22 10 689 http://afzarhiv.org/files/original/8d869169c864d4db5c44ee8240fc75ef.pdf 4ade4fac9b68da499c0c92a9ce6af42b PDF Text Text �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Dokumenti iz arhiva Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context A Dokument Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Podaci o brakorazvodnim parnicama za 1948. i 1949. godinu Creator An entity primarily responsible for making the resource Gradski odbor AFŽa Tuzla Source A related resource from which the described resource is derived Arhiv Bosne i Hercegovine Publisher An entity responsible for making the resource available Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 26.04.1949. Rights Information about rights held in and over the resource Arhiv Bosne i Hercegovine, Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA Language A language of the resource SH Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 307-A Coverage The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant 2 str. 1949. brak brakorazvodne parnice Glavni odbor AFŽa BiH Gradski odbor AFŽ-a Tuzla http://afzarhiv.org/files/original/269f3bf2f48701614fea1408b5e1ce50.pdf 717199dc203b0c6a24b4e15557175b98 PDF Text Text �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Dokumenti iz arhiva Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context A Dokument Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Konferencija o Osnovnom zakonu o starateljstvu Subject The topic of the resource Dopis Glavnom odboru AFŽa, socijalno-zdravstvena sekcija Creator An entity primarily responsible for making the resource Gradski odbor AFŽa Zenica Source A related resource from which the described resource is derived Arhiv Bosne i Hercegovine Publisher An entity responsible for making the resource available Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 04.11.1947. Rights Information about rights held in and over the resource Arhiv Bosne i Hercegovine; Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource PDF Language A language of the resource SH Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 184-A Coverage The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant 2 str. 1947 Gradski odbor AFŽ-a Zenica konferencija socijalno-zdravstvena sekcija starateljski savjet Zakon o starateljstvu http://afzarhiv.org/files/original/83053a8bfe1f2c0827bb478c68c4c9ef.pdf b0fd6bd23d401a5c0ecada8fcf6ab2f8 PDF Text Text • • ........IIIft..• .. t. - . • • •,. _ . . . . • lS,1a ....v ~ e.le .at _ ..". " . :~::-'Z:~ ria Fu-. . . . . .. . .. 1 Wa- 1 Y1Ie.... 7 IFI... _ • a-. .1 ...,lU ...... 1.He ell ell -. - J.....,,11., leA .. ........ • a •• II va.......~ .... ='~I~.::.:1":'~. . . u~.: ,. • • . .. • z&t.. • _ 1 2 _ . _ ••• a... """_110 . . . . .".. u,..... I. . . . . . . . . 2r ~. . . . . . . . . 2& �_ _1:1. 04 Qll1obo~eja • •-.1,1. )a u. dl'u&&n )oll4raT agN4etLow / ~-» A.c;-;:"..., a/ ~ � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Dokumenti iz arhiva Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context A Dokument Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Izvještaj o radu od Oslobođenja Subject The topic of the resource Izvještaj Zemaljskom odboru AFŽa, Sarajevo Creator An entity primarily responsible for making the resource Gradski Odbor AFŽa Zenica Source A related resource from which the described resource is derived Arhiv Bosne i Hercegovine Publisher An entity responsible for making the resource available Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1948. Rights Information about rights held in and over the resource Arhiv Bosne i Hercegovine, Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource PDF Language A language of the resource SH Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 232-A Coverage The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant 2 str. 1948 analfabetski tečajevi dječiji domovi domaćinski tečajevi Gradski odbor AFŽ-a Zenica izbori izgradnja izložba izvještaj o radu krojački tečajevi Oslobođenje priredbe privreda socijalno-zdravstveni rad zaposlenost zidne novine http://afzarhiv.org/files/original/967116acb70aa675978f1ca959bdedaa.pdf 8332e71d2ca0b35004b4ad61a68e49bd PDF Text Text �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Dokumenti iz arhiva Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context A Dokument Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Godišnji izvještaj o radu Creator An entity primarily responsible for making the resource Gradski odbor AFŽa Zenica Source A related resource from which the described resource is derived Arhiv Bosne i Hercegovine Publisher An entity responsible for making the resource available Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 23.12.1948. Rights Information about rights held in and over the resource Arhiv Bosne i Hercegovine, Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource PDF Language A language of the resource SH Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 264-A Coverage The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant 2 str. 1948. analfabetski tečajevi čitalačke grupe godišnji izvještaj o radu Gradski odbor AFŽa Zenica kulturno-prosvjetni rad opismenjavanje http://afzarhiv.org/files/original/8f75da7dc3d89d21fd781e0cf0c1ddfe.pdf 24a1ba247bc768f8aab8b87ff6be07e7 PDF Text Text ����� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Dokumenti iz arhiva Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context A Dokument Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Izvještaj o proslavi Osmog marta i osmomartovskom takmičenju Creator An entity primarily responsible for making the resource Gradski odbor AFŽa Zenica Source A related resource from which the described resource is derived Arhiv Bosne i Hercegovine Publisher An entity responsible for making the resource available Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 12.03.1949. Rights Information about rights held in and over the resource Arhiv Bosne i Hercegovine, Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource PDF Language A language of the resource SH Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 308-A Coverage The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant 5 str. 1949. aktivi analfabetski tečajevi Gradski odbor AFŽa Zenica jaslice konferencije Majka i dijete Nova žena obdaništa Osmi mart plan rada porodilišta seminari sindikati takmičenja Zemaljski odbor AFŽa BiH http://afzarhiv.org/files/original/6826818d28fa779c9721c7989d692133.pdf fdfa84fabdd6622e3e7e2cdddd101c2d PDF Text Text �������� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Dokumenti iz arhiva Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context A Dokument Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Godišnji izvještaj o radu Gradskog odbora AFŽa Zenica Description An account of the resource Izvještaj za 1949. godinu Creator An entity primarily responsible for making the resource Gradski odbor AFŽa Zenica Source A related resource from which the described resource is derived Arhiv Bosne i Hercegovine Publisher An entity responsible for making the resource available Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 10.12.1949. Rights Information about rights held in and over the resource Arhiv Bosne i Hercegovine, Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource PDF Language A language of the resource SH Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 333-A Coverage The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant 8 str. 1949. čitalačke grupe dječije ustanove dobrovoljni rad frontovske brigade godišnji izvještaj o radu Gradski odbor AFŽa Zenica Informbiro izbori za narodne odbore kulturno-prosvjetni rad kursevi Majka i dijete politička situacija skecije tečajevi http://afzarhiv.org/files/original/06053881abb24e6950c0c13a92232ecd.pdf 9887336e5d59e0e293cd4e8041153318 PDF Text Text �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Dokumenti iz arhiva Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context A Dokument Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Pozdravna riječ dr. Hamdije Čemerlića sa Prvog kongresa AFŽ-a BiH od 08.06.1945 Subject The topic of the resource Prvi kongres AFŽ-a Creator An entity primarily responsible for making the resource Hamdija Čemerlić Source A related resource from which the described resource is derived Arhiv Bosne i Hercegovine Publisher An entity responsible for making the resource available Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 08.06.1945 Rights Information about rights held in and over the resource Arhiv Bosne i Hercegovine; Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA Language A language of the resource SH Type The nature or genre of the resource govor Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 47-A Coverage The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant 2 str. 1945 AFŽ Bosna i Hercegovina govor Hamdija Čemerlić Prvi Kongres žena Bosne i Hercegovine http://afzarhiv.org/files/original/bc32c5e1880f6ea20dd464bf20d9617e.pdf caca55ab0c6d060ba09d7606be1ff1bc PDF Text Text HIMKA MAGLAJLIC-HAD2IHALILOVIC Recenzija KRZAVAC CJWdierta za burrto doba ~AVO Odgovorni urednik RADMILO LALE MANDIC UredivaCki odbor MIRKO VUJACIC RADMILO LALE MANDIC IVO MATOVIC (urednik) i DRAGAN MAR.JANOVIC Korektura STANICA MILOSEVIC IzdavaCi SAVET ZA VASPITANJE I BRIGU 0 DEC! SR SRBIJE, BEOGRAD i NIP »DECJE NOVINE« GORNJI MILANOVAC TiraZ 3.000 primeraka Stampa GP »NIKOLA NIKOLIC« Kragujevac Stampanje zavrSeno februara 1977. GrafiCki diza,in RADE RANCIC © ID DECJE NOVINE ZIVOTNI PUT NARODNOG HEROJA VAHIDE MAGLAJLIC �RODITELJI SU JOJ SE OBRADOVALI BIBLIOTEKA LEGENDE V KOLO U Banjaluci je izmedu dva svjetska rata zivjelo viSe porodica s prezimenom Maglajlic, nastanjenih u nekoliko krajeva grada. zivjeli su u Stupnici, Maloj carsiji, Pod peCinama, a kadija u roditeljskoj kuci, nedaleko od Po· brda. Bile su to, veCinom, brojne i ne baS sve dobrostojece, ali u gradu na Vrbasu i cijeloj Bosanskoj krajini po· znate i ugledne porodice. Medu njima je bila i porodica kadije Muhameda, oca narodnog heroja Vahide Mag· Jajlic. Kadija je spadao u red obrazovanih Muslimana, kojih u to vrijeme Cak ni u Banjaluai nije bilo mnogo, i rukovodio je serijetskim sudom. U svom dugom vijeku nadZivio je turski, austro-ugarski, kraljevski, ustaSki i njemaCki re:Zim, vidio mnoga zla i zloC:ine, dopadao u nevolje i doZivljavao nepravde, ali je ostao uspravan j Cista obraza, uvijek protiv svakog i svaCij€:g nacionalizma, protiv svake diktature, nasilja i nepravde nad Jjudima. To je, ne gledajuCi na posljedice, javno izrazavao .i djelom potvrdivao, tome je svoju djecu ucio i zbog toga bio cijenjena i poStovana liCnost i to ne samo medu muslimanskim vee i srpskim i hrvatskim Z.ivljem. Kadinica Camila- majka Camka, kako su je djeca zvala - bila je skromna i tiha zena, sva okrenuta brojnoj porodici, cijenjena zbog zelje da svesrdno pomogne drugog i savjetom i parcetom hljeba, zbog smisla za druStveni Zivot i za zdrav narodnrl. humor, ostajuCi vri~ 5 �6 jedna domaCica kadijinog doma koji je uvijek bio otvoren za prijatelje, za svakog dobronamjernika i nevoljnika, i biCe takav i u najte.Zim Siituacijama- kada je cijena tog otvaranja vrata mogla da bude i zivot kojeg od najrodenijih. Kadija i kadinica izrodili su i podig1i devetoro djece, a sa njima su, pod istim krovom, Zivjeli kadijini roditelji, sestre i braCa sa svojim Zenama i djecom. Najstarije njihovo dijete, djevojCica Vahida, rodena je 17. aprila 1907. u ono doba, kako se kasnije toga sjecala majka Cam.Ua, u kome se »roditelji, obiCno, nisu radovali Zenskoj djcci, ali smo mi Vahidu, naSe prvo ddjete, jednog kiSnog proljeCa doCekali sa radoSCu«. Poslije Vahide na svijet su dolazili: Ekrem, DZevad, Munib, Muniba, Nazim, Osman, Nedzib i Abija. ShvatajuCi Sto vrijeme u kojem je s brojnom porodicom Zivio i nasi i donosi, kadija je nastojao da sve sinove iSkoluje kako bi ;ima1i svoj i siguran hljeb, pa Ce Ekrema poslati na studije u Zagreb, Muniba i Dzevada da izuCe za tehniCare, a ostale u druge Skole, na zanate. Patrijarhalni nazori su ga, pak, sputavali da kCerki Va~ hidi 1isptmi Zivotnu Zelju- da je pusti u Zagreb, u strucnu uCiteljsku skolu. Smatrao je da je zenskom celjadetu, do udaje, mjesto u kuCi, kraj roditeljskog ognjista. U ovoj porodici, u kojoj su se Sudarili i proZimali patrijarhalna d napredna shvatanja, taj kadijin rezon se morao bespogovorno prihvatiti. Tako je i Vahida morala ostati u kuCi, uvijek nezadovoljna samo oriime Sto je nauCila u osnovnoj i Zenskoj struCnoj Skoli. - Vahida je hila vedra, ali nemirna - sjecala se majka Camila. - Igrala se, ali ne s lutkama, kao osta~ le djevojCice, veC »konjima« i »puSkama«, koje je djetinjom maStom doZJivljavala na obiCnoj drSci od metle iii krisom iScupanoj pritki oko koje se jos obavijala grahova loza. DruZila se sa muSkom djecom, sa braCom i striCevima, jer je u kuCi bila samo jedna curica njenih godina. JoS u osnovnoj Skoli pokazivala je sklonost za ruCni rad, te smo j_e kasnije upisali u' Zensku struCnu Skolu, iako je tada bila neobiCno, prava rijetkost, da muslimanska djevojka pohada bilo kakvu skolu. Sjecam se priCe kada smo je upisivali. Govorilo se i ovako: »VJ.diS, kadija, pa Salje Zensko dijete u Skolu .. .<c Njena sklonost za rukotvorine se snaZno razvila tolearn Skolovanja i po tome je postala poznata u svojoj okolini. Vahiclin smisao za ruCni rad ogledao se u izra- �di narodnih motiva koji su obilovali divnim sklzliom boj~. Cudi~ smo ~e kakvom je brzinom, vjeStim prstima, mz.ala ~yJe!ove 1 sare na bijelom tkanju. Najuspjelijim i naJ.dr~zim r~dom ~:nat;rala_je prek;ivaC za koji je sama ~mish)a.motiV. UVIJCk Je blla okruzena drugaricama koJe su JOJ prosto hrlile, jer im je nesebicno otkrivala svoje zamisli i urpjeSnost. · Imal"; )e neodoli_ivu zelju za veCim znanjem i zbog l?ga ~e ll1Je zadovo!pva]a skoJom koju je zavrsila. Ze]jela Je u Zagreb, u strucnu uciteljsku skolu. Nastali su dani iskusenja. Trebalo je postupiti kako r~um i Zelja na~~Zu, il.i posluSati oca. Njegovo shvata~ nJe, da zensko d>Jele ne. treba slati od kuce pobijedilo je. Vahida je pripadala samo kuci i· bavila ~e domaCinstvom. Pred·oCevim autoritetom OI).a je, bar·neko vJ:'Iije. me, u~tuknula i pomirila ·se ·sa Zivotom, koji joj je od ro~enJa namenjen, kojim su Zivjele i naSe ostale djeVOJke. · Trudila se da nasu bosansku kucu, sa debelim zidovima, prozorom do prozora, hladnim hodnicima uCinf lijepom i prijatno namjestenom. Nastojala: je d,{ uredi savremenije koliko je to mogla postici, bez mnogo izda, taka. ~aj~nacajniji dog:':a:;tj za nas bio je kada je sofru ~am>Jemla stolom, kop Je do !ada stajao kao ukras u Jednom uglu. . · Na sofrd sarri poslije samo pite razvijala .. . Jedna od Vahidinih nerazdvojnlih drugarica jos iz osnovaCke klupe~ Zun1reta SelirnoviC, Zivo se_sjeca· i toga kako se to mlada Banjalucanka u skoli, sem vidlji. vom bistrlnom, isticala i pravdoljubiv()SCu. - Otvoreno bi·.i·sa uvrijednoSCu protestvovala kada bi uCiteljica pokazala neku ·oCigledno nepraviCnu naklonost prema bilo kojoj ucenici. Vahida je odlucno i jamsno protestovala kada se _naSa, inaCe nestaSna drugarica Maida drsko ponasala prema uCiteljici. Kada je Maida i poslije prijateljskog razgovora tjerala po svome, Vahida nas je sve okupila i nagovorila da sa Maidom ne govorimo dok se uCiteljici ne dzvini. I kao djevojke smo drugovale, sve dok se ja .nisam udala. Narocito su nas zblizavale nase djevojacke tajne. Cesto bi skoknula do mene, da sa moga prozora malo proasikuje, jer joj to moji roditelji nisu zamijeraJi. ZalazeCi u moju kuCu mogla je da v.idi drugaCiji naCiri Zivota i odnose u porodici. NaS otac je bio savremenijih shvatanja, jednako je Skolovao i kCeri i sinove. Medutim ona je rano osijetila teret nepravilnog patrijarhalno~ 0 odnosa prema Zenskoj djeoi i Zeni uopSte. Sjecam se kako mi je dos~a sva uzbuaena, ljutita, kada je njen brat Ekrem odlazw u Zagreb na stndlJe 1 rekla: »Kakav je to otac koji dozvoljava brad da se skoluju, a mene hoCe da zatvori u kuCu!«. Bila sam pri~~tna kada je braCi prigovarala za takav odnos prema. DJOJ. U jednoj takvoj prHici mi je povjenila: »Kada b1h znala lijepo·pisati, opisala bih ovo i nagrdila sve redom, paneka bude sto sramota«. NENADMASNA U BRZOM I UREDNOM VEZU v 8 I 'I U dam Maglajlica cesto je svracala i Sult~nija.Carr:o, skolska drugarica kadijine mlade cerke Murube. Ona Je, kako sama kaze nesto stariju Vahidu zavoljela zbog njene paZnje i ijubavi prema sestrini~ ct;u~aric~ma, zbpg izuzetne fizicke i duhovne snage koJU Je >Spo!Javala u djetinjstvu i ranoj mladostJi, zbog razborit_ost~, marljivosti i istrajnosti u svakom poslu, protkan1m IzuzeJ~ nom vedrinom, Cime je plijenila ~v~ _oko sel?e, _POstav~~ snaZna i uticajna l.iCnost u porodic1 1 meQu sv1ma ko]I su je poznavali, okru:livali, voljeli. - U to doba, u osnovnoj skoli, rucni rad je bio predmet kame se poklanjala velika paznja - sjeca se Sultanija. - Sa strpljenjem i smislom za ovu vrstu ra. da, Vahida je u meni razvila veLiku ljubav prema narodnim rukotvorinama. Bilo rni je Cudno kako ana stiZe na sv~. ~trane:. i ·abavlja toliko poslova. Uza. sve to, posao koJI 1~ zar.oCinjala sa svojim vrSnjakinjam~ zavrSavala Je pnJe nph. Bila je nenadmaSna u brzom 1 urednom vc:zu: Kohlf:o sam puta kao dijete gledala u njene ruke koJe ~u nevjerovatnom brzinom provlacile konac i ~o nekobko puta, dok bi druge djevojke provukle ~amo Je;Janput. N!kada neCu zaboraviti kako mi je isponla sve sto .sam blla IZvezla i usput ~>oCitala lekc~j~« ?~ je bolje J?c!kako. ne raditi nego uraditi svakako. NIJe JOJ trebalo v1se od Jednog dana da kupi materijal i saSije haljinu i da nas ~~veCe..na nekom sijelu iznenadi. Ako je kod neke od pnJatel]lca primijetila da zeli takvu haljinu, nije za Vahidu bilo niSta da joj je sjutradan pokloni.. Cinilo joj je zadovoljstvo da nekoj od nas lo.~e sasivenu haljinu skine <i odmah je dotjera. Uz to mJe J?ropuStala da primjeti:. »Slampava si. .. Ugursuze!« .~h se na to niko nije !julio, jer se znalo da je dobronamJerna. 9 �Imala je oStro oko da zapazi sitnice, osobinu da odmah kaze sto joj se ne dopada i da pohvali za dobra uradeno. Vahid~_ie voljela_v~selo_drus~vo i cesto je zakaz:ivala vehka Sljela u SVOJOJ kuc1, gdje se okuplja1o stotinu i v~Se o~_oh_a. Bilo je djece i starica, a najviSe omladine. Ov1~ SIJehma. smo se unaprijed radovald. i na njima se podjedn~J::o veselili. ZahvaljujuCi Vahidinoj painji nikad ~e niJe desllo ?a Je ~eko ~stao nep_oCaSCen iii zapostav!Jen. Jectn::ko Je vodila bngu o naJmladim kao i o s~anJ!la. ~nogu~I?a Ce ?~tati u sjeCanju kako sino za dugih_ ~Imskih J?.OCI prav1h »ke_ten-halvu«, Kakve je sve ig- re 1 ~~le Va~1da ~nal<;\ o~ganrzovati na ovim sdjelima! To su bJh l?rav1 UIDJetnickr programi. K'?l_I_ko se .puta sje~ila, u poslednji cas, da bismo mogh 101 na 1zlet, u Slatmu iii drugdje. Dovoljno je bilo da prode korzom iii da nas sretne ~a.nekom drug_om mjestu, pa da ka:Ze: » ... pokret u Ce!In sata, ~one_s1. .. « Znalo se, ona Ce pon.ijeti pite i kolac_a. Kod TIJe b1 se u takvim prilikama uvijek naslo nekohiko drugadca da joj pomognu. Kada bismo se izjutra sastali na ugovorenmn mjes10 tu, ni~rno hili iznenadeni ugledavSi velika konjska kola natovarena ~vim i_svaCill?-. U_kola bismo se smjestili nas dv~desetak I uz pjesmu J sv1rku krenuli. Na takvom te. fencu Vahida nas je pobjedivala premda su se u trca. nju takmiCili i muSkarci. ' Svaki Cas bi iskoristila da s nekim neSto porazgova· ra, a jos vise da pomogne ... Nije bio rijedak slucaj da svrati u seosku kuCu, bilo kojim povodom i otpoCne ra· ~govor o. svakid~Snjim prilikama i radu. Uz razgovor, zenama Je pokaz1vala kako se plete bluza dzemper iii kako se neSto Sije. ' ' . .t;J"a izletu u Bronzanom Majdanu nekom maliSanu Je _skdnula predu_gacke pantalone koje je, vjerovatno, nashjedi? oct starl]eg brata i od_ njih za tren oka napravila dvoJe kratklh. Uz to Je savjetovala zene oko sebe lea. ko su jeftinije i pogodnije kratke hlace. ~ Aka se neko udavao ~li ~enio, Vahida bi se prva nasla da pomogne u kuhanJn 1 spremanju ruha. Kac;ia ~u se njene dvije rodakinje dstovremeno udava· le, Vahida j~ phmirala s!a sve treba da ode za njim kao opren1a. ~asia Je po kucama rod:aka i prosto )>oporezovala« ko sta treba da danese, da ne bi bilo istih -stvari. . Jedna od nj.ih, dobivSi ruho, rekla je: »To samo Vah!?a maze da izvede«. ~ije joj. bilo tesko da nedelju i vose dana provede u kuc1 gdJe Je neko umro. Priskakala Je u pomm:', ne samo rodbini, nego i komSiluku. Svi su znali za tu njenu osobinu, pa su se umnogome i koristili njenom pomoCi. Mirnim pute1n ina najzgodniji na6in, Vahida je zna· la da otklorui nesuglasice i sitne svade. SjeCam se zam7 jerki kad je potkratila kosu, a pod njenim uticajem to je ucnilo jos nekoliko rodakinja i druganica. Da bi dokazala da nije sran1ota imati kratku kosu, odvela je majku i nanu u posjetu kod tetke Zize, najstarijeg Clana u porodici. Tetka Ziza, inaCe poznata kao ve~ liki zastitnik omladine, kada joj se Vahida pozalila kako joj zarnjeraju, okrenula se njonoj majci i rekla: »Nemojte ih gledati otrag nego samo naprijed. I vi ste ima· le odrezane solufe isto kao i one sada. Taka je bilo u naS vakat, a u njihov ovako ... Sve sa svitom«. REVOLUCIJA U K.ADIJINOM DOMU Najstrariji kadij,in sin Ekrem joS kao gimnazijalac je postao skojevac, a ubrzo i komunista. Ne preCutkujuCi pred ocem svoja politiCka ubjedenja i ne uspijeva. juCi da pred njim prikrije svoju komunisticku dje!atnost, on je sa svojim strogim, a neki njegovj drugovi su cijenili i u poneCem namCorastim roditeljem Cesto dolazio i u oStre sukobe, a bivalo je i da ga kadija istjera iz kuce. Tada je kadijino rezonovanje bilo da njegova djeca ne smiju biti komunist - iz jednostavnog razloga sto to prevashodno znaCi biti protiv boga. Ekrem bi, i zbog tih nesporazuma s ocem, duZe izbivao u Zagrebu, a kada se jednom, nakon duzeg odsustva, vratio. u roditeljsku kuCu, odmah je, veli, osjetio pravu revoluciju u na· Cinu Zivota brojne porodice: - Cim sam uSao, primjetio sam sto sa onoliko ta. njira koliko je ukuCana. Bio sam iznenaden i upitao ko je oca nagovorio da se iz kuCe izbaci sofra. Bila je to Vahida. Vrsila je, takode, pritisak na oca sve dotle dole se nije pornir.io da ona izlazi bez zara. Bila je nemilosrdna prema patrijarhalnim nav·ikama. Sarno s njoj svojstvenom upornoSCu izborila se da je rnajka, ponekad ne odobravajuCi njene postupke, i preko volje, uzme u zaStitu 1i brani pred ocem. Kadijin sin Osman kaZe da i danas, kada kog pomis· li na njihov zivot u roditeljskoj ku6i, uvijek Vahidu vidi u pokretu, nikad besposlenu i umornu: - Uvijek je bila spremna da radi viSe od svih nas, alii da organizuje posao. Zato je ona u naSoj kuCi i.na- 11 �12 metala nailin zivota koji je smatrala boljim od dotadasnjeg, makar to od nje zahtijevalo i najvece napore. Po prirodi vese!a, bila je spremna i poslije najnapornijih poslova, u kuCi ivan nje, da ode negdje na sijelo ili, p~k, da ga pr.iredi u kuci, da prva zapjeva i zaigra sa mlad1ma kao da dotle niSta nije radila. ObiCno se, u naSem dvoriStu, rvala sa starijom braCom. Mi mlatti uvijek smo »navijaH« za nju, naroCito zato sto je bila zena i to jedina koja se s njima hvatala u kostac. Ona je, medutim, pobjede i poraze prihvatala normalno. Prema svima nama bila je pa:Zljiva, svakoga veoma voljela i tu ljubav ispoljavala na njoj svojstven nacin. Nismo se ljutili kada nam je smisljala posebne nadimke koji nisu uvijek zvucali najljepse. Osjecali smo da to Clni milja. Ja sam bio »Zilo« zato Sto sam bio visok i mrSav. K~~ sam poodrastao iSli smo zajedno na izlet, na SuturhJu, poznato izletiSte Banjalueana. Cijelim putem, u razgovoru, Vahida je na_vodila prim jere koji su potvrchvah da nema boga. To Je za mene bio veoma upeeatljiv razgovor. Otac je u kuCi nametao svoje uvjerenje, suprotno Vahidinom, ali su njena tumaCenja bila uvjerljivija i uuicaj jaci. Jedan od brace, Nazim, Vahide se sjeca i po tome Sto je sve te svoje, veoma brojne, poduhvate u kuCi ubjedl)h'o obrazlagala i pravdala pred strogim ocem, tako da J_OJ O';' sve manje davao otpor. Mijenjala je, kako se Naz1m SJeCa, »i svoj lik, d unutraSnjost kuCe, i naCin Zivljenja. Slobodna u svojim pogledima na zivot i drustvo ona nije htjela c!a ~aost_aje za drug~~ napre~nim djevoj: kama u gradu. ZelJela Je kratko os1sanu fnzuru, da ide bez zara da plese, i sve je to polako sprovodila. Kad joj je otac dozvolio da skrati kosu, onda je sve iSla lakSe. Otac viSe nije mogao ni svojim mladim sestrama, naSim tetkama, sprijeCiti da ne skrate kosu. Cak ih je "'(Delio na go~iS~je >~Gajretove» zabave, gdje nisu zaostaJale u·-plesu 1 pJeSm1 . ..« . OJ<o V':'hide s':' se, sjeca se }'eufik M~glajlic, okup]Jale zene 1 dJeVOJke mnogobroJne porodiCe. Ona je u svojoj kuCi cesto priredivala mobe koje ·su bile pravo veselJe . .»!ednom ~~ ?ljese reza~ci za zif!lu. dr~gi put ta~~na, ah se ~om1saJU kukuruz1. .. Uz pJesmu 1 priCu VriJeme prolaz1 brzo, a posao se obavi s lakoCom i mi n:;uskarr4, ~ado smo odlazili na vesela sijela koja Je va: lmda konstila da progovori o onome Sto je boli, Cime je pogadala zenska srca. Cesto je pominjala prava koja u2ivaju samo muSkarci. »On.i idu na fakultete, kreCu se slo- bodno, a mi ostajemo kod kuce. I kad izlazimo, sputane smo zarom, kao buba u Cahuri. . ,« Okupljala je zene oko sebe, svakodnevno i sve viSe. postepeno ih pnidobila da se ukljuce u raznovrsne akci:. je i shvate neminovnost promjena u druStvu . .. « Muberi Osmic je bilo svega devet godina kada je Vah1da pocela da dolazi u njihovu kucu. 0 tom veselom gostu s pocetka je znala odvec malo, uglavnom ono sto se moglo cuti kraj porodicnog ognjiSta: da u kuci zivi mnogo muSk~rac~, da je glava porodice, kad:ija, veoma strog, da Vah1da .':"'~ P':'ne ruke posla u upravljanju do~azlukom. KasniJe JU Je, u pnsnom drugovanju u radu 1 ratu, o~l~Cno upo~nala i !oliko cijenila da bi i danas, kako veh, 1me svog JUnaka 1 uzora u Zivotu, Vahlide, »urezala svuda po Gornjem Seheru, Novoseliji, Stupnici,· u centru i na periferiji Banjaluke, po njenoj okolini i svuda u nasoj zemlji. Tim pDije sto je hila zena onog periada ~ada je polozaj zene u drustvu i porodici bio skoro IStOVJetan sa rna kojom stvari u kuCi, a rad skoro robovski. Prava nikakva, duznosti beskrajne! ... Sijela su hila skoro jedina mjesta na kojima su zenska celjad mogla da kazu sta misle, zele li osjecaju. Tih sijela se sjecam jos od 1935. godine pa nadalje. Obicno s~ se odrz~vala u Vahidinoj kuCi, u nasoj kuci, ili negdJe u GornJem seheru. Ona bi nas pozvala, a kadinica bi nakuhala raznih jela. Odrasli su se povlacili u sobu, a mi, djeca, igrali smo se u kuhinji. Stariji su _Citali neSto sto meni nije bilo dostupno. Vabida je citanje koristila za razbijanje raznih predrasuda, kao sto su: da knjiga ndje za Zensko, da se Zena mora kriti i u svemu poko~ ravati. Propagirala je pismenost i borila se za emanaipa~ ciju Zena, Muslimanki. Iz avlija bi je ob;cno ispracale, njih dvadesetak, i dovikivale da opet svrati. Ni mojoj Rami (mami) nije bilo tesko da side cak do kapije. Ponekad je citavo drustvo vodila na sijela i igranke.« POD »PELAGICEVIM« CRVENIM BARJAKOM _Sinovi kadijini su, u krilu revolucionarnog pokreta BanJaluke, izrastali u skojevce i komuniste, Sto oCevom oStrom zapaZnju nije izmaklo'i Sto on, na rijeCima i javno, nije odobravao, ali ih je sve rede i blaZe zbog toga prekorijevao, prateci njihova razwjanje u !jude i 13 �14 borce i ponoseCi se time Sto su u Zivot zakoraCavali samostalno i uspravno, sto su pravdoljubivi i, poput djedova, tvrdih KrajiSnika, slobodari [ !judi s narodom i za narod. I kako bi koji izdikao ukljucivao se u Radnicko kulturno-umjetniCko druStvo »PelagiC«, u RadniCki sportski klub »Borac«, u Klub akademiCara Banjaluke ~­ u Sportsko rekreativno dru.Zenje »Prijateljj prirode<<, a nJihova sestra Vahida Ce od osnivanja »Zenskog pokreta<( u ovom gradu biti medu njegovim predvodnicima, prvoborac za etnancipaciju Zene. Sve su to bila kulturna, prosvjetna i sportska druStva pod najneposrednijim uticajem Partije, ana su osnivana na inicijativu banjaluckih komunista koji su ih, prakticki, i vodili, ostvarujuCi na legalan naCin politiku svoje zabranjene partije, okupljaju& mlade !jude iz s\\ih socijalnih i nacionalnih sredina, zbliZujuC.i i pripremajuCi ih za odluCujuCe bitke. To su bila masovna, veoma aktivna i napredna druStva u koj.ima se omladina vaspitavala na slobodarskim tradicijama, zadajala rodoljubljem, usmje· ravala u naprednom duhu, pripremala za klasne okrsaje. Jednostavno, za Partiju prosvjetni rad u narodu, masovni sport, zabava i sl. nisu bili sami sebi cilj,. vee, prije svega, orude klasne borbe. Ta druStva su i mogla tako uspjesno da ostvaruju taj zahtev Partije zbog toga sto su djelovala u gradu sa jakom radnickom klasom i jer je banjalucka paruijska organizacija hila brojna, Cvrsta i Cista. Banjaluka, gnijezdo krajiskih revolucionara i slobodara, pocetkom ovog vijeka, iako pod okupacijom, irnala je razvijeno jezgro moderne radniCke klase. Vahida je i rodena bas nekako kada je zavrsen dvomjeseCni Strajk opanCarskdh radnika, a poCinjali talasd tarifnih pokreta i strajkova. Te, 1907. godine, Banjaluka je prvi put Prvi maj proslavila na javniiu zborovima i manifestacijama, pod parolama: »Dajte nam osmoCasovni radni dan, ustavne slobode, politiCka prava, slobodu Stampe i udrullivanja, socijalno osiguranje . . ,<( Tada je u Banjaluci bilo oko 150 organizovanih radnika - drvodeljaca, gradevinaca, koZara, krojaCa, pekara, dvadesetak tvornickih radnika, -itd. - okupljenih u sindikalnoj organizacij1i, u veCini oko »RadniCkog naobrazbenog druStva<(, Sto je hila prva organizaciona klica radniCkog pokreta u gradu na Vrbasu. Talas Lenjinovog Oktobra zapljusnuo je i ove krajeve, okrilatio !jude za nove borbe. Tek osnovana KomunistiCka partija Jugoslavije u ovom gradu od oko 20.000 stanovnika naCi ce svoje pouzdane prvoborce. u to vrijeme u B.anjaluci izlazi partijski list »Narodni glas«, radi Vecernja par l]Ska skola, djeluju Socija\istiCki dom i KprnunistliCko kino »Union<(, grad je, slobodnom voljom svoj.ih gradana - biraCa, imao u Skupstini u Beogradu svog poslanika, komunistu J akova LastriC.a. Medutim, sve je to re.Zim i ovdje, kao i u oijeloj zemlji, presjekao zloglasnom »Obznanom«, aliCe ubrzo, poslije ublazavanja njenih posljedica, poceti da pristiZu nove snage, mlade generacije komunista, n1edu kojima su hiLi Pavo Radan, Veselin Maslesa, Fadil Maglajlic, Avdo Cardzic, Akif seremet i dr. Sa komunistima je djelovala i grupa naprednih prosvjetnih radnika, sim, patizera Partije. Od tih pocetnih koraka pa sve do rata, u najtezim uslovima rada, partijska organizacija Banjaluke se, u akcijama, kalila .i masovHa, Sirila u narodu svoje ideje, jacala svoj uticaj. Istina, bilo je provala i hapsenja, a jedan broj banjaluckih komunista je osudivan i od Suda za zaStitu dr.Zave, Sto je bio sluCaj i sa kadijinim sinom D.Zevadom koji je u kaznionici u Sremskoj Mitrovici izdr.Zavao dvije gocline zatvora, a u jednoj provali je uhapSen d Munib. Ti nasrtaji re.Zima na komuniste Banjaluke, .. okupljene u Celijama, izazivaJU su privremene osjeke u njihovom radu, ali su oni ubrzo nastavili joS organizovanije, odluCnije, svaki zadu.Zen da po nekoliko mladih radil!ika Hi daka pripremi za Skoj i Partiju, taka da su vee 1935. u Banjaluci organizacije Partije i Skoja postale masovnije, ostvarujud jak politicki uticaj. na sve veCi. broj stanovniStva. 0 aktivnosti komunista Banjaluke mo.Ze se suditi i na osnovu rezultata koje su postizali u nastojanju da prosvjetiteljski, kulturno-zabavni i sportski rad u druStvrl.ma koja su ·ani osnovali, po svojoj suStini bude idejno-politiCki i mobilizacioni, da to bude javan naCin djelovanja zabranjene Partije. RadniCko kulturno-prosvjetno druStvo )>PelagiC«, nazvano po Vasi PelagiCu, narodnom izabraniku i predvodniku, neumornom revolucionaru i vizionaru socijalizma, poCelo je sa radom 1927, a zvaniCno osnovano 1928. godine. Ono je svojom aktivnoscu - kako je to povodom proslave tridesetogodiSnjice drustva rekao jedan od njegov:ih rukovodilaca iz predratnog pecioda sefket Maglajlic - »bilo lijepi primjer uspjesnog masovnog rada KPJ, tj. povezivanja i mobilizacije svih naprednih snaga na revolucionarnoj l:iniji Part!ije. »Pelagic« je od samog pocetka djelovao pod presudnim uticajem KomunistiCke partije i bio Skola u kojoj su se, u masovnom radu - kroz Citanje knjiga u biblioteci, odrZavanje javnih predavanja i diskusija, razne kurse~ 15 �16 ve, muziku, tamburaSke zborove, vokalne i recitativne horove, glumacke sekcije, zatim kroz sport, planinarstvo, Sah, izlete, javne nastupe i gostovanja, Jtd. - privlaCili i kulturno i politiCki izdizali i vaspitali radnici, radnicka i skolska omladJina kao i napredno gradanstvo, sto je bio efikasan put i nacin dizanja klasne i drustvene svijesti i okupljanja i vaspitanja novih vojnika revolucije, noVrih Clanova komunistiCke omladine i Partije. Rad »PelagiCa« je, uzeto u cjelini, stalno bio u usPonu. On je Zivio, rastao i razvijao svoju aktivnost u stalnoj borbi sa starim nenarodnim reZimorn. i njegovim organima prisile - polJicijom i Zandarmerijom. Do privremenih osjeka u njegovom radu dolazilo je kada bi, uslijed revolucionamog vrenja, izbijale politii'ke krize; tada je reZim pninudno i drastiCno koCio rad })Pelagica«, zabranjivao g'l, plijenio biblioteku, hapsio funkcionere, sprijeCavao javne nastupe itd. To je bio -izraz slabosti starog retima i njegovog nemocnog hijesa. I uvijek se u tim periodima stvar zavrSavala joS veCim radnim elanom i veCom aktivnoSCu. Masovan i javan po oblicima· rada, »PelagiC« je bio najristureniji poloZaj revolucionamog pokreta i Partije na kojoj su stotine cianova »PelagiCa«- doZivljavali svoje prvo vatreno krSte~ nje u borbi s policijom.« Drustvo »Pelagic« je naslijedilo sve uspjehe radnickog pokreta ovog grada d nosilo u sebi slobodarske tradicije naroda Bosanske krajine. Ono je nastalo kao jedna od prijekih potreba ovog radnickog centra, a prvi medumirodni praznik rada poslije svog osnivanja obiljezilo je nastupom u Radnickom domu. Sarno dvadesetak dana potom »PelagiC«, zajedno s »Borcem«, uCestvuje ha Radndckom sletu u Sarajevu koji se odriava povodom otvaranja stadiona »Hajduka{<, Na sletu joS uCestvuju radniCka dn1Stva: sarajevski »Proleter<c i »Hajduk«, mostarski »AbraSeviC« i »VeleZ«, i kragujevaCki »RadniCki«. »PelagiC« i »BoraC<< u Sarajevo putuju konjskim kolima. Usput svracaju u Turbe i tamo za radnike daju priredbu. Na tom putu dolazi i do prvog sukoba sa Zandarmima· koji pokuSavaju d~ natjeraju »PelagiCa« da savije svoju crvenu zastavu._ u· Sarajevu, 27. maja, na sletu, >>PelagiC« na »Hajdukovom« stadionu pjeva Marseljezu, a iste veC.eri, na zabavi, »Internacionalu« i »SvraCanje«. Taka plodan zalet »Pelagica« prekinuce, vee 1929, Sestojariuarska diktatura. ReZim zatvara RadniCki dom, plijeni »PelagiCevu« bibLioteku, zabranjuje rad sekcije, sprecava aktivnost sindikata. No bas u tim godinama u ce!ijama dlegalnog komunistickog pokreta formiraju se novi revolucionarni kadrov.i, javljaju se imena radniCkih boraca i naprednih intelektualaca, od kojih veliki broj aktivno uCestvuje u radu >>PelagiCa«. Zahva'ljujuCi pr:ije svega njima, })PelagiC« se poslije prvih udaraca polagano oporavlja i ponovo razvdja svoju aktivnost, taka da su njegove sekcije pocele djelovati i sudjelovati na svim zabavama: koje su priredivale razne sindikalne podru:Znice u ponovo otvorenom RadniCkom domu. »PelagiC.« se izborio -da mu se vrati i zapl:ijenjena knjiZni.ca, a pndolaze mu nove snage regrutovane od radnika, omladinaca, novh aktivista iz partijske organizacije .. Sve njegove sekcije rade vrlo zivo i vee 1934. godine »PelagiC«, ponovo razvija svoju aktivnost i van Banjaluke,Siro~ Bosans~e k;aj,ine .. Te _go dine »PelagiC«,_ ~a svojom muz1ckom, pJevackom 1 dlletantskom sekCIJOm, koje okupljaju 246 aktivnih clanova, nastupa u Drvaru. Na putu se sukobljava sa Zandarmima i reZi11,1skim plaCenicima koji nastoje da onemoguCe izvodenje priredbe. Drvarski proleterijat i »PelagiC« obezbed:uju da se iz~ vede kulturno-umjetnii'ki program. . Drustvo je medii Banjalucanima nedeljom organizovalo predavanja j kurseve ·riz esperanta, sociologije, medicine, ekonomije, s.indikalne teorije i prakse, itd. Sa!a za predavanja bila je uvijek dupke puna. Medu onim komun"istima-intelektualaima kojj su se isticali kao predavaci bill ·sui dr Vaso Butozan i S!aviSa Vajner koji Ce ti ustanku izrasti u legeridarnog narodnog junaka Cicu Romanijskog. U vrijeme. nastupanja faSizma -Partija uspijeva da u sekcijama brojnih legainih organizacija, medu kojima su, ·sem »Pela.giCa«, bile i »Klub akademiCara«, »Prijatelji pri-_Je<<, »Borac«, »Zenski ·pokret« i dr., okupi i dobar dio mlade generacije BanjaluCana - studenata, radnika i daka. Oni organizovano uCestvuju u razbija-nju zborova reakcionara,. izvodenju demonstracija, davanju priredbi sa koj:ih se Cist prihod prilaze kao pomoC StrajkaCima u gradu, iii Spanskom narodu koji se hrabro nosio sa faSizmom. Cijeneci da ce seljak biti jedan od oslonaca komunista,.u odluC.ujuCim borbama za koje su se .Pripremali, rukovodstvo Partije u Banjaluci pokrece list »Narodna pravda« u kame Ce se Siriti marksistitko-lenjinistiCka misao i medu radndm seljaStvom koje su onda Cinili 74"/o Jugoslovena. Uvodnik prvom broju (izasao 15. jula 1935) napisao je, kako se sjeca Milorad Gajic, komuni2 Vahida MaglajniC 11 �18 sta i marksisticki publicista Vilko Vinterhalter. Naslov uvodndka je bio »Radnom narodu sela«, a u tekstu je, sem ostalog, pisalo: »Narodna pravda<< kazaCe ti kako ZiviS ti i tvoja braCa seljaci u Krajini; »Narodna pravda« kazaCe ti kako Zivi seljak u Citavoj naSoj zemlji; »Narodna pravda« kazaCe ti kako Zivi seljak d radnik u Citavom svijetu...« Prv.i broj je stampan u 2.500 primjeraka i - razgrabljen. Drugi, Stampan u dvaput veCem tira:Zu, imao je istu, za novinu najlepSu sudbinu. Peti, Stampan u 10.000 primjeraka - po!ticija je zaplijenila jos dok je bio u Stampi i definitivno zabranila njegovo izlaZenje. Re:Zim zabranjuje i rad druStva »Prijatelji prirode« koje se razvilo ii jedne od »Pela!§l.Cevih« sekcija, da bi ubrzo, uz svoju sportsku aktivnost, poCelo da radi na povezivanju sa krajiSkim selom, sa naprednim zemljoradnicima, vrSeCi politiCki uticaj, Sto poldcija zapa:la i zabranjuje. Provala u banjaluckoj partijskoj organizaciji iz 1936. nepovoljno se odrazila i na rad »PelagiCa«; neko~ liko njegovih najistaknutijih clanova, komunista, dopa. lo je zatvora, a velik broj dru~ih clanova zabranjen je ulazak u Radnicki dam. To, medutim, nece dugo potrajati, jer su se. komunisti ponovo okupili i, sem ostalog, poceli da organizuju jos masovniji rad. Tada upravu »Pelagj.Ca« preuzima grupa drugova koji Ce ga voditi do 1941. godine, a medu njirna su bili i istaknuti ko~ munisti: predsjednik Kasim Hadiic, potpredsjednik Sefket Mag1ajliC, Clanovi uprave SoSa MaSar, Drago Lang, Edhem Karabegowc, Rahmija Kadenic, Muhamed Kazaz, Mirko ViSnjiC, .Slobodan KokanoviC, i dr. DruStvo izrasta u prvorazredan politiCki Cinilac. u svorne radu i na svojim priredbama u RadniCkorn domu okuplja najveCi c!tio banjalucke omladine ,povezuje se sa radniStvom i narodom cijele Bosanske krajine, Cime vrSi snaZan uticaj ,j na selo. Banjaluka >>PelagiCevu« pjesmu »B8.njaluCki radnici« pjeva kao svoju himnu; radnike Drvara, Ljubije, Pnijedora, Jajca, BihaCa, Bosanske Krupe, Teslica i drugih industrijskih centara >>PelagiC<< pozdravlja »Marseljezom(< i >>RadniCkim pozdravom(<, Sva ta gostovanja su se pretvara~a u sna:lnu manifestaciju uticaja Partije, u potvrde jedinstva naroda u odbrani slobode, a rierijetko su se zavrSavala protestima, pa i tuCama sa Zandarmima. Primjera radi, >>PelagiC<( je na gostovanje u Drvar, 13. aprila 1940, krenuo sa oko 100 clanova. Nedaleko od Prijedora 80 zan- darma, sa bajon:etima na puSkama i mitraljezima, zaus~ tavilo je voz, izvrSilo pretres vagona i premetaCinu rek~ vizita. Tom prilikom zaplijenjen je j sav propagandni materijal (uglavnom leci Li brosure) namijenjen drvar,skim radnicima. Uhapseni su predsednik drustva Kasim Hadzic i drugovi Irfan Karabegovic, Drago Lang i Slobodan Uzelac. Ipak, drvarski proleterijat je, bez obzira na prjtisak policije, masovno d borbeno doCekao »PelagiCa« koji je Drvarom proSao kroz gust kordon Zandarma s puSkama na gotovs i isukanim bajonetima - noseC.i svoju borbenu zastavu. Ta priredba se pretvorila u politiCku demonstraciju koja je na DrvarCane ostavila dubok utisak. Dvije uoCiratne godrlne u Banjaluci bile su kako je to zapisao Sefket Maglajlic, »najburniji period narastanja i oiganizovanja revolucionarnog radniCkog pokreta i njegovog masovnog politickog uticaja i mobilizacije svih naprednih i rodoljubivih snaga u borbi protiv faSizma, period snaZnog revolucionarnog zanosa u predveCerje revolucije. To je bio period u kame je i »PelagiC« bio aktivan u svim akcijama Partije koje su iSle protiv rata i faSizacije zemlje, zbog Cega je i sam morao da izdrZava napade reakcionarniih grupa ljotiCevaca i krizara. Na priredbi od 23. novembra 1940. godine ljotiCevci i kriZari nastoje da ometu izvodenje programa »PelagiCa« u Hrvatskom domu, sem ostalog i prosipajuCi amonijak i postavljaju6i. ispod pozornice paklenu maS!inu koja je, sreCom na vrijeme, otkrivena. ))PelagiC« organizuje straze koje i'.uvaju zgradu i obezbeduju priredbu. Kao ·i u Drvaru i ovdj e se priredba pretvra u politicku demonstraciju. Odr2ava se politicka uvodna rijec i napada reakcionarna vlada. Publika je narocito toplo pozdravila omlac!tinski hor koji se pojaVli.o bez svog horovode Drage Maiara koji je tada bio interniran u koncentraciollli logor u Ivanjici, sa joS nekoliko komunista iz grada, sto je pogodilo »Pelagica«, ali ga i podstaklo na nove borbe ... Pocetkom sudbonosne 1941. godine policija zabranjuje rad drustva, kao sto je prije toga zabranila rad Kluba akademicara i »Barca«, i drugih radnickih organizacjja, te plijeni njegovu arhivu i svu imovinu. Uprava drustva nije prestala da djeluje, vee je presla u ilegalstvo. I aktivisti »PelagiC.a« nisu prestali s radom, godine rata i narodne revolucije nisu znaCile pfekid rada )>PelagiC.a«. Njegovi Clanovi - komunisti i ostali radnici i omladinci- prenose tradicije »PelagiC.a« u borbu, unarodnu revoluciju ...« 2' 19 �SA >>BORCEM<<, NA PUTEVIMA BORBE 20 Radnicki sportski klub >>Borac« osnovan je 1926. godme, na osnovu odluke rukovodstva partijske organizacije Banjaluke - kao jedno od uporJSta revoluaionar~ nog djelovanja. On je i u najtezim okolnostima cuvao svoj proleterski karakter i ostao ljubimac naprednih Banjalucana, okupljajuCi mlade Srbe, Hrvate i MusHmane, SireCi prilikom svojih nastupa duh bratstva .i rad· nicke solidarnosti. Banjalucani su narocito pratili i pozdravljali. »BorCeve« susrete sa radniCkim sportskim klu~ bovima Sirom zemlje, a nezaboravni su, kako to opisuje ~~eksandar Rayl~C, ostali. susreti sa »Splitorn« .i »Vele~ zorn«. Susret sa »Splitoril« organizdvan je povodom Prvog maja; ZapoCet. je stavljanjem crveriih karanfila u revere, a zavrSen pjeyanjem »Internacionale(( i pjesrne >>Barca<< koja j~ poCinjala stihom: »Hajte braCo, hajte sestre«; S:usreti sa »VeleZom« u Mostaru i Banjaluci, .pretvarani su u ~asovne inanifestadje radniCkog pokreta. Susreti su ro.cinjali dobrodoslicom ria 14 km od grada, gdje bi spor!Iste docekala masa gradana, a poslije nastupa na zelenom poUu odrZavane su n1asovne radniCke veselice~ Takv.im svojd~ radom »Borac« je, pod upravom komu~ nista, okupljao sve veCi broj mladib, odvajaju¢i ih od nazadnih i reakCionafnih uticaja, djelujuci u skl<tdu sa odredbama statuta »Barca«. u kame je pisalo da klub okuplja omladinU. i vaspitava je, sem ostalog, da se bori protiv faSizma· i militarizma. : . Klub. je; st~lno·_potiSkiyan i sputavan od re:Zima, liodm~ma muku mucio bez svog sportskog stadiona, pa Je veamom: gostovao. Zato je omladina grada jedva ce.. kala odluku da _se podii:Ze »BorCev« staO.ion. Na nivelaciji terena, ogra~iv~ju_ stadion?-, podizanju tribina, itd., radile su hi!jade radnika, sluzbenika i daka. Radilo je oko 2;000 akcijasa; ; to ne samo mladica d djevojaka vee i !judi i zena u godinama. Radilo se udarnicki - popodne, nedeljon1 i prazndkom - da bi ?>Borac« Sto prije dobio svoj stadion, da bi se pokazala snaga radnih !judi, da bi se opstinskoj upravi dokazalo da. se stadion ·maze podici i bez njenog obecanog, ali nikada datog priloga. To je hila prava i velika radna akcija Banjalucana i u vrijeme njenog odr.Zavanja za akcijaSe je izvod:en bogat kulturno-politiCki program: izdavane su. zidne novine, o~rZavana pplitiCka predavanja, davani zabavni progra~ m1. Na stadonu je otvoreha i narodna kuhinja iz koje su se akcijaSi hranili na samom gradiliStu, a rad:erto je i noCu, kada su odande naroCito glasno odjekivale inelodije borbenih pjesama. Cijela, dobro pnipremljena i vodena akcija oko podizanja »BorC.evog« sportskog stadiona - u Cemu su uCestvovala i Vahidina braCa - imala je izrazito politicko obiljezje i, sem ostalog, doprinijela jos prisnijem zblizavanju radnika, studenata i daka. U politicku akciju Partije ,pretvorena je i svecanost kojom je obiljezeno otvaranje stadidna. Za tu priliku u goste je pozvan zag~ rebacki radriicloi klub »Metalac«. Stadicin je bdo krcat. Na njegovoj stedini Su stajala momCad »Barca« i »Metalca«. Govorio je komunista i jedan od mkovodilaC:a cijele akcije, Veljko Dordevic, koj•i je svoj nadahnuti govor, kako biljezi Aleksandar Ravlic, zavrsio porukom: >>Kada pobijedi radniCka klasa, mi Cerna ~e preseliti na onaj centralni stadion, kojti je izgraden sredstvima radniCke- klase«. Stadion se prolomio od ovacija, povika, pjesme. Svecanost su uljepsala momcad dva radnicka kluba kada su se medusobno i okrecuCi se prema publici - pozdravljali stisnutim pesn;ic~a prinijetim desnoj sljepooCnici, Sto je onda bio komunistiCki pozdrav. Klub akademicara Banjaluke (KAB) osnovan je 1934. godine, takode na inicijativu partijske organizacije, a sa ciljem okupljanja studentske j dacke omladine, njihovog povezivanja sa radni.Ckim, kulturnim i sportskim druStvima, radi medu seljaoilna itd. >>AkademiCari« su 1941, isto taka i »PelagiCevci«. i Clanovi »Barca«, krenUli sa PartijOm - preteZan broj je stupio u narodnooslo~ bodilacku borbu. i svojim djelom potvrdio. pripadnost naprednim banjaluCkim .intelektualciina, privrZenoSt ciljev.ima Partije. CELNA >>ZENSKOG POKRETA« Kadijina djeca, kao i veliki broj Banja!ucana, bili su tada opredijeljena za napredni radnicki pokret, ucesvujuCi u akcijama Partije. Vahida je uCestvovala u vise akcija, narocito kada je bilo u pitariju davanje priloga i prikupljanje pomoCi od drugih, te organizovanje priredbi, 1izleta, itd. Ona Ce godinama biti ne samo akti':" van Clan veC i rukovodilac udru.Zenja »Prijatelja pi:'irode» i »Zenskog pokreta«, koja su takode djelovala pod neposrednim uticajern komunista. Oni koji su Vahidu bolje poznavali i danas vjeruju da je ona u djeloyanju Uih druStava vidjela povoljnu moguCnost za Sire i Ce"SCe okupljanje Zena, za njihova zbli:Zavanje i uvodenje u borbu:· za sopstvenu emancipaciju u porodici, na poslu u druStvu. · 1 21 �22 Komunisti Banjaluke su u jesen 1935. svesrdno prionuli oko formiranja »Z:enskog pokreta« u ovom gradu, videCi u tome i moguCnost za S1ire okupljanje Zena u antifasistickom frontu. Vee u oktobru te godine »Zenski pokret« je okupio desetine naprednih gradanki, intelektualki, sluzbenica, radnica, studentkinja, pa i domaCica iz porodica komunista ,i simpatizera, medu kojirna i veCi broj Muslimanki u zarovima. Ta masovna i agilna organizacija ubrzo je, raznim oblicima rada od opismenjavanja do Citanja marksistiCke literature okupljala preko 200 zena. One su djelovale u vrijeme kada su u gradu na Vrbasu postojala i druga zenska drustva, u kojima su se zene okupljale na vjerskoj i nacionalnoj osnovi (»Kola srpskih sestara«, »Hrvatska Zena«, Zenske sekcije pri muslimanskoj organizaciji »Gajret«, itd.). DruStvo »Zenski pokret« je, pak, Sirok program druStvenog rada, program borbe za izmjenu pravnog i politiCkog polozaja zene- ponudilo svim Srpkinjama, Hrvaticama, Musl•imankama. Napredne Banjalucanke su taj program prihvatile, ponijele. Prva veCa akcija )>Zenskog pokreta<c, u Ciju je upravu izabrana i Vahida Maglajlic, bila je odrzavanje velikog politickog zbora zena. Na tom zadatku zenama su pomogli d. komunisti, kao i u sastavljanju rezolucije us~ vojene na tom zboru. Ovaj masovni skup zaht!jevao je od predsjednika kraljevske vlade da se zenama omoguCi ispoljavanje veCeg uticaja »na formiranje druStva i drZa~ ve« i da se u novi izborni zakon »uvede opSte i tajno pravo glasa za sve gradane, jednako za muSke i Zenske«. Banjalucki zenskJi pokret se ubrzo ispoljio i u viSe novih akcija, meau kojjma su bili zahtjevi od poslodavaca za poboljsanje uslova rada zena, prikupljanje pomoCi za StrajkaCe i njihove porodice, pruZanja podrSke lenarna Madrida koje su, s Dolores Ibaruri na celu, krvarile u odbrani slobode, ~td. Zbog toga ce uprava Vrbaske banovine ubrzo poCeti da upozorava nadleZne organe na opasno komunisticko angazovanje oko formiranja i djelovanja Zenskih druStava, na »nove komunistiCke direktive« u sprovodenju »akcije za Zensko pravo glasa i ravnopravnost Zena<(. Vahida je kasnije, "stakavsi se posebno u radu omladinske sekcije druStva, izabrana za sekretara, a nedugo potom i za predsjednika »Zenskog pokreta« u gradu, sto govori o njenom ugledu i borbenosti. Cinila je to, prije svega, jer je neravnopravnost Zene osjeCala dublje od njenih vrsnjakinja iz s1icnih sredina, jer je stalno uCila kako bj umanjila razlike izmeOu sebe i muSkaraca i izmijenila odnos prema sebi kao Zeni, jer se, �24 uz bracu· komuniste Ekrema, DZevada i l\lluniba opredi- . jelila za radnicki pokret, prihvatila smjele ideje, tezila ne_Cem novom, ljepSem, sadrZajnijem, za Sta se vrijedi Zrtvovati. Ona Ce Ciniti sve da se jasno odreden progrmn borbe te organizaaije za politiCka prava, za pro'svjeCiv~je i k~lturni rad medu Zenarna Sto dosljednije ispullJaVG~:· Nju su. u tu _ naprednu Zensku organizaciju, u stvar~, dovele hCna pobuna protiv Zivota koji joj je namjenJen, Zelja za slobodoni, znanjem i akcijom. Sposobna i ntehlgentna, duboko osjecajna, brzo je uocila vezu 1zmedu borbe za oslobodenje Zena j radniCkog pokreta. RadniCki do:rp. i predavanja koja su odrZavana u njemu omoguCili su joj da pro·Siri vidike, a knjige i barbene pjesme zamijenile su n1ahalska sijela i razgovore u kojima je prolazio druStveni Zivot muslimanskih Zena SjeCajuCi se Vahidinog politiCkog sazrijevanja .i op~ redjeljivanja za radniclill pokret, njen najstariji brat Ekr~m.kazuje·kako ga je ana CeSCe presrijetala uveCeizap1tk1vala ga sta on to unosi u njihov dom i time ljuti oca. - Da bih olaksao sebi, a ujedno pridobio mladu braCu ri sestn.i za radniCki pokret, Vahidi sam objaSnjavao· u Cemu je sukob zmedu oca i mehe, i, postepeno dajuCi joj,)iteraturu i -objaSnjavajuCi -smisao i svrht_{ borbe radnog naroda, uvea je u red boraca radnickog pokret':' - kaze" Ekrem. - To je bio pocetak njenog saznanJa o radmckom pokretu d r.adu KPJ. Pod uticajem komuriista iz naSe Sire porodice, ona se kasnije potpuno ()predijelila za napredni radnicki pokret, manifestujuCi to uCeSCem u »Zenskom pokretu<( i drugim akc:ijarna koje je Partija organizovala. . Varuida j.,, zajedno sa Ajsom Karabegovic, organizovala prve teCajeve za opismenjavanje Zena, Sto je hila jedna od krupnih akdja »Zenskog pokreta«. Policija je, ~aka se sjeCa DuSank:a KovaCe¥iC, osujetila pokuSaj da se teCajevi organizuju naselu i prijetila cta· Ce zabraniti rad drustv" zbog »propa~ranja komunisticke politike na selu«. Ni u gradu analfabetski tecaj, pod rukovodenjem »Zenskog pokreta«~ nije hio zvan:iCno dozvoljen. Uprkos tome, pronadene su ·prOstorije j osigll!'ana.sred~ Stva uz pornoC ·muslimanskog druStva »BuduCnost«, u Gornjem Seheru. Tecajem je rukovodila Nevenka VojSiC, uCiteljica. VeCina po1aznica teCaja, kojd su organlzovale Vahida i Ajsa, bile Bu Muslimarike. Vee 1938. godine napredne snage Banjaluke bile su dovoljno organizovane da postave na dnevni red i jasniju borbu za poldtiCka prava Zena. U organizaciji »Zenskog pokreta<( pripremljen je zbor..za pravo ·glasa Zena. Zboru je prethodio niz krupnih politickih priprema. Sakupljani su potpisi za rezoluciju koja je zahtijevala pravo glasa za zene. Za kratko vrijeme sakupljano je preko 400 potpisa... Zbor je odrZan u sali kina »Luksor«, koja je ispunjena do posljednjeg mjesta. Dosle su radnice, intelek' tualke, slu.Zbenice, studentkinje, domaCice i seljanke iz okoline Banjaluke. Ve6ina zena bile su Muslimanke pod zarom. Zbor je protekao u borbenom raspolozenju ... J edan od oblika rad\l bile su kulturne priredbe i cajanke, koje su uvijek bile dobra posjecene. Od pdhoda sa ovih priredbi davana je pomoc za spanske borce, za uhapsene drugove itd. · · Omladinska sekcija druStva Cesto -je Organizovala uspjele Jzlete u okolinu grada, koji su koriSteni zarazgovore, Citanje materijala i politiCki rad. I na proslavama Prvom rnaja koje su, zbog zabrane, organizoVane kao izleti »Prijatelja prirode<<, uCestvovao je, takOde, veliki broj Zena. Pod rukovodstvom dr Danice PeroviC »Crvend krst(( je organizovao dva sanitetska kursa za Zene, na }<.oji .se prijavio veliki bi-oj llf.ladih Clanica »Zenskog pokreta((, Jednim je rukovodila dr Perovic, a drugim dr StjepanoviC. Tu je radila i medicinska sestra Zlata SrnailagiC. NajveCi dio prograrna odnosio se na pr:vu pomoC, a hio je, u stvari, sraCunaf na uripr:ernanje Zena za ratne bolniCarke. Kurseve je zavrSho. oko 40 Zena i djevojaka, od kojih su mnoge kasnije otiSle u partizane i hrabro poginule vrSe6i du.Znost bolniCarki u jedinicama. · Mnoge ':ftinkcionerke »Zenskog pokreta(c, medu njima i Stana subic, Nevenka Vojsic (VranjeseviC), Vahida MaglajliC, a naroCito Nata JoviC, bile su Cesto pozivane u policiju,· gdje su lih prijetnjama _i kaznarna primoravali da odustanu od druStvene aktivnosti. .. MRZJELA JE LAZ Patrijarhalno vaspitanje i ukorijenjeni obiCaji Vahidi su bili predodredHi sudbinu domaCice; zar i tamni veo preko Iica trebalo je da ujednaCe njen Zivot sa Zivotima hiljada muslimanskih :lena ciju je potlacenost poznavala i osjecala .vise nego iko. Zbog toga su je upravo pobuna protiv takvog :lJivota i divna Ijudska Zelja za slobodom, novim saznanjima i stalnorn, stvaralaCkom akcij9m doveli u »Zenski pokr~t«. zs �26 Njen drustvimi rad u to doba, veli Dusanka KovaCeviC, bio je sputavan obavezama prema porodici. Trebalo je nositi zar, sakni.ti od oca odlaske na konferencije, drugovanje sa »inovjercima« i komunistima. A nikada nije izostala. Oznojena od trcanja i zurbe, stizala je na sastanke, zbacivala zar i prenosila se u sv.ijet kratkotrajne slobode 'i ucenja, svijet za koji je htjela da Zivi i bila spremna da umre. Sjecam se kako je dolazila na radnicke priredbe. Raspremila bi svoju postelju, staV'ila cjepan:icu, pokrila je jorganom i na taj naCin povrSnom posmatraCu, a to je najCeSCe bio otac, ostavljala utisak da je u postelji. . To sakrivanje osjecala je kao ponizavtmje. Mrzila je la.Z, a bila je pl.lisiljena da se neprestano sluZi raznim izgovorima zbog izostanaka i zlazaka :iz kuCe. A u tome svemu na njenoj strani bila je tiha, plemenita majka, puna vjere u Vahidu, u nas sve, puna Zelje da njena djeca budu sretnija i slobodnija nego sto je ona bila. tdtava kuca, zahvaljujud Vahddi i majci, odisala je Sirinom, humanoSCu, susretljivoSCu prema ljudima i spremnoSCu da im se pomogne. Svoju spretnost i umjesnost u domacinstvu Vahida je korist.ila da drugaricama sasije halj:ine, da organizuje bJife na radnickim i studentskim priredbama, a Cesto su se vrijedni ruCni radovi iz njene kuCe nalazili kao ukras u salama za radnicke konferencije i prdredbe. Bila je nevjerovatna IJjena Zelja za znanjem .i uCenjem. cesto smo nocu citali. U blizini kreveta drzala je desetine knjiga dz oblasti ekonomije, filozofije, prirodnih nauka. Citale smo zajedno Bebelovu »Zenu i socijali~ zam«. Jednoga dana sa ustruCavanjem mi je pokazala svoj prvi Clanak. Naslov mu je bio: »Istina o Zivotu Muslimanke«. Bdo je to nevjeSt Clanak 1 ali sna:lan svojom iskrenoSCu i poniranjem u suStinu problema. BUDILA JE SVIJEST KOD ZENA Na studijama u Zagrebu Ekrem se ozenio studentkinjom Ru:Zom Rakdc, po narodnosti Srpkinjom, za sto oca nije pitao, a nije znao ni kako Ce, u pitanjima porod.iCnog Zivota inaCe stroga, Vahida reagovati, pa jed. no vrijeme dvoje mladih i zaljubljenih nisu smjeli ici .u Banjaluku. Uto ih je Vahida, ponijeta sestrinskom ljubavlju, posjetila. - Kada je vidjela kako zivimo bijedno, studentsldm Zivotom u jednoj sobi prodala je svoj biser i nauSnice 1 i kupila sve sto nam je trebalo od odjece - sjeca se Ruza. - Od tada nam je svakog mjeseca slala paket. Bilo je tu suvog mesa, slatkog, cigareta, a uvijek bi ubaoila i koj.i peskir iii maramicu. Avgusta 1939. godine dosla sam kao profesor na sluzbu u Banjaluku. Nisam se, kako ono ka:Zu, ni okrenula u gradu, a ona me je veC uvela u rad »Zenskog pokreta«, Oiji je bila predsjednik. Njeno djelovanje iSla je za tim da svim moguCim metodama probudi svijest kod Zena o njihovoj ravnopravnosti i teskom polozaju, kako u poroddci i braku, taka i u druStvu. U svim tim nastojanjima bila je uporna d dosljedna. Koristila se Zivom rijeCi, literaturom, predavanjima 1i liCnim kontaktima, s1uZeCi se uvijek primjerima iz svakidasnjeg ZJivota. Na ~ijela preko Vrbasa i u Gornjem Seheru pozivale smo napredne djevojke, s tim da Svaka povede jos neku drugaricu. Ponekad bi se nasla i harmonika. Djevojke su obicno radile rucni rad, a Vahida je istupala sa unaprijed pripremljendm programom. Citale smo knjige, novine i sakupljale pomoc za drugove u koncentracionalnim Iogorima. Sijela su bila po kucama, bastama, gdje bi Vahida zapjevala i povela kolo. Izvjestan krug zena ju je osudivao. I to uvijek jednostrano: da se baV!i muSkim poslovirna. To su bile, uglavnom, Zene koje su imale od Cega da Zive. SiromaSnije su joj odobravale, ali misleCi da je neravnopravnost bogomdana, govorile su joj: »Moja Vahida, ne maze to kod nas tako bitk Ako nije mogla drugaCije, tlZvratila bi dm: »Draga moja, tako Ce ti biti, pa ti radi Sta hoCeS! « Sve teskoce i prepreke strpljivo je savladivala, nailazeCi Cesto na nerazumijevanje d kod svojih najbliZ.ih. Malogradanska CarSija, namjerno ill iz neznanja d vjerskih predrasuda, kdvo je tumaCila Vahidin stav i nastojala ju je okaljati kako u gradu, tako i u porodici. »Kao Vlahinja obukla usku suknju, odrezala kosu, dde u kino, u pozoriSte . .. << Ocu su taka u. graQu, prilikom izlaska, svim i svaCim punili uSi. Po njegovom povratku kud nastajao bi lorn, pri cemu je i majka mnogo trpjela. Vdse puta joj je nudeno da se uda i udomi u neku od uglednih i bogatih muslimanskih kuca - a ona je uporno odb.ijala; voljela je covjeka druge vjeroispovi. jesti i narodnosti - a znala je da je to, u onim uslovima, beznadeZno; i zato se snahi RuZi povjeravala: »Meni je jasno da neCu imati HCne sreCe. Sva svoja nadanja 27 �28 i snagu ulozicu u rad za dobra drugih. To mi je svrha Zivota i..u tome se osjeCam potpuno sreCnom«. Posebnu je brigu vodila o kuci. Uvela je peglanje rublja i svakome postavila krevet, jer se do tada spavalo na duSecima, na podu. Nastojala je da se u kuCi jede Sto ,viSe zeleni. Odr.Zavala je besprijekornu CistoCu posuda·i' od sviju tta.Zila CistoCu tijela. Stalno je ruSila obicaj zena da hodaju po mahali, ispijajuCi kafe d prije i poslije podne. Uci!a je djevojke, narocito siromasnije, da izraduju poznatu banjaluCku Cipku, a sve svoje sugradanke koje su se tim napornim poslom bavHe - podsticala da se .bore protiv bezdu.Snih. trgovaca za koje su radiile i koji su vrijednu cipku dobijali u bescenje. To n,i sama nije mogla mirno da posriiatra, pa je te Zene, poslije· razgovora sa njima o eksploataciji kojoj su izlo.Zene, savjetovala da podignu oijene, uvjeravajuCi -ih da Ce trgovci pristati na to jer im nema ko drugi- radliti taka izrazito lijep ali spar i s naporom skop_Can ruCni rad. U isto vrijem~ je obilazila trgovce govoreCi im kako se Zene bune Q kako nece viSe da izgraduju cipku po taka niskim cijenama, pa im je bolje da plate vise nego da ostami bez tih izuzetno lijep.ih i rijetkih rukotvorina. NESEBICNA POMOC SIROMASNIMA Na prijedlog partijske organizacije Banjaluke, pri kraju skolske 1939/40. godine organizovan Je leurs za besplatno poducavanje siromasnih daka k?ii su imali popravne ispite. Okupilo ih se. oko 150 i Vahida se postarala da d.m obezbijedi prostorije za rad. Medu uCenicima - predavacima bio je i Safet Fejzic, cija je majka ranije pomagala u ~adij~noj kuCi, ali je uskoro u~rla, taka da je brigu o skolovanju Safeta preuzela Vah1da, a on se sjeca da je skolovanje omogucila i Resadu Dzehverovku i j oS neklrn dacdma iz siromaSnih porodica. Kurs je uspje~no ZavrSen, skoro ~vi daai su poloZili popravne ispite ito je za Vahidu bio dovoljno velik razlog da organizuje izlet daka i njiho¥ih roditelja na Suturliju. Izlet je bio masovan, a zadu:lenje da se osvrne na rad kursa skojevski r~kovodilac Ivka MaZar je iskoristio da govori o situaciji u svijetu, o izdajniCkoj politici vlade CvetkoviC-MaCek, o obavezama i odgovornosti mladih u odbrani zeffilje od faS,izma. Izleta i zabava ·koje je 1940. organizovala radniCka i studentska omladina Banjaluke sjeca sed Bisera Hasan- basic, ukazujuoi na to da je uloga Vahide u njihovom organizovanju hila veoma znaC:ajna. . . . - Obisla je viSe zena, koje su je uvijek vesela lica doCekivale, jer jm je ona uz svaki posao donos1la :i vred~ rinu, i na taj na6in obezl:>ijedila ruCne radove da bi se doslo do vise priloga za tombolu i do sredstava za dru" stvene potrebe. . . Vahidi nije trebalo davati ideje za rad. Ona je imac Ia mnogo korisnih ideja i odmah je pristupala njihovom ostvarenju. Na zajednli.Ckin1 izletima i turnejama hila je zapaZena zbog svog .vedrog duha, a i snala.Zenja u svim situacijama. Izleti su bili jedan od oblika rada. Na.izlete se isla pjeSice, najCeSCe negdje kraj Vrbasa, a muSkarci su Camcem dovozili hranu. Odlazili s1no u Trapiste, Slatinu. iii Han-Kola. Nisu mi poznata Vahidina direktna zadu, Zenja, ali znam da je svaki .njen posao izgledao spontan. Igrali smo, pjevali, Oitali i razgovarali. Ona nam je dijeLila hranu, vodeci racuna da porcije budu podjednako nasute. Seoska omladina u Han-Kolima radovala se na.Sem dolasku. S nama su pjevali. Donosili smo jm raznu Iiteraturu za citanje. ZahvaljujuCi Vahidinom toplom odnosu i neposrednostd u razgovoru sa seljacima, u DruSt.., vo je, pored radniCke i studentske, ukljuCivana ~ seoska omladina. U Banjaluci se tada radilo u dubokoj ilegalnosti i bilo je veoma opasno odr.Zavati skupove i sastanke u kucama aktivlista poznatih policiji, a takvi su bili Dzevad i Munib, ranije hap.Senl i zatvarani. I pored _toga, u njihovoj kuCi su odrZavani sastanci, umnoZavan1 leci i progla: si Partije d Skoja.. Neke proglase su pisali Munib i Stjepan Pavlic, a ostali su ih rasturali po gradu. 0 tome se pred Vahidom niSta nije lc~ilo, a sudeCi po njenoj aktivnosti mnogi su vjerovali da je i ana _Clan KPJ. - K.ADIJINA KUCA UPORISTE NOP-a Kadija je bio covjek koji se osjeC.io duboko odgo: vornim, kako je on to Cesto naglaSavao »pred bogom 1 ljudima<<, za vaspitanje svoje djece, za njihova ponaSanje. Veoma je drZao do Casti i ugleda porodice i niSta mu od onaga Sto su Cinjeli njegovi sinovii Vahdda nije izmicalo. Znao je za njihov ilegalni rad, strepio da ih policija ne otkrije, tugovao kada bi mu kojd od sinova 29 �30 dopao zatvora. Sve viSe se pravio da »ne vidh ni ono Sto je znao i vidio, a sve rjede ih je prekorijevao jer je znao da od toga nema kor.isti, da su oni smjelo zakora· Oili na svoje Zivotne staze. PrimjeCivao je da se i Vahida nekako cudno ponasa, da od njega nesto krije, da dugo noCu neSto Cita; sve CeSCe su u kuCu svraCale i traZile Vahidu neke zene i djevojke koje nikada ranije nije viCiao; uS!e bi kod nje, zakljucale se i dugo se nesto sasaptavale. Sto se to u sustini desavalo njemu ce biti jasno odmah poslije okupaaije zemlje, kada je njegova kuca postala znacajan centar mnogih koji su ilegalno zivjeli i radili za narodnooslobodilacki pokret u Banjaluci, a dusa cjelokupnog tog rada postala Vahida. On je tada bio svjedok kako V ahida kucu, tako red preko nod, pretvara u skladJiSte hrane, obuCe, odjeCe, sanitetskog materijala i oru:Zja, u sigurno skloniSte onih koje su Ni· jemci i ustaSe uporno traZili i progonili, u punkt za odrZavanje partijskih veza. I u svemu tome se taka ponaSala kao da njoj ne prijeti nikakva opasnost. Ubrzo su dva njegova sina izaSla iz Banjaluke i postali partizani, a jedan dopao u ustaskli zatvor, zbog cega su agenti ustaske nadzorne sluibe (UNS) cesto premetali kucu, ali je Vahlda, kao da je prkosila policiji koja se nalazila u blizini, skrivala ilegalce, brinula o njima i otpremala ih u partizane. Sve sto se u kud naS!o bilo je na raspolaganju narodnooslobodilackom pokretu i ljudima koj1i su se sticajem okolnosti tu nasli. Zarove je uvijek imala u rezervi, a obezbjedivala je kljuceve nekih ilegalnih stanova u gradu. Nikada niko nije ostao nezbrinut. U svojoj kuCi je organizovala i pravu radionicu rublja za borce. Prekrajala je djevojacko ruho koje je godinama spremala za svoj buduCi dom, Cilime sa poda, zajedno sa majkom, osipala i vunu koristila za pletenje dzempera, carapa i drugih odjevnih predmeta potrebnih partizanima. U doba masovnog ubijanja Srba, protiv cega je jav· no protestvovao d kadija, kada su i banjalucki Jevreji, ponizavajuCi obiljezeni zutim trakama oko ruke, odvodeni u logore, Vahida je u zaru, danju i noCu, obilazila grad, prikupljala hranu, odjecu, radio-aparate, sanitetski materijal i novCane priloge za borce li partizanske porodice, Sirila ideju otpora proti vokupatora, saradujuCi sa deseti.nama komunista, skojevaca i rodoljuba, izlaZuCi se i sama velikoj opasnostli. Istorijske dogadaje iz 1941. godine partijska organizacija Banjaluke spremno je docekala, sa nekoliko stotina clanova Partije i Skoja, te hiljadama antifastista i rodoljuba, kojd su slijedili politiku KPJ. Jedne januarske noCi 1941. u kuCi Ferida i Muhameda Hasanbasica oddan je dogovor rukovodecih komunista Banjaluke i cijele Bosanske krajine pod rukovodstvom Bure Pucara. Raspravljalo se o sprernnosti komunista i naroda ovog kraja da ostvare stavove Pete zemaljske konferencije KPJ u odbrani zemlje. Dok su se dogovarali ljudri. koji Ce Krajinu uvesti u oruZanu borbu, Vahida i grupa njenih drugova su, po naredenju I vice Maiara, sekretara Ob!asnog komiteta Skoja, cuvali straZu. Dva mjeseca potom, 27. marta, Vahida je, sa bracom i hiljadama Banjalucana, bila ucesnik jos jednog istorijskog dogadaja - marsirala je, sa masom borbeno raspoloZ.enog naroda, centrom grada, nosila transparent na kame je plisalo »HoCerno da branimo zemlju«, pozdravljala stisnutom pesnicom, pjevala, u nikad veCem h:Jru. »Hajte braco, hajte sestre«. Toga dana Mjesni komitet Partije je, obavijesten o dogadajima u Beogradu, pozvao radnike, slu.Zbenike i omladinu da obustave rad, izadu na ulice, manifestuju odluCnost u borbi protiv fa~ Sizma. Medu njima su izaSli i radnici Tvornice duhana u kojoj su partijska, skojevska i sindikaina organizacija imale dugu i bogatu tradiciju i vrSile snaZan uticaj na kolektiv. Oni su nosili na brzinu napdsane parole koje su govorile o odluCnosti radnika da se odupru faiizmu, da brane i odbrane zemlju. IzaSli su .i rudari sa Lau.Sa, i rad~ nici pilane »Jelsigrad«. U toj vehlkoj koloni i Vahida je nosila transparente, uzvikivala parole, namjerno najgla~ snije ispred zgrade ustanova koje su godinama bile oliCenje re.Zima: banske uprave, komande garnizona, policije. Zatim je Mjesni komitet Partije preko svojih aktivista, pozvao tu masu i druge antifaSiste da se okupe pred zgradom ZeljezniCke stanice i nastave da manifestuju antifasisticko raspolozenje, jedinstvo, borbenost. Na skupu su govorili komunista Muhamed Kazaz ~ Dusan Brankovic, seljak iz okoline Banjaluke, poslanik ZemljoradniCke stranke, poznat kao borbeni antifaSista, zbog Cega Ce ga usta.Se i ubiti. Na sastanku aktivista Vahida Ce uveCe sa uzbudenjem govoriti o snazi naroda kako ju je dozivela na uiicama rodnog grada, o tome da ce octsad narod odluCivati o odbrani zemlje od fasizma. Nazalost, izdaja ddavnih vrhova bila je toliko duboka da se kapitulacija vojske i vlade nije mogla preduprediti. Banjaluka je gluha i pusta docekala ulazak njemacke motorizovane kolone koja je hrlila ka Sarajevu. Medutim, srce slobodarske Krajine nije se zadovoljavalo samo svojim Cutanjem i rnrZnjom, veC je biilo za akciju, za borbu. Zbog toga je Komitet za odbranu, koga je for- 31 �mirala Partija· od· najistaknutijih komunista, imao punu podrsku u pokusajima da se organizuje otpoi i odbrana. Uz Komitet su, u stvari, bile hi!jade dobrovoljaca, ali se Vlise od spasavanja nekih objekata od rusenja i sklanjanja dijela naoruzanja i opreme razbijenih jeclinica, nije moglo·uciniti. Okupacija je, dakle, hila tu, kao gruba ratna zbilja, ali komunisti i napredna Banjaluka poraz nisu priznavali. .. U gradu je odmah, sa blagoslovom i zastitom Nijemaca, uspostavljena ustaSka vlast. Za stoZernika je postavljen dr Viktor Gutic koji ce, vee poslije mesec dana, poSto je Z<:).veo »novi poredak«, pJ:ijetiti: »Sada :ima da pristupim. grandioznom djelu - ciScenju Hrvatske Bosanske krajine, a naroCeto Banjaluke, jer ona postaje glavnim gradom Hrvatske«. PoCelo· se sa masovnim iseljavanjem srpskog zivlja, plenidbom njihove imovine, progonom u logore Jevreja, a uskoro i hapSenjem pede-. setak komunista,skojevaca i drugih rodoljuba. Grad je pritiskala strahovlada. Svakodnevno su stizale vijesti o masovnim zloCinima ustaSa nad srpskim stanovniStvom, o klanju pravoslavnih sve.Stenika, paljenju pravoslavnih crkava, pljacki imovine Srba, itd .. dok su vjeSto i uporno pokuSavali da se Muslimani gurnu u bratoubilaCki .rat - _raspirivanjem vjerske i nacionalne mr:i;enje, potezanjem nekih starih racuna, itd. Sem kod pojedinaca i manjih grupa, i to koristeC.i se primitiviz~ mom, zaoStaloSCu ~ :vjerskim sljepilom, te rasp:irivanjern niskih strasti - nisu uspjeli. SNARODOM I U ZLU I U DOBRU Od. prvog dana okupacije komunisti su nastavili sa· Zivijim politiCkim radom, sraCimatim rta to da ·se oCuva: jedinstvo naroda ovog viSenacionalhog kraja, okupe sVe snage·oko progrania Pattije·za ·voa:enje oru:Z:ane i revolucionarne borbe. Komunistima su· prenijeti zakljucci istorijskog Maj~kog savjetovanja u Zagrebu, poslije cega je, na savjetovanju na Sehitlucima, ondje gdje danas stoji velelepni spomenik, dogovoreno da se nastavi s pripremama za oruZanu borbu: priprerna oru:Zje, okupljaju !judi s kojima se moze racunati u borbi. Ovdje, po zadatku viseg partijskog rukovodstva, u junu sti~e i Mahmut ll1.1satlija Bus, sa zadatkom da pomogne Oblasnom komitetu KPJ u pripremanju oru.Zane borbe. U tom cilju su \1 partijskim organizacijama odrede- JOS ni grupe i pojedinci i zaduZeni za vojna pitanja, Cime je organizovanije pristupljeno pripremama oruiane borbe. Partijsko rukovodstvo je, sa sastanka odrtanog na dan Hdtlerovog napada na Sovjetski Savez, preporuCilo svim komunistima u gradu da se priCuvaju ofanzive ustaSa koja ce, s;igurno, uslijediti, ali i da, bez velike potrebe, ne idu u duboku ilegalnost, veC da nastave da rade s narodom i za narod, javno i organizovano, kao jedina politiCka snaga koja je i u toj najteZoj situaciji ostala uz narod. Narednih dana ustaSe su, stvarno - na osnovu spiskova koje su za njih saCuvali oni koji su i prije rata rukovodili borbom protiv komunista i svih naprednih snaga grada - pocele sa hapsenjem clanova KPJ i Skoja. Uhap.Seno je i strpano u »Crnu kuCu<< pedesetak !judi, na Sta su sve napredne snage grada stale na stranu uhapsenih: uticajni !judi su intervenisali kod predstavnika vlasti u Banjaluci i Zagrebu, u kvartovima je, po dogovoru i na red, prikupljano jelo :i razna druga pmnoC za uhapsene i njihove porodice. Takav pritisak javnosti je urodio plodom: gotovo svi uhapseni su, redom po jedan, puSteni iz zatvora. Ovi su se, na preporuku partij:skog rukovodstva, povukli u .ilegalnost i nastavit[ s organizovanjem otpora i pripremama za otvorenu borbu, iz Cega su ustaSe odmah izvele zakljuCak da su pogrijeSile, pa sada hapse i tek puStene i ranije nehapSene komuniste, skojevce i grupu njihovih saradnika. Medu uhap.Senima je bio i kadijin sin Nzevad koji ce uskoro biti odveden u koncentracioni logor u Bosanskoj GradiSki odakle se nikada viSe neC.e vratiti svom gradu. 0 puStanju zatvorenika sada viSe nije moglo biti govora, Sto je bio velik gubitak za banjalucku partijsku i skojevsku organizaciju, ali su mjesta uhapSenih popunjavana novim, mladim i poletnim clanovima Partije, mladicima i djevojkama, koji su sazrijevali u »PelagiCu«, u »Borcu«, u »Zenskom pokretu« i »Prijateljima prirode«, u skojevskim aktivima u Skolama i preduzeCima i u sindikatima. Zadnjih dana juna vise ad sto najistaknutijih i policiji znan,ih Banjalucana izaslo je van grada, spremni za pocetak oruzane borbe. U Banjaluci su ostali, da rukovode radom partijske i skojevske organizacije - DuSko Bole, Rada VranjeSeviC, DuSanka KovaCeviC i Karlo Rojc. u gradu je dejstvovao sirok antifasisticki pokret, pri cemu je b.ilo od izuzetnog znaCaja pr.isustvo medu komuni.stima i svim BanjaluCanima antifaSistima, druga Dure Pucara Starog koji Ce odatle, mjesecima, rukovoditi oruZanom borbom u Bosanskoj krajini i svim vidovima otpora. Znacajno je bilo i to sto su Danko Mitrov i Miljenko CvitkoVlic, komunisti i ucesnici spanskog gradanskog 3 Vahida MaglajniC ,33 �34 rata prenijeli svoja iskustva i pornogli pocetak organizovane oruZane borbe. Pocetkorn jula je u rejon sehitluka, iznad Gornjeg sehera, bio partizanski logor koga je banjalucka partijska organizacija snabdijevala oru.Zjem, municijom, sani~ tetskim materijalom, odjeCom, obuCom, Satorskim krilirna, cebadirna, pribororn za kuhanje, itd. u prikupljanju od naroda, skrivanju i prenoSenju partizanima, uCestvovale se hiljade antifaSista iz redova Srba, Muslimana i Hrvata. Smno koju sedmicu kasnije na StarCevici je forrniran Banjalucki partizanski odred. Njegov zadadak je bio da dejstvuje na kornunikaciji Banjaluka Jajce. U svojoj prvoj akciji, u Aginorn Selu, rastjerao je ustase koje su dosle da pljackaju zito i stoku. Opljackana imovina je vraCena vlasnicima, ali su ovi to odbil-i, govqreCi da Ce veC nekako jzdeverati i s·a onime Sto im je ostalo iza ustasa, a taj plijen neka ide narodnoj vojsci. U toj borbi je poginuo skojevac Pl.ivac, prvi Banjalucanin koji je dao zivot u oruzanoj borbi. Sahranjen je uz vojniCke poCasti, a borci su se nad njegovim grobom zakleli da neC.e ispuStati puSku dok ga ne osvete i izvoju. iu slobodu. Da je ne bi uznemiravale ustaSe na desnoj obali, jedinica je u nardne dvije akcije spalila mostove na Vrbasu, u Krupi i BoCcu. Odmah se vidjelo da su veCina tom poslu neviCni. Ipak, noCu su na prvom mostu velikim svrdlirna izbusili rupe, stavili eksploziv, zatirn natopili krpe benzinorn i petroleurnorn i bacili ih na most. Kad se veCina povukla, krpe su upaljene. Najprije je suknuo plarnen, a onda odjeknula eksplozija. Slijedece noCi je planuo most preko Vrbasa u BoCcu. Diverzanti su natrpali trijeske i suvaraka u ko.Seve, to polilj benzinom i zapalili. Glavnina cete je sa cemernice posmatrala odsjaj vatre koja je gutala most. Slijedeca akcija te jedinice, prerna sjecanju politickog rukovodioca Sefketa Maglajlica, bila je postavljanje zasjede jzmedu BoCca i Crne r.ijeke, na putu Banjaluka - Jajce. U zasjedu su upala dva karniona sa neprijateljskorn vojskorn. »Neprijatelj je vatrorn iz zasjede zaustavljen i razbijen. Kako se nasa zasjeda nalazila na suprotnoj strani, na desnoj obali Vrbasa, a cesta na lijevoj obali, Albert Trinki i jos neki borci su preplivali Vrbas i pokupili oruije, rnedu kojirn se nalazio i jedan pu.Skomitraljez. Domobrane nismo mogli zarobiti jer su nam rekli da ne znaju plivati. Za uzvrat, oni su nas, nakon Sto smo prevukli oru.Zje na svoju stranu V:rbasa, podsjetili da srno zaboravili zapaliti kamione. Rekli smo im da ih oni zapale, Sto su i uCinili. ..<< Za to vrijerne je veci broj istaknutih banjaluckih komunista stajao na Celu svenarodne borbe Sirom Krajine. Posli su po zadatku Partije da, zajedno sa ostalirn kraji.Skim komunistima, rukovode op.Stenarodnim ustankorn koji je poceo u drvarskorn kraju i poput plirne se Sirio PodgrmeCom, Kozarom, ,Janjem, Pljevom. Nakon viSenedeljnih borbi, Sirom Krajit)e Ce se stvoriti prostrane slobodne teritorije sa jedinicama revolucionarne vojske, organima narodne vlasti, pr.ivredom, bolnicama~ skolarna. PRIJEM U PARTIJU Vahida je, kako je veC reCeno, i prije rata bila yeorna aktivna u politickorn zivotu svog grada, ali je tek sada - u svakodnevnorn pdkupljanju narodne pornoCi za borbu, u otimanju od domobrana i ustaSa, u suoCavanju sa opasnoSCu, itd. u punom sm:islu naSla sebe, dala maha svojim moCima. U maju je, na sastanku Celija kornunista, prirnljena u KPJ. Bila je ,kazu, toliko uzbudena ljepotorn i velicinorn tog priznanja, u korne je vidjela dokaz vise da Partija podjednako racuna na zene i rnuSkarce, da nije mogla do6i do rijeCi. Iako je veC odavno hila borac, sada vee ll 34 godini - nije rnogla da zadrc Zi suze iadosnice. Nastavila je da saraduje sa n1nogima, a sada je i rnladoj braCi davala zadatke. Nekako u to vrijerne Osman se vratio iz Sarajeva, ad rodaka; odmah mu je prisla Vahida i ozbiljna, gotovo strogog lica mu rekla: »PoSta si upoznao Sarajevo - moraS ponovo onamO.<< - Objasnila rni je da u odredeno vrijeme odern Ismeti DemiroviC, ka.Zem joj da me V ahida poslala, naSta ce mi Isnieta reCi sta dalje da radirn. Kad sam dosao; Isrneta me uvela u jednu sobu. Tu sam zatekao jednog Covjeka koji mi je dao neko pisamce da ga odnesem u Sarajevo, u SkerliCevu ul:icu. Pismo je stavio u kutiju cigareta. I danas se sjeCam, bila je to »Moravac<. Dao mi je i 80 dinara za put. Bio je to :Eluro Pucar. Pri dolasku u Sarajevo kupio sam jo.S tri kutije istih cigareta. Iz Sarajeva sam doveo jednu drugaricu u Banjaluku. Do Jajca sino putovali vozom, a zatim autobusorn. Putovali smo na izvjesnom rastojanju, kao da se ne poznajemo. U Banjaluci, na stanici, saCekala nas je Vahida. Pokazao sam je druga:rici koju sam dopratio- i Sapnuo da ide s njorn. Njih dvije su krenule jedna za drugorn. U to vrijerne od Vahide sam dobijao i novae za,ku3• 35 �povinu vecih kolicina brasna, pisaceg pribora, cigareta, Zileta, sapuna i sl. Istovremeno mi je objaSnjavaia· kuda da odnesem nabavljeni materijal. Bila su to odredena mjesta gdje se skupljao materijal za partizane. · - U toku rata bila je izuzetno aktivna i znala da se maZe osloniti na svakoga od nas u kuCi. To je veoma vjeSto Cinila. Po dolasku jz ZarobljeniStva radio sam u Mobilnom odjelu vojnog okruga u Banjaluci. Od mene je zahtijevala da nabavim veCu koliC.inu vojnih objava i Stambilj, da udesim da neke drugove briSu iz vojne evidencije, sa napomenom »nestao«, »umro«, itd., a da lica, na koja se sumnjalo da saraduju sa ustaSama, pozovu u vojsku, posebno ana lica koja su posezala za tudom imovinom, preuzimajuCi srpske i jevrejske radnje. »Treba nabaviti pisaCu maSinu, radio-aparat, harmoniku, govor:ila je. U svako doba, treba, treba, treba ... Kakvo bogatstvo maste ... STVORENA ZA BURNO DOBA 36 ·u noviil}, r:atnim uslovima Clanice »Zenskog pokreta« su nastavile svoj borben~, revolucionarni put, uglavnom u okupiranoj ali nepokorenoj Banjaluci, boreCi se za· ostvarivanje revolucioriarnog programa Partije koji je u ~ebi sadrZavao i slobodu i ravnopravnost Zena. Vahida je i sada hila medu Celnima, prvoborcima, Cega se njen saborE!.C DuSanka ·KovaCeviC ovako sjeCa: --,.. Posilje okupacije Vahida je odvazno obavljala niz znacajnih poslova. Svoju kucu, u kojoj je zivot tekao mirno, taka reCi preko noCi, pretvorila je u skladiSte tirarie, obuCe~· odjeCe, sanit~tSkog materijala, oruZja, oruda ..i ctr: Osjetila siun kao da je doslo njeno doba u kame je mogla pokazati i razviti sve svoje sposobnosti. Ponasala se kao da joj ne pr.ijeti nikakva opasnost, nego da treba sarilo druge da zaStiti. Njen smisao za organizaCIJU je dostigao . nesvakidaSnje razmjere. Dogovarala bi- se SK trgovcima - Jevrejima - dok im jos radnje nis.u bile oduzete, da joj daju vece ko· liCine robe uz -neznatne cijene - tek toliko da se naplati (Cetkica za zube,_ sapun, SeCer, braSno i dr.) U svojoj kuCi je organizovala pravu. radionicu rublja. U jesen 1941. godine, u svom dvoristu, pripreinala je velike ko. liCine pekmeza. »ImaCemo pekmeza .dok god traje rat«, reCe majka, na Sta ona odgovori: »NeCemo ga, stara, ni okusiti, ovo, Ce iCi tamo gdje_ treba.« Kada su se te godine organizovali sanitetski teCajevi, Vahida je obezbijedila sanitetski materijal za tecajeve i za slanje u Sumu, partizanima. U doba masovnog ubijanja Srba, u doba kada su !judi sa tuZnim trakama oko ruke masovno odvodeni u lo-· gore, Vabida je obilazila srpske i jevrejske porodice u gradu. Govor.ila im je istinu, da Ce jm neprijatelj oduzeti sve stvari i traZila da to dobrovoljno ustupe ustanicama, i na taj naCin je obezbjedivala radio-aparate i druge potrebe za borce. Oko smjestaja !judi koji su bili u ilegalnosti cinila je prave podvige. Pribavljala je zarove i kljuceve od velikog broja ilegalnih stanova. Nikada niko nije ostao nezbrinut poslije policijskog Casa. Sjecam se jednog detalja kada se porodica Bojkovski odselila u Beograd. Dobavila je kljuc njihovog stana. Rada VranjeSeviC i ja odjednom smo se naSle u trosobnom stanu. Vahida nas je obilazila i tom prilikom go. vorila da drugi stanari Cuju: »Moram im zaljevati cvijeCe<(. Jednog dana, u zoru, silazile smo niz stepenice kuCe i nai.Sle na Zenu ustaSkog funkcionera. Vahida se odmah snasla i pocela vikati kako ne znamo Cistiti parkete. Vise se nismo smjele vratiti u taj stan. . Vahida je u radu imala veliku podrsku svoje majke, dok se kadija, da bi saCuvao svoj »autoriteh, pravio da ni.Sta ne primjeCuje. Jednom sam se, medutim, uvjerila da on zna mnogo viSe nego sto pokazuje. Bila sam uhapSena. Prozori zatvorske sobe gledali su kapiju- Vah:idine kuCe. Trebalo je da nekoga obavijestim da sam u zatvoru, pa sam dugo cekala da se neko poja'-'i iz Vahidine knee. NaiSao je stari, Vabidin otac. Odlucila sam da se obratim njemu. Rekla sam: »Molim vas,. kadija recite Vahidi da je Du.Sanka u zatvoru.« ProSao je ne obaziruCi· se, kao da niSta nije Cuo, i otiSao u grad. Brzo se vratio. Vahida mi je poslije pricala da joj je rekao: »Eno ti druge u zatvoru, red je da je ob:ide:S, jer je i tebi tarno mjesto.<< Bio je to grub naCin, ali je, ipak, bio spreman da pomogne. Jednom me je sreo u svojoj kuCi, a ja -. prolazeC.i u zaru- rekoh: »Dobar dan«! Poslije je oti.Sao: u Vahidinu sobu i rekao joj »Oporneni onu KovaCeV.iCku, kad veC ide u zaru, da ne viCe dobar dan.« Takav njegov stav je znaC.io odobravanje cijelog ra~ da i pokreta protiv neprijatelja. I pored naprasite naravi .i starog shvatanja, to govori koliko je on bio Covje-Can ... Pred moj polazak u partizane vidjele smo se i pozdravile sa Vahidom MaglajliC. Posljednji put prekontrolisala je da li smo pravilno obukle zar i metnule pecu, 7 37 �38 dala nam stotinu savjeta i s.itnica koje nam mogu zatre~ bati, zasuzila je i zastidila se suza. Sa gruboscu kojom je uvijek pokusavala da sakrije svoju covjecnost i do· brotu, rekla nam je da ni.Sta ne znamo, nazivala nas >>VIahinjama« i dugo ostajali na kapiji gledajuCi za na· rna. Zarove nam je dala Vahida iz svoje kuce, uz prista. nak majke, stare kadinice. Prostrana kuCa sa soban1a debelih zidova i gustin1 zavjesama na prozorima, koji ni usred ljeta nisu propu. Stali vruCinu, u kojoj je mirno i udobno tekao Zivot reIativno obezbijeaene porodice, postala je vazan centar mnogih koji su ilegalno zivjeli i radili u Banjaluci. Dusa cjelokupnog tog rada bila jeVahida, kci patrijarhalnog kadije, Cijoj je snazi i Zeljama davno postao tijesan zar i uska perspektiva muslimanske djevojke koju joj je namijenila patrijarhalna sredina i obicaji. U sav svoj posao unosila je sestrinsku Ijubav i brigu za svakog covjeka. Nikada nisam vidjela Vahidu da se pred neCim zbunila. Kao da je hila stvorena za to burna, uskome5ano doba, kao da joj je ono pomoglo da oslobodi do kraja svoju neiscrpnu snagu i vjeru u bolji Zivot ... Cijela porodica kadije Maglajlica se ukljucila u rad NOP-a i, preko Vahide, radila za racun borbe. U tome je i kadija, na svoj naCin, bio sauCesnik, saradnik. Vahida poslije okupacije, kako se sjecala kadinica, nije vise mog· Ia da krije svoj rad. - Trebala joj je nasa pomoc. Postalo je sve vidljivo. Cijelu kucu, od podruma do tavana, pretvorila je u skla. diSte raznog materijala za partizane, koji je pribavljaIa dovijajuCi se na razne nacine. I ovdje se ispoljila Va· hidina velika snala.Zljivost i okretnost, koju smo i ranije primeCivali. J edanput se kadija popeo na Iavan. Oci su mu stale od cuda, kad je ugledao kamaru koja je zakrcila pola potkrovlja. Bilo je tu svega, od sjekira do radio-aparata. Pogled mu se dliZe zadrzao na uspomeni koju je dobio od oca - na starom »crnogorskom« levoru. Ni to nije zaboravila. U tom radu nije ni mene Stedjela. Jednog dana unesen je u kucu dzak bijelog brasna koje smo sljedovali za veliki broj Clanova naSe porodice. BraSno je tu omrklo, ali nije osvanulo. Znala sam da je to Vahidin posao, ana moj prijekor, odgovorila mi je s osmjehmn: >>Kadinice«, taka me je obiCno zvala, »ti misliS da si samo ti Ziva.« KADIJA I KADINICA NA PRAVOM PUTU UoCi rata kadija je, predviaajuci dogadaje i poucen' Zivotnim iskustvom iz minulih ratova - kako to pamti njegova snaha Ruza - pod stepenicama koje vode iz prizemlja na sprat, sakrio izvjesnu koliCinu braSna, ri:Ze, ulja, SeCera, kafe, masla. Bio je uvjeren da za to niko ne zna i da su stvari na mjestu. Kad je neSto zatrebalo, ostao je zaprepaSCen jer tamo viSe nigdje nista nije bilo. Vahida je to vee bila spre· mila na >>pravo mjesto<c. Od braCed oca pokupila bi sve vuneno Sto bi naSla, isparala d podijelila Zenama da pletu pulovere i Carape za borce. Iz kuCe je iznijela skoro sve posteljno rublje. Ostavila je poneku plahtu, koju smo kasnije iskoristile za zavoje. Sanduke sa svojim -ruhom potpuno je ispraznila. DomaCi svileni vez, namijenjen za posteljinu, iskrojila je u zavoje i sterilizirala prije upuClvanja u partizansku bolnicu. Taka je Vahida sve sto se moglo obuCi, obuti i pojesti iznijela iz roditeljske kuCe i otpremila partizanima. Kadlja je, na sebi svojstven naCin, pokazivao simpatije prema NOR-u. Sem ostalog, javno je, kao ugled· na i uticajna liCnost, protestvovao zbog hapSenja naprednih !judi, pokolja Srba, pljackanja jevrejskih radnji. To nije bilo po volji ustasama, pa su ga uskoro, poslije bez. uspijesnih pokusaja da ga pridobiju za sebe iii pasiviziraju - penzionisali kao nepozeljnog, a nakon koji mje· sec ga, kao Clana Gradskog odbora Narodnog fronta Ba~ njaluke, ubapsili i gotovo godinu dana dr'Zali u koncen· tracionom logoru u Bosanskoj GradiSki. Vahida i njena majka bile su izuzetno cijenjene i poStovane liCnosti. SiiCne po svojoj humanosti, smislu za druStveni Zivot i humor, uzajamno su se dopunjavale. Zato im j nije bilo teSko naCi zajedniCki j~zik i u presudnim danima 1941. godine, bez obzira na Ieske i izuzetne uslove. U majci je Vahida imala veiiku podrsku, i ne sa· ffio _ana, veC mnogi ilegalni radnici. Kad je nekom ad njih trebala majCinska podrska, nasao ju je u kadinici, a kada im je, opet, zatrebala njena saradnja, to je mogao na6i u kadinici. Ona je pripremala hranu za mnogobrojnu familiju i ilegalce koj.i su se skrivali u njenoj kuCi iii povremeno navraCali. Tiha, plen1enita majka, puna vjere u svoju Vahidu, u sve ilegalce, ·puna Zelje da njena djeca budu sretn:ija i slobodnija nego sto je ona bila, zamjenila je udobni mir 39 �svoje starosti za svakodnevni nemir koji su u kuCi unijeli sinovi .i kCeri - komunisti - gonjeni od policije. Kadija i kadinica su, dakle, pomagali NOP duboko uvjereni da su i ani i njihova devetoro djece na pravom putu. OLIC:ENJE VRLINA KOMUNISTE Komunisti Safetu Fejzicu je u maju 1941. godine partijska organizacija povjerila du:Znost upravnika CinovniCke menze, koja je, u stvad, bila glavni kurirski centar za odrZavanje ilegalnih veza sa Sarajevom, Kozarom, centralnom Bosnom i okolinom Banjaluke, a narocito sa Ponirom. Tu je stizala sva posta za druga Pucara. U menzi su se hranili ilegalni radnici iz Citave Bosanske krajine, rukovodioci partijske organizacije grada, avijatiCar.i i pouzdani saradnici narodnooslobodilaCkog pokreta Franjo Kluz i Adil Alagic. Dusa tog partijskog sastajalista i uporiSta, kako se FejziC sjeca, bila je Vahida. 40 Preko nje su ;iSle gotovo sve veze s komunistirna u gradu, ona je prihvatala one koji su ilegalno ulazili u grad, donosila prikupljeni materijal. ObiCno su to bili ljekovi, zavoji i hirurSka oprema, zatim oruZje i_ municija, i u tome su joj pomagali Dalko Dervisic i Enver Rizvanbegovic. Cijela operacija skupljanja i donosenja materijala odvijala se hitro, a donijeti materijal je sklanjan i sakrivan u spremiSte pod kamare krumpira, paprika i osta-_ log povrca pripremljenog za kuhanje, talco da agenti UNS-a, koji su u menzu CeSCe navraCali traZeC.i ponekog sa potjernica, ni.Sta nisu p:r.imjeCivali. Bezmalo sve veze izmedu druga Pucara, koji je nekoliko mjeseci rukovodio oblasnim komitetom iz ilegalstva u Banjaluci, i c!anova Mjesnog komiteta Partije, u kome su bile i Rada VranjeSeviC i Du.Sanka KovaCeviC, iSle su preko 'Vahide. Ona je takode imala znaCajnu ulogu .i u odrZavanju brojnih kurirskih veza- u gradu. ObuCena u zar, ana je odrZavala veze ne samo u gradu nego i izvan njega. Vezu je uspostav!jala i sa Han-Kolima, preko Saturlije, do koje je sama, uz izlaganje opasnosti, stizala. U tim poslovima, onda riziCnim i sloZenim, najsigurnije je bilo - obratiti se drugarici Vahidi. Dolaskom okupatora i pod ustaskom vlascu Vahida je, kako se toga sjeCa Bisera HasanbaSiC, postala oprezna i uZurbana. 1>Cinilo mi se da nije propuStala nijedan trenutak da prode beskorisno. zurno je ulazila u moju sobu, dgje me je zaticala za maSinom, ostavljala rni rna- I ' terijal za Sivenje ruksaka, raznobojnih zarova i brzo od!azila. Zbog svega toga u mojim ocima je postala velilca i njena veliCina je sve viSe rasla ... << Kako je Temka Alibegovic cijenila, Vahida se u uslovima ilegalnog rada, djelujuCi sa njenim muzem Muharemom i sestrom Sidorn, nikada i niCeg nije bojala. »Pricala mu je da je, osim drugih elagalaca, knila druga Starog i Vasu Butozana. Znam da je preko drugih, a i Jicno, sakupljala narodnu pomoc. Odlazila je bezbroj puta, sa raznirn receptima, u apoteke i uspijevala da pribavi veCe koliCine saniteskog materijala i ljekova. Vidala sam je cesto kako oko podne prolazi uskim SOkacima prema »Cmoj kuCi<c, odnoseCi hranu zatvorenicima. Vjesto je pronasla i pridobila veliki broj zena kojima je odnosila matedjal da siju kosulje i ostali ves za borce. Jedne veceri skripnuse vratnice. Ugledah Vahidu kako je sva zadihana uprtila veliki paket. Bilo je to satorsko krilo koje smo odmah prekrojile u nosila za prenos ranjenika i u torbe za. municiju. Jednom mi je ispriCala kako je iz svoje kuCe ispratila u partizane Du.Sanku KovaCeviC i Radu VranjeSeviC. Obukla im je parove, namjeStala peCu i pouCila ih na pravilno drianje u toj odjeci. »Rastati se s njima - bilo je tako tesko ... SuzdrZavala sam se da ne zaplaCem i pretvarala se da sam vesela. Do v:idenja dok i ja ne dodem! - kazala sam im.« Zumra Cejvan i danas vjeruje da je Vahida posjedovala sve osobine i odlike pravog komuniste i narodnog borca. U njenoj basti pod vockom, sastaalo se prvog ratnog proljeca vise dmgarica. NajpPije bi rada Vrani,eSeviC toplo, lijepim narodnim jezikom, govor.ila o novonastaloj situaciji i predstojeCim zadacima, a onda bi rije~ uzela Vahida. Govorila je kako ih ocekuju teski zadaci, o rukovodeCoj ulozi KPJ, ulivajuCi drugaricama, snaZnim rijeCima, nadu u.pobjedu. VeCina njih je, upravo iz Vahidina izlaganja, osjecala koliko je. plemenita stvar za koju su poCinjale da se bore. I DJEVOJAC:KA OPREMA ZA BORBU Zumri je jedan susret sa Vahidom posebno ostao u sjeCanju: - Dosia sam da primim zadatke. Docekala me je sva ustreptala odmah mi pokazala pismo koje je upravo stiglo ad naSih drugova iz Sume. TraZili su neSto od- 41 �42 jece, jer su u tome mnogo oskuctijevali. I dok sam pismo citala, Vahida je ispod seCije izvukla dva kofera pu. na raznog platna. Smjesta je otpocela da kroji musko rublje, uzvikujuCi: »Zar avo da stoji ovdje, a naSi dru~ govi idu goli i basi!« !Ylis1im da je to b,io dio Vahidine djevojaCke opreme, ali na njenom lieu nije se vidio ni traCak tuge. StaviSe, osjetila sam da je bila straSno lju~ ta na samu sebe Sto se toga nije ranije sje~ila. JoS dok sam sjectila, krojila je komad po komad. Njena majka mi se cesto tuzila da joj nestaju mnoge stvari iz kuCe. »Eta, juC:e sam svu kuCu prevrnula na nadem ~od~ve i u .sobi postavim peC, ali nigdje nijednog, kao da 1h n1kad n1sam imala.« Kada su pred njihovu kucu dosli kuriri sa konjima u povjerenju mi je rekla daCe zalihu, koju su njeni spre~ mHi, poslati partizanima. Od Vahide sam prvi put cula partizansku pjesmu. Dok smo u njenoj sobi sredivale prikupljeni materijal za borce, tiho je zapjevala: »Po Sumama i gorama .. ,(( Pjesmu je, kako je govorila, cula od boraca kad je kri. som odlazila na sehitluke. _(Vahida tada nije ni slutila da je tu pjesmu spjevao Ba?-Jal~canin Mirko Kovacevic. Student Beogradskog ~Iver~~eta, u ods1:1-dnim -~anin1a se _naSao u svojoj BaTIJa~"':l-CI 1 rnedu .J?n:Ima otrsao ~ ,_P~tizane. _JoS kao gimnaztp!a.': opre?tJelw ~e za ;admcki pokret 1 osposobljen za pohticko djelovanJe ottsao u Beograd, na studije. Poznc;~o je, inaCe, da su BanjaluCani ,j drugi KrajiSnioi koJI su se ovdje skolovali, odlazili na studije politicki opredijeljeni jos kao srednjoskolci, u gradu na Vrbasu tu pri'!'ani u SKOJ i KPJ i kao takvi, kasnije, djelovall na uniVerzitetu i u Banjaluci, odnosno u svojim rodnim· mjestima Sirom Krajine. ~irko je vol:io pjesmu i znao lijepo da pjeva. Poginuo )~ r;':eilu prvim Banjaluc:':nima, krajem 1941. godine, stltecr SVOJe drugove u VnJeme borbe u MrkonjiCGradu. Smrt je prerano ugrabila tog hrabrog covjeka ~oji je neizmjerno volio ljude i Zivot, koji bj, sigumo JOS mnogo pjesama i spjevao i zapjevao.) ' Dok je pjevusila Vahida je, veli Zumra, bila uzbudena i oci su joj zasuzile. :l:eljela je da se boci s puskom u r?-ci! ~li. je ~artija od nje traZ_il~. da ostane u gradu. r<:uca ]OJ. Je btla por:ed same pohciJe, a ona je bez pre· ktda radtla, kao da 1m prkosi. BuduCi da je, u vrijeme pripremanja za pruZanje otpora faSizmu i u organizaciji »Zenskog pokreta«, i sama zavrS:ila sanitetski teCaj, Vahida je sada, uz pomoC dr Ihsana ZukanovliCa i dr Asima KulenoviCa u DrZavnoj bolnici, te preko Mustafe SabitoviCa »~ape~ i Mihajla Trkulje u Higdjenskom zavodu - sakupl]ala mstrumente, lijekove ,j ostali· sanitetski materijal. Kada me je pozvala da odemo zajedno u Higijenski, zavod da uzmemo sakupljeni materijal, iznenadila me njena snala.Zljivost. Ona je, naime, sanitetski materijal vjeSto uvJla da liCi na hovorodenCe. >>Bebu« je nosila "';! naruCju sve do svoje kuCe, odakle je pomenuti matenjal upuCivan u partizanske bolnice. U tim teskim danima, od Lausa do Rebrovca, s kraja na kraj Banjaluke, Vahida organizuje grupe zena koje joj pomazu u radu: pletu, siju, sakupljaju odjecu i obuCu, a kao blagajnik crvene pomoCi kupovala Je razne potrepStine za partizane. Jednom me je zaduZHa da podem u kupov.inu i rekla: >>Evo ti novae, kupi viSe muSkih pulovera bez rukava i koZnih kapa sa nauSnicama. Kad zima stegne, borcima uSi najprije ozebu<<. Vahida se svakodnevno izlagala opasnosti, ali je radila ne preZuCi pred policijorn i agentima. Policijske premetaCine u njenoj kuCi postale su neSto svakidaSnje. Prilikom jednog pretresa, policajci su Milieu Vranjesevic nasli bez legitimacije. Vahida ju je uzela u zaStitu i predstavila kao svoju iznenada oboljelu rodaku. MUNICIJA UMJESTO VUNE U ilegalnim uslovima rada Vahida je saradivala i sa AiSom KarabegoviC, i njih dve su mladu A:iSinu sestru, .Muberu OsmiC, anga.Zovale na razliCitim zadacima, vodeCi raCuna o njenim godinama i sposobnostima. Taka ju je, u jesen 1941, AiSa poslala da danese >>VUllU« od Vahide. - Usia sam na sporedni ulaz u dje6iju sobu i sjela na seCiju. PruZajuC:i mi korpu prekrivenu peSkirom, V ~­ hida reCe: >>ZnaS Sta, Berka, avo nije samo vuna, to Je municija za partizane, a odozgo sam s!avila .klupCak. Berka, duSo, Cuvaj se preko mosta ,a 1 put Je dalek. Ako se neSto desi ... « Tu je malo zastala i ubrzo dodala >> • •• aka padneS, pa ti se prospe, ne govori odakle nosiS. Usput svrati kod Sandora, daCe ti jedne bakandZe.« Vahida je sakupljala stare bosanske cil!me i s<:,r· dZade da bi se domogla sredstava neophodn1h za nase drugove u Sumi. Noeima se to na sijelima paralo, pleli se dZemperi, Salovi, Carape ... 43 �44 U ljetnim mjesecima 1941. sekretar Mjesnog komiteta KPJ za Tuzlu bila je Jovanka Covic zuta. Nekako u septembru su je, na ulici, prepoznali agenti i pokusali da je uhapse. Morala se odande hitno skloniti. Odjevena u zar, hitno je, partijskim vezama, prebaCena u Banjaluku. Naredeno joj je da se onde javi Vahidi. - Toplo me je primila i smjestila u svoju kucu. Tu sam ostala nekoliko dana, dok mi nije obezbijeden drugi stan i dok nisam, preko Vahide, uspostav.ila vezu sa drugom Burom Pucarom Starim i Mjesnom organizacijom KPJ. U Vahidinoj kuci, u to vr.ijeme, krile su se Rada VranjeSeviC i DuSanka KovaCeviC i Cekale povoljan trenutak da odu na oslobodenu teritoriju. Tih dana nismo mi bile jedine u Vahidinoj kuCi. Svakodnevno nas je tu bilo po petoro-sestoro. Za sve je bilo mjesta za spavanje, hrane i ostalog. Vahida nas je umjeSno razmjestila! Za mene je pronaSla kompletnu odjecu, od cipela do vesa, i sve sto mi je bilo potrebno da se neupadljivo krecem po gradu. Vahidina majka, snazna zena, po cijeli dan je bila zauzeta spremanjem hrane za mnogobrojnu familiju i ilegalce. Sve je to trebalo pripremiti a da stari kadija niSta ne primijeti, sklon zamjerkama i gundanju. Ocito je, rnedutim, da je mnogo stvari vidio, ali se pravio da ih ne vidi. On je bio mudar i znao je da takvo njegovo dr~anje odbija neprijatelja od njega i njegov.jh i da na taj naCin odgada ustaske i policijske upade u kucu, koje je intimno nasluCivao. Vahida je prihvatila desetine i desetine nasih !judi, omogucila im da se sklone i upute dalje. Danas mi izgleda prosto nevjerovatno kako je to sve moglo da se nesmetano Cini pred nosom ustaSke policije. U Banjaluci je bilo jos takvih kuca, ali porodica kadije Maglajlica, zahvaljujuci Vahidi i njenom uticaju, u potpunosti se angaZovala u borb.i protiv ne~ prijatelja. Sve Sto se u kuCi naSlo, bilo je na raspolaga. nju nasem narodnooslobodilackom pokretu i ljudima koji su se sticajem okolnosti naSH u gradu na Vrbasu. Kad se sjecam Vahide, u uspomeni mi ozivi i lik njene plemenite majke, kadinice, kako smo je zvali. Bila .ie to divna Zena, dobroduSna i smirena. Sve Sto je radila, radila je mirno, bez »srkleta«. Ni traga od stra~ ha, iako se pored nas u kuCi nalazio sakriven i njen sin, u sobi na spratu, iza vrata koja je zaklanjao veliki ormar, a za koga mi nismo znali. Ostali njeni sinovi veC su bili u partizanima. PriCalo se kako je kadinica na jednom »mevludu«, pred veCim brojem prisutnih na 1 klevetu da partizani Cine zloCine, hrabro odgovorila: »Partizani to ne rade! Moja djeca su tamo, a ani to ne bi uCinili t« Snagom svog odusevljenja Va~da je ma)k';!- prid<;>: bijala i za akcije izvan kuce. Kada Je biio naJteze preCI most na Vrbasu, kada su straZe bile pojaCane, stara kadinica je prelazila most, noseCi pod ~ar<?~ raz!.le predmete koji su slati na oslobodenu_ tentonJU:, Ponekad je u korpi prenosila bombe, poknvene s nesto po~ vrCa. Vahida bi joj oko struka nanizala dosta Carapa da ih odnese na odredeno mjesto. Ide stara taka, s noge na nogu, mirno prolazi pored ustaSa i svojim izgledom ne izaziva sun1nju. A preCi preko Vrbasa, pored ustaSke stra:le, bjo je pravi »kunst«. Vahida je bila Zivahna i energiCn~, s PUJ?-O smisla za organizaciju, nevjerovatno spn;tna 1 d.okr~Ja spr.e~na da izvr.Si povjerene zadatke. Pn tome Je blla kraJnJ~ oprezna, vodeCi raCuna da se ne desi ne.Sto nepredvldeno. SjeCam se sluCaja sa drugom DuSkom-Sloyencen1, kako smo ga zvali. Imali su s~st~ak _u parku. Treba~o je prenijeti neku pomku. Vah1da Je brla u zaru a on Je drZao SeSir u ruci. DuSko se zbunio i pruZio joj ruku, zaboravljajuCi da se Muslimanka ne rukuje. Ona se brzo snaSla, glasno govoreCi: »Dragi efendija .. ,{{' a malo ka~ snije, obazrevSi se, tiho ga izgrdila: » •• ~i v_;ag, Sto ~: pruZaS ruku«. I mene je jednom prekonla sto sam ]OJ se javila u prolazu, kad to nije bilo neophodno. Sretale smo se CeSCe i odrZavale vezu za vrijeme mag boravka u gradu. U banjaluckom kvartu »P:eko yrb":sa« 10. '?ktob:;> 1941. prije podne se prema SJe_5'allJU S1d~ ]~·larp~o':'Ic, odigrala potresna drama. »Posta Je pohCIJa slucaJnO otkrila sastanak aktivista narodnooslobodilackog pokreta i grupe domobranskih oficira, koji su hili spremni da partizanima liferuju oruZje iz vojnog logora u tvrd~~ vi Kastel, gestapovci i ustaSe su se spremali da spn~ jece ovu akciju. Spretno su opkolili kucu. Iz zelje da se poka:lu brZim i hrabrijim, ustaSe su zapucale pod prozorima ranije no sto je trebalo. To je ilegalcima bilo dovoljno da pokusaju da umaknu prema ranije utvr!fenom planu. U okrsaju je pao partizan Braco Potkonpk koji je piStoljem i bombama branio odstupnicu. Sedmoro ilegalaca su pobjegli kroz sokake i preko malih basta. Pola sata poslije ovog slucaja na periferiji Banjaluke, partijska organizacija u gradu bila je obavijeStena i spremna da nam omoguCi bolji smeStaj iii vezu za oslobodenu teritoriju. 45 �46 PrebacujuCi se od niSana do niSana u zatravljenom muslimanskom groblju, dosla sam i do kuce Kapora. U dvije rijei'i objasnila sam Bosi sta se desilo. Ne oklijevajuCi ni trena, ana je otiSla u grad. Ostala sam u podrumu i cekala. Bosa se vratila sa Vahidom Magiajlic prije nego sto sam mogla i pomisliti. Obadvije su bile pod zarovima j nisu zadrZavane od mnogobrojnih ustaSa, agenata i policajaca koji su vrSili raciju u cijelom kvartu. Veza je funkcionisala besprijekorno. Mada smo stanovale u neposrednoj blizini, moj pn~i susret sa Vahidom bio je nesvakidaSnji i neuobicajen. Nosmo jedna drugoj pruzile ruku u znak upoznavanja. Nismo se ni »upitale«. Prividno bez ikakvog uzbudenja, kratko mi je rekla: »Donijela sam ti zar. Obuci ga i smjesta podi na ulicu. Pogrbi se, napravi se starom prosjakinjom, drzi parce hljeba u ruci i drhti. Ispred tebe ce iCi drug na biciklu. Kad budete izvan ustaSke zone i .njemaCke poslednje straZe na izlazu iz grada, on Ce ti priCi i reCi Sta treba dalje da radiS,<. Plan je bio izvanredno smisljen. Agenti su uzbuaeno pretraiivali svaku kuCu, baSte uz Vrbas. Nikog nisu uspjeli i uhvatiti. Pored nas su prolazili kao poluaele zvijeri kad tragaju za plijenom, ali na druga na biciklu i mene, staru zgrbljenu Zenu, niko nije obraCao paZnju. SATNIK MAJER OTKRIVA PLANOVE USTASA · Ustanickih mjeseci je nadomak Banjaluke djelovala Ceta za vezu preko koje je iSao cjelokupan »SaobraCaj<' sa gradom. Komandir jednog od njenih vodova, yeijko Mi!etiC Vele, svake, Hi svake druge noCi, dolazlo Je u Ban]aluku, sa nekim drugom iz voda. Prilikol)l obavljanja zadataka srijetao je Vahidu - prvi put u Bukica kuCi: - Iznertadila me svojom neposrednoSCu i razgovorom kao da se odavno poznajemo. Interesovala se za svakoga od poznatih drugova na osloboaenoj tedtoJCiji. S ogorCenjem je opisivala postupke neprijatelja u nasem voljenom gradu. Tako je interesantno prii'ala da sam je mogao sluSati nekoliko dana i noCi, a da ne osjetim kako vrijeme prolazi, ali, to sebi nismo mogli dozvoliti. Zurili smo svak na svoju stranu. Pokupio sam materijal koji je Vahida donijela za .partizane. Sve je hila rasporea:eno u posebne pakete i naznaCeno Sta kame pripada. Drugove je od ranije poznavala, znala im je zelje, pa je tako i poklone namjenjivala. Nekima je cak poslala i po parce butera, sto je tada bila prava JCijetkost. Onakva kakva je bila, neposredna, plemenita, cijelim svojim biCem adana narodnooslobodilaCkom pokretu, postala rn:i je tako bliska da sam se s njom rastao kao sa odavno poznatim i najbliZim drugom. Od tada je uvijek slala pakete sa napomenon1: »Vele, ovaj podaj .. ,<( Drugi sastanak je uslijedio u Sitarima, kod Adema BajagiloviCa. Bilo nas je Citiri do pet u grupi. Vahida nas je doCekala s baklav<?m i hurmaSicama. Takvo izne· nadenje u ono doba niko drugi nije mogao prirediti. Zeljni poslastica, jeli smo koliko smo mogli, a sto je ostalo - ona nam ja zapakovala da pon~semo. I tada smo izmijenili uobiCajene »poruke«. Od kuCe je donijela i nekoliko civilnih odijela. Bio sam oduSevljen njenom smjeloSCu i drZanje1n. Iako nije hila naoru:lana, ponaw Sala se hladnokrvno i nimalo zbunjeno. A sve se to odvijalo u okupiranom gradu. I Adem je potvrdio mow je zapaZanje i ispriC:ao: »Njena aktivnost i izuzetna prodornost u prikupljanju pomoCi za partizane poznata je svakom od nas .. ObraCala se j nekim gradclnima koji Cak nisu bili ni simpatizeri pokreta. LiCno je traZila od njih pomoc sve dotle dok nije uspjela u svojoj namjer.i. Jednostavno, nikoga se nije bojala.« Rukovodstvo narodnooslobodilackog pokreta u gradu imalo je i u svakoj ustaSkoj ustanovi po nekoliko svojih saradnika. I svaki je od njih zaduzivan da svakodnevno, vee prerna tome u kojoj ustanovi radi i Cime se bavi, iznese po ne.Sto sa radnog mjesta, preda svojoj vezi, dobije novi zadatak. Kasnije Ce Zaga UmiCeviC, jedan od partijskih rukovodilaca u okupiranom gradu zapisati: »Mi smo, na primjer, vrlo Siroko organizovali svakog simpatizera da iz ustanove u kojoj radi .iznosi hartiju, olovke i uopSte pisaCi i drugi pribor za partizane. To nismo Cinili samo zato Sto je taj mater,ijal nama bio potreban nego zato Sto je to svakog Covjeka vezivalo za pokret. Svako je znao da je neSto, pa makar i najs:itnije, svakog dana uCinio za svoje vlastito oslobodenje«. Mada iznoSenje kancelarij skog pribora iz ustano"Va nije bio bezopasan posao, bilo je mnogo opasnijih, sloZenijih zadataka: gradom su, ponekad i na kolima, pre~ noSene puSke i bombe, eksploziv, djelovi vojne opreme; sa komurristima su saradivali i satnik Majer, Slovenac, zatim grupa domobranskih podoficira i oficira iz logora »Vrbas'' i iz avijatiCarskog garnizona u Zalu:Zanima. Satnik Majer je, recimo, viSe puta, po zadacima koje 47 �48 je dobijao od rukovodilaca NOP-a u gradu, odlazio na oslobodenu teritoriju, noseCi sa sobom i planove neprijatelja za napad na partizanske jedinice. Nosio je i bornbe i municiju i predavao to partizanskim Stabovima, a pomagao je i prilikom napada partizana na domobran· sku satniju u Vrbanji, davSi prethodno vaZne informaaije. U gradu se u svakom kvartu, u svakoj ulici, u kuCama pouzdanih ljudi, nalazilo skladiSte oruZja, hrane, opreme. To je iznoseno van grada, do partizanskih veza, ili dijeljeno porodicama Ciji su se hranioci nalazili u partizanskim jedinicama Sirom Bosanske krajine. Oko toga su se naroCito anga.Zovali aktivi mladih radnika. Mladi radnici, naroCito ani iz Gornjeg Sehera, organizovali su i prebacivanje ilegalaca iz grada na slobodnu teritoriju, odnosno uvod:enje u grad, smjeStanje po kucama i lijecenje ranjenih partizana. Iz Banjaluke je svakodnevno odlazilo i po nekoliko mladica i djevoja· ka u partizane, ali uvijek sa propusnicom rukovodioca partijske organizacije koja se morala aktivnoSCu zaslui;iti jer je bila dokaz zrelosti, spremnosti za borbu. Oni koji su bili jos premladi iii nedovoljno fizicki razvijeni protestvovali su Sto im se ne omoguCava da se bore. Grupi djevojaka koje su zarko zeljele da idu u borbu postavljen je uslov: zavrSite sanitetski kurs. One su ta~ kav kurs organizovale, dale se na uCenje i u rekordnom vremenu ga zavrSile- sarno da bi Sto prije poSle u partizane, stupile u borbu. Odlazak medu »prave ~orce«, kako je to znala da kaze, bila je i Vahidina velika zelja, ali je po odluci Partije, morala jos ostati u gradu, sto je disciplinovano prihvatila. Aktiv.i skojevaca po Skolama taka su organizovani da su jedni slusali vijesti iz zabranjenih radio-aparata, drugi to kucali na maSinama, treCi umnoZavali, Cetvrti rasturali preko odredenih veza po gradu. »CRNA KUCA« POSTAJE PREUSKA Banjalucani su duboko vjerovali u snagu NOP-a, ucestvovali u njemu, pomagali ga. Cak je .i jedan neuspjeh, kada su ustaSe na ulici zaplijenile kola puna oruZja, bio povod da se n narodu prica .i prepricava kako su zaplijenjena ne samo jedna vee nekoliko kola, kako je na njima bilo i topova. Toga dana Zaga Umieevie je, putujuCi, preruSena, autobusom iz Gornjeg Sehera, koga su, zajedno sa »Petim kvartom« .1 prijatelji i neprijate- lji zvaii »Mala Moskva{<, Cula i ovakvo, g1asn6, rezonovanje: »Partizanima se niSta ne rno:le kada oni irnaju tako jaku podrsku u gradu u kome su ustase, a sta je tek onda tamo i kakva je njihova snaga i uticaj tamo u Surni, gdje neposredno djeluju«. OdluC.nost na borbu i otpor svim snagama i sred~ stvima Banjaluke podrazumijevala je ogromne rizike, opasnosti, zrtve. Jer neprijatelj je bio dobro organizovan, lukav, uporan da likvidira ilegalni pokret, veoma brojan. Vee na pocetku jeseni 1941. na svakih 20 BanjaluC.ana bio je jedan njemaC.ki vojnik, ustaSa, domobran, zandarm, placeni dousnik ... Prijeki sud je svakodnevno ka.Znjavao one kojl »bilo na koji nacin ugrozavaju opstanak NDH«. Zatvori »Crna kuCa«, »KaStel«, »Sokolski dam<< i zgrada zemaljske banke svakodnevno se pune; a transporti interniraca odlaze prema Staroj GradiSki, ka Pagu. U »Crnoj kuCi«, »kapaciteta« 150 zatvorenika, natrpano je 276 Banjalucana. Vjesala su osvitala i du:Z aleja pored Vrbasa. Strijeljanje talaca vrseno je pred »publikom« - da bi opomenuli, uplaSili. Unaprijed je utvrdena »cijena« za jednog ubijenog: za vojnik~ 10, za podoficira 20, za oficira 50 strijeljanih... Vojne vlasti u gradu, suoCene sa svakodnevnim akcijama partizana i ilegalaca i uplaSene od. njihovih napada, pokuSavaju da mobiliSu »dobrovoljaCke jedinice za odbranu Banje Luke od komunistiCkih bandi«; od 400 pozvanih odazvali su se jedva 20, i to, kako vrhpvno oruZniCko zapovjedniStvo izvjeStava, »uglavnom bezpo. sleni i gradski oloS«, Cime je i ta akcija neprijatelja, aktivnoscu NOP-a, paralisana. Organizacija NOR-a, pale, 1ima svoje ilegalne jedinice sa viSe od 80 boraca, Ciji je zadatak da stupe u borbu ako dode do napada partizana na grad. Postoje i grupe koje noCu, na osnovi pre· sude, likvidiraju pojedlne krvnike, opon1injuCi i tin1e druge izdajnike. Ustaska vlast jedan broj gradana, Pavelieu sve manje naklonjenih, poziva na »vojnu obuku«, u domobranske jedinice, dok im clanovi Partije i Skoja preporuCuju dva izlaza - i1i prebacivanje u partizane, ili poviacenje u ilegalu, sto dobar dio prihvata kao razlozno reSenje. Na pokusaj ustaske vlasti da od gradana prikupl »dobrovoljne{c priloge za finansiranje nekih svojih »dobrotvornih« akcija, ilegalci pokreCu svoju akciju prikupljanja priloga i skupljaju i tri puta veCi iznos od 4 Vahida MaglajniC 49 �so ustaskih desetak hiljada kuna priloga dobivenih od samo nekoliko visih Cinovnika uplasenih za svoje polozaje. U Gornji Seher i »Peti kvart« usta.Ska noga ne smije nocu zakoraCiti, dok se tuda bezbjedno krecu partizanske patrole koje stiZu sa Ponira i StarCevice, obezbjeduju izvlacenje materijala, kaznjavaju saradnike ustaSa u drugim dijelovima grada. I ne samo periferija i neke ulice, vee sav prostor grada, sem najuZeg i dobra osvjetljenog centra, obnoC je nepristupaCan za ustaSe. Zbog toga sluzba ustaske nadzorne sluibe, nekako sredinom jeseni, priznaje u svom izvjeStaju da je u obracunu sa ilegalnim pokretkom NOP-a u Banjaluci nemoCna i da, i poslije preduzimanja svih mjera i hap.Senja, partijska organizacija u gradu )>radi savrSeno i nadalje kao sat«. SuoCeni sa najSir.im- otporom BanjaluCana, 8. novembra su se kod ustaskog stozernika okupili predstavnici vojne i gradanske vlasti u gradu. Tad je donijeto niz konkretnih odluka za borbu protiv NOP-a u gradu j u njegovoj okolini. Trebalo je da te odluke za stanovni.Stvo ostanu tajna. Medutim, samo poslije dva dana one su objelodanjene u proglasu Okruznog komiteta KPJ. u kojem se ukazuje na zloCine ustaSke vlasti i stanovniStvo poziva na joS organizovanijJ otpor. Partijsko rukovodstvo upozorava na opasnost od lozinke ustaSke vlasti(( »Poslije Srba i Jevreja dolaze na red Muslimani(( i ))Najprije treba svr.Siti s jednima, pa onda sa drugima«, a onda, radi informacije stanovniStvu o namjerama neprijatelja, doslovno objavljuje odluke usvojene na navedenoj sjednici ustaSkih glaveSina, medu koj:ima su bile da se zabrani kretanje gradom pod zarom, da se na izlazima grada pooStri kontrola izno.Senja soli, gasa i duvana; da se poveCaju nagrade douSnicima; poveCa broj uhapSenih talaca Cijdm Ce se zatvaranjem i naroCito, hapSenjem, oslabiti »s:riage komunista« ... Partijsko rukovodstvo banjaluckog okmga zavrsava proglas apelom »BraCi Muslimanilna, brad Hrvatima i ostalim poStenim gradanima, da zajedniCkim snagama osujete paklene namjere ustaskih i okupatorskih vlasti«, kao i sa Cetiri parole, od koji je prva: »Da :live sloga i jedinStvo svih naroda Bosanske kraj:ine((, Jedan od izraza pravog raspoloZenja BanjaluCana u tako teskoj i slozenoj situaciji hila je i rezolucija gru. pe uglednih Muslimana, upuCena dvojici ministara muslimanskog por.ijekla u Pavelicevoj vladi. Potpisnici, medu kojima i viSe onih koj:i su ustaSama vee hili poznati kao simpatizeri NOP-a, oStro su osudivali ustaSke zlo- Cine u Bosanskoj krajini. Oni naglaSavaju da Muslimani, jos od pocetka uspostavljanja NDH, s najvecom zabrinutoSCu gledaju »kako su neke ustaSe i drugi odgovorni i neodgovorni faktori Cinili najgrublje gre.Ske, pa i zloCine. Najelementarnija prava Covjeka gaZena su bez ikakvih skrupula. Sigurnost zivota i imetka, sloboda vjere i savjesti prestali su da vaZe za veliki dio naroda ov.ih krajeva. Ubijanje svecenika i drugih prvaka bez suda i presude, strijeljanje i mrcvarenje u gomilama Cesto pos~e nevinih ljudi, :lena, pa i djece, gonjenje u mas~ma IZ kuce i iz postelje citavih porodica s rokom od Jednog do dva sata za spremanje, te njihovo deportiranje u nepoznate krajeve; prisvajanje i pljaCkanje njihove imovine, te siljenje na prelazak u katoliCku vjeru - sve su to Cinjenice koje su zaprepastile svakog iistinitog Covjeka i koje su i na nas, Muslimane ovih krajeva, djelovale najnezgodnije ... U naSoj burnoj proSlosti mi se nismo ni pod najte· Zim prilikama sluiili ovakvim sredstv.ima, i to ne samo zato Sto nam brani ISLAM, ve6 :i zato Sto smo vazda vjerovali i Sto vjerujerno da ovakve metode dovode do ruSenja javnog mira i reda u svakoj drZavi i ugroZavaju njezin opstanak. Mi sn1atramo da se ovakva nasilja. ne bi smjela vr.Siti niti nad najgorim neprijateljem, jer za avo Sto se u nas radilo sumnjamo da bi se moglo naCi primjera u povijesti bilo kojeg naroda ... <( NIKOGA NIJE IZDALA To je vee bilo vrijeme kada je i Vahida hila u »Crnoj kuCi«. Ona je uhap.Sena 11. oktobra u jutro i strpana u »Crnu kuCu« gdje se odranije nalazio, zatvoren, njen brat Osman. Ranije, dok je hila na slobodi, Vabida je svakodnevno slala hranu za brata i 15 drugova zatoCenih u njegovoj sobi. NajCeSCe je to bio kuvani krompir i meso. »Slala nam je, dobra se sjeCan1, i Casopis »Mirjam({, kojeg je vje:Sto koristila. Neka slova, naime, ovlaS je precrtavala a mi smo redali na odgovarajuCi naCin i dobivali informacije o situacij,i u gradu. Rahmija Kadenic, Tutek, i ja sastavljali smo informacije. U bojazni da neko od provokatora nije ubaCen medu nas, informacije smo potajno prenosili san1o anima u koje smo imali puna povjerenje... « Jednom je uspjela i da dode do brata Osmana, porazgovara sa nj.im. Ali i ona je ubrzo uhap.Sena. Odmah •• 51 �52 su je premlatili i bacili u sobicu u kojoj se tiskalo desetak Zena. U mraku se niSta nije vidjelo, a ustajali vazdub i memla su gusili. Prvo sto je pozeljela da ucini bilo je - da ohrabri drugarice oko sebe: - Ne mogu oni nama niSta. Zatvaraju, muce, ubijaju. Ubice stotine, a hiljade ce ustati na otpor. Osve· ticemo svaki uzdah, svaku kap krvi! Slusajte kako naSi pucaju! Bli.Ze su nego Sto mi i slutimo ... Ustase su po drzanju zatvorenica primjetili da ih je Vahida okruzila, pa su je odmah prebacile na prvi sprat. Dok je hila u samici, u susjednoj celiji je tamnovao Safet Fejzic. Tako je bio jedan od svjedoka da se Vahida, pred krvnikom Bogojevskim, prije rata sefom agenata a sada jednim od rukovodilaca zloglasne ustaske nadzorne sluZbe, ne samo drZala hrabro vee i ispoljila vanrednu snalailjivost. »Kada je jedna djevojka pocela pricati o omladinskoj organizaciji preko Vrbasa, Vahida mi nekako uspjela reCi, u prolazu na hodniku, da bi toj djevojci trebalo nekako zaprJjetiti da dalje ne govori o ilegalnom radu. Ne CekajuCi naSu inicijativu Vahida je ubrzo poCela simulirati bolove u stomaku, fako da su se oko njene Cetije zaCas okupili ustaSki agent.i. IskoristivSi kratkotrajnu odsutnost agenata, zatvorenilc BoZo Radman, omladinski rukovodilac :iz Budiaka, preSao je u Celiju one djevojke, opomenuo je zbooneopreznog drZanja i ana je »Zatvorila usta«. o Jednog dana ustaski istrazitelj Bogojevski zaprijeti nam da Ce nas poubijati aka mu ne kaZemo ko je razgovarao sa onom djevojkom. Svi smo, naravno kazali da niSta ne znamo. U stvari, za to smo znali sa~o Vahida, BoZo i ja.(( Jednom ju je usta.Sa sprovodio u nus prostorije, au isto vrijeme je, igrom sluCaja, u mu.Sld WC doveden, kako je to zabilje~ila Temka Alibegovic, i Sasa Bole. »V meduvremenu su usta.Se nekud odazvane a Vahida j e to iskoris_tila da razgovara sa SaSom. ' . Ispricala je da je stalno saslusavaju, da nije nista pnznala. »Ako, Sa.Sa, prije izadeS, reci svima da se ne boje, jer necu nikoga otkriti. Neka i dalje slobodno rade«. SluCajno se sa Vahidom, na zatvorskom hodniku, srela i Zumra C:ejvan. Ustasa koji je Vahidu sprovodio na sasluSanje zastao je da progovori pokoju sa kolegon1, taka da su njih dvije, saborci iz viSe akcija na ulicama rodnog grada i sada obje zatoCenice )>Crne kuCe«, osta. le same. »Rekla mi je da nista ne priznajem, da je to najbolji nacin drzanja pred neprijateljem. Potuzila mi se da je mnogo terete i vjerovala da Ce se nekako izvuCi«. U zatvoru se, zajedno sa Vahidom, nalazio i Jusuf Selman. On je bio u samici, a Vahida, za kraCe vrijeme, iznad njega, u sobi koja je nosila broj 16. Koristili s:1 svaki tren da se, kada ih sprovode, porazgovore, podmtCujuCi svoje Cuvare i govore6i im da su njih dvije bliski rodaci. »U toku naSih razgovora, koji su trajali i po 2 do 3 minuta, Vahida mi je ispricala da joj je donijeta posteljina i jos neke potrepstine i da je s njom zatvorenica Danica MariC u koju ima povjerenja. IspriCala mi je i ko je tereti, istiCuCi da_je svjesna da je za nju jedini .izlaz bjekstvo iz zatvora. Koristila je svaku priliku da obavijesti partijsku organizaciju u Banjaluci da je spremna da pobjegne i trazila da joj se pomogne. Odlazak u Higijenski zavod, na previjanje, ona je iskoristila da uspostavi kontakt sa Razijom BiSCeviC i dr Margitom Horli i preko njih poruci da zeli pobjeci iz zatvora, i to .Sto prije. I svojin1a kod kuCe je porucila da namjerava pobjeCi i trazila da joj pomognu. Misao o bjekstvu nikad je nije napustala i svakodnevno se pripremala. NajviSe je raCunala na skok kroz prozor. Daske kojima je bio zakovan prozor celije postepeno je odvaljivala, da ih sto lakse i sto brie odbaci, Cim se ukaZe prilika za bjekstvo«. SKOK KROZ PROZOR- U SLOBODU TreCeg decembra u >}Crnu kuCU<c je dovedena i Danica Marie, komunistkinja koja je u Banjaluku, na ilegalni rad i po zadatku Partije, dosla prije nepun mjesec dana. Radila je i saradivala 'sa komunistima i njihovim saradnicima, slu.SajuCi pDiCe o Vahidijinoj hrabrosti, nesebiCnosti, snalaZljivosti. Toga jutra su je, pred hotelom »Palas«, prepoznale neke ustaSe iz Bosanskog Grahova i odmah je odvele u zatvor. Tu se naSla u sobi sa Havkom SaraC koja joj je rekla da se u samici, u podrumu, nalazi Vahida, da je ustase muce i smatraju teskim politickim krivcem. To su bas hili dani kada je viSe uglednih i uticajnih Muslimana iz Banjaluke intervenisalo kod usta.Sa da se Vahida iz samice prebaci na sprat, u sobicu, gdje su uslovi bili nesto snosljiviji. Napokon, intervencijom, naroCito Ismete DemiroviC, uspjelo se i njih dvije, Vahida i Danica, naSle su se na spratu, u istoj sobi. Tu je pocelo njihovo drugovanje. �. 'f y'i'i..\'ii'ft.U.\::%. ro~:. 1-, ..,·; ;; -' \ .... :.·"a,···~""~~t 54 »Y ahida j~. bila sva. i~muCena! oteCenih _nogu i lica, isPIJena, bhjeda, vehkih modnh podocnJaka, zavijenog vrata - sto su bile posljedica ustaskog mucenja. Odmah smo se sprijatelji!e i zajedno provele nesto oko ,?':anaest d~na. Vahida je bila. svjesna tezine svog polozaJa, ah niJednog momenta msam osjetila da se demoralisala. Do kraja je ostala energiCna i vedra. PredloZila je da bjeZimo, jer su nam ustaSe stavile do znanja da Cerna biti upuCene u Zagreb, na PrJjeki ustaSki s~d. Ta?a mi je priznala da se joS u samici bavila miSl]u o bjekstvu, ali da je to bilo neizyodljivo. Iz zatvorske ·Sobe, medutim, to je bilo IakSe izvesti. ZajedniCki smo se pocele. pripremati da pobjegnemo iz kandzi smrt~. Vah1da Je u tome pokazala izvanrednu snalazlji· vost 1 hrabrost. Dobro je proucila polozaj zatvora i stranu na koju treba bjezati. Nasa celija, nekadasnja kuhinja jednog od stanova GruberoviCa kuCe, imala je samo jedan prozor, okrenut prc~~a l!~taSkom dvor~Stu. Vrata ostave i prozor prerna bash bi1i su zakpvan1 da~karna. Vahida je uporno, iz dana u dan, prsttma raskhmavala eksere na zakovanim vratima, ?ok ih nije podesila da se Iako mogu iSCupati. 9 .olabvlJe'.'e .~ksere u vratima je vjesala dijelove odjece da pnknJe tragove.. . Poslije su njeni utrnuLi i pomodreli prsti nastavili da klimaju i izvlaCe eksere iz ~akovanog prozora ostave, naSe jedine nade. Zatim smo cekale pravd trenutak. On je, najzad dosao ... Vahida je doznala da 22. decembra treba da je sprovedu u Zagn;b, !'-a Prije~i sud, gdje je od ustaske »prav9-e<, mog~a ocek~va~~ J:dino smrt. A njoj se taka joS Ziv~ Jelo, bori!o. NaJpnJe Je, preko Teufika Maglajlica Tose odluCnog kmnuniste i pouzdanog borca, poslala ovaka~ plan bjekstva: odredenog dana, kada je budu sprovodi· 1i na Prijeki sud u Zagreb, traiila je da istim vozom krene grupa omladinaca i na stanici u Omarskoj izazove metez i paniku. Vahida bi tada pokusala da pobjeane. Medutim, stab Drugog krajiskog (Kozarskog) naroduo. oslobodilackog partizanskog odreda je odgovorio da je t'?, i pored najbolje Zelje, nemoguCno dzvesti, pa se Va~ h1da akrenula drugim svojim planovima. A svi su vjero~ vali da se Vahida neCe predati, svi su Zeljeli da umakne ustaSkoj »pravdi«. Teufik je, mo.Zda viSe od ikog, vjerovao da Ce Vahida u tome uspjeti, jer je znao da ona ne mo.Ze izgubiti prisustvo duha. Znao je da je uspostavila vezu sa svojim saradnici.n1a u -Higijenskom zavodu. Iz. mucenu, odveli su je ljekam, gdje je uspjela da, kriSom, porazgovara sa Trkuljom i prenese mu zadatke koje ona nije stigla da izvrSi - da organizuje grupe u nekin1 ,, ~~ · "k ama. N a1me, ana JC raniJC, a d ses t re . ustanavama 1 s o1 Munibe, dobila jastuk i djelove odjece. Cak su dozvolili da joj, s vremena na vrijeme, dadaju i sestrino dije~ te. Bila je to Vahidina zelja koju je umjela da iskoristi. Stavljala je malisanu pisamce u odjecu i tako smo danima saobraCali. Na njen zahtjev, donosili smo joj mo~ sure sa malo namotanog konca. U mosur bi utisnula ceduljicu i dobacila ga jednoj nasoj komsinki, Jevrejki. Cim bih ugledala tu zenu kako sa bokalom ide u nase dvoriste, i ja bih uzimala augum i polazila na pumpu. ToceCi vodu, spretno mi je uruCivala Vahidina minijaturna p:isma. JoS jedna starija Zena iz komSiluka bila nam je »poStar«. Dok je razastirala rublje u dvoriStu pored zatvorskih zidova, Vahida joj se javljala sa podrumskog prozora samice, dobacivala joj pisamce, takode utisnuto u mosur. Od tada je starica, razastimCi veS, pjevala i pjesmom prenosila naS odgovor Vahidi. Kad god su je vodili u bolnicu na previjanje, ostavljala nam je znak - bijelu krpu - objesenu o prozor. Bila je to jedhia prilika da je neko od nas vidi. Izlazila sam tada, u zaru, na ulici da je ugledam. S naporom je hodala, sva pogurena. UstaSe su joj vrelu vodu bile pro~ sule medu noge. I tada je naSla snage da mi neprimjetno mahne rukom koja je bila sva crna, jer joj je agent divljacki prilupio vrata preko prstiju. Ceduljicom je zamoJila da 20. decembra, u snbotu, u odredeno vrijeme saCekam s fijakerom na mostiCu iz~ nad Crkvene, u blizini zatvora. TraZila je da ponesem zar za Danicu MariC jer je ona imala zar u kome je uhap~ sena. Na sve je rn.islila. Kao signal, u slucaju da je sve u redu, predvidila je da se sagne1n i veZem cipelu. Iako je bilo sve pripremljeno, fijaker nije iziSao. Javljeno nam je, u meduvre~menu, da Ce a~en~ ,Pater~o: ster u ponedeljak uz pomoc, Ismete Demuov1c, pustiti zatvorenike, pa i Vahidu. Ali, Vahida nije cekala da je Paternoster oslobodi, jer mu nije vjerovala, nego je u nedelju uvece iskoristila prvu pogodnu priliku i pobjegla. Nocu nod Vahidinog odvodenja na Prijeki sud, sjeCa se Danica Ma:dC, ustaSe su slavile neki svoj praznik, Cime je i budnost stra.Za umanjena. »Dok je ustaSki stra~ Zar Setao s druge strane zgrade, Vahida je uklonila das~ ke s prozora ostave, pogledala okolo i napolje izbacila jastuk. Posto niko nije primjetio pad jastuka, Vahida je prva skoCila, dr.ZeCi torbu u ruci, a za njom i ja. Potrcale smo, preskocile neke tarabe i zadiliane stigle do rjecice Crkvene. Snijeg je gusto padao i zasipao nase 55 �tra~ove. Prelazile smo skoro zaledenu rje6icu i bjezale da!Je, preko basta koje je Vahida odlicno poznavala. Odzedno~ sam primjetila da sam bosa, da su moje raskva~ se:'':'. Cipele ost~Ie negdje u snijegu. Vabida je bila snalazlJIVIJa pa .se 1zula i sa C:ipelama u ruci pregazila vodu. Prt:.morene. 1 ozeble dot.rcale smo pod prozore njezine kuce. >~PobJt::gle s~o, daJte brzo zarova da idemo dalje!<{ - pov.1kala Je zad1hana Vahida ,iznenactenim ukuCanima. Brzo sm~ s;. presvukle i nastavile kroz grad, s naporom ?Spo~~V~JUC:I korake da ne izazovemo sumnju. Opasnost Je pnJetiia Iza svakog ugla. Nesta ubrzanije smo prosle pored tvrdave Kastel, jakog neprijateljskog uporista ome~enog visokim zidom koji se izdizao nad smaragdn~ zelen1m Vrbasom :i izazvao neku Cundu jezu. Uzbudeno smo proSle pored pojaCane ustaSko-njemaCke straZe na mostu preko Vrbasa. Poslije smo sigurnije prodl1Zile ma~je osvetljei_Jim ulicama prema Gornjem Seheru. Isle vecent sm.o stigle u kuCu aktiviste Dalke HalimiCa, koga smo obJe poznavale. Kad nas je ugledao, on se ocevidno uplaSi~. U kuCi je bilo mnogo Zena, jer mu je supruga ~Ila pn porodaju. Odmab nas je smjestio u stalu. Saop· 56 sti!~- smo mu da moramo Sto prije na oslobodenu teritOflJU., ,<( To.:'edeljno-:-;ce i';' j~s ~zbudljivije b_ilo za porodi· ';U k;ad!JC MaglaJhca. Sjed.Jeli su, uzbudem, i cutali. Po. sto Je d~bro pao mrak neko je, kako se sjeca Muniba, ubrzano 1 snazno zalupao na prozor. ZaCusmo ))Vahidal« !3~at ~edz~b je ';lgleda~ njih dvije, a ja sam zgrabila z~r I IZk!Jela IZ kuc.e .. SmJ-;sta smo se ~klonile u susjedno ~v~:mste da pamci ?bucemo zar. S!Japkala je i ja sam ]OJ dala svoJe papuce s nogu. _ U dvorls.t_u. se slu~a~no nasao. nas sus jed Ibrahim, b~stovan. kop Je sve VIdiO. Zamohla sam ga da ide iza n]ih, kako bi n~s mo¥ao obavijestiti jesu li presle preko r;r:osta .. V::Juda Je . . Posla trotoarom s jedne strane, noseCl. SVOJU zutu koznu torbu, a Danica drugom stranom uhce. . Izinicaie·-~u gradom, ispred same poJicijske stanice, 1 zamalde_u z_Imsku noc., U strahu od potjere, nastojali sm~-~ da zametnemo trag koji je po snijegu vodio ispod nasi~ prozora. Mlada braca Nedzib i A1ija izletjeli su poluodJeveni napolje i trCeCi oko kuCe, kroz susjedne baSte, stresa1i smijeg sa grana. Ta noc hila je duga, nikad da svane. Nismo znali Sta se dogacta s one strane Vrbasa. Smirili smo se tek sjutradan rano, kada nam je dosla Nazifa Hadziisakovic i majci ispricala da su Vahida i Danica izmakle potjeri. NAPONIRUMEBU PARTIZANIMA ' Po Vahidu i Danicu u okupirani grad je dosao ko· mandir voda za vezu Veljko Miletic V':'le. Trebalo je da ih izvede do partizanske Cete na Pon1ru. Sa nestrplJe. njem su ga oCekivale, jer je svaki m:inut u uslovima u kojima su se one nalazile mogao biti koban. - SpremajuCi se da krene, Vahida je, izmedu ostalog, rekla »Mnogo sam debela, kako Ii ce mi stajati pan· talone?(< »Zato je Iako, gore kilogrami brzo spadaju« dodao sam. Vahida je jahala osedlanog konja kao da je i u tome imala nekakvo :iskustvo. I tiho je pjevuSila: »Dimitrove, sabljo britka, pobjedniCe sviju bitka<e. Nisam mnogo znao o sekretaru KomunistiCke internacionale Georgi Dimitrovu, pa sam molio Vahidu da mi Sto viSe priCa o njemu. Ona mi je, pored ostalog, priCala i o procesu u Lajpcigu, na kame se Dimitrov komunistiCki dr:lao. Kad smo sreli naSe stra.Ze i dali znak raspoznavanja, Vahida je sva ustreptala rekla: »Prvi put sam vidjela na. Seg vojnika, osjeCam se kao u drugoj dr.Zavi.<< Logar je hi ona Kabajkovcu, kod kuce Dusana Hajdara. Kad smo uSli u kuCu, Vahida se prvo obratila djeci i neSto im dala. Nisam vidio Sta, ali su se djeca veoma obradovala i poslije njenog odlaska cesto su pitala: »Gdje je ana ve· lika tetka, kad ce opel doci ?« U na.Sem logoru smo veCerali. Za vrijeme veCere Va. hida nam je priCala o zakletvi nad Lenjinovim odro1n. Od nje sam prvi put cuo za sovjetske vade Kalinjin~, Ord.Zonikidzea, Kirova, VoroSilova, TimoSenka, Budonlja... Zao mi je bilo Sto smo, poslije veCere, rnorali nasta.. viti put. Zelia sam da je dugo slusam. PriCala je osjecajno, za to birala pogodan momenat i gledala koga ima pred sobom. Na putu za Ponir Vahida je pjevala: »Na tri fronta tri mar.Sala- sva tri protiv kapitala.« Dva dana je boravila na Poniru i produZila na Cemernicu. Logar na Cemernici nalazio se usred i=iume, u brvnarama. Tu su hili stab jedinice, bolnica. Vahida je stigla pred kraj decembra, u vrijeme kada je ishrana bila kraj. nje oskudna, a soli nije bilo ni za lijeka. Cak su i ranje· nici i bolesnici jeli hljeb od zobenog braSna, a »kukuruza« je bila prava poslastica. »Sve Sto bi naSe jedinice zaplijenile<( - sjeCa se Jovanka CoviC 2:uta, koja je iz Banjaluke ovdje stigla dva mjeseca ranije- »davalo se, po pravilu, ranjenicima u bolnici. A pomoc koja je stiza. 57 �la iz Banjaluke i ostalih mjesta, iSla je preko »veza« dalje, preko nasih isturenih jedinica. Jasno, dok bi to doSlo do nas, Cesto je nedostajalo mnogo stvari, a pomoC ponekad nije ni stizala. Kada je Vahida stigla, javili su narn da cemo dobiti paket sa tahan-halvom. Ali, od toga nije bilo niSta. Neko se usput osladio. Na1na Zao, a pomalo smo bili i ljuti na drugove koji su halvu pojeli. Vahida nas je gledala, sva zapanjena, i rekla: »Drugo\li, sasvim je svejedno ko se osladio«. Mi smo tada stalno govorili o hrani. To su b:ili prvi mjeseci u partizanima i gladovanje smo priliCno teSko podnosili.« NOVOGODIISNJA NOC 58 Vahidi su se svi obradovali, a najviSe stari znanci i saborci iz predratnih dana. Nije ni cudno; to je bilo vrijeme kada su banjalucki komunisti i skojevci, jedan po jedan, nestajali u ustaSkim policijskim zatvorima i logorima smrti, pa je utoliko i radost drugova koji su se borili na slobodnoj teritoriji bila veca kada bi se neko iscupao iz kandzi nepvijatelja, kakav je bio slucaj sa Vahidom. Jedan od onih koji su je bratski docekali bio je banjalucki komunista Slavko Odic. Sreli su se, izgrlili. >>I kao Sto to uvijek biva u takvim situacijama, mi smo se interesovali za pojedinosti o njoj i njenom bijegu, o situaciji u gradu, o drugovima koji su ostali da nastave s radom i borbom, o drugovima koji su u zatvoru, a ana se, opet, interesovala o svemu Sto je znaCilo novi Zivot na partizanskoj teritoili.ji i za drugove koji su izaSii iz Banjaluke u partizanske jedinice. Na njenom, uvijek vedrom i raspjevanom izrazu lica, nije bilo tragova teS~ kih zatvorskih dana, a njene okrugle, Zive i vesele oCi kao da su htjele da kazu: to sto je sa mnom bilo, nije vaZno. Tu sam, sad sam s varna! Gledajmo naprijed! Da - naprijed! Vahida je uvijek gledala naprijed. Nije dozvoljavala da ana, njen licni udes, bude glavna tema. »Izbacile smo kroz prozor jastuke, na njih iskoCile iz zatvorske sobe i pobjegle.<( To je bilo sve sto sam od Vahide cuo o hijegu iz ustaSkog zatvora ...« U partizanskom logoru na Cemernici zatekla je i Sidu MarjanoviC. Stigla je, sjeca se Sida, usred zime, po snijegu celcu - u suknji i gojzericama. »N:ije stigla da ponese sve ono Sto je mjesecima briZljivo spremala. Sarno dva dana ranije pobjegla je iz ustaskog zatvora. Bli- jeda i umorna, izgledala mi je mnogo slabija nego u oktobru, kad sam je prvi put vidjela. Zatvor je ucinio svoje. I n1ada Zeljne da joj postavimo pregrSt pitanja, pustiIe smo je da se odmori i naspava drukCij.im snom od onog u zatvoru. Sutradan je traZila da radi, ali joj nismo dale, govoreCi: »Mi Cemo oko ranjenika, a ti priCaj Sta ima u Banjaluci«. Mara, Nada, Zorica, DuSanka, ja i cijela naSa drvena bajta, koju smo zvali )Jolnicom, slusali smo gnjevnu Vahidu. A ona je pricala o nepoko!eblj,ivom dr:lanju komunista u zatvorima, o zloglasnim sredstvima muCenja ,o svom smjelom bijegu iz samice ... Novu 1942. godinu provele smo sve zajedno. U zelji da prijatno iznenadimo ranjenike i drugove na frontu, grupa Banjalucana je pripremila skroman program. Nisu nas zaboravili ni drugovi koji su Cuvali straZe na Poniru, Karanovcu, BoCcu. Uputili su nam mnogo dobrih zelja, nekoliko paklica duvana, kutija cigareta, nesto braSna i SeCera. Organizatori novogodiSnje proslave hile su Mara Mitrov i Vahida Maglajlic. One su odlucile: do ponoCi pjesma, a taCna u 24 sata d:ijeliC.e se svima lipov Caj. Dakle, iza programa i mL bolniCarke, dobiCemo poslasticu kakvu inaCe nismo sebi mogle ranije dozvoliti: poSeCereni lipov Caj. »VeCeras je ovo izuzetak - rekle su Vahida i Mara. Vahida nas je povremeno prozivala da otpjevamo neku pjesmu i neSto odrecitujemo, a onda nas je slu:lila. Jedna drugarica je sipala caj, a Vahida- secer, odmjeravajuCi svakom po kaSiCicu. Znala je da pijemo viSe gorak nego sladak caj. Atmosfera novogodisnjeg slavlja, optimistiCko raspolo.Zenje, pjesma i vjera da Ce se naredna Nova godina doCekati u gradu, to je taka Zivo i jedinstveno strujalo bajtom ... « SEKRETAR PARTIJSKE CELIJE U SKENDER-VAKUFU U novu, ratnu 1942. ulazilo se ne samo sa novim nadama, veC i novim pobjedama. Sem ostalog, prOSirena je slobodna teritorija, sto je poboljsalo vojno-politicku situaciju, ali i zahtijevalo da se snage rasporeduju na Siri front, da se viSe radi na samom terenq. A kako je drugarica - oCvrslih komunista i iskusnih politiCkih radnika u bolnici na Cemernici, prema procjeni partijskog i vojnog rukovodstva, bilo previSe, to je ta planina vee prvih dana januara postala raskrSCe njoihovih ratnih puteva. Vahida Maglajlic i Jovanka coviC zuta zaputile su 59 �60 se u tek oslobodeni Skender-Vakuf, Nada Maiar i Ankica Bubic u odred ciji je stab bio u Ribniku, Sida MarjanoviC na ManjaCu ... . Prije nego sto je krenula, Vabida nije zaboravila SVOJe drugove: mnogima je poneSto poklonila, svima zaZeljela ratnu sreCu, a Veli, komandiru voda za vezu ~~ Banjalukom, saborc~ iz .'?kupiranog _grada koji ju je 1 1zveo na slobodnu tentonJU, poslala Je po drugovima paketic, sa ceduljicom na kojoj je pisalo: »Druze Vele, poSto se ti izlaZeS raznim teSkim situacijama Saljem ti topli veS; Cuvaj se da ne ozebeS<{, ' Skender-Vakuf, mjestasce ispod obronaka Cemernice, ~eprijateljeva posada je napustila bojeCi se napada partlzana. Onam~ su pohitali st~b J?artizanskog bataljo~a sa Cemern1ce 1 grupa druganca 1 drugova koji su bi11_ odgovorni za agitaciju i propagandu. Medu njima su b1le 1 Vah1da, Jovanka covic, Aisa Karabegovic i Ismeta Dem_irmziC. SJ~adiC im j~ izgledao veoma prijatan poslije plan:Ine 1 dascara u kOJima su, sa drugancama, boravile. Vah1da se odmab dala na posao - da organizuje i rukovodi prvom partijskom Celijom na ovom terenu. Njena. prva »gazdarica«, Fahra ImamoviC, kazuje da sev Vah1da c:'d :prv?g dana poC~~a sastajati sa Zenama, u P<_?Cetku po_Jedinacno, a poshJe na konferencijama. »Vee na prvoJ konferenciji je istakla da primjecuje da smo m1, zene, veoma uplaSene, da se ne treba bojati Mas~iCku_koja)e uz~m':juCi za primjer ostavila djecu ~ BanJaluci, na cuvanJe, 1 st1gla u borbu, te Sevalu, drugaricu Kasima Hadzica, koja je jedno dijete od godine dana takode ostavila u Banjaluci, a ovdje, mje.Stanima, morala ostav;iti na Cuvanje i drugo, tek rodeno- da bi se mocr. la bor.iti. Pitala nas je Cesto: »ZaSto da se bore saiTio m~­ Skarci?!« I podsticala: »Barite se i vi, onaka kako koja maZe_. Neke Ce skupljati hranu, odjeCu, obuCu, neke Ce plestli :pul~vere, Carape, Salove, neke prati veS, a neke, opet, lJUStlti krompir i pomagati u kuhinji.« Poslije njenih rijeci nekako smo se ohrabrile i odmah izabra!e ·odbornice. I ja sam izabrana. Vahida je prednjaC.ila u radu. Bila je vrlo vesela. Cim se sastane viSe Zena, ona poviCe: »Hajdemo povesbi kola!« Mi smo se neCkale, govoreCi da nama nije do igrapja, ali ona bi n~s ~ovukla u k'?lo. Uvijek smo se cudile njenoj veselosti ICilosti, dok Je svuda oko nas pucalo. Cesto je pjevala pJesmu »Ni bajrami viSe nisu ...« . ISla je iz kuce u kucu, razgovarala, ubedivala, pokazivala, osvajala Zenu po Zenu, uvijek istiCuCi ulogu Par. tije, Sirinu narodnooslobodilaCkog pokreta u kame za svakog ima mjesta, znacaj svake akcije koju je pokre- tala. Svugdje je, glasno i jasno, isticala ogromnu ulogu Zene u borbi, Vlided u aktiviranju Zene - i garanciju za pobjedu u opStoj borbi, i najkrad put za njeno izvlaCenje iz zaostalosti. S podjednakin1 oduSevljenjem je ula-: zila u srpske i muslimanske porodice, Sired duh brat· stva i solidarnosti u tim teSkhn vremenima. Prema sva. komc je bila podjednako ljubazna, svugdje jednako ciTIJCTIJa, jer su ovi prostoduSni 1 poSteni ljudi u njoj vid· jeli fiziCk,i sna:Znu, duhom vedru i u sebe siournu liC· nost:.u kojoj se stekao bezbroj ddvnih ljudskih osobina, a pnJe svega samoprijegor, plemenitost i poZrtvovanost. USia bi u kuCu Srbina na krsnu slavu, u kud MusHmana ~~da 1nu )~ radost _u domu, uvijek nenametljivo govorec1 o PartlJl, o borb1 za sJobodu. U tom radu je, kako se sjeCa Zivka Podgorac Kukolj, bila poZrtvovana~ samoprijegorna :i izdrZljiva. »S njom sam bila svakog dana. I danas smn fascinirana Cinjenicom da jedna :lena, ponikla u staroj muslimanskoj porodici i odrasla u Vahida u partizanima (sjedi prva slijeva) 61 �62 dobdm materijalnim uslovima, nlije poznavala prepreke u borbi za ostvarenje svojih ideja. Ni glad, ni hladnoca, ni nesanica, ni strah od neprijatelja za Vahidu nisu bili prepreka. DruZeCi se s njom, poCela sam i misliti kao ona. I mene je Vahida primila u Partiju. Tom prilikom mi je rekla ono Sto je i danas srZ naSeg Saveza komunista: »Komunista mora biti svjestan odgovornosti i teZine zadataka koji se pred njim nalaze. Komunisti mogu biti samo oni ljudi koj:ima n,iSta nije teSko i koji su izuzetno pouzdani.« Politicki je pripremala i u Par~iju primila i Slavka Popovica. Sreo ju je tek je stigla u Skender-Vakuf, na jednoj konferenciji Zena, muSkaraca ,j omladine. Ponijelo ga je to s koliko je lakoce i privlacnosti govorila o ciljevima svenarodne borbe, a naroOito ulozi Zene u njoj. Ubrzo ga je »gurnula<< u akciju prikupljanja hrane za jedinice i ranjenike, pri cemu su dobili i sepet pun jaja; Sto je Vahidi bio razlog da kaZe: »Eh, da ovo vidi neprijatelj iz Banjaluke - kako bi se osjecao!« ISla je od knee do kuce, od sela do sela, udaljenih, rastrkanih, nerijetko opljackanih i popaljen.ih, snijegom okovanih. Slavko se sjeCa da se odmarala samo dva-tri sata dveno, a sve ostalo vrijeme koristila za politiCki rad, govoreCi narodu njegovim jezikom. »Jednom prilikom, kad sam Vahidu pratio na konferenciju, sreo nas je jedan stariji Covjek i u prolazu oslovio ranije uobiCajenim pozdravom »Pomoz bog!« Vahida je odmah zastala, upustila se u razgovor sa CiCom i rekla: »MoZeS nas i tako pozdravljati, ali naS je pozdrav: >)Smrt faSizmu Sloboda narodu!« I odmah mu je objasnila Sta to znaCi«. Skojevka Jovanka Trkulja Vahidu je prvi put srela na skojevskom sastanku, gdje je predstavljena kao partdjski rukovodilac. Na nju i sve prisutne je ostavila dubok utisak. »FiziCki jaka, sigurnog, vedrog pogieda i nasmejana, uljevala je sigurnost i povjerenje i nas mlade odmah osvojila taka da smo pozeljeli da uvijelc bude sa nama. Po dolasku u Skender-Valcuf odlaz:ila je u nase kuce i pojedinaCno razgovarala sa Zenama, obilazila okolna se!a i oko sebe okupljala zene. Nama je izgledalo da to Oini sa lakoComo. Ali, u posao je unosila ciljelu sebe. Nikada joj niSta nije bilo tesko. Obii'no se nalazila u sv-im situaaijama. Kada je na jedooj konferenciji upucivala zene kao i na koji nai'in da pomazu narodnooslobodilacki pokret, jedna Muslimanka je upitala: >)A Sta Ce nam I judi reCi ?« Posto je poznavala mentalitet tih zena, Vahida joj, ni- malo iznenadena, odgovori: »I ja sam MusLimanka, .i to kadijina kCi, iz B~_njaluke, pa s~m do.Sl~ da_ se ?ont;n.:< Poslije konferencJ]e pomenuta zena ]OJ pnde 1 u~1ta: »Jesi li ti baS kadijina kCi ili se SaliS?« »Zar ti men1 ne vjerujeS?« upita Vahida. ))Ama vjerujem ja tebi! A pitam tek onaka« - dodade zena. Kad se udaljila od Vahide, obrati se ostalim Zen·ama: »Vala, kad maZe ana ovoliko raditi Sto mi dane moZemo? Niko je nije tjerao da se bori, Pa 1 pati sa nama. Mogla je uZivati u svojoj kuCi i rahatluku«. Vahida je u nasem kraju imala velikog uticaj~ na masovno pristupanje muslimanskom NOP-u. Svakr za. datak su pDihvatile i izvrsavale. Vahidu nikad nisu mogle odbiti. Ucestvovale su u akcijama pletenja, prikupljanja hrane i odjeCe, prale veS ranjenicima, radile u kuhinji. Kad je Vahida, jednom priliikom, govorila o znacaju ~t'? masovnijeg i istrajnijeg uCeSCa Zena u radu, Jedna JOJ prigovori: >)Lako je tebi; ako neprijatelj naide, ti ode, a Sta Cerna mi?« ))BjeZite od neprijatelja i idite sa jedinicama. Znam kako je neprijatelj nemilosrdan. Ja sam pobjegla lz usta.Skog zatvora. Koja Zena mora ostati. sa djecom i starcima i dalje treba da pomaie NOB, ah oprezno, da je neprijatelj ne otkrije« - odgovorila je Vahida. Pored organizovanja pomoCi vojsci i sprovodenja raznih alccija, Vahida se u Skender-Valcufu zalagala i za opismenjavanje Zena, za njihova osposobljavanje za samostalan rad sa Zenama iz okolnih sela«. UCila je Zene i kako treba da. se Cuv~:tju '?~ avi~:m~. Po njenom savjetu su se, veli Ram1za Sabhovic, pnknvale tamo gdje hi se zatekle, pa i<;' i. zrtava bi~o mai<;·.. "Bi~a mi je taka bliska i draga«, SJeca se Ram1za, u CIJOJ Je kuCi Vahida stanovala oko tr.i sedmice« da nisam mogla zaspati kad ona spava, veC sam stalno straZarila da nas neprijatelj ne iznenadi. Bila je vesela i vedra. Kad sam joj jedanput rekla: »Vahida, kako se mozes talco slatko smijati kad ces opet iCi u borbu?<< - ona mi je odgovorila: »Sta CeS, moja Ramiza, smrt je jedna«. U paketu koji joj je poslao neko iz Banjaluke bile su maramice, dugaCki Sal i svilena Samija. Sal je stavila oko vrata, a Samiju poklonila meni«. U Skander-Vakufu je 21. februara pocela prva oblasna konferencija KPJ za Bosansku krajinu. Dobar dio tereta priprema domaCina za taj vaZan skup ponije~a je Vahida: sa mje.Stanima, naroCito Zenama, uredila Je prostorije, organizovala smjestaj delegata, obezbjedivala hranu. Konferencija je trajala tri dana. Govorili su ru- 63 �64 kovod:ioci okru~nih, sreskih i mjesnih pardjskih rukovodstava, komandanti i politicki komesari odreda, bataljona d ceta, partijski rukovodioci jedinica. Rijec je bila o radu Partije, vojske i Skoja od pocetka ustanka, o rezultatima viSemjeseCne borbe Bosanske krajine i centralne Bosne. U zakljuccima je ukazano na mjere kojima ce se jacati snaga krajiskih narodnooslobodilackih odreda i drugih jedinica; na puteve prosirivanja haze ustanka - masovnijim uvlaCenjem Muslimana u NOB; na potrebu pravilnijeg odnosa rukovodstava preIna »neboraCkom« stanovniStvu; na zahtjev da se po· oStri borba protiv svake pojave Sovinizma i CetniCke izdaje. Formiran je Operativni Stab za Bosansku krajinu, a odluceno da se formiraju 5. krajicki NOP odred i veCi broj omladinskih ceta i pokretnih udarnih bataljona. Konferencija je za Vahidu bila prilika da se sastane sa Radom VranjeSeviC, DuSankom KovaCeviC i drugim Banjalucankama koje su djelovale sirom slobodne Krajine; sa Zagom UmiCeviC i drugim banjaluCkim ilegalcima koji su ovdje stigli onim ,starim i sigurnim kanalima; sa doktorom Mladenom, Sosom i ostalim vodama Cija je imena narod veC i u pjesme »staVIio<,, ponajprije one sto se pjevaju u kozarackom kolu kame je omladince ovog kraja Vahida vee bila naucila. Iz svake rijeCi Zena ~oraca izbijala je ljubav za narod, odusev!jenje pobjedama. A pricale su do duboko u noC, raspitujuCi se za novosti, za stare znance i saborce. I zakljucivale su: to sto djevojke Podgrmeca SVOje dugo pripremano ruho prekrajaju u dijelov~ odjece boraca, da bi im se i same pridruZivale - dogada se u svim krajevima Krajine; u to sto je zelja ',iJegalaca Banjaluke da Novu, 1943. proslave u slobodi - vjerovali su mnogi iz svih gradova i sela; u tome Sto su Cetnici Cinili zloCine svi su videli opasnost od bratoubilaCkog klanja ... Razgovori sa drugaricama, izlaganja delegata, i, naroCito, zakljuCci Konferencije, Vahidu su oduSevili, ponijeli, jer su potvrdivali ispravnost i veliCinu onaga na cemu je u Banjaluai i ovdje, u Skender-Vakufu, mjesecima radila, upuCivali je i ohrabr.ili da tim putevima nastavi, na tim zadacima istraje - ne ZeleCi sebe. I nastavila je, sve do odlaska sa tog terena, pocetkom maja. -=- VJERNAKCI SLOBODNOGPODGRMECA U otegnutoj koloni koja se, sa protivCetniCkim bataljonom na celu, povlaoila ka Kozari, opet su se nasle Vahida i Jovanka Covic, koja je dotad bila po1iticki komesar bolnice u Borijarna. Ona se sa tog marSa posebno sjeca jedne pojedinosti koju, kako kaie, nikada nece zaborav.iti - Vahidine brige i pa.Znje prema njoj. »Bila sam se neSto ranije porodila i pod najteZim uslovima, sva isrcpljena, nosila dijete u povoju. Vahida mi je pruiila prvu sestrinsku pomoc. Dijete mi je nosila ... Jednom, noCu, kada smo se tiho kretali u koloni i svaki cas ocekiva!J borbu, ona mi pMi dijete i prosapta: »Eva ti ga, bojim se da cu ga ispustiti kad zapuca ... ti si majka!« Vahidu u koloni, sa J ovankinom beborn u narucju, negdje u Han-Kolima, iznad Banjaluke, presrela je te prijatne majske nod •i Sida Marjanovic. Poljubila ju je, u mimohodu, i nastavila da marSuje uz nju. Bjlo je to upravo vrijeme poCetka CetniCkih puCeva i kazivala je svojoj drugarici, Sapatom, o teSkim uslovima za politiCki rad u neprohodnim vrlettima ManjaCe, kamo je upuCena sa Cememice, o nesnOsnoj hladnoCi, o nevoljama djevojaka u radu Sa nepismenim i nepovjerljivim sto"Carima, o izdaji »vojvoda« UroSa DrenovtiCa i Laze TeSanoviCa, Oije su se bradonje motale po Zmijanju, iznenada upadale u sela, prijetile, hapsile, odvodile. Docaravala je Vahidi strah koji se uvlacio u drvene kro' vinjare razbacanih, ubogih sela, zbog Cega je na sastanke dolazio sve manjd broj !judi i iena. Slusala je to Vahida, ponesto bi i priupitala, ne odvajajuci se cijelo vrijeme od Jovankina djeteta. »Nosila ga je, tepala mu, uspavljavala ga, sa ieljom da ne zaplace i ne otkrije hod vijugave, duge, umorne kolone koja je prolazila neCujno, bez Suma. Pred zoru sn1o stigli isrcpljeni u Dobre Vade, divno, pitomo seoce, u zelenilu, u kome se veC uveliko osjeCao dah proljeCa. Tti smo predanili, odmorili se, prezalogajili i naredne noCi produZili dalje, prema Kozari. U osvit dana smo stigli u Kozarac. Na obroncima Kozare bilo je iivo kao u kakvom partizanskom logoru. Proslavljeni Drugi krajiski (Kozarski) narodnooslobodilacki odred »Dr Mladen Stojanovic« (nazvan po imenu jedne od krajickih legendi, partizanskog komandanta koga su cetnici, kao teskog ranjenika, zaklali prije mjesec dana) siSao je u to mjestance i zauzeo ·poloZaj 5 Vahida MaglajniC 65 �66 pred napad na Prijedor. Nikad necu zaboraviti susrete sa KozarCantima, vedrim, borbenim, i sa grupom Banja~ luCana za koje nismo ni znali da su u partizanima. Neko nam rece da je Lutka (Lutvija Smailagic), Vahidina dobra poznanica i moja najintimnija prijateljica iz razreda, nekoliko kdlometara iznad Kozarca. Brzo smo je pronaSle, dan i noC provele u Lutkinoj bolnici, priCajuCi o raznim dogadajima iz partizanskog Zivota. Sutradan je osloboden Prijedor. Kurir je dania poruku da Vahida side u grad, na politici<Ji rad. Njeno ogromno iskustvo u radu sa Zenama iz grada bilo je korisno«. Prijedor su, 16. maja, oslobodiH djelovi 1. i 2. krajiSkog NOP odreda i Banijska pro!eterska ceta, pod rukovodstvom Operativnog Staba za Bosansku krajinu. Odmah je onamo stigla Vahida. Prizor je bio odavno prizeljkivan, gotovo nestvaran: 1.100 zarobljenih domobrana i 200 ustasa, zaplijenjeno 1.200 pusaka, 12 puskomitra1jeza, 8 mitraljeza, 5 minobacaca, 2 haubice, jedan avian, dosta municije, sanitetskog materijala i druge opreme. Vahida je u grad taka reCi uletjela, zeleCi da svakog borca zagr~i, da se prihvati posla koga je, za svakoga, bilo napretek. Dogadaji su se, uprkos stalnog bombardovanja grada, odvijali munjevito: u Domu kulture je odrian Okru:Zna konferencija Skoja; organizovane su akcije za snabdijevanje vojske i naroda; izv!acen je bogat plijen koji Ce, samo koji dan kasnije, dobrodoCi tek formiranoj Prvoj krajiSkoj brigadi; na aerodrom kraj Prijedora su, pilotirajuci ratnim avionima, sletjeli Rudi Cajevac i Franjo Kiuz; poceo je organizovan po1iticki rad sa Zenama i omladinom . .. Taj silan polet narodne borbe prekinula je neprijateljeva ofanziva na ustaniCku Kozaru u kojoj je utociSte traZ!ilo vise od 60.000 izbjeglica. U juJu Vahida se nasla na radu u Podgrmecu, gdje Ce je zateCi i Mila Bajalica, koja je ovamo, u avgustu, stigla sa proleterskim jedinicama, od Srbije. Narod Podgrmeca, sa kojdm su zlo i dobra dijelile desetine hiljada izbjeglica iz Banije i Korduna, bratski je docekao proletere, prigrlio ih. Za Milu je susret sa Vahidom zna. Cio »brz prelazak preko mosta nepoznanstva sa !judirna, Zenama, omladinom i ulazak u Siroko polje gdje je ona veoma uspje.Sno razvijala ideje narodnooslobodilackog rata, &ijala ideju bratstva i jedinstva medu narodom, stvarala jedinstvo fronta i pozadine, danonoCno radila na mobilizaciji svih snaga za borbu protiv okupatora i domacih ,izdajnika. Bio je to rijetko prisan, jednostavan, drugarski susret. Partizanskn jednostavan kao sto je i Vahida hila jednostavna i neposredna. BaS kao da smo zajedno djelovale po banjaluckim ulicama. Bila sam svjesna da vanredna situacija - narodnooslobodilacki rat, u koji smo u.Sle svim svojim biCem,, daje svoj peCat naSem prvom susretu, drugarskom odnosu i prijateljstvu. Moralo je tu biti i nesto drugo sto nas je taka brzo sprijateljdlo. Odgovor sam traZila u docnij.im susretima i zajedniCkom radu. NaSia sam ga i nalazila u njoj samoj. Potpuniji i taCniji ukoliko sam je viSe poznavala. UzdrZljiva u rijeC:i, odmjerena i uredna, praviCna i ozbiljna, ona je svojom pojavom osvajala i lornila sve pregrade u Ijudskrlm odnosima. U susretu s njom i razmisljenju o njoj, uvijek mi se nametalo pitanje kako je to moguCe i Sta je to Sto ona nasi u sebi da tako jednostavno prelazi rijeke bez mostova i plotove bez prelaza, da se zbliZd sa tim srpskim seljaCkim svijetom i talco neodvojivo osvoji njegovu dusu. Odgovor je bilo tim teZe dati kada sam saznala da potiCe .jz muslimanske, gradanske, patrijarhalne porodice. Mislila sam, a tu je bio istinski odgovor, da je imala izvanrednu snagu da se suprotstavi tradicijama koje su vladale u porodici kojoj je pripadala, da ju je nesto posebno nosilo i dovelo u redove napredne banjaluCke omladine. izvelo iz grada, odvojilo od prilicno ugodnog rivota i dovelo u ova sela da danononCo radi na budenu svijesti, Sirenjti ideja o novom illvotu, da poziva u boj iz koga se Ziva glava Cesto ne iznosi. Medu podgrmeckim aktivistima bile su: Paula, Irena, Jela, Zorica, Smilja, Danica, Pirika i mnoge druge. Vahida im je pripadala svlim svojim bicem. U lijepo vezenoj torbici nosila je, sjeCam se, maramu za glavu rl vrat, knjiZicu, neku pjesmaricu, svesku, olovku, sve to pomijeSano i u radu potrebno. Sretale smo se u Goi-inju, Podkalinju, Benakovcu, Suvaji. Cesto srno zalazile u rijeku Japru, krile se ad nepoZeljnih oCiju da se malo operemo u tople dane druge partizanske rane jeseni. U vrbaku bismo prtiC:ale o svrSenim :i nesvrSenim poslovima, o ljudima koje smo srele, o akcijama koje predstoje. Po pravilu je Zurila negdje, kao da Ce zakasniti na cas, jer je pjeske trebalo stid preko brda do odredenog zaseoka, kuCe, prona6i neku drugaricu, organizovati pripremanje hrane i odjeCe za ranjenike, pripremiti narod za konferenciju, zbor, priredbu. Za umor nije znala. Vahida je nepogresivo pamtila staze i puteljke koji su je vodili izmedu sela i zaselaka Podgrmeca. 5* 67. �68 Posmatrala sam je na sastancima i u razgovoru s drugovima. Uvijek je odavala utisak iskusnog drustve. no~politiCkog radnika Cije se r.ijeCi radoznalo sluSaju i pamte. Svuda su je primali kao svoju. Kao da je kci Podgrmeca. Cinilo mi se da su zene Podgrmeca s po· sebnom toplinom izgovarale njeno ime. Vjerovala sam da je to zato sto je za njih neko cudno, dotad nepozna· to ime, drukcije od svih koje su ranije cule. Imale su obicaj da kazu »drugar.ica Vahida je tako rekla, to je prenijela, taka je govorila ... »Cinilo mi se da je to posebno toplo, toplije nego kada su izgovarali sva druga imena«. Vahidu je, u svom selu Hasanima, upoznala i Soja copic, majka knizevnika i borca Branka copica. S njom je stizala na sastanke, okupljala zene i omladinu u po. litiCke organizacije, zalagala se za Sto masovniji dob. rovoljni od!azak omladine u jedinice. Soja je sa njom odlazila na sastanke Zena, sluSala je kako govorti o zna· Caju bratstva i jedinstva u borbi Srba, Muslimana, Hrva~ ta i drugih naroda. ISle su 1i u susjedno Potkalinje, je· dina musHmansko selo u tmn dijelu PodgrmeCa. »Zajedno sa Srbima, Muslimanima Potkalinja borili su se ptotiv okupatora« - kaZJivala je Soja - »Kao Muslimanka iz ugledne banjalucke porodice, Vahida je cesto odlazila u avo selo i okupljala Musl.imanke govoreCi hn o neravnopravnosti koju su trpjele u staroj Jugoslaviji, o znaCaju naSe revolucije za njihovu emancipaciju i emancipaci ju Zena uopSte. Neposredna, vedra d. vrijedna, odmah je nalazila mjesta u njihovim srcima i u radu postizala velike uspjebe. I ne samo u srcima Zena Potkahlnja vee i naroda u cijelom Podgrmecu. Iako ranije nije hila na PodgrmeCu, Cinilo se da ga odavno poinaje, a i PodgrmeC nju. Od prvog susreta tako se zblizila sa ljudima da nije bilo posla koji zajedno sa Vabidom ne bi obavili«. Na duznosti clana Sreskog komiteta KPJ za Sanski Most srela ju je Jela Perovic. Ucinilo joj se, veli, da se nije izmijenila od posljednjeg videnja: ostala je otvorena, direktna i originalna u izraZavanju, sportskog iz~ gleda, stalno u pokretu. Krace vrijeme su zajedno radile na teritoriji tog sreza, »koji je vaZio kao vrlo teZak za politicki rad, a jos je bio i pasivan, ali se Vahida brzo snaSla u radu sa Zenama, i to baS zbog svoje neposrednostli u pristupanju. Znala se vrlo brzo na svaki nivo spustiti, a to je bilo va.Zno za uspjeh u radu. Govorila n1i je da voli da radi sa Zenama, i to baS sa Srpldnjama, jer su one jednostavnije i lakSe im se pribHZava, a i one su nju voljele zbog njene duhovitosti i otvo- renos1li. Bila je vrlo snalailjiva na terenu koji je pasivan, pa se moralo ponekad ostati bez obroka i noCivati po tavanima seoskih stala. Iako je navlkla na udoban zivot u svojoj kud, to joj nije tesko padalo i uvijek je takve zgode zaCinjavala Salama i kakvom umjesnom dosjetkom. Cesto smo se s njom nas1nijali od sveg srca. Sve sto je u odnosima !judi bilo prikriveno i neiskreno, odmah bi u Sali izvrgavala ruglu. I niko se nije na nju ljutio«. Prostranim, slobodnim PodgrmeCon1 - u bolnicama, u partizanskim radionicama, u otvorenim Skolama, na analfabetskom tecaju, na politickim i sanitetskim kursevima, itd. - Cesto je sretala Vasu Butozana, u Operativnom Stabu zaduZenog za sanitetsku slu:Zbu. U kratkim predasima od naporna, danonocno.!? rada, sje· cali bi se Banjaluke iz prvih dana okupaCIJe, kada je Vahida desetine !judi docelcivala, skianjala, predavala vezama za izlazak u partizane, govore6i na rastanku jednostavno i ponekad pomalo i oporo: »0 svakom ovdje vodimo raCuna, ne treba se plaSiti., nije potrebno da se u partizanima brinete za vaSe fami!ije« .. P~isjeCao se Vasa i onog julskog dana kada ga Je posje!Ila u skroviStu i donijela mu poruku da sed on sprema za izlazak. »Bilo je to<<, sjeCa se kasnije Vasa, »kod krojaCice Ro. ter, gdje se, pored o.stalih,_ krio i drug. Elur:o Pucar .~tari. S obzirom na svo]e ponJeklo, ova lliJe b1la sumnJIVa. Mnoge drugarice, pod izgovorom da do_I~ze )}na p~obw<, odr:Zavale su vezu sa nama. Jednom pnhkorn m1 Je Vahida donijela muslimanske zenske haljine, zar i cipele sa visokirn petarna, da bih Sto sigurnije mogao proCi kroz grad do sehitluka. Koliko se snasla da me preobuce, bila je nesretna kad je vidje!a da u takvoj odjeci necu mo& da krenem. Vratila se i saopstila to drugu Starom, na sta joj je on preporucio da pustim brkove i tek kad mi narastu mogu iCi. Kad je doSlo vrijeme, pojavila se Vahida; donijela mi hrane, knjige 1 rublje, da mi se nade do polaska i uputila me dalje ... « Jednog ljetnjeg dana u Lusci Palanci ju je srela DuSanka Cumura. }}Bila je nesnosna vruCina, a ja sam na sebi imala hlace od debelog sukna, uz to jos zakrpa· ne, i debelu -koSulju. Radovale smo se mnogo tom susretu vezala nas je, osim ostalog, i rodna Banjaluka. Najed~om me je Vahida upitala: >}Pa zar ti nemaS nikak: ve suknje ni haljine, umiesto tih debelih hlaca? Zar ti nije vruCe na toj Zezi ?« Odgovorila sam joj da nemam. »Pa zar nisi dobila niSta od tekstila prilikom os\obodenja Prijedora?« Cutaia sam. I, odjednom, Vahida me uvede u sobu kuCe gdje je stanovala, odveza svoju tor· 69 �bu i izvadi komad lijepog sivog stofa. Dobila ga je od da ':'apra~i sebi haljinu iii kostim. Iz torbe je Izvukla cent1metar, uzela mi mjeru a odsjekla komad Stofa. »Eta, obje Cerna imati suknje. A sada Cerna naCi neSt<_> i za blu~u« - rekla je i poCela opet preturatl po torb1. Iz':ukla J~ ~';'~ koma~a neke saren~ tkanine. »Ovaj sa crven1m CVJetlcima dacu teba, to pnstaje mladosti. Volim da v<id<im nase omladnke lijepo obucene«. Znala je da od_l_";"i':" na nov~ duznost u OK SKOJ-a za Kljuc 1 MrkonJic, 1 da se necemo taka skoro videti. Sarna mi je saSila suknju i bluzu .. .« Uciteljica Dusanka StiSovic je radila zajedno sa Vahidom na terenu, -i zapa.Zala njenu oStroumnost i ener~ gJiju. »Posjedovala je ii finu crtu duhovitosti kojom je rea~irala na zapaZ.~ne nep,_I:avilnos!i, i to na neuvredljlv, nev]erovatno taktiCan nac1n, ovlas, u razgovoru. Ni sebe nije stedjela, svoje propuste iii greske u radu sto nam se gdjekad potkradalo zbog neznanja i neisku~tva. Po preporuci Rade Vranjesevic citale smo i tumaCile Zenama broSure, ohiCno pni Sivanju rublja i odijela za borce, iii na posijelima dok pletu vunenu odjecu. Pored ozbiljnih diskusija i zadataka, tu su padale i Va. hidine duhovite primjedbe kojima sn1o se nekad o srca s!ll!ia}i. Ta _':'jena ~uhoviitost bila je drugarska, okreplJnJy~a. Inace, _vahid': Je b1la veoma humana. I, sto je slucaJ u mushmansktm porodtcama, posebno je bila odana svojoj majci. Tu njeznu ljubav prema majoi izraZavala je tim viSe_ Sto od nje nije dobijala nikakvih vijest!i. Znale smo pjeSaOiti po cio dan. Predavale smo i na kursu AFZ-a u Benakovcu; Cesto sn1o osvitale u diskusijama o politiCkirn novostima, o naSem radu a ona bi u jutro istim elanom, .is tom energijom krenul~ na dnevne zadatke. ~e~no'.':' sm5' pje_sacile ka Dt:boviku. Iznenada pred n~s Je !Istrcala zen;:t 1 sva ~lznemirena pozvala nas oCajTIIm g;lasom: -»Dodite, mohm vas, pomozite mi da spase':' ~I':'a!« Sa koliko je topline, Vahida p:iS!a postelji na koJOJ Je u bumlu lezao mladic! N1smo 1male nekog iskustva sa bolesnicima, aN smo se, videCi oCajne roditelje ukraj kreveta svoga jedinca, potrudile da uCinimo sve Sto znamo. NasluCivale smo da je, maZda, tifus jer se upravo poCeo pojavljivati. Vahida se sjetila sirCeta od ruza, ali ga tu nigdje nije biilo, pa smo bolesniku na glavu i pluca stav<ile obloge od tur$ije - kiselih jabuka. Dobra smo ga utoplile, da se od mokrih krpa ne prehladi, podigle mu uzglavlje i nasavjetovale oca i maj~rugova 70 ku da mu daju laku hranu i da cine dsto sto i mi. A ako nademo ljekara, poslacemo ga. MladiC je ostao u vru6ici, neSto manje buncajuCi, ali smo zapazile da se roditelji nadaju ozdravljenju. Ne znam kako, ali mladiC je bez ikakvih lijekova prebolio bez posljedica«. ISle su od sela do sela, povezivale narod na dogovore, ulazile u kuCe, savjetovale, uCile, prekorijevale. Obicno je pornnjalo time sto bi muskarci posijedali po podu, a Zene - neravnopravne »od kad je svijeta \i vijeka« - stajale u CoSku, Cutljive i uvuCene u sebe, tu samo da bi im se muS:karci obraCali za razne usluge, ili da ih milZevi, glasnim prijekorom, posalju djeci. Tu bi poCinjao razgovor, sve otvoreniji, da bi se pokazalo da !i za Zene ima i mjesta i posla u borbi. Sve se zavrSavalo izborom Antifasistickog fronta zena. Sav taj rad Vahide i drugadca doprinelo je, kako je zapisala uciteljica StiSovdC, da su »iz tamnih dubina ropstva zasvijetlile nove snage: skojevke na politiCkim kursevima i u brigadama, djevojke u omladinskim radnim brigadama, Zene borci, bolniCarke, kosci, odbornici i politiCari! Na konferenaijama i zborovima progovorile su prvi put seoske Zene, odvazne i bistre. Svoje radosti i tuge utkale su u peskir i obojke za partizana, u zastavu brigada i bataljona, u uredenje sale za partijsku konferenciju, u stih tuZne krajiSke melodije. Probudena zena Krajine izvrSila je ne samo svoju ljubav prema zemlji i borb:i, nego d svoje sposobnosti stvaranja .i osjeCanja .. .« U decembru 1942. u Lusci Palanku se, poslije dugih borbi po Slavoniji, vratio Prvi krajiski proleterski bataljon »Zdravo Celar«. Ranije se na PodgrmeCu Culo da je bataljon izginuo, pa ga je narod vee biio ozalio, a Branko CopiC ovjekovjeCio u »Pjesmi mrtvih proletera«. Sada se bataljon vraCao, istina dosta proreden, .i narod Podgrmeca ga je docekivao razdragano, kiteCi borce vezenim peS:kirima, kako se sjeCa Safet FejziC, »Od Budimlic Japre do Lusci Palanke. BHo je tu raznih ponuda: pita, ustipaka i jabuka. Sve je to Vahida organizovala. S~i smo se okupili oko nje. Kada je sjela s nama borcima, gutala je svaku riR jec dok smo pricali o putu kroz centralnu Bosnu, o cetniCkoj izdaji, o muCko mubistvu drugova mectu kojiima je bio i njen mladi brat Nedzib. Ona je priCala o oslobodenim krajevima u PodgrmeCu, o postignutim uspjesima. ))Kod nas postoje paSte, skole i bolnice... Ljudi se osjecaju kao da je potpuno oslobodenje, cak su se poceli i zenifii«. u sali je dodala: »Ova nam je postao nov problem<<. 71 �SA MUSLIMANKAMA CAZINSKE KRAJINE ska brigada. Onarno se, prema.sjecanju Nadzije Ornano· viC, pojavila i Vahida. >>Do~I~ Je u ~1v1m. su~nen:m pantalonama i kratkoj dolarmc1. Oceklvao JU Je tezak rad sa Zenama Cazinske kraj1ine. , . PoCela je sa individualnim radon:;t. Svaku noc J.e spavala u drugoj kuci. To je radila da b1 ':'poznala J?OJedme porodice i pribli:Zila se Zenama. Kada Je .stekla s1re p~z­ nanstvo i simpatije Zena, organizovala Je konferenOlJU za formiranje prvih odbora AntifaSisniCkog fronta :lena«. Sa Vahidorn je u Cacinsku krajinu, za rad med)! Zenama, poSla grupa drugarica, medu kojima je bila i njen saborac iz okupirane Banjaluke .i »Crne kuCe«, Zurnra Cejvan. Sada se, u toj novoj sredini, prete:Zno muslirnanskoj, trebalo boriti za liniju KPJ, a prije svega za bratstvo i jedinstvo. Po cazinskim selima je tada, veli Zumra, bilo i neprijatelja, ali je Vahida »uvijek .iSla bez zastrlte. Za kurire je bila rnajka. Uvijek im je suSila odjecu, da se ne prehlade, krpila i peglala kad je irnala v 72 U susret bataljonu proletera, na Podgrrnec, pohitala je iz Cazinske krajine, kama je, na politiCki rad, upuCena iz oslobodenog BihaCa, koga su 4. novembra, po naredenju druga Tita, poslije dvodnevnih borbi, oslobodile pet krajiskih i jedna hrvatska brigada. Oslobodenje Bihaca bice povoljna prilika ; za odriavanje prvog zasjedanja AVNOJ-a. Odrnah poslije oslobodenja Bihaca onarno je, po pozivu, stigla Vahida, dolazeCi, kao i u Prijedor i dru. ga tek oslobodena rnjesta-sa slobodorn. U gradu se upoznala sa Jusufom LipovaCom i sa njim Ce odmah prionuti na izbor narodnooslobodilaCkih odbora u selima Vinica, Cerklije, CarkiCi, Velika Zalozje. »Po dolasku u selo zakazali bisrno konferenciju na koju bi se iskupili !judi. Prvi put su pocele dolaziti i Muslimanke, koje do tada nikada nisu dale svoj glas za narodne predstavnike. T01n prilikorn Vahida je ukazivala na zvjerstva koja cini okupator zajedno sa ustaSama i Cetnicima. Govorila je: })Ja nisam mogla mirno posmatrati sve Sto se oko mene zbiva, veC sam se ·adazvala pozivu KomunistiCke partije i krenula u borbu. NaSa vojska JJJije hila naoruZana, ali je borbom doSia do oruZja i uspjeSno se bori protiv neprijatelja.« Objasnjavala je ulogu narodnib predstavnika i naCin biranja. PaZijivo su je sluSali i lllikorn se nije Zurilo kuCi. Cuo sam kako neke Zene govore: »Blago ti je njoj kada ovako zna govoriti! Da sam samo malo mlada, i ja bih s njom krenula u partizane.« Kada srno dos1i u Velika Zalozje, odveo sam Vahidu svojoj kuCi, gdje je povela razgovor sa mojim ocern, hodZom, i jednim susjedorn. Tako su saznali da joj je otac kadija. Cak se razgovaralo i o reis·ulerni Maglajlicu, prema kome je moj otac gajio simpatije. Kada je Vahida otiSia u sobu sa mojom_ majkom. i Zenom, naS susjed je govorio: »Dijete, ovi se ne Sale. Po svoj prilrlci, oVIi se ne pokoravaju nikome. Ja bil1 rekao da Ce oni napraSiti i cetnike, i ustase, [ Nijemce. VidiS, bolan, kako ova ka:dij~na Cerka priCa da se ·maZe ,lj gladan ratovati, noCivati na zemlji... Ja tebi kaZem- Cija busija onaga i megdan<c. Sutradan srno krenuli u Bihac. Vahida rni je usput priCala da je u razgovoru sa Zenarna provela skoro cijeIu noC, a da n:i ona ni Zene nisu osjetile kako im je to vrJjeme brzo odmaklo.<c Sarno dva dana posNje oslobodenja Bihaca ustase su, u panrlCnom bjekstvu, napustile Cazin, a za njima su, u stopu ih goneCi, u gradic usle po jedna krajiska i hrvat- vremena.<< 0 teSkiln uslovima za politiCki rad sa Zenama Cazin. ske krajine Hakija Pozderac kaze: »Zaosta!ost rnusJi. manske zene ovoga kraja, koja je vjekovirna hila izrabljivana i u neravnopravnom poloZaju, predstavljaja je osnovnu teskocu za rnladu Banjalucanku Vahidu. A ona je, onaka vedra, poletna, radina d Partiji pr.ivrZena- zaduZena da zapoCne prve politiCke razgovore sa Muslirnankama koje su na sastanke dolazile u zarovima. I odlazile su sa dubokirn ut.iscirna sto su na njih ostavljale Vahidine rijeCi pune topline li CovjeCnosti, razumijeva~ja ri osjecanja. ?tizala)e od Trzca d~ B~Zirna, od Pis"ta: hna do Vrnograca. Sa zarom Je govonla zenama o naSOJ borbi, o bratstvu i jedinstvu, o Part:iji, o Sovjetskorn Savezu! Sve svoje vrijen1e je posvetila samo radu mectu narodom. Njen boravak u kuCi, na putu, svugdje- znaCio je intenzivan politiCki rad . ..« Sekretar Okruznog komiteta KPJ za Bihac, Hajro. Kapetanovic, kaie. da je Vahida Cazi~~e '!'asto;>ito ang~­ Zovala da prikuplJ~JU ~am1rmce, -~d]ecu ~ o~ucu za ';?Jsku da se uCe slovima 1 savremeniJem vodenJU dornaCinstv~, ljepsern rucnorn radu, _l?oljoj Iic~ot_higijeni, sto_i~ shvatala dijelorn borbe za U]Ihovo uklJUCiva.n]e _u <?ZbiiJ; nijli politiCki Zvot. »Aka se uz~e u obz1r da ;e CIJeh. ovaJ kraj bio vrlo zaostao u rnaten]alnorn, prosv]etnorn ,, kul. turnom pogledu, da je ovdje vladalo '::u;wgozenstv'?. i da se zena nalazila u podredenom poloza]u, potpumJe se mogu sagledati teSkoCe na koje su nailazili naSi politiC~ ki radnici u ovirn krajevirna. Vabiidin politicki rad na ovom terenu, od nepuna tri mjeseca, zatim djelovanje 73 · �drugarice Jele Aralice, AiSe MalliCeviC i drugih, ostavili su vidnog traga na politiCkom ~ kulturnom prevaspitavanju Zene ovog kraja.« GOVOR PRED TITOM, U BOSANSKOM PETROVCU 74 U decembru 1942. godine dje!ovala je "Bihacka republ:ika«, slobodna teritorija veGa od petine predratne Jugoslavlje, odnosno od Belgije, Svajcarske i mnogih drugih evropskih drzava. U to vrijeme smo imali AVNOJ, sistem organa vlastli izabranih od naroda, narodnooslo~ bodilacku vojsku od 150.000 boraca ... Na toj velikoj, jedinstvenoj slobodnoj teritoriji, na kojoj je bio drug Tito sa najviSim vojnim i partijskirn rukovodstvom, sa grupom divizija itd. odvdjao se veoma intenzivan politiCki Zivot. Sem ostalog, vrSeni su, na osnovu uputstava AVNOJ-a, izbori organa vlasti, odrZani kongres vojnih ljekara, kongres omladine, zemaljske konferendje :lena... Predstavnice Zena svih krajeva Jugoslavije okupile su se pocetkorn decem bra u Bosanskom Petrovcu. Stoglo ih je 166 - Jz sela, iz gradova, iz jedinica, sa oslobodene i jos okupirane te11itorije. Medu njirna je, kao predstavnica zena Cacinske krajine, bila i V ahida Maglajlic. Stigla je karnionom, preko Bihaca. Grad je predstavnice Cazin. ki, Vahidu i NadZiju OmanoviC, oduSevio: ulice raskrCene, umivene i osvetljene, pune mladostii, Zagora i pjesme borbene,_ partizanske, iz svih krajeva zemlje. Zbog toga su se dugo setale, razgovarale sa de!egatkinjama - iz proleterskih jedinica, tiz Dike, Gorskog kotara, Korduna, Dalmacije, Srbije. Odbor za docek delegacije i njima dvijema je ponudio smjestaj za spavanje, ali uz napamenu da bi, zbog veLikog broja gostiju iz drugih krajeva, bilo mnogo bolje da se, aka mogu, same snadu. Na to se Vahida l:as]Xitala 1ima li domova koji nisu pozeljeli da ukazu gostoprimstvo delegatima, pa kada je cula nekoliko irnena domacica zahvalila se na ponudi odbora i okrenula se Nadziji: »Ovdje ima jedan beg koji nema delegata na spavanju. Kako bi bilo da odemo njemu? Pretpostavljam da nas nece dobra primiti, pllipremiio se na to, ali Cerna njegove, mislim, pridobiti.« Kada smo dosle u begovu kucu, primljene smo hlad. no. Onaka ozeble, ostavili su nas u hodniku. To nije zbunilo Vahidu. Vodila je glavnu rijec ii ukucanima dala do znanja da joj je otac kadija. Pos!ije kraceg vremena beg se oraspoloZio, pa su nas pozvali u toplu kuhinju i poslu~ili Cajem. Pripremili su nam udobnu postelju, a sutradan nas nesebiCno ugostili.<{ Sutradan su nj1ih dve obavlle jos jedan zadatak: uruCile su -Komandi mjesta pakete sa hranom, odjeCom i obucom koje SU, kao poklon zena Cazinske krajine, donijele jedinicama u Petrovcu. SveCana sjednica Prve,zemaljske, konferencije Antifasistickog fronta :lena Jugoslavije pocela je 6. de· cembra uveCe. Zidovi prepune sale bili su prekr.ivenli slikama Zena koje se, na frontu, bore s puSkom u ruci, ili vidaju rane borcirna, odnosno u pozadini juriSaju na Zito koje otimaju od neprijatelja. Raspjevana sala je odu. Sevljeno doCekala vodu revolucije, Tita. Aplauzima je pozdravljena svaka misao iz njegovog poduzeg, nadahnutog govora. On je Zenama svih krajeva Jugoslavije odao visoko priznanje svakorn svojom reCenicom, ali su delegatkiuje i gosti u sali, kao i stotine rnjestanki koje su;' zakrCile prilaze sali i paZljivo pratHe i oduSevljeno pozdravljale sve sto se ondje zbiva, posebno pozdravile njegove rijeCi: »Zene su stale u prve redove narodnooslobodilaCke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije. NaSa pozadina je viSe nego iSta drugo dokaz koliko su one svijesne ovog h!istorijskog n1omenta, kad se odluCuje sudbina Citavog CovjeCanstva, kad se odlu.Cuje sidbina Zena. I baS zato, ova danaSnja skupStina ima ogroman historijski znaCaj. Na.Se Zene, kCeri, majke, uCestvuju sa puS-kom u ruci u borbi. Ja se ponosim time Sto stojim na Celu armije u kojoj ima ogroman broj zena (Aplauz) . .Ta mogu kazati da su :Zene u ovoj borbi po $VOm heroizmu, po svojoj izdrZljivosti bile i jesu na prvom mijestu i u prvim redo~ vima, i naSim narodima Jugos~avije Cini Cast Sto imajll: takve kCeri . . .{< Voda revolucije je, ponijet odusevljenjem sale, ukac zivao na zadatke, na perspektivu borbe. On je rekao da sve ono Sto su dotad- Zene uradile za borbu i u borbi goveri da one »nisu uSle u ovu borbu sluCajno, nesvijesno, spontano, vcC svjjesno, svijesne historijskog zbivanja, svijesne da borba, koja se vodi za oslobodenje naSeg na. roda, jeste borba za sreCniju buduCnost na.Sih naroda i sreCnUu budunCost naSih Zena.{< Tu Titovu m,isao Vahida i drugarice su pozdravile i njenu istlinitost potvrdile dugim- aplauzon1, kao 'i rijeCi: »Zene Jugoslavije, koje su u ovoj borbi sa takvim samoprijegorom dale takve Zrtve, koje taka uporno sto· je u prviln redovima narodnooslobodilaCke borbe, imaju pravo da ovdje, danas jedanput zauvijek, utvrde jednu 75 �CinJenicu: da ova borba mora donijeti ploda i za Zene naroda Jugoslavije, da nikada viSe niko neCe maGi is~ trgnuti te krvave plodove iz njihovih rulcu! Za ovu stvar naSih iena staja6e naSa narodnooslobodilaCka vojska i sve iene koje se nalaze u prvim redovilna velike borbe ... <· Delegatkinje su pozdravljali: u arne CK KPJ - paznata revolucionarka Spasenija-Cana BaboviC; u irne AVNOJ A - dr Sima Milosevic, profesor univerziteta; u ime CK Skoja- Mihajlo Svabic. Usred svecane sjednice za govornicu je, nenajavljena, izaSla seljanka iz VrtoCa, Milka Pecanac. Primjetno uzbudena priznanjem koje su iene dobile od druga T1ita, svoju misao je narodski jednostavno izrazila: »J a sam Zeljna dstine i pravde, a koliko sam vidjela istinu i pravdu - ana je sva u komunistima.« U ime Zena Like govor.ila je seljanka i stari komunista Kata PejinoviC, naglaSavajuCi da one uporno, radom, produbljuju bratstvo hrvatskog i srpskog naroda koje podnivaju ustaSe i Cetnici«, da one partizane »pq,ze kao Cedo svoje«. Ona pred Titom i drugaricama nije preCutala ni sopstveni bol i opredeljenje: »Meni su ubi76 li tri sina d druga (supruga). Srce mi je bilo klonulo oct ialosti. Ali, trebalo je osvetiti moje zlatne jabuke i hiljade takvih koji su stradali. Stisnula sam srce d pesnicu ...« Majka cetvoro djece, Drugarica Karan, obja5njavala je kako zene ustaniCkog Korduna, cak i pored ustaskih straZa~ snabdijevaju partizane. Danica Medan je govorila o tome kako narod Podgrmeca bratski pomaie preko 24.000 1izbjeglica sa Banije i Korduna i kako su djeca sa Kozare u podgrmeCk.im domovima na.Sla toplo utoCiS. te. Milka Lasic, mlada seoska djevojka iz Zagore, govoDila je u ime :lena Dalmacije, predstavljajuCi se Jugoslovenkama: »Skolovana nisam, svita proSla nisam, sada sam prvi put sila u voz, ali. ..<{ Iza tog Milkinog »ali<c dosla su uzbudljiva kazivanja o djevojci iz Sinja koja nije cekala drugove da dodu i ubiju spijuna koga je ona domamfla na Sastanak, veC ga Sarna »no:lem U trbuh!«; o Zenama koje danonoCno uz o.Stre litice Biokova nose vodu 1 hranu partizanima... Vahida je pailjivo i sa uzbudenjem slusala izlaganja drugarica. I shvatila da se uporna borba, za svaku zenu i za mase, dakle sJiCna ovoj na PogrmeCu i u Cazinskoj krajini, vodli u svim krajevima zemlje, da su teSkoCe velike ali i uspjesi sve veci. I poieljela je da i sama nesto kaZe o tome kako ona sa drugaricama radi meO:u :lenarna Cazinske kraj:ine. Zatra:lila je rijeC i, kako se sjeCa NedZija OmanoviC, govorila o teSkoCama i uspjesima, ukazivala na potrebu da iene sto masovnije ucestvuju u I svenarodnoj borbi, pozvala majke da salju svoju djecu u novu, narodnu vojsku. Govorila je iz srca, usmeno, bez pisanog koncepta. U prekidima dvodnevnog rada Konferencije dugo i osjeCajno je razgovarala sa desetinama drugarica, medu kojima su bile i Rada Vranjesevic i Dina Vrbica, dvije mlade Zene koje su se, baS kao i ona, isticale u radu sa omladinkarna i Zenama, koje Ce na tom radu i izginuti i svojim djelom se uvrstitii mea:u devet Zena narodnih heraja iz Bosne i iz Hercegovine. Sa- Radom se znala iz za~ jedniCkog rada u Banjaluci i na Podgrmecu, a stekla je i novu poznanicu, D-inu, intelektualku_ i predratnog ko~ munistu iz Podgorice (sada Tatograd), sa Zagrebackog sveuC.iliSta i iz SandZaka, odakle je bio njen mu:l, komunista Ljubisa Miodragovic (proglasen za narodnog heroja). Dirljiva je bila Zivotna priCa i te Zene-heroja: n1u:l joj je po!Wnuo u ustanku; njihova zajednicko dijete, pred pohod proleterskih brigada za Bosansku Krajinu, ostavila. je na Cuvanje kod jednog_ seljaka u Mratinju, u dale~ koj Pivi; ona je hila Clan Sreskog komiteta KPJ za GlamoC, zaduZena za rad mec1u Zenama, brat Migo je. bio negdje sa proleterima. Ni o kome niSta nije znala, sjetna je zbog toga hila, ali je Vahidi pricala o tome kako, u odjelu. od grubog sukna, sa koZnom torbicom o ramenu j. pistoljem 0 pasu, cesto i bez pratnje, odlazi pjesice prostran teren i planinska sela, odrZava sastanke sa partij~ skim Celijama i konferencije. sa Zenama~ kako joj Mu· slimanke vjeruju, povjeravaju joj se, ukazuju prdznanje i time Sto joj ka.Zu: »Ti si kao muSko - sve ti pristaje; mogla bi nositi i mitraljez!« Radila je, objasnjavala je, utoliko lakse sto joj je mentalitet muslimanski bio blizak jer je sa njima odrasla u gradu na Ribnici, i jer je cijenila, njihovu jednostavnost i gostoprimstvo. Vahida je shvatila Binine brige i strahove za najdra:le, jer su i njena braCa bila_u borbi-Sirom Krajine iii po zatvorima, otac u logoru, a majka neznano gdje, pa se i ona povjerila, priCala joj svoje teSkoCe u radu sa Zenama. Na rastanku u Petrovcu njih dvije Ce se ~ pobratimiti. Konferencija je, naroCito u referatu Cane BaboviC i u Proglasu upuCenom svim Zenama Jugoslavije; jasno ukazala i na buduCe; veoma odgovorne zadatke Zena. Drugarica Cana je naglasila: - NaSi neprijatelji nastoje da raspire bratoubilaCki rat u naSoj zemlji za svoje mraCne dljeve. Uporn!im radom naSe organizacije stvoriC.emo borbeno jedinstvo svih iena Jugoslavije. Nase aktivistkinj10 moraju pozna, vati_ sve Zene;- u.gradOvima po ulicama, a.u. selima po zaseodma. Mi·moramo znati kako svaka Zena_dli.Se, kako 77 �78 je raspolozena, kakav ima politicki stav. Prema tome sledi naSe stalno objaSnjavanje i privlaCenje Zena u narodnooslobodilacku borbu ... Proglas se posebno obraCa Zenama svih na.Sih naroda, da bi se zavrSio pozivom: »Srpkinje, Hrvatice, Slovenke, Crnogorke, 1\iluslimanke, 1\ilakedonke! Jos ponosruije podignite glave! .. Smijelije u borbu protiv omra.Zenih okupatoral Dajmo sve od sebe za naSu oslobodilacku vojsku, koja ce uCiniti kraj uniStavanju nasih najmilijih, koja ce osloboditi zene uzasnih nasilja i bespravlja. PomaZite je svim sredstvima! Ne dajte niSta okupatoru, ni zrno Zita, ni kudelju vune, ni kap mlijeka, uCinite mu Zivot nesnosnim. UCvrSCujte narodnu vlast na oslobodenoj teritoriji, pod kojom ste prvi put stekle ravnopravnost, i koja vam omoguCuje da uCestvujete u rjeSavanju i sudbine svoga naroda i svoje. Vi, napaCene majke, sestre i kCeri Sirom Jugoslavije, budite cvrsti bedem 0 koji ce se razbiti svi pokusaji cijepanja sloge i bratstva medu narodima Jugoslavije ...« Konferencija je zavrSena izborom Centralnog odbora AntrifasistiCkog fronta zena JugoslavJje. 1\iledu 20 njegovih clanova bila je i Vahida 1\ilaglajlic. Odbor je za svog predsjednika 1zabrao Katu Pejinovic (proglasena za narodnog heroja). Odmah poslije Konferencije delegacija zena Cazinske krajine se zaputila za BihaC - zapreZnim kolima. »Kada smo predveCe stiglli u BihaC« - sjeCa se NadZija - »tiaSle smo se sa Skenderom KulenoviCem. Na njegovo pitanje: »Kako si uspjela ave Cazinke povesti na konferentiju?« - Vahida je odgovorila: »Meni izgleda da je bilo Jako, a njih pitaj kako su one uspjele? 1\ilozda je bilo i suza.« Tada je Vahida ostala u Bihacu, ami smo krenule u Cazlin, sa zadatkom da prikupimo Sto viSe zavoja, paste· ljine i hrane za ranjenike u bihackoj bolnici. Kada smo to prikupile i dovezle kolima, Vahida nas je docekala, pa smo zajedno posjetile ranjenike i predale prikupljeni materijal. Kasnije se Vahida vratrila u Cazin i organizovala odlazak Zenana politiCki kurs u Petrovcu. Cazin je 22. decembra dozivio svoj najveCi ratni dan - sveCano je doCekao i od srca pozdravio vodu revolu· cije, Tita. Odrian je i miting na kome je Tito govorio. Vahida i drugarice su na miting izve!e hiljade zena i omladine. Ispred svecane tribine, pred desetak hiljada gradana, bila je postrojena ceta omladinaca-dobrovolja- ca iz Cazina i okoline. Bili su uzbudeni Sto Ce sveCanu obavezu na vjernost domovini poloZiti pred Vrhovnin1 komandantom i svojim sugradanima. A kada se drl!-g Tito, u pratnji Nurije Pozderca, narodnog prvaka ovog kraja, pojavio na tribirui, dugo nije mogao dod do rijeCi od aplauza, povdka, pjesme partizanske, Sto je bio zav. jet Krajine Partiji d revoluciji. Tito je govor;io o Sirini narodne borbe, izdaji ustaSa i Cetnika, zloCinima okupa. tara; pozvao je narod na jedinstvo, na ukljuCivanje u borbu, na gajenje bratstva. Ceta dobrovoljaca je polo~ila svecanu obavezu, u Cemu je Vahida vidjela rezultate i svoga rada, put ostva. dvanja njene poruke iz Bosanskog Petrovca- da majke Salju svoju djecu u Titovu vojsku. A joS sveCaniji trenu. tak je bio kada je drugu Titu priSao na tribini predsjednik Mjesnog narodnooslobodilackog odbora Polja i predao mu narodni dar - 50 pari vunenlih Carapa. OD BIHACA DO LIVNA, PREKO ZALEDENOG SATORA Sedmog januara 1943. Vahida je stigla na veliki narodllli zbor odrZan u Srpskoj J aseruici, gdje je drug Tito izvrsio smotru Cetvrte (krajiSke) divizije NOVJ. Raport mu je predao vee tada legendarni komandant sosa Mazar. To su bile Sarno tri od 10 dotad formiranih krajisl<ih brigada, naoruZane i artiljerijom. Tito je· bio od~1Sevlj~n d;ivizijom i narodom. A na zbor se slegla omlad1na, stlg. le povorke zena sa poklonima za Tita i vojsku, sa peskirima kojunia su kitile topove d mitraljeze. Dok je drug Tito stajao na tribini i pOzdravljao ispred njega su, CvrsM tim korakom i uzdignuta Cela, marSirali predstavnici cvijeta Bosanske krajine ))krvave halj:ine«. Vahida, kao ni hriljade drugih, nije mogla da sakrije suze radosnice, a nije se ni trudila naroCito da ih sakrije jer je u sna:zli te vojske, u oduSevljenju omladine i u njihovim pjesmama T.itu, Partiji i narodnoj vojsci, u divnim darovlima zena- vidjela rezultate svog irtvovanja, wdjela put ostvarenja cilja za koji vrijedi ,j dati Zivot. Bvigade su iz sveCanog stroja kretale - u odbranu slobodne teritoi1ije, jer je neprijatelj poCinjao sa svo. jam »Cetvrtom ofanzivom« protiv grupe divizija oko T!ita, protiv oko 4.500 ranjenika i hiljadu tifusara, protiv stotinjak hiljada djece, :i.ena i staraca u zbjegovima. Vahida vise nije mogla u Cazinsku krajinu, mada joj se onamo Zuliilo jer je ostalo dosta nedovrSenih poslova. 79. �80 Vratila se samo do BihaCa, i tu danonoCno brinula o eva· kuacij,i ranjenika i stanovniStva, koje j_e masovno odstupalo ispred maca neprijatelja. Imala Je kratk':'. kosu, ~ na sebi smede pantalone i kratku bundu od.J:bsa, s~ pi· stoljem. Naro&to se brinula 0 kakVOJ-takVOJ IShram dugih kalona izbjeglica sa Banije i Korduna. Ona se ad .Pe: Cingrada pa dalje i povlacila sa kolonama Kordunasa 1 Banijaca. »U tim teskim danima trebalo je "idj~ti V~hi­ du!« - zapisala je Zumra Cejvan. »Svakome Je ~tJela da pomogne. Ni nocu se nije odmarala. Gleda!~ .Je d!' nas najpdje smjesti i da nas udomi. Za sebe mJe bnnula. »Imam ja dosta rezerve«, govorila je, vedra se osmehujuci. Djeca u zbijegu sl!- bil~ jadna i nemocn":. Od .~ug;og i teskog puta _noge su ~m b1le l?repune rana, IZ. koJ.Ih Je? skropila lerv I natapala raskalJaUU cestu. Vahlda Je bnZno previjala rane malim nedu.Znim stvorenjhna i bodrila ih da izdde sve tesleoce. Bila je nesretna kad nejakima nije mogla da pomog. ne! Izvuidi smo se iz bombardovanog Bihaca i preleo Drvara dosli u Glamoc. Vahida je mnogo zalila sto nije u borbenoj jedinici, jer je to bio njen san. Cin1ilo joj se da samo u otvorenoj borbi, lice mu Ice sa neprijateljem, maZe dati svu sebe.« Do Livna, kama ce stici u marsu ka Istoku, bilo je daleleo; prije njega je trebalo pr!.ieCi ledom oleo':anu i masorn iznemoglog naroda prekrnvenu Sator-plan1nu. Sa Vahidom, u koloni Ci,iu je olcosnicu Cinila Osma krajiSka brigada bila je i Mubera Osmic. »U pokretu prema Satoru od~orili smo se u ](UCi strica Gavrila Pnincipa. Bilo nas je mnogo. Dole sam pjevala, Vahida je sjela uza me i poi':ela plakati. Zagrlila sam je i upitala zasto place. »Sjetila se AiSe .. .« Livno je bilo puno naroda iz zbjegova, ranjenika, trlfusara, jedinlica leoje su !lita]e. le n~vim poloz~j!ma. U gradicu je Vahida, u oUOJ guzv1, nmsla na NedZIJU ~ma­ noviC. »Kada sam je srela -· kao da me Sunce ogn]alo. Znala sam da Ce se ona pobrinuti da smjesti mene d moje dijete. lJ. ~ivnu je ostala sv.ega. d<:set dana, >;li. i~. za ~o vrijeme uCimla mnogo. Okuprla Je zene na tecaJ S1VenJ.a i pletenja, leoristeCi tu prilileu da povede razg-;>V_or ;z raznih oblasti. NaroCito se istakla u radu u bolmc1, ko.Ja je bila u zapustenom stanju. Nese_!?ic'?o se t~di!a.~a oc~­ sti bolnicu, da ranjenicima obezbi]edi kupan]e 1 c1st ves. Nad njima je danonocno bdjela ne steded sebe. Nje':Ja humanost i plemenitost i ovdje je dosla do punog IZ- raZaja .. .« U RUJISKOJ, NA MRTVOJ STRAZI SLOBODIIBRATSTVU Vratila se Vahida, na svoj izriCit zahtjev. PodgrmeCu, Zenama s kojima je mjesecima radila, za koje je bila sigurna daCe sada, po.Sto je ofanziva protutnjela ka Neretvi, svesrdno prionuti uz borbu i za borbu. Stigla je kod Lu.Sai Palanke, u Operativni Stab za Bosansku krajinu. Vaso Butozan sc sjeCao da su joj se veoma obradovali. »Vjerovali smo daCe sa nama li ostati. Bila je oduSevljena slobodnom teritorijom, radon1 i drZanjem naroda. Nije se dugo odmarala. Postala je nestrpljiva. Trazila je da je uputimo na rad. Sjecam se leolileo je bila zadovoljna lead smo je poslali do staba nase cete u selo PetroviCe, da opet radi medu borcima i sa narodom. Kao i ostali naSi pozadinski politiCki radnici, i ona je tijesno saradivala sa vojnim jedinicama na svom terenu.« U HaSanima, u domu Soje CopiC, srela se i sa Jelom PeroviC. Soju je Vahida, inaCe, veoma cijenila i poStovala, pa je kod nje Cesto i rado navraCala. »Nos!ila je poklone, kao i uvijek, a o pojasu jedan lijep, nov p1iStolj. Ne sjeCam se ko joj ga je dao, ali je hila sva sreCna Sto ga ima. Trebalo je da ode da radi u srezu Bosanski Novi. To joj je bila davnasnja zelja, jer je to bio dobar i pi tom leraj, zene sve aletivne u NOP-u, njoj zbog toga drage i prijatne. Mililo joj se da radi s nj,ima. Na polasleu mi je rekla, radosna Sto ide tmno: >>Drago mi je Sto Cu tamo, raditi, samo mi je teSko ako poginem. Steta bi bilo da ovaleo dobar piStolj dopadne u ruke neleom fasisti. Tada nije bilo nilealevog izgleda, da ce ona usleoro poginuti ... « Novljansk1 teren u to vrijeme »poluivala<{ je slavna SoSina divizija. Posljednjeg 1nartovskog dana kalona 12. brigade te divizije stigla je u Rujisleu. U selu se nasla 'i Vahida. Sastala se sa dragim prijateljicama Sidom MarjanoviC i Zormn KovaCeviC, pomoCn1kom politiCkog komesara Cete. Zagovorile su se u priCi. >>Zbijale smo i Sale: na raCun najmladeg politkoma sa maSinkom, na racun Vahidinih pantalona skinutih sa nekog podebljeg Svabe, a vrijeme je prolazilo brzo i neprimjetno. Nije proSao ni sat-dva kad smo zaspale, a plotuni puSaka i rafa1i maSinki odjednom su zaparali izmedu seoskih mom brdu, u osvitu zore, krivudala je neprijateljska kuCa. Bunovne smo skoCile i izletjele u dvoriSte. Na sakalona zatvarajuCi obruC. Neprijatelj se prikrao ri poduzeo ofanzivu iz tri pravca: Bosanskog Novog, Otoke i 6 Vahid~ MaglajniC 81 �82 Krupe. ZapoCela je borba prsa u prsa, na Zivot i smrt. Bili smo u nepovoljnijem poloZaju, u dolini, pa smo zeljeli da se domognemo Osretka, uzvisenja koje je dominiralo selom. I mi smo se uporno peLi. Negdje na sa. moj Cuki, komandant brigade Petar MeCava (progla.Sen za narodnog heroja) me upozori: >)Ljubica je zaostala, pomozi joj.« Ostavila sam Vahidu i Zoru i po.Sla u susret naSoj brigadnoj bolniCarki, veC bolesnoj od tifusa. Njih dvije su produZile napnijed, a nas dvije zaostale maZda desetak metara. Kao i uvdjek u takvim prilikama, trenuci su odluCivali o ishodu borbe. Nekoliko trcecih koraka, prema groblju kuda je oznacen proboj, hili su dovoljni da se ostane u Zlivotu. Drugarice i drugove .izvan tog uskog prolaza zahvatila je unakrsna poljba neprijateljskih puskomitraljeza. Njih dvadeset je palo, a medu njin1a Vahida i Zora. Neprijatelj je jurio za nama i nije se zadr:lao u blizini scoskog groblja,{{ Stab brigade s pocetka, kako se sjeca Ahmet SehovUC-Seho, nije pridavao vt:,Ci znaCaj pucnjavi od Dubovika, ne oCekujuCi ni ovog puta ozbiljniji prodor Nijemaca i njihov prepad na Citav novski srez. Medutim, Nijen1c1 su brzo nadirali. Stab 12. brigade bio je opkoljen. Parti. zani su priihvatili borbu i clugo davali otpor da se obruC ne bi zatvonio. U toku noCi neke jedinice su se probile kroz neprijateljske Linije. Sa Zorom KovaCeviC i nekim drugovima iz jedinice i staba, Vahida je pokusala da umakne az obruca. Kretali su se uz potok koji je tekao u podnozju brda. Primjece· ni su ;i pokoSerui iz lleprijateljskih mitraljeza. Istoga dana, oko podne, blizu kuCe JoSana Gaka, SoSa i ja naSli smo Vahidu. Bila je u jarku_, zgrCena, licem okrenuta zemlji i prekrivena kosom, kao da spava. Metak joj je proSao kroz srce :i naCinio veliku ranu . . ,{{ Naredne noCi jedna ceta je dospjela do groblja i tu sahranila poginule drugarice i drugove. Vahida je poginula 1. aprila 1943. na samom izdisaju »Cetvrte<{ neprijateljeve ofanzive. Ni mjesec dana potom, poginuo je, kao zamjenik politickog komesara Druge krajiske brigade, i njen brat Munib. Slucaj je hteo da on i Dina Vrbica poginu od iste granate i budu sahranjeni u istom grobu, kraj rijecice Blatnice, blizu Teslica. Taka Vahida, kao ni njena tri brata, kao ni oko 1.000 BanjaluCanki 1iBanjaluCana- nije doCekala da vidi slobodnu zaviCajnu Banjaluku, grad koji je dao viSe hiljada boraca NOR-a, medu kojima i 20 narodnih heroja Jugoslavije. Kadija Maglajlic je ostao bez tri sina i kcerke Vahide, ali su on, kadinica i petoro njdhove Zive djece nasta- " !" 0 "' "' "' "' 0 ~ ~ ~ -~ <.>" l'! 0 .E ::1 ~ "' " ~ it "' ~ ~ " ·~ ~ " 6' �84 vili da se bore. Kadija je iz koncentracionog logora u Bosanskoj Gradisl<Ji, pod pritiskom javnosti, pusten krajem 1942. Nije ubijen samo zbog velikog ugleda u sirokoj javnosti d dubokog ogorCenja, naroCito BanjaluCana, zbog njegovog hapSenja. Kada se iz logora vratio kuCi, docekao ga je gotovo cia grad. Bio je to i pozdrav uglednom Covjeku i osvjedooCenom rodoljubu, ocu devet boraca za novu Jugoslaviju, i protest protiv ustaSkih zlo6ina. Osamnaestog septembra 1944. doslo je do napada jedinica 5. udarnog korpusa NOVJ na Banjaluku. Poslije trodnevnih borbi zauzet je gotovo cio grad, dzuzev tvrdave »Kastel«. Uspjehu je, kako navodi A. RavliC u monografiji »Banjaluka«, sem neposredne pomoCi hiljada BanjaluCana, znaCajno doprinijelo i to Sto se domobranske jedinice - zahyaljujuCi u prvom redu smiSljenom i strpljivom politii:kom radu banjaluckih komu· nista i skojevaca sa svojim saradnicima u njima - ne samo nisu uporno borile protiv krajiSkih 'i srednjobosanskih brigada koje su napadale grad, veC su im prepuStale polozaje i oruda, 1ili ih cak i pomagale. Taka se i dogodilo da zatvaraCi topova branioca u kritiCnoj slituaciji nisu imali udarnih igli a granate kapisli, da su domobranski tenkis1li uCestvovahl u borbi za osvajanje zgrada banke, banovine i banskog dvora; da su na aerodrumu u ZaluZ.anima zateCeni ispravni avioni; da su skladiSta _hila netaknuta ... Banjaluka je devet dana Zivjela u slobodi, mada su se u njcnom sredistu (Kastelu) vodile zestoke borbe. Tada je braniocima stiglo jako pojaCanje, Oime su i banjalucki dani slobode ostali kratkotrajni, ali i jedna ad najsvetlijih pobjeda prije one, konai:ne, koja je gradu donijela slobodu, 22. aprila 1945. Partizanske snage su se 27. septembra morale povud, sa ogromnim ratnim pUjenom, sa oko ·3.300 predat1ih i zarobljenih neprijateljevih vojnika. S njima je, na oslobodenu teritoriju, krenulo i preko 6.000 Banjalucana. Posli su lijecnici, profesori, uCitelji, ekonomisti i inienjeri, radnici sv-ih struka i Cinovnici. Talco masovan izlazak BanjaluCana na slobodnu teritoriju bio je joS jed an, svojevrstan, udarac slobodarske Banjaluke okupatoru i. njegovim slugama, nastavak borbe njenih gradana protiv nepDijatelja i za osiobodenje zemlje, do tada u gradu vodene ilegalno. Vijugale su duge kolone, po ki.Snom jesenjem danu, praCene mitraljiranjem neprijateljev.ih aViiona. A na slobod'noj teritoriji je bilo bezbroj toplih zagrljaja, suza radosnica, ali i onih drugtih. Saznanje o gorkoj stvarnosti mnogima je bilo nevjerovatno, ali. .. �Sa jedinicama su se iz grada povukli i kadija i kadinica. Susretu sa slobodnom teritorijom su se radovali kao da ce opet svu djecu okupiti oko sebe. Vratili su se u oslobodenu Banjaluku, u svoj dragi slobodarski grad, bez cetvoro najdrazih. Vahidi, njihovom prvenCetu kome su se obradovali onog kiSnog aprilskog dana gotovo cetii1i decenije prJje toga, domovina ce 20. decembra 1951. odati najvece priznanje za izuzetne zas!uge u borbi za novu J ugoslaviju, - proglasice je za narodnog beroja. Njeno ime poneCe Medicinski centar u Banjaluci, Osnovna skola u Arapusi kod Bosanske Krupe, po jedna ulica u Skender-Vakufu i u Banjaluci. Njena bista stoji u parku tvrdave »Kastel«, nad Vrbasom, a oko nje su.biste sose Mazara, Ranka sipke, Rade Vranjesevic i ostalih narodnih heroja odnjihanih na svijetim tradicijama i u bespostednoj borbi s!obodarske Banjaluke. 86 ce da je brosuru napisao u zelji »da Vahidin lik zene heroja sluzi za primjer zenama Palestinskog oslobodilaCkog pokreta«, u Cemu je uspio, jer se »broSura Cita rna. sovno d sa izuzetnim interesovanjem ... OitajuCi o Vahi· di zavoljeli su je i muSkarci d Zene i osjeCaju je bliskom kao da je rasla s njima i kao da se bori zajedno s njima. UzimajuCi je Cesto za primjer, ime Vahida sa divljenjem izgovaraju« - zavrSava svoje pismo el Helou Mohamed, cestiti covjek iz daleka, sin borbenog naroda koji je legendu naSe Vahide utkao u svoju borbu, u svoju istoriju. Mlade Palestinke i Palestinci sa imenom naSe Vahi~ de na usnarna juriSaju za sopstvenu slobodu, Sto samo potvrduje veliCinu i trajnost njenog primjera. ULAZAK U ISTORIJU I LEGENDU PALESTINE Burna .istorija vremena u kome Zivimo htjela je da Vabiida kao nasa !egenda, nimalo slucajno, ude u istociju jednog drugog naroda, prostorno od nas prilicno udaljenog, ali nama posve bliskog - po slobodarskim tradicijama, po onome za Sta se istrajno, preko tri decenije bori. Rijec je o palestinskom narodu koji se, okupljen oko svog Oslobodilackog pokreta, svim sredstvima i svim snagama bori za osnovno pravo - povratak na otetu rodnu grudu, svom spaljenom domu li rasturenom imanju. Legenda o Vahidi medu hrabre Palestince je stigla na neobican naCin. El Heolu Mohamed, student medicine na ZagrebaCkom sveuCiliStu, tu Iegendu je Cuo, u srcu pOn_io, ispisao __na arapskom u jednoj broSlini, nacrtao na korici lik lijepe djevojke Cija je glava pod s!jemom, a puSka sa isukanim no:lem, sve to ,nakrilio buketom razvijenih zastava sa parolama na naSem i arapskom jeziku. BroSura je, uz materijalnu pomoC ljudi iz Kaira, koji su uz Pokret, odstampana u velikom tirazu i stigla u brojne jedinice Palestinaca koje se bore na Sirokim, Cesto i nevidljivim frontovima, u sve logore palestinskih izbjeglica sirom Bliskog istoka. U pismu Vahidinoj sestri Munibi (suprurga narodnog heroja Fadila Serica) nas osvjedoceni prijatelj isti- 87 N aslovna strana broSure o Vahidi koju je napisao El H elou Mohamed �SADRzAJ Str. Roditelji su joj se obradovali - NenadmaSna u brzom i urednom vezu Revolucija u kadijinom domu- - Pod »PelagiCevim« crvenim barjakomSa »Borcem<{, na putevima borbe celna zenskog pokreta - Mrzjela je lai - - - - - Budila je svijest kod zena NesebiCna pomoC siromaSnima Kadijina kuca - uporiSte NOP-a S narodom i u zlu i u dobru Prijem u Partiju - - - - Stvorena za burna doba - - Kadij a i kadinica na pravom putu OliC:enje vrlina komuniste- I djevojaCka oprema za borbu Municija umjesto vune - - Satnik Majer otkriva planove usta.Sa ->}Crna kuCa« postaje preuska Nikoga nije izdala -- - -- Skok kroz prozor - u slobodu Na Poniru - medu partizanima NovogodiSnja noC- - - Sekretar partijske celije u Skender-Vakufu Vjerna kci slobodnog Podgrmeca - - - Sa Muslimankama Cazinske krajine - Govor pred Titom, u Bosanskom Petrovcu Od Bihaca do Livna, preko zalec'!enog Satora U RujiSkoj, na mrtvoj straii slobodi i bratstvu Ulazak u istoriju i legendu Palestine - - - - S 9 11 13 20 21 25 26 28 29 32 35 36 39 40 41 43 46 48 51 53 57 58 59 65 72 74 79 81 86 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Knjige Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context M Knjiga Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Rođena za burno doba : životni put narodnog heroja Vahide Maglajlić Subject The topic of the resource Vahida Maglajlić Creator An entity primarily responsible for making the resource Himka Maglajlić-Hadžihalilović Source A related resource from which the described resource is derived Historijski muzej Bosne i Hercegovine Publisher An entity responsible for making the resource available Savet za vaspitanje i brigu o deci SR Srbije; Dečje novine Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1977 Language A language of the resource SH Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 23-M Coverage The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant 87 str. narodna herojka Narodnooslobodilačka borba Vahida Maglajlić žene borci http://afzarhiv.org/files/original/69ba9fc9915157c18eb575c83fc76b96.pdf 2a7d96aac77ec1c5324d576775791975 PDF Text Text ����Ida Ograjšek Gorenjak Opasne iluzije Rodni stereotipi u međuratnoj Jugoslaviji �Za izdavača prof. dr. sc. Damir Agičić © Autorska prava: dr. sc. Ida Ograjšek Gorenjak i Srednja Europa, 2014. Urednik prof. dr. sc. Damir Agičić Recenzenti dr. sc. Suzana Leček prof. dr. sc. Božena Vranješ-Šoljan Grafička priprema Banian ITC Tisak Tiskara Zelina ISBN 978-953-7963-20-0 C1P zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 894161 Objavljivanje knjige financijski su pomogli Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta RH te Ministarstvo kulture RH. Knjiga je tiskana u studenome 2014. �IDA OGRAJŠEK GORENJAK O PASNE ILUZIJE Rodni stereotipi u međuratnoj Jugoslaviji 6 ? srednja europa Zagreb 2014. ��I. I. II. III. IV. V. Sa d rža j UVOD RO D KAO PRED M ET ZNA NSTV EN E ANALIZE 1. Uzbudljiva povijest povijesti žena ............................................................ 2. ,,Her-story“ ............................................................................................. 3. Rodna povijest ......................................................................................... 4. Problematična dihotomija rod/spol ......................................................... 5. Rod, nacija i građansko društvo ............................................................... 6. Rodna povijest u „ratu teorija** i problemima globalizacije ....................... 7. Povijest žena i rodna povijest u hrvatskoj historiografiji ........................... STEREO TIPI KAO PRED M ET ZN A NSTV EN E ANALIZE 1. Pisanje o stereotipima .............................................................................. 1.1 Imagologija .................................................................................. 1.2 Stereotipi kao predmet istraživanja historiografije, sociologije i antropologije ................................................................................ 1.3 Interes hrvatske znanosti za stereotipiju ....................................... 2. U potrazi za značenjem pojma „stereotip** ................................................ 2.1 Hermeneutički pogled ................................................................. 2.2 U službi identiteta i ideologije ...................................................... 3. Konstrukcija i dekonstrukcija stereotipa .................................................. 4. Terminologija ........................................................................................... 9 11 12 14 17 20 22 31 31 33 35 39 40 40 41 46 RAT I R O D N I STEREO TIPI 1. Teorije o ratu i rodu .................................................................................. 2. Rod i Prvi svjetski rat na području međuratne Jugoslavije: pitanja, izvori i metodologija ............................................................................................ 3. Žene s budućeg teritorija Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u vrtlogu rata ........................................................................................................... 4. Ratni imaginarij ........................................................................................ 4.1 Medijska slika muškaraca i žena u ratu .......................................... 4.2 Jednaka i pojunaštvu sa mužem i bratom - iskustvo rata u interpretaciji ženskih časopisa ............................ 5. Poraće i rodni odnosi ................................................................................ 5.1 „Iluzije (za) koje bi bilo opasno da se šire**: problem zaposlene žene ................................................................. 5.2 Rat i pravo glasa ............................................................................. 5.3 Rat i ženski pokret ........................................................................ 74 89 112 NOVA ŽENA U N O V O J DRŽAVI - ŽENSKI ČASOPISI I R ED EFIN IC IJA R O D N IH OBRAZACA 1. Ženski časopisi ......................................................................................... 2. Modernost i ženski časopisi ...................................................................... 2.1 Odbacimo staro! ........................................................................ 127 141 142 50 54 55 61 61 67 73 �3. VI. 2.2 Aktivne i svestrane .......................................................................... 2.3 Preuzele su „muške osobine" i uspješne su u „muškim" zanimanjima .................................................................................... 2.4 Ugrožena muškost i „moderni muškarci" ....................................... 2.5 Mostovi „stare" i „nove" ženskosti .................................................. 2.6 Modernost i vrijeme ......................................................................... Politika ženskog tiska .............................................................................. 3.1 Ženski časopisi unutar političkih procesa ....................................... 3.2 „Ženska politika" ............................................................................. U SLUŽBI IDENTITETA IM ODERNIZACIJSKIH PROCESA: R O D NI STEREOTIPI U K O PRIV AM A 1. Karikatura - pogodan medij za istraživanje stereotipa .............................. 1.1 Karikatura demaskira istinu ............................................................. 1.2 Karikatura i stereotipizirani prikazi ................................................ 2. Metodologija, okviri i ograničenja .............................................................. 3. Muškarci i žene u svijetu Kopriva: kvantitativna analiza ............................ 3.1 Rodna zastupljenost u karikaturama ............................................... 3.2 Zanimanja likova iz karikatura ....................................................... 4. Korištenje roda u Koprivama ...................................................................... 5. Moderni trendovi: Sport, seks i ženski pokret ........................................... 5.1 Kult tijela ........................................................................................ 5.2 Erotske karikature ............................................................................ 5.3 Ženski pokret .................................................................................. 6. Vrline i mane muškaraca i žena .................................................................. 143 148 149 152 158 162 162 166 189 189 191 192 194 194 197 205 217 217 226 231 234 VII. RODNI STEREOTIPI U ZAKONIM A KRALJEVINE JUGOSLAVIJE 1. Zavrzlame oko Građanskog zakonika ......................................................... 246 2. Ravnopravnost ........................................................................................... 252 3. Zaštita žena i majki ..................................................................................... 258 4. Institucija očeve i muževe vlasti - otac kao hraniteljobitelji ....................... 259 VIII. ZAKLJUČAK IX. 4 IZVORI I LITERATURA 1. Izvori ................................................................................................... 1.1 Tisak ........................................................................................*...... 1.2 Statistički izvještaji .......................................................................... 1.3 Zakoni i uredbe .............................................................................. 2. Literatura ................................................................................................... 271 271 271 271 273 �I. UVOD Tema ove knjige SU rodni_sff»iynripi i pnlirikg međnrarne Jugoslavije u vezi S time. Pri tome se rodni stereotipi ne tretiraju kao kulturni otpaci, već ih se analizira kao kulturne proizvode koji nastaju pod utjecajem političkih i kulturnih procesa, ali i sami utječu na oblikovanje ijusmjeravanje društvencjstvarnosti. Stoga je gladno istraživačko-pitanie uspostava međuodnosa između rodnih stereotipa i političke realnosti. Knjiga nastoji detektirati i definirati rodne stereotipe danog razdoblja, objasniti i staviti u međuodnos koncepte muškosti i ženskosti te odgovoriti na pi­ tanje na koji su se način rodni stereotipi kao imaginarni kulturn i fenomeni reali­ zirali u društvenoj, ekonomskoj i političkoj realnosti i ohrnnro- koja je bila uloga rodnih stereotipa u objašnjavanju, kreiranju i funkcioniranju pnlirilrr m rđnnrnr Jugoslavije? Koncepcijski je knjiga podijeljena u pet poglavlja kojima je poveznica potraga za vezom između rodnih stereotipa i realnih zbivanja. Rodni se stereotipi istražuju kroz prizmu utjecaja P rv ia g a c v je rc lrrtg r a ra na rodne odnose, diskusije različitih rnnžlfntri« ženskosti u međuratnom razdoblju, načina na koji su rodni stereotipi korišteni u <>Tjflč n ^j1 ~ l^ 1 kanaliziranju modemizarijskih nrocejS^te kako su se rodni stereotipi kroz zakonske propise uspjeli realizirati, ali i vršiti utjecaj na glavne političke trendove u zemlji. Knjiga se prije svega bazira na izvorima za kulturnu povijest kao tišinu, literar­ nim ostvarenjima, autobiografijama i satiričkim časopisima, ldasičnim povijesnim izvorima kao štp su statistički iskazi, zakoni i uredbe, te naravno na bogatom historiografijom.-K^ebna je pozornost posvećena fenskom tisku\i kojem se odražavao prprr< pregovaranja oko ..novog1 koncepta ženskosti, ali i muškosti>U međurat­ 1 nom razdoblju u Jugoslaviji je sporadično izlazilo t ridesetak ženskih časopisa ra-^ zličitog usmjerenja. Ovdje se posebna pozornost posvetila politički usmjerenim ženskim glasilima kao 7^m ki pnkrut ('Beograd. lg?.0.-1938J. JugodauenskgJena f^agreh, 1 Q lft-Ig m ).1 Ženska misan (7.agreb. 1919.-1921.). Slovenka (Ljubljan ^ J 9 1 9 ,J . Eva (Zagreh 197ft) i Naša žena (Zagreb. 1935.-3&A te ženskom ti­ sku koji se nam etnuo zbog svoje popularnosti i rasprostranjenosti: ŽenskomJistu (1225^193^.),2 Ženskom svetu: mesečnom časopisu za ženska pitanja i moduJ^Beo­ grad, 1910.-1934) i 7 f n j i sorti, 1Q9S — LQA1 ) 1 Jugoslavenska žena je nastavak Ženskog svijeta koji u Zagrebu izlazi od 1917. godine. 2 Ženski list počinje izlaziti pod nazivom Ženski list za modu zabavu i kućanstvo, 1934. godine mijenja ime u Ženski list, 1938. godine u Novi ženski list. Cijelo vrijeme glavna 5 �UV OD 4^ ------------ Među politički usmjerenim časopisima ističe se Ženski pokret, kako po duljini opstojanja na tržištu, tako i po svojoj^feminisiičkej-orijentaciji. Ženski pokret zapo­ čeo je izlaziti kao organ ..Društva za prosvećivanja žena i zaštitu njenih prava* koje je osnovano 1919;. s ciljem borbe za građanska i politička prava žena, da bjJL2^6^ postao list „Alijanse ženskog pokreta". U početku se koncepcijski nije znatno ra­ zlikovao od ostalih ženskih listova političke orijentacije te je, kao Ljugos/avenska žena-ilLŽenska misao. objavljivao kratke crtice ili članke što su se doticali proble­ ma položaja žena u društvu, s naročitim osvrtom na pitanje političkih prava. O d sredine_dvadesetih list počinje objavljivati dulje-esejističke,članke, s jačim nagla­ skom fcmiiHstičkeu^rijefttacije, da bi tijekom rridesgtjh uglavnom pratio aktivnosti i događaje naJtenskoj-sceni. Nastojao se nam etnuti kao glasilo za-Zitavu-dfžavu te se u njemu, iako je izlazio uglavnom -pa-ćkihei, posgbire-u tridesetima, mogu pronaći pojedini tekstovi n a latinici ili na slovenskom jeziku, a jedno gaje vrijeme uređivala i istaknuta slovenska predstavnica ženskog pokreta AioizijaŠtebi.3 Stoga je Ženski pokret ij-dvadf<pfijaa-gndinam a vrijedan izvor za praćenje-diskusije J_izgradnje.nmaagJžf^^pfa ali Žemkipokret, tridesetih-godina više se može iskoristiti kao inform ^tor o događajim a nžLjugoslavenskoj zgn široj-scem) Jt^ o sla V£nskaJz£na^ Ženik a misao i Sjjaienkajz\ 2 otprilike u istom razdoblju^ između a.t ujedinjenja i donošenja Vidnvd^pdcng mrava, kada su se političke, kulturne i naci­ onalne promjene događale u dtam atičnoin nizu, * gl asal e još uvijek bila aktualna i vrlo o tvorenajema. Sva su se tri časopisa nastojala nam etnuti kao ozbiljni listovi za žensku publiku te čine yid]iivodm akjc>d -pejorarivnQg_ženskog ti§ka i propagiraju određenu političku, kulturnu ijyjersku opciju. Slijede vrlo ujed­ načen obrazac jednostavnog vizualnog izgleda, bez fotografija, crteža i reklama te imaju istg uredničku logiku koja u prvom dijelu časopisa objavljuje pristigle članke i rasprave, a u zadnjem su dijelu rubrike »Listak", ^Bilješke" i rr7.apisciM kojima se u objavljuju vijesti iz domaćeg i stranog ženskog svijeta. Sva tri časopisa nastaju kao reakcije na društvene promjene, podupirujodređcaj-vid ženskog pisanja, ali je ono u drugom planu, potisnuto glavnom dacionalnom ji (ili) vjersko^ jalogom lista. Ženski list. Žena i svet te Ženski svet odgovor su na potrebe p otrošačkog-dmštva urednica je Marija Jurić Zagorka. Godine 1939. list mijenja ime u Hrvatski ženski list, ali i urednicu (od tada ga ureduje Sida Košutić). Izlazi tijekom Drugog svjetskog rata. 3 Alojzija Štebi (1883.-1956.) bila je političarka socijalističke orijentacije, urednica ra­ znih časopisa (Zarja, Ženski pokret) i istaknuta predstavnica slovenskog feminističkog pokreta. Među urednicama Ženskog pokreta nalazimo i brojna imena tadašnje srpske feminističke scene, npr. Katarinu Bogdanovič (1885.-1969.), profesoricu filozofije i rav­ nateljicu brojnih ženskih škola u Srbiji i Bosni i Hercegovini, ili Kseniju Atanasijević (1894.-1981.), doktoricu filozofije i profesoricu na Odsjeku za filozofiju Univerziteta u Beogradu. 6 �UVOD - na svojim su zabavnim, iiusiriranijTLstfanicama istovremeno poučavali čitatelji­ ce kako se uklopiti u moderne trendove i informirali ih o novim proizvodima na rastućem tržištu. fy u 4 j,e ua koncepcijski je slična Jugoslavenskoj ženi ili Slovenki s tim da je izlazila.petnaestak god ina..kasnije i nešto se slobodnije koristila alatom l^rnercijalnih časopisa. predstavlja svojevrsni knricmretm ženskom tisku te na posredan način govorio^nelagodf koju je zamagljivanje poj™-* *f»f>g* rr>*iri tada izazivalo kod muškaraca."Tcjjednosr ženskog tiska kao izvora za ovu je knjigu dvo­ jaka. O ni su se prvenstveno koristili kao izvori za rodni imaginarij, ali su ponekad poslužili u atlikom rekonstrukcije događaji) koji su slabo ohrađrni n historiografiji^" Izaajd tiaravno nameću i ograničenja knjizi. Stoga se zaključci mogu primije^ niti većinom na pripadnike i pripadnice^tjiđaoskog društvjjf- upravo oni aktivno sudjeluju u osmišljavanju i pokretanju tisk ate čineglavninu njegovog čitateljstva. Knjiga obrađuje tneđuratno razdohlj^. To je vrijeme vrlo zahvalno za analizu stgiggupa budući da ga obilježavaju brojni povijesni lomovi. Počinje <^rvim svjet? skim ratom, obuhvaća vrijeme u kojem se procesi ljb ^ a liz a c ije jjn o ^ društva natječu s najavama totalitarizma i jačanjenijjacionali^ma, ima vlastitu prekretnicu - veliku ^ćonom skuk^ u , da bi završilo novim velikim lomom dva­ desetog stoljeća^j&fugim svjetskim ratonp Obrađivanje jugoslj Yfn<:'fr>Pi prr>Q tora, koji je kulturološki vrlQ-bf trrP{J'‘n m prndrJašlpi-Jp-iz^zov povjesničaru ili povjesničarki koji bi se htjeli usmjeriti na kulturne procese u državi. Stoga je fokus knjige usmjeren prvenstveno na hrvatski prostor, a dobiveni se rezultati uspoređuju s ostalim dijelovima države, poglavito SrBijom i Slovenijom. 7 ��II. RO D K AO P R ED M ET ZN AN STVEN E AN ALIZE 1. Uzbudljiva povijest povijesti žena Ženska povijest više nije novo historiografsko područje. U biti ona to nikad nije ni bila! Interes za proučavanje žena u povijesti razvijao se usporedno s interesima za nacionalnu, političku i vojnu povijest, ali se tijekom profesionalizacije povijesne znanosti u 19. stoljeću našao izvan znanstvenog diskursa. Žene koje su se bavi­ le istraživanjem žena u povijesti označene su kao amaterke, a njihovi su tekstovi publicirani kao zabavno štivo.4 Ulazak žena u profesionalne djelatnosti tijekom dvadesetog stoljeća označio je i početak profesionalizacije bavljenja ženskom po­ vijesti. No, prvi pokušaji povjesničarki da osvijetle žene kao sudionice povijesnih zbivanja nisu nailazili na odobravanje njihovih kolega. Kada je nagrađivana ame­ rička povjesničarka Lucy Maynard Salman5 1897. objavila knjigu Domestic Service, kolege povjesničari uputili su joj kritiku da se bavi nedostojnim, trivijalnim tema­ ma.67 Stoga je dugo vremena bavljenje temama iz ženske povijesti bilo sporadično i imalo značaj pojedinačnih interesa ili kurioziteta u ponudi pojedinih obrazovnih institucija/ Velika promjena događa se krajem šezdesetih i početkom sedamdese­ tih godina dvadesetog stoljeća unutar zapadne historiografije i to prvenstveno u SAD-u, Velikoj Britaniji i Francuskoj. Michelle Perrot8 smatra da je iskorak žen­ ske povijesti bio posljedica sazrelih znanstvenih, socioloških i političkih prilika. Američka ,,nova“ socijalna historija i francuski krug analista pružili su potreban znanstveni okvir unutar kojeg se uspjela afirmirati potreba za istraživanjem pro­ blematike žena u povijesti. Nadalje, šezdesetih godina već se stvorila kritična masa žena na sveučilištima, kako među znanstvenicama tako i među studenticama, što 4 Smith, The Gender o f History: Man, Women, and the Historical Practice, 1-13; Perrot, „Moja*povijest žena, 7-16. 5 Lucy Maynard Salmon bila je profesorica na Vassar Collegu od 1889. godine. Nagradu je dobila za knjigu History o f the AppointingPoiver o f the President (1886.). Sudjelovala je u osnivanju American Historical Association, te je od 1915. do 1919. bila član njegovog izvršnog odbora. 6 Smith, The Gender o f History: Man, IVomen, and the Historical Practice, 206. 7 Poznati su napori Mary Rjtter Beard koja je izradila syllabus od 55 stranica o predava­ njima o ženama u povijesti, a 1946. godine izdala je i knjigu Žena kao sila u povijesti ili Alme Luts koja je 1952./53. predavala žensku povijest na Radcliff Colegu. (Feldman, Žene u Hrvatskoj. Ženska i kulturna povijest, 16) 8 Michele Perrot je profesor emeritus suvremene povijesti na sveučilištu Pariš VII. Jedna je od pionirki ženske povijesti te je sudjelovala u velikom projektu „Histoire des fammes an Occident de 1' Antiquite a nos jours“. 9 �ROD KAO PR ED M ET Z N A N STV E N E AN ALIZE je osiguralo potreban broj zainteresiranih stranaka da temu proguraju. Napokon pojava neofeminizma kao pokreta za oslobađanje žena, s jedne strane je poticala rad na pamćenju kako bi se ženskim zahtjevima dao potreban legitimitet, a s druge strane pružila je vrlo plodonosnu kritiku lažnog univerzalizma tadašnje etablirane znanosti.9 Sljedećih trideset godina ženska povijest imala je strelovit razvoj i doži­ vjela je značajnu afirmaciju u krugovima zapadne historiografije. Uzbudljiva je to priča s klasičnim motivom autsajdera koji se uspio nametnuti kao glavni metodo­ loški i teoretski inovator te protagonisticama koje usporedno proživljavaju osobnu i profesionalnu afirmaciju i sudjeluju u izgradnji novog područja historiografije. Prisjećajući se prvih pokušaja osmišljavanja tada još imaginarne ženske povijesti, povjesničarke kao Sally Alexander1 i Michele Perrot osvrću se na podsmjeh uglav­ 0 nom muške studentske publike i osobnu anksioznost oko uspjeha i svrhe avanture u koju su se upuštale.1 Stoga ne treba čuditi da je proces razvitka ove povijesne 1 grane nabijen emocijama: ushitom povjesničarki kada su uspjele probiti barijeru izoliranosti, nelagode povjesničara koju je izazivala kritička oštrica rodne analize, straha osnivačica da će nove generacije iznevjeriti njihov entuzijazam i sveopće na­ petosti zbog mogućnosti, noviteta, ali i nepredvidivih horizonata koje su novi teo­ retski obrasci unosili u povijesna istraživanja. Povijest žena nije se samo istraživala, ona se živjela. Kada je Michelle Perrot na početku novog milenija napisala pregled razvoja ženske povijesti, toplo ju je nazvala „Moja"povijest žena. S druge strane, upravo je ova emocionalna obojenost pružala novi razlog za sumnju među ostalim povjesničarima naviklima da ključ uspjeha leži u distanciranom i objektivnom pro­ matranju povijesti kroz „ogledalo povijesti." Povjesničarke ženske povijesti često su optuživali zbog prevelike političnosti i angažiranosti njihovog rada. Otpor je kul­ minirao sredinom osamdesetih godina, usporedno s početkom redefiniranja žen­ ske povijesti u novo ime: rodnu povijest. Rodna povijest kao neutralna povijesna disciplina koja je u fokus svog istraživanja stavila rod kao kulturnu, promjenjivu i povijesnu kategoriju te se trebala baviti konstrukcijom oba roda, odnosima među rodom i među-utjecajem roda i ostalih kulturnih, političkih i ekonomskih faktora kroz povijest bila je prihvatljivija u znanstvenim krugovima te je lakše krčila put na sveučilišta. 9 Perrot, „Moja"povijest žena, 16-18. 10 Sally Alexander je profesorica suvremene povijesti na Goldsmyth's College, University of London. 11 Downs, Writing Gender History, 182; Perrot, „Moja"povijest žena, 7-11. 10 �,,Her-story“ 2. „Her-story" O d kraja sedamdesetih do polovice osamdesetih žensku povijest označilo je pri­ hvaćanje feminističke teorije da je ljudsko društvo izgradilo svoje ekonomske, društvene i političke strukture na rodno uvjetovanim dihotomijama: prirode na­ suprot kulture, privatnog nasuprot javnog, žene nasuprot muškarcima. Potencijal ove postavke nalazio se u činjenici da, ukoliko je društveni život organiziran u dvi­ je sfere: javnoj i privatnoj, koje neminovno stoje u međuodnosu, tada je za razu­ mijevanje povijesti društva krucijalno poznavanje oba područja djelatnosti. Stoga se tijekom ovog razdoblja nastoji afirmirati vrijednost ženskog iskustva. Žene se nastoje prikazati kao povijesni subjekti, stvaraoci, aktivni sudionici u povijesti na koje povijesna zbivanja u konačnici imaju konkretne i specifične posljedice. Poigravajući se riječima i u potpunosti u skladu s dihotomnom percepcijom svi­ jeta, povjesničarke su isticale da se one, za razliku od dosadašnje ,,his-story“, bave pisanjem ,,her-story!‘ Zanimalo ih je na koji je način žensko povijesno iskustvo slično ili različito muškom. Isticali su da se žene kao povijesni subjekti ponašaju slično kao i muškarci. Naglašavali su potrebu reinterpretacije i ponovne periodizacije povijesti. Zaključuju da žene nisu doživjele renesansu, barem ne u isto vrijeme kada i muškarci, da tehnološke inovacije nisu dovele do oslobođenja žena te da je doba demokratskih revolucija negativno utjecalo na njihove društvene mogućno­ sti. Jedan dio povjesničarki u potpunosti se okreće intrinzičnom istraživanju žen­ skog iskustva, istražujući teme kao žensko prijateljstvo, majčinstvo itd. Njihovi su napori akumulirali kritičan broj radova na temu ženske povijesti, postavili temelje za buduća istraživanja, etablirali žensku povijest kao zasebnu granu historiografije, te uveli kategoriju roda u društvena istraživanja.1 2 S vremenom se potencijal ,,her-story“ istrošio, a sam pristup suočio je povjesni­ čarke sa sasvim konkretnim problemima. One su nailazile na znatne poteškoće u nastojanu da svoja saznanja integriraju s ostalim dostignućima historiografije. Ovo je upućivalo na ozbiljnu opasno st segregacije ženske povijesti, odnosno postojanja dvije paralelne povijesti bez većeg međusobnog utjecaja. Drugi, možda ozbiljniji problem ticao se same dihotom ne postavke društva. Paradoksalno, u borbi pro­ tiv lažne univerzalnosti konvencionalne znanosti, povjesničarke ženske povijesti same su kreirale novi univerzalizam koji se pokazao jednako upitan. Pojmovi kao žena, separatne sfere i patrijarhat pokazali su se kao diverzibilne i promjenjive ka­ tegorije i konstrukti društvenih, kulturnih, povijesnih i drugih procesa. Značenje separatnih sfera, pa i samog rodnog identiteta oblikovali su se i mijenjali ovisno o razdoblju, klasi, rasi, etnicitetu, regiji i religiji. O ni više nisu bili pojmovi koji objašnjavaju rodnu podjelu, već sami postaju predmet analize. 12 Scott, Rod i politika povijesti, 23-46; Downs, IVriting Gender History, 43-53. 1 �RO D KAO PR ED M ET Z N A N STV E N E AN ALIZE 3. Rodna povijest U želji da prevladaju ove probleme povjesničarke su se okrenule novom predm etu analize: rodu. Rod je imao višestruki potencijal odgovora na njihove probleme. On je odhnrivno. prirod mi. hio M k " '7arlanrti r pr> S jrn^„spr?lKi označavao „ženskost" i ,,muškost“ kao promjenjive, društvene kategorije. Uvođenje nove kategorije u potpunosti je redefiniralo pristup i metodologiju ženske povijesti. O na više nije bila u potrazi za zanemarenim objektom istraživanja već je dekonstruirala lažnu bezvremenost i lažnu prirodnost čitavog niza društvenih odnosa. Rodna povijest omogućavala je holističko prom atranje društva i otvarala putove korelacije ženske povijesti i ostalih historiografskih dostignuća. Uz to, zvučala je politički neutralnije što joj je olakšavalo pu t u kurikulume zapadnih sveučilišta. Središnji rad ovog razdoblja nesumnjivo je poznati tekst Joan Wallach Scott „Rod: korisna kategorija povijesne analize", koji je prvi p u t objavljen 1986. go­ dine. U njemu Joan Wallach Scott daje vlastitu viziju afirmacije roda kao „kori­ sne kategorije povijesne analize". Njezina definicija sastojala se od dvije funkcije roda koje su u neprestanom i dinam ičnom m eđuodnosu. Prvi dio definicije na neki je način sukus dotadašnje preokupacije rodnim odnosima. Rod se definira kao društvena tvorevina koja nastaje na temelju uočenih razlika m eđu spolovima. Pri tome se rod „konstruira" kroz četiri elementa: simbole, normativne koncepte, društvene institucije i procese te subjektivni identitet. Zadatak povjesničara je da dekonstruira procese izgradnje roda, istraži kontekste u kojima se ti procesi odvi­ jaju, te da dokaže da su rodni koncepti rezultat konstantnih konflikata i promjena, a ne fiksne kategorije. U drugom dijelu definicije Joan Wallach Scott rod vidi kao način označavanja moći. O na naglašava da se rodna hijerarhija, koja se percipira kao prirodna, često koristi prilikom legitimizacije ostalih oblika hijerarhije i moći, da se vlast u pravilu identificira s dom inantnim diskursom muškosti, dok se nepri­ jatelji i „drugi" omalovažavaju pripisanim atributima ženskosti. Nadalje, nadzor nad ženama, bez obzira da li se radi o totalitarnim režimima koji nastupaju kao autoritativne figure ili liberalnim sustavima gdje država zauzima „očinsku" ulogu, ima za konačan cilj potvrđivanje državnog autoriteta. Napokon, rat, diplomacija i visoka politika često koriste rodne diskurse u objašnjavanju i legitimiranju vlasti­ tih stajališta. Demonstriraju to odnosi među kolonizatorima i kolonijama, izrazita virilizacija društva za vrijeme rata i isključivanje žena iz visoke politike s ciljem što višeg pozicioniranja politike u društvu. U konačnici se autorica pita: ukoliko se rod i moći izgrađuju međusobno, što generira promjene? O dnosno koja je uloga rata, pobuna, revolucija, demografskih kriza na normativne rodne obrasce i hije­ rarhiju političke moći?1 3 13 Scott, Rod i politika povijesti, 47-73. 12 �Rodna povijest Teoretske postavke Joan Wallach Scott pružale su velike potencijale razvoju povijesti žena, odnosno sada već povijesti roda. Ne samo da su pružale temelje za širenje interesa rodne povijesti na polje politike, diplomacije, izgradnje strukture moći i rata, već su i svako istraživanje koje se bavilo ovim tematikama obvezale da uzme u obzir rodnu dimenzije problematike. Rod se kroz ovaj tekst i lepezu radova koji su nastali na osnovu teoretskih postavki J. W. Scott uspio afirmirati kao jedan od centralnih označivača i pokretača povijesnih procesa i društvenih odnosa. Dijalog između roda i politike dao je brojne zanimljive radove. Nezaobilazni su radovi Natalie Zemon Daviš o korištenju rodnog diskursa ženskosti prilikom eko­ nomskih i političkih pobuna 18. i 19. stoljeća.1 Učestala su istraživanja na temu 4 odnosa roda i rata, roda i nacionalnih identiteta, roda i političkih sustava. Tako Fran^oise Thebaud u poznatoj raspravi o Prvom svjetskom ratu i podjeli spolova propituje ideju famoznog političkog oslobođenja žena nakon rata.1 Veliki se pro­ 5 stor posvetio proučavanju položaja žena u totalitarnim režimima. Poznat je tekst Gisele Bock o načinu na koji je nacizam koristio rodne diskurse u potvrđivanju vlastite ideologije, te Victorie de Grazie o položaju žena u fašističkoj Italiji.1 Obje 6 autorice zaključuju da su fašizam i nacizam načelno nastojali organizirati društvo na patrijarhalnim temeljima, ali su istovremeno prepoznali neophodnu potrebu podrške žena kako bi se uspjeli realizirati kao masovan pokret. Pristup im se pri tome razlikovao. D ok je nacizam pokušao centralizirati i potčiniti ženski pokret i ženska djelovanja potrebama nacističkih političkih struktura te mobilizirati žene poželjnog ili barem prihvatljivog rasnog podrijetla u izgradnji novog njemačkog poretka, fašizam je radio na razbijanju i marginaliziranju značenja ženskog dje­ lovanja. Potčinjavanje žena i lišavanje žena bilo kakve društvene moći, pa čak i tradicionalne uloge u humanitarnom radu, dalo je važan oslonac u uspostavi au­ toriteta i kontrole u društvu. O no što sve ove radove povezuje jest zaključak da je, bez obzira o kojem razdoblju i društvenom uređenju govorimo, politika uvijek bila rodno obilježena. Regulacija rodnih odnosa nosila je konkretnu i prenesenu političku poruku i stoga se redovito koristila u promoviranju određenih političkih ciljeva, a povezivanje identiteta muškosti i moći predstavljalo je važan oslonac u kreiranju autoriteta državnih struktura. 14 Zemon Daviš, „Women on top", 285-306. 15 Thebaud, „The Great War and the Triumph of Sexual Division", 21-75. 16 Gisela Bock, „Nazi Gender Policies and Wommen 's History“, 149-176; Bock, JVomen in European History\ Gisela Bock, ,,Ordinary Women in Nazi Germany: Perpetrators, Victims, Followers, and Bystanders“, 85-100; Grazia, ,,How Mussolini Ruled Italian Women“, 120-148. 13 �RO D KAO PR ED M ET Z N A N STV E N E AN ALIZE 4. Problematična dihotomija rod/spol Skretanje prema rodnoj povijesti, pa i sam koncept dihotom ije roda i spola od početka je nailazio na kritičare. Neke su povjesničarke smatrale da korištenje poj­ ma rodna povijest nepotrebno zamagljuje pravi fokus istraživanja ženske povije­ sti, a protagonistice i protagoniste rodne povijesti optuživale su za konformizam. Veliku napetost izazvala je pojava muških studija, kao odgovor na potrebe da se dekonstruiraju koncepti muškosti. Ova istraživanja isticala su da se za razliku od „ženskosti", „muškost" najčešće dokazuje u nekom procesu inicijacije, te da njezi­ no oblikovanje više ovisi o dinamičnim tenzijama unutar roda, nego o korelaciji s pojmom „ženskosti!*1 7 Neke su povjesničarke strahovale da će se rodne studije i rodna povijest s vre­ menom udaljiti od svojih ideoloških postavki, da će je preuzeti muškarci. O ne nisu željele odustati od pojm a ženska povijest, te od kraja osamdesetih godina dvadesetog stoljeća u biti možemo pratiti paralelni razvoj rodne i ženske povijesti koje se ponekad tretiraju kao istoznačnice, a ponekad inzistiraju na međusobnim razlikama.1 8 Nadalje, sama podjela rod/spol također je za neke povjesničarke bila problem a­ tična. Njemačka povjesničarka Gisela Bock 1989. godine objavila je rad ,,Women 's history and gender history: aspects o f an international debate" u kojem izražava sumnju u bazičnu podjelu rodne povijesti: kulturno konstruiran rod i biološki determiniran spol. O na smatra da je ovu podjelu angloameričkim znanstvenicama nametnula lingvistika engleskog jezika, dok znanstvenice iz ostalih jezičnih područja rod/spol nazivaju, a time i promišljaju na drugačiji način. Uz to, ona od­ bacuje ideju biologije kao prirodne i nepromjenjive komponente, te naglašava daje biologija također nov i rodno obilježen pojam, a biološke razlike među rasama ili spolovima su se tijekom povijesti često koristile u svrhu legitimizacije društvenih odnosa. Stoga predlaže da se pojam biologije u potpunosti napusti te da povje­ sničari trebaju istraživati rod kao cjelokupnu kategoriju koja uključuje spolne i kulturno konstruirane komponente.1 2 9 0 Novi impuls redefiniranju pojma rod 1990. godine potaknula je čuvena knjiga Nevolje s rodom. Polazeći od poznate izjave Simone de Bouvoir (Ženom se ne rađa, ženom se postaje),10Judith Butler odbacuje distinkciju roda i spola, kao neptrebno i 17 Rose, IVhatis Gender History, 56-79. 18 Downs, Writing Gender History, 73-87. 19 Bock, ,,Women's history and gender history: aspects of an international debate", 25-42. 20 Utjecaj Simone de Bouvoir na feministički pokret je kontroverzan. Iako su njezina djela nesumnjivo bila dio obavezne feminističke literature, osamdesetih godina feministice 14 �Problematična dihotomija rod/spol krivo seciranje jedistvenog subjekta feminizma. Pogrešku vidi u pretpostavci da se rodni identitet bazira na spolu kao ontološkom i nepromijenjivom fenomenu. No, Judith Butler tvrdi da ne postoji biološki determinirana baza identiteta. Prema nje­ zinoj teoriji, i spol je kulturološki konstruiran pojam, te stoga prestaje biti temelj, a postaje element u konstrukciji roda. Dakle, rodni identiteti nemaju jedisntvenu, sigurnu bazu konstrukcije i stoga su podložni konstantnom redefiniranju. Stabil­ nost rodnih identiteta održavaju društveno konstruirani okviri: žena, majčinstvo, patrijarhat, heteroseksualnost. Nastojeći objasniti proces izgradnje identiteta J. Buder posiže za psihologijom i to Freudovom tezom o ulozi identifikacije u izgrad­ nji identiteta. Teza je polazila od pretpostavke da se proces identifikacije odvija na podsvjesnoj razini pri čemu se osoba identificira s idealnom unutrašnjom slikom druge osobe. No, dok je Freud predviđao dvije vrste identifikacije (primarne i se­ kundarne), J. Buder smatra da se rodni identitet kreira kroz niz identifikacija koje potiču okružje i potrebe individue. Rod je dakle produkt imaginacije, on je namet­ nut tijelu koje ponavlja pretpostavljene tjelesne izvedbe i potrebe kako bi održalo iluziju rodne stabilnosti.2 U svojoj drugoj knjizi, Bodies that Matter, J. Buttler 1 ističe da kulturno konstruirani subjekti imaju kulturno konstruirane kritičke ka­ pacitete koji im omogućavaju promjene u izvedbama tijela.22 Teze Judith Butler prodrmale su same temelje feminističkog učenja te potaknule brojne polemike. Njezine postavke naročito su popularne među lezbijskim studijama i studijama homoseksualnosti te su izvršile značajan utjecaj na daljnji razvoj rodne povijesti. J. Buder otvorila je niz novih izazova pred istraživače rodne povijesti, ali je istovremeno dovela u krizu ideju proučavanja suodnosa roda i ostalih društvenih i povijesnih procesa. Stoga ubrzo nastaju djela koja teže izgraditi mostove između novog i starog pristupa. Ovdje treba istaknuti njemačku povjesničarku Lyndal Roper koja ističe utjecaj društvenih, ekonomskih i političkih procesa na sadržaj ima­ ginacije, te ne odustaje od ideje biološke determiniranosti potke procesa izgradnje identiteta. Napokon, sam psihološki fenomen konstrukcije identiteta ima svoj promjenjivi dio (primjerice sadržaj maštanja i konstrukcija o ženskosti i muškosti), ali i nepromjenjivu konstantu psiholoških procesa formiranja tih maštanja.23 počinju njezine ideje smatrati zastarjelima i prevladanima. Budući da su tadašnje fe­ ministice kao svoj glavni cilj stavile afirmaciju ženskog iskustva kao alternativnog, ali jednakovrijednog društvenog fenomena, one su zamjerale Simone de Bouvoir zazorni odnos prema ženskoj tjelesnosti i majčinstvu te shvaćanje da se oslobođenje može ostvariti samo unutar muških termina afirmacije. (Vidi: Čale Feldman, „Nevolje s izvedbom", 154-165) 21 Butler, Nevolje s rodom:feminizam i subverzija identiteta. 22 Downs, WritingGenderHistory, 165. 23 Isto, 165-181. 15 �RO D KAO PR ED M ET Z N A N STV E N E ANALIZE Pokušaji širenja rodnih paradigmi izvan zapadnih kulturnih područja i doticaj povijesnih iskustava zapadnih povjesničarki i povjesničarki iz bivših socijalističkih zemalja postavili su nove probleme pred istraživačice rodne povijesti. Znanstvenice iz bivših socijalističkih zemalja smatrale su kako je postavka da je svako društveno djelovanje prije svega rodno obilježeno, problematična. U tranzicijskim državama, naglašavale su one, probleme s kojima se suočavaju žene ne treba uvijek gledati kroz prizmu „ženskih interesa!' Kao simptomatičan primjer Joan Wallach Scott navodi primjer češke socijologice Hanke Havelkove o odnosu češke prostitutke i njemačke mušterije koji se ne može shvatiti bez razumijevanja šire ekonomske i društvene pa­ radigme položaja dviju zemalja.24 Nadalje, kulturni, klasni, rasni, ideološki i naci­ onalni diverzibilitet iskustva neminovno je nametao pitanje univerzalnosti pojma žena i roda te je naveo Joan Wallach Scott da se krajem devedesetih upita: „Ali ako je rod-nepromjenjiva činjenica spolne različitosti-univerzalan, što, osim biologije, uopće može objasniti njegovu univerzalnost? Ako rod znači društvene oblike koji su nametnuti postojećim razlikama između žena i muškaraca, tada priroda (tijela, spol) ostaje kao odlučujući čimbenik razlike".2 Takav pristup u konačnici postav­ 5 lja pitanje u čemu se rod i spol razlikuju. Stoga i J. W. Scott prihvaća tezu da su i rod i spol u biti povijesno konstruirani koncepti te stoga međusobno nerazlučivi pojmovi. Nadalje, ukoliko su rod i spol posljedice, a ne agensi, oni više ne mogu biti polazišta povjesničarske analize. Prihvaća i da je prilikom „konstrukcije" spol­ ne različitosti važnu ulogu imaju nesvjesni procesi. No, nakon utvrđivanja ovih činjenica J. W. Scott zaključuje da to ne znači da se povjesničari moraju ograničiti na psihoanalitičku metodu. Umjesto toga, ona traga za načinom na koji će nova saznanja pridonijeti istraživanjima o rodu i politici. Novi potencijal vidi upravo u uvođenju kategorije mašte u objašnjavanje političkih djelovanja. „Ljudska spo­ sobnost zamišljanja... poigrava se hirovito s granicama koje bi postavili stručnjaci društvenih znanosti: područje ekonomije nikad ne pokriva puko zadovoljavanje osnovnih potreba, područje politike nikad se ne tiče samo borbi između racional­ no motiviranih sebičnih aktera. Ova se područja također mijenjaju pod utjecajem fantazmičkih projekcija koje pokreću u kolektivne identifikacije".26Stoga naglašava da ukidanje razlika između „roda" i „spola" otvara nove mogućnosti promišljanja i objašnjavanja identiteta „muškarca" i „žene," načina na koje tijelo materijalizira psihu, ali i na povezanost spolnih različitosti i politike. Povjesničari bi pri tome trebali biti svjesni da termini „muškarac" i „žena" nisu unaprijed zadani, da su ideje o „muškarcima" i „ženama" tek koncepti koji bi trebali oblikovati ponašanje te da 24 Scott, Rod i politika povijesti, 249-251. 25 Isto, 239. 26 Isto, 242. 16 �Rod, nacija i građansko društvo kulturne norme artikuliraju razlike među spolovima na nedosljedan, a ponekad i proturječan način.2 7 5. Rod, nacija i građansko društvo Usporedno s intrinzičnim potragama za specifičnim ženskim subjektivitetom, ra­ zvijala se debata o odnosu roda i građanskog društva. Među značajnim sudionica­ ma ove rasprave je Carol Pateman koja je u svojim tekstovima istraživala načine na koji su demokratske teorije isključivale žene iz političke sfere društva. Ona zaklju­ čuje da je osnovna premisa klasičnih teoretičara ugovora ideja da su samo muškarci rođeni jednaki i slobodni iz čega je proizlazio zaključak da su sve žene podređene. Ovom postavkom je spolna razlika dobila političku dimenziju, muškarci postaju nositelji neophodnih karakteristika za stjecanje građanskog statusa i javne sfere (razum, osjećaj pravde, sposobnost potiskivanja emocija), dok su žene definirane unutar vlastite tjelesnosti i spolnog nagona, a taj potencijalno opasan „ženski ne­ red” potiskuje se u prostor privatne sfere. Dakle, prvobitni ugovor je, zaključuje Pateman, „muški ili bratski savez." Žene su morale biti isključene i postaju simbo­ li svega što je izostavljeno, a odvojena javna sfera prezentira se kao univerzalna i spolno neutralna. Ovakve pretpostavke u startu su diskvalificirale svaku femini­ stičku kritiku društvenog poretka i dovele su do toga da se svaki ženski politički angažman u povijesti previdi kao marginalna i nebitna pojava. No, Poteman ističe da se javna sfera kreira u međuovisnosti s privatnom te da postavke jedne utječu na definiciju druge. Tako se primjerice na radnom mjestu ponavlja obrazac žen­ ske podređenosti i isključenosti iz struktura moći, zanimanja se dijele na ženska i muška, žene rjeđe zauzimaju odgovorne pozicije, a nije rijedak slučaj da u ženskim kolektivima rukovodeće mjesto dobiva muškarac.28 Pojam „separatne sfere" počeo se problematizirati u radovima povjesničarki i povjesničara osamdesetih i devedesetih godina 20. stoljeća. Ideja da je tradicio­ nalno mjesto žene u kući te da samo muškarac može sudjelovati u javnom životu pokazala se starom tek oko dvjesto godina stara. Catherine Hali je u članku „The early formation o f Victorian domestic ideology“ početak formacije ideologije od­ vojenih sfera smjestila u ranu devetnaestostoljetnu Englesku, gdje su je počele širiti male evangelističke grupe. Koncept da se moralnost žene mora štiti u okrilju doma naišao je na odobravanje rastuće građanske klase te se brzo širio Europom.29 Leonore Davidoff je proces odvajanja „muških" i „ženskih" područja djelovanja povezala s industrijskim i društvenim revolucijama koje su obilježile kraj 18. i 19. stoljeće. 27 Isto, 237-256. 28 Pateman, Ženski nered. 29 Hali, „The early formation of Victorian domestic ideology“, 181-196. 17 �RO D KAO PR ED M ET Z N A N STV E N E AN ALIZE Proces stvaranja građanskog društva iz temelja je pretresao društveni vrijednosni sustav prijeteći s krizom morala i identiteta. Novac i trgovina koji su do tada loše kotirali na skali društvenih vrijednosti, postaju temelji novog ekonomskog su­ stava. S druge strane, kao zalog bolje budućnosti promoviraju se nove društvene vrijednosti: sloboda, jednakost, individualnost, racionalnost. Nadolazeće društvo legitimiralo se i opravdalo kroz „prirodnu" rodnu hijerarhiju. Muškost pri tome preuzima obrasce novog društva - muškarci su racionalni, slobodni, individualni, moralni građani i nemoralni trgovci, dok se dom i ženskost povezalo s tradicio­ nalnim odlikama - religioznost, praznovjerje i neokaljana moralnost.30 Nadalje, u radu „Gender and the „Great Divide",, L. Davidoff zaključuje kako je sama podjela na privatnu i javnu sferu pojava modernog društva. Predindustrijska faza u kojoj su plemićki dvorci istovremeno funkcionirali kao stambeni, obrambeni, kulturni, trgovački i jurisdikcijski objekti nije poznavala ovakav koncept. Razvojem građan­ skog društva javlja se ideja organizacije javnog prostora kojeg počinju obilježavati vijećnice, knjižnice, javni parkovi, te doma kao privatnog utočišta. Ovaj proces pratila je ideja odvajanja javne i privatne imovine, formalizacija zanimanja itd. No L. Davidoff upozorava da sam proces nije nužno bio negativan za žene. Iako je njihovo djelovanje u javnom prostoru bilo ograničeno, privatni prostor im je jamčio sigurnost i zaštitu. Napokon, žene u novom društvu nisu bile lišene moći. Kroz sustav društvenih i obiteljskih veza, druženja i večera one su imale utjecaj na društvena i ekonomska događanja. Kada je nakon Prvoga svjetskog rata važnost društvene elite počela opadati, žene se aktivnije počinju probijati u profesionalna zanimanja. Na sličnom tragu Amanda Vickery upozorava da povjesničari moraju imati na umu da to što je nešto propisano, ne znači da se zaista striktno provodilo. Ona smatra da ideja odvojenih sfera nije bila nužno vezana za srednju klasu niti za 19. stoljeće, već je u to vrijeme postala norma. S druge strane, tijekom 19. stolje­ ća istovremeno je postajalo nekoliko drugih rodnih koncepata, te su u stvarnosti muškarci i žene znatno češće kretali istim prostorom nego što se to priznavalo.3 1 Drugi vid diskusije o suodnosu roda i građanskog društva potaknula je knjiga Jiirgena Habermasg, The-Structu^aJ^ a n s f o r m a tim o f the Public Sphere (1962.) u kojoj autor zastupa tezu da se tijekom 18. i 19. stoljeća počela formirati „treća sfenf* - f^ n o j^adansicollrustvo u kojem svi sudionici mogu ravnopravno promišlja­ ti pitanja oČTdrustvene i^ofiticke važnosti. No, devedesetih godina feministice su naglasile daje ta „treća sfera" bila rezervirana jsključivo^ muškarce, te pokušavaju 30 Davidoff, „Gender and the Great Divide. 'Public and Private' in Đritish Gender History“, 11-27. 31 Vickery, „Golden age to separate spheres? A review of the categories and chronology of English women 's history“, 197-225. 18 �Rod, nacija i građansko društvo procijeniti posljedice te segregacije na oblikovanje pojma muškosti i ženskosti. O ne tragaju za uzrocima izolacije žena, ali i posljedicama koje je konstitucija žen­ skosti kao ,,drugotnosti“ ostavila n efo rmiran je suvremene mnškmri Ove debate otvaraju vrata feminističkoj l^jdicici liberalizma i suvremenog građanskog društva.3 2 Posebno je zanimljiva knjiga Nirejfuval Daviš Rod i nacija u kojoj autorica pro­ žima procese izgradnje nacionalnih i rodnih diskursa. Pri tome ona rodne odnose stavlja u suodnos s biološkom i kulturnom reprodukcijom nacije, građanskim sta­ tusom, karakterom vojski i ratova te etničkom pripadnošću. Reproduktivna uloga žene uvijek je bila važna za održavanje zajednice. Stoga se N. Y. Daviš zanima za pitanje utjecaja žene na vlastitu reprodukciju, pritiska struktura moći na žene kao članove nacionalnih kolektiviteta da imaju djecu, državne brige za žensko zdravlje i zaštitu na radu. Tradicionalno žene$u bile označene i kao simboličke čuvarice gra­ nica i predstavnice kolektiviteta, ^ n e su čuvarice sjećanja, dio teritorija, simboli doma koji se trebaju branitpfcJ tom je kontekstu emancipirana i tradicionalna žena ušla u središte nacionalnih pitanja. Stjecanje gr< ađanskog_sratusa podrazumijevalo je afirmaciju žena kao punopravnih članova zajednice koji uživaju jednaka građan­ ska. politička i cnrijalna p p v a i obaveze. Stoga N. Y. Daviš ovo pitanje stavlja u kontekst različitih interpretacija i diverziteta obaveza civilnog društva te proble­ me stjecanja građanskog statusa žena sagledava kroz prizmu multikulturalnosti. Pripadnice vjerskih, nacionalnih i etničkih manjina suočavale su se s različitim preprekama u zadobivanju građanskog statusa u odnosu na pripadnice većinske nacije. Osim toga, civilno društvo je u pitanju davanja punopravnih građanskih prava i obaveza pripadnicama manjina često suočeno s konfliktom principa pošti­ vanja multikulturalnosti i dopuštanja njegovanja tradicije lokalnim zajednicama i očuvanja individualne slobode.33 Za ovu je knjigu zanimljiv i članak Sonye O ’Rose ,,Sex and Citizenship in Wartime Britain" u kojem autorica kroz naoko marginalnu temu seksualnih kontakata američkih vojnia i britanskih građanki za vrijeme Drugoga svjetskog rata ispituje dinamiku odnosa roda i nacije. Pri tome traži odgovor na pitanje zašto je slobodno ponašanje britanskih žena u odnosu prema američkim vojnicima stacioniranim na otoku u vrijeme D rugog svjetskog rata ugrozila britanski nacionalni identitet i duh zajedništva. Zaključuje da je očuvanje imidža nacionalnog identiteta ima­ lo značajan utjecaj na održavanje morala i objašnjavanja uloge Britanije u ratu. Britanci su po tom uvjerenju bili obični ljudi koji rade u vrtu, skupljaju marke ili se bave nekim drugim hobijem; za razliku od Amerikanca, oni su tolerantni prema crncima i svaki Britanac na svoj način „doprinosi svoj dio“ ratnim naporima 32 Downs, Writing Gender History, 145-164. 33 Yuval Daviš, Rod i nacija, Zagreb, 2004. 19 �RO D KAO PR ED M ET Z N A N STV E N E AN ALIZE zemlje. Djevojke koje se zabavljaju s američkim vojnicima, umjesto da žive tihim, običnim životom i čekaju povratak britanskih vojnika ozbiljno su narušavale ideju nacionalnog integriteta, a kada su se još k tome zabavljale s crncima otkrivale su licemjerstvo britanske tolerancije i izazivale rasni strah od poplave crnih beba pu­ nopravnih britanskih građanki.34 6. Rodna povijest u „ratu teorija" i problemima globalizadje Sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća američku je javnost potresao ne­ svakidašnji skandal iz znanstvenog miljea. Fizičar Alan Sokal35 objavio je čla­ nak „Transgressing the Boundaries: Toward a Transformative Hermeneutics o f Quantum Gravity u posebnom broju renomiranog časopisa Social Text koji je bio posvećen ratovima teorija. Nekoliko tjedana kasnije Sokal je razotkrio je daje nje­ gov rad u biti parodija postmodernizma; naravno, time je izazvao brojne žestoke i ogorčene odgovore.36 U raspravi koja je slijedila poststrukturalisti su bili ismijani kao „akademski carevi", koji pišu „neprobojnu teoriju i „nerazumljivu prozu",37 te se skrivaju iza analiza lingvističkih konstrukta stvarnosti, umjesto da se suoče s realnošću.3 Ovaj događaj vrlo slikovito opisuje atmosferu koju je pojava postmo­ 8 dernizma izazvala u znanstvenim krugovima, ali i otvara specifične probleme pred kojima su se našli povijest i feminizam. Postmodernizam je na neki način podijelio znanost. Ova je raspodjela u kuloarskom rječniku dobivala nimalo laskave nazi­ ve: „društvene znanosti protiv humanističkih, dostupno populističko učenje pro­ tiv žargonističkog elitističkog mračnjaštva, naivni empirizam protiv sofisticirane kulturne analize, politika protiv teorije i anti-intelektualno izvještačeno držanje protiv angažirane kulturne kritike".39 Historiografija se naravno uključila u raspra­ ve. Ona se naročito mučila s činjenicom da je poststrukturalizam doveo u pitanje 34 Rose, ,,Sex, Citizenship and the Nation in World War II Britain", 1147-1176. 35 Alan Sokal je profesor matematike na University College of London i'fizike na New York University. 36 Navedeni članci mogu se naći na http://www.diskrepancija.org/casopis/5br/sokall.pdf (4.11.2010.), a rasprave na http://www.phisyc.nyu.edu./faculty/sokal. (4.11.2010.) 37 Rosen, ,,A Physics Prof. Drops a Bomb on the Faux Left" i Epstein, ,,Why Poststructuralism Is a Dead End for Progressive Though", 83-119. 38 Sam dogadaj detaljnije je opisan u: Duggan, „Teorija ratova ili 'Tko se boji Judith Buttler?'", 399-410. 39 Isto, 399-410. 20 �Rodna povijest u „ratu teorija" i problemima globalizacije njezinu epistemološku bazu. Naime, ukoliko su svi tekstovi samo lingvistički kon­ strukti, oni ne mogu biti izvori saznanja o povijesnoj zbilji.40 U osnovi, i jedan i drugi „tabor" slažu se u jednoj postavci: dekonstrukcijska kritika dovela je humanističke znanosti u krizu. No, razlikuju se u valorizaciji te krize: za anti-postrukturaliste kriza je destruktivna, a za poststrukturaliste poticaj­ na i plodonosna jer je potaknula produkciju brojnih teorijskih rasprava.4 Taj argu­ 1 ment mogao bi se protumačiti kao svojevrsno podsmjehivanje „tradicionalistima" da tekstove poststrukturalista uzimaju previše ozbiljno. Napokon, niti jedan tekst nije i ne može biti istina. O n je samo poziv na novu raspravu. Kritičari postmodernizma pak upozoravaju da potpuno relativiziranje „povijesne istine" otvara prostor proizvoljnim interpretacijama i politizaciji povijesti. Kako to obično biva u sukobima, uskoro se pojavila i srednja struja. Povjesničari i povjesničarke ove struje odbijaju promatrati situaciju kroz crno-bijelu prizmu. Odbacuju mogućnost objektivne spoznaje i prihvaćaju potencijal teoretskog promišljanja istraživačkog procesa. No, ističu da je teorija samo alatka historiografskog rada, a ne sama sebi svrha, te ne prihvaćaju ideju da je historiografija podvrsta književnog stvaralaštva. Njezina djela nisu produkt mašte, već znanstvene interpretacije povijesnih izvora koji ipak stoje u određenoj korelaciji sa stvarnošću. Izlaz vide u interdisciplinarno­ sti, ali i njegovanju glavnog istraživačkog interesa historiografije: odnosa teksta i konteksta, izvora i stvarnosti.42 Feministička problematika također je odigrala specifičnu ulogu u ratu teorija. Za tradicionaliste je činjenica da poststrukturalisti rohrivizirajiL-pojmove kao što su „muškarac" ili „žena", evidentan dokaz besmislenosti njihovog teoretiziranja. S druge strane, postrukturalističko odbacivanje pojma „žena" stavilo je feminizam pred neugodno pitanje: ukoliko ne postoji „žena", može li uopće biti feminizma? Naravno, i feministice su se podijelile u dva tabora. Prve nastoje u potpunosti O db^citU li-barem ^lažiti^oitavke^iostruknir^lizm a, dok druge smatraju da su postrukturalistički diskursi uveli feminizam u novu fazu koju karakterizira raspr­ šenost pristupa i „pluraUzam-femirtizma".43 Daljnja dinamika razvoja rodne povijesti i povijesti žena bit će određena ra­ zvojnim putem „ratajeorija" te pozicijama i odnosom feminizma i povijesti unutar tog sukoba. Vrijeme će pkazati hoće li ova kriza za rodnu povijest u konačnici biti 40 Dovvns, Writing Gender History, 88-105. 41 Smatram da diskusija o odnosu povijesti, feminizma i postrukturalizmu nadilazi pa­ rametre ove knjige. Opširnije vidi i: Jenkins, Promišljanje historije; Bloch, Apologija historije ili zanat povjesničara; Roksandić, Uvod u komparativnu historiju-, Gross, ,,Dekonstrukcija historije ili svijet bez prošlosti", 165-194. 42 Janeković Romer, „O pisanju povijesti i znanju o prošlosti", 445-458. 43 Hakalović, „Feminizam i postmodernizam: susret ili sukob?" 21 �RO D KAO PR ED M ET Z N A N STV E N E A NALIZE destruktivna, kako se boje tradicionalisti, ili konstruktivna, kako vjeruju postrukturalisti. O no što možemo već danas zaključiti jest da rodna povijest više nije jed­ noznačna, te da se unutar tog naziva skriva čitava lepeza pristupa, metodologija, teorija i ciljeva kojima se stremi. U najnovije vrijeme rodna povijest našla se pred novim izazovom - trendom proučavanja tzv. globalne povijesti. Trend je vrlo razumljiv budući da historiogra­ fija teži k tome da odgovara na pitanja i probleme suvremenog društva. U tom cilju sve se češće javljaju sinteze, ali i predm eti na sveučilištima koji pokrivaju teme globalizacije i globalne povijesti te dovode u pitanje dom inantne zapadnjačke obrasce. Problem je što se u takvim pristupim a pitanja rodne povijesti i povijesti žena ponovno istiskuju na marginu ili u potpunosti izostavljaju zbog prevelike opsežnosti gradiva. U tom cilju nastaju i priručnici koji bi omogućili historiografiji globalne povijesti da sagleda i rodnu stranu problematike. Stoga suvremeni tren­ dovi pokazuju porast interesa za povijest žena iz udaljenih dijelova svijeta kao npr. Latinske Amerike, Kine, Indije, Japana, Afrike, bivšeg istočnog bloka itd.44 Ipak, teško se oteti dojmu da je globalna povijest rodnu povijest ponovno suočila s pri­ marnim problemom ženske povijesti: kako postati i ostati vidljive? 7. Povijest žena i rodna povijest u hrvatskoj historiografiji Povijest žena i rodna povijest u Hrvatskoj nije nikada dosegla popularnost koju je imala u zapadnoj historiografiji. Uzroci te pojave m nogostruki su i ne m ogu se jednostavno objasnitijotporom hrvatske historiografije prema novim trendovima i teoretskim jzazovima uppće. Treba uzeti u obzir da hrvatski prim jer u tom p o ­ gledu ne odskače od ostalih historiografija bivših socijalističkih zemalja. Proh. s jedne strane proizlazi iz odnosa ^cijalizm k prema rodnoj^roblematici.'SKodna^ tavnopravnost. ili barem načelna politička ravnopravnost muškaraca i žena^j zentirana je kao JcMjiw;Y tekovina socijalizma, ^a značaj i napori grgđanskogie^ fl minizrpa i ostalih političkih opcija u principu su se prešućivali ili marginalizirali^? Nadalje, marksistički pristup promatrao je neravnopravnost spolova prim arno u kontekstu ekonomske neravnopravnosti društva. Stoga bi u sustavu koji dokida klasnu nejednakost i rodna nejednakost trebala sama od sebe nestati. Prvih_nekolik o4gsetljeća socijalizma u Jugoslaviji obilježilo je ifnffif+canjp K kakvih problem a »lr> u položaju žena. Antifašistička fronta žena (AFŽ). koja je nastavila s nezgodnim upozoravanjima na probleme na koje su žene nailazile na putu prema ravnoprav­ nosti, u konačnici je ulynuta, a žensko pitanje obrađivano je samo u kontekstu zahvala JosigujSrozu T itu i komunizmu za dobivenu ravnopravnost. Eventualne 44 Smith, ur„ IVomen 's History in GlobalPerspective, 1-7. 22 �Povijest žena i rodna povijest u hrvatskoj historiografiji poteškoće s kojima su se žene suočavale u svakodnevnom životu nisu se percipirale kao problem društva kao cjeline, već kao specifični ženski problem. Kritike tzv. ženske ravnopravnosti počele su se javljati tek tijekom sedamdesetih godina unutar razvoja neofeminističkog pokreta u Jugoslaviji. Ovaj je pokret karakterizirala snaž­ na m edukulturna i međunacionalna suradnja i prema tome simpatizerstvo prema jugoslavenskoj ideologiji. Hrvatsko društvo nakon raspada Jugoslavije prolazi kroz razdoblje tranzicije u kojem se obračunava s tekovinama socijalizma. Stoga tijekom devedesetih godina pratimo nekoliko kontradiktornih diskursa koji su obilježili pristup rodnoj problematici. S jedne strane, naslijedilo se uvjerenje da rodna ne­ ravnopravnost u hrvatskom društvu ne postoji, da je otklonjena socijalističkom revolucijom ili da je rodna nejednakost marginalan problem u odnosu na ostale društvene procese i stoga joj ne treba posvetiti veću pozornost. S druge strane, politička emancipacija žena geccipiraiugejiap tekovin^ocijalizma i kao takva nije pobu3lvala simpatije u društvu, ajfeminizam je bio sumnjjy_zhggjiadnacifiiialnog koncepta koji nije odgovarao političkoj retorici tog razdoblja. Socijalistička jugo­ slavenska žena simbolički je odbačena zaboravljanjem Dana žena, a „nova (stara) hrvatska žena“ gradila se unutar procesa virilizacije ratom opterećenog društva i potrage za starim hrvatskim tradicijama.45 U trenutku kada je rodna problematika u zapadnoj historiografiji doživljavala svoj vrhunac, u Hrvatskoj je rodno pitanje tretirano kao marginalan, ili čak opasan i subverzivan problem. Napokon, hrvat­ ska historiografija trebala je odgovoriti na „značajne" izazove s kojima se mlada hrvatska država suočavala: dovršetak izgradnje hrvatske nacije, početak stvaranja hrvatske državnopravne tradicije i istočnoeuropski problem tranzicije. No, s druge strane, dok su se povjesničari i povjesničarke zapadne historiografije borili s prona­ laženjem smisla djelovanja u društvu, hrvatska historiografija nalazila se u samom središtu društvenog interesa. Stoga, slabi interes za žensku povijest u proteklih dvadeset godina ne bi trebalo obilježavati vrijednosnim kriterijima nekakve ,,nazadnosti" ili „zastarjelosti" hrvatske historiografije, već ga treba sagledati u širem kontekstu razvoja društva i korelacija društvenih procesa i razvoja povijesne zna­ nosti. Novo vrijeme nameće nove probleme. Rodna problematika u tom kontekstu sve više ulazi u vidokrug hrvatskih povjesničarki i povjesničara, ali to ne znači da se oni trebaju isključivo kretati stopama zapadne historiografije. O dnos se ne bi trebao razvijati na pukom oponašanju obrazaca, već na dijalogu hrvatskog specifi­ kuma i globalnog konteksta. 45 Ograjšek, „Osmi mart. Međunarodni dan žena", 112-141; Scott, Rod i politika povije­ sti, 249-251; Sklevicky, Konji, žene i ratovi, 25-115; Senjković, „Domovina je ženskog roda", 281-298. 23 �ROD KAO PR ED M ET Z N A N STV E N E A N ALIZE Prvi interesi povjesničarki Jugoslavije za pisanje povijesti žena nastali su krajem sedamdesetihjjj očetkom osamdesetih godina dvadesetog stoljeća, usporedno s p o ­ javom neofeminističkog pokreta i povijesti žena u svijetu. Sukladno s političkom situacijom u zemlji, ovi su napori obrađivali p ovijest-fadnica i žena^u, radničkorrh p o k ren u li N O B-u. Ovdje treba posebno naglasiti istraživanja Jovanke Kecman, koja je objavila niz radova o sudjelovanju žena u rajlničkom, socijaldemokratskom i sindikalnom pokretu. Najpoznatija njezina knjiga je Žene Jugoslavije u radničkom pokretu izčnskim organizacijama 1918-1941. Nastala je na temelju rada na diser­ taciji i, ia jp jp -ujpploški -obojena^ tejieproporcionalno mnogo mjesta posvećuje r^diuocijalističkih i komunističkih ženskih organizacija, ona je zbog svoje informativnosti i vrijednog sakupljačkog rada nezaohilazarugočetak svakog istraživanja o povijesti žena u Jugoslaviji.46 O samdesetih godina, u trenutku kada se u zapadnoj historiografiji afirmirala potraga za ženskim subjektom koja se uvelike oslanjala na anriopološk&Jiietode, na našim prostorim a palicu ženske povijesti preuzimaju etnologinje Dunja Rihtnjan_Auguštin i Lydia S ld ^ u c l^ Prva se ženskom proble­ matikom bavila sporadično i to većinom poslijeratnim razdobljem, a Lydia Sklevicky bila je istaknuta predstavnica domaćeg feminističkog pokreta i usmjerila se na problematiku Antifašističke fronte žena. Kompilacija njezinih radova posthum no je objavljena pod naslovom Konji, žert&ratovi.47 U isto vrijeme tematiku ženske p o ­ vijesti počela je otvarati povjesničarka Axidt«a_Eeidm<m, koja se prvenstveno bavila roeduraimirLTazdobljem, ali-i-tgorejskim prohlem imaTstraživanja povijesti žena.48 Ona je ujedno pokrenula projekt organizacije predavanja i kompilacije tekstova s tematikom iz ženske povijesti. Rezultat tog rada je zbornik Žene u Hrvatskoj. Ž enska i kulturna povijest, u kojem su radovi koji se bave određenim temama iz hrvat­ ske ženske povijesti kronološki poredani od antike do devedesetih godina prošlog stoljeća. Time je pružen impuls razvoju ženske povijesti u Hrvatskoj te ukazano na različite metodologije i pristupe njezinom istraživanju. Teoretskim i m etodo­ loškim aspektom istraživanja povijesti žena bavila se i M irjana Gross, kako u knjizi Suvremena historiografija, tako i u nekoliko članaka u kojima jeL daTa pregled razvoja 46 Kecman, Žene Jugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama 1918-1941. Vidi i: Jovanka Kecman, „Žene u sindikalnim organizacijama i štrajkovima ujugoslaviji (1935-1941)“, 257-322; Vesković Vangeli, Osmi mart i naprednoto dviženje na zenite vo Makedonija (1939-1945)■ 47 Rihtman Auguštin, Ulice moga grada-, Rihtman Auguštin, Etnologija i etnomit-, Sklevicky, Konji, žene i ratovi. 48 Feldman, „Prilog istraživanju ženskih organizacija - Udruženje univerzitetski obrazo­ vanih žena", 61-67; Feldman, „Posljednjih tisuću godina", 30-37; Feldman, „Proričući gladnu godinu - žene i ideologija jugoslavenstva (1918.-1939.)“, 235-246. 24 �Povijest žena i rodna povijest u hrvatskoj historiografiji i analizu značaja ovog novog područja historije.49 Na larvom kongresa_hrvatskih povjesničara u prosincu 1999. osnovana je Sekcija za povijest žena koja djeluje u sklopu Hrvatskoga nacionalnog odbora za povijesne znanosti. Izlaganja s te sek­ cije obrađivala su široki raspon te m a^ d mizoginije u renesansnom Dubrovniku do sjećanja i značenja iskustva partizanki u Jugoslaviji i Hrvatskoj te su većim di­ jelom objavljena u časopisu Otium (br. 7/8, 1999.-2000^N a Drugom kongresu hrvatskih povjesničara u rujnu/listopadu 2004. u Puli Sekcija za povijest žena bila je jedna od većih te je također uspjela okupiti povjesničarke i povjesničare različi­ tih povijesnih razdoblja. Radovi sekcije objavljeni su 2006. godine u Historijskom zborniku. Na Trećem i Četvrtom kongresu hrvatskih povjesničara Sekcija za povi­ jest žena se održala, a referentice i referenti su obrađivali široki vremenski raspon otLsfednjeg vijeka do Dom ovinskog rata.50 Uspješnost sekcija potaknula je 2000. godine osnivanje Udruge za istraživanjf-povijesti ženaJClioJcoja svake godine orga­ nizira nekoliko izlaganja na teme ženske povijesti. Interes za sudjelovanje u Sekciji za povijest žena I j rvatskoga nacionalnog odbora za povijesne znanosti, kao i široki raspon tema koje su obrađivane upućuju na činjenicu da tematika ženske povijesti redovito dolazi u vidokrug hrvatskih istraživača ili istraživačica, ali da je obraduju usporedno, kao dio širih i općih istraživačkih projekta. Takav pristup ima pozitivne i negativne posljedice za razvoj rodne povijesti u Hrvatskoj. S jedne strane, gomila bazu informacija i otvaia-nove teme kao polazišta za buduća istraživanja, ali s druge strane taj „psporeijni" ra^Lna-žcgsj&oj tematic£yrlo često ne uzima u obzir specifične metodološki* pirhlcrnt; i ovog historijskog p o d ru čja^ Poticaje daljnjem istraživanju na području povijesti žena daju međunarodni projekti istraživanja povijesti žena koji mobiliziraju domaće povjesničarke i po­ vjesničare ili obrađuju tematiku vezanu za ovo područje. Posebno valja istaknuti knjigu G m d IVpctpm falkant n -kojoj su skupljeni tekstovi regionalnih i zapadnih istraživača i istraživačica o rodnoj problematici na područ­ ju zapadnog Balkana.5 Pristup je interdisciplinaran, odnosno uvršteni su tekstovi 1 književnopovijesnogrpoviksnog i zntropolo|kog karaktera. Za ovaj rad zanimljiv je tekst Thomasa A-iLm m erta-^- ženskom pokretu-u-SfbijrTtvadesetih godina dvadesetog stoljeća, rad V k steja ln šićo ženama u međuratnoj Sloveniji, Barbare JanearW sh$tet-o ženama u N O B-u ili Gordane P. Crnković o ženskim piscima 49 Gross, „'Nevidljive žene'“, 56-64; Gross, „Žena-čovjek: L'homme", 149-155; Gross, Suvremena historiografija: korijeni, postignuća i traganja. 50 O radu ove sekcije vidi: Janković, „Prikaz III. kongresa hrvatskih povjesničara SplitSupetar". 51 Ramet, Genderpolitics in the JVestem Balkans: tvomen and society in Yugoslavia and the Yugoslav successor States. 25 �RO D KAO PR ED M ET Z N A N STV E N E AN ALIZE u hrvatskoj i srpskoj literaturi.52 Nadalje, radovi o rodnoj problematici s ovoga prostora mogu se pronaći i u kompilacijama koje obrađuju širi europski prostor. Primjerice, u knjizi in Europe 1919-1945 mogu se naći poglavlja Melise DokoyoyJ C arol SJLiIIy o H rvatskoj i Srbiji.53 S druge strane, postoje m eđunarodni projekti koji mobiliziraju domaću femini­ stičku scenu i historiografiju u potrazi za gpecifićnr>cfirP^ rr>rlnrip; Europe. Jedan takav projekt je „Sjećanje žena na život u socijalizmu" koji je 1995. godine pokrenula češka sociologinja i feministkinja Jirina Šiklova. Cilj projekta bio je potaknuti žene iz bivših socijalističkih zemalja da provedu istraživanje o povijesti žena i njihovom identitetu u socijalizmu, koristeći se prvenstveno metodama usmene povijesti („oral history“). U sklopu projekta nastalo je djelo koje pokriva prostor biv­ še Jugoslavije, odnosno Hrvatske - Ženski biografski leksikon. Sjećanje žena na život u socijalizmu. Objavljeni su intervjui s deset pripadnica „prve generacije" u socijalizmu, te je dana analiza povijesnog i kontekstualnog okvira.54 Sličnom idejom i m etodolo­ gijom vodio se projekt „Životne priče Vojvođanki" unutar kojeg je objavljena knjiga intervjua Vojvođanke (1917-1931): životne priče Godine u naslovu ne označavaju razdoblje koje se obrađuje, već godine rođenja žena s kojima se razgovaralo. U Hrvatskoj i susjednim zemljama razvili su se i domaći projekti kojima je cilj promovirati teme iz povijesti žena. Tako je u Hrvatskoj nastao već spomenuti zbornik Žene u Hrvatskoj. Ženska i kulturna povijest}6 U Srbiji je pokrenut p ro ­ jekt Instituta za noviju istoriju Srbije „Srbija u modernizacijskim procesima 19. i 20. veka" unutar kojeg su održana četiri znanstvena skupa i izdana četiri zborni­ ka. Drugi zbornik posvećen je temi Položaj žene kao merilo modernizacije te se u njemu obrađuje problematika povijesti žena u Srbiji u odnosu na zakonodavstvo, obrazovne mogućnosti, nacionalna pitanja i probleme manjina, javno mnijenje, rat i metodološke postavke.57 U Sloveniji je objavljen zbornik Ženske skozi zgodovino. Zbornik referatov 32. Zborovanja slovenskih zgodovinarjev Prije nekoliko godina izašao je i zbornik Pozabljena polovica. Portreti žensk 19. in 20. stoletja na .5 5 ,5 8 52 Emmert, „Ženski pokret: The feminist movement in Serbia in the 1920s, 33-49; Jalušić , ,,Women in Interwar Slovenia", 51-66; Jancar-Webster, „Women In the Yugoslav National Liberation Movement", 67-87; Crnković, ,,Women writers in Croatian and Serbian literatures", 221-241. 53 Passamore, Women, Gender andFacism in Europe 1919.-1945., 91-124. 54 Dijanić i dr., Ženski biografski leksikon. Sjećanje žena na život u socijalizmu. 55 Savić, Vojvođanke (1917-1931). 56 Feldman, Žene u Hrvatskoj. Ženska i kulturna povijest. 57 Perović, Srbija u modernizacijskim procesima 19. i 20. veka 2. Položaj žene kao merilo modernizacije. 58 Žizek, Ženske skozi zgodovino. Zbornik referatov 32 Zborovanja slovenskih zgodovinarjev. 26 �Povijest žena i rodna povijest u hrvatskoj historiografiji Slovenskom u kojem su obrađene 129 biografske priče slovenskih književnica, glaz­ benica, umjetnica, učiteljica, alpinistica, gostioničarki i medicinskih sestara itd.59 Za povjesničare ženske povijesti značajan je i rad komparatistica književnosti i et­ nologinja koji je opširnije obrađen u sljedećem poglavlju. istraživanja teme. M eđu političkim strankama u Kraljevini Jugoslaviji najviše sluha za žensko pitanje pokazivale su Hrvatska seljačka stranka i K J ^ t e stoga neTreba^čuđiti da najveći broj radova koji se bavi odnosom političkih stranaka i žena, obrađuje upra­ vo ove dvije stranke. Ovdje, uz već spomenutu knjigu Jovanke Kecman, prije svega treba spomenuti rad Suzane Lećgk ..‘D okada se samo polovica hryatskog_naroda bojila.’ Hrvatska seljačka stranka i žene“ u kojem autorica istražuje ženske organizacij'eJđSi'Ua, Seljačkejlo g e i Hrvatskog srcavženske časopise koji su propagirali ideologiju)HSS-a, ali i mjesto i značaj r63a)u oblikovanju i provođenju nacionalne ideologije ove stranke.5 Branka-Boban je u članku „‘Materinsko carstvo’" - za­ 60 9 laganje Stjepana Radića za žensko pravo glasa i ravnopravan položaj u društvu" dala analizu odnosa Stjepana Radića prema položaju žena,61 a NJira Kolar je kroz knjigu o Mari Matočec pružila presjek aktivnosti Radićevog seljačkog pokreta kroz perspektivu njegove istaknute sudionice.62 O odnosu ostalih stanaka prema ženama u principu nema posebnih radova, vjerojatno zbog uvjerenja da stranke nisu izražavale poseban odnos prema ženama. Ipak, treba spomenuti rad Gordane Krivokapić-Jović ,,‘D p išrm za ^ r 5svj€Ćivanje^ene~i^štitujijenih-prava’ - Radikali i žensko pravo glasa posle Prvog svetskog rata" u kojem se autorica doduše prije svega osvrće na aktivnost i razvoj navedenog društva i Žensko?pokreta, za koje tvr­ di da su nastali unutar miljea Radikalne stranke, ali pokušava dati i ocjenu odnosa radikala prema ženskom pitanju.63 59 Šelih i dr., Pozabljena polovica. Portreti iensk 19. in 20. stoletja na Slovenskom. 60 Leček, „ 'Do sada se samo polovica hrvatskog naroda borila.' Hrvatska seljačka stranka i žene (1918.-1941.)“, 93-130. 61 Boban, „ 'Materinsko carstvo'. Zalaganje Stjepana Radića za žensko pravo glasa i rav­ nopravan položaj u društvu", 191-209. 62 Kolar-Dimitrijević, Mara Matočec - hrvatska književnica i njen rad na socijalno-političkom i kulturnom polju u okviru seljačkogpokreta bračeRadič. 63 Krivokapić-Jović," ‘Društvo za prosvećivanje žena i zaštitu njenih prava radikali i žen­ sko pravo glasa posle Prvog svetskog rata", 299-308. 27 �RO D KAO PR ED M ET Z N A N STV E N E AN ALIZE Ženski pokret u međuratnoj Jugoslaviji obrađen je u knjizi Jovanke Kecman (1978.) te u radovima Lydie Sklevickjr,64 Andree Feldman,65 Thomasa A. Emmerta66 i Vlaste Jalušič.67 Uz to postoje radovi o pojedinim ženskim udrugam a. Z bog opsežnosti građe dosta dobro je obrađen rad „Društva Hrvatske žene", kojim se u više navrata bavila Lucija B enjrovsk/8 i „Udruženja univerzitetski obrazovanih žena" kojim su se bavile A ndrea Feldman69 i M irjana Obradović.70 D oprinos razu­ mijevanju organiziranog djelovanja žena u m eđuratnoj Jugoslaviji dale su i magi­ starske disertacije Dubravke Peić Čaldarović, koja se bavila ženskim profesional­ nim udrugama u Hrvatskoj od 1918. do 1941. godine,71 i Vijolete H erm an Kaurić koja je obradila rad dnhrorvnm ih finm aniprnih društva u Zagrebu za vrijeme Prvog svjetskog rata.72 U međuratnom razdoblju na prostoru Kraljevine Jugoslavije izlazilo je tridesetak župskih časopisa kojima nije posvećena dovoljna niti ravnomjerna pažnja u suvreme­ noj historiografiji. Svojevrsni pregled naslova ženskih novina u Hrvatskoj može se naći u članku Marine Čizmić-Horvat „Ženski listovi u hrvatskom novinarstvu".73 Najviše se pozornosti posvetilo^Vt^gpp^lauig^n^islfii. Tako su se poznatim i popu­ larnim Zafforkinim Ženskim listom bavile Suzana C oha74 i M arina Vujnović.75 Prva 64 Sklevicky, „Karakteristike organiziranog djelovanja žena u Jugoslaviji u razdoblju do drugog svjetskog rata (I)“; Sklevicky, „Karakteristike organiziranog djelovanja žena u Jugoslaviji u razdoblju do drugog svjetskog rata (II)“. 65 Feldman, „Proričući gladnu godinu - žene i ideologija jugoslavenstva (1918.-1939.)“. 66 Emmert, „Ženski pokret: T h ^ m i r u c r mnvpm e n r in S erh iaJn rhe 19?.0s“ 67 Jalušič, ..Women in Itirfrwar sinvfnia" 68 Benyovsky, „Društvo Hrvatska žena", 747-750; Benyovsky, Društvo Hrvatska žena u Karlovcu 1921.-1945., 1991-1996; Benyovsky, „Društvo Hrvatska žena i Zagorka", 124-136. 69 Feldman, „Prilog istraživanju ženskih organizacija - Udruženje univerzitetski obrazo­ vanih žena". 70 Obradović, „Udruženje univerzitetski obrazovanih žena u Jugoslaviji 1927-1941. go­ dine", 252-262. 71 Peić Čaldarović, „Osnovne karakteristike profesionalne djelatnosti žena u Hrvatskoj između dvaju svjetskih ratova (1919.-1941.)“, 491-503. 72 Herman Kaurić, „Za naše junake: Rad dobrotvornih humanitarnih društava u gradu Zagrebu 1914.-1918“ 73 Čizmić-Horvat, „Ženski listovi u Hrvatskom novinarstvu", 101-107. 74 Coha, „Konstrukcija i reprezentacija ženskog identiteta u Z^orkinom^enskomJisttY, 257-297. 75 Vujnović, „The Emergence of Ženski list in the Context of Intervvar Croatia and the Bubikopf Debate", 237-256; VujasmL-Earging the BubikapfMatinn. Joumalism. Gender, and Modemity in Interutar Yugoslavia. 28 �Povijest žena i rodna povijest u hrvatskoj historiografiji je analizom tekstualnog i grafičkog sadržaja časopisa pokušala dekonstruirati meha­ nizme konstrukcije ženskog identiteta i pitanja politizacije žene. S druge strane, M. Vujnović zanimao je ekonomski i politički kontekst unutar kojeg je časopis izlazio te njegov utjecaj na ženski pokret i uvjerenja i stavove čitateljica. Srpski pandan popu­ larnog ženskog lista pod nazivom Z§na-Lsyet obradila je Svetlana Stefanović.76 Uz to, postoje radovi koji se bave odjecima ženskog pitanja u općem tisku. Tako Predrag J. Marković obrađuje javno mnijenje Beograda o položaju žene između 1918.-1965.,77 jyiira Bogdanović analizira čl^akeJ^gge Egzope koji se dotiču ženskog pitanja.78 Na­ pokon, određena pažnja posvećena je stavovima tadašnjih političara prema ženskom pitanju, tako je Nadežda Jovanović obradila je stavove Dragoljubalovanoviča o ulozi žene u društvu,79 a Branko Nadoveza obradio je stajališta Vladimira Dvornikovića i Dimitrija Ljotića.80 76 77 78 79 80 Stefanović, „Ženska štampa: Žena i svet 1925-1942“, 408-420. Marković, „Mesto žene u javnom mnenju Beograda 1918-1965“, 373-384. Bogdanović, „Zensko-pitapjf n časopisu Nova F.vrnpa-{ L 9-20-1 -941)“, 385-393. Jovanović, „Dragoljub Jovanović o ulozi žene u društvu”, 421-433. Nadoveza, „Neka konzervativna gledišta o položaju žene u Srbiji između dva svetska rata“, 434-442. 29 ��III. ST ER EO TIP I KAO PRED M ET ZN AN STVEN E AN ALIZE 1. Pisanje o stereotipima U vidokrug znanstvenog interesa stereotipi su ušli još u 19. stoljeću. Njima se ba­ vila filozofska hermeneutika koja ih je promatrala kao predosnovu za spoznaju i komunikaciju. Kada je postalo evidentno da stereotipi ne odražavaju bezvremenska i prirodno utemeljena uvjerenja, već nastaju u kontekstu određenog razdoblja i sukladno potrebama grupe koja ih je formirala, za stereotipe su se zainteresira­ li povijest i sociologija koje su u dekonstrukciji procesa njihove izgradnje vidjeli priliku propitivanja pitanja mentaliteta, identiteta i konstrukcije društvene moći. No, kontinuirani i sustavni interes za pitanje stereotipa pokazala je komparativna književnost unutar koje se razvila i posebna grana koja se bavi istraživanjem predodžaba - imagologija.8 1 1.1 Imagologija Izvan diskursa komparativne književnosti značenje imagologije stoji prije svega u činjenici da je prepoznala s^greotip kao promjenjivi predmet istraživanja i pri tome razvilajjdređeni analitički znanstveni aparat. Iako se prvenstveno bavila pitanji­ ma (hacionalnih stereotipi, njezini se principi i metode lako mogu primijeniti i na ostaleoBIDce kulturnih stereotipa. Stoga je vrijedno osvrnuti se na glavne točke razvoja ove grane komparativne književnosti. U radu „Imagologija: povijest i metoda“ Joep Leerssen je interes komparativne književnosti za stereotipe podijelio u tri razdoblja: „arheologiju" (rani novi vijek), „prethistoriju" (19. stoljeće) i stvaranje suvremene imagologije u drugoj polovici 20. stoljeća. O no što je zajedničko prvoj i drugoj fazi jest uvjerenje da nacional­ ni identiteti zaista postoje i da su prirodno utemeljeni. No, ova ideja poljuljana je krajem 19. stoljeća kada Ernest Renan zaključuje da nacija nije fiksan i deter­ miniran pojam, već društveno konstruirana i promjenjiva kategorija. U daljnjim istraživanjima pokazalo se da su nacionalne predodžbe o Španjolcima, Nijemcima ili Englezima dramatično varirale kroz povijest.82 Time pitanje oblikovanja nacije postaje predm et historiografske analize i činilo se daje književnopovijesna potraga za nacionalnim identitetima bespredmetna. Interes za nacionalnu reprezentaciju u književnima djelima obnovio je 1966. godine H ugo Dyserinck tekstom „O problemu ‘images’ i ‘mirages’ i njihovu 81 Dukić i dr., Kako vidimo strane zemlje. Uvod u imagologiju, 5-22. 82 Leerssen, „Imagologija: povijest i metoda", 169-185. 31 �STEREO TIPI KAO PR ED M ET Z N A N STV E N E ANALIZE istraživanju u okviru komparativne književnosti" te time utemeljio suvremenu imagologiju. Književni tekst ponovno postaje izvor informacija, s time da se više ne traga za nacionalnim identitetima, već za predodžbam a o sebi i drugima. Ipak, suvremeni imagolozi opterećeni su dvojakom odnosom književnog teksta i kultur­ nih segmenata. O ni naglašavaju da kulturni tekstovi nisu puki produkti povijesnih procesa, već i umjetnička djela, te da svijet koji grade ne mora vjerno odražavati svijet u kojem nastaju. Korištenje nacionalnih heteropredodžba i autopredodžba u fikcionalnim tekstovima ima estetsku i umjetničku funkciju, ali se ne može razu­ mjeti bez kontekstualizacije, odnosno proučavanja tadašnjeg javnog mnijenja kako gaje nazvao H. Dyserinck, drevnih mitova i nadnacionalnih povijesnih univerzal­ nosti kako je isticao M anfred S. Fischer ili „Scenarija" kako je predlagao DanielHenri Pageaux.83 Fluidna granica između književnog, umjetničkog i realnog svijeta predstavljala je veliki problem prilikom afirmacije nove komparatističke grane, te je poticala kri­ tičare da postavljaju pitanja: „je li to prava znanost o književnosti" i „je li književni znanstvenik uopće za to ovlašten."84 Stoga većina imagologa pokazuje određenu nesigurnost kada izlazi iz okvira tekstualnog svijeta te naglasak stavljaju na intrinzičnu analizu, a kao referencijalni okvir uzimaju tekstove, a ne stvarnost. S druge strane, kada su povjesničari i sociolozi počeli koristiti književni tekst kao izvor za dekonstrukciju nacionalnih, rodnih i drugih kulturnih stereotipa, imagolog Manfred S. Ficher ih upozorava da se prilikom povijesne analize književnog uratka moraju uzimati u obzir i specifična književno-znanstvena znanja. Korištenje stere­ otipa u književnim tekstovima nije nužno puko bilježenje kulturoloških uvjerenja određene sredine u nekom povijesnom razdoblju, ona može biti svjesno upotrebljena radi ironiziranja ili u neku drugu estetsku svrhu. Napokon, interakcija teksta i stvarnosti funkcionira u oba smjera. Joep Leerssen ustvrđuje da književna djela nisu samo riznica zabilježenih nacionalnih i drugih stereotipa, ona su i sudje­ lovala u njihovom oblikovanju i širenju. Budući da književnost djeluje na principu „obustave sumnje", književna djela postaju vrlo pogodan način širenja stereotipa te predodžbe oblikovane u literarnom uratku sudjeluju u procesu oblikovanja javnog mnijenja. Njihov utjecaj nije nužno ograničen razdobljem u kojem su napisani što 83 Dyserinck, „O problemu ,,images“ i „mirages" i njihovu istraživanju u okviru kompara­ tivne književnosti", 23-36; Ficher, „Komparatistička imagologija: za interdisciplinarno istraživanje nacionalno-imagotipskih sustava", 37-56; Pageaux, „Od kulturnog imaginarijado imaginarnog", 125-150. 84 Dysernick, „O problemu „images" i „mirages" i njihovu istraživanju u okviru kompa­ rativne književnosti", 57. 32 �Pisanje o stereotipima se posebice odnosi na umjetnička djela visoke umjetničke vrijednosti.85 U posljed­ njih dvadeset godina imagologija nije ostala imuna na krizu u kojoj se našla kom­ pletna komparativna književnost. Sukob između teorijskog i praktičnog pristupa istraživanju i uspon kulturoloških pravaca srodnih humanističkih znanosti posta­ vili su niz pitanja pred znanstvenike ove komparatističke grane o smislu, granica­ ma, putu i metodama. I dok je komparativna knjiženost zapadala u vlastitu krizu identiteta, nove znanstvene sociološke, povijesne, filozofske teorije prepoznale su identitete kao predmete istraživanja i analize, pri čemu se interes za nacionalne predodžbe polako širi na rasna, etnička, klasna, rodna i ostala kulturološka pitanja. 1.2 Stereotipi kao predmet istraživanja historiografije, sociologije i antropologije Sedamdesetih i osamdesetih godina dvadesetog stoljeća ideja da su nacionalni identiteti kulturološki konstrukti počela se probijati i među povjesničarima, so­ ciolozima i antropolozima a uskoro nakon toga razvila se ambicija da analizira­ ju proces njihove konstrukcije. Članak „Izmišljanje tradicije" povjesničara Erica Hobsbawma iz 1983. godine izazvao je ustaljene obrasce o društvenim tradicio­ nalnim vrijednostima, reprezentacijama i običajima. E. Hobsbawm je zaključio da određene društvene skupine m o g u tradicije^ i zmisliti" sukladno potrebama povi­ jesnog trenutka. Tradicije se izmišljaju kontinuiranim-pnnavljanjem ritualnih rad,«ji koje nose simboličku poruku s ciljem usađivanja određenih vrijednosti i normi ponašanja. Pri tome se najčešće nastoji pozvati na odgovarajuće, pomno izabrane običaje iz prošlosti, čime se ostvaruje dojarn kormnnjtgra i neprekinute tradicije. Nove vrijednosti bivaju prihvaćene u društvu kao stare, same po sebi razumljive istine koje ne treba propitivati.86 U nutar ovog vala razvoja kulturne povijesti i sociologije te rastućeg femini­ stičkog pokreta pojavio se pojam ^O c T) nova knlrnrna analirička kategorija. Afirmacija ovog pojma trebala je osvijestiti znanstvenu, ali i širu javnost da spolne podjele, uloge, položaj i predodžbe nisu prirodno "uvjetovane, već su posljedica kiilpirrph i drnšrvenih procesa. Kategorije ^.muškosti^i (^ženskosti/*koje su se do tada uzimale kao same po sebi razumljive/sađaTpostaju varijable koje ovise o kulturi, društvenoj skupini i vremenskom razdoblju. Slično kao i nacija, spol/rod prestaje biti kategorija koja objašnjava i postaje predmet dekonstrukcijske analize. Istraživanja su pokazala da su se predodžbe o rodu i rodni identiteti mijenjali su­ kladno kontekstu u kojem su nastajali, ali i da su u istom vremenskom razdoblju 85 Dukić i dr., Kako vidimo strane zemlje. Uvod u imagologiju, 5-22; Leerssen, „Imagolo­ gija: povijest i metoda", 169-186. 86 Hobsbawm, „Izmišljanje tradicije", 137-150. 33 �STEREO TIPI KAO PR ED M ET ZN A N ST V E N E ANALIZE______________________ koegzistirali različiti koncepti ^ iijk o s^ U -^ e D sk o šii)<^Primjerice, u 19. stoljeću istovremeno se oblikuje imidž.pionder>pr p rn fin j^ f, ndanp višeg društvenog sloja koja svoje vrijeme posvećuje društvenom životu, dok su njezin dom i djeca prepušteni brizkgesluge, kao i ideja požrtvovne, em ocionalne i m oralne žene ku­ ćanice i majke. U isto vrijeme u binarnoj su opreci i ideje koje „mujkost" povezuju sa razumom, samokontrolom, herern<elf<nalnr>šrii i brigom za obitelj, ali i / agresijom, tučnjavama i izazivanjem autoriteta.87 N o, rasprava o konstrukciji rodnih identiteta proširila je horizonte utjecaja^gd^ na društvena zbivanja)O na je ukazala da društvene pojave kao rat, moć, bogatstvo, znanost nisu rodno neutralne, već aktivno sudjeluju u kreiranju rodnih identite­ ta, koriste spolne razlike u svrhu vlastite legitimizacije ili ih nekritički ugrađuju u same potke svojih pretpostavki. Tadašnja rasprava među povjesničarima i povjesni­ čarkama o tome koji dio društva - rodno obilježen ili rodno neutralan - čini veći utjecaj na povijesna događanja postaje izlišna. „Rodna neutralnost" pokazala se kao još jedna zabluda izrasla na rodnim predrasudam a, a istaknuta protagonistica ženske i rodne povijesti Gisela Bock 1989. godine u članku ,,Women 's history and gender history: aspeets o f an international debate" slavodobitno zaključuje: „Rod je konstitutivni faktor svih ostalih odnosa".88 Ukoliko je svaki segment društva rodno obilježen, nužno proizlazi da isto vrijedi i za vjerovanja, predodžbe i znanja. Filozofski, umjetnički i književni uratci prestaju biti prenositelji informacija o pre­ vladavajućim rodnim predodžbama i postaju objekti dekonstrukcije norm ativnih koncepata koje žele prenijeti, pri čemu se trebala posebna pažnja posvetiti ro d u / spolu, klasi, političkim i vjerskim uvjerenjima njihovog autora.89 Kada se ovakvo rezoniranje prenese na znanstvena istraživanja, dolazi se do zaključaka da su so­ ciološka, biološka i historiografska i druga djela u potku svog istraživanja, vjero­ jatno nesvjesno, utkala rodne predodžbe vremena u kojem su nastala. Budući da tada nisu osvijestila odnose medu rodovima kao varijabilnu komponentu, relacije muškarac-žena preuzela su kao prirodno utemeljene konstante na osnovu kojih se objašnjavaju i ostali odnosi u društvu.90 Stoga se i staro objašnjenje povjesničara, pa i ženske povijesti, da se povijest do tada bavila ženama tek sporadično, i to naj­ češće vladaricama, jer je pokazivala interes samo za područje javnog, dakle muškog djelovanja te da se širi utjecaj žena u povijesti može prepoznati samo kroz analizu obiteljskog i privatnog života, pokazalo upitnim i rodno neosviještenim. Umjesto toga nudi se teza da je historija, koja se oblikovala kao znanstveno polje tijekom 87 88 89 90 34 Rose, IVhat is Gender Historyf, 56-79. Bock, ,,Women 's hiscory and gender history: aspeets of an international debate “, 37. Isto, 36. Perrot, „Moja"povijest žena, 7-40. �Pisanje o stereotipima 19. stoljeća, preuzela rodne obrasce razdoblja u kojem je nastala kao normativne i jedine moguće. Stoga je ona društveno djelovanje podijelila na javnu i privatnu sferu pri čemu je predmet njezinog interesa javna, dakle muška sfera, a eventualni trago^dJenskogjogM mana u njoj bi se ignorirali, zaboravljali ili prikazivali kao devijacije koje potvrđuju pravilo. Žene koje bi se okušale u politici ili ratu označa­ vane su kao „tcovaćir ^ -^vprefokinjervjcštice^Tli u najboljem slučaju „zgvjcm^ane djevice^*. Promatrajući društvo iz takve perspekeivrhis^oftegrafija^ejikonačnici i • sama pridonosila kreiranju i perpetu jjan ju jodjiih obrazaca 19. stoliećaž 1 Dakle, 9 mogli bismo ustvrditi da je propitivanje rodnih predodžaba i rodnih stereotipa izazvalo ne samo etabliranijuaon povijesnog znanja, već i metode, polazišta i sa­ znanja rodne povijesti. 1.3 Interes hrvatske znanosti za stereotipiju Postmodemistički interes za stereotipe kao kulturni kapital iskazali su i hrvatski krugovi. U nutar antropologije, filologije, komparativne književnosti i povijesti pojavili su se projekti posvećeni pitanjima konstrukcije i dekonstrukcije identi­ teta. Pri tome je fokus interesa prvenstveno na problematici nacionalnih stereo­ tipa. O d vrijednih projekata svakako treba istaknuti zbornik Kulturni stereotipi. Koncepti identiteta u srednjoeuropskim književnostima koji su uredili zagrebačka filologinja Dubravka Oraić Tolić i mađarski povjesničar književnosti Erno Kulcsar Szabć. U zborniku su sakupljeni tekstovi hrvatskih, mađarskih, slovačkih i austrij­ skih znanstvenika koji obrađuju nacionalne i etničke stereotipe u književnostima i kulturama Srednje Europe 19. i 20. stoljeća. Postavljajući niz provokativnih pi­ tanja o paralelnoj konstrukciji dvostrukog hrvatskog nacionalnog identiteta kroz povijest, načina na koji su hrvatski pisci percipirali susjedne zemlje i obrnuto, oni otvaraju problematiku tvorbe i širenja stereotipije kao i metodologije njezinog izučavanja.92 D oprinos populariziranju analize stereotipa svakako je dao i zbornik KakomdimjLstrane-zeznlje. Uvod u imagologiju u kojem su prevedeni tekstovi knji­ ževnih komparatista koji su obilježili razvoj imagologije. Interdisciplinarno ured­ ništvo ovog zbornika i samo se bavilo imagološkim temama. Komparatist Davor Dukić 2004. objavio je knjigu Sultanova djeca: Predodžbe Turaka u hrvatskoj književnosti ranog novovjekovlja, a povjesničarka Zrinka Blažević 2008. objavila djelo Ilirizam prije ilirizma u kojem problematizira pojavu, upotrebu i značenje ilirskog ideologema u sedamnaestostoljetnoj Hrvatskoj. M eđu povjesničarima i povjesničarkama ovog prostora izuzetno veliko zanimanje izaziva pitanje uloge 91 Isto. 92 Oraić Tolić i Kulcsar Szabć, Kulturni stereotipi. Koncepti identiteta u srednjoeuropskim književnostima. 35 �STEREO TIPI KAO PR E D M E T ZN A N ST V E N E A N ALIZE stereotipa u izgradnji nacionalnog identiteta i kreiranju m eđunacionalnih odnosa Hrvata i Srba. Tako se hrvatska povjesničarka Natalija Rumenjak bavila stereotipiziranim prikazima Srba u hrvatskim glasilima i H rvata u srpskim glasilima na samom početku 20. stoljeća,93 a srpska povjesničarka Olivera Milosavljević nacio­ nalnim autostereotipima i heterostereotipim a H rvata i Srba u 20. stoljeću. Radovi Olivere Milosavljević zanimljivi su i zbog znatne pažnje koju je autorica posvetila metodologiji historičarskog pristupa problematici.94 S druge strane, pitanje-todfuh^tereoetpa i identiteta prvenstveno je zanimalo antropologinje, sociologinje i komparatistice. U svojim radovima one spajaju potragu za nacionalnim i rodnim identitetima te istražuju njihove interakcije. Komparatistica N atka Đadurina ne­ davno je objavila knjigu Nezakonite kćeri Ilirije. Hrvatska književnost i ideologija u 19. i 20. stoljeću, u kojoj traga za ideološkim obrascima iz vremena nastanka hrvat­ skog modernog društva i njihovom utjecaju na suvremenost. N a tragu imagologije, kroz analizu umjetničkih uradaka, autorica otvara pitanje sprege književnosti, ideologije, povijesti i pamćenja pri čemu glavni fokus stavlja na korelaciju fikcije i stvarnosti, te naglašava: ,,U potrazi za poviješću ideja i stvaranjem stereotipa, moja je analiza ponekad namjerno zanemarila umjetničke kriterije".95 Knjiga je podije­ ljena u dvije cjeline čiji naslovi, „Mitovi" i „Traume", sugeriraju osnovne segmente izgradnje identiteta. No, autoricu posebno zanima rodna dimenzija društvenih i nacionalnih integracijskih procesa. Rodna tematika problematizira se kroz ana­ lizu ženskih likova u književnim djelima te radova istaknutih i poznatih književ­ nica. Pri tome „ukroćena kreposna ratnica" Teuta iz tragedije D imitrije D em etra po autoričinom sudu ukazuje „nužnost utemeljenja građanskog društva i nacije na jednoobraznim rodnim odnosima". Nadalje, u djelu se problematizira uloga žene u samopredodžbi H rvata kao gostoljubive nacije i činjenica da je silovanje u književnosti često korišteno kao motiv za pobunu. Kroz uratke Zofke Kveder ili dramu Evica Gupćeva Marije Jurić Zagorke otvara se pitanje sudjelovanja žena u političkim događajima, a proučavanjem ženskih svjedočanstva iz koncentracijskih logora upozorava se na rodnu različitost traumatskih iskustava. N a taj način auto­ rica stavlja u korelaciju nacionalne i rodne identitete i istražuje kako se nacionalni 93 Rumenjak, „Ideološki stereotipi u zagrebačkoj javnosti početkom XX stoljeća - Obzor i Srbobran 1901.-1902. godine", 151-189. 94 Milosavljević, „Metodološki problemi izučavanja stereotipa Srba o Hrvatima i Hrvata o Srbima", 171-187; Milosavljević, „Autostereotipi - o autentičnosti i kvarenju naci­ je", 83-97; Milosavljević, „Otac - genije - ljubimac: Kult vladara - najtrajniji obrazac vaspitanja dece", 188-292; Milosavljević, „Metodološke pretpostavke istraživanja naci­ onalnih stereotipa. Primjer: 1918- 'oslobodioci' i 'poraženi'". 95 Badurina, Nezakonite kćeri Ilirije. Hrvatska književnost i ideologija u 19. i 20. stoljeću, 10. 36 �Pisanje o stereotipima diskurs kreira kroz rodne predodžbe. Tom idejom vodila se i etnologinja Renata Jambrešić Kirin te je na temelju njezinog projekta o odnosu roda i nacije nastao zbornik Između roda i naroda. Sam naslov predstavlja svojevrsnu igru riječi jer po­ jam ,,rod“ ima dvostruko značenje. Tradicijski on opisuje pripadnost određenom plemenu, a u suvremenoj terminologiji predstavlja društvenu konstrukciju spolno­ sti. No, nema sumnje da je spolna-rodna dimenzija izgradnje i prezentacije nacije glavna misao vodilja ovog zbornika. Interdisciplinarno okupljene tekstove pove­ zuje zajednički interes. „Riječ je o razumijevanju predodžbi o rodu u tradicijskoj, ali i pučkoj i suvremenoj popularnoj kulturi koje posebice dolaze do izražaja kada se osvijesti ulog svih sudionika (uključujući i znanstvenike) u tvorbi stereotipnih prikaza i tumačenja rodnih uloga, rodnih simbola i rodnih metafora u sociopolitičkom diskursu."96 Rod se analizira etnološkim, folklorističkim, muzikolološkim, etnoteatrološkim i etnokoreološkim metodološkim aparatom. Za naše je istraži­ vanje najzanimljivije poglavlje „Vidljive žene i zamišljene zajednice" u kojem se istražuje način na koji rod sudjeluje u konstrukciji nacionalnih identiteta i „povi­ jesnih istina". Reana Senjković je u tekstu „Domovina je ženskog roda" istraživala personifikaciju nacionalnog identiteta kroz ženske likove. Brigitte Bardot, koja je utjelovila francusku nacionalnu ikonu Marianne, ili hrvatska manekenka koja se sustavno pojavljuje u reklamama H D Z -a devedesetih godina prošlog stoljeća ukazuju kako se propaganda koristi ženskim likom da bi definirala i perpetuirala osnovne nacionalne vrijednosti određenog doba. Znakovito je da se lik hrvatske manekenke u spotu mijenjao dinamikom promjena u društvu. U početku je pri­ kazivana u haljini koja podsjeća na narodnu nošnju i uz muškarca u vojničkoj uni­ formi te je istovremeno simbolizirala Hrvatsku koja se brani, Hrvaticu koja čeka i okamenjene virilističke rodne obrasce koji su obilježavali ratno društvo, da bi u kasnijim spotovima dobila tradicionalnu ulogu majke i supruge koja čini stup nove hrvatske obitelji.97 D ok se u ovom tekstu istražuje kako se ženski lik koristi u konstrukciji poželjne samopercepcije, Renata Jambrešić Kirin je u članku „Heroine ili egzekutorice: partizanke u 1990-ima“ na primjeru prezentacije i recepcije uloge partizanki analizirala kako masovni mediji tretiraju postupke žena koji odudaraju od zamišljene rodne slike nacije. Iako se u memoarskoj građi partizanki i ostalih sudionika rata tijekom osamdesetih godina tražio oslonac u prevladavanju druš­ tvene krize, tijekom devedesetih godine one postaju društveno nepoželjna pojava. Partizanke su istovremeno simbolizirale odbačeni i prezreni sustav i žene koje su iskoračile iz prihvatljivih uloga. Umjesto heroina, one u filmovima i medijskim 96 Jambrešić Kirin i Škokić, Između roda i naroda: etnološke ifolklorističke studije, 7-13. 97 Senjković, „Domovina je ženskog roda", 281 -298. 37 �STEREO TIPI KAO PR ED M ET ZN A N ST V E N E A N ALIZE prikazima postaju simbol moralne deformacije društva, okrutne egzekutorice.98 Ovu dvostruku ulogu „ženskosti" kao pojm a koji potvrđuje nacionalne obrasce i „drugotnost" prema kojoj se definira granica identiteta razrađuje se i u radovima Lađe Čale Feldman „Dvoglave hidre: nacija, žene i gluma" i Marijane Hameršak „Trivijalno ženstvo - Bez Trećega". Pri tom e se Lađa Čale Feldman fokusirala na propagandu, medije i kazališnu scenu tijekom devedesetih godina, a Marijana Hameršak na opterećenost reakcija javnosti i publike poratnog razdoblja rodnim tipovima iz prošlosti.99 Renata Jambrešić Kirin je objavila i autorsku knjigu D om i svijet, u kojoj obra­ đuje povijest žena i kulturu pamćenja u Hrvatskoj nakon Drugoga svjetskog rata. Polazi od tvrdnje da postoje dvije vrste povijesnog pamćenja - povijesna kultura i kultura pamćenja. Prvo označava službeno povijesno znanje koje se promovira kroz medije i školstvo, a drugo predstavlja niz individualnih povijesnih iskustva koja mogu, ali i ne moraju, biti u skladu s općim saznanjima. Posebno se zani­ ma za sraz ženskog povijesnog iskustva i nacionalne povijesne kulture, te kako on utječe na oblikovanje nacionalnih i rodnih identiteta. Proučavajući pojedina povi­ jesna iskustva žena u SFRJ, partizanka, zatvorenica na G olom otoku, prognanica i marginaliziranih umjetnica R. Jambrešić Kirin dekonstruira mehanizme kojima povijesna kultura potiskuje ženski „višak" pamćenja, te posljedice tog procesa na kreiranje identiteta.100 Potragu za uzrocima i m ehanizm ima povijesnog zaborava i marginalizacije ženskog iskustva i doprinosa označio je i zbornik Rodno/spolno obilježavanje prostora i vremena u Hrvatskoj. Taj interdisciplinarni zbornik radova pod uredništvom književnice i sociologinje Jasenke Kodrnje želi dekonstruirati način na koji su prostor i vrijeme rodno obilježeni. Prema urednici, u srži kultu­ rološke imaginacije društva stoji patrijarhalna matrica koja konstantno cenzurira pamćenje i valorizaciju povijesnih događaja. Analiza Hrvatskog općeg leksikona i imena ulica u 154 hrvatska grada pokazala je da se muška dostignuća češće zapisuju i komemoriraju, među „velikanima" obrađenim u leksikonu prevladavaju muškar­ ci, a od središnjih trgova u 154 hrvatska mjesta samo su dva dobila imena po žena­ ma. Ova se paradigma perpetuira gotovo sama od sebe, te sve veći angažman žena u javnim i umjetničkim djelatnostima u konačnici ne ostaje zabilježen u povijesnom pamćenju. Budući da su muškarci nositelji moći u sadašnjosti, oni određuju koja su znanja i dostignuća društveno važna i vrijedna pamćenja, a koja su marginalna i prepuštaju se zaboravu. U konačnici knjiga pruža uvid na koji način se kreiraju i 98 Jambrešić Kirin, „Heroine ili egzekutorice: partizanke u 1990-ima,“ 299-322. 99 Čale Feldman, „Dvoglave hidre: nacija, žene i gluma", 323-340; Hameršak, „Trivijalno i ženstveno - Bez Trećega", 340-354. 100 Jambrešić Kirin, Dom i svijet. 38 �U potrazi za značenjem pojma „stereotip* perpetuiraju rodni stereotipi u društvu. Pristupivši problemu pomalo aktivistički, urednica smatra da se postupak osvještavanja mehanizma rodne marginalizacije mora iskoristiti za borbu protiv sadašnjih obrazaca povijesnog zaborava.1 1 So­ 0 ciolozi i sociologinje bave se rodnim stereotipima kao fenomenom suvremenog društva. Zanimljiv je rad psihologinja Jasne Hudek Knežević i Mladenke Tkalčić o rodnim stereotipima u gradu Rijeci, odnosno što ispitanicima predstavlja po­ jam „tipična žena** i „tipičan muškarac**.1 2 Inga Tomić Koludarević i Mirko Petrić 0 obradili su pitanje rodnih i nacionalnih stereotipa na hrvatskim portalima širokog dosega: H tnetu i Iskonu.1 3 0 2. U potrazi za značenjem pojma „stereotip" Logično je da istraživanje o rodnim stereotipima započinje potragom za defini­ cijom pojma „stereotip.** No, značenje pojma koji je široko prihvaćen u našem je­ ziku i često se upotrebljava kako u svakodnevnom govoru tako i u znanstvenom diskursu pokazalo se fluidnim i neodređenim. Tako se u Rječniku hrvatskogjezika Vladimira Anića pojam „stereotip** uopće ne pojavljuje u obliku koji je zanimljiv za ovo istraživanje. Za Anića je stereotip „metalna ploča odlivena s matice, kopija sloga ili uvijek isti postupak, rutina**, banalnost, svakidašnjost. Iz toga se izvode izvedenice „stereotipan", odnosno koji je uvijek isti, otrcan, banalan, i „stereotipija“ koja označava „proces izrade stereotipa, odnosno kliširanih ploha ili prostorija u kojoj se taj proces obavlja**.1 4 Na sličnom tragu je i Bratoljub Klaić u Velikom 0 rječniku stranih riječi. „Stereotip** prije svega označava kao metalnu ploču koja se koristi u tipografiji, a tek njegova izvedenica „stereotipan** može imati i preneseno značenje i označuje nešto „neizmjenjivo, otrcano, banalno, ukalupljeno ili uvijek isto**.1 5 JVebster ’s New World Dictionary o f the American Language nudi tri objaš­ 0 njenja pojma „stereotype,“ pri čemu se prva dva odnose na njegovu ulogu u tipo­ grafskom procesu, a treće ga označuje kao „nepromjenjiv oblik obrasca, specifičan, fiksiran ili konvencionaln pojam ili koncept koji određen broj ljudi ima o nekoj osobi, grupi ili ideji, a ne dozvoljava individualizaciju ili kritično prosuđivanje**.1 6 0 Uočljivo je da, kada se u rječnicima pojam stavlja u kontekst komunikacije i druš101 Kodrnja, „Rodna/spolna hijerarhija javnog prostora ili žene**, 81-106. 102 Hudek-Knežević i Tkalčić, „Sadržaj stereotipa spolnih crta - komparativno ispitiva­ nje", 37-43. 103 Tomić Koludarević i Petrić, „Identiteti na mreži: rodni i nacionalni stereotipi na hr­ vatskim portalima širokog dosega", 803-825. 104 Anić, Rječnik hrvatskogjezika, 683. 105 Klaić, Veliki rječnik stranih riječi, 1243. 106 Guralnik, IVebster ’s Neto World Dictionary o f the American Language, 1396-1397. 39 �STEREO TIPI KAO PR E D M E T ZN A N ST V E N E AN ALIZE tvenc interakcije, dobiva negativne konotacije, te se ponavljaju opisni pridjevi kao otrcan, banalan, nepromišljen, nepromjenjiv, klišeiziran. 2.1 Hermeneutički pogled U znanstvenim tekstovima koji se bave ovom tematikom definicije postaju nešto kompleksnije, ali i manje ujednačene. Stereotipi se najčešće smještaju u herm e­ neutički kontekst spoznaje i komunikacije ili u proces stvaranja identiteta. Treba naglasiti da ova dva pristupa nisu kontradiktorna već se vrlo uspješno mogu među­ sobno nadopunjavati. Prema herm eneutičkom shvaćanju, stereotipi su vrsta pred­ znanja koje se ne temelji na iskustvu, već na „općem uvjerenju". No, to ne znači da su stereotipi i predrasude negativna pojava ili da su nužno netočni. S hermeneutičkog stajališta predrasude i stereotipi su preduvjet spoznaje i komunikacije. Zaključuju da razumijevanje uspijeva zahvaljujući „kao" i „pred" strukturam a koji se oblikuju u kontekstu tradicije, javnog mnijenja, prijašnjih društvenih konflikata itd.1 7 Dakle, niti se možemo niti se trebamo osloboditi predrasuda, ali ih moramo 0 osvijestiti i propitati kroz iskustva. Problem se javlja kada se ti „pred-sudovi" treti­ raju kao neosporno znanje. Teolog H einz-G iinter Stobbe to naziva „dogmatskim predrasudama" koje odbacuju mogućnost korekcije i time remete spoznajni pro ­ ces.1 8 Sljedeći problem spoznajnih kapaciteta stereotipa i predrasuda psihološke 0 je prirode i odnosi se na pojavu „samoispunjavajućeg proročanstva". Govoreći o sadržaju stereotipa rodnih crta psihologinje J. H udek Knežević i M. Tkalčić upo­ zoravaju da stereotipi imaju mogućnost realizirati se u stvarnosti, pretvarajući hi­ poteze i pretpostavke u realnost: „Fenomen samoispunjuće prognoze objašnjava činjenicu da očekivanja koje imamo o nekoj grupi ljudi uvjetuju naša ponašanja prema toj grupi, a to opet dovodi do očekivanja te grupe ljudi prem a sebi samima i do ponašanja koja su u skladu s društvenim očekivanjima. N a taj se način početna očekivanja potvrđuju u socijalnoj realnosti što još više potvrđuje stereotip".109 2.2 U službi identiteta i ideologije Sljedeće područje koje se povezuje sa stereotipima jest konstrukcija identiteta. Kao što je vidljivo iz rasprave iz prethodnog poglavlja, sociolozi, komparatisti i povje­ sničari stereotipe najčešće smještaju u kontekst izgradnje identiteta: nacionalnog, rodnog, rasnog, klasnog itd. S tog stajališta stereotipi nisu izrazi unaprijed danih 107 Feher, „Ni neutralnost ni poricanje sebe, nego otvorenost: Predrasude kao uvjeti ra­ zumijevanja", 59-70. 108 Stobbe, „Predrasude - stereotipi - slike o neprijatelju", 421. 109 Hudek-Knežević i Tkalčić, „Sadržaj stereotipa spolnih crta - komparativno ispitivanje", 37-43. 40 �Konstrukcija i dekonstrukcija stereotipa biti. O ni su „imagološki konstrukti", „posljednje okamenjene identifikacijske toč­ ke" koje se naknadno naturaliziraju, odnosno pretvaraju u „prirodne autentične biti".1 Pri tome se identiteti grade na osnovu sraza izmeđeu ,,Ja“ i „Drugog", od­ 10 nosno na graničnim oprekama autostereotipa i heterostereotipa.1 1 No, ukoliko 1 stereotipi igraju važnu ulogu u kreiranju ideologije o tome tko smo/tko bismo trebali biti mi i tko su i kakvi su drugi, oni se ne mogu promatrati kao marginalni, okamenjeni otpaci kulturne retorike, već postaju kulturni elementi od izvanredne društvene moći. Stereotipi u konačnici imaju veliki utjecaj na društvo koje ih je prihvatilo. Rodne studije ističu ulogu koju imaju u kreiranju, legitimiranju i perpetuiranju moći, a povjesničari koji se bave nacionalnim identitetima upozoravaju na načine na koje stereotipija objašnjava društvo u kojem je nastala, utječe na kre­ iranje „povijesne istine" i stvara dojam „tradicije" i „pravednosti". Pri tome razne vrste stereotipa i identifikacijskih odrednica nemaju jednako društveno značenje već slijede određen hijerarhijski obrazac. Ovo je uočljivo u trenucima kada po­ jedinci ili grupe odluče odustati, odnosno promijeniti određenu identifikacijsku točku. Promjena zanimanja, uspon ili pad na društvenoj ljestvici u pravilu izaziva zanimanje, podsmjeh, zavist ili sažaljenje, ali ne ostavlja veće tragove na društvo. Promjena nacionalnosti ili vjere izaziva polemike, etičke diskusije, eventualno osu­ du i evocira ideju „izdaje," dok promjena spola ili rase u potpunosti marginalizira pojedince i etiketira ih kao devijantne osobe. Stoga se znanstvenici i znanstvenice koji analiziraju problem identiteta najčešće fokusiraju na rodne, rasne i nacionalne stereotipe. 3. Konstrukcija i dekonstrukcija stereotipa Dekonstrukcija izgradnje stereotipa u pravilu znači dekonstrukciju vladajuće ideo­ logije i otkrivanje načina na koji strukture na pozicijama moći kreiraju odgovaraju­ ću stvarnost i društvo. Pri tome se postavljaju pitanja: kako nastaju stereotipi ? Tko ih proizvodi? Kada nastaju? Kako se prenose? Koju funkciju izvršavaju u društvu? N a koji način opstaju, odnosno nestaju iz društvene imaginacije? Odgovori nisu uvijek jednoznačni niti pretjerano analitički. Mnogi se radovi zaustavljaju tek na jednom segmentu ove problematike, ignorirajući dubinu problema ili pružajući pojednostavljena rješenja. Imagolozi posvećeni pitanjima konstrukcije stereotipa često zapinju na utvrđivanju odnosa i korelacije između stvarnosti i umjetničkog svijeta, a povjesničari ponekad olako označuju prirodu i značaj stereotipa i foku­ siraju se isključivo na njihovu realizaciju u funkciji konkretne povijesne pojave. Zanimljivo viđenje procesa konstrukcije stereotipa dala je Dubravka Oraić Tolić. 110 Oraić Tolić, „Hrvatski kulturni stereotipi: Diseminacije nacije", 30. 111 Pageaux, „Od kulturnog imaginarija do imaginranog", 125-151. 41 �STEREOTIPI KAO PR E D M E T ZN A N ST V E N E A N ALIZE Prema njoj temelji proizvodnje stereotipa su emocije: želje i strahovi. O n i kreira­ ju imagologiju, imagologija gradi ideologiju, ideologija generira diskurs, diskurs stvara stereotipe koji se prezentiraju kao samo po sebi razumljive činjenice. Stoga D. Oraić Tolić prepoznaje sedam strategija izrade identiteta: „imaginacija, totalizacija, naturalizacija, generalizacija, diskriminacija i dominacija". Prvo postoji ideja o „Ja" koje se razlikuje od „Drugog". Zatim ta ideja postaje apsolutna i jedin­ stvena, a u sljedećem koraku ona se nameću kao esencija „Drugoga" (npr. „židov­ sko lihvarenje", „rusko pijančevanje," „ženska glupost"). Ovaj proces često prati generalizacija prilikom koje se jedna karakteristika identificira s cijelom grupom (npr. Hrvati su fašisti, „ljudi" su oženjeni, odrasli muškarci). Slijedi diskriminacija koja se može provesti putem šala, viceva ili sintagmi (npr. guska ili kokoš za žene). Proces završava masovnom institucionalnom proizvodnjom simbola kojima je za cilj imaginaran svijet pretočiti u realan (primjerice način na koji m odna industrija pokušava stvoriti idealnu ženu) i dominacija „Svoga" nad „Drugima".112 S druge strane, Olivera Milosavljević smatra da historijski stereotipi nastaju na temelju bipolarnosti relacija „prošli-željeni, kontinuitet-diskontinuitet, historija/tradicija-izbor; nacija/etnos-individua, iracionalni argum enti-racionalni zahtjevi, sloboda-razumijevanje“. Proučavajući nacionalne stereotipe i autostereotipe „srpstva" u međuratnom razdoblju, ona zaključuje da je em ocionalna obojenost stereotipa tek krinka iza koje se skrivaju konkretni teritorijalni, politički i drugi zahtjevi. Iracionalnost stereotipa, tvrdi autorica, ima sasvim razumno opravdanje. O ni su namjerno emocionalno obojeni kako bi imali veći efekt na slušatelja. Uzvišen, svet, neponovljiv prizvuk stereotipa lakše prodire do publike od često vrlo materijalnih zahtjeva koje u biti prom iču.1 3 1 Ovo otvara pitanje funkcije stereotipa, odnosno kakvu ulogu imaju stereotipi u suvremenom društvu. Iz perspektive rodnih studija stereotipi su važni za odr­ žavanje socijalnog i simboličkog reda. Rodni obrasci pružaju ideju prirodne utemeljenosti društvene hijerarhije i održavaju neravnotežu moći.114 Imagolozi ističu da korištenje stereotipa može imati i umjetničku funkciju, primjerice ironiziranja ili lakše komunikacije s čitateljima. Raspravljajući o filmskoj adaptaciji poznatog bestselera D nevnik BridgetJones, Tatjana Jukić osvrnula se i na način na koji roman i film koriste nacionalne i rodne stereotipe u svrhu kreiranja likova, ali i stjecanja simpatija čitatelja. Fizički obračun dva glavna junaka smješten je u grčki restoran, a glavni muški lik je odvjetnik za ljudska prava i time predstavlja idealnog muškarca 112 Oraić Tolić, „Hrvatski kulturni stereotipi: Diseminacije nacije", 29-34. 113 Milosavljević, „Metodološke pretpostavke istraživanja nacionalnih stereotipa. Pri­ mjer: 1918 - 'oslobodioci' i 'poraženi'". 114 Tomić Koludarević, „Konstrukcija spolnosti i tolerancija", 331-345. 42 �Konstrukcija i dekonstrukcija stereotipa - građanina, njegov oponent, negativac, neprestano se politički nekorektno izra­ žava o ratovima i patnjama u svijetu, bosanskim izbjeglicama itd. No, ovo umjet­ ničko korištenje i poigravanje stereotipima ima sasvim konkretnu posljedicu u realnom svijetu: njihovo perpetuiranje i širenje.11 Povjesničari pak smatraju da 5 stereotipi igraju važnu ulogu u političkoj borbi za kontrolu kolektivnog pamćenja. O ni čine osnovu za izgradnju sadašnjosti s prividom kontinuiteta i bezvremenosti. Kroz njih se popularne ideje društva ahistorijski preslikavaju u prošlost, a povi­ jesni procesi se neupitno vrednuju kao pozitivni ili negativni. Trenutni trendovi i ideje tako dobivaju lažan dojam tradicije i povijesti te za suvremenike postaju neupitne istine. Pri tome se uočavaju dvije zanimljive činjenice. Prva je da se ste­ reotipi znatno više koriste u prijelomnim povijesnim trenucima. Vrijeme nakon revolucije, ratova, promjena društvenog uređenja vrvi stereotipnim leksikom što se lako može povezati s prethodnim objašnjenjem uloge stereotipa u „izmišljanju tradicije? D ruštvo se tijekom povijesnih lomova redefinira, otvara se atmosfera za velike i naizgled neminovne promjene, a masa se, ponekad i nesvjesno, potčinjava novim potrebama. Posezanje za stereotipima pruža privid stabilnosti i tradicije i mogućnost povezivanja novih vrijednosti i starih paradigma. Stoga je novo druš­ tvo u svojim začecima često obojeno raznim ideološkim konstruktima: nacional­ nim, patrijarhalnim, političkim .1 Druga činjenica na neki način se nadovezuje na 16 prvu i ukazuje da stereotipi pokazuju veliku^elastičnost i dugovječnost. Pokazalo se da oni često uspijevaju nadživjeti svoje kreatore, sustave i ideologije koje su ih stvorili, s tim da u tom procesu dobivaju novo značenje ili novi predznak. Olivera Milosavljević zaključila je da se određeni stereotipi srpske imaginacije zadržavaju, a da se objekti stereotipa pri tom mijenjaju. Primjerice, sintagma „mrze Srbe i sve srpsko" postoji već više od sto godina, a „mrzitelji" se mijenjaju od Bugara, preko Albanaca, H rvata do Amerikanaca. Nadalje, nakon pada komunističkih režima, u tranzicijskom društvu zadržala se crno-bijela slika povijesti, ali se ideja o tome što je crno, a što bijelo obrnula.117 Iz toga slijedi da stereotipi vrše i stabilizacijsku funkciju u društvu u vrijeme velikih promjena te, posljedično, društvo u tranziciji na kraće ili dulje vrijeme postaje konzervativno. Ukoliko stereotipi aktivno sudjeluju u oblikovanju realne stvarnosti i promi­ canju određene ideologije i racionalnih zahtjeva, može li se dekonstrukcijom doći 115 Jukić, „Gospodin Darcy i Pemberley Press. Vidljivo i nevidljivo u filmu Dnevnik BridgetJonesu, 227-233. 116 Cipek i Milosavljević, 1918. Kultura sjećanja. Povijesni lomovi i svladavanje prošlosti, 7-10; Milosavljević, „Metodološke pretpostavke istraživanja nacionalnih stereotipa. Primjer: 1918 - 'oslobodioci' i 'poraženi'". 117 Milosavljević, „Metodološki problemi izučavanja stereotipa Srba o Hrvatima i Hrva­ ta o Srbima", 171-187. 43 �STEREO TIPI KAO PR E D M E T ZN A N ST V E N E AN ALIZE do njihovih „proizvođača"? T ko je odgovoran za konstrukciju stereotipa? Postoje li pojedinci ili društvene grupacije koje svjesno i organizirano koriste njihov p o ­ tencijal u promoviranju vlastitih ciljeva ili se proces odvija izvan strukturalne razi­ ne, kao posljedica neke apstraktne društvene inercije prem a velikim promjenam a i potresima sustava vrijednosti ? O dnosno, možemo li stereotipiju prom atrati kao svjestan proces upravljan od strane moćnika „iz sjene," ili se jednostavno radi o neosviještenom elementu psihologije mase koji u konačnici koristi pobjedničkoj ideologiji ili o kombinaciji te dvije teze? O dgovor nije niti jednostavan niti jed­ noznačan. Glavni generator stereotipa obično je ideologija, a svaka ideologija ima svoje začetnike, filozofe, promicatelje. M ogu li se ove interesne grupe povezati s planskom konstrukcijom stereotipa? Povjesničari često izbjegavaju direktan od­ govor na ovo pitanje. Kreatori izmišljenih tradicija ostaju apstraktni „Oni". Kada je Leonor Davidoff objašnjavala oblikovanje separatnih sfera tijekom industrij­ ske revolucije, kao njezine promicatelje imenovala je građansko društvo. Dunja Rihtman Auguštin povezala je način na koji se socijalistički način obilježavanja vremena oslanjao na pučke tradicije i običaje s ciljevima socijalističke ideologije. Dubravka Oraić Tolić je za oblikovanje paralelnih nacionalnih sustava stereotipa optužila dvije ideologije: jugoslavenstvo i kroatocentričnost. Sulejman Bosto je za pojačan razvoj stereotipa u tranzicijskom društvu optužio vakuum vrijednosnog sustava i „politički motivirane strategije manipulacije."118 No, tko su konkretno te grupacije i jesu li one proces pokrenule i upravljale njima svjesno? Olivera Milosavljević smatra da se ne može govoriti o svjesnom i kontroliranom procesu. Zaključuje da su grupacije koje prom iču stereotipe heterogene i bez svijesti o zajedničkoj akciji. O no što ih povezuje jest korištenje zajedničkih strategija u svrhu promoviranja vlastitih interesa.119 N apokon, sama činjenica da se neki stereotipi u određenom povijesnom trenutku mogu koristiti u službi određene ideologije, dok će u sljedećem razdoblju biti upereni protiv nje, upućuje da ideologije nemaju potpunu kontrolu nad sustavom proizvodnje ste­ reotipa. Iste stereotipe m ogu istovremeno koristiti različite društvene ideologije (recimo patrijarhalnost i nacionalizam) s time da će ih pri tom svaka manipulirati prema vlastitim potrebama. M ožemo zaključiti da su stereotipi sastavni dijelovi komunikacije i kulturni segmenti društva, koje ideologije mogu iskoristiti, prena118 Davidoff, „Adam spoke first and named the orders of the w orldm asculine and feminine domains in history and sociology“, 85-104; Rihtman Auguštin, „Metamor­ foza socijalističkih praznika", 21-32; Rihtman Auguštin, Ulice moga grada, Beograd, 124-125; Rihtman Auguštin, Etnologija i etnomit, 229-235; Bosto, „Teorije sjećanja. Motivi, pretpostavke, kontekst", 27-41. 119 Milosavljević, „Metodološki problemi izučavanja stereotipa Srba o Hrvatima i Hrva­ ta o Srbima", 174. 44 �Konstrukcija i dekonstrukcija stereotipa mijeniti, preoblikovati, ali ne i kontrolirati. O ni žive vlastiti život u heterogenom sustavu strategija prenošenja, proizvodnje i oblikovanja stereotipa. Ostaje pitanje kako se stereotipi prenose? Kojim mehanizmima određena idej­ na konstrukcija dolazi do širih slojeva i postaje element masovne upotrebe. Joep Leerssen smatra da se stereotipi oblikuju i šire unutar književnosti. Umjetnički tekstovi, tvrdi on, baziraju se na uspostavi povjerenja između čitatelja i književnika te stoga proces čitanja otvara kanale kojima stereotipi lako prelaze u realnost.12 0 No, Davor Dukić upozorava da iej. Leerssen precijenio važnost književnosti u mo­ dernom društvu te da su danas film i mediji glavni generatori proizvodnje stereo­ tipa.1 1 Povjesničari se najčešće osvrću na medije kao izvore stereotipnih prikaza, 2 proučavajući pri tom njihovu manifestaciju u tiskovnim materijalima i električ­ nim medijima. Kao važan izvor prenošenja stereotipa prepoznati su odgoj, škol­ stvo i udžbenici. U tu svrhu analiziraju se školski programi, udžbenici povijesti, hrvatskog, biologije ili bon-ton. Nadalje, važan čimbenik širenja i perpetuiranja stereotipa jest zakonodavstvo koje u suvremenom društvu igra kompleksnu ulogu. O no istovremeno leži na okamenjenim stereotipiziranim obrascima pri čemu daje mogućnost da ideje zažive u realnom životu, dok s druge strane, suvremeno zako­ nodavstvo vrši i ulogu zaštite i promovira ideju „nediskriminatornogdruštva*. Na­ cionalni, rodni, vjerski i rasni stereotipi manifestiraju se i u različitim pravilnicima i propisima društva, radnih organizacija, osiguravajućeg društva itd. Heterogenost manifestiranja i načina prenošenja stereotipa predstavlja metodološki problem znanstvenicima koji se njima žele baviti. Na koji se način uopće znanstveno može obraditi ovako fluidan i sveprisutan fenomen? Olivera Milosavljević smatra da se znanstvenik mora usmjeriti na kvan­ titativnu zastupljenost određenog vrijednosnog stava i njegovu prepoznatljivost. S druge strane, imagolozi se često kvalitativno fokusiraju na određeno književno dje­ lo, jednog ili više autora u točno određenom razdoblju sužavajući tako referencijalan okvir i ograđujući se od ostalih vanjskih utjecaja. Povjesničari se također koriste metodološkim ogradama: usmjeravaju se na jednu vrstu stereotipa i jedan sustav u određenom vremenskom razdoblju (primjerice, rodni stereotipi u obrazovnom sustavu nekog razdoblja) ili međusobno stereotipiziranje dvije etničke matrice kroz medije ili proučavaju imagoloških neslaganja tijekom kontakata i konflikta dva ideološka obrasca. M ogućnosti istraživanja stereotipa su neiscrpne, baš i kao i spoznaja o njihovom utjecaju i značaju u društvu. Zanimljivo da većina povjesničara stereotipe ocjenjuje kao negativne pojave ili barem nuspojave negativnih društvenih procesa. Inga Tomić Koludarević i Mirko 120 Leerssen, „Imagologija: povijest i metoda“, 169-185. 121 Dukić i dr., Kako vidimo strane zemlje. Uvod u imagologiju, 18. 45 �STEREO TIPI KAO PR ED M ET ZN A N ST V E N E AN ALIZE Petrić u istraživanju o rodnim i nacionalnim stereotipima na mreži zaključuju da su stereotipi koji se pripisuju pojedinim grupacijama posljedica nerazmjera moći, a često korištenje rodnih i nacionalnih stereotipa ukazuju na „antim oderne" ten­ dencije u društvu.1 Natalija Rumenjak smatra da su oni posljedica nedem okrat­ 22 skih procesa, neslobode medija, nacionalizma i političke ideologije, dok Olivera Milosavljević zaključuje kako je slabo obrazovanje plodno tlo za negativno stereotipiziranje drugih i pozitivnoj autopredodžbi.123 Ovaj pristup je vrlo optimističan jer u konačnici ostavlja m ogućnost za postojanje nekog utopijskog demokratskog, liberalnog, multikulturalnog, obrazovanog društva u kojem stereotipi i predrasude ne bi postojale. No, prema herm eneutičkom uvjerenju tada ne bi bilo ni kom uni­ kacije. O dređenu sumnju u ovakav rasplet događaja dala je Dubravka O raić Tolić. Ustvrdivši paradoksalnu situaciju da je hrvarsln nacija napokon uspjela izgraditi j H ;nfrvpn n ac re n lm d isku rs n trenutku Frada-m ^n^M lti ku lt u rni obrad i odlaze u pgvjjest, a globalno društvo ulazi u eru m ultikulturalnosti, ona se pita nije li to novo društvo tek krinka za nove nositelje monologa: kapital i medije.124 4. Terminologija Rasprava o stereotipima u hermeneutičkim, ideološkim, imagološkim obrascima ukazala je određene nejasnoće u terminologiji. Stereotipi se u ovim tekstovima koriste usporedno s drugim pojmovima - p redrasudama, identitetim a, predodž­ bama, ponekad uz jasnu distinkciju, ponekad kao sinonim i ili bez ponuđenog objašnjenja. Ovo otvara problem imenovanja i podvlačenja jasne granice. Koji je odnos između stereotipa i predrasuda? Kada za neku predrasudu možemo reći da je stereotip i obrnuto? M ožemo li u određenim situacijama stereotipe i predrasude tretirati kao sinonime? Ukoliko se identiteti grade uz pom oć stereotipa kako m o­ žemo ustvrditi kada je neka odrednica dio identiteta, a kada tek predstavlja stere­ otip o naciji, rodu, rasi itd.? Primjerice, ukoliko neka ženska organizacija za sebe izjavi da promovira ženske vrijednosti:osjećajnost, brižnost, religioznost, govori li ona o identitetu ili autostereotipima? Postoji li uopće grupni identitet? M ijenja li se situacija kada se prijeđe na pojedinačna iskustva? Ukoliko neka'osoba za sebe izjavi da je ona kao prava žena osjećajna, samopožrtvovana i brižna može li se sma­ trati da govori o svom identitetu ili tek izražava niz stereotipa i autostereotipa? 122 Tomić Koludarević i Petrić, „Identiteti na mreži: rodni i nacionalni stereotipi na hr­ vatskim portalima širokog dosega", 803-806. 123 Rumenjak, „Ideološki stereotipi u zagrebačkoj javnosti početkom XX. stoljeća - Ob­ zor i Srbobran 1901.-1902. godine", 131-170; Milosavljević, „Metodološki problemi izučavanja stereotipa Srba o Hrvatima i Hrvata o Srbima", 171-187. 124 Oraić Tolić, „Hrvatski kulturni stereotipi: Diseminacije nacije", 34. 46 �Terminologija Mogu li se i u kojem trenutku autostereotipi realizirati kao identiteti? I mogu li stereotipi prestati biti predrasude? Pokušaj jednostavnog objašnjenja O odnosu srrrftnripa, predrasuda i idfjnritfira glasio bi otprilike ovalfr> ^ r^r>ripi nasraj1 »a bazi predrasudam identiteti se obli1 a k aju n a osnovu -stereotipnoj tekstovima u kojima se objašnjava hermeneutičko shvaćanje spoznaje daje se prednost pojmu „predrasude" Tako Istvan M. Feher zaključuje da su stereotipi neosporno posljedice predrasuda. Na to ga upućuje nji­ hov km r i šahloniziran karalcrpr koji je posljedica pgdoka7anng i nrp^tvrden^g zujanja. Ustvrdivši u uvodu članka da su stereotipi u svojoj biti predrasude, u dalj­ njem tekstu koristi gotovo isključivo pojam predrasude.1 5 S druge strane, Heinz 2 Giinter Stobbe pravi jasnu distinkciju između predrasuda i stereotipa. Za njega su predrasude unaprijed stvorena mišljenja koja nisu nužno ni točna ni kriva. Stere­ otipi su pak one predrasude koje nekoj skupini dodjeljuju određene pozitivne ili negativne karakteristike i time prejudiciraju njihovo ponašanje.126 Treba naglasiti da jedan i drugi autor naglašava važnost nedostatka osobnog iskustva kao nezaobi­ laznu odrednicu predrasuda, kao i činjenicu da ona ne mora nužno biti kriva. Ovo ostavlja prostor da se stereotip potvrdi na testu osobnog doživljaja i tada teoretski prestaje biti pred-rasuda. No, postavlja se pitanje ostaje li tada i dalje stereotip? Pitanje odnosa identiteta i stereotipa također je kompleksno. Imagolozi koji su nastali na juševinam akom pararisričke potrage za nacionalnim identitetima jasno su odaslali poruku: ^ e postoje nacionalni identiteti, postoje samo nacionalni stereo tif^P ri tome simultano koriste pojam stereotip i predodžbe te se javljaju slične složenice autostereotipi i heterostereotipi zajedno sa autopredodžbe i heteropred&džbe. Uz to, M anfred S. Fischer lansirao je pojam „imagotip", koji bi označavao iffiiiednosno obojene predodžbe^o stranim zemljama u specifičnom povijesnom trenutku. T^o, nisu svi imagolozi pristali uz njegov prijedlog te se među njima i dalje koristi pojam stereotip. 125 Feher, „Ni neutralnost ni poricanje sebe, nego otvorenost: Predrasude kao uvjeti ra­ zumijevanja", 37-56. 126 Stobbe, „Predrasude - stereotipi - slike o neprijatelju", 417-420. 47 ��IV. tiAT1 RODNI STEREO TIPI ! N etom nakon završetka Prvoga svjetskog rata novinarka i književnica Marija Jurić Zagorka1 7 krenula je prema prostorijama „CospojinskogJduba1 humanitarne 2 , ženske udruge u kojoj su se okupljale dame iz tadašnjih elitnih zagrebačkih obite­ lji.12 U očima dotičnih gospođa, Zagorka je Kila društvena sablazan: žena koja je 8 pobjegla od muža, odrekla se miraza i odlučila živjeti od-svoga-tada, i to političkog novinarstva, koja je prezirala društvenu hijerarhiju, zauzimala se za socijalno obe­ spravljene slojeve društva, upozoravala zagrebačke prolaznike da govore hrvatski, a ne njemački jezik, u svakom slučaju društvena marginalka koju su zagrebačke gospođe prezirale, baš kao što je ona prezirala njihov način života i svjetonazor. Njihovi su se dotadašnji odnosi svodili na okršaje pri čemu su zagrebačke dame postajale teme Zagorkinih satira, a Zagorka je bila meta njihovog podrugivanja, izmišljanja nadimaka, javnog prebiranja njpbiprtg rađa i protestnih pisama u koji­ ma se zahtijevao njezin otkaz.1 9 Zagrebačke dame i Zagorka bile su dva različita 2 svijeta, pozicija i opozicija, te ih je Zagorka krenula obavijestiti kako je njihovo vrijeme prošlo: Na dan klupskog sastanka, odemo nas nekoliko žena na čelu sa Ženkom Frangeš, u klubske prostorije. Mene su odabrale za govornika. Najavim gospođama, da <n-,<r^ra v r e m e n a a n srm -n g arslce reakcije razorena, padaju naslovi, položaji, vrednota je samo radna sposobnost i poštenje i stoga treba „Gospojinski klub“ pretvoriti » dfrr>f>lfr3t'I^f> ^nižryn Bio je to nezapam­ ćen prizor. Gospođe su upravile u mene poglede pune duboke mržnje i prePuna dva sata trajala je vrlo uzbuđena debata, a konac je bio taj da se klub raspao, a 7 ? n k a F r a n g e š nsnnvala_jf> H e m o k ra rsk o -fln išrv o žena!*130 127 Marija Jurić Zagorka bila je hrvatska novinarka i spisateljica, urednica Ženskog lista i Hrvatice, a kratko vrijeme tijekom 1903. uređivala je i Obzor. Pisala je za brojne novine, a njezina opsežna bibliografija i dalje plijeni pažnju čitateljstva. Gotovo svako njezino djelo odražava tri osnovne komponente njenog rada: nacionalnu, socijalnu i f e m in is tič k u. 128 p C o s p o jin tk i k1nhMn s rm v n la -je-1 9 0 2 .^ 7 .e m a ljs k a gospojinska udruga za naobrazbu i zaradu ženskinja u Hrvatskoj i Slavoniji" (osnovana 1900.) sa zadatkom razvijanja društvene svijesti, organizacija tečajeva i dobrotvornih akcija. Predsjednica udruge bila je banica Margica Khuen-Hedervarv. a tajnica Marija lambrišak. 129 Marija Jurić Zagorka, „ 'Što je moja k riv n ja ? 451-499,454-457,465,478-484. 130 Jurić Zagorka, „ 'Što je moja krivnja?'“, 483. 49 �RAT I R O D N I STEREO TIPI Ovaj slikovit i dramatičan prizor dočarava uvjerenje (i strah) d a je kraj rata ozna­ čio i kraj jedne ere nakon koje slijedi smjena položaja moći i društvenih klasa. „Gospojinski klub“ bio je simbol elitizma i uglednih dokonih dama. Zagorka je bila samostalna, samosvjesna em ancipirana žena i smatrala je da je došao trenutak kada svoje rivalke može obavijestiti da su upravo postale dinosauri.1 1 3 No, što se^91^)godine zaista dogodilo? Kako to da se utjecaj Prvog svjetskog rata nije zaustavlona prekrajanju karata i smjeni vladarskih kuća, već se prelio u svakodnevicu, na način na koji su ljudi objašnjavali i pozicionirali svoj položaj u društvu, definirali životne ciljeve i rangirali društvene vrijednosti? Možemo li d o ­ ista ustvrditi da je rat unio velike prom jene u rodne ndnrup, redefiniran pr^irije moći Lkoncepte-rodnih identiteta? I koliko su prom jene uzrokovane ratom bile trajne i duboke? 1. Teorije o ratu i rodu Sve do osamdesetih godina prošlog stoljeća u zapadnoj historiografiji vladalo je uvjerenje da je Prvi svjetski rat imao izuzetno velik utjecaj na položaj žena. Ideja se temeljila na euforiji koja je vladala nakon rata, na činjenici da su žene održale poza­ dinski front i pri tom e okupirale brojna zanimanja koja su dotad bila rezervirana za muškarce, a netom nakon rata žene su u nekim državama dobile pravo glasa, skra­ tile suknje, ošišale kosu i uključile se u propitivanje^seksualnosti. No, u posljednjih tridesetak godina ideja o j^ Jik o jn jjJo z iciv n o n u itjss^^ rata nije se uspjela potvrditi na testu povijesne analize, a povjesničari i povjesničarke zauzeli su različita stajališta - od toga da je Prvi svjetski rat imao malo stvarnog utjecaja na položaj žena, odnosno da je rat u biti ^ frio pravi duh ženskog pokreta ili pak da je utjecaj rata na društvo bio kratkoročan i bez važnijih posljedica na društvene procese. U poznatom radu „The Great War and the Triumph o f Sexual Division" F, Thebaud problematizira popularne pretpostavke o utjecaju rata na kasniji položaj žena. Prije svega ona naglašava da rat nije imao pozitivan utjecaj na političku i eko­ nomsku emancipaciju žena. Naprotiv, uvjerena je da je rat u b^'< ^ ncr^/in snfražerske pokrete n Velikoj Britaniji i SAD-u. gdje SU aktivistice z a fjfznnle svoie zahtjeve u ime viših nacionalnih ciljeva. Stoga je stjecanje političkih prava nakon rata u biti zakašnjela posljedica sufražetskih napora, a ne priznanje ženskoj podršci u pozadinskom frontu. F. Thebaud odbacuje i tezu da je rat označio veliku prekret­ nicu u zapošljavanju žena. Rat je samo porem etio proces uključivanja žena u sustav 131 Radi se o raspuštanju „Gospojinskog kluba" 1918. godine i formiranju „Kola sestara SHS“, kasnije „Kola jugoslavenskih sestara". Više vidi u: Benyovsky, „Dobrotvorna gospojinska društva u Hrvatskoj od osnivanja do Prvog svjetskog rata", 73-93. 50 �Teorije o ratu i rodu rada, a poremećaji nisu nužno išli ženama u prilog. One početkom rata u većem broju dobivaju otkaze zbog smanjene potražnje na tržištu, ali nakon dugoročnog ratovanja počinje nevoljko pojačano zapošljavanje žena i to u onim sektorima koji su do tada bili rezervirani za muškarce. No, poslijeratno vrijeme obilježio je pro­ ces otpuštanja i otežanog zapošljavanja žena. F. Thebaud naglašava da ne postoji jedinstveno žensko ratno iskustvo. Mlade gradske žene dobile su priliku zarađivati više novca i uživati u novostečenoj slobodi, dok su udate žene s djecom i seoske žene osjećale samo terete rata (nestašice, gubitak voljenih osoba, teror i strah). Na­ dalje, insistiranje ratne propagande na jasnoj granici rodnih uloga u nacionalnoj zajednici (muškarci su vojnici, a žene majke) te briga službene politike za očuvanje „ugroženog" muškog elementa u društvu rezultirali su zaoštravanjem rodnih od­ nosa u poslijeratnom društvu. Neposredno nakon rata žene su više vezane uz kuću i majčinstvo, a feministice umjerenije u svom pristupu. S druge strane, kraj rata označava početak procesa dubokih društvenih promjena koje će bitno utjecati i na mogućnosti i dnevnu rutinu žena. Nove mlade generacije žena bave se spor­ tom, plešu na modernu muziku, obrazuju se i istražuju svoju seksualnost, te u većoj mjeri odlučuju o svom životu.1 2 Dakle, mogli bismo sumirati da je F. Thebaud 3 zaključila da su posljedice rata na položaj žena bile kratkoročno negativne, ali je nakon prolaznog poslijeratnog šoka i procesa normalizacije društvo ušlo u fazu redefiniranja rodnih obrazaca. Sušan Kingsley Kent zauzela je stav da je rat izvršio snažan utjecaj na_položaj žena i tijek ženskog pokreta. Zaključila je da je Prvi svjetski rat dokinuo radikalni ^ feminizam u Velikoj Britaniji te su nakon rata ..nove feministice" bile spremnije na brojne kompromise. Pristale su na parcijalno dobivanje_praya glasa.1 3 uvođenje 3 protektivnog zakonodavstva, promovirale su jednakop^vnr>cr nmjptrn jpdnalmsri i oslanjale se na argumente spefifičnjh^porrehe žena i-majka. Uzroke transforma­ cije autorica traži u podjeli unutar feminističkog pokreta koji je sada trebao oču­ vati pozicije stečene za vrijeme rata i antifeminističkom i mizoginom raspoloženju koje je zavladalo nakon rata. Naime, ratna propaganda prizivala je tradicionalne vrijednosti te prikazivala dihotom nu sliku društva podijeljenog na dom i ratište. Takav pristup trebao je očuvati moral i opravdati potrebu ratovanja, ali je u konačnici izazivao osjećaj usamljenosti i izdanosti kod vojnika koji pate u rovovima dok žene uživaju u obiteljskom miru. Istovremeno, ratna stvarnost preokreće rodne uloge budući da vojnici pasivno čekaju na frontu, a žene zauzimaju aktivnu ulogu u ekonomskim procesima. Stoga je poslijeratno društvo obilježavao defenzivni, 132 Thebaud, „The Great War and the Triumph of Sexual Division", 21-75. 133 Nakon Prvoga svjetskog rata pravo glasa u Velikoj Britaniji dobili su svi punoljetni muškarci i žene koje su napunile 30 godina. 51 �RAT I R O D N I STEREO TIPI mizogini maskulinitet, te pacifistički fem initet.134 N o, iako je teorija S. Kingsley Kent naišla na zanimanje u povjesničarskim krugovima, dio povjesničarki nije bio uvjeren njezinom argumentacijom. Zamjeraju joj da previđa tradiciju umjerenog feminizma te da je svoje zaključke bazirala isključivo na događajima neposredno nakon rata zanemarujući slojevitost problematike i razvitak feminizma tijekom tridesetih.1 5 3 S druge strane, Sušan Grayzel u knjizi Women a n d the First World War smatra da se utjecaj Prvoga svjetskog rata na'položaj ženaltreba gledati u kontekstu povije­ snog kontinuuma. Rat je neke procese prekinuo, neke ubrzao, a neke preusmjerio. Stoga njegove posljedice ne mogu biti jednoznačne: pozitivne ili negativne. Za vri­ jeme rata ruše se brojne barijere u zapošljavanju žena i one dobivaju priliku stjecati nova znanja i vještine. Iako je ovaj proces obrnuo smjer u poslijeratnom razdoblju, snažan zamah ulaska žena u sustav obrazovanja više se nije mogao zaustaviđ-Jlat je poticajno utjecao na proces nacionalizacije žena, uspostavio je vezu između(ženskog jjflkrčt^i i(držayeJosvijestio žene kao korisne članice zajednice, te potaknuo rasprave o položaju žena u društvu i ženskoj seksualnosti. No, istovremeno za vri­ jeme rata žene doživljavaju emocionalne, psihičke i fizičke traume. Ratni i porat­ ni procesi i^ v rs tiliju jd e ju da n^jrintfvrfeL^ m a r i n s cito predstavljaju prim arne odrednice^ženskog identiteta^Rat je konačno definirao pacifizam kao prepoznat­ ljivu karakteristiku feminiteta, ali je ovaj proces imao dvojake posljedice. S jedne strane, isticalo se daje političko angažiranje žena zalog politici mira, s druge strane ženski pacifizam izazivao je sumnju u njihovu spremnost obrane nacionalnih in­ teresa. Autorica zaključuje da su posljedice rata na rodne uloge bile dugoročne ili kratkoročne i često nisu bile jednake za pripadnice različitih klasa. N o, iako žensko iskustvo rata nije bilo jedinstveno ono ima jednu zajedničku točku: različito je od muškog ratnog iskustva. Naime, ženski doprinos ratnim naporima u principu je bio dobrovoljan i nije uključivao vojevanje. Stoga je on često percipiran kao manje vrijedan i lako se previđa u historiografskim pregledima.136 Navedeni radovi daju uvid u raznolikost interpretacija uzročno-posljedičnih veza između Prvoga svjetskog rata i rodnih uloga, ali ujedno i ukazuju na nekoliko zajedničkih problema koji su okupirali pažnju autorica. 134 Kingsley Kent, ,,World War I and the Demise of British Feminism", 232-253; Kingsley Kent, Making Peace: The Reconstruction o f Gender in Interivar Britain, Princeton, 1993. 135 Isto; Sohn, „Sušan Kingsley Kent, Making peace. The Reconstruction of Gender in Interwar Britain", 139-140. 136 Grayzel, Women and the First World War\ Grayzel, Women ’s Identities at IVar: Gen­ der, Motherhood, and Politics in Britain and France during the First World War. 52 �Teorije o ratu i rodu Prije svega, tu je pitanje veze između^enskog^doprmosal ratnim naporima na­ cije i stjecanja p/plitičkih prava fiakon rata. Pri tome su anglosaksonske autorice sklone priznati određen utjecaj ženskog ratnog iskustva na otvaranja političke arene ženama, dok je francuska povjesničarka Fran^oise Thebaud zaključila da je povezivanje ovih pojmova posljedica poslijeratne propagande i da nema nikakve veze sa stvarnom pozadinom društvenih procesa. Drugo je pitanje rata kan gpnf n t nra-glconnnvilcp erm nrip'icijf* žena. Većina autorica zaključuje da su posljedice na ovom planu dvojake. Kratkoročno, rat je ženama na određeno vrijeme otvorio bolje plaćena radna mjesta, ali su one bez njih ostala netom nakon završetka demobilizacije. Dugoročno, nakon rata dolazi do otvaranja obrazovnih institucija i državnih službi, što se pozitivno odrazilo na buduće generacije žena. No, ovdje se možemo zapitati u kojoj je mjeri otvaranje vrata obrazovnih institucija ženama posljedica rata ili je ono tek završetak procesa koji je započeo još krajem 19. stoljeća. Uz to, većina autorica složila se da prve poslijeratne godine nisu bile obilje­ žene redefinicijom rodnih obrazaca i ženskom emancipacijom, već naprotiv jača: njem virilističkog elementa u društvu i inzistiranjem na tradicionalnim rodnim konceptima. Bila je to posljedica prirode rata, ratne propagande i straha od ratom poljuljanih rodnih identiteta i u principu nije bila dugog vijeka. Nakon prvih stabilizacijskih poratnih godina izrazita tradicionalizacija društva gubi na svom intenzitetu, ali ostavlja dugoročne tragove: popularnost ideologije majčinstva kao glavnog ženskog društvenog doprinosa te otvaranje čitavih lepeza novih tema kao što su ženska seksualnost, ambicioznost i moralnost. Napokon, većina se autorica slaže da je rat otvorio poglavlje nacionalizacije žene, odnosno uspostave veze između ^ejjskeg-pokreta i nacionalnog diskursa. Ženska potpora ugroženoj naciji ukazala je sufražetkinjama mogućnost da se ženska prava isposluju pod okriljem nacionalnih interesa te da se žensko pitanje prezentira kao problem od opće društvene i nacionalne važnosti. Ovaj pristup usmjerio ih je prema umjerenim metodama i sklonosti kompromisnim rješenjima, kao i prihvaćanju ideologije majčinstva. No, ovi se radovi uglavnom bave pitanjima nekoliko zapadnih zemalja. S. Kingsley Kent usmjerava se isključivo na Veliku Britaniju, S. Grayzel svjesna je parti­ kularnosti različitih ženskih ratnih iskustava, a F. Thebaud povremeno pokazuje ambiciju obuhvaćanja šireg teritorija, ali u konačnici, njezini se zaključci većinom baziraju na usporedbi britanskog ^francuskog slučaja. Uz to, većina tih autorica previđa da poslijeratno propitivanje rodnih obra­ zaca nije bilo samo posljedica ratnih zbivanja, već i uvjeta mira. Redefiniranje rodnih koncepata mora se promatrati kao dio revolucionarnih, demokratskih i 53 �RAT I R O D N I STEREO TIPI nacionalnih procesa koje su obilježile poslijeratno društvo i kompletne strukture moći dovele u pitanje. 2. Rod i Prvi svjetski rat na području međuratne Jugoslavije: pitanja, izvori i metodologija |> u itv e n a uloga_stereotip^ najviše dolazi do izražaja upravo u vrijeme društvenih lomova kada sve strukture moći dolaze u pitanje i započinje proces stvaranja novih društvenih mitova. Stoga je Prvi svjetski rat dobar početak za istraživanje odnosa rodnih stereotipa i politike u Kraljevini Srba, H rvata i Slovenaca, odnosno u međuratnoj Jugoslaviji. U ovom poglavlju nastoji se odgovoriti na nekoliko glavnih pitanja: što se do­ g a đ a lo ^ ženama za vrijeme rata, kako su rat i ratna propaganda koristili(rodne koncepteji utjecali na njihovu t^efiničiju i redefiniciju. te u konačnici u kojoj mjeri suHrealni događaji i ratni imaginarij zaista utjecali na rodne stereotipe janrnfaog djustva, ali i konkretan položaj žena? Misao vodilja cijelog poglavlja je ispitivanje međuutjecaja ratne i poratne realnosti i društvenog imaginariia. Nastojati će se istražiti kako se rat odrazio na rodne.-odnose, mogućnosti i koncepte^ Jugosjaviji i što jugoslavenska priča govori o odnosu rata i brava gla)^em ancipaci)e (naciona) lizacije žena i redefiniranja rodnih identiteta. v ------Istraživanje se velikim dijelom temelji na tisku. K oristit će se prvenstveno žen­ ski tisak koji je izlazio neposredno nakon r ^ - Juaml/ivpnchji fona. (Zagreb 1918.1920.), 7tpn<k/i mic/in (Zagreb, 1919.-1921.), Slasžcukd-(Ljubljana, 1919.) i Ženski pfl£zz^(Beograd, 1920.-1938.) te tjednik Nova. Evropa (Zagreb, 1920.-1941). Kao vrijedan izvor ratnog imaginarija pokazao <e i Vu\trmmnLlut (Zagreb. 1914.1920.), pr.yi hrvatski tjednik koji jf bio R ^ i-r. ^ p r^ rn lj^ J prg-reportažom . Tisak se pri tome koristio dvojako. U njemu se može detektirati na koji je način raijja propaganda koristila mdmj srerenripijii ili iščitati raspoloženje i reakcije javnosti ili barem jednog njezinog dijela na događaje i procese koji su obilježili poratno razdoblje. Samim time odškrinuo je pogled u duh vremena i način na koji su p o ­ jedine društvene grupe objašnjavale i vrednovale promijene koje su ih zahvatile. S druge strane, tisak se koristio tican izvor informaciji i to posebice na dijelovima koji nisiudovoljno obrađeni n historiografiji kao što je pitanje uloge žena u ratnim zbivanjima Kraljevine Srbije ili rekonstrukcije |$pihe 7a ženskopraMojjlasa)koja se vodila neposredno nakon rata. Opisi ratnih i poratnih zbivanja oslanjaju se jednim dijelom na spoznaje historiografije. Ipak, budući da-je ratna problematika još uvi­ jek prilično fragmentamcLobrađena. podaci iz literature uspoređeni su i dopunjeni 54 �Žene s budućeg teritorija Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u vrtlogu rata analizom podataka jugoslavenskog statističkog godišnjaka,13 podacima službenog 7 glasnika Središnjeg iuprla ncignranjp- radnjko (Radnilkejzaštite) o broju osiguranica i osiguranika,1 8 Izvještaju gradskog poglavarstva osueapčoi upravi slobodnog 3 kraljevskog grada Zagreba-!.*, ratne godine,13 donesenim uredbama i zakonima 9 koje se odnose na biračka prava. Fokus interesa analize je prvenstveno ratna i poratna situacija u Hrvatskoj, s time da će se nastojati povući paralele između Hrvatske i ostalih područja koja su ušla u sastav Kraljevine SHS. 3. Žene s budućeg teritorija Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u vrtlogu rata Prvi svjetski rat bio je problematično povijesno iskustvo za Kraljevinu SHS (Jugoslaviju). S jedne strane, Kraljevina SHS predstavljala je tekovinu Prvoga svjet­ skog rata, a s druge strane to je bilo vrijeme kada su se južnoslavenski narodi borili na suprotnim stranama. Hrvatska, Slavonija i Dalmacija, slovenske zemlje, Bosna i Hercegovina te Vojvodina su se kao dio Austro-Ugarske svrstale uz Centralne sile, a Kraljevina Srbija i Kraljevina Crna Gora bile su članice Antante. Njihovi vojnici nalazili su se na suprotnim stranama crnogorskog, srpskog i solunskog fronta, što će dodatno opteretiti kompleksne međunacionalne odnose nove države. Gotovo svi krajevi buduće države bilježili su velike žrtve, a svi dijelovi budućeg teritorija Kraljevine pretrpili su ogromne ljudske gubitke.1 0 4 Najviše su stradale Srbija i Crna Gora koje su se ulaskom Bugarske u rat našle u okruženju i uskoro pod okupacijom austro-ugarskih i bugarskih snaga. Srpska vlada tijekom zime 1915.-1916. godine provodi veliko povlačenje preko Kosova, Crne Gore i Albanije pri čemu je uspjela iz zemlje izvesti oJko-l60.QQQ_yojmka koji su nastavili borbu protiv Centralnih sila na solunskoj bojišnici. Time je Srbija zadržala-položaj savezničke sile, ali je s druge strane bila prepuštena nasilju i samovoljCgMtBarijske uprav^.1 1 Na okupiranom teritoriju stanovnici su pruža^pasjvan 4 i alfrivan r>rpr>r organizirali su se u komite (gerilske jedinice) i dizali pobune od kojih je najpoznatiji bio ustanak protiv bugarske okupacije u Toplicama 1917. go­ dine. Proboj solunskog fronta 1918. godine najavio je kraj rata, ali i pitanje rješava­ nja sudbine južnoslavenskih naroda. 137 Milković,Jugoslavija 1918-1988: Statistički godišnjak. 138 Radnička zaštita izlazila je u Zagrebu od 1919. do 1940. 139 Izvještaj gradskog poglavarstva o sveopćoj upravi slobodnog kraljevskog glavnoga grada Zagreba: Zagreb 1913.-1918. 140 Petranović, IstorijaJugoslavije 1918-1978,35. 141 Isto, 19. 55 �RAT I R O D N I STEREO TIPI Istovremeno, Prvi svjetski rat otvorio je m ogućnost raspada Austro Ugarske i samim tim uređenja nove državne tvorevine koja bi okupljala južnoslavenske narode. O d samog početka rata za ideju se zainteresirala srpska vlada koja je za­ počela pregovore s Jugoslavenskim odborom - predstavnicima južnoslavenskih naroda Austro-Ugarske u emigraciji, a pred kraj rata koncept je postao popularan i među Hrvatima, Srbima i Slovencima u domovini. Put nastanka Kraljevine SHS popločen je deklaracijama: Niškom deklaracijom iz 1914. godine kojom je srpska vlada formulirala ideju o ujedinjenju svih jugoslavenskih naroda u jednu državu, kao svoj ratni program, Krfskom deklaracijom iz 1917. godine koja predstavlja svojevrstan kompromis između srpske vlade i Jugoslavenskog odbora o uvjetima stvaranja nove države i Svibanjskom deklaracijom iz 1917. godine koja zastupa ideju ujedinjenja Slovenaca, H rvata i Srba u zajedničku državu pod habsburškim žezlom,1 2 a završen je adresom delegacije Države Slovenaca, H rvata i Srba srbi­ 4 janskom regentu Aleksandru, nakon čega je on 1. prosinca 1918. godine svečano proglasio ujedinjenje Srbije i Države SHS u jedinstveno Kraljevstvo Srba, H rvata i Slovenaca.1 3 S druge strane, pregovori oko deklaracija upozorili s iy ia različita 4 viđenja nove državne zajednice sa srpske, hrvatske i slovenske stran e 5 p °k su Srbi novu državu doživljavali tek kao proširenu Kraljevinu Srbiju i oživotvorenje ve­ likosrpske ideje, H rvati i Slovenci nadali su se konfederalnoj zajednicJ^Sam čin ujedinjenja nije riješio njihove nedoumice pa su novu državu čekali veliki izazovi: heterogena nacionalna i vjerska struktura ekonomska i pravna neujednačenost. Žene s područja na koierru-ie-nastala Kraljevina Srba, H rvata i Slovenaca p ro ­ življavale su r a j j r i r n j flrnn icLjncjj^p) D ok su žene na prostoru Austro-Ugarske rat provele u pr^a^ini boreći se s nestašicam a hrane i uključujući se u humanitarne i nacionalne akcije, građanke Kraljevine Srbije i Kraljevine C rne G ore doživjele su okupaciju, pružale nj-ppr hngarivariji i ijlrljnrivalf se u ratne operacije. Treba naglasiti d a je sudbina žaaa na tom području na kojem na nastala Kraljevina SHS u Prvom svjetskom ratu, kao uostalom većina pitanja iz razdoblja trajanja rata, obrađena slaho i fragm entarno.1 4 Tragove ženskog angažmana možemo naći u 4 radovima koji su se bavili hum anitarnim akcijama i udrugama za vrijeme Prvog 142 Pri tome treba naglasiti da Svibanjska deklaracija, koja je nastala za vrijeme rata na prostoru Austro-Ugarske, ne zastupa ideju saveza južnoslavenskih naroda Monarhije sa Srbijom, to bi bila veleizdaja, ali je utjecala na razvoj tzv. „Deklaracijskog pokreta" koji je u Sloveniji i Hrvatskoj agitirao za Svibanjsku deklaraciju i time širio ideju ju­ goslavenstva, te u konačnici pripremao teren za političke promjene koje su uslijedile. 143 Petranović, IstorijaJugoslavije, 15-28. 144 Bibliografiju hrvatske historiografije o Prvom svjetskom ratu objavila je Herman Kaurić, „Bibliografija radova o Prvom svjetskom ratu objavljenim u historijskim časopi­ sima u razdoblju 1945-1998. godine", 491-498. 56 �Žene s budućeg teritorija Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u vrtlogu rata svjetskog rata, agitacijom političkih stranaka ili [ženskim pokretorrTjmeđuratne Jugoslavije,1 5 a eventualne praznine mogu se dopuniti užpomoc podataka iz tiska 4 Kraljevine SHS. U radu Btanke-Bohan, koji prenosi govore i tekstove Stjepana Radića o položa­ ju žena za vrijeme Prvog svjetskog rata, mogu se iščitati osnovni problemi s kojima su se susretaleieneu_pozadini fronte. Žene u Hrvatskoj osobno su najviše osjećale r e r r r rara Nedostatak muške snage osobito s^josjećao-među seoskim stanovništvom, što je postavilo nove izazove pred žene.V^enski rad postaje esen­ cijalan^ održavanje seoskog gospodarstva, one se više uključuju u obrađivanje zemlje i brigu o popravcima na kući i oko nje, a navodno su ih ponekad angažirali i državni organi za o d rž a v a n je irig arin n n frg iisrav a i]i V>rign nlcn p rrn v im a n ja p n šre Obitelji vojnika imale SU pravo na rarne__porporer lroj e sn re c rn k a s n ile, a.lokaln i_ čin o v n ici ponekad <n Tlonporrehl^ali svoj položaj i tražili od neukih žena da im za te potpore besplatno rade. Ipak, prema izjavama suvremenika, neke su žene novcem od ratnih potpora uspjele otplatiti dio predratnih dugova. Poseban pro­ blem činila jejrrkvizicija dobara i dodjela-aprovizacija, odnosno dozvola za nabavu garantirane količine hrane i druge robe. Tijekom 1916. godine javila se glad n Daljiaciji. Lici i florslrnm kora ni, tu žene bile prisiljene odlaziti na dugo putovanje do Slavonije i Srijem* kal™ hi_nabqviU branu Naravno, to su mogle činiti samo ako su imale aprovizaciju, u protivnom su se izvrgavale riziku da im željeznički službenici, oružnici i činovnici otmu namirnice i izbace ih iz vlaka.1 6 4 S druge strane, grnd/wimo prn-pr.m-^1/. su ili organizirale^rad humar»n-^»rr»ib ndmgo i n/lr.igi cn jio sebe preuzimale rješavanje gorućih problema prouzrokovanih ratom. Prema istraživanju Vijolete Herman Kaurić, običaj ud­ ruživanja i hum anitarnog rada nastavio se usprkos zabrani rada društava iz 1914. godine. Neka su društva nastavila rad u ilegali, ali je do kraja rata samo u Zagrebu barem 80 udruga dobilo dozvolu rada. Dinamika osnivanja i svrha društava pratila je specifične ratne potrebe. U početku su to bila društva koja su za cilj imala zbri­ njavanje ranjenih i bolesnih vojnika te pružanje pomoći u hrani obiteljima mobi­ liziranih ratnika (npr. Liga za zaštitu djece, Patronaža za zaštitu mladih djevojaka, 145 Vidi: Herman Kaurić, „'Za naše junake'"; Herman Kaurić, „Koliko je društava djelovalo u Zagrebu za vrijeme Prvog svjetskog rata", 427-463; Kolar-Dimitrijević, Zbrinjavanje gladne djece u Hrvatskoj na pragu Prvog svjetskog rata\ Boban „ 'Mate­ rinsko carstvo'"; Boban, Stjepan Radiću vrijeme Prvog svjetskog rata-, Kecman, Žene Jugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama : 1918-1941. 146 O gladi u Hrvatskoj za vrijeme Prvog svjetskog rata vidi i Kolar-Dimitrijević, Zbri­ njavanje gladne djece u Hrvatskoj na pragu Prvog svjetskog rata i Boban, „Sabor Kra­ ljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije o problemima prehrane tijekom I. svjetskog rata", 315-328. 57 �RAT I R O D N I STEREO TIPI koja se zadužila za podmirivanje potreba fronta za zimskom robom, D ruštvo sv. Vida, koje se brinulo za oslijepljele vojnike, ili Hrvatski „Zitin dom “, koji je kupio i adaptirao dom za vojne invalide). Dozvolu za rad dobivala su i društva koja su se brinula o djeci i trudnicam a (npr. „Dobrotvor", sekcije „Za našu djecu", Udruge učiteljica, Društva za prehranu školske mladeži pučkih škola ili „Ratno kumstvo"). Ta društva pomagala su mladim majkama i promicala ideje higijene, redovitih liječničkih pregleda i odgovornog odnosa prem a zdravlju. Kulturna i prosvjetna društva dobila bi dozvolu za rad ukoliko su ciljeve modificirala potrebam a druš­ tva u ratu. Kako se rat širio, tako se širila i svrha dobrotvornih udruga. O d 1917. godine nove udruge nastoje odgovoriti na probleme nestašice radnika, pravne p ro ­ bleme s kojima su se susretale obitelji poginulih, nestalih, zarobljenih i invalida, većeg broja stranaca u Zagrebu, alkoholizma, nepismenosti i, naravno, nestašice hrane (npr. „Prehrana").1 7 Iako rad V. H erm an Kaurić obrađuje samoupodn^čje 4 Zagreba, može poslužiti kao svojevrstan „case study,“ prim jer dinamike i simbolike humanitarnog rada u Hrvatskoj. Udruge koje je V. Herm an Kaurić obradila nisu isključivo ženske, ali iz teksta proizlazi daje ženskLcad bio važan oslonac njihovog rada. Znakovito je da se cjelokupan dobrotvoran rad, barem službeno, usmjerio na apskrhn fronta, brigu o vojnicima i njihovim obiteljima te je V. H erm an Kaurić svoj doktorat o radu zagrebačkih udruga za vrijeme Prvog svjetskog rata nazvala ^ a n a še ju ria ke, sintagmom koja se, kako je autorica naglasila, možda nije nepre­ stano doslovce ponavljala, ali koja je prema njenoj ocjeni stajala iza svake akcije tog razdoblja.1 8 U centru simbolike, objašnjenja i akcije ratnih udruga je patriotizam i 4 nacionalna potpora te možemo pretpostaviti da su odbornice Lige za zaštitu djece, koje su već u kolovozu 1914. godine obilazile Zagreb, okićene carskom crno-žutom vrpcom i narodnom trobojnicom i sakupljale podatke o potrebitim obiteljima ili čak davale pomoć na licu mjesta, osjećale da pomažu ratne napore svoje domovine. Žene s prostora Kraljevine Srbije i Kraljevine C rne G ore proživljavale su bitno drugačije ratno iskustvo. Za razliku od žena u p rečanskim .krajevim a koje su rat većinom provele u g r a d in i, Srbija i C rna G ora okusile su rat na čitavom terito­ riju. Okupacija, povlačenje, pobune i komitske borbe nisu se događali na nekom dalekom apstraktnom ratištu, već pred očima žena koje i same postaju dio vrtloga ratnih operacija. U prvim godinama ratovanja to je značilo brigu za rodbinu na bojištu koju su snabdijevale hranom i odjećom, a nakon poraza i povlačenja srp­ ske vojske preko Albanije, suočavaju se s okupacijskom austro-ugarskom i bugar­ skom vojskom, pljačkanjima, silovanjima i ostalim oblicima ratne agresije. U tim 147 Herman Kaurić, „Koliko je društva djelovalo u Zagrebu za vrijeme Prvog svjetskog rata", 424- 463. 148 Herman Kaurić, „ 'Za naše j u n a k e 4. 58 �Žene s budućeg teritorija Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u vrtlogu rata prilikama žene su preuzimale brigu oko opskrbe svojih obitelji, ali i ispunjavanja nameta okupacijskih vlada. Istovremeno, žene pružaju važnu podršku gerilskom . ratovanju, one su se aktivirale oko saznavanja in fo rm a c ija o kretanjima bugarske vojske, prosljeđivanja i prenošenja informacija i liječenja ranjenih, u gradovima stvaraju organizacije koje su vršile propagandu za podizanje morala, nabavljale su lijekove i ostale potrepštine za gerilske snage, a određeni dio žena je postao dio borbenih snaga komita ili srpske re^ovne-vojske. Vrlo je popularan lik više puta odlikovane pješadijske narednice(Mjjjjnke S^v\ć.1 9 ali u zadnje vrijeme osvjetlja­ 4 vaju se i ostala imena srpskih žena koje su nosile oružje za vrijeme rata (primjerice Živane Terzić150). Žene su odigrale značajnu ulogu u potpomaganju i organizaciji pobune u Toplicama te su ravnopravno padale i kao žrtve odmazde bugarskih snaga nakon što ustanak nije uspio. Neobični likovi žena izbjeglica, komita, po­ bunjenica, ranarnica na samom bojištu i žena s oružjem u ruci tada su plijenili pažnju novinara, a danas bude interes suvremenih povjesničarki.11 U novije doba 5 149 Milunka Savić započela je vojnu karijeru za vrijeme Prvog balkanskog rata kada se prerušena u muškarca imenom Mjlun priključila srpskim borbenim snagama. Nakon ranjavanja u prsa krajem Drugog balkanskog rata otkrivena je njezina prijevara, ali ipak nije demobilizirana. U Prvom svjetskom ratu istakla se u Kolubarskojjnci i na Solunskom frontu, dogurala je do čina pješadijskog narednika i nagrađena brojnim srpskim, francuskim, ruskim i engleskim odlikovanjima i ordenima. Nakon rata se udala, rodila djecu i zaposlila, te je U mirovinu Otišla kao rjy a riri> JJip r> re k a rn r-h a n k e . Umrla je 1973. godine. Vidi: Marković, Milunka Savić - čovek i ratnik. 150 Zjyana-3eržić se priključila vojsci u potrazi za svojim momkom Milanom Terzićem. Prošla je obuku i odradila tri godine vojnog staža. Za vrijeme balkanskih ratova bila je bolničarka, ali se tijekom Prvog svjetskog rata pridružila borbenim snagama u želji da osveti smrt svog brata. Dogurala je do čina narednice i dobila odlikovanje Miloš Obrenović. Vidi: Mladenović, „Živana Terzić - ratnica sa Drine". 151 Tako je p^rpsko^ženi za vrijeme rata pisala I^lara-Ceikm, a idejom srpskih žena u uni­ formi pozabavila se F. Thebaud. Zanimljivo bi bilo sagledati u kojoj mjeri je na<g§£reprjjii n Srhiji utjecalo sudjelovanje srr?n;h, hrinmMh Naime, u bolnicama koje je organizirao „Serbian Reljef Fond" radile su većinom žene, najčešće B rita n k e , i rn _ k an m e d ic in s k e sestre ali i doktgrice.koje su liječile ranjenike i bolesnike i brinule se o organizaciji bolničkih kapaciteta i konstantnom premješta­ nju bolnica zbog događaja na ratištu. Prvu bolnicu otvorila je n Skopju još krajem 1914. godine žena britanskog poslanika u Srbiji L^dv Louisa M. L. W. Paget (supruga britanskog diplomata Sir Ralpha Spencera Pageta. Za svoj doprinos je nakon rata pri­ mila red sv. Save), a u narednih nekoliko godina slijedile su nove humanitarne misije koje mahom predvode žene. Vjerojatno najpoznatija medu njima je ..Bolnica škotskih jicaar-pod vodstvom drJEliseJnglis (Elise Inglis bila je britanska liječnica i sufražetkinja. Za vrijeme raca sudjelovao je u osnivanju „Scottisc Women 's Hospital for Foreign Service", te je osobno sudjelovala u organizaciji rada bolnicaiTSrEiji i Rusiji.) 59 �RAT I R O D N I STEREO TIPI Slika IV -1 „Crnogorski C rveni križ“ {Koprive, 2 9 .9 .1 9 1 4 ., br. 31) je sudbinu srpskih žena za vrijeme Prvoga svjetskog rata obrađivala srpska povje­ sničarka Božica Mladenović.1 2 5 No, žene nisu uvijek pružale bezuvjetnu i šutljivu podršku. Suočene s teškim životnim uvjetima i nestašicama nakon 1SJL6. godine one ponekad postaju i destabilizatorski faktor društva, koji protestira protiv rata i gladi. U duhu revolucio­ narne retorike Jovanka Kecman nas uvjerava da su žene tijekom Prvoga svjetskog Ova se prvotno smjestila u Kragujevcu, a kasnije se, zbog ratne situacije, premjestila u bolnice pod šatorom u Valjevu i Mladenovcu i u bolničke prostore u Lazarevcu. U kasnijim sjećanjima na ova vremena nailazimo na imena izvanrednih doktorica kao dr. Hutschison koja je vodila bolnicu pod šatorima u Valjevu, dr. McDugal koja je vodila sobu za Roentgen u Kragujevcu, dr. King-May itd. Nakon okupacije neke su od njih ostale djelovati na okupiranim prostorima (kao primjerice Lady L. Paget), a druge su slijedile evakuaciju srpskih snaga (dr. King-May) organizirajući ranjeničke komande neposredno iza fronta („Bolnice škotskih žena pre deset godina (E. Inglis)", N o v a E v ro p a , 1. prosinca 1925-, br. 16: 486-492; „Najveći dobrotvori Srbije u ratu (Sebian Relief Fund)“, N o v a E v r o p a , 01. prosinca 1925, br. 16: 492-496). 152 Vidi: Mladenović, Ž e n a u Topličkom u sta n k u 1 9 1 7 . godine-, Mladenović, „Živana Terzić - ratnica sa Drine", 275-278; Mladenović, P o ro d ica u S r b iji u P r v o m svetskom ratu-, Mladenović, „Poljakinja u Topličkom ustanku 1917. godine". 60 �Žene s budućeg teritorija Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u vrtlogu rata rata pokazale spremnost da „masovno učestvuju u svim akcijama koje su organizovane u tom vremenu*.153To je u principu značilo da su se bunile protiv nestašica hrane, rekvizicija, aprovizacija, organizirale proslavu Dana žena1 4 i tražile bolje 5 radne uvjete i pravo glasa. Tako su u Osijeku žene 1516. godine demonstrirale protiv nepravilnepodiele šećera, a mjesec dana kasnije Riječanke su protestirale ^bog nedostatkThrane. Vukovarke su se preko zime 1916 -15)7 digle zbog loše podjele aprovizacije, žene iz sela pored Sarajeva 1917. godine pobunile su se protiv prisilne prodaje stoke, a zagrebačke radnice štamparija i k n jig o v g T n ir ^ slovenske željezničke radnice i sarajevske duhanske radnice zahtijevale su bolje radne uvjete. K a o 7anTm 1jivn<r j K > r m a n U rirp d a <11 T^ncka g jh an j a 11 S arajevu uspjela okupiti i veliki broj muslimanki Uz to, žene u Hrvatskoj i Sloveniji su tijekom rata poče­ le isticati zahtjeve-za_p£axa-glasa. Hrvatice su uputile vahrjev Hrvat<kf>m-cabr»rii 1917. godine u kojem traže potpunu-tavnopravnost s muškarcima, a Slovenke su u ožujku 1918. godine organizirale zbor na kojem se govorilo o miru, emancipaciji i ravnopravnosti žena.1 5 5 Iako je retorika J. Kecman politički obojana, a pobune p ro tiv gladi_sn r r a d ir i7 ,fpgkf>gpr>1 irirkr.g ova kretanja na ženskoj sceni upozoravaju na slojevitosL-shke-catnog-društva. Iza promicanog imidža žene - stupa pozadin­ skog iro rnav koja na svojim plećima šutke nosi prehranu čitave zemlje i brigu o ra­ njenicima, stajala je žena shrvana nestašicama i obavezama, ali istovremeno svjesna vlastite snage i važnosti. Ratna propaganda i ratno iskustvo proizvodili su često različite i kontradiktorne sustave simbola, a društvo nakon rata bilo je proizvod i jednog i drugog diskursa. 4. Ratni imaginarij 4.1 Medijska slika muškaraca i žena u ratu Prvi svjetski rat širom je otvorio vrata organiziranoj propagandi i manipulaciji jav­ nog mnijenja. Ratna propaganda po prvi put se masovno koristila u svrhu infor­ miranja i dezinformiranja javnosti, unošenja nemira u redove protivnika i dizanje morala u vlastitim snagama.1 U čitavom procesu stereotipi su se koristili u svrhu 56 brzog prenošenja poruka i recepcije bez većih propitivanja, a fotografija se kao neverbalan i još uvijek nov oblik komunikacije afirmirala kao značajno sredstvo 153 Kecman, ŽeneJugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama, 21. 154 Radi se o proslavi Dana žena 24.3.1918. u Sarajevu na kojoj je navodno sudjelovalo 2000 žena. 155 Kecman, Žene Jugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama, 16-22. 156 O propagandi kao dijelu ratovanja tijekom Prvoga svjetskog rata vidi: Novak, Hrvat­ sko novinarstvo u 20. stolječu, Zagreb 2005,94-95. 61 �RAT I R O D N I STEREO TIPI prenošenja željenih koncepata. Stoga upravo u ovom razdoblju medijski prikazi muškaraca i žena postaju uočljivo ispolitizirani te samim time čine zahvalan m ate­ rijal za istraživanje m eduutjecaja rodnih stereotipa i politike. Glavna podloga analize medijske slike muškaraca i ž e n i n Prvom svjetskom tatu u Hrvatskoj je Ilustrovanijist (Zagreb. 1914-1920.1 p rvi list u Hrvatskoj koji se obilno k o ris tio io to jgportažom . U sporedno s njim, u to vrijeme počinje izlaziti dencije koji izlazio isključivo za vrijeme rata. O ba su lista izlazila u uvjetima ram e cenzure-pri čemu su se informacije i interpretacije događaja usklađivale s uputama Ratnog nadzornog ureda za štam pu.157 O d prvog dana rata fotografije i crteži objavljeni na stranicama Ilustrovanog lista prenosili su jasnu poruku koje su uloge namijenjene ženama, a koje muškarđm ai ali_ičinjenicu Ha ra r m ijg n ja , i treba mijenjati, živote i žena i muškaraca. (Ž ena u ratu,bitno je drugačija od žene u miru, najavljuje crtež Karneval iz 1915. godine. Prema njemu žena u miru je posvećena lakoumnoj zabavi, a žena u ratu je požrtvovana bolničarka. (Slika IV-3) Slika IV-4 ' „Ratnici s B ogom ! Iz junačke borbe M nogo vas ima. Slika IV-3 „Karneval" D on esite slavu Želim vam sretan I junačkoj majci Povratak svima! O k ru n 'te glavu!" „1914.; 1915"; (Ilustrovani list, 6.2.1915., br. 6 ) 157 Novak, H r v a ts k o 62 n o v in a r s tv o u 2 0 . stoljeću, 9 6 . (Ilustrovani list, 16.10.1915., br. 42j �Žene s budućeg teritorija Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u vrtlogu rata Tijekom sljedećih nekoliko godina na njihovim stranicama nižu se prikazi žena kao podrške pozadinskog fronta. One ispraćaju svoje najmilije riječima podrške, učenice šivaju vreće ili pletu čarape za vojnike, učiteljice i bolničarke njeguju ranje­ nike, a ženska društva sakupljaju priloge i organiziraju dobrotvorne akcije za po­ moć obiteljima mobiliziranih vojnika. (Slika IV-4-7) Ženske se akcije prate, hvale i prikazuju, ali se i djelovanje koje nije u skladu s postavljenom normom sankcionira društvenim zgražanjem. ,,U našem gradu nisu gospođe jošte nigda tjerale taki luksus kao sada", piše 1915. ogorčeni autor Katoličkog lista te nastavlja: „odakle volja kćerima, sestrama, zaručnicama i ženama naših vojnika, koji su dnevice i stalno u smrtnoj pogibelji da se tako kite".158 Na sličan način autor Jutarnjeg lista protesti­ ra protiv žena *™jf „rj**r*jn lpkcnT* ^Knj? troškove njihove toalete te zaključuje: „Kad ih vidim onda se sjetim patnika po bolnicama koje su već sve naše gospodje zaboravile [...]“1 9 5 Slika IV-5 „Sabiranje za naše vojnike" Slika IV-6 „Šivanje vreća za vojsku u Mitrovici" „Sabiranje prinosa za ranjenike i obitelji vojnika (Ilustrovani list, 3.10. 1915., br. 44) na dan kraljevog rođendana zagrebačkim ulica­ ma." (Ilustrovani list, 22.8.1914., br. 54J 158 „Nedolična moda“, Katolički list, 10. lipnja 1915-, br. 23. Citati preuzeti iz: Jurić, „Zagreb u Prvom svjetskom ratu: povijesne novine kao izvor za istraživanje socijalne povijesti", 121-144. 159 „Da li krasni spol tjera luksuz T, Jutarnji list, 17. ožujka 1916. Citati preuzeti iz: Jurić, „Zagreb u Prvom svjetskom ratu: povijesne novine kao izvor za istraživanje socijalne povijesti", 121-144. 63 �ra t i r o d n i s t e r e o t ip i Slika IV-7 „Za naše ranjenike" „Udruga zagrebačkih dama za njegu ranjenika1 ' (Ilustrovani list, 15.9.1914., br. 3 6 ) Slika IV-8 „Opraštanje pučkih ustaša na zagrebačkom kolodvoru prilikom odlaska na ratište." (Ilustrovana ratna kronika, 1914., br. 2) Fotografijama žena u bijelim kutama ili s bijelim pregačama stoje uz bok fotogra­ fijama muškaraca u uniformama. U ratnim izdanjima I l u s t r o v a n o g l i s t a muškarci su redom vojnici. O ni poziraju za grupne fotografije, pozdravljaju zapovjednike, primaju medalje, bore se, ginu ili leže ranjeni u bolnicama. Žene i muškarci, osim u slučajevima ranjenika i njegovateljica, rijetko se nalaze na istoj fotografiji čime se potcrtava ideja duboko podijeljenog društva na front i pozadinu, rat i mir, muški i ženski prostor. (Slika IV-9-11) Ovakvu je sliku još više potcrtala I l u s t r o v a n a r a t n a k r o n ik a koja je izlazila isključivo za vrijeme rata s ciljem dokumentiranja ratnih pri­ lika. U njoj se prikazi žena pojavljuju samo u prvim brojevima na slikama oproštaja vojnika (Slika IV-6), a kasnije kao da nestaju iz kronologije rata. U sljedećih četiri godine I l u s t r o v a n a r a t n a k r o n ik a pružila je kolaž slika bojišta, ranjenika, borbe, naoružanja, razrušenih kuća i članova kraljevske obitelji, ali za žene koje nisu plave krvi na njima nije bilo mjesta. Poruka koja je izbijala sa stranica ovog lista je jasna: rat je samo muška priča, a ratuje se za cara. Kako su godine rata napredovale, prvotno oduševljenje je izblijedilo, realnost rata i bojišnice sve eksplicitnije izbija sa stranica I lu s t r o v a n o g l is ta , a prikazi žena u dobrotvornom radu su nešto rjeđi. Umjesto njih sramežljivo se probijaju realne slike stanja u pozadini: skitnice, nestašice, skupi ogrjev i redovi za hranu. Nešto češće se nameću slike žene i djece koje čekaju ili dočekuju svoje bliske - vojnike. 64 �Žene s budućeg teritorija Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u vrtlogu rata Slika IV-9 „ J u n a č k e č e te n a b o jiš tu " „1. D olazak zapovjednika „vražje divizije" podmaršala Lipošćaka. Ž.Odlikovanje momčadi. 3. Časnici na jednom razorenom majuru. 4. Časnički zbor III. 27. bataljuna sa zapovjedni­ kom CsarhornT Slika IV-10 „ H rva ti id u !" Prizor s posljednjih bojeva na besarabijskoj granici s Rusima koji na vrat na nos naginju na bijeg, na glas da hrvatske čete dolaze na juriš! U tim 24 satnim borbama izgubili su Rusi 70.000 mrtvih i ranjenih i 6000 zarobljenih. (Ilustrovani list, 22.1.1916., br. 4) (Ilustrovani list, 25.9.1915., br. 39) Podvojena slika društva: muškarci - vojnici; žene - humanitarna djelatnost. Slika IV -11 „D obrovoljne bolničarke iz okolice Staze". .Pregledavanje putnica po našim vojnicima u pokrajini." (Ilustro va n i list, 3.10.1914., br. 3 9 ) Slika IV-12 „Jelačićevci prije odlaska na bojište. Dobrotvorna predstava u Makarskoj. Hrvatski učitelji u ratu 1914.-1915". (Ilustrovani list, 5.5.1915., br. 19 ) ^5 �RAT I R O D N I STEREO TIPI Slika IV -13 Slika IV -14 „Kad će se vratiti tatica s b ojnog polja?" „Uskrs u vojnoj bolnici" (Ilustrovani list, 30.3.1918., br. 3) (Ilustrovani list, 1.1.1916., br. 1) Nada koju je pobudila situacija na istočnom ratištu početkom 1918. potaknula je izradu medijske slike vojnika koji se vraćaju i uživaju u krugu obitelji. N a fotografijama Ilustrovanog lista iz kasnijih ratnih godina prom atralo nas je društvo koje je bilo um orno od rata i nalazilo se u fazi čekanja da se situacija normalizira. Norm alno stanje simboli­ ziralo se kroz porodicu na okupu, muš­ karca i ženu ponovo na istoj fotografiji. (Slika IV -13-15) Ratna simbolika sadrži niz tradici­ onalnih prikaza žena i muškaraca te je očigledno pridonijela evociranju ideje podijeljenih sfera. Mediji pokušava­ ju ratnom kaosu dati određen smisao koji će lako i brzo doprijeti do javnosti i pri tom e se oslanjaju na provjerene šablonizirane stereotipne rodne slike. Svijet je pri tom e postao podijeljen. Rat, agresija, nasilje događaju se u svi­ jetu muškaraca, dok su ženska realnost briga, njegovanje i čekanje. Iza bučnog Slika IV -15 „Slike iz zagrebačkih ulica:“ „Slike prikazuju: Ugljenare koje pro­ daju preskup ugljen (gore desno). Žene koje stoje u redu za sol (dolje desno). Žena koje proriče iz kanarinca u krletki!1 66 �Žene s budućeg teritorija Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u vrtlogu rata zveckanja oružja, stajala je šutljiva, požrcvovana, moralna i humana žena koja čuva tradicionalne vrijednosti, pruža moralnu i materijalnu podršku svome muškarcu na frontu i čeka njegov povratak. No, iako je simbolika sama po sebi radila na konzerviranju ili čak repatrijarhalizaciji rodnih obrazaca, ona je u sebi prenosila i jednu subverzivnu poruku: prizna­ nje važnosti ženskog doprinosa društvu. Kontrola i briga oko ženskog ponašanja za vrijeme rata otvorila je mogućnost ženama da sudjeluju u nacionalnim procesima, ali i da osvijeste značaj vlastitog angažmana. Stoga su u godinama nakon rata pri­ sjećanja ženskih časopisa na ulogu žena u ratu obično bila u službi argumentacije da bi žena trebala steći neka nova prava: glasačka, obrazovna, profesionalna itd. 4.2 Jednakaipajunaitvu m mužemibratom'6 0 -is k u stvo rata u interpretaciji ženskih časopisa 1^ ^ ^ h a ti^ j a t ^ relativno se često pojavljivao u gotovo svim ženskim časopisima međuratne Jugoslavije i to netom nakon rata učestalo, a u kasnijim godinama izgrad­ nje nove države s nešto blažom dinamikom. Treba ipak naglasiti da je sam rat ili ženski doprinos ratu vrlo rijetko tema za sebe. Priče o ratu najčešće se pojavljuju U sklopu diskusija O pr> )irirkirp p ra v im ^ y n a , raTvpja fr-n«;)rr>g p o k re ta , krize_mOrplj nakon rara ird Ipak, ovi nam fragmenti mogu ilustrirati način na koji su žene željele zapamtiti i valorizirati svoje ratno iskustvo.'Analiza koja slijedi temeljila se na sjećanjima koja se pojavljuju u četiri časopisaJcoji izlaze u prvim poslijeratnim godinama u Zagrebu. Ljubljani i Beogradu:^ ^ s la v e m koj^mij^lovenk}, xgnsj$oj njish i Ž^tjskom pokretni Prvenstveno se isticao ženin doprinos ekonomskom opstanku zemlje. Na osni­ vanju nekog ženskog društva u Makarskoj Marija Parčić Brovet11 naglasila je ulo­ 1 0 6 6 gu žena u ratu. Bilo je to baš vrijeme kada je seljačka žena zasukala rukave [...] Pripasala je ona suknju, povezala kosu, pa u ranu zoru, kad bi inače cekar otvarale oči, srpom u ruci žanje, žanje ne kao težakinja, već kao junakinja (...) Na njoj je sada sve i kuća i djeca i polje i konoba te kroz dan radi, radi do mrtve umornosti, a u veče do kasne noći šivaj, peri, krpi za sebe i djecu, pleti tople čarape i prsluke za muža na ratištu (...) Tako je bilo na selu, a u gradu je (u) (...) ženi tad nastala borba, ili stradati sa svojima ili odlučiti da prestupi 160 „Srpkinje i opštinski izbori," Ženski pokret, 22. lipnja 1920., br. 2,3. 161 Marija Parčić Brovet bila je učiteljica na Krku. Navodno je prije Prvoga svjetskog rata imala platonsku ljubavnu vezu s Vladimirom Nazorom koji joj je posvetio zbirku pjesama Intima. Kasnije se udala za slovenskog liječnika. (Gračaković, Tražim nekog dječaka) 67 �RAT I R O D N I STEREO TIPI kućni prag, da potraži rada izvan kuće [...] Mnoga žena imala je medjutim razne službe i zaslužbe, bile su to one obdarene jakom voljom ili prisiljene velikom bijedom, koje su se pojavile prve na javnoj areni života [...] Nije nas niti začudila pojava žene kod tramvaja na mjesto konduktera ili kao listonoša, iako su to bila prije isključivo mjesta za muškarce. Po uredima kao kod pošte, brzojava, na kolodvoru, u bankama, pa u trgovinama, svuda je žena zasjela muška mjesta, tako da poslovi i promet uzmognu život održati u onoj kolotečini kao prije.1 2 6 Božidar Protić se u tekstu u kojem se 1920. godine zalagao za žensko p ravo glasa pozvao na ulogu žene u m odernom ratovanju: Moderan rat pogađa žene gotovo isto kao i borce na frontu[...] Na pozadin­ skim poslovima žene su bile angažovane u najvećoj meri kao,ioferi, milosrd­ n e sestre^po kancelarijama-vojnim; obrađivale zemlju - spremale ishranu za ćelu državu; u fabrikama izrađivale municiju1 3 6 Rat se javlja istovremeno kao zastrašujućer^raumatsko, ali Lafirmammn iskustvo koje je ženama omogućilo da se angažiraiu(najavnom poljubi kroz koje su se dokazale kao ravne muškarcima. „Doista je čudna sudba ove naše srpske žene", ogorčeno je izjavila autorica članaka koja p rotestira što Srpkinje n isu dobile pravo ima te je nastavila: Ostala je sama nezaštićena, nepripremljena da vodi najtežu borbu koju rat može nametnuti, borbu sa neprijateljem koji je zaposeo zemlju[...] Ona je iz te mučne borbe izašla kao pobednik. Ishranila je zemlju otimajući svaki zalogaj, očuvala je decu, ognjište i ime, dokazala je hiljadostruko da je jed­ naka i po junaštvu sa mužem i bratom.1 4 6 Na sličnom tragu Ružica Stojanović ističe m oralnu pobjedu srpske žene u ratu: „Srpska polja nisu osetila da nema ratara - tu je bila ratatka [...] D ete nije bilo gladno, nešto više, dete je išlo u školu. I škola je radila i apoteka je radila i Ijekarska služba i trgovine i radionice."1 U sličici iz svakodnevnog života objavljenoj u 65 Žemkspmisli jedna čitateljica ogorčeno opisuje dogadaj u nekoj hrvatskoj lokalnoj pošti. Ljutit zbog gužve, muškarac koji je zadnji stigao prosvjeduje što ga poštarica ne prima preko reda, iako su ispred njega same žene. N a to mu ova samosvjesno odgovara da su žene u ratu, u odsustvu muža, dobro radile.166 D ruga je čitateljica iste godine u ženskom pokretu izrazila žaljenje za-žen skim angažmannm-za vrijeme 162 163 164 165 166 68 Marija Parčić Brovet, „Priznajte i ženu Jugoslavenska žena, 1919: 209-215. Božidar Protić, „ O ženskom pravu glasa", Ženski pokret, prosinac 1920., br. 9: 4-11. „Srpkinje i opštinski izbori", Ženski pokret, 22. lipnja 1920., br. 2: 3. Jugoslavenska žena, 1919: 14 Lucija Persoli, „Sličice", Ženska misao, 15. srpnja 1920., br. 5-6: 80. �Žene s budućeg teritorija Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u vrtlogu rata r ^ j v r d e ć i da je Tn rim d a n im a , s obzirom na rad bio ostvaren ideal budućeg druš­ T tva: nije bilo ni jednog stvora bez obzira na godine i pol, koji nije radio, nijednog mozga da nije mislio - sve pod jednim impulsom, podjednakim tempom za istu ideju'.1 7 6 U časopisima uz to nalazimo tekstove koji su isticali ženski doprinos nacional­ nom pokretu ili očuvanju nacionalne ideje. Minka Govekarjeva, koja je bila pozva­ na da opiše ulogu ^jpvenki u-ratu, ističe njihov-humanit aran rad prilikom kojeg su obilazile kuće i sakupljale darove za vojnike, udovice, bjegunce i vojne slijepce, pomagale u bolnicama, te akciju sakupljanja potpisa za Svibanjsku deklaraciju koju je organizirala Franja Tovčarjeva.1 8 Veliki doprinos žena tzv. ..deklaracijskom po6 k*euu4staknuo je i Ksaver Meško koji je za Slovenku konstatirao: Što se tiče žena, one su bile uz nas. Dokaz: mnogobrojni potpisi za dekla­ raciju, mnogo brojniji nego što smo očekivali [...] Mnoge koje sakupljačice nisu tražile potpis jer su ih smatrale protivnicama, osjećale su se zapostavlje­ ne i naknadno su zahtijevale da im daju izjavu. Druge su željno izjavljivale: I ja bih rado išla sakupljat potpise [...].1 9 6 Srpkinje su pak rado isticale svoju ulogu u otporu bugarskoj okupaciji. „Srpske žene imale su da stupe u borbu s neprijateljem praznih ruku i bez zaleđa. Pred so­ bom su imale bugarske i austriske lagere, bugarska i austriska vešala, za sobom svo­ ju slavnu prošlost, a jednog, jedinog saveznika: onu veliku veru", započela je Mileva Petrović svoj iskaz o otporu srpskih žena bugarizaciji. U daljnjem tekstu ona ističe kako su Bugari nakon okupacije Srbije stanovništvo obasipali intenzivnom ratnom propagandom koja ih je uvjeravala da su Srbi u biti Bugari, te da su njihovi vojnici svi izginuli. Srpkinje su na to organizirale „neku vrstu usmene žurnalistike" kojom su uz mnogo duha i hrabrosti izazivale sumnju u bugarske vijesti i ismijavale bugarske kolonizatorske pokušaje. Zbog tih radnji, tvrdi autorica, brojne su žene internirane, jedna je učiteljica poginula, a gospođa jednog poslanika odvedena je u ludnicu.1 0 7 Božidar Protić pak citira izvještaj bugarske vojne inspekcije od 29. svibnja 1918. koji se žali da srpske žene zavode bugarske oficire te ih iskorištavaju u pomaganju srpske stvari.1 1 Uz to nalazimo izvještaje da su srpske učiteljice pisale budnice te da 7 167 M. P., „Organizacija nastavnica osnovnih škola i gimnazija", Ženski pokret, 18. travnja 1920., br. 1:8-10. 168 Minka Govekarjeva, „Slovenke 1914-1919“ Jugoslavenka žena, 1919: 183-185. 169 Ksaver Meško, „Koroško ženstvo", Slovenka, 15. travnja 1919., br. 3-4: 59-60. 170 Mileva Petrović, „Opštinski izbori i naše žene", Ženski pokret, 22. lipnja 1920., br.2: 9 - 10 . 171 Božidar Protić, „O ženskom pravu glasa", Ženski pokret, prosinac 1920., br. 9: 4-11. 69 �RAT I R O D N I STEREO TIPI su žene aktivno sudjelovale u pobuni u Toplicama. N akon što je pobuna ugušena, neke su završile na vješalima, a veliki dio je navodno interniran i njihova sudbi­ na više nije poznata.172 Crnogorke su pak, prem a izvještajima iz časopisa, pratile muževe na bojnom polju i snabdijevale ih hranom , djelomice i municijom .173 N a­ pokon, naglašavaju autorice gotovo svih članaka, žene su naciji davale svoju djecu. Kada je Radunka J. Anđelinovićeva odgovarala na zamolbu Zofke Kveder174 da opiše patnje Srbije za vrijeme rata, ona je svoje pismo započela: „Teški su to dani bili[...] kad smo vas ljubljenu braću, muževe, očeve i sinove gledali gde um orni i tužni napuštate [...] Otačbinu."175Zofka Kveder je svoje putovanje na prvi Kongres jugoslavenskih žena u Beogradu započela sa susretom „jednog am aneta na putu". Bila je to dostojanstvena starija žena u crnini koja je izjavila: ,,I ja, da znadeš dala sam jedan kamen temeljac Jugoslaviji [...] Sina jedinca sam dala!*176 Tekstovi koji obrađuju m otiv rata u Srbiji često žene smještaju u scene nasilja u kojima one postaju svjedoci, žrtve ili čak akteri borbenih akcija. O pisujući stanje netom pred okupaciju, R. J. Anđelinovićeva daje potresnu sliku Kruševca i žene koje pod granatama iščekuju okupacijsku vojsku i brinu se za svoje odbjegle voj­ nike: Poslednje veće bez njih, rasulo, pljačke, paljevine, bacanje municije i oružja, ostali vojnici još beže, ili traže, da se kriju po podrumima. Neki minut pred toga granate, upućene varoši, padaju i na vagone s municijom pred stani­ com,- eksplozija: zaključana vrata se s treskom otvaraju ili izvaljaju, kao i prozori, staklo silno zveči, i ćela se kuća od podruma trese. Čuje se kuknjava nad žrtvama od granata[...] Težina, težina, težina[...] Ne znaš dokle će to trajati, svakog časa očekuješ svoju smrt i misliš: Oh gdje li su „oni" sada, i da Ii izmakoše i da li će se spasiti ?1 7 7 U ostalim izvještajima nalazimo žene na vješalima, žene u ludnicama, žene koje su streljane jer su švercale oružje ili ženu kojoj su Bugari stavili glavu na panj i deset 172 M. Petranović, „Heroji u ratu i heroji u miru", Ženski pokret, 15. kolovoza 1920., br. 4-5: 27-30. 173 Ženski pokret, 15. kolovoza 1920., br. 4-5:16-20. 174 Zofka Kveder (1878.-1926.) bila je slovenska spisateljica i feministica liberalne i projugoslavenske orijentacije. Njezini prvi, izrazito feministički romani {Misterij žene i Njeno življenje) pisani su na slovenskom jeziku, da bi nakon Prvog svjetskog rata počela pisati na hrvatskom jeziku. Bila je urednica slovenskog Domaćeg prijatelja i hrvatske Jugoslavenske žene. 175 Radunika J. Anđelinović, „Patnje Srbije za vreme rata",Jugoslavenska žena, 1919:133. 176 Zofka Kveder Demetrović, „Dojmovi s kongresa jugoslavenskih žena u Beogradu", Jugoslavenska žena, 1919: 288-312. 177 Radunika J. Anđelinović, „Patnje Srbije za vreme rata"Jugoslavenska žena, 1919:133. 70 �Žene s budućeg teritorija Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u vrtlogu rata puta lupili nožem po njemu ne bi li izvukli priznanje o prepiski s komitima u njenoj kući.1 8 Izvještaji s druge strane okupacijskih snaga nisu ništa manje uznemi­ 71 9 7 rujući. Za činovnicu austro-ugarske vojske Blanku Maliak sudjelovanje u okupaciji Srbije bilo je gorko iskustvo. Bila je uvrijeđena obvezom mjesečnog ginekološkog pregleda, seksualnim uznemiravanjem na poslu i konstantnim slikama nasilja nad srpskim ženama: Da su dobivale dvadeset pet i onda još morale doći u ured, pozdraviti za­ povjednika ili narednika, reći mu hvala, i tek onda mogle ići - bilo je na dnevnom redu. Ali kad jednom izletješe sva gospoda iz ureda[...] da idu gledati kako će jednoj ženi - u drugom stanju - udarati dvadeset i pet. Po­ slije nekoliko časaka vrate se uz grohotan smijeh podčasnici, zapovjednik i jedan Hrvat, sudac iz V.r9 Iz daljnjeg teksta je očito da se B. Maliak u tom grubom vojničkom svijetu uspije­ vala izboriti za sebe, ali da joj je iskustvo ostavilo potrebu izgradnje visoke barijere prema muškarcima i uvjerenje da živi u muškom svijetu u kojem je ženama jedina obrana njihov integritet. S druge strane, Srpkinje su nakon rata bile osobito po­ nosne na svoje rarno-iskustvo. U njihovim interpretacijama ženska podrška na­ cionalnoj borbi nosila je potvrdu nepobjedivosti srpstva te su i Nijemci i Bugari, nakon što su se osvjedočili u žensku predanost srpskom nacionalnom biću, ostali malodušni po pitanju ishoda rata.1 80 Žene iz Slovenije, Hrvatske i Srbije rado su isticale vlastiti doprinos ratu i u brojnim tekstovima izvire novi osjećaj samopouzdanja i potvrde vlastite vrijedno­ sti i kao žene i kao građanke, a taj im je doprinos, barem u ženskim časopisima, priznat i od strane muškog čitateljstva. Pri tome ipak treba naglasiti da postoje određene razlike između načina na koji se ratna priča evocira u tekstovima autorica iz h^rvatskeJ^Slovenije, nasuprot autorica iz Srbije i Crne Gore. Erviju najčešće općenite, gotovo Ufsk^ drdfrjprijp ženskog doprinosa ratu u vidu humanitarnog djelovanja, borbe protiv nestašice ili brige oko ppskrhe ohitelji i zajednice, te gu­ bitka dragih osoba. Ženski doprinos ratu tretira se kao nešto samo po sebi razu­ mljivo, bez potrebe dodatnih objašnjenja i on je najčešće argument, a ne predmet polemike. S druge strane, priče iz_Srbije su detaljnije, konkretnik-Lemocionalniie. 178 Mileva Petrović, „Opštinski izbori i naše žene", Ženski pokret, 22. lipnja 1920., br. 2: 9-10; M. Petranović, „Heroji u ratu i heroji u miru", Ženskipokret, 15. kolovoza 1920., br. 4-5: 27-30; Blanka Maliak, „Žena ponižena", Jugoslavenska žena, 1919: 144-149. 179 Blanka Maliak, „Žena ponižena",Jugoslavenska žena, 1919: 144-149. 180 Mileva Petrović, „Opštinski izbori i naše žene", Ženski pokret, 22. lipnja 1920., br. 2: 9-10; M. Petranović, „Heroji u ratu i heroji u miru", Ženski pokret, 15. kolovoza 1920., br. 4-5:27-30. 71 �RAT I R O D N I STEREO TIPI U njima se također spominje sudjelovanje žena u tatnoLekonom iji, ali se često vrlo plastično opisuje vojni doprinos žena ratnim naporima okupirane Srbije. Ove razlike naravno proizlaze iz različitog povijesnog iskustva, ali i činjenice daje ratno iskustvo-scpskih-žcna jedinstven fenomen. D ok su se sjećanja žena u Hrvatskoj i Sloveniji naslanjala na europske diskurse, žene u Srbiji morale su ispričati priču ispočetka. Nadalje, u tekstovima o ratu prihvaća se društveni obrazac hijerarhije važnosti ratnih doprinosa. Pri tom e se na vrh ljestvice nameće upravo bnthcna_aktivnost žena, pa posljedično i veće zasluge žena uJukiji-i-Crnoj Gori. O čito je da su prije svega Srpkinje, ali i pripadnice ostalih nacija, bile sklone više cijeniti žrtvu Srpkinja i Crnogorki koje su sudjelovale u direktnim ratnim zbivanjima, odnosnaosjetile rat u najužem smislu. Tužeći se na inertnost srpske vlade prema(zenskom pitanju, autorica članka „Srpkinje i opštinski izbori" naglašava o tp o r srpskih žena bugar­ skoj okupacijiza vrijeme rata te očito smatra da su žene time zadužile srpsku vladu. Stoga, nyrijpripm J r a cn hrvatdrp i <lr>ypn<lrp vlasti p nlraTalf vije razumijevanja za svoje žene zaključuje: „Žalosno je da se naša vlada nije osetila pobuđenom da ona prva oda priznanje svojoj ženi[...] ali je nečuveno i neshvatljivo da se ona nije prenula ni optdajcada je to već učinjeno u dverga pokrajinama ove iste zemlje."1 1 8 Nadalje, n a j m om kongresu jugoslavenskih žfpa u Beograd i^hernjcrvr, također je dobilo istaknuto mjesto. Opisujući atmosferu kongresa Zofka Kveder oduševljeno je napisala: S govorničke tribine su nam čitali jednostavnim službenim rečenicama historijat tog rata, kako ga je ispisala sudbina u životu srpskih žena, a duh nam se zastajao u grudima [...] O ženama koje su s muževima odlazile u rat i tamo spašavale ranjenike sa bojnog polja, da mnogo puta i same zaglavile kod toga [...]. O ženama koje su spašavale djecu i ranjenike iz kuća i bolnica pod kišom granata. O ženama koje izgubivši oca, muža i sina, pa odoše u daleki svijet, da tamo rade. Q ženama, koje nisu plakale za svojom djecom, jer nije bilo kada plakati. I tada osjetismo sve, koje smo došle sa naših strana, da smo malene, da je naša ljubav spram naroda našeg malena spram njihove ljubavi i njihovih žrtava. Kada se nakon veličanja srpskog doprinosa ratu iz publike čuo glas da su i H rvati i Slovenci isto toliko učinili za ujedinjenje^^Srpkinjesu odgovorile: -N e isto toliko!"1 Tim nastojanjem ncp^crovljsnjot'hijfprfojj^ 82 žfnfkng doprinos 181 „Srpkinje i opštinski izbori", Ženski pokret, 22. lipnja 1920., br. 2: 3. Radi se o trenut­ ku kada su Slovenke dobile neograničeno, a Hrvatice ograničeno pravo sudjelovanja na općinskim izborima. 182 Zofka Kveder Demetrović, „Dojmovi s kongresa jugoslavenskih žena u Beogradu", Jugoslavenska žena 1919: 288-312. 72 �Poraće i rodni odnosi p»fn- a time i stvaranju nove države željelo se nametnuti i legitimizirati viši položaj Srpkinja unutar ženskog pokreta Kraljevine. Imaginarij rodnih koncepata na području na kojem je nastala Kraljevina SHS, baš kao i u ostalim zemljama tijekom Prvog svjetskog rata odražavao je konfuzne procese ratnog društva. Ovo se naročito odrazilo na slike žena i interpretacije nji­ hovog doprinosa ratu. O ne okićene nacionalnim simbolima već u kolovozu 1914. godine sakupljaju informacije o ubogoj djeci i time vrlo vjerojatno ne odgovaraju na potrebe tek započetog rata, već vrše simboličku ulogu moraliziranja društva koje se brani. O ne T an rim a jn j o m koja <d -» < ž h ijp' brinu o siromašnoj "»f djeci, ^vaju robu za vojnike, sa k u p jja ju potrepštine za front, njeguju invalide i bo­ lesnike i napokon daju svoje sinove na bojišnicu i time evociraju sliku žene-majkesuprugedcoja požrtvovnoč^ka^iTpo^dTnl fronta i simbolizira društvo za koje se vrijedi boriti. Istovremeno, ratna je stvarnost porušila prijašnje moraLneJ realne^ ograde i stavila žene u okolnostima koje odudaraju od ove idilične slike.(Ženski radi' i doprinos privrednom opstanku zemlje postaje jasno vidljiv, zapošljavaju se u za­ n imanjima koja su « t>dn ra d a bila arv o ren a , na razne način izražavaju spremnost t pomoći nacionalnoj stvari i u konačnici postaju dio direktnih ratnih operacija. No, što ostaje nakon rata? Na koji način društvo o b jašnjava i v a lo riz ira ra m e proce­ se kada jednom izvanredno stanje prestane ?^oiože li kratkoročna ratna realnost utjecati na redefiniranje nacionalnih i j o dnih stejgotipaTZanimljivo je da većina poslijeratnih članaka koja želi istaknuti žensku ulogu u ratu manje naglašava nje­ zin humanitaran rad, a znatno više rad kojim je iskoj^čilaJz_sYojejr^kiona^e uloge. Ovo nas upućuje da su autorice i autori vjerovali daje doprinos žena u onim oblastima koje su do tada bili rezervirane za muškarce vredniji, značajniji i da upra­ vo on najbolje legitimizira njihove zahtjeve za promjenom položaja. Što su žene sudjelovale u više „muškoj" sferi djelovanja, to je njihova važnost postajala veća, za­ vršavajući sa ženama koje su zaista participirale u ratnim operacijama. No, jesu li u tom pitanju bile u pravu? Kako je društvo nakon rata valoriziralo ženski doprinosi kako se čitav ratni doživljaj pretočio u simboliku nove države ? 7 5. Poraće i rodni odnosi Autori koji su obrađivali rat u Velikoj Britaniji i Francuskoj zaključili su da je on imao nekoliko velikih posljedica na život žena i py>pirr-njn ma­ sovno zapošljavanje, masovno otpuštanje, dobivanje praya glasa i uključivanje u nacionalne procese i-ijziiiak-fcmimzma. Možemo li isti zaključak primijeniti na Jugoslaviju? 73 �RAT I R O D N I STEREOTIPI 5.1 „Iluzije (za) koje bi bilo opasno da se šire":1 3problem zaposleno fone 8 Žene su ponosno isticale kako su tijekom rata same preuzele brigu o opskrbi obi­ telji, bojišnice i zemlje te podnijele veliki dio tereta rata. No, je li to značilo veliko zapošljavanje žena i posljedično otpuštanje nakon rata? Naizgled, p rivredna struktura,stanovništva Jugoslavije ne ide u prilog toj tezi. U Jugoslaviji je prema popisu i z l9 2 I ) godine živjelo oko jedanaest milijuna sta­ novnika, od čega je oko dfYfr milijuna pripadalo poljoprivrednom sektoru.184 Nameće se zaključak da u pretežito seoskoj sredini nije bilo potrebe za velikim porastom broja plaćene žensk&jadne snage fiz jednostavnog razloga što nije bilo mnogo radnih mjesta koja su ostajala napuštena. Teret proizvodnje, žene su najče­ šće prenijele preuzimajući vpri d io h r igp 7? N o što je s industrijski razvijenijem gradovima? Jvlože se pretpostaviti da su žene u većim gradovima, od kojih je tada prednjačio (^agrebj/iolazile u priliku da lakše nalaze posao, ali i da se bave djelatnostima koje su im do tada bile zatvorene. To su u konačnici potvrdila i tadašnja svjedočanstva, no pitanje je koliko je to realno povećalo udio žena u zaposlenom stanovništvu i možemo li govoriti o učestalim primjerima ili pojedinačnim slučajevima. U potrazi za odgovorom na ovo pitanje dragocjeni su napori M ire Kolar-Dimitrijević u istraživanju radničkog sloja Zagreba, Hrvatske i Slavonije. Takoje ona U radu U kojem se bavi gtrukturom ra H n irlrn g cr^ n o v m č rv a m p f > n n f n n / ag rpK a\ ustvrdila da su tada žene počele potiskivati muškarce sa slahijp plaćani h ~ njFgfa^ ~7 Proces je, prema njoj, započeo u ratu kada su žene radile mnoge poslove koji su do tada bili rezervirani za muškarce. Nakon rata mnoge od njih napuštaju posao, ali velik dio ostaje jer su radničkoj obitelji bile potrebne dvije plaće da bi mogla preživjeti. Nakon toga M. Kolar-Dimitrijević iznosi podatak koji u biti ne ide u prilog prijašnjoj tezi o dramatičnim promjenama udjela žena u radničkoj strukturi. Naime, prema podacima Statističkog godišnjaka i D efinitivnim rezultatima popisa stanovništva iz 1931. godine konstatirala je da su_191Q. godine radnice činile a_dyadgset-godina kasnije 36% privredno aktivnog stanovništva Zagreba.185 Iako se pri tome njihov broj navodno povećao za gotovo 7-5.000 radnih mjesta, ovaj 7 183 Citat preuzet iz: „Feminizam i profesionalna nastava", Ženski pokret, studeni 1920., br. 8: 3. 184 Kecman, Žene Jugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama, 23. 185 Kolar-Dimitrijević, „Obrisi strukture radničke klase međuratnog razdoblja u svjetlu privrednog razvitka", 115-132. Udjelom od 35% u ukupnom radništvu radnice Za­ greba su tek neznatno nadmašile ukupan udio radnica koji je na teritoriju Hrvatske 1910. iznosio 34%. (Kolar-Dimitrijević, „Struktura privredno aktivnih stanovnika sjeverne Hrvatske prema materinjem jeziku uoči Prvog svjetskog rata", 127-161) 74 �Poraće i rodni odnosi podatak samo potvrđuje da je proces zapošljavanja žena u industrijskim gradovima krenuo pjgje rata te da je do 19^1, godine pratio porast u k u p n o g broja radništva. Što se dakle dogodilo s velikim zapošljavanjem za vrijeme rata? U svojoj knjizi Radni slojevi Z agreba M. Kolar-Dimitrijević ponavlja ovu tezu te dalje razrađuje ffrn lc rn m radnica Zagreba, ustvrdivši da se u dvadeset godina, od 1910. do 1931. broi radnica udvostručio, činovnica n tro srj-ijćin a. hmj zppiTilmh i7v1P p riVrH r pnvrrnn ir črriri p u n Krivca ove promjene M. KolarDimitrijević ponovo pronalazi u ratnim okolnostima, zaključivši da su do Prvog svjetskog rata žene prvenstveno bile zaposlene u primarnim djelatnostima, u se­ kundarnim djelatnostima ih nalazimo tek u tvornicama duhana, šibica, papira i tekstila, a u tercijarnim djelatnostima nalaze se u ugostiteljstvu ili kao kućna po­ sluga.18 Za vrijeme rata žene zauzimaju veći broj č in o v n ič k ik m jp s p , k ao p o š rarice 6 i učiteljice, ali naglo prodiru i u industrijski sektor gdje su 1913. godine muškarci činili 78% ukupne radne snage, a 1918. godine njihov udio je pao na 65%.1 7 8 No, enigmu o broju zaposlenih žena u Zagrebu posredno je otvorio rad M. Kolar-Dimitrijević o utjecaju Prvog svjetskog rata na kretanje stanovništva i sto­ čarstva u Hrvatskoj i Slavoniji. O na ovdje uspoređuje popise stanovnika po gra­ dovima Hrvatske i Slavonije iz 1910., 1917. i 1921. godine. Pri tome naglašava da pojpis iz_1917. godine ima ograničenja jer se pridržavao naputaka_OJrajnqj__tajni (što je vjerojatno značilo da mofrili?it3nLjtf>jmri njsiLhiltpopisani) te mu je pr­ venstvena namjena bila rješavanje pitanja prehrane države. Iz njih proizlazi da su 1917. godine gotovo svi gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji bilježili pad udjela civilnog muškog stanovništva i rast udjela žena, o sim Zagreba~koji bilježi rasc-broja^mkuh rr^ a ra r* Ovaj n e o b ič a n p o ra s t hrnja m uS k^rar^ n agrphn, M. Koiar-Dimitrijević objašnjava ^ h i l i z a d jo a ^ mtiškftraca kao radni c u neophodnoj ramoj-proizvodnji i službama.1 8 No, ukoliko je Zagreb namirivao potrebe radne 8 snage uz pomoć regrutacije muškaraca ili njihovog j&lnhađanja od-vojnr-obvea^, zaito bi onda uopće bilo p otrebno p o v e ć a n o , zapošljavanje žena za vrijeme rata? M ožda bi bilo ispravnije devijaciju zagrebačkog podatka promatrati u kontekstu razvoja grada. Zagreb je od 1910. do 1921. godine doživio rast broja žitelja od oko 74.000 do oko 108.000 stanovnika, odnosno bilježio je porast broja.stanovnikaza 7 186 Slična je situacija na prostoru Hrvatske i Slavonije. Prema popisu iz 1910. godine žene su činile 36% radnika zaposlenih u poljoprivredi, 13,5% radnika zaposlenih u rudar­ stvu, trgovini i prometu, te 26% radnika zaposlenih u državnoj službi, vojsci i slobod­ nim zanimanjima. (Kolar-Dimitrijević, „Struktura privredno aktivnog stanovništva sjeverne Hrvatske prema materinjom jeziku uoči Prvog svjetskog rata“, str. 147) 187 Kolar-Dimitrijević, Radni slojevi Zagreba od 1918. do 1931., 52-58. 188 Kolar-Dimitrijević, „Utjecaj Prvog svjetskog rata na kretanje stanovništva i stočarstva na području Hrvatske i Slavonije", 47-48. 75 �RAT I RO D N I STEREO TIPI jxreko 40% i time nadmašio sve ostale gradove u Hrvatskoj. N o, ovim je Zagreb tek nastavio rast koji je započeo u prethodnom razdoblju za vrijeme kojeg je od lgSD. c 1910- godine više nego udvostručio u kupan broj stanovnika.189 Iz tabele IV-2 do vidljivo je daje Zagreb nastavio bilježiti stalan porast stanovništva i između 1910. i 1917. godine, te da se u tom razdoblju broj ukupnih muških žitelja povećao za gotovo 10.000. Ovaj podatak, izuzetak u kretanju zagrebačkog muškog stanovniš­ tva stavlja u drugačiju perspektivu. Naime, usporedimo li indeks broja muškaraca u gradovima Hrvatske i Slavonije između 1910. i 1917. godine uočljivo je da je on vrlo različit i da se razlike među gradovima kreću od +3 do -36 što vjerojatno ovisi o prethodnom rastu grada i geostrateškom položaju (Varaždin -22; Osijek -14; Zagreb +3, Zemun -361901, ali s druge strane ukoliko se oduzme indeks žena ) 9 i muškaraca u pojedinim gradovima za 1917. godinu dobije se nešto ujednačenija slika (Varaždin -25, Osijek -32, Zagreb -31, Zem un -33). Nadalje, između 1917. i 1921. godine broj muškog stanovništva prati porast za relativno ujednačen indeks od oko 45 (Varaždin +41, Osijek +43, Zagreb +52, Zem un +54). O vo ostavlja prostor pretpostavci da odljev zagrebačkih muškaraca za vrijeme rata nije bio p o ­ sve neujednačen s ostalim gradovima u Hrvatskoj te da činjenica da Zagreb nije zabilježio pad broja muškaraca ne mora nužno biti posljedica povećanog zapošlja­ vanja za ratne potrebe, već da je grad do 1917. godine već toliko narastao u broju stanovnika da se odljev muškaraca na front nije odrazio u negativnom indeksu (vidi tabelu IV-1). Tabela IV-1: Indeks rasta stanovništva u gradovima Hrvatske i Slavonije za godine 19 10 ., 1 9 1 7 . i 1 9 2 1 .191 1910. GRAD M 1921. 1917. Ž M Ž M Ž ZAGREB 100 100 103 134 155 VARAŽDIN 100 100 78 103 119 106 OSIJEK 100 100 86 118 129 113 ZEMUN 100 100 64 97 118 115 136 No, vratimo li se na tabelu IV-2, koja prikazuje kretanje civilnog i vojnog sta­ novništva Zagreba od 1910. do 1930. godine, upada u oči još-jedna devijacija. Stanovništvo grada Zagreba bilježilo je imeftzivaxLxast pd 191 C -do 1914^godine L i nakon toga se događa očekivana stagnacija rasta za vmem^-ratnih-godina. O no što iznenađuje jest da je depresija^ o stotka-prrmsra ženskog 189 Vranješ-Šoljan, Stanovništvo Banske Hrvatske, 233. 190 Vrlo veliki indeks Zemuna vrlo je vjerojatno posljedica njegovog pograničnog polo­ žaja za vrijeme rata. 191 Kolar-Dimitrijević, „Utjecaj Prvog svjetskog rata na kretanje stanovništva i stočarstva na području Hrvatske i Slavonije", 47 i 48. 76 �Poraće i rodni odnosi depresije postotka porasta muškog stanovništva. U grafu IV-1 prikazano je da u godmamTprije'rata^ene Bilježe veći godišnji porast od muškaraca te da se poslje­ dično povećavao njihov udio u ukupnom stanovništvu. Za vrijeme rata gotovo se prepolovljuje i jedan i drugi postotak porasta, pri čemu je pad porasta ženskog stanovništva strmiji od pada porasta muškog stanovništva. Uočljiva je i devijacija 1917. godine kada porast ženskog stanovništva bilježi blagi rast i nadmašuje porast muškog stanovništva i nakon toga strmoglavi pad ženskog porasta 1918. godine. No, kako ovaj podatak uklopiti u priču o velikom porastu ženske radne snage za vrijeme rata ? I ukoliko je Zagreb ipak bilježio odljev^muškejadne snage na bojišni­ cu, a pri tom nije privlačio veće doseljavanje Tonske,populacije, kako je namirivao svoje potrebe za radnom snagom?1 2 9 Tabela IV-2: Srednje godišnje žiteljstvo (građansko i vojničko) grada Zagreba 1910.-1930192 GODINA M U odnosu na prethodnu godinu Ukupni godišnji porast Ž U od­ nosu na prethodnu godinu Ukupni godišnji porast Žena na 1000 muških 1910. 39.269 + 910 2,372% 38.798 +979 2,588% 989 1911. 40.592 + 1323 3,369% 40.126 + 1328 3,422% 988 1912. 42.306 + 1714 4,224% 41.841 + 1715 4,274% 990 1913. 44.040 + 1734 4,098% 43.600 + 1759 4,204% 990 1914. 45.784 + 1744 3,960% 45.316 + 1716 3,935% 989 1915. 47.396 + 1612 3,520% 46.844 + 1528 3,371% 987 1916. 48.832 +1436 3,029% 48.148 + 1304 2,783% 985 1917. 50.178 +1346 2,756% 49.251 +1103 2,908% 978 1918. 51.317 +1139 2,699% 50.101 +850 1,725% 974 1919. 52.541 +1224 2,385% 51.191 +1090 2,175% 974 1920. 54.063 +1522 2,896% 52.704 +1513 2,955% 975 1921. 56.557 +2494 4,613% 55.313 + 2609 4,950% 980 1922. 59.991 +3434 6,071% 59.014 +3701 6,691% 987 1923. 63.539 +3548 5,914% 62.850 +3836 6,500% 991 1924. 67.207 +3668 5,772% 66.794 +3994 6,354% 996 1925. 70.940 +3733 5,554% 70.762 +3968 5,940% 999 1926. 74.715 +3775 5,321% 74.768 +4006 5,661% 1003 1927. 78.361 +3646 4,879% 78.691 +3929 5,254% 1006 1928. 81.874 +3513 4,483% 82.471 +3780 4,803% 1009 +3857 4,676% 1012 +4013 4,648% 1013 1929. 1930. 85.442 89.210 +3568 +3768 4,357% 4,410% 86.328 90.341 192 Gradski vjesnik, 31. prosinca 1931., br. 22-24: 384. 77 �RAT I R O D N I STEREO TIPI Graf IV-1: Ukupni godišnji porast muškog i ženskog stanovništva 19 13 .-19 18 . (Tabela 11-2) Graf IV-2: Ukupni godišnji porast muškog i ženskog stanovništva Zagreba 19 10 .-19 18 . (Tabela IV-2) U izvještaju o radu električne centrale Zagreba u ratno vrijeme ističu se problemi nedostatka radne snage. Čudo je da već prvoga dana nije zapeo rad u poduzećima. Prvim pozivom nastupilo je preko 60 činovnika i radnika u centrali u vojnu službu i napu­ stilo rad ostavljajući pogon nekolicini starijih i nedostatno upućenih ljudi [...]. U godinama 1915. i 1916. postao je pogon sve teži i teži. Mnogi naši ljjidi starijih godišta kao i nesposobni za vojsku [...] uvršteni (su) u vojsku i oduzeti iz naše službe. Kroničan manjak zaposlenika pokušao se riješiti uz pomoć reskih zarobljenika, ali se od ove ideje odustalo zbog čestih bjegova. Kako su ratne godine odmicale 78 �Poraće i rodni odnosi pojedini_su se zaposlenici vraćali zbog ozljeda, ali problem(akutnog nedostatka radne snagfročito nije riješen do kraja rata.193 ^ Sličnu situaciju prenose izvještaji o broju i^meljskggjjsobjjia u nižim pučkim školama. Kako je uočljivo u grafu IV-3, broj učitelja izrazito pada tijekom 1915. godine, ali jpiie-automatski zamijenjen proporcionalnim krnjim nrir^ljira Tije­ kom l^l6--g©dine-situaeija~sejdjelomično popravila, ali se pri tome vi$£j7slanjalo na-p£vratak ili zapošljavanje j iovih učitelja, a manje na upošljavanju i enskog učiteljskog osoblja. Ovaj trend se nastavlja tijekom 1917. godine, da bi !11& godina zabilježila novi pad učiteljskog osoblja uopće, ali i značajan porast broja učiteljicaknje sada čine više od 50% pučkih nastavnika. Ipak, treba naglasiti da je ovaj ne­ ujednačen trend ukupnog broja učitelja i učiteljica bio prisutan i u predratnom razdoblju što upućuje na moguću nepouzdanosistatističkejobrade izvora. G raf IV-3: Broj u čitelja i učiteljica nižih pučkih škola u Zagrebu 1913.-1918.1941 5 9 200 -,----- ■ Učiteljica ■ Učitelja 1913. 1914. 1915 . 1916. 1917. 1918. 193 Izvještaj gradskog poglavarstva o sveopćoj upravi slobodnog i kraljevskog glavnoga grada Zagreba: Zagreb 1913.-1918. (Dalje IGP), 200-201. 194 IGP, 149-150. 195 IGP, 58 79 �RAT I R O D N I STEREO TIPI Izvještaji financijskog i obrtnog gradskog ureda ponavljaju sliku stagnacije gradske privrede. U njima se ističe da od 1915. do 1917. godine „nisu uslijed rata izdane nikakove naročite subvencije za podupiranje obrta i industrije",1961a tablice koje 7 9 registriraju broj obrta i prihoda gradske blagajne bilježe silaznu bilancu za vrije­ me prvih ratnih godina. U grafu IV-4 vidljivo je da je broj gradskih obrtnika za vrijeme rata pao za 15% i nije se oporavio do kraja ratnog razdoblja. Pri tom e su postojale određene razlike među pojedinim obrtnicim a. Trgovci i sitničari lakše su se nosili s ratnom situacijom, dok su mesari, pekari ili postolari koji su bili na­ ročito pogođeni nestašicama materijala i zadanim maksimalnim cijenama opadali u broju do kraja rata. Prihod grada pak u konstantnom je padu do 1916. godine, kada je čak 22% manji nego na početku ratnog razdoblja, da bi od 1917. godine nadalje opet počeo trend rasta, te je rat čak završio s pozitivnom gradskom bilan­ com. (G raf IV-5) Ovi podaci jasno govore d aje grad tijekom rata prolazio kroz stagnaciju proizvod­ nje i razvoja za koju očito nije nalazio efikasno rješenje. Dapače, izgleda kao da se problem nije niti pokušao otkloniti. Zagreb je u prve dvije godine rata bio u stadiju čekanja, rješavao je tek goruće probleme i očekivao mirnodopsko vrijeme. N ^ o v a j je pristup samo produbio krizujatno^jdruštvaJcoja je eskalirala tijekom (191^L godine kada je postalo jasno da će rat trajati znatno duže nego što se očeki­ valo. Opisujući ratni Zagreb kroz prizmu tadašnjeg tiska Mirjana Jiirić prenijela je depresivnu sliku grada u kojem vlada nestašica osnovnih životnih potrepština, u kojem se škole zatvaraju zbog nedostatka ogrjeva, a zapuštena djeca šeću ulicama na kojima premali broj redarstvenika teško izlazi na kraj s rastućim brojem skitni­ ca, prosjaka i lopova.1 Ovakav Zagreb nije bio prostor povećanog zapošljavanja 98 196 IGP.36. 197 IGP, 50-51 198 Jurić, „Zagreb u Prvom svjetskom ratu: povijesne novine kao izvor za istraživanje socijalne povijesti", 121-144. 80 �Poraće i rodni odnosi žena. Naprotiv, zaustavljeni pogoni i smanjena proizvodnja ograničavala je mo­ gućnost zarade žena, a kako podaci zavoda za zapošljavanje pokazuju teške ratne prilike dovele suL do smanjene potražnj^-za-kućnom poslugom, tradicionalnim ( azilom žensjsograaa? (G raf IV-6) Graf IV-6: Zapošljavanje sluškinja 1 9 1 3 .-1 9 1 6 .'" Nakon 1917. godine nastupilo je novo ozračje u kojem se nastoji pokrenuti pro­ izvodnja te se očito poseže i za pojačanim zapošljavanjem žena što svjedoči po­ većanje postotka godišnjeg porasta broja žena tijekom 1917. godine, ali je ovaj postotak još uvijek bio znatno manji od postotka porasta prije rata i u kasnijem mirnodopskom vremenu. Što se događa sa zaposlenim ženama i muškarcima u Zagrebu nakon 1917. godine možemo pratiti n izvještajima Središnjeg ureda za osiguranja radnika u (SUZOR) za Hrvatsku i Slavoniju, koji doduše pružaju tek okviran uvid u tadašnje trendove zapošljavanja. O vaj je izvor relativno često upotrebljavan u historiografiji radničkog pokreta međuratne Jugoslavije, ali treba naglasiti da je njegov potcncijal vrlo ograničenj a ratno vrijeme i prijelazno n z d n hlje- rio donošenja Zakona o osiguranju radnika (14. svibnja 1922., na snagu je stupio 1. srpnja 1922.).1 Pro­ 200 9 bleme stvaraju fragmentarni podaci, odvojeno vođenje osignranika i osiguranica 7 ? slučaj bolesti i slučaj nezgode.201 koji nakon 1922. godine postaju skupni podaci 199 IGP, 227. U izvještaju postoji jedan tipfeler. Tamo naime piše da je 1913. zaposlena 301 sluškinja i da to čini preko 75% od zahtjeva za posao (1192). Budući da se iste godine otvorilo 930 mjesta za sluškinje, pretpostavila sam da se radi o tipfeleru i da je pravi broj zaposlenih sluškinja 901. 200 Radnička zaštita, 15. srpnja 1922., br. 7: 146-167; Radnička zaštita, 31. kolovoza 1922, br. 8: 221-252. 201 Do 1920. godine izvještaji su posebno iskazivali osiguranike i osiguranice jednog i drugog vrsta osiguranja. Činjenica da se ponekad radi o istim brojkama govori u pri­ log da se već tada veliki broj članova osiguravaloJ^ohjejDsnovi, ali to očito nije bio uvijek slučaj. (Ovu pretpostavku potvrđuje i činjenica da u izvještaju Okružne blagaj­ ne za osiguranje-radnika Broda i Varaždina iz 1920. godine stoje fđentične stavke za osiguranice i osiguranike oba tipa osiguranja. Uz to upisi novih prijava osiguranika za 81 �C) 4 G j- ^ . ( - — ■^ eA r RAT I R O D N I STEREO TIPI te činjenica d aje razdoblje <^919.-19^£. godine predstavljalo prijelazno razdoblje tijekom kojeg se postepeno širistrulttura obveznika osiguranja. Stoga se ovi podaci moraju uzeti sa zadrškom, tek kao pokazateljikretanja zaposlenosti ratnog i porat­ nog razdoblja. U tabeli IV-3 obrađeni su podaci osiguranika i osiguranica za slučaj bolesti i nezgode za 1917., 1918. i 1920. godinu u Zagrebu i Hrvatskoj i Slavoniji. U njima se može iščitati da je udio žena radnica veri n Zagrebu u ostalim dijelovima Hrvatske i to u sva tri godišta. Nadalje, oni upućuju d aje apsolutan broj žena rad­ nica tijekom 1917. i 19.18. godine pratio umjeren rast, a da je udio radnica u uku­ pnom broju radnika 1917. godine dosegao maksimum oko 34,5%. No, usporedba stanja 1917. godine s podatkom M. Kolar-Dimitrijević d a je udio radnica(l9.10) godine bio oko 35% navodi na zaključak da^pEve godine rata-ftisn hitno utjecale na udio žena u radničkom tijelu Zagreba.-^ d r u g e strane, zanimljiv je podatak o | odstupanju-osigurajuk radnika i radniea-između 194&J 1917. godine za prostor Hrvatske i Slavonije iz kojeg izlazi da je broj muškaraca koji je izašao iz radnog 1iznosa i broj žena koje su zasnovaleradni odnos vrlo sličanpR) daje prosTcJr za pret­ postavku da su žene z ^ i s t a ^ u z i n u k r n j ^ koja .smiaguštali muškarci. Tijekom 1918. godine u Zagrebu dolazi do ravnomjernog rasta muškog i ženskog radništva zbog čega nema značajnije promjene u ukupnom udjelu žena radnica. No, veće promjene događaju se medu-klijentelom ~ ^ e rk u ra “ koji je osiguravao činovnike i činovnice, i to u korist žena koje 1918. godine čine preko 50% ukupnog broja slučaj bolesti i za slučaj nezgode su ponekad isti brojevi, a konačne sume jedne i druge vrste osiguranja su vrlo slične. / Radnirk* 31. prosinca 1921., br. 10-12: 194195). Poseban problem kod obrade ove vrste izvora jest činjenica da popularnost ra­ zličitog vrsta osiguranja varira u odnosu na grad i vrijeme. Tako tijekom 1917. i 1918. godine u većini gradova Hrvatske i Slavonije veći dio osiguranika bira psiguranjeza sliičaj-hnleftLi, osim u Osijeku i Karlovcu gdje je više muškaraca osigurano za slučaj nagode, što nije slučaj i za žene. S druge strane, 1920. godine svugdje je popularnije osiguranje za slučaj nezgode. No, ono što je još problematičnije jest činjenica da su se Kjujfrirpi-rršrf osiguravali (i) od slučajeva nezgode nego žene te metoda zbraja­ nja obje vrste osiguranja dovodi do prevlasti broja radnika nad radnicama. (Do ovog podatka došla sam izračunavajući postotak osiguranja od nezgode muškarca i žena u ukupnom broju osiguranja za 1917., 1918. i 1920. za Hrvatsku i Slavoniju. Prema tom postotku, 1917. godine 48% od ukupnog broja prodanih osiguranja muškim radnicima je osiguranje za slučaj nezgode, istovremeno u ukupnom broju prodanih osiguranja ženama 40% otpada za osiguranje za slučaj nezgode. Godine 1919. je od­ nos m.-51%, ž.-35%, a 1920. godine je odnos m.-56%, a ž.- 51%. / Radnička zašti­ ta 30. prosinca 1920., br. 11-12: 126-127, 132-133 i Radnička zaštita 31. prosinca 1921., br. 10-12:209). 82 �Poraće i rodni odnosi osiguranika. S druge strane, na prostoru Hrvatske i Slavonije već se osjeća povratak muške radne snage, ali i porast zaposlenih žena. U konačnici se odnos snaga ipak promijenio u korist muškaraca. Tijekom 1920. godine bilježi se značajan porast u broju radnika i radnica. No, on nije posljedica s am o p o v ra tk a m nšlcara ra < fm n ra i jveće-potfebe-zajadnicam a. već i č in je n ire da je r t ^ n r ^ n ff ip m š iriln svnj djplrtlrm g Između ostalog, u njega je sada uključena i(kućna posluga u kojoj su većinu činile sluškinje. Ovaj podatak baca sasvim _drugačije svjerln na p o v eć an je a p s o lu tn o g broj a j a dnica. S obzirom daje M . Kolar-Dimitrijević procijenila d a je Jj_ R ,g o d in e u Zagrebu bilo oko-SO C O Llgjćrijh-poffioćpica, porast broja osiguranih žena ^a-oko 4300-upućuje d aje u razdoblju od 1918. do 1920. godine stagniralo zapošljavanje žena te da su neke, dobrovoljno ili ne, ostale bez posla. Slična je situacija u ostalom dijelu Hrvatske. Posljedično, udio žena u ukupnom radništvu prati tendenciju pada te je Z a g r e b kraj ra ra rlo re lra o ^ y n a rn n manjim udjelom žena radnica nego na^početku. Tabela IV-4, koja prikazuje porast broja i udjela radnica Zagreba od 1922. do 1930. godine, ukazuje da trend pada apsolutnog broja radnica prestaje nedugo nakon rata te da poslijeratno vrijeme ponovo bilježi porast udjela radnica u ukupnoj radničkoj strukturi, a razinu od 34% iz 1917. godine dosegnuo je tek (ili veći 193jL_godine. Ovaj se podatak poklapa s podacima iz tabele IV-2 i grafa IV-2 o kretanju broja zagrebačkih žitelja budući da je u njima vidljivo da Zagreb od 1921. godine ponovo bilježi značajan porast broja stanovništva te da od tada porast broja žena iz godine u godinu nadmašuje porast broja muškaraca. Dakle, proces ulaska Zagrepčanki u plaćena zanimanja bio je prvenstveno uvjetovan irmnsrrijskimrazvojem Zagreba i počeoje znatno prije Prvogjsvjetskog rata. Budući da je r^t doveo do-stagnaeije privrednog razvoja grada, za njegova trajanja ne dolazi do povećanog zapošljavanja žena, već naprotiv, ratni_su_procesi negativno utjerali na rast gradca,.im ig r a r i ji prorrse muškaraca i žrnaj^ trendove zapošljavanja. Tek opća kriza i nestašica robe 1917. godine potaknula je povećano regrutiranje ženske radne snage, ali ni tada nema gnvpn ? ^ ik ftrp p ^ ^ 1 broja 1 zaposlenih žena. No, bitne promjene događaju se i r s ^ i^ n ri^ a goslenicabudući da je akutna nestašica radne snage radafot’ ftc^a ženama određena 7animanja lcoja v su tradicionalno obavljali muškarci. Tako je uzadnjoj godini rata Zagreb je imao više osig1 «-*"'*^ 1 a (fciteljskh zanimanje u velikoj je mjeri femin izirano. No, ovaj je proces 7^)cpyljpn nakon rata te su se za vrijeme prvih po­ ratnih godina potrebe za radnom snagom namirival^.goiovoisključimiz-muškog kontingenta. Ipak, poratna situacija bila je poticajna za razvitak zagrebačke privre­ de što je rezultiralo povratkom prijeratnog trenda porasta udjela žena u radničkoj strukturi i ukupnom stanovništvu grada. 91 83 �RAT I R O D N I STEREO TIPI Tabela IV-3: Osiguranja i osiguranice SUZOR-a u Hrvatskoj i Slavoniji 1 9 1 7 ., 19 18 . i 1920.202 B la g a jn e n je 1 9 2 0 .2 3 2 0 0 1918. 1917. O sig u ra z a s lu č a j U d io U d io U d io M Ž žena M Ž žen a M 9485 8617 4979 3411 34,4% 24.822 28,3% 35.918 385 431 52,8% 1387 OBZOR24 0 Zagreb Bolesti Nezgode 8466 6760 4471 34,5% 2994 Merkur Zagreb Bolesti Nezgode 442 407 30,6% 47,9% Ž žena 10.009 28,7% 10.324 22,3% 33,7% 707 710 1405 Zemaljska Bolesti 30.907 10.818 25,9% 43.238 12.517 22,4% 88.004 19.361 Blagajna (uku­ Nezgode 24.952 6268 20,0% 31.400 7223 18,7% 88.039 19.364 pno)25 02 7 6 0 Odstupa-1811 +1686 +4,1% +12.331 +1699 - 3,5% +24.265 +4110 Bolesti nja od prošle Nezgode -686 +785 +2,6% +6448 +955 -1,3% +25.141 +3996 godine20 0 33,5% 18,0% 18,0% -1,5% -1,4% Tabela IV-4: Osigurani« i osiguranice SUZOR-a na području zagrebačkog okružnog ureda 19 22-19 3 0.207 Godina Osiguranici Osiguranice Udio žena u ukupnom broju osiguranika 1922. 31.016 12.064 28% 1923. 32.413 12.569 28% 1924. 29.470 13.191 31% 1925. 29.548 13.937 32% 1926. 30.009 14.830 33% 1927. 35.309 17.078 33% 1928. 37.586 17.906 32% 1929. 39.828 20.016 33% 1930. 41.941 21.854 34% Na državnoj razini žene nakon rata također bilježe sve veći rast apsolutnog broja kao i udjela u ukupnom radničkom tijelu. U Jugoslaviji je vidljiv trend 202 Radnička zaštita, 30. prosinca 1920., br. 11-12: 127, 133; Radnička zaštita, 31. pro­ sinca 1921., br. 10-12: 209. 203 Za 1920. godinu podaci se odnose na stanje u kolovozu. 204 Okružne blagajne za osiguranje radnika (Bjelovar, Brod, Karlovac, Osijek, Sušak, Va­ raždin, Zagreb, Zemun). 205 Obuhvaća: okružne blagajne za osiguranje radnika (Bjelovar, Brod, Karlovac, Osijek, Sušak, Varaždin, Zagreb, Zemun), poduzetničke blagajne za potporu bolesnika (Belišće, Beočin, Duga Resa, Đurđenovac, Mitrovica, Osijek Drava, Otočac) i Zagreb „Merkur". 206 Za 1920. godinu radi se o usporedbi mjeseca kolovoza za 1919. i 1920. godinu. 207 Kolar-Dimitrijević, Radni slojevi Zagreba od 1918. do 1931., 59. 84 �Poraće i rodni odnosi gospodarskog razvitka koji je obilježio njezinu privredu i to naročito industrijski razvijenije krajeve. Hrvatska i Slovenija našle su se u situaciji da iz zaostale perife­ rije Austro-Ugarske postanu generatori industrijskog razvitka s velikim nezasiće­ nim tržištem. Rast proizvodnje poticala je i inflacijska-poUtika. koja je obilježila razdoblje od 1918. do ^ Z ^ godine. Tijekom ovog vremena osnivali su se brojni npvi pogoni proizvoda široke potrošnje, kao što su t<kstilna,(kožna", prehrambena, kćmijska i metalna industrija, dakle većinom industrijske grane koje naginju ka zapošljavanju žepa.208 Stoga vrijeme nakon, 1920. godine nije obilježeno otkazima ženama, već naprotiv porastom ukupnog hrpja zaposje n ih je n a. razmjerno njiho­ vom ukupnom udjelu u zaposlenom stanovništvu. Prema podacima iz S ta tis tič k o g g o d i š n j a k a J u g o s la v ij e , tijekom međuratnog razdoblja broj radnica neprestano je rastao i to u apsolutnoj cifri, kao i u udjelu u ukupnom broju radništva. (Graf IV-7 i IV-8)2092 0 1 G raf IV-7: Udio radnica u ukupnom broju zaposlenih u Kraljevini SHS/Jugoslaviji210 1920. 1922. 1924. 1926. 1928. 1930. 1932. 1934. 1936. 1938. 1940. ■ Udio radnica u broju zaposlenih 208 Šimončić-Bobetko, I n d u s tr ija H rva tsk e 1 9 1 8 . do 1 9 4 1 . g o d in e , 15-37. 209 Kada se ovi opći podaci s državne razine analiziraju iz perspektive pojedinih regija Kraljevine SHS uočljivo je da je udio radnica najveći u Sloveniji, a najmanji u Srbiji, ali je zajedničko svim regijama da u razdoblju od |923*x q_1926. godine udio radnica 1 bilježi rast. (Kecman, Ž e n e J u g o slavije u radn ičkom p o k retu i žen sk im o rg a n iza c ija m a , 28) 210 Milković, J u g o sla v ija 1 9 1 8 - 1 9 8 8 : S ta tistič k i godišn ja k . 51. Podaci su izvedeni na osnovu podataka S re d iš n je g -n rrrla 7 a o s ig u ra n je r a d n ik a . Nisu uključeni osiguranici Osiguranja namještenika Ljubljana, Bolesničkog fonda saobraćajnog osoblja i Bano­ vinskih službenika koji nisu izrazili svoju podjelu po spolu. Ovdje nisu uvršteni ni po­ daci Bolesničkog fonda Direkcije rečne plovidbe, Državni službenici i Glavna Bratinska blagajna. Žene su u ova tri osiguranja zastupljene manjim postotkom do 1,5-1,8% u Glavnoj bratinskoj blagajni, pri čemu se prati konstantan porast broja žena; s time daje udio žena rastao do 1923. godine i od onda prati silaznu liniju, medu Državnim službenicima broj radnica i udio radništva raste (3,4-4,4) do 1922. godine, u razdo­ blju 1922.-1925. godine nastavlja se porast broja zaposlenih žena, ali pada njihov udio u ukupnom broju koji 1928. godine doseže 3%, za vrijeme krize ponovno raste udio, ali ne i broj državnih službenica tako da 1936. godine one opet čine 3,6%, da bi 85 �RAT I R O D N I STEREO TIPI Graf IV-8: Broj radnica u Jugoslaviji 1920-1940.211 300 200 100 •Radnice u tisućma 0 1920 . 1925 . 1930 . 1935 . 1940 . Qrl 1923 godine zaustavlja se inflacija. a.1925. godine zemlja ulazu u razdoblje jiahilizacijfc u kojem se dinar branio dcEaciiskom politikom i protekcijskim carin­ skim zakonima.212 Iako su novi ekonomski uvjeti zahtijevali sposobnost prilagod­ be, smanjili investicije i uveli u probleme poduzeća i seoska imanja koja su se opte­ retila kreditima, u ovom razdoblju se [rtVray|j? trend porasta zaposlenosti ž e n ^ Jcao i njihovog u^fila,u ukupnoj radnoj populaciji. Stoga tada dolazi do porasta rienpeIjivostLradnika prema ženama koje su percipirali kap nelojalmi-knpkiirpncijn koja im oduzima posao i ugrožava njihov status hranitelja obitelji. <K ad ja ne mogu dobiti posla [...] ja ću ostati kod kuće, prati i mesti kuću i kuhati, ako bude šta, a ti idi sutra tražiti posla^>?gorčeno u Borbi izjavljuje radnik svojoj supruzi 1927. godine.213 Ipak, u ovo vrijeme pada udio osiguranica Bolesničkog fonda Direkcije rečne plovidbe, kao i udio žena među državnim službenicima. Ekonomska kriza je, doduše kratkoročno, donijela pad broja zaposlenih žena tije k o n ^ 23f-Jgodine koja je označena kao vrhunac krize u Jugoslaviji, ali je znatno povećalam finovuH iou ukupnom broju radnika. Činjenica d a ^ j|o žena vidljivo rasrr upravo zaatrijeruf križ a te tadašnja netrpeljivost muških radnika prema tren­ du ulaska žena u plaćena zanimanja potaknula je povjesničarke koje su se bavile u posljednjim godina pratili pad broja i udjela koji do 1940. dolazi do 2,9%. Pri tome se radi o vrlo malom broju žena te je u najboljem slučaju bilo 108 (1922.), a najmanje je bilo 72 (1920.) državnih službenica. Što se tiče Bolesničkog fonda Direkcije rečne plovidbe, ovdje možemo pratiti konstantan porast broja zaposlenih žena, kao i blagi napredak u udjelu od 1,8 do 2%. {MAhsvlć, Jugoslavija 1918-1988: Statistički godiš­ njak, 57) Jovanka Kecman došla je do nešto drugačijih rezultata. Ona svoje podatke bazira djelomično na porlarim a JtaAnjrfr.r službenog lista Središnjeg urgdaza Osiguranje radnikajjiterature. Pri tome izražava nešto veće brojke za svaku godinu, ali postotak udjela i trernTrazvitka ovog postotka u principu odgovara proračunima iz Statističkog godišnjaka sve do 1938. godine kada se prema izračunima statistike dalje nastavlja trend pada udjela radnica, dok se prema Jovanki Kecman trend oporavlja. (Kecman, Žene Jugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacija, 26) 2 11 Milkovi ć,Jugoslavija 1918-1988: Statistički godišnjak, 57. 212 Šimončić-Bobetko, Industrija Hrvatske 1918. do 1941. godine, 41-71. 213 Kolar-Dimitrijević, Radni slojevi Zagreba od 1918. do 1931, 58. 86 �Poraće i rodni odnosi radnicama u Jugoslaviji na zaključak da je rast udjela radnica vjerojatno posljedica atraktivnosti slabije plaćenog ženskog tada.214 No, to tek djelomice opisuje uzroke ove pojave. Rast udjela zaposlenica u vrijeme krize posljedica jej različitog utjecaja krizg na pojedine j cktoce-pri čemu su tekstilna i-kemijdn industrija u kojima je bio znatan udio žena prošle bolie od ostalih. Naime, zbog otežanog uvoza dolazi do nestašice stranih proizvoda što je naravno pozitivno utjecalo na domaću proizvod­ nju. S druge strane, drvna, industrija u kojoj je zaposleno najviše muškaraca bilježi veliku depresiju.215 zpakove pada udjela, iako ne i broia zaposlenih žena, hilježimn nakon . dine. IakoJg o jja d n ira )nasm lia-irenclporastardoJt^asgidgseah godifSTŽaanje razdoblje Jugoslavije zabilježilo ieJčonstantanCpad ucjjelaiadnicahiedu radno aktivnim stanovništvom. (G raf IV-7 i G raf IV-8) Ovo može biti posljedica nPPr?Yka »ndustrijr pri čemu su se ponovo počeli zapošljavati nezaposleni radnici u drvnoj, građevinskoj i ;r>dvgrrij;i ali vjerojatno ima veze i s ekonomskim ugovorima koje je nacistička Njemačka potpisivala s jugoslavenskom vladom. 214 Naime, prema istraživanjima J. Kecman ukupne plaće radnica hile snVprosjeku 30%, myije ori plarp raHnilca ali su oba prihoda slijedila jednake trendove:ja$r-«jekom ^dvadesetih, pad za vrijemeJrrize Lrast krajenuridesetih. Pri tome su se prihodi muš­ karaca za vrijeme krize nešto više strmoglavili, ali su se i brže oporavili. Manji doho­ dak žena bio je posljedica većeg zapošljavanja u slabije plaćenim zanimanjima, niže stručne spreme, ali i običaja da se radnica za isti posao plaća manje nego radnika. Gledano po sektorima, žene su činile većinu medu Imrnnm polugom iu tekstilnoj industriji (57%), a znatan udio čine i medu radnicima industrij£_papka (39%), grafičke industrije f31.19%). industrije odieće (27.2%V prehrambenoj industriji (21.4%) i kemijskoj industriji (19.4%) te medu kazališnim (29.7%). novčarskim „(20,7%) i sanitetskim (23.6% 1djelatnicima. Najmanje su zastupljene medu plaćenim poljoprivrednim radnicima (1,6%), te u prometnoj (3,5%), drvnoj (3,9%) i građe­ vinskoj (4,6%) industriji. Ukoliko se usporedi visina plaće u pojedinim sektorima, uočljivo da je ona najviša u novčarstvu (32,62 din) u kojem je udio žena oko 20%, ali i u prometu (31 din) u kojem se žene gotovo uopće ne zapošljavaju, a najmanja . je u industriji odjeće (14.3? din) grlj«» 7fr»» čine oko 27% radništva i među kućnom poslugom (\ 6.23 dini gdje su žene preko 80% djelatnika. Žene su se zapošljavale i u dobro plaćenim sektorima kao što je primjerice industrija papira, kemijska i grafička industrija, rudarstvu i topionicama, ali su pri tome zarađivale znatno manje novaca nego njihove muške kolege. U gotovo svim sektorima muški su radnici bili plaćeni više od žena uz zanimljiv izuzetak metalne industrije. Grane u kojima su diskrepancije između muških i ženskih plaća najmanje bile su novčarski zavodi, trgovine, sanitetska služba, grafička, prehrambena i metalna industrija te ugostiteljstvo. (Kecman, Žene Jugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama, 42- 43) 215 Šimončić-Bobetko, Industrija Hrvatske 1918. do 1941. godine, 77-99. 87 �RAT I R O D N I STEREO TIPI Naime, u sklopu politike širenja utjecaja na zemlje Jugoistočne Europe, je koristila niz ekonomskih mjera (preferencijalne carine, stabilne cijene, dugoroč­ ne trgovačke ugovore) kojima je praktički vezala jugoslavensko gospodarstvo uz njemačko tržište. Ovakvo stanje povoljno je djelovalo n ;tdi^iiujndustriju, ali su damping cijene njemačkih industrijskih proizvoda ugrozile upravo kožnu, mg ^lkstilnu industriju.216 | nije ženama Jugoslavije otvorio vrata svijeta plaćenograd%. Nije ih čak nitrodškrinuo jer su se one u proces zapošljavanja ukljuciIeTprije početka Prvog svjetskog rata. Podaci o razvoju Z agreba svjedoče da je rat u biti imao negativne posljedice na brojnos^zaposlenjh žena, ali im je otvorio nove mogućnosti i ukazao tro jn e potencijale prodora ženske radne snage. Pred kraj rata žene su dobivale ^ ' " r n H a mj/»sta)u državnim službama koja su do tad bila rezervirana za muškar­ ce, one su brže i više nego prije prodirale u -tazn e^ranc industrije. No, ovo je bio izvanredan pmrec kr>ji j* kr^jVm i™aqrf»dn^g srianja Krajem rata, dobro­ voljno ili ne, n a p o r in j e jt n v l a r e n j e h ro ja a p o s l ^ n i h j p n a , a poslodavci SU-U prvim poratnim godinama^preferirali mušku radnu snagu. Novi prodor žena u radne strukture osigurali su. haiLkao i prije rata, ekonomski, a ne politički_razlozi. Jlazvoj industrije, p o s f h i r r /j a k p i n d n s r r i j d k a o štO SU j £ ^ r a m b e j ^ (£ ^ iijc lr^ )il; C k c r i l p ^ 7 grane otvorio je nove mogućnosti zapošljavanja žena, a njihovasudEina i broj ovi­ sit će prije svega o trendovima u ekonomiji i načinu na koji su se gospodarski uzleti i krize odražavali na pojedine sektore. S druge strane, ne treba poicijeniti psihološki efekt koji je ra rn a slilra ^ t-oja radi „muške* poslpve. jfoz^tramv^j, p renosrpoštui na svojim plećima nosi opskr­ bu zemlje ostavila u nasljeđe generacijama koje dolaze. Dugoročan učinak rata na realizaciju rodnih odnosa više je bio ideološke-nego "konkretne prirode. U ženskim časopisima netom nakon rata osjeća se a rat se evocira kao iskustvo koje je ženama otvorilo ili bi barem trebalo otvoriti nove mogućnosti. Rat je bio prekretnica novog vremena, on je najavio riovi tip žene, a u njenom životu karijera i neovisnost zauzimaju značajno mjesto. Promjene su naravno istovreme­ no izazivale oduševljenje jedne strane i otpor druge, te koliko je ratni rodni imaginarij bio poticajan, toliko je bio i zastrašujući. „Novi su putovi otvoreni, rat je ubrzao rešenje koje je još ranije bilo na dogledu, i žene su polako zadobile mesta u administraciji, u industriji i trgovini naročito" najavljuje autor članka M tZenskom p/)kxety, koji obrađuje pitanje profesionalne djelatnosti žena, ali nastavlja; S<akoća kojom su primane svuda u oskudici muške radne snage ponekad je moglaJzazvati iljjzije, koje_bi bilo opasno da se širg ^a d a kad se redovne prilike za rad ponovno 1. 216 Isto. 1 88 �Poraće i rodni odnosi uspostavljaju, važno je utvrditi u kolikoj meri i pod kakvim pogodbama mogu se žene primati u izvesne karijere".2172Autorica uvodnog članka prvog broja Ženske 8 1 misli također primjećuje dvojaki odnos društva prema promjenama uJdeji-žeru sjsosthjjedni su oni, koji teže za lijepim starim vremenima i žele da sve bude opet po starom [...]. Drugi dopuštaju ženi i visoku obrazovanost, ali [...] postavljaju njenoj slobodi razvoja neke granice, koje se mijenjaju prema individualnom ukusu i shvaćamar?,li ^ bila produkt ratnog imaginarija, ali ekonomska Jconiukutura poslijeratnog razvoja učinila ju je međnrarnom realnošću. Jugoslavija između dva svjetskajaia-suečila se s pitanjem sve većeg ulaska žena u razna zanimanja, a nje7ino-'K>kflqndavsrvo bavilo se pitanjima koja su pratila regrutaciju žena U sustav ^ d a r r nng radžK ćudoređem radnica, pravom na porndiljini dopust, pita­ njem n o ćnogjada i napokon pitanjem šfn predstavlja plaća - neornđivu nagradu Jiloien rad ili rek naknadu za porrebno uzdržavanje.219 U fokusu ovih briga nije bilasama ideja-ženfcjadniccnego nemir oko konsekvenca koje bi veći ulazak žena plaćene radne snage V nogao izazvati na položaj muškarca-radnika i objašnjenja društva kao cjeline. Kako osigurati reprodukciju društva. a da se pri tome ne ograničavaju potrebe suvremenog načina proizvodnje? Što žena radnica znači za poziciju muškarca radnika u društvu? Odnosno, zarađuju li žene samo za sebe ili one mogu preuzimati brigu za cijelu obitelj? I tko je u suvremenoj porodici hranitelj obitelji? Zakonodavstvo Jugoslavije nastojalo je ublažiti posljedice plaće­ n o g ženskog rada na odnose špaga medu rodovima. Stoga nije imalo problema u načelnoj zaštiti pozicije radnice-majke, ali je istovremeno štitilo poziciju radnikahranitelja obitelji. ^ 5.2 Rat i pravo glasa jforba zaTžensko^ravftgl ^ odvijala se na dvije razine: lokalnoj i državnoj. Žene su nakon stvaranja nove države bile suočene s nekoliko opcija rješenja njihovog biračkog prava. S jedne strane,^Kraljevina SH ^ bila je nova državna zajednica pred" kojom je bio zadatak iz g r a d n je cje lo k u p n e d rž a v n e in fra s tr u k tu re , te SU Stoga sve opcije bile otvorene. N n v a -d rž ^ v a trebala je donijeti nnvi flisrav u kojem bi se re­ guliralo izborno pravo muškaraca i žena, a politička klima pogodovala jejje m okratizaciji d ruštva i uvođenju općeg prava glasa. Ukoliko bi se ustav izjasnio po­ zitivno prema ženskom pravu glasa, njihovo bi pravo bilo riješeno i na lokalnoj 217 „Feminizam i profesionalna nastava", Ženski pokret, studeni 1920., br. 8: 3. 218 Dr. B., „Ženi mog naroda", Ženska misao, 21. studenog 1919., br. 1: 1-4. 219 O odnosu ideje radnice i političke ekonomije vidi Scott, Rod i politika povijesti, 171197. 89 �RAT I RODNI STEREOTIPI i na državnoj razini. S druge strane, postojala je opcija da se ženama nove države, sukladno tradiciji nekih zapadnih država, prvo dodijeli pravo glasa na^pćinskim i gradskim izhorjm*. dok bi državni izbori ostali rezervirani isključivo za muške birače. U oba slučaja nametalo se pitanje treba li žene uključiti u biračko tijelo pod istim uvjetima kao muškarce ili bi njihovo biračko pravo trebalo biti ograničeno nekim im ovinskim, obrazovnim ili starosnim-cenzusom. Napokon, postojala je opcija da se žene p pnrpnnosri isključi iz biračkog procesa i na lokalnoj i na držav­ noj razini. Pitanje prava glasa na državnoj razini riješilo bi se_ustavom ili zakononvodzboru u narodno predstavništvo, dok je pitanje prava glasa na općinskim i gradskim izborima rješavano posebnim-ucedhama i-zakonim at^fijekom dvadesetih godina ( ' općinski i gradski izbori regulirani su zakonima na regionalnoj razini, - tako je \ primjerice postojao poseban zakon za Hrvatsku i Slavoniju, pa zakon za Dalmačiju, Sloveniju itd., ali su se u prvoj polovici tridesetih godina donijeli zakoni o gradskim i seoskim općinama na razini države. Stoga se tijekom dvadesetih godina otvorio prostor da različiti dijelovi države različito reguliraju žensko pravo glasa/ na gradskim i općinskim izborima, ali su u tridesetim godinama te nejednakosti izbrisane/)> Borba za žensko pravo glasa bila je prilično intenzivna dodonošenja-Videvdanskog ustava, odnosno izbilrnog zakona, ali je u nešto manjem intenzitetu ostala aktualna tijekom čitavog postojanja Kraljevine. O na je izričito em ocionalno obo­ jana i možemo pratiti kako se početni nprimiram-i v jen u priznanje položaja žene u novoj državi pretvara u nevjericu, ogorčenost i razočaranje da bi se u konačnici pretvorila u konstantan pritisaklenske^cene. U borbi su se iskristalizirali pobornici i protivnici ženskog prava glasa, iako se po tom pitanju teško može ustvrditi postojanje konsenzusa, pa čak i u redovima ženskog pokreta. U prvom valu žensko pravo glasa h^-z ikakvng r»grani^r|j? podrzavalisu kl^rikalci (Slovenska ljudska stranka, H rvatska pučka stranka) j^ocijalisti (Socijalistička radnička partija Jugoslavije), a iziazitu-naldonost ideji iskazivala je Hrvatska republikanska seljačka stranka (IJKSS) i nešto manje Zemljoradnička stranka, dok su najodlučniji pm rivniri bilo kakve dodjele prava bili Jugoslavenska muslimanska organizacija (JM O ) i frlarndna radikalna fran k a Ženski pokret sa svojom tek stvorenom krovnom državnom organizacijom ^arodnim ženskim sa­ vezom Kraljevine Srba, H rvata i Slovena^a^rganizirao je brojne skupove i peririje za pravo glasa. No, nakon što je Vidovdanskim ustavom dano na znanje da poli­ tički krugovi na vlasti nisu spremni podržati inicijativu ženskog pokreta, u samom vrhu ove organizacije došlo je do nesuglasica, s time da je opcija koja se zalagala za nastavak borbe za pravo glasa donijela pobjedu. Ipak, u kasnijim dvadesetim godinama štafetu borbe za žensko pravo glasa preuzele su druge organizacije kao 90 �Poraće i rodni odnosi A lijansa ženskog pokretnih Ženika strankapali i nacionalne i stranačke ženske or­ ganizacije. Na sljedećim stranicama pruža se pregled fcorhe 7 pravo glasa na općinskim, .a gradskim i državnim- izborima. Analiza se naravno osvrće i na stalno pitanje od­ nosa re^m h Thivanja i imaginacija, odnosno načina na koji su suvremenici objaš­ njavali događaje i procese kojima su svjedočili. Posebno su zanimljive rasprave o pravu glasa vodene neppsredno ngikon Prvog svjetskog rata koje su se pokazale kao vrijedan izvor za detekciju pfoaaiena u definiranju rodnih koncepata) nakon Prvog svjetskog rata. No, specifičnost predratne situacije Kraljevine SHS i različitost ratnog iskustva žena s prostora nove države pruža jedinstvenu priliku da analiziramo vezu između ratnog angažmana žena i stjecanja političkih prava. 5 .2a Žensko pravo glasa: od općinskih izbora do Vidovdanskog ustava N ovi p o čeci, n o ve m o g u ćn o sti Kraj rata označio je početak demokratizacije društva. Pravo glasa bilo je aktualna tg p a gotovo svih europskih parlamenata toga vremena i postalo je izvjesno da je vrijeme imovinskih i obrazovnih cenzusa prava glasa prošlost, te da će se nova po­ litička kultura graditi na principu lopćeg prava glasah No, ono što nije odmah upa­ dalo u oči da je sintagama „opće pravo glasa“ ra s r e z ljiv p n j a m koji je u različitim političkim prilikama nosio različito značenje. Kraljevstvo SHS nije po tom pitanju bilo nimalo drugačije od ostalih europ­ skih država. Demokratizacija društva i donošenje ustava postali su imperativ za novu državu koja se nadala da će ovaj proces pridonijeti stabilizaciji unutrašnje situacije, olakšati priznanje od strane Velike Britanije i Francuske koje su još uvijek imale rezerve prema ovoj državnoj tvorevini i ojačati poziciju Kraljevstva SHS na 2 Stoga se ubrzano kreće s organizacijom općinskih izbomirovnim pregovorima .20 ra te izbora za.Ustavotvornu skupštinu. Brzina kojom su se nizali događaji ostavljala je prostor mnogirn nedorečenostima, a veličina promjena koje su pogađale naročito prečanske krajeve doprinosila je ideji da je nastupilo vrijeme kada se svi segmenti društva propituju i kada sum ogućnosti promjena neograničene. O čito je ovaj duh optimizma ohnhvarioi žensku scen^ koja je očekivala da demokratizacija društva neosporno mora značiti i izbor­ no pravo za žene. »U to m kratkom trenutku velikoga saznanja mogli ste čitati sa svih strana kako jelensko pravo glasa)sazrela stvar [...] kako posle velikog svetskog rata nastaje u našemHruštvenomzivotu druga era“, naglašava ogorčen članak Žen­ skogpokreta o izglasavanju izbornog reda za Ustavotvornu skupštinu te nastavlja: 220 Amo Milušić, „Politički i pravni aspekti općinskih izbora u Hrvatskoj i Slavoniji go­ dine 1920“, 77. 1 91 V ^ (/0 -k 4 a �RAT I R O D N I STEREO TIPI Tako se govorilo i kod nas[...] pa je se onda počelo govoriti na svakom ko­ raku kako je projekt novog izbornog zakona obuhvatao žensko pravo glasa i kako će žene već učestvovati u izborima za konstituantu[...] Narodni klub je za to, radikalna stranka prožeta sva širokim demokratizmom napominje poluglasno da neće imati ništa protiv, demokratska zajednica se izjasnila pi­ smeno, a republikanci i socijaliste primaju žene za aktivne članove stranke. Pri takovom stanju izgledalo je komično priređivati demonstracije i mlata­ rati rukama po praznom prostoru .21 2 U jednoj od prvih rezolucija za žensko pravo glasa za Ustavotvornu skupštinu koja je početkom 1920. godine krenula iz Beograda na obilazak ostalih gradova odraža­ va se iznenađenje zbog neizvjesnosti ovog pitanja: Svi su izgledi bili da će žena učestvovati na ovim izborima i stoga od strane naših ženskih organizacija nije upućivan vladi nikakav apel, ali kako je sa­ svim iznenada rješenje toga pitanja opet gurnuto u pozadinu, mi apelujemo na uviđavnost vlade i tražimo, da se ženi dopusti učešće u nastupajućim 22 3 izborima.22 Ideja da će se rat i demokratizacija odraziti na ženski položaj u društvu dovela je do pokretanja brojnih časopisa za koji formalno niču oslanjali na poli­ tičke stfankertdi^su jasno izražavali retoriku pojedinih političkih opcijaJTajco je Jugoslavenska ž en#> bila neformalno glasilo dem pkrata. imenska misab i ŠJovenka, klerikalaca, a Ženski pokret\e u prvim godinama bio organ -Pcužrva ?a pmsvjeri*nnjf ž^nn i za^ j r ^ p ^ p r a v a koje je, prema Gordani Krivokapić Jović, nastalo u okiilju-Ra^ijtalae-stTanke/^^inim ljivo je da je većina njih prestala izlaziti ili se transformirala u pristupu i imenu nakon š to jc postalo evidentnoga žene ipak neće dobiti pravo g lasa?/7 * Prve naznake da žensko pravo glasa nije niti gotova niti sigurna stvar javile su se u skromnoj bilješci Ženske misli još krajem 1919. godine. U njoj se priopćava da su doznali „od jednog od najodličnijih naših političara i člana bivše vlade u Beog ra d n ^ d a js a h in fit n ijr tv ilrln n jp n žgn slrrun p ra v u glasa Naime, U raspravi O pitanju za neograničeno pravo glasa istupili su samo članovi Jugoslavenskog kluba, neki su bili za parcijalno pravo glasa, muslimanski su politički predstavnici bili odlučno protiv, a Srbi s Kosova su se čitavom pitanju ismijavali.24Uočljivo je da su autor ili 2 221 „Žensko pravo glasa pred Narodnim predstavništvom", Ženski pokret, 15. kolovoza 1920., br. 4-5: 10-16. 2 2 „Jugoslavenske žene za pravo glasa", Ženska misao, 10. ožujka 1920., br. 3:46-48. 2 223 Krivokapić-Jović, „‘Društvo za prosvjećivanje žene i zaštitu njenih prava’ - radikali i žensko pravo glasa posle Prvog svetskog rata", 299-308. 224 „Žensko pravo glasa u Jugoslaviji", Ženska misao, 21. studenog 1919., br. 1:16. 92 �Poraće i rodni odnosi autorica bilješke pobornike i protivnike ženskog prava glasa geografski podijelili, a ovaj će se princip ponoviti prilikom donošenja izbornih redova za lokalne izbore koji će napokon otvoriti karte o odnosu prema ženskom pravu glasa. B orb a z a p rav o g la sa n a o p ćin sk im i g rad skim izborim a Budući da je Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca predstavljala specifičan primjer države čiji su dijelovi teritorija proživljavali vrlo različito ratno iskustvo, varijacije koje se javljaju u odnosu lokalnih vlasti prema ženskom pravu glasa pružaju jedin­ stvenu priliku ispitivanja utjecaja participacije žena u ratu na stjecanje sufražetskih prava. Zanimljivo je da je ženska scena nakon rata nastupala poprilično jedinstve­ no, argumentacija je vrlo slična u svim dijelovima države, ali postignuti rezultati variraju od regije do regije. Nedostatak vremena i nestabilnost vlada25uvjetovali su da su se izbomLtedovi 2 za opčine tijekom 1919. i 1920. godine donosili kraljevskim uredbama, zaobila­ zeći uobičajenu zakonsku proceduru, te su se međusobno znatno razlikovali. Pri tome su razlike u tretiranjufeenskog prava glasa evjdenrr|c. ali i vrlo slabo istražene i objašnjene u našoj historiografiji .26 2 Borbu za žensko pravo glasa na općinskim i nacionalnim izborima najavio je za­ grebački skup koji se u organizaciji Demokratskog udruženja jugoslavenskih žena održao u kinu Metropol 23. veljače 1919. godine. Na njemu su se nizali govori žena iz svih dijelova države u kojima se isticao doprinos žsna ratnim zbivanjima, obrazo­ vanost učiteljica, brojnost radnica, spremnost i zrelost žena u gradovima i na pro­ vinciji da se uključe ’ d<»mr>|franW‘ ; nacionalne procese te iskustvo drugih naroda j u svijetu. Države su se pri tome dijelile na pravedne - Rusiju. Češku. Njemačku ili Mađarsku, koje su u narodna vijeća već uključivale žene, i-oepcamitie - primjerice 225 U kratko vrijeme od 1918-do4520. promijenilo se nekoliko saziva vlada, a po dva puta su se redali i predsjednici vlade: Stojan .Prutić, Ljuba Davidović i Miljenko Vesnić. (Milušić, „Politički i pravni aspekti općinskih izbora u Hrvatskoj i Slavoniji godine 1920“, 81) 2 2 6 Dubravka Peić čaldarović spominje p a rc ija ln o p ra v o žerp da glačaju na lo k a ln im iz­ borima u H rvatskoj 1 9 7 0 gndine. ali ne objašnjava^daldc je preuzela informaciju, te u kasnijem tekstu^ivn_^aldjyčuj£ da je ovo pravo ukinuto Vidovdanskim ustavom. (Peić Čaldarović, „Ženska profesionalna udruženja u Hrvatskoj 1 9 1 8 -1 9 4 1 . godine: (Prilog istraživanju društvenog položaja žena u Hrvatskoj između dvaju svjetskih ra­ tova)", 4 9 ) . Iste opeinske-izbore u Hrvatskoj dosta opširno je obradio Anto Milušić koji činjenicu da su žene tada dobile djelomično pravo glasa samo spominje, a dalje se fokusira pretežno na pravne i ekonomske aspekte izbora te izborne rezultate. (Milu­ šić, „Politički i pravni aspekti općinskih izbora u Hrvatskoj i Slavoniji godine 1 9 2 0 “, 6 7 -2 1 8 ) 93 �RAT I R O D N I STEREO TIPI Kinu, gdje su žene prije 25 godina sudjelovale u nacionalnoj i državnoj revoluciji, ,,a kad su došle pred konstituantu [...] rekli su im muškarci da nisu još zrele". Iako je Jugoslavija u ovoj paraleli uspoređena s „nepravednom" Kinom, skup završava optimističnim riječima Zofke Kveder Demetrović koja procjenjuje daje u Jugosla­ viji još sve nesređeno, ali već »ključa novi život", a u izgradnji „jugoslavenske kuće" muškarci i žene trebaju surađivati. U tom je duhu napisana rezolucija u kojoj se „oslobađanježena" povezuje s iskustvom poratnog ^narodnog oslohodenja “ pozi­ va se na argument doprinosa žena funkcioniranju državnih institucija i_gospodarskog ustroja zemlje za vrijeme rata, te se zahtijeva da žene steknu ^olitička^prava)i to na lokalnim i državnim izborima. U vrijeme velikih-flackmakuh i socijalnih pokreta na čitavome svijetu, u vrijeme kad smo i mi Srbi, Hrvati i Slovenci doživjeli svoje narodno oslo­ bođenje i ujedinjenje, tražimo i mi žene, da nas se prizna jednakopravnim državljanima naše jugoslavenske^države SHS, jer kad vršimo(svč^užnoki istih, treba da nam se daju(Tpraya? Mi smo svojim radom dokazaleTda inožemo nositi na svojim ledjima sve terete, koje je prije, za doba patrijarhal­ nih, nosio za nas muškarac. Mi smo luvernkam a,» nn»Hima- mškolama, u seljačkoj kući i u pinnvnjčlcom stanu radile, brinule se i zaradi ivale, odgajaje djecu, a i gladovale. Radile smo u karitativnim i kulturnim društvima, u staleškim organizacija, pa sada držimo daje došlo vrijeme, da suodlučujemo o sudbini našoj i naše djece, da udjemo u općinske, kotarske i županijske od­ bore i u državno vijeće kao jednakopravne saradnice naših muževa. Tražimo da se pozovu žene k svim vijećanjima o promjeni našeg zakonodavstva, koli državnog, toli autonomnog. Tražimo da se kod predstojeće_reforme £pgipskog izbornog prava podijeli i nama Qctivno i pasivno pravo glas^. Tražimo da se nas još prije konstituante pozoveJTsVimTvažmjln^preufedbama naše državne i autonomne uprave. Tražimo da se kod raspisa prvih izbora za konstituantu države Srba, Hrvata i Slovenaca^nezaboravi nas žene, jer mi ne ćemo mirovati, dok ne postignemcfnišfLJjudskaprava.27 2 Dva mjeseca kasnije na sličnom skupu u Beogradu ponovljeni su motivi ratnog iskustva, nepravednog zapostavljanja žena u zakonicima, naglašen je materinski poziv žena u društvu, donesena rezolucija i osnovano Društvo za prosvjećivanje žene i zaštitu njenih prava .28 2 U sljedeće dvije godine (od polovice 1919. godine do početka 1921. godine) donesen je niz uredbi o lokalnim izborima prema kojima se stvorila zanimljiva 227 „Skupština žena u Zagrebu za pravo glasau,Jugoslavenska žena, 1919:118-119.0 ovoj skupštini vidi i „Velik shod za žensko volilno pravico", Slovenka, 15. travnja 1919., br. 3-4: 84 228 Kecman, Žene Jugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama, 178. 94 �Poraće i rodni odnosi situacija da su Srbije koje su najeksplicitnije sudjelovale u ratnim operacijama u po*f«aosi iJ skliučene-izJzbornog procesa (svibanj 1920.), u IJtvatskoj i Slavonijkpravo glasa na općinskim i gradskim izborima dobile su državljanke koje vode svoje ili obiteljsko gospodarstvo, obrtničku ili trgovaćkn ra d n ju , te.z ap o slen ice jav­ nih ili privatnih institucija koje su završile červ ern g n d išn jii-srg d n jn školu (studeni rwunuškarce (lipanj 1920.).229 Ovako raznolike odluke rezultirale su i vrlo različitim reakcijama ženske scene tijekom 1920, godine, kao i interpretacijama uzroka varijacija odnosa prema žen­ ^lovenkafc ponosna što se sve tri političke stranke u Sloveniji20 3 skom pravu glasaS zalažu za ravnopravnost među rodovima, a uzroke različitog regionalnog odnosa prema položaju žena nalazila je u stupnjujculturnog razvoja. „Što je uzvišenija kultura, to više gubi na vrijednosti sirova sila koju utjelovljuje muškost, a više se cijene intelektualne i etične kvalitete [...]. Iz toga proizlazi da što su narodi kultur­ no uzdignutiji tim više se trude osloboditi njene sposobnosti i staviti ih u službu društva!' Slovenci, nastavlja autor ili autorica, možda nisu napredni kao Cesi, ali u Jugoslaviji oni čine najzapadniji i najkulturnijijiarod. Kod Hrvata se doduše osjeća utjecaj zapada, ali neki dijelovi Hrvatske su još vrlo konzervativni, a u najgorem položaju j^ O ^ g o r ka koja živi u izrazito ratnički organiziranoj zajednici.21 Za3 grebačk^Ženska misa,b hnn; zbr> g*tjnj<5Prava Tp naglašava da će „zanimljivo biti > vidjeti, koliko ćeUopće žena u Banovini imati pravo glasa1.22Srpkinje su odluku 13 0 izbornom redu u Srbiji doživjele kao izdaju i a raje ne samo na njihov položaj u srpskom društvu, već i na pozicioniranje srpskog žent|™g pokret? na jugoslaven­ skoj ženskoj sceni. U tonskom p o le tu izlaze ogorčeni članci u kojima se eiporivnr 1n j« fjn n ističe uloga i žrtva Srpkinja u ratu te zaključuje: I u ruke tih istih žena, danas, nekoliko ljudi koji se zovu ministri, od čijih imena neka ništa ne znače za Srpstvo ni za Jugoslovenstvo, hoće da metnu jedno parče hartije, odvažno sa potpisom svojim, na kome stoji napisano: vi srpske žene, koje-ste po hrabrosti j ja č in i n r p n m f p rv e_ u -E w n p i. 229 „Uredba o izboru gradskih zastupstva za gradove Hrvatske i Slavonije" i „Uredba < izboru općinskih odbora za upravne općine Hrvatske i Slavonije"; „Privremeni zakot za izbor svih opštinskih časnika u granicama ranije Kraljevine Srbije i okruzima Be lopoljskom, Beranskom, Metohijskom i Pljevaljskom"; „Uredba o izboru u opštinsk; zastupstva u Sloveniji". 230 Misli se na Slovensku ljudsku stranku, socijaliste i demokrate. 231 „Stališće žene v Jugoslaviji", Slovenka, 15. travnja 1919., br. 3-4: 80-81. 232 „Žensko pravo kod općinskih i gradskih izbora", Ženska misao, 1. siječnja 1920., bi 2: 32. 9! �RAT I R O D N I STEREO TIPI ,vi ste poslednje u Jugoslaviji - jer Slovenke i Hrvatice imaju pravo glasa za opštinske izbore! 3 23 p r uštvo za prosvjećivanje žene)i zaštitu njenih prava napisalo je protest koji su njegove predstavnice odnijele tadašnjem predsjedniku vlade i predsjedniku par­ lamenta. Njih dvojicu je navodno zapanjila informacija da s u l e ne u H rvatskoj i Sloveniji dohile pravo glasa,234 te su zaključili da se po tom pitanju m ora nešto poduzeti. No, predsjednik vlade nije pokazao mnogo razumijevanja prema zahtje­ vima Ženske delegacije te je istaknuo da H želi da ,,na<p sesrrc siđu s am nvm ijjiđn j* u tu prljavu gomilu i prljavu horhu!* 235 Nekoliko mjeseci kasnije donesen je novi* L r b n r n i r/» d -7-1 ,1 lr o j/» m <j|l 7, f » e n p n r p p n n s r i i z g u b i l e i v b p i n O p r a V O .236 Uočljivo da je proces donošenja općinskog izbornog reda obilježen ubrzanošću, neusuglašenošću i određenom dozom kaosa. Država je bila nova, pravila su bila nedefinirana, u zemlji su kolala različita uvjerenja o organizaciji, uređenju i stupnji(tokaine autonogdj^, a čitav se proces odvijao u sjeni mnogo većeg i značaj­ nijeg događaja: donošenja državnog ustava, listanje u konačnici mogao i dokinuti razlike u tretiranju ženskog prava glasa jer ukoliko bi on propisao da se izborno pravo odnosi na državljane i državljanke nove države, ta bi se odredba morala pro ­ širiti i na lokalnu razinu. No, y id r> an<:ki nsrav.dnnin je razočaranje pobornicim a v^ ženskog prava glasa, a borba za proširenje ili barem očuvanje prava glasa na lokal­ nim izborima postala je tim važnija. Nastavak borbe za žensko pravo glasa na općinskim izborima najavio se već na sjednici uprave N arodnog ženskog saveza SHS koja se održala u^Splitu.krajem listopada 1-2ŽJ-. godine .27Sljedeći veći skup za žensko pravo glasa održao se u jesen 3 1921. u Zagrebu, u vrijeme kada se donosio zakon o općinskim izborima. Naime, jicgrlhp i-z_JQiQ_; 1070 godina t-cghalp cn c dobiri ^ k o n s k u. form u. Na ovoj skupštini isticala se uloga žene U f u n k c i o n i r a n j a lok^n^; ^ajcdnir^ utjecaj općin­ skih prohlcma (skupoća, h igijenske prilike, mladenačka dclilrv^prija nedostatak parkova) na život žena, te žensku „snošljivost" i ljubav kao zalog uspješnoj politici. U tom duhu donesena je rezolucija u kojoj zahtijevaju da se pravo glasa koje je 233 Mileva Petrović, „Opštinski izbori i naše žene", Ženski pokret, 22. lipnja 1920., br. 2: 9-10. 234 Iako je kasnije J. Hohnjec u jednom intervjuu izjavio da je slovenski porez učinjen nakon dogovora s T rifk rtv iffrP ' S Prr>ri'rm k?ji je 1 fr>vrijeme h in predcjednilr y|ode 1 {Ženskipokret, ožujak 1926., br. 3: 91-93) 235 „Srpkinje i opštinski izbori**, Ženski pokret, 22. lipnja 1920., br. 2: 3. 236 „Uredba o ispremembah in poplnitvah uredbe o volitvi v občinska zastopstva v Slo­ veniji od 15.5.1920.“ 237 „Sjednica ženskog saveza SHS u Splitu (20, 21, 22 10)“, Ženski pokret, studeni-prosi. nac 1921.. br. 11-12: 383-384. 96 �Poraće i rodni odnosi ženama Hrvatske i Slavonije već djelomično dano uredbom o općinskim izborima, proširi na sve žene, ali ,,i na sve pokrajine naše države1: 4 Žene sakupljene na skupštini u Zagrebu, zahtijevaju da se uredba o općin­ skim izborima za Hrvatsku i Slavoniju ispravi utoliko, da se žene u dužno­ stima i pravima potpuno izjednače s muškarcima i da se tako ispostavljena uredba potegne na sve pokrajine naše države.2 * 1 Prijedlozi zakonske regulacije općinskih ivhnra-n Hrvarsknj i Slavoniji re zakon o^ppćinskim izborima u Sloveniji-pretresani su u sekciji zakonodavnog odbora Narodne skupštine početkom prosinca 1921. godine. U principu su bili identični odredbama uredbi iz 1919. i 1920. godine, odnosno Hrvatska i Slavonija predla­ gala je da se pravo glasa dodijeli samo odrederum-skiipinama žena, dok je Slovenija ponovo zahtijevala opće pravo glača 7a žene i muškarce. Hrvatski je-prijedlog prihyać£n, a slovenski odbijen .29U skladu s tim donesen je Zakon o izboru gradskih 20 84 32 3 zastupstva za gradove Hrvatske i Slavonije koji je ipak djelomično proširio prava glasa ženama jer su sada aktivno i pasivno pravo glasa imale itčne koje samostalno vode imanje, javnu nhrrnirkn ilLrrgovar|m r^ n jn , javne službeniceJcoje imaju sred­ nju Školu, ali i sve druge žene koje su završile srednju ili njoj sličnu srnicnn škoju ^0 S druge strane, žene u Sloveniji su zakonom konačno izgubile bilo kakvo izborno pravo .21Krajem prosinca 1921. odlučeno je da će zakon o izboru općinskih zastup­ 4 stva u Sloveniji vrijediti i u Dalmaciji te je u skladu s time donesen Zakon o izboru općinskih zastupstva u Dalmaciji, koji pravo glasa dodjeljuje punoljetnim muškar­ cima .22Očekivano, isti princip uveden je i za izbore u Bosni i Hercegovini.23 4 4 Iz ovoga slijedi da su početkom dvadesetih-godina u Kraljevini SHS jedino ž rene u Hrvatskoj i Slavoniji stekle i zakonom potvrdile određena izhnrna^arava na f> pćinskimJ gnd<=ki™ i-rhr^jprt? O no što povjesničare zbunjuje jest'izhguia-praksa tijekom dvadesetih godina koja, prema svemu sudeći, pije pnrvrđivala^vn činjeni­ cu; Pretpostavka daje Vidovdanski ustav odgovoran za prekid bilo kakvih izbornih prava žena nije točna jer je Ustav određivao da će se o tom pitanju izjasniti zakon, a 238 Rezolucija: Žene sakupljene na skupštini u Zagrebu, zahtijevaju da se uredba o op­ ćinskim izborima za Hrvatsku i Slavoniju ispravi utoliko, da se žene u dužnostima i pravima potpuno izjednače s muškarcima i da se tako ispostavljena uredba potegne na sve pokrajine naše države. („Skupština žena u Zagrebu4, Ženski pokret, studeni4 prosinac 1921., br. 11-12: 384-389) 239 „Zakonodavni odbor", Ženski pokret, studeni-prosinac 1921., br. 11-12: 388-389. 240 „Zakon o izboru gradskih zastupstva za gradove Hrvatske i Slavonije" 241 „Zakon o volitvi v občanska zastopstva v Sloveniji" 242 „Zakon o izboru u općinska zastupstva u Dalmaciji" 243 „Zakon o izboru opštinskih zastupstva u Bosni i Hercegovini" 97 �RAT I R O D N I STEREO TIPI izborni zakon za Hrvatsku i Slavoniju u principu je potvrdio odredbe prethodnih uredbi. Nadalje, Zakon o biračkim spiskovima iz 1922. godine u čl. 18 propisao je vođenje duplih ja ln ih biračkih spiskova za one općine koje su imale drugačije iz­ borne zakone od izbora za narodne poslanike. Naravno, to je poskupljivalo izborni proces i nije doprinosilo popularizaciji donošenja drugačijeg općinskog izbornog reda .24Prema svemu sudeći, žene u H nnrsknj i Slavoniji-^ iz.hnrno pravo izguhile 4 neobičnim propisom .Zakona n R udarskim dvanaestinama za mjesece juli, august i septembaL-1323-godine u kojem se između odredbi koje reguliraju rad akcionih društava (čl. 44-46) i propisa koji određuje prava stranih državljana da kupuju ne­ kretnine (čl. 48), našao čl. 47 koji glasi: Biračko pravo za izbor općinskih zastupnika (zastupstva) u cijeloj Kralje­ vini isto je kao biračko pravo za ostale izbore, te po tom izbori narodnih poslanika, oblasnih i sreskih skupština, općinskih časnika (zastupstva) vršit će se po stalnim biračkim spiskovima izrađenim po čl. 1 Zakona o biračkim spiskovima.25 4 O d sredine dvadesetih godina pokrenut je projekt izrade jedinstvenog zakona o .općinama i gradovima za-čitav prostor Kraljevine Srba, H rvata i Slovenaca. Iako se dio pobornika ženskog prava glasa nadao da će novi zakon uvesti princip žen­ skog prava glasa u čitavu državu, kada je konačno ^ grodd-im o p ­ ćinam a. .on n jjf i7ravn^ p*gnlirn^ pirnnjf ženskogprava glasa Naglasilo se da će se pravo glasa u općinama regulirati sukladno Zakonu o biračkim spiskovima, a ovaj se pozivao na Zakon o izboru narodnih poslanika za N arodnu skupštinu čime je neposredno ukinut svaki oblik ženskog prava glasa .26 4 K o n stitu a n ta i V id o v d a n s k i u sta v Ženski pokret se u borbu za pravo glasa na Ustavotvornoj skupštini uključio već početkom 1920. godine, kada je u Beogradu donesena rezolucija za žensko pravo .glasa koja je potom razaslana u jugoslavenske gradove. Rezolucija polazi od pret­ postavke daje žena važan-člarukuštva i aktivna sudionica ekonomskog i kulturnog napretka, poziva se na procese modernizacije, ali i na specifične potrebe žene i maj­ ke.27No, izgleda da su predstavnice pokreta imale problema u dostavljanju peticija 4 organima vlasti. Naime, jedna kratka bilješka u Ženskom pokretu napominje da je potpisana peticija dostavljena u kabinet Ljube Davidovića, ali tjedan kasnije za­ 244 „Zakon o biračkim spiskovima" 245 „Zakon o budžetskim dvanaestinama za mesece jul, august i septembar" 246 „Zakon o gradskim opštinama"; Ustav KraljevineJugoslavije; Zakon o biračkim spisko­ vima; Zakon o izboru narodnih poslanika za Narodnu skupštinu, 1931. 247 „Jugoslavenske žene za pravo glasa", Ženska misao, 10 ožujka 1920., br. 3: 46-47 . 98 �Poraće i rodni odnosi kašnjeli dio potpisa iz Bosne nikako nije mogao doprijeti do novog predsjednika vlade Stojana Protića. Puni tekst rezolucije glasi: U trenutku, kada se naša proširena i ujedinjena otadžbina nalazi pred obnovljenjem i kada se sastaje ustavotvorna skupština, da vrši izmjene i u samom ustavu, prilagođavajući ga duhu vremena, težnjama i potrebama svoga cjelokupnog naroda, tpi žene, koje predstavljamo čitavu polovicu na­ roda, nalazimo da zahtijevaju i nužda i pravda, da se povede račun s našim prirodnim pravima. 1. Što se današnje prilike i način života dijametralno razlikuju od onih, pod kojima su građanski zakoni, specijalni zakoni i ustav pisani.; 2 Što danas poslije tolikih gubitaka zahtijevaju prilike, da se kako . u općem privređivanju, tako i u svim javnim poslovima radi udvojenom snagom i prema tome je žena upućena, da popuni onaj ogromni nedosta­ tak žive radne snage.; 3. Što danas imamo već i veliki broj žena koje su se i svojom kulturom i svojim uspješnim radom na privređivanju izravnale s muškarcima, a broj žena koje su prinuđene da se bore za svoj opstanak, raste nevjerojatnom brzinom.; 4. Što jedna moderna država ne može da ostane i razvija se, ako ne učini sve, da joj žena stoji s muškarcem na istom stepenu kulture i da prema svojoj državljanki pokaže bar onoliko pravičnosti, koliko je pokazala prema svome državljaninu.; 5. Što nitko nema više prava, niti je pozvaniji da u odlučnim trenucima sudjeluje u rješavanju sudbine svoje dje­ ce.; 6 Što, ako se žena oslobodi neuračunljivosti, koja je pritiskuje, podiže . se njeno dostojanstvo, povećava se poštovanje koje joj duguju njena djeca i učvršćuje se porodica.; 7. I najposlije što je žena kao prirodni zaštitnik djeteta i porodice nemilosrdni protivnik alkohola, koji razara porodicu i stvara tuberkulozu.razvrat, ludilo i zločin. Stoga tražimo u ime pravičnosti, u ime sretnije budućnosti i uspješnijeg razvića našeg cjelokupnog naroda, da se žena što prije, još prije zastupajućih izbora izjednači sa čovjekom u poli­ tičkim pravima. Svi su izgledi bili, da će žena učestvovati u ovim izborima i stoga od strane naših ženskih organizacija nije upućivan vladi nikakav apel, ali kako je sasvim iznenada rješenje tog pitanja opet gurnuto u pozadinu, mi apeliramo na uviđavnost vlade i tražimo da se ženi dopusti učešće u nastupajućim izborima. Izmjena je već učinjena u pogledu biračkog prava, što se glasanje dopušta svim građanima bez obzira na plaćanje poreza, prema tome ne stoji nikakva prepreka, đa se učini jedna izmjena više i proširi pravo glasanja i na žene. Žene glasuju u Engleskoj, Danskoj, Švedskoj, Norveškoj, Finskoj, Njemačkoj, Austriji, Mađarskoj, Poljskoj, Čehoslovačkoj, Saveznim Američkim Državama, Kanadi, Australiji i Novom Zelandu. Za ustavotvor­ nu skupštinu hoće da glasuju i žene kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca.2 4 8 248 Ženski pokret, 15. kolovoza 1920, br. 4-5: 10-16; Prva i druga Davidovićeva vlada je trajala od 16.8.1919. do 19.2.1920, a potom slijedi vlada Parlamentarne zajednice (19.2.-7.5.1920). 99 �RAT I R O D N I STEREO TIPI Borba za pravo glasa doživjela je novi udarac kada je u ljeto 1920. godine N arodno predstavništvo donijelo nacrt zakona za izborni red za Ustavotvornu skupštinu koji nije uključivao žensko izborno pravo. U debati-olw tw og pitanja demnkrari i radikali te predstavnici N arodnog kluba istupili su protiv prava glasa žena isti­ čući patrijarhalnost sredine, činjenicu da4$ne ne traže pravo glasa pa im ga stoga ne treba ni d a n > e ppre pravn glflga dnnosi brojne nepoznanice u političkoj budućnosti, pa prema tom e nije m udro unositi nove zagonetke .29Neovisni srp­ 4 ski kandidat Aleksa Žujević izjasnio se da bi žene eventualno mogle dobiti pravo glasa umjesto muškaraca kao ratne udovice, dok su se republikanci i predstavnici Jugoslavenskog kluba zalagali za pravo glasa ženama. Isticali su temeljne postavke demokracije, činjenicu da su žene svojim doprinosom kao majke, intelektualke, činovnice i radnice zaslužile participirati u političkom životu zemlje, da su u ja ru dokazale svoju požrtvovnost domovini, te da će žensko „toplo čuvstvo" pozitivno utjecati na razvoj politike .20A rgumentu da žene Kraljevine SHS ne traže pravo 5 glasa suprotstavili su zborove za pravo glasa u Zagrebu, Beogradu i Ljubljani, a Josip Hohnjec je svoje izlaganje temeljio na rezoluciji koju su donijele žene. Na kraju se velikom većinom (253 prema 36) izglasalo da žene neće dobiti pravo glasa na izborima za Ustavotvornu skupštinu .21 Izbori su se održali 28. studenog 1920. 5 godine .22 5 No, time borba za žensko pravo glasa nije prestala. Činjenica da žene neće su­ djelovati u radu Ustavotvorne skupštine nije značila da njihovo pravo konačno ne može biti uvršteno u ustav. Stoga se u godini pred donošenje Vidovdanskog ustava održava piz *knpova 7? potpisuju peticije i donose rezolucije. Počelo je već na drugoj skupštini Na rndnr»g ženskog saveza Srha, Hrvata i Slovena­ c a koja se početkom srpnja l92£L_pdržala u Zagrebu. Na njoj je donesena .pomalo Ogorčena rezolucija u kojoj se jednostavno od vlade zahtjevalo da se sukladno m o­ dernim trendovima poštuju građanska prava žena? Delegatkinje od dvije stotine jugoslavenskih udruženja okupljene na svojoj godišnjoj skupštini u Zagrebu ogorčene zbog neshvaćanja potrebe današ­ njeg vremena i značajne ženine uloge u društvu od strane naših .odluču­ jućih faktora, obraćaju se i ovom prilikom Parlamentu i Vladi sa molbom 249 Protiv prava glasa za žene istupili su Ivan Paleček, Ladislav Polić i Stojan Protić. 250 Za pravo glasa istupili su Velimir Deželić, Jaša Prodanović, Josip Hohnjec i Vaša Kne­ žević. 251 „Žensko biračko pravo i naše narodno predstavništvo", Ženska misao, 15. srpnja 1920, br. 5-6: 65-72; „Žensko pravo glasa pred narodnim predstavništvom", Ženski pokret, 1920., br. 4-5: 10-16. 252 O raspravi za pravo glasa vidi i: Neda Englesfeld, Prvi parlament Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca - Privremeno narodno predstavništvo, 251-261. 100 �Poraće i rodni odnosi i zahtjevom da se i njima kao i svim ostalim ženama kulturnih naroda za­ jamče u ovoj državi sva politička i građanska prava koja uživaju državljani muškog pola.23 5 U studenom 1920. godine, nekoliko tjedana prije održavanja izbora za Konstituantu, Društvo za prosvjećivanje žene i zaštitu njenih prava organiziralo je Konferenciju žena u Beogradu na kojoj se ističe zahtjev za izjednačavanjem po­ litičkih prava žena i muškaraca. Pred zasjedanje Ustavotvorne skupštine održavaju se velike skupštine za pravo glasa u Ljubljani, Zagrebu i Sarajevu, a u Beogradu se skup zapravo glasa održao 8 svibnja 1921. godine, odnosno za vrijeme održavanja . Ustavotvorne skupštine .24 5 Prilikom donošenja mrava 1971 godine iskristaliziralo se nekoliko ustavnih koncepata: T Srjgvina Radija, ustavniprojekt Stojana Prnrjra nacrt 1jugosla­ venskog kluba. narxr Josipa Smnjlake. nacrt Jugoslavenske muslimanske organiza­ cije, Tnimbićf-v-projekr i, naravno, cbižk^r,; prijedlog ustavne komisije. M eđu službenim verzijama, o kojima se raspravljalo u parlamentarnoj proceduri postojale su brojne razlike, a glavno pitanje koje je plijenilp_pažnju od­ nosilo se na ustroj zemlje i stupanj autonomije njezinih pokrajina.255\ŽenskapraVo glasa egzistiralo je negdje na.marginama debate, ali je ipak na različite načine zastu­ pljeno u ovim konceptima. U principu, od većih projekata nacrt ustavne komisije, kao i nacrt Stojana Protića, pravo glasa žena odgađao je za zakonsku regulaciju nakon donošenja ustava, dok je nacrt Josipa Smodlake predviđao da se opće pravo glasa odnosi na žene i muškarce .26Ustav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, tzv. 55 7 2 Vidovdanski ustav, donesen je,28. lipnja 1921. godine. Biračko pravo regulirano je člankom 70: Biračko pravo ima svaki državljanin po rođenju ili prirođenju, ako je navršio 21 godinu. Oficiri, aktivni i u nedejstvu, kao i podoficiri i vojnici pod zastavom, ne mogu vršiti biračko pravo, ni biti b ira n i Zakon ćf ženskom pravu glasaj5 7 Ustav je r>rLrir> mribiv;i*‘nrnr>cf TIgravr.rvnme skupštine u rješavanju pitanja žen­ * skog prava glasa. Iako je bilo očito da nemaju niti snage niti volje da provedu 253 „Značajna rezolucija", Ženski pokret, 15. kolovoza 1920., br. 4-5: 9: „Izvještaj sa skup­ štine jugoslavenskih žena", Ženski pokret, 15. kolovoza 1920., br. 4-5: 16-20. 254 Kecman, ŽeneJugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama, 179. 255 Petranović, IstorijaJugoslavije 1918.-1978, 51-56. 256 Anđelija Vidaković, „Žensko biračko pravo i nacrti novog ustava", Ženski pokret, 6. rujna 1920., br. 6: 5-7; Neda Englesfeld, Povijest hrvatske države i prava. Razdoblje od 18. do 20. stoljeća, 313-318. 257 „Ustav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca od 28.6.1921 “ 101 �RAT I R O D N I STEREO TIPI princip općeg prava glasa u punom obimu, oni niti ne rješavaju problem u po tp u ­ nosti negativno, već ostavljaju m ogućnost da se riješi nekom budućom zakonskom regulativom. Ovakva odluka dvojako ie odjeknula u ženskom pokretu. U početku je i dalje vladala vjera u pozitivno rješavanje pitanja ženskog prava glasa. Ističe se uvjerenje da nerješavanje ovog problema ne proizlazi iz izričitog protivljenja stra­ naka prema tom pitanju, već !•> n<.r.dlnčnrn;n n L-njpm nKimii hi prsvn žene trebale dobiti. Vjeruje se da će se pitanje riješiti budućim zakonskim aktom, ali se ipak naglašava da bi to bilo vrlo nespretno rješenje budući d aje yisrav fnrmalniji od zakpna^te-da se zakon lakše donosi, ali i ukida .28No, kad je izborni zakon napokon 5 donijet-L222^godine ,29on je u većem djelu bio p reslika zakona o izboru narodnih 5 .poslanika za Ustavotvornu skupštinu.te je izborno pravo dodijelio samo muškim državljanima koji su navršili 21 godinu .20 6 Konačna posljedica ovakve formulacije Ustava jest da je ženski pokret shvatio da su vrata za žensko pravo glasa i dalje otvorena ti^svakg revizija izbornog zakona .za lokalne izbore ili za N arodnu skupštinu n hiri otvara mogućnost uvođenja prin­ cipa ženskog prava glasa. Stoga je svaka izborna reforma bila obavezno popraćena raznim ženskim skupštinama i peticijama. Ž e n sk o p rav o g la sa n a k o n d o n o š e n ja V id o v d a n s k o g u sta v a Tijekom sljedećih 18 godina učestale su rrmnifesttrijr za p n v n glasa koje su re­ dovito pratile donošenje nr»yih valfn n a n o p ć in a m a , promjene izbornog reda itd. M eđu većim manifestacijama treba istaknuti skupove za žensko pravo glasa u Ljubljani, Zagrebu, Varaždinu, Sarajevu, Bosanskom Brodu, Splitu, Kragujevcu, Belom M anastiru i D ubrovniku koje je Alijansa ženskog pokreta organizirala u listopadu 1927. godine. G odinu prije toga N arodni ženski savez SHS poljuljan je istupanjem dijela srbijanskih konzervativno orijentiranih članica koje se nisu slagale s inzistiranjem na političkim ciljevima pokreta, te je vjerojatno ova mani­ festacija poslužila kao prilika za afirmacijom u javnosti. Uz to, to je bila izborna godina, a istovremeno je započeo i projekt izrade zajedničkog općinskog zakona. Na ovim skupovima donesena je rezolucija u kojoj se poziva na član 70 Ustava, te se na temelju njega zahtijeva da žene dobiju pravo glasa za izbore u N arodnu skup­ štinu i sva samoupravna tijela. Spominje se da je žensko pravo glasa tekovina svih demokratskih država, u koje se i Kraljevina SHS voli svrstavati, te da žene svojim radom doprinose funkcioniranju države. 258 Anđelija Vidaković, „Žensko biračko pravo i nacrti novog ustava", Ženski pokret, 6 . rujna 1920., br. 6 5-7. : 259 „Zakon o izmenama zakona na osnovu koga su izvršeni izbori na dan 28.11.1920. godine? 260 Ladislav Polić, Izborni zakon, 7. 102 �Poraće i rodni odnosi Žene sakupljene na zboru na dan 9 oktobra, traže na osnovu člana 70 Us­ tava opšte i jednako, aktivno i pasivno pravo glasa za Narodnu skupštinu i za sva samoupravna tela. Osim balkanskih i romaniskih država sve ostale evropske zemlje izjednačile su žene sa muškarcima u pogledu političkih prava, i u svima tri državama rezultati ženskog učestvovanja u političkom životu odlična su. Posledica političkog izjednačenja bila je ta da se socijalna svest žene kao građanke visoko podigla, jer se ona osetila potpuno odgo­ vornom za dobro naroda i države. U našoj zemlji u kojoj je na svim poljima javnoga života toliko nužan intensivan, konstruktivan rad, za koji žena ima neosporno naročite sposobnosti, saradnja velikog dela našeg naroda, koji sačinjavaju žene, ne samo da je potrebna, već je neophodna, tim pre što se naša država nalazi u stadiju, u kojem ne srne da odbaci i jednog sposbnog radenika. Naši političari i državnici uvek predstavljaju našu zemlju kao demokratsku, a prava načela demokratije traže neminovno jednakost svih građana bez razlike pola i klasa. S toga i u ime demokratskih načela, čiji smo mi privrženici, zahtevamo potpuno političko izjednačenje s muškarcima.21 6 IzboniaJ_9&5-godina potaknula je novu veliku manifestaciju za ženska prava koja se održavala u listopadu 1935. godine i to u Beogradu, Zagrebu, Ljubljani, Splitu, Skopju, Banja Luci, Novom Sadu, Varaždinu, Jasenovcu i Šapcu. Ponovo se donosi rezolucija u kojoj se zahtijeva da se dopusti ženama da utječu na „formiranje druš­ tva i države", te da se u novi izborni zakon unese odredba o jednakom pasivnom i aktivnom pravu za žene i muškarce. „Žene shvatajući da za svesno ispunjavanje građanskih dužnosti treba da imaju uticaj na formiranje društva i države, traže da se u novi izborni zakon unese jednako, opšte, trajno, aktivno i pasivno pravo glasa za sve građane, muške i ženske."6 Posljednji val velikih manifestacija za pravo glasa 22 održao se krajem 1939. godine u raznim gradovima diljem zemlje, uključujući i C rnu G oru koja se do tada rijetko uključivala u ovakve akcije.23No, ovo je ujedno 6 bila i posljednja akcija ovakvog tipa, budući da joj je prethodio nslrnl unutar femi­ nističkog pokreta u kojem Alijansa ženskog pokreta, kao glavnimoior dotadašnjih zbivanja, odlučuje da novonastala situacija ne pogoduje održavanju zborova i inzistiranju na ovom problemu .24 6 Brojne akcije za pravo glasa ipak nisu polučile željene rezultate. ^ Oktroir^ni Ustav Kraljevine Jugoslavije iz 1931. glasačko je pravo regulirao člankom 55 koji u biti pxmavlja-čLJZD-prethndnog I Isnavav pa tako i formulaciju da če^zakon rije­ šiti o ženskom pravu glasa."25Nakon toga donesen je Zakon o izboru narodnih 6 261 262 263 264 265 „Naši izbori", Ženski pokret, 15. listopada 1927., br. 18: 1-2. „Za pravo glasa za žene", Ženski pokret, rujan-studeni 1935., br. 7-9: 82-84. Kecman, ŽeneJugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama, 335-345. Vjerojatno se mislilo na početak Drugog svjetskog rata. Isto, str. 307. Ustav KraljevineJugoslavije, 1931. 103 �RAT I R O D N I STEREO TIPI poslanika za N arodnu skupštinu koji ne uključuje žene, te se čak u Zakonu o birač­ kim spiskovima ne spominju posebni spiskovi za općinske izbore .26 62 7 6 5-2b G ovorite luii tM zb iljn o ?^ - argumentacija i žensko pravo glasa „Sa zadovoljstvom konstatujem da se protiv ženskog prava glasa nisu iznosi­ li principelni razlozi. To je jedan korak napred“, naglasio je jedan od osniva­ ča Republikanske stranke Ja*a Prodanovir prilikom debate za izborni zakon za Ustavotvornu skupštinu .28 6 Zaista, kada pogledamo rasprave koje su se bavile pitanjem ženskog prava glasa, upada u OČi da se dogodilo određenn-skretanje n ^rgiimerirariji u odnosu na pret­ hodno razdoblje.izgubile su se reze da Sli žene i n t e l e k t u a l n o ili na n e k i drugi nafjn inferiorne i stoga nesposobne da se bave politikom. Tadašnji protivnici ženskog prava glasa mnogo se češće pozivaju na pragmatične razloge: zaostalost sredine, ne­ postojanje ženskog pokreta, strah od neizvjesnosti izbornih rezultata, neodlučnost oko načina rješavanja ovog pitanja. Demokrati su optuživalLkjprikalce da se zalažu za žensko pravo glasa jer se nadaju da će tako povećati svoje biračko tijelo, a klerikalci su im vraćali da ne puštaju žene u politiku samo zato što vjeruju da neće glasati za n jih ^ e lik i dio našeg naroda živi još yjiekom herojskom dobu, pa bi bilo vrlo teško shvatiti najedanput ovako veliku novim ^naglašava Ladislav Polić,29te kasnije do­ 6 daje: „Izbori za konstituantu (su) .vrlo.velika ^jagonetka; nitko ne može znati što će se tu izroditi, pa bi bilo da tim nepoznanicama dodam o još jednu?“ Stojan Protić je istom prilikom ustvrdio: „Radikali misle o tom u gospodo ovako: Xad_netko-ne ^ražTpiavo,-nL treba mu pravo m-datil*7 Ovaj zaokret u argumentaciji očito se do­ 20 godio naglo jer brojni tekstovi i govori koji se zalažu za žensko pravo glasa još uvijek uzimaju u obzir stare stavove i polemiziraju s njima kao s tragovima prošlosti.21 7 266 Ustav Kraljevine Jugoslavije; Zakon o biračkim spiskovima; Zakon o izboru narodnih poslanika za Narodnu skupštinu, 1931. 267 Božidar Protić, „O ženskom pravu glasa", Ženski pokret, prosinac 1920., br. 9: 4-11. 268 Jaša Prodanović, „Žensko pravo glasa pred Narodnim predstavništvom", Ženski po­ kret, 15. kolovoza 1920., br. 4-5: 13. 269 Ladislav Polić bio je redoviti profesor općeg državnog prava i međunarodnog prava na Pravoslovnom i državoslovnom fakultetu u Zagrebu, 1920. godine bio je i član arbitražnog suda u Haagu. 270 „Žensko biračko pravo i naše Narodno Predstavništvo", Ženska misao, 15. srpnja 1920, br. 5-6: 65-72. 271 Vidi primjerice: Božidar Protić, „O ženskom pravu glasa", Ženski pokret, prosinac 1920., br. 9: 4-1 1; Katarina Bogdanović: „Za žensko pravo glasa“,Jugoslavenska žena, 1919.: 218-219; Augustin Juretić, „Zar i žene u političku arenu?", Ženska misao, 10. ožujka 1920., br. 3: 36-38. 104 �Poraće i rodni odnosi Jedan od uzroka evolucije u pristupu ženskom pravu glasa zasigurno je jgrno isknsfvo- Činilo se da su ratne traume i uloga žena u proteklom ratu dokinule pri­ hvatljivost omalovažavanja žena. Autorica ili autor članka u Domaćici ističe: Posle užasne propasti naše države i bezmjeme nesreće sviju onih koji osta­ doše u okupacionoj zemlji videla sam, da se sa zgarišta naše državne propasti prve pojavile srpske žene i počele spašavati što se još moglo spasiti. Ona je polako, ali odlučno stupila u život i u borbu. Nije se libila ni najtežih poslova, primila je sve na svoja pleća i postala je jaka i moćna, kao što žena nije nikada bila niti se mislilo da može biti. To nije više bila žena koju smo mi navikli da vidimo, ona je postala div, heroj u koga se sa puno poverenja podizahu oči nezaštićene i nejake dece njene [...] I posle svega ovoga ja se pitam da li će se naći i jedan pošten čovek koji će dozvoliti da se ona kleveta i da se na njenu prošlost bacaju blatom oni koji su bili najgori među nama.22 " \ Doprinos ratu vrlo je čest argument pobornika ženskog prava glasa, osobito u po­ ratnim godinama kada su sjećanja na rat još uvijek bila vrlo živa. „Žena za vreme okupacije išla je na vešala, za nacionalne ideje našeg naroda, išla je na vešala za opšte interese, to joj se dozvoljava, a međutim joj se osporava pravo da glasa", naglasio je Vaša Knežević 1920. godine. „Žene su za vreme ovog rata, i jugoslavenske i aa: fflčiro ove našf srhijanske radile sa toliko samoprijegorenja da je to za divljenje", ustvrdio je istom prilikom Jaša Prodanović .23„Nisu li žene u tom ratu žrtvovale 2 7 7 svoju snagu, svoju mladost i svoje zdravlje?", pitao se Ivica Neznan u Slovenki.24 7 No, ratno iskustvo prodrmalo je više nego površinske slojeve društva, ono je odškrinulo vrata promjeni svjetonazora i među seoskim krugovima. Vrlo simpatičan prikaz kako je rat izazivao tradicionalna uvjerenja daje nam pismo „dida iz Tunje" objavljeno u Evi 1928. godine: Ujesen 1914. godine kada su se trebale kositi livade, ja se uzloćudijo, šta ću napravit treba travu kosit, a nije tko. Jesam šijo na jedan panj u dvoru pa se plako, ali kad to vidla najstarija snaja, da ja plačem, upita ona mene ovako: O dido, zašto ti plačeš? Ja joj odgovorim. Čuješ Maro, kako ne bi plakao, trava je prispila kositbu, ja star ne mogu, sinovi u ratu, sve će nam propast upropasti, pocrkaće marva od gladi. Ali kad ču to moja sna Mara, tada ona meni reče ovako: Moj dido, nas četiri jake žene i dvi mlade u kući, mi ćemo sve livade pokosit i šino doma svozit, to tebe nije brige. 272 „O budućoj emancipaciji žena", Domaćica, studeni 1921., br. 3: 3-5. 273 „Žensko pravo glasa pred Narodnim Predstavništvom", Ženski pokret, 15. kolovoza 1920., br. 4-5:11,13. 274 Ivica Neznan, „Ali spada ženska v politiko?", Slovenka, 15. lipnja 1919., br. 5-6: 9194. 105 �RAT I R O D N I STEREO TIPI Na njegovo iznenađenje šest snaha sve su napravile složno i još bolje nego muški. A uz to su radile i ženske poslove. Zato kažem: Treba ženi jednako pravo dat ko i muškom. Treba da je žena u svemu ravna muškarcu, pošto je pravo, žena može da zamini muškarca u svem i zaminjuje, pa zašto da ne bi i one imale svoja prava ko muškarci. Jednaka braća jednaka plaća.25 7 Zatim, poslijeratno vrijeme obilježio je nov duh vremena. Zauzimanje čvrstog sta­ va protiv ženskog pitanja nije bilo m oderno niti u skladu s dem okratičnim proce­ sima koji su zahvatili tadašnje društvo. „Svuda vlada dem okratična misao. S tog stajališta treba ocijeniti sve političke sustave", upozoravao je Josip H ohnjec ,26a au­ 7 torica u Slovenki je smatrala da je oslobođenje žena preduvjet da Jugoslavija stane u kolo najkulturnijih naroda svijeta .27Ženska misao je zauzimanjem za pravo glasa 72 7 8 davala svoj doprinos duhu m odernog vremena, a stranke kojima je stalo do imidža u društvu bile su vrlo oprezne kada su se izjašnjavale o ženskom pitanju. „M oram da naglasim da ne očekujem da ćete u ovom pogledu dobiti negativan odgovor predstavnika bilo koje političke stranke, jer sve su građanske stranke na riječi i na jeziku za jednakopravnost žena sa muškarcima, prem da je njihova politička praksa sasvim obratna", naglasio je zastupnik socijalističke stranke u intervjuu za Evu.279 Napokon, novo doba donijelo je pravo glasa širokim narodnim masama čime je pitanje intelektualne zrelosti žena za politiku postalo bespredmetno. Naprotiv, upravo se intelektualna superiornost obrazovanih žena postavlja kao važan argu­ ment pristalica ženskog prava g la s a /^ a r nije smiješno i groteskno, da žena s matu­ rom ili pače fakultetskom spremom, koja dnevno čita novine i prati razvoj javnih prilikaj^nema ništa da traži na biralištima, dok tamo glasuju analfabeti, a često i kreten ij^p itala se autorica članka u Našoj i e n t ^ 9 N a istom tragu Velimir Deželić je upozoravao: „dogodit će se apsurd da će učiteljica koja je morala nedotupava đaka otpraviti iz škole, jer nije mogao naučiti azbuke, da će ta učiteljica gledati kako taj analfabeta glasuje jer je muško, a ona nema pravo glasa jer je žensko !20 *8 275 „Pismo dida iz Tunje iz Slavonije", Eva, 12. siječnja 1928., br. 2: 1-2 . 276 „Žensko biračko pravo i naše Narodno Predstavništvo**, Ženska misao, 15. srpnja 1920, br. 5 6 69. - : 277 IK, „Stališće žene v Jugoslaviji", Slovenka, 15. travnja 1919., br. 3-4: 80-81. 278 „Stanovišta političkih stranaka Narodne skupštine prema ženskom pitanju: Socijali­ stička Partija Jugoslavije", Eva, 6 veljače 1928., br. 5: 1. . 279 „Žensko pravo glasa", Naša žena, 24. kolovoza 1935., br. 31:1-2. 280 „Žensko biračko pravo i naše Narodno Predstavništvo", Ženska misao, 15. srpnja 1920., br. 5-6: 6 . 6 106 �Poraće i rodni odnosi No, znači li f»wdm-ija n or^nnr»/»nta^iji i evoluciju n stereotipima tog raz­ doblja? Ukoliko pobliže analiziramo srž postavke problema, uočit ćemo da nema govora o značajnim promjenama i pomacima. Kada je radikal Ivan Palaček isticao da se ženama ne može dati pravo glasa jer se ne pozna raspoloženje masa, on je to objasnio riječima: „Jer gospodo da smo se mi već odlučili na to, da ženama damo pravo glasa, pa da se široki slojevi naroda postave na stanovište da smo mi nešto učinili, što sa njihovim mišljenjem ne stoji u skladu, oni bi bili u mnogo težem položaju nego što će biti, ako budu htjeli da uskrate ženama pravo glasa!21Ovim *8 argumentom perpetuira se ideja da narod čine muškarci i da su muškarci nepriko­ snovena norma društva kojoj se žena mora prilagođavati. Postavka da su muškarci nosioci moći, ne samo da ostaje mjerilo društvenih odnosa nego se brani spreča­ vanjem ulaska žena u političku arenu. Žene se i dalje percipiraju kao drugotnost, varijabla čija sudbina ovisi o poziciji norme. S tog stajališta ženama i ne treba pravo glasa jer ih predstavljaju njihovi muževi. „Moguće je da naše žene imaju potpuno povjerenje bar u političkim poslovima svojih muževa", naglasio je Ivan Palaček.22Samo priznanje da narod čine i žene 8 i muškarci značilo bi otvaranje dodatne nepoznanice, subverzivno opasne zago­ netke. Postavka da ,,mi“ znači jednakopravno i muško i žensko, zamagljuje granice identiteta te uvodi nove i neistražene principe u samoj srži nacionalne biti. Uko­ liko je žena samo „naša", onda nema razloga da nema povjerenje u poslove svojih muževa, kako je to naglasio Ivan Palaček, ali ideja da je žena i „svoja," zasebna, odvojena, drugačija, budi nesigurnost i neizvjesnost u odgovor na esencijalno pita­ nje: tko smo ,,mi“? Nakon što se demokratski orijentirana projugoslavenska Nova Evropa opredijelila: „Tvrdimo da bez Jugoslavenki nema Jugoslavenstva", dvojila se oko pitanja tko su i što predstavljaju Jugoslavenke. U daljnjem dijelu teksta one postaju zapuštene, „bitno konzervativne, teško pristupačne gledanjima i strujama novim [...] predstavnik surove i nazadne prošlosti[...] po egoizmu i uskosti duše i srca [...] prototip separatizma i uzvišenosti kokošinjaka jednog društva, rob-žensko (koje) daje preimućstveno sve ono što je azijsko i „tursko" u nama u čemu se .lepršamo’". U suvremenom društvu, u novom vremenu žena postaje enigma, za­ boravljeni, pritajeni, prijeteći ostatak prošlosti koji može uništiti budućnost, ona je „siroto žensko, mnogobrojno, neizvesno, sklupčano, polucivilizovano, zagonetno, a ipak kao takovo neka sila i nepoznata količina agilno i aktivno u celokupnom našem dešavanju [...]!*23 8 281 „Žensko biračko pravo i naše Narodno Predstavništvo", Ženska misao, 15. srpnja 1920., br. 5-6:. 65. 282 Isto. 283 „Jugoslavenska žena", Nova Evropa IV, 1. siječnja 1922., br. 1: 1-3. 107 �RAT I R O D N I STEREO TIPI Suočivši se s vlastitim strahovima protivnici ženskog prava glasa prihvatili su tradicionalne mehanizme rješavanja problema: izbjegavanje i marginalizaciju. Iza argumenta Ladislava Polica da nije potrebno u ova turbulentna vremena uvoditi žensko biračko tijelo kao dodatnu nepoznanicu, stoji stara pretpostavka da su pi­ tanja vezana za položaj žena nevažna i marginalna te da se njihovo rješavanje može bezbolno odgoditi za neka buduća vremena .24 8 No, glavni mehanizam marginalizacije ženskog pitanja bazirao se na izrugi­ vanju i ismijavanju svih koji bi se pokušali ozbiljno posvetiti ovoj temi. Božidar Protić je u članku koji se bavio ženskim pravom glasa ustvrdio: „Ako vam se nekad i desi da sa nekim o ovom pitanju govorite, čućete samo podsm eh i šaljiva doba­ civanja na račun žena. O n vas u početku sluša pažljivo, i vi mu govorite ubedljivo, argumentirate, dajete jake razloge, i najednom on se nasmeje i zapita: „Govorite li 8 vi to ozbiljno? Verujete li zaista da će žena glasati? ,,25Rasprava o ženskom pravu glasa za izbore za ustavotvornu skupštinu bila je puna pošalica i upadica, posebice za vrijeme izlaganja Velimira Deželića kojem su zastupnici čak dolazili pred govor­ nicu i dizali mu „neku artiju pred lice".26 8 Jaša Prodanović je na kraju svog govora umorno zaključio: „Ja žalim gospodo, što sam sada umesto prave i otvorene disku­ sije o ženi i čoveku... vidio ovde samo prezrive pošalice i osmehe na račun žena ."82 27 8 U konačnici i pobornici ženskog prava glasa prepoznaju činjenicu da se, bez obzira na proklamirani novi duh vremena, rodne postavke nisu bitno promijenile. Stoga argumentacija u prilog ženskog prava glasa ne samo da ne bježi od starih stereotipa, već ih upravo upotrebljava u svoju korist. Uz ideju žene radnice i inte­ lektualke, obavezno se ističe uloga žene-majke i žene-stupa porodice, koja je već dotadašnjim radom doprinijela razvitku zemljdS^injenica da žene traže politička prava „ne znači da žena danas smatra kao svoju najpreču dužnost da strmoglavce upadne u vrtlog našeg nezdravog političkog života i da joj je tolika želja da u našoj Skupštini svojom vikom pojača onu opštu jarmu, vrlo čestih, hučnih i besplodnih d eb a ta^ a g lasila je Zora Kasnar u uvodnom članku Ženskog pokreta?™ Ideji da ulazak žene u politiku označava početak redefinicije ženskosti, pobornici ženskog prava suprotstavljaju tvrdnju da se nije promijenila ženskost nego politika koja se počinje jednako ticati žena i muškaraca. 284 „Žensko biračko pravo i naše Narodno Predstavništvo", Ženska misao, 15. srpnja 1920., br. 5-6: 65. 285 Božidar Protić, „ O ženskom pravu glasa", Ženski pokret, prosinac 1920., br. 9: 4- 11. 286 „Žensko biračko pravo i naše Narodno Predstavništvo", Ženska misao, 15. srpnja 1920., br. 5-6: 67. 287 „Žensko pravo glasa pred Narodnim Predstavništvom", Ženski pokret, 15. kolovoza 1920., br. 4-5: 16. 288 Zora Kasnar, „Program našeg rada", Ženski pokret, 18. travnja 1920., br. 1: 5-6. 108 �Poraće i rodni odnosi U jednom se članku u Ženskom pokretu ističe: Sem toga, neka se ima na umu da država više nije čisto politička zajednica kakva je nekad bila. Nadležnost njena iz dana u dan raste i ona se širi toliko da se gotovo poklapa s društvom. Ona danas reguliše javnu i privatnu higi­ jenu, meša se u odnose pri sklapanju braka, propisuje kako valja negovati i školovati decu, ulazi čak i u privatne stanove i ne dopušta da se jedni šire, a drugi guše, srne da ograniči broj prostorija, da zabrani stanovanje i sruši nezdravu i neuglednu kuću na javnom mestu. Za vreme rata videli smo je da propisuje i koliko svaki pojedinac srne da jede. Sve su to društvena ili bolje reći životna pitanja o kojima se brine država i zato u njoj ne mogu više da gospodare građani samo jednog pola, jer na tako jednostranoj osnovi ne bazira ni život ni društvo.29 8 Na istom tragu Božidar Protić naglašava da država ima kulturne i humanitarne zadatke, da se brine o pitanjima narodnog zdravlja, prostituciji, zaštiti djevojaka, zavodima za porođaj, nastavi za djevojke, te da je za sva ta pitanja potreban ženski angažman .20 9 Napokon, pobornici ženskog prava glasa redovito koriste stereotipne prikaze milih, emotivnih žena koje će baš zato što su takve unijeti novi i poziti­ van element u politiku. „Dajte nam pravo glasa da pomognemo pobedi pravde i morala u našem političkom životu, da pomognemo da se skine s našeg političkog života oznaka balkanizma. Mi ne ispovedamo u političkom životu princip nasilja, nego sledeći našoj prirodi kojoj je osnovna crta materinstvo, hoćemo da izvodimo princip međusobnog razumevanja“, uzviknule su predstavnice Alijanse ženskog 9 pokreta za vrijeme skupština za pravo glasa 1927. godine .21 „Mi trebamo suo­ sjećanje, razum, čisti moralni instinkt žena“, zaključio je Ivan Hohnjec, a Velimir Deželić u istom duhu dodao: „Muškarac je kod uređenja države stilizirao sve svoje sposobnosti i osobine i usavršio svoju snagu do militarizma, svoje nemilosrdno rasuđivanje do juristeraja, svoj hladni razum do materijalizma. Pozovimo ženu da u današnju državu punu patnja unese malo svog toplog čuvstva!'22 9 Na kraju se nameće zaključak da^modavendci primjer u hiti niši tezu daje žen­ ska participacija u ratnim operacijama povoljno utjecala na stjecanje ženskog prava glasavOva veza se pokazuje kao mitološka konstrukcija koju su satkali političari SAD-a i Velike Britanije kada su željeli prikazati da je žensko pravo glasa poklon vladajućih struktura zaslužnim ženama, a ne izborena tekovina snažnog domaćeg 289 290 291 292 „Ustav, parlament i partije", Ženski pokret, srpanj - kolovoz 1921., br. 7-8: 224-240. Božidar Protić, „O ženskom pravu glasa", Ženski pokret, prosinac 1920., br. 9:4-11. „Za pravi AcmoVizuzim", Ženski pokret, 15. srpnja 1927., br. 12: 1. „Žensko biračko pravo i naše Narodno Predstavništvo", Ženska misao, 15. srpnja 1920., br. 5-6:68i 72. 109 �RAT I R O D N I STEREO TIPI feminističkog pokreta.293^udjelovanje u bofbam a. nošenje oružja i p o gibanie na stratištima okupatora nisu srpskim ženama osigurali pravo glasa u m irnodopskim vremenima. Naprotiv, pokazalo se da su upravo srpski političan hi li najmanja cpr/». ipni prom ijeniti pristup p odnosu na pozicioniranje žena u d rp š m pSS druge Strane, u hrvatskim i poseh ice slovenskim političkim strukturam a prevladavala je o tv o rejio s t prema ideji da demokratizacija društva uključuje i redefiniranje uloge žene, a kao glavni promicatelji ove ideje ističu No, pitanje je možemo li ove razlike jednostavno pripisati kulturološkom jazu koji dijeli H rvatsku i Sloveniju kao dio Zapada i Srbiju u kojoj još postoji snažan utjecaj Istoka, kao što su to voljeli isticati pobornici ženskog prava glasa izprečanskih krajeva. Vrlo je vjerojatno da su kulturne promjene koje su pratile industrijalizaciju gospodarstva povoljno utjecale na otvaranje pitanja redefinicije položaja žene u društvu, ali teSkn da se ova teza može primijeniti u hrvatskom i slovenskom prim jeru. Iako su u novoj državi one ulazile među industrijski razvijenije regije, obje su i^ a lje Rile p r u ž i m agrarne zemlje. U svakom slučaju, industrija Hrvatske i Slovenije bila je manje razvijena od primjerice Francuske koja nije pokazivala znatno razumijevanje prema ženskom pravu glasa. Teza da je zalaganje Slovenije za žensko pravo glasa bila posljedica žgnsks-udfuge postojao je u gotovo svim dijelovima buduće države i prije izbijanja Prvog svjetskog rata .24N eosporno je da s e ai S l o v e n iji f e m i n i z a m n a j h r a h r i j e ispi9 .r i v a n g r a n i c e ž e n s k o g p r> ln ž a ja _ n društvu, ali se izazivanje tradicionalne ženskosti događalo na marginama ili rak izvan slovenskih granica. Fen^inistički orijentirana Slovenka ie početkom stoljeća izlazila u jz s m , a slovenske feministice kap Znfka K m ter ili Ivanka A n/ir KJemenčič25u biti su se ostvarivale i pisale feminističke 9 uratke tijekom boravka u inozemstvu, najčešće u^Češkoj. Činjenica da su glavni pobornici ženskog prava glasa u Sloveniji bili lderikalci, te da se od principa žen­ skog prava glasa na općinskim izborima relativno lako i m irno odustalo, također 293 Ovo je navodno bio stav W. Wilsona kada je najavio ulazak žena u politička prava. (.Ženska misao, 15. srpnja 1920., br. 5-6: 72) 294 O ženskom udruživanju prije Prvog svjetskog rata vidi Kecman, Žene Jugoslavije u radničkom pokretu i ženskom organizacijama. ; Sklevicky, „Karakteristike organizi­ ranog djelovanja žena u Jugoslaviji u razdoblju do drugog svjetskog rata I“; Jalušić," Women in Intervvar Slovenia", 52-54; Antić Gaber i Selišnik, „Slovene Women 's Suffrage Movement in a Comparative Perspective“, 219-241; Emmert, „Ženski pokret: The feminist movement in Serbia in the 1920s“, 35. 295 Ivanka Anžič Klemenčič (1876.-1960.) bila je slovenska novinarka, književnica i fe­ ministica. Uređivala je dvije Slovenke (tršćansku i ljubljansku), radila u Slovencu, te pisala za razne slovenske ženske časopise (npr. Ženski svet). 110 �Poraće i rodni odnosi ne ide u prilog ideji da je slovenski stav nastao na temelju pritiska razgranatog fe­ minističkog pokreta. Možda bi bilo najbolje frrvarskL i slovenski primjer promatrati kroz prizmu velikih ekonomskih, političkih i ideoloških promjena koje su zahvatile Srednju i Istočnu Europu. Uočljivo je da gotovo sve države koje su prolazile kroz transfor­ macije političkih okvira i urušavanjf; d^adašnjih političkih srrnknira n prvim poratnim godinama dodjeljuju politička prava i ženama. Ustavi Njemačke. Čehoslovačke, Austrije, Mađarske, Poljske, i Rusije nastajali su pod utjecajem principa dgmakratizma, zamaha modernizma i odbacivanja tradicionalnih pozicija. Stoljet­ ne kraljevske kuće su nestajale s povijesne pozornice, društvene elite se urušavale zajedno sa sustavom vrijednosti koje su propagirale .26U tom valu kaosa, kada su 9 se preslagivale i redefinirale strukture moći, sva su pitanja bila otvorena i svi su odgovori bili mogući. Budući da su ustave novih država pisali pravnici kao novi autoriteti društva i budući da novi ustavi nisu trebali štiti stari poredak i stare au­ toritete, ništa nije stajalo na putu afirmarije jpjitkng pravog glasa 27No, koliko 9 će ova promjena političkog položaja žena utjecati na njihovu ulogu u društvu u kasnijim godinama ipak je ovisilo ™prrcrppji i n«-jp<-ajn ž rn s ^ g p^Vrrn u poje1 dinim_držayama.29^ a k o se primjerice 1 Njemačkoj <h Austriji pokazalo da sama politička prava j^to nam etnuta ,,odozgo“ nisu mogla bitno poboljšat iŽpioŽajjerfcP Slovenija i Hrvatska na neki način prolazile su kroz kalvariju Srednje Europe! U godinu dana promijenila se dinastija, promijenio se politički okvir, prodrmale su se stare ekonomske i kulturne veze. Sa stajališta hrvatskih i slovenskih političara država se nalazila pred novim početkom pri čemu su se hrabro otvarala sva pitanja, od granica do državnopravnog uređenja .29 9 296 Čehoslovački ustav donesen je 29.2.1920., austrijski 1.10.1920, poljski 17.3.1921., ruski 1923. godine, vveimarski 14.8.1919. godine - svi su predviđali opće-pravo glasa za žene i muškarce. (Čapka,DejinyzemiKoruny češke vdatech, 583; Zćllner i Schiissel, Povijest Austrije, Zagreb, 295; Tymowski, Kratka povijest Poljske, 121). U Mađarskoj je Mihaly Karoly predvidio uvođenje općeg i javnog prava glasa koje je uključivalo i žene, ali se pod utjecajem revolucionarnih zbivanja i reakcije u Mađarskoj nakon Trijanonskog mira 1921. godine to pravo limitiralo na određene skupine žena starije od 30 godina. (Hanak, Povijest Mađarske, 213; Rappaport, Encyclopedia o/JVomen Social Reformers, 627) 297 O ulozi pravnika u prvim godinama međuraća vidi Mazower, Mračni kontinent. Eu­ ropsko dvadeseto stoljeće, 17-49. 298 Vidi primjerice: Melissa Feinberg,Elusive Equality. 299 Ovdje treba napomenuti da se ulazak žena u politički život novih država često pove­ zuje s uključivanjem žena u nacionalne procese. Vidi: Sulkunen i dr., Suffrage, Gender and Citizenship. International Perspectives on Parlamentary Reforms. 111 �RAT I R O D N I STEREO TIPI S druge strane, Srbija je imala bitno drukčije povijesno iskustvo rata. O kruženje, okupacija, v |a d a n izbjeglištvu prodjm ali su p o si^ v k ^ p sk e ^ ržav e , koja se nakon rata nastojala ponovo afirm irati.^rpslđ političari nisu sr mlaziH pred novim pftčetkom,.baš naprotiv, oni su imali zadatak da dokažu da rar nije-ništa promijenio, da SU Stari mffrniri i dalj^ m ^ n i, da j<* e r a r a k r a l j e v s k a k u r a i r la lje n a č e l u n n v p dr­ žave r p j l a j e S r h i j a i d a l j e U ra k ta ljp v 'n v ^ m o YfĆa ; rnol^ p m č;r‘ °n'^ Vir>ljivr> je m n a č i n u q a k o ji su provodili ujedinjenje te na kasnijem p r i n c i p u proširivanja 1 1 s rp s k ih te m e ljn ih d o k u m e n a ta n a č ita v u d r ž a v n U k o n a Č n ic j.C V i d o v d a n s k i UStaV> u svojim temeljnim postavkama predstavljao je(proširenu verziju ustava Kraljevine Srbije.30 0 Atmosfera konzerviranja prijeratnih odnosa i pozivanja na neku mitološp. ku, herojsku prošlost nije bila naklonjena prema r e d e f i n i r i j i r o d n i h n h r a T a r s j j B a š k y i Francuska. Srbija se nalazila pred zadatkom da ryyuti*a-pfijeratno stanje i stoga 7re n s k o p r a v o glasa postaje žrtvaove državne m itolo g ije ^ Rat je ipak utjecao na (^vnidiskursto muškosti i ženskosti. Uloga žena u druš­ tvu postaje vidljivija i jasnija, asrarepredrasj]de r>ženskoj jpferiomosti i nesposobn^Stiviše nisu bile politički korektnima. Prinrip j H ^ k '^ t i j H ^ s r i je jednako posljedica demokratiza'-'j'* i ratnog iskustva. Ipak, nove definicije nasto­ je se ukalupiti u stare obrasce odnosa snaga. Afirmacija ženske uloge u društvu kanalizirala se kroz revalorizaciju onoga što se smatralo tradicionalnim ženskim djelovanjemi^majčinstvom, jnniirivnnščn, „toplim emocijama" i ženstvenošću, dok se izazivanje muške pozicije u društvu i pokušaji ulaska žena u strukture moći sankcioniralo, ismijavalo i ograničavalo. U konačnici, promjene su se dogodile tek površinski. Žene u Jugoslaviji više nisu označene kao „inferiorne" i „nesposobne", ali su i dalje drugom e i marginalne. Predstavnici naroda i nosioci diskursa moći ostaju i dalje - muškarci. 5.3 Rat i ženski pokret Ostalo nam je još odgovoriti na pitanja utjecaja rata)na ž^rtaki pokr^r n J u g o s la v iji. Možemo li ustvrditi da j c j a f u t j e r a o n a uzn™1 ^ i n i 7 m o n p o r a t n i m g o d i n a m a '' na kompguajsni pristup definiranju ciljeva i k o r i š t e n j e kn p 7 erY ?t_ fv n ^ a r g u m e n t a cije? 5.3a Ženski pokret u prvim godinama nakon rata „Poslije jedne skupštine, na kojoj se tretiralo žensko pitanje, dopratilo je neko­ liko mladjih gospodjica govornicu njenoj kući", započeo je članak čitateljice Jugoslavenske žene iz 1919. godine, u kojem se dalje objašnjava da ih je govornica 300 Petranović, IstorijaJugoslavije 1918.-1978, 36-56. 12 �Poraće i rodni odnosi tada pozvala u svoj dom. „Unidjoše u stan i namjestiše se u^ d n o j sobLotsutnog gospodara. ‘Kad je moj suprug kod kuće nikada ne smetam, ali kad ga nema volim biti u njegovoj sobi’ [...]“, naglasila je govornica te nastavila govoriti pred zapanje­ nim sugovornicama koliko joj imponira njezin-suprug. Posjet je završio dolaskom supruga: „‘Moj muž Anlavi] rere gospod? ‘i ja rpPrJm da c r>fp rfP irni jer znate: žena treba da doda onoj izreci Isusovoj:jlaj Bogu što je hnzje, a caru što je carevo, još i daj mužu što je muževo: mira i odmora u njegovoj kući. 0 Treba naglasiti da ’"31 niti jedna od ideja u ovom članku nije bila nova. Slika-žene-kojajagovatLŽenska gravai bolji položaj žene u društvu nije više bila usamljena pojava. S druge strane, lik kućanice koja u centar svog svijeta stavlja tk>rn. ohitelj-i-prije svega muža bio je j općeprihvaćen, čak i poželjan. O no što je zapanjilo autorice članka jest da su se oba konceDta oživotvorila u istoj osobi. atak članak najavljuju oprečne poruke koje ie rjuPbstavio na pitanje ženu društvu. S jedne strane, to jeoilo razdoblje demokratizacije zemlje kada se pitanje prava glasa žena postavlja glasnije nego u godinama prije rata i kada sudjelovanje u ženskim manifestacijama postaje gotovo dio folklora žena srednje klase koje su željele pratiti trendove. S druge strane, ra^no narušavanje rodnih granica rezultiralo je vprim nrpnrnm prema z<»n<kr>m pnkrem, primkom cr „vrar^ na gvnjr mjp<rQ“ i inzistiranjem na ideji odynjrnng ženskog ijnuškog pmsrora. N eke su žene bile izložene izravnom pririsku ppkr>ravar>ja Tako su hnc^nck^ ,^ara rkft^iakon rata zadržale običaj da se sastaju na „pazaru* radnim danom. Kada je 1920. godine Jugoslavenska mndiman^ka-organizarija izgubila Str­ pljenje, angažirala je organe javnog reda da ih popiše i upozori „nemojte se, drage seke, ovdje dugo zadržavati[...] svršite vi svoj posao, ali nemojte da se drugi puno o vas češu“. Dali su i prijedlog da žene moraju donijeti svoju robu „na pazar" do deset ujutro, nakon čega će „telal H. Ibrahim izvikati i iza 12 sati novce uručiti ili neprodanu stvar povratiti."32Druge su utihnule vla^ir^ fpmmicrirjfp n?7r>rp 0 kako bi potpomogle nacionalnu integraciju i nacionalnu stvar. Tako Ivanka An^ić-Klemeneić, žena koja je na prijelazu stoljeća u tršćanski kulturni list Slovenku udahnula duh feminizma, 1919. godine počinje uređivati klerikalno orijentiranu ljubljansku Slovenku, Marija jurić Zagorka u ovo vrijeme piše roman Kći Lotršćaka (1921.) s jednim od nj^jrrhkjjih j n a jp ris n ijih glavnih ženskih likova iz njenog opusa, a Z ofka Kveder Demetrović, autorica feministički nadahnutih uradaka, 1921. godine piše dramu Ardite na otoku Krku u kojoj se ženski likovi pojavljuju 301 Sanja Gabrovska, „Iskrenost",Jugoslavenska žena, 1919.: 375-376. 302 „Iz akcije za zaštitu morala", Pravda, 13. svibnja 1920., br. 51; Pravda, 22. svibnja 1920., br. 54; Dalje se nastavlja u Pravda, 29. svibnja 1920., br. 57; Pravda, 8 lipnja . 1920., br. 60. 113 �RAT I R O D N I STEREO TIPI isključivo u tradicionalnim pozama ruajke^uprugeistupa-nacije .33No, kako su se 0 ovofdvostruke poratne p o n ^ odrazile na daljnji razvoj ženskog pokreta? 5.3b Ženski pokret u Kraljevini Jugoslaviji žen sk i pokrej u Jugoslaviji relativno je dobro obrađena rpma O njemu su o p ­ širno pisale već pionirke ženske povijesti kod nas kao T ovanka Kecman ili I.ydia Sjdevicky. koje su nastojale obraditi cjelokupnu domenu ženskog organiziranog djelovanja, te brojne druge povjesničarke, koje su se fokusirale na određene orga­ nizacije kao Što SU U d r u ž e n je ,i****U ----T fn g, ^H rvardra-iena lPriKrvn 7a prrtcvjefivsnje žene i -™žriMi nj?nih trA 34 0 Činjenica da su temeljne postavke o ženskom pokretu postavljene u vrijeme kada je su S_tičke_ ideologije, obilježila je i p rv a znanja^oj Dugo je vremena prevladavala postavka Jovankr Kecman o nekakvoj podjeli meduratnog ženskog pokreta na knrrm nijl'f1 1 građanski. Pri tome je prvi bio^^ius. ^ 5 0 3 ptedan“ i hgrhcn, a drugi ..buržujski." ali razgranat i stoga ipak utjecajan na žensku scenu. No, već u samoj knjizi Jovanke Kecman nazire se da ova podjela nije n iti čvrsta niti smislena. Naime, obrađenipodaci pokazali su da je tijfiknm dvadesetih godina komunistička partija imalafjhalo interesa za regrutaciju ženskog članstva i jđš manji odazivte da su žene u to vrijeme činile jedva 1% ukupnog članstva. Tride­ sete godine su pak probudile interes za ženskim sudjelovanjem^ali se_on ostvarivao kroz infiltraciju komunistički orijentiranih žena i<^ n ^ n is tič k e jo ^ n iz a c ije i to posebice njihove pmladinske sekcije ili ženske časopise.35* Tydia Sklevirky je pak pokušala učiniti odmak od dotadašnjih ideološki usmjerenih istraživanja o žen­ skom pokretu te je u kratkoj analizi organiziranog rljelovanja žena naglasila utjecaj Upravo ^građanskog" feminizma), odnosno organizacija za koje je smatrala da su autonom ne ženske udruge koje su nastale neovisno od političkih stranaka .36No, 0 analiza pojedinih udruga, kao i utjecaja političkih stranaka na razvijanje ž^iskog 303 Badurina, Nezakonite kćeri Ilirije. Hrvatska književnost i ideologija u 19. i 20. stoljeću, 173-196. 304 Vidi: Benyovsky, „Društvo Hrvatska žena“, Benyovsky, Društvo Hrvatska žena u Karlovcu, Benyovsky, „Društvo Hrvatska žena i Zagorka"; Feldman, Prilog istraživa­ nju ženskih organizacija - Udruženje univerzitetski obrazovanih žena; Obradović," Udruženje univerzitetski obrazovanih žena u Jugoslaviji 1927.-1941“ 305 Kecman, Žene Jugoslavije u radnićkom pokretu i ženskim organizacijama, 67-197 i — ^318-387. (306 /Sklevicky, „Karakteristike organiziranog djelovanja žena u Jugoslaviji u razdoblju do drugog svjetskog rata I" i „Karakteristike organiziranog djelovanja žena u Jugoslaviji u razdoblju do drugog svjetskog rata II". 114 �Poraće i rodni odnosi pgjsre-ta, otkriva zinatno kompleksniju žensku scenp u kojoj su autonomne ženske udruge odraz određene političke pozadineežanteres za parriripacijom žena u stra­ načkim organizacijama np pokazuje samo komunistička stranlca>Od devedesetih godina prošlog stoljeća javlja se vpći inrerpc 7ifl s p r ^ ^ n^na'-i™nalpa ženska jirjniLa_nayan Šlovensk ____ ženja Društvo ^Hrvatska žena^l^olo srpskih sestara, Šjovensko splošno ženski društvo, š^ranačkTdruštva ipr. H(R)SS-a) itd. Treba naglasiti da se o ženskom pokretu pisalo ili kao o jedinstvenom jugoslavenskom fenomenu (u vrijeme do raspada SFRJugoslavije) ili iz prizme specifičnih nacionalm kienskih kretanja (na­ kon raspada SFRJ). O ba pristupa opisuju tek jedan dio vrlo-k©mpkksne_slagalice razdnhlja koji je bio v fo d ic p e r-^ n j prema-.stavovjma i prema ndnosu prema nacionalnoj prohlemat-iri Narinnalno pitanje pružalo je važan okvir djelovanju ženskih organizacija, s tim da je u dvadesetim godinama veliki dio udruga p ca^indirektno potpomažući kohezivne državne prnrese ! godina takve nadnacionalne organizacije gube na ugledu, a utjecaj se prebacuje na M eđu vodećim jugoslavenskim ženskim organizacijama međuratnog vremena ističu seljNarodni ženski savez Srba. Hrvata i Slovenacay(od 1929. Jugoslavenski ženski savez),^Alijansa ženskog pokret^ i (Udruženje Univerzitetski obrazovanih žena, a kao svojevrstan kuriozitet ističe se jZenska stranka,^oja je doduše djelovala vrlo kraiko-vrijeme - od 1927 do 1929. godine. Zanimljiva je i nedovoljno obrađena M ala ženska antanta]koja je okupljala žene iz Jugoslavije, Češke, Poljske, Rumunjske, Bugarske i Grčke. ItNarodni ženski savezi Srba. Hrvata i Slovenaca nastao je 1215. godine, osla­ njajući se na tradiciju Srpskog ženskog saveza. Savez je okupljao sva nacionalna, vjerska i humanirar n a jenska udruženja koja su se bavila dobrotvornim i prosvje­ titeljskim radom te je bio član Međunarodnog saveza žena. Imao je običaj održa­ vanja godišnjeg kongresa u različitim gradovima, te su se kao domaćini kongresa veći uzlet doživljava u prvim podinama nakon ujedinjenja te je d a 1973 godine, okupljao preko 20 ženskih drnjfava i oko Sf) f>nf) r|anir?i odnosno oko djrijgjfe0 ćine ženskih društava u zemlji. U programu Saveza, donesenom u Ljubljani 1922. godine ističu se ciljevi kao: ..narodno jedinstvo" pravpp, ekonomsko i kulturno miičlr'ir',/.., i zaštita rnaiki i djece. hocba_proriv alkoholni prostiiucjje. No, ovaj program postao je kamen spoticanja Saveza budući se određeni dio članica nije složio s njegovim liberalnim smjernicama. Stoga se 1926. godine iz N arodnog ženskog saveza izdvojilo deset beogradskih društava koja su oformila konzervativnu N arodnu žensku zajednicu ■- ona je iz programa izhacila dig o izjed­ * načavanju muškaraca i ženg n pravima a usmjerila se prvenstveno na nacionalni 115 �RAT I R O D N I STEREO TIPI ijium anitarni rad, brigu za, djecu, čuvanje narodnih običaja i bnrhu protiv-j)rogrirnrije i allrrthnlJTma Zajednica je maksimalno okupljala ftS ffcpšrava Iako su od početka postojali prijedlozi da Savez preuzme jugoslavensko ime, on postaje |ugošIavenski ženski j ave^ tek 1929,-godine. Tijekom trjdesglih-godina opada.važnost tog društva i dolazi do njegove flecfinfralizarijr na banovinske sekcije, pokret se Glaa tik jugm lavm skog-žmskeg-saveza ijurađuje s Alijansom ženskog pokreta, i Udruženjem univerzitetski obrazovanih žena, f 0 7 N ija n sa ženskih p o k ig i a ^ stalaje J^ 2 3 jg o d in e na inicijativu p ru š tv a za pro ­ svjećivanje žrne-i zaštitu njenih prava .38Okupljala je sva dru štv akoja s u ujvojim 70 03 39 0 pravilima isticala borbu za^ensko-pravo glasa, a njezin list je biož e n s k i pokret i U Programu Alijanse p iše da se ona bori za opće i jednako izborno pravo za žene, ali se ističe da je pravoglasa samo sredstvo, a cilj je po tp u no oglofrođenie žena. Stoga se u nastavku programa nabrajaju i drugi zahtjevi: ^ y ■domaćice prizna kan p ^ n l- r iv ^ n rafl, ekonomska nfj/avicnociLiifj^rp 7 P| prava staratelistva i Ofa fn i majke, 7^ ^ n < ;h ocignranj? iz d a v a n ja majke i djeteta te promjena n asljednog prava-u-korist udate i neudate žene. Bila je glavni inicijator većine skupova za pravg glgsa, 1937. godine donosi Statut žene™ ali je nakon početka Drugoga svjetskog rata odlučila da odgodi ovu borbu za primjerenija vremena. U nutar Alijanse žen­ skog pokreta postojala je.gnipaaja koja nije bila zadovoljna-s intenzitetom borbe zapravo glasa^e-seJ^žT rgodine iz nje izdvojilajZeaska stran kat, koja je u centar borbe stavila upravo ižpUtičkuem ancipaciju^eh^ No, taj ekspeciment-prekiiiut je uvođenjem diktam tf ^ 2 3 r'^0^^ne‘3103 ___ ^ 1 ^/druženje univerzitetski obrazovanih žena^osnovano je u Beogradu 1927. go­ dine na inicijativu Elen Gledić, docentice iz Osla i predsjednice M eđunarodne federacije univerzitetski obrazovanih Jh jc-d ru štv o član ^aro d n o g žen šk o g savezaJ U j ^ i surađuje s Alijansom žm skjli-pokreta^e sudjeluje u izradi Statuta 307 Isto; Kecman, Žene Jugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama, 163178, 266-281; Emmert, „Ženski pokret: The feminist movement in Serbia in the 1920s,“ 35-39. 308 U prve tri godine djelovala je pod nazivom Alijansa feminističkih društava. 309 Puni tekst Statuta žene može se naći u Ženskom pokretu, siječanj-veljača 1937., br. 1-2: 6-16. 310 Kecman, Žene Jugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama, 178-193 i 281-307; Sklevicky, „Karakteristike organiziranog djelovanja žena u Jugoslaviji u raz­ doblju do drugog svjetskog rata“. 311 Udruženje je kasnije organiziralo sekcije u Skopju, Novom Sadu, Zagrebu, Ljublja­ ni i Sarajevu, a beogradska sekcija imala je pododbore u Užicu, Kragujevcu i Šapcu. Prema statutu UUOŽ iz 1931. godine, sekcije postaju međusobno ravnopravne, a Glavna uprava se odvaja kao zasebno tijelo. 16 �Poraće i rodni odnosi žene. To je j^ p ^ <» rijetkih ženskih udruga s obilnom arhivclfonr> gradom koja se "H čuva u Isrorijskom arhivu n Beogradu, zbog čega je i češće predmet znanstvene analize. Prvenstveni cilj bila joj je p rnfij^ inrifllpfl pr^mry;iia žena i ostvarivanje međuparpdnjk fcnnmlnn ali se pridružuje i akcijama ?a pravp glasa i za promicanje pacifizma. Istaknula se u nastupu pjoriv najavljene rednkfijc 1 javnim služ­ 1 bama za YEijeme_Velik£^koilQm«keJžiize, c n r^ n je n ja dodatka na skupoću javnim službenicama. Članice udruženja zalažu se da na čelu ženskih obrazovnih zavoda budu d i r e k t o r i c e , ^ n e direktori. « .ikir> p >-plih?r 7 " f i t e l j i c e da žene mogu biti jf 0 suikinje harem na sudovima-aa maloljetnike itd .32 1 Ženski pokret nije se odvajao niti paralelno niti odvojeno od ostalih događaja u državi. Većina ženskih organizacija doprinosila je nacinnalnim-integracijskim-procesima i istovremeno ulazila u interakciju s polirićkim opcijama, koje su pokazivale interes za sirenje utjecaja na žensku političku scenu. O dnos političkih cn-analra prema »pnskom pitanju često se obrađuje dosta po­ vršno, p ri čemu se stranke jednostavno dijele na protivnike i pobornike ženskog (pravajrlasa te se najčešće zaključuje da niti jedni niti drugi nisu bili spremni na znatnije promicanje ženskog pokreta. Iako ovi zaključci u svojoj biti nisu pogreš­ ni, oni ne otkrivaju slojevitost i kompleksnost odnosa političkih stranaka prema ženskom pitanju. Stav neke stranke prema ženskom pravu glasa često je ovisio o političkom trenutku, vrlo rijetko je bio produkt konsenzusa kompletnog članstva, a pobornici ženskog prava glasa ponekad su kretal/otfvrlo različke-argumentacijen Načelno žensko pravo glasa podržavale su lijevo orijentirane stranke kao socijalisti. demokrati ili republikanci, a protivile su im se stranke desnog centra kao radikali ili Jugoslavenska muslimanska organizacija. No, odmah nakon rata pokazalo se da su se jedino rrpnbliHTrri i Timrijnlnri konkretno zauzeli za žensko pravo glasa i pritom se našli uz bok(klerikalcima/d o k sn dem okratu ™ m ljr.rad n ici smatrali da trenutno ne treba inzistirari na rješavanju ovog pitanja. Tako se dogodilo da su naizgled usuglašeni socijalisti, koji su zahtijevali žensko pravo glasa u sklopu rješa­ vanja pitanja klasne potlačenosti, i klerikalci, koji su češće naglašavali ulogu žene majke i moralnog stupa društva .33Stav H(R)SS-a o položaju žena bio je pozitivan, 1 a polazio je od ideje žene gazdarice i žene majke, stupa obitelji.34 1 312 Sklevicky, „Karakteristike organiziranog djelovanja žena u Jugoslaviji u razdoblju do drugog svjetskog rata"; Obradović, „Udruženje univerzitetski obrazovanih žena u Ju­ goslaviji 1927-1941. godine“, 252-263. 313 Peić Čaldarović, „Ženska profesionalna udruženja u Hrvatskoj 1918-1941. godine", 59-63. 314 Leček „ 'Do sada se samo polovica hrvatskog naroda borila.' Hrvatska seljačka stranka i žene (1918.-1941.)“, 93-130. 117 �RAT I R O D N I STEREO TIPI Nadalje, kako to obično biva^ a ž b e ni-stav stranaka često nije zrcalio raspolo­ ženje svih njegovih članova. K o g am stičkar^arti]^ je načelno promovirala rodnu ravnopravnost, ali su njegove članice bile izložene preziru i n ^ g ^ h ^ z a c i j i v la< ririh kolega, a još je z a o š^ p ^ ^ ^ u a p ja -b ila u Hndilrariiri^ gdje su ih rgdnjf i doživljavali kao direktnu ko n k u r ir a ju. (HfRjSS pokazuje razumijevanje i naklonost prema ženskom pokretu i aktivho-pdfiče sudjelovanje žena u politici, što je u konačnici davalo veliki poticaj politizaciji žena, ali istovremeno vrlo rržkn.promovict_syoju ideju pred vlastitim, ipal<^k<^7ervirivnim| seoskim hiračkjm tijelom koje je bilo spremnije na kompromisna rješenja, naglašavajući neukost žena i otpor prem a su­ djelovanju žena u „političkom kalu.“ Stjepan Radić imao je vrlo otvorene stavove prema ženskom pitanju, njegova stranka aktivno promovira politički angažman žena, u J kravu Stjepana Radića 35jasno se izražava podrška ženskim političkim 1 pravima, te su na skupovima H (R)SS-a sudjelovale i žene, ali se stranačko vodstvo pcjnekad moralo boriti protiv 9 * v n rc n r> g p rc 7 ira p re m a g o v o rn ic a m a . Istovremeno, tadikale)se vrlo opravdano etiketiralo kao yelike protivnike ženskom pravu glasa i p o k r o v ite lje kf>n7.prvarivnih i patrijarhalnih društvenih stavova, ali ni oni nisu po pitanju ženskog prava glasa bili posve usuglašeni. U njihovim redovima postojala je određena struja mlađeg rlanuv^ l<;oji je smatrao da ovaj stav ne odgovara potre­ bama modernog društva .36 1 O pćenito gledano, zainteresiranost stranaka prema ženskog^ pitanju možemo podijeliti u4 vije faze. Prva se odnosi na same(jx>četke nove države\kada je postojala realna opcija da će se žene ravnopravno uključiti u dtpnokram acijn društva. Stoga u ovo vrijeme počinje i stranačka aktivnost m eđu ženama, nekad direktna, a nekad kanalizirana kroz formalno nestranačke ženske listove. Tada su komunisti organizirali Organizaciju žena socijalista koja je pokrenula i vlastito z\zsi\c(jednakos^ u Hrvatskoj i Sloveniji organizirale su se u katoličke ženske sveze sa ženskim listovi­ ma Ženska misao\ Slovenka\i kojima sy^e-promovirale klerikalne ideje, demokrati su pronaslT TvđjprostoFul/«^^,«^«^^'ž e n i l o , ova prva faza stišava se nakon što je postalo očito da se ponttčkarafirmacija žena neće dogoditi. Kada je žen ski po'^r^poleattegm dvadesetih godinaj>okrenuo anketu o ženskom pravu gla$a, samo Strse-^publikancf) ^ocijalistijte(klerikalci^jasnili i7.ra7.iro po 7irivno prema ovom 315 Radić, Ustav Stjepana Radića: državno uređenje ili Ustav Neutralne seljačke republike Hrvatske. 316 Kecman, Žene Jugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama: 1918-1941, 67-116; Leček, „ 'Do sada se samo polovica hrvatskog naroda borila'. Hrvatska se­ ljačka stranka i žene (1918.-1941.)“, 99-101; Boban, „'Materinsko carstvo'. Zalaga­ nje Stjepana Radića za žensko pravo glasa i ravnopravan položaj u društvu", 204-210; Peić Čaldarović, „Ženska profesionalna udruženja u Hrvatskoj 1918-1941. godine", 59-63. 118 �Poraće i rodni odnosi pitanju, ostali su se pokazali su kao neodlučni pobornici ili protivnici.37Sljedeća 1 faza interesa za žensko pitanje počinje Jf«jem-dvadesetih_godina( srjšava se za vri­ jeme rljV T irH lif'e. da bi se opet pojačaj nrUrgdinp tridesetik^odina. U ovo vrijeme se i ^Samostalna demokratska stranka) napokon opredijelila « pravo glasa. te se Svetozar Pribićević 1928. godine prvi puta pozitivno izrazio za žensko pravo glasa na općinskim izborima, a od J937. godine njihov^ sfMj^i „S'-fočk™ ima i žepsku sekcjjp .38H rvatska^seljačka^tran ka je 1927. g odine osnovala svoju 3 7 1 1 prvu žensku-organizaciju, iste godine pokreće se Narodni val. koji od drugog broja ima i prilog Ženski listek, žene HSS-a organiziraju sastanke i manifestacije slično kao i muškarci, nakon Radićeve smrti organiziraju po^asmuiražulkomemoracije te potiču organizaciju zasebnog ^drvarskog ženskog-saveza, kao konkurenciju ju­ goslavenskom savezu. Tijekom dvadesetih godina žene počinju sudjelovati u radu Seljačke sloge, a od polovke-tridesetih godina u vrijeme kada HSS sve više dobiva obilježje pokreta i pokušava naglasiti da ima podršku masa, ženska uloga u manife­ stacijam a HSS-a postaje sve važnija i zapaženija. U to vrijeme se pokreće i \\s{Naša_ zenfy koji formalno nije stranački list, ali se vidljivo oslanja na ideologiju stranke, a žene sve više pokazuju odanost politici stranke. Dok su tijekom dvadesetih godina žene HSS-a bile spremne na suradnju s ostalim ženskim organizacijama i 1927. sudjelovale na demonstracijama za pravo glasa, 1939. godine odbijaju sudjelovati na skupu koji je organizirala „Hrvatska žena“ uz obrazloženje da imaju povjerenje u program vlastite stranke te da će se njihovo pitanje riješiti kad dođe vrijeme.39 13 0 2 Istovremeno, Komunistička partija provodi obrnutu taktiku, ali s istim ciljem širenja partijskih ideja medu ženskonipopulacijom. Njihov se rad preniopoglavito na Sindikalni^ razinu^teJiapokušaj infiltracije n p o k e r a j^ n d r a drnŠr^nm ladm dce ’ M Udruženja univerzitetski obrazovarnlTžefta^te časopise kao 2 m ^ ^ e n s k r s t ^ f ^ d s a ze;?£^otonjiTist^izlaziojeTTt^uBIjani).3 317 „Pribićević o ženskom pravu glasa", Ženski pokret, ožujak 1926, br. 3: 89-91; „Sloven­ ska ljudska stranka o ženskom pravu glasa", Ženski pokret, ožujak 1926., br. 3: 91-93; „Savez zemljoradnika i akcija ženskog pokreta", Ženski pokret, travanj 1926, br. 4: 137-140; „Gospodin Radić o ženskom pravu glasa", Ženski pokret, travanj 1926., br. 4: 140-142; „Socijaliste i žensko pitanje", Ženski pokret, svibanj 1926, br. 5:181-183; „Republikanska stranka i žensko pitanje", Ženski pokret, srpanj 1926., br. 6: 178-186. 318 „Gospodin Svetozar Pribićević za žensko pravo glasa", Ženski pokret, 15. siječnja 1928., br. 1-2: 2. 319 Leček," 'Do sada se samo polovica hrvatskog naroda borila.' Hrvatska seljačka stran­ ka i žene (1918.-1941.)“, 93-130 320 Kecman, ŽeneJugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama: 1918-1941, 318-387. 119 �RAT I R O D N I STEREO TIPI Ženski pokret u m eđuratnoj Jugoslaviji nije u uzmaku. Upravo suprotno, novi politički okvir omogućio je povezivanje ženskih društava na široj osnovi, osnažio ženski pokret koji je odlučnije nego prije rata inzistirao na političkoj emancipaciji žena. Žene su tada češće zahtijevale politička prava i jasnije artikulirale svoje sta­ vove. Majčinstvo, pacifizam i blagost obično su uključeni u argum entaciju ženske borbe, ali ovo nije u neskladu s t r a d irijr>m pn»rhr>dnr»g razdoblja. S druge strane, u ovo vrijeme nastaju organizacije kagfodijansa ženskog pokreta ili ^ enska stranka koje radikaliMjc-rheskompromisnjje nego prije ističu potrebu političkog i pravnog oslobođenja žena. Ipak, to ne znači da su radikalne feminističke ideje bile široko popularne i imale brojne pristalice u ženskim krugovima. U više navrata pobornice ženskog prava glasa žalile su se na n p ć n n e 7 a in reresH ;an n y r -fena prema ovom pitanju. Katarina Bogdanović naglasila je da veliki dio žena smatra da ženama ne treba ili da još nije vrijeme da steknu politička prava, a Alojzija Štebi sm atralaie da jedva 12% žena pristaje uz inzistiranje na pravu glasa .31 No, istovremeno (ženska scena} pokazuje 2 veliku živost, osniva se sve veći broj ženskih udruga raznih profila, a ženski časopisi prate rad ženskih organizacija i pozivaju žene da se obavezno uključe u rad neke ženske udruge. U beogradskom elitističkom IŽenskom'svetujističe se angažiranost tadašnje elite u raznim ženskim organizacijama, a M. Turić Zagorka nas izvještava da joj je nakon intervjua s kraljicom prišao maršal dvora i tražio da potpiše tekst koji kraljicu prezentirajm o „ženski politički ideal Jugoslavije !"32O d žene, posebi­ 2 ce žene iz visokih slojeva, očekivala se aktivnost na ženskoj sceni i interes za poliHčfa pitanja države. Ova diskrepancija između slabe političke osviještenosti žena i popularnosti ženskog angažmana ima svoje korijene u kulturnoj, ekonomskoj i nacionalnoj pozadiniženskog pokreta. ---------Naime, ženski pokreuniie se bazirao na isključivoj borbi za ženska p rava) O n je kroz humanitarne akcije, zbrinjavanje diece i v o jm h iaju lid a jršio jasnu ekonom­ sku ulogu u društvu, a potpom aganjem glavnih n^cionalnih-procesa nameće se kao važan segment-mgodavenskih integracijskih procesa, ali kasnije i procesa de­ zintegracije. Krovna ženska organizacija]|Narodni savez žena S H S ^svom nastanku slijedi obrazac državne razine. Ta organizacija nastaje proširivamem srpske ženske o rganizaciju na prostor čitave države, ime joj slijedi logiku državnog okvira prvi kongres imao je naznake srpske hegemonije te je čak pao prijedlog 4aj?redsjednica saveza Jaude uvijekSrpkinja. Iako je navodno taj prijedlog i prihvaćen, nova 321 Katarina Bogdanović, „Ženska politička prava“, Ženski pokret, 26. srpnja 1920., br. 3. 11-13. 322 Jurić Zagorka „ 'Što je moja k r iv n j a ? 488. 120 �Poraće i rodni odnosi predsjednica odbila je da ude u statut Saveza, „jer to nije potrebno ".33U svom 2 programu fcjarodni ženslti savgz S H ^ n a prvo mjesto je stavio upravo ..nariorLalnn borbu," a tele na_drugom mjestu se izjašnjava za poliričko i pravno izjednačavanje žena i to ne bez otpora dijela članstva. Spor oko ovog pitanja nastao je već godinu dana ranije (1921. godine) kada je zbog odluke Saveza da nastavi borbu za pravo glasa i u to ime pošalje rezolucije, predsjednica Saveza dala ostavku.34Napokon, 23 5 2 inzistiranjem na kulturnoj suradnji medu ra z n im narodima d rž a v e , međusobnim posietinaa-iorganizaciiom godišnjih kongresa u različitim gradovima u biti se pri­ donosilo J|renjuJugQslav£nsk£udej£u 4ligQJilax£J&skim-^^ Ženske su organizacije i na ostale načine potpomagale jugoslavenske ili partikularne nacionalne ciljeve. One, primjerice, organiziraju dem onstracij£_za-3sk)bodenje „porobljenih" krajeva, dočekuju vl?k <p ^ c m r m i m rtc r a r iip a G a v r ila P r i n r i p a ili se na međunarodnim ženskim kongresima <nlrr>Klj^«ijn c predcr^vn;^.™ -Tenzijo s kojima je Jugoslavija imala p o g r a n i č n e r a 7rr>iri,-e Naravno, jvgoslavizam se spo­ ticao unutar samog ženskog pokreta kao i u državi, te su nacionalne razmirice bile predm etom brojnih svađa unutar ženskog pokreta^ftamžko^od-kraja j v^desetih godina .36Sukladno promjeni opće političke klime i općem razočaranju u ideju 2 jugoslavenstva,jugoslavenski ženski savez tijekom tridesetih godina gubi na utje­ caju, dok istovremeno raste značaj nacionalnih ženskih udruga ili čak stranačkih ženskih ogranaka koje potpomažu težnje vlastite n ac ije^ d ru g e strane, pokušaj LŽenske strankejda se odmakne od^nadPtuhieJ^tranačke ideologije_te_u-pr^i plan stavi isključivo borbu za ženska^prava. naišao je na osudu r Ženskog pokreta. \,Ženska stranka je pogrešan pokušaj, ona je dokaz političke nedozrelosta^aključila je prilikom njenog osnivanja Alojzija Štebi.37 2 323 Adela Milčinović, „Kongres Jugoslavenskih žena u Beogradu", Jugoslavenska žena, 1919.: 281-287. 324 Kecman, ŽeneJugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama: 1918-1941, 170. 325 „Protestni shodi jugoslavenskega ženstva proti italijanski okupaciji i nasilje", Sloven­ ka, 15. travnja 1919, br. 3-4: 82-83; Delfa Iv. Ivanića, „Jugoslavenske žene na pogrebu Principa i drugova mu", Ženski pokret, 15. kolovoza 1920., br. 4-5: 3-4; „Osmi kon­ gres internacionalnog ženskog saveza", Ženski svet, srpanj 1930., br. 7: 3-5.. 326 Feldman, „Proričući gladnu godinu - žene i ideologija jugoslavenstva (1918.-1939.)“, 235-246327 Alojzija Štebi, „Ženska stranka", Ženski pokret, 1. lipnja 1927., br. 9: 1. 121 �RAT I R O D N I STEREO TIPI fj£ah je prijeloman trenutak društva, vrijeme kada se sustav vrijednosti, pitanje j^£Qfitjgra. ali i sama egzistencija propituje i redefinira. O vo je razdoblje koje se urezuje u pamćenje generacija koje dolaze i događaj s kojim završavaju i počinju povije­ sni udžbenici. Posljedice rata su dvojake: materijalne i ideološke. Materijalne se broje izgubljenim životima, porušenim gradovima, prekrojenim kartama, ali i n o ­ vim počecima. Ideološke su satkane od mitologije kojom društvo nastoji objasniti smisao rata i vlastitu egzistenciju, te sustava simbola koji prezentiraju novonastale promjene. O bje posljedice u svojim temeljima nose niz kontradiktornih i paradok­ salnih poruka koje poratno društvo stavljaju pred specifične izazove. Fndn^ obrasce nakon ra n oblikovali su kontradiktorni diskursi fam e m irologije. Prvi su se bazirali na patrijarhalnoj retorici okam enjenih, „vječnih" rodnih uloga kojom se nastojao uvesti red u kaos ratne realnosti. D rugi su prenosili priču o probuđenoj i redefiniranoj ženskosti koja se željela upisati u temelje naičagjdaištia. Ovi imagološki konstrukti natjecali su se u pokušajima realizacije u stvarnosti i posredno ili neposredno usmjeravali realne događaje. U konačnici, oba koncepta doživljavaju neuspjeh. Poratno društvo bilo je previše pod utjecajem virilističkeretoriiceo podijeljenim sferama da bi valoriziralo doprinos žena ratnim naporima. U takvoj atmosferi ideološki konstrukt zapnslenp že nr koja se bori i radi „kao muška­ rac" u biti ieJzazivala nepovoljne reakcije Snprornn nrrlrivnnjimi djHfl javnosti, (žene nakon rata nisu doživjele niti političku, niti ekonomsku afirmaciji}. S druge strane. y adtnnnalm ratnčlf^agepri_jodnih uloga nisu se m ogirodržati u društvu koje je prolazilo kroz velike ekonomske i političke promjene. Poratno društvo na^spjalojejžionaći kom prom isnoriešenie. M eđuratnu Jugoslaviju obilježio je proces ^definicije muškostLLže n sk o st ali se on odvijao unutar tradicionalnih^>kvira. Ženskoj} napokon doživljavajLfirmaciiu u društvu, ali se pritom ne. dira u osnovne stereotipe koji ga definiraju: ljupkost, nježnost, osjećajnost, miroljubivost, majčin­ stvo. U tranzicijskom društvu rodni stereotipi odjgrali su stabilizatorsku ulogu. S druge strane, kada se otvorila opcija^ H e f inicije rodnih koncepat^, javili su se razni kulturni, politički i ekonomski pokretncojl^iTnastojari nam etnuti svoju koncepciju nove žene i novog muškarca. 122 �V. NOVA ŽEN A U NOVOJ DRŽAVI - ŽENSKI ČASOPISI I REDEFINICM A RODNIH O BRAZACA <C v ---S Članak „Vaspitanje ženske ckce upogledu telesne kulture", koji je objavljen 1930. u pomodnom beogradskom Ženskom svetu, popraćen je s dvije fotografije mladih djevojaka. Jedna je predstavljala ženu „iz prošlog veka“, koja je nosila dugu haljinu zakopčanu do vrata, a s druge nam se smiješila suvremena mlada žena u novom modnom hitu - kupaćem kostimu.328 Ova slikovita transformacija ženskog imidža dogodila se u samo četrdeset godina pred zapanjenim očima suvremenika i pota­ knula je poplavu ženskog tiska koji je na razne načine interpretirao i reagirao na pojavu ..modernog ženstval* Slika V-2 „Mlada devojka iz Slika V -l „Mlada devojka iz prošlog veka“ (1 8 9 0 . god.) 1930“. (Ženski svet, svibanj, 1930., br. 5: 17) 328 „Vaspitanje ženske dece u pogledu telesne kulture", Ženski svet, 1930., br. 5, str. 17. / Ovo je poglavlje nastalo na temelju objavljenog teksta: Ida Ograjšek Gorenjak, „Poli­ tika ženskog tiska", u: Kakoje bilo... O Zagorki i ženskoj povijesti, ur. Sandra Prlenda, 145-190, Zagreb: Centar za ženske studije 2011, koji je za potrebe knjige proširen i nadopunjen. 123 �NOVA ŽEN A U N O V O J DRŽAVI Na idućim stranicama usporedit će se nekoliko ženskih časopisa s osvrtom na nji­ hovu svrhu i ^koncept ženskosti'(koji promoviraju. U fokus istraživanja stavljeni su ženski časopisi određene političke orijentacije i to iz razdoblja netom nakon stva­ ranja države kada je rasprava o ,,novoj_ženij* koja treba odgovoriti na potrebe novog vremena bila vrlo aktualna i dinamična. U tu svrhu uspoređeni su pristupi različitih političkih časopisi: Jugoslavenske žene (1918.-1920.), Ženske misli (1919.-1921.) i Slovenke (1919.). Nagla popularnost iz5avanj a te n skog političkog tisk^uglavnom je nestala naj™" yiHr>vdanclrr>p; mrava Kao protuteža početnom entu­ zijazmu ranog politi& og ženskog tiska, analizirani su koncepti ženskosti u žen­ skim političkim listovima koji su izlazili u kasnijem razdoblju - Eva (L928.) i Naša žena ( 1935.-1938J . No. iako su brojni „ozbiljni" ženski listovi nastojali utjecati na r^definiciiu i revalorizadiu-jenskostilu društvu, oni su imali velikog problema u dopiranju do čitalačke^pnbhk^. Najveći utjecaj na način na koji su žene percipi­ rale i definirale svoje mjesto i društvu, ciljeve i aspiracije zasigurno su imali listovi zabavnog karaktera koji su se oslanjali i širili rastuću potrošačku kulturu. Stoga se u posljednjem dijelu analize ženskoenska-projazi upravo kroz\&enski list]( 1925.1939) ^en skT šveli (1930.-1934.) i Ž e n u is v e tjj 1925.-1941.). Ova tri lista imaju mnogo međusobnih razlika. Ženski list izlazi u Zagrebu, a Ženski svet i Žena i svet u Beogradu. Ženski list je više popularno orijentiran, s jasnom hrvatskom nacional­ nom notom , dok su fe n a A svet i Ženski svet vrlo elitistički časopisi, unitarističke i rojalisiićke^tiijentacije, a u centru njihovih društvenih vrijednosti su dvnr-iJcrajjica Marija. Ipak, sva tri časopisa u konačnici se oslanjaju i prom oviraju(potrošačku kupturu života i stoga je njihova poruka o novom konceptu ženskosti vrloHičnju U prvom dijelu časopisi su predstavljeni pojedinačno, a interes se stavlja na vriiemejiastanka, koncepciju lista. p<4i£ifiku-opcedj£ljenost, publiku kojoj se obraćaju i osnovnuudeju ženskost^ koju promiču. Cilj je naglasiti raširenost i raznolikost interpretacija značaja i uloge ženskosti u društvu koji prolazi kroz niz političkih, ekonomskih i kulturnih transformacija. U d rugom poglavlju istražuje se na koji način je bučna rasprava u konačnici utjecala n^ rodne odnoseji rdjSefiniciju rodnih Stereotipa. Nastoji se pronaći sličnost u raznolikosti, odnosno identificirati osnov­ ne ideje „modernosti" koja je zajednička svim navedenim časopisima te istražiti koji su faktori utjecali na širenje, usmjeravanje i redefiniranje leđ n ih obrazaca. U zadnjem poglavlju ispituje se odnos ženskih časopisa i politike/ Pri tom e će se istražiti uloga politike na nastanak i djelovanje ženskih časopisa, i obrnuto uloga ženskih časopisa unutar političkih procesa koje promiču. No, s druge strane ženski časopisi imaju i vlastitu uredničku politiku koja najčešće promiče određenu poli­ tičku opciju, ali se vodi raspravama koje su zanimljive ženskoj čitalačkoj publici. Stoga će se ispitati teme koje se redovito pojavljuju u različitim ženskim časopisima i time pokušati definirati obrise „ženske politike" časopisa. 124 �nov a žen a u n o v o j državi 125 �NOVA ŽEN A U N O V O J DRŽAVI Slika V-7 Slovenka. Glasilo Slovenskega ženstva Slika V-9 Ženski list 126 Slika V-8 Ženski svet Slika V -10 Ž e n a i svet �i J W | l / V ^ /-^ A a Ženski časopisi Analiza koja slijedi naravno ima svoja ograničenja. Prvo nam nameće i$paživa^ko pitanje. Ukoliko tragamo za rasponom ideji rvpodnim konceptima koje su se natjecale na otprilike istom prostoru u otprilike isto vrijeme, rezultat u najboljem slučaju mogu biti upravo - ideje. Odgovori do kojih dođemo neće nam nužno go­ voriti o ponašanjima, vjerovanjima i konceptima realnih ljudi i realnom vremenu, već će ilustrirati niz koncepata koji su, s više ili manje uspjeha^autorlii_časopisima pokušavali nametnuti čitateljstvu. Drugo ograničenje proizlazi iz prirode izvora koje smo koristili, odnosno njihove recepcije. Naime, rasprava koja se vodila na stranicama ženskog lista stizala je i odnosila se prvenstveno na publiku koja je zna­ la, mogla si priuštiti i imala običaj čitanja tiskovine građansku klasu 1. Ženski časopisi Prvi ženski^listov ijia prostoru buduće Kraljevine Jugoslavije javljaju se još u 19. stoljeću, ali su često bili na stranom, najčešće njemačkom jeziku. O d početka 20. stoljeća sramežljivo se javljaju domaće inačice žensjsogtiska, da bi_u međuratnom razdoblju na prostoru Jugoslavije izlazilo prek</fndese^)ženskih časopisa, mnogi od njih tek po nekoliko godina. Nagli porast ženskn^ml^a bio je posljedica neko­ liko faktora. Velike političke promjene koje su zahvatile svijet nakon Prvog svjet­ skog rata na razne su načine obuhvaćale i žene, te su ih brojne političke grupacije željele mohilmrari u svoje redove. Nadalje, demokratizacija i liberalizacija društva tijekom prve polovice 20. stoljeća zahvatila je prostor svakodnevnice i obitelji, mijenjajućijiačin_žiyota, očekivanja i perspektive, način oblačenja, frizure i sva­ kodnevne navike. Ovo se neminovno odrazilo na (definiranje rodnih identitet^ i prodrmalo tradicionalni sustav vrijednosti koji se prenosio međugeneracijskim pu­ tem. Nove su djevojke trebale vodiče koji bi im pomogli u snalaženju kroz zamršen (poderan svijet i učinili od njih suvremene žen^. Između ostalog, zahtijevala se i bolja informiran ost o feminističkoTrTpokretu^coji je u ovom razdoblju postajao sve popularniji i zastupljeniji, a bilježio je i prve veće rezultate na političkom po­ lju. Napokon, zahvaljujući dugotrajnom procesu ^razo v n e refoi^e i obveznog školovanja počeo je davati vidljive rezultate te je, nova generacija građanskih žena bila obrazovanija ili barem pismenija od generacije svojih baka, što je ženskom ti­ sku otvaralo nov^n-pišn^ m ^ ^ n r ^ r i S druge stranoT^ t r o šagkajdrujtvo^koje se razvijalo logikom kapitalističke ekonomije, prepoznalo je u ženama novu proizvo­ đačku, alm j potrošačku snagu\Žene~su vodile nabavku za kućanstvo, brinule se o prehrani, oJaafcLnam k š a a ju doma i bile su više nego muškarci zainteresirane za kupovinu preparata koji će im omogućiti atraktivniji izgled i stoga su predstavljale novo i zanimljivo trž ište^ ap ita l, političke formacije, religije i feministički pokret natjecali su u utjecaju na žensku populađju^pokušavajući im nametnuti vlastite 127 �NOVA ŽEN A U N O V O J DRŽAVI kriterije, ideje i rodne obrasce. Mediji, posebice 6sak^ postaju njihov prostor za plasiranje poruka i stoga se pokreću brojni listovi namijenjeni ženama, šaroliki u pristupu, koncepciji, izgledu i sadržajima koji su nudili. Jugoslavenska žena izlazila je jednom mjesečno u Zagrebu od 1917. godine pod nazivom Ženski-uiijet. da bi već 1. studenog 1918. godine prom ijenila ime uJ ugoslavenska žena, što očito govori o snažnoj potpori koju je list davanSjjpdinjrnjn) Nje­ gov naslov ga vrlo dobro opisuje. To je lisr linitam rirlrp jngnJav^nclfg-nrijgiM-arijp, koji je namijenjen ženama i bavi se „ženskim" problemima i pitanjima. Urednica je bila_7nfka nam prr0V;r) poznata književnica i pripadnica ženskog pokreta u Jugoslaviji. Inrpl^lft'ialka, prtrlrijfflnm Slnv^gka, udata za-socijaldemokrata Jurja, Demetrovića. H rvata jugoslavenske orijentacije i liberalnog svjetonazora, ona na neki način čini dušu ovog časopisa. Autorica je brojnih članaka, a s ostalim tek­ stovima ulazi u polemike, često objavljujući komentare na kraju vijesti ili članaka. Uz nju, u listu objavljuju i druge istaknute pripadnice tadašnje ženske scene kao Ženka Frangeš,329 Adela M ilčinović,330 M ileva M ilojević. M inka Govekarjeva,331 ali i brojni intelektualci. A utori su svih nacionalnosti iz raznih dijelova Jugoslavije i to se s ponosom ističe. Tekstovi su većinom esejistički, krijiže^iinli angažirane diskusije o glavnim ženskim političkim problemima, a nakon svakog teksta objav­ ljena je pjesma, često rodoljubnog karaktera. Jugoslavenska orijentacija potertana je korištenjem dva pisma fćirilice i latinice) i tri jezika (hrvatskim, <rp<lrim i slo­ venskim) poštujući pritom odabir autora. Časopis izlazi jednom mjesečno i ima oko 50 stranica s time da je zadnjih desetak rubrika pod nazivom „Rad Jugosla­ venskih žena" kasnije preimenovana u ..Listale! U njoj se objavljuju vijesti o radu jugoslavenskih udruga ili pojedinki te pisma čitatelja i čitateljica iz raznih dijelova Jugoslavije. Ovaj dio daje posebnu vrijednost časopisu jer otvara jcpmpnikaciiu s realnošću, zbiljom i životnosti. D ok su glavni članci većinom idealističkhjnisaoni, filozofski, pisma govore o realnom životu, o l^orbi za preživljavanje, (^činovničkim 329 Ženka Frangeš bila je hrvatska kulturna djelatnica koja je djelovala na prijelazu iz 19. i u prvoj polovici 20. stoljeća. Poseban interes iskazivala je za pitanja ženskog položaja u društvu, kao i očuvanja narodne kulture. 330 Adek Milčinović (1979.-1968.) bila je poznata hrvatska knjižvenica moderne. Sura­ đivala je sa brojnim časopisima {Domaće ognjište, Nova Evropa, Politika itd.) 331 Minka Govekar Vasič (1874.-1950.) slovenska učiteljica, novinarka, književnica i istaknuta predstavnica slovenskog ženskog pokreta. Ona je jedna od osnivačica Slo­ venskog splošnog ženskog društva te je aktivno sudjelovala u radu Narodnog ženskog saveta Srba, Hrvata i Slovenaca. Pisala je za brojne slovenske časopise {Slovenka, Žen­ ski svet, Edinost, Slovenski narod itd.) 128 �___________________________ _______________________ __________ Ženski časopisi ženamjL koje »krpajukraj s krajem", o gorljivim Jugoslavenkama u ironičnoj, neza­ interesiranoj sredini. Tako urednica lista piše: Ona utopistička Jugoslavija, kojoj su se izrugivali naši neprijatelji, a za koju su patili i umirali toliko naši narodni mučenici, postala je zbiljom [...] Radujmo se, sestre! [...] sada (je) vrijeme za slogu, najiskreniju najjaču na­ cionalnu slogu, bez jednog tračka separatizma. Svi Srbi, Hrvati, Slovenci moramo biti danas svjesni Jugoslaveni [...] Neka već zašute [...] izlišna mu­ drovanja o republici.332 Jugoslavenski orijentirana učiteljica iz Zagorja žali se na svoju okolinu: Svi su Republikanci, ali to ih nije naučio siromah Radić. Oni su zavoljeli republiku u Americi, a za vrijeme rata u Rusiji. Agitatora, koliko ja znam nije bilo. Oni drže da je republika za narod, a kraljevina za - gospodu [...] Nisu ni protiv ni za kralja Petra, ali ne zamjeraju mu srpstvo nego to što je kralj. Moralo se ići u narod davno prije!3 33 Slično raspoloženje opisuje čitateljicaJZ-Turopolja gorko raspravljajući sa svojim zemljacima koji proklinju Srbe. O na im s prozora viče: „Ljudi, budite pametni, ne dajte se varati! Srbi su naša braća[...] Nu oni se srde na me i vele da im je ‘vrag brat!’"334 Učiteljica koja piše iz Srijema sasvim je drugačijeg raspoloženja. U tre­ nutku kada je narod oduševljeno na nogama zbog novih političkih događaja, ona je zabrinuta zbog svog izuzetno teškog položaja na selu i zaključuje: „Sloboda?[...] Ujedinjenje?[...] ja, ja i ja lično htjela bih Oslobođenje!**3 Stoga se može zaključiti 35 daje glavni pravac jugoslavenstvo, ali politika časopisa je uređivački, politički, kul­ turni i feministički liberalizam te otvorenost prema diskusiji, svim vrstama tema i stavova. Nema tabua, ne bježi se od stvarnosti, otvoreno se raspravlja o ženskoj seksualnosti, moralnosti, nevjenčanim majkama, antisemitizmu, alkoholizmu, a tekstovi koji opisuju sudbinu pojedinih žena vrlo su intimni i bez zadrške. Ciljana publika su intelektualke, a one su i prezentirane kao idealna nova žena za novo doba: obrazovana, osviještena^jugoslavenski orijentirana žena koja se akti­ vira za svoj narod, organizira u ženske udruge i promišlja o svom položaju u druš­ tvu. Majčinstvo, obitelj i dalje izrazito visoko kotiraju u tekstovima, ali obrazovana žena ne može stati na tome. Budući da nije objavljivao reklame, list se od samog početka list borio s financij­ skim problemima, te je polovicom 1920. godine prestao izlaziti. 332 333 334 335 Zofka Kveder, „U \to\o\u,Jugoslavenska žena, 1919.: 1-4. „Naša pisma“ Jugoslavenska žena, 1919.: 43-48. „Naša pisma",Jugoslavenska žena, 1919.: 167. „Naša pismau,Jugoslavenska žena, 1919.: 46. 129 �NOVA ŽEN A U N O V O J DRŽAVI Ženska misao - list za prosvjetu, socijalni rad i organizaciju bio je organ H r­ vatske karoličke ženske sveze.336 Imao je petnaestak stranica i izlazio u Zagrebu, jedanput mjesečno, od kraja 1919. do polovice 1921. godine, pod uredništvom Zore Vasić. To nije bio prvi katolički ženski časopis. Prethodio mu je lis tZ a vjeru i koji je izlazio od 1908. do 1919. godine, a uređivala ga Marijina kongregacija učiteljica iz Zagreba.337 No, dok je list Z a vjeru i dom upozoravao mlade djevoj­ ke da ne gledaju kino-predstave, a o ženskom pravu glasa izjavljivao jednostavno: „Čemu si navaljivati na ramena posao, koji nije za nas, nego za muževe naše",338 Ženska misao pokazala se otvorenom prema određenim segmentima modernog društva i aktivno se zalagala za pravo glasa. Časopis nastaje kao svojevrsna reakcija na novo doba i promjene koje ono do­ nosi u društvu i položaju žena. Rat, liberalizam, racionalizam, sekularizam i pro­ boj znanosti uzdrmali su položaj i značaj religije, a samim tim i Katoličke crkve. Crkva se suočila s izazovom prilagođavanja novom svijetu i poretku. Ženskajnisao pokušavala je promovirati ideje m odernog društva među vlastitim katoličkim či­ tateljima. U tom cilju oni zauzimaju pomirljive stavove prema određenim smjer­ nicama modernizma te želeJato lički orijentiranu ženu učiniri šro . uvrerneftijom, s a da pritom ne izgubi iz vida vjerske principe i temelje katoličke nauke. O ni dakle žele „[...] stvoriti tip kršćanske organizovane žene koja će prem a starim i vječnim načelima na posve moderan i suvremen način sagraditi svoje životno naziranje i djelovanje."339 Žemk*-misao svjesna je pluraliteta ženskih identiteta, govori o problemima zaposlenih žena - učiteljica, radnica, sluškinja, domaćica, dokonih žena - dama, majki i supruga i djevica te nudi prevladavanje tog diverziteta, kako između muš­ karaca i žena, tako i među ženama u kršćanskoj egalitarnosti: duša nema spol ni klasu. 336 Hrvatska katolička ženska sveza osnovana je 31. svibnja 1918. godine sa svrhom okupljanja svih katoličkih ženskih društva u Hrvatskoj i osnivanja ženskih prosvjet­ nih društava diljem Hrvatske. Bila je pod direktnim nadzorom hrvatskog katoličkog episkopata i predstavljala paralelnu organizaciju muškom Hrvatskom katoličkim narodnom savezu. Više o HKŽS vidi u „Hrvatska katolička ženska sveza i njezine organizacije", Ženska misao, 20. travnja 1920., br. 4: 59-64; Anić, Više od zadanoga. Žene u Crkvi u Hrvatskoj u 20. stoljeću, 438. 337 O razvoju časopisa Za vjeru i dom vidi: M. Stankovič, „Naš dragi Jubilarac", Za vjeru i dom, rujan 1944., br. 7: 1-4. 338 „Naš ženski svijet", Za vjeru i dom, 1917, br. 10-12. 339 Dr. Božena Deželić, „Ciljevi katoličkih ženskih organizacija", Ženska misao, siječanj 1921., br. 7-10:93-96. 130 �Ženski časopisi Ženska misao zauzima prihvatljiv stav prema novoj državi. Nema doduše odu­ ševljenog jugoslavenstva, kao u Jugoslavenskoj ženi, ali se nastoji prilagoditi novom političkom okviru. Povremeno koristi jugoslavenske nacionalne simhole u argu­ mentaciji vlastitih teza i želja je da se afirmira kao list koji se zanima za probleme katolika u cijeloj Jugoslaviji. Dotiče probleme katolkinja u Bosni, Srbiji^Sloveniji i čitavo) H rvatskoi te onda dodaje univerzalnu komponentu kršćanstva u kojem prelazi granice jedne države te koristi univerzalne kršćanske simbole. Tako se već u prvom broju isprepleću motivi kosovske djevojke, sestre vojvode Momčila i KraljevićajMarka s Djevicom Marijom ili „Tovankom ođ Arka* (Ivanom O rkanskom).340 Pred kraj godine izlazi trobroj u kojem se naglašavaju financijski problemi lista, da bi tijekom 1921. godine izašla još dva dvobroja nakon čega se list ugasio. Četiri godine kasnije ponovo će se pokrenuti stari katolički list Za vieru i dom, ali će on obnoviti i izrazite anrimodernističke tendencije. Slovenka -g la silo slovenskogženstva bio je novi časopis staroga imena. Prva Slo­ venka izlazila je na prijelazu s ro lje r^ j i T rcr^, A < ljn h lja n d ro m v erzijo m b 1919j ; dine povezivalaiiijc-ista uredni h ’ Tv^pka Kl^mrnčir An^ič No, dok je(tršćansk« j) Slovenka bio kulturni list s feminističkom notom, ljubljanskaMovenka je glasilo Slovenske ženske zveze,341 list namijenjen kršćanski orijentiranim ženama. Bal kao i_Z&tsktr m is*o, Slovenka je predstavljala n»akrijn kršrancfva na libera­ lizaciju d m šrva nakon rata. U posljednjem broju ovog lista Ivica Neznan342 ističe kako se nakon ujedinjenja opazilo da ,,slobodoumnici“ žele osnovati državu na li­ beralnim temeljima koji je Crkvi stran. Pri tome su mobilizirali sve segmente druš­ tva, pa i žene u mjeri koja do tada nije bila zabilježena. Stoga se borba nije vodila samo na političkom polju, već i kroz kulturna društva. Jugoslavenska demokratska stranka imala je utjecaj među sokolicama, klerikalci medu otlicama^a čak je i Soci­ jaldemokratska stranka organizirala prosvjetnu organizaciju ^Svoboda". U ovom boju, zaključuje a u t o r f z e m p j j e postala bitna i to kao „^gitatorska sil^T i potencijalna glasačica.343 .. ^ , 4 U 6 ^ 340 Dr. B, Ženi mog naroda, Ženska misao, 21. studenog 1919., br. 1: 1-4; Srpkinja, „Nove dužnosti katoličkih žena“, Ženska misao, 21. studenog 1919., br. 1: 5-6. 341 Slovenska ženska sveza nastala je na inicijativu Slovenske kršćanske socijalne sveze 14. ožujka 1918. godine. Cilj je bio organizirati slovenske žene u kulturni rad po kršćan­ skim načelima, boriti se za politička, građanska i socijalna prava žena, za osiguranje radnica, službenica i majki. {Slovenka, 15. travnja 1919, br. 3-4:49-51) 342 Ivica Neznan je vrlo čest autor u ovom listu. Vjerojatno se radi o pseudonimu, a moja pretpostavka je da iza njega stoji urednica lista - Ivanka Klemenčič Anžič. 343 Ivica Neznan, „Orliće", Slovenka, 15. prosinca 1919, br. 7-12: 162. 131 �NOVA ŽENA U N O V O J DRŽAVI Koncepcijski ‘ 'S lo ven k^ bila negdje ^ O na je, kao i Ženska misao, organ katoliekog-žeiLskQg_pokreta te nastoji izgradi­ ti mogt između tradicionalnog i suvremenog ženstva. ali je ij inrerpreradiU deie nešto slobodoumnija - znatno više prostora posvećuje nacionalnoj (slovenskoj) problematici. Iako u jednom od prvih brojeva ističe da ima ambiciju odgovoriti na razne potrebe suvremenog društva, ona sej=<*paqra » d -d r^ a č n jih -žrpclrib časopisa kao hdadchen-Zeitunfc koji su prema njihovom mišljenju svaštarili pišući malo o k u h in ji malo o (^dgoiiuroaloj) £rtu) Za novu ženu predlaže nov tij> časopisa koji ce poticati temeljitu naobrazbu žena, bratiti potrebe zaposlenih žena] i boriti se za i njihovo sustavnolobjazova^b i primjeren ^ plaču, raditi na odgoju dobrih majki, / poticati žene na socijalan rad] boriti se za ulazak žena u političko polje i to na teme- i Iju ženskog pacifizma i potrebe da sudjeluje u školskom, ekonomskom i socijalnom zakonodavstvu te se boriti protiv predrasuda koje priječe slobodan razvoj žena.3443 5 4 Cilj ovog lista je izgraditi samosvjesnu, obrazovanu, ponosnu i snažnu ženu, koja će preuzet novu ulogu u društvu, izgraditi most između majčinstva i zaposlene žene, očuvati razlike između pojma ženskosti i muškosti i isticati žensko pravo glasa. '■'"'Značajnu ulogu u listu ima nacionalno pitanje, pri čemu se Slovenka prvenstve­ no usmjerila na teritorijalne probleme L-nji tu m nrj|j <\lr>vpnijn Zbog svoje sloven­ ske nacionalne orijentacije Slovenka je došla u sukob s luaasljivemknm žennm koja joj prjgovara da zanemaruje jugoslavensku ideju, na što joj Slovenka odgovara da jesžvaka dobra Slovenka - dobra Tugoslavenka. te da u Sloveniji nema separatizma k ao u R rv atskoj^45 Krajem 1919. godine izlazi zadnji broj Slovenke. Nova, treća Slovenka počet će izlaziti 1923. godine, ali pod novim uredništvom i s novim porukama. Tijekom prvih mjeseci 1928^ godine Zagreb je svjedočio neobičnom projektu. Dvojica poduzetnika, braća A dolf i Franjo Rautenstrauch, odlučili su pokrenuti politički list za žene: 1 EvajJzenski politički časopis. Sama ideja ne bi bila ni po čemu posebna, da urednici i ujedno anrnp gnmvn <fvib rlanalca niču Kili mnSlrarri Eva je izlazila vrlo kratko vrijeme (od 5. siječnja do 8. travnja 1928. godine) s učesta­ lošću od dva tjedna i cijenom, od 2,5 dinara što je bio znatan iznos budući da je imala samo 4jtra n ic e i obilovala propagandnim porukam a! Svojim formatom i grafičkim rješenjima trudila se im itirati informativne dnevnike rog ra^rlnhlja, ima­ la je informativni dio, rubrike koje govore o raznim aspektima ženske problema­ tike, zabavnu pripovijetku, a na predzadnjoj ili zadnjoj stranici obavezna je bila rubrika:“Kazalište, kino, umjetnost i šport" u kojoj se objavljuju gradske kulturne 344 „Za dr. Krekom!", Slovenka, 15. veljače 1919, br. 2:43-44. 345 „Naravno prašanje in ženska", Slovenka, 15. lipnja 1919, br. 5-6: 118-119. 132 �Ženski časopisi vijesti. No, koncepdjiumk^bila j a r a s t r a n a listai>ud ući_da se rubrike nasu miče po­ javljuju i gase. Prema riječima urednika, Eva je nastala kao reakcija na novo doba i nove po­ trebe suvremene žene. „Moderne žene“, zaključuju urednici, „nisu više zadovoljne svojom tradicionalnom ulogom, one su postale buntovne i traže slobodu, a ono što se nekad smatralo nepristojnim danas postaje prihvatljivo, dapače lijepo".3 46 No, u svom pokušaju da, kao moderni muškarci, novim listom izađu u susret modernoj, novoj ženi, urednici su u biti osvjedočili kaotičnost shvaćanja i nesnalažljivost tadašnjeg muškarca u pluralitetu ženskih identiteta i brojnim promjenama koje su se događale u životima žena. Adolf i Franjo Rautenstrauch nastupaju kao autoriteti koji će povesti moderne žene prema njihovoj pobjedi, odnosno stjecanju političkih prava. Pri tome je očita njihova percepcija (žena kao drugotnos^l i obra­ ćaju joj se kao jedinstvenoj, nedjeljivoj grupaciji čije su eventualne razlike nebitne u odnosu na zajedništvo koje ih povezuje.3473Napokon, različiti ženski identiteti 8 4 samo su konstrukti različitih muškarčevih potreba. Tako se objavljuje predava­ nje Yladjmita-Dvornikoviča da postoji više tipova muškaraca pa se prema tome oformilo nekoliko vrsra žena. Za kriminalca postoji prostitutka, a za duhovno produbljenog muškarca - madona, te se zaključuje: „[...] po današnjem načinu života i psihičkim osobinama postao je muškarac formativan, on je izgrađivač, a žena je materija, ona je samo sredstvo, koje vodi do realizacije muškarčeve težnje!* 348 Žene su stoga kao neka vojna formacija obavezni pretplatnici njihovog lista i naglašava se da je „njena sveta dužnost prema svom spolu da se pretplati, a u tjednu jedanputa naći će svako toliko vremena, da naš skromni tjednik pročita. Kako pak imade dosta siromašnih žena [...] to bi trebala svaka imućnija žena, da pretplati također po jednu siromašnu ženu!*349 Alternativni stavovi s gnušanjem se odbacuju te - kada je jedna čitateljica napisala da se žena može realizirati samo u braku uredništvo joj odgovara da neće objaviti njezin prilog jer ,,[...]držimo da biste se postidjeli vašeg uvjerenja. Razmišljajte!"350 Na stranicama novog časopisa uskoro počinje izbijati na površinu urednička fascinacija tamnom stranom ženstva, odnosno žene kao iyiisterioznog)(prijetećeg^ Keistraženđg društvenog fenomena drugotnosti. U Evi se pojavljuju članci koji obrađujtrtćm e zatvorenica, atentatorica, ubojica, djecoubojica, samoubojica, žena 346 Dr. Brodman, „Etos naših dana", Eva, 15. siječnja 1928., br.l: 1 347 „Prvi koraci u borbi", Eva, 12. siječnja 1928., br. 2: 2-3: „Iz uredništva", Eva, 12. si­ ječnja 1928., br. 2:3. 348 Vladimir Dvorniković: „Žensko pitanje i kriminal", Eva, 5. ožujka 1928., br. 7-8: 3. 349 „Iz uredništva", Eva, 12. siječnja 1928., br. 2: 3. 350 „Iz uredništva", Eva, 19. siječnja 1928., br. 3: 2 132 �NOVA ŽEN A U N O V O J DRŽAVI koje podmeću muškarcima tuđu djecu, žrtava muškarčeve pohote i pj-gstitutki.35 1 Žene su dakle histerične spodohe koje u ime propale ljubavi oduzimaju život sebi 1 svojoj djeci te ih se nastoji poučiti da je majčinska ljubav iznad seksualne.352 U objavljenim zabavnim p ripovijetkama glavni su akteri većinom muškarci, a žene se eventualno pojavljuju kao zavodnice, kokete koje ih mame na krivi put. Uz to, urednici pokazuju pgrpnno nesnalaženje n događajima na Hnm-aroj-fensknj srrni, koja se gotovo ni ne spominje, dok su se naširoko raspisali o(z<£nskom pokret$ru_ Poljskoj ili Finskoj.353 Ovakve novine uskoro su izazvale revolt među zagrebačkim gospođama koje organiziraju sastanak u Ženskoj realnoj gimnaziji gdje odlučuju preuzeti Evu, ali i izabrati novo uredništvo, dodati broj stranica, smanjiti cijenu, promijeniti ime i dati listu novi smjer: obrana žene i priprema za sudjelovanje u političkom životu.354 Ubrzo nakon toga list se gasi, a novi se ipak ne uspijeva p o ­ krenuti. Iako ova neobična epizoda nije ostavila većeg traga na ženski pokret u H rvat­ skoj i uskoro pada u zaborav kako tadašnjih protagonistica, tako i suvremenih povjesničara-kaotične stranice F.ve ostaju svjedokom straha i nesnalaženja tadašnjeg muškarca^Tnovimjrodnim konceptima^ Promjene kroz koje su prolazile žene bile su evidentne. O ne su se očitovale u kraćim frizurama, kraćim suknjama, d ruga­ čijim ciljevima i obavezama koje su stavljane pred suvremenu ženu, no što je to značilo za muške rodne identitete? Ukoliko su urednici Eve, koji su se u početku deklarirali kao načelni pobornici moderne žene, uskoro pokazali tragove straha i m izoginije, kako su se s novim rodnim konceptima nosili oni koji su od početka prema suvremenim trendovima iskazivali rezervu? Naša žena - tjednik za ženski svijet izlazio je u Zagrebu u razdoblju od 1935. do 1938. godine, jednom tjedno. U prvoj godini izlaženja imao je 8 stranica i koštao 2 dinara. Glavna urednica je Zdenka Smrekar,355 a njezina uloga pomalo podsjeća na utjecaj Zofke Kveder Demetrović u Jugoslavenskoj ženi. Naime, časopis odiše 351 „Čuvajte se muškarci! (Žena atentator)“, Eva, 19. siječnja 1928, br. 3: 1; „Ženska kazniona“, Eva, 19. siječnja 1928, br. 3: 3; „Žena kao zločinac", Eva, 30. siječnja 1928, br. 4: 3: „Osobna sreća i materinstvo", Eva, 13. veljače 1928, br. 6: 1-2; „Žensko pita­ nje i kriminal", Eva, 5. ožujka 1928, br. 7-8: 3 352 „Osobna sreća i materinstvo", Eva, 13. veljače 1928. br. 6: 1-2. 353 „Žensko pitanje u Poljskoj", Eva, 30. siječnja 1928., br. 4: 2, Eva, 6. veljače 1928., br. 5: 2; Eva, 13. veljače 1928., br. 6: 2; „Ženski pokret u Finskoj", Eva, 13. veljače 1928, br. 6: 1; Eva, 5. ožujka, br. 7-8: 2. 354 „Poziv na konferenciju i Reorganizacija našeg lista", Eva, 5. ožujka 1928., br. 7-8: 1; „Iz uredništva", Eva, 8. travnja 1928, br. 9-10-11-12: 2-3. 355 Zdenka Smrekar (1884.) bila je hrvatska spisateljica, a posvetila se najviše dječjoj književnosti. Pokazivala je interes i aktivistički pristup za politička, socijalna i „ženska 134 �Ženski časopisi stavovima, zadanim ciljevima i sustavom vrijednosti svoje urednice. Pri tome je ona znatno čvršće ruke i ne dopušta polemike, članke koji ne promiču poželjne stavove_ili potkopavaju samu koncepciju lista, jjrednička politikj i tekstovi koji se objavljuju su puno višA-discipliniranij, obavezno na pravoj liniji. Uz Zdenku Smrekar u tjedniku objavljuju i druge istaknute predstavnice hrvatske ženske scene kao npr. Milka Pogačić ili Tagoda Truhelka, ali nalazimo i tekstove običnih čitateljica, često učiteljica iz „različitih dijelova H r v a r s k e To su većinom kratke polemike. svjgdpranstva o vlastitom životu ili sudbinama svojih poznanika, bračni savjeti. icg ili pjesme, medu kojima treba posebno istaknuti radove seljanke dare Matočggf56 Na taj način ženama se daje prostor za izražavanje i kreaciju te uspostavlja živa komunikacija s čitateljstvom. Nafo žena želi biti edukativna, prosvjetiteljska i praktična. Dotiče se svih druš­ tvenih temalcoje smatra relevantnima, kako općih, tako i ženskih. Obavještava o ekonomskoj situaciji na selu, nudi polemike o anarhizmu i komunizmu, te objav­ ljuje članke o ženskom pokretu i radu ženskih udruga. Uz to objavljuju se savjeti o braku, odgoju, lijepom ponašanju i njeguju poželjne ženske osobine: dobrota i plemenitost, religioznost, prijateljstvo, ljubav, rodoljublje, ponos i smjernost, su­ ćut i spremnost na suradnju.3 List se prije svega obraća domaćicama iz građanskih 357 6 5 obitelji, £jyremeno[ ženrkoju se potiče na zauzimanje aktivpe uloge u društvu, korištenje s u v r e m e n i h I r n ć a n d r i h i|parara i n p o r r e L o m ulja umjesto masti U pripre­ manju jela.358 Prepoznaje se diverzitet ženskih potreba i identiteta, ali se ove razlike želi prebroditi. List nastoji izgraditi mostove između zaposlenih žena i domaćica. ( građanki i seljanki. Pri tome se velitapažnja posvećuićralu i seljanki kao čuvarici izvorišne narodne kulture i snagejfeelo nije sve ali je glavno: selo nije vrhunac, ali je osnov[...] D uh grada ne'smije dakle biti izvan linije sela, nego u nastavku njenom[...] A naše je selo moćno, originalno, svoje i stvaralačko."359 Selo je čuvar narodne tradicije, izvorište nacije!^) 356 357 358 359 pitanja? Svoju aktivnost nastavila je i nakon 1941. godine, dok 1943. godine nije pala u nemilost ustaškog režima. Mara Matočec (1886.-1967.) bila je pučka spisateljica i aktivna pobornica_H(R)SS-a. U svojim politički angažiranim literarnim i dramaturškim radovima propagirala je ideologiju H(R)SS-a, a nakon atentata u Narodnoj skupštini aktivno se angažirala u stranačkim aktivnostima, osobito u radu Seljačke sloge. Više vidi: Kolar, Mara Matoćec. Ljuba Šikić," Koja ženska vrlina ima najveću vrijednost", Naša žena, 23. veljače 1935., br. 5: 4. „Uvodna riječ", Naša žena, 20. siječnja 1935., br. 1: 2. „Naše selo", Naša žena, 2. veljače 1935., br. 2:4. 135 �NOVA ŽEN A U N O V O J DRŽAVI [...] I bilo je vremena, te knezovi zaboravile, da je osnov života domovine tLŽuljavo) seljačkoj ruci i priprostom seljačkom srcu. Duša im se onda poče okretati k tuđem svijetu, oni poiskaše sreću u drugoj misli i drugom jeziku. A n a r o d n a m is a o hrvatska ostala je da živi bez knezova, svojim životom, u onom seljačkomsrcu i na tihome seljačkom domu.360 Pažnja i briga za selo ne proizlazi iz činjenice da se časopis obraća seoskoj ženi, već naprotiv, o n ^nastoji uvjeriti građanku u vrijednost i važnost seoske kulture^ ruralnog pučanstva za održanje vitalnosti naroda. Selo-se percipira kao temelj hrvatskog naroda, a građanke se potiču da prihvate i njeguju te temeljne narodne vrijednosti. Najmanje simpatija pokazuju prema visoko obrazovanim ženama. Studentice se optužuje za nemoral,3 1 a Udrugu univerzitetski obrazovanih žena za elitizam i ne6 funkcionalnost.362 Žene ipak ujedinjuje potreba i obaveza da svojim djelovanjem primarno pomažu razvitku hrvatskog naroda. Zaposlena žena, seljanka, radnica činit će to radom, vršeći osnovne ženske dužnosti i njegujući narodnu kulturu i baštinu. lasa žena službeno nije bila organ HSS-a, ali nesumnjivo da je podržavala i promovirala ideologiju te stranke. Tijekom 1936. godine objavljivala je feljton o seljačkom pokretu363 te se u više navrata obraćala čelnicima HSS-a tražeći njihovu podršku i potvrdu. Tako je objavila brzojav V. Mačeka u kojem on daje punu p o ­ dršku: „Gospođi dr. Zdenki Smrekar, urednici ‘Naše žene’ Zagreb: Pratim pisanje ‘Naše žene’ pa mogu taj list obzirom na njegov nacionalni i kulturni sadržaj hrvat­ , skih građanskih krugova najtoplije preporučiti!*364 U prvoj godini izlaženja tjednik je rijetko objavljivao slike i ilustracije, ali ipak je pronašao prostora za fotografiju Stjepana Radića i Vlatka Mačeka. Uz to. Naša ž ena j>očinje izlaziti n politički p o ­ voljnom trenutku za strankiKJcada HSS prerasta u pokrefr i kada mu je za daljnji ra­ zvoj potrebna podrška žena. Naime, drugu polovicu tridesetih g odina obilježavaju masovn£-manifestacije stranke prilikom kojih im je bilo važno naglasiti da stranku podržavaju svi slojevi dm črv^ cr^rj jjnladi. i muški i ženski.365 360 „Hrvatski seljak", Naša žena, 29. lipnja 1935., br. 23: 1. 361 „Žena i njega tijela", Naša žena, 27. srpnja 1935., br. 27: 1-2. 362 „Udruženje sveučilištarki", Naša žena, 27. travnja 1935., br.14: 6; „Suvišno napreza­ nje", Naša žena,16. studenog 1935., br. 43: 6-7. 363 „Hrvatski seljački pokret", Naša žena, 11. siječnja 1936., br. 2: 3-4; Naša žena, 18. siječnja 1936. br. 3: 3; Naša žena, 26. sijačanj 1936. br. 4: 3-4, Naša žena, 1. veljače 1936., br. 5: 3-4; Naša žena, 8. veljače 1936., br. 6: 4-5; Naša žena, 22. veljače 1936., br. 8: 3-4. 364 „Doktor Vladko Maček „Našoj ženi"", Naša žena, 6. srpnja 1935., br. 24: 1. 365 Leček, „ Do sada se samo polovica hrvatskog naroda b o r i l a 93-130. 136 �li Ženski časopisi Časopis je u drugoj godini povećao broj stranica, još je izrazitije naglasio svoju poveznicu uz HSS, pofeo objavljivatfreklame. Posljednje godine izlaženja Zdenka Smrekar se povlači zbog bolesti nakon čega se Naša žena restrukturirala u popular­ ni .tip časopisa koji obiluje foto-materijalom i znatno više prostora posvećuje modi, majetestvu i zabavi. Krajem 1938. godine prestaje izlaziti. Zanimljivo je da su svi navedeni časopisi izlazili vrlo kratko vrijeme. Inzistiranje na strogom konceptu, izbjegavanje reklama, pejorativnosti, fotografija i sentimen­ talnosti te fokusiranje na ozbiljne rasprave o braku, moralu i političkim pravima očjflLnjsu bili recept za stjecanje simpatija šireg čitateliskog kruga. Put do publi­ ke pronašli su tek časopisi koji su se oslonili na tržišnu logiku i prigrlili blagodati -masovnejsilture. Otprilike u isto vrijeme, 1925. godine, pokrenuta su dva ženska časopisa koja sii-ahilježila sljedeća dva desetljera_jugr><;lavpn<lfp povijan venskog ti­ ska: zagrebački 'Ženski list i beogradska Ž ena i svet. Nakon prvotnog osluškivanja potreba tržišta za ova dva lista nije bi|o^sporno tko će im biti ciljana gghlika. Ž&pki list je uskoro dobio .nastavak naziva: za modth-zabavu i kura mrvo, a Žena i svet se obratila ženi kao stšzeru doma. stožeru porodice i stožer u društva.366 Časopisi su se oslanjali na tradicionalne ženske teme kao što su moda, brak, moral, kućanstvo i djeca, ali ih obraduju na zabavan i dinamičan način, nudeći kratke crtice, odlom­ k e ! ? suvremenih knjiga, pokrećući ankete i sveskupa prateći obilnim slikovnim materijalom. O ba su lista pretendirala pr>knn(rj<»lr>kppnf> jn g rtcl^ n sko tržišteJ ali su pritom imala ograničene uspjehe. Početni polet Žensko? lista zaustavila je ekonomska kri7a a ^ fm is v e t)p o s \\s t 2 z je i ranije zbog barij era pisrri^. Prvotna l ideja da izlazi na oba pisma pokazala se ekonomski neisplativa zbog slabog odaziva pretplatnica iz Hrvatske.367 Usprkos visokoj cijeni, časopisi su se uspjeli nametnuti na tržištu, te su u najboljim godinama imali nakladu od otprilike 60.000 primje­ raka.368 Njihova popularnost privukla je suvremene istraživačice te je Ženu i svet obradila Svetlana Stefanović.369 Ženski list bio je tema disertacije Marine Vujnović koja ga je obradila u kontekstu suodnosa kulture, medija, ekonomije i politike,370 366 Stefanović, „Ženska štampa,: Žena i svet 1925-1942“, 413. 367 „Onima koji traže latinicu", Žena i svet, 15. travnja, 1925., br. 4: 11. 368 Vujnović, Forging the Bubikopf Nation. Journalism, Gender, and Modemity in Interivar Yugoslavia, 160-172. 369 Stefanović, „Ženska štampa: Žena i svet 1925-1942.“ 370 Vujnović, Forging the Bubikopf Nation. Journalism, Gender, and Modemity in Interwar Yugoslavia\ Vujnović, „The Emergance of Ženski list in the Context of Interwar Croatia and the Bubikopf Debate". 137 �NOVA ŽEN A U N O V O J DRŽAVI dok je Suzanu C oha zanimalo na koji je način Ženski list konstruirao i reprezenti­ rao ženski identitet.3 1 7 Uredništvo Ženskog lista preuzela je Marija JurićZagorkaJcoja je ovu funkciju vršila sve dal23SLgodine, kada pod konzervativnim pritiskom novih vlasnika daje ostavku i pokreće novi časopis Hrvatica, a Ženski list je pod novim uredništvom i s novom koncepcijom promijenio ime u HrvatskU ’enski list . Zagorka je listu dala . snažan osobni biljeg uspostavljajući brižan i direktan odnos s publikom , jevno či­ tajući i odgovarajući iu-fljiliQya_pisma. List je prilagodila potrebama obične žene, nastojeći da što praktičnije odgovara na njihove zahtjeve, ali je kroz njega prom o­ virala i poruke ženskog i nacionalnog pokreta. Prvi broj Žene i sveta bio i£_hesplatni dodatak , a u početku ga je uređivala Jelena Zrnić, supruga urednika Ilustrovanog lista. Pod njezinim ured­ ništvom list je bio izrazito rojalisrirki diristiekLi unitaristički. N a naslovnicama se vrlo često pojavljuju fotografije pripadnica kraljevske porodice Karađorđevića, a fotografije prate 0 nja i zabave jl.,,..... ..... .. _u— ...............p. _____ i srpskih obitelji. (Slika V -ll, V-12) G odine 1930. akcijsko društvo „Ilustracija** propada te Žena i svet mijenja vlasnike, ali i uredništvo. Pod novom urednicom JfemAiC&cu Slika V -12 „Nj. V. Kraljica Marija" (Ž en a i svet, 15. 3 .1 9 2 5 ., br. 3) 371 Coha, „Konstrukcija i reprezentacija ženskog identiteta**. 138 �Ženski časopisi Marijom Gregorić časopis postaje nešto ležerniji i više okrenut svakodnevnici i običnim ženama, dok je Jelena Zrnić pokrenula paralelni ženski časopis Ženski attl-u-kojem nastavlja svoju uredničku politiku.372 Sva tri časopisa predstavljaju se kao autoriteti i vodiči kroz moderan život gra­ đanskih žena. U njemu su tadašnje žene mogle pronaći slike modernih frizura, najnovije krojeve za razne vrste toalete, kozmetičke savjete kako ostati i postati lijepa, steći ili zadržati muža, dobiti savjet o ekonomičnom vođenju kućanstva, ali i informaciju o najnovjjiiruteh.nološkim izumima koji olakšavaju kućanske po­ slove. Saznale su da se (pioderna žena bavi sportom , vozi avion i obožava voziti auto. Ž ene će ovdje naučiti da svako dijete treba imati svoju sobu, da svaka žena mora imati budoar. da trebaju imati posebnu toaletu za jutro i popodne, za sport i večernji izlazak, dobit će savjete kako moderno i udobno namjestiti stan i kako se pripremiti za more. O čito je da „moderan život" lodnosi prije svega na pripadnice ^iše srednje klase,^coje su si uostalom i mogle priuštiti ove časopise, dok seoske žene još uvijek ostaju izvan kruga propagande. (Slike V-13, V-14) U centar ženske Slika V -13 „Rajka Lovrić, rođena G rudenić iz Bakra, Slika V -14 „Moderna žena voli istorisku frizuru!* supruga poznatog seoskog kapetana Luje (Ž en a i svet, 4. 1. 1925., br. 1) Lovrića, oduševljena je sportastica. “ {Ž en a i svet, 1925-, br. 7 ) 372 „Izjava naše urednice*1 Ženski svet, siječanj 1930, br. 1: 3. , 139 �NOVA ŽEN A U N O V O J DRŽAVI pažnje sve više dolazi dijete koje postaje predm et obožavanja, ali i brige, te žene dobivaju savjete za vođenje trudnoće, njegu i odgoj djeteta, a Žena i svet i Ženski svet objavljuje brojne fotografije djece iz srednje i više klase s kostim iranih zabava i dječjih predstava. (Slika V-15) Slika V -15 „U Sarajevu je vrlo razvijen društveni život. Čak i dečica imaju svoje mondenske zabave. Ove sličice su s kostim ira­ nog dečjeg bala. [D O N JE SLIKE] „rteffrnnšcg m i­ nistra vanjskih poslova priredila su vrlo uspelu domaću zabavu u vrlo lepom dekoru kuće G.dr. Ninčića. Gosti na skupu i desno - mali priređivača { Ž e n a i s v e t, 15. 4.1925.. br. 4) No, ilustrirani časopisi ne djeluju kao puki inform atori o suvremenim trendovima. Na njihovim stranicama otvara se diskusija o novoj ženskosti i muškosti koja dopušta izražavanje različitih stavova, a noviteti se isto­ vremeno kritiziraju s konzervativnih, feminističkih ili liberalnih gledišta. Smjer polemike kreiraju čitateljice i čitatelji sudjelujući u raznim anketa­ ma koje ispituju granice m odernog i starog društva. Uredništvo časopisa poziva svoje čitatelje da im kažu: „Što mislite o braku?"373, „Da li vam je žao da ste se udali? D a li biste se rado udali?374 Kako su žene raspoložene prema pravu glasa?"375 Čitatelji se na­ dalje pozivaju da kažu svoja mišljenja o „dobrim i rđavim" osobinama suvre­ menih djevojaka376 ili muškaraca,377 muškarce se poziva da izlože kakve im se djevojke sviđaju,378 a djevojke da opišu svog idealnog muškarca.379 Čest je slučaj da se ista pitanja pojavljuju u nekoliko 373 Anketa je povedena u Ž e n i i sve tu 1925. godine, a odgovori su pristizali do polovice 1926. godine. 374 Ž e n s k i lis t 1927 br. 10, str. 30. Ista pitanja postavljena su čitateljicama Ž e n e i s ve ta u lipnju 1930. godine. 375 Anketa je pokrenuta u Ž e n i i svetu u ožujku 1926. godine i Ž en sk o m listu u veljači 1927. godine. 376 „Jedna anketa: dobre i rđave osobine današnje mlade djevojke", Ž e n a i s v e t , 15. trav­ nja 1927., br. 4:13-14; „Anketa: naša mlada devojka", Ž e n a i sv e t , 15. svibnja 1927., br. 5: 10-11. 377 „Anketa ženskog lista", Ž e n s k i lis t , 1926., br. 2: 31 -32.. 378 Ž e n s k i list, 1927., br. 12, str. 25. 379 „Ideal moderne žene", Ž e n a i sv e t , lipanj, 1932., br. 6: 4; „Anketa 'Ženskog lista'", Ž e n s k i list, 1926., br. 2: 31-32. 140 �Modernost i ženski časopisi domaćih časopisa, a same ideje, kao i preliminarni odgovori nerijetko se preuzima­ ju iz francuskog, njemačkog ili američkog tiska.380 Na taj način kreira se globalna diskusija u kojoj domaće čiiaieljicej^itatelji_pdgovaraju ili reagiraju na probleme koji identificiraju neki udaljeni centri. Iako se time stvaraju temelji otvorene ra­ sprave i kritike suvremenih trendova, polemike i ankete u časopisima u konačnici pridonose generiranju modernog društva. Naime, iako se pojmovi „moderne dje­ vojke", „modernog muškarca", „tradicionalnih vrijednosti" nastoje problematizi­ rati, oni se istovremeno potvrđuju kao norma o kojoj se raspravlja. U društvu u kojem se moderni trendovi u realnom životu tek probijaju i osvajaju svoje prve simpatizere u uskom građanskom krugu, ženskim časopisima je neosporno što je „moderna djevojka", sporno je samo u kojoj mjeri je to pozitivno ili nije. 2. Modernost i ženski časopisi Promjene koje su zahvatile svijet nakon Prvog svjetskog rata zadirale su u sve pore društva. Političke karte, politički sustavi, način odijevanja ili način života popri­ mali su sasvim nove konture i čekali da ih se ponovno definira. Svijet se mijenjao, a časopisi su nastojali uhvatiti, objasniti, pa i usmjeriti navedene promjene. U tom kontekstu vodila se rasprava o tome što je, a što nije moderno, kako se ponaša i živi modema^ženaje kako se to odražava na suvremeno društvo i modernog muš­ k a rc a .k o d n ij)b ra ^ p o s u ju j> re d m e to m j^ s k u $ ij£ j^ ^ pažnju izazivala upravo e k s t r a v a g a n r n a , g la s n a , r a z u z d a n a pojava Inove ženskosti;. Imidž „nove Žene" koja je imala bufeikopf frizuru, k r a t k u c n k n ju - .r i g a r r r p n m r i i p o m a l o « -.!i je odudarao od tradicionalnih obrazaca daje upravo ona •< često simbolizirala radikalan rez novog društva. Svaki od navedenih časopisa propagiraoj e vlastitu ideju što predstavlja žena novog doba. Za Jugoslavensku ženu to je obrazovana i angažirana Tugoglavenka, za Ž ensku misao i Slovenku žena koja uspijeva uskladiti svoju moralnost i religioznost s potrebama i tempom suvremenog života, za Evu to je žena-bojovnica za ženska prava, za Našu ženu to je domaćica - stup obitelji, koja je stup nacije, a z^Ž em ki liji, Ženski svet iZ e n u ijv e t to je žena koja vodi kućanstvo po suvremenim standar­ dima, aktivna u javnom životu, a da pritom ne zapušta vlastiti izgled, kupuje kreme za njegu tijela i prati modne trendove. No, u svakom ovom konceptu nalazimo mnogo sličnosti. 380 Anketa: „O savršenoj ženi", (Žena i svet, 15. svibnja 1925., br.5: 10-11), preuzeta je od francuskog ženskog časopisa, kao i anketa: „Jedna anketa: dobre i rđave osobine današnje mlade djevojke", (Žena i svet, 15. travnja 1927., br. 4:13-14). I Ženski list i Žena i svet pitaju svoje čitateljice da li bi se udale i žale li što su u braku, ali u različitim navratima (Ženski list, veljača 1927, br. 10:30; Žena i svet lipanj 1930., br.6:14 ) 141 �NOVA ŽEN A U N O V O J DRŽAVI 2.1 Odbacimo staro! Tridesetih godina prošlog stoljeća austrijski filozof i povjesničar Egon Friedell za­ vršio je svoju opsežnu studiju-Q jgnlnimoj pnvijejiizaldjučkom da se zapadna kul­ tura nalazi pred novim, neispisanim početkom, Q „fazi inkubacije'*.381 Dotadašnji se svijet činio preživljenim, a novi je još bio nepoznatiuzbudljiv, otvarajući na­ glašen generacijski jaz nerazumijevanja između starih, kojima se činilo da se svijet raspada, i mladih, koji su vjerovali da se svijet ponovno gradi i da se stara iskustva u novom svijetu više ne mogu prim ijeniti.3823Procjep među generacijama nije se 4 8 zaustavljao na načinu života i vrijednosnom sustavu, već je sezao duboko u pitanja identiteta kreirajući novediskurse ženskosti i muškosti. rvfinii-'injp npvjh ripr>v^ zahtijevalo je artikulaciju karakteristika i performansi koje ih određuje, ali i im eno­ vanje ideja od kojih su se željeli odmaknuti. Proučavani časopisi bili su više-manje suglasni u određivanju karakteristika za koje nisu željeli da se veže uz pojam ženskosti: dokonost, besposlenost, bespomoć­ nost i sentimentalnost. „Žene budoara, čiji se kućni život ionako kreće samo na kratkom razmaku od ležaja do toaletnog stolića, te čiji se društveni rad ograničuje na pokazivanje toaleta, čajanke, plesove i flirt, ta će žena ostati zauvijek ista i ta može da ima u najboljem slučaju značenje samo u očima trgovca haljina i dragu­ ljara", naglašaya^utor u Evi.m Upravo tu „ženu budoara" osuđuju sve proučavane novine. Za jugoslavensku ien h ona je neaktivna žena, za Žensku m isa\ subverzivan ženski element jer ne pokazuje interes za žensko pravo glasaTiTža^fafa ie m i koja se dosta posvetila kultu domaćice - dokone dame su odgovorne za krivu per­ cepciju uloge domaćica. To je relikt, stara žena koja se treba odbaciti! „Žena neka nastupa u javnosti i sudjeluje u javnoj koristi, ta žena koju je do sada vodio muž kao što majka vodi dijete [...] žena čija zona nije prelazila domaće ognjište i koja je bila dražesna i zavodnička u svojoj nedosljednosti, nesamostalnosti i duševnoj površnosti", pozivala je Slovenka. „N iti žene danas hoće niti više mogu da se zatva­ raju samo u svoj uski krug obitelji, a da se ništa ne brinu za ono, što se događa u svijetu [...]", istaknuo je Ženski list.iU U tu svrhu žene moraju odbaciti dosadašnje običaje i karakteristike „starog", koketnog sentimentalnog.ženstva. Nova žena neće se više boriti za sebe uz pom oć parfema, pudera i umjetnog smijeha, već će kao obrazovana individualka, svjesna vrijednosti svoga rada, tražiti i adekvatno mjesto 381 Friedell, A cultural history o f the Modem Age, 459. 382 Davidow Hirshbein, „The flapper and the fogy: representations of gender and age in the 1920s“ 383 Dr. Brodman, „Etos naših dana",Eva, 5. siječnja 1928., br. 1: 1. 384 „Svestranost suvremene žene", Ženski list, siječanj 1930., br. 1: 11. 142 �Modemost i ženski časopisi u društvu i primjerenu plaću.385 Stoga Slovenka odbija objavljivati sentimentalne pjesme i naglašava: „Idealno žensko srce je[...] snažno, energično, veliko Sen­ timentalnost nije snaga, već praznina, ne odgaja srca, već ih slabi!*386 Autorica u Ženskom svetu u članku ,,Suze“ ističe da suze nisu opravdano sredstvo borbe za „časnu^enu" te da je pobjeda postignuta suzama u biti poraz žene.387 Na istom traguC^agorka se u Ženskom listu rugala i žalila zbog parerikp i r ra g irn r» ;ri r p k m v a čitateljica koji su dolazili u njezinu redakciju te je zavapila „Gdje vam jeJhjjaipr?"38 8^ No, Zagorka je prenijela taj rez ^ove i stare ženskosti na leksičku razinu, pozivajući^ svoje čitateljice da se od sada ženama ne obraćaju s ..ijiilo«:riva“j l i „gospođice", već jednostavno „gospodo".389 Naravno, ovo odbacivanje „starih" karakteristika događa se na imaginarnoj razini i ono u biti označava vid borbe protiv predrasuda o ženama i njihovog ma­ terijaliziranja u realnom životu. Na taj način se detektiraju 5 rerprn-ipi r> koji dovode do marginalizacije žena, ne ulazi se u polemiku o njihovoj točnosti, već ih se stigmatizira kao preživjele pojave, označjtelje odbačene „stare" ženškosul oslobađajući novi konstrukt od balasta štetnih predrasuda. 2.2 Aktivne i svestrane Većina se časopisa slaže da bi žene novog doba trebale biti angažirane, aktivne, svesTrane? informirane i ohrazovane. No, značaj, doseg i dubina promjena interpre­ tirale su se sukladno općoj orijentaciji novina. Slovenka. Ž enska misao i Naša žena polaze od stajališta da žena suvremenog d p h a jm a obavezu šireg društvenog angažmana. „Mati koja ne poznaje ništa drugo osim rada u obitelji je sebičnica i njezina djeca će biti jednako tako uskogrudna, kako je i ona sama", zaključuje Angela Piskernik u posljednjem broju Slovenke.i390 Ženska misao također polazi sa stajališta da se žensko djelovanje treba proširiti na Javnijjrošrbi*jer se u njemu napokon odvija život njihove djece! Žene se stoga trebaju organizirati u humanitarne i političke kršćanski orijentirane udruge te 385 Angela Piskernik, „Nekaj ključnih misli o vzgoji naše ženske inteligence", Slovenka, 15. veljače 1919., br.2: 28-31. 386 „Slovenka Slovenkam", Slovenka, 15. prosinca 1919., br. 7 12: 153-154. 387 „Suze", Ženski svet, travanj 1930., br. 4: 4. 388 „Gdje vam je humor", Ženski list, veljača 1936., br. 2:6. 389 „Milostiva ili gospodja", Ženski list, veljača 1927., br. 10:27; „Ne gospodjica nego gospodja", Ženski list, kolovoz 1929., br. 8: 10. 390 Angela Piskernik, „Poklič in materisntvo", Slovenka, 15. prosinca 1919., br. 7-12: 121-123. 143 �NOVA ŽENA U N O V O J DRŽAVI aktivno zahtijevati pravo na sudjelovanje u političkom životu.391 Svoje stavove na­ stoje potkrijepiti potvrdama od strane crkvenih autoriteta: Od velikog je interesa za J iiićanski feminizam/, da se je Benedikt XV H pre kratkog vremena jasno izrazio za učešće žena u javnom životu. „Nous voudrions vior des fammes ćlćctrices partout". (Mi bismo želeli videti žene izbornike svuda) rekao je Sveti Otac prošlog maja piscu ovih redaka."3 2 9 Ipak ^Slovenka i Ženska misao prilaze prodoru žena u javnu sferu s određenom do­ zom opreza. Novostečenim pravorrLŽene bi trebale unaprijediti obitelj i društvo, a ne udovoljavati vlastitim individualnim hirovima. Žene koje se zapošljavaju zbog (teškog financijske^ staniaAi kojem se našlajjjjhova objjd j treba pomagati edukaci­ jom i borbom za(vrednovanjem niihovo^rada pa tržištu.js druge strane, žene koje radom žele steći samostalnost i poštovanje u društvu treba osuditi i usmjeriti ih da se radije uključe ^ t^ e k ^ u m a nitame-aktivpostLffi3 Na sličan način pristupaju pitanjtfženskogj^razovan^ ilJ p n n c ip u se ponČe'potreba školovanja žena koje će time postatfbolje supruge i majke, sposobne da, u slučaju potrebe, samostalno i na moralan način zarađuju za egzistenciju. No, obrazovanje nije svrha sama sebi niti može biti put ka osobnom rastu. To prema njihovom uvjerenju može biti jedino vjera: „Brzo je morao čestoput takav inteligent pravo dati priprostom vjerniku i priznati, da mu pam et njegova i sva učenost nije podala svijetla, pa često ni u stva­ rima prirodnog reda, što gaje priprostom vjerniku podala vjera."394 Pitanje obrazovane žene i utjecaja koje će školovanje polučiti na ženin status u obitelji i društvu adresirano je i u drugim časopisima. Tako J u g o s la v e n i fona na­ glašavala novi trend obrazovanja žena treba voditi redefipiriji nj^ in o g položaja u 'ObiteljLjŽofca Kveder u jednom članku ogorčeno naglašava: 391 „Bilješke: Žensko pravo glasa", Ženska misao, 21. studenog 1919., br. 1: 15-16; „Bi­ lješke: Žensko pravo glasa kod općinskih izbora", Ženska misao, 1. siječnja 1920., br. 2: 32; Dr. Augustin Juretić: „Zar i žena na političku arenu?", Ženska misao, 10. ožujka 1920., br. 3: 36-38; „Bilješke: Jugoslavenske žene za pravo glasa", Ženska misao, 10. ožujka 1920, br. 3: 46-47; „B.K.: Žene u općinskim i gradskim izborima", Ženska misao, 20. travnja 1920., br. 4: 58-59; „Žensko biračko pravo i naše narodno predstav­ ništvo"; Ženska misao, 15. srpnja 1920., br. 5-6:65-72; „Iz katoličkog svijeta: Katolici i kongres za žensko pravo glasa", Ženska misao, siječanj 1921. br. 7-10: 108; „Velika skupština za izvoještenje ženskih građanskih i političkih prava", Ženska misao, lipanj 1921., br. 1-2: 11. 392 „Srpkinja, Nove dužnosti katoličkih žena", Ženska misao, 21. studenog 1919., br. 1: 5-6. 393 Angela Piskernik, „Poklič in materinstvo", Slovenka, 15. prosinca 1919., br. 7-12: 121-123. 394 K. Pećnjak, „Naši vidici", Ženska misao, lipanj 1921., br. 1-2: 18-20. 144 �Modernost i ženski časopisi Često se čudim, kako muškarci vole da pričaju kako su njihove žene radine, kako kuhaju sapun, kako p^ku kruh, kuhaju, Šivaju, gladčaju rublje, kako su vrsne domaći re-ma Ha imadu licejsku maturu! [...] Ja onda često mislim da je sasma suvišno, šrn < njihove žene položile „čaku i maturu, kad 1 1 njihovi muškarci toliko uživaju ne da vode jedan duševno viši i ljepši život, nego da rade kao sluškinje.36 3 5 9 9 Ženski list pak pokreće raspravu u kojem pita svoje čitateljice „Da li loše utječe na brak i na porodični život ako se žena u svojoj djevojačkoj dobi naobražala za budućnost samostalnog zvanja?”3 96 Ženski list Žena i i »'gfjalove niz struiu plobalizaciie i potrošačkog društva i sukladno tome ocrtavaju /tove konture ženskosčDte vrlo uspješno nameću društvene trendove. N ova se žena naravno vrlo dobro snalazi u svim segmentima modernog svijeta: jsportu, tehnološkoj revoluciji, profesionalizaciji zanimanja i revoluciji mode. Sa stranica ilustriranih časopisa smiješe nam se žene koje igrajjngnis, rukomet, skijaju ili se čak bave streljaštvom. (Slika V-13,V-16; V-18) Ženski list vrlo rano uvodi kolumnu „Gimnastika”. U njoj daje savjete za ispravno vježbanje, ali i ističe da suvremene žene osvajaju područje sporta. „Danas se više ne pita da li se treba ba­ viti športom, nego koji ćemo sport izabrati”, naglašava autorica u Ženskom listu,397 Nadalje, moderne žene se savršeno snalaze s novim čudima tehnike u kućan­ stvu, javnom prostoru i na poslu. One obavljaju poslove operatora za radio, grade i voze avione ili automobile (Slika V-21, V-17), te razigrano poručuju: „Mislite da je vrlo opasno peti se na avionu? To je savršena zabava!” Ili: „Zadovoljstvo uprav­ ljanja automobilom je slično osećaju koji se ima kad se vlada sobom.”398 D iskutira se i o zahtjevima koje suvremeno društvo stavlja pred ženu. Promiče se ideja zaposlene žene, objavljuju članci o ženskim profesijama i ženama u zvanjima, te pozivaju zaposlene žene da ispričaju svoju iskustva.399 Govori se o majčinstvu, braku, obrazovanju, vođenju kućanstva, modi, ali se ženu pritom ne tjera da bira. 395 Zofka Kveder, „Povodom jedne publikacije gdje Adele Milčinović”, Jugoslavenska žena, 1919.: 158-160. „Anketa”, Ženski list, rujan 1928., br. 9: 32. „Koji ćete šport izabrati?”, Ženski list, travanj 1937., br. 4: .8. „O čemu sanjaju mladi naraštaji”, Žena i svet, 4. siječnja 1925., br. 1:10. „Ženska zvanja”, Ženski list, veljača 1927., br. 10: 26; „Jedna kulturna radnica; Jelica Belović Đernadzikovska”, Ženski list, svibanj 1927., br. 1: 6; „Ženska zaposlenja”, Ženski list, listopad 1928., br. 10, str. 36; „Ženska zvanja su postojala već u davnini”, Ženski list, srpanj 1929., br. 7: 34; „Žena u diobi rada”, Ženski list, kolovoz 1930., br. 8: 8; „Žena naučni i socijalni radnik”, Ženski list, kolovoz 1930., br. 8: 9. 396 397 398 399 145 �NOVA ŽENA U N O V O J DRŽAVI Slika V-16 (Ž en ski list, veljača 1926., br. 11) Slika V -17 (Ž en ski list, svibanj 1927., br. 1) Baš naprotiv, prototip moderne žene je uspješna žena koja se iispijan nervariti Z m a i svet prenosi jedan ironičan članak iz £>ie D am e-. Modema žena najnovijeg izdanja je pravo svetsko čudo. Ona sve ume. Ona ima dvoje do četvero dece koje sama dojila i gajila. Ona se boriL fehtuje“) pjiva, jaši, ju ri n a sk ija m a igra hokej, .tenis*, golf, igra, okrern^igre („stepuje"). Ona ume da sastavlja jela („plate") od sirovih namirnica (zbog vitamina), ume peći štrudlu, popra­ viti kvar na autu, oplesti đemper, rešavati krajcvortretzel-e (ukrštene Slika V -18 (Ž enski list, studeni 1929., br. 11) 146 �Modernost i ženski časopisi reči)[...] Ona ima najnužniju poslugu, a kraj nedelje... ona provodi veselo i bez posluge.4 0 0 Ženski list donosi reportažu o Dorothy Shover, uspješnoj američkoj poslovnoj ženi, te naglašava: ,,DQrothy Shover je atraktivna, mlada dama koja voli parfeme, cvijeće, lijepe haljine, „lipstick", i puder i sva druga kozmetička sredstva [...] /jer ona vjeruje/ da žena koliko god briljantna na poslu ne smije da bude manje briljan­ tna kao žena!*4 Na istom tragu ZenskLsvet donosi oduševljenu priču o Radmili 01 Radonjić, studentici prava koja je na šifrira5Qm=ffi^čajtMdobila kraljevu nagra­ du. Najavljuje ju kao modernu djevojku, ($hovi tip ž e ^ kod nas i uopće^. Ona je mršava, voli sport, živo razgovara o svemusamo ne opravu, imaTmbiciju raditi kao odvjetnica, hraniteljica žene i djece te očekuje sreću u braku iz ljubavi. „Na ulici slavna žena, a u kući voljena i dobra!'402 Zanimljivo je da ovi časopisi nude pomalo različita rješenja problema dvojnog opterećenja žena. Žena, i svet i Ženski sueLhticn pomoć druge žene te Radmila Radonjić na pitanje o brizi o djeci nagla­ šava: „Odgajati ih, to je zadaća matere. Ali čuvati kao kvočka - neko bi se morao naći da ih čuva."403 S druge strane, žćnsk^list oslanja se na uporabu tehnologija i pomoć supruga, tražeći na taj način da se redefinira kućanstvo kao isključivo žen­ ski prostor, ali i ideja muškosti. Tako Milka Pogačić donosi članak o razgovoru sa svojom unukom u kojem ova najavljuje da će voditi kućanstvo po modernim načelima, s modernim epruvetama i uz pomoć muža. Objavljuju se i tekstovi koji govore da je u prošlosti domaćinstvo bilo muško zanimanje ili prenose priče o su­ vremenim muškarcima koji uživaju u obavljanju kućanskih poslova.404 Razlike u pristupu ovoj temi vjerojatno proizlaze iz različiujj polazišta listova i poruka koje žele prenijeti. D ok su Z m a i svet i Ženski svet elitistički* listovi kofise obraćaju vi­ sokoj građanskog klasi, polazeći od njihovog sustava vrijednosti,^tgnski-list je više poplrfani&'usmjeren te promatra problem zaposlene žene u c j e l i n i ne samo kao problem žena s dobro pozicioniranim zanimanjima. Napokon, suvremena žena bi dakako trebala biti informirana o dostignućima "suvremenog društv^L, naročito onima koja se odnose na održavanje ljepote i vođenje kućanstva. Tako se u ovim časopisima mogu naći fotografije moderno opremlje­ nih kupaonica, dnevnih boraYka4li-dkčjih soba, informacije o povimdaićanskim 400 401 402 403 404 „Mondei to više nije moderno", Žena i svet, 15- kolovoz 1928., br. 8:10. „Žena i poslovni čovjek", Ženski list, studeni 1936., br. 11: 30. „Moderna devojka, pravnik i književnik", Ženski svet, travanj 1930., br. 4: 10. Isto. „Razgovori o kućanstvu u moderno doba", Ženski list, prosinac 1927., br. 8: 26-27; „Domaćinstvo-muško zvanje", Ženski list, siječanj 1934., br. 1: 10; „Muž u kućan­ stvu", Ženski list, lipanj 1935., br. 6: 26. 147 �NOVA ŽEN A U N O V O J DRŽAVI aparatirna, blagodatima uporabe plina u kuhinji, korištenjajiliajumiestcumasti ili medicinski savjeti o odgoju djece i održavanju tijela.405 Ideju aktivne ženskosti prihvaćali su svi proučavani listovi, ali se značenje koje se upisivalo u taj pojam mijenjalo sukladno ciljevima i procesima koje su časopisi zastupali. K oncept angažirane žene kakav su propagirali listovi kao Sjoum ka, Ž en di& jpkaaM i\k& i£K 4pslanjao se na procese fiblitizaciie } te je obavezivao sve slojeve društva. S druge strane, i^oderna ženskosp kakvu su pro ­ pagirali ilustrirani časopisi potpom agala je procese izgradnje potrošačkog društva i u ovo je vrijeme još uvijek bila klasno ograničena. O na je polazila od koncepta slobodnog vremena i financijske podloge koja je preduvjet za odlazak na skijanje ili ljetovanje, kupovinu automobila ili kućanskih i farmaceutskih proizvoda. 2.3 Preuzele su „muške osobine" i uspješne su u „muškim" zanimanjima Žena koja radi nešto što se do tada smatralo „muškim poslom" zauzima posebno m jestou gotovo svim navedenim časopisima. Ženska mi$a}>svoj p rogramski članak započinjeupravo s£ ženama kočijašima\ radnicam a na željeznici^06 N a stranicama Ž ene i svet£> pojavljuju se fotografije žena kpja vnzdanrn ili avinrJ, bave se streljaš­ tvom ili st bore^-aligatorom)407 te se raspravlja koja je žena najjača na svijetu.408 Svi časopisi rado objavljuju tekstove o prvim senatoricama. lijerniram a, p r a v n i r a m a „na strani" ili kod nas. 405 „Lekarka: Zašto su nam decableda?u, Žena i svet, 15.travnja 1926. br.4: 8; „Ideal 42", Žena i svet, 15. srpnja 1926., br. 7: 23; „Električna kuhala", Žena i svet, 15. listopada 1926., br. 10: 16; „Skidajte salo - Debljina vam nije potrebna jer niti je korisna ni lepa!“, Žena i svet, 15. svibnja 1927., br. 5: 16-17; „Film: Moj čarlrston oko „kralja čarlstona", Žena i svet, 15. kolovoza 1927., br. 8: 9; „Za 30 leta sve žene uskočiće u pantalone", Žena i svet, 15. kolovoza 1927., br. 8: 10-11; „Kozmetika: Vaša lepota zimi", Žena i svet, 15. siječnja 1928., br. 1: 18-19; ,,'Luftgas'", Žena i svet, 15. ožuj­ ka 1928., br. 3: 16-17; „Naš ten i sunčanje", Žena i svet, srpanj 1930., br. 7: 15-16; „Prozori su oči modernog stana", Žena i svet, kolovoz 1930., br. 8: 51-52; „Lepota modernih kupatila", Žena i svet, kolovoz 1930., br. 8: 58; „Higijena kose", Žena i svet, rujan 1930. br. 9: 4; „Kako treba da njegujemo svoje telo?“, Žena i svet, listopad 1930., br. 10: 15; „Dečja soba", Žena i svet, 1930., br. 12: 20; „Kako da ostanem lepa i mlada", Ženski list, listopad 1925., br. 7: 24-25; „Njegovane ruke", Ženski list, rujan 1925., br. 6: 25; „O ljepoti naročito u ženskom budoaru", Ženski list, rujan 1925-, br. 6: 24; „Naš dom", Ženski list, veljača 1926., br. 11: 15; „Praktičko i što jednostavnije uređenje doma", Ženski list, rujan 1926., br. 5: 29; „Naš dom", Ženski list, svibanj 1927., br. 1:34. 406 Dr. B, „Ženi mog naroda", Ženska misao, 2 1. studenog 1919., br. 1: 1-4. 407 Žena i svet, 15. veljače 1926., br. 2: 61. 408 „Koja je najjača žena na svetu?", Žena i svet, 15. veljače 1927., br. 2: 19. 148 �Modernost i ženski časopisi Čitatelji i čitateljice primjerice dobivaju informaciju o načelnicama u Velikoj Britaniji ili pravnicama i inženjerkama kemije kod nas.409 No, afirmacijom uspjeha žena u „muškom svijetu" često se upada u zamku veličanja „muških" zanimanja i uspjeha nad „ženskim". Pišući o Anđi Buniševac, novinarki koja radi za Politi­ ku, „što bi moglo biti san svakog novinara", novinarka Ženskog sveta zaključuje da Anđa Buniševacnije krojila svoju novinarsku karijeru baveći se ženskim temama, već „mondenstvom ; iz prve ruke. Anđa Buniševc pak opisuje svoju redakciju ri­ ječima: „Tu ne postoji obzir, ni osećanje za finoću. Morate potisnuti svu toplinu, morate ućutkati svu osećajnost, morate očeličit na sve grubosti i zaboraviti da ste žena: da ste rođeni za blagost, da ulepšavate život i da vam ga ulepšavaju."410 Uspjeh u poslu se dakle poistovjećuje s nadvladavanjem vlastite ženstvenosti. Kontradik­ tornost ove poruke koja se gotovo nesvjesno prenosila bila je uzrok mnogih disku­ sija i polemika, pa i napada na modernu ženstvenost. Kada se u Ž eni i svetu povela anketa o dobrim i lošim osobinama „naše mlade devojke", odgovori su više-manje isticali da djevojke preuzimaju osobine muškara­ ca. Žene se optužuju da žele biti muškarci ili se ponašaju kao muškarci. „Luksuziraju" se, zabavljaju se, nisu čedne ali su samostalne. Iskrene su i rlndjpdn^ ali neA dražesne^1 „Danas ima ogroman broj modernih žena koje su neverovatno tačne, održavaju svoju rečjhivajupoverenu tajnu, trguju i pouzdane su u svakom poslu [...]“, zaključuje u jž jn i i svetupMtoi članka „Moderna žena je dosadna!".412 No iza ovih diskusija uvijek leži tjeskobno pitanje: ukoliko moderno društvo zahtijeva od moderne žene da se ponaša kao muškarac, kako se onda treba ponašati moderan muškarac? Odgovori su se nudili većinom u ilustriranim, potrošačkim listovima i ovisili su o vremenu kada su nastali, kao i stajalištu koje su autori zauzimali. 2A Ugrožena muškost i „moderni muškarci" Za razliku ori 19. -Stoljeća U kojem S<f m u š l^ t vezivala U7. m o d e rn e p o jm o v e ra ci­ materijalističke kulture, afzensko^t je označavala starovrijeme religioznosti, praznovjernosti Unorahrasd. nakon Prvoga svjetskog rataj modernost se personificirala u lik i^ ^ o b ođene" žejp! Dok se žena rado prikazuje kao simbol novog društva, muškarci često posuju oznaka o n a ln o s ti gro rt? ne kp o d g o v o rn o s ti i b e s p o š te d n e 409 „Žena prvi put načelnik u Engleskoj", Ženski list, studeni 1927., br.7: 42; „Hrvacski inženjer kemije", Ženski list, srpanj 1928., br. 7:30; „Naše pravnice", Ženski list, stu­ deni 1928., br. 11:24. 410 „Anđa Buniševac", Ženski svet, svibanj 1930., br. 5: 7; „Žena novinar", Ženski svet, svibanj 1930., br. 5:7. 411 Ženaisvet, 15. svibnja 1927., br. 5: 10; Žena i svet, 15. lipnja 1927., br. 6:10. 412 „Moderna žena je dosadna", Ženaisvet, listopad 1931.,br. 10:11. 149 �NOVA ŽEN A U N O V O J DRŽAVI bedema tradicionalnosti. Između redaka šaljivih tekstova ojciaikoj-fcizuri i kratkoj_suknji, može se iščitatijabnm itost i zbunjenost suvremenog muškaraca suoče­ nog s novim pravilima. M oderne žen^im p^jpjiše sve cigarete iz tahakere,.isprazne .novčanike. uzimaju posloVtM-pi^laTrT P j1 vlaf^Hi 1 Što će se dogoditi s muškarcima koji više ne kontroliraju svoje žene? „Nadolazi vremejcadavće jnuževi zazidavati svoje žene“ šokantan je naslov vrlo duhovitog članka (27 i svetaj^ko^ ,ene jem se prati muka muža kojem se žena odlučila na bubikopf frizuru.4 periski liti, 414 3 1 pak donosi pisma čitateljice koja se žali da joj muž zaprijetio da će joj razbiti glavu ako se odlučLošišati n a k ra tk o ili joj ne dopušta da nosi kratku suknju.415 Kada je Zagorka u Ženskom lispii zapitala čitatelje kakva im se žena najviše sviđa, rezigni­ rano je n ap isaladaje dobila dvadeset sedam odgovora, ali da objavljuje samo tri jer se odgovori ponavljaju: lijepu, dobru domaćicu koja stavlja muža u centar svog svijeta.416 Česta reakcija na novo vrijeme bila je zabrinutost zbog brisanja jasnih rodnih g n n ir i Jgd injifjL iim r u 7 crti > ' pnlovirom dvadesetih godina zabrinuto za) pitao: c b a se polako ne stvara!kakav srednji rocTn U tom novom poretku žena je napustila svoj ženski salon i romantične knjige” ojačala mišiće, obukla sportsko odijelo i šoferske naočale i „juri sto kilometara sama u svom autu", a muškarci „spa­ vaju napudrani i parfimirani, lutkasti i indolentni, kao hanum e kakve u haremu istočnjačkom!*417 U kasnijem članku (Žene i sveti, s hum orom se uspoređuje „stari" i „novi" idealan muškarac. Stari je snažan, dobrohotan, bogatog unutrašnjeg života, imponira svojoj ženi i razumije je. Novi ustaje tiho, obavlja kućanske poslove, ide na posao, vraća se odm ah nakon posla, donosi ženi zanimljivu knjigu i hvali njenu frizuru i ručak.418 Ova kriza polučila je potrebu da se njtuškost redefinirali time učini novi, jasno prepoznatljivi rez između rodnih identitetaTPri tom e su se propitivali poželjni in­ teresi, želje i ambicije suvremenih muškaraca. Opisi „^an^šnjih^i^adića^koji su T .lepo odeveni. naparfimisani. kalmovani" povremeno se ponavljaju tijekom pgla ­ vice dvadesetih godina.419 ali do^llaska " rnVlpcptv* ncpijrv-i cr -lfirmirari jacat/rp-7 /Kicosi) tvrdi autor članka „Kakav se čovek dopada ženama?", iy£U-fejg£di. Ideja^ jedite trgovine u Francuskoj da uvede muške manekene nije polučila uspjeh. Šalji413 „Zašto pušite?", Žena i svet, 15. veljače 1927., br. 2: 14. 414 „Nadilazi vreme, kad će muževi zazidavati svoje žene", Žena i svet, 15. kolovoza 1925., br. 8: 5. 415 Ženski list, svibanj 1927., br. 1: 40; Ženski list, lipanj 1925., br. 3: 26. 416 Ženski list, kolovoz 1927., br. 4: 32. 417 „Možda srednji roAT, Žena i svet, 15. ožujka 1926., br. 3: 14. 418 „Dajte mi idealnog muškarca", Žena i svet, lipanj 1930., br. 6: 14. 419 „Kriza mladih ljudi", Žena i svet, 15. srpnja 1926., br. 7: 11. 150 �Modernost i ženski časopisi vo se zaključuje dajunodu-ponovo ulaze brkovi j jyada)kako bi se muškarci mogli razlikovati od žena.420„Zašto se kiti žena, a ne muškarac?" glasi naslov jednog član­ ka u Ženikom listu iz polovice tridesetih godina. „Lepša je žena, a interesantniji je muškarac", zaključuje autor članka „Dajfeuni idealnog muškarca".421 a za jednu američku čitateljicu idealan muškarac je g r i j a n, uredan, ali ne i kic^iš.422 Muškarci koji su željeli biti moderni nisu trebali odbaciti samo potrebu za pomnim uređivanjem. O ni su jasnije ocrtavali granicu svoje muškosti isticanjem vlastite snage te pokazivanjem prezira prema svim vidovima društva koji se vežu uz umjetnost, ljepotu ili neprofitabilno znanje. Umjesto toga, oni se aktivno bave sportom, imaju snažnu volju, materijalno su situirani i zanimaju se za automobi­ le. „Čovek koji se bavi sportom naručito je suvremen i idealan[...] Interesantan čovek, koji danas donese dokaze o svojim mišicama, i o svojoj volji, to je današnji „Adonis."... Žene se danas radije pokazuju na ulici s jednim bokserom, jednim futbalerom, nego sa pesnikom ili muzičarem, zaključuje autor gore citiranog članka!*, zaključuje autor gore citiranog članka.423 Drugi autor ironično naglašava da žene od muškarca očekuju hrabrost, ali da nedostatak smionosti može nadoknaditi no­ vac, vožnja automobilom, avionom ili filmska karijera.424 U odgovorima na ankete o idealnom muškarcu čitateljice ističu ekonomsku nezavisnost, čvrst karakter, inteligenciju, simpatičnost, plemenitost, pravednost, poštovanje prema ženama i ljubav prema djeci. Komentari o izgledu su nešto rjeđi i izdvajaju „crnjomaste", visoke, vitke, zdrave muškarce koji imaju „muške ruke" i puše lulu.425 Treba naglasiti da se ideja karakternosti i nezavisnosti naslanja na rodnu ideologiju građanskog društva 19. stoljeća426 dok je naglašavanje prioriteta poštovanja prema ženama i djeci princip koji se tek najavljuje. No, pokazalo se da „moderna muškost" izaziva jednako zgražanje i nezado­ voljstvo kao i „moderna ženskost". Tako jedan članak kritizira brzopletost, nepri­ stojnost, nemoralnost i drskost „mladih ljudi", te ustvrđuje: „Njihovo obrazovanje 420 Dr. K.M Jov, „Kakav se čovek dopada ženama?", Žena i svet, kolovoz 1930., br. 8: 9- 10. 421 „Dajte mi idealnog muškarca", Žena i svet, lipanj 1930., br. 6: 14. 422 „Ideal moderne žene", Žena i svet, lipanj 1932., br. 6:4. 423 „Dajte mi idealnog muškarca", Žena i svet, lipanj 1930., br. 6: 14. 424 Dr. K.M Jov., „Kakav se čovek dopada ženama?", Žena i svet, kolovoz 1930., br. 8: 9- 10. 423 „Kakav treba da izgleda današnji idealan muž?", Žena i svet, kolovoz 1930., br. 8: 58; „Ideal moderne žene", Žena i svet, lipanj 1932., br. 6 :4; „Anketa," Ženski list, svibanj 1926., br. 2:31-32. 426 Vidi: DavidoflF Adam spoke first and named the orders of the world“ 151 �NOVA ŽEN A U N O V O J DRŽAVI oscilira između ocenjivanja m otora od 5 konjskih i arbitraže u futbalerskom meču."427 Prema anketi prenesenoj 1927. godine iz jednog francuskog časopisa „su­ vremeni mladići" su „bež." Bave se sportom , gordi su na svoje držanje, pokrovitelji su slabijih, nisu kavaliri, ne ustaju u tramvaju, sebični su, kom otni, grubi, prezirno se odnose prema djevojkama, nem oralni su, studiraju samo ono od čega će imati koristi, ne idu u kazalište, ne čitaju i općenito ih zanima samo novac.428 Anke­ ta provedena u Ženskom listu dala je još poraznije rezultate. U njoj se muškarci identificiraju kao varalice i seksualni predatori kojih se djevojke m oraju čuvati. „O muškarcima iza rata imam samo jedno mišljenje: žena je izgubila prema njemu svaki respekt, a to je dosta", rekla je jedna čitateljica.429 Pojam „nove muškosti" ipak je izazivao znatno manje pažnje nego „nova ženskost" te se ona gotovo iščitava između redaka kao sub-tekst ili eho rasprava o suvremenoj ženskosti. Pri tom e se diskusija o suodnosu „moderne muškosti" i „moderne ženskosti" gotovo vodi na nivou problema kokoši i jajeta. Jedni tvrde da je „moderna ženskost" tek rezultat promjena u muškom standardu te iznose mišljenje da su moderne žene „[...] izraz muške filozofije o ženi, kako muškarci sviraju, tako žene igraju."430 Drugi smatraju da muškarci kaskaju u prilagođavanju suvremenim društvenim standardima te izjavljuju: „No ipak, ja mada verujem u sve lepe osobine „nove žene" plašim se da se ne prevarim u računu, jer joj ljudi mogu uspehe uknjižiti kao gubitak. Eto iz tog razloga trebalo bi otpočeti nov peri­ od u kome bi i ljudi morali pretrpeti izvesne promene."431 2.5 Mostovi „stare" i „nove" ženskosti „Novo vrijeme" ipak nije bilo posve novo. M eđuratno razdoblje svjedočilo je ruše­ nju brojnih tabua i ograničenja, ali i revitalizaciji i isticanju nekih naoko vrlo tra­ dicionalnih vrijednosti. Tako se usporedno s kreiranjem im idža zaposlene, svestra­ ne, aktivne ženskosti propagirala i ideja predane majke i vrijedne kućanice. Kult majčinstva u m eđuratnom razdoblju istovremeno je promoviralo više različitih aktera. Država i političke strukture suočene s prijetnjom demografskog pada, ali i završetkom procesa ponarođivanja širih slojeva društva (re)valoriziraju majčinstvo kao instituciju od značajne političke važnosti. Obitelj se imenuje kao osnovna je­ dinica društva, a prepoznaje se i činjenica da prosperitet i razvoj zajednice polazi od zdravog doma i kućnog odgoja. Osim toga, im enujući uloge države obiteljskim 427 428 429 430 431 152 „Kriza mladih ljudi", Žena i svet, 15. srpnja 1926., br. 7:11. „Odjek ankete. Suvremeni mladić". Žena i svet, 15. lipnja 1927., br. 6: 14. Ženski list, svibanj 1926., br. 2:32. „Anketa: Naša mlada devojka", Žena i svet, 15. svibanj 1927., br. 5:10. „Nova žena", Žena i svet, srpanj 1933., br. 7: 2. �Modernost i ženski časopisi imenima (otac, majka, stric) ugrađuje se emocionalna komponenta pripadnosti i krvne povezanosti u same temelje izgradnje kolektivnog identiteta. Nadalje, maj­ činstvo postaje krucijalan faktor u ponarođivanju žena. Žene - majke prepoznate su kao temeljni faktor u biološkoj i kulturnoj reprodukciji nacije, a nacionalistički projekti koji su se organizirali oko eugeničkih diskursa žene su vidjeli kao ,,gensku zalihu" prikladnih ili nepoželjnih gena. Stoga se većina procesa koji su obilje­ žili prvu polovicu dvadesetog stoljeća na neki način odredila prema majčinstvu. Razvijanje socijalne države najavljuje organizaciju i poboljšanje stambenih uvjeta i zaštitu zdravlja majke i djece. Majčinstvom se počinju intenzivno baviti razne gra­ ne sve utjecajnije znanosti: higijena, medicina, psihologija itd. Publiciraju se knjige savjeta mladim majkama o njezi i odgoju djece, širi se ideologija srednje građanske klase da se dijete treba razvijati u primjerenim okolnostima te daje ono izvor sreće obitelji, a ne ekonomski faktor. Velike promjene doživljava i ideja vođenja kućan­ stva i to posebno u srednjoj klasi. Promjene su prije svega potaknute od strane teh­ noloških inovacija u domaćinstvu, odljeva kućne služinčadi u industrijske sektore i medicinskih saznanja o važnosti čistoće. U novim prilikama i feminizam prihvaća reinterpretirano majčinstvo i profesionalizirano kućanstvo kao polazišnu točku u borbi za valorizaciju ženskog položaja u društvu.432 Ovaj proces redefiniranja tra­ dicionalnih ženskih uloga pružao je platformu za uspostavu veza između „nove" i „stare" ženskosti koju su ženski časopisi dobro prepoznali. Stoga usporedno s promoviranjem željenih karakteristika „nove ženskosti" svi navedeni časopisi nastoje očuvati određene kvalitete „stare ženskosti." O ni imaju za cilj izgraditi mostove koji će uvesti žene u moderno doba, ali pri tome očuvati kva­ litete ženstvenosti koje se prema mišljenju uredništva (ili čitateljstva) časopisa ne smiju izgubiti. Na stranicama Žene i sveta usporedno se objavljuju fotografije „mo­ dernih" žena sa ženama u narodnim nošnjama i narodnim vezovima. (Slike V-19 i V-20) Ženski list 1929. godine organizirao je izložbu rukotvorina čitateljica lista u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu i slavodobitno ju popratio tekstom pod naslo­ vom „Ništa se nije promijenilo!".433 Pri tome uloga nošnje dobiva novo, specifično, političko značenje. Nošnja se označava kao simbol tradicije, naroda, izvornog sela, oznake nacionalnog bića, a žene se označavaju kao čuvarice te nacionalne i kuturne tradicije. Tako se kroz brigu o nošnjama i rukotvorinama istovremeno prožimaju 432 Yuval-Davis, Rod i nacija-, Rose, lVhat is gender history, 80-101; Taylor Allen, Feminism and Motherhood in IVestem Europe, 1890-1970 The Maternal Dilemma-, Moutoni, From Nurturingthe Nation to Purifyngvolk, 107-152; Cott, ,Jhe Modem Women of che 1920s, American Style“, 76-91; Sohn, ,,Becween che Wars in France and England", 92-119; Bock, ,,Poverty and Motehrs' Rights in the Emerging Welfare States", 402-432; 433 „Ništa se nije promjenilo!", Ženski list, lipanj 1929., br. 6: 1. 153 �NOVA ŽEN A U N O V O J DRŽAVI Tradicionalno i „moderno" u Ž en i i svetu : Slika V-19 „Tri beogradske dame u tri divna kostima" [Ž en a i sve t, 15. 5. 1925., br. 5) Slika V-20 „1. Za sekretara engleskog ministra pro­ svjete postavljena je nedavno vojvotkinja od Atola. 2. Ženski članovi njemačkog Reichstaga. (Sve su iz socijaldemokrat­ ske stranke). 3. Francuskinja gđica Ulie je arheolog, ona iskopava grad Maliju na Kreti. 4. Ženski automobili u Parizu; 5. Prva žena inženjer za gradnju avio­ na Francuskinja Olga Fradis; 6. Miss Emerson, Engleskinja, prvi ženski opera­ ter za radio." [Ž ena i svet, 15.4. 1925., br. i ) obje uloge žene; tradicionalna, ali i politička i angažirana, Slovenka ističe da je ,,novodobna“ žena istovremeno i stara i nova. Stara jer je zadržala svoj „prirodni poziv," a nova jer ima šire obzore i ciljeve, čvršće nazore i veći djelokrug.434 Ideja „prirodnog poziva" žene, odnosno njezine uloge majke, supruge i dom a­ ćice prisutna je u svakom proučavanom časopisu. N iti jedan list ne smatra da žena 434 Jos. Debeljak, „Novodobna žena", Slovenka, 15. prosinca 1919., br. 7-12: 134-136. 154 �Modernost i ženski časopisi može prihvatiti nova prava i obaveze na uštrb ili čak umjesto njezine uloge majke. Ženska misao isticala je da se bori da žena ostane „požrtvovana majka“ i „blaga sestra".435 Za Slovenku majčinstvo predstavlja nesumnjivi ideal ženske sudbine.436 Majčinstvo se smatralo krucijalno kako za sreću žene kao osobe, tako i za društvo u cjelini. U prvih nekoliko brojeva Ženskog lista lik žene na naslovnici redovito se pojavljuje u društvu djeteta. (Slika V-9) Kada je Ženski list poveo anketu o sreći u braku, žene su izrazile različita mišljenja o bračnom životu, ali su jednoglasne u pozitivnoj ocjeni iskustva majčinstva.437 Naša žena načelno potiče ženu na širu društvenu aktivnost, ali ističe da je ona primarno domaćica, majka i supruga te piše: „Dom je prva, neosporna domena žene, a kultura doma - prva i najodlučnija njena zadaća, najvrednije ostvarenje njenog iskonskog poziva [...].“4384Napokon, 9 3 suvremena saznanja medicine i psihologije ističu da žena svojom ulogom majke sudjeluje u izgradnji zdravog društva. „Mi danas znamo, daje prvo i početno obli­ kovanje djetinje duše od odlučnog značenja za čitav život budućeg čovjeka, a to oblikovanje vrši žena majka. Mi smo danas na čistu o tome, da atmosfera doma daje ili čestite ljude ili moralno bezbojne ili pače kriminalne tipove, a atmosferu i duh doma daje žena domaćica", istaknuo je članak u Našoj ženi™ Žena i svet tije­ kom čitavog razdoblja ističe važnost žene-majke u društvu, a u kasnim tridesetim godinama uloga majčinstva povezivala se sa „znanstvenim saznanjima" o zdravlju rase.440 S druge strane, časopisi ističu da je tradicionalna uloga žene otežana izazovima društva u nastajanju. Žene sada moraju istovremeno obavljati svoju javnu i obitelj­ sku funkciju, a vođenje kućanstva iziskuje više znanja i vještina nego u prijašnjim godinama. „Nije danas kućanstvo neki primitivni posao, za koji ne treba ni znanja ni spreme, ono zahtijeva od današnje žene i kulturu uma i srca; ono traži zvanja i osjećanja, i vjernosti tradicijama i poštivanja za tekovine modernog doba u znano­ O d žene se dakle ne očekuje samo da bude sti i tehnici", ističe se u Našoj ženi domaćica, ona je trebala biti „moderna" domaćica. U rubrikama kao što su „Od­ govori" {Naša žena), „Oprobani kulinarski recepti" {Žena i svet) ili „Domaćica" i „Kuharica" {Ženski list) nude se niz praktičnih savjeta o vođenju kućanstva i spravljanju hrane. Treba ipak naglasiti da se savjeti vezani za vođenje kućanstva redovito -4 41 435 436 437 438 439 440 Dr. B.: „Ženi mog naroda", Ženska misao, 21. studenog 1919., br. 1:1-4. Dr. Aleš Ušeničnik, „Razporoka", Slovenka, 15. veljače 1919., br. 2: 25-27. Ženski list, veljača 1927., br.10: 29-31., Ženski list, travanj 1927., br. 12: 24-25. „Kultura doma", Naša žena, 30. ožujka 1935., br. 10: 4. „Emancipacija žene", Naša žena, 15. lipnja 1935., br. 21: 1-3. Jovanka Nikolić, „Majke činovnice ili samo dobre majke?", Žena i svet, rujan 1932. br. 9: 5. 441 „Kultura doma", Naša žena, 30. ožujka 1935., br. 10:4. 155 �NOVA ŽEN A U N O V O J DRŽAVI nalaze na zadnjim stranicama tih listova i često su gusto pisani, manjim slovima. Vizualno ilustriranim časopisom dom iniraju savjeti koji propagiraju kulturu živo­ ta (prije svega modu i krojeve, a onda uređenje doma, način serviranja stola itd.). U određenom broju časopisa javljaju se i praktični savjeti o majčinstvu s ciljem promoviranja novog, „m odernog majčinstva". Pri tom e se pitanju odgoja djece pristupa sa znanstvenog stajališta prem a kojem bi majke trebale slijediti savjete psi­ hologa, pedagoga, liječnika i higijeničara. Ženski list u nekoliko brojeva objavljuje feljton „Zdrava djeca su sreća majke"442 te od 1927. godine objavljuje rubriku „O odgoju djeteta", a od tridesetih godina i „Majčinstvo". Naša žena od 1936. godine pokreće rubriku „Za domaćice i majke" u kojoj se prvenstveno usmjerila na pitanja vođenja domaćinstva, ali povremeno objavljuje i savjete o njezi djece. Žena i svet od 1930 do 1932. godine objavljuje „Savete majkama" dr. Koste Jovanovića. Briga za djecu tako prestaje biti vještina koja se prenosi sa starijih generacija na mlađe, već postaje znanje koje regulira i usmjerava struka. O d „moderne majke" očekuje se da ,,i ako [...] ima da sluša po neku oštriju prim edbu svoje majke ili babe - stoički se bori za moderni način odgajanja dece"443. „M oderan način odgajanja djece" pro­ pisuje koliko često žena mora dojiti bebu, u kakvom ga krevetiću mora uspavati, kako slagati jelovnik sukladno djetetovom uzrastu, kako se brinuti o djetetovoj higijeni, kako ga njegovati u bolesti i koje odgojne mjere smije primjenjivati.444 Majke su uz to trebale biti inform irane o djetetovim razvojnim fazama te graditi svoj odnos s djetetom na temelju pedagoških i psiholoških saznanja.445 Iza niza ovih praktičnih savjeta potcrtava se poruka da „moderna majka" stavlja dijete u centar svog života. D ok je „m ondena žena" iz prošlosti dane provodila u praćenju društvenih događaja, a „prje supea (večere) saginje se, u velikoj večernjoj toaleti, iznad posteljine svoga deteta", nova žena „ima dvoje do četvero dece koje je sama 442 „Zdrava djeca su sreća majke", Ženski list, od travnja 1926. br. 1 do prosinca 1927. br. 8. 443 „Što treba da nam bebe budu zdrave i napredne?", Žena i svet, ožujak 1931., br. 3: 3. 444 St. Z. Ivanić, „Ishrana male dece", Žena i svet, 15. ožujka 1928., br. 3: 14 i Žena i svet, 15. travnja, 1928., br. 4: 14; Košta Jovanović, „Saveti majkama", Žena i svet, od 1930.-1932; „Zdrava djeca su sreća majke", Ženski list, od travnja 1926. br. 1 do pro­ sinca 1927. br. 8; „Majka - kako odgajamo svoju djecu, sa šibom ili bez", Ženski list, listopad 1925., br. 7: 27; „Njega djece u Engleskoj", Naša žena, 18. siječnja 1936., br. 3: 10; „Umjetno hranjenje dojenčadi", Naša žena, 16. lipnja 1936., br. 21: 18; 445 „Majka - kako odgajamo svoju djecu, sa šibom ili bez", Ženski list, listopad 1925., br. 7: 27; „Majka prijateljica svoga djeteta", Ženski list, veljača 1938., br. 2: 33; „Majka pravi prijatelj svog djeteta", Naša žena, 16. lipnja 1936., br. 21: 17; „Dijete u predš­ kolskoj dobi", Naša žena, 1. rujna 1936., br. 26: 11; „Nešto o školskom djetetu", Naša žena, 16. rujna 1936., br. 27: 20. 156 �Modernost i ženski časopisi Slika V-21 „Svaka mama hrani dijete" {Ženski list, lipanj 1926., br. 3) Slika V-22 „Laka masaža mišića" (Ž enski list, studeni 1926., br. 7) dojila i gajila!'446 Čitateljice su na stranicama svoga lista čitale da „mati mora sva da se posveti nezi i brizi o svom detetu!, a dete mora da bude „otvorena knjiga" za svoju majku."447 Dobivale su savjete da odmor i putovanja planiraju sukladno karakteru djeteta448 te daje „nesumnjivo /d a / će svaka majka izabrati u svom stanu najprostraniju i najsvetliju sobu za svoje čedo".449 (Slike V-21, V-22) Nadalje, svi su se časopisi naročito brinuli da redefinicija ženskosti ne znači napu­ štanje onog što su smatrali samom bazom ženskog bića. Pri tome se najčešće misli na žensku emocionalnost, intuitivnost, religioznost, blagost i ljepotu. Očuvanje granica između ženskosti i muškosti bilo je krucijalno za očuvanje sreće i dosto­ janstva žena. Jedan tekst u Ž eni i svetu ističe da nijedna žena „ne srne da zaboravi na svoju ženskost, ako hoće da bude srećna makar i kao moderna žena!*450 Ženska misao naglašava: „Ne ćemo da se dira u ženino biće, da se potcjenjuju njene ženske sposobnosti, a pogotovu ne ćemo da ona pritaji svoje žensko biće i slijedi muškar­ ca kao uzor!4 U nastavku objašnjava koju žensku osobinu treba naročito čuvati: „Onu najveću vrlinu naše primitivne žene, duboku religiju u srcu njezinu, po kojoj ona gradi život na kršćanskim etičkim načelima, hoćemo da sačuvamo, razvijemo i 446 447 448 449 450 „Mondei to više nije moderno", Žena i svet, kolovoz 1928., br. 8:10. „Uloga majke u vaspitanju svoje dece", Žena i svet, kolovoz 1931., br. 8:1. „Saveti majkama", Žena i svet, kolovoz 1930., br. 8:7-8; „Soba za naše bebe", Žena i svet, rujan 1931., br. 9:13. „Moderna žena", Žena i svet, svibanj 1931., br. 5:3. 157 �NOVA ŽEN A U N O V O J DRŽAVI pobudim o na djelatni život!*451 Za urednike Eve žene su nesumnjivo zadržale svoje tradicionalne osobine. O ne su majke, pune ljubavi i osjećaja, religioznije od muš­ karaca, znatiželjne i brbljive.452 Slovenka se brine za očuvanje pojm a „ženskosti" kao odvojenog prostora od pojm a „muškosti." Žene i muškarci imaju jednake duše, ali njihove duševne snage odvijaju se u različitim smjerovima, naglašava Angela Piskernik u članku o odgoju žena.453 „Muškarac neka ostane muškarac, a ženo osta­ ni žena!“ uskliknuo je Ivo Pire raspravljajući o tjelovježbi za muškarce i žene te zaključio: „Muška tjelovježba gaji zdravlje i snagu, ženski tjelesni odgoj neka vodi do zdravlja i ljepote!"454 N apokon, upravo očuvanjem svojih ženskih osobina žena može najviše dopri­ nijeti društvu. Njezin razvijen instinkt, blagost i pacifizam m ogu postati podloga za zdravije i bolje društvo sutrašnjice. „Žena u svojem srcu sve osjeća. Što muškaracu svojem razumu ne vidi. Kada bi naše osobnosti bile produkt i srca, a ne samo produkt strogog i bezobzirnoga razuma, svaka bi osobnost bila osobnost drugačija i čovječnija", poručila je Slovenka.455 Naša žena je pak istaknula važnost ženske ruke za pravilan razvoj porodice i naroda: „Iskustvo kulturnog društva nas je na­ učilo, da nema ni za muško ni za žensko ni sretna ni potpuna života, ako nema zajedništva muža i žene i ako ta zajednica nije razgrijana predanošću žene te topli­ nom i dobrotom njena srca. A ta je zadaća u rukam a žene supruge."456 N a taj način se u Slovenki i Našoj ženi jasno ocrtava razlika između ravnopravnosti i jednakosti muškaraca i žena. Prema tome, žene i muškarci nisu jednaki, ali trebaju biti ravno­ pravni. Ravnopravnost žene neće se ostvariti prom jenom žene, nego promjenom društva. Žena bi trebala njegovati i usavršavati se u svojem tradicionalnom žen­ skom identitetu, a društvo bi trebalo te kvalitete prepoznati kao vrijednost koju treba cijeniti. 2.6 Modernost i vrijeme O dnos pojedinih časopisa prema m odernim trendovima ovisio je o svjetonazo­ ru koji su zastupali, ali i vremenu kada su izlazili. Kratko m eđuratno razdoblje 451 Dr. B.: „Ženi mog naroda", Ženska misao, 21. studenog 1919., br. 1: 1-4. 452 „Žena u odnosu prema kršćanstvu", Eva, 5. ožujka 1928., br. 7-8: 3. 453 Angela Piskernik, „Nekaj ključnih misli o vzgoji naše ženske inteligence", Slovenka, 15. veljače 1919., br. 2: 28-31. 454 Ivo Pire," O ženski telovadbi", Slovenka, 15. travnja 1919., br. 3-4: 68-73. 455 „Strnimo svoje vrste", Slovenka, 15. lipnja 1919., br. 5-6: 89-91; O ženskom pravu glasa vidi još: Ivica Neznan, „Ali spada ženska v politiku", Slovenka, 15. lipnja 1919., br. 5-6: 89-91; „Velik shod za žensko volilno pravico", Slovenka, 15. travnja 1919., br. 3-4: 83. 456 „Emancipacija žene", Naša žena, 15. lipnja 1935, br. 21: 1-3. 158 �Modemost i ženski časopisi svjedočilo je dinamičnim i često oprečnim političkim i socijalnim trendovima, a kao granična oznaka najčešće se uzima prijelaz između drugog i trećeg desetljeća. Politički/flvatjesete su i lib^ta^zam, a tridesete su označile au­ toritarni i totalitarni »»TjmpKVaj Prvog svjetskog rata obilježilo je optimističko vjerovanje u i^ovu Europujkoja će biti sagrađena na demokratskim i liberalnim načelima. PadalaTil stoljetna carstva, a nove su se države osnivale između ostalog na temelju prava na samoodređenje. Granice su se crtale uz pomoć plebicistica, gotovo sve europske države uvode opće pravo glasa (za muškarce), a posebna se pažnja pridavala izradi ustava koii će obraniti trodiobu vlasti, individualna ljudska prava građana i ograničiti izvršnu vlast. No do kraja desetljeća zvijezda demokra­ cije i liberalizma polako blijedi, a kada se pokazalo da se demokratski režimi teško nose s izazovima nacionalizma i ^kon^mske kr;?p, klimu počinju obilje­ žavati autoritativni i totalitarni režimi. O ni pretpostavljaju interese zajednice nad individualnim pravima, organiziraju militantne skupine koje provode nasilje nad nepoželjnim grupacijama i kažnjavaju „neadekvatno" ponašanje, legitimiraju se kroz konstriranu i imaginarnu tradiciju te insistiraju na autoritativnoj izvršnoj vla­ sti koja kontrolira zakonodavnu i sudsku/ ekonomski, u dvadesetima vlada klima ekgRomskeg rasta, a ^p^činjn-c j^nr>m nrl najvpćib-^konomskih kriza dvadesetog stoljećaT/Pijekom dvadesetih propagira se politika „laissez-faire", bi­ lježi se veliki rast trgovine dionica, Sjedinjene Američke Države uživaju u novom statusu financijskog središta, dok britanska i francuska ekonomija traže putove povratka na staro. Tridesete godine prolaze u znaku recesije, koncepata oporav­ ka, te pitanjem tko treba podnijeti najveći teret krize. Države se zatvaraju i traže vlastita rješenja iz krize, ideju slobodne trgovine polako zamjenjuje koncept držav­ nog kapitalizma, pa čak i autarkije. Kulturološki, tijekom dvadesetih godina dolazi do rušenja i redefiniranja konvencija, uvode se revolucionarne promjene u modi, propagira se ideja slobode: sloboda kretanja, sloboda tiska, sloboda tijela koja se naglašava oskudnijim odjevnim predmetima i dinamičnim plesovima, sloboda bi­ ranja bračnih partnera, dok se u tridesetim godinama sloboda raskrinkala kao krh­ ka iluzija. Žene su se u dvadesetima prikazivale kao aktivne i energične građanke, te „menadžerice" vlastitog doma, u tridesetima se naglasak stavlja na emocionalnu i nježnu m ajku.457 Stoga časopisi ne tretiraju modemost na isti način u dvadesetim i tridesetim go­ dinama. U dvadesetima moderni procesi grabe društvenu pažnju i samouvjereno se nameću kao novi i neprikosnoveni normativi. U takvoj atmosferi ideja modernosti se prihvaćala kao nešto pozitivno ili barem neminovno, te je čak i novi ženski 457 Vidi: Cott, „The Modern Women ofthe 1920s, American Style“; Sohn, ,,Between the Wars in France and England"; Mazower, Mračni kontinent. 159 �NOVA ŽEN A U N O V O J DRŽAVI katolički list pomirljivo zaključio: „[...] živimo u doba kada se ženin položaj u društvu mijenja iz temelja i već se promijenio!*458 No, tridesetih godina m odernost je izgubila dosta od svoje privlačnosti i novosti. N akon gotovo dva desetljeća ideja „nove žene" više i nije bila tako nova, bila je znatno više profilirana što je otvaralo prostor za kritiku. Tako se primjerice Naša žena obraćala suvremenim ženama, ali one nisu nužno morale biti „moderne"! Dapače, „modernost" dobiva negativne konotacije te se kaže: „Djevojke koje se previše povode za modom , obično su slabe kućanice." Ili: „Lična slobodajplaća_se u starosti samoćom."459 Časopisi kak £enski lis\ Žena isvet\tt Ž enski svetj^koji su se upravo nametali kao vodiči kroz moderan svijet i moderan život, tijekom tridesetih godina sve glasnije polemiziraju i o negativnim stranama m odernog života. Iako se ne odbacuje činje­ nica da su procesi modernizacije globalizirali društvo, da se roba, ljudi i inform a­ cije izmjenjuju znatno brže i učestalije te d aje taj proces otvorio nove m ogućnosti ženama, postavlja se pitanje u kojoj su mjeri te promjene zaista pozitivne. „Svakog dana gubi se nešto od ličnog ja, samo zato da bi postali sličniji m om entalno m o­ dem om tipu", naglašava se u jednom članku Žene i sveta iz 1930. godine.460 Članak u Našoj ženi dolazi do sličnog zaključka: „Oznaka je našeg vremena, da se negdje u velikome svijetu stvori neki ‘tip’ i taj se onda kopira u hiljade i stotine primjeraka. , A ima žena, kojima su sve te modne novotarije dosadne i mrske, nu one ih ipak pri­ maju i primjenjuju na svoj vlastiti život od samog straha, da ne bi izgledale u očima svijeta ‘nem oderne’."4 1 Jesu li se žene oslobodile na uštrb osobnog integriteta kao 64 2 6 ljudskih bića, pitala se autorica članka u Ženskom listu j 61 Nadalje, problematizira se o dvojnoj ulozi žene i njezinom utjecaju na položaj žene u društvu. Tako Žena i svet u jednom članku postavlja pitanje tko se u suvre­ menom društvu „oslobodio", žena ili muškarac, a novi se položaj slikovito naziva: „ropstvo moderne žene.463 Ženski list pak u jednom tekstu naglašava: „Zvanje, domaćinstvo pa još i briga za muža, stavljaju velike zahtjeve za tjelesnu, duševnu i duhovnu sposobnost žene i samo se hrabre žene u današnje vrijeme odlučuju za takav korak!*464 Posebnu pažnju izazivaju promjene u ilustriranim časopisima za vrijeme 1933. i 1934. godine kada su se mogle snažno osjetiti posljedice političke i gospodarske krize. Iako se u njima mogu naći tekstovi koji brane pravo žene na 458 459 460 461 462 463 464 160 Dr. B: „Ženi mog naroda", Ženska misao, 21. studenog 1919., br. 1: 1-4. „Iskrice", Naša žena, 9. ožujka 1935. br. 7: 5. „Da li žena treba biti lepa ako želi da pobeđuje?" Žena i svet, rujan 1930., br. 9: 6. „Lična crta", Naša žena, 16. ožujka 1935., br. 8: 6. „Svestranost moderne žene", Ženski list, siječanj 1930., br. 1: 11. „Ropstvo moderne žene", Žena i svet, studeni 1930., br. 11: 2. „Dvostruka dužnost žena", Ženski list, travanj 1934., br. 4: 12. �Modernost i ženski časopisi rad i raspravljaju o njenom položaju u društva,465 tijekom ovog vremena ženski časopisi još izrazitije postaju eskapističko štivo u kojem dominiraju teme o ljuba­ vi, braku, ljubomori, počinje se reklamirati čipkasto donje rublje, nježno uređeni ženski budoari, nižu se pripovijetke i feljtoni, a žene na naslovnicama nisu više aktivne tenisačice ili skijašice, već otmjene, zamišljene, romantične mlade djevojke s knjigom u ruci (Slika V-23 i V-24),466 dok tekstovi upozoravaju svoje čitateljice na važnost elegancije za ženinu ljepotu.467 Slika V-23 {Žena i svet, 15. 10. 1926., br. 10) Slika V-24 [Žena i svet, 15.9. 1934, br. 9) „Moderna ženskost" i „moderna muškost" formiraju se u skladu s vrijednosnim sustavom društva u nastajanju i imaju brojne zajedničke karakteristike. Oba pojma 465 „Politička i građanska prava žena u svjetskom društvu", Ž en sk i list, ožujak 1936., br. 3: 4-5 Julka Mahulja, „Odgovor na primedbe onih, koji su mišljenja da žena radeći van kuće pooštrava krizu i gubi od svojih vrlina", Ž e n a i svet, siječanj 1934., br. 1: 2; „Da li ženu treba reducirati iz službe u korist muškaraca T ,Ž e n a i svet, ožujak 1934., br. 3: 1. 466 U Ž e n sk o m listu se tijekom 1934. godine još u dva navrata našla naslovnica sa ženama skijašicama i tenisačicama, ali su žene na naslovnicama znatno mirnije i odjevene. U narednim godinama sportašice gotovo u potpunosti nestaju sa stranica Ž en skog lista, dok se povremeno ipak vraćaju na naslovnice Ž e n e i sveta. 467 ,,U čemu se sastoji privlačnost žene", Ž e n a i svet, siječanj 1931., br. 1: 14; „Što se ne pristoji otmenoj ženi u odnosu prema društvu?", Ž e n a i svet, rujan 1932., br. 9: 4. 161 �NOVA ŽEN A U N O V O J DRŽAVI nastoje naglasiti: almvnpst, moć, materijalizam i rehnnkrad|u. Redefinicija oba pojma uzajaman je proces u kojem promjene u značenju jednog pojma nem inovno iziskuju propitivanje drugog. U ovo vrijeme žena je snažnije zakoračila u ono što se do tada smatralo „muškim" područjima. Kao reakciju na to<^novi muškarciT su jasnije podvukli granicu vlastite muškosti, odbacivši sve karakteristike koje su se feminizirale (kao npr. ljepota, um jetnost) te istaknuvši snagu, ekonomsku moć i surovost kao prepoznatljive pokazatelje njihovog rodnog identiteta. No, iako na prvi pogled „nova ženskost" izgleda kao izazivač i generator prom jena u rodnim konceptima, očito je da se jednako tako osjetila ugrožena. Svi navedeni časopisi inzistiraju na revalorizaciji, ali i očuvanju „ženskih osobina" i ženske uloge u društvu, kreirajući na svojim stranicama prostor u kojem će žene naučiti pom iriti zahtjeve m odernog društva i vrijednosnog sustava u kojem su odgajane. Na taj način ženski časopisi istovremeno postaju prostor izgradnje „modernih" rodnih koncepata, kao i očuvanja odvojenog prostora ženskosti. 3. Politika ženskog tiska M eđusobni utjecaj ženskog tiska i politike odvija se na dva nivoa: a) Žene, ženski listovi sudjeluju u „glavnim" političkim trendovima toga vremena i b) ženski tisak pokrivao je specifične ženske teme koje su u konačnici definirale prosror~.ženske politike". Istražujući ova dva politička aspekta ženskog tiska nastoji se odgovoriti na pitanje uloge politike, kako Opće tako i „ženske", na kreiranje uredničke politike časopisa, analizirati dinamiku odnosa između časopisa kao agenta političkih opci­ ja i časopisa kao „ženskog prostora" i kako se ta dinam ika u konačnici odrazila na (re)definiranje, širenje i ograničavanje prostora ženskosti. 3.1 Ženski časopisi unutar političkih procesa O dnos ženskih časopisa i politike je neosporan. O ni nastaju unutar određenih političkih procesa i redom otvoreno podupiru odabranu političku opciju ili barem ideju (jugoslavenska žena zalažese za jugoslavenstvo i liberalizam / Ž g « ^ misaojfc list klerikalne orijentacije, §lovenfy je klerikalni j k r s jasnom nacionalnom (slo­ venskom) notom , a Naša zenaj je neosporno vođena socijalnom i nacionalnom ideologijom-HSS-a. Ilustrirani listovijcojima je na prvi po g led j^avnajmsija zaljavg čitateljstva ipak nastupaju s jasnim političkim stajalištem. ’ enaTšvef'i Ženski svet^j Ž im ajiuuiitarisrjrkn i rojalisrićkn notu, a Zagorka je sama izjavila da je pokreta^ njt^ e n sk o g / / ^ rezultat njenog nadonalneg-bunra^O na je naime svojevremeno odbila predstavnika njemačkog tiskarskog koncerna Ullstein. koji joj je ponudio a. za domaćice. Shvativši to 162 �Politika ženskog tiska kao još jedan pokušaj prodora njemačke kulture na hrvatski prostor, Zagorka je odlučila pokrenuti ženski list uz pomoć cfomaćeg kapitala, našavši oslonac u ži­ dovskim bcaČnompaHlJ$chwartz( dioničarima zagrebačkog dioničarskog društva M eđunarodnog prometnog, novinskog i oglasnog zavoda.468 Napokon, svi ilustri­ rani listovi igrali su važnu zajedničku ulogu u promicanju i širenju globalne potro­ šačke kulture. Nadalje, vrijeme izlaženja časopisa koincidira s potrebama političkih opcija koje su podupirali. Prva tri lista izlazila su u vremenskom razmaku H » j^ in jr- jija do donošenja. ViHovdanskng.n^tayaJcada se društvo počelo demokratizirati, a granice tog novog procesa su još bile neispisane. Stvaranje nove države bilo je više^ od prekrajanja zemljopisnih karata, ono je zahtijevalo ^definiranje društv^ kao cjeline. Stoga je od početka bila prepoznata potreba Regrutacije žena jposeblce žena koje su imale šansu dobiti pravo glasa. Znakovito je da se ovi listovi gase kada je počinje izlaziti u trenutku kada HSS prerasta iz stranke u pokret, što je značilo je stranka pokušavala prodrijeti n svg pore društva. pa im i podrška žena postaje važnija nego prethodnih godina, 'enskiUs) i (£.ena i sve) pokreću se iste godine (1925.) koju su obilježile rasprave oJibprali7.aciji novinstva i donošenje novog li­ beralnog zakona o tisku.469 Budući da su ova dva časopisa jedina izlazila-u-duljem vrem enskom periodu, u njima jasno možemo vidjeti kako se {on_časopi$a mijenjao s promjenom političke klime. Oba su časopig^započela u više ili manje liberalnom tonu, podupirući modemizacijske i glohaIiTarijske*procese n-drnšrvn Oba časopi­ sa snažno reagiraju na jecizu koja je jednako pogodila njihovo čitateljstvo, kao i njih same. Napokon, oba časopisa krajem tridesetih godina bilježe skreranje nd^snn odnosno U jcon7ervarivi7am i narinnali?am ili rasprave o snazi i zdravlju rase. Svi navedeni listovi nastoje potaknuti svoje čitateljice na aktivniju ulogu u društvu, ali ih pritom i regrutirati za vlastitu političku opciju. Štoviše, velik broj njih političke ciljeve stavlja u prvi plan.(Jugoslavenska ženi} optimistično je zastu­ pala ideju da će Tugoslavenke svojim radom na narodnomjedinsivu zaslužiti pravo glasa: „Ako hoće naša inteligentna žena da igra ulogu muškog u društvu i politi­ ci, mora poći hrabro njegovim putem u radu za narod''470<£enska misa^ držala se uvjerenja da u pravom kršćanskom dnišrvn ženskog pitanja nTKrhitl bilo i tvrdi: „Dok je kršćanska nauka živo provejavala kroz sve ljudske čine, nije bilo ženskog 468 Kasnije je predstavnik Ullsteina ipak ušao u odbor Međunarodnog prometnog, no­ vinskog i oglasnog zavoda. 469 Vujnovic, Forging the BubikopfNation, 135. 470 Milan Pribičević, „Nova žena u novoj državiu,Jugoslavenska žena, 1919.: 129-132. 163 �NOVA ŽEN A U N O V O J DRŽAVI pitanja",471 a(Naša zeru} smatrala je da je ostvarivanje prava žena pravedno ne samo prema ženamaTvec je u interesu čitavog društva, te naglašavala da im je hrvatsko natodno-vodstvo dalo garanciju kako će se fodna nejednakost otkloniti rješavanjemjirvatskog nacionalnog pitanja^72 _ Ž e n sk i listovi pišu o političkim temama, ali obavezno sa ,,ženskog“ stajališta. r Slovenka^problematizira pitanje granica Slovenije tako da pokriva m im ohod žena u Zagrebu, Ljubljani i Beogradu p rp tiv jah janske okupacije ili objavljuje rezolu­ ciju koju su 2. ožujka 1919. uputile u Pariz žene okupljene u Zagrebu, Ljubljani i Novom Mestu.4734Pišući o ovom problemu, oni obično naglašavaju ppippelcrivii 7 ie n e i „Mi nećemo bit njemačke državljanke [...] za našu djecu zahtijevamo slo­ bodu, slobodni razvoj, sunca zahtijevamo, m ir i sreću [...] R ij^it^ polje, riješite naše polje ?“ uskliknula je Angela Piskrenik u vapaju prema Wtxsz\\\ts\i.A (jugoslavenska žerta također donosi izvještaje o okupiranim 7A dijelovima Hrvatske i Slovenije u kojima se izražava briga za tamošnje žene, objav­ ljuju njihova tužna rodoljubna pisma ili vijesti o ženskim prosvjedima u Ljubljani, Zagrebu i Beogradu protiv gubitka teritorija.475 U ovom listu ipak nalazimo i niz rasprava o procesu ujedinjenja: članalc o npvpm kalendaru ili konceptu uvođenja jedinstvenog pisma za kraljevinu.476(Ze»đ i s v e t^ otiče se teme predsjedničkih iz­ bora u SAD-u u tekstu „Koja će biti predseHnica? G -đa Huver jli g.đa Smir>“ 477 Reagira na atentat na Stjepana Radića, objavivši članak na latinici pod naslovom g o s p o d a Ana Radić" 478 te nekoliko zadaća „veoma m ladih hrvatskih devojaka" na temu sloge i jedinstva.479 U (Evi)\(Ženskoj misi%nema političkih članaka u klasičnom smislu riječi. Iako se o h a a k tiv n o za lažii 7.a p o l i ti čk a p ra v a ž e n a . ne dotiču se rasprava O političkoj situaciji u zemlji ili svijetu. S druge strane,(Naša žena)je jedina bila odlučna u želji da čitateljice educira o političkim događajima u svijetu i domovini bez ikakvog 471 Sofija Brajša,“Žensko pitanje (po Ušeničniku)“ , Ženska misao, 21. studenog 1919., br. 1:8-9. 472 „Na kraju naše prve godine", Naša žena, 28. prosinca 1935., br. 49: 1-2. 473 „Dve znanemnitosti", Slovenka, 15. travnja 1919., br. 3-4: 51-52; „Zapiski", Slovenka, 15. travnja 1919., br. 3-4: 82-83. 474 Angela Piskemik, „Za naše Kosovo Polje", Slovenka, 15. travnja 1919; br. 3-4: 55-59. 475 Tržačanka, „Naše jugoslavenske sestre v Trstu, Jugoslavenska žena, 1919.: 97-98. 476 Simeon Gačeša, „Jedinstveno pismo Srba, Hrvata i Slovenaca", Jugoslavenska žena, 1919.: 99-100; Simeon Gaćeša: „Novi Kalendar",Jugoslavenska žena, 1919.: 65-67. 477 Žena i svet, rujan 1928., br. 9: 14. 478 Žena i svet, srpanj 1928., br. 7: 5. 479 ,,U slozi je spas", Žena i svet, srpanj 1928., br.7: 14; „Historija našeg oslobođenja i ujedinjenja (1908.-1918.)“, Žena i svet, srpanj 1928., br.7: 14-15. 164 �Politika ženskog tiska smještanja u ženski okvir. No, to nije prolazilo glatko. Nakon što je Naša žena posvetila jedan članak ratu u sjevernoj Africi480 i u nekoliko tekstova analizirala ekonomsku situaciju u Hrvatskoj,4 1 Zdenka Smrekar suočila se s negodovanjem 8 svojih čitateljica da previše prostora posvećuje temama koje nisu ženske. No, ona je stala u obranu uredničke politike: Ako mi dakle u svakom broju našeg lista ne istupamo oštro za pojedine ciljeve ženskog pokreta, onda to nema značiti da smo ih bacili u pozadinu. Treba samo savjesno ogledati svaki naš broj, pak će se lako steći uvjerenje, da se u svakom ide savjesno i odlučno za tim, da se ženama otvaraju ispravni pogledi na sve ono, što je za njih u životu važno.4 2 8 List nastavlja povremeno objavljivati britke, analitičke komentare najvažnijih do­ gađaja u hrvatskoj i svjetskoj politici. Ova epizoda je tek izuzetak koji potvrđuje pravilo da klasične političke teme, obrađene na klasičan način teško nalaze mjesto u ženskim časopisima. Naravno, ovo ne znači da žene nisu pratile političke vijesti u dnevnim i stranačkim novinama. O d jedne informirane i angažirane žene to se sigurno očekivalo. No, ženski časopisi na svojim stranicama kreirali su jedan imaginaran ženski prostor u kojem su ispitivale i ponovno definirale granice ženskosti, a unutar njih politika ne nalazi mjesto. Ženski časopisi izražavaju i zastupaju različite političke opcije i različite koncepcije ženskosti, ali uglavnom imaju jednu zajedničku ideju: ženski časopisi bave se „ženskim" pitanjima. Politika postaje „ženska" samo u slu­ čaju kada direktno utječe na njihov život. Gotovo svaki list izražava potrebu za komunikacijom sa svojim političkim uzo­ rima od kojih traže potvrdu i legitimitet svoga rada. U jugoslavenskoj žerti Zofka Kveder je posebnu pažnju posvetila ministrima koji su posjetili kongres Narodnog ženskog saveza SH S, smatrajući da pažnja koju državni političari posvećuju skupu uzdiže značaj i dignitet događaja. Ženska misjao objavljivala je blagoslove svetog oca pape, predstavnice H rvatske ženske katoličke sveze na kongresu za žensko pravo glasa šalju papi brzojav u kojem ga mole blagoslov^ / p g g g ^ svoj program rada najavljuje u članku pod naslovom „Zadr. Krekom!", ^ N ^ a ž e n ^)objavljuje dilfnjj^rzojav Vlarka kojem on daje podršku listu. Izuzeci su ilustrirani časopisi, i^ena i svet pronašla je autoritet u ženskom likiikialjire Marije, no s druge strane potenciKTiđeju muža i oca obitelji. \Jve.Anio^Ženskogliftz pak neprestano 480 „Obzorje se mrači", Naša žena, 7. rujna 1935., br.33: 1-2. 481 „Narodna disciplina", Naša žena, 20. srpnja 1935., br. 26: 1-2; „Crna kreljut", Naša žena, 10. kolovoza 1935., br. 29: 1-2; „Zar to smije biti?", Naša žena, 17. kolovoza 1935., br. 30: 1-2; „Zapovijed vremena", Naša žena, 12. listopada 1935., br. 38: 1-2. 482 ,,U narodnoj službi", Naša žena, 19. listopada 1935., br. 39: 1-2. 165 �NOVA ŽEN A U N O V O J DRŽAVI potencira ravnopravnu diskusiju sa svojim čitateljima bez obzira na njihov rod ili ugled u društvu, nesmiljena je prema čitateljima za koje procijeni da govore na uštrb interesa žena i poziva čitateljice da se same kritičke osvrnu na takve teksto­ ve.483 Politika se pokazala kao glavni pokretač izdavanja pojedinih ženskih časopisa, a političke stranke ili ideje mogle su imati koristi od djelovaaja^erakogtiska. Ženski časopisi stupaju na scenu u politički pogodnom trenutku, nastoje neposredno širi­ ti stavove i ideje političkih struja kojima su se priklonili, potpom ažu popularizaciji njihovih ideja, zahtijevaju potvrdu svojih političkih uzora i time naglašavaju nji­ hov društveni kredibilitet. S druge strane, uočljiva je nelagoda koja nastaje kada se političkim temama pristupa direktno i nastojanje da se politika obradi kroz raspra­ ve s „ženskog4 aspekta. Posljedice ovakvog odnosa su dvostruke. Ženski časopisi 4 koji redom nastoje potaknuti svoje čitateljice na aktivnu ulogu u društvu, zaziru od direktnih rasprava o politici na vlastitim stranicama i time potvrđuju proble­ matičnost odnosa žena i politike. Ukoliko ženski časopisi ne bi trebali raspravljati o političkim temama s općeg društvenog stajališta, ne potvrđuju li na svojim stra­ nicama ideju da politika nije za žene? S druge strane, kreiranjem zavisnog odnosa prema političkim autoritetim a koje cijene, ponovo ponavljaju ideju muškaraca kao vođe i nosioca moći, i žena, ženskog prostora kao sljedbenika. 3.2 „Ženska politika" Interesna ž^nskctpitanje može se podijelitUia-više^azina: zanimanje-za-eadženskih udrugaTorganizapija, praćenje borbe za(prayo glasaj općenita rasprava o^oložaju žene u društvtTuz koju se često veže bilježenje doprinosa žena za vrijeme-pata. te pisanje o tipičnim „ženskim temama4 i problemima. 4 Rad ž e n sk ih u d ru g a i o rg a n iz a c ija Ideja okupljanja žena u razne udruge, društva ili organizacije bila je istovremeno popularna i tradicionalna. Na području Kraljevine Srba, H rvata i Slovenaca još prije osnivanja nove države djelovala su razna ženska udruženja koja su se najče­ šće posvećivala karitativnim Ledukativnim poslovima.484 U m eđuratnom razdo483 Tako jednog čitatelja naziva „bijelom muhom4 i „bijelim elefantom4, a čitateljice na­ 4 4 kon ankete koje provela među umjetnicima o idealnoj ženi poziva da komentiraju nji­ hove odgovore. {Ženski list, rujan 1926., br. 5: 28; Ženski list, srpanj 1927., br. 3: 7). 484 Primjerice „Kolo srpskih sestara" u Srbiji, „Spjošno žensko društvo1 u Ljubljani ili 4 „Gospojiaski klnh“ iiHrvatskoj. Vidi: Emmert, „Ženski pokret; The feminist movement in Serbia in 1920s“; Sklevicky, „Karakteristike organiziranog djelovanja žena u Jugoslaviji u razdoblju do drugog svjetskog rata I.“ 166 �Politika ženskog tiska biju broj ženskih udruga u neprestanom je porastu, a nastaju i razni savezi žen­ skih udruženja. M eđu većima-su prirnjeric^ J a ro d n i ženski savez Kraljevine SH S,1 Alijansa žensko.g-pokreta, ^vatskhženski:savezi Ženske udruge velikim dijelom nastavljaju s humanitarnim radom, organiziraju se u cilju promoviranja potreba svoje struke, ali sve češće naglašavaju svoju ulogu u promicanju nacionalnih ili dr­ žavnih ciljeva, te specifične ciljeve ženskog pokreta. Ideja udruživanja žena bila je posve u skladu s promicanim imidžom aktivne žene zainteresirane za društvo u kojem živi. Stoga, svi proučavani časopisi potiču udruživanje žena u razne organizacije. Organizirane će žene lakše doprinijeti šire­ nju nacionalnih ideja i suradnji sa ostalim narodima u državi, potpomagati održa­ vanje kršćanskih ideala, boriti se za stjecanje vlastitih prava ili pružati potporu na­ rodnoj borbi. Pri tom, naravno, svaki list pokazuje najviše interesa upravo za ono žensko djelovanje koje je najviše u skladu s njegovom programskom koncepcijom. { Jugoslavenska žena načelno podržava svaku aktivnost žena, a obrazovane žene smatra obveznima da se uključe u razne ženske udruge U uvodnom članku na početku 1919. godine 7.ofka Kveder Demermvir poziva; „Treba da se osvijestimo, treba da se združimo, da se čvrsto uhvatimo za ruke, da dižemo u našem narodu svijest jedinstva i da ga moralno dignemo!*485 U listu nalazimo tekstove aJiumanitarnim i strukovnim udrugama (udruženim"pošfarican^, udrugama sluškinja. ) N arodnoj ženskoj udruzi u Splitu, pedagoški usmierenom Društvu svjesnih žena u Zagrebu ili tradicionalnom M aterinstvu). No, najviše prostora dobivajuučfruženja jugoslavenske orijentacije kao Demokratsko udruženje jugoslavenskih žena ili Pmjpcfnmcnrn" _ cavez jugoslavenskih f? n e k i h r l r n č r v < i - n R w ij«»cfi 0 osnivanju re­ gionalnih ženskih ogranaka s jugoslavenskim imenom urednica je javno podržala komentarima: „Tako valja! Samo naprijed!" te pohvalama da su naše žene ispravno shvatile ideju ujedinjenja.486 Vijesti o ženskom djelovanju objavljuju se u rubrici „Rad jugoslavenskih žena", kasnije preimenovanoj u „Listak" ili, kada se radilo o naročito bitnom djelovanju, dobivale su istaknuto mjesto u „glavnom" dijelu lista. Tako se u drugom broju 1919. godine, odmah nakon uvodnog teksta, objavljuje članak Ženke Frangeš o osnivanju „Posestrimstva" - saveza jugoslavenskih ženskih društva.487 Posebnu pažnju list je posvetitio i Kongresu jugoslavenskih žena u Beo­ gradu na kojem je sudjelovala i sama urednicaJugoslavenske žene. Ovaj kongres po­ kriven je s čak dva vrlo opširna članka na prvim stranicama lista: izvještajem Adele Milčinović koji daje informacije o službenom dijelu kongresa i iscrpnim tekstom 485 Zofka Kveder, „U kolo"Jugoslavenska žena, 1919.: 1-4. 486 „Naša pisma",Jugoslavenska žena, 1919.: 125-128. 487 Ženka Frangeš, „Posestrimstvo-savez jugoslavenskih ženskih društava",Jugoslavenska žena, 1919.: 57-58. 167 �NOVA ŽEN A U N O V O J DRŽAVI Zoflce Kveder Demetrović o događajima u pozadini, idealima, simbolima, ženskoj solidarnosti i međunacionalnoj suradnji.488 N o,Jugoslavenska žena. ne zaustavlja se samo na ženskim organizacijama, ona potiče i individualni angažman žena, pose­ bice intelektualaka u perifernim dijelovima države. Ženska misao je list Hrvatske katoličke ženske sveze, pod uredništvom pro­ svjetne sekcije udruge, tako da je logično da se zanima i prati rad ove organizacije. List dosta temeljito prati rad katoličkih udruga u Hrvatskoj. N a njegovim zadnjim stranicama nalazi se poveća rubrika „Organizacije", koja se onda dijeli na manje: „Staleške organizacije", u kojima obrađuju problemi udruga zaposlenih žena (naj­ češće radnica i sluškinja ili učiteljica), „Religiozne i prosvjetne organizacije", a ponekad se posebno izdvajaju i „Karitativne organizacije". Pred kraj prve godine izlaženja rubrika je pojednostavljena te je izgubila manje rubrike, ali je osvanula nova rubrika „Iz katoličkog svijeta", u kojoj su se objavljivale vijesti o radu kato­ ličkih udruga u svijetu, kao i komunikaciji katoličkih žena i pape. Udruge za koje se list zanimao najčešće su katoličke ili barem katolički orijentirane organizacije sa sjedištem u Hrvatskoj ili drugim dijelovima Jugoslavijc_($arajevu, Beogradu ili M ariboru). U trobroju na kraju prve godine izlaženja Ženske misiji izlazi i tekst Božene Deželić „Ciljevi katoličkih ženskih organizacija" te iscrpan posebno izdvojen izvještaj o radu Hrvatske katoličke ženske sveze.489 List prati i glavna događanja ostalih ženskih organizacija u zemlji i svijetu, pod rubrikom „Bilješke". U toj su se rubrici nalazile kratke vijesti o radu kongresa jugoslavenskih ženskih udruženja u Beogradu i Zagrebu, peridjama jugoslavenskih žena za pravo glasa te bilješke o \ N arodnom ženskom savezu Kraljevstva Srba. H rvata i Slovenaca čiji je član u to vrijeme bila i Hrvatska katolička ženska sveza.490 Prirodno je da je Slovenka kao organ Slovenske ženske zveze objavila članak o njezinom osnivanju, ciljevima i pravilima društva. U njemu se naglašava da se pod okriljem udruge teže okupiti žene svih slojeva društva. Stoga će se osnovati posebna udruženja za radnice, građanke i seljanke, a žene se poziva da se aktivno 488 Adela Milčinović, „Kongres jugoslavenskih žena u Beogradu", Jugoslavenska žena, 1919.: 281-287; Zofka Kveder Demetrović, „Dojmovi s kongresa jugoslavenskih žena u Beogradu",Jugoslavenska žena, 1919.: 287. 489 Božena Deželić, „Ciljevi katoličkih organizacija", Ženska misao, siječanj 1921., br. 7-10: 93-96; „Rad Hrvatske katoličke ženske Sveze", Ženska misao, siječanj 1921., br. 7-10: 101-109. 490 „Bilješke", Ženska misao, 21. studenog 1919., br 1: 15-16; „Bilješke", Ženska misao, 1. siječnja 1920., br. 2: 32; „Bilješke", Ženska misao, 10. ožujka 1920., br. 3: 46-47; „Bi­ lješke", Ženska misao, 20. travnja 1920., br. 4: 64; „Zborovanje jugoslavenskih žena" u Zagrebu, Ženska misao, 15. srpnja 1920., br. 5-6: 81; „Bilješke", Ženska misao, siječanj 1921., br. 7-10: 112; „Bilješke", Ženska misao, lipanj 1921., br. 1-2: 31. 168 �Politika ženskog tiska uključe u izgradnju novog društva: „Rad za druge i rad za zajednicu danas se ne smije izbjegavati, svatko je dužan narodu dati sve."491 Članak koji popratio osniva­ nje Splošnog slovenskog ženskog društva u Ljubljani (koje je za svoj list izabrao Ju­ goslavensku ženu) također popraćuje riječima ohrabrenja za žensko ujedinjavan jeu svrhu promicanja vlastitih interesa: „Žena mora raditi za ženu, meka ruka neka se drži žuljave!'492 U rubrici „Zapiski" bilježe se razne akcije žena u svrhu poboljšanja položaja žena u društvu ili promicanja nekih političkih ciljeva (kao npr. prava glasa ili pripojenja dijelova teritorija Sloveniji), a posebno se prati rad „Orlića" koje vide kao kršćansku konkurenciju liberalnim „Sokolicama".493 K^enski lispna svojim stranicama široko otvara prostor problematiziranju žen­ skog položaja u društvu. Ovdje se traže odgovori na pitanja za kakvo se društvo trebaju boriti žene ili tko se u suvremenom društvu emancipirao - muškarci ili žene?494 List pokazuje interes za događaje na domaćoj i svjetskoj ženskoj sceni te k222Lgodine šalj^oziy-ž@nskim_društvima da mu dostave podatke,495 nakon čega pokreće rubriku ,,Iz ženskog pokreta u kojoj objavljuje informacije o aktivnosti­ ma ženskih udruga, međunarodnih ženskih organizacija ili o uspjesima ženskog pokreta u drugim državama. Primjerice, nalazimo informacije o osnivanju Ženske stranke i Hrvatskog ženskog saveza, proslavi desetogodišnjice Narodnog ženskog saveza, radu nekih lokalnih ženskih udruženja i pojedinih akcija za pravo glasa.496 List se napokon sam aktivirao u idejama koje bi ih naročito zainteresirale, a jedan od većih događaja koju su organizirali bila je izložba rukotvorina čitateljica lista u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu 1929. godine.497 _____________ ______ - ^ g ena i svet < vHilpm je interesom pratio radJ^Ja rodnog 7.enskog_saveza Srba. Jd rv ata i Slovenaca) Napokon, aktivnost ovog saveza bila je u potpunosti u skladu s uniraricrii^U rtm i jiig r.c U w n<i|fr>m o r ijr n r a r jjo m lUra Posebnu pažnju OVe SU novine 491 492 493 494 „Ob prvem mejniku", Slovenka, 15. travnja 1919., br. 3-4:49-51. „Zapiski, Splošno žensko društvo v Ljubljani", Slovenka, 15. travnja 1919., br. 3-4:85. Ivica Neznan, „Orliće", Slovenka, 15. prosinca 1919., br. 7-12: 162. „Za kakvo se društvo moraju boriti žene!. Ženski list, srpanj 1925., br. 4: 19; „Žensko pitanje: Tko se emancipirao?" Ženski list, listopad 1925., br. 7: 27. 495 Ženski list, ožujak 1927., br. 11: 32. 496 „Mala Antanta", Ženski list, veljača 1926., br. 10: 6; „Ženska stranka", Ženski list, sr­ panj 1927., br. 3: 38; „Hrvatski ženski savez", Ženski list, prosinac 1928., br.12: 38; Ženski list, studeni 1929., br. 11: 12; „Susačko udruženje" Ženski list, studeni 1928., br. 11: 28; „Kolo sestara u Karlovcu", Ženski list, srpanj 1931-, br. 7: 32; „Ženski skup za pravo glasa", Ženski list, studeni 1927., br. 7: 30; „Ženski pokret", Ženski list, pro­ sinac 1927., br. 8: 34. itd. 497 Ovoj izložbi posvećen je čitav jedan broj Ženskog lista (lipanj 1929., br. 6). Više vidi: Vojinović, Forging the BubikopfNation, 150-152. 169 �NOVA ŽENA U N O V O J DRŽAVI posvetile raskolu koji rtocorh^kada su 1Q?6, frrnpilf konvervarivn^ udruge oformivši konkurentnu N arodnu žen<=kn 7ajt»dnin J lT tom je sukobu<^ena i svet angažirano stao na stranu Saveza, objavivši niz članaka u kojima traga za uzrokom raskola zbog čega je urednica lista završila na sudu i očito izgubila spor koji je pro­ tiv nje podignula M ara Trifković, člam caN arodne ženske zajednice.498 Žena i svet daje odrede.ni^rostor i Ženskom jjokretujte se u nekoliko članaka prati njihov rad ili stavovi.499 Nadalje, Žena i svet, a kasnije iZenskLsmk, zanimali su se za sudjelo­ vanje i uspjehe jugoslavenskih žena i udruga na m eđunarodnim skupovima.500 N o najviše prostora oba lista posvećuju lokalnim i nacionalnim (srpskim) udrugam a od kojih se ističe Kolo srpskih sestara. Veliki interes pri tom e se daje suradnji srp­ skih ženskih društava sa ženskim društvim a diljem zemlje ili širenju njihove ak­ tivnosti na ostale krajeve (osobito hrvatske gradove) te se svaka ovakva suradnja bilježi, a često i prati foto-materijalom.5 1 0 498 „Kriza na muški način", Žena i svet, 15. studenog 1926., br. 11: 5; „Savez i zajednica", Žena i svet, 15. prosinca 1926., br. 12: 6; „Okružnica, Narodnog ženskog saveza nje­ govim društvima", Žena i svet, 15. veljače 1927., br. 2: 5; „Kome je ćela za kapom?", Žena i svet, 15. ožujka 1927., br. 3: 5; „Ispravka g-đe Mare Trifković", 15. ožujka Žena i svet, 1927., br. 3: 6; „Predsednica Narodnog ženskog saveza optužuje", Žena i svet, 15. travnja 1927., br. 4: 5-6; „Je li mogućno izmirenje", Žena i svet, 15. svibnja 1927., br. 5: 5; „Tako je htela gospođa Mara Trifković", Žena i svet, 15. prosinca 1927., br. 12:5. 499 „Za pravo naše žene"; Žena i svet, 14. travnja 1926. br. 4: 12-13; „Skupština ženskog pokreta", Žena i svet, 15. siječnja 1928., br. 1: 6; Alojzija Štebi, „Za žensko pravo gla­ sa", Žena i svet, 15. studenog 1927., br.l 1: 6. 500 „Jedan naš uspeh", Žena i svet, 15. veljače 1926., br. 2: 12; „Naše žene u svetu", Žena i svet, 15. svibnja 1926., br. 5: 7-8; „Sastanak u Pragu", Žena i svet, 15. srpnja 1927., br. 7: 6; „Sufražetkinje na delu (utisci sa septembarskog Internacionalnog Ženskog saveza za pravo glasa u Ženevi)", Žena i svet, 15. listopada 1926., br. 10: 6-10; „Novi uspesi naših žena", Žena i svet, 15. ožujka 1928. br. 3: 6; „Dobro nam došli braćo i sestre iz svih slovenačkih zemalja", Žena i svet, lipanj 1930., br. 6: 1-2; „Sa interna­ cionalnog kongresa ženskog saveza", Žena i svet, srpanj 1930, br. 7: 7; „Uloga žene u bugarsko-jugoslavenskom zbliženju", Žena i svet, kolovoz 1934, br. 8:1; Marina Božić Spaić, „Uspeh na ćelom frontu: Nezvanično o Narodnom ženskom savezu", Ženski svet, veljača 1930., br. 2: 3; „Sveslavenski slet Sokola", Ženski svet, srpanj 1930., br. 7: 2; „Osmi kongres internacionalnog ženskog saveza", Ženski svet, srpanj 1930., br. 7: 3. itd. 501 „Beogradsko žensko društvo", Žena i svet, 15. ožujka 1926., br. 3: 5-6; „Privrednik za domaćice", Žena i svet, 15. travnja 1926., br. 4: 7; „Dobrotvorna zadruga Srpkinja u Sarajevu", Žena i svet, 15. svibnja 1926., br. 5: 8; „Zaslužne žene beogradskog žen­ skog društva", Žena i svet, 15. lipnja 1926., br. 6: 8-9, „Izložba beogradskog ženskog društva", Žena i svet, 15. lipnja 1926., br. 6: 9; „Pedesetpetogodišnjica Podružnice 170 �Politika ženskog tiska Za(E tw }c organizirano djelovanja ženp hiln nd krncijalnf važnosti. U prvom broju u listu se nabraja sedam točaka koje su predstavljale osnovne preduvjete stjecanja ženskih političkih prava. Ovdje se uz borbu protiv prostitucije, žensku solidarnost i međusobno opraštanje, razumno biranje zanimanja i pravilan odgoj, njegovanje b 'g 'je ^ » sporra te prihvaćanje modela postupnog dobivanja prava, našla i ideja o osnivanju ženske organizacije u koju bi ušle sve žene, pa se državna uprava na nju ne bi mogla oglušiti.502 Ipak, <jam lkr »opre ng-polra-mj*- interes zaliji, a od istaknutih imena fenske scene, u Hrvatskoj d rugejtta g e, objavljuju se relativno iscrpne informacije o razvoju ženskog pokreta fajfoljclro^ i Finskoj.5 Ova šutnja o ženskom djelovanju u Hrvatskoj može biti 503 2 0 posljedica nesnalaženja uredništva lista u događajima na ženskoj sceni, ali vjero­ jatno proizlazi i iz činjenice da su.urednici Evu percipirali kao glavnog pokretača ženskog pokreta u.H rv< fcll'rtj ^ j ' > dr a d in i U uvodnom članku prvog broja^Afcfc žen£ utvrđuju se četiri glavna cilja ovog lista: donositi članke iz područja vezanih za život žene, pružati praktične savjete ženama, objavljivati odgojno i zabavno štivo te pratiti, podupirati i pomagati cjelo­ kupan ženski rad. No, ovaj posljednji zadatak ostao je pomalo zapostavljen u prvim tjednima, pa i mjesecima izlaženja. Prve vijesti o radu ženskih udruga nalazimo tek u šestom broju gdje je objavljena vijest o osnivanju Kluba likovnih umjetnica.504 Nakon toga slijedi nekoliko sporadičnih vijesti o radu „Hrvatske žene“, čiji je član ženskog društva u Čačku", Žena i svet, 15. kolovoza 1926., br. 8: 9: „Što je uradilo Kolo srpskih sestara u Splitu", Žena i svet, 15. ožujka 1927, br. 3: 8; „Kragujevačko žensko društvo", Žena i svet, 15. travnja 1927., br. 4: 7; „„Uspešan rad Kola srpskih sestara u Karlovcu", Žena i svet, 15. ožujka 1928., br. 3: .6; „Godišnja skupština Kola srpskih sestara u u Beogradu", Žena i svet, lipanj 1930., br. 6: 7-8; „Skupština društva za zaštitu devojaka", Žena i svet, srpanj 1930., br. 7: 3; „ 'Srpska majka' u Nišu"; Žena i svet, kolovoz 1930., br. 8: 9; „Kolo srpskih sestara u Prijedoru", Žena i svet, siječanj 1931.,br. 1:4; „Jedna pohvalna akcija 'Srpske m a j k e Žena i svet, veljača 1931.,br. 2: 9; „Društvo 'Srpska majka' u Vel. Gradištu", Žena i svet, veljača 1934., br. 2: 4; „ Cvijeta Zuzorić'“, Ženski svet, siječanj 1930., br. 1: 5-6, „Drage sestre iz Hrvatske", Ženski svet, veljača 1930., br. 2: 2; „Izložba Jugoslavenskog narodnog blaga", Ženski svet, srpanj 1930., br. 7: 5 itd. 502 „Žena pobornica za jednaka prava obiju spolova", Eva, 5. siječnja 1928. br. 1: 1-2. 503 „Žensko pitanje u Poljskoj*, Eva, 30. siječnja 1928., br. 4: 2; Eva, 6. veljače 1928., br. 5: 2; Eva, 13. veljače 1928., br. 6: 2; „Ženski pokret u Finskoj", Eva, 13. veljače 1928., br. 6: 1; Eva, 5. ožujka 1928., br. 7-8: 2. 504 „Klub likovnih umjetnica", Naša žena, 2. ožujka 1935., br. 6: 5. 171 �NOVA ŽENA U NOVOJ DRŽAVI bila i Zdenka Smrekar, na podizanju spomenika don Frani Buliću,505 te relativno negativno konotiran članak o Udruženju sveučilištarki.506 Tek u 36. broju uredni­ ca objavljuje članak pod naslovom „Saradnja ženskih društava" u kojem naglašava važnost organiziranog djelovanja žena: ,,U današnjem vremenu ne bi smjelo biti žene, koja o tom e ne vodi brigu, i koja nije ušla u bilo koju žensku organizaciju, već prema svojim sklonostima. Iskustvo nas uči da se baš zajedničkim povezanim ^sitnim radom ostvaruju najbolji rezultati i polučuju najveći uspjesi."5075Članak za­ 8 0 vršava pozivom ženskim društvim a da uredništvu šalju prikaze svog rada, a prema nešto učestalijim obavijestima u sljedećim brojevima lista možemo zaključiti da se dio udruženja odazvao tom pozivu. Tako se u Našoj ženi pokreće nova rubri­ ka: „Iz života i rada žena" u kojoj su najučestalije informacije o radu „Hrvatske jLejje", ..Hrvatskog srca" i Katarina Zrindri", a m ogu se naći i povremeni podaci o radu KlubaJikoMlih-umjemica, Kola dprnagra, Z rndrng Karnlirkng prosvjetnog d fiiš t-v s D o n i z - ^ n ^ c p ^ j i n c l f r t g d n h m r v o m n g d m ŠM /3 n R j d o v o r n i d r u š tv a V flraž - dinskejdrvatke, Hrvatskog rimokatoličkog dohrorvornogg^pojjndt^gdnišrvn U Srijemu, D ruštvu hrvatskih književnira jrd Mjerna praktičnoj orijentiranosti lista i ideji promicanja hrvatskih interesa,Wasa ženajhskoro je iznijela i originalni pri­ jedlog organizacije ženske udruge kojaSTradila na spašavanju hrvatske privrede. Naime, oni pn-prtrnajn hrvatsku domaćicu kao značajan ekonomski faktor u lancu proizvodnje i potrošnje te predlažu da se žene organ iririj111 pahavriJctrenih-po1 rrpPŠritva Tako bi one od malih potrošača postale oHll,|X,1j1,o £>kror f t fom e ..tkoće v biiLtrgoya£ijko-UMlusmjalacrkeja4obadmaai_naŠ£4-zemlji-da-se_pmnećeu_odakIe da se n ab avljaj08 Iako autor ili autorica ovog članka nisu ozbiljno očekivali da bi se takva organizacija zaista mogla i osnovati, Naša žena je u sljedećim brojevima nastavila poticati čitateljice da promišljaju kod kojih trgovaca nabaviti potrebnu robu. Napokon, sasvim u skladu sa svojom aktivističkom stranom i praktičnim duhom, na kraju prve godine izlaženja Naša žena sama pokreće akciju pomoći Hrvatima, p osebice djeci iz južnih krajeva koje je te godine pogodila glad. Na taj način list koji je u prvim svojim danima pokazivao tek deklarativnu podršku žen­ skom organiziranom radu, sam postaje aktivni sudionik humanitarnih aktivnosti u zemlji. 505 „'Hrvatska žena' za spomenik don Frani Bulića",Naša žena, 9. ožujka 1935. br. 7: 6; „Društvo 'Hrvatska žena' u Osijeku, Naša žena, 23. ožujka 1935., br. 9: 5: „K otkriću spomenika Don Frani Buliću", Naša žena, 31. kolovoza 1935-, br. 32: 5. 506 „Udruženje Sveučilištarki", Naša žena, 27. travnja 1935., br. 14: 6. -507 Zdenka-Smrekar, „Saradnja ženskih društava", Naša žena, 28. rujna 1935., br. 36:1-2. 508 „Žena kao gospodarski faktor", Naša žena, 26. listopada 1935., br. 40: 2. 172 �Politika ženskog tiska B orba za p ravo g lasa Kada se spomene ženski p o k r e t n m^đu ratnom razdoblju, jedna od prvih asoci­ jacija je l^orba za pravo glasaj Naravno, niti jedan od navedenih listova nije ostao ravnodušan prema ovom pitanju i gotovo svi zauzimaju ^krivan i-p/vzirivan ctav prema ženskom stjecanju političkih prava. Pitanje ženskog prava glasa naročito je bilo zanimljivo lisggag« koji su izlazili-prije-doftošenja-Vidovdanskog ustava. Jugoslavenska zeri*, Ženska rnisao)i S ^ v e n k a ^ z z t u vrijeme kada je borba za žen­ sko pravo glasa Dila aktualnapolitička temaTa jedno se vrijeme čak vjerovalo da je vrlo ostvariva. No, njihova podrška ženskom pravu glasa i značaj koji su pridavali temi varirala je sukladno političkoj orijentaciji. Zofka Kveder Demetrović načelno je poticala ideju o pravu glasa za žene, ali u konkretnom slučaju Jugoslavije nastu­ pala je nešto opreznije. U početku je smatrala da se to pravo treba davatLu-£azama. s time da ono ide usporedno s edukacijom i osvješćivanjem žena. Time se nadove­ zala na-dgbičajeni strah lihrralada bi nagli ulazak ženejajpohtiku ojačaojDoziciju klenkalačaTlgak na kraju zaključuje: „ubrzo sam se otresla ovakvih maljušnih ob­ zira. Pa da budubirane u naš parlament i najreakcionarnije žene, još uvijek je bolje nego da ne sjedi u zastupstvu našem nijedna žena!1 ^ ^ S druge strane, za Ženski^ misaox\\a \h e nije bilo. Žene su zaslužile pravo glasa, to je onaj kompromis mode mosti koje su oni spremni učiniti i s ponosom ga ističu. Prate se ženski kongresi za pravo glasa, objavljuju re^ojucije, 4iskijsije, te tiskaju transkrjptu rasprave o ženskom pravu glasa u Narodnom predstavništvu.5 510 9 0 (Šlovenkg, se u više navrata založila za žensko pravo glasa, prateći skupove za pravo glasa ili objavljujući članke koji pokrivaju tu temu.511Pri tome je spojila svoju nacionalnu i k r š ć a n < k ii_ a rp n m f» n ra rijn ponosno ističući daje Slovenija „napredni­ ja" od ostalih dijelova nove države po ovom pitanju, ali i argumentirajući političke zahtjeve na temelju majčinskog poziva i „ženskih osobina". 509 Jugoslavenska žena, 1919: 55. 510 „Bilješke: Žensko pravo glasa kod općinskih i gradskih izbora", Ženska misao, 1. siječ­ nja 1920., br 2: 32; Augustin Juretić: „Zar i žene na političku arenu?", Ženska misao, 10. ožujka 1920., br. 3: 36-38; „Bilješke: Jugoslavenske žene za pravo glasa", Ženska misao, 10. ožujka 1920., br. 3: 46-47; „Pučka stranka za pravo glasa ženama", Ženska misao, 10. ožujka 1920., br. 3: 48; „Žensko biračko pravo i naše narodno predstavniš­ tvo", Ženska misao, 15. srpnja 1920., br. 5-6:65-72; „Bilješke: Hrvatska pučka stranka i žensko pravo glasa", Ženska misao, 15. srpnja 1920., br. 5-6: 88. O ovim raspravama vidi i Englesfeld, Prvi parlament Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca. 511 „Velik shod za žensko volilno pravico", Slovenka, 15. travnja 1919., br. 3-4: 83; Ivica Neznan, „Ali spada ženska v politiko?", Slovenka, 15. lipnja 1919., br. 5-6: 91-94; „Strnimo svoje vrste!", Slovenka, 15. lipnja 1919., br. 5-6: 89-91. 173 �NOVA ŽENA U NOVOJ DRŽAVI Eva je svoj glavni cilj posvetila upravo političkom pravu žene te je sebe smatrala predvodnikom budućih akcija na tom polju. JNašažena izlazi u rjfy ^< jfif;rrP cr> inom^ kada se politička atmosfera hitno ^ momijenila. O na se načelno zalaže za izborno pravo, ali ipak sa nešto manje žara. -šoiatra da ključ ženskog položaja u društvu nije u prom jeni njenog, političkog pra­ va, već društva kao cjeline, posebice u pogledu v alo rizira n ji^ en sk o g T ^ r Više se pozornosti ovom problemu posvećuje tek u trenutku kada je ]9^TgnH inp izborni 7alrniw>per hir> p r ^ m er revizije. Tada zaključuju: „Stojadinović ima dva zadat­ ka. D a smiri duhove i da demokratizira zemlju. O pet je na tapeti izborni zakon. To je mom enat kada mi kao žensko glasilo m oramo istupiti za ostvarenje ženskog aktivnog i pasivnog prava glasa s punom sigurnošću, da govorimo iz duše čitavog ženskog svijeta u našoj Kraljevini."512 ( Ilustrirani listovi ^-edom zauzimaju pozitivan stav prem a ženskom pravu glasa,513 ali nam oni kroz sustav anketa i dopisništva sa čitateljstvom daju uvid u mišljenje sdruge-strane, koje nije nužno bilo na istoj valnoj duljini kao časopis. Tako npr.yŽ?na i svet u brojnim člancima propagira i promiče ideju o političkim pravima za žene, no kada su 1926_godine proveli anketu o tom pitanju odgovori nisu bili toliko jedinstveni. Baš naprotiv! Pokazalo se da anketa nije izazvala veliko zanimanje, a rijetki odgovori bili su negativni ili ravnodušni. Žensko pravo glasa smatralo se marginalnim u odnosu na ostale probleme s kojima su se žene susreta­ le. „Rano nam je plivati u političke vode jer imamo mnogo da spasimo iz mutne vode", ustvrdila je jedna čitateljica. Druga je istaknula da je žena prvenstveno majka.i supruga, a tek se jedna učiteljica pobunila protiv ovog tijeka rasprave.514 G o ­ dinu dana kasnije nalazimo tekst koji prepričava događaj iz vlaka u kojem su dvije žene dijametralno suprotnih pozicija raspravljale o ženskom pravu glasa. Raspravu je okončao do tada šutljiv suputnik sa zaključkom da se žene trebaju brinuti d a jis reće muškarce, a onda če svi biti sretni.515 Zanimljivo je da je ista anketa godinu dana kasnije provedena u Ženskom listu gdje je pobudila znatno više interesa, a odgovori su bili više naklonjeni stavu da žene trebaju dobiti pravo glasa. Čitateljice smatraju da bi stjecanje prava glasa donijelo dobrobit ženama, ali i društvu koje bi 512 „Žensko pravo glasa", Naša žena, 24. kolovoza 1935., br. 31: 1-2. 513 „Ženski skup za pravo glasa", Ženski list, studeni 1927., br. 7: 30; „Borba francuskinja za općinske izbore", Ženski list, travanj 1936., br. 4: 36; „Ženski pokret za prava naše žene", Žena i svet, 15. ožujka 1926., br. 3: 9; „Za prava naše žene", Žena i svet, 15. travnja 1926., br. 4:12; „Žensko pitanje", Žena i svet, 15. rujna 1927., br. 9:9; Alojzija Štebi, „Za žensko pravo glasa", Žena i svet, 15. studeni 1927., br. 11: 6. 514 „Naša anketa i pravo glasa", Žena i svet, 15. srpnja 1926., br. 7: 7; Žena i svet, 15. listopada 1926., br. 10: 8• Žena i svet, 15. studenog, br. 11: 9. , 515 „Koja ima pravo?", Žena i svet, 15. listopada 1927., br. 10: 11. 174 �Politika ženskog tiska postalo plemenitije. Neke izjavljuju da one načelno jesu za pravo glasa, ali se boje reakcije supruga*Jruge odbacuju ideju univerzalnog prava glasa jer ne žele da ih se stavlja u isti rang sa čobanicarpirNa kraju ankete progovara i sama urednica šaljivo zaključujući da bi parlament s ošišanim kosama izgledao bolje nego današnji u ko­ jem sjede ošišane muške pameti.516 ^ P o lo žaj ž e n e u d ru štvu ^ ~ ^ Vv^ v froložaLžene u društvu] budio je interes svih proučavanih listova. Pri tome su se nametala i ispreplitala dva otvorena pitanja: međusobni odnosi žena te odnosi žena_i_muškarca. & ienskim ilustriranim časopisima ponekad se javljaju tekstovi koji propituju intimnu dinamiku ženskog prijateljstva, istražuju mogu li žene biti međusobno prijateljice, s kim se najradije druže ili se čitateljice potiče da zajed­ no provode vrijeme.517 Uz to, problematizira se odnos domaćice i zaposlene žene. Ženski listovi na više ili manje ozbiljan način otvaraju diskusiju o tome koja žena više pridonosi društvu, koja je više opterećena, na koji način uspostaviti ravnotežu među različitim ulogama žene i kako se to u konačnici odražava na položaj žene u društvu. Jedna od najpopularnijih anketa („konkursa") Žene i sveta glasila je: „Koji vam se poziv za žene najviše sviđa? Za koji će poziv naše čitateljke najviše glasati? Da li treba ženu koja ostaje na dgmu, gaji svoj porod i vodi kuću, ženu majkuj. domaći­ cu* smatrati za ženu radilicu?"518 Pristiglo je ukupno 29 odgovora pri čemu je 14 čitateljica izjavilo da im se najviše sviđa poziv domaćice, majke-domaćice ili majke, a čak 26 je smatralo da će većina čitateljica odgovoriti da žena treba biti domaćica, majka-domaćica ili jednostavno majka. Većina čitateljica (26) smatra da majka-domaćica jest „radilica!*519No, istovremeno možemo pratiti kako se domaćice susreću s novim-starim predrasudama u kojima se njihov posao od strane muškaraca, ali i 516 Ženski list, veljača 1927., br. 10:29-31; Ženski list, ožujak 1927., br. 11:29; Ženski list, travanj 1927., br. 12: 24-25. 517 „Što mislite o ženama kao prijateljicama", Ženski list, svibanj 1926., br. 2:31 -32;“Drugovanje žena", Ženski list, travanj 1930: 1; „Postoji li pravo prijateljstvo žena", Žena i svet, srpanj 1930., br. 7: 10. 518 „Prvi konkurs žene 'Žene i sveta'", Žena i svet, 15. kolovoza 1927., br. 8: 6. 519 Relativno popularno je bilo zanimanje učiteljice (6), žene majke koja uz to ima poziv (3), umjetnice ili književnice (3). Jedna je čitateljica izjavila da je najpoželjniji poziv biti „žena poštena", druga je izjavila da je svaki poziv dobar ako ga žena savjesno radi, a jedna se opredijelila za ženu koja je borac za ženska prava. Žena i svet, 15- listopada 1927., br. 10: 10; Žena i svet 15. studenog 1927., br. 11: 10; Žena i svet, 15. prosinca 1927., br. 12: 10-11; Žena i svet, 15. siječnja 1928., br. 1: 10-11. 175 �NOVA ŽENA U NOVOJ DRŽAVI zaposlenih |ena ocjenjuje kao lakši i manje vrijedan.520 Na istom tragu kućanica u Ženskom listu smatra da je domaćicama trže-nego rndnirnma jer su podcijenjene i ne mogu dati otkaz.5 1 Zaposlene žene su pak suočene s nizom zakonskih prepreka 2 u najpredgvajtfti, v ^ n o v |žju jijih p y o g rada i usklađivanju pnvatnih* i poslovnih obaveza. Stoga je dvojna uloga žena bila neiscrpna tema polemika u žensfem ča­ sopisima.522 Položaj žena u odnosu na muškarce u principu se svodio na pitanja pravne pri­ rode. Ženski časopisi otvarali su prostor raspravama o pravnoj neravnopravnosti žene u društvu. U Jugoslavenskoj ženi, Slovenki i Ž en i i svetu objavljuju se članci u kojima se traži pravo žene na raspolaganje svojom imovinom i samoopredjeljenje bez muževa odobrenja, ukidanje tutorstva punoljetnim ženama, ravnopravno na­ sljeđivanje, otvaranje svih struka ženama, jednake plaće za jednak rad, obavezna osnovna nastava i za žene, skraćeno radno vrijeme, plaćeni porodiljni (i to mjesec pred porodom i mjesec po porodu), organizacija usluge obavljanja kućanskih po­ slova, ukidanje zakona o neistraživanju oca vanbračnog djeteta, pravo na zadržava­ nje državljanstva u slučaju udaje za stranca i pravo glasa.523 Ženska misao, Ženski list i Slovenka osvrtali su se na pitanja neravnopravnog položaja zaposlenih žena, osobito učiteljica. Protestiralo se zbog nemogućnosti učiteljica da napreduju i zauzmu neka rukovodeća mjesta u školi sa svim pravi­ ma i dužnostima koje nose, zbog projekta zakona koji je najavio zabranu udaje učiteljicama, zbog ukidanja dodatka na skupoću državnim službenicama udanim za državne službenike i zbog neravnopravnog položaja službenica zaposlenih u bankama, a pozdravljali su se propisi kojima se ujednačuju plaće profesora i profe­ sorica u Srbiji.524 Kritika pravne nejednakosti bračnih partnera također često do520 Npr. „Da li je lakši posao u birou ili domaćinstvu?", Žena i svet, srpanj 1930., br. 7: 11- 12; 521 Ženski list, svibanj 1926., br. 2: 30. 522 Više o tome vidi: Vujnović, Forgingthe BubikopfNation, 135-152. 523 Zorka Kasnar, „Hitni poslovi“Jugoslavenska žena, 1919.: 49-56; „Rad Jugoslavenskih žena: Žene i državljansko pravo",Jugoslavenska žena, 1919.: 157-168; Mileva Milojević, „Današnji položaj žene u d ru štv u Jugoslavenska žena, 1919.: 175-182; Angela Piskernik, „Poklici in materinstvo", Slovenka, 15. prosinca 1919., br. 7-12: 121-123; „Žena i ravnopravnost", Žena i svet, 15. studenog 1927., br. 11: 7; „Položaj naše žene u novom projektu građanskog zakona"; Žena i svet, 15. ožujka 1928., br. 3:7. 524 „Bilješke: Izjednačenje pred zakonom", Ženska misao, 15. srpnja 1920., br. 5-6: 8788; „Tražimo zaštitu svojih prava" Ženska misao, siječanj 1921., br. 7-10: 109-111; „Tražimo zaštitu svojih prava", Ženska misao, lipanj 1921., br. 1-2: 8-10; „Učiteljici zakonom određen muž", Ženski list, lipanj 1928., br. 6, str.26; „Za žensko enakopravnost v bančni službi", Slovenka, 15. travnja 1919., br. 3-4: .85. 176 �Politika ženskog tiska laži do izražaja. U jugoslavenskoj ženici Ženskoj misi),(Ženi i svetih i Ženskom listu izlaze članci koji se bave neujednačenim i neravnopravnjrrTdbiteljskim pravom, a naročito je bilo osjetljivo pitanje ostavljene žene. Tako je u Ženskom listu pismo žene koja je nakon 26 godina braka ostavljena s malim djetetom i bez sredstava za život otvorilo raspravu o pravnom položaju žena u društvu,525 a tfaša žena u nešto veselijem tonu objavljuje „životnu priču" u kojoj žena uspijeva lukavstvom prebro­ diti nezaštićenu ekonomsku i pravnu poziciju u kojoj se našla nakon razvoda braka te prevariti muža da joj da dio imovine.526 No, kritika se ne zaustavlja uvijek na pravnim aspektima i povremeno se otva­ ra rasprava o licemjerstvu odnosa muškaraca prema ženama. Opisujući zabavu ^ provincijske elite na kojoj nije manjkalo zdravica i kićenih komplimenata u čast ženskom rodu, autorica članka u Ženskoj misli prisjeća se svih prepreka na koje je naišla kao žena koja se sama uzdržavala i samostalno kročila kroz život. Zaklju­ čuje da je žena svakodnevno obasipana trivijalnim kavalirskim ljubaznostima, ali da u realnim životnim situacijama od muškaraca može očekivati samo prepreke i poruge.527 M oral i n em o ral Pitanje morala, nemorala i dvostrukog morala često je zaokupljalo pažnju, kako autora i autorica tekstova, tako i čitateljstva. Pri tome se govor o moralu ili žen­ skom poštenju najčešće referirao na njihovo seksualno ponašanje. U Ž eni i svetu tijekom 1926. godine izlazila je kolumna „O palima“ u kojoj Zorka Jovanović opisuje tragične sudbine djevojaka na koje je naišla radeći za društvo „Zaštita devojaka"528 u Beogradu. One su mahom kradljivice, lažljivih, skitnice, ali njihov najdublji „pad“ označava upravo-gubi rak nrviaesti^često mi­ jenjanje seksualnih parrnfra ili prnsrjtnrija Takn se navodi primjer dviju sestra koje su uhvaćene u krađi i skitnji. One objašnjavaju da ekonomski ovise o nasil­ nom polubratu koji ih neprestano pokušava seksualno napastovati. Tjedan dana kasnije ista djevojka dolazi s informacijom o svom ^ n ^ n n m padm .Svršeno je. upropastio me!*529 U sljedećim nastavcima Zorka Jovanović opisuje razne slučajeve disfunkcionalnih obitelji koje redovito razaraju nasilni, pijani ili odsutni očevi i/ili 525 Ženski list, veljača 1927., br. 10: 25526 S.P, „Lukavost žene. Povodom jednog istinitog događaja", Naša žena, 23. ožujka 1935: br. 9:1-3. 527 S. Dubovačka, „U društvu", Ženska misao, 1. siječnja 1920., br. 2: 23-27. 528 „Društvo „Zaštiita devojaka" je 1924. godine izraslo iz „Sekcije za zaštitu napuštene ženske dece", a cilj mu je moralno, fizički i materijalno zaštiti nezbrinutu žensku mla­ dež, od 7-21 god.... „O 'palima'", Žena i svet, 15. ožujka 1926., br. 3: 8 529 „O 'palima'", Žena i svet, 15. ožujka 1926., br. 3: 8. 177 �NOVA ŽENA U NOVOJ DRŽAVI promiskuitetne ili pasivne majke. Smatra daje društvo samo krivo za krizu morala s kojom se suočava: „Tu mislim na rat. Posledice mu znamo. Deca nam se rađaju i rastu na poljuljanim porodičnim temeljima"5305 1 3 fl-Ćp^je ostavio duboke posljedice na poratno društvo. Odvojenost, nestašice htgne, gladi socijalnifuoblemi uzdrmali su^tabilo^st U cohei^ ^ p o­ većali stopu kriminala i nasilja_u društvu. Ponovno objedinjavanje obitelji donosi­ lo je nove trzavice, porast-nasilja, ali i spolnih-boksti. Stoga je ideja da je rat glavni generator moralnih problema poratnog društva prisutna u većini proučavanih novina.,/Ženski Snijet - ne znam u kojem broju - preporučio je ženama, da bez okolišanja pitaju svoje muževe, povratiše se sa bojišta: Jesi li zdrav? Na žalost to isto moraju danas i muškarci da pitaju svoje žene", zaključuje Marjan Sert Erdevik govoreći o padu-moralarkecUeoskih žena \ijugoslavenskofženi}n Lujo Thaller ne­ koliko brojeva kasnije smatrao je daje problemjeđnako prisutan i u boljim obitelji­ ma: „Ako je pred rat bilo i „boljih" djevojaka, koje su se podavale uživanju, ipak se moglo govoriti o izuzecima, danas se toliko naših mladih djevojaka, inteligentnijih djevojaka podaje, i čak nameće muškarcima, da to mora svakog ozbilinogjčovj^ka zabrinuti.532 Govoreći o krizi braka-u suvremenom društvu autor u ženskom !i$w zaključuje daje tat sve „prodrmag": „moćne države, ogromne svjetske snage - ljud­ ski moral, poštenje, shvaćanje života".533 U Našoj ženi izašao je tekst Jagode Truhelke o moralnim i drugim izazovima koje je rat stavio pred muslimansku ženu.534 Drugi krivac za „nemoralno" ponašanje je modernost i „nova ženskost". Jed­ na se autorica Naše zg«gjohunila protiv koketiranja sa ženskom seksualnošću od strane ipr^lplcmallH ^sfalickane" obrazovaneženek ršeetikusvogzvanja, vjerovala je i naglasila da sehičireljica ne bi smjela oblačiti kao dama iz polusvijet^, a štujem tica se ne bi smjela ponašati kao damalz bara.535 Stanovita .Nikoleta u Ž eni i svetu ističe da je u novom društvu .(^nepristojnost? sveprisutna. Ona se nalazi u modi, kinu, plesu, „čaršiji", „štampi," a jedino je književnost ostala netaknuta.536 Druga čitateljica ovog časopisa piše pismo naslovljeno „Moda je izvor mnogih grehova" u kojem poziva „suvremenu ženu" da ne zaboravi na „svoje žensko dostojanstvo".537 530 „O 'palima'", Žena i svet, 15. svibnja 1926., br. 5: 14. 531 Marjan Šert Erdevik, „Moral na selu", Jugoslavenska žena, 1919.: 78-80. 532 Lujo Thaller: „Primjedbe o seksualnom odgoju i životu naše ženske mladeži",Jugosla­ venska žena, 1919.: 80-84. 533 „Kriza braka", Ženski list, ožujak 1929., br. 3: 10 534 Jagoda Truhelka, „Naša muslimanska žena", Naša žena, 20. siječnja 1935., br. 1: 3. 535 „Žena i njega tijela", Naša Žena, 27. srpnja 1935., br. 27: 1-2. 536 Nikoleta, „O nepristojnostima", Žena i svet, 15. ožujka 1927., br. 3:9. 537 „Naši dopisi", Žena i svet, lipanj 1930., br. 6: 15-16. 178 �Politika ženskog tiska S druge strane, u istom listu problematizira se licemjerstvo institucija koje osuđuju promjene u ženskom stilu oblačenja.538 Dvostruka mjerila muške i ženske seksualnosti česta su tema rasprava u ovim novinama<^z& ženajtioz navodno istinitu priču o učiteljici Juranićevoj problema­ tizira dvostruki moral i nezaštićenost položaja samostalne žene u patrijarhalnom društvu. Učiteljica Juranićeva ulazi u ljubavnu vezu prvo s lokalnim liječnikom, a onda s činovnikom. Prvi je ostavlja zbog bogatije prilike, a drugi je nakon svađe lažno optužuje za propuste na poslu, te ona biva premještena u zaselak. Autorica priče značajno naglašava da je učiteljica na kraju oštećena zbog svog ponašanja, dok nemoralnost obojice muškaraca nije sankcionirana.539 Vera B. Tanezić u Ju­ goslavenskoj ženi zaključuje da su žene, osobito neudane žene, po pitanju dvojne moralnosti u neravnopravnom položaju prema muškarcima.540 S njom se složio autor ili autorica viEvejvt&zci da se od žena očekuje da čuvaju nevinost, a od muš­ karaca upravo suprotno: „Zar se ne smatra danas porugom, ako se slučajno među tisućama nadje jedan muškarac, koji je isto tako živio, kao njegova sudjenica?“ Dvostruka mjerila prelaze granice osude društva i primjenjuju ih i organi javnog reda: „Naiđe li javni sigurnosni organ na ljubavni sastanak, tada muškarca samo legitimira i time je s njim apsolvirao, dok ženu odvede na redarstvo, gdje bude sa prostitutkam a zatvorena i u slučaju bolesti predana u bolnicu!'5 1 4 No, prijedlozi rješenja problema nisu bili jednoglasni. Za Veru B. Tanezić žensko usvajanje slobodne seksualnosti bilo je jednako tako neprihvatljivo „jer seksualni nemoral [...] utiče [...] naročito kod žena - na celokupni razvoj njiho­ ve ličnosti." Stoga ona jedini izlaz vidi u uzajamnom odricanju od seksualnosti za opće dobro.542 Uredništvo Eve rješenje svih problema vidi u putu žena na pozicije političke moći. Angela Piskrenik u Slovenki smatra da je korijen problema nerav­ nopravnost tena i muškaraca u pbiteliskom zakoniku.543 Lujo Thaller u Jugoslaveneskoj ženi, smatra da je izvor problema činjenica da su seksualna pitanja tabu u društvu i da se o njima uopće ne govori. „Kod nas se s jedne strane razvija sve veća pruderija, sve se više službeno drži, kao da djevojka ne zna, da je djevojka, dok s druge strane sve veći dio tih istih prividno neiskusnih djevojaka baca u ralje 538 „Oblačite se pristojno", Žena i svet, 15. lipnja 1926., br. 6: 21; „Krstaški rat protiv kratke suknje", Žena i svet, 15- siječnja 1927., br. 1:13. 539 „Učiteljica Juranićeva", Naša žena, 30. ožujka 1935., br.10: 2-3; Naža žena, 6. travnja 1935., br. 11:2-4. 540 Vera B. Tanezićeva, „Žena i seksualno pitanje",Jugoslavenska žena, 1919.: 28-32. 541 „Žena pobornica za jednaka prava obiju spolova", Eva, 5. siječnja 1928., br. 1: 1-2. 542 Vera B. Tanezićeva, „Žena i seksualno pitanje", Jugoslavenska žena, 1919.: 28-32. 543 Angela Piskernik, „Dvojna morala drica", Slovenka, 15. prosinca 1919., br. 7-12:126127. Uredništvo se ogradilo od njezinih stavova. 179 �NOVA ŽENA U NOVOJ DRŽAVI prodavanja svoga tijela i u ralje slobodne, recite: divlje ljubavi."544 Naša žena kroz priču o moralnom padu lijepe Manjuše implicitno naglašava da je za loše ponaša­ nje djevojaka kriv preblagi odgojjijihovih majki.545 No, za njih pitanje moralnosti žena nije izdvojeno društveno pitanje i ono će se riješiti u sklopu odgoja kojemu će biti cilj izgradnja čvrste i samostalne osobe. „Što dakle može biti i arUl’ 6r ji3 g 7 > ^> Konačno jedino to da u svome gojeniku izgradimo takvog čovjeka, koji na podra­ žaje svijeta ne će odgovarati samo instinktivno kao dijete ili životinja, nego kod kojega će podražaj biti podvrgnut intervalu razmišljanja i prosuđivanja, te da pri tom poslu pobjeđuju uvijek oni motivi, koji su čovjeka najdostojniji."546 Ukoliko se ženaodgoji po ovim principima neće pokleknuti pred moralnim izazovimamvremenog svijet^: „Kulturna će žena potražiti i naći svoju ličnu crtu, kad je našla u puhoj'rnjeri seoe. Prema tome će onda biti uređena i njena vanjština čitavoj svojoj biti i prirodi!"547 Zanimljiva rješenja ponudila je diskusija o seksualnom moralu žena koja se razvila u poratnim godinama na stranicama Jugoslavenske žene u kojem se sama definicija seksualnog morala dovela u pitanje. Diskusiju je potaknuogrovokatj^ni članak u kojem sV S. Andrejeypa pita treba li(suvremena žen^ biti fgksualno neak^ tivna? Naglasivši da pojmove ..moral" i ..pad" smatra staromodnima, ona izjavljuje da jelženska seksualnos)| i težnja majčinstvi|prirodna potreba svake žene, udane ili neudane. Društveni pritisak na odricanje od seksualnosti izvan braka smatra licemjernim jer usidjelice, iako nevine, na kraju bivaju ismijane od strane društva i životare bez većeg uglgda i-ma ći D riišrvo bi, dakle, trebalo odbaciti stare predra­ sude i prihvatiti ideji(samohrane majke)Napokon, sam pojam moralnosti trebalo bi redefiniratič^e li tonemoral, akožena zdrava, obrazovana, marljiva, jake volje, očeličena životnom borbom i unutarnjom, naiđe na obrazovanog muškarca, kojim ne vladaju strasti nego i opet njegova volja i nastojanje za skladom psihičkih i fizič­ kih potreba, i kad se ovakvi ljudi združe kao prijatelji, a ipak kao muško i žensko biće, je li to onda n e m o r a l548 Moral ne bi trebao proizlaziti iz odricanja od samog seksualnog čina, nego iz uspostave kontrole nad njim, iz prevladavanja razuma nad strašću i emocijama. Žena bi trebala imati pravo - ne pokleknuti svojoj putenosti - nego svjesno odlučiti ući u seksualne odnose s jednako tako razumnim, odraslim muškarcem. Seksualnost se pokušava povući iz sfere biologije i dovesti na nivo slo­ bodne odluke i slobode individue da upravlja vlastitim tijelom. Pri tome žena po­ 544 Lujo Thaller, „Primjedbe o seksualnom odgoju i životu naše ženske mladeži",Jugosla­ venska žena, 1919.: 80-84. 545 „Portreti: Manjuša", Naša žena, 8. lipnja 1935., br. 20: 2-4.. 546 „Smisao uzgoja”, Naša žena, 1. lipnja 1935., br. 19: 1-2.. 547 „Lična crta", Naša žena, 16. ožujka 1935., br. 8: 6. 548 S. Andrejevna, „O moralu i nemoralu",Jugoslavenska žena, 1919.: 32-34. 180 �Politika ženskog tiska staje ravnopravni partner muškarcu što se podtcrtava dodjeljivanjem ženi upravo onih atributa koje su do tada bile vezane za muškost: razumnost, neovisnost, slo­ boda, samokontrola. Opis u kojem žena u seksualnom činu nije niti zavedena, niti biće izgubljeno u kovitlacu strasti i emocija, već osoba koja kontrolira i - što je još važnije - sama odlučuje o vlastitom tijelu bio je izrazito revolucionaran za tadašnju hrvatsku sredinu, te se od njega ogradilo i samo uredništvo. Ipak, sudeći po objav­ ljenim komentarima tekst je podigao dosta prašine medu čitateljima i čitateljicama lista. Nekoliko brojeva kasnije Blanka Maliak iz Iloka napisala je: „Mnogo se o tim člancima kod nas razgovaralo, a osječka Narodna obrana je priopćila povodom ovih članaka nekoliko feljtona!' No, ona snažno ustaje protiv stavova S. Andrejevne smatrajući da mlade djevojke dovode u zabludu. Govoreći iz osobnog iskustva, osobito za vrijeme svoga namještenja u okupiranoj Srbiji, ona iznosi mišljenje da žene još uvijek žive u muškom svijetu u kojem su njihova tijela često puki objekt muške požude. Posrnule ili oskrvljene žene ostaju na vjetrometini muške volje bez ikakve pomoći ili zaštite u društvu. Stoga je čuvanje vlastite reputacije i ćudore­ đa jedini bedem i obrana žene te poručuje: „moramo biti moralne, pretjerano moralne ako hoćemo izbjeći strašnom poniženju."549 Zanimljivo je da oba stava, iako naizgled oprečna, u biti izražavaju istu potrebu: uspostave kontrole žene nad vlastitim tijelom. No, dok S. Andrejevna ocrtava koncept u kojem seksualnost označuje kao rodno neutralan pojam u kojem jednako sudjeluju i muškarac i žena, Blanka Maliak naglašava da u realnosti žena gubi kontrolu u trenutku kada postaje sudionik seksualnog čina. Treba naglasiti da se ova razina slobode razgovora o sek­ sualnom ponašanju žena vrlo rijetka, osobito za listove koji su izlazili netom nakon rata. Za autorice novina katoličke orijentacije kao Ženska misao i Slovenka nema spora oko toga treba li žena biti seksualno moralna. Prema njima, postoje samo dva prihvadjiva ženska identiteta: supruga i majka ili djevica. Ženska moralnost se niti ne problematizira smatrajući da je naklonost prema religioznosti, pa tako i moral­ nosti, jedna od prirodnih ženskih osobina koju treba njegovati i očuvati.550 Naša žena također moralnost žena smatra jednim od bitnih zaloga na oltaru domovine. Žena ima ulogu čuvanja vjere, tradicije i moralnosti naroda te se zaključuje: „Nema blagostanja u obitelji bez razumne i štedljive žene. Nema valjane djece bez razbori­ te i brižne majke! Prema tome nema valjanog i ekonomski dobro stojećeg društva i naroda bez razboritih, štedljivih i moralnih majki!*5 1 5 549 Blanka Maliak, „Žena poniženau,Jugoslavenska žena, 1919.: 144-149. 550 Sofija Brajša, „Žensko pitanje", Ženska misao, 1. siječnja 1920., br, 2: 20-23 i.Ženska misao, siječanj 1921., br. 7-10: 96-97; Ljubimir Maraković, „Kult nakaznosti u mo­ demom društvu", Ženska misao, 15. srpnja 1920. br. 5-6: 76-77; Ivica Neznan, „Zakaj je ženska pobožnjejša od moškega?", Slovenka, 15. prosinca 1919., br. 7-12: 123-126. 551 „Jedan ekonomski članak", Naša žena, 28. prosinca 1935., br. 49:2-3. 181 �NOVA ŽENA U NOVOJ DRŽAVI Krajnje točke rasprave o moralu i nem oralu predstavljali su članci posvećeni problemu prostitucije koja je s jedne strane predstavljala ekstremni otklon od ide­ alizirane suzdržane ženske seksualnosti, ali je istovremeno otvarala pitanje druš­ tvene odgovornosti za njihov odabir životnog puta. Prostitutke su simbolizirale poniženje i degradaciju žena na puku razinu biologije ili još gore - robu. Članak iz feljtona „O palima" koji je prenosio priču o prostitutkam a, izašao je pod naslovom „Živi mrtvaci".552 S druge strane, rasprave o prostituciji dekodirale su licemjerje društva u odnosu na položaj žena i otvarale pitanja izbora, mogućnosti i sankcija. Pozornost koju su svi listovi posvećivali moralnosti žena otvara potrebu potra­ ge za uzrocima ove-preokupacije. Što je za ženu u prvoj polovici dvadesetog sto­ ljeća značila n(oralnosy i držanje pravila(cudor^đa f l zašto je poziv S. Andrejevne za redefinira njem pojma moralnog ponašanja naišao na negodovanje i nerazumijevanje ne samo\javnosti^nego i pripadnic^ lib eraln i orijentiranog dijela ženskog j>qkrpra ? D io odgovora možda pruža analiza Leonor DovidofEo uzrocima rodne bipolarizacije društva tijekom 19.^stoljeća pri čemu se „ženskost^ identificira sa starim sustavom (one su praznovjerne, ali a .(giuškosff preuzima identitet oovftg društva (racio n a ln jjju d i koji sudjeluju nem oralnom novom .svijetu). Mitologija ispletena oko ,|prirodnem oralnosti žejta? imala je dvo­ jake posljedice na njihov položaj. S jedne strane, ona predstavlja okov, obavezu i mehanizam kontrole |nad ženskom tjelesnošću i djelovanjem, ali istovremeno im osigurava status i priznaje doprinos žena suvremenom društvu što je u konačnici čini glavnim osloncem u borbi „iznutra" za poboljšanje položaja žena. Uvjerenje da je žena p»™ dnn mm-alnij? r>rl.miičl-arr fl se iskoristiti u njezinu korist jer iz toga slijedi da će žena neminr>Ynr> hiri hr>|ji mrlit-^lj, bolja odgojiteljica, da je neophodna za^očuvanje narodne i nacionalne tradicije, a pripuštanje m oralnih i miroljubivih žena u političku arenu moglo bi doprinijeti pacifističkom rješavanju problema. B rak Brak je bio jedini prihvatljivi put društvenog ostvarivanja za žene. Alternative koje su koegzistirale u smislu samostalnih zaposlenih žena, žena koje su prakticirale slo­ bodnu ljubav ili „usidjelica-djevica" neminovno su dovodile do još veće društvene marginalizacije i ostavljale svoje protagonistice u situacijama u kojima su lišene društvenog ugleda ili barem bilo kakve društvene moći. Stoga je kriza instituci­ je braka koja se već polako počela manifestirati na početku dvadesetog stoljeća najviše ugrožavala upravo poziciju žena. Rat, mogućnost razvoda, brak iz ljubavi, 552 Žena i svet, 15. rujna 1926., br. 9: 21 182 �Politika ženskog tiska koncept seksualne slobode narušili su tradicionalnu poziciju braka u društvu i nove generacije suočile s brojnim problemima. Brak je bio neiscrpna tema ženskih listova i časopisa, ali i tema koja je očito budila interes čitateljica. List Žena i svet u jednoj od svojih prvih anketa pozvao je svoje čitateljice i čitatelje da odgovore na pitanje „Što mislite o današnjim brakovima?"553 Dobiven je niz vrlo raznolikih i često pesimističkih odgovora koji su govorili o pitanju miraza, braku iz ljubavi, braka iz interesa, slobode žene u bra­ ku, vjernosti u braku (osobito muške), budućnosti braka kao institucije, specifič­ nosti braka među umjetnicima itd.554 S druge strane, kada su Ženski list 1927. go­ dine555 i Žena i svet 1930. godine556 upitali svoje čitateljice kaju li se što su se udale i da li bi se rado udale, pozitivni i negativni odgovori pristizali su u podjednakom broju. Nezadovoljne žene često su isticale promjene ponašanja svoga muža nakon povratka iz rata, osjećaj da ih se tretira kao svojinu, gubitak djeteta, a jedna se žali daje nesretna jer sama ima „nevaljali temperament!*557Neudane čitateljice različito odgovaraju o perspektivi braka, neke mu se raduju očekujući da će tako pronaći ljubav, prijateljstvo i zaštitu, druge ga odbacuju smatrajući da se od mladića ne može očekivati iskrene osjećaje, treće pragmatično zaključuju daje to jedina opcija ženske sudbine, pa kad se već moraju udati gledat će da se udaju „što bolje!*558 Način na koji će se list suočiti s krizom i rješenja koja će ponuditi ovisi o vre­ menu izlaženja i programskoj orijentaciji. Jugoslavenska žena objavljuje članak koji ustvrđuje da je glavni problem u činjenici da je brak jedini prostor u kojem žena može ostvariti svoju egzistenciju.559 Za razliku od toga Ženska misao i Slo­ venka uzroke krize vide u novoj pojavi nestalnosti bračne zajednice, te ističu da je opstojnost braka u interesu zajednice te je žena dužna po tom pitanju podni­ jeti žrtvu. Bilo bi dobro da žena u braku uspije pronaći sreću, no ukoliko se to 553 „Šta mislite o današnjim brakovima?", Žena i svet, 15. kolovoza 1925., br. 8: 10. 554 Prvi odgovor je „G. Stjepan Radić o braku", Žena i svet, 15. rujna 1925., br. 9:12; „Povodom ankete o braku", Žena i svet, 15. rujna 1925., br. 9: 14; „Šta mislite o da­ našnjem braku", Žena i svet, 15. listopada 1925., br. 10: 10; „Šta mislite o današnjem braku?" Žena i svet, 15. studenog 1925-, br.l 1: 10-11; „Šta mislite o današnjem bra­ ku", Žena i svet, 15. prosinca 1925., br. 12: 10; „Naša anketa o braku", Žena i svet, 15. travnja 1926., br. 4: 11. 555 „Žena o udaji", Ženski list, svibanj 1927., br. 1:34; 556 „Anketa Žene i sveta"; Žena i svet, lipanj 1930., br.6: 14. 557 Ženski list, veljača 1927., br. 10: 30; Ženski list, ožujak 1927., br. 11: 29; Ženski list, travanj 1927., br.l2: 24-25; Ženski list, svibanj 1927., br.l: 34; Žena i svet, lipanj 1930., br. 6:6-14; Žena i svet, kolovoz 1930., br. 8:12; Žena i svet, rujan 1930., br. 9:5. 558 Isto. 559 Ljuba Ilaković, „Žena nekoć i danas",Jugoslavenska žena, 1919.: 352-355. 183 �NOVA ŽENA U NOVOJ DRŽAVI ne dogodi, od nje se očekuje da oprosti i trpi.560 Naša žena, vjerna praktičnom pristupu, u nekoliko brojeva objavljuje feljton „Petnaest godina našeg braka i naša zlatna bakica" u kojem se kroz niz priča iz „običnog života" dotiču najčešći bračni problemi kao ljubomora, pitanje_autoriteta, pravo glasa, odnos s obitelji te daju konkretni savjeti kako prebrodit(Sračnekrize>561 Zagorka zaključuje da suvremeni brak dolazi u krizu zbogffiivreifienog načina život|. Muškarci se „ne ogledavaju" zzJxr\om čim steknu uvjete jer je kućanstvo danas znatno jednostavnije. Postoje (giskuhavaoneT. kupuje se dnevno, glačanje Je jednostavnije, gumbi su prišiveni na Jcošulje. l^ene stječuzvabje,(slobodnome krećfr i ne provode mladost čekajući muža, već same počinju zarađivati za život.562 Stog^zailustrirane časopisi izlazakizJcrize braka leži u njegovoj rrancfr>rma/-iji; brak se više ne može definirati kao potreba nego kao aspiracija, mjesto gdje će se realizirati sreća i ljubav.563 Uz to, Ženski list inzistira na ^eSefiniranju uloga supružnika.jNova zajednica treba počivati na uza­ jamnom poštovanju i ravnBpavnnm Tirfnosn muža i žene koji će se međusobno podržavati i u privatnim i u javnim aktivnostima:564 „Pravi muž i prava žena nalaze se i u radu i u ljubavi."565 Rasprava o bfgku^gesto je završavala na bračnoj vjernosti. U načelu je bilo neos­ porno da jej3£eljub žene osobito velika prijetnja opstojanju braka te se primjerice u jednom članku u JZeni i svetu upozorava: „Žena ma koliko bila emancipovana i kulturna, mora uvek da bude j tnđeo čuvar bračne-zajednice kao najveće svoje 560 Božena Deželić, „Ciljevi katoličkih ženskih organizacija", Ženska misao, siječanj 1921., br. 7-10: 93-96; Dr. Aleš Ušeničnik, „Razporoka", Slovenka, 15. veljače 1919., br. 2: 25-27. 561 „Petnaest godina braka i naša zlatna bakica", Naša žena, 20. siječnja 1935., br. 1: 4; Naša žena, 2. veljače 1935., br. 2: 5-6; Naša žena, 9. veljače 1935., br. 3: 2-4; Naša žena, 16. veljače 1935., br. 4: 3-4; Naša žena, 23. veljače 1935., br. 5: 3-4; Naša žena, 2. ožujka 1935., br. 6:2-3; Naša žena, 9. ožujka 1935. br. 7:2-3; Naša žena, 16. ožujka 1935., br. 8:2-3. 562 „Žena o udaji", Ženski list, svibanj 1927., br. 1: 34; „Smanjeno domaćinstvo i neovi­ snost", Ženski list, travanj 1929., br. 4: 1. 563 „Veština živeti u braku, Što je potrebno da bi bili srećni Žena i svet, lipanj 1931., br. 6: 11; „ 'Uslovi za bračnu s r e ć u Žena i svet, srpanj 1933., br. 7: 5; „ 'Duševni pore­ mećaji u b r a k u Žena i svet, kolovoz 1933., br. 8:1; „Kako da budemo sretni", Ženski list, ožujak 1926., br. 12: 29; „Pravi put bračnoj sreći", Ženski list, veljača 1928., br. 2: 36; „Ljubomor u braku", Ženski list, studeni 1928., br.l 1: 30; „Ljubav i brak", Ženski list, svibanj 1929., br. 5: 1; 564 „Pravi put bračnoj sreći", Ženski list, veljača 1928., br. 2: .36; „Odnos muža spram žene", Ženski list, srpanj 1931., br. 7: 30-31; 565 „Prava žena i pravi muž", Ženski list, kolovoz 1934., br. 8: 28. 184 �Politika ženskog tiska svetinje!*566 No, što je s muževom vjernosti ? U Jugoslavenskoj zć«Apovela se raspra­ va na temu čija je nevjera opasnija: muževa ili ženina. Š.B. iznosi stav da ženska nevjera ima dalekosežnije posljedice. Ukoliko je muž nevjeran, njegova žena bit će izvrgnuta samo samilosti okoline, dok će muž nevjerne žene biti izvrgnut ruglu ili čak dvojbi o očinstvu njihovog potomstva. Nadalje, različiti su i uzroci nevjere muškarca i žena. Za-mnjfovfr r^vjprijJfrjiva j< ^ k f t r ga n p zadovoljava, azaže: » ninti je nevjeru kriva (flokolje a f'tKirpa*tjn*. .kp jajužiticbfp.5 1 Ovaj članak naišao je na negodovanje stanovite, ije koja naglašava da i ostavljena ili prevarena žena Ilustrirani se časopisi prvenstveno bave emocinnalpim i praktičnim Tspekrnm .nevjere davajući savjete svojim čitateljicama kako zadržati suprugovu pažnju5 te raspravljajući o 569 8 7 5 6 prirodi ljubomore kod muškaraca i žena. No, ukoliko su žene mogle ugroziti brak nevjerom, muškarci su ga ugrožavali pretjeranom sklonošću piću. Alkoholizam, pri čemu se najčešće govori o muškom alkoholizmu, dovodi do nasilnosti i neimaštine koja teško pogađa sve članove obitelji. O n se stoga koristi kao realan pokazatelj neodrživosti ženske podređene pozicije u braku te njezine ekonomske i pravne zavisnosti. Seksualnost općenito, pa tako ni bračna seksualnost, nije bila često adresirana u časopisima, ali se primjerice u Ženi i svetu našao članak „Što udavača treba da zna?“.570 Godine 1928. u Ženskom listu razvila se vrlo iskrena rasprava o seksualnoj sebičnosti muževa.57 1 Vjerojatno na prvi pogled rasprave o.moralu, vjernosti, braku i seksualnosti spada­ ju u privarmi a ne političku sferu života, ali ovakva bi procjena bila vrlo površna i ne bi uzela u nbrir speeifirnns^ženskog položajaUnlruštvu. Odavno su povjesni­ čarke povijesti žena zaključile da ova historiografska grana mora redefinirati dota•d ašq ja l^až iv ačkaj>itan|^ i ^ interpretirati povijesne istine. Događaji i procesi koji se iz perspektive opće historije čine kan-margina|ni i-nebitni, za žensku povijest mogu predstavljati glavne prekretnice i obrnuto. Tako je primjerice Michelle Perot ustvrdila da seksualna revolucija i prodoj: kontracepcije koji se odvijaju na mar­ ginama procesa liberalizacije društva, iz ženske perspektive čine prekretnu točku 566 567 568 569 „Slobodna ljubav moderne žene“, Žena i svet, travanj 1933., br. 4: 1. Dr. Š.B, „O nevjeri u braku. Jugoslavenska žena, 1919.: 155-157. Rada, „Nezvestoba v zakonu Jugoslavenska žena, 1919.: 370. „Da biste sačuvali muža menjajte frizuru", Žena i svet, listopad 1931., br. 10:11; „Ko­ rist od povrmenog razdvajanja supružnika", Žena i svet, studeni 1931., br. 11: 3. 570 Žena i svet, rujan 1932, br. 9:4. 571 Ženski list, siječanj 1928., br. 1:41. Vidi i: Vujnović, Forging the BubikopfNation, 195. 185 �NOVA ŽEN A U N O V O J DRŽAVI oslobođenja [ u s p o s t a v e k o n tr o le .n a d v l a c r ip m jjjf iln m .572 Raspravljajući ojnocalu, seksualnosti, braku, nevjeri i pravnom položaju ženski je tisak o b iti kpitivgn g r a n i ­ ce, istraživao je margine okvira unutar kojeg je tada bila smještena i definirana eg­ zistencija žena. Svaki je od ovih problema predstavljao dodir ženske privatne sfere s političkom datosti i prejudicirao obaveze društva prema ženi kao pojedinki. Za žene ove teme nisu bile samo privatne i intimne, one su bile ključ njihovog društve­ nog statusa i stoga glavne smjernice „ženske politike". Proces kojim ženski listovi i časopisi (konkretno-^em ^ž-^s^^rade^prpstor j gnskojt^S uzana C oha nazvala je p rocesom izgradnje (Ićontra-mita.^Pri njemu se kroz <fiihver7.ivnr m m jere.-po lem ilrr i argum ente p romiču isti koncepti koji-se nastoje osporiti j rezultiraju. kreacijom novog-starog m ita.573 Nove se žene koriste r^ovim kućanskim aparatima da bi radilg stare kućanske poslove, služe se novim kozmetičkim preparatima da bi zadovoljila erom hrig^ 7a ljepotom i L-r>^re saznanja medicine d a bi što bolje icpnni|f> nlogn rr^jrincrva Savjeti za uređenje ženskog kutka, ženskog budoara, naglašava Suzana Coha, teže da taj prostor urede što njež­ nije cvijećem, čipkom i jastučićima 574 No, analizimji^eseafilsfeiasopise teško se oteti dojmu da ovaj proces nije bio ni malo slučajan.^^E^dc^^Jgpokazuje se kao prostor u kojem se ^ggskggt istovre­ meno i mijenja i čuva. Ideja niie bila okrenuti svijet ..naglavačke" iako se ponekom promatraču tadašnjih događaja vjerojatno činilo da se upravo to događa. Ideja je bila ženskost prilagoditi potrebam a modernih trendova. Čitateljice (i čitatelji) ženskog tiska upoznavale su se sinovom , u z b u d ljiv o m . vrtoglavom ženskošću, ftli ba£2_ie_ženskosti n ikad nije prestala biti tradicionalna. C‘nval< su * upravo ^ne osobine koje su ženama bile poznate i prihvatljive-i s kojima su se lako mogle identificirati: nježnost, in m ir iv n n e r emocionalnost, hlagnsr i lje p o ta Napokon, preduvjet uspješne izgradnje stereotipa leži upravo u spretnom prožimanju tradi1cjonalnih elemenata i s u v re m e n ih p p rr e h a Ženski časopisi imali su jednako dinamičan i uzajaman odnos s političkim procesima tog vremena. Neosporno je da su oni predstavljali novi prostor poli­ tičke propagande u kojem su razne političke opcije testirale nove granice javnog B$Qstora_i u konačnici se koristile angažmanom političkog tijela koji se tek budio. No, istovremeno je ffnck-i rjc^k bio «g»«-an kojem se žene upućuju n a a k tivno djelovanje1na idem iene kao političkog bića, na promišljanje i raspravljanje o društvu i ženskoj ulozi u njemu, a da pri tome ne izlaze iz prihvatljivog prostora 572 Perrot, ,,Moja“ povijest žena, 169-176. 573 Coha, „Konstrukcija i reprezentacija ženskog identiteta u Zagorkinom Ženskom li­ stu" 260. , 574 Isto, str. 286-292. 186 �Politika ženskog tiska ženskosti. Rezultat dinamičnog odnosa ne može biti jednoznačan i jednostavan. Činjenica da ženski časopisi traže oslonac u političkim autoritetima koje promiču (a koji su najčešće muškarci) indirektno ponavlja ideju o muško-ženskim odnosi­ ma kao odnosima moči i zavisnosti. Potreba da se ženski časopisi organiziraju kao r^ sđ m žf!n<ki prostor n koji teško prodiru teme koje se direktno ne tiču života žena dovodi u pitanje njihovu ideju da ženu predstave kao ravnopravno političko biće. No, u konačnici upravo će taj siguran prostor otvoriti mogućnost rasprave, ispitivanja granica i definiranja baze za kreiranje i populariziranjafredefinirane žen­ sk o s t i osnaživanje ženske pregovaračke pozicije u društvu. 187 ��VI. U SLU ŽBI ID EN TITETA IM O DERNIZACIJSKIH PRO CESA : RODNI STEREOTIPI U K O P R IV A M A 1. Karikatura - pogodan medij za istraživanje stereotipa Karikatura je u historiografiji prepoznata relativno rano. U početku karikature su prvenstveno korištene kao zanimljiy_Lzahayan dodatak osnovnom tekstu koji će na pejorativan način ilustrirati smjernice i zaključke rada. U takvim analizama karika­ ture nisu^bileposebnp^i^đene, niti im se pridavala veća pažnja od komentara koji objašnjava njezin smisao i izvor. No, šezdesetih godina dvadesetog stoljeća, kada se vidokrug historiografije sve više širi na objašnjavanje društvenih procesa i postavlja pitanja društvenih standarda, ideja i mentaliteta, uporaba karikature dobiva nove potencijale. Povjesničari i povjesničarke prepoznaju činjenicu da karikature ne pru­ žaju samo zabavnu ilustraciju pojedinih događaja, već i prenose poruku o tome kako je taj dogadaj bio pfrripiran i interpretiran u javnosti, ili barem jednom njezinom dijelu i u konačnici utječu pa javno mnijenje. Tako se primjerice Victor Alba u član­ ku „The Mexican Revolution and the Cartoon" bavi utjecajem karikature na politič­ ki život Meksika neposredno prije revolucije, W. A. Coupe u članku „The German C artoon and the Revolution o f 1848“ proučava njemački satirički tisak za vrijeme revolucije 1848. godine,575 a M artin J. S. Rudwick u satiričkim crtežima britanskog geologa Henry Thomasa De la Bechea u kojima ovaj ismijava svog suvremenika, ko­ legu i teoretičara geologije Charlsa Lyella, traži pravu prirodu znanstvenog promi­ šljanja i shvaćanja znanosti početkom 19. stoljeća.576Novi način uporabe karikature zahtijevao je i problematiziranje ideja koje su se vezale uz sam pojam karikature. 1.1 Karikatura demaskira istinu Za mnoge povjesničare i povjesničarke, a vjerojatno i suvremenike, karikatura je prvenstveno bila zanimljiva jer su smatrali da se u njezinom humoru može iščita­ ti demaskirani! icrinfrT iovani Lorenzo Bernini, jedan od prvih teoretičara kari­ -G kature iz sedamnaestog stoljeća, ustvrdio je da „karikatura teži da otkrije sličnost u izobličenosti; na ovaj način [...] ona se više približava istini nego realnost."577 Lowrence R. Streicher u pokušaju teoretskog razmatranja političke karikature zaključuje da je preduvjet razvoja karikature bila spremnost da se „izobličene 575 Streicher, „On a Theory of Political Caricature". 576 Rudwick, „Caricature as a Source for the History of Science: De la Beche's AntiLyellian Sketches of 1831“, 534-560. 577 Ernst Kris, Psihoanalitička istraživanja u umetnosti, 187. 189 �U SLUŽBI ID E N TITETA I M O D ER N IZ A C IJSK IH PROCESA i standardizirane slike" prihvate kao smiješne i možda „bliže istini nego prava stvar."578 M artin J. S. Rudwick bio je uvjeren da u karikaturam a H enrya Thomasa De la Bechea može iščitati pravu prirpdu njegovog znanstvenog razmišljanja. O n zaključuje da „De La Beche nije bio jedna osoba kad je crtao takve karikature sa znanstvenim sadržajem i drugi čovjek kada je odlazio u krajolik D evonshirea da proučava biologiju."579 Za Ernsta Krisa koji je karikaturu pokušao analizirati s psihološkog aspekta, čitalačka percepcija veze između karikature i realnosti nije bila upitna. Upravo suprotno, on smatra d aje preduvjet procvata karikature i ra­ zumijevanja njenog hum ora bilo shvaćanje da agresija crteža ima samo estetsku, a ne i realnu funkciju. O n crteže koji se agresivno izražavaju o nekoj osobi ili pojavi dijeli u tri faze. U prvoj fazi, u vremenu kada je bilo uobičajeno vj ero vati vračapja, smatralo se da se agresjja_s_crteža može prenijeti u realnost. U drugoj fazi agresivni likovni prikaz još je uvijek neprijateljski čin, ali je njegova djelo­ tvornost ograničena na sam crtež. U trećoj fazi javlja se karikatura kao im hlirena TrHnrerprerarija 7xrvp“ i time agresija dobiva novu estetsku i umjetničku razinu T te postaje smiješna i prihvatljiva.580 Shvaćanju karikature kao detektora „prave istine" pomoglo je i njezino često povezivanje s podsvjesnim i asocijativnim elementima. Ernst Kris je interpretaciju karikatura povezao s interpretacijom snova, a M artin J. S. Rudwick posebnu je pozornost posvetio činjenici da se u njima održavaju slobodne, asocijativne misli De la Bechea.58 Karikatura je, dakle, produkt naše podsvijesti koja na neosviješte­ 1 noj razini uspijeva iščitati pravi smisao često kontradiktornih podataka sa svjesnog nivoa. S druge strane, Lawrence H . Streicher ovo nekritičko poistovjećivanje karika­ tura i istinite, prave prirode stvari smatrao je problematičnim. Za njega je karika­ tura tek likovni prikaz koji se suočava s uobičajenim ograničenjima u detektiranju „istine." Prije svega naglašava da je sam pojam istine problematičan. Istinit prikaz može značiti da je događaj korektno prikazan ili da je pogođen „pravi duh" doga­ đaja. Karikatura u principu daje prednost umjetnikovoj interpretaciji istine, a ne točnosti opisa. Pri tome se naravno nameće pitanje ciljeva karikaturista. O n može biti samo umjetnik koji se izražava kroz crtež, ali može nastupati i kao pobornik određene opcije koji smišljeno želi utjecati na javno mnijenje. Nadalje, istraživač karikature mora imati na umu i ostale elemente jednadžbe: povijesni trenutak, 578 Streicher, „On a Theory of Political CaricatureM435. , 579 Rudvvick, „Caricature as a Source for the History of Science: De la Beche s AntiLyellian Sketches of 1831". 580 Kris, Psihoanalitička istraživanja u umetnosti, 203-219. 581 Kris, Psihoanalitička istraživanja u umetnosti, 193-201; Rudwick, „Caricature as a Source for the History of Science: De la Beche 's Anti-Lyellian Sketches of 1831", 560. 190 �Karikatura - pogodan medij za istraživanje stereotipa socijalno okruženje i uredničku prJiriL-nJ^cnpisa u kojem karikatura izlazi. Kari­ kature mogu biti oružje u političkim sukobima, sredstvo kritike struktura moći, a mogu se iskoristiti i u svrhu popularizacije određene ideje ili osobe. L. H. Streicher naglašava da karikature suprotstavljenih strana koje nastaju vrijeme „vrućih i hlad­ nih" ratova često pružaju dijametralno suprotne interpretacije stvarnosti. Stoga Streicher predlaže da se karikature promatraju u povijesnom, psiho­ loškom i sociološkom kontekstu u kojem nastaju te da se posebna pažnja posve­ ćuje institucionalnim okvirima moći koje karikature dopuštaju, ali i zabranjuju. Stoga je odsustvo određenih vrsta karikatura također važan dio slagalice. Nada­ lje, istraživač karikatura mora se osvrnuti na političku i umjetničku motivaciju karikaturista te na uredničku politiku časopisa. Napokon, treba biti oprezan s ishitrenim zaključcima o utjecaju karikature na javno mnijenje. Ipak, Streicher naglašava da u konačnici utjecaj svakako postoji što se očituje i u pojedinim lin­ gvističkim sintagmama koje su dio svakodnevne uporabe, a nastale su na temelju karikatura.582 1.2 Karikatura i stereotipizirani prikazi Druga odlika karikatura, koja je naročito zanimljiva za ovu knjigu, jest veza izme­ đu karikatura i stereotipa te korištenja stereotipiziranih prikaza. Prema tumačenju Ernsta Krisa, stereotipizacija se nalazi u samim temeljima privlačnosti karikature: ona smanjuje mentalni napor koji čitatelj treba uložiti da bi razumio crtež i vraća recipijenta u svijet djetinjstva.5 83 Streicher naglašava da stereotipizirani prikazi olakšavaju komunikaciju s čita­ teljstvom. Stoga se u karikaturama često javljaju ^tipovi identitet^", odnosno likovi i situacije svode se na prepoznatljive točke (primjerice Hitlerovi brkovi). „Tipovi identiteta" subjekt istovremeno stereotipiziraju i interpretiraju. U konačnici oni postaju „stvarniji" od realnog subjekta koji se tijekom vremena ipak mijenja. Stoga Streicher karikature naziva „suvremenim hijeroglifima" - tipiziranim, metafhričkim. simboličkim i široko prepoznatljivim crtežima.584 ‘ Koketiranje karikatura i stereotipa ima dvostruke posljedice. S jedne strane, karikaturisti u težnji da se što brže povežu s tadašnjim receptorima, nužno su se morali pozivati na prevladavajuće i raširene društvene stereotipe. S druge strane, učestalom uporabom stereotipiziranih prikaza i sami su sudjelovali u širenju, oblikovanju i potvrđivanju stereotipnih uvjerenja. Dakle, povjesničari Jbi kvanti­ tativnom i Irv^itativnomjinalizom karikaturam ogli okvirno definirati raspon i 582 Streicher, „On a Theory ofPolitical Caricacure", 427-445. 583 Kris, Psihoanalitička istraživanja u umetnosti, 186. 584 Streicher, „On a Theory of Political Caricature", 431-438. 191 �U SLUŽBI ID EN TITETA I M O D E R N IZ A C IJSK IH PROCESA značenje^i£YladavaJu£ifa=££e£eaHpa, a praćenje razvoja stereotipa u karikaturama tijekom duljeg povijesnog razdoblja otvara mogućnost analize korelacije karikatu­ ra i javnog mnijenja.585 N a osnovu ovih zaključaka krenuli smo u potragu za rodnim stereotipima međuratne Jugoslavije u jednom od tadašnjih vodećih satiričkih listova - Koprivama. 2. Metodologija, okviri i ograničenja Prema ocjeni Frana Dulibića, autora monografije Povijest hrvatske karikatu­ re, Koprive su najvažniji humoristički časopis u povijesti hrvatskog novinarstva. Njihova pojava 1906. godine kao r)erljeljnng priloga Hrvatckng p qprff/iT l[cra Hrvaisko^srpske-koalicije, označila je konačan kraj atmosfere (auto)cenzure koja je obilježavala vladavinu Khuena Hedervaryja. Tridesettri godine postojanja Koprive Frane Dublić podijelio je u tri faze: r herojsku" p r v u f a r u (1906-1914) za vrijeme koje su se Koprive profilirale i osamostalile na tržištu, ratnu drugu fazu (1914-1918) u kojoj se list susreće s izazovima cenzure i progona te uvodi elemente fotoreportaže, i posljednju, najplodniju treću fazu (1^18-1939) koju obilježavaju novi suradnici, političke karikature o domaćoj i vanjskoj situaciji te pojava kratkog stripa i erotskih ilustracija. N a redakciju Kopriva, koja je sakupljala rukopise i smišljala dosjetke u opuštenoj atmosferi Kazališne kavane, utjecali su brojni istaknuti hrvatski umjetnici kao A ntun Gustav Matoš ili Ivan M eštrović. a interes za objavljivanje svojih crteža u Koprivama iskazali su „gotovo svi (ladašnji) grafičari H rvatske i čisti majstori crno-bijele umjetnosti, slikari, ilustratori, pa_ i diletanti!* Koprive SU r > h ja v ljjv a lp cirinrijcL-p, p r .l i r i r l - p ;_ p r> rrrp fn p 1-a r il- s r i i r p a 586 u kasnijim godinama i crtcže_sa-seksualnom konotacijom.587 M eđu karikaturistima lista ističe se Slavko Vereš koji je jedini kontinuirano surađivao s listom tijekom 585 Vezom karikatura i stereotipa te njihovim utjecajem na oblikovanje identiteta bavila se Nives^uipenjak. Istražujući karikature u P^mt-pamagaa^ srpskom oporbenom listu s prijelaza iz 19. u 20. stoljeće, ona je pokušala identificirati dominante etničke i nacionalne autostereotipe tog razdoblja. (Rumenjak, „Manjinski identiteti i autostereotipi: Srpska karikatura u Hrvatskoj 1896.-1902., 459-467) 586 Dulibić, Povijest karikature u Hrvatskoj do 1940. godine, Zagreb 2009., 195. Citat je F. Dulibić preuzeo od Josipa Horvata. 587 Za ovaj rad je neprihvatljiva Streicherova podjela karikatura na političke i socijalne prema kojoj prve izvrgavaju ruglu osobe i grupe koje su uključene u borbu oko moći, dok druge ne utječu na podjelu moći u društvu. (Streicher, “On a Theory of Political Caricature“, 432) Drugi dio definicije je sporan jer knjiga teži dokazati da socijalne karikature u kojima se ocrtavaju rodni odnosi u konačnici imaju utjecaja na način na koji se moč distribuira u društvu te pomažu u prihvaćanju i objašnjavanju ove distribucije. 192 �Metodologija, okviri i ograničenja čitavog njegovog postojanja, Sergej Mironovič Glovčenko, ruski emigrant koji je bez umjetničkih pretenzija „vazda umio da iz stranačkih odnosa izvede šaljivu pozadinu"588 Dubrovčanin Andrija Maurović koji je u Koprive uveo strip „Maks i Maksić“ kao novi oblik likovnog izražavanja te objavio niz erotiziranih realistič­ kih crteža u kojima je bez karikiranja komentirao ženske udruge, modu, običaje i izvještačenost mladih dama, a od 1929. godine crtao je političke komentare za naslovnice Kopriva, pulski slikar Antun Motika koji je zadržao svoj karakterističan umjetnički likovni izražaj i u karikaturama, slikar Ivo Režek koji je navodno bio politički proganjan zbog radova koji su osuđivali nacizam, Mirko Uzorinac koji se orijentirao na portretne karikature, Bogumil Car i drugi. Posljednje dvije godine izlaženja Koprive nisu uspijevale zadržati suradnju s iskusnim karikaturistima te su nakon početka Drugog svjetskog rata ugašene.589 U poglavlju koje slijedi provest će se kvalitativna i kvantitativna analiza karika­ tura u Koprivama u međuratnom razdoblju s ciljem detektiranja tpdpih-agreotipa tog vremena i opisivanja njihovog sadržaja, učestalosti i značenja. Pri tome će se pokušati odgovoriti na pitanje dinamike oblikovanja rodnih stereotipa, ali i uloge koju su imali u objašnjavanju društva u kojem su nastali kao i formiranja nacional­ ne i socijalne autopercepcije. Kvantitativna analiza obradit će cikluse od pet godi­ na, počevši od 1918. godine, s nastavkom 1923, 1928, 1933. i 1938. godine. Cilj ovakvog pristupa je lakše uočavanje trendova i promjena u simbolici, učestalosti i porukama karikatura. Naravno, ostaje pitanje relevantnosti ovih podataka za svjedočenje o rodnim stereotipima u m eđuratnom razdoblju. Glavni problem je koherentnost grupaci­ je oko Kopriva, odnosno pitanje u kojoj mjeri nekoliko umjetnika, pa čak i većina hrvatskih likovnih stvaralaca tog vremena, ima kredibilitet za opisivanje rodnih stereotipa čitavog društva. Nesumnjivo je da su stereotipi u Koprivi prije svega jea te da ih ne možemo bezrezervno pripisati svim hrvatskim ili jugoslavenskim sredinama. Napokon, oni se niti ne obraćaju svima. Rezultati će pokazati daje njihov zamišljeni recipijent muškarac i pripadnik g ra đ a n s k o g s loja, ^žene i seljaštvo\ koji se relativno često pojavljuju u karikaturalnim prikazima - igraju ulogu Drugog, prema kojem se postavlja granica ili koji „iz vana“ komentira društvene događaje. Dobiveni odgovori su dakle liaiittfftni i to u svom i n t e r t e k s n ia ln o m » relacijskom značenju. O no što interpretaciju karikatura Kopriva ipak čini relevantnom za detektiranje rodnih stereotipa danog vremena jest odnos karikaturista prema stereotipima i društve­ na moć samih umjetnika, kao i publike kojoj su se obraćali. Primarna svrha ovih 588 F. Dulibić prenio je riječi Mironovičevog suvremenika Josipa Draganića. 589 Dulibić, Povijest karikature u Hrvatskoj do 1940. godine, 143-231. 193 �U SLUŽBI ID E N T IT E T A I M O D E R N IZ A C IJSK IH PROCESA karikatura je kom entiranje društvenih događanja, a steretipi i njima imaju svrhu brzog i jasnog prenositelja poruke. Karikaturist je dakle morao računati da koristi stereotipne prikaze koji su razumljivi i koji po njegovom uvjerenju odgovaraju percepciji i shvaćanju čitateljstva. Stoga možemo pretpostaviti da stereotipni prikazi u karikaturam a odgovaraju stereotipnim uvjerenjima miljea u kojem ka­ rikaturisti žive i rade. Nadalje, umjetnici koji su objavljivali karikature imali su određeni društveni ugled, a njihovi čitatelji pripadali su sloju koji je imao velik utjecaj na ekonomske, društvene i političke trendove u zemlji. Stereotipi i uvje­ renja upravo muškog građanskog sloja imali su najveći društveni kredibilitet i značaj te su se samim time nam etnuli kao norm a prem a kojoj su institucije moći, ali i njihovi izazivači (primjerice feminizam) zauzimali pozitivnu ili negativnu poziciju. 3. Muškarci i žene u svijetu Kopriva : kvantitativna analiza Popularnost karikatura kao satiričnog izražaja u Koprivama tijekom godina poste­ peno raste. D ok se na početku međuratnog razdoblja godišnje objavljivalo manje od 100 karikatura, u najplodnijim godinama Koprive su nudile gotovo 600 kari­ katura godišnje.590 3.1 Rodna zastupljenost u karikaturama Najviše su zastupljeni prikazi muškaraca, posebice 1918. i 1923. godine kada čine gotovo 80% od ukupnog broja objavljenih karikatura. Karikature koje prikazuju samo muškarce dominirale su u gotovo svim analiziranim godištima uz izuzetak 1933. godine kada se bilježi drastičan pad „muških" karikatura u korist „mješovi­ tih". Najmanje su popularni bili crteži koji su prikazivali samo žene. Tijekom 1918. i 1923. godine objavljeno je manje od desetak takvih prikaza godišnje, u kasnijem razdoblju taj broj raste, ali nerazmjerno s ukupnim porastom broja karikatura te čak i u najplodnijim godinama objavljivalo se manje od pedeset karikatura na koji­ ma nije bilo muškaraca. S druge strane, broj karikatura koje su prikazivale muškar­ ce i žene u nekom m eđuodnosu postepeno raste, - dok u prvim godinama brojimo tek nekoliko desetina takvih prikaza, od druge polovice dvadesetih godišnje izlazi više od 150 karikatura koje prikazuju muškarce i žene. Brojčana analiza karikatura po godinama upućuje da broj objavljenih karikatura pokazuje tendenciju rasta do 1928. godine, zatim je upadljiva izrazita sličnost u broju i rodnoj zastupljenosti ka­ rikatura između 1928. i 1938. godine, ali i devijacije koje se događaju 1933. godine 590 Ovdje nisu uračunati stripovi „Maks i Maksić" kao i neke portretne (auto)karikature umjetnika koje su pratile tekst ili pjesmu posvećenu njima. 194 �Muškarci i žene u svijetu Kopriva : kvantitativna analiza kada pada ukupan broj karikatura, posebice broj karikatura koje prikazuju samo muškarce, a istovremeno broj karikatura koje prikazuju muškarce i žene doseže svoj vrhunac. (G raf VI-1, Tabela VI-1) G raf VI-1: Broj karikatu ra i rodna zastupljenost na karikaturam a5915 2 9 400 ■ Prikazi muškaraca ■ Prikazi žena ■ Prikazi muškaraca i žena Tabela VI-1. P rikazi m uškaraca i žena u Koprivama 1918.-1923.592 Godina: Prikazi muškaraca Prikazi žena Prikazi muškaraca i žena Ukupno 1918. 70 (77%) 4 (4%) 17(19%) 91 1923. 257 (85%) 9 (3%) 36(12%) 302 1928. 335 (61%) 43 (8%) 173 (31%) 551 1933. 167 (41%) 23 (6%) 214(53%) 404 1938. 344 (63%) 43 (8%) 158(29%) 545 Karikature koje prikazuju muškarce i žene najčešće ih smještaju u scenu razgovora ili udvaranja, a ponekad su muškarci i žene jednostavno prisutni kao dio grupe, statisti na slici bez jasne komunikacije. Uz to, karikature zaviruju u razgovore su­ pružnika ili opisuju odnos u kojem jedan spol (najčešće muškarac u liku poslodav­ ca) ima jasnu poziciju autoriteta nad drugim. Ponekad je neki apstraktni pojam kao mir, nacija, stranka ili regija personificiran u liku žene ili muškarca i kao takav stavljen u odnos s ostalim likovima u karikaturi. Analiziraju Ii se ovi podaci pre­ ma godinama, vidljivo je da su situacije razgovora bile stalan motiv u gotovo svim 591 Koprive 1918; 1923; 1928; 1933; 1938. 592 Koprive: 1918; 1923; 1928; 1933; 1938. 195 �U SLUŽBI ID E N TITETA I M O D ER N IZ A C IJSK IH PROCESA Osebujna hrabrost.; Slika V I -1 Slika V I-2 „Moderni Herkul na raskršću" „Osebujna hrabrost" „Lijevo ili desno pitanje je sada; „Čekaj, čekaj, m ogla bi i ti dobiti svoje ako ti nekako na desno više oko pada, dom a pijan dodjem!" a u braku katkad ne škodi rošada." {Koprive, 1.6.1919., br. 18) {Koprive, 12.5.1928., br. 20) godištima, od početka su se koristili i crteži koji su prikazivali muškarce i žene kao dio neke grupe, karikature u kojima su žene personificirale određenu ideju, te ka­ rikature koje su prikazivale supružnike. Pri tom e su karikature koje su prikazivale supružnike proporcionalno rasle s godinama, dok su karikature koje su prikazi­ vale personifikaciju određenog pojma bile popularne do kraja dvadesetih godina, nakon čega su vrlo rijetke, ili ih uopće nema. S druge strane, običaj prikazivanja udvaranja pojavljuje se u drugoj polovici dvadesetih godina, nakon čega postaje stalna tema Kopriva, iako s godinama pomalo opada popularnost ove tematike. (G raf VI-2) Krajem dvadesetih godina bilježi se i pojava karikatura u kojim se muškarci i žene stavljaju u odnos u kojem jedan ima autoritet (moć) nad drugim. Najčešće su to prikazi šefova i tajnica ili poslodavca i sluškinje, a postoji i nekoliko crteža u kojem autoritativnu ulogu dobiva žena. No, smiješnost u ova dva slučaja ima drugačije uporište. D ok se situacije u kojima muškarac zauzima pozu autori­ teta smatraju razumljivima, a komičnost najčešće proizlazi iz seksualnih aluzija, situacije u kojima žena nastupa kao autoritet problematične su same po sebi i stoga smiješne. (Slika V I-1 i 2) 196 �Muškarci i žene u svijetu Kopriva: kvantitativna analiza G raf VI-2: Karikature koje su prikazivale muškarce i žene u međuodnosu393 3.2 Zanimanja likova iz karikatura Ukoliko se analizira zanimanje muškaraca i žena, uočljivo je da su zanimanja muškaraca češće izražena ce da su muškarci većinom političari, vojnici i seljaci. S vremenom se raspon zanimanja proširio što je vjerojatno posljedica sve veće po­ pularnosti socijalne i situacijske karikature unutar kojih se tada pojavljuju konoba­ ri, gostioničari, obrtnici ili umjetnici koji iz vlastite vizure komentiraju promjene u društvu. (Grafovi VI-3-8; Tabela VI-2) Žene pak tijekom čitavog razdoblja u najvećem dijelu karikatura nemaju jasno izraženo zanimanje ili pripadaju sloju Slika VI-3 Slika VI-4 „Brz napredak" „Zna li već što tvoja tipkačica?” „Sve!" „Prodajem članke o svim aktuelnim pitanjima na malo {Koprive, 2 5 .1.1935., br. 5) {Koprive, 20.4.1919., br.4) „Novinarska piljarica" i veliko." 593 Isto. 197 �U SLUŽBI ID E N T IT E T A I M O D ER N IZ A C IJSK IH PROCESA seljaštva. O d kraja dvadesetih godina bilježi se promjena u idejnom prikazu žena. Iako je u cijelom razdoblju dominirao udio žena koje nemaju ili im nije definirano nikakvo zanimanje, 1923. godina skromno najavljuje prikaze zaposlenih žena koji su postali učestaliji i ustalili su se tijekom sljedećeg razdoblja. Ipak, treba naglasiti da se žene u karikaturam a prikazuju zaposlene u tradici­ onalnim ženskim zanimanjima. Zaposlene žene su prvenstveno seljanke, zatim sluškinje, prodavačice, glumice, glazbenice, a javljaju se i kao vještice (vračare), tajnice, daktilografkinje, medicinske sestre, manikirke, fotom odeli itd. (G raf VI-9, Tabele VI-3 i 4) Proboj žena u zanimanja bijelih ovratnika bio je rijetko zabilježen i pritom popraćen negativnim komentarima. M otiv tajnice redovito je obilježen insinuacijom seksualnog odnosa sa šefom, a Marija Jurić Zagorka prikazana je kao novinarska piljarica. (Slika VI-3 i 4) Zanimljivo da nema prikaza učiteljica iako su one bile relativno česta pojava u tadašnjem društvu. No, budući da su i prikazi učitelja i profesora relativno rijetki, možemo zaključiti da je ovaj nedostatak p o ­ sljedica manjka interesa uredništva lista za teme iz obrazovanja uopće. (G raf VI-9; Tabele VI-3 i 4) G raf VI-3: Zanim anja m uškaraca u Koprivama 1918-1938.594 600 ■ Bez jasnog zanimanja 500 ■ Ostalo 400 ■ Činovnici 300 ■ Sportaši 200 ■ Umjetnici ■ Seljaci 100 ■ Političari 0 ■ Vojnici i policajci 1918. 594 Isto. 198 1923. 1928. 1933. 1938. �Muškarci i žene u svijetu Kopriva : kvantitativna analiza Tabela VI-2. Zanimanja muškaraca u Koprivama 1918-1938.595 MUŠKARCI PO ZANIMANJIMA 1918. 1923. 1928. 1933. 1938. Vojnici i policajci 20 40 67 27 26 180 Političari 23 139 105 25 123 417 Seljaci 11 18 40 48 29 146 Umjetnici'9 6 5 8 22 5 23 63 Novinari 0 7 12 0 18 37 Profesori i znanstvenici 0 5 8 12 14 29 Sportaši5 7 6 5 9 9 0 6 11 24 7 48 Ukupno Svećenici 3 7 7 3 8 28 Činovnici 3 12 8 6 15 44 Obrtnici 3 4 6 6 7 26 Trgovci 0 3 3 6 8 20 Studenti 0 2 0 2 1 5 Vozači 0 2 4 7 12 25 Suci i odvjetnici 0 1 ^ 4 2 0 7 Liječnici i veterinari 0 1 4 7 8 20 Kockari 0 1 1 6 0 8 Prosjaci 3 0 4 5 6 18 Lopovi i kriminalci 1 0 7 4 15 27 Piloti 0 0 8 0 1 9 Konobari 0 0 4 0 8 12 Gostioničari 0 0 3 0 4 7 Ostalo5 8 9 3 1 13 7 17 41 31 42 121 153 135 482 Bez jasnog zanimanja 595 K o p r iv e : 1918; 1923; 1928; 1933; 1938. 596 Slikari, kipari, pjesnici, glazbenici, književnici, glumci, pjevači, fotografi, cirkusanti, redatelji. 597 Nogometaši, planinari, boksači, hrvači, ribolovci, lovci, tenisači, skijaši, sklizači. 598 Zanimanja koja se pojavljuju samo u 1-2 godine i to u malim brojkama: radnik, ar­ hitekt, kućarac, žongler, inkasator, mađioničar, smetlar, nosač, čuvar muzeja ili zoo, penzioner, ribar. 199 �U SLUŽBI ID E N TITETA I M O D ER N IZ A C IJSK IH PROCESA G raf VI-4. M uškarci po zanim anjim a u Koprivama 1918. G raf VI-5. M uškarci po zanim anjim a u Koprivama 1923. profesori i G raf VI-6. M uškarci po zanim anju u Koprivama 1928. 2 00 �Muškarci i žene u svijetu Kopriva : kvantitativna analiza G raf VI-7. Muškarci po zanim anju u Koprivama 1933. G raf VI-8. Muškarci po zanim anju u Koprivama 1938. Vojnici i policajci 5% 201 �U SLUŽBI ID EN TITETA I M O D E R N IZ A C IJSK IH PROCESA G raf VI-9. Žene u Koprivama prem a zanim anjim a u Koprivama 1918.-1938. ■ Sportašice ■ Učenice ■ Bez jasnog zanimanja ■ Zaposlene ■ Seljanke 1918. 1923. 1928. 1933. 1938. Tabela VI-3. Žene u Koprivama prem a zanim anjim a 1918.-1938.5" Bez jasnog zani­ manja Članice ženske organi­ zacije Učenice Sporta­ šice 14 0 0 0 18 6 19 0 0 4 34 141 Seljanke Zaposlene 1918. 4 0 1923. 5 Uku­ pno 1928. 13 16 106 2 3 1 1933. 30 24 131 0 10 0 195 1938. 9 24 119 1 3 6 162 599 Koprive: 1918; 1923; 1928; 1933; 1938. 202 �Muškarci i žene u svijetu Kopriva : kvantitativna analiza Tabela VI-4: Žene prema vrsti zaposlenja u Koprivama 19 18 .-1938.600 1918. 1923. 1928. 1933. 1938. Žene prema zaposlenju Seljanke 4 5 13 30 9 61 Učenice 0 0 2 0 1 3 Vještice/gatare 0 1 1 0 1 Prodavačice 0 0 1 5 3 Glazbenice 0 0 2 2 1 Fotomodeli 0 0 2 0 0 2 Sluškinje 0 1 3 7 6 17 3 ’ 9 5 Medicinske sestre 0 0 1 0 1 2 Glumice 0 1 1 1 2 5 Manikirke 0 0 3 0 0 3 Slikarice 0 0 1 0 0 1 Telefonistice 0 0 1 0 0 1 Gostioničarke 0 0 0 3 0 3 Konobarice 0 0 0 3 0 3 Daktilografkinje 0 0 0 1 1 2 Cvjećarke 0 0 0 1 0 1 Gazdarice 0 1 0 2 1 4 Tajnice 0 1 0 0 2 3 Novinarke 0 0 0 0 2 2 Pralje 0 0 0 0 1 1 Učiteljice 0 0 0 0 1 1 Sportašice 0 0 3 10 3 16 Prosjakinje 0 1 0 0 0 1 Iz ovih podataka može se iščitati da su Koprive bile orijentirane prvenstveno prema muškim čitateljima, te da polaze od pretpostavke da je muško iskustvo, muški ko­ mentar, kao i događaji koji se tiču muškaraca, norma kojoj se treba posvetiti najviše prostora u časopisu. Zanimljivo daje ovaj pristup izrazito dominirao 1918. i 1923. 600 Isto. 203 �U SLUŽBI ID E N T IT E T A I M O D ER N IZ A C IJSK IH PROCESA godine kada su crteži na kojima nema uopće muškaraca izrazito rijetki, kao i crteži koji prikazuju muškarce i žene u nekom međuodnosu. Ovi podaci idu u prilog teoriji daje poslijeratno društvo obilježeno procesom repatrijarhalizacije i isticanja virilističkog iskustva. U tom kontekstu žena se gubi iz vidokruga karikaturista, a kada se pojavljuje, vrlo često tek statira na slici, personificira neki pojam ili regiju ili ima ulogu podcrtavanja (ne)m oći određene nacije u odnosu na drugu. Znakovito je da prikazi žena u tom poslijeratnom razdoblju ne odudaraju od tradicionalnog obrasca: žene su većinom prikazane u čednim pozama, obučene, kao seljanke, dame, kućanice i vrlo rijetko zaposlene. Ratom obilježeno društvo odražava se i u prikazu profesija muškaraca, odnosno izrazitoj zastupljenosti vojni­ ka i policajaca u karikaturama. Naravno, uniform irani pojedinci zahvalna su tema budući da na jednostavan način utjelovljuju autoritet, državu i propisanu normu, ali ipak je uočljivo da normalizacijom života i odmakom od ratnih dana opada broj karikatura koji prikazuje vojnike i policajce. Analiza zanimanja muškaraca prika­ zanih u Koprivama pokazuje da je udio vojnika m eđu profesijama muškaraca pri­ kazanih na karikaturama bio najveći 1918. godine, odnosno za vrijeme i netom na­ kon rata, a potom je pokazivao laganu tendenciju pada do kraja dvadesetih godina te je tijekom tridesetih godina gotovo nestao iz retorike karikature ili se barem nije izdvajao iz ostalih zanimanja. D om inantnost broja prikaza muškaraca proizlazi i iz činjenice da je list bio prvenstveno orijentiran prem a političkoj karikaturi. Poslje­ dično, karikature su vrlo često pokazivale političare čiji udio u ukupnim muškim profesijama prati konstantu od nešto više od 20% uz dvije devijacije: 1923. godine kada su političari činili preko 40% ukupnih muških profesija i 1933. godine kada su činili jedva 7% ukupnog broja muškaraca. (G raf VI-3-7) Izrazitu zastupljenost političara 1923. godine možda bismo mogli objasniti ko­ načnom orijentacijom lista prema suvremenim političkim temama, a da se istovre­ meno još nije afirmirala socijalna karikatura kao alternativni prepoznatljivi izražaj Kopriva. Pet godina kasnije, 1928. godine, socijalna karikatura, posebice ona koja se odnosila na nove pojave modernog, potrošačkog društva i poljuljane rodne od­ nose, zauzima sve važnije mjesto u Koprivama i time umanjuje razmjeran postotak prikaza političara. No, drastičan pad u broju prikazanih političara 1933. godine nije odraz dobrovoljne promjene uredničke koncepcije lista, već je vjerojatno p o ­ sljedica režima diktature za vrijeme kojeg je bio zabranjen rad političkih stranaka i kritika vladajuče strukture. U takvoj situaciji Koprive su bile prisiljene napustiti političku karikaturu i kom­ penziraju je većim brojem situacijskih, socijalnih karikatura te crtežima s erotskim sadržajem. Posljedično opada broj političara, ali i karikatura koje prikazuju samo muškarce, a raste broj karikatura koje prikazuju muškarce i žene u nekom m eđu­ odnosu, prizore udvaranja, te samim time broj muškaraca bez jasnog zanimanja. 204 �Korištenje roda u Koprivama Istovremeno, kritičnost društva pronalazi put kroz usta idejno neutralnog seljaka i seljanke čiji udio u ukupnim prikazima u pravilu iznosi od 7 do 10%, da bi 1933. godine naglo narasla i brojem dosegla svoj vrhunac (oko 14%). (Grafovi VI-4-7) Učestalo korištenje motiva seljaštva ne upućuje na traženje čitalačke publike u tom društvenom sloju. Naprotiv, seljaštvo se najčešće koristi u svrhu davanja druge per­ spektive, pogleda izvana i interpretacije događaja s pozicije „običnog čovjeka iz na­ roda,” koji sam po sebi ne sudjeluje u modernizacijskim procesima koji su zahvatili društvo niti ima utjecaja na političke događaje. S druge strane, seljaci koji nose na­ rodne nošnje koriste se i kao simboli nacija ili regija koje se stavljaju u međuodnos. U sljedećem istraživanom razdoblju - 1938. godine, politički život u zemlji je normaliziran te se i broj političara i muškaraca na karikaturama povratio, a Koprive 1938. godine po tipu karikatura koje nude vrlo su slične Koprivama 1928. godine. (Grafovi: VI-2; VI-3; VI-8) 4. Korištenje roda u Koprivama Karikature su se često koristile sredstvom personifikacije u svrhu prenošenja po­ ruke. Najčešće se radilo o personifikaciji određene zemlje ili regije, a ponekad su se personificirale institucije kao političke stranke ili Liga naroda, ili pojmovi kao primjerice mir, rat ili godina. Nacije su najčešće personificirane kao žene ili muškarci, a vrlo rijetko kao djeca ili životinje. O dređene nacije predstavljene su kroz tzv. tipove id en rirera ili naci­ onalne simbole kao „Uncle Sam“ za SAD, Marianne za Francusku ili muškarac predstavljen sa tipičnim šiljastim šeširom s perom za Italiju. U drugim slučajevima nacije su predstavljene kroz likove tadašnjih istaknutih političara, kao npr. Adolfa Hitlera, Benita Mussolinija ili Nevillea Chamberlaina. Uz to su karikaturisti ko­ ristili narodnu nošnju ili jednostavno natpis uz lik koji je personificirao određenu naciju. (Slike VI-5-30) Odabir lika žene ili muškarca kao simbola neke nacije ili situacije nije bio ni­ malo slučajan. U karikaturama se može prepoznati obrazac kada se nacija pred­ stavlja kroz lik žene, a kada kroz lik muškarca. Pri tome su određene nacije gotovo uvijek bile prikazane kao muškarci, no niti jedna nije uvijek bila žena. Tako su SAD, SSSR, Njemačku, Veliku Britaniju, Italiju i Japan uobičajeno prikazivali muški likovi, uz jedan izuzetak kada je Velika Britanija predstavljena kao stara bogata dama, okružena udvaračima iz Kraljevine SHS. Francuska je ponekad bila prikazivana kao muškarac u francuskoj odori, ali često je predstavljena kroz svoju nacionalnu ikonu - Marianne. (Slike VI-5-9) Dakle, svjetske velesile i države koje su vodile agresivnu vanjsku politiku u pravilu su dobivale lik muškarca čime se registrirao njihov politički autoritet, kredibilitet, ali i spremnost na uporabu sile. 205 �U SLUŽBI ID E N T IT E T A I M O D ER N IZ A C IJSK IH PROCESA Slika VI-5 Slika VI-6 „Pokladni mamurluk na Istoku" „Rivali na Dalekom istoku" {K o p riv e , 24.2.1933-, br. 2) {K o p riv e , 4 . 2 . 1933., br. 6) Francuska je povremeno bila prezentirana kroz lik Marianne. No, ukoliko je na slici bila zajedno s Velikom Britanijom, u pravilu je stajala iza nje. Velika Britanija najčešće se prezentirala putem prepoznatljivog cilindra kao na slici VI-7, no u jednom je slučaju prikazana u liku engleske dame (slika VI-8) za čiju se naklonost bori Stjepan Radić. Slika VI-7 „Poslije amputacije" (K o p riv e , 16.10.1938., br. 42) 206 Slika VI-8 „Engleska i bistrička bogčija" (K o p riv e , 8.9.1923. br. 3) �Korištenje roda u Koprivama Ukoliko se taj autoritet nije uspio po­ Gubitak autoriteta Velike Britanije zbog politike tvrditi u konkretnoj situaciji, karikature appeasementa i karikaturist je zabilježio obukavJi N. Chamberlaina u haljinu. su njihovu rodnu pripadnost stavljale u pitanje. Tijekom tridesetih godina ugled Velike Britanije bio je prodrman zbog politike popuštanja appeasementa; stoga je ona na jednoj karikaturi prikazana u liku Nevillea Chamberlaina, obučenog u suknju kako vješa rublje, odnosno bavi se poslovima domaćice. (Slika VI- 9) Rod ostalih nacija je varirao. Pri tome je personifikacija nacije u liku žene obič­ no upućivala je da je ona u nekoj nevolji, da je žrtva krađe ili nasilja, ili je u podre­ đenoj poziciji prema ostalim državama na karikaturi. Ovo je posebice vidljivo na primjeru prikaza Kraljevine Jugosla­ vije ili nekih njezinih regija u suodnosu s ostalim državama. Na karikaturama koje Slika VI-9 komentiraju ugroženost njene teritori­ „ P o tv rd a jed n e važne izjave** jalne cjelovitosti, Jugoslavija je gotovo „Nek se cijeli svijet boji rata kolko hoće - mi uvijek dobivala lik žene. O na je gola žena m irno radim o kod kuće svoj posao. Ako smo rekli na mučilištu kojoj se velesile spremaju da nijedan engleski vojnik neće ići preko Kanala, odrezati udove ili je žena na lomači dok kod toga i ostajemo! A i čemu bi išao kad mu sto­ njezini susjedi spremaju ražanj. (Slika je na raspolaganju toliki ratni brodovi i avioni...?“ {Koprive, 26.5.1933., br. 22) VI-11 i 14) Budući da su talijanski teritorijalni zahtjevi najviše ugrožavali teritorijalnu cjelovitost Kraljevine SHS i izravno se ticali hrvatskog teritorija, oni su česta tema karikaturista Kopriva. Italija je svoje pretenzije na Istru i Dalmaciju temeljila na tajnom Londonskom ugovoru iz 1915. godine. Granica Kraljevine SHS i Italije re­ gulirana je Rapalskim ugovorom kojim je Italija dobila Trst, Goricu, Gradišku, dio Kranjske, Istru (bez Kastva), Zadar, Cres, Lošinj, Lastovo i Palagružu. Budući da je Rijeka od 1919. godine bila pod okupacijom trupa Gabriela D Annunzia, ona je organizirana kao Riječka Država u kojoj su fašističkim udarom 1923. godine vlast faktički ponovno preuzeli Talijani. Rimskim ugovorom iz 1924. godine Rijeka je i formalno pripala Italiji.60 1 601 Goldstein, Hrvatska 1918. -2008., 36-42 20 7 �U SLUŽBI ID EN TITETA I M O D E R N IZ A C IJSK IH PROCESA Jugoslavija u krizi dobiva lik žene. Slika VI-10 „Talijansko kavalirstvo" „Talijan: Evo mc lijepa Jugoslavijo da te pozdravim. „Jugoslavija: Samo mi nemoj ukrasti mojih dragulja ‘plemcniti’ viteže? {Koprive, 25.11.1918., br. 22) Slika VI-11 „Jugoslavija na mirovnoj konferenciji" „Pošto Jugoslavija nije sama htjela da prizna opravdanost londonskog ugovora kojem joj se ima oduzeti jedna noga, povjerila je mirovna komisija tu misiju Italiji." {Koprive, 7.5.1920., br. 5) Koprive ne propuštaju registrirati neravnopravan položaj novonastale Kraljevine SHS i stare sile Italije, a stupanj neravnomjernosti prolazi kroz gradaciju kako je Italija uspijevala u ostvarivanju svojih nauma. Tako je na prvim karikaturama Talijan prikazivan kao lukavi udvarač, a djevojka (Kraljevina SHS) u njegovom društvu treba zaštitu treće strane i mora paziti da dobro čuva svoje dragulje. U komentaru fašističkog udara u Rijeci Italija je prikazana kao muškarac, a Rijeka kao žena pod njegovim nogama. Napokon, na karikaturi iz 1923. godine, kada je pod fašističkim utjecajem talijanska vlast u Istri i dijelovima Dalmacije postala agresivnija prema nacionalnim manjinama, obespravljena Slavenka postaje djevoj­ čica na koljenima pred krupnim Mussolinijem s bičem u ruci. (Slike VI 10-13) Neposredno prije isteka Mirovnog ugovora s Italijom u ljeto 1928. godine Koprive su zabilježile nove teritorijalne aspiracije prema Dalmaciji, koja je prikazana kao talijanska prisilna zaručnica. (S lik a V I-l6 i 17) 208 �Korištenje roda u Koprivama S a d tvl|eg z a p a d a . Slika VM 2 „Sa divljeg zapada" „Mussolini: Moja draga Slavenko, tko hoće da upozna talijanske kulture, taj mora najprije da upozna talijansku početnicu? {K o p riv e , 3.11.1923., br. 44) Slika V I-14 T alijanska b rig a z a R ijek u. Slika VI-13 „Talijanska briga za Rijeku" „Mi smo došli na Rijeku daje oslobodimo užasnog položaja u kojem se nalazi i da riječke Slavene zaštitimo od eventualnih progona;' {K o p rive, 13 . 10 . 1923., br. 41) Slika VI-15 „Jugoslavija na ražnju" „Incident na zajm ovnom balu" „Rumunj: Ja vas braćo neću smetati ako i mene kada bude gotovo pozovete na gozbu!“ {K o p riv e , 11.2.1928., br. 7) „Mussolini: Santa Madona - danas joj ne može­ mo ništa! Ona je u pratnji Johna Bule!' {K o p rive, 18.2.1928., br. 8) 209 �U SLUŽBI ID EN TITETA I M O D E R N IZ A C IJSK IH PROCESA Slika V I-16 „P red zaruke" „Brižni otac Velja: N e plači, ćerko moja, što te Slika V I-17 dajem ovom crnom Talijanu. Imaj na umu da „Z aruke sign ora M ussolinija s D alm acijom " ćem o ako ovako naš budući zet nastavi, doskora „Dan vjenčanja odredit će prema usm enom i mi svi skupa biti pod jednim krovom!4 pism enom utanačenju sa roditeljima sam g osp o­ [Koprive, 23.6.1928., br. 26) din zaručnik!4 (.Koprive, 3 0.6.1928, br. 27) Naravno, činjenica da su Jugoslavija, Rijeka i Dalmacija prezentirane ženskim li­ kom može se protum ačiti i ženskim rodom njihovog imena ili pretpostavkom da se u likovnim prikazima domovina često utjelovljuje u liku žene kako je to istaknula Reana Senjkovič.602 Jugoslavija se zaista češće prikazuje kao žena nego druge ze­ mlje, a znakovito je da uzima oblik žene i u situacijama koje komentiraju unutrašnjo-politička pitanja. Ipak, Jugoslavija nije uvijek prikazana kao nemoćna žena. U slučajevima u kojima je stajala u ravnopravnom odnosu s ostalim akterima u karikaturi ili ne­ utralno komentira određenu političku situaciju, ona dobiva lik muškarca. (Slika VI-18 i 19) Zanimljiva je karikatura koja prikazuje tri žene u narodnim nošnjama Kra­ ljevine SHS, Čehoslovačke i Rumunjske kako se dogovaraju da će zajedničkim snagama odbiti svog ,,dilberta“ Italiju. Iako na prvi pogled izgleda da su zemlje na ravnopravnoj osnovi prikazane kao žene, poanta karikature je da su njih tri u 602 Senjkovič, „Domovina je ženskog roda", 281-298. 2 10 �Korištenje roda u Koprivama V«u»k« politika Albantjr Slika V I-18 „Vanjska politika Albanije" „Nakon Italije nudi kralj Zogu i ostalim europ­ skim silama koje vjeruju da u košari nešto ima, da ruke - par, nepar." C Koprive, 17.11.1928., br.47) Slika V I-19 „Rabota talijanskih saveznika" „Jugoslaven: Ej vi, što ste toliko zapeli da čistite tu dronjavu čizmu! Nikakve vajde od te rabote, kad ona ionako sve dublje gazi u blatu..." {Koprive, 19.5.1928., br. 21) neravnopravnoj poziciji prema Italiji, koja se u pozadini karikature javlja kao muškarac. (Slika VI-20) Sličan obrazac ponavlja se kod prika­ zivanja unutrašnjih međunacionalnih odnosa. Ukoliko se pri tome dva naroda želi staviti u neravnopravan položaj, u pravilu ih prezentiraju osobe različitog spola, pri čemu naravno seljanka_prederavlja zavisni, slabiji narod- (regiju), a Sfljak^vojnjk Hi pnlirirar nnsi^rp mori Tako primjerice 1918. godine Ličanka na koljenima moli Slavonca za hranu, a zagrebačka kumica pita srpskog vojni­ ka kada će ih početi tući.603 U jednom Slika VI-20 „Tri djevojke, tri dilberke" „Glas jedne djevojke: Kako bi bilo da mi, umjesto da se među­ sobno počupamo, isprašimo metlom tog našeg dilbertar {Koprive, 23.6.1928., br. 26) 603 Ovi prikazi su reakcija na nestašice hrane koja je zavladala u određenim dijelovima Hrvatske za vrijeme rata. Žene i mladi iz pogođenih krajeva bili su prisiljeni putovati u Slavoniju da bi nabavili osnovne životne namirnice. Pri tome su često bili izloženi 211 �U SLUŽBI ID E N TITETA I M O D ER N IZ A C IJSK IH PROCESA prikazu političara iz 1928. Velimir Vukičević, Svetozar Pribićević i Ljubo Davidović prikazani su kao muškarci, dok su Stjepan Radić i A nton Korošec obučeni u žen­ ske seoske narodne nošnje. No, deset godina kasnije, kada je hrvatska opozicija oformila homogen blok i vršila snažan pritisak na vladu da riješi hrvatsko pita­ nje, dok je vlada istovremeno pokušavala izbalansirati nesiguran vanjskopolitički položaj Kraljevine Jugoslavije, odnos snaga bitno se preokrenuo u korist hrvatske strane. Tada je karikaturist u postelju smjestio Vlatka Mačeka u muškoj zagorskoj nošnji i seljanku koja je predstavljala srpski narod. (Slike VI-21-24) žabrinuta. Iz S la v o n ije . iP ' i i Slika VI-21 Slika VI- 22 „ Z a b r in u ta " „ I z S la v o n ije " „Naš gospon župnik furt nam pripoveda, kak ste „Draga m oja Ličanko, mi ne prodajemo ž ito na vi Vlahi došli sim klati i m učit! Ja bi htela znati, kilograme, već samo na cente!" gda bute s tim klanjem i m učenjem počeli ?“ {Koprive, 10.7.1918., br. 13) {Koprive, 6 .3.1920., br. 9) Prikazi susjednih zemalja ponavljaju ovu logiku. Simptomatična je promjena prikaza Mađarske koja se nakon raspada Austro-Ugarske suočila s teritorijalnim zahtjevima Rumunjske i novonastalih država - Kraljevine SHS i Čehoslovačke. Trijanonskim mirovnim ugovorom 1920. M ađarska gubi gotovo 70% svog dotadašnjeg teritorija pri čemu je Austriji ustupila Gradišće (bez Šoprona), Cehoslovačkoj Slovačku, Rumunjskoj Transilvaniju, a Kraljevini SHS zapadni nasilju te su ostajali i bez hrane i aprovizacije. (Boban, „'Materinsko carstvo'", 191209) 212 �Korištenje roda u Koprivama Slika VI-23 „K akav će b iti kraj pjesme?" „Kladilo se m om če i devojče! D a spavadu, da se ne diradu!" (.Koprive, 9.9.1938., br. 37) Slika VI-24 „Najbolje političke maske ove pokladne sezone" „Korošec kao - djevojka za sve, Pribićević kao vatrogasni trubač, Davidović kao - sabirač buba, Vukičević kao - u.k pukovnik u miru, ^ a d ić kao - Vječno raspoložena namigušjL {Koprive, 18.2.1928., br. $) Banat, Bačku, Baranju, Međimurje i Prekomurje. Koprive su na svojim stranicama zabilježile ovo odumiranje dotadašnjeg najvećeg hrvatskog rivala. Neposredno na­ kon rata Mađarska je još uvijekjnuškarar, bolesnik na izdisaju, okružen svojim su­ sjedima koji čekaju njegovu smrt, na karikaturi iz 1923. godine Mađarska je dječak koji maše prevelikom sabljom, da bi 1928. godine postala ženam otrcanoj odjeći s krunom na glavi koja moli zajam od SAD-a. (Slike VI- 25- 27) Bugarska je pak u većini slučajeva prikazana kao poludivlji, krvoločan balkan­ ski vojnik što je vjerojatno odraz neriješenih teritorijalnih problema između dvije države i percepcije Bugarske kao susjeda s agresivnim namjerama (Bugari su ima­ li aspiracije prema Caribrodu i Bosiljgradu te Makedoniji). No, na karikaturi iz 1928. godine, objavljenoj nedugo nakon dva katastrofalna potresa u Plovdivskoj oblasti, Bugarska postaje žena koja treba pomoć Jugoslavena. (Slike VI-29 i 30) Austrija nije čest motiv karikatura. Ipak, pobjede nacističke stranke na izbo­ rima u Njemačkoj 1933. u Koprivama je izašla karikatura „Apokaliptički plesači“ koja prikazuje ples Adolfa H idera u zagrljaju sa ženom koja personificira Austriju. (Slika VI-28) Ponekad su institucije ili pojmovi personificiraimUiku-žene. To je obično znači­ lo da im je narušen ugled ili da poruka crpi značenje iz neke „ženske" karakteristike. 213 �U SLUŽBI ID EN TITETA I M O D E R N IZ A C IJSK IH PROCESA Slika V I-25 „Madjarska u Agoniji" „Madjarszag: Dr. W ilson reče da će me ove sablasti zadaviti. Liječio sam se žandarim a, sam nicom i vojskom, pa ništa ne pom aže. Još ću pokušati s Karolijevom m edicinom ... ako mi to Slika VI-26 ne pom ogne, onda ću slavno umrijeti s p okli­ „Velika sablja m alog Madjara" kom: Živjela integracija!" „Ako već ne mogu da lupam, barem ću zveckati" {Koprive, 20.1.1923., br. 21) {Koprive, 25 .1 0 .1 9 1 8 ., br. 20) Tako, karikatura iz 1933. godine koja komentira Ženevsku konferenciju o razoružavanju, utjelovljuje Ligu naroda u liku žene koja bezuspješno pokušava spasiti uskršnje jaje, odnosno konferenciju. U to vrijeme utjecaj Lige naroda već je bio ozbiljno narušen, a Konferencija o razoružanju pokazivala je očite znakove pro ­ mašaja. (Slika VI-31) Kada se željelo naglasiti da se nsTjaBadnoj-slmpštini-KFftljevin e jn g o sla v jjp izgovara previše riječi, ona je prikazana ljlilm hrhljive žen e. (Slika VI-89) Zanimljivo je da je Nova godina obično dobivala lik žene, što vjerojatno izlazi iz roda pojma, ali i mističnosti, nedokučivosti budućnosti i varljivosti nade u bolje sutra. (Slika VI-32) Nadalje, u karikaturama iz 1918. godine m irje jje rsonificiran-u-Uku žene, dok je rat bio prikazan u liku muškaraca, vjerojatno boga rata. Zanimljivo je d aje dvadeset godina kasnije, kada je navodni ženski pacifizam postao argumentom za stjecanje izbornog prava, ova tvrdnja u Koprivama postala predmetom poruge. (Slike VI-33-34) 214 �Korištenje roda u Koprivama Slika VI-27 „M agjarski zajam A m erici” „Magjarska: Opljačkana, uništena, izgladnjela Magjarska m oli jedan mali dolarski zalogajčić. Ujak Sam: Valjda želiš, da si kupiš hljeba? Magjarska: N e, nego revolver (Koprive, 28.1.1928., br. 5) Slika VI-28 „A pokaliptični plesači” (Koprive, 7.7.1933., br. 38) Bugarska se prikazuje kao poludivlji Balkanac u kari­ katurama koje izražavaju sumnju u njezine teritorijalne aspiracije prema Kraljevini SHS, ali nakon što su je po­ godila dva potresa postaje žena koja treba zaštitu. Slika VI-30 „Balkansko m ilovanje” Slika VI-29 „Eto kakvi ste vi Balkanci! T i se osušio od gladi „Balkanski Locarno” ko drveno raspelo, ti ostala bez krova zbog po­ „Najiskrenijim i najmiroljubivijim namjerama polaze prema Jugoslaviji delegati za balkanski još jučer m e bijesni dozivaste jedan protiv dru­ Locarno, koji se osniva uz dobronamjernu i goga. Kako bi bilo da vas zajedno blagoslovim?” solidarnu asistenciju velikih sila” (Koprive, 31.3.1928., br. 14) (Koprive, 5-5.1928., br. 19) tresa i baš sada udariste u ljubav i milovanje. A 215 �U SLUŽBI ID E N TITETA I M O D ER N IZ A C IJSK IH PROCESA Slika VI-31 Slika V I-32 „Uskrsno razočaranje" „Novogodišnje priviđenje" „Tko bi m islio da ovako lijepa pisanica m ože biti „Razgovorljivi Radić, šutljivi Pašić i godina tako strašan mućak!" Tisućudevestodvadesetčetvrta." {Koprive, 1 4 .4.1933., br. 16) {Koprive, 29.12.1923., br. 52) Slika VI-34 Slika V I-33 „Kad bi bilo do žena" „Novi pokušaji" „Zlata Perlić iz Šandrovca traži da se om ogući ženama da „MIR: Ta pusti, ta pusti me već aktivno sudjeluju u politici. R udolf Herceg: „No, ove sigurno ne bi rješavale hrvatsko jednom k njima!" {Koprive, 15.4.1915., br. 11) pitanje 100 godina." {Koprive, 1.7.1938., br. 27) 216 �Moderni trendovi: Sport, seks i ženski pokret Navedeni primjeri ilustriraju na koji su se način rodni obrasci koristili u objašnja­ vanju i definiranju sebe i drugih, te kako se uz pomoć korištenja rodnih koncepta uspijevalo brzo i jednostavno iznijansirati odnose snaga među likovima karikature. Ovime su se ujedno ocrtavale osnovne ideje koje su se vezale uz koncepte muškosti i ženskosti. Ženskost kao zavisnost, podređenost, ugroženost i nježnost te muškost kao snaga i moć predstavljali su općenit obrazac, normu unutar koje su se objaš­ njavale i interpretirale ostale situacije i trendovi. Nove pojave, procesi i događaji propitivali su se upravo kroz prizmu rodne dihotomije društva koja je percipirana kao temeljna i istinska odrednica zajednice. Na sljedećim stranicama pokazat će se da se apstraktna definicija ne uspijeva uvijek potvrditi u konkretnim situacijama. No, odmak od norme u pravilu uvijek postaje predmetom poruge i time se norma u konačnici ponovno potvrđuje. 5. Modemi trendovi: Sport, seks i ženski pokret Koprive su bilježile reakcije na nove društvene trendove prve polovice 20. stoljeća. Stoga na njihovim stranicama nalazimo komentare o potrošačkoj kulturi, novom načinu provođenja dokolice, izrazitim promjenama u ženskom modnom izražaju, značaju sporta u novom društvu te ženskom pokretu. 5.1 Kult tijela Zdravlje, hig»j**nci, cp ^ rr; kuli- rij^la nimpmnli su se kao nerazdvojive nove smjer­ nice popularne kulture življenja koja je slavila sunčevu energiju i tjelesnu snagu. Tijelo prestaje biti predm et srama, te postaje objekt brige kako pojedinaca, tako i državnih institucija. U međuratnom razdoblju ljude se poticalo na rekreativno bavljenje sportom (plivanje, šetnju, skijanje, bicikliranje itd.), rastao je broj par­ kova, kupališta i igrališta u gradovima, popularizirala su se sportska natjecanja i sportski klubovi, izgradili su se novi stadioni u Wembleyu, Beču i Berlinu, a poja­ vila su se i natjecanja ljepote.604 Tijelo se sve više izlagalo pogledima: na plažama, na igralištima ili na ulici. „Potekavši iz nordičkih zemalja razmahao se veliki pokret po svijetu kome je svrha zdravlje, snaga i ljepota čovječjeg tijela, postizava se zdrav organizam, snažno mišičje i savršena forma", hvalio je autor članka „Snaga ljepote tijela" trend nudističkog bavljenja sportom.605 M eđuratna Jugoslavija nije bila izuzetak. Oslanjajući se na tradiciju sokolskih udruga u Hrvatskoj i Sloveniji, već 1919. godine osnovan je Sokolski savez Srba, Hrvata i Slovenaca koji je 1921. godine brojio oko 30.000 članova. No, jedinstvo 604 Mazower, Mračni kontinent. Europsko dvadeseto stoljeće, 83 i 94. 605 „Snaga i ljepota čovječjeg tijel", Svijet, 10 srpnja 1926., br. 2: 27 217 �U SLUŽBI ID EN TITETA I M O D ER N IZ A C IJSK IH PROCESA organizacije nije dugo sačuvano te je već 1922. godine dio hrvatskih sokolskih organizacija osnovao paralelni Hrvatski sokolski savez, a iz matične organizacije istupili su i pojedini srpski sokolski klubovi. Istovremeno se slovenska klerikalna organizacija > rao“ širila prvo na prostor Hrvatske, a onda i Bosne i Hercegovine, (O te se 1921. godine organizirala Jugoslavenski orlovski savez sa sjedištem u Ljublja­ ni. D o 1940. godine u Jugoslaviji je osnovano 1250 sportskih udruga, od čega su gotovo dvije trećine otpadale na nogom etne klubove.606 Prvo natjecanje za miss Jugoslavije održano je 1926. godine, a njegova p o ­ bjednica Štefica Vidačić postala je medijska ličnost, krenula na europsku turneju i okušala se u filmskoj karijeri. Ovaj oblik zabave očito je postao popularan te su tijekom raznih društvenih događaja organizirani manji izbori za miss određenog grada, miss udanih žena, miss kupališta itd. Tako nas primjerice Svijet često oba­ vještava o lokalnim izborima ljepote,607 prenosi svečano otvorenje plovnog kanala u M aksimiru za vrijeme kojeg je održan izbor za miss gospođa,608 sam organizira izbor za miss kupaćih kostima,609 a Koprive iz 1928. godine donose karikaturu izbora za ipis^-Save u kojem se članovi žirija (muškarci) tuže što se izbor ljepo­ te održava samo za žene, što se ne odvija u privatnoj atmosferi njihovog ateljea ili što su prim orani na takav dodatni izvor zarade. N a taj način autor karikature naznačuje višestruku ulogu natjecanja u ljepoti - osim što su predstavljali izvor zabave za pučanstvo, oni su svojom spolnom ekskluzivnošću prenosili poruku da prvenstveno žensko tijelo mora biti lijepo, razgolićene natjecateljice pridonosile su erotiziranom naboju natjecanja, a cjelokupna manifestacija postaje dio po tro ­ šačke kulture. (Slika VI-35) O d 1928. godine Koprive bilježe nove načine provođenja dokolice među Zagrepčankama i Zagrepčanima. N a njihovim stranicama nižu se kupači i kupa­ čice na Savi, odlasci u Crikvenicu preko ljeta, izletnici i planinari koji izazivaju čuđenje, ali i zaradu lokalnog seljaštva i scene sa skijanja ili sanjkanja. Usporedno s ovom pojavom javljaju se prikazi muškaraca i žena koji se bave određenim spor­ tom. Pri tome se prikazi sportaša javljaju već početkom dvadesetih godina, dok se prve karikature sportašica javljaju u drugoj polovici dvadesetih godina. Broj prika­ za sportaša i sportašica doseže svoj vrhunac 1933. godine, vjerojatno kao posljedi­ ca veće zastupljenosti karikatura društvenih događaja. (Grafovi VI-3-9) 606 Christensen, International Encyclopedia oflVomen and Sports, 1303. O sokolskim sa­ vezima vidi i: Radan, Pregled historije tjelesnog vježbanja i sporta, 134-155; Herout, ,, 150. godišnjica sokolskoga pokreta", 14-20; Paar, Hrvatski sokol. 607 Svijet, 20. kolovoza 1927., br. 8: 168; Svijet, 27. kolovoza 1927., br. 9: 196. 608 „Izbor krasotica u Maksimiru", Svijet, 24. srpnja 1926., br. 4:65. 609 Svijet, 23. srpnja 1927., br. 4:76 2 18 �Moderni trendovi: Sport, seks i ženski pokret M eđutim, kult tijela međuratnog raz­ doblja nije bio samo dio potrošačke kulture življenja (kao u poslijeratnom razdoblju), već se oslanjao i na političke i nacionalne procese. Zdravo tijelo poistovjećivalo se sa snagom i zdravljem kolektiva i uspješnom prokreacijom nacije. Joan Tumblety, koja proučava suodnos fizičke kulture i muškosti u međuratnoj Francuskoj, i Erik N . Jensen, koji je slično istraživanje proveo za područ­ je Weimarske Republike, dolaze do zaključ­ ka da su sport, i to naročito timski sport, koristili politički prvaci u svrhu imaginacije poželjne nacionalne zajednice i m obilizaci­ je masa. Zdravo, snažno, oblikovano muško tijelo označavalo je zdravu i snažnu naciju Slika IV-35 te pripremalo izdržljivu vojsku. Osim toga, „Žiri natječaja za ‘M iss Save’“ timski sportovi su u vrijeme razvoja masov­ „Papageno D ABAC: Šteta što se za miss ne kulture predstavljali prostor promicanja mogu natjecati samo žene jer inače sumnjam nacionalnog zajednišr klasne suradnje i da bi mi tko mogao konkurirati. D on (JEAN): Šteta što se taj natječaj ne vrši „mail bondinga".' Karikature u Koprivama rano su žabi- “ ^ o m ateljeu jer ja imam za takve stvari r . *)ezlle ovu s apsfbnnacuu društvenog ekstra cimer’ . m» chevalier (KRI - čenja s p o r ta š a već 1923. godine nalazimo u današnja dem okm tirareem en a mora da karikature koji ističu da je sport postao novi uz aranžiranje izloga bavi i ovakvim nadrislisim bol nacionalne snage. Karikaturist Fra- karskim poslovima.” njo Maxiner u karikaturi „Hajduk nekoć i (Koprive, 18.8.1928., br. 34) daii£$“ uz pom oć igre riječi oko imena split­ skog nogom etnog kluba, nogom etaše prikazuje kao nasljednike hajduka -junaka narodne tradicije. N a istom tragu je i njegova karikatura „Novo doba, novi Napoleoni" u kojoj pobjedničkog nogom etaša okružuju zamišljeni duhovi hrvatskih nacionalnih heroja: kralja Tomislava i Zvonimira, Nikole Zrinskog, Matije Gupca i bana Josipa Jelačića. Crtež pod naslovom „Kultura X X veka“ iz 1928. godine upućuje na veliku popularnost sportskih predstava. Na njemu su u četiri sličice suprotstavljeni prazni muzeji i slabo posjećeni koncerti klasične glazbe prepunim 6 0 1 610 Vidi: Tumblety. R e m a k in g th e M a le B ody: M a s cu lin ity a n d th e uses o fP h ysica lC u ltu re in I n te n v a r a n d V ichy France; Jensen, B o d y b y PViemar: Ath letes, G en d er a n d G erm an M o d e m ity . 21 9 �U SLUŽBI ID E N TITETA I M O D ER N IZ A C IJSK IH PROCESA Novi načini provođenja dokolice. Slika V I-36 Slika V I-37: „Nedjeljni izlet" „Savski tipovi" „Muž: D a nism o što zaboravili? „Laffovi bi htjeli biti hrabri. Udavače su vrlo Žena: Ja m islim da nism o! O sim Pokućstva oprezne. Profesori vjeruju tek toplomjeru. U lju­ ostao je kod kuće još sam o kanarinac." bavi je i najhladnija voda vruća. U natoč vrućeg {Koprive, 2 1 .7.1933., br. 30) sunca i čeznutljivih pogleda neke ostaju hladne. O n i koje voda ne privlači." {Koprive, 21.7.1933., br. 30) S lik a V I-3 8 „Gde su ti cajti..." „Pak si i njima ra­ čunala vino samo 6 dinara litru? N eg kaj bi drugo? Bara, Bara - nigdar se ti s pameću zestala ne buš! Kaj ne znaš da jc zaljubljenima cifra manje ili više sejeno? Je, gde su ti cajti da bi se ja natosetila!" Ude su li a ijti. . . {Koprive, 21.7.1933., br. 30) Slika V I-39 „Morala bi biti teža." „Moj muž M ilan nikako ne vjeruje da imam samo p edeset kilograma. Kako to? Pa kaže čovjek da je to nem oguće kad se uzme 220 da sam nam pojela dvije kuće i automobil" {Koprive, 30.6.1928.. br. 27) �Moderni trendovi: Sport, seks i ženski pokret gledalištima nogom etnih utakmica i boksačkih mečeva. Ipak, desetak godina kasnije karikaturist Ivo Režak, koji je često objavljivao pod pseudonimom IVES, uočio je drugu stranu medalje nogom etne bajke. Na njegovom crtežu nogometaš više nije nacionalni heroj več „novi jugoslavenski eksportni artikl" kojeg odgaja jugoslavenski nogom etni savez, da bi ga kasnije na njegovo zadovoljstvo, kupio strani sportski „špekulant". (Slike V I-40-43) Sportaši su prikazivani kao suvremeni heroji. Slika VI-40 „Hajduk" „Nekoć i danas“ {Koprive, 2 7 .10.1923., br. 43) Slika VI-41 „N ovo d oba, novi Napoleoni" „Zbor pradjedova: Gle, gle, ipak su naši unuci našli pravo oružje za njihove svjetske pobjede;1 {Koprive, 23.6.1923., br. 25) Kako se novo pom odarstvo odrazilo i uklopilo u međuratne rodne koncepte i m o­ žem o li ustvrditi daje kult tijela jednako utjecao na redefiniciju muškosti i žensko­ sti? Brojčani pokazatelji prikaza sportaša i sportašica ukazuju da je sport bio o tv o ­ ren za pripadnike oba roda - i žene i muškarci plivaju, šeću, igraju nogom et i uživa­ ju u prirodi. S druge strane, interpretacija poruka crteža pokazuje da sudjelovanje u sportskim aktivnostima nije bilo jednako prihvatljivo za žene i za muškarce. Prikazi sportaša većinom su se bavili njihovom m išićnom snagom i društve­ nim kredibilitetom. (Slike V I-40-45) Iako se u karikaturama osjeća nelagoda 221 �U SLUŽBI ID EN TITETA I M O D E R N IZ A C IJSK IH PROCESA Slika V I-42 „Novi jugosla­ venski eksportni artikl** Novi jugoslavenski eksportni artikl Kultura XX. vijeka „N ogom etni savez (kao brižni odgoji­ telj): Tako, tako dije­ te! Čim više budem o imali amatera, tim časniji i ugledniji će biti naš sport. I zato mi da to polučim o ne žalimo ni truda ni troška. Strani športski špekulant: Hvala vam lijepo na tru­ du - takova roba se kao profesionalna dade svugdje dobro Slika VI-43 plasirati. „Kultura XX veka (GRADACIJA INTERESA Kupljeni as: Sad sam napokon postao čovjek!" (,Koprive, 13.9.1935., br. 38) N o g o m e t n i s a v e z (kao briž­ ni odgojitelj): Tako, tako, djeco! Čim više budemo imali asova ama­ tera, tim časniji i ugledniji će biti )4 * „Publika rezonira. Publika se oduševljava. Publika zijeva. Publika u ekstazi!* {Koprive, 27.10.1928. br. 44) Slika V I-44 „Iz športskog svijeta** Apis iz varaždinskog športskog kluba. (Koprive, 28.6.1919., br. 22) �Moderni trendovi: Sport, seks i ženski pokret ČOVJEK BUDUĆNOSTI P red tra in in g za O lim pijadu u Berlinu © , ^ | b L V / S f & B B s r Nai čovjek budućnosti u petoboju. Sprintu, kratkim prugama 1 — zbrajanju. Slika VI- 46: j „Predrrainining za O lim pijadu u Berlinu" Naš čovjek budućnosti u petoboju, sprintu, kratkim pruga­ ma i - zbrajanju. {Koprive, 15.11.1935., br. 47) f intelektualnog miljea pred imperativom sporta u životu suvremenog muškarca, autori Kopriva bili su „Novi np čovjeka koji će se razvi- p rjm orani p oložiti oružje pred činjenicom da se mus­ Slika V I-45 „Č ovjek budućnosti** ti iz današnjeg našeg pračovjeka!" {Koprive 20 8 1920 br 33) , . ... , , . . . . ... , karci njihovog doba moraju baviti sportom ili barem za njega pokazivati zanimanje. „Kako vas nije stid sjediti ovdje na klupi i sanjariti, mjesto da učestvuje­ te u nogom etnoj utakmici?", upitala je djevojka svog udvarača u jednoj karikaturi iz 1919. godine. Na njegov odgovor da ga ne zanima utakmica već poezija, ona mu prezirno odgovara „Ah, kakva poezija, molim vas, to je nem oderno! Nas m oderne ljude zanima šport!“611 Ipak, pretjerana orijentiranost tijelu nem inovno je izazvala i kritičke osvrte, pa se Ivo Režak u karikaturi „Predtraining za Olimpijadu u Berlinu" iz 1935. godine podsmjehuje intelektual­ nim kapacitetima sportaša. (Slika V I-46) S druge strane, sportašice nisu niti u jednoj karikaturi percipirane kao nacional­ ne ikone. Čak i zagrebačke rukometašice/hazenašice, koje su 1934. godine osvojile svjetsko prvenstvo, u Koprivama nailaze samo na poruge, te 1935. godine izlazi njihova karikatura nakon sraza s Poljakinjama u kojoj se objašnjava da niti jedan klub ne zna dobro igrati.612 (Slika V I-47) Žensko bavljenje sportom s podsmjehom se pokušavalo interpretirati u kontekstu tradicionalnog ženskog kruga djelovanja. 611 „Savremeno pitanje" K o p r iv e , 13. rujna 1919., br. 33: 3. 612 Hazena ili Č eška b a z e n a bio je jedan oblik rukometa koji se igrao na malom polju, a nastao je u Češkoj. Zagrebački ženski hazenaški klub osnovan je 1925. godine, a njegov najveći uspjeh je osvajanje svjetskog prvenstva 1934. godine. Ubrzo nakon 223 �U SLUŽBI ID E N TITETA I M O D ER N IZ A C IJSK IH PROCESA Razgolićene plivačice su m eta zavodni­ ka, skijašice u biti tragaju za udvaračima, a gimnastičarke će svoje nove vještine iskoristiti za obranu od dosadnih prosaca, zadržavanje i kontroliranje muža te uspješno vođenje dom aćinstva. Najviše poruge izazivaju nogom etašice koje se obavezno prikazuju s nekim sim bolom kućanskih poslova. O n e stoje u klasičnoj klupskoj pozi za grupno fotografiranje, ali u ruci um jesto lopte drže kupus, igra­ ju nogom et s klupkom vune i pri tom pletu čarape, a uz njihove portretne kari­ Slika V I-47 kature pojavljuje se sličica bebe i kuhače. „ P o b jed n ičk i povratak u d om ovinu" (Slike V I-48-53; 56) Iz ovog proizlazi da je kult tijela utje­ dade u inostranstvu pobjedjivati i bez njih. A li cao na značenje, manifestaciju i impera­ priznati i Poljakinjama, koje o hazeni nemaju Sad su zagrebačke hazenašice bar vidjele da se neka se zasluga za naše tri pobjede ipak mora tive i muškosti i ženskosti m eđuratnog baš pravo ni pojma. Jer da one znadu igrati, ne razdoblja, ali je pri tom e postavio razli­ bi nas bile sam o dva puta remizirale i samo dva čite zahtjeve i očekivanja pred oba roda. puta tukle! {Koprive, 27.9.1935., br. 40) Ukratko, od ženskog tijela očekivalo se da bude lijepo, a muško je tijelo trebalo biti snažno. Upravo stoga ženama se kroz oskudnu odjeću i natjecanja u ljepoti otvara prostor izlaganja tjelesnih atributa, a muškarce se potiče da se bave sportom i tim e jačaju mišiće, razvijaju m om čad­ ski duh i demonstriraju snagu nacije. D oduše, i žensko participiranje u sportskim aktivnostima bilo je prihvatljivo, ali isključivo kao vrsta rekreacije ili prilike za druženje. O ne su tim e pridonosile afirmaciji koncepcije zdravog života i boravka u prirodi. N o, natjecateljski sport nije se smatrao primjerenim za žene.613 N epošti­ vanje ove logike bilo bi sankcionirano porugom i manjim društvenim ugledom . Muškarci koji su previše polagali na vlastitu ljepotu i žene koje su se okušale u na­ tjecateljskom, ili čak m om čadskom sportu obeshrabrivani su podsm jehom okoline i egzistirali su na marginama sportskih događanja. toga hazena ustupa mjesto sve popularnijem standardnom rukometu. (Christensen, 1303) 613 Ženama je bilo zabranjeno sudjelovanje na prvim Olimpijskim igrama 1896., ajugoslavenke su prvi put sudjelovale na Olimpijadi u Berlinu 1936. (Christensen: I n te r n a ­ tio n a l E n c y c lo p e d ia o f W o m e n a n d S p o rts, xi) I n te r n a tio n a lE n c y c lo p e d ia o f l V o m e n a n d Sp o rts, 2 24 �Moderni trendovi: Sport, seks i ženski pokret Slika VI-49 „D a znate.. „Ovo nisu učenice Domaćinske škole, spremne za gnječenje kupusa, nego članice ženskog n o­ gom etnog kluba ‘Zagreb’". {Koprive, 25.2.1928., br. 9) „ K oristi o d gim n astik e za žene** „Ova vježba izvrsno razvija noge... a to se može uvijek dobro upotrijebiti. Na ručama se fenom enalno jačaju ruke... a to može da bude vrlo korisno u bračnom životu. I visjeti treba naravno znati... jer i to ženi može često dobro da posluži. N o ni ritmičke vježbe ne treba zanemariti... jer to ženi jamčuje da će uvijek ostat graciozna." {Koprive, 11.2.1933., br. 7) Slika VI-50 „K orisno s prijatnim** „Da bi naše Sportašice dokazale, da ne tjeraju šport samo iz prokšenosti i snobizma, odlučio je novi ženski športski savez, da u svoj šport uvede klupko i čarapu!' {Koprive, 24.6.1938., br. 26) Slika VI-5I „Kak je Eva zdriblala Adama“ {Koprive, 29.7.1938.. br. 31) 225 �U SLUŽBI ID E N TITETA I M O D ER N IZ A C IJSK IH PROCESA Slika V I-53 „Napokon" „N apokon sam se ipak i ja našla u naručju jed n og muškarca!" {Koprive, 7.1.1933., br. 2) Slika V I-52 „ N a ž a lo s t“ „Koliko m i je mama govorila, kako je p ogibelj­ no, da idem na skijanje ovako sama, a kad tamo - o tom na žalost ni govora!" {Koprive, 25.1 .1 9 3 5 . br. 5) 5.2 U konačnici, i muška i ženska cijela m ogla su se afirmirati kao ikone nacije, ali isključivo unutar rodno prihvatljivih parametara: žene na natjecanjima ljepo­ te, muškarci u sportskim srazovima. Erotske karikature Kult tijela nem inovno se manifestirao u većem broju erotskih karikatura. Prikazi rekreativnih sportskih aktivnosti često su bili popraćeni seksualnim insinuacijama. Tako se skijaši i skijašice prepuštaju strastima za vrijeme očekivanja snijega, plaže i kupališta postaju poligoni za zavođenje i udvaranje, a nakon ljetne sezone dio djevojaka vraća se kući u drugom stanju. (Slike V I-54-56) Istovremeno, raste i broj karikatura na kojima su žene ili muškarci djelom ično ili u potpunosti razodjeveni, a kratka ženska suknja bila je nepresušna inspiracija za karikaturiste krajem dva­ desetih godina. Posebice su uočljive karikature Andrije Maurovića na kojima se gotovo svakoj ženi vide barem rubovi samostojećih haltera. (Slika VI- 57) Pogleda li se broj takvih karikatura po godinam a uočljivo je da je golotinja re­ lativno rijetka tijekom 1918. i 1923. godine. Povremeni prikazi nagog tijela koji se javljaju tijekom 1918. godine obično prikazuju urođenike ili Jugoslaviju na m u­ kama. N o, 1928. godina bilježi veliki rast prikaza razgolićenih tijela, a njihov broj 22 6 �Moderni trendovi: Sport, seks i ženski pokret Slika VI-54 „Č ekanje snijega" D a je moja sirota teta znala kak je lepo čekati sneg, kad ga nema, i ona bi se bila više skijala. {Koprive, 11.1.1935-, br. 3) Slika VI-55 „R oda dočekuje dam e, koje se vraćaju sa lje­ tovanja: „Oprostite, ako ću doskora imati čast da Vas posjetim, ali to je - na vašu žalost - moje jedino zanimanje" {Koprive, 1.9.1928., br. 36) Slika V I-56 Slika VI-57 „Diplomatski pregovori na plaži" „Na prozoru" Kad bi ja znao da se vi ne bi na me srdili.. - A zašto bi se srdila? - ... ja bi Vam nešto rekao...- Pa recite? - ... zapravo nešto predložio! - O nda mi nem ojte ništa reći - ja se već srdim!" {Koprive, 7.7.1933., b r.28) „Odlučila sam da odmah poslije mature odem u banku. Kako to najedanput? Pa mi smo govorile da ćemo se upisati na filozofski. Istina, ali sam se predomislila, jer mi je direktor Mirić kazao da će mi se u banci otvoriti sjajna perspektiva u budućnosti!* {Koprive, 16.6.1928., br. 25) 227 �u SLUŽBI ID E N T IT E T A I M O D ER N IZ A C IJSK IH PROCESA te godine ujedno dosiže i vrhunac, da bi tijekom tridesetih godina bilježio kon­ stantan pad. Uočljivo je i da su na crtežim a žene češće i više skidaju nego muškarci te da je mali postotak crteža koji prikazuju samo razodjevene muškarce, najčešće u kupaćim kostim im a, dok dominiraju crteži koji prikazuju nage ili razodjevene žene. Nadalje, česti su prikazi na kojima razodjevena ili oskudno obučena žena stoji u interakciji s obučenim ili barem obučenijim muškarcima. (Grafovi V I-10 i l i ) Tako npr. muškarac u odijelu udvara ženi u kupaćem kostim u, odjeveni muž razgovara sa suprugom u donjem rublju ili fotograf slika nagi m odel. (Slike V I-56, 58 i 59) G raf VI-11. Erotski p rikazi u Koprivama615 614 K o p r iv e : 1918; 1923; 1928; 1933; 1938. 615 Isto. 2 28 �Moderni trendovi: Sport, seks i ženski pokret Slika V I-58 „ E n e rg ič a n m u ž “ Slika V I-59 „Sve je visoko" „K am o se ti to sprem aš draga? Idem m alo u grad. A k ad ćeš se v ratiti ? K ad m i bu d e drago! D o b ro , ali d a znaš: ni sekundu kasnije!" ( K o p riv e , 5.5.1933., br. 19) „Kako ti se sviđam? Vidim da je na tebi sve visoko: i šešir na glavi i pete na cipelama, a bit će - bojim se i račun za putovanje." {K o p rive, 4.11.1938., br. 45) U pregledanim godištima nalaze se i dvije homoerotične sličice, jedna prikazuje poljubac dva muškaraca (vojnika), a na drugoj se ljube dvije žene. (Slika VI-60 i 61) U njima se istražuju rubne granice novootkrivene seksualne slobode, a činje­ nica da ovakvi prikazi nisu česti navodi nas na pretpostavku da nisu nailazili na pozitivan odjek kod publike. Seksualna sloboda koja je izbijala iz ovih crteža naslanja se na slične trendove u svijetu. Dvadesete godine svjedočile su rušenju barijera čednosti koje je iz ame­ ričke sredine prodrlo u europske krugove. Karakterizirala ju je učestala medijska eksploatacija seksualnih motiva, prepoznavanje i identificiranje specifične ženske seksualnosti, afirmacija ideje braka iz ljubavi i seksualnog ostvarivanja žene unutar braka te susretanje s pitanjima h o moseksualnosti. 616 No, karikature su najčešće objektivizirale samo žensko tijelo. Iako je tijekom dvadesetih godina uočljiv porast prikaza i muškog i ženskog tijela, razgolićena žena prikazuje se znatno češće od razodjevenog muškarca, a ovaj omjer postaje još 616 Cott, „The Modern Women of the 1920s, American Style“, 76-9. 229 �U SLUŽBI IDENTITETA I MODERNIZACIJSKIH PROCESA Homoerocični prikazi: Aha-u! ■m i i u n u , ■ Z a t o mi već mjesec ritam r, i i i i i i n n _____ />/■- u v n i . - h . i --------- Slika V I-60 Slika V I-61 „Jedna teža vojnička kazna" ,,A ha-a! Z a to m i već m jesec d a n a š m iram o za (K o p riv e , 1.1.1928., br. 1) n jim a - bez uspjeha!" ( K o p r iv e , 28.7.1928.. br. 31) izraženiji kada se uzme u obzir daje u ukupnom broju karikatura bilo manje prika­ za žena nego muškaraca. (Graf V I-11) Ovo nas upućuje da se proces oslobađanja seksualnosti odvijao u okvirima tra­ dicionalnih rodnih paradigmi. Seksualna revolucija erotizirala je ono tijelo koje je već bilo prvenstveno obilježeno svojim spolom i biološkom funkcijom. Činjenica da su žene na crtežima često oskudnije odjevene od muškaraca, te da su pogledi­ ma čitatelja izloženi dijelovi njihovog donjeg rublja u naoko svakodnevnim situ­ acijama, doprinosila je percepciji žene kao seksualnog objekta, slabijeg i zavisnog spola. Erotske karikature bazirale su se na eksploataciji prvenstveno ženskog tijela, ponavljajući pri tome tradicionalni obrazac seksualnog ponašanja prema kojem je žena pasivan, a muškarac aktivan čimbenik seksualnog čina. Na njima se, uz nešto slobodniji izričaj, ponavljala stara priča: o ženi-objektu i plijenu i muškarcu-predatoru. Ipak, u pozadini ove tradicionalne paradigme nazire se nova moć koju je že­ nama ponudila probuđena i osviještena seksualnost. Ovo je naročito uočljivo u prikazima supružnika u kojima muževi pomirljivo popuštaju svojim razodjevenim ženama: oni im primjerice kupuju preskupu odjeću ili prihvaćaju njihovu slobodu u kretanju. (Slike VI-58 i 59) 230 �Moderni trendovi: Sport, seks i ženski pokret 5.3 Ženski pokret Društveni i politički folklor međuratne povijesti obilježila je i pojava rastuće fetninistjčke scene. Tijekom ovog razdoblja na području Jugoslavije djelovalo je .pre­ ko dvjesto ženskih nrjrpga raznih profila te se pokrenulo više od trideset.ženskih časopisa. U njima nalazimo da su se u svim većim gradovima često organizirali ženski skupovi s ciljem borbe protiv alkoholizma, prava na rad i naravno iž^ornog prava} Ni prema Vidovdanskom ni prema Oktroiranom ustavu žene nisu dobile pravo glasa na izborima za Narodnu skupštinu, ali su temeljem iz^omogiakona iz izborima Koprive su reagirale na ove događaje prikazima koje se bave ženama - glasačicama i ženskim skupovima. Karikature koje obraduju ovu temurFelativno su rijetke, što se uklapa u opću n<?7ainiyrf><;iranosri prr™^ tipičnoj ženskoj problematici. U kvantitativno obrađenim godištima pronađeno je tek 11 karikatura koje pri­ kazuju žene - sudionice ženskih skupova. Pri tome najveći broj otpada na dvije godine: J938. (6) i 1923. (4). Zanimljivo je da njihova učestalost obrnuto proporcionalna-učestalpsti erotskih prikaza žena^Ipak, treba naglasiti da u ovom slučaju provedena kvantitativna analiza ne daje potpune rezultate. Karikature o ženskom pokretu javljale su se sporadično i to najčešće kao odgovor na događa­ je: (žensko pravoghis na općinskim i^hnrima nakrm Prvng svjetskog rata, k>rugi kongres jugdUavenških žena kop se održao u Zagrebu 5. svibnja^l^ O . godine itd. Sveobuhvatno gledano, reakcije na aktivnost ženske scene bile su prilično ne­ gativne. Žene su prije svega prikazane kao apolitična bića. One, iako imaju pravo glasa na općinskim izborima, nifii»zainteresirane.za kandidate nego za modu, ili će glasati shodno kandidatovom izgledu. (Slike VI-66 i 67) Ženske udruge uspoređuju jarom gusaka ili prosjakinjama. njegove sudi­ onice su nakaradno ružne žene koje zanemaruju svoju djecu i ne kuhaju ručak, a suprotstavlja im se lik njegovane dame koja zaključuje: „To /pravo glasa/ bi im trebalo i dati! Onda bi mi druge žene sigurno bile muškarcima simpatičnije!*617 (Slika VI-62-65; 69) Pojava ženskih udruženja i feminističke scene među autorima Kopriva izaziva­ la je porugu i podsmijeh. Napokon, Koprive su gotovo uvijek zauzimale kritičan stav prema modernim trendovima i izvrgavale ruglu nove pojave u društvu. Žen­ ske udruge dvadesetog stoljeća opisivane su već poznatim stereotipima o ženskim grupama i ženama općenito. Ona nije nužno bila vezana uz stavove koje su udruge zauzimale. Ružne i frustrirane bile su i žene koju su se predstavljale kao hraniteljice 617 „Nakon Kongresa unviverzitetski obrazovanih žena", Koprive, 15. studenog 1935., br. 47: 572. 231 �U SLUŽBI IDENTITETA I MODERNIZACIJSK1H PROCESA Slika VI-62 „A socijacija ideja" ,,U jednom za­ grebačkom listu predlaže neka dama organiziranje zagre­ bačkog „Ženskog kluba". Jesi li Olgicc, ikad došla na ideju, da bi u tom današnjem bezobzirnom , e g o ­ ističnom i surovom Zagrebu trebalo osnovati ženski klub?" {Koprive, 1.4.1938., br. 14) Slika V I-63 „ U z aštitu gradjana" „Zagrebačka policija objelodanila je nedavno fotografiju zagrebačkih žepara kako bi se slavno općinstvo ovih m oglo da čuva. Nadopunjujći ovu korisnu mjeru, donosim o sliku poznatih zagrebačkih prosjaka, kako bi im se slavno o p ­ ćinstvo m oglo da ugne." [Koprive, 6.10.1923., br. 40) Slika VI-64 „Sa žen sk o g k ongresa u Zagrebu" „Služnik: ‘Vrag vas stvoril babski da sam ja bog, pak da od m ene iščete jednakost z muškarcima ja bi vas zmesta pretvoril u dinstm ana!’" {Koprive, 8 .7 .1 9 2 0 ., br. 27) Slika V I-65 „ P oslije ž en sk og kongresa u Zagrebu" T i sigurno nemaš roditelje kad si tako zapušten? O imam, tata mi dela, a mama je otišla na kon­ gres. {Koprive, 8.7.1920., br. 27J 232 �Moderni trendovi: Sport, seks i ženski pokret Slika VI- 66 „ Ž en sk o pravo glasa** , pustite me m olim vas, ovaj izbor mi zadaje velike brige. Što, ne možete da se odlučite za koga da glasujete ? Ah, to ne, nego ne znam kakvu bi opravu obukla!* {Koprive, 29-11.1919., br. 4 2 ) Valjda ta im ali i za što ! Slika VI-67 „Politička svijest naših žena** „Ja ću na izborima glasovati za Korošca, koji se u parlamentu zauzimao za žensko pravo glasa. Fuj, to je onaj bradati. Vidite po mom ukusu su uvijek bili obrijani muškarci i zato ću ja glasovati za župnika Korošca!* (Koprive, 17.6.1920., br. 24) Slika V I-68 „Valjda su im ali i zašto!** „Vjerojatno prava slika razloga zašto su neki Sarajlije osnovali „Udruženje ženomrzaca**. (Koprive, 7.10.1938., br. 41) Nakon kongresa uni­ verzitetski obrazovanih žena Slika V I-69 „ N ak on k ongresa u n iverzitetsk i obrazovanih žena** „A što zapravo hoće te univerzitetski obrazovane žene? Što one kažu? Potpunu ravnopravnost s muškarcima u javnom radu i službama. To bi im trebalo i dati. O nda bi m i druge žene sigurno bile muškarcima simpatične!* (Koprive, 15.11.1935., b r.47j 233 �U SLUŽBI IDENTITETA I MODERNIZACIJSKIH PROCESA moralnih i religioznih društvenih vrijednosti. Pokušaji žena da grupiranjem steknu poziciju društvene moći i autoriteta bili su nakaradni sami po sebi, a poli­ tički zahtjevi samo su podcrtavali ovu ocjenu. Slično kao i žene koje sudjeluju u momčadskom sportu, ženske su udruge osuđivane zbog nepoštivanja standarda o poziciji žena u društvu. Prihvatljiva ženska moć proizlazila je iz ljepote, seksipila i požrtvovanosti u obitelji, stoga su žene koje su se pokušavale pozicionirati na drugačiji način izazivale sumnju u posjedovanje ovih atributa. 6. Vrline i mane muškaraca i žena Karikature koje komentiraju određene odlike i mane muškaraca i žena u pravilu se mogu podijeliti na dva tipa: one koje potvrđuju određeni rodni stereotip i one čija komičnost proizlazi upravo iz činjenice da se očekivana karakteristika nije uspjela realizirati u stvarnosti. Pri tome su karikature koje se bave stereotipima o muš­ karcima jednoličnije i jedinstvenije u porukam a, dok prikazi stereotipa o ženama prezentiraju ili izazivaju čitavu lepezu uvjerenja. Tabela VI-5. Stereotipi o ženama i muškarcima618 Stereotipi koji se potvrđuju Stereotipi koji se ne uspijevaju realizirati Skloni su alkoholu. Autoritet su u svom domu. Muškarci Žene Tašte su. Sklone su potrošnji i polažu puno na izgled. Brbljive su. Traže muža. Dobre su domaćice. Vjerne su i čedne. Pijanci su predstavljali zahvalno vrelo za prikaze karikaturista. Osobe pod utje­ cajem alkohola upadale bi u niz smiješnih situacija: gubile su orijentaciju, vidjele dvostruko i suočavale se sa svojim ljutitim i ratobornim suprugama. (Slike VI-7073) Napokon, alkoholizam ^e bio česta tema brojnih članaka i rasprava u međuratnoj Jugoslaviji, a borha protiv alkoholizma nalazila se u programu gotovo svake ženske oxganizacije. Pri tome se ra c p ra v lja l^ iclrljnrivr. o_pcahlprmrmn<ke sklonosti alkoholu. Karikaturisti Kopriva preuzeli su ovaj obrazac, te su na svim prikazima pijanci-muškarci. 618 Koprive 1918.-1938. 234 �Vrline i mane muškaraca i žena Utjeha u neizvjesnosti „Recite Jakob, je li se na m eni kaj vidi, da sam m alo pil? -Bok i bogm e to se ne vidi!" {Koprive, 11.8.1933., br.33) Slika VI-71 „Utjeha u neizvjesnosti" „Ako sam u kinu onda čast filmskoj tehnici i fotogeničnosti moje žene. Ali ako sam pred svojim vratima, onda hvala Bogu da nema druge publike!"... {Koprive, 22.9.1933., br. 39) Koprive ju dosta pozornosti posvetile Slika VI-73 „K orišten svet" Slika VI-72 „S am o k ad čovjek d vostruko vidi" „Napokon sam ipak otkrio dvije zagrebačke ure, koje idu jednako!" {Koprive, 18.1.1935., br. 4) „Srcčnežem katcrim bolše polovice pri kesncm prihajanju dom ov znaju prirediti imcnitcn sprcjem, priporučamo takšno napravo..." {Koprive, 10.11.1938., br. 50) 235 �U SLUŽBI IDENTITETA I MODERNIZACIJSKIH PROCESA pitanju autoriteta muškarca kao glave obitelji. Očev i mužev autoritet predstavljao je društvenu, zakonski zaštićenu normu. Tako su očevi imali pravo skrbništva nad djecom, a muževi su se kroz zakonske propise tretirali kao glavni hranitelji obitelji. No, muškarci u Koprivama rijetko uspijevaju nam etnuti taj svoj pretpostavljen au­ toritet. Naprotiv, oni u kući moraju slušati naputke supruge o održavanju čistoće, pomažu ženi u namatanju vune, a supruge ignoriraju njihove naredbe. (Slike VI74-77) Čest je motiv i inverzija uloga muškaraca i žena. „Gospodjice što vi držite o braku?" pitao je u jednoj karikaturi uglađeni kavalir damu koja je imala suvremenu kratku frizuru i cigaretu u ruci. „Kad gledam vas“, odgovara ona, „dolazim do za­ ključka da bih se ja trebala ženiti, a vi udati."619 Ova inverzija registrirala je osjećaj ugroze muških identiteta prilikom redefiniranja rodnih obrazaca. Promjena u rea­ lizaciji i definiciji ženskosti nužno je propitivala poziciju i definiciju muškosti. Sto se uopće događa tradicionalnom kavaliru u susretu s emancipiranom, modernom ženom? Ne postaje li u g l a đ e n i muškarac relc o r ir a ln z a 7Pruy k a o što je to ustvrdila karikatura iz 1938. godine? (Slika VI-78) Najeksplicitniji osjećaj ugroze muškog Usput Idealan suprug Slika V I-74 „Id ealan suprug" Slika V I-75 „U sput" „Sto je gospodin Pajhurić sve naučio, da s njim „Što ste vi to zaboga napravili iz svog muža? bude zadovoljna njegova žena, koja n e trpi, da Liječnik m u je preporučio da svaki dan gimna- joj svojim cipelama m aže parkete." sticira, pa ga m i usput upotrebljavamo za nama- {Koprive, 7 .1.1933., br. 2) tanje pamuka!* {Koprive, 4.2.1933., br. 6) 619 Koprive, 10. studenog 1928., br. 46:911. 236 �Vrline i mane muškaraca i žena identiteta i autoriteta nalazimo u brojnim karikaturama koje prikazuju muževe kao žrtve fizičkog nasilja njihovih supruga. (Slike VI-79-81) Slika V I-76 „G azde u kući" „Ako vam je mama rekla da je sve u redu, čemu si onda došla s tim još k meni ? D a nam i ti to još kažeš pa da izgleda, da nam je mama samo povjerljivo odala, što si ti odlučio jer on za sada ne smije p o tebi još opaziti, što mu se sprema!" Slika VI-77 „Jaki autoritet supruga" „Čudi me kako tvoj muž trpi da se tako dugo zadržavaš izvan kuče. Ti se varaš. On mi je to bar sto puta jednom zauvijek zabran io? {Koprive, 23.8.1935., br. 35) {Koprive, 1.2.1935., br. 6) Slika VI- 78 „U služni muškarac" {Koprive, 16.10.1938., br. 42) 237 �U SLUŽBI IDENTITETA I MODERNIZACIJSKIH PROCESA Slika VI-81 „Z a vrijem e ‘K u ltu rn og tjedna’" „Čujte gospa, bar sad d ok još traje kulturni tje­ dan ne bi se trebali hariti! Slika VI- 80 „T očan referat" Baš zato! H oću ga naučiti kulturi i pameti!" {Koprive, 2.11.1938., br. 36) „Halo! Je li tam o h otel A storija?... O vdje Papue ići M olim Vas, gospodine portir, recite gospodi u plavoj sobi, da večeras ne m ogu d oći na sjednicu, jer m e je žena tako lijepo m olila da večeras ostanem kod kuće, da joj tu m olbu n i­ sam m ogao odbiti..." {Koprive, 15.9.1933., br. 38) Ove karikature ujedno su i ekspresije otpora prema braku koji se repetitivno iskazuje na stranicama Kopriva. Pri tome kritiku bračnog života izgovara is­ ključivo muž koji dobiva jpgoveJaatine, postaje papučar, troši previše novaca na ženine hirove, a povrh svega gubi svoj mir. (Slike VI-58-59; 74-83; 91-93) S druge strane, neupitno je da žene teže da se udaju, te su u to ime spremne i skakati u rijeku kako bi ih spasio potencijalni za­ ručnik. (Slika VI-90) Ugroženi muškar­ ci i nesretni muževi u biti registriraju vid mizogiijije koja sejDroteže kao reakcija na (modernizacijske promjen^ u društvu. Karikature koje su komentirale stere­ otipe o ženama pružaju nešto šarolikiji spektar tema, no one se ipak mogu sve­ sti u nekoliko motiva koji se neprestano 238 Slika V I-82 „Ksantipa" „Ti se još tužiš, a sve sam ti donijela u brak. N em oj, a zbilja si m i sve donijela? Kaži, samo, što si imao prije mene? Imao sam - mir" {Koprive, 25.8.1928.. br. 35) �Vrline i mane muškaraca i žena se vra­ ćaju kući iz kupovine zatrpane kutijama, one se ne hBe'potrositTvelike novce za odjevne predmete, a njihova opsesija šeširima prati ih i na drugom svijetu. (Slike VI-82-84) Nadalje, često se eksploatira poslovična ženska taština. Žene se prika­ zuju pred ogledalom ili traže izgubljenu ljepotu u odrazu rijeke, a kada prolaznik pita svoju sugovornicu zašto nosi crne naočale, ona mu zabrinuto odgovara: „Zar mi ne stoje dobro?"620 (Slike VI-58; 59; 83; 86) Uz to, žene su zbog brige o toa­ leti zapustile svoje obaveze domaćice. One znaju mnogo više o uređivanju nego o kuhanju, pa mlade djevojke parfemiraju jela kako bi postala ukusnija, a nakon odr­ žanog kulinarskog natjecanja, karikaturist zaključuje da bi natjecanje u kozmetici imalo više interesentica. (Slike VI-85; 87) U nekoliko slučajeva ismijava se ženska isprazna brbljavost. Tako žena na telefonu vodi podulji razgovor o trivijalnostima, a kad se željelo naglasiti da se u Narodnoj skupštini priča bez veze, ona je perso­ nificirana u liku žene. (Slike VI-89; 90) Ženska (ne)vjera i upitan moral tradici­ onalni su motivi satiričkih prikaza, ali su u Koprivama prikazani kao posljedice modernizacije i seksualnog osvještavanja žene. (Slike VI-92-94) Priča o nevjernoj ženi imala je mnogo potencijala da bude smiješna. S jedne strane, izvrgava se ruglu Slika VI-84 Slika VI-83 „Na povratku sa kupovanja" ,,Žrtva“ „Egoisto - nosiš to od dućana do kuće i već „Vaša žena izgleda žrtvuje vrlo m nogo za modu? uzdišeš! Što da kažem ja koja ću to nositi cijelo Da već je potrošila polovicu m og imetka!" ljeto?!" {Koprive, 14.1.1938.. br. 3) {Koprive, 8.7.1938. br. 28) 620 „Prava briga", Koprive, 14. lipnja 1919., br. 20:10. 239 �U SLUŽBI IDENTITETA I MODERNIZACIJSKIH PROCESA ideja o ženskoj čednosti i moralnosti, a s druge strane tu je i prevaren muškarac. Komičnost u tom slučaju proizlazi iz činjenice da je očekiva­ ni autoritet izgubio na ugledu. Prevarene žene nisu bile zanimljiv motiv za satirične prikaze. N apokon, od muškaraca se i nije očekivalo da budu čedni, a supruge nisu imale autoritet koji Slika VI-85 „Vječni problem " {Koprive, 12.8.1938. br. 34) se mogao narušiti. Na prvi pogled izgleda da karikature o muš­ kim i ženskim vrlinama i manama izazivaju i ponekad opovrgavaju uvriježene stereotipe o muškosti i ženskosti. N itko ovdje nije ono što bi trebao biti. Muškarci nisu glave kuće, a žene nisu dobre domaćice i vjerne supruge. Ipak, motivi i poruke nisu nimalo novi. Priča o mužu „papučaru" i „rogonji" u konačnici je opet priča o muškom autoritetu i m oči, a ženska taština i rastrošnost u pravilu se vrte oko pitanja ljepote. Ideja da žene brbljaju bez veze proizlazi iz či­ njenice da fenski glas nema ai i raritet n d ruštvu, pa prema tome nema ni snagu prenijeti važnu Slika V I-86 ,,U d ob a natječaja" „Zaboga O lgice, što to radiš? N isi tatice, čitao da će skora biti natječaj za najbolju zagre­ bačku kuharicu, a ja bi tako rado bila izabrana!“ {Koprive, 14.1.1938., br. 3) 240 �Vrline i mane muškaraca i žena Slika VI-88 „Sa zagrebačkih utakmica4 4 Slika V I-87 „Fatam organa1 4 „Gle čudo, ja sam se pomladila!* {Koprive, 28.7.1928., br. 31) „Ovako je izgledala zagrebačka ‘internacionalna’ utakmica u racionalnom kuhanju!* A ovako bi izgledala zagrebačka 'nacionalna* utakmica u kozmetici!4 {Koprive, 11.2.1938., br. 7) Nelogično V budžetskoj debati u Narodnoj «kupilini Ltnor.oreno a4 preko dva milijuna riječi Slika VI-89 „Važan razgovor4 4 - Vidiš Malek, kad moja stara ima sigurnih para, ona ćuti/ „-,-da-,- i ribu sam kupila to ti voliš - i citronu sam kupila - 1 Gajdarov će doći u Zagreb— i o svemu ćem o još opširno razgovarati kod ručka: Požuri se dušo, i - skoro sam zabo­ ravila - i prašak za zube sam kupila. Čekaj, da i o nda još n ešto—* 4 Slika Vl-90 „Nelogično4 4 ,,U budžetskoj debati u Narodnoj skupštini izgovoreno je do sad preko dva milijuna riječi. Vidiš Matek, kada moja stara ima sigurnih para, ona šuti.** {Koprive, 18.3.1938., br. 12) {Koprive, 29.9.1928., br. 40) 241 �U SLUŽBI IDENTITETA I MODERNIZACIJSK1H PROCESA Neželjeni efekat Prefektu (jojeniruma; » V id ite , dra­ ga djeco, na ovom mjestu pala je pred kratko vrijeme jedna djevojka u vo­ du. V taj čas dojurio je jedan aulomobilista, skočit} za njom. spasio jf i pred par dana njih su se dvoje vjen­ č a li.... Slika V I-92 „Sram ota" „Dakle tako, nesretnice! A n on im n o pism o na­ pokon m i je otvorilo oči! Zar se ne sramiš da vjeruješ a nonim nim pismima!" {Koprive, 15.12.1933. b r.51) . . . . Kad je nekoliko časaka iza to­ pi u blizini zatrabio auto .. . Slika VI-91 „N eželjen i efekt" „Prefekta gojenicama: V idite draga djeco, na ovom mjestu pala je pred kratko vrijeme jedna djevojka u vodu. U taj čas dojurio je jedan autom obilista, skočio za njom , spasio je i pred par dana njih su se dvoje vjenčali... ... Kad je nekoliko časaka iza toga u blizini zatrubio auto..." {Koprive, 2 5 .3.1938., br. 13) Slika VI-93 „Vjernost" „Ja da tebe varam?.. Zar ti nisam cijeli prošli tjedan bila upravo idealno vjerna? Da, znam, imala si influencu." {Koprive, 15.9.1928., br. 3 8 j 242 �Vrline i mane muškaraca i žena poruku. Demaskirana ženska lažna moralnost i čednost, žene ponovno objektivizira kao lake mete novih osvajanja. Komičnost karikatura proizlazi iz potvrđivanja stereotipa o manama muškaraca i žena i propitivanja ideje njihovih vrlina, ali pri tome sami koncepti ostaju netaknuti. Napokon, činjenica da je muž koji je izgubio autoritet smiješan i izvrgnut ruglu samo potvrđuje normu da muškarac treba biti nosilac moći, a propitivanje ženske čednosti oslanja se na pretpostavku da žene trebaju biti sramežljive i pasivne. Slika VI- 94 „Još ih nema" „No, kako se snalaziš u braku? Vrlo dobro! M oj ti je m už pravi, živi djavo! Što ne kažeš! D a nema i rogove? Još ih nema, ali će ih doskora dobiti!!* (,Koprive, 24.3.1928., br. 13) Slika VI-95 „Napadaj" „Što vi zaboga hoćete? Pustite me! Zvat ću u pomoć! Pa Štel bi vas kušnuti— A-a, samo to? Čemu me onda tako strašite?" {Koprive, 6.10.1928., br.41) 243 �U SLUŽBI IDENTITETA I MODERNIZACIJSKIH PROCESA Rodna pitanja u Koprivama očituju se u tematici i ciljanoj publici. Autori karika­ tura su mahom muškarci, a i zamišljeni recipijent je Tiučfara*'17 prađanskih kru­ gova. Vidljivo je to u pretežitosti karikatura koje prikazuju muškarce, te načinu na koje su komentirane teme. Bez obzira da li se radilo o politici, braku, modi ili sportu Koprive su pružale interpretaciju iz muške perspektive. Politika se svodila na pitanje moći i nemoći, moda na pitanje skupoće i kratke suknje, dokolica na način pristupanja ženama, sport na okršaj muške snage, aj^cak je trebalo svakako izbjegavati. Uz, to karikature su na direktan ili indirektan način prenosile poruku Q.prilir-_ -no . stabilnim rodnim obrascima. Muškost se u pravilu vezala uz pitanje.potencije, autoiineta-Lsnage, a ženskost uz n^m^r, n'>c*™™falnnsr i seksualnost. Ovi rodni koncepti koristili su se i u političkim i u socijalnim karikaturama. Po­ litičke karikature su uz pomoć rodnih obrazaca ilustrirale odnose moći među dr­ žavama strankama i nacijama, a socijalne su kroz prizmu rodne dihotomije kao društvene norme propitivale modernizacijske procese. Činjenica da su suvremeni trendovi u modi, ekonomiji i načinu života poremetili ono što se smatralo redom u rodnim odnosima bila je zahvalna tema za satiričke prikaze. No, njihova inter­ pretacija tih procesa u biti ih je ponovo smještala u tradicionalne okvire. Analiza karikatura u Koprivama upućivala je da su naizgled velike promjene u konceptima i izražavanju muškosti i ženskosti bile samo površinske. Suvremeni trendovi najlak­ še su se ostvarivali kada su se oslanjali na ustaljene rodne obrasce. Žene su se mogle baviti sportom, ali samo u svrhu održavanja ljepote i zdravlja, one su se uključile u poiT™0*1 /^rnčfw> isključivo kao potrošačice koje se brinu za svoj izgled, a u ™ seksualnoj revoluciji postaju ili ostaju seksualni objekti. Muškarci se bave sportom da bi održali tjelesnu snagu i prezentirali potenciju nacije, u potrošačkom društvu oni su vlasnici kapitala (koji financiraju modne hirove svojih žena), a oslobađana seksualnost otvorila im je je nove prilike za osvajačke pohode. Ženski pokret, na­ tjecateljski i momčadski sport percipirani su tek kao neželjene nuspojave moder­ nizacije te su sankcionirani porugom i diskreditacijom. U karikaturama muškarci i žene bivaju kažnjeni gubitkom upravo onog što se smatralo temeljem njihovog društvenog položaja: muškarci ostaju bez autoriteta, a žene bez ljepote. Karikatu­ risti nisu propustili zabilježiti ; n*-por djela društva prema vizualnim promjenama rodnog izražaja. No, ova pojava upućuje na još jedan moment - ona ukazuje da rodni obrasci bez obzira na pretpostavljenu stabilnost, nisu bili pro­ dukt društvenog konsenzusa, već su nastajali mmur-proecsa-konstantnog^pregovar^nja i konflikta. 244 �VII. RODNI STEREO TIPI U ZAKONIM A KRALJEVINE JU G O SLA V IJE Odnos rodnih stereotipa i zakonskih regulativa je dvojak i ovisi o stupnju osviještenosti društva i stavu prema fenomenu rodne (ne)ravnopravnosti. S jedne strane, žakonTsu odraz društva u kojem nastaju i u njima se zrcali vrijednosna ljestvica zajednice, a s druge strane mogu najaviti promjene društva prema starom poretku i štititi prava ugroženih pojedinaca. Konkretno za pitanje rodnih odnosa to znači slijedeće: ktoz zakone se rodni stereotipi i rodna ( n e )ra v a n p ra v n r> < r re a liz ir a ju i štite, zakoni mogu okameniti diskriminatorne procese, ali s druge strane demokra­ tizacija društva počiva upravo na donošenju novih zakona koji starim običajima su­ protstavljaju ideju ravnopravnosti. Zakonici i zakonske regulative Kraljevine SHS ( Tugoslavije)uključuju se u oba procesa. (Jugoslavija je bila kompleksna državna tvorevina u kojoj su se kosili principi !) starog i novog društva. Ona je bila realizacija različitih devetnaestostoljetnih na­ cionalnih koncepata, vrhunac ideje oslobođenja srpskog naroda i širenja srpske države te ostvarenje austro-slavenskog separatizma. Bila je to višenacionalna dr­ žava koja je svoju egzistenciju temeljila na starom pravu pobjednika i tadašnjoj novini: pravu na samoodređenje. Postanak Jugoslavije započeo je najavom demo­ kratskih principa i ukidanjem im ovinskog rprmisa za pravo glasa. alLLpotvrdom sr^re kraljfvclrf k ^ e Karađorđevića. Temelji ove nove državne tvorevine bili su jednako rradirionalni koliko m n d f r n i , no nadasve nestabilni i zakonske regulati­ ve koje će se poštivati ili donositi u međuratnom razdoblju morale su računati sa sva tri navedena faktora. Kratka analiza stanja u jugoslavenskom zakonodavstvu upućuje na nekoliko točaka: U Jugoslaviji n ije n g r jn f l-a ja lia -p ra v n ik a i in ir ija r iv a m n rfa rm T d f-ijc jrih p r p e e c ^ alj joj je nedostajalo političke volje i p o lit i č k e h r a h m c r i ^/Jugoslaviji se pokušavalo provesti nemoguće: uvesti demokratske principe i mo­ dernizirati pravni sustav, a da se pritom ne uzburkaju tradicionalna uvjerenja i stari sustav vrijednostpPosljedica takvog pristupa su neprevedeni i nedovršeni pravni proj^kti.'^ovremeno'inzistiranje na ideji ravnopravnosti u društvu i zakonsko podržavanje tradicionalnih institucija muževe i očeve vlasti te zaštite majčinstva i djece, dozvoljavanje ženama da ulaze u sve slojeve obrazovanja, ali sprečavanje da steknu pozicije moći, uvođenje opće demokracije koja ipak nije uključivala žene^ No, neodlučnost i nedovoljna hrabrost državnih struktura da se uhvate ukoštac s ozbiljnim problemima pravnog sustava možda se najviše očitovala u izbjegavanju rješavanja akutnog problema raznovrsnih i neusuglašenih građanskih zakonika koji su se provodili na teritoriju nove države. uu V +* 245 �R O D N I STEREO TIPI U ZA K O N IM A KRALJEVINE JUGOSLAVIJE 1. Zavrzlame oko građanskog zakonika Pitanje kompleksnosti smrava Kraljevine Jugoslavije česta je tema povijesnih analiza.621 Gotovo svaki tekst koji se bavio ženskom povi­ jesti međuratnog razdoblja započeo je naglašavanjem neujednačenosti građanskog zakona. Jugoslavija jej>ila država u kojoj su koegzistirala čakjri građanska zako­ nika: Austrijski,622 Ugarski623 i j^pslu)6246a neki njezini dijelovi nisu priznavali niti 5 2 jedan od njih. Tako se u ^ moj Ggjri j oiju d ilo prema odredbama običajnog prava, a muslimani su se ravnali premj(serijatskin) propisima. Ovi su zakonici i običajna prava na vrlo različite načine regulirali prava i odnose među spolovima. Jedna od najočitijih razlika odražavala se u pravu [nasljeđivanja^ U srpskom Građanskom zakoniku najeksplicitnije se provodio princip nasljeđivanja po muš­ koj liniji. Kćeri su nasljeđivale samo ukoliko nije bilo sinova, sestre i majka su dola­ zile na red tek ako nije bilo oca i braće ili njihovih potomaka, a supruge su dobivale j>ravr> nac ljp d sfv a re k n lc rJ ik n m i n n ije irp a o n a s lje d p ik a p rt rrm šknj i]i TPncknj lin iji do šestog koljena. Leposava Maksimović Petković u jednom je svom govoru du­ hovito s r o č ila ^ udovica do sada u Srbiji još nije došla do nasleđa od kada je ovaj zakon izdat [...] Jer da bi udovica mogla naslediti, muž bi direktno trebao da padne s neba kao m eteor^ 5 Ovaj zakonik je ujednobio najstroži po pitanju poticanja muškog nasljeđivanja. Crnogorsko nhičajnn pratio predviđalo je daJcćciLLsinovi imaju jednaka praya-na-tELajčinn imovinu, arkčf»ri c r jr lp c n o m manO™ t n d j p lo v a lf cn i u nasljeđivanju očeve-imovine. ^erijatsko pravo prepoznavalo je dvije vrste imo­ vine: ,,gniriju“ .(nasljedni zakup) i^ jn u lk l (imanje u neograničenom vlasništvu). Prva tri reda nasljednika (djeca, unučad i roditelji) nasljeđivala su „miriju" bez obzira na spol. No, u daljnjim redovima se vršio princip prioriteta muške loze (npr. prvo braća, pa sestre). Supružnicima je pripadala četvrtina zaostavštine. „^lulk^se 621 Q zakonicima u Kraljevini SHS (Jugoslaviji) vidi: Peić Čaldarović, „Ženska profesi­ onalna udruženja u Hrvatskoj 1918-1941. godine", 40-52; Drašković, Popović Obradović, -Pravni položaj. 7fnp prema crpslcnm građanskom zakoniku. (1844-1946)“, 11-25. 622 hx^n)^\X^rađanski7jiknyiib (L81 j ) S time da se u Sloveniji, Dalmaciji i PrekomurjiLprimjenjivao se zakonik s novelama iz 1914..J915. i 1916. godine. n Hrvarskoj i Slavoniji! nekim dij^lovim^ Vojvodine-bez novela. Austrijskiaakonik, u ograničenom obliku, primjenjivao se i na prostoru Bosne i Hercegovine. 623 Ugarski- v a k o n i L j 1894 X Primjenjivao se u-Mpđimnrju CVnjvr.fl ini 624 -Srpski Građanski zakonik (1844.). Kao podloga srpskog Građanskog zakonika služila je^austrijska inačica^s tim da se prilagodila tadašnjim potrebama srpskog društva. 625 Leposava Maksimović Petković, „Žena pred građanskim zakonom u Srbiji (Referat čitan na plenarnoj sednici Ženskog saveza u Splitu 22. oktobra ove godine"), Ženski pokret, studeni-prosinac 1921., br. 11-12: 337-344. 246 �Zavrzlame oko Građanskog zakonika nasljeđivao po principu prvenstva muških, nasljednika. Sinovi su nasljeđivali dvo­ struko više nego kćeri, a kćeri nisu nikada mogle naslijediti cjelokupnu imovinu - kćer jedinica dobila bi pola ,,mulka“, a više kćeri naslijedile bi dvije trećine. Muž je nasljeđivao četvrtinu ženinog imanja, a žena četvrtinu ili osminu muževe imo­ vine, ovisno o činjenici imaju li ili nemaju djece. Austrijski i mađarski-Građanski zakonik previđali su jednaka nasljedna prava za svu zakonitu djecu pokojnika. Pre­ ma austrijskom Građanskom zakoniku nep^a razlike niti ir naređivanju supruga i supružnika koji su nasljeđivali četvrtinu ili polovinu imanja, ovisno o srodnicima s kojima su dijelili nasljedstvo. UgacskLGrađanski zakonik pak razlikuje stečenu i obiteljsku imovinu. Pri tome fljeca nasljeduju cjelokupno imanje, ali iirlovirua-be.7 djece ima pravo nasljeđivanja srećene i uživanja nhireljske jrpnvine k^j’i gryarnn ^sljeduje obitelj pf>)re>jnika Treba naglasiti da su ptava udovice bila su veća od prava udovca.626 Druga značajna razlika, sa ženskog stajališta, ticala se prava dokazivanja očin­ stva nezakonite djece, kao i prava nasljedstva istih. Srpski Građanski zakonik nije dopuštao zahtjeve za dokazivanjem očinstva, a nezakonito dijete lišeno je svih prava nad očevom i majčinom imovinom.627 Austrijski i ugarski zakonik otvarao je mogućnost dokazivanja očinstva. Otac je u tom slučaju morao uzdržavati di­ jete (koje je živjelo kod majke), te podmiriti troškove poroda i opskrbe majke. U slučaju smrti oca, nezakonito dijete nije sudjelovalo u raspodjeli njegove imovine, ali su očevi nasljednici preuzimali na sebe obavezu njegovog uzdržavanja. Ipak, nezakonito dijete ravnopravno je nasljeđivalo majku i njezine srodnike.628 626 O zakonskom nasljeđivanju vidi: Leposava Maksimović Petković, „Žena pred gra­ đanskim zakonom u Srbiji", Ženski pokret, studeni-prosinac 1921., br. 11-12: 337344; Mira Kočonda Vodvarka, „Žena pred Građanskim Zakonikom u Hrvatskoj i Slavoniji”, Ženski pokret, studeni-prosinac 1921., br. 11-12: 344-351; Alojzija Štebi, „Žena pred Građanskim Zakonom u Slovenačkoj", 7s-nski pokret, studeni-prosinac 1921., br. 11-12: 351-362); „Statut žene", ZenskLpokret, siječanj-veljača 1937., br. 1-2:6-16; Peić Čaldarović, „Ženska profesionalna udruženja u Hrvatskoj 1918-1941. godine", 40-51. 627 Izvorno je srpski Građanski zakonik dopuštao utvrđivanje očinstva, ali je ova odredba ukinuta 1868. godine s obrazloženjem da šteti javnom moralu (Draškivić i Popović Obradović, „Pravni položaj žene prema Srpskom građanskom zakoniku (1844.1946.)“, 19.) 628 Leposava Maksimović Petkovićka, „Žena pred građanskim zakonom u Srbiji", Ženski pokret, studeni-prosinac 1921, br.. 11-12: 337-344; Mira Kočonda Vodvarka, „Žena pred Građanskim Zakonikom u Hrvatskoj i Slavoniji", Ženski pokret, studeni-pro­ sinac 1921., br. 11-12: 344-351; Alojzija Štebi, „Žena pred Građanskim Zakonom u Slovenačkoj", Ženski pokret, studeni-prosinac 1921., br. 11-12: 351-362; „Statut 247 �R O D N I STEREO TIPI U ZA K O N IM A KRALJEVINE JUGOSLAVIJE Srpski Građanski zakonik najstroži je i prema principu pravne sposobnosti žene. Prema austrijskom, mađarskom i šerijatskom pravu punoljetne žene m bile AnV crpcUi \ri T i k o n i k p ^ f l t f s p o s o b n a ^ l l T i m o n _udarim ženama, bez obzira na nj ihove godine.629 ----Velike razlike odražavale su se i u pitanjim a bračnog prava^U Kraljevini SHS koji je propisivao ugarski Građanski-ja k n m k, te je stoga bio obavezan u MeđijTmrjii i V o j v o d i n i Posljedično, nafin rješavanja bračnih p itanja varirao je od re­ gije do regije, a bračni sporovi spadali su u kompetenciju državnih.630 civilnih 631 ili crkvenih sudova.632 Situaciju je dodatno komplicirao pljiralitgMneroispovijesti (četiri varijante katoličanstva, pravoslavlje, islam, dvije varijante evangelizma i dvi­ je varijante judaizma) koje su različito tretirale jpravai obaveze supružnika te ideju neraskidivosti bračne zajednice. Rimokatolička crkva nije dozvoljavala razvod, već samo „rastavu od stola i postelje" nakon koje supružnici ipak i dalje ostaju formal­ no u braku. Starokatolička crkva je razvodila brakove i sklapala nove koji su pone­ kad nailazili na nerazumijevanje državnih organa. Pravoslavna crkva je povremeno dozvoljavala razvod braka. Islam je muževima dopuštao da otpuste svoje žene, a judaizam je predviđao sporazuman razvod potaknut otpusnim pismom supruga. S druge strane, b/ačne obaveze Lprava se više-manje poklapaju. O ba supružnika su imali obavezu vjernosti, pristojnosti i vršenja bračnih dužnosti. M už se smatrao odgovornim za upravljanje kućom, uzdržavanje i zakonsko zastupanje obitelji. O d supruge se zahtijevala poslušnost, preuzimanje suprugovog imena i prebivališta te pom oć u kućanskim p o d o v i m a p r o v o d i l a se u svim zako­ nicima. iDtacjeJjio-skchoik-djeteta, odlučivao je o njegovoj sudbini, upravljao nje­ g o vom imovinom, a u slučaju-rastave-braka «i » pravilu pripgdalg nrnj^pdm *dječaka_koji nisu napunih-€etiri-godinfe4-djeynjrira g o d i n a ) Po očevoj smrti majka je najčešće mogla biti staratelj vlastitoj djeci.633 629 630 631 632 633 248 žene", Ženski pokret, siječanj-veljača 1937., br. 1-2: 6-16; Peić Čaldarović, „Ženska profesionalna udruženja u Hrvatskoj 1918-1941. godine", 40-51. „Statut žene", Ženski pokret, siječanj-veljača 1937., br. 1-2: 7. Na prostorima koji su priznavali ausffijdri-Građnnski zakonik f Na prostorima koji su priznavali "garski G radiški zakonik Na ostalom prostoru Kraljevine, s time da su se imovinska pitanja rješavala na civil­ nim sudovima. Prema austrijskom G r a đ a n s k o m z a k o n ik u he* n o v e la i u pojedinim slučajevima za­ konika s n o v p l a m a ^ j k a j r d o h iv a la p o m o č n o g cra rqr<»ljq, dok je prema mađarskom Građanskom zakoniku, crnogorskom običajnom pravu, šerijatskom pravu i Uredbi o ubrzanju rada kod sudskih i islednih vlasti iz 1921. godine koja je vrijedila na teri­ toriju ranije Kraljevine Srbije, majka bila samostalna starateljica vlastitoj djeci. (Peić �Zavrzlame oko Građanskog zakonika Naravno. laznolikostj&akonskih normi nije nužno garantirala velike razlike u r&lovnoj^ica&i. Mirela Krešić je u svom doktoratu Zakonsko nasljeđivanje prema Općem građanskom zakoniku na hrvatsko-slavonskom području 1853.-1946. godine zaključila kako jam čim r>Kirpl|i hrvatsko-slavonskog prostora na razne načine (testamentima, odricanjima sestara u korist braće) zaobilazile pravilo jedna^og-nasljedivanja ženskeJ muške djece, te da se ovaj zakon u pravilu striktno provodio tek u slučajevima kada bi roditelji umrli još dok su djeca bila mala, pa nisu uredili nasljedstvo na drugi način.634 Nadalje, obaveznost,ciyilnog braka u Međimttrjtri-Vejvodini navodno se često zaohilazila pod izlikom da nema dnvoljn<u>pćimkih bilježnika.635 Ipak, ovakva situacija pi^vosilđe-Jugoslavije stavljala je pred vrlo kompleksne probleme. Uz raznolikost pravnih sustava, postojao je i problem tretiranja presu­ da sudova različitih dijelova Kraljevine. Naime, u pokrajinama koje su priznavale drugačiji zakonik nne sn se rretirale-kao-presude inozemnih sudova. Stoga se ubrzo nakon ujedinjenja pokrenuo i projekt izrade zajedničkog zakonodavstva i to prije svega graffcnskofri kaznenog prava. M eđu prvim dovršenim projektima je svakakp Ustav Kraljevine Srha. Hrvata i Slovenaca izjj& L -ggdine636 nakon čega se prionulo uz projekt osmišljavanja za­ jedničkog građanskog i kaznenog zakonika. Tadašnji ministar pravosuđa Marko Trifković oformio je komisiju za izradu projekta jedinstvenog građanskog zakoJlika. Novi zakonik trebao se temeljiti na austrijskom Građanskom zakoniku-.«; pnvelatnarhndiifi da se isti primjenjivao na najvećem djelu teritorija, a i sam srpski p rađam ki zakonik n ™ »/r»j cp mjpri ocGnjor, ^^cfrjjcku » a ririrbln pokazalo n se da je.jedna od p r/>pr<»ka n<k|adivanjHiaaslffflr>np prav^ j neđu pokra­ jinama, pri čemu su se čak pojavili prijedlozi da se na čitavom teritoriju primje­ njuju odredbe o nasljednom pravu srpskog Građanskog zakonika. Pravnici koji su propagirali ovu ideju tvrdili su da se odredbe srpskog Građanskog zakonika zaista Čaldarović, „Ženska profesionalna udruženja u Hrvatskoj 1918-1941. godine", 4149; „Statut žene", Ženski pokret, siječanj-veljača 1937., br. 1-2: 8) 634 Mirela Krešić, „Zakonsko nasljeđivanje prema Općem građanskom zakoniku na hr­ vatsko-slavonskom području 1853.-1946. godine". Treba naglasiti da se, prema izja­ vama tadašnjih pravnika, princip jednakog nasljeđivanja ipak provodio na teritoriju Slovenije i Vojvodine. (Dragoljub Aranđelović, „O izjednačenju muških i ženskih srodnika u zakonskom nasljeđivanju", Ženski pokret, travanj 1925., br. 4:129-139) 635 Peić Čaldarović, „Ženska profesionalna udruženja u Hrvatskoj 1918-1941. godine", 47. 636 „Ustav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca od 28. juna 1921. god!*. O položaju žene u Ustavu vidi: Stanković, „Žena u ustavima Kraljevine Jugoslavije (1918-1945)“, 36-41. 249 �R O D N I STEREO TIPI U ZA K O N IM A KRALJEVINE JUGOSLAVIJE £rovodeu_praksi, što dokazuje da odgovaraju ( p r avnoj svesti našega m r orb ?637 Njima se suprotstavljala struja pravnika koja je težila rnpdejrni7 .acil.skun procesima u zakonodavstvu i stoga se polovicom dvadesetih godina javila pom akr nespretna kompromisna ideja koja je stanovništvo Kraljevine podijelila na^sepskoT-gradsko; pri čemu bi seljanke imale pravo na manji dio roditeljske imovine, a građanke bi rpvnnpravno sndjgiovftle-tLnasliedsiVU.638 No, izazovi jedinstvenom građanskom zakoniku pokazali su se preveliki, te se krajem dvadesetih godina donio tek_jgdinstvefti Krivični zakonik-Srh a, H rvata i Slovenaca ( 1929.) u koji su ipak uspjelejm^drijeti ideje m odernizarnra, Vesna Nikolić Ristanović ocjenjuje daje jakonik iz 192% godine uveo niz pozitivnih mjera u pogledu krivičnopravnr ^ ^ ‘te N jim pižggappsrajf prayni C b r 1 \ ‘ ili r "'w ■ od interesa muža. krim inali7ira_«;e silo v ^ V Rp7i obzira san cp|fciialnn prošlost žrtve, a krivična kažnjivost preljuba ravnopravno se provodi prem a muškarcima i ženama.639 I tadašnje pravnice su bile zadovoljne Krivičnim zakonikom te su u članku „Statut žene“ zaključile da „po jugoslavenskom krivičnom zakonu žena ne trpi od nejednakog tretiranja!*640 Ipak, Vesna Nikolić Ristanović zaključuje da je zakonik zadržao ideju o mužu kao vlasniku svoje supruge, budući da ne predviđa kaznu za silovanje u braku te naglašava d aje sudska praksa i nakon donošenja Kri­ vičnog zakonika i dalje radila pod utjecajem starih propisa.641 Ideja o jedinstvenom građanskom zakoniku ponovo se zahuktala tijekom tri­ desetih godina, te je 1934. izašao nacrt (ili službeno - „predosnova") komisije za izradu jedinstvenog Građanskog zakonika. N acrt je u mnogim pogledima pred­ viđao rodnu ravnopravnost. Udane žene bi postale pravni subjekti, otvorila bi se mogućnost civilnog braka (za parove koji ne m ogu sklopiti crkveni brak, a nema prepreka da sklope civilni), žene bi mogle usvajati djecu, mogle bi biti tutorice, a udane žene bi uz privolu supruga mogle imati štićenike. O tvorila bi se mogućnost dokazivanja očinstva i nezakoniti očevi bi trebali preuzeti financijsku brigu o svo­ joj djeci. Najveće su promjene unesene u nacrte nasljednog prava, gdje je predviđe­ no ravnopravno nasljeđivanje sinova i kćeri, te da supruzi m eđusobno nasljeđuju lA imanja ukoliko pokojnik ili pokojnica imaju potom ke ili žive roditelje ili dobivaju polovicu nasljedstva ukoliko ga dijele s bakom i djedom, a kada ne bi bilo ni bake ili djeda, preživjeli supružnik ili supruga nasljeđivali bi cjelokupno imanje. Ipak, ,,predosnova“ je zadržala odredbe o očevoj vlasti, ženinoj poslušnosti i muževoj 637 Dragoljub Aranđelović, „O izjednačenju muških i ženskih srodnika u zakonskom nasljeđivanju", Ženski pokret, travanj 1925., br. 4: 132. 638 Isto, 129-139. 639 Ristanović, „Krivičnopravna zaštita žena u Srbiji 19. i 20. veka“, 26-35. 640 „Statut žene", Ženski pokret, siječanj-veljača 1937., br. 1-2: 10. 641 Nikolić Ristanović, „Krivičnopravna zaštita žena u Srbiji 19. i 20. veka", 26-35. 2 50 �Zavrzlame oko Građanskog zakonika obavezi da se brine o supruzi. No, i žena bi dobila obavezu da se skrbi za onemoća­ log supruga.642 Niti ovaj nacrt nije uspio zaživjeti i Jugoslavija je dočekala svoj kraj bez jedinstvenog Građanskog zakonika.643 Neuspjeli pokušaji reforme građanskog prava na teritoriju Jugoslavije upućuju na nekoliko momenata. Zakonodavstvo je bilo opterećeno patrijarhalnom tradi­ cijom koja se zadržala i u dijelovima zemlje gdje su zakonici nastojali regulirati nasljedno pravo na bazi ravnopravnosti muške i ženske loze. U državi su postojale dvije pravničke struje. Jedna od njih je nastojala pravno uređenje urediti na teme­ lju „pravne narodne svijesti," odnosno naglašavajući tradiciju i običaje pretežito seoskog stanovništva Kraljevine. Ovaj se argument ispriječio brojnim pokušajima da se postigne određena rodna ravnopravnost: ideji ženskog prava glasa, ideji izjed­ načavanja žena i muškaraca u nasljednom pravu na čitavom državnom teritoriju, ideji da se ženama otvori mogućnost stjecanja sudačke pozicije itd. Druga struja pravnika nastojala je da se u pravne regulative nove države unesu postulati suvre­ mene pravne misli ili da se bar sačuvaju tekovine austrijskog Građanskog zakonika s novelama. Prema njihovom konceptu, nova država trebala se uključiti u tadašnje demokratske i pravne procese čiji je bitan segment bilo i načelo društvene ravno­ pravnosti. N a ovaj način stvorila se određena napetost u pravnim konceptima koja je poticala brojne rasprave, ali i usporavala postizanje konačnog rješenja. U konačnici većina pravnih dokumenata (primjerice Ustav, Zakon o činovnicima, Zakon o osiguranju) u većem dijelu predstavlja realizaciju tada moderne pravne misli, ali rješenja koja su direktno zadirala u život širih narodnih masa (kao promjena pro­ pisa o nasljeđivanju ili donošenja općeg prava glasa) nisu se uspijevala nametnuti. Ovo nam sugerira da je službena politika težila prezentiranju Kraljevine kao su­ vremeno uređene države, ali se istovremeno libila dirati u ustaljene, tradicionalne rodne odnose. Zanimljivo je, da su stereotipi o ženskoj i muškoj ulozi u društvu preživjeli čak i u tadašnjim modernim pravnim konceptima. „Predosnova" jedin­ stvenog građanskog zakonika uzela je u obzir izjednačavanje muške i ženske linije u nasljednom pravu, ali je također perpetuirala instituciju očeve i muževe vlasti, te prvenstvenu ulogu žene kao supruge i majke. Ona je time prezentirala naoko paradoksalne tendencije tadašnjeg zakonodavstva: da se načelno proklamira ideja rodne ravnopravnosti, ali i čuva princip oca kao hranitelja obitelji i majčinstva kao institucije pod posebnom zaštitom države. 642 Milica Blajić, „Pravni položaj žene u nacrtu novog Građanskog zakona za Kraljevinu Jugoslaviju", Ženski pokret, siječanj-veljača 1935., br.1-2: 2-9: Ženski pokret, ožujaktravanj 1935., br. 3-4: 34-39. 643 O predosnovi Građanskog zakonika vidi i Radović, „Pokušaji kodifikacije građanskog prava u staroj Jugoslaviji („Predosnova Građanskog zakonika za Kraljevinu Jugoslavi­ ju")" i Engelsfeld, Povijest hrvatske države i prava, 366. 251 �R O D N I STEREO TIPI U ZA K O N IM A KRALJEVINE JUGOSLAVIJE 2. Ravnopravnost Načelo ravnopravnosti i jednakopravnosti nalazilo se u samoj potki tadašnjih modernizacijskih procesa. Pitanja samoodređenja, prava nacionalnih manjina, dem o­ kratizacije izbornog procesa u svojoj srži sadrže tendenciju načelnog poravnavanja različitih segmenta društva. Jugoslavensko zakonodavstvo uključilo se u navedene procese. U brojnim zakonima i propisima m eđuratnog razdoblja nameće se ide­ ja društvene, pa prema tom e i rodne ravnopravnosti. O vu ideju propagira Ustav Kraljevine Jugoslavije iz 1921. godine čiji čl. 4 kaže: „Svi su građani pred zakonom jednaki. Svi uživaju jednaku zaštitu vlasti.", čl. 16 ustvrđuje: „Nauka i um etnost slobodne su i uživaju zaštitu i potporu države. Univerzitetska nastava je slobod­ na", a u čl. 19 piše: „Sva zvanja u svim strukam a podjednako su dostupna, pod zakonskim pogodbama, svima državljanima po rođenju, kao i onim državljanima po prirođenju koji su narodnosti srpsko-hrvatsko-slovenske."644 Na ovim načelima izrađen je 1923. godine Zakon o činovnicima koji u čl. 2 u biti prepisuje čl. 19 Ustava o jednakoj dostupnosti svih zvanja u svim strukam a.645 Zakon o osigura­ nju radnika koristi se tada vrlo popularnim neutralnim term inom „lice" te ističe da obvezuje „sva lica koja na području Kraljevine Srba, H rvata i Slovenaca stalno ili privremeno [...] daju svoju telesnu ili umnu snagu pod najam [...] bez obzira na spol, doba života i državljanstvo!'646 U Srbiji je nakon četrdeset godina borbe donošen zakon koji izjednačava nastavnice srednjih škola u plaći, tituli i pravima s njihovim muškim kolegama.647 N o, praksa je pokazala da se ove pomalo neutralne odredbe mogu različito tumačiti te su stoga pojedini zakoni izričito isticali da su zaposlenja ili zvanja otvorena za oba roda. Tako primjerice Zakon o ženskim za­ natskim školama iz 1922. godine, za razliku od uredbe koja je bila objavljena neko­ liko mjeseci ranije, spominje ,,upravnika-icu“ i ,,nastavnike-ice“ škole,648 a Zakon o advokatima iz 1928. godine nakon brojnih nedoum ica u prethodnom razdoblju u čl. 2 nedvosmisleno ustvrđuje: „Ženska lica mogu steći pravo na advokaturu i istu obavljati"649 S druge strane, formulacija „pod zakonskim pogodbama" otvarala je mogućnost da se u specijaliziranim zakonima ženama prepriječi ili barem ograniči ulazak u određena zanimanja. Primjerice, Zakon o državnom prom etnom osoblju u čl. 2 ponavlja stavak o otvorenosti pozicija državnih prom etnih službi svim dr­ 644 „Ustav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca od 28. juna 1921. god.“ 645 „Zakon o činovnicima i ostalim državnim službenicima građanskog reda od 31. jula 1923. godine". 646 „Zakon o osiguranju radnika za slučaj bolesti, iznemoglosti, smrti i nesreće". 647 „Najzad", Ženski pokret, 18. travanj 1920., br. 1:4. 648 „Zakon o zanatskim školama"; „Uredba o ženskim zanatskim školama". 649 Zakon o advokatima u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. 2 52 �Ravnopravnost žavljanima, ali je u čl. 14 izričito naglasio da se na pisarske, telegrafske, telefonske, skladištarske i služiteljske poslove mogu primati i žene, čime ih je indirektno isklju­ čio iz svih ostalih zanimanja ove struke.650 Načelo ravnopravnosti osobito je bilo na kušnji kada se radilo o pozicijama s određenom društvenom moći. Ima li žena pravo biti upraviteljica škole u kojoj postoje i učitelji? Može li žena biti školska nadzornica, načelnica u ministarstvu ili čak sutkinja? To su bila pitanja prakse na kojima se lomilo novo načelo. Ideja da žene sudjeluju u procesima odlučivanja od državne važnosti tadašnjim prevodite­ ljima zakona često se činila nelogičnom i neprihvatljivom, a raznovrsnost njihovih odgovora i odluka ilustrira zbunjenost i neodlučnost javnih službenika kada bi se našli pred ukrštenim načelom ravnopravnosti i uvjerenja da žene ne bi trebale participirati u procesu odlučivanja. U Ženskoj misli nalazimo podatak daje 1920. godine odbijen zahtjev hrvatskih učiteljica da se za upravitelja škole u kojoj radi učitelj i učiteljica imenuje iskusniji djelatnik.651 Istovremeno, u Beogradu su se uči­ teljice nakratko izborile za princip da se za upraviteljice osnovnih škola postavlja učiteljica, te je čak upraviteljica vježbaonice postala nadzornica, ali je ova odluka ministra prosvjete izazvala toliko negodovanja da su do 1924. godine upraviteljice suspendirane.652 Zanimljiva je i anegdota sa ženskim delegatima na školskim dis­ ciplinskim sudovima iz 1928. godine. U njoj su škole iz Zagreba, Beograda i Lju­ bljane koje su delegirale učiteljice, dobile odbijenicu koja se poziva na aktualnu ra­ spravu o pravu žena da budu sutkinje i naglašava da se u školske disciplinske sudove biraju isključivo muškarci te se savjetuje školama koje nemaju muških djelatnika da kandidiraju učitelje iz obližnje muške škole. Istovremeno, mariborski župan prihvatio je ženske kandidate.653 Žene su se teže probijale u komisije za državne programe ili u prosvjetne savjete. No, vjerojatno najveći poraz principa ravnoprav­ nosti predstavljao je Zakon o sudijama redovnih sudova koji u čl. 2 utvrđuje da žene ne mogu biti sutkinje.654 Promicatelji ovog zakona, koji je donesen nakon što je Zakon o advokatima izričito dozvolio ženama da se bave odvjetničkim poslom, naglašavali su daje izricanje presude teže i za državu važnije, da narod ne želi da mu žena sudi i da bi suđenje uvrijedilo ženinu moralnost. Zakon je prošao iz drugog 650 651 652 653 654 „Zakon o državnom prometnom osebju". „Učiteljice i njihovi kolege", Ženska misao, siječanj 1921., br. 7-10: 109-110. J.O., „Učiteljice za svoja prava", Ženski pokret, 1. travnja 1927., br. 5: 2. „Jedna velika nepravda učiteljicama", Ženski pokret, 15. lipnja 1927., br. 10: 2. „Zakon o sudijama redovnih sudova". 253 �R O D N I STEREO TIPI U ZA K O N IM A KRALJEVINE JUGOSLAVIJE pokušaja i nakon što je proradila stranačka stega,655 ali su u vrijeme njegovog don o ­ šenja najmanje dvije pravnice već radile kao sudske pripravnice.656 Dakle, ravnopravnost se ipak najavljuje u pomalo krnjem i nedovoljno odluč­ nom obliku, a zakonski akti struke mogli su narušiti načelnu ravnopravnost na općem državnom nivou. N apokon, sam izborni zakon koji je isključivao žene iz demokratskog izbornog procesa otvorio je presedan da se isto učini u ostalim za­ konskim aktima. Kraljevina SHS je na taj način proživljavala određeno prijelazno razdoblje u kojem se ideja o rodnoj ravnopravnosti najavljuje kao koncept, ali se njezino provođenje odgađa ili zaobilazi, dopuštajući da se u skladu sa situacijom na terenu, odnosno raspoloženjem stručnih tijela donese odluka o odnosu prema zapošljavanju žena. Dvojaki stav usporavao je i otežavao ženske karijere, a ženski su listovi pom no pratili pojedinačne uspjehe u stjecanju pozicije odvjetnice, nadzor­ nice ili ravnateljice ženskih gimnazija.657 No, s druge strane ova oačelnajDroklamirana ravnopravnost otvorila je nove mogućnosti ženam ajcako u argumentaciji i definiranju vlastitih ciljeva tako i vrlo konkretno u ^ b ra g w aim >nogućnostirna koje su bile pred njima. Ovo je posebice uočljivo U porastu broja.srednjoškolsldhjičf-nica-i-diplomiranih srndenrk^U grafovima i tabelama uočljivo je da broj srednjoškolskih polaznica prati kon­ tinuirani porast tijekom čitavog razdoblja, te da se u m eđuratnom razdoblju goto­ vo udvostručio, dok je u istom razdoblju broj srednjoškolaca porastao za polovicu. Ipak, zbog velikog nesrazmjera u broju srednjoškolaca i srednjoškolki, djevojke su u čitavom razdoblju kontinuirano činile tek oko 5-6 % ukupne srednjoškolske p o ­ pulacije. Broj diplom iranih studentica doživljava znatno uočljiviji porast. I ovdje se ne samo da se iz godine u godinu povećavao njihov broj, već se to povećanje primjećivalo u promjeni omjera diplom iranih studenta i studentica. Kako prika­ zuju grafovi VII-3 i VII-4, broj diplom iranih studenata u m eđuratnom razdoblju povećao se za otprilike dva i pol puta, dok se broj diplom iranih studentica više 655 Milica M. Vlajić, „Žene sudije", Ženski pokret, 1. lipnja 1928. br. 11: 1; „Zakon o sudijama pred Narodnom skupštinom", Ženski pokret, 1. lipnja 1928., br. 11: 2. 656 H. Verk, „Žene kao sudije i odvetnici", Nova Evropa, 14. travnja 1925., br. 11: 335337. 657 Primjerice u Ženskom pokretu nalazimo informaciju da je dr. Mara Ilić u ponovnom pokušaju 21.5. 1927. uspjela dobiti rješenje dr. Milana Srškića kojim postaje odvjet­ nica u Zagrebu. Prema ovom izvještaju ona je prva odvjetnica. Na tom mjestu je ipak ostala samo mjesec dana. {Ženskipokret, 15. svibnja 1927., br. 9-10: 4) Ili, nalazimo informaciju da je na čelo ženske gimnazije u Kragujevcu postavljena žena {Ženski pokret, 1. ožujka 1928., br. 5: 2) ili da je gđa Ljubica Jovičić postavljena za školskog nadzornika {Ženskipokret, 15. siječnja 1929., br. 1 i 2: 2.). Opširnije o ženama u advokaturi vidi: Knežević, „Žena u našoj advokaturi", 300-305. 2 54 �Ravnopravnost nego upeterostručio. D ok su 1922. godine diplomirane studentice činile oko 10% ukupnih diplomanata, na kraju razdoblja se udio povećao na oko 20%. Graf Vll-1. Broj polaznika (u tisućam a) srednjih škola u međuratnoj Jugoslaviji638 G raf VII-3. Dip lom irani studen ti u m eđuratnoj Jug o sla viji6 < 658 Milković,J u g o sla vija 659 Isto, 363. 660 Isto 1 9 1 8 - 1 9 8 8 : S ta tistič k i g o dišn jak, 361. 255 �R O D N I STEREO TIPI U ZA K O N IM A KRALJEVINE JUGOSLAVIJE Graf VII-4. Diplomirane studentice u međuratnoj Jugoslaviji661 Usprkos brzom prodoru ženske populacije na sveučilišno obrazovanje, njihov na­ stavak obrazovanja na doktorskim studijima ponovo se kretao nešto sporijim i ne­ ujednačenim ritmom. U tabeli V-l uočljivo je d a je godišnje doktoriralo od 2 do 12 žena. U kupno je u Kraljevini u čitavom razdoblju doktoriralo 2246 muškaraca i 102 žene, dakle doktorandice su činile tek oko 4% ukupnog broja. Ipak, uočljiva je znatna razlika između broja doktorandica tijekom dvadesetih i tridesetih godina, što upućuje da se i ovaj trend polako počeo afirmirati. Tabela VII-1. Doktori i doktorice struke u međuratnoj Jugoslaviji662 God. D o k to ri D o k to rice 1922. 1926. 1930. 1934. 1938. 109 92 155 170 154 3 2 8 12 9 Porast broja doktorica struke odrazio se i na trend zapošljavanja žena na sveučiliš­ nim ustanovama. Iz tabele VII-2 uočljivo je da su tijekom 1938./39. godine žene činile oko 3 % ukupnog sveučilišnog nastavnog kadra u Kraljevini Jugoslaviji. Iako taj broj izgleda vrlo mali, treba naglasiti da je dvadeseto stoljeće tek započelo s otvaranjem sveučilišne naobrazbe ženama i to ne na svim studijskim programima, te da je sama činjenica da su žene dolazile na nastavnička mjesta na fakultetima bila fascinantna, a njihov uspjeh se bilježio u ženskom tisku. 661 Is to . 6 6 2 Is to 2 56 �Ravnopravnost Tabela VII-2. Nastavnici i nastavnice na visokoškolskim ustanovama šk. god. 1938V39.663 G rad N astavnici N astavnice Beograd 528 13 Ljubljana 164 8 Skoplje 29 2 Subotica 14 - Zagreb 536 16 Ukupno 1271 39 No, nisu svi s entuzijazmom pratil^ptodor žena-u sustav yiie^obrazovanj^j)Zakax>i koji jamče jednake uvjete tek su prvTkbrak ka stjecanju ravnopravnosti i prema ne­ kim izjavama studentica, one su itekako Rile svjesne svoga roda za vrijeme studira­ nja jer su bile izložene pritisku sredine, predrasudama i porugamaJtolega i profesora s fakulteta koji su sa strepnjom pm m ifnli fHT)in^7^^apj', cvr>jp crrnlfp „Znate li kako je to kad dođete na ispit iz matematike, a profesor vam kaže: ‘Kolegice, znate li vi da je matematika za muškarce, a za vas su kuhače ?’“ prisjećala se Dora Majer-Vinski, profesorica psihologije i romanistike u intervjuu s Andreom Feldman. .Anica N^agaši^profesorica matematike i fizike, imala je slično iskustvo: „Ja sam studirala fiziku i nas je te godine 1933., došlo na fakultet puno žena, to je bila najteža grupa na Filozofskom fakultetu. I došao je profesor teoretske fizike i rekao: Uajieću početi predavanje dok pola žena ne ode/ Doživjeti tako nešto! Studenti su šutjeli, a on je rekao: ‘Pa šro rn <rnlikim ženama, rko je vidio da tolike žene studiraju fiziku?’"6 664 3 6 Rodna ravnopravnost se pokazala kao relativno krhko načelo. Njezina reali­ zacija nalazila se na iskušenju kod izrade svakog pojedinog zakona, a kada bi se i srušila zakonska barijera, godinama je ostajao tradicionalni i kulturološki pritisak na osobe koje su nastojale ostvariti svoja prava. Iako je načelo jednakopravnosti donijelo određene beneficije ženama i samim time odškrinulo vrata suštinskih promjena u društvu, ni država ni zakonodavci nisu pristupili rješavanju proble­ ma rodne neravnopravnosti dovoljno odlučno da se ona nametne kao neosporna vrijednost novog društva. Napokon, ovaj je problem marginaliziran i u ostalim europskim državama, gdje su žene različitim tempom kročile put afirmacije načela ravnopravnosti u zakonodavstvu. No, vjerojatno je najveća prepreka realizaciji ide­ je rodne ravnopravnosti bila činjenica da je jugoslavensko zakonodavstvo istovre­ meno zadržalo i njegovalo dva znatno starija načela: očevu i muževu vlast te zaštitu žena i majki kao ugroženih segmenta društva. 663 Isto. 368. 664 Feldman, „Prilog istraživanju ženskih organizacija - Udruženje univerzitetski obrazovanih žena“, 61-67. 257 �R O D N I STEREO TIPI U ZA K O N IM A KRALJEVINE JUGOSLAVIJE 3. Zaštita žena i majki JT-tfećgm odjeljku U stala Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca koji je obrađivao ’ ftocijalne i ekonomske odredbejdržava se postavlja kao zaštitnik ugroženih slojeva društva: fiwalidži,(ratne siroTadijd je ^ j^ena.^Tako je primjerice ustavom ustvrđeno da: '^ ™ S S 3 * M ;a^ i m a j u se^osebno zaštiti od štetnik poslova po njihovo zdravjje“ ili „da invalidi)r^tr^L siročad^atne udovce i (irnmač'ni i 7a rad nesposnhn) ro­ ditelji umrlih ratnikauživaju naročitu državnu zaštitu i pomoć u znak priznanja?665 Sukladno tom e u Zakonu o zaštiti radenika zabranjuje se noćni rad ženama i djeci do 18 godine, uvodi zabrana rada trudnicam a dva mjeseca prije porođaja i rodiljama dva mjeseca nakon poroda. Zabranjuje se da se ženama da otkaz ukoliko se zbog zdravstvenih problema ne vrate na posao do godine dana nakon porođaja djeteta. Majke dobivaju pravo na pauzu za dojenje, a poduzeće koje ima 100 radnika od kojih 25 nema kome ostaviti djecu dužno je organizirati dječje sklonište ili snositi troškove uzdržavanja djece zaposlenika u obližnjem vrtiću. Ističe se da ovi propisi vrijede za sve žene bez obzira na godine i bračno stanje.666N a istom tragu je i Zakon o osiguranju radnika za slučaj bolesti, iznemoglosti, starosti, smrti i nesreće u kojem su uvodi plaćeni porodiljni dopust i to za osigurane radnice i supruge osiguranih radnika. Prve su imale pravo na potporu za dva mjeseca prije i dva mjeseca poslije poroda u iznosu od 3 /4 nadnice, pom oć u iznosu od 14 dnevnih nadnica za živo­ rođeno dijete, nakon isteka dva mjeseca nakon poroda dojilje su imale pravo na naknadu za dojenje još 26 tjedana u visini od pola nadnice (maksimalno 3 dinara dnevno) ili ukoliko imaju liječničku potvrdu da ne mogu dojiti, dobivaju dječju hranu. Supruge osiguranih radnika imale su pravo na potporu za porodilje za četiri tjedna prije i četiri tjedna poslije poroda u iznosu od 1,5 dinara dnevno.667 Ovi zakonski propisi uvrstili su jugoslavensko zakonodavstvo u trend stvaranja socijalne države, uključili Jugoslaviju u europski trend deimngmfrkt p olitike te afirmirali ideju nmjrinrpvn Ino fenomena od društvene važnosti. No, oni su istovremeno pomagali potvrđivanju državnog autoriteta i očuvanju percepcije žena kqo zavisnog sloja zajednice. D ržavau ovom slučaju preuzima poziciju očinske figure koja vodi brigu o potrebitim članovima društva, pri čemu se žene zajedno s djecom, invalidi­ ma i onemoćalima nalaze u grupaciji koja zahtijeva naročitu pažnju i zaštitu.668 U tadašnjem europskom zakonodavstvu postojala je dilema rkp rr^ha Hnhivati pomoć za podizanje obitelji, majlrr ;1. i majke, te 665 666 667 668 25 8 „Ustav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca od 28. lipnja 1921.“, čl. 23 i čl. 32. „Zakon o zaštiti radenika". „Zakon o osiguranju radnika za slučaj bolesti, iznemoglosti, smrti i nesreće". O izgradnji socijalne države i njegovom utjecaju na položaj žena vidi: Bock, ,,Poverty and Motehrs' Rights in the Emerging Welfare States", 402-432. �Institucija očeve i muževe vlasti - otac kao hranitelj obitelji kome bi se pomoć trebala isplaćivati - giajkama koje odrađuju posao ili očevima koii predstavljaju hranitelje obitelji. G isela Bock zaključuje kako su odgovori ovi­ sili o političkom uređenju ^dem okratskim državama dodatak su dobivale majke, a u totalitarnim očevi.66% Jugoslaviji je rješenje bilo dvojako) U Zakonu o zaštiti U radenika i Zakonu o osiguranju naznačuje se da pravo na potporu za novorođe­ no dijete i pravo na naknadu za vrijeme neposredno prije i poslije poroda pripada majci (zaposlenoj, i supruzi zaposlenog radnika) pod uvjetom da se osiguranje pla­ ća barem tri uzastopna mjeseca. No, u ostalim zakonskim rješenjima, posebice u pitanjima koja su rješavala činovnički dodatak na skupoću, bilo je evidentno da se propagira institucija očeve vlasti i ideje oca kao hranitelja obitelji. 4. Institucija očeve i muževe vlasti - otac kao hranitelj obitelji Institucija očeve i muževe vlasti pokazala se kao najkonstantniji princip koji je u pra­ vilu potiskivao pravo ravnopravnosti te prava žena i majki u slučajevima kada su se našli u koliziji. Očeva i muževa vlast nalazila u svim građanskim zakonicima, ostav­ ljena je u „predosnovi" jedinstvenog građanskog zakonika i obilježila brojne zakone koji su doneseni u međuratnom razdoblju. Primjerice Zakon o državljanstvu pred­ viđao je da žena mora imati državljanstvo supruga, što znači da ga automatski stječe udajom za jugoslavenskog državljanina, ali i automatski gubi udajom za stranog dr­ žavljanina. Udana strana državljanka nije imala pravo neovisno tražiti stjecanje jugo­ slavenskog državljanstva.6"0 Zakon o općinama predviđao je da žena ima prebivalište svoga supruga, čak i u slučajevima kada je općinska ili državna službenica sa stalnom službom u određenoj općini.6 1 Zakon o osobnim imenima obvezivao je udanu ženu 0 72 97 66 7 da preuzme suprugovo prezime i zabranjuje joj da zadrži svoje djevojačko prezime.6"2 Princip oca hranitelja vjerojatno je najveći utjecaj na život žena imao u nači­ nu na koje se odrazio na radno zakonodavstvo. U srži preklapanja principa očeve 669 Isto. 670 „Zakon o državljanstvu Kraljevine Jugoslavije s uredbom za njegovo izvršenje", čl. 5; čl. 10; čl. 12; čl. 29. 671 Inače je zakon predviđao da državni i samoupravni službenici automatski dobivaju prebivalište u mjestu stalnog službovanja. „Zakon o gradskim opštinama", čl. 12. 672 Doduše, u socijalnoj korespondenciji žena zadržava pravo potpisati se s oba prezime­ na, s tim da ispred djevojačkog prezimena obavezno dopise rod., ali se upozorava da ni ovakvtf potpisivanje nije preporučljivo u službenoj dokumentaciji. No, korištenje suprugovog imena je isključivo njezino osobno pravo i ne može ga prenijeti na druge članove. Tako bračna djeca dobivaju ime po ocu, a ukoliko udata žena ili udovica odluče posvojiti dijete, ono dobiva njezino djevojačko prezime. („Zakon o ličnim imenima od 19.2.1929", čl. 13 i čl. 14.) 259 �R O D N I STEREO TIPI U ZA K O N IM A KRALJEVINE JUGOSLAVIJE vlasti i radnog prava stajala je pretpostavka da žena ima pravo na rad, ali da ona radi za sebe, a muškarac radi za obitelj. „Propisi činovničkog zakona jasno govore 0 borbi između dvije težnje. O utjecaju patrijarhalnog porodičnog prava i skreta­ nja ka novom stvorenom stanju stvari. O ni su kompromis između novog i starog gledišta", zaključila je Angela M. Vidaković u Ženskom pokretu. Dalje naglašavala da je činovnički zakon znatno učinkovitiji u zaštiti udovice, nego službenice.673 Posljedično, prava radnica i činovnica pokazala su se znatno manjima i u pravilu su one bile zakinute u prenošenju svojih prava na djecu.674 Ponekad su činovnice d o ­ bivale manju novčanu nagradu za rad samo stoga što su udane. Zaposlene žene bile su prije svega zakinute u zakonima koji su regulirali pravo na mirovinu, porodične dodatke i dodatlcena skupoću. , ZakofLCLOsiguranju predviđao je da pravo na mirovinu uplatitelja imaju supru­ ga i djeca te u određenim slučajevima roditelji, djed i baka po ocu, unučad ili braća 1 sestre do 16. godine života ukoliko su ovisili o plaći službenika. Muž nije imao pravo naslijediti ženinu mirovinu, osim u slučajevima kada je „sirotog stanja" i do­ kaže daje nesposoban brinuti se za sebe, i to samo u trajanju nesposobnosti. Zakon o činovnicima ne spominje ni to pravo.675 Djeca su u principu primala penziju po ocu, s time daje Zakon o osiguranju radnika predviđao da siročad koja imaju pravo na rentu po ocu ili po majci biraju veću rentu. N o Zakon o činovnicima uopće ne spominje mogućnost nasljeđivanja majčine mirovine.676 U prvom Zakonu o činovnicima iz 1923. godine djeca službenika bila su izjednačena u pravima ko­ rištenja penzije - ta su prava u principu trajala do navršene 16. godine života, ili do završetka školovanja. No, budući da je ovaj zakon zakinuo činovničke kćeri u Srbiji koje su do tada zadržavale pravo na očevu mirovinu ukoliko se ne bi udale,677 novi Zakon o činovnicima iz 1931. godine pravio je razliku između muške i ženske djece, pri čemu su kćeri primale penziju do udaje, a sinovi do punoljetnosti, odno­ sno završetka školovanja (a najdulje do 23 godine). Proširila su se i prava uživanja udovičke rente.678 Trend je dakle išao prema ograničavanju prava zaposlenih žena 673 Angelina M. Vidaković, „Što svaka žena treba da zna?", Ženski pokret, 15. ožujka 1927., br. 4: 3. 674 Primjerice, djeca nisu po majci mogla dobiti status i prava činovničke djece. (Olga Osterman, „Žena državni službenik", Ženski pokret, siječanj-veljača 1934., br. 1-2: 7) 675 „Zakon o osiguranju radnika za slučaj bolesti, iznemoglosti i nesreće"; „Zakon o či­ novnicima sa svim izmenama i dopunama i praksom državnog saveta", čl. 147-157. 676 Isto. 677 Angelina M. Vidaković, „Što svaka žena treba da zna?", Ženski pokret, 15. ožujka 1927., br. 4: 3. 678 „Zakon o činovnicima sa svim izmenama i dopunama i praksom državnog saveta", čl. 147-157. 2 60 �Institucija očeve i muževe vlasti - otac kao hranitelj obitelji da prenesu svoje pravo na mirovinu na članove obitelji, a istovremeno se šire prava uzdržavanih ženskih članova kućanstva koje zadržavaju pravo na muževu / očevu penziju čak i u slučaju (novog) udovištva koje bi ih ostavilo bez prihoda.679 Činovnici su osim plaće imali pravo na dodatke na skupoću i to „lični dodatak", dodatak na stanovanje (koji se isplaćivao samo u Srbiji i Crnoj Gori) te „porodični dodatak“.680“Porodični dodatak" bio je prerogativ oca i on ga je dobivao za za­ konitu ženu koja nema vlastite prihode, zakonitu i posvojenu djecu te pastorčad, a ponekad je dobivao dodatak na članove šire obitelji koji su ovisni o njegovim primanjima. Službenica ili umirovljenica nije imala pravo na obiteljski dodatak na djecu ukoliko je imala muža, niti na članove šire obitelji ukoliko joj je otac još bio živ. Iznimno se obiteljski dodatak na djecu isplaćivao majci ukoliko su roditelji rastavljeni ili žive odvijeno, a djeca žive kod majke.68 „Porodični dodatak" je dosta 1 stradao za vrijeme velike ekonomske krize. Novi Zakon o činovnicima iz 1931. godine više ne spominje pravo na „porodični dodatak" članova šire obitelji, a ured­ bom iz 1935. godine dodatak za djecu se smanjio za deset dinara, a za uzdržavane supruge u potpunosti ukinuo.682 _ ______ Najviše kontroverzi izazivao je famozan ,$ični dodatak na skupoću" koji je shižhfnirft stavljao u neravnopravnu poziciju Izgleda da su činovnice pomirljivo _prihvaćale činjenicu da (porodični dodatak" bude d^dij/»lj<»n isključivo n m Ira o K fT - a n ir^ jn o h i i v l j i / i l i s u s e j e š k o m i r i l e s o d n z i m a n j p m d o d a r k a k o ji im je osobno p ripadao^Pri tome treba naglasiti da dodatak na skupoću nije bio nimalo nebit­ na stavka u proračunu činovničke obitelji te je svojim i z n o s o m često premašivao plafe-službenika. Proračun dodatka na skupoću slijedio je dosta kompleksan obra­ zac i r j s r a o je proporcionalno * visinom p h rr, razredom skupoće i činovničkim i ry g o m . Slikovit je primjer da su činovnici koji su primali p laću do 2999 dinara godišnje imali pravo na d o d a r a k n a s k u p o ć u o d 9 0 - 7 « d i n a r a d n e v n o , odnosno okg^O O O-10.000dinara^o3ls ^ e !683 Naravno da je odredba Zakona o dodacima na skupoću koja je pivprtlovik-dodatak n a skupoću državnih činovnica udanih 679 Isto. 680 „Zakoni o dodacima skupoću", čl. 3. 681 „Zakoni o dodacima na skupoću", čl. 24-37; Uredba o ličnom i porodičnom dodatku: a) državnih službenika; b)penzionera sa izmenama i dopunama zaključno 8.10.1937., čl. 5-9; „Zakon o činovnicima sa svim izmenama i dopunama i praksom državnih saveta", čl. 27. 682 Isto. 683 Radi se o aktivnim državnim činovnicima, nastavnicima srednjih škola i stručnih škola, stalnim učiteljima i učiteljicama, privremenim činovnicima Ministarstva gra­ đevina, činovničkim praktikantima, kocipijentima i elevima, „Zakoni o dodacima na skupoću", čl. 5- 261 �R O D N I STEREO TIPI U ZA K O N IM A KRALJEVINE JUGOSLAVIJE za državne činovnike izazivala brojna negodovanja, pogotovo jer je bila izrađena dosta nespretno te su udate činovnice čiji muž nije bio državni službenik i dalje zadržale pravo na puni doplatak.684 Zakon je doduše sročen neutralnim jezikom te propisuje da se u slučaju da su oba supružnika državni službenici, prepolovljuje manji dodatak na skupoću, te u nastavku nudi kompenzacija - suprug u tom slu­ čaju izuzetno prim a dodatak na zaposlenu ženu. No, prema izjavama suvremenica praksa je rezala dodatke na skupoću suprugama i to bez obzira čiji je dodatak bio veći.685 Puni dodatak na skupoću je nakratko vraćen 1932. godine,686 ali će već dvi­ je godine kasnije, uslijed krize, sve udane činovnice u potpunosti izgubiti pravo na dodatak na skupoću.687 Nakon 1937. godine dodatak im je djelomično vraćen, a njegova visina ovisila je o-visini prim anja njihovih muževa.688 p rincip k*r> hiMnirpljA r.bitglji najozbiljnije je zaprijetio p rijeme opće nezaposlenost) usmjerilo je ljutnju jav­ nosti prema obiteUima u kojima rade oba supružnika, svalivši sav bijes na zaposlenu udanu ženu, koianelojgHn por^hirim H f e ™ 0] „Nema sumnje da iefredukdja žena iz državne službgVrlo popularna u širokim krugovima, ali je zato u svojoj biti asocijalna", ogorčeno je izjavila gospođa Amautović Mikačić na jednoj od konferencija za pravo na rad, koje su se 1934. godine održavale u JSeogradu. Za­ grebu, Splitu i Kosovskoj M irroviri N ervom međnlndaninf rinovnicama)podizale su glasine o otpuštanju žena službenica u N arodnoj hanri istupi u Narodnoj skupštini za otpuštanje udinih žen^,691 odluke ministra prosvjete da u prve razrede učiteljskih šk^la ne upisuje nčenire ier ie p r ^ j ^ prwiž> 692 69 8 .60 9 oglasi za radna mjesta u Agrarn^jJ Narodnoj banci u kojima se striktno traže muške_osgbe,693 najava uvođenja(kvpta)n poštansko-telegrafska zanimanja i napokon 684 „Zakoni o dodacima na skupoću", čl. 4. 685 „Žena u državnoj službi i nova odredba ministarstva o doplacima", Ženska misao, si­ ječanj 1921., br. 7-10: 110-111 686 „Najzad izjednačenje", Ženski pokret, 15. ožujka 1932., br. 3: 42. 687 „Zaobilaznim putem", Ženski pokret, travanj 1934., br. 4: 34; „O smanjenju prihoda državnih službenika s obzirom na učiteljice", Ženski pokret, svibanj-lipanj 1934., br. 5-6: 52-53. 688 Uredba o ličnom i porodičnom dodatku a) državnih službenika; b) penzionera sa izmenama i dopunama zaključno 8.10.1937. 689 „Za pravo na rad", Ženski pokret, ožujak 1934., br.3: 19-28; „Što kažu žene", Ženski pokret, ožujak 1934., br. 3: 28. 690 „Beleške", Ženski pokret, lipanj 1933., br. 6: 83. 691 „Borba protiv ženskog prava na rad"., Ženski pokret, 15. ožujka 1932., br. 3: 42. 692 „Jedna neumesna odluka", Ženski pokret, rujan-listopad 1933., br. 7-8: 86-88. 693 „Utešne perspektive", Ženski pokret, svibanj-lipanj 1934., br. 5-6: 60. 262 �Institucija očeve i muževe vlasti - otac kao hranitelj obitelji zloslutni^fiaancijski zakon uz hndžer 7.a-godinu-1334j35^popraćen opasnim ovla­ štenjem: „Ministarski savet će ustvrditiiisiove daljnjeg ostanka u državnoj službi ili samoupravnoj službi službenica čiji su muževi također uposleni u državnoj ili privat­ noj duž,hi iU-inarp imaju dovoljno prihoda za održavame p orodice^94 U ženskom tisku-javljali su se zabrinuti napisi koji su izražavali ^trah žena za radna mjesta^.Svi znaci kažu da se našoj radnoj ženi spremaju crni dani?P©čelo je time da su zatvorili Ženaroajlčiteliske škole, produžilo se z a b ra n o m p rim an ja žena 1 viš*1 ško] e j postavljanjem muškaraca na mesra na koje su žene predestinjrane. [...] i najzad se određuje procentualni odnos izm edumnžkih i ^ n ^ j h d rž av n ih d iižh rn ik a " * 9^ ustvrdila je Alojzija Štebi, a u drugom članku nastavlja u istom tonu: „Ovakva fak­ ta su: otpuštanje žena iz Narodne banke, ne primanje žena činovnika u Agrarnu banku, pravilnik za poštansko - telegrafsku službu s obzirom na žene, ne primanje učiteljica u Više pedagoške škole i obustava upisivanja ženske omladine u učiteljske škole!*6 Suprotno anti-ženskoj propagandi javljaju se glasovi koji upozoravaju na 696 5 6 4 9 postignute rezultate u afirmaciji ideje ravnopravnih šanci n posljednjih petnaest go­ dina, a pojmu nelojalne, sebične zaposlene žene, oni suprotstavljaju izraze: „udar na našu kulturu", „asocijalne ideje" i „nesuvremene mjere!* 697 U jeku nenaklonosti pre­ ma ženskom radu donose se određene nepovoljne odredbe kao ^numerns klanzusl* zajnšrap«!™ - jrdrPjrafclf11 J»*bu698 ili ukidanje dodarka na skupoću svim udanim ženama, 6997 0 ^nezaposlenim ženama^u se znatno smanjile šanse u potrazi za poslom, no niie se dogodilo najavljivano masovno otpuštanje žena. Umjesto toga, donesena je odluka kojom se ukidaju dodaci na skupoću Velikom dijelu ženskih i muških činovnika te smanjuju ili čak ukidaiu^bm'odićni dodagl 694 Alojzija Štebi, „Važna ovlašćenja vladi", Ženski pokret, siječanj-veljača 1934., br. 1-2: 2. 695 Alojzija Štebi, „Što se sprema ženama", Ženski pokret, studeni-prosinac 1933., br. 9- 10: 102. 696 „Za pravo na rad", Ženski pokret, siječanj-veljača 1934., br. 1-2:2. 697 „Za pravo na rad", Ženskipokret, ožujak 1934., br. 3:27 i 28; „Kronika", Ženski pokret, siječanj-veljača 1934., br. 1-2: 12. 698 Prema ovoj odredbi u poštansko - telegrafskoj struci nije moglo biti više od 30% žena s nepotpunom srednjom školom, više od 25% zaposlenica sa završenom srednjom školom, i više od 10% zaposlenica sa završenim fakultetom. („Statut žene", Ženski pokret, siječanj-veljača 1937., br. 1-2: 12.) 699 Tada se dodatak ukinuo svim službenicima koji dijele kućanstvo s drugim službeni­ cima, s time da je pravo na dodatak zadržao samo najstariji službenik. „Zaobilaznim putem", Ženski pokret, travanj 1934., br. 4: 34; „O smanjenju prihoda državnih služ­ benika s obzirom na učiteljice", Ženski pokret, svibanj-lipanj 1934., br. 5-6: 52-53. 700 „Zaobilaznim putem", Ženski pokret, travanj 1934., br. 4, str. 34; „0 smanjenju priho­ da državnih službenika s obzirom na učiteljice", Ženski pokret, svibanj-lipanj 1934., br. 5-6: 52-53. 263 �R O D N I STEREO TIPI U ZA K O N IM A KRALJEVINE JUGOSLAVIJE pa očeve i muževfcjrlasei jupućuje na važnost koju je ta ide­ ja uživala u političkim i zakonodavnim krugovima. Očeva vlast tretirala se kao r l r ž a v n ^ - i n s r i r n c i j a visokog prioriteta koja se u zakonima međuratnog razdoblja perpetuira, štiti i uživa prvenstvo, ali pod pritiskom ekonomska p^ln^ifri i k g anojierogira. O na je ekonomski vrlo zahtijevna u uredbama koje ureduju rente i dodatke zavisnih članova. Stoga će vrijem ^v e lik e e k o r^ " glfp ^ d ^ ^sviietlithprve. n g p n l f l i n p ii-r> v n ro r r i d i r i r m - i l n n m p r i n r i p n Kriza je zaoštrila Sukob-StarOg-punfipa nerv? vlasri-i-nove ideje ravnopravnosti. Pri tom e se ^ar^lrt nvn^provnr>cri pokazalo vitalnijim. U konačnici žene nisu izgubile posao, već su muževi izgubili doplatak na ženu, očevi su dobili manji doplatak na dijete, a veliki broj žena i muš­ karaca je izgubilo dodatak na skupoću. Za žene tog vremena to je vjerojatno bila Pirova pobjeda koja se negativno odrazila na kućne budžete, ali za nas je ona prva naznaka da su se r r p p d n v i n a ja v ljp n i porrrbnm dvndrsrrih godinn u tridesetima jiapnkon_počeli nametati kao ozbiljni p n l i r i r l d a r g u m e n t- i Što nam 7.akftniri ' ^ a l r n m l r p r p g n la riv f* govoreVo^ t e i g ^ i p i r ^ u međuratnoj Jugoslaviji ? Prije svega, oni ponavljaju priču tranzicijskog društva rastrganog iz­ među iradkionainogTtnodernog^rijednosnog sustava te upozoravaju na vitalnost rodnih stereotipa u prijelaznom razdoblju. N eosporno je da su rodni stereotipi odigrali nlngij n i7gr?^nji 7alfr>niEa 19 crnlj^ra, ali se pokazalo da oni na­ stavljaju vršiti snažan utjecaj na zakonodavstvo dvadesetog stoljeća i to u vidu oču­ vanja starih principa - kao očeve i muževe vlasti, ali i uvođenju novih vrijednosti - izgradnji sijidjaliiejiržate. Zakoni koji se nisu oslanjali na rodne stereotipe naila­ zili na ozbiljne probleme u realizaciji. r> lm j »upnizi te<iavisnfim članu društva, muškarcu kao isključivom nositelju autoriteta i moći kao području muške sfere stoji u^poeki ctanih-građanskih zakonik a .-a liinekih n n ^ h zakonskih rješenja. Uz to, ona nadživljava same zakone i nastavlja utjecati na pravnu praksu i u slučajevima u kojima su nova zakonska rješenja nastojala nam etnuti principe ravnopravnosti. Rodni stereotipi se pokazuju kao moćan društveni faktor koji kroz zakonske regulative i praksu oblikuje živote, definira životne šanse i utječe na .distribuciju moći. O ni se nameću kao vjralna prepreka tpodernizari-jskim strujanja i odiizimaju-odlučnosr renrralistiekkn tendencjjama-vlagti. Istovremeno, novo je društvo gradilo vlastiti sustav stereotipa koji je, primjerice, prenosio poruku što je „moderno" ili „napredno" pripremajući teren za buduće sukobe na imaginarnoj i realnoj razini. 26 4 �VIII. Z A K LJU Č A K Stereotipi su vitalni kulturni fenomeni svakog društva. O ni su preduvjet uspješne komunikacije i nezaobilazan faktor kreiranja identiteta. Na pitanje tko smo i što smo Mi, u pravilu se odgovara s protupitanjem tko su i što su Drugi. Odgovori nas društveno pozicioniraju i definiraju naše ponašanje i očekivanja. Stereotipi su i društvena konstanta, oni preživljavaju ideologije, političke i kulturne promjene i potrese ekonomske konjunkture te upravo stoga ostavljaju dojam tradicionalnosti i prirodne.uvjetovanosti. Njihova uloga u društvu naročito dolazi do izražaja u \ vrijem^društvenih lomova kada istovremeno proživljavaju proces redefinicije i do­ bivaju istaknuto mjesto u objašnjavanju i stabilizaciji novonastale situacije. Stoga je društveni značaj stereotipa neosporan, a njihov utjecaj na politička, ekonom­ ska i kulturna zbivanja čest je predmet znanstvenih istraživanja. Pri tome se slijedi određeni hijerarhijski obrazac u kojem istaknuto mjesto dobivaju upravo nacio­ nalni, rasni, vjerski i rodni stereotipi kao osnovni segmenti i^enxiteta, a pažnja se usmjerava na njihovu konstrukciju i dekonstrukciju, kreatore i utjecaj na povijesne događaje. M eđuratno razdoblje izrazito je plodonosno za istraživanje uloge stereotipa u društvu. To je vrijeme velikih promjena, lomova i rađanja nove ekonomske, poli­ tičke i socijalne kulture, odnosno vrijeme u kojem stereotipi postaju objekti koji se propituju i ponovno pozicioniraju, ali i subjekti koji kanaliziraju i umiruju druš­ tvene p r a ^ s e .Q ^ r a edoblje-obiljgŽila dva prijelomna „velika” događaja: Prvi svjetslnrat y^ lik a ekonomska križajte niz značajnih društvenih, kulturnih i ekopratio razvoj potrošačkog društva. Svaki od njih zasebno predstavljao je izazov za stari sustav vrijednosti i svaki od njih zasebno revitalizirao je određene stereotipne obrasce. Konflikti koji nastaju na imaginarnoj razini nerijetko su imali značajan utjecaj na realne događaje i upravo je ta veza između kulturnih, u ovom slučaju, rodnih koncepata i političke realizacije predstavljala glavnu okosnicu moga istra­ živanja i ove knjige. ^rvLatjgtskj,rat granična je crta nadolazećeg razdoblja. Bio je to upečatljiv i dramatičan rez sa starim političkim, socijalnim i ekonomskim sustavom i početak novog, „modernog," uzbudljivog vremena. Rat je proizveo dva odvojena i pone­ kad kontradiktorna seta rodnih p o ru k ^ R am i imaginarij do krajnosti je zaoštrio podijeljenu sliku svijeta u kojem su rodne uloge predodređene i strogo definira­ ne. Vojevanje, agresija, moć jasno se naznačuju kao muška sfera društva, dok su ženama prepuštene briga, čekanje i nježnost. Bipolarna slika društva anticipirala je tradicionalizaciju, repatrijarhalizaciju i virilizaciju poratne atmosfere, ali je u svojoj srži prenosila i jednu subverzivnu poruku: žensko iskustvo je bitno, ono 265 �ZAKLJUČAK je integralni dio društvenog povijesnog doživljaja i žene „igranjem svoje uloge" doprinose realizaciji društvenih vrijednosti i promicanju nacionalnih interesa. S druge strane, ratna realnost izazivala je tradicionalne granice. O na je rušila imagi­ narne barijere definicija muških i ženskih poslova ili muških i ženskih sposobnosti te time podcrtavala sliku ratnog kaosa, ali i postavljala pitanje redefiniranja rod­ nih uloga. Poratno društvo obilježeno je sukobom ova dva kontradiktorna seta poruka pri čemu su oba koncepta posredno ili neposredno usmjeravala političke događaje ili odluke tadašnje političke elite. Izazivački koncepti ratne realnosti doživljavaju se kao destabilizatorski faktor u društvu i stoga je poraće obilježeno potrebom ©bnoye ideje predratnog društva i to onakvog kakvo gaje definirao ratni imaginarij. K onkretno, prve godine nakon rata donijele su dobrovoljan ili prisilan odljev radnica, inzistiranje na separatnim sferama, utišale su istaknute i ratoborne feministice te stvorile nepovoljnu klimu za stjecanjeienskog prava glasa. Pokazalo se da je sudbina sufražetskog pitanja ovisila o stabilizatorskim potrebama društva. Zapadni dio zemlje koji se nalazio na političkoj i ekonomskoj prekretnici bio je spremniji prihvatiti promjene u rodnim obrascima, dok je istok težio restaurira­ nju i potvrđivanju predratnog autoriteta. No, ovaj trijum f ratnog imaginarija bio je kratkotrajan. Uskoro su realne potrebe društva nam etnule potrebu dogovora između dva seta ratnih poruka. Rezultat kompromisa bio je otvaranje dijaloga o rodnim obrascima i revalorizacija pojm a i uloge ženskosti u društvu, ali na temelji­ ma tradicionalnih ženskih „kvaliteta": majčinstva, osjećajnosti i nježnosti. rH .njh obrazaca najglasnije je zahvatilo ideju žegskosti. Prom o­ tori novih normativnih koncepata postaju vjerske i političke skupine, ali i eko­ nomski procesi, čime društveno tržište kulturnih ideja postaje poprište sukoba, natjecanja, ali i dijaloga, nadopunjavanja i nadogradnje. Čitav proces obilježila je sprega novog i starog, a kulturni imaginarij gotovo postaje imaginarni šoping ceoiar u kojem se određeni rodni stereotipi odbacuju (kao praznovjerje, nazadnost, ,,ne-modernost,“ dokoličarstvo, trivijalnost), a drugi se ugrađuju u temelje nove-stare ideje o ženskosti (npr. nježnost, majčinstvo, rodoljubnost. ženstvenost. . ljepota, modernost,.angažiranost). Rodni stereotipi stoga igraju krucijalnu ulogu u definiranju onog što nismo u opreci prema onome što jesmo. Ideja vodilja gotovo svih koncepata bila je potreba da se ideja ženskosti revalorizira i da joj se naglasi društvena važnost. No, temelj novog značaja ženskosti je bio varijabilan. Neki su isticali njezinu ulogu u procesu stvaranja nacije, drugi su je označili kao čuvateljicu tradicionalnih vrijednosti u kaotičnom svijetu promjena, treći su je gledali kao stup obitelji i doma, a potrošačka kultura prezentirala ju je kao simbol modernosti, gospodaricu suvremenih trendova, savršenu domaćicu u kuhinji sa suvremenim aparatima, savršenu majku koja slijedi upute suvremene medicine i pom odnu damu koja je svoj m odni izričaj prilagodila brzom i angažiranom tempu života. 266 �ZAKLJUČAK Ova glasna, probuđena i propitivana ženskost neminovno je budila anksioznost naoko normativne, stabilne muškosti koja se odražavala u naglašenoj pojavi mizoginije i podcrtavanju granice između ženskosti i muškosti. Oba procesa imala su vrlo konkretne posljedice na život žena. Prvi je utjecao na definiranje ciljeva i ambicija te organizaciju kulture života, a drugi je limitirao i marginalizirao procese i pojedinke koje su se usudile dovesti u pitanje osnovnu granicu muškosti i žensko­ sti: moć i autoritet naspram blagosti i zavisnosti. Način na koji stereotipi utječu na oblikovanje percepcije o Sebi i Drugima, ali i na realizaciju društvenih procesa može se iščitati iz tragova koje su ovi dinamični procesi ostavili u karikaturalnim prikazima tog vremena. Karikature se neposredno koriste stereotipima u svrhu društvene kritike, ali i lakše uspostave komunikacije te je stoga prihvaćenost i raširenost korištenih stereotipa krucijalna za razumijevanje njihove poruke. To karikature čini pogodnim medijem za istraživanje korelacije d ruštvenih procesa i stereotipnih obrazaca te strategija prenošenja stereotipa i nji­ hove uloge u kanaliziranju društvenih procesa. Iz karikature možemo iščitati priču 0 načinu na koji se nacionalni identiteti i politički odnosi iskazuju i dokazuju kroz rodne koncepte, ali i velikom utjecaju koji su rodni obrasci izvršili na objašnjavanje 1 prihvaćanje faodernizacijskih procesa^Tokazalo se da, iako nove društvene pojave kao knlt-rijcla, ženski pokret ili pnrm tarkp društvo naoko izazivaju tradicionalne rodne stereotipe, u konačnici se realiziraju unutar okvira stereotipne vizije svijeta. Kult tijela naglašavao je žensku ljepotu i seksipil, a mušku snagu i potenciju. Pri­ padnice ženskog pokreta koje su izravno polagale pravo na društveni kredibilitet i moć ženskosti do danas se nisu oslobodile stigme frustriranih, ružnih, neudanih žena, a potrošačko društvo realiziralo se kroz sliku žene kao potrošačice i muškarca kao vlasnika kapitala. Najočitiji utjecaj stereotip^ na ii^ot-pojedinaca i društvenih skupina ostva­ ruje se u njihovom utjecaju na lakonske regulative. Zakoni pritom vrše dvostru­ ku ulogu prenositelja i realizatora stereotipnih uvjerenja i korektiva koji nastoji suzbiti utjecaj stereotipa na funkcioniranje zajednice. Stoga zakonske regulative ukazuju na status koje pojedine stereotipne konstrukcije uživaju u društvu, ali i utjecaj tih konstrukcija na oblikovanje ciljeva i smjernica političke_elite. Zakoni i zakonici Kraljevine Jugoslavije osvjetljuju konflikt t«diciimalluh4-mQdeniizatorskih pravnih principa pri čemu modemizarijske struje pokazuju manje poleta u nametanju vlastitih ideja. Rodni srer^m-ipi nvdjp figuriraju kao glavna prepreka prodoru moderne pravne misli, a zakoni koji se baziraju na stereotipiziranoj dihotom noj slici društva pokazuju iznenađujuću rezistentnost i popiilatnost među pravnicima u praksi.“€mi-su glavna prepreka uspješnoj unifikacijfgrađanskog za­ ja m ika, projektu koji zasigurno nije zauzimao nevažno mjesto npnrar unitarističke" jugoslavenske polit&e^ čak prodiru u nove zakone koji reguliraju tadašnje odnose 267 �ZAKLJUČAK države i obitelji, poslodavca i zaposlenika. Pokazalo se da zakoni koji se oslanjaju na stereotipne obrasce doživljavaju brzu i laku afirmaciju u praksi, dok zakonske osnove koje nastoje provesti m rrln jH n n k r f ^ ^ n s r i već prilikom izglasa­ vanja zakona, a praksa ih često nastoji zaobići ili izigrati. Tako se zakoni koji imaju c v rK n T sčrir/* m -a jl-f' p r i r t v i r p ili reguliraju princip očeve i muževe vlasti afirmiraju i šire u pravnoj praksi, dok propisi koji se vode načelom ravnopravnosti zahtijevaju eksplicitna objašnjenja i posebne inrrrprfrarjjeJ7.alfr>ni ujedno dokazuju izuzetnu političku moć društvenih stereotipa koji se ovdje javljaju kao kulturni koncepti koji definiraju živote građana i građanki, te obeshrabruju volju političke elite. Na kraju nam ostaje da ukratko sumiramo odnose rodnih stereotipa i politike u Kraljevini Jugoslaviji. Rfldni srerenripLsn prije svega imali svrhu ^rahili-rarijp društvenih i političkih jjrcviranja. Presumpcija njihove bezvremenosti i tradicionalnosti čini ih pogod­ nim alatom za pozivanje na red u vrijeme kada sve društvene vrijednosti dolaze u pitanje. Stoga su se rodni stereotipi najočiglednije aktivirali i propitivali upravo u vrijeme'^ i ^ a V j^ p m ^ ^ t s k om rat^) i v0 ik o j ekpnomskojlćrizL Povlačenje jasne crte između muškog i ženskog p rostora, muškog i ženskog prava te muške i ženske uloge.imalo je syrhu~-uspostave kontrole nad eskalacijom društvenog nezadovolj­ stva i osjećajemHjgroze'. Nadalje, politika se pomoću rodnih stereotipa definira i pozicionira. O na pre­ uzima očevu ulogu u regulaciji obiteljskih odnosa, preuzima muški identitet kao potvrdu svoje autoritativnosti, a političke grupacije koje nemaju ili su izgubile kre­ dibilitet često dobivaju oznakcjienskosti. No, Jsorelariia jadnih stereotipa i ^olitil^e nije jednosmjerna. Rodni stereotipi nisu se pokazali samo kao alati u rukama političkih skupina, već se nameću i kao korigirajući i limitirajući faktor koji usmjerava njihove odluke te ograničavaju i usmjeravaju m odemizacijskgjrendove. Rodni stereotipi nam etnuli su se kao jedna od prepreka potpunoj d g n j^ j^ fg a ciji društva, suprotstavljaju se modernizaciji pjCiva i, što je još značajnije<$j>rečavaju unitaristički projekt jugoslavenskog zakoni­ ka. Tim e su se potvrdili kao kulturni fenomeni od izrazite političke moČL^ Ne postoji razlika u strategijama prenošenja i strategijama suzbijanja stereoti­ pnih slika u društvu. O ba se procesa koriste istim prostorom medija, umjetnosti i zakonskih propisa i - što je još važnije - djeluju u istom kulturnom i ekonomskom okviru zbog čega se često događaju paradoksalne situacije da pokušaj odbaciva­ nja stereotipnih uvjerenja završava realizacijom i potvrđivanjem istog. Primjerice, |snskL£asopisi.koji nastoje napraviti odmak od pasivne, zavisne ženskosti, kreiranjem zasehnog ženskog prosrr>|ra^r><;r.hirr>m valorizacijom uspjeha pojedinih žena u „muškom" svijetu i težnjom za afirmacijom vlastitog značaja kod političkih uzora u konačnici gOftavljgju o^ragaf^o ženama kao zavisnom, drugotnom i muškarcima 268 �ZAKLJUČAK kao normativnom dijelu društva. No, stereotipi koji se predstavljaju kao dio tra­ dicijske kulture imaju poziciju autoriteta, pa time i dva klasična sustava kontrole kojima usmjeravaju i korigiraju društvene procese koji su ozbiljno ugrozili baznu ideologiju rodnih stereotipa: podsmijeh i marginalizaciju. Ove strategije čine osnovu dugovječnosti stereotipa: elastičnost i mehanizme kontrole. Odumiranje stereotipa je dugo, oni nadživljavaju propise i uvjerenja koji su ih stvorili, mijenjaju značenje i funkciju u društvu, a u slučaju da izgube svaki druš­ tveni kredibilitet vjerojatno i dalje egzistiraju na marginama kulturnog pamćenja, jebiti u sasvim novom značenju i za posve novu svrhu, ali sa starim prizvukom tradicionalnosti. 269 ��IX. IZVORI I LITERATURA 1. Izvori 1.1 Tisak Domaćica (Beograd, 1921.), Eva (Zagreb, 1928.), Gradski vjesnik (Zagreb, 1931.), Ilustrovan list (Zagreb 1914.-1918.), Ilustrovana ratna kronika (Zagreb, 1914.-1918.), Jugoslavenska žena (Zagreb, 1918.-1920.), Koprive (Zagreb, 1918.-1938.), Naša žena (Zagreb, 1935.-1938.), Nova Evropa (Zagreb, 1920., 1922., 1925.), Pravda (Sarajevo, 1920.), Radnička zaštita (Zagreb, 1920., 1921., 1922,), Slovenka (Ljubljana, 1919.), Svijet (Zagreb, 1926., 1927.), Z a vjeru i dom (Zagreb, 1944.), Ženski list (Zagreb, 1925.-1939.), Ženska misao (Zagreb, 1919.-1921.), Žena i svet (Beograd, 1925.-1941), Ženski svet (Ljubljana, 1923.), Ženski svet (Beograd, 1930.-1934.), Ženski pokret (Beograd 1920.-1938.). 1.2 Statistički izvještaji Milković, Dušan, m. Jugoslavija 1918-1988: Statistički godišnjak. Beograd, 1989. Izvještaj gradskog poglavarstva o sveopćoj upravi slobodnog i kraljevskogglavnoga grada Zagreba: Zagreb 1913.-1918. Zagreb, 1927. 1.3 Zakoni i uredbe „Općinski pravilnik za Dalmaciju". Zbirka Službenogglasnika. Sv. XX. Split, 1927. Polić, Ladislav. Izborni zakon. Zagreb, 1923. „Privremeni zakon za izbor svih opštinskih časnika u granicama ranije Kraljevine Srbije i okruzima Belopoljskom, Beranskom, Metohijskom i Pljevaljskom". Službene novine, 15. svibanj 1920., br. 106. „Uredba o izboru u opštinska zastupstva u Sloveniji". Službene novine, 8. lipnja 1920., br.123. „Uredba o ispremembah in poplnitvah uredbe o volitvi v občinska zastopstva v Sloveniji od 15.5.1920". Službene novine, 25. veljače 1921., br. 43. „Uredba o izboru gradskih zastupstva za gradove Hrvatske i Slavonije i Uredba o izboru općinskih odbora za upravne općine Hrvatske i Slavonije". Narodne novine, 24. studenog 1919. 271 �IZVO RI I LITERATURA „Ustav Kraljevine Srba, H rvata i Slovenaca od 28.06.1921“ Zbirka zakona protu­ mačenih i objašnjenih sudskom i administrativnom praksom. Sv.60. Beograd, 1928. Ustav Kraljevine Jugoslavije; Zakon o biračkim spiskovima, Zakon o izboru Narod­ nih poslanika za Narodnu Skupštinu. Zagreb, 1931. Uredba o ličnom i porodičnom dodatku a) državnih službenika; b) penzionera". Beograd, 1938. „Uredba o ženskim zanatskom školama". Službene novine, 8. rujna 1921., br. 199. Zakon o advokatima u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Zagreb, 1928. „Zakon o biračkim spiskovima'. Zbirka službenog glasnika. Sv. 10. Split, 1926. „Zakon o budžetskim dvanaestinama za mesece juli, august i spetembar". Službe­ ne novine, 30. lipnja 1923., br. 146. „Zakon o činovnicima i ostalim državnim službenicima građanskog reda od 31. jula 1923. godine?. Zbirka zakona. Sv. 51. Beograd, 1923. „Zakon o činovnicima". Narodne novine, 31. ožujka 1931., br. 36: 490. „Zakon o činovnicima sa svima izmenama i dopunam a i praksom državnog saveta“. Zbirka zakona. Sv. 53. Beograd, 1940. „Zakoni o dodacima na skupoću". Zbirka zakona. Sv. 48. Beograd, 1922 „Zakon o državljanstvu Kraljevine Jugoslavije sa uredbom za njegovo izvršenje". Zbirka zakona. Sv. 109. Beograd, 1934. „Zakon o državnem prom etnem osebju". Zbirka zakonov. Sv. 13. Ljubljana, 1923. „Zakon o državnom saobraćajnom osoblju od 22 jula 1931". Zbirka zakona. Sv. 187. Beograd, 1931. „Zakon o gradskim opštinama". Zakoni i naredbe, 22 srpnja 1934., br. 2. „Zakon o izboru gradskih zastupstva za gradove H rvatske i Slavonije". Službene novine, 17. svibnja 1922., br. 107. „Zakon o izboru opštinskih zastupstva u Bosni i Hercegovini". Službene novine, 30. prosinca 1922., br. 294. „Zakon o izboru u općinska zastupstva u Dalmaciji". Zbirka službenog glasnika. Sv. 10. Split, 1926. „Zakon o izmenama zakona na osnovu koga su izvršeni izbori na dan 28.11.1920. godine". Službene novine, 10. srpnja 1922., br.150. „Zakon o ličnim imenima od 19.2.1929". Zbirka zakona. Sv. 127. Beograd, 1929. „Zakon o osiguranju radnika za slučaj bolesti, iznemoglosti i nesreće". Službene novine, 30. svibnja 1922., br. 117. 2 72 �Literatura „Zakon o volitvi v občanska zastopstva v Sloveniji". Službene novine, 18. ožujka 1922., br.6. „Zakon o sudijama redovnih sudova". Zbirka zakona. Sv. 118. Beograd, 1933. „Zakon o zanatskim školama". Službene novine, 15. svibnja 1922., br. 105. „Zakon o zaštiti radenika". Službene novine, 14. lipnja 1922., br. 128 2. Literatura Allen, Ann Taylor. Feminism and Motherhood in Westem Europe, 1890-1970 The M atem alD ilem m a. New York: Palgrave Macmillan, 2005. Anić, Rebeka Jadranka. Vise od zadanoga. Žene u Crkvi u Hrvatskoj u 20. stoljeću. Split: Franjevački institut za kulturu mira, 2003. Anić, Vladimir. Rječnik hrvatskogjezika. Zagreb: Novi Liber, 1991. Antić Gaber, Milica i Selišnik, Irena. „Slovene Women 's Suffrage Movement in a Comparative Perspective". U: Suffrage, Gender and Citizenship. Inter­ national Perspectives on Parlamentary Reforms, ur. Irma Sulkunen, Leena Nevala-Nurmi Pirjo Markkola, 219-241. Newcastle upon Tyne: Cambridge Scholars Publishing, 2009. Đadurina, Natka. Nezakonite kćeri Ilirije. Hrvatska književnost i ideologija u 19. i 20. stoljeću. Zagreb: Centar za ženske studije, 2009. Benyovsky, Lucija. „Dobrotvorna gospojinska društva u Hrvatskoj od osnivanja do Prvog svjetskog rata". Časopis za suvremenu povijest 30/1 (1998): 73-93. Benyovsky Lucija. „Društvo Hrvatska žena". Marulić - Hrvatska književna revija 26 (1993): 747-750. Benyovsky Lucija. „Društvo Hrvatska žena i Zagorka". Hrvatska revija: časopis Matice hrvatske 2 (2009): 124-136. Benyovsky Lucija. Društvo Hrvatska žena u Karlovcu: 1921-1945 1991-1996. Karlovac: Društvo „Hrvatska žena", 1996. Blažević, Zrinka. Ilirizam prije ilirizma. Zagreb: Golden marketing - Tehnička knjiga, 2008. Brešić, Vinko, (ur.). Autobiografije hrvatskih pisaca, Zagreb: AGM, 1997. Đloch, Mare. Apologija historije ili zanat povjesničara. Prevela Jagoda Milinković. Zagreb: Srednja Europa, 2008. Boban, Branka. „ 'Materinsko carstvo'. Zalaganje Stjepana Radića za žensko pravo glasa i ravnopravan položaj u društvu". U: Žene u Hrvatskoj. Ženska i kulturna povijest, ur. Andrea Feldman, 191-209. Zagreb: Institut „Vlado Gotovac", Ženska infoteka, 2004. 273 �IZVO RI I LITERATURA Boban, Branka. „Sabor Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije o problemima prehrane tijekom I. svjetskog rata". U: Zbornik M ire Kolar-Dimitrijević. Zbornik radova povodom 70. rođendana, 315-328. Zagreb Filozofski fakul­ tet, 2003. Boban, Branka. Stjepan R adiću vrijeme Prvog svjetskog rata: Zagreb: Alinea, 2006. Bock, Gisela. „Nazi G ender Policies and Women 's H istory“. U: A History o f Women in the West. Sv. V, Toward a Cultural Identity in the Twentieth Century, ur. Georges Duby i M ichelle Perrot, preveo A rthur Goldhammer, 149-176. Cambridge, Mass.; London: Belknap Press ofH arvard University Press, 1996. Bock, Gisela. ,,Ordinary W omen in Nazi Germany: Perpetrators, Victims, Followers, and By$tanders“. U: Women in the Holocaust, ur. Dalia O fer i Leonore J. Weitzman, 85-100. New Haven, Conn.; London: Yale University Press, 1998. Bock, Gisela. ,,Poverty and M otehrs' Rights in the Emerging Welfare States". U: A History ofW om en in the West. Sv. V, Totvard a Cultural Identity in the Twentieth Century, ur. Georges Duby i M ichelle Perrot, preveo A rthur Goldhammer, 402-432. Cambridge, Mass.; London: Belknap Press o f Harvard University Press, 1996. Bock, Gisela. Women in European History. Oxford: Blackwell Publishers, 2002. Bock, Gisela. ,,Women 's history and gender history: aspeets o f an international debate". U: Gender and History in JVestern Europe, ur. Robert Shoameker i Mary Vincent, 25-42. London: Arnold, 1998. Bogdanović, Mira. „Žensko pitanje u časopisu Nova Evropa (1920-1941)“. U: Srbija u modernizacijskim procesima 19. i 20. veka. Sv. 2, Položaj žene kao merilo modernizacije, ur. Latinka Perović, 385-393. Beograd: Institut za noviju istoriju Srbije, 1998. Bokovoy, Melissa. „Croatia". U: Women, Gender and Fascism in Europe 19191945, ur. Kevin Passmore, 111-123., Manchester: M anchester University Press, 2003. Bosto, Sulejman. „Teorije sjećanja. Motivi, pretpostavke, kontekst". U: 1918. Kultura sjećanja. Povijesni lomovi i svladavanje prošlosti, ur. Tomislav Cipek i Olivera Milosavljević, 27-41. Zagreb: Disput, 2007. Butler, Judith. Nevolje s rodom: fem inizam i subverzija identiteta. Prevela M irjana Paić-Jurinić. Zagreb: Ženska infoteka, 2000. 2 74 �Literatura Đutler Judith. Tela koja nešto znače: o diskurzivnim granicama »pola". Prevela Slavica Miletić. Beograd Samizdat B92, 2001. Cipek, Tihomir, Olivera Milosavljević, (ur.). 1918. Kultura sjećanja. Povijesni lomovi i svladavanje prošlosti. Zagreb: Disput, 2007. Christensen, Karen, Allen Guttmann, G ertrud Pfister (ur.). International Encyclopedia ofWomen and Sports, Svezak 1. New York: Macmillan Refe­ rence USA, 2001. Coha, Suzana. „Konstrukcija i reprezentacija ženskog identiteta u Zagorkinom Ženskom listu'.AE Nezna na junakinja^-.nova čitanja Zagorke, ur. Masa Grdešić, Masa i Slavica Jakobović Fribec, 257-297., Zagreb: Centar za ženske studje, 2008. C ott, Nancy F. „The M odern Women o f the 1920s, American Style“. U: A History oflVomen in the West. Sv. V, Toward a Cultural Identity in the Tiventieth Century, ur. Georges Duby i Michelle Perrot, preveo Arthur Goldhammer, str. 76-91. Cambridge, Mass.; London: Belknap Press of Harvard University Press, 1996 Crnković, Gordana P. ,,Women writers in Croatian and Serbian Literatures" U: Genderpolitics in the IVestem Balkans: women and society in Yugoslavia and the Yugoslav successor States, ur. Sabrina P. Ramet, 221-241. Univer$ity Park, Pa: The Pennsylvania State University Press, 1999. Čale Feldman, Lađa. „Nevolje s izvedbom". Frakcija 12/13 (1999): 154-165. Čale Feldman, Lađa. „Dvoglave hidre: nacija, žene i gluma". U: Između roda i naroda: etnološke i folklorističke studije, ur. Renata Jambrešić Kirin, Tea Škokić, 323-340. Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku, Centar za ženske studije, 2004. Čapka, František. Dejiny zem ikoruny češke v datech. Prag: Libri,1998. Cizmić-Horvat, Marina. „Ženski listovi u hrvatskom novinarstvu". Riječ 11 (2005): 101-107. Davidoff, Leonore. „Adam spoke first and named the orders oft he world: masculine and feminine domains in history and sociology“, U: Gender and History in IVestem Europe, ur. Robert Shoameker i Mary Vincent, 85-104. London: Arnold, 1998. Davidoff, Leonore. „Gender and the 'Great D ivide'. Public and Private in British G ender History, Journal ofPVomen 'sHistory 15/1(2003): 11-27. Davidow Hirshbein, Laura. „The flapper and the fogy: representations o f gender and age in the I920su,Journalo/Family History, 26/1 (2001): 112-137. 275 �IZVO RI I LITERATURA http://deepblue.lib.um ich.edu/bitstream /handle/2027.42/83264/ LD H % 20flapper.pdf?sequence=l (posjet 1.7.2013.) Dijanić, Dijana i dr., (ur.) Ženski biografski leksikon. Sjećanje žena na život u soci­ jalizm u. Zagreb: Centar za ženske studije, 2004. Downs, Laura Lee. Writing Gender History, London, New York: H odder Am old, 2004. Drašković Marija i Olga Popović. „Pravni položaj žene prema Srpskom građan­ skom zakoniku (1844.-1946.)“ U: Srbija u modemizacijskimprocesima 19. i 20. veka. Sv. 2, Položaj žene kao merilo modernizacije, ur. Latinka Perović, 11-25. Beograd: Institut za noviju istoriju Srbije, 1998. Duby, Georges i Perrot, Michelle (ur.). A History ofW om en in the West. Sv. V, Toward a Cultural Identity in the Twentieth Century. Preveo A rthur Goldhammer. Cambridge, Mass.; London: Belknap Press o f Harvard University Press, 1996. Duggan, Lisa. „Teorija ratova ili 'T ko se boji Judith B u t t l e r ? Kolo: časopis M a ­ tice hrvatske 11(2001): 399-410. Dukić, Davor i dr., (ur.). Kako vidimo strane zemlje: uvod u imagologiju. Zagreb: Srednja Europa, 2009. Dukić, Davor. Sultanova djeca: predodžbe Turaka u hrvatskoj književnosti ranog novovjekolvlja. Zadar, Zagreb: Thema i d., Ibis grafika, 2004. Dulibić, Frano. Povijest karikature u Hrvatskoj do 1940. godine. Zagreb Leykam International, 2009. Dyserinck, Hugo. „O problemu „images" i „mirages" i njihovu istraživanju u okviru komparativne književnosti", U: Kako vidimo strane zemlje: uvod u imagologiju, ur. Davor Dukić i dr., 23-36. Zagreb: Srednja Europa, 2009. Emmert, Thomas A. „Ženski pokret: The feminist movement in Serbia in the 1920s“. U: Genderpolitics in the Westem Balkans: women and society in Yugoslavia and the Yugoslav successor States, ur. Sabrina P. Ramet, 33-49. University Park, Pa: The Pennsylvania State University Press, 1999. Englesfeld, Nada. Povijest hrvatske države i prava. Razdoblje od 18. do 20. stoljeća. Zagreb: Pravni fakultet, 2002. Englesfeld, Nada. Prvi parlam ent Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca - privre­ meno narodno predstavništvo. Zagreb: Globus, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Centar za stručno usavršavanje i suradnju s udruženim radom, 1989. Epstein, Barbara. ,,Why Poststructuralism Is a D ead End for Progressive Thou- 2 76 �Literatura ght“, SocialistReview 25/2 (1995): 83-119. Feher, Istvan M. „Ni neutralnost ni poticanje sebe, nego otvorenost: predrasude kao uvjeti razumjijevanja". U: Kulturni stereotipi. Koncepti identiteta u srednjoeuropskim književnostima, ur. Dubravka Oraić Tolić i Erno Kulcsar Szabo, 59-70. Zagreb :FF-press Filozofski fakultet, Zavod za znanost o književnosti, 2006. Feinberg, Melissa. Elusive Equality: Gender, Citizenship, and theLimits ofDemocracyin Czechslovakia 1918-1950. Pitsburgh: University ofPitsburgh, 2006. Feldman; Andrea. „Posljednjih tisuću godina". Otium 7-8 (1999): 30-37. Feldman, Andrea. „Prilog istraživanju ženskih organizacija - Udruženje univerziteski obrazovanih žena", U: Žene i društvo kultiviranje dijaloga. Zbornik radova, ur. Dunja Rihtman-Auguštin, Zvonko Lerotić, 61-67. Zagreb: Sociološko društvo Hrvatske 1987. Feldman, Andrea. „Proričući gladnu godinu - žene i ideologija jugoslavenstva (1918.-1939.)“ U: Žene u Hrvatskoj. Ženska i kulturna povijest, priredila Andrea Feldman, 235-246. Zagreb: Institut „Vlado Gotovac", Ženska infoteka, 2004. Feldman, Andrea (prir.). Žene u Hrvatskoj. Ženska i kulturna povijest. Zagreb: Institut „Vlado Gotovac", Ženska infoteka, 2004. Ficher, M enfred S. „Komparatistička imagologija: za interdisciplinarno istraživa­ nje nacionalno-imagotipskih sustava", U: Kako vidimo strane zemlje. Uvod u imagologiju, ur. Davor Dukić, 37-56. Zagreb: Srednja Europa, 2009. Friedell, Egon. A cultural history o f the M odem Age. Svezak 3, The Crisis ofEuropean Soul from Congres ofVienna to the First World War. Preveo Charles Frances Atkinson. New York: Alfred A. Knopf, 1954. Goldstein, Ivo. Hrvatska 1918.-2008. Zagreb: Novi Liber, Europapress holding, 2008. Goldstein, Ivo. Ž idovi u Zagrebu 1918.-1941. Zagreb: Novi Liber, 2004. Grayzel, Sušan R. Women and the First World War. Harlow: Longman, 2002. Grayzel, Sušan R. Women ’s Identities at War: Gender, Motherhood and Politics in Britain andFrance duringthe First World War. Chapel Hill, N.C.: University o f N orth Carolina Press, 1999. De Grazia, Victoria. „How Mussolini Ruled Italian Women“ U; A History o f Women in the West. Sv. V, Totvard a Cultural Identity in the Twentieth Century, ur. Georges Duby i Michell Perrot, preveo Arthur Goldhammer, 277 �IZVORI I LITERATURA 120-148. Cambridge, M ass.jLondon: Belknap Press o f Harvard University Press, 1996. Gračković, Marija. Tražim nekog dječaka: Vladimir N azor među Crikvenčanima. Crikvenica: Gradska knjižnica Crikvenice, 2010. Grdešić, Masa i Slavica Jakobović Fribec (ur.). Neznana junakinja - nova čitanja Zagorke, Zagreb: C entar za ženske studije, 2008. Gross, Mirjana, „Dekonstrukcija historije ili svijet bez prošlosti", Historijski zbor­ n i k o m ): 165-194. Gross, Mirjana. „ 'Nevidljive ž e n e Erasmus 3 (1993): 56-64. Gross, Mirjana. Suvremena historiografija: korijeni, postignuća i traganja. Zagreb: Novi Liber, Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta, 2001 . Gross, Mirjana. “Žena-čovjek: L'hom m e". O tium 1-2 (1996): 149-155. Guralnik, David B. (ur.). JVebster ’s New JVorldDictionary ofthe American Language, New York: Prentice H ali Press. 1986. Hakalović, Anela. „Feminizam i postmodernizam : susret ili sukob?" N ovi izraz časopis za književnu i umjetničku kritiku 47-48 (2010). http://w w w .pen bih.ba/izraz/novi/tekstl.php (posjet 4.11.2010.) Hali, Catherine.“The early formation o f Victorian domestic ideology“, U: Gender and History in JVestern Europe, ur. R obert Shoameker i M ary Vincent, 181196. London: Arnold, 1998.. Hameršak, Marijana. „Trivijalno i ženstveno - Bez Trećega", U: Između roda i naroda: etnološke i folklorističke studije, ur. Renata Jambrešić K irin i Tea Škokić, 340-354. Zagreb: Institut za etnologiju i folldoristiku, C entar za ženske studije 2004. Hanak, Peter i dr. (ur.). Povijest Mađarske. Preveli Drago Roksandić i Veljka Čolić Peisker. Zagreb: Barbar, 1995. Herman Kaurić, Vijoleta. „Bibliografija radova o Prvom svjetskom ratu objav­ ljenim u historijskim časopisima u razdoblju 1945-1998. godine". Radovi Zavoda za hrvatsku povijest 32-3(199972000): 491-498. Herman Kaurić, Vijoleta. „Koliko je društava djelovalo u Zagrebu za vrijeme Prvog svjetskog rata", Historijski zbornik 62 /2 (2009): 427-463. Herman Kaurić, Vijoleta, „Za naše junake: rad dobrotvornih hum anitarnih društava u gradu Zagrebu 1914.-1918". D oktorska disertacija, Sveučilište u Zagrebu, 2007. 2 78 �Literatura Herout, Vjenceslav." 150. godišnjica sokolskoga pokreta". Vrela (Daruvar) 37(2012): 14-20. Hobsbawm, Eric. „Izmišljanje tradicije", U: Kultura pamćenja pamćenja i histo­ rija, priredile i prevele Maja Brkljačić i Sandra Prlenda, 137-150, Zagreb: Golden Marketing - Tehnička knjiga, 2006. Horvat, Josip. Prvi svjetski rat. Zagreb: „Stvarnost", 1967. Hudek-Knežević, Jasna i Mladenka Tkalčić. „Sadržaj stereotipa spolnih crta komparativno ispitivanje". Godišnjak Zavoda za psihologiju 1(1992): 37-43. Iveković, Rada. „Studije o ženi i ženski pokreti" U: Žene i društvo kultiviranje dijaloga. Zbornik radova, ur. Dunja Rihtman Auguštin, Zvonko Lerotić, 9-28. Zagreb: Sociološko društvo Hrvatske, 1987. Jalušić, Vlasta. ,,Women in Intervvar Slovenia", U: Genderpolitics in the PVestern Balkans: women andsociety in Vugoslavia and the Yugoslav successor States, ur. Sabrina P. Ramet, 51-66. University Park, Pa: The Pennsylvania State University Press, 1999. Jambrešić Kirin, Renata. Dom i svijet: o ženskoj kulturi pamćenja. Zagreb: Centar za ženske studije, 2008. Jambrešić Kirin, Renata. „Heroine ili egzekutorice: partizanke u 1990-ima“. U: Između roda i naroda: etnološke i folklorističke studije, ur. Renata Jambrešić Kirin i Tea Škokić, 299-322. Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku, Centar za ženske studije 2004. Jambrešić Kirin, Renata; Tea Škokić, (ur.). Između roda i naroda: etnološke i folklorističke studije, Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku, Centar za ženske studije, 2004. Jancar-Webster, Barbara. ,,Women in the Yugoslav National Liberation Movement", U: Gender politics in the Westem Balkans: women and society in Yugoslavia and the Yugoslav successor States, ur. Sabrina P. Ramet, 67-87. University Park, Pa: The Pennsylvania State University Press, 1999 Janeković Romer, Zdenka. „O pisanju povijesti i znanju o prošlosti". U Zbornik M irjane Gross. Upovodu 75. rođendana, 445-458. Zagreb: Filozofski fakul­ tet, Zavod za hrvatsku povijest, 1999. Janković, Branimir. „Prikaz III. kongresa hrvatskih povjesničara Split - Supetar, 1-5.10. 2008“.(http://www.historiografija.hr/news. php?id=25, 1.10.2011.) Jenkins, Keith. Promišljanje historije. Prevela Snježana Koren. Zagreb: Srednja Europa, 2008. 279 �IZVORI I LITERATURA Jensen, Erik N. Body by Wiemar: Athletes, Gender and German M odem ity. New York: Oxford University Press, 2010 Jovanović, Nadežda. „Dragoljub Jovanović o ulozi žene u društvu". U: Srbija u modemizacijskim procesima 19. i 20. veka. Sv. 2, Položaj ženi kao merilo modernizacije, ur. Latinka Perović. 421-433. Beograd: Institut za noviju istoriju Srbije, 1998. Jukić, Tatjana. „Gospodin Darcy i Pemberley Press. Vidljivo i nevidljivo u filmu Dnevnik Bridget Jones". Hrvatskifilm ski ljetopis 27-28(2001): 227-233. Jurić, M irjana. „Zagreb u Prvom svjetskom ratu: povijesne novine kao izvor za istraživanje socijalne povijesti". Libellarium 2/2(2009): 121-144. Jurić, Zagorka, Marija. Kći Lotrščaka. Zagreb: Stvarnost, 1977. Jurić, Zagorka, Marija. „ 'Što je moja krivnja? ' “U Autobiografije hrvatskih pisaca,priredio Vinko Brešić, 451-499. Zagreb: A GM , 1997. Biljana Kašić. „Feminizan na pragu tisućljeća". Dialogue (Dijalog) 12 (2002): 7183. http://w w w .scribd.com /doc/47175569/C E E O L -2, (posjet 19.9.2011.). Kecman, Jovanka. Žene Jugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama: 1918-1941. Beograd: N arodna knjiga, Institut za savremenu istoriju, 1978. Kecman, Jovanka. „Žene u sindikalnim organizacijama i štrajkovima u Jugoslaviji (1935.-1941)“. Istorija 20. veka 13 (1975): 257-322. Kingsley Kent, Sušan. Makingpeace: The Reconstruction o f Gender in Interivar Britain. Princeton: Princeton University Press, 1993. Kingsley Kent, Sušan!* W orld War I and the Demise o f British Feminism", TheJournal o f British Studies 27(1988): 232-253., www.jstor.org/stab le /175664, (posjet 2.5.2011.). Klaić, Bratoljub. Veliki rječnik stranih riječi. Zagreb: Zora, 1972. Knežević, Ida. „Žena u našoj advokaturi". Odvjetnik. Glasilo advokatske komore u S R H 9(1968): 300-305. Kodrnja, Jasenka. „Rodno/spolna hijerarhija javnog prostora". U Rodno/spolno obilježavanje prostora i vremena u Hrvatskoj, ur. Jasenka Kodrnja, 81-106. Zagreb: Institut za društvena istraživanja, 2006. Kodrnja, Jasenka (ur.). Rodno/spolno obilježavanje prostora i vremena u Hrvatskoj. Zagreb: Institut za društvena istraživanja, 2006. Kolar-Dimitrijević, Mira. Mara Matočec - hrvatska književnica i njen rad na socijalno-političkom i kulturnom polju u okviru seljačkog pokreta braće Radić. Koprivnica: ,,Dr. Feletar“,1993. 28 0 �Literatura Kolar-Dimitrijević, Mira. „Obrisi strukture radničke klase međuratnog razdoblja u svjetlu privrednog razvitka", U: Revolucionarni radnički pokret u Zagrebu između dva svjetska rata, ur. Leopold Kobsa i dr., 115-132. Zagreb, 1968. Kolar- Dimitrijević, Mira. Radni slojevi Zagreba od 1918. do 1931. Zagreb: Insti­ tu t za historiju radničkog pokreta Hrvatske, 1973. Kolar-Dimitrijević, Mira. „Struktura privredno aktivnih stanovnika sjeverne H r­ vatske prema materinjem jeziku uoči Prvog svjetskog rata". Acta historicooeconomica Jugoslavie 17/1( 1990): 127-161. Kolar-Dimitrijević, Mira. „Utjecaj Prvog svjetskog rata na kretanje stanovništva i stočarstva na području Hrvatske i Slavonije". Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, 24 (1991): 41-56. Kolar-Dimitrijević, Mira. Zbrinjavanje gladne djece u Hrvatskoj na pragu Prvog svjetskog rata. Slavonski Brod: Hrvatski institut za povijest - Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje,2008. Krešić, Mirela. „Zakonsko nasljeđivanje prema Općem građanskom zakoniku na hrvatsko-slavonskom području 1853.-1946." Doktorska disertacija, Sveučilište u Zagrebu, 2009. Kris, Ernst. Psihoanalitička istraživanja u umetnosti. Preveo Slobodan Petković. Beograd: Kultura, 1970. Krivokapić-Jović, Gordana. „ 'Društvo za prosvjećivanje žene i zaštitu njenih prava' - radikali i žensko pravo glasa posle Prvog svetskog rata". U: Srbija u modemizacijskim procesima 19. i 20. veka. Sv. 2, Položaj žene kao merilo modernizacije, ur. Latinka Perović, 299-308, Beograd: Institut za noviju istoriju Srbije, 1998. Krizman, Bogdan. Hrvatska u prvom svjetskom ratu: hrvatsko-srpski politički odno­ si. Zagreb: Globus, 1989. Leček, Suzana. „ 'D o sada se samo polovica hrvatskog naroda borila.' Hrvatska seljačka stranka i žene (1918.-1941.)“ Historijski zbornik 59 (2006): 93130. Leerssen.Joep. „Imagologija: povijest i metoda". U: Kako vidimo strane zemlje. Uvod u imagologiju, ur. Davor Dukić i dr., 169-185. Zagreb: Srednja Euro­ pa, 2009. Leerssen, Jopep, „Odjeci i slike: refleksije o stranom prostoru". U: Kako vidimo strane zemlje. Uvod u imagologiju, ur. Davor Dukić i dr., Zagreb, 2009., str. 83-98. 281 �IZVO RI I LITERATURA Leerssen, Joep. „Retorika nacionalnog karaktera: programski pregled", U: Kako vidimo strane zemlje. Uvod u imagologiju, ur. Davor D ukić i dr., 99-124. Zagreb: Srednja Europa, 2009. Marković, Predrag J. „Mesto žene u javnom mnenju Beograda 1918-1965.“. U: Srbija u modemizacijskim procesima 19. i 20. veka. Sv. 2, Položaj žene kao merilo modernizacije, ur. Latinka Perović, 373-384. Beograd: Institut za noviju istoriju Srbije, 1998.. Marković, Žika. M ilunka Savić-čovek i ratnik. Kragujevac: Etnopublik, 1997. Mazower, M ark. Mračni kontinent. Europsko dvadeseto stoljeće. Preveo Evelin Toth Mucciacciaro. Zagreb: Prometej, 2004. Mercier, Jaques. Povijest Vatikana. Prevela Vesna Pavković. Zagreb: Barbat 2001. Milosavljević, Olivera. „Autostereotipi - o autentičnosti i kvarenju nacije". D ija­ log povjesničara-istoričara 5( 2002): 83-97. Milosavljević, Olivera. „Metodološke pretpostavke istraživanja nacionalnih stereotipa. Primjer: 1918 - 'oslobodioci'i 'poraženi', U: 1918. Kultura sjećanja. Povijesni lomovi i svladavanje prošlosti, ur. T ihom ir Cipek i Olive­ ra Milosavljević. Zagreb: D isput, 2007. Milosavljević, Olivera. „M etodološki problemi izučavanja stereotipa Srba o Hrvatima i H rvata o Srbima". Dijalog povjesničara-istoričara 4(2001): 171187. Milosavljević, Olivera. „Otac-genije-ljubimac: Kult vladara - najtrajniji obrazac vaspitanja dece" U: Srbija u modemizacijskim procesima 19. i 20. veka. Sve­ zak 4, Žene i deca, ur. Latinka Perović, 188-292. Beograd: Institut za noviju istoriju Srbije, 2006. Milušić, Anto. „Hrvatsko izborno pravo 1848.-1918. Povijesni uvid u raspravu Zakona o izbornom redu za Hrvatski sabor iz 1918. godine". Pravni vjesnik Pravnogfakulteta u Osijeku 15/ 3-4 (1999): 309-318. Milušić, Anto. „Politički i pravni aspekti općinskih izbora u Hrvatskoj i Slavoniji godine 1920". Zbornik Historijskog instituta Slavonije i Baranje 7-8 (1970): 67-218. Milušić, A nto i Josip Vrbošić. „Saborska rasprava o osnovi zakona o izbornom redu za Hrvatski sabor iz 1918. godine". Pravni vjesnik Pravnogfakulteta u Osijeku 15/ 3-4(1999): 418-457. Milušić, Anto. „Temeljna obilježja izbornog sustava za Hrvatski sabor u njego­ vom izbornom redu iz 1918. godine". Pravni vjesnik Pravnogfakulteta u Osijeku 16/1-2(2000): 123-150. 2 82 �Literatura Mladenović, Božica. „Poljakinja u Topličkom ustanku 1917. godine". Temejunis 3(2012): 1371-1378, h ttp :// teme.junis.ni.ac.rs/teme3-2012/teme%20 3-2012-22%201at.pdf, (posjet 1.6.2013.) Mladenović Božica. Porodica u Srbiji u Prvom svetskom ratu. Beograd: Istorijski institut, 2006. Mladenović Božica. Žena u Topličkom ustanku 1917. godine. Beograd: Socijalna misao, 1996. Mladenović, Božica. „Živana Terzić - ratnica sa Drine". Istorijski časopis 49 (2002): 275.278.,http://scindeks-clanci.ceon.rs/data/pdf/03500802/2002/0350-08020249275M .pdf (posjet 1.6.2013.) Moutoni, Michelle. From Nurturing tbe Nation to Purifyng Volk: Weimarand Nazifamilypolicy, 1918-1945. New York, Cambridge: Cambridge University Press; Washington, D.C: German Historical Institute, 2007. Nadoveza, Branko, „Neka konzervativna gledišta o položaju žene u Srbiji između dva svetska rata", U: Srbija u modemizacijskim procesima 19. i 20. veka. Sv. 2, Položaj žene kao merilo modernizacije, ur. Latinka Perović, 434-442. Beo­ grad: Institut za noviju istoriju Srbije, 1998. Nikolić-Ristanović, Vesna. „Krivičnopravna zaštita žena u Srbiji 19. i 20. veka“, U: Srbija u modemizacijskim procesima 19. i 20. veka. Sv. 2, Položaj žene kao merilo modernizacije, ur. Latinka Perović, 26-35. Beograd: Institut za noviju istoriju Srbije, 1998. Novak, Božidar. Hrvatsko novinarstvo u 20. stolječu. Zagreb: Golden marketing - Tehnička knjiga, Press data, medijska agencija H N D -a, 2005. Obradović, Mirjana. „Udruženje univerzitetski obrazovanih žena u Jugoslaviji 1927-1941. godine", U: Srbija u modemizacijskim procesima 19. i 20. veka. Sv. 2, Položaj žene kao merilo modernizacije, ur. Latinka Perović, 252-262. Beograd: Institut za noviju istoriju Srbije, 1998. Ograjšek, Ida. „Osmi mart. Međunarodni dan žena". Povijest u nastavi 3(2004): 112-141. Oraić Tolić, Dubravka. „Hrvatski kulturni stereotipi: Diseminacije nacije". U: Kulturni stereotipi. Koncepti identiteta u srednjoeuropskim književnostima, ur. Dubravka Oraić Tolić i Erno Kulcsar Szabo, 29-45. Zagreb: FF-press Filozofski fakultet, Zavod za znanost o književnosti, 2006. Oraić Tolić, Dubravka i Erno Kulcsar Szabo (ur.). Kulturni stereotipi. Koncepti identiteta u srednjoeuropskim književnostima. Zagreb: FF-press, Filozofski fakultet, Zavod za znanost o književnosti, 2006. 283 �IZVO RI I LITERATURA Paar, Adolf! Hrvatski sokol. Samobor: Društvo za športsku rekreaciju „Šport za sve“, 2011. Pageaux, Daniel-Henri. „O d kulturnog imaginarija do imaginranog" U: Kako vidimo strane zemlje. Uvod u imagologiju, ur. Davor D ukić i dr., 125-150. Zagreb: Srednja Europa, 2009. Passmore, Kevin. Women Gender andFascism in Europe 1919-1945, Manchester: M anchester Univeristy Press, 2003. Pateman, Carol. Ženski nered: demokracija, fem in iza m i politička teorija. Zagreb: Ženska infoteka, 1998. Peić Čaldarović, Dubravka. „Osnovne karakteristike profesionalne djelatnosti žena u Hrvatskoj između dvaju svjetskih ratova (1919.-1941.)“. Časopis za suvremenu povijest 29/3(1997): 491-503. Peić Čaldarović, Dubravka. „Ženska profesionalna udruženja u Hrvatskoj 19181941. godine: (Prilog istraživanju društvenog položaja žena u Hrvatskoj između dvaju svjetskih ratova)“. Magistarski rad, Filozofski fakultet, Sveu­ čilište u Zagrebu, 1996. Perrot, M ichele.,M oja"povijest žena. Prevela Vesna Čaušević Greho. Zagreb: Ibis grafika, 2009. Perović, Latinka (ur.). Srbija u modemizacijskimprocesima 19. i 20. veka. Svezak 2, Položaj žene kao merilo modernizacije. Beograd: Institut za noviju istoriju Srbije, 1998. Petranović, Branko. Istorija Jugoslavije 1918-1978. Beograd: N olit, 1980. Radan, Živko. Pregled historije tjelesnog vježbanja i sporta. Zagreb: Školska knjiga, 1981. Radovčić, Vesna. „Pokušaj kodifikacije građanskog prava u staroj Jugoslaviji ( 'Predosnova Građanskog zakonika za Kraljevinu Jugoslaviju')“. M agistar­ ska radnja, Pravni fakultet u Zagrebu, 1971. Ramet, Sabrina P. (ur.). Genderpolitics in the Westem Balkans: women andsociety in Yugoslavia and the Yugoslav successor States. University Park, Pa: The Pennsylvania State University Press, 1999. Rappaport, Helen. Encyclopedia ofW om en SocialReformers. Svezak 1. Santa Barbara, Califi; Oxford: A B C -C L IO , 2001. (www.books.google.com, 2.5.2011.) Rihtman Auguštin, Dunja. Etnologija i etnomit. Zagreb: ABS 95, 2001. Rihtman Auguštin, Dunja. „Metamorfoza socijalističkih praznika". Narodna umjetnost 27(1990): 21 -32. 284 �Literatura Rihtman Auguštin, Dunja. Ulice moga grada: antropologija domaćeg terena. Ze­ mun: Biblioteka XX vek; Beograd: Čigoja štampa, 2000. Roksandić, Drago (ur.). Uvod u komparativnu historiju. Prevele Dubravka Hrastovec i dr. Zagreb: Golden marketing - Tehnička knjiga, 2004. Rose, Sonya O. ,,Sex, Citizenship, and the Nation in WorId War II Britain". The American HistoricalReview 103/4 (1998): 1147-1176. Rose, Sonya O. JVhat isgender History?. Cambridge: Polity Press, 2010. Rosen, Ruth. „A Physics Prof. Drops a Bomb on the Faux Left", Los Angeles Times, 23. svibnja 1996. Rudwick, M artin J. S. „Caricature as a Source for the History of Science: De la Beche 's Anti-Lyellian Sketches o f 1831“. Isis 66/4(1975): 534-560. Rumenjak, Natalija. „Ideološki stereotipi u zagrebačkoj javnosti početkom XX. stoljeća - Obzor i Srbobran 1901.-1902. godine". Povijesni prilozi 15(1996):151-189. Rumenjak, Nives. „Manjinski identiteti i autostereotipi: Srpska karikatura u H r­ vatskoj 1996.-1902.“, Časopis za suvremenu povijest 38 (2006): 459-467. Savić, Svenka (ur.). Vojvođanke (1917-1931). Novi Sad: Futura publikacije, 2001. Scott, Joan Wallach. Rod i politika povijesti. Prevela Marina Leustek. Zagreb: Ženska infoteka, 2003. Senjković, Reana. „Domovina je ženskog roda" U: Između roda i naroda: etnološ­ ke i folklorističke studije, ur. Renatajambrešić Kirin i Tea Škokić, 281-298. Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku, Centar za ženske studije 2004. Shoemaker, Robert i Mary Vincent (ur.). Gender &History in JVestern Europe. London: Arnold, 1998. Sklevicky, Lydia. ..Karakteristike organiziranog djelovanja žena n Jugoslaviji u razdoblju do drugog svjetskog rata (I)“. - časopis za kulturu, umetnost i društvena pitanja 308(1984): 415-417. Sklevicky, Lydia. ..Karakteristike organiziranog djelovanja žena u Jugoslaviji u raz­ doblju do drugog svjetskog rata (II)". fyfaa - časopis za kulturu, umetnost i društvena pitanja 309(1984): 454-456. Sklevicky, Lydia. Konji, žene, ratovi. Zagreb: Ženska infoteka, 1996. Smith, Bonnie G. The Gender ofHistory: Man, Women, and the Historicalpractice. Cambridge, Mass.; London: Harvard University Press,1998. Smith, Bonnie G. (ur.). Women ’sH istoryin GlobalPerspective. Urbana: University of Illinois Press, 2004. 285 �IZVO RI I LITERATURA Sohn, Anne-Marie. „Sušan Kingsley Kent, Making peace. The Reconstrucđon o f G ender in Interwar Britain". Annales. Historie, Sciences Sociales 1(1999.): 139-140. Stanković, Đorđe. „Žena u ustavima Kraljevine Jugoslavije (1918.-1945.)“. U: Srbija u modemizacijskim procesima 19. i 20. veka. Sv. 2, Položaj žene kao merilo modernizacije, ur. Latinka Perović, 36-40. Beograd: Institut za noviju istoriju Srbije, 1998. Stefanović, Šveđana. „Ženska štampa: Ž ena i svet 1925-19421*. U: Srbija u modernizacijskim procesima 19. i 20. veka. Sv. 2, Položaj žene kao merilo moder­ nizacije, ur. Latinka Perović, 408-420. Beograd: Institut za noviju istoriju Srbije, 1998. Stobbe, Heinz- Giinter. „Predrasude - stereotipi - slike o neprijatelju". Crkva u svijetu 4(1996): 417-425. Streicher, Lowrence H . „On a Theory o f Political Caricature". Comparative Studies in Society andH istory 9/4(1967): 427-445. Sulkunen, Irma, Seija-Leena Nevala-Nurmi i Pirjo Markkola (ur.). Suffrage, Gender and Citizenship. International Perspectives on Parlamentary Reforms. Newcasde upon Tyne: Cambridge Scholars Publishing, 2009. Šelih, Alenka i dr. (ur.). Pozabljenapolovica. Portreti žensk 19. in 20. stoletja na Slovenskom. Ljubljana: Založba Tuma, 2007. Simončić-Bobetko, Zdenka. Industrija Hrvatske 1918. do 1941. godine. Zagreb: AGM , 2005. Thebaud, F ran^ise. „The Great War and the Triumph o f Sexual Division". U: A History ofWomen in the JVest. Sv. V, Towarda C ulturalIdentitj in the Tiventieth Century, ur. Georges D uby i Michelle Perrot, preveo A rthur Goldhammer, 21-75. Cambridge, Mass.; London: Belknap Press o f Harvard University Press, 1996. Tomić Koludarević, Inga, M irko Petrić. „Identiteti na mreži: rodni i nacionalni stereotipi na hrvatskim portalim a širokog dosega**. Društvena istraživanja 72-73/4-5 (2004): 803-825. Tomić Koludarević, Inga. „Konstrukcija spolnosti i tolerancija". Društvena istraživanja 5/2(1996): 331-345. Tumblety, Joan. Remaking the M ale Body: Masculinity and the uses ofPhysical Culturein Interivarand Vichy France. Oxford: Oxford University Press, 2012. Turčinović Petar. ,,Stereotypes, Identity and Branding". Diplomatic academy Proceedings 6/1 (2004): 181-193. 2 86 �Literatura Tymowski, Michal. Kratka povijest Poljske. Prevela Magdalena Najbar-Agičić. Zagreb: Matica hrvatska, 1999. Vesković Vangeli. Osmi m art i naprednoto dviženje na ženite vo Makedonija (1939-1945). Skopje: Arhiv na Makedonija, 1985. Vickery, Amanda. „Golden age to separate spheres? A review oft he categories and chronology o f English women 's history“. U: Gender and History in JVestem Europe, ur. Robert Shoameker i Mary Vincent, 197-225. London: Arnold, 1998. Vranješ-Soljan, Božena. Stanovništvo Banske Hrvatske: demografska slika Banske Hrvatske u kontekstu društveno-povijesnih promjena od 1850. do 1910. Zagreb: Educa, 2009. Vujnović, Marina. Forging the BubikopfNation. Journalism, Gender, and Moder­ n i in Intervvar Yugoslavia. New York: Peter Lang, 2009. Vujnović, Marina. „The Emergence of Ženski list in the Context of Interwar Croatia and the Bubikopf Debate". U :Neznana junakinja. Nova čitanja Zagorke, ur. Masa Grdešić i Slavica Jakotović Fribec, 237-256. Zagreb: Centar za ženske studije, 2008. Yuval-Davis, Nira. Rod i nacija. Prevela Mirjana Pajić Jurinić. Zagreb: Ženska infoteka, 2004. Zemon Daviš, Natalie. ,,Women on top“. U: Gender and History in Western Europe, ur. Robert Shoameker i Mary Vincent, 285-306. London: Arnold, 1998. Zollner, Erich i Therese Schussel. Povijest Austrije. Preveli Vlatka Ana Dujić i Šonja Ledinčić. Zagreb: Barbat,1997. Župan, Dinko. M entalni korzet: Spolna politika obrazovanja žena u Banskoj H r­ vatskoj (1868-1918). Osijek, Slavonski Brod: Učiteljski fakultet u Osijeku, Hrvatski institut za povijest - Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, 2013. Žižek, Aleksandar (ur.). Ženske skozi zgodovino. Zbornik referatov 32. Zborovanja slovenskih zgodovinarjev, Celje, 30. septem ber-2. oktober 2004, Ljubljana: Zveza zgodovinskih društev Slovenije, 2004. http://www.diskrepancija.org/casopis/5br/sokall.pdf (4.11.2010.) http://www.phisyc.nyu.edu./faculty/sokal. (4.11.2010.) 287 ��Kazalo osobnih imena Alba, Victor 189 Alexander, Sally 10 Andrejevna, S. 180, 181, 182 Anđelinović, Radunka J. 70 Anić, Vladimir 39 Anžič Klemenčič, Ivanka 110, 113, 131, 264 Atanasijević, Ksenija 6 De Grazia, Victoria 13 Demetrović, Juraj 128 Deželić, Božena 130, 168, 184 Deželić, Velimir 100, 106, 108, 109 Dukić, Davor 33, 35, 45 Dulibić, Frano 192, 193 Dvorniković, Vladimir 29, 133 Dyserinck, Hugo 31, 32 Badurina, Natka 36, 114, Benyovsky, Lucija 28, 50, 114 Bernini, Giovani Lorenzo 189 Blažević, Zrinka 35 Boban, Branka 27, 57, 118, 212 Bock, Gisela 13, 14, 34, 153, 258, 259 Bogdanović, Mira 29 Bogdanović, Katarina 6, 104, 120 Bokovoy, Melissa 26 Bosto, Sulejman 44 Bulić, Frane 172 Buniševac, Anđa 149 Butler, Judith 14, 15 Emmert, Thomas A. 25, 26, 28, 110, 116, 166 Feher, Istvan M. 40, 47 Feldman, Andrea 9, 24, 26, 28, 114, 121, 257 Ficher, Menfred S. 32 Frangeš, Ženka 49, 128, 167 Friedell, Egon 142 Car, Bogumil 193 Carol, Lilly S. 26 Chamberlain, Neville 205, 207 Coha, Suzana 28, 138, 186 Coupe, V. A. 189 Crnković, Gordana R 25, 26 Čale Feldman, Lađa 15, 38 Čizmić-Horvat, Marina 28 Habermas, Jiirgena 18 Hali, Catherine 17 Hameršak, Marijana 38 Havelkova, Hanka 16 Herman Kaurić, Violeta 28, 56, 57, 58 Hitler, Adolf 191, 205, 213 Hobsbawm, Eric 33 Hohnjec, Josip 96, 100, 106, 109 Hudek-Knežević, Jasna 39, 40 DavidofF, Leonore 17, 18, 44, 151, 182 Davidović, Ljubo 93, 98, 99, 212, 213 Jalušič, Vlasca 25, 26, 28, 110 Jambrešić Kirin, Renata 37, 38 Govekar Vasič, Minka 69, 128 Grayzel, Sušan R. 52, 53 Gregorić, Marija 139 Gross, Mirjana 21, 24, 25 289 �K a z a h osobnih im ena Jambrišak, Marija 49, 171 Jancar-Webster, Barbara 25, 26 Jensen, Erik N. 219 Jovanović, Dragoljub 29 Jovanović, Košta 156 Jovanović, Nadežda 29 Jovanović, Zorka 177 Jukić, Tatjana 42, 43 Jurić, Mirjana 63, 80 Karađorđević, kraljica Marija 120, 124, 138, 165 Kecman, Jovanka 24, 27, 28, 57, 60, 61, 74, 85, 86, 87, 94, 101, 103, 110, 114, 116, 118, 119, 121 Kingsley Kent, Sušan 51, 52, 53 Knežević, Vaša 100, 105 Kodrnja, Jasenka 38, 39 Kolar, Mira 27, 57, 74, 75, 76, 82, 83, 84, 86, 135 Korošec, Anton 211,213 Krešić, Mirela 249 Kris, Ernst 189, 190, 191 Krivokapić-Jović, Gordana 27, 92 Kulcsar Szabo, Erno 35 Kveder, Zofka 36, 70, 72, 94, 110, 113, 128, 129, 134, 144, 145, 165, 167, 168, 173 Leček, Suzana 27, 117, 118, 119, 136 Leerssen, Joep 31, 32, 33, 45 Ljotić, Dimitrije 29 Maček, Vlatko 136, 165, 212 Magašić, Anica 257 Majer-Vinski, Dora 257 Maksimović Petković, Leposava 246, 247 Maliak, Đlanka 71, 181 Marković, Predrag J. 29 Matočec, Mara 27, 135 Maurović, Andrija 193, 226 2 90 Maxiner, Franjo 219 Maynard Salman, Lucy 9 Milčinović, Adela 121, 128, 145, 167, 168 Milojević, Mileva 128, 176 Milosavljević, Olivera 32, 42, 43, 44, 45, 46 Milušić, Anto 91, 93 Mironovič Glovčenko; Sergej 193 Mladenović, Božica 59, 60 Motika, Antun 193 Mussolini, Benito 13, 205, 208, 209, 210 Nadoveza, Branko 29 Neznan, Ivica 105, 158, 169, 173, 181 Nikolić- Ristanović, Vesna 250 Obradović, Mirjana 28, 114, 117 OraićTolić, Dubravka 35, 41, 44, 46 Paget, Louisa 59, 60 Paleček, Ivan 100 Parčić Brovet, Marija 67, 68 Pateman, Carol 17 Peić Čaldarović, Dubravka 28, 93, 117, 118, 246, 247, 248, 249 Perrot, Michelle 9, 10, 185 Petrić, Mirko 39, 46 Pire, Ivo 158 Piskernik, Angela 143, 144, 158, 164, 176, 179 Pogačić, Milka 135, 147 Polić, Ladislav 100, 102, 104, 108 Pribičević, Svetozar 119, 212, 213 Prodanović, Jaša 100, 104, 105, 107 Protić, Božidar 68,69,104, 108, 109 Protić, Stojan 93, 96, 99, 100, 101, 104 Radić, Stjepan 27, 57, 101, 118, 119, 129, 136, 164, 183, 206 Radonjić, Radmila 147 Rautenstrauch, Adolf i Franjo 132, 133 �Kazalo osobnih imena Režek, Ivo 193 Rihtman Auguštin, Dunja 24, 44 Roper, Lyndal 15 Rose, Sonya O. 14, 19, 20, 34, 153 Rudwick, Martin J. S. 189, 190 Rumenjak, Natalija (Nives) 36, 46, 192 Savić, Milunka 59 Scott, Joan Wallach 11, 12, 13, 16, 23, 89 Shover, Dorothy 147 Sklevicky, Lydia 23, 24, 28, 114, 116, 117, 166 Smrekar, Zdenka 134, 135, 136, 137, 165, 172 Sokal, Alan 20 Spencer Paget, Ralph 59 Stefanović, Svetlana 29, 137 Stobbe, Heinz-Gunter 40, 47 Stojanović, Ružica 68 Streicher, Lowrence H. 189, 190, 191, 192 Šert Erdevik, Marjan 178 Šiklova, Jirina 26 Tanezić, Vera B 179 Terzić, Živana 59, 60 Thaller, Lujo 178, 179, 180 Thebaud, Fran^oise 13, 50, 51, 53, 59 Tkalćić, Mladenka 39, 40 Tomić Koludarević, Inga 39, 40, 42, 45, 46 Tovčar, Franja 69 Trifković, Mara 170 Trifković, Marko 96, 249 Truhelka, Jagoda 135, 178 Tumblety, Joan 219 Uzorinac, Mirko 193 Vasić, Zora 130 Vereš, Slavko 192 Vesnić, Miljenko 93 Vickery, Amanda 18 Vidaković, Angela M. (Anđelina, Angelina) 101, 102, 260 Vujnović, Marina 28, 29, 137, 163, 176, 185 Vukičević, Velimir 212, 213 Yuval-Daviš, Nira 19, 153 Zagorka, Marija Jurić 6, 28, 36, 49, 50, 113, 114, 120, 138, 143, 150, 162, 163, 184, 186, 198 Zemon Daviš, Natalie 13 Zrnić, Jelena 138, 139 Žujević, Aleksa 100 291 �������Ida Ograjšek G orenjak povijesti i češkoga jezika : Zagrebu, gdje radi od 200 povijesti, kao i povijesti c 19. i u prvoj polovici 20. si u nastavi. Knjiga predstavlja značajan doprinos istraživanjima rodne i zensKe povijesti u Hrvatskoj, dosad zanemarenim temama u hrvatskoj historiografiji. Autorica obrađuje širok raspon problema, primjerice utjecaj Prvoga svjetskog rata na položaj žena, razvoj ženskog pokreta u Hrvatskoj i drugim dijelovima međuratne Jugoslavije, borbu za pravo glasa, pravni položaj žena, razvoj ženskog tiska te otvara brojna pitanja i stvara podlogu za nova istraživanja. www.srednja-europa.hr Cijena: 21 0,00 kn � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Knjige Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context M Knjiga Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Opasne iluzije Rodni stereotipi u međuratnoj Jugoslaviji Creator An entity primarily responsible for making the resource Ida Ograjšek Gorenjak Publisher An entity responsible for making the resource available Srednja Europa i prof. dr. sc. Damir Agičić Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2014. Rights Information about rights held in and over the resource Ida Ograjšek Gorenjak i Srednja Europa Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource PDF Language A language of the resource Hrvatski Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 67-M Coverage The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant 291 str. Drugi svjetski rat Ida Ograjšek Gorenjak istorija Jugoslavija Kraljevina Jugoslavija Prvi svjetski rat rodni stereotipi ženska štampa žensko pitanje http://afzarhiv.org/files/original/3b7fb05af8a0fea2bed7a3ca2eda9240.pdf cad5265308e5193a30eb9f8bcc3d04fb PDF Text Text � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Dokumenti iz arhiva Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context A Dokument Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Okružnom odboru AFŽ Kozara Subject The topic of the resource Formiranje oblasnog odbora AFŽ za Bosansku Krajinu Creator An entity primarily responsible for making the resource Inicijativni Oblasni odbor AFŽ Source A related resource from which the described resource is derived Arhiv Bosne i Hercegovine Publisher An entity responsible for making the resource available Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1943 Rights Information about rights held in and over the resource Arhiv Bosne i Hercegovine; Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA Language A language of the resource SH Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 13-A Coverage The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant 1 str. Type The nature or genre of the resource upute 1943 Bosanska Krajina Bosna i Hercegovina Konferencija AFŽ Oblasni odbor AFŽ