44 10 689 http://afzarhiv.org/files/original/2ef03fc1ec88a9151e53262de01aee65.pdf 7e995cfe806bacfc34b6a0c9280c20f9 PDF Text Text �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Dokumenti iz arhiva Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context A Dokument Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Dopis Oblasnom odboru za Hercegovinu, Okružnom odboru za Travnik, Banja Luku, Bihać, Tuzlu i Sarajevo, povodom Prvog kongresa žena Bosne i Hercegovine Subject The topic of the resource Prvi kongres žena Bosne i Hercegovine Creator An entity primarily responsible for making the resource Odbor za pripremu kongresa žena Bosne i Hercegovine Source A related resource from which the described resource is derived Arhiv Bosne i Hercegovine Publisher An entity responsible for making the resource available Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 12.05.1945. Rights Information about rights held in and over the resource Arhiv Bosne i Hercegovine; Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA Language A language of the resource SH Type The nature or genre of the resource dopis Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 51-A Coverage The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant 2 str. 1945 AFŽ aktivistkinje Bosna i Hercegovina NOP Prvi Kongres žena Bosne i Hercegovine http://afzarhiv.org/files/original/20715e7f3e8872c4150d31d4cc8b6a57.pdf 07653fd52e6cbf36d4954fe81d40e408 PDF Text Text � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Dokumenti iz arhiva Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context A Dokument Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Dopis Centralnom odboru AFŽ-a Jugoslavije Subject The topic of the resource Prvi kongres žena Bosne i Hercegovine Creator An entity primarily responsible for making the resource Odbor za pripremu kongresa žena Bosne i Hercegovine Source A related resource from which the described resource is derived Arhiv Bosne i Hercegovine Publisher An entity responsible for making the resource available Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 12.05.1945. Rights Information about rights held in and over the resource Arhiv Bosne i Hercegovine; Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA Language A language of the resource SH Type The nature or genre of the resource dopis Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 52-A Coverage The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant 1 str. "Naroden ženski glas" "Žena danas" 1945 AFŽ aktivistkinje Bosna i Hercegovina Prvi Kongres žena Bosne i Hercegovine ženski listovi http://afzarhiv.org/files/original/f4b2c1d3f479fe72aeb94a5d687dca55.pdf a09d70116811aa30f6194304186f1403 PDF Text Text � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Dokumenti iz arhiva Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context A Dokument Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Poziv Zemaljskom odboru AFŽ-a Srbije, Hrvatske, Makedonije, Slovenije i Crne Gore i Boke Subject The topic of the resource Prvi kongres žena Bosne i Hercegovine Creator An entity primarily responsible for making the resource Odbor za pripremu kongresa žena Bosne i Hercegovine Source A related resource from which the described resource is derived Arhiv Bosne i Hercegovine Publisher An entity responsible for making the resource available Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 12.05.1945. Rights Information about rights held in and over the resource Arhiv Bosne i Hercegovine; Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA Language A language of the resource SH Type The nature or genre of the resource dopis Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 53-A Coverage The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant 1 str. 1945 AFŽ Bosna i Hercegovina Prvi Kongres žena Bosne i Hercegovine Zemaljski odbor AFŽ http://afzarhiv.org/files/original/ccd21fc4533046baeba0b767565370f1.pdf 51c8aacb6cd2d9824108db986526efc3 PDF Text Text I NARODN.OOSLOBODILACKOJ BORBI 1941-1945® GODINE SJECANJA UCESNIKA Slilm na omotu ISMET MUJEZINOVlc ,,SVJETLOST«, OOUR IZDAVACKA DJELATNOST, SARAJEVO 1977. �RUKOPISE PRIPREMIO INSTITUT ZA ISTORIJU SARAJEVO UVOD Redakcija: Dr ZDRAVKO ANTONIC NEVENKA BAJIC Dr DRAGO BOROVCANIN Dr RASIM HUREM (Glavni urednik) Mr DUBRAVKA sKARICA Recenzenti Dr NIKOLA BABIC MILORAD GAJIC edu mnogim knjigama, edicijama, zbornicima sjecanja itd. o narodnooslobodilackoj i uopste revolucionarnoj borbi koje su do sada izdate, ili su u pripremi, pojavljuje se i ovaj zbornik - ,Zene B i H u narodnooslobodilackoj borbi 1941-1945.". Ovom knjigom ispunjava se jedna velika praznina u inace bogatoj literaturi, kako memoarskoj, taka i naucno-istrazivackoj, posvecenoj istoriji i razvoju Komunisticke partije, radnickog pokreta, narodnooslobodilacke borbe i revolucije na nasem tlu. Da li se ova knjiga pojavljuje na vrijeme, ili sa nekim zakasnjenjem, nije ni bitno jer nista ovoj ediciji ne maze da oduzme od njenog znacaja, pa cak bih rekao, i aktuelnosti u smislu uticanja i na danasnji politicki zivot. Ovaj zbornik radova i sjecanja, pretezno zena, neobicno je koristan zato sto ce dopimiti sliku revolucionarne borbe koju je Komunisticka partija Jugoslavije vodila od svog osnivanja, a posebno u toku narodnooslobodilackog rata za nacionalno i socijalno oslobodenje. Doduse, sve sto je danas napisano o narodnoslobodilackom ratu napisano je u sustini i o ucescu zena u njemu. Medutim, sirina narodnoslobodilackog pokreta nije mogla biti svenarodna bez ucesca zena, isto kao sto revolucionarne promjene ne bi bile taka duboke da u isto vrijeme nisu sadrzavale u sebi korjenitu izmjenu u drustvenom i politickom polozaju zene, odnosno ostvarivanje njene pune drustvene ravnopravnosti. 0 svemu tome govori ova knjiga. Kroz svoje priloge zene svih nasih naroda, svih krajeva, zene iz gradova, posebno one sa nekad zaostalog sela, kroz svoja sjecanja ozivljavaju dane revolucije i narodnooslobodilackog rata. Bili su to dani kada je u revoluciji, kroz borbu za nacionalnu slobodu i nezavisnost, izvrsen duboki preobrazaj od starog burzoaskog drustva u novo socijalisticko drustvo u kame radni ljudi upravljaju svojom sudbinom. Za zenu je to bilo i vise. Bilo je to ru5enje svijeta koji ju je drzao u potci- M Odgovorni urednik JASMINA MUSABEGOVIC v �njenosti i ropstvu a ana je revolucijom prelw njegovih rusevina zakoraCila u svijet, drustvo, u kame je dobijala sva politicka i druga prava. U tome je i aktuelnost ave knjige. Ona nas podsjeca na doba kada smo vrsili taj preobrazaj sa oruzjem u ruci u jednom strasno te5kom ratu. Podsjeca da u tim najtezim danima zene nisu bile pasivne i pokorne nego da su se pokgzale sposobnim i doraslim duznostima koje su im povjerene u svim oblastima zivota i borbe. Komunisticka partija Bosne i Hercegovine vodila je zene u njihovoj borbi za ravnopravnost. Vodila ih je i u narodnooslobodilackoj borbi i revoluciji u kojoj su zene Bosne i Hercegovine iznijele visestruki teret na svojim plecima: kao vojnici, kao ruke - pomocnice partizanskim odredima i jedinicama narodnooslobodilacke vojske. Vodila ih je i uvela u politicki zivot, u svoje organizacije antifasistickog fronta, dala im je u ruke orude vlasti - ucesce u narodnooslobodilackim odborima. Organizovan narodnooslobodilacki pokret nije · se ustrucavao ni bojao da zeni povjeri svaku od tih funkcija. Zato je knjiga ,Zene B i H u narodnooslobodilackoj borbi od 1941. do 1945." vrijedna paznje i veoma aktuelna i danas jer nas, pored podsjecanja na slavne dane nase istorije i ulogu i junastvo zene u njima, u isto vrijeme primorava da razmisljamo da li se u savremenim uslovima, kada je to mnogo lak.Se, dovoljno angazujemo na punom i stvarnom ucescu zena u izgradnji samoupravnog drustva kao Sto smo to radili u ratu. Ovaj zbornik mogao bi da nas podsjeti da li i .koliko se na nekim podrucjima zaostaje, a i da nas podstakne da sto brze otklanjamo smetnje koje otezavaju puna i ravnopravno ucesce zena u svim oblastima drustvenog zivota od politike do narodne odbrane. To mora da bude stalna briga i duznost svih organizovanih snaga drustva na celu sa Savezom komunista. Znacaj knjige ,Zene B i H u narodnooslobodilackoj borbi 1941-1945." je i u tome sto zavreduje da postane nadahnuce i podstrek mladim generacijama u njihovoj borbi za dalje ostvarivanje takvih samoupravnih socijalistickih odnosa koji ce biti samo tada potpuni aka zena u njima ravnopravno ucestvuje. Sadrzina objavljenih radova i sjecanja, na staro doba i zivot i borbu zene tada, objektivno usmjerava svaku novu mladu generaciju koja stupa u zivot na to da onemogucava svaki i najmanji pokusaj ozivljavanja konzervativnih odnosa i starog patrijarhalnog shvatanja 0 zeni i rijenom mjestu u porodici, u radnoj organizaciji, u politici i uopste u javnom zivotu. Sarajevo, januara·1977. RATO DUGONJIC VI �Josip Broz-Tito GOVOR NA PRVOJ ZEMALJSKOJ KONFERENCIJI ANTIFASISTICKOG FRONTA ZENA* rugarice! Predajem vam pozdrave u ime Vrhovnog staba i u ime boraca, komandira, komandanata i politickih komesara nase junacke Narodnooslobodilacke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije. (,Zivjela vojska!") Ja sam neobicno srecan sto mogu da prisustvujem ovoj historijskoj skupstini Antifasistickog fronta zena i da vidim delegate nasih junackih zena Jugoslavije, koje su u ovoj dugotrajnoj natcovjecanskoj borbi dale toliko zrtava i primjera heroizma, da se time mozemo ponositi i sa ponosom se smatrati saveznicima nase velike ruske brace, sovjetskog naroda i herojskih sovjetskih zena. (,Zivjeli") Vasa danasnja skupstina ima veliki historijski znacaj. Antifasisticki pokret zena postoji u Jugoslaviji vee odavno, ali nikada nije mogao u svojoj punoj organizacionoj formi doci do takvog izrazaja kao sto je danas dosao. To je zasluga nasih slavnih boraca, onih koji su dali svoje zivote, svoju krv, i onih koji se bore u svim dijelovima nase napacene zemlje. Zene Jugoslavije pokazale su svoj heroizam jos u ono vrijeme kad se tek zaCinjao antifasisticki pokret zena, 1936. godine, tezeci da budu u prvim redovima borbe za ugnjetene i izrabljivane narode Jugoslavije. Danas Antifasisticki front zena ima viSestruki znacaj. Zene se bore danas rame uz rame sa muskarcima za slobodu naroda Jugoslavlje, protiv zvjerskih okupatorskih osvajaca i protiv njihovih domacih slugu. One se bore za slobodu i nezavisnost svojih naroda, one se bore protiv fasistiokih sistema, si·stema srednjovjekovnog ropstva, kakav postoji u Njemackoj. One se bore za nezavisnost svojih naroda, a to je sastavni dio velike borbe za njihovu ravnopravnost, koju su nasim zenama, u granicama Jugoslavije, osporavali, ne dajuci im ni pravo glasa, ni pravo odlucivanja o pitanjima drustvenog zivota. U ovoj borbi one se bore danas za ravnopravnost zena. U ovoj nejednakoj, natcovjecanskoj borbi one su dokazale da su imale pravo traziti svoju ravnopravnost, one su to dokazale svojim zivotima, svojom krvlju na polju bitke sa njemackim, talijanskim i madarskim fasistima i ostalim osvajaCima. D 1 * Oddan 5. decembra 1942. u Bosanskom Petrovcu. Preuzeto iz knjige Josip Broz Tito, Borba za osloboaenje Jugoslavije 1941-1945, Kultura, Beograd 1947, str. 119-124. �Kceri nasih naroda stale su u prve redove Narodnooslobodilacke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije. Nasa pozadina je, vise nego iSta drugo, dokaz koliko su one svjesne ovog historijskog momenta, kad se odlucuje sudbina ~it~vog coyj_ecar:stva, kad se o~lucuj~ s!-1-dbi:r:a _zena. I bas zato, ova danasnJa skupstma }rna ogroman histonJSki znacaJ. Nase zene, nase kceri, majke, ucestvuju s puskom u ruci u narodnooslobodilackoj borbi. Ja se ponosim sto stojim na. celu tar:nije u koj?j im~ ogroman broj zena. (Aplauz). Ja mogu kazati da su zene u OVOJ borbi po svom heroizn;u, P? sv9joj izddljivosti bile i )_es'':. n_a prvo:n n;jes~u i u prvim redovima, I nasim narod1ma JugoslaviJe cmi cast sto IIDaJU takve kceri. Drugarice! Jasno je da na ~ene ~ ovoj borbi pav~a _ogr~m~ ~i~ tereta - kako u pozadini, tako cesto I na frontu. Vasi smovi, ocev1 1 braca su, razumije se, vojnici na bojistu, a vi ste u pozadini isto tako vazan faktor. Sve ono sto danas Cini nasa vojska jeste devedeset odsto zasluga i nasih junackih zena Jugoslavije. Borba koju mi vodimo iziskuje ogromne Zrtve, a te zrtve padaju svom tezinom na nase zene, na nase majke i kceri, koje gube svoje najmilije. Nasa do~adasnja borba progutala je mnogo krasnih drugarica, krasnih boraca - kceri nasih naroda. Mnoge su pale od krvnicke ruke okupatora, mnoge su pale od krvnicke ruke ustasa i cetnika Draze Mihailovica, mnoge su obescascene, zloSitaVIljane ,i uhijene. Sla:va p<l'lim heroJima na:seg muroda! (,;Sla:va im! ") Smrt izdajnicima! (,Smrt!") Ali zrtve koje daje nas narod, nase zene, nisu pokolebale vjeru zena u ishod ove borbe, u pobjedu ove pravedne borbe. Naprotiv, ja podvlaCim ovdje da su nase zene najviSe dale za tu borbu; u pozadini one su najcvrsce i najprije mogle naCi pravi put. To govore primjeri onih zena iz onih mjesta, iz onih sela i krajeva koji· su hili pod uticajem ustasa, pod uticajem Draze Mihailov:ica. I to je ono sto mora da _nas ispuni ponosom i vjerom: nase zene nisu usle U OVU borbu slucaJnO, nesvjesno, spontano, vee svjesno, svjesne historijskog zbivanja, svjesne da borba koja se vodi za oslobodenje naseg naroda, jeste borba za srecniju buducnost nasih naroda i srecniju buducnost samih zena. (Aplauz.). Zene Jugoslavije, koje su u ovoj borbi sa takvim samoprijegorom dale takve zrtve, one sto tako upurno stoje u prvim redovima narodnooslobodilacke borbe, imaju pravo da ovdje, danas, jedanput zauvijek, utvrde jednu Cinjenicu: da ova borba mora donijeti ploda i za zene naroda Jugoslavije, da nikada viSe niko nece moCi istrgnuti te skupo placene plodove iz njihovih rulku! (Atpbuz.). Za ovu stvar nasih zena stajace nasa Narodnooslobodilacka vojska i sve zene koje se nalaze u prvim redovima velike borbe. Mozda neko na strani sanja da ce u Jugoslaviji poslije rata poceti opet sve po starom, pa ce zene prijeCi u kuhinju i nece odluCivati ni o cemu. Ali, zene su, drugovi i drugarice, polozile ispit zrelosti; one su pokazale da su sposobne ne samo da rade kod kucanstva, nego i da se bore s puskom u ruci, da mogu i da vladaju (,Tako je!") i da dde vlast u rukama. I ova skupstina je dokaz da nase zene ozbiljno primaju sudbinu naroda i svoju sudbinu u svoje ruke. Antifasisticki front zena, koji je uspio da ujedini zene za velike ciljeve borbe, za konacnu pobjedu nad okupatorom i njegovim slugama, ima cilj da dovede zene do ~onacnog oslobodenja, da izvojuje njihovu gradansku ravnopravnost, drustvenu ravnopravnost. ~red nama, dru~ovi} dtugarice, stoje velike i teske borbe. Cinjeni~a da Je _ogromna vecma zenana nasoj strani davala nam je i dace nam 1 ubuduce podstreka da jos jace i cvrsce zbijemo svoje redove da iz?rzimo sv~ t~sk?9e: U tesk9j bo~bi kakvu jos imamo da vodimo, ~azumi­ Je. se, Aptifasi.sticki front zena 1ma pred sobom velike i teske zadatke. VI ste, drugance, dosad pokazale svoju veliku ljubav i razumijevanje za borbu, za nase drugove i drugarice na bojiStu. Vi ste davale sto ste n;o!?l~, ali ipak jos nisu iskoriscene sve mogucnosti koje se daju iskonstitl, da bi nasi drugovi i drugarice, nasi borci, imali sve sto im treba. Zat<;>. st~ se vi .?vdj~ i sasta~e, zat~ c~t.e vi postaviti svoj rad jos organizovamJ~ I sa yise Sisterr:_a, I u.smJ~nti ga na to da nasa vojska dobije maksi;n_um. s}o se moze dati. MI u varna gledamo glavni oslonac u pozadm1. VI ~ene treb.a _ne samo ?a se brinete o svojim zadacima prema ~ron~u ne?io _I o poz~dmi, ~a b~_?~Im ?kom pratite da sene ugnijez;di nepriJatelJ, koJI J~ ugro~en zaJednickim mteresima svih slobodoljubivih snaga Jug?slaviJe. I t.aJ z~datak pada na vas. Nasim borcima treba odijela, treba carapa - z1ma Je - treba rukavica, hrane i jos mnogo i mnogo ~e~.a ~_;ugog . .'~o, najviSe zavisi od vas, drugarice. Vi ste desna ruka Antif~~Istlckog. VIJ~_ca na~odpog oslobodenja Jugoslavije. Vi ste najmasovniJ~ org~mzaCIJa, naJveca snaga u pozadini, koja moze mnogo da da, koJa moze mnogo da pomogne. _lma jos r:~n?go i .m:r:ogo _zena koje su pod teretom okupatora, koje ce~aJu. vvasu riJec, koJe cekaJU vda dodete do njih i da ih pozovete u zaJ~dmck~ borbu. ~ogu da kazem da sam vanredno zadovoljan rezultatlma koJ.e .st~ postigle. na nasoj. oslobodenoj teritoriji. Vi ste postigle mnogo, ah JOS mnogo I mnogo rmamo da uradimo da hi se zene u drugim oblastima okupile oko Antifasistickog fronta' zena. Zene Jugoslavije imaju pravo i duznost im je da se bore, jer one na oltar ove pravedne borbe daju ono sto im je najdraze - svoje sino~e, svoje kceri. Ja sam uvjeren, drugarice, da nam plodove ove borbe koJa se danas vodi nece nikada niko moCi oteti. Ja sam uvjeren da cete i dalje u nasoj borbi stoicki podnositi sve oskudice i da necete poklek~uti ni pred kakvim teskocama, da cete izddati zajedno sa nama, zaJedno s Narodnooslobodilackom vojskom do konacne pobjede, koja ja vam ovdje mogu reCi- nece biti daleko. Danas - i same to znate - fasisticki osvajaCi, fasisticki mracnjaci do.Zivljavaju poraz z~ porazom na bojiStu velike, prostrane sovjetske zemlJe. (Aplauz.). HeroJslka Crvena armija lomi i 1krsi fasi,sti"'Ske bandi:te i .~ve_j e bli!.i i. ?lizi dar:. kad ce konacno dod do sloma ove, to boze nepobJedn'le, faslJsticke armiJe. Ja mogu da kazem .da u dzinoViSikoj bor'bi :koju vode sovjetski narodi, sovjetske zene daju bezbroj primjera nezapamcenog heroizma i izddljivosti. Zato jos jedanput ovdje moram da podvucem da se nasi narodi mogu ponositi sto i nase zene stoje isto tako istrajno, isto tako izddljivo u ovoj teskoj i nejednakoj borbi. Treba da se ponosimo time sto narodi Sovjetskog Saveza (,Zivjeli!"), sto Sovjetski Savez zna i cijeni veliku ulogu zena Jugoslavije u nasoj narodnooslobodilackoj borbi. (Aplauz.) Na koncu bih htio da kazem jos to da je Antifasisticki front zena koji postoji vee odavno, a sada je dobio i svoju organizacionu formu: v 2 3 �Olga Marasovic jedna od organizacija koja j.e zai~ta vponikla o~o~do, blago~areci cest? puta nezapamcenoj upornostl sam1h zena. Ja m1shm, drugance, da Anti~ fasisticki front zena predstavlja takvu organizaciju, takvu snagu sa k?· jom cemo zaista smjelo moci da idemo u .susret svim te~kocama koJe stoje pred nama. Zelim vam, drage drugance, mnogo uspJeha u vase:t;n daljem radu i zelim da vas rad hude plodonos.an, da hude na dohr?hit nase, narodnooslohodilacke horhe, na dohroh1t na~e konacne pohJede i nase zajednicke holje huducnosti. Da zivi Antifasisticki front zena! Da zive herojske zene Sovjetskog Saveza! Da zivi Sovjetski Savez! Smrt fasizmu - slohoda narodu! STANODAVKEJEDNEILEGALKE ohjeda nase oru:Zane horhe ne hi se ostvarila da u njene toko~ ve nisu utkane misli, zelje, horha i zrtve ogromne vecine nasih ljudi. U histri tok revolucije, cija je matica hila Komunisticka partija Jugoslavije, sa svih strana slivale su se teznje i akcije rodoljuhivih ljudi, zena i omladine narastajuci u nezadrzivu snagu naroda, koji je pohijedio i ako je protiv sehe imao daleko nadmocnijeg neprijatelja. Nema potrehe upo:redivati velicinu doprinosa pohjedi revolucije onih koji su se horili sa puskom u ruci i onih koji su u pozadini i1i na okupiranoj teritoriji, svojim radom i akcijama, stvarali uslove da oruzana horha hude sto efikasnija, da partizanska vojska lakse pohjeduje neprijatelja. Nije se ginulo ~samo na hojnom polju. Zatvori i logori progutali su ogromne zrtve. Takva smrt za ucesnike NOP-a hila je jos teza, jer je zavisila od iskljucive volje okupatora. Od njega je zavisilo kada ce hiti izvrseno strijeljanje, kada ce zivot prestati. Covjek je .bio hespomocan u cekanju trenutka kada ce svojim zivotom dokazati kako voli svoju zemlju, svoj narod. Na hojnom polju je to sasvim drukcije. Iako je neprijatelj bio tehnicki i brojcano uvijek u nadmoenosti, ginuo je i on. I on je svojim zivotom - tom skupom cijenom - placao svoja necovjecna djela. Njegovu bolju tehnicku opremljenost i brojnu nadmocnost, kompenzirala je u mnogim bitkama partizanska ratna vjestina i vojna pronicljivost, a nadasve ljuhav prema slobodi i svome narodu. I horci na frontu i pripadnici NOP-a na okupiranoj teritoriji su znali da se slohoda placa zivotom, da hez zrtava nema boljeg zivota. u okupiranim gradovima bilo je jasno da se i najmanji i najsitniji doprinos NOB-u najcesce placa najskupljom cijenom. Pa ipak, ljudi su tamo gdje su se zatekli, gdje su zivjeli i radili, postajali svojom svjesnom akcijom pripadnici NOP-a, pripadnici revolucije, stvarajuci tako jedan neraskidivi lanac borbe sa svima onima koji su na bilo koji nacin doprinosili toj horbi. U okupiranim gradovima zene su davale svoj doprinos jacanju ilegalnog pokreta, radile i borile se onako i onoliko koliko je od njih tra:Zeno, koliko je jezgro tog ilegalnog pokreta bilo u mogucnosti da ih organizaciono poveze. Stavise, one su i samoinicijativno radile ono P 4 5 �tajna da je i ta treca kuca Radosavljevica sigunna baz NO:P-a. U dvoriSte te male prizemne bosanske kuee spustali su se partizanski kuriri sa Romanije. Preruseni u seljacko odijelo sa tipicnim :romanijskim saloVlima oko glave, oni su u samaricama svojih konja donosili partizansku Stampu i uzicku ,Borbu" i u njima odnosili sanitetski materijal i druge porucene stvari iz grada. Sve se to kod Zore nasluCivalo iako se o tome nije nik,ada govorilo. Tako su se preko nje ukrstruli mnog[ partizanski i partijslk,i konci. Ona je cutke i savjesno obavljala svoj posao, sreena sto je kao domaeica i majka, svrsavajuCi svoje ,svakodnevne poslove, davala dragocjeni doprinos narodnooslohodilackoj horbi u kojoj je ucestvovala Citava njena i Lazina porodica. Zora je slobodu docekala bez svog druga Laze. Njega su kao pripadnika NOP-a ntkrHi. U 1ogom je dozi.vio sudbinu ogromne veCine logorasa. sto su smatrale da kovisti NOP-u pa su postajale sretne kada je to bivalo zapazeno i koriSteno kao licna karta za organizovano pri;stupanje NOP-u. U mojim sjecanj.ima cesto su prisutne dvije drugarke, obicne i jecLnostavne zene, koje sam kao ilegalac sretala u Sarajevu i Mostaru. Medu njima su i one koje su mi bile stanodavke, i koje su, u onim teskim ratnim danima, kada je i najmanja saradnja~za NOP bila dovoljna kao inkriminacija za zatvor, logor, pa cak i ISmrt, bile spremne da svjesno podijele, zajedno sa mnom i svojom djecom, sve konsekvence koje su proizlazile iz mog ilega1nog partijskog rada. Hi,ljadu devet stotina cetrdeset prve godine Zora RadosavljeviC je sa muzem Larom i dvoje djece stamovala u prizemnom stanu dvor.isne zgrade u ulici Jugoslovenske armije. Njenog brata, kojeg je mnogo voljela, vee su bile ustase odvele u logor. Bilo .je izvjesno da viSe nije ziv. Zoru sam poznavala jos kao gimnazijalku iz Bijeljine, ali to nije bio razlog sto mi je ona hila prva ,gazdarica" kao ilegalki. Slucajni susret na ulici u okupiranom Sarajevu odmah je otkrio njeno polliticko opredjeljenje. Tesko .se sada sjetiti poslije viSe od trideset godina sta je to meni neopozivo govorilo da je Zora ne samo nas covjek nego i covjek koji se nudi da bude Olt'ganizovani saradnik NOP-a. Tako sam se nasla u njenoj kuCi :da, zajedno sa njom i njenim ukucanima, dijelim oskudne ratne zalogaje, kada je njenoj djeci dobra ishrana ·"Qila uslov normalnog fiZJickog razvoja. Zivot je hio takav da se uvijek nije moglo voditi racnna o eventualnim posljedicama nasih ponekad nesmotrenih postupaka. Iako pro.tiv pravila konspiracije ilegalnog rada desavalo ·se, ne doduse uv:ijek nasom nepaznjom, da se u kuCi Zore RadosavljeVIic nade, najedanput, po nekoliko ilegalaca. Tamo je cesto navraoao jos 1941. godine Vladimirr Pede Valter. Dolazio je kao ilega:lac i Dane Olbina. Nije se sasvim otvoreno gov01:~i,lo da ja tamo staJllujem, ali se to sa:svim lako moglo pretpostaviti. Tako se desavalo da je stan Zore RadosavljeVIie, koristen kao stan jednog ilegalca, u isto vl1ijeme postao i obavje5tajni punkt za ilegalce koji su tamo navraeaH. Zora je prenosila savjesno i brizno njihove uzajamrte poruke, ponekad prsmene, ,ponekad usmene. IPired djecom je nalazila ubjedljive razloge zasto kroz kueu cesto prolaze ljudi koji prije rata n!isu bili poznati ka:o rodbina iH kueni prijatelji. To je trebalo stalmo ponavljati .kako bi u ·slucaju dolaska policije iskazi djece hili identicni i za polidju prihvatljivi. Zora je u takvom svom zivotu i radu savladava:la duboku bol koju je nosila za i12gubljenirm bratom. U svemu je imaJla podrsku svoga muza Laze. Jedno drugome nisu mnogo pricali o .tome kako je ko a:ngazovan u NOP-u, ali se znalo da su o!badvoje aktivni. Takode smo znale da je Lazin brat Vlajko vrlo aktivam. pdpadnik NOP-a, da on vee od pocertka okupacije ide tim s•toparrna. u Cadordzinoj ulici zivjele <SU dvi'je Lazirie sestre. RadmHa, profesor, i Kova, u6itelj.ica. Za Lazu i Zoru nije bila 6 7 Mil'ka Krsulj je bila majka dvoje djece. Stanovala je na Pothrastovima, u kuei okruzenoj bastom i cvijetnjakom. Bila je vrlo racionaJna i dobra domaeica. Basta je hila uvijek primjerno obradena, pa se ratna nemastina u njenoj .kuCi mnogo ma:nje osjecala. Hranila je kozu tako da u to ratno vrijeme nismo bili liSeni ni mlijeka. U kavezima uz hastensku ogradu bilo je uvije:k pitomih zeceva. Zbog toga ~se ni u mesu nije oskudijevalo. Milka je hila mnogo veza:na za svoga druga Ivicu. On je bio pripadnik NOP-a. Tako se i ona opredijelila za narodnoosloboditlacku borbu, iako do tada poli.tika nije bila predmet njenog posebnog interesovanja. Osrednjeg rasta, uV'ijek vesela i nasmijana, bila je bezgranicno dobra. Trudila se da svakome ilegalcu koji dode u njenu kueu pruzi bar za trenutak osjecaj toplog kuenog ognjista. Pri tome je uvijek bila svjesna opasnosti koje su pvijetile njoj i njenoj porodici. Novu 1942. godinu Vladimir ,Perie, Dane Olbina i ja docekali smo u njenoj kuCi pi8JuCi proglrus Gradskog komiteta KPJ za Sarajevo. Posl1ije obavljenog posla ostalo je vremena i za razonodu. Za one ratne uslove Milka nam je priredila vrlo bogatu trpezu, sretna da nam harem tako moze priuStiti nesto od n!OvogodiSnje atmosfere. Kada ·Se K:osta Nad prebacivao preko Sarajeva u Bosarrsku krajinu, dovela sam ga kod srvoje ,ga.z:darice" Milke. Dobro ga je osmotrila, bilo joj je jasno da je dosao iz partizana. Pozvala me je u drugu sobu da mi saopsti sta je rijesila da skuha za veceru, gdje ee mu napraviti postelju, sta ee mu izdvojiti .iz IviCine garderobe da holje izgleda. Bila je sreena sto se Kosta poslije partizanskih uslova, osjecao prijatno u sredini porodice ciji je stub Cinila tako vrijedna i prijatna domacica. U ranu zoru 16. jula 1942. godine, poslije mog bijega iz bolnice, ponovo sam dosla u moj s.tari sta:n kod Milke i Ivice. Nisa:m imala knd. Prozor njihove sobe bio je otvoren. Prohudila sarm ih. Prva je na prowr izasla Milka. Nikada neeu zaboraviti izraz na njenom lieu. Za trenutak jako iznenadena, a potom sretna sto me opet vidi. Znala sam da ee po- �* ** licija povodom moga bijega organizovati potjeru po gradu. Kod Milke i Ivice osjeeala sam se bezbjednom. Cuvali su me i lijecili jos skoro mjesec dana. Iz njihove kuee otisla sam u Mostar. Milka je zajedno sa svim svojim ukueanima docekala slobodu. Nesretnim slucajem poginula je u jednoj saobraeajnoj nesreei. U evidenciji Gradskog komiteta KPJ Mostar postojala je citava lista stanova za smjestaj ilegalaca. Moje prvo ,ilegalno stanovanje", po odluci sekretara Gradskog komiteta KPJ, bilo je kod porodice Muslibegoviea, na Carini. U kuCi je hila majka, :lena vee u godinama, i dvije keerke, Munta i Derva. Stariji brat je vee bio u logoru. Iako sam vrlo cesto svracala u muslimanske porodice, tada mi se pruzila prilika da prvi put stanujem u takvoj porodici. Moji ukueani su svojim gostoprimstvom, toplinom i neposrednoscu, ucinili da njihova kuea odmah postane i mojom. U njihovom ophodenju prema meni nije bilo nista smiSljeno ili namjesteno. Okruzivale su me ljubavlju i paznjom prosto radi toga sto su hili dobri i neposredni ljudi, sto su se vezale za NOP, sto su znale da je to njihov doprinos narodnooslobodilackoj borbi. Majka se u kuei slusala. Laganih pokreta, uzdr:Zanih rijeci kada se govorilo ko je kakav u komsiluku (skoro svi su hili vezani za NOP), objektivno je znala da ocjenjuje ljude i dogadaje. Uz to je voljela da se sali, smatrajuci da ce razne sale i dosjetke stvoriti u kuCi prijatniju atmosferu. Obavljala je i sve poslove van kuee. Munta je hila glavna domacica. Zadovoljstvo je bilo gledati kako joj kucni poslovi idu od ruke. Ona i Derva, jednostavne djevojke, sa oskudnim osnovnim obrazovanjem, u rat su usle kada je bilo vrijeme da zasnuju svoju porodicu. Rat je prekinuo te djevojacke snove i zivjelo .se sa jedinom miSlju kada ee se rat zavrsiti pobjedom partizana. Sa odusevljenjem su pricale o dobrim vijestima koje su cule u gradu ili u komsiluku. Avgust 1942. za mene je bio nepodnosljivo topao. Moji domacini su bili vee navikli da sa manje tegoba podnose vrucine svog rodnog grada. Da nocu u kuci ne bude suviSe toplo, spavalo se na avliji, koja je od drugih, komsijskih, hila ogradena dosta dotrajalim kamenim zidom. On nije mogao da sakrije sve ono sto se u nasoj avliji desavalo. Ukucani, osim mene, spavali su kao u polusnu, stalno na oprezu, da se nesto neprijatno ne de.si. iK.uca Muslibegovica je meni hila prava skola. Tu sam se ucila kako da govorim karakteristicnim mostarskim naglaskom, upotrebljavam u govoru turcizme koji su bili u vrlo cestoj upotrebi, kako treba nositi zar i feredzu ( dio zenske garderobe koji se zadrzao u Mostaru), kako se uopste kretati, pa da se niCim ne odskace iz mostarske sredine. Moj najbolji ucitelj u svemu hila je Munta. Pred zenama koje su navracale u kucu vrlo domiSijato je davala o meni podatke kao rodici koja je dosla u goste iz provincije. Poslije nekoliko mjeseci, konspiracije radi, trehalo je mijenjati stan. Moje ,gazdarice" su ostale tuzne S.to sam morala da ih napustim. One su dobile novu ,goscu", a mene su drugovi smjestili kod sestara Basagic u Zaliku. Porodicu Basagic cinile .su tri sestre: Hajrija, Fija i Behta. Jedan brat je vee tada poginuo kao partizanski kurir, a drugi, stariji, Hido bio je u Mostarskom partizanskom bataljonu. Fija je radila u opstinskom sudu, a Hajrija i Behka su studirale. Behka je cesto bila kod tetke u .selu ViSiCima kod Capljine. U kuci je hila i djevojcica Sala, koju su sestre Basagic uzele od roditelja da je podignu i daju u skolu. Kada sam ja dosla, Sali je objasnjeno da sam njihova rodica. Tako je Sala u meni stekla tetku i tetkom me je uvijek oslovljavala. Tesko je pobrojati sve epitete koji su pripadali sestrama Basagic. Malo se razlikovala jedna od druge. Tihe, vrijedne, razumne i dobre, koje je zivot privikao nedacama svjesno, svojom logicnom miSlju i ljudskom ljepotom opredijelile su se za NOP. Tako je bilo i sa braeom. Mene su prihvatile kao sestru pa sam se ja tako i ponasala. StaviSe, za nekoliko dana ja sam se u njihovoj kuci najviSe pitala. Tako su one htjele, a ja se tome nisam protivila. Tesko mi je padalo sto zbog rnoga prisustva u njihovoj kuCi nije bilo preporucljivo da se prihvataju veCih zadataka van kuce i sto su pred svojim drugaricama i drugovima, za koje su nasluCivale da su pripadnici NOP-a, morali da izigravaju politicki potpuno nezainteresovane osobe. Jednom prilikom policija je upala u kucu. Trazila je njihovu rodicu iz VlSica. U stanu se slucajno zatekao i Svetozar Vukmanov,ic-Tempo, koji je trebao da se prebaci u Vrhovni stab u Prozor. Proslo je nekoliko minuta dok nismo saznali koga zapravo policija trazi. Za uzbudenje i strah su postojali puni razlozi. Dva ,teska ilegalca" za koje su samo sestre Basagic znale da su komunisti, nalazili su se u njihovoj kuei. Divila sam se prisebnosti svih ukucana. U razgovoru sa policijom sestre Basagic pokazale su iskustvo vee oprobanih ilegalaca, pripadnika NOP-a. Zahvaljujuci njihovom, Tempovom i mom dr:Zanju, policija nije, u kuCi, zapazila niSta sumnjivo. Pouceni ovim slucajem, niko od drugova ilegalaca nij.e vise navracao u ovu kucu, a uskoro sam i ja odselila u drugi stan. Poslije izvjesnog vremena Hajrija je, povodom jedne provale, uhapsena i kuCi se viSe nije vratila. Hido je poginuo u partizanima, a Fija je nekoliko godina poslije rata umrla kao teski srcani bolesnik. Od citave porodice ostala je samo Behka. 8 9 Moj novi stanodavac hila je porodica Hadrovic iz Cernice. Majka Dudija je hila dusa porodice. Najstariji sin Meho radio je u trgovini ziveznih namirnica, a sestra Tima i Binak, kao i brat Safa, ostali su kod kuce sa jedinom miSlju da jednog dana odu u partizane. Majka je u citavoj kuci uzivala posebno postovanje. Ona se pitala da li ce u kucu primiti jednu partizanku. Odmah je pfi.stala. 0 meni nije znala drugo osim da sam komunista, a to je za nju bilo dovoljno. Za to kratko ratno vrijeme rijec ,komunista" je postala personifikacija svega postenog i ljudskog. Svaka druga legitimacija hila je suvisna. Sijede kovrdzave kose, sa samijom na glavi, plavih blagih ociju, laganih pokreta, majka Dudija se trudila da svojim kuharskim vjesti- �Uglje5a Danilovic nama i materinskom ljubavlju sto viSe ugodi svojoj djeoi. Mene nije niCim od njih odvajala. Zvali .su me Bevahirom. Moj duzi staz stanovanja u muslimanskim mostarskim porodicama uCi111io je da se ni ja rri'sam mnogo odvajala izgledom od obi6nih djevojaka po mostarsk.Jim mahalama. Svojim ponasanjem i pojavom majka je odavala zenu koja se sva posvetila djeci i porodic:i. Medutim, u njenom srou ~stalo je jos mnogo mjesta za svu postenu omladinu, za drugarice i drugove njene djece za partizane i sv,e one koji ce jednog dana postati partizani. Bila je pobozna. PPilikom svake molitve i klanjanja nije zaboravljala partizane. Molila je Arlaha da ih pomogne da sto prije pobijede. Sa svojom djecom docekala je slobodu. PITANJE RAVNOPRAVNOSTI ZENA U POLITIC! KPJ omuni:stiCka partija Jugoslavije od svoga osnivanja u svojoj poHt~Okoj praksi posvechrala je odredenu paznju pitanju borbe zena za njihovu ravnopravnost. Ona je, dosljedno marksisti6kom pogledu na svijet, gledala na to pHanje kao na dio borbe za opstu ravnopravnost ljudi, a protiv ugnjetavanja oovjeka covjekom. P11incipijelan stav u pogledu ravnopravnosti zena bio je usvojen u naprednom radnickom pokretu vee u daba Marksa i Engelsa. No, postojale su ve1ike razlike u dijelov,ima pokreta u g1edanju na to pitanJe, narocitJo od pojave reformizma. Te razHke su iSle od deklarativnog usvajanja principa o ravnopravnosti zena do konkretne borbe za njegovu realizaciju u prak.Jsi. U svojim dje1ima Marks i Engels su stajali na stanovis,tu da je ,zen:sko pitanje" klasno pitanje, posebno su istical.i tdke forme eksploatacije zena i djece u kapitalistickom drustvu, govoriH 0 potrebi borbe protiv te ekisploatacije, kao jednom od prvih zadata:ka klasnog radniekog pokreta. U pogledu kontkretne borbe za ravnopravnost zena postojale su razHke i u Komuni,stiokoj partiji Jugoslavije, u raznim pepiodima njenog razvitka. Mada se nikada nije odustajalo od nacelnog stava, stepen angazovano:sti u ovom pitanju zavisio je od stanja u samoj Partiji, od poHtioke strategije i taktike u datom vremenu, od teorretske i politicke zrelo:sti pojedillnih organizacija, kao i konkretnih uslova u kojima je Partija djelovala. U cjelini se moze reCi da je sve do 1937. godine ovaj rad bio povremeno zanemanivan, neujednaeen, sa dosta kolebanja i lutanja. Tek od dolaska novog rukovodstva na celo Pa11tije, sa Tioom kao generalillim sekretarom, dolazi i u ovom pitanju do jasne lrrnije, cvrstih stavova i obaveza Oiiganizacija i clanova KP hiko ce se prema tome odnos~ti i postupati. PPilazeci revolucionarnom pokretu, mi mladi clanovi KP, uOili smo kao abecedu marksizma, izmedu ostalog, i osnovne pojmove o potlacenom polozaju zene u kapitalistickom drustvu. Ucili smo da zena treba da bude ravnopravna sa muskarcem u sva:kom pogledu, da korijeni njene neravnopravno.sti lere u klasnoj organizaciji drustva, da je ta neravnopravnost istorijsika kategodja i kao takva prolazna i promjenljiva. Lepeza neravnopravno Siti zena u kapi,ta.Jizmu veoma je s•irOika: nejednakost na poslu, u plati, u politickim i gradans'kim praVIima, u bracnim odnosima, u porodici i sl. Ucili smo da ce borba za likvidaciju pojedinih obldka neravnopravnosti razllcHo trajati. Neke ce biti moguce otldon.iti K Uspomene koje me vezu za period mog ilegalnog djelovanja u revoluciji su ostale za mene nezaboravne i najmilije ..Tada sam najneposrednije osjetila .i vidjela kako je revo~ucija postala zivotno djelo ogromne mase ljudi, kako su oni cesto bez ikakvog politickog znanja, svojim nepogresivim narodnim instJinktom, bi1i Vlezauri za postenje, za covjecnost, za brat'stvo, za pravednu borbu - jednom rijecju, za revoluciju. 1 10 11 �~ec u o'k~iri~a kla.snog drus~va! a neke ce se duze zadrzati i poslije njegovog U~IvdanJa: Ah, .o~ usvaJanJa teoretskog stava do njegove realizacije u praks1 cest<: J~ yehkr ra.spon. Odredene konzervativne predstave 0 zeni U:~ smo stekh JO~ kao dJeca u porodici i drustvu u kame smo rasli i b~ce P.otrebno duze vremen~ da mnogo toga u svojoj svijesti promijemmo 1 prev!adar;no. A zato Je potrebno ne samo vaspitanje nego i odreaena snaga l volJa. . . ,po~ozaj ~e:qe u ,?ru~tyu ~~~i~i od. raznih fakt~ra i okolnosti, usljed koJI~ taJ J?OlozaJ mo~~ vbiti t~z1 1h laks1. On zavisi od ekonomske razvijeno~t~ sredm.e,. od pohtickog srstema, od snage konzervativnih pogleda, od re~~gr<:zn?sti I ~:t:J.O?o drugog. Medutim, na stanoviStu da treba iz osnova miJenJat; J?Ol~zaJ ze!le u drustvu stajali su ne samo komunistri nego i ~apredm lJUdi.. 0 sv1m tim uslovima i okolnostima moralo se voditi racuna a~o se htjelo da borba za raznopravnost zene bude konkretna, efikasna 1 plodonosna. .U predratnoj Jugoslaviji, zemlji zaostaloj u svakom pogledu vlad:=to Je ne sa:r:n?v ~op.italiza~ nego. i jedan nedemokratski i krajnje 'reakcwn~ran po~~tic~~ s1stem .I zato Je polazaj zene u njoj bio gori nego u d~ug1m razyiJeniJim zemlJama. Posebno su bile teske prilike u onim sred~nama_, ~OJC SU Se tek oslobadale feudalnih okvira i stega, kao sto je bw slu~.aJ sa bosansk~hercegovackim selom. Na nasem selu je dominirala patnJalh:=tlna. po:rodic:a, a ~e.oska porodicna zadruga tek se raslojavala; TI?nog.e nav1k~ 1 yo.gledi nosih su pecat srednjeg vijeka, a pritisak religwzm~ dogmi ~10. Je ogron;.an. ~roizvodne snage bosanskohercegovackog sela bil~ ~? ~ra]nJe. nerazVIJen~ l nosile su pecat naturalne privrede. Napora~ ~Ipcki r~~ bw Je glavm faktor proizvodnje. Ishrana ljudi i opsti uslovi Zivota bih su n_a gr~n!9i odr~anj~ i iscrpljivali su radnu snagu. Z~a na selru ?d t?ga Je. naJVIse trpJela, ]er je na nju bio svaljen dobar dw .tereta. :t:~lJopnvredn~h r~dova, pored brige o dofnacinstvu, djeci i sl., a nJena fizwka snaga bila Je manja. Ovome svemu vreba dodati nepismenost, ~eprosvij~c~nost, nehigijenske uslove, postojanje stalnih zariSt~ zarazmh boles~I, sto se. ?arocito reflektovalo u masovnom umiranju djeCe. Takve su .bile matenjalne prilike u kojima je zivjela zena na selu. Za zenu u to vrijeme i u selu, a najveCim dijelom i u gradu posto. Jale S"}! posebne nor~e vladanja i ponasanja u porodioi i drustvu.' Ona se u. kuci mora~a vlad~t1 kao da je gradanin drugog reda. Udavala se i zasm~ala poro~Icu,.pnje svega, po volji svojih roditelja. U braku i imovinskn~ odn:osima rn:aia j~ manja prava od muskarca i po ohicajima i po b~rzoa~kim. za~omn;.a. Zenska djeca su manje iSla u Skole i procenat ne!nsn;e~uh bw Je veci nego kod muske djece, a neka zanimanja bila su IsklJuc~na za zene. Pod ovakvim uslovima zivjela je ogramna veCina zena, ~ sto su neke te o·kove raskinule bio je samo izuzetak od opsteg prav:tla. ·v Nan;>cito je biov~e~ak. polozaj zene Muslimanke u gradovima a jos VIse u svehm~. Sarna cmJ.emca da se ona morala kriti, davao joj je pecat od dru~t~:a Izolovanog I bespravnog bica. Konzervativne muslimanske sn~ge, J~S od .vremen.a Turske vi Austrije, vodile su zilavu borbu protiv opismenJavanJa m~sh~anske zenske djece. One su to cinile i za vrijeme .stare Jug~slaviJe I u tome u najvecoj mjeri uspijevale. Sa tim otJ?O~IJJ?-~ sr~~:tah sn;o se i mi za vrJjeme rata i u prvim godinama sociJahsti~e .1zg~adn~e. No, :t:rilike nisu bile mnogo bolje ni u drugim nacionalmm 1 VJerskim sredmama gdje su korijeni relig1oznosti i konzer- 12 13 vativizma bili dosta duboki. Razlike su postojale viSe u spoljnim manifestacijama nego u sustini. Sve ovo o cemu govorim nije bila neka daleka proslost nego realnost stare Jugoslavije u kojoj je zivjela i borila se predratna generacija. Ove djelimicne ilustracije neravnopravnosti zena u proslosti ne iznosim zato da bih Dime iscrpio ovu temu, nego samo zato da istaknem u kakvom je izuzetno teskom polozaju zivjela zena i kako su bili teski us1ovd njenog oslobodenja i emancipacije. No treba reci i to da su u toj istoj Jugoslavij.i postojale snage koje su 'se borile protiv takvog stanja. Postojao je i pokre~ za rayn~­ pravnost zena. On je bio razlicite. sm:ge, u raznim. vr~~e?skrm penodima, a sacinjavale su ga dosta broJne zenske orgamzaciJe I -yeoma raznorodni idejni i politicki elementi. Na celu toga pokreta staJale su u pocetku ,feministkinje" i ,sifrozetkinje", najcesce intelektualke, svjesne pripadnice burzoaske klase, koje su borbu za izvjesna zenska prava vodile izolovano od klasne i politicke borbe i cesto je usmjocavale kao front protiv muskog pola. Ali, pored njih u pokretu su ucestvoval~ i z,ene gradanke, domacice, sluzbenice, kao clanov.i. razni~ P<:tpormh, kulturnih i drugih drustava. Sam pokret u prvo vnJeme mJe bw masovan, niti je zahvatao osnovne mase zena: radnice i zene sela. Tek od 1938. godine, kada se u njega ukljucuju i .J?ostaju g~~vn.i akte~i ze?~ komunisti i simpatizeri Komunisticke partiJe, on miJenJa svoJU fizwnomiju i snagu. Nisam se bavio istorijatom pokreta zena i zato ne bih zelio da izricem neke cvrste tvrdnje, ali mi se cini da je nasa Partija, u ra_nij:m periodu, pored pravilne kritike slabosti ?voga pokreta,. njego.ve IdeJp~ orijentacije i organizacione uskosti, zauz1mala prema nJemu 1 sekta~.ki stav. Polazeci od cinjenice da su rukovodioci pokreta zena propOVIJedali politicku neutralnost, stajaliv na st.~noyiStu klasl?-og rr:i.ra, istic~li kao svoj glavni cilj pravo glasa zene, CIJem~o se da J.e to c1st<;> burzoaska akcija koja samo unosi zabunu medu zene _radmce !vrdnJam~ da je moguce postici ravnopravnost zena bez promJene burzoaskog sistema i klasne borbe. Pri tome se gubilo iz vida da je taj pokret okupljao odredeni broj drustveno aktivnih zena. i d~ je on vobje~tiv_no ~sio stare politicke i drustvene odnose, bez obzira sta su zeljeh nJegovi rukovodioci. Sektasko stanoviste prema pokretu zena bilo je odraz sektaske linije i u drugim pitanjima (na~Jonalnom,. seljackom i dr.). ~ .st\~ari, pod plastom ,,ciste klasne borbe zanemanvala se bor?~ za djehmicne ciljeve i pribavljanje politickih saveznika. Takvom pohtikom se I?rep~­ stao feministickoj demagogiji jedan broj postenih i dobronamjermh aktivistkinja. Istina, Centralni komitet je u godina:ma 1934-19~.5. nas~? jao da ovu sektasku liniju izmijeni i u tom sklopu dao onJentaciJU i na sire okupljanje i pokretanje zena u borbu. Ovo. Je narocito doslo do izrazaja u akciji stvaranja narod~i~ frontova, posh]; VII .kong::~sa ~o: minterne. No, rezultati te nove hmJe u odnosu na zene msu bill vehkr i do njih se tesko dolazilo. Sjecam se da smo mi na Univerzitetu, u godinama 1933-1936. jos uvijek gledali na pokret zena kao na manevar budoaskih intelektualki. Promjena odnosa Partije prema svim masovnim organizacijama, u kojima se mogla voditi borba za makar i sitnije .~konomske i P?l~­ ticke ciljeve, dosla je sa novim rukovodstvom vPartiJe .u. 19.37;. ¥odn~1. Od tada se mijenja i nas odnos prema pokretu zena. KntikUJUCI I da~Je njegovu uskost i bliZoasku ideologiju, komunistkinje se u njemu aktiv- �no angazuju i postepeno preuZJimaju rukovodecu ulogu. Akciju pobeta zena..od. tada sve viS.e preuzimaju i vode veCinom mlade zene, clanovi Pa!tiJe. 1 S~OJ-~, koJe se ukljucuju u zenska drustva, angazuju u zenskim hstov!ma 1. ~I. N~kolil~o go~ina pred sam rat, pokvet zena dobija :nasovnev·d:menz1J~; N]ega 1 d~lJe saCinjavaju razne organizacije zena 1 or:. ne cmi ~ek:u cvrsto. _orgamZJovanu cjelinu. Ali se njegova aktivnost o.dviJa .u akcajama,. u koJima ucestvuje hiljade ze:pa, a intenzitet te a:k:tlvnosti ~ s~klav~u. J:e. sa__. opstom P?l<itickom aktivnoscu u zemlji. Tako se orgamzuJu sm 1h UZI skupovi zena, dr.Ze zborovi, skU;pljaju potpisi ~a pravo glasa zena, zene se pozil.vaju na opste politicke zborove i sl. ~ene ~e, na t~j nacin, sia:oko rungazuju ne samo na parolama za prava ~ena I za. opstu ravnc:p:av~ost zena, neg? i za poboljsanje polozaja zena radmca,. za porno~ zem s~la (u P::?SVJetnom, kulturnom i drugom p~gl~du), a Is to ta~o I za ~psve pohticke s1obode, protiv skupoce, za mir I odbranu zemlJe, a protiV fasizma i rata. Ovom aktivnoscu se znat~o sirio bo::beni f!ont protiv reaikcije, fasizma, protiv konzerva,tivizma ~ zaostalost1. .Na celu t'<;>ga. fro~ta stajala je Komunisnic:k:a partija zaJedno sa drugim progres'lVmm ljudima. Aktlvnost Partije u pokretanju zena odvijala· se u Bosni i Hercegovini, ali sa izvjesnim usporavanjem u odnosu na ostale centre. Uzro:k: tome je s.to j.~ ovdje kasnije doslo do obnove partij,ske organizacije. Sa !<:~nsohdaciJOm novog Pokrajinskog partijskog rukovodstva u 1939. ~.odma, ovo~e radu se poklanja mnogo veca paznja. Pocev od PokraJmskog .~om~~eta! preiko ob!as:t;ih komiteta, do partijskih celija, borba za mobilizaciJU I pokretanJe zena postaje jedam od vazlllih zadataka. !<~muni.s~i su bili duzni da se na ovom pitanju u punoj mjeri angaZUJU, ah. 1s~o tako ?a u svome 1!cnom ponasanju i dr.Zanju prema zeni b:~du pnmJ~ ostahn;a. Uz komitete su stvarane posebne grupe, komiSIJe, sastavlJ~ne od zena clanova Partije i simpati,zerki za rad sa zen~~a. Rad tih g:upa P<;>lazio je od opstih ciljeva Partije, u to vrijeme, ah je posebno bao USillJe!Ten prema zenama. Neko od clanova komiteta ?io je zad~zen da radii sa sv:im komisijama i da o tome mdu obavjestava partliJsko rukovodstvo. Celije su radile na slican naCin. Rad sa zenama bio je jedan od sektora partijskog rada. Radilo se slicno kao i n.a li~iji si!ldirkata. Glavna briga posveCivana je on:im krugovima zena koJe msu ~Ile obuvhva~ene sindikalnom organizacijom: domacice, intelektualke, zene sluzbemce. Na selo se teze prodiralo, ali i to je postavljeno kao sasv:im od!Teaen zadatak. 1 1! gradskim centrima Sarajevu, B. Luci i Mostaru postignuti su u godmama 1939-1941. veoma znacajni rezultati, o kojima sire govore d::~garice u ~)Voj knjizi. Isti ta'kvi rezultati postizani su i u nekim manJlill gradovima, kao npr. u Bijeljini i drugdje. Ta aktivnost je bila raznovrsna i bogata kao i u Citavoj zemlji. Ovaj masovni, na si,rokom planu zasnovan politicki md, rezultirao . Je neprekidnim jacanjem naseg idejnog uticaja u sve sirem krugu zena. To ..se ?gledalo, pored os<talog, i u sve vecem ucdeu zena u akcijama koJI~ ~e neposlfednov r~k<;>VIodila Parti~a .. _!edna od ta:kvih akcija koja ~asl~~UJe pos~~~u paznJu Jeste rad na hmJI Narodne pomoCi, tj. pomoCi ':, brlZl za pohticke zatvorenike. Istaknucu ovdje samo kao primjer ono ~to se na ~orne radilo u Sarajevu, gdje je taj rad medu zenama bio zaIsta znacajan .. Na njegovom celu stajala je nezarboravna drugarica, vanredan komumsta Hana Ozmo. Njena kancelarija bila je mjesto gdje su navracali komrmirsti, bivsi robijasi, kad su izlazili . sa . robije. ~reko Harre su dobijali prve informacije: veze i :pomoc ..ona Je l;Hila ?rrgamza~tor slanja paketa u Sremsku Mitrovwu, odrzavala Je :r~z~. 1 br.n~ula. se za porodice, organizovala skupljanJe. novca. _Jedn<;>m riJeCJU, radila Je kao profesionalac na to:me. poslu. RIZ1:k~val~ Jev·pn tom~ da b.ude hapse_na, da izgu<hi zaposlenJe I dovede u pitanJe zivot SV?Je .broJne porodic.e. Hana na tome poslu nije bila sama. Angazovala Je s1ro.k krug drugih Z!erra, climova i neclanova Partijre. Znacajne aikcije medu zenama vodene su za pomoc Spaniji. Prilikom strajkova u gradovima vodene su akcije medu zenama za .s.kupljanje pomoCi strajkasima, sto je imalo ne samo ka~<ykter matenJalne pomoCi nego i bilo izraz solidarnosti za bo:r~u rad::noke klase. Nasta~ jalo se da se a1kcije za a.J<:tiv.izaciju zena UVIJek pnlagode konkretnoJ . . . si tuaciji i trenutJku. No treba istalknu!ti da smo se mi u ovom poslu sukobljavah I sa nizom p~teskoca i problema. Nek~ te~koce su bile sl:l?jektJivnog, a dru~ Qbjektivnog karaik:tera. Kao subJektiVIllo, t.~eba, pnJ~ s:rega.'. pom~nuti da je mali broj zena bio obuhvacen partiJ.s~om ~rg<_l'mzaciJO~, cemu je uzrok bio u teskocama ilegalnog rada, ah I l??'SlJedi~.a s~ktasrk?g od~ nosa prema zeni. Mali broj zena clanova ParNJe znaci<;> Jt:; n;ah broJ aktivisfkinja u pokretu zena, koje su mogle ~a se. u :punoJ, mJen yosvete ovom poslu. Jedan broj zena Cl~nov~ PartiJre bw Je vee angazovan u sindikalnom i drugom radu pa Im Je ostaJalo malo vremena ~a al<:tivnost. Bdlo je drugarica koje su vse prema OVOJ? ,l?oslu odn?sile .~ek­ taski nerado su se na njemu angazovale, smatraJUCI ga manJe vnjedn:im ~ odnosu na o'stale sektore partijske i poHHoke a:ktivnosti. Mi sn;o morali ost,nirje kritikova~ti takve drugarice .zbog takv:og o~n~sa. PoJedine partijrske celije i neki. kJom!te.ti. nedovolJno s~ se! ka~ cJ.el;na, angazovali na ovome zadatku I u CJehm su ga prepustah poJedmim drugaricama iii gmpama, a ovo je imalo kao posljedicu da je taj r.ad bio nepovezarn sa ostalom polirtickom .a1kt~vnoscu i za~o ponekad _Jednostran Hi pogrda1n. Zato su se ovim pitanJem poza:ba;"Ile V pokraJI~~ka konferendja KP za B i H u julu 1940. i V .~e~alJrska konfer~nCIJa KP u oktobru iste godine. Na obje konferenoiJe Je zauzet odlucan stav da je potrebno posvetiti ve6u paznju radu sa z~n~ma. i ot.~loniti po~~zane slabosti, jer je to nalagala spoljna i unutrasnJa sl.fuaOIJa vu. ze~lJI. v iNa pocetku clanka sam pomenuo ~ .kakvom su :P?loz~J~ bile ~ene u ogromnoj ve6irni u Bosni i Hercegovm1. Zato su bih tes:ki. uslovi ~a njihova pokretanje i angazovanje. Nije potrebn<;>. na~lasa':ati. kako JC bilo tesko nepismenu zenu uciniti svjesnom svop~ lJ~dskih I gradanskih prava. Nije bilo lako pro?ijati ?~deme rehgwzn:Ih stega, ~?nzer~ vativnog morala i predrarsuda I unosit~ savren:ene .Po.gle~e na Ziv?t I ljudske odrnose. A sa tim brojnim ostacima proslosti bilo .Je. optereceno oitavo staro dmstvo. Rea'kcionari svih v:rsta supr<;>~st~vlJah s~ ~e budenju zene, ne ustezuCi se pri tome da slobo~oummJ~. z.ene nazi:'aJu pogrdnim imenima i da ih optuzuju kako, toboZJe, razbiJaJu porodwu, moral i slicno. Cim su .se komunistkinje jace angazovale na o.vo~e po.slu, rezimska policija i drugi organi vlasti poceli su da p~eduz~maJU m1e:~ da se ta aktivnost medu zenama sprijeCi i onemogu<:SI. Om su ova~ SIroki pokret zena k~alifikovali kao vjestaaki .is~orsir~m~ ark9iju Komunisticke partije. Policija je pocela da zabranJUJe poJedma zenska d~­ stva. Medutim, sve te mjere nisu mogle sam pokret da zaustave. Koh- o:ru 14 15 �ko su orga~ni vlasti postajaM tigorozniji i bezobzirniji, utoli!ko su se nase drugarice viSe dovijale kako da te mjere izbjegnu i izigraju. Veoma znacajnu ulogu u razvijanju rada medu zenama odigrale su m!a~e aktivistkinje, clanovi SKOJ-a i simpatizerke, studentkinje, s~~dnJOS'kol1ke, radnice, uoitel1jke, koje su se sa veliikom kurazi i entu· ZIJa~mom. angazova_le na ovome velikom i plemenitom poslu. One su ~VOJU aktiVnc;>.st pnlagodavale . ~redini, uzrastu, pozitivnim tradicijama I sl. U ~redn]Jm skolama razVIJao se rad na idejnom uzdizanju i polit~ckom budenju srednjoskolki, preko raznih aktivnosti, kao sto su bile l'I!~ra~e druzine, ferijalni sav~z, skauti i drugo. Studentkinje su najVIse ~jel:JVale p:eko Studen~skih drustava. U skolama, U gradovima, a sve vise 1. na. seh~.a, .~tvaram s~ horovi, diletantske grupe, organizovana predavanJa, Izleti 1 SIJela, a pn svemu tome vodilo se racuna da ta aktivnost hude korisna, da omladini i starijim, i zenama i muskarcima da sto realniju sliku postojeceg stanja i potrehu njegovog mijenjanja. Ov~j. predrat~i pionirsk! rad medu zenama imao je neprocjenjivog znacaJa za n;isu revolucwnarnu horbu i dalji drustveni razvitak. Be~ toga rada .tesko hi bilo realizovati i ohjasniti .one krupne rezultate koJe smo post1gli u pokretanju i mohilizaciji zena u ratu i revoluciji i na poslijeratnoj izgradnji zemlje. · ' Zene Bosne i Hercegovine, kao i citave Jugoslavije, horile su se ravnc;>pr~vno. sa mus~arcir:~;J.a u :atu i revoluciji i imaju jednake zasluge ~a? I.P~IhoviV dru~ov1 muskva~c1 za pohjedonosni zavrsetak rata i sociJahsticki drustvem preohrazaJ. One su ucestvovale na svim sektorirna horhe: u il~galnoiD: radu u gradovirna i neoslohodenoj teritoriji sa pusk?m u ruc1 u partizanskim odredirna, u organizaciji zivota i obezihjedenJu. slol;>?dne te::Horije. Cak hi se rnoglo reC:i da su one neke zadatke uspjeSmJe ohavljale nego rnuskarci. V~c u .Predvecerje r~ta, kada se Partija pripremala za eventualni rat, pnstupilo s~. stva!anJu, odnosno predvidena su rezervna partijska rukovodstva, u CIJern Je sastavu trehalo da hude sto vise zena. Ovo stoga sto se !llislil'? da ce rnuskarci hiti pozvani u vojsku. Kada se priSlo nep~~redmrn pnprernarna ustanka, jos sli se viSe uzirnale drugarice u partiJska rukoyod~~va; P~cetkorn ?.ruz~nih borhi veCina partijskih ruk?vods!ava se IZIDIJem!~· Jer su. vecma clanova izasli na teren kao orgam~~ton usta?ka. Na .nJthovo IDJesto dosli su rnladi drugovi i drugarice. ~l.Icne prornjene desile su se i u partijskirn celijarna. Na ove nove partiJs·k~ kadrove pali su sloze~>i i odgovorni zadaci. Poznato je da hi se bez .Ile.g~lne horhe u gradovm;a i neoslohodenoj teritoriji tesko rnogao zarnis~Iti <;!lakav v tok NOR. T,Irn putern su odrzavane veze i vrsena je koo:dmac!Ja ~ruza~e horhe u. prvo vrijerne, odakle su stalno priticali nov1 horc1, pnkuplJana rnatenJalna pornoc, podaci o neprijatelju i sl. Tu su ~e u P'?cetku nalazila :partijska i vojna rukovodstva ustanka. •v Bilo hi Iluzorno da se 1 pokusa da se u jednorn clanku iscrpnije op1se sav ~naj ogro~ni dop:inos ~oji su zene Bosne i Hercegovine dale u narodnoJ. re'::?luciJI. To h1 za~tiJevalo da se opiSe sta je u tome pogledu uradw c1tav narod. Ja cu, stoga, pokusati da ovdje sarno su:narno nav:;Iernv neke o;! aktivnosti n.~ kojirna su se najviSe angazovale zene, naroc1to zene nas1h sela u koJirna se odvijala narodnooslohodi- · lacka. horh~. Nas narodnooslobodilacki rat irnao je svenarodni karakter, tJ. u nJega su se dohrovoljno ukljucile najsire rnase. Prirodno je da su se rnajke, zene i sestre onih ljudi koji su, na poziv KPJ, krenuli 16 17 na ustanak smatrale, ta'kode, ucesmCirna te borbe. Neke od njih su i same uzirnale pusku iii rna kakvo orude za borbu i zajedno sa svojirn drugovima rnuskarcirna posle na neprijatelja. Druge su ostale da zarnijene rnuskarce u :poslovirna koje su oni do tada vodili. Ti poslovi su hili od presudne vaznosti za oruzanu horhu. Prije svega, zene sela su prirnile na 'Svoja pleca sav teret poljoprivredpih radova. Starci i djeca, koji su jos ostali u selima, malo su irn u tome rnogli pornoCi. Trebalo je zasijati, ohraditi i poznjeti poljoprivredne kulture, trebalo je odriati stoku, jer hez toga hi hila nemoguca prehrana partizanske v;ojske i naroda, a bez hrane ne hi bilo rnoguee voditi ni oruzanu borbu. Partizanskirn borcirna trebalo je pored hrane ohezbijediti odjecu i obucu. Taj zadatak takode je, pretezno, pao na z·enu. ,Prije nego sto su stvorene partizanske bolnice zene sela 1su irnale zadatak da prihvataju, prenose i njeguju ranjenike. Poslije stvaranja bolnica zene sela su trehale da obezbijede prehranu i namirnice, narocito za teze ranjenike, a u :slucajevirna neprijateljs.ke ofanzive da ih ·sklanjaju u skloniSta i zernunice. Mnogi partizani koji •su rane preboljeli, sa nezaboravnorn zahvalnoscu sjecaju se rnajCinske i sestrinske ljubavi sa 'kojorn 1su njegovani i cuvani. Briga oko ranjenika je jedno veliko poglavlje aktivnosti zena sela. Uhistva, paljevine i pustosenja, 'koja je cinio okupator i njegove sluge za Citavo vrijerne narodnooslobodilaoke borbe, ostavljali >su porodice bez hrane i krova nad glavorn, djecu bez roditelja, starce bez hranhelja. Sve te zrtve trebalo je prihvatiti i odrzati u zivotu. Briga, prije svega o djeci, lhio je u tada5njim us1ovirna veoma tezruk i odgovoran zadata~k. Mi srno u revoluciju kretali radi covjelka i njegov.og boljeg zivota i zato srno se borili za sva'ki ljudski zivot. Djece, ratne sirocadi, hivalo je sve viSe, ukoliko je rat dulje trajao. U prihvatandu i zastiti ove djece najviSe su uCinile zene, jer su najv:iSe i mogle tim nejakirn zrtvarna rata da zamijene porodicu. U vodenju ratnih operacija irna i takvih poslova koje ne rnoraju dhavljati sarno naoruzani borci. Prevoz hrane i drugih potreba za vojsku, rusenje za neprijatelja vaznih kornunikacija i ohjekata, ka:o i izgradnju potrebnih objekata V·rsila ·su nevojna lica. Tu 1Su, opet, u prvorn planu zene ..Porusena naselja su po dva i tri puta, obnavljana u toku rata. Na zavrsetku rata najpreCi zadatak je bio obnova porusenih sela, ciji je broj bio ogrornan, i preseljenje !judi iz zernunica. Taj posao, u dobroj mjeri, dbavljale su zene, jer su muskarci jos rnorali da drie pusku u ruci da bi sacuvali revoluciju i slohodu od novih rnogucih nasilnika. Uspjeh oruzanog U!stan'ka u jednoj visenadonalnoj sredini, kakva je hila Bosna i Hercegovina, zavisio je u najvecoj mjeri od toga kako ce se prerna njernu odnositi ·sve nacionalnosti. To nije bio samo jedan nacelan .stav koji su zastupali kornunisti, nego je to potvrdivalo i cjelokupno s~tarije i nov.ije i1storijsko iskustvo na tlu ove zernlje. Uspjesi ili neuspjesi svih huna i ustanaka, a njih je bilo viSe, zavisili su bas od tcga odnosa. U i1zgradivanju bratstva i jedinstva naroda Bosne j_ Hercegovine rnnogo su ucinile zene. Po ISVojoj prirodi zene 'SU cesto bile osjetljive rna sve zlocine i necovjestva koje su Cinili okupator i njegove sluge, ustase i cetnici. Iako rnnoge od njih ni!su rnogle da razurniju· sve vijugave puteve rata i revolucije, iako su b.ile odgojene pod uticajern religije i u nacionalnoj izolaciji, rnoglo hi se reci da su 2 2ene BiH u NOB 1941-1945. �zene ~sve tri nadonalnosti ibile manje podlozne 1kvislinSikoj propagandi. Nisu slucajno vee u 1941. godini organizovani brojni skupovi zena koje :su svoj gla:s dizale protiv sovini,stickog divljanja i klanja. Razumije <Se da su u sv:im ,pomenutim aktivnostima pored zena uce~stvovali i musrkarci, ali je teziSte bilo na zenama. Veliku ulogu u ovom radu imale 'SU zene rpredratnih clanova Partije i S:KJOJ-a, 1ka:o i dmge zene a'ktivi~stkinje, op kojih su u prvom momentu ~regrutovan:i ~kadrovi. !Mnoge su bili rukovodioci ilegalnih organizacija 1Partije i drugih ilegalnih organizacija. Svoj nacela:n stav u odnosu na ravnopravnost !Zena NOP nije !Sarno na rijeCima zastUJpao nego odmah sprovodio i u rpraksi. Zena je ravnopravno sa muSil<arcem ucestvovala u izgradnji vee prvih organa narodne vla:sti i u izgradivanju novih drustvenih odnosa. Ona je ibiva:la i bivala birana u prve narodnooslobodilacke odbore. Ona je ucestvovala u rjesavanju svih vaznih rpitanja, a koja 1su ~se odnosila na organizaciju slobodnog zivota i pomaganje narodnooslobodilacke borbe. Ona je ucestvovala u zastiti oslohodene teritorije od !llt':~prijatelja i njegovih spijuna i pomagaca. Za Citavo vrijeme rata i neposredno poslije · osloibodenja velika je paznja rpoklanjana organizaciji zena - Antifasistickom frontu zena. Mi smo zene organilzovali u sve drustveno-politicke organizacije, zajedno sa illUSkarcima, no, bas IZato StO je OSDOVna masa zena tek Sada ulazila u puni politiCiki zivot i upravljanje drustvenim rposlovima bila je potrebna i posebna organizacija :lena. Na ovome zadat'ku radile su zene clanovi KPJ i druge a'ktivist'kinje, kao i 21ene iz borbenih jedinica. Za vrijeme bovbenog zatiSja ili odmora, partizanke obilaze sela, oddavaju posebne Sikupove zena na ikojima im govore o ciljevima NOB-a. Centralni komitet i Vrhovni stab vodili su neprekidnu ibrigu o sto veeem ukljucivanju ZCilla u pokret. Uz njihovu pomoe i inicijativu u proljeee 1942. godine u Foci organizovana je rprva konferencija :lena istocne Bosne. Na toj konferenciji ucestvovao je veliki ibroj zena Muslimanki. Kada se zna ka'kve je muke i stradanja rprosao muslimanski narod, bas u ovim 1 krajevima, za vrijeme cetnicke strahovlade, onda je jasno da je ovaj odziv Muslimanki !lla nas ~poziv :bio ~siguran znak povjerenja u narodnooslobodilaoku borbu. Drugi i jos znacajniji skup zena organizovan je u Bihaeu u zimi 1942. godine. Na oiba ova skupa ucestvovali su predsta:vnici OK i Vhrovnog sta:ba. Medutim, nije bilo dovoljno samo zeni priznati rpoliticka i gradanska prava, nego je bilo rpotrebno da se ona osposobi da ta rprava u punoj mjeri kori:sti. iDa hi mogla da postane svjesta:n graditelj novag drustva, :lena je morala uzdizati svoj obrazovni i rkuhurni nivo. Zato se vee na sldbodnoj teritoriji od 1941. godine priSlo organizaCIJI skola i raznih kurseva na kojima su u najveeoj mjeri okupljene zene. P,ri tome mi SIDO glavnu brigu pokJanjaJi zenskoj omladini, ali nismo zapostavljali ni starije zene domaCice. time se maze objarsni,ti ovako ma:sovno prirpadniStvo zena narodnooslobodilaokom pokretu? U svim nerazvijenim sredinama bilo je o?uvijek pravilo da su 'Se politilka i ratovanje smatrali musrkim poslovima. Taka je bivalo i u rproslosti nase zemlje. Sto mlada generacija stupa u prve redove svih drustvenih ~promjena i rpreobrazaja, to je, rekao bih, prirodni zaikon .ljiUJds!kog ra.zvit'ka. A1i masnvno arktivno ucesee zena u politiokoj !i: oruzanoj borbi, kao sto je bio slucaj kod 1 nas, bez sumnje je nov fenomen. Za njegovo objasnjenje potrebno je, svaka'ko, imati u vidu viSe faktora. hta:knuo bib samo neke, po mom misljenju, najvaznije. Prvo, to je fenomen narodne revolucije same po sebi. Lenjin, taj nenadmasni genije revolucije, cesto je govorio da 'Se snaga revolucije i njen:i oblici ne mogu mjeriti uobicajenim mjerilima. U njoj nastupaju, nove drustvene snage, na:stupa erupcija svih ;prigusivanih atpara i nezadovoljstva potlacenih klasa i slojeva i odlucnost za promjenom prezivjelih drustvenih odnosa. Revolucija je vrijeme kada se svidaju svi stari racuni i postavljaju temelji novih odnosa. U pokret i tPOliticki zivot stupaju i one drustvene :snage koje 'Su vijekovima iz toga bile i~skljucene i nJihova se svijest naglo ,budi. Na:stupaju proleteri, seljaci, gradska sirotinja, ugnjetavane nacionalnosti, a u svemu tome i zene. Drugi faktor je specifican karakter nase revolucije. Vee rsam rekao da je ana :bila rsvenarodna i da je po1krenula siroke mase. Pocela kao narodnooslobodilacki rat protiv porobljavanja, istrebljenja, pljacke i nasilja, ana 'je od samog rpocetka nosila i ~sve elemente socijalne revolucije. To je doslo odatle sto su se drustvene klase 1staroga drustva razlicito ponijele prema ratu i okupaciji. Bur:loazija svih nacionalnosti, u svojoj veCirri, ponijela ~se lmpitulantski i potonula u blato nacionalne izdaje. Jedan dio je prihvatio okupatora kao gospodara i krenuo u saradnju sa njim, a drugi dio cekao da se sudbina o:kupacije zemlje rijdi na ratiStu veliikih :sila. Radrricka klasa, seljastvo i patriot1s1 elementi, sa iK<omunistickom pavtijom na celu, primili su ld. na svoja pleea sav teret oslo!bodilaokog mta. Prirodno je da su u takvom razvitku borbe sve klase 'bile zainteresovane kakva ee biti sutrasnjica. Budoazija je htjela da sacuva 1stari, 1klasni poredak, a do juce ugnjetene tk:lase i nacionalnosti nisu ib:ile spremne da to dozvole, da ugnjetavanje od strane tudina zamijene <SUtra klasnim i nacionalnim ugnjetavanjem. Zene radnice, seljan'ke, druge radne zene dijelile su sve terete klasne eksploatacije i nacionalnog porobljavanja u staroj ddavi i nije ni1kakvo cudo da su svoje mjesto nasle na strani onih snaga koje su se borile da se to staro viSe ne povrati. :Proces 1budenja ,j emancipacije :lena davno je otpoceo i neprekidno trajao, medutim, aktivizacija zena u revoluciji nije rezultat samo toga procesa nego klasne i nacionalne bovbe u cjelini. Za punije o!bjasnjenje ma'SOV1nog ucesea :lena treba sigurno uzeti jos neke elemente. To je borbena tradicija nasih naroda koji su morali vijekovima da se bore za svoj opstanak na ovom nemirnom balkanskom podrucju. U tim rborbama ucestvovale su, na ovaj ili onaj naCin, i same zene. iDalje, neposredni ciljevi koje je revolucija rjesavala sazrijevali SU postepeno. Oni su hili bliski i razumljivi ljudima, jer se radilo o njihovim neposrednim interesima: o nacionalnoj slobodi, o ravnopravnos1Ji, o borbi protiv eksploatacije, o tome da narod sam odlucuje o svojoj sudbini i sl. No, sigurno da je jedan od najznacajnijih faktora bio i to da se Komunisticka partija iskreno i dosljedno zalagala da zene porkrene· u politicki zivot, u borbu za promjenu starih prezivjelih odnosa, nasuprot burzoaskim partijama, koje su tezile da zenski pol zauvijek iskljuce iz politickog zivota. 1 18 19 �Na tin:. temeljima borbe za ravnopravnost zena ostvarenim u ?ruzanom ?1Jelub I!a~e reyolucije, razvija se snazni proc~s emancipacije zden~ u sv1m o ICima 1zgradnje naseg socijalistiokog samoupravnog ru:stva. ~e~a. nikakve sumnje da se stvarna ravnopravnost zene maze ?bezbi}ed1t1 s~mo! ~~ko se budu rje5avali oni problemi koji opterecuju z:m.~ .1 name~u JOJ dvostruke obaveze. To su, prije svega bri a 0 :fJeci 1 ~omacm~tvu: Sarno pod uslovima da i muskarci prim~ na gsebe Jed~n dw }e .bn!?e 1 ~a se u drustvu ti pmblemi dosljedno rje5avaju maze se .osek~vati ~a .ce proces oslobodenja i emancipacije ici do svog~ ~~nog rJesc:nJ~. ~ls.hm da su danas ekonomski uslovi zreli, a politwka .opredJelJenJa Jasna da se na ovom putu i·de bde i dosljednije Nob s~urno je i to da ce socijalizam, kao prelazni period od klasnog u es as~o drustvo, ostaviti ponesto i iz ave oblasti za iducu etapu za komumzam. ' v Dana Begic 1 OSVRT NA NAPREDNI POKRET ZENA U BOSNI I HERCEGOVINI IZMEDU DVA SVJETSKA RATA v asovno ucesce zena Bosne i Hercegovine u oslobodilackom ratu i revoluciji od 1941-1945. godine nametalo je istrazivacima i istoricarima zadatak da utvrde i rasvijetle aktivnost i zivot zena u Bosni i Hercegovini unazad nekoliko .decenija, kako bi, osim konstatacije o tradicionalnom patriotizmu u borbi protiv tudina i vjekovne borhe za bolji zivot, sagledali i utvrdili i druge elemente koji su uticali na herojsko ddanje i masovno ucesce zena u narodnooslobodilackom ratu i revoluciji. Dostupni izvori i utvrdene cinjenice ukazuju da horba zena za socijalno .i ekonomsko oslobodenje od njenih pocetaka nije bila periferna a ni lokalna drustvena pojava, vee organizovani napor i kontinuitetna borba, sa viSe ili manje uspjeha, od prvih godina dvadesetog vijeka, od formiranja radnicke ,klase u Bosni i Hercegovini, prvih radniokih strajkova, pa do revolucionarnih socijalnih i ekonomskih promjena. Borba za oslobodenje zene protiv ustaljenih vjekovnih normi u porodici i drustvu kretala se i razvijala pod raznim idejnim uticajima i strujanjima, zavisno od ekonomskog polozaja zena u drustvu i privredi na selu, u kuci. iNaslijedeni obicaji i konfesionalne norme bile su dosta izrazene tdkom razvitka pokreta zena. Otuda se u borbi za drustveno-ekonomsko i politicko oslobodenje zene unose i razlicita shvatanja, programi i ciljevi borbe sa znatnim odjekom svih onih previranja koja su se desavala u ostalim evropskim zemljama sa mnogo razvijenijim politiOkim i drustvenim sistemom u poredenju sa tadasnjim bosanskohercegovackim drustvenim ·prilikama. Jos su polovinom XIX stoljeca osnivaci marksizma uocili mje,sto i ulogu zene u modernom kapitalistickom drustvu i analizom utvrdili da je problem drustveno-ekonomskog i politickog polozaja zena iklasno pitanje, te da je ono sastavni dio klasne borbe koju vodi radni&a klasa. Ta konstatacija je definisana i u ,Komunistickom manifestu". Sva kasnija previranja i akcije u borhi za bolji polozaj zene u drustvu dbuhvatice prvenstveno dva pitanja, i to: boi'bu za politicku ravnopravnost zene u drustvu davanjem prava glasa da maze da bira i da bude birana, i drugo: bol'bu za ekonomsku ravnopravnost zena pod parolom: ,Za jednak rad jedna~ka nagrada." I, zaista, prvi organizovani istupi zena u Bosni i Hercegovini hili su u okviru akcija ·koje je vodila nerazvijena radnioka klasa protiv M 20 21 �austro-ugarske ikolonijalne eksploatacije i njenog za:konodavstva. Te akcije su na pocetku borbe imale ekonomski a kasnije sve viSe politicki karakter. Njima je, prije sedam decenija, zapocela borba za pravedniji polozaj zena u bosanS>kohercegovackom drustvu. Medu radnicima organizatorima <i ucesnicima strajkova, potpisnicima peticija za bolje uslove rada i vece nagradivanje nalazile su se i zene radnice iz sarajev·ske tekstilne i duvanske industrije. Tako je peticiju sarajevskih radnika od 21. VIII 1905. godine potpisala tekstiiJ.na radnica Eliza SimiC. Ona je bil~ i medu <sa;zivaCi:r:na ~ organizatorima prvog radnickog ~bora 1905. god1rne u SaraJevu. StraJk radnica u sarajevskoj Fabrici cilima 1905. godine nije prestao ni onda .Imda je policija zatvorila veCinu njegovih organizatora. ·U majskim demonstracijama 1906. godine koje su bile uvod u Generalni strajk, sarajevsike radnice iz Cilimare i tvornice duvana <SU padale pod udarcima policije i ko1pitama policijskih konja, ali nisu odustale od borbe. Generalni strajk u tkome 'SU zene radnice masovno ucestvovale zavrsen je kao rezultat uspjesne borbe radnicke klase u BiH. Osnivanjem Socijaldemokratske stranke BiH, politi6ka borba za drustveno-ekonoms,J\Ji polozaj zena postaje sve organizovanija. Radnice, lbez razHke na vjeru, uClanjuju se u sindikalne organizacije, a mnoge postaju clanovi mjesnih organizacija i povjerenistava SDS BiH u Sarajevu, Tuzli. <Prvi svjetski tat je tes,ko pogodio zenu i u gradu .i na selu. Zato se vode akcije za novcane potpore zenama ciji su muzevi bili mobilisani u ratu. U tom cilju, urz: pomoc preostta11irh aiktiiVista j,z SDS B:iH, osnovan je i poseban odbor rezervistickih zena. U ovom periodu doslo je i ~o antiratnih aikcija medu zenama seljankama. Poznata je pobuna seosk1h zena pod vodstvom seljanke Ane Njego iz okoline Sarajeva krajem 1917. godine. P~lo~aj zena i djece za vrijeme p~vog svjetskog rata po grado. VIma bw Je veoma teza'k. ,,Glas slobode , organ SDS BiH u broju od 30. novembra 1918. godine je o tome pisao: ,U fabrikama, radionicama i rudnicima, pored izvjesnog broja starih radnika, danas rade zarobljenic~, ~enske i djeca .. Z~roblj.eni~i rade. za hranu (glavna hrana je ~~pa 1 tlkva) a zenske 1 djeca ImaJu nevJerovatno malene nadnice koJima mogu provoditi vrlo kukavan zivot na ovoj skupoci." 1Pred kraj rata radnicke i sindikalne organizacije u BiH radile Sl;lv ~a svom obnavljanju i sve intenzivnijem u'kljucivanju zena u radmc:kl pokret. Pocetkom 1918. godine, u Sarajevu je formiran Zens](li ~o~ija!istic~i agitacioni odlbor ciji je zadatak bio da aktivira politicki 1 .sm~1kalm _n~d meau zenama. 24. marta te iste godine ovaj odbor orgamzuJe ,Vehkl sastanak zena sarajevslkih radnica i siromasnih radnickih ~e~a" na .kojoj je usvojena rezolucija gdje se ikonstatuje:" da je danasnJe stanJe ratom stvoreno za zene radnika za sve radnicke i siromasne zene postalo izvorom ·bijede i oskudice 'u svemu i svakog drugog zla. Radnice moraju da rade za niske nadnice koje su vrlo malene a reze~visticke zene moraju da zive od vrlo rniskih potpora, koje mnogo za~~taJu .za pot~or~ma u Austriji i Ugarskoj. VeCina zena i djevojaka koJ~ma Je hramtelJ odveden u vojsku da bi mogli ishraniti sebe i SVOJ~ djecu prisiljeni su stupati u razne poslove, a u svim tim poslovi~1a zenska se radna snaga manje placa nego muska. Siromasne su ~er;e u ~v?. dob~ ~zlo~ene stotinama neprilika, koje im njihov bijedni I zalosm z1vot JOS v1se zagorcavaju." U istoj rezoluciji sa izrazava v 22 23 velika radost sto su siroke mase zena pocele .stupati u socijalisticke organizacije i sto je ova konferencija tako do?ro uspjela .. v . Ukljucivanje radnika Bosne i Hercego-ym~ u .ra~n;ck.l pokret postajalo je sve brojnije, o cemu se konstatuJe 1 u IZVJestaJu SDS B1H, koji je podnesen n.a VI .. i .za~}j~cnom kongresu .S!ranke u l~or_ne se kaze: ,da je zenskl SOCljahsti~kl pokret ·~ Bo~m 1.. H~r~~g?vm~ V~lo a<ktivan, da je marta 1918. godi!le nab~an zensk~ vsociJahsticki ~g~tac10~ ni odbor i da je to rezultat vehke pobjede radmcke ~lase .. ova] .zenvski socijalisticki agitacioni odbor je pokaz';lo mnogo ag:~n~st~ pa Je ca~ i znatan clio mus'hmarllslkih zena m~gamzovan u sociJahs•tiCiku orgamzaciju. Z:enski dan u Sarajevu je sa v~Hkim u~pj~h~r;r:t prireden ?4. marta 1918. godine i 6. aprila 1919. godme vkao I djeC~Jl dan ~ apnlu 1918. godi:ne." I u os;taHtm gradovima, ka;o sto su BanJa. 1uka 1 TuZJla, bilo je uspjeha u organizovanju zena radnica. U T~zh se sar_no za jedan dan u radnicku organizaciju up~salo oko. 12~. zena _radn~ca. U to doiba za zene je clanarina, U radmm orgamzaCIJama, IZnosila 30 helera, a za muskarce 50 helera. Tek formirane radni6ke organizacije u Bosni i Hercegovini :posvecuju paznju proslavi 8. marta, Dana zena, i !im.e vpokazuju s-yoJU S?lidarno'st sa radnicama iz osta;log naprednog covJecanstva ..Pn_'I yut Je organizovana proslava 1913. godine, ali se 8. mart pr?slav;? JOS .1.914: i 1918. godine. 0 tim uspjesnim proslavama donos1 opsirne ':1Jesti ,Glas slobode", organ SiDS BiH. U jedn?m Clanku se .kaze: ,da 1 ako nije postojala razvijena radnicka klasa, 1pa1k su polu~1sme~e bosanske radnice i zene, proslavljajuCi ovaj dan, pokazale SVOJU sohdarnost s.~ zahtjevima radnica sirom svijeta za mir, za ravnopravnost, za bolJI zivot". Nepismenost i neprosvijece~?st zena ~osne i l!e.rvcegovine b.ili su kocnica i prepreka na putu nJihovog d;ystv~no·pohtiCko~ okuplJanja i organizovanja. 1Prema popisu stanovmstva 1z 1910. godme u BiH je bilo pismenih zena p~ -yjerskoj pripadnos!i: musli~anki 637, pravoslavnih 13 167 i katolkmJa 26 375. Bosansk1 sabor Je. tek 19~1. godine, poslije dU.Zih diskusija, usvojio Za:ko~ o obaveznoJ. nasta:vi u ?Snovnim skolama za svu musku i zensku djecu od 7 godma bez obz1ra na vjeru i naciona1nost. Ovaj zak.on, ~~vojen Roslije ~0 i vi~e g~d.i~a austrougarske okupacije, nisu ynh-yatih vodeci ..mushmanski. poht19~­ ri. ,.Muslimanski klub" iz SaraJeva Je preko SVOJih predstavmka traz10 u Saboru da se zenska muslimanska djeca oslobode obavezne nastave, sto je od strane vlasti i usvojeno. Tako ce jos dugo Muslimarrka u Bosni i Hercegovini ostati nC~Pismena i nepros-yijecen~. Pa iak? _nepisme~a, Muslimanka je ibila prisiljena da se zaposlJava 1 da rad1 1zvan kuce, a time je istovremeno zapocela vi. njena du~og~diSnja borba za puno oslobodenje i ravnopravan polozaJ sa ostahm zenama sve do oslobodenja, odnosno do sikidanja zara i feredze tek na osnovu Zakona u novoj Jugoslaviji. Kada je 1918. godine doslo do ujedinjenja. s.vih ju&os~o:rensk~h zemalja u jednu drzavu, Kraljevinu SHS, dolaZI I do VUJedi?JavanJ~ jugoslovenskog radniOkog pokreta. U tom sklopu s~ vrse pnpreme 1 za ujedinjavanje zenskog socijalistickog pokret~ te Je 13. apn.l.a 15H9. godine u sali Radni~kog doma u Sarajev_u odrza_r:a konferenciJa ~en~ socijalistkinja na kojoj su prisutne clamce domJele o?I':ku 0 UJed1njavanju u jedinstveni zenski socijalisticki pokret. NedJelJu dana kas- �nije, ~e . i~te. godine, u Be<:gradu j~. o.dr.Za!la zajednicka konferencija na koJOJ Je 1zabran odbor zena sociJahsta 1 donesena odluka o formi~an)u p~krajinskih ~~k~etarijata ze~a. Na ovoj konferenciji prihvacen Je 1 Stacut zena so~~Jahsta (k<:»mumsta) koji je usvojen i na Osnivac~om koJ?;gresu partiJ.~ ~1.. ~pnla 19.19. godine. U Statutu zena sodjah:>ta stOJI: ,Zene ~.ociJahsti 1 ikomumsti usvajaju maksimalni i minimalm ~~ogram partiJe k?munista Jugoslavije i smatraju sebe kao dio par.t;Js~e komune. U 1sto doba one iskljucuju sva.ku zasebnu organi~aciJU zena a. se?e smatraju teh:t~ickim izvrsnim odborom u agitaciji 1 orgam~~wanJU z~na. lj tom sm1slu konferencija zena - socijalista Jugos~av:Je . donos1 ovaJ Statut po kome ce se obavljati cjelokupni prakt1cm dw rada zenskog socijalistickog (tkomunistiCkog) pokreta". Ovim statutom, socijalisticki pokret zena je dobio ujedno i svoj program, te ce njegova aktivnost od tada biti usmjerena programom SRPJ(k) sve do donosenja Zakona o zastiti ddave, kada KPJ prelazi u ilegalnost. ' . Poslije odrzavanja konferencije zena socijalista u Beogradu, u ~ar!'lJevu Je 11. se:I?tembra 1919. godine odrzana konferencija na kojoj ~e 1zabran PokraJmski sekretarijat zena socijalista. (tkomunista). Da Je .ov'!- or~anizacija ~~na socijalis·tkinja radila sa uspjehom, vidi se IZ I~VJestaJa Sekr~tanJata po'krajinskog izvrsnog odbora SRPJ(k) od 2~: JUna .1920. g?dme, uv kom.e se kaze da se pokret zena povoljno razVIJa u BtH, da clanova zena 1ma oko 1 200, a od toga samo u Sarajevu pr~ko 450. lYljes:r:e organizacije zena socijalistkinja postojale su u ~sa­ raJevu, BanJaluci, Mostaru, Tuzli, Zenici, Jajcu, Derventi i Bosanskom Brodu. . Vl~dajuci ikrugo~i. i. rezimi l! staroj Jugoslaviji su smatrali da je ~Jesto .zene u. por:<?diCI. 1. kod djece te da joj zato nije potrebna ni skola m k':ahf1~ac9a, !II•ti su potrebna odredena politicka prava. Dva ustava, kohko 1h Je bilo doneseno, (prvi poznat kao Vidovdanski iz 1921, a drugi Oktroisani iz 1931. godine) nisu pruzali nikakvu zakonsku mv~gucnost z~ni Jugosl!'lvije da ucestvuje u politickom i e:konomsko:n zivotu ze~lJe. Z~k~O~Jen tak~ i~a Ust~~a, zakonodavac je diktirao drus_tveno-pravm. polozaJ .~ene k.o JI Je znacw punu neravnopravnost i U eko?omskom 1 U pobtickom I drustvenom zivotu). U tada vazecim zakomm~ (k~o .npr~ Gradans~om zakoniku, Zakonu o braku i drugim), to se naJbOlJe 1zra~!'lvalo. ~h, K~aljevina Jugoslavija je, bez obzira na ustavne proklalfl;~CIJ.e o !'!IJesvtu ze!le u drustvu i ddavi, svojim sistemof!l eksploa~ac9e Iz~lacila. zenu IZ .kuce u radionice i fabrike, te se broJ zaposlemh zena IZ godme u godmu osjetno povecavao. ~abran?m ra~a .KPJ ?ije_ se ugasila aktivnost zena komunista. ?ene c:Ianovi K~J 1.. simpatizen nastavljaju i dalje da rade u raznim 1legalmm orgamzaCIJama zahtijevajuci politicku i ekonomsku ravnopravnost u drustvu. Zabranom rada KPJ nije se ugasila aktivnost zena komunista. ?ene c_lahovi K~J i.. simpa:tizeri nastavljaju i dalje da rade u raznim 1legalmm orgamzaCIJama zahtijevajuCi politioku i ekonomsku ravnopravnost u drustvu. Odmah, J?O zav~setku p~vog svjetskog rata, osnivaju se i razna kultu~no:p.rOSVJ~tna. I konfesiOnalna • udruzenja zena, ciji SU krajnji ~adac1 vb1l~ p~d1zanJe kulturno-prosvJetnog nivoa zena. Takva drustva 1 udruzenJa mcala su na inicijativu pojedinaca i grupa, a u svoje up- ravne odbore okupljali su uglavnom gradski dio zena, i to intelektualke i domacice. Mnoga od ovih drustava i udruzenja uclanjuju se u orga- 24 25 nizaciju: Jugoslovenski zenski list iii u Feministicku alijansu, koja je imala i svoj list ,Zens,ki pokret" .. 1922. !?!odine postojale s~ or!?!an!~~cije Zenskog pokreta u Tuzli, DoboJU, PnJedoru, Mostaru 1 BIJelJmi, a docnije nesto i u Sarajevu i Banjaluci. Sva ova udruzenja i drustva zena u Bosni i Hercegovini, kao i sire u Jugoslaviji, stalno su isticala svoju politicku neutralnost i ne_vezivanje za bil? kakv~ polit~c~e. pr?grame i politiCke ideje. U prv1m godmama dJelovanJa femimstickih organizacija culi su se i pojedinacni glasovi ,da bi se zene borile sa veCim izgledom na uspjeh za dobivanje prava glasa kao i za ostale svoje zahtjeve kada bi se nalazile u politickim strankama nego pod zastavom politicke neutralnosti". Medutim, rukovodstvo ovog gradanskog feministickog pokreta i dalje je stajalo prividno na ~o~icijama politicke neutralnosti, mada ih je direktno podr.Zavala postoJeca vlast. tPored ovih drustava u BiH su djelovala nacionalna kulturno-prosvjetna drustva: Prosvjeta, Gajret, Napredak i dr. koja su osnivala zenske odbore u veCim mjestima BiH, a ovi su djelovali u okviru programa rada svog maticnog drustva. Glavni zadatak ze!lskih o.dbora nacionalnih drustava je ibio podizanje opsteg kulturnog 1 prosvJetnog nivoa zene, a posebno zene na selu. Drustvo Prosvjeta je osniv~lo skole za seoske domacice i one su radile .punih deset godina u mnog1m selima u Bosni i Hercegovini. U prosvjeCivanju zenske djece i omladine ova nacionalna drustva su uCinila znatan napor otvarajuCi dacke internate posebno za zensku omladinu, zatim dacke trpeze, te time omogucila vecem broju djevojaka da zavrse srednje skole i studije i da kao intelektualke kasnije svojim radom pomognu podizanje opsteg nivoa naroda, pa samim tim i zena. Napori ovih drustava na podizanju opste pismenosti medu zenama nisu mo~li b~ti potpuno realiz.ova!li, jer su vlasti 1929. godine zabranile rad pnvatmm kulturno-prosvjetmm drustvima i udruzenjima, oddavanje bilo kakvih analfabetskih tecaja i sl. Tako je rad na opismenjavanju naroda, koji su razvijala pomenuta nacionalna drustva, bio obustavljen. VeCina politickih partija u Kraljevini Jugoslaviji nije unosila u S'ViOj program zahtjev .za poli!ioka. i ekonoms~a prava. ze1_1~ niti SU partijski pomagali aktivnost zensk1h gradansk1h orgamzaciJa. Demokratska stranka, Zemljoradnicka, Republikanska i Socijalisticka p~r: tija Jugoslavije su prilikom osnivanja u svome programu postavih zahtjev za ravnopravnost ljudi i zena. Ali, dalje od toga se nije islo. :l<JPJ se odmah, na Osnivackom kongresu 1919. godine, u svom programu jasno opredijelila za punu politicku i ekonomsku ravnopravnost zene. U takvoj orijentaciji KPJ je u redovima zena trazila i nalazila sebi odane saradnike za sire sprovodenje svoga programa. Ali, to ne znaci da se KPJ u vremenskim razmacima nije morala da bori da se u redovima clanstava izgradi jedan pravilniji odnos prema pitanju rada sa zenama. Jedna kraca analiza vaznijih partijskih dokumenata za period od jedne decenije potvrdice gornju konstataciju. Na IV kongresu :l<JPJ 1928. godine oddanom u Drezdenu prihvacena je Rezolucija o pitanju zena u kojoj se konstatuje da: ,posljednjih godina brzim tempom raste znacaj zena za produkciju Jugoslavije zato sto zene predstavljaju daleko jeftiniju i manje svjesnu radnu snagu". Na Kongresu je konstatovano da se u vremenu od 1921. godine do �1926. smanjio procenat zaposlenosti muske radne snage, dok se procenat zaposlenosti zenske radne snage povecao za 97%, tako da radnice sacinjavaju 27% industrijskog proletarijata Jugoslavije. Razlog ovakvog velikog angazovanja zena u industriji lezao je u nejednakom ekonoms.kom nagradivanju, u desetcasovnom radnom vremenu, uglavnom mlad1h radnica od 16 do 22 godine starosti. RaspravljajuCi o polozaju zena, u Rezoluciji IV kongresa KJPJ je istaknuto da za rad sa zenama u radu partijskih organizacija postoji praksa Ba se pitanjem zena iskljucivo bave zene. IV kongres je postavio zadatak da se pri centrali KPJ obrazuje komisija za rad medu zenama koje ce svoju aktivnost usmjeriti ka prido:bijanju zena radnica. Na IV zemaljskoj konferenciji KPJ u decembru 1934. godine, koja je odriana u Ljubljani, konstatovano je da su se organizacije KPJ oporavile od udaraca sestojanuarske diktature i medu ostalim zadacama u zakljuccima Zemaljske konferencije je podvuceno da se rad medu zenama treba smatrati kao vazan sektor partijs,kog rada i da se ne smije zapostavljati. Nekoliko mjeseci kasnije u junskom plenumu Centralnog komiteta KJPJ, koji je adrian u Splitu 9. i 10. juna 1935. godine, razmatrana je situacija u vezi sa odrianim petomajskim skupstinskim iZJborima, analizirani su rezultati u stvaranju Narodnog fronta slobode, te pod tackom 11 ponovo stavljeno Zemaljskom birou u zadatak stvaranje centralne komisije za rad sa zenama i pokretanje toga rada sa ,mrtve tacke". iPosvecujuCi paznju pitanju angazovanja zena u borbi za program partije u partijskoj stampi tih godina je objavljeno viSe dire'ktivnih clanaka kao npr. ,JPred 8-mi mart", 11Za 1Prvi maj", ,za ucesce zena u opstinskim izborima 1936. godine". Na znacajan preokret u radu sa zenama uticalo je i odriavanje VH kongresa Kominterne i zadaci koje je Kongres postavio svim komunistickim partijama u borbi protiv fasizma, stvaranjem Narodnog fronta slobode. U svom referatu Dimitrov je ukazao na znacaj akupljanja zena u siroki antifasisticki front, te na glavne smjernice za siri rad komunistickih partija medu zenama. Naprijed iznesene cinjenice potvrduju da je KPJ, iako u dubokoj ilegalnosti, na svim vaznijim sastancima i plenumima pokretala pitanje rada sa zenama i diskutovala o formama i metodu rada. To je i urodilo odredenim rezultatima u toku tih godina. U Bosni i Hercegovini taj novi duh u radu sa zenama osjecao se sredinom tridesetih godina na konkretnim akcijama. Medu prvim aktivistkinjama susrecemo imena studentkinja iz Bosne i Hercegovine koje se angazuju u postojecim zenskim organizacijama i udruzenjima. Na ovo nas upucuje i mali lbroj dokumenata iz policijskih arhiva Drinske i Vrbaske banovine koji su pratili kretanje intelektualki. DolazeCi u svoJa rodna mjesta napredne studerrtkinje su uticale na pojedince da preko postojecih zenskih drustava otpocne rad sa zenama u duhu partijskih zadataka. Taj rad otpocinje u gradovima Banjaluka, Bijeljina, Sarajevo, Tuzla. Odriavaju se razna predavanja u okviru Udruzenja jugoslovenske akademije omladine ili u okviru KAB-a. Prve antifasisticke akcije sastoje se u prikupljanju pomoci za nase borce u Spaniji, u radu na organizaciji Crvene pomoCi, i akcijama za pravo glasa zena. OsjecajuCi novi duh u radu organizacija Zenskog pokreta, vladajuca administracija je na ovu aktivnost odgovarala i odredenim reakcijama. Vlast je pratila aktiviranje i rad koji se odvijao medu zenama. Nastojala je da onemo- 26 27 guci ovaj rad saljuCi uputstva nadleznim organizacijama i informacije da se pazi na organizaciju Zenski pokret. U raspisu Banske uprave Vrbaske banovine od aprila 1936. godine nadlezni organi upozoravaju ,na obnovu .Zenskog pokreta u postojeCim zenskim organizacijama kao na novu komunisticku direktivu". Dva mjeseca docnije ista Banska uprava salje novi raspis gdje se ponovo stavlja do znanja: ,da ce komunisti specijalno podupirati akciju SKOJ-a i sprovodenje akcije za zensko pravo glasa i ravnopravnost zen a". Prva veca manifestacija Zenskog pokreta Banjaluke bio je politicki ~bor zena za pravo glasa adrian 20. oktobra 1935. godine. Na zboru je istaknuta potreba okupljanja zena u Zenskom pokretu i analizirano stanje radnica i tezak polozaj u kome se one nalaze po preduzeCima. Usvojena je rezolucija u kojoj je trazeno:" da se u novi iZJborni zakon unese jednako opste, tajno i pasivno pravo glasa za sve mus'karce i zene". Sa ~bora je upucen telegram tadasnjem predsjedniku vlade Milanu Stojadinovicu u kome stoji: ,Zene sakupljene na skupstini u Banjoj Luci shvacajuCi da za svjesno ispunjavanje svojih gradanskih duznosti treba da imaju uticaja na formiranje drustva i driave, traze da se u novi izborni zakon uvede opste i tajno pravo glasa za sve gradane jednako za muske i zenske." Tog istog dana kad je adrian zbor zena u Banjaluci i u Beogradu je adrian veliki ZJbor udruzenih zena u Inzinjerskom domu na kame je donijet sadriajno isti protestni telegram upucen predsjedniku vlade. Radi lakseg ostvarivanja svoga programa, K;PJ je preko svojih aktivistkinja, oktobra 1936. godine, pomogla izlazenje casopisa za zene pod nazivom ,Zena danas". Ovaj casopis je redovno izlazio do septembra 1940. godine kao legalni zagovornik mnogih akcija za zene po gradovima i selima. Casopis je u Bosni i Hercegovini bio uspjesno rasturan. Zbog njegove popularnosti, redakcija lista ,Zena danas" iz Beograda je trazila, pocetkom 193'8. godine, od aktivistkinja i simpatizera KPJ u Sarajevu da formiraju jednu podredakciju koja bi pripremila clanke za jedan cijeli broj lista ,Zena danas" posvecen problemima i zivotu zene u Bosni i Hercegovini. U Sarajevu je formirana redakcija u koju su usle: Hana Ozmo, Zora Ser, Milena Vasic, Marija Kos i Cilika Hajnrih. To!kom ljeta 1938. (:Janice sarajevske podredakcije radile su na prikurpljanju clanaka o zivotu i polozaju zene, te je ovaj broj lista ,Zena danas" stampan u Beogradu, oktobra 1938. godine. Pojava ovog bosanskog broja lista ,Zena danas" predstavlja znacajan uspjeh za sarajevske aktivistkinje i simpatizere KPJ ako imamo u vidu cinjenicu da je organizaciju Zenski pokret zalbranio rezim te iste godine. Autori clanka u ovom broju bili su dr Jovan Krsic, Ante Martinovic, Hana Ozmo, Marija Kos, dr Smilja Krsic, Jovanka Siljak, Smilja Korac i dr. Poslije 1936. godine, naroCito nakon hapsenja veceg broja komunista, ozivljava rad organizacije Crvena pomoc koji se sastoji u prikupljanju novcanih priloga i paketa za jugoslovens'ke borce ucesnike spanskog gradanskog rata i za poliricke zatvorenike u Mitrovici, BHeCi i Lepoglavi. K;PJ u 1BiH se oslanja u radu Crvene pomoCi, uglavnom na napredne studentkinje i siri krug zena koje uspjesno izvrsavaju zadatke na prikupljanju novcanih i materijalnih priloga. Narocito je bio dobra organizovan rad Crvene pomoCi u gradovima: Sarajevu, Tuzli, Banjaluci i Bijeljini. Poslije poznate provale sarajevske organizacije 1936. godine, preko Crvene pomoCi zene stalno rade na prikupljanju priloga �zc: politi~k~ zatvorenik~ .. ~rvena pomoc organizuje pisanje protestnog p1sma ~m1stru u~utr~snJih :poslova u Beograd u kome majke i zene zatvoremh komur:1sta rz. SaraJ~va uk~~~ju na .sve strahote koje oni podnose u zloglasnOJ saraJevskOJ BelediJI. U p1smu se zahtijevalo da se pre!ll.~ zatyorenim komun~stima, medu kojima je bilo i sedam zena, :pohciJske 1 zakonske vlast1 odnose kao prema politickim zatvorenicima 1 da. se prestan: sa mucenjem i sikaniranjem sve dotle dok se nalaze pod Istragom. Pismo je potpisalo 90 zena i majki i~ Sarajeva. U Bijeljini studentkinje organizuju, uz pomoc Akademskog studentskog udruzer;t.ja, ak~iju za prikupljanje novcanih i materijalnih priloga za zatvoremke koJI se nalaze u mitrovackoj kaznionici i bijeljinsko~ ~atvoru. U Banjaluci studentkinje i radnice organizuju uz pom'?c MJesnog komitetc:, a putem Crvene pomoci, prikupljanje novcanih pnloga, a pakete za JUgoslovenske dobrovoljce u Spaniji salju preko Crvenog krsta. Nosioci rada Crvene pomoCi u Tuzli su bile uglavnom zene radr;t.ice iii zene radnika. Tokom 1~36/1937. godine aktivistkinje Tuzle ~alJu redovno za spanske dobrovolJce pakete od pola kilograma hrar;te I_Putem Crvenog krsta otpremaju ih u Spaniju. Ponekad bi se sa~upilo ~ d'? 40 paketa mjesecno, ~ rad organizacije Crvena pomoe tekao Je kontmmrano sve do 1941. godme. . Ovakvoj aktivizaciji naprednih zena doprinosila je i opsta situaciJa u zemlji. Prilikom sprovodenja finansijskog zakona za budzet za 1934/1~35. g~odinu vlada je dobila siroka ovlastenja da srprovede racionalnu stednJU budzeta. Jedan od prvih prijedloga bio je da se udate zene, radi stednje, uklone iz dr.Zavne sluzbe. Povodom toga dnevna stampa j~ redovno d?nosila clan.ke za iii protiv takve intervencije, ali je ova namJera vlade 1zazvala vehku zabrinutost kod svih zaposlenih zena i nj~hovih porodica. u Jugoslaviji uopste. Zbog toga je organizacija Zenski pokret u S~raJevu od;rzala posebnu konferenciju na kojoj je istakla svoJe neslaganJe sa takvim prijedlogom vlade jer bi isti imao nemile po~ljedice zaposler:e zene. "l! znak protesta pro~i.v redukcije zena iz drzavn~. sluzb.e,. Zensk1 pokret. Je, sa ove konferenCIJe, uputio protestnu rezol~ciJU mmistarskom savJetu u Beograd trazeei da se prijedlog povuce. .. Kvoristile ~~vs~ sve _n~oguee forme samo da bi se postojeee organiz~CIJe zer:a pol.Iticki ~·ktivirale. Tako se Zenski pokret u Sarajevu, sredmom t:Idesetih godma, posebno angazovao na organizovanju proslave ?,ar:~ ~Ira; U to.m cilj~. odrian~ su akademije koje su imale antifas~s~IC:ki ka:akter I na koJima su Istupali napredni intelektualci, knjizevmci I clamce odbora. Kako je pri organizaciji Zenski pokret u Sarajevu bilo sve vise omladine, to je odluceno da se formira posebna omladinska sekcija ciji ee zadatak biti da okuplja omladinu svih nacionalnosti i da putem predavanja usmjerava njihov rad ka osnovnim zivotnim pitanjima. Predsjednik omladinske sekcije pri Zenskom pokretu u Sarajeyu bila je. Georgina-Dina Vrbica, narodni heroj iz NOB-a, a sekretar B~.anka Levi. Teme nekoliko. odrzanih predavanja najbolje ee potvrditi UJihov ~rakter: ,Ekonomski problemi omladine", ,Uloga zene u demokratiji", ,0 radnici muslimanki", ,Nagli porast venericnih bolesti" i sl. _ Tokom ljeta 1936. godine organizacija Zenski pokret je na zahtjev Ju?osloven~ke unije lige za mir radila na prikupljanju potpisa zena SaraJeva protiv rata, a za mir, te je potpise upuCivala predsjedniku vlade u Beogradu. Medu krupnijim akcijama pocetkom 1937. godine je odda- z: 28 29 vanje seminara za clanove Odbora u okviru organizacije Zenski pokret u Sarajevu. Seminar je redovno posjeCivalo 30-40 slusalaca, a imao je zadatak da objasnjava savremeni polozaj zene i probleme u vezi sa ratom. Vee smo istakli da je prva veea akcija Zenskog pokreta u Banjaluci bila organizacija zbora za pravo glasa zena. Aktivnost Zenskog pokreta u Banjaluci odvijala se putem raznih formi gdje su zene i djevojke bez razHke na nacionalnost, u prostorijama drustva, slusale predavanja i prisustvovale raznim priredbama. Zenski pokret Banjaluke posvetio je narocitu paznju borbi za politicka prava zena, njenom prosvjeCivanju i kulturnom uzdizanju. Ovakav program rada naiSao je medu banjaluckim zenama na odusevljenje, o cemu su se narocito isticale studentkinje i zenska omladina. Partija je tih godina radila na popularizaciji 8. marta - Dana zena. U tom cilju posebnu ulogu je odigrao list ,Zena danas", u kome je, putem clanaka, istorijski objasnjavan znacaj 8. marta. Kako je ovaj datum u Bosni i Hercegovini jos od prije prvog svjetskog rata imao tradiciju, to je sredinom tridesetih godina, sa vee stecenim iskustvom, nastavljeno organizovanje proslava ovoga dana. Time je istovremeno prosirivan krug zainteresovanih zena za njihove probleme, ne samo kod nas nego uopste u svijetu. 1Po direktivama Partije proslave 8. marta su se odvijale u vidu organizovanja manjih sijela po kueama, u mahalama, selima i gradskim kvartovima. Na ovim proslavama su se obicno citali i preradivali clanci iz lista ,Zena danas" ili iz partijske stampe. Proslave 8. marta, od 1937. godine do 1941. tj. do pocetka rata, organizovane su u Sarajevu, Banjaluci, Doboju, Bijeljini, Brckom, Prijedoru, Stocu, Mostaru i Bosanskoj Dubici. Partija je stampala i posebne proglase i letke koji su bili posveeeni 8. martu i upueivani kao poziv radnicima i drugim zenama u borbi protiv skupoee, terora, za poboljsanje radnickih nadnica, za slobodu sindikalnog pokreta, protiv koncentracionih logora, kao i protiv imperijalistickog rata. U istoriji naprednog Zenskog pokreta u Bosni i Hercegovini bio je jos jedan datum kada su sindikalno organizovane radnice, napredne zene i intelektualke, wojim prisustvom na proslavama demonstrirale svoju klasnu pripadnost, istrazivajuei istovremeno i nezadovoljstvo prerna vladajueem rezimu. Bile su to proslave 1. maja, praznika rada. U gradovima: Sarajevu, Tuzli, Mostaru, Banjaluci, Prijedoru, Bijeljini, Doboju, Brckom u prvomajskim proslavama ucestvovale su zene i zenska omladina te se i na taj nacin provodila direkt.iva Partije da se sto sire obuhvate svi slojevi radnog naroda u borbi protiv rezima. Izbijanjem drugog svjetskog. rata KPJ zapocinje sire pripreme za odbranu zemlje u koje se sve viSe ukljucuju zene. U junu 1939. godine na Zemaljskom savjetovanju KPJ odrzanom pod Smarnom Gorom u Sloveniji, Josip Broz Tito je o tome, pored ostalog, rekao: ,U vezi sa ratom i sve veCim progonima pred nas se postavlja vazna zadaea, osigurati spretnim organizacionim mjerama kontinuitet rukovodstva i cvrstu povezanost svih dijelova Partije. Vee danas treba obezbijediti sve forume od mobilizacije i hapsenja. Zato moramo sto hitnije podiCi i izgraditi nove, neprijatelju nepoznate kadrove, a narocito zene. Ne smije biti ni jednog foruma bez zenskih clanova. Ako su veeina drugova do sada potcjenjivali vaznost uvlacenja zena u KPJ, onda sada moraju �postati svjesni cinjenice da je danas stvaranje zenskih kadrova nas najvazniji organizacioni zadatak". I na V zemaljskoj konferenciji KPJ, koja je odr.Zana godinu dana kasnije u Zagrebu, Vida Tomsic je u referatu o pitanju zena i rezultatima dotadasnjeg rada istakla uspjeh u radu Partije na okupljanju i aktiviranju zena u Jugoslaviji u periodu od 1937~1940. godine. Konferencija je potvrdila pravilan stav KPJ da je pitanje iena clio proleterske revolucije i da rad medu zenama postaje sve vazniji sektor rada za KPJ u ovom periodu. U tom smislu je i tadasnja partijska stampa, meau ostalim i list ,Komunist", insistirala na sirem angazovanju zena i njihovom okupljanju u borbi protiv rata, zatim da su one glavna radna snaga u pozadini, s obzirom da ostaju na njivi, na ulici, kao i u porodici bez hranioca. List je isticao da je znacaj rada sa zenama od sudbonosne vaznosti zJbog ratne opasnosti. SprovodeCi ove zadatke partijska organizacija u Bosni i Hercegovini je uspjela da rad zenskih organizacija prilagodi ovim zadacima. Tako se putem organizacija Crvenog krsta organizuju tecajevi za prvu pomoc. Kursevi su odr.Zavani u Banjaluci, Tuzli, Bijeljini i Sarajevu. U Banjaluci rukovodilac kursa bila je dr Danica Perovic. Odrzana su takva dva kursa koje je pohadalo oko 40 zena. U Tuzli, u zgradi tuzlanske gimnazije, odrzana su takode dva kursa za prvu pomoc. Kurseve je pohadalo 50 polaznica, zena i djevojaka, a rukovodilac je bio dr Mustafa Mujbegovic. U Bijeljini su se kursevi prve pomoCi drzali u okviru Crvenoga krsta i drustva Kola srpskih sestara. Predavac na ovim kursevima bio je dr Voji1slav Keomanovic-Dedo. U akciji za pravo glasa zena, koju je organizovala KPJ u drugoj polovini 1939. godine, ucestvovalo je hiljadu zena i djevojaka sirom cijele Jugoslavije. Do ove akcije je doslo poslije obrazovanja vlade Cvetkovic-Macek i obecanja koje je vlada dala narodu da ce se donijeti novi izborni zakon u zemlji. \U Bos1ni i Hercegovini Partija je izvrsila pripreme za odr.Zavanje zborova za pravo glasa zena u Sarajevu, Tuzli, Bijeljini i Banjaluci. Odr.Zana su samo dva zbora, i to u Banjaluci i Bijeljini, dok je zborove u Sarajevu i Tuzli policija zabranila. Racuna se da je na teritoriji Jugoslavije u tom periodu odr2ano ukupno 50 zborova za pravo glasa zena. U Banjaluci je zbor odr2an 19. govembra 1939. godine. Prema izvjestaju organizacije Zenskog pdkreta u Banjaluci, zboru je prisustvovalo oko 1 500 osoba, od kojih su polovina bili muskarci. Na zboru za pravo glasa zena ispoljilo se puno jedinstvo ucesnika. Govornici su bili: Stanka Subic-Todorovic, predsjednica Zenskog pokreta Banjaluke, prota Dusan Kecmanovic ispred Samostalne demokratske stranke, Pavo Radan, delegat Mjesnog medustrukovnog odbora, ing. Svetozar Vojsic, delegat Zemljoradnicke stranke, Mara Gajic, radnica i Stoja Tesanovic, seljanka iz Krupe na Vrbasu. iPotpise za pravo glasa zena prikupljali su i aktivisti i simpatizeri KiPJ. Prema jednom izvjestaju, sa teritorije Banjaluke i Bosanske krajine upuceno je predsjedniku vlade oko 600 karata i dopisnica sa potpisima i zahtjevima za pravo glasa zena. U Bijeljini je prvo odrzan prosireni pripremni sastanak sa oko 30 zena, radi donosenja odluke o organizovanju zbora i daljem radu u akciji za pravo glasa. Nosioci ove aktivnosti bili su clanovi omladinskih sekcija, mahom studentkinje i mlade radnice-aktivisti KPJ - koje su radile u okviru postojeCih zenskih drustava. Na ovom pripremnom sa- 30 31 stanlm je zakljuceno da se oddi zbor za citav bijeljinski srez i da se prikupljaju potpisi gradana za pravo glasa zena. 10. decembra 1939. godine oddan je veliki Libor zena za pravo glasa ga kome su govorili: Milica Popovic (domaCica iz Bijeljine), Olga Marasovic (pravnik), Milka caldarovic (uciteljica), Sena Resic (domacica), koja je govorila u ime zena Mu:slimaniki, za,tim dr Voji~slav Kecmanovk-Dedo (IU .ime Udruzene opozicije), te Trifko Marjanovic (ucitelj) u ime Udruzenja uCitelja sreza Bijeljina. Zboru je prisustvovalo preko 300 lica. Organizatori zbora u Sarajevu bili su aktivisti KPJ: Hana Ozmo, Zora Ser, Marija Kos i Cilika Hajnrih. Prikupljeno je viSe hiljada potpisa koji su upuceni u Beograd. Odrzavanje zbora zabranio je ban Drinske banovine. U Tuzli su takode aktivisti Partije prikupljali potpise i izvrSili pripreme za oddavanje zbora, ali su vlasti isti zabranile. Prve organizovane sindikalne akcije zena radnica u Bosni i Hercegovini pocinju sredinom 1936, kada se po direktivi Partije vrsi formiranje i obnavljanje klasnih strukovnih organizacija. Jula mjeseca 1936. godine u Sarajevu se osniva pododbor saveza tekstilnih radnika u koji se uclanjuju radnice tekstilne industrije. Racuna se da je u sarajevskoj tekstilnoj industriji bilo zaposleno oko 1 200 radnica {,Cilimara", ,Kljuc" i viSe sitnih preduzeca) Ciji je radni dan trajao od 8 do 10 casova. Osnivanje ovog pododbora pada u vrijeme jacanja sindikalnog pokreta uopste, sto je radnicama omogucavalo poboljsanje ekonoms'kog polozaja kroz organizovanu klasnu borbu. Pocelo se prvo od predstavki, koje su upuCivane Berzi rada u Sarajevo, sa za:htjevom za porvecan}e plata. Njihovom naporu pridruzila se i organizacija Zenski pokret u Sarajevu, koja je svojevremeno iznosila u javnim predavanjima tezak polozaj zaposlenih radnica u tekstilnoj industriji, posebno radnica Muslimanki, koje jedva zaraduju 40 para po satu. Pored broja zaposlenih radnica koje su registrovali okruzni uredi za osiguranje radnika u Sarajevu, Banjaluci, Tuzli i Mostaru, u BiH je bio vrlo veliki broj sezonskih radnica koje nisu bile socijalno osigurane. Narocito je ovo bilo znacajno za otkupne i duvanske stanice po Hercegovini, gdje se u vrijeme sezone broj uposlenih zena i radnica •kretao izmedu 4-4 500. Jedan od veCih strajkova zena radnica bio je 1938. godine strajk u tvornici ,Kljuc", koji je trajao 44 dana i u kome su zene trazile povecanje satnice za 25 para. Strajk je poslije viSe intervencija sa uspjehom zavrsen i radnice su postigle svoje prve rezultate. Konferencija radnika i radnica tekstilne industrije koja je oddana 19. novembra 1939. godine u Radnickom domu u Sarajevu, spada u znacajnije akcije zena radnica. Glavno pitanje :bio je polozaj zene radnice u tekstilnoj industriji i povecanje plana. Kako je Partija bila neposredni organizator ove konferencije, istupanje radnica iz pojedinih tvornica (,Kljuc", ,Cilimara", ,Globus", ,1Lik", ,Merima" itd.) predstavlja istovremeno organizovanu smotru radnicke solidarnosti i snazan izraz klasnog negodovanja protiv eksploatisanja zena radnica. Ekonomske akci;e, koje su izvedene i u drugim mjestima Bosne i Hercegovine, imale st. punu pomoc tada vee organizaciono sredene i kadrovski ojacane KPJ, koja je preko radnicke stampe (,Glas", ,Radnicki tjednik") omogucavala radnicima i radnicama da u svojoj borbi budu sto uporniji. Otuda �u partijskoj stampi nalazi:no n:;~~vne iz;rjes~aje iz Bosne iv ~ercego":ine iz veCih i manjih preduzeca koJI mform1su Javnost o polozaJU radmca. Taka je u prvoj polovini 1940. godine odrzan veliki strajk zena radnica u tekstilnoj tvornici platna DD ,Vitkovic" u Mostaru, zatim strajk u stanici duvana u Ljubuskom z:bog otpustanja sa posla 20 radnica, zatim kretanje medu radnicama u SoHnu kod Brakog u tvornici pletene robe i carapa (u sistemu tvornica ,Bata"). U decembni 1940. godine izvrsene su pripreme za strajk radnica svalja bijelog rublja u Sarajevu, a direktno je ovim strajkom rukovodila sindikalna komisija Mjesnog komiteta KPJ Sarajevo. Sve ove ekonomske akcije su znacile sprovodenje direktiva KPJ o odlucnijem i boljem klasnom organizovanju zena radnica za svoja prava. Izbijanjem drugog svjetskog rata u nasoj zemlji dolazi do naglog poskupljenja zivotnih namirnica. Organizacije KPJ su radile na pokreta· nju borbe protiv skupoce, aktivirajuCi na tom planu sindikalne, zenske i omladinske organizacije. U Bosni i Hercegovini organizacije zena su povele akciju protiv skupoce uglavnom u onim gradovima gdje je pitanje snabdijevanja bilo najbolnije ·i najteze, kao n~ primjer u Sarajevu, Mostaru, Tuzli i Prijedoru. U Tuzli je 1939. godine Mjesni komitet KPJ organizovao mjeseca septembra demonstracije radnickih zena koje su bile uperene djelomicno protiv mobilizacije radni·ka i rudara, a zatim i protiv rata i skupoce. Pred vojnim okrugom i pred z:gradom opstine demonstiralo je vise od 200 zena. Policija je pokusala rasturiti demonstracije, a goloruke zene u odbrani svoje licnosti su upotrebljavale drvene nanule. Posta je policija ipak uspjela da rasturi demonstracije u centru grada, zene su se uputile ka radnicko-rudarskom kvartu Tusanj, gdje je sakupljenim zenama govorio Ratko Vokic, Clan KPJ. Velike demonstracije protiv skupoce organizovane su u Mostaru 24. avgusta 1940. godine, gdje je preko 2 000 radnika, radnica, omladine i zena demonstriralo protiv skupoce i ratnih spekulanata. Naoruzana policija i zandarmi su napali demonstrante otvorivsi puscanu vatru. U Prijedoru .sprovodeci direktive Partije, Mjesna organizacija je u proljece 1941. godine organizovala demonstracije zaposlenih radnica i zena u Tvornici keksa sa parolama protiv skupoce, protiv ratnih spekulanata, protiv podizanja cijena. U istom periodu i u Banjaluci se vade akcije protiv skupoce. Zene radnice i cinovnice trazile su od vlasti osnivanje komisije za odredivanje i kontrolu cijena pri Gradskoj optSini Banjaluka. Iz ovog kraceg pregleda o nastanku i razvitku naprednog zenskog pokreta do izbijanja drugog svjetskog rata vidi se kontinuitet u vodenju tih akcija. Atmosfera za rad sa zenama i organizacijama zena bila je izuzetno povoljna kako u pogledu politicke, tako i ekonomske stvarnosti. Iako nije imao jedinstvenu organizacionu formu, napredni zenski pokret u Bosni i Hercegovini se stvarao i razvijao od akcije do akcije, koje su u datom momentu i vremenu najviSe odgovarale interesima samih zena, Komunisticke partije Jugoslavije i radnicke klase, odnosno sirim interesima zemlje. Taj pokret se razvio i djelovao u onim gradovima i naseljima u kojima su djelovale ilegalne organizacije KPJ, a to su: Sarajevo, Banjaluka, Mostar, Prijedor, Bihac, Bosanski Novi, Tuzla, Bijeljina, Brcko i dr. To je upravo i potvrda teze da je KPJ bila organi- zator i rukovodilac mnogih akcija zena i da su njeni clanovi i sipmatizeri bili nosioci antirfasistickog duha u pokretu zena od sredine 30-tih godina do 1941. godine. I zato, masovno ucesce zena Bosne i Hercegovine u narodnooslo'bodilackom ratu i revoluciji je prirodni nastavak jedne aktivnosti ciji je organizator bila radnicka klasa sa naprednim progresivnim snagama i Partijom na celu. Tako su zene sela i gradova u Bosni i Hercegovini svojlm brojnim ucescem u NO:B-u pokazale ne samo visoko rodoljublje i hrabrost vee i zreli politicki duh ciji korijeni leze u revolucionarnom radnickom pokretu i antifasistickim akcijama izmedu dva svjetska rata. 32 33 3 :lene BiH u NOB 1941-1945. �pored opstedrustvenih teskoca, jos jedan razlog koji je uticao da se zena vezuje za,ideje radnickog pokreta i proleterske revolucije. Posebno je istaknuta odgovornost Partije kao cjeline, a ne samo zenskih kadrova za rad medu zenama. ViSe nego ikada do tada podvucena su ne samo pitanja zena u radnom odnosu - zastita materinstva zaposlene zene, za jednak rad jednaka plata, pravo na rad itd. - nego i ostala p[tanja u kojima se ogleda nejednakost i ropstvo zena - dvojni moral u drustvu i porodici, nekaznjeno zavodnistvo, kupovanje zena, prostitucija, mnogozenstvo, nejednak tretman bracnog i vanbracnog djeteta - a mnoga od tih pitanja hila su i te kako aktuelna za polozaj zena u Bosni i Hercegovini, u kojoj su postojali svi oblici diskriminacije zena - od nasljeda, koje je ostavila turska feudalna vladavina, do tegoba proleterke zaposlene pod nejednakim uslovima u fabrikama i drugim institucijama. PovezujuCi dvostrukim nitima interese radnih zena sa interesima radnicke klase i revolucionarnog pokreta, Partija je odvajala mase zena od bur2oaskog feministickog pokreta, Ciji reformizam u okviru klasnog drustva nije mogao ni zastupati ni ostvariti interese siromasnih slojeva zena ogromne mase seljanki, domacica, radnica, i intelektu'alki. Kao rezultat zakljucaka V zemaljske konferencije i Pokrajinske konferencije za Bosnu i Hercegovinu doslo je, u drugoj polovini 1940. godine, do masovnijeg prijema zena u KPJ i SKOJ. U tom periodu i u toku 1941. godine primljeno je u KPJ viSe zena nego za sve vrijeme od prelaska Partije u ilegalnost, to znaci za period od skoro dvadeset go dina. ,Prema prikupljenim podacima, do kraja 1940. godine primljeno je u Bosni i Hercegovini oko 20 zena u clanstvo KPJ. Nesta viSe djevojaka bilo je u clanstvu SKOJ-a. VeCina nov.o.primljenih clanica KPJ bile su uzdignutije revolucionarke, dotada vanpartijski komunisti, koje su imale sve uslove da postanu clanovi kadrovske partije kakva je tada hila KPJ. Mnoge od njih prosle su kroz borbene okrsaje u akcijama SKOJ-a, omladinskog i radnickog pokreta. Pri Pokrajinskom komitetu stvorena je i Komisija za zene. Zene clanovi Partije i SKOJ-a, i pored male brojnosti, odigrale su znacajnu ulogu u toku revolucije, kako u ilegalnom radu u okupiranim gradovima, tako i redovima Narodnooslobodilacke vojske i na oslobodenoj teritoriji. Isto tako, antifasistkinje i simpatizerke radnickog pokreta, ciji je broj neprestano rastao, predstavljale su nezamjenjivu snagu revolucionarnog i narodnooslobodilackog pokreta dajuCi nevidene zrtve u borbi za slobodu. Iz njihovih redova formirane su nove Clanice Partije i SKOJ-a, i to br2im tempom nego ranije, jer su svi ovi kadrovi izrastali iz revolucionarnih borbi i jer sektastvu u odnosu na zene, u tim danima kada su sve narodne snage bile potrebne za borbu, nije bilo mjesta. Pored organizacionih mjera koje su dovele do veceg prijema zena u KPJ i SKOJ, jasne analize polozaja zena i zadataka komunista u barhi za izmjenu polozaja zena u drustvu, treba naglasiti, s jedne strane, znacaj koji je Partija pridavala masovnom ucescu zena u revolucionarnoj borbi i revoluciji i, s druge, veliko povjerenje u mogucnosti i sposobnosti zena da se have svim drustvenim poslovima kao i muskarci. Vazno je naglasi't:i da ravnopravnost mus•karca i zene u programu Komunisticke partije nije nikada hila formulisana drukcije nego kao pravo zene da utice, da se bori i da odgovara za bolji zivot naroda i 36 37 napredak zemlje. Partija je pozivala zene u borbeni stroj izjednacujuCi ih po obavezama i pravima sa muskarcima. Nije se radilo o tome da se zene kao potlaceni elemenat zastite i povlaste, nego o tome da se probudi crrjihovo samopm]z,danje i da .1m se omogu.Ci da se .bore za svoje i za opste narodne interese. Zenama nisu stvarane nikakve iluzije o tome da ce revolucija i socijalizam nezavisno od njih donijeti ravnopravnost, nego je jasno receno da ce zene u borbenom stroju socijalisticke revolucije izvojevati svoju ravnopravnost. To nije bilo prolijevanje suza nad sudbinom potlacenih zena, nego jasan program, na cije je ostvarivanje Partija pozivala zene vjerujuCi u njihovu jednakost, u njihove snage i sposobnosti. Narocito bih htjela da istaknem da okupljanje zena u narodnooslobodilaoki poikret nije hi,1o rrri tezi ni mukotrpniji 'I'ad od politicikog .rada u masama uopste. Na putu okupljanja zena u NOB nije stajala zaostala svijest zena, nego konzervativizam uopste, obicaji, navike i tradicije primitivnog, patrijarhalnog drustva. U vrlo kratkom roku pokazalo se kakve sve politicke, patriotske, radne, borbene i revolucionarne 1snage i tezhje nose u sebi ogromne mase zena. Sve je utoliko impresivnije sto su se u matici revolucionarnih zbivanja nasle seoske zene, u velikom bmju nepismene, bez ikakvog iskustva u drustvenim poslovima, bez tradicija rna u kakvom, a pogotovo politickom organizovanju. Intenzivan politicki rad i obuhvatanje zena u raznim akcijama, a iznad svega povjerenje u sposobnost zena, za kratko vrijeme su ucinili da zene ravnopravno ucestvuju i na najtezim poslovima i u borbama narodnooslobodilackog pokreta i njegove vojske. Jos prije pocetka ustanka, u nizu nasih gradova oddavani su ilegalni kursevi prve pomoCi i ukazivanja pomoCi ranjenicima, ciji su ucesnici bile skojevke i mlade antifasistkinje. Kursevi su odr2avani u Sarajevu, Bijeljini, Banjaluci, Prijedoru i drugim mjestima. Kasnije su se prosirili i na slobodnu teritoriju 1 njima su obuhvatane mlade seljanke. Medu njima se naslo stotine hrabrih ratnih bolnicarki na svim bojistima u nasoj zemlji. Jstaknuta je uloga zene u radu ilegalnog pokreta u okupiranim gradovima. Odmah u pocetku ustanka, kada je najveci broj starijih komunista odlazio iz gradova radi pripreme oruzane borbe, na njihovo mjesto u partijske komitete i skojevska rukovodstva dolazile su zene. Mnogobrojni poslovi politioke propagande, prebacivanja na oslobodenu teritoriju, skupljanje vojnog i sanitetskog materijala, povezivanje sa viSim partijskim rukovodstvima, sakrivanje ilegalaca, obavje5tavanje o hapsenjima, .pomoc uhapsenim i njihovim porodicama, kao i organizovanje masovnih akcija protiv progona, skupoce itd. - zasluga su mnogobrojnih ilegalnih partijskih i skojevskih radnica i hiljada antifasistkinja spremnih da podnesu najvece zrtve. Stotine znanih i neznanih, priznatih i nepriznatih heroja medu zenama u to doba pokazuju u kojoj mjeri je u njima zivjelo osjecanje da su sposobne i za najvece napore i mucenja, a da ne naruse partijsku direktivu o dr2anju pred neprijateljem. Uspjesne akcije ilegalnog pokreta u gradovima navele su ustaske vlasti u Banjoj Luci i Bihacu, kao .i nekiim drugim mjestima, da pripremaju naredbu o zabrani nosenja zara, jer su hili svjesni antifasistickog poJ.ueta medu zenama, kao i toga da je :zar postao uporiste mnogih partijskih i skojevskih Hegalnih aktivistkinja. �Na ~sloboaenu teritoriju dolazile su svakodnevno zene kojima je opstanak1t1 okupiranim gradovima postao nemoguc pa su se po direktivama Partije prebacivale na slobodnu teritoriju iii u vojne jedinice. U veCini okruznih i sreskih komiteta, u pocetku ustanka, kao njihovi clanovi bile su i zene. Najcesce su bile zaduzene za rad sa zenama i omladinom, organizujuCi aktive i odbore zena i omladine koji su kasnije prerasli u najmasovnije organizacije Narodnooslobodilackog fronta. Ali rad sa zenama nije bio iskljucivo posao drugarica. Jacati Partiju i SKOJ clanstvom iz redova zena i omladine bio je svakodnevni radni zadatak partijskih i skojevskih organizacija i njihovih clanova. Jedna od redovnih tacaka dnevnog reda partijskih organizacija bio je rad meau zenama, odnosno rad Antifasistickog fronta zena. U svim celijama hila su posebna zaduzenja za rad meau zenama. u tom pogledu treba naroCito istaCi dosljedan rad Partije u drvarskom, podgrmeckom i kozarskom okrugu. Za vrlo kratko vrijeme, u Partiju, SKOJ i njihova rukovodstva birane su i najistaknutije seoske zene i omladinke. Idejni i eticki stavovi koje je proklamovala KP i bila njihov nasilac uticali lu da se veCina zena aktivnih u narodnooslobodilackom pokretu ideoloski opredijeli za komuniste. Unutar AFZ-a, koji je kao masovna vanpartijska organizacija okupljao zene bez obzira na vjeru, nacionalnost politicku pripadnost, socijalno porijeklo, itd, gotovo da se nije moglo govoriti o pripadnicima nekih drugih politickih i idejnih struja. Bez obzira na brojnu uclanjenost u Partiju i SKOJ, koja nije zavisila samo od zelja zena da se uclane u ove organizacije nego i od ocjena partijskih organizacija, u kojima su kriteriji prema prijemu zena hili ostriji, ogromna masa aktivnih zena nije imala drugu politicku pripadnost, one su se najveCim dijelom osjecale komunistima. Saznanje da su komunisti jedini koji proklamuju ravnopravnost zena imala . je u tom pogledu znacajno mjesto. Vizija jedne nove buducnosti zivljenja hila je neodvojiva od KPJ i njene rukovodece uloge u revoluciji. Iako nije hila dominantna, tema ravnopravnosti zena hila je stalno prisutna u radu sa zenama i po~itiakom rClldu UJopste. U suS!tini tog novog saznanja, koje je razvijalo snagu i ponos zena, nije bilo niceg sifrazetskog, niceg feministickog. Sva njihova snaga hila je posvecena djelu slobode kojoj je takvo masovno uce5ce zena dalo ne samo svenarodni karakter nego i jednu novu dimenziju - pored nacionalne slobode i ravnopravnosti, osloboaenja klase - jos i ukidanje diskriminacije prema polu. Same zene su razrijeSile i dilemu oko svog ucesca u borbi sa oruzjem u ruci - mnoge su zahtijevale da idu u vojne jedinice. Vee u jesen 1941. godine, djevojke iz okoline Drvara i sela Trninic 1Brijeg, Drvar Selo i Sipovljani, njih trideset, zavrsile su vojno-politicki kurs. Na vojno-politickim kursevima u Podgrmecu veoma brzo su pocele da ucestvuju i djevojke. Sarno na jednom takvom kursu, pocetkom 1942. godine, osposobljena je ceta od 75 devojaka. Na zahtjev zena iz drvarskog kraja koje su ucestvovale u izradi bombi odr.tan je za njih kurs za bombase. Ovo su samo neki primjeri inicijative zena da se u svim ratnim naporima izjednace sa ostalim borcima. Zene su u najkracem vremenu prelamale u sebi mnogo od onoga sto se kao tipicno zensko formiralo pod u~~cajem vijekova i obicaja. OkrecuCi leaa tradiciji koja je sputavala nJihove snage - one su moralno, fizicki i psiholoski postale drukcije, ne u smislu da su sticale osobine muskaraca kako se to cesto misli, n.ego su postajale ono sto je :bilo potrebno slobodi naroda i revoluciji. revoluciji su zene i djevojke nasle nesto sto je vaznije od licne sudbine ilapisane u istoriju zene, ali su nagonski trazile izlaz iz sudbine svojih majki i baba. Prvi put u istoriji, valjda, zena je izgradivala svoj sopstveni ideal zene, nezavisno od toga kakvu ·zenu .zeli muskarac. Taj ideal gradila je mjerilima revolucije i pobjede nad neprijateljem. Vrijednost, kao sto su odanost narodu, hrabrost, znanje, preduzimljivost, potiskivala su stara mjerila koja su od zene trazila poslusnost, nemijesanje u muske poslove, zatvorenost u kuCi itd. Muskarci su se manje rnijenjali, mnogi od njih su prihvatili tu novu zenu, drugaricu, kao nuznu ali i prolaznu ratnu pojavu, dio surove ratne stvarnosti. Zene su zbog svog istorijskog polozaja bile zainteresovanije za dublju izmjenu svijeta u kojem ce zivjeti nakon osloboaenja. Izlazeci u drustveni zivot i potvrdujuci pred drustvom svoje sposcibnosti i snagu - zene su postajale i svjesne sinetnji na putu kojim idu. Nije slucajno sto je bas tada nepismenost posta:Ia teret zeni, zapreka u koristenju svojih prava i svojih mogucnosti. Hiljade nepismenih seljanki bez ikakvog pritiska ukljucivale su se u analfabetske tecajeve, na zdravstvene kl1rseve, odlazile su na kulturne priredbe satima · udaljene od njihovih sela. U Partiji su ilene vidjele garanciju da ce se mnoge stvari u njihovom zivotu izmijeniti. Revolucija je mijenjala mnoge do tada ustaljene oblike zivota. U partijskim i skojevskim organizacijama, osim o iborbenim zadacima, raspravljalo se gotovo svakodnevno i o moralnom liku komunista, ukljucujuCi u moraine osobine i odnos prema zeni. TuCi zenu, braniti djevojci iii zeni da ide na konferencije, radne akcije, u borbu, zabranjivati pohadanje analbbetskih tecajeva - sve je to u svijesti masa dobijalo pecat proslosti, zaostalosti, ometanja borbe i reakcionarnosti. · Posto je drustvena emandpacija zena iSla br.te od porodicne, zena je tnufuo postajala horae proti'v konzervativ.izma porodice, potCinjenog polozaja u njoj, tradicionalizma. U mnogim sredinama, cak i takvim u kojima je muskarac stupao u redove narodnooslobodilackog pokreta, bilo je pokusaja da se u porodici sacuvaju stari odnosi da zene ostanu po strani, pri svojim uo!bicajenim d.uznostima, pasivne u odnosu na drustvena ;zbivanja. Te ibrane, medutim, nisu mogle . viSe da se odrze. Oslanjajuci se na progresivne snage drustva rukovodenog komun!stickom partijom, zene su postajale sudionici u svim akcijama, ne obaziruCi se na konzervClltivi1zam i U(p11kos konzervaJtci.vcima. · Zena: se nije mogla promijeniti, ·postati horae i heroj bez iborbe sa svojom sopstvenom istorijom i bez borbe sa patrijarhalnim drustvom. Muskarci su mogli ratovati i postajati heroji bez potrebe da promijene odnose prema zeni. Zena nije mogla stupiti u borbene redove bez iborbe sa kon:zervativizmom porodice i nasljedem proslosti. ZaJto se u revoluciji .nije radilo samo o tome da se zena izvuce iz zaostalosti i da se. promijeni njena svijest, nego je hila potrebna izmjena svijesti citavog drustva. Borba protiv konzervativizma i reakcije postala je istovjetni interes za narodnooslobodilacki pokret u cjelini i za zene, kojima je bio smetnja za ukljucivanje u borbu. Takvo siroko prihvatanje zenskih rnasa u aktivni politicki zivot i borbu nije bio posljedica odjednorn promijenjene svijesti o pot:relbi oslabodenja :lena od pravne, ekonomske i u 38 39 �politicke nejednakosti, njenog oslobodenja od tutorstva muskarca u porodici. Najvazniji uticaj izvrSila je objektivna potreba da se mobilisu sve snage u borbi protiv neprijatelja. A nacelo ravnopravnosti sluzilo je najprogresivn.ijim s:t;laga~a revolucij~, .sa kom!lnistima na celu, da otvaraju perspektiVU traJnostl novog polozaJa zene 1 onda kada ratne potrebe to ne budu iziskivale. Ravnopravnost zena prestala je biti program jos u toku rata, zahvaljujuci ucescu :lena u :bo:r;,bi. Svojim ucescem u revoluciji sa puskom u ruci i u drugim vidovima revolucionarne borbe zene su od programa napravile realnost koju viSe niko, i da je htio, ne bi mogao osporiti. v II Za stvaranje bratstva i jedinstva nasih naroda imaju velike zasluge i zene. U narodnooslobodilackom pokretu zene su vidjele put za spas svoje djece. Shvatajuci dwboko da nacionalni i vjerski razdor i mrlnja znace propast za sve nase narode, vee 1941. godine, sa konferencije koju su odr.Zale 2'1. avgusta u oslobodenom Drvaru, zene Drvarske kotline upucuju pismo hraJbrim vojnicima nasih narodnooslobodilackih gerilskih odreda - u kome, izmedu ostalog, borce pozivaju da suzdr.Ze ,svoj gnjev, svoju zelju za osvetom kada je u pitanju mirni i posteni hrvatski i muslimanski svijet koji nije htio i koji nije skrivio zlocine nad srpskim narodom i koji danas zajedno sa nama stupa u borbu protiv zajednickog neprijatelja, protiv krvolocnog fasizma i njegovih placenih sluga". .Jz istog perioda datira i Rezolucija sa zbora zena na teritoriji opstine RujiSka (1Podgrmec), u kojoj se kaze: . ,Mi, napacene zene i djevojke sa sela, okupile · smo se danas prvi put da slobodno govorimo o sebi, da kazemo nase misljenje o narodnoj borbi, da ka:lemo da mi ucestvujemo u njoj, jer uvidamo da ce jedino borba donijeti spas nasem napacenom narodu. IMi znamo da je i ovaj nas ZJbor i ova nasa sloiboda samo jedan clio one velike narodne sl01bode koja ce doCi sa 'PObjedom naseg oru:lja. !U nasoj Bosni, u kojoj su neprijatelji hratstva naroda bacili iskru bratoubilacke mrlnje medu iSrbe, Hrvate i Muslimane, palo je mnogo zrtava sa jedne i sa druge strane. IMi znamo da klanje i ubijanje hoce fasisti. Mi znamo da je nasa Narodnooslobodilacka vojska nosilac pobjede i bratstva, nosilac borbe protiv klanja i wbijanja. IMi pozivamo 1borce nase, nasu rponosnu narodnu vojsku da bez milosti iskorijeni sve one zloCince i placenike koji su proljevali nevinu narodnu krv. Ali vas isto tako zaklinjemo suzama koje smo prolile nad nasim zgazenim pravima i slobodom, nad nasim popaljenim selima i poklanim zrtvama, zaklinjemo vas patnjama koje smo podnijeli, da svoje svijetlo oruzje, da svoju cast Narodnooslobodilacke vojske hikada ne okaljate krvlju nase brace druge vjere koji nisu nMta skrivili, da ne dopustite da na nasu vojsku padne prokletstvo hiljada nesretnih majki druge vjere nad grobovima njihove nejake djece koju ste vi uniStili". Ova pisma napisana su nakon uzasnih nasilja koja su ustaski zlocinci izvrsili u tim krajevima. >Prisutne na ovim konferencijama bile su, uglavnom, srpske seljanke koje su :prve bile izlozene paljevini sela, uni- 40 41 stavanju svojih najblizih rodaka, svoje djece. Ova pisma govore koliko su zenama politicki jasne i prihvatljive ideje bratstva i jedinstva, koliko su bile sigurne da je moguce udruziti sve majke kada su u pitanju djeca. StupajuCi u politicki zivot zene su postajale uticajan politicki faktor i nosilac novih ideja ne samo medu zenama nego i u citavom narodu. 0 znacaju okupljanja :lena sa tog stanoviSta govori i drug Tito u jednom pismu Kardelju za vrijeme 1boravka Vrhovnog staba u Foci (23. februfa 1942. godine). ,Inace ovdje smo razvili tako intenzivan politicki rad da nadmasuje u mnogome rad u Uzicu i drugim mjestima gdje smo do sada bili, narocito po zenskoj liniji ima mnogo uspjeha. Ne samo medu gradankama, nego jos viSe medu seljankama. Ovdje smo uspjeli da postignemo da rade zajedno IMuslimanke i Srpkinje. U nedelju smo odr:lali zenski zbor na kome su bile prisutne delegatkinje iz citave oslobodene teritorije, a ponajviSe seljakinja. Zbor je sjajno uspio, jer je 1bilo preko 500 zena. Tu je stvoren ant:iJfasisticki savez :lena za Bosnu i Hercegovinu. Najinteresantnije je to da se u ovim najza:bacenijim bosanskim selima seljakinje masovno odusevljavaju za narodnooslobodilacku borbu. Partizani imaju veliki ugled kod :lena i one ce nam mnogo pomoci da suzbiju kod muzeva cetnicku propagandu. U samoj Foci uspjelo se odmah prvih dana po dolasku okupiti 90% :lena koje dolaze na sastanke." Okupatori i domaCi izdajnici nisu uspjeli da od zena stvore aktivno orude nacionalnog i vjerskog razdora i bratoubilackog rata, bilo da se radi o ustaskom ili cetnickom pokretu. Obratno, zene su vrlo brzo shvatile da ne mogu ostati van borbe za jedinstvo naroda protiv okupatora i izdajnika. I najkraci boravak partizanskih jedinica u pojedinim selima i gradovima znacio je rpristupanje novih aktivista i saradnika narodnooslobodilackog rpokreta. Brzom opredjeljivanju zena doprinosili su znatno i uslovi rata i okupacije. Sredstva ratne tehnike i fasisticka varvarstva brisala su sve razlike izmedu fronta i pozadine. Zene su sa citavim narodom sticale iskustva o pravim neprijateljima, jer su se nalazile u svim :Zaristima ratnih Z!bivanja. Tesko je reCi koji je od orblika angazovanja zena u INOB-u bio najtezi. I ilegalni rad, i rborba sa puskom u ruci. i rad u partizanskom sanitetu, kao i rad na oslobodenoj teritoriji imali su karakter ratovanja. tPrvi organizacioni oblik okupljanja zena hili su atkivi iii odbori :lena koje su u pocetku stvarali stabovi ustanickih jedinica sa zadatkom da se brinu za ishranu i odijevanje vojske. Takvi odbori nikli su, na primjer, u Hercegovini odmah rpo stvaranju oslobodene teritorije 1941. godine. Zavisno od stanja partijske organizacije, oni su hili viSe iii manje i politicka tijela za rad medu zenama. Gdje god je posvecena odgovarajuca paznja :politickom uzdizanju tih zena, one ~su ostale saradnici NOP-a i onda kada je oslobodena teritorija ponovo zauzeta od neprijatelja. One su bile obavjestajci, kuriri, prikupljale potre~ne stva~i za partizane, itd. Stotine :lena istocne Hercegovine hapsene su. 1 pr.oganJa.ne kao pristalice partizana, odvedene u zatvore u DUJbrovmku 1 drug1m mjestima. Odbori :lena, odnosno, Antifasisticki front zena stvaran je odozdo, u selima i oslobodenim mjestima i vrlo brzo je obuhvatao mase zena. Rad medu zenama bio je neposredni zadatak partijskih organizacija i �svih partijskih rukovodst~va. s-:ak~ partijski .sa~tan~k im~o j~ n~ dne:vnom redu i pitanje o~l?amzovanJa ~~na, kao 1 plt~nJe ~zdizanJ': .~en~loh kadrova, njihovog pnJe:na u .;~artlJU, predlagan~e naJ.sp_os~bmph zer:a u odbore narodne vlastl, partiJSka rukovodstva 1td. CmJemca Je da Je oslobodena teritorija najveCim dijelom obuhvatala sela, pa su se tu razvijale i najmasovnije organizacije Antifasistickog fronta. :lena. Masovno ukljucivanje seoskih zena u redove narodnooslobodilackog pokreta imalo je neocjenjiv znacaj kako sa stanoviSta potreba vojske, tako i onemogucavanja neprijatelja .da dode ~o ~amirnic<: i .drugih po~re~a za svoje jedinice. Obrada zemlJe, sakuplJanJe hrane 1 nJeno sklanJ~nJe pred neprijateljem, ib~ig~ za rv':njeni~e, z~ djecu - to s~ s~:r;no neb od znacajnih poslova koJe Je vrs10 ·~FZ .zaJedno sa o~g.amzaCIJ~r_r;av omladine, narodnim odborima itd. SvoJU pnpadnost borb1 1 revoluc.IJI zene ~u ispoljavale kako ogromnim radnim elanom, tako i masovmm herOI~­ mom u teskim trenucima neprijateljskih prodora na oslobodenu tentoriju kao, na primjer, za vrijeme ofanzive na Kozaru, desanta na Drvar itd. Zene Semberije izravnale su se po hra:brosti sa najboljim borcima za vrijeme VI neprijateljske ofanzive. Po njihovim selima, u bazama bile su sklonjene stotine ranjenih partizana. Daninia su fasisti na najsvirepiji nacin mucili zene i djecu da ·bi iznudili od njih podatke 0 bazama. Vjesali su ih na drvece, sjekli im dojke, ubijali djecu pred ocima majki - baze su ostale neotkrivene. Kada je u drugoj polovini 1943. godine istocna •Bosna ponovo oslobodena, organizacije zena su se bde razvile. U oslobodenoj Tuzli 22. oktabra odrzana je Okruzna konferencija Antifasistickog fronta zena. Njeni delegati govorili su u ime dvadeset hiljada organizovanih zena istocne Bosne. Tako je bilo sirom Bosne i Hercegovine. U ediciji ,Hercegovina u narodnooslobodilackoj lborbi" govori se o jednom od najveCih podviga ilegalnog narodnooslobodilackog pokreta u Mostaru u kome su velikti ulogu imale zene. Citiramo neke dijelove: ,Poslije hitke na Sutjesci veCina prezivjelih boraca Mostarskog .bataljona okupila se u poveleskim selima i odatle se spustila u Mostar ... Pored 60 boraca iz bataljona, krilo se isto toliko drugova i drugarica koje je trazila policija. Tom prilikom Mjesni komitet 1Partije i SKOJ-a, naroCito org~nizacija A:FZ-a i od:bori narodne pomoCi, svestrario su se angazovali. Gotovo nije lbilo kuce aktivista i simpatizera u kojoj se neko nije krio." U jednom clanku koji je objavila ,Nova zena'' organ Glavnog adbora AFZ-a Bosne i Hercegovine, piSe: ,1Svako oslobodenje Livna, a ono je za cetiri godine rata dozivjelo cetiri puta taj radosni cas, svaki bmava:k crnogorskih, sandZaaNih .i svbijanskih ,proletera, dalmatii[1Sikih brigada i krajiskih udarnika, povecao je broj ovih jedinica iz Livna i sela oko njega. Gotovo svi muskarci iz ovih sela koja su imala prije rata oko 700 kuca, njih vise od 1 200, javilo se u razne partizanske jedinice. Zene i omladinke orale su, proizvodile hranu, obeZJbjedivale svoju vojsku, a kroz njihova sela proslo je za cetiri godine viSe hiljada partizana i na hiljade izbjeglica iz Banije i Korduna. Oko 2 500 zena i djevojaka ucestvovale su u toku rata u prenosenju ranjenika u udaljene bolnice. U vojnim jedinicama ucestvovalo je vise od 200 zena sa puskom u ruci. Najvise ih je stupilo u brigade za vrijeme prvog i drugog oslo- bodenja Livna. Jz Livna i okolice javilo se u partizane 60 djevojaka Muslimanki. NajviSe ih je stupilo u bataljon ,Vojin Zirojevic", koji je, nakon formiranja Desete hercegovacke brigade krajem 1942. godine, usao u njen sastav. Mnoge od djevojaka koje su stupile u ovaj ibataljon poginl11e su u mnogobrojnim bitkama koje je vodila ova brigada". Zene su u pocetku ustanka u oruzane jedinice ulazile u prvom redu ka9 aktivistkinje NOP-a sa okupirane teritorije, i to onda kada im je opstanak bio ugrozen provalom policije, kada je prijetila opasnost da budu uhapsene, rpa su morale 'biti povucene na slobodnu teritoriju ili u vojne jedinice. Za svo vrijeme rata u vojne jedinice ulazile su zene za vrijeme neprijateljskih ofanziva na slobodnu teritoriju. To su bile aktivistkinje narodnooslobodilackog pokreta, Clanice KPJ i SKOJ-a, clanovi narodnooslobodilackih odbora, aktivistkinje AFZ-a. Osim tog naCina ulazenja u borbu sa puSilmm u ruci bilo je i dmgih - zene i djevoj!kekoje su zavrsile sanitetske tecajeve dolazile su u jedinice kao ibolnicarke, sanitetski referenti itd. , U pocetku ustanka nije ibilo odredenog stava u vezi sa ulaskom zena u odrede i ibrigade. U ,1Proleteru" broj 14----,15 {za mart-april 1942. godine) u clanku ,Vaznost ucesca zena u danasnjoj narodnooslobodilackoj borbl" izmedu ostalog pise: ,Kod mnogih nasih partijaca postoje neka nazadnjacka i nakaradna gledista da zene ne mogu ucestvovati sa oruzjem u borbi, da one ne tre:ba da vrse razne funkcije u stabovima itd. To su gledista pete kolone koja hoce da onemoguCi aktivno ucestvovanje zena u borbi ... a tome nasjedaju mnogi nasi drugovi ... Zene su do sada kazale da su isto tako sposobne snositi sve teskoce partizanskog ratovanja kao i muskarci. Zato treba zenama omoguCiti puno ucesce u toj bor'bi, kao i muskarcima .. . Od 1942. godine na vojno-politickim kursevima koji su odr:lani na oslobodenoj teritoriji bile su ucesnici i zene. One su nakon kurseva rasporedivane na razne duznosti u vojnim jedinicama. Prema pribliznim procjenama u raznim oblicima aktivnosti narodnooslobodilackog pokreta ucestvovalo je od 1941-1945. godine oko pola miliona zena Bosne i Hercegovine. Prema podacima sakupljenim u Savezu boraca Republike 9 057 zena deportovane su kao aktivisti i saradnici narodnooslo!bodilackog pokreta u koncentracione logore, od cega su 3 263 zene ubijene ili umrle od gladi i bolesti. Od ukupno 103 354 zrtava fasistickog terora u Bosni i Hercegovini, zena je 34 530, a djece do 13 godina 20 920. 11 838 Bosanki i Hercegovki borile su se sa puskom u ruci, a na raznim frontovima poginulo je 1 787 bosansko-hercegovackih partizanki. U clanku ,;Nasa zena u narodnooslobodilackom ratu" objavljenom u prvom broju lista bosansko-hercegovackih zena ,Nova zena", Duro Pucar pise: ,Velike su :lrtve koje je nas narod ulozio u ovom oslobodilackom ratu, a narocito su velike zrtve bosanskohercegovackih zena koje su od prvog dana, sa muzevima, sa bracom i ocevima stale rame uz rame, uzele pusku u ruku i posle u neravni boj sa neprijateljem. Posle su da brane svoj krov nad glavom, svoju zemlju, svoju cast i svoju slobodu. Mnoge zene koje su do juce bile majke i kucanice, radnice u polju, danas su borci na frontu. Nema ni jednog posla, rna kako bio tezak i naporan, koje nase zene ne bi uspjesno obavile. One danas rade 11 42 43 �Samija Slipicevic-Bubic kao bolnicarke i njeguju bolesne i ranjene borce. One kose, oru i siju i oibavljaju sve poljoprivredne poslove. One isto tako us:pjesno rade na kidanju i popravljanju cesta i pruga. One na svojim pleCima vuku hra- ZENE MOSTARA U PRVIM GODINAMA RATA nu za vojsku na frontu onim stazama kojima nikakvo prevozno sredstvo ne moze proci. One :predu, pletu i tkaju i time ublazavaju oskudicu nase vojske. Zene sa uspjehom rade na suzbijanju bolesti koje su neminovne u svakom ratu. 'Sve te zrtve i svi ti napori koji .su do sada cinjeni i koji se neprestano cine jesu plemenita djela nasih :Zena na dobroibit sviju i cijelog naroda". N ' 44 45 apredni radnicki po'kre:t: u Mostaru bio je dosta jak. Od samih pocetaka, okupljajuci se u Radnickom domu, u njemu su ucestvovale i zene. Od 1937. godine po direktivi l<JPJ pocelo se masovnije raditi i napredne snage okupljati oko URS-ovih sindikata. U rad sindikata sve masovnije se ukljucuju i zene, jer je u gradu bilo viSe preduzeca sa pretezno zenskom radnom snagom, kao sto su Tvornica platna ,Vitkovic", Tvornica duhana, Tvornica sapuna i Otkupna stanica duhana, a velik broj zena bio je zaposlen po privatnim krojackim i frizerskim radnjama. Preko sindikalnog pokreta zena je dolazila do spoznaje da je njezin polozaj daleko tezi od polozaja ostalih radnika, jer je manje placena za isti rad, jer nije imala ni neka osnovna prava, a viSe je eksploatisana nego muskarci, pa su i akcije koje su vodili sindikati obuhvatale sve veCi broj zena - radnica. Takvi su, na primjer, strajkovi krojaca, te strajkovi radnica Tvornice platna ,Vitkovic", Tvornice duhana, Tvornice sapuna. Preko sindikata zene su sticale i izvjesno opste i politicko obrazovanje preko kurseva u Radnickom domu. Organizovanijim radom poceli smo obuhvatati 1939. godine i nezaposlene zene. IR.ad sa zenama odvijao se u vidu sijela. Prvo sijelo odrzano je u mojoj kuci, gdje je bilo preko 30 zena iz kvarta Carine. Na ovim sijelima zene su se upoznavale sa politickom situacijom u svijetu, a preradivali su se i izvjesni materijali, kao ,Zena u socijalizmu", citao se list ,Zena danas" i ostalo sto je tada za ovu svrhu bilo namijenjeno. Drugo ovakvo sijelo je odrzano u Ilickoj uHci u kuci Mume Sinanovica gdje je bilo oko 20 zena. Ovom sijelu prisustvovale su vecinom zene Hrvatice. Trece i cetvrto sijelo odr.Zano je u Donjoj mahali u Imsiragica kuci i kuci Jusufa Bijavice. Poslije toga sijelo je odrzano u kvartu Luka u 'kuCi Jusufa Jusufovica, krojaca. Sva ova .sijela su hila brojno posjecena. Ucestvovalo se u ra.zgovoru. Zene su se interesovale za mnoga pitanja, pa i za politicka. Ovakav smo rad nastavili sve do 1941. godine. Na ovim sijelima odredene drugarice su govorile o politickoj situaciji. Medu zenama Muslimankama govorila je pored Muslimanke i Hrvatica, sto su zene sa simpatijama prihvatile. :Za rad sa zenama u kvartovima !bile su zaduzene Anda Knezevic, Darinka Bitanga i Samija Bu;bic. �Kao sto je Partija djelovala u gradu, tako su se pronalazile i forme za djelovanje na okolna sela. Jedna od formi je hila i organizovanje omladinskih izleta u okolna sela. Na ovim izletima okupljali smo pored omladine i zene, sa kojima se, takode, razgovaralo o rpolitickoj situaciji. Tako su 1939. i 1940. godine organizovani izleti u Humilisane, Jarak~­ Vlinu, Bunu, Jasenku, Blaga:j, gdje su se pored omladine masovno oda:m-vali i zene i muskarci. Jak uticaj i djelovanje Partije hilo je i preko Gajretove odnosno Muslimanske hihlioteke, kasnije, od 1940. godine Narodne bihlioteke. U njoj je bilo uclanjeno dosta :lena ne samo intelektualki nego i ostalih. Pored kulturno-prosvjetnog rada u Bihlioteci su hili organizovani i razni kursevi, kao kurs prve pomoCi, domaCinski lmrs, a preko svega toga medu zenama se djelovalo politicki. . . .. Ovakvo djelovanje medu zenama naslo JC od~aza u syim akciJama koje je provodila Partija. Naprijed_ sm~ napomenuh d~ su zene masovno ucestvovale U strajkovima, a tako IStO I U demonstraCIJama U Septembru 1940. godine. Moze se slobodno reCi da su oko pol<;>:Vinu uces~i~a u demonstracijama saCinjavale ~en~, pa_ su neke od. nJ_I_h to~ pr~l.Ik~m pretukli zandarmi, a n~~e su brl~. 1 nt~Jene. Uhrz? pos'~IJe ov~hv UJshjedile su i druge demonstraciJe, na koJima Je takode bw vehk broJ zena. Rat i okupacija zahtijevali su i nove forme rada, veeu budnost i konspiraciju. I pored represalija k?j~ su pro':'?di.li Ta.lij~r;ti i u~t~~e, zene se nisu pokolebale, nego su se JOS masovmJe I aktivmJe ukljucile u NOP, i to i Muslimanke i Hrvatice i Srpkinje. Iako je vrlo mali broj zena bio u clanstvu Partije, mnoge od njih su djelovale kao komunisti i prenosile uticaj Partije na mase. Sve je to uslovilo da su se od prvih dana okupacije preko zene odvijalemnoge akcije oko priprema i slanja odreda, sakupljanja Crvene pomoCi, i tako dalje. Mnoge su kuee hili punktovi za skupljanje oruzja i drugog materijala. 0 tome su se uglavnom brinule zene. Treeeg decembra 1941. godine Partija organizuje politicko-ekonomsku akciju, gdje masovno ucestvuju zene grada Mostara. To je hila iskljuCivo akcija :lena, koja je do kraja uspjela. Skup :lena je bio na Tepi, tj. pijaci. Zene su uporno trazile repu zvanu viktorija, koje nije bilo dovo,ljno, a taJkode i maJs:noee koje nlije bilo uopste. Nezadovoljne odgovorom trznog nadzornika uputile snio se prema opCini uzvikujuCi: ,Hoeemo hljeba, hoeemo repe, hoeemo masnoee." Ni u opCini nismo dobili bolji odgovor. Nisu mogl'i pomoCi jer je, navodno, nacelnilk Butlliill bio bolestan. OtiSle smo njegovoj kuCi i dalje demonstrirajuei. Avlija i sokak u kojem je stanovao Butum u Brankovcu - sada Osmana Dikiea ulica, bila je ispunjena zenama sa praznim cekerima i loncima. Iznenaden i uplasen tolikim brojem i uzvicima :lena nacelnik Butum jc izasao u pidzami na tavan ( tako se u bosanskim kueama zove unutrasnja terasa okrenuta dvoriStu) i drseuCi od straha zenama se obratio rijecima: ,Seke moje, hajte kueama biee na Te;pi u roku dan-dva i repe i masnoee." Zene su i dalje demonstrirale trazeCi odnosne artikle za prehranu dovikujuCi mu da su njihova djeca gladna, da on ima svega i da ih ne razumije. Nismo mu vjerovale, nego su zene otiSle u ekonomat na staroj zeljeznickoj stanici, gdje su mimo magazinera Ilke Barbariea prodrle u magazin i u revol1tu parale vreee i prosiJpaJle brasno, seeer, ulje i suhe sljive. Magaziner se lkao od stt<raha sklonio (inace je bio simpatizer NOP-a) tako da su zene nesmetano radile sta su htjele. Iz magazina su se zene uputile na hasce. Tamo su cupale prasu i kupus, i to i u nasih simpatizera i u drugih poljoprivrednika, da se nadv_nasim si~~pat~zerin::a ?e hi vrSile represalije, kao i da se akcija u oCima nepnJatelja pnkaze kao ekonomska. U svojoj biti ona je hila duboko politicka. Akcija je trajala od 7 sati ujutro do oko 11 sati i tek tada su se zene raziSle svojim kueama. Policija je stajala i posmatrala. Sve zene su bile u zarovima i feredzama. U ovoj akciji ucestvovalo je oko 300 zena. IPoliticko djelovanje prije rata medu zenama imalo je velikog odraza tako da nam ni kasnije nije bilo tesko mobilisati zene ni za kakvu akc~ju. ~ee poce~kom 1~41. godine,_ po direktivi ,Partije, organizuju se samtetski kursevi po SVIID kvartovima. Isto tako zene se dobrovoljno 1941. godine javljaju u Protivhemijsku zastitu (PHZ). U masovnim demonstracijama 27. marta 1941. godine zene su u velikom broju ucestvovale. Vee u aprilu i maju 1941. godine zene sakrivaju oruzje kao i ilegalce. ' . ' Juna i jula 1941. godine prebacivale smo zene Jevrejke iz Sarajeva I Tuzle u Mostar. Ovu akciju smo vrsile u zarovima i za svaku od njih hio je pripremljen zar i propusnica koja je glasila na zenu Muslimanku i~ Mostara. Isto tako prilikom interniranja :lena ,Srpkinja u koncentracwne logore Makrac, Glinu, Dvor na Uni i druge, zene Mostara pokazale su svoju solidarnost. Ukrcavale su se u vozove kojima su zene odvodene u logore i u putu im dodavale hranu i novae. . Vee 1941. godine formiraju se odbori zena za Desnu i Lijevu obalu, kao I pododbori po kvartovima. U odborima su bile zene koje su rukovodile pododborima, a svaka zena iz pododbora imala je svoju grupu :lena na koje je prenosila zadatke. Na taj nacin se djelovalo politicki medu zenama i omogueavalo provodenje svih partijskih direktiva. Odborom zena Desne obale Neretve rukovodila je Bisera Puzie, a Lijevom Samija Bubie. . . Izmed? mnogiJ:l zadataka i akcija koje su sprovodile zene, lbio je I taJ da ~u zene Ca~me uzele u zadatak da izvezu zastavu koju ee poslati za 1. maJ 1942. godme Mostarskom partizanskom odredu koji se tih dana t~ebao ~ormirati osamostaljivanjem i reorganizacijom Konjickog bataljona Sjevernohercegovackog NOP odreda. Odredile su grupu zena koje ee to raditi. Medu njima su :bile Zora Keselj, Fahra Fejie, Dobrila Carie Samija Bubie, Dika Hadzie, te Rada Mulabakija, u Cijoj se je kuCi za~ stava i vezla. Tesko se dolazilo do materijala, ali se ugalvnom nabavio i zastava je na vrijeme izvezena. . v• ZeJ?-e Sl;l, }ak<;>de, pomagale }tr~jkove d~ka u Trgovackoj akademiji 1 UcitelJskoJ skoh. I zbog hapsenJa daka zene grada su organizovale demonstracije pred policijom i Talijanskom komandom. Tom prilikom policajci i Talijani su tukli i rastjerivali zene. One su ipak uspjele da se djeca izvuku iz zatvora. Ova akcija je hila aprila mjeseca 1942. godine au njoj je ucestvovalo preko 50 zena. ' 46 47 �Zaga Umicevic GODINE 1941. S BANJALUCKIM ZENAMA mom boravku u Banjoj Luci, koji je trajao od jula 1941. godine pa do maja 1942, nosim vrlo upecatljJva sjecanja, prvenstveno na zene- djevojke i majke, one od sesnaest do sezdeset godina, raznih zanimanja i nacionalnosti, raznih nazora, pogleda na svijet i razlicitog vaspitanja. Sve su one, a bilo ih je na stotine, u jednom trenutku postale beskompromisni borci protiv okupatora i domaCih izdajnika. Sve svoje snage, ljubav, odanost, upornost i pozrtvovanje stavljale su na raspolaganje ciljevima narodnooslobodilacke borbe, Partije. Naoko mirno, one su obavljale svoj svakodnevni posao: kuvale su, spremale, podizale djecu, radile po kancelarijama, odlazile u ucionice, za katedre, aH su imale pred sobom jasno opredijeljen put i m~~o: syaki dan nesto uciniti da se doprinese pobjedi nad mrskim nepnJatelJem. Fasiste su sigurno viSe mrzili nego oni na oslobodenoj teritoriji. Svakoga su dana bili vred njihovim oCima, svakoga dana i casa lbila su prisutna nedjela koja su cinili: hapsenja, mucenja i ubijanja njihovih bliskih i dragih, znanih i neznanih. One .su, te :banja:lucke zene, majke i djevojke, nesebicno, svaki dan i svaki cas, prinosile zrtve slob6di i boljem zivotu, ali to nisu smatrale zrtvom vee svojom duznoscu. To je lbio sastavni, nerazdvojni dio njihovog zivota, uslov njihovog postojanja. Danas kada razmislja:rn o tom vremenu od koga me dijeli 35 godina, zalim sto nisam imala vise zivotnog iskustva, sto nisam viSe znala jer mi se Cini da je, ipak, propalo dosta inicijativa onih hrabrih zena i djevojaka. iK.oncem juna, Zajko nizdarevic, clan Mjesnog komiteta Komunisticke partije za Bosanski Novi, koji je jos djelovao u ovom gradu, donio mi je, u selo Javornik na Baniji, gdje sam se tada krila, direktivu Dure Pucara-Starog da treba odmah da dodem radi ilegalnog partijskog rada u Banju Luku. Te iste noci sam se pre!bacila preko Une u Bosanski Novi. Prenocila sam u kuCi Ferida-Fede Dedica, a sutradan, preobucena u zar, u pratnji Zajka Dizdarevica, vozom otputovala u Banju Luku. Tu smo se oboje istoga dana javili dn.tgu Starom. Bio je vruc ljetni dan. Ja prvi put u zaru, i to stofanom. CekajuCi odredeno vrijeme da se nademo sa drugom Starim, hodali smo po Gornjem Seheru. Mene je zar stezao. Znoj me oblijevao od vruCine i od muke sto mi je kmz pecu sve izgledalo crno, mucno i mracno. Osjetila 0 48 49 sam da ne mogu viSe u zaru da se krecem. Dogovorila sam se sa Zajkom da ga skinem. Ali gdje? Popela sam se u neki vocnjak, skinula zar i oslobodena, osjetila sam odjednom radost. Neko dijete koje .se tuda igralo odjednom povice: ,Gledaj, ona je skinula zar ... " Zajko i ja se pozurismo da nas djeCija vika ne ada. To je bio moj prvi susret sa okupiranom Banjom Lukom. Odmah sam se, poslije razgovora sa Durom Pucarom, koji je bio sekretar Oblasnog komiteta Partije za Bosansku krajinu, a zivio ilegalno u Banjoj Luci, povezala sa Dusankom Kovacevic i Radom Vranjesevic, koje su se gradom kretale u zarovima. U tom simbolu vjekovne potlacenosti zene ohavljale smo zadatke Partije za potpuno oslobodenje covjeka. Nas tri, zatim Rahmija Kadenic i Dusko Bole, kao sekretar, sacinjavali smo tada Mjesni komitet KPJ u iBanjoj Luci. Istovremeno sam vrsila duznost sekretara Mjesnog komiteta SKDJ-a. Posta su se Rada Vranjesevic i Dusanka Kovacevic kao i Dusko Bole morali prebaciti u rpartizane, duznost sekretara Mjesnog komiteta Partlje preuzela je Jovanka Covic. Pored nas dvije i Rahmije, koji je has nekako tada bio uhapsen, u Mjesni komitet je ubrzo usao Ivan Zic, a onda i Ibro :Sarac. A kada je Jovanka Covic, poslije pokusaja da je uhapse, morala napustiti :Banju Luku, preuzela sam duznost sekretara Mjesnog komiteta KJPJ. Ja sam na toj duznosti u Banjoj Luci ostala sve do maja 1942. godine, kada sam morala otiCi iz grada jer su me uveliko trazili. U tom periodu ustaske vlasti zavele su teror i tbezakonje u gradu. Narod je strahovao i niko nije bio siguran da nece, u rna kom momentu, i na njega doci red za zatvor ili logor. Bas u tom vremenu pripadnici narodnooslobodilackog pokreta u Banjoj Luci smjelo su obavljali svoje zadatke. Komunisti su, bez obzira na teror, na postojanje velikog broja agenata, policajaca ustasa i okupatorske vojske, radili na informisanju gradana, prikupljanju priloga svih moguCih vrsta, od novca i raznih materijala do municije i oruzja. Banja Luka je po mahalama, bastama, iza kapija, zatvorenih prozora, U kucama pa cak l JaVnim ustanovama, .zivjela jednim drugim zivotom, koji se osjecao u svakom damaru porobljenog grada. Sastanci su odriavani po kucama a zadaci su se vrlo cesto prenosili u prolazu, na ulici. Banjaluckim ulicama hodali su rpremseni ilegalci, organizacija ilegalnog rada pokrivala je, poput mreze, cijelu Banju Luku. ,Partija radi kao sat!" konstatovala je Ustaska nadzorna sluzba u gradu, 15. novemhra 1941. godine, i to poslije vala masovnog hapsenja i slanja komunista i saradnika NOP-a u logore. I pored stalnog hapsenja komunista, kao i odlazenja u partizane, banjalucka partijska organizacija je neprekidno \brojala dvadesetak clanova, a skojevski aktivi oko 40 do 50 omladinaca i omladinki. Na mjesto onih koji su odlazili u partizane ili koji su odvodeni u logore ili su ubijani, dolazili hi drugi, stalno je pristizala rijeka onih koji su bili na strani Partije. U gradu su postojale partijske celije, i to: u centru grada, u Petom kvartu (naselje na desnoj strani Vrbasa), u Gornjem Seheru, na Hisetima, u Bojica Hanu i pri Sluzbenickoj menzi, dok nije zabranjen njen rad. Nesta kasnije partijska organizacija formirana je i u Uredu za kolonizaciju. Svaka od ovih partijskih celija ·imala je svog sekretara, koji je bio direktno vezan za Mjesni komitet. Gotovo stalno najmanje 4 :l:ene BiH u NOB 1941-1945. �polovinu clanova Partije i SKOJ-a sacinjavale su zene. U periodu o kome aovorim clanovi Partije hile su: Jovanka Covic, Dusanka Cumura, Fahrij~ FejzagiC, Z~ba Galijasevic, Nafa HarambasiC, Dus.anka Kov~~~­ vic, Mileva Ljubotma, Zdrava !Korda, Bosa Kapor, Vah1da MaglaJhc, Milena MllosavljeviC, Danica Marie, Jela Perovic, Nada .Podgornik, Zaga Umicevic i Rada Vranjesev,ic. Pored njih naJbrajam i neike Slkojeva.~e: Semsa GalijaseviC, Mara Kapor, Gordana Kovacevfc, Zora Kovacevic, Dusanka Perovic, Lutka SmailagiC, Desa Stupar i druge. Vjerovatno ovdje nedostaje poneko ime. Dugi vremenski period ucinio je svoje, iako bi bio dug nas zivih da nijedno ime iz tih dana ne prepustimo zaboravu. Za Citavo vrijeme mog boravka u okupiranoj Banjoj Luci, ilegalni narodnooslobodilacki pokret i nasa Partija imali su medu zenama i omladinom najodanije pristalice, neumorne i predane radnike. Na njih se Partija oslanjala u izvrsavanju najdelikatnijih i najtezih zadataka. Upoznala sam veHk hroij :lena, maj:kli i djevojalka koje su neustrasivo oibavljale sve zadatke koje im je ~Partija postavljala. Moja djelatnost u Banjoj Luci odvijala se, velikim dijelom, uz pomoc .tih junackih i hrabrih :lena. Pored clanova iPartije, narodnih heroja Rade Vranjesevic Vahide Maglajlic i vee na:brojanih drugarica, ovdje je djelovala citava plejada anonimnih junaka - :lena, koje su, najcesce pod zarom, obavljale kurirske funkcije, prikupljale hranu, odjecu, oruzje, pripremale stanove za ilegalce, kuvale i nosile hranu zatvorenicima. Pri Mjesnom komitetu 'Partije djelovao je, vee u najranijem riodu ilegalnog NOP-a, Odbor Narodne pomoCi u kome su, takode, djelovale zene. Preko njega prikupljali su se dobrovoljni prilozi za porodice ciji su sinovi iii hranitelji otiSli u partizane iii za pohapsene drugove i drugarice. Po kvartovima odbor je formirao grupe aktivista koji su organizovali mrezu saradnika po pojedinim ulicama. ~Preko tih saradnika prikupljali su se prilozi, a sabirna mjesta su se nalazila u pojedinim kucama. Iako i sa:mi u oskudici, gradani su nesebi,cno davali novae, odjecu, hranu, lijekove i drugo. Sjecam se s koliko je hladnokrvnosti i hrabrosti Vahida Maglaljic prikupljeni materijal slala partizanima. Ona je usred dana primala kurire i seljake s oslobodene teritorije, tovarila na konje hranu, sanitetski materijal i sve drugo sto je bilo potrebno i sama je svoje dugo cuvano i prikupljano djevojacko ruho prekrojila za ranjene drugove. U tome joj je pomagala i njena majka, kadinica Maglajlic. ~Veza sa okolnim jedinicama odrzavana je preko partizanskog Voda za vezu, koji se nalazio najcesce u selu Poniru, u blizini Banje Luke. Sa oslobodene teritorije mi smo dobijali vijesti o stanju na terenu, direktive od Oblasnog komiteta KPJ za Bosansku krajinu, letke i drugi materijal. Takode smo obavjestavani sta je nasim jedinicama najpotrebnije kao i to koje ljude treba spremiti za oslobodenu teritoriju. Istovremeno smo iz Banje Luke slali informacije o kretanju neprijatelja, o stanju u gradu, hapsenjima itd. Kao kuriri izmedu grada i punktova gdje su stizali drugovi iz Voda za vezu, radile su iNafa Harambasic, Grozda Bilanovic, Zumra Cejvan, Nevenka Cumura, Nevenka Dadasovic, Gordana Kovacevic, Mileva Ljubotina, Mara i Bosa Kapor, Dusanka PeroviC, Havka Sarac i druge. ,Preko tih kanala organizovano su odlazili pojedini drugovi i drugarice u partizane. pe- so 51 Za vrijeme svog ilegalnog boravka u Banjoj Luci, Duro Pucar-Stari oddavao je vezu sa nekim gradovima Bosne i Hercegovine - Prijedorom, Bihacom, Sarajevom i taiko dalje. Za oddavanje ovih veza opet su bi,le najrpo1Jrebnije zene kao ;kruriri. Ta<ko su se u toj ulm:i nasle Zdrava Korda i Zumra Cejvan, lwje su is,le u Prijedm, do:k je Bosa Kapor iSla u Sarajevo itd. Kurirske zadatke obavljale su i Mara Opacic, Havka Sarac i druge. U gradu je jedan od nasih zadataka bio smjestaj kompromitovanih drugova i drugarica. I to su najuspjesnije rjesavale zene. I pored toga sto su mnoge od njih imale djecu, one su, uz veliki rizik, primale i smjestale nase drugove i drugarice. U moje se sjecanje jasno usjeklo nekoliko situacija kada je mene, sekretara Mjesnog komiteta Partije, trebalo prihvatiti, sakriti. UCinile su to zene. Ispricacu neke od tih situacija. 1Pasa, udovica kadije :Harambasica, blaga i mirna zena, na koju je pala duznost da sama, u tim vremenima podize i skoluje troje djece svega se odricala samo da hi svojoj djeci nesto pruzila. Najstarija kci Nafa upravo je maturirala. Te godine u jesen ona se hila upisala na Farmaceutski fakultet u Zagrebu. Srednja, Biba, hila je u sesnaestoj godini, a najmladi djecak Braco, jedva da je napunio trinaest godina Znala je da sam ilegalka, da sam sekretar Mjesnog komitet Partije i da je opasno ddati takvu osobu u svojoj .kuci. Znala je da bi u slucaju provale stradili i oni za koje zivi - njena djeca. Svega je toga Pasa hila svjesna, ali za svih onih pet-sest mjeseci, koliko sam probavila u njenom toplom domu, ona nije nikada ispoljila strah ili zelju da napustim njenu kucu, nikada me nije niCim odvajala od .svojih kceri i sina mjezimca. Stavise, kada bismo njena kcerka Nafa, koja je tada bila clan :Pa:rtije i ja slucajno, u mladalaokoj nehajnosti nesto od pisanih materijala nesmotreno ostavile negdje u kuCi iii kada bi neko ndto donio, a nas nije bilo, ona hi brzo sklanjala, trpajuCi u njedra i1i sakrivala na skrovita mjesta. Kada je njena kCi Nafa uhapsena u Zagrebu, maja 1942. godine, mirno mi je rekla: - Treba da se skloniS odavde, da se izbjegne drugo zlo! I kad pisem o kadinici Pas·i Harambasic, sjecam se ttrenutaka drugovanja sa njenom kcerkom Nafom, za koju nijedan zadatak nije bio neizvodljiv, niti tezak. Komunikativna po prirodi, znala je brzo da uspostavi kontakte s kim je to bilo potrebno ili nabavi u najkracem roku ono sto je bilo potrebno za partizane. Ostao mi je u sjecanju jedan dogadaj, koji je ukazivao na nasu mladalacku nesmotrenost: jednog proljetnjeg popodneva, poslije uspjesno obavljenog zadatka, Zdrava :Korda, takode clan Partije, Nafa Harambasic i ja, prolazeCi pokraj fotografske radnje, zazeljele smo da se uslikamo. Sto naumismo, to i ostvarismo. Uslikale smo se zajednicki i slika je nekim kanalima dospjela policiji u ruke. Mi je nismo nikada vidjele. Prenpostavljam i ne mogu da se otmem utisku ·da je to bio jedan od razloga za hapsenje Nafe Harambasic, a kasnije i Zdrave Korde. Radmila Zic zivjela je u Banjoj Luci sa svojim muzem Ivom, profesorom gimnazije koji je bio zajedno .sa mnom clan Mjesnog komiteta .:KJPJ. Nekada je dovoljan samo jedan dogadaj pa da neko ostane u sjecanju za Citav zivot. Tako je bilo i sa Radmilom Zic. Bio je hladan aprilski dan, 1942. godine. Po raskvasenim ulicama topio se snijeg. Ci- �tav dan sam naporno radila. Nisam bila stigla da za sebe obezbijedim prenociSte, a za nekoliko minuta isticao je policijski sat. A nad se na ulici poslije policijskog sata i biti uhvacen, znacilo je sigurni zatvor. Razmisljala sam brzo kome da zakucam na vrata, ko od simpa:tizera strunuje u blizi,ni. SHgoh, truko, pred S 1tan Zioovih i pozvoniih. Otvorila mi je Radmila, gostoljubiva kao .i uvijek. Rekoh joj da ne mogu nad prenodste, a vee je lblizu policijski sat. Ivo, mjen muz, cutao je. Dva sinCica, Rikard i Romeo, stajali su i gledali u nas, a mala ViSnja je spavala u kolijevci. Rada jednim pogledom obuhvati svoju djecu, a onda cvrstim glasom, kome se niko ne bi mogao suprotstaviti rece: - Ostajd ovdje! Moras da se odmoris! Ja necu spavati, pazicu. Ako bilo sta bude, mozes pobjeCi kroz prozor. Pokazaeu ti kuda ... Ovakvo reagovanje Rade Zic, majke troje nejake djece, tada sam smatrala potpuno normalnim. Bila sam sama i nisam nosila odgovornost za porodicu i nejac. Velicine te zrtve postala sam svjesna tek nekoliko godina kasnije, kada sam i sama postala majka. Ljeposava Opacic. Bio je maj 1942. godine. Medu ustasama i policijom nastalo je uzbudenje i pometnja. Dva dana prije presli su prvi avijaticari, Franjo Kluz i Rudi Cajavec, partizanima u oslobodeni Prijedor. Ni dana viSe ne smijem ostati u gradu. Traze me agenti. Raspisana je za mnom i potjernica. Obavijestena sam da ustase znaju da se krecem u zaru, da imam legitimaciju na ime Munire Kulenovie, znaju, dakle, moje pravo i moje ilegalno ime. Treba izid iz grada. Zdrava Korda mi je saopstila da se mogu prebaciti rano ujutro s Malte u Bojiea Hanu. Trebalo je iz centra grada, iz stana Franje Hofbauera, otiei na Maltu, na kraj grada. Znaci, trebalo je preCi neopazice viSe od dva kilometra preko Citave Banje Luke. Zdrava i ja donijele smo odluku da idem alejom, a ne glavnom ulicom, da to bude odmah poslije podne i da idem bez zara. Dogovorile smo se, takode, da se sto ibolje i elegantnije obucem. Pretpostavljale smo da postoji manja opasnost da me prepoznaju, jer su znali da se krecem u zaru. Cule smo da su vee neke zene, odjevene u zar, legitimisali na ulici. Isto tako, mislile smo, ustase nece ni pomisliti da bih se, usred dana, usudila proCi Banjom Lukom. Obukla sam kostim dr Gertrude Stern, .banjalucke ljekarke, koja nam je, prije nego sto je otisla u partizane, ostavila na raspolaganje svoju garderobu. Obula sam i njene cipele s potpeticom. U njima sam, kasnije, presla s partizanima c.itavu centralnu Bosnu i ~slavoniju. Zamijenila sam ih na neobican nacin; pri nasem napadu na Bosanski Kobas, kada smo se vratili iz Slavonije. Od svakog borca iz nase gerilske grupe, koja je brojala dvadesetak ljudi, dobila sam po jedan par cipela broj 37, iz prodavnice ,Bata". Posto nije bilo dobro da idem sama, mislile smo da bi to bilo suviSe upadno, pa je sa mnom, bez oklijevanja, krenula Ljeposava Opacie, s kojom je prethodno Zdrava razgovarala. Bila je to sredovjecna zena. Imala je tri kceri i sina. Jedna kcerka, Mara, obavljala. je razne zadatke u ilegalnom pokretu. Ljeposava me je jedva poznavala, ali joj je bilo poznato da me policija trazi. Razgovarajud mirno sa mnom, dried me ispod ruke ka:o da smo u setnji, iSla je dugom, tek prolistalom banjaluckom alejom bez ikakvog .kolebanja i nervoze. Kada pisem ove rijeci, zivo se sjecam divne drugarice Zdrave Korde. Rodene smo u istom selu - Svodni. Bila je dijete sedmoclane porodice zeljeznicara Mile Korde, najmlada od pet sestara. Zavrsila je gimnazi~u 52 53 aprila 1941. godine. Mnogo je voljela citati, njen krug interesovanJa bio je vrlo sirok. Zdravu je covjek morao voljeti. Bila je takav komunista koji je svojom hrabroscu, svojom vjerom u pobjedu, nadahnjivao omladinu za akcije, za djela. Sjecam .se uvijek njene jednostavnosti, skromnosti, njene dobrote i spremnosti da uradi sve sto je bilo potrebno. Svoje misli je znala precizno i jasno formulisati, kad je govorila, sabesjedniku je gledala pravo u oCi, govorila je tiho, uvjerljivo i ·bez gestikulacija. Ni u najtezim trenucima nije posumnjala u nasu pobjedu, nikad je nije napustao zivotni optimizam i vedrina. Stalno je zivjela u ubjedenju da je nekomp11omitovana, da je agenti ne poznaju i da policija o njoj ne zna niSta. Majka Duja ju je molila da dode kod nje u selo, da se malo skloni, ali to Zdrava nije htjela. Nije mogla ostaviti pa:rtijske zadatke. Bila je .stalozenija i ozbiljnija nego sto bi se to ocekivalo od osamnaestogodisnje djevojke. Kad danas razmiSljam o svom izlasku u partizane, iz okupirane Banje Luke, sigurna sam da to bez Zdrave ne ibih mogla uCiniti. Ka.da je vidjela da ovdje vise ni casa ne mogu ostati, uspostavila je vezu sa simpatizerom i saradnikom I'brom PraCicem, koji je radio u Uredu zo kolonizaciju. Sarno dva dana ranije odletio je avionom u partizane direktor Ureda Rudi Cajavec, a pet je nasih drugova - clanova Partije koji su radili u tom Uredu, sa punim kamionom materijala preslo na oslobodenu teritoriju preko Lijevca Polja. Zdrava je, planirajuCi moje bjekstvo, nasla 'kucu na Malti u kojoj .sam mogla prenociti da bih ujutro rano, kolima Ureda za kolonizaciju, krenula na oslobodenu teritoriju. Slucaj je htio da su ustase trebale doznati na koji se naCin kamion pun razne opreme sa pet ljudi prebacio partizanima. Taj zadatak trebalo je da obave dvojica namjestenika iz Ureda od kojih je jedan bio I.bro Pracic, nas saradnik. Po dogovoru s Ibrom, trebalo je da na Malti sacekam taj automobil, da pridem onom drugom covjeku i upitam ga da li se mogu s njima poves:ti do Karajzovaca u Lijevce Polje. Plan je bio smion, ali je uspio. U ta dva dana najkriticnijeg perioda mog iboravka u 1Banjoj Lud, ·kada su me trazili na sve strane, Zdrava je dolazila i nekoliko puta u stan Franje Hofbauera, u kome sam se naIazila da bi me izvijestila o svemu sto je ucinila u pogledu mog odlaska u partizane. Na moja upozorenja da se sama cuva, odgovarala bi da za nju nema opasnosti. I kada sam se, uz pomoe .Ljeposave Opacie, prebacila u malu kueu na Malti, dosla je ovamo, rano ujutro idueeg dana da me isprati. Gledala je kroz prozor kada sam izlazila iz kuee, kada sam prilazila automobilu i konacno sjedala u njega. To je .bilo moje posljednje videnje sa Zdravom Kordom. Uhapsena je samo nekoliko dana poslije mog izlaska. iK.asnije sam od prezivjelih uhapsenika cula da se na policiji herojski dr:lala. Ubijena je u zatvoru. Iz tog vremena pamtim jos jednu drugaricu - Steficu - Bebu Roter. Bila je krojacica i njen lijepo uredeni krojacki salon bio je gostoljubivo otvoren za sastanke Mjesnog komiteta KPJ, za nase ilegalce - rukovodioce. U njenom stanu boravili su ilegalno Vaso Butozan, Duro Pucar, Danica Marie, Adela 6unaric. KoristeCi se okolnoscu da je u njen salon dolazilo mnogo musterija, moglo se kod nje svraeati a da se ne izazove sumnja policije. Nikada nije odbila pomoe kada je trebalo da oddim sastanak u njenom salonu i kada smo trazili da neko od ilegalaca kod nje stanuje. 'S divljenjem je govorila o hladnokrvnom �drzanju :Dure Pucara-Starog u najkomplikovanijim situacijama. Nad drugovima koje je prihvatila bdjela je sa najvecom odgovornoscu. Sjecam se jednog slucaja. Trebalo je da se prebacim u partizane. Pozdravila sam se s njom. Znala je da odlazim. Medutim, kana! kojim smo trebali otiCi otkriven je. Pravovremeno su me o tome obavijestili taka da nisam pala policiji u ruke. Kada sam se vratila iz Gornjeg Sehera, otiSla sam Bebi Rater. Ona se istin~ki obradovala mom povratku i nagovarala me da kod nje ostanem. Uopste se nije plasila za sebe u trenutku kada su me najvise proganjali u Banjoj Luci, kada su me agenti trazili na sve strane. Nije pomisljala na to da ibi me mogli pratiti i taka doznati moje skroviste. Pri Mjesnom komitetu KPJ organizovan je i odbor za sakupljanje sanitetskog materijala i pripremanje kadrova za sanitet partizanskih jedinica i oslobodenu teritoriju. I ovaj su posao, uglavnom, organizovale i nosile zene. One su, prikupljanjem priloga od saradnika ili kupovinom lijekova posredstvom simpatizera, slale na oslobodenu teritoriju vece kolicine sanitetskog materijala. Znacajnu ulogu u prikupljanju lijekova i sanitetskog materijala odigrala je grupa u ibolnici koju su sacinjavale dr Danica Perovic, dr Gertruda Stern, dr Suzana Canji, dr Mirjana Beleskin i apotekarka Vera Babic. U Higijenskom zavodu organizovana je, takode, jedna grupa koju su sacinjavali Havka Sarac, Razija msceviC, Zlata Smajlagic i drugi. U pocetku su se sakupljali lijekovi, zavoji i os:tali sanitetski materijal, koji je iz bolnice prebacivan kod Lujze Lipovac, a od njene kuce su ga odnosili dalje kuriri, uglavnom zene. Uspostavljanjem veze sa Mjesnim komitetom, ilegalni rad u banjaluckoj bolnici dobio je sire razmjere i odvijao se po unaprijed pripremljenom planu. U bolnicu je slat i ibilten koji je stampan u tehnici Mjesnog komiteta. Rad u bolnici je pod jesen 1941. dobio jos organizovaniju formu. Radi ilustracije navodim primjer epidemije svraba medu borci:ma. Dr Danica ,P.eroviC je tada iz holnice na osloibodenu teritoriju poslala na kilograme sumpora i masti. Takav rad u bolnici trajao je i u prvoj polovini 1942. godini. ;Pocetkom te godine, dr Stern se prebacila u jedinicu, a u kracem roku su takode otiSli u partizane dr Danica Perovic i dr Ihsan Zukanovic. Poslije toga pocelo je u bolnici hapsenje taka da su zaostali clanovi grupe, koji nisu stigli da se prebace u jedinice, pohapseni. Mjesni komitet je s jeseni 1941. godine organizovao i skracene sanitetske kurseve za djevojke, i to u Bojica Hanu, u Petom kvartu i na Hisetima. Rukovodioci, a uglavnom i predavaCi ovih kurseva bile su Jela Perovic, Dusanka Cumura i ja. Dakle, rukovodioci, predavaci i slusaoci bile su djevojke. Kursevi su trajali po nekoliko dana, a na svakom je oddano po 10 predavanja, uglavnom prakticnog karaktera iz oblasti prve pomoCi, zbrinjavanja ranjenika i organizacije sanitetske sluzbe u jedinici. Skora sve kursistkinje, a njih je 24 zavrsilo kurs u gradu, kasnije su izasle u partizane. Mnoge od njih postale su sanitetski referenti iii zdravstveni ili politicki radnici u pozadini. Mnoge su od ovih djevojaka ostavile svoje mlade zivote spasavajuCi ranjene drugove. Jedne se sjecam vrlo upecatljivo. Bila je to Lutka Smailagic, osamnaestogodiSnja ucenica, maturantkinja, zapravo, koja je te, 1941. godine, kao i citava njena generacija, dobila ;Pavelicevu spomen-svjedodzbu i spremala se za medicinski studij. Bilo je ljeto 1941. godine kada smo se prvi put srele. Stanovala sam neko vrijeme u njenoj kuci, 54 55 i to neposredno poslije dolaska u Banju Luku. Nosila je zavoj na glavi kao uspomenu na tragican izlet u Jajce. Taj izlet je za banjalucku omladinu organizovala majka priznatog ustase Viktora GutiCa. Po preporuci skojevske organizacije, na izlet je poslo nekoliko djevojaka skojevki i aktivista lbanjalucke gimnazije, i to - Lutka-Lutvija Smaihgic, Emilija Rebac, 'Sida Jelic, RU.Za Kuzenkijevic, Zdrava Korda i druge. Autobus se prevrnuo u Vrbas, jer je safer bio premoren od nocnog prevozenja protjeranih Srba. Tom prilikom je poginula Emilija Rebac, a Lutka je ranjena. Bio je to za izmucenu i napacenu Banju Luku veliki udarac. Vee tih dana Lutka je odlucila da odgodi svoj san o studiju medicine, znala je da su njene mlade snage potrebnije na drugom mjestu, u borbenim redovima. Pocela je, uz sestru Zlatu, koja je bila medicinska sestra, da uci osnovne stvari o njezi ranjenika i prvoj pomoci. Bila je to lijepa, prelijepa plavokosa djevojka, krupnih, nasmijanih ociju, brzih pokreta, uvijek vedra, spremna za igru i pjesmu. Uz to je bila i veoma vrijedna. Obavljala je sve kucne poslove u petoclanoj porodici, jer su obje starije sestre radile. Stizala je na sve. Njena kuca je bila uvijek puna drugarica, puna mladosti i veselja. Stizala je da uradi i sve poslove koje joj je skojevska organizacija stavljala u zadatak. Znala je svakoga pokrenuti u akciju. UCila je pismenosti djevojke koje to nisu imale prilike nauCiti. Drugovala je s njima. Voljele su je jer je hila otvorena i iskrena. iPod kraj 1941. godine otisla je u partizane i svoj prvi posao partizanke bolnicarke pocela u planini Cemernici. Kasnije je presla u partizansku bolnicu na Kozari. Za vrijeme kozarske ofanzive fasisti su pronasli ranjenike koje je njegovala ratna bolnicarka Lutka. U mladalackim snovima ona je zeljela da bude ljekar. •Poginula je u borbi za ranjene drugove. Mjesni komitet organizovao je i kuvanje i donosenje hrane u Crnu kucu, gdje su hili zatvoreni komunisti i 11odoljubi. I to su iskljuCivo obavljale zene. Ovako organizovana pomoc zatvorenim drugovima bila je od velike koristi naroCito onim simpatizerima i saradnicima NOP-a koji nisu nikoga imali u iBanjoj Luci. Kakvo je stanje tada vladalo u Crnoj kud, najbolje svjedoci izvjestaj ljekara ustaskog zatvora od 1. februara 1942. godine. U njemu se, izmedu ostalog kaze: ,,Kruh je slab i smijesne velicine, tako da se na ljudima koji su primorani jesti hranu iz zatvora, maze odmah na prvi pogled opaziti mrsavljenje i kad bi tako potrajalo, ljudi ce oslabiti u tolikoj mjeri da ce lijecnicka pomoc biti uzaludna." Putem hrane prenosene su i vijesti iz grada u zatvor. Tako su zene donosile tim putem o'bavjestenja koja su bila za partijsku organizaciju dragocjena. Mjesni komitet je tako informisan o drhmju pojedinaca pred policijom, odakle su stizala i upozorenja o tome koje drugarice i drugove traze radi hapsenja. Ja sam, na primjer, tako saznala, preko nasih zatvorenih drugova, dame ustase traze. U ovom razdoblju znatno je bila razvijena politicka djelatnost. Preko sastanaka ili pojedinacnih razgovora, clanovi Partije i aktivisti, blagovremeno su upoznavali gradane o zbivanjima u svijetu i u nasoj zemlji. Raskrinkavana je ustaska propaganda i objasnjavani ciljevi i zadaci NOB-a. Na razne nacine ometana je mobilizacija obveznika u oruzane snage NDH kao i odvodenje radnika u Njemacku. Gradani, pozivani u domolbranstvo ili na rad u Njemacku, najcesce bi odlazili u partizanc ili prelazili u ilegalnost. �U ovom vremenu i pored ogromnih poteskoca djelovala je partizanska tehnika u kojoj su, od drugarica, radile Havka Sarac i Zumra Cejvan. Na pisacoj maSiini i sapirografu umnozeno je nelkoM:ko hilj<~Jda letaka i proglasa, radio-vijesti i drugih materijala koji su preradivani u partijskim celijama, medu grupama aktivista i simpatizera. Izmedu ostalih, stampani su i leci u kojima su pozivani vojni obveznici da se odazivaju na mobilizaciju, radnici da ne idu u Njemacku i taka dalje. U nekoliko navrata imali smo vrlo uspjesne akcij~ prikupljanja kancelarijskog materijala - papira, matrica, vrpci za pisacu masinu itd. Jos jednu je akciju vrijedno zabiljeziti. Bila je od velikog znacaja za ilegalni NOP, a .Unvedena je pod rulkovod:Sitvom Mjesnog komilteta KPJ, a uz pomoc simpatizera Ismete Demirovic. To je hila izvodenje iz grada poznatog agenta Ratimira Paternostera i njegovo privodenje pred narodni sud. Ratimir ,Paternoster je izmedu 1937. i 1939. godine ucestvovao u nekim akcijama naprednog i revolucionarnog pokreta u Banjoj Luci, ali je kasnije prestao sa tom aktivnoscu. Odmah poslije okupacije stavio se u sluzbu Nijemcima i ustasama. Posta je znao mnoge ljude, ucinio je ustasama velike usluge. Taka je, na primjer, prokazao komuniste JSafeta Filipovica i Radenka Stojnica, koji su djelovali na kljuckom terenu. Oni su uhapseni i odvedeni u J asenovac onda kada su Partiji hili najpotrebniji. On je, izmedu ostalog, bio organizator i ucesnik u pokusaju hapsenja sekretara MK KPJ za Banju Luku, Jovanke Covic u Sluzbenickoj menzi, a bio je inicijator hapsenja i sa Nijemcima ucesnik u ubistvu Brace 1P.otkonjaka. Jednom je, u cekaonici rza po.sjete ustaskog zatvora, zapazio Ismetu Demirovic, suprugu :Saliha Demirovica, sluzbenika Ravnateljstva suma, koji je tih dana pritvoren kao saradnik NOP-a. Odmah joj se poceo udvarati. Rukovodstvo ilegalnog NOP-a poznavalo je odnose u policiji i ustaskoj nadzornoj sluzbi i odlucilo je da Paternosterovo razocaranje koje je nastalo kao rezultat neostvarenih ambicija kod ustasa, iskoristi. Ismeti Demirovic, saradniku NOP-a, data je u zadatak da prihvati udvaranje i da dalje djeluje prema dogovoru. Ismeta se primila ovog teskog zadatka i pocela da se sastaje sa Paternostemm. Paternosteru su rpo.stavljeni zadaci da pusti iz zatvora uhapsene drugove, sto je on vrlo nevjesto izveo, taka da je akcija ;propala. MisleCi da rukovodioci NOP-a ne znaju za sve njegove zlocine, a razocaran u svoje ustaske i njemacke naredbodavce, a vjerovatno i ibog ljubavi koju je osjecao prema Ismeti, on je pristao da ode na oslobodenu partizansku teritoriju. Tu ga je vojni sud osudio na smrt. ;Pocetkom januara mjeseca 1942. godine iz Banje Luke je, zahvaljujuci aktivistkinji Hatidzi Maslo, izveden u partizane doktor Klajnhapel. U akciji za prebacivanje ovog ljekara na oslobodenu teritoriju ucestvovala je grupa parti<zana iz Treceg odreda, kao i grupa aktivista ilegalnog NOP-a iz grada. Hatidza Maslo, supruga jednog od partizanskih rukovodilaca u okolini Banje Luke, Idriza Masle, iznajmila je, 6. januara 1942. godine, u sest casova ujutro fijaker od Mustafe Katane i pod izgovorom da joj je otac tesko bolestan, izvela iz grada doktora Klajnhapla u pravcu Gornjeg Sehera gdje su joj stanovali roditelji. Kada je fijaker stigao do Sitara, prema ranije utvrdenom planu, pojavili su se partizani i zaroibili doktora. Posredstvom fijakeriste supruzi Klajnhapla poslata je obavijest da su joj muza zarobili partizani. Sa doktorom, na oslobodeni teritorij, izasla je i Hatidza Maslo. 1Bila je horae i pozadin- 56 57 ski radnik. U kozarskoj ofanzivi je zarobljena i odvedena u Bosansku GradiSku, gdje je ubijena. iNegdje u martu 1942. godine, poslije februarskog pokolja Srba u okolini Banje Luke (Sargovac, Motike) zabiljezena je jos jedna manifestacija banjaluckih zena. Poslije ovog zlocinackog akta, gdje je hladnim oruzjem likvidirano 1500 ljudi, zena i djece, digao je glas citav narod, a posebno muslimanski zivalj. U cilju zastrasivanja Muslimana, ustase su pocele masovno zatvarati napredne Muslimane. Ova nije uplasilo muslimanski zivalj, koji sa jos viSe uspjeha nastavlja sa akcijama protiv ustasa. Pod rukovodstvom a:ktivista ilegalnog INOP-a, oko 500 zena Muslimanki, pod zarovima organizovalo je demonstracije po gradu, zahtijevajuCi pustanje njihove djece i brace iz zatvora. Iz ovog perioda nosim duboko u sjecanju i lik omladinke Nazife Isakovic. Zivjela je u maloj kuCi u Gornjem Seheru sa svojim bratom Zaimom, koji je tada bio Clan Partije. Naza je donosila izvjestaje i poruke od Zaima nama, a od nas je preuzimalala stvari koje je trebalo prenijeti u Gornji Seher da bi se prebacile partizanima. Birala je najlJepse rijeci kada je govorila o svom bratu. NiSta na svijetu nije postojalo sto ne bi za njega ucinila. ,Sarno da mu se stogod ne desi govorila je cesto, ,Dajte meni da za njega uradim sve sto treba, samo da se on sacuva .. .". Koji god bi joj zadatak brat povjerio, ana bi ga izvrsavala. Prenosila je oruzje za partizane, vazne poruke, hila je spremna da sve uradi. ,,Jedino sto ne bih mogla uciniti, a to je da skinem zar" - govorila mi je cesto. Divila sam se toj djevojci, koja je, slijedeCi put svoga brata, clana Partije, hila zaista primjer pozrtvovanja i odanosti. Srela sam je negdje 1944. godine u partizanima, razumije se, bez zara. Njena plava kosa je leprsala na vjetru, a velike plave oci su veselo gledale svijet oko sebe. Obratih joj se: - Nazo, sta je bilo sa zarom? Sjecas li se sta si mi govorila u Banjoj Luci? - Nisam znala da je taka divno gledati svijet bez pece. Nikad viSe ne bih mogla na sebe staviti zar i pecu ... Upitah je za Zaima. Njene su se oci ucas ispunile suzama. Tuzno mi je rekla: - Zaima viSe nema ... Ova je samo jedan djelic iz jednog vremena koji govori o zen~ma na okupiranoj teritoriji. Bilo bi mi drago aka sam bar malo uspJela da prikazem njihovu spremnost i zrtve, iako se sigurno izlazem opasnosti da mnoge zene i ne spomenem. Tome je razlog zaboravnost, a i to sto sam, kao ilegalac, nastojala da pamtim samo ono sto je nuzno. Kad razmiSljam o tim danima, mnogo toga navire u sjecanje, aH nisam u stanju da to sve napiSem, nedostaju mi rijeci da se izrazim. Htjela sam da kazem mnogo, a znam da sam kazala malo o onim najmladim i najstarijim. Trebalo bi jos mnogo reCi o onim divnim zenama koje su se svakog dana brizno preispitivale da li su svaki zadatak, svaku stvar koju su morale uciniti za pokret toga dana zaista i uradile. Hrabrost, domiSljatost, spremnost, pozrtvovanje, vjeru u pobjedu, lj,UJbav za posao koj:i mde, sve to sto S'U zene Banje Lu!ke prilozi,le borbi svoje napacene zemlje, sve je to toliko veliko, taka uspjesno zato sto su znale zasto se bore, sto su bile uvjerene da mora doci bolji zivot. �Dokija Brkic-JoviciC i Rajka MariC-Karisik UCESCE ZENA SELA GUCEVA U NOB-u o kapitulaciji vojske stare Jugoslavije kroz Gucevo su prolazile manje grupice vojnika. Jedni su hili pod oruzjem, a drugi nisu. I vojnici iz naseg sela, po flOVratku svojim kucama, donijeli su oruzje: puske, bombe i sl., koje su odmah posakrivali. Donijeli su i vojnicka odijela koja su zene prefarbale pa su tako nosena. iPocetkom ljeta 1941. godine u nase selo je dosao Danilo Dokic i sa ljudima iz sela oddao sastanak na kome ih je upoznao o mjerama koje predUJZima KjPJ za pr.iJpremanje ustan!ka. Komunisti su imali uticaja na veCi broj ljudi u Gucevu i prije rata. Danilo je istakao i potrebu prikupljanja i cuvanja oruija, cuvanja ljudi da ne budu odvedeni u logor iii ufbijeni jer ce ustanak ubrzo poceti. Do ustanka je brzo doslo. Formirana je odmah u gucevska ceta. Zadaci zena 1bili su u pocetku da spremaju hra:nu i nose je na polozaje oko Rogatice. Tako su u selu Gucevo radile dvije pekare za hljeb. Rad u pekarama obavljale su zene. One su spremale i ostalu hra. nu i nosile na polozaje. Hrana je spremana i nosena kako za gucevsku cetu, tako isto i za ostale borce, na polozajima oko Rogatice. Te zadatke je izvrsavala i omladina, narocito zenska. Nesta kasnije, kada su partizanske jedinice organizovale zajednicku ishranu, zene Guceva su se organizovale da skupljaju zito, krompir, pasulj i drugo sto je tre'balo za voj.sku. Pored toga, one preduzimaju akciju na pletenju dzempera, salova, carapa i drugih odjevnih predmeta za vojsku. Narocito su mnogo radile na sakupljanju hrane, zavoja i drugih potreba za partizanske bolnice. Kada je pocetkom 1942. godine doslo do odvajanja cetnika od partizana, zene, kao i svi muskarci naseg sela, ostale su cvrsto uz Komunisticku partiju i narodnooslobodilacki pokret. Nije ni jedno domaCinstvo otislo na stranu neprijatelja. Prema tome, i zene sela Guceva cvrsto su vezane za narodnooslobodilacki pokret. U naletu trece neprijateljske ofanzive svi mjestani sela Guceva su po direktivi rukovodstva NOP-a napustili svoje domove i povukli se sa gucevskom cetom u pravcu Gorazda, gdje su se tada nalazile partizanske jedinice. Iako smo napustili domove, mi smo opet uz borce spremale i nosile hranu na polozaje, koji su hili na Gnili, Jabuci i oko Gorazda. Kako je neprijatelj bio mnogo jaci, nije se mogao polozaj oddati. Jedan lbroj P 58 59 djevojaka je krenuo sa cetom u sastavu Beogradskog bataljona i povukao se u pravcu Crne Gore. ,p 0 povratku ·partizanskih jedinica na Romaniju dobivamo zadatak da se povucemo kucama i da i dalje radimo za pokret. Tada su se i porodice vratile. ku~~~ma. Medu!im, sel<;> s~ p~tpuno opljackali n~pri­ jatelji. No, orgamzaCIJa S~veza ze~~ _koJ_a Je ~1lo osnova~':l u 9-ucev_u krajem januara 1942. godme otpocmJe 1legalm rad. NepnJatelJima Je bilo pozhato da je nase selo partizansko i da u njega dolaze clanovi "Okruznog komlteta K,PJ za Romaniju Grujo NovakoviC, Veso RackoviC i drugi, pa je otpoceo veCi pritisak na selo. Cetnici su poceli tuCi i muciti zene da odaju svoje sinove, odnosno muzeve, sestre, da odaju bracu i da se oda]u drugovi i da se kaze gdje su clanovi Okruznog komiteta. Zene ovoga sela, uprkos svim mucenjima i prijetnjama, nisu se pokolebale nego su jos viSe radile i stajale uz Partiju i narodnooslobodilacki pokret. Rukovodilac Saveza zena hila je Jovicic Vinka, koja je postala i clan KPJ 1942. godine. Ona je sve zadatke primljene od partijske organizacije prenosila na ostale zene. Osnovni zadaci zena u to vtijeme bili su agitacija i propaganda, rad sa zenama i u drugim selima, suzbijanje neprijateljskog djelovanja, izvjestajna sluzba . o kre~a­ nju neprijatelja i saznanju njihovih namJera. Veza i rad sa 1legalmm radnicima u Rogatici odvija:li su se, takode, preko zena. 'Pored ovih zadataka stajali su i fizicki teski poslovi, jer zene su morale da obraduju zemlju: oranje, kopanje, kosenje, susenje voca. Izvodile su akcije na pomaganju u obradi zemlje onim porodicama ciji su borci izginuli u narodnooslobodilackoj .borbi. U maju 1943. godine formiran je aktiv SKOJ-a u Gucevu, veCinom od djevojaka koje su radile sa omladinom u selu, kao i okolnim selima, u cilju povezivanja i pomaganja narodnooslobodilackog pokreta. U jesen 1943. godine osnovana je i organizacija AFZ-a u selu i izabran seoski odbor AFZ-a. Za predsjednika odbora izabrana je Mileva Cerovic. Na sastanku zena prilikom formiranja organizacije je hila prisutna Mileva Scepanovic iz Romanijskog partizanskog odreda. Jedan od zadataka bio je politicko-ideolosko uzdizanje zena. Redovno smo preradivale partijski materijal i Citale vijesti koje su dolazile sa terena i fronta. Od starih zena najredovnije su dolazile na sastanke Anda Karisik i Jelka i Goja Jovicic. Iako stare, one su bile neustrasive i sve zadatke obavljale sa puno volje. Kako je nasa organizacija hila vrlo aktivna, to se vremenom pocelo da radi i sa zenama drugih sela: Dobrasina, Podgaj, SenkoviCi, Varosiste, Zilicina i Socice. Prvo povezivanje sa simpatizerima iz Rogatice obavila je Darinka Jovicic, koja je povezala doktora Sefika Sadikovica sa Ljubojem JoviCicem. Kasnije se veza postigla i sa drom Alijom TomiCem, Aksam1jama, Remzijom KJres'Om i Hasanom PHavom. Ti zadaci su najcesce obavljani preko Darinke, Jelke i Ruzice JoviCic i Ande KariSik. One su prenosile izvjestaje i vijesti sa terena do njih u gradu, a sakrivali su ih u opanke, carape, pletenice i postavu od odjece i tako bi prolazile pored ustaske straze. Iznosile bi iz grada razni sanitetski materijal i lijekove za borce kao i izvjestaje o namjerama ustasa i njihovom kretanju. One su bile izlozene velikoj opasnosti, jer cesto su iznosile i falsifikovane legitimacije za clanove Okruznog komiteta KPJ za Romaniju, da mogu pod tudim imenom raditi i izvrsava:ti partijske zadatke. �. U novembru 1944. godine na Oblasnom t" k · . k'?J~ je odriano u Vlasenici ucestvovale su ~Ie;s ~m s~~Je.tovapJu Hamida Malkoc-Cadra UJIC. One su po dolasku u selo prenijele zadatke a .erovic .I Milka kojima su bili: Objasnjavanje politicke situaci. sa savf~t~van).a medu se onemoguci da se napustaju sela da se 0 bJe du .zem J1 ~ SVIJetu, da i da bude dosta hrane za narod i v~ 'sku r~ UJe ze~1 sto bolje Ja rapa i dzempera za borce riku l'ar!·e d. Organ~z~vano. Je pletenje catizera za brigade itd. Kaclap su leln· ~1 ob7v~mh pnloga od simpasavjetovanju, nastavili su sa jos ja~f s:zna 1 sd ?rugarice bile na mjdtanima. Odvodili su ih u cetniCk kerorod na zenama i ostalim cili na razne naCine sve s nam ·erome 0 J?an e, t~m? ih tukli i murad. Sve smo to hra:bro izdr.Z 1 J N' . da Ih zaplase 1 onemoguce im pokolebala n.iti bilo koga izdai!.e. 1 Jednog trenutka ni jedna se nije Na kra JU se moze reci da v G v sve zadatke koje su dobivale na ~~. zene . uceva u to~u cijelog NOB-a dale znacajan doprinos uspjehu nas~~~dB~~bro obaviJale. One su tako RAD PARTIJSKE ORGANIZACIJE U FABRICI DUHANA U MOSTARU tvornici duhana u Mostaru u godinama pred II svjetski rat djelovala je sindikalna organizacija koja je i pored ostre presije uprave preduzeca i policije imala izvjesnih uspjeha u borbi za poboljsanje zivotnih i radnih uslova radnika. Ti uspjesi bi svakako hili jos i veci da taj period nije karakterisala i frakcionaska borba u samim redovima sindikata. Neposredno pred drugi svjetski rat, narocito poslije V zemaljske konferencije KPJ, odr.Zane 1940. godine, K:PJ je obratila veliku paznju organizovanom, politickom radu medu zenama. Partijska organizacija Mostara stavila je u zadatak komunistima da djeluju idejno-politicki medu zenama, a narocito u nekoliko fabrika i preduzeca u kojima je bila zaposlena pretezno zenska radna snaga. ZahvaljujuCi organizovanom djelovanju :KJPJ i uticaju pojedinih zaduzenih clanova KPJ da politicki i idejno djeluju u fabrici duhana, ukljucila sam se, neposredno pred rat, u napredni, revolucionarni, radnicki pokret Mostara. 1940. i 1941. godine ucestvovala sam u svim demonstracijama koje je Mjesni komitet KPJ Mostara organizovao prvo u borbi protiv fasizacije zemlje, a zatim protiv rata i okupacije nase zemlje. Po okupaciji nase zemlje KPJ je pocela sa pripremama za ustanak. Formiran je odbor za prvu pomoc u cijem radu su ucestvovale: Fadila Bilava, Behva Orucevic, Ferda Karadza, Marica Cvitkovic~Pave­ lic, Sana Bilic, Esefa BiliC, Zulejha sehic, ja i drugi. U junu mjesecu organizovan je kurs za bolnicarke, koji su pohadale nas sest radnica iz Falbrike duhana i Duhanske stanice. Mene je na taj kurs uputila jedna drugarica koja je bila clan Partije. Kurs se odr.Zavao dva puta sedmicno i na njemu smo ucili o osnovama preventive i medicine. Prvi sastanak odrzan je na Balinovcu. Od drugarica koje su pohadale taj kurs kasnije je stvoreno skojevsko jezgro. Nekako u isto vrijeme formiran je i partijski aktiv za Fabriku duhana i Duhansku IS<tanicu ciji iSU clanovi hili: Haso FazHnovic, Sana BiMc, Slava Balac, Refka Kosic, Avdo Hodzic i ja. Prvi sastanak smo odr.Zali u kvartu ,Luka", u kuci JusUJfa Cevre, sekretara Mjesnog komiteta KPJ za Mostar. Na tom sastanku bilo je najviSe govora o stvaranju skojevske organizacije, kao i o jacanju organizacije Narodne pomoci. Govorilo se i o potrebi da se nabavlja sanitetski materijal, a nama, s obzirom da smo radili u Fabrici duhana, dat je zadatak da iznosimo cigarete iz U 60 61 �preduzeca. U to vrijerne pada i forrniranje pododbora AFZ-a za Fabriku duhana i Duhansku stanicu, u cijern radu su ucestvovale: Stoja J>alarneta, Bisera Sukalic, Tidza Santic, Mejra Solkovic, Fata Gusanac, Ajna Jelin, f>ulzara Balic. U pocetku je pododbororn rukovodila Bisera Puzic-Tausan, a po njenorn izlasku u partizane, rukovodenje sam ja preuzela po zadatku Partije. U prirnanju ornladinaca i ornladinki u SKQJ rni srno izgradili citav sistern. Da bi neko rnogao da ude u tu organizaciju, rnorao je da pokaze dosta hrabrosti i snalazljivosti. Taka je jedan ornladinac rnorao da razbije viSe desetina ulicrrih sijalica, ili da iznese iz Fabrike neki rnaterijal za partizane, pa da tek onda racuna na prijern u SKOJ. Medutirn, ni to nije bilo sasvirn dovoljno, pa su se takvi rnladiCi i djevojke podvrgavali i posebnorn ispitu hrabrosti. Neko od starijih zakazao bi ornladincu koji je trebao da bude prirnljen u SKOJ sastanak na najopasnijern rnjestu i prethodno rnu rekao da treba da izvrsi neki rizican zadatak - prenosenje ilegalnog rnaterijala, rnunicije i slicno. Ako ·bi taj ornladinac dosao na sastana:k i izrazio, rbez predornisljanja, sprernnost da izvr.Si svaki zadatak, i to pokaze na djelu, onda bi rnu se saopstavalo da je prirnljen u SKOJ. · U sjecanju rni je jedan sastanak koji srno odrzali krajern 1941. godine. Prije toga pisao rni je neki drug, koga tada nisarn poznavala i rekao rni da treba da se naderno na odredenorn rnjestu i onda da poderno na izvr5enje jednog zadatka. OtiSli srno na periferiju Mostara, u kvart koji se zove Zalik, u kucu Basagica. Tu je oddan sastanak korne je pored ostalih prisustvovao Salko Pezo, tada sekretar Mjesnog korniteta SKOJ-a i rukovodioci SKOJ-a po skolarna. Tu se govorilo o zadacirna ornladine, o brizi prerna ilegalcirna, njihovorn srnjestaju, provodenju kroz grad itd. Bilo je rijeCi i o diverzijarna koje bi izvr.Sili ornladinci, kao i o prikupljanju sanitetskog i drugog rnaterijala. Srednjoskolci su tu dali, bez rezerve, obecanje da ce bojkotovati nastavu u skolama, da ce dizati odjecu ustaskoj ornladini, razbijati sijalice u gradu i slicno. Ornladinci iz Rudnika dobili su zadatak da vrse sabotaze u jarni, da kvare strojeve i elektricne instalacije; skojevci sa zeljeznice rekli su da ce i dalje nastaviti sa kvarenjern lokornotiva, vagona i zeIjeznickih postrojenja. Mi iz Fabrike duhana dobili srno zadatak da iznosirno cigarete. Na torn opasnorn poslu ucestvovale su uglavnorn zene. Kada su se pojavile prve krade, uprava Fa:brike je poo.Strila i onaka ostre rnjere bezbjednosti. Broj kontrola se povecao, niko nije rnogao ni uCi ni izaCi iz tvornickog kruga a da ne bude terneljito pretresen. Kada srrio konstatovali da rnuskarci, zbog detaljnijih predleda na kapiji, ne bi tre:balo da vr.Se ave zadatke, odlucili smo da to Cine iskljucivo zene. Posto nas je na kapiji pretresala jedna starija zena koja nije tada radila za narodnooslobodilacki pokret, partijska organizacija je donijela odluku da se s njorn razgovara da odredenirn radrnicarna, rkoje su i:~norsile dgarete, ,,rprogleda kroz prste". Na taj naoin srno uspjeli najprije da nagovorirno zenu, a zatirn srno, gotovo bez ikakvih srnetnji, iznosili rvelike 'kolicine cigareta i ostalog materijala, koji je bio potreban narodnooslobodilackorn pokretu. Sav materijal smo odnosili u arnbulantu preduzeca i predavali ga Muji Kapetanovicu, koji je tu radio, i ·koji ga je odatle predavao slijedecoj vezi. Na ovirn zadacirna radila sam kontinuirano sve do moga izlaska u partizane - )942. godine. I ored toga sto je izvrsavanje ovih zadataka tr~zil~ .Pu;m odv~z­ ost i Festa dovodilo ljude u opasne situacije, orgamza~IJa Jb svkkllrn nom dobivala sve veCi broj sirnpatizera i clanova koJ; su ez . o.eb a n'a trazili da ucestvuju u nasirn akcijarna. Sjecarn se _Jed:~wg pnmJe: ~oji veorna dobro ilustruje raspolozenje rnladica i dJeV~Jaka lrerna ~arodnooslobodilackorn pokretu. Jedna djevojka naprav1lak Je dne u gre.Sku zbog koje je ornladinska organizacija d~nijel,a odlu u V'h VIe ona javno bojkotuje. Bojkot se sastojao u tome s~o n~ko od nas; c ano.la i sirn atizera nije srnio da se druzi s torn dJ~VoJkorn. To Je. ostav1 o tako ;nazan utisark na n ju da se ona, za neikobko dana, ~bnutlla. r:arna trazeCi da izvrsi bilo kakav, pa i najopasniji, zadatak. Mid skov JOJ k~­ zali da cerno sa njorn razgovarati sarno onda kada n~rn o aze . a Je njena greska hila slucajna i da z.eli da izv_rs':va sve nas~. Iad~tk~ Ibo~­ veze. Sutradan je ta ista djevojka, nepnrnJetn?, premJe a IZ a n .. ~ hiljadu cigareta spretno i~'bjegavsi opasnost koJa J~ ':reb~·lt na Sva ozarena satekala nas je na kapiji i kazala da Je I~V~SI a za a a I da rnoli da skinerno bojkot. Eto ta~vi trenuci predstvljah su u pravorn smislu borbeno kaljenje rnladih skojevaca. . rNije rnanje zanirnljiv ni nacin na koji je Partija saops~adala naJboljirn ornladincirna da su prirnljeni u njene.. redove: .Ja se I. anas s': izvjesnirn uzbudenjern sjecarn dogadaja vkOJI .sudb1I; vezkm za ~~{ ri ·ern u Partiju. Na jednorn sastanku receno J~ a v~u us ?ro rnor ~a Jprihvatirn jedan veorna opasan zadatak koJI traz.1 rnaks;kurn l'h~r brosti pa i sprernnosti na zivotnu opasnost. Drugov1 bsu rn1 d'a 1 d a 0 to~e treba doibro da razrnislirn, da sarna. pr~d svo ?rn utvr Irn a Ii sam u otpunosti sprernna da se prihvatirn :zvrsenJa .~og za.da~~:'l· D · k .. p u slijedili iza toga predstavljali su casove naJmtenzn~_J:llJ1h am 'siJ~~j~ 0 tome kakav bi to rnogao biti zadatak ka?a se. tra~I tollkz::ijesenosti da se on prihvati. Ali je iznad sv~ga lebdJel~ pitadnJe d!l li cu rnoCi da ga iz·v:r'S'irn. Ta neir2lvesnoS't, rna kobko nelago: ·~ak ono,~I­ Ia ·e divno uvjerenje da .Partija racuna na rnene, d~ rn1 ca povJerav~ jedan delikatan zadatak. Oc~kiva~je da se konac~o Jazna kak~i":' je to zadatak forrnira ko~.':c!10 ~ .covJe~u stav, pornaze · a se utvr 1 istinska ljubav prerna PartlJI I nasoJ borb1. d ;t t k Onda sam, jednoga dana, obavijestena da o~ern na sas ana n!l korne cu najzad doznati o kakvorn se zadatk~ rad1. Torn. sastanku pnsustvovali su Ljubo Bresan, tada sekretar MJes.~?g k<;>~1t~ta ~PJ, zatirn Mladen Knezevic, Olga Marasovic, Hamo S1s~rak. 1 JOs. nekiP. T~~a art1Je. 0 stena odluka da treba da udern u MJesm korn1tet 1· • ~ ~0 J~os~e pzadatak na koji su me priprernali drugoyi. .Kad 3'~rn saznala za ~jeg1, vidjela sam da je to iskusenje, p~~d r:~1ZVJesnoscu z~takka, konacno ucvrstilo uvjerenje da rad za PartlJU niJe poznavao m a vo kolebanje, nikakvu neodlucnost. d l?-Jt: 62 63 �Anita sam se zvala, Pupoljak ruze sam bila, Cetrnaest godina sam imala N i mrava nisam zgazila ... Nada ManojloviC ZENE BIJELJINE U PRVOJ RATNOJ GODINI ec uoci drugog svjetskog rata zene Bijeljine i cijele Semlberije pocele su aktivnije ulaziti. u _:politicki .~ivot zemlje:. Kada im se u 1941. godini Komumst1cka partlJa JugoslaviJe obratila - racunajuci na njih kao zna~ajan _faktor ~ ??rbi protiy o~up~­ tora i njegovih slugu, a za slobodu 1 bolJU sutrasnJ~cu - ?asia Je Sl· guran oslonac ne u malom broju zena naseg grada 1 okolmh sela. Postavlja se pitanje otkuda to? ZahvaljujuCi sretnoj okolnosti da su u nasoj sredini ~~nikli i djelovali stari revolucionari Alija Alijagic i Rodoljub Colakov1c, slobo_dar: ske, socijalisticke i ideje marksizma pocele su rela~iv~o rano :p_rod1rat1 i u ove nase krajeve. U godinama kada se Komumstlcka )'a~;:IJa J_ugoslavije pocela osjetnije oporavlj~t~ ~~ u~ar~a ~?narhc;>fas1stlcke diktature, u nasem gradu se, zahvalJUJUCI uticaJu 1 mtenz1vno~ rad_u Partije, sirio krug ljudi koji su se poceli ir;~eres<;>vati_ za ~arksizaill: 1 l!svajati ga kao svoju ideologiju. Medu nJima Je b1la nJetko koJa zena. 1933. godine, kada su komunisti Bijeljine organizovali prvu ozbiljniju akdju - bacanje letaik:a koji su interpret'kali st~vove ..~z p~o­ grama KPJ - dvije zene su direktno ucestvovale u tO] akClJl. Bile su to radnice Hajrija Alijagic i Suhreta Topic. Znatnije ucesce veceg broja zena u politickom zivotu ~~ada pocelo se osjecati tek od 1936. godine pa nadalje. Upravo u vnJeme kada se Komunisticka partija Jugoslavije organizaciono ucvrstila i sredila i zene naseg grada pocele su pokretati konkretne politicke akcije. U organizovanju ovih akcija isticale su se prvenstveno radnice okupljene oko URS-ovih sindikata, i to: Mira Mijojlic, Dana Markovic, Olga Vukotic, Radojka Kesic, Stana Knezevic, Vida Perkovic; kao i napredne studentkinje i prosvjetne radnice: Olga Marasovic, Radojka Lakic, Zora Marinkovic, sestre Dragica i Nevenka Filipovic, Herta Baum, Stojanka Popovic, Olga Kecmanovic, Judita Hajon, Dara Bogdanovic, Seka Luger, Nada Manojlovic. Jedna od prvih politickih akcija zena grada Bijeljine hila je prikupljanje pomoCi republikanskoj Spaniji. U tu svrhu organiz~vana je priredba posvecena borbi spanskog naroda. Sa pozornice vehke sale hotela ,Drine" zvonko su odjekivali stihovi koje je recitovala poznata beogradska umjetnica Mila Dimic: V 64 65 Stihovi su hili bunt pjesnika protiv fasisticke celicne pticurine koja je masovno kosila nevinu djecu Spanije. Driiga znacajna, mozda najznacajnija politicka akcija zenske omladine Bijeljine, prije rata, hila je konferencija posvecena borbi zena za pravo glasa. Uz masovno ucesce zena konferencija je oddana 1939. godine, takode u sali hotela ,Drina", uz prisustvo zvanicnog predstavnika vlasti. Bio je tr urvi javni politicki dogovor zena u istoriji ovoga kraja. Sa konferencije su zene odlazile ozarenih lica, ponosne, uz zive komentare o izgledima na bolju sutrasnjicu. Ta njihova nadanja su hila razumljiva, jer do tada ogromna veCina njih nije se mijesala u, politiku i nije znala da postoji jedno ucenje, Marksovo ucenje, o slobodi licnosti, 0 pravednijem drustvenom ,poretku, u kome ce biti humaniji odnosi medu ljudima, a to znaci i drukciji polozaj zene u drustvu, braku, porodici. Dusa organizacije ove konferencije hila je Olga Marasovic. Da bi mogla vrsiti jaci uticaj na zenske mase, Partija je preko spomenutih aktivistkinja pronalazila razne forme rada. U tom smislu su pri gradanskim zenskim drustvima ,Kolu srpskih sestara" i ,Kneginji Zorki" bile organizoane omladinske · sekcije. Sekciju ,Kola srpskih sestara" vodila je Radojka LakiC, vee poznata kao komunista, a sekciju ,Kneginje Zorke" Zora Marinkovic, strucna uciteljica, tiha, odmjerena djevojka, koja se druzila sa komunistima. Sekcije su radile na budenju politicke svijesti zena, na njihovom zdravstvenom i ekonomskom prosvjeCivanju, na pomoci socijalno ugrozenoj zeni, majci. ,Kneginja Zorka" je, na primjer, kao humanitarno gradansko drustvo otvorila dacku kuhinju za siromasne dake i dake vozare. Aktivistkinje sekcije su po spisku na smjenu dezurale, servirale, pomagale u kuhinji. Kuhinja je radila u podrumu gimnazije, koji je predstavljao i zgodan kutak za rad kruzoka sekcije. Preko sekcije ,Kola srpskih sestara" zene komunisti, i ne samo one, nego i pojedine studentkinje, koje su se sa njima druzile, dolazile su u kontakJt sa ucenicama ,starijih ra~reda Zenske s·tnu6ne Slkole, brudu 6m ik'Valif~kovanim ra:dnicama, u:po~nava1e ih sa idejama socijwHzma i marksizma. Doturanjem lijepe knjige, razgovorom o politickoj situaciji, 0 knjizi, 0 zivotu, zabavi, ljubavi, braku, zene intelektualke postajale su prisnije sa zenama radnicama. Za uspjesan rad ovih sekcija mozemo dijelom zahvaliti i srecnoj okolnosti da su predsjednice ,Kola srpskih sestara" i ,Kneginje Zorke" bile Joka Aleksic i Natalija StaniSic, dvije veoma ugledne i cijenjene zene u gradu. Obadvije su bile poznate javne, kulturne radnice, obrazovane zene, demokratski nastrojene sa puno razumijevanja za progresivnu omladinu i njena stremljenja. Bila je upravo milina raditi sa takvim zenama. lPored njih, u gradu je zivjelo jos nekoliko uglednih zena, sa kojima je zenska omladina mogla naCi zajednicki jezik. Hila je to Rahela Papo, majka poznate komunistkinje Berte, Masa Kecmanovic, supruga 5 :Zene BiH u NOB 1941-1945. �Dede iKecmanov'ica, rodena Ceihiirrrja, zadojena demolkirausikirrn idejama Tome Masarika, Alisa Perendija, supruga prvog predsjednika Narodnooslobodilackog odbora grada Bijeljine, Bozana CurCic, simpaticna Dalmatinka, uvijek nasmijana i spremna za saradnju, Muharembegovica, napredna MUJslirrnan!ka, koja se ponasa!la i olblacila kao prava Evropljanka, noseCi uvijek podignutu pecu na glavi. Tu je i Nata Vojakovic i Gospa Ristic, dvije drage i plemenite zene, kojeo su siroke ruke pomagale sirotinju, a od prvog dana rata bile nase aktivne saradnice. Mladost naseg grada znala se i veseliti. Za razonodu su organizevane priredbe sa prigodnim programom, koje su se najviSe odriavale u prostorijama Radnickog doma. Na njima bi ucestvovao i poznati recitativni hor grada. Hor je bio sastavljen od radnicke i intelektualne omladine, a predstavljao je znacajnu formu rada u podizanju borbenog, kulturnog i umjetnickog duha omladine. Sa svojim odabranim repertoarorn nastupao je u gradu, cesto odlazio u sela i na izlete, gdje su njegovi Clanovi kontaktirali sa seoskorn omladinom. Probe hora su odrzavane u prostorijama zenJsikie stru6ne Sikole dva puta nedjelj·no. Divni stihovi socijalne, revolucionarne, nacionaln~ poezije odjekivali su ne samo u prostorijama skole nego i u cijeloj tzv. ,Srpskoj ulici", taka da su se prolaznici zaustavljali i osluskivali. . . . Nosimo, nosimo za drugog, Za drugog su nase kicme I pakleni kruzni hod, Nosimo, kicma se svija, Od tovara nosimo ... U razvijanju kulturno-zabavnog zivota u gradu vidnu ulogu je imalo i amatersko drustvo ,Scena". Zenska napredna omladina se i u njemu aktivirala. Nezaboravne su role uciteljice Koviljke Ristie, iz Nusieevog repertoara, odigrane sa puna talenta, kao i rola Keti Zajdl iz ,Mature", koju je vanredno kreirala studentkinja Dragica Krnie. I na kraju treba reCi da se djelatnost napredne zenske omladine u predratnom periodu nije iscrpljivala samo preko spomenutih formi rada. Radilo se veoma ozbiljno i na teoretskom i na ideoloskom uzdizanju aktivistkinja. Vee 1938-1939. godine formirani su kruzoci od po tri Clana, na kojima se izucavao: razvitak drustva od Filipa Filipoviea, Politicka ekonomija od Segela, Dijalekticki materijalizam od Talhajmera. Kruzoci su odriavani po kueama, a njima je rukovodila Olga Marasovic. Po svoj prilici to su rriorali biti skojevski kruzoci, ali nam tonikada nije receno. nosla je 1941. godina. Nekoliko dana poslije Beograda okupator je bombardovao vojni aerodrom kod Bijeljine. U gradu se javila panika i strah od dolaska fasista. Uskoro, grad je bio okupiran. Vlast je preuzela njemacka komanda. Sirom su otvorene jevrejske i neke srpske radnje, odakle je olos poceo nemilice razvlaciti robu, tiskajuCi se uz psovku i prasak prozora. Pucnjem u zrak strazar bi rastjerivao masu. Nastalo je maltretiranje neduznih Jevreja. Muskarce su odvodili na rad u logor, a zene u Sokolski dom da ribaju i peru prozore. Bio je ogranicen cas kretanja. U strahu pred njemackom silom grad se povukao u sebe. Vee polovinom aprila mjeseca, uz zvanicnu pornpu, u Bijeljinu je usia ,hrvatska" vojska i preuzela vlast. U biti se nije nista izmijenilo. Maltretiranja gradana su nastavljena. Zene su bile posebno ugrozene naroCito. Jevrejke i Srpkinje. Svaki dan je donosio skoro iste novosti: protjerano toliko seljaka, zatvoreno toliko gradana, opljackane te i te radnje. Grad se pomalo navikao na uslove zivota pod okupatorom. Ali je i smiSljao kako da mu se odupre. Osvanuo je 22. juni 1941. godine - napad Njemacke na SSSR. Svi drugovi koje bi vlast mogla osumnjiciti, po direktivi Mjesnog komiteta Komunisticke partije, napustaju grad. OtiSli su na sela da pripremaju narod na otpor protiv okupatora i njegovih sluga. Ali, preko pojedinaca ani oddavaju vezu sa gradom. Upozoravaju da je potrebno narod obavjestavati o dogadajima na istocnom frontu, o pravim namjerama okupatora koji zeli da zavadi Srbe i Muslimane pa da duze vlada, o tome da KPJ priprema narod na ustanak. U tom smislu drugovi iz sume preporucuju da se slusa Radio-Moskva i London da se po mogucnosti vijesti piSu i raznose po gradu, ili da se usmeno prenose . Negdje pocetkom jula, jednog jutra me na bijeljinskoj pijaci oslovi neki mladie sa crnim naocarima. Na moje iznenadenje i pitanje otkud on ovdje, rekao mi je da sutim i upitao me gdje stanujem. Saznavsi za moju adresu, izgubio se medu snasama. Poslije dva-tri sata stajao je, preko puta kuee Peee Miloseviea, pred opancarskom radnjom, covjek u smedem odijelu, u izrazito zutoj kosulji sa e:elenom kravatom, s(;l fesom na glavi i crnim naocalama. Mahnula sam mu s prozora i Zaga, PeCina kci, i ja smo izasle pred rijega na stepenice. Majci sam objasnila da je to moj drug sa Beogradskog univerziteta Mahmut Basatlija, zvani Bus. Ispricao nam je da dolazi iz Sarajeva poslom. Pokazivao nam je legitimacije, hrvatsku i njemacku, i salio se na racun hrvatske driave. Kada ga je moja majka sa zabrinutoseu upitala sta ee biti sa ovim narodom i cemu sve ovo vodi, rekao je: ,Ne brinite, majko, Rusi su zaratili, za sest mjeseci rat ee biti gotov, Njemacka ee ga izgubiti." Kada se vee digao, na velikom rucnom satu upala mi je u oci mala slicica njegove djevojke i na moje pitanje gdje je ana i sta radi rece mi da su ona i Radojka Lakie ilegalke u Sarajevu. Kreeu se u zaru, spretne su kao prave ,Turkinje" dodade u sali i ode. Razgovor sa Busam za mene je mnogo znaCio. Poslije odlaska veCine drugova u sumu, u partijskom i skojevskom rukovodstvu ostale su mahom zene, omladinke. Svojom aktivnoseu su se isticale Mira Mijojlie, Tifa Lipnicevie, Zora Vucelja, Milena Stojisavljevic. Mjesna organizacija tada je radila na sprovodenju u zivot svih zadataka koji su tada stajali pred partijskom orgnizacijom, a to su: 1. slusanje, usmeno prenosenje i umnozavanje radio-vijesti, 2. informisanje gradana o dogadajima u svijetu i kod nas - usmeno ili pismeno, 3. snabdijevanje partizana odjecom, obuoom, .sanitetskim materijalom, 1 66 67 �4. obavjestavanje partizana o snagama i kretanju neprijatelja, 5. prikupljanje sanitetskog i drugog materijala, 6. prikupljanje oruzja i municije. U izvrsavanju zadataka partijsko rukovodstvo, kao i pojedinci komunisti, oslanjali su se uglavnom na zene - prvenstveno majke partizana. Za odasiljanje prikupljenog materijala q gradu su postojala tri glavna punkta. To su kuce: Zore Pajkanovic, majke cetiri partizana, Ane Mijojlic, majke tri partizana, Gine Cvjetinovic-Capan, majke dva partizana. Pored ova tri glavna punkta postojala je mreza drugih manjih sabiraliSta, odakle je dio materijala iSao u glavne punktove, a jedan dio preko pojedinaca koji su imali direkJtmru vezu sa pa,J1tizanima. Majke partizana su uvlacile u akciju svoje povjerljive komsinice i prijateljice. Sa puno organizacionog smisla, odgovornosti i ljubavi, zene su savjesno, na vrijeme i sa uspjehom izvrsavale povjerene im zadatke. Kao djeca su se radovale kada bi ispred ociju neprijatelja neopazeno stigao materijal na pravo mjesto. A poneka uspjela oruzana akcija partizana hila je zalivena suzama radosnicama. Mozemo slobodno reCi da se grad, negdje od polovine ljeta do kraja decembra, preko konkretnih akcija poceo opredjeljivati za NOP. Okupator i njegove sluge su mogli osjetiti da bijeljinsko srce kuca protiv njega, a za one koji dizu ustanak. Postavlja se pitanje otkuda su se tako rano gradani Bijeljine, a posebno zene, poceli opredjeljivati za NOP? Kada se Hitlerova soldateska srucila na nasu zemlju, poznato je da Komunisticka partija Jugoslavije nije hila nespremna. Platforma sa kojom se obracala narodu u organizovanju ustanka hila je prihvatljiva za svakog postenog covjeka, pa i zenu, bez obzira na njihovu politicku, vjersku, klasnu pripadnost. Trebalo je samo da se Partija zeni obrati, da joj ukaze povjerenje, pa da bude zauvijek pokrenuta vijekovima sputavana ogromna energija i snaga koja je negdje duboko u biti zene tinjala. Sagledavsi opravdanost i velicinu borbe koju vodi Komunisticka partija, zena je srcem, a i razumom, osjetila da je njeno mjesto tu u toj borbi. Partija i njeno ucenje postalo je za zenu simbol neceg najuzviSenijeg, najljudskijeg, jer je jedino ta Partija povela bitku da se zemlja oslobodi, da covjek postane covjekom. U prvim danima ustanka trebalo je ozbiljnije raditi kako bi se zeni objasnila platforma ustanka. Tek poslije toga poceo je proces opredjeljivanja za ili protiv NOP-a. Medu zenama grada taj proces je iSao relativno brzo. Tome je doprinijelo vise faktora: a) raniji uporan rad Partije medu zenama, b) slobodarski duh i borbena tradicija koju je imao ovaj nas kraj, c) odredeni kulturni nivo zitelja ovoga grada, d) teznja ka zivljenju u miru, slozi i ljubavi, e) odbojnost prema svakom nasilju, ubistvu, pljacki. Okupator i njegove sluge, eksponenti NDH, nisu mogli ostati ravnodusni prema ovom procesu opredjeljivanja, koji se ogledao u 68 69 uspjelim akcijama Partije u gradu i prvim oruzanim akcijama partizana u okolnim selima. Zato oni vee u avgustu pribjegavaju hapsenju veceg broja gradana - preko stotinu. Karakteristicno je da medu uhapsenima ima i Muslimana. U oktobru mjesecu dolazi do ponovnog hapsenja. Tom prilikom je pala Zora Vucelja, sekretar Gradskog komiteta SKOJ-a i Mirjana Mijojlic, Clan Gradskog komiteta KPJ. Sjecam se da su mi gradani pricali kako je poznati ustaski zlikovac Tolj jednog pazarnog dana vodio Miru bosu po gradu. Mira je isla dva koraka ispred njega, a on je posmatrao lica prolaznika koji su iSli njoj u susret. Uskoro su Mira i Zora transportovane u Glinu pred ustaski prijeki sud. iPotreseni i dijelom osakaceni zatvaranjem pojedinih dobrih drugarica i drugova, preostali komunisti na slobodi nastavljaju rad nesmanjenim tempom. Iako je zatvaranje Mire i Zore opominjalo na opreznost, zanesena mladost nije se na to mnogo obazirala. Tako Tifa Lipnicevic, student medicine i Milena Stojisavljevic, s~udent prava, svojim radom i neustrasivoscu pridobivaju simpatije i spremnost na saradnju ne samo omladine nego i ozbiljnijih ljudi i .Zena. Tifa, puna zanosa i energije, zadojena idejama velikih revolucionara jos u Bijeljinskoj gimnaziji i na Beogradskom univerzitetu, stalno je u pokretu. Krstari gradom. Zna je gotovo svaki covjek u gradu. Pomalo je neoprezna. Ta neopreznost joj se osvetila negdje krajem decembra 1941. godine, kada i ana pada u ruke neprijatelja. Neprijatelj je imao korpus delikti. Nairne, policajac joj je iz ruke istrgao cedulju kojom je obavjestavala par'tiizane o broju pusa!ka, metwka koje im je upravo poslala. Desilo se to u momentu kada je Tifa, opazivsi iza leda policajca, htjela cedulju da zagnjuri u snijeg. Nastaju teski dani za Tifu. Saslusanja i tortura po najsurovijim metodama ustaskih zlikovaca. Ali, Tifa, ta krhka djevojka visokog cela, pametnih, milih, krupnih, crnih ociju, ostaje nijema kao stijena. Naucila je ona jos u dackim klupama napredne Bijeljinske gimnazije i u studentskim demonstracijama po ulicama Beograda kako se komunista dr:li pred klasnim neprijateljem. Cijelo vrijeme tamnovanja ona prkosi Toljevim razularenim zlikovcima. u gluvoj noci 19. februara 1942. godine grupa partizana preobucena u domobranske uniforme, tako reCi bez metka, oslobada svoju drugaricu iz zatvora. Vijest se kao munja pronijela gradom. Radovanju nije bilo kraja. Istina, radovanje se pomijesalo sa tugom, jer je iste noci na Majevici u Vukosavcima, mucki napadnut stab Majevickog partizanskog odreda i ubijen njegov komandant Ivan Markovic-Irac i komesar Fadil J ahic-Spanac. iPoslije ovog velikog gubitka, za Partiju i partizane, nastala je teska situacija kako na terenu Majevice i Semberije, tako i u gradu. Okupator se poradovao ovom dogadaju. Posao je u potragu za razbijenim partizanima. Poslije mjesec dana i vise, pocetkom aprila 1942. godine Tifa, zajedno sa Milenom Stojisavljevic, biva ponovo uhapsena. Nadene su kod kuce Mijatovica u Suhom .Polju. Tako je Tifa ponovo pala, sada kao partizanka, u sake zlikovaca sa jos neiscijeljenim ranama na njenom mladom tijelu i teskom svjezom ranom u srcu za poginulim drugovima. Ubrzo su obadvije njih transportovane u ustaski zatvor u Slavonski Brod. �:Poslije dogadaja na Vukosavcirna i hapsenja Tife u aprilu rnjesecu zatvoren je veci broj ornladine, uglednih gradana i seljaka. Meau zatvorenicirna se nasao ne mali broj zenske ornladine. To su: Koviljka Jaksic, Dusanka i Milica Bokan, Radojka KesiC, Olga VukotiC, Hasna Dzajic, Zaga Milosevic, Milena Rebic sa majkom Micom, Defka Hamzic, Stana Knezevic, Jelena Pantelic, Ivanka Mijatovic, Zora Svitlic, Cvija rumenih obraza i druge. Tu je i desetak seiljanki iz Kojcinovca, Glogovca, Patkovace, Ugljevika. Sjecam se likova i imena nekih od njih: Joje Gospavi·c, Mileve Savic, MH:ke Zelenovic, .tetike Gine i ndene kcerke Cvijete, Saje Savic, Anke AzinoviC. Bilo nas je oko tridesetak u sobi. Ponekad smo zametale razgovor o dogadajima kod nas i u svijetu, o nasoj borbi, o tome ko su partizani a ko cetnici. Zene sa sela nisu mnogo govorile, ali svaka im je hila mudra. Ocito je bilo da su gotovo sve zbog saradnje sa partizanima dospjele u zatvor. U dubokom sjecanju mi je ostao lik Milke Zelenovic iz Glogovca. Upala je u sobu postarija zena u zelenoj marami, grubih crta lica sa trbuhom gotovo do zuba. Ispricala nam je kako su je u Janji mucili, iznudivajuCi priznanje gdje su parizani. Hila sam iznenadena hrahroscu, pametnim rezonovanjem i smirenim pricanjem ove zene. Misli je izlagala jezgrovitim narodnim jezikom. Poslije nekoliko dana ta Milka se prije vremena porodila na podu bijelji.nskog za.trvora. Na:jednom dko ponoCi oujemo jau!k. Zene rekose "puko Milki vodenjak", a onda oko 2 sata nastase strasni bolovi. Tek pred zoru rodila je musko dijete. U zatvoru je nastalo slavlje. Svi su darivali dijete. Mi:Lka je na intervem.cijru Dede Keomanovica, koji je sa veCim brojem gradana i seljaka tada bio u zatvoru, prebacena u bolnicu. Iz bolnice su je poslije nekoliko dana, zajedno sa djetetom, oslobodili partizani. Jos u toku rata cula sam da su Milku u:bili cetnici u VI neprijateljskoj ofanzivi. Tifu LipniceviC i Milenu Stojisavljevic sam vidjela u ustaskom zatvoru u Slavonskom Brodu, negdje drugom polovinom maja mjeseca 1942. godine. Posto smo Zaga Milosevic i ja odlezale viSe od mjesec i po dana u bijeljinskom zatvoru - 15 dana u samici, ostalo u zenskoj sohi - sprovedene smo u ustaski zatvor u Slavonski Brod navodno radi suocenja sa Tifom. Provedose nas kroz grad vezane, dva policajca i dva oruznika. U kupeu nas dvije djevoj'ke .sa cetiri cuvara NDH. Stigosmo u Slavonski Brod negdje oko 2 sata poslije pola noCi. Nasi pratioci nas predadose u "sigurnije ruke". Posto dezurni sluzbenik uze podatke, strazar nas uz zveket kljuceva uhaci u celiju. Znam da je hio mrldi mrak i da smo gazili preko nekih ljudskih tijela i padali. Kroz prozorske resetke suterenske celije dopirao je tracak svjetlosti sa ulice. PipajuCi sjedosmo na nesto drveno i pricajuCi docekasmo zoru. Najednom cusmo viku strazara i neki zagor. Odvodili su one preko kojih smo padale ulazeCi u celiju. Jutro je. Kroz neki uski koridor pustiSe nas do vode i klozeta. Zapanjile smo se kad ugledasmo Tifu i Milenu. Sa Tifom izmijenjasmo poglede, dok je Milena sva cupava i razharusena umivajuCi se hila nagnuta nad nekim starim lavorom. Ona je simulirala ludu zenu i kao takva je kasnije prehacena u Stenjevac, dusevnu holnicu kraj Zagreha. Vee sutradan neko kucnu na vrata celije i j3;vi; Tifa nije ni~.ta rekla. Bio je to zenski glas. Mi ne odgovaramo .. M1sln:w provo~C:CIJa. u noCi cujemo partizansku pjesmu, a po~om J:mk~~Je. Nas, JOS ne saslusavaju. TreCi dan, ponovo isti glas, "T1fa mJe ~1sta rekl<;t · Dogovaramo se kako cemo se drzati ako nas budu teretile ..cetvrti ~!'ln ~a­ slusanje jedne. - P.eti d~n sa~~usa~je druge. SaslusanJe uz pnJetnJU, . ali hez torture, jer TI:fa za1sta niJ~ ~nsta rekla. U ·hrodskom zatvoru Zaga 1 Ja smo ostale JOS dese.t.ak. dan.~. ~uo­ cenja sa Tifom nije hilo: Za nas dvije je stigla interv~nCIJa .Iz BIJelJme. .Dan prije naseg odlaska vidjele smo ponovo Ttfu u 1stom onom koridoru. Sjedila je na nekom huretu iscrpljena, hlij~da, s,a puno t~~e u ocima. Mimikom nam je saopstila da zna. da se m1 vracam.o ~ BIJ~­ ljinu a da ce ona hiti strijeljana. Na sami dan odlaska pntrcala Je vrati~a nase celije i kroz poveliku supljinu kljuc~onic~ pruzi},a nam kaziprst u znak pozdrava. ,1Pozdravite drugove, pohJeda Je nasa , rekla je slahim glasom. .. . d' 1 rPri povratku u Bijeljinu od strazara koJI ?as J~. spr.~vo IO sazn~ e smo da je djevojka koja nam je javila da T1fa mJe msta rekla h~la sremska partizanka koja je simuli~ala ludu ~enu. Tek tad3; smo shyatile da je ona pjevala partizanske pJesme, koJe s~ odzvanJ~le o z1dove ustaskog mucilista. Svake noCi smjenjivala se pJes~a s.a Ja~komk,l'ddk su tu hrahru i prkosnu sremsku partizanku ustask1 zhkovc1 tu I o iznemoglosti. 70 71 �Nail Redzic MAJKA DEVLA I OSAM ZIDARA * U z pomoe fasistickih okupatora, aprila 1941 vlast u Hrvatsko) i Bosni. i Hercegovini preuzeli su najso'vinistickiji hrva.. tsk~ el~mentr. Proglasena je Nezavisna ))rzava Hrvatska, a od diJel~va Like 1 B?s<1:13ske kraji~e ~ormir~n3l j~ ~stas~a Velika zupa Krhava 1 Psat, sa SJedistem u Bihacu. ToJ zupi Je pnpao i krupski s~~z. Kao i vu drugi~, tako i u kru~skom srezu, odmah nakon okupa~1J~'. po :t;tes~o k_~smJe nego u drugim srezovima, otpoceli su progoni I fiz1cka hkv1dacip Sr;ha. . Uporno i. hezohzirno, hajka na Srhe primala je sve masovniji ohhk. Ve~ ~ ~a)u ustaski stozernik Viktor Gutie u susjednom Sanskom Mostu Je IZJavw: v· , · · · N~~a viSe srl?ske vojske! Nema vise Srhije! Nema gedza nasih krvopiJa, nestalo Je ciganske dinasitije Karadordeviea a i kod nas - uskoro d.rymovi ce pozeljet ,Srhalja' al ,Srhalja viSe ~ece hiti'. Izda.<? sam drasticne naredh~ za n~ih<?vo potpuno ekonomsko uniStenje, a shjede v~ove ~';\ potpuno IStrebljenJe. Ne hudite slahi ni spram jed~oga. _Drzi~e UVIJek na umu da su to hili nasi grohari, i uniStavajte 1h g?Je . stignete, a hlagoslov naseg poglavnika i moj neee vam uzmanJkati." . .Po~lije o':e zlocinacke poruke ustaskog stozernika, sudhina Srha !nla J~ JO~ cr.nJa. Atmosfera, ionako vee zatrovana, postala je jos gora .sve Je VIse Izgledalo da je situacija hezizlazna. U krajevima gdje nije II~ _l:frvata,I ili ~u ~iii u manjini, kao i krupskom srezu, ustaski prvaci trazih su saradmke I medu Muslimanima. I"Organizatori i osni:r:'lci usta~ke vlasti u ovom kraju pozivali su Mu.s. Imane d~ se k~o ,cistokrvn: H_rvati" uvrste u vojne odrede Pavehce;e ~Istas~e dr~.ave. Kod. naJveceg hroja su naiSii na otpor, ali se naslo ~ takvi~ kOJ1 su se pnhvatali oruzja i pristali da pod ustaskim ~nako:t:? 1 s puskom u ruci uzmu aktivnog ucesea u masovnom unik~avfkJU ~1:1ha nad podrucju krupskog sreza. Ne hirajuCi sredstva ustasI z ~ ovci ~u o m~h, u. pocetku, preuzeli sve da produhe jaz izmedu Mushmana I Srha 1 da Jedne protiv drugih gurnu u sto veee krvopro- b zavod,~B~~~~~~l9~l, k_~ft:st~~~f;mff9 .u NOB, zbornirk sjecanja, Vojnoizdavacki Godme 1941. u Bosanskoj Krupi je bilo svega nekoliko hrvatskih porodica. 72 73 lice. U tom su im pomogli najzagrizeniji i zakleti neprijatelji hratstva na jednoj i na drugoj strani. Ipak, veCina Muslimana nije htjela da se dobrovoljno prihvati oruzja, pa su i oni, velikim dijelom, hili na meti ustasama, koje su ih maltretirale, sumnjicile i ddale pod neprekidnom prismotrom. Na taj naCin je najveCi hroj Muslimana na izvjestan nacin hio natjeran da se ddi po strani i da vodi racuna samo o svojoj imovini i vlastitom zivotu, kao i o zivotima svojih najhlizih. Zhog toga je veliki hroj mjestana takvo stanje primao kao jedinu alternativu. Drzeei u pokornosti i strahu Srhe i Muslimane, i sve ,neposlusne" Hrvate, divljanje ustasa primalo je sve cudoviSnije razmjere. Mnogo Ijudi su vee dotad uhili i mnogo ee jos uhiti. Isprva su progonili i uhijali ,samo one sa spiska", a onda sve redom - sve one do kojih su mogli doprijeti. Imovno stanje, polozaj, godine zivota, zanimanje i slicno nisu ustase uopste interesovali. Starog Sujiea, koji je zivio na ohliznjem hrdu Lipiku, u kucici za koju hi se prije moglo reci da je koliba gotovo slijepog i potpuno nepokretnog, prenijele su njegove kceri ~d kuce do stratista, a onda su ga tu, taka nemocna, ustase likvidirale poslije nekolik:o casaka. Jedini putokaz da se uhija hila je to da li je neko Srhin. Biii su to dani strave i uzasa, dani kada je Ijudski zivot hio jeftiniji od puscanog metka. U te dane ustase su, iz okolnih sela, dovodile na desetine i stotine mirnih seljaka, koje su pohvatale na njivama iii u kucama, i odvodile ih ravno nad vee iskopane rake, gdje su imali ,posehnu milost'' oni koji su uhijani vatrenim oruzjem. Tih dana je Bosanska Krupa hila pakao. Ona je to hila za Srhe, ali i za Muslimane. Bili su to dani kada svaki covjek upoznaje samog sehe. Bio je to zivotni :i:srpit za Muslimane, od Iwj<ih se veeilna nij,e slagala s talwim postupkom. Ali je, ipak, samo manji hroj smogao hrahrosti da interveniSe kod ustaskih vlasti sa zahtjevom da prestane uhijanje nevinih ljudi. Zhog toga kada jednom, u dalekoj buducnosti, neko hude citao istoriju ovoga kraja, vjerujem da u njoj neee hiti potresnijih stranica od onih na kojima se hude opisivao heroizam onih Ijudi, ohicno dotad neprimjeCivanih, koji su smatrali kao svoju Ijudsku duznost da u najtezim situacijama, stavljajuci sebe u nezavidnu situaciju, pomognu svojim sugradanima. CovjeCiji zivot ustasama nikad nije puno znaCio, a osobito tih dana, kada je pogrom Srha dostigao kulminaciju i kada je svaki ustasa krojio zakone prema svojim izopacenim arsinima. Ipak, uvijek je hila onih koji su, stavljajuei na kocku svoj zivot, spasavali prijatelje, susjede poznanike iii, jednostavno, one na koje su slucajno na'ilazili i mogli im pomoci. Mnogi ce Muslimani iz Bosanske Krupe i okoline uvijek ostati u sjeeanju svojih potomaka i sugradana po hrahrosti i postenom ddanju u tim teskim danima, kad je vee i samo neutralan i pasivan stav nekoga od nj:ih izazvao kod ustasa podoZJrenje i sumnjicenje da je prosrpski ili prokomunisticki nastrojen. Vee i to je hila dovoljno da se nades u opasnosti, koju cesto ne vidiS, ali je ona svuda, tu, pored tebe, neprekidna, utoliko jos strasnija. Iako mnogi Muslimani iz Bosanske Krupe i okoline zasluzuju da se o njima piSe, ovdje ee hiti rijeCi o jednoj starici - Muslimanki Devli Besirovic, koja je smogla snage da se izdigne, da nadvlada samu sebe, da se oslohodi svih predrasuda i da, ne misled na sehe i na �:livot svoje djeee, pritekne u pomoc osmorici Srba u situaeiji kada ih je od smrti dijelilo samo nekoliko casova. Bili su to zidari iz sela Krslja i Vedovice kod Bosanskog Novog, koji su u tim najdramaticnijim danima, kada je pobijeno na hiljade nevinih ljudi zidali kucu njenom sinu Dervi·su2 • Dvojici starijih zi;dara i ,n;jihov.im pomocnioima ostace u trajnom sjecanju divni lik ove povucene :lene, koja je sve stavila na koeku da bi spasla osam zivota, osam nevinih ljudi i omo~ gucila im da se zivi vrate svojim najmilijima. Sve je pocelo posljednjeg dana zidanja kuce, a sedmog dana masovnog klanja Srba. Dotad zauzete veCim brigama, ustase su ostavile na miru zidare koji su vrijedno radili svoj posao i zeljno cekali cas da ugrabe mogucnost i izvuku se iz Krupe, da odu u svoje selo uda~jeno tridesetak kilometara. Tog, posljednjeg dana rada, na gradevinu Je dosao Ibrahim Saric, u pratnji dvojice ustasa, i svih osam zidara spr~v~o pravo u bivsi Sokolski dom, gdje su dotad, uglavnom, ustase I:kvidm~le pohvatane Srbe. Kad je za to saznala, Devla je odmah upu~Ila muza ustaskom taborniku, da ovaj oslobodi njihove majstore, ali J~ pokusaj mu:la bio uzaludan. Niko nije htio da cuje za oslobodenje zidara pa ni u drugom pokusaju. Molbe i preklinjal).ja ostali su uzaludni. Stavise, bilo je i prijetnji i opomena da ce im sinovi odgovarati sto su dotad stitili Srbe i nisu ih prijavili ustaskim vlas.tima. Videci da muz, u dva pokusaja, niSta nije mogao uciniti Devla se odlucila da licno pokusa, Ona se nije mogla pomiriti s time' da nevini ljudi stradaju. Te iste radnike ona je danima hranila, a oni su predano radili na izgradnji kuce njenom najstarijem sinu. ZanemarujuCi vlastitu sigurnost i sigurnost svoje djeee, jer je ustasa Ibrahim sve glasnije prijetio, Devla je bila rijesena da ucini sve kako bi spasla osam .nedu:lnih ljl!.d~. Sva o?ajna je iSla od jednog do drugog ustaskog fun.kewnera moleei Ih za milost za osmoricu ljudi. NiSta nije pomoglo. Nap~d se .odluCi1la na posldedm.ji polkusaj. Nasla je :lenu ustaskog porucmka Himze Hadzica i s njom i njenim djetetom otiSla u ustasku komandu, koja je 'bila u istoj zgradi u kojoj su ubijali Srbe. Bez velike J?-ade za u~pj~h, ovdje ju je cekalo iznenadenje. Ustasa HadziC pristao ~e da p~~tl zidare: D<;t.li)e J?evla bila dovol~no u:bjedljiva i odlucna pa je HadZIC po~ustiO, Ih Je bilo p:esu~no pnsustvo njegove zene, ili je pak sve to bilo samo obmana I pnvremena odgoda likvidaeije ovih ljudi - ostace zauvijek tajna. 3 . iMa.da jev ~obila .obecanje da ce zidari biti pusteni, Devla nije htjela m da euJe da Ide a da odmah svih osam majstora ne povede kuCi: Dok je. ona ~l?o.rno zahtije~ala da se odmah oslobode majstori, ustasa Ibrahim Sane Je tome pruzao otpor i sve glasnije prijetio. iDevlina. upornost je, ipak, :pobijedila i zidari su pusteni, ali pod vrlo nepovolJmm uslovom. Zahtjev je bio da rade nekoliko sati koliko je jos preostalo do zavrsetka kuce, a onda odmah da idu iz 'Krupe - sto je znacilo ponovni povratak na stratiSte, a nikako konacan sp~s. Da je J?evla prihvatila. taj zahtjev i da se s tim uslovima pomirila, svih osam zidara ponovo hi .se naslo u ru'kama ustaskih zlikovaca. Sig~u;no je da hi v:e~ .~i .rprol~s1kru kroz .grad, iduci na ieljezn:i:Cikru stanicu, bih ponovo uhvacem I mozda odmah na lieu mjesta i ubijeni. Pored toga, u to vrijeme su vozovi iSli neredovno, pruga je cesto rusena, a oko grada se ustanak sve viSe razbuktavao. Uostalom, ni u Bosanskom Novom, za Srbe, situacija nije bila puno bolja. Ipak, Devla je prividno pristala na Hadziceve uslove. Odvela je majstore na gradevinu, gdje je i sama ostala do prvog mraka, a onda je pocela nova drama o.ko .spasavanja zidara. I opet je Devla hila glav· ni junak. Odmah u pocetku postavilo se pitanje: sta da se radi sa osmoricom ljudi kojima iz sata u sat prijeti sve veca opasnost? Medu njima je bilo pedesetogodisnjaka, ali i mladica - gotovo djece - vrsnjaka Devlinih sinova. Pomisao na svoju djeeu davala je Devli novu snagu. Odlucila je da se zidari iste noCi sakriju u pojatu (sjenik), koja je hila puna svjezeg sijena, i da tu cekaju prvu povoljnu priliku, a kada se ona ukaze, da pobjegnu iz Bosanske Krupe, koja je tih dana licila na uzareni kotao. UzimajuCi sve u svoje ruke, Devla je smatrala da na taj nacin najbolje stiti i svoje sinove da oni ne dodu pod udar ustasa. Za osmoricu ljudi, koji su vee jednom bez suda <hili na smrt osudeni, nastale su nove muke. Dani i noCi straha i neizvjesnosti nastali su i za porodicu Besirevic. Ako bi se saznalo za sakrivene Srbe, znacilo bi to sigurnu propast i za jedne i za druge. Skriveni u sijenu, zidari su provodili dane koji su im izgledali duzi od godine, a smjenu dana i noCi raspoznavali su samo po tome sto im je hrana donosena u prvi mrak. ·Pa ni tada hranu nije bilo moguce doturiti svako vece, jer su ustase u neposrednoj blizini u nekoliko mahova organizovale zasjede, i ne znajuCi ko im se u neposrednoj blizini nalazi. Jednom prilikom su ustase cak i sijeno nosile iz iste pojate, ali nista sumnjivo nisu primijetile. Jedino je ustasa Himzo Hadzic dolazio u ovu kucu, znao je za skrivene zidare, pa je cak s njima i razgovarao. Medutim, nije im nista uradio niti poslao druge ustase da ih pohapse zbog obecanja porodici Besirevic, a mozda racunajuCi da ce oni kad-tad Lpak pasiti ustasama u rulke. On nije mislio da ce porodica Besirevic organizovati i izlazak zidara iz Krupe na slobodnu teritoriju. Skriveni u sijenu, nadohvat ruku ustasa, zidari su u pojati proveli jedanaest dana i jedanaest noci. Na kraju, dosla je i posljednja noc, koja je za ove ljude znacila ponovno rodenje. Da bi se zidari izvukli na slobodnu teritoriju, cekala se tamna noc u kojoj ce strazari4 biti pouzdani ljudi. u prvim casovima dvanaeste noCi na stra.:lu su postavljeni pouzdani ljudi, a uz to i iDevlini rodaci: Muharem i Sade Besirevic, zatim njen sin Hajrudin i komsija Besir Nasic. Sa svakim od njih ona je posebno razgovarala da bi hila sto sigurnija da ce zidari slobodno umaei IZ njihovog skroviSta. Grupa je preuzela strazarcenje na periferiji grada prema Vucijaku. A muz Devlin Mustafa je potokom Vucijakom doveo zidare do straze, tu su se pozdravili i rastali. Osmorica zidara su se ubrzo ispod Lipika uputili u obliznju sumu, u kojoj su se u toku noCi mogli osjecati bezbjednim. Posto nisu najbolje poznavali teren, zoru su sacekali u du'bini sume, a onda su se ujutro preba- 2 Kasnije mitraljezac i vodnik u Drugoj proleterskoj brigadi. ' Ustasa HadziC Himzo ubijen je u ratu. 74 75 ' Pored zandarma i domabrana, u te dane sttazu su ddali i civili, koji su imali obavezu da svaku noc odlaze na strazu, iii da nekom plate ko ce za njih strazari ti. �Momcilo Radovic cili u ustanicko selo Veliki RadiC. NaisH su na ustanike, koji su im pomogli da se prebace u njihova selo Krslje i Sedovan, nedaleko od Bosanskog Novog. Na zalost, svoje selo su pronasli, ali ne i svoje kuce i ukucane. Umjesto kuca nasli su zgrariSta, a ukucani su pobjegli ispred ustasa. IzuzimajuCi dvojicu najstarijih majstora, ostali su se latili oruzja, otiSli u borbu i borili se do konacnog oslobodenja zemlje.5 Zajedno s njima borila su se i tri Uevlina sina. t Danas Devla ima osamdeset godina i zivi u svojoj kuCi u Bosanskoj Krupi. Raduje se svakoj posjeti svojih sinova, koji ne zive u Krupi, ali isto taka i posjeti prezivjelih zidara Srba. Oni ni danas, poslije trideset godina, ne zaboravljaju junastvo ave povucene i skromne starice, koja je u najtezim danima te strasne, ali u isto vrijeme i velike 1941. godine, pokazala put kojim treba iCi. ZENE KONJICKOG KRAJA U NOB-u ripreme ustanka u konjickom kraju izvele su organizacije J<,PJ Konjica i Mostara. Organizovani ustanak poceo je septembarskih dana 1941. godine. Komunisti Konjica i Mostara poveli su oruzanu borbu koja od prvih dana dobija potpuno organizovan i masovan karakter sa jasno izrazenim ciljevima: oslobodenje zemlje, unistenje okupatora i njegovih saradnika, razvijanje i jacanje hratstva i jedinSitva. KPJ je imala stal1no vodecu ulogu, ;rukovodila je svim akcijama i cjelokupnim radom na vee stvorenoj slobodnoj teritoriji. Ciljevi i zadaci borbe jos viSe su z'blizili narode konjickog kraja, Muslimane, Hrvate i Srbe u zajednicku i masovnu borbu. Brzo je formiran Konjicki partizanski bataljon od boraca iz konjiOkog kraja, Mostara i drugih .klrajeva Hercegovillle. Brzo je postao jedan od najcvrsCih u Hercegovini. U bataljonu je hila dosta clanova KPJ i SKOJ-a. Priliv boraca bio je sve veCi, dolazili su radnici, seljaci, daci, studenti. U toku cijele borbe, koliko je trajala u ovom kraju, organizovano su djelovale KPJ, SKDJ, IAFZ, kao i mreza narodnooslobodilackih adbora. U toku ratne 1941-1942. oformila se velika slobodna teritorija koja je zahvatala podrucje ad Konjica do Nevesinja. Na ovoj teritoriji organizovano djeluje narodna vlast preko svojih slobodno izabranih seoskih, opstinskih i Sreskog narodnooslobodilackog odbora u Glavaticevu. •Svi pokusaji neprijatelja da povrate ovu teritoriju bili su bezuspjesni. Borci i narod, svi skupa, branili su svoju slobodu od ostalih napada brojnijeg, jaceg i opremljenijeg neprijatelja. U ovim i svim drugim akcijama istakle su se zene svojim nesebicnim radom i pozrtvovanjem. Aktivno su ucestvovale u svim vidovima rada i borbe ne izostajuci iza svojih drugova. Aktivno su radile starice, majke, djevojke, shvativsi borbu kao svoju borbu - borbu za oslobodenje svog doma, svog ognjiSta i svoje porodice. Ta borba i aktivnost vodena je stalno, tj. ad 1941. do 1945. godine u svim krajevima prostranog konjickog podrucja, a borbe u ovom kraju bile su gotovo neprekidne. Sa zenama Konjlica su akDivno uoestvovale i zene iz Mostara i drugih krajeva IHercegovine. Takve su bile Samija Bubic, Bisera Puzic, Mida .Cadra i druge. One su u najviSe slucajeva bile organizatori aktivnosti zena ovog kraja. Zene su bile borci u bataljonu i drugim jedinicama koje su djelovale u ovom kraju, odbornici u organima narodne vlasti, P 5 Osmorica zidara koje je spasila Devla Besirevic hili su: Ostoja Mikan (umro 1943), njegovi sinovi Stojan i Dragan, koji su hili partizani a danas kolonisti u Novom Kozarcu u Banatu, Dorde Milkan {poginuo kao partizan 1943) i Ljutica Novakovic (u ratu hio odhornik, danas zivi u Novom Kozarcu), svi iz Krsalja, i hraca Milan i Slavko Oljaca i Vid Bjeljac, iz Vedovice - sva trojica poginuli 1943. 76 77 �ru:kovodioci KPJ i SKOJ-a, bolnicarke - njegovale su svoje bolesne i ranjene drugove. Bile su i ilegalci, stalno .su radile na kanalima veze odrzavajuCi na taj nacin vezu .sa jedinicama koje su djelovale na ovom podrucju i sa Konjicom, koji je bio pod vlascu neprijatelja. Ciljevi i zadaci zenana oslobodenom podrucju hjepo se vide irz P<rog1lasa odh01ra zena Bora6kog jezera od oktobra 1941. godine: ,Majke, sestre i zene! Vi koje ste uvwrjedene, uovi'ljene i ozaloscene s'kupa sa svima nama i sa hiljade i hiljade nasih drugarica treba da danas pomognete nasu borbu za slobodu i za osvetu nasih nevinih sinova, brace i muzeva ... Mi zene i djevojke organizovale smo sve da potpomognemo nasu vojsku, zato prilazemo sve nase darove u nas zajednicki hram Slobode. Iz svih sela svaki dan primamo darove, pa cak i iz onih sela koja su vrlo daleko od nasih. Vee do sada primili smo stotinu pari carapa, dzempera, vune i ostalog materijala. Zene i djevojke borackojezerskog okruga1 skupa pletu rukavice, dzempere, peru i krpe za nase vojnike. Mi nemamo fabrika i masina - mi imamo vrijedne ruke, siroko srce i moCi cemo obezbijediti nasu vojsku. Mi se obracamo svim postenim zenama bez razlike vjere, mi ne trebamo niSta da zalimo za svoju slobodu, jer znamo da, smo mogle bez svega ostati i da bi se sada drugi sirio po nasim kucama. Primite pozdrave od svih :lena i djevojaka iz oslobodenih krajeva. ZBNSKI ODBOR BORACKOG OKRUGA" Zene su muCili neprijatelji na zvjerski naCin kao sto je to radila Francetica legija krajem 1941. godine, poslije izvedene akcije Konjickog bataljona i napada na neprijateljski voz nedaleko od Konjica. Tada su postale irtve zene - majke sa svojom djecom u CelebiCima i Donjem Selu. Njih su Francetica legionari :live sa djecom bacali u kuce i palili. Slicno su bile mucene zene i u :Konjicu, kada je izvrsena velika racija 22. 4. 1942. godine. Medu pohapsenim zenama bile su Hiba Alagic, Nata PokrajCic, Bosiljka Tomasevic, Dobrila Tomasevic i druge .. Uhapsene su bile izlozene najvecoj torturi, ali su sve junacki podnosile mucenja. Tako je Hiba Alagic bila u zatvoru i pocetkom jula 1942. godine, kada je takoder bila izlozena mucenjima zajedno sa borcima Mostarskog bataljona. Zene - borci ostale su vjerne svojoj lborbi i revoluciji i kada su ocima gledale u puscane cijevi i kame cetnickih zlikovaca juna 1942. godine, kada su na podmukli i podli nacin vrsili ubijanja, kao i kasnije, aprila 1944. godine, kada su cetnici Veljka Remetica na zvjerski naCin mucili bolnicarke i zene - poznate borce Mostarskog odreda u selu Grusci. Tada su postale zrtve cetnickog nasilja Olga :PreviSic, Mila Andric i jos nekoliko bolnicarki iz okoline i Mostara. Zene konjickog kraja na slobodnoj teritoriji 1941. i 1942. godine osnovale su svoj odbor u Cijem su sastavu bile: Olga :PreviSic - predsjednik, Zora Dragic - sekretar i clanovi Samija Bubic, Bisera Puzic, Melanija :Draganic, Angelina Lambie, Stana Saric i Mileva SariC. 1 Narastanje Konjickog bataljona pruzalo je sansu da Bataljon preraste u NOP oclred u kom slucaju ·bi za njegovu teritoriju bila oformljena okruzna rukovodstva drustveno-politiokih organizacija NOP-a, ali do formiranja okruga pod tim nazivom nije doslo - primjedba Redakcije. 78 79 Odbor :lena antifasistkinja organizovao je tecajeve za nepismene zene u Borcima, Glavaticevu i susjednim selima. U tecajevima je radilo od 30-50 zena. Narocito je svoju aktivnost razvila Zora Dragic, mlada uciteljica iz Bijele. Sa zenama su odr:lavani zdravstveni tecajevi, gdje se narocito istice dr Safet Mujic, koji je iSao po susjednim selima i odrzavao predavanja iz prve pomoCi, sve dok se nalazio u ovom kraju. Omladinke su bile posebno angazovane u pletenju odjevnih predmeta za borce ( dzempera, carapa, salova, rukavica it d.). Organizovale su pranje rublja za borce i ranjenike na vee stvorenoj slobodnoj teritoriji. U ovom radu narocito su se istakle svojom aktivnoscu: Milica Crnogorac, starica od 60 godina, majka dva sina prvoborca, te Saja Didik, Hana Hovan, Janja Vulic a, posebno, Mula Cesir, starija :lena iz Razica, koja je i kasnije cuvala borce - ilegalce, ranjenike i bolesnike, narocito u vrljeme IV i V ofanzive. Zene Boraka pruzale su svestranu pomoc borcima i ranjenicima Konjickog bataljona u toku 1941. i 1942. godine, pa i kasnije. U selu je, bila smjestena bolnica Bataljona u poznatoj ,Santica viii". Trebalo je dosta rada i napora oko bolesnih .i ranjenih horaca, ali i tada nije izostala aktivnost zena i djevojaka ovog kraja narocito: Angelina Lambic-Draganic, Stana 'Saric, Ljubica Saric, Vida, Mileva i Durda Draganic. One su svojom aktivnoscu nastavile svoj rad dalje. Nije niSta bio manji rad ni Cvije Micevic, Fimije Spasojevic, Danice Saric, inace ucesnice V neprijateljske ofanzive, Cvije Simic i Anike Sinikovic, koja je stalno radila i pomagala lNOB u ovom kraju. Bilo je dosta zena stalnih saradnika NOB-a koje su djelovale u pojedinim selima i krajevima cija je aktivnost narocito poznata: u Bijeloj Stoja Lazarevic, stalno je radila na vezi izmedu Boraka i Konjica, zatim Esma Ramie takoder iz Bijele, Nafa Ahmetovic iz Podorasca, Dika Gurkovic iz Dzepa,. zatim Mejra Duvnjak i Stoja Magazin, takoder iz Dzepa, Fatima Nuhbegovic, poznata aktivistkinja iz Repovaca i Bradine, Malina Cecez iz nonjeg Sela i Desa Cecez. Poznata je bila i aktivnost Ande Draganic, majke dvojice boraca, Stane Pendo, iz Bjelovcine, Mile Dordic, borca III sandzacke brigade od 1942. godine, iz BradiJne. Danica Kujund~ic iz Celelbica sa .svo]'ih 16-17 godina, stalno je pomagala NOB, a zatim kao horae X hercegovacke brigade borila se u svim njenim akcijama u toku IV i V ofanzive sve do oslobodenja zemlje. U Konjicu, koji je za cijelo vrijeme rata bio u rukama neprijatelja, sem jula 1942. godine, kada je za krace vrijeme bio osloboden od proleterskih brigada, stalno se razvijao i jacao narodnooslobodilacki pokret. Radila je ilegalna organizacija KPJ i SKOJ-a, koje su bile glav· ni inicijatori i organizatori svih akcija u gradu i okolini. Ove organi· zacije stalno su odr:lavale vezu sa borackim jedinicama koje su djelovale na ovom podrucju. Uloga zena u ovim akcijama takoder je bila svestrana. Jedna od poznatih akcija bila je pocetkom 1942. godine. Tada je vladala velika glad u gradu i niSta se nije moglo nabaviti od zivotnih namirnica. Zene su tada izvele poznate demonstracije u kojima je ucestvovalo od 50-60 zena. Sakupile su se u starom dijelu grada, zatim su krenule ulicama protestujuci zbog nedostatka namirnica i sve skupa dosle do Sreskog nacelstva u gradu, gdje su demonstrirale. Ova njihova akcija je i jos vise zblizila zene Konjica u njihovom daljem radu. �U svom radu naroCito su se istakle: Mulija Sunagie - stara zena, majlka dvojice ~oraca, ~~jta BegteseviC, Zrba Beg~a~evi.e .- ma~ka dvojke :boraca, MeJra Ded1c-K!rvavac - poznata aikitlvirs1Jkm•Ja, maJka !bo.rca, Saliha Jeldkovie-Rizvanbegovie, Zagorka rBrborie, Slavojka Rudan, Fata Begtasevie, •Semsa Vajzovie, Anika SinikoviC i Cvija Jurie, Ferida Alajbegovie, DiSa Algie, Muskija rBegie, Hata P.irkie, Ljubica BelSa i Zora Delie ilegalno su radile u gradu zatNOB, te je njihova aktivnost postala uocljiva neprijatelju, pa su morale napustiti Konjic i otiCi na slobodnu teritoriju u jedinicu. Na vezi izmedu Konjica i Dzepa svojim radom istakla se Stana Zivak, koja je stalno radila na odriavanju Veze sa poznatim ilegalcima u Konjicu. Od poznatih aktivista u gradu bila je Koviljka Bjelie, koja je na razne naCine pomagala NOB, dostavljajuCi preko sigurnih veza hranu, oruzje i municiju za borce. Aktivnost zena na podrucju Neretvice narocito pocinje brie da se razvija u toku 1942. godine i ta se aktivnost nastavila sve do oslobodenja nase zemlje. Ova aktivnost jos vise se razvija po oslobodenju ovih krajeva u toku 1942. godine, tj. dolaskom proleterskih jedinica u ovaj kraj. Doslo je do osnivanja partijske i skojevske organizacije, osnivaju se narodnooslobodilacki odbori skoro u svim selima. Svojom aktivnoseu isticu se mlade skojevke: Fatima Alikadie, Raza Buturovie, Fahrija Alikadie, Sakira Buturovie, Safija Buturovie i druge. One su naroCito razvile svoju aktivnost za vrijeme IV neprijateljske ofanzive u smjestaju, njegovanju i prenosenju bolesnih i ranjenih boraca, a bilo ih je koje su posle sa jedinieama, medu kojima i Raza Buturovie, inace ucesnica u borbama u toku V neprijateljske ofanzive. Ucesee zena konjickog kraja u NOB-u bilo je i masovno i svestrano. Ipak svojom aktivnoseu istaklo se nekoliko zena - boraea ciju aktivnost i rad treba posebno istaCi, a to su: , Olga ·Previsie, prije pocetka ustanka radila je na Borackom jezeru sa muzem Vinkom PreviSieem u planinarskoj kuCi ,,Prijatelj prirode". Svojim skromnim i umjesnim ponasanjem zadobila je povjerenje i postovanje ljudi svoga kraja, te je zahvaljujuCi njenoj aktivnosrti u istom objelkrtu uihvaeena i razoruz<ma prva grupa zandarrma pocetkom septembra 1941. godine, sto je istovremeno predstavljalo i pocetak oruzane borbe u ovom kraju. Od tada Olga je stalno i aktivno radila za NOB. Njena aktivnost na slobodnoj teritoriji bila je jednaka sa aktivnoseu boraea Konjicko-mostarskog bataljona Ciji je horae bila sve do svoje smrti. Olga je kao horae prosla i IV i V neprijateljsku ofanzivu. Vrativsi se sa Sutjeske oslabljena, iserpljena i bolesljiva i dalje je nastavila rad u bolnici Mostarskog bataljona i Mostarskog NOP odreda sve do aprila 1944. godine, kada su je uhvatili cetnici Remetiea i na zvjerski naCin ubili u Glavaticevu. Zora Dragie, mlada skojevka i clan KPJ, odmah je nastavila svoju aktivnost u ljeto 1941. godine u Bijeloj i Zora postaje jedan od prvih boraea novoformiranog bataljona. Svoju aktivnost usmjerila je na stvaranje prve organizacije zena, na tecajeve za opismenjavanje zena i na zdravstvene tecajeve. Aktivno ucestvuje u partijskom radu Konjickog bataljona, postaje Clan Biroa :KPJ Konjickog rbataljona. Vjerna svojim drugovima - borcima napusta svoj kraj juna 1942. godine, ubrzo postaJe horae X heroegovaoke brigade. Vrsi'la je duznosrt pomocnika komesara cete i na toj duznosti poginula je 1943. godine po povratku sa Sutjeske u Miljevini. . Zulejha Begeta t~koder. je aktivno radila za NOB. Postaje aktivm horae X hercegovacke bngade, radila je kao bolnicarka u jedinici zatim pri komandi mjesta u Ljubuskom. ' . ~ngeli~~v Lambie ~adila je kao bolnicarka u prvoj partizanskoj bolm.ci ISonJickog b.a~al~ona na _Borcima u ,Santiea viii". Radila je sa ostahm ze~ama .ak~IVIS~Ima do JU~a 19~2. godine. Tada je po duznosti ost~la da cuva 1 ~JeguJe bo~esne ~ ranJe~e borce u cemu je pokazala veh~u humanost, 1 kao skoJevka 1 kao clan KPJ. Docekavsi povratak svoJih d~~gov~ - rb?raca u proljeee 1943. godine Angelina nastavlja put sa nJima I taka Je ucestvovala u borbama u toku V neprijateljske ofanzive. Nastavila je svoju aktivnost i kao horae i bolnicarka u Mostarskom NOP odredu sve do oslobodenja 1945. godine. . Cvij~ Jurie radila je kao ilegalae u Konjicu, u cemu je imala vehkog u.SPJ:ha, a t~ ~e mog~a os~variti zahvaljujuCi povoljnom mjestu ~adila Je. ~ SV?JOJ ~afafl:I, te Je .mogla saznati mnoge vazne pojedinostl o nepnJ~telJu~ nJegovim namJerama i akcijama, sto je blagovremen?, preko s~gurm~. veza, obavjestavala druge aktiviste radi preduzimanJa potrebmh akeiJa. Zbog svog aktivnog rada, cesto je zatvarana i maltretirana od strane neprijatelja. ..Ljubic;a. BelSa kao mlada skojevka aktivno je ilegalno radila u KonJieu,, ah Je .mor~la napu~titi grad i. poCi u Konjicki bataljon, gdje su se vee nalazila nJena braea Zvonko 1 Slavko. Skupa sa borcima Konjickog bataljona posla je jula 1942. godine sa ovog kraja te ee kao bo_rae. X here~goyack~ brigade uzeti aktivnog ucesea u Kraji~i i drugim mJest!ma, gd~e J~ djelovala ova jedinica. Ljubiea je prosla i IV i V o~al?-~r~u. Vrs~la ~~. razne odgovorne. drustveno-politicke duznosti u jedmie1 1 na tentonJ1 sve do oslobodenJa nase zemlje. A;Jila ·~n~~~e hila je i ka~ horae i k.ao drug dobra poznata na slobodnoJ tentOriJ1 u toku 1941. l 1942. godme. Uzela je ucesea u borbama u tok~ v ?eprijateljske ofanzive, gdje je radila kao bolnicarka, sto je nastavila 1 po zavrsetku ofanzive sve dok je cetnici Remetiea nisu uhvatili sa bolesnicima u Grusci aprila 1944. godine kada su je na zvjerski naCin ubili. ' . ~vo je hi? pokusaj da se bar krace prikaze djelovanje zena cija Je aktivn?st b1la svestrana, te se nije mogla odvojiti od neprestane masovne I svestrane borbe naroda, ovoga kraja. 80 81 6 :Zene BiH u NOB 1941-1945. �Halima Maglaj lie-Hadzihalilovic NARODNI HEROJ VAHIDA MAGLAJLIC alo je Banjalucana koji ne znaju kadiju Maglajlica i njegovu porodicu u kojoj su se susretala patrijarhalna i napredna •shvatanja. To ipak nije smetalo da devetoro brace i sestara, zajedno sa roditeljima, nadu zajednicki jezik i postanu saradnici u borbi protiv neprijatelja. Prvo kadijino dijete Vahida rodena je 17. aprila 1907. godne. U djetinjstvu i ranoj mladosti ispoljavala je izuzetnu fizicku i duhovnu snagu. Njena razboritost, marljivost i istrajnost hili su protkani izuzetnom vedrinom, cime je plijenila sve oko sebe. Postala je snazna i uticajna licnost u porodici i drustvu. Neravnopravnost zena je osjecala dublje nego njene vrsnjakinje iz slicnih sredina. Zato se trudila da stekne solidno obrazovanje, smatrajuCi da ce to umanjiti razlike izmedu nje i njene brace i izmijeniti odnos prema njoj kao zeni. Zavrsila je Zensku strucnu skolu kad je malo Muslimanki sticalo i najelementarnija znanja u osnovnoj skoli. U zelji za znanjem htjela je u Zagreb, u Strucnu uCiteljsku skolu. Nastali su dani iskusenja. Trebalo je postupiti kako razum i zelja nalazu, ili poslusati oca koji je mislio da zensko dijete ne treba slati od kuce. Pred ocevim autoritetom ana se, ipak, bar za neko vrijeme, pomirila da zivi zivotom koji joj je od rodenja namijenjen, kojim su uglavnom tada zivjele i ostale muslimanske djevojke. I pored toga, ana se nije prepustala stihiji i nije odustajala od teznje za necim novim, ljepsim, sadriajnijim. Pod uticajem brace Ekrema, Dzevada i Muniba, naprednih omladinaca i komunista, opredijelila se za radnicki pokret, prihvatala nove ideje i postala njihov kreator. NaroCito se zalagala za emancipaciju :lena, postala sekretar, a zatim predsjednica Zenskog pokreta u Banjaluci. U napredne zenske organizacije Vahidu je dovela licna pobuna protiv zivota koji joj je namijenjen, zelja za slobodom, znanjem i akcijom. Sposobna i inteligentna, duboko osjecajna, brzo je uocila vezu izmedu borbe za oslobodenje zena i radniCkog pokreta. Radnicki dam i predavanja koja su odrzavana u njemu omogucili su joj da prosiri vidike. Knjige i borbene pjesme zamijenile su mahalska sijela i razgovore u kojima je prolazio u dobroj mjeri drustveni zivot muslimanskih zena. M 82 83 Nje? dru~~veni ra~v bio je sl?~tavan obavezama prema porodici. T~e?alo JC n.osit~ zar,. knsom ?dla~Itl na sastanke i drugovati sa komumstima. l! tun casovn~a ya~1da J~. zbacivala zar, prenosila se u svijet kratkotraJne slobode 1 ucenJa, SVIJet za koji je htjela da zivi i hila spremna da umre . .Poslij~ <;kupacije, Magla~lica kuca, u kojoj se zivjelo udobno, postaJa J~ zna9aJa!l centar mnog1ma koji su ilegalno zivjeli i radili u BanJaluci. Dusa Cjelokupnog tog rada hila je Vahida. Kucu je, taka reCi, preko noci pretvorila u skladiSte hrane obuce <;>d~ec~, sanitetskog materijala, oruzja i ponasala se kao da joj' ne pri~ JCtl mkakva opasnost. Dva V~h~~Hn.a brata vee su b~~i u partizanima, a jedan u ustaskom zatvoru .. PohciJa _Je, k<; ~r:a po. ~?Jl pu~, premetala kucu, ali Vahida je, kao da JC prkosila ~hZim pollOIJe, s1knvala Hegalce, brinula o njima i o~premala 1~ u.pa~t1zane .. ~ve sto se .u ~uci naslo bilo je na raspolaga~JU ~~~P-~ 1 l]ud1ma koJI :su se stlcaJem okolnosti tu lllasli. Zarove J~ UVIJek 1mala u rez~rvi, a .obez?Jedivala je i kljuceve nekih ilegalmh stanova u gradu. N1kada mko mJe ostao nezbrinut. U svojoj kuci je organizovala i pravu radionicu rublja za borce. Pr~~rajala j~ :Ijevojacko ruho. koje je godinama spremala za svoj bud~c1 dam, c1hme sa poda zaJedno sa majkom osipala, a vunu koriS~1la za J?let~nje dzempera, carapa, i drugih odjevnih predmeta, potrebmh part1zamma. U doba masovnog ubijanja Srba; kada su i ljudi sa zutim trakama o.ko ruku odvo?epi u l~gore, Vahida je u zaru obilazila grad, prikupljala hranu, .odJecu, radw-aparate, sanitetski materijal i novcane priloge za borce 1 partizanske porodice, hrabrila i sirila ideju otpora protiv okupatora. . Maja mjeseca 1941. godine i formalno je postala clan KPJ. Vahida Je tako r~dila dapju i. nocu, sve do onog oktobarskog jutra 1941. godin~: kada Je uhapsena 1 strpana u ustaski zatvor. Mucenjima i batinjanju mJe po~~egla. Hra:bri_la je z~ne s ~?j!ma je. ?ila u ~atvoru: ,Ne mogu oni nama msta. Zaty~raJU, mu~e, ubiJaJU. Ub1ce stotme, a hiljade ce ustati na o~por. ~~vet1cemo vsvak: _uzda~, sv,~ku kap krvi! Slu.Sajte kako nasi pucaJ~! Bhz1 su ?ego sto m1 1 slut1mo. Usta.Se su to primijetile i Vahidu 1zdvoJil.e 1;1 sam1cu. J?ok je ~i~a u sa:n.ici, ugledni gradani Banjaluke, pod utiCaJem komumsta, vrs1h su pntlsak na ustasku policiju da se Vahida premjesti iz samice. Uoci. odvodenja u Zagreb, na Prijeki ustaski sud, 20. decembra 1941. godme, Vahida i Danica Marie su odlucile da pobjegnu skokom kroz prozor))ok je us~ask~ ~~razar setao s druge strane zgrade, one su op~ezn~.skocile, pregazile r]ec1cu Crkvenu i preko basta dotrcale Vahidi!!OJ kuc1. Brz<; su ~e presvukle i produzile kroz grad, oprezno, da ne Izaz<;>vu sumnJu. St1gle su upucene u partizanski odred u Cemernici. Vah1da)e ne~to kasnije otiSla na Kozaru i Podgrmec. Svugdje je vrijedno radila. Njegovala je ranjenike, radila sa zenama i organizovala masovnu pom_oc :'ojsci. U ~nogim mjestima Podgrmeca osnivanje prvih ~dbora ~F~-~ JC nera~dvoJno vezano za Vahidino ime. U srpskim, mushma?-s~nn 1h ~rv~tsk~~ selima,. ona. je doceki:'a:r;a s podjednakom ljuba~~Jll; .1 v~vug.dje Je S1j~la rodolj.ublje. I u najtezim casovima znala je nac1 nJeCI koJe su u src1ma drug1h rasplamsavale odusevljenje za borbu. �Prisustvovala je i Prvoj konferenciji Antifasistickog fronta z~na Jugoslavije u Bosanskom Petrovcu i izabrana u Centralni odbor AFZ-a. ,Pri kraju cetvrte neprijateljske ofanzive, aprila 1943. godine, u RuiSkoj, u ranu zoru, Vahida je pala pokosena iz neprijateljskog mitraljeza. Za izvanredne zasluge proglasena je narodnim herojem. ,SjecajuCi se Vahide i njenih prvih saznanj@. o komunistima i radnickom pokretu ne mogu a da se ne sjetim kako sam kao mlad komunista cesto dolazio u sukob s ocem", kaze Ekrem Maglajlic. ,Vahida mi je tada prilazila i pitala sta jato unosim u kucu. Da bih olaksao sebi, a ujedno pridobio mladu bracu i sestru za radnicki pokret, Vahidi sam objasnio u cemu je sukob izmedu oca i mene, i postepeno, dajuCi joj literaturu i objasnjavajuCi smisao i svrhu bo:cbe radnog naroda, uveo je u red boraca radnickog pokreta. To je bio pocetak njenog saznanja o radnickom pokretu i radu KPJ. Pod uticajem komunista iz nase sire porodice, ona se kasnije potpuno opredijelila za napredni radnicki pokret ... " ,Nase drugarstvo je pocelo u doba Vahidine aktivnosti u Zenskarn pokretu", prica Dusanka Kovacevic. ,Bila je ·nevjerovatna njena zelja za znanjem i ucenjem. Cesto smo nocu citale. U blizini kreveta dr:Zala je desetine knjiga iz oblasti e:konomije, filozofije, pdrodnih nauka. Citale smo zajedno Bebelovu ,Zenu i socijalizam". Jednog dana sa ustrucavanjem mi je pokazala svoj prvi clanak. Naslov mu je bio: ,Istina o zivotu Muslimanke". Bio je to nevjest Clanak, ali snazan svojom iskrenoscu i poniranjem u sustinu problema. U toku okupacije Vahida je smjelo i odvazno obavljala niz znacajnih poslova. Njen smisao za organizaciju je dostizao nesvakidasnje razmjere. U sav svoj posao unosila je sestrinsku ljubav i brigu za svakog covjeka. Nikada nisam vidjela Vahidu da se pred neCim zbunila. Kao da je bila stvorena za to burno, uskomesano doba, kao da joj je ono pomoglo da oslobodi do kraja svoju neiscrpnu snagu j vjeru u bolji zivot ... " ,Prije nego sto sam Vahidu upoznala, mnogo sam o njoj slusala i pripremala se na svakodnevne kontakte s njom, uslovljene mojim ulaskom u njihovu porodicu" - sjeca se Ruza Maglajlic. ,Avgusta 1939. godine dosla sam kao profesor na sluzbu u Banjaluku. Nisam se, kako ono kazu, ni okrenula u gradu, a ona me je vee uvela u rad Zenskog pokreta, ciji je bila predsjednik. Njeno djelovanje iSlo je za tim da svim moguCim metodama probudi svijest kod zena o njihovoj ravnopravnosti i teskom polozaju, kako u porodici i braku, tako i u drustvu. U svim nastojanjima bila je uporna i dosljedna. Koristila se zivim rijecima, literaturom, predavanjima i licnim kontaktima, sluzeCi se uvijek primjerima iz svakidasnjeg zivota. U prvim damima rwta od brace i oca palmpHa je sve vumemo sto hi nasla, isparala i podijelila zenama da pletu pulovere i carape za borce. Iz kuce je iznijela skoro sve posteljno rublje. Sanduke sa svojim ruhom potpuno je ispraznila. DomaCi svileni bez, namijenjen za posteljinu, iskrojila je u zavoje i sterilizovala prije upuCivanja u partizansku bolnicu. Rastale smo se krajem juna 1941. godine i nikad se viSe nismo vidjele. Za vrijeme rata cesce sam dolazila u zabacene krajeve Cazinske krajine. U Maloj Kladusi, Podzvizdu, Geti ... uvidala sam kolika je bila 84 85 snaga njenog duha i rijeci. Svaka zena je zapamtila Vahidu i ponavljala je njene rijeci. Mnoge su se ukljuCile u rad odbora AFZ-a i posle na razne tecajeve zahvaljujuCi Vahidinom uticaju." Svoje sjecanje na Vahidu poceo je Safet Fejzic rijecima: ,Bila je uvijek pouzdana. U maju 1941. godine, kada me je primila u KPJ, Rada Vranjesevic mi je saopstila da mi je KPJ, na prijedlog druga Starog, povjeril~ odgovornu duznost upravnika cinovnicke menze. Povjerila mi je, takode, da je tog dana primila u Partiju Vahidu i da cu preko Vahide odr:Zavati vezu s njom. Ova menza, u stvari, bila je glavna kurirska veza sa pokrajinskim komitetom iz Sarajeva, sa Kozarom, centralnom Bosnom i okolinom Banjaluke (Ponirom). Ovdje je stizala i sva posta za druga Starog, koju sam licno primao. Jula 1941. godine kada sam izabran u Mjesni komitet Banjaluke, stalno sam odrzavao vezu izmedu druga Starog, Rade VranjeseviC i Dusanke Kovacevic, ito preko Vahide. Ona je imala, takode, znacajnu ulogu i u odr:Zavanju kurirskih veza u gradu. Obucena u zar, oddavala je veze, ne samo u gradu nego i izvan njega. Ponovo sa1111 se, a i posljednji put, sa Vahidom sreo tek decembra 1942. godine, u .Lusoi Palamki, ·kwda se Prvi kraj'iski pwleterski bataljon ,Zd·raviko Cela1r" vmtio iz Slavonije. Narod Podgrmeca nas je docekivao razdragano i sa raznim ponudama. Sve je to Vahida organizovala. Svi smo se okupili oko nje. Gutala je svaku rijec dok smo pricali o putu kroz centralnu Bosnu, o cetnickoj izdaji, o muckom ubistvu drugova medu kojima je bio i njen mladi brat Nedzib. Ona je pricala o os'lobodenim kra'jevima u Podgrmeou, o posil:ignutim uspjesima. ,Kod nas postoje poste, skole i bolnice ... Ljudi se osjecaju kao da je potpuno oslobodenje, cak su se poceli i zeniti". u sali je dodala: ,Ovo nam je postao nov problem ... " ,Vahidin lik ostao mi je duboko u sjecanju", istice Zumra Cejvan. ,Bila je jedna od najaktivnijih clanica Zenskog pokreta". Takvu sam je upoznala 1940. godine u Banjaluci. Htjela bih ovdje, koliko-toliko, da osvijetlim njen lik, ali to mi je dosta tesko, jer tako izuzetnog druga, borca i radnika viSe nikad nisam srela. Posjedovala je sve osobine i odlike pravog komuniste i narodnog borca. Od Vahide sam prvi put cula partizansku pjesmu. Dok smo u njenoj sobi sredivale prikupljeni materijal za borce, tiho je zapjevala: ,Po sumama i gorama ... " Pjesmu je cula od boraca kad je kriSom odlazila na Sehitluke. Dok je pjevusila, Vahida je hila uzbudena i oci su joj zasuzile . .Zeljela je da se bori s puskom u ruci, ali je Partija od nje trazila da ostane u gradu. Kuca joj je bila pored same policije, a ona je bez prekida radila, kao da im prkosi. Vahida i ja ponovo smo se srele 1942. godine u Podgrmecu, gdje je bila politicki radnik na terenu. Bila je sretna sto je slobodna i zadovoljna sto radi sa zenama. I Muslimankama i Srpkinjama. To je bio odgovoran posao u vrijeme kada se KPJ svim silama borila za bratstvo i jedinstvo. Rijetko smo se odvajale. Zajedno smo otiSle u oslobodeni Bihac i Cazin. U teskim danima cetvrte ofanzive trebalo je vidjeti Vahidu. Svakome je htjela da pomogne. Ni nocu se nije odmarala. Gledala je da nas najprije smjesti i da nas udomi. Za sebe nije brinula. ,Imam ja dosta rezerve", govorila je vedro se osmjehujuci. �Izvukli smo se iz bombargovanog Bihaca i preko Drvara dosli u Glamoc. Vahida je mnogo zalila sto nije u borbenoj jedinici, jer je to bio njen san. Cinilo joj se da samo u otvorenoj borbi, licem u lice sa neprijateljem, maze dati svu sebe. Zelja joj se ispunila u Livnu, kad je stupila u Drugu krajisku brigadu." ,Vahida je drugovala sa mojom starijom sestrom Aisom, koja je takode bila ilegalni radnik. Moje saznanje o ~~:amahu predstojece revolucije i njenim ciljevima je raslo i uskoro su me angazovali na razliCitim zadacima, vodeCi racuna o mojim godinama i sposobnostima", iznosi u svom sjecanju Mubera Osmic. ,AiSa me poslala, u jesen 1941. godine, da donesem nekakvu ,vunu" od Vahide. Usia sam na sporedni ulaz u djeCiju sobu i sjela na seCiju. PruzajuCi mi korpu prekrivenu peskirom, Vahida rece: Znas sta, Berka, ovo nije samo vuna, to je municija za partizane, a odozgo sam stavila klupcad. Berka, duso, cuvaj se preko mosta, a i put je dalek. Ako se nesto desi ... Tu je malo zastala i ubrzo dodala ... ako padnes, pa ti se prospe, ne govori odakle nosiS. Usput svrati kod Sandora, dace ti jedne bakandze." ,Srela sam je u partizanima, za vrijeme cetvrte ofanzive, i tada mi se ucinila ozbiljnija nego ikad ranije. Bila je u kratkoj bundi od plisa, u smedim pantalonama, s piStoljem. U pokretu prema Satoru odmorili smo se u kuCi strica Gavrila Principa. Bilo nas je mnogo. Dok sam pjevala, Vahida je sjela uza me i pocela plakati. Zagrlila sam je i upitala zasto place. Sjetila se AiSe, koja je toliko zeljela da me vidi. Cijelu noc smo marsirali da savladamo ledom okovani Sator. Vahida je izdr:Zala ogromne napore, u svojstvu politickog radnika otisla na drugu stranu i vise je nisam vidjela. Urezala bih tako duboko njeno ime svuda, kao sto ona zivi u mom sjecanju: beskrajno pozrtvovana, nesebicna, skromna, sa neiscrpnom energijom i zeljom da se sve ono sto je dostojno zivljenja i divljenja, u covjeku i za covjeka, nade u svaCijoj buducnosti ... " ,Nikad nije gubila prisustvo duha", istice Danica Marie. ,Sa Durom Pucarom-Starim dosla sam, novembra 1941. godine, u Banjaluku, da ilegalno radim kao clan KPJ. Dok sam boravila, u Banjaluci, upoznala sam niz aktivista, s kojima sam saradivala, kao na primjer, sa pokojnom AiSom Karabegovic, koja mi je mnogo pomogla da se snadem u ilegalnom radu. Od nje sam saznala za Vahidu Maglajlic, jer mi je o njoj mnogo pricala. Od AiSe sam, takode, saznala da je Vahida uhapsena. Ubrzo, 3. decembra 1941, mene su, takode, uhapsili dvojica ustasa iz Bosanskog Grahova, koji su me prepoznali u Gajevoj ulici, kod hotela ,Palas", odmah odveli u njihov logor, a odatle u ustaski zatvor, gdje se nalazila Vahida. U zatvoru sam nasla Havku Saric, koja mi je rekla da se u podrumu, u samici, nalazi Vahida, da je muce i smatraju teskim politickim krivcem. Poslije nekoliko dana mene su odvojili od Havke i smjestili u drugu sobu, gdje sam zatekla Vahidu. I nju su upravo tog jutra premjestili ovamo iz samice, na intervenciju, kako mi je ona pricala, Ismete Kulenovic iz Banjaluke. Tu je otpocelo moje licno poznanstvo sa Vahidom. Bila je sva izmucena, otecenih nogu i lica, ispijena, blijeda, velikih modrih podocnjaka, zavijenog vrata, posljedica ustaskog mucenja. 86 87 Odmah smo se sprijateljile. Vahidi sam priznala da sam cula za njenu aktivnost. Ona se interesovala za pojedine aktiviste u gradu. Informisala sam je o mnogim drugovima za koje sam znala, o prilikama u Banjaluci. Zajedno smo provele nesto oko dvanaest dana. Vahida je bila svjesna tezine svog polozaja, ali ni jednog momenta nisam osjetila da se demoralisala. Do kraja je ostala energicna i vedra. Predlozila je da bjezimo, jer su nam ustase stavile do znanja da cemo biti upucene u Zagreb, na Prijeki ustaski sud. Tada mi je priznala da se jos u samici bavila miSlju o bjekstvu, ali da je to bilo neizvodljivo. Iz zatvorske sobe, medutim, to je bilo lakse izvesti. Zajednicki smo se pocele pripremati da pobjegnemo iz kandzi smrti. Vahida je u tome pokazala izvanrednu snalazljivost i hrabrost. Dobro je proucila polozaj zatvora i stranu na koju treba bjezati ... Nasa celija, nekadasnja kuhinja jednog od stanova Gruberovica kuce, imala je samo jedan prozor, okrenut prema ustaskom dvoriStu. Vrata ostave i prozor prema basti bili su zakovani daskama. Vahida je uporno, iz dana u dan, prstima rasklimavala eksere na zakovanim vra{ima dok ih nije podesila da se lako mogu iScupati. 0 oslabljene eksere u vratima je vjesala dijelove odjece da prikrije tragove . . . Poslije su njeni utrnuli i pomodreli prsti nastavili da klimaju i izvlace eksere iz zakovanog prozora ostave, nase jedine nade. Zatim smo cekale pravi trenutak. On je, najzad dosao ... Uoci odvodenja na Prijeki sud, uvece 20. decembra 1941. godine, ustase su slavile neki praznik. Dok je ustaski strazar setao s druge strane zgrade, Vahida je uklonila daske s prozora ostave, pogledala okolo i napolje izbacila jastuk. Posto niko nije primijetio pad jastuka, Vahida je prva skoCila, dr:ZeCi torbu u ruci, a za njom i ja. Potrcale smo, preskocile neke tarabe i zadihane stigle do rjecice Crkvene. Snijeg je gusto padao i zasipao nase tragove. Pregazile smo skoro zaledenu rjeciou i bjezale dalje, preko basta koje je Vahida odlicno poznavala. Odjednom sam primijetila da sam bosa, da su moje raskvasene cipele ostale negdje u snijegu. Vahida je bila snalazljiva pa se izula i sa cipelama u ruci pregazila vodu. Premorene i ozeble do~rcale smo pod pro:wre njezine kuce. ,Pobjegle smo, dajte brzo zarove da 1demo dalje", povikala je zadihana Vahida iznenadenim ukucanima. Brzo smo se presvukle i nastavile kroz grad, s naporom usporavajuCi korake da ne izazovemo sumnju. Uzbudene smo prosle pored pojacane ustasko-njemacke strafe na mostu preko Vrbasa. Poslije smo sigurnije produzile manje osvijetljenim ulicama prema Gornjem Seheru. Iste veceri smo stigle u kucu aktiviste Dalke, koga smo obje poznavale. Ne8to viSe od sat vremena iSle smo uzbrdo, po dubokom snijegu, koji je cijelu noc padao. Odjednom smo, pri snijeznom bjelasanju, ugledale da se neko sklonio u grmlje iznad nas. Pomislile smo na ustasku patrolu i odmah legle u snijeg. Ostale smo tako lezeCi do cetiri sata ujutro i vratile se u Gornji Seher, u kucu Zaima HadziisakoviCa, te sakrivene provele dan. Ujutro je Zaim otiSao u grad i vratio se sa Zagom Umicevic. Ona nas je upoznala sa nc:kim Velom Mileticem, koji nas je uvece, 22. decembra 1941. godine, poveo na Ponir, gdje smo stigle u svanuce. Tu smo srele Karla Rojca, komandira cete za vezu sa gradom, i ostale drugove, istinski od:;1hnule i prvi put se odmorile, �IPoslije nekoliko dana upucene smo u Tisovac, odakle je Vahida otiSla u Cemernicu, u partizansku bolnicu. Izvjesno vrijeme je radila kao politicki radnik na terenu Cemernice i Manjace. Poslije rastanka u Tisovcu, opet smo se srele tek u aprilu 1942. godine, prilikom odlaska nasih jedinica iz centralne Bosne u Kozaru. Nas posljednji kraci susret, za vrijeme ofanzive na Kozari, nije mogao biti drugaciji nego srdacan, jer je Vahida na~ mene ostavila nezaboravan utisak kao neustrasiv covjek, komunista i veliki drug ... " ,Vahida je bila pravi drug u nevolji", .sjeca se Jovanka Covic. ,Iz Tuzle, gdje sam bila sekretar Mjesnog komiteta KPJ, morala sam da bjezim u septem:bru 1941. godine, jer su me na ulici prepoznali agenti i pokusali da uhapse. Odjevena u zar, upucena sam hitno, partijskim vezama, u Banjaluku i javila se Vahidi. Toplo me je primila i smjestila u svoju kucu. Tu sam ostala nekoliko dana, dok mi nije obezbijeden drugi stan i dok nisam, preko Vahide, uspostavila vezu sa Durom Pucarom Starim i mjesnom organizacijom KPJ. U Vahidinoj kuCi, u to vrijeme, krile su se Rada Vranjesevic i Dusanka Kovacevic i cekale povoljan trenutak da odu na oslobodenu teritoriju. . Tih dana nismo mi bile jedine u Vahidinoj kuCi. Svakodnevno nas je tu bilo po petero-sestero. Za sve je bilo mjesta za spavanje, hrane i ostalog. Vahida nas je umjdno razmjestila! Za mene je pronasla kompletnu odjecu, od cipela do vesa, i sve sto mi je bilo potrebno da se neupadljivo krecem po gradu. Danas mi izgleda prosto nevjerovatno kako je to sve moglo da se nesmetano cini pred nosom ustaske policije. U Banjaluci je bilo jos takvih kuca, ali porodica Maglajlica, zahvaljujuCi Vahidi i njenom uticaju, u potpunosti se angazovala u borbi protiv neprijatelja. Sve sto se u kuCi naslo bilo je na raspolaganju nasem narodnooslobodilackom pokretu i ljudima koji su se . sticajem okolnosti nasli u gradu na Vrbasu. J a sam izasla na sldbodnu Cemernicu kra:jem oktobra, gdje se, u sredini sume, u brvnarama, pored staba, nalazila partizanska bolnica. Krajem decembra i Vahida je dosla u nas partizanski logor. Ishrana je predstavljala ozbiljan problem. Rijetki su bili dani kad smo imali soli. Jeli smo hljeb od zobenog brasna, a kukuruzni je bio prava poslastica. Sve sto su nase jedinice zaplijenile, davalo se, po pravilu, ranjenicima u bolnici. Skender-Vakuf, mjestance pod obroncima Cemernice, bio je slobodan januara 1942. godine. Mi smo se odmah, sa Stabom bataljona i agitpropom, uputili tamo i smjestili u kucama nasih simpatizera. Vahida i ja smo zajedno. Skender-Vakuf je izgledao prijatan poslije Cemernice i dascara u kojima smo boravili. OtiSla sam u Maslovare krajem januara 1942. godine za politickog komesara bolnice u Borijama. Vahidu sam srela ponovo kod Bocca kada je nas Udarni bataljon prelazio preko Vrbasa, vodio danonocne borbe i povlacio se prema Kozari. Nikada ne mogu zaboraviti Vahidinu paznju i brigu prema meni. Bila sam se nesto ranije porodila i pod najtezim uslovima, sva iscrpljena, nosila dijete u povoju. Vahida mi je pruzila pravu sestrinsku pomoc. Dijete mi je nosila ... J ednom, nocu, kada smo se tiho kretali u koloni i svaki cas ocekivali borbu, ona mi pruzi dijete i prosaputa: Evo ti ga, bojim se cu ga ispustiti kad zapuca ... ti si majka! da . Vahid~ sam posljednji put vidjela u oslobodenom Prijedoru. Ove 1zvanredne zene odavno nema, ali i danas intimno osjecam neki dug prema njoj, iako mi ni vrijeme ni prilike nisu dali da joj uzvratim bar djelic, za njeno plemenito drugarstvo ... " ' ,;Mada smo stanovale u neposrednoj blizini, moj prvi susret sa Vahido~ bio je nes.vaki~~snji i neuobicajen", istice Sida Marjanovic. ,Nisn~o_Jedna drll:goJ pruzile ruku ~ znak upoznavanja. Nismo se ni upitale. Pnv1dno· !kakyog uzbu?enJa,. kratko mi je rekla: Donijela sam ti ~ar .. C?buc1 gav~ smJ~sta r:od1 na uhcu. Pogrbi se, napravi se starom prosJakmJom, drz1 parce hlJeba u ruci i drhti. Ispred tebe ce iCi drug na ?iciklu: Kad budete i:zvan ustaske zone i njemacke posljednje straze na IZlazu 1Z ~:a~a, on ce ~i reCi sta treba dalje da radiS. Plan je bio izvanredno smislJen. Agentl su uzbudeno pretrazivali svaku kucu, baste uz V~?as: Nikog nislf uspjel~ .uhvatiti. Pored nas su prolazili kao poludjele ZV1Jen kad tragaJU za phJenom, ali na druga na biciklu i mene, staru zgrbljenu zenu, niko nije obracao paznju. Na partizanskom slobodnom terenu - na Cemernici - po drugi P.lit sam ~.~ela Yahidu. Bio je kraj decembra. Dosia je u suknji i gojzencama. N1Je st1gla da ponese sve ono sto je mjesecima brizljivo spremala. Sarno. dva dana ranije pobjegla je iz ustaskog zatvora. Blijeda i umor~a! 1zgledala mi je mnogo slabija nego u oktobru, kad sam je prvi puvt V1~Jel~. Zatvo~ je uCini_? svoje. I mada zeljne da joj postavimo pregrst p1tanJa, pust1le smo Je da se odmori i naspava drukcijim snom od,.ono~ u zatvoru. Sutradan je trazila da radi, ali joj nismo dale govorec1: M1 c.emo 0~0 ran~er;tik~, ~ ti pri~aj sta ima u Banjaluci. Mara, Nad~, Zanca, vD~sanka 1 _Ja 1 C1Jela nasa drvena bajta, koju smo zvali bolmco:n, ~lusah sm.? gnJevnu V~hidu. A ona je pricala o nepokolebljivom drzanJlf komur;t~sta '7 zatvonma, o zloglasnim sredstvima mucenja, o svo~ SIDJelom b1Jegu 1z zatvora ... Novu 1942. godinu provele smo sve zaJedno. Bi~o nas je previSe u bol~ici i trebalo je mijenjati zaduzenja. I ..ce~~rmca taka post~?e raskrsmca puteva. Vahida Maglajlic i Jovanka Cov1c odmah se uput1se u Skender-Vakuf, a Nada Mazar i Ankica Babic u odred, u. Ri?nik. Bosa i ja krenusmo preko Vrbasa u Manjacu. Nas rasta.n~k. b~o _Je pomalo sjetan. U sebi smo mislile da li cemo se opet srest1 1 VldJeti? . iPo~~t~o~n maja 1942. godine prikljucili smo se Udarnom batalJonu koJI Je IZ centralne Bosne prelazio u Krajinu. Negdje u sredini kolone. _nasi~ s;mo Vahidu. Nosila je tek rodeno dijete drugarice Jovanke Cov1c, koJa Je slaba, kao kakva sjena, isla za njom. "£!. osvit dana smo stigle u Kozarac. Sutradan, 16. maja 1942. godine, Pn~~~o: je osl~boden. Kurir je donio poruku da Vahida side u grad, na _p.ohti~ki rad. NJeno ogromno iskustvo u radu sa zenama iz grada bilo Je konsno. I tako smo se ponovo rastale. Skoro godinu dana Vahida je provela u politickom radu na tere~m Pod~rm~ca. _Y;drim smijehom, govorljivoscu, jednostavnoscu i pnstupu ljudima 1 zenama, ona je brzo stekla ogromnu popularnost. Kasno poslije podne, pocetkom aprila 1943. godine Dvanaesta krapska _brigada je stigla u RuiSku. Vahida se nasla u tome selu. Nije pro~ao m sat-dv~ a p~otuni pusaka i rafali masinki odjednom su zaparali 1zmedu seosk1h kuca. Na samom brdu, u osvitu zore, krivudala je nepri- ?ez 88 89 �jateljska kalona zatvarajuCi obruc. Bili smo u nepovoljnom polozaju, u dolini, pa smo zeljeli da se domognemo Osredka, uzviSenja koje je dominiralo selom. Kao i uvijek u takvim prilikama, trenuci odlucuju o ishodu borbe. Nekoliko trceCih koraka, prema groblju kuda je oznacen proboj, bili su dovoljni da se ostane u zivotu. Drugarice i drugove izvan tog uskog prolaza zahvatila je unakrsna paljba neprijateljskih puskomitraljeza. Njih dvadeset je palo, a medu njima Vahida ... " ,Sa Vahidom sam se prvi put sreo u Bukica kuCi prica Vele Miletic. Dosao sam kao komandir voda u ceti za vezu. Iznenadila me svojom neposrednoscu i razgovorom kao da se odavno poznajemo. Taka je interesantno pricala da sam je mogao slusati nekoliko dana i noCi, a da ne osjetim kako vrijeme prolazi. Ali, to sebi nismo mogli dozvoliti. Zurili smo svak na svoju stranu. Pokupio sam materijal koji je Vahida donijela za partizane. Sve je bilo rasporedeno u posebne pakete i naznaceno sta kame pripada. Drugove je od ranije poznavala, znala im zelje, pa je tako i poklon namjenjivala. Nekim je cak poslala i po parce butera, sto je tada bila prava rijetkost. Onakva kakva je bila, neposredna, plemenita, cijelim svojim bicem odana narodnooslobodilackom pokretu, postala mi je tako bliska da sam se s njom· rastao kao sa odavno poznatim i najblizim drugom. Od tada je uvijek slala pakete sa napomenom: Vele ova podaj ... Drugi sastanak je uslijedio u Sitarima, kod Adema Bajagilovica. TreCi put smo se sreli kod Zaima i Nazife Hadziisakovic. Dosao sam dobivsi Vahidino pismo. Pisala je: Vele, dodi ti licno kod Zaima. Trebalo je da sto prije Vahidu i Danicu odvedem na oslobodenu teritoriju. Cekale su me sa nestrpljenjem, pogotovu sto sam malo i zakasnio. U uslovima u kojima su se one nalazile nije bilo nimalo lako cekati. Svaki minut mogao je biti koban. Spremajuci se da krene, Vahida je, izmedu ostalog, rekla: Mnogo sam debela, kako li ce mi stajati pantalone? Zato je lako, gore kilogrami brzo spadaju - dodao sam. Kad smo sreli nase straze i dali znak raspoznavanja, Vahida je sva ustreptala rekla: Prvi put sam vidjela naseg vojnika, osjecam se kao u drugoj dr:lavi. U nasem logoru smo vecerali. Za vrijeme vecere Vahida je pricala o zakletvi nad Lenjinovim odrom. Od nje sam prvi put cuo za Kalinjina, Ordzonikidzea, Kirova, Vorosilova, Timosenka, Budonija ... Zao mi je bilo sto smo poslije vecere morali nastaviti put. Z:elio sam da je dugo slusam. Pricala je osjecajno, za to birala pogodan momenat i gledala koga ima pred sobom. Vah1da je boravila dva dana na Poniru i produzila na Cemernicu, a Danica je ostala u ceti. Jedne veceri, kada su se nasi drugovi vratili sa Cemernice, donijeli su mi paket od Vahide. Napisala je i ovih nekoliko rijeci: ,Druze Vele, posto se ti izlazes raznim teskim situacijama, saljem ti topli ves, cuvaj se da ne ozebes .. .' Kad god sam odlazio na Cemernicu, radovao sam se susretu s Vahidom. Gdje god sam bio, uvijek sam se interesovao za nju. Kada sam se vratio iz Crne Gore, cuo sam da je pala u borbi protiv neprijatelja. Nisam vjerovao. Cinilo mi se da ona ne moze nikada poginuti. Ali, morao sam se pomiriti sa tuznom istinom da Vahide vise nema. I danas, kad sjecanja naviru, divim se Vahidinoj fizickoj i duhovnoj snazi pred kojom nije bilo prepreka u ostvarivanju plemenitog cilja ... " 90 91 ,Sekretar prve partijske celije kod nas bila je Vahida", kaze Slavko Popovic. ,Prvi put sam je sreo pocetkom januara 1942. godine. Na konferenciji, kojoj su prisustvovali muskarci, zene i omladina, Vahida je govorila o ciljevima narodnooslobodilacke borbe, a posebno o ulozi zene u borbi. u sjecanju mi posebno zivi i zbog toga sto je ona hila prva zena politicki radnik, koja je zapocela razgovor o fanatizmu i zapostavljanju nasih zena u odnosu na muskarce. Poznavala je mentalitet nasih zena, znala im se pribliziti i kroz razne forme rada brzo se afirmisala. U svakoj prilici je isticala ulogu KPJ i NOB-a i organizovala konkretne akcije. Skupove je koristila i za igru i obicno bila kolovoda. Ona nas je naucila kako se igra kozaracko kola. Za vrijeme Vahidinog boravka u Skender-Vakufu je formirana prva teritorijalna partijska celija od domaCih kadrova. Tada mi je Vahida saopstila da sam kandidat za clana KPJ, a posto je ona rukovodila tom organizacijom, kasnije me primila u KPJ. Iz Skender-Vakufa je otiSla prije cetnickog puca, krajem aprila ili pocetkom maja 1942. godine. ViSe je nisam vidio ... ,Za nju nije bilo prepreka", sjeca se Zivka Podgorac Kukolj. ,Svako od nas docarava svog idola, a moj stvarni idol hila je i ostala Vahida. Nije lako opisati Iicnost u kojoj se steklo bezbroj divnih ljudskih osobina. Priroda ju je obdarila takvim duhom kojim je sijala plemenitost. Zato joj nije bilo tesko okupiti zene nasega kraja. Dovoljno je bilo da je jednom vide i cuju i da se same okupljaju oko nje. Upoznala sam je u Skender-Vakufu, januara 1941. godine. Pobjegla je iz ustaskog zatvora u Banjaluci i kao politicki radnik dosla u nas kraj. Za Vahidu nije bilo vazno da Ii se nalazi u muslimanskoj iii srpskoj kuci. Prema svakome je hila podjednako ljubazna i svugdje podjednako cijenjena. S njom sam bila svakoga dana. I danas sam fascinirana cinjenicom da jedna :lena, ponikla u staroj muslimanskoj porodici i odrasla u dobrim materijalnim uslovima, nije poznavala prepreke u borbi za ostvarenje svojih ideja. Ni glad, ni hladnoca, ni nesanica, ni strah od neprijatelja za Vahidu nisu bili prepreka. Druzeci se s njom pocela sam i misliti kao ona. I mene je Vahida primila u Partiju. Za zene Skender-Vakufa Vahida je pojam samoprijegora, plemenitosti i pozrtvovanosti, a za mene i viSe od toga. Moji prvi koraci u borbi protiv neprijatelja, u drustveno-politickom radu i licnom razvoju blisko su vezani za Vahidino ime ... " ,Nista joj nije bilo tesko", sjeca se Jovanka Trkulja. ,Po dolasku u Skender-Vakuf odlazila je u nase kuce i pojedinacno razgovarala sa zenama, obilazila okolna sela i oko sebe okupljala zene. Nama je izgledalo da to cini sa lakocom. Ali, u posao je unosila cijelu sebe. Nikada joj niSta nije bilo tesko. Odlicno se snalazila u svim situacijama. Kada je na jednoj konferenciji upuCivala zene kako i na koji nacm da pomazu narodnooslobodilacki pokret, jedna Muslimanka je upitala: ,A sta ce nam ljudi reCi.' Posto je poznavala mentalitet tih zena, Vahida joj, nimalo iznenadena, odgovori: ,I ja sam Muslimanka, i to kadijina kCi iz Banjaluke, pa sam dosla da se borim.' Poslije konferencije pomenuta :lena joj pride i upita: ,Jesi li ti bas karijina seer ili se saliS?' ,Zar ti meni ne vjerujes?'- rece Vahida. ,Ama vjerujem ja tebi! A pitam onaka', dodade zena. Kad se udaljila od Vahide, obrati se ostalim ze- �nama: ,Vala, kad moze ona ovolilw raditi, sto mi da ne mozemo? Niko je nije tjerao da se bori, pa i pati sa nama. Mogla je uzivati u svojoj kuci u rahatluku.' Licno sam bila radosna kad sam radila zajedno sa Vahidom. Uzivala sam s1usajuCi je kad govori, ko ma koji put, o NOP-<U, o ciljevima nase borbe i ulozi zena u toj borbi. Uvijek sam od nje nesto naucila .. .'' ,Sa Vahidom sam se upoznao po oslobodenjU; Bihaca", prica, izmedu ostalog, JusUJf Lipovaca. ,Zajedno smo radili na formiranju narodnooslobodilackih odbora u selima. Kada smo dosli u Velika Zalozje, odveo sam Vahidu svojoj kuCi, gdje je povela razgovor sa mojim ocem - hodzom - i jednim susjedom. Taiko su -sa2Jmdi da .joj je otac kadija. Kada je Vahida otiSla u sobu sa mojom majkom i zenom, nas susjed je govorio: ,Dijete, ovi se ne sale. Po svoj prilici, ovi se ne pokoravaju nikome. Ja bih rekao da ce ani naprasiti i cetnike, i ustase, i Nijemce. Vidis bolan, kako ova kadijina seer prica da se maze i gladan ratovati, noCivati na zemlji ... Ja tebi kazem - cija busija, onaga i megdan' ... " ,;Neposredno poslije oslobodenja Bihaca i unske doline, novembra 1942. godine, Vahida je dosla, po zadatku Partije, na teren Cazinske krajine da politicki radi medu zenama", istice Hakija ·Pozderac. ,Uslovi za rad bili su veoma teski. Zaostalost muslimanske zene ovoga kraja, koja je vijekovima bila izrabljivana i u neravnopravnom polozaju, predstavljala je osnovnu teskocu za mladu Banjalucanku. Ako se tome dada da je neprijatelj (okupator i ustase) aktivno djelovao u ovim ~krajevima, sve do njihovog oslo:bodenja, i narocito nastojao da odvoji Muslimane od NOB-a, tek tada se maze sagledati kakav je odgovoran zadatak stajao i pred Vahidom, koja je, puna poleta, volje, vedrine i tople rijeci za covjeka, sirila ideje te borbe. Kad covjek danas baci pogled na dane nase slavne narodnooslobodilacke epopeje, od novembra 1942. godine do pocetka IV neprijateljske afanzive, vezane za Cazinsku krajinu, mora se sjetiti Partiji privr:Zene Vahide. Njoj je palo u duznost da zapocne prve politicke razgovore sa zenama Muslimankama, koje su u zarovima dolazile na sastanke da cuju Vahidu. Koliko su mi se duboko u sjecanje urezali utisci koje su na mene ostavile Vahidine rijeci, pune topline i covjecnosti, pune razumijevanja i osjecanja, upucene Muslimankama Cazinske krajine! Sve svoje vrijeme je posvetila samo radu medu narodom. Njen boravak u kuCi, na putu, svugdje - znacio je intenzivan politicki rad. Nije trazila samo veliki skup da politicki djeluje. U mjestima Cazinske krajine, od Trzca do Buzima, od PiStalina do Vrnograca, poznato je i postovano Vahidino ime ... " ,Po oslobodenju Cazina, Vahida se pojavila u nasoj sredini", sjeca se Nadzlja Omanovic. ,Ocekivao ju je tezak rad sa zenama Cazinske krajine. Kada je stekla sire poznanstvo i simpatije zena, organizovala je konferenciju za formiranje prvih odbora Antifasistickog fronta zena. Na konferenciji Vahida je govorila o znacaju prikupljanja pomoCi ranjenicima u bolnici u Bihacu. Tada je izvrsen i izbor delegata za Prvu zemaljsku konferenciju AntiJfasistickog fronta :lena. Izabrane smo ja i jos jedna ·drugarica. Kada se priblizio dan odlaska u Petrovac, pocele smo vrsiti pripreme. Plasio me je veliki put i neobican dogadaj, tim viSe sto je bila zima, ali bilo mi je veliko ohrabrenje to sto ce i Vahida ici sa nama. Cinilo mi se, ako Vahida ide sa mnom, niSta mi sene maze dogoditi. 92 93 Dva dana prije konferencije, krenule smo u Petrovac. Pred polazak smo se sastale u mojoj kuci. Prvi put sam obukla pantalone, debele carape i gojzerice, a Vahida je smiSijala sale na racun moje odjece. Uzele smo pakete hrane koje smo namijenile borcima u .Petrovcu i nesto poslije dvanaest sati posle pred Komandu mjesta, gdje su nas cekala zaprezna kola. Cijelim putem je duvao hladan vjetar. Snijega jos nije bilo. U Bihac smo isle preiko Rekavica. K:a1ko je mos·t na Un:i bio porusen; prebacile smo se kerepom, i mi i nasa kola, te pred vece stigle u Bihac, gdje smo prenocile. Sutradan nam se prikljucila jos jedna drugarica u zaru koja mi se dobra usjekla u sjecanje, jer je jedina na konferenciji bila u zaru. Iz Bihaca smo imale na raspolaganju autobus i kamion. U autobusu je bilo ostalo samo jedno slobodno mjesto, koje je ponudeno Vahidi. Ona ga je ustupila meni, jer joj je bilo zao sto sam njezna, a ona je krenula kamionom. Autobus je stigao u ~Petrovac oko podne, dan prije konferencije. Sacekala sam kamion kojim je Vahida putovala. Smjestile smo se zajedno u kucu jednog bega. Sestog decembra 1942. godine nasle smo se medu delegatima i gostima iz okupiranih i oslobodenih krajeva. I Vahida je govorila i pozvala majke da salju djecu u narodnooslobodilacku borbu. Obtacala se zenama da sto masovnije ucestvuju u NOB-u. Medu 20 :lena, izabranih u Centralni odbor AFZ-a Jugoslavije, izabrana je i Vahida ... " ,Prije rata Vahidu sam sretala na predavanjima, priredbama, izletima i drugim manifestacijama Kluba akademicara Kulturno-umjetnickog drustva Pelagic, Zenskog pokreta, Prijatelja prirode i dr.'' sjecajuCi se Vahide istakla je Jela Perovic. ,Bila je uvijek otvorena, direktna i originalna u izrazavanju, osrednjeg rasta, sportskog izgleda, cvrsto gradena. Srele smo se na oslobodenoj teritoriji u Podgrmecu, u selu Lipniku, 1942. godine, gdje je bila poslana za clana Sreskog komiteta KPJ za Sanski Most. Tu smo, krace, zajedno radile. Iako je ovaj srez vazio kao vrlo tezak za politicki rad, a jos je bio i pasivan, ona se brzo snasla u radu sa zenama, i to bas zbog svoje neposrednosti u pristupanju. Znala se vrlo brzo na svaki nivo spustiti, a to je bilo vazno za uspjeh u radu. Govorila mi je da voli da radi sa zenama, a i one su nju voljele zbog njene duhovitosti i otvorenosti. Bila je vrlo snalazljiva na terenu koji je pasivan, pa se moralo ponekad ostati bez obroka i noCivati po tavanima seoskih stala. Iako je navikla na udoban zivot u svojoj kuCi, to joj nije tesko padalo i uvijek je takve zgode zacinjavala salama i kakvom umjesnom dosjetkom. Kad je osloboden Cazin, otiSla je u Cazinsku krajinu. Poslije cetvrte ofanzive, u kojoj se, pricala mi je, namucila na Sator-planini, jer je bila bolesna, poslata je ponovo u Podgrmec, taka da smo se srele u selu Hasanima. Nosila je pantalone, kao i uvijek, a o pojasu jedan lijep, nov piStolj. Ne sjecam se ko joj ga je dao, ali bila je sva srecna sto ga ima. Trebalo je da ode, da radi u srezu Bosanski Novi. To joj je bila davnasnja zelja. Tada smo se rastale i vise se nismo vidjele. Na polasku mi je rekla, radosna sto ide tamo: ,Drago mi je sto cu tamo raditi, samo mi je :lao aka poginem. Steta bi bilo da ovako dobar piStolj dopadne u ruke nekom fasisti.' Tada nije bilo nikakvog izgleda, da ce ona uskoro poginuti ... " �,Nlje se probila kroz obruc", prica Ahmed SehoviC-Seho. ,U Podgrmecu, s proljeca 1943. godine, nalazila se Cetvrta krajiska divizija, sa sosom na celu. Oko RujiSke je bila smjdtena Dvanaesta krajiska brigada. Kada se jednog ranog aprilskog jutra cula pucnjava od Dubovika, niko nije racunao da ce doCi do neceg ozbiljnijeg, iako su postojali podaci da Nijemci cine iznenadne prodore. Pucnjava je nagovjdtavala prepad na Citav novski srez. Nijemci su brzo nadirali. Stab Dvanaeste brigade bio je opkoljen. Partizani su prihvatili borbu i dugo davali otpor da se obruc ne bi zatvorio. U tolm noCi neke jedinice su se probile kroz neprijateljske linije. Sa Zorom Kovacevic i nekim drugovima iz jedinice i Staba Vahida je pokusala da umakne iz obruca. Kretali su se uz potok koji je tekao u podnozju brda. Primjeceni su i pokoseni iz neprijateljslmg miitraljeza. Istoga dana, oko podne, blizu kuce Josana Gaka, Sosa i ja naiSli smo na Vahidu. Bila je u jarku, zgrcena, licem okrenuta zemlji i prekrivenom kosom, kao da spava. Metak joj je prosao kroz srce i naCinio veliku ranu. Nijemci su je, oCigledno, pretresli, jer je njena zelena engleska kosulja bila potpuno ras'kopcana." Ruza Oljaca SANITET ROMANIJSKOG ODREDA va dana prije oslobodenja Sokoca stigle smo drugarica Ljerka DubresiC i ja sa grupom drugova u pratnji kurira ,Hodze" (Avdo Hodzic- ,Hodza", narodni heroj, kurir pokrajinskog komiteta KPJ, poginuo kao komesar cete u petoj neprijateljskoj ofanzivi) u Romanijski partizanski odred. Komandant odreda SlaviSa Vajner ,Cica" dao je Ljerki i meni zadatak da organizujemo odredsku bolnicu u Bijelim Vodama. Odred nije imao ljekara, nego medioinara Envera Laksica (poginuo 1944. g.) koji je prvu pomoc ranjenicima pruzao na polozaju. Ranjenici su bili smjesteni u stali na obronku sume izvan Bijelih Voda da bi se u slucaju nuzde sto lakse evakuisali. Teski ranjenici su lezali na podu zastrtom slamom, a lakse ranjeni Rajko i Radovan sjedili su pred stalom i pjevali uz gusle. Dok smo previjale zatecene vee su pristizali novi ranjenici s radosnom vijesti da je osloboden Sokolac. Odlucile smo ranjenike smjestiti u kuce. DomaCini u Bijelim Vodama iako su se bojali da ce ih ustase iz okolnih sela ,sazditi", u toku prve noci odlucili su da prime ranjenike u svoje domove. U selu je bila jedna velika nedovrsena zgrada i vrijedni seljani je za kratko vrijeme dovrsiSe, tako da smo vee pocetkom septem'bra u nju smjestili ranjenike. Uslovi za njegu ranjenika sad su hili povoljni, svaki je imao svoj krevet, samo nismo imali ljekara. Mi smo ih njegovale kako smo najbolje umjele, a njima su rane cudesno zacjeljivale zahvaljujuci neobicno zdravoj prirodi i visokom moralu ljudi sa Romanije. Laksi ranjenici su po cio dan pjevali, s pjesmom nove docekivali i prezdravljene ispracali: D ,Veseli se goro Romanijo junak ti je rane prebolio .. . " 94 95 Ranjenici su opjevali sve bitke odreda u deset narodnih pjesama. Narod Romanije ukazao je mnogo topline borcima i postovanje bolnicarkama. Bolnica je bila okruze:Q.a paznjom i ljubavi. Od prvih dana ustanka omladinke su prale zavoje i rublje ranjenicima, plele dzempere i carape, domacice spremale hranu, a domaCini obavljali mnoge poslove neophodne za zivot bolnice. U tome se naroCito isticala porodica Trifka Krsmanovica, tako da se ne maze reci da li je od sebe viSe dala majka Sava, njene kceri Danica, Dragica i Milena, sinovi iii njihov otac. �Moral i borbene tradicije rornanijskog covjeka poznate od davnina i opjevane. ~ na~<;>dnoj pjesJ?i pokazale ~u ~.e ?~ prvih d.ana ust;;mka na velikoj vism1. SviJest da ranJemka treba IZmJetl IZ borbe 1 ukazat1 rnu svu paznju bila je visoka i ponosna. Narod se okupljao oko svoje hoinice, dolazili su ljudi i zene iz najudaljenijih sela da obidu i daruju svoje ranjenike, cuju radio-vijesti, i traze pornoc za sebe pa i za svoju stoku. :Svake sedrnice dolazili su kuriri iz Sarajeva, Hodza i Dovadzija (Mustafa Dovadzija, narodni heroj, kurir PK KPJ, poginuo aprila 1942. godine) donosili pune ruksake sanitetskog rnaterijala, a ranjenicirna sitne poklone - cesljice, olovke, nozice, pa i bornbone. Pri svakorn odlasku obecavali su da ce dovesti ljekara. Romanijska bolnica je bila i skola za sanitetske kadrove. Tokom septembra stab Odreda je uputio oko dvadeset rnladica da svrse kurs prve pomoci. Po zavrsenoj obuci bili su rasporedeni po vodovima i cetama. Postepeno su iz Sarajeva pristizale drugarice i bez obzira sto nisu imale strucne medicinske sprerne, one su svim zarorn svoje mladosti, ljubavi za borbu i ranjene borce i osjecanja odgovornosti, brzo nauCile njegovati ranjenike, a zatim su upuCivane u odrede istocne Bosne. Pocetkom septembra iz Sarajeva je stigla Hana Altarac, radnica. Nazvala sam je Vuja po svojoj sestri koju su cetnici strijeljali u selu BrajiCima novembra 1941. u Srbiji. ,Vuja", iako nije imala ni kurs prve pomoCi, postala je jedna od najboljih bolnicarki i ostala u sanitetskoj sluzbi do oslobodenja. U toku oktobra dobili smo od staba Odreda dlrektivu da teske ranjenike uputimo u cetnicku bolnicu u Vlasenicu koja je imala dva ljekara. S ranjenicima je otisla i drugarica ,Vuja" sa zadatkom da pored rada sa svima ranjenicima i propagandno djeluje. Tokom septernbra stigle su i omladinke Nada i Ljilja Dursun. Nada je uskoro upucena na novu duznost, a Ljilja je ostala u bolnici do januara 1942. kada je upucena u Ozrenski odred. Tokom septembra u bolnicu je iz Kndine stigla medicinska sestra Marga, kasnije udata Zafirovski. Znanjem i savjetima mnogo nam je pornogla, ali je vee pocetkom oktobra s Ljerkom i Enverom upucena u Trnovo. U oktobru je bolnica bila odlicno srnjestena u skolskoj zgradi u Dobrodolima. Sanitetski materijal i dalje je obilno stizao iz Sarajeva. Ekonom bolnice bila je Danica Kabiljo, pravnik iz Sarajeva. Ona je u novembru organizovala bolnicu u Han-Pijesku. Velilm pomoc u njezi ranjenika pruzali su Doko Lizdek, 'Peko Radovic, Maksim Vojinovic i Gojko Kovacevic. !Svi su bili iz okolnih sela, a vojsku su sluzili u bolnickoj ceti Jugoslovenske vojske. Hranu je uspjesno po ukusu ranjenika spremao K:rsrto J o'lovic. Imali smo sv~C~ga, i kajmaka i meda, jer su nam seljaci svakodnevno nesebicno donosili. Povodom oslobodenja Knezine organizovali smo veliku zabavu s kratkim politickim referatom koji je oddao Mika Fliker (poginuo 1942. g.) nacelnik staba, i 'kulturno-zabavnim programom, a poslije je nastalo narodno veselje. Uspjeh je bio neocekivano veliki pa srno, ovim podstaknuti, oddali jos jedanaest slicnih priredbi do 6. J. 1942. Tako je nasa bolnica postala i svojevrsni kulturni centar. Kratko vrijeme u toku novernbra bolnica je bila smjestena u Podromaniji. Iz Sarajeva su stigle drugarice Rena Papo, Nada (poginula 1942. g.) i Milica. Sve tri su bile veoma pozrtvovane i savjesne bolnicarke. Rena je upucena u Bircanski partizanski odred, a Nada i Milica su radile u odredskoj bolnici do aprila 1942. godine. U Podrornaniji smo bili stijesnjeni pa smo ubrzo premjesteni u Kulu, gdje smo bili smjesteni u dvije velike zgrade. Kako se nasa slobodna teritorija prosirila i spojila sa Uzickom Republikom te5ke ranjenike srno upuCivali u bolnicu u Uzice. U drugoj polovini decembra iz Srbije je stigla dr Lipman (poginula 1943. g.) sa svoje dvoje djece, Anicom i Jovicom, a koncem decembra stigli su dr Dragan Jovanovic i dr Dejan Popovic (poginuo u petoj 'ofanzivi, 1943. g.). Do druge neprijateljske ofanzive bolnica Rornanijskog odreda boravila je u nekoliko sela, ali ljudi iz svih sela oslobodene teritorije prihvatili su je sa velikom ljubavi i paznjom. 96 97 7 :Zene BiH u NOB 1941-1945. �Zora RoganoviC-Krusevac ANTIFASISTICKI FRONT ZENA GRADSKE OPSTINE TREBINJE radsku opstinu Trebinje, jos od austrougarske, pored grada, koji taj status ima od ranije, cinila su >okolna naselja: Go-rica, Podglivlje, AJrs'laillagica Most, Necvi•jece, Police, Hru;pjela, Zasad, Mostaci, Drazindo, Tvrdos i Gomiljani. Ovakva teritorijalna podjela je ostala sve do poslije II svjetskog rata. Jos u doba austrougarske bilo je pokusaja stvaranja organizacije zena. Prva organizacija :lena u trebinjskoj opstini stvorena je ipak tek negdje 1919. godine. Pri ovoj organizaciji je funkcionisala strucna djevojacka skola, u kojoj su djevojcice poslije zavrsene osnovne skole ucile 0 domaCinstvu i sivenju. Taka se u NOB ipak moglo osloniti na neku tradiciju organizovanosti :lena u Trebinju. Po kapitulaciji vojske Kraljevine Jugoslavije Trebinje se naslo na talijanskom okupacionom podrucju i od tada u njemu stacionira garnizon od najmanje jednog puka. Krajem maja talijanska komanda je civilnu vlast formalno predala svojim saradnicima ustasama. Trebinje je taka, sa jos nekim srezovima Hercegovine, sa izvjesnim zakasnjenjem uslo u sastav takozvane Nezavisne Dr:lave Hrvatske. U skladu sa okupatorskim namjerama o raspirivanju medunacionalne mr:lnje i medusobnog unistavanja ovo je, u junu 1941. godine, bilo praceno taborom masovnih hapsenja, ubijanja i zlostavljanja srpskog stanovniStva. Kao ,saradnice ko:muni•sta" ustase su tada i ndto kasnije uhapsile i otpremile u koncentracioni logor Jasenovac Bosiljku (Bobu) OsmokroviC, Andelku Krusevac, Kristu Vujin, Zoru i Spomenku Vujin, Bosiljku KovaceviC i Maru Stijacic i svih sedam ih tamo ubili. Ovaj logor su prezivjele Persa Simovic i Mila Perkovic, koje su u logoru provele po tri mjeseca, te sestre Finka i Ana Dubelier, uhapsene kao Jevrejke. Mjesno povjerenistvo KPJ sa rukovodiocem Mujom Zubcevicem radi na okupljanju naprednih :lena i formira odbor :lena za pomoc postradalim od ustaskih zloCina. Prvim odborom :lena obuhvacene su mnoge zene grada i okolnih sela gradske opstine Trebinje. U uzi, rukovodeCi odbor, izabrane su: Jelka Pucaric, predsjednica; Danica Babic, potpredsjednica; Mara ·Pavlovic, sekretar i Ljubica Komad, blagajnica. Poslije Proglasa CK KPJ osjeca se aktivniji i masovniji rad medu zenama. U pripremama i organizovanju narodnog ustanka u gradu Trebinju najaktivnije su se angazovali: Mujo Zubcevic, Dragica Pravica, G 98 99 Zaim Hadzovic, Asim Zubcevic, Stevo BratiC i ostali. Oni su nas upuCivali sta treba da radimo i davali nam zadatke. . . U pocetku smo se trudile da sakupljamo i krijemo oruzje i muniCIJU, koJe ce da zatreba u odredenom momentu. Jos prije dizanja ustanka bilo je sakupljeno 10 pusaka, 3 revolvera i nesto municije. Kad je buknuo ustanak u nasem srezu, ovo oruzje je data u Povrs. Inace, pokret se nije mogao zamisliti bez pomoCi iz grada i okolnih mjesta. hiko je teror neprijatelja bio sve veCi, radilo se uveliko na organizovanju ilegalnog rada. Odbor :lena ( tako smo ga zvali) prerasta u gradski odbor i masovno pokrece zene u ilegalnim akcijama. Sakupljaju se dobrovoljni prilozi u novcu i hrani; u pisacem, sanitetskom i drugom materijalu. Od starih carsafa se prave velike kolicine zavoja. Puni dzakovi se salju od veze do veze i na razne nacine otpremaju u Povrs, Lastvu, Rapti, Ljubomir. Mara Pavlovic organizuje da se prave petokrake i siju titovke za nasu vojsku. Sve se to otprema vezom. Sav materijal manje-vise stize u kucu Jelke rPucaric, a i oruzje. !avo Parijez ga iznosi u Podglivlje, a odatle vezom dalje. Krajem 1941. godine uspostavljena je i veza sa drugovima, prisilno mobilisanim u domobranstvo, pa su i oni nesmetano iznosili iz grada prikupljeni materijal i dostavljali na vezu. U kuCi Danice Babic, u centru grada, koristi se pisaca masina i sapirograf za obradu propagandnog materijala, izvjestaja, brosura i rsl. Ta!koder i u ku6i Hinlke Krusevac u MostaCima postoji pisaca masina i sva tehnika za umnozavanje propagandnog materijala, koji je rasturan po gradu i ostalim mjestima opstine Trebinje. ?dlaz~k _u jedinice .NOV i f,OJ veceg broja drugarica, od kojih su ~e~e. I noswci '.'Spomemce 1941 , da se bore s puskom u ruci, bio je JO~ Jedan dopnnos narodnooslobodilackoj borbi. Prva medu njima u toJ borbi pala je Desanka Bulajic 23. maja 1942. godine kod Savnika. . Ov~ka': masovan i i~egalan rad :lena i medu zenama traje sve do :poJave cetm~a 194~. godme. Tada su se mnoge zene morale zaobiCi, Jer su mnogi od nJihove rodbine, pa i najblizi (muzevi, braca, sinovi) postali cetnici, te su se i one preorijentisale. Nastaju veoma teski dani ~ u. aprilu 19~2. ~odine d.~la~i do provale u SKOJ-u grada. Nastaju hap~ senJa, odvodi u mternaCIJe I koncentracione logore na :Prevlaku i Mamulu. . u nekoliko talasa, uglavnom u ljeto 1942. godine i uz pomoc cetmka. u. o,va dv~ talijanska koncentraciona logora iz gradske opstine TrebmJe II~termra~e su. 21 zena:v s~~da. Zubce_vic, i Mi.lica ·Pravica, majke narodmh heroJa Asima Zubcevica I Dragice Prav1ce, Radojka Bratic, Danica Dragoljevic-tPravica, Gospava Gadzo, Stana Ivkovic-Oslic ~urda, Nada i Sl~y~~ Kruni.c, Anet~, Ilinka, Jova_nka i ~adojka Peti~ JeVI~, Zork~ RadoJICic, !Dobnla, Darmka, Nevena I VeselJka Rajicevic, Dam'Ca Pahrkuca, te Persa i NjegoslaV'a Simovic. Dvije od njih su birle funkcioneri Antifasistickog fronta :lena, cetiri clanovi SKJOJ-a sve uostalom, aktivni saradnici NOP-a. ' ' Sreski ljekar dr :Petar Rundo i njegova supruga Ljubica su bili stalni saradnici NOP-a. Oni su dugo zivjeli u Trebinju. Odmah je prihvatao sve simpatizere NOP-a i lijeCio ih besplatno, davao sanitetski materijal obilato. On i njegov asistent, student medicine Mujo Zubcevic, inace sekretar .Povjerenistva KPJ za Trebinje, pozvani su 2. aprila 1942. godine u nzivar da previju ranjenike. Posli su sa punim autom sanitetskog materijala i obavili povjereni zadatak. Ali, po povratku su �Posto je u Trebinju bila zvanicna vlast NDH, kao i njena vojska, cetnici u gradu nisu imali nikakvih kulturnih manifestacija. Zato su u nekoliko mahova koristili Dom Kulture u MostaCima, u citaonici, kako ju je stanovniStvo Mostaca zvalo i sagradilo je odmah poslije I svjetskog rata. Politicka predavanja su drzale cetnicke vode Petar Bubre5ko i Toso Perovic. Slali su svoje ljude od kuce do kuce i prijetili da ce svako ko ne dode biti interniran na Mamulu. Odbor AFZ-a Mostaca je obavjestavao sve simpatizere NOP-a da ne idu. Iako bi neki muskarac otisao, to je bilo zbog velikog straha, ali nikad nijedna zena nije otiSla. Porodica Muharema Hadziahmetovica hila je vrijedan saradnik NOP-a, jer je hranila, primala i sakrivala saradnike NOP-a sve od 1941. godine do samog oslobodenja. Muho je imao jednu veliku ladu, jer su preko njeke TrebiSnjice imali zemlju za obradu. Sestre Hatidza i Ifeta Hadziahmetovic, kceri Muhove, bile su spremne da u svako doba noCi prevoze ilegalne radnike NOP-a s jedne strane rijeke na drugu. U to vrijeme je TrebiSnjica cesto hila ogromna. Na ovom dijelu nije bila gazna u toku cijele godine. Most na Drazindolu stalno su cuvale talijanske, ustaske, cetnicke, a od 1943. i njemacke straze. Tako je bilo i na mostu u Trebinju. Ova lada nikad nije otkrivena a radila je cijeli rat, narocito 1943. i 1944. godine, kada se masovno odlazilo u partizane. Opstinski odbor AFZ-a i seoski odbori AFZ-a cesto su oddavali sastanke i na njima ucili preradujuCi materijale koje su dobivali od sreskog i oblasnog odbora AFZ-a, kao npr. o znacaju 8. marta; o ulozi zena u revoluciji, o borbi zena za ravnopravan polozaj u drustvu i sl. U Mostace je dolazila na sastanke zena ispred Oblasnog odbora AFZ-a neka drugarica Pirika1 (zaboravila sam joj prezime), ddala predavanja i donosila direktive za rad sa zenama. Rad organizacije \AFZ-a ibio je sve organizovaniji i saddajniji. Tako isto i ostalih organizacija narodnooslobodilackom pokretu. Iskustvo je upuCivalo na potpuniju konspiraciju organizacija i istovremeno na potrebu masovnijeg ucesca u a:koijama. Diferendjacija u redovima saradnika okupatara i izvjesnos•t pobjede pojacavali su priliv novih aktivista. Udara, kao sto je bio onaj u proljece 1942. godine, nije viSe bilo, diferencijacija se preselila u redove saradnika okupatora, a ponovni uspon pokreta bio je postepen ali konstantan. Zbog svega toga gubici su bili nesto manji iako je rad za NOP bio sve masovniji, a nasrtaji neprijatelja jaci. U posljednjoj nasoj ratnoj godini njemacki okupator je sa nase opstine internirao sest zena-aktivista: Maru Parijez, Jovanku i Zorku Ninkovic, Desanku Kolak, Nevzetu Resulovic i Danicu Mijanovic. Posljednje dvije, medutim, uspjele su da u toku transportovanja za Njemacku, iz zatvora u Slavonskom Brodu, gdje su bile privremeno zatvorene, sa jos nekim zatvorenicima pobjegnu i ukljuce se u jedinice Narodnooslobodilacke vojske. U novembru 1943. cetnici su strijeljali Vidosavu Iliskovic-Mileusnic, a zaklali Jovanku Kurtovic-Vulesevic. U jedinicama Narodnooslobodilacke vojske i partizanskih odreda poginule su: Radojka Petrijevic 25. III. 1944. kod Kalinovika, Marica Korol 6. XI 1944. kod Blagaja i Tatjana Rebic 6. V 1945. kod Ilirske Bistrice (dok su Ljubicu Tupanjanin strijeljale ustase u Sarajevu marta 1945. godine). ih uhvatile ustase i zatvorile ih. Muja Zubcevica su predali Italijanirna; oni su ga internirali na Marnulu i tarno strijeljali. A dr Petar Rundo je rnnogo rnucen u ustaskorn zatvoru i na kraju ubijen. Ostala je njegova supruga Ljubica sa cetvoro djece, najstarije od 10 godina, a najrnlade od mjesec dana i sa 500 kuna u kuci. Gradski odbor zena je preuzeo brigu o ovoj porodici sve do oslobodenja Trebinja. Sakupljani su im dobrovoljni prilozi u hrani i novcu, a svi simpatizeri NOP-a su objerucke prihvalili ovu akciju i pomoc. Tako je ova porodica u svojoj tragediji nasla oslonac u organizaciji zena i punu podrsku za osnovno egzistiranje. Dolaskom cetnika na vlast juna mjeseca 1942. godine pocinju progoni mnogih porodica, a posebno se traga za organizatorima ustanka. Tako u ruke cetnika pada Zaim Hadzovic. Dragica Pravica dolazi u Dzivar da predani kako bi se nocu prebacila dalje. Tu je otkrivena, opkoljena i uhvacena. Gradski odbor zena nije prekidao svoju aktivnost i svoj rad za NOP. Na terenu je u strogoj ilegalnosti ostalo viSe ilegalaca. Sreski komitet KPJ je davao smjernice sta da se radi u novonastaloj situaciji; da se radi na razbijanju cetnistva, na umnozavanju i rasturanju propagandnog materijala i sl. Akcija je nastavljena. Sakupljani su dobrovoljni prilozi u novcu i hrani, pakovani paketi za internirce u gradu Trebinju i porodicama strijeljanih iii onih koji se nalaze u zatvoru. Vjesto su se koristili i umnozavali leci upuceni neprijatelju. Zora Kisin-Radanovic i Beba Pavlovic-Bilanovic nocu su se povlacile ulicama i sokacima i na pragove kuca cetnickih i ustaskih voda ostavljali letke. Sutradan bi nastala cijela hajka po gradu i trazilo bi se obezbjedenje od okupatora. Zatim bi nastalo zatiSje, pa bi opet dolazilo do prijetnji; stizala bi pisma od izdajnika, leci i sl. Time je svaka. akcija postajala rizicna za zivot. Trebalo je brinuti i o drugovima, koji su hili u strogom ilegalstvu. Tako su se skupljali dobrovoljni prilozi u hrani, odjeci i obuCi i upuCivane Jovanu Grakovcu, Mirku Krunicu, Luki .Popovcu i dr. Ta veza sa ilegalcima odrzavana je preko kurira. Krajem 1942. godine dolazi do preimenovanja i poboljsanja rada u organizaciji zena. Gradski odbor zena prerasta u Opstins·ki odbor AFZ-a za gradsku opstinu Trebinje. Na duznostima predsjednice, potpredsjednice, sekretara i blagajnice ostale su iste drugarice. U Odbor su izabrane i sljedece: Zora Roganovic, Desanka Pavlovic, Danica Gerun, Ruza Vreca, Anda Sakota, Ljubica Ratkovic i SaCira Cerimagic. Odmah su formirani i seoski odbori AFZ-a tamo gdje je bilo moguce. Tako su formiran:i: 1. Seoski odbor AFZ-a za Mostace u koji su usle: Jovanka Savic, Desanka Kebeljic, Gospava Sorajic, Hatidza Hadziahmetovic, Ljuba Mucovic i Duka Kebeljic. 2. U seoski odbor AFZ-a za Zasad usle su: Petra Bubalo, Marija Sekerez, Nada Krunic, Sofija Gurovic i Anda Vulovic. 3. U seoski odbor AFZ-a za Drazindo izabrane su: Jovanka Milinic, Desanka Nogulic, Munevera Viden i Ilinka Vulasevic. 4. U seoski odbor AFZ-a za Podglivlje iza~brane su: Mara Parijez, Jovanka Ninkovic, Desa Kolak i Nada Mijanovic. Ovi odbori su prosirivali svoj rad sa svim zenama, simpatizerima NOP-a, za koje su znali da im se moze priCi. 100 101 ' Pirika $iber iz Mostara, primj. Red. �Safija Redzepovic 1Poslije V neprijateljske ofanzive, juna mjeseea 1943. godine, u Mostace su na konjima dopremljena dva ranjena druga borea: Momcilo AvdaloviC i Velija Arslanagic. Smjesteni su vrlo konspirativno. Njegu i svu brigu oko njih preuzele su zene iz organizaeije AFZ-a. Cak se uspjelo i da im se ukaze ljekarska pomoc. Ranjeni borci su poslije 9 mjeseci ozdravili i putem veze ponovo otiSli u NOV-u. Krajem 1943. godine stab X hereegovacke uda.t"ne brigade uputio je zahtjev Opstinskom odboru AFZ-a da za brigadu izradi zastavu. Upucen je nacrt zastave, i uputstvo od kakvog materijala da se izradi. Angazovana je Jelka ,puearic, vrlo podesna za to, krojacica, inace predsjednica Opstinskog odbora AFZ-a. Ona je skrojila zastavu od ervene cohe, 70 em duzine - 40 em sirine, u obliku trougla. Zastavu je vezla SaCira Cerimagic, clan Opstinskog odbora AFZ-a, a pomogao joj_je Arslan Arslanagic, terzija. Zastava je radena sa dva liea i s natp1som: Stab X hereegovacke udarne brigade i amblemima: srp i cekic i zvijezda petokraka. Vez je raden punjenim bodom sa zlatom i srmom. To je bio obiman posao. Kad je bila gotova, Borislava Kovacevic je prosla ustaske, cetnicke i njemacke straze na kapiji, pronijela zastavu i predala je na vezu za Mostace. Uz zastavu je bio izvje5taj Hpsitnskog odbora AFZ-a da je zastava dar brigadi od zena, koje su je stvorile putem dobrovoljnih priloga. Kad je Trebinje oslobodeno 4. oktobra 1944. godine, odmah poCinje najraznovrsnija aktivnost organizacije zena, a zene Trebinja masovno prihvataju tekovine naseg NOB-a i ideje nase revolucije.: Na tom putu date su velike ljudske i materijalne zrtve. Zene Trebinja ( ovdje je rijec o tadasnjoj gradskoj opstini), pored vee pomenutih u koneentracione logore interniranih i tamo djelimicno pobijenih, njemacki i talijanski okupatori sa njihovim saradnicima cetnicima i ustasama u toku cetiri godine okupacije hapsili su i ·krace i duze vremena ddali u zatvorima jos oko pedeset zena aktivista NOP-a nase opstine: Danica, Sava, Stana i Zora Aleksic, Danica i Jovanka Babic, Katica Belas, Bosa i Mara Cuckovic, Cvijeta i Stana Curie, Ljubica Curic"Komad, Darinka DeretiC, Ivka DuCic, Sefika Dzanovic, Milosava FetahagiC-Aleksic, Dobrila Grkovic·BulajiC, Sofija Gurovic, Mara Hadzovic-Pavlovic, Ljubica Jeremic, Jovanka Kapor, Milojka Koprivica, Marica Kovacevic, Ana Kukuric, Jelica LeCic, Anda Ljubibratic, Jovanka Milinic, Danica MiljanoviC, Desa i Ljeposava Miljkovic, Smiljka Ninkovic, Emica ObuCina, Saveta PaviC, Jelka Pucaric, Desanka Pavlovic, Gorjana Ratkovic, Kimeta Redzic, Zora Roganovic, Ljubica Rundo, Enisa i Razija Sarajlic, Zora Spanacevic, Nedelj1ka S!ken!der-Kovacevic, Gospava So:rajic, Vesa Stamatovic, Jovanka Savic, Anda Vulovic i Smiljka Vukasovic. VeCina od njih hapsena je viSe puta, dvije cak po devet puta. Mucenja, batinanja i zlostavljanja pratila su svako od ovih hapsenja. Uprkos tome, nije zabiljezen ni jedan slucaj izdaje rada organizacije, ni pojedinacnog odavanja saradnika. ZENE BOSANSKODUBICKOG SREZA U NARODNOOSLOBODILACKOJBORBI ilo je ljeto 1941. godine. Jednoga dan?; obavijestila me ~al<: Pralica da treba da se nademo pored nJeke Une prema Pilam kod stovariSta drveta. U odredeno vrijeme na to mjesto stigli su Osman Zubovic i Uzeir Zubovic-Lembika i kazali nam da treba da krenemo u Hrvatsku Dubicu kod kuce Duke Trninica. U Trninica kuCi treba da se odrzi sastanak na koji ce doci jedan od drugova, ali nam zbog uslova ilegalnog rada nije receno o kame se drugu radi. Upozorili su nas da ne idemo u grupi, vee pojedinacno, a narocito prilikom prelaska mosta na Uni jer da ustaske vlasti prate kretanje u gradu. Kada sam stigla kuCi, Trninica, vee su bile stigle omladinke iz Bosanske Dubice: Bahra Seri:c, Zulejiha Talic, Zehra Beitovic, i Lala Pralica. Na sastanku u kuCi Trninica bio je prisutan i Bosko Siljegovic Fadil Saric i Osman Zubovic. Bosko nas je upoznao da smo primlje~e u organizaciju SKOJ-a, a onda nam govorio o ulozi skojevske organizacije u predstojecoj borbi, o borbi za bratstvo i jedinstvo, bor?i za bolji zivot, borbi protiv okupatora i njegovih slugu. Okupator Je zajednicki neprijatelj svih nasih naroda i nas zadatak je da radimo i objasnjavamo narodu potrebu pruzanja otpora neprijatelju. Upoznao nas je o borbi koja predstoji. Istovremeno nam je stavio u zadatak da citamo marksisticku literaturu. Odmah poslije sastanka pocele smo da radimo. Citale smo sve sto smo uspjele da dobijemo i taka sticale prva saznanja o zivotnim uslovima radnika i njihovoj borbi za bolji zivot. Ostalo. mi je u sjecanju da sam procitala knjigu ,Beraci pamuka". Obaveza je bila da nakon svake procitane knjige ili neke brosure treba napisati kratak osvrt kako bi se moglo zakljuciti kako je shvaceno ono sto je procitano. Taka je otpoceo nas rad u okupiranoj Bas. Dubici. Svaka od nas imala je i odredene zadatke koje je dobijala i izvrsavala. Nasi glavni punktovi bili su kuce porodica Serica, Zubovica, a narocito kuca Ruseina Hatipovica preko koje je odrzavana veza sa selima Spilji, Verije i Mrazovci. Prikupljano je oruzje i drugi neophodni ma:terijal i upuCivan u Komru. Na tome su najviSe radi1e Zulejha Ta~lic, Advija Hatipovic, Hida Hatipovic i Smilja Turudija. Za Smilju sam kasnije saznala da je u to vrijeme bila clan KPJ, a radila je u nekoj trgovackoj radnji u gradu. B 102 103 �Poslije zavrsene skole zaposlila sam se u knjizari kod Bozica. Tako sam imala uslove da povremeno, kada se ukaze prilika, doturam razni materijal i predajem zenama koje su sa sela dolazile u grad. Nasa veza isla je prema selima Mestanickog podrucja. Sakupljale smo i druge neophodne predmete i slali na sela. Znam da su se po kucama plele carape i puloveri. Na tome se narocito isticala Aneta DimitrijeviC, ciji je sin Bozo bio u partizanima u Kozari. Njene dvije kcerke Radana i Bozana Dimitrijevie poginule su 1942. godine u Kozari. Radilo se i po ostalim kueama kao kod Seriea, Zuboviea, Ahmeta Celama, Saferoviea i Hatipoviea, ali u strogoj ilegalnosti, jer su iz Bos. Dubice vee prvih dana borbe otisli u rpartizane Idriz Cejvan, Fadil Serie, Avdo Cuk, Paso Dizdar, Smail Serie, Izudin Causevie, Uzeir Zubov,ie - Lembika, Husein Hatipovie, te jos neki omladinci, kasnije istaknuti borci i rukovodioci u krajiskim partazanskim jedinicama. Pocetkom maja 1943. godine nas nekoliko omladinki iz Bosanske Dubioe, vee u to1ku noCi stigli smo u selo SreHije, gdje smo se sUJs'rele sa drugaricom, odbornikom NOO, koja nam je rekla da moramo krenuti u sjediste Opstinskog narodno-oslobodilackog odbora koje se nalazilo u selu Vojskovi neposredno uz Kozaru. Stigli sino pred jednu seosku kueu na kojoj je bilo ispisano: ,Narodno-oslobodilacki odbor opsttine MeManica". Pred ovom ku6om stajao je rpartizanski st\razar. P.rvi put smo ovdje i vidimo da pos,toji prava organrzacija vlasti sa partizanskim strazarima. Sve nam je to neobicno, ali nas obuzima neka posebna radost, jer je nestalo onoga svakodnevnog straha od hapsenja koji smo prezivljavali u gradu dork smo ru njemu zivjeli. Nije proslo dugo vremena stigao je predsjednik odbora Miladin Zlojtro. Srdacno nas je primio. Ova toplina prijema i drugarstva koju je prema nama prilikom prvog susreta pokazao Miladin nas je odusevila. Radovali smo se, a imali smo osjeeaj kao da nam suze naviru na oci. Suze radosnice, koje se samo u ratu mogu tako snazno osjetiti. Miladin nam je saopstio da cemo se morati javiti u stab Kozarskog odreda koji se u to vrijeme nalazio u selu Resanovcima pod Kozarom prema Bos. GradiSkoj. Krenuli smo prema odredu sa jednim drugom koga je odredio Miladin. Prilazimo mjestu gdje se nalazio stab odreda i primjecujemo partizane gdje Ciste oruzje. Ima ih viSe. RazliCito su obuceni, vee kako je koji sta imao. Ali svi su imali jedan zajednicki simbol, olicenje zajednickih ciljeva i borbe. Bila je to crvena petokraka zvijezda na kapama. Kako se Vlise pri:bl1izavamo, tako sve glasnije cujemo radio. Neobicno nam je i zbog toga sto se nalazimo na obroncima Kozare i sto je rat, a mi u gradu nismo imali prilike niti smjeli da slusamo tako slobodno radio kao sto je to sada ovdje u Kozari moguee. Uzbudeni smo i nestrpljivi. Sve nam je novo i sve je zanimljivo. U stabu Odreda bili su Marin Dragan, komandant i Milan Vrhovac, komesar Odreda. Primio nas je Milan Vrhovac. Izvanredno nas je doceikao i 1sa nama razgovarao. Ona'ko toplo i pazlJivo lkako je to roogao i znao predratni ucitelj i komunista. Tu smo imali prilike da upoznamo jos drugova i drugarica, starih boraca, medu kojima i Micu Vrhovac, predratnu ucitel'jiou, sada borca i komuni'stu u Odredu. Srdacno su nas svi primili. Interesovali su se o tome kako je u Bos. Dubici, kako zivi narod pod neprijateljskom okupacijom i o us- 104 105 lovima pod kojima djeluju saradnici pokreta u gradu. Ispricali smo onoliko koliko smo znali i sto je bilo zanimljivo. Komesar Odreda Milan Vrhovac nam je rekao da se u jednoj ceti Odreda nalazi komesar Serie Smail iz Bos. Dubice i preporucio nam da podemo u neku od ceta. Krunuli smo u selo Grbavce gdje se nalazila jedna ceta ciji je komandir bio Rajko Gavrilovie, a komesar Smail SeriC. U ceti je bilo i drugarica, ali sam, na zalost, zaboravila njihova imena. Tu sam u~oznala i Miru Sinik, omladinskog rukovodioca, sekretara Sreskog kom1teta SKOJ-a za srez Bos. GradiSku. Bila je jos mlada, oko devetnaest godina, ali iza sebe je imala dvije ratne godine koje je provela u partizanima i u radu sa omladinom na terenu. Uvijek vesela, a kada govori o zadacima koji stoje pred omladinom sva se unosila u probleme koji su stajali pred omladinskom organizacijom. U ceti sam upo~nala i jednu divnu drugaricu radom iz Prijedora, koja je kasnije pogmula u borbi, ali sam, na zalost, njeno ime zaboravila. Ni moj borava~ u ovoj ceti nije dugo trajao. Stiglo je naredenje od Okruznog kom1teta KPJ za Kozaru da sam odredena na kurs za rukovodioce organizacije AFZ-a. Saopsteno mi je to u prisustvu Mire Sinik i Smilje Batoz. Smilja je radila na organizovanju odbora AFZ-a. Kurs je odr:Zan u selu Kosueoj na bosanskodubickom srezu. Koliko mi je ostalo u sjecanju, na kursu su bile: Bora Batoz Milka Bukva Stoj~ Knezevic, Kosa Tomas, Stanka Meded, te jos nek~ druga,r'ice s; drug1~ vsr~z_ov~ kozars.kog pod~ucja. Pore.d ostalih dolazila nam je Rada VranJesevic, 1staknutJI bmac 1 rukovodl'lac organizacije .Zena koja je poginula 1944. godine prilikom desanta na Drvar. Predavanja su bila uglavnom o ciljevima i zadacima narodnooslobodilacke borbe i ulozi organizacije zena sa tezistem organizacije odb?ra .~FZ-a _na terenu Kozara. Bio je to period obnavljanja rada orgamzaciJe AFZ-a u Potkozarskim selima, odnosno njenog organizacionog ucvrsCivanja i obnavljanja njihovih odbora. 1Podrucje bosanskodubiokog sreza, kao i neki dijelovi prijedorskog, bosanskonovskog i bosanskogradiSkog sreza, bili su u toku kozarskih ofanziva, ljeta i jeseni 1942. godine, takoreCi, opustili. Tu se posebno istic::Io podrucje bosanskodubickog sreza, gdje je najvise stradalo stanovmstva. Masovno su stradali odrasli muskarci koji su odvedeni u ustaS:ke JogO're i tamo na zvjersfki .nacin uni1steni. Taiko su se u selima pretezno nasle zene sa djecom i zenskom omladinom. Kuce i ostali gospodarski objekti bili su spaljeni. Prezivjele porodice nakon povr~tka iz zarobljeniStva nastanjivale su se na zgariStima, popravljale porusene i popaljene kuce i nastavile sa obnavljanjem .Zivota. Udruziv~lo se po nekoliko porodica i zivjelo zajedno u primitivno napravljemm barakama na zgariStima svojih domacinskih objekata. Do proljeca 1943. godine uglavnom su se povratile sve prezivjele porodice u sela. Veliki broj zena i djece iz Ravni (Ravljanska opstina) iselio se u Potkozarska sela na mostanicku i knezopoljsku opstinu i tu proveo ratne godine aktivno ucestvujuci u pokretu. U takvim uslovima otpocelo se sa radom na formiranju seoskih, opstinskih i sreskog odbora AFZ-a. U svakom selu gdje je bilo stanovnistva formiran je odbor AFZ-a, a uskoro iza toga i opstinski odbori na opstinama pounjskoj, knezickoj, knezopoljskoj, mostani6koj i ravljanskoj, koliko je tada bilo opstina na srezu. �Mi koje smo bile na kursu nakon zavrsenih predavanja krenu~e smo na teren u sela gdje smo otpocele rad sa zenama. Za mene, koJa sam dosla iz grada, susret sa zenama sa sela bio je izvanreda~ dozivljaj. Bila sam taka toplo i prijateljski primljena da sam se osJec~la kao kod svojih rodHelja. Nezaihorav!Ile su uspomene na mnoge maJke sa kojima sam se susretala na zgariStima njihovih kuca koje ~u se roditeljski odnosile prema meni. Cinil~ mi se da su ~~ pr~m~ mem ~ao drugarici iz grada, inace Muslima~k.I, p~seb~o pnJatelJski <;>?nos:Ie. Stalno su me okruzivale svojom paznJom zeleci da.. se. medu nJima sto ugodnije osjecam. Pozivale su !lle, da dade;?. kod ,~Jih I p_;ost? se, ka~a dodem u selo otimale kod koJe cu prenociti, doci na rucak 1 sl. To Je bilo ono iskr~no prijatelj~tvo ~ l~ubav l?ren.-:a covjeku,. borvcu i rukovodiocu bez obzira na to IZ koJe Je sredme 1 narodnosti dosao. Za kozarske iene i narod slobodno mogu da kazem, bratstvo i jedinstvo medu narodima potvrdivalo se u svakodr:evn?j borbi i zadacima za n~­ rodnooslobodilacki pokret. Tu medu tim zenama svako ko se bono za slobodu mogao se prijatno osjecati i imati mnogo prijate.lj~ .. Tes~~ je i izgleda nemoguce naCi rijeci kojima .bi se I?ogla opisati I ~~raziti ona ljubav i paznja sto su zene PotkozarJa ukazivale prema SVOJim saborcima. Uskoro poslije zavrsenog kursa odrzana je sreska_ konfere~cija AFZ-a za srez Bas. Dubicu. Izabran je Sreski odbor AFZ-a u koJI su usle: Kosa Tomas, Milka Bukva, Stoja Knezevic, Safija Redzepovic, te jos neke drugarice cija sam imena zabc:ra':ila. Vr~il~ s~I? duz~?st sekretara odbora. SjediSte naseg odbora hila Je u MlJecamc.I u ~~~I .Kosa Rade. Tu se nalazio i Sreski komitet KPJ za Bas. Dubicu CIJI Je sekretar blo Rade Kantar, a clanovi Sima Stojakovic, Milorad B.anja.c, zvani Bude Velimir Trubarac, koji je u isto vrijeme bio i predsjedmk Sreskog n~rodnooslobodilackog odbo~a, t~ .~usan . ·Bosi.ocic, sekr~tar Sreskog komiteta SKOJ-a. Sa nama Je naJVIS~ ra~10 M1}orad Banpc, koji je u komitetu odgovarao za sektor orgamzaCIJe AFZ-a. Redovno smo odrzavale sastanke Sreskog odbora na kojima su analizirani problemi organizacije na terenu,. utv_;div~n! zadaci i odlaz~k na teren u sela. Zadaci su se bez pogovora Izvrsavah I svaka ad nas Je, nakon povratka sa terena, hila obavezna da pod~esve izvjestaj .o stanju na odredenom podrucju, sta je tamo uradeno I sta preostaJe da se uradi. Zadaci organizacije AFZ-a proisticali su iz o:pst.i? z~dataka 'kote je zahtijevala narodnooslobodilacka borba. Karakte~Ist1cno J~ za P?drucje bosanskodubicikog sre!la bHo da su s.koro na sVI!n zaidacima b1'l~ angazovane zene i zenska omladina. Posebnu ulc:gu odigrale s~ vomlad~nske radne cet·e, :batal'jonii i omladhrs!ke mdne bngade. III. dub~cka bng~da je nosila ime narodnog heroja Sovjetsl~og S~veza ,~OJ~, Kosn.-:od~.mJa~­ skaje", i X mostanicka narodnog heroJa ,,Mile Mecave . :z:ammlJIV9 Je da su ove omladinske radne brigade bile uglavnom sastavlJene od zena i zenske omladine. Mi smo putem odbora AFZ-a insistirali da sve sposobne mlade zene budu ukljucene u omladinske radne cet~. ~eduti~, nisu hili rijetki slucajevi da su se u radnim cetama nalaz1le I.. stan~e zene preko 50 i viSe godina. Zajedno su iSle na sve radne akciJe koJe su ove radne cete izvodile. Zadaci radnih ceta bili su svakodnevni. Radilo se na proljetnoj i jesenjoj sjetvi, na obradi i sabiranju ljetine, kao i na drugim poslovima. 106 107 Najvise se radilo kolektivno na svim zadacima. Narodnooslobodila¢ki odbori postavljali su odredene zadatke, a zene su ih u sklopu radnih ceta izvrsavale. Druge radne snage, osim zenske, nije ni bilo. One su izvrsavale i najteze zadatke. Prekopavale su puteve i pravile prepreke kako bi onemogucile i usporile pokrete neprijateljske motorizacije, uglavnom tenkova. Sluzile su i kao isturene straze na odredenim mjestima prema neprijateljskim uporistima prateCi pokrete neprijatelja i na taj nacin obezbjedivale narod u selima ad iznenadenja. Radilo se i na veoma vaznom zadatku, kopanju skloniSta, odnosno zemunica za smjestaj prehrambenih artikala i naroda, zena i djece. ·Poznate su masovne akcije radnih brigada na zetvi psenice u Dubickoj Ravni ljeta 1943. godine, zatim berba kukuruza takode u Dubickoj Ravni jeseni iste godine. U ovim akcijama oteto je ad neprijatelja veoma mnogo psenice i kukuruza, jer je u toku rata bila poznata parola - ni zrna zita okupatoru. Organizacija zena ne samo da je skrivala zito po selima nego ga je otimala i ad neprijatelja, ispred neprijateljskih mitraljeza, zanjuCi psenicu nedaleko ad neprijateljskih bunkera. · Isto taka poznate su masovne akcije radnih ceta, bataljona i brigada na prenosenju zita iz Meduvoda, sa Vranovca, iz Pucara i Kutureva, te iz Gornjih Podgradaca prema rijeci Sani i preko Mrakovice i Kozare za Kozarac i Prijedor. Sa torbama na ledima, bosonoge i slabo obucene, zene su prelazile na desetine kilometara samo da bi na odredeno mjesto prenijele zito i hranu za partizanske jedinice. Kao da nije postojao zamor, iSla se sa pjesmom, a kada su se vracale u svoja sela, cekao ih je novi zadatak. Nista nije moglo da sprijeci zene da aktivno ucestvuju u svakodnevnim ratnim zadacima. One su bile aktivne i na veoma odgovornim duznostima u odborima AFZ-a i organima vlasti. Posebno mi je ostala u sjecanju Anda Knezevic, sekretar Okruznog komiteta SKOJ-a za Kozaru, inace dak prijedorske gimnazije, koja je uspjesno organizovala skojevsku i omladinsku organizaciju na Kozari, koja nije znala ni za umor ni za strah. Djelovala je odvazno i hrabro. Uvijek se nasla tamo gdje se radilo o organizovanoj omladinskoj radnoj akciji. Upoznala sam je upravo kada je bila na celu omladinske radne brigade koja je izvodila akciju na zetvi psenice u Dubickoj Ravni. Sa podrucja bosanskodubickog sreza posebno su se isticale: Bora Batos, sekretar Okruznog odbora AFZ-a za Kozaru, Knezevic Stoja, clan Sreskog narodnooslobodilackog odbora, Bosa Dimic, sekretar Opstinskog komiteta K!PJ na ravljanskoj opstini, Persa Madzar, sekretar Opstinskog komiteta KPJ na knezickoj opstini, Radosava Tica, sekretar Sreskog komiteta SKOJ-a, Nevenka Janjuz, Clan Sreskog komiteta SK:OJ-a, Stanka Meded, clan Sreskog odbora AFZ-a, Kosa Tomas, predsjednik Sreskog odbora AFZ-a, Dusanka Ostojic, clan Okruznog odbora AFZ-a, Anda Kerikez, Rasa MHojlic i Rosa Petrovic, S'elklretari opsN[)yskih komiteta SKOJ-a, zatim Vaja Vlaisevic i Vida Reljanovic iz Vojskove, Marica Jugovic iz Pucara, Persa Bulic iz Bjelajaca, Dusanka Lovric iz Verije, Milka Bukva, clan Sreskog odbora AFZ-a i mnoge druge cija sam imena, na zalost, zaboravila. Nisu bili rijetki slucajevi da su seoske narodnooslobodilacke adbore uglavnom saCinjavale zene. One su istovremeno bile i u narodnooslobodilackom odboru, u odboru AFZ-a, u organizaciji USAOJ-a, u partijskoj organizaciji. Samo nekoliko spomenutih :lena koje su se na- �lazile na odgovornim funkcijama u narodnooslobodilackim odborima, opstinskim i sreskim komitetima KPJ i SKOJ-a i odborima AFZ-a to najbolje ilustruje. Sve se radilo sa bezgranicnom ljubavlju i sa pjesmom. Svakodnevno su nicale nove pjesme koje su opjevale neki od znacajnijih dogadaja. Pjesma nas je bodrila i vodila iz akcije u akciju. Jedan .o~ veoma v~~nih ratnih zadataka bilo tje i opismenjavanje. U 1943. godm1 pa sve vnJeme rata skoro u svakom selu radili su analfabetski tecajevi na kojima su se opismenjavale zene i zenska omladina. Bio je to veoma tezak i naporan rad. Zene su preko dana radile najteze fizicke poslove, a zatim su po noCi prema slabom osvjetljenju ucile da pisu prva slova i sricu prve rijeci. Mnoge su i to uspjesno savladale. Ostalo mi je u sjecanju kako su bile zainteresovane kada smo im citali raz_ni m!lte~~jal .o. ulozi .zen~ u r~tll:, objasnjav~li pojedine dogadaje, citah radiO-VIJesti 1 sl. Bilo Je slucaJeva da su zene u selima zahtijevale da im ~ekoliko puta procitam neki materijal samo da bi ga sto bolje zapamt1le. Tu na bosanskodubickom srezu primljena sam u KPJ. To je za mene bilo posebno priznanje, jer sam nakon relativno kratkog vremena po izlasku iz Bos. Dubice na oslobodenu teritoriju primljena u Part~~u. S~ol?~tio ~i je to yaso ~rkulja, istakavsi clanovima KPJ nase partiJs~~ ce}IJe da J~ Sres.ki ko!m.tet d~o sa~las~o~t da me prime u Partiju. Znacllo Je to vehko pnznanJe 1 povJerenJe, ah 1 obavezu. .Pod kraj jeseni 1943. godine upucena sam zajedno sa jos nekim d~u9ovima i drugaricama sa Kozare na partijski kurs u Mrkonjic Grad. SJecam se da su na kurs posli Duka Trninic i Jovica Kos, partijski ru~ovodioci u. bataljonima XI krajiSkokozarske brigade, te Dragica Bajahca. Krenuh smo u oslobodeni Mrkonjic Grad. Bilo je jos drugova i d:;tgarica sa ~ozare .medu kojim~ je bila i Desa Topic sa bosanskogradiskog podrucJa, te Jedna druganca sa bosanskonovskog sreza ali sam joj zaboravila ime. ' Rukovodilac partijskog kursa u Mrkonjic-Gradu bio je Ljubo BaJ;>ic. Bilo j~ _viSe p:~d.ava~a. Pre?av~la nam je i Dusanka Kovacevic, koja Je u to vnJeme, cm1 m1 se, b1la clan Oblasnog komiteta KPJ za Bos. krajinu. Kurs je odrzan neposredno pred odrzavanje Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a, koje je odrzano u MrkonjH2~Gra;~~l. Nakon zavrsenog kursa krenuli smo nazad na Kozaru. ISli smo preko Sanskog Mosta, koji je bio osloboden. Zadrzali smo se jedne noci u gradu. Te veceri neka od jedinica 8. krajiske brigade imala je kulturno-umjetnicki program u domu na kome smo i mi prisustvovali. Tu sam saznala i za jednu veoma tuinu vijest. Doznala sam da je komesar 8. krajiSke brigade istaknuti horae i rukovodilac Avdo Cuk poginuo. Upravo u njegovu cast, u znak sjecanja na hrabrog komesara brigade, u programu je hila i jedna tacka, (skec) posvecena poginulom komesaru Avdi Cuku. iPrije odlaska na kurs u Mrkonjic Grad bila sam na Oblasnoj konferenciji AFZ-a za Bos. krajinu, koja je oddana u selu Hasanima u Podgrmecu. Od istaknutih zena rukovodilaca bila je Kata Pejinovic, sa kojom sam se prvi put upoznala. Tu je bila i Dusanka Kovacevic, te mnoge istaknute zene i borci i rukovodioci. Mene su predvidjeli da govorim na ovoj konferenciji o bratstvu i jedinstvu. Sjecam se da su mi nasli i dimije koje sam za ovu priliku obukla. Zajedno smo pripremale 108 109 tekst govora koji sam oddala na konferenciji. Bila sam mlada i uzbu~ena 1?~ ~!lm se malo zbunila. O~rabrio .me je Duro Pucar Stari sa nekohko nJeCI, tako da sam nastav1la sa 1zlaganjem. Sa podrucja Kozare bilo je dosta zena na ovoj konferenciji. Nasu grupu vodila je Bora Batos. Put je bio dug i naporan. Posebno je bilo tesko preci rijeku Sanu izmedu Prijedora i Bos. Novog, jer je na ovome pravcu neprijatelj krstario zeljeznickom i cestovnom komunikacijom. Uspjesno smo presle i pri odlasku i povratku sa konferencije. Moj rad da organizujem zene trajao je sve do 1944. godine, kada sam upucena na uciteljski kurs u oslobodeni Prijedor. Pripala mi je cast da budem i medu prvim zenama uciteljicama u vrijeme dok se jos vodio rat. Na Kozari je otpoceo novi rat protiv nepismenosti. Uciteljski kurs odrzan je u Prijedoru. Rukovodilac kursa bio je profesor Spiro Kulisic. Jedan od predavaca na kursu je Kasim Hadzimustafic. Tu je bila. i Erna Mulahalilovic, po nacionalnosti Jevrejka. Ona je bila organizator jedne veoma uspjesno izvedene priredbe u Prijedoru. Izveli smo recital ,Titov naprijed". Ucestvovali su slusaoci uciteljskog kursa. Program je veoma dobro uspio. Za v.rijeme trajanja kursa pisala sam o pogibiji djece na mjestu zvanom L1cka Kosa nedaleko od Bos. Dubice. Bio je to tezak zlocin koji su pocinile ustase nad djecom u jednom selu kod Bos. Dubice. Taj clanak bio je objavljen na nasim ,Zidnim novinama", koje su izlazile u prostorijama kursa . iNa ovom kursu pretezno su bile zene. Iz Prijedora su bile: Senija Cikota, Tamija Murselovic, Zdravka Stojanovic, Anka Marjanovic-Causevic, te jos jedna drugarica, kojoj sam zaboravila prezime. Imala je jako dugu kosu. Nakon zavrsenog uCiteljskog kursa upucena sam na duznost u selo Jablanicu, srez Bos. GradiSka. Dosia sam na duznost kao partizanska uciteljica sa partizanskom kapom i petokrakom zvijezdom. Rat je jos trajao, a na Kozari su otvorene osnovne skole i poCinjale sa skolovanjem djece. Medu skolskom djecom bilo je i odraslih kojima je rat onemoguCio redo;vno skolovanje. Na duznosti partizanske uciteljice u Jablanici zateklo me je i oslobodenje zemlje maja 1945. godine. Tada mi je saopsteno da treba da krenem u Bos. Dubicu na novu duznost. Moje rodno mjesto Bos. Duhica, u koje se vracam posHje dvije ratme godine bilo je oslobodeno. Radovala sam se ovome povratku nadajuci se da cu se susresti sa mnogim poznatim drugaricama sa kojima sam zajedno ilegalno radila. Medutim, mnoge od njih nisu docekale slobodu, str>ijeljane su, objesene iii stradale u ustaskim logorima. U Bos. Dubici 1944. godine objesene su: Seric Bahra, Bejtovic Zehra, Jahic Murisa, Mataruga Koviljka-Keka, Andelka Ornek, Vikica Ornek i Pezic Majda. Zajedno sa djevojkama, oml~dinkama, Vikicom i Andelkom Ornek, objeseni su njihovi roditelji, otac i majka. Na jednom vjesalu objesena je citava porodica, a objesene su i siljegovic Nevenka i njena majka. Zbog toga sto su aktivno radile i borile se za slobodu zajedno su objesene omladinke Muslimanke- Bahra, Zehra, Murisa, Majda i njihove drugarice Hrvatice- Vikica i Andelka i Srpkinje Andelka, Nevenka, Koviljka i mnoge druge. Tu u svome rodnom mjestu ne docekavsi slo- �bodu svojim zivotima dokazale su lmko se bori, radi i zrtvuje zivot za bratstvo i jedinstvo i slobodu . . Odve~~ne su u ustaske logore: Seric Semsa, Seric Nevzeta, Seric Fad~~a, Pez1c Berka,. fubovi~ Nevzeta, Tihic Murisa, Ceric Devsa, Vojnikov~c .Men.s_ur~, _Dehc ~~emma, Bozic Francika, dvije sestre MirkoviC, Lev1. S1demJa : nJe~~ d~~Je sestre, Vera An tonic, Milenka (zaboravila sam prez1me), zat1m ucitelJICe Nevenka Mataruga i Dusanka Bilic. Sve su one stradale u ustaskim logorima ili spaljene na krecanama kod BaCina. Neda Dracina i Marica Farago-TrniniC ubijene su na dubickom groblju. . . Rat su prezivjele samo Zulejha Talic, Hida Hatipovic, Smilja TurudiJ.a, Lala Pralica i Kalabic Fatima. Fatima je bila aktivni borac NOV-a zaJedno sa svojim bratom Kalabic Ademom, koji je poginuo u kozarskoj ofanzivi ljeta 1942. godine. Kao horae, Fatima je ranjena i duze vremena lijecena na Siciliji. Tako su. se borile zene i omladinke bosanskodubickog podrucja, zene PotkozarJa. Olga Marasovic RADOJKA LAKIC v staski hici jednog maglovitog oktobarskog jutra 1941. godine u Sarajevu - na Vracima - mjestu gdje su strijeljani sarajevski rodoljubi i komunisti, prekinuli su otkucaje jednog velikog srca. Strijeljana je Radojka Lakic, koja je svim svojim bicem i plemenitom licnoscu bila vjerna Komunistickoj partiji i sluzila joj od dana kada je pocela da misH, da se opredjeljuje, kada je postala svjesna da je covjeJk <i da mora da pode pllitem za .rooji je oUJla da idu komuoii1S1ti. Znala je kakve teskoce, nevolje i stradanja ocekuju komuniste na tom putu, ali ju je to jos viSe uvjeravalo da je upravo taj put najcasniji. Za njega se cvrsto opredijelila i pred sebe nije stavljala nikakve druge alternative. ' :Kakav je bio zivotni put Radojke Lakic? Rodena je oktobra mjeseca 1917. godine u Skender-Vakufu, u uciteljskoj porodici. Rasia je kao jedinka, orortiZena ljlliba'VIlju svojih roditelja. Bila je jos dijete k3Jda je dosla u Bijeljinu. Kao gimnazijalka nasla se u redovima napredne skolske omladine, koja je svojim opredjeljenjima i akcijama nastavila revolucionarnu tradiciju svoga grada. Odmah se aktivno angazovala u radu dackih literarnih sekcija. Preko tih formi rada napredna omladina Bijeljinske gimnazije razvijala je svoju borbenu aktivnost i sticala prve osnovne pojmove iz revolucionarne teorije marksizma. Preko literarnih i kulturno-zabavnih priredaba tih gimnazijskih sekcija povezivala se dacka omladina sa radnickom. Radojka je sa svojom neposrednoscu i skromnoscu brzo ostvarila siroke drugarske i prijateljske kontakte sa svojim vrsnjacima i postala masovnik koga se slusalo, za kim se iSlo. Ni jedna dacka akcija nije se mogla zamisliti bez Radojke. Od strajka do organizovanja sko.lske kuhinje. Poslije zavrsene gimnazije upisala se na Filozofski fakultet u Beogradu. Kao ,brucos" ukljucila se u pokret Narodnih studenata. Ucestvovala je u recitativnom horu na Univerzitetu, koji je vodio tada istaknuti muzicar, komunista, Vojislav Vuckovic. To je bila vrlo interesantna forma kulturno-politickog djelovanja. Po umjetnickoj formi nova, po sadrzaju revolucionarna. U horu su se recitovale pjesme nasih autora, koje su imale izrazito socijalnu notu. Radojka je imala u horu svoje solo partije i svojim altom punim topline kod slusalaca je izazivala duboke emocije. U 110 111 �Radila je i u drustvu bosanskohercegovackih studenata ,Petar Kocic" a na svom fakultetu bila je u centralnom odboru studenata. Pred rat '1940. godine napustila je studije i zaposlila se u Beogradu u Posti 2. Nesta prije toga ostvario se njen dugo prizeljkivani san. Postala je clan KPJ. Poznavale smo se i drugovale jos iz gimnazijskih klupa. Bili smo zajedno na Beogradskom univerzitetu. Zbog toga shlatram svojom duznoscu da pomognem da se bar djelimicno ozivi lik nase drugarice Radojke. Osrednjeg rasta, jake fizicke konstrukcije, sa tragovima na lieu prezivjele bolesti u djetinjstvu, osobine su, koje se ne bi mogle uvrstiti u one sto djevojku Cine lijepom. Medutim, njen vedar duh, divne plave oci, nadsvodene pravi1no izvijenim obrvama, zlatnoplava kovrdzava kosa, izrazito bijeli zubi i punacka usta, na kojima je skoro uvijek lebdio osmijeh su njenom citavom izgledu davali osnovni ton. Uvijek nasmijana, cinilo se da je sretna. To je bila djevojka koja je od zivota za sebe vrlo malo trazila. IzvoriSte njene srece i zadovoljstva bila je svijest da pripada revolucionarnom pokretu i sva se tome predala. Njena cedna mladost, njen djevojacki nemir, njeno saznanje da zivot u kome se zivjelo treba uciniti boljim i srecnijim, stopili su se kod nje u jedan cilj - da se sva posveti revolucionarnim idejama i borbi koju je nosila i vodila Komunisticka partija Jugoslavije. Medutim, intimne duge djevojacke price u domu studentkinja u Beogradu, kao da su otkrivale jos jednu, pomalo sjetnu Radojku. Vidjelo se da joj je tesko sto sa roditeljima nije nalazila zajednicki jezik. Ona je nepovratno posla na put borbe, a roditelji su strepili da taj put moze njihovu jedinicu jako skupo kostati. Zbog toga je dolazilo do cestih nesporazuma preko kojih bi Radojka presla da roditelji nisu bezuslovno trazili da prekine sa revolucionarnim pokretom i da se odvoji od drugova i drugarica koje je ona tako voljela. Radojka to nije mogla i nije htjela da prihvati. Da bi se po>tpnno osamostali:la, prekinula je studije i zaposlila se. U svojoj skoro poslovicnoj dobroti i skromnosti, smatrala je da njeni roditelji nisu duzni da je izdrzavaju kada ona za uzvrat ne moze da zivi zivotom koji odgovara njihovim kriterijima. No, bez obzira na to sto je Radojka svojim radom obezbjedivala svoju egzistenciju, problem odnosa sa roditeljima cinio ju je cesto sjetnom. Zivjela je pod jednim psiholoskim opterecenjem znajuci da je roditelji vole, da zbog toga pate, ali nije mogla da normalne porodicne odnose plati tako skupom cijenom - odricanjem od svoga zivotnog cilja. Radojka je bila pretjerano samokritican covjek. An?lizirala je svoj rad i postupke, sve iz zelje da preovlada nedostatke koje je kod sebe opazala. Jednom prilikom u Bijeljini je jedan radnik nasao na glavnoj ulici ilegalni list ,Proleter". Odnio ga je u Radnicki dom i predao drugu za koga je pretpostavljao da ce kompromitujuCi materijal dati u sigurne ruke. Tim povodom nije bilo nikakvih posljedica. Sutradan sam od Radojke cula da je ona nekom nesmo·trenoscu izgubila taj broj ,Proletera". Zbog toga je bila jako deprimirana. Stalno je pitala kako da se to njoj desi kada se sa duznom paznjom odnosila prema ilegalnom materijalu. Tog slucaja se dugo sjecala i cesto ga spominjala u zgodama kada smo preispitivali da li su nasi postupci i istupi bili u skladu sa pravilima konspiracije. U prvim danima svog ozbiljnijeg politickog rada, kao rukovodilac omladins~e sekcije ,Kola sq~skih sektara" u Bijeljini Radojka je upor- 112 113 no nastojala da pronade nacm kako bi omladinke privela na revolucion.a~ne pozicije, a da to 1?-e izazove podozrenje uprave drustva. Dogovo~l'h smo se kako da rad1mo, ka'ko da na sjednicama upravnog odbora 1s.tl::pa~o nastojed da u nasim istupima ne bude ni jedne rijeci koja b1 dame~ Upravnog odbora upudvala na cilj naseg angazovanja u radu gradanslo~ drustaya. Moralo se rad.iti. vrlo smisrljeno sa na:stojanjem da nas omladmke pnhvate kao svog 1stmskog predstavnika u obavljanju svih poslova u drustvu. Bila je neobicno hrabra i ostalo mi je duboko u sjecanju njeno ucdce u studentskim i radnickim demonstracijama u Beogradu. Niko od nas studenata nije tako glasno mogao da uzvikuje dogovorene parole .. Nje~ pr~d?.rni glas vi i~drt!~ivost pomagali su da i mi gonjeni zandarmima. 1 pohClJOill lakse IzdrZlillO demonstriranje po Vee unaprijed odredemm beogradskim ulicama. Radojka nas je nekom neodoljivom snagom vukla naprijed. Uvijek poslije zavrsenih demonstracija trebalo je da se svaka grupa demonstranata nade na zakazanom rrijestu kako bi ~e s~znalo koga je policija uspjela da uhapsi. Jednom prilikom Radojka Je ~t1gla sa malim zakasnjenjem nasmijana, ali zatvorenog oka od udarca zandarskog pendreka. Bilo joj je strasno krivo sto je primila udarce ne zb~g ~o;g~ sto ju je t? b?ljelo: .nego ~to nije bila jos brza i spretnija pa da Ih lZbjedne. Govonla je: Njihova Je da tuku, a nase da demonstriramo i budemo snalatljiviji od njih. . . U delikatnim situacijama, kada se moglo pretpostaviti da je poliCIJa na dobrom tragu, Radojkina smirenost i hladnokrvnost unosili su SJ?okojstvo ~ sigurnost. Covjek se pored Radojke osjecao siguran i bezbjedan_. V~~Jda i zbog toga smo je svi voljeli. Njena neposrednost, dobrota 1 UVIJek vedar duh cinili su da dani u kojima smo Radojku sretali budu ispunjeni posebno prijatnim osjecanjima. Svi koji- su je poznavali dozivljavali su Radojku kao stabilnu i pouzdanu licnost, koja nikada u meduljudskim odnosima nece stvarati :proble~e: To su bi~a vremena kada je n~sa Partija bila ilegalna, izlozena teskim progomma. Stalna preokupaCIJa nas mladih komunista bila je mi~ao da li cemo u slucaju hapsenja izdrtati i ne odati drugove. U ~adojku smo svi bili sigurni, sigurniji nego u sebe. Zbog toga smo imah ~ot~ebe ?a s njom ~ ? najkonspirativnijim stvarima razgovaramo, znaJUCI da ce to u Radojki ostati okamenjeno. ' lz su!tine njen~ ljudske lj~pote izvirale su moraine norme kojih se .ona dr.zal~, a ~?Je su mnog1ma od nas izgledale i previse stroge. Istma, ~o Je b1lo VnJ~me ~ad~. se sa puna. brige i~gradivao profil mladog ko~umste, ka~a. se t1m pltanJlma poklanJala vehka paznja. Meni se cini da Je to RadoJki smetalo da prozivi sa vecom radoscu sve ono sto se p~ozivljava u djevojastvu kad mladost trazi svoje. Mi, njene drugarice, b~le smo. sretne kada smo saznale da je i ona nasla mladiCa takvih osob.m~ koJe .su odgo:-rarale i njenim osjecanjima i njenim moralnim zahtjevim~. BI.la nam Je u neku ruku ispovjednik. Njoj smo se povjeravale, bez bojazm da ce to bilo ko saznati. Nase djevojacke tajne Radojka je cuvala kao ,zatvorena kutija." v Poslije ~apit~ulac!je · Ju.goslavij~ Rad_o~ka je :p_o direktivi Partije dosla u. SaraJevo 1 radlla u 1legalnoJ tehmc1 PokraJmskog komiteta za Bosnu 1 Hercegovinu. Nesto kasnije bila je sekretar jedne partijske or8 Zene BiH u NOB 1941-1945. �ganizacije na terenu Bascarsije. Svojorn snalazljivoscu, hrabroscu i iskustvorn vee oprobanog ilegalca rnogla je prihvatiti i sa uspjehorn obaviti svaki zadatak. Nasi susreti u okupiranorn Sarajevu prosli su skoro bez rijeci. Putevi u nasern ilegalnorn radu se nisu ukrstali. Stroga pravila konspiracije nisu preporucivala da se stari drugovi i prijatelji bez potrebe u ilegalnom radu sastaju i druze. Bilo bi vrlo nezgodno svojirn postupcirna pruziti priliku policiji da pro~\iri krug ,surnnjivih lica" koje ce stalno dr:lati na oku. Zbog toga su se sve rnanifestacije naseg drugarstva morale da svedu na neprirnjetan osrnijeh, na varnicu u oku. Tako je bilo kada srno se srele u sarajevskorn trarnvaju. Jednorn prilikorn sam je srela i na ulici. To je bio posljednji nas susret - bez rijeci. Bila je u zaru. Is:pod erne ko:prene nJi,sarn mogla da vidirn ni tako rnio izraz njenih oCiju i njen karakteristican osrnijeh. Jednoga oktobarskog dana 1941. godine saznali srno strasnu vijest. Iako je bila pod zarorn, jedan ju je konfident vjerovatno Bijeljinac, prepoznao na ulici. Zajedno sa dva agenta savladao je fizicku snagu djevojke koja je davala ogorcen otpor. Tako se Radojka nasla u sarajevskorn ustaskorn zatvoru. Prijeki pokretni sud joj je izrekao srnrtnu presudu. Svjeze odstarnpani ustaski plakati obavjestavali su da je strijeljana Radojka Lakic. Prirnili srno srnrt nase drugarice sa dubokirn bolorn, ali i sa osjecanjern ponosa. Pouzdano srno znali pojedinosti o njenorn herojskorn ddanju pred ustaskorn policijorn. Niko od Radojkinih drugova i saradnika nije rnorao zbog njenog hapsenja da se povlaCi sa ilegalnog rada. Bili su sigurni da ce za policiju tako dragocjeni podaci o ilegalnorn radu Partije u Sarajevu ostati duboka tajna, da ce je Radojka sa ljubavlju cuvati do posljednjeg daha svog zivota. Prilikorn hapsenja kod nje je pronaden kornprornitujuCi rnaterijal: Proglas CK KPJ i IV glava istorije SKPb. Policiji je to bio dokaz da je denuncljant koji je prokazao Radojku dobra vrsio svoj posao. Uzasne batine i danoll!ocna mucenja nisu urodila za poliOiju nikakvirn rezultatorn. Naprotiv, uzasavali su se od saznanja kako divne i revoluciji odane sinove irna Kornunisticka partija. Do bjesnila ih je dovodila Radojkina tvrdnja da joj je kornprornitujuCi rnaterijal policija podrnetnula. :Pred strijeljanje, ispred postrojenog ustaskog voda, zazeljela je da zapali cigaretu. Zatvorski ljekar dr Kundurovic prinio joj je upaljenu sibicu. Iako je radio u policiji, sa postovanjern i sirnpatijarna se odnosio prerna kornunistirna koji su se pred policijorn hrabro dr:lali. Drhtao je. Prirnijetivsi kako rnu se tresu ruke, Radojka ga je upita,la: ,Zasto, doktore, drhtite. Mene ce strijeljati a ne vas." Nekoliko trenutaka kasnije ustaski plotun prekinuo je Radojkine posljednje uzvike: ,Zivjela Kornunisticka partija Jugoslavije! Srnrt fasizrnu- sloboda narodu!" Tako je u revoluciji dat jos jedan dragocjen zivot u kojern je bilo sve ustreptalo od ljubavi za slobodorn i svojirn narodorn. Mi, njeni drugovi, ostali srno ponosni i sa velikorn obavezorn da slijedirno njen prirnjer. Milena MilosavjeviC MEDUUSTANICKE VEZE OKO BANJE LUKE ,D o rc:ta hi'La ~am profes?! na sred_njote~rriakoj slkoli u Banjoj Luc1. Medutirn, okupaCIJOrn zernlJe apnla 1941. godine, a po. se_bn,? dol~skorn ustasa n~. vlast, ja sam, kao Srpkinja bila odstranJena Iz s~ole I odrnah po dobiJenorn otkazu krenula sam u svoje rodno se.l.o ~ot~xane, ~cu Petru i rnajci Durdiji. Moj odlazak iz Banje Luke us.hjed~o Je P?lovmo.rn ~~j': 1941. g?dine. Nisarn radila viSe sa djeco.rn,vah IDOJ~ aktn;~ost r.po~mJe 1} rnaJU .~?41. god~ne. Koncern rnaja s.trgose do .kuce IDOJih rod1telJa braca Lastnc1, Jegor 1 Branko. Poznavah srno se rz Banje Luke. Nisu jos ni sjeli, odrnah me upitase: - Milena, kakva je situacija ovdje? - K6 i svugdje gdje su okupator i ustase. . Z~t;irn su me pitali o oruzju i rnuniciji, da li su ljudi to sakupili 1 skl.omh. Rekla. san: i~ da oruzJa ~igurno irna, ali kod koga i koliko, to ms~rn zn~~a, Jer J~ ~!h ?ana brio 1zdato veorna strogo naredenje oko p~edaJe oru~Ja, :n:un.ICIJe. 1__oprerne ustc:~kirn ~ njernackirn vojnirn vlastrrna. Mnogr su ljudr, boJeCI se represahJa, koJe su bile u naredbi navedene, predavali sto su irnali. " . Ostali..s~ k?d nas n~koliko sati i tada su me zarnolili da irn nadern C?VJeka koJI ~e 1h od:ves~I do sela Branesaca, do kuce Mitrovih, jer oni msu P.OZJ?aval.r put: P;tah su ka.kv<;> _jev raspolo~enj~. .U selima naseljenirn UkraJmcrma 1 PolJacirna. Da br bilr sto bezbJedmJI, zarnolila sam oca da ode kod Milana Cvijanovica, takode seljaka iz Potocana, da ih 0 ~ od:vede. Kad se vrn~lo srn~.acil?, on~ su krenuli ~': Branesce prijekirn seasku~ .putern? -~rzec1 se. nJIVa 1 polJa, kuda su nJetko ljudi nocu zalazili. Braca Lastnc1 su do JUla 1941. godine dolazili jos cetiri-pet puta i uvijek irn je vodic bio Milan Cvijanovic. . ~~r~d brace ~astrica, .I?ocetkorn jula 1941. godine stigli su i Niko Junncrc IV R~nko S1pka. I nJihov dolazak irnao je za cilj da se upoznaju s r~spoloze?:Jern naroda za ustanak, zeljeli su da saznaju sta je sa skrive-?~rn oruzJern, kakva su mjerstva ustasa nad srpskirn zivljern itd. Pnhkorn r~zgovora sa rnnorn bili su prisutni i otac i rnajka. Jednog trenutka Nrko se obrati morn ocu i upita ga: 114 115 - E, starino, hocerno li se tuCi protiv ustasa i Nijernaca? Hocemo, ali sa cim - golim rukama, valjda, gdje je oruzje? Otecemo ga od njih - odvrati Niko. �- Tanko ce to biti, moj mladicu, golim rukama se ne otimaju puske. _ Ima skrivenog oruzja - opet ce Niko - kad ga uzmemo u ruke, sa njim cemo otimati ono koje nam nedostaje. . . . Dok su Niko i otae vodili dijalog, iza ocevih leaa staJala Je maJ~~ Duraija i onako stidljivo, vjerovatno bojeCi se da, ne uvrijedi oea 1h Niku, dobaci: - Djeeo, sto se god pocne, to se i zavrsi. . - Ta:ko je, tako je - skoci Niko od nekog pos~bn.og odusevlJenja. Raspolozenje za otpor bilo je ogromno kod sv1h ljudi. Bojazan da nema dovoljno oruzja, bila je stalna tema razgovora. J ednoga dana Niko i Ranko su mi dali ve~~ u selu DrugoviCill"l:a. sa Nenadom, Predragom i Veljom Bundalom, koJ1ma se. mo.~u obratit1 u svako doba 0 svim pitanjima koja su vezana za orgamzae1JU ustanka u ovom kraju ili prenosenju veze i izvjestaja. ¥. Nije proslo dugo, a Veljko je stigao nasoj kuci da tu saceka Z1vu Preradovica i Danku Mitrova, koje je odveo preko Yrbasa n~ s~st~n~k. Gdje je taj sastanak odrzan u j~lu ~jesyee~ 1941, to ~e zn~m, ah m1shm da je mogao biti ?.drtan _1;1 kue1 .~·fie~ SulJ.ka. (To b1 Veljko mogao da zna, jer je vodio nJ1h dvoJteu u L1Jevee PolJe). , .. . Pored brace Lastrica, Nike i Ranka, u nasu kuc;u dolaz~h s~ 1z Banje Luke Doraevici. Veljko je nekoliko put:;t. d.olazw, svraea? 1 za Vijacane odlazio Zivi i Braci. Kada m~ je zap~1Jet~la opasno~t, Ja sam licno otisla u Banju Luku i preko nJegove dJeVoJke, sada ~~ne. yere Javor (Jeger), dobila laznu propusnicu i aut?busol? Grada~~e~1ea s~ njim dosla u Potocane. Veljko je tih dana bw sknven u V1Jaeans~OJ skoli u ostavi, kod uciteljiee Danice RepiC. Kad je Vera J~-yor uspJe~a naba~iti i lazni pasos, Veljko je iz Vijace otiSao u Dalmae1JU, u Spht. Odlaskom Veljkinim iz Banje Luke trebalo je da i dalje stiz~ veza za Vijacane, Zivi i drugovima. Ubrzo je otiSao moj bra!. f?orae M1lo~~v­ ljevic u Banju Luku i donio poruku od Vere J~~~r. Z1v1. Pr~_rad?v1eu: Tu poruku sam morala ja da odnesem. Kako su Z1vm1 rod1telJI otJ~ran~ u logor Pakrae, ( otae mu je bio svesteni.k), Zivo i Braeo nis~ 1;nah svog stalnog prebiyalista. ~uca. j.~. ~ila op~J.ackana, pa onda Z";I?eeaeen.a: a Zivo i Braco, vee poznat1 pohe1J1 1 za vnJeme stare JugoslaviJe - b:h su tada jos poznatiji ustaskoj zandarmeriji i policiji. Njihov ?oravak b1·J je, tako reCi, ilegalan u Vijacanima i okolnim selima. Sp~_vah su ~ gro?lju, po zbunovima, U stajama, selim~ i poneka~ U kue1 ~od ~1.gUrlllh prijatelja. Taka je uoCi odlaska Doramog ~ BanJU Lu~~ dos~o Z1vo nasoj kuci. Tek sto je sjeo, zacula se oko Ljubev J~~k?v1ea ku~e ~eka lupa i bat eokula, sto je bio znak da su tu us~ase 1h zandarm!. N1smo se dvoumili. Zivu sam provela kroz kukuruz~ 1 odv~la ga na. st~lu, da _se skloni u sijeno. Kad je nestalo galame 1 lupanJa oko L]ubme ku~e, ugledali smo i Ljubu kako s~. pri':,l.a~i nasoj. vk~Ci, ~a n~~ prenese. ~ta se zbilo kod njega. To je uv1Jek e1mo u shemm s1tuae1Jam~ .. ~spneao nam je da su se ndto ustase i zandarmi iz .Prnjavor~ u~nemmh. I dok smo mi sjedili na sijenu, u Krajini se cula Jaka g~ml]avma topova. Jednag trenutka neko od nas, ja ili Ljubo, upitasmo Zivu: - Gdje ono, Zivo, pueaju topovi! - Kozara se digla i mi moramo - rekao nam je Zivo. 116 117 Ostao je do kasno u noc i ponovo ga je Milan Cvijanovic odveo za selo Vrsane, kod Radovana RepiCa. Milan je poznavao svaku stazu kroz polja i sumarke i bio najsigurnijl vodic. Kad mi je Dorae dao poruku, ponovo sam i sama pozvala Milana da me vodi u Vrsane, gdje cu kod Radovana Repica moCi da saznam gdje je Zivo. Krenuli smo. Rosa je bila jaka, a mi smo morali preko njiva. Kad smo stigli u Vrsane, bila je skoro prosla noc, ali se u Radovanovoj · kuCi nije jos spavalo. Tu sam zatekla Zivu i Braeu i Danicu Repic, Radovanovu sestru, uCiteljicu iz Vijacana. Pored njih troje bila je jos i jedna omladinlka iz Banje Luike, roaena Radovanova. Tru sarm se malo odmorila i nasamo Zivi predala poruku od Vere. Vecerali smo i Mila nas je rasporedi,la da spavamo. Neg.dje iza pola nod, neko zalupa na vrata, viouCi: - Otvori, otvori . . . • p,rvo se snaae Radovanlova zooa Mila. Skoci i otvori vrata, i kao sva sretna sto dobi ponocne ,goste", povika: ' - 0, otkud taka kasno. Izvolite unutra, vi ste gladni, umorni i pospani. Sarno sjednite, sad cu ja da spremim na brzinu. Voaa patrole upita. - Ima li koga u kuCi sem vasih. - Oh, gospodine, nema, ima samo moja roaaka i nasi, 1zvolite pogledati. . Cujem kako skripucu stoliee, sjedaju, a Mila ih nudi rakijom. I dok je Mila spremala da nesto jedu uz rakiju, Ziva i Braeo su bili daleko prema Vijacanima. Iskocili su kroz prozor i pobjegli. Kad su se zandarmi i ustase pogostili, otvorise vrata na nasoj sobi i odose. Jedan detalj bio je vrlo interesantan za mene u tim teskim danima. Kada su 13. jula 1941. godine potjerali pravoslavne svestenike za Pakrae, izasli smo da se pozdravimo sa popom Vasilijem PreradoviCem, iz sela Sarinaea. U kafani kod Ignjatica u Potocanima zatekli smo popa Vasilija i njegovu suprugu Kosu. Sjedili su sa ljudima u kafani, a njihovi pratioci su bili vani. Cim ja uaoh u kafanu, Vasilije mi se obrati: - Mi:lena, hocete li dizati ustanak? - Hocemo - rekoh mu! - Ako se ja ne vratim ziv ovamo, u mojoj stali ima skrivenih 12 pusaka, to prenesi Zivi. Rastali smo se i viSe se nismo nikad ni vidjeli. Zivi sam prenijela njegovu poruku i puske su naaene i otpremljene tamo gdje treba. Pored navedenih drugova moram jos istaknuti, a on to i zasluzuje, naseg mjestanina Stanka Sljivica. On je za mene bio izuzetna licnost tih predustanickih dana. Bio je stalno u pokretu. Cas je u Vijacanima, cas u Branescima, cas u Josavci, a nije bio rijedak gost tih dana ni u Banjoj Luci i Prnjavoru. Komunisti su mu povjeravali teske zadatke, a on ih je izvrsavao. To je bio covjek koji je imao neobicno veliko povjerenje u snagu ustanka. Svaki put kada bi navratio kraj nas, uvijek je imao sta da kaze. Kao da ga i sada gledam kako ide niza stranu nasoj kuci, a izgledao je kao da hoce da poleti. U dvoriSte bi ulazio rasirenih ruku kada bi spazio nekog od nasih ukucana. I kad bi ga ugledala veselog i punog radosti, znala sam da nasi nove i dobre vijesti. �Esma EminagiC-Hercegovac Jedne veciri banu u nase dvoriSte i povika glasno: - Pocelo je! - Sta- upitah ga? - Ljubic je ozivio, PivaseviCi se digli. - Cula si, valjda, da je Vojo Mitrov sa grt;p~m. naoruzamh Je?no ucmekao u Branescima. Ljubic i Cavka su oziVJeh ---;- p17na n~s. Je su~a J a sam sa njima. Dolazim iz sume da odnesem I?!lsku 1 J?UniCIJU i da ;e javim svojima. To je bio !renutak kada je u moJim grud1ma srce jace kucalo, radosti nije bilo krap. . .. , lzgubio se u mrkloj noCi, a ja sam ostala sa ro~hte~JI~a .sva srec~; sto se ostvaruje san komunista i drugova tako mem bhsklh I poznati . v • TESANJSKE SKOJEVKE • U 118 119 Tesnju je KPJ vee pred drugi svjetski rat vodila organizovanu akciju na okupljanju svih naprednih snaga, posebno omladine, u borbi protiv nenarodnog rezima i rastuceg uticaja fa- sizma. Pored formi rada ogranicenih na manji broj simpatizera, ova aktivnost je, narocilto na kuU!turno•zalbavnom planru, oikupljaia relat'ivno si rok krug omladine. U ovoj sredini koju je karakterisala tradicija i konzervaN·vizam, s o1bzi1rom na naeionainu, odnosno, religioznru strukturu grads'kog stanovnistrva (,gdje sru, irz:uzimajuci pet do sest s1rpsikih i neko.J:j.. ko jevrejskih porodica, 1Jivjeli iskljucivo Muslimani a nepolkrivene muslimanske djevojke predstavljale su pravi izuzetak), znacajno je istaci da je u krugu napredne omladine, gotovo ravnopravno, bila zastupljena · i zenska omladina. Razumije se, to su iskljucivo bile djevojke koje su pohadale razne srednje skole izvan Tesnja a za vrijeme ferija skupljale se u rodnom gradu. Pored razmjene napredne literature i organizovanja diskusija, jedna od osnovnih formi djelovanja, u to vrijeme, bile su kulturno-zabavne priredbe, organizovane ponekad u zajednici sa aktivistima iz Teslica, Doboja i Gracanice. Ove priredbe su po svom sadr:laju imale veoma snazan revolucionarnopropagandni karakter. Koliko je njihova sadr:lina hila izazov za postojeCi rezim, potvrduje i to sto je neposredno poslije jedne od tih priredbi uslijedilo prvo hapsenje pojedinih aktivista u Tesnju 1940. godine. Ono je, bez sumnje, uticalo na jos intenzivnije revolucionisanje, ali i na diferencijaciju medu mladima. I tada, izvjestan broj omladinki je bio medu akterima u ovim akcijama. U maju 1941. godine, prve omladinke Tdnja primljene su u organizaciju SKOJ-a ~Raza Hadzismajlovic-DujkoviC i Esma Eminagic-Hercegovac). Prijem nam je saopstio Huso Hodzic, sekretar partijske celije i partijski aktivista, neposredno poslije organizovanog durdevdanskog izleta. Intenzivna aktivnost neposredno prije aprilskog rata imala je velikog odraza na stvaranje organizovanog otpora protiv okupatora. Partijska organizacija na celu sa Husom Hodzicem, vee tada, pored odredenih konkretnih aktivnosti-informisanja 0 znacajnim dogadajima i stavovima KJPJ, skupljanja Crvene pomoCi, konsolidovanja i zbijanja �redova omladine i slicno - vodila je permanentnu aktivnost u pravcu stvaranja uslova i odredenih punktova za borbu protiv okupatora i njegovih ustaskih slugu, odnosno radila je na pripremanju za oruzani otpor, do koga je neminovno moralo doci. Razbijanje i onemogucavanje organizovanja i rada zen~ke :usta~ke mladezi bili su jedan od prvih poteza na tom planu. Data Je d1rekt_1va da se pojedine napredne omladinke formalno ukljttce u ovu orgamzaciju radi njenog podrivanja. To je rezultiralo Cinjenicom da ova organizacija uopste nije zazivjela u nasoj sredini. ZahvaljuCi uticaju cianova SKOJ-a i drugih naprednih omladinki koje su bile pod uticajem skojevske organizacije, organizacija zenske ustaske mladezi je. i::nala zanemarujuce mali broj pristalica koji su prihvatili ?kup<;ttor~. 1 Ideologiju ustastva. Njihova izolacija i potpuno onemogucavanJe mJe predstavljalo vise ozbiljan problem. Ovakvi pojedinci morali su se zadovoljiti potkazivanjem i drugim sitnijim uslugama okupatoru. Inace, mislim da je zanimljivo reCi nekoliko rijeci o veorna s~e­ cificnoj taktici koju su vodile ustaske vlasti u Tesnju prerna aktivistirna NOP-a, koju je, bez surnnje, inicirao Adernaga Mesic, doglavnik Ante ~Pavelica. Nairne, nizorn poteza, cak i prerna nekirna od nas koje srno bile osumnjicene ne sarno kao idejni protivnici okupatora i ustaske vlasti nego kao i pristalice odredenih akcija, prilikorn ponavljanih saslusanja i kraCih hapsen:ja redovno je naglasavano njihova dobronarnjerno nastojanje da sprijece ntjpozeljne pos,ljedice i 1ntervenciju Gestapoa u jednoj ov;:tkvoj sredini; apelovali su na nas da rni ,balavice" ne zelirno valjda da dovedemo u .pitanje sigurnost svojih porodica itd. Razurnije se bilo narn je potpuno jasno da ovi ,dobronarnjerni" savjeti umjesto ostrih represalija, nisu bili sarno odraz atrnosfere farnilijarnosti, inace tipicne za ovu sredinu, jos rnanje sentimentalnosti prerna nasoj rnladosti, nego je stvarni rnotiv ovakvog ponasanja bio, prije svega, nastojanje da se pred javnoscu prikrije pravo stanje stvari - ziva revolucionarna aktivnost - u ataru Pavelicevog doglavnika. Blagovrernenorn stvaranju punktova za pornoc ustanickirn jedinicarna u sanitetskorn i drugorn rnaterijalu poklanjali srno posebnu paznju. Tako rni je sekretar partijske celije, odrnah na pocetku okupacije, saopstio da treba da podnesern rnolbu za zaposlenje na upraznjeno rnjesto cinovnika u zdravstvenoj stanici. ZahvaljujuCi prethodnoj intervenciji ja sam, zaista, to rnjesto i dobila da bi me kasnije, negdje pocetkom 1943. godine, ,naslijedila" Raza Hadzismajlovic, takode skojev'ka. To najbolje i>lustJruje lmliko je hrige poklanjano obezbjedenju kontinuiteta uslova za akciju u ovom pogledu. Ovo zaposlenje omogucavalo nam je da obezbjedujemo, kada je trebalo, dragocjeni sanitetski materijal i lijekove, posebno vakcinu protiv tifusa. Saznanje da svakom dozom ove dragocjene tecnosti spasavamo zivote nasih drugova uCinilo je da nismo poznavali prepreke kada je trebalo do nje doci. Na ovom zadatku veliki doprinos dala je Raska Spahic-Ajanovic, jer joj je status medicinske sestre u istoj zdravstvenoj ustanovi to omogucavao. Ona je prvobitno radila kao simpatizer NOP-a, a vee negdje u jesen 1942. godine primili smo je u SKOJ. Skupljeni materijal prenosila sam, najcesce, iz zdravstvene stanice u drvenim kutijama u kojima se, putem paste, transportovala krv u Do?oj radi laboratorijske analize (krv je bila u posebnim epruvetama koJe su se pakovale u ove drvene kutije). U s·lucaju da budem otkri· 120 121 vena, mogla sam reCi da to nosim na postu. U sj.ecanju m~ je ,?stal~ sinuadja u kojoj sam se nasla u ljelto 1942. godme, obavlJaJUCI ovaJ zadatak. Kad sam dosla na posao saznala. ~all! da je u~apsen ~oj sef dr Hirsler, Jevrej, koji je radio na suzbiJanJu endemiJskog sifihsa, bolnicarka Milena i Mustafa Hafizovic, obucar iz Tesnja. Njihova hapsenje za nas Hegalne radnike bilo je veoma zagonetno. rPouzdano smo znali da hapsenje dra Hirslera i pomenute bolnicarke moze biti bazirano samo na dezinformaciji, ali je to mogla da bude i zamka za nas aktiviste. Za mene je ·to predstavljalo posebno iskusenje jer sam sa drom Hirslerom radila i znala da se on dis~ancirao od svake pomisli da pomaze pokret, izrazavajuCi strah da ga ]a ne dovedem u neku nepriliku, ali sam sa Mustafom Hafizovicem ~oji je bio zais.ta aktivist NOP-a, neposredno prije njegovog hapsenja: Imala ~ontakt Jer sam _od njega p_reuzela sapirograf koji sam zajedno sa nek1m drug1m stvanma dostav1la preko veze Husi Hodzicu u Vitkbvac~u cetll:. B~s z_ato mucilo me je pitanje, da 'li je njegovo hapsenje u vez1 sa ov:m sap1rografom. ·Iskusenje za mene je bilo tim vece jer sa~. uprc;.vo__ Imala skupljenu vakcinu protiv tifusa koja je stajala pod J?OJim p~sa~I::U st<;>l?.m u amb.!flanti. rNo, dileme nije bilo. OcekujuCi da ce. se pOJaviti po~ICIJa,v ~ate~IJa~ sam privre:neno sklonila na sigurnije mJesto, a sva moJa pazm'Ja bl'la Je skoncentrvsama na to da ne dozvolim da dragocjena tecnost propadne. Talko Je proMo ~r.adno vriJeme, a u mojoj kancelariji se nije pojavila policija. Naravno, nije bilo iskljuceno da me cekaju kod kuce. No ja sam ?dlucila ponijeti vak~inu kuci i poslati je partizanima pod s~aku ciJenu. >Posla sam zaob1laznim putem preko ,srpske varosi" sa vakcinom zap!'l~?van<;>m na uobicajeni nacin. Kod kuce me, na srecu, nije cekala pohCIJa, ah sam zatekla uplakanu majku, koja je u meduvremenu saznal<l: za haps~nje moga sefa, pa je pretpostavljala da se to i meni dogodil_~· !Jz nJenu pomoc, na brzinu sam u basti zakopala lijekove i kasmJe 1h, kad se normalizovala situacija, dostavila nasima. Lijekove .smo u odredenim prilikama otpremali do veze u Tuzlu. !ako su ne!:?dJe marta ili ap~ila 1943. g. vecu kolicinu sakupljenih liJ~~ova odmJele u Tuzlu skojevke Raza Hadzismajlovic i Semsa DerVIC. Krenule su vozom u uniformama zenske ustaske mladezi i razu:U:~je se. sa odgova_rajuCim propusnicama. ZahvaljujuCi toj okolnosti i nJihovoJ spretnost1, sve nastale komplikacije prilikom pretresa voza bile su otklonjene. Od_las~~m prve grupe clanova KPJ i SKOJ-a iz Tesnja u partizans~e Jed;m.~e 21.!llarta 1942. godine (tad je, prakticno, otiSla cijela partijska cehja za1edno sa _sekretarom,) cjelokupni ilegalni rad pao Jv~ na tad J.?alobrojnu orga;mzaciju SKOJ-a koju su sacinjavale iskljuCIVO omlad:nke. Brzo poslije ordla:ska ove grupe, posliije -izla:ska iz zat ~ora Ju~apsen z'bog rada Ill pokretu u Sarajevu) dosao je Kemal AlicehaJ~c 1 preuzeo rukovodstvo organizacijom SK!OJ-a. Za kratko vrijeme po nJegovom dolasku, rformirano je mjesno rukovodstvo SKOJ-a od tri ~lan!l: od kojih .su dvije bile djevojke (Semsa Galijasevic i Esma Emma~;c). Sems~ Je ubrzo zamijenila Raza Hadzismajlovic, posto je ona ot1sla u BanJU Luku. U ovom sastavu, mjesno rukovodstvo je djelovalo sve do odlasa<a u partizane. �Tokorn 1942. godine organizacija SKOJ-a se sirila i jacala, srazrnjerno sve vecern broju omladink'i. Za raz1iku od, u pocetJku, olbjeiktivno uslovljene orijentacije sarno na onaj krug djevojaka koje su _PO skoli generacijski bile vezane, pod konac 1942. i pocetkorn 1943. godme poCinjerno vezivati sve viSe i ornladinke iz_van toga kr!-:1?~· sto se pokazalo kao veorna dobra. Tako u SKOJ pnmamo Meh1c1c Ifetu, mladu sluzavku sa kojom je radila Fahra Ajanovic, skojevka, prethodno je pripremajuCi kroz opisme~j~vanje, te.VMiru Simic, dje~ojku }z srp.ske patrijarhalne porodice, koJOJ sam pnsla na. nen~metlJIV nacm. pndobijajuCi njeno povjerenj~ postepeno i tako. Je. pnpremala z.a pnJ~~ u SKOJ. Tako smo bile b1tku za svakog poJedmca. Veoma Je znacaJno istaci da nijedna od djevojaka kojima smo prisli i ukljucili ih u pokret nije iznevjerila niti odbila da izyrs~ dati zada.tak. .. . . Razumije se, put omasovlJenJa u uslov1ma okupaCIJe bw Je vezan za sve vece podozrenje i budnost neprijatelja, s~o je i~iskivalo l?uno strpljenja i pojedinacnog rada. Svakodnevna akt1vnost 1 rad na. Ic;ieoloskom obrazovanju, koji su zahtijevali kontakt izmedu djevojaka 1 mladica - aktivista, kamlllflirani su ,emotivnim vezama i zabavljanjem". Tako sam sjecam se, uz ostale dogovore o zadacima, dok smo se setali 'kao ,;a1jubljeni IPM". s:icala .se ~emom. Osnov;e.lenjirr;'~:zrn~pap.ame:t. To je bila skola U kojOJ Je trema 1mala Jednu dimenZlJU VISe, Jer Je trebalo opravdati napor koji je ovaj divni drug ulagao u prenosenJu znanja, pamteCi slozene definicije na jedan tako neobican nacin. N~, entuzijazam i saznanje da je ovo jedan od preduslova za to da kohko-toliko i teoretski budem na visini zadatka, razbijala je i ovu objektivnu barijeru. Skojevke i druge omladinke sa kojima smo radile bile su, kao i svuda, stalno angazovane i na onim, na izgled, tako malim stvarima, kao sto je pletenje carapa i dzempera za partizane. Neposredno poslije cetnickog puca i nastale situacije u kojoj su se nasli partijski kadrovi, ilegalno su u okolini Tesnja boravili Edhem Pobric i Adem Hercegovac, sa kojima je organizacija SKOJ-a hila u stalnom kontaktu, primajuci i realizujuCi niz konkretnih zadataka, ukljucujuci obaveze nase organizacije da obezbijedi sve stvari yot;.ebne njima dvojici sve do njihovog odlaska sa ovog. ~er~?a. ~rgamza~IJ~ se slicno angazovala i prilikom boravka Zage U~1cev~c, koJ~ se stiCaJem okolnosti nasla na ovom terenu. Konstantan v1d djelovanJa medu skojevkama hilo je ideo1osko obrawvanje. Nekad i cijele noei u ?rupa~a smo proucavali odredeni materijal. Velika, sta~a begovska ku~a moph roditelja, s obzirom na svoju unutrasnj~ ~rh~tekturu,. sa sv1m .omm budzacima, hila je kao stvorena za sklanJanJe 1legalne literature 1 drugog materijala vezanog za naS!u aikt1vnost. fusjedovali ;smo i :nesto oruzja. Ja sam imala, istina, minijaturni piStolj, ali ipa~ pistolj: ,Ucili smo se rukovanju oruzjem, cak i puskom, sto smo mogh ostvant1 na org~­ nizovanim ,izletima" izvan Tesnja u obliznjem selu Vukovo, a ,pohgon" nam je bio na imanju druga Krdzalica, jednog od nasih aktivista. I u ostvarivanju kontakta sa viSim rukovodstvom i aktivistima na drugim podrucjima radi zajednickih akcija, djevojke, clanovi SKOJ-a, imale su znacajnu ulogu. Tako sam u jednoj p;ilici putovala u Tuz!u radi uspostavljanja kontakta sa Okruznim kom1teto!ll SKOJ-a .. ~a. b.1? mogla izvrsiti ovaj zadatak, izdejstvovala sam uputmcu za speCIJahsticki pregled, koji sam morala i formalno obaviti. Znam da je i Mujesira 122 123 Hadzismajlovic, takode, u v1se navrata odlazila u Zepce i neka druga mjesta radi slicnih zadataka. U uslovima nepostojanja partijske organizacije u tom periodu u Tesnju, posto su, kako sam ranije rekla, svi clanovi partijske celije otiSli u partizane {dok je Abdurahman Tupara, takode clan KPJ napustio Tesanj vrlo brzo poslije njihovog odlaska), rukovodstvo SKOJ-a bilo je ~puceno na to da se u granicama svojih mogucnosti angazuje i sire na svim aktuelnim zbivanjima i reaguje na njih adekvatnim akcijama. Tako je rnobilizacija Muslimana u Ademaginu miliciju, negdje koncem 1942. ili pocetkom 1943. godine, koja je hila popracena velikom propagandom ustaskih vlasti uz izdasna demagoska obecanja, hila predmet posebne paznje ovog rukovodstva. Tako smo donijeli odluku da, u cilju razbijanja ove mobilizacije, napisemo letak. Svako od nas dobio je zaduzenje da napiSe svoju verziju letka u duhu dogovorenih stavova. Sjecam se da smo o ovim pojedinacno napisanim verzijama diskutovali, lezeCi u snijegu na imanju saradnika NOP-a Mahmuta Galijasev,iCa, da bismo hili sto manje upadljivi i imali pregled eventualnih kretanja oko nas. Prihvaceni tekst letka imao je naslov ,Mi Muslimani". Delikatno zaduzenje da obezbijedi prekucavanje na pisacoj masini tog letka dobila je Raza Hadzismajlovic, na cijoj je vezi od ranije bio Mehmedalija Kahvic, koji je vrsio duznost pomocnika predstojnika kotara. I zaista, on je prihvatio ovaj veoma riskantan zadatak da otkuca letak, i to na masini u kancelariji samog predstojnika kotara, na nase izricito insistiranje. Umnozavanje letka na sapirografu organizovala je, takode, skojevka Mujesira Hadzismajlovic, koja je radila kao gradevinski tehnicar u Tehnickom odjeljku. Letak je umnozen u nekoliko stotina primjeraka i podijeljen sirom tesanjskog podrucja, ukljucujuci, razumije se, i sela. Medu prvima, letak je zatekao na svom radnom stolu predstojnik kotara. Kao sto se moglo i pretpostaviti, uslijedila je istraga koja, zahvaljujuci cvrstini aktera, nije dovela ni do kakvih rezultata. Sam letak je svojom saddinom predstavljao pun pogodak, jer se inace vee dosta izraZeni pasivni otpor, u mjestu i neposrednoj okolirri, prema ustaskoj vlasti i okJUpatoru jos v·ise produJbio. J>osto je u vise navrata odlazak u partizane jednog broja clanova SKOJ-a prolongiran odredenom situacijom i stavom Okruznog komiteta SKOJ-a, koncem juna 1943. godine iz Tesnja je u partizanske jedinice otiSla veca grupa clanova SKOJ-a, ukljucujuCi cijelo mjesno rukovodstvo, zbog toga sto smo hili osumnjiceni te bi dalji ostanak bio rizican. Time nije napusten ovaj vazan punkt NOP-a. Izvjestan broj clanova SKOJ-a, iskusnih ilegalnih radnika {Mujesira Hadzismajlovic, Raska Spahic, Nurka Cehajic) ostao je u Tesnju, sto je predstavljalo garanciju kontinuiteta u radu i daljem omasovljenju pokreta. Nas izlazak iz okupiranog Tesnja bio je dobra organizovan. Na osnovu prethodno uspostavljenog kontakta sa stabom Druge krajiSke brigade, koja se nalazila na terenu centralne Bosne, dogovoreno je da ce stab brigade poslati jednu cetu nama u susret. Sa cetom smo se sastali u selu Rastusa, u blizini Teslica. U ovoj grupi od 14 ljudi bilo je sedam omladinki, od kojih sest clanova SKOJ-a. U grupi su bile Raza Hadzismajlovic, Mira Simic, Semsa Dervic, Esma Donlagic, Fahra Ajanovic, Ifeta Mehicic i Esma EminagiC. Krenuli smo, pred vece, u manjim grupama (po troje, cetvero) obuceni kao da irdemo u uobi·cajenu settnju. PotreJbnu odjeou, na utvr- �.Mara Adzovic-Sparavalo deno mjesto, iznijela nam je iz grada najmanje upadljiva i nek~:t;np::o­ mitovana Ifeta MehiCic. Da bi saznanje o nasem od~asku ushJedil~ sto kasnije, a mi se sto viSe udaljili od eventualne potJere, gotovo s.vl smo svoje kod kuce obavije~tili da necemo te no~i d_?Ci ~a spavanJe, motiviSuCi to raznim izgovonma. Tako rasporedem sacekah smo mrak u pojedinim njivama, u pravcu naseg kret~nja, lezeCi u travi. Na ?tkucavanje sa 1sahat~kule utvrden:og sata, kiretah smo prem~ zbornoi_H mJestu, u selo Ravne iznad Tesnja. Posta smo se preobukh, krenuh smo sa Muhom D:Zafi6em.;Dzafom, koji je bio ~as vodic, inace vaktiv~sta i v~o~a odan pokretu. On nas je trebao dovest1 do sda Rastuse, gdJe nas Je cekala pomenuta ceta. ,Jako smo inace svi bili uzbudeni i razdragani, najimpresivniji trenutak za m;ne, a .;je~ovatno i ~a sv.e <;>~t~le~ bio je susret !la P?Il"!-~: nutom zbornom mjestu 1zmedu Mire rS1m1c 1 ~Jenog. ?rata Kol:: ~~ImiCI su u ilegalnom radu, sto je i sasvim razumlJivo, b1~1 na .:azhcitil!l ~e: zama. Jedno o drugom, u pogledu ilegalnog rada, msu ms~a znah _n~ti su jedno drugom povjerili da odlaze u partizane. I danas m1 odzvanJaJU u usima njihovi uzvici: - Zar i ti, Kojo? - Kome si ostavila baku, Miro? Ovim detaljem htjela sam da ilustrujem na ka:kvom je visokom stepenu bila konspiracija u nasoj organizaciji. Kad se stiSalo uzbudenje, krenuli smo sretni da je to konacno put koji nas vodi medu drugove sa kojima ~e~o, zajednvo .sa pusk<?~ u ruci, da dokazujemo svoju pripadnost i pnvrzenost nasoJ revoluciJI. :ZENSKA O.MLADINA SU.ME TREBINJSKE U NARODNOOSLOBODILACKOJ BORBI ekose mi: ,Hajde, Maro, napiSi nesto o ucescu zenske omladine u narodnooslobodilackom ratu na svom terenu". Mislim, napisaeu. Dadoh potpis i odmah se pokajah. Nije lako pisati o necemu sto se dogadalo prije 34 godine. Zbog toga sam uzela samo onaj dio Sume za koji me bilo zaduzio Opstinski komitet SKOJ-a. Ukoliko ovo slucajno izadje, neka mi svi oproste ako sam ispustila nesto va:Zno, a sjetila se manje vaznog. No, sve sto se u ratu radilo bilo je vazno kad se zna pod kakvim se uslovima radilo i sa koliko jakim neprijateljima se borilo. Omladinke Sume trebinjske kao i omladinke cijelog svijeta radovale su se proljeeu, najljepsem godiSnjem dobu. rSanjale su 9 ljubavi i sreei i svemu sto samo mlade i bezbrizne mogu da pozele. Tako su sa nestrpljenjem cekale i proljeee 1941. godine, ne sluteei sta im ono, u stvari, sve donosi. Cak i kad su stariji govorili o moguenostima rata, mi, onaka mlade, prosto nismo mogle da povjerujemo da i nas ceka sudbina vee porobljenih zemalja Evrope. Muskarci su vee odavno u rezervi, omladinke su preuzele teske radove na obradivanju zemlje. To je jos i bilo podnosljivo, jer jos nije poceo rat. Ali, uskoro dode i taj dan. Opet se nadamo, cekamo oceve, braeu, momke da nam dodu iz rata kao pobjednici, a ono najednom glas: Jugoslavija je porobljena. Muskarci koje okupatori nisu odveli u zarobljeniStvo dolaze iznemogli kueama. Neki sa oruzjem, a neki bez oruzja. Mi mlade ne znamo nista drugo, vidimo ih takve i placemo. Naslo se i onih koji su govorili: ,,Nije vrijeme da se place, treba se organizovati, pripremati za ustanak, nabavljati oruzje, boriti se protiv okupatora, jer ako se sami ne oslobodimo, niko nam slobodu neee donijeti na tanjiru. Da znate, u ovom ratu i zene ee se boriti skupa sa nama muskarcima." Kod nas su to bili: f.>oko Putica, Risto Vreea, Dragica Pravica i ostali. Oni su hili komunisti, mi omladinke to nismo znale. A, prvi put smo tada i cule za komuniste. :rSve nam novo, ali oni nam objasnjavaju, okupljaju nas, pricaju nam kako se treba boriti protiv okupatora. I prosto da ne povjerujemo. Do juce nam roditelji nisu dozvoljavali ni na obicno seljacko sijelo, a sada mnogi nemaju niSta protiv ustanka i ne brane cak ni nama omladinkama da ucestvujemo u ratu. Na Dragicu smo ponosne zato sto je i ona omladinka. Kad vidimo kako joj stariji R 124 125 �postavljaju pitanja, a ona spremno odgovara svima, divimo joj se i sve bismo htjele da budemo kao i ona. I niSta nam nije tdko, radimo sve sto od nas rukovodioci zahtijevaju. Sa takvim zarom kakav je samo omladini svojstven. U Trebinju i okolini, kao i u Popovu polju pocese ustase bacati narod u jame. Mi omladinke smo redovno cuvale straze isto kao i muskarci. Muskarci odlaze u na!bavku oruzja. Meni otac uonio jednu pusku, kupio tri za duvan. To mi je u zivotu bio najdrazi poklon. Ucimo rukovati oruzjem i redovno imamo vjezbe. Takmicimo se ko ee bolje kao i u svemu drugom. Radujemo se svakom postignutom rezultatu. Posebno se radujemo formiranju omladinske organizacije - NOSOBiH. Istina, ne prilaze nam svi, ali ono sto je prislo prvih dana nikada se nije pokolebalo. Dolazi nam Mileva Milieevie, Danica Pupie i Ana Bubalo. One gimnazijalke, pa nam pomazu i objasnjavaju nam sve sto nam nije jasno. U to vrijeme smo vee i podijeljeni. Cetnici saraduju sa okupatorom, dok se partizani bore protiv njih. Sto su jedinice masovnije, sve viSe ima da se radi. Zenska omladina veze petokrake, plete carape, skuplja hranu, sanitetskri materijal, pribor za pisanje i sve ostalo sto treba za borce. , Dok su se braea i rodaci za vrijeme rata dijelili, jedan postajao partizan, drugi cetnik, u isto vrijeme je bilo i obrnutih slucajeva. Ljudi slicnih pogleda postajali su jedna porodica. Tri omladinke Vusokava, Ljuha i Stana Rasevie, u sporazumu sa majkom prihvataju u svoj dom dva brata Jeremiju i Dusana, koji nisu imali nikoga svoga. Prihvataju ih zato da bi ih mogle opremati u akcije ri da vode o njima brigu kao o rodenoj braci. Tako su skupa ostali u zajednickom domaCinstvu sve dok Jeremiju i Dusana nisu cetnici bacili u Vidusku jamu. U proljeee 1942. godine bilo je i kod nas na terenu mnogo porodica kojima nema ko da obraduje zemlju. Tada smo osnovali prve racine jedinice. Za komandira racine jedinice iza:brana je Ana Sparavalo. Pored brige o borcima, racine jedinice obraduju zemlju svima onima kojima nema ko da obradi. Takode se moralo voditi racuna o cistoCi, zbog zaraznih bolesti. Sve se obavlja zajednicki. Skojevci su po noei pisali parole: ,CISTOCA JE POLA ZDRA VLJA; DOLJE PJEGAVI TIFUS; DOlJE PETA KOLONA; DOLJE SESTA KOLONA (USI); itd. itd. Stari ne mogu da se nacude sta je sve u stanju omladina da uradi. Prva omladinka poginula nam je vee decembra mjeseca 1941. godine. Jelena Adzovie je imala samo 19 godina. ,Poginula je kad su Talijani bombardovali selo rPetrovice. Nairne, okupator je bio doznao da su se tamo oddavali sastanci i donosile odluke kuda da se ide u akoije i sta da se radi. Okupator, dakle, vee ima svoje dousnike. Tom prilikom ranjena je i njena starija sestra Danica. U .proljece 1942. godine pr·vi put smo slavili i 8. mart. 0 znacaju 8. marta okupljenim zenama govorila je Mileva MiliceviC, a ja sam procitala prigodni letak i nove vijesti. Tako omladinke rukovode i organizacijom :Zena. Omladinke su i u NOO, radnim cetama, a u omladinskoj organizaciji - zna se. Pored ostalih zadataka omladina dijeli prikupljenu hranu i porodicama koje nemaju niSta ili nisu u moguenosti da nabave. Sve svoje zadatke i akcije izvrsavale smo sa pjesmom. Za nas nije bilo niSta nemoguee. Svaka je uspjesna akcija hila propracena pjesmom. Posebno mi je u sjeeanju ostala jedna: Vidje li, Mara sumske partizane? Razvili su crvene barjake. Pod barjake skupljaju junake, Sve seljake i mladane dake. 0 ramenu nose puske lake, Na kapama zvijezde petokrake. Znas li, Mara, kad ce u boj poCi? Ej, da hoce kroz Dedice proci, Da vidimo, da ih ispratimo, ,Smrt fasizmu" - da ih pozdravimo. Da junacko vidimo im lice, Okitimo cvijetom ljubicice. Kao da smo u slobodi, slavili smo i 1. maj 1942. godine. Uvece, 30. aprila, na svakom vrhu gorjele su vatre. Moju grupu zapao je Trijebanj. Brdo kod samog Huma. Vidimo i cujemo Talijane ispod nas. Kada se umracilo, upalismo vatru i ispalismo poneki metak. Oni pocese pucati na nas iz mitraljeza i bacaca, a mi pobjegosmo. Ipak smo im prvo otpjevali ,Avanti popolo", naravno, u dobrom zaklonu. Uvece je u skoli u Dedicima odrzan prigodan program. Dogovorili smo se da u zoru .idemo u Slivnicu na neku siru proslavu. Medutim, oko pola noCi pocela je p~dati kiSa, tako da nismo mogli otiei. I na ra:cun toga odmah je pala pJesma. Kisa pada, drugarice, N e mozemo do Slivnice ... iNa Durdevdan (6. maja) ispraeamo jednu grupu novih boraca. Oni odmah idu u Konavle. Tamo se formira jos jedan udarni bataljon. Opet ih pratimo pjesmom. Osjecamo da jacaju snage neprijatelja, cak i svoju propagandu sire medu narodom. Ubacuju letke. Pozivaju borce da pridu njima. Vidimo da ee cetnici doCi ina nas teren. Zbog toga, koncem maja, okupilo nas se dosta omladine, narocito zenske. Pozvali nas sa sireg terena Sume, dosli smo u Klikovice. Tu nam Mirko Kolak objasnjava da se raspusta organizacija NOSOBiH-a posto cetnici dolaze na nas teren. Neupueeni se cude. Uglavnom svi sutimo. Ali to je bilo samo zbog toga sto su nam se u organizaciji NOSOBiH-a uvukli pojedinci za koje smo mislili da ee postati nasi. Medutim, viSe su na njih uticali neprijatelji. Aktiv SKOJ-a je potom u punoj konspiraciji okupljen. Isto vece oddavamo sastanak u Dedicima. Tu nam opet Mirko objasnjava da budemo jos oprezniji, budniji nego ikad. Podijelio nam je teren i dao nove zadatke. Cim su cetnici preuzeli vlast, poceli su da zatvaraju 'i hvataju borce. Pune .se podrumi Dzodza i Basiea i u Dedicima. Podrumi u zemlji bez zraka, bez prozora. Kad sam ja uhapsena gotovo da nisam u zatvo.. ru prepoznala drugove sa kojima sam se do juce borila radujuCi se svakom uspjehu. Tada smo u zatvoru samo nas tri omladinke: Anda Grce, Mara Skero i ja. Neke muskarce predadose Talijanima, neke pobacase u Vidusku jamu, a nas tri uskoro pustiSe kueama. Znamo da su uhvatili i Dragicu Pravicu. Nju su poslije mucenja ubili zajedno sa njenim bratom Radom u Ljubomiru, jer i tamo postoje zatvori kao i u ostalim mjestima. v• 126 127 �Pod vlascu cetnika rad je mnogo otezan. I pored svega, redovno oddavamo sastanke partijske celije. Pod vrlo teskim uslovima, ali uvijek sigurni u nasu pobjedu. Organizacija SKOJ-a, takode, radi, najvise dva sela skupa da se ne bi primijetilo sastajanje. Selo Arbanaoka pUJno omladine. Tamo je bilo milina otiCi i odrzati sastanak. Nase Citavo selo puno zenske omladine. Ako ne stignem za 8 dana da oddim sa njima sastanak, dolaze, traze me i pitaju sta da se radi. Takva su i djeca bila u tom selu. Radojka Milakovic i Dusanka ljutile su se ako njih ne pozovemo kad oddavamo sastanak SKOJ-a. Prigovaraju nam da nesto krijemo. u ljeto ponovo cetnici hapse porodice boraca koji se nisu predali, misled da ce tako lrukSe da ih pohvataju. Sada se zatvor nalazi u DediCima, u kuCi Laze Mercepa, koji je prije rata odselio u Derventu. Pored ostalih, u zatvoru su i omladinke Jovana i Dara, sestre Rista Vrece, Anica, sestra J.ova, Nilkole i Pere Jalovice, Radojka, sesiJra Mirka i LjUJba Ko~kara, Danica, sestra Laza Mi,laJkovica, Mara Sikora, Burova hraticina, Jovana, sestra Boja Kurulica, Darinka i Gospava, sestre Mirka, Zarka i Ljuba Sparavalo, te Anda, sestra Milana i J ova Grca. Ostale su u zatvoru 15-20 dana, a onda je jednog dana dosla grupa boraca na celu sa Ristorn Vrecom i provalila u zatvor. Oslobodili su porodice i pregovararaju sa cetnicima. Toga dana su bili jaci od njih. Cetnici im obecavaju slobodu ako ostanu kod svojih kuca. Kad su izvrsili svoj zadatak, borci su odlrzali, za nas nezruboravno, sijelo u Sikoh u Dedidma. OtisH su ponovo pjevajuCi kao sto su i dosli. Naravno, ne svojim kucama. 1 Dolaskom ove grupe boraca omladina 'i ovom akcijom u nasem kraju dobiva jos veCi polet i sa jos viSe zadovoljstva izvrsava postavljene zadatke. Uglavnom tako je tekao rad do februara mjeseca 1943. godine. Tada ponovo pocinju masovna zatvaranja. Pored boraca, zena i staraca opet je najviSe omladine. Uhapsili su omladinke: Radojku i Darinku Kolak, Anicu Jalovicu, Milevu Milicevic, Maru skero, Stanu Rasevic, Jovanku i Saru Curtovic, Vukosavu i Zoru Gerun, Ljubicu Vrecu, Maru ( Spirovu) Sparavalo, Maricu Vlatkovic, Darinku Sekerez i mene. Sada su se vee cetnici bili specijalizirali za mucenje. Muce nas na samo njima svojstven nacin. Tu su batinasi.. Komandanti ih tako i prozivaju. A oni uvijek spremni, sa pendrecima, kundacima, toljagama, sakama, nogama i, cim prije stignu. Omladinke padaju u nesvijest. I pored svega, SKOJ i Partiju ne izdaju. Cak nijedna baza nije otkrivena, iako se u dosta slucajeva za njih znalo. To su znale cak i djevojcice od 9-10 godina. Sve smo isprebijane, a hrane nema. Ako nam sto od kuce donesu, dobro je. Nekim nema ko ni da danese. Zato dijelimo ono sto imamo. Ipak u najtezim danima uvijek se nadamo u nasu pobjedu. Kad saznamo o nekom uspjehu NOV-a odmah nam je lakse. Cetnici nas nagone da im ribamo prostorije, da donosimo vodu. Posrcemo pod teskim burilima, ali moramo. Da imamo mogucnosti, gotovo bismo prekratile te svoje muke. I dok smo mi u zatvoru, cetnici dovode nase sestre na njihova sijela. Idu po njih sa oruzjem i one moraju da podu sa njima. Tako su i moje sestre odvodili. 1 Po povlacenju partizanske glavnine, u Hercegovini zaostali borci su se postepeno okupili u grupe i aktivirali. Potkraj ljeta 1942. od njih je formiran Samostalni partizanski bataljon ,Sloboda". Sa svega 40-tak boraca on se u Popovu i okolini Trebinja odrzao do proljeca 1943. godine - primjedba Redakcije. Negdje u martu mjesecu sprovode nas u manastir Duzi, svezane po dvije skupa. Sjecam se, dosle smo do Taleze. Iznemogle i ranjavih tabana nismo mogle dalje. Tu smo pocinule. Nailazi jedna grupa ustasa i pozdravlja se sa nasim sprovodnicima. Smiju se sa njima, a nas gledaju kako lose izgledamo. Boli nas to kao i dobijeni udarci, ali sta mozemo. Stigle smo u Duzi. Smjestili su nas u jedno malo odjeljenje bez prozora, samo malo stakla na vratima. Tu smo se poslagale kao sardine~ Gledaju has cetnioi i prijete: ,Lako vam je bi,lo u Dedi6ma! Mi ovdje znamo da pecemo. I jos peglamo i gulimo kozu", ponose se. Saznajemo da su to stvarno radiH. Ponovo nastaju ispitivanja i mucenja. Sad je viSe prostora, a za nas viSe posla. Ako sve prostorije nisu dobro oribane, cak i strazarnice, opet dobijamo batine. Ipak mi je bilo najteze kad sam prvi put opraJa zavoje Branka Zotovica. Kad sam, pored izgorjelog mesa, nasla male koscice od zglobova iz prsta sa noga. Kasnije sam i na to navikla. Drago mi je bilo njemu da pomognem, ali je zaista bilo jezivo pogledati te zavoje. Mozete zamisliti kako su izgledale te rane. . Pozvali su me 1. aprila da se spremim i izadem. Kad sam izasla, nasla sam 6 drugova, takode spremnih, svezanih po dva zajedno. Kod same kapije, citaju nam: ,U ime kralja i otadzbine osudeni ste na smrt streljanjem, koje ce se izvrsiti u Bileci." Strpani u hajvan-vagon putujemo u Bilecu. Kroz Lastvu procvjetalo voce. Kruske, jabuke, breskve. Ja gledam behar i mislim: ,I mi smo ovako, u najljepsem cvijetu mladosti, i eto - ginemo." Malo mi se oci orosiSe suzama, a moj sekretar partijske celije Danilo Adzovic pita: ,Maro, places li to?" Ja rekoh: ,Ne placem, vee mi od vjetra oci suze." On mi opsova posteno pa kaze: ,Komunisti tako ne rade", i poce da pjeva: Kud Narodna vojska prode .. ." Iako vlaznih ociju, odmah sam mu se pridruzila. Nikola Jalovica nastavi: Nasa borba zahtijeva kad se gine da se pjeva a cetnicka crna ruka kad se gine da se kuka ... 128 129 Nismo do kraja ni izgovorili rijeci, dobismo po nekoliko kundaka, pane mogosmo dalje. Sarno se dogovaramo sta ce ko da vikne na strijeljanju, da ne bi svi jedno te isto uzviknuli. Stigosmo u Bilecu pred logor. Stojimo onako iscrpljeni. Bruce nas, vrijedaju i pljuju. Cak i samaraju. Meni· se obrati Dusan Dukic, pravnik, rodom iz Like, sada zivi u Vindzoru - Kanada i pita me: ,Hoces li, drugarice, da te prebacim na Divin? Eno tamo vasih, sigurno bi te postavili za komesara ili sekretara aktiva!" Kad. cusmo da ·su nasi tako blizu, obradovasmo se. ,Pa i ako nas ubiju; nije vazno." Stvarno, zacusmo pucanje. Ispred nas prolazi kamion pun ranjenika, Talijana, cetnika i ustasa. Mi vidimo prolaze gotovo ispred nas. Ne znamo zbog cega; vjerova,tno su se bojali da ce partizani zauzeti Bilecu, odmah nas vratiSe u Duzi. Ni u zatvor nas nisu uveli. Ni saslu. savali. Iz te grupe samo nas je danas dvoje zivo. 9 :lene BiH u NOB 1941-1945. �nj~hovom ~dar;ju mog~. da predu ~ partizane ako zele, pa nam neki i pr:Iaze. Om koJI ne :m1~u z~og svoJih nedjela nastoje da i postene zadrze ..~za se. I:r;.ak post~m y;1laze nama. Tada vee ne smiju da ostaju po manJl~. nruselJima,. vee lbJe~e. u naseljooija rmjesta i :gra:dove. IrZ Dedica su presh n~ H~m 1 ~ Treb~nJe. S<~;da se na terenu IakSe radilo. Posto je svaka •. pa 1. naJma~Ja pobJed~, :r;Jes:rr:o.m opjevana, tako smo pjevali i o ranJavanJu. DVOJICa batmasa 1zgub1h su ruke a mi smo im odmah zapjevale: ' :Ponovo smo u Duzima u istom zatvoru. Trndesetog aprila uvece vezase nam cetnici vrata lancima i rekose ,Sutra je vas praznik. Ko zna sta sve moze varna da padne na pamet?" Smra:cilo se i mi gledamo kroz malo staklo. Vidimo, na brdu, preko TrebiSnjice, gore vatre. Zapalila omladina povodom 1. maja. Radujemo se. Neka vide banditi da nismo ni u zatvoru sami. Kad mi je sestra Ana dolazila u posjetu, ispricala mi je da je omladina i u nasem selu zapalila vatrut pred samim nosom cetnika. Cim sam to cula, lakSe sam podnosila bolove. Eto i takve sitnice su nam pricinjavale zadovoljstvo. Kad su vidjeli vatre, cetnici su prijetili da ce nam dovesti jos nase omladine. Medutim, do toga nije doslo, vee su i nas 16. maja pustili iz zatvora. 2 Odmah po izlasku nastavljamo rad za NOP. Istina, ne sa onakvom snagom kao prije mucenja, jer su ostali tragovi iznemoglosti, ali sa istim zanosom. Na nasem terenu veCinu cini srpsko stanovniStvo, ali bratstvo i jedinstvo smo shvatili onako kako treba. Sarno kad se sjetim kolilko smo oijemJiH Mruta Bi1lobrka i Grgu Rloscica, koji su radHi na nasem terenu. Koliko smo se borile da izvucemo Sulja Cerimagica iz cetnickih ruku kad smo saznale da je nas. Njega su_ hili uhvatili cetnici. Bio je krojac, pa su ga drzali u bataljonu da im sije uniforme i ostalo. Kad smo preko veze saznale da je posten covjek i da zeli da ide u partizane, borile smo se, obezbijedile mu vezu, nabavile mu obucu. Kad smo ga povezali sa drugovima, radovale smo se kao da nam je rodeni brat. Nismo ni mislile koje je vjere. Vazno nam je bilo samo da je posten covjek i da zeli da se bori protiv zajednickog neprijatelja. Teska je hila 1943. godina. Posebno u vrijeme V neprijateljske ofanzive, ali i pored svih zatvaranja, mucenja, proganjanja, omladina se nikada nije pokolebala. lKad nam je dosao terenski odred3 u selo, toliko smo bile sretne kao da smo konacno oslobodeni. Sad nam je hila i organizacija brojnija. Neke omladinke su se pokazale u radu dobre pa smo i njih primile u organizaciju SKOJ-a, iako neke jos nisu bile napunile 15 godina. Zdrave, mlade, poletne. Za njih nije postojao zadatak koji nisu bile u stanju izvrsiti. Sto su akcije nasih boraca bile brojnije, to su i omladinke imale vise posla. Iz napadnutih vozova omladinke su nosile zaplijenjeni materijal na odredena mjesta i nista im nije bilo tesko ni daleko. Jedan dolazak terenskog bataljona (,Rade Pravica") u moje selo necu nikada zaboraviti. Lezim u "jednoj kolibici bolesna od cetnickih batina, neki drugovi dolaze i obilaze me, a neki u selu pjevaju pjesmu ,Bolna lezi omladinka Mara ... " Znam da ta pjesma nije namijenjena meni, ali imam osjecaj koji sada ne mogu opisati. Dugo sam plakala. Poneki cetnici vee izbjegavaju akcije, nece da idu u borbu protiv NOV-a. Zbog toga poimenicno pozivamo one koji po nasem saznanju o Otpala je Pupiceva ruka ona sto je komuniste tukla. Oj, Lazare, gdje je tvoja ruka, ona sto je komuniste tukla. lKako k?ja .godina stiz~, nadamo s.e da je posljednja ratna godina. Tako _nal!l st1ze 1 1944. godma. U stvan, na nasem terenu tako je ovog pu~a 1 ~~lo posto s:n? 4. okto?ra oslobodeni. Ali, ostala je jos grupa omh ~OJ1 m~u ~SpJeh da pobjegnu sa Svabama, a nisu smjeli da se pre~~JU ~artizamma, jer su. hili razbojnici i ubice. Zvali smo ih ,skripan .v Om su davn? osudem .od naroda, zbog toga se kriju. Omladinke pomazu Kll'!:OJ-u, 1du sa VO]skom, pretresaju terene, cuvaju nocne i dneyne stra~e,. a pored tog~ obavljaju poljske radove posto je mnogo n;t~skarac~ 1zgmulo, ~ z~mlJva se mora obradivati. Na slobodnoj teritoriJ1 omladma se sastaJe, 1zvrsava postavljene zadatke, sprema se na nove podvige i ucestvuje u svim akcijama koje se izvode na obnovi porusenih zgrada, putova i dr. Ponosna na borbu svog naroda i na svoje ucesce u NOB omladina doc~kuj.e i ~onacno oslobodenje Jugoslavije 15. maj 1945. g~dine. Medutim: mk? Je rat zavrsen 15: maja !94.5. godine, pojedine drugarice gi~u ?- Jll;lu 1. ~v.gu~tu 1_945. godme od sknpara. Tako 16. jula 1945. godine skr;pan uh1J~JU 1 moJ~ sestru Anu Sparavalo. Mlada sestra Bozica uspjela Je da ranJena pobjegne. Nekako u isto vrijeme ubijaju i Vukosavu Milidzan, omladinku iz sela Nevade. Njenu stariju sestru Jovanku ubile su ustase u Jasenovcu. Prezivjele omladinke istim elanom kao i za vrijeme NOR-a ucestvuju u svim radnim akcijama sirom Jugoslavije. Ja sam opisala rad omladine samo jednog malog dijela Trehinjske sume. ~~talo je Podb.rde, IPovrs,. ~·Obani, Suma preko pruge do wanice Dalma~1Je. Tamo ~u 1~~0 postoJah zatvori, tamo je isto tako postojala omJadmska orgamzaC1Ja, tamo SU, takode, omJadinke ucestvovale U NOR-u. Prezivjeli hi trebalo da opiSu i njihovu borbu. 2 Petnaestog maja 1943. godine njema6ke trupe su pocele operaciju ,svarc" - poznatu kao bitku na Sutjesci. U tom okviru trebalo je, u s'kladu sa njemackim predvidanjem ispadanja Italije iz rata, pored uniStenja Operativne grupe divizija NOVJ sa Vrhovnim stabom na ce1u, da se u Hercegovini i Crnoj Gori razoruzaju i cetnici, kao moguCi faktor iznenadenja. Taj nesporazum s okupatorom, iako brzo izgladen, bio je razlog iznenadnom splasnjavanju cetnickog terora- primjedba Redakcije. ' U jesen 1943. bio je to surnski NOP odred, uskoro preimenovan u sumsku cetu ,Rade Pravica" Juznohercegovackog NOP odreda, koja je vee pocet'kom 1944. prerasla u istoimeni bataljon. Bataljon ,Rade Pravica" djelovao je na ovom terenu do pred konacno oslobodenje Trebinja. - primjedba Redakoije. 130 131 �Mevla Jakupovic PRVI DANI U PARTIZANIMA* claTistvo komunistiOke partije Jugoslavtije primljena sam 1940. godine. Tada su clanovi Partije PO?tali i Frida Laufer i Ludmila Pandzo. Sjecam se, tom prilikom se diskutovalo o prijemu u Partiju Soke Popov i jos nekih drugarica, ali su one kasnije primljene. Sastanci organizacije odrtavani su u Tusnju i Tuzli. Ponekad su ti sastanci odrtavani kod mene, u mojoj kuCi na brdu Piskavici iznad Tusnja. Tamo smo zivjeli ja i moj suprug Mrki (Jusuf Jakupovic, poginuo kao sekretar Okruznog komiteta Partije za Majevicu 1942. godine), a hili su nam tu i roditelji. Borili smo se i sa svojim porodicnim problemima. Mnogo je teze bilo onim zenama koje su imale djecu. Moj suprug je bio profesionalni partijski radnik, a ja udata u porodicu gdje je trebalo slusati svekra i svekrvu, brinuti se o kuCi, a ni obaveze prema Partiji nisu bile male. Jer, kod nas su dolazili mnogi clanovi Partije, tu su proucavali odredene materijale i pravili razne planove. Izmedu ostalih, dolazili su Cvijetin Mijatovic-Majo, Pasaga Mandzic, Franjo Herljevic, Muharem Merdzic, Enver Kurt, Vojo Knezevic, a jednom je dolazio i Duro Pucar. I, dok su oni radili i dogovarali se, ja sam morala da im obezbjedujem nesto za hranu. A to nije bilo lako, jer smo hili jako siromasni. Kada je 1941. godine izbio rat, i ja sam prenosila ilegalni materijal, hila sam kurir, donosila sam hranu ilegalcima. Ta sam zaduzenja u Tuzli dobijala neposredno od Mjesne organizacije Komunisticke partije. Bila sam tada u stalnoj vezi sa Fridom Laufer, Enverom Siljkom, Vojom Knezevicem i Tosom Vujasinovicem. Ulicama su lutale ,marice" i policija je hapsila komuniste. Kada je Njemacka napala SSSR, mi zene smo znale sta cemo raditi. Ludmila Pandzo radila je u tuzlanskoj posti i hila zaduzena da izvjestava i prikuplja informacije od znacaja za nas pokret. Frida Laufer je imala zadatak da prikuplja razne materijale itd. Nakon izvjesnog vremena mi smo se povukle u ilegalnost, a policija je odmah zapocela hajku na nas; cak su i putem oglasa izvjestavali da nas traze. I ja sam dosla na spisak policije i viSe se nisam mogla kretati slobodno, ali sam i dalje nastavila sa radom. Tako sam jedanput dobila zadatak da odem do Bolnicke ulice u Tuzli i tamo sacekam jed- U * Preuzeto iz · edicije ISTOcNA BOSNA U NARODNOOSLOBODILAcKOJ BOREl, sjecanje ucesnika, Vojnoizdavacki zavod, Beograd, 1971, knj.l, str.173-176. 132 133 nog druga u seljackom odijelu i odvedem ga do skloniSta gdje su se nalazili organizatori ustanka. Bio je to Milos Zekic. Drugi put sam, opet, dovela na odredeno mjesto Ugljesu Danilovica. (Tada je bio delegat Po· krajinskog komiteta KPJ za BiH. U Tuzlu je dosao da hi prenio direktive o dizanju ustanka). Na jednom od sastanaka zakljuceno je da treba ici iz Tuzle. Fridu Laufer j~ trebalo da odvede u Doboj Enver Siljak. ( Sekretar Okruznog komiteta SKOJ-a za Tuzlu). Ali su njih dvoje uhvaceni. Envera su kasnije strijeljali u Tuzli, a Frida je odvedena u Jasenovac, gdje je ubijena. Tom prillkom uhvaceni su i Vojo Knezevic-Knez, Albin Herljevic i Slavica Markovic. Prilikom odlaska iz Tuzle mi smo se podijelili u grupe. Tako sam ja dobila zadatak da krenem u Brcko. U to vrijeme jos nije bio dignut ustanak, vee su samo vrsene pripreme. Posto se u Brcko nije moglo ici ,s grlom u jagode", ja sam dobila laznu legitimaciju na ime Esme Halilcevic iz CeliCa kod Lopara. U Brckom je trebalo da se povezem sa p~rtijskom organizacijom i da joj pomognem u radu. Legitimaciju sam dobila od Fadila Hadziefendica. Bio je to odan covjek, ali, posto je bio neosumnjicen, ostavljen je u Tuzli da radi. Preko njega su svi nabavili lazne legitimacije. Kada sam dosla u Brcko, pokusala sam da se smjestim kod jednog mog rodaka, ali to nije bilo lako. Bio je to plasljiv covjek, koji nije smio da me primi. Nisam znala sta da radim. Gorjelo mi je pod nogama. Smjestaja nisam imala, a morala sam se sto prije povezati sa sekretarom Komiteta u Brckom, Perom Cuskicem. Na moju srecu, drugi moj rodak Halil Jerkovic me je odmah prihvatio. Od njega sam dobila i podatke o situaciji u gradu, o akcijama neprijatelja i teroru koji vlada u okolnim selima. Ubrzo sam se povezala i sa Perom Cuskicem. Bio je to dobar organizator i vrlo snalazljiv covjek. Radili smo skupa citav mjesec dana na prosirenju organizacija Partije i SKOJ-a, kao i na pripremama za dizanje ustanka u ovom kraju. Cak sam sa Perom ucestvovala u vadenju municije koja je hila bacena u Savu. Nakon mjesec dana dobila sam poziv da se prebacim na Majevicu, gdje su se vee nalazili Stevo Popovic, Jusuf Jakupovic, Krsto Bjeletic, Tomislav Ramljak i drugi organizatori ustanka u ovom kraju. Nisam znala kako da se izvucem iz Brckog. Trebalo je proCi mnoge prepreke. U tom ocekivanju po mene je sa Majevice dosao Jovas. (Jovan Radovanovic, narodni heroj). Iznajmljenim kolima jednog naseg siinpatizera krenuli smo prema Celicu, gdje smo stigli bez velikih teskoca. Ali tu u Celicu smo napravili gresku. Posto smo hili ogladnjeli, kupili smo hljeba i paradajza i poceli da jedemo. Izgleda da je neko prepoznao Jovasa, pa su ustase posle prema nama. Kada je vidio da ce biti uhvacen, J ovas je poceo da bjezi, a ja sam ostala. Zaokupljeni Jovasem, ustase nisu ni obratile paznju na mene. Posla sam polako, nadajuci se da cu se nekako izvuci iz ove teske situacije. Ali, daleko nisam otiSla. Sustigli su me i upitali ko sam. Rekla sam im da sam iz Celica, ali oni u to nisu povjerovali. Rekli su da ce da me vode u Tuzlu. Kada smo stiglL u Lop are, ustase su usle u kafanu, a mene su ostavili u kolima, rekavsi da sa njih ne smijem silaziti. ~li ja ih nisam poslusala. Cim su ustase zamakle, siSla sam sa kola i prvo polako, a zatim sve brte i brte posla prema grmlju u koje �sam se sakrila. Kada su vidjeli .da me nema, nastala je prava uzbuna. Ovo zbog toga jer su ustase i Nijemci raspisali veliku nagradu onome ko me pronade i ~hvati. Trazili su me od dva sata poslije podne do pola nod. Ustase su b1le angazovale i djecu da me traze, ali ni to nije pomoglo. ·v ,!<.ada vsam ocijenila da je opasnos~ prosla, izasla sam iz mog "sklom~t~ 1 yosla u nepoz~atom pravcu. N1sam znala gdje se nalazim, teren m1 .Je ~10 nepozn~~·. Ah trka za mno~ je ala!'mirala i nase drugove, pa su 1 om mene trazi11. Tako sam se naJzad nasla u partizanima od kojih se viSe nisam odvajala. ' v Dosavsi ~a Maj~vi<:t;t• do'bil~ sam zadata~ rda radim na pridobijanju zena za NOP, 1 to naJpnJe u Mackovcu, a zat1m u ostalim selima. U pocet.ku )e iSlo tesko, ali ~asnije - kada su partizani poceli da oslobadaju :poJedma .se~a - stvar Je krenula. U ovom radu meni je mnogo pomoglo 1sku~tv~ 1z 1legalnog rada u Tuzli ..Prvi nasi zadaci sastojali su se u prikuplJan)_u P?m~ci za .b?rce, .sto je. sa priblizavanjem zime postajalo sve akt?~lmJe, Jer Je v~hk1 broJ partlzana bio bez zimske odjece i obuce. Dosh su om .u P.~rtizan~. t;t onome sto su imali na sebi. Kada se kasnije slobodna tentonJa pros1nla, kada su partizani zauzeli Lopare i nasi zad~ci su se povecali. Od skupljene vune zene i djevojke su plele carape, dzempere, salove.v Takode smo pravile i petokrake zvijezde, pripremale hranu za b<;>rc~, cuvale strazu i vrsile sve ostale poslove koji su pred nas postavlJem. · v iNa sijelima na kojima se ovo radilo zenama je objasnjavan cilj nase bo~?e ..Gov?r~no im je o. C~~enoj armiji i Sovjetskom Savezu, cita~e s~ VIJesti koJe Je stab MaJeVIckog odreda redovno izdavao. Narocito Je bilo a~!uelno pitanje v~etnika i ~ajednicke borbe. Taj problem je narodv na~~c~to m~~g? muci<~: Nasto~alo se nekako naci sporazumni jezik sa cetmck1m of1cmma, koJI su vee tada izbjegavali borbu sa ustasama ;;t ~ogotov? sa. Nijemci~a ..Narocito je bilo tesko onim kucama iz kojih Je jedan Sill b10 U partlzamma, a drugi U Cetnicima. I nisu selj;;tci bez:azl?~no postavljali ta pitanja. Nisu oni bespotrebn?. strah?vah .. Jer, cetmcka propaganda, prvo tajno, a zatim sve otvoremJe, pocela Je da prodire u sela, pa cak i da nagriza ustanicke redove. . . . Mi u pocetku nismo na to mnogo obracali paznju. Imali smo vazlllJih.J.?oslov.a. Trebalo .se tuci protiv okupatora i ustasa, trebalo je odbramti partizansku tentoriju. Sve su to iskoristili cetnicki komandanti koji ~u o~voreno poceli da agituju protiv partizana, u ,koje su se uvukll Turc1, koJe sve treba istrijebiti". Govorili su oni i protiv komunista koji se ,bore protiv kralja", i koji hoce ,da uniste srpstvo". ' IDo zaostravanja odnosa izmedu partizana i cetnika narocito je d?slo n~kon ?apada na Koraj. Tom prilikom cetnici su poceli da ubijaju ~Jecu, zene 1 starce, tako da je stab Majevickog partizanskog odreda cak sa oruzjem morao da intervenise i sprijeci pokolj . .U tako ~apetoj s~tuacijiv sv~ je teze bilo raditi. Kretanje je bilo svedeno na m1mmum, Jer su cetmcke patrole krstarile po selima i hva!ale, a za~i~ ubijale partizanske kurire i pozadinske radnike. U to vriJeme c~tmc1ma je poslo za rukom da uhvate, a zatim i da poubijaju grupu kunra koji su iz Birca hili upuceni na Majevicu. ~ tako zategnutoj situaciji odr:lano je partijsko i skojevsko savjetovanJe u Mackovcu .. Organizacija zena je tada imala mnogo posla. Tre- balo je pripremiti smjestaj za sve ucesnike savjetovanja, pribaviti hranu, skuhati je i poslije toga podijeliti drugovima. Na tom savjetovanju bilo je govora i o nasim odnosima sa cetnicima, a pojedinci su trazili da se sa njima obracunamo oruzjem. Ali je taj prijedlog tada bio odbacen, iako smo mi znali da cetnici pripremaju napad na partizane. Nairne, meni su neke zene govorile o tome. J a sam rekla Ircu da cetnici spremaju napad, ali mi je on odgovorio da ja ,dizem paniku i da on ne moze sada dizati vojsku sa polozaja da nas cuva. Mi cemo se sami braniti". Isto to sam rekla i Spancu, ali ni on nije niSta preduzeo, smatrajuci da jos nije doslo vrijeme vojnickog obracuna s cetnicima. Ali, cetnici nisu cekali nista. Oni su 20. februara 1942. napali stab Majevickog odreda i poubijali skoro sve drugove koji su se tu zatekli. Mislili su cetnici da ce likvidacijom staba uniStiti NOP na Majevici i Semberiji, ali su se u tome prevarili. Borba je nastavljena i s uspjehom uz velike zrtve - okoncana. 134 135 �Dragi nasi oslobodioci i zastitnicP Mi zene i djevojke drvarske doline, vase majke, vase kceri i sestre mi vas toplo i zahvalno pozdravljamo sa nase danasnje velicanstvene skupstine kao nase neustrasive spasioce i zastitnike i mi vas I:ozivamo da istrajete u borbi sve dok narodi Ju~oslavije, sve dok narod1 Evrope i ostalog svijeta ne osvoje punu slobodu i ravnopravnost. Mi vas pozivamo da budete nemilosrdni prema fasistickim okupatorima i njihovim placenicima, prema nasim zakletim neprijateljima koji su i s nama bili nemilosrdni. Mi vas pozivamo da suzddite svoj pravedni gnjev, svoju zelju z~ osvetom, kada su u pitanju mirni i post~ni hrvatski i. muslimansk~ svijet koji nije htio i koji nije skrivio zlocme _nad ~rps~Im narod~m 1 koji danas zajedno s nama stupa u borbu prot1v zaJedmckog nepnJatelja, protiv krvolocnog fasizma i njihovih psecjih slugu. Nase su misli, nase su zelje stalno s varna, dragi nasi borci i zastitnici! ' Mi smo danas zakljucile jednodusno da sarad~jemo s varna ~ ~ajednickoj borbi onako kako to. ~ajbolje m~ze~o: M1 cemo. u p~~adm1 u svakom poslu, u svakoj tvormc1, u svakoJ uhc1, u svakoJ kuc1, preko svojih odbora i povjerenika organizovati rad da vam pomognemo da ne budete neobuceni, gladni i zedni, da mognete izdrzati do konacne pobjede, za koju cemo ako zatreba i mi prihvatiti puske. Zivjeli nasi dragi junaci! Zivjela sloboda - smrt fasizmu! Zene i djevojke drvarske doline Mirjana Moraca PRVA KONFERENCIJA ZENA U DRVARU redinom avgusta 1941. godine nalazila sam se u stabu drvarskog gerilskog odreda kao kurir za Liku. U to vrijeme je u stab odreda stigao drug Marko Oreskovic. "Sjecam se da je za vrijeme njegovog boravka odr.Zano nekoliko sastanaka. Stizali su drugovi sa raznih strana i duznosti i poslije nekoliko casova dogovora ra~ zilazili se da dobijene zadatke ostvare. Jednoga dana drug Marko 1 Ljubo Babic pozvali su Veru Babic, Jelu Bicenic i mene i govorili nam o potrebi organizacije pozadine, a narocito zena, na koje ce pasti citav rad u pozadini, jer ce svakim danom sve veCi broj muskaraca odlaziti na front. Receno nam je da bi trebalo organizovati konferencije zena i govoriti o tom. Tada su nam drugovi rekli da ce se prva takva konferencija zena odr.Zati za nekoliko dana u Drvaru i dali su nam konkretne zadatke u vezi s tim. Konferencija je odr.Zana 21. avgusta 1941. godine u Radnickom domu u Drvaru. Sa svih prilaza gradu pristizale su starice sa bijelim boscama, mlade zene i djevojke u bijelim bluzama i crnim jelecima, narodnoj nosnji toga kraja. Neke grupe stizale su sa pjesmom i zastavama. Ulice Drvara vrvjele su od svijeta. To je bio veliki dan za zene i djevojke ovog kraja. Prvi put u istoriji one su se sastale da kazu svoju rijec, da manifestuju svoju spremnost da pomognu naronooslobodilacku borbu, da proklamuju ravnopravnost, da govore o potrebi organizacije kroz koju ce sve zene mobilisati na izvrsenje ovih zadataka. Sala radnickog doma bila je dupke puna, a okolo zgrade, ispred prozora, stajale su grupe koje nisu mogle uCi unutra. Konferenciju je otvorila Duka Backonja, mlada djevojka sa Kamenice, koja je prvih dana ustanka poklonila svu svoju djevojacku opremu za vojsku, izjavivsi da joj to viSe ne treba, i sva se angazovala u akcijama za pomoc frontu. Zatim je procitan referat u kome se govorilo o narodnooslobodilackoj borbi, o ulozi dobro organizovane pozadine, o zadacima zena u ovim sudbonosnim danima nase istorije. Konferenciji su prisustvovali i delegati sa fronta koji su prenosili pozdrave boraca i njihovu rijesenost da se bore do konacne pobjede. :Zene i djevojke obecavale su da ce obraditi svaki komad zemlje, da ce na svim poslovima zamijeniti muskarce i pruziti svu potrebnu pomoc frontu. Sa konferencije je upuceno i pismo borcima na frontu, koje glasi: S Na kraju s'kupstine doTIJijeta je i sljedeca rezoluci'ja: 2 U casu kada narodi Jugoslavije u cvrstom jedinstvu ustaju u borbu za slobodu i ravnopravnost, u borbu protiv fasistickih okupatora i njihovih slugu placenika, u casu kada se ostvaruje Sveslavenski front svih naroda protiv hitlerizma- te najvece kuge covjecanstva- mi zene i djevojke drvarske doline pozdravljamo narodnooslobodilacke borce naseg kraja, koji su u junackom naletu ocistili nasu dolinu od ustaskih bandita i placenika, pozdravljamo borbu nasih oceva, muzeva, sinova i brace koji danas junacki stoje iza busija na frontovima nasim, kao cuvari nasih ognjiSta i zivota. Pozdravljamo ih kao ucesnike ove velike bitke koja danas zahvata citav svijet i koja se vodi oko toga da li ce covjecanstvo sa svim svojim najboljim tekovinama bitl baceno za desetine godina unazad pod fasistickom cizmom ili ce konacno i potpuno u ovoj sudbonosnoj borbi izvojevati bolji zivot u slobodi, radu i blagostanju. . Pozdravljamo ih kao dostojne sinove nasih oceva i djedova, koji su isto takq po zbjegovima i iza busija u nasim bosanskim klancima i planinama branili svoju rodenu grudu i svoj rad, svoje svetinje i svoju cast, da sve to ne bude u prah satrveno pod kopitom osvajackih hordi. 136 137 1 Zbornik dokumenata i podataka o .narodnooslobodilackom ratu jugoslovensldh naroda, Tom IV, knjiga I, str. 94. ' Original dokumenta nalazi se u arhivi CK SKH. �,pozdravljamo ih kao junacke borce i suborce nepobjedive Crvene armije, armije slobodnih Sovjetskih naroda, koji danas stoje na celu borbe protiv fasistickih razbojnickih hordi i nanose im uniStavajuce udarce. IMi zene i djevojke, radnice, seljanke i gradanke, mi maj'ke, kceri i sestre, mi smo prezivjele, poslije fasisticke okupacije i dolaska na vlast fasistickih placenika i krvoloka Pavelica 'i njegovih u,staskih bandi, erne dane zvjerstva i pustosenja. Mi srpske ilene, mi smo najtde i najbolnije morale da osjetimo svu tezinu i strahotu tragedije, koju je prezivio i jos uvijek prezivljava srpski narod neoslobodenih oblasti. Mi srpske zene znamo da dijelimo hrvatski narod, postene hrvatske muzeve grada i sela, hrvatske majke, zene, sestre i kceri, od ustaskih razbojnika, mi znamo da su se i njima stezala srca u grcu i bolnom saosjecaju zbog zvjerski prolivene krvi nevinog srpskog naroda, zbog pokolja i stradanja nasih otaca, muzeva, sinova i nas samih. Mi znamo da su ustaski razbojnici i njihovi fasisticki okupatori naredbodavci skrivali nasilje nad srpskim narodom da bi nas zavedene mogli lakse podjarmljivati, izrabljivati i uniStavati. Mi kao majke, kao zene, kao sestre, kceri i djevojke prognanih, pozatvaranih: zvjerski ml!-~ cenih i ubijenih, vapimo za osvetom koja treba da pogod1 sve one koJI su okrvavili iii pomogli okrvaviti nasom krvlju svoje zlocinacke ruke, ali ne i za osvetom i za nevinim hrvatskim i muslimanskim zivljem, koji svu tu krv nije zelio, nije htio, nije skrivio i koji danas zajedno sa nasim narodom dize se da satre uzrocnike naseg zajednickog nesrecnog udesa- razbojnicki fa.Sizam. Mi hrvatske zene i djevojke pruzamo sestrinsku ruku varna patnickim srpskim zenama, vasa nesreca hila je i nasa nesreca, vas bol bio je i nas bol. Mi smo shvatile da izdajnik Pavelic i njegovi zlikovci ne nose nasem narodu slobodu i bolju buducnost, nego da sa tom nadom buldu6noscu odwatno trguju, da nas i:zdaju i prodaju, da su oni bacili hrvatski narod Dalmacije i Medumurja u jaram istih fasistickih bandita, njihovih zlocina i nasilja, koja danas prozivljava srpski narod pod njemackom okupacijom i pod svojim izrodima i izdajicama Acimovi6illna, Ljoticiana, Cilllcar Matkovicima itd. Krv, nevina krv neduzni'h zrtava srpskog naroda trebala je da omoguci nase cvrsto jedinstvo u borbi protiv zajednickog neprijatelja, protiv fasistickog ropstva i tiranije. Mi slovenske zene, koje smo morale da ostavimo sve svoje imanje, sav svoj trud i muku, da ostavimo iza sebe puste rodne domove, da gledariw kako nam fasisticki silnici odvode u Njemacku i prodaju nase sinove kao robove rada, kako nam nase kceri i sestre odvode kao bijelo roblje za Hitlerove pobjesnjele pse. Mi smo dosle u ovu vasu sirotinju i vi ste nas primile kao svoje sestre. Vi ste nam dale potporu kakvu samo porobljeni narod moze dati drugom narodu porobljenom od istog dusmanina i dZelata . . . . zene i omladinke, pomozimo nase borce na mrtvim strazama nase slobode, pomozimo one koji danas po kisi i po suncu, danju i nocu, kroz kursume pronase zastavu naseg spasa i naseg boljeg zivota. Pomozimo ih da osjete, da smo uvijek u mislima sa njima kao sto su i oni sa nama, da je njihov posao i nas posao, da je njihova pobjeda i nasa pobjeda. Pomozimo ih, jer buducnost za koju se danas zajednicki borimo donijeti ce nam ne samo nacionalnu slobodu i nezavisnost, nego i slobodu nama kao zenama, oslobodit ce nase stvaralacke snage, oslobodice nas da sva najplemenitija cuvstva koja u sebi nosimo kao majke i kao seSitJr,e neselbi,cno darujemo svom narodu i 6itavom ljuJdiskom rodu. Zivjeli junacki borci nase narodnooslobodilacke vojske, nasi uzdanici i zastitnici! Zivjelo sestrinstvo srpskih, hrvatskih, slovenackih i svih slavenskih zena u borbi protiv najveceg neprijatelja covjecanstva! 1Poslije ove prve konferencije zena u Drvaru, pocele su se odr:Zavati i konferencije po selima, a odbori zena nicali su na sve st.rane. Njihova aktivnost se svuda osjecala. Front je redovno bio snabdjeven hranom koju su ovi odbori sakupljali, a skoro svakodnevno odlazile su i delegacije zena iz pojedinih sela u posjete borcima na polozaje sa poklonima za svoje branioce. I kako su pocele tada, zene i djevojke drvarske doline, su jos intenzivnije i u vecem broju za svo vrijeme rata davaJe svoj udio u narodnooslobodilackoj borbi. A desetine mladih drvars'kih djevojaka kao borci krajiSkih brigada borile su se po svim krajevima nase zemlje. Mnoge od njih ostale su na bojiStima Crne Gore, Sandzaka, Srbije, Srema i drqgim. 138 139 �Moje dv-ije kceri Ema i Hilda bile su vee djevojke i aktivno su radile u omladinskom pokretu, tako da su vee 1939. godine i 1940. postale clanovi SKOJ-a. Sjeme koje je moj muz posijao nicalo je. Ja sam od 1937. godine (do preseljenja u Beograd) ukljucena u pokret, radila sam cak i u sindikalnim organizacijama medu zenama, iako nisam bila zaposlena. Tada se radilo u ,trojkama", poznavala sam jos samo dva druga na vezi, kako se u slucaju provale ne bi organizacija mogla uniStiti. Pd izlasku iz kaznionice Majer je po partijskom zadatku presao u Zagreb, gdje je prilikom ucestvovanja u demonstracijama ponovo uhapsen i protjeran u svoje rodno mjesto Ilijas. Kako je tamo vee bio brisan iz svih zavicajnih knjiga, to su mu vlasti dozvolile da se nastani u Sijekovcu kod Bosanskog Broda i ogranicili mu kretanje samo na blizu okolinu. Po izbijanju rata Majer je bio mobilisan, medutim on je pred okupatorom zapalio jedan vojni magacin, gdje je uhvaeen i ponovo zatvoren. Odatle je uspio pobjeCi i nastavio je ilegalan rad sve do 23. XI 1941. godine, kada je uhapsen u Tvornici vagona Slavonski Brod. Pocetkom februara 1942. godine prebacuju ga ustase u Jasenovac, gde. je 5. II 1942. godine strijeljan. Tako je zavrsio zivot jedan neustrasivi borac za prava radnicke klase. Casno je pao covjek Cije je sjeme posijano na plodno tlo, medu radnicku omladinu Sijekovca, Bosanskog i Slavonskog Broda. Istaknuti komunisti: Drago Vidosevie, Fric Pavlek, Ernest Kucera i drugi posilije Majerovog izlaska iz kazniorrice mnogo su od njega naucili. Vlasti su poslije ovog vrsili jos veei pritisak na porodicu Majer, tako da su pretresi bili redovna stvar u ovoj kuei. Sestoga aprila 1943, godine drugarica Majer sa obadvije keeri dolazi u partizane. Sve tri su bile u Slavoniji, na Papuku. Dok je drugarica Majer ostala u radionici, Hilda je bila u sanitetskoj jedinici, a Ema je sa operativnim jedinicama otiSla u Moslavinu. U jesen je stigla jos jedna tuzna vijest. Prilikom proboja kroz njemacku tenkovsku kolonu poginula je mlada skojevka Ema Majer. · Smrt keeri tesko je kosnula drugaricu Majer. GovoreCi o tome drugoj keeri Hildi, molila ju je da se pazi. Na to je Hilda odgovorila: - Draga mama, za nasu slobodu casno je poginuti. Drugarica Adela je nastavila sa radom u krojackoj radionici na Papuku. Svjesna koliko je odjeee potrebno rrasim borcima, ona je nastojala da sto viSe ucini. Tako je uspjela da svakodnevno sasije po 10 kosulja, a dva puta je sasila i po 11 komada. Koliki je tu napor bio potreban, najbolje svjedoci cinjenica da su ostale drugarice sile po 6-7 kosulja dnevno. Ljeto 1944. godine. U pitomoj Slavoniji vodila se borba za zetvu, za psenicu. Ovdje u zitu, na izvrsenju zadataka obezbjedenja poginula je Hilda Majer. Tako je treci Clan porodice Majer polozio zivot na oltar Slobode. Tu, toliko zeljenu slobodu docekala je jedino Majer Adela. I nastavila je i dalje raditi, nastavila put svog muza i svoje djece. Zvonimir Cvencek BORBENI PUT PORODICE MAJER kromna kuea u Sijekovcu kod Bosanskog Broda postala je prebivaliSte posljednjeg clana porodice .Majer. Prica o ovoj porodici je dio price o istoriji nase slavne Partije, dio price o nasoj revoluciji. Samuel Majer je poznato ime u nasem predratnom naprednom pokretu. To je ime covjeka koji je neumorno radio na podizanju svijesti radnicke klase, na organizovanju sindikalnih i partijskih organizacija. No, bolje je da otpocnemo i·z pocetka. U nedavnoj posje1ti kod njegove supruge Majer Adele, pred nama se kao na filmu odvijao zivot ove porodice. - Vjencali smo se 1921. godine - pocela je drugarica Majer on je vee tada akrtirvno radio u pOikretu. Meni je iz pocet!ka bilo neobicno sto stalno cita knjige i novine. Kao bravar, radio je u Lozionici, a kasnije u Tvornici vagona u Slavonskom Brodu. Sjeeam se da su cesto kod njega dolazili razni drugovi i uvijek su se o necemu dogovarali. Bio je i sindikalni povjerenik u Tvornici vagona, jedan je od organizatora cuvenog strajka u njoj, a stalno se bio pod prismotrom zandarma. Drugarica Majer je postepeno ulazila u smisao njegovog rada, on ju je naucio da cita knjige i novine. SjeeajuCi se toga ona kaze: - Prva knjiga koju sam proCitala u zivotu bila je "Mati" od Maksima Gorkog. Prvo vrijeme mi je on odabirao knjige. Kasnije sam zavoljela sve knjige i ta mi je ljubav za knjigu ostala sve do danas. Kada je 1928. godine odlazio na Kongres Partije u Njemacku, Majer je bio stavljen pod prismotru policijskih organa. Ipak uspjelo mu je preCi granicu. Medutim, u povratku je poslao preko poste svojoj sestri neke knjige i materijal, koji je policija uhvatila. Odmah po dolasku je uhapsen. Nakon deset mjeseci istrage i mucenja po zatvorima osuden je na deset godina i tri mjeseca robije. Izdrzavajuei kaznu u Lepoglavi i Mitrovici upoznao se sa Mosom Pija:de, sa kojim je stalno hio sve do 1939. godine, tj. do izlaska iz kaznionice. Govoreei o tome drugarica Majer se sjeea: - Negdje 1936. ili 1937. godine prilikom mjesecnih posjeta mome muzu upoznala sam familiju Mose Pijade i njega licno. Od tada smo uvijek skupa dolazili u posjetu, jer sam se ja tada po partijskoj vezi preselila u Beograd i tamo bila sve do njegovog izlaska iz zatvora. S 140 141 �radom vee sutradan, a gdje i u koje vrijeme, trebalo je da mi b~de javljeno. I tako, pocet~om d.ruge polovir.w septembra. 1941. godme, oddan je kurs za buduce partlzanske bolmcarke u okup1ranom Mostaru. Svaki dan u odredeno vrijeme u kuCi porodice Krajina (koja se nalazila u Srednjoj ulici) sacekivala je omladinka Zora Krajina jednu po jednu kursistkinju. Ne sjeeam s~ viSe svih c;>;nladinki koje su. kursu prisustvovale, ali znam da su to b1le Zora KraJma-Sebek, Nada B1tanga-Nova1k, ·ziata Salahovie~Grelbo i Tidza Udovicie1Puzie. TTUdJila sam se da im moje znanje prenesem. sto. bolj.e: ~ikakve pribilje~~e nisu smjel~ voditi, a ni ja nisam donos1la p1san :h b1lo ~a~av. matenpl. s:re se r~d1lo napamet. U sobi gdje se kurs odrzavao bw Je Jedan krevet 1 nekohko stolica. Kada sam jednoga dana zamolila Zoru da mi.?~ nek~g pl~tn!l kako bih improvizovala zavoj i J?Okaza~a .kak? se z!!V1JaJ~,POJed.m1 ~1jelovi tijela, ponudil": :r;ni je prav: zavo}, ca~ 1 ,pr~1 zavoJ . Pod1gla .Je prekrivac sa kreveta 1 Ja sam s~ ~t;d~nJem 1spod nJ~ga ugledala ~om1!~ oruzja i nekoliko prepu?-ih VOJJ?-Icklh r!ln":ca ..I~ Jednog .smo 1~va.dll1 zavoje. Divila sam se to] mla~OJ krhkoJ dJeVOJC1. kako m1;;w, SJed~. a vjerovatno i spava na krevetu 1spod koga se nalazllo ,sklad1ste oruzJa. Kurs je trajao desetak dana. .Oobro si zadatak obavila" - rekao mi je Enver na rastanku. Tih nek~iiko rijeci znacilo je za mene najvece priznanje. Radeei kao bolnicarka u ratu cesto sam mislila o tom kursu. Da su sve omladinke koje su dolazile na rad u ratni sanitet imale bar toliko znanja koliko su naucile moje kursistki.nje, bilo bi lakse i njima i ranjenicima. Mislila sam o tome koliko je bila pravilna orijentacija partijskog rukovodstva Mostara na te zadatke. Mostar se za borbu spremao organizovano i smiSljeno. Partizanskim odredima za borbu su bili potr~hni ne samo borci nego i ljekari i bolnicarke. Steei bar osnovna znanJa o pruzanju prve pomoei ranjenicima i o lijecenju, to je bio zadatak koji je bio povjeren omladinkama. Kao i ostali, i taj je zadatak bio obavljen sa puno ozbiljnosti i odgovornosti. Jos dosta slicnih ilegalnih kurseva, bilo je organizovano u okupiranom Mostaru. Mara Vinterhalter-Miletic KURS ZA PARTIZANSKE BOLNICARKE U OKUPIRANOM MOSTARU U roljeee, 1939. godine, organizovan je za omladinu Mostara kurs prve pomoei. Rukovodilac, a i organizator kursa, bio je poznati i omiljeni ljekar iz Mostara dr Feodor Lukac. I ja sam se nalazila medu kllllrs'iiS<t'ima. Karla sam sa dmgovlima u Radnickom domu razgovarala o pohadanju kursa, savjetovali su me da ga redovno posjeeujem ida se trudim da ga dobro savladam kako bih sto vise naucila. Na tom su naroCito insistirali komunisti Ruda Hroznicek i Jusuf Cevro. - ,Mutni oblaci nadvijaju se nad nasu zemlju, moze nam dobro doei to sto na kursu nauciS",- govorio je Jusuf Cevro. A dr Lukac se zaista trudio da sto vise nauCimo. Znalacki je kursom rukovodio, precizno objasnjavao, prenosio na nas svoje ogromno iskustvo ratnog ljekara-hirurga. Poslije zavrsenog teoretskog dijela provela sam, kao i ostali kursisti, mjesec dana u Mostarskoj bolnici na prakticnom radu. Uz dra Lukaca, na Hirurskom odjeljenju radio je u to vrijeme napredni mladi ljekar dr Zvonko Marie. Obojica su se nesebicno trudili da sto viSe naucimo. Nekoliko dana prije napada fasisticke Njemacke na Jugoslaviju, pri zdravstvenim ustanovama u Mostaru organizovani su punktovi za pruzanje prve pomoei. nezurali smo danonoeno i ozbiljno se pripremali za odbranu Mostara. Kapitulacija jugoslovenske vojske prekinula je i nasa dezurstva i ukinula puktove. U julu 1941. godine napustila sam Mostar i zaposlila se u Drzavnoj stampariji u Sarajevu. Vee u septembru javila mi je sestra Pava Miletie da svakako dodem u MOis.tar, bar na 10 dana. Ddbdla sam dvonedjeljno bolovanje i odmah krenula. Na zeljeznickoj stanici docekala me je Pava i odmah mi saopstila: ,Gee (Enver Arpadzie) te veceras ceka pred ,Ruzom". Ima nesto vazno da s tobom razgovara". Nisam je pitala o cemu se radi, jer i da je znala ne bi mi rekla. Sve do sastanka sa Enverom misli su mi se vrtjele oko stamparije: mozda im treba hartija iii boja iii mozda veza sa nekim od drugova iz Drzavne stamparije u Sarajevu. Poslije kraeeg raspitivanja o stanju u Sarajevu i mom radu tamo, Enver mi rece da je odluceno da ja ddim kurs prve pomoei za nekoliko omladinki koje se pripremaju za odlazak u partizanski odred. Zacudih se, jer sam ja kurs pohadala davno pa sam smatrala da je moje znanje bilo nedovoljno. Ali, ne rekoh niSta. Ako je tako odluceno, onda nema druge, treba oddati kurs. Dogovorili smo se da kurs otpocne sa 142 143 �Fahra Mustovic-LakiSic RAD PARTIJSKE TEHNIKE U MOSTARU ZA VRIJEME RATA ad partijske organizacije u Mostaru za vrijeme rata ne bi se mogao ni zamisliti bez funkcionisanja njene tehnike preko koje je Partija organizovala Citav svoj propagandno-politicki rad. Cinjenica da se partijska tehnika za Citavo vrijeme rata nalazila u jednoj kuCi i da pored svih nastojanja okupatora nije otkrivena, govon o tome sa kolikom je opreznoscu cuvana njena tajna. Jos 1940. godine moj stariji brat Mujo dobio je zadatak od sekretara Mjesnog komiteta KPJ Jusufa Cevre da preuzme smjestaj i rad partijske tehnike u Mostaru. Stanovali smo tada u maloj trosnoj kuCici u Kanjinom sokaku broj 8. Kuca je imala svega dvije sobe. Kada je brat dobio zadatak, poceli smo da izgradujemo tajno skloniste ispod staje za stoku. Morali smo da radimo krajnje oprezno, niko van kuce nije smio doznati sta se kod nas radi. Sjecam se da su to bile nase prve lekcije o konspiraciji ilegalnog rada koje nam je ddao stariji brat. On je stalno naglasavao da je od svega najvaznija stvar da znamo cuvati tajnu, jer od nje nece zavisiti samo uspjesan rad Partije nego. i desetine drugih zivota. On je stalno govorio da samo pod tim uslovom mozemo racunati da stamparija nece biti otkrivena. Zato smo hili sve predvl.djeli. Tajnost naseg zadatka iSla je cak dotle da se niko od ukucana, a svi su hili aktivisti Partije, nije smio povezivati sa komunistima, pa ni sa iole naprednijim ljudima. Dobro se sjecam da sam ja zbog toga jos 1941. godine kao mlada skojevka dospjela u nelagodnu situaciju da, namjerno izbjegavajuci svaki kontakt sa organizacijom, budem podozriva u oCima os~alih omladinaca i omladinki koji su me poznavali. Za nas rad niko, rzuzev sekretara Mjesnog komiteta KPJ, nije znao. Cak ni on za citavo vrijeme nije znao gdje se nalazi skloniSte i partijska stamparija. U malom vlaznom skloniStu ispod zemlje u kome su mogli istovremeno da rade svega troje, nalazila su se dva roto-aparata, dvije pisace masme i saprirograf. Razumije se da su uslovi pod kojima smo radili hili veoma nepodesni, skloniSte je bilo skuceno, vazduh je vrlo tesko dolazio u prostorije. Unutra smo ulazili kroz mali otvor koji su skrivale drvene stepenice i debeli sloj pijeska. Za slucaj iznenadne provale neprijatelja hili su predvideni posehni signali za obavjestavanje onih koji hi se toga casa nalazili u stampariji. Onaj koji bi prvi primijetio dolazak policije prekinuo bi kontakt na posebno izradenom stekeru, tako da bi istog trenutka u sklonistu nestalo svjetla. To je bio znak da R 144 145 oni unutra treba odmah da prestanu s radom. Bilo je viSe slucajeva kada smo hili prinudeni da se koristimo tim signalom. Za vrijeme rada u skloniStu praksa je hila da onaj ko se nalazi unutra ne daje nikakav znak po zavrsetku svog posla. On je imao da ceka sve dotle dok mu otvor ne podignu oni koji bi se nalazili van skloniSta. To je dolazilo otuda sto oni u sklonistu ne bi nikad hili sigurni da li s~ u kuCi nalazi neko sa strane. U vezi s tim, ja se sjecam jednog detalja koji mi se svojom stravicnoscu naroCito urezao u sjecanje. Jednom prilikom dok sam nocu radila na nekom hitnom poslu u skloniStu, doslo je do iznenadnog kvara na elektricnoj instalaciji. Odjednom je nestalo svjetla, u skloniStu je zavladala potpuna tama, a onda je u tili cas planuo pozar. Bila je to krajnje nelagodna situacija. Onim gore nisam smjela davati nikakvog znaka, jer sam se bojala da se u kuci kojim slucajem ne nalazi neko sa strane. Ipa:k sam uspjela, zahvaljujuCi prisebnosti, da, uz velike napore, ugasim pozar. Tako sam izbjegla sigurnu smrt u skloniStu i uspjela da spasim vrijedne predmete ilegalne stamparije. · Iz opravdane opreznosti izgradili smo docnije i drugo skloniste. Takode pod zemljom, ali ovog puta pod samom kucom u kojoj smo stanovali. Uslijed opste situacije u Mostaru, u kome je ilegalni rad 1941. godine zadavao veliku glavobolju okupatorima, nastojanja neprijateljske policije da otkrije partijsku stampariju postojala su sve ociglednija. Neprijatelj je vrlo dobro znao da se u srcu Mostara nalazi skriveno skloniSte iz koga poticu leci, brosure i drugi partijski materijal koji je svakodnevno kruzio ulicama grada, od ruke do ruke. U nasem tajnom skroviStu takode su se poostravale mjere opreznosti. Ali i pored svega toga, u noci izmedu sedmog i osmog maja 1942. godine doslo je do hapsenja moga brata Muje, koji je rukovodio stamparijom. Kuca je te ·noci hila opkoljena od vise desetina italijanskih vojnika. 0 bjezanju nije moglo biti n'i govora. ,Gdje je Mustafa Mustovic?" - pitali su italijanski oficiri. Uhapsili su ga. Zatim su izvrsili detaljnu premetacinu po citavoj kuci. Busili su zid, bajonetima probijali strop, zagledali u svaki cosak. Mi smo znali da je skloniSte dobro skriveno i da ga nece lako pronaci, ali smo drhtali od pomisli da bi im ipak moglo poCi za rukom. U jednom trenutku svima nam se sledila krv u zilama. Oficir koji je predvodio naoruzanu cetu italijanskih vojnika prisao je nasem najmladem bratu, tada jos djecaku, i upitao ga: ,Ima li tu negdje masina? Ako nam to kazes, dobices lijepe poklone." Mi smo s razumljivim strahovanjem ocekivali sta ce mu mali odgovoriti. ,Ima, ima! Sada cu vam pokazati"- rekao je mali. Ocekivali smo najgore. Vee smo vidjeli italijanske vojnike kako podizu dohro ma:sk.irani otvor naseg sk'loniSta i kako srv.i ti dtragocjeni i skromni strojevi padaju u ruke neprijatelju. Ali na nase veliko iznenadenje, dogodilo se ono ~sto niko nije ocekivao, a najmanje prerano obradovani Italijani. Mali je, umjesto da ih povede prema skloniStu i pokaze stamparske strojeve za koje je on dobro znao, odveo oficira do najobicnije sivace masine. Oficir je bio zaprepascen i bijesan. Udario je rnalorn samar i ljutito napustio kucu. Nasa opreznost kojom smo krili i 10 Zene BiH u NOB 1941-1945. �Bosa Sibinovic-Mitic cuvali skloniSte pokazala se u potpunosti opravdanom, a stamparija je i dalje ostala neodgonetnuta tajna za neprijatelja. U policiji su dobra znali koga su uhapsili - rukovodioca tehnike :ZENE GLOGOVCA U NARODNOOSLOBODILACKOJ BORBI i pretpostavljali su da ce doznati za njeno mjesto. Medutim, brat i pored svih mucenja nije priznao. Kada neprijatelju nije poslo za rukom da bilo sta dozna 0 tajni partijske tehnike, on je cvrsto vjerovao da je zatvaranjem covjeka koji je njom rukovao rijesena Citava stvar. Nije zbog toga njihova zaprepascenje bilo malo kada su se u gradu istog dana pojavili leci sa propagandnom sadrzinom, ponovo izradeni u istoj stampariji. . Brata su internirali u logor na Mamuli, odakle nam je on povremeno pisao. Sjecam se da je u tim njegovim pismima ,izmedu redova" provijavala njegova briznost za nas rad. Pri tome se sluzio veoma zanimljivim dosjetkama. Tako je pisao o tome kako treba da podupremo ,odrnju" sa lozom da se toboze ne bi srusila. Mi smo odmah znali na sto se to odnosi: na staro skloniste stamparije kome je prijetila opasnost od rusenja. Ja sam nastavila da rad!im na tom poslu, a jedno Vlri'jeme dobijaia sam materijal od Zore KeseLj. Susreta1i smo se ,,Pod li~pom", gdje sam ja dobijala papir, boje i ostali materijal. Poslije toga sa mnom je odrzavala kontakt Olga Humo koja bi prenosila materijal u kolicima sa djetetom. Izradeni materijal odnosila sam na nase ,veze" - Emini Trbonji i Gani RadiSh;. To sam opet morala .Ciniti s posebnom opreznoscu, u feredzi, skrivena cak i od onih kojima sam predavala taj materijal. Za citavo to vrijeme niko od ovih ,veza" nije znao ko donosi taj materijal skriven u feredzu. U tom periodu direktno sam dobijala zaqatak od Ljube Bresana, sekretara Mjesnog komiteta, nesto poslije od Dzemala Bijedica, Ive Jerkica i Luke Kurilica. Dogadaji su se smjenjivali jedan za drugim. U partijskoj organizaciji u Mostaru odigravale su se krupne promjene poslije iznenadnih provala. Ali sve to nije remetilo ustaljeni rad u maloj stampariji. Zadaci su se morali izvrsavati na vrijeme, radilo se i danju i nocu. Tri puta nedjeljno odla:zilii su u pov'jerljive ruke tajnim kanal:ima billten'i Mjesnog komiteta, umnozavali su se proglasi Partije, pisali leci koji su zbunjivali okupatora. Sjecam se da je jedan od najhitnijih zadataka u jednom periodu bilo prepisivanje brosure Georgi Dimitrova ,Fa8izam i radnicka klasa". Citav niz ilegalnih publikacija svakodnevno se stampao u maloj partijskoj stampariji. Nijedan dan pauze, nijedan dan predaha. Prolaze mjeseci i najzad dolazi oslobodenje. Tajna partijske organizacije nije bila otkrivena. Nju su sacuvali zidovi trosne kucice u Kanjinom sokaku. ripreme za ustanak u Semberiji pocele su, kao i svuda u Jugoslaviji, na poziv i pod rukovodstvom Komunisticke partije, odmah posle kapitulacije Jugolsavije, krajem aprila 1941. godine. One su ovde ubrzane necuvenim terorom ustasa, koji se srucio u prvom redu na Srbe Bosne i Hercegovine i na ostale antifasiste koji se nisu mirili sa ,novim poretkom", koji je poceo da zavodi okupator komadanjem Jugoslavije i raspirivanjem nacionalne mrinje. Na teror fasistickog osvajaca i domaoih kvinsliga, srpski narod Bosne i Hercegovine, zajedno sa antifasistima Hrvattma i Muslimanima, digao se u leto 1941. na oruzani ustanak. U opstem poletu protiv porobljivaca i domaCih izdajnika, partijska organizacija u selu Glogovcu, koje je po tradiciji bilo slobodarsko, udaljeno samo 5 km od Bijeljine, u ravnici, pored puta Bijeljina-Janja, u kojoj je postojao jak ustaski garnizon, medu prvima je zapocela pripremu za oruzani ustanak. Orgarrizacija je vrlo brzo okupila oko sebe ljude od ugleda i poverenja, koji su bili patriotski raspolozeni i spremni za borbu protiv okupatora i njegovih slugu. Medu ostalima, borbeno jezgro su od prvih dana sacinjavali: Luka Zelenovic - Cika Luka, Vlada ,Perkovic, Cvijetin Spasojevic-Pupic, Blago Gospavic, Dojo Perkovic, svi posteni ljudi i ugledni domacini. · Uporedo sa muskarcima, rame uz rame, stupile su u borbu i zene Glogovca, koje su do tada zivele po strani, ne mesajuCi se u muske paslove, a najmanje u politiku. One su odmah po kapitulaciji stare Jugoslavije osetile na svojim pleCima ratno zlo. Veliki broj Glogovcana oteran je u ropstvo i internaciju, aprila i jula, a kuce, imanja i deca su ostala na brigu majkama, zenama i sestrama. Skora 80% kuca je ostalo bez domaCina i odraslih muskih glava. Od samog pocet!ka ustanka, u l~to 1941. godine, kada su u okolini Glogovca poceli da se okupljaju prvi partizani, njih dvanaestorica iz Bijeljine, i organizatori borbe, zene Glogovca su prihvatile te prve vesnike ustanka i predstojeCih bura. One su spremale hranu i nosile je u Cobicevu i glogovacku sumu, gde su se borci sklanjali i okupljali posle svojih prvih akcija. P 146 147 �Jedna od tih p.rvih z~n~, kod~ 'SU hra'~rO st:-rpile na. put fboTbe, tojicki podnoseCi napore 1 zrtve, 1 do kraJa dehle sudbmu narodne ~ojske do pobede narodnooslobodi.la~~e b~rbe i revolucije, b!!a j~ Andric-Savic Mileva; pored nje, treba JOS 1stac1 posebno: Gospav1c JoJU, zatim Zelenovic Milku, Paju PerkoviC, Bosiljku Perkovic, Kruniju PerkoviC, Joku Radic, Sofiju SpasojeviC, Jelu Simeunovic, Joku Simeunovic, Nadu Savic i omladinke Zivanu MiljanoviC, Goju Sq,vic, Ljubicu Spasojevic, Desu i Soku Jakovic, Smilju Zelenovic, Vojku Zelenovic kao i mnoge druge. Mnoge od njih su vee s jeseni 1941. godine primljene u Partiju, a druge ubrzo posle njih. Njihov rad bio je vrlo svestran i ~g~<;>mno.g znacaj~.~a razv~~ narodnooslobodilacke borbe u ovom kraJU 1 c1tavoJ SembenJ1. Ostavs1 same, bez muzeva, opterecene sitnom decom, one su reskirale sve kuce, sebe, decu. Od prvih dana ustanka one su hranile pojedince i grupe partizana, sklanjale ih pred neprijateljem, cuvale su str.aze u s~lu, izvidale ~re­ tanja neprijatelja, vrsile kurirsku sluzbu, sluzlle ka9 Javke, sakuplJale odecu ohu6u, oruZije cuva,Je i negovale ra:njeni'ke i bolesne borce u bazama i kucama aktivno radile u AFZ-u i Partiji i vrsile svoje svakodnevne poslove u k~Ci i na imanju, kao glave i oslonac porodice. U svemu tome ove zene su pokazivale neverovatnu upornost, hrabrost, pozrtvovanje i' snalazljivost. Bile. ~u s~os?bnev da ~ u n~jtezim okolnostima doskoce nemilosrdnom nepnJatelJU 1 sacuvaJU pnsebnost, pa tako spasu i sebe i svoje borce. Izmedu bezbroj slicnih situacija, dogadalo se, na primer, da cetnici i ustase iznenada banu u dvoriSte neke kuce, u kojoj se u tom trenutku nalaze partizani, i da ih zena vesto zagovori i otprati, a da oni i ne udu u kucu, iako su dosli da izvrse pretres. Meni se nesto slicno dogodilo u Glogovcu, u kuCi Vlade Perkovica, gde sam se bila skloni~a _u zi~u -:-: f~~ruara 1942. ~?~ine,. z.ajedno sa Vu: kicom Vasic, studentkmJom 1z B1JelJine. Jedne noc1 cetmc1 su. pretresah selo i traziH part'izane, posle razbijanja ~~~red~. ~ Vuka1sovo1ma;. lup~­ juCi na vrata zeleli su da udu u ~ucu da b1 1zv~s1h pr~tr~s. V~a~o Je p~1sebno istrcao u dvoriste i nastoJao, pored batma koJe Je pnmw, da 1h spreci da udu. A mi smo sa njegovorn zenom i kcerkom i dalje lezale na postelji. Pojedine zene su dozivljavale te5ke lic~e tragedije, ali se nisu .demoralisale niti odrekle dalje borbe. Na pnrner, u leto 1941. godme, jednoga dana, ustase su opkolile kucu J oje Gospavic, maj~e troje dec~, trazeCi njenog muza, koji je bio clan Partije od pre rata, 1 druge partizane; njenog rnuza, Blagu, pronasli su iznad kuce u sumarku, gde se bio na brzinu prikrio, i odveli, a kasnije oterali u zloglasni Jasenovac, odakle se viSe nikada nije vratio. Joju to nije pokolebalo- ona je ostala vrlo aktivna i hrabra sve do zavrsetka rata. Njena kuca je bila sigurno utoCiste rukovodilaca ustanka i drugih partizana, iako je Joja bila hapsena, maltretirana i na smrt prebijana. Kada su cetnici u zirnu 1942. godine, posle napada na stab Majevickog NOP odreda, pronasli u njenoj kuci partizane, Adema, Sejfu i Milijana, namrtvo su je pretukli, ali ona je to prezivela i nastavila i dalje hrabro da se bori. o? 148 149 I 1944. godine, u VII ofanzivi, Joju su cetnici opet nasrnrt pretukli, sve joj opljackali, a ona se oporavila i izdrzala borbu do pobede. Ni trenutka se nije pokolebala, niti posustala. NiSta manji junak nije bila Mileva Andric-SaviC, majka troje dece, ciji muz je bio odveden u zarobljeniStvo, a dva brata otiSla u partizane. Njena kuca je bila na kraju sela, do surne, pogodna za pristup. Svi organizatori ustanka iz ovog kraja nalazili su sigurno utociSte u ovoj 'kuci. Mileva je bila neustrasiva zena. Ni cetnicke batine ni zatvaranja nisu je zaplasili niti pokolebali. Ona je posle svih tih rnaltretiranja i dalje radila kao da joj se nista nije dogodilo. Takva je bila i ostala do kraja rata. Goja Filipovic, kcerka Spasojevica-Pupica, C1Ja se majka nije vratila iz internacije, zajedno sa svojom sestrom i Zivanom Miljanovic, radila je neumorno u omladinskoj orgaganizaciji. Njih tri su bile dusa organizacije. Goja je bila neverovatno hrabra devojka, hladnokrvna i snalazljiva. Posebno treba istaCi, kao vrlo hrabru i smelu zenu, zenu Doje Perkovica, predratnog clana Partije, koji se nije vratio iz internacije, majku petoro dece. I njena kuca je predstavljala za celo vreme rata sigurnu partizansku bazu. Veliku smelost su pokazivale glogovacke zene u prikupljanju i kupovanju oruzja od demoralisanih neprijateljskih vojnika u Bijeljirri. Tako je, na primer, Joja Gospavic kupila u viSe navrata u Janji, preko svojih poznanika, od domobranskih vojnika, za novae i rakiju, dve puske, viSe rucnih bornbi, jedan piStolj i rnuniciju. To isto su cinile i druge zene iz Glogovca. U kurirskoj sluzbi ove zene su bile nezamenjive i nenadmasne. One su nosile postu u BijeljJnu, Trna'V!Ll, Popove, Ljeskovac, Kojoinovac, Pucile. Pisani rnaterijal su skrivale u kosu, preslice, nedra i na druge nacine. ·Skoro nikada nisu bile otkrivene. Obavestanja slt!Zba u Glogovcu, kao i u drugim selima, bila je dobro organizovana. Zene i djevojke su osmatrale ceste, cuvajuci sto.ku, preduci i pletuci. Kada su se pojavljivali ustase, dornobrani ili cetnici, one su po deci, koja su trcala precicom, javljale u selo o opasnosti koja dolazi. One su srnelo odlazile u Bijeljinu i saznavale novosti i namere neprijatelja i o tome obavestavale partizane. U Glogovcu nije bilo krize i oseke u narodnooslobodilackoj borbi. U teskoj situaciji u zimu 1942. godine, kada je napadnut Majevicki odred, Glogovac je svesrdno prihvatio jedan broj boraca odreda, pruzio irn toliko potrebnu pornoc, negu i utociSte. U tome su zene odigrale glavnu ulogu. NiSta manju pornoc rrije dao Glogovac 1943. godine posle V neprijateljske ofanzive, kada su upuceni ranjenici, iscrpljeni borci i tifusari, iz raznih krajeva nasih jedinica - banijskih, dalmatinskih, krajiSkih, srbijanskih, crnogorskih i hercegovackih, koje su ucestvovale u najslavnijoj bitki revolucije na Sutjesci, na oporavak u Semberiju i na Majevicu. Oni su ovde bili najsrdacnije primljeni i zbrinuti. Tako se kovalo neraskidivo bratstvo medu narodima Jugoslavije. Polovinom 1942. godine, u Glogovcu su osnovani SKOJ i organizacija zena, AFZ. Obe organizacije su odmah razvile veliku aktivnost �i postiza1e zapazene rezultate u radu. Odzlv zena je b!o veliki. To se J moglo oceldvati, s obzirom na njihovu prethodnu ak~.1vnost, rad Par~I­ je partijskih aktivista i organizatora ustanka - VoJma Boba:a, GaJa A~drica, Milenka Stojakovica, Slavka Micanovica, Milana Pantlca, DragiSe Maksimovica, Doke Subotica i dr. Taj rad se naroCito rasplamsao u 1943. godini. Krajem septembra 1943. oddani su ~ir?m Semberije P!edizbor~~ zborovi za izbor Okruznog narodnooslobodilackog odbora. NaJmasovm.JI i najuspesniji bio je zbor Ze!]-a u Glogo:r~u .. Inicijati~a .~a.ovaj zbor P?tekla je od arotivi•S'tlkilnja AFZ-a Semiben:Je 1 ..P:odmaJev'I•ok~h sel;;t; :ro ]e bio prvi javni politicki dogovor zena u 1stonJ1 ovoga kraJa, koJ1 Je bw vanredno pripremljen. Zboru je prisustvovalo do deset hiljada zena, omladinki i dece Semberije i Podmajevice. Zbor je poceo oko podne u hrastovo~ gaju glogovac~e sume. Celo prepodne stizale su zene u grupama, nosec1 transparente 1 zastave: srpske hrvatske i crvene. Sve su bile svecano obucene kao za sabor. U svecan~m ruhu i crveno izvezenim znacima ;\FZ-a na grudima,.:uz b<;>rbe~u pesmu, kao reka priticale su zene sa SV1h strana. Medu. DJ1ll~ Je. bllo nekoliko Crnogorki i KrajiSkinja koje su -prosle V ofanz1vu. B1lo Je tu Srpkinja, Muslimanki, Hrvatica - sve pod istim zastavama. Zagor, upoznavanje i prepricavanje zgod31 _iz dvogo~i~nje borbe, prestao je k?da su poceli na tribini da se sn:enJUJU govor~_rc1. s~. ~oseb~ norn paznjom zene su s~slusale govor R~dolJu?a ~olakov1ca, koJ1 Je govorio o borbama i uspes1rna Crvene arm1.1e na 1sto~nom fr<;>n~~· o bor~~­ ma nase vojske, o znacaju rada u pozadini, o ~l?z~ komu~1st1~ke partl.l~ u dizanju i rukovodenju ustankom, o predstoJeCOJ pobed1. NJegove re~1 su cesto prekidane ovacijama Komunistickoj partiji i Narodnooslobodllackoj vojsci. ... Na zboru su sumirani i analizirani rezultati borbe u SembenJl, objasnjena je politicka situacija u svetu i kod nas i postavljeni naredni zadaci. Posle zbora pioniri su izveli, uz pucnjavu, svoju vezbu. A ~atirn j~ nastupilo veselje, pesma i igra, i tek u sam mrak zbor se poceo razilaziti. Ovaj zbor je za organiz~ciju zena i d_~lji razvoj _ustan~a.u Semberij~ bio od ogromnog znacaja. Zene SembenJe su ~ob1le ve~Ik~ vpodstre~ 1 priznanje. Njima je trebalo samo da i~. se obrati Komumstic~a part1Ja, da im ukaze poverenje, pa da bude u nJima probudena, vek_ovima sputavana, ogromna snaga, koja je bila 6v.11srto oikovan~ v~ko:vrrum .prvedrasudama interesima i ogradama. U narodnooslobodilackoJ borb1 zene su sebi ~asle i izborile pocasno mesto i obezbedile svoj dalji drustveni i ljudski polozaj. U ofanzivama, logorima, zatv?rima: u po~adini i .n~ streliStima sirom Jugoslavije i Evrope zauvek Je zbnsan IDit 0 manJOJ vrednosti zene i siroko otvorena pred njom vrata novog zivota, u kome ce doCi do izrazaja i seljanka, i radnica i intelektualka, i majka. Posle ovog zbora nastupio je veliki polet u zenskoj organizaciji u Semberiji. Zene su brojnije ucestvovale u orga:nizovanju konferencija i zborrova, j<Wlio govori:le, birrane ,su u se01ske i oipS1J1nske .na:mdnoorsloibodilacke odbore, postajale su faktor u novim drustvenim odnosima. 150 151 Uporedo s tim, zene su zapocele svoju dugotrajnu borbu protiv svog vekovnog neprijatelja - nepismenosti, neznanja i zaostalosti. Pocele su bojazljivo da piSu prva slova na tecajevima za opismenjavanje, da ucestvuju u kulturno-zabavnim programima, da same stupaju u je" dinice Narodnooslobodilacke vojske i da salju svoju decu u narodnu vojsku. Nije slucajno da je ovaj zbor usred rata odl'Zan bas u Glogovcu, u selu od svega 600 stanovnika. Za to nije bio od presudnog uticaja njegov geografski polozaj, vee slobodarske tradicije, i dublji politicki koreni u ovom selu i njegova privrzenost narodnooslobodilackoj borbi. I druga sela u Semberiji nisu dala manji doprinos pokretu i borbi od Glogovca - Trnava, Patkovaca, Donji Brodac, Popovi, Dvorovi, KojCinovac, Golo Brdo, Trnjaci, Medasi i dr. - ali Glogovac je ipak bio na svojstven naCin prvi medu ravnima. Polet ustanka, masovno stupanje omladine u jedinice :Narodnooslobodilacke vojske, osnivanje novih brigada i odreda, zatalasanost snaga ogromnog broja zena Semberije i Majevice, usporila je V:II neprijatelj'ska ofanziva, koja je pocela marta meseca 1944. godine. Zloglasna nemacka 13. SS divizija, u kojoj su bili domaCi izrodi svih boja i oznaka varvarski se obracunavala sa partizanskom Semberijom. Okupator i njegove sluge, uvidajuCi svoj brzi kraj, danonocno su palili lepa semberijska sela, pljackali, ubijali odreda, odvodili ljude iz grada i sela u logore, na strelista. Cetnici, podivljali od mrznje i zlocina, posebno su se okomili na rene, narocito na odbornice AFZ-a i narodnooslobodilackih odbora. Na zloglasnim ,merdevinama" pretuceno je i umoreno stotine zena. Umiruci na v·esalima, od puske, kame, batina, one su se herojski dl'Zale i prkosile neprijateljima. Nemci i domaCi izdajnici - cetnici - posebno su se svetili Trnavi i Glogovcu. Ubijali su zverski i zlocinacki citave porodice. U Glogovcu su cetnici streljali Vasu Miljanovica, Jovana Kojica, Vasmja Zelenovica, - s1rna Cika-Luke Zelenoviea. Cika-Luku su kasnije uhvatili, kada se vratio iz Srema, i streljali u Ljeskovcu. Skoro celu porodicu Zelenovica, cika-Luku, njegovu zenu Milku i sina Vasu- cetnici su ubili u roku od mesec dana. Ostala je jedino ziva kcerka Vojka, koja danas zivi u Pucilama. U to vreme je takode ubijena majka Vase Miljanovica, Draginja. Posebno je bio tezak, mucan i tragican kraj Milke Zelenovic i Draginje Miljanovic. Cetnici ne samo da su ih zverski ubili, vee su nastojali i da ih ponize. Nad ubijenim sinovima mucene su i ponizavane, ali nisu nista odale, a onda ih ubili. To su mogli da ucine samo pomraceni umovi. Takvu cenu slobode su placali nasi narodi. Uprkos takvim necuvenim zverstvima neprijatelja, zene Semberije su prkosno umirale. Za cetiri godine surovog rata na terenu bijeljinske i ugljevicke opstine poginulo je 654 zena aktivista u pozadini i 243 sa puskom u ruci. Prezivele glogoveanke ostale su do danasnjeg dana dosledne svojoj borbi u ratu. One su i danas drustveno aktivne. Ovih nekoliko redova o herojskom drzanju i pozrtvovanom ucescu zena iz Glogovca u narodnooslobodilackoj borbi neka budu moj skromni �prilog ovom teskom i slavnom vremenu u kome je Glogovac ucinio za pobedu revolucije viSe nego sto je to ljudski bilo moguce. Ako u ovom napisu nisam poimenicno pomenula sve zene iz Glogovca koje su sebe utkale u borbu, to nije zato sto sam namerno pravila razliku medu njima, vee zato sto me je, posle tri i po decenije izneverilo secanje. A ljudsko secanje je varljivo i nepouzdano, pa zato cesto i nepravedno. Neka mi to ne bude zamereno. Dusanka KovaceviC SA ZENAMA BOSANSKE KRAJINE U RATU I REVOLUCIJI apad fasisticke Njemacke na Sovjetski Savez bio je i pocetak masovne akcije okupatorske i ustaske vlasti protiv komunista u Banjoj Luci. Na osnovu policijske kartoteke o komunistima i simpatizerima koju su ustaske vlasti brizljivo preuzele iz policijske arhive stare Jugoslavije, zajedno sa nizom agenata i drugih policijskih sluzbenika, izvrseno je 27. juna hapsenje poznatih komunista i najboljih slmpatizera. Ali, i pored brizljivih priprema da ova akcija obuhvati sto veCi broj ljudi, veCina komunista je izbjegla hapsenje. Nezadovoljni rezultatom pogotovo sto su se izvan mreze nasli najpoznatiji komunisti, policija je odlucila da se posluzi trikom. PronoseCi glasove da je ·hapsenje vrseno samovoljom policije, bez odobrenja nadleznih organa ustaske vlasti, pohapseni su nakon nekoliko dana pusteni iz zatvora. Odmah zatim ponovili su akciju nada:juCi se da ce pustanje uhapsenih oslabiti opreznost komunista i da ce rezultati biti zadovoljavajuci. Medutim, drugo hapsenje imalo je jos slabiji rezultat, jer je veci broj komunlsta bio upozoren da se drzi podalje od kuca i mjesta gdje hi ih policija mogla traziti. Ja sam se nasla u zatvoru oba puta. Prvi put sam hila odvedena u Crnu kucu. U zajednickoj sobi hila nas je osam - Ljubica Mrkonjic, Slavica Kremenovic, Tona i Dragica Banusic, Neda Paternoster - ostalih se ne sjecam. Bile smo vrlo nepovjerljive prema Nedi Paternoster, jer je ona davno napustila svaku vezu sa pokretom i cak se ponasala neprijateljski, a njen brat Ratko Paternoster stavio se u sluzbu okupatora i ustasa u prvom redu za borbu protiv komunista. Bile smo zatvorene kratko vrijeme, a onda bez ikakvog saslusanja pustene. Upozorena sam da se sklonim, ali ne racunajuCi da ce hapsenje uslijediti vee iduceg jutra, ostala sam preko noCi kod kuce. Sjecam se, hila sam ostavila nedoCitanu knjigu ,Kako se kalio celik" i kada sam dosla iz zatvora, izvadila sam je iz skrovista i te noci dovrsila. Ujutro rano dosli su po mene policijskim kolima agent Kolonic i jos jedan i odveli me u policiju. Ubacili su me u jednu sobu u prizemlju policijskog zatvora. Soba je hila puna zena koje su te noci pohapsili po sumnjivim lokalima i na ulicama pod sumnjom da se have prostitucijom. To je ucinjeno na zahtjev njemacke komande kao mjera protiv. venericnih bolesti koje su se pocde siriti medu njemackim vojnidma. Bilo je tu polupijanih zena, haljine su im bile prljave i i2lguzvane, zaudarale su na znoj i necistocu. Smijale su se razuzdano, lupale na vrata i psovale, svadale se medu N 152 153 �sobom, pricale gdje su i s kim bile. Mene s1;1.docekale ,sa. pitanjer:n: gdje tebe uloviSe? Moj odgovor da su me uhaps1h kod kuce 1zazvao JC buru smijeha, prostackih rijeci, gurkanja i ismijavanja. · Po zidovima davno nekrecene sobe bili su tragovi ubijenih stjenica i njihov ruzni mil'is bio je najjaci u toj vrueoj, neprovjetrenoj sobi. Buve su nemilosrdno ujedale, a u citavoj sobi vladalo je nervozno, svadalacko raspolozenje. Uspela sam se na mali prozor sa gvozdenim resetkama koji je gledao na ulicicu koja se zavrsava kapijom porodice Maglajlie. Cekala sam da neko od porodice Maglajlie naide da bih javila Vahidi Maglajlie gdje se nalazim. Najmanje je bilo pozeljno da to bude stari kadija, njen otac, ali bas je on prvi naiSao. Svi mi koji smo dolazili u Mag1ajliea kueu izbjegavali smo susrete s njim, a on se pravio da nas ne primjeeuje. Ipak sam se odlucila da ga pozovem. Rekla sam, cini mi se: ,Gospodine kadija, molim vas recite Vahidi da je Dusanka u zatvoru." On nije ni zastao, niti se osvrnuo u pravcu glasa. Mil'no je otisao ulicicom u pravcu grada, taka da nisam ocekivala da ee moju poruku prenijeti. A on je to, pricala mi je kasnije Vahida, ipak uradio. Usao )~ ljut u njenu sobu i sa praga rekao: ,Eno ti druge u zatvoru, pozun 1 tebi je tamo mjesto." Vahida mi je kroz prozor ubacila nesto voea i novine. Tri sata kasnije jedan policajac odveo me u Crnu kueu, a otuda dvla zandarma sa bajonetama na puSikama spToveli su me u Kastel, !9dje je bio vojni logor, a u prizemlju su se nalazili uhapseni komunisti. Prolaznici su sa 6uaea::l.'jem p01Smatra1i nasu povodru - djevojka u ljetnoj haljinici, sa sandalama na bosim nogama, izmedu dva do zuba naol'UZana zandarma. U Ka~s1teliu sam smjestena u jednu ogromnu soiht1, sa visokim prozorima koje nisam mogla dohvatiti. U sobi nije bilo niti jednog jedinog komada namjestaja, niti kakvog drugog predmeta. Bila sam sama. Tek sam sutradan saznala da su na istom spratu smjesteni uhapseni drugovi, koliko se sjeeam, bili su tu Sefket Maglajlie, Munib Cerimie, Rahmija Kadenie ·i dr. Upozorili su me da trazim pravo na setnju, knjige, posjete porodice. Drugovi su narocito insistirali da budem pustena, jer sam u tom ogromnom logoru bila jedina zena. Na spratu iznad nas nalazili su se mobiUsani domobrani. Bilo je medu njima dosta mladiea iz Banje Luke koji su me poznavali. Prilikom setnje po krugu, koja nam je dozvoljena, neki od njih su me pozdravljali, pitali da li mi je nesto potrebno, bacili poneku jabuku. Od njih nisam dozivjela nijednu ruznu rijee, nijednu psovku, ni dvosmislenu salu. Uspomena na ov•aj za~tvor jaika je u meni i zato sto sam tu posljednji put vidjela oca. !Dosao je sa najboljim .eebetom koje ~mo .ima~i ~ kuCi, sa najboljim peskirom koji smo cuvah za goste, domo m1 voca 1 kolaca. Tada sam ga prvi put vidjela da place, mada je pokusavao da sakrije suze. Bio je blijed, mrsav, slabo obucen, rano ostario covjek. Znak da je uzbuden, bila je i nemirna igra jabucice u grlu i napukli glas, kojim je valjda sjeeajuCi se svoje proleterske mladosti, strajkova u kojima je ucestvovao, rekao: ,Kad si vee posla tim putem, keeri, bolje je casno umrijeti nego osramoeen zivjeti." Nije pristao da primi katolicku vjeru, ne iz nekih srpskopravoslavnih razloga, nego iz ponosa. Majka mi je Hrvatica i njoj su dozvolili da ostane sa dvoje maloljetne djece, a oca su otjerali u Srbiju, odakle se nikad nije vratio. Ubili su ga cetnici. Kuea u kojoj smo stanovali i koja nam je uvijek bila tijesna, sada je imala upola manje clanova. Brat Mirko otiSao je u partizane, a ja sam, nakon izlaska iz zatvora, presla u ilegalce. Iz zatvora sam pustena iznenada, jednog predvecerja. Pozvao me je jedan logorski funkcioner, taka mi je objasnio vojnik ko~i .me sproveo do njega. Iznenadila sam se kada sam pred sobom v1d]ela sv.og gimnazijskog kolegu Miru Sliskoviea. Stajali smo jedno pred drug1m bez pozdrava. Rece mi da je odlucio da me pusti, ali da prije toga moram potpisati izjavu da vjerujem u pobjedu hitlerovske Njemacke na~ Sovjetskim Savezom. Odbila sam navodeCi kao razlog da se ne razm;njem u ra:tove, i da moja i~jav.a ~iffurno ?eee uticati na is~o.d. ~at.a. B1la sam uvjerena da je tO trazenJe lZJaVe nJ~go.'(,a SOp~tvena ll11C1Ja1'1Va .. S~ dva-tri samara i psovkom maj'ke komumshcke taJ se susret zavrsiO 1 pustio me da idem. . . . .. . v• . v . Protjerivanje Srba i JevreJa, mobihzaciJ.a ant;fa~Ist·~cke omladme U radne logore, pretvaranje skola U kasarne koJe SU C1St1le. zutom t~ak~~ obiljezene J evrejke, mobilizacija u .domobransku VOJsku,. ag:It~S1Ja za odlazak na istocni front, vrbovanJe radne snage za ant1f~s1stic~~ Njemacku, hapsenie, stvaranje koncentracionih logora u StaroJ Grad1s'koj, Jasenovcu, odvodenje uhapsenih pred prijeke sudo~e u. Zagr~b, Glinu itd. stvarali su nemir i uzbudenJe kod gradana. Teska Je. u tim danima razdijeliti sudbinu Hrvata i Musliman~ od su~bine Srb;;t. 1 !evreia, iako se kod ovih drugih radilo o istrebl.i.enJU. ~anJ~. Luka J.?;l)e ·1m~~a dvije s•udb'ine za sVI()Ije gradane, odredene _YJerom 1 naowrn~v1noscu. PnJe svega treba imati u vidu ogromnu k~~ezwnu snag'-: radm~kog pokret~ i Komunisticke patrije koji su decempm.~ svo~a d]eloyan]a n~dr~st~!1 nacionalnu podijeljenost i vjersku netrpelJIVost 1 ostvanvah ant~fa~I_Stlc~ ku s'V!ijest i kla'Snu solidarn01st. S druge ~tr~e, ne trelba. P.ort:CJOOJ11V~tl ni etiku malog covjeka koji ima svoja ~<;>li_ticka, mo~alna .1 lJ~dska ~)~­ rila o dogadajima koji se oko njega zbiJaJu .. Neka Je to 1 etlk~ r~~Ig1J~ i fatalisticki strah od grijeha i odmazde - nJega ne. treba pot~JenJ•1va~1, to je sastavni dio njegovih vrijev~nost! i m.entali~~ta Jedne s~ed1?e. T? Je etika koja potvrduje pravo na z1vot 1v egzis~e?;<;IJU ~vakom cov.1ek~ 1 ne stoji na stanoviStu da iz tudeg zla moze prmz1c1 sv:o.]e do?ro. Ako. J.e takva moralna pozicija bila nedovoljna da se usprot1v1 akt1vno nas1lJ'-: n~­ sioca genocida, ona je bila ogromna mora~nav platforma za opredJelJ1vanje ljudi i za aktivnost u narodnooslobod1l~kor:n po~re~u. .. Ali, nisu samo gradanska solidarnost, et1~a 1 patnotlzam b1h faktori koji su poistovjetiH sudbi:nu g~adana BanJe Lu~~· Na ~rata l:lrvata i Muslimana kucao je postar sa poz1vom za regrutac1JU. za sma, z.a rezervu .za oca, agituje se, ali i uslovljava op~~an~'k porod1ce d~vanJem d_?brovoljaca za istocni front, za ust~sk_e legiJe, .skolska omladma. ne moze biti van ustaske mla~dezi zaposlenJe 1e uslovlJeno .ne samo nacwnalnom prip&dnoseu nego i pot~rdenom poiitickom. pripadno~et;t rez~mu. ~ije slucajno da je samo za godinu dana okupac1.1e u BanJOJ Luc1 hapseno 300 Hrvata i 800 Muslimana. Pocetkom jula vee je bilo tesko sresti na ulicama Banje Luke druga ili drugaricu iz pokreta. VeCina ?rugova ve~ su se, po zadatku Partije, prebacili u okolinu Banje Luke 1 druge kraJeve sa zadatkom da ncestvuju u organizovahiu ustanka. . U zoru sam prolazila rodnim gradom. Na svakom koraku tragl'V1 rata i fasistickog nasilja. Girrui~zija .~ kojoj ~a~ uc~la hila je .s~d~ ?.i<·'macka kasarna. Mnogi profeson ko]l su u n]OJ godmama rad1h b1h su protjerivani i proganjani kao antifasisti. . . . Duboko me je potresla smrt R~te ~ev.I, ~ktivn~.. banJalucke an~;fa· sistkinje, profesorke biologije U banJaluckOJ gimnaZlJ1, pedagoga kOJ1 v 154 155 • �svojim ugladenim, odmjerenim, ali odlucnim ponasanjem postizao da je nas buntovni razred, uvijek spreman na otpore i bojkote reakcionarnih profesma, ovoj izvanrednoj, naprednoj zeni ukazivao svoje postovanje uced svesrdno komplikovane lekcije iz biljnog i zivotinjskog svijeta koji nas je u to doba veoma malo zanimao. Zaklana je zajedno sa svojom sestrom Relom, cinovnicom J avnog tuzilastva. Sretala sam poznate ucenice i druge mlade devojke, skojevke, koje su u teskim danima okupacije i rata postale oslonac narodnooslobodilackog pokreta u gradu. Medu njima je bila moja sesnaestogodiSnja sestra Zora, gimnazijalka, Zdrava Km:da, Lutika Smajlagic, sestre Kapocr: i druge. Spominjem one kojih viSe nema. Sestre Kapor ubijene su u logoru u Bosanskoj GradiSci. Lutka je zavrsila kurs za bolnicarke koji je ilegalno odr.Zan u Banjoj Luci. Dane i no6i provodila je uz ranjenike. Boriti se za zivote ranjenih iii im olaksati zadnje casove, to je postao smisao zivota Lutkinog. Kada su Nijemci prodrli do partizanske bolnice, hrabra partizanska bolnicarka je poginula. Moja sestra Zora je stupila u partizansku jedinicu 1941. godine, gdje je bila horae, a zatim partijski rukovodilac u ceti. Poginula je 1943. godine, jednog aprilskog dana, kao devetnaestogodisnja djevojka, stiscud u mrtvoj ruci cedulju na kojoj je napisala: ,Za slobodu sam zivjela, za slobodu umirem." Julskih i avgustovskih dana, u vrijeme prebacivanja komunista u partizane, u vrijeme stvaranja ilegalnog narodnooslobodilackog pokreta, kada su se zatvori punili rodoljubima, kada je trebalo prenijeti municiju, oruzje, lijekove, priiniiti na komuk ilegalca i proves•ti do prvih partizanskih straza - na kraju grada, pokazalo se kakvu snagu predstavljaju zene Banje Lulke za narodinooslotbodilaaki pakret. To su ne samo one zene koje su kroz studentski i radnicki pokret davno nasle svoj put, ne samo one koje su bile u zenskom pokretu iii nekoj drugoj naprednoj organizaciji - nego i zene radnika, majke i sestre, srednjoskolke, medicinske sestre, zene prisilno mobilisanih domobrana. One su demonstrirale protiv skupoce i nestanka zivotnih namirnica, primale u svoje kuce ljude i zene kojima prijeti hapsenje, za vrijeme racija sklanjale srpske i jevrejske porodice, svoje komsije, prihvatale na cuvanje stvari porodica koje su nasilno iseljavane, skupljale i nosile u zatvor hranu za zatvorenike. U Crnu kucu, gdje su hili zatvoreni taoci ili muskarci i zene sumnjivi kao antifasisti, svaki dan se organizovano nosila hrana, koja je samo formalno hila namijenjena pojedincima. Velika kolioina hrane govori da je bila namijenjena vecem broju zatvorenika. U zatvoru su formirani odbori za diobu hrane, tako da se podjednako dijelila svim zatvorenicima. Sve je to radeno u uslovima kada je snabdijevanje bilo ograniceno, dok su zalihama zivotnih namirnica raspolagali crnoberzijanci. U gradu je djelovala Narodna pomoc, koja je imala svestranu namjenu - pomoc borcima i zatvorenicima kao i njihovim porodicama. Male prizemne kuce po banjaluckim mahalama, zahvaljujuci stotinama aik1Jivistkinja, bile su za oklliPatore i ustase neosvojive tvrdave. Bile su to ·porodice Ciji su svi danovi osjecali i radili isto, ukljucujuci i djecu. Tesko je red koliko je u to vrijeme bilo ilegalaca u Banjoj Luci, njihov broj se mijenjao, zavisno od veza sa partizanima i mogucnosti izlaska iz grada. Rada Vranjesevic i ja promijenile smo oko desetak stanova prije odlaska na oslobodenu teritoriju. Zene su nas primale hrabro, spremne i da nam posluze kao veza sa pojedinim drugovima i druga- 156 157 ricama, da prenesu poruke itd. One su se osjecale dijelom tog borbenog fronta, pune hrabrosti i humanosti. U to vrijeme bila sam clan Mjesnog komiteta KPJ za Banju Luku, koji je formiran nakon odlaska velikog broja drugova u partizane. U Komitetu su se nalazili jos Rada Vranjesevic, Vaso Butozan, a sekretar je bio Dusan Bole, Slovenac, Cija ,je cijela porodica bila na strani radnickog pokreta i tada se aktivno ukljucila u antifasisticku borbu. Kasnije, je u· Banja Luku stigla i Zaga UmiCevic, s•tudentJ.k!inja iz Bosan'S'kog Novog, koja je postavljena za sekretara Mjesnog komiteta SKOJ-a. Odr.Zali smo, koliko se sjecam, tri sastanka Komiteta - jedan u kukuruznoj njivi na kraju grada, drugi kod Vahide Maglajlic i treCi u kuci Zdrave Korde. Nas rad se sastojao u odr.Zavanju veza sa pojedinim komunistima i simpatizerima u gradu, rasturanju propagandnog materijala, naroCito proglasa CK KPJ od 4. jula 1941. godine. Jedan dio primjeraka umnozila je Danica Susac, koja je radila u ustaskom stozeru. Koliko se sjecam, proglas smo dobili od Dure Pucara, a donijela ga je u Banju Luku Adela Sunaric, krojacka radnica iz Sarajeva u svojstvu kurira PK za Bosnu i Hercegovinu. Proglas je davan pojedincima na citanje s tim da ga predaju dalje. Neke letke i sami smo pisali, sjecam se jednog koji je potpisao Mjesni komitet SKOJ-a, mislim da je to bilo povodom pogibije Ivice Mazara. Partijska organizacija prosirivala se mladim snagama, naroCito zenama i djevojkama. u to Vlrijeme primljeni su u Partiju Havka i Ibro Sarac, Zumra Cejvan, Zdrava Korda, Fahira Fejzagic, Muharem Alijagic, Milena Ljubotina, a isto tako mnogo omladinaca i omladinki u SKOJ. Bio nam je cilj da u pet rejona Banje I.Juike stvorimo partijske i s•kojevske organizacije. Radilo se na sirenju vijesti o stanju na frontovima, o nedjelima okupatorskih zavojevaca i ustaskih vlasti, informisanju gradana o prvim uspjesima ustanka, sakupljanju pomoCi za pohapsene i njihove porodice, na dobijanju podataka koga ustaske vlasti hapse, organizovanju prebacivanja ilegalaca u partizane, prikupljanju odjece, obuce, sanitetskog materijala i oruzja i njihovog otpremanja na ustanicku teritoriju. Dr Vaso Butozan odr.Zavao je vezu sa velikim brojem ljekara, apotekara i drugog osoblja u banjaluckoj bolnici, gdje je bilo dosta simpatizera radnickog pokreta i antifasista. Tu su radili vrsni i popularni banjalucki ljekari - specijalisti dr Asim Kulenovic, dr Danica Perovic, dr Suzana Cani, dr Mirjana Belesnin, dr Zukanovic, medicinska sestra Zlata Smailagic, a sluzbenici bolnicke administracije hili su simpatizeri Milenko Grahovac i Lujza Lipovac. U Higijenskom zavodu hila je namjestena kao sluzbenik Mira Vinterhalter, poznata komunistkinia. U apoteci Cisar:la, koji je bio ,ceskog porijekla, mogli su poznati antifasisti nabavljati razne lijekove bez recepta, u velikim kolicinama. Kljucevima bolnicke apoteke, koliko se sjecam, raspolagala je dr Margita Herd i preko nje se dolazilo do izvjesne koliCine lijekova. Pod zastitom ovih antifasista mogla je opstati dr Gertruda Stern, Jevrejka, tiha, mala zena, ali vrstan strucnjak. Izasla je u partizane sa drom Danicom Perovic radila na organ:izovanju sanitetske sluzbe, a streljali su je fasisti ka~ ljekara Kozarskog partizanskog odreda za vrijeme neprijateljske ofanzive na Kozaru 1942. godine. Vanrednu ulogu u tim danima imala je Vahida Maglajlic. Sakupljala je namimice, lijekove, trazila stanove za smjdtaj ilegalaca, agitovala za narodnooslobodilacki pokret, raznosila ilegalnu stampu i letke, sHa �pidzame za ranjenike, prenosila poruke ilegalcima, oddavala vezu izmedu Mjesnog komiteta KPJ Banje Luke i Dure Puoara-Starog za vrijeme njegovog boravka u Banjoj Luci. Cvrsto situirana porodicnim vezama i poznanstvima, narocito u musl'imanskoj sredini, koristeCi se do maksimuma ugledom porodice, ona je, zahvaljujuCi licnim osobinama hrabrosti, okretnosti, yreduzimlj~':'osti i dubokom osjeeanju da se borf z~ I?:avedn~ vstv~:' ~nla u to vnJeme skoro nez~mjenljiva. Sa nekom dir.lJIVO:U nJezn~scu 1 '! _neprestanom strah~. d~ ni]e dovoljno bezbjedan bdj~la J~v nad s1gurposcu Dure P.t;,cara, koJ1 Je tada boravio u Banjoj Lu~1.. ~neal~ pam. ~e .kako ,Stan . neprestano seta po maloj sobici u koJOJ Je SIDJ~~.te~ 1 g.dJe mu prozon ne dopiru ni do koljena. ,A ona jos poslagala seC1Je 1 mmderluke uzdu:l duvara, pa ne moze ni tri koraka ces~i~o napraviti", ljutila se na neku svoju rodicu kod koje je bio smJesten. Pocetkom septembra 1941. godine Rada Vmnjesevie i ja stanovale smo u novosagradenoj kuCici Muiharema Alijagiea, podvornika u Sumskoj upravi u Banjoj Luci. Muharem je, po nadatku Dure Pucara, krenuo ~ao kuri~ u pravcu Drvara, koji su za~IZele ustanicke snage. Dijelile smo cut.ke bngu sa 1':1:uharemovom ?obrocudnom zenom Timkom, koja kao da Je U .~rU~ SV?Jlh SVa~odne.vmh mavterijalnih briga stavila i sigurn~~t n~s dv1JU, 1 bngu z~. djecu 1 za muza ·O kome nije znala kuda je otrsao 1 kada ce se vrat1t1. Muharem se pojavio nakon nekoliko dana iznenada kao sto je i otiSao. Bio je odusevljen. Donio je ,Gerilac", mnos:o letaka, tekst partizanske zaikletve. ,Zaklinjem se svojom caseu i cascu svoga naroda ... " citala sam, u stvari, zaklinjala se pred nevidljivim narodo!fl,.pred Pa:tiion;, svim z.aroi? svoje proleterske mladosti i svog komumst1ckog ubjedenJa. U na1kraoem vremenu Rada i ja znale smo na~amet tekst zakletve i ponavljali je u susretu sa drugovima i drugancama. Izvjdtaj koji je iz Drvada donio Muiharem b'i1o je na nelk:i nacin povezan sa daljnjim Radinim i mojim zadacima i mjestu partijskog rada. Prije toga bilo je zakljuceno da jedna od nas treba da ide u Tuzlu, ·~ druga u Sarajevo na ilegalni rad. Iz Tuzle je vee stigla na rad u B~nJu Luku Jovanka Covie, inace komunistkinja iz Sarajeva. StvaranJeii?-. slobo~ne. teritorije promijenio se nas raspored, te smo po zadatku PartiJe upucem na oslobodenu teritoriju Drvara. U prvoj polovini septembra 1941. godine krenule smo, iz Banje Lu~~ P.rerr:a Prij.edoru, ~ zoru, u vozu punom ustasa i agenata koji su leg1t1m1s~l_r pu~~·u~e. UmJesto nas .dvije, legitimacije su pokazivali Sand?,r Bl~~1c, ~OJ1 Je Radu predstavw kao svoju sestru, i Muharem Alijagic,v ko.11 me)e p:vedsta~io kao s~oju z~n'-: Timku i glumeei ljubomornog muza. navlacw. ~1ze ~rm veo, pecu, koJa Je prekrivala moje lice. Sjeeam se, m Rada m Ja msmo bile u stanju da se radujemo sto izlazimo iz pa·kia okupacije i progona. _Stigli .s,r:w u Prijedor, gdje je trebalo da sacekamo kurire sa kojima cemo !c1. na .osl.oboden~ teritoriju. Na samoj stanici sreli smo ~rup~ ustasa I pohcaJaca kOJ1 su sprovodili vezanog u Lance, kako smo asmJe saznale, sekretara Opstinskog komiteta KPJ Prijedor Muharema 158 159 Suljanoviea. Nasa veza hila je Mira Cikota, koja je kasnije zamijenila Muharema na mjestu sekretara. Mali gradie u blizini Kozare dozivio je klanje i ubijanje hiljada svojih gradana iz grada i okoline. Zatvor je bio pun rodoljuba i antifasista. Pa ipak je aktivnost narodnooslobodilackog pokreta hila neunistiva. Na Kozari su vee formkane cete i bataljoni boraoa protiv fasistickih okupatora i izdajnika. Prijedor je svoje nade vezao za njih poma:luei ih svim snagama. U gradu je postojala partijska i skojevska organizacija, a veliki broj gradana i gradanki ucestvovali su u raznim oblicima pomaganja narodnooslobodilacke borbe. Za nekoliko dana boravka u Prijedoru saznale smo za mnogo ponresnih ljudskih i porodicnih sudbina, upoznale nekoliko mladih komunistkinja, hili primljeni kao ilegalci u kuCi Darinke Gasie i Jovanke Miodrag, majki koje su posle putem svojih keeri, clanova SKOJ-a. Bilo je dirljivo sa koliko su odgovornosti one i druge majke u Prijedoru slusale svoju nepunoljetnu djecu i saradivale na izvr~avanju svakojakih opasnih zadataka. Jedan od tih bilo je i primanje ilegalaca koje su dovodila njihova djeca. . Mira Cikota, koju sam tada upoznala, hila je obrazovana mlada zeha, majka jedne djevojcice. u pokret je usla jos prije rata i ispoljila ozbiljnost, pouzdanost i sposobnost za politicki rad. Nas susret bio je kratak da bi mogla nesto posebno reCi o njenim osobinama, ali i za to kratko vrijeme shvatila sam da vlada situacijom, da se snalazi u poslu koji je preuzela na sebe, da je odmjerena u govoru i postupcima. Za nepunu godinu dana Mira je svojim revolucionarnim djelom i zivotom potvrdila svoj stoicizam i svoju vjernost revoluciji. U maju mjesecu 1942. godine docekala je veliki dan - prvo oslobodenje Prijedora, kome je i sama mnogo doprinijela obavjestavajuei partizane o rasporedu neprijateljskih snaga, naoruzanju itd. Vidjela je snagu partizanskog oruzja i velicinu svoga grada u tim danima, kada su stotine mladiea i djev.ojaka Prijedora stupali u partizane. Nakon pocetka neprijateljske ofanzive na Kozaru i povlacenja nasih snaga iz Prijedora krenula je u Kozaru. Uhvaoena je i osudena na smrt vjesanjem, iako je bi;la u dmgom s'tarr1ju. Za njom je ostalo pi1smo majci koje poooaje cijela zemlja.: ,Osuda je izrecena. Sjedim u eeliji i cekam da dodu po mene. Nisam ovdje sama. Razgovara se, pjeva se. Htjela bih vam svima reCi da se ne zalostite. Uzivila sam se u ovo stanje, a pomisao da je ovako zavrsilo na hiljade i hiljade ljudi ublazuje moju bol i zalost za zivotom. Cula sam da je moja draga Ljilja kod vas. Mirna sam jer mi je ona hila jedina briga, strahovala sam da ee ona ostati daleko od vas. Sunce moje milo, mnogo je prepatila posljednjih dana, lutajuCi i bjezeei sa mnom. Nadam se da ee se uskoro oporaviti i da ee biti dobra djevojcioa. Znam da je svi mnogo volite, ali znam, draga mama, da sam ti zadala. i mnogo brige,, jer je ona jos mala, a sada joj se valja privikavati na jedan novi :livot u kome neee imati mamu koja razumije svoje dijete i stoji uvijek uz njega. UCite je na red i rad i neka ti vee sada pomaze u malim kuenim poslovima. Poljubi mi je mnogo puta, reci joj da je mama pozdravlja i zamoli je da bude dobra i poslusna". Na smrt rjesenjem osudena je i mlada prijedorska sluzbenica Zdrava Stefanovie, takode uhvaeena za vrijeme kozarske ofanzive. �Iz P:djedora nas je izve1a Nevenka AntonijeviC-Pucar preko rnosta na rijeci Gornjenici, koji je cuvao ustaski strazar. Dok je Nevenka razgovarala s njirn, rni srno prosle. U jednoj kukuruznoj njivi oslobodile srno se zarova. Krenuli srno sa jos nekoliko drugova i kuririrna put Grrneca. Septernbra 1941. godine stigle srno Rada Vranjesevic i ja na sloobdnu teritoriju Podgrrneca u Majkic Japru. Poslije zarkih ljetnih dana provedenih ~ Banjoj Luci i Prijedoru pod zarorn, docekala · nas je priJatr:-a hladovma Grrneca, zelene njive kukuruza, spokojni rnir prirode u prv1rn jesenjirn danirna. Ali nije bilo vrernena rnisliti o prirodi. Duz podgrrnecke ceste sablasno su se crnjele popaljene kuce bez vrata i prozora, bez zivota. Suvaja, Jasenica, Benakovac Lusci Palanka .tri Dubovika, Lipnik i rnnoga druga sela popaljena ;u u julu i avgu~tu kada su ustase ovdje izvrsile klanje i ubijanje Srba. Sarno u deset sela bosanskokrupske opstine ubijeno je tada 2 319 stanovnika, od toga 678 djece. Muslirnanska sela Zelinj i Arapusu u Podgrmecu spalili su u znak odmazde, nacionalisticki-cetnicki orijentisani elernenti iz ustanitkih red~:n~a, a Muslirnan~. iz J~h sela otiSli su iz nJ.ih. Popaljena i napustena sela vidJela sam kasmJe s1rorn Bosanske kraJme, a crna rnararna za rnene kao d.~ je po~tala. siill:bol ~ra~iSke zen~ i rnaJk_,e. Pored popaljenih kuca sa koJih m ~1se m snJegovi msu rnogh spratl cad, prolazila sam sa viSe nelagodnostl nego preko seoskih grobalja. Prozori su izgledali kao iskopane oci nekadasnjih stanovnika ovih kuca, a desavalo rni se kasnije, ~a~a sal? ,urnorna i pro.~eb~a prolaziJa kraj njih, da kroz rnagle predvecerJa OSJecarn kao da VIse 1 nerna mkoga na svijetu, kao da je sve izurnrlo. U te jos tople jesenje dane, porodice su se zadriavale u rusevinarna kuca ili zivjele u stalarna da bi mogle srediti ljetinu. Bile su to vecinorn zene, djeca i starci. Odrasli muskarci boravili su u cetarna sa zadatkorn da brane sela. Oruzja je bilo malo, pa su mnogi hili naoruiani vilarna i roguljama. v Os~ovni po!iticki problem bio je bratstvo i jedinstvo. Nasljede proslostl povarr:p1reno .ok~p<_~-torsko-u~tas~om n~mjerorn istrebljenja srps~?g narod<~; suzc,tvalo Je v1d1ke ustamka 1 svodllo dogadaje ne na zajedm~kuv nesrecu sv1h _na~oda, nego na ono sto su okupatori zeljeli- bratoublla~k~ borbu. ~IO Je. to dug posao koji je od kornunista zahtijevao strp~JenJ~,: r~ZUID1J~vanJe, a u :prvorn .redu stvaranje jedinstva na djelu, u zaJedmckoJ borb1 Srba, Mushrnana 1 Hrvata protiv okupatora i ustasa. .s~o je snaga Partije i SKOJ-a viSe jacala, to je istina da bez bratstva 1 Jedmstva nerna opstanka dublje prodirala u narod, bez obzira na pokusaje reakcionar~i~ !judi u ovirn selima da odvrate narod od programa. narodnooslobodilackog pokreta. Vrlo brzo rnoglo se jasno razliko~ati o~o .sto )~ bHc:.ogorcenje. srpskog naroda, nad kojim su okupatori 1.ust~se 1z':~s1h zlocm~, ~d. SVJe~n~ .akcije pojedinaca, pocetnicki orijentlsan!h, k~Jl. su ~astoJah 1skonstiti raspolozenje Srba za daljnje prod~~lJa:ranJe Jaza Izrnedu Srba, Hrvata i Muslirnana. Dok se cetnistvo u SVIJesti srpskih rnasa javljalo u pocetku kao akcija protiv uniStavanja ~rp~k.og. ?~ro~a, vrlo brzo se pokazalo da je ono znak za raspoznavanje SOVllllStlCklh 1 klasno neprijateljskih elernenata koji kroz sirenje vjer- 160 161 ske i nacionalne netrpeljivosti zapocinju, u stvari, svoju kontrarevolucionarnu akciju protiv naroda i Kornunisticke partije. Uhijanje rnirnog rnuslirnanskog i hrvatskog stanovniStva, pljacka i paljevina sela, to jest svi oni vidovi uniStavanja koje su vrsile i ustase nad Srbirna - sve je to znacilo neposrednu pornoc okupatoru i ustasarna, koji su u ovakvim akcijarna vidjeli rnogucnost da sto sire aktiviraju hrvatske i muslimanske rnase u borbi protiv Narodnooslobodilacke vojske. Aktije protiv pustanja zarobljenih dornobrana kao vojnika koje je prisilno rnobilisala ustaska driava, nastojanje cetnickih elernenata da se u vezi sa dolaskorn talijanske vojske u garnizone Bosanske krajine stvori utisak da su oni dosli da zastite srpski narod i da se protiv njih ne treba boriti - sve su to bile dnevne trzavice i jasni znaci da se unutar ustanickih redova nalaze kontrarevolucionarne snage koje ne sarno da slabe jedinstvo ,akcije nego su sprernne i na izdaju ustanka. To znaci da je i prije oforrnljavanja cetniStva kao vojne i politicke forrnacije rnonarhije i izbjeglicke vlade ono bilo stalno prisutno kao protivnik programa narodnooslobodilackog pokreta i Kornunisticke partije ispoljavajuci se kroz pojedinacne i grupne akcije najreakcionarnijih elernenata u borbi protiv uticaja Partije u narodu. Krajern 1941. godine, naroCito nakon dolaska italijanske vojske u Liku i Bosansku krajinu, poCinje organizovana akcija okupljanja cetnickih snaga pod parolorn da su Italijani zastitnici srpskoga naroda, da se ustanicke snage ne rnogu boriti sa dvije velike driave, propagandorn da su italijanski okupatori bolji, da ne treba sa njirna prihvatiti borbu itd. Tih pokusaja bilo je na drvarskorn, grahovskorn kraju, zatirn u Podgrrnecu itd., ali bez znacajnijih rezultata u odvajanju naroda od Partije i NOP-a. Na slican nacin zaos1ravali su se odnosi i vodila borba pril'iikorn izbora narodnooslobodilackih odbora u koje su nastojali uci i takvi ljudi koji bi ,stitili" svoje selo od davanja za vojsku, od zajednickog rada i rnedusobnog pornaganja. Narodnooslobodilacki odbori formirani su u svirn oslobodenirn selima i rnjestirna, a u toku je bilo forrniranje opstinskih narodnooslobodilackih odbora. Sigurnost i dosljednost sa kojorn su odbori, izabrani na javnirn skupovirna naroda, obavljali svoje slozene zadatke - ishrana vojske, obezbjedenje zaliha hrane i ostalih potreba, organizovanje bolnica i prihvatanje ranjenika, evakuacija stanovniStva i njegove irnovine u slucaju neprijateljskog napada, briga o obradi zernlje boraca, prihvatanje izbjeglica i rnnogobrojne druge akcije - irnali su velikog odjeka u narodu. Vee se stvarala svijest o novoj, istinskoj narodnoj vlasti, drugacijoj od one koja je 1941. godine dovela do slorna Jugoslavije, a koju su i u mirnirn vrernenirna ohicni !judi parntili po bezakonju, zandarmslkorn nasilju, poreZJnicima i f.1nansima. U borbi protiv narodnooslobodilackog pokreta reakcionarni elementi su pokusavali da sprijece okupljanje ornladine, zena, koristeCi se argurnentima ,stoljetnog reda", koji sada kornunisti razbijaju. U neurnornoj svakodnevnoj borbi za usvajanje prograrna narodnooslobodilackog pokreta, organizovanju svakodnevnih akcija za pornoc NarodnooslobodHackoj vojsci, popunjavala je Par1Jija s,voje redove provjerenirn kadrovirna. Veliku podrsku i najsiru bazu stekla je Partija u ustanickorn Podgrrnecu, drvarskorn okrugu, Kozari, u redovirna ornladine i zena. Sve rnanje je bilo moguce da se porodicnirn autoritetorn sprijeci 11 Zene BiH u NOB 1941-1945. �aktivnost .Zena i djevojaka, jer se razvijala njihova sopstvena svijest i odgovornost. Sto su vise jacali ovi novi elementi drustvenih odnosa, to je mam'je ostajalo mamev&rskog pros1tnra za r&d i UJticaj konzervativaca i politickih protivnika narodnooslobodilackog pokreta. Pojam ,reakcija" u sredinama gdje se kroz politicko organizovanje cijelog naroda vrSila ostra podjela prema doprinosu pokreta, odomacilo se kao biljeg sramote i izdaje, pasivnosti i nevjerice u snage na:r;oda. Negdje pred kraj jeseni 1941. godine Oblasn( komitet KPJ za Bosansku krajinu postavio je pitanje organizovanog rada sa zenama, ucesca zena u vlasti, primamja u Partiju veceg broja zena sa sela. Stvoren je inicijativni odbor za formiranje Antifasistickog fronta zena. Rada Vranjesevic je rukovodila ovim poslom. Prvi put se u ovim vrletnim krajevima cula rijec slobode za zenu, za pmva zena na bolji zivot i ljudsko dostojanstvo. Rada je okupila oko sebe sirok krug zena i za kratko vrijeme pocele su da izrastaju zene rukovodioci. Koliko se u to doba preiko noCi probudilo iz vjeikovnog sna nepokJo'leiblj'ivih boraca medu zenama! Sa jednostavl!loscu, prirodno, seljanka je ostavljala posao da pokaze kuriru put ili da ode u posjetu vojsci. Nosila je darove ranjenicima, iSla na konferencije. Sa rukama prekrstenim preko pojasa ili nervozno podvlaceCi ikosu pod mammu, ne gledajuCi nikoga, zbunjena, ali uvjerena, ddala je krajiSka seljanka svoje prve govo:r;e. U zimu 1941. godine upoznala sam Danicu Medan, lijepu ozbiljnu zenu seljanku iz Srpske Jasenice, Cijeg su muza ustase zajedno sa jos 150 domaCina iz tog sela sa kuluka odveli u Krupu, zaklali i bacili u ponor. Ostala je sa dvoje nejake djece. Tada mi je pricala o radu njihove partijske organimcije, o radu :lena, pokazala mi gomilu carapa i priglavaka koje su prikupili za vojsku. Ova snazna i dostojanstvena zena, ugledna i postovana u selu, nosila je svoju tugu ne govoreCi nikome o njoj. Nikada nije posumnjala u snagu naroda i nijedan posao niie smatrala teskim. Hila je prva odbornica u Opstinskom narodnooslobodilackom odboru. Kad je pocetkom 1942. godine veliki dio zapadne Bosne osloboden, rad na organizovanju :lena uzeo je pun zamah. Marta 1942. godine formiran je Sreski odbor zena za srez Drvar, a u aprilu su u svim drvarskim selima postojale organizacije :lena. U tom radu angazovali su se i Sreski komitet i svi clanovi Partije. Na terenu Podgrmeca su sredinoa:n 1942. godine bile formirane organizacije :lena u 72 sela od 80, koliko ·ih je bilo ukupno. Na podrucju Kljuca i Mrkonjic-Grada do kraja godine bilo je 25 seoskih odbora. Krajem godine formirani su seoski odbori i u srezu jajackom. Uspjesno se razvila organizacija i medu MusHmankama Cazina, Velike Kladuse i u muslimanskim selima bosansko-krupskog sreza. U cazinskoj opstini j e organizovano 350 Muslimank'i. Na oslobodenoj teritoriji zapadne Bosne u toku 1942. godine organizacijama AFZ-a bilo je obuhvaceno preko 40 hiljada :lena. Sarno u seoskim odborima, u koje su birane najaktivnije zene, bilo je oko 3 000 odbornica, medu kojima je bilo viSe od treCine clanovaKPJ. Kada se zna da do ustanka u ovim selima nije bilo zena u clanstvu KPJ, onda je jasno koliko su za to kratko vrijeme zene pokazale svoje sposobnosti da ulaze u politicki zivot i da se svim snagama bore za slobodu zemlje i naroda. 162 163 Hiljade odbomica i aktivistkinja AFZ-a bile su mlade zene koje su imale nejaku djecu. Pokusavam da se prisjetim neke koja je odbijala da radi zbog toga sto je potrebna svojoj djeci. Ne sjecam se ni jedne. Ne znaci da se nisu brinule, da nisu zeljele da ih stite i vole punom materinskom ljubavlju i nagonom. One su se borile za ljepse i sretnije materinstvo. Kada hi trebalo od svih herojstava naseg naroda izabrati najvece - onda'bi malo koje bilo ravno herojstvu majke u narodnooslobodilackoj borbi. Jedna starija zena iz popaljenih Resavaca, koju sam s porodicom nasla u Bosnjacima, tugovala je za sinom zarobljenikom negdje u logorima hitlerovske Njemacke. ,Dala bih zivot samo da ga vidim s puskom u ruci protiv Svaba i ustasa. To bi bio najljepsi partizan" sanjarila je starica snovima revolucije. ,A moj sin je u proleterskom bataljonu" - ponosila se druga majka, dok je duboku brigu skrivala pitanjem: ,Gdje H sad nasi proleteri razgone dusmane?" Prekonoc su ovdje iScezli stari obicaji da se glasnim naricanjem ozaljuju mrtvi. Bila je to dostojanstvena tuga, velicina bola ispoljavala se u mdnji, u jos zesCim udarcima po neprijatelju. Djeca su rasla kraj zgariSta razorenih domova, slabo obucena i hranjena. Revolucija je izmijenila nj'ihove igre, nauCila ih da priljubljena uz zemlju slusaju grmljavinu sa frontova, da od oca i brata borca prizeljkuju kl:io poklon kapu partizanku, petokraku zvijezdu, olovku, da u svojim djecjim snovima zele kao najvecu srecu da postanu kuriri i pratioci slavnih komandanata. Patrijarhalna porodica mijenjala se u svojim shvatanjima odnosa prema drustvu i u unutrasnjim odnosima. Odnosi generacija su se mijenjali. Mladost je postajala oHcenje snage i borbenosti. Zene su s hrabroscu vojnika obavljale teske poslove potrebne frontu i same uzimale pusku u ruku. Njihova drustvena uloga uticala je i na pojmove i norme vaspitanja djece. Ljubav prema narodu i slobodi prekonoc je mijenjala odnos zene prema vanjskim zbivanjima, dovodila ih na mjesto narodnih tribuna i boraca. Soja Copic bi zivjela u uspomenama ovog kraja kao dobra :lena i plemenita majka Branka, Rajka i Smiljke. Ali vrijeme .ie trazilo ne samo njenu djecu i sve ono najljepse sto je zasadila u njima, trazilo je i njen izlazak u svijet. I, eto, ta maika, ko.ia je razvila u svojoj djeci mastanja i ljubav za knjigu, i sama se latila posla - da sastavlja govore, da predsjedava konferencijama; ona je to cinila ostajuci jednostavna, blagorodna, velika i hrabra zena i maj.ka i onda kada je ponijela crninu, najprije za sinom Rajkom, borcem KrajiSkog proleterskog bataljona, a zatim za kcerkom Smiljkom, ciju su neiscrpnu zivotnu radost sledili zauvijek grmecki mraz i snijeg u cetvrtoj ofanzivi. Grmecka djevojka Stana Stupar istakla se hrabroscu vojnika odmah 1941. godine, ucescem u napadu na zandarmerijsku kasarnu na putu Bosanski Novi-Bosanska Krupa. Stroga prema sebi i drugima, odlucna i hrabra, zeljela je da bude tamo gdje se stoji prsa u prsa s neprijateljem. Putevi rev.olucije odveli su je od rodnog Grmeca na Prenj i Jablanicu, na Sutjesku i Zelengoru. Tamo negdje je i grob ove djevoj1ke ispod Grmeca, sanitetke i hrabrog vojnika, koja je poginula u prvo.j borbenoj li[liji, braneCi ranjenike. Sa ljubavlju je otvarala drugaricama svoja vrata Stoja Indic iz Lusci Palanke, razmiSljala o nasim sudbinama prateCi nas toplim pogle- �dam plavih ociju, nocu potajno otvarala nase ranee i prala nam rublje, a odlazeCi od nje bile smo sigurne da je negdje u nase stvari ubacila vunene carape, posljednje parce dugo cuvanog sapuna, pa cak i soli. Gotovo svako je selo dalo zene i djevojke borce, bolnicarke, odbornice, ucesnice u raznim akcijama, kurire i obavjestajke. Rukama punim zuljeva od nosenja ranjenika, teskih poljskih radova, prenosenja hrane za vojsku, one su se prihvatale akcije da opletu odjecu za vojsku, da nauce cHruti i pi1sa:ti, prihva-tale ummnu vojsi~u kada se v:racala s fronta. Te iste ruke, sa svim osjecanjima za lijepo sto je zivjelo u njima, uljepsavale su prostorije u kojima su se oddavale vojne, partijske i druge konferencije. BojeCi bijela platna, one su stvarale crvene zastave revolucije, vezle i plele ukrase, cineCi te dvorane toplijim i svecanijim. Prihyatale su zbjegove sa Banije, djecu sa Kozare, iSle na vojnopoliticke tecaJt:;Ve, dda}e govore, p}aka}e U tiSini llOCi i stvara}e pjesme 0 borbi. I staJale uspravno, hrabre i odlucne, dostojne najvece borhene slave koja se stice u borbi za slobodu zemlje i naroda. Tokom oruzane borbe, kojoj se podredivao Citav zivot naroda, skoro neprimjetno su se ddavale duboke promjene iza frontova na slobodnoj teritoriji. Sarno je organizovan narod mogae da da takvu podrsku vojsci, da zamijeni magazine i intendanture, da se sam pretvori u neiscrpan rezervoar za izmirenje njezinih potreba. I da neprestano daje nove borce, da jaca ustaniCikru armiju ljUJdstvom, da joj sa:lje najljetrse i najhrabrije sto je doraslo u ovim slobodarskim selima. Zivjelo se u atmosferi u kojoj je hilo i tuge i ponosa, i gorke radosti zbog pobjeda izvojevanih krvlju najbolje djece. Sjecam se kada je stigla vijest o pogibiji mnogih boraca Prvog proleterskog bataljona Krajine, bataljona formiranog od tri cete najboljin boraca Grmeca, Kozare i Drvara. Tada je Branko Copic napisao svoju cuvenu ,Pjesmu mrtvih proletera". Usmene novine koje su priredivane svako vece u drugom selu imale su na dnevnom redu i tu pjesmu. Mnogi ljudi koji su je culi u svom selu odlaziH bi sutradan u susjedno, gdje je oddavana priredba, da je jos jednom cuju. Starci i djeca, omladina i sredovjecni ljudi bezglasno su tugovali, ociju svijetlih ad suza i bolnog ponosa. Proleteri su hili nezacjeljiva rana Grmeca i Citave Krajine i zavjet nepostednoj borbi protiv okupatora i izdajnika. Srce se grcilo pred tim bezglasnim jaukom naroda koji se pretvarao u snagu osvete i borbe za pravdu. Veliki znacaj za dalji razvoj organizadje zena u Bosni i Hercegovini, a posebno u Bosanskoj krajini, imala je Prva zemaljska konferencija Antifastistickog fronta zena Jugoslavije, koja je u decembru 1942. godine oddana u Bosanskom Petrovcu. Osim 166 delegata, na Konferenciji je hila prisutno i nekoliko stotina zena sa oslobodene teritorije Bosanske krajine. Prva Oblasna konferencija AFZ-a za Bosansku krajinu oddana je 5. septembra 1943. godine u Podgrmecu. Na konferenciji je donijeta rezolucija i postavljeni su zadaci: dalji rad na okupljanju svih zena u narodnooslobodilacki pokret, ucvrscenje jedinstva srpskih, hrvatskih i muslimanskih zena, stvaranje organizacija na neoslobodenoj teritoriji, da se poveca pomoc vojsci putem takmicenja, pomoc narodnooslobodilackim odborima u sabiranju ljetine, pomoc izbjeglicama i postradalim krajevima, vece ucdce zena u narodnoj vlasti, suzbijanje nepismenosti 164 165 putem analfabetskih tecajeva, rad x:a opstem uzdizanju zena preko politiCko-vaspitnih kurseva 1 predavanJa. . .. . Kakav je sirok krug aktivistkinja obuhvacen. orgam~aciJOm, govon i podatak sto je, na primjer, u sanskom sre!u b1lo sredmom 19~4. go: dine 3 695 · zena koje su aktivno radile u AFZ-u, u srezu Bosanskl N.ovi 3 000 u Bosanskoj Krupi bilo je organizovanih zena 2 984 (neorgamzovanih 251). Oruzana konferencija zena Podgr;n~ca o.dr.zana je 16. ~ep­ tembra 1944. godine u prisustvu 300 delegatkmp koJe su predstavlj~le 11 hiljada organizovanih zena. Jajc~, qrmec, J<upres,. Pr~~or, ~ravmk, MrkonjiC Grad, gradove i sela preknla Je mreza orgamzaciJa AFZ-a snazan oslonac narodne vlasti i narodne armije. Koliko su .Zene cijenile svoju organizaciju i zeljele da u njoj rade, govori i ovaj primjer: Bio je mjesec septembar 1942;. god ine. IS.la s~m. sa Va~om. Trikicem u grahovski srez radi obilaska partljske or~.amzaciJe lv~orn;ura~Ja odbo:a AFZ-a. Tisinu rane jeseni s vremena na vnJeme narus10 b1 odjek ba~aca iz daljine, iii jedva razumljivo stektanje nritraljez.~. ISli smo cut.e~I :svako od nas mislio je svoje, tek s vremena na vnJ.~me pro~ovonh bismo o ponecem usput, o imenu patoka, brdu, o akc1pma koje su tu vodene. Nad nama je sijalo sunce, a na kraju horizonta sijevale su munje iz kiSnih oblaka. I preko nas je prosao rijetki pljusak ka.o. odjek. ?aleke oluje. Pred vece se sasvim izvedrilo. Bili smo s~oro na cilJu. Ta~IJanska artiljerija, koja se nalazila u Grahovu, ~ukl~ Je nepre~tano I??J.aS sela ispod planine Jadovnika. Narod se pres~ho u su:nske bajte. ~m~l~ smo u sumrak na blatnu sumsku stazu, razgazenu bos1m nogama ljudi 1 stoke. U neposrednoj blizini cuo se zvek suda. Zene su muzle stok~. Mnog~ djece je plakalo. Uobicajent;t ziv:o~t seoskog sumrak~ yojac~val~ sp nov1 uslovi zivota. Izmedu granJa V1djele su se prve ZVIJezde 1 OSJecala se hladnoca nevesele jesenje noCi. U takvoj situaciji trebalo je i~t~ ~ec~ri sazvati konferenciju zena. Bila sam umorna .od dugosat~og RJes~cenJa. Citava situacija ovog pokislog zbjega, te~~a ljudska patnJa, .utlc.al.1 su na mene taka da sam mislila da konferenC1JU ne treba odrzat1. Ah Je drug Vasa, poznat u ovom kraju, vee nasao n~koliko .mladih zena i rekao. im da sazovu konferenciju. Zene su se okupile. ~ta]'c:Ie su bosonoge na J~~­ noj maloj cistini. Oko nas, sa drveca, pod laklm VJetrom, otresala se k1sa sa mokrog liSca. Bilo je tamno i hladno. ,Drugarice" - zapocela sam -nije bas najzgodnije mj~s!ov ni vri~ jeme za konferenciju. Sazvala sam vas ~!1 ;.azg<;>var!lmo o nasoJ z.~nsko~ organizaciji". Mucila sam se da nadem r1JeC1 koJe b1 odgovarale nJihova] situaciji i njihovom raspolozenju. Dobra je da si i sada dosla. Mi smo naucile da je varna najpreci drvar~ki srez a nama kad stignete" - rekla je otresita, mlada zena koja je stajal~ preda mnom. Bila sam iznenadena. Objasnil~ su mi .da .su prije nekoliko dana bile kod njih u selu ne~.e Drva:canke 1 govonle 1m 0 svojoj organizaciji. I .Zene tog sela nestrplJ1VO su cekale da dade neko i kod njih i formira organizaciju zena. __ .DUJgo je trajao sastanaik. Pazljivo i poiako Ziene su s~iSljale. k?ga ce izabrati u odbor. Razgovor se otegao do duboko u n~c. Ne SJ.ec~m se da se ijedna potuzila na teski zivot u zbjegu. Kao da Je svakoJ b1lo jasno da to pitanje maze rijesiti samo borba. �. Nemog~ce je pomenu~.i sve ~IDe znaJne i neznane junake - zene B!lnJe Llfke 1 Bosans~e. ~r~Jme,. koJe su. se digle iznad licnog bola ·i patnJe da b1 mogle doprmiJetl pobJedr. SelJanke radnice intelektualke dom<1:Cice - kov!ll~ ~~ po~jedu ~~;rolucije u bo'rbama, ~a njivi, pletudi za VOJSku, OstaVlJaJUCl SVOJa ogDJISta U plamenu uniStavajuCi 0110 sto bi mogli neprijatelji koristiti. ' . Iz takvog krvavog kol~, po~ijesanog suzama h borbenom pjesmom rodlla se vsloboda naroda 1 prv1 put u istoriji nase zmelje _ ravno~ pra vnost zena. Tonka HrstiC-Arapovic KAKO SAM SE UKLJUCILA URAD ORGANIZACIJE ANT IFASISTICKOG FRONT A ZENA SELA GRAB oj 9uprug Stanko Hrstic je pripadao radnickom pokretu prije rata. Bio je u odboru Crvene pomoCi zajedno sa drugovima iz Dalmacije. Osim toga, njegov brat je spanski borac, tc njegova supruga i cijela obitelj su vezani za radnicki pokret. Okupacijom nase zemlje i dolaskom ustasa na vlast u selu Grab moj suprug i ja smo prezirali i javno osudili okupaciju nase zemlje i ustasku vlast. S obzirom da je moj drug bio fotograf, to je imao raznih kcntakata sa obiteljima i osobama iz Graba i okoline i u granicama nase mogucnosti pokusavao nagovarati da se ne ide u ustaske redove. U toku 1941. godine je posebno sa nama bio u kontaktu Mate Mamkotic (:i:stakrtUJtJi nepri·jalteilj UJStasa i od{itlipatorra) a irs,to taJko je u nasem selu kao glavni oslonac za radnicki pokret bio Cedo Markotic i Vlatko HristiC, koji su poginuli od ustasa polovinom 1941. godine. Ja, kao i moj suprug Stanko, ucestvovali smo u rasturanju letaka 12. VI 1941. godine navecer. Letke protiv ustasa i okupatora dobili smo iz Ljubuskog od Mirka Mucica, koji je zajedno sa narma, kao i Iko Hrstic, na nekoliko mjesta na ,derneku~' na Humcu bacao letke. Kako je teror ustasa poslije ove akcije pojacan (sve napredne ljude su progonili, a posebno komuniste) to je daljnja nasa veza ostala jedino sa drugovima iz susjedne Dalmacije. Mi smo redovno imali vezu sa Vrgorcom, odnosno drugovima iz susjednog sela Oraha. U selu Grab je jedino tada djelovao odbor Narodne pomoci. Uz sav ustaski teror i upozorenje da se cuvamo ustasa, mi smo nabavljali oruzje, municiju i raznu vojnicku odjecu. Kako je moj suprug bio fotograf, kod njega su dolazili uniformisani domobrani i ustase, te je od pojedinih trazio da mu, umjesto novaca, daju bombe, a izgovor je bio da ce ih bacati da lovi ribu. Od ponekih hi dobio komad odjece i sliono. Negdje u jesen 1941. godine odnijela sam nekoHko bombi, nesto vojni6ke odjece i satorskih ~ila u selo Maoce kod akrrivisukinje MatJije Granic, koja je svu robu morala sakriti i cekati da se pruzi prllika da je posalje u skloniSte za partizane. U toku 1942. godine dobivali smo iz Vrgorca izvjestaje i zadatke koji su se sastojali uglavnom u sakupljanju municije, odjece i hrane, te obavljanju poslova obavjestajne prirode (o snazi i naoruzanju neprijatelja i njihovom kretanju na relacijama Imotski-Ljubuski-Capljina). M 166 167 �Zahvaljuju6i po:slo'V'ima moga S!Upruga, 'koji je dolazio u ;kontaJkit sa uniformisanim domobranima i ustasama, uspijevali smo da se domognemo raznih vojnih poda:taka koji su bili od velike koristi za NOP. U svim ovim akcijama ucestvovale su i drugarice aktivistkinje NOP-a u selu Grab. Stalno smo radile na prikuplja:nju hrane, obuce, odjece, sto smo redovno slali preko drugova i drugarica iz rukovodstva NOP-a Oraha i Vrgorca. Formiranju odbora AFZ-a u pelu Grab prisustvovale su, takode, drugarice iz Vrgorca (J oka Raos, operativni komandir iz Vrgorca i nragica Jelavic). Nas rad nije ostao nezapazen, te su mene 'i Hrstic I vu Nijemci odveli i zatvorili u Ljubuski i za dva dana nisu nam dali nista jesti, jedino nam je Mara Galic iz Vrgorca pruzila kruha i vode. Nakon nekoliko dana Nijemci su nas pustili kuci. U meduvremenu stigla je posta iz Dalmacije s tim da se proslijedi u Ljubuski. Kada su nas dvije odveli, tu je postu odnijela moja kcerka, koja je imala samo 9 godina, i predala je Mirku Marinkovicu u Lisice. Kada sam se vratila iz zatvora, odmah sam pitala moju kcerku jesu li ista nasli kada su kucu pretresali, a ona mi je rekla da je ona sve sakrila. Poslije pustanja iz zatvora odmah su me ustase, kao i moju kcerku od 9 godina, otjerali 1.1 zatvor u Grabovo Vrelo, gdje je bila ustaska klaonica. Odatle su nas prebacili u Veljake i kako sam saznala to je ucinjeno na intervenciju fra Srecka Granica, jer je u Grabovom V.relu rijetko tko prezivio. U Veljacima sam nasla u zatvoru Matiju Hrstica, Mandu Jelavic ·iz Oraha i dvije sestre Jelavic iz Oraha. Tu me je saslusao ustasa Zec, koji me je zlostavljao i tukao. Ne znam sta bi bilo od mene da nije intervenisala Barica Cutuk iz Veljaka. Odatle sam, zajedno sa mojom kcerkom, otiSla u partizane. Za to vrijeme moj suprug je bio zatvaran u Mostaru, Imotskom i Ljubuskom, odakle je uz pomoc partijske organizacije pobjegao u partizane. Ja sam sa mojom malom kcerkom prebacena na otoke, a moj suprug ie ostao u Ljubuskom partizanskom odredu na duznosti intendanta Odreda.Nakon oslobodenja Ljubuskog ukljucila sam se u rad odbora AFZ-a. Despa Slavnic TUZNA KOLONA ZENA I DJECE POSLIJE PALJENJA KORICANA I IMLJANA ajteze i najstrasnije jutro u mom zivotu bilo je 18. decembra 1941. godine. Djeca i ostala celjad su jos spavaH, a sjeverac z:vizdao kraj prozora noseCi snjezne pahuljke. Koricani, obavijen'i vlijavicom, il'~SU llli sluti'li sta ce ih zadesiti. Na ognjistu, uz debelu bukovu kladu, vatra kao da je zamirala, spavali smo ~ubokim snom, koji je najsladi kad se dijeli noc i dan. Ugard dogorjeli, tinjali su i dimili odmaknuti od klade i zara. Zeljov najavi da je neko blizu. Krupnim glasom zalaja i odmah se poce umiljavati, kao da je prepoznao nekog ko mu je drag. Dragoslav se razbacio na svom leziStu, jos ga nisam uspjela ni pokriti - neko zalupa na vrata: - Despo, otvori ja sam! - Ilija- prepoznadoh ga. Ude, na njemu puska, fiseklije i uprtaCI. Ramena i kapa pokriveni snijegom. Skide i otrese kapu nad plamenom, koji poce da lize uz kladu, objesi s·injel i sjede. Stara majka Dada - opazi da je Ilija tu i povika ispod biljca: - Ilija, jesi li gladan? - Nisam, nado, nisam ... ! Jos nismo ni rijeci prozborili, a sa svih strana poce tuci artiljerija. Eksplozija dize oblake snijezne prasine. Kamenje sipa po svjeze napadalom snijegu, koji podizu eksplozije granata ostavljajuCi crna kola. Selo zacas bi iSarano tim zloslutnim kolima, koja su cijepala srca djece, zena i staraca. U selu trka i panika, tesko se snalazimo, jer zene i djeca nisu nikad ratovali, parcadi granata nikad do sada nisu fijukala oko nasih glava. Svaki udar eksplozije unosio je nemir i strah. Nastalo je dozivanje - kud da se bjezi i sklanja, ustase idu i sa sobom nose smrt. Djecu jos nisam ni obukla. Tr~zim odjecu, zbunila sam se, ne mogu da pronadem, au istu gledam. Sjeverac fijuce niz Koricansku ravan i Luke, Cije fijukanje poremeti tresak eksplo:zJije. Dada me pozuruje i sama pronalazi djecje stvari. Ilije nema u kuci, brinem se sada i za njega. Izlazim- i ulazim iz sobe u sobu, kao da sam nesto zaboravila, a ne radim ono sto je najvaznije - spasavanje djece. Prekide mi zbunjenost Ilijin glas na seoskom putu: - Sarno djecu izvodite i idite prema Potkresu! Cim cuh njegov glas - samo djecu spasavajte i brZ:e izlazite iz kuce, krenuh sa cetvoro djece, jedno drugom do uha, za Dadom, koja N 168 169 �je bila zasla u sedmu deceniju zivota. Pored starosti, bila je i gojazna. ICi ne moze, topovi stalno tuku preko Ugra. Prizor je bio stravican i strasan. Djeca placu, psi laju, vide da se nesto desava - i njih su uznemirile eksplozije. Ljudi se dovikuju- hoce li preko Koricanskih stijena ili preko Runjavice. Razdanjuje se, a na desetine malih kalona grabi uza stranu. Kako je koja porodica napustala kucu, tako se i savijala u kolone ili grupno isla, isli smo u neizvjesnost. Eksplozije se redaju izmedu nasih malih kalona, a muskarci koji su sluzili vojsku popadaju, mi u njih buljimo sto to oni rade, a bjezat se ispred ustasa mora. C:im se ponovo zacuje fijukanje u vazduhu, odjednom se zacuje desetine muskih glasova: - Lijezite, izginucete, lijeZ:ite ... ! Dada s naprezanjem koraca i stalno kune Antu Parica i ludog Losu. Losa je dolazio svaki dan u selo i stalno prijetio, a Ante je bio ustaski starjesina, koji je kovao sudbinu Koricana. Planirao je kako ce nas uniStiti, jer je za zivih nas zemlju izdijelio. Koraca Dada i uzdiSe, ponavljajuCi kao za sebe: - Ante, Ante sto mi djecu rastjera i unisti sve ono, sto sam godinama tekla sa nji:rna! Oglasise se puske sa svih strana, opkoljeni smo, pomislih. Ustase podvriskuju, raduju se nasoj nesreCi i bjezanju. Zato i tuku po nasim otegnutim kolonama. Nosim dvoje djece, svako na jednoj ruci i gazim snijeg dubok do koljena, prtine nema. Zurimo da se sto prije domognemo Runjavice i onda je lako, tako zamisljamo. Sta nas i tu ceka. Dubok snijeg, hladno zimsko jutro i eksplozije topovskih granata. Ilija pozuruje ljude i zene sa djecom, ne:rna vremena ni da dode do nas dvije sa djecom. Treba da se svi zitelji Koricana izvuku zivi, da ne padnu u ruke ustaskoj nemani. Granate su brZ:e od nas. Prate nas na nasem neizvjesnom i nesretnom putu. Tuku ispred nas, pored nas i iza nas. Kad koja eksplodira, nekoje od djece vrisne u plac i povice: - Majko, poubijace nas! - Eno, tate nosi pusku, pobice on njih - tjdim djecu. A strah me prozima, ako udari medu nas, niko nece ostati ziv, ni komade tijela nam nece moCi pokUJpiti. Zadosmo u sumu, vise nas ne vide, ali po sumi padaju granate, a nada, sirota, umorila se i doziva me: - Snaho mila, stani, odmori se, skapaces nosec djecu! Sumom odjekuje plac djece, zene kukaju, a ljudi ih tjese i umiruju. Sarno da se dograbiti Petrova Polja i Potkresa, niSta nam viSe ne mogu, tamo je nasa ceta. J OS niko ne misli na ono sto dolazi. Ne razmisljamo da je dosao cas da Ante sprovede svoj plan. Selo ce sprZ:iti, stoku opljackati, a zemlju je ranije izdijelio - nas Koricanaca viSe nece biti. Dok tako stojimo zaneseni ja i Dada u mis1i, neko zavika; - Gore Imljani, pogledajte, ljudi! Dimovi se pokazase, tu su prije stigli nego u Koricane, napali su sa pravca Meline. Crni dimovi sledise ionako ranjeno srce. Bio je to tezak momenat i tuzno decembarsko jutro. Draga Dado, na sta ovo sve lici - upitruh svoju svekrvu, ona uzdahnu i kroz plac rece: - Na strasni sud, sinko moj! Propast svijeta, o kojoj se toliko pricalo, djeco moja, dosla je sada sa ovom prokletom usta.skom drZ:avom, koja je posla da uniStava sve ono sto nije i ne zove se ustasko - otici ce i oni bez traga, zlo ra- 170 171 diti, a dobru se nadati, to ne mo:Ze biti. Nece nas sve pobiti i nasi nose puske. Krenusmo, sve je teZ:e i teze. Izmorila sam se nosec djecu, sporo odmicono. Zastajemo, treba nam predaha i da uhvatimo jos malo snage, kad se pronese tuzna vijest: - Ubijena Stana SlavniC-Mala sa djetetom! To unese nemir medu zene i ljude. Ubijaju i pale, ustase se ne sale. Sv:oj plan izvrsavaju nad golorukim zenama i djecom. Kome su zene i djeca krivi, sto ne hvataju nase muzeve, koji puske nose, njih ne smiju, jer se boje i svojim zivotima. Ubrzo javiSe, dok smo isli prema Potkresu - Stanu 'i dijete Slavka Slavnica od 6 godina spalili su u stali. Zar i to. Ko su ti ljudi koji tako rade? Jesu li to mozda, nase komsije iz G. Koricana, sa kojim smo do rata radili i hili nerazdvojni? ISH smo jedni kod drugih o bozicrrim praznicima, i na crkvene sabore dolazili disali smo jednom dusom. Sta je to sto je kod njih izmijenilo cudi? Zar nas treba pobiti sto se nazivamo Srbima? Jesmo li mi zato krivi sto su nam preci pripadali toj naciii. da nas sada ciste celicnom metlom. I to onow na koju ih je uputio njihov stozernik Gutic. Kome sui sta skrivile zene i djeca. Grmljavina §ranata ne prestaje, dimovi se dizu nebu pod oblake, a puske i mitraljezi tuku na sve strane. Gore i Koricani, stotine dimova stvaraju stravican prizor - strasni sud, kako Dada rece, na pomolu je. Pomislih, a kroz moje ozeblo i umorno tijelo prodose hladni zmarci -- da su nas jutros lila spavanju pohvatali, gorjeli bismo zivi u svojim kucama, koje su ovog casa bile lomace. Stojimo, ne znamo kud cemo dalje, u kojem pravcu. C:etvoro djece na smjenu nosim, planina obucena u bijelo zimsko ruho, kao da zove - dodite u moj ledeni zagrljaj, zagrljaj u kojem se postepeno umire. Iz tog zloslutnog razmiSljanja, trZ:e me Ilijin glas: "'-- Evo ti sjekira da mozes nasjeCi drva i ogrijati djecu! Osjetih se jacom, umora kao da nestade. Prode me i strah. Ilija je tu, pusku nosi. Bice blizu nas, majka je tu, djeca su tu. Puca na sve strane, suma jeci od eksplozija. Kalona preplasenog svijeta promice u neizvjesnost, kuda, ni sami ne znaju. Prolaze kraj nas, niko niSta ne govori, kao da su nijemi. Dada pripaljuje cigaretu sa Ilijom njenim najstarijim si.nom, sretna je kad ga vidi zivog. Djecica upiljila pogled u oca i pusku, koju drZ:i u desnoj ruci, spustenu kraj desne noge, i u svojoj djeCijoj masti misle - tata ce njih pobiti sto nas gone po ovom dubokom snijegu. Idem - rece Ilija i brzo uprti pusku, poljubi se s majkom, izljubi djecu, poljubi se i sa mnom. Dokle god cujete pucanje, nemojte se zaustavljati, odavde do Borja je daleko, naCi cete negdje selo i kucu koja ce vas primiti - ja odoh u cetu. Stojimo i gledamo za njim, ode. U Dade se suze iz ociju spajaju pod bradom i padaju na cupavu glavicu najs·tv~rijeg unuka pr.a¥os.Iava: kojeg je baka voljela iznad svega. Place ~aJCl'Il;~ sr~ - cet1r.1 sma. 1 dvije kceri to jutro su razdvojile granate. N1ko n:~e zaJednvo, ma~ka misli ono najgore- mrtvi su negdje u dubokom smJegu. Place .:U:aJka, piacern i ja, a Ilija grabi vojnickim korakom. Kad dode na 1V1cu sume, obazre se i mahnu rukom, kao da veli: sta jos cekate. Dada jauknu i kroz plac rece: - E, moj Ilija - hocu li te jos ikad ziva vidjeni! - Hoces majko, hoed, Ilija ce doCi- rekoh joj! �Zora Holovac Stajali smo jos nekoliko trenutaka, dok Ilija nije zamakao duboko u sumu. Krenusmo, snijeg dubok, prtine nema - pravac je Krusevo Brdo. Dada i dalje place, snijeg nosen vjetrom zabada pahuljice u nase lice i grize. Poneko dijete jaukne i odmah se ucuti. Krecemo, a sa mjesta kao dane micemo. Komknemo korak naprijed, a kao dva da nas nesto vuce nazad. Pro1aze mladi i jaci i grabe da sto prije stignu do sela. Podne, niSta djeca ne jedu, niti traze, kao da znaju da u na,sim njedrima nema nista. Meni i Dadi i ne pada na urn da smo gladne- samo da nam je sto prije pod krov. sto vise odmicemo, pucnjava kao da prestaje, ali tresak granata podsjeca nas na jutarnje casove. Puske i mitraljeze, kao da negdje u daljini cujemo. Vjetar huci kroz planine i povija ovrske jela, omorika i bukava i sa njih obara grudve snijega, koje zasipaju nase glave. Ne cuje se ni cwkut ptica i one su se, izgleda, uvukle u duplje, cute i cekaju da li ce ovo zlo proci, kao da i one tuguju zbog patnji ovog neduznog naroda. I suton je blizu, cuje se lavez pasa, selo nije daleko. Ugledasmo i dimove iz }Quca, koje su bile po,krivene bijelim zimskim ruhom. Prva kuca i puna izbjeglica, mladi i jaci dosli su prije i zauzeli. Domacni ih primili kao svoje. Produzavamo do sljedece, ista slika. Nema mjesta, snaho mila, dobaci Dada, a jedva vuce svoje staracke izmorene noge. Cijeli dan nije sjela. Pade noc, niSta se ne vidi, sem bijelog snijega, koji je pokrio sve unaokolo -ni prtinu ne mozemo da vidimo, ali krecemo. Stigli smo u zaseork Novkovica u Krusevu Brdu do rkuce Durda Marica, Dadinog zeta- tu joj je sestra udana. I tu viSe od 50 izbjeglica, sve je puno i kuce i domarske zgrade, vatre i napolju nalozene, ljudi sjede i griju se. Dalje ne mogu, dobaci Dada i pode u kucu do sestre. Durad ju presretne i obradovan kad vidje da smo sHgle zive sa djecom - povika, hajte u kucu. Te noCi u kuci tog divnog i plemenitog covjeka presjedili smo. Niko ni.je imao mjesta za spavanje: trebalo je smjestiti pod krov viSe od 70 dusa, djece, zena i staraca. SjedeCi smo spavali, ddeCi po dvoje djece u krilu. AMALIJA LEBENICNIK R 172 173 odena je 1878. godine u S:kofjoj Loki u mn'ogoclanoj porodici rudarskog radnika. Vrlo rano i sama zaraduje gorak hljeb u rudniku, da bi ishranila sebe i svoju mladu bracu i sestre. Radi u periodu kada u Sloveniji vee izrasta masovni radnicki pokret. Amalija se brzo svrstava u red naprednih radnika i prikljucuje socijalistickoj stranci. Ucestvuje u strajku rudara za poboljsanje zivotnih uslova. Udaje se za rudara i u potrazi za hljebom odlaze godine 1898. u Njemacku, i to u Rursku oblast. U to vrijeme u Njemackoj je radnicki pokret bio organizaciono oformljen, imao je svoje partije i sindikate, a marksizam je bio ideologija proletarijata. Oboje ubrzo postaju clanovi socijal-demokratske partije. Vode borbu za smanjenje radnog vremena, za poboljsanje nadnica i za socijalnu pravdu. U rudnicima se radilo i po jedanaest sati, a zarada i zivotni standard bili su vrlo niski. Njihova kuca bila je stjeciste naprednih i revolucionarnih radnika. Vrlo cesto oni tu odrzavaju sastanke i dogovaraju se, narocito u periodu od 1905/6. godine, kada se nad Evropom, pa prema tome i Njemackom, nadvila opasnost od rata. Radnici, odnosno proletarijat, mobilise se za politicke ofanzivne udare. Amalija i njen muz sa drugovima socijalistirna prvi put u toj borbi ·i strahu od rata, izlaze na ulice demonstrirajuci otpor ratu. Ta se borba ponavlja u feruaru i martu 1909/10, kada na ulicama dolazi do krvavih sukoba sa policijom. U to vrijeme cesto otpustaju radnike, sto je Amaliju i njenog muza gonilo da se sele iz mjesta u mjesto. Kako se ratna opasnost pojavljuje i 1911, 1912/13. godine, to se protivratna borba, u stvari, samo nastavlja da bi 1914. godine dostigla kulminaciju. Kada je rukovodstvo njernacke Socijal-dcmokratske partije glasalo za ratne kredite, drugim rijeCima, kada je nastupilo skretanje u impe~i­ jalisticln tabor, Amalija i nemali broj drugova prihvataju borbu protiV rata i ratnc politike. Kako je vee doslo, zbog unutrasnje nesloge, do cijepanja Socijal-demokratske partije na tri stru.je, Amalija prilazi lijevom krilu. �Smjeb, prodorna i vrlo aktivna postaje clan komiteta Partije. Po zadatku Partije putuje vrlo cesto u razna rnjesta donoseCi brosure i letke u kojirna se govorilo o borbi protiv rata. Na tome putu ona se susrece sa Rozorn L'Uiklsemburg i, u stvari, po1staje njen kurir za Rurslkovestfalsku a blast. Posebno se odusevljava Rozorn, zenom fizicki njeznorn, ali punom duhovne snage i energije, ciji se govori prosto, upijaju u Arnaliju. Kasnije ce Rozina mucka smrt biti za Amaliju tezak udarac koji se nije izbrisao sve do kraja zivota. Kada se njena porodica poCinje uveeavati, Amalija prestaje da radi u rudniku. Tokom godina ona je izrodila pet sinova i dvije keerke. U potrazi za hljebom tako brojna porodica seli se iz mjesta u mjesto, a1'i stalno u krugu Rajnskovesltfa~s,ke oblasti. Sa sv:iiTil tim sel:idlbama bio je upoznat komitet, odnosno to se seljenje vrsilo sa njegovim :zmanjem i saglasnoseu Taka ona zivi u mjestima: Oberhausen, Gelsenkirchen, Hambo'rn, Osterfeld, Najdorf, Essen~Berben, Hervest.Dor:sten i dr. Prvi svjetski rat zatekao je Amaliju u Essen-Barbenu. Tih dana na sastancima komiteta vade se duge diskusije oko preduzimanja mjera protiv rata. Organizuju se demonstracije na kojima i Arnalija istupa pred masama. Ona svojim ostrim govorom raskrinkava socijaldemokrate koji su glasali za vojne kredite i objasnjava njihovu izdaju. Demonstracije su bile ugusene, a veliki broj radnika aktivista bio je mobilisan u vojsku. Medu njima nalazio se i njen najstariji sin. Kako je u mjes :U ostao vrlo mali broj aktivista, Amalija mobilise, uglavnom, zene i predvodi ih u demonstracijama protiv rata i skupoee. U njemackoj u to vrijeme hara glad i velika skupoea. Cijelu Njemacku zahvata talas strajkova i demonstracija. Tada vee kao clan ,Spartaka" - grupe, koja je ponikla iz lijevog krila Socijal-demokratske partije, Amalija ucestvuj~ 1915. godine na Internacionalnoj konferenciji zena u Cimervaldu i tu se prvi put susreee sa Klarom Cetkin, osnivacem zenske proleterske organizacije. Na toj konferenciji glavna tema je bila borba protiv ratne polititke, koju ona odmah po dolasku u svoje mjesto prenasi skupovima zena. Kako muz, taka i njen naistariji sin i keerka :postaiu spartakisti i zajedno djeluju. Sin je bi'O moib'iHsam u rat, a k6er1ku, koju su po svojoj akthnnosti i sposobnosti ·srrnatrali Amalijinom nasljednicom, socijaldemokrati predlazu u partijsku skolu 1916. godine. Amalija se tome protivi i nc dozvoljava da je skoluju oni koii su izdali interese radnicke klase. Neposredno iza toga keerka joj obolijeva i umire, sto je za majku bio tezak udarac. Da bi mogla odgovoriti sve veCim zahtjevima borbe radnicke klase, Amalija obucava sina Tomasa (Maksa), koji je tada imao dvanaest godina, da vodi domaCinstvo. On je, kako ga ona naziva ,njena desna ruka". U doba teske gladi zajedno sa njim odlazi u udaljena holandska sela po hranu, provlaceCi se kroz polozaje. Pod uticajem oktobarske revolucije u zemlji raste revolucionarno i proturatno raspolozenje. ,Spartak" mobilise radnistvo za demonstracije, dolazi do prvih politickih strajkova. Dok njen muz ucestvuje u strajkovima, Amalija mobilise zene i prikljucuje ih strajkacima. Jos kao mlada rudarska radnica, Amalija vrlo rano rasciseava sa religijom. Kako je u sredini u kojoj je zivjela ·i djelovala uzivala veliki ugled sa cijelom svojom porodicom, crkva vodi borbu da je privuce. Jednom prilikom mjesni pop dolazi u njenu kueu i nudi joj materijalnu pomoc samo da bi dolazila na propovijedi, ali mu ona ponosno odgovara da je ona socijali:stkillJ!ja i da S Voju svi'jest i uibjed:enje ne prodaje za novae. U svom naselju mobilise roditelje i djecu u borbi da vjeronauka ne bude ob:;_vezan .r.:r:,e~met, u c~:t;m ~ us.pijeva, zatim zajedno sa spartakistima razhiJa pohticki zbor koJI mJesm fratar organizuje u crkvi i pretvara ga u 'politicku manifestaciju. u 1918. godini, kada zemlju zahvata opCi strajk, u kome ucestvuje m1lion radnika, Amalija tada zivi sa porodicom u Herverst-Dorstenu. Tu je zaticc i berlinski ustanak, koji je bio ugusen ·izdajstvom socijalista, kao i propast njemacke revolucije, koju je podrila unutrasnja borba. Tada vee poznata kao aktivni spartakista, ona odlazi kao delegat na Osnivacki kongres Komunisticke partije Njemacke u Berlin 29. decembra 1918. godine. , Otpor proletarijata i dalje se nastavlja i poslije muckog ubistva Karla Libknehta i Klare Cetkin. Dolazi do partizanskog nacina ratovanja. Amalija tada zaduzuje svoga sina Maksa da prenosi oruzje i municiju, provlaceCi se kroz kontrarevolucionarne polozaje i da sluzi kao kurir spartakistima. · Kada dolazi do okupacije Rurske oblasti od strane francuskih trupa, Amalija se sa porodicom vraea 1923. godine u domovinu. Po dolasku u domovinu, porodica, kao sezonski radnid, sele se iz mjesta u mjesto: Senjski rudnik, Fabrika seeera u Cupriji, rudnici Kreka i Majevica i napokon porodica se nastanjuju u Kreki i Simin-Hanu kod Tuzle. Sinovi su vee stasali, zavrsili zanate i poceli da zaraduiu. Amalija se povezuje sa naprednim pokretom. U njenoj kuei oddavaju se sastanci na kojima prisustvuju drugovi Mitar Trlfunovic-Uco, Ivan Markovie-Irac i dr. Uco vrlo cesto dolazi u njenu kueu. Sinovi Tom~~ (M~ks) .i Albin postaju aktivisti. U radu iv~ pomaze Amalija prenoseci brosure 1 letke do drugova. Males, kao masmbravar izraduje klisee a Albin, kao tipograf, stampa te letke u stampariji (L~mezoviea) gdj~ radi kao sezonski radnik. ' Go~in~ 1931. ob~ sina p~staiu clanovi Partije. U provali 1932. go. dme hapsem su, a zatlm sudem u Beogradu sa grupom komunista. Albin na cetiri godine, a Maks na t.ri. Kaznu izddavaju u kaznionici - Sremska Mitrovica. Amalija se iz toga razloga seli sa porodicom u Vinkovce mjesto gdje su bili policiji manje poznati, a 1939. godine vraea se po~ novo u Simin-Han kod Tuzle. Aprilski rat docekala je u Tuzli, u kojoj se odmah, aktivnim radom, borila za odbranu svoje domovine. Stanuje u kuCi Goste Lazareviea, sa kojim zajedno radi. Ta kuea sluzi kao punkt. Tu do'lazi JkuPir Perie, veza sa prvom partizanskom grupom. Cio sakupljeni materijal ·iz Tuzle (lijekovi, oruzje, municija, topla odjeea i dr.) prenosi se kod Amalije, a odatle nasim drugovima u sumu. U oktobru mjesecu, kada je grupa drugova koju je predvodio Mahmut Basatliia bila uhvaeena, otkrivena je i pohapsena i porodica Lebenicnik: Amalija, njen muz, sin Andrija, Gosto i njihova gazdarica Mitra Lazarevie. 1 1 174 175 �Ta visoka koscata zena, sijede kose pokupljene u pundzu, sa duboko urezanim borama od patnje i borbe, na policiji se ddala hrabro i dostojanstveno. U tim dramaticnim danima punim neizvjesnosti nasla se u tuzlan; skom zatvoru, zajedno sa mladim skojevkama, i majka - junak, koja je prezivjela ve~ jedan sv_jetski rat, r;_voluc~ju, ~as~ strajko;:;;t i d~mo~­ stracija. Cesto Je ponavlJala, govorec1 o nJemacko} revoluci]l: ,Bilo Je to tuzno, toliko smo se borili i tada je sve propalo." Kada je pricala o tim danima svoje aktivnosti, njene staracke oCi titrale su. Izbijala je iz nje zarka ljubav za ideju koja joj je davala nevjerovatan impuls u tim godinama, i koja je mlade podsticala na hrabro ddanje pred neprijateljem. Istorija se za nju ponovila. Sada, kada je uspjeh skoro bio na domaku, ona je zeljela samo tri dana da vidi kako ce izgledati ono zbog cega se ona borila cio zivot. Tri dana vodena je vezana na sudenje. Sudilo se tada borbenoj m'ladosti i starci - revolucionanki. Svjedoik, jedan primhivan covjelk, koji je u kuCi u kojoj je zivjela Amalija, obavljao neke sitnije poslove radi zarade, svjedoCio je tereteCi Amaliju. Ona je sve poricala ostajuci cvrsta i ne odajuCi nijednoga druga. I tada, 16. februara 1942. godine, ustaski prijeki pokretni sud u Tuzli, u cijem sastavu su bila dvojica zakletih ustasa iz Paveliceve emigracije, izrekao je Amaliji smrtnu presudu. Punih tranaest dana cekala je na ·izvrsenje smrtne peresude. u celiji je zivjelo jedanaest drugarica raznih uzrasta i godina. U dugim nocnim casovima cuo se samo jauk pretucenih drugova, zveket strazarskih kljuceva, bat neprijateljskih Cizama i daleka potmula pucnjava. U svako doba dana i noCi ulazile su ustase i gestapovci. Zeljeli su vidjeti komuniste osudene na smrt. Neuredni, cupavi, zakrvavljenih ociju, podbuli, neispavani, pravi zlikovci, vrijedali su je pogrdnim rijecima govoreci da ce ubrzo otiCi kod sv. Petra, da tamo siri komunizam. Gledala ih je Amalija sa prezirom i prkosno. Tog kobnog trinaestog dana prozvao je strazar Amaliju. Vratila se brzo. Potpisala je smrtnu presudu zajedno sa svojim sinom Andrijom. Trazila je samo da je strijeljaju prije sina. U tom momentu rekla je da je, cim je zapocela borbu sa klasnim neprijateljem, u toj neravnoj borbi racunala da moze i poginuti, ali da vjeruje da ce neko od njene djece ipak dozivjeti pobjedu. Jedino njeno zivo dijete je danas njen sin Tomas (Maks). On je kao i sin Albin odmah na poziv Komunisticke partije otisao u partizane, a muz sa grupom drugova otjeran u logor Jasenovac, gdje je ubijen. Kada su je pitali da li hoce ispovjednika, prvo je energicno odbila, ali se ubrzo predomislila. Zatrazila je, jer je htjela da mu kaze ono sto misli o popovima i religiji. Vratila se sa rijecima olaksanja: - ,sve sam mu rekla sto sam mislila". ,Dolazite da me ispovjedite, da bih okajala grijehe sto sam se cio zivot borila za bolji zivot ljudi. Borila sam se za gla:dne, ugnjetene, za sirorhasne, za pravdu i istinu, znaci cinila sam dobra djela i zato treba da umrem. Da li je to grijeh? Pa i Isus se zato borio i zato je razapet, bar tako vi propovijedate. A vi popovi- ko ste i kome sluzite- Bogu? Cutite i mirno gledate ubijanje, klanje nevinih ljudi i djece. Vi zatvarate oci pred tim, vi necete da cujete vapaj mucenih i gladnih. Cutali ste vijekovima, i to vam nije smetalo. Zar to nije farisejstvo?" Kada su se poslije toga otvorila vrata celije, pozvana je grubim glasom strazara: ,Hajde, babo, ides Bogu na ispovijed". Ustala je visoko izdignute glave, pozdravila se sa drugaricama ·i krenula na posljednji put pjevajuCi Internacionalu na njemackom jeziku, jer nije dobro znala na maternjem. Ispracena je pogledom punim postovanja i divljenja. OtiSla je nepovratno, ta velika zena, ne docekavsi sutrasnju zoru, ali ostavljajuCi za sobom bogat revolucionarni rad, ugradivsi sebe u temelje revolucije. U dvoriStu zatvora, gdje je bilo postavljeno odmah po okupaciji streliSte, u sumraku te februarske noci odjekivali su plotuni. Toga dana strijeljano je cetvoro drugova. u dubokoj nocnoj tiSini te strasne februarske zime 1942. godine cula se skripa zapreznih kola, zagor i smijeh dzelata. Pirovali su nad lesevima nasih drugova. Culi su se tupi odjeci bacenih leseva, a potom skripa zatvorske kapije i topot konja ulicom grada, koji je Amalija voljela i za ciju slobodu se borila. > 176 177 12 zene BiH u NOB 1941-1945. �OdJ?ah se o~bornice razilaze svaka u svoj zaselak i dok zora svice, zene - ]edna po ]edna - dolaze na odredeno mjesto i donose vrucu kukuruzu i o,I?-o sto ~e. u ~l!Ci naslo. Mnoge bi ostavljale svoju malu djecu samu u kuc1 da b1 1zvrs1le zadatak. Interesi borbe za slobodu bili su iznad svega ostalog. , Sjecam ~e ~o?ro ~<:ad s~o 1943.v godine organizovali zetvu psenice no~1;1 _u selu .Bistnci, gdJe su bile ustase. Jedna partizanska ceta bila je u zastiti, -a mi smo do zore sve poznjeli. TiSina i disciplina su bili takvi d~ s~ sa!llo srp mog~o cuti. Tek k~d smo se, noseCi snopove poznjevene psemce Izmakle, zapJevale smo nasu borbenu kozarksu pjesmu: Zora Pupic-Ivanovic ZENE PODGRADACA U ORGANIMA NARODNE VLASTI Psenica je poznjevena, U Kozaru odnesena. Pavelicu, ti poruci Kati, Neka dade pokupiti vlati. elo Bodgradac ors lolbodeno Je 20. XII 1941. god:ine. Odmruh po oslobodenju sela osnovan je i narodnooslobodilacki odbor. Mada su muskarci bili prvi odbornici, i tene su masovno pomagale novu narodnu vlast. NaroCito je bila aktivna skojevska i omladinska organizacija, na koje su se u prvom redu oslanjali u svom radu Partija i odbornici. Nakon kozarske ofanzive u ljeto 1942. godine u nasem selu su astale samo zene, nekoliko staraca, dva omladinca od 15 godina i samo desetak djecaCica izmedu 10 i 15 godina. Zene su preuzele sva rukovodeca mjesta u vlasti, ,Partiji, SKOJ-u, USAOJ-u, naravno, u AFZ-u. U prvi narodnooslobodilacki odbor izabrane su: Vuckovac Mara, Tandzeric Kosa, Pejic Milka, Vujic Kosa, Sinik Staka, Brkic Stoja, Beuk Gospava i ja. Mene su izabrali za predsjednika odbora. Imale smo jednu prostoriju u centru sela, gdje je svakog dana jedna odbornica morala da dezura puna 24 sata, zajedno sa kurirom. Pukim slucajem ostala je nerazrusena pravoslavna crkva. Zvonjavom njenih zvona okupljali smo stanovnistvo na skupove na kojima smo selu objavljivali naredbe. Ne sjecam se Cija je to bila ideja, ali bila je odlicna. Imali smo i ugovorene signale. Za sastanak odbornika zvonilo se jedanput dugo, za sastanak omladine dva puta, a za zbor cijelog sela tri puta. U toku cijelog rata radila sam u organima narodne vlasti, kao i u rukovodstvima drustvenopolitickih organizacija. Taka sam hila predsjednik NOO sela, zatim clan Opstinskog NOO, clan SKOJ-a, Partije, USAOJ-a, organ OZN-e, clan Sreskog odbora AFZ-a i clan Okruznog dopisnistva za Kozaru. To je bilo doba prave kumulacije funkcija. Narod je bio taka revolucionarno raspolozen da nije bilo zadat:ka koji je pred njega postavljen a da nije bio izvrsen. Svi su bili aktivni - od pionira do starca. Narod je bio jedinstven u ratnim naporima, kao nikada do tada. Za njega je u tim danima postojala samo oslobodilacka borba, Tito i ParHja. Posljednji zalogaj kruha dijeljen je sa partizanima, bez obzira koja je jedinica dolazila u selo i opstinu. Sve je cinjeno da boravak partizana u nasem kraju bude sto ugodniji i zabavniji. Kad je dolazilo vrijeme za pokret jedinica sa Kozare, bilo je boraca koji su plakali, jer su zalili sto se s nama rastaju. Dogadalo se mnogo puta da usred noCi primimo obavijest o dolasku partizanske brigade, za koju treba obezbijediti smjestaj i ishranu. S Is~~ godine smo organiz~v.ali b~rbu kukuruz~ u Dubickom polju nJek.e Save. Tu se stustilo CIJelo PotkozarJe - i staro i mlado. ?titil.a nas Je Je.d~maesta ko~arska brigada. Kukuruz je bio u zoni nepriJatelJa .. ToT? pnhkom c;>brah smo oko 5-6 vagona kukuruza i sve smo to dotJerah u selo VoJskovu. Berbu su izvrsile gotovo iskljucivo zene Kozare. . , :i\iogla bih navesti stotine slicnih akcija. Posebno mi je ostalo u SJ.~canJU ka~ smo u septen:bru 1944. godine u sastavu Trinaeste gradls~e omladmske radne bngade (Pogradacki, Turjacki i Bistricki bata~J.on) . k~enuli z.~ nasom vojskom u Lijevce polje. 'Po zauzimanju nepnJatelJskih uponsta, svaka od nas je napunila torbu sa zitom i krenule smo k~o brigada preko Podgr::rdaca i Mr~~ovice, za Kozarac - koji je tad,~ bw os~oboden. _0gromna Je t? razdalJma. Tu smo ostavile zito, prenocile, a UJutru odigrale kozaracko kola u centru Kozarca i krenule nazad u Pogradce. sa ~rveJ?-OI? z~stav?llil. na ~elu, pjevajuCi borbene pjesme. Sve smo u tOJ bngadi bile zene I dJeVoJke, golih ruku i bosih nogu, sa praznom torbom preko leda. Tek sto sm6 krenule se ceste i zasle u sumu, a ustase su opkolile Kozarac. . Kod _na~ n.a . Ko~ari bila j~ redovna praksa da pri napadu nasih P.atnzans.kih J~diJ?-:ca zene budu Iza boraca na polozaju. Tu smo se nalazile ~a bismo IZlllJele mrtvog ili mnjenog druga i da bismo izvrsile evakuacii~ zarob~jene i zaplijenj.~ne ?djece, hrane i municije. Sve smo to na led1ma nosile u Kozaru. NIJe bilo lako, ali sve se to odvijalo sa pjesmom . . Svim__ oyim v~k.cijamav rukovo~i~a j~ nasa narodna vlast, koju su opet u :recim ~acmJa.val~ z~~e. qps~r,J?-ski odbor je dobijao i izvrsavao na~edenJa part1zans~Ih J~~m~ca 1 v~s1h o~gana vlasti sreskog i okru~nog odbora, kao I partiJSkih kom1teta. Zene su to saviesno i tacna izv~savale. O~e su bile sposobne da izvrse te teske zadatke i ni u cemu msu zaostaJale za muskarcima. 1 r:o_r~d 178 179 �Jusuf Selman ZENE BANJE LUKE U ILEGALNOM RADU 1941. GODINE eko~ik~ godina prije. okupacije nase zemlje, a narocito pred apnlskl rat 1941. godme, napredni zenski pokretuBanjoj.Luci okupljao je i'strukinute akti:vistkinje radnickiog li naprednog pokreta u gradu i okolini. Medu njima su se narocito isticale zene clanovi KPJ, ~_KO!-a i URS-ovog sindikata, kao i lijevo orijentisana inteligencija od ko_ph cemo neke spomenuti: Irena Atijas, Antonija Banusic Dragica B~nusi~,. Savka Barsta, Kovilj:ka Bjelajac, Mileva Bole, Anik:i~a Cijan, Vl'da CIJan, Fahira Dedic, Vera Drca, Mara D~indic, Zubejda Dumrukcic, Fahira Fejzagic, Kata Dzin Filipovic, Lela Filipovic, Ljubica Gerovac, Sevala Hadzic, Paula Halalkic, Natalija Jovic, Dusanka Kovacevic, Zora Kovacevic, Gordana Kovacevic, AiSa Karabegovic, Taiba Karabego~ic, Dragica Kosovic, Fina Katie, Flora Levi, Lela Levi, Muhiba rod. DuJ~o vMaglajlic, Vahida Maglajlic, Jelena MC~Jnd>rovic, Smilja Mackonja, H~tldza Ma~l?, Mara Mitrov, Ljubica Mrkonjic, Dragica Mrkonjic, Jela M1keta, SmilJa Macura, Bosa Nikolic, Vuja Oljaca, Nada Oljaca Leposava Perovic, Danica Perovic, Jela Perovic, Brana Perovic Dusa~ka Perovic, Jov<:~ka Peco, Stana Pjevac, Nada Podgornik, Ve~a Podgornik, P~ul<;t Pavlic, ~uza Rakic ud. Maglajlic, Milena Rajcic, Bosiljka Stupar, Llub1ca Tuken~, Ra~a Vranjesevic, Nevenka Vranjesevic-Vojsic, Jelka Vmterhalter, M1ra Vmterhalter, Bosa Zivkovic, Zora Zivkovic i druge. v· Vecin"; ovih zena (od kojih cetiri narodni heroji) su cijeli svoj z1vot ugrad1le u napredni i oslobodilacki pokret ukljucujuci i njihova nep?sredno. ucesce u NOR:'! i .soc:ijalistickoj revoluciji. Dizanjem ustanka 1 vrazvoJem ~O:S;a ushJe.dio Je masovni priliv novih aktivistkinja, narocrto omla?mk!-~ena .k<?Je sl! . s.e izuzetn~ aktivir<;tle u ilegalnom NOP-~ '! o~up1ranoJ B~nJOJ .~u~1 .~1 su odlaz!le u patlzanske jedinice. OtpocmJanJem NOR-a 1 SOC1Jahstlcke .revolucije u Banioj Luci se iz osnova izmijenila uloga i mjesto zena, kako u rukovodstvu i organizaci~ama ~~J i SKOJ-a, .tako i u organizacijama ilegalnog NOP-a u gradu 1. okohm. ~oncem Jnla 1941. godine odlaskom i7 grada Mjesnog ko.rmt~ta K~J 1 SKOJ-a u okupiranoj Banjoj Luci je formiran novi MJesm kom1tet KPJ u kojem su, pored ostalih radile Dusanka KovaceviC i Rada Vranjesevic. ' . . Koncem. avgusta 1941. godine, poslije hapsenja nekoliko aktivistkmJa, u BanJu Luku je po nalogu PK KPJ BiH dosla za sekretara Mjesnog komiteta KPJ Jovanka Covic. Uz pomoc ostalih aktivista, a N 180 181 naroCito Dusanke Kovacevic, Rade Vranjesevic, Vahide Maglajlic, AiSe KambegoviC Zage Umicevic i uz neposrednu pomoc Dure Pucara-Starog, sekret<l!ra Oblasnog komHeta K.PJ za Bosansku kraji.nu, Jovanka se brzo snasla u novoj sredini. Medutim, poslije nepuna dva mjeseca njena aktivnost u Banjoj Luci je prekinuta. Prilikom hapsenja aktivista i aktivistkinja ilegalnog NOP-a Banje Luke Jovanku Covic je policija otkrila, ali je ona uspjela ( uz pomoc Adila Alagica, Stanislava Rimca i Mare Dzindic), pobjeci u jedan od ,konspirativnih" stanova, u naselju Hiseta. Tako je i ona (poput Dusanke Kovacevic i Rade VranjeseviC) morala pre6i u st:rogu ilegalnos,t kre6uCi se po potrebi u zaru, a zatim je sa ostalim osumnjicenim ilegalkama-cima iziSla, u drugoj polovini oktobra 1941. godine, na oslobodenu teritoriju. Poslije toga za sekretara Mjesnog komiteta KPJ Banje Luke izabrana je Zaga Umicevic, predratni clan KPJ, koja je u julu mjesecu 1941. godine po zadatku Pckrajinskog komiteta KPJ za BiH rasporedena na partijski rad u Banju Luku. Tada je, kao sekretar Mjesnog komiteta SKOJ-a, u kome ,su, pored tri druga, bile i tri omladinke (Zumra Cejvan, Zdravka Korda i Jela Perovic), kooptirana u Mjesni komitet KPJ. Moj prvi ,partijski kontakt" sa Zagom Umicevic uslijedio je koncem jula 1941. godine u mojoj basti na obali rijeke Vrbasa. Dosia je sama preko basta susjeda, mimo puteva, kuda su se inace kretali ku~aci. Kad mi se pribli:Zila i upitala da li sam ja ,Crni'', odgovorio sam potvrdno, poslije cega mi je saopstila da su je na mene uputili drugovi-ce iz Mjesnog komiteta KPJ. Poslije medusobnog upoznavanja sjeli smo .na obalu Vrbasa i razgovarali nesto vise od pola sata. Iako sam iz razgovora utvrdio da Zaga zna za neke nase akcije ( odr:Zavanje veza sa odbjeglim drugovima komuni,stima, prikupljanje Narodne pomoci, skrivanje komunista u gradu itd.) nisam bio darezljiv u davanju informacija, ali ni ona nije hila mnogo radoznala niti uporna u propitivanju svih detalja iz ilegalnog rada. Obostrano smo dosli do zakljucka da je u pitanju medusobno (po pravilima konspiracije) upoznavanje i provjeravanje, te smo se tako i rastali uz saglasnost da cemo se opet naCi za 2-3 dana na istom mjestu i u isto vrijeme. Bez obzira sto je bez posrednika doslo do naseg upoznavanja, na mene je i ovaj prvi, da tako kazem ,ispitivacki" sastanak sa Zagom, ostavio izvanredni utisak. Hila je izuzetno stalozena i iz nje je zracila mirnoca koja je ulivala sigurnost i upadljivu skromnost. Ona je nastupala sa mnogo takta i urodene uzdr:Zanosti u ophodenju, sto je u tadasnjirn veoma teskim i ilegalnim uslovima bilo od velikog znacaja. Njena glasna razmiSljanja o problemima obespravljenih isla su na to da moramo pomoCi onima koji su ne samo ponizavani nego i izlozeni fizickim uniStenjima, sto su ih provodile ustase i Nijemci u nasem gradu. Ona se interesovala da li uhapseni drugovi imaju hrane, odjece i postelje, da li odbjegli drugovi (komunisti) imaju odgovarajucu obucu, lijek, kako su naoruzani i sve ostalo sto treba jednom borcu. Posebno se interesovala za porodice odbjeglih i uhapsenih i na koji nacin hi im se moglo pomoci. TreCi dan Zaga je ponovo dosla u zakazano vrijeme na obali Vrbasa i. od tada (kad je ona otvoreno rekla po kakvom zadatku je dosla_u Banju Luku, a ta:koder ja njoj o dotadasnjoj nasoj aktivnosti), pa u toku cijelog perioda naseg zajednickog rada, nikad, ni u~jednoj prilici, nije doslo u iskusenje nase angazovanje u ilegalnom NOP-uBa- �nje .Luke. Iako je tih julskih dana svakodnevno bilo razlicitih promje?-a, 1 v~oma I:~no ~nacajnih dogadaja, kao sto su: oslobodenje Drvara 1 arug1h manJih mJesta Bosanske krajine, sto se odrazavalo na poost,rene. progone i hapsenja komunista u gradu, Zaga je stizala na mnoga mJesta, .na razne zadatke. Tako je, poslije naseg drugog videnja, sutradan, pnsus.tyovala. sastanku aktiva SKOJ-a u kojem su hili: Asim BuhiC, O~er ~uk1c, .Ka1s1m .Herce~ov:ac, Rlusild DehveroVi}c (sekre:ta:r) i drr. ~ost.o Je s':.::k.1 ~dv ov1~ :s~oJevaca imao poneko zaduzenje, iznijeli su sta Je ko uc1mo 1 sta h1 JOS mogao uraditi. Zaga je nenametljivo ukaza1~ ne samo na potrebu ovih konkretnih akcija (izvrsenja zadataka pojedmaca oko .~ahavke .ma~erijala, o~uzja i sl.) nego i na naCin donosenja ovog materl]ala odhjeghm drugov1ma. Isto tako interesovala se za mogucnosti i~n.alazenja novih ljudi (omladinaca i omladinki) insistirajuCi na pot~eb1 1deoloskog rada svakog ponaosob od prisutnih, a i ostalih s~radm~a ~OP-~. Nar<;>Ci~o je insistirala na •konspirativnosti i na ubjedlJ~V nac~n .1z:wslla .pnmJere nehudnosti (slucajevi nepotrebnih hapsen.Ja) poJedimh aktlvista u g.radu, isticuCi da nije hrabrost u pricanju o s':om ra.~u za NOP _nego u pametnom, zrelom i konspirativnom izvodenJU akCIJa. 0 zadac1ma ne treba pricati ni najbolj'em drugu aktivisti uklj.u~ujuCi i clana porodice, ako nema potrebe da on to zna. Treb~ vodlt~ ~acunavo.mog~c~o~tima uhodenja i spijuniranja, koje vrse okupatorskl ~ ustask1 dousmc1 u g.radu i okolini - tako je govorila Zaga. Nar~d~1h dana P?yezao sam Je s~ Muha~~mom K::rabegovicem, koji je sa R1fa:tom Kara'l'Icem, Adernom Rizv<anovicem, Kas]mom Co.rcausevicem LjuboJ?. N.ovkovicem i dr. ~djc:lov::c; u naselju Podgaj i Stupnica, zati~ sa arotl'V1stlma Adeanom Bapgllov1cean, Za:imom HadziisaJkovicem i Tatarom" i.z naJsdja S:iJtari itd. " . Na. siic~n naCin Zaga .je postupno uspostavila neposredni kontakt 1 ~a a.ktlvls~Ima NOP-a i~.. ?s~alih stambenih ~etvrti, pa tako prosirila M]esm ~Omltet S:fSOJ-a, ClJl Je sekretar ona hila. Isto tako, preko cla:r?va MJesnog kom1teta. ~PJ uspostavila je vezu i saradnju sa ilegalcima 1 1legalkama, a to su b1h: Dusko Bole, Rahmija KadeniC Muharem Alibeg~viC, Ante. ~~kic, ?anijel Halimic, AiSa Karabegovit, Velo Miletic, Vah~da MaglaJhc, Dusanka Cumura, Lujza Lipovac, Ljubica Vojnovic, Steflca Roter, Vojo Jankovic, Fahira Fejzagic, Danica Susac Milan Vukic,. :ra?ret Dedic, ~afa Harambasic, sestre Perovic i ~nogi drugi aktiV1st1 NOP-a. Prv1h dana njene kativnosti u Ba:njoj Luci nije bilo .po~rebe da se krije,. ali .smo ~akljucili da izbjegnemo dogovorene iii slu~aJI?-e konta~te na Javmm I?-Jes.tin;a u gradu sa osumnjicenim Banjalucamma. ~~a 1 pored toga b11lo )e lZUZ~taka. Tako se pocetkom avgusta 1941. godme ukazala potreba 1 Zaga Je zakazala sastanak clanova MK SKOJ-a, kod Gradskog parka, koji je odrzan u hodu, trajao je svega 15-20 .~inuta. ~J?.at nam je zadatak da zajedno sa grupama skojevaca po svOJ1ID naselJ1ma, narednog dana, prije policijskog crusa, ali svi u ~sto .vrijeme,. na vee ispis~?e njemacke propagandne plakate, na kojima Je p1salo vehko slovo ,V sa kUikastim krstom ucrtamo bojom iii kre~or:1 upitnik sto je trebalo da znaci: cija ce biti konacna pobjeda? Bilo Je 1 drugih slicnih pojedinacnih ili grupnih dogovora u gradu. Posto ~e bio ljetni period, to su se i sastanci, kako pojedinih aktiva SKOJ-a 1 ornladinskih udarnih g~rupa, tako i MK SKOJ-a, najcesce odrzavali van zatvorenih prostorija. Nesto kasnije u toku jeseni i zime sastanci su odr:lavani u krojackom salonu Stefice-Bebe Roter, cija se radnja nala- 182 183 zib. u Gajevoj ulici (viSe gradske pijace) ili u kucama clanova MK SKOJ-a i MK KPJ (Fahire FejzagiC i Nafe HarambasiC, gdje je Zaga stanovala pod ilegalnim imenom Zekija Filipovic, a poslije Kulenovic) ili u cinovnickoj menzi, zatim u kucama Ismete i Salka DemiroviCa, Muharema Alibegovica, lDanka Halimica, ali ipak najcesce van zatvorenih prostorija na dogovorenim mjestima. Sve ove aktivnosti su se gotovo svakodnevno mijenjale, jer su to diktirali i uslovljavali politicki, a narocito vojnicki, dogadaji i .prilike, kako u gradu, tako i na poluoslohodenoj ili oslobodenoj teritoriji, koje su gravitirale prema Banjoj Luci i njenoj okolici. Gradsko podrucje Banje Luke je bilo podijeljeno po ranijim (starinskim) nazivima stambenih naselja. Nairne, clanovi MK KPJ i SKOJ-a imali su zadatak da saraduju i kontaktiraju sa sekretarima ili rukovodiocima omladinskih udarnih grupa po pojedinim naseljima odnosno ulicama. U vezi s tim nezavisno od mjesta stanovanja, pojedini Clanovi Mjesnog komiteta KPJ i SKOJ-a (ukljucujuCi i <Sekretare) djelovali su na tri osnovna podrucja grada: lijevu i desnu stranu Vrbasa, zatim Centar grada sa predgradem i naselje BojiC Han. , Kad je odpocela skolska 1941/42. godina u mjesecu oktobru, ilegalni NOP Banje Luke je usmjerio svoju aktivnost i na 'SVe otvorene skole (gimnaziju, trgovacku akademiju, STS, uciteljsku i zanatsku skolu), i za veoma kratko vrijeme oformio aktive SKiOJ-a i omladinske udarne i Citalacke grupe. Na principu podrucne i kvartovske podjele grada Banje Luke radila je i partijska organ~zasija odnosno MK KPJ,..s t?m _ra.~li­ kom sto je KPJ imala zmatno manJe clanova odnosno parti]Skih ceh]a. Medutim, partijska organizacija imala je u odnosu na SKOJ nesto vise cianova u raznim usrtarnovama i nadllestvima tzv. NDH. I u voj111'im nadlestvima odr:lavani su lioni kontaikiti sa simpatizerima NOP-a, od kojih su dobivane razne politioke i vojne in:fomacije o kretanju neprijrutelj'Skih jedinica, kao i vojnicka, sanitetska i druga pomoc za pot_re_be pa_rtizanskih jedinica. Politicka aktivnost ilegalnog NOP-a u BanJO] Luc1 ogledala se, izmedu ostalog, u pridobijanju gradana i on;ladi~e ~a NOP bez obzira na socijalnu i nacionalnu pripadnost, u pnkuplJan]u Narodne pomoCi za odbjeg.le 1 uhapsene komuniste i rodoljube, skrivanju progonjenih grad.ar~~ i obe~bjedivanj~ ,kon~pirati~nih'.' stanov<l: kod ,neko~­ promitovamh porod1ca, orgamzovanJu kur~rs~1h veza 1.zmedu. BanJe Luke 1 ostalitt mjesta; citanju, prdtampavanJU 1 ~asturanJU razmh propagandno-agitacio?ih ~~ate!.ijal~ (pr~gl.asa, l~~~ka) K.PJ i ~KOJ-a. uz slusanje i hvatanJe radiO-VIJestl u nasoJ zemlJI 1 stramh radw-stramca . Na ovim poslovima bili su neposredno ili. posredno angazo~ani p~og­ resivni ljudi u g.radu, u cemu su zene BanJe Luke veoma aktiVno ucestvovale. Najtezih obaveza prihvatale su se i zene i omladinke, clanovi KPJ i SKOJ-a, ali, takode, i one zene koje nisu bile clanovi KPJ i SKOJ-a ali koje su bile patrioti i iz patriotskih pobuda ustale protiv nasilja ustasa i Nijemaca. To su mnogobroj1ne aktivistkinje, od kojih cemo po~­ nuti samo neke koje su prezivjele rat: Vera Babic, Mitrana Bajic, An~o­ n:ija BariSic, Dragica Bari:Sic, OrotZ!da Bilano~i~, dr Mi,rjan~ Beleshn, FatJima Bukvic Prusa Bulkic, Savlka BaJsta, Bos1l]~ka Basta, M1,leva Bole, Zana Ben:ko, M~ka Bulkic, Fai•za Blelk:ic, Anikica Oijan, Vida Cijan, Jelica Cijan, Romana CerimiC, :Nada Cizski, Dusanka Cumura, Zumra Cejvan, dr Suzana Canji, Neverrka Dadasovic, Fahira Dedic, Mara Dodik, Atika Dujso, Simka 1Ju1oibic, NevenJka Curuvija, ZiUJbejda DumrukciC-,Be!ba". Seka Durica, Kata Dzin Filipovic,Lela Filipovic, Fahir~ Fejzagic, Semsa �GaHjasevic, Milka Glumac, Serna Ha1Hovic, Nafa Harambasic, Bi:sera Hadzihalilovic, Nura Hadzihalilovic, Himka Hadzihalilovic, Ana Hajdukovic, Nazifa Isakovic, Semsa Hotic, Sida Jelic, Vera Jovanovic, Berka Karabegovic, Hanumica Karabegovic, Jela Kapor, Dusanka Kovacevic, Slavica Kremenovic, Ruza Koscica, Ruza Kuzenkijevic, Stana Kusmic, Vera Koncar, Munifa Kozaragic, Gordana Kovacevic, Lujza Lipovac, Mileva Ljubotina, Nada Ma:lar, Danica Marie, Zora ~ilicevic, Seka Milojevic, Muniba Maglajlic, Zekija Muhedinovic, Dragica Mrkonjic, Mara Mitrov, Smilja Macura, Milica Nikolic, Ankica Odic ,Cica", Olgica Odic ,Seka", Marija Odic, Mara Opacic, Sida Omerbasic, Leposava Perovic, Danica Perovic, J ela Perovic, Brana Perovic, Dusanka ,Perovic, Borka Psibik, Katarina Pavlic, Paula Pavlic, Ljubica Pejcinovic, Nada ·Podgornik, Vera Podgornik, Subha Pasic, Fatima Pasic, Ankica Rolih, Havka Sarac, Razija Sarac ud. BiScevic, Nada ing. Stojanovic, Safeta Selman, Ismeta Selman, Dzemila Sacic, Zlata Smajlagic, Milena Subic, Danica Susac, Olga Tihosturp, Zaga Umicevic, Am.kica Varunek, Nada Valencic, Ljubica Vojnovic, Margita Vrbancic, Stoja Vranjes, Vaskrsija Vranjes, Zora Zivkovic, i desetine drugih. Sve one su bez izuzetka, u ovim ratnim prilikama, podredile svoje licne preokupacije interesima socijalisticke revclucije i sve su one, svaka na svoj nacin, kako se to u ono vrijeme govorilo, stavile glavu u torbu. Osim toga, neosporno je da je ucesce :lena Banje Luke u NOB-u iziskivalo vanredne napore, kako za one koje su dolazile na oslobodenu teritoriju u NOV i POJ, tako i za aktivistkinje ilegalnog NOP-a u gradu, koje su bile hapsene, sudene ili slate u koncentracione logore. U aktivnosti ilegalnog NOP-a u Banjoj Luci se nije primjenjivala podjela po takozvanim sektorima rada, niti su pojedinci iskljucivo u tom smislu zaduzivani. Ipak, bilo je pojedinaca koji su zaduzivani za jedan, dva ili tri sektora rada. Tako je, na primjer, Jovanka C:ovic, uz ostale aktivnosti, bila zaduzena za ilegalni rad u domobranskim jedinicama, a Zaga Umicev:ic u sanitetskim ustanovama (bolnica, higijenski zavod, apoteke i sl.). Kada su, neposredno po oslobodenju Drvara u Banju Luku stigli, (preko dvojice kurira) zahtjevi ustanika za slanje sanitetskog materijala (lijekova, zavoja, gaze, alkohola i sl.) i upucivanje na oslobodenu teritoriju bolnickog osoblja (ljekara, medicinskih sestara, bolnicara-ki), Zaga je ovu organizaciju posla (kao dotadasnji student medicine) preuzela na sebe. Imala je znatan broj saradnika u gradskoj bolnici i higijenskom zavodu (strucno i pomocno osoblje) i preko njih nabavila odredenu kolicinu sanitetskog materijala. Ostali clio sanitetskog materijala je nabavljen preko gradskih apoteka (koje su inace ustase rekvirirale od Jevreja i na njihova mjesto postavile svoje tzv. komesare). Nabavka lijekova vrsena je na razne nacine, a isplaCivani su iz fonda Narodne pomoci. Najveci clio sanitetskog materijala su kupovale aktivistkinje obucene u zar. Osim toga, ovaj materijal su cesto kupovali i brojni patrioti i predavali ga u fond za ucesnike NOR-a. Uporedo ,s tim Zaga Umicevic je radila na stvaranju uporista medu medicinskim osohljem, medu kojim je i nekoliko ljekara prihvatilo saradnju sa ~~mP-om. ___ U toku 1941. godine u partizanske jedinice na oslobodenu _partizanska teritoriju iziSlo je uglavnom medicinsko osoblje Banje Luke i oni J~pjL su osposobljeni na partijsko-skojevskim kursevima prve_pgmocl, sto je bilo veoma korisno za jednu od prvih partizanskih bolnica u planini C:emernici. Grupa ljekara saradnika NOP-a je pored ustupanja 184 185 sanitetskog materijala, u okupiranoj Banjoj Luci u toku 1941. godine lijecila oboljele ucesnike NOB-a (Muhibu Maglajlic, Safeta Krupica, Karla Rojca, koji je kao i Maslo Idriz iz partizana dolazio u Banju Luku i lijeCio se u konspirativnim stanovima). Is to taka ova grupa ljekara cinila je midicinske usluge roditeljima odbjeglih i uhapsenih komunista, a narocito onima koji su se nalazili u ustaskim zatvorima. Tako je uz njihovu pomoc, u septembru, grupa uhapsenih saradnika NOP-a prebacena iz dr:Zavne bolnice odnosno higijenskog zavoda na zarazno odjeljenje, odakle je uspjela pobjeCi, Hkvidirajuci strazare i izaci na oslobodenu teritoriju. Druga akcija ilegalnog NOP-a medu medicinskim osobljem bila je iznosenje cjelokupne zubne ordincije dra Sterna na oslobodenu teritoriju. Akcija koja je bila vezana za sanitetske potrebe NOP-a, izvdena u januaru 1942. godine, bila je najefikasnija. Nairne, usljed povecanog broja oruzanih akcija koje su tih dana izvele partizanske jedinice na terenu centralne Bosne u partizanskoj bolnici na C:emernici, povecao se broj ranjenih (frakture i drugo) i bio je neophodan ljekar-hirurg. Zatrazena je pomoc ilegalnog NOP-a Banje Luke i trbrzo je donijeta odluka da se nasilnim putem ( tacnije, prevarom) izvede jedan ili dva hirurga. Odluceno je da to bude domobranski oficir, odnosno upravnik domobranske bolnice hirurg dr Franc Klajnhapel. Zadatak je prihvatila Hatidza Maslo, supruga Idriza Masle, inace do tada sluzbenica Velike zupe u Banjoj Luci. Ona je izjutra, oko 6 sati, otiSla na zeljeznicku stanicu, iznajmila fijaker, odvezla se do kuce dra Klajnhapela i rekla mu da ima hitan slucaj u porodici i da je dovela fijaker da ga poveze. On je uzeo najneophodnije ljekarske instrumente i posao s njom. Dovezli su se do tzv. ,przine" u naselju Sitari i tu su ih u kuCi M. Masinovica sacekali Suljo Halalkic, Ferid Tufekdzic i Adil Alagic i svi skupa izasli u partizane, dok su fijakeristu vratili u grad sa porukom supruzi dra Klajnhapela da zna gdje joj 'Se mu:Z nalazi. (.Dr Klajnhapel je poslije ovog izlazenja sve vrijeme ostao u NOV i POJ, a poslije oslobodenja nase zemlje ostao u JNA kao general-ljekar). Hatidh je po stupanju u NOV obavljala razne odgovorne duznosti, sve do kozarske ofanzive, kad je zarobljena a potom odvedena u koncentracioni logor, gdje je ubijena a da u toku istrage nije odala ni jednog ucesnika a ni organizatora ilegalnog NOP-a svoga grada. Od avgusta mjeseca 1941. godine Zaga UmiCeviC se dkekitmo angazovala i u radu Narodne pomoCi kontaktirajuci sa sirokim krugom aktivistkinja. Osim prikupljanja novca, organizovala je i prikupljanje namirnica (brasna, soli, secera) od nekih banjaluckih trgovaca i pekara. Pocetkom jeseni za potrebe oslobodene teritorije nabavljani su-radio-aparati, baterije, akumulatori i sl. Za potrebe MK KPJ i SKOJ-a, pored dva radio-aparata za hvatanje radio-vijesti Moskve i Londona, nabavljena su 3-4 bicikla, pored onih koji su pozajmljivani od aktivista NOP-a u gradu. PisaCih masina, matrica, indiga i obicnog papira nabavljano je preko aktivista u ustanovama i nadlestvima NDH, a i od prikupljenog novo. Zaga se posebno angazovala oko organizacije dobrovoljne pomoCi, putem obveznica zajma, gdje je odziv bio masovan (narocito u opstini) sto je za narodnooslobodilacki pokret bilo politicki vaznije od dobivene novcane vrijednosti. Besprijekorno je organizovana i ishrana ia uhapsene komuniste, a narocito za zarobljene partizane (koji nisu imali nikog u gradu) i koji su u Banjoj Luci, odnosno zatvorima ustasa i N!jemaca, cekali na sudenje. Ova vrsta pomoci toliko je bila vidljiva da �su to primijetili i strazari zatvora. Oni su to prijavljivali upravnicima zatvora, ali ovi to nisu uspjeli otkriti. Na ovom zadatku nisu uspjeli uhvatiti ni Zagu, iako je u jednoj od tih akcija za njom hila potjera. Tom prilikom polidja je pucala na Zagu, ali im je uspjela pobjeCi. Kada je uspostavljena veza izmedu pojedinih mjesta Bosanske krajine, ukljucujuCi i Banju Luku, otpocelo je obayjestavanje o stanju na terenu, a posebno o odlukama CK KPJ i SKOJ-a (proglasi, leci, propagandni materijal). Po dulasillu u Banju Lulku, Zaga UrmiceviC je kao sekretar MK SKOJ-a i clan KPJ, a naroCito kasnije kao sekretar MK KPJ u okupiranoj Banjoj Luci i ovaj posao prihvatila. Posto su i do njenog dolaska hili uspostavljeni parti}sko-skojevski ,kanali" i veze, to se i Zaga, posredno i neposredno ukljucivala u ovaj posao, zavisno od namjeravane akcije. Negdje do septembra 1941. godine, kad su u ustanicke odnosno partizanske jedinice uglavnom izlazili osumnjiceni clanovi KPJ i SKOJ-a, nije bilo nekih vecih problema u ovom kontakti.ranju. Medutim, policija je (redarstvo, UNS, razne domobranske i oruznicke patrole) otkrivala ovu organizaciju veza i odlazaka u ,sumu". Poceli su sa ubacivanjem svojih ljudi (dousnika) u ove ,kanale" i veze ilegalnog NOP-a Banje Luke. Ovo su s nase strane otkrili Kasim Hadzic i Miljenko Cvitkovic, jer su uhvatili cetvoricu ubacenih dousnika i ovo prenijeli ilegdnom NOP-u grada, upozoravajuci na budnost i opreznost u vezi sa upuCivanjem u NOV i POJ. Iz tih .razloga (pogotovu kad su formirani vodovi za vezu, prvi na desnoj a zatim drugi na lijevoj strani Vrbasa) ukazala se potreba za davanjem propusnica za odlazak u NOV i POJ, koje je pot:pli•siva'la Zaga Um'icevic. Inace, kurirske veze pretezno su obavljali omladinci-ke, od kojih cemo pomenruti samo nelke a'~tihfilsrbkinije, koje su obavljale ovu dufuo:st na dvije najvaznije relacije, i to na relaciji Banja Luka-oslobodena teritorija (sela-zaseod): Zora Kovacevic, Olgica Odic, Hatidza Maslo, Nada Mazar, Sevala Hadzic, AiSa KarabegoviC, Lierka Psibik, Lutka Smajlagic, Mileva LjUJbotina, Mina Delic, ZdraVIka Korda, Anki'Ca Cijan i druge, sve dok nisu izasle na oslobodenu teritoriju ili bile hapsene od ustaskog redarstva; ina relaciji Banja Luka-ostali gradovi BiH i Zagreb: Havka Sarac, Nada CizSika, Zumra Cejvan, Sida Jelic, Nafa Harambasic, seS<1Jre Perovic, Bosa Kapor i druge. U vezi sa informisanjem gradanstva Banje Luke o zbivanjima u zemlji i svijetu koriStena je partijsko-skojevska tehnika u kojoj su pored 4-5 drugova ucestvovale i aktivistkinje: Dusanka i Zora Kovacevic, za hvatanje i pisanje radio-vijesti Moskva i London; Seka Milojevic u prekucavanju partijsko-skojevskih publikacija; Bosa i Mara Kapor u hvG~Jtanju vijesti London-<Moslkva; Havlka Sarac i Zrumlra Cejvan u prepisivanju vijesti Moskva-London i dr. Raznosenje ovog mat<;'!rijala najcesce su obavljale zene, narocito majke ucesnika NOB-a oblaceci zar, sto je vjerovatno razlog da nije poznat ni jedan primjer hvatanja ovih lica u akciji. Zaga je djelovala u teskim ilegalnim uslovima. Ona je, kao sekretar Mjesnog komiteta SKOJ-a, odnosno Mjesnog komiteta KPJ, imala protiv sebe do zuba naoruzanu okupatorsku vojsku svih rodova i sluzbi, a posebno policijske snage (Gestapo, Abver), zatim folksdojcere i Italijansku obavjestajnu sluzbu, redarstveno ravnateljstvo, ustasku nadzornu sluzbu, ustasku mladez, oruzniStvo, domobranstvo a od konca 1941. godine i cetnike, ukljucujuci i ljoticevce, koji su imali jedan zajednicki 7adatak: da uniSte NOP u Banjoj Luci, a prije svega da pohvataju v· clanove MK KPJ i SKOJ-a. Zlve Za!?a UrmiCevic. je vjesto i·zlb'jegavala ova hapsenja, pa je kao sekretar MJ~snog kom1teta KPJ ostala na ilegalnom radu u Banjoj Luci sve doT?-J~no9 odlaska u par~izanske jedinice maja 1942. godine. v ~Jezm IZlazak n<l: P<l:r_:tizans~u teritoriju pada u vrijeme kada su pocele ?,kupat~rsk<?-kv1nshske pnpreme ofanzive na Kozaru, cemu je .pr~tvhod1la Z~9ma I~uzetn<; akcij~ na organizovanom prebacivanju aviJatl~ara RudiJa ~aJevca 1 FranJe Kluza sa aerodroma Zaluzani kod BanJe. L~~e na I<roprovie;?;vani. pa•rti~an,ski aerodrom k1od Prijedora ,Prec1za~, d?_govor o RohjetanJu prv1h partizanskih pilota obavila je Zaga Umic<:wi~. A, poshJe. toga, ustas;ka pollicija je jos dugo tragala za sekretarom MJesnog kom1teta KPJ Banje Luke. 186 187 �Ja sam sa doktorom Marieem oddavala vezu, pa sam cesto hila kod njih u stanu u bolnici. Kurs je oddan oktobra mjeseca 1941. godine. Predavanja su ddana poslije podne i navece u gimnaziji, a drz~li su ih ljekari iz bolnice, prema svojim specijalnostima. Nakon zavrsemh predavanja u gimnaziji, praksa je odrzavana u bolnici. ISle smo po grupama, pa smo cak prisustvovale i hirurskim operacijama. Preko odbora zena i skojevske organizacije obavjestavali smo sve nase zene i omladinke i savjetovali da se u sto vecem broju ukljuce, pa je od 67 prisutnih, ~nasih aktivistkinja bilo 57. Na tom kursu bile su pored ostalih i: Mina Hacam, Rosa Kreso, Nada Bojat, Zora Krapina-Sebek, Rada Lozo. Mina, Rosa i Nada su odmah po zavrsetku kursa, a Zora i Rada nesto kasnije, otisle u Konjicki partizanski bataljon. One su se istakle kao dobri slusaoci na kursu, a to svoje znanje su izvrsno primijenile i kao bolnicarke. U vezi sa ovom aktivnoscu zena grada Mostara mora se istaei i izuzetna aktivnost Dobre Grcic na snabdijevanju partizans'k<ih odreda sa· nitetskim materijalom iz Skolske poliklinike (gazom, vatom, .lijekovima i pojedinim instrumentima). U tu svrhu su koristeni i drugi sanitetski centri u Mostaru. U rudniku je hila ambulanta za rudare. Kako lijekova i sanitetskog materijala nije bilo nikada dovoljno, koriStena je svaka mogucnost da se doae do njih. Tako je partijska eelija Cernice organizovala provalu u tu ambulantu. Akcijom je rukovodio Tofik Kalajdzic i izvanredno je uspjela. Izvedena je nocu, kada je sav potreban sanitetski materijal prenesen u kueu Nadzide Hadzie, a iduCih dana dalje na Carinu a zatim u odred. Koliko se sjeeam, akcija je izvedena u zimu 1941. godine. Bisera Puzic-Tausan BOLNICKI KURS 1941. GODINE U MOSTARU dluka CK KPJ od 4. VII 1941. godine o dizanju ustanka odmah je pocela da se konkretnije razr~u1uje i realizuje. Na sjednici MK KP Mostar odluceno je da se intenzivira sakupljanje i evidentiranje oru.Zja ( oruzja je mnogo zadrzano u toku aprilskog napada i u vrijeme opsteg rasula i kapitulacije Kraljevine Jugoslavije), zatim da se sprovede obuka u rukovanju oruzjem svih Clanova Partije i skojevaca, a potom i aktivista, da se omladinke i mlaae zene upoznaju sa pruzanjem prve pomoci itd . U avgustu, a vjerovatno i u julu mjesecu 1941. godine, preko adbora zena trazene su drugarice koje su ranije zavrsile bolnicarske kurseve kako bi svoje znanje prenijele na ostale. U tom se narocito istakla Dobrila-Dobra Grcic sa Luke. Ona je radila nekoliko godina u Skolskoj polik'linici. Koristeni su i studenti medicine. Dobra Grcic je poucavala grupu, najprije na Luci i u Donjoj Mahali, a zatim i po ostalim kvartovima Mostara. Drugarice :koje su se u tom radu istakle prenosile ·su svoje znanje na druge. Kako je u Mostaru ljeto toplo, iSle smo na kupanje na Neretvu, i to sastajanje iskoristile cak i za tu obuku. Tom prilikom prenoseni su bilteni, dnevne vijesti, leci i ostali propagandni materijal. Rat se u toku ljeta 1941. sve viSe razbuktavao u Evropi, a sve su se viSe cule nase partizanske puske. Akcije su bivale sve cesce i jace. Borci iz Mostara formirali su prvi odred na Borackom jezeru u septembru 1941. godine i vee je 26. IX 1941. doslo do prve akcije i uspjesnog napada na ustase na Borcima. Tada se narocito osjetila potreba za solidnijom i temeljitijom obukom bolnicara 1 bolnicarki. Dobila sam zadatak od Mjesnog komiteta KPJ da sa drom Zvonkom Maricem ispitam moguenost organizovanja jednog legalnog kursa sa odobrenjem vlasti, a u okviru bolnice. Kako se ja nisam poznavala sa doktorom Marieem, to ga je Nada Bitanga-Novak, koja je tada hila clan SKOJ-a, pozvala u stan kod nase a:ktiv!i~stlkinje Nadzida Ha~ie, u Sautieevoj ulici. Dr Marie je bio clan KPJ. Na tom sastanku smo se dogovo~rili da doktor Marie najprije iznese tu ideju kao potrebu grada u to vrijeme, i to meau ljekarima, i kad ih zainteresuje, da predlozi organizovanjej~dnog bolnickog kursa- za omladinke za slucaj napada iz vazduha. Taj njegov prijedlog je u bolnici meau ljekarima odusevljeno prihvaeen, a 0~ strane vlasti u gradu pozdravljen. Tako je doslo do priprema za taJ kurs. 0 188 189 �Zora Vucelja-Josipovic OMLADINKE BIJELJINE U 1941. GODINI eci dio zenske omladine grada Bijeljine doce'kao je 1941. godinu i fasisticku okupaciju, politicki orijentisan i ideoloski opredijeljen. Ova opredijeljenost zasnivala se na kontinuitetu blize i dalje revolucionarne proslosti naseg grada. Za razvoj komunistickog pokreta u Bijeljini bile su od osobitog znacaja godine poslije Obznane i Zakona o zastiti ddave kao i period od 1930. do 1940. godine. Nasi sugradani i revolucionari: Rodoljub Colakovic, Alija Alijagic, Diko Lopandic i Nikola Petrovic, organizovali su i izvrsili ubistvo ministra burzoaske vlade Milorada Draskovica. Zbog ovog Cina Alija Alijagic je osuden na smrt i pogubljen, a ostali ucesnici su osudeni na dugogodi~Snje ro~ije. Ovaj dogadaj je, za nas grad i mlaldu generaci'ju u n1emu, predstav1Jao svijetao primjer otvorene borbe protiv zla i imao snazan podsticaj u politickom opredjeljenju mladih. ,Poslije ovoga radnicki pokret sve viSe narasta i razvija se. Iz takvog pokreta nikle su i prve marksisticke grupe, koje su morale raditi u strogoj ilegalnosti. Te grupe su bile vezane i sa ilegalnim listom ,Udarnik" koji je izlazio u 1Beogradu. One su narocito bile aktivne na preradivanju marksisticke literature i idejno-politickom uzdizanju. U tim grupama su u najvecem broju hili zastupljeni omladinci - studenti, njih oko 150, koji su se nalazili na ~akulte.t.ima u Beogradu i Zagrebu. DolazeCi povremeno u svoj grad a 1 za vnJeme raspusta, oni su napredne ideje prenosili na mlade koji su pristizali a narocito na dake bijeljinske gimnazije. Vee 1933. godine bijeljinski komunisti predstavljaju se u SVOJOJ sredini pisanom rijeei preko letaka koje upucuju: seljacima, radnicima, rudarima i omladini. Ovi dokumenti govorili su o teskom stanju najsirih slojeva naroda i gnusnom rezimu na celu sa kraljem i kapitalistima. Pozivali su na revoluciju, o'baranje rezima i predaju vlasti u ruke radnika. U ovoj akdji komuni'sta pojav:ljuju se i isti6u dvije omlad'in::k:e: Hajrija Alijagic i Suhreta Topic. Hajrija je hila sestra Alije Alijagica, jednog od atentatora na ministra Draskovica. Pod njegovim uticajem se i opredijelila za komunistticki pokret. U vrijeme pripremanja i izlazaka ovih letaka hila je zaposlena kao bolnicarka u bijeljinskoj bolnici. Iz bolnice je iznijela pisacu V 190 191 masinu na kojoj su kucani leci na matrici pa zatim umnozavani na sapirografu. Suhreta, 'krojacka radnica i kcerka ucitelja iz susjedne kasabe Janje, takode je priSla komunistima i aktivirala se. U njenom stanu, u Bijeljini, radeni su leci. Zajedno sa Hajrijom i drugovima raznosila je letke po gradu. Obje su bile otkrivene i uhapsene. Hajrija je ostala predana radu kao komunista i taj rad nastavila, dok se Suhreta poslije ove akcije povukla u svoju Janju, vratila ocu, a docnije osnovala svoju porodicu. U svom daljem zivotnom putu Hajrija se vezala za poznatog komunistu lBijeljine, Fadila Jahica - Spanca, za koga se udala pred njegov polazak u Spaniju. U meduvremenu, Hajrija je radila lkao aktivista u Beogradu i Zagrebu a zatim se, uoci rata ponovo vratila u Bijeljinu. Tada je stigao u Bijeljinu i njen suprug Fadil. Posto je ubrzo slijedila kapitulacija zemlje, Fadil i Hajrija se ukljucuju u pripreme ustanka. Da bi uspjesnije djelovali oni su se povukli izvan Bijeljine u Ivice. Medutim, neprijatelj je uspio da im ude u trag. Iz kuce u kojoj su hili opkoljeni Fadil se spasio bjezanjem, a Hajrija je uhvacena. Nakon izvjesnog zaddavanja u bijeljinskom zatvoru otpremljena je u koncentracioni logor gdje je i likvidirana. Iz predratnog perioda, kao i u pocetku samog rata, svojim aktivnostima isticale su se omladinke: Radojka Lakic, Herta Baum, sestre iFiHpovic, Seka Luger, Olga Ma:rasoviC, Nada ManojloviC, sve stu:dentlk'inje. Berta :Papo, kao ucenica i student koja je dobrim dijelom zivjela u Zagrebu i ddala vezu sa eminentnim kadrovima revolucije, Zora Marinkovic, strucna uCiteljica zaposlena na Nizoj zenskoj zanatskoj skoli, Sena i Raifa Resic, Milka Caldarevic, uciteljica osnovne skole i dr. Sve te drugarice djelovale su u omladinskoj i studentskoj organizaciji, a one koje su vee obaJVljale svoj poziv koristile su sredinu u kojoj su radile i tamo prenosile napredne ideje. iRadojka Lakic je hila divna omladinka. Imala je izvanrednu fizicku snagu. Nije posveCiva:la mnogo paznje spoljasnjim efektima, ali je zato hila predani radnik i izvanredan komunista. Njena revolucionarna aktivnost se odvijala ka'ko medu omladinom, tako i medu zenama. Pred sam rat upucena je u Sarajevo, gdje je i radila u vrijeme izbijanja rata i priprema za ustanak. Nakon hvatanja mucena je i prebijana da bi odala organizaciju i ostale komuniste, jer je neprijatelj imao dokaza da je ona jedan od rukovodilaca i organizatora akcija. 'Medutim, ona ni rijeCi nije progovorila, nikoga odala. :Na samom strijeljanju je uzviknula: ,Da zirvi Komnnils,fi,aka part'ija!" Stri,jeljana je u okttobru 1941. godine u Sarajevu. Njeno hrabro ddanje pred policijom odjeknulo je cijelom istocnom Bosnom, jacalo horbenu gotovost omladine a posebno njenih zemljaka Bijeljinaca, sa 1kojima je Radojka izrasla i razvila se u revolucionara i borca. Za svoju veliku hrabrost proglasena je narodnim herojem Jugoslavije. Olga Marasovic je po zadatku ,Partije takode otiSla iz bijeljinske sredine da bi kao revolucionar i komunista svoju aktivnost razvila u raznim krajevima Bosne i Hercegovine. Sestre FilipoviC, njih tri, takode su prije rata otisle iz Bijeljine i nastavile aktivnost na drugoj strani. U jednoj provali 1942. godine uhapsene sui internirane u logor Jasenovac a potom u GradiSku. :Nakon dv:- �je godine provedene u tim po. zlu p~nna~im lo~?rin;a, izbavljen~. s~ i oslobodene zamjenom za zarobljene nJemacke of1c1re 1 tako su preziVJele rat. U njihovoj porodici je danas pet clanova nosilaca Spomenice 1941. godine. v· B' · Jim. Herta Baum je bila uhapsena u prvom naletu f as1sta u · IJer·· · Ponizavana i maltretirana, a nesto docnije je internirana zajedno sa Juditom Hajon i mnogim drugim sugradanima Bijeljine. Svi su odvedeni u koncentracione logore odakle se nikada nisu vratili. Zora Marinkovie bila je tiha i skromna djevojka, pregalac naprednog pokreta i veliki aktivista. Kao strucna uciteljica u Zenskoj strucnoj skoli ucila je svoje buduee svalje, vezilje i domaCice da budu ideoloski pravilno orijentisane, da znaju svoja ,zenska prava" i da se znaju orijentisati u datoj situaciji. Njene ucenice, isto kao i nje~~ drug;o'::'~ ist?miSljenici, cijenili su njen predani rad, njenu nenametlJ1VOst 1. c1stocu lika i karaktera. Iako tiha i povucena postala je plijenom ustas'k1h grabljivaca i lovaca na komuniste u drugoj polovini 1941. godine. Uhapsena je i internirana u nepoznatom pravcu. Sena Resie i njena sestra Arifa priSle su naprednom pokretu vrlo rano. Kao Muslimanke bodrile su ostale muslimanske zene i omladinke da se oslobode ropstva izrazenog cak i u odjeei, protiv zara i feredze koji su ih pokrivali. Djelovale..su u z~~skom drus!yu ,;K<?!o .~rJ?skih sestara"·koje.je postojalo za vnJeme biVse. Jugo?lav1Je u B1Jelpm. Zahvaljujuei njima, u tome drustvu bilo je mJesta 1 za 'komprom1tovane komuniste. U akcijama koje su vodene 1?-a liniji n~predn<;>~ ~~nskog .l?o~reta, ~e­ na je ucestvovala u organizovanJU zbora zena B1JelJine, koJ1 Je odrzan 1939. godine. Taj ~bor je bio u hotelu ,J?rina" a z~ne ~u s~ o~vazvale u tolikom broju da Je vehka hotelska sala blla do poslJednJeg s3ed1sta puna. Ovome zboru su prisustvovali i predstavrrici tadasnje vlas,ti. Na ZJboru je govorila Zehra Mujidovie, koja je dosla iz Sarajeva da pomogne organizovanje zbora i koja je govorila zenama 0 njihovim pravima i nacinu kako da se za ista bore. Kao naprednu omladinku i Muslimanku, ustaske vlasti su zeljele da je po svaku cijenu pridobiju za sebe. Ustaski tabornik Murat-beg Pasie pozvao Senu i njenu blisku drugaricu i rodaku Tifu Lipnicevie, inace studentkinju, u svoju kueu na razgovor. Pricao im je ,da je doslo nase vrijeme, da je ,Pavelie omogueio Muslimanima da im bude dobro i pozvao ih na progon Srba i Jevreja, koje ee ustase sve istrijebiti, predlagao im da biraju imanje koje hoee, pa konkretno Seni da primi imanje sugradanina Pere Jovanoviea, a Tifi, advokata Ace Bogdanoviea". Zahvalile su se one Murat-begu na velikodusnosti i na tudoj imovini. On nije propustio da, rastajuCi se sa njima, uputi direktne prijetnje: ,Budete li se druzile sa Srbima, bieete sa njima internirane u Jasenovac". Medutim, ni ove prijetnje ni daljnje peripetije u koje su one ulazile kao aktivisti nisu ih skrenule sa pravog puta nego su ostale dosljedne svojoj ideji i akciji. Sve aktivnosti u koje su bile ukljucene omladinke Bijeljine odvijale su se u strukturi sredene partijske organizacije u gradu i pod rukovodstvom Mjesnog komiteta KPJ, koji je sa izvjesnim reorganizacijama egzistirao u nasem gradu od 1937. godine. Izbijanje rata i brzo porobljavanje nase zemlje stvorili su novu, neprocjenjivo tesku situaciju i u nasem gradu. Takva situacija trazila je 192 193 novi nacm rada u potpuno novim uslovima. Posto se u nasem gradu, kako sam vee ranije spomenula, ponovo nasao Fadil JahiC-Spanac, koji je imao bogato iskustvo partijskog radnika i revolucionara a i vojno iskustvo steceno u gradanskom ratu u Spaniji, to je njemu licno i povjereno da organizuje rad u ovim novim uslovima. Fadil Jahie je, pored ostalog, izradio i plan povlacenja svih kompromitovanih komunista iz Bijeljine sto je doprinijelo da se sacuvaju kadrovi uoci 22. juna tj. napada Njemacke na SSSR. Po tacno utvrdenom rasporedu svi kompromitovani drugovi povukli su se iz grada u okolna sela gdje su vee stvoreni punktovi za dalju djelatnost. U Bijeljini su ostali da rade samo oni komunisti i omladinci za koje su ustaske vlasti smatrale da su lojal:ni. Glavna part'ijSika ve:za sa FadHom Jahieem j'e rbHa Mirjana Mijojlie, krojacka radnica, a'ktivista od prije rata, clan Ursovih sindiikata. Ona nije hila bas ni nekompromitovana osoba jer je zibog prurtijske djelamosti kroz Ursove s>i:ndikate i kao omladinka padala u ruke policije uo6i rata. No tada je ociJenjeno da ona moze da ostane jos u gradu i na duznosti koja joj je povjerena, u dkekltnoj vezi sa Fadilom i da od njega prima direktive za rad i prenosi izvjestaje o izvrsen~m zadacima. Pocetkom jula 1941. godine u Bijeljinu je dosao delegat Pokrajinskog komiteta KPJ Mahmut Busatlija-Bus. Njegov dolazak je organizovan u strogoj konspiraciji a omladinke su imale zadatak da obezbijede njegovu sigurnost u gradu. To je za njih bio jedan od ispita umjesnosti i zrelosti u radu na zadacima. Zadatak je uspjesno izvrsen, a samim tim i drug Busatlija je svoj posao uspjesno obavio. On je, izmedu ostalog, formirao prvi, u ratnim uslovima, Mjesni komitet SKOJ-a u ciji sastav je uveo: Adema Ademoviea, grafickog radnika, Bosu Mitie-Petrovie, ucenicu i Zoru Vucelju, ucenicu. Objasnio je glavne zadatke i duznosti Komiteta i sekretara. Za sekretara je odredio Zoru Vucelju. Upravo preko druga Busatlije meni je bilo poznato i to da je Mirjana Mijojlie usia u Mjesni komitet KPJ u nasem gradu, a vjerovatno je bila i sekretar tog komiteta. To zakljucujem po tome, sto sam ja po svojoj novodobivenoj duznosti bila upueena na nju u pogledu rada i organizacije. Ona mi je zadatke prenosila direktno i licno od Fadila JahiCa. Ti zadaci nase organizacije su bili tiglavnom slijedeCi: Organizovano slusanje i umnozavanje radio vijesti i to radio Loudona i Moskve i rasturanje tih vijesti u sve kvartove grada i na punktove izvan grada; organizacija kurirskih veza za rasturanje kako vijesti tako i ostalih materijala, sprecavanje sirenja nacionalne mrznje kroz raskrinkavanje raznih akcija koje su preduzimale ustaske vlasti, sprecavanje mobilizacije omladine od strane ustasa, slanje te iste omladine u partizanske redove, prikupljanje oruzja i municije za buduee partizanske cete, prikupljanje sanitetskog materijala, prikupljanje novca za potrebe akcija van grada, a u gradu radi pomoCi nasim porodicama koje su ostajale bez hranitelja i sredstava za zivot itd. itd. U sklopu poleta i razmaha oruzanih akcija i obracuna sa neprijateljem, omladina Bijeljine je dozivjela julski ustanak u Crnoj Gori kao svoju vlastitu stvar. U nasem gradu o tome se govorilo na svakom koraku. Pratili smo te dobre vijesti o sirenju ustanka i uspjelim akcijamama i oslobadanju teritorije Crne Gore. Mi smo to primili kao duboko uvjerenje da je sloboda na pragu i da eemo takvu slobodu uskoro imati u cijeloj nasoj zemlji. Cinilo nam se da je rat na zavrsetku. 13 zene BiH u NOB 1941-1945. �Med:utim, stvarnost je bila mnogo slozenija, p~na nel?rij_ateljske d maze , roo·ona i odvod:enja grupe po grupe Srba 1 JevreJa lZ naseg o-rada aleuzPnjih nalazili su se 1 ne k" d rugov1. ro d o1" b'~· za t vor~ ,su s~ pu"' . . 1 JU. ~ili da bi se u ranu zoru praznili, zatvorenici .odvodllr u Gosr:1c, gdJe su bacani u jame, ubijani, a poslije u uspostavlJene koncentracwne logore . . Jasenovac, Gradisku i druge. U toj sistematskoj hajci i hapsenjima brzo. smo pa~~ u ru~e nep_:rljatelja Mirjana Mijojlic i ja, oktobra 1?41. gc;dme ... Po~hJe kraceg drzanja u bijeljinskom zatvoru i saslusavanJa rad1 dob1Ja:?J_? :po~ataka o saradnicima i aktivnostima, transportovane SJ?? bez obJaSnJ~~Ja ku~~ nas vade. U furgonima za stoku, VOZOID, prolaz1h SID? S.en;.benJU, presh v~~­ VU, stigli u Sid, a zatim u pravcu Zagreba. Pr?virUJUCI kroz prozorc1ce furgona, jedva smo ustanovile da nas put vod1 ka Zagrebu. U Capragu je izvrseno prestrojavanJe~ ta~o .da ~mo.~ ~~dan furgon dospjele samo Mirjana, Mi1ica Dorusk1, uc~1c.a 1z B1JelJme, Bos~ JoviCic, seljanka iz Modrana i ja. Kada smo. st1gh u ~~senc;vac~ nekl furgoni su otkaceni i tu ostavljeni, dok s~ ne~1, medu nJ1IDa 1 nas, produzili put, ali sada viSe nismo znale kuda 1 gd]e nas :voze. . . U rane jutarnje casove narednog dana 1skrcah su nas u ~hm ~a povelikom grupom muskaraca iz drugih furgona, uglavn~m seljaka IZ uze i sire okoline Bijeljine. u stroju i pod strazom :prove.h ~u ?~S kroz cijeli grad, pa smo taka prosli pored s~pske crkve 1z koJe Je JOS tekla krv. Od samih ustasa iz pratnje doznah smo d<:t su pretho~nog dana u toj crkvi poubijani Srbi iz Gline. Vidjelo se to ~ po opl!-~tosenom ~radu iz cijih se kuca nije pojavljival.a ni ~iva. dusa I na koJim~. su svi prozori bili zatvoreni. iNas su doveh u mJesm zatvor. Mene, MirJanu, Mihcu i Bosu zatvorili su u jednu celiju. Preko strazara, koji nam je ulazio, doznali smo da su zatvorenici koji ovdje dospiju samo radi sudenja po ustaskom pokretnom prijekom sudu, koji jedino osuduje n~ s~r~. Isto tako smo doznali da je mnogo transporta odvedeno na stnJelJanJe. To smo mogle opaziti i po drugim tragovima u _ovo_j celiji. ~idovi. su hili ispisani porukama najbl'izim i potpisima pllinim 1menom I prez1m~om Iica koja su odvedena na strijeljanje sa oznak?m ~~tuma. Svi s~ o~u prosli kroz tu celiju i otisli na strije:janje. U poslje~nJih d':"~ do. tn mJ~Seca. CitajuCi ave poruke povuklo me Je da I. sama n~sto. napisem ~ ?stavim. n~ ovome zidu. Cinilo mi se da je besmisleno p1sat1 poruke Ih ostavlJati pozdrave najblizima, jer ko bi to njima i p:e~io. Osjetila s~m P?t:re?u da napiSem nesto sto ce OStaviti traga U mrznJI prema nepn]atelJU bilO koje vrste. Spontano sam ispisala stihove strafe iz jedne pj~sme m~og? voljenog pjesnika Jesenjina, cije pjesme smo mi, napredm omladmci, znali napamet. Napisala sam strofu koja glasi: Teska je drugovi drveni plugovi prljaju nasu zemlju. Tuzno je drugovi trapavi trutovi na vratu nam leze i dremlju. 0, dobri drugovi, pleca su srpovi, svima nam grbava pleca, zuljevi rastu, krasta na krasti, mdnja postaje sve veca. 194 195 Proveli smo vise od deset dana dok je stigao taj pokretni prijeki sud. Istina, u meduvremenu od takvog sudenja izbavljena je Milica Doroski te umje:sto tog sudenja odredena na tzv. izbo-rni sto u Zagrebu. Ona je ostala sa nama, ali ne kao zatvorenica, nego kao slobodnjak utoliko sto se po danu mogla kretati po dvoristu zatvora dok mi nismo smjele izlaziti iz eelije. Navece je spavala sa nama a u isto vrijeme donosila nam vijesti koje je mogla da dozna u razgovorima sa strazarima, zatvorskim ljekarom, pa i nekim osudenicima za koje je takode vladao blazi rezim. U tim danima iScekivanja smrti Mirjana najveCi dio vremena provodi u pjevanju. Ponajce5ee je pjevala ugodnu pjesmicu ,Na brijegu kueica mala, na njoj su prozora dva". Ispoljavala je indiferentnost i prema danima koje smo provodili u iscekivanju kao i prema samom sudenju koje je trebalo da uslijedi. Nije hila sklona razgovoru koji smo ja i Bosa vodile i kroz njega razbijale brigu i iScekivanja. Bosa je ostavila u svome selu cetvero djece od kojih je najstarija djevojcica imala svega 11 godina. Muz je vee boravio u Njemackoj kao zarobljeni vojnik. Brinula se Bosa za svoju djecu i glasno saopstavala svoju brigu. Meni je ostalo jedino da je hrabrim i uvjeravam da ce njena djevojcica, mada ima svega 11 godina, znati da se snade i da obavlja sve kuene poslove i oko ostale djece. Pricale bi i o tome sudenju ne pretpostavljajuCi sta i kako to treba da izgleda. Meni je palo napamet da glasno pitam po kome redoslijedu eemo biti izvodene na sudenje. ZakljuCivala sam da aka to bude po azbucnom redu maze se desiti da me prvu izvedu. Bila sam i najmlada pa sam osjetila potrebu da od nekoga bar doznam kako treba da se vladam u proceduri toga postupka. Mirjana je tada reagirala komentarom: ,Sve ti je isto, prva ili posljednja". Objasnila sam da mi nije isto vee zbog toga sto bas prvi, htio ili ne, mora na nekakav naCin da pozdravi lica pred koja izlazi. Moja razmiSljanja su hila upueena na te -ogavne ustase jer su oni Cinili i sam sud i znala sam da ce se ani obratili njlihovim pozdravom ,za dam", dok ja ni na S'trijeljanju ne zelim da upotrebim odgovor na takav pozdrav- ,spremni". Kad je dosao dan sudenja, ja sam zaista hila prva. Pred sudije sam dovedena pod muzanom pratnjom mladih i golobradih ustasa. U tom odsutnom casu, izlazeCi pred ,sudsko vijeee", nasla sam rjesenje za svoje ponasanje i pozdrav. Napravila sam pokret glavom, kao za poklon koji su prisutni ipak razumjeli i pristojno reagirali rijecima ,klanjamo se gospodicna". Bile su to rijeci velikog ohrabrenja i bsjecanja ljudskog dostojanstva pa makar dolazile od tih ogavnih ustasa u ustaskim odijelima i sa velikim ,U" na kapama. Mirjanino dr2anje u toku sudenja je bilo hrabro i puno ponosa. Za nju je bilo tzv. dokaznog materijala koji je ana junacki priznala: da je revolver koji su joj oni pokazali i koji je od nje oduzet prilikom hapsenja u stanu u Bijeljini njezin, da je njime htjda da se posluzi i odbrani od hapsenja, da je komunista. Sve to su saddavali spisi koji su bili pred njima a koje su naslijedili jos od stare jugoslovenske policije koja je takode hapsila Mirjanu. U isto vrijeme je kategoricki odbijala terecenja za koja nisu imali nikakvih dokumenata. Iako smo istog dana saslusane presuda je izrecena tek sutradan. Ni te noCi koju smo provele prije saopstavanja presude, a mi smo jedino ocekivale - smrt strijeljanjem, Mirjana se nije uZJbudivala; bar to nije pokazivala. Mirna je provela tu noe a ujutro smo zajedno povedene na izricanje presude. Posta smo saznale za tzv. ,pomilovanje poglavni- �ka", koje se upraznJava po 1zncanju smrtne presude govorila sam sa Mirjanom da to treba da koristimo kao eventualnu sansu. Smatrala sam da je veca lcorist spasiti glavu i mazda jos koristiti Partiji i pokretu. Za ovu sansu ukazivali su se veCi izgledi za lica iz naseg transporta, jer smo doznali da su se Muslimani iz Bijeljine, zbog prilicnog broja njihovih ljudi, podigli u veliku akciju izbavljanja Citavog transporta, pa su cak iSli i do poglavnika. Koristili su milost pqglavnika i zbog Bajrama. I na ovu temu Mirjana se uzdr.Zala od razgovora. Nastavila je svoju pjesmu gledajuCi kroz mali prozor pravo na jele Petrove gore, koja je bila na domaku. Cule smo mi puskaranja iz tog pravca i zarko zeljele da dospijemo u planinu. Stigle smo u salu da nam se saopsti presuda, ali vijece jos nije bilo donijelo odluku. U t'im pobe1iima i na spiskovima koje su dr.Zali u rukama opazila sam da su neka imena zaokruzena crveno. Mozak mi je jos uvijek radio i zakljucila sam da avo ipak nesto znaci. Cak sam odgonetala po redoslijedu cija sam imena vidjela zaokruzena, dok sama imena nisam mogla proCitati. Nisam stigla da stvorim nikakve zakljucke jer je vijece pocelo da cita presudu. Mirjana se nalazila medu osudenima dok je za mene procitana oslobadajuca presuda. Saopstavali su iz vijeca da se ani koji su oslobodeni povuku iz sale, a osudeni da se primaknu radi trazenja pomilovanja. BojeCi se da ce Mirjana odbiti da zatrazi pomilovanje ostala sam pored nje, cvrsto joj stezuCi ruku, misleCi da cu je time podsjetiti na razgovor o tome. Svi su se izjasnili osim Mirjane, ali njen glas nije ni bio znacajan, taka da je predsjedavajuCi saopstio da ce traziti pomilovanje za sve. Posta sam oslobodena, bio mi je dozvoljen odlazak u grad s tim da se vratim u zatvor, jer ce se za cetiri sata znati da li su osudeni dohili pomilovanje. Svi osudeni su ponovo uvedeni u celije. Iskoristila sam ovu mogucnost da skratim iscekivanje i neizvjesnost oko ovog dogadaja. U predvidenom vremenu sitglo je p:omHovan'je. Mkjana je umjesto osude na smrt strijeljanjem kaznjena zatvorom od dvije godine. Velika je to radost hila za nas. . I~drzala je Mirjana odredenu kaznu jednim dijelom u Lepoglavi ?- Jedmm u Slavonskoj Pozegi. Potom je 1943. godine, dosla u partizane 1 to sa one teritori~~ gdte je. bila u zatyoru-:- iz ~lavonije u svoju Bosnu. Po rasporedu .PartiJe usia Je u Sresk1 komitet Jednog sreza u Posavini, na okupiranoj teritoriji. Sa jos dva clana Potkomiteta i delegata ucestvovala je na partijskom savjetovanju odr.Zanom krajem januara 1944. godine u Bijeljini. Vidjele smo se tada i samo pozdravile jer smo obadvije zurile na svoje zadatke. Ona se vracala u svoj srez i na tom putu naiSla na ustasku zasjedu. Sa svoja dva druga i sa oruzjem koje su imali kod sebe borili su se do posljednjeg daha. Taka su se ustase ipak domogle Mirjanine glave ali ne kao osudenika, nego kao hrabrog borca sa oruzjem u rukama. . . Kao omladinka i clan prvog Mjesnog komiteta SKOJ-a u Bijeljini 1z doba rata, Bosa PetroviC-Mitic se poslije hapsenja, ocjenjujuCi opasnost za svoje opstajanje u gradu, povukla iz grada. Pridruzila se drugov!ma k~ji su grad nal?ustili 22. juna 1941. godine i nastavila svoju a~tlv~ost 1zvan grada. NJena aktivnost uvijek se odvijala po liniji orgamzaciJa ~KOJ-a, prvo u Semberiji i Majevici a zatim je bila clan Okruznog konnteta SKOJ-a a time i Partije u Bircu i Vlasenici. Poslije je 196 197 presla u jedinicu i to kao omladinski rukovodilac nase prve brigade, Seste istocnobosanske udarne i proleterske, a zatim otiSla za rukovodioca SKOJ-a 23. srpske udarne divizije sa kojom je prosla sve do krajnjeg sjevera zemlje i u toj jedinici je docekala zavrsetak rata. I pored stalnih hapsenja, odvodenja i mucenja omladinke Bijeljine nisu prestajale sa aktivnoscu na izvrsavanju postavljenih zadataka. U svim kvartovima grada sa omladinkama i simptizerima stalno se radilo. Primicala se prva zima pa su omladinke sabirale vunu, plele dzempere, carape, poneki sal i rukavice i sa ostalim prikupljenim materijalom slale na punktove i do prvih jedinica koje su vee formirane: partizanskih ceta, a zatim Prvog majevickog odreda. Pod kraj 1941. godine, u jednom naletu hapsenja pala je Tifa Lipnicevic, hrabra i adana omladinka. Ona je kao Muslimanka mogla, zahvaljujuci tradicionalnoj nosnji-zaru da izvrsi sve ono sto je u teskim uslovima izgledalo nemoguce. Ta hrabrost se granicila sa nedovoljnom obazrivoscu i budnoscu, sto je u Skojevskoj organizaciji u ilegalnim uslovima uvijek posebno isticano. To joj je i stetilo jer bi se vjerovatno duze odr.Zala u gradu i sigurnije po sebe obavljala zadatke. Drugovi iz prvih partizanskih jedinica odlucili su da je izbave iz zatvora. Jedna grupa sastavljena uglavnom od Bijeljinaca naoruzanih i odjevenih u domobranske uniforme uz pomoc drugova iz grada upali su jedne noCi u grad, bez metka iii bilo kakvog incidenta, stigli u zatvor, oteli kljuceve, otvorili zatvorske sobe i izbavili Tifu. Bio je to podvig hrabrih i pozrtvovanih drugova, koji je donio mnogo radosti nasim redovima, ali za kratko. Neprijatelj je, svakako neCijom izdajom, otkrio mjesto gdje su bile sklonjene Tifa i Milena, u Suhom Polju ispod Majevice. To je bilo samo par dana poslije izbavljanja Tife iz zatvora. Opkolio je kucu u kojoj su one bile i to iste noCi, kada je patrola partizana u kojoj se nalazila i Tifina sestra Fadila, koja je ranije stigla u partizane, prilazila toj kuci sa namjerom da ih prevedu na drugo, sigurnije mjesto. Fadila je prva prilazila toj kuci, u zelji da se sto prije susretne sa sestrOIIll, otvorila dvoriSna vrata ali i ostala na njima. Usmrtio ju je metak koji je upravo dolazio od kuce. Ostali su odmah zakljucili da je u pitanju neprijateljska zasjeda pa su odustali od ulaska u kucu ne znajuci u kolikom sastavu i sa kakvim oruzjem je ta zasjeda. Tada su i Milena i Tifa pale u ruke neprijatelja. Dovedene su u bijeljinski zatvor, mucene i maltretirane, da bi uskoro bile internirane. Kako se docnije saznalo bile su logorasice ustaskog koncentracionog logora u Velikoj Gradiski. Tifa, koja je inace hila krhka i njezna djevojka, u logoraskim uslovima zivota tesko je oboljela na pluCima i podlegla prije zavrsetka rata. · Milena, pak, dospjela je na neki nacin u dusevnu bolnicu na Vrapcu u Zagrebu. Licno sam, prije 12 godina, u kartoteci te bolnice nasla Milenin karton iz koga se dalo utvrditi da se ana u ovoj bolnici nalazila do kraja 1944. godine. Od osoblja sam cula da se znalo da je ona partizanka !i. da je odr.Zavana pod odredenom terapijom sa jos nekoliko takvih lica i u najvecoj zelji osoblja da joj na takav nacin sacuvaju zivot. Ali jednag dana, pod kraj 1944. godine, stigle su ustase iz uprave grada Zagreba sa nalogom da se predaju odredena lica - bolesnici ave bolnice. U tom spisku je hila i Milena Stojisavljevic. Bolnicko osoblje je moralo postupiti po tome nalogu. Svi po spisku su odmah izvedeni iz bolnice �i negdje transportovani. Kasnije se doznalo da su svi strijeljani u zajed- nicku raku u blizini Karlovea. Ova bolniea u svome holu postavila je spomen-plocu sa imenima liea koja su tada izvedena i strijeljana. Na zadaeima kako sam ih naprijed uglavnom pohrojala, a u to:ku 1941. godine, u pocetku ustanka pa nadalje radile su: sestre Miliea i Dusanka Bokan, Dobrila Petrovic, Olga CvjetinoviC, Desa PopoviC, Kova Jaksic, Vukica Des~ Vasic, Ra~ojka Kesic, Stefie~ Plenar, Elza Rikert, Nevenka Dudas, Damea Markovic, Devka Hamzic, Sajka Jovanovic Mila SimiC, Nada ManojloviC, Branka BoziC, Zaga Milosevic, sestre Do~oski Ratka Lukic, Velida Hamzic, Fikreta Pjenic, Sonja Grujic i mnoge dru~ ge. ~ve su ·~ o~redenom crusu opa:sno~'Vi ,sekeesiVlno i rprema ruikazanoj potrebi odlazile Iz grada, pravo u partizane, da se dokazu i sa puskom u ruci. To je cesto bHo lakSe, a u svakom s1ucaju, ono pravo sto su zeljele; da se. na~u pod oruzj~m i u ~i.rektnoj b?rbi sa ne~rijateljell!. Mnoge su ?sta~~le zivote u borbi sa oruzJem u ruei, a nekad 1 na drug1, mnogo gon naem. . . l} Bije~~ini su, 1?41. ~ovdi?e o~ P<;>sebnog znacaja za partizanske akeiJe bile dVIJe porodiee, JOS I susJed1, porodica Bokanovih i Cvjetino· vicevih. U porodici Bokanovih pored sestara Milice i Dusanke hila su i tri brata, iedan od njih poginuo je 1941. godine, u Srbiji, kao horae sembe~IJske eete u ~astavu macvanskog odreda. Najmladi, Milan, koji je imao Jedva 15 godma 1941. godine bio je skojevae. Poslije ilegalnog rada u grad~ oti~ao .i.e u je~ir;ieu i kao hrabar i odvazan horae poginuo u VII nepr~JatelJskoJ ofanzivi 1944. godine. Obje sestre su poslije ilegalnog rada stupile u redo:v~ vn.arodn<;>oslobodilackih jedinica. U stvari, Dusanka je ostala kao poht1ek1 radmk na terenu Semberije i Majevice, a Miliea je posla kao horae u ceti, prvo bolnicarka, zatim referent saniteta bataljona u majevickom odredu i najzad kao odgovorna bolnicarka bolniee 27. divizije. Tu je docekala VII neprijateljsku ofanzivu ali i sama bolesna od tifusa. U toj ofanzivi ucestvovali su na strani neprijatelja SS-ovci, pripadnioi Prine Eugen divizije i kaznenih ekspedicija. Bolesni i ranje~i iz bolniee 27 .. divi~ije za _vrijeme te ofanizve posklanjani su ~ haze koJe su pod zemlJom 1skopah saradnici borbene Trnave. Medutim, l!moge. ?az_e su ot~nive~e ~ ranjenici i bolesnici iz njih izvedeni, mnog1 poubiJam a drugi mueem. Medu anima koji su otkriveni nalazila s~ _i ~iliea. Prep_ozr:ali su j~ neki .?d pripadnika neprijateljskih jediniea, BIJ.~lJlnaea, pa Je eak neki od nJih pomogao da ne bude medu anima kc~p su o?mah poubija~~· Sa njom zajedno hila je i Olga Cvjetinovic, tesko ranJena ta_ko da niJe mogla sama da ide, nego ju je Miliea vodila pod ruku. O~g~. Je glasno re~la da ne moze da ide, pa je pripadnik kazne_n~ e~spedieiJe odmah ubw. Od toga dogadaja pa do zavrsetka rata M1hea _Je prosla mucenja u zatvoru u Bijeljini. Tu joj je zivot, kao tes~?m tifusaru, spasila majka, koja je uspjela da u zatvor doturi neke hJekove. U tom zatvoru je bio zatvoren i nas sugradanin a i vrsnjak Kocijan, .i on se Milici u datim uslovima nasao pri ruci: sakupio slame ~a !e.Z_aj!... p~kr~o svojim kaputom, a sam se izgubio i viSe se nije poJavw:....Tada su odbrojavani zatvoreni partizani, kako je otvoreno-·saopsteno, za strijeljanje, pa se Miliea jedina prijavila da hi skratila sebi miike. Med~tim, ?.ep~ijatelj j~. b~s ~uprotno postupio i strijeljao sve one-koji se msu pnJavih za stnJelJanJe, a ona je sa jos nekoliko liea zadrzana u zatvoru. I to je bilo za kratko, jer onda je slijedila odluka da se ona sa J / 198 199 jos izvjesnim brojem zatvorenika prebaci u Brcko, gdje su po zlu poz.. nati postupci i hajke na partizane. U Brckom gdje je bilo jos dosta zatvorenika, Miliea je ponovo prebrojavana i odbrojavana do svakog desetog koji je iSao na strijeljanje. Svi ti zatvorenioi sluzili su kao taoci za ubijene ustaske i njemacke vojnike. Broj 10 je stalno preskakao Milieu i ona je i dalje ostajala u zivotu. Najzad je prebacena u Beograd, na Zvezdaru, gdje je zajedno sa ostalima sa kojima je tu dospjela razapinjala zicu za ogradu koneentracionog logora koji se tek formirao. Potom je svakodnevno odvodena na rad: utovar i istovar razne robe, ciScenje oruzja na Kalemegdanu i slicno. Sve to uz daljnja maltretiranja i sa hranom koja je na sve drugo licila samo ne na hranu. Medutim, patrioti Beograda nisu ostavili bez pomoCi logorase, nego su se probijali do njih, ubaeivali pakete sa hranom i novae. Medu takvim gradanima Miliea je prepoznala naseg sugradanina omladinea i divnog druga Slobodana Markovica. Slobodan je njoj licno doturao novae i hranu, ali se jednog dana izgubio i vise se nije pojavljivao. Tada je receno da ce biti transpo~·+o­ vani radi zamjene a Miliea je i to tumacila vidom pod kojim ce se obav·iti strijeljanje. Strpali su ih u kamione, prebaeili do Zemuna, a zatim u furgone i pod stalnim bombardovanjem preko Vinkovaea u Osijek, sve do Budimpeste a zatim nazad u Zagreb. Tu im se ponovo saopstava da idu u zamjenu i prozivaju se po abeeedi. Ona je sada bila uvjerena da je u pitanju odvodenje na strijeljanje. Vozili su ih kamionom a Nijemci su istakli bijelu zastavu i tako su stigli u Pisarevnu kod Karlovea. Tu su preuzeti od partizana. Tako je ova hrabra skojevka iz kuce i porodice Bokanovih koja je od 1941. godine radila na pripremi ustanka i pokreta prosla i za partizanske uslove tezak put na kome je istrajala i docekala slobodu. Porodica Cvjetinovic, sa svojim brojnim clanovima koji su iole hili dorasli za neku aktivnost, ucestvovala je u borbi za pokret. U toj kuCi je bio nas punkt od 1941. godine i veza prema selima: Golo Brdo, Pucile, Patkovaca, Kojcinovae. Na toj strani smo, na gradskoj malti kroz koju se moralo proCi kao kroz barijeru gdje je vrsen pretres i kontrola, mogli da obezbijedimo dezurstvo nasih simpatizera, koji su nas propustali da nesmetano prodemo, na veze u ova sela. Tetka Gina ili Ci1ka Stevo su UfPOredo sa nama mladima drzali tu vezu i prelazili u oba pravea. Bilo je dovoljno sa pijacnom korpom u ruci ilaiCi na maltu i samo reCi da se ide u selo po brasno ili mast ili je napuniti bilo kakvim predmetima odozgo, a dole sloziti letke, metke, sanitetski materijal ili bilo sta drugo sto je u taj cas trebalo prenijeti. Tu je u isto vrijeme moglo doCi do sastanka sa drugovima koji su takode radili na organizovanju ustanka i koordinaeiji akcija. Posto je u toj kuCi sklanjan materijal: municija, oruzje, sanitetski materijal i drugo, kada bi bile sakupljene vece kolicine onda bi po nasoj poruci neko iz porodice Spasojevic, najcesce Milica ili ,strina" Petra, zena cija su djeea priSla pokretu a i ona posle za svojom djeeom, dosle sa konjskom zapregom i ispod vreca psenice ili snopova kukuruzovine slozile sve ono sto je pripremljeno i odvezle u partizanske cete. Olga Cvjetinovic otisla je u partizane sa svega 17 godina i poginula. Na primjerima omladinki koje su poslije okupacije i u toku priprema ,i podizanja ustanka organizovano stupile u pokret i borbu, razvijao se dalje omladinski pokret medu zenskom omladinom koja je sve �Esefa Dulic-Mahic masovnije pristupala narodnooslobodilackoj borbi da hi, prilikom prvog oslobodenja Bijeljine, avgusta 1943. godine, u tu borbu stupilo sve ono sto nije ranije u organizovanim i sistematskim odlascima otislo u jedinicu. Veoma usko za rad bijeljinske omladine bile su vezane i omladinke iz Bijeljini najblizih sela. Iz tih sela imamo divne omladinke, koje su 1941. godine zapocele svoju aktivnost bas kao skoj,evke i docnije nastavile u prvim sreskim komitetima SKOJ-a a zatim na drugim duznostima. Medu njima su bile: Nevenka Kojic iz Golog Brda, Ruza i Jevra Spasojevic iz Patkovace, Jula Krbanjevic iz Crnjalova, sestre Bilbija iz Trnjaka i dr. U kuCi Ruze SpasojeviC formiran je i prvi sreski odbor AFZ-a u koji su usle Ruza i Nada Manojlovic i Mira CopiC iz Bijeljine. JEDNA SKOJEVSKA TROJKA IZ LJUBUSKOG eposredno pred rat omiljena sastajalista svih naprednih Ljubusaka bili su Narodna biblioteka i kafana ,Gozulj", koja je takode bila i citaonica. Tada su se napredniji mladiCi d djevojke okupljali u drustva za tjelesni odgoj ,Soko". Dolaskom ustasa na vlast ovom drustvu je zabranjen rad, a prostorije oduzete. U to vrijeme bila sam ucenica zenske strucne skole sestara milosrdnica na Humcu (kod Ljubuskog). Medu vrsnjakinjama u skoli imala sam dvije dobre drugarice: Kanu Busatliju iz Vitine i Ruzu Primorac iz Bijace. Nase drugarstvo i prijateljstvo se sve viSe ucvrscivalo dolaskom ustasa u nas kraj i zavodenjem njihovog terora. U nasu skolu dosla je neka uniformisana djevojka (zvali su je Seka) sa jednim zadatkom: da nas, ucenice, uvrsti u redove ustaske mladezi. Poducavala nas je strojevom koraku trazeci od nas pokornost, sa namjerom da nas, dobra obucene, provede u stroju kroz mjesto. Kana, Ruza i ja smo smiSljeno i dugo pruzale otpor toj njenoj namjeri. Posta je u skoli zaveden strog rezim mi smo morale izmisljati hrojne, i istovremeno uvjerljive razloge, za odsustva sa tih njenih vjezbi. Pred kraj skolske godine, tacnije 13. juna, kao i rani}ih godina, pripremljena je proslava katolickog vjerskog praznika Sv. Ante. To je u ovom kraju decenijama svetkovano. Tada se na Humcu okupljao veliki broj stanovnika ne samo Ljubuskog nego i viSe susjednih atara. Te, 1941. godine, ovaj vjerski praznik je, uz veliko angazovanje ustasa, trebalo da bude jos svecanije obiljezen, jer je uz njega vezan imendan poglavnika tzv. Nezavisne ddave Ante Pavelica, i obrazovanja takozva~ ne NDH. Medutim, ocekivano slavlje pokvarili su im komunisti. Mjesna partijska organizacija je angazovala svoje clanove, skojevce, radnicku omladinu, napredne zene, pa cak i djecu za rasturanje i proradu ,Biltena" koji je stigao iz Mostara. Naravno, mjere opreza i budnosti su bile posebno preduzete. To je bila i prva akcija za mene i moje drugarice Kanu i Ruzu. Tada nam je Omenica Sadikovic (kasnije sam saznala da je on bio rukovodilac nase grupe) predao svezanj ,Biltena" i Proglasa CK SKJ o pripremanju naroda za ustanak, zaduzivsi nas da ih rasturimo na podrucju sela Predgrade. Mi smo to uradile, kao i svi ostali zaduzeni, pa je 13. juna citav kraj bio veoma dobra pokriven tim propagandnim rna, terijalom. Iako su j ustase dijelile neke svoje letke, narod ih nije gledao, N . 200 201 �jer je znao sta u njima piSe. Tog, i narednih nekoliko dana, leci CK SKJ i Bilten'' su bili glavna tema svih razgovora u citavom kraju. Razumije s~' ustaska vlast je bila ogorcena ali i nemocna: nasi leci su govorili istinu, upozoravali na predstojece krvoprolice ukoliko hrvatski narod slijepo prihvati bratoubilacke ideje ustastva. Ustase su poslije ove akcije, pokazale svoje pravo lice. Odmah je zatvoren veCi broj komunista i njihovih saradnik<4 i simpatizera. I u carsiji se pricalo kako ustase zvjerski muce dvojicu poznatih komunista u ovom kraju: Marijana Primorca i Hasu Mesihovica. Teror se sirio svakodnevno. Ustase su dovodile Zrtve iz drugih krajeva i ubijali ih u jamama kojih ima mnogo u krsevitim predjelima ljubuskog kotara. Muskarce su prisiljavali da stupaju u ustaske jedinice i to na taj nacin sto bi napravili raciju, potrpali ih u kamione i odveli iz Ljubuskog. Sjecam se, jedanput su, pokupili Hazima Cerica, Aliju MahiCa, mog brata Safu i jos neke druge i objasnili im da ce iCi u okolinu Stoca da ,pokupe Srbe". Ova dvojica sa jos nekim, oija imena nisam nikada saznala, su uspjeli da na putu iskoce iz kamiona i da se pje5ke, bjezeCi od ustaskih patrola, poslije nekoliko dana, vrate u Ljubuski, gdje su opet duze vrijeme morali da zive u ilegalnosti. Narod se uznemirio. Vidi, vlast je u rukama zlocinaca. Komunisti najavljuju opstenarodni ustanak, prave se konkretni planovi i za nas kraj. Omerica Sadikovic daje nasoj ,trojki" konkretan zadatak: u skoli, medu drugaricama treba traziti i naCi one koje mogu biti saradnioi, koje su pouzdane. Iako su ustase imale velikog uticaja na osoblje, pa i dobar broj ucenica skole, ipak smo nasle nekoliko istomisljenica. Asifa Dalipagic, Hava Sadikovic, Dzevahira Muminagic i jos neke pomagale su nam u sivenju i pletenju odjevnih predmeta. U specificnim okolnostima koje su bile u nasoj skoli mi smo cijenile njihovu odanost i bile smo sigurne da nas nikada nece odati. Osjecale smo da su nam bile naklonjene i vjerne nase vrsnjakinje. Sima Bubalo, Draga Mucic, Ruza Kana i ja smo imale veliku naklonost i znacajnu podrsku nasih majki. Kanina majka Rata, odana i razborita zena, hila je stalno u kontaktu sa komunistima iz svoje sire porodice, a kao zena iz begovske porodice vrlo lako je dolazila do razne robe potrebne narodno-oslobodilackom pokretu. Nabavljala je parhet, vunicu i razni drugi materijal od cega se, u njenoj kuCi, sivala odjeca. U njenoj kuCi smo cesto preradivali partijske materijale, vodili diskusije, planirali akcije. Ruzina majka, iako i po muzevoj liniji i po liniji porodice Galic u kojoj je rodena, salno na udaru neprijateljskog policijskog i ustaskog aparata, uspijevala je da nam paznjom i razumijevanjem pomogne u trenucima kada je izgledalo da cemo imati neprilike. Mojoj majci sam citala ,,Mati" od Gorkog, jer je bila nepismena a znatizeljna sta piSe u toj knjizi kao i u naS.im konspirativnim materijalima koje smo dobivali. Tako je stekla n~podijeljene .simpatije za sve moje drugarice i partijske aktiviste cije smo zadatke izvrsavali. U jesen, iste 1941. godine, na pocetku skolske godine - Omerica SadikoviC mi je rekao da sa Ruwm i Kanom proseta:m do Mostarskih vrata (na izlasku iz Ljubuskog), jer ce ne5to vazno da nam saopsti. On je, kao usput, naiSao. Na brzinu nam je dao neke materijale i rekao: ,Od danas ste clanovi SKOJ-a. Od vas se trazi da izvrsavate odgovorno, sa maksimumom opreznosti i budnosti, postavljene partijske zadatke. Svaka nepromiSljenost je opasnost i za pojedince i za sve ostale 202 203 Clanove pokreta . . . ,C&nilo mi se da sam dobila krila. Ukratko, bila sam srecna. Vidjela sam da su i moje drugarice bile istog raspolozenja. Uskoro smo dobile zadatak da prikupimo sto vise vune, zatim da je preradimo i od nje ispletemo odredeni broj odjevnih predmeta. Kana i ja smo, toboz, posli Ruzi u posjetu u Bijacu, ali smo ponijeli i velike ma'kaze za sisanje ovaca. Gdje smo god usput vidjde ovce bez cobani ca, krijuCi se od prolaznika, osisale bi po nekoliko ovaca ispod trbuha i oko nogu i tako sakupile tri vrece vune. Ruza je tu vunu oprela, donijela nam je u Ljubusk,i, pa smo od nje i od vunice koju je iz radnje donosila Kanina majka, pleli odjecu za tada nama nepoznate drugove. U toj akciji pletenja ucestvovala je i aktivistkinja Emira Dizdarevic, radnica u Duhanskoj stanici. Iz tih dana sjecam se i sudbine triju sestara Brkic (od kojih su i danas zive Vasvija i Zagorka) Cijeg su oca odvele ustase, a njih sa majkom dotjerali u samostan na Humcu prisiljavajuci ih da uce katolicke molitve. U jesen 1942. godine Omerica Sadikovic je dosao da se pozdravi sa nama i saopstio nam da cemo sve zadat!ke ubuduce dobijati od Sefika Mahica, sekretara Mjesne organizacije SKOJ-a. Omerica je te veceri ne mogavsi vise zivjeti u ilegalnim uslovima, otisao u partizane. Vremenom smo u skoli postale sumnjive. Osoblje skole nas sve cesce odreduje za redare, a to je bio ogroman posao: trebalo je na svakom redarstvu oribati skolu, spremiti pribor na kome smo se obucavali, jednom rijecju dovesti samostanske prostorije ,do bjeline". Da nam nisu pomagale drugarice, koje bi kriSom ostale u zgradi poslije zavrsetka nastave, mi bi brzo morale di6i ruke i od skole i od nastavnog osoblja. Uz te obaveze, ustasica Neda Milos - sestra poznatog ustaskog zlikovca Dane Milosa - nas je maltretirala nekim svojim nastavnim programom (strojne setnje, rad na nasipu Trebizata i sl.) Mi smo pocele da se bunimo pa su nas iskljucili. Ali, zahvaljujuci novcu (nekoliko stotina hiljada kuna koje su prikupili Kanini, Ruzini i moji roditelji) skolsko rukovodstvo nas je opet primilo. Poslije primanja u skolu, Sefik Mahic me je upozorio da ubuduce budemo opreznije i da ne nasjedamo takvim provokacijama samostanskog osoblja. Narednih zimskih dana ustase i Italijani pojacavaju teror i poCinju racije. Uhapsene su otpremali u koncentracione logore u Novu GradiSku i Jasenovac. Moja majka je doznala (od Emire DizdareviC) da je sastavljen novi spisak Ljubusaka za koncentraoioni logor, i da se meau 31 imenom nalazim i ja. To je bilo upozorenje da treba sto prije otiCi iz mjesta. Kana je sa porodicom bila odselila u Mostar. Posto je poceo zimski raspust ja sam otiSla kod svog rodaka Muhameda Mahica, geometra u Zupanji koji je stanovao u Brckom. Upoznala sam ga sa svojim ilegalnim radom i prijetnjom zlocinaca a on me - posto je takode bio vezan za narodnooslobodilacki pokret - povezao sa aktivistima NOP-a u Brckom. Februaira 1943. godine izasla sam na oslobodenu teritoriju u Brezovo Polje. Prikljucila sam se Majevickom partizanskom odredu u cijim sam redovima ostala sve do konca rata, kao borac, i na duznosti rukovodioca SKOJ-a XVI muslimanske brigade. Kada sam se 1946. godine vratila u Ljubuski prva mi je zelja bila da saznam sudbine svojih najboljih drugarica Ruze i Kane. Saznala sam da su Ruiu Primorac ubile ustase 1944. godine u selu Studenci gdje je, �u jednom vrtu bila i pokopana, do prenosa njenih kostiju u Spomen kosturnicu boraca ljubuskog kraja. Kana se takoae hrabro ddala. Ustase su je mucile u selu Grabovo vrelo kod Vitine, a doznala sam da je naroCito sadisticke metode primjenjivao neki ustasa Zijo Bakamovic iz Mostara. U Ljubuskom je djelovalo jos mnogo ,trojki" slicnih onoj u kojoj sam ja bila. Od njih cu spomenuti samo neke. To su: Mara Galic, zena pok. Jure-Velikog; Anica Primorac, majka Narodnog heroja Madjana Primorca i sestra Jure Galica-Velikog; Zuhra Jakie, udovica Mustafe i majka dvojice palih boraca; Iva Hrstic ud. pokojnog Petra, spanskog borca, iz sela Graba; Sehla Sadikovic, cija su tri brata bili ucesnici NOP-a; Hata Busatlija ud. Mehmeda iz Vitine, Fiza, i Habiba Delalic, kao i Rukija BeCirovic, zena Alije, iz Ljubuskog, Ciju su dvojicu brace ustase zaklale na kucnom pragu i naocigled svih ukucana. Svaka od njih je imala udjela u brojnim i uspjesnim akcijama komunista u ljubuskom kraju. Svaka od njih je dala svoj doprinos. istoriji narodnooslobodilackog rata i socijalisticke revolucije ne samo ljubuskog kraja, nego i nase sire zajednice Cilika Hajnrih-Parte OD LOGORA DO LOGORA .K oncem avgusta 1941. bila sam uhapsena od ustaske policije i odvedena u zatvor Belediju. Tada sam bila clan odbora ,Narodne pomoCi" Sarajevu. U ve1i:koj zajednickoj sobi, pored drugih zatvorenika, naSla sam i drugarioe: Tirriku Romano, Lepu Carkic, Veru Kusec, Mariju Gavrilov,ic i Mari'ju Blazek. Poslije nekoliiko dana dosla je i Mira Kurilic, a nesto kasnije i Radojka Lakic. U Belediji sam provela 25 dana, a zatim usljed nedostatka bilo kakvih dokaza, pustena kuCi. Ponovo sam uhapsena 6. novembra 1941, kada je u Sarajevu ubijen neki njemacki major. Tom prilikom uhapseno je preko 200 gradana, pretezno muskaraca. Svi uhapseni odvedeni su u vojni logor na Marijin-dvoru. 18. novembra formiran je veliki transport zena i muskaraca, strpan u furgon i odveden u Jasenovac. U transportu je bio znatan broj komunista. Sjecam se slijedeCih: Lulo Frkovic, DragiSa i Jovo Kurilic, Danko Ozmo, Brano Jovanovic, Koco Krneta, Dzemo :&rvavac, Braco Simunovic, Anto i Vid Milosevic, Mustafa Begic, Fredi Hajnrih, Ante Bosnjakovic. Mnoge nisam ni vidjela, jer je transport otpremljen nocu, u cetiri prepuna furgona. Tri dana je transport iSao, zaustavljajuCi se na sporednim kolosijecima, bez hrane i bez vode. Ono malo hrane sto smo poni.jeli iz zatvora brzo se pojelo. U vagonu je bilo nepodnosljivo, jer su ih jedanput na dan otvarali i dozvoljavali nam da pod jakom strazom izademo radi vrsenja nuzde. U J asenovac smo stigli u noCi 12. novembra. Kad smo izlazili iz vagona prema logoru, prolazi1i smo kroz spalir ustasa, koji su nas pozurivali kundacima. Zatvorenici su sanjivo posrtali. Danko Ozmo je nesto prigovorio ustasi koji je udario staricu, a ovaj ga je krvnicki premlatio. Pred logorom je, raskoracen, stajao Ljubo Milos, ustaski logornik, s revolverom koji je vrtio na prstu. Na pitanje ustase koji nas je predvodio sta ce s transportom, sarkasticno je odgovorio: ,Macare". ,Ima ih dosta", rekao je ustasa. Logornik je dobacio uz zloban smijeh: ,Sta je to za nas! Do sada smo ih lividirali 40.000!" U Jasenovcu su iste no6i pobijeni svi Srbi - muskarci. Muskarce koje nisu pobili proveli su kroz spalir ustasa i pod kundacenjem smjestili na oiglanu. p,rema izja:vi oceViirdaca Alfreda Hajnriha i brace Milosevic ustase su na Badnjak likvidirali 300 Cigana, na taj nacin sto su ih zicom zatjerali u tor, a zatim boli i klali (Ljubo Milos licno je klao · 204 205 �a zatim Hzao noz, sto nije htio priznati na saslusanju u Zagrebu poslije oslobod:enja nase zemlje). Svo to klanje gledali su drugovi iz naseg transporta. Vid Milosevk je svjedoCio na sudenju Ljubi Milosu u Zagrebu. Sjecam se da su mi neki od drugova pricali da su se onesvjesCivali gledajuCi taj prizor. Zenskog odje1jenja jos nije bi1o pa su zene smjestene u podrum ustaskog tabora, u kame su provele jos 48 sati, bez hrane. Ponovo smo ukrcani u vagone i preko Zagreba i Zlatara dopremljeni u sabirni logor Loborgrad. Tamo je bilo oko 1500 zena, pretezno Jevrejki, i oko 200 djece. Osim ave bilo je mnogo djece iz Hercegovine i istocne Bosne (Brcko, Bijeljina), ciji su roditelji pobijeni. U logoru je bilo i desetak muskaraca, Jevreja, koji su obavljali stolarske i zidarskc. radove, jer je zgrada Loborgrada bila gotovo bez krova, a zena prev1se _da bi stale u postojece so be te su pravljene galerije na dva sprata. Zene su bile pretezno iz Bosne i Hercegovine, ali bilo ih je i iz Zagreba, Bjelovara i Varazdina. U Loborgradu smo zatekle grupu komunista iz Sarajeva (Hana Ozmo, Vojna Jaksic, Bjanka Levi, Nada Trninic i Irena Kajon; jos u KrusCici pridruzivala im se radnica iz Sarajeva Frida Laufer). U prizemlju zgrade u nekoliko soba, bili su "ubogari" nesto kao napusteni uboski dam o kame se gotovo niko nije brinuo, pa je to bio izvor neCistoce i bolesti. Logar je bio u rukama kulturbundovaca. Komandant logora bio je Karl Heger, a zamjenik njegov brat. Nije bilo ubijanja, ali su uslovi zivota bili teski zbog bolesti; pocele su da haraju dizenterija i trbusni tifus. Kulturbundovoi nisu dozvoljavali medusobne kontakte zatvorenika, ali ipak nisu mogli sprijeCiti stvaranje aktiva, koji je u logorskim uslovima poceo organizovano da djeluje. U aktivu su bile: dr Milica Kun (ljekar u logorskoj ambulanti), Hana Ozmo, Zora Nikolic Frida Laufer, Cilika Hajnrih, Nada Salomon, Dragica Vukovk, Voj~a Jaksic, Dobrila Krneta, Mira Kurilic, ViSnja Habunek, Marija Blazek, Bjanka Levi i Nada Trninic. Prva akcija aktiva bila je zastita starijih zena. Na rad su isle mlade i .zdravij.~. Starije su ostajale u sobama ili su radile u kuhinji. Na ~adn!m. akciJama moglo se viSe razgovarati i dogovarati o pripremi zaJedmckih proslava: Nove godine, godiSnjice Lenjinove smrti, Osmog marta, Prvog maja. Poslije vecere, posto bi se Nijemci povukli u svoje prosto~ije i velika gvozdena kapija bila zatvorena, dezurni strazar je prebroJavao u sobama zatvorenice. Aktivistkinje bi se iskradale ,i, po dogovoru, odlazile u druge sobe. Zora Nikolic, koja je kao mlada radnica bila u Sovjetskom Savezu, pricala bi tiho o zivotu u Rusiji i ucila nas da pjevamo revoluoionarne pjesme, koje do tada nismo znale. Iz pooetka tiho, a poslije gk11sn'ije, unelodije ;pjesama prihvatale sui druge logorasice i molile nas da ponovo pjevamo. Prva organizovana priredba bila je za Novu godinu 1942. Pripremljene su i recitacije, pojedinacne i horske: ,0 Klasje moje," "Cudan pogr~b. u. Bradoku", "Mi mladi", "Celija", "Teska je, drugovi". Saba u koJ<_>J Je ova priredba davana bila je prepuna: svi su htjeli da cuju. Desilo se da su preopterecene galerije pocele da se ruse, ali teskih povreda srecom nije bilo. NijeJ?ci. su, uz odredena ogranicenja, dozvolili javljanje kucama . Iz logora 1 pnmanje paketa. To je bilo veliko olaksanje. Paketi su pro- 206 207 lazili kroz ,cenzuru", ali je do nas ipak dospijevao hljeb, luk, nesto soli, zaprska i odijelo. Osim toga, u toku radnih akcija aktivistkinje su primi,j etHe da se j eda111 od cuvara kulturbundovaca prema zatvorenicama odnosi ljudskije nego drugi. Zvao se Feliks, prezimena se ne sjecam. Zamolile su ga da posalje pismo jedne zatvorenice koja jos nije imala pravo javljanja iz logora. Stigao je odgovor. Zatim nam je Feliks ucinio jos nekoliko usluga. Konacno je on poslao u Zagreb pismo Zore Nikolic upi.1ceno na aktivistu doktora Nikolica, u kome ga je obavijestila gdje se nalazi i s kim. Tako je zagrebacka organizacija saznala za Loborgrad. Poslije toga iz Zagreba su organizovano poceli da stizu paketi Narodne pomoCi, s povremenim vijestima pisanim hemijskom tintom, koja hi postajala vidljiva tek posto bi se zagrijala. Jevrejska opstina iz Zagreba obilato je slala pakete i namirnice Jevrejkama, ali su najveCi clio zadr:lavali Nijemci. Jedanput je stigao kamion kukuruznog brasna i krompira. Nijemci su sve to istovarili u neko udubljenje pored kapelice i zakovali daskama. IduCi u klozet, nocu, zatvorenice su, izbusile vrece i u kesama sto su ih posebno pri'premile, dok je strazar obilazio drugu stranu logora, dovukle u sobe jedan clio brasna. Ostali su tragovi: rasuto brasno, poluprazne vrece. Ujutro su Nijemci pretresli sobe, ali nisu nasli niSta. Jedna zatvorenica je, u strahu, vrecicu bacila kroz prozor. Na vreCici, u kojoj je zatvorenici svojevremeno stigao paket, bilo je ispisano njeno ime. Tu vre6icu nasao je Nijemac koji nas je vodio to jutro na radnu akciju i odnio je u logor. Zatvorenici, zeni s malim djetetom, nije se nista dogodilo. Ostale smo u uvjerenju da vrecica nije ni predata komandantu. Zima 1941/42. bila je vrlo jaka i s mnogo snijega. Radne akcije izvodene su i na Zlataru. C:istile smo ogromne naslage snijega po ulicama. Ponekad bismo nasle nesto hrane ili koju flasu mlijeka Sto bi ih neko iz kuce ostavljao gladnim logorasima. Iako dosta rijetki, ovakvi spontani postupci naroda ovog kraja jacali su moral zatvorenika. Hrana, narocito mlijeko, odnoseni su bolesnim drugaricama. Tifus je, naime, uzimao sve viSe maha. Srecom, nije se javio u najtezoi formi. VeCina je prebolijevala, ali je ipak bilo i smrtnih slucajeva. Jedna bolesnica se u vruCici bacila kroz prozor. Krajem godine u logor je, s paketima, dosla Dijama Budisavljevic, zena hirurga Budisavljevica iz Zagreba. Porijeklom je bila Austrijanka. Saznala je od nekih Jevreja da u logoru ima dosta srpske djece i uspjela da dobije dozvolu da ih abide. Dolazila je, zatim, svakih petnaest dana i donosila pakete za sve zene i djecu-Srbe, ciji joj je spisak dala uprava Loborgrada. Sarna je organizovala sakupljanje priloga od Srba u Zagrebu, a u svojoj kuCi je, jos s nekim zenama, pravila pakete. Uspjela je takode da prije rasformiranja logora u Loborgradu, uz pomoc Ministarstva za socijalnu skrb, izvuce sve zene Srpkinje i djecu i da ih, kao izbjeglice, prebaci u Srbiju. Kako se epidemija trbusnog tifusa sve viSe sirila i prijetila da se zarazi i okolina Loborgrada, odluceno je da se logor rasformira. U to vrijeme iz Bedekovcine je stigla jedna drugarica koja je od mene trazila imena komunista da bi drugovi izvan logora mogli da organizuju bijeg. ;Pocetkom maja, medutim, vee je prvi transport Srpkinja otpremljen u Srbiju. Drugi je otisao u drugoj polovini istog mjeseca. Jevrejke su odvedene u Poljsku i tamo pobijene. Odatle je uspjela da se javi Frida Laufer. To je bio jedini trag da su Jevrejke odvedene u Poljsku. �Prije nego sto su transportovane, komandant Heger je naredio da predaju sav nakit i novae. Ako bi se nakon dvadeset i cetiri sata kod nekog nesto naslo, zaprijeeeno je da ee biti strijeljan. Nijemci su shvatili da su zatvorenicama, uprkos ,cen2'Jure" paketa, ipC~Jk pro>rurene razhCite stvari od vrijednosti. Zatvorenice su pak, plase6i se da ne budu strijeljane odmah, prstenje i nakit bacale u latrinu. Milica Kun pokusala je da zadr.Zi sat. Komandantu je objasnjavala da joj~je kao lijecniku neophodan. Ironicno joj je uzvratio da joj viSe neee trebati i da ga odmah preda. Neposredno pred polazak transporta Jevrejki, zatvorenica Bukica (prezimena se ne sjeeam) predala mi je 16 dukata s molbom da ih uputim partizanima. To sam i uCinila cim sam pustena iz logora Stara GradiSka. Zatvorenice Hrvatice, meau kojima i ja, uhapsene uglavnom iz poHtickih razloga, prebacene su nakon odlaska Jevrejki, u logor u, Staroj GradiSki. Tako je Loborgrad, zapravo logor u Loborgradu, prestao da postoji. Sjeeam se da su u logor Stare Gradiske prebacene Marija Blazek, Nada Salomon, Tonka Zagovec, Tonka Dzinie. Ostala imena sam zaboravila. Do Zagreba smo prebacene kamionom, a· od Zagreba vozom. U logor su nas doveli kulturbundovci i predali ustasama. Logor Stare GradiSke bio je opasan visokim zidom, a na cetiri strane su bile visoke osmcut>racnice. Cim smo dosle, Nijemci su u:s>tasama predali spisak sa nasim imenima, a nas su pretresle zene internirke. Kako je vee tada postojala u logoru partijska organizacija meau tim zenama bilo je i aktivistkinja. Meni je drugarica Srae Price prisapnula da odbacim novae, ukoliko ga imam, jer ako me neko prijavi iii ga ustase naau, strijeljaee me. Osim toga, rekla mi je da se javim u snajderaj, jer je od ranije znala da znam da sijem. To mi je spasilo zivot. Srpkinje i Jevrejke su se nalazile u starom zatvoru - Kuli, a Hrvatice u stambenim starim zgradama. Stara GradiSka je bila uglavnom, u to doba, logor politickih interniraca, ali je bilo nesto i kriminalaca, koje su ubacivale ustase kao svoje dousnike. Na njih smo odmah bHi upozoreni. NajviSe je bilo politickih interniraca iz Zagreba, a zatim iz Bosne. U vrijeme kada smo dosli u logor jos su trajale borbe na Kozari, pa smo se nadali da ee logor biti osloboaen. Meautim, partizani se nisu mogli pribliziti logoru. Za vrijeme bitke na Kozari, a i nakon toga u logor su dovoaene kolone Kozarcana i njihove djece. Meautim, broj zatvorenika u logoru Stare GradiSke uvijek je bio isti, jer su ustase odvodile velike grupe Jevreja i Srba i ubijali ih gvozdenim polugama, da ne bi trosili municiju. Majkama su oduzimali djecu, mlade zene su tjerali u Njemacku na rad, obeeavajuCi da ee se brinuti za djecu. Bilo je pretdko gledati otimanje djece iz zagrljaja majki. Jedna majka nikako nije dala svoje dijete. Ustasica Maja Luburie (djevojka od 17 godina) i ustasica Bozica istrgnule su joj dijete i bacile ga pred njenim oCima, u bunar, zatim su se obje bjesomucno oborile na majku i dotukle je korbacima. Poslije odvoaenja :lena na rad · u Njemacku, u logoru je ostalo nekoliko hiljada djece stare od dvije do 7 godina. Bolest je pocela da hara. Dizenterija i tifus su kosili. Bolesna djeca su smjdtena u jednu baraku, bez ikakvih uslova za zivot. Lezali su na golom podu, u svojim vlastitim izmetinama, gladni i goli. Polumrtvu djecu trpali su u dzakove i odnosili u sobe u kojima su pustali cijanb.lij. Meau zenaina ko- 208 209 je su se brinule za djecu bile su Milka Susie, Ruza Karadza, Hajra Kapetanovie i jos neke. Kada je jednog dana ustasa Stanko Bevanda dosao sa vreeama i zatrazio da zene trpaju djecu u dzakove istupila je Hajra Kapetanovie pred njega i rekla mu da moze da je na mjestu ubije, ali ona to neee uciniti. Njezina hrabrost zaprepastila je ustasu i on je zanijemio, okrenuo se i otiSao. Drugi dan djece nije viSe bilo u baraci. Sve su ih potrovali. Zdraviju djecu odvodili su u GradiSku na prevaspitavanje. Radila sam u radionici za sivenje gdje su bile i drugarice iz Bosne: Lepa Carkie; Ruza Karadza, Milka Susie iz Prozora. Milka je sa tavana krala odijela pobijenih interniraca i oblaCila one koji su dosli bez icega. Donosila je i deke i tako mnoge spasila od sigurne bolesti. Da su je ustase uhvatile sigurno bi je strijeljale. Jednog dana javila mi je jedna drugarica, koja je sa mnom radila, da doaem poslije vecere u drugu nastambu, na sastanak. ,Iako je bilo strogo zabranjeno odlaziti u druge nastambe, iako je soba ustasica hila pored nase sobe, iako sam znala da eu biti strijeljana ako me uhvate, otiSla sam na sastanak, suljajuci se kroz mrak. Na sastanku sam nasla desetak drugarica, uglavnom iz zagrebacke organizacije. Na sastanku su me obavijestile da u logoru postoji vee duze vrijemena partijska organizacija, da su se dugo borile dok su uspjele da uvuku aktivistkinje u upravu logora i da je sada unutrasnja uprava logora u njihovim rukama. Takoae sam saznala da su uspostavile vezu sa Narodnom pomoci iz Zagreba, odakle redovno dobijaju pakete i obavjestenja. S obzirom da do tada nisu znale koje su zene iz Bosne i Hercegovine clanovi Partije, pozvale su me da se sto prije povezemo i meausobno pomazemo; da obavjestavamo zatvorenice, na koje se smijemo osloniti, o politickoj situaciji. Tada sam uvidjela da i pored teskih uslova za organizovan rad, postoji, zivi i radi grupa zatocenika - komunista, koji su svojim primjerima dizali moral i na organizovanom politickom radu poginuli. Pored redovnog ubijanja ,prekobrojnih", zivot zatvorenika bio je ugrozavan i ovisio od raspolozenja pojedinih ustasa. Jednog dana Hasnija Kapetanovie se potuzila ustasici Maji da smo dobili smrdljivu kukuruzu, koju, i pored gladi, nismo mogli jesti. Nakon toga Maja je dovela copor ustasa koji su poceli bjesomucno da gaze zatvorenice vicuCi kako smo smjele da dizemo bunt. Sutradan je dosao ustasa sa masinkom i spiskom :lena iz nase sobe. Pod jakom strazom poveli su nas, oko 30 :lena, na Savu. Usput smo srele zapovjednika logora Majstoroviea i bivseg franjevca iz Jajca Filipoviea. Bili su u dobrom raspolozenju. Porazgovarali su sa ustasom koji nas je predvodio i zahvaljujuCi njihovom raspolozenju poslati smo na istovar cigle, nakon cega smo vraeene u logor. Kada smo se vratile :live u logor drugarice su nas grlile i plakale, jer su mislile da ee se samo nasi kaputi vratiti. Nairne, poslije svakog ubijanja u radionicu su vraeali krvave kapute, koje smo morali da paramo, jer su ustase pretpostavljale da u njima ima sakrivenog novca i dragocjenosti. Kako nam je bilo dok smo u svojim rukama dr.Zali te kapute, sta smo osjeeale tesko je opisati. A nasa mr.Znja prema ustasama dostizala je vrhunac kada smo ih gledali u crkvi gdje su nas nedjeljom vodili, kako se usrdno mole bogu. Ustasica Bozica, koja je svakodnevno korbacem, do besvijesti, tukla zatvorenice pisala je cak i pjesme i dolazila u radionicu da nam ih Cita. Pisala je pjesme Pavelieu. Sjeeam se jedna se pjesma zvala 14 :2:ene BiH u NOB 1941-1945. �Emina Aliefendic ,emigrantka", a poCinjala je: ,~a sam. ust~sica :p;avosla':,ne vjere .. :" Nije nam bilo jasno zbog cega Je ta dJeVoJka pnsla ustasama, dok Je jednog dana nismo vidjeli kako trci iz svoje sobe jureCi ustasicu Maju. Uletjele su u nasu sobu i ne obaziruCi se na zatvorenice, pocela da joj kida odjecu i da je strasno ljubi. Bilo nam je jasno da su to izopacene licnosti, jer jedino takve su mogle biti tako okrutne prema majkama i 1 nejakoj djeci. U to vrijeme (novembar 1942. godine) zatvorenici iz sobe u kojoj je bilo oko 30 muskaraca, bili su osudeni na smrt gladu i zedu. Medu njima su bili drugovi iz Sarajeva: Lulo Frkovic, Dzemo Krvavac, Mijo Sunaric. Soba je bila proglasena komunistickom. Drugovi su dosta izddali bez vode i hrane, a jednog dana, kada je kljucar otvorio vrata napal.i su ga i razbjezali se po krugu dvoriSta. Znali su da ce ih pobiti, ali su zeljeli na taj nacin da skrate svoje muke. Luio Frkovic je skocio u latrinu i tamo su ga kundacima dotukli. Ostale su pobili mitraljezima iz osmatracnica. Cesto smo gledale iz snajderaja kako ustase odvode iz Kule kolone Jevreja i Srba. Prvog novembra je na 1ikvidiraBje iSla ogromna kalona pored snajderaja. Mi smo istrcale na kapiju i uvlacile u radionicu one koji su se sasvim priblizili vratima. Tako smo spasile oko 10 drugova i drugarica. U toj koloni bila je i porodica MiSe Popovica (sestra, zena i dijete). Njegova zena, rodena Lerer, bila je sestra generala Voje TodorovlCa. Oni su na zalost bili daleko od vrata i nismo ih mogli spasiti. Kroz prozor radionice gledale smo kola i kola natovarenih i ubijenih zatvorenika, medu kojima je bilo i polumrtvih koji su vapili da ih ubiju i da ih zive ne sahranjuju. Gotovo nije bilo dana da se nije nesto stravicno dogodilo. Nikakvoga reda ni zakona nije bilo u logoru Stare GradiSke. Polovinom decembra 1942. godine dosao je Maks Luburic u nasu radionicu ,i trazio da se dignu sve one zene kojima nije sudeno poslije hapsenja, prilikom nekih odmazda, a ne provala. Rekao nam je da ce nas vratiti u nase srezove na ponovni postupak, pa ukoliko se ustanovi da smo krive, vratice nas ponovo u logor. U to vrijeme naime, donesen je zakon o kaznjavanju logorom od jedne do tri godine. Tako je 18. decembra 1942. godine iz GradiSke pusteno oko 200 zatvorenika, a u Sarajevo smo stigli nakon cetiri dana. Tu nas je vojno ustasko redarstvo prvo zadrzaio, a kasnije konacno pustilo, s tim da se redovno javljamo policiji. ILEGALNI RAD U SARAJEVU ,z 210 211 a vrijeme Kraljevine Jugoslavije kretala sam se u drustvu napredne omladine u koje me je uveo moj drug iz djetinstva Andelko Ve!j,ic, tada clan SKOJ-a. Sa narocitim interesovanje?l i simpatijama odnosila sam se prema borbi naseg predratnog revolucwnarnog pokreta. Sredinom jula ili avgusta 1941. godine ukljucila sam se u rad napredne omladine. Na prvom sastanku koji je odr:lan u Brockoj ulici govorilo se o politickoj situaoiji poslije okupacije zemlje i pripremama za ust~nak koje je organizovala KPJ. Nesto kasnije formiran je aktiv omladme za Novo Sarajevo, koga su saCinjavali: Mirko Pavlovic, Slobodan Skaljak, Bozo Tomic i ja. Tada sam se zvala Stana Ivic. Nakon toga odrzano je niz sastanaka na raznim mjestima koji su naj~es~e. imali propagandni karakter u cilju agitacije za Narodno-oslobodllackl pokret, za okupljanje naprednih ljudi, za sabiranje sanitetskog materijala i oruzja, jednom rijecju za sve sto bi bilo korisno za oruzanu borbu partizanskih odreda i ilegalni rad u gradu. Vrlo · tesko smo odredivali mjesta za odr:lavanje sastanaka. Naime, u Novom Sarajevu Zivj.elo. je neko~iko ustaskih i njemac~~h porodica, zbog kojih smo moral.1 b1t1 oprezm. Pored toga, u ovom diJelu grada su se nalazile ~ale. zgrade, cesto na osami, pa je bilo sumnjivo sastajati se u njima, Jer .?1 se .ulazak cetiri, d.o. pet ljudi primijetio. Zbog toga smo, prilikom odrzavan.Ja sastanaka, b1h po:sebno oprezni. Kada bi net·ko od nas neopravdano izostao, moral.i bi se raziCi, jer smo pretpostavljali da je drug koji je izostao, uhapsen ili ,provaljen" . . . Ce~to smo s~stanke odr:la~ali i u stanu mog oca Pere Ivica, u uhc1 VoJvo~e Putmka br. 21, .gd]e sam i ja stanovala. Zgrada je imala dya ulaza, Jedan sa glavne uhce, a drugi sa Vilsonovog setalista. Polovmu zgrade zauzimao je hotel ,Br.istol". Kada smo odr:lavali sastanke moja majka Smiljka je uvijek motrila i vodila racuna da ne bi nek~ prisl.us·kivao, a dr1:1gove koji su dolazili docekivala je kao svoju djecu. Na Jednom od ov1h sastanaka, u nasoj kuci, drug Bozo Tomic je bio zad1:1zen da bude glavni ,oruzar", a ja sam, pored osta1ih zaduzenja, dob1la zadatak da budem njegov zamjenik. Naime, podrum u kuCi gdje sam stanovala imao je mnogo supa, od kojih je nasa - na samom uglu, b~I~ najpodesnija za skupljanje oruzja i ostalog materijala. Pored akt1v1sta za ovo Sikla:diSte je znala j.os jedino moja majka. �Oruzje i ostali materijal sabirao se i donosio sa raznih strana. Iz Rajlovca gdje je u vojnom logoru postojao aktiv simpatizera NOP-a, Semsudin Rebac i neki Enver (prezimena se ne sjecam) donosili su u nasu supu bombe, redenike sa municijom i drugi materijal. Takoder sam po oruzje i ostali materijal iSla kod drugarice Marice Sesar, udate Himelrajh, odnosno njene sestre Roze. Jos neki omladinci i omladinke su donosili u skloniste materijal u manjim paketima, jer bi veCi bili zapazeniji. Strah od provala ili hapsenja (sto nije bila rijetkost), kidanje veza, bio je stalni pratilac nasih akcija. Svaki bilten ili vijest o uspjehu nasih jedinica davali su nam novu snagu i impuls za jos intenzivniji rad. Znali smo da neprijatelj budno prati svaki nas korak, pa ipak smo uspijevali da mu ispred nosa uspjesno izvedemo nase akcije. U septembru 1941. godine nekoliko omladinaca i omladinki primljeno je u SKOJ. Zajedno sa Borkom Voksal, Natom Bozic, Bozom Tomic i dr. primljena sam i ja tada u Savez komunisticke omladine Jugoslavije. Nasa grupa je i pored cestih hapsenja, uvijek funkcionisala, i nekad viSe, nekad manje, bila aktivna, nekad u sirem, nekad u uzem sastavu. Zastoj je mogao biti jako kratak, jer smo uvijek iznalazili nove mogucnosti za nase aktivnosti. Posebno treba istaCi drugarski odnos i medusobnu brigu da se sacuvaju drugovi i drugarice. Pocetkom 1942. godine u ilegalnom radu grada nastupila je trenutna porrietnja usljed provale, zatim hapsenja nekih drugova. Cinilo se da je cijeli rad zamro. Poslije hapsenja Ljube Lunave i odlaska nekih' drugova u partizane ja sam se uklonila iz Novog Sarajeva. Udala sam se za Dzemala Aliefendica i time promijenila dotadasnje ime i prezime u Emina· Aliefendic~ Pod novii:n imenom nastavila sam rad na terenu Kosevo, gdje je, bez obzira na hapsenja, rad ponovo ozivio, bio jos aktivniji ali i daleko oprezniji. Tu sam bila povezana sa Slavojkom MiliceviC, Ravijojlom Savic, Natom MiSovic, a narocito sa kucom Franj'e Sesara i Manice SesarcHimelrajh. Iz njihove kuce svi su ucestvovali u ilegalnom radu: Franjina zena Nada, sestre Marica i Roza i brat Marko. U mjesecu avgustu 1942. uhapsen je Franjo Sesar sa bratom i sestrama. Po njihovom hapsenju vezu u ilegalnom radu je oddavala Franjina zena Nada, sve do hapsenja Reufa Galosevica. U okviru tog velikog hapsenja u decembru 1942. godine uhapsena sam i ja iako sam se nalazila pred porodajem. To je ubrzalo moj porod, te sam na zahtjev drugarica-zatvorenica prevezena u bolnicu, gdje sam se istog mjeseca porodila. Rodila sam djevojcicu, nedonosce, od 7 mjeseci. Po porodaju sam prebacena u zatvorenicku bolnicu, gdje sam bila sa Zlatom Radosevic, Vojnom Puskar i jos nekim ranjenim partizankama. Tu su me ustase ostavile svega 4 dana pa su me, sa tek rodenim djetetom, prebacili ponovo u zatvor. Teski su bili dani u zatvoru sa rnalim djetetom kome nisam niSta drugo mogla pruziti, osim svoje ljubavi i ljubavi drugarica koje su se nalazile sa mnom. Drugarice su joj na• djenule ime Lejla. Ona nam je uljepsavala dane i olaksavala muke. Drugarice su se otimale koja ce da joj pere pelene i da je povija. Kad bi nocu plakala ljuljale bi je na smjenu, jer sam ja bila suvise iscrpljena i slaba da bih to mogla sama ciniti. Sve su je drugarice podjednako voljele. Bile su sretne kada bi se ona dobro osjecala, kao da od njenog zdravlja i napretka zavisi i ishod nase sudbine. Iz ustaskog zatvora predana sam na prijeki ustaski pokretni sud gdje sam bila u celiji sa Jelenom Vitas i Zehrom Mujidovic, clanovima 212 213 KPJ i istaknutim aktivistkinjama grada. Po izlasku iz zatvora, aprila 1943, godine, zapazila sam da postoji aktivan i ilegalan rad, sto znaci da hapsenja nisu za Nijemce i ustase imala ocekivanog efekta. Iako sam bila iscrpljena zbog zatvorskog zivota, skrhana teskom bolesti pluca, i brigom oko oddavanja u zivotu nejakog djetata, ponovo sam se ukljuCila u rad. Po direktivi Agana Bostandzica, clana KPJ, u moj stan je dosla Sadija Dumisic, udata Berberijan, i sa mnom se dogovorila oko prebacivanja triju omladinki, koje su bile sklonjene na tavanu zgrade u kojoj sam ja stanovala. Medu njima se nalazila moja sestra Nada Ivic. Tada je bila velika provala medu srednjoskolskom omladinom. Drugarica Sadija ih je prebacila preko kurira, kanalom preko Podlugova, u Visocko-fojnicki odred. U moj stan drugarica Sadija je, sa ostalim drugovima, donosila sanitetski materijal, odjecu, obucu, ilegalnu stampu. Sve to je prebaceno na oslobodenu teritoriju. 1943. godine, po dolasku Safe Dzinovica (Mirka) u Sarajevo za clana Mjesnog komiteta KPJ, povezala sam se odmah s njim, a on me je povezao sa Olgom Katie ( Oliverom), sekretarom aktiva Antifaliistickog fronta zena u Kosevu. Aktiv su saCinjavale: Milica Milanovic, Cvija Bukvic, Zehra Brekalovic, Tonka Dukic, Marija Kos i ja ,Smiljka" - tada moje ilegalno ime. Svaka od nas je oddavala vezu sa 10-20 drugih zena. U tom periodu smo najviSe preradivali istoriju Partije. Sa svim grupama zena smo organizovali bolnicke kurseve, koje je odrzavala par puta Persa Teofanovic i jos neke drugarice koje su se razumjele u sanitetske poslove. Kursevi su se oddavali vise puta u kuCi Cvije Bukvic, Bolnicka ulica 12 ili 14, i kod Anke Skavo, Njegoseva broj 1. Nekoliko puta kursevi su se odrzavali i u mom stanu. Tada bi pred nasim vratima dezurala pazikuca Ivana Sedej, koja je bila odana NOP-u, i u slucaju kakve opasnosti zvonjenjem nas obavjestavala. Nekoliko sastanaka i bolnickih kurseva je odrzano kod Danice Kokotovic sa stanom u Skerlica ulici, gdje je bio smjesten san~ski materijal. Podesna za sastanke bila je i kuca gostionicara Alije Kapidzica u Kralja Tomislava ulici. Njegova zena Mica i on bili su odani i iskreni simpatizeri pokreta. Pred oslobodenje, u stanu Milice Milanovic, odrzan je jedan kurs za rukovanje oruzjem. Isti takav kurs oddan je i u stanu Anke Skavo. Pored toga smo plele dzempere i rukavice za partizane. Tokom Citave .1943. godine nosili smo odjecu uhapsenim pripadnicima NOP~a lkoji su lezali u ibolnici. Cijele 1944. godine raznosih sino prijeteca pisma po kucama ustaskih fasistickih agenata. ·· U ta·kvim prilikama koristili smo se djecjim kolicima u kojima je i moja kcerka Lejla lezala na sanitetskom i propagandno-politickom materijalu, koga smo raznosili po raznim punktovima u gradu. Pri takvim zadacima pomagale su i ucestvovale Milica Milanovic, Ksenija Steta sa Bjelava, Dragica Lovren, Dragica KokotoviC i druge.. · 1944. godine Safo Dzinovic mi je doveo. grupu domobrana koji su se opredijelili za NOP i koje je trebalo prebaciti u partizane. Do tog vremena ja sam ih sklonila na tavan moje kuce. Pazikuca Ivana Sedej je po nekoliko puta na dan odnosila i donosila ljestve preko kojih bi im dodavala hranu. Neposredno pred oslobodenje zemlje organizovala sam, po za· datku Partije, cuvanje vojne pekare u Kosevu, da je ne bi unistile ustase koji su u povlacenju uniStavali i pustosili narodnu imovinu. �Vesna RakiC-Resetar i upoznavati o ciljevirna KPJ u svestranoj horhi protiv fasizma" - govorila je ona zenama. Znala je da u mom selu ima jos dosta drugarica koje mogu i hoce da rade za NOP. Takode nas je upuCivala da se svaka od nas poveze sa aktivistkinjama iz zapadne Hercegovine, naroCito ljuhuskog sreza, koje hi mogle da nas ohavjdtavaju o kretanju neprijatelja i svemu sto je neo:phodno za narodno-oslobodilaoku ;borhu i njene ciljeve. U drugoj polovini 1941. godine nastaju hapsenja na terenu Dalmacije i Hercegovine. U jednoj grupi, koju su saCinjavala trideset i tri aktivista iz Vrgorca i Makarske, ustase su uhapsile i moga oca. ,Crna marica" ih je odvela u Imotski, odakle su, nakon nekoliko dana, pretuceni i u modricama pusteni kucama. Mnogi su od tih posljedica brzo pomrli. Oceva je zasluga da je moja cijela familija aktivno saradivala za NOP. Postali smo clanovi KPJ tako da smo u toku NOB-e aktivno i organizovano radili. Zaslugom pojedinih naprednih drugova iz mog sela i okolice vee 1941. godine formira se grupa :lena koja se povezala sa drugim zenama Vrgorske opstine kao i aktivistkinjama NOP-a pogranicnih sela zapadne Hercegovine. Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije u moju kucu je cesto dolazila Iva Hrstic iz Graha (srez LjUJhuski) ciji je muz poginuo u spanskoj revoluciji. Pokazivala nam je pisma od drugova ucesnika spanske revolucije koji su kasnije sa njom odr.Zavali pismenu vezu i slali joj pomoc da othrani svoju nejaku djecu. IIVa je ostala dosljedna :Ldealima svoga muza i za cijelo vrijeme NOB-e, iako pod teskim uslovima, okupljala oko sehe zene i odrzavala veze sa zenama susjednih sela kao i sa svojom jetrvom Tonkom i njenim muzem, koji su cijelo vrijeme rata aktivno radili za narodno-oslohodilacki pokret. I pored hapsenja i mucenja oni su sa velikim elanom okupljali narod u horhu protiv fasizma i kao takvi hili u stalnom kontaktu sa saradnicima NOP-a iz Dalmacije. U 1942. god:Lni biokoVIs;ka V ceta je prozvana ii±menom Ivina rnuza, Hrstic Petra. U njoj su se nalazili i neki Hercegovci. 0 ceti se medu horcima pjevalo: SARADNJA ZENA BIOKOVA I ZAPADNE HERCEGOVINE ?~ena sam na samoj. granici Hercegovine u selu Orahu, opstl_na Vrgorac. Selo Je uvuceno u Hercegovinu tako da djeluJe kao poluotok na moru. Ti prirodni uslovi su nam omog.ucava~i o~r.Z~v~nje v~za sa aktivistima i saradnicima NOP-a i partlz~nskun. Jedmica!ll~ Iz ..Hercego~ine i oh:atno. U Dalmaciji je revo~ucwna.rm pokret JOS pnJ~ rata hw dosta Jak tako da je narod na vriJeme hw upoznat sa cilJevima okupatora i njegovih slugu. . Tezak je hio zivot o_voga kraja za vrijeme Kraljevine Jugoslavije. Zel~elo se ~uk~ruz~~og h!Jei?a! a da ne g~worimo o drugoj hrani. NajviSe SU ISpastah Olll kOJI SU ZIVJeh U kamenJaru sirom Dalmacije i krsovite Hercegovine. Glad, golotinja i hosotinja je hila neopisiva. Jedivno smo _imali sn;c.u da je ~eCina sela Vrgorske opstine imala osnovne skole gdJe smo hih ohavezm, kako muskarci tako i zene zavr§i't1i sest razreda. O!kolna sela Hercegovine nisu ni to .i;mCt~la. Os~ovnih ~kola )e vhilo yvrlo malo, tako da je veCina naroda hilo nepismeno, a ako Je .ko)a zel?-a Isla u ~~ol1;1 to je hila sramota. Kler je imao velikog utjeC~Ja I st.o J<: za~?tahJI dw naroda hio nepismeniji crkva je mogla da ga VIse konsti I drzi u pokornosti. . Sin;>ki. napredJ.?-i pokret koji se razvijao u Dalmaciji prije rata U!Jeca~ .Je .I ~a U:OJe selo koje je imalo dosta naprednih Ijudi. Medu nJI:O::a Je hw .I mo.J .~tac Ivan Resetar koji je cesto prije rata opominjan ~d zandara. I pohciJe zhog revolucionarnog rada. Sjecam se da su se c~.sto sast~Jah. na~redni ~judi iz ohliznjih sela Hercegovine i DalmaC~Je. Poveziya~I .su Ih razm s~oski radovi i sijela. Nedjeljom, a i uvece, hi s~ sastaJah ~ kroz selo pJevali revolucionarne pjesme (,;Budi se istok I z~p~d", pJesme o Matiji Gupcu i Matiji Ivanicu. Izvikivali hi parole ~,ZIVJela K?mu~isticka. partija", ,Zivjela Rusija" itd). To se desayalo.I na pazan~.a.I.u.gostwna~a; Napredn~ji ljudi su prenosili znanje Jedm. na druge, sm!: hteraturu I Jedm drugima ohjasnjavali ciljeve revolucwnarnog radmckog pokreta. Tako su pogranicni regioni hili vezani ekonomski, politicki a i rodhinski. Rat me je zatekao kao radnicu Duhanske stanice u Vrgorcu. OdU:~h sam se povezal.~ sa Jak~m Raos, koja je pripadala naprednom radmckom po~retu pnJe rata I poznavala revolucionarni rad moga oca. Razgov~rah sll?-o o svemu sto mi, zene, treha da poduzmemo u tim sudhonosmm damma. "Treha se horiti za svakog covjeka, za svaku zenu R Peta ceta Hrstic Petra sto je brza i od vjetra. U njoj mladi partizani dobrovoljci odabrani. Protiv sile sto se bore da slobodi put otvore musku zensku, staru mladu i u selu i, u gradu da svakvme pravo bude fasisti nam da ne sude. Vee Narodna vlada nova i uprava drug Titova. 214 215 Ova pjesma je imala snaznog politickog odjeka i cesto se pjevala u hiokovsko-neretvanskom kraju, kao i sve druge revolucionarne pjesme, koje su se hrzo prenosile sirom Jugoslavije. Na teritoriji Ijubuskog kraja prva zrtva ustasa pala je u selu Grahu i to poslije 13. 6. 1941. godine. Tada su .na terenu dijelj.eni prvi leci koji su sadr.Zavali proglas KPJ sa pozivom na ustanak protiv okupatora i njegovih pomagaca. Tih dana je hio katolicki ,dernek" na Humcu koga su ustase naveliko slavile kao imendan poglavnika ustaske drzave �Ante PaveliCa. Kad su ustase saznale za te letke toliko su bili razjareni da su poslije toga nastala hapsenja, kako u Ljubuskom, tako i u vrgorskom kraju. Bas tih dana u Vitinu dolazi poznati zlikovac, ustasa Franjo Sudar. Tu su bili zatvoreni, pored ostalih Vlatko Hrstic i Mirko Kolak saradnici NOP-a iz sela Gra:ba. Franjo Sudar je :bez .suda i 1kakva naredenja, svojom rukom, u prisustvu ostalih zatvorenika, ubio iz pistolja Vlatka Hrstica, a Mirko Kalak je od posljedifa udaraca, poslije par dana, umro. Surovi su bili ti dani, jer su poslije toga pijane ustase nastavile sa pokoljima. Vlatku Hrsticu ni mrtvom nisu dali mira. Drugovi koji su bili sa njim u zatvoru morali su mu kopati grab izvan groblja kraj sela Otoka, u blizini Vitine, a njima su opet zbog toga ustase prijetile. Na molbu Vlatkove porodice prendn je na groblje Sinac, a poslije reagovanja klerofasista, opet su ga morali prenijeti van groblja. Ozaloscenoj porodici su govorili da za komuniste nema mjesta u groblju. Vlatkove i Mirkove ideje su nastavili njihovi najblizi, jer je neopisiva mr:Znja prema neprijatelju buktila u njihovim srcima. Sto je neprijatelj bio svirepiji, to je narod bio ogorceniji i aktivniji za NOP tako da su se veze sirile velikom brzinom, a broj saradnika sve viSe rastao. Znali su se punktovi koji su veoma. brzo preuzimali postu i razne materijale potrebne partizanima. U Grabu je pored Tonke i Ive bilo jos dosta :lena koje su bile aktivno za narodnooslobodilacki pokret, zahvaljujuCi · organizovanom radu pojedinih clanova porodice i saradnika koji su ucestvovali u naprednom radnickom pokretu prije rata. Tako su u seoskom odboru AFZ-a sela Graba bile aktivne slijedece drugarice: Iva Hrstic (zena pokojnog Petra), Tonka Hrstic (zena Stanka), Anica; Kata Hrstic (koja je hila i kurir), Matija Hrstic (pokojnog Joze koji je poginuo u partizanima), Matija i Ljubica Musan, Matija Kalak i Anica Granic (zena Ante). Sto je neprijatelj pravio veca .zlodjela narod, pod rukovodstvom KPJ, sve viSe zbija svoje redove i postaje povezaniji pod parolom ,Naprijed u borbu do konacne pobjede". Tu parolu su prihvatile mnoge zene, sestre i majke, bez kojih ni jedan rad za narodnooslobodilacki pokret nije mogao proCi. I u selu Orahovlju, srez Ljubuski, je bilo dosta porodica koje su bile aktivne i na koje se moglo osloniti u radu za NOP. Nekada sam spavala kod drugarice Mace Rakic. Otvoreno smo razgovarale o ciljevima pokreta, o sakupljanju pomoci u vidu odjece, obuce i municije. Maca je hila bistra djevojka. Znala je lijepo i ubjedljivo da prica i aka nije imala ni jednog razreda osnovne skole. Shvatila je ciljeve nase borbe taka da je ana i njena cijela porodica hila desna ruka u radu za NOP. Pet njenih sestara su uvijek bile siguran oslonac u izvrsavanju zadataka. Majka im je radom iz sela Klobuka, taka da su one bile cesto veza izmedu pojedinih sela Hercegovine i Dalmacije. Pored ostalih poslova posebno im je hila teska i opasna kurirska sluzba, jer je neprijatelj bio na svakom koraku~ U odboru AFZ-a pored Mace, isticala se i Stana Rakic, koja je cesto odrzavala sastanke :lena, okupljala ih i upoznavala sa zada,c:ima koji predstoje. U njenoj kuCi su se krili ilegalci a cesto su se odr:Zavali i sastanci. · U organizaciji zena i kroz omladinsku organizaciju poznat je i rad Ljubice Marinovic, Kate Saric i drugih zena u tom selu koje su se 216 217 postepeno ukljuCile u rad NOP-a. M10du njima je hila i Luca Rakic, majka sedmoro djece, ciji je sin Ante bio clan KPJ jos od 1938. godine. On je od posljedica mucenja po zatvorima obolio i umro u svojoj 25. godini, u ljeto 1941. godine. Petorica njegove brace slijede njegov .put i svi u toku rata postaju clanovi KPJ. Zbog njihovog aktivnog rada majku i oca su uhapsili i odveli u logor u Vinkovce. Otac se viSe nikad nije vratio, a za grob mu se ne zna. Majka je poslije muka u logoru oboljela: I Matiju Rakic, zenu Ivana Rakica zbog aktivnosti njene djece su takode odveli u isti logor. Njenu nevjestu Danicu, kao i njeno dijete, staro svega nekoliko mjeseci, takode su odveli u vinkovaaki logor. Di· jete je umrlo od gladi. Pitam se kome je ono krivo kao i hiljade nase djece koja jos nisu znala da izgovore rijec mama! Jos nekoliko clanova uze i sire porodice Rakic stradalo je na isti ili slican nacin. U Vinkovackom .Iogoru su bile i jos neke aktivistkinje NOP-a iz sela Graba, a medu njima Mira Kraljevic i njena sestra Vesa. U selu Veljacima Ante Majic i njegova cijela porodica saradivala je za NOP pod teskim uslovima. Oni su odrzavali vezu izmedu mjesta Vitine i Dalmacije. Kada su ustase to otkrile svirepo su ubile Antu u Grabovom Vrelu 1944. godine. Iza njega je ostala nezbrinuta zena i dvoje maloljetne djece. Poznat mi je rad i Andelije ViStice, sestre istaknutog komuniste Pavla Granica koji je bio veza izmedu sela Hercegovine i Dalmacije. Ona je cesto dolazila na sastanke i odr:Zavala vezu sa ostalim simpatizerima NOP-a u svom selu. Iz Ljubuskog se sjecam nekih drugarica (Munire Konjhodzic i dr) koje su po selima prodavale galanterijsku robu. Cesto su dolazile i upoznavale nas o kretanjima neprijatelja. One su bile partizanski kuriri i kao takve redovno su odr:Zavale vezu izmedu partizanskih jedinica i organizacija NOP-a po selima. U selu Grabovniku hila je politicki aktivna grupa :lena (Milica Vuksic, Milica MiSetic, Kata MiSetic, Danica MiSetic, djevojacko Rakic i Jaka Saric). Sa njima su saradivale istaknute aktivistkinje NOP-a Iva i Tonka Hrstic, Maca Rakic i druge. Njihovi sastanci su nekada odrzavani i u mom selu, zatim u zaseoku Bubnji i nekada u zaseoku Jelavica. Sjecam se, pored ostalih, i jednog sastanka na kame sam i ja hila. Odrzan je pocetkom 1944. godine u kuCi Jurke Granuse, a sazvao ga je Milan MarkoVic poHti,ok>i radnik za opstinu Vitina. Pored ostalog govorilo se o daljnjem okupljanju :lena u narodno-oslobodilacki front. ,DoCi ce skoro sloboda u kojoj ce zene imati jednaka prava sa muskarcima i u slobodnoj zemlji graditi bolju buducnost sebi i svojoj djeci" - govorio je Milan Markotic. Ali, na zalost, tu slobodu on nije docekao. u borbi sa neprijateljem polozio je zivot za nasu bolju buducnost. Iz sela RadiSica saradivala sam sa Slavkom Dropuljic koja je, zajedno sa svojim muzem clanom Sreskog narodnooslobodilackog odbora, cesto dolazila na sastanke i hila znacajna veza iz tog dijela ljubuske opstine. Oboje su saradivali sa aktivistima i saradnicima NOP-a iz Proboja i Ljubuskog. Znacajan je bio i rad Mlinarevic Milke, kao i njene majke, sestre, i njene cijele porodice. Njen otac je jos prije rata sirio revolucionarni pokret i odigrao veliku ulogu u toku NOB-e u cijelom tom kraju. Okupljao je kako muskarce ta:ko i zene, u:bjedljivo tumaceCi ciljeve NOP-a. Milka je, po cijenu zivota, iSla po svim okol- �nim selima da izvrsi zadatk~. ~oji st; jc;j postavljali P?j.edini. drugovi. Ona je bila svjesna ako prez1v1 da ce Jednoga dana b1t1 bolJe za sve nas. Milka je dolazila pocetkom 1942. godine u moju kucu, kod mojeg oca, kame je predavala vijesti od saradnika iz njenog sela, a koje je trebalo dalje proslijediti. Da bi zametla trag neprijatelju materijal je nekada donosila u pogranicne punktove kod Pavia Granica, a nekada u Ikana Jelavica. Pocetkom 1944. neprijatelj je otkriQ njenu djelatnost zbog cega je hapsi zajedno sa ocem. Oca vode u zatvor u Imotski, a nju na Pr.Zine u zandarmerijsku stanicu odakle je, na molbu njezine rodbine, pustena. Pricala mi je kako su je tukli, vezali u zicu i nazivali pogrdnim izrazima. ,Braca su otiSla u partizane odoh i ja za njima" govorila je Milka. Oca su joj iz Imotskog vratili u ljubuski zatvor gdje su mu drugovi omogucili da pobjegne. Tako je cijela porodica morala da se skriva i da nastavlja svoj rad u teskim uslovima. Ta hrabra porodica je istrajala do konacne pobjede i ostala dosljedna ideji u koju su milioni ugradili svoje zivote. Tako su zene Otocanke, Neretvanke, Hercegovke i Biokovke, skupa sa ostalim zenama Jugoslavije, rame uz rame kovale bratstvo i jedinstvo, najveci zalog nase pobjede i tako dale vidnog udjela u narodnooslobodilackom ratu i socijalistickoj revoluciji. Mara Vranjes-MiriC ZENE SELA SPILJE NA ILEGALNOM RADU ZA NOP rigradsko selo Spilja neposredno uz Bosansku Dubicu sa svojih tridesetak domaCinstava, pretrpjelo je teska stradanja u toku rata. Ustase su ubile: Miric Soku, Miric Miku, Miric Stevu, Rucnov Maru, Bizic Ignjatiju, Kosanovic Milana, Bizic Jelu i Bizic Dragutina, Vranjes Dukana, Bigu Draginju, Bigu Stanu i Miric Danu. Tako je poceo tezak ratni zivot mjestana Spilje. U vrijeme dok smo se nalazili kod kuca zene i omladinke su drzale strazu prema Bos. Dubici. Stalno smo bili u strahu od dolaska ustasa u selo. Inace, ustase su ubijale koga su uhvatile, bez obzira da li se radilo o odraslom muskarcu, zenama ili djeci. Selo je bilo prakticno bez muskaraca. Bio je samo Dragan Popovic koji je radio kao odbornik N:QO u selu (poginuo u kozarskoj ofanzivi 1942. godine). Uskoro je kod nas dosla desetina boraca sa Curguz Dragutinom, koga su jos zvali- Crni. Smjestili su se u nasoj kuci. Tu smo im moja majka i ja kuhale hranu. Kasnije se ovaj broj boraca povecao na oko tridesetak. Dr.Zali su polozaj prema Bos. Dubici. Polozaj je bio u neposrednoj blizini Bos. Dubice. Dolazili su i civili iz susjednih sela koji su takode bili na strazi zajedno sa partizanima. Neprijateljsko uporiSte u Bos. Dubici u zimu 1941/42. godine bilo je blokirano. Partizanski polozaj odavde od Spilje bio je nekoliko stotina metara udaljen od neprijateljskih bunkera. U tom meduvremenu nekoliko puta dobijala sam zadataJk da odem u grad radi prikupljanja obavjestenja o neprijateljskim snagama u gradu. Dolazila sam u kucu Huseirra Hatipovica koji je imao srvoje ilegalno partizansko ime Uros. Jednog dana kod mene je dosao Nikola Luketic, ucitelj iz Mrazovaca, tada istaknuti partizanski komesar. Sa njime je bio i Ljuban Burazer, i jos neki od boraca. Odredili su me da idem u grad. Tako sam postala kurir i odr.Zavala veze sa omladincima u Bosanskoj Dubici od kojih sam prikupljala podatke o neprijateljskim snagama. Slicne zadatke obavljala sam i 1943. godine. Pocetkom 1942. godine viSe se nije moglo zivjeti u selu. Morali smo se povuCi u sela prema Kozari gdje se moglo !bezbjednije zivjeti. Nas,tanila sam se sa rporod'icom u selu Komlencu UJdailjenom 4 !kJi,lome- P 218 219 �tra od Bosanske Dubice. Tu je vee bio veoma dobra organizovan rad sa omladinom i zenama. Omladinke i zene iz naseg sela su aktivno nastavile da rade sa zenama sela Komlenca. Mara Strika se tada isticala ,~~a.u omladinom (Strika Mara, nosilac ,Partizanske spomenice 1941 z1v1 u Beogradu). Znale smo raditi na sivaeoj masini, pa smo bile. ~ngaz.'?vane na sivenju odjeee. Narocito je u zimu 1942. godine, za vnJeme februarske ofanzive od Bos. Dubice prema P:t;ijedoru, bilo aktuelno sivanje hijelih mantila od platna. Bila je jaka zima sa visokim snijegom. Njemacke snage su uspjele da prodru iz Bos. Dubice prema Prijedoru. Bile su veoma zestoke horbe. Da bi se sto bolje maskirali, partizani su nosili bijele mantile sa kapuljacama. Mnogo takvih mantila pravile su zene i omladinke po selima i nosile na polozaje. Zajedno sa Marom Strikom odlazila sam na sastanke na Vranovac gdje se nalazilo sjediSte Pounjske opstine. Tu je dolazila Ljuba Skara, veoma aktivna omladinka iz susjednog sela Suvaje. Sa Ljubom je dolazila i Milka Vucieevie, takode omladinka iz Suvaje. Milka VuCieevic i ja primljene smo skupa u KPJ pocetkom 1942. godine. Doslo je i proljece 1942. godine. Svi smo takoreCi hili na nogama. Danonocno se radilo. Odr:Zavani su sastanci omladine· i naroda. U maju je osloboden Prijedor. Odmah je zakazana Okruzna konferencija SKOJ-a koja je odrzana u oslobodenom Prijedoru. Na konferenciji su iz naseg selav prisustvovali: Mara Strika, Jovo Premasunac i ja. Konferencija je ?drzana u domu kulture. Govoreno je o aktivnosti organizacije SKOJ-a 1 masovnom angazovanju omladine na zadacima narodno-oslobodilackog pokreta. Dok je jos trajala konferencija naisli su neprijateljski a~ioni koji su bacali bombe i mitraljirali. Pucala su stakla na prozonma. J~dna bomba pala je u neposrednoj blizini, ali, na srecu, nije eksplod1rala. Morali smo se povuCi u susjedno selo i sacekati vece. To vece odr:Zan je i omladinski zbor u gradu na kome je prisustvovalo prelm 10 000 omladine sa podrucja Kozare. Po povra:tku sa konferencije SKOJ-a iz Prijedora nastavili smo rad sa jos veCim elanom. U toku maja odrzan je i veliki narodni zbor u Sirokoj Luci na Kozari. Iako je mjesto odrzavanja zbora udaljeno preko 20 kilometara organizovali smo omladinu i krenuli na zbor. Mara Strika i ja vodile smo omladinu Komlenca i Spilje. Bilo je veoma veselo. Susreli smo se sa mnogim borcima iz nasega i susjednih sela. Veoma zivu aktivnost razviiali smo medn omladinom na kulturnom planu. Formirani su pjevacki horovi i diletantske grupe po selima. Pjevale su se borbene piesme i davali kraCi skecevi. Ostalo mi je u siecanju da smo u maiu 1942. godine odr:Zali priredbu na Vranovcu kod Perovica. Bilo je prisutno dosta omladine i naroda. Nas pievacki hor iz Komlenca vodila je Vrebac Liza. Liza je po nacionalnosti Hrvatica, rodom iz Hrv. Dubice, a hila je udata za Vrebac Dusana u Komlencu. Ona je istovremeno hila i komandir radne cete u selu. Poiedine zene i omladinke imale su uloge u skecevima koje smo davali na priredbama. Koliko se sjeeam u jednom takvom komadu hili su ukliuce!li: Mara Strilca, Mara Miric-Vranies, zatim drugovi Rade Jeric, Tejo Dragicevic i Mirko Bizic, te Ljuba skara. Sadrzaj toga nasega komada uglavnom se svodio na ulogu i pomoe zena i omladine narodno~oslo­ bodilackofborbi. Neke od nasih drugarica ( tako je otprilike hila sadr:Zina komada) plele su iii prele vunu, a pored njih su prolazili ipitali ih. sta i kome rade. One bi obicno odgovarale da pletu i siju za parti- 220 221 zane,. ~a narodnu vojsku. Pored toga nas hor je otpjevao nekoliko, u to vnJeme, aktuelnih horskih pjesama medu kojima i ,Hej Sloveni". Ucestvovala je omladina ne samo iz Komlenca, vee i iz sela Spilje, Vr_ioca i ":erije, koja je hila doselila u Komlenac. Bio je to veliki opstinskr zbor 1 prva nasa dobro pripremljena priredba za narod sa sireg podrucja. ViSe puta imali smo slicne priredhe u skoli u Mrazovcima, gdje je prije rata uCitelj Nikola Luketic radio, pripremao priredhe i na taj miCin u narodu sirio napredne ideje. Pocetkom juna 1942. godine otpocela je velika neprijateljska ofanziva na Kozaru. Tih dana odlazili smo u Opstinu na Vranovac i dogovarali se o tome kako i sta da se preduzme. Jednoga dana saopsteno nam je da do sutradan ujutro sav narod iz sela mora da krene za Kozaru. Tada sam se rastala od mje5tana moga sela. Dobila sam zadatak da zajedno sa jos nekim drugaricama krenem na Vitlovsku u Kozaru da radim u krojackoj radionici za ranjenike u Vitlovskoj. Posla je i Mara Strika, a tamo sam nasla Sekerac Seku, jednu zenu Bakic i jednv koja se zvala Grozda, takode iz Spilje. Sve smo imale zadatak da sijemo za potrebe ranjenika u holnicama. Bile smo smjestene u jednoj baraci gdje smo i radile. Radile smo u radionici do druge polovine juna 1942. godine. Tada je odrzan sastanak i odluceno da podemo na polozaj na Pogledevo. Krenule smo na polozaj. Sreto Bukva nam je podijelio nesto od odjece. Dobila sam jednu majicu koju sam sacuvala sve do oslobodenja. Mara Strika dobila je kaput. I ostale su zene dobile ponesto. Na polozaju smo imale zadatak da iznosimo ranjene i poginule borce i da se zajedno sa horcima ukljucimo u horbu. Bilo je dosta omladinki koje su napustile svoje porodice u zbjegovima i krenule na zadatak na polozaj. Tih dana vodene su zestoke horhe. Bilo je ranjenih i poginulih horaca. Bila su napravljena prihvatiliSta gdje su dopremani ranjenici. Pocetkom jula 1942. godine odr:Zan je jedan sastanak na Palezu a drugi u Sirokoj Luci. Zakljuceno je da se prohije obruc na Kozari: Saopst~no nat? je da clanovi Partije, koji su manje poznati, u slucaju da se 1zvuku 1z ohruca, ostanu sa narodom. Koliko se sjecam hili su odredeni: Miric Mara, Milka Vucicevic, Nevenka GliSic, Zora Zujic, Milorad Miljatovic, Dragoja Djapa i jos neki, da ostanu sa narodom. Svi ranjenici koji su se nalazili u bolnicama u Kozari, selu Vitlovska sneseni su u Siroku Luku. Kada smo se nasli u Sirokoj Luci gledali smo teske prizore. Ranjenika je bilo mnogo. Dozivali su i trazili :por~oc. Bi~i. su hespo:nocr:i. Do~ivaii su i molili da ih ne ostavljamo, a m1 msmo hili u mogucnosti da 1m pomognemo. Srce nam se stezalo a :r;emocni smo hili da bilo sta preduzmemo. Znali smo da su neprija~ teljske snage, nakon neuspjelog prohoja obruca, krenule u Kozaru. Znali smo da ce da iskale svoj zlocinacki hijes nad nemocnim ranjenim borcima. Mi smo isli u sela na prugoj strani Kozare prema Prosari. Tu je vee hilo mnogo naroda. ViSe nije ni bilo izgleda da se spasimo. Ubrzo SJ?O hili .z~r.ohljeni i protjerani u ~rvatsku. Kada smo se 1943. godme vratih 1z Hrvatske msmo mogh da se nastanimo u nasem selu pa smo otiSli u selo Mrazovce. Odmah po dolasku pozvali su me Milos Nikoletic i Mirko Dragicevic i kazali mi da sa Bos. Dubicom nemaju vez~ i da hi hilo dohro da se vratim u Bosansku Dubicu gdje imam kucu, pa cu tako moCi da radim i uspjesno izvrsavam zadatke u ile- �galnim uslovima. Ujedno su me uputili da se u gradu povezem sa Mu-· haremom Hatipovicem. Moja majka nije znala da sam ukljucena u ilegalni rad. Svaki put morala sam nad neko opravdanje za odlazak na vezu kako se ne bi sumnjalo u mene. Izlazio je i Muharem Hatipovic. Obicno smo odlazili u vrijeme kada se o.braduje zemlja i ljetina. Prola:zili bi putem uz Popovica sokak, zatim preko Grabovca i izbijali na jednu tzv. krcevinu Marka Kosanovica. Svuda okolo je bila suma, a u sredini njive (krcevina) gdje su dolazili partizani. To je bilo ustaljeno mjesto gdje smo se sastajali. U slucaju da se ukaze potreba za vanrednim sastankom, onda bi odlazila na rjecicu Mljecanicu kod jednog mlina ispod sela Mrazovaca, a odlazila sam u selo Mrazovce kada sam bila u mogucnosti da se blagovremeno vratim nazad kuci. Oddavala sam vezu sa jos nekim porodicama u gradu. Odlazila sam kod porodice Rejhana Zubovica. Isto taka sam odlazila kod porodice Orneka, zatim kod Savana i Brane Zec, koji su poslije kozarske ofanzive do 1943. godine zivjeli u Bos. Dubici. ISla ,sam i kod apotetk:ara Milka Starv-erra. Od njega sam dolbijala saniteWs\ki mruterija'l i lijekove i to sam iznosila iz grada. Svaki put kad sam izlazila na vezu nesto sam nosila. Obucu, pisaCi pribor, olovke i sveske. Kada je bilo viSe materijala tada smo Muharem Hatipovic i ja koristili njegova kola. Kada je trebalo prenijeti neko hitno i vazno obavje5tenje o tome da je stigla neprijateljska vojska, tada sam odlazila do mlina ispod sela Mrazovaca. Tu se cesto nalazio strazar. U slucaju da ne bude strazara obavjestenja bih stavljala na odredeno mjesto u mlinu. Takode sam radila na izvodenju nekih drugova u partizane u Kozari. J ednom sam dosla u vezu sa jednim mladicem, koji je kao elektricar radio u Elektricnoj centrali. Bio je Jevrej po nacionalnosti. Zadrzan je na radu u central~ jer je tu bio potreban. Ovaj mladic zelio je da ide u partizane, ali je te5ko uspostavio vezu sa nama. Doznala sam to pa sam mu jednom priSla, iako nisam znala kako se zvao, i rekla mu da dade do moje kuce. Dosia sam na mjesto sastanka. Mladic se jako uplasio. Ohrabrila sam ga. Govorila sam da se niSta viSe ne plasi, da je iziSao iz grada i da je sada na slobodi. Krenula sam sa njim na vezu. To nije bio odredeni dan rpa sam ISa njim osltilla do mrazovaakog mlina. Tamo sam nasla Dragoju Dragicevica i rekla mu da mladic zeli da ide u partizane. Kasnije sam cula da je radio u nekoj partizanskoj radionici, ali nikada nisam saznala njegovo ime, niti da li je prezivio rat. U drugoj polovini 1943. godine morale smo napustiti Bos. Dubicu. Nasle smo se u oslobodenim selima Podkozarja. Sve je bilo angazovano na ratnim zadacima. Svakodnevno se radilo i borilo. Bilo je i zrtava. Januara 1944. godine, hrabro je poginula i skojevka Ljuba BizTc, iz susjednog sela Vrioca. Zajedno sa svojim mjestanima iz.bjegla je jos 1942. godine u selo Komlenac. Tamo je aktivno radila sa omladinom i postala komunista. Ovu odvaznu skojevku uhvatili su Cerkezi. To su hili samo neki od zadataka na kojima su bile angazovane zene i omladinke iz sela •Spilje i Vrioca u vrijeme narodno-oslobodilackog rata. Sabira Dizdarevic DEMONSTRACIJE ,VIKTORIJA" iljadu devet stotina cetrdeset prve godine posljedice okupacije, u pogledu ishrane, bile su drasticne. U to vrijeme nestasica hrane bila je totalna. Jos se jedino moglo naci na pijaci - mostarskoj ,Tepi" - repe. MK KPJ je htio da iskoristi tu situaciju pa je na jednom sastanku preko Bisere Puzie dao direkttivu da se organizuju demonstracije zena. Preko svih partijskih eelija po kvartovima grada, skojevskih jezgra (kako smo ih mi tada nazivali) i svih odbora :lena i njihovih pododbora direktiva je prenesena do svake aktivistkinje. Zene su se masovno odazvale pa ih je u akciji uc~est­ vovalo oko tri stotine. Toga dana, poslije akcije, pohapseno je nekoliko drugarica - ali su pred pritiskom javnog negodovanja i akcije odbora videnih gradana (sastavljenog od svih nacionalnosti), a i primjernog ddanja pustene na slobodu. U toj akciji su se posebno istakle: .Pava Miletie i Samija Bubie, clanovi KPJ, Bera IArpadzie, sefika ResulbegoviC, Nevzeta Kreso, Habiba Sefie, Muruveta Cemalovie, Biba Hadrovie i niz drugih. tNe sjeeam se tacna ko me je obavijestio za demonstracije, zvane ,Viktorija" (Mostarci su ovaj naziv dali repi koja se jedino mogla naei na ,Tepi"), da li moja sestra Memnuma ~Nuna), ili neko drugi. Ali, sjeeam se dobro da mi je receno da podem na ,Tepu" sa cekerom i kakvom posudom-loncem ili slicno. Takode mi je reeeno da povedem sto viSe zena i omladinki sa kojima treba da budem na ,;Tepi" oko 9 casova prije podne. Tom prHikom nam je naglaseno da uticemo na sve prisutne zene da istupaju protiv nestasice zivotnih namirnica. Kad sam u odredeno vrijeme dosla na ,Tepu" vee je bilo nesto :lena, medu kojima i :Pava Miletie. 1Pricekali smo izvjesno vrijeme i u meduvremenu je stiglo stotinjak :lena. Vee tu, na ,Tepi" pocele smo da izvikujemo razne parole: ,Hoeemo hljeba! Hljeba! Hljeba! Gladni smo! Dole Lopovii! Sta ee nam samo rerpa? iDolle ,v1kitmija!"." 1Poslije kraeeg vremena krenule smo sa ,Tepe" preko Glavne ulice do Musale, prema opstini. Na tom putu zene su nam jos viSe prilazile, pa i one koje nisu imale veze sa narodnooslobodilackim pokrevom. Hle smo u n~do'V'1ma- deset do dvanaest :lena u 1Svalkom red:u ..Putem smo opet izvikivali parole kao i na ,Tepi", sto su ilene prihvatile. Prolamaia se ulica od nasih povika. Zene su mahale praznim cekerima, H 222 223 �korpama i posudam~ i tako simbolJc_no st~vlt~le d? znanj~ s.vijetu koji je stajao na trotoanma, da nema mkakv1h z1votmh nam1rmca. Odmah po dolasku pred opstinu, zene su jurnule u samu zgradu. Pojedini cinovnici su poceli da bjeze iii da se sakrivaju po zgradi. Jedna grupa zena, med:u kojima Pava Miletic, ja i jos neke, Cijih se imena ne sjecam, bile smo med:u prvima. Trazili smo nacelnika, ali njega nije bilo. Iza toga smo trazili njegovog zamjenika, 'ali ni njega nije bilo. Ne sjecam se tacna pred koga smo istupile, mislim da se zvao BariSic. Njemu smo postavile zahtjev da se odmah za grad:anstvo nabavi masnoca, viSe brasna i slicno. Za citavo vrijeme, dok smo se nalazile u zgradi opstine, zene su i dalje izvikivale parole. Iza toga je masa zena krenula u pravcu kuce ondasnjeg nacelnika Butuma, koji je bio bolestan. To smo doznale u opstini, gdje su dosli policajci i poceli nas mlatiti pendrecima. Neke zene su se odupirale njihovom batinjanju i jos vise galamile. Nacelnik Butum je stanovao u ulici Osmana Dikica. Cim smo stigle pred vrata; koja su hila zatvorena, stale smo lupati po njima i kad ni to nije pomoglo, onda smo ih razlupale. VeCi clio zena je ostao vani, dok je nas desetak, med:u kojima Pava Miletic i jos neke drugarice, uslo u samu kucu, pa onda u spavacu sobu. Nacelnik Butum je bio u pidzami. Blijed, drhtao je od straha. Radi toga je jedva govorio. Inace, u to vrijeme je bio bolestan. Dok smo mu mi i:inosile situaciju sa ,Tepe", o oskudici osnovnih zivotnih namirnica, ma:snoce i brasna, energicno zahtijevajuCi da se snabdijevanje poboljsa, dotle su zene, ispred kuce, demonstr.kale. Upravo dok smo sa nacelnikom razgova:rale dosao je policijski · agent Trbonja sa policijom. Ne znam da li je jos policajaca bilo vani. Oni su od nas zahtijevali da napustimo stan nacelnika, sto mi nismo prihvatile. Oni rrisu smjeli nista da preduzmu, jer su vani stajale zene, koje su bile spremne na sve. To smo mi u kuCi koristile. Cini mi se da je unutra, u sobi hila neka guzva. Da li je neko od nasih udario nacelnika ili nekog od policajaca, toga se ne sjecam. Iz kuce smo kolektivno izasle i odatle zene su odlazile u grupama prema svojim mahalama. Direktiva je bila da idu taka, kako ih pojedinacno ne bi uhapsili policajci. Radi ovih demonstracija isto poslije podne sam, oko 16 casova, rthapsena. Vee sci ii zatvoru bile: Pava Miletic, drugarica Zebra i misllm viSe niko drugi. S ohzirom da nas nisu htjeli ispitivati, tb smo donijele odluku da strajkujemo glad:u. Koliko se sjecam strajkovale smo oko 5 do 6 dana gladu i poslije toga su nas ispitivalL Pred policijom smo se branile -da smo se demonstrantkinjama pridruzile i tada su nas pustili. Mara Lazic, radnica tvornice duhana u Sarajevu. Ucesnik Generalnog strajka 1906. godine. u tolm NOR-a njena kuca je hila stjeciste istaknutih ilegalnih radnika u Sarajevu. 224 U prvi NOO - Mira Cikota, ilegalni radnik u Prijedoru. Zarobljena u kozarskoj ofanzivi 1942. godine, a zatim objesena u Prijedoru. Spreca, koji je formiran 1941. godine, birane su i dvije zene. �Tina Romano, clan KPJ nd 1941. godine, borac Kalinovickog NOP odreda od 1941. godine. Poginula krajem 1944. godine. Dr Rosa Hadzivukmric, sef saniteta Majevickog NOP odreda. Poginula na Vukosavcima prilikom cetnickog puca februara 1942. godine. Razija Omanovic, Clan Okruznog ko· miteta SKOJ·a Drvar. Poginula prili· kom desanta na Drvar. Bolnicarke ranjenici na Romaniji 1941. godine. Radojka, Persa, Bosa L_jubica Ivkovic, uciteljica, borac i politicki rukovodilac u Hercegovini. Nakon teskog ranjavanja, umrla u partizanskoj boinici u lzgorima (Gacko). Milojka Tosic iz sela Bare kod llidze. Ucesnice NOR-a od 1941. godine. �Hana Ozmo, istaknuti predratni komunista u Sarajevu. Strijeljana u logoru 1941. godine. K;senija T~naskovic, ilegalni radmk u Gorazdu 1941. godine. Borac Pete, a zatim 27. divizije NOVJ. Ubijena od cetnika u vrijeme VII ofanzive. Zifa Fazlagic, krojacka radnica iz Go~~z~a. Istaknuti aktivista NOP-a. StrlJCIJana 1942. godine od italijanskog okupatora. Medici~sko zene prenose municiju borcima na polozaj. D.ar_inka Burlica iz Lastve kod Trebmja. Poginula 1942. godine kao horae X hercegovacke brigade. 'osoblje partizanske maja 1942. godine. bolnice u Bosanskom Petrovcu dolazi na miting �Vlasta Bukovac, ilegalni .radnik u Sarajevu od 1941. godint;. Posli,je teskog mucenja ubijena od ustasa 1943. godine. Mirjana Mijojlic, Clan KPJ pnJe rata, poginula u Posavini u jesen 1943. go dine. Katarina ,Beba" Veselic, uciteljica, bcrac, strijeljana od cetnika maja 1942. godine. Sara Foht, ilegalni radnik u Sarajevu. U martu 1945. godine zajedno sa muzem i sinom uhapsena i strijeljana od ustasa. Anka Paukovic, domacica iz Sarajeva, ilegalni radnik od 1941. godine. Objesena na Marin-Dvoru 28. marta 1945. godine. Ruza Oljaca, sef saniteta Romanijskog NOP odreda prati ranjenike. �zrtve cetnickog pokolja. lzbjeglice sa Kozare. Knezpolje, 1942. godine. Djeca iz Bosne u logoru Jastrebarsko 1942. godine. �Omladinska ceta spremna za sakupljanje zita u Sanici, avgusta 1942. godine. Dolazak zena na zbor u Glamocu septembra 1942. godine. Mevla JakupoviC, ucesnik NORa od 1941. godine sa grupom aktivistldnja iz sela Vrsani, bijeljinski srez, 1942. godi.ne. �zene Kupresa nose ranjenike VI licke divizije za vrijeme IV neprijateljske ofanzive. suica, decembra 1942. godine. Zbor zena antifasistkinja u Drvaru, 1942. godine. Spomen ploca posvecena Prvoj zemaljskoj konferenciji AFz-a 'u Bosanskom Petrovcu, oddanoj 6-7. decembra 1942. godine. Ucesnice zbora u Glamocu 1942. godine. Radnice partizanske krojacke radionice u Srebreniku, srez Gradacac, 1943. godine. �Omladinska radna brigada ,Zoja Kosmodamjanslmja", Knezpolje 1943. godine. Prkos jaCi od smrti. Centralna apoteka Vrhovnog staba na odmoru n blizini Vrbe (Hercegovina) 1943. godine. �Ankica Bubic OD JELOVKE DO PLJEVE ... ovlacenjem maslovarske cete iz napada na Maslovare 23. septembra 1941. godine, mi smo se odmah povukli iz k'uce na Jelovku, gdje je bio partizanski logor. Kada smo se svi iskupili, odluka je pala da se ja i Fanika prebacimo na Tisovac na Cemernici, a roditelji: otac Gostimir i majka Juzefina sa Dokom i Perom u Liplje. Sa njima je odredena i Katica sa djetetom. Situacija teska, bolje receno porodicna tragedija - Dragan je poginuo, ni sahraniti ga nismo mogli, jer je ostao neiznesen. Rastale smo se od roditelja, od brace, od sestre Katice i krenule na za nas tada, dalek put - u ratni vihor. Mala kalona je krenula sa Jelovke koju su vodili Petar Gajic i Jegor Lastric sa jos nekoliko boraca. U toj koloni bile smo nas tri djevojke, tri maslovarcanke: Miric Bosa, Bubic Fanika i Bubic .Ankica. Pravac naseg puta bio je: - Jelovka-Liplje-Gornja i Donja Snjegotina-Donja Josavka-rijeka VTbanja, koju smo presH negdje ispod brda Lipovac. Kada smo izasli na Lipovac, krenuli smo preko J avorana i taka stigli na Tisovac. Na~se kretanje je bHo dosta sporo, jer smo iSli preko veze od covjeka do eovjeka. Jos nije bilo po selima naoruzanih ljudi i mi smo najcesce danju spavali, a no6u putovali. Na Tisovac smo dosli pred samu vece, jer smo put sa Lipovca nastavili danju. U logoru u Tiis'kovcu za:tekli smo 1dosta UJS'tall1ilka. Ostao mi je u sjecanju susret sa Durom Pucarom-Starim, koji je ilegalno izisao iz :Banje Luke i kad smo se priblizili Petar i Jegor povikase: - Eva Starog, evo Starog ... Kad smo stigli Petar je referisao Starom o napadu na Maslovare i njegovom neuspjehu, o IDraganovoj pogibiji i rekao mu da smo ja i Fanika Draganove sestre. Tada nam se Stari obratio: - Poznajete li dobra Banju Luku, da se prebacite na ilegalni rad. Ja i Fanika smo cutale misleCi u sebi kakvu Banju Luku kad ne smijemo biti ni u Maslovarama, nad kojima se nadnijelo Borje i Uzlonac, ali mu niSta ne rekosmo. Krenuli smo svi skupa u logor. Kada smo stigli tu sam zatekla prve zene u logoru i to Mitrov Maru i njenu kcer Zoriou. Nallwn ll1e!koMlko dal!1a stigle su i Nada Ma:Zar, SiJda Ma>rjanovic, Dusanka Cumura, Sevala Hadzic i Bosa Jurincic. P Ucesnice jednomjesecnog politickog kursa u Mrkonjic Gradu. Ancika-Tan.ia Durie, clan Mjesnog komiteta KPJ u Sarajevu na ilegalnom radu. 225 15 zene BiH u NOB 1941-1945. �Tu sam na Tisovcu i Cemernici ostala od 26. septembra do pocetka novembra 1941. godine, kada sam s Nadom Mazar i jednim sanitetskim tehnicarom Slovencem, krenula u Solajin Stab u Janj i IPljevske Podove. Nas put je takode bio isuviSe spar. ISli smo od komande do komande, od 1ogora do logora. iNa tom putu sreli smo se sa Dankom Mitrovim u Ribniku i tu smo ostali nekoliko trenutaka u srdacnom i prisnom razgovoru. Danko se jnteresovao sta ima u nasim krajevima. Stigavsi u Janj naisli smo na veoma teske uslove i prizore, u kiojima je zivio ta:j lnarod :pos1ije parjenja Jarrja ad ustasa u jersen 1941. godine. Lju:clii 1su :Z!ivjeH :po zemunicama i podmrnima. B'ili su jos pod utiskorn ustaskog terora, ali sprernni na borbu. Nekoliko dogadaja iz ovog kraja urezalo rni se cvrsto u sjecanje. !mala sam tek 20 godina, Nada 17, a bile smo suocene sa srnrcu ljudi. Bas tu, u bolnici u Pljevskirn Podovirna, dozivjele smo prvo urniranje jednog borca. Bio je stariji covjek- ratnik iz prvog svjetskog rata. To su za nas bili te5ki trenuci. Cesto srno nocu kad se probudimo plakale. Ljudirna nismo rnogle pornoCi, a gledale smo kako se rnuce. Medutirn, uskoro srno dobili doktora pa se situacija u ovorn pogledu izrnijenila. Joka Vasalic-MiSkovic SKOJEVCI VIDOVA SELA U PRVIM GODINAMA NARODNOOSLOBODILACKE BORBE U periodu priprerna za ustanak u drvarskorn kraju, u Vidovu Selu tforrniran je Gerilski odred na celu sa kornandantorn Stojanom GajanoviCern i kornesarorn Pajorn Bajicern. Do tada u seiu nije bilo rnasovnijeg politickog rada sa ornladinom, ali je Pajo, koji je hio clan Partije, odr:Zavao sastanke sa pojedinirn ornladincirna i ornladinkarna i na njih se oslanjao u evidentiranju oruzja i prijavljivanju dobrovoljaca za odred. Sve to vrseno je strogo tajno i u saradnji sa aktivorn radnika i seljaka u korne su, pored komandanata i kornesara odreda, bili Luka Baj.iC, Stevan Sobot, Vican Miskovic, Obrad i Jovan Bajic i Bojan Gvozdenovic. Kada je otpoceo narodni ustanak, 27. jula 1941. godine, Vidovski gerilski odred okupio se u sredistu sela, kod Lipe, gdje se okupio i veci broj seoskog stanovniStva. Na zahtjev kornandanta Stojana, ja i jos nekoliko ornladinki dobile srno zadatak da nabavirno crvene trake, koje su borci nosili na rukavirna. Istog dana Gerilski odred je ucestvovao u borbi za oslobodenje Drvara, a rni smo u selu organizovali prikupljanje hrane i njeno otprernanje na polozaj ustanika. U torn prvorn okrsaju, prilikorn napada na ustaski darn u Drvaru, poginuo je Milan K.ovic, vodnik prvog voda Vidovskog odreda. Nekoliko dana po izJbijanju ustanka u Vidovu Selu je odr:Zana narodna konferencija, kojoj su prisustvovali ,Persa Rodic i Drnitar Gajanovic. Torn prilikorn izabran je prvi Narodno-oslobodilacki odbor, koj'i je ujedno vrsio duZ.nost odlbora narodno-oslobodilackog fonda, tj. imao je zadatak da organizuje prikupljanje hrane i odjece za Gerilski odred i da se brine za nezbrinute porodice boraca .i izbjeglice iz Slovenije, koje su zivjele u selu. U Odbor su izabrani: Luka Bajic-predsjedn:ik, S.tevan Sob01t, 0\brad Ba'j'iC, J ova~nlka MiS!kov;ic, Gotspova Kovic, Bojan Gvozdenovic i <Drnitar Knezevic. Sjediste odbora nalazilo se u kuci Nikole Gvozdenovica-GliSe, a tu je bio i rnagacin narodno-oslobodilackog fonda. iPoslije oslobodenja Drvara, ,Prekaje, Potoka i Srnetice, Vidovski gerilski odred, koji je irnao pet vodova, u toku avgusta i septernbra vodio je borbe na glarnockorn i petrovackorn frontu. U to vrijerne u selo dolaze ornladinski rukovodioci Rajko Bosnic i Jovica Tadic, koji organizuju propagandno-politicki rad sa ornladinorn. Na njihovu jnicijativu, 10. sep'temhra 1941. formiJran je prvi seoski aktiv SiKOJ-a, 1 226 227 �ciji sekretar je bio Pajo BajiC, komesar Gerilskog odreda. U novoosnovanu skojevsku organizaciju tada su primljeni: Joka, Milos i Gojko Petrovic· Jovanka, Pava, Krstan i Zarko MiskoviC; :Duro Sabot, Gospova, Dusa~ i Mika Kovic; Sava i Mika Bajic; Sava, Joka i Mara Gvozdenovic· Sima i :Duro Kllikric; M:Uka, Mi1ka, Lazar, Mico i Dusiko K:nereviC; Pa~a Kuruc i Milos Bajic. Nesta docnije u SKOJ su primljeni: D_ragan Gvozdenovic, Jelka Aleksic, Mara i Bosiljka MiSkQvic, Jovanka Sabot, Mika Kukric, Dusan Penkorvic, Joka BajiC ·Pava Dzepina, Baja Rujevic, Mica Kuruc, Mileva Kovic, Dusan Gvozdenovic i Marko Basic. Formiranjem i omasovljavanjem skojevske organizacije stvoreni su povoljnijli uslavi za razvijanje sireg i organizovanijeg idejno-politickog rada sa omladinom. U to vrijeme cesto smo oddavali tzv. vaspitne skojevske sastanke, kojima su najcesce prisustvovali partijski radnici Jovo Kecman, Anjc Loksmit, Jovica TadiC i Persa Rodic. Na tim sastancima proucavali smo razne materijale kaa sto su: ,Sta je to SKOI", ,Zasto se vodi NOB", ,Ko su nasi saveznici", ,Zasto ce Hitler izgubiti rat", ,Kako ce omladina zivjeti poslije rata" i drugi. Osim toga redovno smo proucavali pojedine clanke iz listova ,;Gerilac" i ,Partizan", te vijesti sa fronta, radio-vijesti i drugi propagandni materijal, koji sma dabijali od Sreskog komiteta SKOJ-a i Partizanskog obavjestajnog biroa pri stabu Drvarske brigade. U toku dvomjesecnog postojanja Drvarske Republike razvijena je svestrana organizaciono-politicka aktivnost. Osnivani su organi nove narodne vlasti, pocev od seoskih narodnooslobodilackih odbora do Narodno oslobodilackog vijeca, a osim toga formirane su nove partizanske jedinice i prosirivana slobadna teritorija. A zatim je dosla ponovna okupacija: 25. septembra 1941, pos1ije petmaestodneVInih bo,rbi na Plocama, italijanske trupe prodrle su u Drvar, ciju industriju su partizani spalili prije povlacenja. ~Poslije toga drvarski odredi povuceni su sa glamockog i petrovackog fronta, te se borba nastavljala u novim uslovima. U isto vrijeme razvijana je politicka aktivnost u masama i stvarane nove antifasisticke organizacije NOP, sto je doprinijelo da je narod drvarskog kraja ostao jedinstven na liniji narodno-oslobodilacke bar be. Pocetkom oktobra u Vidovu Selu je osnovan Aktiv narodnooslobodilackog saveza omladine, koji je brojao oko 85 omladinaca i omladinki. Tada se pristupilo masovnijem kulturno prosvjetnom radu, a osnovana su i td tecaja za opismenjavanje omladine, kqj,i.ma su rukovodili Bosiljka MiSkovic, Milos Kovic i Mico Knezevic. Pripremanju omladine za borbu takode je posveCivana puna paznja: u selu je osnovana Omladinska pripremna ceta u kojoj su omladinci obucavani u rukovanju oruzjem. Ceta je hila vojnicki organizovana, a obuku su izvodili bivsi podoficiri Jovan JankoviC i Obrad Gajanovic. Ovakvu obuku prosla je veCina omladinaca prije stupanja u partizanske jedinice. Krajem 1941. godine oko Italijana u Drvaru uspostavljena je vojna blokada i sve veze sa gradom bile su prekinute. U meduvremenu vrseno je popunjavanje postojeCih i osnivanje novih jedinica NOV, u koje su stupali uglavnom omladinci. Sredinom decembra kod Dobre Vode formiran je bataljon ,Buducnost" u koji su usli borci iz sela prekajske opstine. U stab batalj,ona imenovani su Dusko Jovic za komandanta, Jovo Kecman za politickog komesara i Milos Polic za zamjeni- ka komesara. Odmah po formiranju bataljan je rasporeden na polozaje prema Drvaru, gdje je sa bataljonom ,Sloboda" odriavao blokadu italijanskog grurnizona. T?ko~, januara i ~ebruar~ . Vidovsko-.m.?~~onoSika ceta bataljana ,.Buducnost logorovala je u VIdovu Selu 1 Stltlla prekajska sela od italijanskih ispada. U ovo vrijeme vrsene su pripreme za formiranje bataljona ,Gavrilo Pri11cip" u koji je stupilo j dvadesetak. omladinaca iz Vidova Sela. Jedinice ovog bataljona driale su polozaJe prema Bos. Grahovu, a stab bataljona nalazio se u Kukrica kolibama na Jadovniku. Tu je bila i partizanska tehnika u kojoj s~ s.tal?pane r~dio. vijesti i _?rug.~ materijali, kaje smo redovno dob1]ah 1 prerad1vah na skoJevshm sastancima. ·Pocetkom zime, koja je bila vrlo hladna i snjegovita, Odbor fonda u Vidovu Selu organizovao je prikupljanje odjece za jedinice bataljona ,Buducnost" i ,Gavrilo ·Princip". U toj akciji posebno su se istakle omladinke, tako da je prikupljena veca kolicina plahta, dzempera, carapa i druge robe. Sa jos tri omladinke, ja sam tada organizovala u selu manju krojacku radionicu u kojoj smo od plahta izradivali bijele pelerine za borce, koje su ih na snijegu Cin:ile neprimjetnim. Tu smo od deka sile i zimska odijela, a izradivale smo .i partizanske kape takozvane troroge. Iz tog vremena ostala mi je u sjecanju jedna pjesma, koja glasi: Partizani sa tri roga, Ne vjeruju ni u boga, Ne vjeruju u nebesa, Vee u Marksa i Engelsa ... 228 229 U prvim mjesecima NOB-a u Vidovu Sc;lu nije postoj~la organ1zacija zena. Tek pocetkom februara 1942. godme, na seoskoJ konferenciji zena, osnovan je aktiv AFZ, koji je imao oko osamdeset zena. Tada je izabran i Odbor AFZ u koji su usle: Stoja Kovic-predsjednica, Bosiljka MiSkovic, Draginja Bajic, Vida Sabot, Draginja AleksiC, Doja BajiC, Draginja GvozdenoviC, Milka Knezevic i Draginja Karina. Aktiv je organizovao rad zena za potrebe partizanskih jedinica i bio stalna podrska u izvrsavanju zadataka Narodno-oslobodilackog fonda. Pocetkom marta 1942. bataljon ,Buducnost" je upucen na glamocki sektor, gdje je vodio borbe sa Italijanima. Prilikom napada na Glamoc, bataljon je uspio da spali Krstanovica pilanu i da zarobi jedrun vod Italijana. Medutim, u italijansko ropstvo tada su pala rdva omladinca iz Vidovsko-mokronoske cete - Krstan MiSkovic i Gojko PetroviC. Prije odlaska u Bataljon obojica su bili Clanovi SKOJ-a, a Gojko je bio i sekretar aktiva SK:OJ-a u Vi:dovu Se1u. U ovo vrijeme u italijanskom ropstvu nalazio se i Milos ·Polic-mladi, sekretar skojevske organizacije iz su1sjeidnog 1sela Mokronoga. Inace, sa mokronosikom omladinom smo u :svemu 1saradivali ri 1taJkmiC1li 1se u pozadinskom rrudu. Uspjesi u okupljanju omladine u organizacije NOSOBIH i SKOJ, kao i u prijavljivanju dobrovoljaca u partizanske jedinice, vee tada su bili impozantni u citavom drvarskom kraju. To je omogucilo da smo krajem aprila 1942. odrzali Okruz:~m konferen~iju ..SK:OJ-a .za Drv_?~· Ovoj konferenciji, kao delegati skoJevske orgamzaCIJe prekaJske opstine, prisustvovali su Jovanka Miskovic, Dusko KnezeviC, Dragan Gv?~­ denovic, Dmitar Lukac i Nedo Kovrucevic. Po povratku sa konferenclJe �oddali smo omladinski zbor u Mokronogama na kame su Jovanka MiSkoviC i Dmitar Lukac govorili o neposrednim zadacima omladine i daljnjem razvijanju takmicenja u vojsci i pozadini. U selu Mrdama, pocetkom maja, organizovan je skojevski kurs za skojevce i omladinske aktiviste prekajske opstine. Iz Vidova Sela kurs je pohadalo oko pedeset omladinki i omladinaca. To je uveliko doprinijelo intenziviranju propagandno-politickog Fada u organizacijama SKOJ-a i NOSOBIH-a. Od tada su amladinske konferencije odr:Zavane skoro svake nedjelje: citani su razni materijaH, radio-vijes,ti i bilteni o borbama partizanskih jedinica. U to vrijeme pri Komandi mjesta .Prekaja uspostavljena je krojaoka radionica ciji je rukovodilac bio Alvgustin Ps01rm. Ja sam od pocetka radila u ovoj radionici sa Andelkom Kralj i Bosom Puzigacom, a docnije su angazovane jos tri omladinke iz Vidova Sela: Gospova i Mika Kovic i Mara Gvozdenovic. Radionica je radila za potrebe jedi· nica Treceg i Petog krajiskog odreda, t~e za bolniou Proleterskih brigada u Mrdama, a nastavila je sa radom sve do pocetka cetvrte ofanziv~. Iz sela su tada upucene u tPodgrmec Mara Petrovic i Pava Kuruc, koJe su nakon zavrsetka sanitetskog kursa stupile u jedinice Druge krajiSke brigade. Organizacija NOSOBIH i aktiv SKOJ-a u Vidovu Selu razvijali s'u svestranu aktivnost na idejno-politickom i kulturno-prosvjetnom planu, na organizoovanju raznih akcija i pripremanju omladine za bor<bu. Medutim, njihova brojnost i sastav brzo su se mijenjali: skoro svi omladinci, pretezno skojevci, dobrovoljno su stupili u jedinice NOV, a na njihova mjesta primani su novi clanovi. Zbog toga je od proljeca 1942. godine u ~mladin?ki~ organizacijama bila organizovana uglavnom zenska omladma, koJa Je na sebe preuzela sav teret rada u pozadini. Ona je taj zadatak uspjesno ostvarivala udarnickim takmicenjem i bHa dostojna svojih drugova u partizanskim jedinicama. Pocetkom ljeta druge ratne godine u selu je formirana omladinska radna ceta, koju su Cinile uglavnom omladinke. Nakon osnivanja ceta je upucena u Sanicku dolinu, gdje je usia u sastav Prve omladinske radne brigade, koja je radila na sabiranju ljetine za potrebe NOV. u. isto vrijeme osnovana je i Druga omladinska radna ceta, koja je ~1la an~~z?vana .na raznir;n p~slovima u selu, a. osim toga radila je na IzgradnJI sumsk1h magacma J za potrebe bolmce Petog krajiSkog odreda, koja se nalazila u Vidovu Selu. . VeCi~a omladinaca iz Vidova i ostalih sela prekajske opstine bonia se u Jedinicama proslavljenih bataljona, kao sto su: Udarni bataljon, koji je tisao u sastav Prve krajiSke brigade kao njen Prvi bataljon ,;Buducnost" i bataljon ,Gavrilo ,Princip", koji su docnije usli u sastav Cetvrte krajiske brigade. Ovi bataljoni, zajedno sa bataljonom ,Sloboda" i bataljonom ,Rajko Bosnic", te petrovackim bataljonom ,Radivoj RodiC'' 'Lllsp'jes[lo 'Sill odrzavaH blok<lldu rtal'ijanskih gavnirona u Drvaru, Petrovcu i Grahovu i vodili borbu na glamockom manjac~om, p~ije~~rskom i sansko~kljuckom. sektoru. U tim kraj~vima borc1 omladmc1 IZ drvarskog kraJa pronos1li su glas i slavu slobodarskog Drvara, ali su i masovno ginuli u neravnim borbama ... Omladina Vidova Sela bila je ponosna na svoj borbeni doprinos uspjesima partizanskih jedinica u kojima se borila. U borbama tokom 1942. godine na raznim frontovima pali su omladinci: Ilija Knezevic, 230 231 Duro Sesum, Andelko :KnezeviC, Branko Knezevic i Blazo Basic, te Duro Bajic, clan KPJ i referent saniteta Prvog krajiSkog odreda. U isto vrijeme ranjeni su istaknuti borci i skojevci: Zarko MiSkovic (docnije poginuo za vrijeme desanta), Milos Petrovic (poginuo pocetkom 19~3), Dusan Kovic (umro od rana), David Bajic, Mirko Gvozdenovic, M1ca Kuruc, Stojan Knezevic i Marko BasiC. ~Poslije ranjavanja ani su ~re~aceni u 1Partizansku bolnicu u Vidovu Selu, gdje su ubrzo oporavlJem, ·a potom su ponovo upuceni u partizanske jedinice. Prvi juli 1942. godine bio je dan velikog narodnog slavlja u citavom kraju. Poslije visemjesecnih borbi nase snage prisilile su Italijane da se povuku iz Drv31Ya. Ali, okupator je iza sebe ostavio zgarista i rusevine. Omladina iz okolnih sela organizovala je radne akcije na uredenju Drvara i obnovi stambenih objekata, sto je omogucilo povratak izbjeglih porodica, a osim toga u gradu su se nastanila opstinska, sreska i okruzna rukovodstva NOP-a. Ubrzo poslije toga, u oslobodenom Drvaru odr:Zana je Sreska konferencija SKOJ-a na kojoj je pozitivno ocijenjena dotadasnja aktivnost omladine, posebno njen doprinos u udarnickom takmicenju na frontu i u pozadini. Pocetkom avgusta 1942. u drvarski kraj stigla je Prva krajiSka udarna brigada. Tom prilikom u 'Prekaji je odr:Zan masovni zbor naroda, vojske i omladine na kame je govorio komesar brigade Ilija Materic. Bio je to susret radosti, ali i neskrivene tuge. Jer, u stroju Prvog bataljona, koji su cinili borci iz sela prekajske opstine, nije bilo mnogih poznaNh drugova, 'koji su rpali u rborbama rza oslobodenje Manjace Prijedora, Cadavice i Kljuca. Omladina je dosla na zbor sa darovima za svoje borce, a svi mitraljesci okiceni su crvenim maramama. Po~lije ~bora i zajednickog rucka nastavljeno je narodno veselje koje J~ traJalo do kasno u noc. Narednih dana, nakon popunjavanja batalJona sa novim borcima, Prva brigada je krenula u susret proleterskim jedinicama i zajedno sa njima ucestvovala u napadu na ustasko uporiSte u Kupresu. Drvar je u to vrijeme bio vojno-politicko srediste dosta velike slobodne teritorije, na k.ojoj Sill uspjesno djelovale anfifasistioke organizacije NOP-a i brojne partizanske jedinice, ciju je udarnu snagu cinila omladina. Sve to omogucilo je da su u drvarskom kraju, potkraj avgusta i pocetkom septembra, formirane dvije brigade: Treca krajiSka na Kamenici i Cetvrta krajiSka brigada na Ticevu. TeZiste borbi od tada se prenosi na susjedne krajeve prema Grahovu, Bihacu i Sanskarn Mostu. Borbene i radne pobjede omladine drvarskog okruga vee su bile nadaleko poznate i priznate sirom Bosanske krajine. U septembru se vratila omladina koja je radila na sabiranju ljetine u Sanickoj dolini. Vidovs'ka omladitnska 6eta, u kojoj :su bil'i '1s,ldjucivo is;kojevoi, angafuvana je tada na izgradnji tajnih vojnih magacina i zemunica za partizanske bolnice u Jadovniku. Ti radovi izvodeni su u strogoj tajnosti i pod rukovodstvom gradevinskih ekipa u kojima su bili uglavnom clanovi Partije. U to vrijeme, sredinom septembra, u Vidovo Selo stigla je Prva proleterska brigada, koja se tu zadrzala svega nekoliko dana. Tim povodom prireden je svecani docek na koji je doslo i staro i mlado. Narod je dosao sa poklonima, jer svi su zeljeli da vide proletere iz Srbije i Crne Gore. U opstem veselju tada se po prvi put zajedno sa �nasim kozarackim kolom .igralo i crnogorsko kolo "oro". Bio je to nezaboravan dozivljaj za sve nas, a neki stariji ljudi govorili su proletertma: ,;Sad vtjerujemo da ;se lbor1ba vodi i :kod vas". Prvih dana oktobra 1942. u Drvaru je odrtan omladinski zbor na koji su dosle i jedinice Druge proleterske brigade. Bili smo prijatno iznenadeni kad se na zboru pojavio drug Tito. On je izvrsio smotru postrojenih bataljona i predao zastavu Drugoj pr®leterskoj brigadi. U kracem govoru o zadacima brigade i uspjesima oslobodilacke borbe, drug Tito je odao i puna priznanje omladini Drvara za njeno masovno ucesce i pregalastvo na frontu i u pozadini. To je bio prvi susret omladine drvarskog kraja sa svojim vrhovnim komandantom. Svestrano angazovanje nase omladine naroCito je intenzivirano od pocetka predkongresnog takmicenja. Ostvarivanje parole ,Sve za front - svi na front" smatrali smo svojom patriotskom zadacom i obavezom i stoga smo nastojali da svi omladinci i omladinke budu ukljuceni u partizanske jedinice, omladinske organizacije i razne akcije narodno-oslobodilackog pokreta. Sve to nije ostalo nezapazeno. Na Prvom kongresu USAOJ-a, odrzanom krajem decembra u Bihacu, omladina drvarskog okruga dobila je prelaznu zastavu US.AO Jugosiavije kao znak priznanja za njene dotadasnje uspjehe i doprinos oslobodilackoj borbi. I(l Vidorva Sela na kongresu Je ucestvovao Dusko Knezevic, tadasnji sekretar Opstinskog komiteta SKOJ-a prekajske opstine. 1Po povratku on je upoznao omladinsku organizaciju sa tim velikim priznanjem, koje je za sve nas bilo cast, ali i obaveza za daljnje pregalastvo u oslobodilackoj borbi i revoluciji. Pocetak zime 1942/43. godine nagovjestavao je nailazak cetvrte neprijateljske ofanzive. U drvarski kraj pocele su da pristizu hiljade izbjeglica iz Korduna i Banije, koje su narod i omladina bratski prihvatili. Sa fronta prema fBihacu i Sanickoj dolini stalno su pristizali novi ranjenici. Medu njima bila su i tri omladinca prvoborca iz Vidova Sela: Jovan i Nikola GvozdenoviC i Milos Petrovic, koji je bio zamjenik komesara Prvog batalJona Prve krajiske brigade. Oni su bili tesko ranjeni istog dana i u istoj borbi na Paunovcu. Nesta kasnije, u toku transportovanja, sva trojica su podlegli ranama. U isto vrijeme preduzeta je i evakuacija brojnih ranjenika. Taj zadatak preuzela je na sebe uglavnom omladina. U Vidovu Selu tada je formirana Omladinska ceta za prenos ranjenika, ciji je komandir bila Jovanka MiSkovic, a komesar Gospova Kovic. Nas prvi zadatak bio je evakuacija ranjenika iz Centralne bolnice prema Glamocu, a po povratku zaduzeni smo za prenosenje novopridoslih ranjenika .Pete krajiSke divizije prema Satoru. Sve to radili smo po hladnoci i snijegu, ali svijest o tome da spasavamo nase ranjene drugove davala nam je snage da izddimo u tim nadcovjecanskim naporima. Ofanziva je bila u punom zamahu. Nase snage vodile su danonocne borbe sa neprijateljem, koji je nadirao veoma ubrzano. Prvog marta Nijemci su usli u Drvar. U krajnje teskim zimskim okolnostima narod se povlacio u okolne planine, rijesen da ne napusti svoj kraj pred nastupajucom ofanzivom. StanovniStvo Vidova Sela, sa brojnim izbjeglicama iz Banije, sk1onilo se u planinske zbjegove na Jadovniku, ali je neprijatelju uspjelo da zarobi i strijelja nekoliko mjestana, uglavnom starijih ljudi. Vidovska omladinska ceta, zajedno sa omladinom iz susjednih sela, nalazila se tada na Ticevu. Odatle smo sa oko dvjesta pedeset ranjenika upuceni prema Grahovu u namjer.i da se blagovremeno prebacimo u Liku. Medutim, nep:rtijatelj nam je presjekao odstupnicu na grr-ahovskoj cesti kod sela Marikovaca, te su skoro svi tezi ranjenici sa cela kolone bili zarobljeni. U opstem metdu, koji je tada nastao, uspjeli smo da spasimo veCinu ranjenika i da se sa njima vratimo na Ticevo, · gdje su brigu o daljnjem prenosu ranjenika preko Satora preuzele nase jedinice. Omladinska ceta Vidova Sela tada je prikljucena Cetvrtoj brigadi ;Pete krajiske divizije sa kojom je prosla sve gol· gote i borbene okrsaje satorske epopeje u cetvrtoj neprijateljskoj ofanzivi. 232 233 �Milan Pantie RAD lENA U SEMBERIJI 1941. GODINE I FORMIRANJE PRVIH ODBORA AFZ-a T okom 1941. godine Nijemci su veCi broj muskaraca Semberije otjerali u logore tako da su na celu pojedinih domaCinstava ostale zene. Takvu situaciju ilustruje najbolje selo Batar koje ima 52 kuce, a iz kojih su 34 muskarca bila u njemackom ropstvu. Slicna situacija je hila i u drugim selima. Zato od pocetka ustanka vazan oslonac za nas pokret su bile zene i mi smo to blagovremeno uocili. Nasa partijska organizacija je polagala velike nade u pomoc zena, a kako nri'je bila sazrela situacija da se formira organizacija .Zena, .to su one ulkljucene, up[('avo njihova aktiwwst bila je uJHjucena u aktivnost i rad narodnooslobodilackih odbora, tj. zene su radile pod rukovodstvom partijskih celija i narodno-oslobodilackih odbora, ucestvovale su u davanju pomoci u pripremanju i sakupljanju hrane zajedno sa skojevkama i omladinkama, u pletenju dzempera, carapa i ostalog. Narodnooslobodilacki odbori pokrenuli su po direktivi Partije, krajem 1941. i pocetkom 1942. godine, akciju za svestranu pomoc ustanicima na prikupljanju hrane, snabdijevanju odjecom, obucom, sanitetskim materijalom i svim ostalim. Mi smo vee tada imali pojedinih istaknutih .Zena, ne samo aktivistkinja-komunistkinja nego i drugih, cak i starijih zena, u pojedinim selima. Uticaj Partije na zene kroz licne kontakte sa pojedinim zenama iii preko vee aktiviranih zena urodio je plodom, jer se broj aktivistkinja od 1941. godine stalno povecavao: imali smo zena koje su primale nase drugove, koje su pomagale nas pokret na razne nacine, bilo u hrani, u odjeCi, obuCi, a bilo je i takvih koje su nosile municiju, slu.Zile kao kurirska veza, kao nprr. Joja Gosparic i IMileva Savic iz Glogovca, :Mirl'ica Spa:sojeviC, Stajka JelaciC iz Golog lBrda, iNevenka Savic, Milka Buric iz Popova. Iz Medasa smo imali Joku Sojic i Ru.Zu Simanic, odmah u pocetku Nadu Sirmam.i·c, u Crnjelovu Ciou T1ri1cic u pocetlku ·1942. godine, Draginju Tomic u Dvorovima i jos mnoge druge. Sjecam se Ande iz KojCinovca (Simeunic ili Savic), Jefe TodorDvic, Mare Nikolic, JeHsavke iz Trnave, koje su po mom miSljenju bile najaktivnije zene. Mi smo 1942. godine imali opstinske komitete iPartije i SKOJ-a u Crnjalovu, Brocu, Poporv.i:ma, Patkovaci, Glogovcu, Suvom Polju, Trnavi i CengiCu. U svim tim 0pstinama bile su zaduzene pojedine drugarice za rad sa omladinom i okupljanje zena. U opstinskim komi- 234 235 tetima zaduzene drugarice su bile: Milena Simic u Brocu, Nada SmiljaniC u Popovima, Ruza SpasojeviC u Patkovaci, Vukica Vasic u Glogovcu, za Trnavu i CengiCe bila je zaduzena Mira Copic, u Crnjalovu Jula Pantie. S njom je radila i Milena Simic koja je ·bila prebacena iz Broca. To je bio prvi aktiv zena, koji je Sreski komitet KPJ za Semberiju, stavio na ispornoc za rad sa zenama u opstinama. Pocetkom 1943. godine situacija je sazrela a i potreba je diktirala da · se oformi posebna organiz•acija zena, tj. AFZ. Partija je navedenim drugaricama postavila zadatak da formiraju seoske i opstinske odbore AFZ-a. Tom prilikom nisu sprovodeni izbori za odbornice AFZ-a, vee su ti odbori stvarani od najaktivnijih zena koje su se ranije istakle u radu, tj. prije tog formiranja. Poslije_ formiranja seoskih odbora AFZ-a, oformljeni su i opstinski odbori AFZ-a, a navedene drugarice predstavljale su sresko rukovodstvo zena. U 1943. aodini formiran je Opstinski komitet KiPJ u Batkovicu u koji je usla bi na~a Potiparska, koja je bila zaduz~pa za rad s~ zenama i za formiranJe prvog odbora AFZ-a u Batkov1cu. Dara .Potiparska je prije rata radila u ·Sarajevu kao sluzbenik i dosla je tu sa vojvodanskim brlgadama. Kad su sremski bataljoni ukljuceni u VI brigadu, ona je ostala na terenu da bi radila sa .Zenama. Tada smo po selima imali veliki broj omladinki i .Zena aktivistkinja koje su svoju aktivnost i pomoc NOP-u pokazivale na razne nacine, pocev od primanja ilegalaca pa sve do najpovjerljivijih zadataka; kurirskih veza, prenosenja municije i oruzja. Bas te najistaknutije zene rukovodile su odmah, u pocetku, organizacijom i radom :AFZ-a. Gotovo u svakom selu u uzoj Semberiji imali smo po neku zenu ili omladinku kao clana Partije koje su stajale na celu seoskih odbora AFZ-a, a u opstinskim odborima AFZ-a bile su takode drugarice koje su vee od ranije radile po tim pitanj.ima. Formiranje prvih odbora AFZ-a ush}edilo Je u peri'odu januar-februar 1943. godine i iSlo je od sela pa do tadasnjeg sreza. IPoslije te akcije osnivanja A·FZ-a, aktivnoscu zena rukovodi sama organizacija. !Koliko se ja sjecam, aktivnost je bila usmjerena na ukljucivanje zena u sve vidove politicke aktivnosti. Trebalo je uticati na njih da dolaze na nase seoske skupove, konferencije, gdje su partijski aktivisti tumaCili nasu partijsku liniju, uticali na stanovnistvo na mobilizaciji materijalnih i ljudlsrldh ~naga za rpomoc na:sim dedinicama i ucescu u jedinicama. Bilo je posebne aktivnosti, posebnih sastanaka sa zenama gdje su nase pojedine drugarice, koje su u opstinskim komitetima bile zaduzene. za rad sa zenama, proradivale pojedine materijale, objasnjavale liniju Partije, znacaj i vaznost £ormiranja organizacija AFZ-a i njeno dalje postojanje, upuCivale zene na rad i slicno. Vee tada, a kasnije jos vise, razvijen je rad na osnivanju analfabetskih tecajeva za nepismene .Zene. U izvjesnom smislu bilo je tu i tamo samostalne kulturne aktivnosti zena. Stvarani su omladinski i zenski horovi, u kojima su bile, pored mladih, zastupljene i sredovjecne zene. Zene su samostalno pripremale program za svoje priredbe koje su bile masovno pasjeCivane, narocito od strane zena koje nilsu ucestvovale u pripremanju. To je jedan vid aktivnosti cijelog tog kulturnog prosvjedvanja zena. �Druga aktivnost Partije, odnosno zena pod rukovodstvom Partije, bila je da mobilise zene da sto vise doprinesu pomoCi frontu i ta aktivnost se sve viSe i viSe prosirivala, uporedo rasla sa jacanjem i porastom nasih jedi!lJJica u istocnoj Bosni ·raJko da SemJberija ra~di svoje ek~nom~ke snage postala sve znacaJniji faktor u sna:bdijevanju tih jedimca. Zene su naroCito, pored opsteg ucesca, radile na dvije stvari - na nabavljanju rublja, dzempera, carapa,. i drugog, a takode su mnogo pomagale bolrricama koje su se nalazile u tom kraju. Zene su pom~gale u donosenju zivine, jaja, zatim masti, psenice, kukuruza. Ta C1tava aktivnost sve do oslobodenja Bijeljine, koncem septembra 1943. godine, zasnivala se na dobrovoljnoj osnovi. Sada je Semberija bila poluo:sloibodena teritorija i aktivnost zena se pocela jace manifestovati: bilo je izvjesnih seoskih skupova, bilo je opstinskih skupova a u tom periodu je prije oslobodenja Bijeljine odrzan i veliki zbor zena u Glogovcu {ova navodim radi ilustracije koliko je narasla aktivnost zena u tom kraju). Kad je Pero Stambolic dosao u Semberiju, napisao je jednu brosuru o ulozi zene u narodno-oslobodilackoj borbi sa ciljem da pomogne zenama da se sto bolje snalaze i orijentiSu 1..1 svome radu. Do pete ofanzive, a i poslije nje, imamo nekoliko znacajnijih momenata, koji se reflektuju i na djelatnost zena u Semberiji. Nairne, vojvodanske jedinice likvidirale su nekoliko domobranskih garnizona a poslije njih i Veljko Lukic - Kurjak sa svojim odredom zarobio je i Citavu jednu pukovniju kod Cadavice. Sve je to stvorilo jednu politicku klimu daljeg razmaha AFZ-a. Mi u tom periodu imamo velik pr.iliv i muskaraca i zena iz Bijeljine. Tada su u AFZ ukljucene i Rahela Hajon, udata Kulisic i Dana Simic, Vida Jovanovic i to u avgustu 1943. godine, dok je Nada Manojlovic iz Bijeljine iziSla u proljece 1943. godine. Tada je ona hila zaduzena za rad sa AFZ-om. To zadU.Zenje je dobila od Okruznog komiteta KPJ. Poslije pete ofanzive na teren Semberije stigla je Milka Caldarovic i otpocela da radi sa zenama. Pocetkom ljeta 1943. godine iz Bijeljine je iziSla i Olga Kecmanovic. Dolazak pomenutih drugarica na teren Bijeljine bio je od velikog znacaja u daljem organizovanju i razvoju zenskog pokreta. U oktobru 1943. godine odrzana je konferencija zena u Bijeljini, poslije )koje je pakrenut Ust zena za Semberiju i Majeviou ciji je urednik bila Milka Caldarovic. iPoslije toga poceli su da se oddavaju posebni kursevi AFZ-a za seoske zene aktivistkinje i ti kursevi su oddavanl u Modranu i Janji. Sjecam se, da smo 1943. godine u kampanji spremanja zimnice, razvilii veliku aktivnos't Ze.ns·kog pokreta. Zene su pekle pekmez za vojSiku, paJkoval•e sandiuike ISUVih s'ljiva, 'SCliiDUplja:le dvuge !llallilrnice i .sve_ otpremale u Sekovice i na druga mjesta. Ta ekonom!ska a;kcija AFZ-a razvila se do te mjere da se pokazala potreba da zene imaju SJvoj Hst. Tada su se otpoeeli, sa tim aktivistkinjama koje rade sa zenama, odrzavati pose!bni kUJ:1sevi na koj.ima bi se one osposobile za politicki rad sa zenama, iako je vee tada bi:lo zena koje su pohadale partlijske kurseve. To je jedna kara;kteristika koja govori do kog stepena se ovgan:izacija AFZ-a razvHa. Ja milsHm, da je uz SKOJ, odno1sno USAOJ, to hila nasa najvaznija i najma:sovlllija organizadja u :poe;adi~ni :na koju se Partija oslanjala, jer tada jiO•S nije postojala organi:zaciaa narodno·oslobodilackog fronta koja se pocela formirati tek koncem 1944. go:dine. Vrlo je vazno podvuCi da smo mi imali veliki broj zena aktivistkinja i prije formiranja organizacija AFZ-a, koje su se na ovaj nacin uklapale u nas pokret, pomagale i radile za pokret. Od samog pocetka mi smo imaH zena koje su bile vezane rodbinskim vezama, Ciji su sinovi, kceri i rodaci bili horci, clanovi :EGPJ iii pak skojevci, medu kojima je bilo dosta starijih zena koje su bile vrlo aktivne, vrlo cvrste. Izmedu os'talih na:praminjem Stajku, Petru Spasojevic, Joku S,ojic i mnoge' druge zene koje su bile starije ali su ipak bile vrlo aktivne. Petri Spasojevic su ubili muza i sina i poslije svega ona je bila spremna da pomaze nas pokret. Muz Joke Sojic iz Medasa je bio u zarobljeniStvu a ana je hila bolesna na pluCima i imala sitnu djecu, pa i pored svega toga ona je od 1942. godine nas primala i to bas u najte~ zim situacijama kad nismo nigdje mogli naCi utociSte, dolazili smo kod Joke, a o111a je imala bazu gdje nas je skriva!la. 1944. godine u momentu kada je u Medasima bila strasna situacija, ona je neke nase drugove prihvatala, skrivala, hranila ih, i uopste vodila cijelu brigu o njima. Mara Cveje Trifunovica i Mara Toje Toskovica takode su starije zene ali su u najtezim situacijama ispoljavale rijedak moraJl, optimizam, cvrstinu, pa su cak neke od njih, iako su seljanke, uticale pozitivno na svoje muzeve, bodrile ih i hrabrile u najtezim momentima. Takvih zena ima veliki broj. Ja sam htio da istaknem ono opste, sto je vazno kad se govori o zenama, a sto je karakteristicno za Semberiju, da se i zenska omladina, pod uticajem S:KOJ-a, ukljucila u pokret i da je zajedno sa organizacijom zena snosila, maze se reCi, glavni teret naseg pokreta. IMnoge od tih naprednih omladinki bile su obuhvacene u organizaciji SKOJ-a taka da se maze s·lobodno reCi, da nije postojala skojevska organizacija ni u jednom selu gdje nije bila poneka od tih naprednih omladinki, pa cak da je i broj omladinki u pojedinim organizacijama SKOJ-a bio veCi od omladinaca. 236 237 �Jure Galic ZENE IZ REVOLUCIJE N as oslobodilacki rat i revolucija ne bi bili ono sto jesu da u njemu nisu uceiStvovale zene, koje s'li mu davale zar ljubavi i toplotu srca i to na naCin dostojan majki. Bogatstvo njihovog revolucionarnog ispoljavanja je toliko veliko i raznovrsno k9liko je bila bogata i raznovrsna i sama revolucija. I danas, trideset godina nakon pobjede nad fasizmom, prijatno je sjetiti se tih divnih zena koje su bezbroj puta zadivile svojim patriotizmom, ljubavlju i junastvom, u cemu su cesto bile uzor muskarcima. · · Nemoguce je spomenuti bilo koji dogadaj ili datum iz nase revolucije a da se ne ·Spomene ime neke od tih zena, a takvih dogadaja i zena ucesnika u njima bilo je mnogo. Nezaboravni su oni dani juna 1941. godine, kad su komunisti i s.impatizeri Partije Ljubuskog medu narod rasturili ·Prvomajski progla:s CK KPJ. To je hi'o rpov:od usta·sama da odma!h i1zV1rse masovll!o h!lpsenje u Bijaci, Ljubuskom i Grabu, kojem je slijedilo, dotad nevideno, zlostavljanje i ubijanje. Za svo ovo vrijeme sa zatvorenicima je bilo jako opasno odriavati bilo kakve veze i davati im bilo kakvu pomoc, pa taman se radi:lo i o najhhzima. A to pravilo kao da nije vazilo za zene. Majke, supruge i sestre uhapsenih na sebe su hrabro primale i taj veliki rizik. One su posjeCivale zatvorenike kad god im se uka~ala prilika, i govorile im tople rijeci utjehe i ohrabrenja, donosile Im hranu i presvlaku, davale obavjestenja i prenosile potrebne poruke drugova koji su se na1azili na slobodi. Onaj kame su njihova paznja i briga bile upucene najbolje maze da zna koliko su one tada znacile i za ljude i za sam pokret. Kada se je koncem te iste godine moralo, pred terorom pobjesnjelih ustasa i okupatora, preCi u ilegalnost i u tim izuzetno teskim uslovima pripremati se za oruzani obracun, u prvom redu su zene morale na sebe preuzeti na jveCi dio obaveze. A ti zadaci nisu bili ni mali ni laki. Zene su morale srvaki dan ustaskim vlastima davavi o;bjasnjenja, iznositi ubjedljive dokaze i razloge kojima bi opravdavale odsustvo onih za kojima su ustase tragale. One su zbog toga podnosile strah, uvrede, ponizenja i fizicke torture. Nije bilo lako izdriati sva- 238 239 kodnevna nasilja i ne odati ilegaJce, o kojima su se, opet, u prvom redu, one morale starati, noseCi im u skroviSta hranu, presvlaku, postu i razna druga potrebna obavjestenja. Ali one su izdrzale. Pored ovih patnji i briga koje je nametnulo vrijeme, one su na sebe morale preuzeti jos jedan teret koji nije bio ni lak, ni jednostavan: morale su rvodilti domaCinst:vo i staratti se o starim i nejakirm u ovo glacino i pogubno vrijeme. Sve su to one radile i podnosile hrabro i bez pogovora. Nezaboravan je i onaj trenutak kad smo pocetkom 1942. godine odlazili na Biokovo, u partizane, kad je Jure Veliki prelazio prag kuce, svjestan trenutka u kome se nalazi, rekao zeni: - Mare, ja odlazim, jer kako vidis drugog puta nema. Ostavljam ti djecu. Znam da ti nece biti lako, ali to je breme koje ti u ovom vremenu moras ponijeti. ,J ona se, uz najveca stradanja, za citavo vrijeme rata starala o troje djece od kojih je najmlade imalo jednu a najstarije cetiri go dine. Od ovog dana nije prosla ni godina Jure je poginuo kod Imotskog kao komandir bataljona Cetvrte dalmatinske udarne brigade. Ovu vijest trebalo je saopstiti Mari. I ona je saopstena, svega nekoliko mjeseci nakon sto su joj sluge okupatora, nocu, na rodnom kucnom pragu ubile ostarjele roditelje i sedamnaestogodiSnju sestru. Vijest o Jurinoj smrti Mara je morala primiti bez suza i placa, a tugu nositi duboko u srcu. Suze zbog saznanja morala je dugo kr.iti, jer su taka zahtijevali teski uslovi okupaciJe pod kojima se radilo i zivjelo. I ona je to stoioki ucinila. !Njen zivotni put i put njene djece za Citavo vrijeme rata bio je trnovit. Pod pritiskom terora oni su morali 1944. godine napustiti rodnu kucu i traziti skroviSte po vrletima Biokova, zatim daleke Italije i jos dalje Afrike. Ili slucaj druge majke: Anica Primorac-Stara, rodila je i odnjegovala sest sinova i keen I do posljednjeg ih dala narodnooslobodilackom pokretu. I ona je, skUJpa sa muzem Ivanom, cijeJiog .rata dijeli!la su:d!biinu svoje djece. Dvoje ih je dalo svoje zivote; Ruza kao clan Sreskog komiteta SKOJ-a, i Marijan kao ofidr Ozne, koji je, kasnij.e, za srvoja herojska djela odlikovan ordenom narodnog heroja. Nju su sa punim pravom, za citavo vr.ijeme rata, nazivaH parti.zallis1lwm majkom. Malo je ko sebe i:dentifikovao sa revo~ucijom kao ona i malo je ko dao za revoluciju koliko je dala ona. Ona je prkosila ustasama kad su joj, 1941.godine, hapsile i zlostavljale sina Marijana; ona je prkosila i onda kad su joj hapsili i sudili muza Ivana; ona nije ispustala suze ni onda kad su joj Talijani, 1943. godine, zapalili kucu i opljackali sve sto je imala. Ona nije zaplakala ni onda kada je morala, pocetkom 1944. godine napustiti rodno selo i predati se golgotskim mukama, gazeCi bespuce Biokova, zatim daleke i nepoznate krajeve Halije i zarke !Afrike. Sve je to ona herojski podnosila, jer je znala zasto podnosi. Ona je podnijela i smrt svoje dvoje djece, jer je znala da bez zrtava nema ni slobode. Ono sto je ona uCinHa i dala to mogu da ucine i da daju samo majke velikog i plemenitog srca. �IIi jedan grugi dogadaj u Bijaci, koji je krupan i znacajan ne samo za selo, vee i za sire podrucje. Organizacija SKOJ-a u selu formirana je 1942. godine, a nju je sacinjavala sk>oro isktljuoivo zems.ka omladina. Iako je uticaj Partije u to doba u selu bio dosta jak, i neprijateljske snage nisu bile za potcjenjivanje. Moe neprijatelja pocivala je na sili, teroru, ubistvima. Neprijatelj je obilato koristio vjersku zatucanost naroda, njegovu neprosvijecenost i primitivizam, nacionalnu podvojenost i lazi svakojake vrste. Svemu tome trebalo se suprotstaviti, te je prihvatanje komunistickih ideja kod velikog broja omladine, pogotovo zenske, bio veliki uspjeh i pobjeda. Formiranje organ'izadje SKOJ-a bio je velik i opasan em, kao i zadaci koje je ta omladina na sebe preuzela. Ali, eto, te zadatke, u tim uslovima, na sebe su preuzele Ruza, Ljilja, Danica i Kata: Primorac, Iva i Jaka Galic, Ankica Cuze, Jaka Begic, Tada Zovko i mnoge druge. Organizacija S~OJ-a redovno je oddavala sastanke i na sastancima preradivala razne materijale, rasturala letke, prenosila postu, sakupljala oruzje, odjecu, obucu i ostali ratni materijal i sve to slala parti:zanima na Bi01kovo, zatim docekival'a i irspracala rpartizane. U drugoj polovini 1943. godine skoro sva ta omladina nasla se pod oruzjem u sastavu Ljubuske cete, kasnije bataljona i ZapadnohercegovacImg odreda. Ove mlade zene prihvatile su politiku KPJ kao istinski svoju, i pod zastavom revo:lucije ravnopravno sa muskarcima juriSale su na ncprijateljske bunkere, na njima zadobijale rane i ginule, kroz borbu se kalile i izgradivale; postajale politicki radnici, vojni rukovodioci, kuriri, bolnicarke i tome slicno. Zar je mogla biti veca pomoc, nego sto je ona koju ·SU zene, u uslovima okupacije, na podrucju zapadne Hercegovine pruzale ilegalcima na njihovim nimalo lakim i opasnim zadacima. Od njih vise da spomenem samo neka imena, i to: Milice Mandie iz Hardomilja, Mace Rakic iz Orahovlja, Ive i Tonke Hrstic iz Graba, Zuhre J akic i kceri joj AjiSe iz Ljubuskog, Ruze Kraljevic iz Lisica, Matije Mlinarevic i kceri joj Milke iz Tihaljine, Kate Jurcic, Kate Basic i kcer.i joj Ruze iz Ruzica, Milke Glavas iz Drinovaca, Hate Busatlije i kceri joj Kane iz Vitine. Nije bilo zadatka kojeg Milka Mandie, ta tiha i dobra zena, nije izvrsila. Kod hje su vrlo cesto navracali kuriri i ilegalci, ona ih je prihvatala, sakrivala, hranila i provodila, bilo u Ljubuski iii u neko drugo mjesto, gdje je trebalo. Ona je sve ovo radHa odvazno, ne prezajuci pred neprijateljem, koji je bio drzak i koji se nalazio na svakom koraku. Iva i Tonka Hrstic bile su najaktivnije zene u ilegalnoj organizaciji zena u selu. NajviSe njihovom zaslugom doslo je jos 1943. godine do formiranja organizacije zena u Grabu. One su za primjer sluzile i drugima. Zahva'ljrujuci u prvom redu nj'ima organizacija rena u selu sakupila je u 1943. i 1944. godini desetine tovara hrane, zatim dosta carapa, opanaka i drugih potrepstina i to je sve kao pomoc naroda iSio borcima u Odred. Omladinka Maca Rakic, rijetko bistra i revoluciji do kraja adana, hila je rukovodilac omladine· i zena u selu. Ona je, sve sto hi joj se reklo i procitalo, doslovce nosila u glavi i prenosila na druge dokle bi god stizala. Zuhra Jakie i kcer joj Aj'iSa jos 1943. godine primaju ilegalce u svoju kucu u Ljubuskom, dok se u istoj toj kuci, samo u drugoj prostoriji, nalaze Nijemci sa radio-stanicom. One, ne prezajuCi pred opasnoscu, presvlace partizane, peru im odijela i suse ih u sipcima naoCigled Nijemaca i njihovih slugu. To su bile neustrasive zene; njih nije mogla da zastrasi niti da ih pokoleba ni smrt s.ina, odnosno brata Alije, koga SU UStase ubile U Jasenovcu, a 0 cemu SU obaVIijestene upraV'O tih dana. Kata Basic i kcer joj Ruza mnogo puta su docekale i primile ilegalce i politicke radnike. Tada, kad su jednom prilikom, polovinom 1944. godine u:stase Vlrs•ile rukciju u neikohilm 1sela, hapse6i i rulbijajuCi, njih dvije, ne gubeCi prisebnost, spasavaju Hegalce koji su upravo tu noc dosli u selo i sklonili se u njihovu kucu. Taj dogadaj bio je dramatican. Ustase su blokirale selo, pa i same kuce gdje su se nalazili njihovi ilegalci. Vrsile su pretres, hapsili sumnjive i poceli ubijati. Svjesne opasnosti koja prijeti ilegalcima i njima one nisu izgubile prisebnost, nego su, iako je hilo jutro, uspjele da u zadnji cas m~galce nezapazeno provedu do sumarka i sakriju ih u kamenitoj ogradi. Racija je prosla, izvrsen je pretres i same kuce u kojoj su se tu noc nalazili ilegalci, (dva clana Okruznog komite'ta KPJ za zapadnu Hercegovinu) ali zahvaljujuci upravo nj'ima dvjema ilegald s:u spaseni. Matija Ml'ina·revic ri kcer joj Milka cesto su docekiva1e ilegalce i mnogo sru uCinile za pokret. Njihova kuca hila je znacajno uporiste za pol'itli·cki prodO'r u citavi taj kraj. u nju je svaki ilegalac dolazio kao u svoju. UCinile su sve O'no bez cega se ne moze zamisliti politicki rad i organizacija pokreta u ilegalnim us1ovima kakvi su tada vladali, dok i same, na koncu, n1isru morale napustiti kucu koju su zapalile ustase u drugoj polovini 1944. godine i otiCi u Zapadno-hercegovacki odred. Hata Busatlija hila je nosilac aktivnosti medu zenama u Vitini. Njena kcer Kana rukovodila je omladinom u samom mjestu. U drugoj polovini 1944. godine, nakon sto su ustase saznale za Kanino ucesce u narodnooslobodillaokom rpolkiretu, ,zrutvori:le •su je i podMrgle S'trasnim mukama u Grabovu Vrelu, gdje su joj, pored ostalog, zabijali igle pod nakte i si:pa:li .so u ruJs·ta, a ona je su1tjela ia!ko :je mnogo toga znala i imala sta kazati ustasama. U 1943. godini a naroCito u 1944. formirane su organizacije zena u dosta sela. Aktivnost zena na podrucju zapadne Hercegovine i njihova ucesce u NOB-i mnogo je vece i intenzivnije nego sto bi se moglo to iskazati kroz neke organizacione oblike okupljanja i brojke, sto je, svakako, uslovljeno specificnoscu samog pokreta u ovom kraju. 240 241 16 zene BiH u NOB 1941-1945. �Slavko MiCanovic ZORKA PAJKANOVIC IZ BIJELJINE ad u sjeeanju izazovem njezin lik i vidim je onaka krotku, u sagov~rnika. 011im .svojim krupnim tammm ocrma, m danas, poshJe tohko godma, ne mogu da se otmem cudenju i svaki put se ponovo zapitam: sta je to sto je ucinilo da ta skromna :lena postane ono sto je postala, sto je njezin zivot istrgnulo iz uskih okvira sumorne svakodnevnice i obogatilo ga zanosom borbe za uzbudljivu viziju buduenosti? lBHo joj je sesnaest godina kad je jedan, za tadasnje prilike u nasem gradu dobra situiran gvoZdarski trgovac, covjek vee u zrelim godinama, rijesio da je uzme za zenu, .sedamnaest joj je bilo kad je rodila svoje prvo dijete, sina Vukasina, a u svojoj dvadeset i cetvrtoj imala je cetvoricu sinova. U svojoj dvadeset osmoj g.odini ostala je udovica. Sa cetvoro djece, u golemoj kuCi koju je njezin suprug sagradio zanoseei se planovima o dugim godinama zivota i sticanja, optereeena brigama na koje nije hila nav.ikla, prepustena vucjim eudima carsije koja nije rado primala zensku glavu u svoje redove, bez ikakve pripreme i iskustva bacena usred uzburkanog mora zivota kojim su vladale neumoljive sitle svemoenog trZ:iSta, Zorka je zapocela svoju gigantsku borbu za svoju djecu, za njihovu buduenost. iDjeca su polako rasla, iSla u skolu, i malo pomalo pribirala snagu za svoje buduee borbe, a Zorka je starila. Kad je njezin prvi sin Vukasin, student prava, postao clan Komunisticke partije, Zorki je bilo trideset i pet godina. Tntenzivno se bavila domaCinstvom, izdavala samcima i dacima prekobrojne sobe velike, nekad gazdinske kuee, a s djeoom stanova·la u jednoj velikoj prostoriji. Vukasinu je stajala jos na raspolaganju jedna mala sobica na mansardi, do koje se dolazilo uskim i strmim drvenim stepenicama koje su glasno skripale. Posljednjih godina pred rat dosta cesto sam se peo tim uzanim skripavim stepnicama. Tamo, u onoj maloj mansardnoj sobi, odrZ:avali smo sastanke partijske organizacije koju su saCinjava<li Zorkin sin Vukasin i trojica njegovih drugova. iDok su ti .sastanci trajali, Zorka je sjedjela u onoj velikoj pros~oriji u prizemlju, odakle je imala dobar pregled ulice i mogla pratitr kretanje prolaznika. Pazljivo je sve posmatrala. Bila je na strazarskom mjestu. K jnten~ivnov.zagled~nu 242 243 Nikad nista nije pitala, nije nicim pokazivaJa da nase dosta ceste dolaske smatra necim narocitim, i nije trazila nikakvih objasnjenja. Ona bi, sjedeCi .satima u onoj prizemnoj prostoriji, rukovodeCi se nekim svojim kriterijima, zakljuCivala u jednom trenutku da je sastanak pri kraju, pa bi napustala svoje mjesto, pojavljivala se kod nas na mansardi s pos.Iuzavnikom u rukama, nasmijdena i zagledana u nas onim svojim krupnim, tamnim ocima koje su bile iznutra ozarene nekim sveobuhvatnim razumijevanjem. ·Pili smo s njom ka:fu i pricali o nevaznim stvarima. Onda bi ona otisla, a ubrno zatim i mi bismo se razilazili. Bio je mjesec novembar 1941. godine, kada sam se iznenada poll'O!VO s.us1reo sa Z'O'rkom u njezinoj kuei. Trebalo je da neko vrijeme provedem u gradu i obavim neke poslove lmje mi je povjerila organizacija narodno-oslobodilackog pokreta u nasem kraju, i ja .sam za taj svoj boravak odabrao upravo tu kueu. Objasnio sam Zorki: kuea je policiji poznata Jos iz predratnih vremena, te je, upravo zato, malo vjerovatno da ee neprijatelj ocekivati da se u njoj sastaju komunisti. Ona se odmah, bez razmisljanja, slozila sa takvom ocjenom situacije. Onda me odvela na mansa~du, doni'jela mi gore t:Jople vode da se operem, raspremila postelju svoga sina Vukasina, i, polazeCi, zaustavila se na vratima, pa me upitala: ,Sta mislis ... da 1i je moj Vukasin ziv? Ja nesto mislim da je ziv!" Trgnuo sam se. 1Pozelio sam da se negdje sakrijem, da me nestane odatle, pa sam sagnuo glavu, trudio se toboze da otpetljam nesto na svojoj obuCi . . . , Jer, Vukasin je bio mrtav vee viSe od mjesec dana. Poginuo je u borbama prve neprijateljske ofanzive sa jos nekolicinom drugova iz nase Semberijske cete, braneCi s1obodnu teritoriju Maeve i Pocerine ... Sta da joj kazem? Da je doista poginuo? Ill da tvrdim da nije poginuo? A ona je, ne cekajuCi moj odgovor, i dalje glasno razmislja.Ja: ,U srou mi je neka;ko kao da je ziv ... a opet, kad pomi~Slim pa on hi se menli nekaloo javlio, zar nije takio?" I onda, kao da se boji izvjesnosti, prekinula je taj razgovor, pozeljela mi laku noe, i otisla. A ja sam ostao da razmisljam o tome kako je .sve to cudno, i u isto vrijeme kako je sve to velicanstveno i divno! Ta majka koja u srcu osjeea da joj je sin ziv, a razum joj ne da da srcu vjeruje i ona razumom zna da je on poginuo ... I ta zena koja zna da je njezin drugi sin Toso negdje u Srbiji u partizanima, a treCi Drago, da je skojevac, a najmladi Mile samo sto nije otiSao za svojom braeom ... ona je meni pripremila toplu vodu, i nahranila me, i razmjestila mi postelju svoga sina prvenca koga nema, j .sad ee provesti besanu noe, jer neprijatelj ne spava, plocnici odzvanjaju i kao da jaucu pod potkovanim cizmama njegovih patrola, i svuda okolo ima zlih ljudi koji snuju zlo i rade na propasti nasoj, a ona mora bdjeti ... A ona je samo jedna nasa obicna zena, nasa zena, bez skole i bez dodira sa velikim idejama koje odlucuju sudbinom svijeta . . . I nikad ona ni s kim pa ni s nama nije razgovarala, i niSta nije pitala i mi joj nikad nista nismo objasnjavali ... �Kako to? Ipak, .makar ~a cl}de_nje ~i. sada ne iScezava do kraja, Cini mi se vda Ima Je~no o?JaSnJenJe. PnJe svega, Zorka je bila majka koja je posla za svoJom djecom ... I drugo, Zorka je bila aktivist one divne o.rg~~iz.~cije nase9a na,;odn~-oslobodilackog pokreta koja se zvala Antrfas1st1cki front zena, cuvem nas aefze! Nekada, ?av.no, jed~n od osnivaca marks.i~ma, govorio je o ze~ama kao vehkoJ rezerv1 revolucije neprocjenjive snage. Pola covje~a~stva - ~o su 2:ene! ..Kad se one jednom pokrenu, kad one ustanu 1 d1¥nu SVOJ ?las, 1stonJ~ 6~ .poteCi drugim i drukCijim tokovima. Jer su zene prot1v svake tiramJe, protiv tlacenja i eksploatacije svake vrste, protiv porohljavanja i ratova! Nasav revoluc~ja je pokr~nula .t,u polovi~u stanovniStva. To je ~.cmw aefze -;- to Je Z<?rka Pa]kanov1c, to su nJene drugarice, .Zene naS1h gradova I sela, maJke, Sestre, SUpruge ... nase drugariceJ Z?rka Paj~anoyic prezivjela je rat i docekala . slobodu za koju ~~ b~r'Ila. Ko~a'Ono Je. sa12nala za pogibiju svoje dvoj'ioe s'i.nova, Vrukasma I Drage, 1 pom1nl~ se sa tom skupom cijenom, i nastavi.Ia svoju ?or,bru probua.enog, akt1vnog oovjeka kloji je shvado vel'icinu i dostopnstvo svog ljudskog poziva. ·Poginula je od jedne usamljene i s1lucaj!lle oe1mi6ke zas0ede u . ljeto ~945. 12odine, putujuci u Sarajevo, gdje je trebalo da kao d~le­ gat ucestvuJe u radu il<congresa Antifasistickog fronta .Zena Bosne i Hercegovine. Dana Milicevic v IZ LOGORA U LOGOR v v· • hapsena sam u Mostaru 28. jula 1941. godine. U mostarskoj :policiji sam saznala !Za prva .stlrijeljanja komunista ru Mostaru, medu kojima su hili Slobodan VukoviC, njegova majka Zlatka i Jusuf C:evro, tada sekretar Mjesnog komiteta za Mostar. Novo mjesto za mucenja i dovodenje novih zrtava hila je bivsa skola ,Kralj.ice Marije", gdje su sakupljani zatvorenici od Dubrovnika pa duz cijele juilne Hercegovine. Jeldne nod tsmo premlaceni i vezani zioom rpo dva zajeooo na o·nvorenoj pruii icZmedu gimnazi•je li akmznog ureda (sellda Dam zdravlja), ukrcani u vagone i otpremljeni u najvecoj tajnosti u Jablanicu, gdje je bilo pripremljeno mjesto za likvidaciju. Pod pritiskom gradana Nijemci su se pojavili kao nasi ,spasioci". Jednog popodneva upali su u logor, praviH su presiju na ustase trazeci nasa imena i brojno stanje u logoru, koje niko od ustasa nije znao. Nijemci su otiSli, a onda su nas ustase, iste veceri, povezali zicom, strpali u zatvorene vagone i otpremili u Gospic. Zene i nekofi.klo starijtih muskaraca su odvoj1li, i oni s1u odvedeni zajedno sa par:odioama. Tu sam susrela Rudu Hrozniceka, komunistu i revolucionara iz Mostara i Miju Rajica, pekarskog radnika takode iz Mostara. Nisam mogla sa njima razgovarati, ali mi je Rajic u prolazu rekao da je taka svaki drugi dan i da je vee nekoliko transporta iz Hercegovine proslo kroz ovu kaznionicu. Najgore su nam bile noCi, jer smo hili veoma slabo obuceni, a skor:o svaku noc je padala kiSa, a mi se nismo smjeli ni pomaci s mjesta, niti smo imali gdje da se sklonimo i da smo se smjeli kretati. Svaki dan su dovodili nove grupe ljudi, a onda su poceli da advade gr:upu po grUJpu u nepoznatom pr:avou. I na na~s je dosao ,red. Strpali su nas u neki kamion i odvezli preko Velebita. SpustajuCi se niz velebitsku strminu ka moJlll ustase s:u se iznenada zaustavile i vratile na~s na Jadovno. Pala je hladna i tamna noc, a nas su zatvori.ti u jedlliU stalu. Do nas u drugu stalu IZa:trvorili su muSikarce ikoji SJu odrellnrje hili sa nama. Ustase su stalno navaljivale u stalu u kojoj su bile zene. Nastala je nerav.noprav:na i neljUJdska igra i tboriba zvjerstava i di·vrlj·ih s:t:msni IUJstasa sa nemocnim i nezasticenim zenama i djevojkama. Reflektorom su setali po stali i na kojoj hi se zaustavio snap svjetlosti trazili su da izade van. Starije zene su skrivale mlade, ali ustase su poceli silom da vuku U 244 245 �~lje:vojke napoije. U sw;Joj odbrani Bojka Grahovac jz Stoca udarila Je Jednog ustasu, a on Je za uzvrat tukao sve od reda K ·· k · nas US t.ase b rzo U. rca 1e U 1 · camwn I. odvezli na gosp1'c'ku zvel· asmJestamcu · vk u su · v1· dJe smo nasI pune vagone zatvorenika Tu sam nasvla Jezmc 1 J g 1 . · p .ot k .. · preziVJe e evreJe' IZ o?ora na agu, meu~ OJiilla u Mostaru poznatog Alk d _ . . . or na z':'anog Hodza, rudarskog radnJ.ka. On mli j·e rekao da ~ta~ci mt edul kojima i moj otac, te Rade Bitang!u ~~~on~~~ lfoJ~:g,ti~ uMboi: Jeni u om ogoru. ' ~ '" U. dobro z~tv~reni~ vagonima vozili smo se citavu noc ne zna ·uCI ku~ I~emo. LJUdi, k<?JI su poznavali ovaj kraj, rekli su prilikom iskrcavanJa IZ va~o~a da. ~demo u Jastrebarsko. Tako ·e i bilo 1 U logox:u ZevU, Sill!OVi iii OCeVi Vee bili I h''' .OJ ,zena IZ • c:rce~~)Vllle C.l)I SU illU· do tr~gic?e smrti bHa Sofij[oB~~~~c,S~i~~~;rlsf~ ~~dlo. vn.re~ sve ra, koja Je u sv:im situacijama im 1 . . d v . - mea. IZ ostaSIU zajedno strpali u neM ilitlll'i m a ~ SJfno rzanJe. Zene 1 muskarce dom Hroznicekom i Mijo~ R . :'l~ac1Ilk :~ sam se ponovo .srela sa RuBiUJturac i drugim dru ov1m aJ.Icem, 0 )1 su me ~poznah sa Ankom na m!biji. Tako su So~J·u Ba k1 ?}:Ju;gancama, !kop •SU odranije hiJi k . . . , a anc I mene pnm~!I u svo·· d. r~~kas~ lostrogoJ Illegalnosti zvala ,kolek!iv". Nakon desetaku d:~~ b~~ su odveli ~ord~uug/l~tgr~rbearkskomJ, logor Je rasf?:~i:ran, a zatvorenike U Ko . . ao asenovac KrusCicu Kop · · ·d smo bmj, 1 v V• ~:rss~h ~~~n~~ ~e~~· k~jf!aa~~llk~\;9~1~ god~neH • j~v·~J~IJ;rdi ugla~~om J~:~~~~' g~j~ 0~~~~f'd~ j~;a1: 10:fJ.e;}j~~e.manji ti~. d~r:~;;;mb~~t~~g~~~sf~:J:fil~~~. ~k~. Buturac. ,i Maca Gu:Ze0 mcek, Ruzica Markotic i ja B ·ek t : ~f~ Ba~anc, Rudo Hrozzatvorenickoj setnji, po unaprijid st vo Je 0 '1 cno I~ved~no. Na tzv. no Anka i ja Maca i S f. s vorenom P1anu, setah smo zajed1 1 straza Anka i 'Maca su iz~ ~~;a¥ar~ ~hentu kad sc: smjenjivala ustaska Sofija i ja vratile ispred njega K leda nvapustile logor, dok smo se stvo nastalo je pravo mucen ·~~ z~tv su u~tase saznale..za nj~hovo bjekza~ije bjekstva, jer su dobro ~nali k~rJ~~I~~kadaBottknJu Rta]dnu organitohko tukli d · b · v· ' u urac. u u su tada ~dka ~ hladn:, ~e nj~g:~~Itb;ze i~~~ea dr~~I~j~!noj ~tanju ...Bila je zima 1 svak1 dan ga ponovo tukli Sof. . . go <?J zemlJI u podrumu otjerali u Jasenovac a R.ud~ Hr~u ~v kene s~ 5. banuara 1942. godine bili u samici nekoliko dana, a ond~I~~ ~a~ o·/:gr\. U lasenovcu .~mo Tu smo ponovo sreli dru arice k .. Jera I u taru Gradisku. nijim. Jogorima ali ih J·e sad b!Sl· sa OJilmn . smo se rastali u ra' .1 ·O veoma rna o One su ·v 1 strahotama koje prezivljavaju i koje na v k . · nam pnca e o U sobi broj 17 k · v s ce aJu. . noc bilo je klanje ddk s~t~ls~~seu~:sb. zva.le ·}obaT ,d,sigbu_rnosti", . svaku 1 u~on e. a a I pozvah ,grobare", takode zatv· ·k d usH u koju bilo ze~k~ :~bua i odnes;r .leseve. Iza toga. J;>i kao zvijeri dl f;k~J~tksrrijkervkapkol~i mlogli okda~~a~~c~~leh ~~s~e~e nc~~~~~\~bu sbr~vJ.a1~ re IJeva a pre o praga u d ·k · prije zore bHe ubijene. J3ilo je jos . t v .. nl ~ P:"t su, na:avno: 1 .one zatvorene i osudene da tako u s ra~mJe ~· usati grupu zena I djece jelove tijela ludacki urlikali. . md ru: Ol?I ·SU Jedl3o . d_r~gom otkidali di, 1 oz1va 1 u pomoc ah 1m niko ni · ~?:~~ ;~l~dj~ll ~a~ms~!kJ~~i glasovi i gasili njihovi zivoti. MnJ~i ~d 0 246 247 Februara 1942. godine u nasu sobu su donijeli rnovu zatvorenicu, koja nije rnogla hodati, niti je znala govoriit, sarno je gledala krupnim smedim ocima. Bila je to Nada Dirnic za cije herojsko drzanje smo svi znali. Svi smo je gledali zeleCi da joj bilo cim pomognemo. Ustase su je takode gledale, ali ne kao mi. Bockali su je iglama, stipali, zavrtali joj meso da otpada od kosti, golicali je, vodu joj naglo bacali u lice, ali Nada je sve to herojski podnosila i uopste nije reagovala na mucenja. Strasne su nam bile njezine muke, a nismo joj mogli pomoCi. Jednog dana, kad nas je ustasa vodio u krojacku radionicu, prolazeci pokraj grupe muskaraca koji su cistili snijeg sa puta, cula sam da me neko :cove. KriSom sam se okrenula i prepoznala Rudu Hrozniceka. On viSe nije licio na sebe. Upitao me imam li limuna. Bila sam svjesna da je trazio potpuno nemogucu stvar, ali mi je bilo strasno sto to nisam imala. Nismo se vise mogli vidjeti. Polovinom juna, iste godine, zatvoren je u samicu sa jos nekolilco drugova i osuden na smrt gladu. 28. ~tuna ikada je 'straialr otvarao Vlrcuta da 1se oCilsti celi'ja, oni s;u :i:zJbezumljeni od glcudi i ,.zedi navcdli:li na njega i posli u 1susret 1smrti da bi okoncali ll11Ucenje. Pao je po:goden metikom i.spred ik<l!pije muskog logora. Rudi je medu zaitvorenicima ibio li6nost rkoja je 1davala hra!brosti svakom covjeku da iZJdri.Ji najgora mucenja ida ne paida u iskusenje. On je tbio olicenje cvrstine 1i ljubav'i medu zatvorenicima. Na 1rohiji je ibio uzoran borac za stvar radnieke lk!lase. Godinu dana kasnije, nakon teskog mucenja ubijena je i Sofija Bakaric. Bila je to omladinka prkosna i gorda na svoje drianje. Izdvojena od nas i zatvorena u samicu mucena je iz dana u dan 3 mjeseca, a ona je pjevala i to je ustase jos viSe razbjdnjavalo. Trazila je od nas da joj omoguCimo da oduzme sebi zivot, jer su joj mucenja dodijala. To nismo mogli uciniti, jer nam se cinHo da bi sami ubili jedan svijetli lik. Rekla nam je da ce nam dati znak kad je povedu na gubiliste. To je i ucinila. Bacila je kroz proZJor rublje, koga se mogla na brzinu osloboditi. Na skoro isti naCin ubijena je i Fatima Brkic-Velika, medicnarka iz Mostara. U Jasenovcu je 1943. godine ubijena Mubera CemaloviC, uciteljica iz Mostara, te Radojka Vukovic, Anda KnezeviC i mnoge druge. U novembru iste godine su nas vratili u Staru Gradisku. U ljeto 1944. godine nastala su medu ustasama razna pomjeranja i komesanja. Poneki od iiZrazitih k!oljaca je nesta'jao iz 1ogora. Nasa drugarica Marica Bogdan, k01ja je bila c±stacica u pros'toiij•ama gdje su stanovale ustasice, skrila se u ormar sobe u kojoj su ustasice odrzavale sastanak i tako doznala kako se spremaju za bjekstvo pred partizanima uz prethodnu likvidaciju logora. U novembru, ne znam Cijom odlukom, spremale smo bjekstvo iz logora. Svako od nas je imao svoj zadatak. Marica Pataki i ja smo imale zadatak da svezemo ustasicu koja nas je cuvala. Muskarci su se brinuli da dodu do oruzja. Ovaj zadatak trebalo je izvesti sutradan u 16 sati. Medutim, ustase S11 pocele sa likvidacijom logora prema njihovim ranijim namjerama. F.•lovina zarobljenika je poubijana. Zene, koje su jos ostale zive u snajd,'raju, prebacene su u Lepoglavu sa radionicom. Dva mjeseca u Lep ~­ glavi bila su teska. KoljaCi, koji su ndto ranije nestali iz Stare Gra · diSke, nasli su se ovdje na novom zadatku. Svaku noc je bilo klanje �u prizemnim celijama. NoCi su nam bile duge i besane. Ustase i ustasice su se javno izjasnjavali pred nama da ubijaju partizane, ali tih ,partizana" bi1o je puno. Tako su pod imenom partizani poklani svi nasi drugovi i drugarice koji su se zatekli u tom zatvoru. Tu su ubijene Dika Hadic, Fatima Balta iz Mostara i mnoge druge cijih se imena ne sjecam. Nas dvadesetak je zamijenjeno od strane partizana. Ja sam zamijenjena 15. januara 1945. godine u Pisarovini kod Karlovca sa jos 14 drugova i drugarica, za ustaskog oficira Dala, kojega su nase vlasti poslije rata kaznHe zasluzenom kaznom. Zora Popovic-Smoljanovic RAD ZA NARODNOOSLOBODILACKI POKRET OD 1941-1945. GODINE red narodni ustanak, jula 1941. godine, zivjela sam u selu Martin Brod - Drvar gdje mi je otac bio svecenik, a gimnaziju sam pohadala u Bihacu. Skolu sam prekinula po zavrsetku cetvrtog razreda gimnazije 1938. godine i vratila se kuCi u Martin-Brod. Prilikom ustaskog pokolja u Kulen-Vakufu, jula 1941. godine, moj otac je zaklan ,sa jos oiloo 800 Sr1ba iz Kulen-Va:kufa i okolnih sela. Jula 1941. godine bila sam uhapsena i odvedena u ustaski logor, lroji je bio smjestem. u Kulen-Vaku:fu. Sa mnom je bila uhapsena citava moja porodica. U logoru smo ostali nesto oko 12 do 13 dana, gdje su nas kao i sve druge ma:ltetirali i ponizavali. Svake noCi smo ocekivali strijeljanje, jer su svakodnevno odvodili uhapsene muskarce i strijelja.li. U meduvremenu, stiglo je naredenje iz Zagreba od ustaskih vlasti da nas pu:stte iz logora. Tom prHikom usta:skli logornJilk u Kulen-Vakufu, koga smo u narodnom ustanku strijeljali u Martin-Brodu, rekao nam je da svi idemo svojim kucama ida mirno zivimo. Imali su namjeru da nas privuku kucama i da nas za par dana odvedu na masovni pokolj u augustu 1941. godine u Kulen-Vakuf. Mi smo pos.lije pustanja iz logora odmah napravili plan da se skrivamo u sumi i viSe nismo do ustanka dolazili kuci. Skrivali smo se u obliznjoj sumi Martin-Broda, a od svoje kuce nosili hranu. Otac je jedne noCi dosao kuci da uzme neke stvari. Ustase, koje su hara:le selom, prep.oznale su ga i uspjeli ga uhvatiti, te odmah odvesti u ustaski logor u Kulen-Vakuf, a poslije tri dana su ga zaklali i bacili u jamu sela Bo!ficevci - Lika. U ovu jamu baceno je na hiljade nevinih ljudi iz ovih krajeva. Poslije oceve smrti ja sam ostala sa majkom i sa jos sestoro mlade brace i sestara. Krajem jula 1941. godiime prikljucill:a sam se prvim us.tanicima protiv NiDH, ogorcena na :z;lodjela ustasa. Shvatili smo da u borbi ne mozemo slijediti ustaski nacin masovnog likvidiranja nevinih ljudi, vee da treba ici drugim, pravednijim i mnogo postenijim putem. Pod utjecajem Marka Oreskovica i organizacije KPJ formiran je kombinovani bataljon od Licana i Bosanaca - iz sela oko Martin..1Broda: Cvjetnica, Srba, Radenovica, Doljana, Bubnja, Lapca, Ocigrija, Ocijeva P 248 249 �i jos nekih sela oko Kulen-Vaku:fa. Bataljon je ima:o 4 cete i, koliko se sjecam olw 250 boraca. Formiran je u augus1u 1941. godine, a sjediSte mu je bilo u selu Bubanj vise Kulen-Vakufa. Komandan1 bataljona je bio iMacuka iz sela Cvjetnica, a nacelnik staba bataljona Doko Jovanic iz Like. Od drugarica u bataljonu sam bila ja i jos jedna zena. Ja sam hila bolnicarka. U bata:ljonu su bile dvije struje: jedna, napreqna, bila je da se vodi borba za bratstvo i jedinstvo i tu su se narocito isticali Marko Oreskovic, koji je cesto dolazio u bataljon i Doko JovaniC, koji je bio nacelnik staba. Oni su hili protiv klanja nevinog muslimanskog zivlja, protiv pljacke i osudivali su zloCinacki pokolj ustasa izvrsen nad nevinim srpskim zivljem. Poslije ovih akcija bataljon se reorganizirao i formiran je adred u Lickim Doljanima, u koji ·su otisli licki horci, a bosanski horci su se prikljucili Drvarskom odredu. Cetnicka grupa se otcijepila iz bataljona i uspjela pobjeCi, te se prikljuoula tal,ijanJsikirm VO'jnrim jedin'icama u Srbu. · Ja sam se poslije ave reorganizacije vratila u Martin.J3rod sa zadatkom da previjem ·ranjene borce, koji su bili snijesteni u ambulantu u Martin-Brodu. Ovdje sam ostala do kraja 1941. godine, lijeceCi ranjene horce. Tu ·sam raditla i na IStVlaranju omlad'in1ske organi~adije za pomoc NOP-u. Koncem 1941. godine formiran je prvi omladinski aktiv u Martin-Brodu u kome nas je bilo oko 20. U aktivu je bilo 6 omladinki. Sekretar aktiva bio je Mica Medic iz Martin-Broda. Ja sam jos u bataljonu shvatila da je jedini ispravan put onaj kojim nas vodi !Marko Oreskovic. On je svojim razgovorima sa nama u bataljonu, i sa mnom licno, uticao da shvatim da bez bratstva i jedinstva nema pobjede nad neprijateljem i slobode. Tako sam postepeno saznala ne5to viSe o KPJ i mladim komunistima. Nastavila sam aktivno raditi za NOP i uticati na drugarice i drugove. Tada su sa mnom radilii JoVlo Re1j·ic, Mi6o Medlic, Miljka RdjiC, Dara MediC, Milan Dukic, Pejo Dukiic, i j1os neki ci'jili se · imena ne sje- cam. Kandidirana sam za Clana KPJ januara 1942. godine, a clan KPJ postala sam marta 1942. g·Oidine. Taida nas je u parirj1Sikiaj cdiji hilo samo troje: Mico MediC, sekretar, a Jovo Reljic i ja, clanovi KPJ. U KPJ nas je primio Milan Bursae, tadasnji clan Okruznog komiteta KPJ za Drvar. On je formirao ovu celiju i ukazao na nase osnovne zadatke. U ovoj organizaciji sam ostala kratko vrijeme, jer je Okruzni komitet KPJ i OkruZ!ni komitet SKOJ-a za Drvar dania odluku da iderri na teren Slreza Bds. Grahovo za chma Sresl}{1og komiteta SKOJ-a i Sreslmg komiteta .J<:PJ. U isto vrijeme sam radila na organizovanju omladine i organizacije AFZ-a. To je bilo u maju 1942. godine. Ovdje sam ostala do kraja jula 1942. godine. U ovom meduvremenu od par mjeseci, do!k sam radi'la u nvom srezu, U1spjeli smo organiwvati aktive SK:OJ-a u svim selima ovog sreza i odbore AFZ-a u oslobodenim i neoslobodenim selima. Odbori AFZ-a formirani su na seoskim konferencijama zena na kojima su govorHe aktivistkinje i clanovi Sreskog odbora AFZ-a, medu kojima sam bila i ja. 250 251 Sreski odbor AFZ-a formiran je prije maja 1942. godine - .P:~je rnog dolaska na ovaj teren, i .v~c je bio ~l~tiva~, a j~ sam se uklJUCila u njihov rad i pomogla na dalJnJem orgamzuanJ~ AFZ-a. . Sjecam ~e d~ smo _organizi~!'ll~ S~OJ i AFZ :po zbjegovima. U 1? vrijeme orgamzac1ja AFZ-a u Pec1 J,e .b1la vrlo. ~~tlvna, n~ samo,_u pn~ kupljanju dobrovoljnih pr~loga, ve.c.~I na pol~t1ck.om polju .. VeCI broJ drugarica se razvio u aktlvne politick~ radmke 1z::an okv1ra se.Ja. I~ ovog seia bilo je drugarica koJe su b1ran.e u par!IJS~a n;kovo~stva.} narodnooslobodilacke odbore. Jedna od tih bila Je 1 BoJa Vuckov1c. Citav uticaj na sela ovog sreza vrsili smo iz sume, jer su teren kontrolirale neprijateljske talijanske i cetnick~ v~jne je~inice. S~stan­ ke smo dr2ali ug.lavnom nocu, ili po danu u sumi, manJe po kucama, vee prema prilikama. . ,. . Karakteristicno je za ovo vrijeme da su ~ s~l.Ima .'Peel, Resan~)VCI, Zebe Malesevci, KesiCi i dr. sve nase orgamzaciJe b1le vrlo aktiVne, iako 'se rad razvijao pod vrlo teskim uslovima, jer je iz ovih sela bilo pored 'Veceg hroja partJizana- ii cetni'ka. . " Pored nas mladih komunista i poiitrckih radnika, u ovom kraJu velik uticaj su imali na namd Vasa Trikic, tadanji sekretar Sreskog komiteta KPJ za Bos. Grahovo i Milan Trninic, sekretar Sreskog komiteta SKOJ-a tal~oder za Bos. Gra!hoVio. ZahvaljujuCi takVJom nasem radu u ovom srezu uspjesi su bili veliki. Uz znacajne akcije u ovom srezu 1942. godine treba napomenuti veliki narodni zbor, koji je odr2an u jednoj sumi kraj sela PeCi. Na tom zboru hili su prisutni mjestani skoro iz svih sela sreza Bos. ~ra­ hovo, medu kojo1ma je lbio ii veCi ibroj lboraca sa [ronta. Medu pnsutnima bio je veliki broj zena i omladinki. Na zboru je govorio Duro Pucar-Stari i pozvao ~arod da }to masovnije ucestvuje u NOB-i i pomaze NOP. Drug Stan se naro~1to osvrnuo na domace izdajnike cetnike i istakao ulogu :KPJ u borb1 .za bratstvo i jedinstvo. iPored druga Starog, na ovom zboru govonla sam i ja. Ja sam zene pozvala da ucestvuju i pomazu narodno-oslobodilacku borbu i da svoje sinove i kceri dobrovo!jno s~lju u voj:ne jedinice, zatim da se organizuju u or.g~nizac~ju ~FZ-a, bn~u se za ranjene borce i materijalno u dobr~v.olJmm pr~l<?:n?a :pomazu .N~P. Koliko se sjecam na zboru su govonh Vasa Tnkic I Milan Trmmc .. Zbo:r je imao veli'kog odmza na dal'jnjli razv;oj dogadaja u ovom kraJU, 1]. na razvoj nase NOB-e. Jula 1942. godine odlukom Oblasnog lmm}teta SK<?J-a za Bas. krajinu oti'sla sam 1z oNiog sreza za clana Okr.uz~og koml'~eta SKiOJ-a za Drvar. U is1o vrijeme sam dobila ~adatak da I~e~, sa Jednom grupom politiakih rradni:ka, u Sanioku rdohnu da orgamzuJemO zetvu. U Drvruru je, u to Vlrijeme, bi,lo vdo ziVJo. VrsUe su se velike prlipreme za docek nasih prolete~sk~h jedin!ca iz Srbije i, Crne Gore. l! tim pripremama ucestvovala Je I omladm.a. Svaka ku~a u drvarsko~ kotlini bila je obavijestena o dolasku nas1h proletera IZ Crne Gore 1 Srbije. Svaka kuca dolbiil.a je zadata:~, kioj1i s~ Drvarcani s.a po~o!S:om primili, da smjesti kod sebe druga 1h . dr.ugancu --:-- bo~ca 1. ranJemka. Svaki je bio sretan da u svoj dom pnmi proslayl~ene 1 O~JeVa~e pro: letere, koji su se hoz velike okrsaje u stalnoJ 1 nepr~kidn?Jv ~o:J:>I probijali do Bos. Krajine, gdje su se u predahu spremah za ]OS zesce borbe sa okupatorom i domaCim izdajnicima. Sve je to nas narod �~dobnije. d~varski okr~~ sl:~m~~~nmgand~~:k znao i zato se trudio da im u tom kratk d 1 · n;vak sto ·Iako je b?· bw bogat, Jer se od ono malo sto se imalo stedilo tk' d 1 d Je sa:mo da drugovii pno:Ieteri n b~ . o I a o o usta, cija vojnih ·edinica u Bose k n;. u. cem ? srudiJevali. VeH:ka koncentra. .. · · · · raJmi stav11 je i pred oml d' k a 3 gamza~IJU niz novih zadataka: sakupl' . h d. . a ms u orpletenJe carapa dzempera itd U . Ja:t;J-Je ra~e, o Jevmh. predmeta, 1 cala i imala je' najvise rezurlt~ta J~::~ tlmk ak~ Jam~ -r:mladma se istinih predmeta leJ · ·v v ' J~ sa upi a naJVISe hrane, odjev0 omladina je ~az~ijaia ~ik'~fce~Jra~a u rvr5avanju 1 zadataka !ih je imaJa naj.vlise !J 1 P l!Zna1lo 1 na I konga:esu USAOJ-a B'h , c:l!' . ' • JOJ Je zastavicu. Omladina Drvara naro v•t u I. a~u, g . Je Je dobila prelaznu nika sa bojiSta u sumske boJnic CI :o se lstickl a fv na prenosenju ranjev~~ala, 1942. u izgradnji partiza~sik~ab~ln~ o~Istd ~alkkoder )e ucestCIJI oko prenosenja r · 'k . ;ce. Ispo J.'\.' e ovace. U akbor~e bile ceste, pa j~J:~t=~ ~ ~rj.e vee. b~ok stalm'k zadatak, Jer su rodila ideJ· a da · · 'k ranJem a od omladme se Je ranJem e lakse prenositi organizovano T 'd . . astvarena na ~amen'id gd''e ·e f . . ,. · a IV eJa Je specijalnim zadatkom prendsedja rOI~Ir~a brva <:~la~·In~~a cet.a sa 1 v • • 1 ltg. t~~icenj.u ' rezclt~~~ed~a::k~ ~~l~d~~a asr~oya: 1 3 !~nY~!~1~~d:a11~ ~~r~df~a~=~~d~~r~:Fj .~· R~Jk~J ~~~~If ~~ s~l;z~~~ !:dfocfi~ b.,~J!,~1::kr c~~;:,~ ~iga"due. te s~~ftk'oju d,:]l~E t'~~ni~~b -Vakufu na okopavanju kuku · ru~a ceta _Je orgamwvana. u Kulenakciji ucestvovala je omladin~~~ ~J~n~rJtesecuD 1942. &odme .. U toj da, .te -r:kolice ~ulen-Vakufa. Vee · . a ?~a, . r~ara I Martm-Brogamzacwnog rada, jer rad po gru na tOJ ~.kciJI osJetila se potreba orCim su se organizirale cete sa r kama DIJe avao odr~dene rezultate. Disciplina i rezultati nisu izostalr ~~~dstvomk :p_or'b·\a Je o~govornost. snazno uticale na omladinu to a .k . oye a. CIJe 1 e su sitne, aH su lem odvojiti mlade ljtide od ku~e rdJa, J~h Je 1u 0 vrij~~e bio probto ji su hili vezani za taj kraj. Mi s~~ us~OJI .?e a, ~ SVf?~Ih odreda ko- ~~ic!jo n~a o:f.etln~k~ijf:'~i~:~1ono~im~ ';.;;~%'kusrJt'If-~ d~r!~~~d j~k mentima, kada je borba trazHa u D.Jen,og sta_va 1:1 tim odlucnim mono.st, saznanje kojim pravcem d n~~vec~?dncanJa, :O~lu~no~~~. borbeutjecaj, tako da su ti omladinci aU: u. · I sdlo . ~spJeh }zvrsiti takav ra:ne brigade . .. . ~.sovno o azi I u nase novoformi- 1 ~~d~;Hn/ik~~z:~~Ea~~;~f~s~~o, o:~~~i~~~ij:~tignfu~:~~lihi~ol~i j;~l: jedina zelja svakog d;~~di~~~J~~~ °~~~j~~:.u u brigade, je;r to je hila 0 k Dolaskom proleterskih jedin' · S b" . njem novih vojni'h jedinica u B~csa .! .1Je I ern,~ Gme, formiranjem NOB-e u to vri'eme s v .: raJmi, sve vecim raspJamsavaproblem ishrane nasih b ' ve ostnJe vs.e, pre?, nasu Partiju postavljao 15 ~"":' _odk n~ teZih zadau:'k:ca;. ar~ra~~~~tv':.' ~~r~ij~jeti;~o~:o Je Bbio aJI~~, aJ · se ma da je nas nwod toH.Ko s'iroma d · · os. dOJ:t_l~<?ll1S!Vo ?-ije ~ogho n[ samo sebe da izddava. Us: v~ i. a m Jedno v . • ;:~~7hv~;~~i ~~~e~::,:~n:ceo~~:~(~fra~t~~r:J~gad~ .i hoi~/~\~~~~ nu I odiJevanje hiJI' d . ,_ .. ' bngade, bolmce, Ishra• Tlo SIU ' I ZaJ am NOJI su, u ono vrijeme, nadma~sili 252 253 sve nase moguenosti. U tom casu Oblasni komitet KPJ donosi odluku, da se pored akcija sakupljanja hrane, jer to nije bilo dovoljno, orga· nizira u to wijeme i obrada zemlje na oslobodenoj i poluoslobodenoj teritoriji. Izvrsenje toga zadatka povjereno je Oblasnom komitetu S~OJ-a za Bos. kiraiJinru. Kao prvi zadatak posJtavl]jen je da se o'bradi zemlja, koju S1U neprijatelji napustali pod pritiskom nasih snaga, odvodeCi sa sobom ponegdje i cHava seJa. Takav kraj bilo je Sanicka do~ina. Bnzo smo se prihvatili da organiziramo omladinu i da je povedemo u Sanicku dolinu. Omladina se masovno odazvala tako da nije bio problem okupiti je. Tezi zadatak bio je dovesti omladinu do mjesta jer smo se morali probijati i kroz neoslobodene teritorije - narocito omladina Bos. Grahova. Pored svih ovih te5koea omladina je dosla u Sanicku dolinu. SaniCka dc)l1~na je ozhnjela, 2500 omlaidinaoa unijdo je Zi.vost u citav taj kraj. Omladina je hila vesela i ponosna sto i na taj nacin daje svoj doprinos NOP-u. To se osjeea1o na sva.Kom koraku, to se vidjelo iz ispjevanih pjesama o zetvi i o borbi sa srpovima. Za nas rukovodioce, koji smo doveli omladinu na zetvu lakse je bHo skupiti omladinu, pa je dovesti, nego otpoceti sa radom. Svi smo bHi mladi i neupuceni u raznovrsne polj.oprivredne radove (zetva, branje voca i povrea, kuhanje pekmeza) itd., sve je to bHo novina za mladiee i djevojlke od 16-18 god1na. Jedilno srto ;smo imaH, 'to je ibila ogromna ljubav prema NOB-u i volja koja je prevladala sve nase neznanje i teskoee. Trebalo je organizirati omladinu da organi:z:ovanije radi, jer smo vee poceli da rradimo po velikim grupama i nismo biH zadovoljni rezultatima. Morali smo raditi brzo i kva1itetno, jer neprijatelj nije mirovao. Sta:lno je pokusavao da prodre u Sanicku dolinu, jer je bio svjestan da je ostav1o obradenu zemlju koja je osiguravala ishrranu za hiljade !judi. I mi om1adinoi smo znali da obraditi Sanicku do.. linu znad osigurati ishranu nasim borcima, a nar.ocito nasim ranjenicima. Mi smo, iako smo bilii mladi, shvatili svu tezinu tog zadatka, a poznato je da je u toku rata, za svakog omladinca bio ponos izvrsiti bas tajtezi zadatak. Morali smo pronaCi takvu f.mmu rada i takvu organizaciju da se postigne puna odgovornost i disciplina, koja je hila jako vazna, jer smo radili noeu i to u neposrednoj blizini neprijatelja. Sve je ovo zahtijeva1o jednu novu organizaciju rada kroz koju ee se mod postici veCi rezuhati po svim pita:nJima u sabiranju ljetine, a i u kulturno-politl1Ckmn radu. Na partijskom sastanku donesena je odluka da se formira prva radna omladinska brigada u Sanickoj doHni. To je bilo jula 1942. godine. Tada Je izahran pl'Vi stab ave brigade. U stab sam kao predsjednfk omladine i,zaJbra:na ja i to na duznost zamjenika komesaJra brigade. Bib 1sam zadu:Zena za rpoHt1i6ki rad sa o:rn:ladinom. Ostali clanovi staba hili su drugovi iz vojnih brigada - na zalost ne sJecam se imena ni prvog komandanta ni prvog komesara. ·Prvi komesar ove brigade bio je jedan drug, alri vrlo kratko, a poslije njega hila sam odgovoma ja za citav politicki rad sa omladinom u brigadi. VeCina drugova u stabu je hila starijih godiSta, iako je brigada hila omladinska. MilsWim da je posli!je i;zmij,enjen sar~tav stalba sallllo se ne sjeeam .Koji su omladinci doSli u stab, jer sam ja poslije zetve otisla na partijski kur.s u Smoljanu, kraj Hos ..Peti'ovca, koji je drzao Krsto Popivoda. Brigada je ostala jos na branju kukuruza. �Po fmmiranju brigade odmah smo odr.Zetli sastanke SKOJ-a, formirali smo cete i izabrali stabove ceta. Organizirali smo specijalne cete za zetvu, za branje voca, susenje voca, za kuhanje pekmeza, za branje povrca itd. OrganiZJi'rali smo i nasu ,motorizaciju", kako smo je zvali, pri stabu brigade. Motorizacija se sastojala od nekoliko desetina kola i konja i 2 kamiona. R.ad se odvijao po noCi i po danu. Jedinice za zetvu radHe su po noCi, a danju su se od:p:wrale u sumi, gdje su radile zivo na kulturno-politickom polju. Jedinice koje su brale V'OCe i poV'rce, retdiile SU po danu, jer su po Vlocnjadima bile zas:ticene od aviona koji je svaki dan kontrolisao taj teren. J>,rogrCllm ra!da 'Sa omtlaldinom lbio je hogrut i raznovrrstan. :Prvi zadata\k u nasem programu ibio je opismeniJt,i sto ~vec'.i broj omladi~ac~, Jer je oko 90% J;>iJo nepismeno. Za ovaj zadatak, lwji je bio naJtezi Jer Je v,remena bi1o malo, organizirali smo po cetama tecajeve~ razvili smo takmicenje izmeau pojedinaca, izmeau ceta u okviru bngade, tako da smo kroz takvu formu rada uspjeli razviti ogmmnu volju omladinaca da se opismene i svaki predah u radu iskmisten je u ucenju pisanja i citanja. Stalno se culo pitanje koliko slova si ti nau6fo, ja sam vee 10, ja hocu da budem najbolji. Najljepsa su hila prva pisma kucama i PJ'Va pisma nasim ranjenicima u bolnicama. !Za t~ omladince bHq je teze napisati pismo nego poznjeti Citavu njivu ~Ita ~ kak? su to sami g.o':'orili .. Ali i u tom zadatku smo uspjeli, jer Je opismenJeno, sa bar mimmalmm znanjem, oko 70% omladinaca. Na kulturno-politickom polju organizirali smo takmicenje po cetama. TakmiCili smo se Jm ce viSe procitati materijala brosura raznih politickih govora. Najteze je bHo doCi do tih materij~la. Stab 'brigade morao je sam rasporeaivati ono malo materijala sto smo imali. Sami sm<:. sastavlja1i raz~e politicke cla~ke i govore koji su se citali. Najdra~: da.n za nas. b.10 ~e kad nam )e netk? poklonio politicki materijal za CitanJe. Or!?amzirah ,s~o vrlo cesto pnredbe u okivru brigade, gdje ~u _na:st~ale. cete sa s~OJ 1IJ:? programima. Prr()grami sru sre sastojali od ~sp~eva~Ih. p]esama o zetvi, o borbi, koje su sami omladinci iz ceta ISJ?Jeval:, I~tl:lpali v~~ Sa re~itacij~ma i skecevima, koje SU takoaer sa~I nap~sah I naucih. ~a tim pnredbama davane su i ocjene najboJje LZv,edemh p:rograma, pJesama, recitacija i skeceva. Na takVlim primdibama javno su pohvaljivane cete i pojedinci i to je bio najveCi dar za te omladince. .o~rzavali smo .;aj~dnic~e. priwedbe i s~ voj~im odredom, koji n~s. Je cuvao.. u S~mc~OJ d?hm. S~~.ta~ak nase bmgade sa vojnim jedmicama UVIJek Je bio naJradosmJI cas za svakog omladinca a za ~as 'YUkovodioce i Velika briga, jer SU se citave cete javljale d~ zamiJ~n.e srpove puskama. Mi smo Jm obecavali da ce im se ta zelja ispumti samo dva mjeseca kasnije kad izvrsimo ovaj zadatak. Tesko je opisati ljubav koju su pokazali nasi omladinci prema ?orbi i bo~cima .. o~Iadinci koj.ri su brali v.oce i povrrce znali su da to Ide za nase ranJemke u bolmce. Oni su tako brizljivo Cistili voce pokvar~:::-o odvaj.ali i .Pa~ovali da sto zdraVIije doae do ranjenika. :N~ ~omadi~~ma papira pisah su nepoznatim drugovima - sve sto osjecaJ~ ~a ll]Ih, svoju. srecu sto im mogu bar na taj nacin pomoci. Ranjemc~ sJU se zahvaldrir\nali .iist:im putem na pozutjdom papiru koji su otkidah od svoje cigrurete, izrazavali su omladini zahvalnost, obecavajuCi da ce se cim ozdrave, jos zesce boriti, jer znaju za koga se bore. 254 255 U brigadi smo organizirali ambulantu, koja je bila smjestena u dvije seoske kuce. Lijecnici smo bili svi - lijecili ,smo jedan drugoga. To drugarstvo naroCito je dolazilo do izrazaja kada je neki omladinac bolestan, ili se posjekao srpom. To se ne da opisati, iako se to nama durboko usjeklo u ls,jecaJrrje. Stalno smo bdjeli na ITaiZ:V'ijanju drugarstva, na razvijanju bratstva i jedinstva. U nasim redovima bilo je srpske, muslimanske i hrvatske omladi1ne. Zemlja koju smo obraaivali bila- je viasniStvo muslimanskog zivlja, koji je zaveden ri odveden od neprijatelja u Sanski Most. Sve je to trebalo objasnjavati omladini, ali smo biH sretni jer je rezultat naseg rada bi,o da je svaka ceta Jmja je brojila po 150 omladinaca, bila kao jedan. To je brib najveca nagrada za nas rad na tom polju. Zetva psenice prib:lizavala se kraju. Sarno duz fironta ostalo je lleftJiozn}eveno zitlo. Drugovii sa fironrta su nam preporucili da ne za:n!jemo zito duz f11onta, jer su neprijateljski bunkeri bili u nepos!I'ednoj blizini. Mi nismo pristali na to da odustanemo od zetve. Kad su drugovi iz vojnog odreda vidjeli da smo uporni, onda su nam postavili uslove: da u toku zetve vlada grobna tiSina, jer su neprijateljski bunkeri bili na 200 m. ispred nas. Posebno smo morali nauoiti da besumno zanjemo i zato smo morali organizirati specijalne cete za izvrsenje tog zadatka. Trebalo je organizirati lancani sistem dodavanja snopova. T~rebalo je organizira1Ji nasu motorizaciju iza brda udaljenog 2 km, a dotle prenos snopova na rukama. Sve smo uslove prihvatili: odr:Zavali smo posebne sastanke, kratke seminare zetve bez suma, odrzavali .sastanke sa kocijasima i jednu vecer smo imali generalnu probu sa nasom motorizacijom. Akcija je uspjela i zadnji klas psenice smo poznjeli ispred nosa neprijatelja, to prevezli u skloniSta za jednu noc. Drugovi iz vojnog odreda, koji su bili izmedu bunkera i nas, odali su nam velriko priznanje, nasoj organizaciji, odgovornosti, disciplini, ali nase najvece prriznanje je bilo sto smo oteli neprijatelju i,spred nasa svaki klas psenice. Ujutm, kad su neprijateljski vojnici vidjeli umjesto zutog klasja puste strnike na njivama, nastala je dernjava, pucnjava, iz Sanskog Mosta posli su i tenkovi na nas. Na:redili smo povlacenje brigade prerna sumi. rNajprije smo mislili da nas kao obicno zastrasuju, ali smo ubrzo shvatiH svu ozbiljnost njihove akcije. Sve je bilo spremljeno - osim sto su na jednom brezuljku hila dva stoga psenice. Kolebali smo se izmeau toga da rli da ostavimo psenicu iii da je zapCtilimo. Nismo bili sigUJrni koliko ce t~rajati akcija. Sto su se viSe priblizavali bili smo odlucniji u tome da zapalimo zito. To smo i uo1niH, jer nismo htjeli dozvoliti da i jedno z·rno doae u njihove ruke. Tenkovi su se prohijali prema sumi sa namje:rom da nas tamo opkole. VideCi njihovu namjeru donijeld smo odluku, da se na cesti srusi kamenje, posijece drvece i da se na taj naCin zaustave tenkovi. rPrve bukve su pale, tenkiovi su zastali, ormrla,diina je i:z 2500 grla zavilklala ,ura", ne:kol'ikro pusaka koliko smo imali u birigadi zapuca1o je, iako su to hili posljednjri meci. Neprijatelj se vratio, jer mu je omladina barikadama drveca zaustavila tenkove i pdsilila ga da se vrati natrag. Ta neprijateljska akcija nije uspjela z:a:hvaljujucu nasoj snalazljivosti. Nasa najveca nagrada hila je sto neprijatelj nije nasao ni zrno zita ~ sto nam u toj akcijli nitko nije ranjen niti poginuo. �Rezultati rada prve poljoprivredne radne brigade u Sanickoj dolini bili su ogromni: 1. Osigurali smo ishranu nasim horcima i time dali svoj doprinos da:~jnjem mzvoju n~seg NOB~a u Bos. illrajtinli. 2. Za nase ranjenike osigurali smo povrce, voce, suhe sljive, pekmeze itd, koji su, pored ostalog, doprinije1i i br:Zem ozdravljenju nasih bolesnika i ranjenika u bolnicama i time uqrzali njihovo vracanje u aktivnu borbu i aktivan rad za NOB. 3. PoHtic:kJim mdom smo izvrsili jruk UJticaj na omladinu - rezultat takvog rada i uticaja bio je, da je do konca 1942. godine, viSe od 80% omladinaca i omladinki zamijenilo srpove puskama. Vojne jedi:nice doblille s:u i ja~illo mk11de bo["ce illoj'i su stek:H i vojne vjestine u o:a.dnoj brigadi. 4. U vezi sa ucvdc.ivanjem bratstva i jedinstva brigada je polucila velike uspjehe na zajednickim akcijama u izvodenju zetve. 5. Omladincii kio1j~ su se vrat'ili kucaJITia bili su jezgll10 ka:sniDim omladinskim organizacijama. Ovakva organizacija pokazala se, u to vrijeme, k~o najpogodnija za izvrsavanje raznovrsnih omladinskih zadataka. Tako su se mogla uspjesno razvijati razna takmicenja koja su hila neophodna, jer se moralo uvijek raditi brzo i kvalitetno. To pokazuje i ovaj primjer. Kada je organizirano takmicenje unutar poJjoprivredne radne brigade u magazin je stizalo 9 vagona zita dnevno, a kada utakmice nije bilo, svega 4 vagona. Za vrijeme te akoije oteto je neprijatelju 150 vagona zita, velike lmliCine krumpira, pasulja, povrca i voca. 6. 70% nepismenih omladinaca i omladinki kroz tecajeve koje smo organ:izirali - dobilo je minimalna znanja u citanju i pisanju. To je bio veliki uspjeh koji je pomog~o tim omladincima u daljnjem njihovom razvoju u NOB-i. 7. l!S]1jevane pjesme, na:pilsani sikecevi, n~oene reditadje, sve su to biH priloZJi 1nase omladine NOB-i. ,Pjesme o nasoj borbi o zetvi ,ispjevane u Sanicl(;Qj dollnii dale su pOid!surek o.mlaid!ini Bo:s. kiraji[}le za masovno odlazenje u vojne jedinice i novo£ormirane radne brigade. I1sk1UStvo iz Smcke doliine po,slmiLo je osta!lim krajeNiima Bo1sne. Godine 1943. i 1944. o.rganizirane su radne brigade u cijeloj Bos. kraJIDI. Kad je osloboden Sanski Most organizaciji SKOJ-a postavljen je za:da:ta:k da se odbrm napus,tena ZJe[l11ja olm Sanslkog Mo1s:ta, i da se pozanje vee obradena zemlja. Ovu akciju organizirao je Ohlasni komitet SKOJ-a za Bos. kirajinu i formir~o stab grupe brigada. Komandant staba blo je Milan Petrakovic, clan Okruznog komiteta SKOJ-a za Drv~r, a komesar bila sam ja. Clanovi staba bili su &anovi OK SKOJ-a, medu k~jima }e bila i NovaJkJovic Nevenka. Imena ~g1ih. drugova i drugarica se ne sjecam. SjediSte staba grupe brigada bilo je u Sanskom Mostu. Stab je im~o zadatak da rasporeduje brigade na :rad, da izradi programe kulturno-politickog rada, da razvija takmicenje izmedu brigada u zetvi i na kulturno-politickom Tadu. Iskustva iz prethodnih akoija imali smo dosta i zato nam je bilo mnogo lakse oo:ganizirati izvrsenje tog zadatka, jer je vee postojala kod brigada cvrsta organizacija, a i ,rulwvodioci brigada su biH stari ucesnici u radnim akcijama. rU toj akoiji ucestvovala je omladina iz svih krajeva Bos. krajine. Brigade su dosle vee organizirane po srezovima tako da su imale i nazive po sre:wvima: drvarska, grahovska, krupska, novska, sanska i dr. .Bosa Sibinovic-Mitic FADILA LIPNICEVIC I MINETA JAHIC ,R 256 257 odena sam i odrasla u Bijeljini, u gradu iz koga je palo nekoliko stotina najboljih mladica i djevojaka, svih nacionalnosti i vjeroispovijesti, gimnazijalaca, ,studenata i radniCke omladine, Zia slo:bodu s'Viih naroda Jugo1slav1iije i pobjedu siOdjalisticke revoluoije. Omladinu Bijeljine rat i okupacija 1941. godine nisu zatekli nespremne. Omladinski pokret je bio vrlo razvijen, a takode i radnicki. Radile su bnojne citalacke grupe, dacka literarna druZ1iJna, k:ruzooi, gradslka Citaonica, URS~oiVIi Slindikati, mooh:Ski dam, skautls'ka mganizacija, sp.ortsko drustvo ,Radnicki" i dr. Takav revolucionarni Tad bijeljinske omladine pod rukovodstvom KPJ, stvorio je nerazrusivi !front mladih, pri cemu nacionalna i vjerska pripadnost nisu igrali nikakvu ulogu. ,po izbijanju Tata, aprila 1941, i dolasku :Nijemaca, kao i organizovanju ustasa i domobrana i pojavi kvislinga svih vrsta .i boja, omladinska organizacija je od mirnodopskih oblika rada presla na konspirativne ratme p.rrpreme za predsnojeCi tllstJanak na kloji je pooivala Kiomunisticka partija Jugoslavije. J>osto su viSi razredi gimnazije u Bijeljini, u koju sam iSla, bili ukinuti, ja sam krajem avgusta 1941. godine, radi pokrica svog politickog rada, stupila na k:rojacki zanat kod Flme Levi, poznate bijeljinske krojacice. Osim mene kod nje se takode zaposlilo viSe mladih djevojaka, ,k:oje su sve pripadale pokretu, s knJima me uibnzo veza1o neza:bmavno drugamstvo. Flora je i sama dol)hrjela 'tragionu 1sudlbinu Jevrejki. Odvedena je u Logo'r iz k:oga se n'ikada vliis:e n:ije Vrratiila. ,Povezujuci se sa radnickom omladinom i sireci krug svoga rada, otkrila sam citav jedan novi svijet koji dotle nisam poznavala. Iz tih dana nosim nezaboravne uspomene na te divne, vrijedne, pametne i hrabre djevojke. Medu njima posebno izdvajam dvije, cije su me tTagicne sudbine posebno pogodile. T,o su Fadila Lipnicevic i Mineta Jahic, najmlada sestra FadHa Jah!ica Spanca. Mineta je mdila s:a mnom kod Flore Levi, a Fadila u krojackom salonu kod ,Gospe", koja je mnogo voljela FadHu i koja je takode pnipada,la pok,retu. Obje su poticale iz naprednih bijeljinskih porodica. Fadila je imala tek 16 godina kada je poceo rat. Bi,la je divna djevojka. Jmala je prekrasne krupne smede o6 koje su uvijek gledale zacudeno i otvoreno. 17 Zene BiH u NOB 1941-1945. �Nosila je kike :i bila prava i visoka kao jela. Bila je vanredno inteligentna, otmenog drtanja. V•rlo .radoznala i zeljna ucenja. Citala je mnogo. Ono sto nije mogla dobiti od skole, u koju nije mogla iCi, u~imala je sama od zivota. Fadi,la je birla politicki izdignuta ,i vrlo komumkativna. Odskakala je u svemu od svojih vrsnjakinja. Nas dvije smo se brz.o iskreno sprijateljile. Fadili nikada niSta nije bilo tesko da uradi. Ona je svuda stizala. U ilegalnom radu je bila neumorna. Sakupljala je irrformacije, raznosila vijesti, vrsila kuriJrske poslove, prikupljala je sanitetski materijal, trcala na sastanke i obav.Ijala svoje redovne poslove. Svoju, vee poznatu, stariju sestru, Tifu, koja je bila alan Gradskog komiteta Prurtije, neognuniceno je voljela, postova1a i slusala. TMa je s puno povjerenja slaila Fadau na povjerlj'i'Ve kuninske puteve izmectu Bijeljine i okolnih sela, koje je ona lalw i dovitljivo gazila. S FadiLom sam se rastala u decembru 1941. godine. Ja sam otisla u pa:rtizane, a ona je osta:la u Btijeljini. Ubrzo je i ona, sredinom janua:ra 1942, s.1Jigla za mnom. Srele smo se u :~orenitoj. To je bilo nase zadnje videnje. Cijelu noc smo pricale zagrljene. Napokon, bile smo jos djec~ u suvovom ratu. Malo zaplasene, ali ozbiljne. Fadila je ujutro otiSla na zadatak u Vukosavce, a ja rra Majevicu, a kasnije u Semberiju. Na rastanku nismo ni sanjale sta nas sve u buducnosti ceka. Fadila nije ima:la s•rece. Ubrz.o po njenom dolasku u Vukosavce, sredinom februara, cetnici Draze Mihailovica su mucki napali Majevicki partizanski odred i zarobili vise drugarica u Odredu. Kratko vrijeme dza toga nasi su zamijenili FadHu, njenu sestru Tifu i Milenu :Stojisavljevic i sklonili ih za neko vrijeme u Suho polje. Jedne veceri, kada su sve tri trebale da predu na .sigurnije mjesto, neko ih je odao ustasama koji su ih opkolili i pozvali na predaju. Tifa i Milena su ponovo zarobljene, a Fadila je 'Ostala na ogradi pokosena ustaskim rafalom. Tako je presjecena jedna nerascvjetana mladost, neodsanjano jedno djevojastvo i ugasen Z!ivot jednog borca, skojevca, koji se borio svim zarom svoje rane mladosti za sretnu sutrasnjicu i svijetlu buducnost novih na•rastaja. A ja sam ostala siromasnija za jedno divno drugarstvo i prijateljstvo. Kao i veCini junaka i Fadili se ne zma grob. Fadi1a je ostala svima koj'i s:u je poznavai1i u naj:l}epsloj UJspomeni. Svi su je jako cijenili. Sudb~na je billa S:UlllOVa p11ema pnmd'iei Upnicevlic. Od ce'tiri sestre, THa i Fadila su poginule; o:tac i mrujka su biLi u b'ijdj'ins]mm za:tvo1ru vise mjeseci. Onl su i danas ostali vjerni idealima sv·oje djece koja su nesebicno pala za pobjedu ;rev'Olucije. Mineta Jahic potice iz cuvene bijeljinske revoluoionarne porodice Fadila JahiCa Spanca, njegove zene Hajrije, (sestre Alije AHjagica, koji je ubi,o zloglasnog ministra nraskovica u Delnicama, tvorca Obznane) i brata Ize, bnrca Prvog majeVIickog partizanskog odreda. Mineta je bila najmlade dijete u povodici. Mineta je usia u rat 1941. godine kao skojevka sa svojih 16 godina. Bila je k·rojacka radnica koja nije stigla da zavrsi zanat. Rasia je tiho i shomno u sjenci sv.oje brace i snahe. Mineta je hila divna mlada djevojka, njezna i ljupika ka~o s:nna. Uv·ijek se smijeSiila. Ona je s,pada1a u onu v.rstu ljudi na koje se moglo uvijek racunati ,i sigurno oslanjati. Svaki zadatak j~ prim~.la tih? i sa smije~lwm. Zivjela je i radila neupadljivo. Ona se mkada mJe poz1vala na sVOJU bracu. . . Mineta. )e radi.la sv~ ono st? su. Cinili ,i ostali skojevci: prikupljala JC mforrnaCIJe, samtetskl matenJa<l 1 pomoc za pa:rtizane, rrasturala je p:wp~gandni n~ater.ijal i r~diovije~ti; vrsila je kur.irsku sluzbu, prisustvovala Je sastanc1ma 1 obavlJala svoJe redovne poslove u salonu li kuci. K.ada sam u decembru 1941. godine otisla u partizane, Mineta je ostala :I .d~lj~ vda r~di uv okupi1ranoj ~ij.eljini. Ona je to cini•la predano, mad~ JOJ JC hcno b1lo tesko. Brat Fad1l Je uskoro poginuo, snahu Hajriju ustase su poslali u Iogor, drugi brat, Izo, bio je vee u Odredu, a ona je sve to podnosila i dalje nesebicno radila. . U .velikoj p:mval~ organ'izaCiije u Biijelj:imi, felbruata 1942. godi:ne, Mmeta JC uhapsena zaJedno sa ocem, majkom i treCim bratom Nijazom. OstaH su u zatvoru cetiri mjeseca. Sv:i cetvoro .su se izvanredno drzali pred neprijateljem. Poslije pustanja .iz zatvora, sredinom juna 1942, Mineta je nastavila da ra~i kao da se niSta nije dogodilo. Iako je ona, poslije izlaska iz zatvora, ~tJ~~a od~ah da .o.d~ u ~artizane, kao sto je to ucinio njen brat Nijaz, r'?~ItelJI su JC um~hh, st.o J~. ona teska srca prihvatila, da kao najmlade ~IJete ostane s nJima. PoshJe ovog hapsenja, Minetini roditelji su jos Jedanput ~iU u z~~V(~':U: ~a bi se neko. ~acuvao od ove herojske porodice orgamzaCIJa u BIJeJJmi JC na neko v:nJeme poslala Minetine roditelje u Srbiju. Mineta je iz zatvora izas.Ia sa zapaljenjem zglobova i to ce kasnije biti presudno za njen Z!ivot. Septembra 194~. ~?dine. Min~ta je ipak morala da ode iz Bijeljine. Tesko ~e kret~~a, ..ah mJe pnhvat1la molbu Stane Knezevic, s kojom se pos~stnla. ~ bijelJinS~Om zavt::?X:U• da O~tane kao b?lnica:rka U partizanS~OJ ho!::u,oi u Dr.~goljevcu,. CIJI JC ona b1la rukovod1lac. OtiSla je u batalJon koJI ce kasmJe prerast1 u XVII majevicku brigadu. Ubrzo i:za toga, kada se bataljon odmarao na obnondma Majevice ~etnici su .opkolili u jednoj kuCi cetu u kojoj je bila i Mineta, zarobili s~ Jed~n. broJ dr~gova, va medu njtima i nju. Ona nije mogla da se povuce jer su JOJ noge b1le otecene. . . ~ontrarevol_w;:ija u li~u podiyljalih ljudi od mrznje zvjerski je orgiJala nad nemocmm borc1ma; Mmetu su silovali, odsjekli joj dojke a zati:m je neljudski ubili. Kratko se Mineta bonila s puskom u ruci; u jedinicu je otiSla septembra, a ~ ~ryo:m sni•je~ Illll.l'OEmli!Ok/i je izgu'biifla SVIOj m1adii zirvort:. Kao 1 hllJadama skoJevaca, koji su pali si11om Jugoslavije u neravnopravnoj ali heTojskoj bo~rbi, i Mineti se ne zna grob. . . Od 12 clanova porod.i~e Jahic sest ih je junacki palo za bratstvo i Jed:mstvo naroda JugoslaviJe, za poibjedu reVIoludje. Prezivjelii i;z po~rodi­ ce JahiC ostali Sill vjenni ildeal~ma sVJoje brace, o.ca i slinova, lwjd su neseb~cno. dal:i l!aj;d~afe St/O ~IU imali, Sf\lloje ziv10te, za Jl!O!VlU J:ugoslavlij:u. . .JY1n:.et~ }e sv1~a,. koj1 su. Je r.ozmavali, ostala u najljepsoj uspomeni, 1 u BIJelJim, 1 u VOJSCl. Ona mJe mkada odbila riijedan zadatak. Na samo njoj svojstven nacin, sticala je puno povjerenje i ljubav ljudi oko sebe. Ona nli1je hila buena, na:~protiv, b'Ua je pretiha, kao da se bojala da ne smeta dr.ugiima. Bii1a je postena, slk:mmna i poz11tvovana kao i svi neZillani junaci. , 258 259 v �Dr Danica Perovic RAZVOJ SANITETSKE SLUZBE U CENTRALNOJ BOSNI 1941-1944. GODINE* Ovaj prikaz odnosiCe se na razvoj saniteta kvoz nasu oslobodilacku borbu u centralnoj Bosni gde sam delovala kao sanitetskJi rukovodilac sve do konca 1944. godine sa izuzetkom od tri meseca u Kozad pocetkom 1943. godine ... ... U oktobru mesecu 1941. godine odrzana su u Banjoj Luci dva kursa. Kursevi su traja11i 10 dana. Svaki je imao 8-10 drugarica. Sve ove drugarice otiSle su u partizarne, neke odmah a neke kasnije, aH se nisu sve posvetile bolnicarskom pozivu nego su otisle na druge sektore rada. TreCi kurs oddala je drugarica Jelena u novembru u Prijedoru. Tamo je bilo oko 15 drugarica. Medu njima drugarica Mira Cikota { osudena na smrt i oibesena javno u P1rijedoru u avgustu 1942. gadlime postJo je hila zambljena za vreme velike Kozarske ofanzive), Vuka Miodrag, Zdravka i Vera Stefanovic i druge. Kurs je trajao 15 dana a polagalo se teoretski i prakticki. Program je bio iz kursa za dobrovoljne bolnicarke prije rata. Ove kurnseve smo oldlr:Zavwli pod naj•teZ1im u:s1ovi1ma flegalnosti i vee tada se mi•slilo na pripremam.je sa:n~i•tenskih kadvova pa i na lekare. Nasi drugovi stUipiili su u vezu sa dr Ma:rgM:Iom Hercl deCi:j1m lekal!10m icz Banje Luke, koja je dohrovoljno izasla na teren centralne Bosne u novembru 1941. godine i sa sobom ponela dosta lekova, Jicnih stvari, knjiga i instlrumenata i drugog saniitet1s1kog materijala. Ona je hila madarska Jevrej1ka, prva od lekara koji su poSlli u boribu 1941. godline i:z Banje Luke. Postavljena je na duznost upravnika Odredske bolnice u Cemernici. Cemernica je nep!fistupacna, visoka i hladna planina u uglu izmedu Ugra i Vrbasa, 2limi zavcjana visokim snegom, puna vukova i medveda, otud joj valjda tako cemerno ime ... ... Saniteta u tim prvim jedinicama u pravom smislu reci nije ni bilo. u svaJkoj ceti bio je po jedan bolnicar. To je bio horae ik:oj•i ISe lllajbolje razumeo, imao najvise volje, prakse .i 1iskustva za bolnicarski posao odranije. Nosili .su sa sobom torbicu sa zavojima, malo joda i vate i poneki prasak, za lmji cesto nisu 2lnali ni kakav je ni zasto se upotrebljava. Oni su davali prvu pomoc ranjenioima i brinuli se o evakuaciji. Ranjenici su se prenosHi na kolima i na nosilima koja su se pravila na lieu me._, Preuzeto i.z edicije: HRONIKE 0 RADU SANITETSKE SLU:ZBE U NARODNOOSLOBODILAcKOM RATU 1941-1945, zbornik sjecanja i radova, Vojnom~dicinska akademija Odjeljenje za istoriju vojnog saniteta, Beograd, 1967, knji. VII, str. 8-93. 260 261 sta vr1o primitivno. Ti prvi bolnicari hili su muskarci dok su drugarice radile samo u bolnicama i ambulantama, au akcije nisu iSle. Vee septembra 1941. pocele su se graditi konspirativne bolnice u sumama. Posto je teren bio ve1iki i nepristupacan moralo se graditi vise bolnica. Prva bolnica u centralnoj Bosni bila je u Tisovcu. To je jedan posumljeni, vis izmedu planine Cemernice i Osmace. Bolnica je bila osnovana u septembru mesecu i postojala je samo 15 dana. Bila je to jedna jedina baraka nacinjena na brzu ·ruku od jelovih balvana preknivenih daskama, sa jednim redom pa1lata gdje su na jednome kraju lezali ranjenici ana drugom osoblje. Tu je bilo svega 5-6 ranjenika iz borbi sa Maslov'ara. Upravnik bolnice bila je drugarica Mara Mitrov, majka Dankova, bo~Lnicarke Bosa Milk iiZ MasJJorvara, Zorica Mitmo'V iz Banje Luke, ses,tre Fanika i Ankica Bubic iz Maslovara, Tvrtko Matijevic i Vlado Jasenjak iz Banje LUJke. Oni su 1ecili i njegovaH ranjen'~ke; lekova, zavojnoga materijala d instrumenata b1lo je tada dosta, jer je dolazilo iz Banje Luke, a rqnjenika nije bi1o mnogo. Gaza se upotrebljavala iz paketica (verovatno nesterilna), a ponovna sterilizacija nije bila tada uobicajena. Koncem septemihra .nepridatelj je nava]i•o :iz Banje Luke knoz Osmaeu pla[))mu (,ro je bila prva ofanziva na taj kraj) i bolnica je bila evakuisana u Cememi· cu. Tu se smestila u jednu staru baraku za sumske radnike, koja je tu bila ranije napravljena. Odmah se pocelo sa izgradnjom nove barake j popravljanjem stare. TaJm je nastala Cemernicka bolnica koja se sastojala od dvije zgrade, u koju je kao upravnik dosla dr Hercl. Kapacitet bolnice bio je 35 mjesta. U jednoj baraci bili su smesteni ranjeiiJJ.ici i holesnici zajedno. U drugoj osoblje, magazin i stan upravnika, na tavanu su bile zalihe hrane. iHrana se dobivala od naroda, zatim kao plen P'riHkom ·osvajam.ja nep.rija'neinskih UUJonista i ve21om .iJz Banje Luke. Komesar bolnice bila je drugarica Ajsa Karabegov.ic. U bolnici je vladala uzorna cistoca. P.odovi i prozori su se prali svaki dan. Partizanskog bureta nije bilo u bolnici. Odijelo ranjenika bi se pra'lo od krv.i, ves bi se i.skuvao i ponovo obukao, a odijelo se stavHo u magazin. Ranjenici i bolesnici su u jednoj baraci hili odvojeni samo po mestu. BoleSilllik:a je tada biLo Vido malo. 1941. gordine ntje poznat ni je· dan slucaj pegavog tifusa. ,prilikom nase posete bolnici u Cemernici naisle smo na prijatnu at· mosferu. Ranjenici su bili veseli, a osim dva do tri teza bili su upadljivo ugojeni. Hrana za njih spremala se odvojeno, ima1i su secera, a ponekad i kolaca. Bilo ih je tada 18. Cit:ali su radio vesti koje su se stampale u stampa1riji agi,tpvqpa za Bios. klra~litnu u Ag:iJnom selu, a Jedno vreme ima,lii su Tadio na akumulator, koji je donden iz pilane Duje Ivezica iz Bocca. Knjdge za cirtan'je dolYirva]i su taikoder iz agitpropa: Os.t:mvSikoga, Ma'ksima Gorkog i druge. Vrlo su se radovali kad .ih neko poseti, raspitivaH sti s:e za politicku situadidu u svetu i stam.je na ls1tJOooom fP010.tu. Izrazlili su svoje zadovoljstvo u pogledu nege, lecenja i hrane. Upravnik bolnice d~­ gaTica dr Herd bi,la je mirna i tiha, radila je .samo u bolnici. Na teren Je retko izlazila. Prema ranjenicima bila je pazljiva, cesto je pitala dokle ce ovo t•rajati, kada ce rat s;vrS:iti i kad cemo se oslabodini. Ona je poducava· la u 2lav:iJjam.ju i nezJi· ranUeniiika. Sterirl!iiZaoija gaze vrs·ila se u dobosu na pe6i. iNeke bolni•carke i bolnicari iz Tisovca premesteni su u bolnicu u Barje, a dosle su nove. Bilo ih je 6-7 a medu njima, pored drugarice Ajse Kambegovic, drugarica Tonka Sauter, uciteljica, Zora Kovacevic! �ucenJica sedmog ra:za:eda iz Ba111jre LuJke (pogirDJula u bo:rJbi lmo bo,rac 12. krajiSke brigade 1943. godine u rPodgrmecu), Ismeta 'DemimviC iz Banje Luke i neke dmge irz okolllliih sela. Do kra'ja 1941. u bolnici je leceruo s,vega 15 ranjenika, a do napada cetnika u maju mesecu 1942. godine Jeceno je ,svega oko 100 ranjenika i bolesnika, izuzev onih koji su poginuli od c~tnika za vreme napada na bolnicu. Za celo vreme umro je jedan ranjemk. ,, Oslm ove stalne konspilrativne bolnice na terenu centralne Bosne bllila je jos jedna u planini lBorija iznad Teslica. Ona je otpocela rsvoj ,rad u oktobru mesecu 1941. godine. Ranjenici su bili prv;o smesteni u bajti s~aba Borjamske cete na najvisem vrhu Borije zvanom Sodi1a, jedan i po kllometar desno od ceste Maslovare-Teslic, koja ide preko Borije. Ta cesta bila je zakopana i zaba:rikadinuna 'Oborenim je1ov.im stab:lima, tako da nij.e mogla p11oi~ziti motm.izacija. Prvi put je njom pmsao neprijatelj u apnlu 1943. godme. U pocetku bilo je 6-8 ranjenika. Prilivom novih ranjenika ukazala se potrreba za vecom bolnioom. Tada su u novembru n:esecu bil~ izgr~dene dve velike bajte duge po 30 metara. Izgradnju bolmce orgamz.ovah su drugovi Tv.:rtko Matijev;ic i Stanko Cenic, eko111om ?:oln:i~ i komaJlJdir suraze u ~s~tlo vrijeme, klojri je hi.o zamibLjen od rcet111Hca, J s n]I'ma i ostao. Kapacitet ove bolnice bio je veliki, ali tada nije bilo mnog? ~ranjenika na tom ,sektnru, pa jedna baraka nije birla ni otvorena, nego Je sluzila za zastitnicu bolnice. Ranjenici su lezali u jednoj baraci. Na jednoj s1Jrani bile su palate a na drugoj kreveti {olm ·15) sa madracima, jastucima i dekama. Te stvari donesene .su pr.ilikom zauzeca Slatine ~o? Banj~ Luke. Tom pni:likom zaplenjeno je dosta namirnica: brasna, secera, gnza, mak<l!rona, duvana, kave i drugih namirnica. Pored ovog za potrebe bolnice bio je organiwv3Jll pohod na Kotorvarosku bo!Lnicu. To je b'i:o smeo poduhva't. Deset rdrugova rna celu :sa rdrugom Allagicem i Milanom Radmanom usli su u grad neopazeni od straze dosH u gradsku bolnicu, zat·razi1i od bolnicarki kljuceve uzeli instrumen~ t~, ve5a, ~ebadi, ca:rsava i. lek~va i vratili se ponovo u iumu, a da puske lllSU (~pa~ll~. Tako je bolmca v~l~a snab~evena na ·~Uze v;~eme mat~rijalom, a ranJe~I~Ima. s.e mogla PX:UZI~l lllega 1. udobnost1 kao 11 u svakoJ drugoj gradskoJ oolmc1. Ova borlmca Je postojala od oktobra meseca 1941. godi~e. Za o:,o vreme le~~n~ )e sv~ga olm 25 ranjenika. Upravnik bolnice bio Je drug 1 vrrtko MatiJevJc, pohtkomesar drugarica Jovanka Covic-Zuta a osobl~e: Bo.sa Miric,. Zorica Mitl'ov, Fanika ·Bubic i lllekoHko devojaka' iz okolmh sela. Druganca Bosa Mark ,imala je mirrnodopski kurs za dohrovoljne bolniearke i zavijala je ranjenike kako je sama znala i umela. Secam .se. da sru s~ :ame mnJog~ g~rojile i .to srkJom sv;e i da su ranjenli.ci dugo ostaJali y bo~D:ICl ..~ane s~ 11sp1mne ~I.drogenom, ~ivanolom, hipermangan?m: ah s~er~h~aCIJ.<;t zavoJnog matenJala nije hila nikakva. Svaki ranje~~k J'e dohlio mJ.e~muu tet~s s·eruma. Partliz31llslko bure uopste n1su ima~· Tek 1942. godJIIlle ste!'lihisrul'i sru ga1lu u sterill.irzatnriillla za i'skruvavanje mstmumenata pomocu vrueeg vazdruha u peCima. Rane su SpiOro zarasCivaile, a mnjenici su osita:jarlii u bolrnlid do ozdmvi:jenjra. . ll?'r:ug TvrtkC? odrzao je ~ra_,tak kurs za bolnicarke koje su birle u bolmc1 1 za nelwrhko drugova 1z ceta. Taj rad kursa svodio se uglavnom n~ v~zbe u zavijanju ranjenika koj.i je traja:o 15 dana. Teorijsko znanje b1lo Je slabo ... . . .. 15. januara 1942. godine otiSla je u pa:rtizane dobtrovoljno druganca dr Gertruda Stern sa svojim bratom studentom tehnike. Ona je bi- 262 263 la mlad lekar na stazu u Banjoj Luci. BHa je dodeljena na rad u ambulanti u Aginom selu u Bastasima. Za v.reme cetnickih puceva pre51a je sa nasim j edinicama u Kozaru, a za vreme velike l(,ozarske ofanzive uhvacena je od neprijatelja i streljana u rBanjoj Luci oko 10. avgusta 1942. godine zajedno sa dr Ihsanom Zukanovicem koj.i je istom prilikom uhvacen. On je dosao u pa:rtizane preko Manjace na Kozaru krajem aprila 1942. godine. Ranjernika tada nije bi.Io mnogo, ali su mnogi bili sa zapustenim ranama koje su se gnojile oko stranih tela, jer se nilm nije usudivao da ih vadri, dok ona ne bi sama izasla na pov,rsinu. Izvrsila sam nekoliko manJjirh hirursk!ih p:o.duhv3Jta. U ambulaJllti hila je jedna pirnceta, jedan pean i jedan zarda:o no!Z. U bolnici u Cemellllioi biJLo je nesto vise sa:nlitetskog materijala i inst·rumenata i jedan kompletan tinstrumentarij za ve. terinarre. Taj instrumentarij mi je nekoliko puta dobro posluzio. Upotrehila sam povrsnu iokalnu anasteziju sa hloreti1om, imali smo samo jednu flasicu i nju rSilllO :morali stedeti. Granulacije tsmo rpalili ,plavim !kame.. nom, sto se pokaza1o vnlo dobro. Imobilizacija preloma se v.rsila vrlo p.rimitivno, najcesce udlagama nacinjenim od dascica. £i.lo je nekoliko Kramerovih udlaga sto nije biJo dovoljno. DaLi smo naciniti pogodnitie udlage od tankih dascica ovih modela. Udlage smo oblagali kuCinama i vunom. Rane smo ispirali sa sterilnim rivanolom iii hipermaganom. Bila se ;uikorenila losa naviika ;zavijanja rana sv3Jki dan, jer je usled nedostatJka s.Ioja gnoj brzo i·zbio na pov·rsinu. Polako sam ih odvikavala od toga. Ranjenici su se pokoravali odredbama ali su cesto iznalazili rrazloge da bi hili zavijeni. Moj glav[]i zaJdaita\k je brio orgaml:i1lOfVlaJti s31ll!itet C:itarve operatJirvne zone Bos. krajine. Prvo je trebalo obiCi dotadasnje sanitet·ske ustanove, rasporediti kadrove kojima se •raspolagalo i podizati nove. Kako je gore receno, 1941. godine se oibracalo VLi1se patnje sanilte1Jskio~po,z3JdilllJskim us,tanov3Jma, nego na sanitet u jedin!ic3Jllla. Bi1o je samo bo1nicara u oetama, a o kakvim rukov:ode61m k3Jdr.oVLima u bataljon.ima i odredima nije b11o nJi goVIma. na b~h mogla IPOC.eti ,sa tradom u nekoHiko mahova rsam tse sa:Vetovalc:. sa cLrug:om M1adenom S1Jorjrau:I:ovlicem, pa smo u gla:VInim cnt<l!ma s1kidi.rrali plan rada. Pred nas se postaVIilo jos jedno vazno pitanje: spremati se za borbu protiv pegavog tifusa i spreciti da se ova bolest pojav.i. Velika uslj.ivost, slaba ishrana, prilike u kojima se vojska lllalazi,Ja, stanovanje po kucama, bili su jasrni preduslovi za pojavu pegavca, koji ce neilllinovno doCi, a kada se jednom pojavi moze dobiti razmere velike epidemije i ugroziti opstanak nase vojske. Obilazak bolnica i jedinica izmedu Vrbasa i Vrrbanje bio je vee zavrsen. Treba1o je obiCi teren izmedu Kotor-Va:rosi i Banje Luke. S tim je bila dobivena veca slobodna teritonija i osiguran kraCi i slobodniji prelaz i veza oba della centmlne Hosne. :£<,otor-Varos je bi>la potprmo hloki:rana; rnuniciju i postu dobivao je neprijatelj avionom. Operativni stab za Bosansku krajinu preselio se privremeno u Josavku. Iz bitke za Ce1inac bHo je nekoliko ranjenika koji su smesteni u privatnim kucama. Posto je Celinac bio na cesti 14 km udaljen od Banje .Luke ranjenike smo evaku1sali za Josavku gde smo osnovaJi privremenu evakuacionu bolnicu U skoli. lJ OVU bolnicu bili SU evakuisani i ranjenici liZ borbe Sa cetnicima Laze Tesanovica ,iz Lipnja, od kojih je bi,Io 15 laksih i 10 teskih ranjenika. Medu njima biro je i Mladen Stojanovic. On je zadobio tangencionalni �pmstrel metkom u glavu, sa prelomom desnog dela ceone kosti i impresiom fragmenata. Ranjen je 5. marta ujutru, a operisan 9. marta u podne u .lokalnoj anasteziji sa novokainom. Izvrsen je debridman crane, odstranjeni fragmenti, pa,rcijalni sav tvrde mozdane opne i fuoze sa drenazom. Rana je hila Cista i postoperativni tok bez komplikacija, sem neuralgicnih bolova u glavi .i krstima usled prehladivanja. Kada su i ostali ranjenici hili obradeni i razvrstani prema tezini poV!redc;, hila je evakuisano 6-7 tezih u stalnu bolnicu u Boriju planinu, a laksi pokretni ranjenki ostali su u Josavci. Evakuacija je dzvrsena <radi opasnosti od bombardovanja, jer su tih dana kruzili avioni iznad skole. :Drug Mladen je bio prenesen u jednu ku6icu preko recice Josavke ispod brda. Evakuacija za Bmiju izvrsena je konjima i trajala je 14 ~sati. Ova bolnica u skoli u Josavki radila je od 4. ma·rta do 2. aprila 1942. godine, kada je napadnuta i uniStena od cetnika. Kapacitet bolnice bio je 45 mjesta. P1rizemno, u veHkoj uCionici, bi[o je 25 ikreveta iko1i su ~doneseni iz (:elinica za teze nepokretnije ranjeniike, i 20 mesta na spra.tu za pokretne lkoji su Iezali na palatama. Za ovo v.reme pros1o je kmz bolnicu oko 65-70 ranjenika i bolesnika, a umrla su svega dvojica. . . . Osim gore pomenutih bolnica, jedne evakuadone i jedne sta'lne pozadinske, bdlo je na terenu centralne Bosne u prolece 1942. godine sest ambulanti i to u Vjecanima, Ladevcu, Maslovarama, Bastasima, Aginom selu i Skender-Vakufu. Te ambulante bile su stalne, sluzile su za potrebe najbliZih jedinica za .Iecenje najlaksih ranjenika i holesnika, kao i etapa za odmaranje ranjenika Imji su se morali evakuisati u bolnice zbog udaljenosti, a najvise za narod okolnih sela. Svaki dan su seljaci dolaziJi po 'savete i lekove. Rukovodioci ambulanti, koji su hili iskusniji holnica:ri d zdravstveni pomocnici, mogli su iCi u narod. Narod ih je zvao doktorima, njihova rec je hi'la postovana ... ... U maju mesecu 1942. godine hila su tri napada na ovu bolnicu. Prvog maja hila je borba sa cetniciJma u Javoranskoj skoli. !Nasi su se povukli bez zrtava. nrugoga maja opet su nas napali na Cukovcu ispod Cemernice. Tu smo imali trd lakse i jednog teze ·ranjenog. Usled opasnosti napada na ho'lnicu od cetnika, pojacana je zastitnica. Bilo je 60 dobra naoruzanih Ijudi, bolesnika je bi1o oko 25 i osoblja isto toliko. Svi skupa brojali su ,120 .Jjudi. Pocetkom maja bi.o je prvi napad na ho:Inicu, bio je odbijen. Drugi napad su ponovili cetnici kroz nekoliko dana i opet su odibijeni sa velilkim gubicima. 19. ma:ja biio je treCi, na:jtezi napad i holnica je konacno pala cetnicima u 'ruke. Najblize operativne jedinice u tom sekto·ru hili ~su ostaci cetvrtog odreda, oko 80 ljudi razvrstani u dve cete sa Dujkom Komnenovicem na celu. Ove dve cete b,i,le su blokirane u Boccu od 400 cetnika Laze Tesanovica i Rade Radica. Zato se nije mogla nikako uspostaviti kurirska veza. Na levoj ohali Vrbasa hili su cetnici Urosa Drenovica, oko 1200 !judi, pred kojima se nasa I krajiSka brdgada morala povuci. Osim toga ove dve cete imale su 5-6 ranjenika koje su nosiH sa sobom. Drug Niko Jurdnoic je i~daio naredenje bo!lmJiiQkioij ceti, pdje nego sto }e bloikada bdla kiompletna, da sa bolnioom kirene u sastav cete u Bocac, aka ave cete ne dodu njima u sastav do odredenog Taka. BoJnica je s'lala 4 kurira uzastopce i ~svi su pali u ~ruke cetnika. Tako je veza bila potpuno prekinuta. 19. maja uvece, posto nije bi1o vesti ,iz bolnice, krenule su cete iz Bocca prema bolnici uz Vrbas preko Bajvina (to je bilo jedino mesto p11olaza) i zaohi.Iaznim putem za Cemernicu. 264 265 U isto vreme krenula je ho'lnica uobicajenim putem preko sume za Bocac. Cetnici ,su imali zasede nekoliko stotina metara oko bolnice. U prVIoj p<liljbi, iz zarsede, palli su nas,i miJtrraljesoi, a o·stala zaMwtnica bolnice jc razbijooa. Ostaci su se, pored ustaskih polozaja, pokusali probiti prema Ugru da se tuda pvobiju prema nasim jedinicama na sektoru Jajca. Sve ~ranjenike i mnoge bolnicarke cetnici su zarobili i odmah poubijali. Neki ranjenici, vide6i da .su .se nasli u bezizlaznom polozaju, sami su se ubili. Jednu grupu sa druga:ricom Ajsom Krurabegovic, Antom Jrukicem i dr Herd Sill 1za'boravi;li i ,su1tradan odveli ill Bocac ·i streljali. Ajsu Karahegovic su skinuli golu, pljuvali je i smmotili svakojakim pogrdnim recima a onda su je ubili. Pre polaska drugo'VIi su zaklo!paili sav vaznliiji matemijal iz bolnke, ali izgleda da su ga cetnici nasli. Grupa .iz b01lnice koja ~se probijala prema Ugru, pokusala je da prepliva ~rijeku, ali su se udavili. Ostali su iSli uz Ugar ,i tek nakon nekoliko dana Jzbili na Skender-Vakuf. Od 120 koliko ih je bilo u holnioi, spaslo se njih 28. Svi ostal:i 1su izginuli. Preziveli su otisli na Koilaru sa pro,tirvcetnickim bataljonima . Ujutro, 20. maja izhila je prva ceta pod bolnicu. Tu .su ih cetnici docekali, primili su borbu i tu izgubili dva druga, komandira .i komesara cete. U jednoj dolini nas1i su razbacan jedan deo sanitetskog materijala, koji su cetnici opljackali. Jedan deo nasih snaga se prohio do holnice ti tek tada se saznalo da je bolnica prazna. Tada :su nasi borci krenuli prerna Skender-Vakufu. U borbi pred Horlmm Jwd Skender-Vakufa zarohljen je jedan deo komo•re i ranjenioi iz ove dve cete. Medu nj1ima Ranka Martinovic, drugarka Slavka OdiCa sa detetom od tri meseca. Nju i dete su cetnici u Boccu zaMali i bacili u Vrhas. Partizani iz cent·ralne Bosne otiSli su sa protivcetnickim bataljonom u Kozaru, jer je tada trehalo da pocne velika Kozarska ofanziva. 10. juna 1942. godine bila je bitka na Motajici Jzmedu cetnika .i I pmleterskog hataljona Zdravka Celara. Proletera je bli:~o 280 a cetnilfua 1200. Tu su pmleteri bili r<~:ZJbiiijeni a OISta'tak od 180 presao je u Slavo111iju. Drug Zdravko Celar, komandant bataljona, hio je zarohljen d streljan po naredenju cetnickog bandita Jovana Kitica. Od tada do 1. novembra 1942. godine nije bHo naSiih jedinica u centralnoj Bosni, osim dve gerilske grupe na Motajici i oko Usine planine ... Od prvog novembra 1942. godine do 27. januara 1943. godine proslavljene proleterske diVJizije I i HI, zauzele su bile za kratko vreme Oitav prostor centralne Hosne sa gradovima Kotor-Varos, Teslic, Prnjavor, a nrurod centralne Bo1sne daJo je 2500 doihrovolj:aca u te jed/inice ... ... Medutim, na zahtev druga Tita, ohe divizije su iznenada napustile teritoriju centralne Bosne, pravcem za Prozor, jer je bHa otpocela cetvrta nepnijateljska ofanziva. Dvadesetdevetog maja 1943. godine presli smo (novoforminma Jedanaesta udarna divizija NOVJ u Cijem ·sastavu se nalazio i autor priloga) prelm Lijevca PoLja na mesltlU KlaSniice ... ... Prostorije za smestaj bolnice u Cudnicu bile su prilicno dobre: jedna ocuvana skolska zgrada, jedan privatni bolj'i stan seoskog 1Jrgovca, jedna stara baraka za stanovanje zaostala od ranije sumske industrije, i nekoliko napustenih kuca gde smo smestili ·radni vod i kuhinju. Bolesnika 1i ranjenika hila je 95 tj. 42 ranjenika i 53 bolesnika, stanje Hcne higijene bHo je Vlrlo rdavo. Vlada'la je oslkuJdioa u vesu i odelu; usljiVIOIS't, slaba hrana. Bilo je potrehno bolnicu smestiti i prema mogucnostima �dovesti u red. T,reba1o je najpre odvoj1iti pegavce od ostalih. U sko~li su veliku salu ,i jednu manju sobu do nje zauzeli nunjenici. S druge strane bio je odvojen stan za uCitelja od tri sobe, tu su smesteni bolesnici i rekonvalescenti od pegavca. Svaki pegavicar 5 dana posle pada temperature, ako nije imao komplikaoija, bio je ponov~o razusen i premesten u rekonvalescentno odelenje. Ovo je hilo uvek puno. Preko reke Va:banje, sasvim odvojeno, je bi1o tifusaJio 'Odeljenje u sumskoj baraci, u dve sobe. Bolesnidi su spavail1 na slami na p:odu p:rokio koje su billa b:acena 6ebad. U sedSikom ducanu bio je smesten, u pri,zemlju, maga:dn i u:pmva bolnice. Sa dvoriSta, gde je hila kuhinja, sme5tena je operadona soba, a ranjenike smo previjali po Slobama. Na spratu u 'lepim j cistim ~sobicama po~­ kr.ovlja, bio je moj stan koji sam dijeUla sa glavnom odgovomom bolmcarkom drugarioom Berkom Karabegovic. U drugoj ,sobi je biJo stan za bolnicarke, a na drugoj stnmi, preko hodnika, dve sobe za ~ranjenike. U jednoj od ovih lezao je drug Durin, :k!omandant II kraj1iske brigade, ~esko ranjen od bacaca na viSe mesta, sa amputiranom desnom rukom Jznad sake, i drug dr Mi,Ian Spolja:r, .koji je bio rekonvalescent od teskog pegavca. U bolnici u C:udnicu bi,1o je oko 12-15 drugarica ~raznovrsnog i neujednacenog strucnog obraZJovanja. Vecinom su dolaZJile iz jedinica koo bolesnice od pegavca i posle ozdrav.ljenja ·ostaja:le u bolnici na ~radu. Se6am se jedne erne mrsave devojke iz I brigade Dare Medic ~z sela Martlim.-Bmoda, kioja se dugo posle tpegavca lllliJj'e mogla O:poraviitl1, 1stalno je imala nesvesticu. Kada je poceo prvi bolnicarski kurs, ona se upisala li jos onako slaba pohadala ga. Kasn:ije je postala jedna od moj.ih najboljih instrumenta:rki. ~PoStla je sa kirurskom ekipom XI divizije za Srbiju gde se i sada nalazi. Vecina 111j1ih nije imala nikakvog ku:rsa. Neke su imale nizi kurs u jedinici li.H su prakticno ·radile po bolnicama i tako stekle iskustvo. Volele ,su da Tade ali su malo znale. Odrzala sam kurs za sve drugarice da osveze i upotpune znanje. Osim ovih poslale su nam jedinice po nekoliko drugarica. Tako smo imali 35 drugarica i medu njima ceti'ri druga. Program je ooo isti kao na Koza:d, koji je odgovarao srednjem bolnicarskom kursu. Ovaj kurs trajao je 3 nedelje tSa prakticnim a:adom. U odr.Zavanju kmrsa pomagala rnli je drugal1ica ZJorika Mirtlro<v, stbuJdent veteritne, odgovorna dflugarica !Za hl!te:rno ti zam:ano odeljenje. Ona je svruko posle podne gradivo toga dana ponovo obradila i ispitala, a na kraju je bio Jspit. Uspeh je bio vrlo dobar. Dve druganice nisu redovno pohadale kurs 1i. nisu pri<stupi,Ie ispitu. NajboJje je polozila drugarica Jovanka Trkulja ,jz SkenderNakufa i Milka Simic iz Prnjavora. Od drugarioa u bolnici najbolje se istakla na Tadu kod ranjenika drugarica Senija-Sena Kovacevic iz tRrijedora, lmja je bila vrlo mlada, a stupila je u partizane u maju 1942. godine pri oslobodenju .Prijedora. Bila je odgovorna i !Tadila sve, sve je zapaza:la i ukazivala na nepravi,lnosti kod pojedinih drugarica, pomagala dm i sama radHa d onaj posao za koji nije hila odgovorna. Ona je zapazala promene na ranjenicima i obraca:la paznju na njih. P.rema ranjenicima ·se uvek odnos.Ua nezno, ~sestri:nski. Kad neki tezi ranjenik 111ije mogao da jede ona bi mu sama nesto skuvala. Nikada joj nije hilo teskio pa makar morala bez prestanka raditi. Svojom vrednoscu, ozbiljnoscu i pozrtvovanjem i razumevanjem u posao postala je referent saniteta brigade ... . . . Za vreme od 19. juna do 2. a'V!gUista kmoz boln:i'au je prosao 121 ranjenik i bolesnik, osim onih sto su zateceni u bolnioi I brigade, svega 126. Tu je umrlo 18 drugova najvise obolelih od tifusa, jedan ranjenik i oni poginuli od bombardovanja ... ... U to doba presao je v,rhovni stab sa nasim snagama koje su razbHe ohruc V o.fanzive i smestio se na Petrovom polju. To je jedna Vlisoravan koja se prostke .ispod planine Lisine u blizini sela Imljana. Te nase jedinice 1scrpljene teskim borbama v ofanzive, i vodoojem borbi uz put pd prelazu preko :reke Bosne, trebale su da se odmaraju, i da za kratko vreme podu u nove borbe. Oni su nam ostavili oko 40 ranjenika i rekonvalescenata od tifusa, koj:i nisu hili za pokret. Medu njima hila su i cetiri slucaja trbusnog tifusa. Mogli smo ih primiti i hteli smo da ih primimo i vtise da ih je biilo, da im se oduzimo za nj.ilJiove patnje, jer su oni podneli najvece nadcovecanske napore, ·najstrasnije ofan~ive naseg pravednog li svetog rata. Pazili smo ih bolje nego svoje, jer smo u sva:k!om gledali heroje i mucenike, a oni su nam pricali kako su se bo:rili i sta su preziveli svesni .svoga junastva a takio .skromni i drugarski. Nasi su se borci uCili od nj1ih. Tu sam se srela sa drugom Gojkom Nikolicem, naceln,ikom saniteta V-rhovnog staba, koji mi je dao dobrih saveta iz s'vog velikog iskustva. Na Petrovom polju u julu mesecu 1943. godine savezniclci avioni bacali su prvi put sanitetskii materija:l i oruzje ... 266 267 �Sadika LokmiC-Latific ZENE LIVANJSKOG PODRUCJA U NOR 1941-1945. GODINE rustve:na i por10!diil6na podredenJO!st blila j;e vazan razlog lroj.i je uticao na zene da se postepeno vezuju "za ,ideje naprednog ~adnickog pokreta, pod uticajem K;omunisticke partije, Oiji je snazniji uticaj poceo od 1935. godine u vezi stvaranja opstenarodnog antifasistickog fronta, da hi svoj vrhunac dostigao u periodu oruzane borbe protiv fasistickrih okuparora i njihovih pomagaca. Uticaj Komund:sticke partije na zene prije rata ne moze se mjeriti brojem Clanova - zena u Komuni,stickoj partiji ,i SKOJ-u. Taj broj je bio nesrazmjerno mali prema masi zena koje su, naroCito u veC:im gradovima, bile politicki opredijeljene 1i aktivne u Slindikalnom pokretu, kulturno-umjetnickim, sportskim, radnick1m d ostalim drustv:ima i mganizacijama, koje su bMe pod uticajem Komuni,stieke partije J,li naprednog studentskog i .sreJdnjos'ko11sikog piOikreta. ObicilJO se kaze da Sill najalktirvnlije i na'jlsavljesrrrilje zene iz red:ova radnica i sltuden1:1krin3a, jer su one Jiajnezavli's'niiJj,e ,j najemandi:ptorvanije; da su u organiwvanim radnickim ,j studentskim akcijama mogle lakse biti zapazene li sa manje teskoea ukljuCivati .se u mnoge akcije. Medutim, ponegdje je l<!omunisticka partija :najprije vrSila uticaj na zene radnice koje su ucestvovale u jednom iii viSe zapazenih str-ajkova u veCim mjestima. 1937. godine radnice Cilimare u Livnu, na pnimjer, strajkovale .su 4-5 dana trazeCi poveeanje nadnice i socijalna prava. Taj S:traJjlk, kao i mnogi drugii, nlije prosa:o bez zmanja i podrtske livanjske partijske organizacije, nap:rotiv, ona ga je organiwvala. Prije ·rata u Jugoslaviji, a narocito u Bosni i Hercegovini, broj zaposlenih zena hio je minimalan ..Prema podaoima iz 1939. godine bmj zaposlendh zena, ukljucujuCi tu d radnice, sluzbenice, nastavnicko osoblje, zdravstvene .radnice, itd., iznosio je svega devet hiljada. Studentkinje su u ukupnom broju studenata predstavljale svega oko 10 procenata. ,Po socijalnoj strukturi b11ojnije su bile seoske zene, a u gradovima doma6ice .i nezaposlene djevojke bez profesije, koje su zivjele u svoj,im porodicama li tako predstavljale svojevrsni zensk'i proletarijat. CI~anovi Komunisticke pa<rtije i simpatizeni vrsili su uticaj na clanove svojih porodica, na njihovo politiclm drzanje i aktivnost, jer je u tom periodu bHo svakodnevnih okdaja revolucionarno-demokratskih snaga sa klasnim neprijateljem i njegovom po'Licijom, tako da se nisu mogle ni zamisHti akcije, kao na primjer radnicka solidarnost, konspirativni rad, odrzavanje ile- D 268 269 galnih sastanaka, sakupljanje Crvene pomoCi za pohapsene drugove i druge, bez pomo6i Clanova tih porodica, narocito zena. 1941. godine zene Jugoslavije ,j Bosne i Hercegov:ine su na najbrutalnij.i nacin suocene sa stva:rnoseu fasisticke agresije - ratom, okupaciJom ii planovima okupato:ra o istrebljenju nasih naroda. Okupatorska in:asilja praeena bezumljem bratoubilacke borbe 'stvori.la su od citave zemlje front, ugrozivsi zivote narroCito zena, staraca i djece. Bas u tim danima, na poziv Komunisticke partije, pojavHe su se na istorijskoj pozomici i zene u sv.im vidovima i akcijama narodno.oslobodilacke borbe i socija1isticke revolucije od pletenja i sivanja i hraniteljki nanodne Vloj.s.ke, dJo boraca sa rpuskom u ruci; ils1lovreme:no zene su bile itlega1ke u oklllrpiramlio:n gradoVIima i seLima kao i Clanovi namdnoosLobodilackih odhora i ostalih organizacija d organa narodnooslobodilackog pokreta, iii partijski rukovodiooi na terenu i u vojnim jedinicama, oficiri na:mdnooslobodtilacke vojske, !itd. Zene 'Se u narodnooslohodilackoj bo:r'bi i revotluci:ji ne pojawjuju samo kao pomagaci svojim sinovima, muzevima i bra6i, vee kao ravnop'ravni ucesnici te borbe sa jednakim pravima i duznostima. Taj status zene proizilazio je iz programskog nacela Komunisticke partije Jugos'lavije o ravnopravnos11Ji mrus1karaca i zena, fuaja s,e kao j~ediina pollitiaka part:ija u kapitaHstickoj Jugoslaviji bo11ila za izjednacenje prava zena sa muskarcima. Od 1941. godine do 1945. u redovima partizanskih odreda li namdnooslobodilacke vojske Jugoslavije borilo se oiko 100 000 zena, od ikojih je 25 000 poginUILo, ranjeno dlm 40 000, dlok SIU 3 000 ~ena :iJmsle iiZ NOR-a kao invalidi. Oko 2 miliona zena ucestvova,lo je u raznim pozadinskim akoijama; ,,Partizansku spomenicu 1941" dobHo je preko 2 000 zena; ordenom narodnog hemja odlik'Ovane su 63 zene, dok je veliki broj zena odlikovan drugim visokim ratnim odlikovanj1ima. U navedenim pokazateljima za zene borce i ucesnice u partizanskim odredima i narodnooslobodilackoj vojsai, pozadinskim akcijama, ranjenim i poginulim, nosiocima ,Partizanske spomenice 1941", Livnjaci mogu sa ponosom :isticati da se jedan dio tih podataka odnosi na zene ldvanjskog podrucja. Tako je bio nedtovoljno si·rok politicki rad sa zenama u predratnom periodu, na livanjskom podrucju se, vee u prvim danima ustanka, i zene aktivno ukljucuju u NOP kao borci tili rade na preriosenju, nabavljanju, sakupljanju .i izradi lijekova, hrane, odjeee i obuee; one rasturaju po Livnu i selima letke i ostali propagandni materija:li sluze za vezu izmeau livanjskog LNOP odreda i partijske organizacije u Livnu, itd. Partijska mganizacija Livna je za takve zadatke angazovala prvenstveno zene i omladinke iz porodica u kojima je bilo clanova Komunisticke part1je, kao na primjer, iz LiV1na, Zastinja, Suhace, Podgrede, Zabrisea, Gubera i drugih, sireCi postepeno takvu aktivnost i na zene u drugim selima, pripremajuei ih istovremeno za odlazak u partizane. Takvim aktivnim radom ~sa zenama vee je tokom 1942. d pocetkom 1943. godine otislo u NarodnooslobodHacku vojsku preko 300 zena - boraca, od ik!ojih su 180 bi,le clanovi S~OJ-a, a manji b:roj Komunisticke partije. Od ukupnog broja zena boraoa u NOV poginu1o je preko 60 druga11ica, najvlise u cetvrtoj i petoj neprijatelJskoj ofanzivi. ,Paralelno sa razvitkom narodnooslobodilackog pokreta pdlazi se j formiranju drustveno-politickih organizacija za rad i izvodenje mnoglih �znacajnih akcija, za :pomoc Namdnooslobodi!~ckoj vojsci i NOP.-u u. cjelini. Tako je .na livanJskom srezu odmah poshje prvog vslobodenJa Livr~:a, 7. avgusta 1942: godi~e, us·Lij.ed~lo formiranje inic!jativnih o_dbora A~Z-a u gradu Livnu I u selima gdJe Je god za to postoJala mogucnost, to Jest gdje je bilo .ran~jes; ~1Jicaja Partije i parti_js:l<J?s ~~d~ i .aktivnih :lena _za na,DocmoosloibodilarCik:'i polk11et. Plre{lm takvirh I'Il'IOIIJar1Jrvmh odhora AFZ-a dosle su do jos veceg izrazaja vee aktivirane drugaJiice, koje su i same prosirivale broj aktivistkinja putem mnogih akcija i zadataka vezandh za daljnji razvoj naDodnooslobodilackog pokreta. Tako je inicijativni odbor AFZ-a u Livnu pruzio veliku pomoc J<,omandi mjesta pni formiranju partizanske krojacke radionice u oslobodenom Livnu, ciji je zadatak hio da se sto viSe sasije rublja za borce jedinica koje su ucestvovale u os•lobodenju Livna, jer je u os.lobodenom l;ivnu bilo zaplijenjeno dosta platna a ves je horoima bio nuzno potreban. Za •rad u krojackoj ·radionid javilo se mnogo viSe :lema nego sto je bilo mjesta za rrad, pa je Odbor AFZ-a preuzeo na sebe zadatak da taj rad organizuje po kucama. U rad se ukljucila veCina zena lmje su znale siti ,i imale masinu, talm da je posao ne samo obavljen u roku, vee je mnogo viSe bHo uradeno nego sto je planirano. Pored sivanja zene su se pocele u velikom broju ukljucivati i raditi za NOP. Bile su kunki, kuharice za NOV-u, bolnicarke i agitatorke. Izvrsavale su i sve ostale zadatke Jmji su se u to vnijeme postavljali pred organizaciju AFZ. :Posto je Liv.no kratko vrijeme bilo oslobodeno, usHjedHo je povlacenje naS.ih snaga iz Livna, medu njima 1i dobar bmj . drugarica, koje su odmah ukljucene u Prvi Hvanjski bataljon ,Vojin Zi,rojevic". Okruzni komitet J<,PJ Livno zadr:Zao je jedan bDoj aktivistkinja za drustveno-politicki 'rad sa zenama na terenu vkruga Livno. Drugim oslobodenjem Livna 16. decembra 1942. godine, odnosno poslije odrzane prve konferencije AFZ-a JugoslaVJije 6. decembra 1942. godine, u Bos. Petrovcu, pocelo se intenzivnije raditi sa zenama livanjskog sreza. Tada se pristupiJo formiranju dnicijativnih odbora AFZ-a u svakom selu sa odredenim zadadma za pomoc Namdnooslobodilackoj vojsci, na pnimjer, sakupljanje hrane, pletenje carapa, dzempera, rukavica i salova; izrada petokraka i kapa titovk'i itd. U to vrijeme, ja sam, na pnimjer, boravila i 111a Orguskom podrucju gdje sam £ormirala 1inicijativne odbore AFZ-a u selima ispod Kamesn:ice {iLipa, C:uklic, Cosanlije, Tribic, Orguz d Prolog). Ob.lasni komitet Komunisticke partije za iDalmaoiju, kojem je tada p1ripadao i o1kJrug Lirv[J!O, zarjedruo sa Okiru;&nim komitt-e1Jom KPJ LiVJllo donio je odluku da se organizira politicki kurs za zene- aktiviste u Livnu. Da bi se na tom kursu osposobio jedan broj zena aktivistkinja za svestrani politicki rad medu zenama, predvideno je da kurs radi dva mjeseca, da se nastava lizvodi uvece, a preko dana da ~se obavljaju drugi vazii1i poslovi na terenu. Kurs je pohadalo ukupno 15 drugarica - 14 iz Livna i jedna iz Duvna. Predavaci su bili clanovi Oblas·riog ,i Okruznog komiteta. Tokom kursa pocela je IV neprijatelj:ska ofanziva, pa su polaznice ikursa, pored drugih poslova, bile angazovane u odborima za prijem li smjestaj izbjeglica iz Banije, Korduna i Hosanske krajine lmjih je na Jivanjskom srezu bilo p:nimljeno i smjesteno oko 10 000. Bili su smjestemi u seUma Gornjeg livanjskog polja, a mganizaciju prijema i smjdtaja izbjeglica obavlja:le su polaznice kursa i odbori po selima izabrani u tu svrhu. Izbjeglice su smjestene i u neka sela Donjeg livanjskog polja, Rujane Doruje i Gomje i Li:stane, a u vecem hroju u sela Gomjeg liva1I1j1s:Iwg polaa: 270 271 Orguz, Lipu, Cuklic, Guber Mali i Veliki, Grberezi, ZabriSce i mnoga druga, sve dok 1se nije 1smjes<t:io sav pri1spjeli tbroj ci.:z:bjeglica odreden za smjestaj u srezu livanjskom. Medu izbjeglicama bilo je najviSe sta:raca, zena i djece (.od dojencadi do 15 godina). Narodnooslobodilacki odbori, !izbjeglicki odbori ( tri cbna iz sela a dva od izbjeglica) i odbori AFZ~a u selima odligrali su veliku ulogu u organizovanju ishrane i smjestaja izbjeglica. Na sastanku sv'ih seosk~h odlbora za smj:es•ta~j izbjegLi:ca, koji je odrzan u Livnu prvlih daina januara 1943. godine, clalliOVii lzvrsi1110g odbora AVNOJ-a su se nalj!p:ohVIa1nlije iiZrrazJi'Li o dolbn01j mgarnli·zad~li smjestaja i :iJSihmne izbjeglica, podv,U:ka:vSii poselbno po1itilokii zmaca1j te aikcije, tj. bra1:Js<trvo-jedins:trvo, s 01hzii1rom da su iZJbjegLice S:vbe tail\!o toplo prionili Hrvati i Mushlma!Il!i u srvoije c!JomJOve. u to vrujeme u Livnu su otvorena i dva partJizanSika djecja doma (jedan u gradu, drugi u selu Zabljak) sa oko 60 djece predskolskog i skolskog uzrasta. 0 ovoj djeoi su se brinule .druga:rice - vaspitaCi li ucitelji, o cijem dobrom :radu najbolje govori pohvala clana Izvrsnog odbora AV:NOJ-a povjerenika za soaijalnu politiku, u koj.oj se iz:razava puno priznanje i odaje zahvalnost za dobru organ:izaciju partizanskih djeCiijih domova, posebno u pogledu vaspitanja i skolovanja. Nairne, svi su pitomci sa navrsenih sedam godina pohadali skolu i bili uclanjeni u plionirsku organizaciju, dok su o djeai p:redskolskog uzrasta brigu vodi,la strucna lica - vaspitaCice. Treceg marta 1943. godine, ponovnim napustanjem Livna, velliki broj drwrarica odtlaZJi u jedinice Narodnooslobodilacke vojske. Na rramim b:ojistima od Neretve do Sutjeske dosta ih je poginulo, bilo ranjeno Hi oboljdo od tifusa. One koje su ozdravile ostale su i dalje dos•ljednd bmci namdnoO'slobodilaoke boll'be bez obz:iira da 1i su se nalaZJHe u jed~nkama Narodnoos:1obodilacke v:ojske Jugoslavije iii kao politicki Tadnici na terenu. Zene odbornici iAFZ-a u selima i gradu Hvnu, koje su ostale u okupiranom gradu, nastojale su, prema svojim mogucnostima, da se vezu sa ru:kovodlstv;ima na os,1obodenoj teni1tJarij1i olroo ]ji,VID.a. Do cvDs6eg porvezivanja doslo je tek koncem jula 1943. godine ikada je jedan bDoj druga:nica povucen iz jedinica za politicki rad na terenu. Tada je na os1obodenoj teritoriji Donjeg P:alja ponoVlo pocelo ,formiranje opstinskih odbora AFZ-a u svim .selima livarnjsikog, a po oslobodenju Uvna, 2. orotobra, i drugih srezova livanjskog okruga gdje su postojali us1ovi. Tada je otpocelo .i formiranje iniaijamvnih odbora narodnooslohodilackog fr.onta seoskih, opstinskih i Sreskog odbora NOF"a. U seoske odbore NOF-a bkan je obavezno jedan bDoj zena, kao -ranije i u narodnoos1obodilacke odbore. Inace, biranje stalnih odbora NOF-a otpocelo je tek u ljeto 1944. godine, najprije u nonjem ,Polju i nekim susjeooim sel,ima. U ljeto 1943. godine sva rukovodstva livanjskog okruga- okruzni i sreski komiteti KIPJ i SKIOJ-a, Sreski NOO, - Komanda podrucja i K!omanda rojesta (Livno, Sajkovic i V•rbica) 1i j.os neka - timali su svoja sjediSta u Donjem 'livanjskom polju, tj. na oslobodenoj teritorriji. Sv~­ strana aktivnost ovih :rukovodstava imala je zapazenu u1ogu .i na o:rgamzacionom i politJickom jacanju organizacije AFZ-a. Tada su hili formdrani svi sreski inicijativni odb:ori AFZ-a livanjskog okruga i dva stalna opstinska odbora, Sajkovic ,i Celebic, uz ciju je pomoc Sre~ld inicijativni odbor AFZ-a Livn:o uspjesno djel®vao i u ostalim livanjsk1m selima bez obzira sto su ta sela hila ,jzlozena gonovo svakodnevnoj kontroH ne:pri- �jateljske vojske. Zene su odrzavale vezu sa aktivistkinjama u t1im seJ,ima, i obrnuto, aktivistkinje iz tih sela dolazile su na oslobodenu teritoriju donose6i podatke o svom radu, zatim kretanju i namjerama neprijatelja. Obavjestajni rad je hio tolli.Jm rintenzivan i tako dobro •organizovan da ga ni prisustvo veceg broja neprijateljske vojske nije moglo paraHsati. Koncem 1943. godine u os,1obodenom Livnu poceo je jos zivlj.i rad .Zena u gradu i u sellima, nrumcito olm priprema za od:rzavanje sreske konferencije i tizbova Sreskog odbora AFZ-a Livno. Ranije su prema potrebi odr.Zavani zborovi zena gdje je god postojala mogucnost. Bili su to masovni zborovi, lwji su najcesce organizovani u Donjem Polju, a posebno optSinski zborovti u selu Sajkovicu u I vetica Gaju. P·rije Treceg os•lobodenja Livna i cijelog livanjskog sreza u Ivetica Gaju su od ljeta 1943. godine hili organizovani i sreski zbomvi, na kojima su uzimali akttivnog uce5ca i aktivisti iz sela koja su se na~lazila pod •kontmlom neprujateljske vojske. Pored ostalih govornika na zborovima je credovno govorila i predsjednica Sreskog inicijativnog odbo:ra ·AFZ-a. Takva praksa hila je redovna bez obz1ira na krurakter svakog pojedinog zbora. Poslije oslobodenja Livna, 2. oktobra 1943. godine, takvi masovni zbomvi odr.Zavani su u gradu i opstinskim centrima. Hrva S>res:ka kronfm,endija AFZ-a oddana je 27. novemibra 1943. godine u Livnu u zgradi ,,Sundeoic", bivseg srpskog kulturno-prosvjetnog drustva. Na toj konferencijli prisustvovale su predstavnice svih sela, pretezno predsjednice seoskih odbora AFZ-a kao delegati. Ukupno je bilo oko 300 prisutnih. Izab:ran je prvi s:reski odbor AFZ-a, dok je do tada tu funlkeliju obavljao In~ciJjatJi:vni screslkii odb:o1r AFZ-a LiVIn!O, iiZabmn u decembru 1942. godine takode u s.Jobodnom Livnu. U sreskim, opstinskim pa negdje i u seos;kim odborima AFZ-a, bilo je i clanova narodnooslobodvlackiih odlbma, zartdm clanova ruikoVIodstava Pantiij'e i SKOJ-a. Plredsjednica 1s:reskog, a negdje i opstinskog odbora AFZ-a, hila je clan s·reskog iH opstinskog komiteta IPartJije pa je na taj nacin organizacija AFZ-a hila oslonjena direktno na .Partiju. Kako je u opstinskom i sTeskom komitetu bio mstupljen sektor rada sa zenama, za fuoji je hila najcesce odgovorna drugar.ica clan sreskog ili opstinS!kog komiteta KPJ, ova obostrana saradnja je bila od izuzetno velikog znacaja za rad organizacije AFZ-a. U isto vrijeme bio je ·£ormiran i Okruzni hricijativni odbor A·FZ-a za ohug Livno, sa zadatlwm da u ostrulim s:re:wvima izvrsi pripreme za odr.Zavanje s·reskih konferencija AFZ-a i izbor sreskih odbora AFZ-a. U decembru 1943. godine okupator je ponovo zauzeo Livno, ali rad In1cij.ativnog okmZ!Ilog i iiZaibranog s:reskog odbora AFZ-a nije se ga:sd10. Oni su svoju aktiV!Ilost razvijali na Dkupiranom terenu, c:rpeCi preko n}ih razne ,informacije i podatke o neprijatelju i njegov.im namjerama. Posto je i tog puta iz Livna izaslo dosta a~ktivistkinja i clanica sreskog odbora AFZ-a na oslobodenu teritoriju sre:cova Livna, Glamoca j Duvna, a prema planu Okruznog i Sreskog komiteta KPJ, Sreskog namdnooslobodilackog odbora d Sreskog odbora AFZ-a, formirani su analfabetski tecajevi i odjeljenja osmovnih skola u .skoro svim oslohodenim selima. Odjeljenja su obuhvatala djecu, a analfabetski tecajevi opismenjavanje odraslih. Za mjihove 1:"ukovodioce bio je angazovan jedan broj uciteljica, te drugova i drugaruca k:oji su zavrsili kurseve za rukovodioce teoajeva. Jedan broj zena •radio je i u .sekdjama zdravstvenog prosvjeCivanja, koje su tada takode £ormkane pri NOO-ima, sa zadatkom da rade na zdravstvenom prosvjeCivanju zena, narocito u vezi stvaranja higijenskih uslova 272 273 zivota na selu. Neke drugarice bile su rasporedene u krojacku rad·ionicu Koma:nde mjesta Livno i Komande livanjskog podrucja, .dok je jedan broj odbormica .sresk:og i ok:ruznog odbora .radio kao drustveno-politicki radn<ic-i na terenu. Tako su, vee polovinom 1944. g;odine, prema odluci Okruznog i Sresikog komiteta KPJ Livno neke drugarice aktivistkinje upucene na politicki kurs u Lusci 1Palanku kod Sanskog Mosta, a neke na uciteljske kurseve •radi osposobljavanja za Oisto partijsko-politJicki odnosno strucno-politicki rad u sfuolama, ·koje su se poslije oslobodenja cijelog k·raja trebale fo11mirati. · Konacnim oslobodenjem oijelog okruga Livno, 10. oktobra 1944. godine, pokrenut je jos jaci i svestraniji ·rad medu zenama. Osnovani su i prosirend odbori AFZ-a u svim seHma. Tada je Sreski odhor AFZ-a, zajedno sa Sres1kiim na,mdlllJo-osloboclli!laokicrn odhorom i Ko:mandom l'njesta, po:red raznih drugih aktivnosti, organizovano priSao sadenju lana koji su zene u selima obradivale 1i preradivale, te tkale platno za Vc;>jsku i Sliromasne porodice. NaroCito ,su se zene odbornice u selima angazovale u organizaciji obradivanja zemlje, jer je to bio prioritetnj zadatak. Na tome su bHi angazovani svi stanovnici, koji su kroz omladinsku .i O'rganizaciju NOF-a dali veHki doprinos za konacno oslobodenje zemlje od fasizma i domace reakcije. Na osnovu aktivnog ~ organizovanog rada mnoge su se zene istakle i bile birane u ,seoske, opstinske i sreske naDodnooslobodilacke odbore, kao !i u clanstvo Komunisticke pa:rtije i SKOJ-a. Nije bilo ni jedne politicke mani:festacije iM namdnog zbom u Livnu, a da ma njih zene sa sela nisu masovno do1lazile zajedn'O sa omladinom u organizovanim lmlonama, .sa transparentima, pjesmom i zastavama. Do,lazlile su 1i iz najudaljenijih mjesta pjdaceCi 20, 30 i viSe ki.Jometara. Za sve njih zene u gradu Livnu su redovno obezbjedivale smjestaj i ishranu po kucama. Kao staJna hriga organizacije zena Livna hili su ranjeni i bolesni borci u bohricama, kode &u bile smjestene na ]ivanj<s,kom podrucju. Bolnica VIII korpusa bib je smjestena u samosta:nu na Gorici. Zene su dobrovo:ljnim prilozima zena cijeloga sreza obezbjediva>le za bolesnike i ranjenliike mlddeikio, Vloce, poslteljilnru, ves i drugo. U kultumom li prosvjetnom radu, pored od:rZavanja analfabetskrih tecajeva i skola, zene su se ukljuCivale u •rad i organaizaciju usmenih noV:iilla, koje su u t1o vnijeme bile stalna kuhuillna £orma rada; zene su pisale clanke i citale .ih na javnim ,skupovima ili u domoVJima ·kulture smjestenim u boljim, veCim kucama. Na 'Ovim poslovima posebno su ·se istica:le drugarice 61anovi SreSikog odbora AFZ-a Livno. Sreskli. odhor AFZ-a 1Livno koordini:rao je svoje akcije sa susjednim odborima radi izmjene j.skustava i jos uspjesnijeg rada. Takode su, •kao drustveno-poLitJioki radnlici nekii njegovti cla!Il!OVIi uces.tvorval[ na Oblasnom savjetovanju Partije u Jajcu, •na Oblasnoj .konferenciji AFZ-a za Da~lmaciju i Okiruznoj konferenciji AFZ-a T:ravnik, poslije ukidanja livanjskog okruga, pocenfuom februara 1945. godine. Tokom svog rada u 1945. godini sve .organizacije AFZ-a livanjskog sreza su se prupremat!e za odr.Zavanje Prvog kongresa AFZ-a >Bosne i Hercegovine J Prvog kongresa AFZ-a Jugoslavije. U pripremama za te kongrese organizovana su n11noga takmicenja i vrsio .se izbor delegata. Livanjska organaizacrij<a AFZ-a je medu neko1iko drugih organizacija AFZ-a u •Bosni i Herce18 zene BiH u NOB 1941-1945. �Jovanka Bojic · ,· bi1a odredena da, kao dobra organizacija, pripremi jedno narodcrovin 1 i da ga ]zvede na fes!tiirva;1 u S araJeYlll: Ki?JII• Je b'10. 01d ~zan u cas.,; . L • • ko1o u Prvog kongresa AFZ-a. U tu svrhu odabrano Je 1zvorno .hvanjsko hrvatsiko Jwlo, koje su u lijepim starim na:rodnim ~osnjama d.zvele dvam.aest drugarica Hrvatka, Srpbnja i Mushmanki. Zene Livna su takode. _u cast P;rv.og kong~esa AFZ-a Ju.gosl~vije,. k?ji je o~rza~ odma~ poshJe kiongresa BiH, u JU11u 1945. godme, 1Zimdutle 1 polkLol?'llie ~1tu mot11V narrod· nog veza, za 1koji •se Tito, razgledavsi ~a, .P~~valno 1zraz10 o samom ~~aru i uops.te mdu zena L:irvm.a, o kioj~Ill: Je 1 }~cn:o .d01sta znao, bo~ra_veCil n"! tom podrucju u dva navra:ta - 1Jetl 1942. 1 u 7ilmu 1942/43. godme. TaJ mot.iv narodnog veza bio je prikaziva:n u bioskopima u filmskrim novostima. · 1" U toku narodnoos.lobodHackog ;rata zene Livna, narobto pos 1Je 1943. godine, kada su blile i clam.oVIi komiteta Padrje, om~am.a. ~a:mdn~ vlasti i ostalih drustveno-politiokih organizacij~, nisu ogrambl.e. vs':OJ rad .samo sa zenama, nego su bi·le aktivne na sv1m drustveno-pohtlckim zadacima i zalagale se i spmvodile Jh u ~ivot_! to su. radile i sve odb?~­ nice seoskih, opstinskih ri sreskih odbom AFZ-a, koJe su se vrlo ozb11~­ no odnosile prema postavljenim zadacima i izvrsavale i.h .kroz organizaciju AFZ-a, NOF-a, USAOB1H-a, organe ~a~odne vlast1, 'ltd. T~~oder prve komisd.:je plii SreStlmm namdnooslohodllackom ?'~boru za. s:ocnaalna, zdr.avstvena, pro,sv,Jetna i dnuga pitanja, u v~ce:n: diJe!u s~ b11~e SCli~'!av­ ljene od zena, koje su i kroz te vidove .doprmos1le brzem 1 efikasmJem rjdavruriju odredenih problema i zadataka NOO-a. Kao rezultat ta:kvog ·rada u toku NOR-a. ~ene su na~t~v~le ism~ zarom i poslije konacnog oslobodenja Jugoslav1J~ na, obnow 1 1zgradnJI zemlje. Livanjske zene otpocele su rad u slobod1 vee 10. oktobra 1944. go dine. ;-;_ 0 v v ,. OMLADINA SELA DRUGOVICA U NOB rugom polovilllom novembra 1941. godine pa.rtiza111i su orslobodili tevitoriju optSine Hrvacani. U toj akciji ucestvovahl su, koliko mi je poznato: crnovr5ka, josanicka, vijacam.ska i otpoCivaljska partizanska ceta. U napadu na Hrvacane ucestvovali su Sosa Mazar i Mladen Stojanovic. Vee narednog dana, po oslobodenju Hrvaca:na, sazvana je konferencija na kojoj je izab:ran Narodnooslobodilacki odbor, a odmah zakazana i omJadinska kolilferencija za izbor omladinskog rukovodstva. Konferencija je odr:Zana i na nj.oj je izabran odbor od sedam clanrova, medu kojima tri dnugrurlice: Jovan:ka Bojiic, Alnge1i1Ila Jovano'V'ic i Bosa Koprenovic. Slavoljub Bundalo je izab;ran za predsjednika odbora, a za potpredisjeJdn:jjka J'Ovanlka Boj'i·c. Omladinskoj konferenoiji prisustvovao je omladinski mkovodilac josovacke cete, Kane Bektasevic (poginuo od cetnika u Josavki februara 1942. godi;ne). Konferenaij:a je iza1braJla odbm klojii je odmah odrzao sastanClik na kame je prihvatio zadatke: ispomoc Narodnooslobodrilackom udboru u prikupljanju hrane m Crnovrsku cetu koja se nalazila u osnovnoj skoli u Kadinjanima i odnosenje hrane, organizovanje sijela, pletenje carapa za borce, prikupljanje dobrovoljnih priloga u odjeCi, obuci . vuni, posteljini za ·ranjenike ;jtd. Omladina se odmah am.gazovala pa su postignuti vidni rezultati. Za izvrsavanje zadataka limali smo £ormirane grupe po zaseocima, pa smo se takmici1i lila izvrsavanju zadataka. Aktivirali smo i diletantsku grupu za izvodenje kulturno-umjetnickog programa. Kulturno-umjetnioka grupa je sa omladinom odlazirla po selima i mjestima i pviredivala priredbe. Da napomenem da je omladina svuda isla u stroju, pod crvenom zastavom i da je nosila crvene zvijezde petokrake na reverima. U kulturno-umjetnickoj grupi, pored omladinaca, bHe su omladinke: Angelina JovrunoVIic, :Bosa K'oprenovic, Desanka JovanoviC, Bosa Brzin, Nena Koprenovic, Slavka Bundalo, Jovanka Bojic i jedna mala pionirka Mileva Pusic, zvam.a ,Susa", koja je recitovala recitaciju ,Mala partizanka". Od januara do maja 1942. godine, omladina je pripremdia programe i izvela u DrugoviCima tri puta, a u Hrvacanima, Lisnjoj, OtpoCri- D 274 275 �vafjiki, Nozickomcima po jednom. Pdredlbe su bile rnaS!oVII1Jo pos'jecivane i gledaoci su dolazili sa oslobodene tenitorije. Prihode sa pri•redbe davali smo u stab cete. Na jecLnoj priredbi dobijali smo od 4-5 000 kuna. Nasoj priredbi u Otpocivaljskoj skoli, gdje je birla smjestena pa:rtizanska ceta prisustvovao je Vilko Vinterhalter, politicki rulmvodilac cete i Adem Hercegovac. Svakoj nasoJ priredbi, osim u DrugoviCima, prisustvovao je drug S<ifet Fejzic, sekretar Okruznog komiteta SKcOJ-a. 28. januara 1942. godine poslije lizvedene priredbe, oko 10 casova, pozva:ni su u skolu .sela Drugovica, Jovanka Bojic, Angelina Jovanovic, Bosa KoprenoVIic, Bosa Brzin i Zagorka Havlik i jos tri druga. Tom prilikurn rforrni-ran je wkviv SKOJ-a. Na sastanku su prisustvovali Malkic Osrnan-Maga, Kane i Ilija Stojanovic. Za sekretara aktiva [,zabraJn je Slavoljub Bundrulo. Na sastanku skojev:skog aktiva postavljeni su zadaci: nastavljanje izvodenja priredbi na terenu po 6itavoj oslobodenoj teritonij,i, pravilno obavjestavanje naroda o NOB-i ri objasnjavanje narodu cetnicke propagande, hvatanje cetnickih spijuna, prosirenje skojevskog aktiva, stalna ispomoc tNarodnoos.Jobodi.lacko:m odboru u prikupljanju i odasiljanju hrane u stab cete ri na po1ozaje gdje su hili borci, odlazenje na po1ozaj, obi,lazak boraca, pranje vda i sl. Isto tako postavljen je zadatak da svake nedjelje jednom treba da irnamo teoretski sastanak za preradu materijala koji .smo dobijali od drugoVla. Nas:im teorctskim sastancirna cesto su prisustvovali sekretar Okruznog komiteta SKOJ-a Safet Fejzic i clan Sreslmg korniteta Maga, kada srno preradiivali agitadom:o-propagandni rnaterija:l. Radni sastanci odrzavani su prerna potrebi, a najrnanje jednom nedjeljno. Svaki skojevac je dobijao 'konkretan zadatak o kojem je morao refer'.iJsatli na narecLnom srus:tanlku kailro ga je iZJVirS.ilo. Sva'k!i skojevac bio je rukovodilac jedne grupe ornladine u .svom zaseoku, koje su bile formirane po odredelllim zadacirna kao: za prikupljanje hrane i odnosenje na po1ozaje, p.Jetenje carapa, obilazenje boraca na polozaju, rukovodenje kulturno-prosvjetnirn radom, itd. Radi veHke angazovanosti roditelj'i su se poceli buniti jer nisrno nikada bi!J. kod kuce. Cesto su oddavana skojevska savjetovanja za skojevce 6itavog toga kraja. Savjetovanja su oddavana u ornladinskom domu u naseobini Hrvacana. Dom je bio u bivsoj pa:rohijskoj zgradi, koju su popovi napustili prilikom dolaska partizana. U domu je bila smjdtena i tehnika Okruznog komiteta SKOJ-a. Na s·avjetovanje su dolazili skojevci iiz Milosavaca, Urugovica, Boskovica, Devetine, Hrvacana i :Potocana. NajveCi aktJiv SKOJ-a hio je .iz naseg sela Drugovica, koji je priLikom formiranja brojao osarn, a kasnije dvanaest skojevaca, od kojih sedam omladinki. Prvom polovinom marta 1942. godine odrzano je okruzno savjetovanje SKOJ-a u slmli u Branescima. Savjetovanje je trajalo dva dana. Prisustvovao je velli.ki broj skojevaca tako da je hila puna skorla. Prisustvovali su sv-i omladinSiki rukovod1oci sa terena centralne Bosne. Tom savjetrovanju pniisUJsttvovala je Lepa Pemvlic, clan Pokii1aj!iiJ)jskog komiteta KPJ. Glavna tema savjetovanja hila je :razbija:nje cetnicke propagande ;l njihova dje1ovanje, jer su oni vee masovno hili poceli da ubijaju nase borrce i polli1JiC!ke rukovrodioce, kao i da ometaj:u aikcide knje SIU izvodili horci NOB-e. Drugi dan savjetovanja stigao je u Branesce proleterski bataljon oiji je komandant bio Zdravko Cela:r (narodni heroj 276 277 poginuo na Motajrici u borbi sa cetn:icima). Zdravko nam je oddao govor i iznio sta su sve cetnici do toga dana ucinili. P.oslije Zdravrka govorio je i Danko Mitrov (narodni heroj, takoder poginuo u borbli sa cetni-· cima na MotaJici). Omladina .sela rD:rugoviCa, uprkos cetnickoj propagandi i zlodjelima, ostala je do kraja vjerna i :odana NOP-u. Organiz.ovali smo i pros-lavu 1. maja 1942. godine u naseobini Hrvacani -kojoj je prisus:tvovalo oko 4-5 000 Jjudi. Zboru je prisustvovao i pmleters.ki batruljon. Talw je aktiv,no radila omladina naseg kraja, a posebno naseg sela, sve do povlacenja jedinica NOV-e. 13. juna 1942. godine dosli su u moju kucu drugovi Safet Fej.zic, sekretar Okruznog komiteta SKOJ-a, Do1ko 'Perovic, Mirko Dukic, pa su oformi1i Opstinski komitet SKOJ-a. U kornitet su usH Slavo1jub Bunda1o i Mito A.lbaha:ri, a za sekretara izabrana sam ja. Po formiranju komiteta saopsteno nam je -da ce se jedinice NOV-e privremeno povuCi sa terena i da nam je Okrumi komitet SKOJ-a i Pa:rtije postavio zadatak da moramo ostati na terenu radi tumacenja narodu linije NOB-e i razbijanja cetnicke propagande. Takode smo trebali da pripremamo omladinu za stupanje u NOB-u, kao i da cuvamo omladinu da ne ~de u cetnli.ke, zatim da vrsimo obavjestajne i kudrske s.luzbe. Mi smo htjelri da posto poto stupimo u jedinicu. To nam nije uspjelo i tada narn je saopsteno da ce se m:a terenu nalazit>i i gerilska partizanska grupa koju mi moramo prihvatiti li obavjdtavam o .situaciji na terenu i ispomagatri u hrani. rDakle, trebalo je preci na ilega!lan rad, a bili smo vee kornpromitovani, jer je -skojevski aktiv postojao javno. Skojevoi []iSU zivjeli Hegalno, tako da je svako znao ko je clan SKOJ-a, sto nam se grdno osvetilo prHikorn pov:lacenja jedinica NOV-e. Cetnici su biH kivni na skojevce jer nisu mogli imam uopste uporiSta u nasem selu i selo Drugovice nazivaJli su ,,Mala Moskva". Nakon dva dana po formiranju Opstinslmg komiteta SKOJ-a i povlacenja jedinica NOV-e, u selo -su dosH cetnici, pa su mene, Zagorku Havliik, Bosu Koprenovic, Hosu BrZJin, AngeLinu Jovanovic i Slavoljuba Bundala, sve olanove SK:OJ-a, te iR:ajka Koprenovica odbornika i Rastka Bojiea otjeraH. Cetnici su najpogrdnije govorili o partlizanima, a svoje surovanje sa Nijemcirna i ustasama pravdali su kao pnivremeni savez, govonili su da ce, aiun o~oncadu sa par.tizanirna, meoo kojima se nalaze ustase i ,turci", odmah otpoceti borbu sa Nijemcima, a <rok ne otpocnu borbu sa Nijemcima i ustasama da ce biti soli, kafe, secera itd. Nas skojevce napaidaJii: SlU sa najpogrd:nlijim nijecima govo·reci da smo zavedeni i naZ'ivali su nas glavnim krivcima sto onri ranlije nisu mogli doci u nas kraj. Zatirn nas je Aleksic pozvao u kucu Dusana Jovanovica, izruZ!io, nazvao nas ,,skotovima" i saopstio narn da su on Ii. Rade RadiC :rijesiH da nas toga puta puste kucama, ali a~ko pokusamo vise asta da radimo da ce nas pobiti kao ma6ke. Poslije 3-4 dana ponovo je dosla ceilmiek:a patliola da trraZli omlad:iJns·kru zwstavu kJoju smo salk[1i.IJi.. Uhapsila je mene, Slavoljuba Bundala, AngeJinu Jovanovic, jednu sta.dju zenu Duku Jovanovic, kod koje je hila sakrivena zastava, i njenog sina Ljubu, pionira, i potjerala nas u cetnicki stab. Zastavu nismo dali, niDi srmo priznali da .se nna nalazi kod nas, nego .smo rekH da je predana partizaniuna. �Duzolina Latal-Banker U novonastaloj situacij·i rijeS.ili smo da se ukljucimo medu omladinu na poljoprivrednlim radovima: kopanju kukuruza, zetvri .j vrsidbi .Zita da organizujemo nedjeljne igranke i da na taj naCin djelujemo medu omladinom, a inace smo medu omladinom bili vr1o popularni. Na taj naCin smo dosta uspjeli. Igranke smo priredivali svake nedjelje u jednom od ·sela: DrugoviCi, Hrvacani, Devetina i Milosavei. Na taj naOin povezali smo se sa svim omladincima koj.i su hili skojevoi pa cak i sa omladinom Slatine, gdje je bi:lo ostalo osam skojevaca: Vera Nikolic, Nafa, Cana, sestre Desa i Mira V.asic, Stojanovlic Zivko, Dusko Peruz1ija i Mile Stekov.iC. ,Posta je omladina bila vee svjesna cetnicke izdaje li propagande kao i njihovih postupa.ka, zenska omladina je odbijala da se uopste dru~i sa cetnioima. Radi ta~kve nase aktivnosti, a posto ·sam bHa suilllrljiva da je to moje dje1o, uhapsena sam sa jos tri drugarice i dva druga, 21. deeembra 1942. godine i otjerani smo u zatvor. Po povratku .iz zatvora sastala sam se sa drugovima iz Staba proleterske brigade, podnijela im izvjestaj o situaeiji na terenu, a i o stanju lmd cetnika kako sam ga v.idjela kad sam bila u zatv.oru, a oni su meni dali nove zadatke. Vee drugom polovimom 1943. godine, u mom selu DrugoviCima, primljeno je u SKOJ jos 11 omladinki: Radmila Bojlic, Stojanka Boj.ic, Nena KoprenoVlic, Bosa Bundalo, Slava Bundalo, Kristina Manoj.lovic, Mi.leva Pus.iC, Duja Savic, Dusanka Jovanovic, Desanka Jovanovic, Dragiea Jovanovic i .sa ranije primljenim clanovima skojevski aktiv je brojao 17 clanova. U jedinice NOV-e stupile su a avgustu 1943. godine 5 druganica i to: Duja Savin, Dusanka Jovanovic; Nedeljka UletHovic, Savka Bundalo i Dosta Uletilovic . ( poginula 1944. godine na Sremskom trontu), a Bnndailo Saro!ka 1943. go dine i,z pete kozaracke b11igade za:robljena je kao ranjenik od Nijemaea i otjerana u zarobljeniStvo u Njemacku - vratila se po oslobodenju. Drugom polov.inom 1943. godine oformljeni su skojevskli aktiv:i u selima Devetina, Hrvacani, Milosavci, Boskovioi, Cardacani i Po,tocani. Po prijemu u SKOJ iz Devetine Stefiica Veselovski stupila je u parti:zane, a ilz Potocana neika J•ago!da, ne sjoecam se prezimena. Dnugom polovinom 1943. godine i pocetkom 1944. godine u ·svim navedenim selima o£o:rmljeni su ·Seosikli odbori AFZ-a. U seoski odbor AFZ-a u Drugoviicima uslo je 7 zena od kojlih 3 skojevke. Pocetkom novembra 1943. godine otisla sam u Prnjavorski partizanski odred, a istog mjeseea odlulmm Okruznog komiteta SKOJ-a povucena sam u Sreski odbor USAOJ-a za Clana. Kao clan Sreskog odbora USAOJ-a cesto sam dolazila na svoj teren. Aktiv SKOJ~a u DrugoviCima, prvom polovinom 1944. godine, b:rojao je 25 olanova. Kulturno-p11osvjetni rad je bio jako razvijen i pionirska organizacija je takoder bila vrlo dobra. Omladina je masovno stupala u jedinice NOV-e. 14 clanova zenske omladine stupilo je u NOV-u. Cetnlici ponovo ni.su :ima:li SVloga upor.ista u DrugoVliCima [,zuzev 7-8 kuca iz kojih su Ijudi biH u cetnicima ili je neko iz nj1ihovih kuca pog,inuo u cetnkima. Drugom polovinom 1944. godine odlukom Okruznog komiteta PartJije postavljena sam za k:omesara Okruzne-kulturno pmsvjetne ekipe u Tes-l,iCu, a 1. mar,ta 1945. godine izabrana sam za Clama Izvrsnog narodnog odbota sreza Prnjavor. BILA SAM BLAGAJNIK CRVENE POMOCJ d 1925. godine znala sam za rad KomuDJi:sticke part.Vje JugoslaVii'je, :CiJi je clan bio i moj brat Leonardo Banker. Bifa •sam clan sindilkalta, diletan!tske .sekoije, i obavljala :razna ik:unrska za~duzenja. U K:PJ sam rprimljena 1930. godine i p'O'stala blagajniea Crvene pomoCi u TIU:z:li. Tu duznost mi je predao Gvka Markovic-Irac, a ~m je preuzeo drugi posao. Crvena pomoc je novcano pomagala porod1ee uhapsellJih rudara. rPosto smo mi u kuCi prodavali mlij~~o; ja sam blagajnu v:odila u ted kao primljeni novae za pr.odato mhJeko. Hiljadu devetstotina tPideset druge godine doslo je do provale u cijeloj partijskoj organizaciji Bosne i Hereegov.ine. U Tuzli je bilo uhapseno oko 120 drugova, sto Clanova Partije, sto simpatizera. U toj pr.o':'ali uhapsena su cetiri Clana moje porodice, moja dva brata, snaha il Ja. Mene su optuzivali da sam blagajnica Crvene pomoci. Iz Sarajeva je dosla !Specijalna polieija, dobl'o verzirana u mucenju a iznudivanju priznanja. Neki su pod tesfuim mukama priznava1i, ali su na -sudenju ponovo sve po:ricali. I pored dobijenih ba!ina_ja .sam cutala. Znala ,sa~.d~ ce me vratiti u Italiju kao stranog drzavlJamna, a tamo su vee fas1st1 hapslillii i one koj1i Sill samo osunmjiCe11Ji. Mnogi su osudeni na robiju. Moj brat je dobio osam godina. Mene su pustili zbog nedostat~a do~a­ za. Po izlasku iz zatvora nisam smjela da se povezem ·Sa drugov1ma, Jer sam bila osumnjicena i stalno pracena. Kada sam se 1935. g?.dine uda!a, presla .sam u Sa•rajevo. Td.h godina sam mirovala sa radom, Je:r sam bi,la stalno pracena. Iako mi je 1936. godine u Mit:rovici umro brat od posljediea mucenja, ja sam i dalje nastavila da robijasima saljem pakete u okvirima svojih mogucnosti. Pocetkom 1941. godine pocela sam raditi za narodnooslobod~.Jacki pokret. Neke su .se drugarice krile kod mene prije odlaska u partmme. Moj mu.Z i ja smo 1942. godine bHi uhapseni. Pos.Iije izlasika i 1z ~a!-yom. u:spjela sam da se prelbacim u T,uzlu. T~~o s~ s~ odma~. uJkLJ~'?I,la u i'legalnd. rad. U Jrucu siU mi sta'lrillo don.Jo,sJ.h samtet1s!kr1 matJen~Ja<l koJ'l s'a;m cuvala i priipremala za slanje u paTmtzam1s.ke jedi:niiCe. ~ada .su. s~ vodwle bo:rlbe za oslobodenje Tuzle, u nasu kruoo siU dopremam .J1anJie:n'Icu. Po~a­ gald smo i:m koJiiJko smo mogli, koDiJSiteci dobiventi samtetlslfu~ ma:t~IJ~. K:ada ga nlije vd.<Se billo, ko~.iJsrtlilti smo carsafe. U os1obodeno~ Tmh b1aa sam clan Gradskog odlbora AFZ-a i ·t~kljucena u paruijsku skiQilu. Nakon dva mjeseea pa:rtli:Lla'Dii SIU morailli da se pov.U:ku i ja sam posla sa njima 0 278 279 �v.odeai srina od s•eidam go1cll:irna. Pa.ntijlslka s'kioila je nas•tavila sa radom u selu Janj!i. Po zavrset~u partijske sk~l~ mi smo .rasporederri na rad p.o selima. Ja sam upucena na ra;d u opstnnu Za~goru, kioja je orbuhva;tala 18 s·eila. ~?j osnov.n~ za:datak b;io je: .obezbjedenje ;obuce i odjece za ranjenike i nphov smJest.aJ po kuca:t?~· Jstov~~?leno smo snabdijevali hranom partizanske bolmce u Trnav1 [ Sekovicima. Stalno S'IDO odrzavali konferen?ije po se!i:na ukazujuc! ~ar?d~ na neophodnost ;njegove pomoci. Jos :.danas m~ J~ o:stala ~ •S)eoanJu _Jed?a sta;a seljanka od koje nisam traZila J?Omoc, Jer, sam VJ~Jela da ~e swomasna. Alti, kada je cula da ja sakuplJam pomoc, sama Je p.onudila carape knje je isplela za sebe da je obUI~~~ .k.ad umre. Rece da je vaznije da ih pantJizan ima, a on~ moze umnJeti 1 bosa. . Pos~? sam .~e v~azb01ljela, prebacili su me u HijeJljinu, gdje sam rse Jedno VnJeme hJeml~. K<:da je pocela .sedma neprijatelj>ska ofanziva, morala sam da sklomm sma u Bijeljini, kod uciteljice Irene Serbedzija..Ja. s.am se po.':"~a~ila sa ~odrinjskim partizanskim odredom, prema MaJevviCJ,. ~em.benJ'l 1 .zvormku. Na Majevici, kod Teocaka, zarobild su nas cetJmcr. B1lo nas Je preko stotinu. Cetnici •su nas drtaH kao taoce Kod_ njih smo bilti oko dva mjeseca. Mogla bi knjiga da se napiSe o to~ me sta ~;no sve momliv d~ radimo kod njrih i da gledamo sta oni rade 1 za to VriJ.eme. !<a:d sru ~uh. da mozemo hi>ti otfkmrpljeni, !truzlanski ilegalci su ?rgamzovah sa:~:-rPI.J~ThJe novca. ~ahv:aljuju6i njrima, ja i moja druganc.a J~goda JurkiJevic, 'smo otkuplJene po oijeni od 100 000 kruna po oso;J;>I. B1I.~ ~an: oS'lobodena, ali tako bolesna da sam se morala vratiti k~c1 na hJ~cenJe. Talm sam doceka:la i os•Lobodenje Tuzle. Vee sam se blla oporav1la p~ s3lm se ponov.o ukljuoila u rad. Izabrana sam u Odbor naro~oos}obodilack~g fmnta, u Odbor Antifasistickog fronta zena i c.rvem krst. Do. ~onacnog oslobodenja zemlje hilo je punih osam mjeseCl. za. ·s~~ to ViTl)eme .f:ront je bio gotovo na prilazima Tuz:li, povremeno se pn_bhzavao got<;>vo do ·samog grada, pa je posla bilo i previse, arid napon se u slobod1 mnogo lakse podnose. Miljka Strbac-Bursac AKTIVNOST lENA U PODGRMECU DO LJETA 1943. GODINE dmah poslii:je klapii'truilaci!je KlraljeVIine Ju~o~laVl~je. .u;s:t~se i~ Bosanske Krupe upadali su u sela Podgrmeca, kup1h ljude 1 odvodirlri ih, navodno, na prisrilni rad. Posto se dozna:lo da. su pohapseni 1ljudi pobijeni, na11od se poceo skla~njati u ok?lne sume 11. u Gnmec. Tada su se na ,terenu nasli prvoborci: Dane 'Bab1c, Sava Vuhn, Ale Terzic mdnik iiZ Bo1s. iKrupe 1i j.os neki. Oni su pnihvatili odbjegli na:r.od, po~av:jetovali da se sklanja ispred neprijatelja, da nikome ne vjeruje, nego d'a se organizuje i bra~ni vlastiti:r_n snagama .. Kada je buknuo usta:nak 27. JUla, £orm1r~ne su ger~lske grup,e u Suvajri i Radicu. Od oVlih grupa je odmah furm1·rana SuvaJS.k)(~-R~dicsv~~ ge11ilska ceta. Oruzja nije bi'lo dovoljno. U pocetku su se genlc1 s'luzil1 neklian flasama sa 11UJdin:ilka bdksi:ta u Suvajri. U ave £lase su stavJjallli dinamit 1i bacali ih na ustase. D.olaZli,lo je do jaki:h detonacija, pa su ustase vjerovali da su gerirlci naoruzani neldm naroCitim oruzjem. Cim se na:md povukao u sumu pristupilo se organizovanju zivota. Form~rallli S!U akltJir-V,i zena, omla;cltine. Njihrov za:datak jle biJo da se sitaraju o izbjeglicama, da ih sk·lanjaju duboko u sume.J b~jte. Prihvatali. su izbjeglice koJi su dolazili iiz sela preko, Une {·~Is~aLine, 1P~rna, Co~luk itd), pa posto bi tim uka:zali prvu pomoc, sklanJah u dublJu pozadinu. Tokom ljeta 1941. godine gerilske cete su ojacale d pocele 'SU vee i da .Jogoruju u sumama na <;>s1oho~enoj te11it~rij.i.. Sa~.~ se UJkazala potreba j za organizacijom v·lasti na toJ slobodnoJ ttentonJI, pa 1se uporedo sa daljim ifo:rmiranjem partizanskih ceta, .stvaraju odbori narodne vlastti, SKOJ i AFZ. Krajem avgusta 1941. godine formiran je prvi, takozvani ,Aktiv fonda", u koji su h!~i ukljuceni st~riji ljud!, ~ene .j .?mladimke. Ovi:J:? aktiVlom je u prvo vnJeme rukov.od1o u DOillJ:OJ SuvaJI ·~_uka~ Mandie .. zena u a;ktiViU su rardile: Mirlj:ka S!Dr'hac, Mi:ka ObmdoviC, Milka .Ma~snll~;c: -Drljaca, Danica Krcmar, tDraginja Mazahca, Mara. Strbac-StoJancevic 1 jos neke. Ak,tiv £onda imao je zadata~k da .sakup~Ja. hra;m z~ PX:Ve gerilske cete, da sakup}ja odjecu .i obucu, da orgamzuJ.e •SJedelJ~e [ p~rela za predenje vune, strikanje carapa, pulovera, ru~awoa, ~a SIJe ves za geriilce, da pere d krpi geri.Ice, da motri na kretanJe nepnJatelJa, da organizuje seoske straze. . . . liZ akfi.va fonda lkmjem 1941. godilne iZJra-staJU narodnoos:lobod1Iaak~ odbori i odbo:d AFZ-a i nastaje orgamizovail!iji rad. Tada u Podgrmec , 0 5?? 280 281 �iz ~rva~ske d?lazi Irena KiS, ucenica Uciteljske skole. Kao politicki pozadmski ~adm~ Irena ~rga~izuje zene u Podgrmecu i Suvajti. )~raJem.lebruara 1 poc~tko_m ~ar~a 1~4.2. g?dine stva:raju se prvi S1ei01SJn odbol11 AF.Z-a, a u apm1u 1 maJu 1 O'PStlillls'kll oidbo:r. U seLima Gmnjoj i Donjoj Suvaj<i formiran je seoski odbor AF.Z-a. Za predsjednicu AFZ-a u Donjoj Suvaji ·izabmna je Miljka Strihac. U odboru su radile zene: Duja Maruskic-Strbac, Draginja Mazalica Danica Kromar Milka MasliCic-Drljaca, Mi.ka Obradovic, Mara Stoja~ceviC-Strbac Miika Jerkov.ic d. jos neke. ' U Gornjoj. _Suv~ji z~ pred~j~dnicu je ,izabrana Duja Opacic (poginula u IV nepnJatelJskoJ ofanz1v1) a za odbornice: Sava Strbac Zorka JerkoviC i jos neke. ' ~ selu_ Gudavc~ e;a rpredsjedniou je aza:hrana Savika Gak, a u odho;ru ~u. r~d1le M1Jeva Vuhn, Segalll {njenog .imena 'Se ne 1sjecam), Milka Koikot 1 JOS ne~ke. U selu ,pu~enilku za predsj.edniou je izaJbrana Kosa Ognjal!lovic, a u ?dboru sru radile: Zortka OgnJ'aillOVIic, Danioa Viignjevlic i Mi,lka Stali'cevic. . U sel~ Bojev~~ za pre.dsjednicu je izabrana Mileva .Solaja a u odboru su bJ:le: ManJa {prez1mena se ne sjecam), Dujka JerkoviC i dr. Sv.a ova sela su saoinjavala opstinu Suvaja. Maj.a ~jese~a. 1942. godine £ormiran je Opstinski odbor AF.Z-a. Za ,predsjedmcu Je 1,zabrana Sav:ka Gak, a za sekretar Milj'ka Strhac. U o~bm-- su usle zene: Zor~a OgnjanoviC i Danica Vignjevic iz sela Pucemka. I~ Vojev~a M~leva Solaj~ ;i .Marij~. ~z Gornje Suvaje Duja Opacic. Iz DonJe SuvaJe M1.Jka Jerikov1c :1 DragmJa Mazalica. Iz Gudavca Md.lka Kokot i Miileva Vuli111. Koo Nan OpstilinSikog lromiteta KPJ u odboru AFZ-a je radila i Irena KiS. O:dho~ .i.~ redovno o?r.tayao sast~1_1ke. jednom sedmicno, a i po potre.J:>.L S)ed1~te ?:db?ra. Je .b1l~ u. kuc~ :N1koJe ObradoviCa u Donjoj SuvaJ-1. U IStoJ ku01 h1lo Je •s]ed1ste 1 Opstmskog narodnoo.slobodilackog odbora. Opstinski odbor AFZ-,a bio je pomocni organ Narodnooslobodilacko9 .o~bora u svim akcijama organizovanja oslobodilackog pokreta u ops.t.m1: starao .se ?' svi!ll ~;;ukupljackim akcijama, sprovodio je mobiM~aC1JU, ~provodio Je ag1tac1~u 1 propagandu u jacanju pokreta. Odbor Je £orumrao prve radne cete za sakupljanje ljetine na neoslobodenoj teritoniji - ispred neprijatelja. U ljeto 1942. ~odine, pred zetvu, Opstinski odhor je orrganizovao u s~~~ol1l: selu po ~edn;.r r,ad~u cetu zena i omladinki koje su :isle na Pens1ca Zid rad1 sakuplJanJa z1ta. Cete su imale s¥oje brigadire - zene Starije zene su ostajale da cuvaju djecu. · . Zene s~ uceMvovale u prenoserujlll 11am.jenli:Ka. Orgam.ilzovale su ceste posJete bolmcama u Vi·sovcu, Suvaji, Boriku, Lastvama :LukJiCima kasni'je na Koziam i mnogim p:rihvatnim bolnicama za v11ij~e akcija: Ze:r:e su odlazile na polozaje i borcima noSiile hramu, odjecu i obucu. P:nihk~~ P.rolaza pojedinih partizanskih jedinica starale ·su se o i:shrani i S~JesltaJu b?tra<;:~· Zane su u siViim seihlma ops1line saracllivale sa ollTI:Ja.dins.kli~ organllz~c;J ama ~;~J•a i USOJ-a. U svim se]ilma ops,tine zene su odrzavale pt?htiake teca:jeve: govoreno je o ra:zvoju i dljevima NOB-e. Na ove tec~Jeve su dolazille drugarice iz sreskih i okruznih organizacija: Rada VranJesevic, Dusanka Kovacevic, Sta,na Stupar, Jela PeroviC i dr. U svim seosk:im narodnooslobodilackim odborima hirane su i zene. Mnoge zene su krajem 1942. i pocetkom 1943. godine odlazile u boracke jedinice. Tako su otisle: Milka Jerkovic, Savka Strbac-DukiC, Savka Gak, Duja OpaCic. Skora •sve su izginule u IV neprijateljskoj ofanz.ivi. U toku IV nep:rijateljske o.fanzive po potrebi sam ostala na teritoriji Podgrmeca i vrsi>la duznost dana Opstinskog narodnooslobodilaclwg odbora, sekretara 'seoskog ,komiteta KPJ, a u maju mjesecu 1943. godine izabrana u Opstinski komitet KPJ sa drugovima Jovom Grubicem, Milanom Divjakom, Mi,lankom Drljacom. U toku IV neprijateljske o.fanzive mnogi drugovi su izginuli ili poumi:rali od tifusa, te je poslije obnzive izvrsen novi li.zbor organa narodne vlasti i ostalih masovnih organizacija u Suvaji. Opstinski odbor AFZ•a popunjen je zenama: Dujom Maruskic, Zorkom Ognjanovic, K:osom Ognjano¥ic i drugim. Za predsjednicu Opstinskog odbora AFZ-a je .j,zaJhrana M i1jka Strbac. Sr,eski odhor AFZ-a za Bos. Krupu izabran je jula iii avgusta 1942. godine u Gudavcu, u maloj sumici, kod kuce Jeke Vojnovic. Prilikom izbora odbora p:risustvovale su drugarice: Irena Kis, Danica Medan, Sava Vul1in, olalll Sreskog komiteta KPJ i jos neki. Za predsjednicu Sreskog odbora AFZ-a izabrana je Danica Medan, a za sekretara Irena Kis. U Slreski odbor AF.Z~a su usle zene: Savka Gak iz Gudovca, Miljka Strbac iz Donje Suvaje, Koviljka Curguz iz Zalina, Mara Sladakovic iz Dobovika, Sonja Copic iz PotkaHnja, Jovanka Dzakula iz Maj,k:iC-Japre, Mileva Solaja iz Vojevca, Joka Grbic iz Gornjih Petrovica, Danka Jez iz Zalina, Ajsa Sertovic 'iz Krupe, Boja Aleksic iz Radica, Anda (preZJimena se ne sjecam) iz Vranjske Mosure, Manda Culibrk iz Bos. Krupe. Sreski odhor AFZ-a je objedinjavao sve opstinske i ,seoske odbore AFZ-a, prenosio iskustva u radu, davao direktive za rad. Odbor je organizovao takmicenja pojedinih opstinskih i seoskih odhora AFZ-a u aktivnostima: ko ce viSe okupiti zena, ko viSe odrzati konferencija, sakupiti namirnica, opismen1ti nep.ismenih zena itd. Zatim ko ce vise obraditi napustenog zemljiSta i zemlje inokosnih por.odica, 'koliko ce zbrinuti nezbrunutih izbjeglica, itd. Odbor se, pored ostalog, starao i o zdravstvenoj sluzbi, oddavanju higijene sela. Zene .su kao koCijasi isH sa karavanima i prebacivaH hranu preko ceste Petrovac-Bos. Krupa, zatim iz SuvaJe, Radi6a i oS'taLih sella za Hasane i za bo1niicu u KioZJiiilu. Ove akcije su obavljane nocu, jer je po danu okupator b1o vrlo aktivan i ometao je kretanje. Okruzni odbor AFZ-a za okrug Podgrmec formiran je u jesen 1942. godine (oktobar). Izahran je na Okruznoj konferenciji oddanoj u skoli u BenaJk:ovcu. Za predsjednicu Okruznog odbora je izabrana Soja Copdc, mati knjizevnika Branka Copica, za :sekretara Jela Pemvic. U odhoru su radi,le: :Danica Medan iz Jasenice, Smilja Raseta iz Potkalinija, Paula Humek, Trena Kis, Miljka Stt:rbac, Stana Ouilihr1k iz Tuik:Jbolhije-Lusci Palanka, Sredic .Tela 'IZ Halilovca, Dragica Lihar liz Novog (.Cadevica), Savka Gak iz Gudavca, Milka Karic iz Gorinje, Joka Grbic iiZ Gornjih Pet:wvica i druge. Ovoj konferencij:i 6U p11isustvovali: Rada Vranjdevic, Sefket Maglajl:ic i jos neki vojni rukovodioci. Druga o,k:ruzna lkonferencija je oddana 'Poslije IV ne:prijateljske ofaa1zive, avgusta 1943. godine na Dubovicima. Na ovoj konferenaiji je 1 282 283 �ry popunjen O~ru~ni o~?or.~FZ-a posto s~ u neprijateljs.koj ofanzivi mnoge zene 1zg.mule 11! oNsle na druge duznostr. Prv~ o.blasna konferencij<:)~ od:zana koncem avgusta 1943. godine u Hasanmma._ Na konrferenm1 Je b1·la pn1sutm.a predsljredtndca CootralJil nog odbora AFZ"a za Jugos·lav.i!ju, Kata PejinoviC zatim Duro Pucar-S}a:ri, i drugi viSi partijski i .voj.ni rl!kovodioci. Na ovoj konferencijd uce~<>tvovala sam kao delegat 1 bl'la b1rana za clana Oblasnog odbora AFZ-a. Lucija ObradoviC-ColoviC FRAGMENT! .G 284 285 odme 1938. moj suprug Petar ObradoV11C je mdiro u Zeljeznirckoj mdlironlici u SarrujeVJU i bio neraZJdveijan drug Omera Maslica. Ovo prijateljstvo drugova dovelo je dotle da se 1940. godine Orner doselio .sa svojom suprugom Ljubicom, rodenom Nemastil liz Bihaca, da ·stanuje kod nas. Kako sui Orner i Ljubica biH vee clanovi Pa:rtije, oni su uveliko uticali i na mene tako da sam i ja pocela da se bavim ilegainim radom. Stanovali smo u ku6i na per.iferiji grada. Pruzala je iczvanredne mogu6nosti za odrzavanje raznih 'Sars.tan<llka. U vise navrata nama .su do1azJiLi Vaso Mi;s:k:in, Dane OJ/bi!na, Viojlo Ljuj:ic, 1Ji,VIko Josilo i j1os nlitz cLrugova i drugarica. U toku apri<lskog rata 1941. godine, Petar i Orner su pribaVIiH od dezorgani:wvanih jugos.Jovenskih vojnika viSe pusaka, piStolja i municije koje smo potom zakopali u bastu kraj ,kuce. Nakon uspos.tavljanja okupatorsko-ustaske vlas.ti, nasa 1kuca postala je jos zivilji centa·r za okupljanje komunista. Obavlja:Ii :smo razne poslove oko priprema ustanka i to je tako trajalo sve do 25. juna. Nairne, 25. juna moj polmjni muz rPetar pao je u ruke ustaske policije, a Orner je bio ranjen. Ljubica i ja ostale smo kod kuce jako zabrinute i bez ilkakvih sredstava :za zlvot. No, [}li:smo klonurle, nego smo nastavi1e partijs,Im aktivno,st sa jos veCim elanom i zeJljom za osve.tom. Odmah smo obavijestile drugove o zakopa:nom 01ru~ju, ot!korpale ga i prenijele na drugo mjersto gdje nam je rto 'bilo naredeno. Naikon jedne racije •polioije na tkomuni:ste kod nas se s<klonio Ra1to Dugonj'ic, [ tu proveo nekoliko dana. U decembru 1941. godine policija je uhvatila na porodaju drugar:icu Antoniju Mandmc-Henjel, rkoja je odmah bila stavljena pod s.trogi nadzor. Medutim, komunisti su uspjeli da je izbave .i da je preko Dane Olblillle povjere na cuv:aruje mem i N:Uisrretu Kapetanov.iCu. Ciim sam p~ri­ hvatila Antoniju, uskoro je uslijedrio i pretres nase kuce. Na nasu srecu, u kuCi je ,sjedio i 'komsija Nusret kome je uspjelo da ubijedi policiju da to nije !ll'ikakva Antonija sa djetetom, nego njegova ses1tra Hasna. Povjerovali su mu, ali su ipak pretresli kucu i uzeli iz nje ono sto im se srv:idjelo. Mene nlisu malltrretilraH, jer su, pl1etrpostav;ljam vjerovali da sam ja obicna domacica. Nusret je odmah, nakon odlas.ka policije, odveo Antoniju svojoj kuCi. U zelj.i da je sto bolje skloni, on je odmah organizovao Anto111ijdno �prebacivanje u Hrasno u kucu yoje Ljujica. Nas.li smo neki fijaker Nusretovog ujaka, navukle zarove 1 tako se prebac1le. 0 svemu ovome odmah je obavije5ten Dane Olbina. Nakon cetivi dana dosao je kurir sa koj.im smo Antonija i ja izasle na osloboaenu teritoriju u odred ,Zvi- Soja Copic s jezdaiu se i rastajemo: Antonija ide na Visojevicu, a ja ostajem u ceti Radova111a Sucura. Kasnije sam presla u Srednje gdje sam jedno vrijeme radila u kuhinj.i K!omande mjesta, a zatim sam hila zarobljena od cetnrika Save Deri(kJonje. Posto su p:retpo>S<tavljali da sam katol:kunja, jako su me maltremrali i htjeli su da me strijeljaju. Na srecu meau njima se zadesio jedan moj komsija i zauzeo •Se da se ta odluka ne izvr5i. Na teri•toriji koju su kontrolisali cetnici ostala 1sam sve do :kraja 1942. godine, ali sam i pored toga, Maino odr.Zavala vezu sa nasim drugovima u gradu i pocetkom 1943. godine, usia sam sa jos dvanaest drugova u VI istocno-hosansku udarnu brigadu. Ulazak u hrigadu za mene je bila posebna radost, jer sam se u ovoj jedinici ponovo srela sa ·svojom drugarioom Ljubioom Ma§lic. Kafuo je Ljubica bila borac bnig:ade jos od njenoga osni:vanja, to je ona mogla danima da mi prica o borbenom putu ,i uspjesima ove nase prosiavljene jedin:ice. I ja sam pricala Ljubici o ;svemu onome .S.to sam prozivjela tokom 1942. godine dok sam ISe nalazila pod cetnickim tutorstvom. DJECOM I HASANCIMA U USTANAK* 'z f a ust.a~nalk smo poceli da se pm:prema~mo Jds ni''e 27 · jula. ~ t le u Branko J. e ipak prevaren i u~tase su ga o ve elk· ll.,ks rpsau ga ku K N •sama <ne ;zjna.m o I. o puta i odveli. Uhapsili su ga pred mOJ1m oc1ma. • • • • • v traziliz.~~kr9.~ n~~~fz~enadillu~uimct. uhv~tili Zajedno sa Ljubicom ucestvovala sam u nizu borbi. Kao referent saniteta batwljona ona je odlicno obavljala svoju duznost. Zbog hrahroSitli i pozrtvovaniOist:Ji drugoVli su je neohieno a1Jenrr;Li i postova1i. U toku VI neprijaetljske ofanzive nas bataljon je bio odsjecen i bHi smo blokirani sa svih strCl'Da. Ja ·sam se nalazila uz Ljubicu koju sam jos od ranije nosila kao teskog tifusnog bolesnika. Za vrijeme proboja cetnici su nas pratiH u samu stopu. Vidjevsi da ce nas pohvatati · Ljubica mi je povikala da je ostavim i bjezim, ali ja sam se kolebala. Na to je Ljubica ponovi-la svoju zelju i vee bila aktivirala bombu. Vidjevsi da sam i ja na domaku ruku cetnika, nas mitraljezac je osuo rafal i na taj nacin uspio da spasi bar mene. Prethodno skrhana bolescu Ljubica je okoncala svoj mladi zivot na Baturi 30. aprila 1944. godine. Njen liik supruge, borca i komuniste ostao je zauvijek urezan duboko u moje sjecanje. 1 Ale Terzic, vojn_i .P?.vjerenik. ~a s:e~, .J:>.io je zaduz:lo za tfeb~~cj: Hasana po ustaniokoJ 1 Oist.o pa:t1J~.koJ ~1191· .~opr~gelasti p;lje ustanka. da se bnine 0 vrsidbi zita u Ha~amma, OJa J . Dode ~n ~~1~,ohard:o~d~~~ is~~~~i ~ odnesi Bran.kk r;n!u u tome ObjaSIDio mi je d<~; Brm;~o glad~Je .u .zat~ru.eJ. zabranjen pristup ne mo~ pomo6i ni naJodamJ'l KruplJ~~1'·iet~da pJrije iSVih rekao .kako zatvoremc1ma. u sreskom z~tvoru. ~le Jb . d'" ustanak. Ja u to v bT · erne 1 kako ce se u rzo po 1c1 se vrse oz 1 Jne pnpr . .· v d 'I a sam ·se 1_k;0 hi to mogao da se 1 nisam .u poc.etkul!l11kl10&'10 ':Jerx~~kea k~u0~ me je hrabrio i govorio da ce pobum protiv •to 1 e SI e '1. VOJ . . k . t ubrzo do6i t:r~nutakk kkada c~mod otdetb\JB.erap~oap~:nf~u;od:~ ·~u je ustaski Branko Je ne a o usp1o a .o · v . , ·, b' v· v··t 1 u Hasan1ma ... . logormk MuratbegoV1C, 1VSl UCJ e J . rI Je v d casa ili cak . istog Muratbegovic je pustio Branka IZ zatvora, a nesto prije pos.Jao u Hasane nasoj kuoi grupu ustasa a ga ponov0 uhvate i sprovedu u Krupu .. ·. v Ali, na srecu, nije im Ito v.Ise poslo za rukom . .Mislim da je bio se ponedjelja~k, s~up~ 1 se ne:J?n~j¥di~oX::~d~e ~~~o~ Bozo .~ova~o:Vi~, kno~.B~a~k_o, ~:t~ilo j~~~ ~:aje dosaop trenutak kada varati sta bi 1 , a o . I: ec Jm J asnosti zivoti ne samo muskaraca nego treba nesto :p_reduzeti,. Jer s~ u ?Pb' . prvi dogovor za ustanak. Bio je 28. 5 10 i zenskog sv1~eta. To J~,du va~:, jul 1941. godme, drug1 . an pos o su u Drvaru planule prve puske osvetnick e. 286 287 . .. * Preuzeto 1z e d'lCIJe ·PODGRMEc U NOB ' Zbornik sjecanja, Vojno-izdavacki zavocl, Beograd 1972, knj. III, str. 323-324. �Taka okupljeni, .sutradan, naoruzani sa nekolilm ka:rabina li lovackih pusaka, krenuse na 'kasarnu u Benakovcu. To je bio znak za pocetak narodnog Ulstanka u nasem kraju. Dosao Dusan Raseta k mojoj kuCi i jos izdaleka rkazuje: - Sojo, poceo ustanak. - Ustanak! - Gde ti je Rajko? - Evo ga u :kuOi. Rajko aim cu nas razgovor SJtvori se pred nama i 'icZ istih stopa krenu kuCi RasetJinoj da cuje i vidi o cemu je to rijec. Zatim mi pred kucu banu Miran Drljaca i on ce jos .izdaleka: - Ustanakt Poceo ustanak! Poslije njiho!Vog dol<l!s:ka U:bm:o su osnovani i narodnooslobodiilaCki odbori u Ha:sanima i drugim selima. I mene .su odmah predlo:Zili i izabrrali u NOO Hasana. Branko se u prvi mah, ka:o, protivio mom izboru u odbor, obrazlazuCi to time da sam vee starija zena i sama kod kuce, jer su cak li moju kcerku Smiljku vee bili izabrali u NOO u Potka:linju. Branko je vee tada bio odreden za politiCkog komesara u Komandi gerilskih odreda Krupa ~ Sana. Da bi se sto holje organi:zJova:la pomoc ustanicima, narocito oko prikupljanja hraJne, odjece i obuce, te brige o .ranjenim drugovima, ja sam odmah pocela da radim sa zenama. U nasoj kuCi, ad u kuCi lTgara~na, odrtavani sill raZJDii srustaJnci. Omlm:liina se bas u na:soj ku6i pocela okupljati odmah posHje ustanka. Smiljka, kci mi, hila je ispred NOO Potkalinja zaduzena za rad s omladinom, a pored Branka je i Rajko bio na ustanickim polozajima. Surepila sam za svoje sinove, jer je Branko bio nevjest vojsci i pusci. Blo je vojnik jedva pola godine. Rajko je pak bio suviSe mlad, a ,v.rlo plahe rmravi. :Prica se kako moj Branko nikada nije bio dobar vojnik, a meni wejedno. Ne bi mu se to bas moglo red, bar za ono vrijeme u pocetku us,tanka 1941. jer je ucestv:ovao u prv.im akcijama. S1to se Rajka tice, ne samo da se brzo istakao ka:o hrabar i neusurasiv horae nego sam se i ja u to [icno mogla uvjeriti. Vise puta su dolazile vijesti da je moj Rajko poginuo. Na jednu takvu vijest ja briznuh u plae, kad H Raj'kJo n:ocu iznenada pdlazi kuai pjevuseci ... -? - Pravi narodni ustanak, sve je kako treba. - 0 cemu vi ,to meni? - Treba sad da idemo u Majkic-Japru. - Pa valjda je Majkic-Japra nasa. - Jest, ali treba iCi tamo, kazu da su Rusi bacili oruzje na Radanovom polju. . - Rusija, ej Rusija!? ... iDaleko je Rusija! U Majkic-Japru iSH su d. moji sinov.i. Stigli su do Simu:nina gaja ali ne bi pusaka, ni traga ni glasa od Rusa. ' Ustanici su vee bili spremni da ~du u nove akdje. T•rebalo je iCi na ustase u, Velikom IDubov:i,ku. rPoslije nekoliko dana kaJw je bio pobjegao od rkuce, Braruko ponovo banu meni j rece da na brzinu i!Specem kruh-dva i da nesto hrane odmah donesem na polozaj. U a:kciji na VeJi:k·oan DU'bovilkm, nei.ki ustanioi :kojirma :su ustase pohili najblize ukucane, onatko ozllojeden,i, poceli :su da 1Se osveeuju muslimanskim zenama i djeci. Moj Bnvniko 'Se usprotivio i 2:amalo d njega ne ubise. - Ne dirajte zene i djecu! - govorio je on. - :K!o tebe pita sta!? - protivili su se ozlojedeni. - S.ta su vam krive zene i djeca ... . J;spe~Ia sam dva hljeba !i. spremila u torbu nesto hrane, sto je bilo pn mc1, 1 po Bnmkovom ~ahtjevu tog .istog dana posla na polozaj da to odnesem ustanicima. Tako je, od ta dva hljeba, pocela moja wkthrnost. u ~arodnoos'lobodilackoj borbi, akHvnost koja nije prestajala do posljednJeg dana rata. . . Vee u ystanku s~o i~~H i prye n~se ranjenike. ~Tebalo je nabaVIitl platno 1 navodne lJekanJe za vidanJe rana. SakuplJali smo platno kestenovu vlas, rakiju za :Uspiranje rana. Prva nasa ustanicka bolnica ~ Podgrmecu bi~a je u LukiCa ku6i, pod samim Grmecom u Ma.'jkiC-Japri. . _Ja s~m ~~ala mnogo ~yoj·ih } kucnih ;i ~seoSikih poslova, jer sam bila 'l musko 1 zensko u kuc1, pa cu 'Branku kao prigovoriti. - Zar nisi. iBranko, mogao n:ikog drugog odrediH za sve ove zada:tke nego svoju mdenu majku? - Pa tJi s:i, maj~lm, sa:ma to zeljela! Vrije:ne je proJazi:lo. U:stanak se razv.ijao. Nas .Podgrmec je bio slobodan. Ziv:ot na s}obodnoj teritoriji se normalizovao. . Ub~zo _:SU u nas kraj Migli i neki drugovi 'iz Banje Luke. Medu njlima Je h1o Sefket Maglajlic, zatim Dusanka Kovacevic a Rada Vranjesevic, koja je, u pretpos,ljednjoj godini rata, junacki poginula za vrijeme desanta na Drvar, 25. maja 1944. godine. 288 289 :K!o da 'izdvoji najvaznije od toliko pojedinosti i nezaboravnih uspomena ilZ prv:i1h godiiiiJJa narodne revolucije, od priiikJu,p[jlaiiJJja hrane i drugog do politickog :rada. Morali smo voditi osobito brigu o ranjenicima, a njih je bilo vee u prvim borbama. Duze vvijeme u nasem Podgrmecu bile su i vece partizanske bolnice. Tada je, na primjer, u Grmecu bila i Centralna partizaJnska bolnica. U bolnici je ne8to •ranije bio i moj Branko, jer je dobio tesko zapaljenje pluca. Drmala ga je groznica, ali lijeka niotkud, pa cak ni soljke caja ili topla mlijeka. Nije hilo ni ljekara koji bi mu kazao sta mu je i Cime da se 1ijeci. Na srecu, pronaSia sam nekog bolnicara i odvela ga Branku. Branko me je izgrdio sto sam dosla i sto sam smjela da ostavim ostali namd i djecu, ali p:restade cim sam l'ekla da sam do vela ,;dokto.ra". Bio je to, u ·Stvari, jedan priuceni sanitetlija, krsan neki momak od Banje Luke, i vrlo prostodusan. Sjecam se, stalno je pjevusio pjesmu: ,Zeleni se zimzelen, zenicu se na jesen". Kasnije sam se ra:sp:ttivala za njega, ali sam saznala da je nastradao u ofanzivi. Posta nismo imaM svoj1ih tvornica, a ni mogucnosti da kupimo zavojni materijal, jednom nam je dos1o na pamet da ~same tkamo zavoje. Podem ja u Potlkalimj.e ndkoj FadiLi, ko1}a je znala urmiljece tankog i uskog tkanja domaceg platna. ZamoHm je ali ona ne htjede da mi pokaze sta ma. Nesto ka:snije pitao me Haj11o Kapetanovic kako se dr2e zene u Potkalinju i hoce lli da pomazu nasu vojsku. Ja mu kazem da su u ve6ini dobre i da pomaZiu us.~nidima, a:1i sam spomenula neke zene, medu njima i FadHu, koja je odbila da nam pomogne. Nakon toga su i one tJka,Ie za potrebe partizanskih bolnica, a Fadila je u tome jedno vrijeme prednjaaila. R:ad za partizane - izrada carapa, vunenih majica itd. - ili, u ~tvari, neka vrsta kucne rradinosti u Podgrmecu hila je toliko razv,ijena 19 Zene BiH u NOB 1941-1945. �kao u nekoj manjoj tvornici. U jesen 1942. godine priredili smo izlozbu vunenih pletenih carapa, rukavica, prsluka i salova za partizane. Ja sam bila vee staYJija zena, pa su se mnogi pitali i cudili kako mogu da ostavljam samu kucu 'i otkud mi tolika snaga da ta1ko reCi danonocno radim za narodnooslobodilacki pokret. Moj rad - iako o tome ja .i ne treba na pricam - mnogima je pos,luzio za uzor pa 'Se cesto u Hasanima, i dalje, govo:dlo: ,Kad maze Soja Copic ... ", ,Kako moze stara Soja ... " itd. ' Konferencije zena, omladtilne i dtrugi sastanai odrzav.alli. su se vrlo cesto, sedmicno po dva-tri puta. Nasa je kuca bila partizansko s!YediSte. U njoj je odrzano mnogo sastanaka, Ja sam se trudila da budem ne samo aktivistkinja nego i dobra, gostoljubiva domaCica. To je na sve koji su sa mnom Mradivali i bili ugosceni noHko djelovalo da su o tome prepricavali u Podgrmecu. Osim toga, moja je kuca bila i stjeciste izbjeglica d. sirota, djece koja su ostala bez ·wditelja. Izbjeglice su, u stvari, najvise i vodi.Ie brigu o domaCinstvu, jer clanovi porodice nisu mogli. Kod mene je bila Desa Kljajic, nesretna zena ko}oj su na kucnom p.ragu zaklaH muza, svekra i dijete od dcvet godina i zapalHi ih u stali. Desa je hila iz sela PiStalina, preko Une. BHa je vrlo radiSina zena, cestita .i postena. Kasnije se udala za Radu Koncara. Pod strasnim utiscima porodicne tragedije i uzasnih slika koje je vidjela cesto je gnjevno spominjaJa ustase. Odmah 1941, kada su birani narodnooslobodilacki odbori i odbori masovnih organizacija, izabrana sam za predsjednicu u Hasanima. Ubrzo sam, pocetlmm 1942, primljena i u clanstvo :KPJ. Taj dogadaj mi je ostao u radosnom sjecanju i on mi je ostao nezabo·ravan kao jedan od najdrazih u mom zivotu, taka da cu ~se prijema u Partiju sjecati dok sam god ziva. Ja sam, u ~stvari, :i prije zvanienog prijema u KPJ prlsustvovala partijskim sastancima, i to odmah poshje UJstanka 1941. U mojoj kuCi, u Hasanima, odr.Zana je i Okruzna partijska konferencija za bihacki okrug. Bilo je to u 21imu 1942. Na konferenciji su hili i Duro Pucar-Sta-ri, dr Mladen Stojanov:ic, Sefket Maglajlic, Haj.ro Kapetanovic i drugi. Moja djeca - i Branko, i Rajko, i Smiljka - sve troje su primljeni u KPJ jos u 1941. godini. Partijskim saJStankom na kojem sam ja primljena rukovodila je Paul~ Hume1 i,z Zagreba. Od zona u Hasanima prva sam postala clan k PartlJe. U prvo vrijeme u nasoj partijskoj celiji hilo nas je svega petero, a kasnije se taj broj povecao. U 1_942. godini izahrana sam i za predsjednicu prvog sreskog adbora AFZ-a. Isto tako, h:Ha sam clan sreskog i okruznog narodnooslob~dilackog odborra. Kasnije sam bila izabrana !i za clana Sreskog ko~ ill11teta KPJ, te sekretara partJijske celije u Hasanima. Bila sam i vijecnik na d:nugom i trecem za:sjedanju ZAVNOBIH-a, a 1trebalo je da i~dem i na rprvo, aH nisam mogla jer 1su me ~sprijecili ne!k'i drugi zadaci i okolnosti. U ljeto 1942. oslobodena je Bosa:nska Krupa. Ja ni'sam otisla u novooslobodenu varas, jer sam ·imala pune ruke posla u slobodnom Podgrmecu, u Hasanima i do Gmnje Sanice. Irena KiS-Calo JEDNO TESKO LJETO I JOS TEZA ZIMA * stanak u Rudicama je poceo 30. jula 1941. oko 2 5ata poslije podne. Ja sam se bas tada zatekla u samoj carsijici. Odjednom sru n:iz putelj:ke i puteve, sa sv:ih stmna, ljudi poceli da silaze na cestu. Pogledala sam napolje i v:idjela Stanu Stupar, koja je iSla nruprtijed i nos:ila orv:enu zastavu. Stanu s·rum poznavala odranije, a i mnoge druge koj.i su iSli za njom. Ja .sam s.e odm~.h ukljucila u kolonu, u grupu sa z~s.tavom. P:osto u samom JJ:?-Jes~~. ruJe bilo neprijateljskih .s111aga, usta:r;.w1 su . be~ borbe, u fuo~o~1, 1~1s~1 do zdjelZJlllicke stanice, demoliilrahl. je, pobdah telefionslke ~lilllDe 1 msta.. ~a.cije i na pruzi ~i:zmedu Rudica i Novog, u Tjesnjaku, srus1h voz. Prema meni rse niko nije neprijateljsrki ili s podozrenjem odnosio jer su me ;svi dobra poznavali i znali da radim s njima u organiz~ciji ,Seljacko kolo". Moj otac je bio na zeljeznickoj stanici. Ni njemu nisu 111ista ucinili, vee .su naglasavali da .im je cilj samo da pokidaju telefonsku mrezu i uniste sta?icn~ i~stalacij~: Otac se ~ cit~­ vom poll'odioom povukao gore u selo 1 smJestw u kum ZaYJka VuJatovlca, koji ih je svesrdno primio. U toj kuCi su ostali dva-tri dana. U meduvremenu su jace ustasko-domobranske snage dosle iz Bosanskog Novog, razbile front i ;potisnule ustanike dalje od komunlikacija. Zbog takvog razvoja situacije moj otac se morao vratiti na zeljeznicku stanicu, na svo.ju duZ:noM. Zajedno s njim i ostalom porodioom, posla sam i ja ... ... U pocetku je izgledalo da ce sve nekako u miru da se svrsi. Ali neprijatelj je ubrzo op.ravio zeljeznioku prugu, pa .su redovno P?celi da idu transporti prema Bihacu. Nekoliko dana nakon toga Je vladao mir ,j ljudi su se prema naredenju ustaske opstine svaki dan u odredeno vrijeme javlja1i vlas~tima. U stva:ri, to je bio ustaSiki manevar kojim ·SU, zapravo, htjeli posti6i to da s~ sto vise Ijudi sakup;i na jedIl!om mjestlll. I zafi,sta, iwenad111o su Jednog dana pokup1h SIVe te }jude koji ·su se nasH u carsijici i jednostavno ih, bez ikakvog. razlo!?~ i objasnjenja, odvodili i strijeljali, Hi ih ubijali na druge nacme. B1:h su to strasni dani u Rudicama. Ustase su mnoge seljake poklale dolJe . U * Preuzeto je edic1je PODGRMEC U _NO~, zbornik sjecanja, Voj_no~zdav~cki zavod, Beograd 1972, lmj. I str. 701-;706 1 kn:J. III str. 73_Q-733,_ gd]e Je ~bJ<;tV­ ljeno pod naslovima: S domobranskun vodmkom u partzzane 1 Na zave}amm 290 291 prtinama. �oko mosta i u jednoj supi kod ducana izdajnika Borda Oljace, krivca za smrt seljaka koje je za:veo. Prije nego ce ih uhiti, ustase su svoje zrtve natjerale da same sebli kopaju raku. Mnogi mjestani Srhi 'su u strahu od ustaskih zvjerstava bjezali i k nama, na zeljeznicku stanicu, nadajuCi se da ee ih otac, kao Hrvat i njih~v pri_jatelj, moci da zastiti. Otac ih je pustio u zg1radu i neke smJestw u Jedan prazan stan na prvom ;spratu, a one koji nisu mogli tu d~. stanu odv~o je u podrum .i dobra ih zatvono. Ustase su vrsljale po CIJe:lom sdu I, namV1111o, dolazJI:le do stanlice. Mozda ih je nd\lo i obav;ij~st1o da nu ~:~a s<l!kriiVenJil~ ?rba. Meduuim, o;tac se ffi116rgJi6no UJsprotLVro svakom nJihovom poik:usaJJU da udu u s·tan~rcu govoreCii da za Sltanlicu on odgovara i da nd.Jmme ne dopusta da napada njegove su:sjede. Tako su, bar tada, svi t'i ljud:i saouva.Jii zivot. Naprednij.i omladinci i stariji !judi nisu ostali kod svojih kuea u Rudkama, vee su se povukH prema RujiSkoj ... v Us.~~,ro je o1tac boo pozvan u Bos<l!l1Js1d Novi. Zajiedno s nj.im posla sam I Ja ... Vif'a:tiJa sam se kuCi u kojoj smo se smjestili, ali su me na ulazu docekali jedan policajac li. jedan vojnik J narec:HlLda podem s njima. Posta nisam bila obucena, zatrazila sam dozvolu da uzmem kaput. Obojica s:-x posli za !llnom 13- kueu i kom?·tno ·sjeli za sto na kojem je upravo b1la pos,tavlJena vecera. To me Je tako revoltiralo da nisam htjela ni da se presvlacim, vee sam samo uzela kaput i traz:iJla da smjesta krencmo. T.rebalo je, kako su mi oni jos na ulazu objasnuli, da se javim kotaTislkom predJSJtojnliku. Sdlazeai ni1z snepenJice, srela sam s~ ·~ ocem, koji ~~. upravo yrae~o kuCi i pmst.o se preneraz1o kada je v1d10 da me pohciJa odvod1. M1rno .sam mu rekla: ,Ne boj se, uhrzo eu se vratiti", - i izasla. Jedan policajac je dobro zna:o mog oca, koji je dugo zivio ovdje, pa je na ulici rekao vojniku da me puste naprijed, jer da je sramota da me vode izmedu sebe. Medutim, ja sam vidjela toliko krvi, jada i smrti da ni:sam mogtla misliti samo na sebe i svoju Hcnu situaciju. Smatrala sam ,se pripadnikom navodnooslobodilackog pokreta i komunistom, iako tada jos nisam hila olan Partije, pa ·sam se osjecala ponosno i prkosno s<l!m isla u zatvor. Ta:ko smo p.roduzili zajedno i dosli do Kotarskog predsjedniStva, kako se tada zva1o :sjediste sreza. Znala sam da su ,kancelarije na spratu, pa sam upitala hoeemo li da podemo gore. Policajci odgOIVodse: - Ne, ne, nego ees ici dolje. I odveli su me u zatvor. U cdiji u koju su me uveli nije hilo ni,fuoga. U jednom zidu bHa J_e ;:~ka~va pee, tako .?a se P'?r~d nj~ culo Sta se desava u susjedm.oj cehJ'l. Nisam mogla msta da vidim, ali sam cula kako ljudi jece. Moja je celija hila potpuno p:razna, cak ni palace nije bilo. Sarno goli cement i zidovi. Ga:re, visoroo na jednom zidu, bio je nekakav prozorcic s resetkama. To je bHo sve. Odjednom sam se trgnula zacuvsi iz hodnika ocev glas. Nairne, kada je vidio da sam uhapsena, otac je odmah posa:o da nade svog prijatelja i Iovca Adama Curka, koji je bio ,fuotavski predstojnik u Bosanskom Novom. Taj Curak je 1imao naprednog sina, Kazimira, koJI Je ubrno poslij~ toga otiSao u partizane i poginuo u Budimlie-Japri 14. marta 1942. Curak je pristao da interveniSe za mene, pa su me vee to vece ,izvukli iz zatvora i smjestili u jednu sobu: go~e u ~an.ce­ larijama. U toj kancelariji s~m pre;:ocila. vU s~var~, b1!a Je to JeZIV~ noc. Iz susjednih t.Soha se u 1sto vnJeme culo 1 svJranJe gramofona ·I jecanje ljudi . . . . . v v . Dok sam bila u zatvoru moJ otac se vrat1o na duznost na zelJeZnicku stanicu, tako da sam odmah, Cim sam pustena riz zatvora, pos!a s njim naza:d u Rudice,. U prvo .:'rij~me sal? ~e p~itaji~a da se ne bih Cime eksponirala, jer Je u IStamcnoJ . zg~ad1 bio chslociran vo~ domobrana koj.i su cuva:H stanicu i_ pa.trorhrah prugom ..P.retp~staVlJa.Ia ISaill da domobrani znaju da dolaz1m IZ zatyora. IV!edutm~, taJ. vo~ Je br~o dobio smjenu i otis·ao, a zamijenio ga Je drugi, u lmJem Je bio vodnik Ivan Oroz iz Siska... . Seljak Go jlko Makd:vic je bio pa:rtJiz~s.Id kurir i ~es~to do~az;o na vezu dolje u Rud!ice. Jednog dana se SipUJstJI'~ sve do Sl~a~Ice. Domo Je, t?boze, pnnu vre6u neika'kVJih kuikiu~~a, d.a bi se,. pod J.lzlilkom da. prod~Je te kukuruze, probio u samo ne:priJat~ljsk~ gmJezdo. U to~e Je ~~:p1o. Pro sao je izmedu domobrana I dom? mi. p~ruku. vod MI~a~.a ~I em:. Drugovi su trazili da sakupim i posalJem. :Im. sto vise mumCIJ~ .I oruzja. suo se tice municije, odmah sam ociJen~la, da zada!ak niJ~ ta.k~ tetak, jer su i domobrani bili dosta ,Jezerm, ~a ne . kazem alJka':J.} neoprezni, pa sam mogla, uz nesto viSe v~mjelosti, ~~ 1m. uzmem pnhcnu koJiCinu metaka. Ali sto 1se tice oruzJa, stvar mJe b1la tako JednostaVllla. U prvom redu zato sno se od o:uzj~ n1su tako. reCi odvaj~li _i svaki je bio zaduzen puskom ;i puskomitr.alJenom, te .bi odmah. p~Jml­ jetio da mu je to o.ruzje neko uzeo. I drugo, u slucaJu. kada b~h 1 uspjela da neprimjetno WJmem neikoHko pusaika, .ne b1h se m sama smjela duze zadrzati u stanici, jer bi prva sumnp pala na :mene, p~ hi :me smjesrt:a uhapsiili. Za odlaz~k ~ partizane pak t;eba1? Je ohezbi: jediti vezu i siguran p11ihvat, a Ja msam zna·~a ka:d ce mi, se ukazat~ prHika da uzmem oruzje. OdluCila sam ~da sacekam ~ak~ ce se s~v~1 dalje razvijati i da uz to i sama pokusam da stvonm sto povo.ljll1JJe us~love. 292 293 S domobranskim vodnikom Ivanom Orozom cesto sam razgovarala li on je dosta otvoreno izraiavao svoje nezadovoljstvo prema ustasama i stanju 1koje 1su oni istvorili. U poce1.1l\JU mu. n'i1 sam vjeJrov~Ia, mislila sam da me p.rovocira, pa sam ga samo podsticala da govorJ ... Na njegov zahtjev, pomogla sam mu da uspostavi vezu s Mi.lanom Licinom. Nasli su se u jednoj napustenoj ku6i, razgovarali o raznim p.itanjima :koja su obojicu interesirala i n~ k:aju se dogo~oril~ da Oroz pripremi svoje domobrane da se predaJU I predu partazamma. Oroz je ra:zgovarao sa ·svakim vojnik?m po:naosob i dos~a i~ je pdstalo da p:odu :s njim u partizane. Med~tim, sv1 su se u poslJe~nJem trenutku pokolebali, tako da smo morah da krenemo na:s dvoJe sami ... Docekalo nas je mnogo Rujiscana, pa je odmah poc~lo b~oj<l!r:je metaka. Sjeeam se da su ~zbmjali oko 500 komada, a puskomitra:lJeZ koji smo donijeli bio je jedan od prvih na tom terenu. Milan Licina me je, zajedno s Ivanom Orozom, poveo u .~tab odreda da bismo Danku Mitrovu ispricali sve sto znamo o nepnJatelju. St~b je tada bio u kuCi Vlade Kaniea na cesti u. ¥ajk,ie-Japri. Danko se srdacno s nama pozdravio i potanko se raspitivao o svemu sto je bilo rna u kakvoj vezi s neprijateljem. Po.slije toga razgovora rasta- �la ·sam se s Ivanom Orozom. Ja sam ostala u stabu do odluke o mom daljem rasporedu, a on se s Milanom Licinom vratio u jedinicu. Krajem 1942. godine i pocetkom 1943. radila sam u Sreskom komitetu KPJ u s1oihoc:Ln:oj Bosansllmj K111upi. U komitetu su tada ra:d:iJ1i Miso Bundalo, Dane Babic i Sava Vulin, dok je Pirika Siber radila u opstinli Otoka, koja je takoder tada hila oslobodena. Kada je u januaru 1943. pocela cetvrta neprijatelj.ska ofanziva, Bosanska Krupa .se nasla na putu koj•im su se povlaoi.Ie izbjeglice it Banije i jednog dijela Krajine. Da bi se taj narod nekako prehranio, komitet je naredio da sve pekare u vavosi rade neprekidno i da se peceni hljebovi :iznesu na stolove razmjestene pored ceste, gdje ce .se besplatno dijeliti na:rodu. Kada je priti,sak neprijatelja postao jaoi, komitet je dobio naredenje da se povlaCi prema Grmecu. Moj zadatak je bio da prenesem arhivu Sreskog kom1teta u Okruzni komitet. Arhiva je hila smjestena na kola koja je vukao jedClill konjic. Negdje oko jedan sat poslije podne nasla sam se u velikoj koloni .izbjeglica 'sa Banije koju su odjed:nom napala dva awona. Jedan je naHjetao sa cela, od Gudavca, a drugJ sa zacelja, od Bosanske Krupe, mitraljirajuci nezasticeni narod. Suma je hila gola, pa n.ije mogla pruziti nikakav zaklon, a uz cestu je hila brina. U koloni je nastao metez, narod se nije imao gdje s·kloniti, vee se pri svakom naletu pribijao uz brine. Neko je ~omandovao: ,Ne bjezi! Ne bje:lJi!" Ja sam os;luS:nula sum motora i zakljuoila da nii'su u p.iJtanju samo dva aviona, vee da Jh dolazi jos nekoliko. Prebacila sam se proko ceste i nasia na njivi neik:akvo udubljenj·e slicno krecani i tu se uvaiila. Konj i kola su ostali na ces;ni. Tek sto ·sam nasla zaklon, naiSlo je desetak novih aviona koji su poceli da bombarduju ·kolonu. Divljacko masakriranje golorukog naroda trajalo je sve do pred zalazak sunca. Bilo je dosta ljudskih zrtava i pobijeno je mnogo konja i volova. Meni se nije niSta desilo, a1i sam - kad sam po odlasku aviona u:stala - bHa prosto osamucena od napetosti u kojoj sam provela cijelo to pos11ijepodne u onoj rupi. Sisla sam na cestu, ali mojih kola nije bilo nigdje. Konj.ic je otisao sam naprijed. Negdje je kola nasao Petar Vu1in, pa je Siklonio arhivu u jednoj kuCi pored puta. Nije prosio mnogo Vlremena, a nepr:ijatelj je zauzeo Bo,sans.ku Krupu. Komitet se zajedno s Komandom mjesta nasao u SuvajJ, u jednoj kuci pod samim Gr:mecom. K;omanda mjesta je uspostavila telefonsku vezu, pa smo i mi biH povezani s Okruznim kornitetom, cijJ je sekretar tada bio Slobodan Marjanovic. Pitali smo ga sto da radimo s arhivom i on nam je odgovorio da je prevezemo k njima, u Okruzni komitet. To je bHo pred vece. Uvece pak vidjeli smo po oijelom Podgrmecu signalne rakete koje je neprijatelj ispaljivao. ZakljuCili smo da nam je presjekao sve puteve i da ne mozemo predati arhivu Okruznom komitetu. Sacekali smo jutro i poceli da se povlacimo prema Rrisovcu, putem ka Bo.san:skom Petro'Vcu, ali je Grmee vee bio opkoljen sa svih strana. Arhiv.u .smo sak:JriH i ostavi.Ji u d<-uci koju 1smo m.apusti1li. U Bosanskom Petrovcu nismo nasH nikog, sve je vee bilo evakuisano, pa smo produzi.Jti dalje prema Drvaru. U Drvaru sam nasla Hajru Kapetanovica 'Sa svim olanovima bihackog Okruznog kom1teta. Hajro je nekako uspio da ih na vrijeme povuce sa terena i okupi na jednom mjestu, tako da su bilJ svi zajedno. Tu je bio i V~ljo Stojnic, clan Oblasnog komiteta, zavim stab Cetvrte divizije i ·razne druge ustanove. Mallia sam druga Stojnica da me uputi u neku jed.inicu, ali on nije na v d M'dV" ·v . u Oblasni komitet da pita gdje to pDistao. <?nda je J?zeva I' ZIC -~~~.i odredio. da idemo prema Glada se uvrst'Imo, ~a JC Duro Au~ar KapetanoviCem i ostalim rukovomocu. Medutim, Ja sam s~ aJro~ ·d". se razdijelili na dva 0 diocima bihac.kog ~_;:eza pokla T!ced:~~ ' J~ k~em sam b1la i ja predijel~: jedan Je ot1sao pre o 1 e, a . tk rna Satoru. ·v . . Grahova ali se tu nismo mogh proOd Ticeva smo Ish ~ pravcu . L Nu lasicu Staretinu i Sator. b1ti, pa. smo onda krenuh nk ~~~ ugbriga~om i 'jos nekim jedinicaU koloni zajedno s O.smom raJ•Is u nekakvim bajtama i onda se rna isli smo prema R~.rama, pbedoclc~je je hila veoma glatko od zalepentrali uz neko. go.lo I srtrmo ~r ko us on jer ·smo vrhom oipela i ~un­ denog snijega. BJo J~ to vr~o teza l~du' da bismo mogli iCi napnJed. dakom puske mma~I dupsti sto~en~ o lakse iCi, jer je do.sta sirok p~t Kada smo se popeh, mogld s~ 1. gd. u koloni su bili vee izne:nogh, vodio prema Rora.ma. Me utim, Jl?' 2IaustaviJ'ali i htjeli da spavaJU pol d · I' · stal1 pa su se mnogi k .. ec' izg a nJe 1 ·I su , · . . , I da dlizem iz sni'jega one OJII .su ". red pi11:line. Imala sam d~'s:ta pas a . i nes avanja. Osim toga Je biio biM gotovo s~a:svim o:t_uplli ko~. ~ladia ovoJ' ~trani bio mekan, pa se pri dosta tesko :ici po ·SmJegu, OJI Je n ?.r svakom koraku propadalo. . . am i sama vee sasvim preISla sam tako neko v~IJen;~, aVol~~ szat; sto sam taj dio puta morena, dozivljava~a. halucn~aCIJe. Jb da sklonim dva ranjenika u iSla s bolnicom, pnvildalo mi s~ da . re.l~ b I'gu o nJ'ima i o njihovom .. . neku kucu, pa su me m drugovi .povJeri 1 r kuca je cas lmaIa vra t a, .. "rna ta smjC.Staju. Medutim, u moJim pnvi e~~Ciia jer sam osjecala odgovorcas je btiola J:>ez. njlih. s~kasko ~f~~enalazila iziaz - kako da iih smje0 nost za ra~Jem~e, a ni a tim rezivl'avanjima polako saX? od· stim u kucu koJa m.ema -yrata. l! d ucindo da se nalazim u lJeskomicala naprijed. On~'.'- miV ;se O~Je n . suhog liSca na kojem je vee .. v I' . v . · da pod SILprazJem 1ma puna a VOJ sumt 'I . . .. h luc'inaciju izazvala neodo 1JIVa ze Ja. ~ neko iSpavao. ValJda Je }u d a ... dan drug nudi solju toplog mhJesnom. CinHo mi se, ~a~~ue · ~ midJe 'd'm potpuno izgorjelu kucu od N 1 .. pnCimlo m1 se a VI I k · 'h ka. esto .casmJe . . 1 d . . . edna drvena greda pre o llJI . : koje su os.t~li .san:o ~amen~ ~ ovi ~uf. aska u kojoj se ljuljalo jedno 1 Na toj gred? blla Je 'lmp~ovizir~~=teJ piiam kuda voclii put koji~ idem: dijete. NamJeravaia sam a to J . . " da ono nece umjeti da mi ali sam se predomisiliiJ~ pre}'P;ostaVilJ~U~Iidjeia ,telefonski kabl koji se objasni. Na jednom mJes~f IJepo sa. kolebala se da li da ga presijeprotezao sumom .. vz.austavi ~ sam .se J v mogu da presijecanjem naCin~­ cem li1i ne. RazmislJ~la sam. ~ko ke nas~.h stabova a aim je njemacki, ti stetu i onem9'~l;lc~~ vezu ~~e uz:~~se Ijude. svim tim halucinamozda cu ipak ucmiti ne~.to. Io ro nekakvom koiebanju, u traganju za cijama neprestano sam. ZIVJe ad uk . . . m p:robudila cega sve 0 se Ui1Sa ' . VI necim a u traze~JU ~e . : v d halucinacija, jer sam se nas a To budenJe bllo Je J?S sn~a~m~e o tine i nicega se nisam mogla sama u sumi na neka~kvoJ p~dmi, vez pr ' om dC.Savalo pnije buk k · · · bilo Jasno sta se sa mn v· .sjetiti. Ni a o m1 m.Je VI .. st mi se lagano vraca 1a. Jerodenja, otkuda sam se nas. a tu,I a SdVIJe I i sva j'e sreca sto. u tako . " hodu rna o o spava a, k I vatno .sam stanJu nisam' ·I' 1a, Jer b'h onda, zacijelo, zauvije zaspa a . bunovnom stoJ~CI, ~ · · . eg I t ·a 1 or!: v u • v . • v 294 295 u snijegu. • • �Dok sam postepeno dolazila k svijesti postavljajuoi sama sebi stotinu pitanja, odjednom sam cula udarce sjekire u sumi. Posla sam u tom p.ravcu zaleCi samo da vi-dim oovjeka, jer eu - rnadala sam se - onda naci nekakvo rjesenje. Nai.Sla sam na ~starog covjeka koji je sjekao drva i :koji mi je, na moje pitanje, objasnio da je i:u odmah u blJzini selo Rore. - A ima Ji kakve vojske u Rorama?- upitah. - Ah, vazda ima nekakve vojske - odgovonio je neraspolozeno, jer su mu, sigurno, sve te voj!ske vee bile dojadirle. Kod sebe sam Jmala oko tri hHjade kuna, pa sam mu ponud!i.la taj novae da me odvede do sella. Njemu, .izgleda, nije hilo stalo do novca, pa nije htio da me vodi, izgovarajuci se da eu Jako i sama naCi put. Dok smo tako pregovara1i naisao je jedarn partizan koji je takoder zaostao. Rece: idem - Rore.boj se ti niiSta, drugarice, podi slobodno sa mnom, i ja u Ne Petra MladenoviC SJECANJE NA VELJKA ,Posla sam s njim. Pui:em je Jzvadio iz dzepa komadic pogace i dao mi ga. Kada !Sam tu pogacu pojela, dosJa sam sas.vim k sebi, pa sam bila prilicno svjeza kad sam dosla u Rore. U jednoj seoskoj kuCi nasla sam Velju SitojrniCa 1 :Radu Viranjesevie, koji 1su, premomni, sjedili pored veUke drvene zdjele kupusa. Kasnije sam u tom ±stoan selu, u nekoj ku6i s veJiirkini drvenim krovom, nasla vod ljudi smrznutih ruku i nogu. Sve im je hilo podbuhlo od ptromrzlina. To je bio lS!trasan prizor, i kad sam pomislila na sebe, hila sam sreona sto mi se niSta nije desrilro. S kolonom tih bolesnika posla sam dalje preko Crkvine, odakJe smo se spustiH na Zava1je, vracajuci se prema Podgrmecu. Na ;tom putu sam dobila tifllls, all nikako nisam htjeJa vjerovati da je to rrstina. Sarna sam sebe uvjeravala da je to ili Uipala pluca iM rposr]jedica prezi,v;ljen!ih napora, ;pa nisam nikako dopustala da me smjeste u holnicu medu Hfusare. Mislim da sam ne samo drugove nego i Jjekara uspjela uvjeriti da bolujem od zapaljenja pluea. . Mi' cllio ·e u tvormiai duvana u Barnj•oj L~ai okupacije nase zem1Je. • d' . radnicima, ucestvovao u mnoTu se povezao sa n~pre ~ 1' smo u .se1u .Poniru, u nepogim ak_cija~.a .:i pos~ao Lkkmu~~:~;:11e ~~ mnoge Veljikorve drugorve 111 srednoJ blaiZJ~~ BC: J.e ~.e .. no dana misLim da je to bi1o dva ~an~ koji su .do1az.IJ.I na~OJ ~u~1. Je~ ~avili tor za svinje u nepiOs~ednoJ ~h­ prije Hmdana, Ve1Jko I J~l'smo.~ m u kueu i pripremila na brzmu zini kuce. Kad ~m~ zavr~I I, ~v~Lfasmo vani, i!znad Iruce. Iza i ~Stpre~ dome~ z~ nas 1 drJ~ecu.. oru . , kera. I dok smo mi jeli, ~erov1 kuee J.rnah smo svezanog . pho Jbedn,ogl. pazvnJ'u mislili :.smo da kevcu zav v 1 . t' N' ,...,0 na 11]1 I() raca I ' ' • k v•, pocvese <l;J~ I. . II~S.m .. ·,vta ne dajemo. Odjednom udarri am~CIC to sto mi Jedemo, a nJI~a ~~~ ekoliko Ve1jrko ustade i ug1eda u zbuu krov nase kuce, a. zatllmk Jkos ~ . · ·. ·Dade mi znak rukom i krenu nu ozadi kuce ooViJeka a o JZ~IruJe ... · , vb p Ja poceh stldanliatJi posude I l1UOIS/]11JI u 1m:u. z 'lilnu. J • k , · tom rece· Ubrzo se Ve1jlm vratl~ u .u~~·ki s1apa v. odlu a. ti' na hrzinu spremi · b'1' enilCU 1 uu a za · ' , Jac, sar . I - DaJ 1 'I'u v,1"v'k su Kasirm iH a dV', Rade .T 'I·'Cvi·na • . ZIC L ah stogod za Je o. SibJ~ ! u u i boka1 i Ve1jko to odnese. Ja ost Iznije1a sam 1_Jac,, sareniC .. v•, SUV•Og mesa izvadim S'ira, nab . ' · · da na rZJinu sproemlm Jelo NasiJecim bilo otovo do de i Vel'ko tt nn d ·e J grabim kajmaka 1 uprzim JaJa. Ka Jko sus ~di ne hi obratili painju, u kantama z.a.vodu to. ponkse~o~~iice da 1demo da .kupimo sljl~ve m jer ko god v1d1 da nos.llmo .an: 1edali u Kas.ima osta!h smo kruske. Nasi imenadm gosti_~~ n:o su oizsgta1o J·~ bilo sve pocijepano. 'k . zv etll1e na Iul\.av,Ima, 1 R d ok!ovratm II sa~o u kupacim gacicarna . Do ;tada nisam n'i zna a a u. ,. . ,. Rade je biro man . Obratih se Kas1mu: "> - Kasime sta je to s tobom pohogu brate. . ..L ve Kasim . ve 'Ll'Ha]JISe, Tee - J~uti1os u :tVtonnicu ''b anus U/Stase Ida me d' . k""x:o sam kroz. Nisu uspJ' eli ni da udu u o d' 1' , g d'e sam ra '10 sII·S Na Vrbasu sam Jed~enJe J k a o na '"rba' • v~' • t a 1ona umada se sk1oni. On mJe Imao vrev~ .. prozor ~I pre1m ,Bo_rcevog s born nasao ni da Radubtt pove?t.gaJaJ'el~ da ponese ..Pocijeparo ·sam se kroz mena druga se o uce' rnl I o I . , 1Kada smo dos1'i u ~Bodgrmec, sanjestili su me u Hasane, u jednu kueu pored skole. Tu me je obilazio d Ijekar Marie Levi .iz P:rijedora. Bio je J:o mlad oovjek, cija bri.ga o meni preds!tavlja jlos jedan divan primjer :saanoprijego,rnog odnosa nas1h parf.izanskih ljekara prema bolesnioima. On je brio i sam pvomrzao u ofanziv.i, a stanje mu se neprekidno pogorsavalo. Kada je zaprijetila opasnost od norve ofanzive, morao je da ide s ranjenicima u bunker, gdje je ,j umvo od gangrene. Na rastanku me je vedro hrabrio: - Ti ees, Irena, ozdraviti. To se vee vidi. Ali ja sada treba da idem. • OJd 0 l'k T~I4 VgeJdi~erado T~ta . odnos:no · v v v IJ.. 1 1 v v. • • • • . d Moje zdraVtstveno stanje se naglo poboljsavalo. Nesto je tome dopriruiljela i briga Ivana Gmza, 1koji mi je, kada je cuo da sam bolesna, pos:lao seeera li limuna. A zdrav1je mi je i te kako biJo potrebno, jer se prlblizavala nova neprijate1j.ska ofanziva m.a Grmec, koja je donosila nove patnje i nedaee, al;i u koJoj ee se redovi slavnih boraca nase revolucije jos cvrsee prekaliti. · I • 296 297 v " ovo sib1je dok sam dosa~ do vas. . Pog1edah ja u Ve~J~k~, a VelJ~o u J a odmah krenuh u kucu J poneso po ene brzo smo se razumjel.i. Kas:imu i Radi, a Radi k~su1j'u �jos i panta'lone. ~PrenocilJ su na nasoj stali i ostali sve dotle dok Vel} ko nije dosao iz tvornice, gdje je otiSao da podigne obracun. Kad se Veljko vratio rece mi: - Petro, podigao sam obracun. U tvornicu mi povratka viSe nema. OtJiSao je na stalu Kasimu li Radi i odveo lih u sumu zvanu Do. To je bil~ 1?-asa suma i oni su s~ .tu smjestili. Izmedu borova napravili su nastresmcu da se mogu sklomt1 od nevremena. . Nako? D:~koli~o da~a sitgao je i Slavko Odic. Mi smo se sa njegovi.m rc:ditelJ_lma a. ?racom dob_ro poznavali. Veljko je i njega odveo K~s11mu 1 Rc:di. Pos:liiJe Sla·v:k:a s.tJigla su i njegova hraca Iv:ica, Zdravko, StJepan, zat1m lbraca :Mabr, Suljica Ala1kic, Ledo Kara:begoviC Osman ~arabe~oviC, :Mi'le _IKrsic, ~:r;aco ~otlkonjak, Brane Moraca i njegov bmt 1 mnog1 drug1. Sv1 su nos1h selJaaka odijela, jer jos n·ije rhio podignut ustanak, a n;oralo 'se kretati preiko sela i pripremati narod na ustanak. Pored kosurlJa i drugih dijelova odijela :koje je Veljko dao jos su daH brac.a Ku~d~e yaso ~ ,p':jo, if:>raca Bosk<;> i Dl!san Bajic, rte P~tar Popovic-Pep.r~. Jos Je bli,Jo lj.ud1 koJI su davah svoJa :seljacka odijela ri !hili :su ponosni sto mogu nesto uCiniti ljrudima ,koji su posli da · se muku protiv njemaakih ri ustaSikih zlikovaca. ... __ Mnogi od ovih drugova su radili na njivama sa nama i po711agali u priJmpljanju Ijetine. Kosili su, kupili sijeno, zeli i slicno. I ako smo mi, ja i Veljko, nastojali da od djece prikrijemo !1.1asta]:u Slibuaaiju nl1smo USipjdli. Izmedu tih drugova i nase djece razvriJo se p_J:"ijateljstvo. Slav.lm je osvojio posebno malu Borku. Bila je u treooj godiui. Obiono sjedne Slavku na krilo i Slavko je upita: - Ko je tebe rodio, Borka? - Ti, Slavko. -A tata. - Tata je tata, aH ti sa mene rodio. Na]~on o?~ dana svti su otiSli prema Sehitlucima, jer su bli:li .prok~ani. MoJa Jetrva Zorka Mladenovic, slucajno ili namjetno .i,spricala Je u podrumu kod Stoje Kovica, koji je prodavao ra1iju 0 neohicnim gostima: ' - Borne kod mog djevera Velj.ka dolazi s1lna gospoda iz grada. Ko je jos tu u podrumu bio ne znam, ali je neko odmah javio ustasama ·i sutradan je dotrcala Veljkova sestra Milja i rekla mi: - Petre, reci Veljku neka se ljudi skJone - optuzeni ste. Prenijela sam to Veljku i oni su otiSli dublje u sumu - prema Sehitlucima. * ** . ~isli~ da je to moglo biti na Preobrazenje (19. avgusta). Nisam JOS hila m ustala kad su kerovi zalajaH. Skocila sam i pogledala kroz prozor. Nize kuce stajao je lijep plav momak sa puskom o ramenu ali u civilnom odijelu. Pomislila sam da je neko od nasih j pozurih n~ vrata da ga pomrdim bar sa rakijom. Kad otvorih vrata osjetih da je 298 299 u moje grudi uperen piStolj. Covjek koji je uperio piSt~~~lj u ~ene imao je kosulju ~ratkih _:rukava, ~ ruka mu. ~va do lakta JS't~tov1ra~~ zenskim tijelima 1 krstov;Ima. Meni odmah hi_ Jasn.~ k~ su illO}l ,gosti u tako ranim jutarnj'im casovima. S uperemm pistolJem u mene, povika: - Gde ti je domaCin? . - OtiSao na posao u tvormcu. - Kako ranij e? - Otisao je prvo u pekaru da kupi djeci kruva, pa ce onda u c v d h tvornicu. . . k , . Cim ja to rekoh nj,ih 1Jr,inaest se SJUri u ucu 1)~? ~se ~~. m~ pretresati. Moj mali sin Zdravko, koji je spavao na. seciJI, Isk~)CIO Je kro~ prozor i poceo da bjezi. Zapucase na njega, ah on m~ace. Stevka 1 Dusanka pobjegle su u zob niz~ kuce. Sa mnom ostadose ma~Ia BoPka na rukama i Mirjana koja je staJala uz mene. Ponovo me upJJtase gdje je Veljko. Isto sam im odgovorila i ucutala. Pri polasku dadose md cedulju ~a .koj1oj te bli,Ia adresa gdj~ .weba sutradan da se javi Veljko. Kad om 1zmakose ja cedulju poCIJepah. Cim oni odose iz sume poVIika moj Veljko: - Oooo kuma Petre, o, o, .... - Sta je, ee, e, e ... - Ima li tamo moj'ih volova, a, a, .... - Ima, pohvatala sam ih u kukuruzima. - Dobro, dobro, o, o ... To je bio nas znaik. Ako mu tako odgovorim, znaOi da smo svi dobro i da smo zivi. ' Tog dana vise nije niko dolazio. Preko noci mis~ila sam k.wko ~u da 'im doskocim. Dosia sam na ,ideju da ujutro sprem:m tor.rbu 1 u DJU stav,im hrane, priglavke, peskir i druge sitnice, te da Jdem pred zatvor u ,Crnoj ku6i" i t<railim Velj~a. K~d je svanulo posla sam. u ~ad. Medutim, kad sam dos'la do nase bastve u Reb:ovcu,. ~tanem 1 poe~ em da berem sljive, kad ugledah dvojicu za:t;dara 1 sa v?Jima, stam~ N1ku. Golubovica, muza Veljkove sestre. Odose put nas1h :kuca, a Ja povJkah zaovu: - Vasilija, Vasilija .... - Oj, odazva se Vas,ilija. - Kuda ide Niko? - Te5ko meni, vasoj kuCi- traze Veljka. Znala sam da ce oni iCi donjim putem, pa odluci~ da s~ )a vratim gornjim i da stignem prije nJ~h. ~';rnuh j_~ kao .r~Jena. ZVIJer prerna kuai, bojeCi se da Veljko ne b1 pnsao kuc1 da v1d1 sta Je sa nama. Kad sam stigla djeca su doruckovala. Uzela ,sam 1srz i sepet i kao bajagi posla da ~nazenjem tr~ve. Samnom je .isJa i mala M]rjana. Te~ Sl!o sam stigla do vrela, ISUJsreh su me zandavmi, koji me jos u hodu up1tase: - Gdje ti je domaCin? - OtiSao je juce ujutro u t':'ornicu duvana na posao i jos se nije vratio, mazda ga je i Vrbas odmo. �Dugo me niko nije uznemiravao. Veljko je bio u sumi, a mnogil. su mislih da ga je Vrbas progutao. A ja sam stalno odlazila u grad i izvrsavala zC~Jdatke koje su mi drugov:i postavljali. Reko.se mi d.~ poaem sa pji!lla ~uCi: Kad vdodiosmo kuci pregledase sve ·1 kad msta ne nael:ose 1 om m1 dadose adresu da dadnem Veljku da zna gdje treba da se javi. Pri polasku jedan od njih upita moJu malu Borku: - Gdje ti je tata? - Otjerale ga ustase. Kad i zandarmi odose, ja :podem u grad. U~mem to:rhu i p:ravac Crna kuca. Kad sam s:trigla p:red C:rnu kucu strazar me upita: - S ta traziS? ,. -:-:- Muza. On j~. juce otiS·ao na posao u t~eornicu i nije se vratio kUCl ClJe}u llOC, da lllJC kod Vas U zatvoru? Pozvao )e ~ezurnog i ~n je po spiskovima pmvjerio i rekao da nema kod a1J'lh illkakvog VelJka Mladenovica. Od C:rne kuce 01tiSla sam pravo Dzinica kuci u policiju i to isto trazila. I tamo sam dobila isti odgovor. Od Dzirnica kuce otiSla sam pred Kastel. Kad sam stigla strazar na mene dreknu: - ?tav tra~iS ovdje? - Muza. - Kako se zove? - Veljko Mladenovic, otisao je juce na posao u tv01micu duvana i jos se nije vratio. - J esi li ga trazila u policij,i? - Jesam. - U Crnoj kuci. - Jesam. .. ·Po~a 1i on. d.ez.u:rnog i rece mu sta trazim. Dezu:rni ode i dugo se ThlJe wacao. Vehk1 Je Kastel, a zatvorenika dosta, nije ni cudo sto ga ne~a. ~ema tu mo~ Veljka, ?Jisl~r_n ja u sebi, i gledam g:ore prema Seh1~lu~Ima - gore Je rm, a v1 traz1te. Jedva jednom se pojavi dezumi ustasa 1 opet osom.o povJka: - Ovdje ga nema, mazes liCi. Krenuh kuci. Kad sam hila kraj mesnice Fadila Bojica, on mi pride ;i sapnu: - Petro, za tri dana donesi dva tovara drva. v Kad su prosla. tri ~na ja natovarih konje i u grad. Kad sam ?osla :pred mesaru. 1zb~~!la sai!l drva i. u mesnici nasla pored Fadila 1 S1;1leJ.~ana Husembas1ca. On1 na brzmu natovarise cetiri vrece na konJe .1 ja podoh prema mostu. Na mostu su bile ustase koji su pregleda1i, tr~b~lo je i njliJ;~a dos\lroo1tli. Ski1nem maramu, ra.Zharusim ko.su, ul~~e prebadrm pretkto hjeve ruike, a u desn:u uzmem marailliU i kad sam na1sla preloo m01s1 zaptj evam: ta v Gospodine Ante, Kad ces nama doai. Kad ces ove gacave pobiti, da mozemo s1obodno hoditi. Pjev~m ja, a ust~se z~re u mene i sigurno vele, kakva li je ovo b"?dala. N1ko ne obraca paznju na moje wece. Odoh ja ponavljajuCi p]esmu. Eto, tako sam stvorila utrisak da Veljko nije kod <kuce, ni u sumi. 300 301 Veljko je otiSao u maju 1942. godine sa Skendera u Kozaru i Krajinu i u kozarskoj ofanzivi poginuo. Ja o tome nisam niSta znala sve do dolaska partizana iz Krajine u centralnu Bosnu u maju 1943. godlne. Mis<lim da je moglo biti koncem maja Hi pocetkom juna, dode kuri:r u moje dvoriSte i upita me: - Jesi li ti Petra MladenovJc? - Jes.am, :rekoh mu. - Zove te Sosa na Ponir da dodes sa djecom. Na brzinu sam skupila djecu i sa kurJ.rom krenula na Poni:r. U p!J.tu sam .razmiSljala d o tome da hi tu mogla zateci Velj<ka. Ali mi odjednom minu c.rna misao - mo:Zda on nije ~iv. Bi1o mi je cudno da dode na Ponir, a ne dode da abide svoju djecu koju nije v~dio vise od godinu dana. Zatim sam se tjesila da mozda njegova jedinica nije tu dosla, pa ce mi Sosa reCi .i1i prenijeti poruke od Veljka. Kad sam izasla na Bontr nasla sam Sosu u 'kuci Stojka Colica i sa njim se s.:rdacno pozd:ravila. Sosa je milovao moju djecu i nekako krio oCi od mene. Meautim, ja sva radosna sto ponovo na Poniru vidim partizane, zaboravJla sam i da ga pitam za Veljka. Odjednom se Sosa obrati mom Zdravku, koj;i je bio Citav djecaCic, a stajao je bos k:raj Sose: - Je li ti zima, momce? - Nije. Tad se Sosa obrati jednom drugu i reee mu: - Donesi jedne cipele ovom momku. Kad je partizan donio cipele, Sosa .ih je uzeo a p:risao mom Zdravku, :rekavsi mu: - Evo, momce, pa se obuj. Kad Zd:ravlm uze cipele, u meni se ote i upitah Sosu: - Sosa, gdje su moj Veljko i kum Vaso? On oho:r,i pogled zemlj.i, a meni odmah hi jasno da su izginuli. Stojlm i drhtim, nes1to me steglo u g:rlu. Gledam u Sosu, gledam u djecu, cini mi se da mi je dah nestao - progovorila bih, a ne mogu. Stojim, pa.rtizani sjede i pjevaju, vojska ko vo}ska, i kao da ugledah ~i-k svoga Veljka, gdje i 0111 sa nj]ma pjeva. Dodoh sebi i kao da dob.ih novu snagu, sasvim hladnok:rvno se obratih Sosi: - Sosa, h:rate, recli ti meni istinu. On pogleda u mene i nastavi: - Petm, moras biti cvrsta, rat je, gine se, Veljko i Vaso su poginuli u koza:rskoj ofanzivi od jednog rafala. Kao i uvijek hili su zajedno i tada, i polozi1i su svoje 2Jivote za slohodu. Ponovo sam hila nemocna, ali sam se uzd:rzala i od jauka i od suza, a kako mi je hilo rto ja znam. Veljko ne samo da je bio divan suprug, otac, on je hio plemenit covjek i nikad i nikom n:ije mislio zlo. �Zora PupiC-Ivanovic U prvim danima ustanka masovno su pjevane i ove pjesme: KAKO SU NASTAJALE PARTIZANSKE PJESME NA KOZARI sa istoka zora rudi . Ustanak se kod nas bud1. Sa Kozarske tvrde ploce Partizanska bor~a p_oce. Sa bukovih tvrdrh z~Ia, Borba se je razbuktrla: , Tu je borbu Mladen drgo, I narodnu zelju stig6. · · · Tada je nastala i P~~sm~ ~ 1.~ d ~Jm~rma i izdaji. Zaboravila sam joj pocetak, ali se veceg dijela JOS SJecam . . . . Izdajnici gladni d?lje BrankoviCi svi napolje. ViSe nece biti toga, Narodna se kuje sloga. Narodni se borci jat~,. Naprijed druze, nai?nJed brate. Smrt fasizmu i hulJama, Rusija je moen~ s nama. Armija je nasa Jaka, Od radnika i seljaka. N akon kapitulacije nase zemlje u apri1sfuom ratu, u mome selu na obroncima Kozare, Podgradcima, ustase su preuzeJe vlas~t i pocele zatvarati uglednije ljude j drzati ih kao taoce. Taoc je postao i moj otac Mile, koji je do rtada bio predsjednik opstine. Ljudi su se poceli kriSom sastaja1Ji i dogovarati sta da rade. Svi su ocekivali da ce neko doC.i d organizovati otpor. Zato su mnogi poceli kriti oru.Zje govoreci da ce ono trebati. Iako sam u to v:rrijeme hila gotovo jos dijete, nasluCivala sam da ce doci do neke pobune naroda. Ocu sam govorila da bje.Z.i u sumu. Sarna sam se nadala da cu u njoj sres:ti neke naoru.Zane pobunjenike. Ovakva ocekivanja su izvirala, vjerovatno, iz moje prirodne s<klonosti prema jrmackoj narodooj poeziJ:i. Znala sam napamet mnoge pjesme o hajducima i uskocima, Marku Kraljevicu ~ sl. Kad je buknuo ustanak na Kozari nastale su i prve partizans:ke pjesme, od kojih sam neke i ja ispjevala. Znala sam preko nod sro6iti pjesmu, jer sam kao i sav ostali namd Kozare zivjela za nasu ho:ribu i osjecala je kao svoju vlast:itu. Hvatajuci se u nase lwzaracko kolo, vee sutradan sam obicno pjevala ono sto sam a:wcu k:roz pjesmu zabiljezila o nekom dogadaju. Mnogi drugovi koj.i su znali da piSem nase borbene pjesme, saopstavali su mi i sadr.taj drugih pjesama koje su nastajale kroz horbu. v · ·· b druPJ'esme su nastajale nakon sva~e z~ac~JmJe .b or1'kae, t~.fihijeboles0 borbe IZnosenJa .ranJen · . k ·· v t gova ?ora~a, Iz a CIJa ze .ve, 1 'kao i o tragicnim ;ili veselia:I?- do~ano~ 1 r~nJeno:n: drugu PJe:'.~.;e, ,·esma je b1la nerazdvojillii dli:o sVIh daJI:ma 1Joz • bo~b.1. Jed:nom I'IJ nas ' Je b·o.dn·1 a iii ublazavala bol 1 glad. v·h • napo•ra Ona J .PJ 'b'.. v nasi alCC1Ja 1 . 'k Kozare potresla vijest o pogi 1]1 naseg Posebno. je svakog s~anovmd aktora Mladena Stojanovica - narodnog plros~avl~nc_>gm1 ~~sme ada~~~ v~c slijedeceg dana cula pjesmu: 1 eroJa. \...In1 cuj nar'?~e i;Z Krajint;, Tuine VIJestr sa planme. u aprilu sto je bilo, To se u snu ne bi snilo. UbiSe nam bas za pare, Drug Mla~e.r:a s~ _Kozare. Ubise ga t1 cetmcr, . Rade Radic, izdajnicr ... On nam braco umro lllJ~'. Ime mu se s pjesmoll_l VIJe, A partizan borac sve~r, Mladena ce da osvet1. Tako se dobro sjecam pjesme koja je spjevana kad su kozarrski partizani zauze1i Mrakov;icu, uniStivsi potpuno tamosnji ustaski garnizon. Pjesma je glas'ila: Dobro jutro drugarice Evo idem s Mrakovice Dobro jutro partizani SviCu li nam bolji dani. Oct cega li rumenite, Valjda niste svu noc pili? Ne smijemo mi bas piti, Ni oct toga rumeniti, Rumenimo, draga, mi se S Mrakovice vratili se, Mrakovicu svu sravnili I ustase tamanili. Tada je nastala jos jedna pjesma o Mladenu: Oj Mladene, nas Mladene, p 0 Kozari cvijece vene. Tvojoj ceti srce zebe, Medu njima :r:ema T~be. Podigo si bar.Jak prvr! Okupo ga svog u krv1. Pogino si za slobodu, Izmucenom svom narodu. 302 303 d . za narod Ko:zare nastupili su ..u lj~t~ 1942. Najtezi i kada su pnhkom ve1ike ofanzive na Kozaru NIJemc1 1 godine, najtragicnij.i. am �uSitase pohva~ali ~iviln~o st~ovniStvo po zbj~govima ~ selima i otjerali u logore. U trm cas-orv1ma uzasa, kad su maJkama otlmana mala djeca sa grudi, mogla se cuti poneka pjesma tuzbalica, pa d. borbena. Sa Milk-om Panic, povukla sam se u jedan kraj logotra Jablanac. U blizini nije bilo ustasa. K:roz p 1ac smo pjevale tih-o: Muskarci koji su bili sposobni za borbu, a ostal~ su kod .svojih kuca, tih dana su dozivljavali opsti prezir, pa su i u pJesmama Izvrgavani .ruglu. Niko takvog 6ovjeka nije cijenio, a o njima ,se u kolu pjevalo: 1 Sto j'valjalo to j'uz Tita stalo, Sarno smeee oko kuee seee. Moj dragane kad partizan nisi, Neven vene, nisi ni za mene. Ja sam svoju opremila nadu, Jos u Prvu krajiSku brigadu. J a sam svoga poslala dilbera, J OS u Prvu cetu proletera. Ja sam svoje sahranila lane, U Kozaru pod jelove grane. Petrovacko ravno polje, Cvili narod od nevolje, Gladni kruha zedni vode :Zeljni pravde i slobodc. ' Biee kruha, biee vode, Biee ptavde i slobode, Kad nas nasi oslobode. . Logo.r ,~ ablapac;. se ~alazi 111a putu za J asenovac. Iz njega sam us:pJeia po~J~Cl vee ~hJedeceg dana. Probila sam se do Kozare. Tu sam 1mala ~nhku da CUJem ~nove borbene pjesme, koje su opjevale nase stradanJe: Tada .se pjevala pjesma i o ranjenim partizanima: Nasred puta ranjen junak Iezi, Drugarice 'ajd'mi rane veZi. Ja mu rane zavijam u ruze, Pa ga pitam kako ti je druze. Ne plasi se vee sigurna budi, Ja sam ranjen u junacke grudi. Vee ti uzmi moju pusku saru, Pa je podaj jednome drugaru. I pozdravi sve drugove moje, Neka hrabro na braniku stoje. I osvete mrtvo tijelo moje. Kad se sjetim nevolje i tuge Ofanzive cetrdeset druge. ' Ustase nas u logor stjerase, I sve nase kuee opljackase. Pavelieu mislio si i ti, Nas kozarski narod unistiti. Kozara se unistiti neee, Dok se zvjezda petokraka kreee. Grob do groba u zelenom zitu, A Kozara zaklinje se Titu. Tada su nastale i mnoge pjesme u kojima se opisuje pogibija pojedinih istaknutih boraca i rukovodilaca: . T~d:;t je nastala i pjesma o kozarskoj djeci koja su ostala bez rodi.telJa J lutala po selima. Na Travniku kad je borba bila, Divizija sosu izgubila. Druga sosu ubila je mina, Banjaluckog najboljega sina. Pao sosa na zelenu travu, Parabelu metnuo pod glavu. Placu bori, placu vite jele, Nema sose i Meeave Pere. Drug Meeava i Kozara gora, Dok je svjeta spominjat se mora. Po Kozari dijete puze, Pa mi veli zdravo druze Zdravo druze mili brate' Ima I' igdje moga tate. ' Zdravo druze partizane, Ima I' igdje moje marne. Nema, nema malo dijete, Pobise ih svabe klete. Tada se cesto pjeva<la i pjesma o majci koja trazi svoga sina: Na Kozari grob do groba, Trazi majka sina svoga. Nasla ga je na grob klekla I ovako sinu rekla. ' Avaj, sine, radost moja, Gdje poCiva mladost tvoja. Otac place, majka cvili, Otvori se grobe mili, Grobac se je otvorio, Sin je majci govorio. Idi majko domu svome, Ne dolazi grobu mome. Teze su mi suze tvoje, Nego teske rane moje. IIi pjesma o poginulim omladinskim rukov-od1ocima: Omladino nasije'okruga,' Izgubismo dva najbolja druga. Izgubismo dva najbolja tiea, Druga Bracu' i Kostu Bosniea. Drug je Braco i sa njime Kosta, Vaspitao omladine dosta. Omladino Kozare i Sane, Sjetimo se Prokopiea Brane. Sjetimo se kad je kod nas bio, I nas mlade svemu naucio. NauCio politickom radu, Osnovao trin'estu brigadu. 304 305 1 Kozara i Drvar. ' Narodni heroj Braco Nemet. 20 i':ene BiH u NOB 1941-1945. �. .Sadr.Zaj jedne pjesme koju sam spjevala · JU Mllana Bosnjaka: S'ama vezan Je za pogibi- Anica Primorac-Galic OD BIJACE DO EL SATA I NAZAD (;uj te borci domovine nase Sto n~m sada ova pjesma kaze. Izgub1smo jednoga junaka, K~petanav 1\f!.ilana Bosnjaka. Milan BosnJak na Topoli pade Za slob?du on svoj zivot dade. Sla~a,nJ~mu palome heroju, Pogm o Je u krvavom boju Pogin'o je kod Topole grada Zae!avajuc fasistima jaC!a ' BoreCi se protiv svih ban'dita Vrsec'. zavjet naseg druga Tit~. Drug J~ Bosnja}~ pravi junak bio, Za SVOJ narod z1vot izgubio. Zato treba svi da poletimo Palog borca mi da osvetim'o Milan Bosnjak komesar je bio Cetv~ti je bataljon vodio. ' U na]tezu bitku, za slobodu Izmucenom nasemu narodu'. Palog borca zali svako sada Jed~naesta zali ga brigada. ' Jer JC borac iz iste brigade U grobnici heroj lezi sade ' Na Tor:o]i ostade mu glav~, Zato VJecna neka mu je slava. .R , I\ daba u d.an, tokom citavog oslobodilackog .rata, nicale su kozbarsKe or ene PJesme o voljenoj Koza~ri, njenim b:rigadama, nJ'I'hovi'm orbama i pobjedama. 306 307 adena sam 22. 10. 1901. diomacica sam, pemzi'otrerr-, clan SKJ, nosJlac 3 odlilkrovrun~a. Do 1944. godii111e ~i'V'jela sam u zabacenom ·i s;komasnom selu BijaCi, 'LIIdaljenom desetak ~~m od Ljubuskog. Mada nepi1smena, baveci se isildjuciv.o zemljoradnjom i domacins.kim po's,Jovima, osjecala sam tezak zivot na selu, nenarodni rez1m stare Jugoslavije i strahote za v11ijeme okupacije. Nepo.s1redno pTed II svjetski ll:'at, sticajem odredenih okolnosti, ;saznala sam :zJa postojanje i djelatnost KPJ. Moj brat Jme Galic - ,Veliki", kao predratni komunista, uspio je rungazova1Ji izvjesta:n bmj naprednih mladica dz Bijace ;i okolnih se1a, a medu njlima mog s1 MaDi,j.ana, Ju11u Ga:lica, zv.runQg ,Rojaka", ima Snilpu Ga.Li6a, Antu Plrumorac zvan10g ,ZovlkluSiica" i dr. RadiHo se strogo ilegalno. Sa:stajali su se, dogovarali i Ciotali svoju stampu :i u mojoj ikuci, u selu iBijaoi. Ra:spTavlja1i su 0 p:redstojecem .ratu, 0 tome kako ga sto spremnije doceka:ti, o teskom stanju u zemlji, o Rusiji, Lenjinu. Oni od mene nista nisu kr.Ui, a pomagala sam oko sikrivanja stampe. Glavar i drugi Jjudi u selu naklonjeni ustaskom pokretu osjecali su da po<StiOji i djeliuje KPJ. Zibog toga Sill cesto p:iliijeti!Li. OVio, na primjer, kada Sill pal:jtme po oikoln~m b111dia.na va!tre, povodom pvosilave Prvog maja. Po dkektivi KPJ u selu Bijaci je sa:kupljano oruzje, municija i ostalo sto bi moglo pasluziti za rat. Oruzje je skllivano ,i u blizin.i moje kuce, u tzv. ,srednjem VJrtu" i ,srn:i". Moj sin Marijan je pred mt nabavio i jedan radio ·aparat na bater.ije. Sta.Ino ·su "''lusali Moskvu. P!l'eiko ovog radlija auLi smo za bombardovanje Beograda, kapiltu:ladjill stare Jugoslavije, napa!d N.ijemaca na SSSR ri druga rzbivanja u to doba. Koununisti B:ijace izvel:i su jednu znacajnu akciju na dan 13. juna 1941. godine. Po seilama ljiUJbillskog Slreza razbacivabi su letike sa PQzivom narodu na borbu protiv okupatora i doma6ih izdajnika. Ovo je bio velriki udarac za ustase, posebno sto je akcija izvedena na vjersku svetkov.inu - na sv. Antu, koja se 1svake godine odrzava na Humcu. Ujedno te godine slavila se uspostava ,Nezavisne .Ddave Hrvatske". Zandarmima ;i agervtima ustasa poslo je za rukom da u kratkom roku uhapse skom sve ucesnike iz ove a!kcije, te su u zatvorima u Ljubus- �kom i Mostruru proveli preko 5 mjeseci. Strasno su muceni, prebijand, ispitivani. . Pocetko~ 19~2. ~·?~ine, sa. vee unaprijed pripremljenirm Oll'uzJem, 7 k~omumsta 12: BIJace odlaz1 u partizane d p:uikljucuje se Neretvaus/k:o,bi<okiOv;skorm 01dredfll:·. S druge. ~~tlrane ov;o jre odmah poveea:lo nepos1rednu opasnost za TIJihove fa:mlliJe. Zandarmi i usta:se su dola~ile lf. ~oj~ kueu, tra.l&!U Mrurijana i oruzje, a i na,ma p:uijetdli zatvorom J .stnJelJa-?-Jem. Medutim, ..mene, muza Ivana, keeh: Ruzu, Ljilju i Damcu, t~ smv~ Peru,. ovo :mJe zastrasilo. Od prvih dana ·rata smo, sva.ko rna svoJ naom, ak~IvD:o )?Om~ga!i NO~ i NOB. Muz Ivan se angafuvao ~ pravcu st':aranJa .I S·I;renJa a:legalmh narodnooslobodilackih odbora I postao .P!"VI p~eds~~dm1~. na:r~dnoos!ob~dilaclmg odbora u zapadnoj J:Ie_r:~egovml. N~)Sta!nJa vkci Ruza radila je po ISikojev;skoj i partijskoj lliill[ji. ?a po~~CJU l]ruJbruslkog s_reza i sire. Dal1Jica i l.Jjliiljana, naikiOn kap.itulaCJJe ItahJe, odlaze u parrtlzane, a prethodno su na terenu aktivno saradiVale ~av NOP~om .. Sin Pero, .kao dijete i bez obzira na godine, !arko.de uspjesno o:bav~Ja rmnoge poslave, nosi partizan.ima hranu, poSit~ ~ dr. Pose?no J~ bao ,zadlt~ze:n:' z~ poprav:ku obu<?e, i imao za ovaj posao p~trelban plrlilb~or. P_rarv!l(} Je I ~ape - pwntuza111s'ke Ctm~.roge). U pwljece 1943. godme b10 Je postavljen za pionirskog ;rukovotdioca u selu. 1 . Preko _Bijace je u to:ku rrata stalno funkcionisala partizanska veza IZ Hercegovme prema Dalmacij.i i obratno. U Pozloj gori na primjer osl<?nac su bile famHije Mate Salinoviea i Ante Cotica,' a u Bijaa; IDOJa, !??g.b_n~,ta Jwe Ga~lica, Jure Ga1ilca- "Rrojaka", Ante Pr.imorcaZovkusica 'I ws neke. . ~etal1i SllTIO Se .0'Pir~Z>I10, ugJaVITIOffi UOOU, Za'o/b'i'la:mJiim putevlima Slfm~. Ishrana Je hila staim problem. Jeo :se cesto tzv. ,sircani" ~u~. B.IVaJ,! smo ces'to zeljni i najohicnije vode. NoCivanje u brdu sum1~ ?·~lo Je n~_rocito otezano u z'imskim mjesecima, a neprijatelj j~ I K·I'OZ sye cesce,. narocito od druge ,polovine 1942. godine, nas•ntao. U ovakVIm us'loyima tr~bal·? j.e pri!w~titi partizane u prolazu, kurire, terenske radmke (a ~Ilo Je 1 ra~Jemh i oboljeHh), smjestiti ah, nahraniti i ~rugo. ~a s~m, ko ~na kohko puta, .Sikidala opanke 'Sa nogu li davala Ih zrram~n 1 .nez?amm drugovima, zadnji komad kruha i si. Sve sto s~m mdila b~lo Je ?d s,r~a i IJ~bavi, a. uz podrsku moje cijele familije. ~Ila. sam SVJesna sta hi znadiJo pasti u ruke neprijatelja. Pa i toga Je bivalo. 1942: 1: Mog~ muza l~'ana u:stase .su hapslile dva puta. Najprije, pocetkom god~ne. Ustase 1su opkohle kueu, muza uhaps.ili, vezali zicom i tukh. ~ati~, su ga )~Tedali n~ dalju nadlefuost Talijanima, a oni, su u S:J-'~eniiJku; OSUich!~ n~ 6 rn:}~eci zatvor:a. Drugi put su ustase uhvatile .m~~a :nuz~ na riJeci Treb1zat, u po:oljeee 1943. godine, ali je uspio pobJeCI IZ capljinskog zatvora. ~a Hap~ena je :i u:st~sa. Nwkon Yr¥or~a.I pra~ro ?a moj~ starija kCi Ruza, a jednom sam i ja pala u · ik:ap!'tulacije Italije dosle su ustase i domobranii iz moJu k~cu. Upra~o sam. bHa pon~jda hranru dvoJ~CI ~artlzana I pismo,. a. O~Jednom vopka. Pismo sam uspjela sakri:ti, pod Jeda~ kamen, s~ginJUC:I se na .h_rzmu, ~~o ~a prit.ezem opanak, a ~a hran~ ~<azala d~ Je nos.Im ;radmc1ma .koJI mi kopaju u wtu. Tada J~ ?t~ocelo pucanJe za muzem Ivanom ,i keerkom Danioom koji su bJezah na drugu ·sta:anu. Strazar, lmji je bio odreden da me c~va, uplaruke sio se, a ja sam to •istlmrisuiJa i pobjegla. Pr:i1i:kom skolca sa jednog kamena, pov;rijedila sam nogu. . . . U proljeee 1944. godine bio je u ?bje noge. TC:,~Jen koman~~~r J ljubuske cete - Ivan Skrobo. Neko v.nJeme se hJ~CIO u se~u B1]ac1. Moj sin Pero odreden je da bude uz DJega .. Ja 1sam r1m donos1la hr~~u i hila veza. Tada su Nijemci i.znemada napah n~. ,seJ.o. ?vo sam n~. Vtrl)eme opazila i odmah otrca:la do napustene Kez1ca kuce da obaviJest'lm sJ{'robu· i Peru. Kada su oni posli u pravcu hrda .i sum~, ~.Hi su oha:suti mitraljeskom va:trom .. Sireo~m ~.r1os~o je sy.e v~ez posl.J.edica. . ·v Ovakvih i s1ienih ISituaciJa hl'lo Je u BIJaCI, za vnJeme ra:ta, vise. 1s1tina, nismo imal,i problema sa c:.e,trricim~, aiL ee ah. ~ajvi~e . pamtiti moja nevjesta Mara, zena Jutre Gahca ,yeh~og . Cetr;.rci su }OJ .u m~­ nom mjestu ViSiCi, u kuCi, uhili oca, maJku a sestru, Jer su znah ko Je Jure i gdje se na:lazi. . . . . . , , . . . . Tro joe SJtrasno pornills']]1fi', a o:t?~satli nemoguce. Odmah na'PO<illl'11Jem 1 to da je Jure poginuo 1943 ..godine,. k?d ImotSikog, .1kao ko~ar;da.r~.t 4. udamog da.Jmatinskog batalJona .. Sjecam se ~a ms.r:no s;ngeh ~1. n~ koji naCin dam nekome do znanJa kako nas Je ovaJ s.lucaJ UCVliho I tdko pogodio. .. v Smatra se da je u tofk:u nuta n~p~i_j;atelj .izveo. v?~ sdo BIJ~CU prelim 35 akoija. Za dolazak u :sel? konst1h ;su. ·s~ a:-a;Zllrmt~m :s~~dstvim~ prevoza, ukljucujuCi borna kola 1 temko:v~· ~!Jacka:h su avub.rh nekohko neduznih lica a ,za odmazdu zapahh CIJelo :seJ.o pocetkom 1944. g.odine. Mahom s~ stradale one familije iz kojih ~~ije bio n~ilm u pa~­ Hzanima. Tokom 1943. li 1944. godine, .kada j~ zm.~ta dola~a:lo d~ ki~I­ ticne ·situacije po Zivot, usljed izv'?demh ~kciJa NIJe~aaa 1 ustasa, Ja sam nekoliko puta od1azila sa ISVOJa dva sma Perom I Radom, u Dalmaciju, na oslobodenu tePi:toriju. I ~ ova~vim prJHkama s.a~ pomagala partizane, ·kuhala hranu, ~:rala 1 ~rp1!a. odjecu, a moJ ~~n Pero (dok smo hili u Podkleku) radio u radtomci za oprarvku oruzJa. U prvoj pa1ovin.i 1944. godine ll'ijeseno je ~a podem. u IZbjeg, preko Italdje u Afl"iku i sa sobom povedem dva sma Pe~ il Rad~ te najmladu !k:eer,ku Danicu. Irmalo se, pored .o~taloga, . u ':J.du, da 5 cJanova jedne f<ami:Jije vee sa puskom U .ruci 1 U parrtiZ~.t;.Ima. ~onacna odluka o ovome donijeta je u sel~ llrk~J.ama .u Dalm~CIJI; Dan~ca, .medutim, iako je imala samo 15 godina mJe htjela da Ide 1 stup.r1a Je u Odred kao horae. Negdje izmedu Graca i Drvenika uk:rcala sa:m se na ;manji p~ti­ zanski brod, nocu, sa dvoje,. djece ~ na t~j na~in preJ:acJla do V·Isa: Istina, trebalo je dotle pr~ k~oz. Jake nJemac~e straze na kop:nu 1 m01ru, rte je zbog toga za os•IguranJe do obale hila odredena posebna grupa nase vojske. . . . .. Kada se :na Visu sakupilo viSe parttzans.klh fami•hJa, uglavnom zena starijih ljudi, djece i nesto ranjerrika, prebacivani smo . bro.dovim~ za Ita1iju. Sjeeam \Se da smo pro@ .'~roz sabim~ ·logme: Bru:I: T1uturano, tSamrta Ma:rija de Banja, Sam'ta Mar'IJa ;de Lulka I Tarant:,o,. gdJ~ 'S;?JD .pOTIOVO ukrcali na ibrodOV·e, rte rposJij~ 5-,6 dana ~parsn,e V02lllJ~ rSti<g~'l U egiJpatsku Iuk:u Po:rt Said. Ovo rprebacwanJe ila Aifnlm ukJUpno je ltraJalo 2 mjeseca. U zbjegu je hi1lo ako 40 000 dtisa, 'islklju~ivo partiza~s:kiih faJ?iHja, uglavnom iz Dalmacije i sa otolm, a samo 3 liZ .'J!erce~ovi~e: J?OJa, Jure Galtiea ,Veili1lwg" i drugog mi hra:ta Joze Gahca. Zb!Jeg Je h1o raspo- 308 309 �. r ' lju da se vratimo Kako se blizio kraj ratu, t?vls~obrnndaolvav~cau :zJ~eJ·egom iz Aleksand. · .on'V. savezn!ICd' e Ja · sam ~· ,se sa .svoJa dva sma, OJ'ii . · u domrovcunu. p .rvu k· 5 .. ;:1111 O' :rije su kre~uli za l~~~t 19~i~e g~ ~~tim iz Splita 'prebaci~a za Ljubusiskrcala uoc1 nove . · .go ' . . . . , ·.. srece. Prw puta sam u ki Bi:li su .to t.renuci veltlk~.radosti.: osNJ~.camnJaaca ·.1· ustasa a pomiSljala ' · · slobodnoj d omovmi, ne bOJ'lm t' VISe lJC M d se ova radost je kratko' potrajal a. U sam i na zivot, nanovo. e u~ rm,bile fehruara mjeseca 1945. godine, Splitu sam saznalla da su ustase u ' moju kCi R~zu. IY lb r.slkom s ohZJilrom da j'e selo Blija~a i:zgoNastalt'ula sam. se JU L . . • ' ata zvao skopo"' a kaSlllJC ,starjelo. !Muz Ivan, ko]eg Je n~rodpnJtT buskom ''bio je predsjednik NO. ri", v,rsio je odg?;v?I"ne d1:l~n~sti u J~ke drza~nom sluzbom, sinovj RaKceri Danica i LJilJa, ZJamiJenil~ sl~lu:". ·e ra<dlio u UDB-i. Ovakvo Sltade i Pero na:stav1L1i sru slko'le, a slim <;trlrJarndJ ·neba stize za mene :teska i .. . 1 dugo Kao ·g~om lZ ve ra . t vk · nje mJe..pot'~';lJar o · v· · ' Nocu 23124 . s. 1946. godine ostac1 ~~·as ~ najtuzmJa VIJest u zivotu.d· . " k d Citluka moga sina Manpna I barrde ubili su u selu Gra m.cima, o ' njegova kur~a ~~n;ana CopelJa. v sam rozivjela. Mnogo se toga zbilo Cesto raz:m,slJ~m o s'Vemu sto da blfede, padaju u zaborav. To:rr:e i pretrpjelo. SJecapJa p~malo dkao 1' a iJproteklo vrijeme od dogadaJa doprinosi star?s~ J naruseno z· .rav Je, . koje sam pommJala. . , Bi'acu Kuca napustena i p;rop~d~, Je~ IPovremeno odem I ~. s.e1o ) ·R· da]'tt se mis1i o komums:tima J. v• • ezad:rZJIVO SVOJC. e . . zub v.remena cm1, I?. ' d' 1 ljali .dogova~rah '1. donosr1'}'1 1st odrugirrn Jjudima ko}I s~ ?e ov ~e sm)_941 'godine o otpoCinjanju orgarijstke odluke, kao oo:a J.Z JUilla mJ:sdca Cih. izdajnika. o tome svjedoci i Illizovane ba~rbe proJtiv okupato~ra I oma spomen-ploc<l:· . . . k 'ima smo ,se kretali u toku rat~. I~e: ZarastaJU staze 1 pute1JCI 0 ) . . · . n 'i ·kamen mogao Je b1t1 mo ali tlho, je~ s1uca1n<? za~otrlJc~~t~ ~~~s~.irha imena' najb1izih i drukoban. Kao u fHmu re aJU mi se S omenioi zahva'le s1Jrse gordo, kao na gih kojih vis~. me&; nama nema. u Bi!jaroi, a u LjUJbuskom br~ltu V>je6itto j s:traz'l:. Muz;u( ~vanu sgr~ J:rodrrirm heroj:ima), R:uzi i m:nog.rm Juri, stinu MartJaillU o a prog a. bLilska sjecarrja na n:j/iih, kao da Ih ~le­ dmUJgiima ..NeJ!<.akio, veoma su mtt a ne mogu n'ista da im kazem. ~oZda dam, dodi;ruJeo:n, razg~~~ramo ·. · · Sloiboda je skuplo rplacena, zato Je doani limaju rSVOJU p01rul\'u nama. " bro cuvajte i djen'i:te". h . am sama sa sobom :i s njima. Tako ja cesto :i ne otice, razgo~~ . .L. b ·e • •V' • d v• d . mi volju za ZlVOt ,1 oura TUJ . To me naJVISe r1 · rzi, · aJe . k .. ni' e bio lak. i zrtve, koje nisu ,Ponosna sao:n na predem put, OJl J bile uzaludne. v reden u 3 logo,:ra: Tolumhat, El Katadba i El Sat. Ja sam hila u sva tri, jer je moj sin Pwo radJio u tzv. tehnioi, gdje su stampane nase ,VIJESTI". Zahvaljuju6i veli!kom moralu naroda u zbjegu, .Jogorskim i saveznickim vlastima, te brrizi odgovornih drugova iz domovine, Z.ivot u logorima je, za onda.Snje pri'like, dosta brzo norma:lizovan. Mnogo sto.Sta je nedostajalo. Voda je doturana cistemama, el~ktricne struje nismo ima1i. Tesko se bilo naviCi i na norvi naCin ishrane, mada je bila zadovoljavajuca. Meso, na primjer, od africkih deva podsjecalo nas je, po tvrdo6i, na nase opanke. Ishrana je bila .kolektivna, tj. putem velikih kuhinja, gdje sam i ja jedno vrijeme radHa i cesto pekla krofne i ustipke, .Sto se, uz ostalo, rado jelo. Trreba:lo se prilagoditi i novim klimatskim uslovima, .nesnoMjivoj va:udni, :u tamosnjoj pustinji- EJ Katadba - gdje na desetine kilometara nije bilo ni tmvke zelenila. Ki.Se nisu padale. To je sve ut'icalo na zdravlje tako da ~e bio priUcno veliki broj smrtnih sl:ucajeva, narocito stan.lij;ih osoba i djece. Imali 'smo ambulante i bolnice. Lijecenje, kao J sve drugo u logorima, bilo je besplaitno. Snahdijevanje sa sv1m potrebama u iZibjegu, .Vshrana, srnjesta:j, odjeca i d:rugo, islo je puitem pomoci koj!U su nam saveznici davali pmko UNRE. 1Posebno treba naglasiti da smo imali dobro organizovan politioki, zabavnJi,, kru1tnJJrinli., sportrs:kli i drugi zi.VIot. Bili su i r~ni tecajevff, tako da sam ja u A£rki zavr.Sirla analfabetski tecaj, a sin mi Rade zaV>rsio 2 ra:zreda osnovne slwle. Tollwm '1945. godine u El Sat je dolazio prvi partizanski funbalski klub ,HAJDUK" i sa na.Sim timovima odigrao nekoliko utakmica. Po logor:ima smo imali svoje tehn:ike, gdje su biLi ~radio-aparati i stampane ,VIJESTI". Na ovaj nacin i putem oddavanja konferencija bili 1smo redovno obavjestavani o vojnim ,j politickim zbivanjima u domorv:ini i uopste. Posebno rnas je radovala svaka pobjeda nase :NOV, sto smo posebno pratili. To ~mo i proslavljali na odgova:rajuCi nacin, u gra:nicama na.Sih anogucnosti. Kada je, na primjer, radio statr1ica ,SLOBODNA JUGOSLAVIJA" javila da je 20. oktobra 1944. godine, osloboden Beograd, u E1 Satu je bilo izvanredno slavlje. Hila je noc. Sve se diglo na noge. Slama iz slamarica, na kojima smo do tada spavali, iznijeta je na hrpe J zapaljena. Tome su dodavana J burad nafte. Izgledalo je kao da 1ogor gori. Englezi su dojurili sa vatrogasnim kolima, ne znajuci o cemu se zap~ravo radi. Kada im je proJtumaceno da je Beograd osloboden, to je i njih radovalo, pa su se sa nama veselili. Cijelu noc se igralo !ko1o, pjevale partizanske pjesme, a umjesto pica kuhali su se kazani caja. Irnace, na ralZIIle nacnrne san'O u logor'ima i pred sav;ezrnJic'ima do~toj­ no reprezentovali nase parti~ane, nasu borbu i pronosili glas Tita. . \Dok sam hila u logorima Tolumbat i El Sat par puta su nas posjetiLi nepozvani gosti - cetnici, dolazeci iz ,l(lai!fa H:i Aleks:andrije. Pokusa'hl su nas vrli!jedarti, psova1i Novru Jumoslaviju i 111ta, aU su naiSJl na jak otpor. Otjeranri su od naroda. U E'l Satu se desio i jedan slucaj bacanja bombe iz aviona na prostor gdje se jedne veceri od!f.Zavala pri!fedJba. Nekollilko liica je rarnjerno, a jedno poginulo. Govo:ni1o se da je ovo uradio neko od pilota stare jugoslovenske vojske, na sluzbi kod Engle~a. .u nt 310 311 tr �Razija ProdanoviC-AlajbegoviC OSNIVACKI ZBOR SAVEZA ZENA. BOSNE I HERCEGOVINE D vadesetog januara 1942 d' jutra focanskim ulicam ..go 'line o~~obodena je Foca. Toga .. koja :se boii'ila pod zas~a~~ pvomarsi'r~I~ yparti,zanska ~ojska vi~J~; Tu ksu hili pantiiZans:'fui bata1joTIJi ~j~dmlf?stis~e ,P~rtije. Jugosla~ r:zn sa omaLl1dantJom Obradom Oi!o~ilom a yomct o I ,Ba;o PivljaJbevacki bataljon iz sas'tava I proleter b n~ cdelu. Dosao je i Kragura 1941. godine pa do 20 .anu , s e . nga e. Od pocetika decemkom~n~om Sergija Mihaji~vicaart~?42. godi:t;J-~ u Ro~~ su bili cetnici pod stavlJ·ali mus'limansko !StanoVJn. .;t I su za -~IJelo V:~IJeme pljac>kali zlosu ranije Vlrs.ili nas~Ije nad s:rp~L~' ng;~d~~. da se svete ustasama,' 1koji . Narod Je partizane docekao kao ,· b1lo ,razdragano, :sa puno lj b . . spa~Ioce,. sVJo stano~niStvo Foce je 9dmah poslije os•lobodenja F~c:v~; .povJerenJa u pa~ti:oa:nsku ~oj,sku. ~tab INOPO JugoslaVJije i Centralni kJan~rara, u Focu Je dosao Vrhovni ~eJ:r· uyrzo je ydosao i Pokmjinski ko~~~ekJlJ s~ drug.?m Titom na I 10 g avnog staba NOP odreda za Bo . H za os;nu I Hercegovirnu Ut .. snu I ercegovmu o Vn.Jeme u Focu •su ·dosli· M K y ., . : o~o' ocev1c, Boro Tosew·c Sveto Gagovic, clanov:i KPJ ko .1 s Foci. Jos viSe je aktivi.rad li r~dp~~~fh ~dnjvanjl_l partij,skih c~lija u naroda na kojima su drugovi i,z Pa t" rz~vam su ,poJ,iticki zbo•rovi cegov:inl:l, clanovi CK K:PJ i dru' . r kJ~ .og. komit~t~ KP_I,1Za Bosnu i Heroslobodilacke borbe o izdaJ·,· ygit a.ktiVi~Sti govonh o CilJevima narodno 1 akt IVIUI· na razVJoju bratstva ..ce m a 1 sl . Kom umsti· su posebno hili· ' · d' , , narodol? u Foci ii okolini. od:U~h .~~stv~ me?u .srps~im .i muslimanskim ne vlast1 u k?je s~ p:rvi put b:iJrane i f~~~:up1lo 1 osmvanJu organa rnarod, Ubrzo Je poceo i ·Tad na formira . . .. tam .~e drugarica lZine, .Senke i Lule kJ~ orgamz~CIJe Saveza zena. Sjez TIJihovu pomoc .smo i u FoCi formi.r l?~k su radki'le na ovim zadacima U Gradskom odboru S y a I, vartovsl e odbore Saveza zena· kje~r;rica, Hadzivukovic ,KJ!':iJs~:ezColka ~ _F~c\bile su: Kulic Z;jv:ka, pred~ anc Desa, KocviCic Bo. . {;; Jk, a. ?VIc n a, Alajbegovic Razija Se ~~~i:sav~, Co,ric Mina, M~:~· P~boavi~ JfvanJk~: Tosovic Slavojka, Sari6 IC p~r'l~~· clan:ovli. Ovo Sill bi'Ie . ' te an~'V:lC Na~.a, Groina Mi.Ia i Ba b!I'OJ Ih Je I•sao i p.o se]ima ro I ~rodlstavu~ce SVIOJIIh kvantJova a dobalt' po ops.tinama: MreZJioe Mi,l'~· mz~rm zaydacima. PlorsJiije toaa s~o iSle i nu, Zagorje, Jaibuku, Cel•eJbi~ ii~~bn[~~ce~o, Zal·~mur, Sl~tifillU, Usti,k~.lli1 osnova I saveze zena. 'k t· · 312 313 Ogromni su bili zadaci pred nama. U opustosenoj FoC>i brebalo je skupljati pomoc za vojslku u odjeci, obuCi, hrani i zavojnom ma;terljalu za ranjenike i bolesnike. U F·ocu je stiglo 150 proletera koji su premlfzli u igmanskom ma:rsu. Trebalo im je pmziti medicinsku zastitu. Radilo se sbo se holje znalo i moglo da bi se sto p.dje izl.ijeCili. U gradu je situacija bila vrlo teska. Vladala je glad, jer je hrana bila opljq:ckana. A pored gradskog ;stanovnistva u FoCi se naSlo i mrnogo naroda sa sela koji je pobjegao od neprijatelja. Da hi se rijdio taj problem, u Foci je organ.iJZJOvana zajednicka :ishrana. Tako se sa kazana drijelHo po 3500 obroka hrane dnevno. Kako nije billo dovoljno hrasna mljele su se suhe kruske i mijesio hljeb. Takvu hranu je jela j voj.ska. Pored njege ranjenika i bolesni,ka, brige o1w ishrane i smjestaja naroda, os'TIIivanja organi.zacije zena i sl. bio ·je razvijen i ideor1osko-politicki md. Sjecam se da je u Foci odrzano vise predavanja o politickoj situaciji u 12emlji i u svijetu, o pobzaju zene u drustvu, o ravnopravnosti zene sa muskarcem i sl. NamCito je bila 1razvijena aktivnost na mobilizaciji zena u redove NOVJ-e i njihovom ·anga~ovanju u pOilitickom zivotu uopste. Aktivan poHticld rad urodio je brzo plodom. Veliki broj zena iiZ P.oce i cijelog focanskog sreza je bio ukljucen u politicki zivot. To je omoguCilo da rukovodstvo donese odluku da se pristupi osnivanju Saveza zena Bosne i Hercegovine. Zbor je zakaza:n za 22. februar 1942. godine, kada je i oddan, u Narodnom domu kulture u bivsoj zgradi suda. ·Da bi obezbijedili prostorije probili smo zidove izmedu tri sobe u bivsem sudu i dobili dvmanu dugu 25 metara. Tu se nekad narodu sudilo, ,pravda" se dijelila, a sada se skupile zene antufasistkinje, da osnuju svoju organizaciju. Na zbor su dosle drugarice delegati iz Kal:iJnovilka, Gora.Zida, Cajnica, Trnova, Ustikoline i svih sela sreza Foce. Iz Kalinowka je dosla Filipovic Maida, iz Gora.tda Fazlagic Zifa, koja je strijeljana 1942. godrine od Italijana, sa Cajni.6kama Sp:remo Milka, Kovac K:osa sa zenama iz Jabuke, Dzinic Zejna d.z Jelica, Malis Sava iz Vrbnice, Mitra Rirs•ticevic sa delegatima iiZ Mi.lj,eVJine. Nli,tlkovic SaVIka sa deJlegaaijom iz Predjrela Sutjeska. Osnivaclwm zbo.ru Saveza zena Bosne i Hercegovine prisustvovalo je preko 500 zena. VeCina nj1ih bila je cvrsto vezana za NOP. P.risustv.ovali su i drugovi iz Pokrajinskog komiteta I\jPJ .za Hercegovinu i Bosnu. Zbor je poceo u 2 •sata po podne. Prvi je govo~io ispred PK KPJ Rodoljub Co1akovic. On je istakao da nas je vjekovima neprijatelj gazio d. zavadao nase narode, pa da Je nuzno da se nasi narodi ujedine u borbu za s·lobodu i bolju buducnost. Poslije Rodoljuba Cola'kovica zbor je pozdravila predstavnica SKOJ-a Foce, SlaVJujka SaniC. Na :zJboru je Zima _,Qvozdana Bi>jelic- .Penezic podnijela refemt o medunarodnoj politickoj .situacij.i, a Mileva Planojevic o potlrebi osnivanja Saveza zena BIH i njegovim zadacima. Na zbo.ru 'su diskutovale Spremo Milka, Colic IDmgica, Kezunovic V,itka i druge. Posebno ~treba j,staCi diskusiju Savke NitkoviC, koja je, pozdravljajuCi prisutne, kazala da ce vjerno raditi za nase borce, koji se, .kako ona rece bore puskom, livorom j bombom, a mi cemo iglama i preslicama. J a s•am naglasila da treba i Muslimarike da daju od sebe sve da se sto p:ri>je oslobodimo, da nam je jedino mjesto u NOP-u, kao i da bi najbolje billo da Musliman;ke skinu zarove i feredze. Na kraju zbora je usvojena re:oolucija o zadacima zena,i izabran odbor, nakon cega je zbor zakljucen. To je 'bio nesumnjirv politicki �uspjeh. Delegati su se raziSH obogaceni znanjem i us·pome . · x jedan vellki dogaaaj. nama na JOS ·· · · .vk · . · .Nas umjetnik -· slikar VoJ·o DimitriJ'evr·c· ' ko3I Je pnsustvovao 0 snrya~ om z b .'?il"U, mspi1 I11San dogaaajem izradio je c11tez u dnevnik Vladrmrra DedrJera, koga je nazvao: Ucesnice na b . v F v· pwljeca 1942. z oru zena u ocr, Natalija Petrie NE DAJ ME MAJKO, HOCU DA ZIVIM van 'az~~~i~~gko su imale posebn~ zadatke u per;Jodu priprema i odr.taoheihijediti SmJ.;St~hJ.oil"hr!a;ezda kzen.a ~osnle i. Hercegovine .. Trehalo je d ' , e omsat1 sa u 1 sve drugo za us · r~ zh?::~· J~ sam hila z~duzena da pripremim referat za Usme~~e~a~ Vline ,Z1vot zene u Bosnli sa poseJbm1m osvmtom na ~1·'"ot M ·1" n1a J " U d '-' 'v• zene IUSilll <:!: · · ogovoru sa mojom maj<kom napisala sam referat 1ko a s~ ch.ta~a na UJsmenlim .no:v,inama. Tu sam prvi pUJt .iJS1tupi1la na 'poz;rmcu, pa Je to za mene hw ~ posehan dozivljaj. v v . e daj me majllro, ja sam mlada - hoou da iJivJm. To su bile posljedmje rijeCi moje Radojlke-tparti.:zanlke, ibo:lni:carke u Borju, februara 1942. godine. mla je u dvadesetoj godini puna zdravlja, poleta i volje. Zima 1942. godine, hila je teska. iPored hrige i rada u bolnici za .ranjenike, Radojka je cesto odlazJila u sela, pa je dobi·la jaku prehladu i •tesko se razholjela. VeHka odgovomost i patriotska svijest, kod svih nasih horaca, tih prvih dana ustanka, hila je iznad svega, pa je takva bila ,j Radojka. Jednom borcu bio je sikinut gips sa noge. Nestabilail1 u hodu pao je. Mada i sama bolesna Radojka je potrcala za njim. Pri tome je nezgodno pala. Od toga pada povrijedila je zuc ili neki drugi unutrasnji organ. Bila je pnivezana za postelju i za nekoHko dana umrla. U najkriticnijem momentu prenijeta je kuci u Maslovare. Gledali smo je kako se muci, ali joj mnogo nismo mogli pomoei. Sam osjecaj da su joj to posljednji trenuci zivota cijepao je mi srce. Svi smo oko nje, ja, otac, sestre i brat. Tu 'SU nasi prijatelji i komsije. Sve to Radojka vidi i cuje. Stalno sam nad njom i rma vidi kako suze iz moj1ih ociju ik:aplju. . I njoj su tekle suze, zivot joj se gas'io. Kad sam se nadvila nad njeno izmoreno tijelo uhvatHa me snazno oko vrata i povikala: - Ne daj me majko, ja sam mlada- hoeu da zivim. To je hilo posljednje sto je rekla moja Radojka, mlada partizanka, februara 1942. godine. To je bio prvi grob .iz moje kuce i prvo moje dijete koje je nes'talo, da bi u toku rata iz nase porodice bilo jos pet grohova. Ostala je nepomicna na svom lezistu kao da je zaspala poslije teskog napora. Sa lica joj je nestalo g:rceva. I mrtva mi je izgledala njezna i lijepa. N 314 315 �Dr Dana Pecanac-Bjelica PARTIZANSKA BOLNICA U ZVIJERINI 1942. GODINE .prv?J. polovd;~i 1942. godirne u Herceg.oviinJi su partizoo:ske Jedimce v vo~Ile. ogo:rcene v borbe protiv I talijana i njihovih . . P?vmagaca~ cetmka 1 ustasa. Nakon svakog juriSa, ranjenika Je hi1o sve VIse. Borlnice su bile neophodne. . to v.ri)eme n.a~azila. sam ~e. u selu HodziCima, gdje sam radila kao lJelkar u I:UproviziranoJ bo1mci. Ranjenike smo smjestili u popovu nap~stenu ~u~u. l}skom. -:u me pozvali iz Operativnog staba za Hercegov!nu, kOJll. Je hio smJesten u selu Fatnici. Nakon a:mulize stanja u samt~tu, dobrl~ sam za~atak .da odmah idem u Zvijerinu da tamo £o~-r.ruram. ?o.In~c"'! Z<l; Juzno-hercegovacki pa:rtizanski odred. Bolesnike, kOJ} su bihv~mJ~~tem u selu Hodzi6i, predala sam sanitet:s,kom ;radniku D.u~anu G,aci111ovwu. Put~m .do Fatnice samo sam mastala 0 novoj bo.Jmci, a.~ aruge st~ane. pnboJava:la sam se kaiko cu ja, kao mladi ljekar sa IDOJ'I~ ~~kudmm 11sku~st~?~· ostvariti povjereni mi zadatak. ' Dosavsi na . t~ren ZVIJerme najprije .sam napravila plan rada, a on~.a sam. sa sp1sko~ po!rebn?g materijala ,za bolnicu furenula po ?kolmm seh~a, da pnkup1Jam. mventar. Prma . snage, ~olje i ddeala c;;tk sam us.pJela .da PrDr?,;;tdem Jednoobrazne VOJnicke krevete za bol~Icu .. za to Je valJalo obici ~nog? i mn~go sela, cak do Ljubomi~ra pa I d~lJe. Kada s~m ·sve to pnkupila na Jedno mjesto, stola·r mi je izradiOV potreban Inventa:r za ambulantu - previja:liste :kao: s.to, ormare stelazu za instrumente itd. ' ,. Uprav~ u to vr.ijeme na Divinu je pronaden magazin sa potrosmm mat~TIJ~lom.- platnom kao i namirnicama !k:ao s'to su: 'suho ~eso: pmnac, zatim kafa, kakao i slione stvani. Ovo mi je jako koris'lnlo, Jer sam dosla. dlo ZJnalt:ine kro]~'Oiine poste1jnog i za·vojrnog matenija.Ja, t~ko da. s~m bolmcu sa zadovol}stvom uredila i popunila prehrambemm artlkhma. U v p Sarna bolnica se sastojala od ve1ike bolesnicke sobe sa 25 kreveta, druge. n:anje sa 6--::7 rfureveta kao i previjalista. Lmala je i samo~tal~u ikuhi:nJu, sa SVOJim e'konomatom. Od o.soblja je bi.Jo 5 bolnic~b, e~onom, poH~icki radnik i omladinski rukovodilac, kojri je bio UJ~d~o 1 :O~lad1nski rukovodilac na tom terenu. Od svih bolnicarki ~aJvise .m~ Je ostala. u s~~canj:r Fatima Tikvina koja je hi-la plemenita I pokaziva,la puna razumiJevanJe 'kako prema bolesnicima :taiko i prema seljanima. ZahvaljujuCi tim njenim osobinama seljaci su je spasiH od sigurne Sl11!J1ti Jmda su llaJS zaTobih cetnici Save Kovaca. U to Virijeme u Fatnici je, pri Operativnom stabu, postojalo centnilno tsanitetsko skladiSte, odakle su snabdijevali i nasu bolnicu potrebnim materijalom, koji 1je tu sterilisan a pakovan za sav sanitet na tom podrucju. Tu je takoder pravljen i sterilisan ,prvi zavoj" koga je momo, kasnije, imati svaki vojnik u SV'ojoj torbi. Mozda ce se neko upitati: Jcako smo u to doba dohiva.Ii sterilan materijal. Jednostavno: peglom, :sterilnim - o;tkuhanim pincetama i opranim rukama, sapunom i alkoholom. Na ,prvi zavoj", koji smo tada pakovali u vostani papir, bio je nacrta~n lik ranjenog pa:rtizana sa zav,ijenom .rukom rad akademskog slikra, Stocanina, Bmnka So•tre, koji se u to ':~ije~e nalazio u Fatnid pri Operativnom stabu. Sam materijal za preVIJatlJe (kao tupfere i sl.) pakovali smo u dohos i steri•lisaLi u rerni sporeta bolnice. PDoces ster1lizacije smo .Imn:troHsali na taj naCin sto. bi cekali d~ m<;tterijal pozuti i tako smatrali da je b~ donek.I~ stenlan. ,U to_ v.~­ jeme raspolagala sam sa znatnom kolrJJcmom h]elkova atnuJ'sept~Cikih sredstaya, a kad bi ponestajalo dohivala sam .ih vewm, (od N1ko~e Rusa, sanirtetskog radnika u bileokoj bolnici iii preko recepata koJe bi otpremala po seljacima do hilecke apoteke). Snalazila sam se kako sam znala i umjela. Iako je hi·lo teS:ko do toga svega doCi, ja sam ipak bi:Ia s•retna, osjecala sam kao da .radim u pravoj bolnici. Ali, i po;re~ toga, bilo je teskih i tuznih momenata za mene, narocito kada b1 stJigao tezalk ran'jenik kome je bin :potreban pravi roperat'iiVni za:hvart, kojim hi mu se moglo sigurno pomoCi, aLi ovdje, u nasoj bolnici, za to nije bilo uslova. To su bili ;teski trenuci za mene jer sam bila bespomocna i zato nesretna. Za ljekara je najbolnije: htjeti ukazati pomoc a nemati za to uslova. Sjecam se jednog borca sa pov:rijedenom mokraenom bes.ikom, koga hih samo da sam imala gumenu cijev (kateter) vjerovatno spasila od sigurne smrti. Ovo je samo jedan od mnogih primjera o kojima bi se moglo pisati. Raspolozenje mi se vratitlo kada me je jednog dana posjetio dr Safet Mujic i preporuCio da mu, kao manje irslkwsan ljelkar, sve t·eze ranjeniilke salj.em u bolrnliou Izgnri, gdje je radio kao iskusni afirmisani hirurg, a on meni da salje lakse ranjenike. Inace je bio vrlo zadovoljan i odusevljen :izgledom i o.rgani,zacijom bolnice. Njegovi savjeti iskusnog hirurga mnogo su mi pomogli i uvijek cu ih se rado sjecati, a njegov blagi i pa:ijateljski lik mi je wlo cesto pred oCima kao lik iskrenog druga. 'Na zalost, ova nasa, relartiWlo dobra wganizovana, bolnica nije bila dugog vijeka. Morali smo da rse spremamo na povlacenje, jer nas je neprijatelj sta1no ugrozavao. Tako je jedne noCi stigao u nasu bolnicu dr Mujic iz Izgora, povlaceCi se sa svoJim ranjenicima ispred neprijatelja. Poslije nekoli.ko dana cetnioi su napa:li i nasu bolnicu. C.itav dan su se borrbe vodile oko bolnice, a ona je hila i glavna meta napada. Kasno uvece bili smo opkoljeni :i zairobljeni. Tada je u bolnici kao ranjenik bio ri Milija Stanisic, politicki komesar 1. hercegovackog udarnog bataljona. Sjetila sam se da ce stradati a'ko neprijatelj vidi oznake Tlilwvodioca na njegovoj partizansko_j bluzi. .Brzo sa~ pokidala orZnake sa njegove hl13-ze i kada su 'l?ledah b?les~I:ke pr~sh su pmed Mi1ije kao pored obicnog borca, te Je na taJ nacm spasen od sigUII'11e smrti. 316 317 �, U ovoj borbi hio je lakse ranjen i dr s f . .. , . v ~ucu preko puta bolnice. Dijelila nas . . cfu et M ~Jlc. Sm]estoo je u 1 Camil Kazazovic Je naredenje da moram ici da ga rev· .3e ]e. va ve Lka poljana. :Doslo no sam islmcila sa suprotne snranf b p~m. fosto •se tada vodila horba bolnicarkom. Trcale smo p.reko . 1. 0 mce roz prozor sa jos jednom i. sakrile se pod veHku stijenu, m~~i~~!ld dok s~ n.;teci oko nas fijukali, trm, k~~ smo se podigle i posle re:Ua a srr;-? rzbJe~1~ c;>pas?ost. Medudr MuJrc, ugledali smo iZJnad sebe ~et 'k kuci u .koJ.OJ ]e biO smjesten nama. Kako su vidJ' el·r· da sm m ve sa uperemm puslkama p.rem.a , . .· ecr d . v. k ucu d a se sklommo pust'l'o nenaoruzane I· mrs1 " • a bjezrmo u tu 11 obavi.ti sv~j za~atak. ' su nas da prodemo. Tako smo mogle PoshJe tn dana zanobljeniStv . . 1' hercegova6kim partizanskim jed' . a strg I su p:roleteri i zajedno sa eto, zivot ove divne bolnice bi 12'lcaka oslo??diJi ·?olnicu. Tako je a sada za mene lijepih uspomen~. rata , pun lrjeplh 1 teskih dogadaja: SABAHA COLAKOVIC oncem marta 1942. godilne UJstase su u ZeniiJai uhapslile jednu vecu grupu akvivista NOP-a, medu !kojima je hilo nekoHko clanova IKPJ i clanova SKOJ-a. Svi su oni odvedeni u travnicki i sarajevski zatvoa:- a .kasnije u koncentraaione logore Jasenovac i muge u Njemaokoj i Norvdkoj. Time su prakticno Zenica i zenicki proletaa:-ijat u najodsudnijim danima nase NOB-e ostaH hez svoje pa:rtijs:ke i skojevske organizacije, bez veceg broja onih riajaktivnijih saradr:rika NOP-a lkoji su u ilegalnim uslovima, jos od 1941. godine, vodili borbu pmtiv okupatora i njegovih pomagaca ustasa. Jedina od 6lanova KPJ koja je ostala u Zenici d koja ;nije hila zahvacena provalom d. hapsenjem, hila je Sabaha Oolakovic. Ona je hila vrlo vjest hlegalni Tadnik i to je pokazala vee u prvim danima ustanka u zenickom kraju. Tada, a i kasnije, redovilto je uspijevala da !izmakne ustas·kim potjerama i izbjegne hapsenje. U Zeljezali'i su tada .radili jos Ivan RaCiki, Alija ~~hovic i njen brat Rifat Colakovic. Sva 1:rojica su hili !kandidati KPJ. S njima trojicom i jos nekoliko aktivnih sa:radnika NOP-a, Sabaha je preuzela u1ogu i sve zadatke koje je do ma:rtovskog hapsenja imala partijska a:rganizacija Zendce na celu sa Remzijom Rebcem. U zajednici sa partijskom orgarrizacijom sela Tetova ona uspostav·lja kontakt sa Zeniokim partizanskim odredom, prikuplja podatke o neprijatelju, s.kuplja o.ruzje, sa:nitetski ma:temjal i drugu opremu i prelko komrmista iiZ Tetova salje na slobodnu teritoriju. ,Pored toga, ona intenzivno radi na ozivljavanju ilegalnog rada u Zenici. Ponovo okuplja i aktivitra one s111age koje su pred terorom ustasa i okupatora ustuknule i pasivizirale se. Politickim .radom ponovo budi svijest kod osnovnog dijela narodnih masa u nuznost borbe i pokrece ih u akcije. U tom pravcu hila je usmjerena sva njena aktivnost od prvog dana kad je preuzela na .sebe teret teske borbe u komplikovanim uslo.vima ilegalnog :rada. Mo!Tala je poceti iz pocetka, onaka kao sto je to bilo 1941. go-dine, pocetlkiom ustanka. Ttreibalo je na bazi Vlijest'i Slobodne Jugoslavije suzbija:ti i raZJoblicavati u masama nep.rijateljsku propagandu, objasnjavati razvi:ta!k dogadaja na frontovim Antihitlerovske koalicije i u nasoj zemlj'i, boriti se protiv mobilizacije omladine u neprijateljsku vojsku, ponovo uspostaviti obavjestajnu m:rezu i ilega1ne punkvove i kanale, koji .su poslije hapsenja hili razbijeni. K 318 319 �Na lzv1r.Savanju svih ovih zadataka Sabaha je intenzivno radila. Bila je glavni nosila~ cjelokupne_ i:leg~l_ne aktivnosti u Zen~ci <; ces:to, narocito u pocetlku, 1 nep?sredm .J,zvrsilac. Uskoro se. razv1la 1 u <?dlicnog organizatora. Sarna Je od1azi,1a u selo Tetovo, pnsustvovala sv1m sastancima tetovskih komunis,ta. PrenosHa im poruke i zadatke i upucivala ih ikako da zadatke izvrse. Uvece, preobucena u zar, odlazila je u kuce simpatizera NOP-a, razgovarala i ulivala im vjeru u konacnu pobjedu. Dava.Ja je zadatke i odredivala sta .ko :1Jreba da uradi. Pri svemu ovome vodila je strogo racuna da se ne naruse po:inoipi konspiracije. Preko nekih aktivista uspostavila je prekinutu vezu sa drustvom Muslimanska zajednica i grupom uglednih gradana MusHmana Imj'i sru birlli spremni da poanazu NOP. Rrelko njih organie:ovala je razbijanje mobilizacije omladinaca Muslimana za njemaCku 13. SS ,Handzar" diviziju. tPreko zena aktivist·kinja organizovala je prikup1janje dobrovoljnih pnHoga u novcu i drugim materijalnim sredstvima, .raznosenje stampanih vijesti, oruzja, municije, sa:nitetskog materijala i drugo. Cijelu organizaciju ilegalnog rada u Zenici, Sa'baha je preuzela na sebe. Sama je odla:nila na sastanke, iznenqdno se pojavljivala u kucama aktivista, prenosila im zadatke i odredivala sta treba da urade. Nije voljela, a nije ni praktiko:vala da .se njoj, na nekom unaprijed odredenom mjestu, dolazi na sas-tanke. Takve sastanke nije ni zakazivala niti je na hekom unaprrijed o.dredenom mjestu p11ihvatala ilegalni materlijarl. U na:jrvi'.se slucajeva pojavljrivaJla se iznenadno, bvzo olbavIjala posao a odmah zatim odlazila dalje. DrzeCi se toga, uspjela je da izbjegne da bilo ko o njoj nesto sazna ili da je iznenadi. Pa i onda kad su ustase za njom organizovaH potjere i pretresali citavu Zenicu, njoj je uspijevalo da skrije svoje mjesto boravka i izbjegne hapsenje. ,Pocetkom maja 1942. godine u Zenickom partizanslk:om odredu doslo je do cetnickog puca. Time je praktiono prestala oru.Zana borba u zenickom kraju a par:tizanske jedinice povukle su se sa ove teritorije ·i preko Kr·ivaje i 1\jonjuha otisle u Birac. Ovim je bila prekinuta jedina veza Zenice :i njene ilegalne organizacije sa partizanskim jedini1 cama i partijsbm ru kovodstvom. Sabaha je od tada hila stalno zaorkupljena idejom da ponovo ozivi o.ruzanu borbu u zeni•ckom kraju. To je shvatila kao svoj glavni zadatak, u njega je u1aga1a sve svoje fizicke i umne sposo:bnosti. Koristila je l najmanju priHku pa i onda kada su uslovi bili minimalni, da organizuje oruzani odred i akcijama i borbom pokrene ponovo narod u ustanak. Ali, zabo sto zajedno sa tetovskom partij.skom O!I1ganizacijom nije uspjela da obezbdjedi siru bazu za nastavak oru.Zane horbe u .zeniCkom kraju i zato sto je neprijatelj u to vrijeane bio vo:Io jak i u zacetku sprecavao svaki takav pokusaj na zalost nije uspjela. Zbog 1Joga, a i sticajem raznih, a najvise nesretnih, okolnosti njena zelja d nastojanja nisu ostvarena. fPrvo je pokusala da :na teritorriji sela Tetova i Gradisca i uz promoe tetovske partijske organizacije formira oruzanu partizansku grupu. Znala je da se u Tenovu i GradiScu kriju dv:ojica partizana, koji su, posHje borbe na Meukrrnju na V.Iasicu stigli u ovo sdo. Mislili su da ce ovdje najlakse da prezive j oporave se od bolesti a zatim da uhvate vezu sa nekom partizanskom jedinicom. Iako su sela Tetovo :i Gradisce u nepo.srednoj blizini Zenice, a u 1Jo vrijeme u Tetovu je hila stal:na usrtaska posada, us:tase za njih .. , . ci'a Tetova ih je prihvatila, lijenikad nisu. saznale. Par~1Jsika org:ul~t~ 1942. godine, ~ad su se.. op?6ila..~ sakr:va.Ia ~d ~sta~~bc!1~~c~a lastanku sa clanov1ma . pa~ J\~~ ravih, pos.Jet:Ila I~ Je E • naoruzana grupa, a da DJih VOJ Tetova predlozila. Je ?a se '?rmi,ra 'ez m oko kojeg bi treba~o da se kao iskusni part~zam J?O~ube h~aop~ije~log je bio p.rihvacen I odma~ okupe novi borCI. OvaJ . a a m ·, Gradii1sta i Teuova udu u p~rt je hilo odredeno da ne1kc:·~ri<ko ~b;h;aj~z uputila iz Zenice .i. Ibrahima zansku grupu. rPorv~d llJih, S roMtiokog rkomesara grupe. 9Jelu ·~·r;rpu, Hrunumica i predlozila ga za p . zala j'e i oprem11a Odjeoom, . 1 k 0 d setak boraca naoru · d upe koja je brop a. ~. e k · tijska organizacija. Za vo ~ gr . obu6om i mumCIJ.OJ? tetov:s, a par a ·e oznavala, znala Je d~ Je odreden je bio Ras1m Ismic .. viabahk ~ \iop horae Zenickog partizanod prvih dana ustanka prezden.1dc. olm zarf~mandanta novog partizanskog · d d . je u v1 Je a ' skog o re a pa ga d k · borbu izraste iz ove grupe. odreda koji je trebalo a r .:ro~ otpocinjali sa akcijama, nego Grupa je hila mala pa. J~s. n1su ~iri:titki .rad u selima i ol;jasnj~­ su svu svoju aktivnost USJ?Jenh d:ka Y.ima da se mobiliSu nov1 bor~1. vimje ciljeva NOB-e, kao a na p . usa~ 1 grupe Sabaha je rad1Ia Uporedo sa s'tvaranjem ove pad•rtrzal!so\:eba.I·; ·ri]'~ke Bosne. Saznala . v . d upe na esnoJ ·~ z •vk na OkupljanjU J?vS J~. De vlaUOVa partije ;j prv0b0!:aCa e~llC ?!? je da u selu Sv1cu Z1ve ' VOJ1Ca ~ ,. Marko MiSura. NJ1h su cetmc~ partizanskog odred:;. ?'(d?'r ~ht~~~jeli ubiti zbog njrihove pop.ul)ar!wsd1 poslije puca razorruza '1 m~l!kl dreda i namdom ovog kraJa 1. o medu bivsim kborci:ma Zenl1c ogbol: I·svtva u rodnom selu. Mmah ~u · redili im ne u vrs t u pa. uzaro . Jen . zandarmerij>i. ,sab a h a Je s t u plla . v vk · svakodnevno da se javljj,J~ cert~k:~ sastanaka koji su odrzani u'Vklu sa njiana u kontakt •1 pos 1Je ne or b . rupu bivsih boraca Zemc ?g Ricice predlozila im da okupe oldo se ~~mentu iznenade :i razoru:laJU odreda..i da 1;1 u selu cetnicku zandarmemJ~ koJa bJe ko rijeke Bosne i pridruze part1da se sa otetim oruzJem p_re ace pre zanskoj grupi Rasima Ism1ca. Sabahinog prujedloga grupa bor~ca, Uskmo je na osno.vu ovkg ' m Oiktobra 1942. godine lt'azoru.~ai~ na celu sa Todorom..iButiillOm,. o~~e usaka i uputila se prema l11JeC1 cetnioku zandarmeriJU, 0~~\ lill . 1 iz sela Tetova camcima pre?a~~ Bosni gdje je trebalo da .1' ?llll~n~s u zadnjem momentu OSUJetii: na drugu stranu. Medutim,. ~etm~I s~as. edu kod sela Ricke i u bo~~b1 ovaj njihov poku~aj. Nfra':'~h shv1~ene 'k.rarka MiSuru, Mladena Misuubili Todora B~·~nu a .. a~m}e u svom stabu u Perin Hanu. ru i Duru Miles,1ca st~IJelJah ,u bra 1942. go dine, i partizanska g~Jza ovog dogadaJ~'. 5. n:overv, sudbinu i hila razbijena. Ust~s~ pa Rasima IsmiC~ doz1v~ela Je. ~ 1d~~sni,ka •sa:zmaJi su da se .~na naJV1·. i zandaDmi iz Zem~~ _preko <SV•fl~~sili iznenadni napad, opko~l1h grupu v= S ve krece olw Gradnsca pa su . , .. v J·edn·og borca. Ostahma Je po.s b h. . v . u borb:i ubili da·ra Ima Ha numica 1. JOS acno probiju i:z ohruca l. t 0 Je lo za rukom I se razbJegnu .· poJe d'm 1 b:io <kraj ove pa.rtizanske grupe. . .. va lm 'i su ulaga:li sve svoJe za Sabahu kao i za kom~ms~k. TeJo ed o~aj tragicni . epilog bw d b snage a o nove Zeni:cki part•Iza~s ~ .osu za T·odorom ButMl!Om, Ibra. b't k zahh r ' . d je tezak i nena~_o.kna.div gu. 1' a .I' nisu prestajali sa ilegalmm ra om 1 . h'Ilmvorr;t1. Hanunucem 1 drugima a I da1J'e je Sabaha preiko te. IZ aZJUC SVOJ. e Ziivote novim OI]JaJS1110'S1Jima. ' 1 1 v • • lr,. partiz~nskog P?gobil~~tad~nirana t 320 321 21 zene BiH u NOB 1941-1945. Svic~. Dalj~, �tovskih komunista i simpatizera NOP-a u gradu, zeljeza:ri i a:udniku drzala situaciju u svojim rukama. Obilazila je pojedine drugove i drugarice, hrabrila ih da istraju i da ih neuspjesi ne pokolebaju. I danas se u selima Tetovu i Gmdiscu sjecaju njenih dolazaka i njenih sabranih govora na sastancima i konferencijama. Iako je billa f1izd!ciku slalba i bolesljiiva, ona se ll!i'j•e predavala, s·toicki je podnosila sve tegolbe muko1n1pnog i tdikog" HegaJ!nog mda. Nrikad se nikome nije zalila i uporno je odbijala svaku sugestiju drugova iz Tetova da se poS<tedi fiziekih napora. Nije klornula ni ornda kad je u •radu dozivljavala neuspjehe. Nastavljala je sa aktivnoscu i bil.a nerjdi~a. z~go,:r;etka. za usta~ku poli<?iju. Osjecali su svuda njeno pr:s~stvo all ~?J ms.ta ~lSt;l mogh. Sazna11 su preko cetnika da je hila ID:ICIJat~r a.kciJe. koJ~ Je nvela. gn~pa Todo:a iButine: Znali su da je nJen ·vg_}avm ud1o b1o u fo.rmtranJU naoruzane par.tlzanske grupe u Grad1scu. ~v.akodn.evno su mot11ili n_a njenu kucu, upadali i vrSili pretres.~. T1razl'li su Je svuda, postavlJali zasjede ali ona im je uvijek us;piJ<evala da uma:kne. ClcmoVli partije i simpa:tizemi NOP-a ouva]i su je, bdNi nad njenom siilgDJrrnos6u i stvarali jo'j u:s,Jove za HegaJni rad. U decembru 1942. godine na sektor Zenice stize Treca divizija NOVJ. Njene jedinice napadaju prugu izmedu Zenioe i Zepca. P.rva dalmatinska brigada tada je oslobodila Nemilu, Vranduk i Citav kompleks sela na lijevoj obali rijeke Bosne. Istovremeno je ova hrigada uspostavila vezu sa Tetovom i Zenicom. Za Sabahu i tetovske lmmunis;te to je hila nova prilika da jos jedn?m, uz pomoc jedinica ove brigade, pokusaju formirati Zenicki pai1fl1 anski odred. u kontaQctima sa stabom Prve dalmatinsike brigade Z tetovski komunisti su dobHi uputstva za :rad, prije svega da rrastur~ Ic:~ke po z.enlci u kojima stab Prve dalmatinske bPigade poziva radmstvo Zem~e .da ~tt;tpa u partizane i ~da. s~ organizuje u borbi protiv oku;pato_ra 1 IzdaJmka. P.ored toga, JOdi:mce ove b11igade po sel~ma odrzavaJu ·konferenoije sa seljacima, formiraju narodnooslobodilacke odb?re sa oi~jem anga:l!~·va3-~a. i Sto .uspj.esni!j:e moblitHzaaije oi!tavog o'VIog k•raJa u narodnooslobodilackoj borh1. Medu1iim, O.i·tava ova zajedn~cka aikti<vnost Staba bdgade, tetoVJSike partijske organiz~cije i Sabahe Colakovic morala je naglo biti prekinut~. P:o nar~denJu Vrrhovpog staba NOV i POJ, cijela Tireca divizija dobda Je nov'! za~atak. Vee 20. decembra prebacila se preko Vlasrica na sektor Travmka 1 Turbeta. Odmah zatim uslijedila je ;:i cetvrta neprijatelj~ka .~fanziva. Taka je i vovaj pokusaj Sabahe i tetovske part'ijske orgamzaCIJe da pokrenu O!rt.lZanu borbu u zenickom tkraju asta10 bez rezultata. Ubrzo iza toga Sabaha je do.Zivjela i najte.Zi uda;rac u svom iilegalnom radu. Odmah po povlacenju jedill!ica Trece divizije doslo je do veceg ha:psenja u Zeriici i rselima Tetovu i GrardiScu. Uha:pseni su hili skoro S'Vri clanovri tetovslke partijske organizacije a u Zenici njen brat Rifat ColakoVJic i jos nekoliko istaknutih Sabahinih sa;radnika. N~jemci su ih zatvorHi u Kaznionu J poslije ,ispitivanja" odvojili su R1fata Colakovica a za>tim jos 11 uhapsenih Tetovljana 1i Gradiscanaca i .s~r~jeljali. ih 26. januara 1943. godine. Medu strijeljanim sedmorica su h1h clanov1 tetovske partijs<ke organizacije. Tada su pokusaH i Sabahu da uhvate a1i im je ona u zadnji cas umakla i !k:nila se ptreko Bosne u BHimiscu. Nijemci i ustase su pretresli svu Zenicu nrazeCi je. Cak su hili raspisali J nagradu za onaga lm je pronade tili uhvati ali sve je bHo uzalud. Simpatizeri NOP-a cuvali su je i sakrili tako da joj ustase nikad nisu usle u trag. Ali od tada, ona nije viSe mogla biti aktivna i u potpunosti rukovoditi ilegalnim radom u Zenid. U novim uslovima stroge dlegalnasti, nije mogla viSe da se krece, da obilazi drugove J druga:rice i da bude u stalnom toku svih dogadaja u Zenioi. I dalje je saobracala sa svojiiD; saradnicima, ali to viSe nije bilo kroz k:ontakte i razgovme nego preko ceduljica i pisama. Upucivala ih je kako da nastave sa radom J odr:Ze lmntinuitet Hegalnog rada u Zenici. Iako to viSe nije bio onaj njen svakodnevni istrajni politicki :rad Jwji ju je nosio i davao joj snage da i~dr:Zi i ne poklekne pred •teskocama, ona se nije predavala. cak je i u takvim uslovima iz svojih .skroviSta orrganizovala likvidaciju izdajnika Ota Gipre. On je bio prevodilac Nijemoima i saucesnik pri ispitivanju ti mucenju uhapsene tetovske grupe i njenog brata Rifata. To je 'hftla njena osveta za 1s•trijelja;ne zeni6ke, tetnvske i gradiScanske komuniste i saradnike NOP-a. Tes~i uslovi ovakvog rad:a d bolest koja je sve viSe uzima1a maha pogorsavali su njenu si,tuaoitj;u i odvaj'alti. je od borbe na koju je navlitkla, za koju je zifV1jela. To mirrovanje u skrovriStima je mucilo, osjecala se usamljena i izo1ovana pa je sve skupa ubrzalo njenu odluku da napusti Zenicu i izade na slobodnu teritoriju. Koncem 1943. godine, uz ;pomoc nekih simpatizera NOP-a na zeljeznici, vozom, preobucena u zar, izlazi iz Zenice a zatim na slobo.dnu tenitoriju Visocko-fojnickog partizanskog odreda. Po zavr·setku rata vratila se u Zenicu ali njena bolest je vee uzela toliko maha da nije imala vremena ni da se Taduje pobjedi u koju je tol1ko ulagala i za koju je dala sve sto je mogla i 1imala. Prve godine poslije oslobodenja proVIela je u postelji i li~ecenj;u, a pocetik:om 1947. godine zav.rs1o se njen zivot koji je bio sav utkan u borbu za os•lobodenje i za ostvarenje Tevolucionarnih ciljeva nase partije i nasih naroda. 322 323 �Cilika Hajnrih-Parte ·--- OD CRVENE I NARODNE POMOCI DO GRADSKOG ODBORA ANTIFASISTICKOG FRONTA ZENA SARAJEVA o:dii~e 1935. saradiivaJa sam sa Pemm Pesutom na pr1kllllp1}anJl! nov_canev pom~c-i.. U provali 1936. godine hila sam uhapsena I pustena IZ c~straznog zatvora. 1937. god formiran je Odbor Orvene pomooi u sastavu: .Pero Pesut, Asim Abdihodzic fu~d Mi:dzric i. OHi1~a H.ajmtih. Sva;ko od na:s j.e na sVJom terenu pro~ stnvao. krug I pnkUipl]'ao novae za pakete namijenjene zatvorenim drug~vima u Sremskoj MiJt,vovici j drugaricama u zenskoj kaznionici u. Pozarevcu. Por~d to~a claval~ se novcana pomoc porodicama uhapsemh drugova. PnkuplJala se 1 hrana u oemu su se istakli Mustafa Kurto i Redzep Gorusano:v,ic. Organi~ovana je takode 1 prrodaja fotografija autoporrtreta Mose Pijade koje je donio Erih Kos. Rad Crvene pomoc.i prosi.rio se kasnije i za spanske dobrovoljee u Francuskoj, u logoru Gitsu. Crvena pomoc organiz.ovala je prodaju lmntakt slici~a 0 strahotama spanskog gradanskog :mta, a prihod je bio u korist Spanaea. Paketi spanskim dobrovoljcima za logor Gits slat,i su u tezim od yo. ~ kg. p~~lko C:rv~e~og kvsta. Uspostavljena je veza sa nasim z.~mblJemeim~ kOJI su o.~tah. u Rrankovoj Spaniji, medu njima SarajhJa Albert Abmun. Slata Im Je novcana pomoc u stranoj valuti u konieama iknjiga. Posta je prepiska morala bi;ti na spanskom jeziku veliku uslugu je C:inio pocasni konzul republikanske Spanije Albert Saloon. Dolaskom Ise Jovanovica, sekretara Pokrajins1kog komiteta iKPJ reorganizovana je Narodna pomoc, odnosno formiran je Gradski odbor narodne pomoCi u koj·i su usli: Ivica Tvrtkovic, Alojz Rebic, oba radnika zeljeznicke radionice, zatim Hana Ozmo, Zora Ser, MHutin Vdimir, Ci.Uka Hajnrih, Jovanka CoVJic, Toni Zagovec, ing. Stipetic, Peko Jokanovac, Esad Cengk. Ponelkti clanoVIi su b'Hi povremetn:o na OVIOm radu, te kasnije pnio:nalii dnuga zaduzenja. 27. marta 1941. u Sarajevu su organiwvane velike demonstrracrije pod ruk:o:vodstvom KP u koj.ima je, pored clanova i ahivista, ucestvovalo svo posteno .gradanstvo. Manifestovalo se od jutra do veceri. Okupaoijom Jugoslavije Narodna pomoc prosiruje sVIoje zadatke, pronalazi stanove za 'ilegalce, prikuplja novae, hranu sanitetski mateDijal, oruzje, alkohol ritd. Novae je stajao :kod mene sam ja mogla, u slucaju da upadne policija pravdati vece svote novea na osnovu muzevljeve obrtnice. G Jer 324 325 U Gradskom odboru narodne pomod radHa sam do samog hapsenja, novernbra 1941. U to wijeme uhapsena je Lepa Pero:v.ic, instruktor i Clan ,Prokrajinsrkog komiteta u Sarajevu. Slala sam JOj hranu u zatvor ,Belediju". Kada su je prebaeili iz ,Beledije" u zatv:or ,Bogosloviju", otis.la sam pred Bogosloviju ·i vidjela Lepu na pvoz:oru. Tom prilikoo:n mi je badla cedulju u kojoj je bio plan bjekstva i upo~orre­ nje da se to mora sto hitnije izvr&iti. Nakon tri dana partijska organi·zacija je o:rgan:izovala bjekstvo u pet sati ujutro kroz prozor preko iz.Joga, gdje ju je docekao MiJo Sunaric. Bjekstvo je potpuno uspjelo. Po dolasku Bsada Cengica za seJkretara Mjesnog komiteJta po?etkom 1943. ponovo se fiormira Odbor za Namdnu pomoc, aktivi AFZ-a, te mgani,zuje rasturanje propagandnog materijala. Te2JiSte je baceno na p.nikupljanje nrorvea, oruzja, sanitetskog J?at~~ijala, glieerina i S'(~ga ostalog sto je bi1o potrebno za rad orgamzaciJe. Sav rad se odviJaO pod ·rukovodstvom Esada Cengica, sve do njegovog hapsenja u jesen 1944. godine. U ovom radu mnogo su se angazova1e zene, koj1e su uglavnom pmsle kl'oz logor :i zatvor: Lepa Carkic, EmiHja Kapri, Marija Blazek, Cilika rHajnnih, Alojz Rebic, Anto i Vid Milosevic, Libusa Maj·er, Katica Slama, RuZJica Gajger, Olga Ivlkovic, Milja Lonoo, Husein i &mica HodziC, Srlavica Mi,HoeVIic. Kod Slavtice je sak,upljan materijal i slat preko kunitra Igmanskom odredu. Kurir je kasnije, prilikoo:n hapsenja na Ilidzi ubijen. (Ne znam mu ime, ali znam da je hio Albanae). U kasnu jesen doslo je do pmvale nase grupe. Lepu crurkiC, erija je porodica hila p:ohapsena, a za njom raspisana rpolicijska tjeraliea, uspijevamo prebaciti na os•lobodenu teritoriju. Ja sam hila s njom povezana tako da nisam bitla provaljena. Husein i Ruzica HodZiic su hili medu ~adnj.im uhapseni. Ddali su se vrlo dobra, i prekinuli provalu. Pohapseno ih je oko 30. ,Jza ove p:mvale pozvao me na sastanak sekretar Komiteta Vladimir Peric Valter i od tada sam hila na njegovoj vezJi, dobivala od njega zada~ke: povezrivanje rsa Ilidzom, uspostavljanje veze i:zmedu Komiteta i partijske organizacije u zeljeznickoj radi.oni, koja je hila prek1nuta usljed hapsenja odgovo:mih drugova. tPresla sam na vezu Mitre StaniSic, Clana iKomiteta s ai.ljem prikupljanja podataka o ikretanju neprijateljsk'i:h elemenata. Mira me je povezala ;~a. Enveu:?o:n Kr~iCem s kojim sam nastavlila taj rad. !mala sam na vezi JOS 1lroJIIeu drugo:va. U jesen 1944. godine dobila sam hitno zadatak od ,Valter~vda sa.S,ijem i krijem do os.Jobodenja Sarajeva crvene engleske a amencke zastave. Preko Ivanke Skarric materijal mi je poslao Enver Krzic. Zastave sam sila u stanu Hebe P:rice, sestre Ognjena i Srde P~dee u Tuzlinoj uliei. Ove zastave smo 6. 4. 1945. ujutro postavili na javne zgrade u os'lobodenom gra:du. Mislim da je pocetkom januara 1945. godine formiran ilegarlnti Gradski odbor Antifasistickog rfironta zena. Sastanak je oddan u stanu Hase Pasic u bivsoj ulici Bana J eliCica, na prvom spratu. Na drugom sp:ratu u i~toj zgradi stanovao je zloglasni pol.icijski agent Jakubovdc. U odbor lmji je tom prHikom biran, usle su: CiHka Hajnrih - predsj,edni!k, Hilba Ramadanov',ic -:-; p!n~predsjed~'i!_k, ~ira StarJ?-·iSitc ;-:- .sekretar :i c1anoVIi Vaska Vukalovie, Olivera Katie, LJerka Cvitkov1c J Az·ra Dzubur Grebo. Odbor je formira:n pod rulmvodstvom sekretara Gradskog rkomirt~ta VaLtera rPerica i organi,zaciono:g 1sekretara Safe Dz-ino- �vica Na 0 vom sastanku donesen je zakljucak da se na rpodrucju cijelog gTada for~1iraju podo~?ori. ciji je ciJj. bio fo~miran~e pun.ktova ~a konacni ohracun sa nepm]atelJem, za pnhvatanJe part1zansk:ih I1aTIJenika. Sva.ka od clanica bila je zaduzena za po jedan punkt u :razliCitim podrucjima grada. Cilika Hajnrih bila je zaduzena z;a centar grada. U pododbor us.Ie su Lujza Pajic, Dzevahira Midzic, Mila Gucevac i Emilija Kapri, u cijoj se kuCi i nalazio materija>l: sanitetski pribor, carsavi, cigarete, secer i drugi prehramberri artikli. :Mater.ijal je prikupJjan taiko sto Sill prunik:rtovli alfligafuva:]i alkmivliJs'te sa airtavog svog podrucja koji su sve sno bi bitlo prirkupljeno donoSti.Ji u bazu. Mnog.i od ovih aktivista su i do danas ostali anonimni, a veliki bmj njih, samo zbog ave s.voje aktlivmos1tli, zav11s1io je u kioncentraoionim logorima. Hiba Ramada11110vli:c birla je zaduZei!1a za pumik:t Siken~deTide. U pododboru su bile Anka i rSlavica Rodak u cijoj kuci je bio i smjesten materijal. Za Bistrik, misHm, da je bila zaduzena Vas'lm Vukalovic. !Za podrucje ~ratnika i Bjelava ne mogu da se sjetim. Tako su se izvrsile sve pripreme u slucaju borbe za oslobodenje Sarajeva. Sastanci Gradskog oldbora AFZ-a oddavali su se svaki put u drugoj ku6i. Jedan takav sastanak odrzan j·e u kruci Adele Draslkovti.c. Tom sastanlku pri1sus'tvovao je i Valter Peric. Pored redov;niih radnih sars-tana:ka, orgcmi,zovana je i proslava Darna zema, 8. marta 1945. godirne, u blokiimanom Sararjevu, u vrijeme Luburiceve strahov:Iade. Sastanaik: je caju 8. marta - Hajnrih GH:iika, Izvestaj o politickoj sitruaciji - Va:lter PeriC i Izvjestaj o mdu po rpun:ktovima. Sastanak je trajao viSe od dva sata, a na stolu je stajala bomba, u slucaju da upadne policija. Iva Hrstic-Bajalo PRVI ODBOR ANTIFASISTICKOG FRONTA ZENA U ZAPADNOJ HERCEGOVINI 326 327 S a. moji!m mu.rl;em Pe1lrom Hrsticem, u njegovoj siromasnoj familij.i u selu Grabu, .J1odila sam dvoje djece. Posta se porodica prosinHa, trebalo je viSe materijalnih sredstava za izddavanje. U to doba za Sri:romasnog seljaka zivotni uslovi bili SU te~­ ki. Zbog toga se moj muz odlucio d~ pode ,tr~uhom ,za .kruho~"· .Otrsao je u Kanadu u proljece 1927. ~.od~ne, s namJerom d~ 1 rr;ene 1 dJecu prevede 1k sebi kada za to obezbiJedi uslove. Okolnos1n koJe su ~e zatim rredale bile su teske. Svoju porodicu nije mogao za predvrdeno vrijeme pr~baciti, a kasnije, kada se u Kanadi ukljucio u napredni radnicki pokret i kao dobrovoljac o1JiSao u spanski ,rat :(~aja 193?: godine) morao je odustati od te namjere. Nadao se pobJedr nad fas1zmom i u~dao se da ce doci kuci gdje ce zivot biti laksi nego u tudini pod kapitalistickim jarn;om. Uv S:panij~ j~ ma~~a 1938. godi~e. poginu_o: Tada su ugasene sve nJegove zelJe koJe Je gapo prema svoJOJ porodrcr. Moj muz mi je dava10 podst•reka .da se mogu J?.ravilno orr.ijent~~a­ ti, agitovati i raditi za stvar mdnicke klas~, a. kasniJ.e .NOP-a rr soc;:IJalisticke revolucije. }os dak je bio u Kanadr PI,sao m1 J~ dav· se stnp1m sa djecom, da ce biti bolje sutra,. da s~ on v~.c t.a~a pm~~ruzro naprednom radnickom pokretu u Karradr, da ce pobiJedrtr radmcka klasa nad fasizmom i kapitalizmom. A Ja, ako mogu i ~~ u nasem mjestu in;.~ partijska orrganizacija da se pddru2Jim komumsnrma, ~a ~udem na 'llJJ.hovoj strani i da im vu ra~u ~omazem. Iz Kan.~de J.e prsa_o r~d~w~o, s<Iao mi novae za izdrzaval1Je djece, ,razne matenJa.Je IZ novma 1 rz casopisa kanadskih komunista 1i slic~o. Te mat~rijale,. za yr~jeme 'K:"al.i~­ VJirne Jugo:slavJje, s Vlre!lilena na vtrllJeme ,sru m1 oduZlrmah zandarmr. PIIsao m:i je i iz Spanije i savjetovao da ga poslusam i da budem na strani K.PJ i da tako i djecu onijentisem. I iz Spanije mi je slao novine o spanskom ratu, ali to nisam uvijek dobivala, a ono sto sam dobila nesto su oduzeli, a nesto sam i sacuvala. 1Pred rat sam ukljucena u napredni radnicki pokre! t~ko s:to su komuni'sti Jmji su znali za porliticko djelovanje moga muza 1 mo~~ odDeidi:Li Mllinka Muoica, i:z !Jjltlibusllmg, da sa mnom, s Vlremena na vn}eme, razgovara o zadacima KPJ. Saznala sam da je drug Tito dosao za sekl!1etara KPJ, da se rat priprema i da ce se KPJ staviilti na cel'o naroda Jugoslavije u borhi protiv fasizma. Od 1937. godine. do. pocetkav rata, u Vrgorcu i oko!Jini lkao i Grabu, pricala sam medu lJudrma sve sto sam · �znala 0 radnickoj k1as1l i zbivanjima u Kanadi, Spaniji i kod nas. U Vrgorcu je isto taka bilo dosta naprednih ljudi, pa su me shvatili i primili u svoju sredinu. Odmah prihkorn okupacije nase zernlje znala sam gdje rni je bilo rnjesto u novim, ratnirn priHkarna. Selo Grab pripadalo je Hercegovini, dornaCi izdajnici su sa okupatorima preuzeli vlast, ustase su se pocele naoruzavati, po selima su kupili ornladinu i <gonili ;ih u ustaske redove, sto je rneni i ostalim postenirn i naprednirn ljudirna bolo oci. Ali, biH srno nemocni, a posebno u rnjestu gdje sam zivjela ustase su pocele hapsiti rnasovno one ,koji se ne bi odazvali pozivu da stupe u us,tase i slicno. Ipak, selo Grab je bilo naprednije od ostalih sela, pa su ljudi bjezali kad su god mogli samo da se ne hi morali odazivati u ustaske redove. OdlaZJila sam u v,rgorac gdje su se odrnah £orrnirale grupe ljudi koji su se opredjeljivali za NOP. Oni su djelovali na suzbijanju odlaska ornladine u ustase, sakupljali su municiju ,i oruzje za liono naoruzanje i taka se priprernali za podizanje ustanka protiv okupatora i domaoih izdajnika. Medu njima su bili Mate Baja}o, Mi6o Hrstic, Mate Nizic, Pem Bajalo, Stanko Borovac, ·Ivan Re5etar iz Maoca, Ivan Jelavic iz Oraha, Pavao Jelavic, Pavao Granic, Stanko Resetar, Stanko i Srecko Jelavic, sinovi Pcwla iz Maoca. P,ored mene, u se:1u Gra:bu djdovao je i kornunista Vlatko Hrstic. U pocetku smo u radu hili orijentisani na Vrgorac i akolinu (!Oalmaciju). Navedeni drugovi su narn davali direktive, da sto vlise razgova·rarno sa ljudirna, da se ·ne odazivaju pozivirna ustasa i njihovih pornagaca i da, aka mozemo, kupujerno oruzje da hi se spornenuti drugovi mogli muoruzati. Dali smo irn nekoliko pistolja i rnunicije do koje sam dosla. Taka sam, pod rvrlo tesldrn uslO\drna, radila k:Jmz djdu 1941. godiiiDu. USJkoro SIU me uhapsii1le us1tase i sprrove:Li u I~talijans,k:Ju k:Jornantdu u Vrgorac odalkle su drugovli, kode sam gore spomenula, i1ZJbav,i;Ji. U iital'ijans'korn zatvoru nisam dugo ostala. S obiZli'rorn da sam vee billa puno ,;komprorn'i:tovcuna", kao p:rlipadnilk. NOP-a, po6el1i su mene i moju djeou proganija:ti. Moga Sitariljeg slina UJs1tase su primora'le da strupii u nepnijatelj;ske redov;e, a drrugovli sa kojima sam sarad<ivala su rni pos1Jav,i;1i zadataik da ne d.i!rarn u njega, da ga tamo ostavirn, jer ce iz uih redova i·sto mo6i pomoCi polkrenu, aka niis'ta drugo da rnoz•e davaiJJi za ustaiDi~ke onuzje i rnumiiaiju. I'sto rn\i je to savjetovao i Mate Ma:r!kotiC, tada komunista. Pocetkom 1942. godine, iako pod teskim uslovima, aktiviralo se jos neilmliJm zena, ko:je su pocele radiilti za NOP zaj,edno sa illiDom i sa ostalim drugovima, medu kojima su bile: Tonka Hrstic, Kata Hrstic, Anica Hrstic, Matija Kalak i Ruza Kmljevic. Bos<to one nisu bile ,kompromitovane" u oeilrna ,neprijatelja preko njih smo slaLi postu, letke, razne rnaterijale u v,rgorac, Orah, Vitinu, Ljubuski, Klobuk i ostala mjesta, a putem drugrurica na Orahovlju {Matije Rakic, Hate Basatlija, Milice MiSetic, Olge ~ Mus,tafe Jakie, Vesne Rdetar i ostalih) ik:oje su vee uveHko radile za NOP, razne rnaterijale i postu smo slali u Vitinu, Grabovnik, Ljubuski, Maoce. Mi smo isto ta:ko primali raznu postu i mate:rijale od drugova i druga:rica iz navedenih okolnih sela i dostavljale ih u neka mjesta Daimacije. u 1942. godini bi,lo je iz nasih krajeva dosta drugova u partizanima, postojao je partizans.ki odred na Bi,okovu, povrerneno bi boravio i na Orahu. Pocetkom 1943. godine osnovani su seoski rn:al'odnooslobo- 328 329 dilacki odbori u onim rnjestirna gdje se namdnooslobodilacki pokret skio. Marta mjeseca 1943. godine navedene drugarice i j.a smo pozvane u selo Orah na sastanak, gdje smo fmmirali seoski odbor .Antifasistickog fmnta zena za selo Grab, u Ciji sastav su usle spornenute cuktivistkinje Graba. Ja sam izabrana za predsjednicu, a za zamjoolika predsjednice Matija Kalak i za sekretara odbora Anica Hrstic. Kurir odbora bila je Kata Hrstic, a blagajnica Tonka Hrstic. Za clanove odbom bJrane su: Kata Markotic, Kata Vujevic, Zora Vujevic, Iva Vujevic, Mara KraljeviC, Anica MankotJic, (majka Mate Markotica), MaHja H:vs,tJic, Anlica Kolak. Odbor se sastajao i odr:Zavao sv;oje sjednice, a skJOiro svake sedmice se sakupljala hrana, municija, oruzje, odjeca i obuca za partizane i nosHa pjes1 odredenim partizans,kim odredima. Zadatke za ke rad formiranog odbora dobijala sam sa Oraha od 1ranije furrniranog seoskog odbora AF2>a za Orah, a kasnije Mjesnog odbora liz Ljubuskog. iNas rad smo prenoslili na ostale zene u Grabu i olm1nim selima, a pred kraj 1943. godine bi,Ie smo povezane sa MNOO iz Klobuka i ,Tihaljina. Nasa opcirna je hila smjestena u selu Vitini, a posto selo Grab graniai sa Dalmacijorn to se namdnooslobodHacki rpokret razvijao i u tom pravcu. Zene i omladinke sela Grab spjevale su o toj djelatnosti :pjesme i pjevale !ih. Spomoou6u samo jedan clio: ,Selo Grabu rti si mala Moskva u tebi je partizana dosta". Nas odbor je znao kome i sta treba od sakupljene pomoCi rnositi i slati. Tako su Ante Barbdr, Ivan Rdetar, Ivan JelaviC, .F,ranjo Bundi, Manko Solj'iC, Mile Medugorac, bili terenslki radnici za nase podrucje, i njirna smo predavali sakupljenu pomoc. U 1944. goc!Jini, imali smo u selu Grabu dosta rena saradnica koje je okupljao nas odbor, od kojih navodim samo one koje su bile istaknutije: Mila Kraljevic, Manda HrstiC, iMa:tija Zivkovdc, Vesa Kraljevic, Iva Hrstic, Anica Hrstic, Matija Musan, Ljubioa Musan, Stana Beblic, Mara Herceg i druge. U toku 1943. i 1944. godine, .na sastanke naseg odbora su dolazJ.le i zene tz okolnih sela gdje nisu postojale mogucnosti za formiranje odbora AFZ-a, a to su :bile: Anda Markotic, iMHica Vuksic, lK!ata MisetiC, Jaka Vuksic, Ruza Cuva1o, Anica Tica, Kruta Jukic i Danica SHjeg iz Vasarovica. Torn pni<Li!kom su se upoznavale sa za:dacima koje su prenosile u rnjesta gdje zi,ve i 1tamo ih :sprovoditle u tdjelo. Taka se rad odvijao u selu Grabu i okolnim selima. Isto taka kada su formirani odbori AFZ-a u s~lima gdje su ove drugarice zivjele, sa njima smo i dalje saradivali u vezi svih postavljenih zadataka. 1943. godine forrnirand su odbori AFZ-a u V>itini i Ljubuskom. U drugoj rpoi1ovlini 1944. godine neprijatelj je bio sa svojom snagom pTi kraju, pa je Vl'SLO rame odma21de da bi uniStiiO StO Vise drugova i druga.rica na [)Jasem podrucju. Formirao je ustaski ,logor-zatvor u Grabovu V.relu u selu V~itina, gdje je uspi·o uniStiti nekoliko dobrih drugova i komunista i maltretirati IZilatan broj aktivnih samdnika i drugarka. U Vitiini su uhapsiH Katu Hrstlic kruo scuradn~ka ii osumnjicenu kurirku, ali je uspjela da pobjegne iz zatvo.ra. Tonka Hrstic i ja smo bi,le zatvorene u iLjubuskom, odakle nas je, uz pomoc svojih drugova izvukao i spasiio Cazirn 'Diizdarevic. Iz Graba je :takode uhapsena Matija Hrstic, sa svoje troje djece ii sprovedena u 1ogor Grabovo Vrelo u Vitini. Bilo je jos zena, iz drugih sela, isto saradnika NOP-a. �u 1944. godini sam jos jednom uhapsena kada sam noslila postu u selo Klobuk. Ustase su me odvele u zatvor :koji je bio fio.rmiran u kuCi nasih saradnika i zahvaljujuCi njima ja sam se spasila i vratila u rnoje selo. Sve zene ikoje su sa,radivale sa NOP~om, osim navedenih poslova, otpremale su borce u pa:rtli.zane, sprovodili ih kroz neprijateljsko podrucje, sakrivali terenske politiCke ~radnike u ,haze" gdje je sa njima trebalo oddavati vezu. Sacuva1i smo i sve one drugove i d['ugarice koji su dolazili na nase podrucje i tu od nas trazili orgaDJizovam.u vojnicku, poHticku i materijalnu pomoc. Naima Aksamija AKTIVNOST ZENA SLOBODNOG GORAZDA U NOP-u orazde n'e osllobodeno prVIi pt11t u mjeseou januaru 1942. godine. U njegovom oslobodenju su ucestvovale jedinice crnogorskih partizanskih rodreda. Neposredno po os,lobodenju Gorazda, Foce, Cajnica 1i sireg prostora oko ovih gradova, poceo je da se razvija ,inteniiva:n politicld zivot. Pored osniva.nja organa naro.dne Vllasti, amladins'kih orgaJJ'izacija 1i drugih ai,nillaca NOP-a, priS,lo se formiranju i organizaaija Saveza zena. Sjecam se da je, neposredno po oslobodenju Gorazda, osnovana. organizacija Saveza zena iz gra.da., a bilo ih je i 1z obliznjih sela. Na. skupstini je izabran odbor orga.niza.cije Saveza. zena Gorazda, Cijli je predsjednik bila Bran'ka 8av,ic. U odbor su, koliko se sjecam, iizabra.ne i Zifa Fazlagic, Ksenija Tanask:ovic, Zuhra Alagic i JeHsaveta Durovic. Konferenci!ja 1je pred o11gan:Uzac'ilju zena Gora:lida posta'VIi,la i ikonkretne zadatke. On~i su se sastojali u okuplja.nju sto veceg broja :lena u orgaru1zadi'ju li prlihvatanju d popullarizaci!ji ci1jeva NOP-a. Posebno je bio naglasen za.datak na. razvijanju bratstva. i jedinstva medu namdima. Pored toga, zene je trebalo angazovati na pos1ov&ma oko pripremanja odjevnih predmeta za vojsiku, pi1iku,pljanja hrane i drugog sto je potrebno za ranjenike i sl. iNa sprovodenju zadata.ka. koje je postavila konferencija zena u GoraZ!du bile su aktivne mno:ge Gorazda.nke. Me,du njima su se posebno isticale one koje su izabrane u odbor. Navescu pojedine primjere samo za neke od njih. Zifa Fa:zlag,ic je bHa jedna od najakthmijih. Ona je i prije rata pripada.la onoj grupi zena koje su vise znale o drustvenom zivotu od osta:lih. Medu prvima se UJkljuCila u aktivan rad. Okuplja.la je zene Gorazda i sa njima. drtaJa sastanke na :kojima 3m je govorNa da se partizaDJi bore za oslobodenje svih naroda Jugoslav.ije, pa ,j Brosne i HercegoVIine, da ~su dk/u.pa:toru podjieidnako neprijateJj1i 1sv'Jm j!Ugosloventsikim narodima i da se zato svi OJ.amdi moraju boriti p11otiv okupatora za oslobodenje. Pored poHticlwg rada angazovala se isto tako predano na sa!kupl'janju .odjevn'ih rpredmeta za. vo!jSikJu, opreme i hrane za ranjenike i bolesnike u fo1canskoj boinici i sl. Za njenu aktivnost sazna:li su · kasnije i okupatori, pa su je, poslije povlacenja partizans!kih jedinica · iz Gora.zda, uhva.til.li Jita.lijani, odveli u iPljevlje i strijeljali. I OJ.a stdjelja- G 330 331 �nju se junacki dr.Z<!'la. Uzviknula je: ,Zivjeli partizani i sloboda!" ,nolje fas.izam!" I Ksenija Tanaskovic spada medu najaktivnije zene Gorazda. Njena aktivnost je hila rpo!Znata svim zenama. Sa veCinom od njih je dolaZJila If ~ontakt, goVJorila irrn o ciljevima NOB-e, o bratstvu i jedinstvu, o zloermma koje vrse okupatori i njihove sluge ustase i cetnici i · sl. Veliki broj :lena je okupila na neposrednim zadacima koji su u to vrijeme bHi pred o.rga111izacijom :lena pa je tako organizacija :lena u Gorazdu hila vrlo masovna. Zuhra Alagic, uciteljka i Jelisaveta Durovic su talmde bile vrlo zapazene. B.He su zaduzene cZa ,idejno-propagandni i ,kuJturno-zabavni rad medu zenama u Gorazdu. Bile su neumorne u ITadu. O:rganiwva.Je su mnoga predavanja za zene. Za predavace su angazovale pojedirne borce li rukovodioce i'Z proleterskih i crnogorskih jedinica, kao i politicke radnike sa terena. Zene su lt'edovno upoznavane i sa uspjesima koje postizu partizanske jedinice, o borbama na istocnom fmntu i d:rugim znacajnijim d:ogadajima. 'I na kultumo-zabavnom polju je bilo ruspjeha. Organizova:no je neiko'ITko uspjeS.nih pnirredlbi. rPo,sebno ISU hila znacajna sijela k>oja su bHa cesta. Na njima su zene bile slobodn'ije pa su masovnije dolazile, sto je hila dobra forma olkupljanja. iNa sijelima je 2\enama goVJorerro o miD'ogim :p'ilt<l'Thjima koja rsu rih [n'teresova,Ia Zuhra je, kao u6iteljica, davala i mnoge lmnkretne odgovore na pitanja zena. Zasluga Zuhre i Jdi,savete je i u tome sto ISU lkulrtlllrno-zalbavni politicki rad u Gorazdu uspjele objediniti, odnosno sto su uspjesno konistJirle sve mogu6nos,tli koje ISU dopninosli!le akJtiicvn'iJem i sadir:lajlllij,em radu. Tako rsu rzajed:no ~a Dob,rom SimiCem, advokatom liz Go:razda, ri Mrus,anom Irrnamoviicem, ruCiiteljem, 1kaj'i 'su bi~,i zad:uz,enri za idejno-politicki ,i rkulturno-p:rosvjetni rad u Gorazdu, organi2lovale niz politickih i kulturno prosvjetn1ih akcija. Bila bih ne;pravedna a!ko m.e bih istakla, pored zena koje sam pomenula,i Minu Irrnsirpasic, J elenku Carapic, Maru Bosnic i Mi~levu Seka,ric, koje sq takode bile vrlo aktivne na sv,im poslovima lmje su obavJljal~e zene u Gnrazdu. Brrlo je ,i mnogo drugih zena, c!ijih se rrmena ne sjecam, ali zrnam da su bile vrlo aktivne. Zene iz Gorazda su najvise angazovane na prikupljmju hrane, odjece i obuce za horce na prolozajima. Sjecam se da su frormirane ekipe koje su odla~He u se1a da sa!kupljaju zito, vunu, jabuke, suve kruske, s.uve Sljive i. sve drugo sto je bilo potrebno za vojsku i parti!zarns,ke bolnJice. SakuplJene suve k1ruske su mljevene u vodenici pa su mijesane sa brasnom, rnajcesce brasnom od zobi, od cega je pecen hljeb za prurtizane. Ovo je ci:njeno zato sto nije bilo dovoljno brasrta za prehranu parti.zanskih jedirn:ica i naroda u ovom kraju. Od vune koju su zene SaJkJUpljale pl:ele kSU dzempene, carape, 1l1Uikavice, SaJlove i druge lj)Tedmete po,trelbne rza vojs~u. Odijevne pr,ed:mete 'su !pleile organ~rzova­ no po kucama. 'Po1red Go1ra?Jda, zeme iz gora:Zldan1slke organ'izaoije su odlazile u oblizrnja sela: ZupciCe, Kazagice, Hubjare, Obaraik, SopotnJicu, Vucetice i Bacac, pa i neka druga sela. Znacajno je rnapomenuti da su zene uspijavale da sakupe velike priloge. Nije bilo kuce koja ISC nije odazvala i cesce id:avaJa iptrii]'Oge U razll'illl Vl~dovlima. lilQIJStracije radi da navedem samo jedan primjer. Jedna zena iz sela Zupcica, cijeg su ..muza ubi~i cetnici, a domacinstvo opljackali, dala je svoj pdlog kOJI se sastoJao od 5 kg vune i 10 kg suvih krusaka, govoreci da je to za njene oslobodioce. Bilo je niz primjera da su zene najprije i najbolje razumjele i pr.ihvatile NOP i nastojale da mu pruze sto vecu i konkretniju pomoc. Mi smo nastoja:le da neobavijestenim zenama Muslimankama objasnimo ciljeve NOP-a i pokazemo da se partizani bore protiv okupatora ,i njihovih slugu - ustasa i cetnika, da se bore za slobodu svih jugoslovenskih naroda. U muslimanskim selima je kao posljedica dvomjesecnog divljanja cetnika, njihovih zlodjela nad muslimanskim svijetom (ubistva, pljacka i unistavanje imovine) postojao osjecaj nesigurnosti i nepovjerenja. Trudile smo se da zenama tih sela objasnimo ciljeve i znacaj NOB-e kako bi one gledale na partizane kao na svoje oslobodioce. U tom pogledu su za kratko vrijeme postJignuti vidni rezultati. Zene su izmijernile 'svoje dotadanje gled<llnje na pantizane li ru pooet!ku spori}e, a 1kasnije 1sve ·vlise \Se uk:ljruoivale u akt:iivan rad. Gorazdanske zene su bHe ukljucene i na .rad u krojackoj radionici koja je osnorv:ana po oslobodenju. U radionici su rkrojena odijela, ves i drugo sto je pot,rebno za ·vojsku. Zene koje su radile u radionici bHe su vrlo aktivne. Nastojale su da se odredeni :pos1ovi sto prije zavrsavaju. :Aktivnost zena Gorazda dmala je svoga odraza i na mobilizaciju ljudi u partizans,ke jedinice. Nairne, veliki broj muskaraca, a i zena iz Gorazda i o:koline s;tupJo je u partizanske jedinice tokom 1942. godine. Jedan broj zena je bimn i u NOO-e. Bi:lo je i mnogo drugih aktivnosti. Mislim da nece biti suvtisno iako posebno naglasim da su zene mnogo doprinijele razvoju bratstva i jedinstva medu na:wdima u Gomzdu i okolini. iPoz.na,to je da su ustase a onda i cetnici, izvrsiH vellika nedjela nad neduznim navodom. ,Podvojenost i nadonalna netrpeljiv;ost je bila dostigla kulminaciju. Bratouhilacka borba je dosla do punog lizrazaja na ovom podrucju. Medutim, os1obodenjem Gora:zda i dolaskom particZansk:ih jed1nica i formiranjem organizacije Saveza zena, kao i drugih organizacija NOP--a, pocelo je da se stvara povjerenje, a onda sve vise da se ra:zV.ija bratstvo i jedinstvo. Na mnogim poslovima su se zajedno naMe zene Mus~l1imanke i Srpkinje, njihove su teznje bile iste - sloboda, 'ravnopravnost ci: mir za sve koji posteno misle i rade, bez obzka na nacionalrn:os't ili vjeroispovijest. To je hio i cilj NOP-a pa SU Se ~ato i zene ibrzo rnasle zajedno na ,t[m IJ?OS}OVIima. 332 333 �Paula Humek U PODGRMECU I NA GRMECU* apr'Hu.. 1942 . .s 1fi~~a,. s~m na o.slobo~en.u ;teilitoniju B~nije. Svt koJI smo.1~ash ,I.z Zagreba .1. okohce S1ska u to v:njeme smo se nala:z1h u sastavu BamJs·kog odreda. Tu sam srela drugove koje sam poznavala odrani~e: JoiJu Horvata dra Ivu Broda·rca, Milutina Baltica i druge. ' Ovdje s~, vee bilii Milka Krnjajic, Milka Vranjesevic, Mita Mitic i Y~ra ~vet~o~Ic, a sa mnom su dosle tiz Zagreba Anica Magusic, Pirika S1ber il M1:m1ca Hlaca, te Sukrija BijediC, Esref i Burda BrodajeviC. . Tu se nisn~o d~go. zadr:Zali. ..Povc~la je o~anziva na Baniju. Banijsln ..o~red, bolmca 1 rm novopPI·dosh krenuh smo prema Bosanskoj kraJmL . Pr~kmtko vr.iljen:e 'sam :bi,la na .~odrucju Banije i viSe 'Se ne 'Sjecam sv1h IDJesta kroz koJa smo prolaz11I. Znam samo da smo krenuli iz Lovce pn~!ll~ Uni, :t;te~dj.e is:p~od Debretina smo presli Unu. Tada je treba1o prec1 hvadu '1 zelJezmcku p.rugu Jzmedu Bosanske Krupe i Bosanskog N:ovog, pa cestu. Na pruzi se nalazio oklopni voz, a i bunkeri. P.rosa~~i sve te. pr~~reke d hodajuCi cijelu noc, 1konacno smo stigH u Malu RuJisku. SI?Jestih smo: se u skolu. Sa nama, koji smo stigli neposmdno pred poce~ak ~.fanz1ve, organiziran je kraCi tecaj o ustrojstvu narodnoos·lobodilackih odbora. Predavac nam je bio drug SekuJ.ic. . Capo Janjic .iz Okruznog komiteta za Ban~ije i Hajno Kapetanovic 1z Okruznog kom1.teta za Po.dgrmec dogovorili su se kako da nas rasporede. Tako se jedan .clio drugarica odmah poslije zavrsetka ofanzive vr~!io na Baniju, a Pirika Siber, Mimica Hlaca i ja ostale smo na podrucJu Podgrmeca. Sa nama je neko vrijeme bila :i Anica Magasic. . iPirika Siber je msporedena u opstinu Radic, Anica Magasic, mishm, u Palanku, a Mimica Hlaca u opstinu Radomirovci. Na~on ~raceg upoz:r:avanja sa_ clanovima Sreskog komiteta za B:~s~nsk1 Nov:_ - .~o su b11i Ahmet Sehov:ic, Simo Bjelajac, Jela Pero"Yic 1 Dun? ~uck;~vic - mene su rasporedili na terenski rad na po.drucJe ·PotkalmJe. Usia sam u Opstins:ki komitet Potkalinje i usJmro pre- U * Preuzeto iz edicij~ PODGRMEC U NOB, zborn1k sjecanja, Vojnoizdavacki zavod, Beograd 197~, knJ. III, str. 233-235 i 689--692 gdje je objavljeno . od naslovom: Dolazak zz Banije u Podgrnzec i U Podgrme'cu (8-13. veijace 194}! 334 335 uzela duznost sekretara komiteta. U selu Hasanima je bdla brojna partijska organizacija. . Necu 1se sVIih sjetiti, li rto mti je veoma zao, ali navesou neke: MIlan J aksic, Milan Bogdanov'i.C, furo :MudriniC, J·akov Nedimovic, SJwdriC MaJnda CuHbrk, Ma:rija IDI1ljaca, Petar Drljaca, Milan Majkic d. d11u~. U rt'Oj organizaaiji :su ibili clanovi liz viSe 'sela: PotlkaiHnja, Hasana, Ma,log Dub'Ovika, Velikog Dubov.iJka. . . . Sjecam se da je gotovo na svakom sastanku ne!ko b11o pnmlJen u Par.tiju. Uskorro smo poceli osnivati or;gan.izaoije po se~ima. Tako se Opstinski komitet sastojao od sekretara tih seos,kih partijskih organizacija. . . . U Hasanima smo organizovali proslavu ·P.rvog maJa. PrvomaJski zbor u Hasanima 1942. osobito mi se usjekao u sjecanje. Taj dan je osvanuo pod snijegom i postojala je bojazan d.a zbog ~oga zbor. ne~e uspjet:i. Kraj je bio veoma osiromasen, naJrod Je ne~ohk? puta IZ?Jegao, tako da veCina nije imala cipela. Tada je omladmsfkll ru.ko"'?d1la~ Nevenka Novakovic SVIojim primjerom potakla ostale ,da makar 1 bos1 sudjeluju na zboru. Ona je sbnula cipele i posla bosa u sniijeg, a za njom i sva ostala omladina ,govore6i: ,Kad moze Nevenka, zas,to ne bismo i mi ?" Zbor je potpuno uspio. !Dosia je v:i:jest .da su oslobodeni Prijedor i Ljubija. Da bismo osigurali neke stvani za komitet, pos1i smo u 'Prije~or. Prola:z.eci .kroz se~o Misku Glavu, narod nas je upozoravao da ne 1demo dalJe, Jer da Je nepr.ija:telj vee usao u Prijedor. Nismo il_I?. vj.eroval~ vee sm~ pro~uzil~ put. MisliH smo da su to al.arn::mtne. VIJeStl. , Na v~alost, om .~u nm~h pravo. Stigli smo samo do L]ubiJe, gd]e se vee vrs1la evakuaciJa nek1h radionica :iz rudnika Ljubije. Tu sam srela Dusanku Cumuru, Slobodana Marjanov,iCa li druge. Nocu smo krenuli nazad. Putem su nas pratili avioni. Bilo je pripucavanja s ohronaka iznad Starog Majdana. Nakon ra?mih per'irpetli'ja stigH smo ponovo na podnucje Potkaliirrja. Bi1o je krajnje vri:jeme za obradu napustene zemlje u Velikom DuboViiku. Organizirali smo sjetvu. Omladina je bHa glavni nosilac te akcije. Tog ljeta i jeseni u Hasa:t11ima je bilo veoma zivo. To je bila mala ,Moskva". Tu se nalazi•1o sjediSte staba div.izije, tecaJj za bolnicarke, analfabetski tecaj. Nastavnice su bile druga:rica Dusanka, sada St;iSoViic, Nada Ipovac, sada Skondric, i druge. Osnovan je i prvi djecji dom. U :njega su smjestena djeca koju su oslohodili hrvatslld parti<zani iz logora 1wd Jaske. Organizkali smo zene da posjecuju taj djecji dam i svaka je uzela obavezu da jednom djeteJ1lu. zamijeni ma,j'ku. Dolazaik 1tih zena rs rpoMonima ibio je pravii praznik za djecu. Sv'i su vodili brigu da djeci bude sto bo1je. Znam da su djecji dom posjeCivali 1partijski i vojni rukovodiooi - dolazio je i Duro Pucar-Stari. Odrzarno je Pa:vo zasjedanje AVNOJ-a. Uoci Prvog kongresa USAOJ-a, omladinke su plele dzempere i carape za vojsku. .. Sjecam se i priprema rzJa 1Prvu konferenoiju AFZ-a JugoslaviJe u Bosans1mm Petrovcu. Sa podrucja Podgrmeca :delegati su bile: Dan,ica Medan, Soja Copic, Smilja Raseta i ja. Tu sam prvi put v.idejla druga Tita. �Nakon konferencije v:ratile smo se natrag, u Podgrmec. Neprija telj je poruovo zauzeo Bosansku Krupu i Bihae. S druge S trane Grmeca se nalazila glavnina NOB, tu su bolnice, vojni tecajevi, stampanija i dmgo. Za te snage valjalo je osigurati prehranu. Rezerve tamosnjeg stanovnistva su iscrpene. Trebalo je poslati zito pretko Grmeca. Pao je snijeg. S natova:renim konjima u dva ,,navrata nismo uspjeli da se prebadmo. Organi zirall smo omladinu, koja jc uspjela da stigne na cilj. Bio je to pravi podvig podgrmeoke omladine ... 1 1 iPocetak cetvrt·e nep.rijateljske ofanzive zatekao me je na podrucju sreza Bosanski Novi na duznosti sekretara Sreskog komiteta tKPJ, koju sam preuzela nakon odlaska Dmitra Licine na polit·ic,ki simp sto se u os:lobodenom Bihaeu o·c1rzavao u studenom 1942. godine. Clanovti Sreskog komi.teta bdli su: Mirko Stupar (iz Rujiske), Vladimir Stupar (iz Cadavice), Duro Ouckovie {iz Dubovika) i Nevenka Novalmv;ie, sekretar Sreskog kormi>tetn S~OJ-a. Mozda 'je bio jos koji drugi clan Sreskog komiteta, ali se zbog cestih promjena ne sjecam imena. Na podrucju Jmmiteta su bi.Ie ove opC:ine: RujiSka, Dubovi!k, Rasce, Rrudomimvci i Cadavica. Pocetkom 1943. na osno'Vu vijesti i p.rema priblizavanju pucnjave i ikaJnonade, 1koje 'SU >se 'SVe jaSillliJje oUle, moglo ·se •razumje1t1i da 1JO nii1S'll uohiCajene carke na polozajima, vee da je 11ijec o ofanzivi u najnepovoljnije v:rijeme. 1Prvi vjesnici velikih iskusenja u ozbiljnoj situaciji bile su kolone izbjeglica sa Banije. ,P,romrizli, ,izmoreni i preplaseni ljudi pricali su o strahotama bombar.diranja i paljenju sela. Nakon kraeeg odmora te su kolone krenule prema Grmecu. Na polasku smo im podijehlii vunene carape, rukavice, prsluke, koje su isplele omladinke u cast Prvog kongresa USAOJ-a. U bijegu pred nep.rijateljem izbjeglice sa sobom nisu mogle ponijeni ni naJjnuznije stvari. I ono sto su ponijele izgubile su priJikom prebacivan.ja preko Une. D.rugog dana nakon prelaska Banijaca pozvao me je Veljo Stojnie, clan Oblasnog komiteta !K,PJ za Bosansku kraj.inu i saopCio nam, jos iste veceri, da se narod ptipremi za evakuaciju, uz napomenu da se sp.remi i zakopa sve sto bi moglo otezati pokretljivost: sudovi s maseu, skrinje s rubljem i ~slicno. Ukratko, da se sa sobom ponese samo ono najnuznije. Naravno, sve je to bilo propraeeno pr:ikazivanjem situaoije na frontu. Svi clanovi rkomi,teta i predsjednici op6ina raziSli su se radi ongani>ziranja evakuacije. Unatoc na:pomenama da se ponese samo ono najp.rece, hHo je svega: suda, djevojacke opreme i nepotrebnih S>itnica, koje .su, vjerovatno, p.redstavljale drage uspomene, ali koje su otezavale pokretljivost. Bolan je bio rastanak s kueom. U sumrak smo krenuli prema Grmecu. Zbog duge lmlone, -mraka i susnjezice, sporo smo napredovali. Tek u Zioru smo stigli u selo Gornje Petrovice. Svanjivalo je. Savjetovali smo narodu da se skloni u napustene kuce, jer su se stanovnici tih sela vee prebaoili, kod Benakovca Hi Gudavca, prelw ces1te Bosanska Krupa - Sanski Most, u Grmec. Opasnost je prijetila iz vazduha. U Gornjim rPet:mv:iCima je hila komanda mjesta, a lk!omandalll!t j,e bio .Petar Vurlin. Od 1koma,nde mjesta smo dobili informaoije o najpogodnijem mjestu za prelazak preko ceste, te tim ee nas prevesti, tko ce obezbjedivati prelaz ... Dugo smo cekali povratak kuri>ra s potrebnim informacijama. Kada smo se vratili u zaselak u kojem je na;rod orstao izmenadi1li smo rse: Uiptkos upo zorenjima na mnoge opasnosti od bombardiranja, seljan:i ·su se vratili svojim kueama. PosM smo za njima. Kada smo stigli u RujiSku, morali smo poceJti j,znova, jer svi su bili iscrpljeni od nocnog pjesacenja do Gornjih Petroviea. lpc:.'k, okupili smo se i vratili natrag. Vee naredne noci morwli smo sti6i ne samo do Gornjih ,Petrovica nego i do studene planine Grmeca. Te noCi je Peta krajiSka brigada mijenjala svoj polozaj. Za nama rrije ostala ni j·edna jedinica Narodnoos.Jobodilacke vojske. Ohrab:ren prisustvom svoje vojske, namd se usiljenim marsem vee ,do zore, izmedu neprijateljs.hh bunkera, prebacio preko ceste u Grmee. KaJda smo presli cestu, osjecali smo o1laksanje, kao da smo izbjegli sve opasnosti. Vjerovali smo da ee nam dobri stari Grmec svojim gustim sumama nadomjes>titi dom i da nece dopustiti da neprijateljska noga stup.i na njegovo do. Na polasku su clanOV>i Sreskog !k:omiteta i sekretari opCinsik'ih komiteta dobili zadatak da se narod svake op6ine koncentrira u jedan zbjeg, kao i da se tamne povdine i stoka pokriju bijelim ponjavama kako se iz aviona ne b'i primijetio prostor na kojem se zbjeg nasao. U takvoj s>ituacijri pok>renuli smo a!kciju da se svi sposobni mladiCi ukljuce u jedinice Narodnooslohodilacke vojske, a djevojrke da se prihvate duznos,ti holnicarki, da prenose rranjenike. U ,zbjegu su ostali starci i djeca. U Grmecu su biH holesni i ranjen!i. Mnogo prije u njegovJm njedrima je, zhog sigurnosti, 'izgradena bolnica. Tu ·smo zatekli Drugu i Petu k~rajisku brigadu, straze komandi mjesta i dije1ove Seste krajiSke brigade. Od umora, neispavanosti, gladi i studeni hili smo iscrpljeni. Natekli su udov'i. Na kosi ·su se napravile sige 'od leda. I pored toga sto je ·skrenuta paznja da se ne smije zapalini ;v:atra ni na vrlo niskim temperaturama, ponegdje, pod vedrim nehom, ona se ra:zbulktala. Mnogi su kraj nje zaspali zauvijek. Oko uga~aka jednog .ognjista nasli smo smrznutu cijelu porodicu - okopnjeli snijeg i sledena tijela. Bormbardimnja su hila cesta ..Aviollli su letjeli nisko, izmedu grana. Mogao se vidjeti i pilot. Vidio je i on nar01d u skupovima. Svaka po1java aviona izazivala je metez. Stoka se ofkidala od drveca, za :koje je bila privezana. Prasak bombi, jauci i dozivanja, stektanje mitraljeza, lomljenje grana i pucanje drveta - sve se to ~slivalo u jedan strravican i neopisivi krik. Bombe su gadale zive mete. Jedna je pala 'i na bolnicu u Lastvama. Osta!li su samo dijelovi tijela :i ,Jjudska krv na snijegu. Bilo je to u zbjegu opCine Rasce kada su, ·sjecam se, nailaz'ili avioni. Svima smo savjetovali da se pokriju >plahtama i .da budu mirni. Kada su avioni prosli, 1zakmtko smo odahnuli. Neprijateljs,ka pjesadija je jumula i zarobHa veHki dio zbjega opCine Rasce. Ranjenlilka je bilo rsve viSe. Danjru 1smo previjali mnjene i, ako smo :sti.gli, zakopavali mrtve. Pokret je bio nocu. V kretanju naprijed 1kolona je drijemala. Halucinacije ·su se jav.Jjale got'OVO kod svih; neko je 'Vidio komoru u stablu, pa je us!k:oro pred nj,im stajala citava ceta s porcijom kao da je pred ka:zanom, neko je u snijegu vidio postelju 'i .spremao se za spavanje .... Netko mi je kasnije pricao da sam i ja govorila kako eu iei u stab da dobijem vijesti o stituaciji na frontu. 1 336 337 22 zene BiH u NOB 1941-1945. �Mila Bajalica-Srdanov Jedne noCi bHa ·sam svjedok medusobnog obracunavanja. Net'ko je ubado vijeS't da su svi rpripadnici ikomande mjesta cetnici, da imaju neke veze sa njima, da ih treba likvidirati, a •raspoznav:ali su se po tome sto su ispod petokrake iimali zelenu podlogu, dok su ostale jedinice imale samo crvenu petokniku. Cim su naiSli na drugove sa zelenom podlogom ispod petokr.ake, ubijal'i su ih tupim predmetorrn (kundakom). Ovaj kosmar - bombardiranje, smrzavan}e, glad, medusobno obracunavanje, ig,ra zivo.ta i smrti - trajao je nekoliko dana i noci. :Peti iii sesrti dan stigli smo do baraka, viSe sela :Prastala ( srez Sansiki Most), na podruoju orpcine Lusci•Palanka. Tu rsmo se malo odmorHi, ugrijali i o,krijepili. Bilo je suhog mesa i rakije. tAli od:mor nije dugo trajao. StraZar je javio da se pribHzava neprijatelj iz rpravca Lusci~Palanke. Tko je bio orbuven, odmah je 'krenuo, a ostali su obuvali cirpele Hi ohlacili OillO sto su imali. Sve je bilo prekasno. Tek sto su obuverui zamakli u sumu, neprijaitelj je stigao do hamka d zapalio ih. Zambio je dmgove i drugarice koji nisu stigli da ;se obuju i obulku. Medu zarobljenima su bile Sm'ilja Raseta-Copic i :Lepa Radic, koja je kasnije objesena u Bosans:kJoj Krupi. Imena drugih se ne sjecam, jer smo se u toj zbrci nas1i iz ra:znih jedinica i sa .raznih podrucja. iNastavili smo put prema Jelasinovcima gdje su b:He Sesta i Druga krajiSka brigada. Jelasinovacko polje, osvijetljeno neprdjateljskim svijetleCim raketama, rprelazili smo nocu. Bilo je mnogo drugova ri dTUgarica smrznutih nogu. Cizme i cipele nisu mogli obuti. Sa mnjenih i promrzlih :nogu onpadalo je meso. A trebalo je iCi dalje. :Po dva teza ranjeruika jahala su na jednom konju. Jahala .sam s nepoznatim dok,torom iz ,prijedora, koji je ka·snije umro od gangrene. Iz Jelasinovaca smo krenuii prema Otisu i kod Eminovaca prebacili se, preko ceste Bosanska Krupa - Sanski Most, do sela Hadrovaca. Ni tu se dugo nismo zaddali, krenuli smo prema Kozari. Opet prelaza,k preko rijeke ri pruge, i:zmedu bunkera. Od izbjeglih u Grmec ndki su se vratili kucama, neki su biili zarobljeni, a mnogi isu zavijek ostali s•ledeni na padinama Grmeca. Na iscrpljene i gladne, po ,povratku kucama, naletio je pjegavac, a jedrin'i lijek .su biH hladni oblozi. Veliki problem rpredstavljalo je tmganje za dovoljnim kolicinama .dasaka za mrtvacke sanduke. Uhvatili smo se u kostac s usima, nos1ocima pjegavog tJfusa. Izgradena su pantizansika burad, u kojima se mskuzivala odjeca, pok:r'ivaCi i sve po cemu su usi gmizale. Bio je to vazan zadatak, jer trebalo je cuvati zivu snagu za neprekidnu i surorvu borbu. SUSRETI PROLETERSKIH JEDINICA SA ZENAMA BiH ocetlmm leta 1942. g.o:dine rpro1eterslke jeld'inice !Ila celu sa Vrhovn1im stabom tNOV i POJ 1krenule su i:z rejona Foce i . Go.razda u pravou Bas. ikrajine. Bi'l<o je rto u toJm neprrijatelJsike ofanz;ive na Kozaru. Svaka od cetiri proleterske jedinice kretala se odredenim pravcem na veoma sirokom pros,tloru 'izmedu Sarajeva i Mostara. Na tome putu koji je zapoceo u juilJskim dani:ma, a zavrsio se u avgustovskim, os:loboderii su gradovti Kalinovi:k, IKlonjic, Pr.ozor i Livno, a na,padani su \Bugojno i Kupres. · Za vreme bonavka proleterskih jedinica na prostoru Foce i Gorazda, na terenu je hio ~veoma .razvijen poHtioki rad i veoma dobro organizovan kulturno"'!pros:vetni i zabavilli zivot u svak·om ioJe vecem naselju s·lobodne teritorije. Posebno .su u gradovima, 1kao s1to su Fo6a, Gorazde, Rogatica i Cajn'ice dobro funkci:onisaili NOO, NOF i AFZ, kao i omladinske organizaeije. U Bosnu sam Sltigla marta 1942. godine, presavsi Drinu kao horae Valjevslkog parti12anslmg odreda. Posle viSemesecnih danO!Ilocnih borrbi u z;apadnoj Srbiji, u ovim martovski:m danima doziveli smo, md borci V1aljevskog parti~anskog odreda, veliku radost, jer smo .se po pre'lasku Urine, vee dru,~i :Hi treCi dan, susreli sa Drugom rprolete:rskom brigadoJ?, ;k·<;>ja se kao ve1i'ka, organi'ZJovana i ,dobro naoruzana partizans,Jm Jedmica, kre1:tala preko rBorika ka Srebrenici i lBratuncu, cisteCi slob?dnu terH'<?r~ju od cet11:ickih jedinica. ,Posle haceg zaddavanja na Bor'1kama, u CIWJU odmo:ra ii rada na terenu, nasla ·Sam rse u :Fooi sa ostalim drugovima iz ValjevskJog partizanskog odreda. Ostala sam kao zena~borac u zastitnici Vrhovnog staba NOV i IPOJ. Boravak u Foci, posle dug"ih li teskih b.orui, 1te li·sanpajuju6ih marseva u Srbij1i: preds1tavljao je za mene sasvim nove uslove zivota, gotovo kao u m1ru bez bliske pucnjave i gladi. Borbeni ft1onto:vi bili su dalelw. Mimo se s,pava1o u suvim prosto:rijama. Jelo se .redovno, makar da je hleb 1bio mesen od malo ,zobnog hrasna sa mnogo mlevenih suvih divljih kru·saka. Tu u Fooi rposebno smo se mdovale us,lovima za l~cne potrebe. Mogli smo da se okupamo, ocis,timo, pocesljamo, da srmcamo ·Svoje umorne, ,promrZJle i ranjave noge. Poseibnu radost rpri:Cinile su nam zene Foce lwje rsu u rsvojoj rC~Jd1onici za IIlas izradile ruhlje (·sarene 1kosulje i dugacke ~ace) i nama darovale. Kasnije 'Smo dobile i cipele izradene u obu6arskoj rad1onici. Zauzvrat, mi smo za njih oJ1ga, 338 339 P �ni,zovaJi vecernje zabavne 1susrete i priredbe. Program tih sus,reta ponelead je bio. i spontan, pocinjao hi razgovo.nima o novim borbama i vestima sa fronto'Va, oe:tJnickim i usta~Sil<11m dodelima, cza6njen recitacijama i borbenim pesmama. iNa toj simkoj slobod:rroj rteritorijri vee su delovali NOO, organizacije AFZ-a po mahalama 'i 'naselj'ima, rkao i brojni afkltivi omhdine. Ovi al<ltivi bHi su mganizatori li nosioci kulturn6-prosvetnog i :zabavnog zivota u tim na~seljima. Mi smo im prubli svoju pomoe ucestvov:anjem u programima (govori, recitacije, horske pesme, usmene novine ,i dr) jer je u nasim redovima za taj rad bHo veoma kvaHfiko'Vanih drugova i .drugarica koji rsu .se u proletersrkim jecllirnicama za Vlreme marseva i odmom bavili organiwvanjem i takvog rada. Takro su u Gorazdu i okorlnim mestima i naseljima, nasim dolaslmm organizovana vecernja posela 'sa pose:bnim programima. rNaSii drugovi, lboroi proleterskih jedi1nica, bili su inioijatori mnogih oblika mda - usmenih novirna, veselih i salrjiVIih veceri i sri. Plakate i pozivi za takve vecerri bili su Hust•rovani odgo'VarajuCim karikaturama kako bi bili sto privlacnijri za stanovniS1tvo. Sve je to fbilo podredeno botbi pwti>v rneprijatelja i cetnictlm,ustaskih zlodela. Us'taSikli i cetnioki zloo1ni ru rtim kTajevima biH su :stravicni {masovno klarnje i ubij anje rna foca~nsrkom mostru, !lena i dece npr.), a o njima su nam, 'sa uzasavanjem, pricale zene prirlikoim tih nasih susreta. Sve priredbe, narocito one koje srrto davarli u Foci i Gorazdu, bile su masovnQ poseeene. Za nas, umorne od dugih rpokreta i danonoenog pesacenja, posebno zadovoljstvo Je predstav1jala voznja zeleznioom od Foce do Gora2lda i nazad. ~Pokreti pro1eterskih jedi:nica i VrhO'Vnog staba sa te teritorije prekirnuli su ovaj nas intenziivan drustveno-poHticl<li rad. U pork:retu i :horbama prelm rteiriltoJiirje Bosrne i HercegoVIirne u pravou Bos. ;kiraj[ne, stecena iskustva u radu na terenu Foce, Gorazda, Rogatice, C:aj:nica i drugih naselja na noVIim teritorijama, koje smo u tome marsu os,Iobadal>i, koriStena su prililkom svakog sastanka i predaha, da bi, pre svega omladini i zenama objasniH dljeve nase borbe, nemack:o-taHjanske lazi d ·laznu ustasko cetnicku propagandu. Sistematski smo u svark:om selu i oslobodenom mestu govorili najnovJje vesrti sa nraSih frontova i iz svih krajeva nase zemlje, kao i vesti sa lstocnog fronta. Govo:dli smo rnarodu kolika je 1i kakva nasa voJska, kako i zasto se bori, ko je s:acinjava, zatim da su rla:Zni neprijateljski izvestaji o unisrtenju Kozare i njenih partizana. Ovo poslednje bilo je naroCito potrebnro i vazno, jer su nepnijateljski avio~rri bas za vreme naseg pokreta prema Bos. rorajini, baoaLi 1Iet!ke o sv:ajoJ rpobedi lila K10zani. Sav ovaj rad lbliro je utoliko znacajniji s1tro smo pnolazHi preko teritorije na kojoj do tada nisu delovale veee parrtizanske jedinice d koja je hila obasuta snazniJom neprijartelJsawm propagandom, (.dolina Rame i Neretve, okolina Bugojna i Kupresa, K:resevo, Fojnica). Taka u dolini reke Rame u jednom selu, organizO'Vano smo obilazi1i kuee sa odredenim po;lritiakim zadatkom. Za taj rad bile su posebno ofmmljene grupe od po dva-tri partizanska borca ciji je zadatak bio da se u tim hrvatskim selima priblize stanovniStvu li neposredno mu objasne dljeve rnase rbotbe i da se oni Jiono uvere u moral i svojsrtva nasih boraca. Bila sam u grupi sa Milosevie dr Olgom, Jekarom iz Beograda i •suprugom poznatog parHzanskog Jekara i :nauc;nog 'radnika dr Sime MiloseviCa, profe:sora univemz.i<teta u Beog:radu, 340 341 zatim ZaJucer ing. Pavtlrom, lkoj'i ;sre ikao horae slovenaoke parti1zanske cete hodo u Srbijri i rtakode ibio horae zasti<t:nke VS. Kako sam ja, kao uciteljioa u Srbiji i Vojvodini, imala vee rpodosta i.skustva u ra:du 1sa .seljadima, dogovorHi rsmo se ikaiko da srtru,pamo U 1razgovor sa ISeljacima i sta i o cemu ·svako od nas da govori. Prva nasa poseta bila je u kuci jednog bolje srtojeeeg seljaka koji je imao veliku porodicu. U toj kuCi smo zatekli bolesnu zenu koja se nekoDilko · dana ranlije p:orodila, pa 'j:e odmah rnastrupi'la rdnugarica Olga kao lelkar. ;PnsJe pregleda lbolesnrice i datrih jorj ,I,eJkova, 1kao da se promenio odnos i svekrve i bolesnice prema nama, jer su se brzo uveiriili da se radi o lekaru-par1Jizanki. Olga je davala uputstva bolesnici, govorila o nezi deteta i ishrani. -Dok smo nas dve razgovarale sa mdadom bolesnicom, rdozmale smo, da joj je svel(/rva mnije bila zalbranila da razgovara sa nama, nazivajuei nas bezboznicima. U daljem ·ra.zgovorl! ·sve ..smo. se v~se ,pribliz~vale. Pricale su nam koHko je ranijih godtna nJihowh selJaka odlazt1o na berbu kuhc_:z: u Vojvodinu. I do1k smo mi vodi,le ra:~gorvor sa zenama, drug Pav~e, '-~'-O iskusan agrornom vddio je razgovore sa seljacima o letini, o zivotu ,seljaka u ovim krajevima, 0 stocarsrtvu ri vocarstvu, sto je hila i glav:na pmizvodnja ovih sela. On je 1takoder naglasio da su i njegovi roditelji katolici, ali da vole ·Slobodu ,j .svoju zemiliju i da se bore rprotiv d~urpa~tora i protiv fasizma. Iako nas boravak u toj kuci nije bio dug, iispraeeni 1smo sa mnogo viSe poverenja nego srto smo docekani. Pred odlamk dosH su na razgovor i seljaci i:z susednih kuca. ,Po:srle nasih obilazaka pojedinih porodica i gruprnih 'razgovora rsa seljadma, ami su 1se ruverirlri da partizani nisu onakvi kakvim ih preds:tavlja neprijatelj, pa :su dobrovoljno davali hranu pantizanskim jedinicama i ispraeali :ih sa dmkcijim gledanje~ i raspolozenjem. Ostaj:a1i su u uverenju da je pa~rtizanska vojsrka zmsta narodna, a me ornaJkva rka~kvom je precLSitavlja :neprijateljslk:a propaganda. Dok rsru proletens·ke jedlinice vodile horbu !Oiko Kru:presa i u samom Kupresu, OSI}ohadale Liv:rro, u SUSTet Vrhovrnom stabu pod Cincar planinu, dosli su DUJro Pucar i Kosta Nad. Posle tih razgovora dobi.Ia sam .zadatak da sa drugoon Dimitrijem, :rodenim Kozarreanirnom, koji jre rtada bio rpoHtJiCrk:i, lkomesar zastitnice Vrhovnog staba d Ratkom Martinoviireem, hivs1im (pOJ:'IU6nlilkom jugoslovenls!ke v.oj:ske i poznatirm barcern Valjevskog partizarnskorg odreda, inace rodenim Banjalucar11inom, krenemo za Bos. kmjinu. T1reba o'Vde reCi da je veli!k broj rk:adrova iz proleterskih jedinioa brio tada prebacen u krajiS-ke jedinice i na te~ren, bi~o kao politickli ili vojni rukovodioci, clanovi Politordjela Hi Srreskih J. okruznih komiteta ,Partije, da su iz prQleterskih jedinica biH upruceni tal<lode lkadrovi u Jicke, hrrvatske ~ silavonske jedi::rrice ti to prvenstveno oni kodi su bili rodom iz tih krajeva, a koj.i su se za vreme '!lis<tan!ka nasl;i u SrbliOJ. i u prole:tens'kim jedinkama. Na putu od Oincara do Glamoca, Drvara, Bos. Petrovca i Grmeca isla :sam n~rekirclnlo (plreko sloho1dne teritorrj.e i dozivljavala nepreillirdne susrete sa jedinioama i po21natim mi drugovima, ,sa aktivdstima i drustvenopoliti6~im mdnridma na rterenu, olarnovima NOO, organizacijama AFZ-a i omladine. Svi su oni znali za dolazak proleterskih jedinica i .r,adovali su se tome. Mnogo su se .svi interes'Ovali za nase borbe u �Srbiji, i ~kra~eviJ?a kmz koje smo prosli, brojnost i naoruzanje prolete115kih jedimca 1 dr. Prvi susrerbi se i najviSe pamte. Tako Je meni ostao u secanju krata'k boravak u iP:rdk<t~jii. Till :Smo :se .zatek1i ma zlboDu rkojli je orgal11iz;ovala .P,rva krajJska bmigada, koja je krenula u susret p:mleterima. Za nas, koji smo viSe meseci p:roveh u neprekidnim ,marsevima i borbama i :koji smo rta!kve zborove dozivljavali u onim rprvim ustan1ckim nedeljama i meseaima u Macvi, gde sa:m i zapocela horbu za s~obodu, a i u drugim hajevima Snhije kuda smo se kretali i horiJi, ovaj zbor je 'Ostao kao jedan od najsna~1Jnijih dozivljaja, jer o.davno nisam dozhnela nestJo sliooo. IPOV'Oir'ke rena i om!ladlim:e ilWj e :SU ISle iplllltevlima li preko zelenih livada kretwle rprema zboristu, bile su za mene svezi p11oJetni cvetovi, bele vezene bluze sa crvenim maramarrna J zastavama iznad glava, 1kretale su se rtim prostrans:tvima, pevali su borbene pesme, pesme o borbi na Kozami d u Krajini, pesme o Mladenu i .drugim poznatim ustanickim junacima. Sna:lan utisak su na mene os1tavili i govori, posebno dobDodoslice koj·e ·su govornici upuCivali pmleterima i ranjen:icima. Ow zborovi su :tada hili najis.kreniji izraz :ljubavi nwoda rprema ¥ojsci 'i ·njihovoj od:anosti i predanosti bmbi za slohodu. Na zbor su doneti bogati damvi bo.rcima, pune torbe hrane, sto odavno nisam vd,dela, jer smo svi mi p~aikticno nekoliko meseci viSe gladovali, a za vreme :borbi posleidrnjih meseci u Srbiji morali smo bmni:ti svaJkii rucak od cetnickih bandi, koje su nas neprekidno uznemiravale. Jos dok smo se kretali iz doline Rame prelm Bitovnje, a zatim preko Vukovska i Riliea, iiduCi prema Cincaru naiSli smo na popaljena i potpuno uriilstena sela lkao delo :Uis1taskiih zloOinaca, ali je d:z ~te pogore1i tic nniSten~a, narod izlazJio pred nas ,i docekiivao nas veoma rtOipio. Alii, ovo sto smo dozive1i u Prekaji i na putu prema K.rajini bilo je jos velicanstvenije. U Glao:nocu je odmor malo duze trajao, pa sam rse mogla illlpOznati sa ~adorn NOO i aktJi.vistima toga kraja. U sarrnom mes~tu frmkcio~ nisao je akdoni odbor AFZ-a Jmj:i je vee delova:o i u okolnim selima. Medu aktivistima hi~la je i moj1a sJmlska drugarica iz Ucilteljske skole u Novom Sa:du, Melami~ja !(jpog:i:nula na SaJtoru za vveme taNOIZvane cetvrte neprijateljske o£an:zive), koja je pre rata hila rpostav,ljena za uciteljdcu u Glamocu. Billa je ona vee tu poznati a:ktivista NOP, voljena od naroda, a bila je po1sehnom ljubavlju v·ezana :za rad sa zen:ama i pionirima. OrganitZovala je suSJret sa aktivisrt:klinjama i srvojim najblizim saradnicima. One su me i,rrformis:a:le o svome ·mdu, a ja sarrn im prica!la o svojim iskustvima u J1adu 1sa zenama u predratnom li mtn:om vremenu u Vojvodini [ Srb:idi, posebno o radu sa zenama u Macvi gde sam i zapooela lbor'bu. One 1su mi izne1e da su ill .gradu organiwvane prihvatne stanice za ranjenike a bolesni,ke koji su dola:zili sa proleterskim jedinicama. Organ.i:zacija kakvu 1su ove Glamocanke prip.remile za bmce proletere bila je za nas posebno iznenadenje i rados.t. I tom prilikom sam se jos jednom uverila koJika je snaga NOO li drustvenopolitickih organizacija na tom terenu lwje su tako usrpe5no, iako u siromasnom kraju, oSitvarili takvo jedinstvo fronta i poiZ!adine, docekujuci a prihvatajuei dola:zeee jedinice iz Srbije, Crne Gore i Sandzaika k:ao svoje rodene. OdlazeCi iz GJamoea, 'rastala sam se d od svoje Melanije Stelfanovic, ikoja je :rodena u Bos. Samou, gde joj je otac rbio ttrgovac, a maj- ka uCi,teljica. U Glamocu se ona od1h';no snasla i u predmtnom jos vremenu povezala sa na:rodom, odli6no se snaSla u ratnom vremenu i svesvdno prihvati1a md medu zenama i omladinom. SusretJi u Drva.ru preds:tavljali su za mene posebnu rados't. Jos rani'je sam c:ula za aJkitii'Wros:t zena Drvam ..Poznat mi je bli.o (!J•rv'i :ZJbor zena drvarske doline sa kojega su pos1ale svoju po:znatu poruku horcima da is1traju do :kraja ill borbi protiv neprijatelja, rkoji je vee dota da naneo mnogo zla nasemu narodu. Prilikom sadasnjeg susTeta uverila sam se u njihovu dobru organizovanost a visoku .svest. One ,su svojim a;kcijama obuhvatale 1svo odraslo stanovniS:tvo, a 'Svoju organizova nost su pokazale posebno u pri,premama za prihvatanje !Tanjenika pvoleters'kih jedinica. UporedujuCi uslove borbe u ovim krajeVlima kroz koje sam pro•sla 1dosada na teritorijli J3iH sa 1borbom koju 1smo mi vodili u Macvi, Bodll1inju, na Ma:ljenu, Powj:enu, Medv·edmlilku - 1svuda u zarpadnoj Srbiji, videla sam u praksi - u ovim uslovima, da j·e i ovde kao i u Sr:bij:i namd svesrdno prihvatio borbu i da sa najveeom Jju;bmnlju okruzuje borce i da se dobrovoljno ukljucuje u sve one aktivnosti koje za1h~eva borba IProltiiv oikurpaJtora i domaCih izdajnilka. Za horce i mnJenilke svaJka ikuca bHa je otvorena. Boroima je davano sve ono JSa cime se ·rasrpoJa.galo. S'Ve je to ovde nosila bo:r'bena organicZacija zena, desna ruka i glavni oslonac NOO, jer je sve sto je bHo 'sposobno da nasi rpusku otiSlo u borbene jedinice. Svakako najlepsa s~1ika koju .nosim .sa ·toga ~terena bio :je ilbor naroda i AFZ-a u dolim Drvara s:a boroima Trece ·k:rajli Sike lbiilgade li proleterSiklih tjeJdimlka ikoji !Sill se nasJi ru, na tome zlboru. Kao i uvelk ill onim rarlln!im da~nima, bilo je vaJtrenih govora rukovodi!laca, omladine, zena. Na 1tom zboru govorio je i Slobo.dan 'Penezie - Krcun i(i~gubio ziv.ot u saobracajnoj rnesre6i 1962. go dime), poznati tb.o,rac li~ rulkovodHac .Druge prolete11sike lbr:igade. Svojim vrut,renim i ljudislklim recima pozdravio +je rnarod toga ikraja u ime boraca proleters:kih jedinioa, go¥orio je o borhi namda S~rbije, o toplim i bratskim ·susil'etima .koje su imali pro:l·eteri rna terenima kojima Sill prolazili i gde .su vodili :borfbu :pro:tiv ncwrija:teJlja, ISVih boja. ,P:oSito sam i ja hila odredena da .govorim na torrn zboru, bHa s~am veoma uzbudena. Prvi put u ovim ·ratnim daniima nasla sam se na govornici pred hiljadama boraoa, omladine, zena i dece. Govmila 1SaJm im nekako liz dubine duse, ponesena ·s:v.1m onim sto sam dozivela na putu dotle. Re.kla sam im da se SVllida sirom nase zemlje vodi tdka ,borba sa svJm neprijwteljlima nasega naro.da, da su zene svuda ~£~Jktivni ucesrnici borbe i da bez nj.ihovo.g ucesea ne bi mogla nasa vojska da is:traje u toj nadoovecans.koj borbi. Prilikom govora stlau.no su me zasenjivwle slike belih marama, Cistih belih devojackih bluza, crvenih zastava, vesela lica mladlih, :koji su otvorenih ociju gutali svaku rec govornika, prekLdajuCi ih pokHcima borhi, Pa:rtiji, slobodi. I u Bos. Petlrovcu smo naiSli na .gotovo :istu sliku, - veliko prijatel,jstvo i ljubav naroda rprema dolazeCim boroima i mnjenicima proleterskih jedinica; To je 01stalo trajno i neraskidivo za sve v~reme nasega borav.ka u tim krajevima. U P.odgrmec sam stigla u prvim avgustov:skl1m danima. Odn:edena sam na politi.cki rad na 1terenu Okruga. Stigla sam u sediste Okru:lnog komiteta Partiije u Ga:riJnju pod samilll Grmecom. Tu su me najprijatelJs·kije pr.imili Sefiket Maglajlic, sekretar Komiteta, k:ao li Nanovi 1 342 343 �Komiteta Rada V1mnjesev.iC i Dusanka Kovacevic, •te S1obodan Marjano;vic i drugi. OtaJda pocinje moj rad sa zenama-aktiv.i,stkinjama Podgrmeca i Bos. tk:raj,irne. U t·o vreme Podgrmec je bio najduze slobodna teritorija, te je po:zadina bila najongan1zovanija. Rad NOO i ;s•vih drustvenopoli.tiokih organizacija, medu kojima se posebno isticao rad sa zenama d omladi:nom bio je na veoma visoikom stepenu organizovanosti. Jos u prvim danima s·voga rada na tom terenu, upoznala sam ,se sa veLi1kio:n brojem aktivis.tkinja, sa s•eos.kim i sreskim rukovodstvima AFZ>a. Tu su se hori.le i radile, a i sada ih se 'sa toplrinom i ljubavlju ·secam, Jda .Pe!'ovic, koju je rat zaterkao ,kao uCiteljicu u Hasanima, Smilja :Stupar, veoma aktivna li mhtda seljrunka, Danica Medan iskusni politicki radnik, hrab:ra i mnogo mi draga Stana Stupar, brojne zene iiiZ porodica Nedimovica, Miljevlica, VeJjnoviCa ,j iz drugih porodica sve od :SaJnstkog Mosta rpreko Lusci 1Palanke i rdrugih sela pa .sve do Bos. Krupe li Bihaca, Cij;i SU muzevi i 'S1inovi vee punu godinu dana >Sa rpuskom U ruci uspes•no vodili ihorbu rpro:tiv okupatora. Uprav·o 1u 1tim selima Podgrmeoa bi·1o je i najVIise i najkrupnijih akcija u pr:irkupljanju hrane za borce i 11anjenike, u pri,lmpljanju odece i drugog. Tu su hili razvijeni svi oblici okupljanja :lena i omladine putem priredbi i zhorova, grupnih i pojed.Unacnih razgovora, organiz.ovanja mznih kurseva za obra:wv:anje i politiCko uzdizanje aktivista. U svim tim selima uvek je v.rilo od rada ikaco u kosnici. U selu Hasanima odr:lana je i Prva konferencija .:lena za to podrucje. U Benaclmvcu, Majkic Japri, Srpskoj Jasenici, Lusci PaJanci 1akode rsu veoma cesto drzani skupovi .:lena i omladine. U tim seldma dr:la:ni 1su i razni krursevi, a hi,Ja ·SrU >U mjima i rsedista 1pozacL1nskiih O['gan:izacija sto je cinHo ponosnjm Sltanovnike ovih sela. Moja secanja rsu rpo1seib:no vezG~Jna za selo Hasane u kojem je zivela i radila Soja Copic, majka popularne omladinke Smilje i Branka, po<Znatog knjizevnilm i borca toga I(lraja. Za sve :nas akti•vistkinje Sojina kuca hi>la je uvek otvorena. A i same smo volele, ikadgod nas putevi povedu u tome pravcu, pa 1ka.tkad i da skrenemo sa odredenog nam puta, sa<mo da bismo ISVInatHe kod .drage nam Soje, da se maJlo odmorimo, da se rrm1o ;poitJkr~~mo, a ona mas je uVIelk nudi,la, bi-rajuCi uve.k. on? _najlepse sto je imala u kuci. Soja je bila najpopularnija aktiV•IstkinJa AFZ-a ·toga iJ<raja. Irnala je neviden uspeh u mobilirzaciji z~na kalm Srpk1nja .tak:o i Muslimanki. Meni ·Licno je OSitala, u secanju nJena .kuca u dolini ·recice Jarpre i odskrim.lit prozor na lkuoi; na tkojern bi stajala neka poruka, a cesto i ponuda - lonoic mleka, >kornad hleba, jalbuika i sl. Soja je ofb:i:ono olbavestava:la u toj poruci ru ilwjem :se selru nalazi, kada s·e 'VIraca, gde je organi.wvan skup :lena da bi neko od nas tarrno dosao i sri. Posebno je vazno da se istakne uzajamno .prijateljstvo dnigarica aktivistkinja koje smo u to vrerne radile na terenu •Podgrmeca i Bos. kmjine. Osim pomenutiih drugarica cl·runova Okruznog tkomwteta Partije i Jele Perovic, na ·tom terenu ·su .bile narocito aktivne i poznate Irema K:is, Vahiida Ma:glajilli.c, 1Pd!J1ilka Silber, Nada Jovovtitc, Pau1la Hrurnek, Ana dr Pmkop - Kuleno'VIic, i brojne druge. Sve smo mi -vee bliie lilsikusni dPtrsit•venopoillirtJi><)k'i radniai, dolsle 1sa ,razmih 1terena i ;pripadale raznlim naoiom.ar1nostlima. Medu mama hillo je radnica, studentJkinja, ucitelj.ica, 6inovnica, pravnica i dr. Nije nam nista smetalo sto smo do~\le iz raznih krajeva, sa razmio:n navikama. Borba i njeni ciljevi neodvojivo su nas ujedinjavaH. Sve to nije ni cudno, jer srno sve mi bile dugogodiSnje pi11padnice naprednog pokreta. Ono sto je bi•lo za mene zadiv·ljujuce to je da ni zene Podgrmeca i sire Bos. krajirne, :nisu ni u jednoj prilici prav,i•le razliku rnedu nama, nhi su i u jednoj prHd.ci posrtav>lja,le pitanje koja od nas pripada kojoj nacionwlnosti, iruko su znaJle da medu nama ima i Srpkinja :i Hrvatioa, Muslimanki, Jevcr:ejki, Crnogodd ti drugih. Sve smo mi u srpskirn kao .i u muslimanskim selima podjednako bile toplo prihvatane, kako na zbooovima i u razgovorima, taka i na kona'k:u !i hrani. Sa terena IPodgrmeca odlazila sam po zada:tku i na teren Drvara, Grahova, Bihaca i u SIVe druge lkrajeve s1obodne teritorije Bos. krrajilne. Najcesce sam se, pored Podgrmeca, nalazila na 1terenu Kozare. Na putu za Kozaru, ponekad smo morale prelazli.ti deo neoslobodene te['i'torije, reku Srunu, put i prugu Prijedor - Bos. Novi. ,Posebno o:ni je orsta.la U ISreCanjU jredna UOC preilas\ka ijjiJh preJpreika, 1k0jima rje rllepJrdijaJtelj CeS;f:Q krs,tario, da bi osigurao transport prugoo:n i putem. INa·s dve zene, P.irika S.iber i ja, sa jednim kuril'orn i ,konjem natovaJrenim materija1lo:m, uz pomoc :lena aktivistJkim.ja i nasih veza sa tim prelazima, ukrcale smo i konja u carrnac, presle na drugu o:balu, a za:tim presle tiho i lbez suma prugu ,j put i :sretno stigle na teren K;ozare. U sedirStu Okruznog komiteta i AFZ-a bi•le Srmo s11daeno doceka:ne o.d brojnih aktiVIistkinja sa .terena iKo.zare kao sto su bile Mica Vrhovac, Danica Pavic, Bora Batos, Jovanka Balaban, Sm1lja i mnoge druge zene i omlad.iJn,ke. One su ima'le o:nnogo stosta da ,nam a!spt1icajru o svoo:ne veorna plodno:m radu d. junaokom dr:lanju :naroda, a posebno .:lena rza vreme ofanzive ..Pr.icale .su nam o neprijateljskim zloCinio:na, o stmdanju naroda, o cuvanju ranjenika, o :samoodricanjru :lena, njihovom bezgranicnom zrtvovanju i verovanju da cemo, pored sviih strahort:a, pobediti. Pri:sustv.o nas dve!jltl na o~rga:nlizovanom ib.o11u na Kozari, rt:e Jmnferencij.i :lena, do.prim.eJlo je da se nase wranje 0 zivotu d. .radu :lena u Bos. krajini dopurri i da se svi ti uspesi utkaju u program spmvodenja zada:taka •Prve zernalj.ske konferencije AFZ-a !kao !i zadataka u pri:premanjltl Prv·e obilaJsne ikonferenci'jle :lena BOis. kraj'ine. 344 345 �Marija Volski NAPAD CETNIKA NA JOSAVACKU BOLNICU IV ODREDA 1942. GODINE G odine 1942. ihila sam holnicarka u ,J,V odredu u Josavci. U 1toj ,boln!iai >b~lo j e dosta !I'an~enli~~, rproletera iz Plrvog prole. tetsko¥. ba~a.}Joo:;t~ ,Zdrc:-~ko .celar . Sav 11Jeret mda padao je na mene Jer tu mJe h1lo VIse ibolmcarki ... Cim sam dosla u tu ibolnicu odma~ ;s~~ pri~IIIl;idetiitla .mnoge :nepravHnosti i rneprijateljlsiko gledanje tad~nJI~h JOsavac:kih par.t.~a_na rprema proleterima. Ja sam primijetila da mnJem pmleten ne dohiJaJU [ uredno] hranu ... Odlazila sam Radi Radi6u .i gov:<:>rila mu da _je hrana za ranjenike .slaiha, ne znajuCi da je on han.dit koJI sprerna ZVJersko klanje tih ranjenika. On mi je uvijek govono da je hrana dovoljno dobra za njih. Osjecala sam da u takvom stanju nece 'biti dobro lllasim drugovima .i radi toga sam UVlijeik hila neraspolozena. S obzirom da s~am imah mnogo posla, nisam imala vremena da o tome mrnogo razmisljam. Dva dana prije napada poboljsali su hranu. Ja sam .se cudHa kako su se oni toga ;sjetHi, ·svakako n1sam znala sta spremaju. Onu v~~er k~d c~ bi~i napad vdoStli s~ u posjetu ranjenim drugoVJima tadanJI l?avtiz•ani ! osa~acke . ~et.e, pncali su sa . ~~rugovima, ispitivali ih o horh1. Drugow su Lm pmcah kalm su se honh sa ustasama kako su ih tukU, jedan je drug pricao kako .su skakali na hlindirani' voz i kako su u hlillld~ranom vozu pc:hHi ustase •itd. Tako su svi zivo pricald razne :nome~.te 1z horhe, a onil su samo posmatrali pmletere kako pri,caju ~ ce~~~l s~. kmz vz~he moboze. odo,?ravaJi; Ja sam primijetila kako im IZ OCIJU SIJa mrznJa. Tako SJedem zadrza.Ji su se do 10 .sat.i navecer. T~j sam se dan,. osjeca,la jarko nelagodno, nemir me neki pratio ali rusam mogla n~c1 ::~~!oga. Ta~a sam ugledala medu posjetriodma jedIJI?g poznatog, ce~Ic]n. nas,trr;oJenoga, druga Stal1ika Cenica koji mi je ?J? dobra poz~at )OS :LZ borJ~ske bolnice. Bio je u zastitnici holnice, 1 Ja sam se za~dl'l·a .kako da je on tu. Znala sam da je prije tru dana napadnuta h~rJ~anska b?,Jnica. ri da s~ uhijeni svi partizani proleteri. Tada sam UVIdjela da Je moJa sumnJa prema njemu hi·la opravdana da Je on cetnik, jer .da nije cetrnik cetnici bi ga uh1li kao i ostale dru~ ~orve. Kad s;;- oni otiSli j~ sam ponovo ohiSla sve ranjenike pirije nego sto. ?a:m pos•la n~. spa':anJe. Jos sam se htjela navratiti u kuhinju da ugn]ern ma1o _:tp.hJeka Jednom drugu, ali sam opa:z1la rda je jedan drug ~od :kuhanice i ja sall1 se vratila. Nisam mogla dugo zaspati,--razmiSlJala sam o svemu s1ta se rdogada i hilo mi je jarko zao sto mi drugovi 346 347 proleteri ne vje:ruju, jer sam osjeca1a da nam oni nesto pripremaju. Bila sam u strahu za drugove da im se ne desi ono ilsto sto i u horjanskoj bolnici. U tim mislima sam zaspala. U no6i, oiko pola dva, prohudio me je jak p1otun irz rpusaka. U tom casu proletio je jedan rproleter lkroz moju rsorbu, 1s!koCio kroz :proZJor i vikao: ,Zivjela Komuni:s,ticka partija"! To je hio drug Redzo Terzic. Zat1m su upala dva cetni1ka u moju .sohu, jedan je uperio pusku da me ubije; ali drugi nije dao. Reka:o je: ,,Ne, ona je holnicarka, trehace nam", ti talm su me ostavili. U ostalim .sohama eula se zvjerska vika pohjesnjelih cetnika koji su klali drugove, stenjanje ranjenih drugova, galama, pucanje na sve strane. Ja sam izasla iz sohe. U tom momentu su cetnioi poikupiH one drugove koji su hili lakse ·ranjeni. Bitlo ih je 11. Odrvdi su ih na IS'trijeljarnje. J,edan je us:pio 1pohjeCi, doik Sill osrtcvl.i, odmah hlizu, u nekoj sumi pouhijani. ,P.osla sam irz sohe ,da vidim sta su sve pocinili. Na pragu je leza... jedan drug mrtav. Uhijen je u sohi koja je hila odmah do moje. U sohi •sam Vlirdjela 1sve iknva\Jio, komaldi mesa na sve 'Sitrane, drugovi 'Sill bili svi iskasapljeni, svi obliveni krvlju. U prvi mah mislila sam da su sVIi rpoginuli. Polaiko •sam rse .priibl;i,~i,la 1krevetrima 1i ·gledala, Ida ]i je jos koji ziv, ·da IIIlU ,pomog,nern. Tru sam rprevilla one lkoji su birli Jos zivi i OIHsla da vidim sta: su pocinili u donjem hoju gdje su hili tezi ranjenici. Kada sam izasla u hordnik svugdJe sam naiJlazJila na mvtve drugove, najvise zaklane. Tako sam uSia u :razred, odnosno najvecu sohu ikoju smo imaH. Tu sam nasla isto tako sve drugove ·1skasapljene, krvav·e. Svuda je bila krv, po zidru, !PO podu, drugovd. !Sill rbiH olbHvenli ikrvt~jru. Malo sam zastala na vratima i promatrala tu strasnu ·sliku kad sam cula kako neki drugow kojd su ostali zivi, t:raze od ruene vode, jer su me primijetili a vidjeli su da nema cetnika u .sohi. Ja sam ih odmah poslije rto~ ga pocela p:revijarti, iSila od lkreveta do ikreveta d pveVIilja:Ja. Taka rsam rdos.Ia do onoga s'to je onu vece pricao .kako je skakao u hlindrira111i · vorz. Glava mu je hila poikTivena peskirom i ja sam mii1shla da j,e ZJiv. Ali kad sam digla peskiir vidjela sam mozak po jas,tuku, zidu, krevetu, na sve strane samo mozak, krv, komadi mesa, lkako su ih kasapild cetnici. Na hl'zinu sam previjala one koji su ostali zivi. ... Oko 5 sati .su dosli po mene da idem previjati ranjene cetnike. Dok .sarm se ·ja spremala ona drugarica sto je hHa kuhanica 1tada je ustala ci. dosla, a jedarn od 'Cetnika je zagrlio i rekao: ,Sto ;si se tako zhunHa, pohijedili smo. Bice sve dohro, tvoj se brat jako dohro pokazao, trcao 'je viSe od 2 i po rkiilometara za Milanom Li6inom i ubio ga. Da znas puna mu usta birla krvi, a on vi·ce ziVlio drug Staljin. On mu je odg,ovorio on ce zivjeti ali ti neces" ... ,J ta:ko sam ja posla s njima da preVIijam ranjene cetnike. Na pu~tu me upitao jedan od eetnika zasto sa:m ja Soikica dosla da se horim kad nisam morala bjeza:tri. Odgovorila sam mu da nisam mogla gledati kako ustase uhi·jajru nevine .Jjude, a najv.iSe Srhe i da sam doMa da im pomognem ,kolirko mogu. Oni su mi na to odgovoriH da ima izmedu Strha dvije struje. Ja sam rekla da meni nisu porznate te dvije struje, i on me udanio, ali onaj drugi nije dao da me v,~se tuce. Tako smo ~tig­ li d;o onih ranjenih cetnika i ja sam Jh previla. Oko podne .su me Vlratili u i.Sikolu :gdje je lbila borlnica da .prev:ijem neike ramjene cetnilke sto su sti,gli sa polo~aja. Na putu, kad sam se vraca:la, srela sam troja ,k'Ola ·leseva lkoje su cetmici liZ Operativnog staba gonili da ih zakopaju. Ja nisam mog,la nikoga pomati, jer su svi hHi osakaceni. �Kad sam stigla u holnicu prevHa sam one ranjene cetnike i uz njih ponovo popravJla czavoj ranjenim ~proleterima. Nasla sam dh onaka tkako sam ih ostavHa. Niko pos1ije mene nije tu doJazio. Ponovo su od mene traiili vode ... iDosli su po mene da ,1dem ranjenim cetnicima u sdo ... Iduei putem u jednoj 1m6i sam primijetila da sjedi Rade Radie. Us.la sam s namjerom da ga pitam sta eemo sa ranjenim proleterima i sta on misli s,a anima koj,i su jos zivi. BHa sam zhunjena, jer sam zna1a da je on glavn:i krivac. Nairne, cula sam od iDrenovieev;ih cetn1ka da ih je on rtraiio za to vece. Nisam mogla da se uzddim pocela sam vikati na njega: ,Huljo stara sta si uradio, uniSdo si nase najholje drugove. Izmde, sjeti se svojih sinova ikoji su herojsk;i poginuli za svoj na:rod. Ti hi htio da uprljas njihova ime". Ona dva cetnika, ®oja su me pratila, dosla su u kueu, izvukla me napolje ,i taka smo krenuli ... Od ranjen:ih cetnika sam cula da su narucHi dzelata za drugove Mladena Stojanoviea i Redzu. U tom su oni tranjeni poceli jaukati, a mene je uhvado jedan cetnilk za rame i rekao: ,,LijeCi jer tu ti je zivot". Odgovorila sam mu da nisam lijecnik i da ne znam da lijeCim. ,Ja samo znarn da nj~egujem i da previjam ranjenike po HjeeniC:kom naredenju". ,Ima tu dva doktora - mislHa sam na Stojranoviea i Perovick;u - oom'i<te njiih ,neJka ih liijece ... " On:da ;sam moliJla da me bar puste do njih da Jh p.itam za savjet, s tom namjerom da vidim gdje su i da li im ista mogu pomoC.i ... Na za.htjev ranjenika odobrili su ... Na putu sam ponovo swatirla u holnicu da vidim sta je sa mnjenim proleterima sto su OSrtaH zivi. Nasla sam dh ali im nirsu davali :ni da piju ni da jedu, Tu sram napisala jedno pismo Radu Radieu da odgovori sta cu s njima. TrazHa sam da ih pusrti ili da im da hrane, a ne da ih na taj nacin pati, bolje da ih pouhija. tP.oslije toga moga IPisma poslao je ppopusnicu za sve pravoslavne p:roletere, samo nije rposlao za druga Redzu i Mladena. Tako su ti drugov.i koji su imarli propusnice otiSli, dok su drugo.vi Redzo i :StojanoV!ie hili osudeni da cekaju njihovog dzelata Savu. PoSilije toga furenula sam do dr Stojanoviea, pratHa su me dva cetni,ka. PustHi rsu me samu do njega. Oko kuee ,gdje je on bio, hila je svuda cetnicka srtraza. Kad sam usia unutra stala sam na vrata. Nisam mogla odmah govor.ilti. [}rug Mladen me je pooeo tpolailro is;pitiva~ti sta se sve dogodilo. J a sam mu malo pricala, nisam imala hrahrosti da mu pricam vJse jer sam :zmala sta mu spremaju. ;Pocela sam grcati u placu. On me je tjeSio, rekao mi je da se hrabro ddim kao i do sada i dodao: ,Sta ces, zrtava mora biti, a1i sve 6e se t~o osvetiti". Kad sam jos onako upla'kanih ociju, pogledala kroz p:rozor vidjela sam na cesrti prema tBanjoj Luci kako neJw bjezi ... Neki cetnici su odmah popadali pokraj puta i zauzeli polozaj. U tom Stojanovie reee da i~dem. Ja sam se oprostila sa njd.rn i izasla sam. Vidjela .sam da prema kuCi gdje je bio drug Mladen, tree dva cetnika. Izveli su ga napoLje J odveli prema potoku . . . Cula sam kako mu neki cetnik psuje flmmunisticku maj,:&:u i poSilije nisam niSta viSe cula. Nakon toga smo s·e opet vratili u selo, u cetnicku holnJicu ... CuIa iSam gdje pricaju da cemo preci sa 1ho1nicorm u Ska:tavicu u nektU siUilllll, a-]iida r&ihvidjela sta je sa Terzieem naMa sam i!zgovor da imam neike stvari dolje~u slmli i da moram iei po rijih;-- te su me pustHi. Sa mnom je iSao· jedan cetnik. Kad sain dosla. do skole pocelo se vee smrkavati J ja sam ponovo obi:sla ~krvave prostorije. ISla sam na sprat, ali kad sam dosla tamo bHo mi je tesk;o ,i srusila sam se u nes,VIijest. Kad sam pocela dolaziti ~k sebi opazil.a sam da me poliva vodom onaj bolnicar koji Je prije ·sa nmom radio. Ja !sam iSe uznenadlila 'kad sam ga ugJe~a;la, ali ga nisam nista pi,tala. On mi je poceo pr;icati da je znao za taJ :napad samo da nije znao da ee taJko uhijati. Rade Radie mu je rekao da ce p110letere samo razoruzarti i da ne smije nikome reei, jer da ee ga uhiti i da on taka nije nikom rekao. U tom su me cetnioi pozvalri da krenemo ·a on im je rekao da sam slaha i da ne mogu poei do sutra. Ta;ko sam ja vstala tu da !lloCim. Bo1nircar je 01stao da cuva Redzu i ja sam ga molila da spavamo .zajedno u )~~ne>j so:bi.' na sto joe Olll pristao. U noCi sam nagovarala Redzu da bJezimo, a1I Je on rekao da ne moze. Ujutru su dosla dva cetnika po mene. Jedan od njih je rekao: Sad eemo Redzu zaklati neoemo cekati da :dade dzela<t samo 2la nje" ' . ga." Onaj bolnicar ih je povuka:o u hodnik i nesto im re kao. DotIe Je Redl6o pokusao ustati da vidi moze H hodati ... Da hi s~e sto duze zadr,zala naMa .sam izgQ/Vor da tu Jma nekih Jije~ova koje treba I?rehacitJ~ u nj,ihov~ holni~u. i. ~~a hi treha~<;> n.aei a:~ka kola da to natovarl1mo. Onii' ISU tse s ,tim s~lo:ZJirh 1 Jedan od ill']lih Je ot1sao da trazi karla, dok je drugi o:tiSao na doruca:k. iBolnicara sam poslala da ide rtraziti varendiku za ranjenilka. Ugra.hili smo ;pri'l'~ku 1kad ~smo ostali sami. Izvukrla sam Redzu na hrczilnu do obliznje sumice i poceli smo hjezati. Nije mogao .dugo i ja sam ga vukla. Ali posto ·sam i ja hila sJaba, svaki cas .smo padalti >i jalko spoJ1o snio isli. :Kad smo p11nMi iosavaCku sumu naiSli smo na selo Nova Dubtava gdje sam imala dosta poznatih ... ~Produzili smo, krijuei se,. jJr~ma Starolj Dubravi gd!je zive moji mditelji . . . Sreli smo dva omladinca Imje sam vee ranJje poznavala. Oil!i su nam pomogli da dodemo d? .moje kuee ... Sami su se ponudili da. 1~~ ~ i~vi~an)e da n_am ootmCI ne hi nrupravHi :o~sjedu. Kad su se vt~t1h .12 J:ZVIdmce .r~kl11 su da ne~~ niSta i da mozemo slobodno krenut1. M1 smo se tu JOS malo odmonh, jeli i rpotom krenuli. Ona dva on;ladinca su pas prva:tiU. ~~o jedn~ sum,e. P.ostlije smo sami tkrenu1i. !Malo 1za toga dosh su cetnici u mOJU kucu da nas traze ali mi smo 'vada vee daleko odrnakl:L ISli s~o kroz sumu, iznemogli smo, da :nismo mogli Vlise naprijed ... Uhvatila nas je noc, ~is.a . je pada~~· pomr~irt~ b~~a velika,, i mi ,smo taJk.o, dosta dugo Jezah na z~mlJI ne znaJUCI S~f;l ~e~o dalJ~· Redzo mi je ~rekao da ga ostavim, da ce on svakako umnJeti :1 da se Ja spasavatn. Kad je vi1dio da necu da ga ostavim rekao je da ga vodim u kakvu kueu pa maka.r hila i cetnicka . . . Dosli smo, na sreeu, u kueu postenog seljaka koji je bio nas simpatizer. Prepocznao: je d.ruga Redzu. Bio je na zboru tkad je on govodo ... Dao nam Je toph nap~!a~, tu s~o se malo ugrijali, spremio rtam Je kola J. odvezao. :nas u VIJacane gdJe su hili proleteri. Taiko smo se opet nasli sa nasim drugo:v1ma. te 348 349 �Mara Vinterhalter-Miletic TRESNJE hrdu irznad rjljeJke Tare u Cmwj Gori, nailarzi rse selo rRJudine. U maju i junu 1942. godine hila je tu .smjestena zajednicka bolnica pmleterskih brigada i ostalih jedinJca koje su vodirle borbu na tom terenu. Rudine su siromasno ubogo selo u krsu. Go ka:inen, a i ilm6e od kamena. Gotovo da se ,i ne primjecruju u tom krsu. Nema u selu ni drveca ni vade. Bolnicom je mkovodio dr Dejan Porpov,ic, beogradski ljekar - 1komunista. Ranjenici i bolesnki su hili razmjdteni po kucama, prema vrsti i ,tezini rana. Ljelkara i bolnricarki je bilo malo, ranjenika mnogo. Hrane nije bHo, lijekova takode. Teska je bilo raditi, a1i jos teze bolovati. Subotom posHje podne ordriavali su se sastanci osoblja, gdje su se iznosile .primjedbe ranjenika, ljekara i holnicarki i pravio se nov raspored za rad u slijede6oj sedmici. Bo1nicanke su se smjenj,ivale u njegovanju tezih i laksih ranjenlka. Kao bolnicarka K:alinovickog NOP odreda dosla sam u Rudline sa svojim ranjenicima. Za mene je sve hila novo, i ta velika holnica, i organizacija rada i velilk:i bmj ranjenika na jednom mjestu. Praksa je bila da se za ,kucu u lmaorj su smjesteni naJtezi, nepokretni ranjenici javljaju bolnicarke - dohmvoljci. Na prvoj konferenciji ,kao dobrovol~ac za teske ranjenirke jav:ila se drugarica BeLka ,iz rBeogradskog bataljona Prve prolete:rske. Javila sam se i ja. I, drugo jutro nadosmo se nas dv~je u :zgradi sa .tesrkim ranjenicima. Jos i danas su mi pred oclima 'i ta uhoga kuca i tes.ki ·ranjenici kojri su znatizeljno gledarli nove drugarice. Kuca se sastojala iz jedne velike ,j dvije male sohe. ;Prazna ~~Z ikakv:og namjestaja .. ya~ljda SU Ur~Ucani, vrkada s.u krenuli U izbjeg~ hstvo, s~ve sa .sobom ponlJeh. Bar neki tmnozac da Je ostao da se Iimalo na Sta .sjesti. Cirtavom dluz.linom sobe od da1sa:ka je 'sasta~lJena jedna postelja. U .tom :zajedniokom krevetu jedan do drugog JeZa.rlo je osam tesktih ranjenika. rNekoltiko njih sa nogama u gipsu. U maJoj sobJ na postelji od dasaka lebo je mladic iz Foca:nske omladins;ke cete. Zvao se Muds Bran'kovtiC. Bio je dak, .iz Rogotioe, horae od 1941. godine, clan rKJPJ. Tih dana bi,la mu je amputirana jedna noga do kuka. Na drugolj pos·telji, sa:v izresetan ranjenik Jz ~P:rve pPo1eterske. Treoa, najmanja. soba bila je za bolnicarke. Hila je toliko malena da se 'jedva nekalm ]edna osoba mogla smjestiti. Vjerovatno je rdomaCinima sluzila za ostavu. Posle smo od jednog do drugog Panjenika, previjale dh, pra- U 350 351 le i upotZnavale .se sa njima. Mlad horae, gotovo djecak lezao je zatvorenih ooiju. Bio je ranjen u stomak i pluca. Nije :otvarao oci ni kad smo ga prev,ija1e. Samo je jaukao. ,Kako se .:wves druze?" upirta ga Be1ka. Nije odgovor1o. ,Zove se Borovcanin, a nije drug nego cetnik" odgovoPi umjesto nrjega ranjerrik sa nogom u gipsu. Zvali .su ga Sarajlija, a kasnije mi je pr·i'cao da je Jevrej i.z Sarajeva. ,Zasto mislds da je cetnilk"? rprliuplita Bellka. ,Kapa mu m,1je 'Vitovtka, a ~ni peitotkrraike rr:rema, a vidjeces kad te zovne, neoe da rkaze - drugar.ice vee zove sesrtro. Sa nama ruopste nece da 'fatZgovara" isprica nam Sarajlija. ,On je il:ezaik ranjeillik, a d mlad je, bez obzim i da je cetnik" odgovori Belka. PreviU smo ga i opra:li, te nastavili posao. A pos,la je bilro preko glave. Jedna je uvijek momla da bude uz :ranjen1ke. Nocu smo na smjenu spavale. Nikad mi toHko rtesko nije bi,lo. Izdriati bez hrane, soli, vade, ·1ijekova, a rane bole, grotzrnica rtrese, zavoja nema. Murisa rje stalno boljela noga ,koju rviise nije imao. PrevJjali smo ga po nekoliko pu'ta nocu. Neki su u gmznici buncarti, bacali se, a mi smo ih umirivale, ikvasHe im usta i celo .sa ono ma'lo v01de lmju smo ilZ snijeznika u sumi nabavljale, tjesil'e ih i, 6ini mi se, zajedno sa njima holovale. INasla sam tu i mag :ranjeni'ka iz Kalinovi(;kog odPeda Mikaila Goliijanina. Bio je tesko ranjen za va:-ijeme bombardovanja T:mova. Bo:rovcanin je samo jauka:o. •Ponekad bi prosaptao - ,Sestro, vade!", ,Ona je drugarica, a nije sestra", - uporno su ga ispmvljali ranjenrici, a on ]e d dalje zva:o: ,)Sestm!" Svaki dan hila mu je gore. Naprav.ila sam mu lezaj na podu u uglu .sobe i prenijele smo ga. Taka nam je bilo Iakse pa:-iCi mu, a i manje je ,smetao ostalim .ranjenicima. P.od ikraj :nedjelje, borai Cacanslmg bataljona donijeli s'u nam svog rt:esko ranjen01g ooomesara Radomira Durarkica - Duraku. Bio je ranjen u glarvu, paralizovan ru ruku i nogu. Lezao je nemiran na nosJlima, povremeno dolazeci ,k rsvijesrti. Pjevao je, pozivao poimeni6no borce, poiivao irh na 'jJUriS. INjegovi !pra1:1ioCi 1Sitaja11i 1su tuZ:ni i n.i~emi olw njega. Kao da illisu vjerovali da se moraju rastati s njim i ostaviti ga u bolnici. U jednom momentu zatra2Jio je da mru JtZ dzepa ikaputa ilzvade cigaret papilr. 1Dao tim je papir i naredio da se vrate u bataljon i sv.im pusacima podijele na ravne dijelove. Durakica smo smdestile u nasu malu so bu. Ciljelu :noc uvJjale .smo ga u mokre krpe. To. je bdlo sve sto smo ,za njega mogle uciniti. Subotu, dan zamjene bolnicarki Belka d ja docekale .smo umorne i iscrpljene. Citarv dan sam ,se kolebala da H da se tu veeer na ikonferenciji javim da jos jednu sedmicu dezuram. Mikai1u je fbilo bO:lje, iMu:r'ilsa je manje boljela noga, Boravcanin je pi:rozivljavao posljednje dane. A sad je i Durarkic tu. Mlad je i suazan, mozda bismo uspjele da ga izvucemo. Kad sam upitala dr Dejana ima li made da ce prel!ivjeti, on mi je odlgoVIOrio: ,1Narde U!Vijelk mora biti. Sarno nastavite sa oblozima". N.ije nam bilo lako svaki s~at podizati to obamrlo i za n:as pretesko tijelo i umotavati ga u mokre obloge. Nilje bilo la:ko ni vodu don:ositi J.z sume, aH nas dvije smo toliko zeljele da Radomir preboli, da ga spas1imo. liZ ociju ranjendka 6i,tala sam zelju da ostanemo jos jednu sedmikru. :Zavoljeli 1su na:s. Ni'su nam rnista govonHi, a:ld 'te subote nisru niSta traZili. Kao da nisu hilri ni gladni ni zedni. Kada smo posle na konferenciju, MuriJs .kao u:zwed rece: ,Sigurno ce vas .sad prEibadti ikod 'relk:onvalescenata", to je bio naj,laksi posao za holnicar~e. M~ris nam je to ;pozeJi.o gledajuOJ nas upiJ:.nro svoj.im velikiim plavJm ocmna. I upravo �te njegove rijeCi ucvr:stile ~su ~oju odluku - ostati ~ nj,ima jos. jednu sedmicu. I ostala sam. Be1ka JC rasporedena na now posa:o, a Ja sam dobila :za p:omocnicu mladu djevojku Danicu. I ponovo je nastavl~ena horba za moje teske ranjenike. Bomvcaninu je hilo srve teze. Gotovo je stalno buncao. Jedno jutro rece: ,SestJ:io, dones1i mi tresnje". NiSta mu nisam odgovonila. Rudine [ tresnje - pa to je nespoj:ivo. A on 'je t~j cijeli dan trazio tre5nje. Navecer mi Dan'ica rece da 'je ona 1z ZUJpe pivs'ke i da sad kod pjene .kuce ima t~r:esanja, naravno zrelih . .,Krud hih 'samo mogla \S'kolknuti do kruce ja bih donijela tresnje", misHla je 'glasno Da:n'ica. Bilo je vooma 'rnlada, novajlija u parHIZanJima. ,,Pa ti si sad vojnik Danice, ne mazes trknuti iku6i tek tako", .rec 'koh joj, a u sebi pomislih 1kako hi bilo dobro da ode i danese te ~tres~ nje o koj,ima Borovcanin neprekidno govori. On je d drugi dan samo trazio tresnje. ,Aiko me rpUJstii's da ra:no u jUJt·ro krenem, v.mti6u se drrugo jut110 sa tresnjama", rece Danica. Popustih, i Danica zatrazi od komesara holnice da je :pusti kuCi na jedan dan da se oprosti sa roditeljima. Ona ode a ja sam taj aijeli dan provela u pos,lu ,i brizi za nju. S~ta a:ko je uhvate Nijemoi Hi cetnici? Sta ako je ~roditelji ne :puste nazad? Hila je tako mlada. !Po.sao ,koji smo tesko usp.ijevale da obavimo nas dvije, ,radJila sam taj dan sama. A treba}o je i,zdriati i noc bez sna. · Od umora j srta o6i su se same sklapale. Legoh na pod izmedu dvoja vrata. Rekoh r~anjenicima da me probude aka nekom ·sta zatreba. Iz sna me tr:Ze lagan udarac u glavu. Skocih, Samj.Jija mi .rece da su me zva1i, ali me nisu mogli pnx>buditi i on se dosjeti'o da me gada srvojom kapom. Sa ,snom je bi,Jo gotovo. Mor.alo se raditi. Svanulo je, a Danice jos nije bilo. Moj strah za nju rastao je sve viSe. iPojavHa se .tek oko podne. Umorna, ali zadovoljna, sa zaveZljajem u rukama. :Mnogo sam joj se obradovala. ,Ziva je, nista joj se nije dogodilo", v,iknuse i ranjenici. Kad Danica tazveza zavezljaj .izvadi gomHicu malih, jedva malo crv.enih tresanja. Ntsu jos sa:zrele, aLi s•am lih ipak nabrala - rece ona. Uzeh nekoliko tresanja i odnesoh Borovcaninu. U opustenu ruku Sitav:ih dvije male tresnje, a 111a i.spucale vrele usne isoijedih malo soka i1Z preosta1ih. Ranjenik otvmi oci, gledao je cas u tresnje u ruci, cas u mene i DaDJicu. Ne :rece niSta. Nije viSe ni mogao govoriti. Ostale ltresnje podijelismo ranjenicima. Borovcanin viSe nije !jauka'O, nije zvao. Lebo je miran na sVJOm lezaju s~tiScuCi u ruci ~tresnje. Danicu sam posla,la da spava a ·tek oko ponoci p'robudih je da prelizme dezurstvo. Noc je bila mirna. Niko nije jaukao, DUJrakicu je bilo bolje. Pred zo11U me probUJdi .Danicino ilapomaganje. Horov:cani·n umire ~ vikala je sa .strahom u glasu .. p,ozurih k njemu. Stigla sam da mu podignem glavu i vodom okvasim usne. :Umro je na mojim rukama. To poslije podne sahranismo Borovcanina na malom groblju na Rudinama. Sahrane su na Rudinama bile svakodnevna pojava. A mi s:rilo se ,t,rudi1i da nase mrtve sahranimo .sa postJovanjem i paznjom. Borovcaninu n.ije amao !ko da odrzi oprostajni govor, :k:ako smo to obicno cinili. N1smo mu zna:li ni :ime, niti jedinicu u ,kJojoj ·se bonio. NiSta ~za njega nije ost·alo osim vojniCke kape bez petokrake .zv.ije2lde. Pa ipak, dok .se zemlja kotrljala ru raku, grobljem ije odjekivala pjesma mladih bolnicarki: Vi padoste zrtvom i dadoste sve krv, zivot, mladost, radi slobode. I ',, ! i ! Neprijatelj vjesa antifasistkinju. 352 Tri omladinke iz Sanskog Mosta prije strijeljanja svojim drianjem prkose neprijatelju. �Rada Vranjesevic, narodni heroj, govori na I zasjedanju ZAVNOBiH-a u Mrkonjic Gradu. Nakon pet juriSa . . . orden. Okruzni odbor AFz-a za Kozaru, 1943. godine. �Zbor zena u selu Zasada, srez Bileca, jesen 1943. godine. \ \ I j Sreski odbor AFz-a Gradacac, 1943. godine. zene borci. Kulturno umjetnicka ekipa iz Donjeg Vakufa na priredbi u Babinom Selu (izmedu Travnika i Bugo.ina), 1943. godine. �Mica slander, Kata Pejinovic, Maca Gdetic i Mika Mitrovic delegati na II zasjedanju AVNOJ-a 1943. godine. Partizanke Kozarcanke. Kozara, 1943. g. Skojevke medicinsko-sanitetskog bataljona 29. hercegovacke divizije u Jajcu. Sa okruzne konferencije AF.Z:-a. Grabovica kod sipraga 1943. godine. �Sastanak AF:l·a u Livnu, 1943. godine. Sestre Ivkovic, borci X hercegovacke brigade. Borci Prve krajiske brigade. Grupa partizana u Livnu. �.Zene Livanjskog polja idu na narodni zbor, 1943. godine. Pred zgaristem svoga doma, decembra 1943. godine. Mara Mitrov govori na mitingu povodom proslave oktobarske revolucije u Kotor Varosu 1943. godine. �zene nose hranu borcima na polozaj. Partizanka. Na sator planini, maja 1944. godine, Snimio zorz Skrigin. Omladinke prenose ranjenike, 1944. godine. Omladinke - ucesnice II kongresa USAOJ-a. Drvar, maja 1944. godine. �:Zene nose ranjenike nakon desanta na Drvar 1944. godine. Dostojanstvo i prkos zarobljene partizanke u vrijeme desanta na Drvar. Jelena Vitas, aktivista ilegalnog NOP-a u Sarajevu. Ubijena u ustaskom logou Stara Gradiska 1944. g. Olga Ivkovic, ucenica iz Sarajeva, ilegalni radnik od 1941. godine. Ubijena u ustaskom Iogoru Stara GradiSka krajem 1944. godine. �Dzemila Ajanovic LIKOVI REVOLUCIJE, TAMARA BEGOVIC, JELENKA VOCKIC I SATKA NUKIC IZ BRCKOG ·, s Prijedorska radna brigada. .Zene Kladnja pred odlazak u partizaue. 353 j-ecajuci se teskii trat:nih dana u mom rodnom mjes,1Ju Brckom i mnogob:mjnsih zlodjela okupatora i ustasa, tesko je naCi prave rijeci da .se bar donekle osv.ijetle divni Hkovi brcans.ke omladine, koja je u tim najtezim 'danima nasla hrabrosti da se bori protiv takvog nasilja i Jwja je zrtvuju6i .svoje mlade zivote dala doprinos oslobodenju domovine i pobjedi revolucije. Vee prvih dana 1941. godine, okupator je, ,zajedno sa ustasama, poceo splfovoditi najcrnji teror nad brcanskim stanovnistvom, ubijaju6i na desetine neduznih ljud:i iz grada i okolnih .sela. Odmah su poceli sa zatvaranjem i ubijanjem Srba i Jevreja, a potJom i svih mdoljuba 1koji nisu mogli mirno gledati sva te nedjela. Brcansk,i Jevreji su preko noCi pok!la:rti. Savom su plovili ljudsk,i 1esevi vezani zicom, a za:tvori su se _punili komunistima i rodoljubima, gdje su na naj.svilrepiji nacin muceni i ubijani. A kao simbol zastrasujuoe moCi, zlocinci su u centar grada stavdrli :na ,fuolac nabijenu ljudsku g1avu. U tim rs1Jravfi6nim daniima 1bi.la j.e velilka hrabrost 'sao!Sjecati sa nedu~nim zrtvama, a juna6ki podvJg bio je pddruziti se borbi protiv takvih li:z;roda i zlikovaca. U mom 'sjecanju, na:jzi'V'lje us1pomene .su mi vezane rza Tamaru Begovic i Jelenku Vockic, s kojima sam se druZila, .Hegalno radila, hila u zatvoru, logoru i partizanima. Tamara je rodena 1923. godilne, i zivjela je u Br6kom sa rold.irt:eljima. Bila je inteligentna, vr1o obrazovana, muzicki obdarena i sa prefinjenom ljubavlju i o.sjecajnoscu za ljude. Sa 'lakocom je osvajala simpatije i ;povjerenje vee u prvim susretima. Ta, po izgledu njefua djevojka, vitka, crnokosa, arnih oCiju, sirokog osmijeha, sa divnim bijelim zubima i hoda kao u srne, umjela je junaoki da podnese i najteza mucenja u zatvorima, i, ne klonuvsi duhom pred klasnim neprijateljem, da ostane vjeran ·i dosljedan horae revolucije. U Beogradu je Tamara pohadala srednju muzicku skolu, koju je zavrS:ila sa odlicnim uspjehom 1940. godine. Tu se kao s!l'ednjoskoJka upoznala sa revoludonarnim idejama Komunistioke partije JugosJavije i za nj.ih se svim svojim mladalackim zarom opredijelila, i vee u svojoj 18-oj godini postala 'njen Clan. Aktivno je ucestvovala u akc:ija23 :lene BiH u NOB 1941-1945. �rna i demonsltracijama radnicke i srednJoskoiske omladine, zbog cega je dolazila u sukob \Sa beograds,kom policijom. Sjecam se s kakvim odusevljenjem nam je docnije pricala o tim revoludonarnim da<nima u predratnom Beogradu, "kada je sve vrJlo ka:o u kotlu od revoludonarnih ddeja i akcija". Kada se vratila u BrCko, nastavila je sa ilegalnrm ,yevolucionarnim radom u okviru koga se posebno angazovald' na kulturnom i Jdejnom obrawvanju zena radnica i zenske srednjoskolsike omladine. Kao clan ,Inicija:tivnog odbora zena" 1940. godine ucestvovala je u organ!izovanju kruzoka na kojima 1se zenama radnicama citao .Ust ,Zena danas", ,Radnicke novine" i druga .ilegalna Iiteratura J ukazalo na potrebu klasne borbe. Neumorno je radila na okupljanju napredne zenske omladine i njiho:vom ridejnom obr~ovanju i pripremanju za ['ad u Savezu komrmisticke omladine Jugoslavije. Tamarin revolucionarni rad dolazi naroCito do irzrazaja 1941. godine, u novonastaloj 1ratnoj sHuaciji, kada se SKOJ orijentJiSe na borbene .zadatke, a svoj .rad prosiruje i ohogacuje no:vim formama. Sa s.kojevcima preraduje ilegalnu literaturu, objasnjava politicku s.ituaciju i o:rganizuje a~tivnu pomoc NOP-u. Radi na prikupljanju lijekova, odjece, novcanih priloga i drugog materijala potrebnog !Narodnoos•lobodilaokoj voj,sci, a orga<nizJUje i msturanje Hegalnog lista ,Borba". Sjecam se skojevs.kih sastanaka na kojima Tamara ni•kada nije propustala priliku da na posebno interesantan i sugestivan nacin isprica po neki rprimjer hrabrog dr:Zanja komunista i .skojevaca pred .kJasnim neprijateljem, da podvuce vaznost ,konsp;irativnog rada i ukaze na potrebu samopozrtvovanja u borbi za ljepse i pravednije drustvo. Revolucionarni rad PartJije i SKOJ-a i ucestale akcije i sabotaze nisu ·ostali nezapazeni tadasnjim okupatorskim i ustaskim vlasltima, na celu sa kot<tJrskim predstojnikom Veceslavom Montanijem. Stari i lukavi policajac Montani, pozna:tJi muCitelj komunista u beogradskoj Glawrjaoi, UJbacio je u nas·e redove neke liZJdajn1ilke lkioji su irzvrsi,J,i ,,prova'lu" org<:mi,zacije. Vee rpetog janua•ra 1942. godine pocelo je hap;senje komunista, skojevaca i napredne omladine. ,Posto je medu prvima dzdat nalog za Tamarino hapsenje, pokusala je i:Site veceri da se, zajedno sa Harizom Suljicem, Zaimom Musanovicem i Darkom Cvijanovicem, prebaci u partizane. !Na :Zalost, nisu uspjeli da se probiju Jcroz policijske patvole i tom prilikom se Ha:riz ub1o, a Tamara, .Za:im 1 iDarko su uhvaceni i. sprovedeni u brcanski zatvor. Tada je Tamara podvrgnuta najgrubljim mucenjima. AH, ni batine nisu •slomile :njen lbo![lbeni ,d!Uh. Sve pai1m'je je p.odnijela junaeki i nasla vsnage da hrabri i pomaze druge zatvorenike. I kasnije, kada smo iz brcanskog zatvora preibaceni u 'Sl. Brod, a zatim u u:stas.ki ,J.ogor !Stara Gradiska, gdje su logoraSii: gladu, zimom, bolescu <i najsvirepijim maltretiranJima, masovno unistavani i fi:ziC.ki i psihiok!i, Tamara je nasla snage da svojim rp1rimjevom ·i sugestivnom 11ijecju revoJucionara pok:rene na akciju i sa!botafu. Taiko smo prililkom mda na para:nju lStarih vojnickih uniformi, a koji se obavljao u pri1sustvu ustaskog cu:vara, svak.i veci komad tkanine namjerno ostetJili. Ta, na oko mala sabotaza, za ono .vrijeme i one prilike, znaCila je mnogo. Znacila je da necemo p~esta>ta sa hmbom protiv njih, jer i to je za ustase bilo viSe nego dovoljno da nas ka:zne oduzimanjem zivota. Poslije organi.:wv<line aikcije Partije za .spa:savanje nase grwpe iz logora, Tamara je zajedno sa ostalima prebacena u Zagreb gdje je, po prolas1ku kroz zagrebacke rzatvore naj·zad lizV>edena pred .Prijekli wstaski sud. Na .sudenju protiv nas 39 rpodi·gn:u!ta je optuznica i donesena presuda, kojom su trojica osudeni na smrt, a svi ostali :na vremenske kazne od 3-10 mjes·eci logora, 1s tim ·sto je vrijeme izdrzavarnja kazme racurnato od dana thapsenja do izrii'Carrja presude IPa su ID'eki, a medu njima i Tamara, pus1teni na slobodu. .Iako smo, po izla~s,ku iz zatvora i povratka u ·Brcko, hili pod stalnom prismotrom brcanske poLicije, uspijevali smo da i pod najnemogucnijim uslovima ipak budemo u ,kJontaktu sa mga:n:izacijom. Cim su obnovljene veze sa oslobodenom teritorijom, organirzova:no je prebadvanje ,kompromitovanih" drugarica i drugova Ill partizane, te je d Tamara med!u prvima 'bHa prebacena. Tu je dobiila za!datak da orgarnirzuje rad sa zenama. Kao c•lan Srresikog lkomiteta KPJ za brcans~kli !Srez, angazuje se na stvaranju odhora i akitiva AFZ-a. Prihvatila se ovog zadatka sa njoj svojstvenim ela;nom i poselbnom :umjeSiloscu za prilagodarvanje novoj sredini i novim formama rada. Medu seosldm ~enama ubrzo postaje omiljena i poznata kao dmgarica Mara. Pocetkom 1943. godine, prvi put su u brcanskom srezu, po svim selima i zaseocima, t5ormiran:i odbori i aktJivi AFZ·a. 1Preko ov.ih oii'garrizacija Tamara je uspjdno organizovala pomoc Narodnooslobodilackoj vojsci, a posebno partizanskim jedinicama, koje su se borile na tom terenu. Mediu zenama je pokrenuta akoija za prikupljanje hrane i tople odjece (6arapa, mkavJca, dzempera), a ·organizovano je i obavjesta>Vanje o kretanju neprijatelj,skih jedinica kao i n'iz drugih poslova. Uporedo sa ovgan.irzovanjem pomoci nasoj vojsci lt'adilo se na kulturnom i idejnom uzdizanju zena. Formirani su tecajevi za opismenjavanje, kao i Citalacke grupe, na kojima su .se zene upoznavale sa ciJjevima nase borbe, citale vijesti 0 uspjesima nasih Jedinica i razvijalo bratstvo i jedinstvo, kao garancija za pobjedu nase ~revolucije. U to Virijeme, kada su nase jedinice vodile teske borbe sa brojcano nadmocnijim neprijateljem, dobro naoruza:nim i snabdjevenim, orva pomoc zena ·imala je za njih veliki ekonomski 'i moralni. rznacaj. Tada se nasa vojska uglavnom snabdijevala kvoz horbu, otJimajuCi od neprijatelja oruzje, odjeeu, sanHetski materijal, kao i od pomo6i naroda koji je i sam zivio pod 1teskim uslovima, ali de uvijek bio spreman da s njom dijeli ri poislj·ednj!i 1komad hljeba. Tamaru sam sretala na istom terenu gdje sam i sama radila sa omladinom i cesto sam bi<la zadiv·ljena jednostavnoscu i la.kocom sa kojom je ona uspijeva.Ja da okup'i te, uglavnom nepismene, zene i da ih odusevi za izvrsavanje razlici'tJih zadataka. U •ljeto 1944. godine zavobljena je od cetni1ka, a ,ka:snije je pala u ruke gestarpovaca, koji su je dove1i u hrcanski zatvor. Strasno je mucena. Tjerali su je :na najteze f.izicke radove, tukli i maltretirali, a kada su je fiZih':iki po1lpuno iscrpli 'strijeljana je u Podgajaok!im sUllllama zajedno sa grupom 12atvorenika. I ovaj put je Tamara hrabro podrnijela sve patnje, ostaju6i vjerna svoj'im idealima. 354 355 �* ** Jelenka Vo6kie je .rodena 1923. godine u Brokom. Bila je pri'jail:nog i milog izgleda, a j,z njenih upadljivo .krupnih omih ociju zracila je zivotmi radost. rKao ucenica trgovacke akademije bHa je prJmjeran d:ak i medu srednjoskolskom omladinom omiljena zbog svoje skromnosti i posebnog smisla za drugarstvo. Po priropi osjeeajna li osjetljiva na nepravdu, Jelenka je hrzo stekla .saznanje o potrehi horhe za pravednije drustvo. tPripadala je onoj grupi hrahre hrcanske omladine ko~a se u najtezim danima nase domovine opredijelila za 'revolucio.nrurnu horhu. P•()stala je clan: SKOJ-a 1941. godine. Radila je na okupljanju napredne sred:O:joskols'ke omladine, na pr1kupljanju sanitetskog i drugog materijala: za NOB, kao i na rasturanju ±legalne literature J stampe. !Pr.iHkom ,prorvale" sko~evske organizacije u Brckom ti Jelenik:a je, januara 1942. godine, uhapsena. U hrcans.kom zatvoru je mucena i maltretirana, a docnije, zajedno sa ostalima iz grupe, prehacena u Slavonski Brad, a zatim u ustaskii logor Stara GradiSka. Ni hatine, ni glad, ni zima, ni sva druga ustaska maltr·etiranja nisu p01kolehal.i Jelenklu. Ostala je. dosljedna tSVOjim 'idealima i jos viSe OCV'I'Sla U ISVOj>im uvjerenjima. Hrahro se pritdruzila akoiji sahotaze prHikom paranja vojnickih uniformi, koju je potkrenula Tamara Begovie. U tim stmvicnim priJikama Mia je to velika hrahrost, koja je odrazavala krajnju odanos·t revoluciji i vjeru u njenu pohjedu. Jelenka je iz Jog:ora !Preihacena u Zagrelb zajedno sa 01staHma iz grupe, :i poslije sudenja na Prijekom ustaskom sudu pustena, jer je osudena na .kaznu ikoja se podudarala sa vremenom vee provedenim u logoru i zatvorima. ·· ... Po izlctsku iz rzatl:vora Jelenka se vratila u Brcko i cim je uspostavljena veza sa oslobodenom ter.Horijom, prehacena je u partizane. Kao politioki radnik Jelenka je tokom 1943. godine zajedno sa Tamar om . iBegovie radib .sa zenama na teriltoPijti .brcans'kog sreza. Us·lovi rada na ovom terenu su hili tada vrlo teski, jer su se pojavlj.ivale razne. cetnicke grupe i mucki napadale poli1Jicke radnike. lPrkoseCi svim teS!koeama Jelenka je uporno i neustrasivo obavljala sve porvjerene zadatke. Neumorno je radila na okupljanju .:lena Li. preko organizadja AFZ-a organizo:vala je pomoe nasoj wij'sci. Formirala je tecajeve za opismenjavanje :lena i nj,ihovo kuLturno-prosvjetno d poHticko uzdizahje. · Zbog svoje s'kromnosti, vedrine i upornostLi. hila je omiljena i cijenj.ena medu zenama i one su jod uvijek sa iskrenom radoseu prilazile. Kao dohrom komunisti, revo1uainaru i politickom radniku, Jelenki je vee 1944. godine povjereno rukovodenje sreskom organizacijom AFZ-a i hila je clan Sreskog 1komiteta KPJ za h:rcanski srez. Tokom sedme ofarizive Jelenka je, po zadatku KPJ, prehacena u srehrenicki srez ·gdje je trehaio da nastavi svoj politioki rad. Ohav1jaju6i povjereni zadatak, naiSla je na ustasku :zasjedu. iPokusala je da se prohije pucajuCi iz pistolja. Kada je vidjela da je potpuno opkoljena, zadnjim metkom pucala je u sehe, ne dozvolivsi da padne u ruke zlikovaca. Rano se ugasio zivot divne drugarice Jelenke, dohrog komunis,te i hrahrog horca. " ** 1Poznavala sam SatJku jos dok sam hila dijete. Svakog ljeta o.dlazila sam u se1o Brn;j'ik i cesto je sretala. . ,. . U mom sjeeanju je jos z1va SL!Ka malog naselJa sa kuc1cama. pnraslim rza zemlju i dvoriS,~lma yu:r;tim goliSave djece .. Ka:d god. h1smo prolaziH kraj Satkd,ne ku01c~, J~vl~~la ~~ vse. zvonk1m 1. vedmm g~~­ som, uvijek spremna Ida nes~o ?alJIVO }SJ?nca 1 da. ~a~ d.J.ee~ ~naSJ?IJe i raspolozi. Iako je s mu.:lem 1 dJeaom Z1VJela u kraJnJOJ h1Jed1 1 neJmastini, iz nje je ZJracHa vedrina i zivotna r~.do~t. . . . . . Vee u prVIim kontaktima sa part1J?kim. radm01ma 1 p~rtllz~n~a Satka se opredijeHla iZa narodnoos1oho~laCki pokr~t. Iako _Je hila zena cetTdesetih goldina i majtka petoro dJece, Sauka Je orga~I1zov':'no radila za NOP i svojim pozrtvovanim radom opravdala povJerenJe .Partije i vee 1?~2 .. go dine pos~~la )e ka:r;t.di.da.t za .nj~nog clana .. ;Po. direktivama partiJsk1h organizaCIJ~ IZ BrnJika ~ ~aJevice!. te part!Jsk~h radnika iz Brckog, Satka je radii~ na pn:;no?enJu p~~ti}s.ke paste .J. usp~­ sttavljanju veza na terenu iBrrCko-MaJeV1ca-RazlJevo. Cesto Je sk!Ivala i ,bazir~la" par.tijske radnike i nikada nije odhila ni jedan povJereni joj zadatak. . . .. . Satkin muz, Salim, je takoder akt1vno pomagao NO.P 1 kao takav se ,1kompromitovao" u selu, rzbog cega je morao pre.ei pa. os•lohodenu teritodju. Njena dva sina su hila u namdnoos1obochlackoJ vojsci, od koJih je jedan, 1943. godin:, poginuo. . . .. , . v . . . . U toku sedme ofanz1ve Satka Je u ,haz1 , smJestenoJ u hliz1ru sela Brnjlka, saklrivala part'izane Sa'liha Mehi~ki~a, Fa~il~ Hadzief~­ dica i •svoga muza Salku, s njima odr:lavala veze 1 hran1.Ia 1h. U to vnjeme u Brnjiku je doslo do h<lJpsenja aktivtista i Sl;lradnika. N<?P""a, (j cemu je ona odmah ohavijestila sakrJven~ drugove .~ upozon1a .1? na n:oguenost pretresanja tog ter~a, kako ~~ se na vr!Jeme s'k·lom!ll. -:r:_? nJeno upozorenje hilo je dragocJeno za nJih, a za 'DJU pose~o! J~ c~m se vratila kuCi, hila je urhapsen_a od s!rane. SS.Jo:r.~ca .. Pr.IJR\!'l:O . Je Jedan mjestanin, koji je prije nj~ h10 uJ:apsen, 11ak~ niJe h1o saradJ?:1k NOP-a. Da hi sehe 'S.pa:sao, Satikru Je otirono ikao pa:rti:~anSikog. 'sar~dmika. Sasl:usavali su · je i tra:lHi da .kaze nesto o skriven;m p~rDIZa!Hmc~; ~:a.da od nje nisu usp:jeli da dobiju priznanje, podvrgh su ~e n~JstrasmJ.Im ~u­ cenjima. Pod hatinama joj je koza .±sp~c~la i s~a )e hila u krw. VNI .t~ nije hilo dosta 11JNikovcima, pa su JOJ J'OS s~avlJah ?O na. ran~, c~pah nokte na rukama i vezivaH za motorno vozilo, 'P~. Je zat1m. tJerali. d~ trei. Taka Jzmrcvarenu oni :su je vukli po zemlJI. Satka Je .h:r~Jskl podnijela sve te mulke, .a:li im nije !l'i rije~i rekla. ~!<;ada su Vl!~Jeld da nece nista doznati od nJe, onda su Je u pnsust~ sv1h .sFanovmka .s~la ohjes1li na jedan oraJ:. 'P?. n~re.de?ju SS-ov,?ca ~r: dana Je Satka ws1la ohjesena, jer SU na 'taj naCI~ zel1eh ·~a .z~plase ~Jestan~. v· . Ova hrahra zena i maJka JUnack1 Je zavrsila SVOJ ZIVOt,. va skrornn~ spomenik kraj puta u selo ,Brnji'ku podSJjeea na njenu tmglcnu :smr·t 1 neogranicenu samopo.Zrtvovanost. 356 357 �Bozica Barosevic tim pojavila se i potreba prijema i ras:turanja vojno·politio~.i? vijesti o situaciji u svijetu i u zemlj.i, posebno u ustanickim yo~rucJima Tromede (Uka-Dalmadja-jugozapadna tBosna), za koJU Je u avgustu 1941. ·godine bilo fmmirano jedinstveno voj.no J politicko rukovod~tvo ustanka - Stab Drvarske brigade, u ciji je sklop Sipadalo i LivanJSikO donje polje. Poli;ticka aiktivnost omladine pocela je vrlo rano, jos u periodu vodenja fr.onta1nih borb'i, a manifestova1a se kro~yojedinac:r:e ~~stank~ s aktivnij1im om1adinkama, naDoci;to u pog1edu llJihovog aktiVmJeg uldjuoivanja na ,reali:zaciji potreba boraca n~ ~rontu. Stvara:r;te ~u grupe skojevaca i skojevki, a ll!brrzo ,i:za toga. akt1v1 ~:KOJ-a. N~siOci takvog .mda bi'li su Kosta PajCin radnik-komumsta, koJI .se u. maJu 194;1. vrat1o s~ rodite1jima iz VojvocLine, odaJk1e. su .'ih :proqerah n:-.a~arsk.I okupat~n~ zatim Miro Vi1sic stu:dent-komumsta 11z Si!bemfua, koJI Je zaJedno sa JOS sedam drugova Da1matinaca-Hrvata bio od strane Staba brigade upu. v· .. oen na vojno-poJi.Nckii rad u 'J?onje livan.Js~o polje.. Oni su zajedno 'sa ost,ruhm. :komumst1ma Donjcg po1J~ UI(?Imh .mn~­ gc:> na stvruranju skojevskih jezgra, u kojima je odmah ibJlo t1 s:k?J'ev:ki, Cija se aktivnost za narodnoos1obodilac1d pokret og1eda1a naJvise na prikup1janj.l:l i ~nipren;anju hmne, odjece j ·~~?uce, }~tim J?le~e~jru carapa, rukav1ca, sa1ova 1 dzempera za horce koJI su ,hili udalJeni od svojih pmodica, zrutim na ;izradi petokrakih zvijezda, 'raznose~ju propaga:ndnog materija1a Jtd. Organizovanom radu zens.ke om1adme mnogo su dopdnije1e i neike druga·rioe - ucite1jica MH~ca Sunika, Cl.~n SKOJ-a koja je takode doSla iz Vojvodin~ i Milica Ivetic, 'sestr~ VoJ~s1av~ Ivetica, clana KPJ, jednog od orgamzatora ustanka u DonJem JavanJskom OMLADINKE DONJEG LIVANJSKOG POLJA U NOB-i K om.zervatiVIlla shvatanja rda ,djeca i orn:1adina zeoJ.Skog po1a ne treba uops~te da pohadaju skolu, us~1ovdla su potpuno v· i~~1jucenje ~en~ Donj~g .livanjskog po1ja iz javnog zivota za o1tavo VnJeme postoJanJa Kra1Jevme Jugos1avije. Kako nije bi.Jo nijedne partijs.ke J skojevS<ke organizacije kao ni komuni~ta P?Je~inaca niti veze sa partijskom organizacijom u gradu, pro~_re.si':"ne I~eJe. mog1e su se s vremena lla vrijeme 6ut:Ji jedino ad preziVJehh ucesn1ka oktoba111ske revolucije ill od radnilkao~koa:nunis:ta radom iz Donjeg polja, koji su Zivjeli i radili van svoga zavlicaja, a povremeno u njemu, najce8ce za vrijeme godiSnjJh odmora, boravili. . . . Situacija .ISe got,<?vo potpuno izmijeni1a neposredno pasHje oiku:paOIJe 1 zavodenJa v1asti tzv. Nezavisne dr.Zav~e Hrvatske karda su se svojlim. rkucama. vra~li. voj:nic~. sa fmntova, bivsi .kolonisti ,koji su protjeram u .~~ ~raJ 1 n~jvec1 ;l,Jroj radnika koji su hili zaposJenJ u tBeog~~du Il~ n~Inm d~g1a:n . vecJJ~ ,gradovima Jrugoslavije. Kalko je medu HJima hila 1 komunQ:sta 1 skoJevaca, oni SIU uz bivse ,ratnike - borce sollll111'Sikag ~ronta i ucesniJke oikJtabwrs:ke revo1uciJe 1kao i neke druge napre~ne. l]u~e! a ~1z yomoc partijske organizacije Bosanslkog Grahova poceh yrs1t1 vulticaJ a;~ narod ,da se pri:prema za uSttarnak [JJII'Ortiv o~upatora I ustasa, naroc1to od trenutka kada su ustase otpoce1e krva'\lli teror nad Srb'ima Donjeg polja. U toj i takvoj situaciji koja se, zbog nedostauka revolucionarnih tmdicija, ni.Je odvija1~ bez poteskoca, om1adina je u potpunosti pdhvata1~ paz1v .na . o:ru~anu bor~ .. IMedu omladinom je otpocetika bitlo do~ta .1. om1a?n:~I 1 zena, bez CIJeg punog anga~ovanja nije bHo moguce m zamiS~·!I opst~na~. buduCih partilzanskih jedinica i o,drianje sl~l_Jodn.e ustanwke tentonJe pred da1e!ko nadmocnijim snagama nepnJate1Ja. . Vee od prve borbe ustanika Donjeg polja sa ustasko-domobranskim ~nag~a, 28. jflli1a 1941. godine, bio je uspostav1jen fronrt u okviru koJeg Je treba1o svakodnevno obezbjedivati ishranu :za borce na fro.ntu i paro~ u pozadvni. Us1 koro su se poceli gomilati novi zadaci koJ~ st~ z~~ 1 prvens.tve;no :omlad~~e treba1e da rjesavaju - zbrinjavanJe 1 hJeCei1Je ranJemh 1 obo1Jehh bomca, pripremarije i nosenje hr~ne. na f~on.t, priku~1J.~nj~ oba':"jestajnih podata:ka ro neprijatelju, nosenJe :ranJemka, munllOIJe 1 ldrug1ih potrebmh predmeta. U sk1adu s 358 359 po1ju.Rezultati rada :lensk e om1a d'me pasta1' su mnogo VI'd1··· .... zna1 . JIVll}l 1 cajniji na svim sekt?rrima rada za NO~ posl~je ~ormira:~ja om1~dins:kih rukovodstava - aknwa SKOJ-a u partizanskim cetama 1 po selima, zatim komiteta SK!OJ~a, tj. biroa SKOJ-a u bataljonu ,;Starac Vujadin" koji je imao funkciju opstin:skog rt!k~vods.tva z~ Donje :po1je, ~eoskih ti opsninskih odbora na:rodnooslobodilacke om1adme --:- k?J~. .Je .bJla formkana pocetkom 1942. godine. Od ~to~a ':remena ?aJV~~llllJI v1d ok~rp­ ;1janja om1adine uopste hili su oml~dms:k1 s~kUIPOV:I, koJI su. se poshJe politickog dije1a. redovno. pre~varah ~ kulturno"~abayne pmre?be. 0~ aprila 1942. godme om1a:dmski zborovi. su postal.! ?PStena~o:dm! a n:;tJce8ce su odriavani u Sajkovicu u dvonstu crkve, 1 u Vrbici, tt'J. u :SJediSNma dvije partiizanske opstine, u kojima su najpr.ije hila fmmh'ana opstinska om1adinska rriko;vodstva - opstinski odbori narodnoos1obodilacke om1adine. Prvi masovni zhor adrian je u aprilu 1942. godine u Sajkovicu u dvoris.tu crkve, na mjes,tu koje je za cijelo vrijeme NOB"e s1uzi.1o za zborovanje om1adine ;i naroda :Donjeg livanjskog. po1ja. Na .tom .zb~~ govorJ:Ii su komandamlt i p.o1;iltioki komesar .bat~1iJOna ,Star~~ yuJvadin. i sekretar Ob1asnog komi1teta SKOJa za Da1maoiJU Ante Jomc I JOS neki rukovodioci, a prisustvova1a je om1adina ·iz cijelog Donjeg P?Ij~ --:· od se1a Capra:lllije do IPeUJ1ja J od Vtrlbice ,do Grkovaca. Na .zb?,nu .Je.II~·razena jednog1asna osuda cetniCJke i;zdaje pod paro1om: ,Do1Je IzdaJniOI svoga naroda". . . . .. . Kako je Donje po1je to.k.om 1942. god!ne kao. 1 kasm]'~ b11o ~.lo­ bodrna teritorija M1o je moguce ida se masovm ,zJbor?vi :na~oda 1 Oll!l·~rudme cesto ocl!riavaju, a ka!lm je amJ1ad1na te .zJborov•e svoJom (p'Jesmom 1 1groa:n �redo·VJno pretvarC\Ila u ,prarvo narodno veselje, ti su nawodni zborovi is.tovremeno pred'Sita:vlja:li najsiru rpolitiaku ·trih.ilnu za podizamje mmala kod boraca i prvu s:ko.lu lbraJtstva i jed~nstva, jer !SU tim zborovima cesto priSUS'iVovali i bmci irz drugiih krajeva, poseJbno j.z oDa1macije, koji su go:tovo od prvog dana UJstanka hili nosioci politiOkog rada. Na .ziboroV'ima se re~ov~o govorilo o s·ituaciji u svijetu i u nasoj zemljii, a obavijestenost Je hila dosta dobra je.r je Stab bataljona ,Sta:rac 1:Vujadin" posjedovao radio prijemnik i malu ;tehllliku tako da su svi ti .zborov'i koriSten;i za o.bavjestavanje ~aroda i ,boraca o vojno~potli:tioJmj sirtuacij'i uo;psve, zatim o postoJanJu pokreta otpora u okupirarrim zemljama Evrope, a p~~ebno o uspjesima parnizanskih jedinica sirom Jugoslavije. Sve je ;to uhjevalo vjeru u lmnacnu pobjedu nad fasizmom, a kod naroda stvaralo i jaca~o. vezu za NOP~om, Jwja je vrlo rano postala u pravom smislu nerashd1va. Narod Donjeg polja toliko je bio povezan sa svojim bat~ljonom ".Starac ,Vujadin" da ih nikakva sila nije mogla uniSt]ti, a ~o Je u. praks1 neb;oJeno puta pokaz~no i dokazano, jer je bataljon isao Jz P?~Jed~ _u pobJedu nad okupatonma, ustasko-domobransikim snagama 1 cetmc1ma. Iz dana u dan sve se veCi broj omladine javljao u cete bata:ljona, a kako nije ~ilo mjes.ta za sve pribjeglo se redovnom odr:lavanju vojne obuke omladme u rukovanju cruzjem i izvodenju raznih vojnih ratnih vjezbi. U ·tu obuku bile su obuhvacene i omladinke, koje su na terenu u pozadini slobodne tePitorije ta:kode 'bile spremne da svakog casa po~ stanu lborci - partizani. Naoruiane puskama, pistolj<ima i bombama omladinke su vee od proljeca 1942. godine, zajedno sa omladincima bile organ;izovane u radne cete d radni .batalj.on. Ucestvovale su u obradivanju zemlje Hi na d:zgradnjoi vojnih objekCllta - partizanskih baralka za sva'ku cetu, zatim javnog ikupatila koje je bilo izgradeno u se1u Gu~in:l;l u k~Ci "!ase Ba:bica: Omladinske cete bile su angazovane ,i na nosenJu TClillJeni!ka, a oonla~dm1ke posebno na p;ranju vesa i oi·scenju odjece i ohuce boraca koji su do:lazi!Ji sa drug~h terena. Kako Je z;n:sk':l omladina rbHa. pretezno nepismena organizovani su analfabetsk1 tecaJevJJ. za sve omladmke, a posebno za skoje¥ke koje su moral~ .u sto. k~ac.em. rooku n~.uciti da ~~t.aju i p~su. Tecajev·ima su. rukov~)~Ih b<:~c1 .~ Jed'Imca ~OJ~ su zavrsi11 neke skole. ,Poneke tecaJeve vo:dih su U?J-telJI, k.ao na pnmJer u selu VJ.1bki gdje je za cijelo vJiijeme NOR-a mdila part1zanska osnovna skoJa pod rukovodstvom uciteljke Sesum Mil'ice i drugih ucilteljica. tK~1turn~-prosvjetni i za~aV'ni zivot bio je na zavidnoj v~s,ini. Bile su _fom~;·rClllle 1 llruLturno-!pn;osVJetne eikiJpe, najprije u Y.rbici, a zatim i u Sa]tk':rvicu odnosno _u Guhlvnu a ekipa je ima;l,a i pjeva·cki hor sastavljen p~etezn~ od on;tladJ111lk!. Ovu ekiJpu orgCllllizovala je i njome rukovodila gunnaziJaihka M1ca Cat1c. Guibinstka eikipa je uskotro hila ojacana talko Sito su Y. njen ,sastav usli omihdinci i omladi;n.k.e iz d:rugih sela ;pa je :posta'la OiP.StitnJSka ,k,~trurno-pr?tsV'j:etna eJkitpa, koja je davala svoj program na SVIIm Zl~OII'OVIma orgC\Illlzovanim ru Dnnjem poljru, a odlaZJila je i na druga podmcJa. Prvi. masovni Zibor naro~a livanjsk:og sreza odr:lan je u avgrus,tu ~ 942. go~me u oslor~odenom Lwnu. Na taj zbor omladina tDonjeg polja Je organ1zovano dosla sa zastavama i pjesmom propjesac·ivsi oko 40 km. Bio je .to prvi sus.ret naroda i omladine - srpske, muslimanske i hrvatske - 'koja je do<Sla da pozdravi proletere u srpskim, trnogor- skim i sanrdzackim ibrigadama, zatim borce iz Dalmaoije, Hercegovine i Bosanske krajine, .kao J bo.rce bataljona ,Starac Vujadin" i ,Vojin 360 361 Zirojevic", koji su takode ucestvovali u borbama za prvo os,l-obodenje Livna. Bio je to nezaboravan dozivljaj za sve, a posebno za omladirrke Donjeg polja, kojima su Muslimanke .i Hrvatice iz grada ukazale puno gosto;primstvo i veliku ljubav za cijelo vrijeme boravka u .gradu. !Mnoge omladinke Donjeg polja tada su p.rvi ·put vidjele musl'imanSiku nosnju i slusale bo,rbene pjesme koje su se razHkovale od onih koje su one pjevale, BJ!a je to velika smotra bratstva i jedinstva, drugarstva i iskrenog prijateljstva. Hilo je ;i su:za ra:dosnica. Omladinke Donjeg polja uskoro su imale ;priliku da vrate gostoprimstvo svojim drugaricama dz grada, jer su mnoge, posHje ponovnog upada neprijatelja u Livno (!krajem oktohra 1942. godine) dosle na os.lorbodenu teritodju Donjeg polja. Tada su u 1Donjem po:lju boravile i mnoge proleterske jedinice i dijelovi njihovih 'bolnica. Svima njima priredoo je ;sve!Cani dooe1k ,j obezlbiljeden smjesta!j i itshrClllla. Orn!Iadinke Donjeg polja su spremale hranu, prale ves, sivale i· krpale odjecu, do.k su proleteri za uzvrat prirediva11i mnoge ;prJred!be rpo omladdn•srkim domovima ;i oJ'ganizovaM kruzo:ke na kojima je prroradivana marksisticka Hteratura i neki listo:vi i casopisi NOP-a. U te .kruroke bila su ukljucena :sva Oilllladinsrka 'ruilmvodrstva i c!Cllllovi SK!OJ-a ..Pos1ije zavrsenih kruzoka u SKOJ su tprdmani novJ clanovi, medu kojima je najviSe b'ilo omladinki, prvenstveno onih ·koje :su se isticale u mno,gim akcijama. Ta bliskost i pPijateljstvo proletera i omladine iDonjeg polja do;prinijeli su da se neko1i:ko stotina omladinaca i omladinki dobrovoljno javilo da s1tupi u proleterske jedinice. To je obavljeno organizovano na veli:kom zboru, krajem 1942. godine, na kojem je govorio po1itiaki komesar iDruge proleters·ke divizije Mitar Ba~ic. Medutim, zeljti omladinki nije se moglo udoV'Olj'iti, jer je bilo nuzno da os;tanu na terenu, .posto SU gdtOVO, rsv<i orffillad]nci i1Z111ad 18 gordma vee stu.pali U iplfOleterske i druge jedinice NOVJ. No, i pored toga pojedine omladinke su stn.lipile u IV iJ)ro1€iterrs.:k:u ibrigadru, medu 1kojima tsu m~ke ikao iB~roceta (Pere) Marija, Kovacevic (Jovana) Stana i V:ukovljak {Ilije) Sava os·tavile svoje mlade zivote u bespu6ima Zelengore i 'kanJonima Sutjes.ke. Ostale omladinke su suznih ociju isprati.le svoje drugove i drugarice koji su stupili u pmleters'ke jedinice, zaleCi sto i one nisu lkrenule na borbeni put 1t:.ih jedinica. Svrstane u SJVoje omladinske cete omlad·inke Donjeg polja su spremno docekale I~V neprijateljs~ku ofanzivu, .tj. prodor Nijemaca i cetnika na podrucje 'Donjeg polja. A rkada je stigla obavijest od staiba Pete krajiSke divizjje da se omladina iDonjeg polja rtreba prikljuC:iti toj diviziji, radosti nije bilo kraja. iPos.trojene sa zastavama dugo su cekale kuri11e Pete divizije da ih povedu u njen sastav, ali uzalud, jer su Nijemci i eetnici brzim prodoroiril prekinuli svaJku vezu .s ovom divizijom, tak{) · da je sva p.reostala omladina Donjeg ·polja ostala u jedinicama pr:i Komandi mjesta, koje su do tada saCinjava1i uglavnom stariji i bolesni borci, kao .i rekonvalescenti oporavljeni u .partizanskim bolnicama Donjeg polja. Ostavsi pri Komandi mjesrt:a omladina je hila angazovana na sklanjanju ogromnih kolioina oruzja i munioije, zat1m hrane i drugih vaznih predmeta na Dinaru ispred Nijemaca i cetnika, koji su nocu prolazdli sa tenkovima i kamionima .kroz Donje polje . .Ndjedan metak, mi- �nobacaca i ,topovs:ka granata, puS:ka Hi mitra:ljez nisu ostali neprijatelju. Sklonjena je i stoka, zito i druga hran~, a .zatim izyrs~n pokre~. sa K?· mandom mjesta '.ka vrhu Troglava na Dmar,1. :Po vehkoJ hladnoc1 - bw je fehruar ~943. godim;, iako se_ c:xla tutnjava.~tenkov~ i ikamiona, omladina nije hila demorahsana, vee Je ponos:no Isla na celu kolone. Om,ladinke su od iscrpljenih boraca ,preuzimale mitraljeze, municiju i drugu opremu i tako kr6ile put kroz druboki snijeg planine J)inare. Za cijelo wijeme trajanja IV neprijateljske ofanzive, kao i kasnije, omladinke su odigrale znacajnu ulogu i u obavljanju ']mr,irske i obavjd,tajne sluzbe. 1Po najveeem snijegu i meeav;i one su se, narocito .skojevke, noeu spustale u sda, izvidale ponasanje i .kretanje neprijatelja i ujedno obavjestava'le narod da se ne plasi jer su nj'ihova borci tu u blizini i neee dozvoliti neprJjatelju da vdi bilo ,kakve upade ru ustanicka sela Donjeg polja. rNezaboravan je podv:1g omladinke Kozomara Draginje iz sela Bastasa, koja je pJ'va usrpostavila vezu izmedu opkoljene V di:vizije na Satoru i iKomande mjesta u Sajkovieu. Ona je u pletenice uvi,la pismo staba V dirv,izije i no6u ga prenijela rpretko zamrznurtog Plolja do Komande mjesta, preval<ivsi uda:lj.enost od oko 20 km. Takvih podviga bilo je bezbroj u v'liijeme traja:nja IV i V ·neprijarteljske ofanzive. Skojevke su vrsile kurirsku i obavjestajnu sluzhu odlazeCi cesto na podrucje bosanskograhovslmg sreza koje je bilo pod cetnicima, odakle su donosile vazna obavjestenja o stanju 'neprijatelja i o njegovim namjerama. SJican je i rprimjer Vukovljak (Stevana) Save koja je za v.rrijeme VI neprijateljske ofanz:ive odnijela 'izvjestaj do ispod samog Troglava gdje je bio smjesten parrtizanski magazin. To je obavila noeu po najvecoj zimi, a javi,Ja se dobrovoljno 'Tie 'cekajuCi da se javi omladinac - borac. Za vrijeme IV neprijateljske ofanzive, kada su Nijemoi prolazili kroz Donje polje s njima su iSli i cetnici, koji su se zaddavali u partizanskim selima radi rpljacke i v.rsenja svoje propagande. Oni su na sav glas izvikivaH da su ,:sve partizanske snage unistene", da je ,unisten i Vrhovni Stab" itd. iMedutim, nisu 1imali uspjeha jer je omladina srvo:j;im primj,erom bNa ru narodu tol:iika snaga da iil'ilko nlije n1 romisljao da pPihvati cetnicku rpmpagandu, a kamoli da klone duhom i napusti NOB-u. Snaga omladine dosla je do punog izrazaja na svim sektorima rada. Narod je to cijenio i pJ'Uzao punu podrsku svim njihovim aikcijama. Iako su narod sacinjava:li uglavnom starci, zene J djeca, oni su u omladini, u svojoj djeci gledali i one starije koji su se na1azili u mnogim jedmicama iNOVJ sirom zemlje, pa su sa omladinom predstavljali takvu snagu koju niko nije mogao unistiti. To se najbolje pokazalo vee na proljeee 1943. godine kada rsu omla~dinske radne cete ortlpocele aJkciju obrade zemlje, najprije majkama i zenama poginulih sinova i muzeva boraca, a zatim d sv1m drugim porodicama. Za cetn'ike je bio najveCi udarac kada su se poljama vijorile crvene zastave i odjebvala pjesma. Iz svoj,ih sluovista 'atvara:li :su mit,raJijeSikru vat·Pu ikako hi zas:tirasili omladinu, ali nisu smjeli rpri6i bHze, jer su ,se plasili snage namda i omladine Donjeg 1ivanjs'kog polja, za njih n~pobjedivog partizanskog bastiona. Znali su da se medu omladinom pretezno nalaze omladinke, ali t·o je za :njih bilo isrto, jer omladinke nisu nista ·zaostajale za svojim drugovima - omladindma. 362 363 U to vrijeme omladinke su uglavnom sacinjavale kompletna rukovodstva SKOJ-a i USA!OJ-a. To je vrijeme kaJda u Donjem polju nije bila potrehna molbilizaoi~a 'Za nove borce NOVJ, jer mdbilizacija ni,je imala n~iti mogla koga olbuJ:watiJti, jedimo omladinke, post,o su svi omiladinci i,zn<Vd 18 godina vee ranije otii,slri u mnoge ,parf<i,zans:ke jedinke odnosno jedinice NOVJ. Jedan od znacajnij.ih zadataka omladine Donjeg polja bio je prenos ranj'eni'ka, naroc'iito u ljeto 1943. godine, kada .su vodene zestolke borbe sa Nijemdma ko}i su hirtali prema obali ,plaseCi se da partizanske jedi:nioe ne :razoruzaju i1taJi,jan:ske divizije. Omlacl:ina Donjeg rpolja je ill!Osila ranjenike od sjeverne Dalmacije, do sela Caprazlija, a odatle u selo Grkovce i dalje na Ticevo gdje se ml'lazio partizanski aerodrom, odakle su ,ranjeni i bolesni partizani avionom prebacivani u ItaHju na l:ijecenje. UsHjed napora mnoge su om:ladinke oboljele i bile onesposobljene za dalji rad, ali nisu klonu'le duhom, vee su nastavHe da obavljaju druge, lakse pos1ove. Omladina Donjeg polja wMla je veli.ki uticaj na omladinu susjednih podrucja. Ona je to mogla z1bog toga sto je imala jaku skojevsiku or.ganizaciju i o11ganizaciju USAOJ-a. Veze sa omladinom okupiranih podrucja - Gomje livanjsko polje i grahovski sektor, !koji se nalazio pod ikontrolom Cetrruiika- oddavane ISU putem :zJborovanja ikoja ISU !UVIij.eik: hila organizovana prilikom svakog oslobodenja Livna, a poslije ponovnog pada veze su oddavane obostrano. U tome su prednjacile omladinke - skojeVIke, po nacionalnosti Hrvatice koje su lakse mogle vrsiti uticaj na hrvatsku omladinu na okupiranom podrucju. Jedna od takvih omladinki bila je K.a:ta HrCic iz sela Listani, 'koja je koncem 1943. godine stupila u Uvanjski partizanski odred i kao horae zajedno s omladinskim rukovodiocima odlazila na podruc}e Gornjeg livanjskog polja, najcesee ilegalno. Slicna situacija bHa je ,j na grahovskom sekJt01ru koji su ddali cetnioi, gdje je odlazila omladiJna iz sela Grkovaca, namcito omladinke, koje nisu :prezale pred ucjenama koje su cetnici raspisivali, kao nHi pred prijeteeim pilsmima koja su .slali na oslobodenru teDitoriju, navodeCi u njima da ee Hkvidirati sva:ku skojevku koja ne prede u cetnike. Vee od prvih ustaskih dana izmzavana su priznanja rpojedinim omladinkama. Istina, ona su se u pocetku izrazavala u usmenoj formi, a naj-cesce su davana od pojedinih rukovodilaca. Medutim, i kao takva imala su velikog uticaja na dalji razvoj omladinskog po:kreta uopste, pa prema ,tome i kod omladinki. Poslije oddavanja .P,rvog kongresa USAOJ~a u Bihaou, sve cesee se rpojavljuju omladirnski rHsrtovi u koj'Lma su se, ,pored os,ta~1og, opi,sivale mnoge omla:cLins,ke akoiJe i rpodvizi omladinaca i omladinki. Akcije omladine Donjeg livanjskog polja najvHe su opisivane u listovima ohlasnih ruko:vodstava Da:l:macije, a od 1943. godirne i u :J,i.stov,i:ma oib'laisnih ruJkovodstava rNOP-a ,za Bosans!lm 1kiraj,inu. 1Pohva:le su dobivane naroCito na sres.kim, okruznim i oblasnim savjetorvan}ima SKOJ-a, kao i na sastancima svih vojnih i politickih rukovodstava livanjskog sreza i okruzja. Nakon konacnog oslo'bodenja .Livna, 10. oktobra 1944. godine, bilo je moguee oibUJhvarti:ti u a!ktivan 'rad :za NOP gorovo svu livanjsiku omladinu. Kroz .takmi,cenja OJPSHnskih organizacija omladina je obavljala 6tav niz poslova - obrada zemlje, oiSeenje .snijega na :Kori6ini �(f?revc~} izJ?edl} Uvna i Glamoca) i Va:gnju (prevoj Jzmedu Livna i SillJ~!, sto Je bilo od posebnog znaeaja za prolaz ranjenika V korprusa k?JI ISU .koncem 1944. i pocellkom 1945. bili \Smjesteni u Uvnu. Na ;ta1ky1m ;~ sl:ienim. po:s,lov.ima na.ro,<?i:to Je bio za~pazen ILI!dio omladinkd, jer Je nJ:hc_>v broJ h1o dal~o vec1. Med:u nj,ima je veliki broj onih ,koje z~~1'l!-2'l.u~u da. se pos~bno 1~taJlruu, mediut1m, ja :to namjerno :nisam htjela ru<:1p~t1 ~er b1 taJ s:p~sak ~10 I?odugacak, :kao i zbog,·cinjenice da hi moje m~slJCTIJe mo~lo h1t'I su?Jek'tlV:t;J:O posto sam ja samo jedna od omladinsklh rukovod1laca DonJeg polJa, odnosno livanjskog sreza. Zbog toga sam u ovom svom memoarskom p.rJlogu govorila o omladini i posehno o omladinkama vise uopsteno, a pojedinaeno samo onda kada je rto bHo neizhjezno . . Na .kraju zelim .napomenruti da .su omladirrke iDonjeg livanjsikog polJa nastav1le .s~ .vehkon;: aktivnoseu i poslije oslohod:enja zemlje, ne samo na o?no:vi 1 ·Iz~radnJ·I. svoga kraja vee d sire, ali sada zhratimljene sa hrvatskm1 1 mus.J,Imanskim omladin.kama. Jusuf Selman ( ZENE-KOMUNISTI BANJE LUKE U ZATVORIMA I PRED ISLJEDNICIMA KLASNOG NEPRIJATELJA) PET REVOLUCIONARNIH LIKOVA BANJALUKE (Zdravka Korda, Muhiba Maglajlic-Dujso, Bosa i Mara Kapor i Zora Kovacevic) .z 364 365 dravrka Korda ibila je prije •rata jedlna od najholjih ucenica ('sredrrjoSiko}kri) u Batn!joj Luoi. Al1i, istovremeno ona je lbdla li jedna od onih omladim'ki koja je :sva •svoja mlada:laoka S'tremljenja usredJsred:ila na aJkcije OJ.a!pl!'edne radnioke i 1srednjosikolske omladiale. Tako je, kao napredna srednjoSikolika, ibHa alkitivni ucesniik demonstracija u vezi sa okupacijom Aus.trije, Cehoslovacke i Poljske, a koje je u ono vrijeme organizovala KPJ u Banjoj :Luci. Iako se poHcija slu:hila pendrecima, hajonetima pa i vatrenim oruzjem, Zdravku, kao i mnoge dmge clanove KPJ i SKOJ-a, nije to ni uplasilo ni zhunilo. Napmtiv, jos tada je pokazala primjernu hrahrost, upornost ·i snalazl}ivost da hi sve to ponovila i u poznatim martovskim dogadajima 1941. go~ dine. Med:utim~ njena aktivnost posehno je dosla do izrazaja poslije otkupacije zemlje 1941. godine, a narocito poslije odluke part·ijskog :ruko~ vodstva o dizanju ustanka u Bosanskoj krajini. Kao sekretar aktiva SKOJ-a u svojoj stamhenoj cetv·rti, Zdravka je radila na organizovanju i omasovljenju skojevskih aMiva. Omladin~ cima je povjeravala d.li je sama ·izvrsavala razne zadatke u vezi ol!'ganizovanja pomoci koll11llnis1 tima lkoji su ouisli u tborou i'li 1koji 'SU paik hili uhapseni. Zhog ispoljene aktivnosti primljena je u Mjesni komitet SKOJ-a u Banjoj Luoi, kojim je tada rukovodila :Umicevic Zaga. Radeci u ilegalnosti i izvrsavajuci mnoge zadatke vezane za NOP Zdrav:ka je uhapsena od st·rane UNS-a u Banjoj Luoi. Medutim, jos tada se pouzdano nije znalo pod kojim i ·kakvim je sve okolnostima pala u zatvor, ali je iipaik njen alkit1v znao toHko da to nije uslijedilo nelkom njenom licnom pogreskom. Kasnije se utvrdilo i to da ie u zatvoru u totku •is.trage tesko terecena za svoj rad i aktivnost u NOP-u, ali da isljednicima niSta nije priznala. Iz tih razloga ustaski agenti su u toku istrage i primijenili posehan rezim :prema Zdravki. Ona ih je svojim dr:lanjem i stavom dovodila u situaciju da su, u stvani, oni pred njom hili nemocni, a ne obratno kako su oni planirali prije nego su je uhaps.ili. Kako je UNS pouzdano :mao da sti Zdravki poznati aktivisti NOP-a kao li punktovi koje ovi koriste u Banjoj Luci i okolici, to je svoju istragu i usmjerio ka otkrivanju organizacije u gradu. Ali od svega toga ona niSta ndje odala, pa ca:k ni ona lica, koja noisu mogla izdr:laN tucu i maltretiranje ustaskih agenata, te su priznala svoju saradnju sa Zdrav- �kom i NOP-om. I posl,ije ovakvih dolcaza Zdravka je i dalje cutala, pa je mud njom. o•tpo_cela ne~pirsi:ya ~epr~sa,l~1ja i i~~U:riv2mje s~ojstven? samo zlikove1ma t1pa ustasa, cetmka 11 llJima shcmh naro.dmh ne,pnjatelja. U zatvoru Cbivsa zgrada trg. rad. Poljokan) gdje je i Zdravka boraVJib, agenti UNS-a 1imal1i rsu :specija:1no orpremljenu csoibu za ,islede:nje", a ikoju &u ustase nanivali , 2lurti salon" za ra:zti:ku od ,plarvog salona" kojeg su imali u prvom zatvoru UNS-a u zgracLi bivse zemaljske hanke kod gradslkog parka. I u jednom i u drugom ,salonu" imali su specijalno orpremljene ,sprave za iznudvanje i .1:1U6u uhapsenih. Taiko su iz dana u dan, odnosno iz noci u noc, odvodili Zdravku u ovo muCiliSte ne bi 1i sto iznudili u vezi sa aktivnostima NOP-a u Bzmjoj Luci, jer je hila Cinjenica da se i nakon takvih progona i hapsenja rad NOP-a nastavljao sto je kod us.tasa stvaralo strah i nezadovoljstvo. iKao i kod jos nekih slucajeva mnogi zatvorenici ovog zatvma cuH su i vidjeli kad su agenti tukli ili na drugi naCin zlostavljali Zdravku, jer su to radili da hi na taj naoin utjerali strah i nad svim onim koji su tu hili zatvoreni i nad kojima se vodi Ni ce se voditi isljedenje. !Ne moze se rtvrditi da ni u ovom rpsihiokom i1Zll1u~i·vam.ju uharps·enih nisu imali odredenih rezultata. Medutim, ta vrsta pritiska kao ni fizicka mucenja (vjesanje o klin, stavljanje Cioda ili drvceta pod nokte, cupanje odnosno paljenje kose) nisu ustasama dali zeljene rezultate. Naprotiv, uvjerili su se u supro.tno, jer .sto su oni hili gruhlji i bezobzirniji i Zdravka je hila prkosnija pa i jaca. Izddala je sva 'ta vanredno teska fizicka i psihicka naprezanja, pa i ako se i danas smatra da se ona u zatvoru ,sama" ohjesila to se sa .sigurnoscu ne moze tvrditi. Nairne, u ono vrijeme kada se sazna:lo za njenu smrt medu aktivistima NOP-a (pa i u njenoj porodici) uporno se tvrdilo da je Zdravka u stvari (bez suda) ohjesena uz neposredno ucdce ustaskih agenata i izdajnika NOP-a. Medutim agenti su, mikon njene .smrti, u cilju zataskavanja slucaja, pronijeli v:ijeS!t da se Zdravka ,sama" objesila sto do sada niko nije dokazao. Ali, ostaje Cinjenica da je Zdravka do kraja i u svemu ostala beskompromisni horae, odani komunista ·i da je do smrti hila dosljedna svoj.im naprednim, mladalackim stremljenjima. Muhida MaglajHc-Dujso iNesumnjivo je da se ,izmedu mnogih zena racLnica Banje Luke izdvaja revoluciomurnli. lilk Maglajrl'ic Muhilbe rodene Dujso. iNe :samo zarto sto je poznato da je do okupacije zemlje uzela najaktivnijeg ucdca u radnickom po:kretu :kroz radnicka drustva ,;Pelagic" i ,;Borac" ili u URS-ovom sindikatu u tvornici duhana !Banje Luke - vee za,to sto je kao dosljedan i istinski revolucionar hila nenametljivo omiljena, cijenjena i postovana od svih onih koji su je ( u fabrici ili stamhenoj cetv.rti) i samo poznavali. Uz to je hila poznata kao .rijetko h:dzna i njezna majka, iskren i odan drug i sabmac i sto je, ia!ko t'eSiko olboljda, uzela najaktivnijeg ucesca u prvim danima ustanka u svom voljenom gradu. Po dolasku oikupatora i us,tasa u 1Banjoj Luci je zavladao t~eror i zloCini. Sve :ovo imalo je velikog uticaja i na Muhibu i njenu po:wdicu, jer su se suocili sa mnogim iskusenj:ima koja su se tesko mogla i zamisliti a: kamoli dozivjeti. Dogadaji su se iz dana u dan brzo mijenjali 366 367 pa je i zdravom covjeku trehalo dosta snage ,j upornosti da svemu tome odoli. Uz to Muh:iba je bila tezak bolesnik. Njen bracni drug ·Sefket kao istaknuti komunista pao je u ljeto 1941. godine u ruke ustaske polioije, ali je zbog nedostailka konkretnih dokaza i pritiska javnosti hio uskoro pusten. Medutim, mukon izlas'ka iz zatvma on je hio primoran da se skloni i povuce a potom i da definitivno prede u st:rogu Hegalnost kako bi konacno izlaskom na oslobodenn lterlto.riju jula 1941. g. ThZ00 najaiktd:vmlijeg ucesca u organizorvanju i dizanju us.tanka u Bosans:koj ikrajini. U takvim, vanredno teskim uslovima hez mogucnost:i privredivanja i sreds·tava za ~ivot, ostala je Muhiba sa maloljetnom cerkom i mladom sestrom nezbrinuta u sva,kom pogledu. Iako bolesna i £izicki iznurena Muhiba nije ostavljena na miru od okupatorskih i kv:islinskih agenata. Naprotiv, od suk01ha SSSR--lNjemacka pa na dalje iz dana u dan su tragali za njezinim muzem Sefketom i ujedno nju progartjali. Ca!k se nisu ustmcavali da vrse razna sikaniranja njene cerke iii maloljetne sestre i drugih ukucana. LezeCi u ;postelji, najcesce usluzivana od mlade sestre Nure ili blizih ukucana (Teoifi:ka ili Demile) kao .i nekih susjeda, cesto je uznemiravana i saslusavana od ustaske policije. Svaki put, kad bi dola:zili, koristili bi .i oruzje i na taj naCin utjerivali strah kod ukucana, narocito djece. Ali, Muhibu ni to nije po:koleba1o vee naprotiv ona je moralno~politicki jacala iako je fizicki, iz dana u dan slahila. Ta:ko su jednoga dana dosli agenti i u sohi pored Muhihe zatekli i njenu maloljetnu sestru Nuru koja je opet cuvala cetvorogodiSnju Muhibinu 6erku Midaru. Jedan od agenta je, da bi dosao do podataka ne samo o Sefketu nego .i o drugim pripadnicima NOP-a koje bi Muhiba mo.gla poznavati, otvarajuci vrata njene sobe izvadio pistolj i dok je ona lezala u krevetu uperio je cijev u pravcu njenih grudi trazeCi .da im dade podatke o aktivnostima NOP-a kao ti imormaciju o Sefketu. Vee naviiknuta na takve posjete i zahtjeve ustasa nije im niSta odgovorila. Tada je jedan od agenata priSao krevetu i cijev svog piStolja stavio Muhibti pod vrat a potom na 1sljepoociou, prijeteCi da ce da ~puca a!ko ne .progovori i ne odgovori sto je pitanju. Kao i uvijek mirna i stalozena a -iznad svega hrabra, odgovorHa je da ,ne zma" ohrazlazuoi ~to .time da i rsamJ mogu da vide da je ,prikovana" za postelju i da nije ni sa Sefketom ni.ti hilo .s kim drugim u vezi i kad bi htjela. Nisu bili zadovoljni odgovorom. Onda je jedan od agenata repetirao piStolj (,s'tavio metak u cijev) uperivsi ga u celo Muhibi ,prijeteci da ce da puca. Na to mu je ona odgovorila: ,,Pucajte jednom, ne muCite ba,r djecu koja neduzna pate i strahuju od vas". Revoltirani ovakvim odgovorom i da hi joj prakticno rpokazali :svo~ju •silu nastavi1i su sa tucom (udarali &u 'je onaiko bolesnu pesnicom i piStoljem gdje su prije stigl.i) ali ni tada niti :poslije lte tuce Muhiha ni rijeci nije p.ro:govorila, nego ih je s prezirom gledala, jer su joj fizicke mogucnost'i samo to i toliko dozvoljavale. Medutim bila je uplasena utoliko sto Je primijetila strah kod mlade sestre Nure, koja je zaista znala gdje se Sefket na1azi, a na to su ustaski agenti i racunali. Ali iako nedorasla i Nura je nasla snage :i razumijevan:ja za zrtve i upornost star:ije sestre p.red ovim zlikovcima, koji su i ovog puta neobav:ljena posla napustiH njenu lkuou. Ovo 1su ponoVJili jos ne:IDoliko pu:ta i .posto .su joj zaprijetil.i da ce je prehaciti u zatvor, ona je presla u ilegalnost. Sklonila se kod moje majke jer se tu smatrala najsigurni- �jom. Iako su se, poslije toga, partijska organizacija i mnog.i aktivisti NOP-a zalagali da joj olaksaju tegobe a najviSe joj je, kao ljekar, pomagao' Zukan~:>Vi~. ~r I.hsan, ipak je i~ala -i va~re~no teskih doz~vljaja: Nairne, iako Je cmJemca da su ustase sve nase ljude na desnoJ obah Vrbasa (B. Luka) nazvali ,Mala Moskva", jer je u ovom dije1u grada 80% porodica saradivalo sa iNOP-om, ostaje i Cin}enica da je i tu, u ovoj stambenoj cetvrti bilo okorje1ih ustasa ili njilaovih saradni;ka koji su posredno ili neposredno bili a:ktivni u progonima pripadnika NOP-a u sto se i Muhiba Hcno uvjerila. Tako su, uz pomoc ovih i njima sHcnih lioa, agenti usta:skog redarstva u cilju otkrivanja rpripadnika NOP-~ ob'laciM :svoje spijune ru IZarove i feredze i preiko no6i .(poslije tiZv. pohcijskog casa) postavljali tako prerusene i naoruzane u dvoriSta onih porodica u koje su sumnja.li da saraduju sa .NOP-om ili omogucuju prihvat ucesnika NOP-a za kojima UNS traga. Vidjela je kad su ovi spijuni postavljeni i u njenom dvor.istu kao i dvoriStima nekih nasih susjeda. Ali ni tada kod Muhibe nije bHo malodusnosti iako je neizljeciva bolest iz dana u dan cinHa svoje, cega je Muhiba hila svjesna naSJtojeCi da ipak time nilmga ne opterecuje. Zato je odlucila (i u tome je hila uporna bez obzira sto je svakog casa mogla biti uhapsena) da napusti ilegalnost i da bar, kako je sama rekla, posljednje dane zivota provede u kuci uz svoju voljenu cerku Nidu koju je od milja zvala ,Sirli". Na zalost njena predosjecanja pokazala su se tacna, jer je nakon par dana lezanja kod svoje kuce morala biti prebacena u bolnicu. Pa ni u tim posljednjim danima nije prestajala njena briga za NOP kojem je toliko dala i posvetila od svog kratkotrajnog zivota. Predlagala je da je u bolnici niko drugi ne posjecuje izuzev njene porodice, jer da ce se u protivnom drugovi i drugarice, koji je budu posjetili, kompromitovati a da ona i tako nece dugo zivjeti te da ce NOP time samo gubiti. Predosjecala je smrt pa je na dva-tri dana prije nego ce umrijeti pored ostalog rekla: ,da joj je zao utoliko sto nece docekati slobodu i sto nije imala fizickih mogucnosti da i sa puskom u ruci ucestvuje u revoluciji koju je tako i toliko ocekivala a i drugima o njoj govorila". Jedna od njenih posljednjih zelja hila je da joj cerka ,sirli" doceka slobodu i da u zivotu bude sretna i radosna kao i sva djeca osloboodene zemlje. 11 * ** Sestre Kapor Kapitulacijom bivse Jugoslavije i dolaskom u Banju Luku okupatora i domaCih izdajnika sestre Bosa i Mara Kapor, kao uostalom i oijela njihova porodica, prisle 1su N:OP-<U 1941. godine. Kao Srbi oni su jos u prvim danima okupacije hili pod udarom progona i hapsenja od strane ustasa. Njihova organizovana politicka aktivnost posebno je uslijedila, kada su im braca Momir i Vlado jula 1941. god. (a kasnije i Vaso) stupili u prve redove ustanka, u okolini Banje Luke. Ubrzo su i sestre Kapor bile ukljucene u organizovani rad aktiva SKOJ-a svoje stambene cetvrti u ,Stupnici". Njihova basta uz Vrbas koristena je za odr:Zavanje sastanaka i primanje poruka aktivista NOP-a, koji su se tu najce5ce camcima prebacivali preko rijeke. Preko Bose i Mare, a po:q~kad i njihove majke, zakazivani su ovdje sastanci sa mnogim ilegalcima ili sa onim drugovima koji su trebali biti prebaceni na oslobodenu teritoriju. Osim toga one su obezbijedile u dvoristu skriveno mjesto gdje je iz grada dopreman razni materijal (orutje, sanitet, odjeca, obuca, leci i sl.), za potrebe NOP-a. Clanovi aktiva SKOJ-a IvanoviC, Kararic, Milivojevic i Selman odnosili su ovo Vodu za vezu na cijem se celu tada nalazio Slavko Odic. Bosa i Mara organizovano su uz to obavljale i druge zadatke, koji su hili od interesa za NOP, sve dok nisu bile uhapsene od UNS-a. Po harpsel1iju i Bosa :i Mara jedno VJrijeme :su ilYile taooi u ltaloozvanom Zenskom odjeljenju zatvora ,Crne kuce" a zatim su u "cilju isljede" nja/' u ljeto 1942. g. prebacene u zatvor UNS-a. Nakon sudenja u Zagrebu sa grupom drugova bio sam bas u to vrijeme prebacen u ovaj zatvor. Agenti UNS-a, po instrukcijama Gestapoa, hili su ga ardaptirali, tako da su u specijalno opremljenim celijama (bez prozora, sa resetkastim otvorom na plafonu) mogli vrsiti zlocine kakve su htjeli a da 1se vani o svemu lt.ome !IliSta ne Z:lla, [le auJe ,i1lli rprimti;j,eti. Mediutim, namjerno ili nenamjerno to nije uradeno i za unutrasnjost ,zgrade. Oni koji su hili unutra mogli su cuti i vidjeti mnoge zaista zvjerske postupke prema uhapsenim pripadnicima NOP-a. Tako sam i ja zatvoren u istoj celiji sa Muharemom Karabegovicem bio ocevidac zvjerskog postupka ustaskih agenata prema mnogim uhapsenim licima pa i prema Bosi i Mari Kapor. Uspio sam sa njima stupiti u vezi i u zatvoru ,Crna ;k,uca". iDogovoriii smo 1se o ,da:ljem cutam.ju pred isljednicima. Kad smo ~iz "Crne kuce" prebaceni u zatvor UNS-a drugu ili trecu noc izveli su Bosu i Maru iz celije i doveli pred isljedne prostorije U!s1taskih agena:ta. Ovo smo na;s dvojica mog1i v1djeti ikro>z 'SP'iju[l:kru" inace postavljenu na svim vratima celija. Njima su se slu:hili kljucari radi osmatranja i kontrole uhapsenih. Mi zatvorenici smo to takoder koristili, ali samo onda kada bi osjetili da su kljucari napustili hodnik dil:i se uda:ljiJii od v,rata eelij:e. Ja i Karalbegovic ISffiO ouli da ildjucari govore o sestrama Kapor. Bili smo vrlo zainteresovani za njihova drfanje odnosno .itsl}eden'je. iK.ada ih ,je ildjuca;r dOV()Q iiZ cel'ija pred sobu isljednika culi smo da im je rekao ,sklonite se" zatim je otvorio vrata i usao u sobu gdje su se nalazili agenti. Kroz ,spijunku" smo vidje1i da su Bosa i Mara okrenute ledima jedna drugoj stajale pognute glave pred vratima. Nepun minut zatim iz isljednih prostorija izasao je kljucar, na vratima se pojavio i agent Cezner koji je rekao ,Ulazite". One su to uradile. Nakon 2-3 minute vrata su se ponovo otvorila i zatvorila. Vjerovatno je jedna od njih odvedena u drugu prostoriju sto mi nismo mogli vidjeti ni cuti jer smo osjetili da su kljucari u hodniku i ako nisu niSta govorili. Medutim, nije proslo ni desetak minuta, culi su se tupi udarci i lupa i povremeni prodorni zenski jauci. Znali smo da je uslijedilo uobicajeno batinanje. Nismo vidjeli koja je od 368 369 24 tene BiH u NOB 1941-1945. �* ** ses:tara osta1a a ilmja odrvedena u rdrugu p:rostoriju Hi pa!k vracena u svoju celiju. Ova tuca trajala je viSe od jednog sata. Zatim se takoreCi odjednom sve ,umirilo". Nakon pola sata, isto onaka kao sto je iznenada prestala tuca i krikovi uhapsene, odjednom se culo sta se \Sve i o ikome radi u ·toj ttalkoevam.oj ,i,sljednoj sOibi", krusil1ije nazvandj ,zuti salon". Vjerovatno su se vrata ponovo otvorila pa smo samo osluskivalC Batinasisu-- namjerno -ili slucajno glasrio prepricavitli tok saslusanja sestara. Jedan od njih je rekao: ,Ova voda ce joj biti dovoljna da se osvijesti" dodajuCi da joj to i taka nece mnogo i dugo pomoCi. Na to je drugi agent dodao: da bi im bilo zgodnije da su je (Bosu 1i'1i Maru) oibj·elsli;J;i 'izmedfu dva stola. Na to, rpsujuci joj srpsku majku: ,Imate pravo, odgovorio je onaj prvi, sjutra cemo umjesto stolica staviti stolove. Samo to ranije treba reCi ldjucarima da se pobrinu". Nije proslo ni pola sata ponovo su se culi jos jaCi prodorni jauci. Jedan ·od agenata se povisenim glasom obratio uhapsenoj: ,Nije to nista. To je samo pocetak onaga sto tek treba da dade", i sa ironijom dodao: ,Ne viCi toliko pro bud ices svoje pulene!" Mislio je na uhapsenike toga zatvora. Nastavili su sa mucenjem, ali po svoj priTid ne ·samo .sa ,;obionim" ibaninanj'em, taka da .smo i :nas dvojica ,,.za:cepili" usi od stravicnih krikova koje je bilo nemoguce slusati. Te noCi malo je ko zaspao od uhapsenih pripadnika NOP-a. Kao i mnogi drugi i Mara i Bosa bile su te noCi naizmjenicno dugo mucene. Bile su uvezane konopom taka sto su im vezane ruke bile prebacene preko koljena a zatim ispod koljena provucena gvozdena sipka i taka (kao klupko) obje5ene izmeuu dvije stolice. Agenti bi s jedne i druge strane objesenog rtJijela 1vrSil.i 'iznudi'Vam.je. Do besvtijesni ;su ilnsistirali da odaju pripadnike NOP-a, kako one na slobodi taka i one koji su vee bili u zatvoru, a za koje su imali slabije doka:ze. To isto su sa Bosom i Marom ponovili i drugu noc, s tom razlikom sto su primijenili i takvu vrstu mucenja koju iz pristojnosti prerna Citaocima ne mogu iznijet:i. Ni ta vrsta ,isljedenja" nije pomogla ust<Xskim agentima jer ni Bosa ni Mara nisu teretile niti odale ni jedno jedino lice. One su u stvari znale desetine takvih lica. P:rije svega one kojima su neposredno kontaktirale prije i poslije hapsenja. Sva ta, viSe neg.o rzvj·erslka :J.11il..lJCenja, :sestlre su 'StoiOki ;podnosile ikako su to cinili "samo najhrabriji. Na ponovljenoj istrazi u prvoj polovini oktobra 1942, koju je sprovodio ustaski isljednik Vajs, neposredno pred upuCivanje u koncentracioni logor Bosa je potpisala jedan zapisnik. On samo formalno saddi njeno ,pl'iznanje", posto je satkan iskljuCivo od pojedinosti koje su isljedniku vee bile poznate, a odnosile su se samo na lica van domasaja UNS-a. Potvrdila je, naime, samo da su ta lica dolazila u njihovu kucu. Taka je UNS-a ostala bez materijala za sudske presude. Umjes.to na Prij,ek!it sud tse,s.nre Bosa i Mara 'Sill admin~strrutivnim rjesenjem upucene u koncentracioni logor. Na zalost, ·otuda se ni jedna nije vratila. I svojom smrcu potvrdile su dosljednost, cvrstinu svijetlih likova revolucionara. Zora KovaceviC sa 370 371 Ova izuzetno hrabra omladinka, inace cerka starog aktiviste u Banjoj Luci, ugledala se na oca Milivoja i na svoje starije ukucane, komuniste, sestru Dusanku i brata Mirka, poznate predratne i ratne revo1uoidnare Brunje iLuJke. . Poznavao sam cijelu porodicu i zaista je te5ko nekog izdvojiti u njihovoj cestitosti, karakteru, postenju a posebno u revolucionarnoj akt:ivnosti. To sto 6u lizni'jeti o Zmi zna'ju IS'totilne njenih 'Vrsnjaka omladinaca i omladinki u Banjoj Luci. Cini mi se da spadam u one koji su je jos vise poznavali, jer sam se pored ostalih drugova druzio i sa njenim bratom Mirkom, te sam taka Zoru i rpreko njega bolje upoznao. Za nju se s pravom maze tvrditi da je ostala vjerna svojim ubjedenjima i u najvecem mogucem iskusenju. Za kratkog ali duhovn() saddajnog revolucionarno bogatog zivota, ispolj.Ua je punu dosljednost. Zora je svoje djetinjstvo provela na obali Vrbasa. Na Halilovcu su imali malu kucicu. Otac je teskom mukom izddavao sestoclanu porodicu. Ipak je skolovao sve cetvoro djece. Kad je stasala za gimnaziju Zora je pocela da se druzi sa naprednim omladincima i omladinkama ( Gordana Kovacevic, Nedzib Maglajlic, Nada Mazar, Hamzalija Galijasevic i mnogi drugi) pa iz tih gimnazijskih dana i datira njeno po1iticko opredjeljenje. Kao i mnogi njeni vrsnjaci, Zora je ne samo osjecala, nego i bila svjedok mnogih socijalnih nepravdi nenarodnlh rezima i znala je koliko mnogo valja uraditi na uvoderiju pravednog drustvenog uredenja i izvlacenja iz zabluda i predrasuda ne samo starije generacije nego i njenih vrsnjaka. To je bio razlog da je ubrzo bila obuhvacena naprednom omladinskom organizacijom u svojoj skoli. Bila je ucesnik mnogih zajednicldh akcija napredne srednjoskolske omladine u gradu. Negdje pocetkom 1940. godine primljena je i u SKOJ. Znam da je bila ucesnik skojevske konferencije oddane u maju 1940. u sumi Trapisti. Od tada pa na dalje malo je koja akcija srednjoskolske i radnicke omladine bila a da u njoj nije bila i Zora. Koncem avgusta 1940. godine hila je jedna od polaznica kratkog kursa u Suturliji. Kurs je trajao dva dana j nairzmjeniooo rsu ga ddali ISikojevskii IJ1Uikov:odioci Ivka Mazar i Zivo Preradovic. Na dan prve godiSnjice II svjetskog rata, (odnosno njemackog napada na Poljsku, 1. IX 1939) bila je ucesnik antiratnih demonstradja u iBanjoj Luci. Iaiko daik gimna;zije, hila je veoma aktivan ucesniik OISmomartovsike priredhe na:prednih zena Banje Luke 1941. godine. Svima nam je u zivom sjecanju Zorina mrznja prema fasizmu i zato nije nikog iznenadilo njeno slobodarsko i pat:riotsko ra:spolozenje ispoljeno na poznatim 27. martovskim demonstracijama u Banjoj Luci iste godine. Okupacijom zemlje i dolaskom ustasa na vlast, medu prvima je bi1a na udaru Zorina porodica. Ustase su joj sestru Dusanku stavile na svoj spisak komunista koje treba odmah hapsiti i ne pustati. Dusanka je na vrijeme obavijestena od brace Odic i taka izbjegla hapsenja ko.ia su uslijedila neposredno po otpocinjanju rata izmedu hitlerovs,ke Njemaake .i SSSR-a. Tih 'dana od1ukama ustask:ih Vilasti (iako se radilo o mjesovitom braku) otac Milivoje im je prisilno iseljen u �Srbiju i tamo kasnije ubijen od cetnika, a brat Mirko otisao u partizane i tamo medu prvim Banjalucanima poginuo koncem avgusta 1941. godine. Zora je sa majkom i mladim bratom Slobodanom ostala nezbrinnta. MediUJtJim, oVJu .j;zruJze1illlu lSikojevlku nisu :zJbunili tJi surovi udarci fasista. Naprotiv, medu prvim aktivistima je uzela ucesce u ilegalnom NOP-u Banje Luke. Iako vrlo mlada, po prirodi njezna i na izgled nevelike snage, ukljucuje se u skoro sve akcije KPJ i SKOJ-a oko dizanja ustanka i izvodenja socijalisticke revolucije u gradu i njegovoj okolici. Medu prvima je izlazila u obliznja sela i zaseoke obavljajuoi kurirsku duznost, kontaktirajuCi sa Vodom za vezu u kojem su bili Braco Pokornjak te Aleksandar i Slavko Odic. U gradu ide od kuce do kuce i priikuplja oslobodilacku pomoc za odlbjeg'le i uhapsene komuniste. Rastura letke i drugi propagandni materijal. Meni je u posebnom sjecanju jedan pisani letak namijenjen progonjenim Jevrejima i Srbima. Njegov naslov je dala Zora inspirisuci se stihovima bosanskohercegovackog knjizevnika Alekse Santica: ,OSTAJTE OVDJE!" Neumorna u svojoj aktivnosti Zora obilazi svoje drugove i drugarice iz skole i aktivira ih na liniji narodnooslobodilacke borbe. Nebrojeni su bili susreti sa Zorom. Zbog toga znam da je sve ovo nedoreceno, pogotovo kad su u pitanju svakodnevne akcije ilegalnog NOP-a u Banjoj Luci. RadeCi na ovim poslovima, pocetkom jeseni 1941. g. Zora je sa majkom i maloljetnim bratom, uhapsena i podvrgnuta istrazi od strane UNs-a·. Nisu iznudili nikakva priznanja i ustase su ih nakon kraceg zaddavanja morali pustiti kuci. Odmah po izlasku iz zatvora Zora je dosla (tad sam je prvi put vidio u zaru) kod mene kuci. Cim sam je ugledao nasalio sam se na racun njenog prerusavanja i rekao: ,Jake 1i mi Muslimanke", nasto se je ona od srca nasmijala. Poslije toga ispricala je o ovom porodicnom hapsenju. Ovo je u stvari bilo radi brata i· sestre. Rekao sam jo.j da nema rpotrelbe da 111osi zar, .ilw:zev aJko bd ponovno doslo do izuzetne situacije i mogucnosti hapsenja. Nastavila je ilegalni rad, ali je kao i Nedzib Maglajlic stalno insistirala na odlasku u NOV i POJ. Pogotovo kad je ,saznala" iii kako je rekla ,nacula" da joj je brat Mirko poginuo. Medutim, stav Mjesnog komiteta, a posebno drugarice Zage UmiCevic 'hio je da ona 1kao i Nedzilb a 1 drugi omladinci mogu viSe koristiti u okupiranom gradu. Pa ipak oboje su uskoro, prvo Nedzib a zatim i Zora morali izaCi na oslobodenu teritoriju. Otisli su poslije mog hapsenja 7, XII 1941. g. od strane UNS-a u Banioj Luoi. Tek po mom izlasku iz zatvora, odnosno odlasku u partizane saznao sam o njenoj aktivnosti u jedinicama NOV. Izlaskom na oslobodenu fteritoriju Z01ra je zawsila partlij•stki iku!'s a zatim urpueena 111a :raspored u II ikrajiJSlm NOU brigadu. Tamo je primila dmno:Sit rpomoooi!ka politickog komesara cete. u tom svojstvu ucestvovala je u mnogim akcijama na terenu Bosanske krajine i centralne Bosne. Sa ostalim jedinicama IV udarne divizije u cijem sastavu se nalazila i njena brigada, Zora je u cetvrtoj ofanzivi prezivjela grmecke ,bijele noCi". Dok se divizija jos oporavljala od iscrpljujuCih borbi na Grmeeu, njemacke jedinice su 1. aprila 1943. godine preduzele operaciju za uniStenje 4. divilZije u .Podgrrnoou, pod sitfirom ,1Ruji§ka". Osmog dana 111adunoene njemacke jedinice iznenada su se probile do Velike RujiSke u kojoj se nalazio Stab divizije i Okruzni komitet KPJ za Podgrmec. Zateceni dijelovi II brigade nastojali su osigurati izvlacenje rukovodstva iz sela. Razvila se borba prsa u prsa. Zora je s masinkom u ruci vodila svoju cetu na juriS. U ovoj borbi ona je poginula. Zbog toga palo je jo~ dvadesetak dragocjenih zivota. Medu njima bila je i banjalucanka Vahida Maglajlic, sekretar OkrliZnog komiteta KPJ za Podgrmec. Tako se ova mlada gimnaz1ja•lka, 1skojevrka, 1..legalka, ;kurir, hapseni!k, horae, kursista SKOJ-a i KPJ, sckretar celije i pomocnik politickog komesara oote svrstala u lP'lejadu najboljih 1kceri i silnova nove 'sooijalisticke JIUgoslavije, i slliZi za uzor generacijama mladih kako se zivi, bori i umire za svoju zem]ju. 372 373 �Dusanka Ostojic NARODNI ZBJEG U KOZAR! 1942. GODINE ?zarska ofanzi~'~ je,. po mom misljenju, pocela padom PriJed?ra ~ nepn}atelJske ruke pocetkom juna 1942. godine. .. Vee kraJem maJa, na dva dana poslije velikog narodnog zbora .u Pr1Jedoru, bombar?ov.an je Prijedor i to, najprije hotel ,Balkan", gdJe su neke od omladmk1, medu kojima i Bila Tesinic bile ranjene a onda i drugi objekti u gradu. ' ' Navala neprijatelja uslijedila je od Banje Luke. Barbe su vodene kod Omarske, Kozarca, duz ceste Banja Luka-Prijedor. Nase jedinice SU OdStUipaile pod pri,t\i:s/Jwm lllejprijateJlja, cije SU ISe .snage a1z dana U da111 po~ecavale. Ko~acno je, p~cetkom _juna 1942. godine, doslo do pada PnJedora. PoshJe pada Pn]edora, 1zdata je naredba da se narod na P?_drucju 'i~edu Prijeldora, Hos. Novog, Kostajnice, Bos. Dubice i Grad1ske, povuce prema Koz~ri. Ta naredba je uslijedila kao posljedica sa~~anJa d.': se _u .navedemm gradovima, mjestima, vrsi koncentracija vec1h nel?nJat.elJsk1h snaga. Ova je evakuacija bila generalnog karaktera sa d1rekt1vom da se pov~~e i :pone?~ sve sto je moguce, a sto nije da . se z.c:kop_a, ~ako da nepnJatelJu msta ne ostane. Organizacija za ev~~uaC1JU wsla Je prelim komandi mjesta, opstJiJUskih 111arodnooslobod'ilack1h odbora, odnosno preko seoskih narodnooslobodilackih odbora. 1 kada j~ povlacenje pocelo bilo je tuzno gledati kolone ljudi, zena i dje~e •. zat1m k~l?ne k~l': ~atrpanih raznim stvarima i djecom, krda stoke J-.OJU su gomh star01 1 zene, kako danju i nocu idu prema Kozari. ~rvi. z?je~ovi su ~rganizo:rani u Janjozima, Bokanima, na Patriji -- d~z. M]eca1~1ce. Ov? Je sve bllo sa zapadne strane Kozare, tj. prema Kn~z1c1, ·~ok Je 1sa. SJe:verne .srtrane Voj's~ova hillo mj.esto zibjegorva. U VojskovoJ se nalazlla 1 part1zanska bolmca, u Mededima. Na~on kraceg vremena, napad na Kozaru je bio frontalan i izvoden sva.~1 dan. Napad je otpoceo iz Kostajnice, Bos. Dubice Bos. Novo~, PnJedora i Gradiske. Nase jedinice su davale stalni otpor, omog.ucav':lle 111ar?:cLu ~a. se p:OIVIUice, i same su se stalno poVilacile prema Kazan. Nep~1JatelJ ]e, postepeno, osvajao slobodnu teritoriju, tako da se stal.no suzaval~. _Iz~ seb~ Je ostavljao pustos: pljackao, rusio i palio. Med';l~1m,. za~valJUJUC1 vehkom otporu partizanskih snaga, nadiranje ~1epr.1Jate1Ja Je zaustavljeno na Patriji i Podgledevu, gdje su se vodile 1 ~aJvece bor?e i g~je je uniSten veli~d bn?j neprijateljskih snaga. Ali, tada se stvono nov1 problem. ZaroblJena Je ogromna kolicina materi- K 374 375 jala, kojeg je trebalo izvud ·ispred neprijatelja. Zene, i mlade i starije, vee su bile mobilisane za prenos ranjenika, a sada su morale jos da prenose i ratni plijen. One su sve to obavile pa su ucestvovale i _u borbama i jurisale na neprijatelja. Ali, neprijatelj je pregrupisao SVOJC snage i 'icZvrsio jos veCi rpri:virsa\k na :sl:Qibodnu terirtoriju i tpoceo da steze obruc, a to je prisiljavalo narod da se sve dublje povlaci u Kozaru, dok se konacno nije smjestio u Sastavke, Siroku Luku i u drugim dijelovima kozarske sume. To je sada predstavljalo poseban problem. Trebalo je izvrsiti odgovarajucu orga;nizaciju zbjega. To je uc.ilnjeno truko, sto je ztbjeg ibio podijeljen po selkrt:orima, a na svrukom •sektoru ipostav;}jen odborniik, Jmji je imao zaduzenje za orga:nizaciju i zivot u zbjegu. Od Sastavaka i Siroke Luke, sve do Vojskove, duz cijele Kozare, bile su po udublje:njima sagradene koHbe (\bajtte), napravljene od pruca, pokrivene granama i paprati, pa su u njih bile smjestene zene sa djecom. Ali, zbjegovi nisu bili postedeni od neprijatelja. Sva1·:l dan su neprijateljski avioni; spustajuCi se neposredno iznad vrhova drveca, bombardovali, i 'to najviSe bas ta udubljenja gdje je bio smjesten narod. Svaki da~ je bilo sve viSe mrtvih i ranjenih. Pored neprijateljskih bambi i art1ljeri,ja je tUikla do bLizih zJbjegova, s olb~i,rom :da su tpo bajtama lozene vatre, to je dim cesto demaskirao narodno skloniSte. To se moralo sprijeciti, pa je bilo naredeno da se u slucaju pojave aviona, vatre gase, a narod da se sklanja pod drveca, i zaklanja se za stabla. Pored toliko problema, pojavio se problem smjestaja ranjenika, Jmko onih sa ·fironta, talko i OLnih .itZ ,z:bjega, zat,im problem itshrallle, jer su zalihe bile, za kratko vrijeme, iscrpljene. Problem porodilja, kojih · je u zbjegu bilo mnogo, kao i niz drugih problema, bili su u konkretndj s'ituaciji goto!Vo nerje~siN.i. S dbzirom da je sva E!posobllla muska snaga hila angazovana, bilo na frontu, bilo na duznosti odbornika, to se tada :lena po prvi put javlja kao glavni faktor rjesavanja ovako te5kih pita·· nja porodice, i to bas u momentu kada je situacija bila jako teska. Zivo se sjecam jecLne :lene itZ sela Dvovi1Sita, i,z za'seoika Pra:l.ica, ka:d je rodila u bajti pod nemoguCim uslovima, jer joj se vrlo malo moglo pomoci. Porod je obavljen na vlaznoj zemlji nastrstoj sa paprati, koja je bila prekrivena nekom plahtom od konoplje. Dijete je uvijeno u krpe koje su u normalnoj situaciji bile neupotrebljive. Kod ovakvih porodilja uvijek bi se nasle starije zene koje bi se medusobno pobrinule da nabave najnuznije potrepstine za majku i novorodence. Pored ovih, zene su primale i druge duznosti: bile su borci, odbornici, komesari' bolnica, bolnicarke. Taka je Kosa Tomas iz sela Dvorista hila odbornik na jednom sektoru u zbjegu, Bora Batos iz Prijedora, komesar vojne bolnice u Vojskovoj, Smilja Sinik, komesar u vojnoj bolnici u Jablanici, zatim Marija Kaus iz Prijedora, Zdravka Batos iz .Prijedo:ra, L'jubica V!Uj.1oic iz Pnijedora i :dr. lbile su bolnicrurike. Cijela organizacija smjestaja i zivota u bolnici padala je na komesara bolnice i bolnicko osoblje. Pored njege bolesnika, brinule su se za ishranu, lijecenje, (jer te bolnice nisu imale svoje ljekare i ostalo strucno osoblje), nocno de:lurstvo i sve ostalo sto je u tom momentu trebalo. Poseban problem bio je krvarenje rana kod ranjenika. Nije bilo dovoljno medicinskih sredstava, a ljetne su :lege pospjesivale krvarenje, tako da se u bolnici osjecao neugodan zadah, a bolnicko osoblje i pored najveceg zalaganja, nije moglo u svakom slucaju uspjesno rea- �Mila Bajalica-Srdanov govati. Voda se nosila sa izvora, a materijal za previjanje se dobivao pranjem platna, ;smjestajni ipros:tm bio je i rSUV!iSe mali. T<i, i jos mnogo slicnih problema, trazili su posebno zalaganje ovih zena u bolnicama. Posebno se sjecam omladinl<'i i zena koje su nosile ranjenike sa fronta, kroz kozarske gudure, do bolnica na razlicitim udaljenostima, taka da je bilo slucajeva da im je krv isla iz ramena i nogu, jer su one bose nosile ranjenike. Sredinom jula 1942. godine, nase jedinice vrsile su proboj fronta. Tim probijanjem fronta, trebalo je izvuCi narod i jedinice iz obruca i prebaciti prema Bas. Novom. Tom prilikom je preduzet pokusaj da se izvrsi evakuacija bolnica iz Vojskove, Jablanice i Vitlovske i da se ranjenici prebace izvan obruca. Glavna briga prenosa kao i ishrane ranjenika padala je na zene, bolnicarke ~ omladinke koje su bile angazovane za rad u bolnicama. Mazda u cijeloj ofanzivi, a u proboju s:igurno, ovaj problem prenosenja ranjenika bio je najtezi, s obzirom na sla:be, odnosno nikakve mogucnosti prevoza. Cijeli posao obavljao se nosenjem na nosilima, vodenjem ispod ruku onih ranjenika koji su se uz pomoc mogli kretaH i sl. Kalona ranjenika, uz pratnju zena i omladinki, isla je nocu kroz Kozaru, korak po korak, zaustavljajuci se na mali odmor. Cesto su se cule rijeCi tezih ranjenika: ,Ubij me drugarice, ubij me druze". Ovdje su drugarice pokazale maksimum paznje, pozrtvovanja i samoprijegora prema svojim ranjenim drugovima. Do posljednjeg momenta zene se nisu odvajale od ranjenika, a strpljenja je trebalo i preko mjere. Kalona se kretala prema Sirokoj Luci i Sasta:vcima. Kako ovaj proboj nije uspio, a ranjenici su do svitanja stigli · u Si;raku Luku 1 Sa:stavke, tu su ranjenici dij.elom pouibijani od bom'bi iz vazduha i granata, a dijelom pohvatani i poklani. Vazno je naglasiti, da drugarice koje su pratile ranjenike, ni u tom momentu ih nisu napustale i skupa su s njima ginule i zarobljavane. VeCina zarobljenih drugarica je sprovedeno u logore i to najprije u Bos. Dubicu, a poslije u ostale logore, u zemlji, iz kojih su bile odvodene u Njemacku. Poslije neuspjelog proboja, neprijatelj je sve vise i viSe prodirao u Kozaru. Tada otpoCinje masovno zarobljavanje i odvodenje u logore. Zarobljenici su sprovodeni, uglavnom, jednim dijelom u Bos. Dubicu, a drugim dijelom u Prijedor. RAD ANTIFASISTICKOG FRONTA lENA NA ZBRINJAVANJU DECE U BOSANSKOJ KRAJINI ,s y 376 377 to se ustanalk. u BoiSanskoj krajini wse razgarao i s,to je sJobod111a itedtoryja posta)ala prostranij!l;. to j~v i neprij.atelj, a posebno ustase, postaJao sve okrutmJl. Umstavano Je ne samo odraslo stanovniStvo, nego i deca svih uzrasta. Radi svega toga pred NOO i drustveno-politicke organizacije postavio se problem zbrinjava:nja dece ra'tnilka, dece !]mja rSU OIStala bez rod1telja i dece porodica koje su bezale pred terorom :i uniStenjem od strane fasistickih i ustaskih zlocinaca. Kako je Podgrmec u Bos. krajini bio najduze slobodan upravo su na tu teritoriju izbijale sa susednih teritorija (Banija, Lika, Kordun, Kozara i dr.) kolone izbeglica, u kojima je bilo najviSe zena i dece. Njihov dolazak zahtevao je posebnu brigu NOO i drustveno-politickih organizacija. Stotine dece iz izbeglickih porodica nasle su svoj smestaj u podgrmeckim porodicama, a deca svoje vrsnjake medu podgrmeckom decom. Organizacije zena i omladine imale su pune ruke posla oko prihvatanja tih porodica, odabiranja pogodnih kuca za smestaj, organizovanje ishrane, zdravstvene zastite i dr. Tako su aktivistkinje AFZ-a, koje su u najvise slucajeva bile istovremeno i clanovi NOO sela ili sreza, imale zadatak da organizuju pvihvatanje ovih izbeglickih porodica. One su sa velikom ljubavlju i nevidenim pozrtvovanjem danonocno dezurale u odborima, popisivale broj pridoslih i organizovale njihov smestaj u odredene porodice. One su zapisivale sta su te :poroddce sa so:bom donele, rko1ilko imaju male a llroliiko odras;l4je dece, 1koliko Srtariih i dJ2!nemoglih d sta ian je najpotrebnije. rDruge >$1U OJdmah obezbedivale tople obroke i delili ih deci. Na partijskim radnicima na terenu ostajali su brojni zadaci ukljucivanje toga naroda u rad pozadinskih organizacija i vaspitavanje u duhu ;bratlSitva i jediln:stva. Tn:lba nagla~Siti da 1.su 'OIVe iiZJbeglice na vlastitom iskustvu osetile okrutnost ustaskih zlocinaca ~to je nalagalo da se ovim dizbeg1icama !pOmogne rda shvaJte da nema o:snova za mrznju prema Hrvatima odnosno Muslimanima i da treba da razlikuju ustase od hrvatskog i muslimanskog naroda. Julski dani 1942. godine •i sestonedeljna borba naroda Kozare na zivot i smrt pro.tirv 11.1aj!krvavijeg neprija:telja, 'posebno se odra:zJila .i na slobodnu teritoriju Podgrmeca. Narod Podgrmeca je znao za sva stradanja naroda Kozare, gde su stradale desetine hiljada ljudi i zena i 23000 dece, Hi su odvedeni u Iogore. Kozarska deca odvajana rsu po �pravilu od roditelja i transportovana u logore. Tako je stvoren u Jastrebarskom u Jaski, kod Zagreba, poseban logor kozarske dece. Avgusta 1942. godine ovaj decji logor napala je 4. kordunaska brigada i oslobodila decu. Veci broj ove dece rasporeden je po NOO na slobodnoj teritoriji Korduna, a oko devedesetoro dece prebaceno je u Podgrmec. Ona su prvo bila smestena u Lusci Palanki, a zatim su prebacena u Srp. Jasenicu. ,. Povodom oslobodenja kozarske dece i njihovog dolaska na slobo.dnu teritoriju Bo:s. 'k1raj.ine, OperatJivni \Sitab za Bos. kraj1inu uputio je posebno pismo Glavnom stabu NOV Hrvatske sa sledeCim recima: ,Beskrajna je sreca naroda cijele Krajine da su nasa braca hrvatski partizani, svojim junackim podvigom, oslobodili nase najmlade iz fasistickog logora. To junacko djelo partizana Hrvatske, koji oslobodise srpsku djecu u mjestu Jastrebarskom, ostace u divnoj uspomeni nasim boroima i citavom narodu Krajine". U decjem domu u Srp. Jasenici smesteni su decaci sa Kozare od pet do petnaest godina. Postepeno se organizacija zivota te dece razvila u posebnu decju instituciju u kojoj su deca zivela, spavala i ucila. Skolske prostorije pretvorene su u spavaonice, a druge za ucenje i dnevni boravak. U sporednim zgradama postojala je ambulanta za izolaciju bolesne dece. Pored strucnih lica kojima je bilo povereno vaspitanje dece, u domu i oko doma su se nalazile aktivistkinje i odbornice AFZ-a sa teritorije sreza Bos. Krupa. Strahote logorskog zivota i sve sto su ova deca prezivela u toku ofanzive na Kozaru, za vreme transporta i u samom logoru, ostavile su duboke tragove na ovu decu ispijena i bleda lica, hronicne bolesti ( dizenterija, razni ekcemi i dr.) sta:lna rriisao na gladovanje, UJzneu.niren pogled od ,stJraha, i sve druge strahote sporo su napustale decu i time jos viSe otezavali ulogu vaspita:ca i aktivistkinja, kako bi se ova deca sto pre oporavila. Aktivistkinje su uzele na sebe obavezu, da povremeno posecuju decu, da se vezuju za. pojedinu decu kao majke i donose im ponude, (voce, kolaca, sira i dr., posebno za bolesnu decu), odvodile su ih o praznicima kucama i sl. Omladinske organizacije su sa starijim docacima posebno radile i organizovale grupu SKOJ-a, a uz pomoc zena i vaspitaca organizovana je i pionirska organizacija. Tako su deca bila okruzena ljubavlju svih organizacija i boraca koj'i su svracali u dom. Uskoro su organizovani deciji domovi, slicni ovom, u Drvaru, Glamocu, Stekerovcima i Livnu, a kasnije i na siroj teritoriji oslobodene Bos. kraj,ine. Us!lovi 1su SVIUJda !biili sli:on:i. Deca :su lbi1la (pod oikTil~em 'Sv,ih organizacija, a posebne zadatke oko njihove ishrane, snabdevanja odecom i sl. uzimale su na sebe organizacije zena i omladine, iako su glavnu brigu o njima vodili NOO. Druga deca koja su zivela na oslobodenoj teritoriji, po prirodi ziva i radoznala, okruzavana ljubavlju svih boraca i odraslih, spontano su se organizovala, okupljala u manje i vece grupe i trazila sebi zadatke medu zrudaoima organizovane IPOza:d~ne sldbodne teritorije. Deca su bila svuda - prisustvovala su sastancima odraslih, slusala na svakom koraku 0 potrebama ucesca svih u borbi za slobodu i protivu neprijatelja, saznavala sru •ko. je nepdljatelj j krukva zlodjela Ciini, slusala o bratstvu i jedinstvu nm·oda. Nazivali su se pionirima, organizovali svoje cete. u selu i zaseoku i pre nego sto je na Kongresu omladine doneta odluka o formiranju pionirske organizacije. Ovo je i dalo inspiraciju 378 3.79 Branku Copicu da napiSe jednu od najlepsih poema o deci ,Orlovi rano lete". DeCije inicijative bile su mnogobrojne i veoroa raznovrsne: nosenje poruka od odbora do naselja i kuca, motrenje na kretanja nepoznatih, prikupljanje plodova i darova za ranjenike, borce, samohrane porodice, pripremanje drva za zimu, popravljanje plotova, ciScenje seoskih puteva, uredenje skolskih dvorista i dr. Deca su se pokazala veoma umesna ·u vrsenju takvih i slicnih zadataka. Sa velikom ozbiljnoscu su prihvatila duznosti kurira, naucila kako da se ponasaju pred nepoznatim ljudima. Ako su se iznenada nasla pred neprijateljskim vojnicima, vesto su se izvlacila i znala da cuvaju tajnu. NiSta nije moglo izmaCi oku ove dece. Odrasliji su decaci trazili ucesce u omladinskim akcijama na poluoslobodenim teritorijama - presecanju telefonskih linija, kradi oruzja i sl. Organizacije zena i omladine prihvatale su ovu deCiju inicijat~vu, usmeravale njihove akcije i ukljuCivale ih u opste zadatke pozadme. Novembra 1942. godine u ,Omladinskoj borbi" Rato Dugonjic je napisao ,Potrebno je za nase najmlade drugove otvarati skole, organizovati kulturne grupe, zabavni zivot, njihovu ljubav koju osecaju za partizane i dalje razvijati i naCi za njih poslove koji im odgovaraju i koji mogu da pomognu danasnju borbu". Antifasisticki front zena i omladina uzimaju sada na sebe. jos sire obuhvatanje i organizovanje dece. Pocelo se sa organizovanjem analfabetskih tecajeva u svakom selu, a gde je bilo moguce i skola. U vaspitnom programu obuhvatili su, pored obucavanja u pismenosti i program kulturno-zabavnog zivota dece, npr. osnivanje horova, diletantskih pozoriSnih grupa koje su organizovale priredbe i sl. Svaka organizacija imala je svoje akcije, a u programima su postavljena i takmicenja, kao sto su takmicenje u sabiranju plodova za ranjenike, pletenje korpi i koseva, pravljenje alatki, pomoc samohranim porodicama. UcestvujuCi u ovim i ovakvim akcijama, deca su davala svoj dopl'inos akcijama, koje su stajale pred organizacijama zena i omladine uvereni, da time pomazu NOB i da ce o tome biti pisano u izvestajima, pionirskim i omladinskim novinama, citano na skupoivma itd. Kwko se mzv,irjao INOP i skila slobodna terilto.rija rBos. lkraji111e, tako su se razvijale i aktivnosti i organizovanost dece. U naletima 111eprija:telja na oslobodenu teriltoriju, zene Bos. krajine uzimale su na sebe veoma odgovorne i teske zadatke vezane za zbrrinjavanje dece. iPoselbno su rbi z<l!daoi rbild teSiki i odgovorni ikada. je neprijatelj preduzimao sire i dugotrajnije akcije na slobodnu tentodju, kao sto je slucaj sa takozvanom cetvrtom neprijateljskom ofanzivom. Prvi nagovestaj takvih teskih zadataka bile su kolone izbeglica koje su dolazile na ovu slobodnu teritoriju iz Like, Banije, Korduna. Jos pre nailaska ovih izbeglica, AFZ a i druge o:ga~1izacije i N<?~· imali su vee zadatak da pripreme narod za sklanJaDJe pred nepnpteljskom najezdom. Radilo se pre svega oko organizovanja evakuacije stanovniStva, a posebno dece. Majke su cesto bile nemocne, da sacuvaju svu 1svoju decu. Osta·vljale rsu rih u domovima i s:ldoni'sti!ma, pa se ?roj dece o kojima se organizacija morala brinuti stalno. pov.ec~v~o. NaJ~ta­ rija deca iz domova rasporedivana su po borbemm Jedmicama 1 u stabove, a manja deca su evakuisana preko Grmeca prema Bos. Pe- �trovcu i dalje. Kakve su strahote prezivela ova deca i kakve su sve tdkoee i:male zene na cida •je pileea rpa:Ja br.iga .za OV1U decu orpisao je Branko Col?ic u po~natoj pesm~ ,Na petrovackoj cesti". ' . Zene 1 omladmke su no~1le maJu decu u narucju, poneka i po dvoJe, bolesn~ deca. su se v~z~~~ kohma a starija deca su iSla pesice kra~. snego~e. 1 planmu, padaJUCI od umora, hrabrena i poddavana od svop.J: p~a~IlJa, ~~ se .mo~a pozuriti i izmaci neprijatelju. Odbornici i akt:vistk1~Je, kOJima Je ~Ilo povereno organizovanje zbegova, zajedno s~ clanovm~a v~O<?, orgamzovali su najnuznije sto je bilo potrebno, da b1 se ISpas~ll. ZIV?I~I orve d~ce. Mnog~ zbegove neprija~telj je iznenadno napadao, pa s~ 1 zene, koJe su se bnnule o ovoj deci bile zrtve. iU ~943., 1 1944. go~ni :sa ,prosi~~v~njem. ~l01bodne te~rittorije, ranije stecena JJSlrustva u r.aidu zen~ na ~~~~1JOJ eaSitit1, prenesena su i .u druge n~:>Vooslob?dene kraJ~ve .. Os:m deciJ~h ~<_>mova, ove organizacije su jos VIse pods~1cale rad pwmrsk1h orgamzaCIJa na vaspitanju i obrazovanju dece. Osmvale su se i posebne institucije, kao sto su domovi pionira za celokupan vaspitni i kulturni zivot dece . . . Vremenon:! kako ~'(e NOR blizio kraju i brzo sirila slobodna teritonJa Bos: kraJine, drust~ena zaj~dni~a i 1?-arod:t?a vlast primala je na sebe sve v1se odgo~ornost1 za podizanJe naJmladih, ali je jos uvek bilo dosta .zad.~taka kOJ1 su ostajali u iskljucivoj nadleznosti zena i njihove orgamzaCIJe. To se posebno odnosilo na vaspitanje i socijalnu zastitu dece. Midhat Muradbegovic MIRJANA MIJOJLIC M nogo nas dijeli od vremena kada je Mirjana zivjela i radila. Mnogi njeni drugovi i drugarice nisu vise medu zivima. Ali lik ove hrabre i energicne zene ostao je u trajnom sjecanju mnogih jos zivih revolucionara, clanova i simpatizera KPJ iz predratnog perioda, boraca iz NOR-a, sa podrucja Semberije, Majevice, Trebave, Vucjaka i Posavine, koji su poznavali Mirjanu iz partijskog rada na slobodi i' u ilegalstvu, iz policijskog zatvora i sa robije, iz narodnooslobodilackog rata. * ** Mirjana je rodena u Bijeljini. Od sestoro djece, koliko ih je bilo u porodici, ona je hila najstarija. Otac Vaso, radnik u zeljeznickoj radionici u Bijeljini, ucesn~k u dktoiba:rskoj revoludj~ ·do ,,Ob2ma,ne", bio je clan KPJ i ostao do kraja zivota vjeran idealima Oktobra i privrzen KiPJ zbog cega 'je i uhapsen okitobra 1941. i •strlijeljan 1U 1ogoru J asenovac, februara 1942. go dine. Ocev uticaj bio je presudan za poHticko opredjeljenje i ideolosko formiranje kako Mirjane, tako i ostalih clanova porodice. Majka Ana je ucesnik NOB-a od 1941. do 1945. godine. Svojim blagorodnim likom i izuzetnom ljudskom toplotom, mnoge mlade komuniste, Mirjanine drugove, neodoljivo je podsjecala na majku Pavia Vlasova, iz romana Maksima Gorkog - ,Mati". Mlada sestra Sofija (Sojka) poginula je 1944. godine na Majevici. Ranjenu su je zaklali cetnici vojvode Kerovica. Mladi brat Mirko je ucesnik NOR-a od 1941. godine. 380 381 Tezak i oskudan zivot u porodici sa toliko nejake djece, ovisnih jedino o slaboj ocevoj zaradi, obavezali su Miru da pocne rano zaradivati i pomagati porodici. Poslije zavrsene zenske strucne skole, u kojoj je naucila krojacki zanat, Mira se, kao tekstilni, odnosno krojacki radnik, u prvim danima rane mladosti, upoznala sa surovim i necovjecnim uslovima zivota i rada, najgrubljeg izrabljivanja u predratnoj Jugoslaviji, naroeito zenske radne snage i radnicke omladine uopste. �Y sesnaestoj Hi se~amnaestoj godini, pristupila je naprednom radmckom pokretu. Prvo Je postala Clan Saveza komunisticke omladine J~goslavije, zatim 1937. i1i 1938. clan KPJ. To je u istoriji poznat penod ka~a KPJ, l??d rukovodstvo~ Josvipa Broza Tita, jaca svoj uticaj u redov1ma radmcke klase, omladme, zena, u gradu i na selu. U to vrijeme u Bijeljini su formirani napredni sindikati (URSS) k?j.i ~u imali .svoj d~m, ?ib~ioteku, Citaonicu, gdje ,su se okupljali rad111C1 1 omladma, pnrechvah kulturno-umjetnicke manifestacije sirili naprednu literaturu i radnicku stampu. ' ?dm~h. po formimnju iURlSS-oViih :si<ndi:kaJta, :pric~ju drugovi ko~i pozn~Jl! M1rJanu kao predratnog partijskog radnika, zapazena je radnic~ M1nana, mala, rl!mena, njezna djevojka. Upadljiva je bila njena akt1vnost, spremnost 1 odanost u izvrsavanju partijskih zadataka u o~i­ vo~vorenJ:u. ;p,ar~ijrslke liinije, i~lasno:g budenja zena, razviijanju ~jihove S;'_Jevsne n;~c1JatiVe ... Znala JC da odabere gdje i kame da prenese nJec Part1Je. Prvo. je usia vu medustr~kovni odbor ·sindikata, kao clan podruznice tekstllaca. Ucestvovala Je u svim vaznijim akcijama kao sto su o~ga~izovanje }tirajka ~mjao~irh radnilka, formiranje patrola protiiV ,straJkbrehera , u orgamzovanJu sastanaka sa radnicima i pregovorima sa poslodavcima. . . U sindika~ima Mira je bila vrlo aktivan clan diletantske sekcije, Jedan od orgamzatora debatnog IMuiba i kursa za ucenje es:peranta. . . Njen. Je ~deal bil~ La Pasionarij~, sjecaju se Mire iz toga vremena nJem .partlJSk1 drugov1. Legendarna spanska revolucionarka je takoder govonla e~peranto, ~ to je uticalo. da ga Mira zavoli. Cak se i dopisiv~la s nelnm drugo:v1ma na esperantu. Voljela je da citira La PasionariJU na esperantu, 11Jenegovore i clanke. u .sin~ika~nom deba.tnom klubu clanovi su uvjezbavali dr:Zanje go~ora ?a J~Vmm skupOV1ffia. Na jednom sastanku, jedan od clanova U~'ltao Je ~1ru, kojv~ je r.u~ovodi~a sastankom, o cemu bi on govorio. ~1r~\ mu Je predloz1la, SJeca se Jedan od ucesnika toga sastanka, da 1spn~a kako s.e napio. Mira je iskoristila priliku da ga istovremeno uJko~~ ~bog .uz~manJa a]kohola, sto 111ije dol'ii]wvalo omladincu. Skojevac Je 1stup'1o 1 na vrlo duhovit nacin odrzao govor protiv alkoholizma koniziraju6i svoj s!liucatj. ' Mira je nabavljala naprednu literaturu, dijelila medu clanovima sindikata i mnogima, sa slabijim obrazovanjem, pomagala da lakse savladaju i bolje razumiju tekst. . U .pro~iren_om Mjesvnom komitetu, 1939. godine, jedina :lena u b1rot~ vbila Je M1~a, zaduzerta za rad sa zenama, posebno sa zenskom r~dn~ckoi? omladmom. Iz redova URSS-a organizovala je · oko 15 omla~mln koJe . su _19~1. godine postale clanovi SKOJ-a ( od SO clanova SKOJ-a, kohko 1h Je tada ukupno bilo u Bijcljini). Bi~a je vrlo ko:nunikativna, privlacila je svojom tihom i skromnof!l P.OJavo~. T~ pnstupacx:ost j~j je omogucila da s lakocom okuplja u smd1kate zene IZ redova sv1h nacwnalnosti. . Ona je jedna o:d prvih zena komunista koja je idejno-politicki d]elovala medu Mushmankama. Medu. njima je formirala i svoju gru- 382 383 pu, van sindikata. Okupila je ~ene awje iSU UZJima:le rP'OSaO na ,-sk" i s njima radila. Iz zahvalnosti za istinu koju im je iznosila, voljele su je kao rodenu sestru. Pored istaknutih aktivista u radu sa intelektualnom omladinom, Radojke Lakic, Olge Marasovic, Tife Lipnicanin, Nade Manojlovic, studentkinja, u povezivanju radnicke, studentske i skolske omladine, i Mira zasluzuje posebno priznanje. Osjecanje odgovornosti za izvrsavanje svakog partijskog zadatka nije nikada doslo u pitanje, n:iti zatajilo kod Mirjane, ali je najviSe sklonosti pokazala za kulturno-umjetnicki rad i u tome je bila najaktivnija. Njeno rbice bilo 'Je i:stiitl.ski na:klonjeno scenskoj :umjetnosti. Zato se ona s velikim zarom posvetila izvodenju kulturno-umjetnickih programa, dramskih komada, horskih i solo recitacija, horskih pjesama. Po svome talentu i odusevljenju za takve poslove, Mirjana je ostala nezaboravna u sjecanju svojih drugova. Ona je inicijator osnivanja dramske sekoije ,Scena" u kojoj glu:mi, pj:eva, redtuje i 1Svojim nastupanjima osvaja publiku. Negdje pred kapitulaciju stare Jugoslavije kulturno-umjetnicko radnicko-studentsko drustvo ,Scena" davalo je za gradane Bijeljine priredbu u Sokolskom domu. Program je neocekivano poceo sa pjesmom ,Budi se Istok i Zapad ... " Sreski nacelnik je brzo uoCio da najavljeni program nije identican onome kojeg je odobrio. Iz taktickih razloga -- uprkos navaljivanju gradonacelnika - plasio se da prekine priredbu i rastjera tako veliki broj prisutnih gradana, medu njima i vrlo uglednih, koji su srdacno aplaudirali izvodacima odlicno pripremljenog programa. Gradonacelnik (poznat po svojim profasistickim pogledima), nezadovoljan sto munije uspjela intervencija, demonstrativno je napustio salu. Slijedio ga je samo opstinski trosarinac, a svi ostali, cak i sreski nacelnik - pratili su program do kraja. To je bio veliki uspjeh organizatora priredbe, u prvom redu Mirjanin uspjeh, ta!ko su ooijeni!li nJeni ·drugov!i. Ona je irza ililuhsa plalkala o.d radosti i pobjedniako,g ushiCenja. Vlastodrsci su ostaH bez podrske gradana, osujeceni u svojoj namjeri, da rasture priredbu napredne omladine i radnika. Medutim, incident u selu Popovi, gdje je 40 omladinaca iz Bijeljine pomoglo seoskoj organizaciji u izvodenju kulturno-umjetnickog programa, imao je drugaciji epilog. Na prijavu nekog od dousnika, policija je krajem 1940. godine uhapsila Mirjanu i jos osam omladinaca, medu kojima i njenog brata Mirka, zbog pjevanja zabranjenih revolucionarnih pjesama prilikom vracanja iz sela Popovi. Mirjana je bila zatvorena u samicu. Sreski nacelnik je poznavao licno Mirjanu, kao i njene roditelje. Na saslusanju je pokusavao da utice na nju. - Tebi, Mirjana, bilo bi mjesto u ,Kolu srpskih sestara", kao kulturnoj i naprednoj djevojci! ... nastojao je da sto viSe omalovazi drustvo u kojem se Mirjana nalaz<ila, ali ona je odlucno reagovala, odgovarajuCi nacelniku da se ponosi svojim drugovima radnicima. Grupa je pustena na intervenciju gradana ciju je delegaciju predvodio dr Vojislav Kecmanovic- Declo. �Po dolasku kuCi, iz zatvora, otac Vaso cestitao je djeci prvo ,vatreno krstenje" i tom prilikom rekao: - Ti ces, Mirjana, biti veliki komunista. Zivot je potvrdio ocevo predvidanje. Mirjana nije iznevjerila njegovo ocekivanje. za ucenje. U kaznioni nije hilo literature, a pogotovu napredne, kakvu je Mirjana najvise voljela. Nasla je neki udzbenik hemije za medicinsk<i fakultet. Proradila ga je i oddala re[erat. Iznenadila je prisutne, medu kojima i mnoge intelektualke, svojom inteligencijom, upornoscu i predanoscu u radu na proucavanju tako suhoparne materije, koja je hila daleko od njenog svakidasnjeg interesovanja. * ** Neposredno pred okupaciju, i u toku 1941, u Mirjaninoj kuCi su clanovi Mjesnog komiteta KPJ odr:Zavali sastanke. Dolazili su tu po vezi i clanovi Ohlasnog i Pokrajinskih komiteta KPJ: Cvijetin Mijatovic- Majo, Ugljesa Danilovic, Rato Dugonjic, Fadil Jahic - Spanac, Bori'sa Kovacevic, >Ma!hmut Busa11Jlija i dmgi. Okupacija, pripreme za oruiani ustanak, povlacenje u ilegalstvo Mjesnog komiteta KPJ i najveceg dijela aktiva, te hapsenja komunista poslije napada Njemacke na SSSR - donijeli su i Mirjani nove partijske ohaveze i zadatke. I u ovim, izuzetno teskim i komplikovanim, uslovima, stalno izlozena krajnjem riziku, niSta je nije moglo sprijeciti da spremno izvrsi svaki zadatak. Samoprijegorna i neumorna, za nju je partijski zadatak hio i ostao, iznad i prije svega! Partijski rad Jl mjestu odvijao se u najvecoj konspiraciji. Mirjana je ostala u gradu kao sekretar celije, sa zadatkom da dr:Zi vezu sa drugovima u ilegalstvu, a izvan grada sa Fadilom Spancem i drugim clanovima mjesnog ,ruJkoiVodstva. Kretala se ,gradom noou, u ZO!IU, sa pecom preko lica. U oktohru 1941. godine Mirjana je uhapsena. Policija je - preko konfidenata, doznala da se krece u zaru, da odr:Zava veze sa naoruzanim komunistima, odhjeglim u sumu. Pazarnim danom policija je pustala Miru da se slohodno krece kroz grad i iz potaje posmatrala tko ce joj od prolaznika prici. Medutim, policijska zamka nije uspjela. Mira je svojim dr:Zanjem davala do znanja i dala naslutiti svakom aktivisti o cemu se radi. Od nje policijski organi nisu mogli niSta doznati, niti iznuditi hilo kakvo priznanje. Kada je transiiJort sa 150 VrezMlih zatvorenilka (medu :k:oji:rna ii Mkjanin otac) kretao iz Bijeljine, iz zatvorenih furgona prkosno je odjekivala horhena pjesma koju je i ovoga puta vodio poznati glas Mirjane Mijojlic. Njen glas je hrahrio nade u konacnu pohjedu nad fasizmom i jacao vjeru u pravednu horhu koju je povela Partija na celu radnicke klase i svih naroda Jugoslavije. Furgon sa dvadeset zatvorenika, medu kojima je bila i Mirjana, sproveden je u Glinu, gdje je u to vrijeme zasjedao ustaski prijeki sud, nadlezan za sudenje komunistima, smatranim za najteze politicke krivce. Iz te grupe Mirjana je jedina osudena na smrt, s tim da se kazna izvrsi odmah. Medutim, sticajem okolnosti, smrtna kazna nije izvrsena. Nairne, tih dana, u tzv. NDH slavio se sestomjesecni juhilej njenog osnivanja. Opstim pomilovanjem, do kojeg je doslo tim povodom, Mirjani je preinacena smrtna kazna u vremensku. Prehacena je prvo u Lepoglavu, a zatim u Staru Pozegu u specijalni zatvor za zene. Na rohij>i, Mirjana je hila cijenjena i voljena. Djelovala je vrlo energicno i odlucno. Voljela je nauku i knjigu i hila je talentovana * ** 384 385 Prvih dana novembra 1943. godine slavonski partizani su za Mirjanu zamijenili zarohljene Nijemce. Jos ranije je pokusana zamjena za Mirjanu. Partizani sa Majevice nudili su zarohljene domohranske oficire. Tada je prihvacena razmjena za sve koje su partizani trazili, izuzev za Mirjanu, uz ohjasnjenje da je njen slucaj u nadleznosti njemacke policije. . Poslije izlaska iz zatvora Mirjana je stupila u slavonski Diljski partizanski odred, odakle je prehacena u Bosnu na Vucjak ( teritoriju hivse sreske ispostave Odzak). Tu je pocetkom 1944. godine formiran Sreski komi.tet KPJ za IS'I'ez Modriou i OdzaJk (Vucjaik). Po:red ostalih, clan >komiteta postala je, pro funkciji, i Mirjana ikao seikretar llOVO· formiranog Opstinskog komiteta za Novi Grad i Duhicu, jednog od tri ops!tinska komiteta, iko.I.iko ih je fonmirano u to vJ1ijoerne na podrucju VucjaJka (Odzaka). To je bio ·rezultat ~ntenz~vnijeg i masovnijeg partijskog rada u ovom kraju u toku druge polovine 1943. godine, i angazovanja veceg hroja aktivista koji su dosli iz drugih ustanickih krajeva, medu kojima je Mirjana bila vrlo zapazena. U fehmam 1944. godine, Mirjana i ostali delegati SKOJ-a i Partije sa terena Odzaka, Vucjaka i Moclrice, krenuli su na ohlasno savjetovanje Partije i SKOJ-a, na kojem je raspravljano i o situaciji na Vucjaku. Zhog zime i snijegom zatrpanih puteva, kolona se nije mogla probiti do Vlasenice, gclje je oddan prvi dio savjetovanja. Zhog toga su delegati, zajedno sa Mirjanom, prisustvovali drugom dijelu savjetovanja, koje je nastavljeno u Bijeljini. Tako se Mirjana - poslije tdkih dana rohije - prvi put nasla u svome rodnom mjestu. Susrela se tada i sa svojim partijskim drugovima iz ranijeg perioda. Poslije savjetovanja Mirjana se ponovo vratila na Vucjak. - Idem na ,zadata;k, vracam se na Vucjak - rekla je drugovirma sa iivjesnim odusevljenjem. Oni su to primili sa prikrivenom zahrinutoscu. Znali su koliko je to tezak teren za rad! Prije svega, - kako se odr:Zati izmedu Nijemaca, ustasa i cetnika. Uslovi za parti'j>siki raid i razvoj narodnoos'lohodi.Jackog pokreta na Vucjaku i u selima Posavine (oko Odzaka), hili su u ono vrijeme teski i komplikovani. Brojni zlocini ustasa nacl Srhima u ovom kraju, hapsenje nevinih seljaka, iseljavanje njihovih porodica, paljenje srpskih sela, pohunjenih protiv ustaskog terora i otimanje njihove imovine, s jedne, i postupci cetnika Branka Kovacevica, koji su pljackali i uhijali nevine ljude po hrvatskim selima, s druge strane, otezavali su napore da se oslohodilacke snage ovih sela organizuju u zajednickoj horhi protiv okupatora i njegovih saradnika ustasa i cetnika. 25 zene BiH u NOB 1941-1945. �Sabira Kasumovic-Agic Pocetkom aprila 1944. godine nekollko stotina ustasa napalo je iz viSe pravaca na Novi Grad. Tu se na izvrsavanju partijskog zadatka nalazila ,i Mkjana sa ostalim !]JaJrtijSikirrn i politiakim rad:nioima. Nedaleko od Odzaka Mirjana je sa jos dvojicom clanova Opstinskog komiteta KPJ, bila opkoljena na obali Save. Nanosili su osjetne gubitke ustasama koji su sve viSe stezali obruc oko njih. Niko od ustasa im nije mogao prici. Kada im je nestalo nmnicije, posljednjim mecima oduzeli su sami sebi zivot. Hrabro je poginula Mirjana Mijojlic, isHnski revolucionar, koga su krasile sve vrline odanog borca za prava radnicke klase i za socijalizam. KAKO SAM POSTALA AKTIVNI UCESNIK NOR-a . P rije okupacije .stare Jugoslavije nalazila sam se u Tuzli i Zivinicama. Nakon okupacije nase zemlje u Tuzli je otvo-rena UCiltelj.sika sikola [ 1941. godine ja Sam ISe upisala U I razred. Aprila mjeseca 1942. godine primljena sam u SKOJ u pomenutoj skoli. Prije moga prijema u SKOJ slucajno sam otvorila radio i tada sam cula Radio London kako na srpskohrvatskom jeziku govori o borbama Narodnooslobodilacke vojske u Jugoslaviji protiv Hitlerovih snaga. Posta sam u skoli imala dobru prijateljicu MulabeCirovic Sabiru, Ciji je brat vee bio u sumi, ja sam sve to ispricala Sabiri, a ona me je tada napustila.U prvo vrijeme nisam znala radi cega me je Sabira napustila, s ohzirom da nisam ni sta ;zma:la ni o lPartiji nti SKOJ-u. Poslije nekoliko mjeseci; za vrljeme skolskog odmora, prisla mi je Sabira i rekla da neki drugovi odlaze u sumu, i da ukoliko mogu, istog dana do · 18 sati od kuce "donesem riesto toplog vesa, obuce i novaca njenoj kuCi u Tuzli. Zadatak sam shvatila veoma ozbiljno, napustila sam nastavu i prvim autobusom koji je saobracao na relaciji Turzla~Kladanj ottrs,la sam lkuoi u Zi'Vinice i •kada 'SU me roditelji upitali zasto sam dosla, rekla sam da i:ni treba novaca za kupovinu nekih knjiga u skoli. Iskoristila sam kratkotrajnu odsutnost majke i spakovala sam nesto ocevog vesa i obuce (jednu kosuljU:, dvije potkosulje, dvoje duge gace, nekoliko pari carapa i jedne duboke cipele), od oca sam dobila i nesto novaca, kako bih ,,kupila" neke knjige i sve to do odredenog roka predala drugarici Sabiri, a ona je to poslala dalje. . Poslije ovoga nisam nikada vise davala Sabiri odjevnih predmeta, ali sam povremeno davala izvjesnu sumu novca, ne znajuci da li se radi o clanarini ili nekom drugom prilogu. Aprila mjeseca 1942. godine nasa skola je izasla na izlet u Zivinice i to preko rijeke Oskove. Dok smo se svi skupa odmarali i provodili vrijeme u igri, priSla mi je moja drugarica Sabira i tiho mi rekla da predemo na drugu stranu rijeke, sto smo i ucinile. Tu smo nasle MulabeCirovic Sibu, sestru Sabirinu i jednog druga kojeg nisam poznavala. Tada smo nas cetvoro sjeli na sljunak i neopazeno od drugih bacali kamencice u rijeku. Ovom prilikom Sabira je rekla da je 1 386 387 �mene provjeravala i da je stekla utisak da ispunjavam sve uslove za prijem u organizaciju SKOJ-a. Istakla je da sam ja vrijedna:, postena i da sam sve zadatke ispunila koje mi je ana postavila. Drug koji je prisustvovao tom razgovoru odmah mi je cestitao na prijemu i rekao da i dalje budem aktivna i budna i sve sto radim da niko ne smije da sazna. U slucaju da budem otkrivena i da padnem u ruke neprijatelju ni po cijenu zivota ne smijem nikoga odati. Cestitke sam primila i od drugarice Sibe, kao i nekoliko listova izvucenih na sapirograf i povezanih u jednu svesku, s napomenom da to procitam i da potom vratim njoj ili njenoj sestri Sabiri. Naslov ovog pisanog teksta glasio je: ,SKOJ U SUROVOJ SKOLI RATA". Nakon sto sam ovo procitala i vratila Sibi, dobila sam od nje knjigu ,KAKO SE KALIO CELIK". Ova knjiga je ostala kod mene sve do odlaska u partizane. Kada sam se vratila, saznala sam da me je u SKOJ primio Rifat Karic iz Tuzle. Do .kraja aprila 1943. godine clanarinu sam placala drugarici Sibi ili Sabiri. Te godine skola (koja je bila smjestena u Gimnaziji), bila je na neodredeno vrijeme raspustena, a u zgradu se uselili Nijemci i ustase. Tada mi je drugarica Sabira rekla da ce se meni u Zivinicama jav~ti jedan drug. za vezu zv. ,Turkusa", te da cu od njega primati dalJe zadatke. Istma, nakon nekoliko dana na ulici me susreo jedan mladic i rekao ,Turkusa" i interesovao se gdje stanujem i da ce se, kada bude trebalo, navratiti. Jedne veceri je dosao i rekao da mu je poznato da rrioji imaju radio aparat i da je moj zadatak da slusam rad~? 'Sta_nice ,~las slolbodne Jugoslavije" ,j London, da sto vise 'vijesrti zapisem I da nJemu predam kada se on bude navracao ili kada mjesto njega dode druga veza zv. ,Cupo". ' Ja sam ozbiljno shvatila i ovaj zadatak, pripremala sam tekst vijesti (koliko sam mogla da zabiljezim) i predavala njima kada bi me posjetili. Ja sam te iste vijesti ponovo primala od njih, ali sada u.mnoz~ne na sapirografu i imala sam zadatak da ih ubacujem radniCima p1lane preko ograde preduzeca, sto sam i Cinila. Iako sam sa tim cLrt,J<govima saradivala, danas ne bih :zJnala ko su oni bili, ali sam pre.tpostavljala da suradnici ili ucenici u privredi Rudnika. Sjecam se hapsenja i tjeranja u logore Jevreja, Srba i dnigih n~:pred.nih !judi iz T~zlc. Medu njima se nalazila i jedna cijela porodicva Liska. C.o~ac, maJka i kcer~a, d<;>k je kcer Vera, koja je slucajno do~la u Z.Iv~mce. ko~ sv?g s~nca Lrske ~<.almana izbjegla hapsenje). Posta su JOJ roditelJI otJeram u logor, nJen stric Kalman je zamolio !llole rodit~lje da ,Vera ostane u nasoj porodici izvjesno vrijeme, da I. n.Ju ne b1 kod nJega pronasl.i i otjerali. Tako 'Se u kuci mojih roditelJa, pored mene i mlade sestre Saime nasla i Vera. Da se ne bi otkriIo ko je Vera i odakle je, :mi smo je nazvali Munevera, a mjes:tan1i:ma smo kazali da nam je to rodica iz Brckog. Da bismo Ver·u s11Jo bolje sa'kri1i, mi 1smo joj sas-iH i muslimanske haljine ( dimije i bluzu) tako da su bile identicne nasim haljinama. yer~ nije bila organizovana, ali sam je ja vodila kada sam iSla na izvrsenJe zada1Jka (:bacanje letaka i dr.), takode •Sam je u'ldjuoivala i u slusanje vijesti na radiju. Mo}?j vezli zv. ,Tulikusa" sam rpovjerila sve o Ve11i i kaza·la ko je odakle Je, da zna sve sto ja radim i da mi u radu pomaze. Poslije toga, negdje u julu 1943. godine veza ,Turkusa" mi je rekao da dovedem Veru ispod prozora gdje stanuje i kaaa smo dosli, on je tiho sa prozora rekao ,Ti si Vera od danas clan SKOJ-a i nastavi da radiS sa Sabirom". Koncem jula 1943. godine, ja i moja drugarica Vera smo preko veze izrazili zelju da idemo u partizane, a on nas je ubjedivao da ostanemo u Zivinicama i da smo ovdje pot•rebnije da mozemo vise doprinijeti nego odlaskom u partizane. No, i pored toga mi smo bile uporne, a Vera je jos dodala da ona zeli da osveti svoje roditelje. Taka smo jednog dana od njega ohavijestene da ce nam se javiti stolar Asim koji je radio u Rudniku. Nije proslo dugo vremena, a Asim nas je susreo na ulici i pitao da li i dalje ostajemo pri svojoj zelji. Kako smo ga uvjerile u nepromjenljivost svoje odluke, on nam je rekao da se spremimo i 10. avgusta da dodemo u Tuzlu, a: potom poslije podne u Bukinje gdje ce nas i on sacekati. U Bukinju smo .se nasli na dogovorenom mjestu (u sluzbenim kolima) voza, a dotle nas je doveo jedan zeljeznicar cije ime nikada nismo ni saznale. Vozom smo stigle do stanice Puracic, a odatle smo izasle i pjesice sino krenule za selo Smolucu. Dok smo iSli prema Smolucoj u putu smo susreli patrolu koja nas je odvela i predala komandi Smolucke terenske cete, gdje smo ostale do dolaska Majevickog odreda kada je i nasa jedinica usia u sastav ovog Odreda. 388 389 �Bosa Rodic-Mrda ZENE SELA RASINOVACA U NOB-i jeseca maja 1_942.godin~.os.loboden je Bo'S .. Petrovac i olkolna .. '?ela. Sitan~1c1 sela Rasmovaca 1k~j i. su 1941. godine ieJb jeg1li .. . .Ispred vust~skog. te_rora, sada se vracaJU na svoje gorevine i neZ~S.1Jane n~IVe. T~sko.c~v nqstaJ~. Bor~azanuz1_1i smjestaj. Oskudica u hran~ 1 radno) snv~~~· Pnhc~n ~~OJ udoviCa sa neJakom djecom, kao i borac~Ih porod~ca CIJ1 su roditelJI stari i nesposobni. Pored svih tih problema one~ooa Je. o~luika o~ organa na::odne vlasti, da Ras·inovcani obraduj~ napustev1_1u l]etm~, koJu su napustile ustaske porodice iz Bas. Petrovca i s~la Rasm?vaca : povukle se sa neprijateljskom vojskom. Napustena ljetma obradiVana Je za NOV. M Da hi .se <?~pocelo s~ radom bilo je potrebno da se formiraju odreddbe ofgam~aCIJe. S ohzirom na to da je Mjesni narodnooslobodilacki o or. on;rur~n .koncem 1941. godine, formira se i organizacija AFZ, omladme 1 pwmra. Istovremeno pristupilo se formiranju radne cete (kako vsu je tada nazivali). Ceta je brojala oko 110 clanova od cega 70 pasta ~enske r~dne .sn~ge, tj. m;nla~inki i mladih zena, sto 'znaci da su zene l;nle .~lavm noswci u obavlJanJu svih poslova. Pri sprovodenju ave orgamzaCIJ~, g.lavnu ulog~ odigral~ sl! .clanovi SKOJ-a, koji su nastupili sad.odred~nbiJ? I~kustvom, Jer su vee hili organizovani u susjednim selima g Je su 1z ]egh. Posto .i~ ra~1_1a c~t~. oskudijevala u muskoj radnoj snazi, muskarci zene. ' ~u rasporediVam IsklJUCivo na one poslove koje nisu mogle obavlJ'ati .odmah yo for?Iir.anju .~ad?-e cete pristupilo se okopavanju kukuruz~ I kr~J?Pira, zatim Je ushJedila kosidba livada. Vece povrsine bile su z~SIJ~ne Zitom, a. njih ]e b~o probl~.m obraditi. Vremena i radne snage Je malo ..Radii~ .se I .no~u, ~aroc1to po mjesecini. Po danu su radove cesto om~tah nepnJatelJski avwni, sto je oduzimalo mnogo vremena. Opstmskom ~dboru f~mda, koji je rukovodio ovom akcijom, poslo . Je' za .. :ruk.o.m, da 'liZ nelkoh~o mjesta is:lrupi dlijelove vdaJlice, koja je mo?-timna :n~. PO?ocirr:? IDJesrbo, na .lmjoj se radHo danjru i no6u u ~~Jenama. NIJe b!? nJeda~ ~lucaj da se prilikom opsluzivanja masine, ka un:.ora,. C: narocito u nocmi? s~jen~ma, onesvijesti po koja omladinp . ?-I cud?, SVe SU one bile lSCrpljene, premorene i slabo odjevene. os Je JU godmu provele su van svoga doma, a cesto i bez krova nad ~Ilo rl-:fu 390 391 glavom. Pa i pored tih poteskoca ovom prilikom ovrseno je oko 7 vagona zita za potrebe NOV. Poslije vrsidbe uslijedilo je sabiranje i susenje sljiva i krusaka za bolnice. Iako preokupirani poslovima, tokom cijelog ljeta, po jedan vod ave cete (od oko 20 omladinki) odlazio je u smjenama na zetvu u sanicku dolinu. Takode ova ceta, pri samom formiranju, provela je 7 dana u prvoj zetvi ranog jecma, koga je trebalo ugrabiti ispred neprijatelja u Puceniku kod Bas. Krupe. Taka je ova ceta stalno hila u mobilnom stanju. Pored pomenutih akcija ceta je ucestvovala u obradi ljetine borackih porodica, ciji su roditelji hili stari i nesposobni, i pomagali zenama sa nejakom djecom. Da bi se to sve uspjelo obaviti, pored cete koja se stalno nalazila na radnom mjestu, radili su i drugi. Sve sto je bilo sposobno, od pionira do najstarijih, uzelo je aktivnog ucesca u svakodnevnom radu. Mogla se vidjeti i starica od 70 godina sa grabuljama u ruci da kupi otkose. To nije cudo u ono vrijeme, jer je tako moralo biti. Dok su omladinke i mlade zene radile u ceti, dotle je organizacija A:FZ-a Ill Rasinovcima preUJZela mn:oge druge ,poslove. Po po:t~rebi su poma· ljetirrle. Tikale 1SU zavoje za ·bolnice, 1plele CM"ape, rukagale ceti u ohradi 1 vice i dzempere. Svakog jutra i veceri odlazila je gnipa zena na partizansku ekonomiju (koja je hila smjestena kod Pecanaca u Suvaji) da muze krave i ovce. Odlazile su u Petrovac na ispomoc oko priprema prostorija za razne skupove i sHcno. Ovakav tempo rada potrajao je sve do IV neprijateljske ofanzive, kad je uslijedila evakuacija, a zatim danonocno dezurstvo, smjestaj izbjeglica iz Banije i Korduna itd. Uporedo sa svakodnevnim poslovima, odvijao se i kulturno-politicki zivot. R.adili su analfabetski tecajevi, citalacke grupe, horske i diletantske sekcije. Koristio se svaki predah za ovaj rad. Skolska tabla nosena je iz kuce u kucu po noCi pored luca, a po danu po vocnjacima, za vrijeme odmora, da bi se naucilo po koje slovo. Uspjeha je hila: sve omladinke i mlade zene naucile su citati i pisati. Iako ruka nenaviknuta poslije motike i vila, pisale su za zidne novine, prepisivale i ucile uloge, pjesme i recitacije. Ubrzo su se pocele davati i priredbe. Tokom rata Rasinovcani su davali priredbe i u susjednim selima Suvaje, Medenog Polja itd. 1Petrovcani su takode rado posjeCivali rasinovacke priredbe. Poslije napornog dnevnog rada mlade Rasnovcanke hi se nasle u petrovackom domu na igranci, usmenim novinama ili pozorisnoj predstavi, gdje su se prikazivali komadi ,Jazavac pred sudom", ,Kir Janja" i drugi. Mnoge od njih hi po prvi put gledale pozoriSne predstave, pa im je to bio veliki dogadaj. Vracajuci se kuci kroz zajednicku pricu, dosle su do zakljucka, da je i tada, u Kocicevo doba, narod bio potlacen od strane Austrougarske. Cetvrta neprijateljska ofanziva naglo je prekinula rad Rasinovcanki. Sklanjajuci se ispred fasisticke najezde 1943. godine, Rasinovcanke su se zajedno sa svojim porodicama ponovo nasle u zbjegovima Grmeca, Klekovace i Osjecenice pa cak i Satora. Neke od njih, koje su uspjele preci grahovsku cestu u Resanovcima tj. preduhitriti neprijateljske tenkove, produzile su u Liku. One . su poslije kruznog putovanja, od oko 400 km. po zavijanim putevima i niskim temperaturama, ponovo dosle u planinu Grmec. Bilo je zena koje su sa nejakom dj.~com, _roslij~ Satara, nastavile put preko Zelengore, do ravne SembenJe, gdJe su I slobodu docekale. Sudbine su bile razlicite. Dok se jedan dio porodica us- �pio ukljuciti u duge kolone i duge marsrute, dotle se drugi clio nasao u zbjegovima Zdralice, Kozila i Patoka. Ako je njihov put bio kraci bio je i tragicniji, jer su neke od njih Nijemci strijeljali u pomenutim zbjegovima. Na tom borbenom putu oko 20 mladih Rasnovcanki stupilo je u redove, I, III, IV i VII krajiske brigade. One su ucestvovale u borbama na Neretvi, Sutjesci, Beogradu i Sremskom frontu. Postale su neustrasivi borci i rukovodioci. VeCina od njih nije itnala 20, a neke ni 18 godina, kada je rat zavrsen. Do stupanja u borbene jedinice one su se vee uveliko celicile u radnim cetama. U prvom naletu ofanzive, pb najvecoj zimi, primjenjujuci najrigoroznija zvjerstva, neprijatelj nije uspio uniStiti hrabri narod. Poslije noga promijenio je taJ"k!Di>ku: poikrusao je da ga pridobije. Stoga poziva na" rod da se v:rati .svojim lkrucama. Uspostavlja vrla:st. Vrsi p101pi:s stanoVIllis<tva, :ilzdaje privremene Iegiitimacije, ,1te dijeli" minima:lnu pomoc. K:rajem ma:rta i pocetkom aprHa 1943. Rasinovc3:1lli su sa velikom opreznoscu koristili taktiku neprijatelja. Zene, djeca i starci vracaju se svojim kucama, kako bi uspjeli zasijati svoje njive. Mladi stanovnici, .po obicaju, bi :se pri:k!riva:li ,i djelomi,cno horavili u selru. Ali, n:ilkog od njih neprijatelj nije uspio pridobiti. Narod, sa postavljenim knezom, manevriSe pri popisu stanovniStva. Popisuju stare i nesposobne, udovice i zene zarobljeka, mijenjaju imena i godine starosti gdje je potrebno, izostavljaju spo~ sobne, kako bi obmanuli neprijatelja. . Zahvaljujuci odanosti omla:dine i naroda, te aktivnosti preostalih clanova SKOJ-a, rad se uspjdno obavljao. Veza sa narodnooslobodilackim odborima, komitetima i komandom mjesta, stalno je postojala. Direlktirve rsu se u poltp!UillOISti .srprovodiile. Sva:ki i rnajmanji s kiuip Rasinovcanki, pri obavljanju poljskih radova, koriSten je za politicki rad. Citane su radio vijesti, ukazivano na budnost i opreznost prema neprijatelju. Akcije za ispomaganje u obradi ljetine borackim porodicama bile su sve obimnije, s obzirom na to da se broj borackih porodica gotovo utrostrucio. Sakupljan je dobrovoljni prilog u hrani i odjeci. Posto je stanovnistVIo u Rashi.ovcima ibHo silromasno, vecinom sa jednom kravom, bez hljeba i ostalih namirnica, bilo je potrebno angazovati 10 do 15 porodica da bi se pripremio jedan sir od 3-4 kgr. za ranjenike. Cesto bi se uputila grupa zena sa torbama punim boranije i mladog krompira i krisom to nosila jedinicama NOV. Narodu ovog sela bilo je veliko zadovoljstvo pomagati NOV, na bilo koji nacin, sto znaci da su se slobodno rhogle sprovoditi ove akcije, bez straha da ce ih neprijatelj otkriti. Posto su se odbornici nalaziH na slobodnoj teritoriji, clanovi SKOJ-a bi obavljali ilegalno sve potrebne poslove u selu. Izdavali bi propusnice j urucivali pozive za odlazak pojedinaca na slobodnu teritoriju, Urucivali bi postu borackim porodicama. koja bi stizala iz brigada. Prikupljali bi razna- obavjesrtenja •O neprijatelju. Hili SU i vodi,ci. 'Pirenorsrili su postu i,z Grmeca u Osjecenicu i -obratno, preko dviju cesta kuda su se kretale neprijateljske jedinice. Uz put bi vrsili prekid telefonske linije izmedu Bosanskog Petrovca i neprijateljskog logora u Medenom Polju. Ispisivali su parole na odredena mjesta. Bolje receno skojevke su bile kuriri, odbornici, obavjestajci i diverzanti. Ovako je iz1g1ledao irlega:lni :rad omladinki i zena u selu Rasinrovdma za vrijeme IV neprijateljske ofanzive, 1943. godine. Neke od njih su bile clanovi opstinskih i sreskih komiteta SKOJ-a i omladine. Sve su one bile aktivne i pozrtvovane toliko da je tesko odvojiti omladinku od sko- jevke i slicno. Od polovine rata postojala je i partijska organizacija, koju su saCinjavale iskljucivo zene. Ilegalni rad u ovom selu, na slican nacin obavljan je i za vrijeme VII neprijateljske ofanzive 1944. godine. Razlika je hila u tome sto j~ tada bilo vise iskustva u radu i povoljnija politicka situacija. Pred kraJ rata Rasinovcani su se pored uobicajenih zadataka, nasli i na zajednickim akcijama petrovacke omladi~e: na aerodromu ~ Med~no:n .Polj.~, pri Ciscenju snijega, na pripremi 1 utovaru grade na sumsklm zelJezmckim stanicama, kada Sf' mislilo na skoru slobodu i obnovu nase zemlje. 1 1 392 393 �Mara RajceviC ZENE SELA SUVAJE U NARODNO-OSLOBODILACKOM POKRETU elo Suvaja nalaJZi se na desnoj orbaH r. Une .na sestom ik.!ilometru od Bos. Dubice prema Bosanskoj Kostajnici. Malo selo koje je prije rata brojalo oko pedeset domacinstava. Poslije kozarske ofanzive 1942. godine stanovniStvo se moralo iseliti u brdski clio sela prema Vranovcu. Selo je u ratu ostalo bez brojnih odraslih muskaraca. Poginuli su kao borci partizanskih jedinica ili stradali u ustaskim i njemackim logorima. Najbrojniji stanovnici sela u ratu bile su zene, omladinke i djeca. One su bile glavni nosioci svih aktivnosti i tereta koji je rat sa sobom donio. Medu istaknute zene ovoga sela spadala je Skara Ljuba, koja je prije rata zavrsila gradansku skolu u Bos. Dubici. Pripadala je naprednim omladinkama i vee 1941. godine hila clan KPJ i radila na organizovanju zena i omladine za borhu, ne samo u nasem selu nego i u okolnim selima Komlencu, Mrazovcima, Johovi i drugim. Okupljala je omladinu i angazovala je na sakupljanju hrane, u prvo vrijeme ustanicima na polozaju na Komlencu, a kasnije partizanima u Kozari. Sva se unosila u taj rad. Omladini je govorila o ciljevima borbe, ucila ih borbene pjesme, radila sa njima na prikupljanju peskira i platna koji su sluzili kao zavoji u bolnicama, organizovala pletenje carapa, pulovera i rukavica partirza.nima. NaroCi!to je Of\110 bHo aktue1no u zimu 1941/42. gordine 1karda je hila njemacka ofanziva na podrucje Kozare od Bos. Dubice prema Prijedoru. U to vrijeme u selu su se pravili bijeli mantili od platna koji su partizanima sluzili za uspjesno maskiranje. Na tome su radile mnoge zene u selu koje je organizovala Ljuba Skara. Sa njom su radile omladinke VuciceviC Milka i Popovic Milka, koje su vee 1942. godine bile clanovi SKOJ-a. U ljeto 1942. godine za vrijeme kozarske ofanzive Ljuba se nasla u redovima boraca i na padinama Kozare jurisala na njemacke i ustaske zlocince da bi zastitila kozarski narod koji se nasao u zbjegu u Kozari. Rat je zavrsila kao oficir narodnooslobodilacke vojske. Mi smo zivjeli u selu sve do ljeta 1942. godine. Kod nas je u to vrijeme bilo i porodica iz Hrvatske Slabinje i Zivaje. Narod iz ovih sela, koji je zivio na drugoj, lijevoj obali r. Une, u proljece 1942. godine morao se iseliti jer mu je prijetila opasnost da bude likvidiran od strane ustasa. Pretezno su to bile zene, djeca i stariji ljudi, dok su mladi odla- S 394 395 zili u partizanske jedinice na Kozari. U nasem selu bile su porodice Bijukovic, Siljak, te jos neke koje su bile smjestene po kucama zajedno sa nama. Tu smo se zaddali do odluke za odlazak u zbjeg u Kozaru. Pocetkom juna jace neprijateljske snage krenule su iz pravca Bos. Kosta} nice na nasu oslobodenu teritoriju. Mirko Bizic, tadasnji komandant pounjske opstine i Ljuba Skara, komunista, obavijestili su narod u selima da 'treba da se povucemo prema Vranovcu, a zatim smo krenuli u selo Tuklicane. Tu smo se malo zaddali. Ocekivalo se da neprijatelj nece produziti preko sela prema Kozari. Ali, ipak su krenuli pa je narod bio prisiljen da ide prema Kozari. U tome pravcu povlacile su se i partizanske jedinice koje su pruzale otpor neprijateljskim snagama, ali i~ nisu mogle povratiti niti zadrzati. Pokrenuo se sav narod iz sela. Zene 1 djeca sa najnuznijim domaCinskim potrepstinama, odjecom i sa nesto hrane, kretali su se sa stocnim zapregama, vodeCi krupnu i tjerajuci sitnu stoku. Niko nije ocekivao da ce se duze zaddati, niti pomisljao na tragediju koja ce ih zadesiti. Svako je vjerovao da ce partizani odbiti i uhiStiti neprijatelja, te da ce se uskoro opet povratiti svojim kucama. Stigli smo u Kozaru i razmjestili se po njenim uvalama i blagim ravnicama. Kozara je hila sva u zelenilu. Narod sela Suvaje nije bio sav na jednom mjestu. Moja i jos neke porodice iz sela bile su na mjestu Palez. Tu je hila i porodica Milke Vucicevic, vrijedne omladinke i skojevke. I ovdje je bio organizovan zivot. Odbornici su se brinuli o narodu svoga sela. Svaka porodica je imala bajtu, kolibu, u kojoj je provodila teske dane kozarskog zbjega. Neprijateljska avijacija nadlijetala je nad ovim zbjegovima. Bacane su bombe i tukli su iz mitraljeza. Majke su se nadnosile nad kolijevke svoje djece ili stezale djecu u narucju nadajuCi se da ce na ovaj naCin da zastite svoje djete od rasutih gelera avionskih bombi. Prvi dani hili su podnosljivi. Ali sto smo se viSe zadrzavali bez izgleda na povratak kucama, bilo je sve teze. Hrane je bilo nestalo. Stariji su pretezno gladovali samo da bi se sacuvalo borcima na polozajima i maloj djeci. No, i tu se vrsilo sakupljanje hrane za borce. Dijelilo se sto se imalo. Svako je znao da treba nahraniti borce na polozajima, jer je od njih zavisila nasa dalja sudbina. Svi sposobni muskarci otiSli su na polozaje. Jedni su juriSali na neprijatelja, kako bi Cim prije dosli do puske, a drugi su nosili ranjene i poginule borce sa polozaja. Na tome je najviSe hila angazovana omladina i mlade zene. Sve je bilo okrenuto prema obroncima Kozare, prerna polozajima. Mi, zene i djevojke, sakupljale smo mlijeko u Sirokoj Luci, a zatim se penjale uzbrdicom prema Vitlovskoj gdje se nalazila partizanska bolnica. Pre dale bismo to i opet se vracale da ·bismo prihvatile neki od zadataka, a oni su hili svakodnevni, danonocni. Suvise je bio dug :i naporan taj mjesec dana proveden u kozarskom zbjegu. Najtezi je bio za majke sa sitnom djecom. Rajcevic ~ata je imarla petoro ma'le djece. Naj!S>ta,rije je imalo dvanaest~trrirnaest godlilJ.a. Bil:lic Anda, imala je cetvoro male djeoe, a naj,starrije je imalo develt godina. Bizic Milja ima:la je o:smoro djece od kojih je rpetoro ibirlo jos nedoraslo. Provela je sa njima sve vrijeme u zbjegu, zatim hila zarobljena i internirana u Hrvatsku i otuda se zajedno sa djecom povratila pod kraj 1942. godine. �Bizic Zo:ra sa svoje cetvaro djece taifuode je bHa u zlbjegu, do!k joj je muz bio u partizanima. I ana Je kao i. li1:13-oge .drug~. sacuvala djecu u zbjegu, pronijela ih kroz logor 1. za:?bljems!vo ~ do:ujela ~Jl2~t u se!o poslije povratka iz ustaskog zarobljemstva. Tezak Je bw ratm z1vot ov1h majki sa malom djecom koju je trebalo sacuvati od ustaskih kama, od neprijateljskih aviona, od mitraljeskih i minobacackih ta!ladi. Masa zena i djece poslije zarobljavanja na .Kazan nasla se na otvorenoj poljani kod Cerovljana .. Od~~eta im je i. ~to~a. ,ViSe n~ma)u nista od hrane. Djeca su plakala 1 traz1la hrane. N1Je Je b1lo. Na1lazlle su ustase i oduzimale nekim majkama djecu iz narucja. Odvajali su i mlade zene i djevojke i otprema'li ·ih na prisilni rad u Njemac'ku. Medu njima se nasla i Milka VuCicevic, istaknuta omladinka i komunista iz nasega sela. Poslije nekoliko dana i nas su potovarili u vagone i pokrenuli. Ubrzo smo se nasli u Grubisnom Polju odakle su nas otpremili na sela, na rad. Ali, za rad su uzimane mlade zene i djevojke, dok se rijetko ko prihvatao zena sa malom djecom. Njima je bilo najteze. Majke. s~ bile prisiljene da daju djecu pojedinim porodicama, da se razdvapJU od njih i sl. SluzeCi kod pojedinih porodica kao besplat:r:a radna snaga, .i.er smo radili samo za hranu, ostali smo oko dva mJeseca u slavonsk1m selima. Jednoga dana dosla je po nas Popovic Vaja, koja je .zivjela u Zivaji, a prije ofanzive bila je izbjegla u Johovu kod porod1ce Kasabasic. Posle smo sa njom moja majka, sestra Vaja i ja. Nastanile smo se kod tetke u Zivaji. Tu u Zivaji bila je i Popovic Danica, ~oja je takode, prije kozarske ofanzive, bila kod nas. Sada nam se odjednom pojavila i prosto receno vukla zelja da se vratimo u nase selo. Trebalo je preci preko Une, a posto smo odrasle u bliz.i:t?-i nJen~ desne o.bale, poznavale smo mjesto gdje se Una mogla pregaz1t1. B1la Je pozna Jesen 1942. godine kada smo presle Unu i stigle u nase selo Suvaju. Poslije pet mjeseci vratili smo se u selo. Nasle smo vee neke porodice koje su bile prije nas dosle kucama. Stigla je bila Bizic Anda sa djecom, Biga Anda sa svoje dvoje djece, snahom i njeni~ ~jetetom: Vucicevic Draginja sa djecom, te jos neke. Poslije toga pnst1zale su 1 ostale prezivjele zene i djeca. Muskarci koji su bili zarobljeni i otjerani u logore nisu se vratili. Selo je bilo obraslo u korov. Putevima se vise nije moglo prolaziti. Neprijateljski vojnici nalazili su se u jednoj kuCi nedaleko vo.~ r. Une. Bila je to zandarmerijska ~tanica ili kako. Se tadav.z':ala ~ruzmc~a postaja. Zadrtala se tu do pod J~sen 1942. godme. PreziVJele zene koJe su se povratile u selo nisu sa njima dolazile u vezu. Svako je izbjegavao susret sa neprijateljskim vojnicima. Tek sto nas se iskupilo desetak-petnaest zena i omladinki u selo je stigao i Nenad Jeric, jedan od prezivjelih boraca iz nasega sel<1;. Ispr1cao nam je o mnogim prezivjelitm ho;roima koji se .nalaze u Kazan, zatim nam je govorio da ce se opet poceti sa radom za pokr~t: dace se formirati organizacije i sl. U to vrijeme jos se moglo odlaz1t1 u Bos. Dubicu radi nabavke soli, gasa i drugih artikala. Zene su otuda pocele da donose vijesti o neprijatelju, zatim sanitetski mate~ijal sto su ?o~ijale od nasih saradnika iz Bos. Dubice. I ja sam odlazrla kod nek1h zena, iako tada nisam znala kako su se prezivale. Nenad J eric mi je rekao u koju kucu treba da se navratim dajuCi mi krace pisamce da ga pre- 396 397 dam zeni, a ona ce mi dati neke• stvari koje treba da donesem. Kuca u koju sam dolazila bila je negdje gdje se sada nalazi bife ,Lovacki rag". I tada je bila gostiona. Sjecam se da je trebalo proCi kroz gostionu i javiti se jednoj zeni koja je tu radila. Cim sam se pojavila ona me je primila, uvela unutra, predala mi neke stvari zajedno sa pismom koje sam stavila u pletenice koje sam tada nosila. Neprijateljska straza bila je iza stocne pijace kod Mirica, ali nisu vrsili pretres tako da se moglo ptenositi stvari. I Anda Bizic iz Suvaje je odlazila po odredenim zadacima u Bas. Dubicu, a znala je i gaziti r. Unu i sa hrvatske strane dolaziti u grad, cak i 1943. godine kada je sa nase strane bila prekinuta svaka veza sa gradom. Do pod kraj 1942. godine u selo su se povratile sve prezivjele porodice, zene i djeca, koje su se nalazile u selima Hrvatske. Neke porodice stradale su u GrubiSnom Polju, a to su bile one koje su se nalazile u oblitnjim selima. Tamo je stradala od ustasa Draginja Popovic sa svojim snahama Marom i Rosom, a ·svaka od njih imala je po dvoje male djece. Ubijena je i Radic Anda, zena Milanova, sa djecom. T'akode je u GrubiSnom Polju ubijena Bizic Marija, majka Mirkova, sa snahom Miljom i njenim djetetom. Tu je stradala i Bizic Stojka. Pocetkom decembra 1942. godine u selu je formirana skojevska organizacija. Bilo je to u stvari obnavljanje rada skojevske organizacije koja je djelovala i prije kozarske ofanzive. U prvo vrijeme skojevski aktiv u Suvaji saCinjavale su samo omladinke. Bile su to: Rajcevic Vaja, sekretar, a clanovi: Vlajnic Zora, radom iz Josika kod Bas. Dubice, zatim Rajcevic Mara, Slijepcevic Danica, Slijepcevic Milja, Slijepcevic Bosiljka i Slijepcevic Rosa. Kasnije, VuCicevic Ana je bila komandir omladinske radne cete i isticala se kao veoma aktivna u svim akcijama koje je ova radna ceta obavljala. Bila je fizicki jaka i zdrava i sa bezgranicnim poletom u radu. Uskoro je uslijedilo formiranje organizacije AFZ-a u selu. Koliko se sjecam na tome zadatku radio je Dragoja Korac iz Celebinaca. Vjerovatno da je ovaj zadatak obavlj:-;o po partijskoj liniji ispred Opstinskog ili Sreskog komiteta KPJ. On je pocetkom 1943. godine okupljao zene na sastanak, razgovarao sa njima, davao im neki materijal da Citaju. Medu istaknutim zenama koje su se medu prvim angazovale u radu bile su: Radosava, Persa i Milica Biga, Ljuba Jeric, a i jos neke cija sam imena na zalost zaboravila. U prvo vrijeme predsjednica odbora AFZ-a bila je Radosava Biga, kasnije clan KPJ i predsjednik Opstinskog odbora AFZ-a na pounjskoj opstini. Nakon odlaska Radosave na drugu duznost, duznost predsjednice odbora AFZ-a u selu preuzela je Persa Biga, koja je veoma aktivno radila za svo vrijeme rata. Sekretar odbora AFZ-a bila je Milica Biga koja je takode ovu duznost uspjesno obavljala u toku rata sve do oslobodenja. Milica Biga, koja je prije rata zavrsila cetvrti razred osnovne skole, vodila je u toku rata analfabetski tecaj i radila na opismenjavanju zena i omladinki. Mnoge su taka naucile citati i pisati. Prije rata nisu imale uslova da se skoluju. Skala je bila udaljena sest i vise kilometara od sela - u Johovi i Bos. Dubici, a rijetko su tada zenska djeca pohadala skolu. Otuda je prvi zadatak skojevske, omladinske i organizacije AF:Z-a bio da se opismene sve mlade zene i omladinke. Smatralo se to obavezom kao i svaki drugi zadatak koji se postavljao pred zene i omladinu. �Prilikom izbora seoskog narodnooslobodilackog odbora u selu za odbornika je izabrana omladinka i skojevka Slijepcevic Rosa. Pocetkom 1943. godine u selu je formirana omladinska radna ceta. To je u stvari bila zenska radna ceta jer su u njoj bile uglavnom omladinke i mlade zene. To je bila glavna radna snaga koja je ohavljala sve poslove u selu. Narodnooslohodilacki odhori planirali su iii dohijali odredene zadatke koje je trehalo da ohavi radna ceta. Radilo se u selu, zatim na podrucju opstine i sreza. Bilo je veoma uspjelih radnih akcija. Medu prve akcije omladinskih radnih ceta sa podrucja pounjske opstine, gdje je ucestvovala i radna ceta iz Suvaje, hila je akcija na rusenju mostova i telegrafsko-telefonskih stuhova na relaciji Bos. Duhica -Komlenac-Suvaja-Johovo i dalje prema Bos. Kostajnici. Izveli smo to jedne noCi u proljece 1943. godine. Zajedno sa omladinom iz susjednog sela Komlenca zapalili smo drveni most na Mljecartici cetiri kilometra udaljen od neprijateljskog uporiSta Bos. Duhica. Poslije smo nastavili da sijecemo handere i kidamo telefonsku liniju. Sjecam se da smo poslije uspjesno izvrsene ove akcije pohvalili Grahovca Dusana i RajceviCa ~Peru, koji su jos hili pioniri, ali su se istakli kod sjecenja stuhova i kidanja :lice. Inace, oni su nam u to vrijeme hili jedini odrasliji muskarci, iako ni oni nisu imali ni petnaest godina. Jedan od vrlo vaznih zadataka bio je da se sacuva prezivljeli narod. To je bilo utoliko teze sto je nase selo bilo pored r. Une odakle se uvijek moglo ocekivati da prede neprijateljska vojska. Zhog toga je donesena odluka da se organizuje civilna zenska straza. Bila su dva mjesta gdje je trehalo postaviti ovu strazu. Jedno je bilo na Komlencu, a od Komlenca uzvodno cestom prema J ohovi, na udaljenosti od oko 5 kilometara, organizovano je patroliranje. Odredivane su zene i omladinke koje su odlazile na straze i u patrolu. Trajalo je to danonocno sa smjenama u odredeno vrijeme. To je veoma dohro funkcionisalo tako da nas neprijaJtelj nije rus:pio da iemenaJdi. SvaJki pu~t smo 111aradu hJagoVlremooo javljali o nailasku neprijateljske vojske taka da se mogao skloniti. Narod je imao i svoja rskloniSta, rt:tz.v . .zemrmice, u rkoja se 'Siklan'jao. Narodnooslohodilacki odhor stalno se brirtuo da narod ne padne neprijatelju u ruke. ViSe se nije smjelo dozvoliti da neko ne bude ohavijesten. Postojao je izgraden sistem ohavjestavanja. Svako je znao u kame pravcu treha da se povlaci kada neprijatelj naide. Narod je imao iskustva i nije dozvoljavao da padne neprijatelju u ruke, jer je to znacilo samo smrt. Kasnije u 1943, i do oslobodenja neprijateljska vojska, uglavnom ustase, uhijali su svakoga koga su uspjeli da uhvate. Nije hilo zarobljavanja. Svi smo hili osudeni na smrt. Kao i u ostalim selima hosansko-duhickog sreza i ovdje su radne cete, sastavljene od omladinki i mladih zena, radile i najteze poslove. Nasa radna ceta brojala je oko pedeset clanova. Kao sto je poznato u selu nije bilo muskaraca. Isto tako nismo imali ni stocnih zaprega. Sve se moralo ohavljati rucno, cak i oni poslovi koji su smatrani da su i za stoku teski. ,zadatak nam je hio da sto vise zasijemo psenice, kukuruza, povrca, jer je trehalo -ishraniti i narod i pomoci narodnooslohodilackoj vojsci u ishrani. To smo mogli samo rucnim kopanjem zemlje, jer nismo imali stocnih zaprega sa kojima hismo mogli orati i brnati {drljati). Omladinska radna ceta ucestvovala je u viSe radnih akcija sto ih je lizVIodHa omlaJd~nska radi11a hrigada ,Zoja Koe;modarnjans:kaja". Najpoznatija je hila akcija na zetvi psenice u duhickoj ravni ljeta 1943. 1 godine. To je od sela Suvaje udaljeno oko t.rJde~etak .k~lom~tara. ~~t~ takva akcija na berhi kukuruza, takode u ~ub1c~?J ravmci, uv Je~en k ku: godine uspje5no je izvedena. Poznate ~u 1 akciJe na. pren?senJU . ~ _ ruza i drugih namirnica sa Vranovca, IZ Meduvoda,. IZ VOJ~kove I or njih Podgradaca prema r. Sani na bosansko-novski srez 1h preko Kozare do Kozarca i Prijedora. . k . d Posebna briga je bila za bolesn~ i ranjene b<;>.rce. Omladm e. 1 u . ate zene prikupljale su voce i povrce, zatim mhje~o. ~oz~ata Je b~a pionirska organizacija u selu. Sa njom je ru~ovod1la .PI.omrka Groz a Biga zajedno sa pionirom Dusanom Bigom. Om su uspJeh ?a saberu vece kolicine sumskih jagoda i voca i da t? odnesu u bolmcu u Kozaru udaljenu od nasega sela preko dvade.set vkilo~et~ra. .. Mjestani sela Suvaje, a to su bile zene I dJeca, rad1.h su sve kod~k­ tivno. Niko nije smio ostati nezhrinut ..Blo. se od porodice do soro ICe i svakome pruzana pomoc koja mu _Je b1l~ ne~I??odn~. P~e !l?st s~ imale rstarije i izmermogle zene, a naJrOCitO ma}ke CIJI ISU SirniQIVI hih OOifCI ili su poginu1i kao hmdi. . · l'h d 'f , U 1943. i 1944. godini u selu je hilo mnogo oholJe .I ~. ti usa. Malo je bilo onih koji nisu preholjeli ovu tesku ho~~st. Om ~?JI ~u p~e: boljeli sluzili su one koje je zahvatila ova bo~est. LIJ~koya mJ~hbilo mt~ bilo sta sto hi pomoglo oholjelim. Jedina im J': J?OmOC ~Ilakda I se pazi i doda voda jedino sredstvo bez koga bolesmciV pod viso. OJ? tem:yer~­ turom nisu {u0 gli. To je bio i jedini lijek. tes~og oholJenJa UJ?r o Je viSe lica, medu kojima i moja sestra, Rajcevic VaJa, sekretar skoJevskog aktiva i clan KPJ. · d · Tako su radile i borile se zene i omladinke sela .~s~v~Je na za abima narodnooslobodilacke borhe, borhe za bratstvo I Jedmstvo, bor e za slobodu. O?, 398 399 �Bora Batoz-Mijic NEKOLIKO LIKOVA SA POTKOZARJA K omunisticka partija pozivajuCi narod na ustariak obratila se i zenama vjerujuCi u njihove snage i njihovu sposobnost. U svena·rodnoj Ois,labodilaokoj borbi ~ene su Sltoji·aki podno~ile i podnijele sve muke i stradanja. Ovo ce najbolje potvrditi primjeri, na koje cu ukratko ukazati, o zvjerstvima ustasa. Kada je Marta Vrnic dosla sa djecom pred crkvu 15. januara 1942. godine, kao i mnoge druge zene, nije ni slutila da ce biti svi pobijeni. Nevina krv je prolivena. Martu su naslonili na plot pored erkve, a obadvije dojke su joj bile prorezane i kroz njih provucene rucice njene djeee pa zavezane zicom. Malo dalje ubijena je Desa Loncar, a njen sinciC nabijen na kolae. U hrpi leseva ostale su zive Blagojevic zvana Adzic Mara i Kavedzija Anka sa svojom malom kcerkom Radojkom, iako su bile izranjavljene. U istoj erkvi zaklana je majka nase partizanke Nede Dracine, Savka Dracina, pa mrtva metnuta na oltar erkve. Sarno na ovom mjestu pobijeno je 115 zena i djeee. Mira Cikota rodila se i stasala, mladost provodila i borbenom snagom se napajala na obalama Une u Bosanskoj Dubici. Za vrijeme velike tkoczarske obnzive ju:na-jula 1942. godine na ledima je pronijela svoju malu Ljilju. Kad je onaka prokisla i gladna naiSla iz Kozare kroz selo Vojskovu, bile su joj noge ranjave i prokrvarile od napora, ali ni tada nije Ljilju pustala sa led:a. U prolazu me je upitala: ,Boro, molim te, ako imas samo parce hljeba za Ljilju, za sebe ne trazim niSta". OtiSla je dalje prema selu Pucarima ova skromna zena i majka, ova zena sekretar mjesnog komiteta Partije u Prijedoru i tamo je zarobljena zajedno sa svojom malom Ljiljom. Osudena je od ustaskog suda u Banjaluci na smrt vjesanjem i tada piSe svoje posljednje pismo majci Danici i svome jedinom djetetu koje je putem veze izvuceno iz prijedorskog zatvora i prebaceno baki Danici Pralici u Beograd. Izmedu ostalog u pismu pise i ovo: ,Htjela bih vam reCi svima da se ne zalostite. Dok je covjek na slobodi ovakav polozaj mu izgleda strasan, ali nije. Uzivila sam se u ovo stanje, a pomisao da je ovako zavrsilo hiljade i hiljade ljudi ublazuje moju bol i zalost za zivotom. Cula sam da je moja draga Ljilja kod vas, to mi je toliko olaksalo ovo stanje. Mirna sam, jer mi je ona hila jedina briga, strahovala sam da ce ana ostati daleko od vas. Obecala ~a~ joj zadnjih dana, dok smo bile zajedno u Prijedoru, da ce otici svoJOJ baki, pa sam zadovoljna da je tako i ispalo. Sunee moje malo, mno- 400 401 go je prepatila posljednjih dana lutajuCi i bjezeCi sa mnom. Nadam se da ce se uskoro oporaviti i biti dobra djev?jcica". . . Nela BojaniC hila je Slovenka, ucitelj1ca u selu Lomovit?J· Od prvih dana na partizanskoj vezi - partizanski kurir. l!hvacena.Je. u .ofanzivi 1942. godine sa svojom. ~alom k~er~icom B:an.~Ieom, koJa Je nx:alc.: nesto oko 4 godine. ObadVIJe su stnjelJar::e. NaJynJev Nela, .~ ?nda.. Je 1 Brankica pala pokosena. Kada s~ .zapitah ustasev zasto ubiJaJU diJete, jedan je odgovorio bahato: ,Da JOJ ne ostane ruzna uspomena na nas kako smo joj ubili majku". . . v• .. . Branka Dojcinovic iz Podgradaca rad1la Je e~tavc: vnJeme u pozadini, a njen muz Stojan je od prvih dana u pa:t1z~mma. ·~ad su ~ V.I ofanzivi naiSli i Cerkezi preko Kozare, Brar::~a )e. b1la ~~wacena s.::.Jedinirn djetetom koje je nosila na ruk~;na. S~nJelJah su di]ete .u maJemo~ n~rucju koje je imalo nesto oko dviJe godme, a ~rm;:tku ~anJen~ ostav1h da zivi. I poslije ovih teski~ momen~ta Br~nk.a )e 1 ?alJe radrl~, .samo je hila tiSa jer je sree maJke krvanlo za Jedmim d]etetom, ah Je zadatke izvrsavala. . Staka Stefanovic je sa svojim muzem Dusanom, obadvoje vee u poodmaklim godinama, izbjegla iz ~rijedora ,u slobodnc.: sela Kozare, a njihova troje djece Mica, Zdravka 1 Joeo vee su .od prv1h, dc.:na u partizanima. Srela sam se s .njima na Madnjaku, kad Je ~ve v~e b1lo spremno za pokret i proboj za Grmec. Na rastan.ku Sta~a 1 pusan. su me P?ljubili, govoreCi .da je ·1lo umjes.to nji~ove djece, a ~ >moJe maJik<;, za ikoJU niSta nisam znala. Rekose mi, ako 1m sretnem dJecu u Gr:n::eeu da 1h pozdravim i kazem da. s;r stari .zivi. M~ SI_UO otiS.li vna yroboJ, a St~ka, Dusan Zora Sinik sa JOS nekohko ranJemka smJestem su u zemumeu. Neprijatelj ih je otkrio i sve pobio. ., . v·, . Ko se ad nas Kozarcanki ne sjeca An de ~adakov1e. 1z Bo~1ea:. uvijek vesele, krepke i jako vrijedne ~tarice. Mno~1ma n~m Je za~JenJ.IVala majku. Kako je znala toplo da doceka borea 1 ustup1. m~ SVOJe mJeS~o, a sama da se smota kraj vruce peCi da jos malo pndnJe~a. !J prv1m akcijama na ·Podgradcima poginu~ joj je ~in Sl~vk~. Jedan Je bw u ropstvu u Njemackoj, Stevo kod kuce, a naJmladi ~hJa u. nasem IV ~dar­ nom bataljonu V kozarske udarne brigade. Kc:d )~ pogn~uo n~r~dm ~e­ roj Ralde Kondic, .stigola joe vijes1t do Ande da JOJ Je pogmuo. 1 iSilll lil;;Ja. PlacuCi tAnda mi je rekla: ,Moja Boro, pa mene. sr~e boh .za IDOJlill Ilijom, jer sam mu majka, ali m~ je zalije Rade .Jer )e on. bw komandant brigade a moj Ilija samo nJegov horae. JoJ, JOJ, kohko m1 Izgubismo u Radi. . Rifka Kabiljo, student ·iz Prijedora uh:racena .i.e u Ko~~ri. :i ~otje­ rana u zatvor u .Bosansku Dubicu. Kad su Je poveh na stn]elJanJe na Urije, i postavili pitanje zasto se ceslja i obla.Ci,, pa vaJj~a. zna ~ud~ od1azi, Rifka je odgovorila: ,Pa mene su odgaJah, nauerl1 1 vasp1tah, da budern covjek". Bahra Seric, Zehra Bejtovic, sestre Viki~~ . i An~elka O.rn~k, ~o­ viljka-Kova Mataruga, Maida Pezic, Murisa Jahtc 1 drug1 ~odoljubt, obJe~ seni su u Bosanskoj Dubici mjeseca septembra. 19~4. godme sam?. da b1 neprijatelj iskalio svoj bijes sto nas~I_U nepob]ed1vom narodu niJe rnagao nista. Njihovim vjesanjem rad mJe pres!ao. •v . . Duja Aleksic iz Gornjeg Jelovea omladmka, otlsla Je u part1zane. Stalno je zeljela da se sastane sa bratom Dragoljubom .k.oji je ?io u !~ bataljonu V kozarske brigade. Njih dvoje smo od milJa zvah Dad1 I 26 :2:ene BiH u NOB 1941-1945. �Beba. Duji se ispunila zelja i dosla je u V brigadu. Pri oslobodenju Beograda u selu Zarkovu poginuo je Dadi kao najmladi kapetan u brigadi. Duja je posla da vidi zasto je brat zaostao jer ne cuje njegovu komandu, nema ga u jurisu. Nasla ga je mrtvog. Tada mina pogodi Duju i pomijesa se krv brata i sestre sa Kozare. Danas leze u zajednickoj grohnici na grolblju orslohodilaca Beograda. Ovdje treba pomenuti i prvu predsjednicu Ohuznog odbora AFZ-a za Kozaru, nraginuj Curgruz, 1seljam!lm ·i,z sela Pocltbrdana. laiko je hila slaba i stara, a tuga je ophrvala jer su se nedace rata srucile na nju, jer je bila izgubila sina i kcer, bila je vrlo aktivna. Poslije toga je i sama umrla. Sahranjena je na seoskom groblju u Podbrdanima. Skromna seoska djevojka, Anda Siljegovic, iz Miljakovaca sanjala je o udaji ·i vrijedno spremala darove. Ostali su djevojacki snovi i sve pripremljeno za udaju, a ona je krenula u cetu sa puskom u ruci jer su joj braca Milos i Gojko vee bili u Kozari od prvih ustanickih dana. Junacki je podnosila Anda sve ratne teskoce i ostavila svoj mladi zivot negdje oko planine Borje u Bosni u tdkim ratnim okrsajima. Soja Mrksic bila je jedina kcerka ucitelja Alekse u Miljakovcima. Radila je u istom aktivu SKOJ-a sa Andom Siljegovic i otiSla je u partizane. Uhvacena je u Kozari i dovedena u zatvor u Bosansku Dubicu. Strijeljana je na Urijama, u Bosanskoj Dubici, i lezi u zajednickom groblju ·sa 1.600 partiizana i ·DOidoljulba sa Ko:zare. Sestre Sida i Julija Havic, Vidojka Vukovic, sestre Stefica i Fina Podgorelac, Dragojla Batoz, Radmila Radovanovic, Staka Krneta sestre D.anica i Ana Durendic i drugi rodoljubi odvedeni su jedne noci 'kad su b1le racije u Prijedoru i nitko se od njih nije vratio. Ostavili su svoje mlade zivote u logorima smrti. Bile su vrlo aktivni saradnici NOP-a. v• Kata Vizir dosla je sa nasom prekookeanskom brigadom i ukljuCila se u 28. srpsku diviziju kod oslobodenja Beograda i krenula u dalje rat~e okrs~je. Pog~nula je za oslobodenje Bos. Dubice 26. aprila 1944. go~me: Leziv?- partlzansko~ .groblju n:: Kru~~ovcu. Njena majka Smilja dosla Je da z1v1 u Bos. Dub1CI da bude sto bhze grobu svog jedinog djeteta. ISla je Smilja na sve omladinske akcije i vracala se cesto kao udarnik. q?vorila je da ide sa omladinom umjesto njene Kate. Kad je Katino tlJelo prene~en? sa groblja na Urijama, Smilja je molila da se prazna grobmca koJa Je uredena ostavi za nju. Kako je hila oboljela i smjestena ?- dom staraca u O~ijeku bjezala je nekoliko puta i kretala se preko polJa da dode ~o .Katmog groba. Jer, mnogi se sjecaiu starice Smilie kak_o svake ned1~lJ~ kre~e od Dubice ~a buketom poljskog cvijeca ili umJetno napravlJemh ruza na grob Kat1. Savez boraca joj je obecao da ce je, ako umre u Osijeku, prenijeti i sahraniti u Bos. Dubici. Kada je Smilja umrla njena zelja je ispunjena. ..'Zarob~iene su sa. ostalim narodom u velikoj kozarskoj ofanzivi i poshJe ..dug1h. ?ana ne1zvi~s_no~ti po logorima i zbjegovima dospje]e u SlavoniJu: dviJe sestre, MilJa 1 Rosa Zlokapa, iz Slabinje. One nisu zaboravile svoju Kozaru, nisu za:boravile partizane i cim im se ukazala pri!ika otiSle su u slavonske partizanske jedinice. Poginule su tako reci u 1stom da~u daleko od svoie Kozare u iurisima na ravnoj Slavoniii. . Manca Farago-Trninic hila je udata za Duku Trninica iz Hrv. Du~Ice. Ob.advoi~ ~u hili u partizanim~. Marica ie hila boln:icarka u partlzanskoJ bolmc1 u Kozarcu, a kad Je ova evakuisana u selo Vojskovu zaselak Capnjak, dosla je i Marica tamo. Zarobljena je u velikoj kozar~ 402 403 skoj ofanzivi i kao Hrvatica mucena i zlostavljana, te strijeljana na groblju Urije u Bos. Dubici. Njenog sina Vladu othranila je njena sestra Stefica, koja zivi u Banjaluci. Narodni heroj, Lepa Radic, iz sela Bistrice kod Bos. GradiSke objesena je u IV ofanzivi u Bos. Krupi jer nije nikoga htjela da oda. Kao horae Kozarskog odreda 1942. godine prebacila se sa Kozare u Podgrmec, postala je clan opstinskog komiteta partije za Srednji Dubovik. U I·V ne;prijateljskoj ofanzi:vi lborila se do posljednj~ metlka, a nnda je savladana i vezana. Dotjerana je u Bos. Krupu, gdje je izdvojena, jer je trazila da se narod ne zlostavlja. Objdena je pred nekoliko hiljada zena i djece sa poklikom: ,Zivjela komunisticka partija i partizani! ·Bori se narode za svoju slobodu i ne daj se zlikovcima u ruke; mene neka ubiju, imace tko da me osveti". Mala Coja iz Grbavaca, tako smo joj tepali, radila je u omladinskoj organizaciji zajedno sa svojom sestrom. Krenulo je njih 13 pod crvenom zastavom da odnesu hranu na polozaj. Susreo ih je neprijatelj. Coja nije dala crvene zastave iz ruku i doviknula im: ,Ruke su vam uprljane nevinom krvlju naseg naroda, niste dostojni da dirnete zastavu". Obavila je crvenu zastavu oko svojeg tijela i pala pokosena mitraljeskim rafalom sa ostalih 12 mladih djevojaka. . Dusanka, tako joj je bilo ime, a danas se vise prezimena ne sjecam, zvah sr_no je Du~a, hila je plava djevojcica, tako reCi dijete, kad je dosla u boh;ucu u Vojskovu. Kad sam je upitala kad je dosla u .partizane odgovonla je: ,Kad sam cuvala sermiju pobjegla sam u partizane". Mlada cobanica dosla je da lijeci ranjene borce i ostala kraj njih u Sirokoj Luci 1942. godine, gdje je ubijena. . Mlada K:?espoljka Anda Kerkes hila je komesar knespoljskog bataljona HI duh1cke radne udarne brigade ,Zoja Kozmodamjanskaja" . .Citavo vrijeme je vodila svoj bataljon u radne akcije a najcesce bosa i slabo obucena. Ratna skojevka i clan partije Anda je 1zvrsavala sve zadatke i skrhana ratnim posljedicama tesko je oboljela, pa je umrla. Bogdanka je hila bolnicarka, a njen muz Mirko Juric komesar cete. Mirko je ranjen i obadvoje su zarobljeni na Kozari. Neprijatelj je uhvatio njih dvoje, a samo su oni znali da ih je troje jer je Bogdanka ~ila gravidna. Mirko je u Jasenovcu ubijen, a Bogdanka je poslije tesk1h muka rodila u logoru musko dijete. Preko veze dijete je poslano do Bogdankine majke i ona ga je othranila. To je danas odrastao covjek. Bogdanka je ostala ziva. iHalbiJba Gohrbic 'itZ Omhove otjemna je ·1942. godine, IPOislije !kozarske ofanzive, u logor Jasenovac. Tamo je zvjerski mucena i ubijena jer je citavo vrijeme radila za partizane. Prezivjeli ranjenici i bolesnici iz bolnice u Vojskovi sjecaju se Habibe kada je pjesacila iz Orahove kroz ne,prij<l!teljslke redove, ik.Toz snijeg do Vojskove i tdonosiJa darove ranjenicima. Drljaca Radojka iz Strigove hila je sekretar opstinskog komiteta Partije za Bos. Kostajnicu. Kad je neprijatelj opkolio taj teren Radojka se nasla u selu Babinac. Izdvojili su je od ostalog naroda i poveli sa sobom prema Kostajnici. Na brdu Marinkovica nadena je mrtva izresetana mitraljeskim rafalom jer je pokusala pobjeci iz ustaskih kandzi. Kad je V kozarska brigada sa Kozare posla na proboj u Grmec, u jesen 1942. godine, u koloni je hila i jedna majka sa djetetom u narucju. Kretao se IV bataljon naprijed, i trebalo je prijeci neprijateljska �ja je goloruka juriSala i otin:ala uporiSta i neopazeno doCi do Grmeca. Kad smo naiSli ispod ustaskog utvrdenja DemiSovci kod Sanskog Mosta kiSa je padala, tamna noc nam je bila zaklon, a dijete u majcinom narucju prokislo i prozeblo, gladno, pocelo je da place. BojeCi se da plac djeteta ne otkrije nase polozaje sosa je priSao zeni i rekao joj da umiri dijete ili da ostane iza kolone, jer je cijela brigada u pitanju. Brigada je sretno dosla na oslobodeni teritorij Grmeca u selo Dubovik. Majka koja je pp kiSnoj hladnoj noci svojim dahom, grudima i rukama zagrijavala promrzlo dijete pritisnula ga je na grudi da ga utiSa i taka ga ugusila da spase borce V brigade. Sahranili smo dijete uz vojne pocasti blizu crkve u nuboviku, a mi krenuli u dalje ratne okrsaje. Poslije akcije na Bos. Dubicu 1945. godine medu prispjelim ranjenicima u bolnici u Prijedoru bila je i jedna djevojka. Blijeda, razbarusene kose, lezala je mirno pokrivena sivim cebetom do vrata. Ljekar je ·citao ranjenicke liste i davao uputstva. Kad uze listu od djevojke zastade i naredi da je stave na operacioni stol. OtkriSe cebe. Ispod pocijepane krvave kosulje ukaza se na grudima zavoj s velikom crvenom 111rljom. I. njega odmotase. Ispod desne dojke zjapila je velika rana. Izrri.edu polomljenih rebara pomolio se komad ostrog celika. Ljekari se zabrinuto pogledase i izmijenjase rijeci. Djevojka ih je netremice gledala, a shvatila je situaciju. ,Ne morate me uspavljivati, ja mogu izdrzati", upade ona odlucno. Ljekari su se nekoliko casaka kolebali. Djevojka samouvjereno ponovi: ,Mogu ja izdr:Zati". Pocela je neobicna operacija. Ispod bijelog pokrivaca sake djevojke su se stisnule grcevito u pesnice. Obrve se spojiSe, celo nabra, a u sobi umjesto jaukanja odjeknu zvonki djevojacki glas: ,Mi smo djeca ispod Kozarice, gdje nikada nema izda~ jjce". Poslije 10-15 minuta pjesma utihnu, ponesose je iscrpljenu i znojavu. Ispod crnih vjeda dva velika bistra djevojacka oka bez suza prijedose polako .preko svih prisutnih koji su nepomicno stajali nijemi od divljenja. Desanka S·ipka iz Vlasikovaca za:rolbljena je sa ostalim narodom u velikoj kozarskoj ofanzivi i otjerana na prisilni rad u Njemacku. Kad su utvrdili da je u drugom stanju, i da treba da postane majka, transportovali su je nazad u Staru Gradisku i ubili zajedno sa djetetom koje .jos nije ni ugledalo svijeta. · Mika Jeric iz Brekinje izgubila je jedinca sina. Samohrana nastavila je i dalje da radi kao odbornik NOO-a, kao clan Partije. IPrezivjela je Mika sve to i danas, iako vee u poodmaklim godinama, ne rastavlja se od crvene partijske knjizice jer kaze da hoee i ostatak zivota da bude ko:munista. Stara Marija IK!meta ~IZ Sref.Iija itZJguibila je .petoro djece i do)k god je hila ziva, iako vee iznemogla i skrhana bolom, znala je doCi na konferenciju i progovoriti po koju rijec obraeajuCi se prisutnima da cuvaju bratstvo i jedinstvo, da zive u slozi, jer za to su pala i njezina djeca. . . Vilie Sava iz Mrazovaca izgubila je cetiri sina. Danas zivi sama i kaze: ,;Pa djeco moja, ja samo gledam u vas, jer meni nema tko drugi da pomogne nego prezivjeli drugovi moje djece". Neprijatelji su nas ubijali i kursumima, i vjesanjem, mucili i gladu, i ponizenjem, ali vjera u pobjedu nije mogla biti uniStena. Odazivajuci se na poziv KPJ mladost je krenula u natcovjecansku borbu. Botio se unuk uz djeda, otac uz sina, majka uz kcer i izdr:Zali su do kraja. Citave pozadinske. cete bile su od hrabre kozarske zenske omladine ko- o~uz~e ?d. neprijatelja da hi kretala u dalje okrsajebu ~astkavvu .Partlza~~:;hs~~d~n~~:~danja, podnij_ele s1:1 nase Sve bor e 1 o rsaJI, sva d · odsjaJU o1ka zene stojiOki gledaju.ci ~sml:'lti u o~i, a ;wzdpia~~~ ~~d~e~ad i njegova hili· rodno selo polp 1 prop1 anci, ro na .' mi ·eh .. ka skolska klupa, nedopjevana sere_nada V:<;>lJenog dragdog ak os. J 1 o, Jer se ~:jk~, nesto taka drago i blisko, a u 1sto vnJeme taka a e ostavlja~ zauvij~ks. t v Mostanica Mljecanica i Gracanica, tece KneTece Un~ 1 . ava, ece v .. k '. otoci a u svom toku kao da zica i Rakov~ca 1 ddru~e nard.r,1Je dje~o1aka iena i cjelokupnog naroda prenose hero]ske po.. v~ge m. a 1ca, mosta 'u Bos. Dubici julskih dana sa Kozare i glas koJ1 J~ odJ.eknuo sa ije u generaciju. Na rijeCi ustasa 1942. godine, ~rvenos~c1. se 1.z gened~bickom mostu da ce sedam godina koji su silovah zene 1 dJ~VoJkke 'hnal v Nena Bokan otima se iz njiho. d partizans 1 d Je f 1 °kl'k . Sedam eseva, · godina cuee se slava Kozar~ " , :r<:ozara s~~ hiljada v1h kandz1 1 sapo 1 om. u" . d'e J·e nemirni talasi primaju u nev1dskace sa ograde mosta u nu, g J ljivu grobnicu. 404 405 �jednako ne pazeCi kuda se udara; neko dobi udarac u glavu, neko u leda; mnogima, a naroCito djeci polome se i ruke. Pod njihovim udarcima padali smo i dizali se, da bi nas sve odjednom ugurali u moj ovcarnik {supu). Od moje porodice bila sam sama ja, dok sam dva mala sina prije njihovog nailaska zatvorila u podrum blizu kuce. Kada sam sinove zatvarala i pokrila daskama i granjem, rekla sam da se nikom ne javljaju. Vidim da ce nas pobiti, ali ne znam sta ce mi biti sa djecom, dok mi je muz skriven negdje u sumi, sa njim je i jedna kci. Ostali koji su sa mnom, bili su svi iz Zecova, rodaci, braca, ciji su ocevi ili muzevi odvedeni i do tada strijeljani; Jela, :lena Milana, sa dvije djevojcice, kceri, Milkom i Draginjom, Draginja, :lena Nikole, sa kcerima, Jelom, Bojom i Miljom, te sinom, djecakom Milanom, Ljeposava, zena Mirka, sa sinom Mlatkom i kceri Savkom, kao i mnogi drugi. I dok su nas tako tjerali u ov.camik poneki ustasa ili grupa dovodio je djecu sa njiva, hvatali su ih po dvoristu, izvlacili iz rusevina od ranije popaljenog sela, izvlacili iz trave, hvatali cobane kod stada, isto k::::o i nas tezake - zeteoce. Svi smo plakali, mi zene placemo naglas, m."Srajamo djecu, bracu i muzeve, a sitna djeca vriSte i samo se kriju pod majcine pregace, kao da ce se skloniti. Iako nismo imali kuda pobjeCi, nismo se dali u stroj kako su htjele ustase, svi smo se u gomili otimali iz njihovih ruku, a narocito sitna djeca koja su vriStala i dozivala majku, jer bilo ih je dosta koje su doveli od stada, a nisu znali gdje im je majka: ,Joj, majko moja mila, majko draga, ne daj me!". Jadna djeca kao da su ocekivala pomoc majke koje nije bilo ili je sama plakala tu medu nama. Pos.to nas llat;yarirse u ovcarnilk, na vratima jedan ustasa pos'ta<vi mitraljez, a na drugoj strani jedan opet odvali dasku, postavi svoj mitraljez Ciju samo cijev vidimo i lice ustase. Svi smo pali na zemlju, priljubili se jedno uz drugo i placemo, a kada cusmo da po.cese pucati zatvorismo skoro svi oCi i nasta neopisiv vrisak. Dugo su ustase tukle mitraljezima, a zatim bacise nekoliko bombi medu nas. Odjednom kao da se sve umiri, samo sto se cuje glas nekog ranjenog djeteta. Na vratima su dugo stajale ustase, smijali se, cujem kako kazu: ,Nema ovdje zivih, mozemo ici". Kada su 'Se llJida~ljili odjednom zaCIUh jedan zenstki glas, bila je to komsinica Jela, zena Sime. Ona kao ni ja nije bila niti ranjena, lezala je pod ubijenim oblivena krvlju kao i ja. Dogovorile smo se da se izvucemo i pazimo kada ce ustase napustiti selo. Trazimo i ranjenu djecu koja se povremeno javljaju i dozivaju. VruCina je bila nesnosna. I kako se ustase ne pojavljivase dugo vremena, vrata su ostala otvorena; odjednom na nas u supi navaliSe krmad i pocese jesti ubijene, vukuCi komade onih koji su bili bombama razneseni. Lagano se dizuCi odbijamo krmad, ali se ne smije ustajati izmedu mrtvih. Uto nailazi jedan domobran, koji odbi krmad, stade kod vrata i gleda govoreci nekom koga ne vidimo iza vrata: ,Vidi sta uradiSe od sirotinje?" - zatvo- Milja Zec PREZIVJELA SAM KOZARSKU OFANZIVU a vrijeme ofanzive na Kozar . 1 1942 . ski streljacki stroj stigao je u, Jk0a 1 . · godm~, neprijateljKlobucari i izbio na uzviSen. pre P afl:~ne P~stirevo do sela du d?bro P.oznate ,druge grablje" ko. eJ~:?,f DobrlJma. Bile Sl;l to u narodrugim sehma na tome terenu Ni. J . . IS e vsa .Ko~~r.e. Kao I u mnogim malom zaseoku pod planinom k Je~ci I ~stase IZvrsih su zlocin i u tom ~? lica, zena i djece strijelj,alioJe Je b~odal~ 2v2 ~omacinstva. Grupu od zivjelo. ' su u Je DO] sup!. Nekoliko ih je pre- Z Streljacki ~oz':re, kada su stroj grablje" Dob ~. I NIJe!l:l;aca,.. povracajuci se sa dop~li, do blizu ustas . . . :w~h ~ pretresali. Neprestano su trazffJma, ~ao I pnJv~'. svug~je su zaviI pitah su uvijek jedno te is to· Gd. I partizal?-e, .trazih su ljude iz sela tizana ... ?" Prvi strel' acki st~~·· .Je .~u. v~:n lJudi ~d kuce? I rna li par~obrljinu, odakle se jidi cijel Jd ~~biJaJuci na uzv~senje prema Uni i Iskopali rovove i podigli sator: Ko m~ ,ne, zkustavw se; na brzinu su D:i, vuperili su svoje mitraljeze . r~a ce s~:'l oga casa ~dariti .partizalJaakog .stroja nailaJZi d:mrgi tre& lk .. o~rl]mku. "£!brzo. IZa prvog stretresa]i; t,razili parti:zane. , , OJI su I~Sito I ao I prvi sve redom pre- 'b Dan je vee bio poodmakao k d 0 d. ukazase dva njemacka oficira k a ..a se J~~nom nedaleko od kuce u ustaskoj uniformi Nas J'ed nad ODJIIDka. Sa DJima su isla i dva tumaca l'k d' · no eseta zenaidjevo· k b'l · . v· Ja a, I o Je 1 neko1 o Jece, nalazili smo se na njivi .z 1' pored nas, mi kao da ih i nema . 1~ I sm? Zito. ~ada su oni prolazili camo pogled prema gadovima ~d~ JJ radimo. SVOJ posao, a krijuci baCujemo Nijemce kako nesto na. svol:. .no.y: om na konjima zastadose. rna nama, na sto ce ustase: Prek' d .Jezid u go;.ore, upiruCi pogled prenas sakupljali drugi su opet I .~J ra , po. Ite sa nama!" I dok su ?vatali u zaseoku. Muskaraca ~~~m.I p~ gr~picama druge koje su po1 pobili na J>astirevu, a dru e ~d~~~?· ]er Jed~~ vecu grupu su odveli 22-25; oni su brojali. Nijem~i na k I.~ Dob~lJm. Sa~upi nas se oko ~an od tumaca grupi ustasa ko. . ODJI~a nesto rekose, a zatim ce jet!, pobiti i zapaliti!" Tako nare~\Je sa npma: v,Sve .u onu stalu zatvorivala, 'U(p'iruci :ruklom pri tom Ill ~ e. gr~p~ u~t~sa koJa je samo to oceki1 ~as pred kucu, a zatim nas ustas OJ'Uv vuou ':. stalu u ~dvoriStu. Doltjerase lJeza, a one koji padose pod ud:r~?cese tu~~ kundacima pusaka i mitralma gazltl nogama, tuCi zene i djecu d 'd. 406 407 ri vrata i ode. Nas dvije ustajemo i ranjenu djecu stavljamo kod sebe: bila su dva djecaka i jedna djevojcica Nikole Zeca. Sin Bosko ostao je nepovrijeden, dok je djecak Milos bio ranjen i djevojcica Desa, svi ispod deset godina. Djecak Milos skocio je i kao van sebe stao uz ogradu u dvoristu sav u krvi previjajuCi se u ranama, a mala Desa imala je desetak rana i bila je bez svijesti. Njihova majka sa dvije djevojcice bila je ubUena i lezala je medu mrtvima. Oni su kroz plac zvali majku i sestre, ali kada �su vidjeli da su mrtvi ovdj~dnom su ~~utjeli: UQravo kada SI?O djc::cu izvukli dolazi grupa ustasa 1 gleda, smiJU se 1 nesto govore. M1 se usutimo djeca kao da znaju ne jece, mala Desa koja se povremeno javljala nije 'se cui~. Odjed:~10m s~ i~nena~a zacll: galama i pred vratima uk~z~ grupa ustasa u crmm kosulJama 1 fesov1ma, medusobno govore: ,V1d1 Srba kako su zavrsili". Sto se noc priblizavala nailazile su sve vece i vece grupe i stalno galamile po selu. Odjednom dolaze do ovcarnika i vicu: ,Ima zivih, ustajte!". Sutimo i ne smijemo de:t se javljamo, ali cuje se r~njel)lO dije~C:: i ono koje je s_tajal<;> ~a~j~no uz ~~radu kao da j_e oka~ menJeno, ne mrce rse dolk: ga nmsu V]djeh 1 'tmvatli~L Tada nared1 nek1 ustasa: ,Ustajte ili cemo ponovo pucati". Nas rdvije nepovrijedene sa nmjenom djecom ·smo se tpod:igle ;jrzmedu mrtvih i stali pred grupu ustasa. Oni se brzo sletjese oko nas, smijuci se pitaju skoro svi: ,Ko vas je to pobio? Jesu li vas to uredili Englezi ili Rusi? Da to nisu radili partizani? Koja vas je vojska tako potukla ... ?" Odvedose nas u jedan vocnjak nasred zaseoka gdje ih je bilo dosta . .Dolaze do nas po grupama, ima dosta oficira, medu kojima i jedan doktor - taka ga zovu. On je bio kao i svi drugi, nista nece da ucini, nece da previje ni djecu koja jece u ranama. A mala Desa i njen brat leze u krvi, dok Bosko, koji nije ranjen, samo gleda u brata i sestru kako se muce i umiru. Desa jeci i prevrce svojim malim sitnim ocima, sad lijevo, sad desno, tesko otvarajuci usta progovori i opet zatvori oci: ,Daj vode, daj vode ... " I kao da umire ne cuje se viSe. Taj doktor, koji je bio nekakav vojnik po cinu, major, naredi nam da donesemo vode, sto nismo smjeli prije uciniti. Kada smo donijeli vodu on nam rece, ne davsi da se djeca previju: ,Eto, vidite sta ste docekali. Zasto niste odali partizane i ne bi vam se to dogodilo ?". Nedaleko od nas jedan ustasa na konju jurio je goneci nekog preko jedne njive, pucao je iz piStolja i vikao: ,Stoj, stoj!" Ubrzo se pred njegovim konjem nade jedna :lena, koja je noseci malo dijete bjezala prema kukuruziStima. Upravo na ulazu u kukuruze ustasa ju je sustigao i ubio, dok je njenog sinciCa ranio u nogu. Bila je to :lena Vida Zec i njen dvogodisnji Dragan. Majka je ostala rnrtva, a sin ranjen ostao je placuCi na njivi. Uto nailazi jedna druga grupa vojnika, jedan od njih uzirna ranjeno dijete i ostavlja u jednu kucu gdje su ga nasle zene. Kada se doznalo za ustaski zlocin u selu nekoliko :lena koje nisu dovedene na strijeljanje, ne obaziruci se na ustase koje lutaju selorn, trcale su do rnjesta zlocina trazeCi svoju djecu, jer kako su djeca odvedena od stada, majke nisu znale sta je sa njirna i uplakane prolazeCi pored nas pitaju: ,Sta je sa rnojorn djecorn, kuda su ih odveli?" Odjednorn njih nekoliko upada u ovcarnik, prevrce ubijene i na sav glas zacu se jauk i naricanje. Draginja Zec, :lena Relje, koji je tada odveden, pronasla je svoju kcerkicu od 11 godina, ali raznesenu u ko:inade. Sa jos jednorn zenorn, koja joj pornaze, pokupila je kornade tijela u jednu plahtu i kao van sebe jaukala i prolazeCi pored grupe ustasa koji su se oko nas sakupili govorila ustasarna: ,Sta uradiste razbojnici jedni, vas i vasu djecu tako nesto snaslo.: .. " Nekoliko ustasa skoci i sa uperenirn puskarna pode prerna zeni, govoreCi da ce je ubiti. Zena je nacas usut· jela i izgubila se u selu koje je rnjestirnicno gorjelo, u kojern se cup jauk i krik ranjenih, , .. s ostale zive sklonile srno .s.e u Kada je pala no~ nas ~VlJe ~~v~le\ako smo znale, rane raklJOID jednu kucu, tamo ran]enu dJ~cu. p d ih tarno skrivamo. Mala Desa, ocistile i kren~le prer;na KulJd::ak ~ana dugo se lijecila i ra~ j~ prekoja je bil~ tes~o ra~Jena, sa vo\ starije djece, ostao je u pl~mm, preziv~el~. MoJ muz Bosk~\.sa ~v1 mala sinCica, koje saL? ~at-:<;>nla u po~­ zivio Je ustaske ,grabl]e ' ~ . ronasvli tako da .· ·· r ·a ustase msuofanzivu 'na Kazan.ffil Je Cljela porodlP . rum pnJe stnJke Jlan3 : v·vJ"ela ca, sticajem o o nostl, prezi 408 409 �Dusanka Agbaba-Radonic KOZARA-LOGOR OPPACH-SLOVENIJA-KOZARA ocetak rata i okupacija zemlje za mene su hili koliko teski toliko i tragicni. U masovnom pokolju neduznih gradana Prijedora i okoline izgubila sam oca i tako ostala i hez drugog roditelja, jer sam jos u djetinjstvu ostala bez majke. Prijem u SKOJ, juna 1941. godine, druzenje i rad u njemu sa grupom drugova i drugarica sa ljubinske stanice, bio je sigurno presudan za moj cjelokupan kasniji zivot i borbu. U tom aktivu stekla sam prve i osnovne pojmove o borbi radnicke klase i Komunisticke partije protiv okupatora i ustaske vladavine, a za bolji i pravedniji drustveni poredak. Razvoj ustanka na Kozari, njegova masovnost i uspjesi koje su partizani Kozarackog odreda postizali vee tokom 1941. godlne, pobudivali su zelju u svima nama da se i mi prikljucimo toj borbi. Sa sestrom Nevenkom otiSla sam, pocetkom februara 1942. godine, u partizansku bolnicu u selo BoziCi kod Prijedora. U to vrijeme Kozara je hila sva slobodna izuzev gradova koji su je okruzivali. Stoga je nas dolaza,k u partizane znacio i susret sa slobodom i pocetak nase borbe za slobodu. Sam cin polaganja partizanske zakletve tako sam snazno dozivjela, da sam hila gotova da zaplacem, da me nije bilo stid, jer sam tada smatrala da hi to bio kukavicluk. Kao ,stare" partizanke u toj bolnici sam zatekla Kaus-Skundrie Mariju, Kaus-Agbaba Miru, Kusonjie-Vujicie Milevu, i Jelenu, cijeg se prezimena ne sjeeam. One su nas, kao iskusne bolnicarke, lijepo prihvatile i uputile u .poslove koje smo trebale da obavljamo: od pranja zavoja do previjanja rana. Tu sam vidjela prve ranjenike partizane, divila se njihovoj hrabrosti i i!2ldrzlj;ivoS<ti rpri11'ilkom rprevijanja .rana. Medu nji;ma sam do~iiVj:ela OlllO pravo partizansko drugarstvo, nesebicnost, pozrtvovanje, iskrenost i otvorenost - sve onako kako sam ja i zamiSljala da hi trebalo da bude u komunistickom drustvu. Sa puno entuzijazma smo radile sve poslove. Noena dezurstva smo obavezno koristile za citanje vijesti ili proucavanje marksisticke literature. Ranjenici, narocito oni koji su nesto vise znali cesto hi sa nama provodili noCi objasnjavajuCi nam stvari koje mi tada nismo mogle lako da shvatimo. Oslobodenje Prijedora i Ljubije dozivjela sam, maltene kao konacnu nasu pobjedu. Svi smo se pripremali za ovu akciju. U vazduhu je stalno lebdjela misao i nada da se Prijedor sto prije i sa sto manje gu- P 410 411 bitaka oslobodi. Taj dan je bio dan slavlja cijele Kozare. Iako smo tada najviSe radile, jer je bilo dosta ranjenika, ipak smo uspjele da na smjenu odemo u Prijedor i da ga vidimo kako izgleda u slobodi. Ovo veselje nije dugo trajalo. Pojava tenkova na cesti od Kozare prema Prijedoru, izazvala je u nama neku vrstu zebnje, ali pomisao da i mi vee imamo tenkove, otklanjala je takvu zebnju. Medutim, kada su tenkovi poceli da se nizu jedan za drugim, shvatili smo da je to prodor neprijatelja iz Banje Luke. Iznenadili smo se kako je mogao prodrijeti cak do Prijedora, jer smo smatrale da to on neee moCi lako postiei. Poceli su i neprijateljski avioni da nadlijeeu i mitraljiraju Kozaru. Narod je pohrlio iz 1Prijedora i okoline da bjezi prema Kozari. Pronosene su i razne vijesti o zvjerstvima ne.prijatelja kad je iznenadno upao u Prijedor. Ozbiljnost situacije sam shvatila kada smo se poceli pripremati za evakuaciju bolnice u sume Kozare. No, i tada sam mislila da je to samo privremeno i da eemo i u ovoj situaciji izaei kao pobjednici. Sve smo se, dublje povlacili u sumu, sve je vise bilo ranjenika, a sve rrianje moguenosti za nj'ihovo lijecenje. Poceli smo neposrednije osjeeati i dozivljavati neprijateljsku ofanzivu. Svakodnevna topovska kanonada, zavijanje avionskih motora i eksplozija bombi, ostavili su na moju psihu tako tezak utisak da sam u zarobljeniStvu i mjesec dana kasnije, cesto u usima slusala njihov odjek. Stradanje naroda, djece, zena po zbjegovima i tezak polozaj, naroCito tdkih ranjenika, stvarao je kod nas, pa i kod mene, bojazan pri pomisli na to kako eemo se izvuei iz ovakve situacije ako nasi na polozajima ne izdde. Posto nismo uspjeli da se sa ranjenicima probijemo kroz neprijateljski obruc na iDubickoj cesti, hili smo prinudeni da: se razbijemo u manje grupe i snalazimo kako znamo i umijemo, da se. pomijesamo sa narodom i presvucemo u seosku nosnju dok ofanziva prode, a onda opet stignemo na zborno mjesto na Kozari. . Medutim, neprijatelj nije ni narod ostavio na svojim ognjistima. U toku jedne noCi nasH smo se opkoljeni od ustasa u selu Pucarima; istjerani iz kuea i odvedeni u sabirni logor u Cerovljane kod Hrvatske Dubice. · · · Tu smo se sutke prepoznavale, partizanke ~ bolnicarke sa Kozare. Durie Desanka, rodom iz Tesnja, koja je dosla sa udarnim ba:taljonom pred ofanzivu sa terena Josavke i Celinca. Banie-Prodanovie Milica iz Banje Luke, bolnicarka ·iz bolnice u Alagiea pilani kod Kozarca. Sperlih Julija iz Banje Luke, bolrricarka iz Vitlovske. Durdevie Nada iz Prijedora - terenski radnik sa terena Bosanske Kostajnice. Dikie Stojanka iz Prijedora - terenski radnik sa terena Svodne. Zora Sipka i Grubisie Milena - terenske radnice sa dubickog terena. Svi mladi muskarci su hili izdvojeni, postrojeni u redove po cetiri i odvedeni u druge logore. Zene i djevojke sposobne za rad, ustase sU: pocele kupiti i ubacivati u stocne vagone, govoreCi im da idu na rad u Njemacku. U jednom vagonu nasle smo se nas osam partizanki. Nismo niSta razgovarale, da nas ustase ne hi prepoznale po govoru (gradskom), jer smo bile preobucene u seoske nosnje, Do tad smo se nadale da eemo se izvuCi odavde t.j. da eemo se vratiti na Kozaru. Kad su se zatvorila vrata stocnog vagona ostala je gola stvarnost i teska neizvjesnost. Nismo znale u kom se pravcu kreeemo, :;Vi smo pocele razgovarati i ra:zmiSljati sta sad da se radi. Dogovarale smo se da, ukoliko se negdje �na pruz~.z~ustaviJ;no i ako 1?-am ?~yore ~rata, da pokusamo bjezati, jer ~am, se cm1lo .da ~e. Kozara JOS UVIJek bhzu pa cemo se nekako snalaziti 1 nocu prebaciVatl 1z sela u selo. P:r:va sta~ica je hila lo~or Si~ak. Gladne i zedne, jer smo nekoliko dan~ bile bez 1kakve .~r~ne, IscrplJene od hladnoce, jer smo spavale pod vednm neboll!, razm1sl]ale smo o daljoj sudbini. Pocinjalo je nama da ovlad~v.a stanJe raynodusnosti; rna sta god da ce •se desiti samo da se to vee Jednom des1. ' J.e~ne n<?Ci smo cuH pucnjavu u blizini logora. Pomislili smo da su to nas1.1 d~ VJerovat_n? pokusavaju da nas oslobode. Na casak se vratila nada da msmo sall!I 1 da nek<_> n:;i~li i na nas. Ali, kad je kompozici'a vagon~ opet postroJe;na.IPred t.Sl!sa:obm logorom i mi uJbacenri u njiih, p~­ ~ovo Je zavladal~ neiZVJesn<;>s~. Saznanje da stvarno idemo u Njemacku Isp_uJ?-Javalo nas Je tu~or:n. ~1mlo n~m se" da nismo u stanju niSta viSe da uc1mmo. U v~gonu ocaJanJe, suze 1 plac. ,Postupak sa nama kao sa stokom. !Ne~a mkakvog razgovora, nema pitanja, niti ikakvih objasnjenja. . DotJeral!.e smo u logor koji se nalazio u brandenburskoj sumi kraj Berlma. PoshJ.e desetak dana ukrcane smo u osobne vagone i dugo putoval~ ~o odred1sta., do Oppacha gdje je vee bio sagraden logor - barake u ~1C1 .. Ovo .s~ IDJesto n~lazi 80 km jl!zno od Drezdena prema cehoslovackOJ gra!l~CI. U ~om mJestu se nalaz1la fabrika ,Simens" u kojoj smo P?cele rad1t1. Radlle sm? po 12 c~sova dnevno, a najcesce nocu. Rad je bw tezak, na stanc ~asmama gdJe smo sjekle grubo gvoZde. Uz to, vekma smo slabo hranJene, uglavnom raznim gemizama. To je corbasto . uvan ku~us .bez m:sa i ma~n~ce. Tesko smo podnosile i glad i zimu, Jer sr:no b1le 1 gole 1 .J:>ose. Z1m1 sm~ na nogama nos:ile drvene klomfe, a UmJesto kaputa zaviJale smo se u cebad sa nasih kreveta. J?li~a Sperlih •. gimnazijal~a i~. Banje Luke, .hila je blijeda, njeznog kdravlJ~ I slabog VIda. I?osta cutlJIVa a reklo b1 se i nezainteresovana ~da b1smo raz~o~arale 1. ~~va~e !?Ian ~~ko da. pobjegnemo. Tezak fizicki ~<_>sao, glad" 1 ZI:t;la naJJace Je IscrplJivao nJen njezni organizam. Na JuhJI se ~o pocelo .Isl?oljavati od samog pocetka. Izdrzala je do sredine 1944. godme 1kada Je 1 umr:la u [ogoru, .navodno otd tulbenkuloze. Zbog bolesti i Zo~a ~ipka je ostala u Berlinu, a kasnije odredena na rad u neko selo •. pdJe _Je upoznala jednog internirca iz Beograda. On se z~~o. Dobosa;:evic Vo1o, pred~atni komunista iz Beograda, koji je ~asmJe Iz AustnJe orgamzovao bJekstvo nas desetak u slovenacke partizane. Mi. s.mo u Njema~ku dosle sa ratno-zarobljenickim pasosima koji su s:. nalaz1h kod upravmka logora. Bez pasosa, a i sa takvim paso sima niJe. se moglo puto':ati po Njemackoj. Dakle, sanse za bjekstvo bile s~ mm1maln"e, skoro "_n~kak':e. Dat~ nam je mogucnost da preko Crvenog krsta moz:mo traz1~1 svoJu rodbmu u Njemackoj, a i u nasoj zemlji. Nek:. od nas1.h. drl!gan~a sa sela pronasle su bracu u Becu i pocele se sa ~Jima dopiSivati. Om su takode hili partizani na Kozari i nekim slucaJem su dospjeli u radni logor u Beeu. D:sa ~uric •. N31da Durdevic i ja smo se dogovorile da im predlozi~o. d~ 1h m1 posJetim.o, posto smo pismene, a znale smo malo i njemacki Jez~k, ukohko to d1rektor fabrike dozvoli i obezbijedi dozvolu za puto~:an~e b~z pa~osa. Vee smo bile u logoru godinu dana. Mislile smo da ~IJedi PO'KiUSatiJ.. OlbjaJsniiJi !SmO direkJtoru tda ,bismo zelje}e po:sjetiti lllaSU bracu u Becu, da smo saznale za njih preko Crvenog krsta i da mo- 412 413 limo dozvolu za putovanje i samo tri dana odsustva. Nismo dugo cekale, a i na nase iznenadenje, rjesenje je bilo pozitivno. Niko u logoru nije slutio da se mi ne mislimo vratiti. Jula mjeseca 1943. godine dosle smo u Bee. Odmah smo pronaslt. drugove kod kojih smo i krenule i saopstili im da ne zelimo nazad u Njemacku te da nam pomognu da dobijemo pasos, kako hismo se ovdje mogle zaposliti i lakse eventualno pobjeci u zemlju. Ali oni nam u tome nisu mogli pomoci. Jednog dana hodajuci po Becu slucajno smo naiSle na zgradu konzulata NDH u Becu gdje smo se raspitale kako da dobijemo pasos za rad u Njemackoj, ada smo stigle iz Hrvatske ne znajuci da su nam bilo kakva dokumenta potrebna. Dobile smo pasose u kojima je pisalo da smo dosle dobrovoljno na rad u Njemacku. Sada smo mogle da biramo gdje hocemo i da radimo na teritoriji Austrije. Zbog ovog naseg uspjeha osjecale smo se vrlo vazne i sposobne da idemo dalje u nasim namjerama. Uz finansijsku pomoc nasih drugova otputovale smo prema Bruku, zimstavile se nesto dalje od Novog Beca u jednom malom selu, Potschach, u kojem je hila i fabrika gumenih predmeta, koja se zvala ,Wimpassing". Ali zivot opet u logoru, opet, barake i opet nase djevojke sa Kozare. Medu njima Nada susrece i svoju tetku. Januara mjeseca 1944. godine u nas logor dosao je Vojo Dobosa· revic. Saznao je za nas preko Crvenog krsta. On i Zora S:ipka su takode prebjegli u Austriju gdje su i stvorili plan za bjekstvo <(uz pomoc jednog Slovenca) u slovenacke partizane. Trebalo je da svake nedjelje pobjegne po jedna od nas, da se sastanemo kod Leobena i odatle krenemo zajedno sa njima u partizane. On nam je falsifikovao dozvole za prelaz preko jugoslovensko-austrijske granice, koju smo presli kod Jesenica. Veza nam je bila u selu Pothom, izmedu Jesenica i Bieda, preko odbornika u tom selu, koji se zvao France. To bjekstvo se odvijalo po planu i bei ikakvih komplikacija i 31. januara 1944. godine nasH smo se u jednom vodu Presernove brigade na brdu Mozakle u blizini Pokljuke. To je bio moj najsrecniji dan u toku rata. Odvazno sam pozdravila partizana na strazi sa podignutom pesnicom i sa partizanskim pozdravom ,smrt fasizmu". Pitao me je, otkud znam kako se u partizanima pozdravlja. Objasnila sam mu, da sam stara partizanka sa Kozare, da sam skojevka i da sam u kozarackoj ofanzivi zarobljena, te provela u logoru godinu i po dana i. da sad bjezimo iz logora da se zajedno sa slovenackim partizanima borimo za oslobodenje zemlje. Ispozdravljali smo se i izljubili sa svima drugovima i drugaricama iz te jedinice, iako smo se prvi put vidjeli. Osjecaj da si u svojoj zemlji, sa svojim drugovima, koji su prema nama hili izuzetno pazljivi i cijenili nas kao stare i iskusne partizane, ispunjavao nas je neizrecivim zadovoljstvom i spremnoscu, da izvrsimo svaki zadatak koji se postavi pred nas i da idemo tamo. gdje smo najpotrebniji. Ja i Desa smo bile rasporedene u jedan bataljon Presernove brigade za bolnicarke. Taj je bataljun iSao u Korusku, sto je znacilo opet nazad preko jugoslovensko-austrijske granice, ali sada sa oruzjem kao partizanka. Ubrzo je taj bataljon prerastao u Zapadno-koruski odred. Za razliku od onoga sto smo imali na Kozari, u kojoj sam hila bolnicarka na slobodnoj teritoriji, ovdje smo se nalaz:ili u uslovima neprekidnog kontakta sa neprijateljem. U tim borbama i akcijama ostali su mi u snaznom sjecanju stalni pokreti i sukobi sa neprijateljem u najsuro- �.zimslkim uslov11ma. iMmali .smo cesto da se u a~oloni drzimo rza op~.sace i s~vladujemo velike visine i strmine austrijskih Karavanki, od koJih nas Je hvatao strah, da se ne bismo otisnule u ambise. Iz tog vremena, za. mene ~~.o bolnic~.rku, ostale su u sjecanju uspomene na spo~ob_nost 1 snalazlJivost :ras;h drugova u skrivanju i obezbjedenju ranJemka. Daleko od naselJa 1 duboko u sumi pravljene su skrivene barake i zemuni.ee ~ovezane sa jedinicom preko na'S bolnicarki i kurira. S~aze d~ zemumea} ba~<;ka vodile su preko pjescanih lazova ili oboremh ~tanh stab~l.a st? niJe ost~vljalo nikakvog traga za sobom i sto je spree~valo nepnJ~~.elJ?- da nas 1znena~i. Takoder mi je ostalo u sjecanju kako Je u SlovemJI b1la dobro orgamzovana kurirska sluzba. Jedna kurirska javka je bila citava tri mjeseea u blizini nase barake a da niko o~ nas nije znao za nju. I kad sam jednog dana posla da previjem ranJenog komandanta ~~reda _Dra~ana,. Majstorovica, iznenada je odjeknula nekakva. ~ksploz1p, a J.a m1slee1 da to mene vide i da su baeili bom.bu, pr?miJemm pravae I potokom naidem na kurirsku javku. To me Je spasilo od ponovnog pada u ruke neprijatelja. . P~katkad sm,<;> ja i Desa razgovarale da bi se mozda moglo pomocu kun~~~b~ veza do.ci u Bosnu. To smo rskriveno Z.el1jele, ali nam .se Cinilo da niJe Ima!o snirsla da to trazimo. Iskoristile smo priliku kad nam je ~ odred ?osao .~omandant grupe ko.ruskih odreda i zamolile ga da ako ~e mo~ee dobiJemo takvo odobrenJe. To nam je omoguceno i mi smo ~ul~ mJese~.a 19~4 .. godine krenule iz SolCave u Bosnu. Medutim, zbog Jakih nepn]ateljskih snaga koje su bile koneentrisane u Gorskom Kotaru (a t~da nas je .vod~o p_ut) pismo mogle dalje, te smo ostale na DolenJS~OJ. u C~nk~rJeVOJ bngad1. Posto smo u Zapadno-koruskom odredu vee .b.Ile pnmlJe?-e u Komunisticku partiju, u brigadi su nas odmah rasporedi!I za omladmsk~ rukovodioee: Desu u jedan bataljon, a mene ~a omlad::r;tskog ru~ov?dwea r.riStap.~kih jediniea brigade. Ova brigada Je u t? VriJ~_:ne v?d1la I k;~p~~Je a~eiJe, kao na primjer napad na Litiju, St. ,V1d, S~Ienu, Itd_. VraeaJU~I. s~ IZ napada sa Litije brigada je pala u zasJ.edu bJeloga_rdeJae<; u bl1Z1;11 se!a Sy. Kriz. Tu je Desa bila tesko :anJena u .grud1. .Previla sam Je, ah posto je mnogo krvarila odluceno Je da se hitno prebaci u ~olnic~ u Kocevski rog. Kao danas se sjecam ka~.o sn:o se rastale u ubjedenJu da cemo se kroz koji mjesee ponovo ~aei za).edno u .llwloni Canllmrjeve !brigade. Bi'Ia je mSipoi:ozena, samo Jako .bhJe?a. Pn rastanku ~i je o~tavila svoj piStolj da joj ga sacuvam, da bi ga Imala ~ad se vrati u bngadu. Desa se nije viSe vratila u brigad~, podlegla Je ranama oktobra 1944. godine. Imala je samo 20 godma. Ni?,?-m mogla, .a r:iti htje~a, d~ vjerujem da mog najboljeg ratnog druga .vrse ~ema. <Bilo Je t? tesko 1 J;>ol?-o ~az?-anje praceno osjecanjem usamlJenosti, te se u mem ponovo ]avila zel]a da se vratim u Bosnu. Krenula sam deeei_Hbra mjeseea 1944. godine iz Crnomelja kurirskom v~zom. Nv~kon .I?Jesee da?a putovanja stigla sam u Prijedor. U koman~I po~r~~~a rPn]edor dob1la sam raspored da je javim u stab 39. Kozaraeke. diVIZIJe u Koz~;eu .. ~a moje veliko. iznenadenje u 'Stabu sam m~du prv1ma srela Bame Milieu, sada partlzanku, koju sam avgusta mJeseea 19~3. g?dine ostavila u logoru u Oppaehu kod Drezdena. Zacud~n.o sam Je up1tala: ,ptkud~ ti Milice, ovdje?". Ona mi je malo ljutito, ~h .I p~kosno odgovonla: ,Niste samo vas tri pobjegle, pobjegla sam i ]a 1 M1lena". Banic Miliea i GrubiSic Milena su 1944. godine takoder preko Austrije, a poslije preko Banje Luke pobjegle u 39. Kozar~?ku di_viziju. Nada Durdevic nije sa nama nastavila bjekstvo iz Austn]e rad1 toga sto se njena tetka nije s tim slozila. Nada, da ne bi remetila nas plan~ ostaje ali nakon ~~r .mjeseci sama !'lalazi v~z~ i pre~o Z~greba odlaz1 u partizane u Kalmeki .odr~d. Z?ra Sipka, k?Ja Je pos~IJe bJ~kstva ostala u jedinicama u Goren]sk<;>J, zaJedno sa. VoJOm .Dobosarev.Ieem,, t~~oder se vratila na Kozaru kraJem 1944. godme. Jedmo druganea Dikie Stojanka nije uspjela da pobjegne i ostala je u .logoru .do k~a_ja r~ta. v Uspjelo bjekstvo cijele ove grupe mladih partizanki I~ nJemae~og zarobljeniStva u partizane ispunjava mene, a I ostale moJe druganee posebnim zadovoljstvo~. i ponosom. .. . . . . Na putu iz SlovemJe u Bosnu, ko]I Je traJaO mjesee dana, Imala sam vremena da razmisljam kako cu se osjecati kad ugledam breg.ove Kozare, kad se priblizim Prijedoru, kad se opet sretnem sa drugov~~a i drugarieama koji su ostali na Kozari. Svemu tovme sam ~e unapr.IJed mpogo radovala i jedva cekala te trenutke. Na zal?st, pn l?omish d~ je od tada .proslo dvije i po godine,. i to godine rata 1 s~radanJa, u mem se to zadovoljstvo pretvaralo u boJazan. Kao prvo, brmula sam se d~ li mi je sestra Nevenka ostala ziva, a i mali brat Mi~e. Imal.a ~~~, neki predasjecaj da n~je Zlirva, a ocebvala ISarrD dame neko ,LZJnenadi VIJesou da jeste. . . vi' . ·1 Veselje i radost koju sam os]etila kad sam pres a ynu ; stupi a na tie Kozare zamijenila je tuga kad sam ugledala popalJena 1 opustosena sela Potkozarja. Odjednom, ni sustretu sa Prijedorom, nisam se viSe radovala. Iskrsavala su tuzna sjecanja na ustaska zvjerstva i kozarsku ofanzivu. Pust je za mene tada izgledao Prijedor. Roditelje, ~ niti dom u njemu, nisam viSe imala. Krenula sam prema starom kraJ~ -: ljubinskoj stanici, kod starih prijatelja i komsija, .k?je je iznenadw 1 obradovao moj povratak. Tu sam i saznala, d~ m1 J~v ~estra Nevenka uhvacena u ofanzivi i ubijena u logoru u StaroJ GradiskL . .. Sa stabom 39. divizije, u kojem sam ostala po dolasku 1z Slovem]e, kao pomocnik komesara cete ~ kome~ar ce~e,. u~estvovala s.all?- u zavrsnim operacijama rza os,lobodenJe zemlJe, vraeayuei :se goto.vO,IllSti~ \PIUll:em do jugoslovensko-aust'Yij,sil.<.e granice, gdje sam dooeJkala 11 lkonacno os,lobodenje. vijiill1 414 415 �Zvonko Grbac Z:ENE SARAJEVA U BORBI PROTIV OKUPATORA S jecajuci se nepravdi proslosti, ojacana slobodom, nikom ne.podredena, zena se mogla bez ikakvih predrasuda ukljuciti u borbu na nacionalno i socijalno oslobodenje, sa ostalim naprednim snagama. Takva shvatanja hila su jednaka na svim podrucjima nase zemlje, jednaka u svim osnovnim celijama Komunisticke partije Jugoslavije. Tako je bilo i u Sarajevu. Ni ovdje napredne zene nisu priznavale kapitulaciju zemlje za svrsen cin, komadanje zemlje za njih je znacilo neoprostivu uvredu nanesenu jugoslovenskim narodima. · U toku narodnooslobodilackog rata i socijalisticke revolucije zena je hila organizovani dio narodnooslobodilackog pokreta na raznim polozajima i funkcijama, na kojima su se nalazili i muskarci. ,Qna time nije dokazivala samo jednakost i ravnopravnost, nego i sposobnost, uvjer1jivu snagu za realizaciju svog zadatka do kraja. Pred rat, u ilegalnim uslovima, zene su imale u Sarajevu jasne zadatke. U strajkovima, u demonstracijama, u sindikalnom radu, na politickim sastancima, na prikupljanju ,Crvene pomoCi", na sakupljanju informacija o petoj koloni, a kad su nastupili tragicni dani rasula nase z~m!je zene su se vjesto snalazile u akciji prikupljanja napustenog oruZJ.a I, razasute vojne opreme, sanitetskog materijala, hrane i pribora za ptsanJe. . Ustaska vlast u Sarajevu, po prvim danima kapitulacije, na brzinu formtra Zupsku redarstvenu oblast, koja je u cijelosti zamijenila bivsu policiju. Popunjena iskljucivo frankovacko-ustaskim elementima nasljeduje 'kompletnu arhivu 1koja je ranije sluzila za iprogon ikomunisrta, zatvor u Belediji i sudski zatvor u kome su ostali jedino zatvoreni komunisti, jer je sve druge zatvorenike bivsa policija pustila na slobodu. Dolaskom us~askog pukovnika Jure Francetica u Sarajevo, po njegovom nalo.g~, formtra se novi zatvorski prostor u bivsoj pravoslavnoj bogosloviji. Ustaska vlast sprovodi najstroziju kontrolu kretanja gradana van grada, izdaju se nove licne isprave i stvara nova evidencija pucanstva. Odmah iza toga se drzavni aparat cisti od srpskih i jevrejskih sl1;1zbenika, cije su nacionalnosti stavljene van zakona. Policija sa obnovlJenom gustom mrezom agenata i dousnika prati zivot i rad sluzbenika prip~dnika bivse jugoslovenske vojske, trgovaca, zanatlija, radnika p~ fabnkama, studenata, daka ,i domacica. Sve prometnice na zeljeznici, 416 417 sav cestovni saobracaj je pod kontrolom posebnih ustasko-policijskih organa. Clanovi Komunisticke partije Jugoslavije imali su skupo steceno iskustvo u borbi sa policijom Kraljevine Jugoslavije. S obzirom na jasno izrazen ustasko-fasisticki rezim, komunisti nisu ocekivali nimalo blazi okrsaj sa novim ugnjetacem. Sve sto je komunistima bilo poznato o fas-izmJ.I, govorilo je u prilog maksimalnom oprezu radi ocuvanja svih kadrova koji ce biti od neprocjenjive vaznosti u ratnim uslovima koji su neminovno nastupali. Ilegalna organizacija KPJ Bosne i Hercegovine, koja je pred rat uspjela prebroditi sve oblike policijskih progona, zatim ratnog pustosenja i ulazak okupatora u Sarajevo, uspjela je sacuvati glavninu svojih snaga. Zene su se vee tada nalazile u Pokrajinskom komitetu KPJ za BiH, Mjesnom komitetu KPJ i SKOJ-a, kao clanovi reonskih komiteta i clanovi preduzetnih partijskih celija. U organizacijama SKOJ-a, omladinke su brojno zastupljene. Medu njima su radnice, studentice i ucenice srednjih skola. Najneposrednije djelovanje Lepe Perovic, Jovanke Covic, Hane Ozmo i drugih predratnih clanova KPJ i njihov vrlo istancan, osjetljiv prilaz zenama, bili su ozbiljna pokretacka snaga kojom se mogla izvrsiti taka uspjesna mobilizacija naprednih zena, koje su kasnije sacinjavale onu neunistivu okosnicu narodnooslobodilackog pokreta u gradu. One su kao clanovi MK KPJ, u prvim danima okupacije, odriavale neprestane veze sa iskusnim aktivistkinjama iz naprednog radnickog pokreta: Ankicom Pavlovic, Rabijom Ljubuncic, Zorom Nikolic, Cilikom Hajnrich, Lepom Carkic, Bahrom Dukic, Zehrom Mujdovic, Natalijom Misovic, Marom Lazic, Stakom Bratic, Betikom Romano, sestrama Draskovic, Hankom Altarac, Mirom Kurilic, Radojkom Lakic, Nadom Dursum, !Dusankom Teofanovic, Marijom Kos, Dragicom Kovac, Marijom Sesar, dr Hibom Ramadanovic i drugim. Ilegalni partijski rad u prvoj ratnoj godini vezan je za pojacanu aktivnost na · pripremama za predstojece oruiane akcije. Dusanka Teofanovic se angazuje zajedno sa svojim bratom dr Svetom Teofanovicem na obucavanju zena na sanitetskim kursevima. Za ove kurseve odabirane su povjerljive i vee iskusne omladinke, clanovi KPJ i SKOJ-a. Kursevi su trajali oko 12-15 dana. Odriavani su uvijek na drugom mjestu. Jedan od takvih je odrzan na Sepetarevcu u dvoriStu dzamije. Kurseve su pohadale Hanka Altarac, Radojka Lakic (narodni heroj), Minja ,PraViica, Antonija Henjel, Lepa Carkic, Ranka i Lepa Draskovic, Ljubica PodolScak, Mira Bonacic i druge. Zene, clanice KPJ i SKOJ-a, koje su radile u svojim teritorijalnim organizacijama zajedno sa muskarcima, pored sakupljanja oruzja, opreme i sanitetskog materijala, angazovale su se na politickom radu. Ovaj se sastojao, pored teoretsko-ideoloskog izgradivanja, i od obavjestavanja o konkretnoj politickoj situaciji u gradu, na podrucjima oko grada, u zemlji i svijetu. Svim clanovima KPJ i SKOJ-a pruzena . je mogucnost da se upoznaju sa osnovama marksizma-lenjinizma, politicke ekonomije, sa dijalektickim materijalizom i istorijom SKP (b). Organizaoija SKOJ-a u roojoj su bile brojne omladinike, Cini neiscrpan rezervoar novih snaga za KPJ u gradu Sarajevu. Najbrojnije . i najaktivnije su bile organizacije SKOJ-a po skolama. Postojao 27 Zene BiH u NOB 1941-1945. �je i Komitet SKOJ-a skola. U Prvoj zenskoj gimnaziji rad SKOJ-a pokrece Slavica Kujundzic. Ona okuplja Narcisu Cemalovic, Hibu Zildzic, Belkisu Fazlagic, Vesnu Brkic, Memicu Hadziomerovic, Senku Sadirkovic, Nadzu Biser, Dragoj1u VuJkomwnovic :j Zlwtru Galosevic. U novoj skolskoj godini aktivnost se prosiruje na Jelenu Zimonjic i Visnju Habunek. U Drugoj zenskoj gimnaziji omladinke okuplja Branka Blazek. S njom saraduju Beba Danon, Nada Divljan, Zlata Salam, a kasnije im pristupa Dana Davie. U Trgovackoj akademiji radi grupa clanova SKOJ-a sa lngom Kraljevic. Na radu se angazuje i Vukosava Mirosevic. U Uciteljskoj skoli se istice Rada Janjic. U Strucnoj skoli djeluju Mirjana Kravic i Radojka Kujaca. Radi sto sireg i sto uspjesnijeg djelovanja medu mladima, PK SK,OJ-a formira i organizaciju SKOJ-a studenata. Daci su imali svoje probleme i zadatke. Slobodno vrijeme koristili su za sirenje uticaja i stvaranje omladinskih jezgara u ulicama u kojima su stanovali. Po tim ulicama bio je veliki broj mladih, koji su se politicki opredjeljivali za NOP i bili spremni da se ukljuce i u oruzane akcije. Otuda potreba da se u reonima formiraju udarne grupe. Osim toga skole su imale ljetne i zimske odmore, zbog cega je rad po skolama za to vrijeme bio prekidan pa su se daci sa sela ukljucivali u seoske organizacije iz okoline grada gdje su vee uveliko izvrsene pripreme za ustanak. Najjaca teritorijalna organizacija u gradu Sarajevu, koja je okupljala veliki broj omladine, nalazila se u centru grada. U Centru I, dio Marijin Dvor, od omladinki, ·clanova SKOJ-a, djeluju Stefica Belak i Emica Kapri, pune samopouzdanja, smjele u akcijama, vrlo cijenjene od svojih vrsnjaka zbog visoke disciplinovanosti. U Centru III organizacijom SKOJ-a rukovodi Slavojka Milicevic, zajedno sa Ingom Kraljevic i Memicom Hadziomerovic. Jedno vrijeme je u ovoj grupi djelovala i Narcisa Cemalovic. U Centru IV organizacijom SKOJ-a rukovodi Slavica Kujundzic, a djeluju jos i Beba Danon, Jelena Zimonjic, Tinka Romano i Ivica MiSkovic. Na Bistriku, KovaciCima i Skenderiji djeluju uglavnom mladici. U Novom Sarajevu djeluju dvije organizacije SKOJ-a, od kojih jednom rukovodi Branka Blazek. U Kosevu organizacijom rukovodi Jovo Kurilic, a Ankica ·Pavlovic i braca KlepiCi, Bora i Branko, mu pomazu. U Logavinoj ulici organizacijom SKOJ-a rukovodi Razija Omanovic. Na Butmiru u organizaciji SKOJ-a nalaze se Jelena Vidovic i sestre Bojanic. Njihova djelovanje obuhvatilo je pored Butmira jos i selo Bare, Sokolovica Koloniju, staru Ilidzu i Vrelo .Bosne. Kasnije im se pridruzuju Lenka i Dragica Tosic. C:lanovi pojedinih partijskih celija takode su djelovali politicki tnedu zenama, od kojih su neke bile zaposlene po raznim radnjama i ustanovama. Rasprostranjeno djelovanje KPJ u Sarajevu na pripremanju oruznog otpora protiv okupatora i njegovih pomagaca, sakupljanju materijalne i novcane pomoCi, do agitacije i propagande putem bilt~:m i r;;tznih proglasa, nije ostalo nezapazeno od strane ustaske poli~1Je, agenata Gestapo-a i mjdtana folksdojcera. Zaredala su hapsenja 1 mnogi ljudi su se morali sakrivati. Zbog toga su ilegalni stanovi 418 419 bili prije~o potrebni. Davanje ovih stanova ,ilegalcima", a pogotovu komunist1ma, predstavljalo je za stanodavce smrtnu opasnost. Neke od njih policija je hapsila i upuCivala u logore iz kojih se mnogi nikad nisu vratili svojim kucama. .Ta~cv~ stanove:. hil,? za sa~tanke, skrivanje ,ilegalaca" i ,kom.prom~t~Juceg mater~Ja~~ , n~roC!to oruzja, davale su sestre Koviljka 1 SmilJka Radosavl]ev1c, Jehca Lukenda, Vera Puskic Emina Doric ~ara Laiic, ..~lata ~ehic,. Hali!lla Tafro, H.a,sa Pc:sic, Jeika Klepic, Lju~ b1ca DugonJ1C, maJka M1rze 1 Bahre Duklc, ma.Jka Pere Jukica, Slava Savic iz Kovacica, koja je izgubila tri sina, i mnoge druge. Za razne politicke sastanke trebalo je posebno mnogo sigurnih stanova. Na tim sastancima zene su citale i proradivale materijale politicko-propagandnog karaktera i upoznavale se s tekstovima iz marksisticke literature, posto je za clanove Partije bilo od posebnog znacaja poznavanje ciljeva narodnooslobodilacke borbe. Nastojalo se da ovi sastand ne traju dugo, da na njih ne dolazi veliki broj zena, kako bi dolasci i odlasci ostali nezapazeni i da o tome znaju samo oni najpoverliiviji. Skriveni su se sastanci oddavali u svim dijelovima grada, po podrumima i ta:vanima, kao i na kraCim izletima. Neke zene su oddavale vezu i sa poznanicima oficirima i voj?icima iz d~~o~ranstv~: Od njih prikupljaju oruzje, municiju, sticu 1 razne obaV1Jestl, naroCito o planovima neprijatelja u gradu Sarajevu i okolini. . .Mjesn! komitet KPJ je formirao odbor ,Na:rodne pomoCi" kojim Je rukovodw clan .MK KPJ. Ovaj odbor je prosirio svoje djelovanJe preko rejonskih odbora ,Narodne pomoCi", kojim •SU rukovodili clanovi KPJ. Ovaj rad se siroko razgranao kroz sve pore grada, u sve us~anov~, uprave, direkcije, pa cak i u domobranske vojne jedinice. Pr~kuplJala. ~e nov~ana pomoc, sanit~tski materijal, oruzje, pisaCi pr.1bor, .odJeca, obuca,, hrana, posude 1 ostalo . .Mnoge napustene jevreJske 1 srpske radnJe su postale skladiSta ,Narodne pomoCi" u gradu Sarajevu. Zene su rma•Vljivo, ,porput pcela, damono6no rsaikllllpljaie .sve do cega su mogle doCi. Kada se ustanak razbuktao njihova briga za snabdijevanje partizanskih jedinica raznim materijalom bila je istovremeno i mjerilo patriotske svijesti. Zene su plele carape, dzempere, sal~v~ od vune koja je stizala iz raznih radnji, a zatim su pomagale kunnma da sve ovo prenesu do odredenih skladiSta ili odredenih mjesta van grada. Pored mnogo na oko sporednih i obicnih poslova, predmet najvece brige bilo je neprekidno realizovanje priprema za ustanak, koje su vrsene ord dama kwpitulacije. Partija je trazila borce, politicke radn:ike, pri cemu je u prvom redu angazovala svoje clanove i SKOJ-evce. Narocito se vodilo racuna da se na ustanicko podrucje iz grada upute Ollli, rko~i su kord IPoJridje birH poZI!lati kao Clal!lovi ,J(,pJ i SKOJ-a. . Poslije prvih oruzanih akcija po organizacijama Sarajeva je doslo do niza kadrovskih promjena. Zbog odlaska pojedinaca, na razna rukovodeca mjesta, dolazili su drugi. Oni sa nizih funkcija, na viSe, iz jedne ulice prelazili su u drugu. Ovaj princip je bio tokom cijelog perioda rata nuzan i neizbjezan. Do ovih promjena dolazilo je i zbog hapsenja pojedinaca od strane ustasa. Vee tokom ljeta ustasama je uspjelo da pored Vase �Miskina i Milutina Buraskovica uhapse i Lepu Perovic, sekretara Mjesnog komiteta KPJ za Sarajevo. Iza ovog slucaja, na ulici su dousnici prokazali hrabru i odanu Radojku LakiC, Clana KPJ. Njene su muke bile tdke. Podnosila ih je bez jauka i krzmanja. Nadvladala je sebe, sve fizicke teskoce, dokazala je ustasama snagu njene ideologije, njene Partije i njene generacije komunista. Za odmazdu ustase su je strljeljale na Vracama, zajcdno sa jos nekoliko pohapsenih revolucionara. U gradu su nastavljena hapsenja kao jedini pokusaj obracuna ustasa sa svima anima koji su se odazvali pozivu Partije na ustanak. Policiji uspijeva pohapsiti niz gradana, veCinom Srba i Jevreja, medu kojima i neke clanove KPJ i SKOJ-a. Medu ovim aktivistima uhapseno je i nekoliko zena, i to: Razija Omanovic, Lepa Carkic, Zehra Mujdovic, Olga Savatic, Vera ~Puskic, zatim Ljuba Durie, Sadija Dumisic, Vilma Kumerle i Emilija Kapri. U gradu je ostao ogranicen broj clanova KPJ i SKOJ-a. U svim organizacijama udvostrucen je oprez. Policija prijeti svojim surovim metodama u vrsenju istraga. Kada je Centralni komitet KPJ na historijskoj · sjednici od 4. jula 1941. godine donio ordlu!ku o dizanju ustanka clamovi Pokirajil!lskog komiteta KPJ za ·BiiH •UispO'stavljaju vezu sa po'jedimim prodrucjima Bosne i Hercegovine gdje je trebalo organizovati ustanak. Na ovim poslovima rade i Olanovi Mjesnog komiteta KJPJ i SKJOJ-a 11.1 Sarajevu koji djeluju i na okolnim podrucjima grada. Uspostavljene su veze sa Zagrebom, Beogradom i svim vaznijim mjestima Bosne i Hercegovine. Ustanovljene su javke za kurire koji su dolazili iz raznih pravaca. Na ovim odgovornim poslovima saraduju Olga Marasovic, Olga Nakic i Vukica Princip. Na vazne kurirske zadatke, narocito one od kojih je zavisila sigurnost urucenja poruke iii poste, upucivane su Olga Ma.rasovic, Sa:fija .Bo1standzic, Jelica LUJkenda, a kasnije i druge. U samom gradu se osjecala potreba neprekidnog oddavanja veza izmedu clanova MK KPJ i MK SKOJ-a sa clanovima Vojnog komiteta Sarajeva. Na tom zadatku clan Mjesnog komiteta SKOJ-a, Adil Grebo, otvara kafanu na Bas-carsiji u koju zaposljava svoju sestru Azru Grebo, clana SKOJ-a, vrlo vjestu i okretnu te pouzdanu o.mladinku. Azra Gre!bo je dolazila u kontaJk>t 1sa gotovo svim rukovodeCim ljudima NOP-a u Sarajevu. Poznavali su je kuriri i njoj se obracali. NoseCi kafu ·iz kafane, nije bilo sumnjivo da se uputi u bilo koju radnju na Bascarsiji. U blizini kafane, u Velikom Curciluku br. 61, nalazila se i brijacnica Ahmeda Dizdara, clana KPJ iz Mostara kod koga su navracali clanovi Mjesnog i Vojnog komiteta Sarajeva, brijali se i istovremeno primali poruke. Korisnost ovog komuniciranja bila je viSestruka. Nairne, u ovim radnjama skrivali su se razni materijali za potrebe ilegalnog rada, zatim ilegalci koje su trazili ustaski agenti, tu su dolazili kuriri iz partizanskih odreda i oblizll]ih ceta i vodova. U ove radnje navracala su i sluzbena lica iz ustaske' policije, od kojih se moglo mnogo tog cuti i doznati sto je bilo korisno za ilegalni rad u Sarajevu. Nije bilo neobicno sto su ilegalci u sali kafanu nazivali ,Ambasadom", a brijacnicu ,Konzulatom". Kad je neko zakazao sastanak u 10,30 u ,Konzulatu" znalo se da se to odnosi na brijacnicu. Isto tako se koristila i kafana. 420 421 Sestog novembra 1941. godine u Sarajey~)e policija pokre~ula pravu hajku na mnoge ugledne gradane, naJV1S~. na Srbe. Uhapsen? je oko 300 ljudi i zena od kojih su mnoge uput1h y logo~~· !om pnlikom uhapseno je i nekoliko komunista. Kada J~ zapnJetila opa~­ nost i onima koji su radili u tehnici Mjesnog kom1teta SKOJ-a, duznost ,tehnikera" predata je Emici K~p~i.. Od. tada j.e ona u odre.~eno vrijeme .odlazila na preuzimanje ne~JelJr;n_h b1ltena .~ prog~asa koJI. su u tehnki, u to vtijeme, redovno 1iZlazil1. Pohr3lnJ1va:la Je na. taJno mjesta velike kolicine primljenih. vprim_jerakc;t. T.amo je sv~kOJ organizaciji odbrojavala odredenu kohc11n~ 1 ~ nJe?nn:a .preno~1Ja do J?O jedinih sekretara po gradu. U SVOJ1ID Je nJednma damma nos1la pakete i neprimjetno ih samo jednim trzaje;n .:~ke predayala. Omla~ dinci nikada nisu saznali kojim su se nev1dl]1V1m putev1ma kretah ovi bilteni. Iako je kod mnogih rasla znatizelja, bili su ponosni na svoju organizaciju, koja je u~pi~~v~la da savla~.a sve prepreke. Zora Nikolic i Mara M1let1c Jedno su \TlJeme, do odlaska na oslobodenu teritoriju, radile na poslovima u tehnici Mjesnog ~o~i­ teta. Nikakav posao im nije bio tezak. Ponasale su. se s.kromno,. IzbJegavale su susrete cak i sa ranijim svojim drugov1ma 1 drugancama, nastojeci da budu nezapazene. . . . . . . •Po i,:zlbijanju ustanka u Sarajevo su st'IiZah ifJr:'1 r~Jen'l. p3Jrtl zani. Iz Mostarskog partizanskog bataljona doveden Je teze. ;a~Jen u zenskom zaru Esad Fejic. Prihvatile. su ga 01~~ Ma~asov1c 1 Z<;>ra Nikolic i smjestile u stan obucara Iv1ce Tvrtkov1ca, g~Je su ga ob1~~­ zili i lijecili dr Hiba Ramadanovic i nje!l muz dr _Derv1s Ramadanov1c. Hiba je svakodnevno obilazila ranjenika, prenos1l~ ~ay J?Otreb~J?-, z~­ vojni materijal i lijekove oko mjesec dana. Po 1ZlJecenJU, FeJ1C Je ponovo otiSao u Mostarski bataljon. . v . Kada je horac-proleter zaostao 1za Igmanskog marsa.' smrznut1~ nogu, doveden u stan Stake Bra tic ona se o~mah. ob_rat1la dr Svet1 Teofanovicu. On se nije ohazirao na opasnost1, h~10 Je ~ad . proleterom, psiholoski ga pripremao za sve event;mlnost1. Dolazw .3e redovno svaki dan, dok je horae stao na sv~Je noge. Odmah .1za toga Staka Bratic je ponovo pozvala. dr. Sv~tu 1 pred~la ~u ranJenu yartizanku Radojku Vlaco. Sveto Je 1 taJ zadatak 1zvrs10, a da mkad nije upitao holesnika kako se. zove.. . " . . , Za ukazivanje ljekarske 1 med1cmske por;noc.I ,1legalcr~13a. Sarajeva i ranjenim partizanima koji su u grad st1za~1 . sa. ustamck1h po~~ rucja od velike pomoci je hila saradr:ja sa aktlv.Istlmav N~P-a: koJI su hili zaposleni u apote~~ma. T~~.~ Je .u ~P<;>teCI Roncev1c h1la na radu saradnica NOP-a, SadiJa Dumisic, koja Je .1r;nala zadatak d~. ohezhjeduje lijekove. Kada je u apote~a~a za c1y1_le pones!al<? JIJ.ek<;>va i kada se novi lijekovi nisu mogli mgd1e nahav1t1, ostala Je JOS Jedmo dohro snahdjevena i popunjavana iz Zagreha usta.ska apoteka~ ~ada se razholjela apotekarica, koja je tu apoteku vodlla , k~o ustask1 povjerenik, nju je zamijenila Sadija D.imiSic, koia se pnr;n.Ila toga yosla d·a hi mogla koristiti NOP-u. Sadija se odmah snasla 1 dogo.v~mla s~ Safijom Bostandzic o nacinu saradnje. P? lij~kove su dolaz1I: m?og1 saradnici NOP-a koji su ih raznim kanahma 1 ve~~ma prebac~~ah r:a ustanicka podrucja. U to vrijeme pocela je ~?laz1t1 na sn~hdiJev~nle lijekovima i Marija Himelrajh koja je .svoJim. ve~ama 1 . kanahm~ upuCivala u jedinice sve do cega se dol~zllo. U 1stoJ apo~ec1 sa Sadijom radio je jedan apotekar za koga Je utvrdeno da 1 on nekoga �snabdijeva lijekovima. Ubrzo je ustanovljeno da je to cetnicki kanal. Za r.akovanje ovih lij~kova koriSte~a j.~ sluzbenica apoteke koju je SadiJa odmah. upozonla na ovu cetmcku saradnju. Sluzbenica je nakon ~oga :pnstala da u paket~.. ubac~je lijekove koji nisu potrebni, a <;>_n~ IzdvoJ.~ne p_red~val~v SadiJL Ov1m se potezom uspjelo onemoguclti snabdiJevanJe cetmckog saniteta a istovremeno su povecane koliCine za NOV i POJ. ' • 1 Dolaskom Vrhovnog staba u Uzice, a zatim u istocnu Bosnu -yeze sa Zagrebom i v Ljub.ljanom odr:l~vane su iskljucivo preko Sara~ Je':a·. Posao na odrzavanJ?, veza. p~VJ~ren je profesorici Olgi Nakic, ~OJOJ su s~ u zakazano v~IJ~~e JavlJ.ah ~urir~ iz ~agreba ili Ljubljane : podv· lozmko~ preday.ah . 1h preuz1mah postu 1 nestajali. Na ovaj Je nacm ~~etanJ.e obaVIJeS~l. teklo redovno i bez zastoja. v~~r.m kOJl su dolazih u Sarajevo bili su odabrani, odvazni i snala:zJlJ'lVI, uglaVIllom pro<vjereni ljudi, sposorbni za sve tJesikoce i napore. ;Sva.~a i naj!llanja neopreznost u radu skupo je stajala ilegalnu orgamzavCIJ~ Sar~J.~ya, a ne~?liko puta se zavrsila ,provalama" koje su ust~skoJ pohciJI omoguc1le velika hapsenja ,ilegalaca", narocito ~o~numsta u g:adu Sar~jevu. Poslij_e jedne od ~~v:ih ,,provala", u proljece 1942. g<?dm~, u.stase vsu. uhap~1le ?Igu Naln~. Podvrgli su je raznom maltretiranJU 1 mucenJU. Njen Izuzetno cvrst karakter i vrlo ~rez';"~no dr:laJ?-je _onemogucili su. P?liciji ~~ se domogne veceg ,pli~ena ·. Pod~os1la Je sve m~ke ah mkada lllJe poklekla. Iza nje uhap?ena Je ?usank,a Teo~.?,nOVlC. z~ ~ju je policija vee imala podatke da Je sakuljala vece kohcme zavoJa 1 drugog sanitetskog materijala i da se dva mjeseca skrivala od policije. · Poslije ove ,provale" i prvih hapsenja komunista i clanova SKOJ;a, us~aska P?licija .se .okomila i na zene - aktivistkinje NOP-a. Uhapse~a. Je yukica PrmCip, u cijem stanu su odrzavani ilegalni sast~nc; 1 ~unrske ve~e .. sa ustanickog terena, zbog cega je, sve do hapsenJa, b1la pod pohciJskom prismotrom. Uhap~ena je v i ?r~gica ~~v~c, Cino':'~ica Kotarske pripomocne zaklade. NJe~o drzan~e. 1 neuob~caJen.a ozbilJnost stvorile su joj veliki ~gled, zbog ce.ga s~ JOJ P<?znam~e VJerovale i prihvatile njena nacela 1 .s,tavov~. UspJela Jt:; ~~~amzovati znatan broj mladih djevojaka i mladica koJ: su se uklJucih u narodnooslobodilacki pokret. v . Z~t1~, uhal?sena. je ucite~j~ca Ranka Draskovic, dvadesetogodisnp dJeVoJka, ag1lna 1 vrlo ozbilJna, sa mnogo revolucionarnog i proSVJ~tarskog duh~. Radila je u odboru ,Narodne pomoCi", u Centru, od~~avala vezu 1·zvmedu Vl~dimira PeriCa i sestara Radosavljevic, kod koJih se u .dvonstu nal~z1lo sklad~s!~ materijala. Bila je stalno akti:vna u ~koJevskom aktlvu predn]aCila na sastancima u teoretskoj 1zobrazb1. . . Vin~a MarinoviC je, koristeCi vrlo dobra poznanstva i veze sa l]udn~~, 1z ~omobrans~v~, na Marijinu Dvoru u odboru ,Narodne pomoc1 uspJela sakui?Itl z:mtne ~oliCine. oruzja, .bombi i municije; pored toga znatne. novc.ar:.e 1znose 1 raznu opremu 1 odjecu. Iako tada t~~ u devetnaestoJ ~o~.I.m, znala je veoma vjesto izbjegavati sve poliCIJske zamke. u. pohciJl su je mnogo tukli i mucili, jer su prilikom pretresa kod nJe u stanu pronaSli 18 bombi, 5 pistolja i oko 500 metaka. ,. . Stana Vl~Cic je prenosila biltene i proglase radnicama Tvornice cllima, prenos1la nekim radnicima zadatke i ugovarala sastanke. Pri- kupljala je ,Narodnu pomoc" kod tih radrrica i kad je bila uhapsena policija joj je ispricala sve zadatke koje je izvrsavala. Bila je sokirana ovim podacima, no i pored toga nije se predavala. Drunica DeriikronjiC, domaCica, saradiva:la je Ill Centru na iSa~u pljanju ,Narodne pomoCi", imala krug zena koje su joj pomagale u ovom radu i davale priloge. Ona je novae predavala odredenoj vezi, a materijalnu pomoc prenosila u skladiSte na Mejtasu. . Uhapsene su i dvije ucenice Strucne skole u Sarajevu, povezane u organizaciji SKOJ-a, koje su neumorno sakupljale sanitetski materijal. Jedna od njih, Radojka Kujaca, stanovala je na Ilidzi i tamo hila ukljucena u organizaciju SKOJ-a. Mirjana Kravic je stanovala u gradu Sarajevu, u centru, i bila veoma agilna i aktivna u Strucnoj skoli medu ucenicama. Bila je vrlo okretna, nikakav joj zadatak nije bio tezak rriti se ustrucavala da ispred agenata prenese ,kompromitirajuCi" materijal. Danicu Vukotic, Cinovnicu Sreskog suda, u ~apsili su po denunciji. Njeno je drzanje bilo vrlo dobro, iako su prilikom pretresa stana pronadene znatne kolicine sanitetskog dokaznog materijala. Skojevka Inga Kraljevic i Narcisa CemaloviC, ucenice Trgovacke akademije i Zenske gimnazije bile su vrlo aktivne u skojevskim organiiZacijama u sko.li, mediu ucenicama i uceni:dma, ka<o i Ill terito;rijal nim organizacijama. Nisu se mnogo zbunile prilikom hapsenja. Svjesne svega sto su ucinile, vjerovale su u svoje drzanje i fizicku sopsobnost koja je bila potrebna da se podnesu mucenja. Isto tako dr:lale su se i u logoru gdje su iz zatvora upucene. Ucenica Belkisa Fazlagic, skojevka, optuzena je da je medu svojim prijateljicama agitovala za pristupanje narodnooslobodilackom pokretu, davala im literaturu i biltene za citanje i bila spremna na sve zadatke. Na Marijinu Dvoru, u ulici Magribija 9, stanovale su vrlo ozbiljne domacice Elza Vidovic, Milica Radan i Anka Joljic. Kod Elze Vidovic, prilikom pretrage stana, pronadene su bombe i municija, koju je ona prikupljala od domobrana iz zracne luke Rajlovac. Milica Radan je sakupljala ,-Narodnu pomoc", narocito zavojni materijal, i to preko bolni,carki iz voj111e i drzavne bolnice. Arnka J oljic je bila na Marijinu Dvoru aktivni saradnik NOP-a i vrijedno sakupljala ,Narodnu pomoc". Medu zadnjim zenama uhapsene su saradnice NOP-a: radnica-tkalja Darinka Lakic, Desanka Palavestra i Marica Nikolinovic, koje su privedene nocu u zatvor ,Beledija". Zadnja :lena, koja je u ovoj policijskoj najezdi uhapsena, bila je sekretarica MK KPJ za Sarajevo, Olga Marasovic. 0 njoj je policija iz vodene istrage imala toliko podataka da je njoj bilo prosto nemoguce da se od bi1o cega brani. Medutim, ona je simulirala tako vjesto nervni slom da su i prepredeni policajci nasjeli. Bili su prisiljeni da je upute u bolnicu na lijecenje, s namjerom da poslije ozdravljenja dokrajce istragu. U tome nisu uspjeli, jer je Olga uspjela nadmudriti sve njihove zatvorske mjere i uz pomoc ljekara i bolnicara pobjeci. Uhapsene zene podnosile su vrlo teske uvrede i pomzavanja. Nisu im dopustali odrzavanje ni najosnovnije higijene, izmjenu rublja, doturanje hrane od kuca. Muslimanke su prisiljavane da uce katolicke molitve, da se prekrste kad izadu na slobodu. Srpkinjama 1 422 423 �su prijetili da ce ih poklati, a Hrvatice su nazivali izrodima i izdajnicama hrvatskog naroda. Ova diskriminacija ljudskog dostojanstva poprimila je u logoru Sita.ra Gradiska, gdje su odvedene zene Sarajeva, jos ctudovi'snije nrzmjere. Pravo lice fasizma pokazalo se tek tu na trulim daksama banika, u muciHstu ,Kula", u iznosenim zenskim prnjama, u logorskom redu vladanja i dnevnom zivotu, u corbi od re:ge, u rukama ustasa sto danonocno kolju iznemogle i bolesne, u tifusu, u crijevnim grcevima, u ocima koje ne vide, u unakazenim i izbezumljenim licima djece i vonju trulog ljudskog mesa, u ovoj grobnici gdje se gomilaju suze, zenske vlasi, tezak miris trulezi; tu, u toj gomili kostiju koje gamizu svrsavala je pravda, a pocivala sigurnost i jedino zadovoljstvo jedne sulude dr2avnosti nazvane ,Nezavisna Ddava Hrvatska". Medutim, i pored sveg tog mucenja i pored ovog paklenog nauma, pored lanaca, krvavih tjelesa, logora, . klanja u Sarajevu, kao i na nizu drugih mjesta, narodnooslobodilacki pokret nije bio uniSten, pokret je zivio, iako sa desetkovanim snagama, ali je zivio, radajuci nove snage, nove zaklete branitelje slobode i pravde. On je zivio u njedrima potlacenog naroda, koga fasisti nikad nisu imali uza se. .. Iako odmah po zavrsetku tih hap,senja u proljece 1942. u gradu mJe po:stojalo organizovarno partijls•ko rUJkovods1tvo, ustaskoj poHciji i Gestapou su stizale obavijesti o nastavljanju komunisticke djelatnosti. Zato oni i dalje vrse intenzivnu kontrolu svih sumnJivih osoba, vrse kontrolu stanovanja, po ulicama, u prolazima, u tramvajima, po skolama, zaviruju u torbe po ulicama, presrecu i prate skupove brojnije od dvije osobe, pretresaju ljude po parkovima, na pragovima stanova, po fabrikama, u ustanovama, vrse kontrolna hapsenja iole sumnjivih osoba. Izlazak prvih redovnih biltena u reorganizovanom ·MK KPJ Sa, rajeva izazvao je cudenje u redovima okupatora i njegovih pomagaca u prvom redu ustasa. Mnogo cemu su se ustase nadale, samo n~ ovako brzoj i upornoj obnovi propagandnog rada komunista za koje su tvrdili da nemaju viSe snaga. ' . U:s~oro je obnovljen rad partijskih celija u Glavnoj zeljeznickoj radwmc1, u VTZ-u. ,Rivoltiju", u Tvornici duhana, u Tvornici cilima, ,Siku", uspostavljena je veza sa Rajlovcem i tvornicom ,Avija". Ponovno je ozivljen rad u teritorijalnim organizacijama na Vratniku Bistri~u i Skenderiji. Na Bjelavama je vrlo aktivna Jelena Vitas, koj~ okuplJa veCi broj :lena. U KovaciCima aktivom omladinki-skojevki ruk~vodi Zora Kindibai; a pored nje su Lidija Bratanic, Dana Vasic, Mila Sokolovic, Obrenija Acimovic i druge. U Novom Sarajevu su aktivne Natalija Bozic, Branka Blazek, Ana Polak Andelka ·Krecak Mira i Borka Voksal, koja ujedno rukovodi rado~. Organizacija s~ popravlja i pocinje popunjavati kadrovima upucenim sa oslobodene ustanicke teritorije. Zajedno sa iskusnijim skojevkama Stefica Belak dolazi sa oslobod~ne teritorije. One pokrecu rad SKOJ-a i uspostavljaju veze sa skoJevkama koje nisu pale u ruke policiji. One izravno pomazu Ademu ~ucu u obnovi rada MK SKOJ-a. Od · ranijeg kadra ostalo je malo t?lad1h u. gr~~u. Jedan dio j~ yohapsen od policije, dio otiSao u partlzanske jedmice, nesto mobihsano u domobrane, neki su odselili iz grada. Trebalo je razviti siroku akciju na podizanju svijesti i politiC- ke zrelosti mladih i na taj nacm odabirati najsposobnije za organizacije u svim dijelovi.ma grada. Usred ovih briga oko okupljanja razasutih snaga poslije uspjeha na obnavljanju partijskih i skojevskih organizacija, obnovljenog rada partijske tehnike i izlazenja biltena, koncem 1942. godine ilegalni narodnooslobodilacki pokret grada Sarajeva ponovo je pogoden Citavim valom hapsenja. Pohapsena je cijela skojevska organizacija u KovaCiCima, zatim u Novom Sarajevu, u Hrasnu, na Bistriku i u Skenderiji. Uhapsena je Andela Ivankovic koja je slusala radio vijesti i pribiljeske dostavljala na obradu za nedjeljne vijesti. Odvedene su zene koje su davale smjestaj ilegalcima, zatim clanovi profesorskog aktiva, aktiva u sudstvu, zeljeznici, po skolama i ustan~vama. . . . . .. . U ustaskom za'trvo1ru sru se nasle: MarrJa HimeLraJh, RarviJOJla Savic Natalija Misovic, Ljuba Durie, Zehra Mujdovic, Olga Salatic, Andel~ Ivankovic, Jelena Vitas, Ana Volak, Ksenija Brkljac, Obrenija ACimovic, Borka Voksal, Natalija Bozic, Andelka Krecak, Emina Aliefendic, Stefica Belak, Ljubica Dugonjic, Pasa Janjos, Slavojka Milicevic, Zlata Radosevic, Vera Sarenac, Borka Kozomora, Zehra Kucukalic, Anka Cumpf, Olga Milosevic, Marija Blazek, Lidija Bratanic, Rada Kindibal, Jelena i Dana Vasic. Zajedno sa zenama uhapseno je mnogo muskaraca clanova KPJ, SKOJ-a i vrijednih aktivista. Njih ukupno 118. Prema porodicama pohapsenih ustase su se ponasale bezobzirno i surovo. Kad su majke, sestre i supruge donosile nesto hrane, otkinute od usta, ili rublje za presvlaku, rubac za obloge na rane, one su se u 1kontaikttima sa ustasama .sretale sa ociJina mrmje ·d. rijeeima uvreda i ponizenja. Upravo to vrijeme umiranja trijeznilo je ljude. Na strah se naviklo, u strahu se zivjelo. Umirati nije bilo lako, ali ako se to mora onda je to bilo kroz mrznju prema neprijatelju. U toj se mrznji pojavio covjekov ponos, vrsila mobilizacija ljudskog razuma za nove zrtve. To je bio glavni motiv koji je radao nove snage, nastavak borbe, kostac do konacnog obracuna. Iako su se hapsenja nastavljala i u 1943. godini pa sve do kraja rata, narodnooslobodilacki pokret je ostao i dalje ziv, neuniStiv i sve jaci. U drugoj polovini 1943. godine policiii .ie uspjelo da uhapsi jedan aktiv ze~~ pripadnilka na-rodno!()lslobodillackog pokreta. Uhapserne su Amlka Noz1c, Ravijo.jla Jankovic, Ruza Brankovic i Nada Pejanovic. Kasnije, iste godine, policija je uhapsila Agana Bostandzica, njegovu sestru Safiju, zatim i Osmana Beslica zaiedno sa zenom i kucnom pomocn~com, kao porodicu koja je komunistima davala stan na raspolaganJe za sastanke. Isti dan su uhapsene Sadija DumiSic, AiSa .i Zumreta Kapetanovic iz porodice Osmana Kapetanovica. * ** 424 425 U septembru miesecu 1943. p:odine u Sarajevu je formiran MK KPJ sa sekretarom Valterom Pericem, a odmah zatim i MK SKOJ-a, sa sekretarom Ancikom Duric-Taniom. Novi sekretar. Mjesnog komiteta KPJ mnogo se angazovao na razvijanju i sirenju politicke misli i istine o NOP-u, narocito u redovima gradana. Nedjeljne vijesti su morale redovno, biti podiljene bez �obzira na teskoce nabavke papira, koga nije bilo. Stalne informacije o vojno-politickim uspjesima uticale su pozitivno narocito na mlade ljude, pa su se javljali i trazili da se prebace u partizanske jedinice, izbjegavajuCi da idu u domobrane. Partija i SKOJ su primali nove clanove u svoje redove. Sa oslobodenom teritorijom uspostavljene su nove veze. Kuriri su redovno prenosili postu i materijal ili vodili pmladinu u jedinice. Pocelo se emitovati preko ilegalne radio-stanice depese Vrhovnom stabu, koje su polazile od X i IV Divizije i PK KPJ za BiH. SKOJ organizuje terenske aktive. U centru Sarajeva omladinu okuplja Vlasta Bukovac, clan MK SKOJ-a, na Bistriku Milena Mitrovic okuplja omladinke Vahidu Karadzic, sestre Biserku i Totu Pudaric, Radmilu Kesic, Nadu Mandie, Cicu Ilic, Mirjanu Polzovic i Subhiju Hodzic. Ustaski postupak oko hapsenja daka sa Sirokace, posebno iz muslimanskog gradanstva, izazvao je vrlo buena negodovanje i prigovore. Ustase su na ovo neobicno reagovale. Da se ne zamjeraju preko mjere, odlucili su se na propagandni ,trik". Sef policije, Petar Petkovic, zagrizeni ustaski pouzdanik, pozvao je sve roditelje uhapsenih daka. Odriao im je toboze ocinski govor. U tom govoru trazi od roditelja da svojim potpisima jamce da im se djeca nece dalje baviti komunistickom promidzbom i da nece bjezati u redove odmetnika. Tek iza toga su pustili uhapsene dake medu kojima i omladinke: Vahidu Karadzic, Biserku i Totu Pudaric, Radmilu Kesic, Nadu Mandie, Cicu Ilic, Mirjanu Polzovic, i Subhiju Hodzic. Skojevke: VIastu Bukovac i Milenu Mitrovic nisu htjeli osloboditi nego su ·ih uputili u Jasenovac i tu ih mucki ubili. Uporedo sa formiranjem i ucvrscenjem partijske i skojevske organizacije u gradu Sarajevu priSlo se stvaranju drustveno-politickih antifasistickih masovnih organizacija, medu kojima i Antifasistickog fronta zena za grad Sarajevo. U odbor AFZ-a birane su vrlo aktivne i odane ilegalke: Cilika Hajnrih predsjednica, Mira StaniSic, sekretarica, Ljerka Cvitkovic i Hiba dr Ramadanovic, potpredsjednice i Azra Grebo i Vaska Vukalovic clanice odbora. Na drugom sastanku, poslije dvaide:setalk dana, ovaj odbor je iprosiren sa: Oliverom Katie (eaduienom za sudstvo), Olgom Odic (za zeljeznicku Direkciju), Hasom Pasic, (za smjdtaj ilegalaca). Iz Novog Sarajeva birane su Marija Blazek i Mera Puskic, ispred Bas-carsije Jelica Lukenda, za I r:ejon Hajrija Vranic-BojanCic i ispred Koseva Milica Milanovic i Olga Brajkovic. ·Po rejonima se organizacija AFZ-a sirila u nesto malo izmijenjenom teritorijalnom obuhvatu, zbog sveobuhvatnijeg djelovanja. Odborom AFZ-a u prvom rejonu, Bas-carsiji (od Logavine uliceKovaci-do Sedam Suma), rukovodila je Jelica Lukenda, a clanovi adbora su bili: Zlata SiSic, Vilma Vukomanovic, Smilja Saraba i Zlata Cehic. U drugom rejonu, Kosevo-Centar (Marijin Dvor-Crni Vrh-Ciglana-Mejtas) rukovodila je organizacijom Olga Katie, Kosevom Olga Brajkovic, Goricom Marica Cerkez, Centrom Stana Aliefendic i Vlasta Bukovac, bolnicama dr Hiba Ramadanovic i Milena Perisic. . U trecem rejonu, Bistriku (Skenderija do mosta Vrbanje) predSJednica odbora AFZ-a bila je Vaska Vukalovic, a clanice odbora bile 426 427 su: Hiba TeftedareviC, Dara Lisac, Fatima Hrnjicevic, Ema Ascic i Mira Hrvic. ) U cetvrtom rejonu, Novom Sarajevu {Kovacici, Hrasno, Vraca do Alipasinog Mosta) radom pododbora AFZ-a rukovodila. je Ma~ija Blaiek, a Clanice odlbma bile \Su: Vera Pu~\l<Jic, MHka Penc, Slav1ca Pantie i Marija Himelrajh. . Ilidza je obuhvatila: Staru Ilidzu, Stup, Vrelo Bosne, Hrasmcu, Butmir, ·selo Bare i SokoloviCa Koloniju. Pododborom AFZ je rukovodila Dragica Pindzo, a pomagale su joj Dragica i Lenka Tosic. U 1944. godini formira se prvi narodnooslobodilacki odbor za grad Sarajevo. Od zena u taj prvi odbor izabrane su Mira StaniSic i dr Hiba Ramadanovic. U odbor NOO-a prvog rejona izabrane su Zlata SiSic i Vilma Vukomanovic; drugog Cilika Hajnrih i Rasa Pasic; treceg Vaska Vukalovic, Azra Grebo i Hiba Teftedarevic; cetvrtog Milka PeriC Slavica Pantie i Vera Puskic. Na Ilidzi, u tamosnji narodnooslobodilacki odbor, izabrane su Dragica Pindzo i Lenka Tosic. Pred kraj 1944. godine osnovan je Gradski odbor Narodnooslobodilackog fronta u koji su od zena izabrane: Vera Snajder, Beba Kovacevic, Milka Peric, Zumreta Teftedarevic, Zlata Sisic, dr Hiba Ramadanovic, Olga !Brajkovic, Jela Rihtman, Paula ~anlar, ~~~ka yukaloviC, Smilja Kurtovic, Paula i Anka Hodak, M1ra Bonac1c, Jehca Lukenda i Milena Perisic. Sa ovako sirokim ucescem zena Sarajeva u NOP-u bilo je mog;t~ ce napustiti stare ilegalne stanove i zamijeniti ih novim koji nisu b1h pod policijskom paskom. Mobilizacija za jedinice bila je laksa, jer su se zene lakse odluCivale da salju svoju djecu u narodnooslobodilacku vojsku ..Pn~jere­ nje u narodnooslobodilacki pokret toliko je poraslo da su se, 1 pored gladi i krajnje nestasice hran~, x;talazile zadnje za~i~~. za p:ehranu ilegalaca. Uspostavljene su cvrste 1 s1gurne veze u pohc1p:. To Je om~­ gucilo da se otklone razna iznenadenja od prodora pohciJe u organ~­ zaciju. Taka je bilo moguce nadigrati Vojno redarstvo, okrutnu pohciju, uklanjajuCi na vrijeme sve one ,ilegalce" koji su bili pred hapsenjem. Ispred samog cina hapsenja uklon~ene su od. zena Lepa ~ar­ kiC Bosa Skaric Cica,Dragojla Vukomanov1c, Karola mg. Rado, H1ba Rainadanovic, zatim grupa od 19 aktivistkinja iz Breze, iz Visokog i drugih mjesta. Ovako uspjelo spasavanje ug~ozenih lj~di bilo _je. ~o­ guce i zato jer je vise kanala za upuCivanJe u partlzanske Jedmice funkcionisalo bez zastoja. Policija je narocito bila ogorcena na sa~ajevsku. skojevsku. orga~ nizaciju koja je dobra i vjesto rasturala T1tove shke za Prv1 maJ 1944. g~dine. Iako je policijska hajka, otpocela djevojke i mladici su taj zadatak besprijekorno izveli. Policija nije uspjela saznati da su se slike umnozavale cak i u njihovoj policijskoj · tehnici, a ni .to oda~le je nabavljen materijal i ko su bili aktivisti koji su razasuh po sv1m dijelovima grada preko 5.000 komada slika. Ovakav odgovor naroda na ponavljane ucjene o~ strane fasista, ra~bj~snio je _jednako _?Ovsp_odare kao i njihove manonete. I pored odrzamh nekohko vrlo zucmh sjednica policije na kojima su padale urotnicke zakletve, sve je ostalo bez zeljenog uspjeha. . Tehnika Mjesnog komiteta KPJ radila je t~?a neprekid~o. Raspacavanje biltena i obavijesti istovremeno se vrs1 na dva IDJesta. Iz �jednog izvora snabdijevali su se samo odredeni dijelovi grada, odnosno organizacija, a iz drugog preostali. Nedjeljne obavijesti slane su _i Okruznom komitetu KPJ za sarajevski okrug. Za organizaciju AFZ-a jedno vrijeme su stampu preuzimale Cilika Hajnrih sa jednog mjesta i Mira StaniSic sa drugog. Kasnije je ovaj posao obavljala i Jelica Lukenda sve do njenog bijega ispred progona policije. Jedno vrijeme je tehnika radila u stanu kod porodice Foht, a poslije njihovog hapsenja u Saburinoj skoli. Valter Peric je vrlo cesto radio i licno na roto-s.troju, prisustvovao podjeli za pojedine organizacije, a posebno se bnnuo da se poslije svake upotrebe cjelokupna · tehnika smjesti u tajno podzemno skladiSte. Ovakav oprez je pomagao da policija nikada nije pronasla tehniku. Cak i prilikom hapsenja poredice ~oht, stan su u detalje pretresli, ali se tehnike nisu uspjeli domoc1. Poslovi na radio-depesama su se svakodnevno povecavali. NaroCito je bio osjetljiv rad na sifrovanju i desifrovanju, sto je iziskivalo najveci oprez i veoma mnogo vremena. Najcesce se ovaj posao radio nocu, ali je i noc postala prekratka. Zbog toga su se ovi poslovi morali i danju obavljati. Valter je dio ovog posla povjerio i Miri Stanis~c, ~oj.a je sifru naucila napamet tako da je ovaj posao obavljala rutmskr 1 veoma brzo. Sve tekstove za radio-depese radio je Valter neprekidno i licno. . Gr~dski odbor AFZ-a donio je odluku da zene pripreme zastave (naJmanJe sto komada), koje ce trebati za odavno iScekivani dan oslobodenja Sarajeva. Povedena je akcija da se nabavi crvena coha za petokrake zvijezde i potrebna kolicina bijelog, crvenog i plavog platna. I pored toga sto je hila potrebna velika kolicina od nekoliko stotina metara platna, svake boje, zene su to na vrijeme nabavile. cak je crveno platno nabavljeno iz Zagreba. Cjelokupan materijal prenesen je u stan Jelice Lukende. Ona je cijelu kolicinu platna skrojila, u kolicini od 97 komada i rasporedila u c~tiri grupe. Petokrake zvijezde su iskrojile Mira Hrvic i Olga Brajkovic. Jednu grupu zastava sivala je Dara Jovanovic, drugu Mara Ruskinja, trecu Bisera Adzic, a cetvrtu Dana Stojakovic. Sve su one imale svoje ,roma~acice. Posto se sve to radilo na podrucju Bas-carsije, oko Besarme C1kme br. 1, nije bilo tdko da se pripremljeni materijal prenese u stan zena, koje su sivale. Sve zavrsene zastave sakrivene su u potkrovlje stare kuce u kojoj je stanovala Lukenda. u vojno-tehnickom zavodu su radnici izradili celi6m stancu" za i:sijeca:nje malih petolkra/ka za kape. Od O'tJpadaka orvene o~he isjece~o je oko 1.500 komada petokraka. Zenski aktiv je u dugim nocnim sat1ma vezao sa svilenim koncem srp i cekic. Zavrsene petokrake su podijeljene po organizacijama AFZ-a i skojevskim organizacijama, kao nagrada za vanredno zalaganje. Policija je i dalje neprekidno vrsila pretrese po stanovima odredenih kvartova. Doznalo se da je na redu pretres i na Bas-carsiji gdje je stanovala Jelica Lukenda. Naredeno je da se hitno zastave prenesu u Ekmi,ca Cikmu br. 3, kod Dare Jovanovic-Dragas. Zene su oko tijela omotavale po dvije tri zastave, navlaceCi zimske kapute i zastave uredno prenijele u novo skladiSte. Jelica je hila sa kcerkom od 14 godina na ~tal_nom oprezu, jer joj je javljeno da joj predstoji opasnost od hapsenJa. U januarskoj noCi 1945. godine policija joj je zakucala na 428 429 vrata. Pograbila je dijete iza sna, kroz prozor se provukla na krov kuce i tu se medu zidovima dimnjaka i susjedne kuce smjestila, drhcuCi od cice zime, dvije noCi i cijeli dan posmatrajuCi sta se sve pred njenom kucom desava. Po kuCi su ustase sve porazbijali, raznosili, dok su u zasjedi po obicaju cekali koga ce jos uspjeti uhvatiti. Drugu noc je, promrzla, ukocena sa djetetom, preko krovova, pokusala zadnjim snagama da se domogne slobode. Rekla je djetetu: - Sine, ako si za spasavanje, da skacemo? - Majko, ti znas sta radiS! Uspjele su. Domogle su se nakon muka, straha i skrivanja, konacno slobode, kada su se prebacili u Petu crnogorsku brigadu. Cjelokupan Gradski odbor AFZ-a, bez izuzetaka, bio je neprekidno u akciji. Na sastancima, po kucama, po bastama, u slucajnim susretima, zene su se upoznavale sa svim politickim i vojnim dogadajima. Upoznavale su se sa odlukama AVNOJ-a i ZAVNOBiH-a. U iscrpljenom gradu prikupljanje ,Narodne pomoCi" nije nikada prestajalo. Pomagale su porodice Ciji su roditelji ili sinovi hili u jedinicama, kao i one koje su ostale bez hranilaca koji su se nalazili u ustaskim zatvorima ili logorima. Nije bilo odbora u kojem se clanice nisu utrkivale u tome ko ce vise uCiniti. Dan oslobodenja nije viSe bio daleko. To je bilo svakome vee jasno. Medutim, grad je zadesila iznenadna nesreca, posljednja najezda zlocina. U sklopu ustaskog divljanja u teroru NDH izuzetnim upravo monstruoznim postupcima, isticao se po zlu poznati Maks :Luburic, pukovnik ustaske vojnice. CudoviSnim svojim postupcima, veoma surovim ophodenjem, nametnuo se svojoj okolini kao ,jaka osoba" ustaskog pokreta. Cak je i Nijemcima ostao u uspomeni kao najneugodniji saradnik. Zbog svoje samovolje, cudnih i bestijalnih postupaka, ljudi su ga se klonili. Luburic je stvaralac i zapovjednik ,Ustaske obrane" koja je kao specijalna Poglavnikova sluzba vrsila policijsko-redarstvenu funkciju. Po gradu vrsi racije, sve muskarce, bez obzira na polozaj i godine, na bilo kojim mjestima koja su se do tada smatrala oslobodena od vojne sluzbe, otprema u vojsku. Svaka i najmanja neposlusnost donosi smrt. Njegovi agenti vrse hapsenja, svi zateceni zatvorenici smjestaju se u njegov zatvor. Svoj stozer u Berkovicevoj vili pretvara u kazamat, a podrume u 1klaonice i najberumnija muCiHSia, koja nije ZCllpamtio ni srednji vijek. U zatvorima vojnog redarstva nasle su se od zena Cvijeta Subotic i njezin muz, Vilma Vukomanovic i muz, Olga Odic ,Zdenka", Ankica Paukovic, Nada Grujic, Marica Uherka, Vahida Durie, Libusa Majer, Stana Mandie, cijela porodica Foht, Nasiha Mehmedbasic, Emina Hadziomerovic, Ljubica Kariklic, Emilija Gajer, Vukosava Kariklic i Ankica Ropret. clanovi stozera se obracunavaju bez milosti sa gradanima koje su ustaski saradnici po bilo kojoj osnovi, odavali. Pobude su kod ovih bile najrazlicitije, najcesce licne naravi. Ko je jednom stupio u predvorje Luburicevog stozera, tome viSe nije bilo spasa. Policijski sat je zapocinjao u 18 sati a prestajao u 7 ujutro. Voden neljudskom naravi, Luburic je znao netremice posmatrati mucitelje, svoje ucenike i, zavisno od licnog raspolozenja, izdavao je �Veljko Stankovic pohvale i1i grmio sa psovkama. U pocetku je uzrvao kada bi pocetnici dzelati jednim zamahom kame dokrajcili zivot iznemogle zrtve. Kasnije je u svojoj svireposti poceo iznalaziti neke nedostatke i praznine. Zadnje dane svoje vladavine zelio je ispuniti dugotrajnim mucenjima i patnjama ljudi. Sa uzivanjem je posmatrao ove svoje izume. Najkrvozednijem, najsvirepijem podaniku ovog pakla, onome koji je ispoljavao isto takva uzivanja kao i on sam, poklanjao je posebnu paznju. Pozivao bi takovoga u svoju kancelariju. Iz drvene kutije nudio bi sljedbenika cigaretama sa zlatnim slovima. - Za vojnu i vjernu sluzbu ,Nezavisne Ddave Hrvatske", zapali. Cjelokupnoj ovoj tragediji Luburic odlucuje dati drzavno-pravnu formu. U stozeru formira pokretni prijeki sud, koji uzurbano sudi. Na prvom sudenju 14 ljudi je osudeno na smrt. Svi ovi su dovedeni iz Mostara. Sto nije uspio uCiniti u Mostaru, nastavio je u Sarajevu. Na drugom sudenju istog dana, 10. marta 1945. godine, na smrt sudi ilegalke Sarajeva, Vahidu Durie, Ubu5u Majer i Sitanu Mandie. Trece sudenje je posveceno porodici Foht. Osuduju na smrt Sarlotu Foht, njenog muza Josipa i Vlatka, njihovog cetrnaestogodisnjeg djecaka. nvadeset cetvrtog marta sude na smrt Nasihu Mehmedbasic i Memicu Eminu Hadziomerovic. Zatim slijede smrtna presuda Ljubici Kariklic, kurirki iz Reljeva, Dobrili Knezevic dozivotna robija, Mariji Paulic 10 godina teske tamnice, Fatimi Sahinpasic 2 godine, a Vukosavi Kariklic i Emiliji Gajer po 1 godina teske ·tamnice. Dva dana kasnije na zadnjem sudenju na smrt sude Radojku Smiljanic-Stanisic i ViSnju Tomasevic, a Milu Pecek na 5 godina teske tamnice, Grozdanu Blagovcanin i J ozefinu Ordalj na po 3 go dine teske tamnice. U noCi izmedu 27. i 28. marta vjesaju na Marijinu Dvoru, u aleji, 55 zatvorenika, medu kojima 4 zene: Anku Paukovic, Stefaniju Cerkez, Ines Samardzic i Andu Budan, sve bez ikakve sudske presude. U stvari, presude na vremenske kazne nisu znacile niSta. Svi osudeni do 6. aprila, to jest do dana oslobodenja Sarajeva, poubijani su na najsvirepiji nacin. Ubojstva zena bez sudenja izvrsena su jos nad: Anom Lazarevic, Olgom Radulaski, Ksenijom Trebic, Olgom Odic, Nadom Alagic, Dragicom Pejanovic, Slavicom Pantie, Zorom Brkic, Ljubicom Ivkovic, Danicom Uzelac, Dragicom Knezevic, Ruzom Milicevic, Refikom i Nezirom Dizdar i Radmilom Radujevcic. Luburic, opterecen bolesnom mastom, prepun mrznje prema svim svjedocima njegovih zloCina, donosi odluku uniStenja. Na Marijinu Dvoru vjesa mrtve i zive zatvorenike za odmazdu. U dvoriStu svoje vile zakopavaju strasno iznakazene 23 zrtve, na Bakarevcu je zakopano 15 ljudi, neki tako unakazeni da im se nije mogao utvrditi identitet. Na Darivi u zajednicku grobnicu zakopavaju 74 zrtve, a na zadnje putovanje u logor Jasenovac upucuju preostalih 127 muskaraca i zena. Niko od ovih nije docekao tako dugo iScekivanu slobodu, koja je 6. aprila oznacila kraj svih strahota i patnji gradana Sarajeva. SJECANJE NA SLAVOJKU SARIC lavojka savic je posHje Olsloibo.denja Fo~e •.S!tU!Pil~ u r~r:a~; ' zajedno sa svoja dva b~ata, S!Jepanob I ~f~~te~~c~m~, kao strom Mile':om. J_?VO Je pog~~u~r~e ~~leterske brigade kraborac Focanske om1~dmske ~ete ~ sas~ de 0 i~u1a kao horae iste cete jem maja 1942. godme,, a MI1eva J.e ~·atti·!koj ofanzivi, nedaleko od krajem ~aja 19143. ¥kodme uhpettC?~i ~e~ni~i i ~a svirep nacin oduzeli joj sela Kruseva. S avoJ u su u va I zivot marta 1943. godine. v• 1' .. 0 1a da se 0 1 S1avojka j_e zav~sila Trgo':ackud~~l J.~ u fo J·~\~~~~:JJ~Je i~ali jos skoluje zbog Siromasnog stanJa ro I e ' sedmoro dj~ce. v v.· . ·v dobrih i istaknutih boraca. Toj Trgovacka sko1a u Foci dala.Je vis~ .. v·socki' Gagovici Hadzivuko· d 1' s iCi AlaJbegoviCI I ' ' v . .. generaCIJ.I,?U pr~~~ a~ ar ,: . , .. d gi Medu njima, od samog pocetka viCi, Babici, Ku1~ci,VFkeJze, Toso':'dcii ~use. isticale i dvije m1ade focanske narodnooslobodi1ac .og rat~; :'I no ~k s ·, Razi'a se od pocetka opredjevC?jke: Razija ~1aJbegovic~ISiaykJ saa o~i~dinorJ. Ona je ubrzo shvat!1~ dijeh1a za rad sa zenam.a, ~ avoJ a. narodne revo1ucije. U tome su JOJ ciljeve narodnoo~1ob~di1ac.ke borbi~~i Kocovic Momcilo-Momo, Gagovi~ pomogli nap~edn~ fo~anskl om1~d 1a 'be oviCi i drugi focanski daci koJI Rajko, Tosov1c R1sto I Bvor~, braca ~ J Niksicu Subotici, Beosu imali srecu da produze s~o 1 ovan~t ~ J~r;J:la~iji Svi s~ ovi om1adinci gdaduhil~ 9~~ko;d~~~g;r~t:~1Fn~~~d~oos1obodilack~m po~retu. k d o rna . d' F v· . formirano om1admsko ru ovo U februaru 1?42. go m.e'v u Je rukovodstvo je ima1o rang sresstvo, koje se sastoJa1o od tn cl~n~. ~~ko zvanicno nije tako nazivano. · Slavo'ka saric kao predkog komiteta SKOJ-a za srez ocu, I . Vidno mjesto u ovomd. ruk~vdd~tku f~~~~I:k~gi om1acfinskog rukovodstva stavnik zenske om1a me. a ava . k r d' okup1janju napredne bio je da na teritoriji .gr~~ka Focet·I· 0 J~gi~~1 ~~iJ·~ ~a narodnoos1obodilacke om1adine oko Komumstic e par IJe borbe. . . . ·v k Ok l'anje je narocito otezano To nije bilo 1a~o, mtl JIIS 1C?. g1~t al~ o~tv~ lilika'kve ,pa:-edstave o rezbog toga sto omladiilila n~ s~ u liliJe tug Sa njome je trebalo puno ravo1uciji i narodnooslobodi1ac~o m re NOB-e Sa zenskom om1adinom diti da bi bar donek1~ razkumJe a cd_Jevkog ruk;vodstva Okruzni komitet iSlo je jos teze. Od focans og om1a ms ' S t: l · ocb lk 1 I?f. 430 431 �SKOJ-a za Focu, Gor:azde i Kalinovik, zahtijevao je da ucine maksimalne napore ~~ s.e omladma okup~ i ujedini oko linije Komunisticke partije Jt;gosl~VIJe 1 n~:rodnoosloibotdr:looke boJ'be, za borbu protiv okupatora i nJegovrh domaerh slugu. Zens~a omladina n~ selu v~Cinom je bila nepismena. Zene su od sai?og po~.et~a .NOB-e brle na nJenoj strani, ali to javno i otvoreno u poeetku niJ~ rstrea~o. Trebal.~ je. vr~me~a i ~eke vece sigurnosti. Zbog togas~ SlavoJku sve rskreno erJemle 1 volJele, Jer je bila otvorena i iskrena. O~a Je ?obr? poz~avala ~eoske obicaje. Bila je sva srecna sto je omladina pnhvatrla ~~skuSIJ~vs~ nJo~. Zato je sa omladinom radila polako, postepeno, strplJivo, smrslJeno, srstematski i organizovano. . Ru~ovodstvo SKOJ-a)~ za oml~dinu na teritoriji focanskog sreza orgamzovalo ~nalfaJbeJts~e teca;Jeve, koJe su pohada1e s·ve omladi·nike od petnaest do tn~ese.t ~odma. ?.t~rvosti. Na ?vim ~ecajevima, za koje su cesto sa ~r~nta :povlaeem. p~~men:Jl 1 skolovam borer, pored opismenjavanja citana ~e I laksa marks~streka hteratu~a, pa su .se omladinke upoznavale i sa viziJama no.vog drustvenog uredenJa, za koJe su se tada borili borci narodnooslobod.rlac~e vojs~~, medu koj~m.a ~~' po prvi put u nasoj istoriji, bilo i dosta dJ~VOJaka. ~erl.o se o soeiJahstrekom drustvu, o jednakosti i ravnopravnostr medu lJudrma. Govorilo se i o sposobnosti zene da se bori za slo~odu, rame uz ~~me .s~ m~.skarcima, i da obavlja mnoge druge poslove koJl ~u d<? tada br.h pnvr~egr~~ samo za muskaree. Na mnogim ovim sastanCim~ I ?kupov:ma P~JaVlJrvala se medu malobrojnim zenama u ulozi pr~davaea 1 tull?-aea novr~ d.rust~enihv odnosa i Slavojka Saric. Ona je, ZaJedno sa .d~~grm omladmerma ~z foeanskog omladinskog rukovodstva, ~o~t~ doJ?~lvnttela da se preko ovrh kurseva kod omladine postignu znaeaJm pohtrekr rezultati. v . J~dnoga dana. pozv,ao me politicki komesar Svetislav Nesic i saopstw m1 da treba shJedeeeg dana da se javim u Focu u komitet SKOJ-a kod Slav_?jke Saric~ Za to ime l?rvi put sam tada cuo. Nesic mi nista nij~ rekao zast? me t~~aze. Ja.'sam v;erovao da .me .zovu radi l'i'tupanja u Focan·~ku .on;l~dms~.u ~t~ ilmJ.a se ~1h dana formirala u FoCi i za koju sam se Ja hiO.JOS ramJe Javw, ah me Je komandant Cetvrtog bataljona Rade Stevanovic, vratio s obrazlozenjem da sam potreban u bataljonu. ' ~d fronta vcete do. Face bilo je vise od dvadeset kilometara. Kad s~!ll st1g~o u Fo~u svratw sam u komandu mjesta i potrazio Slavojku Sane. Rekl~ su ~1 da radi u zgradi bivseg sreskog nacelstva. Otisao sam taJ:?o, pn~~o Jednom od tamosnjih ljudi koje sam sreo i upitao za Slavo~ku Sar:~; On me _uv_~de u jednu kaneelariju i rece: Evo, ovo ti je SlaVOJka Sane. pokaz_uJuer prstom na djevojku koja je sjedjela za stolom i razgov~rala. sa n~krm drugom. Bila je to djevojka srednjeg rasta u partizanskoJ umform1, sa ervenom petokrakom i opasacem i piStoljem oko P.a/Sa: B'l!cm;;ts,ta liea! ociJ~.k?je n~ezno i umilj:=t:to lgledaju oovj.eik:a. GOIVOnJa J~ trho 1 razbonto. Uermla m1 se mnogo hJepa, ali ozbiljna i mudra dJeVoJka. . ·P~sl~je lju~aznog rukovanja i stiska ruke razgovarala je sa mnom ?Iagi~ I ljuba~mm tonom. ,Prvo 0 mom zdravlju, zivotu, pa frontu i ceti rz koJ~ sam .dosao. I~teresovala se je li tesko na polozaju, da li sam ranjavan, ..1 ? m:w drugrh, moglo lbi se reCi, gotovo familija~rnih pHanja. foslt7e ~e ?~ ~nom ~~.zgovarala ~ narodnooslobodilackom ratu, revoluciji, . om~mst.I.ekoJ partiJI JugoslaviJe, o odnosu boraca iz moje cete prema tim pitanJima. 432 433 Razgovarali su jos neki drugovi sa mnom. Razgovor je bio spontan, a ja sam toga dana nesto bio interesantan za njih. Svi su se oni interesovali za situaciju u dobrovoljackim cetama. 0 odnosu seljaka i boraea prema narodnooslobodila.Ckoj borbi i revoluciji. Poslije ove otvorene i srdacne diskusije sa Slavojkom Saric, koja je vee tada hila clan Komunisticke partije Jugoslavije, ja sam sa nekim pitanjima narodnooslobodilacke borbe bio nacisto. Znao sam da je ona radila u Foci u kojoj se tada nalazio Vrhovni stab narodnooslobodilacke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije, Centralni komitet Komurristicke partije Jugoslavije, i niz drugih ustanova i istaknutih partijskih i politickih radnika Jugoslavije, da je kroz te susrete stekla veliko iskustvo i obogatila svoje znanje u radu sa masama. Sjecam se da je dvadeset drugog februara 1942. godine kao rukovodilae Saveza komunisticke omladine Jugoslavije u Foci govorila na osn>ivaokoj konferendji Saveza zena, odrzanoj u Foci, i hila bumo poZJdravljena od .svih pri.sUJtnih. Krajem januara 1942. godine, ,pokrajinski komitet Saveza komunist~cke omladine Jugoslavije za Bosnu i Hereegovinu i Glavni stab narodnooslobodilacke vojske i partizanskih odreda Bosne i Hereegovine, na zajednickom sastanku, donijeli su odluku da se na teritoriji Bosne i Hercegovine formiraju posebne omladinske cete, od omladinaea od 16 do 26 godina starosti. Medu prvim, sredinom februara 1942. godine, formirana je Focanska omladinska ceta. U Focansku omladinsku cetu stupila su dva Slavojkina brata, Stjepan i J ovo, i mlada sestra Mileva, cije ime danas u Foci nosi organizacija zena. Vaznu ulogu u formiranju omladinskih ceta imala su rukovodstva Saveza komunisticke omladine. Formirane su omladinske cete i u Gorazdu, Trnovu i Miljevini. Slavojka Saric, pored redovne duznosti u omladinskom rukovodstvu sreza Foce, prihvatila se i zadatka da miljevinskom omladinskom aktivu pomogne u formiranju omladinske cete. U tome je imala velikog uspjeha. 1Pocetkom aprila 1942. godine u selu Miljevini je formirana Miljevska omladinska partizanska ceta od oko cetrdesetak omladinaea. Ni jedan horae nije bio stariji od osamnaest godina, sto je od posebne vaznosti kao i cinjenica da je ceta hila sastavljena od podjednakog broja srpske i muslimanske omladine. Poslije formiranja ceta je ostala pri komandi mjesta Miljevina radi izvodenja obuke. Vojnu nastavu predavao je Ljubo Mikic i jos neki drugovi iz Druge proleterske brigade, a politicku nastavu Stevan Markovic Singer, komesar focanskog odreda i SlavoJka Saric. Ceta je, .poslije zavrsetka krace vojne i .poHticke ohwke, usia u sastav Treceg sumadijslkog bataljona Druge proleters'ke brigade. Prilikom povlacenja Vrhovnog staba narodnooslobodilacke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije, maja mjeseea 1942. godine iz Foce, sa focanskim politickim aktivom povukla se i Slavojka Saric, u selo Vrbnicu, a zatim u Crnu Goru. Kada su partizani napustili Crnu Goru i t~eritoriju Foce i otiS'li u B'Oisansku ·krajinu, Okruzni komHet partije za okrug Focu, Gorazde i Kalinovik ostavio je Slavojku sa jos nekim clanovima partije da ilegalno radi na teritoriji Foce i okoline. U gradu Foci je ostala partijska celija. Okruzni komitet je upoznao Slavojku sa clanovima KPJ. Slavojka je sa nesmanjenom energijom nastavila da radi sa omladinom u neprijateljskoj pozadini. Za svoje prebivaliste ona je u pocetku izabrala Miljevinu. U Miljevini je postojala partijska organizacija od pet clanova, a njen sekretar je bio neustrasivi Nedo Janjic, jedan od seljaka iz ovog kraja, koji je medu 28 2ene BiH u NOB 1941-1945. �prvim u . ~)Vom krajlf P?.stao ~Ian. Ko.munisticke partije Jugoslavije. Ova :partiJska orgamza~1Ja smJest1la Je Slavojku Saric da ilegalno staJnUJe .~ selo Oor~aV~J.e ,kod Gele ZelovlC, sestre Slavoj,bne majke. Za part13sku orgamzac1JU ovo je bilo najpovoljnije rjesenje. C:etnici su o~mah poc~li da pret;esaju partizanske kuce i da se svete partizansk1m porod1cama. Gelma se porodica smatrala cetnickom i cetnici .i?-isu zal.azili u njenu kucu, a ni sumnjali nisu. da ona u svojoj kuci kr~Je . partlzane. Naravno, to ni Gela nije znala, niti je ovo cinila SVJesno. Slavojki i drugovima koji su bili zaduzeni da razgovaraju sa Gelom. oko .~jenog smjestaja, receno je da joj objasne da se Slavojka kod nJe knJe od ustasa i Italijana koji su tada bili zavladali Focom u ~ojoj su. ~e nalazili Sl~vojkini roditelji. Tome je dosta pomogla i Gehpa patn~arhalno V~Sp1tana P?r?dica. u kuCi, sa Gelom, zivjela je oveca. P?r?d1ca sastavlJ~na pona3v1se od starijih :lena ciji su muzevi I_;es~~h JOS u p~vom sv;etskon;; ratu. Te rpatrijarhalno vaspi<tane .Zene, cuvs1 da S~aVOJ~U traze _ustase, sve su ucinile da joj pomognu da ost?ne u taJno?tl· Kada b1 ona morala da privremeno napusti njihovu k~~u one s~ J~ prerusavale.? ~voje haljine, koje su i u selu u to VriJe!fl~ _nos1le. JOS sa~o s.tanJe zene. Ove divne starice nisu mogle ni p,m;ms.h~1 da ~ed~~ dJeVoJka moze da se bavi politikom. U kuci je ZlVlO. 1 ]~dan jed:~1 odrasl~ muskarac koji je vee bio zasao U godine. On Je b1? ~?m~7u~ po~od1c~, .a i?ace miran i posten covjek. U selu su .g~v sv1 ':1Jemh 1 postovah 1 mko nikada nije sumnjao u njegovu poht1cku loJalnost. . .~lavojka. S~ric n_a ter.eim ~iljevine, gdje se pored partijske organ~zaCIJe nalazw 1_~ko]e_vsk1. akt.IV od ~eseta~ dobrih i vrijednih omla~maca, medu k?Jima Je ~n~o 1 nekohko djevojaka, radila je do pocet~a _1943. ~odme. Slavojkm rad na ovom terenu bio je od velike ko:.1st1. Ona Je. po.sebnu paznju posveCivala zenskoj omladini, koja se vecmom opred1.Jehl~ za _narodnooslobodilacki pokret. Djevojke su se ra_do sastaJale sa nJom Jer su znale da od nje mogu nesto i nauciti. NJene. ~lage i .top~e rijeci! koje je ona znalacki upuCivala seoskoj oml:;t?m1, .kada 1m .3e goyonla da je doslo vrijeme da se .:lena oslobodi naS~1JeGei?-.1h vstega 1 pom.zavanja, toliko SU privlacile zensku omladinu, pa I ~~anJe zen~, d~ su 1h yrosto upijale i poslije ih dugo medusobno prepr~cava_le. B1lo ]e nevJe~?vatno kol!ko su je seljanke zavoljele. SlavoJ_ka Je, . kao gradsko dz7ete, govonla o potrebi da se izjednace grad.. 1 sel_o} da narodn_ooslobodilacka borba to garantuje, ali da to zahtz7eva 1 zrtv~. ~mladmke. ~e nisu plasile zrtava. Ovakav Slavojkin !ad pod~takao. Je zensku milJevsku omladinu na direktne akcije pa Je . nekohko djevojaka uzelo puske i stupilo u narodnooslobodllacku VOJ~ku. da se zaje.~no. sa muSikaroima bore ,protiv okupatorra i za bolJe 1 ravnopravmJe ljudske i drustvene odnose. Ona je imala ve1ik~g uticaja na idej~o opredjeljenje te omladine, pa ih je dosta stuplio u Savez komumsticke omladine Jugoslavije. ZahvaljujuCi Slavojkinom radu sa omladinom u Miljevini cetnici nisu uspjeli da mobilisu u svoje redove ni jednog omladinca. I k~vda s~ tek .kra~em 1942 .. godine uspjeli da formiraju Miljevsku cetn_I.~ku cet.~, bila Je sastavljena skoro cijela od mobilisanih seljaka sta~ riJih g~d1s~~· Is to, tako nisu mogli da nagovore ni jednog seljaka sa ove .~entonJe da pode sa grupom ,odabranih" cetnika u Liku i DalmaciJU da 1se bore pro1tiv partizana. C:etu je na tom zadatku lieno 434 435 predvodio major Petar Bacevic, komandant cetnika za istocnu Bosnu i Hercegovinu. To je bio veliki poraz za domace pristalice cetnika, koji su cetnicke of!cire uvbjediyali da je narod. ovog k~aJ~ za cetni_ke. Njihovom porazu 1 razocarenJu u mnogome Je doprtm]ela SlavoJka SariC, koja je zajedno sa miljevskom partijskom organizadjom bila razvila jaku politicku propagandu protiv stvaranja cetnickih jedinica. I onog dana, kada ni jedne organizovane partizanske jedinice nije bilo na ovom terenu, ona je sa takvim optimizmom razgovarala sa omladinom kao da se brojne partizanske jedinice nalaze u neposrednoj hlizini. Vvijek se trudila da sagovornika uvjeri u svoja shvatanja na osnovu razumljivih i njemu pristupacnih stvari i cinjenica. U razgovoru nikada nije povisila ton. Trudila se da sagovorniku dade mogucnosti da osjeti da ona sa njim ravnopravno razgovara. Ni zbog suprotnih miSljenja nije se uzrujavala, uspijevala je da ostane mirna i da na ravnopravnoj nozi vodi ~raZJgovore. Sa onim koji teSlm nelm stvar prihvacaju, pronalazila je vremena i nacina da vise puta razgovara. A' poneke omladince, za koje je vjerovala da grijese iz neznanja i zahluda, ne hi ostavljala dok im ne hi pomogla da shvate da su na pogresnom putu. Bila je divan drug i pokusavala je svima da pomogne. Vjerovala je u ljude i pruzala im sansu i mogucnosti da se doka.Zu. I najobicniji razgovor sa najstarijom zenom ili muskarcem, zavrsavao bi se pozivom na borbu protiv okupatora i njegovih sluga. U ispravnost ideja Komunisticke partije Jugoslavije i narodnooslobodilacke borbe nikada nije sumnjala. Kod nje nije bilo dvoumljenja. Uvijek je govorila sa posebnim optimizmom kada se radilo o Revoluciji. U pobjedu Revolucije nije sumnjala i o njoj je uvijek sa velikim odusevljenjem govorila, kao da ce sloboda sutra doci. Za to nije zalila :t:ruda, niti napora. Radila je i danju i nocu kada je trebalo, samo da bi se izvrsio postavljeni zadatak. Na omladinu i narod ovog kraja Slavojka je ostavila snazan utisak, koji ce se dugo pamtiti. Njenom zaslugom se dosta omladinaca ukljucilo u tokove narodne revolucije i postalo dobrim graditeljima socijalizma. Krajem februara 1943. godine Slavojka je otkrivena u FoCi i uhapsena od strane cetnika i italijanskih karabinijera. Preko njene majke o tome je bila obavijestena miljevska partijska organizacija. Slavojka se u zatvoru, u kome je bila podvrgnuta strahovitom mucenju, batinanju i raznim ponizavanjima, hrabro i dostojno dr:lala. Nikoga nije otkrila, niti rna koju partijsku organizaciju prokazala. Poslije njenog hapsenja ni jedan pozadinski radnik sa kojim je ona saradivala nije bio otkriven niti uhapsen. Takvo njeno dr:lanje iznenadilo je cetnicke zlikovce. Nisu ipak htjeli odmah da je ubiju,. vjerujuci da ce bar nesto od nje saznati o njenim vezama sa drug1m pozadinskim radnicima i partijskim organizacijama za koje su oni znali da ilegalno postoje. To odlaganje je omogucilo njenoj hrabroj majci da preko nekih svojih prijatelja, koji su se nalazili u cetnicima, organizuje da Slavojka pobjegne iz cetnicko-italijanskog zatvora. Kada je partijska organizacija u Miljevini saznalc;t da je .slavojka SariC uhapsena poslala me je u Focu da preko nJene maJke saznam nesto viSe o njenom hapsenju i mogucnosti izbavljanja iz zatvora. �·· · Bez velikih poteskoca pronasao sam kucu porodice SariC u kojoj nikada ranije nisam bio. Kada sam dosao pred kucu stari Saric, Slavojkin otac, onizak covjek, sijede glave i brkova, pravio se da me ne primjecuje i odmah Cim me je ugledao poceo je da sabira drva i da ih 1.1Jllosi u ku6u, got.avo ·i ne pogledavsi me. Slavojkina majka, krupna i videna zena, pride mi, iako se nikada prije nismo vidjeli. Ja joj odmah rekoh da 1pe je poslao Nedo Janjic. Ona se nrusmijesi i konja provede iza kiuce i sveza ga u neku onisku supu, a mene uvede u dobra toplu kuhinju u kojoj je u starom sparetu pucketala vatra, na koju je stari Saric stalno dodavao sitno granje. Kada se malo odmorih i zgrijah, upitah je sta zna o Slavojki. ,Slavojka je nocas pobjegla iz zatvora, zeli da razgovara s tobom", rece mi njena majka. Rekao sam joj da sam zbog toga i dosao. ,Dobro", odgovorila je. Izasli smo kroz dvoriSte na kaldrmu i usli u jednu, na izgled napustenu avliju, koja je nekad bila ogradena dascanom visokom ogradom. Nairne, Slavojku je njena majka poslije bjekstva iz zatvora privremeno sklonila kod jedne samohrane stare Muslimanke, Slavojku zatekosmo svu umotanu u neke krpe. Od one Slavojke koju sam ranije poznavao ostale su samo njene plave blage oci i umiljati tihi glas, uvijek pun optimizma i vapaja za pobjedom. Bila je sva modra od batina. Njena bujna kosa bila je prorijedena, s puno znakova iScupatnog pramenja, a bucmasto rumeno lice viSe nije licilo na ljudsko tijelo. U zatvoru su je mucili da bi od nje saznali ono sto ih je interesovalo. Divio sam joj se kako je uopste mogla pobjeci iz zatvora. I u ovakvoj situaciji glas joj je bio - glas revolucionara. Govorila je bez ikakva uzbudenja, kao da je to sve tako moralo biti." Sacekajmo dok nasi stignu, to nece biti dugo, a ja cu dotle ozdraviti", odgovorila je na moj predlog da pokusamo da je prebacimo u Miljevinu, koja ni sama u to doba nije bila sigurna, ali je puno bila sigurnija od Foce zbog postojanja jake partijske organizacije. ,Neka, ostacu ovdje, za sad bicu potrebnija. Ovdje je vrlo malo drugova, svi su pohapseni iii poubijani. A vas u Miljevini ima dosta, vi cete moCi i bez mene za izvjesno vrijeme". Rije5ila je da ostane u Foci jer je vjerovala da je tamo tada bila potrebnija, bez obzira na te5koce. Miljevina je imala jaku partijsku i skojevsku organizaciju. Slavojka Saric, plaseCi se da ne bude pronadena, napustila je ilegalni stan samohrane Muslimanke i sklonila se u neku kucicu u blizini focanskog vodenog rezervoara iz koga se Foca snabdijevala vodom. Ali u ovako, vojskom krcatoj Foci, nije joj uspjelo da ostane neotkrivena. Ponovo je uhapsena krajem marta 1943. godine. I poslije hapsenja, podvrgnuta je strahovitom mucenju i ponizavanju, ali kada niSta nije htjela da prizna niti ikoga da oda, u'bitli su je cetnici na svilrep i zvjerski naCin i poslije toga odnijeli je unakazenu i bacili u planinsku rijeku Cehotinu. I prilikom drugog hapsenja i mucenja Slavojka se hrabro, komunisticki, drzala. Cetnicima je prkosila i nije htjela da kaze ni jedne rijeCi o partijskim i skojevskim organizacijama, sa kojima je rukovodila ili saradivala. Umrla je smrcu hrabrih i neustrasivih boraca, kakve je mogla da odgoji i vaspita samo Komunisticka partija Jugoslavije. Kratko je zivjela, ali i taj svoj kratki zivot posvetila je i koJ·e se radala sloboda, sloboda svima, kobja joj d~la revc_>.1 uc!1~ztla sa usana. Za zivota se ponosila svojo~ bor o~, a Dlkalda. m{~svim svJ· esno za njene ideale, u koje nikada DlJe sumnJala. umr a Je . . vk u 1 je kao dostojan clan KomulllStlC e par t" zaJ· edno sa1 lJe, b 1' . mr ad 'h 1 .. t'h dana umirali za istu stvar, za 0 JU hilj~~~mbud~-:f~o~t (~~fu s~ar~da Jugoslavije. :Zivot koji joj je bi.~ ra.~ ~r:r;J~rtvovala je za Partiju i za s.recu i bol_ju buducndost Fon~. ~{Ii I ' }" · : J d ulica U n]enom VOljellOID gra U, OCI, n d?laze yos IJ~ .nJk· .. e ~~au tom ulicom i procitaju ,Ulica Slavojke S~~~~~~ l~j~ro'"v:\no OJ~e pznaju Cime je zasluzila OVa mJada devojka da ulica nasi njeno ime. 1 436 437 �k b na front Bila je zarobljena sa ~nos~uzela puskdu ~ p~s~~ s~~ c~l~c od ocevidaca, ubili ~u Je Nijken;kcl. f{f~ vom naro a I, a .. . stri. elja;nja bw JC sva aJ o a drasticniji momend~)P'::1 lllto_~k~Je~~:nka ~oletjela ma]ci u zagrljaj, a je.. njen.a devbe~f.W) I~~JaNa c;ovike iz naroda zasto ubijajy dijet~ j,ed~n NIJemci su u I I 1 ~J . . d . J. ne ostanemo u ruznom sJecanJU je odgovorio: ,UbiJa!llo, Je a JO zbog smkrti njene ~laJkNeel.a i nJ'ena kcer - ,mala Branka partizanka". Ta o su zavrs1 e • Mica Vrhovac NELA BOJANIC, UCITELJICA IZ LAMOVITE KOD PRIJEDORA elu BojCl!nic sam rpo:zmava1a i prije rata. Radom je iz Slo'Venije, a zvala se Kornelija Jugovic, pa smo je m~ skraceno zvali Nela. Imala je jedno zensko dijete, Branku, koju je pomati partizanski komandant Sosa zvao ,mala Branka partizanka". Nela nam je svima bila poznata kao veoma hrabra zena. U prvim danima ustanka sluzila je kao pogodna veza izmedu Kozare i Prijedora. Nela je prenosila iz Prijedora na Kozaru sanitetski materijal, izvjestaje partijske organizacije Prijedora Kozarskom odredu, zatim mun:iciju, kao i vijesti koje je partijs,ka organizacija u Prijedoru dobijala od staba Kozarskog odreda. Sjecam se kada se partijska organizacija u Prijedoru povezala sa nekim domobranskim oficirima, koji su bili inace naklonjeni pokretu, i od njih dobila sanduk municije. Nela je tu municiju prenijela iz Prijedora u Lamovitu, a odavde odredski kuriri dalje u Kozaru. Municiju je prebacila iz sanduka u svoj kofer i sasvim lezerno, ostavljajuCi utisak da se vraca s puta, prosla s municijom pored ustaskih straza. u tom njenom radu pomagala joj je okolnost sto je bila Slovenka, vjeroispovijesti katolicke i sto je inace izgledala dosta naivno, pa ustase nisu mogle posumnjati da ana radi za pokret. Nela BojaniC primljena je u Partiju marta 1942. godine, upravo tada kad je formirana prva partijska celija u selu Lamovita. Od tog momenta Nela jos savjesnije radi za pokret. Jos odavno ustase su kontrolisale cestu izmedu Prijedora i Banje Luke, ali Neli nije smetalo da redovno odriava vezu sa grCl!dom i prenosi izvjestaje. Njena neobicna smjelost i sloboda dovela je do toga da su je zajedno sa skolskim podvornikom, februara 1942. godine, ustase u Kozarcu uhvatile sa cjelokupnom postom staba odreda. Nelu su odmah zatvorili, a podvornika izmrcvarili i ubili. S obzirom na to da saobracaj izmedu Kozarca i Prijedora nije bio redovan, upravo obavljao se samo avionom, to ustase iz Kozarca nisu mogle na vrijeme predati postu u Prijedor. U meduvremenu su partizani spremali napad na Kozarac, te ga februara 1942. godine prvi put i oslobodili. Nela je spasena iz zatvora kao i cjelokrurpna pasta. Juna 1942. godine, za vrijeme kozarske ofanzive, zajedno smo izbjegle u Kozaru, ali se ana ubrzo sa svojom kcerkom odvojila i otiSla u drugi zbjeg. Tu nastavlja s politickim radom, da bi ubrzo N 438 439 v �Behija (Behka) HadziomeroviC-Subasic AKTIVNOST ZENA SELA DUGE U PROZORSKOM KRAJU TOKOM NOR-a 1 !I"vd :prolitbers ~a i Treca sa:ndzacka lbrigalda ISu i,z'VIrsile napa I os o odile Prozor 13. jula 1942. godine. Ovaj grad je odd tada pa do konca rata, sa kraCim prekidima bio veCsi 1 nom so b o an. · Na pr~storu izmea~ sela. Vukovskog i planine Cincar formiran ·e 1941. gl~hbne '(ukovski partizanski odred. U njemu su hili sljede~i prozors n., orc.I:. Meho Pir?}ic, Mustafa Osmic, Osman Osmic, Muha~r~c~smic, Rifat Omanovic, zvani Garovic, Nazif Nuspahic i Hasim P Kada je 1942. .go dine Prozor bio osloboden viSe nas ·e riSlo NO~:u ..Ja cu naveisrti v~~mo dmgawice ikojih se sjecam. To s~: ~lata ~ehiJa h~, H~snba .. Subasi~, H~~na .Karahodzic, Alija Karahodzic, Fadil~ uspa Ic, .~ II 1a .~estrov.Ic, Fma Mestrovic, Emina DerviSbe ovic Sub~!l, Den;Isbegovi.c, Ram1za Mustajbegovic, Tefika Hadzic, T~hir~ Hadkzi~:hMuc~lef~,v F11des~, ~Nada Ham:zJic, Zinetta Sabic i Zah1da i dru- ' ge OJI se Ja VIse ne SJecam. . , Da je veliki .?r?j ~e?a :p_riSao NOP-u zasluga je Osmana SabitoVIcj Be~e, koJdi Je )OS PriJe rata dolazio u ovaj kraj i radio sa om a mom 1 naro om 1 govono o zaostalosti nase narod b· ~o~be ~a r~v~~~~avnod~ sviJ: ljudi, o n~ihovom boYjem zi:~t~ hd~r~~ NOB ·G· 1 . . : go u~e bw vrlo aktivan na okupljanju naroda u -u. ovono Je da Je zadatak svakog posteno d I· b d ~~rid prot!k otui?atora i domaCih izdajnika. I pod gnj~~o~i~ ~tic:je~ t . Je.~IJ e, OJ~ smo na. derdefima vezle narodni vez, ostavile smo o ~ ?ti. e u P.a~tizane. B?nle smo se sa puskom u ruci, na terenu ka pohti~b r~dlll~l, u b.olmcama kao bolnicarke, u skoli kao ucitel"ic~ na sv1m IDJeStima gd]e smo bile potrebne. J ' Polo.vinom. 1942. g?dine, poslije teskih borbi, u Du ama ·e b · Most~rsk 1.. batal)on, I?a J~ :Sraco CiSic oformio skojevsku ig omiaainsk~ orga.mzaciJU. 1\;11 sko]evci 1 omladinci jos viSe smo radili Davali smo partizanske pnredbe, odrzavali mnoge sastanke, konferen~ije itd. !okc;:n 1943. go dine. politic~! rad je intenziviran pa je sko ·evska ~l~~~~ac~ahl DSugba:O:~, hila prosirena. Njeni clanovi su hili: B~haim Ic, e (a · u a~~c, Zlata Subasic i Emina DerviSbegovic. . U toku VI nep~\lat~~jske of~nzive hila sam u selu Ljubenci. Tu sam se susrela sa UCltelJicom ZeJnom Balic. Tu su vee bile neprija- cf 19 1 440 441 teljske jedinice sa njemackom komandom. Ja i Zejna smo se sklonile kod SaCire Subasic. Medutim, nas je jedna :lena prijavila pa su nas pohvatali. Zejnu su odveli, ali su je poslije duzeg vremena vratili. Bila je uplakana i mokra, jer su je bacili u veliku vodu, ali su je na kraju pustili. Medutim, iste noCi su ponovo dosla njih cetvorica i jedan oficir. Odmah su postavili pred nas mitraljez, govoreCi: ,Ustajte vas dvije partizanke, spremite se da vas vodimo na saslusanje pred njemacku komandu". Obukle smo pantalone i sve je bilo gotovo. Ali, ja u istom momentu odlucih i rekoh: Necu da idem sa varna, ubijte me ovdje, ja nisam partizanka". To moze potvrditi i Kanat Jurica. Doveli su Juricu. Kada sam Juricu vidjela sav se tresao od straha jer nije znao sta da kaze. Ako kaze da sam partizanka ubice ga partizani, a ako kaze da sam civil bojao se da ce ga ubiti oni, jer mozda imaju nesto konkretnije o meni. Stojim ja i Jurica pred mitraljezom, a oficir pokrece mitraljez cas prema meni, cas prema Jurici i vice: ,,Govorite, br:le!" Prezivjeli smo smrtni strah i ja i Jurica i on rece: ,Behka je jedna u oca, on nju krije kod nas od svake vojske." Mene su us:tavili do ujunro i rtaiko sam iJzbjegla nesrecu. Zejl!lu su vodali po terenu i hvalili se kako su zarobili partizanku. Odveli su Zejnu u talijanski logor gdje je ostala do oslobodenja. Koncem maja 1944. godine odrzan je skojevski kurs u selu Kutama. Na tom kursu su hili skojevci: Behka Subasic, Behaim Subasic, Draginja Mihajlovic, Jelena Cehic, Emina DerviSbegovic, Salih-Bijur Zaimovic, Tahir Hadzic, Mustafa Muratbegovic i drugi kojih se ja viSe ne sjecam. Medutim, kurs je morao prekinuti rad zbog toga sto je u toku mjeseca juna 1944. godine neprijatelj preduzeo ofanzivne operacije protiv jedinica Desete krajiSke divizije, Prve proleterske divizije i Visocko-fojnickog odreda sa ciljem da ih opkoli i uniSti. Poslije neuspjelog pokusaja neprijatelja da razbije nase snage Deseta krajiSka divizija ponovo je zauzela svoje prvobitne polozaje oko :Prozora. Mi ilmrsi,sti rsmo Olstali rpri Sltab:u XVII 1kraji,Ske 1brigade, odnosno nase prozorske brigade . Povratkom na nas teren dosla je u selo Duge jedna grupa boraca. Teren jos nije bio slobodan, kontrolisale su ga neprijateljske patrole, pa smo morali partijski sastanak odr:lati u jednoj pecini kod Duga. Clanovi partijske organizacije hili su: Vida Karabegovic sekretar, i Behaim i Behka Subasic, Emina DerviSbegovic clanovi. U toku 1944. godine u Prozoru je razvijena velika aktivnost i politicki rad na terenu. Osnovan je i uciteljski kurs koga su pohadali: Emina Secibovic, Subha Cabaravdic, Veseljko, Celebija Buturovic, Behka Subasic, Fatima Trosilo, Vasvija i Emina, Tahir Hadzic, Ferid Hamidovic, Fazla, Fatima Bijovica i dr. Na ovome kursu su hila dva predavaca, i to: Vida Karabegovic i Irfan Arifagic. U okviru uciteljskog kursa osnovan je aktiv SKOJ-a, koji je imao 11 clanova, {svi su kursisti, osim troje, hili skojevci). Osnovana je i partijska celija koja je imala tri clana, i to: Behrka Subasic, Veseljka i Vida Kambeg01vic, sekretar. Po zavrsenom kursu Komandant grada za Prozor, Ahmet Hadzic, je podijelio rjdenja sa rasporedom na duznost. Ja sam dobila opstinu Kute i skolu u kojoj sam driala nastavu za djecu i odrasle. Pored rada u skoli nastavili smo i politicku aktivnost. Ona se narocito ogledala u okupljanju omladine, formiranju organizacija AFZ-a i drugom. �Dragoje Lukic KAKO SU ZENE HRVATSKE SPASAVALE KOZARSKU DJECU IZ USTASKIH LOGORA · p· oslije njemacko-ustaske ofanzive koju. je sacinjavala skupina ,Zapadna Bosna", pod komandom njemackog general-majora Frica Stala sa 45 hiljada vojnika, prema 3.500 boraca Drugog krajiSkog odreda ,Doktor Mladen Stojanovic", i po:zmatnog proboja olbruca oiko Kozare 4. i 5. j.ula 1942, u kome su ,ca!k i zene ucestvovale u bo:rhi, na borna kola su isle s puSikama i bombama, upravo kao mravi su navirale" - kako je zapisao njemacki hronicar Vishaupt, neprijatelj je otpoceo da sprovodi svoj pakleni plan pustosenja Potkozarja i Knespolja i odvodenja naroda u ustaske sabirne i koncentracione logore. Na udaru neprijatelja osobito su se nasle cetiri kozarske opstine: Bosanska GradiSka, .Dubica, Bosanski Novi i Prijedor. Cilj operacije bio je dvojak: uniStenje Drugog krajiSkog partizans,kog odreda i ciscenje kozarskog podrucja koje je bilo ukljuceno u narodnooslobodilacku borbu. Postupak neprijatelja prerna civilnom stanovniStvu. regulisan je mnogobrojnim zapovijestima: ,,Sva lica zatecena u borbi strijeljati na lieu mjesta; sve stanovnike hapsiti i sprovoditi u sabirne logore. Tko osobe koje dolaze iz Kozare propusti iii nakon zarobljavanja oslobodi, bice radi neposlusnosti stavljen pred ratni sud". U hajci na stanovnistvo Kozare Nijemci su upotrijebili cak i pse: .~.Na Mrakovicu je stiglo 35 pasa - tragaca iz Beograda, a preko njemackog generala u Zagrebu ishodovano je iz Berlina jos 15 pasa za podrucje Kozare" - stoji u jednom operacijskom izvjestaju. I zapovjednik ustaske Nadzorne sluzbe obavijestio je sve jedinice iz ope: racijskog podrucja Ko;zare da jasenovacki logor moze primiti neogra~ ·niceni broj zatocenika. . · , Okr11tnost .okupatora prema narodu Kozare potvrduje i biljeska generala Stala od 18. j,ula 1942. kojom se konstatuje da je ,cjelokupno stanovni~tvo opkoljenog podrucja iseljeno te tako provedeno temelj>ito ciscenje prdstora" i naredenje borbenoj .grupi ,Vedel" da jedna. ceta nastavnog puka ,Brandenburg" strijelja sve preostale stanovnike sela Marini i time pokaze da su Nijemci jos tu. Krajem jula 1942: u ustaskim sabirnim i koncentracionim logorima nasao se (prema naknadno otkrivenim dokumentima). narod Ko. 442 443 zare po ovom rasporedu: na zeljeznickoj stanici Cerovlja~i kr~j. Hrvatske Dubice 26 hiljada; n Jasenovcu 8.400; u selu Mlakl 7 hilJada.; u Jablancu 4 hiljade; u Staroj GradiSki 1.300; u Novskoj 4.700; u sehma Grabovcu i Paklenici, Ladevcu i Boderajima po 500; u RajiCima 600; i u Prijedoru 14.500 - sto ukupno iznosi 68.500 ljudi, zena i djec~. Tako su dU.Z rijeke Save nastala sabiralista za ljude i stoku sa Kozare. Najcesce, ona su hila ista. Jula 1942. formirno je povjerenistvo od sedam sluzbenika na celu sa doktorom Turinom, sa zadatkom da sa Kozare odnesu sve sto se moglo odnijeti. U osnivackom dokumentu ove pljackaske druzine je zapisano: ,Za vrijeme vojnih pothvata, prigodorn razbijanja komunisticke tvrdave Kozare i Prosa're pos:tavljena su posebna · povjereniStva za prikupljanje, razvrstavanje i raspodjelu stoke. U jednom zahvatu pr:ikupljeno je 25.363 grla stoke i 10.000 tona raznih zemaljskih plodova". . Neko je jednom rekao: kad ne bi bilo djece, ratovi hi sigurno bili manje strasni. To se odnosi i na kozarsku bitku. U logore, gdje se tokom rata samo umiralo, sabijeno je 23.858 kozarske djece, otrgnute iz majcinog zagrljaja. Ono sto su mali Kozarcani dozivjeli u lje~o 1942. kada su muskarci iznatd 14 godina otpremljeni u koncentracwne logore, mlade .Zene i djevojke na rad u Njemacku, a starije odvedene nekud odakle se nisu vratile - vjerovatno nece nikada biti u cijelosti za)pisano. . Duro Zlokapa upamtio je dobro te dane: zarobili su ga u zbjegu i dotierali u Bosansku Dubicu. Odrnah su odvojili djevojke i otjerali na ni'd u Njemacku, a muskairce u J asenovac. Otac je iz kolohe us pi~ pobjeci. Tada su ustase izdvojili Buru i majku. Nju su stalno tukh kundacima i pitali za oca, mnogo je mucili i onda ubili. Tako je Duro ostao sam. Vlatko Dim:ic u 11. godini prezivio je naj1tefe trenUJt:ke u svom zivotu. Vojnici su cijeLu porodicu otjerali od fuuee. Cuo se priguseni plac i jecaj u dugackoj koloni koja je licila na pogrebnu povorku. lJ logoru Cerovljani oduzeli su im sve, konja i kola. Odvojili su i ljude na jednu stranu. Baka i majka stalno su plakale. U tom haosu majka je pokusala da doturi ocu malo hrane, ali kada je prisla blizu stroja, poceli su da je tuku kundacima. Jedan ustasa, iz automata, naocigled svih, ispucao je rafaJ. Majka je pala, pokosena. Tri brGltta i baka, zanijemili, pokusavali su da je pridignu, ali joj pomoc vise nije hila potrebna. I Mico Dragas imao je samo 13 godina kada je bio prisiljen da u jasenovackom Jogoru zajedno sa ocem i dva brata provede dva mjeseca u zlu koje je danas teskoi zamislitL Bio je 21. septembar 1942, kada su iz J asenovca na stratiSte u Gradini prebacili i njih 300 muskaraca iz nekoliko potkozarskih sela. Vee se znalo da se iz Gradine, tog najveceg kozarskog groblja, niko ne yra.ca. Prije nego sto ce pristupiti njihovoj 'likvidaciji ~stase .su im ponu~ili corbu sa si.tno~ isjec~a~irn kuhamim mesom, pnpremlJenu u povecem kazanu. LJUdi su Jeh, a onda je neko rekao da je hrana otrovana i da je to ljudsk~ meso. I zasta, oni koji su jcli medu prvirna, vee su padali, a ustase S!:l _se srnijali. Kadasu poceli da pucaju MiCin otac je doviknuo djeci da bjeze, �a sam je skoCio na jednog ustasu u namjeri da ga zaddi dok djeca n<:; pobjegnu. Spasilo se sve cetvoro. Mico Dragas je odrastao kao kurir proslavljenog kozarskog komandanta Zarka Zgonjanina. Mika Mandie iz sela Turjaka pod Kozarom nije dopustila da joj u stroju u Staroj GradiSki oduzmu dvogodiSnjeg unuka Luku. Zato su ih strijeljali oboje. I Stoja CekiC iz Grbavaca, zab1mdena bascom, prvo je molila, a onda se snazno opirala ne davsi sina Mirka ustasama 11 ruke. Ubili su ih za:jedno pred strojem u Staroj GradiSki. Jovanka Lukic kao da se nije protivila sudbini kada su joj oduzimali pet kceri, jednu po jednu: Gospavu, Zorku, Draginju, Stajku i Jelenu, ali sina jedinca, Doku, nije dala. Strijeljali su je s djetetom u zagrljaju. I tako redom uz rijeku, od Stare GradiSke i Ja:senovca do Cerovljana i Siska, ko zna ~koliko je uhijeno. Spiskove mrtvih nije imao ko da pravi. Zlocini se nisu mogli sakriti. Tako je i istina o tragediji kozarskog naroda, a posebno djece, ubrzo prodrla u javnost. Sa;znalo se za ma:sovna uniStenja, glad i bolesti sto su odnosili !h-Hjatde malalksalih, narocito onih bespomocnih, najmladih, koji nisu znali kazati ni svoje rodeno ime. Ilegalni komitet narodnog oslobodenja u Zagrebu, koji su sacinjavali clanovi Komunisticke partije Jugoslavije, razradio je citav plan za spasavanje kozarskog naroda. Preko Udruzbe crvenog kriza akcija je posebno usmjerena na izvlacenje kozarske djece iz ustaskih sabirnih i koncentracionih logora, koja su zahvacena gladu i zaraznim epidemijama masovno pocela da umiru. Ovu izrazito humanu, a istovremeno izuzetno tesku i opasnu akciju, poveo je i u pocetku njome rukovodio profesor Ivo Marinkovic, cla(n CK KP Hrvatske i narodni heroj, koji je licno, sticajem okolnosti, zajedno sa Grgom Jankesom, dozivio K!ozaru. Poslije ofanzive Ivo je, po zadatku Partije, upucen na ilegalni rad u Zagreb u svojstvu clana Biroa i sekretara povjereniStva CK KP za sjevernu Hrvatsku, pod cijim rukovodstvom je djelova:o i ilegalni Komitet narodnog oslobodenja. Na toj duznosti je bio i rpolovinom februara 1943. kada je uha:psen i ubijen u ustaskoj policiji u Zagrebu. Tada se i pred zagrebacku partijsku organizaciju ri njene aktiviste koji su radili u Crvenom krizu, na zeljeznickim stanicarrna i u bolnicama, pos,tavilo pitanje spasavanja velikog broja djece koje su ustase osudili na smrt samim tim sto su ih odvojili od roditelja i zatvorili 11 koncentracione logore gdje nisu postojali nikakvi uslovi za zivot. Partija je preko profesora Kamila Breslera, visokog cinovnika u Ministarstvu udruzbe Nezavisne Ddave Hrvatske i drugih svojih veza uspjela da rpribavi od ustaskih vlasti dozvolu za legalno sakupljanje i izvlacenje djece iz koncentracionih i sabirnih logora: Stara GradiSka, Jablanac, Mlaka, Kostarica, Ustice, Jasenovac, Novska, Sisak, Gornja Rijeka, Jaska. Tako je i ompoeela, jilllla 1942, jedna od najneoM6nijih bitaka u nasem narodnooslobodilaakom ratu, od cijeg uspjesnog ishoda su zavisili zivoti viSe desetina hiljada djece Kozare, Slavonije, Banije, Like i drugih ustanickh krajeva. Uz, moglo bi se reCi, masovnu podrsku stanovniStva formirane su prve prihvatne ,raskuine" postaje Crvenog krib na zagrebaclmj ze- 444 445 ljeznickoj stanic~, koje su _uje~no.. Po~tale prc:va partijs~<:a uporista .. !J prvim grupama 1 medu naJakt1Vll1Jm 1staknut1m kadrovn~a ove akciJC nasla se Tatjana MariniC (rodeno ime Josipa), iskusni Ilegalac, clan KP od 1919. Cesto je hapsena, dugo nosila teske povrede kicme zadobijene torturom u zagrebackoj policiji; ilegalno je prebacena na lijecenje u Austriju, a odatle u SSSR gdje je licno upoznala, pored niza drugih istaknutih revolucionara i Maksima Gorkog, Nadezdu KrupS'kaju i K.laru Cetkin. Kada se vratila u zem~ju .1934: .opet je ~~psena i proganjana. Preko odjela za narodno zdravlJe 1 sociJalnu pohtl~ku Banovine Hrvatske nna je organizovala prvlli ustano'VIu e;a preds,J<:olsku djecu u Rudama kraj Samobora koja je odigrala znacajnu ulogu kao ilegalno uporiSte Partije i mjesto odakle je u ljeto 194~. Tatjana po~la sa ·svojim skojevka:ma u velicanstveni pohod, spasavanJe Kozarske dJece iz ustaskog log ora i ,krila casnih sestara milosrdnica" u J astrebarskom. ,Bila je neumoran radnik, trcala je i stizala na sve strane, s.taJno u~urbana, uvijek dobn;> raspolo~ena. Im~la je s~roki krug poznamka.. ;r Zagrebu, od proletera 1 skro~mh. domac1ca do mtelekt~alaca, od kopn su mnogi, uvjeren sam, davah pnloge za crvenu P?m.?c samo :a~o sto ih je trazila Tatjana. Nije bilo i nema mnogo takv1h zena u nasoJ Partiji kao sto je bi·la Tatjana IMa:rnic" - zapisao je Rodoljulb Colakovic u svojoj knjizi ,Kazivanje o jednom pokoljenju". Pored Tatjane MariniC i profesora Breslera odmah u pocetku ,borbe za djecu" nasli su se aktivisti l<:oje Kozara n~kada nece. zabo~ raviti ljekari i dobrovoljne sestre Crvenog krsta. Om su orgallllzovah grup~ za odlazak u l<;>gore i p!"e~zim.anje. djec~,. vodenje evi~encij~ i prrutnju transporta, pnhvat na zelJezmcko.J stamc1 u Zagrebu 1 d:ug1m odredistima: Jana Koch, knjizevnica, zivi u Zagrebu, Vera June, Olenko·viC Anka Males, Natasa i Ana Vodopija, sestre, Jana Ilijanic, uhapsena '1944. i objesena u Svetom Ivanu Zelini, Dragica Habazin majka, Katica Jambresak, Vera Dekomati, Jozica Baki, Vera Cerne, Anka Sepic, Branka Neferovic, Yanda Korosa, Ivka Vrkljan, Zo:~ Skolic, Nevenka Kustera, Terezija Pintaric, Helena Breslav, TereZIJ~ Hamata, Valpurga Augustin, Dijana Budisavljevic, J.elen~. Loboda-Zrmsk~, Katinka Fabijanic, Erna Krajac, uhapsena 1943. 1 ub1Je~~ u Lepoglav1, Manja Hanzevaaki, Sltrijeljana od ustasa 1944, Stasa !ehc, dr Des~~a Stampar Vera Luketc, knjizevnica, dr Hermina Miler 1 dr Olga Bosnpkovic. I;uzetnu aktivnost ispoljili su i mnogobrojni sara:dnici na :razlicitim poslovima koje je ovaj po~~hvat ..zahtijevao: Vladmir .Bro~, ir:¥· Drago Kralj Aleksandar Jurekovic-SanJI, Robert Horn, Manca 1 M1co VasareviC, F~anjo i Anka FrisciC, Mijo GomerciC, Eugen Pus~c, t~. supruga slika:ra Vladimira Becica i sestre Breda i Verena KogoJ, koJlma treba da zahvalimo sto je sacuvana evidencija djece u logorima. Iako djelimicna, ona je unijela neizm~~rne rado~tvi· u ~nogob:ojn~ porodi~~ pod Kozarom gdje su dugo, poshJe rata naJCitamJe rubnke hstova b1h oglasi ,Traze se!" Kakva je to borba hila pokazuje i sta<nje djece u ustaS!kim logorima, o cemu su sacuvani brojni autenticni dokumenti i zapisi aktivista koji su ih spasavali. Sa trakom Crvenog k:riza oko rukava i drugim obaweznim dozvolama krenuo je u us.taske logore medu prvima i profesor Kamilo Bresler. Evo samo nekih firagmenata i·z sjecanja ikoje je dao autoru �pr~loga 1.~5~. godine: ,yidio ~a~ meau .hiljadama zena i djece u StaroJ Grad1ski, Jablancu 1 Mlaln 1 onu naJmlaau, od dva mjeseca, kako leze i rumiru u ma:sama. :Neika odraslija 'SU ·se jos micala i cup1kaJa travCice, ali ni nje v'Jse nije !bilo. U Staroj Gradiski gomile male djece bile su ugurane na tavane i~i u one veli~e <?bore za svinje sa cementnim podom. Njihova mala tjelesa, od l~OJih. J~. osta_la samo kost i koza, uslijed totalnog nedostatka rna kahnh higiJenskih uslova, bez hrane i vode bila su zahvacena v~Cim brojem .zamznih b.ole~ti ( ti~~s, _priza, ?ifte;ija, ospice, sarlah, PJegavac). Damma su na IstoJ gomili lezala zaJedno i ona mrtva i bolesna, i ona jos malo ziva. ' <?ydje su ?ila. djec.~ u. d<?bi od jednog dana do 14 godina. Maks Lubunc, logormk, .Izd~OJIO Je 1z. ove skup.ine nekoliko stotina najjacih od 10 do 14 godma I obukao Ih u ustaska odijela. Govorio je kako ce im posvetiti narocitu paznju kao svojim janjicarima. ~asa grupa, ~glav:wm. privatnih ljekara i sestara Crvenog kriza, uz _:v~hke opasnosti! pocela .3e da SP"_l~ava onu djecu iz logora koja su s: JOS mogl.a. spast1. Tako Je po IDOJim podacima tolkom rsrpnja '1942. ~nlo uv ¥Iaki I Jablancuv 9.176 djece, u Novskoj 2.592, u Prijedoru 4.090 I u Usticama 8.000 - sto ukupno, bez Stare GradiSke iz koje se broj djece ~iJe mogao. dobiti, iznosi 23;858. Iz ovih logo;a oduzeta djeca _od maJki <?tpremljen~ su: u Sisak 3.165, u Zagreb 6.403, u Jasku 2.997, I ostala ll1Jes~~ 581, sto ukupno iznosi 12.623 izvucena djeteta iz ovih logo~a. Za v_n}eme transporta i u ovim prihvatilistima u toku srpnja i prvoJ poloviCI kolovoza, umrla su 2.854 djeteta. Pomor se kretao 30 do 40 djece dnevno. U srpnju ustase su izdvojili oko dvije hiljade dje• ce, navodno nesposobne z~ zivot, nabacali ih kao cjepanice u nekoliko . soba na .t~va_nu ?taro¥ra~~ske tvrdav_; i ugusili cijankalijem. To masovno ubi]anJe d]ece Izvrslle su ustase Vrban, GrubiSic, Kordic i Karamarko po naredbi Luburica i Oreskovica. . .Pocetkom srpnja 1942. stiglo je u logor Stara GradiSka 16 dobrovolJn:h sest~ra Cn:e~og .kri~a iz Zagreba da preuzimaju djecu. Sestre SU bll.e S?ki:a~Ie. VIdJ~VSI djecu ~ako U gomilama cuce U dvoriStu logo~a, IZl?zem z.ez1. VIse od polovme nije moglo ni hodati, pa smo morah vda Ih nOsimO 11~, ruka~a do kamiona koji SU ih prebacivali na Ok~c.ane •. a odatle ,G vagomma do Zagreba. U tom tprvom tram.sporrtu k?J1 Je stigao na :lmlOisrj~~ ,Senjak" u Zagrebu 10. >STpnja 1942. bilo je 850 ~_Jece ..Kada. smo olvonh vrata, 47 mrtvih smo izvukli iz vagona. Ona ~Iva dJ~~a b1la su ~r~st;asena. kao ptice, ~u~i su se samo tihi jecaji, ili SU, Sa~IJ.ena l;l SS.<?mih,v,cutala I ,gledala tuzmm pogledom S nesrazmjerno veh~ul! ~JC~JIID ocnna. Vee rl?rve noCi, u nasoj prihvatnoj bolnici, Ul}l~lo JC JOs tr~desetv sedmoro dJe~e .. Kada se pomislilo, kasno u noc, da Je posao ~ec zavrse~ o~o ~m.Jestap, sestre su otkrile jos jedan vagon, sa 2~0 djece - ~OJencadi uv dobu ispod godine dana koja su ncII?-ocno lezala, pomod9ela od placa. I dok je jedna grupa sestara prala ~Jecu, druga se rastrcala po gra:du, skupljala pelene i mlijeko. Medutim, po nalogu usta~a, ana. su :por;t~vo ukrcana u transport i na zagrebackom ·kolodvoru cekala JO~ cet.m puna sata zakljucana do polaska voz~ u Jastreb~rsk~ .. f<akvo Je b1lo zdravstveno stanje djece koja su :pr~sla ~roz pnhv"_lhhste Z~voda za gluhonijeme u Zagrebu vidi se iz IZVJeSta!Ja dr Fr.anJe Permusa po kome je 5.612 djece u dobi od jedne do petnaest godma bolovalo 30.264 razne bolesti .. ," Dramaticnost spasavanja djece iz logora Stara GradiSka pokazuje i sjeca:nje Jane Koch, !kmj'izevrnice, inace od 1938, kimz Drustvo za prosvjetu zena, vezane za KPJ: . ,Najtezi rad u mom zivotu bio je spasavanje partizanske d]ece s Kozare koju su ustase dovukli u sabirne koncentracione logore. Ova nasa najveca akcija trazila je nadljudsku snagu, .pozrtvovnost, hrabrost i odricanje. Sem toga, bila. je skopcana ~a mn<;>go~rojnim op~sno·· stima i po sopstveni zivot. Pa ipak, dobrovoljno, bilo J~v to u P.~vi sumrak, srpnja 1942., stiglo je nas 15 s~vstara Cr:ren_og knza sa DIJ<l}nom Budisavljevic na celu u Staru Gradisku. Medut1m~ t~k d~Uf?O JU~r? uspjeli smo prodrijeti u logor. Nakon vrlo r;.eu~od~Ih I broJ.mh legi.tlmisanja, nasli smo se u dvoristu logora koJe. Je b:Io preknv~no d~e­ com. Kada smo pokazali dozvolu izdatu po odobrenJU poglavmka, VJ~­ koslav LubriC, ~ef logo:ra •. ratni zl?cinac,, viikao j~ iz.sv~~avg!asa: 'Ovdje sam ja poglavmk, ovdJe Ja za:povJ]edan~. Na tr~ze~1Je liJeCJ?.Ik~ da na;m pomogne, ustase su na:m pokazali v na Je~nog covJeka, koJI Je kao 1Z· gl.lbljen, u nekakvom sivom ogrtacu, staJao ned~leko od nas. K.a~ ~~ je ozivio 1kada 1SillO ga iJ?OZVali. i . po~eo ~a:putat1,. Sta1no. I)JOina:vljaJUCI~ 'Sve cu ja vama pokazati, sve, I bolmcu 1 tavan 1 kulu 1 podrum. S':~ sto vidite zapiSite i predajte javnosti. Svaki covjek to treba saznatt. Zajednickim guranjem uspjeli smo uCi u. prvu sobu: ,bol~i~ka soba I" bila je veliCine 5 X 5 metara. Na podu, Jedno do drugoga I. Jedno na drugome lezala su nepomicna djecija tjelesa. To. su bili ~~h nepomicni ~ost~ri na k<?Fm~ su .sij<l;~e. velike, z~vza:r~ne 1. upa.~e 0~1. Ista je slika hila 1 u ,bolmckoJ sobi II I u ,b_olmckoJ sob~ III . DJ~CU su osudili na strasnu, polaganu smrt od .glad1. ~?nesena le odluka .. o~~o~ boditi ovu djecu iz logorskog pakla, Isprazmti tu s~rasl!u ."b~lJ?ICU 1 spasiti ih, ako se jos iSta vspas~ti ~ade. U po.dr_umu J~ SJedilo Ih nepomicno lezalo jos mnogo zena I djece. DospJeh .sm~ 1. ~o kule. se nalazilo oko 300 djecaka u dobi od 7 do 14 godma 1 bih su obucem u crna odijela, s ,kapama na kojima je bio znak. ,U'.'. ~a su ..~ila takode djeca s Kozare. Receno je da su oni ,poglavmko'-:'1 pitomci . U lo~oru su djeca dobijala - saznali smo - i to ne svaki ?a~, ~amo :po saku s:irovog zrnja. Dok nisu stigli do takqz.vane ".bolmce c~~k~h su po dvoristu travu, skupljali razne otpatke I gurah u usta, PI.h vIZ lokvica zagadenu vodu tokom srpnja i svaki dan umiralo je prosJecno po pedesetoro djece. Danas vam ja avo samo na izgled lako pripovijedam. To me uvijek tesko potrese. A onda, bilo jev t~ vi~~· ~ego strasno: viSe ne.~o uiasno. Bilo je tako da se sve ne maze Ispncati. Trebalo b1 za to vise snage, koje mi, prezivjevsi te strahote viSe .kao i da nema:mo. Prvi transport djece dovukli smo na zagrebacki kolodvor ~ 1. srpnja 1942. Kada smo isli prugom od Okucana ~raj nas su p:o!az1~e okicene kompozicije prepune vojske i oruzja. Bila su to poJacanJa ofanzivi na Kozaru. U tom jezivom transportu, jos na PD:tu k<;>j.i je n~no~1;nah:o dugo trajao, pomrlo je ~nnogo djece: Ka?~ s~o 1zyadih 750, sto z~v~ I mrtve, Bresler je rekao: Jano, mora 1h b1ti hi~Jaduv..onda ~~o posh kroz ~~e vagone i U zadnjem, SCUCUrene U s}all?-1, nash SI!lO JOS 250. ~ada VI.se nismo mogli izddati. Bresler i ja uzeh smo J?O J~dno. od p:t-sest mJe~ seci (pod kaput) i otiSli doma. Breslerov Ivica I moJa Duska odrash su, a Ivica ima i svoju djecu. !u. 446 447 �Drugi logor za djecu, isto tako stravican, bio je Sisak. Pocetkom rujna 1942. sa Verom Luketic, knjizevnicom, otiSla sam talmo i javila se A~ti Dumb~v~cu, inace uci~elj~ koji jev po preporuci Breslera po· stavlJen od ,Mm1starstva udruzbe kao nasa veza da radi na kolonizaciji i evidenciji djece. Iz njegovog izvjestaja koji je podneo 25. kolovoza 1942. vidi se da: je u logoru Novi Sisak, u solani Reis, samostanu Syeti Vinko, Te~licevoj ,s.taklani" i kupaliStu popisano preko 6.500 dJece. Logor u S1sku nalazw se u rukama ustaske Nadzorne sluzbe na celu sa zloglasnim Fagetom i lijecnika Antona Najzera koji su poslije rata! osudeni kao ratni zloCinci. ' Slucaj je htio - nastavlja svoje svjedocenje o Sisku Jana Koch -: da ·~ log?ru, upr.avo, prvo _naidemo na doktora Najzera i pitamo za dJecu. OvdJe bas 1 nema dJece, sem nekoliko bolesnih u 'skolskoj P?lik~inici' i ~ese~~k ZJdi:avih 1;1 sola~i; - odgovprio je Najzer, koji je Cino sve da mko z1v ne 1zade lZ Teshceve 'staklane'. M~d~tr_n, !fii ~JJ?-O u jednoj staroj zgmdi, koju je on nazvao 'M<Jolskva pohkhm~a· nash 160 bolesne ~ale .dj~ce i nesto dojencadi koja su ~ezala pod v1sokom temperaturom 1 roJeV1ma muha. Ocajne, bez igdje 1ceg, pocele smo da Cistimo prostor i odvajamo ZiVU djeCU S kojom je ostala Dragica Habazin - majka, a mi ostale produtile smo za 'solam( Is~i prizor nas je i oVJdje cekalo: oko 400 djece od 3 do 5 godina lezalo Je na golom betonu kraj zidova prezasiCenih solju. Plac djece jezivo je odjekivao ovim hladnim hodnicima. . Najzer .i.e pris!ao da tr~~sportujemo djecu za Zagreb, jer je znao, bolJe nego m1, da ce malo nJ1h u ovakvom stanju ostati u zivotu. .. ~asa gru~a s~ .ul;>rzo. jos _jed1:10~ ~asia u Sisku i dozivjela prizor koJI mkada nece b1t1 1zbnsan 1z SJecanJa: prvo na sto smo naiSli bile su zene koje rsu le~ale u barakamai pod temperaturom, neke gra~idne, ~ neke OJ?hrva~e pJegavcem. San:? dan ranije i njima su oduzeli djecu 1 pobacal~ su 1h u barakt; do nJih, tako da su mogle cuti plac svoje dJece,. koJa su, .takode, lezala na golom podu, novorodencad, djeca od nekohko nedjelja, mjeseci i godina, i ziva i mrtva zajedno. .. Da bis_,m~ .i~ mogli pripremiti za transport, molili smo ustase k?p ISU strazanh. Izme?u ~araika, da dopUJste majkama, mozda posljed~JI p~t, ~a nadoJe ~;'OJU dJecu. I .~u radost i djece i majki niko ne mo~e opisati. Ma~e rucice s~ se ~aVIJale oko vrata, pohlepna usta pripila su ~e uz grud1, a n~. kos~cu :dJece kapale. su krul?.ne suze majki. Dugo s:. cuo samo dubok1 JeCaJ. Bile su to maJke heroJI. Kada je posljednje diJ,~te, prer_noreno tugom zaspalo, maj,ke su ih ostarvljale tiho i odla~eci u ~VOJU baraku nama saputale: Cuvajte nam djecu, cuvajte rodene .... I ovaj .transport od 550 djece poveli smo za Zagreb, a jedino sto smo .~ao U~Jehu mogliv rec~ majkama, bila je adresa nase ilegalne evi·· denCIJe, gd]e da potraze djecu kada se vrate iz tudine ... " T?k<;>m j~la i av~usta 1942. dopremljena su na punktove zagrcbacke .~elJ~zmc~e stamce 53 t:~nsporta djece. Nekoliko drugarica, medu k~Jlill~v su bile Vera Luket1c, Vera Loboda-Zrinjska, Breda i Verena KogoJ, knsom od ustasa uspjele su da evidentiraju i tako ostave traga ~a 1.2.77?. dj.ece. htina, ~~ viSe od hiljade .kartoncica nema podataka, Jer Ih illJ~ I~ao ko. d~t~ 1 zato ~t;. rub:ike, StO znace zivot, ispunjene samo broJevi.ma, up1tmcima, krst1c1ma 1 drugim oznakama, ili su, jednostavno, up1sani ovi podaci: ,GradiSic" (djeca koja su od majki odu- 448 449 zeta u Staroj GradiSki) - ,broj 35, zensko oko 7 mjeseci, GradiSic 499, erne oci, kestenjasta kosa; zensko oko 7 mjeseci s rupicom na obrascicu; musko, dobra razvijeno ... " Jedini logor za koji je ustasko ,Ministarstvo udruzbe" preuzimalo djecu iz ostalih koncentracionih i sabirnih logora bio je J astrebar· sko. Taka je i bilo moguce preko antifasista koji su radili u ovom ustaskom ministarstvu, prije svega preko profesora Kamila Breslera i doktora Velimira Dezelica, ubaciti organizovanu grupu od oko 30 aktivista Partije i SKOJ-a, zdravstvenih i pedagoskih radnika, mcd:u kojima je bilo 18 ucenica, mladih djevojaka. U Jastrebarskom je formiran logor jos 1941, a logor za djecu u Jastrebarskom osnovan je 12. jula 1942. Sastojao se od tri objekta, ne racunajuCi konjusnicu kraj ,bolnice" u dvorcu grofa Erdedia, kroz koji je proslo oko 1.500, uglavnom odraslije, djece. Depandans logora u Jastrebarskom bio je u selu Reka, udaljenom tri kilometra i sastojao se od bivse ciglane, konjusnice i jedne nadstresnice, krorz koju je proslo preko dvije hiljade male djece. Nalazio se u zici i bio u pocetku pod strazom ustaske posade, a kasnije (ustaske nadzorne sluzbe) kao i logori za odrasle. Jastrebarsko je napunjeno iskljucivo djecom sakupljenom ispod Kozare jula 1942, dopremljenom u grupama iLZ Srtare Gradi,sik:e, JabJan· ca, Mlake i Cerovljana, ovim redom: 12. jula- 850; 13. jula - 36; 14. jula 750; 31. jula 850; 5. avgusta 800 i 15. avgusta 100 - sto ukupno iznosi 3.386 od novorodenceta do djeteta od 14 godina starosti. Bila su u ocajnom stanju, mnoga potpuno gala, pa i djevojcice od 12 godina, zahvacena s nekoliko zaraznih bolesti u kombinaciji tifusa i dizenterije, ospica i upale pluca, skorbuta s ispadanjem zuba i sekvestiranjem vilica. Pod neobicnim okolnostima poloyinom jula 1942. Tatjana Marinic je uvela u ustaski logor Jastrebarsko, s rijdenoscu da zaustavi smrt koja je harala medu ikozarskom djecom, djevojke: Regin:u Drame, Ankicu Cegec, Danicu Cendak, Miru Debeljak, Anicu Horvat, Anku Korosec, Mariju Ivankovic, Dubravku Dolenec, Ruzu Herceg, Dragicu Vitko, Julku Marinic, Mariju Ratkovic, Ivanku Glavan, Zitu Pusic, Blanku Kolar, Olgu Dupalo, Branku Takac i Ivku Stnnac (uhapsena 1944. i ubijena u Jasenovcu). Sem njih, u borbi koja se graniCi sa podvigom, na spasavanju djece u Jaski. od prvog dana ucestvovali su i: dr Branko DragiSic i njegova supruga Nina, Vinka Soljan, Mira i Anica Slehta, Vera Luketic, Lina Padovan, dr Glimac, Maca TomiC, Tanja Cernozubov i Mica Skaberna, uhapsena i ubijena u Lepoglavi. U svom radu oni su se oslanjali na antifasiste u Jastrebarskom: dr Branka Davila, clana ilegalnog narodnooslobodilackog odbora u Jaski, Mirka Merlea iz sela Reka, te Stasu Jelic, kojoj Partija nije dopustila da dade u logor jer je i sama imala malo dijete i Delku Prosoli, uhapsenu 1944. i ubijenu u Jasenovcu. Kada su dosle u J asku naiSle su na otpor nekoliko cas nih sestara; ponovilo se ono sto se desilo profesoru Bresleru na zagrebackoj zeljeznickoj stanici. Njemu je casna sestra Laurencija Ciric iz Sirokog Brijega doviknula: ,Svu tu djecu treba poklati". Grupa casnih sestara milosrdnica, na celu sa Pulherijom Barte, upraviteljicom logora, upravo je necovjecno postupala prema djeci. 29 zene BiH u NOB 1941-1945. �Milka Sestre iz te grupe su otvoreno izjavljivale, a tako i postupale, da pomagati partizansku djecu znaci odgajati svoje neprijatelje. I Cinile su sve da djece sto viSe umre. Zapis Franje Ilovara o djeci u ustaskom logoru Jaska predstavlja, vjerovatno, najpotresnije stranice naseg oslobodilackog rata. Na jednom od tih listica stoji revers i potvrda: ,Primio predujam na racun kopanja grobova deset hiljada kuna za sto komada djece pokopane", a na drugom: ,Ukupno 468 komada djece" i tako redom sve do broja 1.026 bezimenih. I ko zna koliko bi djece jos umrlo da nije bilo Tatjane i njenih djevojaka. Evo sta jedna od njih kaze: ,Djeca su nam umirala na rukama, na krevetima koje smo same napravile, na podu u barakama, a mi smo bile same i bespomocne. Plakale smo zajedno s njima i culo se samo: moj Perica je umro; moja Milka izdiSe; onaj mali s mladezom na obrazu nece docekati jutro ... " Bio je cetvrtak, 23. srpnja 1942. kada je list ,Nova Hrvatska" objavio preko cijele strane, sa tri propagandna fotosa, clanak pod naslovom: ,Djeca, koja su oslobodena od partizanskog ropstva, oporavljaju se od pretrpljenih patnji na ddavnom dobru u Jastrebarskom". I dalje: ,lmaju erne kape s ustaskim znakom. Casne sestre su ih naucile moliti bogu. Oni pjevaju narodne pjesme, uce povijest Bosne, uce tjelesne vje2be, medu njima skoro nema bolesnih. U losem stanju su ona djeca koja su bila u ropstvu partizana. Roditelji djece, koji su napustili logor i dolaze ovdje svojim sinovima i kcerima, vrlo su radosni kada vide da se sa djecom tako pazljivo postupa ... " U Jastrebarsko je iz Stare GradiSke s djecom prokrijumcareno 25 bolesnih zena, koje .su bile proglasene za nesposohne za md u Njemackoj. Medu njima je bila i Anka Zujic iz sela Johove pod Kozarom. Evo kakvu je ona tugu ponijela iz Jastrebarskog: ,S muzem Milanom imala sam dvoje djece; Milorada u sestoj i Milevu u trecoj godini. Kada· su nam u Cerovljanima oduzeli djecu uspjela sam da se prosvercujem u kolonu za Jasku koju je formirao Crveni krst. Tu su mi umrli oboje djece na rukama, prije nego sto smo im mogli nesto pomoci. Umrli su i Branko Vujanovic i Doko Bursae koje sam prigrlila zajedno s mojom djecom ... " I Stasa Jelic, jedna od zena zasluznih za sve one sto su prezivjeli Jasku, sjeca se: , ... Bilo je transporta u kojima su dolazila djeca otrovana iz Stare GradiSke. Tamo su im zednim, na julskom suncu, dali vodu sa rastopljenom sodom. Kada smo uvidjeli sta je uzrok obciljenju crijeva, mogle smo pristupiti lijecenju samo sa svjezim sirom. Ali, kako do njega doCi? Dovijale smo se na razne nacine, narod nam je donosio krisom i ostavljao hranu pored ograde, zice ... " I taka redom, svaka od njih kazuje svoje videnje Jaske, Siska, Stare GradiSke, i to je debela knjiga strasnih prica o djeci iz pakla. Simic-Mlin~revic ANTIFASISTICKI FRONT ZENA BEKIJE ,p 450 451 O·~,;~cje. Belkij~. zahvat~ ~!jelove da~a~njih ?.Pcina Lju!buski, · Listlca 1 Posusje, kao 1 c1tavu danasnJU opcmu Grude. · Na ovom podrucju prije rata nije postojala partijska organizacija. Postojalo je, medutim, dosta !judi koji . su. hili ?predijeljeni za radnicki pokret i demokratske slobode. Kler Je 1pak 1mao veoma jak utjecaj na mase. Posta je podrucj~ _bilo ':~lo siromasno i pretezno krsevito, !judi sa ovog terena su odlaz1h u SVIJet trbuhom za ~ruhom. Oni su, u · svoj kraj, donosili napredne ideje. Mnogi su u So~~etskom Savezu vidjeli svoju buducnost. Kapitulacija stare JugoslaviJe 1941. godine zatekla je taj kraj onakav kakav je bio i prije njenog stvaranj~. K~d su tih dana pod okriljem okupatora, ustase preuzele vlast u svoJe ruke mnogim s~ljacima su obecavali da ce im dati zemlju aka im sinovi idu u ustase. To su oni cinili rpo primjeru solunsrkih dobro:vOiljaca. Obe6avali su zanate i trgovine samo da bi privukli sto viSe ljudi u svoje redove. Uskoro su ustase, medutim, pokazale i svoje pravo lice. Pristupili su istrebljenu .malohrojnog srpskog zivlja u Ljubuskom. Ustaski zlikovac Franjo Sudar javno je ubio iz piStolja Vlatka Hrstica, poznatog komunistu. iz Vi tine. Vijesti o ovim i slicnim akcijama brzo su se prenosile medu stanovnistvom. Post·eni svijet se na .to zgrazao i branio je svojoj djeci da dobrovoljno stupaju u ustaske redove. Oni su onda pdstupili i mobilizaciji. Uspjeli su prevariti i mobilisati dobar broj mladica. . U svakom selu Bekije bilo je poznatih drugova od ranije k~j~ se nisu slagali sa idejama ustasa, Hitlerove i Paveliceve ustaske poht1ke. To su, prije svega, hili: u Tihaljini Matisa Mlinarevic, Marko Lukenda i drugi; u selu Drinovcima, Grgo Glavas zv. Sperc:vic (horae 1941. godine, poginuo pod konac 1942. kao komandant batalJona kod Sl. Broda); F:ranjo i Mate Glavas, Kreso Simic i. drugi; u Gorici Mijo Sosa, ~ Sov~­ Cima Stjepan Prlic, u MamiCima Grga Macan itd. Na ovo P?~ruc)e naJviSe su utjecali poznati komunista Mate Buljan zv. Klapmc, 1z sela Virijana ko.d Imotskog, Pavao Granic ,Beg", Ivan Resetar i Ikan Jelavic iz sela Oraha, te drugovi iz Ljubuskog, Mirko Mucic itd. Poslije odlaska Buljana u NOV veza je ostala samo sa vrgorskom kraiinom koja je djelovala na ova podrucje. Poslije akcija ustasa u ljeto 194i. godine, drugovi iz Ljubuskog su otiSli u NOV preko Mostara. �Taka je veza sa rukovodstvom KPJ za Hecegovinu bila otezana i usporena, kao i dobijanje za~dataJka. Valja napomenuti da je glad koja je bila u ovom kraju na zimu koncem 1941. godine i pocetkom 1942. godine imala jakog utjecaja na razvijanje pokreta u ovom kraju, taka da su veze NOP-a pocele funkcionirati vee u to doba, ali je glavna orijentacija bila na podrucje Vrgorca. Pod rukovodstvom Kotarskog komiteta Komunistioke partije Hrvatske dolazi do postavljanja prvih zadataka: da se vrsi propaganda NOP-a, da se prikupljaju oruzje i municija, te dobrovoljni prilozi u novcu i materijalu za potrebe NOV-e, da se pronade sto veCi broj drugova za formiranje narodnooslobodilackih odbora za uspostavljanje ilegalne narodne valsti i na ovom podrucju. Od marta 1942. godine, kako su uspostavljene veze sa podrucjem Vrgorca, funkcionirale su neprekidno do oslobodenja. Jedan od glavnih punktova na ovom pod.:rucju hila je kuca Matise Mlinarevica. Zadesila se na vrlo pogodnom terenu, a on kao i njegova porodica hili su vrlo aktivni u radu za NOB-u. U njegovoj kuCi najprije je formiran Mjesni narodnooslobodilacki odbor za Tihaljinu, a u julu 1943. godine i OpCinski NOO za Bekiju, tj. za opCinu Drinovce. Veze su od:rZavane preko drugova i drugarica u selu Klobuku, a jedrrim kanalom i preko Kane Busatlije iz Vitine. J a sam uglavnom u pocetku radila na od:rZavanju tih kurirskih veza. Na tom poslu cesto sam hila u kontaktu s Vesnom Resetar i Dragioom-Dragom Jelavic iz •sela Oraha u kotaru V•rgorac. Kaiko je gotovo u svim selima Bekije u proljece 1943. godine doslo do formiranja mjesn'ih narodnooslobodilackih odbora pa i opCinskog odbora dolazi do jaceg poleta u radu za NOB-u. To je i neprijatelj poceo osjecati. Nasa stampa 1legalno je kruzila po selima. Govorila je o uspjesima NOV-e kao i Crve~e ~rmije, te o potiskivanju okupatora na mnogim mjestima u nasoj drza~1. Nastalo je dezerterstvo ne samo iz domobranskih jedinica, koje su b~le t?boze regularna vojska NDH, nego i u redovima ustasa, koji su bJezah sa frontova i poceli se sakrivati oko svojih kuca ne vracajuCi se viSe u svoje jedinice, Neprijatelj iznalazi modus i takve uvrstava u ust~.sku miliciju ili u talijansku miliciju. Sarno, eta, da se nalaze kod svoJih kuca, racunajuci da ce i na taj naCin onemoguCiti razvitak NOP-a. U ovoj miliciji bio je poneki od saradnika NOP-a te bi nas na vrijeme ol;.avjestavao o namjerama neprijatelja, o poduzimanju raznih akcija s nJihove strane, o napadu na nase jedirrice, koje su se nalazile na susjedn?m podrucju na oslobodenoj teritoriji Dalmacije, ili hapsenju pojedmaca. Jedan broj zena Bekiie bio je organizovan u AFZ. Prvo u odbore po s~lim~, a posHje i u op6nski odbor Antifasistiokog £ronta zena. Prva rpredSJedmca tog prvog opCinskog odbora Antifasistickog fronta zena za Bekiju ..bil?- sam ja. Posliie mog odlaska u NOV, avgusta 1944. godine, zamiJemla me je Vin'ka Glavas, ud. Ilije iz Dr1novaca. U ovaj odbor bile su nostavliene ios: Ruza Basic iz Ruzica, Luca Lukenda iz Tihaljine Ivica B?sic iz sela Goifioe, Lju!bica Galic iz Gorice, Mila Bilic iz Rusica,'Janja S1mic iz Tihaljine, D.rina Pandzic iz Drinovaca, rKata JurCic dz Ruzica. . U r;asim prilikama, baveCi se domaCinskim poslovima, zene nisu bile ~?-VIku:r~.te na politicki zivot. Raniji patrijarhalni zivot znatno je ~manJivao zmteresiranost. Bile su u veCini slucaieva i nepismene. Ovo Je. sve otezavalo aktivnije ukljucivanje zena u politicki zivot, jer je ovo zmsta za nase zene hila historijska novina. 452 453 Uz pomoc drugova politickih radnika NOP-a uspijeva se ipak da se i ova organizacij<;t aktivira i ukljuci u politicki zivot i rad za NOP. Zene ukljucene u rad za Pokret u pocetku su uglavnom potjecale iz porodica vee ukljucenih muzeva, sinova iii brace. Sve zene iz ovakvih porodica, koje su po godinama uzrasta mogle da djeluju i rade to su i cinile. Bilo je slucajeva da su i djevojcice (Vinka Mlinarevic, rod. 1933. godine) prenosile postu i vrsile izvjesnu kurirsku duznost i veoma dobra posluzile u datim momentima. Na podrucju Bekije, danasnje podrucje opCine Grude, u 1943. godini pa nadalje dolazi do jaceg poleta u razvijanju rada za NOB-u, te u tom radu ucestvuje preko stotinu zena. Pored desetak - petnaest ilegalnih politickih radnika Draga Jelavic iz Oraha cesto dolazi u pomoc odboru Antifasistickog fronta zena. Za ,ilegalce" je trebalo pripremati hranu, skroviste i sprovodenje od mjesta do mjesta, prenositi obavjesstenja i zakazivati odredene sastanke. U veCini slucajeva to je bilo otezano muskarcima pa su to cinile zene. u ov'm poslovima kao omladinke i clanovi odbora AFZ-a u selu Tihaljini su sc isticale: Luca Lukenda i Janja Simic. U selu Drinovcima Vinka Glavas, Drina Pandzic, Maca Tomas. U selu RuziCima Kata Jurcic, Kata Basic, Ruza Basic, Mila Bilic. U selu Gorici Ivica Busic, Kata Busic, Ljubica Galic, Zorka GrubiSic. Iz sela Mamica Luca Leko, Kata Mikulic, Jaka Mikulic. ......Zene sa ovog podrucja, pored naprijed spomenutog, radile su na prikupljanju dobrovoljnih priloga svih vidova: odjece, obuce, novca, hrane, municije, duhana i ostalih potreba za potrebe NOV. Ovakvu njihovu djelatnost osjetio je i neprijatelj na terenu pa je pristupio poduzimanju represivrrih mjera, hapsenju i proganjanju. Mene je u pocetku 1944. godine uhapsio poznati ustaski zlikovac u ovom kraju, Mile Carapina. Odmah me je svezao u bodljikavu zicu, pritezuci tako da je odmah krv jurnula iz ruku. Zlostavljajuci i tukuCi otjerao me je u bivsu zandarmerijsku stanicu u Tihaljini u zatvor. Ustase su me ispitivale u vezi sa suradnjom za NOB-u i iznudivale priznanje. Tukli su me do besvijesti. NiSta nisam priznala, a niti sam koga otkrila. Tom prilikom hila bih i likvidirana, ali zahvaljujuCi pukom slucaju ostala sam ziva. Nas suradnik, Ante Aleric zvani Antic, jos za vrijeme stare Jugoslavije bio je ozenjen sestrom ovog ustaskog zlikovca. Cirri je cuo za hapsenje dosao je kod svog surjaka Carapine i svojom invervencijom uspio da me oslobodi. Nakon izvjesnog vremena, ziveCi poluilegalno; otiSla sam u NOV-u, gdje su se od ranije nalazila trojica moje brace. Posta su ustase na ovom podrucju osjetile djelovanje NOP-a, jer su :i sa ovog podrucja vee dobrovoljci stupali u jedinice NOV i POJ, pristupile su drasticnijim mjerama progonjenja nasih porodica. Da bi zastraSile i onemogucile dalje sirenje NOP-a javno strijeljaju Grgu Macana iz Mamica, Luku Alerica na Lovrecu, Matu Glavasa i jos neke. Iz sela Drinovaca, kao i iz jos nekih, odvode porodice u jasenovacki logor. Otjerali su iz Drinovaca Maru Glavas, Katicu Glavas i Jaku Kundid. Sve tri su prezivjele jasenovacki logor i pred konacno oslobodenje zemlje dosle su kuci. Ustase su nastavile sa hapsenjem i drugih porodica koje su bile vezane za NOP. Kreso Simic bio je na tom podrucju jedan od istaknutijih ilegalrrih radnika NOP-a i djelovao je kao sekretar OpCinskog odbora i sekretar OpCinskog partijskog povjerenistva KPJ za Bekiju, a poslije i sekretar OpCinskog komiteta Komunisticke partije Jugoslavije za opcinu Drinovce. Kako nije imao blize �Stojan Makic rodbine ustase najprije hapse njegovu strinu, Ruzu. Nakon izvjesnog vremena tesko premlacena pustena je iz ustaskog zatvora u Pec-Mlinima. NiSta ustase od nje nisu saznale. Malo kasnije su je otjerali u jasenovacki logor zajedno sa Citavom porodicom. To isto su ucinili sa Jelom Mlinarevic i njenom nevjestom Lenkom. Majku Joze Lukende, Majusu, ustase su bile povele na strijeljanje, ali se je neko nasao medu njima i sprijecio zlocin nad staricom. Nije poznato iz kojih razloga. Mozda zato sto je to hila starija zena. U selu Drinovcima u radu se isticala i Ruza Mikulic. Ona u svoju kucu prima politicke radnike, hrani ih i sakriva. Bila je vrlo aktivna i neustrasiva. Nije prezala pred nikakvim opasnostima. Kad se kod drugoga nije moglo, kod Ruze se je moglo. Takav slucaj bio je i sa Kajom JurciC. Za NOP aktivno je radila i kuca Aleksandra Sopte itz :sela Dmica, opC1na Listica. Nas rad se protezao i na to podrucje. Aleirosa se rijetJko nalazio kod kuce. Kod kuce mu je pretezno hila zena Slavka i njena zaova Janja. Kuca se nalazila na vrlo pogodnom mjestu u sumi pa su se u toj kuci drugovi mogli zadrzavati i duze od 24 sata. Slavka je hila vrlo aktivna i neustrasiva u izvrsavanju zadataka. Oktobra 1944. godine, neposredno pred oslobodenje ovog kraja, ustase su opkolile kucu, uhvatile Aleksu i Slavku, koja je hila noseca, i na lieu mjesta ih likvidirali. Ustase su ubile i Lucu Simic iz sela DragiCine koja je radila u otkupnoj stanici duhana u Listici. Kao omladinka hila je vrlo aktivna i ustase su je poslije likvidacije bacile u rijeku Listicu. Ovog mjeseca podrucje danasnje opcine Grude konacno je oslobodeno. Front se stabilizirao bas granicnom linjom izmedu danasnjlh opcina Grude i Listica i tu stajao preko tri mjeseca. Na oslobodenom podrucju Gruda doslo je do formiranja, odnosno prosirivanja svih organizacija NOP-a, AFZ-a, Skoja i Usaoja. Saoa je tesko nabrojiti sve zene i omladinke koje su uzele ucesca u ovim organizacijama. Opcinski komitet SKOJ-a za opcinu Drinovce bio je formiran jos u ljeto 1944. godine. U toj organizaciji je tada bilo 11 omladinki. Po oslobodenju zemlje na ovom podrucju se zadrzalo ustaskih ostataka. Medu zrtvama ovih terorista bilo je viSe zena. Jedna od prvih hila je skojevka Mila Simic iz sela Borajne. Nju su ustase objesile. Ubili su i Matu Alpezu i njegovu kci Katu, iz sela Medovica, a potom Stjepana Leku i njegovu zenu u selu Borajni. U selu Drinovcima ubili su Jelu Tomas s Drinovackog brda. LIKOVI ZENA-BORACA PODGRMECA (Jela Perovic-Vukojevic, Smilja Raseta-Copic i Anka Marcetic) orodica Dure Perovica, lugara u selu MasiCima, srez Bos. GradiSka, imala je devetoro djece, od kojih su 6 bile kceri: Lepa, uciteljica, predratni clan Komunisticke partije i istaknuti drustveno-politicki radnik, dr. Danica, ljekar, pukovnik JNA, Jela, uciteljica, Brana i Dusanka Perovic - poznati drustveno-politicki radnici. Jela se upisala u Uciteljsku skolu u Banjoj Luci 1932/33. s:kolske godine. U toku skolovanja pod uticajem KPJ i SKOJ-a kao i svoje starije sestre Lepe Perovic, postala je politicki napredna ucenica. Zavrsila je uciteljsku skolu 1937/38. Postavljena je na duznost uciteljice u selu Hasanima, srez Bos. Krupa. Oktobra 1940. godine, poslije odsluzenja kadrovskog roka u Mariboru, i ja sam postavljen na duznost ucitelja u selo Hadrovce, srez Sanski Most, od kojeg su Hasani udaljeni oko 6 km. Pojedini roditelji ucenika iz Kozina, sela koje granici sa Hasanima, a nalazi se u podrucju Osnovne skole u Hadrovcima, govorili su mi da je u Hasanima uciteljica Jela Perovic, a politicki svjesniji radnici govorili su da je vrlo ugledna i da siri napredne ideje medu roditeljima ucenika i drugim stanovnicima sela Hasana, vrlo argumentovano razotkriva i osuduje fasisticku Njemacku i fasisticku Italiju, kao i domace reakcionare koji su se oslanjali na fasisticke drzave. I sam sam zapazao, a i od drugih slusao da je Jela Perovic kao uciteljica nastupala sa mnogo paznje i takta prema ucenicima i njihovim roditeljima, da je neobicno voljela dake i prema njima se odnosila prijateljski, ali i vaspitno. Djeca su je voljela. Nikada nije koristila batine kao vaspitno sredstvo, a nije primala ni poklone, sto je nailazilo na otpor pojedinaca koji nisu mogli da shvate nove, humane odnose prema ucenicima i njihovim Toditeljima. Kroz takav odnos prema svojim dacima Jela je ,pos,tala popularna i ·kod roditelja i ostalog S'tanovnistva, sto joj je omogucilo da uspjesno politicki djeluje u selu Hasanima i okolini. Odlucno je osudivala predstavnike i pristalice raznih gradanskih partija, posebno JRZ i druge, koji su sirili nacionalizam i sovinizam, kao na primjer ucitelja Ljubu Lajica, koji je bio pristalica ,;zbora" Dimitrija Ljotica. " Kada se Branko Copic vratio u svoje selo Hasane iz dackog bataljona po,slije kapiltulacije Jugoslavije iSao sam mu u posjetu, koju mi P 454 455 �je uskoro uzvratio. Sa njim su dosle njegove sestre, Smilja i Jela Perovic. Kroz razgovor o politickoj i vojnoj situaciji zapazio sam da je Jela bila upoznata sa glavnim dogadajima, da je jasno shvatala opasnost od fasizma i petokolonasa, ustasa i drugih o cemu je iznosila svoje miSljenje i stavove. Isticala je potrebu oruzane borbe protiv okupatora i njihovih slugu. Drugom prilikom bili smo na sastanku u Budimlic Japri 29. maja 1941. .godine kojem su iprilsustvovali: Braliliko CopiC, Jela ,Pero.vic, Braliliko Krneta i ja. Sastanak je oddan u dvoristu, blizu stana popa Miroslava Glusca. Razgovarali >smo o novonastaloj vojno"po!iltiakoj si,1madji i .razmatrali mjere koje su moguce u cilju zastite od terora njemackih okupatora i ustasa, koji su 7. maja izvrsili necuvene grozne zloCine u Sanskom Mostu, ubili 27 Srba zemljoradnika iz sela Tomine i okoline i njihove leseve objesili na drvece u gradskom parku. Dogovorili smo se kako da se borimo za sto potpuniji uticaj u narodu. Zakljucili smo da je potrebno da se izbjegavaju susreti sa ustasama, da se stvaraju uporiSta medu uglednim borbenim i naprednim radnicima, zemljoradnicima i drugim, da uticemo na stanovniStvo da izbjegava odlaske u gradove i varosice, da se ne odaziva na kuluk, da ne prelazi na katolicku vjeru i da ne predaje oruzje. Ocekivali smo direktive KPJ za daljnju aktivnost u borbi protiv okupatora i izdajnika. U junu 1941. godine ustaski stozernik Viktor Gutic izdao je naredbu da se svi Srbi i Crnogorci, koji su se doselili iz Srbije i Crne Gore, moraju da isele iz NDH-a. Tada je Jela napustila Hasane i otiSla u Banju Luku gdje je i1legalno poH,tiOki radila na osnovu din~ktiva KPJ. U to vrijeme je vjerovatno postala clan Partije. Poslije Oblasne konferencije KPJ za Bos. Krajinu, odlukom partijskog rukovodstva, nekoliko drugova i drugarica rasporedeni su na razne duznosti u Podgrmecu. Medu delegatima koji su se vracali iz Skender Vakufa bile su i Jela i Dusanka Perovic. Na trazenje omladine i naroda iz sela Hasana Jela je odredena na duznost politickog radnika u ovom kraju. Prva duznost koju je vrsila u selu Hasanima bila je duznost sekretara partijske celije i clana Opstinskog komiteta za Potkalinje i Dubovik, a poslije duznost clana Sreskog komiteta KPJ-u za srez Bosanska Krupa. Na oslobodenoj teritoriji Jela je sa poletom i odusevljenjem djelovala kao politicki radnik, u prvo vrijeme u selu Hasanima i okolici, i u krupskom, a poslije u sanskom srezu. Svoje duznosti obavljala je uspjdno. Jela je pruzala solidnu pomoc partijskoj celiji i Opstinskom komitetu, doprinosila politickom aktiviranju stanovniStva, posebno zena u ovim selima, na zadacima NOB-e. Borila se da se svi zadaci izvrsavaju sto uspjesnije, a i licno je radila sa osjecanjem odgovornosti i duznosti. Nikada se nije ponasala kao neko ko mnogo viSe zna, nego je savjetovala i pruzala pouke drugima, kao prijatelj i drug. Otuda je stekla veliki ugled medu clanovima Partije, a posebno medu zenama i omladinom u Hasanima i okolini. Krajem 1942. godine Jela je bila clan Sreskog komiteta za sanski srez. Bila je posebno zaduzena da pruza pomoc novoformiranom Opstinskom komitetu u Lipniku. Pred Cetvrtu ofanzivu postavljena je na 456 457 duznost sekretara Okruznog odbora Antifasistickog fronta zena za Podgrmec, cija je predsjednica bila Danica Medan iz Jasenice. . U radu na zadacima sa zenama realno je postavljala probleme 1 borila se protiv svakog skretanja na osnovi femirristickih i slicnih tendencija. Imala je drustveno-klasni prilaz u rjesavanju problema zena u revoluciji. Zato je uspjesno vrSila ove zadatke. Isticala se i u radu na kursevima Antifasistickog fronta zena u Podgrmecu. I sama je organizovala nekoliko kurseva na kojima je drzala politicka predavanja. Pored redovnog politickog. rada, sv~ko­ dnevnog objasnjavanja ciljeva i zadataka NOB-e na ra~.mm s~upovima i konferencijama u pozadini, i posebno na konferencipma zena, Jela je poklonila veliku paznju i brigu odrzavanju politickih kurseva za zene aktivistkinje. U toku ofanzive zaduzena je da se krece u pravcu Grmeca sa grupom stanovnika za Drugom i Pet.~m brigad<;>m. Podr;~jela_je necuvene tdkoce zajedno sa ostalim stanovmstvom usljed nepn]ateljskog terora i ru;bi,stava dvila u zJbjegovima, vd~ke hladnoce nedovoljne i:shrane, sl?be m01gu6nosti iZa konacooje irlld. Hrabro je podnijela sve ove teskoce i uvijek sluzila primjerom. Na Okruznoj konferenciji KPJ za Podgrmec, 17. maja 1943. godine, bila je delegat i Jela Perovic. Ucestvovala je u diskusiji. Istakla je da je sada mnogo manji broj aktivnih zena, ali se nije slozila sa tvrdnj<?m da je rad zena neorganizovan i pojedinacan. Navela je da se u nekim selima organizacija nije ucvrstila, ali da ima sela u kojima su odbori AFZ-a aktivni. Kao razloge za smanjenu aktivnost navodila je: malodusnost, strah pred neprijateljem, bolest nekih ist~knut~h ~ena - o?bornika i pogibiju nekih aktivistkinja, kao i zarobljavanJe I odvodenJe u Njemacku. Navela je da organizacija AFZ-a nije uspjela da osposobi veliki broj zena za samostalan rad u AFZ-u. Govorila je o tezim uslovima koji se postavljaju za prijem zena u Partiju, i o sektastvu pojedinih drugova. Istakla je sta su svc zene u organizaciji AFZ-a Cinile poslije ofanzive za borbu: sakupljale namirnice za bolesne i ranjene borce, tkale platno, nosile poklone bolesnicima i partizanskim stabovima, krpile i prale rublje partizanima, plahte za bolnicu. Na kraju je navela neke primjere zvjerstava okupatora u vrijeme IV ofanzive nad zenama Podgrmeca. Poslije kraceg vremena je kooptirana za clana Okruznog komiteta KPJ za Podgrmec. Na ovoj duznosti bila je nekoliko mjeseci, pa je premjestena na drugu duznost. U mojim sjecanjima Jela je ostalS; k::o coyjek sa .siroki~ ~emo­ kratskim shvatanjima u odnosu prema ljudima, zenama I omladmi, kao horae za dosljedno sprovodenje direktiva i zadataka ..Ra~ila je sa mno_?O aktivistkinja u Hasanima i u okolini i u drugim mJeStima Podgrmeca. Ona je mogla da im pruza pomoc jer ie imala dosta siroko opste ob:~·a­ zovanje i visoku politicku svijest. Blisko je sara~ivala sa poznat!I"? aktivistkinjama, medu koiima sa: Sojom Copic, Damco~. Meda!l, Sm~ll: kom Raseta, Mandom Culibrk i mnogim drugim. UziVala Je. vehki ugled medu zenama, ier nije samo postavljala zadatke, nego se I sama neposredno angazovaJla u nj'iho!Vom iiZVlrsenju. Nije dopustala da se obecava ono sto nije moguce izvrsiti. U svim krajevima gdje je radila i borila se ostala je u najljepsem sjecanju. �Iz Hadrovaca, srez sanski, gdje sam uciteljevao, odlazio sam ponekad u selo Hasane, u posjetu Branku Copicu. Poslije okupacije, za vrijeme tih posjeta, upoznao sam i Soju Copic, Brankovu majku, brata Rajka i Smilju Rasetu, Brankovu sestru. Iako je Smilja bila domacica sa 4 razreda osnovne skole i bavila se zemljoradnjom, zapazio sam da je po opstoj "kulturi bila znatno naprednija od mnogih pismenih :lena i djevojaka u ovim selima, da je pismenija i ,nacitana", kako se tada govorilo. Citala je raznovrsnu literaturu, pa i djela nasih i stranih naprednih pisaca: Petra Kocica, Alekse Santica, Ive Andrica, Miroslava Krleze i drugih, te Maksima Gorkog, Lava Tolstoja. Pod uticajem napredne literature kao i politickog djelovanja nekolicine clanova Partije i simpatizera, kroz zemljoradnicku stranku i Smilja Raseta je pocela da podrzava stavove i miSI]enja naprednih radnika, srednjoskolaca i studenata. Od ranije sam znao da su bili pod naprednim uticajem radnickog pokreta i progresivno orijentisani: Branko Copic, Jela Perovic, Proko Ugrenovic, ACim Raseta, Duro Raseta, Ratko Novakovic, Rade skundrie, Milan Jaksic i drugi i da su doprinosili stvaranju nove, demokratske politicke atmosfere. Uz njih je. i Smilja usvajala napredna shvatanja i ideje. U maju 1941. godine dosli su u posjetu skoli u Hadrovcima: Branko Copie, Jela Perovie i Smilja Raseta, pa smo razgovarali i o vojnoj i politickoj situaciji u svijetu i kod nas, razmatrali opasnosti koje prijete od okupatora i ustaskog pokreta nasoj zemlji, svim nasim narodima. Osudivali smo okupatorsku politiku, ustaske zlocine. RazmiSljali smo o potrebi organizovane borbe protiv okupatora i petokolonasa. Smilja je vee sve znala o glavnim dogadajima u svijetu i kod nas. Izrazavala je mr:Znju prema fasizmu i pristalicama okupatora. Sagledavala je i neke manevre predstavnika gradanskih partija, posebno JRZ i Hrvatske seljaoke stranke (dr Vlatka Maceka i slicnih). Zrnala je i za izdajnicko dr:Zanje dinastije na celu sa Pavlom Karadordevicem, te shvatala potrebu borbe protiv svih kolebljivaca i kapitulanata. Vee u avgustu 1941. godine, poslije prvih ustanickih napada u srezu Bosanska Krupa na zandarmeriisku stanicu u Benakovcu, na ustaske tabore u Du:boviku, Arapusi i drugim rmjestima, lkada su stvoreni prvi ustanicki odredi, u drugoj polovini avgusta nazvani gerilski, a u septembru partizanski odredi - Smilia Raseta ukljucila se u izvrsavanje raznovrsnih zadataka u pozadini, kao sto su: prikupljanje namirnica potrebnih za prve voine jedinice, za prvu ambulantu, koja je u pocetku bila smjestena blizu kuce Koste Majkica, a poslije u zaseoku Lukici u Majkic Ja.pri, i posebno doprinijela aktivizaciji :lena i omladine. U septembru Smilja vee ucestvuje i u nekim organizacionim i politiakim zadacima, okuplja zene i omladinu u cilju pomoci vojsoi frontu - kako se tada govorilo. Tada je izabrana i u prvi narodnooslobodilacki odbor u Potkalinju, sto je znacilo bitnu novinu i izraz afirmacije i ravnopravnosti :lena u pocetku ustanka u ovom kraju. Smiljka je zajedno sa Durom i ACimom Rasetom. Milanom Jaksi~ c~m i drugim znatno doprinijela da se sprijeci osveta prema Muslimamma u selu Potkalinju, i u tom pogledu pozitivno uticala i n::t ljude i na zerte. Muslimani su ostali u svom selu i kasnije se znatan br0i njih ukljucio u aktivnu saradnju sa NOP-om, Hi su ucestvovali u NOB. 458 459 Uz organizacione, politicke i druge zadatke Smilja je vrsila i razne fizicke poslove i u tome pokazala pozitivan primjer ~rugima u s~o~ selu. Smilja je bila i kocijas u zaprezi koja je ':ozila pu~e vrece 1 sanduke krompira, kupusa, graha, pecenog mesa, Jabuka, s1ra za .P?" trebe prve ambulante u Majkic Japri. Utovar i istovar vrsila je SmilJa uz pomoc _jedne djevojcice. Iako su t.i p<:sloyi tes~i: nije pri&ovaral.a, niti se zahla na teskoce. Ovakav rad 1 drzanJe SmilJe Rasete 1 drug1h svjesnijih zena znatno su uticali na ostale zene i omladinke u Potkalinju i Hasanima da se aktiviraju i zalazu u izvrsavanju svih zadataka u korist NOP-a, a posebno u snabdijevanju nasih partiz~nskih jedinica i bolnica. Smilja je razvila smisao za saradnju, naroC!to sa zenama, medu kojima su bile najaktivnije: Soja ~opic, Jela Perovic,, Jele~a Novakovic Manda Culibrk i mnoge druge zene u selu Hasamma 1 u okolini ..'. One su vrsile prikupljanje dobrovoljnih priloga za ishranu jedinica, . ucestvovale u pletenju majica, carapa, u prikupljanju muskog rublja, sanitetskog materijala itd. 1942. godine Smilja je bila politicki radnik u selima ·Bos. Krupe, najviSe u opstini Potkalinje i Dubovik. Izabrana je za clana Narodno. . . . oslobodilackog odbora za srez Bos. Krupa. · I na knipskom, a poslije na sanskom srezu, SmilJa Je kao pohticki radnik stalno obilazila organizacije AFZ-, partijske celije i narodn?oslobodilacke odbore i pomagala u aktivizaciji narod~ za b<?rbu prot1~ okupatora i domacih izdajnika. Radi_la je na or~amzovanJu AFZ;~ ~ pruzala pomoe novoosnovanom Opstmskom kom1tetu KPJ u opstm1 Hadrovci, a poslije u Halilovcima i Lipniku. Polovinom 1942. godine Smilja Raseta je izabrana za clana Sreskog komiteta KPJ za sanski srez, ciji je sekretar bio predratni clan Partije, popularni Simo Bjelajac. Na ovoj du:Znosti znatno je dopr.ino.sila organizovanju :lena i omladine i radu celije Partije, a posebno u IdeJno·politickom uzdizanju i starih i mladih. Na osnovu direktiva partijskih i vojnih rukovodilaca clanovi Partije i SKOJ-a i drugi aktivisti za~uzeni s~ d~ se krecu za)ed_no sa izbjeglicama u pravcu Grmeca, au vecem broJU 1 u pravcu R1bmka. Smilja se kretala sa jednom grupom u pravcu Torovina u GrJ:?lecu, gdje su se nalaz~le i borile Druga ~~ajiska i Pe~a ~ozars~~ bng~da i stitile velike zbJegove naroda, u koJima se nalaz1lo 1 po vise stotma ]judi, :lena. i djece. · . . U ovim zbjegovima, koje su pratile necuvene nedace uslje~ napad~ neprijatelja, hladnoce, gladi, a i tifusa, mnogi su stanovmc1 stradah promrzli, oboljeli, ili poginuli. . Kada su jedinice Druge krajiSke brigade i dijelovi V kozarske, . poslije cetiri dana borbi i kretanja u ~rme~u: ~dlucili de; .s~ pro?iju i prebace u selo Jelasinovce, tada su se 1 preziVJeh stanovmc1 IZ zbJegova prebacivali u ova sela . . Smilja se sa jos nekoliko politicki~ radn!ka nalazila oko. 10. feb~ ruara u Grmecu viSe sela Prastala. UslJed vehke premorenost1 zaspah su u jednoj bar~ci. Neki od njih su se bili raspremili i i~uli, a _neki s17 spavali u obuci i odijelu. Grupa njemackih fasista probila se IZ Lusc1 Palanike u pravcu P1rastala i i:menadi~a. ~ih. Neko~idna. ~e SJ?asla, me~ kojima [ Paula Hurmelk, a ostale poht1cke radmke NIJem~I su y~b.Ih. Neke su zarobili, medu kojima i Lepu Radic, koju su kasmJe obJesili u Bosanskoj Krupi. �. Ta~a ~u ofu~pa~tmi ~irli i Smilju ~a.seta-Copic. Vijest o njezinoj smrt1 pn_mlJena Je sa vehkom tugom, ah Je Smilja ostala u najljepsoj uspomem kod naroda ovoga Inaja kao svijetli lik zene - borca nase socijalisticke revolucije. Kada su okupatori uspostavili ustasku vlast Anka je osudivala okupatorski i ustaski teror iv sve fasist: i iz?a.in.ik:. . . Isticala je da se u ustase svrstavaJu naJgon ljudi IZ redova Hrvata i Muslimana a u cetnike iz redova Srba, da su to sluge okupatora. Govorila je 'da ce mnogi post~ni v Hrvati i ~uslimani koj~ n~ i~? u ustase, stupiti u narodnooslobodilacku borbu cim postanu svJesm cilJeva i zadataka nase borbe. Aktivno je saradivala sa borcima i politickim radnicima i mnogo pomagala, posebno zenama aktivistkinjama, koje su se okupljale u njenoj kuci. Stalno se sa njima druzila i izvrsavala sve zada_tke u konst NOB-e. Svojim primjerom dopr_i;wsil~ je d~ _i d:ug_e _domaC!ce pomognu koliko je god moguce u snabdiJevanJU VOJmh Jedmica, a posebno bolnica. "'"' 1 Anka se svrstala medu vrlo aktivne zene. Usko je sarauiva a sa drugim zenama i djevojkama medu kojima su se isticale: Jova:t;ka Kolundzija, udata Novakovic, Jela Kolundzija, udata Sredic, 01~<1: J.e~Is~­ vac, Am.da Anrtolllic, Duja Man:'Seltlic i mnoge d:r:u?e. ~ve ~[\]ti1~nrstikm~e AFZ-a govorile su da je An~a njihov ?-a.ib<?l.i_iv aktiVI~ta .I sayJetmk, d~. Je desna ruka organizacije AFZ-a. Anku Je naJVlse h~ahla 1v pos~oyala _Mih.ca Kantar iz Bjelina zato sto je Anka pomagala Slromasne I sto Je bila skromna i posten covjek i dobra domacica. .. Iako je Anka vee od 1942. godine bolovala na stomaku, mJe se stedila u zelji da doprinese svojim radom i ponasanje~ . zajednicko_j borbi. Hrabrila je pojedince koji su se ponekad koleb<l:h 1 stra~ovah. Druzila se sa omladinkama i sa njima ucestvovala u sv1m zadacima u pozadini, u pletenju i sivenju za potrebe partizana, u pripremanju jela za jedinice, bolnice i stabove, itd. Imala je vrlo razvijeno osjecanje dr:ugarstva i ~na~a je da pos_t;t.ie rad i licnost drugih ljudi, zena i omladme, P';l su J.7 I zato neob1cno cijenili i voljeli. Uz to je bila i vrlo skromna 1 razVIJala zdrave saradnicke odnose u svojoj sredini. Navedene osobine i aktivnosti uticale su da stekne veliki ugled i u okolnim selima, pa se i danas mnogi stanovnici. sjecaju Anke ~arce­ tic, isticuci njezinu spremnost da pomogne drugup.a, da nahram sve koji su se navracali i kojima je bila potrebna P?moc. . . Umrla je neposredno poslije oslobo~enJa ~ell!lJe 1945. gc;>dme. Ostala je u lijepoj uspomeni naroda kao SVIJetao hk zene - zemlJoradnice, ucesnice u :NOB-i. * Pocetko:n oktobra 1940. godine, poslije odsluzenja kadrovskog roka.' postavljen san: na duzno~t ucitelja u Osnovnoj skoli u selu Hadrovcima, srez Sanski Most. Prvih dana upoznao sam nekoliko roditelja ucenik~._i ucenica, cl<;t:wva skol~kog o?bora, medu kojima su bili najugle~lllJI Spaso Sredic, rudarski radmk, Luka Majkic, zemljoradnik i d~~g1. Poseban .ugled u ovom selu uzivali su Marko i Anka Marcetic. VIs~ od 10 g;odma ~a~ko i Ank~ su rad~li u Sjevernoj Americi, u Kanadi, u _rudmku, ~dJe Je Anka hila kuhanca u radnickoj menzi. Bila je radom IZ sreza Bjelovar. Kada su se vratili u Jugoslaviju, poslije 1918. godine naselili su se u selo Hadrovce i bavili zemljoradnjom. ' . Njiho~i zemlja_,~i ;nazivali su ih Marko i Anka ,Amerika". Sa njima u .I.stom kucan~!vu ZIVJela su i tri Markova brata: Petar, Lazo i Stojan. NJihova porodicna zadruga brojala je preko 20 clanova. Bili su vrlo marljivi i sposobni zemljoradnici. Stekli su dobra imanje i spadali su medu najbogatije zemljoradnike u selu. ' v Anka je bila vrlo sposobna domacica. Uticala je na to da se vecina zen~ osposob': za savremeniji nacin pripremanja jela i zimnice, koristeCi SV~ja bogata Iskustva kuhar~ce. Pon:ogla je da mnoge zene i djevojke pocnu da se bave vezom, a I sama Je znala da veze na platnu i da izraduje zensku odjecu. ~nka te b~la i nec;>b~~~o gostoljubiva i darezljiva i rado je pomagala siromasne zene daJUCI Im poklone u hrani, odjeci i drugom. . _Anka se istic~la i po ~on:e sto je znv~la da izm:iri zavadene susjede I SUSJetke, govoreci da susJedi treba da Zive u slozi i saradnji a da se to n:oz: a~o .~vaki covj_ek i zena izbjegavaju nepotrebne sv~de, ako opr:asta)U sit~IJ.e uvrede I ako se sporazumijevaju kao dobre komsije polJopnvredmc1. Anka je prema svakom znala da se odnosi korektno i kultumo da nade lijepu rijec i da se prijateljski obraca ljudima i zenama. ' . U svin;t prilikama isticala je znacaj i potrebu osnovnog skolovanja ~ ~vesrdno Je pod~2avala inicijative za uspjesniji rad skolskog odbora I sk?le u VH~drovcima. ~osebno..se. zal<;tgala za organizovanje i snabdijevanJ~ !~C~Ja z~ domacice, koJI Je bw osnovan krajem 1940. godine. OvaJ tJeCaJ vodile su strucne uciteljice za domaCicke tecajeve Zora MilosavljeviC i Vera Filipovic. ' v . An~a. je uticala na roditelje da upiSu svoje kceri - omladinke u tec~J. Pnhko~ razgovora sa ovim djevojkama radovala se njihovom l;l-SPJehu, saraciiVala sa strucnim uciteljicama koje su vodile ovaj tecaj I pomagala ucenicima u primjeni znanja koje su stekle na tecaju. ~nka se za~ag~la za. bratstvo i slogu medu pripadnicima svih naro?a I narodnosti, t]. Srbima, Muslimanima i Hrvatima i u tome sluzila pnmjerom i prije ustanka i u toku NOB-e. ' 460 461 �Vlado Kecman RADNA BRIGADA DJEVOJAKA red~nom juna 1942. go?ine, neposredno iza drugog oslobodenJa Drvara, zakazan Je sastanak sreskih komiteta SKOJ-a za Drvar, Bosanski Petrovac .i Grahovo. Ovaj sastanak je organizovao Okruzni komitet SKOJ-a za drvarski 0 ~~g. Pos~b?o .su se a!lgazovali Kosta Bosni.c i Pero Kolundzija. Ostalo m1 ~e u SJ~canJl;l da Je na ovom sastanku, ispred Sreskog komiteta Gra. ova, hila. pnsutna Zo~~ Popovic; ispred Sreskog komiteta Drvar: Damca Matenc, Dara Rod1c, Lazo Materic, Rajko Kukolj i jos neki. Ispred SK SKOJ-a. Bos.anski Petrovac hili smo svi muskarci. k .. h Na sasta~~u Je bw razgovor o dosadasnjem radu i iskustvima do O.JI . sm?.. dash u. ra~u sa omladinskim radnim cetama i dogovor 0 or~j?IZaCIJI om~adn~sk1h r~dnih bataljona. Vee tada se govorilo i razmis Jalo o formiranJu bar Jedne omladinske radne brigade. Sa ?vog sastanka. ~am ponio nekoliko veoma interesantnih zapazanJa, koJa su me kasmJe dugo, u toku rata, ddala. Na ovom zajednic~om sastanku utvrdeno Je da gotovo svako selo na podrucju petrovackog I drvarskog sreza, ima omla?ins.~u r~dnu cetu, dok je na grahovskom sre~u u tom pogledu orgamzaciJa hila u povoju. Istaknuto ·e i ak da ~ ?a grah<?vsk.om srezu ima nek<?Iiko omladinskih radnih c~t~. bru~ g,o~1 I d:ugance IZ Drvara su ~oyo:IH ? neki~ iskustvima do kojih su om dosl: tok<?I~ ra?a na obrad1 {J~tline l'Z okohne ~ulen Valkufa i Martin Broda~ J~Se~I 1. Zime 1941. godme. Zatim 0 iskustvima organizacije prenosenJa z1ta 1z Podgrmeca na podrucje Drvara. . Pored ostalog pokazalo se da je kulturno-zabavni rad veoma vazan gotov~ d':ct;k~ omlad~ns~a r~d_na ceta, po izvjestaju ,kojeg je podnijel~ ara o, Ic, Ima SVOJ PJevacki hor, diletantsku sekciju i slicno. d. k Vee Jada na drv:::~skom srezu nije svako selo moglo imati omlams ~. ra nu c.etu. Vecma muske omladine, a i mnoge djevo ·ke su se nalaz1h u partizans~im jedinicama, pa je nekoliko seoskiih Jceta bilo l?retkoreno ud.omladmske radne vodove koje je sacinjavala iskljucivo ze~s a om1 'l~a.,.Med~ njima je bio i po neki odrasliji ionir. Ova a. :koiavdv~~ pr~mJeCIVala 1 u .Petrovackom kraju, 0 cemu je ggvorio Pero O u; ZIJa. . Oi?m smo ~1 v~etrovcani istakli SVOje iskustvo U obradi napy.s ene zem Je u KrnJeusi, Bjelaju i Vakufu, te obradi napustene ~em Je u .samom ..Bosans~om Petrovcu, te o omladinsk'im radnim akciJama na IzgradnJI magacmskog prostora; izgradnji zgrada za smjestaj S v • v 462 463 partizanskih bolnica i organizaciji omladine na prenosenju zita iz Podgrmeca u partizanske magacine u Sobatovcu, Skakavcu i jos nekim u sumama Bosanskog Petrovca. Petrovacka omladina nije imala tako razvijenu kulturno-zabavnu aktivnost u radnim cetama, pa je za nas, iz petrovackog sreskog rukovodstva SKOJ-a, to postalo cilj i obaveza. Na · ovom medusreskom sastanku u Drvaru dogovorili smo se o innogim narednim zadacirila. Kosta Bosnic, ispred OK SKOJ-a Drvar, ti vidu rezimea ovog sastanka, pored ostalog je istakao: Da se dalje insistira na obuhvatanju sve sposobne omladine u omladinskim radnim cetama, naglasavajuci da budemo elasticni u organizacionim fmmama. A'ko jedno 1selo nema dovoljno omladine da fmmira omladinsku radnu cetu, neka formira omladinski radni vod iii viSe vodova, a neka opstinska rukovodstva NOSOBiH-a, iii opstinski komitet SKOJ-a, od takvih vodova formiraju samostalne omladinske radne cete, ili da se ide na prikljucivanje tih omladinskih radnih vodova dtugim cetama. Kosta je tada, pred nas omladince i omladinke iz sreskih rukovodstava, postavio zadatak da opstinska rukovodstva SKOJ-a i opstins~a rukovodstva NOSOBiH-a formiraju omladinske radne bataljone. U pnncipu treba da u stabove stavimo najbolje clanove opstinskog komiteta SKOJ-a ili da postavimo predsjednike, sekretare i ponekog clana opstinskog odbora NOSOBiH-a. Tada je dogovoreno da stab jednog omladinskog radnog bataljona sacinjavaju komandant, politicki komesar i njihovi zamjenici. Ti kadrovi treba da budu najpotpuniji i najaktivniji omladinci i omladinke sa opstinskog podrucja. Po rijecima Koste, zamjenik komandanta treba da se brine o radu i organizaciji higijene u cetama, a zamjenik politickog komesara treba da rukovodi organizacij~~ SKOJ-a u c.e~i i .b~t~ljo­ nu, te da radi na razvoju kulturno-zabavnog z1vota u radnoJ ]edmici. , Na ovom skupu je zauzet stav da organizaciju antifasistickog omladinskog pokreta u jednom selu, opstini i srezu treba gledati kroz omladinsku radnu cetu. Radna ceta je ogledalo rada omladinske antifasisticke organizacije- naglasio je Petar Kolundzija u svojoj diskusiji. To je znacilo da se sve napredne antifasisticke snage omladine usmjere u pravcu rada. Usvojeno je da se, s organizacione tacke glediSta, sve postavi taka da obezbjeduje i garantuje roditeljima, koji daju svoju djecu u radnu cetu, da ce to i nj~ma .biti od .kor:_is~i. Zbo~ tog~ je ~a ovom sastanku odluceno da svaka ceta 1ma svoJ tecaJ za opismenJavanJe omladine; da ima pjevacki hor i diletantsku sekeiju i na koncu da ceta ima svoju crvenu zastavu sa srpom i cekicem. Svaki porok, gledano sa stanoviSta tadasnjih zivotnih normi i etike vremena, ostro je osudivan. Sve ovo iskustvo se temeljilo na dotadasnjem omladinskom radu. Tokom novembra i decembra 1941. godine na podrucju Drvara, Bosanskog .Petrovca i cijelog Podgrmeca, doslo je do masovnog formiranja omladinskih radnih ceta, jer su to iziskivale svakodnevne potrebe. Drvarsko-petrovacke i grahovske omladinske radne cete tih mjeseci radile su na obradi ljetine porodicama palih boraca, koji su pali u ljetnim borbama, juli---<serptembar 1941. godine; rpomagalo 'se porodicama siromasnih i nemocnih; porodicama boraca; zrtvama fasistickog terora i porodicama ciji se hranioci nalaze u ropstvu. �Tako su nikle stalne omladinske radne cete. U vrijeme naseg sastanka one su postojale u okolini Drvara: u Kamenici Bastasima Zaglavici, Podovima, Trubaru, Boboljuscima, Martin Brod~, Velikom { Malom CvjetniCu, Gruborskim Naslonima, Mokronogama, Vidovom Selu Ljeskovici, Prekaji, Podicu i Poljicu. ' U bosansko-petrovackom kraju formirane su stalne omladinske c_ete u Krnj_e_usi, Vodenici, Suvaji, Sl<akavcu, Krnjoj Jeli, Smoljani, KaplJu~u, Janjil~ma, Bra':~ku, DriniCu, Bukovaci, Vedrom Polju, Medenom PolJu, Prkos1m~, ~USIJama, V~tocu, Velikim Stinjanima i Rajnovcima. Grahovo Je 1malo omladmske radne cete u selima KesiCima, Zebama, PeCima, Ticevu, Malesevcima, Peuljama, Kazancima i Crnom Lugu. Glamoc je imao Omladinske radne cete u Crnom Vrhu, Rorama Stekerovcima, PopoviCima, Vaganu i Sumnjacima. ' Podrucje Bosanske Krupe imalo je omladinske radne cete u Hasa. mma, Benakovcu, Jasenici, Vojevcu, Krupskoj Suvaji Duboviku i Velikom i Malom Radicu. ' Bihac je imao omladinske radne cete u Hrgarima i Gornjevcu Doljanima, Lipi, Dugom Polju i Teocaku. ' _1~1rkonjic je imao omladinsku radnu cetu u Mednoj, Peckoj i Baracima. Sanski Most je imao omladinske racine cete u Budimlic Japri, Hadrovcima, Kozinu, Majkic Japri, Lusci Palanki Bojistu, Jelasinovcima i Klijevcima. ' U okolini Sanice postojale su radne omladinske cete u selu Korjenovu i Gornjoj Sanici. ~~ podrucju. Ribnika i okoline jos ranije su djelovale racine grupe, a docmje su formirane tri omladinske radne cete. Neposredno poslije ovog medusreskog savjetovanja na podrucju ~o~aJ?-skog ~e~rovca bili su oformljeni bataljoni i sve omladinske radne Je~mice _aktiVIrane na okopavanju krompira, kukuruza i drugih poljopnvredmh kultura u Petrovcu, Krnjeusi, Bjelaju i Kulen Vakufu. . Omlad~:r;t;Ski radni v~<l:taljoni su. se formirali na tadasnjim opstinskim podruCJima, a sacmJavale su Ih omladinske racine cete sela. Sve c~te su bile sastavljene gotovo iskljucivo od djevojaka. Medu njima je tek po neki omladinac iii odrasliji pionir, kao i veci broj mladih zena, a n~rocito one koje nisu jos imale djecu. To je bio period ljeta ~ 942. godme kada ?u on:Iadinci masovno odlazili u partizanske brigade 1 zbog toga u selima Je ostala, uglavnom zenska omladinska radna snaga. . !<once~ jula 19~2. godine otpocela je borba za oslobodenje Kljuca I Samce. U VIsednevmm borbama likvidirani su neprijateljski garnizoni u ~ljucu i o.kolini, te Gornjoj i Donjoj Sanici. Iza protjeranog neprijate~Ja ostalo Je ogromno prostranstvo zitnih polja. Neprijatelj je iz ovih reJona uglavnom prisilno povukao i iselio mnoge porodice. Sekretara Oblasnog komiteta KPJ za Basansku Krajinu, Duru Puc~ra-S~arog, zatekl.a je vijes~ o tom_e u Bos. Petrovcu. Odmah je izdao direktiVe sekretanma sreslnh komiteta KPJ da se omladinske radne ~ete. i ~at~ljo~i upute. u klj~cko-s~nic~i kra~ sa zadatkom da pristupe zetvi J?Semce 1 obradi drugih poljopnvredmh kultura. Drug Pucar je postavw zadatak da se, uz to, radi ishrane partizanskih ranjenika i siromasnih borackih porodica organizuje izvlacenje plodova u sume i sela Petrovca, Podgrmeca i Ribnika. ?w 464 465 Za samo nekoliko dana izmedu 28. jula i 2. avgusta 1942. na ovom zetvenom rprostoru naslo se o[m 6 500 zetelaca uglaVInOill .djevojaJka i zena. Bilo je veoma odgovorno dovesti ovoliki broj omladine na jedan uski prostor za koji se moze reCi da je bio ratni poligon. Medutim, orga· nizacija kakvu smo imali u omladinskim radnim cetama i bataljonima, obezbljedila je puni uspjeh. Desetak dana nakon sto smo stigli u ove predjele organizovana je Prva radna omladinska poljoprivredna brigada. U nju je uslo pet bataljona sa 30 omladinskih radnih ceta sa podrucja bosansko-petrovackog sreza; drvarska dva omladinska radna bataljona sa osam ceta; Ribnicki omladinski radni bataljon sa pet ceta; Sanicki omladinski radni bataljon sa pet ceta, kojem su kasnije stigle i dvije omladinske radne cete iz Podgrmeca. Stigao je i omladinski radni bataljon iz Grahova sa dvije omladinske racine cete. Organizacija je dovrsena u toku rada. Osnovna struktura je prakticno vee i postojala. Sada je sve to trebalo objediniti i formirati stab Brigade. ·Pored omladinske radne snage, nekoliko dana kasnije stiglo je preko 700 zapreznih kola i nekoliko stotina konja sa samarima radi vuce i prenosa poznjevenih snopova na mjesta gdje su radile vrsalice, a potom, zbog izvlacenja zita i voca u magacine i druga sklo~iSt~ slobodne teritorije. Ubrzo je otpocela s radom i partizanska zelJezmca u ovom kraju, kojom je vozena hrana iz Sanice i Kljuca u sklonista Jasikovca, Ostrelja, Drvara i Grmeca. Prvu omladinsku poljoprivrednu radnu brigadu, nazivali .~m<;>, ,Djevojaoka brigada" iii ,,Brigada mladih djevojaika Bosanske k~raJ!Ine . R<liZlog za to bio je u tome da je u brigadi bilo 93%. z_en~k~ _radne snage. Rijetko je bilo moguce vidjeti omladinca u radnoJ JedmiCI. Omladinke su uglavnom cinile i komandni sastav Brigade. Neposredna blizina fronta i odgovornost za tako veliki broj zivota uslovili su, medutim, da se za komandanta Brigade postavi Ilija Bursae, zamjenik komandanta bataljona iz operativne jedinice. Iz operativnih jedinica uzeti su i komandanti bataljona. Nedostatak iskustva i jos neprevladana shvatanja utili 'SU da i ve6na rkmnandira ceta budu muSikarci. PoHtiOki komesar brigade bila je Zora Popovic. Kicmu citave organizacije, pored Partije, Cinila je organizacija SKOJ-a. Svaka omladinska radna ceta imala je aktiv SKOJ-a. Sekretari cetnih aktiva SKOJ-a Cinili su bataljonsko rukovodstvo SKOJ-a. Bezbroj je primjera samoodricanja, pozrtvovanja i udarnickog ponasanja stotina i stotina djevojaka. Ostace nam u neizbrisivom sjecanju likovi mnogih omladinskih aktivistkinja. Bile su u prvom redu dobri radnici, organizatori posla, dobri politicki radnici. Medu njima, pored politickog komesara Brigade a potom i rukovodioca SKOJ-a, Zore Popovic-Smoljan, bile su najpoznatije: Marija Bursae, politicki komesar omladinske n1dne cete Kamenica, prva zena narodni heroj Jugoslavije; Danica Materic, clan SK SKOJ-a, Drvar, takode narodni heroj; Janjuska Markovic iz Ribnika · Mira Brkljac-Pavic i Smiljka Rodic iz Krnjeuse; Dragica GrbiC iz Suv~je, Smiljana Moraca od Drvara, Zdravka Keleceyic iz Drvara, Duska RadiSic iz Smoljane, Dara GrubiSa iz Kaplj~ha, pamca Ceko iz Bravska Anda Bursae iz Bravskog Vaganca, Dragica I Anka Kecman iz Drinica Nada Balaban i Milka Banjac iz Bukovace, Milka Banjac i Desa Bajic iz Bare, Dara Bursae, Desa Kecman, Anka Kace!l_ic_, Desa Lukac i Zineta Nedarevic iz Bosanskog Petrovca, Anda Rakov1c 1 Zma Zoric i Krnje J,ele, Savfka Josipovic iz Ras1novaca, Mi,ra CiCina i1z 30 :2:ene BiH u NOB 1941-1945. �Sekovca, Mira Macuha od Martin Broda, Mara Vucelja od Glamoca, Mara Stupar od Skakavca, Stevika Radosevic, Stev!ka Jelicic, Duja i Rosa Atlagic iz Vrtoca, Marica Petrovic i Mara Orelj iz Bjelaja. Moglo bi se nizati stotine imena djevojaka udarnika, koje su niz puta pohvaljivane pred strojem cete, bataljona i Brigade, isticane na sa:standma SKOJ-a Hi lbrigadnom savjetovanju SKOJ-evaca. Mnogo puta je govoreno o njihovom <Samoodricanju j o :svakodnevnom istiicanju i snalazenju u raznim prilikama u kojima su se zaticale na ovom velikom omladinskom borbenom zadatku. Nakon zavrsetka ove prve velike omladinske radne akcije nekoliko hiljada krajiSkih djevojaka naslo se u borbenim krajiSkim i proleterskim partizanskim jedinicama, a mnoge su od njim ostavile svoje zivote na prostranom ratiStu sirom nase zemlje. Djevojke ucesnici ove radne akcije nasile su i nose divne i drage uspomene na svoje prvo radno i borbeno krajiSko ljeto dozivUeno u Prvoj omladinskoj radnoj poljoprivrednoj brigadi u Jugoslaviji. Mnoge su od njih pale u partizanskim juriSima, a mnoge su ostale u svojim selima, organizovane u omladinske radne cete, bataljone i nove omladinske radne brigade da slijede tradicije Prve omladinske poljoprivredne radne brigade koja je formirana 14. avgusta 1942. godine u kljucko-sanickom kraju. Dvadeset i pet omladinskih poljoprivredn:ih radnih brigada Bosanske Krajine nastavilo je u naredne dvije ratne godine iskustvo i tradiciju Prve omladinske poljoprivredne radne brigade. Njen primjer inspiriSe i mnoge radne akcije obnove i izgradnje oslobodene domovine. Draginja ViSekruna-Lukac ZENSKA OMLADINA U IV KRAJISKOJ UDARNOJ BRIGADI oista je, trideset godina posle zavrsetka rata, tesko pisati o onom sto se u ratu zbilo, pa i o onom sto se u njemu neposredno dozivelo. Vreme kao prostor i zivotne prilike ucinili su svoje. Mnogo se cega zaboravilo, iz pamcenja je izbrisalo masu dog~­ daja, posebno pojedini vazni detalji vezani za ratne prilike, ~a~gor~ Je sto su zaboravljen:i i neki ljudi, borci, u pamcenju su ostah hkov1, a dobar broj imena i prezimena je zaboraylje~. Tesko je ?vo, ali j~ .!acno. Zato je sad odgovornost i tezina kazivanJa o ratu 1 revoluciJI utoliko veca. Pristala sam da nesto napiSem o mojim ratnim drugaricama, i to o onim kojih se jos secam i <Sa Jmjima sam u brigadi duie provela i neposredno drugovala. Unapred sam svesna da je ovo sto cu n~pisati samo manji deo istine i ratne stvarnosti. Najteze mi pada sto cu 1m~na velikog broja drugarica izostaviti, jer sam ih jednostavno zaborav1la. Brigada je formirana u selu Ticevu 9. septembra 194~. g~dine. Njen sastav Cinili su borci s podrucja Drvara, Bos. Grahova, LIVanj,skog polja i Glamoca. Ja tad n:isam hila _u brigadi. U njene redove sam stupila marta 1943. godine i u njoj s~_;n ostala do ~raja rata. Ka? sam dosla u brigadu hila sam prvo ob1can horae, zat1m cetna bolmcarka. Najduze vremena provela sam na duznosti omladinskog rukovodioca, 3. bataljona. Rat sam zavrsila na duznosti zamenika komesara cete. U brigadu sam stupila u sedamnaestoj godini ziv.ota. Pre .tog~ radila sam na terenru. Ranije sam postala olalll SKOJ-a, biila omladmsk1 aktivista i ucestvovala 1942. godine u sabiranju letine na podrucju Sanice u sastavu Prve omladinske poljoprivredne radne brigade Bosanske krajine. Iako nuzan i sastavni deo NOP, rad na terenu nije bio toliko atraktivan za mlade ljude kao neposredno ucesce u borbi. Otuda se javljala nezadrziva zelja da idemo u borbene jedinice. . . I dok sam radila na terenu, zbog odlaska na sastanke 1 omladmske radne akcije izmedu mene i mojih starijih dolazilo je do nesporaZJuma. U nasoj S;edini jos iSU ·Vladali p~trij.arhalni z~koni. z.ensk~ omladina tu se ne pusta ispod kontrole roditelJa. Odnos1 su se JOS v1se zaostrili kad se saznalo da imam nameru ici u partizane. Vodene su prepirke i ubedivanja, ali ja sam bila uporna. Ipak ni.sam htela ~a ~i~im samovolju. Zelela sam da i roditelji prist~t;u n~ moJ odlazc:k u Je.dimcu. Iskoristila sam krizu uslovljenu IV nepnJatelJskom ofanz1vom '1 rekla D 466 467 �da je sad, k_ad .~e o~ek~je do!~~ak neprijatelja, najsigurnije u jedinici. Tako su ~o?r~elJr pnstah. Tr~zrh ,~u od. mene v~~ odem u IV brigadu jer sa~ u nJOJ rmala brata, a 1 veer broJ komSIJa. To se poklapalo i sa mo]om zeljom, i tako sam se nasla u njenim redovima. Ovo o sebi iznela sam samo radi toga jer je moj odlazak slican pa i identican sa odlaskom mnogih drugarica u partizane. ~oliko_. je !lleni pozna to, pr_ilikom formiranj.a brigade u njenim redovrma mJe h1lo mnogo druganca. Mislim da su bile: Milojka Galic S_t~~a. P;pa, Da~inka Visekruna, Ljuba Reljic, Persa Balaban, Bosa Ro~ d1c _1 JOS ..n~ke rz Drv':ra. Neposredno po formiranju brigade u Bosan?kOJ kra]ml su org~mzov~~~ bolni~ki k~rsevi. Sa tih kurseva Brigada Je _u oktobru p~punJen~ mz1m samtetskrm kadrom. Med:u drugaricama koJe su tad dosle u bngadu nalazilo se i nekoliko Licanki. Dolaskom ovih drugarica svaka ceta u brigadi imala je 2-3 bolnicarke. Pored toga pri stabovima bataljona nalazile su se jos 1-2 drugarice u bataljonskom sanitetu. · . Mislim da .J_e ~vo)edini put ta~o organizovanog dolaska drugarica u .?ngadu. Kas~1Je Je. ze_nska omladma u redove brigade stupala u manJ!ill grup~ma Ih poJe~:nac~o, i to s~ raz~icitih podrycja u kojima je bngada dejstvovala. Vecma t1h druganca brle su u pocetku borci. Posle kra~eg v~emena isle su na kraCi kurs pri brigadnom ili divizijskom samtetu I ponovo vracane u cete na duznost bolnicarki. Tako sail! i t~ rr,wrala za~rsiti desetodnevni kurs i postati bolni~arka. Na VOV~J ~acm. J~ do kraJ~v rata obezbed:ivano da svaki vod (obien?. su u cetl bile tr~) Ima bolmcarku. Tako je u sastavu Brigade bilo uv:~ek 50-6_D druganca. U pojedirrim periodima taj broj je bio znatno ve~l. ~a pnmer ~ tC?~u IV neprijateljske ofan:Zive broj drugarica u Bnga_di. poras~ao Je v1~e nego. duplo .. To je_ rezu~tat specificne situacije u koJOJ se bngada nasla. Narme, bngada Je duze vremena branila slobodnu teritoriju na podrucju Kljuc-Bosanski Petrovac. Polovinom fel;~uara 1943. godin~ :p~d pritisk~:n nadmocnih nemackih snaga povlacila se J?;ema SrnetiCl I KlekC?vac1. U tom pravcu povlacilo se i civilno stanovms~vo, posebno _oml~di~a. Mnoge o.~ladinke, koje su i ranije htele d~ I~u u borbu, _rsko~Istile su sad pnhku i dosle u brigadu. Bri~a~a mJe, Imala mogucnostl da primi sve koje su to zelele. Veliki broj I~. Je vracen. ~oralo ~e vrsiti ubeaivanje. Bilo je tuznih i teskih situaCIJ_a. :tyled:u Olll:f!l~v k:_OJe ?!-~ vzel~le ~ briga~~ bilo ih je i od 15 godina. ~nmlJene s,u f1Z1ck1 _naJJace 1 naJotporniJe. Tako je brigada kasnije Imal~. povecv~ grupu 'lZ sela oko Petrovca i sa Bravska. Neke od njih poloz1le su zrvot na tom putu. Pocetko~ marta 1943. godine brigada se opet nasla na Ticevu, tamo odakle Je kr~~mla posle formiranja. Braned slobodnu teritoriju postepv~no se povlaCila p~e~ daleko nadmocnijim neprijateljem. Sa ovog podrucJa treb~!a se pro~1t1 u poza~inu neprijatelja. Radi ostvarenja tog ~ad.at.ka :r:ovlaCI~a. se na Sator pl~m~u. ~a njom su se povlacile jos neke J~:Imice, st~bovi I ustan?~e. Tu Je b1la I masa civilnog stanovniStva, najVIse omla~me _sa podrucJa Drvara i Bosanskog Grahova. Opet je u brigadu stup1lo VISe omladinki. Stvorila se slicna situacija kao i prethodno na Bravsku. . ~? pn?boju s~ Satora. Brigadu je zahvatila epidemija tifusa. Nije mimmsla m drugance. To Je razlog da je ne mali broj ostao bolesnih i ~o onda. kad j~. krajem ~prila 1943. go dine brigada presla reku Vrb~s I napustlla KraJmu, u koju se do zavrsetka rata nije vratila. v 468 469 Od maja 1943. godine pa do zavrsetka rata Brig~da je v~~~l~ borbu van teritorije Bosanske krajine, u raznim krajevima I na razhCitim podrucjima nase zemlje. Negde se zacldavala krace ili cluze vreme i n~ tom svom borbenom putu imala velikih uspeha, ali i gubitaka. PopunJavala se i jacala svoje redove novim ~orcim~. To vise. nisu hili Krajis.rricL Med:u njima je bilo closta druganca koJe su zauzimale mesto pahh u prethodnim borbama. Polovimom 1943. gordine rsa sireg rpodrucja Bugojna, Dorr1jeg i Gornjeg Va!kufa, Brigada je popu.njena novim ~borci:f!l<:· .¥eduvnji~a_je .hi,Jo i dosta .drugarioa. ·I!Stovwemeno u redove nase 5. diviZIJe dosao ']e IZVJestan h.roj drugarica irz Sarajeva. Kolilko ·se secam .prVli rput u hrigadi ~~u se u vecem broju nasle drugarice MUJsliman'ke. NastavljajuCi rpQlit sa Bnga,?om prosle ,su kroz teska irslkusenj a i izddaJle veHke nap ore. Iwk? ml.ade I. ne~ iskusne, zahval}uju6i odwnorsti •Porkretu i t~me s•to ·s~ Bngad~ S~OJSrki prihva:cene, mogle su rto ie:ddwti. Mectu orvl!m drrugancvama br.Jo Je ~~­ ljanki, a i onih koje su zivele u gradu. Prema onom sto s~m od .~Jlh saznala, imale su iste teskoce kao i mi koje smo krenule IZ Kra]me. · Septembra 1943. godine u sastav Brigade do~ao _je ko~pletan b,ataljon iz 6. Krajiske brigade. U njegovo~ sastayu bil_C?)~' .koh~? se secam, destak drugarica. Bili su to stari borci, pravi KraJISmci, ko]l su do ~ad prosli tezak borbeni put i na njemu odneli mnoge pobede. I drugance iz ovog bataljona su se isticale. Ostali .su !lli ~ ?ecanju likC?v~ drugarica Stoje Zec i Dusanke Stupar, koje su bile rzrazitl predstavmci svog Podgrmeca. Brigada je dosta vremena provela u istocnoj Bosni, Sandzak.u, del~ Crne Gore i Srbije. U pojedinim mestima pristupali su nam novi borci, a med:u njima i drugarice. U Brigadi su bile do kraja rata, ali ih nije bilo u vecem broju. Posle bitke za oslobod:enje Beograda, u kojoj je Brigada neposredno ucestvovala, izvrsena je popuna novim borcima iz Beograda i ~ko· line. Tom prilikom u nase redove stupio je ved bruj zenske omladme. Med:u nj'ima je bilo seljanki, radnica, ucenica i ?tudentki?ja. !o je ujedno i poslednji masnVIllij<i dolazrnk zens.ke omlad]ne u nasu bnga:du. Ovo je pregled sirih sredina i podrucja iz kojih je zenska oml~­ dina regrutovana u Brigadu. Orij~ntirno su data. i vremenska. raz~.o?lJa i uslovi pod kojima je ona dolazila u redove Bnga~~· Tr~b~ .I.st~ci I to da je nasa brigada ceo rat provela u sastavu 5. kraJiske diVIZIJe I da su u njenom sastavu jos bile 1. i 10. krajiska bri!?ada: Iako ~· toku rata nisu bile kara:kteristicne cesce prekomande, bilo Je slucajeva da su neke drugarice iz 10. i 1. brigade dosle u nasu brigadu. Tesko mi je sto se sada ne mogu setiti ni pribliznog broja imena. Neka mi bude oprosteno sto cu pomenuti samo one kojih se jos uvek secam. Najved broj onih kojih se secam su iz 3. bataljona. To je moj bataljon u cijem sastavu sam uglavnom provela rat. To su: Joka Aleksic Draginja i Mika BajiC, Persa Balaban, Sava Bosnic, Sava i Desa Burs~c, Stevka Bojanic, Dara Bogdanovic, Darric~. i Milica Bodiroza Staka Brankovic, Milka Banjac, Ljuhica Behara, dviJe Milke Ceko Dr~ga Durd:evic Mileva Cegar, Blanka FerusiC, Milojka Galic Milica GrubiSic, Doja G~jinovic, Dara HajdukoviC, Jela JeliCic, Mile~a Jelisavac, Draginja Kralj, Desa Kantar, Smilja Ker.kez, Zor~, Latinovic, Draginja Lukac, Boja, Mika i Mara Marceta, Milka Matic, Koviljka Mrd:a, Mileva Ninkovic, Stana Prpa, Zumra PeriSic, Desa Praljak, �Da!lica Rokvic, ,Ljuba i Sm~lj~ Reljic, Bosa Rodic, Milka Rajak, Mika Raca, BoJa Smola, Vllikos.ava ~knrpma, Dara Sabot, Draga i Radojka Sabljic, DIUsank~, Stup~r, Hab.Iba-Biba Spa~o, Milka Trikic, Marica Trbojevic, Dobrila T~I?-;c, Dann~a VIsekr~na, StoJa Zec, Duka-Dukesa Zeljkovic i Jovanka Znhc. Slede~Im druganc~ma se n~ secam jos samo prezimena: Soka, referent ~amteta 2. b~talJon~, pogmula februara 1943. godine u blizini sela VrblJana kod KlJuSa, Mirna iz. 1.. cet~ 2. ba~alJona- poginula aprila 1943. godme kod Glamoca, Grozda Iz Iste cete, mishm da je poginula na Sremsk<;>m f~on~u i Boja iz 3. cete 2. bataljona. P~Ise.caJl!CI se. ~an~s likova mojih ratnih drugarica moram reci da smo. mi bile. 1 razh~~te J~dne od drugih, a istovremeno i dosta slicne. R.a~hke. su bile uoc~Jive, 'I to po karakternim osobinama. Svaka od nas emil~ Je P?s.ebnu l.H~!lost k~ja se lakse ili teze prilagodavala uslovima r~ta 1 sredm1 u koJOJ se nasla. Zajednicko nam je bilo to da smo sve bile mlade. l\4ogu p~u~~ano t~rdit.i da je bio izuzetak da je neka imala :pre~o. 20 ~od~na .. l':laJVIse nas Je b1lo od 17 i 18 godina. Ta mladost nas Je emil~ shcmm .I. jedl!~kirn. Na nasem primeru je provereno i dokazano da rat 1 revoluciJ~, CIJI smo akteri i mi bile, ljude cine starijim nego sto su to po godmama. Surove ratne prilike ucinile su da smo brze sazrele: U dobl!- kad je normalno da smo sklone najvecim zivotnim nestaslucima bavile smo se samo ozbiljnim stvarima. Izvrsavale smo konkr~~ne r~~ne .zadatke. To je bila zajednicka osobina svih nas. Za nasu onJenta~IJU 1 prava~ kojim sm~ ~sle zasluga je Partije, ideja naseg P?kreta I pra:rednosti ,:tJorb: u koJOJ smo ucesvovali. Po shvatanju toga ?-Ismo se ~azhkov~le, 1 to Je presudno uticalo da izdrzimo sve napore I ne mala IskusenJa. Da bi se bar donekle istakH napori kakve smo u ratu podnele mo:ao bi se. d~ti bar delimican presek ratnog puta Brigade i nas~ ak~1vnost u ~JOJ. P:ostor to ovog puta ne dozvoljava, pa cemo to pokusatl na nekohko pnmera. P:ve vee~ gubitke Brigada je imala na Sanskom Mostu. Za bolnicar~e )e to bilo prvo ratno krstenje oko izvlacenja, previjanja i ne~e r?nJemh drugova. Na tom podrucju je Brigada docekala ni malo laku zm~u. 1942/1943. ~odi.ne, sa kojom je dosla i IV neprijateljska ofanziva. Tu z:n;u I ofanZivu 1 drugovi i drugarice iz nase brigade dobra su za:pamtilr ·Pore~ svakodnevnih i !e3kih borbi vladala je nestasica hrane I. moze s~ rec1 yrava glad .. Obuca i odeca boraca bila je viSe nego kriticna. Bngada J~ prove~a zimske mesece u surovim klimatskim uslovima zapad.nobos?nskih pl.a~:un,a, a da najveci broj njenih boraca nije u kucu u~ao I o~reJao se. B1h s~ to teski dani, kako po intenzitetu svakodnevmh bo:b1. taka P? uslov1ma hladnoce, gladi, svakodnevnih pokreta, nespavanJ.a I opste 1zmorenosti i iscrpljenosti. U neprekidnim, skoro dvomesecmm borbama, mnogo boraca je poginulo i ranjeno a dosta ih ·e 1 obolelo. ' . Drugarice, koje su .se tad nasle u brigadi, ravnopravno sa drugoVlm.a ucestvovale su ~ sv1m borbama i sa njima delile sve tegobe. Tada su I~ redo~a drugan.ca pale prve zrtve, medu njima drugarica Soka, bolmca:ka Iz 2. batalJona. Kao rezultat teskih uslova p<>javile su se kod boraca I va~ke, koje su predstavljaje pravu napast. Drugarice su i pored svakod.nevmh borbi radile na suzbijanju tog zla, i borile se da se odrli bar naJminimalnija higijena. Po proboju sa Satora Brigada je u celini prezivljavala o~bilj!liju krizu. Posledice prethodnih boroi i napora su dosle do punog IzrazaJa. Brigadu je zahvatila prava epidemija titusa. Oko polovine sastava zah_vatila je ova opaka bolest. IVledu ooolelim bio je veliki broj druganca. One su posebno i bile tome izlozene, jer su morale neposredno da s~ brinu o bolesnicima i neposredno su sa njima kontaktirale. Opasnost1 od infekcije koja se brzo sirila i napadala neotporne, slabe i iscrpljene organizme, bile su pre svega izlvzene one. Ni prili~om. napustanja K~a­ jine nismo imale ni jedan slucaj da je neka drugar.1ca 1legalno n~pu~.t1l~ Brigadu i vratila se u Krajinu. U tom pogledu b1le smo postoJamJe 1 sigurnije od pojedinih nasih drugova. Od maja do oktobra 1943. nalazili smo ~e na po~ru~ju cen.t_ralne i istocne Bosne. Nalazile smo se u pokretu 1 neprek1dmm akc1Jama. Prelazili i rusili smo pruge i ceste, gazili reke i oslobadali mno~a mesta: Sirili smo nas pokret. Primali u svoje redove . nove J:l.orce 1 stvar.ah uslove za formiranje nasih novih jedinica. U svim akC1Jama drugance su ravnopravno nosile teret. Cak su imale, ~ekla bih,. ~ odnosu na .drugove i dodatne obaveze. Jos uvek je vladao tifus. Vod1h smo n.eprek~d~~ bitku za likvidaciju vaski, jer smo bili svesni da su one glavm u~rocmci te bolesti. Kad god su pruiani minimalni usl?vi p~ale smo ves. I d:ugu odecu u okviru ceta. U tom pogledu orgamzovah smo takm1cen]a u okviru ceta i bataljona. Tad po prvi put pocinjemo primenjivati partizansku burad i parenje odece. Mislim da je, negde u avgustu od nas posla i inicijativa da se svi. dr~govi ~isaju, kako smo to. govorili, na nulu. Mere koje smo preduztmah protlv tlfusa u ovoi?- per~od~ d~le ~u rezultate. Mnogi drugovi i drugarice su ga prebolovah, a bilo Je 1 omh koji su podlegli. Medu takvim su i dve sestre Ceke, radom s~ Bra~ska. Umrle su kod Fojnice u razmaku od dva dana. Inace su to b1le naJkrupnije i najlepse devojke brigadi, a po pozrtvovanju i spremnosti da izvrse svaki zadatak sluzile su za primer. Nalazeci se na ovom podrucju kretali smo se po selima i naseljima nastanjenim mesovitim, srpskim, hrvatskim i muslimanskim zivljem. Normalno je tu bilo raznih uticaja. Mi smo se borili da svug~e prevla.da nas. Razvijali smo bratstvo i jedinstvo. U to:r?- pogledu m1 drug~nce smo odigrale ne malu ulogt;t. Gde se god pruzila mogucnost, dobiVale smo zadatak a i same isle da kontaktiramo sa zenama i zenskom omladinom. Formirali smo, gde god je bilo moguce, odbore AFZ-~. ,Ukazivale na cilj nase borbe i sta njena pobeda donosi narodu u cehm, I?osebno nama zenama. Pozivali smo omladinke da stupe u nase redove I u tom imale dosta uspeha, posebno u Bugojnu i njegovoj okolini. U okviru Brigade i bataljona formirali smo pevacke horove i diletantske sekcije, po selima smo davali priredbe i u tom postizali dobre rezultate. Drugarice su uvek cinile skoro polovinu onih koji su na tom bili neposre~no anaazovani. Nasa divizija je imala veoma jaku i dobru kulturnu ek1pu u kojoj su drugarice i po aktivnosti i po br?)u ciniie. vecin~. -yei~~i broj drugarica vee tada su postale clanovi Partije, a mishm da Ih I lllJe bilo koje nisu bile clanovi SKOJ-a. Medu njima bilo ih je koje su obavljale duznost sekretara skojevskih aktiva u cetama i bataljonskih biroa SKOJ-a u bataljonima. Iako nas je najve6i deo bio sa zavrs~a cet.i~i razre.~a o.~no:v~e skole, treba reci da je medu nama bilo i .takv1h ko]l'ma. ramJ~ mJe. hila pruzena ta prilika. Zato smo u ovom penodu pokrenuh akc1JU op1sme- u 470 471 �njavanja nepismenih drugova i drugarica. U tom cilju koriScena je ~vak~ prilika i slobodno vreme, koga je uvek bilo malo. Pa i pored toga 1~ah smo dosta uspeha. VeCina nas drugarica je bila sa sela. Dok se n~Je IZaratHo i dok nismo posle u pa:rtiiza;ne, gotovo 'da i,z 'svog sela nismo mkud ni iSle. Dosta brzo smo se uklapale i snalazile u novim sredinama pa i na terenu kud smo prolazile. Lako smo dolazile u kontakt sa mes~ tankama i dosta uspesno im objasnjavale ciljeve nase borbe ·i potrebu da u njoj ucestvuju i zene. • Moze se reCi da smo se uspesno emancipovale i dosta lako usvajale sve sto je napredno i u interesu naseg pokreta. To se dade zakljuciti i po tome sto smo brzo menjale odnos i prema svom fizickom izgledu. Kad god su postojali uslovi mislim da smo se prosto takmicile u tome koja ce od nas lepse izgledati, koja ce imati bolju i lepsu uniformu, koja ce je bolje podesitii da joj lepse stoji. Ne znam kako, aJi smo u tom uspevale, snalazile se na terenu, prekrajale i cistile ono s cim smo raspolagale, medusobno se u tom pogledu ispomagale i slicno. ~ora se priznati da .ie medu nama bilo i pravih kicosa i mislim da smo 1zuzetno lepo izgledale. Treba istaCi da su nam u tom pogledu i drugovi pomagali jer sta bi god vrednije u borbi zaplenili najcesce su to znali nama drugaricama ustupiti. To je hila paznja i uzvracanje za trud koga smo mi cinile oko pranja, ciscenja i krpljenja odece drugovima. U oktobru 1943. god1ne, pos.Ie n<llpornih, te5kih i UJsiljenh marseva nasli smo se u gornjoj Drini i Sandzaku. Nasa divizija oslobodila je Vi~ s~g~ad, Rudo, Fo6u, Cajnirce, ,p,piboj li velilki iplWSitOT tog podrucja. Bilh smo na Zlat:Jilbmu i zaikma6H na tie Srbije. Zajedno sa drugim jedinic<llma stvorili :smo veliJku,slolbodnu teritoriju koja lje oibuhvatala gotorvo ceo Sandzak i vezivala se sa Crnom Gorom i istocnom Bosnom. . Na~a.brigada se u tom periodu najduze zaddala u Priboju, njegoVOJ okohm, oko Nove Varosi i na polozajima prema Sjenici. Iako smo ovde hili nesto vise od mesec dana, sa tog podrucja ·i iz tog perioda i danas. nosim veoma prijatne ratne uspomene. Treba reCi da nas je narod ovde 1zuzetno dobra docekao i prihvatio. U Priboju smo razvili veoma intenzivan politicki rad i kulturnu aktivnost. Oddavani su javni zborovi i konferencije koje su od strane mestana dobra poseCivane. Stvarani su NOO kao or~ani nase nove revolucionarne vlasti, organizacija Narodnog fronta, AFZ i omladine. Cesto su u Priboju i okolini davane prir~dbe na kojima su prikazivani skecevi, pevalo se i igralo, nasa vojska 1 narod su se upoznavali i zbliZavali. I u ovoj aktivnosti nase dru~arice su odigrale znacajnu ulogu. Ni jedna kulturna manifestacija nije 1zvedena a da one u njoj nisu imale znacajnu ulogu, a cinile su osnovnu sponu za vezu i aktiviranje zena i zenske omladine na terenu. U Priboju je prvi put u okviru nase brigade organizovan partijski kurs, koji je trajao dvadesetak dana, i ja sam hila jedan od njegovih dvadeset ucesnika. To da sam se tu duze zaddla, pruzilo mi je priliku da se sa Pribojem i nekim njegovim ziteljima bolje upoznam. Za celo -yreme tra_janj.a kursa stanov~la sam kod porodice Hasanagica. To je Jedn~ broJna 1 napredna mushmanska porodica sa kojom sam tad u tim uslov1ma uspostavila iskreno i prisno prijateljstvo. Za sve to glavnu ~aslugl!- je imala Sahza, majka te porodice. Bila je stara 56 godina, 1mala Je dobra srce i plemenitu dusu. Primila me je kao svoje rodeno ?ete, a njene k~erke, Ifeta i Ismeta, koje su bile mog uzrasta, kao sestru I vernu drugancu. One su i same ovom prilikom posle u partizane. Mo- ram iskreno reci da sam se ovde, u kontaktu sa ovom porodicom, prvi put oslobodila odredenih predrasuda o Muslimankama. Treba reCi da je sveukupna politika, koju su provodili rezim i religija u staroj Jugoslaviji, hila zasnovana na tome da se pravi sto veca razlika medu narodima i narodnostima, i mislim da ni ja no tad nisam hila potpuno oslobodena od odredenih pogresnih shvatanja, bar kad su u pitanju hili Muslimani. Otuda sam neizmerno zahvalna staroj narodnoj majci Sahzi i porodici Hasanagica iz Priboja. Na za'Lost, s novom ziJmom dosla je jos jecLna 1zuzetno teslka zims1ka neprijateljska ofanzirva. Zvatli smo je sestom. Dvomesecne hoTbe pod snegom prekrivenim bes,pruCiima iiS1toenoibosans1kiih pl<llnina bile bi mo:bda i ostrije od onih u cetvPtoj of<llnzi,vi, ali sada bri!gade ni,su M1e opterecene narocLnim ZJbjegovima. U danima kaida oovek i 'sam sobom tes•ko VJlada mi smo mmale jos i vodi!ti hri.gu o ranjenicima. Najt~e je padalo to slto ih je trebalo sta1no nositi. p,mJeoe i deo leta opet smo uglaVinom provelli u Sandzaku, krajem jula ponovo smo krenuli u Srbiju, presli Ibar i izbili na Kopaonik. Od tada smo u neprekidnim borbama do oslobodenja Beograda. Posle 40 dana provedenih u slobodnom Beogradu gde je Brigada preoruzana i popunjena u novoformirane jedinice, Brigada je trecu zimu provela na Sremskom frontu. Mnoge drugarice, stariji borci, bile su otiSle na razne duznosti u novoformirane jedinice, ali je brigadne redove b:i<la popunHa omladiJna i1z Beogrruda i :njegove okoJ.illle. Ratni put nase brigade je odista bio tezak, na njemu je ona imala velikih uspeha, izvojevala je mnogo pobeda, ali je imala i dosta gubitaka. Taj put je prosao, i ravnopravno se sa drugovima u borbama nosio, ne mali broj drugarica. Na tom putu je jedan broj drugarica ostavio zivote boreCi se po brdima i planinama, selima i gradovima Bosne, Sandzaka, Crne Gore, cak smo se nalazili i na delu Kosova, zatim u Srbiji, Sremu, Slavoniji, Moslovini, Hrvatskom Zagorju, da bismo ~at zavrs'ili u Sloveniji. Prelazile smo brda i planine, marsevale nocu, danJU, gladne i umorne, nosile ranjene i iznemogle, ukazivale pomoc i pru~ale negu anima koji:ma je hila potrebna, gazile reke i potoke, izddale z1me i hladnoce, noCivale na polozajima u snegu, po kiSi i vejavicama, sve to izddale i casno ocuvale lik borca nase revolucije. Moram reCi da smo mi drugarice u toku rata cesto imale neke obaveze i zadatke koji su nas upuCivali na veca naprezanja i napore od onih sto su ih imali nasi drugovi. Briga za bolesne i iscrpljene borce, njihova nega i md na op01ravku, g01tovo je bi1o itskljuoirvo nas zadataJk. To se posebno odnosilo na one borce Ciji je stepen obolenja iii tezina rane bio takav da nisu iSli u bolnice nego su to prebolovali u cetama i bataljonima. Higijena je hila nase licno zaduzenje u vodovima i cetama. Morale smo brinuti o licnoj CistoCi, redovnom umivanju i, kad su uslovi dozvoljavali, pranju boraca, njihove odece i opreme. Na cetnim konferencijama redovno smo podnosile o tom izvestaj. Redovno smo se starale o pranju vesa i parenju odece i bile smo odgovorne za istrebljenje vaski. Sanitetski materijal s:mo morale uvek ddati u ispravnom stanju, a posto njega gotovo nilkad nije ;bilo dovoljno, monvle smo prati zavoje koji su po nekoliko puta upotrebljavani. Sva~o bel~ platno koga smo na bilo koji naCin dolazile pripremale smo 1 od n]ega prav1le zavoje. ?o 472 473 �U mestima gde smo se zaddavali odmah smo stupali u kontakt sa zenskim svetom, pored ostalog i radi prikupljanja izvesnih delova vunene odece, kao sto su carape, dzempen, rukavice. To je bio jedan od ne malo znacajnih izvora dopunske odece nasih boraca. Razume se da smo uz to vrsile i politicko-propagandni rad medu zenama i zenskarn omladinom. Neposrednim kontaktima, u zaostalim i zabacenim krajevima, ukazivale smo na ciljeve nase borbe, notrebu da u njoj ucestvuju i zene i sta ce one od nje dobiti. Treba red da smo u tom imale dosta uspeha i da smo u mnogim sredinama koje u pocetku nisu bile nama naklonjene uspevale razbiti predrasude. Zbog ovakvih i slicnih obaveza bile smo u poziciji da imamo manje vremena i mogucnosti za odmor i poklanjanje paznje licno sebi nego veCina ostalih boraca. Kad nam se pru:Zala prilika da malo predahnemo i odmorimo se bile smo obavezne da se brinemo o tim problemima. I dok su se cesto ostali borci odmarali, mi smo morale brinuti kako oprati ves, srediti sanitetski materijal, prikupiti sto viSe carapa i sl. Bile smo za to zaduzene i o tom smo morale podnositi racune pred cetama na konferencijarna, pred skojevskim aktivima, partijskim celijama. I pored svega nalazile smo vremena da sebi poklonimo nuznu paZilju. Problem li6ne higijene mislim da smo u datim uslovima resavale na zadovoljavajuCi naoin. I po prirodi, kao iens:ka rbica, morale smo biti upucene nato da se viSe peremo i uredujemo no nasi drugovi muskarci; svom licnom izgledu smo poklanjale potrebnu paznju, i kako smo du:Ze u brigadi boravile taj problem smo sve uspesnije resavale. Moram reCi da nas je do polovine 1943. godine veCina bila u nasim seljackim kikljama, maramama, opancima i torbama koje smo uglavnom ponele sa sobom od kuce. Kasnije smo uspevale da se dobro i lepo oblacimo. Na koncu treba reCi i to da smo mi drugarice bile u specificnom polozaju i iz ovih razloga. U odnosu na broj drugova u brigadi nas je bio zaista mali broj. Svi smo bili mladi i za zivot tek stasali. Medu nama je bilo dosta fizicki snaznih i izuzetno lepih drugarica i drugova. U nasoj brigadi bilo je izvanredno hrabrih boraca, medu njima veCi broj rukovodilaca. U tim uslovima hrabrost je bila osnovno merilo Ijudskih vrednosti. U nasim ocima hrabri su hili pravi idoli. Takve drugove smo posebno cenili, prema njima su gajene simpatije i ukoliko su se poznanstva sa nj1ma viSe prosirivala te simpatije su mogle imati cvrscu i intimniju vezu. Treba shvatiti i to da smo bili mlad svet. Zivot je trazio svoje i na njega se mislilo. Otuda je bilo negde manje, a negde viSe javnih manifesticija i izrazavanja posebnih simpatija prema konkretnom drugu. Takvih pojava je bilo. Kad bi se uocile i kad hi postale upadljive preduzimane su i odredene mere, na njih je ukazivano, a ponekad su u okviru brigade vrsena premestanja. Cinjenica da neka drugarica ima mom:ka bio je razlog da ih tJreba razdvojiti. J a:sno mi je zbog cega je to cinjeno. Do danas mi je, medutim, ostalo nejasno zasto su samo drugarice a ne i drugovi premestani. Koliko je meni poznato u nasoj brigadi nije bio ni jedan slucaj nedozvoljenih odnosa i postupka koji bi narusio moralni lik ijedne drugarice. Nasa shvatanja o ljubavi, ukoliko su se ona tu i tamo javljala, ostala su do kraja rata samo na s1m~atijama. Uspostavljene simpatije u ratu iii naklonosti prema nekom drugu, koje su se tad javile, posle rata, u dosta slucajeva, su realizovane. Poznato mi je da je posle rata izmedu nasih drugarica i drugova sklopljeno nekoliko takvih brako":a, gotovo s':i s.u 1!-speli. i sr~~ni. Bilo bi ih svakako vise da je ratna sreca prema poJedmCima bila v1se .naklonjena. Znam nekoliko slucajeva sa ozbiljnim namerama i plan.ov1ma }a zivot u buducnosti koji se nisu ostvarili jer je jedno, a u neklm slucajevima obadvoje, poginulo. Danas cesto razmiSljam, a verujem da to cine i mnoge druge drugarice iz moje generacije koje imaju isti i slican ratni put, 0 tome sta smo cinile i kako smo to izddale. UporedujuCi to sa onim sto danas nasa deca cine cesto se na njih ljutim. Majka sam dvoje zenske dece koja sad imaju' onoliko godina koliko sam imala i ja kad sam ratovala. Neke njihove postupke ne razumem; medu nama ponekad dolazi. ~o nesporazuma i ljutimo se jedni na. d:uge. IzgJ~da. malo ~~d;w, ah Je potpuno razumljivo da do tog dolaz1,. Jer smo z1veh u :azhc;t1m v,remenima i uslovima. Pa i pored svega s1gurna. sa~ ~ to, 1 to Je s.~eca, da hi nasa, pa i moja, deca hila spremna da 1du 1st1m pu~em koJ~:J? ~mo i mi iSle ako bi to zatrebalo. Sigurno hi zadatke bolJe 1 uspesmJe 1z_vrsayali od nas, jer vise znaju i sposobniji su no sto smo mi tad bile. 474 475 �Emilija Stijacic-Petrovic U KAPI VODE NEBO ao ~t? .se u k~pi. :vode ogleda nebo, pa se vidi njegov plav OldsJaJ I pornei~I rbi]el olbl~k, a pr?rs.ur:ns•tvo i hes·kiraj ie;mi·6u oku,. t~~o se I tohko u Jednom ISJecku logorskih uspomena moze da odrazi zwot u koncentracionom logoru i sva sirina i dubina ljudske patnje u njemu. Ljeto 1942. godine, logor Stara Gradiska. Sijaset kuea i zidanih ograda i~~edu i oko njih, zloglasna kula, Sava ispred, nadomak ruke, a nedostizna. Iz daleka zadah opominje prisustvo logora nevoljni puto' kaz, jos nevoljnijem putniku. Vl~~alc: su ~elike vruCine. Sve boje ispilo je sunce, vjetra nije bilo, hlada niJe bilo. Isla sam kroz logor umornim hodom tifusara. Iznenada dopre do mene iz blizine djecji plac i pisak. . Na skucenom ogradenom prostoru, nezastieena pod vrelim suncem ko zma !koHlko vreanena, !hila je smjdtena ,grupa djece. Unezvijerene oci ozno~ene kose prilijepljene uz celo i sljepoocnice, suve, ispucale usne: Spazila su me i gledala sa strepnjom j sa nadom. . Znal~ sa~ da je ti~. dana jedna grupa slavonskih seljaka otpreml]en~ u ~Je!llacku na pr.ISllan rad, bolesni medu njima i slabi poubijani su I bacem u Savu. D]eca su ostala sama. Zarazne bolesti harale su ~ed~ njim~. Od njih s~ zarazila difterijom i umrla jedna divna druganca ~~ ~o~e s?be, J?ar!nka, P!~vokosa radnica iz Daruvara. Postupak ?ko hJe~enJa d]ece h10 Je. uproscen: potrovana su plinom. Nekoliko njih Je usvoJeno: •Preostala dJeca trebalo je da se prebace u logor Jastrebarsko. Javilo se nas nekoliko dobrovoljaca, zena i djevojaka da ide;mo s djecom i radimo oko njih; nisu nam dali. Priblizav~la sam im se, ne zeleci da gledam i slusam, a ipak sve bhze po ne~OJ nagonskoj potrebi svjedocenja. Bilo je vee za mnom mnogo gorkih uspomena, a ipak mi je korak bivao hitriji. Cuj~m, i dana~ plac te djece ostavljene na vrelom suncu. I dok ga slusam, SJeCam Se IStovremeno kao S nekim dugom -sad kad znam sta zn~ci biti mati - svih onih majki - boraca za slobodu svog naroda, koJ~ su ~?vodene u _lo~or z~jed:~10 sa . ~vojom dj~com, da gledaju ne!llocne, nJihovu patn]u 1 umiranJe s biJednom ut]ehom da ih podnose I. one. Grubo je bilo ponizeno i obezvrijedeno materinstvo. Velicina i lJ.ei?ota majCinske ljubavi ovdje se mjerila samo dubinom patnje. Njen SJaJ zgasnuo je u tragicnoj nemoei. v K • v v 476 477 Nisam poznavala tu djecu ni njihove majke. Tim prije naviru mi uspomene na one koje sam znala, koje su zivjele pored mene u logoru i koje su tamo ostale. J os zimus, u kuli ostale su da leze u agoniji tifusa gimnazijalka iz Novog Sarajeva, Milica Lucie, i njena majka. Ostale su u besvjesnom stanju, pokrivene eebadima - jedino sto smo jos mogle da uCinimo za njih - u ogromnoj sobi debelih, ledenih zidova, na cementnom podu s malo slame. Nisam im mogla niSta reci, nisu mi mogle niSta reCi. A i sta bismo rekle! Vee tada sam im znala sudbinu iz pogleda ustase koji je cekao pred vratima da ih smjestimo. U isto vrijeme, na slican naCin Milka Gvozdenovie, iz Mokrog s Romanije, sa kcerkom Milenom. Mnoge dane provele smo zajedno januara 1942. godine u sarajevskom zatvoru, u tzv. Hasan kuli. Mlada kcerka Kosa, s jos mladim bratom a i Milena je jos hila djevojcica, donosila je svakog dana bokal corbe u zatvor. Sreli srno je na polasku u logor kad smo sprovodeni iz zatvora u upravu policije na Obali, odakle smo noeu u stocnim vagonima produzili svoj put. Posmatrala je nasu povdrku nijemo, ali kad je ugledala majku i sestru, zavriskala je u ocajanju: - Majko! majko! kuda ees? Izbezumljena od straha da joj dijete ne pritrci i mozda ne ostane u toj povorci zigosanih, Milka poce da joj odmahuje i vice: - Idi, idi! doCi eu ja u srijedu! Ta srijeda nikad nije osvanula ... Mislim da je tada vee bila za mnom i :lena Vlade Jokanovica iz Sarajeva. Oboljela je od tifusa. Tada nismo smjeli ni reCi ustasama da je to tifus. Neko ga je prozvao specijalnim logorskim gripom pa je tako ,dolbio skraeeno ime ge·ge (gradisrka gi1Lpa). Da nli'smo tako uradili likvidirali bi nas sve jednu po jednu; ovako je neka od nas ima:la izgleda da prezivi. Ali ova njezna modmoka :lena prepuna ceznje za sinom Ognjenom, jos djecakom, koji sreeom nije bio u kuCi kad su dosli da je hapse, nije imala snage da preboli tesku bolest. Iscrpljena boleseu, izgledala je kao devetogodiSnja djevojcica kad je umrla. U posljednjim casovima uCinilo joj se da se vratila kuCi. - Doveli ste me kuCi, Ogici, je li? Hvala vam ... Nijemo smo gledali njeno ozareno samrtnicko lice. Pitam se danas da li sam tada, dok sam se onako sumorno priblizavala ogradi ri djeci, da li sam tada vee znala za ,Stelu"? Ni danas joj ne znam ime, bila je frizerka u salonu ,Stela" u Sarajevu, po tome je dobila ilegalno ime. Mala, zlatokosa, ruzicasta :lena bila je trudna kad su je uhapsili. Muz Jerko lezao je u istom zatvoru. Iz celije u eeliju izmjenjivana su pisma puna ljubavi i odanosti. Pricala mi je o tome u logoru uz snen smijesak, jos nesvjesna mjesta na koje je stigla i obuzeta svojim unutrasnjim zivotom i snom o sreCi u koju su oboje cvrsto vjerovali, da ce se jednog dana ostvariti u slobodnoj zemlji. Ne znam zasto su joj dozvolili da se porodi, ne znam zasto su nama dozvolili da je njegujemo, da joj donosimo poklone u hrani, zaSto su farilsejs'ki odigrali ulogu kumovanja bud su ih najzad oboje likvidirali, majku i dijete. Plinom? Da, Cini mi se plinom. ... Djeca su virila kroz ogradu, gurkala se uznemireno, tuzno, iznemoglo. Zas,tala sam hespomoono, kao da odajem pos·1JU njihovoj patnji. Bila sam samo broj. Tesko je bilo gledati. Tesko je bilo otieL �v· Odjednom pri~ijet.im ~alo dalje ~jecaka kako kleci nagnut nad !lec1m, crnokosa g.l.avica IzdvaJ.ala mu se 1zmedu ostalih. Pogledam bolje 1 ugle.dam :pred ~]I'm zamo~ulJV~k: desetomjesecna beba pahuljastoplave k~se 1 p~av.Ih OCIJU otvor~m~ s1rom u nebo. Bilo je neshvatljivo i strav!cno 1! 1st1 mah .to prko~enJ~ sur:?u i njegovu blijesku. Tek tada spazim t~ske op~k~tme na hcu 1 ruc1cama zabacenim iznad glave kao u spokoJnom dJeCJem snu. ?je~ak je cucao ~okraj. nje i pokusavao da" joj ubla.Zi opekotine. StavlJ~o !e prst u ust~ ~ mucw se da ga ovlazi ,suvim usnama, cinilo mi se da I~ CUJ.em kak?. suste kao uvelo liSce, da hi ga zatim prevlacio preko b~hma hca. PotilJak mu je hio krvavo rumen. Nikoga nije bilo da na nJegovu holjku privije ovlazen prst. Nosimv,u sehi tu ,~liku kao sjenku koju niSta ne moze ukloniti. Produzila sam SVOJ put vukuci umorne noge. Bejza KobiljagiC U GRMECKOJ BOLNICI* egdje u junu 1942, posto sam hila tesko ranjena, prenesena sam iz Bosanske Krupe u holnicu sto se nalazila u planini (stara centralna holnica). Na nosilima su me unijeli u jednu kucu, holje reCi haraku, a uskoro zatim nada mnom je izvrsena operacija. Operisali su me dr Zdenko Kraus i Kreso Majer, a asistirale su im dvije rodene sestre - Draginja i Jovanka Bajic. Poslije operacije smjestena sam u sohu u kojoj je hilo jos sedam ranjenika. Sunce se prohijalo kroz sirom otvoren prozor, titralo svojim zrakama po nasim krevetima, milovalo i grijalo nase ruke, ruke ... Tu cudnu idilu poremetio hi pokadsto zloslutni zvuk ,stuke", pa hi se tada na Hcima ranjenika ogledala zahrinutost, ali je uskoro nestajalo i nezeljenog zvuka i prihojavanja i razvijao se prijateljski, veseo razgovor. Tru sa:m osta1a nelka:J'i!ko dama. Mediu:t1m, poSto je postojala orpa:snost da nas neprijatelj homharduje, jednog jutra hili smo spremni za pokret. Kanji i kola sto su nas cekali pred vratima hili su pokriveni zelenim granjem. Putovali smQ duze. Cim hismo osjetili nailazak aviona, kalona hi stala, a kada hi opasnost prosla, nastavljali smo dalje. Uz nas su iSle i Draginja i Jovanka. Stigli smo pod jedno hrdo iznad Majkic Japre. Dalje se nije moglo kolima, te je trehalo da nas prenesu na nosilima do huduce Nove centralne partizanske holnice. Sve dok omladina nije stigla s nosilima napravljenim od dva jaka drveta uvezana uzadima ili ponjavom, ranjenici su se dovikivali, salili, trazili vode. Dan je hio veoma topao, pa su rane zaudarale, a kod nekih ranjenika crvi su navirali i mi smo se - danas to zvuci gotovo nevjerovatno na racun toga salili. Suton je vee padao kada smo se nasli u gustoj hukovoj sumi. Tu su nas cekali satori i staniSte za duzi period. Kreveti, skovani od dasaka, hili su izdignuti iznad zemlje osamdesetak santimetara; cehadi i jastuka je hilo dovoljno i nije nam moglo hiti hladno. Ujutro je kiSa lila kao iz kahla. Bolnicarkama to nije smetalo - jure izmedu starih hukovih stahala i nose im hranu. Hranile su i previjale, ranjenici su pricali, dovikivali holnicarke i zadirkivali se medusohno. N 478 479 * Preuzeto iz edicije: PODGRMEc U NOB, zbornik sjecanja, Vojnoizdavacki zavod, Beograd 1972, knj. II, str. 725-728. �KiSa nije bila ni jenjala, a iza satora u kojem sam bila, stadose udarati cekiCi i odjeknuse zvuci testere: pocelo je gradenje baraka, sigurnijeg krova od onog pod kojim smo se nalazili. Nicalo je selo u gustoj sumi, u sredini koja je pruzala mir, predah i zaklon narodnim borcima. Izgradena su tri paviljona za ranjenike, operaciona sala, apoteka, kuhinja, pekara, perionica, dom kulture, dvije st1'azare neposredno na putevima koji su prilazili bolnici. Uskoro smo strazarkama dali imena: jedna je nazvana banijskom, a druga bosanskom. Sve prostorije iznutra su bile oblozene bijelom debelom hartijom. Kada je zavrsen prvi paviljon preneseni smo u njega i poredani po podu kako bi nas vise stalo. Kasnije su nas razmjestili po ostalim zavr5enim prostorijama. Dani su prolazili, moja rana zacjeljivala i poslije mjesec i po dana mogla sam vee skakutati na jednoj nozi. Malo nas je bilo pokretnih, tako da sam ja skakutala s jednog kraja prostorije ?a drugi noseCi poruke ili cigaret-papir od jednog do drugog ranJemka. . Cim sam se mogla kretati pocela sam pohadati sanitetski tecaj sto ~~ odrzavan u apoteci. Kada sam ga zavrsila pocela sam obavljati bolmcarske poslove. U prvom paviljonu bile smo samo nas tri bolnicarke, pa kako su ranjenici svakoga dana pristizali posla je bilo preko glave. Dezurale smo po cijeli dan i odmarale bismo se tek onda kada bi na trenutak prestala trka oko ranjenika. Svakog jutra znao se posao dezurne bolnicarke: mjerila je temperaturu, popravljala krevete, jer su u njima lezali uglavnom nepokretni ranjenici, mahom bez jedne ili o.b.ie noge, s tezim povredama kicme ... U vizitu je dolazila cijela ekipa ljekara - dr Kraus Zdenko, dr Isidor Levi, ponekad i Kazo Barila. Poslije vizi1te pmvijallli su mnjenici. Time je pocinjao nas radni dan. Oko 10 sati komesar bi razgova~ao sa drugovima i saopstavao im najnovije vijesti. Poslije rucka odlazile smo da peremo zavoje. Pored vesernice je bila prostorija s autoklavom, u kojoj smo iskuvavale zavoje. U meauvremenu smo nalazile p~koji ~re?-utak za razgovor o svemu, ponajviSe o mirnim, lijepim trenuctma djetmjstva. Slicno su radile i Draginja Bajie iz drugog i Anda Kljajie i Nada Knezopoljka iz treeeg paviljona ... Na izgled dani su prolazili jednolicno, ali je bilo onih koji su se po mnogo cemu razliikova~i od ostalih. Nedjdjom smo radile ~sa viSe poleta, s osjeeanjem da je to dan kada treba da bolesnici jedu i bolju hranu i da budu bolje usluzeni. Tada su dolazile posjete iz okolnih sela. Ozivio bi bolnicki krug, zaleprsale bi se bijele, :lute, crvene marame. Donosili su pune torbe najrazlicnije hrane, odjeee, obuee, posteljine. Jedan od najredovnijih posjetilaca bila je narodna odbornica Desa Karanovie iz sela Jelasinovaca. A jednog dana bolnicu je posjetio i Duro Pucar Stari. S njim jos neki drugovi iz staba. Lijepi ljetni dani ustupali su mjesto jesenjem sivilu, tmurni oblaci bili su sve brojniji i tezi. Dan je prerastao u dugu, tesku noe. A s~e su te noe.i bile nalik jedna na drugu- osim jedne. Nju dobra pamtim. Te no6 sam dezumla sama, nije bi1o do1brrovoljca koji bi mi POIJ:ogao. Dok sam odlazila jednom ranjeniku, drugi je vee zvao. Te noc1 srela sam se sa smreu viSe puta - na rukama mi je umrlo pet dru~ov~. Borci umiru jedan za drugim, komesanja, sapati puni bojazni, nancanJe majke za jedincem, dvadesetdovogodiSnjim studentom prava 480 481 radom iz Siska. ~Majka mu dosla sa Banije da ga posjeti, ali je gangrena bila neumoljiva i iz majCinog zagrljaja nemilosrdno otrgla mladi ljudski zivot. Sahranjen je zajedno sa ostalih sest drugova, uz naricanje starice i gordo dr:Zanje zivih drugova. U novembru 1942. su osloboaeni Bihae i Bosanska Krupa, pa su me, i pored obilja posla u bolnici, drugovi i drugarice pustili da posjetim roditeljski dom. U Krupu sam krenula s Banjalucaninom Ademom i sa jos nekoliko drugova. Kretali smo se sporo, jer je cesta bila prekopana na mnogo mjesta. U Krupi nas doceka cudan mir i pustos. Vazduh odisase paljevinama. U jednom podrumu pronadoh neku staricu i upitah je za svoje. Svaka mi je njena rijec bila novi bol u srcu: majka poginula, sestra i braca u zbjegu, otac odveden u zarobljeniStvo, kuea do temelja izgorjela. Ja u Krupi nisam imala sta traziti. Prenoeila sam u Komandi mjesta, a ujutro zajedno s drugovima sto su nosili materijal krenu~a nazad. Opet suma, opet poznati kraj u kojem sam provela dobar d10 svQjeg vojevanja. Gubitak majke i nesretne vijesti o ostalim clanovima porodice Cinili su me sve nesretnijom; trenuci koji su prolazili kao da me nisu umirivali, nego podsticali na nova i jos teza razmiSljanja. u tim casovima pokrenulo se u meni nesto cudno, navrla je zelja da svoju bol izHjem na hartiju, i nastala je pjesma posveeena majci ... Zivot se nastavljao. Ranjenici su pristizali, zima sve viSe stezala i snijeg je poceo prolijetati ... Blizila se Nova godina, ljudi su spremali zabavu. Apotekar Aliia Kurbegovie pripremio je simboHcan pr:ogram: ~ kada je dosao posljednji dan godine sakupili smo se u pekan. u k?JOJ je radila Milka Filipovie. Alija je dovukao jedan dzak s oras1ma 1 to su hili pokloni za sve nas. Bilo je mnogo smijeha, praznik smo pros~av­ ljali bas kao i u mirna vremena, negdje u gudurama surove planme. Zima je uveliko ovladala planinom, podarila joj nama dotad neotkrivene osobine, izmijesala ljepotu i strah od divljine. Snijeg visok, putevi zameteni. Osviee jutro, hladno, blistavo, onakvo kakvo samo ovdje u to doba godine moze biti. Stize naredenje: ??lnicu hit~o evakuisati! Znali smo zbog cega; nije nam trebalo govont1 kuda da 1demo. Sve je bilo unaprijed dogovoreno. Bolnicke pr?s~orije. i prostor. oko baraka ozivjeli su. Tax~ali smo po nosila, bolesmc1 su Jedoo po Jedoo iznoseni i odnoseni u planinu. Svima nam je bio na umu nas prvi i najznacajniji zadatak: spasti svakog ranjenog druga. Kalona se protegla po brdu iznad bolnice, snijeg ju je usporavao. Jedan drug zove da ga ponesemo. Slobodna je mala Dara, ali je suviSe nejaka da bti mogla nosi11li covjeika teskog ,stot<inak kilograma. U pomoe joj prilazi Jelisaveta Filipovie, veoma snazna djevojka, a cini ono sto Dara nije mogla. Posao smo obavili na vrijeme i sa stopostotnim uspjehom: svi ranjenici izneseni su u sumu. Zaustavili smo se i ocekivali pomoe omladine, po koju su nasi kuriri otiSli onog casa kada je naredeno da napustimo bolnicu. Trebalo se dalje kretati u pravcu sela Skakavca. Studen je stezala sve viSe, iako su ranjenici imali eebad i jastuke. Na glad niko nije ni mislio, svima je pred ocima plamsala samo vatra, sve zelje bile su za nju vezane. Dr Isidor Levi pokusao je da nalozi vatru, i poslije nekoliko pokusaja SJ:?rznute gr~r;tcice po.cele su.. d~ gor~. ~re­ nosili smo jedna po jedna nos1la ka vatn 1 na smJenu gnJah ranJemke. 31 zene BiH u NOB 1941-1945. �Najza4 st;t .dosli i ku~i:i s .omladir:om, te smo kasno navece stigli u. selo. R;anJemci su. ranmJ~stem PC? kucama. Prva noe poslije napustanJa .holmce .lagano Je I?rotlcala. Ujutro je nas nekoliko trebalo da se vra~1 na U:Jesto sa koJeg sl'D:o .dan .P~ije evakuisani radi prihvatanja no.vlh ~rugova ...Kad.a smov stlgh nmsh smo na pustos: tamo gdje se mJ.e~~cima ~.azvi.Jvao J.edan. cudan zivot, gdje se, u stvari, borilo za ljud~kl z1vot,. niJe VIse ~Ilo n;koga. Novi ranjenici otpremani su dalje, a tu Je ~stavl]eno nekohko tifusara kako bi bili izolovani od ostalih bolesmka. N~prijatelj je bio sve blize. Jednog jutra neopazeno su se dovukli do bolmcke strazare, ali smo usl?jeli pobjeCi prema brdu iznad pekare, odakle S;!lO s~ n~s~~~ano. povukh prema glavnini nasih ranjenika i drugova kOJI su 1h st1t1h. UJu~ro smo stigli u selo. Pokusavam da izujem opa~ak, da se malo odmonm. To isto Cini i Milka Filipovie, kad neko pov1ka: ,Pokret!' ' Kolona ranjenika i bolnickog osoblja krenula je ka Glamocu. Mevzeta Kreso PREDSJEDNIK KVARTOVSKOG ODBORA AFZ P 482 483 osto sam ostala siroce, bez oca i majke u svojoj cetvrtoj godini, usvojio me je Mustafa Pasic i njegova majka Emina. U njihovoj kuCi, kao njihova celjade, bila sam sve do udaje 1938. godine za Husu Kresu. Kao poznati i prekaljeni revoluciona·r, funkcioner KPJ Mujo me vee kao malenu odgajao u naprednom duhu. Vee sam kao dijete znala za njegov rad i cesto me je slao sa raznim ilegalnim materijalom do Gojka Vukovica u njegovu bravarsku radnju na Starom mostu, te do Rade Bitange, Karla Batka, Rude Hrozniceka, Alije Muslibegovica, Muje Bubiea, Asima Micijeviea i drugih. Poslije povratka sa robije iz Sremske Mitrovice Mujo je bio pod posebnom prismotrom policije, tako da nije uz sebe smio imati nista sto bi ga kompromitovalo, pa sam uglavnom ja prenosila materijale koji su mu bili potrebni. Prilikom pokusaja prebacivanja u Spaniju Mujo Pasie je uhapsen u Splitu pred sam polazak broda i doveden u capljinski zatvor. Kod nas su tada dosli Rudo Hroznicek i Karlo Batko, donijeli mi novaca i hrane i majci rekli da da Mujino radno odijelo, jer da ee Mujo raditi u Capljini. Meni su pripomenuli da ni pod kakvim uslovima ne smijem nikome reei ko mi je dao novae i hranu. Uspjela sam da dodem do Muje i da mu sve predam. Dao mi je cedulju za druga Rudu Hrozniceka koju sam u njedrima donijela u Mostar. Prilikom demonstracija 1940. godine u kojima sam i ja ucestvovala, uspjela sam da izbjegnem policiji i zandarima i dosla sam kuei. Malo zatim je dosla Samija Bubic i rekla mi da odmah idem pred Dom zdravlja, da trebam prevesti jednog ilegalca. Sarno sam promijenila zar, uzela kisobran, jer je padala kiSa, i krenula na odredeno mjesto. Receno mi je da samo kazem: ,Dobar vecer". Isti cas sam se okrenula i drug koji je bio pod kiSobranom posao je za mnom. Tek kasnije sam vidjela, i iznenadila se, da je to moj Mujo. Njega sam smatrala svojim bratom. Cim sam ga dovela kuCi, po njegovom upustvu vratila sam se na isto mjesto i dovela Rudu Hrozniceka. Bili su ilegalno kod mene dosta dugo. Rudo je ranije otisao pa je uhapsen i interniran u Lepoglavu, a Mujo je ostao duze, sve do odlaska u Zagreb na V zemaljsku konferenciju. Po povratku iz Zagreba do odlaska u partizane najveei dio vremena proveo je kao ilegalac u mojoj kuei. Tu su mu dolazile partijske veze, jer je on u to vrijeme bio clan Pokrajinskog komiteta KPJ za Bosnu i Hercegovinu. �Po okupaciJi zemlje nastavila sam s ilegalnim radom i odmah prihvatila u svoju kucu ilegalce: Nenada Vas1ca, Salku FejiCa i Stjepu SulentiCa - sulu. Moje stalno zaduzenje je bilo sldanjanje i cuvanje ilegalaca, tako da su mnogi drugovi prosli kroz moju kucu. To mi je bw zadatak od strane Partije, a preko Muje Pasica, Rude Hrozniceka i Karla Batka, a poslije njihovog odlaska preko Safeta Dzinovica. Odmah 1941. godine postala sam i Clan podoc;l.bora AFZ-a za kvart Cernicu. Prvi sastanak odrzan je u kuCi Nadzide Novak-HadziC u ulici Alel'-Se Santica. Na njemu su bile prisutne jos i drugarice iz drugih kvartova i iz Fabrike duhana. Iz kvarta Donja Mahala bila je .Memnuna HadziosmanoviC, sa Luke Radojka MiSkovic, sa Carine Fahra Fejic, a iz Fabrike duhana Stoja Palameta, iz Zahuma Muruveta Cemalovic. Na tom sastanku o medunarodnoj politickoj situaciji govorila nam je Pava Miletic. Pored toga smo citali neke brosure i listove. Sve prisutne dobile su zadatak da svaka u svom kvartu organizuje sakupljanje oruzja, sanitetskog materijala, odjece, obuce i hrane ~a odre~, pletenje dzempera, rukavica i pravljenje ruksaka od platna 1z Fabnke duhana. Tuptere, zavoje i gazu pravile smo od svojih starih carsafa. Citav taj posao organizovale smo preko aktiva i pododbora u kvartu, U mojoj kuCi je takode bio i magazin za sklanjanje materijala koji bi se sakupio, a ja sam to prenosila do Ancike Durie, zvane Galja. Takode smo sakupljale crvenu pomoc, kao i narodni zajam. U Mostaru su bila dva odbora AFZ-a (u pocetku su se zvali samo o~bori zena) i to za liJevu i desnu o:balu Neretve. Ja sam hila predsjedmca pododbora za kvart Cernicu i clan odbora Desne obale. U pododbor su usle Biba Hadrovic, DerviSa Nozi6, Hida Bukovac, Mevzeta Kapic, Muruveta Arpadzic, Emina Hajrovi6, Fatima Mujicic, Zdenka Irovic. Svaka od njih je dobila zadatak da stvori sebi grupu aktivistkinja preko kojih su se izvrsavali postavljeni zadaci. Mnoge od ovih drugarica radile su vrlo aktivno, nekad i protiv volje svojih muzeva i roditelja. Sastanak naseg pododbora se redovno odr.Zavao. Na tim sastancima provjeravali su se izvrseni zadaci, postavljali novi, a radilo se i na obrazovanju i politickom uzdizanju zena. Na nase sastanke dolazile su drugarice iz gradskog odbora AFZ-a, i to: Samija Bubic, Anda Knezevic, Pava Miletic, Behija Basagic i druge. U kuCi Hane Basic je bio mejtef, pa smo to koristile i po zadatku odr.Zavale hatme i mevlude. Za odr.Zavanje ovih skupova od organizacije sam dobijala kafu, secer i cigarete. Na njih su dolazile drugarice i iz visih foruma da provjere drzanje zena i da s njima politicki rade. I na ove sastanke su pored Behije Basagic dolazile AnCika Durie i Anda Knezevic. Dok su na sisi (tavanu) bili smjdteni ilegalci, u prizemlju i u avli ji odrzavala se hatma ili mevlud, odvijao se u stvari politicki rad sa zenama. Napomenula sam ranije da je iz moje kuce otisao u partizane Mujo PasiC. Kod mene je tada bio i Nenad Vasic. Oni su sa grupom drugova (Smajo Brkic, Esa FejiC, dr Safet Mujic, Vasko Gnja!tic i drugi) predstavljali Oblasni vojni stab za Hercegovinu. Posto su na Vele.Zu bill razbijeni od strane ustasa, Nenad Vasic i Mujo Pasic su se vratili u moju kucu. Nenada sam prebacila kod Hane Basic, a Mujo Pasic je presao kod Samije Bubic. Uskoro je krenuo prvi odred na teren Borackog jezera. Zene su dobile zadatak da ih pripreme, i to pocevsi od kasike, porcije, ruksaka, odjece i obuce do oruzja. 484 485 U avgustu ili septembru (ne znam tacno) mjesecu 1942. godine prenesen mi je zadatak Partije da treba da odnesem po~tu u stab ~o: starskog bataljona, koji se tada nalazio na terenu DolJana u plamm Borovnica i bio u sastavu 10. hercegovacke udarne brigade. Iako sam imala malo dijete, odmah sutradan sam se uputila vozom do Jablanic~, a onda u selo Zlati gdje sam se javila vezi, Halilu Sasicu. On me Je uputio kuda dalje da idem. Na put sam posla pod izlikom da idem u ,promidzbu" - kako smo tada naziv~li n~ba_vku hrane i razmjenu .z~ raznu robu. Sretno sam dosla do BatalJona 1 mkada ne mogu zaborav1t1 to veselje i radost drugova i drugarica kad sam im donijela postu i vijesti od najblizih. Istog sam se dana vratila nazad, noseCi ~ada postu iz S~aba bataljona za partijsku organizaciju Mostara, .kao 1 poruke porod~cama. boraca. Mina Hacam je na 1ruslkii i.ZJbocala 1>glom pomJke ,za SVOJU maJkill, Hilmo CiSic mi je dao kosulju da ponesem u Mostar da mu s~ opere, a Gee Arpadzic na pak-papiru napravio otisak ~t?pala kako b1. ~~ se mogle napraviti opanke. Pri povratku u Ja~lamCl su me l;lhvat1h zandari i zatvorili. Prije nego sto su me odveh u zatvor uspJela sam da odem u we i da pobacam postu; tak.o da mi ~vista nisu n~sl~. s,!al;w sam t•Vlrdila kako ima,m sestorro djece 1 da sam •tsla ill ,;promidzhu ' J.er mi djeca nemaju sta da jedu. DrzaH su me .dva dana u zat':<;>ru a za~~m pustili. Postu nisam doniiela, ali sam doni]ela sat od FazliJe Alkafica, koji je poslao zeni, kru~ku majki Mininoj, kosulju Hilminu i otisak stopala Geca. U to vrijeme u moioi .kuCi ~e krio .!l~galac .Musta~a :remim-Turko. Niega je obavijestio Fehnr: Eflc~, ko.J_r Je radiO na ~~!.1~z~ nici, da .sam uharpsena, pa se prelbacio 1:z mow kuoe u SeVJde MuJI.CIC 1 prenio ilegalni materijal. Po zadatku sam takode isla u ~tolac - J?nbrave i nosila postu za drugove Omera i Salku Mrgana I u porod1cu Kebo. U Stolac sam iSla kod Halke Suke, a u Oplicice kod Salke Sejtanica. U Halke Suke sam odnijela englesku uniformu za Olgu Marasovic. Pored vee spomenutih u moioi kuCi su boravili Mladen Knezevic-Traktor, Hasan Zahirovic-Laca. Muio Cemalovic-Cimba, Martin Raguz, Zvonko Beltram, Haso Fazlin~vic-Zuti, Ismet Kreso, Scepa Pavlovic, Salko Grebo iz Ljubinja, Meho Pala, a od zena Tima Bi!~yica. Nada ~aiat, Rosa Kreso-Gavric, Mila Malkoc-Cadra. Bera Arpadz1c, tako da mkada niie proslo 10 dana, a da u mojoj ~u~i. niie b<;>ravio ~eko od ile~alaca pa ih se zato sada i ne mogu..svih Sletiti: Mnog1 o? ovih drug~)Va I d.rugarica hili su kod mene poslqe V ofanzive, kada 1e Mostarskl batahon ~isao u Mostar. Sjecam se ios da mi ie iednog dana Huso Zacinovic-Skoda doveo sedam Ceha muzicara koii su se sklonili kod mene dok po niih nije dosao Tofa Puzic i prebacio. ih u. par!~;:me. Ta~oct~. mi.}~ doveden i naimladi ilegalac, diiete od tn godme. CIJI su rod1tel11 otish u partizane, koiega s~m jedno vriieme ia drzala. a onda je bio kod Habibe Aganovic sve do oovratka njegovih roditelja. Opisala sam samo dio rada na sklanjaniu ilegalaca i orikuplianiu materijala. U kvartu Cernica bilo ie ios mnogo ~uca koie. su. ta~ode za citavo vriieme okuoaciie Mostara bile ounktov1 za sldalllame. Ileg~­ laca i materiiala, kao na primier: kuca Time i Bibe Hadrovic. Sah~-agi­ nice Sapuh. Hane Basic. Habibe Aganovic i druge, ier su skoro svi stanovnici · nasega kvarta hili na strani NOP-a. Mo:le se slobodvn~. n;Ci da Sll zene bile te koie SU nosile ovaj posao, cesto mnogo odlucnne 1 neustrasiviie od svoiih muzeva, pa i pored orotivljenja nekih od n.Jih. Nije bilo zadatka koji one nisu uspjesno izvrsile. , �Boja Gasic ORGANIZACIJE ANTIFASISTICKOG FRONTA ZENA BOSANSKOG GRAHOVA* P rva organizac~ja AFZ fon:nirana je u selu Peuljima 9. septemb~a 1_942. godi~e.. os.novm zadatak politickog okupljanja :lena ., . . b~lo Je saku~lJan]e I davanje razne pomoCi narodnooslobodilackoJ VOJS~I. Ja sam b_:la .prva predsjednica Antifasistickog fronta zena u selu .PeulJe, dok su clamce odbora bile: Deva Gvero Jovanka Gasic Dos.ta T~iyuno~ic, Ruza M: Tr~vunovic, D~nka Gasic, Ja~ja Galic, Marij~ Dm~tro.vic, ·~an~ka R. Cucuz I Stana Cucuz. Odbor je u pocetku slabije r~d10, Jer. niJe hila lak<? u to vrijeme angazovati zene u bilo kakvu politickll: .aktiVnost; m.edll:ti~, mi smo ubrzo i to savladale. Organizacija je ka.smJe ?obro :a.dila I I~vrsav.ala ~noge veoma vazne zadatke. Inace u SVIJ:? sehma.·C?pstme Crm Lug Imah smo osnovane odbore AFZ-a koj'i su akt1vno radi11. ' Novem?.~a 1942. godifl:e fo.rmiran je i Opstinski odbor AFZ u Crno~ Lugl!-•, CIJ~. sam pred~J,edmca opet hila ja, Baja Gasic, a clanice: B~la lvetic, Mihca K. Ivetic, Anda Baros, Savka Radivojsa Stana RadiVOJsa, Mar~ Iveti~, Ma~a Babic; Anda Marmut, Anda Zrilic, ,Milica Rudie, Stan~ Dukic, BaJa .~n.Jac: S~ana Ljuboja, Anda Ivetic, Anda Segrt, Jela Jond:la, Je.la Nena~1c I}-Jubica T~kulj~. Op~tin~ki odbor je objedinjavao ra? seo~k;? .orgamzaCIJa, davao Im direktiVe I bio osnovni organizator svih pohtickih skupova i ekonomskih akcija. ., Godine 1943. formiran je i Sreski odbor Antifasistickog fronta zen~ za .,srez. ~~s: Grahovo, na celu kojeg je hila predsjednica AFZ, Bo]~, Vuckovic,, Ih J?raga lvanoyi.c: ne sjecam .se tacna, a clanovi: Baja 9asic, Stana LJu.,boJa, Anda Znhc, Mara ·1vetic, Anda Baros, Baja Ticevka, Jela Jondza, Jela Nenadic i Deva Gvero, dok se imena clanova S;e~kog odbora AFZ sa terena opstine Bas. Grahovo i Podjedovnik ne SJecam. . Ja sam hila i clanica Okruznog odbora AFZ cija je predsjednica hila Kata Paunovic, a sekretar Mira Moraca. ' Najvazniji zadaci AFZ na nasem terenu hili su: - prikupljant~ i spremanje zivotnih namirnica za raniene i bolesne partizane, narocito: meda, kajmaka, jaja i ostalih artikala neophod* Preuzeto iz knjige BOSANSKO GRAHOVO U NARODNOOSLOBODILAcKOM RATU 1941-1945, zbornik sjecanja, Savez boraca NOR opstine Bosansko Grahovo, Bosansko Grahovo 1971, str. 517-519. 486 487 nih za teske ranjenike i bolesne borce, posto su se na nasem terenu ili u njegovoj neposrednoj blizini uvijek nalazile partizanske bolnice; - spremanje odjece i obuce, pletenje carapa, rukavica, dzempera i slicno; - rad na opismenjavanju, prosvjeCivanju i politickom uzdizanju zena i zenske omladine; - briga o .djeci palih 1boraca ili osamljenih starih rodirteJja, ,naroCito o poljoprivrednim radovima tih osoba; - prekopavanje cesta i popravljanje istih, vee prema potrebama; - prenos ranjenika od polozaja do bolnica; - obavjestavanje o kretanju neprijateljske vojske, njihovih spijuna i diverzanata, itd. Najteze je bilo radit'i sa cetnickim zenama, koje bi odlazile u Knin kod svojih mu:leva i olba:vljes,tawale ih o 'sittuadji na nasem terenu, a otud donosile razne sitnice kao: dvopek, secer, bombone, pirinac, ponekad i bijeli hljeb. S ovim artilklima, s kojima smo u a~psolutnoj i].<Jrizi biJi kod nas, izazivale su kod lakovjernih zena, naroCito kod djece, nevjericu u ·nas pokret. Obicno bi se cula primjedba: ,Vidite, ani nam daju, a vi samo uzimate". Ne maze se tvrditi da to u onaka teskoj krizi nije imalo efekta; morali smo strpljivo i dugo objasnjavati porijeklo tih sitnica, i traziti preko nadleznih vojnih i civilnih organa da se zabrani odlazak tim zenama u Knin, mada se od njih moglo dobiti i korisnih podataka, posebno podataka obavjestajne prirode. Na Okruznoj konferenciji se raspravljalo jednom o ovom problemu pa sam, sjecam se, tada rekla da su nam se cetnicke zene uvukle u sela kao prasina u torbu, sto je izazvalo smijeh kod prisutnih. Sa partizanima sam hila od prvog dana pa sve do kraja rata. Radirla sam sve Slto je lbilo potrelbno, sve S1to sam mogla uCiJniti. mlo je mnogo teskih momenata, ali zelim izdvojiti samo dva: Petog aprila 1942. godine previjala sam ranjenog borca, Peru Pokrajca, u Peuljima. Cetnici Brane Bogunovica vee su hili blokirali selo. Ja sam poslije previjanja, jos krvavih ruku, potjerala prema Gnjatu tude ovce, koje su uz put naiSle, da bih uz njih izmakla cetnicima. Tada je Brana BogunoviC svirao u trubu i vikao meni: 11Ne bjezi, djevojko, mi nismo komunisti da koljemo" . Sva je sreca sto me nije poznavao i sto u tom momentu blizu njega nije bilo poznatih cetnika. Posta sam se prilicno bila udaljila od cetnika cula sam kako je Bogunovic dozivao Milosa Gasica, govoreci mu da brzo ide mojoj kuCi i da me uhvati: , 1SvuCi cemo je golu i postaviti pored puta neka srpski narod pljuje na nju" - govorio je Bogunovic Milosu Gasicu. Ali ja sam se vee bila dohvatila sume ,kidnula" tamo gdje se nalazila komanda bataljona ,Starac Vujadin". Stradanje i muke naseg naroda na Satoru 1943. godine u IV neprijateljls·l.<oj ofanziiVi, p'oceltlkom marta 1943. godillle, nije mo.guce zaiboraviti, jer su to bili jezivi prizori. NaiSla sam na preko 20 leseva zena, djece i ranjenika. Vidjela sam rupe u snijegu gdje su gorjele vatre; u jednoj rupi je davno izgorjela vatra, a unutra mrtva djeca i zene. RazmiSljajuCi kako, od cega su umrli, zakljucila sam da su obicno zaspali od iznemoglosti i umora, vatra se ugasila, a oni se smrzli i pali u snijezno grotlo vise vatre. �~Ljudi su postajali cudni, zaplaseni, nervozni, sebicni. NiSta nisu davali drugom, iako su imali. Osjecala se krajnja iscrpljenost i demoralizacija naroda, a dobrim dijelom i kod vojske. Ja sam imala tu srecu da sam u sumi nabasala na skrivenu hranu, odjecu i druge stvari, ali mi niSta nije bilo interesantno osim hrane. Nijemci sa cetnicima i ustasama bili su svuda, a planina velika, pusta i hladna. Proboravili smo 12 nezaboravnih dana u Satoru, sve dok ofanziva nije bila razbijena. Sreca je nasa sto smo planinu dobra poznavali, pa nam je to omogucilo da izbjegnemo neprijatelja. Sest dana smo jeli samo po dva krompira dnevno, od podne do podne. Prosla je nekako i ova ofanziva, mi smo se ponovo sredili i krenuli u nove akcije i nove pobjede. sefko Lokmic :ZENE DUVNA U NARODNOOSLOBODILACKOM RATU rije 1941. godine zene Duvna su u svakom pogledu bile robovi svojih domova. Nisu imale nikakvog drustvenog ni politickog znanja. Sve sto su znale svodilo se na vjeru odnosno crkvu, kucne poslove u porodici i brigu oko djece. Ono sto su im svestenici govorili to je za njih bila stvarnost, u kojoj su zivjele i umirale. Jedina njihova sastajaliSta bile su crkve i seoska sijela. Skora 100% su bile nepismene. Praznovjerje je cvalo i vladalo kod zena sve tri nacionalne i vjerske pripadnosti. Muslimanska djeca su pohadala samo vjerske skole - mejtefe. Nije bilo nijednog primjera da je mlada Muslimanka sa sela, na primjer, pohadala i zavrsila osnovnu skolu. To je bio rijedak slucaj i u gradu Duvnu. Iskljucenost zenske muslimanske omladine iz drustvenog zivota najbolje ilustruje primjer iz rada muslimanske citaonice koja je imala i dramsku sekciju - kad god bi se davao neki komad zenske uloge su iskljuCivo igrali muskarci. To nije bio slucaj u srpskoj i hrvatskoj citaonici, ali je situacija hila ista kada je rijec o seoskoj zenskoj omladini, gdje nije ni bilo organizovanog kulturno-prosvjetnog i zabavnog zivota. Takvo stanje neprosvijecenosti i vjerske zatucanosti koristili su mnogo gradanski politicari za svoje politcke ciljeve, koji su potpomognuti klerom usmjeravali omladinu u velikohrvatskom, velikosrpskom iii zasebnom muslimanskom duhu. Kler je na svakom koraku zabranjivao pohadanje svjetovne skole zenskoj djeci, ali mu to istovremeno nije smetalo da zensku djecu vrbuje u svoje vjerske skole. Tako zaostalu, praznovjernu i neprosvijecenu duvanjsku zenu zatekao je rat i okupacija 1941. godine, poslije cega je uslijedilo uspostavljanje vlasti tzv. NDH i provodenje ustaskih zlocina nad Srbima i svim antifasistima. Srpsko stanovnistvo je stavljeno van zakona; uslijedila su hapsenja, mucenja u zatvorima i ubijanja na razne nacine. Rukovodstva HSS-a i JMO su na takva zlodjela ostala nijema ddeCi se pasivno, sto je u stvruri macHo odoiblfavanje svega onaga sto su UJstase i njihovi pomagaci Cinili. Jedan dio klera se pridruzio ustaskom pokretu i tako postao idejni i prakticni rukovodilac i usmjerivac ustaskih zloCina. Drugi clio je ostao pa'Sivan i ni'jem, zatvorio se u crkvu i saanosta111e i cekao razvoj situacije. Partijski kadrovi su bili malobrojni te nisu ni mogli ozbiljnije uticati na razvoj situacije, a jos manje oduprijeti se ustaskom divljanju " 488 489 P �nad Srbima. Komunisti su pokusavali da sa rukovodstvom HSS-a preduzmu zajednicku akciju, ali je rukovodstvo HSS-a odbilo svaku saradnju. Malobrojnom clanstvu KPJ, SKOJ-a i simpatizerima NOP-a nije preostalo nista drugo nego da u teskim ilegalnim uslovima razvijaju politicku djelatnost za NOP - prikupljanje pomoCi i pripremanje boraca za partizanski odred u sastavu Livanjskog NOP odreda koji se nalazio na Cincaru. Takvo stanje je potrajalo sve do konca 1941. i proljeca 1942. godine, kada su prvi borci sa duvanjskog sreza napustili ilegalu i otiSli da se bore sa puskom u ruci, dok su na terenu i dalje ostali pojedini ilegalci-aktivisti NOP-a. Dolaskom proleterskih jedinica i oslobodenjem Duvna, jula 1942. godine, doslo je do jacanja NOP-a na cijelom duvanjskom srezu. Tada je osjetno porastao uticaj Partije jer se i broj clanova KPJ i SKOJ-a povecao, a sve to ·se odrazilo i na jacanje i ucvrscenje NOP-a. Tome su mnogo doprinijele i proleterske jedinice svojim ponasanjem i svastranom drustveno-politickom djelatnoscu, kako prilikom kaznjavanja ustaskih zlocinaca tako i svakodnevnim objasnjavanjem ciljeva i sustine NOB-e. Situacija se u korist NOP-a mnogo izmijenila, NOP je postao dominantna snaga u drustveno-politickom zivotu duvanjskog stanovnistva. NOP-u su poceli da pristupaju i pojedini bivsi seoski rukovodioci HSS-a, tako da su mogucnosti za dalji razvoj NOP-a svakim danom bivale sve vece. Rezultat svega toga bilo je, pored ostalog, stvara~.je mnogih organa i organizacija NOP-a, medu kojima i prvog odbora AFZ-a za grad nuvno, kao i za neka sela (Rascani, Oplecani, StipaniCi i neka druga). Gradski odlhm !AF:Z-a nuvno 'imao ·je uilmpno ;pet ,clanova: Fata Lolkmic, predsjednica (ona je majika cetvorice silnova koj! .su svJ biH alkltiiVni ucesnici NOB-e, a ona stalno aktivna u odboru AFZ-a; njenu su kucu u junu 1942. godine ustase porusile, a od grade napravile bunker, pa je Fata preselila kod Stane Vulic - Srpkinje, dok su stvari iz kuce, hranu i drugo, cuvale komsije Hrvati, porodice Stipic i JuriSic, sve dok sinovi nisu dosli u oslobodeno Duvno); sekretar je bila Bosa Zelen, a clanovi Safa Pehlivanovic, AiSa Dizdar i Olga Vazic. Gradski odbor je razvio veoma zivu i svestranu aktivnost, dok se to za seoske odbore AFZ ne moze red. Gradski odbor je najviSe radio na okupljanju :lena kroz ogranizovanje politickih konferencija i zborova na kojima su najcesce govorili politicki radnici Duvna i proleterskih jedinica; oni su objasnjavali zenama ciljeve, sustinu i znacaj NOB-e i isticali potrebu da se i zene vidno ukljuce u NOP kroz razne vidove djelatnosti, jer samo tako NOB-a moze postati svojina cijelog naroda, bez obzira na nacionalnu, vjersku i politicku pripadnost. Uz pomoc NOO-a za grad Duvno formirana je u decembru 1942. godine partizanska krojacka radionica, u kojoj je 20 :lena radilo na sivanju i krojenju odjece za borce NOVJ. Tu su bile okupljene sve one zene koje su imale masinu i na nju znale siti, dok je daleko veCi broj :lena obavljao te poslove na ruke kod svojih kuca. Radionicom je rukovodio Edhem Selimovic, krojac iz Duvna, inace partijski aktivista, poginuo u petoj neprijateljskoj ofanzivi. Nekako u isto vrijeme u Livnu je bio organizovan politicki kurs za zene - aktivistkinje livanjskog okruga, na kojem je ispred :lena Duvna u rad kursa hila ukljucena Safa Pehlivanovic. Ona je poslije zavrsenog kursa dosla ponovo u Duvno i nastavila aktivan rad sa zenama. 490 491 Kada je naiSla IV neprijateljska ofanziva povukla se sa partizanskim snagama u pravcu Prozora. Poslije je po zadatku vracena u Duvno gde je djelovala kao aktivista, obavljajuCi razne poslove za partizanske jedinice. Pored osta1og, ona je odlazila u Mostar i nabavljala razni potreban mate:djal pa ga preko Nuri'je Di>21dara i DzeJhve Fac:1an slala partizanima. Tako je jednom prilikom u Mostaru nabavila radio-aparat i poslala ga u Duvanjski bataljon, kada je obnovljen u proljece 1943. godine. Kada bi se nalazili partizani u Duvnu obicno bi u samostanu radila partizanska krojacka radionica. Safa je sa jos nekim aktivistkinjama uvijek radila u toj radionici, okupljajuci sve zene koje su imale sivace masine za sivanje odjece za partizane. 15. avgusta 1942. godine bio je formiran duvanjski bataljon ,Mihovil Tomic" u koji je stupilo i nekoliko omladinki sa duvanjskog sreza, a u vremenu od decembra 1942. do marta 1943. godine stupilo je u proleterske brigade i Desetu hercegovacku brigadu ukupno 37 :lena sa duvanjskog sreza. Njihov borbeni put bio je i put tih jedinica - IV i V neprijateljska ofanziva i mnoge druge na bojiStima sirom Jugoslavije. T6 su: Stana, Vida (umrla) i Cvita (umrla), Milisav, Hadzira Uilaver (umrla), Anda, Lju!bic ·(iporginrula) i Milica Bilanovic, Ma:ra Stanisic, :&uza (poginula), Cvita, Sava i Savica Karan, Anda (poginula), Bozica (umrla), Jordanka. Milica i Ljilja Vazic, Zora i Stana Drasko (obje poginule), Mara i Joka Simic (obje poginule), Zorka Zdilar (poginula), Anda (poginula), Zorka i Cvijeta (poginula) Velimir, Zorka Manojlovic (poginula), Jania i Ruza Galic, Smiljana Stanic (poginula), Bosiljka Vulic, Mileva Vulic-Karan, te Stana {poginula) i Sena Zelen. U tom zimskom periodu 1942/43. godine zene Duvna su najaktivlllije radile ma .primanju i 7Jbr.ilnjavanju oko 1 400 1i:z!bjeglica iz Like, iBani}e i Koifdnna koje su se povlacitle sa NOVJ ispred najezde neiPrijateiljskih diviziia u IV ofanzivi. Na tom zadatku bili su aktivni i svi seoski odbori AFZ-a, Ciji su clanovi bili desna ruka NOO-ima :i komandi mjesta Duvno, posebno oko prijema, smjestaja i ishrane ovih izbjeglica, kao i ishrane NOVJ. Povlacenjem jedinica NOVJ i izbjeglica dalje prema Neretvi ostalo je u Duvnu jedno dijete, dojence, staro svega nekoliko mjeseci koje je smjesteno kod Zehre Kokanovic. Dijete je poslije sest mjeseci umrlo, ali se ne zna ime tog djeteta niti njegovih roditelja. Odbor AF:Z-a je obezbjedivao hranu, odjecu i sve drugo sto je bilo potrebno djetetu. Na cijelom duvanjskom srezu tri su zene aktivni borci NOP-a od samog pocetka ustanka, tj. nosioci ,Partizanske spomenice 1941", Razija Numic, Dusanka Kovacevic, sestra Borisina, Ruza Bilanovic-Simic. Prve dvije su iz Duvna, a Ruza iz sela Mokronoge. Sve tri su bile borci u jedinicama NOVJ. Dok su Razija i Dusanka povucene iz jedinica i nastavile aktivan rad na terenu, u omladinskoj organizaciji, organizaciji AF:Z-a i Partiji, u NOV je do svrsetka rata ostala samo Ruza Bilanovic-Simic, koja je postala sanitetski major. TreCim oslobodenjem Duvna, oktobra 1943. godine, ponovo su aktivirani ranije formirani odbori AF:Z-a. Tada je formiran i Inicijativni okruzni odbor AF:Z Livno, novembra 1943. godine, koii je u Duvno uputio svoga predsjednika, Sidiku Latific i sekretara, Zorku SuCic, a sa njima i jednu grupu politickih radnika i boraca sa zadatkom da se sakupi sto viSe odjece, obuce i drugih predmeta za borce NOVJ, kao i da se izabere Inicijativni sreski odbor AF:Z za Duvno. Tom prilikom �bilo je sakupljeno dosta odjevnih predmeta koji su na osam n~tovare­ nih konja prebaceni u Livno za b<?ree NOVJ .. Ta grupa ~e .zadrza~a na terenu duvanjskog sreza 12 _dana 1 s~uda g?Je. su r;>o~toJah u~lo':1 fo:mirala je seoske odbore AFZ (Grabov1ea, PnsoJe: Vm1e~, Opleea.m, St1paniCi, Mokronoge i jos neka). Tada je bio orgamzovan 1 Gradsk~ odbor AFZ-a Duvno na konferenciji koja je oddana u Duvnu u pnsustvu preko 20 zena, a reorganizacija se sastojala u tome• sto je novoizabrani odbor istovremeno bio i Inicijativni sreski odbo! AFZ D.~vno. Od tad~ datira ozbiljniji i aktivniji rad organizacije AFZ-a na e1Jelom .~uva~J­ skom srezu, iako je veCi clio teritorije bio pod kontrolom nepnJat~lJa, Niiemaea, ustasa i cetnika. Svi su oni nastojali na povrate 1zgubl]ene pozicije, ali u tome nisu imali ozbiljnij~g ~spjeha, jer je yeci~~ stanovniStva hila na strani NOP-a, odnosno Jer Je narod shvatw nJ1hove namjere. Ljudi su na razne nacine izbjegavali prisilnu mobilizaciju u ustase i domobranstvo. Ako je neko bio silom uhvacen i odveden u kolaboracionisticke jedinice koriStena je prva povoljna :prili~a z~ bjekst':o kuci iii u partizane. Da bi zastrasili hrvatsku ~mla.dmu I. po~to-p<?to J~ odvratili od NOP-a ustase su pribjegavale svirepim ubistvima I naJistaknutijih zena ~ Hrvatica, aktivistkinja NOP-a. Tako su zaklali Milieu IvanCic iz Grabovice i Ruzu Pasalic iz Sujice. Od deeembra 1943. godine na oslobodenoj teritoriji oko Duvna djeluje novoformirani Livanjski NOP <_;>dred u .Cijem su s~ sast~vu n~la­ zili i borci s duvanjskog .srez~. Okruz?i ko~~tet K:P~ .~Ivno Je vee ?; januara 1944. godine uput10 tn druganee: Sidiku Latific, Nedu Ozretic i Nedu Rakic (dvije posljednje su Dalmatinke) da ra~e na ?e<?slovbodenoj teritoriji duvanjskog sreza, prvenstveno na organ~zovanJU 1 yevrscenju postojeCih organizacija omladine i ze?a. Kako Je }! to ~nJef!le bio osnovan i Sreski komitet KPJ Duvno u nJemu su kao clanov1 radile Sidika Latific i Lena Rakic; prva je hila zaduzena za rad sa zenama, a druga za rad sa omladinom; dok je u samom Odredu ~a r:'ld sa omladinom hila zaduzena Jordanka Vazic, koja je cesto dolazila I na neoslobodenu teritoriju, najcesce u sela koja su od ranije postala uporista NOP-a. Iz dana u dan rad je bio sve intenzivniji, tako da su do konacnog oslobodenja Duvna, 15. novembra 194~:. g~dine, bi~i ~snovani ~~e­ ski odbor AFZ-a i Sreski komitet SKOJ-a, e1Je Je postoJanJe omogueilo snaznu politicku aktivnost omladine i zena i na neoslobodenoj teritoriji duvanjskog sreza. Do konacnog oslolbodenja Du'Vina formirani odibori AFZ-a radili su uglavnom prakticne poslove, d~k je Cist? politick~ rad ?.io n~sto slabiji s obzirom na to da nijedna zena u tim odbonma mJe b1la dorasla organizaciono-politickom radu sa zenama, tim prije .sto je vee u ma.i_~ 1944. godine Sidika.Latific otisla u Sreski komitet Livno, a Lena Rak1e ostala da radi u Sreskom komitetu Duvno, gdje je hila zaduzena za rad sa zenama sve do konacnog oslobodenja Duvna, 15. novembra 1944. go dine. Konacnim oslobodenjem Duvna odmah se pristupilo pripremama za oddavanje sreske izborne konferencije AFZ-a koja je oddana krajem deeembra 1944. godine. Na ovoj konferenciji prisustvovalo je oko 120 zena sa ~ijelog duvan~~kog sre~a, kao i predst~vnici .o~ruzno~ -·~on:iteta :KPJ Liv;no (Mara Rad1e), Oikmzmog odbora AFZ-a (Sirdrka La;t1f1e) 1 sek~ retar Sreskog komiteta KPJ Duvno (Dzirlo Dzebrail) i neki drugi. Sre~.~I odbor- AFZ-a Duvno konstituisao se u ovom sastavu: Jordanka Vaz1e, 492 493 predsjednica, a clanovi, Safa PehlivanoviC, Bozica Vulic, Miliea Ivancic-Saric, Dzehva Talic-Faden, Iva Lektar i druge. Tada je bio reorganizovan i Gradski odbor AFZ-a Duvno koji su saCinjavale drugarice: Fata Lokmic, Bosa Zelen, Fatima Numic, Aniea Feric, Tonka Grgic, AiSa Dizdar i jos neke. Kada ie pocetkom 1945. godine formiran u Duvnu regrutni eentar NOVJ, akt1vnost zena je hila narocito zapazena na sivanju odjece i odjevnih predmeta za nove boree. U tu svrhu hila je formirana i posebna grupa zena - aktivistkinja za sivanje odjece kojom je rukovodila Bosa Zelen. Ova grupa zena je obavljala i citav niz drugih poslova za potrebe NOVJ. Bila je i organizator kulturno-prosvjetne aktivnosti, zatim oddanja mnogih politickih konferencija i skupova na selu. T1reba podvuCi da su do odrzavanja sreske konfereneije AFZ-a sve aktivistkinje, ukljucene u organizovani rad NOP-a, bile rodbinski vezane za drugove koji su se nalazili u NOVJ, tj. bile su iz partizanskih porodiea. Tek poslije konfereneije osjetio se jaci priliv i drugih zena i njihova jaca i svestranija aktivnost za NOP. Medu tim zenama bilo je najvise Srpkinja i Muslimanki. Od Hrvatica se isticala Gina Markovic, skojevka od 1942. godine, koja je poginula prilikom neprijateljskog bombardovanja Duvna, u februaru 1943. godine. Kao skojevka ona se od jula 1942. godine -naroC1to tbila amgazovala na propagkanju dljeva NOP-a i u tome imala uspjeha, kao i u toku akeija za prikupljanje i izradu odjece za partizane, u zimu 1942/1943. godine. Tek poslije odrzane sreske konferencije AFZ-a bile su po selima formirane i skojevske organizacije u kojima je bilo i nekoliko Hrvatica. Na kraju treba istaCi da je razvoj organizacije AFZ-a na duvanjskom srezu bio ovisan od razvoja NOP-a i posebno od snage i uticaja koji je imala Partija. To isto va:Zi i za ostale organe i organzacije NOP-a. U tom pogledu mnogo je doprinio BoriSa Kovacevic, koji je u ljeto 1942. godine duze vremena boravio na teritoriji duvanjskog sreza i svojim autoritetom mnogo doprinio opredjeljivanju za NOP ne samo Srba vee i drugih videnijih ljudi. Medu muslimanskim stanovnistvom, narocito medu omladinom, najvise je uradio DerviS Numic. Medutim, bilo bi nepravedno ne istaCi jos jedan veoma znacajan momenat koji je imao presudan uticaj na opredjeljivanje Duvnjaka za NOP. Nairne, to datira jos iz vremena aprilskog rata kada su mnogi Duvnjaci hili u Sinju zajedno sa livanjskim komunistima- Hasanom Brkicem, Mustafom Latificem, Antom (Komom) Krezovom i drugima. Tada je uspostavljena cvrsta veza livanjskih komunista sa komunistima Duvna, sto je bilo od velikog znacaja za kasnije okupljanje u borbu protiv okupatora i domaCih izdajnika, kako na livanjskom tako i na duvanjskom i glamockom srezu. Od deeembra 1943. godine do konacnog oslobodenja svojom aktivnoscu u narodnooslobodilackom pokretu isticale su se ove Duvanjke: Anda i Cvita Karan, Janja Ucukalo, Zorka i Stana Gligoric, Mara i Stana Zelen, Mara Masic, Bojka Stanic, Luea IvanCic, Iva Kapuliea, Ruza Pasalic, Melka Seferovic, Mara Saric, Miliea Ivancic, Mila Delac, Iva Leutar, Ruza Trogrlic-Braovae, Dzemka Lisic, Zumra Karahasan-Dulas, Sava Vazic, Mara Vazic-Karan, Anda Bilanovic-Vulic, Danica i Mara Zecevic, Ruza Milisav, Ivka C:osic, Jela Plejic, Bosiljka Vulic, Fatima Numic, Tonka Grgic, Miliea FeriC, Ljuba SiSko, Mara (Gala) i Iva (Baja) Drmic, Cura Perkovic, Zorka i Ivka (Japanova) IvanciC, Kata Simic (Ivanova), �Iva !anjic (Ivanov.a) Ruza Krajina, Joza Serdarusic, Nusreta Dizdar, Mumra Kapetanov1c, Nada Mark~:w~c, Vera Dzeko i Nura Selimovic. . Kako u. tok~ narodno?slobod1lackog rata tako i neposredno poslije nJe~a duvan:3s~~ ~~ne su b1le predstavljene na mnogim znacajnim skupovim:'l Antif:'lsist1cko~ fronta zena Jugoslavije. Za te skupove one su se akt1vno pnpremal~ 1 s elanom izvrsavale njihove zadatke i zakljucke. Septl~b~t 1943. g?dme .na Oblasnoj konferenciji AFZ-a za Dalmaciju 0 v~~om Sphtu pnsustvovale su Fatima Lokmic, Iva Leutar i MiICa. vanc1c. Na I kc;mgresu AF:Z-a Bosne .i Hercegovine u Sarajevu Du~anJke su .~r~dsta~lJale J~r:danka VaziC, Iva Leutar, Milica Ivancic, Fat1mda NiumiLc 1 Bo~Ica ,Vuhc, a na Kongresu AFZ-a Jugoslavije u Beogra u va eutar 1 Fatima Numic. Jela LatinoviC-Kecman SJECANJE NA FORMIRANJE SRESKOG ODBORA AFZ-a BOSANSKIPETROVAC r OS? poredo sa jacanjem narodnooslobodilackog pokreta stvarana je i sve masovnija antifasisticka organizacija zena. Najprije se iSlo od seoskih odbora AFZ-a, zatim opstinskih i na koncu je formiran Sreski odbor AFZ-a. Vee u 1942. godini, u bosansko-petrovackom kraju u 32 sela organizovani su mjesni, odnosno seoski odbori AFZ-a, a za sira podrucja i opstinski odbori. Akcije organizacija AFZ-a na bosansko-petrovackom podrucju bile su raznovrsne. U prvom redu prihvatani su borci koji su neprestano uznemiravali neprijateljske snage na svim polozajima, pripremana je hrana, odjeca, obuca, prihvatani su i lijeceni ranjenici i ·prenoseni do prvih partizanskih bolnica. Od pocetka NOR-a i socijalisticke revolucije aktiviran je i politicki rad sa zenama. Oddavani su masovni skupovi zena, a na njima je bilo toliko zainteresovanih da je za njih bio nemoguce naci odgovarajuce prostorije. Obicno su oddavani u skolama ili veCim seoskim kucama. Zbog svega toga AFZ je stekao ugled i popularnost u narodu, postao ravan drugim organizacijama, a svakim danom prihvatani su novi i tezi zadaci. Drugom polovinom 1942. godine Petrovac je bio slobodan i u njemu su se tada nalazili opstinski, sreski i visi organi narodne vlasti. On je postao centar slobodne teritorije ti tom dijelu Bosanske Krajine. Upravo je tada Sreski komitet KPJ donio odluku da se formira Sreski odbor AFZ-a. Tada sam bila clan Opstinskog komiteta KPJ u Smoljani i imala specijalno zaduzenje da radim sa zenama. Jednog dana dobila sam poziv da se javim u Sreski komitet KPJ. Sa mnom su bile jos neke drugarice. Primio nas je Jovo Kecman-Suco i rekao da su stigli Rudi Kolak i Dusanka Kovaoevic, Olanovi Oblasnog komiteta K1PJ za Borsam!sku ikTajmu i da moramo iCi u Vode111iou na neki 1sastanak. Obra.dovale smo se, iaiko nismo zna.le za.sto na.s sa.lju u to podrucje. ·Pred zgra.dom Komiteta. sta.ja.la. su dva. fija.kera., specija.lno pripremljena. za. na.s. Sjela. ·sam u ona.j koji je vozio sta.ri koCija.s. U drugom fija.keru bili su Dusa.nka. Kovacevic i Rudi Kola.k sa jos nekoliko druga.rica.. 'BrosH smo kmz Ra1si1novce i Suva.ju, na.ilazili na. ,:z;idilne :ilZgorjeliih 1mca., na. na.pustena. dvorista., izrova.ne ceste. Na.suprot tome, priroda. je svuda. U 494 495 �bujala, nagovjestavajuCi nov zivot ovom narodu. Njive i baste bile su zasijane, voce prerodilo, grane, otezane plodovima, bile su savijene, dodirivale travu na livadama, a one su se sarenile od cvijeca. Njegov miris raznosio je vjetriC koji preko ove petrovacke visoravni duva i u vrijeme najveCih zega. Po urijama su pasle ovce i goveda. Svi smo hili zaokupirani jecLnom mi·Mju. S·ta ce iSe rto desiti u Vodenici. Pretpostavila sam da je rijec o nekom skupu 111a kojem ce se govoriti o veoma znacajnim akcijama. Vjerovala sam dace to biti skup gdje cemo se naCi mi - zene iz raznih krajeva zemlje, razmjenjivati iskustva, govoriti o svojim selima i vidovima borbe protiv okupatora. Dok smo prolazili kroz Suvaju ljubopitljivo su nas gledali prolaznici i narod sa prozora i iz dvorista koja su bila nanizana duz ceste. Do nas je dopirala i pjesma seljana sa neke mobe u jednom krompiristu. Malo dalje odjeknuli su zvuci cobanske frule i bezbrizna pjesma nekog mladica. Nosnja koju smo vidjeli na seljacima hila je duga. Jedna dmgarica primij-CJti da ce se ·s•kUJp odrzruti u vodenic!koj skoli, te smo skrenuli sa ceste na seoski sokak i zaustavili se pred skolom koja mi je, u odnosu na moju, u Smoljani, izgledala mala. Nalazila se usred seoskog travnjaka, okruzena zasijanim njivama. Iz zgrade izade sredovjecna zena sa bijelom keceljom i pokaza na vrata jedne omanje ucionice u kojoj se nalazilo nekoliko starih dotrajalih dackih klupa. Ulazile smo i smjestale se jedna uz drugu, iako se do tada nismo poznavale. Rudi Kolak i Dusanka Kovacevic zauzeli su mjesta za skolskom ~atedrom i time je sastanak poceo. Prvo nam je Rudi objasnjavao zbog cega smo se sastale, a onda je govorio o neophodnosti stvaranja snaznog zenskog pokreta u borbi protiv neprijatelja. lstakao je da je za neprijatelja udarac i sam taj sastanak. Osnovni cilj sastanka bio je da se formira sresko rukovodstvo Antifasistickog pokreta zena. Zbog toga je Rudi dalje govorio o udjelu koga su zene nasih sela i opstina do tada dale u narodnooslobodilackoj borbi i upr~vo taj momenat istakao kao osnovu za formiranje Sreskog ?dbora AFZ-a koji treba da organizaciju AFZ-a na bosansko-petrovacko:n :podrucju sto vise ujedini i ucvrsti. Govorio je o zenama u drugim kraJevima nase zemlje i o njihovom radu, istakavsi da mi sluzimo za primjer aktivnosti i masovnosti zena. Sa posebnim interesovanjem ocekivali smo rijeci Dusanke Kovacevic. Ona nam se obratila sa puno drugarske topline, objasnjavajuci koji su zadaci najprioritetniji u nasem buducem radu. Zamolila nas je d~ ispricamo nesto viSe o radu zena u nasim selima. 0 tom joj je najvise pricala Nada Balaban, ali i mi smo, ostale, ucestvovale u tim razgovorima. Sjecam se da su sastanku prisustvovale: Dara Ceko, Milja Kecman, Dragica .Puzigaca, Nada Balaban, Milka Kuvacic, Radojka Lukac, Slavka Sevo, Stevka iz Krnjeuse i ja. Bilo ih je jos, ali se ostalih ne sjecam. Na kraju sastanka izabrali smo predsjednicu i sekretaricu Sreskog odbora AFZ-a. Nasi zadaci, u sustini, ostali su isti kao i do tada, iako smo odlucili da svoju aktivnost prosirimo i na okupljanje onih zena koje do tada nisu aktivno ucestvovale u nasem pokretu . . . Odlucile smo da krenemo s parolom da nijedna zena u selu ne smiJe ostati po strani i da svaka na neki nacin mora ucestvovati u izvrsenju zadataka vezanih za nasu borbu. llstak•nUJt je i zmRJcaj poliitiakog 01bavjes1avanja zena o tome. ;kaikvu ulogu u borbi imaju cetnici i njihova propaganda, koja je nastoJala da stekne podrsku zena i starijih stanovnika u selu. . Nas ·zadataJk bio je da omogu6mo svim spowbnim muskarc1ma da uzmu oruzje u ruke i stupe u partizanske jedinice. Tako smo potpuno na sebe uzeli ulogu branitelja porodica, dogovorili se o njezi i prenosenju ranjenika, spremanju hrane, odjece i obuce za nase borce. Borba za svaki struk zita, za svaku glavu stoke bila je jedan od osnovnih nasih zadataka. Kad je sastanak zavden domacica iz partizanske mljekare, koja je hila smjestena u skoli, pozvala nas je na rucak. Mnoge od nas su se obradovale sirnici i kiselom mlijeku. VracajuCi se nazad razgovarale smo o radu u svojim selima i opstinama, o nacinu kako da najbolje izvrsimo zadatke koje smo upr.a~o preuzele na sebe. U Petrovac smo stigle u sumrak, a Nada Balaban 1 Ja pricale smo do kasno u noc. Ti dogadaji su nas toliko zblizili da smo kasnije postale nerazdvojne drugarice. · Sutradan smo krenule u svoja sela da bismo odmah poceli izvrsavati pripreme za sastanke opstinskih organizacija, zatim seoske skupave i slicno. Morale smo brzo raditi, jer je trebalo prenijeti iskustva i zruda1tlke prihvacene na sastallllm u Vodenici. Rad bosanskopetrovackih zena postajao je iz dana u dan sve znacajniji. One su dobile svoje pravo mjesto u partizanskim jedinicama, u narodnoj vlasti, kao i u rukovodstvima drugih organizacija. 0 496 497 32 :Zene BiH u NOB 1941-19450 �Hadzera Ibrahimpasic i Rasida Sakic AKTIVNOST ZENA U SLOBODNOM BIHACU* rilikom oslobodenja Bihaca, 4. novembra 1942. godine, znalo se vee koje su zene ,sigurne", koje su aktivne u organizaciji i na koje se moze racunati. To je omogucilo da vee u prvi narodnooslobodilacki odbor u Bihacu ude i nekoliko :lena. Pored ostalih, u njega su usle: Zlata Salihhodzic, domaCica, Hadzera Ibrahimpasic-Sakic, uciteljica Delic, sada u penziji, i jos neke. Nekako u isto vrijeme kad je stvarana narodna vlast priSlo se i formiranju organizacije Antifasistickog fronta zena. Izabran je Sreski i inicijativni Okruzni odbor. Pripreme za formiranje tih odbora sprovodile su drugarice Dusanka Kovacevic, Vahida Maglajlic, Rada Vranjesevic i druge. ' U Gradski odbor AFZ-a usle su: Hadzera Ibrahimpasic-Sakic, Fatka MusanoviC, Rasida Sakic, Bosa Juzbasic, Danica Batez, Hanka Zulic iz Pokoja, Zemka DeliC, S,tevica Dujmovic i druge. U Sreski odbor AFZ usle su: Hadzera Ihrahimpasic SaikiC, Fa1t:ka MusanoviC, Lenka Maestro, Zlata Salihhodzic, ISika Sadikovic, Raza Kovacevic, Ivanka Perkovic-Burzic i Fanika Veper. Predsjednica Sreskog odbora AFZ bila je Nadzera Ibrahimpasic-Sakic. U Okruznom odboru, pored Raside Sakic, bila je i Zejneba Omanovic, Marta Popivoda, Lenka Maestro i jos neke. Sve koje su izabrane u rukovodstva AFZ ili u narodnooslobodilacke odbore, iSle su po terenu opstina, srezova i okruga. Zadaci su im hili razliCiti. U prvo vrijeme najviSe se radilo na osnivanju seoskih organizacija zena i na sto vecem angazovanju :lena za pomoc narodnooslobodilackoj vojsci. ZahvaljujuCi nasim pobjedama, stalnom prosirivanju slobodne teritorije i oslobadanju novih mjesta, rposla je bHo na rpretelk, a b:i!o je i dosta uspjeha u radu. To je omogucilo da su se organizacije AFZ brzo omasovljavale i jacale. U takvim uslovima lako je bilo sprovesti u zivot sva:ku akciju, od onih za prikupljanje dobrovoljnih priloga, do odla:ska zena u partizane kao boraca. Za vrijeme odrzavanja Prvog zasjedanja AVNOJ-a i Kongresa USAOJ-a kao i mnogih drugih konferencija i skupova, veliku pomoc P * Preuzeto iz edicije BIHAcKA REPUBLIKA, zbornik clanaka i radova, Muzej AVNOJ-a i Pounja u Bihacu, Bihac 1965, knj. I, str. 578-581. 498 499 pruzile su aktivistkinje AF.Z-a u smjestaju i domacins~om ug~scay~nju vijecnika, delegata i gostiju. Sve te drugove trebalo Je r8;~mJ~Stltl P? gradu, obezbijediti im stan i hranu. Pored toga, organizaCIJa zena ~n­ nula se i o ranjenicima. 0 njima je stvarno vodena matennska b~1ga. Za ranjenike su nabavljani duseci i perje. Sem toga, svaki dan om su pojedinacno ili grupno obilazeni. Noseno im je voce, cigarete, cak su pravljeni i kolaci, sok od secerne repe, baklave, pite, itd. I sada, prema tom nesebicnom radu i rezultatima organizacije zena u Bihacu, moze se sagledati koliko su te drugarice bile aktivne i odane nasoj borbi. U zivom sjecanju ostao nam je i ovaj detalj iz ratnog perioda. U domu Gajreta u Gornjem ~Prekounju odriana je konferencija. Sa:kupi:lo se u odredeno vrije~e nekoli'ko ?!O't~na zena! m~skaraca .i omladine. Hadzera je rukovodila konferenCIJOm. Govonla Je o partlzanima kao oslobodiocima, o boljem zivotu i slobodi, o potrebama borbe do konacne pobjede. Svi prisutni pazljivo su je slusali. A kad je trebalo da se daju prilozi za tili cas je na spisku darova bilo 28 pernatili jastuka, stotine kilograma zita, graha, jaja i ostale hrane. Sakupljeno je priloga puna zaprezna kola. Takvih konferencija bilo je dosta. Sve zene zeljele su da vide druga Tita i ta zelja. i~ se i i~:punila. Vidjele smo ga vee poslije dan-dva u sali Klostera, gdJe Je k8;Sll1Je odrzano Prvo zasjedanje AVNOJ-a., U njemu se tada odrzavao .n.eki s~stanak na kojem je glavnu rijec vodio Veselin Maslesa, a govOtnh su 1 Enve.r Redzic, Hasko Ibrahimpasic i drugi. Organizacije su nastojale da angazuju sto viSe :lena da istupaju na sastancima i konferencijama. Slobodni novembar 1942. godine blizio se kraju. Odrzavanje Prvog zasjedanja AVNOJ-a bio je veliki dozivljaj za sve nas. Istina, mi tada nismo bile svjesne da ce to biti jedan od najznacajnijih skupova u istoriji nasih naroda, pa i citavog slavenskog Juga. I Prvi kongres omladine, bio je takode poseban dogadaj, a narocito je imao odjeka medu omladinom. To su uostalom, mladi i manifestovali odnosom, samoprijegorom, pjesmama, igrom i opstim veseljem. ~Pred odr:Zavanje ta dva velika skupa organizacija AFZ imala je zadatak da uredi prostorije. Za dekoraciju sale u kojoj je odr:Zano zasjedanje AVNOJ-a sakupljeno je, takoreci, u jednom danu oko 30 cilima. Bili su to najljepsi ,vezeni" primjerci koji su postojali u gradu! Sa~u­ pljene su stolice, pronadeni stolovi i vaze s cvijecem. Takode obezbiJeden je smjestaj i ishrana za sve delegate po kucama povjerljivih porodica. Slicni poslovi radeni su i u toku priprema za Kongres omladine, ali su tada viSe radile omladinke. Slobodne novogodiSnje prazrrike BiScani i BiScanke proveli su veoma radosno. Clanovi KazaliSta narodnog oslobodenja izvodili su kulturno-umjetnicki i zabavni program. Kad je koncem januara 1943. godine pocela cetvrta nepri~ateljska ofanziva, partizanske jedinice vee su skoro bile potpuno. napust1le grad. Tih dana Bihac je dozivio jedno od veCih bo:n:bardovanJa. . . Njemacki bombarderi znatno su razonh g~ad. K~o da ~u htjeh da Bihac sravne sa zemljom, da mu se ne ~?a n; !emelJa; yaiJd~ Zl~or; toga sto SU bas U tom gradu udareni temeljl naSOJ budUCOJ SOCIJahstl· �ckoj ddavnosti. Od jutra do veceri neprijateljski bombarderi istresali su bombe iii su mitraljirali po gradu i okolini. Grad je toga dana bio skoro potpuno pust. Kasno u noc poceli su se gradani vracati svojim kucama. Neki su to ucinili tek druge noci. Mnoge porodice nisu se ni vratile. U to vrijeme, posto je ofanziva pocela, svakog casa neprijatelj se mogao pojaviti na gradskim prilazima, pa su mnoge porodice otiSle sa partizanima.• Bio ih je veliki broj, jer dok je Bihac bio srediste goleme oslobodene partizanske teritorije veliki broj bihackih rodoljuba otiSao je da se bori ·Sa svojom bracom za konacno oslobodenje porobljene domovine. Rasida Sakic izabrana je i za delegata Prve zemaljske konferencije Antifasistickog fronta zena Jugoslavije, odr2ane 6. i 7. decembra 1942. godine u Bosanskom Petrovcu. Na toj istorijskoj skupstini zena iz naseg kraja, pored Raside jos su bile: Fatka Musanovic, Stefica Dujmovic, ISka Sadikovic, Hanka Zulic, Zejneba Omanovic, Bakira Pozderac i veci broj zena i omladinki iz petrovackog, drvarskog i grahovskog kraja. Neposredno pred odr2avanje konferencije Rasidu su jednog jutra poz~ali u Okruzni komitet KP za Bihac. Docekali su je Hajro Kapetanovic, ;Hasko Ibrahimpa'sic i Ralda \T,ranjeS:evic. Upozmali su je s time sto 6e konferencija rjesavat,i i o njenom z:nacaju. Dat joj je ,zadruta;k" da govori ispred zena-Muslimanki Bosanske krajine. . Na njeno objasnjenje da ne zna da govori, predlozeno joj je da iznese sve ono sto u trenutku kad izade na pozornicu bude osjecala: o zenama-Muslimankama i njihovom dosadasnjem zivotu, o tome sta one treba ubuduce da rade i kako da poma2u nasu borbu, o slobodi i sretnijoj budu6nosti svih, a .posebno zena, i,td. I, zaista, kad je konferencija pocela medu prvim govornicima pojavila se Rasida. Izasla je pred prepunu dvoranu delegata i gostiju u zaru. C:im se pojavila na pozornici otkrila je lice i pocela da govori. Rijeci su se nizale o pormoCi prurtizalilskoj voj,sci, o pr1k'll!pljrunju priloga, odjeoe, hrane, ~pelovala je da se zene preko svojih organizacija ukljuce u opste- . narodm pokret za protjerivanje osvajaca, da treba svi da ucestvuju u konacnom oslobodenju zemlje, itd . . ..Fatka Musanovic bila je cak i u radnom predsjedniStvu konferenCIJe. Govorila je i Kata Pejnovic, Licanka, majka-partizanka. Ona je ispricala kako su joj ustase na kucnom pragu ubile dva sina i muza, i kako se odluCila da pode u borbu. Sve nas je to uzbudilo do suza. Kasnije smo Katu Pejnovic jednoglasno izabrale za prvu predsjednicu AFZ Jugoslavije. Poslije Kate govorila je jedna Crnogorka. . Konferenciju je pozdravio vrhovni komandant NOV i .POJ, Josip Broz Tito. Kad. se drug Tito pojavio na govornici svi smo ustali i dugo pljeskali i klicali. · Uvece je za delegate izvedena priredba. Skender Kulenovic, knjizevnik-borac, citao je svoju poznatu pjesmu ,Stojanka majka - Knezopoljka". Drugog dana rada konferencije diskusije su vodene negdje do podne. Onda je iza!bran Zea:nalj<ski odbor AFZ. U to najvise rukovodstvo zena izabrana je i Rasida Sakic. Drugarica Cana BaboviC i Mitra Mitrovic rukovodi!e su P::Vim sastankom Zemaljskog odbora. One su govorile o zadaCima koJl su se nalazili pred organizacijom zena. Rasida je 5. januara 1943. godine, kao clan Zemaljskog odbora ponovo pozvana u Okruzni komitet Partije za Bihac. Saopsteno joj je da se spremi i da pode u Bosanski Petrov~c. Tamo je odr2avan poli.ticki kurs .za rukovodioce i aktivistkinje AFZ. I tim kursom rukovod1le su Spasenija Cana Babovic i Mitra Mitro~ic. Preda~anje je d.dala :i drugarica Lula Plamelflcic. PoH:th:1ki kurs AFZ trebalo Je da traJe 25 dana, ali je prekinut poslije 19 dana jer je pocela cetvrta neprijateljska ofanziva. 500 501 �Olga Humo-NinCic IZ MOG ILEGALNOG RADA U MOSTARU <;>sle osl~bodel?-j.a, .kada se oddavala neka proslava u SaraJevu, pnsla m1 ~e Jedna II_llada devojka smejuei se kao da me . odavn? ZJna, a Ja opet msam imala pojma 'ko je. Kad sam shvitll~ 1;1 cern~ Je s.tvar, nastale su suze i ljubljenje. Dotada joj nisam zna a m 1me m prez1me niti sam ikada videla njeno lice. . U vr~me .kad smo se ona i ja ,vidale" u Mostaru ja uglavnom msaiD: nos~l~ m zar ni ~eredzu. Mislili smo da izgledam b~zazleno s behom 1 kohc~ma. Medutlm, pred svoje hapsenje juna 1943. godin~, hila s~rr;t ':~c -: ~ ka~ t~kva postala suviSe poznata i upadljiva. Sarno zahvalJdJ~CI poht1ckoJ ~1tuaciji u Mostaru mogla sam i toliko vremena da se 0 1 ••~z md. Poznato Je, da su Italijani 'kao o:kru,pa~tori hili .daleko nemarlllJI o Nemaca. S .Fahrom ~ustovic, onako anonimnom, povezao me je u prolece ~?~2. L~ubo ~resan, sekretar Mjesnog komiteta Mostara. To je bio neo~7no s1mpat1can. ml~~ covek, k:ajnje skroman, a vecito nasmejan. KaslllJe su g~ Nemc1 ubi11, a zbog Junackog ddanja proglasen je za narodnog heroJa. Cela zgo.da je neobic~o licila na epizodu filma iz ilegalnog btpdra ,u srcu okup1rane Evrope . Trebalo je, u toliko i toliko sati da ~ em. ko.d pre!aza preko ,streke", zeleznicke pruge, tamo gde je , ocin~ala j!s~ma uhca. Tamo je trebalo da ugledam jednu priliku u fer~dzi , er~ za .' .t~ stara muslimanska zenska nosnja od tamnoplave cohe s~ z1 · d · · T atmm s1nt1ma ' koJ·a J·e u Mo s t aru 1maIa pose b an k roJ· 1 zvala se roga" ~ 1 Je. n?stayn~ mostarska, mnogo je koriseena u ilegalnom radu. ':Posto~ala )e JOS Jedmo u Mostaru i. po~ekom gradu Hercegovine. Maskiran·e Je bll? P?tpl!no. Nad celom Je blla isturena neka vrsta kljuna is ~d 'foga bll.o hce: u mraiku i. nevidljiv.o. 'Feredze su upotrebljavali p~nekad .mu xakrc1. MoJa zaova Bma, kao 1 druge skojevke prenosila J·e ispod nJe PU:> e. ' P lk Za sve.vreme mog boravka u Mostaru Fahra je za mene posto'ala ~amo ·kio IS1l~teta u feredzi. Prisle smo jedna drugoj tu kod stre~e i 1 ZID:enJa e ?.zmke.. Imala je korpu. Ja sam malo pre toga dobila zamoJbe. ;ulJakT hart1 od Jednog druga, takode nepoznatog, elegantnog, sa sesi. om. o ~u 1.1e otkucane matrice koje je Fahra nosila svo ·o · kuci da 1h sa ?racom 1 sestrama umnozi. Ispod poda njihove stale n1Ia~ila se sagakvic le1ebd:~{n~ mostarska ilegalna stamparija koja je neotkrivena doe a a os o o enJe. Tamo su umnozavani bilteni s vestima, razni Ieci, 502 503 pojedina poglavlja lstorije SKP (b) i drugi materijali. Preko materijala te stamparije je ceo Mostar bio obavesten o prvom i drugom zasedanju AVNOJ-a. Fahri i meni su ti nasi susreti i sav taj ritual hili pomalo i zabavni; izmedu nas se uspostavila neka vrsta - neme - ,intimnosti". Jednog dana se ukazala potreba da se dva magacina sa materijalom za stampariju presele na novo mesto radi veee sigurnosti. To su hili paketi hartije i velike tube s bojom. Tada sam imala za svoju Azru duboka kolica koja mi je pozajmila jedna moja drugarica, Sabina Sijerie. Ona je imala sinciea. Jedan od tih magacina bio je smesten u tekstilnom dueanu ,Pod Kujundzilukom". Tamo su bile zaposlene dve mlade devojke koje su odmah prihvatile lozinku i pocele da vade materijal. I drugi je bio u dueanu, mislim porculana, u glavnoj ulici. Najmila sam bila hamala sa spediterskim kolicima, kao za bilo kakvu robu. ISli smo glavnom ulicom i dosli do jedne od onih ulicica blizu poste koje izlaze na Neretvu. Jednom sam morala Azru da ostavim samu kod kuee. Prvo sam strepila da li ee hteti da se uspava. A posle, sta ee biti ako se probudi a mene nema? I jos ako mi se nesto desi, a ona sama u kuCi, nema nikoga da joj dode. Moji su svi bili u vinogradima u, Cimu. Drugi put je Ljubo Bresan predlozio da on ostane u kuCi da cuva bebu dok se ja ne vratim. ,Konspiracija" je, kao .sto se vidi, nasla vrlo elasti6nu primenu. Nuzda zakon menja. Docekao me odusevljen. Beba je spavala, nije se ni cula. Kriticna je situacija nastala tek kada smo taj materijal prebacivali preko Neretve u stampariju, sada u dubokim kolicima, sa Azrom odozgo. Azra je odmah pocela da se praeaka i otkrivala krajicke paketa umotanih u plavi pak-papir. Plan je bio da Fahra uzme kolica s detetom, odveze ih svojoj kuCi, istovari materijal i vrati ih meni. Susret je bio ugovoren na mostieu preko Radobolje, kod kafane ,Ruza", tamo gde se Radobolja, posto se krivudajuCi probila kroz mostarske basce, rusi u Neretvu: Fahra je prihvatila kolica i izgubila se u pravcu Donje Mahale. Medutim, policijski cas se blizio (poCinjao je, koliko se seeam, u 19 ,30), a ni feredze ni deteta. Nisam znala sta da radim. Nisam smela da se zateknem na ulici posle policijskog casa, a sta ee biti s detetom? Kako ee mu biti u nepoznatoj kuei kad treba da se nahrani, a mene nema? A kako, u najgorem slucaju, i ujutro da mi Fahra vrati dete? Koliko ee proei dok ga preko veze prebaci kod mene, ne znajuei gdje ja stanujem ni ko sam? A gdje joj je hrana za Azru koja se teskom mukom podizala na vestackoj ishrani, na mostarskim zegama, bez najosnovnijih uslova? I najmanja promena rezima mogla je biti fatalna za nju. Ostalo je svega nekoliiko m1nuta do policijskog ca:sa. Najzad ugledam Fahru kako trci uz ulicu, a kolica tandrcu. Zgrabila sam ih od nje i bez daha dojurila do kuee koja je hila daleko, na Carini. Jos u proleee 1943, znatno vreme pre kapitulacije Italije, nemacke okupacione jedinice su zaposele Mostar. Krajem jula Italijani su ga sasvim napustili. Nemacki policijski aparat odmah je ,strucno" prisao razbijanju, kako su se nadali, ,komunisticke organizacije" u gradu, ne k!rijuCi koliko prezi.ru ,nesposobnost" ~svojih prethodnilka. Mesni ~omi­ tet resio je da me, kao vee eksponiranu, prebaci s Azrom u Sarajevo. Vee sam imala propusnicu kao zena Avde Muminagiea, zeleznicara, s kojim je trebalo da putujem. Uoci polaska dosla sam s Azrom da se oprostim od rodaka, Hasana i Azeme Mrkonjie, kod kojih sam cesto �zal.a~~Ia, slusala s njima radio-London, sluzila se njihovim izvanrednim kaJSIJama. Tog dana, medutim, itSikroci:vsi niotJkud, u ba•srou su odmah za mn_om gr~puli Nen:ci:.Glavni, krupan, razgoropaden, vikao je: ,,'s Kind b!~Ibt. da! . pokazuJUCIV na_ Az~u, a ja da krenem s njima. Posto dotle ~1]~ b~lo lll~~kvog hapsenJa_ ill provale - tek sto su bili dosli - moglo ]~ jedmo ~Iti da !lie ~e~o IZ gr51da potkazao kao zenu poznatog komu~ISt~, a om, da b1 poceh od necega, uhapsili su prvo mene. Odmah mi ~e sn~ulo hoz glavu da kod kuce ima i materijala, a i propusnica s koJOm Je trebalo da putujem. Da li ce Bina uspeti to da skloni? Srecom tu nas je bar mimoiSla nevolja. ' Kada covek dozivi katastrofu misH: ,Eto, desilo se 'ono'. Dosad se, desaval.o samo drugin;a, sad se bas meni desava, ne san jam, desava se . Odveh su sa mnom I Hasana Mrkonjica. U nemackoj komandi, negde kod pravoslavne crkve - koliko puta smo Azra i ja sedele u porti ede .~u bili visoki ceJ?presi - uveli su nas najpre u neku klupsku prost<?nJ~, menzu, sta h, gde su neki SS-ovci sedeli, pisali pisma, caskali. (Bila Je to u stvari Ispostava 2. Operativnog odreda nemacke policije i slu~be b.~~bednosti iz Sarajeya - poznatija kao Gestapo - smestena u reZidenCIJI mostarskog vlad1ke). Jedan je podigao glavu s pisanja i poceo da se buni sto su nas tu uveli- verovatno se nismo dobro uklapali u nostalgicno raspolozenje s kojim su pisali kucama sa fotografij~ma najblizi~ pred. sobom. Posle su me pretresle dve 'mlade zene k?Je su kod nJI.h radile. Sutradan, posle besomucne voznje sa spustemm zavesama, 1zgledalo mi je da se vozimo u krug, nasli smo se na ~erodromu. Tu su nas utrpali u jedan vojni avion i prebacili u SaraJevo: u s~?ski zatvor. N~ prvom saslusanju gestapovac je rekao da nema te Situ.a~IJe gde ne moze da se uspostavi ,eine menschliche Briicke" (odnosi Izmedu ljudi). Ja sam se uporno pravila da ne razumem ni reci n~mackog i _upit_no okretala tumacu, tako da su mu efekti padali u vodu. ~~stem m?; Je h1o da me na ~aratonskim sasfusanjima ispita u najvecim deta_lJIJ?a o celom mom z1votu, a posle da ide u Mostar da proverava moJe Iskaze. Ja sam se drzala da'V111o pripremljene price za taikav slucaj, u kojoj je glavna tacka bila da me muz napustio juna 1941. i da od olllda vise nista ni.sam aula o njemu. Inace su run3.1pred Zlllali ko sam i ?da~Ie sam: U:~aps.ili su i n:oju .svekrvu i Mehmed-bega Raljevica, koji Je bw star 1 iliJe m znao zasto, Jer su kod mene nasli dopisnicu iz Londona od mojih roditelja, bacenu u Lisabonu, na njegovu adresu. U toku ~':e~a !~ga naisli su,v naravno, na neke protivrecnosti u mojim iskazima, I IZJavih pred t~mace_;n: ~oje mi je to kasnije pricao, da sam ,gotova" - ,nach yra~e . SlucaJ ~e hteo da su kratko vreme pre toga zaposlili ka~ tumaca Jednog saraJevskog Ceha, Dolezala. Tek sto je poceo da ra~1 _!<:,?d njih otvo~io se ~oliko ocekivani drugi front, u Italiji. Svima je ·~md~ 1:gledalo d.a Je kraJ rata na domaku. Znamo da je posle toga traJa<:.JOS dvve godme:_I~olezal je u toj psihozi, po svemu izgleda, trazio nacina da. sto r.r~ .ucim neku .us,lugu partitZanima Hi u01pste drugoj strani. To zl}a_m Jer ffii J~, kad smo se nalazili u bekstvu, kao najradosniju vest saopstw otvaranJe dru~og fron~a, sto se dogodilo dok sam ja bila u zatvor~. Im~I~ sam ~tlsa~ ~~ Je od onih koji su bili pre za zapadne sa:v~zmke, ~h .I ~a ,neizbeznu pokornost Nemcima dok su tu. Izgledalo ffii Je da m;sh I n~ dolazak komunista, a i na drugu alternativu - povratak kralJevske JUgoslovenske vlade iz Londona, i to sve u najskorije 504 505 vreme, i da smatra da je doslo vreme da ucini neki gest. U svakom slucaju spasao mi je zivOtt. Jednog jutra je dosao u .za:tvorr totboze da me vodi na saslusanje (inace su me vodili Nemci). Strazari NDH, bivsi jugoslovenski zandari, Hrvati i Muslimani, lako su nas pustili. (Nekoliko godina posle rata mi je jedan od njih prisao u jednoj trgovini obuce gde je prodavao, vrlo srdacno, i podsetio na Citav dogadaj). Krenuli smo peske. Dolezal je odmah pocepao svoju legitimaciju Gestapoa preda miwm da hi pokazao kako je s njima raskrstio. Onda je pocela jedna kalvarija koja je trajala do kasno posle podne. Ja sam iz zatvora iziSla sa crvnim vetrom i 39° temperature. Prvo smo zakucali na dvoja-troja vrata simpatizera koje sam licno znala. Ja sam, znajuci nasu vestinu i organizovanost, ocekivala da ce nasi na neki nacin onemoguciti Dolezalu svaki eventualni kontakt s Nemcima i prebaciti nas sto hitnije u partizane. Covek je uopste optimista kad treba da spase glavu. Medutim svi su bili uvereni da se radi o provokaciji i nasli nacina da nas odbiju. Najzad me Dolezal ostavio na jednoj ledini na KovaciCima, posavsi sada on da stupi u kontakt sa nekim svojim prijateljima. Sedela sam na travi i razmiSljala da li da sad pobegnem, ali kuda? Medutim, Safija, sestra Agana Bostandzica, slucajno je naiSla na mene. Ne .secam se vise kalm je saznala za sve to. Na brzinu mi je, za svaki slucaJ, dala jednu adresu na Bas-carsiji, i otiSla da obavesti Agana. Ona je otiSla, a Dolezal ie dosao sa taksiiem! Pred tim taksijem se ilegalcu u meni kosa podigla na glavi. -Mislila sam, samo da se sklonim sa ulice, pa cu posle naCi nacina da pobegnem sama, i od mene same se nasi nece bojati. Ali crni humor je dostigao vrhunac kad nas je taksi iskrcao malo dalje od Vijecnice i cekao da mu se plati. Dolezal je poceo da pretura po dzepovima, i ispalo ie da nema novca. Ce1o jutro je navracao u kafane da ndto popije da se obodri. U svojoj zbunjenosti pitao je cak i mene da H imam novca, iako je znao da sam izisla iz zatvora. Taksista je bivao sve neprija:tllliji, ortvorio je v:mta, po:kazirvao rUJkom da udemo u kola da nas vozi ,u redarstvo!" Kao u snu, pocela sam da se izmicem iz gomilice koja se hila okupila. Onda sam krenula, ne obaziruci se, cekajuci samo da osetim neciju ruku kako mi se spusta na rame. Kasnije sam saznala da je Dolezal dao sako taksisti u zalogu i uputio se kod svog prijatelja gde 'je na:sta'Vio da pije. Uveae ga je mema&a patrola tu i nasla. Kako mi je posle rata pricala njegova zena, on se vesto branio - pravio se da n:ije pri cistoj pameti. Oterali su ga u jedan od logora gde je docekao saveznicke trupe. J a sam, medutim, nikako se ne okrecuci, posla jednom ulicom, pa drugom, levo, desno i tada, napola slucajno, napola namerno, n~isla na onu adresu ktoju mi je da:la Safija. Opet ni.sam imala l'oz1nku. Zem.a se branila da ona nista ni o cemu ne zna, da njen muz ima sluzbu. Najzad sam je zamolila da mi bar da zar. Ona malo promisli, i, u svojoj cestitosti, pristane. Sarno sto sam posla ka kapiji u za:u, n~~d~ Agan Bostandzic. To je jedan od ljudi koji mi je ostao u naJsvethJOJ uspomeni u tom ratnom periodu. Sve S.to je :radio 'bilo je prelirvemo beskrajnom humanoscu. Bio je doktor matematike. Stigao je po Safijinom obavestenju. Ona zena se u trenutku preobrazila. Sve bi uCinila. Medutim, nasi dogovori, ne mogu ni da ih se setim, nisu imali rezultata. Gde god sam isla, :iii su bili na putu, ili me nisu znali. Jedva sam hodala jer sam bila bolesna i strasno iscrpljena od gladi. �U kasno popodne, na kraju snage i nade, uputila sam se kod Zaima Sarca, advokata, Avdinog licnog prijatelja. Nisam znala hroj kuce, ni kako kuca izgleda, samo sam znala da stanuje u Trumhicevoj ulici (Mustafe GoluhiCa). Srecom je ta ulica kratka. Kad je najmanje trehalo da padam u oci morala sam da idem od kuce do kuce i pitam gde stanuje advokat Sarac. Kad sam ih najzad nasla primili su me s najvecom dohrotom i hrigom, on i njegova supruga, koja je odmah presla na negu holesnika. Pitali su se sta da rade sa mnom, dugo smo diskutovali, ja na divanu s nekakvim ohlogom. Odjednom je Zajka uzeo sesir i rekao da ide ,kod Behmena". Behmen, prvak JMO, dolazio je, kao i Spaho, kod mojih roditelja sa svojom zenom pre rata i moga tece, Bake Vlajica. Kad se Zajka vratio oklevao je da isprica sta je hila. S~tao je nervozno po sohi. Najzad sam ga upitala: ,Sta je rekao gospodm Behmen?" - ,~Boga mi, rekao mi je da je avo strasna glupost, da ovako nemate mkakvog izgleda da se spasite. Sarno otezavate svoj polozaj, Nijemci ce vas pronaci kad-tad". - ,Nego? Sad da se vratim u zatvor! ?" - ,·Pa kaze da se hranite da niste mogli izdriati da ne viditi dijete". - ,Ne idem u .zatvor ni ziva ni mr1lva". Zajka ni sam nije hio za taj plan. Svakome je moglo hiti jasno sta hi on znacio. Onda je on uzeo na sehe da organizuje moje hekstvo iz Sarajeva. Posta mu je sin .hio skojevac i on sam hio hlizak Partiji, njegovi planovi su opet doveh do kontakta s Partijom. Ni on ni ja nismo smatrali da hi hila pametno da prenocim u njegovoj kuci. Posli smo, on napred, ja na jedno tridesetak koraka za njim, u zaru. NajviSe sam se hojala da me neko ne pozna po sandalama- nekim upadljivim narandzastim od pre rata (iz Trsta!), u kojima su me uhapsili. Posle puta koji mi je izgledao heskonacan, do Ohale, pa Ohalom, dosli smo u stan Sulejmana Hasanhegovica, hivseg gradonacelnika Sarajeva (radikala, za razliku od ostalih iz tog kruga prijatelja koji su hili u JMO). Cele noci on i njegova zena, nije ni cudo, nisu mogli da spavaju i pokazali su mi jednu veliku kutiju punu opusaka koje su ispusili u toku te noCi! I decu su imali, dosta malu, i njihovu hezhednost su doveli u pitanje. . Ujutru sam se nasla u gepeku kola inzenjera Cazima Ugljena, d1rektora rudnika Breze hlizu Visokog. On je hio komunist. Kola su zastala na ,malti". Medutim, Cazima su poznavali kao direktora Breze i znali da tu prolazi svakog dana. Ipak je cudno da Gestapo nije izdao naredenje da se kontrolisu izlazi iz grada, jer je odmah ohjavio poternicu za mnom kao ,opasnim komunistom" u hekstvu, s licnim opisom, ne zahoravljajuci da sam otecena od crvenog vetra. To je hio jedan od onih njihovih srecnih propusta zahvaljujuci kojim se poneko i spasao iz teskih situacija. Ni ziva ni mrtva osetila sam konacno da kola krecu dalje. Malo kasnije su se zaustavila, i Cazim me izvukao iz gepeka, pucajuCi od smeha. Azru, kojoj je hila petnaest meseci, Gestapo je posle mag hekstva uhapsio kao ,taoca", dok se ja ne prijavim. To sam saznala tek posle nekoliko nedelja od Envera LakiSica koji je iz Mostara dosao u partizane. Ne znajuCi sta hi s njom, dali su je na cuvanje zeni vratara u mostarskom zatvoru, koja je inace hila holesna. Stan im je hio u prizemlju jedne kuce na Aleji. Nasa rodhina je trazila nacina da stupi u vezu s njom, da je podmiti i daje hranu za Azru. Azra, koja je hila progovorila, od soka je prestala da govori i razholela se. Dobila je i 506 507 neku tezu koznu infekciju. Posle tri nedelje, posto su Avdini roditelji~ po savetu drugova iz mostarske organizacije ucinili sve sto su. mogh da interveniSu preko nekih.ljudi k?ji s~ uzival.i .izves.tan gradansk1 ugle~ i nisu hili kompromitovam, Nemcl su Je I?UStlh, s tlm v~a hude u '!~~c­ nom zatvoru". LDoveli su je kuci u nekom fijakeru uzevs1 ne~u ~eVOJC}~u da je drii na krilu. U prvo vr~~e re~ovno, ~. posle s~ 1mah .sveZIJe hrige, ohilazili su je da vide da h Je tu 1 zapret1~1 svekru 1 ?':"ekr~1 da ce celu porodicu odvesti u logor aka stup~ u d<;>~Ir s, nama 1h daJU dete. Dolazili su i u selo Cim gde su se moJI hay1h voca!:stv.om,. a posle se tamo sklanjali od saveznickog homhard~:>Va~Ja. KasmJe Je hila pretre~a s vremena na vreme i raznog maltretiranJa. Pre~ samo oslohodenJe, kada su upali u kucu, da l.i Nemci ~a li ustase, .moJa se svekr':"a pretvarala da je holesna i saknla Azru 1spod svog ]organa. Azra Je mnogo stosta razumela i cutala je. Kuca porodice Zecevic u koju me odveo Cazim, hila je prostran~, sveze okrecena, okruzena vi~okim zidom sa cerp.ici~a odozgo, i.mala J~ lepu drvenu kapiju sa izradenim zvekirom, a hila. Je. na s~.moJ B.<?sm. Posle podne se sedelo na livadi pored Bosne 11:a koJU Je vehko poV1Je!;lo drvece hacalo senke. Za tih nekoliko dana kohko sam provela. ko~ nJ~h ponasali su se prema meni - za kojom j~ J;>ila izdata potermca 1 koJa sam u svakom slucaju hila mlada i heznacaJ~a - ~a<;> prema ne samo dragom nego i veoma cenjenom gostu. U soh1 u koJOJ sam sp:;tvala, sa sumom Bosne pod prozorima, prostrli su na P<;>d ogr<;>man .hroJ .duseka jedan preko drugoga, da holje spavam. ~uvah su divn:;t. Jela, 1 to po nekoliko za jedan ohrok, u za mene dzu~ovsk~m porciJa~a., Ja sam ulagala natcovecanski napor da ,ne ostav1m mst': u tanpru , pa su najzad i sami rekli da ne moram, da oni to samo nee~ da m1 hude ~alo. A avo sve posle pravog gladovanja u zatvoru. N1sa~ .~.?gla ~I d~ spavam od uznemirenosti. Posle podne, dok smo ,tefenc1h .na hvadi: prolazili su na nekoliko desetine me~ara l?~re~ nas V<;>ZOVI prepum nemackih vojnika nacickanih na prozonma CIJI .h1 odlo~c1 pes~~a prohujali i nestajali. Domacini su se smejali sto 1h se ~~hko hoJim, kao da je hilo smesno i pomisliti da hi se nesto moglo ~es1t:. U svem~ ~?.~e ucestvovala je hrojna porodica Ihrahimbega, pa 1 om ,pove~ljlVl v lZ komsiluka (kojih nije hilo malo). Zadriavali su me da ostanem sto ..duze, da se oporavim. Ja sam se hojala i jedva sal? cekal~, pored .sve nJ1hove dohmte, da se prehacim u partizane .. Ihrah1m-heg _Je. govono da sam<? preko njega mrtvog mogu doCi u moJu sohu. Po~1shla s~m d~ Nemc1 ne hi mnogo oklevali pred takvom preprek<;>m ..NJegova. Je kuca posl~ tog vremena sve viSe i vise pomagala parttzamma. NaJza~ su Nemc1 uhapsili njega i njegovog najstarijeg sina i ul;>il~ ih ... Porod1ca se pos~e toga mucila. Ono hlagostanje i vedrina nestala Je 1z nJihove kuce ~~uve · U partizanima su predeli svojom velicanstv~nom l~pot;>m 1h suncanom vedrinom cesto hili u stravicnoj oprecnostl sa omm sto se .des~­ valo ljudima. U Visocko-fojnicki partizanski. odred sam se p:ehac1la kz kuce Zecevicevih po mesecini, kroz visoko z1to, uz no~ne po1Jsk\zvu. e kojih je tako mnogo kad se malo vidi i. samo. se .~u}e. Edo Am roz1.6, koji je hio cas u partizanima, cas u SaraJevu, 1 koJl Je mnoge :prehacw iz Sarajeva u partizane, kucnuo je na prozor jedn~ seosk~ kuce, same u polju. Odmah se ukazalo zensko lice, uzhude:~10 ·1 grozmcavo nasme]ano. Mlada :lena je istrcala i "?Ovela nas d? Jednog, m~st~ u~ samu Bosnu, gde je, pri samoj vodi, medu korenJem drveca 1 msktm gra- �nama bio sakriven pravi partizan prvi koga sam videla s t k k na k · ,· b b a pe o ra om apr 1 om an:a za opasacem. To Je bio Danilo Staka. Ali koliko put<l: sam takvu flguru vrdela pre toga u mastil I k 0 1'1 ·1 · 1 w s4 1 egalcr partrzane smatrali sreenicima _ slobodno 1 ·du . d:v . · . 1 1su 1 o 1voreno se bor pa a k o pogmu, pogmu u otvorenom bo'u C k . . e, podigao pesnicu i rekao: ,Smrt fasizmul~' · .a Je, o~etr~sr. trenutak, nesto zn~mo: ,Sloboda narodu!, Pregazili. J~osnutatJ.r p~l rz .gr~dova a mene Je, onako mrsavu, poneo na ledima. ", . egazw Je on, v ' • Milka Balaban-Gvero , OSNIVANJE I DJELATNOST ORGANIZACIJE AFZ-a NA PETROVACKOM SREZU v· sr::o ahvaljujuCi mom ocu Milu ja sam se veoma rano politicki opredijelila za napredni radnicki pokret. Zato sam vee prvih dana narodnooslobodilacke borbe nasla svoje mjesto u njoj. Moja prva aktivnost ogledala se u stvaranju prve organizacije zena u selu Bukovaci, gdje sam bila birana i za predsjednicu prvog odbora. Prvih mjeseci 1942. godine bila sain izabrana za predsjednicu Opstinskog odbora Saveza zena bukovacke opstine. Nakon nekoliko mjeseci formirali smo i Sreski odbor Saveza zena za bosansko-petrovacki srez, gdje sam izabrana za predsjednicu, na kojoj duznosti sam ostala neprekidno citavo vrijeme NOB-e. Moja aktivnost u organizaciji Saveza zena me obavezuje da nesto vise kazem o radu zena u bosansko-petrovackom srezu tokom NOB. Ne samo zato sto mislim da ova antifasisticka organizacija nije dovoljno poznata, vee zato da svojim pismenim saopstenjem, koliko je to moguee, osvijetlim sto veei broj radnih, politickih i borbenih akcija, da kroz to spomenem i jedan broj aktivistkinja u nasoj organizaciji zena kako bih docarala mjesto i ulogu Saveza zena na petrovackom srezu u toku NOB-e. Organizacija Saveza zena nikla je i organizovana odlukom partijske organizacije u nasem selu, Bukovaci, u decembru 1941. godine, premda su antifasistkinje pocele organizovano raditi za NOB jos ranije. Tako je uglavnom bilo i u drugim selima naseg kraja. Seoske organizacije Saveza zena su Cinile sve zene antifasistkinje odredenog sela. One su aktivnim radom u organizaciji potvrdivale svoju rijesenost da se bore za NOP, da ga pomazu, da u njemu ucestvuju i saraduju. Na seoskoj konferenciji Saveza zena biran je seoski odbor zena sela u koji je po pravilu ulazila po jedna zena iz svakog zaseoka. Na skupu je birana predsjednica odbora. To je po pravilu hila najaktivnija zena organizacije. Birana je i po jedna potpredsjednica i sekretarica odbora. Seoski odbori Saveza zena sastajali su se cesce. Oni su, pored ostalog, pripremali i sastanke - konferencije sa svim zenama sela. Sastanak seoskih odbora Saveza zena odrzavan je zavisno od potrebe svakih 7-15 dana. Kada se ukazala potreba sastanci su odrzavani i cesce. Na svakom sastanku tretirana su pitanja iz rada organizacije Z 508 509 �i politicka situacija koja se obicno sastojala iz dva dijela: spoljnopoliticke i unutrasnje situacije. Radni dio je obuhvatao problem radi kojega je konferencija sazvana. To su cesto bili skupovi radi dobrovoljnih prlioga za NOV, organizacije pomoCi partizanskim bolnicama, borba protiv neprijateljske propagande, te radne akcije kakve su bile u nasim selima u kojima su antifasistkinje uzimale aktivnog ucesca. Tako smo,. jos u zimu 1941. ~o~ine dr.lale. sastanke - . sijela zena na kojima smo plele, tkale, prele 1 slle za part1zanske cete 1 vodove. Na tim sijelima i skupovima vodili smo .i aktivnu politick? borbu protiv cetnicke propagande, protiv saradnJe sa okupatorom 1 sl. Taj, rekla bih, na prvi pogled sitni rad postizavao je velike rezultate, jer su zene bile veoma vazan cinilae u stvaranju javnog mnijenja sela i njegove politicke organizacije. . . U dru~om dijelu sastanka govorilo se o politickoj situacijL Ovo Je bw u omm uslovima savrsen metod informisanja sireg broja zena o.. tr~nutnoj situaciji. Vise puta je ova forma rada primjenjivana i na SIJehma po zaseocima. U spoljnopolitickoj situaciji tretirano je stanje na saveznickim frontovima Engleske, Amerike i bojistu Sovjetskog Saveza, te stanje fasisticke Njemacke i njenih saveznika. Govorilo se o razvoju NOV-a i o saradnji kvislinga sa okupatorom. Medutim, nase su zene posebno interesovale vijesti o borbenim ak~ijama nasih brigada, gdje se brigade nalaze, koje su akcije izvodile, koje su gradove oslobodile i napadale, da li je bilo nasih zrtava i sl. Kada sam izabrana za predsjednieu Opstinskog odbora Saveza zena, bukovacke opstine, na duznosti predsjednice Saveza zena u selu Bukovaci zamijenila me Mileva Keeman-Daicic. . U Opstinskom odboru Saveza zena, pored mene, bile su: Ljubica BanJae, Stana Keeman-Vajanovic, Jovanka Srdic iz Bravskog Vaganea i Mira Cicina, Desa Balaban i Radojka GrubiSa iz sela Medeno Polje. Opstinski odbor je imao i sekretara koji je vodio zapisnike sjednica !li vrsio dopremu poste i drugog propagandnog materijala do seosk1h odbma. SastanaJk .Opstinskog odbora je oddavan mjesecno jednom, a nekada i cesce. Na sjednicama Opstinskog odbora Saveza zena obicno su analizirani uspjesi iii propusti u radu seoskih organizacija zen~. Mi smo .koordinirali rad seoskih odbora, insisitrali na ·razjasnjavanJu o~:~dem~ R_roblema! a narocito u ?n~m selima gdje smo osjecali ?a J~ losiJe pohtieko stanJe. Osnovno mJenlo za rad organizacije zena Je b1la ma:so:vrrost i ops1te poHti6ko rarspolozenje masa. Sjecam se, vi1 se S~O yuta aJnaliziJrali OdzJiV zena na tecajeve tZa Opirsmenja'Vanje, te ~~~~v. zenana ku1li~·:noza:bame ,priredbe, za~tim .posjete zena masovnim poht1ek1m konfereneiJama sela. Uvijek smo davale inicijativu i insistirale .na l?osjeti zena partizanskim bolnicama, partizanskim logorima itd. To Je l;nla na~a. svakodnevna aktivnost. Ne pregonim ako tvrdim da smo m1 u Ops.tmsk?m odbor}:l Bu.kovace dale prve inicijativu da se uvedu bezmesm dam u domaemstvima kako bismo ustedeno meso poklonile partizanskim jedinicama. SjecajuCi ~e tihv ~ana. aktivnosti Saveza zena ne mogu a da ne sp~menem da Je Ol?stmsk1 odbor Bukovace organizovao zene da na smJenu rade nepr:eki?J?-o na tkanj,u platna,. zavoja i tankog sukna za potre~e N<?V. SmJestih smo u kueu DragolJuba Keemana cetiri i1i pet razboJa gdJe su zene na smjenu dolazile i tkale. To je bilo prvo organi- zovano da kazem, privredno preduzece ove vrste. To nase tanko sukno koje s~o tkale iSlo je kasnije na stupanje negdje kod ~?len V~.kufa, a zatim je siveno odijelo za partizane. Od takvog matenJala sas1v~no je odijelo i Mosi Pija?i, yiadi Zecevicu, d: I':ariu Ribaru, Veselmu Maslesi i drugima. Konstee1 se veoma plodmm 1skustvom ovog kolektivnog rada zena, mi smo kasnije or¥anizovale na ,;riSe mesta petrovackog sreza nase razboje. Tako su zene na razboJima tkale platno i drugo za potrebe NOV i yartizanski~ jedinica na P<?drucju Br:~:'ska i Smoljane. Mislim da su zene .kolektryn.o tk~l.e 1.!, ~ueama BulaJie~ u selu Brestoveu, a sjecam se da Je DragmJa MilJeVIe 1sto tako orgamzo. . vala rad razboja na podrucju bjelajske opstine: Po formiranju Sreskog odbora Sav~za ~ena, Jvu~a 1942. godme, izabrana sam za predsjednicu, a za pr~dsJe~rpeu Opstmskog odbora u Bukovaci iza:bmna je Sta:na Keeman-VaJa:novie. . Za sekretarieu Sreskog odbora Savez~ zena izabranav j.e Jela Latlnorvic, omladinka. Pored nas u od?or su ~sle.: Ra~~ Lu!kac 1z Pe~rovea, BosilJka Sljiva iz Rasinorvaea, Darmka ~uh~ 1z Ra:su:·ovaea~ Drag1e~. ·Lukac i IDrag:inja Miljevic iz Medenog i BJ·~laJs,kog polJa. Nes1to kasn:Je .~ Sreski odbor su izabrane Mara Hodak 1z Kest~novea, So.ka Radosev1e iz Vrtoca, Smiljana Majstorovic iz Rajnovaea, M1leva. Cubnlo sa Pr~os~~ Anojka Cerni iz Krnjeuse, Anda Pe~anae iz SuvaJe, So~a, Ivamsev1e sa Kestenovea i jos neke druge koJih se trenutno ne SJeeam. '!J .to vrijeme smo u vecini sela imali seoske odbore Saveza zen~. M1shm da je bilo malo sel~ gdje n~je bilo f~~miranih odbora. Medut1m,v to ne znaci da u tim sehma sa zenama mJe radeno. I tamo su odrzavane konferencije i sijela. Pored odbora u tri opstine, neposredno iza toga formirali smo ih i u ostalim opstinskim podrucjima. Formiranjem Sreskog, a po~o~ i vo~~~lih ?Pstinskih odbora, or~a­ nizacija Saveza zena je postala JOS vazmJI e1mlae u NOB ovog kraJa. Sjednicama Sreskog odbora Saveza ~ena red<?vno su p~isustvovale drugarice iz viSih foruma NOP-a. Tako Je nekoh~o p~ta 1z _CK KPJ prisustvovala Spasenija Bafbovic-Cana, te Mitra Mr.trov:e, Jud~ta, V~ra Babic Mira Maraca Dusanka Kovacevic i druge. Za1sta Je to b1la v~hka i drugarska pomoc 'nasoj ?rganiz~~iji. ~;ra se po~o.c n~ r.rvo~ mJe.stu izrazavala kroz nasu prav1lnu OflJentaelJU na V~Zlllm 1 Zl':Otmm p1ta~ njima organizacije. Sjecam se da smo .mn<?go 1. mnogo d1sku~ovale I svestrano analizirale sva ona aktuelna pitanJa koJa smo postav1le P!"~d organizaciju. To suv bila pita,?.ja emancipacije .zene kao lju~s~og. b1e~: kao ravnopravnog dana dl:'ustva. Ostala su m1 d~'bako u SJ~eaJnJU P tanja nasih zena koja SU postavljale skoro n.a SVlm S~UpOVIma, kako ce to pravo izgledati u nasim novim drustvemm odnos1ma sutra u vslobodi, hoce li u nacinu zivota, u ekonomskom i kulturnom p_o~Je?~ zena biti potpuno ravnopravna. H?c.e li se po~ed ~ra~a na poht1ek1 1 drustveni zivot moCi slomiti tradleiOnalno pmmanJe .z~ne kao ~rugorazrednog bica, te da Ji Ce to zen~ moci OS~Variti ~ SVOJOJ porod.Iel. ~v Mi Petrovcanke smo 1male srecu da Je u nasem mJestu odrzana Prva zemaljska konferencija Antif~~istickog gronta z~na, ?· dee~mb;a 1942. godine. Poslije ove konfereneiJe S~vez z~na nos1. naziV Antlf~sis­ ticki front zena (AFZ). Zene Petrovea 1 okohJ?-e s~ b1le v_ylo aktiv.ne u pripremama za konferenciju. ~~ ~im poslovm;a J~ angazovano VIse desetina, a moze se slobodno ree1 1 preko stotmu zena. Pored obez0 510 511 �, ' . l I bjedenja i ishrane delegatkinja koje su dolazile sa drugih podrucja mi smo radile i na obezbjedenju uslova rada ovog naseg prvog jugoslavenskog skupa zena. Mi smo pozivale veliki broj zena iz nasih opstinskih, mjesnih i seoskih organizacija da prisustvuju i prate rad konferencije i svojim aktivnim radom omoguce njen uspjesan zavrsetak. Zaista je bilo veliko odusevljenje tih nasih zena, majki, boraca i djevojaka koje su imale cast da saslusaju i rijeci druga Tita upucene zenama Jugoslavije u tim najsudbonosnijim danima za nase narode. Drug Tito je opsezno govorio o ucescu zena u NOB-i, ali su za mene ostale neizbrisive iz pamcenja rijeci druga Tita, kad je rekao: ,Ja se ponosim sto stojim na celu armije u kojoj ima ogroman broj zena. Ja mogu kazati da su zene u ovoj borbi po svom heroizmu, po svojoj izdriljivosti, bile i jesu na prvom mjestu i u prvim redovima i nasim narodima Jugoslavije cini cast da imaju takve kceri". IIi: ,Zene Jugoslavije imaju pravo i duznost im je da se bore, jer one na altar ove pravedne borbe daju ono sto im je najdraze - svoje sinove, kceri. Ja sam uvjeren, drugarice, da nam plodove ove borbe koja se danas vodi, nece nikada niko moci oteti. Ja sam uvjeren da cete i dalje u nasoj borbi stoicki podnositi sve oskudice i da necete pokleknuti ni pred kakvim teskocama, da cete izdriati zajedno sa nama, zajedno sa NOV do konacne pobjede, koja - ja vam ovdje mogu reci nece biti daleko". Zaista, ove rijeci druga Tita bile su poseban podsticaj za novo stupanje u NOV u nasem kraju, iako je u to vrijeme bilo iz svake kuce, porodice i domaCinstva, po jedan iii viSe boraca, sinova iii kceri. RijeCi druga Tita su u svojim govorima razradivale Spasenija Babovic, Mitra Mitrovic, Kata Peinovic i ostale. Ovaj skup je imao za petrovacku organizaciju AFZ-a karakter jedne masovne politicke akcije. Mi smo naucile dosta. Od tada je nasa aktivnost hila daleko veca. Ovaj entuzijazam i polet kojega su antifasistkinje naseg kraja imale do Prve zemaljske konferencije AFZ-a i koje su nastavile borbu poslije ovog velicanstvenog skupa, nije splasnuo ni u toku IV i V neprijateljske ofanzive, pa ni poslije, kada su vee jedinice NOP napustile ovaj kraj, na kojem je ostao jak neprijateljski garnizon sa manjim grupama cetnika, koje su prenosile neprijateljsku propagandu protiv NOV i POJ, tvrdeCi da su proleterske jedinice potucene i uniStene u predjelu Neretve i Sutjeske te, da je konacno razbijen i uniSten Vrhovni stab. ZahvaljujuCi aktivnosti organizacije AFZ-a i drugim organizacijama NOP-a, niko nije vjerovao toj neprijateljskoj propagandi. Okupator, a niti njihovi saradnici u vidu cetnickih grupica, nisu uspjeli pokolebati vjeru naseg naroda, vjeru nasih majki, u ovu antifasisticku organizaciju, u nasu sutrasnjicu, u nasu pobjedu. Tako je nas petrovacki narod i ovoga puta ostao jedinstven u borbi za narodno oslobodenje, u cemu su zene i majke nasih boraca organizovane u antifasistickoj organizaciji zena igrale vidnu ulogu ispoljavajuCi aktivnost i na taj naCin bile svakodnevno prisutne u borbi sa svojim sinovima na ratistima sirom Jugoslavije. Skojevska grupa iz Blazuja nakon jednog od svojih sastanaka. I I I I ! I 512 \I Kozaracko kolo. Bosanska Dubica 1944. godine. �Delegati Okruzne konferencije AF:l-a u Prnjavoru 1944. godine. Medicinsko osoblje bolnice u Tuzli. Partizanke sa Romanije. Kurs bolnicara u Trebinju 1944. g. �zene pripremaju aerodrom u zivinicama 1944. godine. Romanijke na kursu za bolniCarke u Tuzli 1944. godine. zene politicki radnici u istocnoj Bosni 1944. godine. zene sela Mirkovca (Knezica) na radnoj akciji ljeta 1944. godine. �Tecaj · rukovodilaca analfabetskih kurseva, Jajce 15. oktobra 1944. god. Sa Oblasne konferencije KPJ za istocnu Bosnu, Bijeljina 1944. godine. Opstenarodni zbor u oslobodeuom Trebinju. Ucesnice prvog uciteljskog kursa u Hercegovini. Trebinje 1944. godine. �.; • Kozaracko kolo povodom proslave oktobarske revolucije. Livno 1944. godine. Pripremanje aerodroma za docek aviona, Sanski Most 1944. godine. Ranjene partizanke na lijecenju u Italiji. Radna akcija - sjeca sume u Jelovcu (Knezica) 1944. g. �Delegati okruzne konferencije AFZ:-a za okrug Prnjavor, 1944. godine. Zlata Sadikovic iz Ljubuskog, oorac VIII krajiske brigade. zene Gradacca nose hranu borcima NOV-e. zene Kotor Varosi rasciscavaju rusevine poslije bombardovanja grada 1944. godine. Omladinski rukovodioci sa Romanije sa Grujom Novakovicem. �zene-oficiri NOVJ. Kaduna MiSkovic govori u Tuzli povodom proslave oktobarske revolucije, 1944. godine. Sidika Latific, govori na politickom zboru u oslobodenom Livnu 1944. god. Polaznice apotckarsko-bolnickog kursa 53. divizije NOVJ. Na Vucjaku, kod Prnjavora, 1944. godine. �.Zene sela Kralupi, srez Visoko, nose hranu partizanima. .Zene na analfabetskom tecaju. Jovanka Vazic, Lena Rakic, Razija Numic i Sidika Latific, aktivistkinje AF.Z-a. U oslobodenom Livnu, 1944. godine. Kulturno-umjetnicka grupa na proslavi trece godisnjice ustanka na Kozari 1944. godine. �Kata Pejinovic ISTORIJSKIH DANA U BIHACU I BOSANSKOM PETROVCU* .0 lb!lvijes.t da sam predlozena z<l; delegata i vrje6n~~a Pryog zaSJedanJa A:VINOJ-a zrutelkla me Je u se1u Salamumc'i k'raJ KOirenice gdje saJm upraJVo sa J elenom Bicanie :prirpremala 6lamvk za 11st ,Zena u borlbi". U to Vlrijeme bila sam olan Olkruznog komi1teta KIPJ za Uku i predsjednica Okruznog odbora AFZ-a za l:iku. Bas smo pisale clanak kad dade kurk i rece mi da odmah dodem u S:ta!b gn1pe, je'T me neko hitno 'zove 1telefonom. Zurnim ko~Takom poS<la sam taJmo. Onalko zadihana uzela sam slusalicu. Sa drugog kraja zice javio se drug Vlado Bakarie, komesar Glavnog staba Hrvatske. Glavni stab se u to vrijeme nalazio, takode, u Lici. SaopCio mi je da sam predlozena za delegata, i da se dobra spremim za put u Bihae gdje ee se odrzati Prvo zasjedanje AVNOJ-a. Pored toga, napomenuo mi je da su me u CK KPH predlozili i za vijeenika. Spustila sam slusalicu i pocela razmisljati: zasjedanje, poziv, Bihae, vijeenik. Moram priznati da me obavjestenje veoma prijatno uzbudilo i iznenadilo. Do tada nisam ni znala da se priprema Zasjedanje AVNOJ-a, a jos manje da neko od predstavnika Like treba da mu prisustvuje. Odmah sam se spremila i posla na put. Iz Salamuniea posla sam preko Korenice i 'Prijeboja u Licko Petrovo Selo. Put je bio dosta tezak. Ponegdje sam se vozila seljackim kolima. U Lickom Petrovom Selu nasla sam druga Vladu Bakarica i s njim posla dalje automobilom u Bihac. Grad na Uni bio je vrlo ziv. Veliki broj vijeenika vee je stigao. Narod, a narocito partizani i omladina, kao da su se stalno nalazili na ulicama. Kroz mnostvo svijeta jedva su se probijali kamioni i autobusi. Trgovine otvorene. Pijace rade. Poslasticarnice pune. Moglo se ponesto i kupiti. Sve je to na mene snazno uticalo. Ovakav izgled oslobodenog Bihaca i moji prvi utisci hili su mi jos jedna potvrda nase snage i velicine. Slobodni Bihac, u poredenju s osiromasenom i iscrpljenom Likom, izgledao je za:ista velicanstveno. Smjestila sam se u hotelu ,Bosni". Ovdje su se vee nalazili vijecnici iz ostalih krajeva nase zemlje. Razgovaralo se o raznim dogadajima, Posjeta aktivistkinja AFz-a Petom korpusu NOVJ. Livno 1944. godine. clanovi Okruznog komiteta SKOJ-a za Drvar. 513 * Preuzeto iz edicije BIHAcKA REPUBLIKA, zbornik clanaka i radova, Muzej AVNOJ-a i Po~nja u BihaC.u! Bihac 1965,, knj. ,I, str. 271-273. gdje je objav· ljen pod naslovom: Btla sam VtJecmk prvog zasJedanJa AVNOJ-a. 33 zene BiH u NOB 1941-1945. �? ~objedamZI: ~arodnooslobodilacke vojske, o situaciji upojedinim kraJevima; raspitJVala sam se za znance, prijatelje i mnogo diskutirala o predstojecem .z~sjedanju i o njegovom znacaju. Iako sam jedva koga poznavala, OSJecala sam se kao da sam dosla u familiju, prijateljima. Prije Zasjedanja susrela sam i drugove Mosu Pijadu, Simu Milosevica i Vesu Maslesu. Sima Milosevic mi je posvecivao veliku paznju. Stalno se brinuo da se sto bolje osjecam medu d'stalim delegatima i vi_jecnicima, jer. sam bila jedina zena vijecnik. Njegova paznja me je d1rnula. Takav Je on bio covjek: blag, pazljiv, prijazan i veoma osjecajan. Zaista je bio divan covjek. Na Zasjedanju sam prvi put vidjela druga Tita. Ucinio mi se veo~a m~ad i ~lag. D~go sa:n ga posmatrala da bih mu sto bolje upamtila hk. NJegov 1zgled 1 stalozenost u nastupu odavali su snagu i sigurnost. Svojom prisutnoscu prosto je ispunio dvoranu. Svi smo hili neopisivo raspolozeni i ponosni: zhog Tita, zhog uspjeha iznesenih na Zasjedanju. Na pocetku Zasjedanja dr Ivan Riha~r pozvao nas je da minutJom cutanja odamo postu palim drugaricama i drugovima. Poslije pozdravne rij.~Ci izahrapo je radno predsjedniStvo u koje sam i ja usia. Za sve V~J]eme Za~Jedanja 11:alazila sam se za predsjednickim stolom. Zasjedan]e, referatl, pozdrav1, telegrami, diskusija, odluke i rezolucije ... To je hw d~ugar~ki dogov?r v~1ecnika ~a buduci rad, velicanstven dogovor, dosto]an n]egovog histonJskog IDJeSta. Sve je teklo taka da ne maze hitibolje. Osjecali smo se potpuno spremni da jos odlucnije nastavimo borhu za konacno oslobodenje. Poslije Zasjedanja vijecnici su se poceli razilaziti. Trebalo se vratiti u .svoju jedinicu, stab, odhor, selo komitet i nastaviti aktivnost. ~ristupilo se odmah sprovodenju odluka. Snazan polet najprije se osjetw u Bihacu i njegovoj najhlizoj okolini. Odrtavani su zborovi po selima, pocela su da se izdaju pismena uputstva. Kulturne priredbe i predavanja oddavani su svako vece. Svakodnevno stizu novi i novi dohrovoljci. Prolaze jedinice. Do duboko ~ noc radi se ~ VS i u CK. Ovaj grad, duboko u srcu Jugoslavije, bio Je .cen~~r. p~rt1z~~ske drzave i osigurao sebi casno mjesto u nasoj naJnOVIJOJ h1ston]1. · ... Zadrtala sam se poslije Zasjedanja 5-6 dana u Bihacu. Bila sam stal.~o u k?n!~k~l! sa clanovin;a CK .i VS. U to vrijeme dosla je i delega~Il~ ~nt1fasi~tlc~og fronta zena Like kod druga Tita. Ja sam joj se P~!~lJucila u .BI?acu: Uskoro ~~ n.as priJ?ili. drugovi Tito i Marko. NajVlSI ruk_ovo~~O~l na~e reyoluclJe mteres1rah su se o prilikama u Lici, o or~~mz~ClJI zen.a 1 o nJenom radu u narodnooslobodilackom pokretu. Ohc:vlJestile sm? 1h o svemu. Ca~ sm? im ispricale kako su bile jednog muskarca osud1le na smrt zato sto Je tukao svoju zenu. Presuda nije izvrsena jer se cekalo na misljenje rukovodstva (Kate Pejinovic i Je'le Bicanic). ~ilo. je vmnogo sale i smijeha na racun presude. Naravno, presuda mJe 1zvrsena. Drug Tito se salio na :tnoj racun i zadirkivao me kako sam to vaspitala zene koje umalo nisu ubile covjeka - za ,sitnicu'', za batinanje ,vlastite" zene. v Nakon tih razgovora .vratila sam se u Liku istim putem kuda sam dos~a .. Odm.ah s~o po sehma oslobodene teritorije poceli objasnjavati zn~c~J ZasJeda~.Ja A.YNOJ-a vka? vrhovnog predstavnickog tijela, i tadasnJ~ _ratnu situaClJU. Odrzah smo zborove u selima Mekinjarima, Krbav1c1, Trnovcu, Turjanskom, Visucu kod Udbine, Salamunicu, Buni- cu, i u drugim. Interesiranje naroda bilo je veliko. Nebrojeno puta smo morali da objasnjavamo sta je to AVNOJ, njegov znacaj, odluke i dalekosezni smisao tog skupa. Jednog dana 1942. godine drugarica Anka Berus obavij~stila me je da ce se uskoro oddati Prva zemaljska konferencija AFZ-a 1 da s~m predlozena za delegata. Ubrzo sam dobila poziv za tu konfer~?CIJU. Delegati su birani na opCinskim, kotarskim i okruznim konferenCIJama. Ne sjecam se koliko je zena-delegata izahrano iz Like, ali mislim .~a nas je bilo oko dvadesetak. Cim su se licki delegati za Konferencqu AFZ-a sakupili, krenuli smo istim putem kuda se islo i na ZasjedanJe AVNOJ-a. Iz Bihaca smo se prebacili autobusom u Bosanski Petrovac, gdje je Konferencija i oddana. Na njoj sam izabrana za prvu predsjednicu AFZ-a Jugoslavije. Krajem decembra 1942. godine, kao predsjednica AFZ-a Jugoslavije, posla sam iz Petrovca u Bihac da pozdravim delegate Prvog kongresa USAOJ-a. Kongres je oddan u istoj zgradi gdje je odrzano i Prvo zasjedanje AVNOJ-a. Na njemu je hila omladina iz svih krajeva nase zemlje. Omladinci i omladinke probijali su se s teskom mukom, a neki su cak prevalili i po nekoliko stotina kilometara da bi stigli na svoj kongres. Bilo ih je iz neoslobodenih gradova i sa neoslobodene teritorije. Kongres je bio velicanstven. Govorio je i drug Tito. Njegov dolazak u salu docekala je bura omladinskog odusevljenja koje se nije stisalo nekoliko minuta. Imponirao je stav i diskusija omladine, njena odlucnost, ucesce i herojstvo u borbi, doprinos bratstvu i jedinstvu. Omladina je svestrano proanalizirala svoju aktivnost i dogovorila se za svoj buduci rad. Ja sam u svom pozdravnom govoru ukazala na doprinos omladine nasoj borbi, na njen rad u sirenju bratstva i jedinstva i na njenu suradnju s organizacijama AFZ-a. Zaista, Prvi kongres nase omladine bio je jos jedan krupan prilog narodnooslobodilackoj borbi. On je bio snazan podsticaj za mobilizaciju jos veceg broja omladine/ i impuls za herojstva mladih u nasoj revoluciji ciji je doprinos bio ogroman. 514 515 �Drago Borovcanin ZENE NOVOG SELA U NOB-i ovo S~~o se nalazi sjeverno od Sokoca, od koga je udaljeno s~ SVO]Im cen.trom oko tri kilometra. Ovaj naziv selo je dojakovi~f Kbil?. 194.8.Joddne kada su mjestani bivsih sela: Borovac Branaziv ~OV~J~I~tb a~ red oddlucidli vd~ njihova sela uzmu jedin'stven imen, k ~· s Im a ota asn]a sela ostanu sa svojim starim . . . ?m ao zaseoCI. Ovu napomenu sam ucinio da bi citaocima bilo JaSniJe o kome se selu radi, s obzirom na to da mu je im .. ~a tum~. ~ Nov?m. Selu st; zivjele porodice: Batinica, Bekric: ~~f~Jce! J orkvc~;una, CI~I?Ila, Dehca, Dupljanina, Dakovica Ecimovic~ E~ica' Tan bv 1 ~~· KTopn_v_rca, Obrenovica, Mazara, Paunovica', Pdulja, S~bosica' am unca, om1ca, Vrabaca i Vrboraca. ' N . slue .Treb~ nal?la~it! da su . sve porodice, sem nekoliko pojedinacnih toko%ev~ ·~}!OJ~~mh porodica,. b~le p~rtizanske ili su simpatisale NOP stalna J . g . ~h-a. Odtuda. Je I aktivnost najveceg broja zena hila v , pa Je I nJI ov opnnos NOB-i bio znaca 'an Nairne d ~d~k.ara~a, koJ~. su u veCini, odmah 1941. godine, ~tupili u u~tfu~~ke ~eltkicdio ~cl~~tk~0 T ~~T~~~kfhkz~~~t~k:~a, i zene ovog sela su preuzele usta Neke zene iz ~.'?vog Sela bile su angazovane u samim pripremama nack~k~ellJ~e ~~an:~~·. ~oznakto je da. je ~ Borovcu bilo sjediste glasik . , CIJI Je se retar b10 M1rko Borovcanin I aktivnost ~ ?l'P~Ipv~ema ~stabn ka odvijala se najcesce u ovom selu. ovo selo su os .1, 1 c a~ov1 0 asnog komiteta KPJ za sarajevsku oblast Hasan ~rloc-~co S~ ~~oboda.n Pri.~cip-Seljo, te nekoliko clanova KPi, Pavle zac:f:t~~· /visa Va!n~r-Cica,. Oskar ?anon i Branko Milutinovic, sa . .. m a ~e ukl]uce u pnpreme 1 organizaciju ustanka na Roma~IJI. Tu ·~~ se liSrtO~remeno okupljali i clanovi sa Glasilnca i Romanije i og~von I se _o pnpremama za ustanak. U Borovcu odnosno u sumici !<rnJevac kraJ Borovca, oddan je sastanak celiJ'e 'KPJ sa Gl · · 1z Rogatic k · H ., asmca 1 e n~ ~me Je asan Brk1c upoznao clanove KPJ sa odlukom C~ KPJ o dizanJu .us tanka. Tada su usvojeni i zakljucci 0 m ·erama koJe tre~a. preduzet1 za provodenje u djelo odluke CK KPJ 0 Jizan ·u · · ustanka 1 Imenovano rukovodstvo ustanka na Roman1·1 Do · J 3· trajal' · . 1 k 0 l'k0 d 1 . ana l?.a Je .b1lvo. J?U.Zno obezbijediti hranu za govon su nik ne sve ucese. Za komumste koJI su 1zash IZ Sarajeva bilo je potrebno obezbije- 1 u 516 517 diti i seoska odijela kako bi hili manje upadljivi, jer je trebalo sacuvati tajnost priprema. Ovo tim prije, jer se ispod sela nalazio javni put. Poslove oko spremanja hrane i pribavljanja odijela preuzele su na sebe zene: Vukosava - Seka, Stana, Milja i Milena Borovcanin. One su pod neposrednim rukovodstvom Mirka Borovcanina, sekretara celije KPJ, taj posao uspjesno obavile. Hranu su spremale nocu, kada su je i donosile u Krnjijevac organizatorima ustanka. I ne samo da su uspjele · obezbijediti potrebne kolicine hrane i odjece nego su sacuvale i tajnost cjelokupne akcije. Iako je bio prisutan relativno veliki broj ljudi, niko nepozeljan nije primijetio njihovo dolazenje i odlazenje. Kada je ustanak poceo veCina muskaraca iz Novog Sela, a narocito iz zaseoka Borovac, Krnjije i Mandra stupio je u Romanijski partizanski odred. Kod kuce su ostale pretezno zene, djeca i starci. A poslova je bilo mnogo. U punom jeku je hila kosevina, a i zito je pristizalo za zetvu. Svi ovi poslovi su pali, uglavnom, na zene i djecu. Pa i pored toga, nije se smjelo dozvoliti da ljetina propadne. Zato su preduzete mjere da se boljom organizadjom rada svi poslovi obave na vrijeme. Po tadasnjim selima su formirane radne grupe u koje su ukljucene sve zene, djeca pa i stariji muskarci koji su hili kod kuca. Tako udruzeriim snagama medu kojima su bile najbrojnije zene, uspjesno su obavljeni svi poslovi. Ljetina je hila sakupljena na vrijeme, sto je bilo od velikog znacaja. Time je hila obezbijedena ishrana stanovniStva i stvorene rezerve hrane za partizansku vojsku. Aktivnost zena nije se iscrpljivala samo poslovima u polju i kod kuca. Kako ustanici nisu :imali svojih magacina hrane, odjece i obuce, to su oni sve te potrebe morali obezbijediti kod naroda ili oteti od okupatora. Rukovodstvo ustanka preduzelo je niz mjera da se ovi artikli obezbijede u zadovoljavajuCim koliCinama. Po selima sirom Romanije i Glasinca, organizovano je sakupljanje hrane, odjece i obuce. I .Zene Novog Sela su se aktivno ukljucile u tu akciju. One su, uglavnom, uvece, poslije zavrsetka poslova u polju, organizovale sijela na kojima su plele dzempere, carape, rukavice, salove :i drugu opremu potrebnu borcima na frontu. Medu njima su bile najaktivnije: Stana, Vukosava~ -Seka, Milja, Milena, Persa, Andelka i Rajka Borovcanin, <Drinka Biljic, Milana, Milja, Slavka, Koviljka, Milena i Anda-Beba Ecimovic, Dara Jankovic, Milja Tomic, Darinka i Gospava Obrenovic i mnoge druge. Posebno treba istaCi akciju zena na sakupljanju platna od koga su se pravili zavoji za ranjenike. Nisu hili rijetki slucajevi da su djevojke davale platno koje su bile sakupile u ,miraz" za udaju. Tesko je sada brojkama iskazati sve ono sto su zene Novog Sela uradile i dale u prilozima za partizane. Ali se bez pretjerivanja moze reCi da su samo tokom 1941. :i prvom polovinom 1942. godine oplele vise od 100 vunenih dZempera 300 palfi ccurapa, 200 pari rUJkavica, 200 salova, O:tJkale iM sakupile preko 100 metara platna, vece kolicine kosulja, vesa i druge opreme. U ove kolicine nisu uracunati oni predmeti koji su davani borcima iz samog sela. Nije moguce pisati o aktivnosti zena · Novog Sela, a ne pomenuti nekoliko majki nasih boraca, medu kojima su: Ljubica Jankovic, cija su tri sina i muz poginuli kao borci NOV. Njen srednji sin, Jovo, proglasen je za narodnog heroja. IIi, ne pomenuti Bojanu ECimovic, majku narodnog heroja Marka ECimovica, koji je poginuo u petoj ofanzivi na Sutjesci. Isti slucaj je i sa Zlatanom ECimovic, cija su dva sina poginula �kao bord NOVJ. Sve su one, iako vee u poodmaklim godinama, bile vrlo aktivne saradnice NOP-a. Ni po cemu nisu zaostajale za ostalim zenama. Cesto su hrabrile one mlade zene i djevojke kako bi bile jos aktivnije. Pored aktivnosti zena Novog Sela na sakupljanju ljetine i pripremanju i sakupljanju odjevnih predmeta u njihovom selu, one su bile i politicki aktivne. Krajem 1941. godine i pocetkom 1942. na Romaniji su pocele da se formiraju i organizacije zena po selima. u sklopu te akcije izabrani su odbori zena i u Novom Selu. Nairne, odbori su formirani po bivsim selima. Predsjednica odbora zena u Borovcu hila je Vukosava-Seka Borovcanin, u Krnjijama Dara Jankovic, a u Mandri Milana Ecimovic. Omladinke su bile ukljucene u aktive NOSOBiH-a, koji su krajem 1941. godine takode formirani sirom Glasinca. Aktivan rad u organizacijama zena i omladinskim organizacijama kao i aktivnost na drugim zadacima bio je dovoljan razlog da se ubrzo poslije ustanka 1941. godine jedan broj zena primi u KPJ. Clanovi KPJ postale su Stana, Vukosava-Seka i Milja Borovcanin, Milja i Milana Ecimovic, Milja Tomic i Dara Jankovic. Njihova aktivnost nije hila samo u svome selu. One su odlazile i u druga sela i organizovale zene na prikupljanju hrane, odjece i obuce za partizane, kao i na osnivanju odbora zena. Kasnije, tokom NOR-a, u KPJ su primljene i Dara Obrenovic, Slavka i Koviljka Ecimovic, Milena Subosic, Anda-Beba ECimovic, Vela Ecimovic, Joka Subosic i druge. Jedan broj mladih zena, medu kojima su: Persa i Andelka Borovcanin, Radenka Subosic i Jovanka Tomic primljene su u SKOJ. Kad se tome doda i aktivnost omladinki u omladinskoj organizaciji, a ona je hila znacajna, onda se moze dobiti potpunija slika aktivnosti zena u cjelini. Pomenucu jednu vecu akciju u kojoj je masovno ucestvovala omladina krajem 1941. i pocetkom 1942. godine. Tada je rukovodstvo ustanka na Romaniji dobilo direktivu da u Luburica Polju osposobi pomocni aerodrom bivse jugoslovenske vojske kako hi se mogli primiti ruski avioni koji hi donijeli pomoc partizanskim jedinicama. Osposoblja. vanje aerodroma sastojalo se, prije svega, u rasciscavanju snijega, koji je na Romaniji te zime bio dubok. preko jednog metra. OoisHti ·polje na kome se mogu spustiti avioni zahtijevalo je velike napore. Da hi se zadatak izvrsio hila je mobilisana veca grupa ljudi sa zapregama da odV'ozi :snijeg sa aerodroma. Omladinska organizacija je formdrala lt'adne cete koje su radile na skupljanju i utovaranju snijega na saonice. Na ovoj akciji u omladinskoj ceti iz Novog Sela bile su omladinke: Dara Obrenovic, Persa, Andelka, Rajka i Milka Borovcanin, Milena, Radojka, Vela i Beba Ecimovic, Jovanka Tomic, Joka i Rajka Jankovic i druge. Omladina je hila aktivno ukljucena i u politicki i kulturno-zabavni rad. Sjeeam se da smo dobivali dosta literature, biltena, novina, dnevnih vijesti i sl., koje smo Citali po kruzocima. Poslije procitanog teksta vodila se diskusija i objasnjavano ono sto nije bilo jasno. Bilo je dosta i politickih zadataka. Omladina Novog Sela, medu kojom i zenska, hila je aktivno ukljucena u njihovu realizaciju. Pisane su parole, pripremani transparenti i vrsena agitacija da sto viSe omladine dode na zborove. Nije zaostajao ni kulturno-zabavni rad. Omladinci i omladinke su ucili revolucionarne pjesme koje hi pjevale u kolu poslije zbora, na sijelima i drugim pogodnim prilikama. Omladinska organizacija je organizovano radila. Skoro svaku vece se okupljaja i dogovarala o akcijama koje hi trebalo preduzeti. I skoro redovno se upoznaval': ~a poRliticko:::? ·· · v situacijom u SVIJetu 1 u nasOJ· zem1" p osebno sa uspJesima . . omamJJl, b . N'. sko artizanskog odreda. Zenska omladina je hila n~st'? roJmJa... IJe bil; :oteskoca da se pokrene na bilo koju akciju kop Je u to vnJeme preduzimana. 1 l't'Vk'm orga Pored aktivnosti zena i omladinki Novog Se a u. PC? 1. 1c 1 · .. · dan broj njih je stupio i u partizanske Jedm1ce. Tak~ su mz~~~:~~jdine stupile u partizanske jedinice ili su uklj~cene .1! .aktikan ;~~ aniz~van rad za NOP, Milja Tomic, Milja i Milana E6mov~c 1 Vu c;,sav:-Seka Borovcanin. One su nosioci ,Partiza~sk~ spomemce. ~941 · 1 0 Kasnije su u partizansk~ jed~nicEe"stup~l~:,. ~l:n~ ~y~ka ~~b~~i~ .cA~d~ viljka Anda-Beba Vela 1 JanJa c1mov1c 1 I . .. k ECim~vic i Joka Subosic su poginule kao istakr;.~ti borCI RoJ?amJs og artizanskog odreda, odnosno Dvadesete romamjske. NOU hngad~. v . ·J d b · zena je bio aktivno ukljucen u part1zansku. oba~Je.star P ~ an r<;J n 'ima su se svojim pozrtvovanim zalaganJem 1St1ca e nu sluzh~: Met.;lf J. vv . . Stana Borovcanin, Rade11ka SuboB Milana Ec1IDOV1C, M1·1ena oro cvanm,. d' s kocu . . . s 1 sic, Zora Vrbovac. Zoru su ustase ub1le 19~3. go 1~e vu o. I upravo zato sto je veliki broj ID!fskaraca .'1 v~ena 1Z NovogNJPa 1 ~rJi~~~sk:ry:d~~~ej~d~\heoj~i sl~g:k~ ~nfo~~~u~~~. dr~~~. ~fa~~d:: ~42.d~~~i~iaf:k~~i~~je dk~J~c~: :Sl:~~ a~~~l~, ~~':lje~ ja_nJarla m( jesecc: u se a z:'ls~oc1 . a~ .. ostali kod kuca poubijani su. Sh~no Je, a starc1,. zene 1 _dJeCfa k?J 1 su r ' 1942 godine. Tada je spaljen je bilo i tokom trece o anz1ve, u pro Jece . . o inulo 0 drugi clio sela (zaseoci Borovac idKrkji_ji%a~~ -b;\~ ~r~:~~us{:tfa, gMitra 1 ·, Mara Joka Milena i mnogo stanovmka ovog sea, me ~ OJ p · R B v · Stoja Kosa 1 Rosa aumc, , ' 1 osa "orov.c,anm,. '. St k 1 Radojka Su!bosic, Anda Vrbovac, . d Mara Ec1IDOV1C, Sto]a, VaJa, a a. , r n'a kuca i ubijanja Milana i Persa ~dulj i. An~a Sub~c. P~r~st~te J~li pljackale imovinu vi' u kucama Sela su ostala civilnog stanovmstva, nJema~ka V?Jska i stoku, zito, ku~knu ?Prbe:nlu 1tsve. ~t~ s~:tiJa1 zgarista. Sarno onaj clio koro pusta Sh a Je l a s raV1Cn . I' . v• . . ~ena djece l staraca koji SU se sklonili U SUIDU osta 1 SU Z1V1. . d 'Polovinom 19~2. go~ine.narod ~e vr~cv~~j u ~~o~i~~~~~ iig;';jeer% zete mjere da se 1zgrad1 pnvremem smJ.es · cie od drveta da kuca podign~t je k:ov ili ~u i~gradenfnfn:l:~:a z~~~t su zene imale se narod kohko-tohko SIDJeStl. vl U 1 natazili vecinom u partizanskiril ~ iz radnji kuca i glavnu ulogu. Kako su se mus · arc jedinicama, to su ~ene ~ile osnovna ra~~~;n~gan:Jasifl da je narod obav~janjt;. .P?ljop.::IVred~1~ radova:e~~~tv~. UJ zelji da se za sve poro~ u to] akc1.1~ 1spolJ~o. veh~1 vst~~en Jphodna koliCina hrane organizovana dice obezh1Je~1 nuzm J:UJesta.k 1 _neo. . bile u stanju da to same obez~~j~d;,~o~~~~ j~o~~i~j:ia~ p6\Tti~k: aktivnost, koja se ispoljavala u pw 518 519_ niznim pravcima. .. . . d ostati miran. Dok Medutim narod Novog Sela m]e m ta a moglao . m· 1942 godine ' T1 N'. · 1 tase drugom po ovmo . · · 1Jd;nc1 . u~ su ga ranije progor;.1 ' Sela bio je izlozen cetnickom 0 i kasnije yeci. l;>roJ pord 1 ~a 1{ 1 k 0 cl~!etne akcije da hi narod unistili. 1ma d. teroru. I cetniC1 su pre uz d VI J' edna cetnicka ceta u selo . v• vk r T k J'e 30 oktobra 1942. go me OS a a O ' . d ·r vka i maltretira njihove. z1te1' Je,a IDUS a B.orovac s namJerom a op Jac . . . �ce da pohvataju i poubijaju. Cetnicima je dat jak otpor, pa su se morali povuci. Medutim, poslije nekoliko dana Savo Derikonja, komandant I sarajevske cetnicke brigade, je izvrsio mobilizaciju svih svojih cetnika i nocu napao na selo. Kako tada nije bilo snaga koje bi pruzile otpor, cetnici su u Borovcu i Krnjijama opljackali sve sto su nasli. Otjerali su stoku, pokupili zito, ono preostale kucne opreme i sve drugo sto je narodu moglo da posluzi za ishranu i odijevanje u nastupajucim zimskim danima. Starci, zene i djeca ostali su bez igdje icega. I ne samo to. Cetnici su maltretirali zene, tukli ih i prisiljavali da kazu gdje su im muzevi i gdje se nalaze partizani koji su par dana ranije dali cetnidma otpo~. Dobra s~ sjecam toga prizora. Bila je tamna jesenja noc. Nas nekohko omladmaca nalazili smo se u sumi Krnjijevac i mogli SJ?O cuti svaku rijec koja se izgovorila u selu. Zene su placuCi, dr2eci dJecu u naramku, odbijale da kazu bilo sta sto su cetnici pitali. Djeca su u horu plakala. I stoka se bila uznemirila pa su goveda mukala a ovce blejale. Medutim, razgoropadeni cetnici su psovali, galamili i tukli. Ujutru, kad su otisli, saznali smo da su najviSe tukli Stanu, Milenu i Duku ·Borovcanin, te Gospavu Obrenovic i Andu Tomic. . C:etnici su i kasnije cesto dolazili u Borovac i Krnjije da pljackaju 1 zlostavljaju narod. Jednom prilikom su, isto tako, po noCi izveli iz sela Andu Tomic i Gospavu Obrenovic i tukli ih, a vjerovatno bi ih i likvidirali da ih u tome nije sprijeCila nasa omladinska grupa. Slicna je situacija hila i sa Dukom i Janjom Borovcanin kada ih je grupa cetnika zatvorila zajedno sa djecom, u jednu malu prostoriju koju su onda zapalili. Istina, prostorija nije izgorjela, ali su cetnici, kroz vatru i dim trazili od njih odredena priznanja iii iskaze, odnosno htjeli su da saznaju gdje im se nalaze muzevi ili sinovi. Od toga maltretiranja Duka Borovcanin i njen sin Rade, koji je imao desetak-dvanaest godina, dusevno su oboljeli i ubrzo obadvoje umrli. Drugom prilikom 1943. godine, na Romaniju su dosle jace partizanske snage. Kada su Nijemci i ustase ocijenili da se moraju povuCi sa tog podrucja preduzeli su veliku akciju ubijanja naroda u Sokocu i okolnim selima. Medu velikim brojem ubijenih nasle su se i zene iz Novog Sela: Radojka, Andelka i Danica Biljic, Malina, Persa i Milka Prsulj, Zora Vrbovac, Milka, Mitra, Sanica i Darinka Delic Ruza Mazar, Jovanka i Dasa Dupljanin, Draga Cicmil, Ljubica i Stana 'Borovcanin i Mara Poprivica . ..No, bez obzira na sve teskoce, aktivnost zena nije prestajala. PoshJe .?slobodenja Sokoca, 31. oktobra 1943. godine, i cijelog podrucja RomamJe, ta aktivnost je dobila na intenzitetu. Na cijelom podrucju Romanije, pa i u zaseocima Novog Sela, formirane su organizacije AFZ-a. U rad su se ukljucile i one koje su do tada bile manje aktivne. Ponovo je organizovano prikupljanje odjevnih predmeta: dzempera, carapa i dr. Istina, sada je to kolicinski bilo manje nego 1941. godine, jer nije bilo vune. Ali je ·i tada pomoc bila znatna. . I omladinska organizacija, u koju je bila ukljucena zenska omlad.ma, takode je intenzivirala svoj rad. Jedan broj omladinki je primljen i .u organizaciju SKOJ-a, dok je jedan broj djevojaka tada stupio u partizanske redove. Medutim, ni ovog puta podrucje Romanije nije moglo dugo da se zaddi pod kontrolom partizanskih snaga. Drugom polovinom novembra 1943. godine pocela je tzv. Sesta neprijateljska ofanziva koja se srucila na podrucje istocne Bosne pa i Romani)e. Njem~~ke i ustaske )edi~ice su popalile sva sela na Glasmcu kroz koJa su prosh. Ponovo su IzgorJele sve kuce i gospodarski objekti u Novom Selu. ~~ ta~a pa ..do ?s!?~o­ denja nas~ zemlje 1945 .. godine u No~om. Selu. v1s.e ml~o mJe m Z'IVlO: Narod je 1zbjegao u susJedna sela koJa msu b~!a Izg~r]ela. Jeda~ bro~ stanovnika je otiSao u Birac, drugi u SembenJU, a Jedan manJI broJ presao je u Srbiju. Ali aktivnost zena Novog Sela nije ni tada prestala. Mnoge su nastavil~ da djeluju samo u novim sredi~ama. J?~sta je ~jih oddava~o vezu sa partijskim radnicima na terenu I obavJestavale 1h o kretanJU neprijatelja i sl. Nije moguce pisati o radu zena Novog Sela a ne istaci ~a je P.eriod od 1943. do 1945. godine za njih bio i najtezi. Mnoge <;>d nph su 1male mnogo sitne djece, a nisu imale krova nad glav?.m, msu n;nale hra~e, odjece, obuce i svega drugo& sto je pot~ebno..za..zivo!· Da hi pr~hramle djecu majke su cesto odlaz1le u Zvormk, B1JelJmU I dr:uga. mJe~ta da traze i donose zito. Najcesce su iSle pjesice, bez ~onJa,. 1 nos1le od 20-30 kg zita na ledima. U tim prilirkama su ostavlJale djeou samu u tudim kucama, iako nisu bile sigurne da ce se vratiti sa tako dugackog puta, jer su prolazile preko podrucja na kojima su svakodnevno vodene borbe. Ali su iSle, jer su morale. Ovo sjecanje sam napisao }ato v~a. ot;gn~ffi: od zabo~ava makar ono najbitnije sto su te hrabre zene cm~~e I u~m~le. z!'l- pobJ.edu NO B-e i socijalisticke revolucije kao i zato da nJihovoJ d]ec1 1 unuc1ma, makar i ovako kmtiko, uJka;rem na hralbro ddanje nj1hovih majtki i ba,ka u teskim danima u borbi za slobodu nase zemlje. 520 521 �R ahela Perisic-Albahari SJECANJE NA PRVU KONFERENCIJU AFZ JUGOSLAVIJE B ila sam u grupi zena-djevojaka koje su dobile zadatak da ure~e ~al~ i obezbije~e smjestaj delegata ,Prve konferencije Ant1fasistlckog fronta zena Jugoslavije. . Uo.ci konferencije u Bosanskom Petrovcu je bilo vrlo zivo, svecano. Stlzah su delegati sa svih strana. Petrovac je primio zene - borce obu~~ne. u raznovrs:?-e uni~orme. ~ene se!ja_nke cije su zuljevite ruke zarr:IJe~Ile ruke SV?Jih. muzeva koJI su otlsh na front; zene iza bodljikavih z1ca - okup1ramh gradova i sela. One ce prvi put na ovako velikom ~kupu, na slobodnom tlu svoje zemlje izreci one misli, one ideale za koJe su mnoge zene prije rata bile mucene i zlostavljene u zatvorima Jugoslavije. Mala bosanska varos sestog decembra se orila od pjesme mladih Krajiskinja: ,,Ja ne zalim poginuti mlada, Napreduje udarna brigada." Ori~e su. se pjesme Kozarcanki o svom legendarnom borcu Mladenu StoJanovicu, Crnogorki o Savi Kovacevicu, Hrvatica o Marku Oreskovicu, i druge. Slivaju se pjesme zena u jednu bratsku pjesmu, pjesmu borbe jugoslovenske zene za bolji zivot. · U Petr~vac je stiglo ~66 .delegavta. Konferencija je pocela 6. dec~mbra poshje podne. Sala Je blla svecano ukrasena od partizana umjetmka - Dorda Andrejevica-Kuna, Piva Karamatijevica i ostalih. Za koji cas svecanost ce se otvoriti. To je prvi skup antifasistkinja Jl.!-goslavije. ~a nestq~ljenjem sve smo ocekivale najmilijeg gosta druga T1t~. Mnoge zene pm put ce se sastati sa Titom. Prvi put ga vidjeti i cuti. Nije proslo mnogo vremena kad se sala zaori od odusevljenih poklica: "Tito, Tito"! Sa drugom Titom hili su Ivo Lola Ribar Sima Milosevic i drugi. Mnoge zene su nestrpljivo trazile pogledom' druga Tita zapitkujuci: ,Gdje je? Koji je?" Drug Tito je toplo otpozdravio sve delegate i sjeo medu zene - invalide. To je zaista nezaboravna slika. Tu su nase drugarice borci, koje su u temelje nase nove socijalisticke Jugoslavije uzidale svoje dijelove tijela. Kad v.idimo cojeka bez noge, 522 523 ruke - osjecamo veliko postovanje, ali vidjeti zenu - invalida to je viSe nego postovanje. Konferenciju je otvorila Cana Babovic i pozvala nas da minutom cutanja odamo postu palim drugaricama u borhi. Zatim je dala rijec drugu Titu. I danas se sjecam rijeci druga Tita: ,Drugarice, jasno je da na zenu u ovoj borbi pada ogroman dio tereta, kako u pozadini tako cesto i na frontu. Vasi sinovi, ocevi i braca su, razumije se, vojnici na bojistu, a vi ste u pozadini isto tako vazan front. Sve ono sto danas cini nasu vojsku jeste 90% zasluga i nasih junackih zena Jugoslavije. Borba, koju mi vodimo, iziskuje ogromne zrtve, a te zrtve padaju svom tezinom na nase zene, na nase majke i kceri koje gube svoje najmilije u toj borbi ... Ja mogu kazati da su zene u ovoj borbi po svom heroizmu i po svojoj izddljivosti bile i jesu na prvom mjestu i u prvim redovima, i nasim narodima cini cast sto imaju takve kceri". "Ponosim se sto sam na celu Armije u kojoj ima veliki broj zena". To su rijeci priznanja svim zenama nase domovine. Borcima i bolnicarkama, politickim radnicima, odbornicima, svim zenama koje su na'bilo koji nacin doprinosile borbi za slobodu i bolji zivot. U ime AVNOJ-a konferenciju je pozdravio Sima Milosevic a u ime omladine i SKOJ-a Mihailo Svabic. SlusajuCi dirljive rijeci svih govornika dize se seljanka iz Vrtoca, pokraj Drvara, Mika Pecanac. Sjedila sam pokraj Mike i, pri pomisli da ce nasa Mika poremetiti tok konferencije, povukla sam je za ruku objasnjavajuci da je ovo svecani dio, a da ce sutra biti diskusija. ,Ne, sad hocu da kazem sto mislim", odgovori Mika i ode. Dojucerasnja mirna seljanka, nepismena, skucena i povucena, kao da je dobila krila. Odlucnim i slobodnim korakom prisla je govornici. Njene rijeci, recene iz duse naroda, naiSle su na puno odobravanje delegata. Govorila je kako su, zahvaljujuci Komunistickoj partiji i drugu Titu, danas zeni sela otvorene oci. Koliko vjere u KPJ ima '! Mikinim rijecima: ,Ako ti za tanku dlaku slaze, onda znaj nije komumsta ... Koliko sam vidjela istine i pravde sve je u komunista". Sutradan, 7. decembra otpoceo je radni dio Konferencije. Referati Mitre Mitrovic i Cane Babovic, a poslije i diskusija, govorili su o znacaju konferencije i daljim zadacima organizacije Antifasistickog fronta zena. Nezaboravni su likovi zena i djevojaka koje su govorile na Konferenciji. Rijeci delegata, Kate Pejnovic iz Like, Soje Copic iz Podgrmeca, bile su rijeci svih majki boraca cija su djeca- sinovi i kceri dali svoje zivote za slobodu. ,Imala sam tri sina", kaze drugarica Kata, ,tri zlatne jabuke i sve su ih zajedno sa muzem, zaklale ustase. Ja nisam plakala, ocajavala, moj jedini put je put borbe". Partizanka m~.jka tj~sila _je druge majke rijecima: ,Moj Rajko nije mrtav, on se JUnac~I ~ono, junacki poginuo, on zivi. Junaci ne umiru". A kad joj je pala 1 kC! ona je, zamjenjujuci svoju djeou, 111aJStav;i:la borbu. Culi smo i Dragiou Karan u tme 8 000 zena Korduna, c;Iam.ova organizacije AFZ-a. Katu Opacic iz B~nije. i druge. 0~. Side ¥ar)ano-yic. saznale smo o herojstvu: Kozarcank1 koJe su sa svoJim muzev1ma 1 smovima za vrijeme kozarske ofanzive jurisale na neprijateljske obruce da probiju put svojoj djeci i ranjen~~ partizanima. Sa_~na~e sm? o. o~l~­ dinki Neni Hokan koja je na Dubtckom mostu, na nJeCI ustase, koJI Je �posl~je ofanziv~ sprovodio golo~uki narod: ,Sedam godina smrdice Ko~ara ~. odgovonla: ,Sedam stotma godina spominjace se slava Koza " 1 skoCila u Unu. re Omla~.inke iz Sibeni~~~ d~legati iz Dalmacije, govorile su nam kako su se prob1~ale kro~ nepnJatelJske redove da bi do~He na Konferencij~ Crnvogorka Iz,A.ndnjevi~e rijecima: ,Ponosna sam sto sam stu ila n~ m~sku. stopu . 1zrekla Je davnu zelju zene da b1Jde ravnopravfn Clan zaJeim~e. ~ehl~o od_us~vljenje i odobravanje delegata izazvala je MusHfan a .1z "t h~ca ~OJa Jev na konfe;enciji prvi put skinula zar - otkrila Ice - I re a. ,M1 smo zene Mushmanke od nazad mnogo go dina pa sve ~ 0. ~ana~ bi!e d_upli robovi. Muslimanke su morale citavog svog zivota . nti s voJ~ hce, Ia~o nisu bile gresne. Evo danas i mi imamo pravo kao 1 osta a l]udska b1ca". ~ajtoplije su pozdravljene zene borci proleterskih brigada kada je gov<?~I a Nad~ Mar~ovic, bor~c I pro~et~rske brigade. Govorile su zene SrbiJe, g~won.I~ su z.en~ ?kup1;anog ah mkad nepokorenog Beograda. To su ~ov<;mle hilJ:;tde 1 hilJ:;t.d~ zena koje su i pored mucenja po koncentracwmm l~gonma: ~anpc1 ~ Beogradu, na Crvenom Krstu u NiSu, i :pore~ st.rehs.ta na Japnc1ma 1 Bubnju, gdje je uniSteno stotine zivota zena I dJeVOJaka, vod1le i dalje natcovjecansku borbu.* Bora Batoz-Mijic PRVI SUSRET SA DRUGOM TITOM 1 1 P 524 525 oslije kozarske ofanzive u junu i julu mjesecu 1942. godine, Peta kozarska brigada je drzala polozaje u Podgrmecu, izmedu Sanskog Mosta, Ljubije, Bos. Novog i Bos. Krupe. Dok smo hili na tim polozajima doslo je pismo u kome se kaze da i zene ove brigade uzmu ucesca na Prvoj zemaljskoj konferenciji AFZ-a u Bos. Petrovcu. U tim danima bilo je mnogo drugarica u kozarskim brigadama. Da se prisjetim samo nekih: Mica Vrhovac, Nela Bojanic, Borka Kusonic, Mileva Dobrijevic, Dara Radulovic, sestre Marija i Mira Kaus, Mileva iz Omarske, (prezimena se ne sjecam), Soja Mrksic, Mileva Kusonic, Jelena Licanka, iz Kozarca (prezimena se ne sjecam), Ljubica Koncar, Ajka Malicevic, Vuka Miodrag, Gospava Tesenic, Bosa 'Balaban, sestre Jovanka i nraginja Bajic, Vuka Jelaca, Sida Marjanovic, Mara Borkovic, Zma Bijel'ic, sestre Arn:ka i Boja Reljaikovic, Anda Siljegovic, Nevenka Zgonjanin, Anda Knezevic, Desa Topic, sestre Mira i Smilja Sinik, Bogdanka i Branka Bjelovuk, Ljubica, Zora i Milka Sinik, Lepa i Dara Radic, Mileva (nosila je stalno licku kapu i pjevala u logoru u Brezi, prezimena se ne sjecam) Mara Golub, Radosava Tica, Smilja Radonic, Stojna Bjelovuk, Brana Zoric, Ljubica Kotur, Mica Krneta, Jovanka Radic, Vuka Sekulic, Milica Meded, Zora Banjac, ~Anka Meded, Savka Meded, Grozda Meded, Durdija Meded, ... i mnoge druge. Stab Pete brigade je odabrao Sidu Marjanovic, Zoru Bijelic i mene i uputio kao delegate na konferenciju. Krenule smo sa polozaja pod ratnom spremom. Put je bio dalek i tezak. Zima, snijeg, pa su putevi hili tako reCi, neprohodni. A razdaljinu od rijeke Sane pa do Bos. Petrovca je trebalo pjesice preci. ISlo se od veze do veze. U pojedinim selima pratili su nas odbornici NOO-a. Krenuti iz vojne jedinice na ovakav jedan put nije bilo nimalo lako. Osjecala se izvjesna nesigurnost, jer se vee bilo priviklo na vojnicki zivot, sigurnost i pokretljivost. U Lusci Palanci smo saznale nesto viSe o konferenciji jer su pripreme u oslobodenim selima bile velike. Poslije napornog pjesacenja i izlaska iz planine primicale smo se selu Smoljina ispod Grmeca. Sjecam se da smo sjedile kraj ognjista, u kuCi odbornika sela koji je citavu noc lozio vatru da ne bismo ozeble. Dao nam je za veceru po nekoliko skuhanih 1rompira. UjuJtrm .smo krenule dalje. I kada smo i.zaSle iz planine na drum ukazao nam se divan vidik prema Bos. Petrovcu i okolini. Ubrzo se spustio prvi sumrak pa su se vidjela i svjetla. �Kada srr;? dosle u ~etrova.c o~jetile ~mo da sve vrije od priprema za KonferenciJU. Delegati su st1zah sa sv1h strana. Mi smo bile u centr~ paznje, t~r .svi hoce da vide ka.ko i~gledaju Kozarcanke, partizanke koJe ..su prez~vlJele. kozarsku.. ?fanziVu 1 dolaze kao delegati na KonferenCIJU .. To Je prv1 ma~ovmJI susret sa borcima i aktivistkinjama iz slobodmh sela Podgrmeca, Petrovca, Drvara i Bihaca, a ima ih i sa svih drugih strana .. Dalek? smo od Kozare, ali susrecymo i ratne poznanike. p P~~rovcu sv1 n~stoJe da nam boravak u njihovom gradu bude sto priJatryJI. D~k smo cekale na raspored za smjestaj na spavanje priSla nam Je ~e?~a zena bora.c, kratko podsiSane kose, sa titovkom na glavi, na koJ?] Je proletersk~ ~rr;blem. Koliko se. s~ecam to je bila Danica Mucunov1c. Desna ru~a JOJ Je zamotana, nos1 Je pomocu zavoja objesenog o vr~t. Zdr:'lvo~ h~evom rukom uzima jednu pusku, njezno je miluje kao nesto naJdraze, 1 sa tragom ·tJuge u glasu 1S1koro 'prosapta: ,,Da 1i oe te moj~. desnica. ika~ vise pon~jeti?" Pri_lazi druga drugarica, takoaer u zaVOJ1m.~, ra~Jena Je u glavu 1 ruku. Stisak ruke i srdacan pozdrav. ShJeVaJu se kolone zena sa zastavama i transparentima da uvelicaju ovaj dan. Susret sa Nikicom Pavlic, poznanikom iz teskih dana sa Kozar~. Stis.ak ruke govori nekada mnogo viSe od rna kakvih rijeci. ,~vo J~ troJka s.a Kozare koja je prezivjela ofanzivu", govori Nikica pn~utmm drugancama i drugovima iz CK Jugoslavije i Vrhovnog staba kOJI su se tu nasli. Kakvih ce jos biti iznenaaenja. Delegati su smjesteni po kucama. Ja sam bila u kuci Riste Kecma~a. Primljena sam vrlo toplo. To me podsjetilo na rodni kraj, na maJku, na sestre, na bracu. Dugo ih vee nisam vidjela a ni cula nisam niSta o njima. ' Sjutradan je Konferencija pocela. Sala doma je lijepo ureaena. Delegati sjedaju na svoja mjesta. Kakvo je sarenilo u toj sali. Vide se Ciste bijele marame, vojne uniforme, s~romno obucene zene iz gradova. Prvi put su na okupu zene Jug?s!ayiJe da govore i zahtijevaju da se viSe nikada ne povrati staro, da JOS Jednom yotvrde spremnost i na najvece zrtve koje trazi sloboda, sprer~mc;>st .d~ Idu P.utem kojim ih je povela Partija. Dvije zene iz proleterskih Jedimca stoJe kao pocasna straza. Kako su lijepe i vitke bile sa svojom mladoscu, cvrsto stisnutim puskama i odlucnoscu a ipak blagim smijeskom i zarom koji izbija iz lijepih djevojackih ~ciju. . Za momenat tisina, a onda se probi lavina iz srca i misli, i slije se u jt;,dno zajednicko odusevljenje i klicanje: ,TITO! TITOI Zivio drug TITO! Dosao je na Konferenciju i drug Tito. Za mnoge od nas koje S?JO ga prvi pu~ sr~Je t? je bio n~jveci .dozivljaj. Skromno crno odijelo, ti.tov~a na glav1, pis~OfJ sa crvemm gaJtanom preko ramena i sva velic~~~.I hrabros~ 0 kOJOJ smo.~o tada samo mastali. Ta slika i izgovorene !IJeci: •:ronosim se sto stoJim na celu armije u kojoj ima veliki broj zena . . . , ost.ale ~u nezaborav~e u srcima ~vih prezivjelih drugarica sa tog prvog zaJedmckog skupa zena Jugoslav1je u Bas. Petrovcu. Zorka SuCic 0 OKRUZNIM KONFERENCIJAMA AFZ U LIVNU I GLAMOCU K 526 527 ada je 7. avgusta 1942. godine osloboaeno Livn? od strane partizanskih jedinica, nalazila sam se u ovom. IDJestu. Neposredno poslije izbo~a grad~kog ~a~o.~n~oslobodilackog odbora odrzana je i osnivacka skupstma za 1zbor miCIJativ~og grad~kovg odbora AFZ. To je bilo u drugoj polovici avgusta 1942. godm.e. Osmva~ka skupstina ovoga odbora odrzana je u zgradi gdje se nala~Ila sala kma ,CINCAR", ranije ,Sundecic" - srpskog kulturno-prosvJ.etnog ?rustv~. Ova skupstina, kojoj je prisustvovalo viSe od 10.0 zena, ~m~la. Je mamfe~ta­ cioni karakter. Na konferenciji izmeau ostahh govono Je 1 Ante Bezma, predstavnik narodnooslobodilacke -yl.as~i, a govorili su. i neki ~f~ciri iz proleterskih brigada. Oni su govonh, 1zmeau ostalog,. ·1 o uloz1. zen~ u NOB. Koliko se sjecam za predsjednicu ovoga odbora 1zabrana Je Milka Mitranic, a sekretarica sam hila ja. U odbor su izabrane jos i ove zene: Sidika Latific, Paula Badrov, Ana Popovic, Persa Duvnjak i jos neke. Mi smo bile zaduzene da politicki radimo i pomazemo narodnooslobodilackom odboru u prikupljanju hrane, sivenju odjece, njezi djece poginulih boraca, smjestaju izbjeglica itd. Ist~vremeno radili smo i na osnivanju seoskih organizacija u selima oko L1vna. Tako su :r:epo~redno poslije ave konferencije osn~vani i:r:icij~tivni o.d~ori ~a forTI?-~ranJe seo: skih organizacija AFZ u selima: V1dos1, Zabnsce, LJubunC!c, Guber 1 jos nekim. U to vrijeme, sve do povlacenja partiz~na u Gla~10c, ~ oktobm 1942. godine, zene u Li'VIlllll bile su vrlo arotiVJne. u L!v,nu Je tada radila partizanska krojacnica u kojoj je radii~ viSe ~ena, ?- od ~ru?e polovine decembra 1942. godine, tu je bio smJesten 1 Part1zansk1 dJe· cji dam, pa su zene i tu pomagale. Ostalo mi je u sjecanju jedinstvo zena koje j~ ispolj~no na sreskoj konferencija AFZ, koja je u novembru 1942. godme odrza~a u Gl~­ mocu. Na ovu konferenciju doslo je oko 120 zena delegata .1z razmh mjesta livanjskog okruga. Konferencija je adrian~ u zgrad1 o~~ovn: skole, a prisustvovalo joj je vise raznih pre~~tavmka, 0?-~au koJima I sekretar Sreskog komiteta Komunisticke part1Je Jugos!aV1Je za Gla~10c, Rados Rajcevic. Na konferenciji je govorilo vi~e druganca,. m.~au kaJ1~a i Jovanka JoviciC, ta,dasnji clan Sreskog kom1teta ~omumst1cke part1J~ za srez Glamoc. Na konferenciji je izabran i Sresk1 odbor AFZ, u koJl �su, )~me?L!- ostali~ •. Jz.a?r?ne Jovanka !ovicic, Gospava Markovic, Zorka .suc~c, S1d1ka. L.~t1~1c 1 JOS neke drugance. Na konferenciji je bilo govora 1 o 1zboru !mc~Jatiynog sreskog odbora AFZ Livno, ali on nije izabran zbog tog': sto Je L1vno. uskoro ponovo bilo osloboaeno, tako da je taj odbor na:rmenovan u L1vnu, krajem decembra 1942. godine. Ajsa Vujovic-Malicevic NA POLITICKOM RADU U CAZINSKOJ KRAJINI* .p red kraj mjeseca septembra 1942. godine formirana je 5. krajiska (kozarska) brigada. Bila sam njen horae. Uskoro poslije njenog formiranja pozvase nas, nekoliko omladinaca i omladinki K'rozaJrcana, i Uiptl'tiSe nas u 1selo Benaikovac ru Podgrmee 111a ikurs za omladinske rukovodioce. Sa mnom su posli Anda Knezevic, Esad Ceric i Mladen Oljaca. Na kursu je trebalo da se osposobimo za rad s omladinom na Kozari. Rukovodilac kursa i predavac bio je Dobrivoje Vi die. Poslije kursa vraceni smo ponovo u jedinicu. Tada je Bihac vee bio osloboden. Uskoro sam zajedno sa Bracom Nemetom upucena na rad u Okruzni komitet SKOJ-a za Bihac. U Bihac smo stigli nekoliko dana 1poslije zasjedanja AViNOJA-a. Slobodni Bihac OlstaViio je na mene neobican utisak. U njemu se osjecala neka neobicna zivost i raspolozenje. Ulice pune, na sve strane grupe gradana, boraca i omladine. Svugdje se ori pjesma. Ljudi ve1seli, mzdragani. •I,stina, nikog poz111atog nismo sreli ali nase partizanske uniforme, oruzje, oznake, odlucnost i rijesenost, hili su u svih isti. Grad je izgledao nekako velik, a nasa partizanska vojska ogromna. Dobili smo zadatak da se javimo u Okruznom komitetu KPJ za Bihac drugu Hajri Kapetanovicu. Raspitivali smo se gdje je OK. Uputise nas prema jednoj maloj viii. Ocekivali smo da cemo tamo naci nase poznate drugove, druga Hajru i Dzevada Midzica. Sa rancevima na ledima usli smo u kucu. Medutim, tamo ih ne nadosmo. Prostrana basta, prilazi, lrus•teri, zavjese, .pras1lrane, svijetle i ud01bne prostor.ije, .podsietili su Bracu na njegov Zagreb, bezbrizno djetinjstvo, na drugove iz klupa, na zelenilo Tuskanca i Maksimira, na toplinu domaceg ognjiSta. Palio je lustere, otvarao slavine da voda tece, upalio radio i radovao se kao dijete. Posto nismo nasli one koje smo trazili, Braco mi rece: ,Znas sta, dok se oni vrate da iskoristimo i da potrazimo druga Ratu". On se tada nalazio u CK SKOJ-a. Uputili smo se tamo. Kad smo dosli pred zgradu nisam htjela da udem unutra. Pitala sam se sta cu ja tamo kad nikoga ne poznajem. Istina, Ratu sam upoznala u Prijedoru, znala sam ga kao 528 529 * Preuzeto iz edicije BIHACKA REPUBLIKA, zbornik clanaka i radova, Muzej AVNOJ-a i Pounja u Bihacu, Bihac 1965, ·knj. I, str. 575-577. 34 zene BiH u NOB 1941-1945. �i Bracu jer sam ih istovremeno upoznala. Nikog drugog nisam poznavala, a tamo je bio Lola Ribar i ostali. Sve mi se nekako vrzmalo po glavi: ,}ita cu ja u Centralnom komitetu SKOJ-a?" Rekla sam mu: Idi ti sam.' sta cu ~i j,a". J?raco me povukao za ruku i rekao: ,To je ~~sa omladmska kuca! NaJzad sam se odlucila. Usli smo u povecu zgradu i odmah smo se nasli kod druga Rate. Tom prilikom desila mi se mala nezgoda. Post'O nisam bila navikla na :parket, a na nC?gama sam imala bakandze, kad sam iSla preko sobe okhznula sam s~ 1 pal~. Pocrvenjela sam od stida. Bilo me je strasno sramota. Pomogh su m1 d~ se dignem. Niko nato nije ni obratio paznju. Dok ~mo razgovarah sa drugom Ratom iz druge sobe dosao je drug _Lola 1 r~kovao se sa nama. Rato mu je objasnio ko smo mi. Odn:ah.Je zapodJenu~ s nama ~azgovor. Pitao nas je o omladini sa Kozare, nJemrr: usl_ov1ma 1 rezultat1~a ra~a, itd. Interesovalo ga je kako se snalaz1mo 1 kako nas omladma pnhvata. Ukazivao nam je na pojedine probleme. Poslije razgovora s njima vratili smo se u OK KPJ za Bihac. Mene su odmah zadriali i kooptirali u OK SKOJ-a za Bihac. Prvom sa~t~nku ~K SKOJ-a kojem sam prisustvovala vee kao nje~ov J:?:mopravm clan, Ispred CK SKOJ-a prisustvovao je i drug Mihajlo Svab1c. Na t_om sasta~~u odluceno je da ja i Zumra Cejvan podemo na teren u Cazmsku kraJmu. Postavljen nam je zadatak da tamo formiramo omladinske inicijativne odbore, da agitujemo medu omladinom da se .d?bro':'?ljno javlja ~ nase je~inice, d~ om'Iadinu organizujemo da nabav1 sto v1~e. top log od!Jel~, o~~ce, rukav1ca, ?zempera, carapa i drugog dobrovol]mm sakupl]an]em 1h da to sama 1zrad1. Rekli su nam da se na tom terenu nalazi Vahida Maglajlic, (s kojom sam se upoznala jos u Bihacu) i da radi za AFZ. B~z vec!h poteskoca stigli smo u Cazin. Uskoro smo se povezale sa Vah1dom I .sa drugom Perom Gazibarom, tadasnjim sekretarom SK SKO~-a. ~etalJ~o. vsmo yorazgov~rali o situaciji u Cazinskoj krajini, o USlOVIma I SpeCif1cnostlma rada I 0 tome kako cemo prilaziti omladini narocito zenskoj. ' . Posl!.i~v ~slobodenj~ Bih~ca razvijen je u Cazinskoj krajini intenzrvan. ~ohtrc~r r~~· Odrzavam su zborovi i konferencije. Na njima su gov~mh: ~~sa. P11ade, Ivan Milutinovic i Nurija Pozderac. Vrhunac te aktivn?Sti bw Je, bez sumnje, dolazak druga Tita u Cazin i njegov govor n~.veh~o.~ ~boru u gra~u. Poslije tog govora nastavljen je ]os intenzivn!)I pol.Itic~I rad. Tada Je bilo lakse raditi. Liudi su nas rade i otvore~11~ pnmah. Rezultat svega toga bio je veCi priliv omladine u nase Jedmice. Pokusali smo, najprije, da se pribliZimo i povezemo sa omladinom preko omladinskih konferencija. Te konferencije zakazivali smo u pocetku u kafanam~,. jer je bilo veoma tesko privoljeti nekoga od gradana da se ~on.\e~enciJa odr.zi u ~.1egovoj .kuci. Kraj je bio jako zaostao, Iiudi nepovJerlJ.I~I, pa se .mko m,1e usudiVao da se eksponira ... Na jednoj ~~nf~re?cip u kafary zatekh smo muskarce, starije i mlade, gdje sjede I stnkaJu. carape, dzempere, rukavice. To nas je jako iznenadilo, jer nismo znah da I u ovom kraju taj posao rade muskarci. Zena ni omla?inki nije ~il?. I por~d toga po~~zgC?varali smo s niima o situaciji uopste. _o polozaJu Mushmana, o crl.Jevima narodnooslobodilacke borbe, o zlodJehma ustasa i cetnika, i o zaostalosti u njihovom kraju. Govorili 530 531 smo im o narastanju nase vojske, o formiranju novih jedinica, o tome da je duznost i Muslimana da uzmu ucesca i da daju svoj doprinos za konacno oslobodenje zemlje. Isticali smo da je potrebno da i oni daju prilog za nasu vojsku, da mi zelimo da uspostavimo tjesnji kontakt sa njima, sa njihovim zenama i kcerkama, naroCito radi prikupljanja toplog odijela i druge opreme za vojsku. Obicno su nam obecavali da ce sve uciniti samo da im kazemo koliko cega treba da daju. Uvl.djeli smo da tim putem necemo moCi izvrsiti postavljene zadatke. Ocito da nisu odgovarale nasa zamisao i dotadasnja praksa da na konferencijama rjesavamo goruca pitanja. Nase neiskustvo i, donekle, krutost pokazali su odmah slabe rezultate. Moralo se poceti iz pocetka. I pored toga mi smo pored Cazina obiSli Gatu, Triacka Rastela, PeCigrad, Vranograc, Veliku i Malu Kladusu, Koprivnu, Buzim i druga sela. Prilikom obilaska sela zalazile smo u pojedine kuce, najcesce radi prenocista. To su mjestani nekako tolerisali jer smo i mi bile Muslim,anke. Sa ukucanima smo brzo uspostavljali kontakt. Razgovor u kuci bio je neposredniji i otvoreniji. Malo pomalo uspjeli smo tako da uspostavimo dodir i s omladinom. Uskoro smo pristupili formiranju omladinskih grupa u Cazinu, PeCigradu, Vranogracu i u Maloj i Velikoj Kladusi. Grupe su pocele da rade. Ubrzo se to i osjetilo, jer su bas iz tih grupa birani delegati za omladinski kongres. . Dosta smo tdko pridobili zene i omladinke. Sa njima smo razgovarali o najbeznacajnijim pitanjima. Zatim smo postepeno prelazile na razgovor i o stvarima koje nas interesuju. U Cazinu smo uspostavili vezu sa skojevkom Feridom Berberovic. Preko nje smo saznali gdje se i kada odrtavaju sijela, pa smo nekad i nepozvane isle na njih. Takva sijela i mi smo organ:izovali. Dogovorile smo se sa Feridom da ona odredenog dana sebi pozove pojedine zene i djevojke pa cemo i mi doci. Tada smo sa njima razgovarale o mnogo kojecemu, o njihovom polozaju i 0 tome da treba prosvjeCivati zene i zensku omladinu. Uskoro smo pocele zapazati da nas zene i djevojke sve rade primaju, cak i da zele s nama da razgovaraju. Pocele su da nas pozivaju u kuce i radovale su se nasem dolasku. Rado su slusale kad im se nesto cita ili kada im se prica, a posebno su zeljele, narocito omladinke, da nauce da citaju i piSu. Prosto je neshvatljivo kolika je u njih bila zelja za znanjem. Medutim, u pocetku tesko ih je bilo izvuCi u drustvo, a i nerado su se prihvatale da :izvrse samostalno neki zadatak. UoCivsi njihove sklonosti nismo ni insistirale na onome sto hi ih odvracalo ili sto su nerado cinile. KoristeCi se njihovom zeljom za opismenjavanjem, organizovali smo odmah vise analfabetskih tecajeva. Za rukovodioce smo odredivali gimnazijalce ili nekog drugog za koga smo znali da ce ih uspjesno voditi. Cesto su omladinke iz Cazina iSle sa nama u okolna sela i oddavale tecajeve. Interesovanje je bilo veliko. Tako smo u Pecigradu imale oko 30 omladinki na tecaju. Cak su dolazile i djevojke iz okolnih sela. Medutim, zaostalost, tradicija i ukucani uticali su na djevojke, narocito starije, tako da su na tecajevima bile mahom one od 14 do 16 godina. Tako smo se pripremali za Kongres. Istina, zbog specificnih okolnosti nismo mogle da organizujemo neke siroke skupove, niti da ::-?zvijamo siroku agitaciju za izbor najboljih i najaktivnijih za delegate. One forme koje su na oslobodenoj teritoriji bile beznacajne i prevazidene za �nas su u o;ri.m uslovima bile jedino mogucne, a rezultati naoko mali za nas su bih veoma krupni i vrlo znacajni. Znacajna je blla i Cinjenic~ ~a nek<;> sa o':og terena ?d~ na Kongres, da dode u dodir s omladinom I~ ~r~sih. kraJ~Va, ~a.VOSJeti onu atmosferu i omladinsku borbenost, da VIdi 1 CUJe l!ase naJVIse .rukovodioce i da poslije, po povratku, prica 0 tome po sehma. Ispalo Je da su na kongres posH samo omladinci nJ'ih oko 15. ' . Ka~ su se deleg~ti sakupili ja ~sam posla s njima u Bihac. u gradu ]e ~ve vnlo od or_nladme. Svuda je odjekivala vesela omladinska pjesma I VIla su se parti~anska ~ola. Nasi <;>mladinci osjecali su se u pocetku ka<;> d_a su stranc1. ~~dutu~,. ubrzo Je toga nestalo. Rasporedili su nas g~Je cemo s~anovati I hramt1 se dok smo u Bihacu, i odredili su nam ~Jest~ u s~h. Svaka grupa, svaki srez, svaki kraj, svaka jedinica imala .Je svo1e ID.Jesto. . !ih 1~P~ Bihacv je bio grad mladih. Na sve strane omladina. Bila Je _naJra.~hcitiJe obucena i naoruzana. Bilo je dosta seoske omladine omh ~OJI su. se ~<;>znavali, ali je bilo _viS.e onih koji se nisu poznavali: .!'4edutim, to 1m niJe. smetalo da budu Jedmstveni. Mi smo bili jedni drufma tako nep<;>znati, a ~pet tako bliski, tako dragi i tako jednodusni ao da smo bih sta~n.o zaJedno. Nisam imala jasnu predstavu 0 tome na ka~~v smo ~kup dosh. To sam tek kasnije shvatila. Cini mi se da je tako OSJecala vecma omladinaca i omladinki. Sav znacaj tog skupa tog bor' benog dogovora, tek smo kasnije shvatili. T.acn~ je hilo pre~.videno vrijeme kada treba da se sakupimo. o.~Iadma Je m~ogo ramJe zauzela svoja mjesta. Zagor i pjesma ispulll~I su salu. _NaJednom, zagor je prestao. Pronio se glas da ce drug Tito pnsustv:ovati Kongresu. Ustali smo. Svi smo se okrenuli prema ulazu <;>dakle Je t~ebalo d~ se pojavi covjek o kojem smo toliko slusali, 0 koJem sm? PJ~Sf!!e. pJevah, ko~a ~mo tako. voljeli ·i koga mnogi od nas dktad .ms~ vidJel.L Ka~ se P~JaVI<;J drug T1to u sali se prolomio aplauz i s. an~Iran}~· !o Je traJalo vise mmuta. Najzad, kad su se aplauz i skandiranJe stis~h, ~ovngr~: je ~oceo. Za govornicom se pojavio Lola Ribar. . Medutlm!. ]OS p~IJe 1:oce~ka K.ons;resa do mene je dosao Braco Neme~ I rekao ,Znas, AJ~a, tUu SJedi, :pa kad prozovu neke, ako prozovu. I t_ebe, po~I ~}:ida o?u 1 o~~ . To me Je zbunilo. Ne znam zasto proziV~Ju I ~uda ce 'ICl. Mozda m1 Je on to i rekao, ali ja u onom uzbudenju ms,am. c~la. Ja sam !o prozivanje ~~':'at~l~ ka? da treba da govorim 0 ~m~adim Ko~are. ,P'<?c~Ia sam ,razmislJaitl sta a tka:ko da govorim. Da li cu ~a _to znati? pa h ~u ~nat! da kvaze~ sve ono o omladini Kozare sto o nJOJ treba reCJ? Hocu h nesto vazno nostaviti? Zbos.t?ga nisam ni cula prve rijeci druga Lole. Nisam cula ni koga ~u predlozll~.l! pocasno p~edsjedniStvo Kongresa. Za radno predsjednistvo predlozih su Lolu R1bara, Ratu Dugonjica, Milku Kufrin mene i druge. ,K,a~ s.u se delegati saglasili sa predlogom posla sam i j~ prema pozormc1 1 SJela za predsjednicki sto. .. Ispred nas sjedili su u prvom redu drugovi Tito Ivan Ribar Nu~IJa Pozderac, Ivan Milutinovic, Vlado Zecevic, Kata Pejnovic Moia PiJade, Kosta Nad, Osman Karabegovic i drugi. ' d Po~lije izb.ora radnih tijel~ i uvod~e rijeci drug Lola je dao rijec ~l!gu Titu. Najednoll! se u sah _prolomw aplauz i skandiranje. Svi su b.I!I v~a noga;na. J:?ugo Je to.l?otrajalo. !edva je drug Tito ponovo dosa:o do riJeCI. Kad Je poceo govont1 nastala Je mrtva tiSina. Delegati su ga slu- m:. 532 533 sali netremice. Istina, prekidali su ga aplauzom, skandiranjem i pjesmom. Poslije njegovog govora aplauz i skandiranje dugo nisu prestajali. Za sve to vrijeme razmisljala sam i u glavi poCinjala svoj govor. Bila sam veoma zbunjena i osjecala sam da necu znati sve sto mislim dobro ispricati. Sta ce mi reCi Braco? Ocekivala sam kao da ce me svakog casa prozvati. Za vrijeme svecanog dijela redali su se pozdravi. Jedva sam dacekala pauzu. Svecani dio Kongresa prosao je, a ja nisam mnogo vidjela i zapazila. Za vrijeme pauze potrazila sam Bracu i potu:Zila mu se da nikako ne znam kako cu govoriti. Molila sam ga da on govori umjesto mene. Poslije rijeCi druga Tita na mene su najimpresivnije djelovale rijeci druga Lole. Cudila sam se tada kak~. on sam~. mo~e ~a nade. takve rijeCi i da .izrazi ono sto misli i kako l~Jepo sroc1 rec~mcu. _Tol.Ik<;> su bile jasne njegove misli kao da je govono upravo ono sto mi m1shmo. I njega je omladina slusala sa napregnutom p~znjom i b_urno mu ~plau­ dirala i skandirala. U ime proletera Kongres Je pozdravw Lune Milovanovic. Govorio je o putu proleterskih jedinica, o njihovoj borbi, rezul· tatima, herojstvu omladine i o proleterskim jedinicama. Zatim su se redali govornici iz jedinica, delegati sa oslobodene teritorije ·i sa okupiranih podrucja iz svih krajeva l!ase zemlje. Pozdra:vljali su Kongres, iznosili rezultate, davali obecanJa ... Izme~u o.s.~ahh govorio je Slavko Komar o ilegalnom radu u Za12re~u, o diverziJI ~a Glavnoj posti u Zagrebu, o napadu na ustasku bolmcu 1, u~pste, o uspJ_esima borbe u okupiranom gradu. U ime 2. proleterske bngade govono je Bosko Buha. Kad je Bosko sta:o iza govornice nije se uopste vidio. On se brzo snasao i izasao ispred, te govorio bucno i slobodno. Mnogo su mu aplaudirali. Kad je zavrsio govor drug Tito ga je zagrlio i poljubio. Zatim je govorio Stojan Bjelajac o aktivnosti omladine Podgrmeca i o njenim rezultatima, a poslije njega i Sule Mehmedbasic . U i:me omlaJdine Kozare goVIorili 1SU Braco Nemet i Rade Basic. Bra· co je govorio o radu omladine na slobodnoj terito_riji,. o ?jeno~ rad~ u neprijateljevoj pozadini, o rezultatima rada omladmskih ceta, TIJI~?VOJ aktivnosti za vrijeme ofanzive na Kozaru, o tome kako su se snabdiJevale jedinice hranom i izvlacile ranjenike, ~al~o. su spasavale zet~u ~ k~ko su, poslije, ulazile kompletne u sastav poJedmih bngada. Govono Je tiho i mirno. Rade je govorio temperamentnije, iznosio je primjere iz jedinica, naroCito iz 5. kozaracke brigade. Iz Cazinske krajine govorio je Hamdija Pozderac o rezultatima rada omladine. Kad smo uporedili nase rezultate sa rezultatima drugih, uzimajuCi u obzir i uslove rada, bili smo sasvim zadovoljni. UCinilo mi se da se po nacinu govora moglo ocijeniti koji su delegati sa terena, iz ilegalnosti, a koji iz jedinica. Oni sa terena govorili su tiho i mirno, a oni iz jedinica bucno. Kad j_e govorio ~ali_ Bos~o ~~ha ucinilo mi se da su se zidovi tresli. Slavko Komar govono Je ubJedlJIVO, logicno i iznosio samo cinjenice. . Za vrijeme Kongresa u Bihacu oddavane su za delegate razne pn· redbe. KazaliSte narodnog oslobodenja davalo je predstave, a odrZavane su i neke utakmice. �Delegati su se za ona tri dana dobra upoznali i zblizili medusobno. Na kraju treceg dana Kongresa izabran je Zemaljski odbor USAOJ-a, a uvece, treceg dana, drug Tito priredio je veceru u hotelu ,Bosna". To je bio poseban dozivljaj. Neposredno razgovarati sa drugom Titom, slusati njegove blage rijeci, gledati ga kako ocinski govori sa predstavnicima omladine, kako jednostavno objasnjava i najkrupnije probleme, kako ukazuje i savjetuje, bio je to za mene zaista veliki dozivljaj. Neposredno poslije Kongresa oddali smo sasfanak OK SKOJ-a za Bihac. Sekretar komiteta bio je Dzevad Midzic, a clanovi Bosko Kecman, Esad Bibanovic, ja, i jos neki. Zumra Cejvan bila je instruktor OK SKOJ-a. U ime CK SKOJ-a prisustvovao· je Mihailo Svabic. Na sastanku je razmatrana mogucnost da se na podrucju okruga formira organizacija USAOJ-a. Poslije svestrane analize dobili smo zaduzenja i ja sam opet odredena za Cazinsku krajinu. Tada su vee u Cazinskoj krajini postojala uporista i moglo se uspjesnije raditi. Odmah smo formirali inicijativni odbor za srez Cazin. a zatim pristupili formiranju inicijativnih odbora po selima. ISH smo od sela do sela, razgovarali s omladinom, objasnjavali situaciju, podsticali rad analfabetskih tecajeva, proradivali materijal, prikupljali priloge za vojsku, ubjedivali omladince i omladinke da se dobrovoljno javljaju u vojsku i dr. Sa terena sam iSla u Bihac na sastanke OK SKOJ-a. Prilikom po~ vratka sa ,iednog sastanka dosao je sa mnom drug Stojan Bjelajac, clan Oblasnog komiteta SKOJ-a za Bosansku krajinu, da se upozna sa stanjem na terenu. Kada sam dolazila sa terena u Bihac, na sastanke OK SKOJ-a, navracala sam viSe puta u CK SKOJ-a za propagandni materijal. Najcesce smo ga dobijali od drugarice Ljubinke Milosavljevic, koja je tada bila clan CK. U pocetku nelagodno sam se osjecala kada sam tamo isla. Plasila sam se da necu znati da im iznesem situaci iu na terenu i da im objasnim kako radimo, koji su problemi itd. Medutim, cim sam prvi put dosla u CK brzo je nestala moja bojaznost. U CK SKOJ-a uvijek su nas lijepo primali. Tamo smo s drugaricama i drugovima razgovarali na ravnoj nazi o pitanjima pa i najobicnijim, isto onaka kako smo o tome diskutovali i na terenu. Ponekad sam se i duze zadrzavala u CK i prisustvovala njihovim diskusiiama. Mnogo toga iz diskusije nisam razumjela, ali sam ih slusala i divila se njihovom znanju. Narocito je bila interesantna diskusija izmedu drugarice Ljubinke Milosavljevic i druga Milentija Popovica. Stanje na terenu bilo je vee znatno bolie. Intenzivan rad partijskih organizacija, organizaciie Antifasistickog fronta zena, SKOJ-a i organizacija Saveza antifasisticke omladine vee ie poceo davati vrednije rezultate. Formirani su narodni odbori po selima i ostalim miestima. Sve je vise bilo dobrovoljaca za jedinice NOV. Narod se na djelu uvierio u laz i propagandu neprijatelja. Rad s omladinom uzeo je maha, narocito poslije povratka delegata sa Kongresa. Price i utisci delegata bili su nam najbolja propaganda. Sada se nije viSe postavljalo pitanje kako sakupiti omladinu, cak i zensku. Priloga je bilo sve viSe. Zivot u Cazinskoj kraiini sve je viSe dobijao izgled i sadrzaj intenzivnog zivota i rada nase slobodne teritorije. Taj razbuktali rad sasvim nas je apsorbovao. Na terenu su bila stvorena dobra omladinska uporiSta. To se najbolje vidjelo po tome kako je omladina, a i ostali, prihvatila izbjegli~e, star~~ e. l_jude,d zene ! djecu sa Banije i sa Korduna ~ada su se poceh povlac1t1 1spre nepn. telja na pocetku cetvrte ofanzive. . . . . 1 ' Ja za prihvatanje izbjeglica formirani su pnhvat::n c~ntn 1 pro ~zne kuhinje jedna u skoli u Cazinu, druga u Komandl m.J.esta, a.~~~~a i~ p " adu Sve organizacije dobile su zadatak da obezbiJede pn , ' h~~~~ i s~jestaj izbjeglica. Trebalo je smjestiti zene. i djec~ po ktlcafkL N k' usljed zamora bolesti i iscrpljenosti morah o~tat1 po ne.m; o d:n~ s~ neki su samo ~ prolazu dobijali .hranu. ~~rod J.e pnmao Iz.bjveg1' ·' · · na dijelio i zadnju koricu hlJeba. Pnhkom 1shrane, smJesta·~c~ I sa ~ni narocito je bila aktivna omladina. Radilo se _bez prestan~a? Ja I ~om , Tada nam je svima bila zivi primjer zalaf?anJ~, upornosti J ~~;s~~s~·i drugarica Vahida. Onaka preduzimljiva, hltra ld okretna,, u,spijevala je da stigne svugdje. I omladina je radila cao a ne osJeca umorizbjeglice su prolazile. Djeca, zene, starci. Izgladnjeli i prdmrzJ~ sa zavezljajima na Iedima. Neki su_}j,~rali,i s~oku. K~~one. naror avo . :J~ u neizvjesnost i pronase najrazlicitiJe V~J~Stl ? nepnptelJU:. I 11fse J.bl' _ · nice se povlace. Uskoro dobismo obavJestenJe da se nepnJate J pn I . _ zio ida treba da napustamo ta] teren. . .. . . d' Obavijestili smo sve omladinske o~gar;IzaciJe, g_rupe I poJe. mce,._ R no nam ·e da se povlacimo prema B1hacu. Medut1m, sve 11:as JC PP, ja~~~ iznenadila cinjenica sto se sa. nam~ po':l~Cio selj~c MuJo ~1?-J 1 C · Cazinske krajine. Istina, on je bw nas akt1v1sta. Kav· smo. ra. 1 1 na ~~renu dolazili smo u njegovu kucu. Sa nama se povlacw on I nJegova zena. , d v t. Mene Posta smo stigli u Bihac rasporedeni smo na r~zne d~no s 1 : su zadrzali izvjesno vrijeme u Bihacu u gradskoJ omla ms 1WJ orga.. t r · 0 nizaciji. .. . Nase jedinice vodile su borbu sa nadmoC!~IJim n~pnJa ~ Jem 1 R t eno se povlaCile One su imale zadatak da sto duze zadrze nep~IJ,a­ ~ da bi stvorile ·vrijeme za evakuaciju stan~vniStva, ?~ane, odJece, ~ 'k i bolesnika iz Bihaca i okolme. Mob~hsa:r:~ su sva ~~e:~:~~r~~~d~~v:. Omladimi je prednjacila. Usko:o je s.t1.gl~ c1tava I~f" lana kola natovarenih brasnom, secerom i ostahm namirmca,r?a· ;s ~ d Bihaca prema Petrovcu preko Ripackog klanca .. NepnJatelJeVI s~i~ni bombardovali su kolone izbjeglica i z~~re~nih vozil~. I sad, v~ad a· . m Na etrovackoj cesti" od Branka Cop1ca, ~sk:sn~ ~I pred. oc1ma ~d~ze;e kc!lone izgladnjelih, promrzlih i goloruk1h IzbJeg~I.~a koJe 0s~a!1Je om 110 nadlijecu i bombarduju tudinski avioni: ~uz ~est~. ~a n-. vacu zjape crni lijevci od avionskih ?,omb; 1 s~ IZmiJesan~m zkem JOm 1 .. e. smJegom raskomadana , iznakazena tiJela 1 otkmute noge 1 ru B'h , · I pored bombardovanja, evakuacija je stalno vrsena. I ac Je napusten. v fP , · k 1 v 534 535 f �Dara RadujkoviC-Vujnovic ZENE KOZARE U SLAVONSKIM PARTIZANIMA 1942. GODINE L jeta 1942. godine, iZa:jedno sa majlkom i mladom se's.trom Cvijetom, provela sam u kozarskom zbjegu oko mjesee dana. U toku nasega boravka u Kozari izvrsen je proboj neprijatelj?kog <?bruca prema jelovackoj eesti pa su mnoge porodice uspjele da 1zad~ 1 povrate se svojim kueama. Medutim, veeina naroda nije uspjela da 1zade iz obruca, vee je dospjela u neprijateljsko zarobljeniStvo. Takv.a s~dvbina .za~esila j~ i nasu porodieu. Bilo je veoma mnogo naroda, l]ud1, zena 1 dJeee. Sv1 smo preko Bos. Dubice otjerani u J asenovae gdje se nalazio ustaski logor. Mnoge porodice su se razdvojile i dospjele tamo gdje su ih ustase otpremile. 'I~ _JaJSenovca smo ol~prem!ljeni u Upi'k, a zattim ,ra;sporedeni u sela ~laVOill1Je ~~d P1srmja. Nasle rsmo se u 'selu Sehovici ·kod ta:rnosnjdh ISelJaka. ~luzili s~10 ka~ besplatn_a r.adna snaga. Nasa je zelja hila da se povratimo SVOJim kueama. Medutim, uslova za povratak nije bilo. Nismo znale sta je sa ostalim narodom iz nasega kraja .i da li uopste ima zivota u selu Devetacima. I ovdje u selima Slavonije nismo hili slobodni. I tu su dolazile us.t~se. Jednog.a ~ana pokupili s:.r n:jestane. iz Sehovice i nekuda otpremih u logore I nJemaeko zaroblJemstvo. M1 smo ostale u selu, ali smo stalno zivjele u strahu da ce nas jednoga dana opet ustase pohvatati i pobiti. Odlucile smo da idemo u planinu Psunj. Tu sam majci napravila bajtu, a zatim krenula u partizane. Postojao je partizanski odred u .Psunj_u i Trokutu. Ovo podrucje bilo je partizansko. Postojala je i komanda mJesta u Trokutu. Tu se sakupljala omladina i bio je formiran tzv. omladinski mobilni eentar. Pretezno su tu bile omladinke sa Kozare koje su htjele da stupe u partizane ili da se putem partizanskih veza prebaee na Kozaru. Tu sam upoznala mnoge djevojke sa Kozare, kasnije istaknute b?rce. yp~znala s~m Bije~ie Milju, iz Jasenja, koja je kasnije, 1943. god!ne, hila Istakr:mti horae I bombas u 11. KrajiSkoj brigadi, zatim Jevrosnnu Pupavae 1 Radosavu Pupavae iz Medede, Trivic Milieu, takode iz ~~~ede, vsestre Petru. i ~avu M.i~janov~e iz Podgrada~a, Dusanku KrnjaJie I Alosa Kosu, koJa Je kasmJe pogmula kao partizanka u Slavoniji. Poznavala sam mnoge omladinke koje su bile u ovome sabirnom eentru i kasnije u partizanhna, ali sam im zaboravila ime. 536 537 U ovome sabirnom centru bilo je viSe omladinki i mladih zena sa Kozare koje su namjeravale da se partizanskim vezama preko Slavonije prebaee na Koza:ru. Mediut'im, te 1942, god1ne veze sa Kozarrom teslko ·su se odrzavale, tako da se tesko moglo prebaciti na Kozaru. Bila je jesen kada su putovi bili neprohodni, a najveca prepreka bila je zeljeznicka komunikacija Zagreb-Beograd koja je bila dobra cuvana i kojom su cesto prolazile kompozicije isa neprijateljsNom vo}skom. Jos 'teza prepreka hila je r. Sava koja se nije mogla preCi bez camaca, a da bi se do njih doslo trebalo je doCi u vezu sa vlasnicima camaca i sa saradnicima koji bi nam obezbijedili camce i bezbjedan prelaz. Sve je to u ratnim prilikama, kakve su bile jeseni 1942. godine, bilo tesko i neizvodljivo. Posta se ispostavilo da se ne moze na Kozaru mnoge djevojke su odlucile da stupe u redove slavonskih partizanskih jedinica. Jos dok smo se za-drzavale u sabirnom centru nama je oddavana nastava, obucavane smo u rukovanju oruzjem i prenosenju veze, pameenju i prenosenju znakova raspoznavanja, odrzavanju veze u koloni. Nastavu narn je oddavao jedan od boraca po imenu Uros, .ali ne znam kako se prezivao. Bio je veoma visok i skladno graden, a posebno se isticao u dobrom poznavanju pravila vojnicke vjestine ratovanja i partizanske taktike. Nakon zavrsenog predvidenog .nastavnog programa, koji je trajao oko petnaest dana, mnoge djevojke posle su u slavonske jedinice. Stupila sam u 1. bataljon 16. omladinske slavonske brigade ,J oze Vlahovie". Sa mnom u jedinici su bile Sekerae Marica, Radosava i Jevrosima Pupavac, sve od Bos. Dubiee. U Slavonskim partizanima upoznala sam i Branka Vukoviea, koji je kao komandir krajiSkih proletera dosao u Slavoniju iz centralne Bosne. Tamo je bio i Sima Marie, horae koji je ostao bez ociju. Bilo je viSe boraca sa Banije. U prvo vrijeme bila sam horae, a zatim sam primila desetinu. U nasoj ceti hila je i Jugovie Dusanka iz Pucara koja je vrsila duznost delegata u jednom vodu nase cete. Od drugariea sa Kozare koje sam spomenula da su bile sa mnom u jedinicama poginula je Alosa Kosa, a ja i Krnjajie Dusanka smo bile ranjene. Za vrijeme pokreta nase brigade po Slavoniji imala sam prilike da se u slavonskim selima susretnem i upoznam sa mnogim zenama sa Kozare koje su se tamo nalazile sa svojom djecom kod seljaka. Bi1o ih je iz Prusaea, Zuljevice i Petkovca. Po dolasku u partizane bilo nam je veoma i1eobicno i tesko. Bile smo jos mlade, sesnaest-sedamnaest godina, a prije dolaska u Slavoniju zivjele smo sa roditeljima i nismo nikuda odlazile. Sada smo se nasle mediu .nepo:zmatim ljudima i u nepo.zna:tom :kraju. Medutim, sve je to ibnzo iScezlo. Bile srno 'toplo ,i d:rUJgavsiki primljene medu borcima slaiV'Onskilh partizana. Vezivalo nas je ratno drugarstvo i zajednicki ciljevi borbe. Ipak cesto smo ceznule za nasim rodnim krajem, za nasom Kozarom. Kasnije smo mnogo slusale o borbama kozarskih i krajiSkih boraca i pomisljale kako bi nam bilo da smo zajedno sa njima. Ali, u partizanskim jedinicama gdje je vladalo ratno drugarstvo i jedinstveni zajednicki ciljevi mislilo se samo na to da se oni ostvare, da se unisti neprijatelj i dade sloboda. Medu slavonskim partizanima zaista smo se prijatno osjeeale. Zvali su nas Bosankama, ali su nas veoma cijenili ne samo kao boree vee i kao Kozarcanke. Kozaru i njene partizane spominjali su kao primjer hrabrosti. �Ucestvovala sam u nizu znacajnijih akcija koje je vodila jedinica u kojoj sam bila. Bile su to akcije na Vocin, na Dulovac, na Viroviticu gdje je poginuo komandant jednog btaljona, Bosanac, koga su zvali ,C~ni", ali. se n~ .sjecam njegovc_>g i:J?ena: Ucestvovala sam u tri akcije koJe smo 1zvod1h na Pakrac. Bilo Je zmsta mnogo akcija u Slavoniji. Prosla sam sa svojom jedinicom kroz Slavoniju Podravinu Posavinu, Bi~ogor.u, Zagorje, zatim smo presli u Zumberqk gdje smo proveli 9.evet ~J~SeCI. Tu vsam dva puta r~njena. Bilo je to 1944. godine. Kao teZl ranJemk prebacena sam u partlzansku bolnicu u Petrovoj Gori. . Sa mn?m u jedin~ci J;>ilo je. zena iz Slavonije, iz Srema i iz Like. B1le su to. ~lVne dr~ga:1ce .1 borc1: Damjanka Narancic, iz Bijelog Brda, Anka.- LI.cank~ koJa Je ?1la sa mnom u ceti, Nada, koja je hila kurir u batalJonu 1 pogmula na Zumberku, te jos mnogo njih cija sam imena na zalost zaboravila. . . ?slobod:~nje zemlje za.teklo me je u brigadi u kojoj sam provela dviJe 1 po godme, ra:tne godme, 1943, 1944. i 1945. Esma Kapetanovic RAD SA ZENAMA NA OSLOBODENOJ TERITORIJI jesen 1943. godine dosla sam na Kozaru. Odmah sam se javila politickom komesaru Kozarskog podrucja Lazi Vukoti i trazila da budem rasporedena u brigadu. Medutim, kako sam bila dosta iscrpljena, rasporedena sam u krojacku radionicu pri komandi podrucja na Kozari. Tu sam radila nekoliko dana, a onda sam premjestena u Podgrmec, u selo Mali Dubovik. U Duboviku sam odmah pocela sa radom u Bolnici u Kozinu, gdje smo ukazivali pomoc ranjenicima. Iz Dubovika sam presla u selo RuiSku gdje sam bila kooptirana u Sreski odbor AFZ-a. Kao clan Sreskog odbora AFZ-a dobila sam zadatak da radim sa zenama - Muslimankama u selima HosiCima, DediCima i Celopeku. Selo Hosici je bilo cas u rukama partizana, cas u rukama neprijatelja. Ali, to nije ometalo da se u njemu radi, jer cim bi neprijatelj bio izbacen iz tog sela djelatnost je odmah nastavljana. Sa zenama sam proradivala razne brosure koje sam dobivala iz Sreskog odbora AFZ-a. Medutim, u ovim selima je bilo tesko djelovati, s obzirom na patrijarhalni odgoj, pa sam bas ja kao Muslimanka i dobila zadatak da tu radim. Pored toga, nas zadatak je bio da sakupljamo hranu za ranjenike i vojsku. Posebno smo sakupljale kajmak, pilice, jaja i drugo sto je bilo potrebno za ranjenike, koji su bili smjesteni u bolnicu u Ljubiji. Aktivnost zena i ucesce u pojedinim akcijama je bilo zadovoljavajuce. Mnoge teskoce u radu su prebrodene i ostvareni su dosta dobri rezultati. U 538 539 �Draga Ladevic kraju se odlueila i povela je Danu sa sobom. Majka i kcer nasle su se u partizanskoj koloni koja je isla prema Borju. Neprijatel_jske granat~ su vee padale po Teslicu. Nosila ju je i gazila snijeg. Kad Je .~olona st1g!a na Klupe u selu PribiniCu uvidjela je da je u zabludi - diJete ne m:oze izdr:lati hladnocu, nespavanje i glad. Teska srca odlucuje da pre~o Jednag covjeka iz Pribinica malu Danu vrati baki u Teslic. Bio je to 1 tez~k i posljednji rastanak sa svojim ced~m, svojom radoscu i na_?o~. DJe· vojcica je ostala ukocena od studem u rukama nepoznatog covJeka, a njena majka Zaga sa suznim ocima nastavila je put prema Borju, obaziruCi se na jedinicu Danu: . . . . v Kao i za sve komumste tako 1 za Zagu borba Je b1la naJpreca, bez obzira na kucu, porodicu i djecu. To je bio trenutak za Zagu kada .su joj suze same tekle niz obraz~.J-ju~i iz kolone op~asta.li sll: joj na o_v1m suzama, jer su znali da su maJcme, 1skrene. Z~¥a Je z.msta n~ala v~~1ko, ljudsko srce. Ali Zaga je isto tako imala uzy1~en~ lJu.dsku 1 part1Jsku . svijest. Izdr:lala je trenutak rastanka mada JOJ l11Je bllo lako. Po prirodi njezna ~ nenavni~uta na. stalne po_krete, ne~pavanJ~, ghid i sve one tegobe koJe su pratll~. p~rtlz~nsku VOJS~u u na~em vehkom oslobodilackom ratu, ni Zaga mJe 1zdrzala. RazbolJela se 1 pala na postelju. Ostala je zauvijek u brdovitim i sjenovitim -~oricanima. ~?· liko li je samo puta U agoniji V~soke. t.e~~erature ~~1zryala u. vl_la~UCJ~ svoju voljenu i jedinu Danu, kohko h JOJ Je samo h]ep1h maJc.n~1h_ n~ jeci uputila. Tu u kor~canskoj _visoravni. ug;;tsio se j~dan plememtl hk 1 jedno veliko i plememto srce Jedne maJke 1 komumste. I danas ljudi pricaju kako je odr:lala govor u Teslicu pre~ povla· cenje partizana - bila je veliki govornik. Smrt ju )e rano ug~slla. IYiada nije privela kraju sve ono sto je zapocela kada Je 1938. godme prnr~· ljena za clana KPJ i mada niJe dala syoj. t:1:ln_i udio u _vel~~o~ oslo?o~1lackoj borbi i revoluciji za koJU se bonia 1 Z1VJela, ona JC hcmm pnmJerom pokazala kako treba krciti taj put. Njenim likom i djelom hili su prozeti mnogi nasi borci, posebno njeni ucenici i poznanici. UCITELJICA IZ SELA BLATNICE aga .Jilic~Stj.~ano:vi~ ·spad~ u ?~u VJr~t;u nas'iih ;po:01svjetJnih radmka koJ1 su sv1m SVOJ1m b1cem bll1 okrenuti pozivu za . . ~oji su vse opredijelili. Osim rada u skoli Zaga je ispoljavala aktiVnost1 1 u drustvu Sokola u Blatnici. Umjela je znalacki priCi mla. dom nar~staju i povu~i ga za sobom. Kao popovsko dijete nije izazivala podozrenJe kod lokalmh vlasti. To joj je olaksavalo da ispolji vecu mo. bilnost u politickom radu i sprovodenju direktive KPJ. Radom i zala· ganjem..gr~~il~ je vi svoj autoritet. Od najmladih pa do najstarijih, svi su Je C1Jemh 1 postovah. u razgovoru bi se cesto kazalo: ,Culi ste sta je. rekla uCiteljica Zaga" ili ,nasa Zaga". Ukratko, ona je bila ponos sv1h nas, posebno omladine. Znala je satima ostati sa zenskom omladinom i govoriti o potcinjenosti i kabadahijskom odnosu prema zeni. Ce· sto je govorHa o velikoj zemlji socijalizma, Sovjetskom Savezu i kako su u toj zemlji zene dobile ravnopravnost, kako imaju pravo' glasa i slicno. Bila je to Zagina omiljena tema, posebno kad se nade sa zen· skom omladinom, bilo na izletu, igranci ili bilo gdje. Zato je bila voljena od nas djevojaka i omladinki. Sa om~~d~ncima je takode bila neposredna i sa njima je stupala u r~~goyor naJcesce ~ ~rustvu Sokol. Da li je to bila direktiva partije ili mJ~, Ja ?e znam, ah Je Zaga u streljackoj sekciji bila neobicno aktivna. Satlma..1m )e zn~la. govoriti. o !o~re s~a zn.aci biti do bar strijelac. Kako se to CIJem u VOJSC1, u borb1. UV1Jek Je uz1mala za primjer kako je hajduk Stanko priman u hajduke i preporuCivala omladincima da citaju roman ,Ha.'j dUJk Stanko". Zaga je ovo njima govorila kao da je predosjecala sta dolazi. Osta.l~ je u Blatnici do rata, a kad se zaratilo ona je bila premjestena u Teshc. . Koliko je ~:ma uradila u okupiranom Teslicu kao clan KPJ nije mi ~~lo poz~ato, ah zn~m da sm~ iz Teslica donosile ja i moja sestra Nada ~IJekove 1 druge art1kle u koJ1ma su borci oskudijevali. Nas otac Lazar Je sve ovo prenosio dalje u sumu. Tek kasnije sam saznala da je u svemu ovome ucestvovala i nasa uciteljica Zaga. ~aga je ~ila i p~imjerna majka. Izvanredno je voljela s;::oju kcer D.anu 1 I??sv~c1vala JOJ mnogo .vremena. Kada je nakon prvog oslobode~1Ja. Teshca, Januara 1943. godme, morala da ga napusti, za nju su se Javlle ogromne teskoce. Postavilo se pitanje sta raditi s djetetom. Na Z 540 541 �Zora Perera-Matic odredene duzine, jednake, i odreden broj (duzina 1 ~v i ~,60 e~). Odgovarajuee ormariee smo vee nasli u nekoj razorenoJ skoh, te Je to za nas bilo cijelo otkriee. Kad se taka posao uputio odmah ?a:n krer:ula na put u Petrovae i dalje radi nabavke potrebne hrane, odJeee, samt~t­ skog materijala, obuee i drugih potrepstina. Tu je vee isla malo potez~ ali je sve skupa napredovalo vrlo dobra. Zainteresovala sam na pu~u .1 nase akademske slikare koji su hili pri Vrhovnom stabu, Voju Dimitnjeviea i 1smeta Mujezinoviea, .ko)i su vrlo ~ado zr~vov~li pa:. dapa da dotjeraju nas dam. Kroz nedJelJu dana vee smo 1mah u ucwmcama, trpezariji i djecijoj sobi (zabaviStu) umjetnickih slika na tamnim zidovima. Radilo se naporno, ali sa zadovoljstvom. Svaku vecer hi se pretreslo sta je jos potrebno i odredivao s~ posao. Uvijek je plaJ.?- bio .isp~­ njen. Da ne zalazim dalje u deta.lje: v~e oko 25. ~I 1942. godn:1e b1lo J.e svecano otvaranje doma. Tada Je vee u domu b1lo oko 60 dJeee, koJa su u domu imala skolu, a Ito je istodobno hila i jedina osnovna skola za mjestane. Ukupno je skolu pohadalo 250 djece (za viSe nije.?ilo mjesta~. Dieca su u skoli dobila ucila i sve sto je potrebno, .::azumlJIVO u ~gram­ cenoj kolicini. U domu SU hila i mlaaa djeea Sa kOJ_IIl!a SU .~e vbav1le _POsebne vaspitacice. U domu je hila ambulanta u koJOJ su hJecena djeea iz doma. U pocet!kru su ve6na pobolijevala. Bolesna djeea su se dijelila od zdravih. Za see-hies je bilo opet posebno od~eljenje, te s~ djeca n~su uopste prikljuCivala zdravim, dok ne bi ozdravlla. Oko mahh bolesmka je bilo cijeli dan posla. Vigantola je bilo dovoljno, taka da su ga gotovo sva djeca dobivala. PRVI DJECJI DOM U DRVARU 1942. GODINE* P ocetkom novembra 1942. godine sanitet IV operativne zone izdao je naredenj~ drugarici Ruzi Matie, profesorici, i meni da osnujemo prvi djeciji dom u Dalmaciji. Pokazala se potreba za to, jer je bio veliki broj napustene djece, koja su ostala iza pobijenih J:'od.i:telja i popaljenih domova, a koja su se sama rpotucala po tSelima. Bio je veliki broj djeee nasih boraea za koje smo se morali mi pobrinuti. VeCina djece je pobolijevalo, i mnogi od njih nadeni su u sumama. Odluka je pala da se dam osnuje u Drvaru i da u roku od 15 dana mora proraditi. Nismo jos niSta imali niti smo sto dobili. U bolnici u Prekaji stvorili smo plan sa upravnikam holnice, dr Beljakovim, i pune volje da pomognemo nasoj djecici krenule smo nas dvije na put. Drvar je vee tada bio jako porusen, taka da nije hila ni jedna kuea Citava. One upotrebljive su bile vee zauzete od strane Komande mjesta, Podrucja, Vojne bolnice i drugih vojnih nadlestava. Izabrale smo jedan hotel na kraju Drvara cije jedno krllo nije bilo mnogo unisteno. Bile smo vesele sto to niko ranije nije zapazio. Problem je bio u radnoj snazi, jer se komande nisu mogle i time baviti i ustupati nam ljude. Slucajno smo 1srele dva druga koji n1su vee desetwk dana mogli doCi ru vezu sa jedinieom kojoj su hili upueeni te su lutali po komandama. Njih smo sporazumno privremeno zadrzall a jedinici smo preko komande javili. Veselile smo se sto su avo hili, slucajno, jedan mehanicar, a drugi stolar. Istu vecer smo poceli osposobljavati zgradu i zatvarati prozore, obilno se koristeei ostacima pilane iz Drvara. Umorni, ali zadovoljni, odusevljeni nasim planovima, legli smo u nase novo prenoeiSte. Zora nas nije zatekla na lezaju, vee smo se planski primili posla. Okupili smo oko sebe omladinu i zene iz mjesta i okoline i svi smo slozno radili na tome. Tokom dana dr Beljakov nam je poslao neke direktive preko neke bolnicarke koja je odmah hila zadrzana. Sve se pusilo od posla. Vukli smo iz nekih napustenih zgrada razne stolove, stoliee, krevete i ormare i gradili polako dam. Vukli smo svi zajednicki, pa cesto bez ikakvih prevoznih sredstava. Djecije krevete smo vee drukCije zamislili. Odmah su nasi drugovi poceli da od ostataka daske izraduju krevete * Preuzeto iz edicije HRONIKE 0 RADU SANITETSKE SLUzBE U NARODNOOSLOBODILACKOM RATU 1941-1945 Vojnomedicinska akademija Odjeljenje za istoriju vojnog saniteta, Beograd 1967, knj. III, str. 106-109. Otvaranje doma lbila je sv~canos't za J?r:var. i ok~~inu. ~i~p~o ~~ s~v narod iz mjesta i okoline kao 1 :predstavme1 sv1h nas1h voJmh 1 ClVl!mh vlasti. Upravo je dirljiv bio posjet nasih zena iz Drvara. Mada popalJene i opljackane, zene 'SU dolaZJile sa punim 'rukama darova~ s ~ijecima.: ,.Za nase drage siroci6e, oni ne smiju osjetHi da su bez TochtelJa". Nos1le su dzempere, carape, 'rukavice, narodske bketiee, !kolaciee, jabrulke, kajmak, mlijeko, med i drugo. Svako rdijete imalo je poslije otJvaranja po dva para carapa i narodski dzemper .i m~avice, a neko j viSe .. Z~e P~rrov~a su im otkale rublje, a ekonomsk1 odsJek V·rhovnog staba 1m Je pnskrbw odijelo od plavog stofa. Od ostataka opanalka napravljeni su o;pancici za odjecu. Jedan od delegata Vrho~og st~~a je re~.ao da je ovaj.dom. po uzoru djeCijih domova u SSSR"ll 1 da msta za nJ1ma ~e z~ostaJe. DJ~~a su :se ubrzo oporavljala i napredovala. Dom se ;razv1Jao 1 razgramc10. Kasnije je u taj dam doslo .i oko 25 rdjeee iz .K<;>zare, rkoja s~ Mia o~lo­ bodena iz logora. Nisu ·se st1gla dugo oporavljat1 - nastala Je ofanziVa, te su se sva djeca morala eva:kuisati za Stekerovce (kod Glamoca). gdje su hila sigurnija. 542 543 �lI I Jelka celar ' CRTICE IZ BORBE ZA OSLOBODENJE TESLICA T1re6u ik1raj'i·slkru udarnu bl'iga:du 1. proleterske divie:ije s,rupila sam odmah poslije oslobodenja Bihaca, 7. novembra 1942. godine. Toga dana u Bosanskom Petrovcu bilo je svecano. Slavila se 25.-godisnjica oktobarske socijalisticke revolucije. Govorio je Vrhovni komandant, drug Tito, i 1. proleterskoj brigadi predao ratnu zastavu. Ovih dana u proleterske i krajiske jedinice stupilo je vise stotina djevojaka iz nasega kraja. Do tada smo veCinom bile svrstane u omladinske radne cete i bataljone. Mnoge od nas su bile i u sastavu Prve poljoprivredne omladinske radne brigade Bosanske krajJne, pa nam prvi dani ni u borbenim jedinicama nisu bili suvise neobicni, iako su bili te5ki. Iz tih prvih mjeseci ispricacu nekoliko zgoda. Sve su vezane :oa prvo oslobodenje Teslica, 2. januara 1943. godine. Za nepuna dva mjeseca iz doline Une nasa divizija se nasla u dolini Bosne. Na dugim marsevima i u dosta cestim borbama sa cetnicima u kojima se nije moglo bogzna sta zaplijeniti, bili smo prilicno obosili i ogoljeli. A bila je jaka zima. U napadu na Teslic moja ceta je dobila zadatak da zauzme jedno brdo, kame se viSe ne sjecam imena. Kada smo se navece postrojili drugovi su primijetili da nemam nista na nogama sem jednih seljackih carapa. Puskomitraljezac, Rade Curguz, na to je odsjekao coskove svog satorskog krila i dao mi da zamotam noge. To mi je zamijenilo cipele i krenuli smo. Trebali smo preci prugu. Kada smo dosli do pruge drugovi su zavikali: ,Eva voza!" Tada je komandir, Mirko Jakie, naredio da legnemo na zemlju. Voz je stao bas tu gdje smo lezali. Bila je to smjena Nijemcima na spoljnom obezbjedenju, koje smo mi trebali napasti. Morali smo cekati dok se nisu smijenili i voz vratio nazad. Kada su otiSli poceli smo da se dizemo. Bilo je vrlo tesko. Od lezanja u snijegu dosta boraca je bilo promrzlo. Medu njima sam bila i ja. Oni drugovi koji nisu bili smrznuti trljali su nas snijegom pa smo se i mi osjecali bolje. Polako smo se privlaCili do neprijateljskog polozaja. U meduvreme.nu neke nase jedinice 1su bacHe ;ralketu, Mo je 1bio :nnaJk e:a napad. Borba je otpocela. Nijemci su bili odmorni, siti i obuceni, a mi promrzli i polugoli. Neprijatelj nije dao ni blizu prici svom polozaju. Uprkos tome drugovi su se privlaCili i bacali bombe u rovove. Rade je, pored puskomitraljeza, imao i dosta bombi. On se podvukao pod njemacki bunker. Bila sam u njegovoj blizini. Bacia je jednu bombu u bunker, a zatim je dohvatio i drugu. Ne znam tacno sta se desilo, ali dobro znam da je bio tesko ranjen. Ja sam bila samo lakse ranjena. Povukla sam ga za noge u zaklon. Zamolila sam drugove da me zaklone sinjelom. Zapalila sam sibicu da bih vidjela gdje je ranjen i vidjela da nema ruku do saka. Pitq_o je zasto ne maze micati prstima i gledati na jedno oko. Meni ga je bilo jako zao. Da bih mu ublazila bol rekla sam da su mu prsti promrzli a da mu je u oku prasina. Odvela sam ga u bataljonslm previjaliSte. Ono je bilo nesto dalje od polozaja. Na pitanje komandanta: ,Kako ti je Rade?", Rade je odgovorio pitanjem: ,Da li je Teslic zauzet i da li je brdo zauzeto ?" Kad mu je to komandant potvrdio Rade je poceo da pjeva partizanske pjesme i rekao da mu nije zao sto je ostao bez ruku. Poslije izvjesnog vremena obolio je od tifusa i umro. Posta smo likvidirali neprijatelja krenuli smo u Teslic. Tamo je bilo puno cetnika, ustasa i Nijemaca koji su bili zarobljeni i s njima pqno ratnog materijala kojim smo se naoruzali. Na jednoj strani su bili postrojeni neprijatelji, a na drugoj partizani. Komandant Savo Tnkic je naredio da se svi moramo obuCi i obuti. Obucu i odjecu je trebalo uzeti od zarobljenih neprijateljskih vojnika. Kada je dosao red na mene prisla sam jednom domobranu. On je poceo skidati sinjel, bluzu i cipele. Sve sam njegovo obukla, ali mu pantalone nisam mogla uzeti jer mu nisam imala sta dati u zamjenu. Bila sam u suknji. Kada smo se vratili ponovo u stroj komandant je izvrsio smotru da vidi kako smo se obukli. Onaka goli i bosi bili bismo uskoro nesposobni za borbu. Dosao je do mene i upitao: ,Jesi li se, Jelka, obukla?" Stala sam mirno i odgovorila: ,Nemam pantalone". On mi je ostro odgovorio: ,Zasto mu nisi dala suknju!" Ipak je poslao nekoliko drugova da iz magacina donesu platno za pantalone jer je bilo jos drugarica koje su bile bez pantalona. Tada smo dobile platno. Same smo sasile pantalone. Do kraja rata trebalo ih je jos dosta promijeniti. :r i U 544 545 35 Zene BiH u NOB 1941-1945. �Dusanka Bozic-StiSoviC ORGANIZOVANJE PRVOG DECJEG DOMA RATNE SIROCADI U PODGRMECU 1942. GODINE a vreme rneprijateljske ofanzive na Kozaru, u le1to 1942. godine, okupatori i ustase su odveli veliki broj dece u logore. NajveCi broj ove dece bio je sme5ten, u logor Jastrebarsko, zvani ,J aska", u blizini Zagreb a. U Jaski se i pre rata nalazio deciji dom. Ali, sada je to bio opsti koncentracioni logor za decu sa Kozare, Korduna, Banije i drugih krajeva. Cetvrta Kordunaska brigada napala je 26. avgusta 1942. godine Jastrebarsko, zauzela naselje i oslobodila zatocenu decu iz logora. Odmah su deca sa Kozare, odnosno Bosanske krajine, vracena preko Banije na teren slobodne teritorije Podgrmeca. U prvom momentu upucena su u Lusci Palanku gde su smdtena u osnovnoj skoli. U neposrednoj blizini bio je smesten i Oblasni komitet KPJ i Operativni stab za Bosansku krajinu. Smestaj dece u razrusenoj osnovnoj skoli u Lusci Palanci nije imao sve potrebne uslove za zivot i negu dece. Pored toga, postojala je velika opasnost od ponovnog neprijatcljskog bombardovanja i nanosenja novih zrtava medu decom. Zbog :toga je Narodnooslobodilacki odbor, u zajednici sa Oblasnim komitetom, Operativnim stabom i Odborom AFZ-a, doneo odlukru da se preseli u Bosanski Petrovac. Ja sam dobila zadatak da organizujem dom u Bosanskom Petrovcu, na drugoj strani Grmeca. Posle dogovora sa drugovima u Bosanskom Petrovcu i pomoCi koju su im pruzili Duro Pucar-Stari, sekretar Oblasnog komiteta KPJ za Bosansku krajinu i Kosta Nad, komandant Operativnog staba, za dom je dodeljena osnovna skola u selu Risovcu. Ova skola je bila daleko bezbednija od neprijateljskog bombardovanja i neposrednog napada, jer je bila dosta udaljena od neprijateljskih uporiSta i vaznih saobracajnica. Pored toga bila je u blizini sume, pa je u njoj bezbednost dece bila veca. Uz pomoc Narodnooslobodilackog odbora, organizacije :lena i omladine sela Risovac, skola je sredcna i tako je otpoceo rad prvi Deciji dom ratne sirocadi na slobodnoj teritoriji u Podgrmecu. U Domu je bilo smesteno oko 150 devojCica i decaka uzrasta od 5 do 15 godina starosti. U sobama nismo imali krevete vee smo od dasaka pravili palace, na njih stavljali slamu i tako oformili lezaje, koje smo prekrili carsafima dobivenim od stanovnika ovog kraja. Z 546 547 u jednoj prostoriji skole bila je smestena kuhinja, nekoliko veCih stolova 1 klupa napravljenih od grubih jelovih dasaka, koje su sami seljani pilali. Gotovo svo snabdevanje ovog doma, 1kako hranom 1a,ko i drugim potrebama, obavljano je preko Narodnooslobodilackog odbora, uz pomoc organizacije zena i omladine. Narod je davao dobrovoljne pnloge u hrani, odeCi i obuci za decu. Zene ovog kraja, na celu sa Mirom Pavic, tada Clanom Sreskog ikomiteta KPJ, !Svesrctno su se zalagale u radu. Sa puno materinske ljubavi sakupljale su sve sto je deci bllo potrebno i svakodnevno donosi!e u Dom. Narod je davao sve sto je imao, samo da se deci sacuva zivot i pomogne da prezive rat i nastupajuce zimske dane. Ovi pokloni su se najcesce sastojali u: hrani, raznoJ odeci, obuCl (strikanoj od seoske vune;, carsafima, pokrivaCima, pesklrima, maramama, carapama i drugim potrebama. Oct pri!oga mi smo deci obezbedivali reaovnu ishranu, sili sami odecu, jer su deca u Dom stigla gotovo gola i bosa, s obzirom na to da su iz iogora izasla u starom pocepanom odelu i vesu. Cipele nije imalo ni jedno, a i druga obuca je bila slaba. Jos je teze stanje ove dece bilo u zdravstvenom pogledu. Ona su U }ogoru bila izmucena glaUU, zivela U nehigijenskim USlOVlffia i postala neotporna prema bolest1ma. Mnoga su u lJom stigla bolesna i potpuno iscrpljena. Mnoga deca imala su teske nahlade, upale pluca i slicno, a sva su gotovo b1la napadnuta od svraba-suge i drugih koznih obolenja, pa ih je trebalo dugotrajno leciti i oporavit1. U Domu nismo imali stalnog lekara za lecenJe obolele dece. Pomoc su pruzali lekari koji su povremeno nailazili sa vojnim jedinicama. Oni su nas upuCivali sta da preduzmemo da bi decu oporavi1i i izlecili. Isto tako tesko smo dolazili do lekova za decu, pa smo to nadoknadivali spravljanjem narodnih lekova, pa uspesi nisu izostali. Deca su se dobro osecala i njihova zdravstveno stanje se popravljalo, iako se zivelo u izuzetnim uslovima rata i svakodnevnog uznemiravanja od strane neprijatelja. Posebne teslwce su dolazile zbog nedostatka vode. Pored toga sto vode nije bilo u skoli, nije je bilo ni u neposrednoj blizini, pa je oarzavanje higiJene bilo mimmalno, sto je usporavalo i lecenje obolele dece. Losi uslovi za smestaj u domu u Risovcu, nedovoljan broj prostorija, slabi uslovi za smestaj osoblja i nedostatak vode, zahtevali su da trazimo drugo, povoljnije mesto za smestaj dece. I opet uz pomoc Oblasnog komiteta KPJ i Dure Pucara-Starog, sekretara Oblasnog komiteta, koji se neprestano interesovao za decu i rad Doma, deca su iz Risovca premestena u Osnovnu skolu u Srpskoj Jasenici u Podgrmecu, gde su uslovi za smestaj, negu i lecenje dece bili daleko povoljniji. Pre svega prostorije ove skole, iako je gornji sprat bio bombardovan, bile su povoljnije. Ove prostorije su bile bolje i vece, a skola se nalazila unutar samog sela. Skola je imala i dobru pijacu vodu u dovoljnim koliCinama, pored same skole postojalo je, ranije izgradeno, kupatilo. To nam je olaksalo odr:Zavanje licne higijene kod dece i njihova lecenje. U neposrednoj blizirri sela nalazila se komanda Podrucja koja nam je pruzala pomoc u pogledu obezbedenja i redovnog snabdevanja dece. U selu je postojala veoma aktivna organizacija zena, na celu sa Danicom Medan, koja nam je odmah pritekla u pomoc oko smestaja i brige za decu. Tu je na terenu postojala pionirska organizacija, pa smo ubrzo uz njegovu pomoc osnovali Pionirsku organizaciju u domu, koja je bila vrlo aktivna, kako u domu tako i na terenu. Tu u blizini bili su smesteni �~arodr:-ooslob?di.l~cki odbor i po~i~iCk~ organizacije, pa su cesto njihovi clanov1 navracah 1 stalno su vod1h bngu o deci. Tako su u Srpskoj Jasenici stvoreni dobri uslov:i za negu i oporavak dece, p~ s~ deca brzo napredovala. To nam je omogucilo da u ~?mu .org;amzuJemo ~br~? s~o~skl!- na:stavu, deciji hor, diletantsku sekCIJU, pwmrsku orgamzaCIJU 1 pwmrskr odred. . Pri D<;>m~ je organi;zo~a~a i d?bro je radila domska kuhinja i snaj?ers~ka ~adlOrlllCa. U rradiOtlllCl rse SlVala i a.\lrpirla odeca, postelj:iJna ,j lSVe sto J~ b1lo potr~bno ~~. decu. Po oslobodenju Bosanske Krupe :i Bihaca dob~Jene su ve~e koh~m~ o~evnog materijala (stofa, platna i drugog), od cega su deci pravlJepl ves, ?dela !v'?Stala odeca. Za potrebe skolske nastave: ~akode s~ d?biJene vece kohcme papira, olovaka i drugog pribora. _Y1h Ipayec _Je rzmedu .ost<~;log doterao iz Bihaca i jedan klavir i ?mest10 ga U skoh. U domu Je b1la formirana :i domska ambulanta sto Je o~ogucil<? usp.esnije lec~nj~ i oporavak dece koja su bila bol~sna ka?. I preduzimanJe pr~ventiV.mh .~er:'l za suzbijanje oboljenja od tifusa: kop se u to vreme poceo poJaVlJivatL Treba naglasiti da smo uspeli da s~cuvamo svu decu u domu, iako je bilo veoma ozbiljnih malih bolesndllbc~ .. T?:r_n uspehu doprinelo je i dobra snabdevanje lekovima koje smo o IJah 1z oslobodenih gradova. U pomu,. u Cijem oln::_iru j~ b~l:'l i. ~kola, radili su: Nada Stupar, nastavm~ muz1ke, Zde~ka Ca?nc, ucit~lJ1C:'l osnov~e nastave i Viii Ipavec, profeso~ mate.m~t1ke. Sv1 smo m1 zaJedno brmuli za organizaciju ~oma! _orga:~uzovanJe skolske nastave :i drugo. Anojka C:erni i Anka MarJanov1c r~d1le su u ambulanti i brinule se o lecenju i nezi dece. Dr Vaso Bu~ozan Je davvao ul?utsty.a kako zastititi decu i koje mere treba preduzeti da se sprece ep1dem1Je. .Ruza De~ma~~wvic je. rukovodila krojackom radnjom :i uz pomoc ?stabh dru~anca .lZ do~a 1 z~pa sa terena sila deci odecu i VeS. Kuhinjom rh rukovo~lla .Boja ~edimOV1C, koja _.ie ! ~~remala hranu uz pomoc osta1 d~gar:ca 1 dece IZ doma, omladmln 1 zena sa terena, koje su povremeno 1 dezurale u domu. pa su cesto odlazila da im pomognu u sabiranju letine, sakupljanju zita, berbi 1kukmruza, hranju lbumdeva, bramju sljiva i dmgog voca. Deca su opet dobivala brojne poklone kao neku vrstu naknade za ovaj 'rad. Pokloni su se sastojali u zitu, vocu i drugim namirnicama. Cesto su ovi pokloni bili ved (tezi), pa su ih deca tdko nosila, narocito preko patoka, pa su izazivali burni deCiji smeh kad neko padne ili mu u potok ispadne paket koji je nosio. Medu decu su cesce dolazili Josip Mazar-Sosa, Bosko Siljegovic, Obrad StiSovic-Obren, koji su deci govorili o Kozari i herojskoj borbi na Kozari, stradanju naroda i boraca i neunistivosti Kozare, njenog naroda i boraca koji se stalno svete okupatoru i njegovim slugama za sve patnje i nevolje nanete nasoj deci i narodu Koza:re. ReCi drugova bile su redovno pracene suzama, tugom i bolom dece, koju su prerano oteli nemacki i ustaski zloCinci iz roditeljskog zagrljaja. Velika radost i nezaboravni dozivljaj bio je za ovu decu kada su se prvi put sreli sa drugom Titom, prilikom vrsenja smotre IV krajiske divizije u Srpsko.i Jasenici, zimi 1943. godine. Tom prilikom drug Tito je posetio Dom i nizgovarao sa deoom. Deca su jos ranije slusala price o drugu Titu kao nasem glavrnom ikormMidantiU, rpevala mnoge pesme i recitorvala U rs'ko.J.i i na seoskim priredbama najtoplije stihove o njemu. Na lieu druga Tita hila je oCita radost i zadovoljstvo kada je ugledao sakupljenu i zbrinutu decu, pa se u razgovoru pozitivno izrazio o stanju, radu i organizaciji doma i pozeleo da se i u buduce vodi jos veca briga o ovoj, a i drugoj deci. Deca su prisustvovala zboru koji je tada odrzan i sa pr1sutnim <seljadma i !bordma, odi!Jisevljeno ;pljes.krula i 1klicala druigu Titu za vreme njegovog govora na zboru. U Dom su cesce navracali i Duro Pucar-Stari, Kosta Nad, Osman Karabegovic, Velja Stojnic, Mihajlo Skondric, {koji je tada bio komandant podrucja na kome su deca zivela i cija je briga hila nesehicna za n1jih), Jela PeroviC, Sefiroet Magla'jlic, Sla:Viko .R!odic, ·Lepa .Perovic, Rada Vrranjesevic, Dusai1ka Kova!cev'ic. Sv~i .su oni deou rsa puno ljulbavi obilazili, raspitivali se za njih, razgovarali s njom, kako hi nam pomogli da sto bolje resavamo tekuca pitanja i probleme koji su se nametali u tim teskim danima rata. To je tako trajalo sve do pocetka IV neprijateljske ofanzive kada se Dom morao povlaciti zajedno sa narodom i vojskom dublje u Grmec, sa pravcem kretanja Bosanski Petrovac-MliniSte-Drvar, u Stekerovce kod Glamoca. U toku ofanzive mnogo dece iz Podgrmeca je ostalo bez roditelja, pa je pridrmen ovoj deci, tako da smo u Stekerovcima imali oko 400 dece. Usled naglog nadiranja neprijatelja i opasnosti da deca budu ponovo zarobljena, dom u Stekerovcima je rasformiran. Odraslija deca, koja su bila sposobna za kretanje, pridodana su operativnim jedinica:ma, a mlada ostavliena u seoskim porodicama, dok je samo jeda~ manji broj dece prebacen u Liku, u Zaklopac i Dobr·o Selo, i smesten pn partizanskim bolnicama. Tako je zavrSila s radom jedna znacaina humana ustanova koiu su osnovali pa.rtizani Krajine za svoje najmlade sugradane koji su ostali bez roditelja. Znacajno .ie naglasiti da je naveci broi te dece preziv~o golgotu rata i danas se nalaze na raznim poslovima sirom nase zeml]e. k P?zrtvovanost u radl!-. ?rugaric~! danonocno dezurstvo i materins ~. bnga za decu, omoguc1h su da z1vot u domu tece normalno i bez vec1h problema. Deca su imala gotovo svakodnevne posete i primala brojne pood. drugova i drug~rica sa te_rena tako i iz vojnih jedinica, asnog kom1teta KPJ, Okruznog kom1teta KPJ Operativnog staba Komande podrucja i drugih organa NOP-a. ' ' . Na_rocito su bpi dirljivi ~usreti dece i boraca partizana. Medu prv1ma J~.,?ecu u. R1sovcu posetw Hamdija Omanovic, tada komandant VII~ kraJ1ske bngade sa grupom boraca. Oni su deci u dom doneli broJne poklone medu kojima su bili: mast, brasno, tekstil i vece kolicine sapuna. Sapur~ se uv to rv~erm~ ~~sko na~barvljao, a mama je ibio neophodarn za negu dece 1 odrzavanJe h1g1Jene. Dom su stalno poseCivale drugarice sa t~rena, s': drugarico:r_n Pirikom. One su takode donosile poklone u h:am, odevm:r_n vl?r~dmet1ma, ~. cesto su dogonili i zivu stoku (telad, jagn]ad, prasad 1 z1vmu~, donos1h: mast, brasno i mlecne proizvode. ,U posetu. na:~ Je ~olazila i Irena Kis sa grupom zena iz Gornje ~uvaJ~, Dubov1.ka 1 drug1hv.sela,. koje su pam donosile slicne poklone, a ces~o 1 .gotova Jela,. ~ naroc1to p1tu, kolace, kajmak, sir ·i drugo. Deca su SVOJU l]ubav neseb1cno uzvracala nesebicnim majkama i omladinkama ~~te, kak~ 548 549 �Mila Bajalica-Srdanov KURSEVI AFZ-a U BOSANSKOJ KRAJINI ursev~ '~a zene u B_o'Sansk.oj krajini organizo.vani su ru drrugoj polov1:z:.1 1942 .. godme,. Ut.I.eat ovih kur~eva bio je jako veliki na dalJI.r~zvoJ <?~gamzaeiJe zena, kao 1 organizovanje eelokupnog drl!stvenopo~Itlekog. z1vo~a. na oslobodenoj teritoriji Bos. krajine. Vee u d~l!gOJ ratnoJ godm1 organizacija :lena bila je toliko popularna .da se TIIJe m.oglo zamisliti funkcionisanje narodne vlasti, organi~ova?Je snabde':an~a b.oraea hranom i odecom, organizovanje bolnica 1 bng.a <:~o. Ta,nJemka 1 dr. bez aktivnog ucesca zena - organizovanih u Antifasistieki front. Kad sam u. a':gustu 1942. go~ine stigla sa proleterskim jedinicama, kao.. bor~c Zastitn~ee Vrh~>Vnog st~ba, na oslobodenu teritoriju Bos. ~raJme, zen~ su vee tada bile orgamzovane u svakom naseljenom mestu : veom~ akt1vno ucest':ovale u svim akcijama na terenu, bilo kao aktivi z~na, b~lo kao odbormce ,u NOO-ima. Koliki je broj :lena u to vreme bw ukljucen u rad. po~~dme moze se tek zamisliti kada se ima u vidu da se. slobodna tentonJa protezala od Livna i Bos. Grahova preko Drvara 1 iB<;>s. Petrovea,, pa sve do Bos. Krupe i Sanskog Mosta, od doline Nere!ve 1. Rame, te ;zvora Une, pa do doline Save, sve tamo do Bos. Grad1ske 1 Bos. Dub1ce. ~asovno~t i snaga or~c;nizacije :lena Bos. krajine u to vreme videla se vee. sa. prv1m nastl!;panJima proleterskih jedinica i Vrhovnog staba na te:It<;>nJ~. Bos. k~aJ~ne. Zene su masovno i organizovano sa omladinom 1 pwmnma. doeek1vale boree iz Srbije, Sandzaka, Crne Gore. Poseb~o se to odnosilo na docek i smestaj ranjenika tih proleterskih jedimca, te organizovanje bolnica. tim i takvin;t, J?rilikama i pose~ni!ll okolnostima koje su tada posto]ale u Bos. kraJim, ~ogla se 1 odrzat1 Prva zemaljska konferencija AFZ-a: deeembra !942. godme,, u. Bos: Petroy-cu. Na to_j konferenciji, kojoj su pnsustvovale zene delegati 1z sv1h kraJeva zemlJe najmasovnije su ucestvovale zene sa teritorije Bos. krajine. ' Sprov.o~~Ci ~olitiku ~artije na masovnom obuhvatanju zena i njihovom ukljueivanJu u aktiVan rad u pozadini Okruzni odbor AFZ-a za Podgrmec pristupa organi~ovanju kurseva za zene aktivistkinje, koje su se u proteklom ;rremenu Isti~ale. na akcijama vezanim :za ho!'bu protiv okup~to:a. Za~aea kursev~ ~Il<;v Je da se odabrane aktivistkinje, clanice s~osk!h ~ ~r~~k1h odbora, JOS VIse osposobe za samostalno vodenje orga- K v nizacija i jos aktivnije ucesee u NOO i drugim drustvenopolitickim organizacijama. Odluceno je da se prvi kurs odr:Zi u selu Hasanima. Programom koji je pripremljen za ovaj kurs bile su obuhvaeene vee poznate teme - organizovanje NOO, zadaci pozadine, uloga Partije u organizovanju naroda u sluzbi NOB, zadaci :lena u daljem razvitku NOB i mobilisanje svih snaga u borbi protivu fasizma i dr. Programom je bio predviden kulturno-prosvetni i zabavni zivot na selu, ucenje borbenih pesama, ucenje :lena da se sluze knjigom, opismenjavanje nepismenih i sl. Predvideno je bilo da kurs traje dve nedelje. Dolazeei na kurs zene su sa sobom ponele najnuznije stvari, kao sto su pokrivaci, topla odeea i dr. Hranu i sve ostalo sto je bilo potrebno za uspesan rad kursa pripremili su NOO Hasana, Potkalinja i Benakovea pod rukovodstvom Komande podrucja. Kurs je odr:Zan u hasanskoj skoli. Ucionica je pretvorena u spavaonicu. Same zene, njih tridesetak, koje su dosle iz svih sela Podgrmeca, organizovale su boravak i svakodnevni zivot. Rukovodilae te prve ,J"atne skole za zene" bila je Jela Perovie, vee po:Znati politicki radnik na terenu i veoma popularna medu zenama tih sela. Posle svakog predavanja predvidenog programom vod~ni s~. razgovori i diskusije, koje su uvek povezivane sa praksom. NaJvaz:r;tiJI zakljucci belezeni su u sveske. Zene su bile podeljene u grupe. Nep1smene su zene morale ulagati mnogo viSe napora da bi naucile prva slova i savladale gradivo. Same teme su odredivale i grupisanje :lena i njihov raspored. Poslepodnevni i vecernji casovi bili su ispunjeni kulturno-prosvetnim i zabavnim programom, citanjem vesti sa frontova, izvestajima iz raznih krajeva zemlje, vestima sa istocnog fronta i dr ..Pevale su. se borbene pesme, zapisivale reci tih pesama, ucile su se napamet reeitacije, narocito vee u narodu poznate pesme populamih pesnika revolucije, Branka Copica i Skendera Kulenovica. Bez obzira na starost i razlike u obrazovanju, sve su zene bile aktivne u savladavanju gradiva. Mada je medu njima bilo i takvih koje su po prvi put napustile svoj dom, to se na kursu nije osetnije primecivalo. Neke od devojaka sa strahom su prilazile ucenju, iako su se u svojim selima bile vee iskazale kao dobri organizatori zena i omladine. Odvajajuci se od svojih kuca one su sa strepnjom krenule u svoju ,prvu skolu;', ali i sa radoscu, jer su, po pravilu, imale podrsku i r~zu­ mevanje svojih starijih, svekra i s:rekr':e, maj~e i oea, ~uzeva _ratm~a: To je govorilo i o drugom - kohko Je u to] protekloJ ratnoJ godm1 narasla politicka svest naroda tih krajeva i njihova shvatanje da sve treba podrediti borbi za slobodu, kao i o tome k~ko. se u k~~t~om r~:vo­ lucionarnom vremenu ruse sva zastarela shvatanJa 1 porod1em patnJarhalni odnosi. Na kursu su se zene zblizile i upoznale, prenosile su jedna drugoj iskustva iz dotadanjeg rada, stvarale prijateljstva, naucile su k~ko tre~a sa jos viSe sirine i razumevanja okupljati druge zene, stvaratl od nJih aktivne ucesnice narodnooslobodilaake borbe, birati ih u SKOJ, Fartiju itd. U to vreme na terenu Podgrmeca, pored Rade Vranjesevic i Dusanke Kovacevic, clanova Okruznog komiteta Partije, radile su i bile poznate u partijskim organizacijama i organizacijama zena i druge parv p 550 551 �tijske radnice, kao sto su Pirika Siber, Irena KiS, Paula Humek, Jela Perovic, Vahida Maglajlic, Mila Bajalica, kao i brojne druge aktivistkinje Podgrmeca. Sve smo mi ucestvovale u svim aktivnostima organizacije zena i bile na veoma razliCite nacine ukljucene u rad ovoga ku~s~. Ucestvo-yale smo pojedinacno il~. grupno u diskusijama sa kursistkmpma, .vodil.e dugve ~azgovore. sa nJima, govorile o prakticnom radu na ~er~nu, Iznos:Ie nasa Is~ustva IZ predratnog rad~ sa zenama u drugim kraJeVIma zemlJe, sa radmcama u gradovima i zenama sela nasa iskustva ..~z. rada .sa zen~m~ u ~OR u Srbiji, Sandzaku, Crno/ Gori, Lici, BamJI 1 vdrugim. k:aJ~VI;ma, Jer nasv je bilo iz svih tih krajeva, a sto je za ove zene aktlvistkmJe Podgrmeca bilo veoma zanimljivo. v .Razgovar.aju~i sa ovim zenama i slusajuCi njihova iskustva iz dotadasnJeg rada I mi smo same dosta toga naucile i saznale o njihovom ~v~kodnevno~ radlf, sazna.I~ dost~. o narodu t<?ga kraja, o nj:ihovim kucmm. problemima I porodicnom ZIVotu. Shvatlle smo da zene u izvan:;ednm~ okolnostima, ~as u kakvim su se nasle u ovim .ratnim prilikama I b?rbi za oslobodenJe, veoma lako prihvataju i razumeju borbu za SVO.Je oslobodenje od teske proslosti i tegoba staroga nacina zivota j da bez pre~rasud~ odbacuju sve te okove zaostalosti, da sa lakocom i razumeyanJem pnhvataju novo i svesrdno se ukljucuju u borbu za to novo, ~to sa sobom vn?si ::a~odnooslobod~lac~a borba, u kojoj su i same vb:Ile. v:eoma. :o~aCaJan CI'lllilac. To su bl!le lJZVa:n;redne tprilike i !radi to~a st<? Je sva~I vcovek na terenu Podgrmeca bio, prema svoj:im mogucnostima, uklJucen u rad NOO. S~cam s.e kako s~ tada stariji ljudi govorili nama aktivistkinjama, dol.azeci da. vide sta mi to radimo i cemu uCimo njihove snahe :i kceri: ,~Ik.ada :n1 ni.smo imali ljepsi zivot, djeco ... sve sto imamo sa varna ~IJehn:? ~ svoJu vojsku hranimo. Toliku ljepotu nikada ne dozivjesmo sto d~z.IvJeSJ:?O ~a varna, .djeco nasa". Ta ,ljepota" o kojoj su oni nama ~o~onh, tvo Je bilo ono lJudsko, humano, najvise i istinski najlepse sto Je covek coveku mogao da pruzi u tim surovim ratnim pril:ikama. v, Cir:jenica d.a. se ~aj prvi kurs za obrazovanje :lena odvijao uz ucesce n~s ~ena a~tivistk~~ja. clanova Partije, od kojih su neke bile clanovi sresklh I .dru~Ih partiJSki~ t~la, .a neke i predratni clanovi Partije sa raznovrsmm. 1 veo:na konsmm Iskustvom u partijskom i masovnom :;adu, .~opunpvala Je Program kursa sadrzinom koja se ne moze nauciti Iz ~n.J.Iga .. Takav. sa~daj rada davao je ovome prvome kursu poseban ZJ?-aCaJ. 1'4I smo !Im ~e~al?a, pored o~t~l?g,v ukazival~ na istorijsku Cinje~Icu. ?a Je s~~ki pohtiCki rad bez ucesca zena u nJemu, nepotpun i da IStor:Ja radmckog pokreta uci i potvrduje, da od Ucesca zena zavisi i svakl uspeh naprednog pokreta. . Za .P.uni uspeh k~rsa. bilo je veoma znacajno da je medu nama bilo radm~a I mtel~ktualki, :pr!p~dnica raznih nacionalnosti .(Srpkinja, Musli:n~nki, ~rv::~tic.a,. JevreJki 1 dr.), da smo ovde dosle iz raznih krajeva I IZ ra~m~ Jedimca NOV. Sv~ je to doprinosilo ucvrsCivanju uverenja kod ov1? zena da se u redovima NOV bore sinovi i kceri svih nasih naroda 1 J?-arov~~o~ti i da ~e u z~jedni~koj borbi za oslobodenje i napre~ak n.e pita CIJI Je ko ynpadmk, ~oJe vere i nacije, da se ne pita ko Je s~lJak, a ko g:;c:dan~n~ nego kohko ko doprinosi zajednickoj borbi protiv okupato~a} ~~daJ~Ika naroda.v Ovo osecanje bratstva bilo je ovde veon:~ lako obJasnJ~Vo, Jer su ove zene veCinom bile srpske nacionaln.osti I one su znale 1 u toku borbe dozivele i videle to da su njima bli:li, da su istinski njihova braca Hrvati, Muslimani, Jevreji i drugi, koji se sa nji~a bore za slobo~u. a.ne oni vaj~i Srbi. koji ..u c~tni~kim.red~wi~a saraduju sa ok,UJpa:t•ortma 1 boore se 1 pro'i•IV n]l'h 1 n]1'hov1h 1Sln0\ a, muzeva i brace. Zene ,seljarrke Poidgrmeca •su 1shvatile na ov.ome ilmrsu ~vu 'sirinu pokreta i NOR-a i sa novim saznanjima su se uputile u. s:voJa sela da bi tamo sa jos viSe snage i razumevanja prionule na vehk.1 pas~? okupljanja :lena i omladine. Mnoge od njih su postale clanOVl .PartiJe, .odbornice NOO, rukovodioci AFZ-a i drugih drustvenopoliticklh orgamzacija u selu i srezu. . Pored OVOO"a kursa, nesto docnije je organizovan i kurs u Benakovcu, koji je t;'ajao nesto krace. Prekinula ga je takozvana cetvrta neprijateljska ofanziva. . . v . Nesta 1kasnije u Mtkonjic Gradu orgamzova:n '}e lk!urs za zene alk:tlvistkinje sa teritorije Mrkonjic Grada, Kljuca i Jajca, kojim je rukovodila Mara Radic. Predavac na kursu, pored Mare Radic, hila je Nata Hadzic stari clan Partije i poznata aktivistkinja iz predratnog pokreta :lena u' Beogradu i Kragujevcu. Posebnu brigu i pomoc u organizovanju i odrzavanju ovoga kursa pruzala je Zora B:;kic, a~ti-yistki~ja iz. Mrkonjic Grada. Njihov doprinos, kako na organ:zovanJU 1 odrzavanp1 to~a kursa taka i na unapredivanju rada medu zenama toga podrucJa, b10 je veoma znacajan i radi toga sto je sa teritorije ta tri sreza jedan broj seljaka ucestvovao u cetnickim jedinicama, sto nije bio slucaj sa Podgrmeoom, te je ·Uiceisce ~ena u NOP hila veoma tzmacajno. v . . Na podrucju Kozare su u tome vremenu takode odrzavam kursev1 za zene aktivistkinje. Na prosvecivanju i organizovnju :lena u antifasisticki pokret svesrdno su radile Mica Vrhovac i Danica PaviC, ~citelj.ice i aktivistkinje Pokreta, kao i Bora Batos, Jovanka Balaban I broJne druge omladinke i aktivistkinje Kozare. Vremenski mereno, ovi kursevi su hili kratkotrajni, ali je njihov znacaj za ukljucivanje zena Bos. krajine u sve ,oblike dru~tvenopolit.icke aktivnosti bio ogroman. Zene koje su ucestvovale na OVlill kursevima, po povratku u svoja sela :i sreske centre, uvecale su svoj r~~ _na organizovanju zena i omladine. Njihovi vidici su se znatno prosmh. Mnoge od njih su se zauvek oslobodile onaga sto ih je pritiskivalo i sputavalo u zivotu i radu, ukljucujuCi se bez opterecenja u sve drustve~opvoliticke aktivnosti koje je zahtevala borba za slob~du. Neke od t1h vz~n~ su ubrzo izrasle u sreske rukovodece kadrove 1 tako davale znacaJm doprinos NOB. Na tim kursevima one su naucile i u praksi videle sta znaCi bratstvo i jedinstvo naroda u borbi za slobodu i napredak, sta se sve maze postiCi udruzivanjem snaga, kako je i koliko je .vazno d~ se s.ve s~age ukljuce u NOP, st~ sve mo~u da ura~e ?rganiZ<?vane ze~e 1 akt1vno ukljucene u rad AFZ-a. Kod Jed~og broJa .~ena .koJe .~u pr:_osl~ kroz ove kurseve razvila se teznja za nov1m saznan.Jlma I dalJim ucenJem, pa su se one, posle rata, doskolovavale ili redovno skolovale, izrastajuCi tako u javne i politicke radnike, strucnjake i naucnike. 552 553 �dr Enver Redzic AJSA-ISKA SADIKOVIC bi se postigao uspjeh, u ISkinom politickom zivotu predstavljali su dvije osnovne, odredujuce komponente njenog etickog odnosa i opredjeljenja za socijalizam. Nairne, eticko opredjeljenje za drustveni preobrazaj u smislu rsocijalisti6kih interesa rproletarijata moguono je :samo pod uslovom ako se emotivni odnos dosljedno potvrd:uje aktivnim odnosom. Jedno je uslov i potvrda drugoga. Njihova jedinstvo neophodna je pretpostavka napredovanja stvari socijalizma. Uzrok rada posljedice, socijalisticka emocija socijalisticku akciju, a ove zajedno formiraju eticku licnost. Mi nemamo mogucnosti da ovdje podrobnije govorimo o njenom djetinjstvu i ranoj mladosti, da bismo prikaz~li n~en razvoj i. pristupanje naprednom omladinskom P?kretu .. Na ~mverz.ltetske studlJe ~ ~eo­ grad dosla je kao skojevka, a 1mala Je vee relativno bogato pohticko iskustvo kada je poslije kapitulacije zemlje morala da ih prekine. Ulaskom fasistickih okupatora u zemlju, koju su odmah raskomadali, za radnicku klasu i narode Jugoslavije nastupili su teski dani. Tim komadanjem Bosna i Hercegovina nasla se u sklopu tzv. Nezavisne Dr:lave Brvatske. Nad Bihacem se nadnio mrak, pod cijom je zastitom carevao nesluceni teror pomamljenih ustaskih zloCinaca zednih srpske i jevrejske krvi. 0 tim mjesedma strahovlade i pokolja u Bihacu, koji je izvrsen na podsticaj i uz neposredno ucesce u emigraciji izvjezbanih profesionalnih ubica, po naredbi Pavelicevog velikog zupana Ljubomira Kvaternika, istorijska nauka tek ima da kaze svoju rijec. Smatra se da je u tom vremenu od ustaskog metka i noza naslo smrt izmedu deset i dvanaest hiljada nevinih ljudi! Tada su, med:u pobijenim Srbima i Jevrejima, pale i prve zrtve iz redova KPJ i SKOJ-a: Strahinja Radetic, braca Pjevaci, Milan Obradovic, Dusan Kuga, Salomon-Braco Kavezon, Stana Sudcevic, Kiko Levi, Nada Beokovic. Komunistima iz redova Hrvata i Muslimana, koji su uhapseni sutradan po Hitlerovom napadu na SSSR, prijetila je ista sudbina. Sto ih nijc stigla zasluga je koliko njihovog drzanja, toliko i uticaja patriotskog grad:anstva, cije su simpatije i povjerenje komunisti osvojili svojim dugogodiSnjim radom i barborn za demokratske slobode, ravnopravnost naroda i nezavisnost zemlje . Izvrsavajuci predano zadatke koje je primala kao clan SKOJ-a, u cijim se redovima nalazila vee dvije godine, ISka je to Cinila veoma vjesto i sa lakocom kao da se radi o obicnim poslovima, a ne o aktivnosti koja je hila skopcana bukvalno sa direktnom opasnoscu za zivot. U decembru 1941. postala je Clan KPJ, od kada se ona jos intenzivnije angazuje u revolucionarnom radu. Zahvaljujuci okolnosti da kao komunista nije hila pod sumnjom ustasa ona je svojim zalaganjem dala znacajan licni doprinos uspjehu gradske partijske organizacije u afirmaciji ciljeva i jacanju pozicija narodnooslobodilackog pokreta u Bihacu. Njena aktivnost hila je usmjerena u tri, za politicki i vojni uspjeh NOP-a posebno va:lna, pravca, prema prikupljanju novcanih i materijalnih sredstava narodnooslobodilacke borbe, nabavljanju i slanju sanitetskog materijala, sto je bilo od izuzetno velike vaznosti za partizane i prikupljanju obavjestenja o snazi. vojnog ga~niz~ma u Bi?a~u, ~jeg~>Vom naoruzanju, rasporedu i pravc1ma kretanJa 1 dostavlJanJu tih mformacija partizanskim stabovima. To obavjestavanje funkcionisalo je mjesecima, sve do velike bihacke operacije koja je zavrsena oslohodenjem Bihaca 4. novembra 1942. Ono se odvijalo redovito i sigurno, tacnoscu dobrog mehanizma, bez zastoja i prekida, uprkos cestim hapse1 ll ovim redovima citalac nece naCi israzivacki utvrd:ene sistematski sred:ene i pregledno izlozene podatke iz biografije Ajse . . Sadikovic. Neizvjesno je pitanje da li ce se neko i kada prihvatlti takvog posla. Mnogi ljudi prolaze kroz zivot, a da nikada njihova biografija ne ostane zapisana. Recenice koje sastavljam, med:utim, nemaju ni namjeru da budu biografija Ajse Sadikovic. One to nisu ni po metodu kako se biografije pripremaju, ni po nacinu kako se piSu. Pa ipak, zelim da iznesem koju saku podataka iz njenog zivota koji ce, med:usobno povezani i dogad:ajima osvijetljeni, predstavljati jedan izuzetno znacajan odlomak njenog zivotopisa. Duzan sam da ovdje istaknem sljedece: ovi redovi nastali su kao svojevrsna cjelina kazivanja i sjeca~ja brojnih ISkinih prijatelja, drugova, njene najuze rodbine, kolega 1 saradnika, u cemu je pristuna nasa zajednicka zelja i namjera da joj makar i najskromnije, posmrtno, kad to vee nismo, po inerciji naseg ego~entricnog ponasanja, ucinili za zivota, izrazimo zahvalnost za njenu cest1tost, kada je u pitanju sav njen zivot, za njenu nesebicnost, kada je u pitanju borba za socijalizam. . Ajsa-ISka Sadikovic zivjela je nepunih 56 godina. Rod:ena je 29. apnla 1919, a 11. januara 1975. saznali smo za njen kraj. U tako kratkom svome vijeku cetrdeset godina pripadala je revolucionarnom frontu socijalizma. A pripadala mu je svim svojim ljudskim bicem, bez rezerve, bez ostatka, prije svega etickim bicem svoje licnosti. I treba odmah rreCi: covje:k ne moze a da, nakon upoznavanja zivotnog puta IS:ke SadikoV!ic, ne Sitane zadivljem jedinstvom njene etiOke Iicnosti. U prirodi ISkine licnosti, u njenom etickom bicu nalazi se objasnjenje njenog od1ucnog i trajnog zivotnog opredjeljenja za socijalizam, koji ce eksploatisanim i porobljenim vratiti ljudsko dostojanstvo, koji ce uspostaviti eticko drustvo. Takvo njeno opredjeljenje za revolucionarni socijalisticki pokret, koje nije plod racionalne intelektualne spoznaje, vee izraz emotivnog odnosa prema klasnim, u stvari opsteljudskini. interesima rproletarijata, imanentno je sadr:lavalo i rpotvrdivalo potpunu saglasnost rijeci i djela, emotivnosti i aktivnosti. Osjecanje pravednosti konkretnih zahtjeva radnicke klase u njenoj teznji za humanistickim konstituisanjem drustva, za !Sku je bio imperativ da se svim hicern aktivno zalaze ze njihova ispunjenje. Emotivni odnos prema horbenim inicijativama i akcijama radnicke klase i istovremeno zalaganje da 1 554 555 �nji~a. al~~ivista mjesne pa!tijske o~gaJ?-izadje, do kojih je dolazilo zahvalJ~)UCI provalama, kao .1 n~postOJR11JU 1mzne konspiracije i iskukstva u n~CIJ?-U 1legalnog . orgamzacwnog i politickog rada, koji su, poslije h_~.pse~p, odnosno 1zlas~a 11<1; oslobodenu teritoriju rukovodeCih i staDJih clanova KP, mora~1 ,u CJelini da preuzmu mladi Clanovi Partije i SK?!-~· Kada su ~ prolJ~c~ 1942. pali u zatvor Nijaz Salihodzic i Ahmet Dehc 1 ub~zo za_t1m sa JOS n~~im k~m~nistima upuceni u jasenovacki lo~or sm~t1, ,ov~J posao ob<l:vJestavan.Ja stabova o vojnoj snazi neprijat~lJ~ u ~1hacu 1. neposrednoJ okolini najveCim dijelom nastavila je i uspJesno J~ o~avlJ,ala_ ISka, koj~ je i do tada, uporedo sa Nijazom i Ahmetom, rad1la 1 vee .b:la _stekla 1_zvanrednu sigurnost i dragocjeno iskustvo. Krupu. ave o?avJestaJne aktiVnosti nesumnjivo predstavlja izvjestaj 0 brOJJ?-OJ snaz1.'. ~ao:uzanju. i teritorijalnom rasporedu neprijateljskog garmzona, koJ1.Je. Isk~, do?1la od svoje veze, domobranskog natporucni~a _Hasan~ MuJezmov~ca, 1 pouzdanim kurirskim kanalima uputila ope1at1vnom stabu NOV 1 PO Bosanske krajine. Sada je grupacija od osam narodnooslobodilackih udarnih brigada Krajine, Like i Korduna pod ~~omandom komandanta operativnog staba NOV i PO za Bosansk~ kraJmu.' !<oste Nada, mogla da preduzme akciju oslobodenja Bihaca da je ~s.pJ~sno s~~ove~e i na taj naCin. osv.~janjem j~~nog veceg grada' i znacaJmm pros1ren~el10 slob?~ne tent~nJe ~m~~uc1 ostvarenje sazrele potrebe N<?P-a, koJa Je SVOJ _1zraz dob1la u 1deJ1 druga Tita, CK KPJ i Vrhovno?. staba da _se £orm1ra opste politicko predstavniStvo naroda JugoslaviJe -:-- ~nt~fasisticko :'ijec~ nar~dnog . oslobodenja J ugoslavije. Os!obodenJ~ B1hac~ pred~tavljalo Je za Isku ne1zmjernu nagradu za njen pozrtvovam ~ad u IlegalJ?-Iill uslovima ol~upacije, u kojima se pod rukovo_dstv?m ~Jesnog kom1teta KPJ, uz nJeno puna ucesce kao i UCeSCe s;1h b1hac~1h komunist~, a?-tifa~ista i patriota, otvorio ~ gradu front NOB prot1v ?kupatora _1 ~Jegov1h pomagaca. Sada je za !Sku pocelo novo r~zd~blJe os.lobo_dil~cke b?rbe, u ko110e je ilegalnost smijenjena ?tvor~~1110 IstupanJem 1 djelovanJem u orgamzovanim oblicima poniklim 1 razv1]anm1 u NOP-u. v Poslije ~~X::~irv~nja organa, tijela i politickih organizacija NOP-a drustv~no-poht1cln Z~V?t U gr~dU.J(Otekao je sirokom maticom; kojoj SU snagu 1 pra_vac d<l:vah. 1 odrechvah clanovi KPJ i SKOJ-a, aktivisti NOP-a r~spvoredem da djelUJU. na sirenju, ucvrscenju i jacanju narodnooslobo~ ~hl~c~og_ fronta u vb~!-b1 za oslobodenje zemlje od fasistickih okupatora 1. ~J~gov1.h unu~ra~n31h pomagaca. U periodu ,Bihacke republike" politick! akt1v ~ B1hacu predstavljao je veliku snagu, koja je bila sposobna da u gradu 1 o~olin! o~uplja i m~biliSe _nove mase u ostvarivanju cilje~a NOP_-~.v Svaln .poJed1?-ac.' porod1ca, uhca, svako selo postali su poprist_e ~oht1cke aktl:'~?stl CJel?~upne partijske i skojevske organizacije B1haca, svakog poht1ckog akt1v1ste u njemu. ~ S ob.zirom na ogrom~i ~nacaj organizovanog rada zena za uspjes~~ ~azvoJ _na:odnooslob?~1lac.k~ borbe, Partija je na ovaj posao opred1J~l~lva .sv~Je 1~kusne akt1v1s~kn1Je, a medu njima najbolje uputila je da ~oht1c~1 d.Jel~J,?- :ned~ seosbm zenama, na do juce okupiranom podrucJU, d~ 1m ~bJ~SnJavaJu osnovne ciljeve NOP-a i perspektivu koju im ot~ara 1 :~o;si nJegova ~olbljeJ?a~ Za:jednov sa Va:h1dom Magla'j<lic, lvank!om I erko~1c, Zumrom ,~eJva!"li Iska se nasla pred teskim zadatkom, da konzerv:at~v~u seosku zenu 1zvede i ukljuci u siroki, borbeni, narodnooslobodllack1 front. Dan je pocinjao sa prihvatanjem zadatka, a zavrsavao se sa ocjenom njegovog izvrsenja. ISka i Zumra (koja je cijelo vrijeme boravka u Bihacu stanovala kod ISke) susretale su se kasno u noc po povrrutlku sa terena, a uju1tro :ponovo odla:zile u Novo Selo, svaJka \lla svoju stranu. Politicki probuditi i aktivirati ovu zenu na ciljevima NOP-a, zna6lo je os~gurati njegoVlu 'pobjedu. Hiki ·i dmgim alktivirsrtlkinjama ide u zaslugu i pripada priznanje sto su upornim radom i elanom za kratko vrijeme, na jednom istorijski veoma otvrdlom tlu, pokrenule ovaj proces i u njega unijele drustvenu sadrzinu i ritam narodnooslobodilacke borbe, koji viSe nikakva teska situacija nije mogla prekinuti niti zaustaviti. U prvim susretima zene Pokoja, Brekovice, Vrste, Gate, Izacica, Kamenice sa rezervom i zatvorenoscu primale su u posjetu djevojku krupnih plavih ociju i vedrog lika, koja je cinila prave napore da im se priblizi, ukloni nepovjerljivost i pokrene ih na razgovor. Trebalo se svakodnevno dobra pripremati, duboko uCi u psihologiju ave zene da bi ana pocela sopstvenim rukama sa sebe da skida obruce koji su je stolj.eCima izolovali od zbivanja u drustvenom zivotu i teznji da se on temeljito i radikalno izmijeni u smislu emancipacije covjeka. Aka su susreti prvih dana bili optereceni hladnocom i odbojnoscu, kojom je ova relativno zaostala zena zeljela da osigura svoj mir i ustaljeni nacin zivota, da se pred nepoznatim posjetiocima iz grada koji ,ne znaju za vjeru" zastiti u svome krugu, rna kako joj kretanje u njemu bilo ograniceno, vee poslije prvih nedjelja predanog rada ISka je stekla povjerenje zena u siromasnoj bihackoj okolini. Uporni i strpljivi rad bio je nagraden najvrednijom i najvisom nagradom - malim, sitnim, ali samostalno ucinjenim koracima muslimanske seoske zene prema novom zivotu, koji je ana jos samo u daljini nasludvala. Bili su stvoreni neophodni preduslovi za pojavu organizacije AF:Z-a u selima oko Bihaca. Ali, blagodareCi uspjesnom razvoju NOP-a u cijeloj Jugoslaviji, bili su se takode stekli uslovi da se jugoslavenske antifasistkinje okupe na Prvoj zemaljskoj ikonferenciji AF2>a Jrugoslavi je u Borsarrsikom rPetrovou, 6. decembra 1942. U njenom sastavu nasla se i Ajsa Sadikovic. Po povratku sa velikog dogovora antifasistkinja Jugoslavije da oslobodilacki front protiv okupatora i domaCih izdajnika uCine jos udarnijom silom, ISka se sa jos vecom snagom i elanom, cijelim svojim bicem, predala strpljivom radu da redorve ~AFZ-a prosilruje 111ovim pripadnicima iz siroike mase muslimanskih zena bihackog podrucja. Sve sto se tokom ,Bihacke republike" zbijalo u njenom revolucionarnim pozarom zavihorenom sredistu, kucalo je i otkucavalo ubrzanim ritmovima u zivotu i akcijama njenog uzavrelog fronta, Ciji je zivotvorni topli plamen ISka raznosila okolinom Bihaca i gdje god je stigla sirila i u mnoge domove unosila. Ma koliko da je nastojao, neprijatelj nije uspio da sprijeci krunisanje sesnaestomjesecnog NO rata ,Bihackom republikom", niti sirenje narodnooslohodilackog fronta pod neposrednim uticajem njenog istorijskog programa i ideja. Cetvrta ofanziva fasistickih okupatora i njihovih ustasko-cetnickih saveznika bila je samo izraz bijesa politicki porazenog neprijatelja. Sa jedinicama svoje vojske mase gradana, cesto kompletne porodice, napustile su svoj voljeni grad i po putevima zavijanim snjeznim smetovima i mecavom pridruzile se beskrajnoj koloni naroda Banije, Korduna i Krajine. Nije moglo biti jasnijeg dokaza koliko je ovaj narod bio uvjeren u nepobjedivost svoje narodne vojske i neminovnost oslobodenja svoje zemlje. Kada je pas1 556 557 �ljednjih _Janll:arskih da~~ 1943. ~sao u. Bihac, neprijatelj ni jednog trenutka mJe bw u sumnJI da ga Je ovaJ narod odbacio iskonskom mrinjom i trajnim prokletstvom. . ~z uslova poli!ickog dj:Iovanja u pozadini i njenog organizovanja za eilJeve NOP-a, Iska se naJednom nasla neposredno usred samog ratnag .fronta, taka reci na r;jegovoj prvoj liniji. Taka je zapoceo zivot partiz_anke. Sa .~estrama Biserom i Zlatom krenula: je putevima partiza~~ki!il na kopma je u c.~tv~toj neprijateljskoj ofanzivi svakodnevno do~Iv.ljaval~ pr:z~re tra~ediJe 1 stradanja naroda i uvjeravala se u bespn.~Jer?u. 1zdr~1Jivo.svt llJ~govu da. odoli zlocudnoj kobi i nadzivi pakao un~~~enJa 1 za-yJeremeke Igre smrti. U koloni naroda koja je morala zaobie1 Bosans.ki Petrovae, jer. se u. nj~mu vee nalazio neprijatelj, ISka je ~a sestrama I ~:upom omla.dme B1hac.a stigla do Ostrelja, gdje se nalazio stab VIII. kraJIS~e N_GU bngade. OvdJe se ISka rastala sa sestrama. Najmlada, Bisera, hila Je rasporedena u I. bataljon, kao bolnicarka Zlata u II, a ISka u III bataljon, kao borci. Mogucnost da ostane uz st~b Brigade I~.k~ je radije zamij~nil~ rasporedom u boracki sastav III bataljo~a, kOJI Je ?Ve do Svato!a IZvrsa-y~~ ~adat~k zastitnog bataljona. u njemu Je or;~ do?Ila zad~zenJe da po}Itle~I rad1 sa omladinom. Pod pritiskom nepnJ~telJ~ batalJon se od ~strel)~ kretao praveem Crvljivica, Drvar, PrekaJa, V1dovo Selo, Jadovmk, Tieevo, a odatle usiljenim mar5om prerna s.ator.u. U .staln?m vatren~~ ~ontaktu sa neprijateljem, do satora, bat,~l~op Je zat1m stigao na SnJezmk, gdje se radi predaha zadr:lao dvije noei I Jedan dan. Tu su se nasli Operativni stab NOV i PO za Bosansku kraji?u,, O?l~sni ko~itet ~PJ za Bosansku krajinu, stabovi bataljona i drug~~ J~dimea, ka~ ~ yarti~anska bolnica. Trecu noc, u pokusaju da se pr~biJe Izme.dl} :pozieiJa k_oJe ~su dr:lali Nijemci, bataljon je bio ponovo bacen na SnJezmk. Napon koJe su morali da cine prelazili su sve sto su do tada u mnogobrojnim bitkama iskusili i upoznali i najprekaljeniji :atnici ov<;>ga bataljon~. Per;ju~i se prema vrhu njegova kolona bi se eesto prekidala. Tu su IserplJeni za 1!renuta:k zastajali, .da hi se bar malo predal~ S:t:lU· Do~o':.<:>rili ~~ sve, da _jedan. _malo odsl?ava stojeCi, a drugi da ga za tohko pndrz1. NaJeesee b1 obOJiea zaspah. Vrh se cinio nedostizan. Oni koji su ga osv?jili nisu mogli dalje. Ne cuju ni savjet sanitetskog referent!": ,~ap~aJte, d~ se ne smrznete." Vjetar je brisao snijeg, pod r;og~ma. Je :poiediea. Kreee se ana, a ne covjek. Ne zna se koliko se mladih ljudi . otisn~lo, s. vrh~ u ambis zaledenog jezera. Medu njima i student vetenne, .1J1h~cki skojevae! Sead Redzic, kome slabi vid nije dao da !aspo.zna gram~~ Izmedu vrha I ledene provalije. Podijeljena koza hila )ev P.OJe~ena pnJe nego sto su od nje napravljeni opanei. Sva zbilja SnJe~mka 1 ~rna~. Vrha ~a Satoru radala je i proizvodila halucinantna stanJa. HaluemaeiJe su bile dokaz da se zivi. ,Dr:lite noz u zubima" _ ~ve se ~~enosi sto se u tovm stanju kaze. Jele pognute krosnjasto pod sniJegom eme se kao raskosan dvorae, dovoljno prostran i udoban da primi umornu vojsku na pocinak. Otporniji i izdr:lljiviji osjecali su i vidjeli svu surovu stvarnost smrznutog Satora, koji kao da je postao saveznik okrutnog fasistickog okupatora. Na njegovom ledenom planinskom masivu, u kame vatra dubi bu~~r, slaba da ~.agrije prem~rer;e. i izvl?ladnjele partizane, san je postao ll.Jihova neodolJIVa potreba, Jedmi naem da se obnovi makar clio malaksa.le SJ.?-age, a is~ovremeno sta~je puna prijetnje, rizika i zivotne opasnosti. Mjera sna Imala je bukvalno zivotni znacaj. PreCi tu mjeru, znacilo 558 559 je ostati zauvijek u ledu. Neki su je presli. Najtezi ranjenici molili su drugove da ih iSpa:su - met:kom. Raza Kovacevic, .neu:strasivi horae, ponos bihackog SKOJ-a, preklinjala je cetnog komesara da ucini kraj njenim patnjama. Zaledeni Sator nije niSta cuo. Ni ani u njemu, jer ~u postali jedno. Iserpljena, gladna, bez snage ·~~ se odu~re snu, Is~a Je utrnula i zaspala. Kada se pod Satorom pronJeaena bngada okup1la. u njenom ~troju nije bilo ISke, kao ni brojnih bihackih skojevaea. B1lo je naredeno da krene samo ono sto moze da nasi oruzje; da se nenaoruzana omladina odvoji od vojske i organizovanim kretanje~ zav njOJ.?-1 prebaeuje za leda neprijateljskim snagama. Ka~. se p~obud1~a Iska Je bila prestravljena, jer na dogledn?m pr<:>~toru ~IJe v.IdJ.ela mkoga. VP<;>d uticajem silne studeni, usporena eirkulaeiJa dopirala Je Jedva do nozmh clanaka. Smrznuta stopala srasla su sa obucom u jedan sledeni kon:a~. Pokusaj da izuje obucu ostao je uzaludan. Cipvel~ su. se n:;,?ral: rasJeei, ali noge viSe nisu bile sposobne za korak. Sl~eaJn~ J.: nmsao )e~a~ seljak i spasio je od neminovne smrti u ledenoJ pustmJI. Zah~alJUJ~ei to: me nepoznatom covjeku ISka je bila prebacena u Podgrmee. Tu Je vee bila stigla Osma krajiSka brigada, koja je napustajuCi Sator _morala d~ prihvati borbu sa Nijemcima, da bi im se zabacila iza leda 1 preko LIke i Banije ponovo nasla u opustosenim selima svojih boraea. Ponovo je ozivio vjerni i topli zavicaj ~raji}.kih part!za?~, nj!hov roditelj i zastitnik - Grmec, dobra st~r~ plam?a s_1mke d~se I JUn~~kog srea. Na njegovoj stra:li opet su sta]ah partizam, o koJima ~1!- s1rom jugoslavenske zemlje okupatori i ustasko-cetnicki izrodi tvrd1h da su porazeni i uniSteni. Poput vrijednih i neumornih mrava, narod Podgrmeca je na zgariStima podizao kolib~, vi~e sopstven.im rukama ?eg~ snagom racine stoke obradivao. ra.tom Ispo_stenu ze_mlJu, u dubolnm. sumama crradio partizanske radwmee, bolmee, podizao nove magaeme, pa cak 'f prostor za skole. Sjeverno od Lusci Palanke, koja j~ od pocetka ustanka pamtila mnoge partijske i partiz!lnske ~ogovo.~e I zbo;ove,_ u dubljem okrilju planine nalazi se selo Kozm. Tu Je poshje ofanzive hila smjestena partizanska bolnica u koju je ISka iz MajkiC Japre donesen!l na konju u sepetu. U njoj je primala ljekarsku njegu zajed_n'? ~a desetinama ranjenih i bolesnih ratnika. Doktor Zdenko Kraus JOJ Je. podr~­ zao kosti od noznih patrljaka. Aka je trebala da ustane morah su Je nositi. Kada je otpocela peta ofa~~iva ra~je~ici su morali ~~ budu s~lo: njeni nedaleko od Kozma u peemu, koJa Je ~ostala pret~Jesn~ da )OS primi mnoge partizane oboljele od pjegavog tifusa. Otpoee~a Je opst~­ narodna bitka protiv ove posasti, koja je svakodnevno uz1mala SVOJe zrtve. Us se pridruzila okupatoru. PeCina je postala i bolnica i mrtvac~ niea. Na miesto iznesenog mrtvaea dolazio je novi tifusar. Doktor Levi umro je po-red ISke. Konacno, poslije velikih gubitaka, z.ahya~jujuCi organizovanim naporima vojnog saniteta i narodnooslob?di~acln~ o_dbo~a, pjegavae je bio zaustavljen. Poboljsana ishrana bolesmh 1 ranJemh bil~ je sada najvazniji uslov njihov<;>g op.oravka .. Z~t~ su se I?~en~tv~no bnnule partizanske jedinice zauzm1an]em pojedmih nepn]ateljslnh uporista. Malo po malo ISka se oporavljala i uz yomoc stak~ ~ ?rug<?ya mogla je da izade pred kozinsku bolnkt~, ~ koJu su .se vratih IZ pee}ne poslije ofanzive, i da pod velikom tresnJom. nalaz~ _odm_?r u. drustvu sa prijateljima i drugovima. Najcesce su sa nJom bih Bozo C1kota ( dugo- �godiSnji predsjednilk V,r'hovnog suda SR BiH, umro 1970) i Slavlko OdiC, koji su bolovali od zapaljenja pluca. Iako je sama bila tdki invalid, ISka je radila kao dobrovoljna bolnicarka, jer nije mogla da se pomiri s polozajem oovjeka o kome drugi mora da se staraju, a sam da ne bude koristan svojoj sredini. Narocito se brinula oko Slavka, o kome se bio pronio glas da mu nema spasa. Zbog njenog bolnicarskog rada i staranja o ranjenim i bolesnim u bolnici je mnogi nisu ni dozivljavali kao invalida. StaviSe, ne bi se moglo ni kazati da je pod krovovima ovih kuca, koje su cinile kozinsku partizansku bolnicu, vladala bolnicka atmosfera. Naprotiv, bila je to svojevrsna linija borbenog fronta, u lwme je dominirao razgovor o akcijama brigade, a sekundarna, cak jedva prisutna, bila je Cinjenica da se tu nalaze ranjenici. Kako je bolnicki rezim ?stavljao dosta slobodnog vremena, ono je ispunjavano i zabavom, u koJOj je harmonika sa pjesmom predstavljala najprivlacniji oblik, a za njim je dolazila saljiva igra zandara i lopova. Medutim, u zivotu ovog partizanskog kolektiva vojno-politicke informacije predstavljale su i ispunj:::vale jednu veliku unutrasnju, duhovnu i moralnu potrebu njihovih pripadnika, potrebu koja je postala elementarna, kao sto su voda i kruh, kao oblik njihovog neprekidnog prisustva u borbi protiv neprijatelja. Poslije ovih informacija ,diskusija" se odvijala u grupama, izvan kojih takoreCi niko nije ostao. Kao politicki najobrazovaniji, Slavko, ISka i Bozo bi zatim pod hladom krosnjaste trdnje nastavili da ,bistre" krajisku, jugoslavensku i svjetsku vojnu i politicku situaciju. Pocetkom 1944. ISka je premjestena u bolnicu na Mededem Brdu. Da bi se sprijeCila opasnost od gangrene, koja je u primitivnim uslovima lijecenja lako mogla da izazove smrt, dr Mehmed Tatlic u hiruskom odjeljenju bolnice V. korpusa u Gornjoj Sanici amputirao je !Ski obadva stopala. Posto je malo ojacala, ISka se ponovo nasla u Kozinskoj bolnici, u kojoj je bila postavljena cak na duznost sekretara. Tu je, brinuci se o potrebama ranjenih i bolesnih boraca, iz svakog koraka koji je preduzimala, izbijala njena velika ljubav prema oovjeku, onaj zivotvorni humanizam koji covjeka vjecno Cini pobjednikorn i u njegovirn najveCirn nesrecarna i opasnostirna. Zato su ljudi iz V. korpusa zeljeli da ISkinoj ljubavi prerna ljudirna odgovore istorn ljudskorn brigorn za njenu sto potpuniju zdravstvenu rehabilitaciju. Cirn se za to ukazala prilika - bilo je to sredinorn rnaja 1944. ISka je sa partizanskog aerodrorna na Medenorn Polju kod Bos. Petrovca avionorn upucena u Bari, gdje se poslije kapitulacije Italije nalazilo predstavnistvo Vrhovnog staba NOV i POJ sa vojnirn bazarna. Zadatak ovih baza bio je da kod saveznika organizuju pornoc narodnooslobodilackoj vojsci u hrani, odjeCi, naoruzanju, kao i lijecenje iz zernlje prebacenih ranjenika i bolesnika. Tu je, u Via de Rosi i Via Carbonara, ISka radila kao sifrant baze, a istovrerneno se lijecila. U krugu njenih najblizih prijatelja nalazili su se Ante Rastegorac, Mirko Sardelic, J ela Bicanic, kao i rnnogi drugi partizani i partizanke, koji su u ovorn primorskorn italijanslwrn gradu cinili koloniju jugoslavenskog narodnooslobodilackog fronta. Neposrednoscu i otvorenoscu koja je zraCila iz njene prirode, ona je za kratko vrijerne postala bliski i postovani clan ovog partizanskog kolektiva u inostranstvu. Plernenitost, finoca u ophodenju, iskrenost Cinili su je dragorn svirna u cijoj se blizini nalazila. Bilo joj je naroCito stalo do toga da u svakodnevnorn ponasanju potisne svoju invalidnost i da je, predajuCi se radu, zaboravi. Nije stoga nirnalo 560 561 neobicno sto su ljudi iz njenog svakodnevnog kruga u pocetku kod nje prirnjeCivali samo nenorrnalan hod, a tek poslije doznavali da ona nerna stopala. Cudesnorn zivotnom snagorn pobjedivala je ona svoju neizrnjenljivu sudbinu - bolne korake osakacenih nogu. Krajern septernbra ISka se iz Italije vratila u zernlju. Sa Jelorn BicaniC dosla je u Sanski Most, gdje je upravo zavrsavao II tecaj uciteljskog kursa, koji je u saradnji sa ZAVNOBIH-orn organizovao OblasJ?-i NOO za Bosansku krajinu. ISka je ostala u Sanskorn Mostu, a Jela Je otisla u Hrvatsku. III tecaj rnogao je da otpocne u znatno boljirn uslovirna. Jz oslobodene Banje Luke bila je tada dosla veca grupa iskusnih srednjoskolskih profesora, koja se mogla ukljuciti u ostvarivanje nastavnog plana i prograrna, cije su osnove postavili profesori Anto BabiC, Husnija Kurt i dr Dusan NedeljkoviC. Kurs je sada irnao elva paralelna odjeljenja, koja su vodili Spiro Kulisic (u Prijedoru) i Punisa Kal~zic (u Jajcu). Bka je rasporedena na duznost vaspitaca na kursu u JaJcu. I ovdje su doSli do izrazaja njena ljubav prerna covjeku, toplina drugarskog odnosa i zalaganje na radu, njene izvanredne ljudske i kornunisticke vrline, pravi moralni korali njene licnosti. Bila je desna ruvk~ onirna kojima je ucenje iSlo teze, najprisnijirn nitirna vezala se za dack1 kolektiv, spavala u istoj prostoriji sa ucenicirna, svirn svoji~ bicern predavala se uspjehu kursa. Svojim radnim entuzijazmom zaJedno sa nastavnickim kolektivom stvarala je ona kod ovih mladih ljudi naviku za ucenjern, inspirativno u njirna budila ~eznju Z':_ ~nanji:!la i _nadas':e ~vo­ jim revolucionarnim samoprijegorom 1 hrabroscu, koJima Je pob}edivala svoju invalidnost, odusevljavala ih za ideale slobode, bratstva 1 prav~ de prozete i osmiSljene mislima Marksa i Lenjina, ostvarene umom 1 st~ategijom Tita i KPJ. Kao glavnu sponu izmedu daka i nastavnika !Sku su podjednako cijenili i postovali i jedni i drugi. Oni nisu skrivali svoj ponos sto u njihovoj sredini zivi, njoj pripada i na ostvarenju njenog znacajnog zadatka radi licnost takvog ljudskog kova kao sto je Ajsa Sadikovic, koja je svojim najviSim zivotnim ciljem srnatrala to da oko sebe sije dobro i na njemu uzgaja zdrav plod. Pocetlkom januara 1945, ipred jednom ofaillZivom Nijemaca, lk!urs je morao ponovo da se vrati u Sanvski :ty~ost. Na vo~<;>vskim _kol~ma,. koja su prevozila intendanturu kursa, Iska Je provela CIJelu noc. Bila Je ponovo promrzla. Dvojica kursista Cinili su sto su mogli da lakse podnese ovaj put. ViSe su je nosili nego vodili. Poslije kratkog zaddavanja u Sanskom Mostu kurs se preselio u Prijedor i zavrsio rad krajem marta. Tada je bila otvorena partizanska gimnazija uz koju je bio organizovan dacki dom, ISka je u njemu bila imenovana za vaspitaca, ali je vee krajern aprila premjestena u Sarajevo kako bi mogla da dobiie bolju lijecnicku njegu. Medutim, ona nije zeljela da ode iz stroja, iako bi bilo sasvim normalno da u uslovima kada je konacno oslobodenje zemlje bilo jos samo pitanje dana prije svega misli na svoje noge i koristi mogucnosti za svoju sto potpuniju zdravstvenu rehabilitaciju. U sarajevskoj uciteljskoj skoli imenovana je ponovo na istu duznost. u krugu mladih ona je nalazila zahvalno polje, koje je zivotvorno obasjavala toplim zracima vaspitacice, koja to nije bila po profesiji, vee po svome unutrasnjem bicu. U Partiji je naucila da nema vece vrijednosti od covjeka. Revolucija je mogla da pobjeduje, jer su njeni borci zivjeli sa tom istinom i, kada je trebalo, krciti joj J?Ut ~ syojim zi~?~ima .. P~. oslob.od~nj~ zen;:tlje saznala je da su za tu vehku 1stmu poloz1h SVOJe z1vote 1 nJem rod136 2ene BiH u NOB 1941-1945. �telji - ot~~ vee pr:vih dana p~ ulasku neprijatelja u Bihae, u februaru 1943, a maJ·ka, kao 1legalac, u l]eto 1944. godirne. Kraj NOB-e ~a ISku je bio pocetak njene velike bitke za zivot P~·ostor nam dop~~ta da samo registrujemo neke najvatnije podatke nJen?g por~.tnog Zivotr.lOg razdoblja. Krajem 1945. otisla je u Prag da s!~d1ra mas1~sku tehmku. U zemlju se vratila poslije izbijanja RezoluCIJe Info.rmb1roa sa velikim licnim zaslugama sto je brojna grupa ·u 0 _ slav.er:skih. ~t~depata. u Ceho?lovackoj potvrdila nepokolebljivu od1n~st svo).OJ SOCIJahstickoJ domovmi, Pa;rtiji i Titu. Diplomirala je 1953. na masmskom v . ' k · · fakultetu ku Beogradu 1 zapocela da rad 1 u , Fam osu " k ao masms 1 mzenJer. Ta o s~ ostva;r_io njen dugogodiSnji san da se svrsta d-edu. met~lce, P:rvob~)ir~e mdu.stnJvs.kog'proletarijata. Zbog teS!kih poslje'(~nv~hdnosti, koJOJ s~ pndru~1la depresivna psihoza, krajem 1966, o uclla Je ~a o~e ~ penZIJU, da b1 se posvetila lijecenju. U borbi protiv nov~ bolesti, ~OJU Je. s~ za~ivlj~juCim junastvom vodila viSe od deset goddilna, a Pr<?tiv posljedica mvahdnosti viSe od tri decenije konacno je po egla 11. Januara 1975. godine. ' Razija Prodanovic-Alajbegovic i; :ZENE FOCE U NARODNOOSLOBODILACKOJ BORBI v • d<t oca se nalazi 1blizu tJromede Crne Gore, Srbije i Bosne i Hercegovine. Taj polozaj Foce je imao uticaj na njen ekonomski i kulturni razvo j. U Kraljevini Jugoslaviji Foca je bila sresko mjesto. Naseljeno je pretezno muslimanskim i srpskim zivljem. Ostali su samo doseljenici, sluzbenici i radnici iz drugih zemalja Jugoslavije. Inace Foca je trgovacko mjesto sa manjim brojem mallh zanatskih radnji. Od industrijSikih preduzeea rpostojalo je samo drvno-industrijs'ko ,preduzeee ,Var· da". Foca je bogata sumom. Pored osnovnih bila je i jedna gradanska skola sa 4 razreda. Skolovanje u srednjim skolama i na fakultetima je iziskivalo velike napore pa su na viSe skolovanje isla djeca samo iz bogatijih slojeva drustva i Cinovnickih porodica. Zenska omladina, naroCito muslimanska, nerado se odvajala od kuee, pa je i skolovanje bilo rijetko. 0 skolovanju seoske omladine da i ne govorimo jer je to bila rijetkost. ·Patrijarhalne navike su bile jako izrazene pa je i polozaj zene u drustvu i porodici bio u podredenom polozaju u odnosu na muskarca. 0 ravnopravnosti zene nije rnog1o biti ni govora. Tek nekoliko godina pred rat osjetio se ndto jaci uticaj napredne skolske omladine i studenata, koji su se skolovali u Sarajevu, Beogradu i Zagrebu, pa su u skoli kao clanovi SKOJ-a prihvatili napredne ideje i prilikorn ferija prenosili ih na svoje drugove, prijatelje i ostale mjestane. Naprednijim shvatanjirna bili su skloni i radnici i jedan broj zanatlija. Tako KPJ pocinje da vrsi postepeni, ali iz dana u dan sve jaci uticaj na narod Foce i okoline. Studenti i daci donose marksisticke knjige i brosure pa sire ideje marksizma-lenjinizma. Pred sam rat pocinje kulturno zabavni zivot zasnovan na novirn temeljima. Sjeeam se priredbe odriane 1940. godine u hotelu ,Gerstl" sa vrlo lijepirn programom. Pjevali smo revolucionarne pjesme i igrali ,Vanjku". Sve je to uticalo na to da napredni pokret koji se razvijao stice sve vise pristalica. Nastupila je 1941. godina. Kapitulirala je stara Jugoslavija, a s tim su nastupile i nove nedaee. U Focu su doSli Italijani, ustase, a kasnije i cetnici i cinili nedjela, svako na svoj nacin. Proglas KPJ-e da se narod dize na oruza.ni ustanak imao je odredenog odjeka i u Foci, pa je jedan broj drugova otiSao u partizanske odrede vee oktobra i novembra 1941. godine. Ali, u FoCi nije bilo partizana sve do januara 1942. F 562 563 �godine. Naime, tek 20. januara 1942. godine crnogorski partizanski bataljoni ,Vojvoda MomCilo" i ,Bajo Pivljanin", sa komandantom Obradom Cicmilom, oslobodill su Focu i istjerali cetnike Sergija Mihajlovica. Neposredno poslije toga, 25. januara u Focu je dosao Vrhovni stab NOP odreda Jugoslavije i Centralni komitet KPJ, sa drugom Titom na celu. Ubrzo je dosao i Pokrajinski komitet KPJ za Bosnu i Hercegovinu. Tada poCinje i aktivniji rad u ovom napacenom gradu. Odmah se pristupilo odr:Zavanju zborova naroda. Izabran je i Narodnooslobodilacki odbor u Foci u koji su prvi put birane i zene. Partijski i skojevski rad je ozivio u ~radu. Formirani su aktivi omladine, u kojima su aktivno u~e­ stvovale I omladinke. Takode je formirana i organizacija Saveza zena. Izabrani su gradski i kvartovski odbor zena u koje su birane zene Ciji su sinovi i kceri od ranije pripadali naprednoj omladini. Zene su organizovano radile za vojsku. Sakupljale su odjecu i obucu i sve drugo sto je bilo potrebno. Narocito su dosta radile na njezi ranjenika i boraca, proletera koji su premrzli u Igmanskom marsu. Odmah se pristupilo formiranju bolnica u sjevernom logoru gdje su bili smjesteni ranjenici i premrzli proleteri sa Igmanskog marsa. Sakupljan je veCi broj cebadi, jorgana, jastuka, i zavojnog materijala za ranjenike i premrzle borce. Odziv stanovnistva za tu akciju je bio vrlo dobar. VeCi broj drugarica se odazvao pozivu da radi u bolnici i da deiura ~od bolesnika i ranjenika. Dezurstvo je bilo na smjenu, a najviSe su dezurale: Colakovic Anka, Manjo Pemba, Kezunovic Vitka, Sadinlija l\/!~vla, Sokolovic Rada, Hadzimuratovic Pemba, Kocovic Hojana, TosoY.I~ Sl~vojka, Kocevic Aleksandra-Dragica, Zecevic Jagoda, Krunic-KljaJic VoJoka, .I;Tasanbegovic S:uMa:nija, Luketa Jovanka, 'Pilav ni'lca, T,rkulj Kana, Babic Slobodanka, KomadanoviC Smilja, Nikovic Bojana i Zora, Cebo Hatidia i niz drugih Cijih se imena ne sjecam. U focanskoj bolnici radili su ljekari i medicinsko osoblie: dr Goiko NikoliS, dr Duro i Julka Mesterovic, dr Ivo Popovic-Dani, dr Bor.o Bozovic, dr Dzemil Gavran-Kapetanovic, te medicinske sestre, Nikovic Bojana, Antonijevic-Kremic Olivera i druge. U Foci je tada formiran Agitprop odjel koji je organizovao ideolosko-politicki i kulturno-prosvjetni rad u gradu, osnovani su horovi, diletantske i druge sekcije. Omladinci i omladinke Foce su i tu vrlo aktivno ucestvovali. Odlazi1i rsu i u <sela sa rbogatim ,programom koga su P'ripremili. Formirane su u FoCi krojacka i obucarska radionica. U krojackoj radionici su radile: Bojana Kocevic, Slavojka Tosevic, Rosa Sokolovic, Esma Hajiric, Smilja Papkovic-Dokic, Fatima Spaho, Vojka Krunic i Hatidza Sudar. Posljednjih pet su izvezle i partizanske zastave koje je drug Tito dodijelio bataljonima Prve proleterske brigade. U sastavu III kmgujevackog bataljona je bila i Focanska ceta u kojoj je bila citava desetina zena: Fatima Spaho, Vidosava-Disa Mazopa, Bojana Nikovic, Mileva Saric, Ljerka Vorgovic, Dragica Loncar-Straka, Ranka KomadanoviC-CeroviC i Nada Sokolovic-Gagovic. One koje su ostale zive: Dragica, Ranka i Nada, izasle su iz rata u svojstvu oficira i nastavile izgradnju svoje zemlje, a njihove drugarice: Fatima Vidosava Bojana, Mileva i Ljerka polozile su zivote za nase bolje sutr~ za ostva: renje zapocetih ideala. ' ) Pokusacu da o njima bar ukratko nesto kazem kako se ne bi za-· boravile. Fatima Spaho je bila vrlo aktivna u radu u Foci. Ranjena je 23. juna 1943. godine u borbama na Vlasenici, bila sa ranjenicima u bolnici u SekoviCima, gdje je poginula. Njeni drugovi su nastavili borbu pod onom zastavom sto ju je Fatima vezla u Foci, pocetkom 1942. go dine. Vidosava-Disa Mazepa, kCi zandara Mazepe, stupila je u cetu sa bratom Mihajlom. On je prezivio, a Disa je poginula septembra 1943. godine kod Splita. U brigadi je bila mcdicinska sestra. Ljerka Vargovic je posla u brigadu skupa sa svojim ocem Stipo~ i bratom Toncijem. Ratovala je i borila se u istoj ceti sa bratom. Poginula je juna 1943. godine u V ofanzivi na Sutjesci, jurisajuCi na cetnike. Sa njom je poginulo jos dvanaest drugova, medu kojima i njen brat Tonci. Bojana Nikovic je bila takode u istoj ceti sa navedenim drugaricama. Ranije je bila bolnicarka u Igmanskoj bolnici ~ FoCi.v Iz vojsk~ je demobilisana u cinu kapetana, zbog bolest~. Hra?ra 1 od;:a~n~, odup~­ rala se bolesti. Sjecam se kada je rekla: ,Hocu za mat da ZIVIm . Nasilac je ,Partizanske spomenice 1941." godine. Umrla je 1965. godine. Mileva Saric takode borac Omladinske cete, koja se borila u sastavu II kraguje~ackog bataljona. Teze. je. ~anje?a na Zayajtu, juna 1943. godine, pa je poginula skupa ~~ ran_Jemc:ma I~ V ofan~I~~· U znak sjecanja na nju Drustvo zena u Foci llOSI naziV ,Mileva Sane . v• Slavojka Saric, sestra Milevi_na, bi~a je ruko.vodil~c SKOJ-a u Foe~ i okolini. Poslije povlacenja partlzanskih s.naga IZ Face. _?~tala da. rad1 za pokret u ovom kraju. Nje~a dva brata ; ses.tvra vsu ?tlsh u partizane. Slavojka je izvrsavala vrlo teske zadatke, tim vise sto Je ostala na svom terenu. Njen saradnik je bila Mina Co~i~, koja ~e dc;>bivala razne yodatke iz Sarajeva i iste dostavljala Slavojlu. SlavoJka Je na Zboru .zena u Foci, 22. II 1942. godine, podnijela referat o zadacima SK~J-a I Ov:f!l~a~ dinske organizacije. Cetnici su je uhvatili pred petu ofanziVu, mucih I '1 ubili. k k . Vukosava Starovic iz Bunova, radila je na terenu ao a tivan I egalac od 1942. godine. Zbog aktivnog rada zatvarana je i mucena od cetnika. Nijemci su je uhvatili i strijeljali u ZboviCima kod Face. Bojana KoceviC, sestra Mome .Kocevica, jstakn~t?.g partizanskog rukovodioca, odmah po dolasku partizana u F?c.U _ukljuci.la se ?- pokr~t. Radila u krojackoj radionici, dezurala u bolmci I obavlJala J?-IZ drug1h poslova. Po povlacenju nasih je~i.nica iz. ~oce, .maja 194.2: godme, ostavljena je na ilegalnom radu u Foci. Cetmci su Je ~rof?omh. ~~ 13. oktobra 1943. godine, odveli u Bac kod Face i nakon mucenJa ubih. .. . Dragica-Aleksandra CoceviC-Duraskovic zivjela je sa S~OJU~ stncem, jer je rano ostala bez roditelja, pa je skupa sa ~omom I BoJanom pripadala naprednon; pokretu. Po ~?lasku Vrh~vnog staba NOPO~ u Focu ukljucila se u aktivan rad. Narocito se angazovala oko pre~rzhh drugova u bolnici, zatim je radila pri Vrhovnom s~ab~ te tako ucest':ovala u mnogim akcijama. Kasnije je bila horae yr IStOCJ?-obo~anske ~ngade, politicki radnik ,na P.odr?-c~u Birca:-Vla?emce .. Nosilac Je ,Partlzanske spomenice 1941, godme I vise drugih odhkovanJa. . .. . Nikovic Bojana i Dragica Straka .~u skuJ?a otisl~ u v Kalmovacki partizanski bataljon 1941. godine, a kasmJe su bile borc1 focanske omlav 564 565 • �din?ke..c':te. Dragic~)e tdko ranjena u borbi na Borov11u - Sutjeska, pa Je hJecena u ItahJl. \ Radojk~-Rada. Kulic. kao naprednav omladinka stupila je 1941. go. dme u Dur!l·utorski batalJon, zat1m presla u Lovcenski bataljon I proleterske bngad~ kao borac, a kasnije politicki delegat i rukovodilac SKOJ-a .~ batal_Jonu. Ranjena je u V ofanzivi kroz obje noge, prezdraviIa, da ?1 1 drug1 ~ut, takode kroz obje noge, ali teze, 26. 8. 1944. godine, na ~ahsadu, ~lat!bor, bila. ranjena. LijeCila se u Bariju, Italija. Kad se vratila Ifastavila,Je d~ rad1 ?- Gener~IStabu JNA. Nosilae je ,Partizanske ~pomeme~ .1941. .l?odme. ~Jen.a maJka Anda je bila predsjednica Saveza zen~ u Pivi. PoshJe rata Je hila predsjednica Sreskog odbora AFZ-a u FoCi. . D:sa .se~aric je bila jedna od najaktivnijih zena u Foci 1942. godme. ~Ila 1e vcl~n Grad.skog odbora .?ena. Kada su partizanske jedinice ?apustil~ Foeu 1 Desa Je posla sa nJima i ostala aktivan horae. Nosilae Je ,Partizanske spomen:ice 1941 ". Ifeta ~vk<;>v~c od 1942. godine ukljuCila se u aktivan rad sa omladin~m u Ustiko~~m: 25 .. I. 1943. godine stupila je u Sestu istocnobosansku bngad~. Kas~~Je Je bila horae XVI muslimanske brigade u kojoj je ostala za eiJelo vn]eme rata. Mun!ba Isa~ovi~ .i.e .takode J:'ila horae .27. NOU divizije od marta 1944. ~odme. MaJka ~OJ Je govonla da ne Ide u partizane i da je ne o~~aV:lJa samu. Medutlm, ona je osjetila da je to jedini pravedan put i 111Je Je pos~us~la. U bo~bama na Milan planini je ranjena u nogu, ali je po ozdravlJelfJ~ nast~V:Il!"; bor.b~ do .oslobodenja. Kasnije je bila bolnicarka u,_bolme1 2~. d.IV1ZIJe. Sjeeam JC se u toj ulozi. Dezurala je po citave noc1 oko ranJemka sa puno volje i pozrtvovanja a sutradan je nastavljala sa radom cila i vesela. ' I Seh!ja Lojo-Ho,?z_ic je marta 1944. godine stupila u XVI muslim~~sku bngadu, u fuoJO.l se borila jedno vrijeme, da bi zatim bila premJe~tena u ~ulturny. e.~Ipu 27. N?U divizije, gdje je ostala do oslobod~nJa. K!";d Je 27.v diVIZIJa ~slobod~a Tuzlu septembra mjeseea 1944. godme SehiJa se nasla sa s~oJom Focankom, Safetom Kukavicom, koju je povela ..sa sob?m u partizane. Safeta je, medutim, rasporedena u XX ro~a?-IJsku .bri~~du ~ao horae, a kasnije je bila cetna holnicarka u brigadi I 27. diVIZIJI, gd]e je i odlikovana medaljom za hrabrost. Zejma Hodzic iz Celehica, Foca, takode je bila u partizanima od 1943. godine i istakla se kao dobar horae. · Jov~nka Masic-Mandic, iz Dragocave, Foca, stupila je 15. oktobra 1?~3. godme u II proletersku brigadu, hila borae-sanitarka, pa se demobilisala po zavrsetku rata u cinu starijeg vodnika. . Zivka Kulic-Zagorae je bila vrlo aktivna u radu sa zenama. Izabrana Je z~ prvu predsjednicu organizacije zena u gradu Foci. Jos prije rata Je hila upoznata ~a naprednim pokretom. Bila je udata za Branka ~agor~a, r:ed;ratnog clan~ KPJ. Branko je bio pmfesor istorije u skoli, 1ma? Je ut1ea]a ?a omladmu Foce kao i na radnike. Jula mjeseca 1941. ~o~m~ o~veden Je ?d strane ustasa u logor Jasenovac i ubijen. Kasnije Je I. ~IVkm ?rat, ZIVko, i~ace predratni clan SKOJ-a, odveden u logor ~a ]'OS pe.toneom napredmh omladinaea Srba i tamo su ubijeni. Zivka Je nast~v1la s radom za pokret iako je imala malo dijete. l':fJena sestra, Desa, je po oslobodenju Foce bila vrlo aktivna u omladmskoj organizaciji. Prilikom povlacenja nasih jedinica iz Face, 566 567 maja 1942. godine, skupa sa Zivkom stupila je u Focanski dobrovoljacki odred. Medutim, taj odred se brzo raspao. Cetnici su ubili komandanta Singera i komesara Momu Kocevica, istaknute komuniste, dok s~ grupa partizana, ~k:omrmista i s;kojevaea, uspjela dobrim dijelom ISpaisti prelaskom u Crnu Goru. Poslije su se Zivka i Desa vratile na teren i radile ilegalno. Cesto su bile zatvarane od cetnika. Draginja Gagovic, majka Rajka i Branka, je sa muzem Vladom, nakon sto ga je uspjela izbaviti iz ustaskog zatvora, prebjegla u Pivu, Trse. Nakon prezdravljenja Vlado je radio u komandi mjesta. Kcerka im Ljeposava bila je vrlo aktivna pa je primljena u SKOJ. Radila je kao omladinski rukovodilac u Pivi. Nata Stefanovic, drugarica Rada Stefanovica, komandanta partizanskog odreda, aktivno je radila za pokret. Bila je clan prvog odbor~ Saveza :lena u Foci, a u februaru 1942. godine bila je delegat na Osmvackom zboru Saveza zena u Bosni i Hercegovini. Dok je Vrhovni stab NOP i DV Jugoslavije bio u FoCi, Nata je radila u partizanskoj bolnici. Zbog njene aktivnosti cetnici su je kasnije zatvarali, mucili i tukli. · Slavojka Tosevic je takode bila vrlo aktivna. Radila je u krojackoj radionici, ddurala u Igmanskoj bolnici, radila u odboru Saveza ze·· na u Foci pa je kao takva bila delegat i na Osnivackom zboru Saveza zena Bosne i Hereegovine. Pred pocetak V ofanzive protjerana je od strane cetnika u Pljevlja. Sa njom je protjeran i njezin otac sa vecom grupom simpatizera NOP-a, medu kojima su bili: Nikola Kocevic, Bojana Kocevic, Zivko i Desa Kulic, Savo Nikovic i drugi, pa su zadrzani kao taoci do prestanka ofanzive. Nadija Coric-Dragnic je bila vrlo aktivna u radu sa omladinom. Ucestvovala je u pjevackom horu. Stupila je u partizane 1942. godine, u Muslimanski bataljon Muje Hodzica gdje su joj se, od 1941. godine, borila braca Remzija i Kasum. U bor:bi na Zagorju ;zarobljena je od Irtalijana i poslana u logor. Rabija Fejzo je jedna od vrlo aktivnih omladinki u Foci. I kada je 1942. godine bila u Sarajevu nastavila je da aktivno radi za NOP, zbog cega je bila hapsena od policije. No to je nije oheshrabrilo. Kada je pustena iz zatvora nastavila je s aktivnim radom. Rukovodila je jednom grupom u kojoj su bile i Zumreta HadzimusiC, Zdravko Bralic, i Nadija CoriC. Grupa je provaljena oktobra 1944. godine pa su Rabija i Zumreta osudene na godinu dana zatvora, odvedene u J asenovac odakle se nisu vratile. Ovom prilikom hih napomenula da je Narodnooslobodilacki odbor u Foci uz pomoc organizacije zena i omladinske organizacije organizovao sivanje odijela, pletenje carapa i drugog. Zene su plele carape, salove i dzempere od vune koja je nattena u Tvornici cilima u FoCi, i od sakupljene vune od naroda u okolini Foce. Imenovani su i rukovodioci pojedinih kvartova, medu kojima su bile: Safija Hanjalic, Munira Donlagic, Munira Deovic, Rada Grujicic i Emina Lomigora. Sve su one vrlo aktivne na organizovanju zena i prikupljanju gotovih predmeta. U Narodnooslobodilacki odbor grada, Ciii je predsjednik bio Novica sekaric, hirane su prvi put i drugarice Anka Colakovic i ja. Pa i danas se sjetim kako sam se nelagodno osjecala kada sam bila u prilici da postavljeni zadatak u ime narodne vlasti na nekog r:~n~se~. Dale~o nam je bilo lakse izvrsiti neki postavljeni zadatak koJI hi m1 urad!le �nego da organizujemo druge. Ali smo ipak uspJ'e5no d'l · · · ne poslove. ra 1 e I orgamzacw- Radojka MiSkovic Mn.og~ od drugarica koje sam pomenula otisle su u 0 1 d · k m a ms u cetu, koJa Je usia u sastav III kra u ·evacko b I" brigade i postale dobri borci i clano~i JKPJ Ugb a6a JOnl I. proleterske saje, stvarale su neraskidivo bratstvo i jedfnst or. ama,b <roz ratne okrstvo. Osposobljavale su se da budu tumaci c"l'vo I beb or;tvno drugar~cl~~~~a~o~~~i i da previjaju ranjene drugo~~~~~o Jer t~kodes~z~k~~al~ v v ODBOR AF:l-a ZA KVART LUKA-BJELUSINE I sama sam bila ucesnik u NOB 1 0 d 1941 · d' · go me. Moja braca Mustafa i Ali'a ko"i .. . godine otiSli Ju' paiti:~n~r~~ ~~~ ~~W~dali .napre.f!wm pokretu, a 1941: NOB-i. Upoznala sam ciljeve NOB e pnprem 1 1 su me za ucesce u rad1;1. Osim sto sam bila clan prvo- J~osa% mogla_, da se aktiviram u go~me, d~ugarice su me birale i u gGradskf offbo;~e, u f~bruaru 1942. ¥ancama 1 drugovima sam aktivno radila u rad . aveza :Zena.-Sa. dru~ 1 I h~t~~~ ~~~~~e~ dof:~g~~~a~fi Jv~~aljo~ P.~~~~~r~k~b~lg~~~~ P:ve :;. zelji posla u Muslimanski batalj~nz~ k~meo~abiie ~a sa~ bo :najcinoj stavu istocnobosanskih brigada sam ostala do kraaJ.; mtoJa raca. U sa, . . v. ra a. smatram da CU OVIm 1ZVrS1tl• SVOj d . d · · I okoline koje su polozile svoje zivote ~! ~~~:~lob~~~n~aboijfz zf;~t~ 1942. godini u Mostaru oformljen je Gradski odbor AFZ-a a ujedno i kvartovski odbor Luka-Bjelusine za lijevu obalu Neretve. U odbor su usle: Mejra SalkoviC, Milka Mijan, Zuhra PuziC i Tidza Vilogorac. Umjesto Mejre SalkoviC, koja se razboljela poslije porodaja, dosla je Fatima Corda. U Odbor je za sekretara uskoro usla Radojka Miskovic. Ove dvije novoizabrane drugarice radile su prije u grupi Mejre Salkovic. u jesen 1942. godine po potrebi i zbog sirine kvarta, a i sto vece konspiracije, oformljen je jos jedan odbor kojim je sada rukovodila Radojka MiSkovic. U ovaj odbor su usle Gana Radisic i Borika Radan, te Vasa Kosjerina. U junu iste godine kooptirana je i Bojana Radic. Na jednom sastanku ovoga odbora drugarice su podnijele izvjestaj da rneka druga Hca pristupaju zenama ·i iklllpe rnarodnu pormoc. Donesen je zakljucak da se ispita ko to organizuje i kuda ide ta pomoc. Utvrdili smo da je u isto vrijeme postojala i grupa kojom je rukovodila Dobrila Pavasovic, a koja je bila povezana sa NOO grada. Partija je donijela odluku da se ova grupa prikljuci organizaciji AFZ kvarta Luka-Bjelusine. Dobrila je usla u odbor kao njen rukovodioc. Polovinom 1944. godine u odbor je usia i Seka Dikic. Borilm Radan i Gana RadiSic su radile za omladinsku organizaciju, ali su na trazenje sekretara oslobodene rada u omladinskoj organizaciji i presle na rad u AFZ. One su organizov:ale u Bjelusinama veliki broj :lena. Pored svih zadataka koji su postavljani pred organizaciju AFZ-a one su s uspjehom izvrsavale i ostale zadatke organizacija Narodnog fronta i Narodnooslobodilackog odbora. Njihov rad se sastojao u ·opremanju i otpremanju odreda, primanju i provodenju Hegalaca, kao i prenosenju ostalog materijala i oruzja. U prvom odboru Fatima Corda je bila najmanje kompromitovana. Ona je najviSe sakupljala narodnu pomoc u novcu preko grupe :lena kojom je sama rukovodila. NajviSe se isticala u kucnoj radinosti, i to u sivenju :ruksa:ka, vindjakna i hlaca, s·to je sve !bilo potrebno za borce NOV. Zuhra Puzic iako je hila mlada, mnogo se eksponirala u svome radu. Ona je prenosila materijal od Stoje Palamete, sekretara AFZ fabrike duhana do magacina kod Radojke Miskovic. Ona je imala zada- U v 568 569 �tak i sivanje raznih predmeta, sto je sa svojom grupom uspjesno izvrsavala. Dobrila GrCic je radila u Dornu narodnog zdravlja. Ona je otuda prenosila sanitetski materijal za potrebe NOVJ. Po_slije rad1;wg vr~n_;ena ostajala bi u Domu navodno da se kupa. Tada b1 posebmm klJucem otvarala vrata i uzimala materijal koji je po~ feredz?m odnosila MeJ:.a Salkovic;, Prilikom jednog prenosa mate~IJala .des!lo se da. su dvoJICa ,Svaba zaustavili Mejru i trazili o~ ::J~ da Je VI~e. Do~nla se snasla i kazala im da je to baba. Zadr2aVJUCI 1h dok MeJra ne 1zmalme, sa njima je zakazala i sastanak ali ih je naravno, prevarila. ' ' Mil~a Mija~1 je b~la don~~cica. ImajuCi jos od prije iskustva u ra~u sva zena~a Imala Je narocito dobro ophodenje sa zenama. Ona je naJ_lakse dola~Ila do l??dataka ~ •rvaspolo~enju zena. Jednako im je pril~zila bez obz1ra na TIJihovu pohticku pnpadnost. Imala je muza komumstu. ti sekretara odbora bila sam clan u Gradskom odboru AF.Z-a, a n?:dno blarrajnik i magacioner, do konca jula 1943. godine. Du~nost 1 ~ ~kretara Odbora predala sam Boriki Radan, koja je takode usl~ u Gradski odbor. Koncem 19.~4 .. godine povukl,a. se u ilegal~ost Bonka Radan. Nju je kasnije zamiJemla Slava Balac 1 Odbor vodlla do oslobodenja. . vd . d · 1 • G d Od pocetka 1943. godme, moz a 1 o m~Ja, 1~ao magac1? . ra skog odbora AFZ-a sluzila je radnja moga muza ~Vhlana u koJOJ sam i ja radila. Magacin se tu nalazio sve do mog 1zlas~a na slobod~u teritoriju pocetkom oktobra 19~4. g?dine .. "'!. m~gacmu se nal~z.Ila olbuca, odjeca, hmna, rsude, ·san11Jetski matenJal 1 orsale po·trepstme za NarodnooslobodilaC:Iku rvojs'ku. _ Sav materijal prenosile su aktivistkinje AFZ-a. . U 1944. godini privremeno je smjestena u radnJU sva spakovana roba Gradskoa odbora NOF-a koja je otpremana preko m?star~ke kotline. Nju je"'prevozio Vlado IvaniSeviC koji je koristio a~to nJemacke organizacije TOT. Do radnje je ist~ rob~ dopre:?ao Maks1m Barbarez. Cesto puta kolicine su bile vrlo ob1mne 1 upadlJ1Ve. .. Jednom prilikom su paketi za Oblasni odbor NOF-a u ·ra~nJ1. ~e­ kali da budu prebaceni na dalji transpo_rt .na Ov~l?boaenu tentOTIJU. Jedan ustasa i domobran usli su u radnJu 1 traz1h da .kupe duvai?-.a. Ustasa se odmah uputio prema paketima i uhvatio za Je,~an od DJ1~ na cijoj je poledini stajala adresa ,Oblasni odbor NOF-a . Ne gube6 prisebnost brzo sam priSla i uhvatila rukom. za drugu stranu paketa govoreci da je duvan prodat, a da su paketi roba n~~~g trgovca -:svercera iz Blagaja. PokazujuCi na sanduk sapuna koJ1 _Je takode bw upucen Oblasnom odboru NOF-a dodala sam: ,Trgovc1 su s~ vazda snalazili i dok mi ne mozemo dobiti ni komad sapuna dotle om nabavljaju sanducima". . . v .. 1 'h Ducan je bio istovremeno punkt za privremem s~J~staJ 11e~~ m radnika. Ilegalci su prolazili. ~r?z radnj~ u stan LJub1ce Gut1c, tu noCivali da bi ujutro ponovno IZlsh kroz ducan. Za Vrrijeme ,racija cesto sam noCiv::da zailcljucana u radnji. ~va ?va v~dbor~ koja s~ s~ nalazila u jednom kvartu, obuhvatajuCi Luku 1 .BJelus:ne, .msu znah Jedan za drugi. Za njih su znali samo sek:etan. Sve .clamce ovoga ?dbora su imale svoje grupe sa kojima su ra~1le. ~ada b1 se. n~.sas~~c1ma grupa podnosio izvjestaj nije govoreno P?Imemcn? o. an.ti~a.sistkmJama u svakoj grupi, tako da je konspiracija b1!~ n~ v.ehko~ vismi .. U radu n::seg odbora bilo je obuhvaceno 130 a:ntifa~Istkn~Ja, al~ o~~ msu zn~le Jedna za drugu, osim onih koje su bile u JednoJ grup1, nJih 3--4. N1 sama sekretarica Odbora nije znala imena svih a'ntifasistkinja. U toku rada Odbora za vrijeme okupacije ni jedna antifasistkinja nije bila hapsena. niti je bila provala u ovoj organizaciji. Sastanci odbora su odrzavam u razmaku od 7 do 15 dana posebno za svaki odbor. U slucaju r!lcije ~ekretarica Odbora po direktivi se povlacila u ilegalnost. Ipak Je odrzavala posebne sastanke sa pojedinim odbornicima i prenosila zadatke. Sastanci su oddavani po privatnim kucama i to: Milana Miskovic~, Zuhre ~uzic, Borike Radan, Marice Siljegovic, Milke IvaniSevic, BoJane Rad1c, Selme Rundo, rBose IvaniSevic Stake Vulic Dobrile Pavasovic, Stoje Palarnete, Kimete Sehovic, Stoj~ Crnogorac, Tldze Vilogorac, a drugi odbor je nekoliko puta odr2avao sastanke i u pravoslavnom groblju. Zadaci .organ.izav~ija. b~li su slijedeCi: omasoviti organizaciju AF.Z ul~sk~r;n no_vi~ a?tifasistkmJa,, ~ez ovb~ira na vjeru i naciju, ucvrstiti konSplraC1JU, ~lSClplmu, te posvetltl paznJU uzdizanju clanstva. Prikupljanje raznog s~m!etskog mate~·ijala, municije, oruzja, priloga u novcu, hrani, rast_ura~Je stam~e, ~~zmh letaka, _bros_ura, pracenje neprijatelja, sakrivanJe Ilegalaca 1 nJihovo prebacivanJe, otpremanje odreda u NOV bile su najvaznije akcije koje su aktivistkinje ova dva odbora izvrsa~ vale sa mnogo uspjeha . .z.a vrijem.e ovog rada ~i.su se zaboravljali drugovi koji su se nala~Il1 u l~gonma r:a. Mar;n~~1 1 u zat~?ru u Mostaru. Njima su otpre- mam pa~et1 u hram 1 odJeci, a naroc1to se vodilo racuna o drugaricama ~OJ e. su ~ !':Josta~ ?otjerane . iz drugih mjesta. U slanju ovih paketa 1 bnge naJV1se se 1st1cala Dobnla Pavasovic. Odbor je funkcionisao bez prekida do oslobodenja. Ja sam koncem septembra 1944. godine otiSla na slobodnu teritoriju. Pored duz- 570 571 �kontakt sa drugaricorn Mitrovic za vrijeme pokreta nase brigade preko Milan Planine. Presli smo planinu oko 13 casova i stigli u selo Pljestane. Uslijedio je razmjestaj brigade po kucama. Odsjeo sam u jednoj kuCi sa jos sest drugova od kojih su hili trojica clanovi KPJ i trojica clanovi SKOJ-a. Sjeli smo uz ognjiSte sa jos troje napola gale djece i posmatrali njihovu majku, koja je tek stavljala nekakvo tijesto pod peku. Onako umorni i g1adni zapodjenuli smo razgovor o gladi, marsevima i borhama. Radovali srno se sto se nalazimo uz peku, kao da je nama namijenjena. Nakon kraceg vremena domacica je izvadila hljeh i razlornila ga na deset prihlizno jednakih dijelova. Iz formalnih razloga, a i iz odredenih principa mi smo se neckali da uzmemo pojedine komade, mada smo hili strahovito g1adni. Ali, domacica je hila uporna. Posta sam ja kao najstariji horae i kao sekretar cetnog aktiva uzeo, uzeli su i ostali. Tek nakon sto sam prvi zalogaj stavio u usta i osjetio da je hljeb ispecen od suhih jahuka, naisla je drugarica Dragica s namjerom da obide drugove iz svoje cete koji su hili holesni. Spazivsi nas kako jedemo sa djecom lice joj se uozhilji. Pozva me u stranu i prijekorno mi rece da nije dohro sto to cinimo, jer ce vjerovatno djeca, nakon nasega odlaska, morati potpuno gladovati. VracajuCi se nazad nesto postiden, a svakako saosjecajuCi sa ovom djecom, priSao sam malisanima i vratio im svoje parce hljeha. Vidjevsi mene i ostali drugovi postupili su na isti nacin. Vidjevsi sta mi radimo domacica se !Uzjoguni i poce ponorvo da nam staVllja parcad hljeha u rUJke. Krajem januara 1943. godine ponovo smo napadali ustasko-domohransko uporiste na Capardama. Tom prilikom nalazio sam se u grupi drugova-bomhasa. OdvajuCi se od nasega streljackog stroja mi smo uspjeli da istjeramo neprijatelja iz prvih rovova i natjerali ga u transeje. Tom prilikom susreo sam se sa homhaskom grupom iz nase druge cete u kojoj se nalazila i drugarica Dragica. Nakon izvjesnog vremena, zhog svitanja i pojacanja koje je neprijatelju pristiglo, naredeno nam je da se hitno povucemo. Tada su se, jedan po jedan, drugovi prebacivali, a ja sam ih stitio mitraljeskom vatrom. Medu posljednjim koji su se povlacili nalazila se i drugarica Dragica. Ja sam je posmatrao kao i sve ostale kada je pretrcavala hrisani prostor. Iza nje je pretrcavao jedan drug, koga je zahvatio neprijateljski rafal. Vidjevsi to Dragica se povrati da ga izvuce, ali pade i sama od neprijateljskog rafala. Nakon ove borhe Dragica je i dalje hila prisutna u nasim srcima prilikom svakog novijeg jurisa. Njen zivot hio je kratak, horben i slavan. Drago Simic 0 BORCU DRAGICI MITROVIC a Dragicom. Mitrovic bio sam zaJ· edno u VI IS t ocno b osan· v · · .v skoJ ~ngadi.. Pobhze sam je upoznao krajem 1942 d" 2 b t I" kada_ Je Dragica hila bo1nicarka i sekretar SKOJ-a ~ ~o ;nt~ . a~ JO?-a, a Ja ?ekr~tar SKOJ-a u 6. kasnije u 8. ceti istog b t 1·. ce I . mzu borbi gd]e su nastupale nase cete ili cio b 1" a a lona. ipd!ik:e _blizine pratim ponasanje • rugim ratmm drugovim · · . Izuzetne ljudske i boracke kvalitete. a, UVJenm u nJene Za vrijeme b1okade ustasko-d01 0 b k ·v novemhra 1942. godine, nasli smo ~ rans og up~msta. u _Loparama, sa leda napali cetnici. Uslijedilo je na~ dna_krsdoJ vatn, Jver su. nas nastavimo borbu protiv cetnika T ~ .enJe a se. P?V~cemo I da nekoliko drugova. Pri ·etila ·e 0 • om pnhkom pal_o ~e. I bilo ranjeno n~prijatelja. Ali, zahJaljuju~i g~~~ok~j~a j~a~ dnJdTciladn~ u ruke gica, svi ranjenici lbili su na ViriJ. erne i·zv:ucve .. , e vo .I a ruganca Dra"l"k d · ' m 1 ,spaseni. p n I om napa a VI brig d · s 1k0 cetnickih snaga u Malesevci~a e ems odreda na k~mcentraciju smo, uslijed zestine borbe imaii v~ ,_nove~ ra _1912. godme, ponovo d:ngarica Dragica se nesebiCno zala;~lahrk~k~anJenkfa . .U .toj. situa~!.ii n]u svoji~ drugova, tako i u neposrednoj borbi. u s anJanJu I preVIJaKraJem decembra za vr·· k . Sekovice, imali smo m{ brdu }~~~e t~k ret!'lv B~Igadbe sba Majevice u teljem. Temperatura ·e bila · ak . u VISe~~ nu or u sa neprijaprotivnika prisilila je daJ tr~zi~~ka, ki sm]~g tutok. J_aka vatra gama snijega. U takvo. situaci"i nala . za one Iza u ava I u naslaDragice Mitrovic. Siuiao sam J je kako lambs~ neposr~dnoj blizini da cemo se sigurno b. . . 0 1ra n rugove 1 govori im teljski obruc presli p~~ ~~~~,; zmsta,. pr_e~ zoru smo slomili neprijaneprijateljsk~ uporisfa na Capa~:~~Ik ktoga da!1aknapali i zauzeli boraca bila je zaokupljena miSlju d · adon z~vrset a borbe veCina drugarica Dragica na to ni · h . a na u. nesto za hranu, dok se ona je sa jos dvije dru ari~~ ~ alira1a. U~Jesto potrage za hranom, S ~~~ dZ~j-~dnnoeposasreddne D~:gl~~,~~:- t h n1s d t-l s:r~. krevetske carsave i gdrugi si:i~t~kf~~s(u..kjs:krl!.u i iz ~je uzela lllJim borbama bio veoma dragocjen. enJa OJI nam Je u kas· . bl" .. I docnije, dok sam god b" Dragica uvijek ima primjerno dr~~nJ? nNJenoJ. IZI~I: zapazioupecatljiv e. arocito mi Je ostao sam da 572 573 �Esma Sokolovic OD ZAGREB A PREKO KORDUNA I LIKE DO BOSNE ·~ P ?ziv Komunist.ick~. ~artije na oruzani ustanak zatekao me ~e ~ Zagrebu .1 ucmw da svu energiju i sposobnost u otri, Jeb~m u b<?rb1 protiv neprijatelja. Bila sam student firma.. ~IJe trec:e gldme, prosla sam dvosemestarski staz u apoteci u Zagrebu e sam Ima a veze sa zagrebackim lijecnicima i apotekarima Povezal~ l~m se p~vo za sakupljanJe pomoCi sa familijom i najblizi~ prijateJ.nr;m, a Iza to~a sam pocela organizirano raditi. Dobila sam vezu i VIdJel~ prve kunre, P.~ve partizane - hila je zima 1941. godine i borbe su pocele u SlavomJI, na Kordunu, Lici, a pocele su se formirati i gr~l?e u Hrvatskom Zagorju. Osim ,Gestetnera" i matric •v ;;aziO vt.e~anus-serum.' zavoji, gaza, jod tinctura itd. Pok~t s~~p~~a ".~~lo smo, po~tao Je p~oblem. smjestaja sakupljenog materijala. Tra~~te~~J·aletrneobvail mag~tz.Ini, oknaJ .u .Kustosiji tesko se koristio, jer je o nos1 1 pre o m1tmce u Zagr b t · b ·1 ·· :::~Jt':lk ko~ ~u pregled~v.ali pakete. Nasli s~o' 1~ov~~a~~zi~ ~ ~~~~~ . . m a, .ucnu pomocmcu kod rumunskog konzula u Zvonimirovo · ul~c1. Kod nJe smo smjestili gotovo pola vagona sanitetsko ·· J MJesto je bilo sigurno, a takvih je bilo malo u Zagrebu K gkm~tenJala. otpor f v• fvk h "k b" . a 0 Je rastao na d~ev~sis Ic ~ aJ e Ile s~ sve bjesomucnije, strijeljanja su hila . . om re u.'. a odv~~~nJa u logore masovna. Veze su se kidale ~astaJah ~u zastOJI ~.odasiljanju, a sa terena su stizali vapijuci pozivi a pomoc u matenJalu, a i sa sanitetskim osobl" k ·· valo. 1Poceli :smo osim narudzbi 1.. v . . . k Je:ffi se os udiJek .. . . v , . . IJeomcima 1 apote anma slati pisma ~ .0 J1J?a se opiSUJU teskoce l]ud1 na terenu teskoce u r · v · · ]anJu 1td Pozivali su s d d d ' IJecenJu, prevlsu se od~zvali i licno s~ o~sho u u a .pomognu s~ojim z~a~jem. vNeki kurseve, pisati skripte za prvu ~~~~a~e, a. neki su. p~cel~ odrzavati Mnogo smo materijala dob. 1 ~ .. a nJegu ::~n]emh 1 bolesnih. Sterk ko. . . n~a I 1 o za nas vrlo VTIJednog od magistre C J~ sama hila gonJena kao Zidovka, a pogotovo od dr Ivana e::nea, o oga smo dobili i pilule sa scopolaminom u s · · koJe sam ja podijelila mojim saradnicima za slucaj da pad~~:~J n~;:~~ VI:: r * Preuzeto iz edicije· HRONIKA o RAD RODNOOSLOBODILACKOM RATU U ~ANITET~KE SLUzBE U NAVojno-medicinska akademija - Od.1941 --;1945. ~odu~~' zbormk sjecanja i radova, r· 1967, knj. II, str. 362-374. JC JCllJe za lStOnJu VO]nog saniteta, Beograd, 574 575 jatelju u ruke. Vrlo lijepo i opsirno pismo o stanju saniteta uopce o zivotu na terenu dobili smo od dr Grujice Zarkovica. U to vrijeme radim sa profesorom Barbalicem, koji mi je viSa veza. S njim se sporazumijevam da se da direktiva da se svaki saradnik sprema za odlazak u partizane, tako da nauci pruzati prvu pomoc, da nauci njegovati ranjenike i bolesnike, da zna upotrebljavati osnovne lijekove, da zna asepsu, da se zna boriti protiv zaraznih bolesti. Stampamo (zapravo umnozavamo na masini) prirucna skripta, saljemo ih na teren i dijelimo saradnicima. Dr Radetic, nas saradnik, koji je svu svoju privatnu zaradu davao za pomoc, prima mene u kirursku ambulantu Okruznog ureda, da me nauci kako se postupa sa ranama. Od apotekara, osim Danice Sterk, nisam uspjela ni jednog povuci za saradnika. Iza jedne provale prelazim u ilegalnost i to su za mene najtezih 30 dana ovoga rata. Predavsi sve svoje veze drugovima odlazim u partizane sa 6 velikih kofera sanitetskog materijala, sa krivotvorenom pwpusnicom, u najmljenom taksiju. Prolazak preko mitnice bio je strasan. Dolazim na poluoslobodenu teritoriju, susrecem se sa prvim partizanima, plivam preko Kupe i dolazim na kraju na oslobodeni teritorij, 21. VI 1942. godine. Dne 22. VI ujutro razgledam malu bubicu- ne znam sta je- us. Svakako se to svima dogadalo prvo jutro. Dolazim u bataljon ,Kljuku" koji ima referenta saniteta, Radu Aralicu, donosim mnogo biranog sanitetskog materijala, kompletan kirurski instrumentarij, viSe kilograma kinina, kilogram morfijuma i svega ostalog, dovoljno skoro za jedno malo slagaliSte. Smatram da se taj materijal mora uputiti u Centralnu bolnicu a ostaviti samo ono sto je bataljonu potrebno. Jedva mi uspijeva to postici. Kirurski instrumentarij sam donijela, ali kirurga nisam. Neko vrijeme ostajem u bataljonu kao cetna bolnicarka. Taj mi je boravak u ceti bio vrlo koristan za moju kasniju apotekarsku sluzbu. Iza toga dodjeljuju me u bataljonsku bolnicu, u Ostrozinu na Baniji. U toj bolnici nema tezih ranjenika, samo laksi i rekonvalescenti, kao i dosta boraca onesposobljenih od svraba. U toj bolnici lijeCimo i civile, a kako je kraj pun malarije, ami imamo dosta kinina, to imamo svaki dan sve viSe civilnih pacijenata. U citavom kraju, osim dr Bonke Orescanin, nema doktora. Ima doduse dr Savo Zlatic - ,Mico", ali on je sekretar Okruznog komiteta Karlovac, a medicinskim radom se ne bavi. OkrU.Zni komitet dodjeluje me za ,doktora", u bolnicu Skrad kod Karlovca. Tamo nalazim na tavanu velike koliCine lijekova, koji su za njih bez vrijednosti, jer ih ne znaju upotrebljavati, a zarobio ih je bataljon, cija je to hila bolnica, u Dugoj Resi. Razboljela sam se, ali ne mogu leci, jer o medicini ja najviSe znam, a bolesnika i ranjenika ima dosta, a treba uCiniti upotrebljivim i one lijekove na tavanu. Kad mi se popne temperatura preko 39°, legnem i u krevetu dijelim codein, aspirin, mijdam kombinirane praske i mastam o trorogoj kapi partizanki, koju imaju samo stari partizani, a ja sam - meni se bar cini - vee stari partizan. Dobivam je kao nagradu od jednog bolesnika komandira, za hrabro ddanje pri povlacenju bolnice u nepoznato. Napad je na Slunj, a ustase se povlace okolnim brdima prema Karlovcu. Razoruzavaju ih zene s kolicima, djeca i starci. Slunj je nas, odlazim u evakuaciju. Moja prva i uspjesna evakuacija. Zarobili smo apoteku, apotekar je pobje- �gao, i doktor Bozovic me je iz Skrada odveo za apotekara u Slunj. Jos sam bolesna, lijeCi me dr Franz Kleinhapel. Ipak radim i ozdravljam. Apoteka je dobra snabdjevena, a i ustaske su jedinice dosta ostavile u gradu. To je jesen 1942. godine. U to vrijeme pada formi·· ranje VI, VII i VIII Divizije, treba ih snabdjeti sanitetskim materijalom i apotekarima. Iz VS dolazi referent apotekarstva za GSH magistar Banaei. Dovodi kursistkinje za divizijske apotekare. U t~ vrijeme dolazi jos jedan student farmaclje, Marija Badel (Drakulic). O?a je apote.kar u. Central~oj bolnici Korduna u Petrovoj Gori. U Slu11JU se nalaz1 bolmca sa k1rurgom, operacionom salom, instrumentarkama i dobrom kuhinjom. . Spr~ma se. _IV ofanziva i u Slunju postaje nesigurno za toliki samtetsk1 matenJal. Treba ga skloniti na sigurnije mjesto. Sada sam sef apoteke i postajem sef novog slagalista GSH, koje je formirano u Korenici. To je zima 1942. godine. Spremaju se teske borbe, pripremamo se za ofanzivu. Treba snalazljivosti, jer izvora nema. Oskudijev_amo u gazi, z~v~jima, niotkud nista ne mozemo dobiti, a neprijatelJske horde gom1laJu se oko nas. Intendantura ima pamuka i prede, a u tom kraju Like svaka tka platno i cilime, i mi otvaramo radionu gdje izradujemo gazu i zavoJe: Sakupili smo u jednoj kuCi - koju smo osposobili iza bombardovm:Ja -;- dva~eset~k tara (st~nov~) i tkalja i radili smo marljivo dan 1 .?oc .~ ~n smJene. Gaza Je b1la malo deblja, ali upotrebljiva, a zavOJl odhcm. Korenica je duboka pozadina. lz Slunja kazu ne treba sanduka za. evaJlmac_iju koren~ake a~otelke. Ja .sam ipalk :predostroZina i pr-ipre~mla sam 1h. Pr<?l~z1 ~ova godina, uzasno je zima, svaki dan snijeg 1 bur~. U. apoteCI Je UJutro kao na ulici. Debeli pokrivac od snijega. Of.anz~v~ Je pocela .i sve j~ blizev Korenici. Materijala niotkud. Treba pnred1t1 prve zavoJe. Rad1mo uzurbano, u gradu ima vise radiona gdje z~ne rade d~n i noc,. siju. kesi~e z~ z~voje, nasivaju tupfere, motaju u pap~r, s~rei?aJu 1-!- kes1ce, Ja obllaZim 1 ne spava se. Steriliziramo u bolmc1! gdJe Je odhcan aut<?klav, ali samo jedan. Rade dvije smjene. Jzba~UJem.o prek~v 300 zavo_Ja dnevno: Silno se zurimo jer su borbe ogorcene 1 sve bhze. Tkaomca ne maze natkati zavoja i mi sabiramo krp~, te zene od njih rezu i siju zavoje. Korenica nocu izgleda kao da preh, a ana se sprema za krvavu bitku. . SlagaliSte .radi svakodnevni posao apoteke i slagalista. Dva do tr:1 ~ure.ta solucw Flemings kuha nas zarobljenik, Talijan Lila. Potraznla _Je ~Il~a. VKad se vrac~mo s .rucka Nada Pre belie, moja prva kursistkmJa, 1. Ja ceka nas ~ec gomll~ narovda sa bocicama i kutijama od k~J?-zerv1 ~ rukam~. ~v1 se pavecer :t_;laz~, ~ ~mko je to svrab s pioderm1JOm, uzasno pece 1 uvece se maze v1d]et1 kroz prozore korenickih kuca kako plesu stare zene i djeca cudne plesove bola. v • Neprijatelj s~. priblizio i mi se selima. Moji su sanduci dobra 1 aosh. Id~m<? na B1Jel~ Potoke. Tamo j_e situacija uzasna. Teski ranjemc1, ~~dwmce, pozadmske ustanove, Stab korpusa i silan sanitetski matenJ~l. Treba ga spremiti u zemunicu. Zemunice su male i nece sve st~tl. Treba vs~~tirati vred~ije i spremiti, a drugo ostaviti. SlijedeCi dan n! .z~ to v.~zmJe nema mJesta: Treba ponovo sortirati, jos jednom odbac1t1 sto 111Je n~?phodno. ~ad1m~\ dane i noCi, Marija, Nada i ja. Samo nas kava drz1 budne. Cesto wu transporti teskih ranjenika u v 576 577 Bosnu, Dreznicu, u nepoznato, prema neprijatelju. Stari ranjeni drugovi pitaju samo oCima hocemo li se ikad viSe vidjeti. Situacija je taka mucna da one prirodne ljepote Bijelih Patoka rijetko tko vidi. Bijele Potoke treba odteretiti. Mi koji smo sposobni idemo u jedinice -- pakujemo, od svega silnog materijala samo sanduciCi, koje mozemo sami nositi, sav je posao, izgleda, bio uzaludan. Nema mjesta za materijal u zemunicama. Tamo ce se u najgorem slucaju metnuti ranjenici; kojih ima svaki dan sve vise. Ja odlazim u III licku brigadu, VI divizije. Put je pun ocaja. Zene, djeca, starci, krave, konji u snijegu; mrtvi konji, krave, starci, djeca - leie uz put. Idemo prema polozajima. Dolazim u brigadu, sasvim drugo raspolozenje. Snaga i odlucnost, pobjeda se vidi u svim ocima. Pocetak je 1943. godine. Teske se borbe vode za biti ili ne biti. Ja sam brigadni doktor. Imamo puno ranjenika, a malo sanitetskog materijala. Organiziramo sakupljanje ,dmge kosulje" za zavoje (svakome ostaje samo ona na njemu). Nema hrane, sela napustena, narod pobjegao u sumu. Vode se borbe bez smjene dan i noc i onda umjesto odmora, sa raskvasenim opancima, mi drugi polozaj. Sve ide s pjesmom. Mnogo je lakse nego u pozadini. Brigada je svrabljiva, tr~ba je ocistiti. Sada mi se cini nemoguce, a ipak smo je u MogoriCu okupali, osurili, namazali flemingsom koji smo tamo skuhali, ali ga nismo imali dovoljno, pa smo ga mijesali sa zutikom (zutika je kora nekog drveta, sa kojom narod lijeCi svrab). Rublje smo oprali i kad je i treCi bataljon bio gotov i drugi put okupan krenusmo u jos mokrim kosuljama - koje se za tri dana nisu htjele osusiti zbog ruznog vremena. OciSceni od svraba i usiju krenuli smo da razbijemo obruc, kojim su nas htjele unistiti njemacke i talijanske horde. Moja brigada na Zulesevici - kod Donjeg Lapca - desetkovala je talijanske jedinice i mi smo odjednom imali svega, i sanitetskog materijala, i hrane i cebadi. IV ofanziva je razbijena, sad mi prelazimo u napad, da malo odteretimo pritisak na jedinice koje su uz VS. Zauzimamo Gacku dolinn i Otocac. To je proljece 1943. godine. Svuda hara pjegavac, sela su puna bolesnika. U mojoj brigadi ima nekoliko slucajeva. Malo smo se smirili i pred velikim smo epidemioloskim mjerama, ali ja odlazim u Otocac za apotekara GHS. Opet snabdijevamo jedinice iz apoteke ciji je vlasnik pobjegao. Lijekove prodajemo i narodu. Sada je era organiziranja pozadinskih ustanova. Bolnica je stalno premalo. Pjegavac hara uzasno. Pri podrucjima se formiraju apoteke, koje snabdijevaju jedinice i bolnice a i narod na njihovom terenu. Takovu jednu apoteku u Zagorju, na Kordunu, ja vodim. Imam opet jednog kursistu, laboranticu i Cistacicu, sve u jednoj osobi. Bolnice nemaju posebne apotekare nego neku bolnicarku zaduzenu apotekom. Materijala ima jos iz Otocca, ali polako nestaje. Dolazi kapitulacija Italije. Ja odlazim u Otocac, a Nada Prebelic, moja prva ucenica, preuzima apoteku pod· rucja. U Otoccu postajem sef glavnog sanitetskog slagalista GSH. Materijala ima strasno puno. Sortirati ga silan je posao. Iz novooslobodenih krajeva doslo je dosta magistara kao i lijecnika, pa oni pornazu. Do sada, jeseni 1943. godine, bila su na ovom teritoriju svega dva magistra, dva studenta farmacije: Marija Badel i ja. Dozivljavam upad ustasa u Otocac i njihov pokolj pod rukovodstvom opatica u Otockoj bolnici. 37 tene BiH u NOB 1941-1945. �Banaei, kao referent apotekarstva rasporeduje apotekare u sve holnice, podrucja, divizije, slagalista. Ja odlazim u Dreznicu da trazim mjesto za hunkere ~dje. cemo spremiti materijal. Tamo je Marija Badel, apotekar holmce 1 zone. Prije kapitulacije Italije dohivalo se mnogo materijala iz Susaka i sa tim se je snahdijevala sama Dreznicka ~)oln~c~, a .~~visak ~~~ ?avali i ~ru¥~ma .. Tamo je hilo uvijek najrjedih 1 ID.aJhi,ramJih .srpeciJahteta. Nasavsi IDJ'esto za buJn,kere sklollliii smo materijal i ja napustam Hrvatsku, te sa VI divizijom kr~cem u Bosnu, ~ ~~s~av Pr':og prolete:skog l~,?rpusa. Taj se Korpus tek formirao, I .J?-IJe Ima<;> .n~ apote~e m slagahsta ni strucnog kadra. Ndto smo matenJala dohih IZ BugoJanske apoteke, gdje je hila mr ph Nik, apotekar. U. ~ajcu, gdje.. je hila tvornica i VS, imali smo velike planove. Napravih smo kutiJe za sterilnu gazu, za hataljonske i cetne holnicarke, autol5~~v za holnice, . gdje se je gaza sterilizirala i slala hrigada~a .. Odlucih sm<;> .da .svaki horae mora imati sapun, kuhali smo ga i USJ?Jeh smo orga~lZI:a~I da se sav loj jedan dan u tjedan iz klaonice ~aJe za .sa~un za Jechriice .. Ov;o 1smo sve donekle 'USrpjeLi 'tlireidilti ka'Cl na1s Je, u naJvecem poslu, prekmula VI ofanziva. U ~eskoj su se. situaciji nasle VI divizija i XIII proleterska hrigada. Nis~ poznavah tere~,. slabo obl;lcene i. mizerno snabdjevene, usle su u ofanziVu. Opet smo hih bez zavoJa kao I u IV ofanzivi. Cekali smo s~veznic~e avio~e: I Sovjeti su nam nesto ohecali, ali od njih nismo mkad m~~a dobih. Korpusna bolnica i holnica VI divizije zajedno su s~ povl~~tle. O~e.t su v~e pravili zavoji o~ kosulja. Od saveznika jos n,1s~o mst.a dohih. Dash .~mo do Drvara i formirali bolnice oko Drvara. Nesta samtets~~g..mat~:IJala dobil~ smo od VS, ali malo, taka da je apote~ar YI. d}viZIJe oti~ao s. ~ekoh~<;> konja u Liku po materijal, koji sm? Imah JO~·vod kapitulaCIJe ItahJe. Prvi korpus nije niSta imao. Nasa. III .kr~JIS~a ?ngada nalazi se odvojena od nas u Mrkonjicu. Sa ~J?m Je I kirursvka ekipa .~r Pavletica. Ja odlazim da je ohidem, d~ JOJ. pon~.sem nesto matenJala .. \o povratku situacija je ocajna. Z1ma. Je, SJ?-I~e?i, nema hrane, orgamziraJU se karavani za prenos zita. Borel VI diVIZIJe masovno dohivaju tuherkulozu. Bolesnici umiru moze ~e reCi: od gladi. U t~j situaciji ja napustam prvi proleterski korpus 1 odlaz~;n u V J;>osans~I korpus, za v. d. referenta apotekarstva korpusa. Kod ~J.Ih na~azim sa!ut~tsko slagaliSte i apotekara, mr Ota Goldbergera, u BuSIJama. IZ~a? Ribmka. Oni imaju dosta materijala te snabdijevaju g<;>t?':'? sve Jedmice na '?nom terenu. Jedino IV divizija V korpusa ima diviZIJsko~ ~I??tekara,. I to studenta farmacije, Olgu Vukic. X, XI i XXXIX diVIZIJa nemaJu apotekara, nego u to vrijeme dolaze kursisti s_a apotekarsk~g kursa sa Visa i odlaze dvojica u divizije a dvojica u korpusn~ b~l~Ice. Sprema se VII ofanziva. Materijal spremamo u bunk~r.e u sum1 Izna~. Crkve~.?g. U toku VII ofanzive bacaju nam savezm~I. mnog~ ~atenpla, koJI sav ne mozemo ni pokupiti, a kamoli spre:rntl. ProzivlJ.~vam.o teske casove neizvjesnosti sto je sa Vrhovnim stabom. NepnJatelJ nas zaokruzuje u Podgrmecu i upadamo sa stabom ~wrpusa: ZAYNO~I~ .. i ost~lim pozadinskim ustanovama u zasjedu Jedx:e 11Jema~k~ diVIZIJe. Pnhvatamo borbu, sjecemo drvece, pravimo nosila, orgam~Iramo prenos ranjenika. Komandant korpusa, zamjenik ~wmandanta I .komesar tuku se sa Svabama kundacima. Ja dobro cuvam dva konJa sa sanitetskim materijalom i povlaCim se puzuCi do holnicara noseCi im prve zavoje. 578 579 Iz ofanzive izvlacimo materijal dr Rodzersa i dva velika karavana pod rukovodstvom apotekara donose taj materijal na M~d':j~de brdo, . gdje formiramo privremeno slagaliste. Snabdijevamo Jedmice i bolnice. J a odlazim u obilazak XI divizije u centralnu Bosnu, gdje jos nisam hila. Tamo je divizijski apotekar ParetiC, kursista sa Visa. Magistra nemaju. Nosim im nesto sanitetskog materijala i instrumentarij koji im je u ofanzivi propao. Osjeca se potreha za apotekarima u brigadama, a ni sve bolnice nemaju apotekara - kursiste. Tezimo i za tim, da bar i neke komande podrucja dobiju apotekara. U centralnoj Bosni, u Prnjavoru, kod komande podrucja or~ani­ ziramo kurs koji traje mjesec dana a polazi ga dvadesetak kursista. PiSemo skripta, koja dobijaju svi kursisti. Rad kursa je podijeljen u prakticki i teoretski dio. Prakticni dio odvija se u prnjavo~skoj apot~~i, kod stare gospode Finkelstein, pod rukovodstvom magistra Turcmhodzica, apotekara iz Teslica, koji je naroCito za to pozvan u Prnja:ror. Kursisti su pokazali odlican uspjeh i razmjesteni su po svim bngadama V korpusa. ' U ljeto 1944. godine pada nova formacija sanitetske sluzbe u NOV, tj. podjela SOK i SOVO. Imamo samo sanitetska slagaliSta, uvodimo jednoobraznu ::dministraciju. !-Jveli smo re.~ovite izvje~t~je iz. ~ivizija, bolnica, slagalista. Glavno samtetsko slagahste, u Gorn]OJ SaniCI, uzorno vodi mr Nik. To slagaliste vodi glavnu knjigu, knjigu izrada i kartoteku. Snabdijeva 8 korpusnih bolnica, 4 divizije, viSe odreda, komande podrucja i jedinice narodne odbrane. Re~ovito s~~je mjes~cne izvjestaje iz kojih se vidi kako pravilno rasporeauJe materiJal. Magistar Nik vodi i novi apotekarski kurs. Sesnaestog IX 1944. godine drugi je napad na Banju Luku. Ovu smo akciju dobro pripremili te smo izvukli ogromne kolicine sanitetskog materijala, vise kompletnih instrumentarija, kao i uredaj za hoinice, te mnogo sanitetskog osoblja koje jc dobrovoljno poslo s nama. Izvukli smo toliko uredaja za bolnice da smo uredili sve bolnice V korpusa. Evakuaciju su vrslle evakuacio.ne ekipe koje su imale s':~ka svoj zadatak. U jednom momentu ostah smo u podrumu ~nog di~ela gdje je neprijatelj probio i ponovo ga zauzeo. Nasa evakuacwna e~:pa, u kojoj sam ja hila rukovodioc, sa dva apot~~ara domobrana, pist~­ ljima si je probila put prema oslobodenom di~elu grada. Sav t:;';akmrani materijal, prvo na Laus, predgrade BanJe Luke, a kasmJe n~ sljedecu etapu, tako ~a nam nije o~talo nis~~ od ev~lmir~J?-.og mate~I­ jala, premda smo BanJU Luku morah napustiti. U ovoJ akc~JI na Ba~JU Luku dobili smo apotekara, magistra Vlaha Korlaeta, magistra Bakira Dinica, magistra Veru Babic i nekoliko odlicnih laboran~t~ domobrana. Sam sanitetski materijal smjdtamo u slagaliSte u Samc1. Iz Sanskog Mosta stab Korpusa seli u Jajce, sprema se akcija na Travnik. Parmiramo novo slagaliSte u Jajcu da bude blize operativnim jedinicama. Vodi ga drugarica Vera Babic. Za Travnik se krvavo borimo, ali niaterijala imamo. Kirurskih ekipa takoder, dobro su .snahdjeve:le e~ipe kao i bolnice, taka da sad prvi put od kada sam Ja u Bosm. radu~o bez oskudice. Pojavljuju se novi problemi sa novim osobljem ~z BanJ~ Luke. Dosia je i era rasipanja, tako da smo 9. XI 1944. godme slah raspis svim sanitetskim ustanovama, na ruke apotekara, o cuvanju materijala (vidi Zbornik dokumenata sanitetske sluzbe u NO ratu jugoslovenskih naroda- knjiga I). �Sad imamo tri sanitetska slagalista apotekare u svoJ" · d' · • . " cam.a,. Je dnoo b razno k nJ1govo d' . ' stampane formulare za 1ffi · vtInl· stvo · Je aJe ~ ~t . .. · . IZVJes · ( stampane u s ampanJ'l u Trav.ruiiku) ah. Imamo · ·mnogo · 'k · 1 . 1 . ranJenJJ a 1 oso blJa WJe tros1 mnogo matenJala •. Vode se krva ve b orb e na 1· · ·· B T 'k r. IniJI . ~sdy~ca-.J.avndi · ?tab seh u BugoJno. Obilazeci sanitetske ustanove I Je ..mice VI Im a Je sve dobra uhodano, i mi se spremamo na novu ak~IJU:. Sp~e:o.;a!llo se u Sarajevo. Daleki put preko neoslobodeno tentonJa, Jedmice . moraju biti . "pak d o b ro snabd" g . . . pokretne , a 1 Jevene. DDT · , . . ~e spor!l? p1tan)~· PomJeh smo ga na moje nastojanje ali u FOJniC1 os.tav1h. !<asmJe smo mnogo za njim ceznuli. Usi"u !e bilo 3 kao u P:vim :Jamma. N~ t?m putu, gdje se vee vidi kraj r1ta, zivimo 0bl'ta~, RanJemka una mnogo, zarobljeni Nijemci nose ih ~ao da Je P t ~vkmo zar~ Je:uke, dobra. ih hran~mo konjetinom, da mogu izdrzati k~~~v pbt. b or{f1kam.o boln:ce ~ez 1kakvog inventara. Zauzimamo uz .. e ~r e a anJ, V~res, ah nema evakuacije. Ne mozemo riiSta ~Oslti. Teska yea osta.vl]amo sanitetski materijal, pune vagone hrane 1 ~?!o:na lOZI a. Dolazimo u Sarajevo, sretni sto je to vee kraj cetvoro ?~v lS!l~eg (rvavo~. ratovan~a i nadnaravnih napora. Napustamo Sara: .0 .1 Idemdo.u PnJed~r, gd]e sav nas korpus prelazi u sastav II armije WJOJ pre aJemo nase dobro uredeno slagaliste u Sa k ' ~pres~ljenl sal~Eetsko slagali~te). I i II armija snabdijeva ~~oJ~\e~~~~~ lz nas~~ ~daga 1sta. Ja odlaz1m u Beograd, a moj v korpus u sastavu I 1 arm1Je 1 e prema Zagrebu. . v v• • • Jelena JanjiC ' FORMIRANJE MJESNOG ODBORA AFZ-a U PRIJEDORU ' v ebruara mjeseca 1943. godine dosla jc do Borojevic Zivane, tada uciteljice u Prijedoru, djevojka Zdrava StojanoviC, Cija su dva brata i sestra hili u partizanima na Kozari, i rekla da ce se osnovati odbor AFZ-a u okupiranom Prijedoru. Uskoro zatim, formiran je jedne veceri odbor AFZ-a u koji su usle: stara domacica Brkovic, ciji je sin bio na Kozari, Lenka Nikolic, uei<teljica, Zdrava Stojanovic, Z1vana Borojevic, profesor, Ba:Ci Mato, stari komunista i ja. Profesor Baci jc imao zadatak da sa nama proraduje marksisticku i drugu literaturu, s obzirom na to da je bio komunista. Osim toga, odboru su pridodata i dva skojevca lwji su nam hili veza i kuriri. Prvi sastanak odrzan je kod Lenke Nikolic. DomaCica Brkovic postala je prva predsjednica, dok je, koliko se sjecam, sekretarica hila Zdrava Stojanovic. Zivana je postala blagajnik. Prvi i osnovni zadatak odbora bio je omasovljenje organizacije kao realne snage za pomoc borcima Kozare. Na tom putu uclanjivanje :lena u organizaciju i ubiranje clanarine hili su nam prvi cilj. Kasnije, se, razumljivo, iSlo dalje. Svaka od nas je uspjela da uclani 5-10 :lena u svom rejonu. Sjecam se da su, pored ostalih, bile uclanjene i ove zene: Gasic, Dara, domaclca, Lela Sucevic, tada uciteljica u penziji, Dragica Lazic, Persa Krajinovic, domacica, Mileva Alae, Anda Babic, Duja Stojanovic (majka Zdrave Stojanovic), Ljuba Radetic, domacica, Joka Jelicic,. domacica, Mira Trubajic, Persa Cupovic. On njih smo uzimale clanarinu, obavjestavale ih o dogadajima, dobijale pomoc u hrani, odjeCi, i drugom. Medu njima se isticala Dara Gasic, cija je kuca od prvih dana borbe koristila ilegalcima koji su dolazili u Prijedor ili se odatle prebacivali na Kozaru. Davala je hranu i odjecu pa cak i previjala ranjenike. Mnogo nam je pomogla Mileva Alae. Njen je muz tada bio sef zeljeznicke stanice u Prijedoru. On je preko Mileve saopstavao mnoge vazne pojedinosti. Zahvaljujuci njemu znali smo da li ce prugom pro· ci neka neprijateljska jedinica, kad ce se neki voz diCi u zrak, itd. Ta obavjestenja stizala su vezom i na Kozaru. Nasa organizacija j~ radila dobro. Trudile smo se da, prema mogucnostima, osiguramo pomoc part~zanima na Kozari. Slale smo im odjecu, sanitetski mate- F l for Kad s~ r~t ~ayrsio i kada smo u Beogradu vidjeli organizacione za }ld/lrug1h Je~uk1ca: formule za administraciju, kartoteke i knjige ·. cu 1.1 sm_o se a o Je sve ovo bilo jednako, premda jedni s drugim~ msmo 1ma1 veze. 1 580 581 �rijal, posude, obucu, hranu i lijekove. Sjecam se dobro da su nam partizani sa Kozare slali cak i neke recepte za lijekove, protiv svraba, kako bismo ga naslc i poslale. Radile smo i na politickom izgradivanju nas samih. Odbor je poveo akciju za pomoc partizanskoj porodici Kecman, u kojoj je poslije odlaska muza ostala sa dvoje male djece sama supruga. Neprijatelj je posumnjao da se radi o organizovanoj akciji AFZ-a, mada nije bio sasvim naCisto s tim. Njemacka Feldzandarmerija zatvorila je cetiri Clana odbora: Zdravu Stojanovic, Lenku Nikolic, BorojeviC Zivanu i mene, kao i dvojicu skojevaca i deset skojevki. Od njih sjecam se da su bile uhapsene i zatvorene Branka Alae, Rabotic Rosa, Stojanka Kragulj, Olga Kovacevic i jedna kcerka iz porodice Kecman. Stara BrkoviC uspjela je pobjeCi na Kozaru. Kasnije je umrla. ZahvaljujuCi dobrom dr:Zanju svih zatvorenih, neprijatelj nije mogao mnogo saznati o radu i aktivnosti organizacije. Na saslusanju smo govorile da smo samo davale dobrovoljni prilog. Oni su nas ironicno pitali zasto se i njima nismo obratili za pomoc. U zatvom nam nisu, moze se reCi, ni davali hranu. Nisu dali ni posteljinu. Mada nas dvije nisu mucili, govorili su: ,Mi ne bijemo zene, ali imamo nacina da saznamo sve sto nas interesuje". U zatvoru smo ostale od marta do 9. maja, kada smo sve pustene bez dokaza, ali sa opomenom. To nam nije smetalo da nastavimo rad. Postale smo jedino obazrivije i nismo se viSe sastajale u grupi vee u dvoje ili u troje. . Nastavile smo sa prikupljanjern pomoCi, raznosenjem letaka, ilegalnog materijala i ,Kozarskog vjesnika". Obicno bi Anda Babic prenosila ovaj materijal u velikoj korpi ispod povrca i trave do prve nase veze. U nas odbor AF.Z-a usla je kasnije Ivanka GasiC, kCi Dare Gasic, student u Zagrebu. U oktobru mjesecu poslale smo na Kozaru kompletnu kuhinju - kuhinjski pribor i posude: tanjure, serpe, lonce, lavore, kante i ostalo. Krojacica Nada Crnogorac sila je ves i kape, titovke od materijala koji je dobivan od staba odreda. Ja sam rukovodila sa zenama koje su plele carape, dzempere i rukavice. Bilo je i drugih poslova i aktivnosti koje su sve zene iz odbora obavljale. Borci su nam uvijek porucivali da im saljemo uloske za baterije i male sijalice, a mi smo to kupovale u radnjama. U mjesecu avgustu Borojevic Zivana i ja smo iSle, po direktivi vlasti NDH, u akciju za zetvu i vrsidbu zita, jer nismo mogle raditi kao uciteljice, posto je skola nekada radila a nekada nije. Na kraju smo morale da podnesemo izvjestaj koliko je izvrseno zita, kako bl se od domaCina uzeo porez. Kako smo bile u kontaktu s Narodnooslobodilackim odborom, znale smo da treba reci da je manje izvrseno. Utaja je isla u prilog narodnoj vlasti koja je tako mogla doCi do zita. Na tom poslu ostale smo mjesec dana. U oktobru i novembru ustasko redarstvo pocinje masovna hapsenja. Tako smo uhapsene i nas tri: Zivana Borojevic, Lenka Nikolic i ja. U za;tvoru smo tJuoene. Po ISvfi'repos:ti 1se narocilto ~sticao ,u,stasa KJraljic . . . r . oz kaT r ebalo J·e da nam sudi ustaski sud u BanJO] Luc1, a 1 JC v · •v "' . d . . . t b lo da a demo otlsao u vaz d u h . Jim JCK re a decembra smo pustene. Jelena je dobila nareuenJe a .se . onBcem Krupu dok J·e Zivana otiSla u Sv. Nedjelju, u Zagor]e. 1 os. , 0 d se1 u I vankpa jC: otiSladutZoga;reJ·~· sam ostala da zivim u Prijedoru. a 1 pore , . . . d' . Rad AFZ-a nastav10 se 1 u 1944. go mi. 582 583 �Enesa Lazarevic-Zahirovic OSTRO:lACKE SKOJEVKE " C etvrta neprijateljska ofanziva je u punom jeku. Februara !943. godme Savma Peta crnogorska brigada oslobada Ostrok IT z~c, a Deseta ~e~cegovacka Ramu. Udruzeni neprijatelji op~ I I su nase snage u dohm Neretve i Rame. Svuda unaokolo vade se te~ke ~1:'bb, Pb?a u ~rsa. Od plotuna, rafala, eksplozija topovskih i ~VIC?ns I . om I z~~IJ.a podrhtava. Nijemci i ustase nadiru od Kon "i:a I ~a kl)ena, Tal9an~ od Mostara i J ablanice. Lijevu obalu Neret~e LaposJe o Je 18.000 cetmka, od Konjica do Bijelog Polja. U obrucu. s~ I?-al~zi Vrhovni stab NOV Jugoslavije sa Operativnom grupom diVIZaJa I 4.000 ranjenika i tifusara. . Na sva~o~ ko~~ku. tragovi krvave borbe: lesevi okupatorskih vo ·m~a,. z.arobljem TahJam, zap!~jenjei?-i .~li uniSteni tenkovi, topovi, k~­ ~IO~Ik I razbacano razno oruzJe. Pnstizu nosila za nosilima novih ral!Jem a. Svruda samo krv i rane. . G~ljavina i kanonada cuju se sve blize i sve jace. Neprijatelj Je odlucw da nas u ovom kanjonu unisti. s . I nar.od konjicko? i P~?z~rskog. sreza nalazi se u okruzenju sa ~ v~~on: VOJS~Om: s.a .llJOlTI diJ~h posljednji zalogaj hrane. Daje sinove I ce~I u na~e ~edm1~e. Ra~aJu se novi borci. Preko stotinu omladinaca I omladmki zauz1ma IDJesta u stroju poginulih boraca. .f.! takv?j situ~ciji nas aktiv SKOJ-a u Ostroscu donosi odluku da sto vise skoJevaca I. napredne omladine krene u brigade. J edni u Petu crno~orsku, ~ drugi u Desetu hercegovacku. Sarno iz male varosice odlazi. u partizane ~~ ml~d~ca i djevojaka. Od njih trinaestoro sest su omlad1~ke. Med~ llJIIDa Je I kompletan aktiv SKOJ-a, koga je prethodne g?dm: ?I~gamzovao komunista, Orner Golubovic, ucitelj iz Seonice. Pk ~hrektiVI .I sa zadat~?m da ?formi ~1ovi aktiv u Ostroscu ostaje samo s OJevac. Ib1o I~an~v1c. Iz tn porodice polazi po dvoje, brat i sestra. . N~~mla~a Je b1la. J:Iajrija Muso~ic. Bilo joj je tek cetrnaest go?I~a. NIJe ht]el~ os~at.I 1z.a brata HaJrudina. Kundak od puske vukao JOJ. se po zemlJ~, ah JU ~e ana nosila sa ponosom. Ona i njen brat ~aJr~dm p~~tah su b~r~I Desete hercegovacke brigade. Oboje su po¥~nuh:kHaJnJa. na. Kobi~J~j Glavi kod Gack:a, u borbi protiv Talijana ! cetm a, a HaJrudm u b1c1 na Sutjesci. 1 v 584 585 Ni Halima KovaciC nije htjela ostati iza brata Rifata. Poginula je kod Nevesinja, u krvavoj borbi Pete cmogorske brigade sa Talijanima i cetnicima. Emina i Enver Grcic hili su sirocad bez majke. Nisu se htjeli rastajati jedno od drugog. Poslije proboja iz neprijateljskog obruca na Sutjesci, Minu su Nijemci uhvatill kod Trnova i otjerali u koncentracioni logor. Iz logora u Sisku oslobodili su je partizani. Nastavila je ratovati do konacnog oslobodenja zemlje. Sa omladinom Ostrosca posla je i Zumreta (Zunka) Kurbegovic i izdrzala sve teskoce cetvrte i pete neprijateljske ofanzive. Hatidza (Tidza) Torlic je imala sesnaest godina. Bila je siroce. U cetvrtoj godini umrla joj je majka, malo iza nje i otac. Iz Travnika, gdje se rodila, daidza je Tidzu doveo u Ostrozac. Rasia je sa njegove cetvoro djece. Bila je lijepo i veselo djevojce. Divno se znala smijati. Njena zivotna radost i bezazlena, jos djecija vedrina, odusevljavala je. Jedva da se prestala igrati sa lutkama i pocela mastati o ljubavi, a rat je buknuo. Trebalo je ratovati, snove i mastanja zamijeniti teskom, krvavom stvarnoscu. Stupila je u Mostarski bataljon Desete hercegovacke brigade. Bila je dobar horae. Ljutila bi se kad bi je drugovi iz jedinice zvali ,Mala". Zeljela je da je prihvate kao pravog borca, ratnika. A ona je to i hila. Ni surovi ratni dani, ni smrt, ni krv oko nje, nisu joj oduzimali radost zivljenja i vedrinu duha. U borbi sa cetnicima kod Nevesinja hila je ranjena. Geier od bacaca raznio joj je koljeno. Zajedno smo otiSle u bolnicu Desete hercegovacke brigade u selo Bratac kod Nevesinja. Bile smo sretne sto smo se srele i sto smo zajedno, makar i u ovakvoj situaciji, na lijecenju. Od najranijeg djetinjstva bile smo najbolje drugarice. Dugo smo te noCi razgovarale. SapucuCi sjecale smo se Ostrosca, djetinjstva, rane mladosti, saputale smo o ratu, o zivotu u buducnosti, o ljubavi. Trudila se da bude hrabra, da zaboravi ranu. U pocetku nije hila lose, ali je kasnije sve viSe i viSe slabila. Pored jedne nesrece, rane, dosla je druga, tifus. Savladala ju je opaka bolest od koje smo svi strahovali. Otpremljena je u bolnicu Trece divizije. Na rastanku je hila tiha i hrabra. Rekla mi je: ,Aka ostanes ziva, pozdravi moje i kazi im sta je sa mnom bilo". Uzalud sam je hrabrila, bila je mirna, iako je hila svjesna tezine svoje situacije. Nikad je viSe nisam vidjela. Ostala je negdje na Sutjesci. U petoj ofanzivi, najtezem iskusenju nase narodnooslobdilacke borbe, u kojoj su svoju mladost i zivote dali najbolji sinovi naseg naroda za nase sretno danas, svoj zivot dala je i sesnaestogodiSnja TidZa. Ostala je sa svojim smijehom, crnim ocima i zarkom zeljom da pobijedi smrt i rat. Njena mladost i nada nisu uspjele da savladaju iskusenja tih velikih, okrutnih, ponosnih godina nase istorije. Nismo znale sta je to rat, sta znaci spavati pod vedrim nebom, gaziti bespuca, niti u noCi biti siban vjetrom i ledenom prasinom negdje u divljini. Mladi, neiskusni, ali puni borbenog duha i ideala krocili smo iznenada u najzescu vatru. Iz pitome doline pored Neretve put nas je iz Ostrosca odveo uz dolinu Neretvice, na planinu Bitovnju prekrivenu debelim snijegom. Nocile smo oko vatara koje su duboko propadale u snijeg topeCi ga. U zoru- borba sa cetnicima i ustasama i prije svega sa njemackom 118. lovackom divizijom. U ratu se brze raste, sazrijeva i uci. �Dalje, borba na Neretvi, mars preko planina Breze, Prenja, Ljubinje, Bahtijevice, Porima, kroz snijeg uz neprekidne borbe. Poslije teske cetvrte ofanzive odmah smo upale u jos tezu - petu. Strasna iskusenja za nasu mladost, za nase nedozrele godine, ali zudnja za slobodom i mdnja prema okupatoru nosila nas je, hrabrila, celicila. Nikada, nijedna, ni za tren nije posumnjala u nasu sigurnu pobjedu. Od nas trinaestero osmero je poginulo od Neretve do Sutjeske. Pored pomenutih na Sutjesci su poginuli jos i Afan Zahirovic, Juso Hajduk, te Alija i Hajrudin Dzenetic. Poslije pete neprijateijske ofanzive ilegaino sam boravila u seiu ~obrigoscu vise J~bianice. Dzemila, majka Hajrije i Hajrudina, cuia Je ~a sam se vrat!Ia i dosia je da pita za svoju djecu. Ziosiutni giasovi su doprli do nje da joj je oboje djece, njena cetrnaestogodisnja Haj:ij~ i dv~deseto~<;>disnji Hajrudin, :poginulo. Dosia je majka da pita, da CUJe SVOJ spas 1h smrtnu osudu. Cutaia sam, siagaia, nisam imaia snage da joj kazem istinu. Zar sam joj mogia objasniti, zar sam mogia traziti da shvati surovu potrebu zrtve. Poslije prebolovanog tifusa demobilisana sam koncem maja 1945. godine. Dosia sam u Ostrozac, osloboden, sretan, ali osakacen za mladost, za cijeiu generaciju miadosti sto je otiSla i nikada se nije vratiia svojim kucama. Nisam nasia majku, umrla je od tifusa u vrijeme pete ofa?zive; krili su to dugo od mene. Docekala me je majka Hajrudina, grhie smo se i piakaie. Ona rrikad nece saznati za grob svoje jedinice sto je svoj mali zivot polozila na zrtvenik slobode. U meni ce uvijek zivjeti sjec:mje na te slavne godine istorije naseg naroda i na hiljade bezimenih junaka, malih a velikih ljudi, koji su najvrednije dali za slobodu, zivot. Nevenka Novakovic LEPA RADIC epu RadiC sam Uipo:zmala rposlije ofa11121ive na Kozaru 1942. u 'seiu Srednjem Drulb'ov:iJku, u Po1dgrmecu, kada je kao clan SKOJ-a dodijerljena na politiakri rad Op:st~nsikom komitetu KPJ Sr~drrjeg Dubovika. U to vrijeme Lepa je rasporedena u selo Donje Petrovice na politicki rad s omiadinom i zenama, zajedno s Nadom Podgornik iz Banje Luke, koja je takode upucena da radi na ovim zadacima. Opstinski komitet je pridavao narociti znacaj politickom radu u ovom selu zbog toga sto su dva mjestanina, procetnicki nastrojena, raspirujuCi sovinizam uspjeia da, u izvjesnoj mjeri, unesu zabunu medu seijake u pogiedu ciljeva NOR-a. Lepa se veoma brzo snasla u radu s omiadinom i zenama i uspjela im se pribliziti, jer je bila u svakom pogledu primjerna, a u odnosima neposredna i bliska. Ona je uspjeia da u aktivu SKOJ-a koji je vee 1942. bio organiwvan, okupi veCi broj aktivnih omiadinki i omladinaca iz seia Donjih Petrovica. Organizovala je seoske omiadinske konferencije, na kojima je istupaia i govorila omiadini o nasoj borbi i o u1ozi KPJ i SKOJ-a, o potrebi organizovanja omiadine u organizaciju USAOJ, o btatstvu i jedinstvu nasih naroda, o herojskoj borbi omiadine Kozare za vrijeme neprijateljske ofanzive na ovu planinu 1942. ( u toj borbi je i sama ucestvovala), o potrebi da sto veCi b.roj omladinaca i omladinki dobrovoljno ide u brigade. Na tim seoskim konferencijama se na desetine djevojaka i mladica javljaio dobrovoljno u krajiske i proleterske brigade. Tadasnja opstina Srednji Dubovik granicila je s neprijateljskim polozajem kod sela Ostroznice i Badica, pa su ustaske patrole s vremena na vrijeme upadaie u ova seia, pljackale, tukie zene i djecu, prijetile da ce ih sve likvidirati ako budu pomagali. partizanima. Lepa je znaia za sve to, ali je i dalje odiazila na teren i obilazila osiobodena seia, pjesacila desetine kilometara nocu i danju po seoskim putevima do kuca u kojima su se oddavali sastanci. L 586 587 * Preuzeto iz edicije PODGRMEC U NOB, zbornik sjecanja, Vojno-izdavacki zavod, Beograd, 1972 g, knj. II, str. 657-659. �U drugoj polovini 1942. Lepa je primljena u KPJ. Lepu su krasile mnoge plemenite osobine, a prije svega skromnost i ljubav prema covjeku. Drugarice i drugovi s kojima je radila, kao i narod ovog kraja, zbog toga su je neobicno cijenili i voljeli. Kao djevojka iz grada, ucenica strucne skoie lz Bosanske GradiSke, snaiazila se u poslovima koje ranije nije radila. Ucestvovala je u organizovanju omladinskih jedinica u ljeto 1942. i u zajednickoj zetvi tih jedinica, nedaleko od neprijateljskih poloz.aja, kod Bosanske Krupe, u Gornjim PetroviCima, Ostruznici i Badicu. Sluzila je za primjer, zela zito i prenosila snopove. Licno zalaganje bila je najbolja karakteristika za prijem u SKOJ i Partiju. Lepa je docekala mnoge ratne pobjede i uspjehe, ali i sve tegobe i nedace: prosla je kroz ofanzivu na Kozaru i cetvrtu neprijateljsku ofanzivu zajedno s narodom ovoga kraja. Organizovala je zbjegove u Grmecu, ucila narod kako da se skriva od neprijatelja, bodrila !jude u njihovoj zelji da istraju do konacne pobjede nad njemackim fasistima. Radila je u Grmecu, februara 1943. godine, kao clan Staba za evakuaciju naroda iz tadasnjih srezova Bosanski Novi i Bosanska Krupa. Izvrsavala je zadatke bez panike i straha od zloglasnih ,stuka" koje su bez milosti bornbrdovale sela i narod koji je izbjegao u planinu. Trebalo je snage i fizicke i moraine, da se izdrfi februarska zima u Grmecu bez hrane i odjece. Lepa je medu prvima evakuisala ranjene borce koji su bili smjesteni u Domu ratnih vojnih invalida u selu Srednjem Duboviku i ranjenike iz partizanskih bolnica u Grmecu. Zivo je se sjecam iz tih dana. Bila je u vojnickoj uniformi, pokrivena cebetom. Dogovarali smo se sta sve 4. bataljon Druge krajiske brigade treba poduzeti radi evakuacije ranjenih boraca, i kako sprovesti organizaciju zajedno sa sanitetom Druge i Pete krajiSke brigade da se narod ne bi smrzao u planini. Bilo je veoma mnogo zena, djece i staraca - njih smo upucivali u zbjegove, a omladinu smo pripremali da ide u proboj sa Drugorn i Petom krajiSkom brigadom. Sve smo pripreme organizovali veoma brzo. Vjerovale smo da · cemo zive izaCi iz neprijateljskog obruca. Posljednji put smo se vidjele na smotri Druge i Pete krajiske brigade i izbjeglog naroda na brdu Torovinama, u Grmecu. Tada smo dobile zadatak i krenule u proboj. Prema pricanju prezivjelih ucesnika ove ofanzive Lepa je, kao clan Staba za evakuaciju, do kraja ostala na podrucju Grmeca, sve clok neprijateljske snage nisu zauzele citavo podrucje, presjekavsi ceste Bosanska Krupa-Sanski Most i Bosanska Krupa-Bosanski Petrovac. Prilikom proboja iz planine Okruzni komitet KPJ za Podgrmec dao je direktivu da se narod organizuje u manje zbjegove kako bi se izbjegle velike zrtve. Lepa je u jednom zbjegu u Grmecu zambljena. Prilikom zarobljavanja hila· je izdvojena zbog toga sto je trazila da se narod ne zlostavlja. Odvedena je u Bosansku Krupu, gdje su je njemacki fasisti strahovito mucili. Od nje je trazeno da kaie ko su medu zarobljenim naPodom komunisti i rukovodioci. Lepa je izddala mucenje hrabro i odlucno, ne izdavsi nikoga. . P 1 · d a dana izvedena J. e na J. avno vjesanje vpred .nekoliko VI · OS JU d' v I'1Je 1, zena 1 d]'ece , u . BosanskoJ· . Krup1.: .k o d ze I' JCZmc (C s t astotlna . . . v · . .vk nice. Prije nego sto su JOJ stav1I~ om~~· UZV1l~!lul.a .JC: . . ,Narode, ne bojte se, part1zam ce pob1Jed1t1~.z:vJeia Komumst1~. ~ partija zivio drug Tito zivio Sovjetski Savez, ZlVJela Crvena arm1Ja. Bori s~ narode za svoj~ slobodu i ne daj se zlikovcima u ruke! Mene ' , . neka ubiju - imace ko da me osvet1.I" v 588 589 • �Rahela Perisic-Albahari SLIKE IZ KRAJINE H .tjela sam da rgovl().rim o Ma;riji Bursae, a ne mogu niikalko da mi?lim sa?.Io 1?-a ·bu. dj~voJkru-~eroja, a da njen 1iik ne identiifilkuJem s cilltavim nJemm kraJem. Kad g~ovorim o rnjoj vidim namd njenoga k>raja rsa svim njegovim }judsk1m osolbina;ma sa svim odlikama rkoje ka2Jujru ida se ta!kvim l:judima ,svalka zemlja moie sa;mo po!llositi. To su odJ~ke ,prrav·iih ljudi, odlilke lkoje krase 1stir111skog corv'jeka. Vidim plato vise Drvara i selo Kamenicu, rodno mjesto Marije Bursae. Prenosim se u pocetak ljeta 1942. godine kada sam cesto po zadatku odlazila u Kamenicku skolu, u kojoj i kraj koje se cesto sastajala omladina ovoga kraja, gdje su Mira Maraca, Vera Babic, Bosa (ne sjecam se viSe prezimena) i druge drugarice u to doba radile sa zenama, ukljucujuCi ih u Antifasistickl front. Tih dana sam upoznala krsnu, jedru, mladu djevojku, lijepih kestenjastih oCiju, bujne kose, djevojku koja se isticala svojom pojavom i neCim zdravim, bujnim, sto krasi mladost ovoga kraja. U to vrijeme, prije nego je kod nas stiglo popularno Kozaracko " kl o " , . me d u. naprednom nasom omladinom igrala se i pjevala ,Vanjo ka". P]evao ]e narod ovu rusku pjesmu na svoj nacin. Srcem i razumom tumacio ju je autenticno. Ali je, da se nasalim, interpretacija, upravo umjetnicka obrada ,Vanjke'' hila u duhu naroda Krajine. Jos i sad kao da mi odjekuje u usima tekst pogreSiilo ·irzgovoren, aH pjevan sa zanosom: - Vanjka, Vanjka, propadot ni za sta ... I sve taka, pogresno, sve u tom duhu. Pjesmu prati uobicajeno trupkanje igraca. Nesta kao narodno kola. Ovu rusku igru igrala je omladina, igrao narod Krajine u ovim borbenim, ustanickim danima do besvijesti. Kao da svu svoju ljubav za zemlju, kao da su sav svoj otpor okupatoru, kao da su sav svoj patriotizam pretakali u igru, u tekst koji ne znaju pravilno ni da izgovore, ali znaju od kud dolazi. Znaju, ,Vanjka" je nikla tamo, u dalekoj, velikoj, drugoj zemlji, koja s~. ovaj sas opir~ f~sisticko~ os~ajacu, kao sto se opire Krajina, kao CIJela nasa zemlJa sto bram SVOJU rodnu grudu. Igra Krajina, okrece se kola. u ~~~e1:ici, y Bos.anskim Osredcima, u Velikom Cvjetnicu, u mnog1m bl1Zlm 1 dalJ1m sehma, a kad trupkanje zadise i oznoji igrace, 590 591 onda se od teksta i stihova viSe nista ne razabire. Cuje se samo isprekidano, zadihano: - Vanjka ... Vanjka ... Vanjka ... Vanjka ... i niSta vi~e. . SlusajuCi ih i gledajuCi smijala sam se i radovala, dolazilo m1 je da placem od srece, tuge i ponosa. Bila sam svjesna, toga casa, zadivljujuce snage i ljepote ovoga kraja, svjesna da ce se takva om~a~in~ boriti bez uzmaka, ginuti bez uzmaka, pa aka bude potrebno 1 IZginuti za slobodu zemlje. Igra Marija Bursae, seljanka - omladinka, igra do nje mlada zena, Rodic, iz Bosanskih Osredaka. Igraju mnoge Marije ovoga divnog, suncanog dana 1942. godine, dana kada se u Kamenici kod skole formirala partizanska brigada. Na tu svecanost dosla je sva omladina blizih i daljih sela. Viju se zastave, ori pjesma, slusaju govori. Na tom mitingu govori Seja Radenovic, omladinka iz Bosanskih Osredaka. Sjecam se, preslusavala sam je prije nastupa na mitingu. Radila sam i s njom kao s mnogim omladinkama ovoga kraja. Tu otresitu seljancicu - omladinku, primila sam u Opstinski komitet SKOJ-a. A sa:da, ana je trebala prvi put da govori svojim drugovima i drugaricama, da govori djevojkama, da govore zenska usta pred narodom u ime borbe, da rame uz rame s muskarcima i zenama podu s puskom u ruci u borbu za svoju i svoga naroda slobodu. 0, kako sam, sjecam se, taj cas strepila. Mislim da nikada u zivotu nisam osjecala vecu tremu, vece uzbudenje, koje je granicilo gotovo sa strahom. Mnogo puta, kada se mislima prebacim u ono vrijeme, kada analiziram to svoje osjecanje, uvjek donesem isti zakljucak: Bilo je to zbog znacaja njenog prvog istupa, istupa zene - omladinke u ovome kraju, u ovome selu, istupa znacajnog, gotovo presudnog za sve zene ovoga kraja. Jer, Seju RadenoviC ovaj cas slusaju, gledaju, prosuduju, usi, oci, razum, srca svih prisutnih. Ocjenjuje je narod kroz patrijarhalno nasljede, ocjenjuje kroz stogodisnje navike i obicaje, kroz zastarjela shvatanja da se zena ne moze izjednaciti s muskarcem, da joj je sudbina rodenjem odredila robovsku ulogu. Osjecam kako avo zastarjelo gledanje lezi medu nama. Lezi u ovom borbenom, ustalasanom skupu. Ne u svakoj muskoj, ali u mnogoj staroj muskoj, pa i zenskoj glavi. Opire se zlo nasljede svemu novom, svemu sto se s mladoscu i napretkom rada, sto se razvija i napreduje. Opire se, jer to nije ono njihova, jer je drukcije. Pa iako krci put boljem, srecnijem zivotu, ipak jos duboko leZi nevjerica u prisutnom skupu. Zbog takvog gledanja na zenu, na njenu borbu, na njenu ravnopravnost, osjecala sam odgovornost pred svojom savjescu, odgovornost u ime prisutnih, za cije opredjeljenje, kao partijski i politicki radnik, nosim odgovornost, ne samo pred rukovodiocima, nego pred nasom revolucijom. Zbog toga sam i bila taka panicno uzbudena. A Seja Radenovic, u koju sam vjerovala, popela se na govornicu. Njen nastup, njene prve rijeci, njeno drzanje, postepeno su odagnali moju strepnju. Ne samo svojim. rijec~ma, nego ci!elim svojiJ? stavom, ova seljanka-omladinka dokaziVala Je kako su zene dosto]ne ravnopravnosti, kako .se mogu bor~t~ i s pu~~om u ~uci kaov s~o m?gu orati zemlju, radati djecu, pohadati skol~, b1t1 :poza~m.ke,. d~z':t1 k,;tc.u. Govori seljanka omladinka narodu, poziVa svoJe vrsnJakmJe 1 vrsnJake, poziva narod ovoga kraja da dobrovoljno pomaze brigade. �Kao da je sad gledam: Od govora na otvorenom polju napregnule se vratne zile, a glasnice kao bronzane :lice zvuce pwstorom. Od uzbudenja i ponosa zajapurili joj se obrazi. Sto duze govori Seja Radenovie, sve viSe se sjaju lica i oci prisutnih, otapa se led koji je nevjerica bila zamrzla. Evo, u selu Marije Bursae, govori djevojka koja se rodila u ovom kraju kao i sva zenska djeca sto su se dosad radala, a govori razborito i otresito kao da je "muska glava", kao da su zene cio vijek politiku vodile. Osjeeala sam kako se, ne samo kod mladih, nego i kod starijih, koji svojim zivotnim opredjeljenjem vuku nazad, koji zbog svojih godina i vaspitanja u sve ovo sumnjaju, kako i kod njih sumnja i nevjerica ustupa mjesto razumu, ozbiljnom razmiSljanju, uva2:avanju, a kod nekih se javilo i odusevljenje. Osjeeam, led je probijen. Sjecam se, u selu Velikom CvjetniCu zivio je neki slijepi starac koji je slusao o Seji da je govorila. Interesovalo ga je otkud toj njegovoj zemljakinji, otkud seljanCici, ovolika pamet i snaga da bez "straha i zazora govori pred narodnim sktipom, kao da je musko ili narodni poslanik". Poslije nekog vremena slijepi je u razgovoru konstatovao kako dolaze nova vremena, za koja da mu je neko rekao, kako ee doCi da ne bi vjerovao, a ovako da se sam u to uvjerio. Ponovio je svoju misao tudim rijecima, naime rijecima vee mnogo puta na tome skupu izgovorenim: ,Nekim zenama sve basta kao i muskim glavama." Starac je bio iz mjesta u kome su se pored zenske omladine istakle u radu .i mnoge nase zene aktivistkinje AFZ-a, kao sto je bila i jedna starija aktivistkinja, Milica Burkic-Pilipovic, a uz nju i mnoge druge zene - prvoborci. U ovom kraju je pola godine kasnije nikla i "Brkata brigada", kako je narod nazivao svoju 10. krajiSku brigadu sastavljenu od starijih ljudi, u koju smo prilikom IV neprijateljske ofanzive, to jest u zimu 1943. godine, poslati po zadatku i mi omladinci i omladinke komunisti. Upravo u tim tragicnim danima napustanja krajiskog terena pred nadiranjem neprijatelja kada je narod, odstupajuCi s nama pod najtezim okolnostima, ispoljio nevjerovatnu snagu u trpljenju muka, patnji i svih nevolja koje se podnose u svakom odstupanju, a narocito kada je i vrijeme ovako hladno, a teren teiak, mi zene stekle smo povjerenje i starijih drugova. "Brkata brigada" preeutno nam je priznala ravnopravnost. Osjetili smo to i u ophodenju. Osjetili su ti stariji borci - seljaci, osjetio je narod da i zene znaju biti i te kakvi borci kad se vodi odbrambeni rat, kad se vodi pravedni rat. U takvim uslovima izrasli su narodni heroji, medu njima i zene-heroji, kao sto su: Marija Bursae i Danica Materic. Mnoge znane i neznane zene-heroji nikle su i izrasle u toj borbi. Kad govorim o Mariji Bursae ne znam, a upravo znam, zbog cega nju poistovjeeujem sa svim ljepotama, sa svim radostima i nastupanjima, sa svim pobjedama i napredovanjima, sa krvavim, ali herojskim putevima nase narodnooslobodilacke borbe. Ja nju poistovjeeujem, kao sto poistovjeeujem svakog istinskog borca - covjeka, kao svakog naseg heroja, sa herojstvom naroda. Vidim je u onoj strasnoj zimi, pocetkom 1943. godine, kada se pred neprijateljem Banija povlacila! Vidim je medu smrznutim majka- 592 593 rna, medu lutajueom djecom, medu djecicom izbezumljenom od. gladi i zime! Vidim je i medu one jedanaestoro djece, koje sam pokuplla na tom "hodu po mukama", a med:u kojima neka nisu znala ni kako se zovu, ni ko su im roditelji! Vidjela sam heroja Mariju u heroju narodu, u opustjelom selu Cvjetnieu, kad je od svih stanovnika ostala samo jedna porodica nase aktivistkinje, Milice Burkic-Pilipovic, porodica koja je treb~lo, po zadatku, posljednja da se povuce, da napusti selo onda kada sv1m stanovnicima okoline pokaze, kad sve porodice uputi putovima kojima se te strahovite zime trebalo kretati. Toga zamrznutog mecavnog jutra posla je Milicina snaha na bunar po vodu. U snjeznom nametu pokraj bunara ugledala je mali djeciji nosic kako viri iz snijega .. NiSt~. se od djeteta nije vidjelo osim toga nosica oko koga se otopw smJeg, po cemu se vidjelo da je dijete zivo. Snaha je pozvala svekrvu, Milieu Burkic-PilipoviC, izvadili su djetence, gotovo novorodence, jer nije moglo biti starije od tri do cetiri mjeseca. U tim najtragicnijim danima od_stupanja kad je nepoznata majka, mazda, braneci od gladi i zime stariju djecu, ostavila svoje najmlade dijete tu, pored bunara, pa, nadajuCi se da ce ga neko na :tom mjestu najlakse rpronaCi i ISpas.ti, otiSla dalje ophrvana tugom i nevoljom, da joj se nikad sudbina ne sazna. Milica, i sama ugrozena od neprijatelja, nasla je snage i nacina da to djetence unese u kucu, da zakolje ovcu i .da &a umota u. od;am~, jos toplu mjesinu kako bi, po narodnom kazivanJu, naden?J dJevoJ: cici v.ratila zivot i spasla je od posljedica :smrzavan'ja. To~ nadenoJ djevojcici dala je ime Ratka - Nadenka, pa ju je, snagom ljudske ljubavi za covjeka, ponijela sa sobom, spasavajuci joj zivot, ddeci je do dana danasnjeg kao svoje dijete. Vidim Mariju Bursae i na cesti sto vodi od Martin Broda,, kada sam jednog majskog dana 1943. godine prolazila i, sjecajuci se teskih, krvavih minulih dana, gledala seljake koji su toga proljecnog svijetlog dana, kao i uvijek kad bi protutnjala ofanziva, radili na svojim njivama. IduCi odjednom sam na sred puta opazila rascvjetali bokor krompirovog svata. Za·cudila sam se otkud oVIdje, na sred puta zasijan krompir, i jos tako nedirnut! Seljaci koje sam pitala o tome odgovorili su mi ovako: "Ove, minule zime, kad se povlacio cio nas kraj, naiSla je ovim putem i jedna zena, majka mnogobrojne djece. Bili su prozebli, gladni, pa je zena s djecom svratila u jednu usputnu kucu da ih ogrije i nahrani. Kao i sve kuce i ta je kuca bila napustena. Nije bilo ni vatre da ih mati ogrije, ni hljeba da ih nahrani. Jedno dijete, djecak od deset godina, od patnje, gladi i zime, bio je vee tesko bolestan. Zbog njega, a i zbog ostale mlade djece, osvrtala se ona po kuCi ne bi li nasla sta cime ce djecu nahraniti. Ne nade niSta, osim nekoliko krompirica u uglu kuce. Onaka prijesne potrpala ih je djeci u njedra s namjerom da ih u prvoj kuCi u kojoj nadu vatre ispeku ili skuhaju, te da utole glad i da se ogriju. Meduiim, tada se ni na cemu covjek nije mogao zagrijati, kuce su bile napustene, sve puste! Ni na cemu osim na puscanoj cijevi i borbenoj vatri. U tom borbenom krkljancu, u topovskom dumbaranju, u eksploziji avionskih bambi, zena je produZila put s djecom. Njen desetogodiSnji sin, bolestan od gladi i zime, izdahnuo je odmah tu gdje vidiS taj cvijet, a mati nije imala vremena 38 zene BiH u NOB 1941-1945. �ni da ga zakopa. OtiSla je, ko ce znati kamo, u zivot ili smrt, niko ne zna! Kad smo se vratili svojim lmcama nasli smo maliSana i zakopali ga, onako s krompirom u njedrima. To je njegov, to je djecji grob." Tada sam shvatila zbog cega ovo cijelo selo cuva taj krompirov cvijet da ga ko ne zgazi! Jer, evo, ovog prvog proljeca poslije ofanzive iz d~~ca~covih njedara, iz zem.lje, proklijao je krompir koga je majka namiJemla svom bolesnom d]etetu za zalogaj. Proklijao i rascvao se ovdje na ~r~mu, y ruzicasto bijeli bokor, oznacavajuCi djecji grob. Narod, koJI Je tohko puta gledao smrt u oCi, koji je prezivio mnoge strahote rata, s tugom i postovanjem cuva uspomenu na malog mucenika, na djecaka koji je ostao u minuloj ofanzivi na drumu, pazeCi da <;>Vaj. cvat .niko. ~e na~azi, da. ovaj k:ompir niko ne uzbere, jer niklo Je S.Jeme IZ d]ecakov1h mrtv1h grud1, procvao je i cvijet da bi mu zemlja mladi zivot produzila. Nada NuhefendiC-Samardzic ZENE PROZORSKE OPSTINE U NOB evolucionarni rad u predratnom i ratnom periodu u Prozoru usko je vezan za uce!Sce naprednih :lena prozorske opstine. Njihovo aktivno ucesce u narodnooslobodilackom pokretu, i to u periodu kada im nije prijetila opasnost od pogroma ili uniStenja od strane ustaskog rezima, ima duboke korijene, izmedu ostalog i u naprednom pokretu u ovom kraju prije drugog svjetskog rata. U vremenu od 1939. do 1941. godine na zene, posebno zensku omladinu Prozora i njegove okoline, neposredan uticaj su vrsili pripadnici naprednog radnickog pokreta, medu njima studenti i daci srednjih skola. Oni su za. vrijeme skolskih raspusta prenosili svoja politicka opredjeljenja i iskustva iz naprednih akcija omladine Beograda, Zagreba, Subotice, Sarajeva i Mostara, gdje su se skolovali. Omladinci i omladinke, Osman Sabitovic, Rudo i Anto Merkadic, Muharem Nuhefendic, Meho Pirolic, Dzevad Jusufbegovic, Dulo Islamovic, Salih Subasic, Dobrila MestroviC i dr., isticali su se i bili poznati kao borci za narodna prava. NaroCito je bila velika aktivnost zenske omladine na kulturno-zabavnom polju. Ona se ogledala u raznim priredbama na kojima je napredna omladina izvodila program sa revolucionarnom sadrzinom. Zbog toga su stalno bili u zavadi sa vlastodrscima koji su na sve moguce naCine sprecavali i bojkotovali te priredbe izvodene u Ljubinoj baMi, u Ma~tinoj kafani, u basti Mustafe Karahodzica i Opuhu. (:iltanje tada nepozeljnih knjiga (Maksima Gorkog, Hasana Kikica, Miroslava Krleze, a narocito Vase PelagiCa ,Umovanje zdravog razuma") i prepricavanje njihovog revolucionarnog sadr:laja bila je tema razgovora omladine, a njihovo nosenje prilikom setnji bio je jedan vid javnog prkosa vlastima koje su zabranile citanje tih knjiga. I nogometni sport je mnogo doprinio razvoju naprednih shvatanja, naroCito putem cestih susreta sa susjednim mjestima, Konjicom, Jablanicom, Duvnom, Livnom i G. Vakufom. Poslije svake utakmice bila su uobicajena dobro pripremljena i posjecena sijela kojom prilikom su dr:lani govori od strane naprednih omladinaca, koji su naglasavali znacaj drugarstva, potrebu razvijanja bratskih komsijskih odnosa i suprotstavljanje fasistickoj aveti koja se vee tada nadvila kao neman nad Evropom. Svakodnevno igranje odbojke pomoglo je da prostar ispred zgrade danasnje opstine (gdje su bile i gimnasticke sprave) R 594 595 �postane stjeciste gradana, a narocito omladine. Tu su se igrale utak- m~ce u koj.ima ~u se .red~-yno takmiCili na jednoj strani cinovnici, pre- tezno rusln .em1gra_nt1 kOJl .su u P;ozoru zauzimali znacajnija mjesta, a na drugo} s~r,am gradan1, p~etezno omladina. Napredni omladinac, Osn:an Sa~Itov1c. zv. Bego, te Je utakmice nazivao ( uz bucno negodovan~~ ~usloh em1gran~ta)v ,borbom prozorskih proletera protiv carske ~USIJe . Na t?m. odbojkaskom terenu dolazilo je do izrazaja jako polit_I.cko x:_aspolozenJe. Nap!edna omladina je gromoglasno navijala dajuCl oduska svom revolucwnarnom opredjeljenju. . ~o.rmi_ranje partijske celije u Prozoru, u ljeto 1940. godine, bilo Je v~hki stimulai?-s u daljnjim politickim i kulturno-prosvjetnim aktivnostima ovoga mJesta. . Predvo~upaciju n~se zemlje, 1940/41. godine, dvije napredne omladmke ucemce udadose se ( uz bucne komentare carsije) za deklarisane komuniste. Najljepsa i najbogatija srednjoskolka, Elza Kraus uda~a se za P.redradnika, S~~cka Re~ica. (zvm:og ,Petica", narodnog 'heroJa), a Fatima Nuhefend1c napustlla Je sluzbu u Sreskom sudu i udala se ~a Sa~ku Mum.inovica, tada clana KPJ. (U ratu, juna 1942. godine, pog~J:?-UO Je u partlzanskom odredu ,Zvijezda", nakon sto mu je Fatima domJela vezenu crvenu zastavu na Konjuh planinu). Ovakva politicka zbivanja su intenzivirana sretnom okolnoscu" st.o .i.e. Pro~or b~o mjesto gdje su sluzbenici dola~ili kao politicki kazl:Jemci l5op s~ 1 d<;tlJe n~stavljal~ sa siren)em naprednih ideja, iako su vla~todrs~~ rac~~ah da ce .se om, pod pnsmotrom bjelogardijaca, morati odrecr SVOJlh shvatanJa. Na taj nacin su u Prozor dosli izmedu ost~.lih, ucit~lji Mir~w .TomiC (njegova bista kao istaknutog bor~a NOP-a ~to~1 u K.ruse-y~u) 1 nJego~ ~olega. Fehim Vej~ovic zv. ,Drugar" (ciji je .Jedm~c sm, ZIJO, u 14 godm1 stupw 1942. godme u Prozorski bataljon) kao} .Me~~e~ JusufbegoviC .Ckojemu je vee u martu 1942. g. sudi~ ust~ski pnJ~ki sud z~.~aradnJu sa NOP-om i ciji je sin koncem 1941. g?~me .s.tupw u KonJicko-mostarski partizanski odred. Njega su cetmci ~b1h ]Una 1942. u Bijeloj kod Konjica). Ovi ucitelji su pravilnim od~oJei? (p.osebno tll:macenjem istorije koja je odudarala od rezimskih ~dzbe.mka 1 shvatanJa). ~a~ali mladima putokaz i mnogo doprinijeli ~azV?JU. slobodarske m1sh zena u Prozoru. I zato nije nikakvo cudo ~to J~ P1sm?. studentske omladine, povodom sporazuma CvetkoviC-MacUehk, Jat';,no crtano u Prozoru i komentarisano u ,Omladinskom drustvu uve . ..Prilikom dolaska i~alijanskih okul?~cionih jedinica, u drugoj poloyi;u avgusta 1941. J~O~me u P~ozor, mJedna omladinka nije dosla na ~mtmg koga vsu ItahJam zakazah. Nasuprot tome, pri ulasku proletera 1 Vrhovi?-og. st~ba u Pr~zor, 13. jula 1942. godine, sva zenska omladina se okup~la 1 v1dno mamfestovala svoju privdenost NOP-u. Vee sutra~a:~ po. oslo~o~enju Prozora prijavilo se 15 omladinki da pom~gnu pn siVanJu odJece za proleterske jedinice i borce Prozor~~\:e part;~anske cete. C~~( su pristal~ ?a se ko_ncentrisu sa svojim sivaelm J?as.mama ko~. pec~ne kako b1 sto manJe gubile u vremenu pri s~lanJanJu od nepn]atelJskog bombardovanja. Tada su dobrovoljno radile:. ~eh~a Se~emet,. Dobril<;t, Mest~ovic, Naza Karahodzic, Fatima Nuspahrc, Zmeta 1 Zah1da Sab1c, Dannka Pavlovic, Nada Samardzic Nevenka Faletar, Fatima BeCirspahic, Mulija Omanovic Milka Pet;ovic Halima Nuhefendic, Almasa Grcic i Angela Brizar. K;oz nekoliko dan~ 596 597 Halima NuhefendiC i Fatima BeCirspahic su tesko ranjene prilikom bombardovanj a. U borbama na prilazima Prozoru, 11. jula 1942. g., tesko je ranjena, a zatim i podlegla, Olga JoviciC, Rita, koja je u zadnjim trenucima izrazila zelju da bude sahranjena u Dugama, gdje je roden njen kolega sa studija, Osman Sabitovic zv. ,Bego", s kojim je ucestvovala u prvim redovima beogradskih demonstracija. Inace Rita je bila komesar cete i to u Kraljevackom partizanskom bataljonu. Na njenom grobu su se Dobrila MestroviC ( ciji je otac Mato bio sekretar Mjesnog komiteta KPJ Prozor) i Nada Samardzic zavjetovale da ce poCi Ritinim stopama. One su to i ostvarile odmah po dolasku Pete crnogorske brigade u Prozor, 2. avgusta 1942. godine, (kada je Prozorska ceta prerasla u bataljon) stupivsi u tu brigadu kao prva Hrvatica i Muslimanka. U toj jedinici su prosle zajedno kroz sve borbe, do pete ofanzive, kada je Dobrila poginula. Kada su partizanske jedinice u oktobru 1942. godine, pod pritiskom Italijana i cetnika, napustile Prozor, pod puskom je bilo sest drugarica iz Prozora: Dobrila Mestrovic ( cijeg su brata Milenka Italijani ubili 9. oktobra 1942. godine), Nada Samardzic, Mulka Kuloglic, Tahira HadziC ( ciji je brat Muharem bio tada u NOB), Alija Karahodzic (cijeg su oca u maju 1943. godine ubili Nijemci na svirep nacin kao saradnika NOP-a) i Mucelefa Poljarevic (ciju su majku ltalijani deportovali na otok Mamulu), a nesto kasnije njihov broj je povecala i drugarica Havka iz Parcana. U januaru 1943. godine u redove zena boraca iz Prozora uvrstile su se i Fata Gorancic ( ciji je muz Meho bio vee u NOB-i), Tefika Hadzic ( ciji je otac Orner u oktobru deportovan na Mamulu) i Hata Osmic (cijih je pet amidziCa vee bilo u NOB-i). Hiljadu devetstotina cetrdeset trece godine, prije kapitulacije Italije, u NOB stupile su drugarice Hasna i Zlata Subasic ( cija su dvojica brace bila u NOB), Subha DervisbegoviC (cija je sestra Mina bila sekretar OpCinskog komiteta SKOJ-a za Prozor), Rahima Pilav, Zahida Sabic, Fildesa Catic i Dula Islamovic (cije je pet brace bilo u NOB). U periodu 1941-1943. godine u ilegalnom politickom radu isticale su se omladinke: Hasna Karahodzic, Zineta Sabic, Fadila. MuspahiC (ciji je brat jedinac poginuo u cetvrtoj ofanzivi), Fatima Islamovic, Vasva PilaviC, Mina DerviSbegovic, Behka Subasic, Semska i Dika Begic, Nura Omanovic (cije je sest brace ucestvovalo u NOP), Dika Hujdur i Kija Hadzic. Ono sto su dale starije zene prozorske opstine moze biti primjerom svim pokoljenjima. U tome posebno su prednjacile narocito dvije zene iz sela Kute: Zahida Hujdur i Dula zv. Studenka. One vee u martu 1942. godine prenose i skrivaju kupljene puske za partizane, i daju utociSte prvim partizanima. Kada je Zahidin muz bio zatvoren i suden od strane prijekog ustaskog suda u Travniku (u martu 1943. godine) ona je i dalje nastavila saradnju, kao i onda kada joj je muz, koncem aprila 1943. godine, odveden u logor Banjicu kod Beograda i ubijen. Ona je sve svoje bitisanje i svu svoju djecu podredila NOP-u. U najkriticnijim momentima 1942, a posebno u martu 1943. godine, ona je sa svojom komsinicom ,Studenkom" pomogla pozadinskim radnicima da se pred stalnim potjerama, po jakoj zimi, sklone i prehrane. ,Studenka" Dula, u decembru mjesecu, njeguje partizana Esrefa pod stal- �nim pritiskom neprijatelja. Poslije smrti tog partizana ana svom sinu nadijeva isto ime, a 1943. godine u aprilu, kada je selu Kucanima receno da se odupru ustasama, prva je glasala da im se pruzi otpor, a kada je ostala u manjini predlozila je svom muzu Muharemu da napusti selo i da se pridruzi partizanima. Jednom prilikom Dula je 1942. god1ne iispred U!S,tasa i1zmijela ,dvdlje I]JUSke U rdimijama i •spasla o:n:uza i ukucane .ad ustaskog zuluma. Njoj pripada velika zasluga sto su ostali zivi mnogi partizani povratnici iz Crne Gore. Mahmuta Pracica je prosto otrgla od ustasa kada su ga zatekli u selu Kute. Kada se otvarala skola sela Kute, avgusta 1943. godine, ana je velikodusno ustupila svoju najvecu sobu - cardak. Sela Kute :i ~Cipe hila su u. neprijateljskim rukama samo pri prolazu okupatorsk1h snaga u ofanziVama, i zato su ana najviSe zivjela s~ partizanima i di_jelila sudbinu sa njima. U kuCi Zahide Hujdur nije bilo. dana bez part1zana, a. tu je ~ilo redovno sjediste staba Ramskog partizanskog odreda kada Je opensao u tom rejonu, a dugo je bilo tu sjediSte i OpCinskog NO odbora. Pored ove dvije drugarice isticale su se zene sela SCipe, i to Camila Imamovic, koja je svoju djecu znala slati po najvecoj mecavi u sul!m da don.esu vijesti o kretanju neprijatelja, kao i majka Arifa Cok?Je (prvog I~abran?g predsj~dnika sreza, koga ubiSe ustase 1946. godme) k?d k?Je se cesto spustala Nada, prerusena, da danese hranu partlzamma 1 obavijest 'O 1kretanju neprijatelja. Njez1na su 3 sina ucesnic;i N_OP-a. Osim .Arifa i m.ladi sin je poginuo u petoj ofanzivi na Sut1esc1. Tu spada 1 AhmetoVIIca Ha:dzic koja !Se porodila 1kada je 111jen muz Ahmet, oktobra 1942, morao napustiti Prozor. Ona je nepokoleb!J.i':'o, sa sestero djece, skrivajuCi se po selima, ociglednom agitacijom smla propagandu za NOP (Ahmet je bio clan Mjesnog komiteta KPJ 1941. godine i njegova trojica brace su ucesnici NOP). Tu je i Dulaginca OmanoviC koja je vee 1941. godine materijalno pomagala i simpatisala NO\_,v.a Pasicka }famidoviC )_e 1942. i 1J43. godine, kada je -odlazila iz Krusc1ce u KonJic, po penZIJU svoga ocuha Sulejmana, nosila skriveni propagandni materijal u Ostr-ozac i Konjic, a otuda donosila umnozeni ~ater~j.al pod smrtnom opasnoscu da izgubi svoju licnu penziju, kao I penZIJU svoga ocuha. Tidza DzeliloviC ( cijeg su brata Rasima 6. oktob:a 1943. godine Nijemci javno objesili sa predstojnikom, Dragom Malisem, nasred Prozora, a ciji je brat Kamber ubrzo poslije toga u juriSu kod Ostrosca poginuo) neustrasivo je pronosila povjerljiva pisma do Mo~tara i .sarajev~. Hata Hubjar iz Blaca zatvarana je u ljeto 1943. god.me ~ad1 saradnJe sa NOP, ali je sve pritiske izdr.tala i nije otkrila s kime Ima vezu. Anusa VladiC sa SCita je kod povlacenja Opstinskog NOO redovno skrivala arhivu, a kada je 1943. godine, upala iznenada usta~ka milicija u SCi!t ona je spaJSla ,dvojiou partizana i•z Duvanjskog partizanskog odreda sakrivsi ih u svoju kucu. Kosa Mestrovic (zena Mate, sekretara Mjesnog komiteta KPJ u 1941, i majka Dobrile koja je poginula na Sutjesci i Milenka koga ubise Italijani 9. oktobra 1942. godine) je zena koja nije nikada poklekla, i sve je stoicki podnosila, pa i onda kada su je 6. septembra 1943. godine doveli Nijemci pod vjesala .objesenog Rasima i Drage sa kcerkama trazeCi da prizna da je i Mato bio u dosluhu sa obje8enima. Hetku Grcic (cija su sva cetiri sina stupila u borbu) odvedose u zarobljeniStvo na otok Mamulu a kada je dosla p-o kapitulaciji Italije sa jos vise prkosa javno je m~ni- 598 599 festovala svoju ljubav prema NOP-u, govoreCi da bi, kada bi jos toliko imala si111ova, 1sve pos1a1a ru Titovu vojsku. Aliefendimca Dervishegovic (Ciie su dvije kceri bile aktivni ucesnici NOP) iako u odmaklom dobu, sv~ju privr.tenost prema NOP ispoljavala je i kroz pjesmu koja je njen slucaj opjevala. . . . . . . . _ . Daleko bi nas odvelo kada b1 nabraJah sve akt1v1stkm]e AFZ koJe su izvrsavale svoje zadatke bez pogovora, kao sto su i Melka Grcic, l-Hba Manov zv. Blagajka, Trebinjka sa Kranjcica, Zulka Kuloglic, Fata Sabic, AjiSa Zajimovic, Hanifa Colak i druge. Najtezi dani zena prozorske opstine bili su dani od 6. oktobra 1942. godine do kapitulacije Italije, 9. septembra 1943. godine. Nairne, kada su ponovo Prozor okupirali Italijani koje su potpomogli cetnici, pobijeno je 620 nevinih i nenaoruzanih ljudi. Cetnici, predvodeni vojvodom JevdeviCem i KovaceviCem, tada doslovno ispunise direktivu Draze MihajloviCa o Ciscenju Bosne -ad muslimanskog i hrvatskog zivlja. Tih dana ne samo sto zene izgubise svoje najmilije, nego dozivjese najbrutalnija ponizenja: da budu javno silovane, a cesto pred svojim muzevima i sinovima. Ajisa Dautbegovic i kcer joj Munira, iscupavsi se iz kandzi tih zvjeri ljudi, progonjene, radije skoclSe sa visokog vodopada ,Buk", nego da se ti izrodi nad njima izivljavaju. Tada Vasva Mahmutbegovic junacki ate noz cetniku, zatim umace i drugom cetniku skokom kroz prozor, iako ju je iz puske ranio. Ona je ostala cijelu noc u siprazju rjecice Brodac oko koj.~ su tra~ali ti izr?di ~da. j~ dotu~_u.. ~ada majka Fahre Mahmutbegov1ca ne ht]ede kazat1 gdJe JOJ se knJU d.Jeca spalise je u vlastitoj kuCi _kao. i Suljicu K~~rica .. Na Liski t~ is!o uCiniSe sa staricom Andom Skancom. Tom pnhkom 1z Prozora otJerase 25 rodoljuba u ,celovinu" u Mostar i na otok Mamulu, medu kojima 5 :lena: Hasiju Omanovic, Hanku Pirolic, Hetku Grcic ( cija su 4 sina bila u NOB), Fazlinicu Poljarevic i Fatimu Muminovic sa sincicem od 4 mjeseca. U tom periodu, do ponovnog oslobodenja Prozora, u cetvrtoj ofanzivi, februara 1943. godine, zene Prozora su, osim svakodnevnog ponizavanja, trpjele takvu glad da su one i djeca u te zil!lske dane izdr.tali ono sto ni jedna zivotinja ne bi izdr.tala. RacunaJUCi da ce Prozor ostati sastavni clio Italije okupator je sve rusio i palio sto je partizansko. Kucu Zinete i Zahide Islamovic i Nade Samardzic su potpuna razorili, te sa svim pokucstvom u bunkeru na ,Rivinama" ugra~ dili Carsijsku dzamiju su pretvorili u konjusnicu, a onu u Mahah raz~rili i gradu prenijeli na bunker u ,Sehovica basCi". Ali, kada je Josip Broz Tito naredio: ,Prozor nocas mora pasti!" okupator je silovitim jurisom Trece partizanske divizije pregazen i prognan da se viSe nikad nije vratio. Tada je preko 650 italijanskih zarobljenika bilo koncentrisano u Prozoru. Steta je sto tada nije filmovano da se vidi kako ih po citavu cetu cuva samo jedna partizanka. Ti zarobljenici skupa sa gradanima su osjetili okrutnost fasizma, jer. je P~ozor. sv~kod~ev~C? bombardovan, i to preko cijelog dana. Tada Je za zene 1 dJecu )edm1 spas bio u peCini ,Ponir". Kada su partiz~nske ~nage je~~e n.oc1 prebacene iz rejona Neretve u rejon Vrbasa 1 odbacen nepnJatelJ prema Bugojnu, zene -opstine Prozor su i tada pokaz:1Ie svoju pr~vr.tenost NOP-u. Sve sto je moglo nositi i voditi ranjemke krenulo Je da se evakuacija sto prije izvrsi sa teritorije Prozor~ i prebaci preko Ne~etve. Tada je u Ramskom partizanskom odredu b1lo oko 180 boraca 1 sva �njihova rodbina je bila na nogama da se pomogne partizanima da se sto bezbolnije izvukJU iz op[mljavanja og.romnih snaga Nijemaca, Italijana, cetnika i ustasa, koji su namjeravali da zadaju posljednji uclarae NOV. V1rhovni s:trub je, rpoznavajuCi dobro prili'ke i op.redijeljenost ll1aroda prozorske opstine, odmah po prelasku Neretve naredio da se, kao i u oktobru 1942. godine, vrate pozadinci i pokusaju formirati odred. Vraceno je osoblje Komande mjesta Prozor: Muharem Nuhefendic, Ahmed HadziC, Meho Sinanagic, Ismet DautbegoviC i Nada SamardziC, koji su se iz rejona Neretve uz pomoc pristalica NOP probili kroz njemacke snage i izbili najprije na Pogorjelicu (fojnicki srez), a potom, zavaravsi trag neprijatelju, spustili se u korito Neretvice, vodom izbili na Vitreusu (nadmorska visina 1911 metara) i spustili se za leda neprijatelju u rejon izvora Vrbasa. Taj put, u to zimsko doba, zasigurno nije dotada covjek prosao. Koliko je bilo tada smjelosti spustiti se u ma koje selo gdje je neprijatelj stalno krstario u nastojanju da pokupi od naroda oruzje, da opljacka partizanske familije, vrseCi teror i cineCi posebne napore da sto prije izvrsi mobilizaciju ljudstva za popunu desetkovanih ustaskih i njemackih jedinica! Kakav je rizik bio spustiti se u selo, prerusen u narodnu nosnju, i izviditi ko u njemu ima, kuda se neprijatelj krece, koje su mu namjere, donijeti u sumu hranu i municiju iz magacina (u koje su smjestene ogromne kolicine oruzja, municije, opreme i hrane iz Prozora, a od ogromnih zatecenih italijanskih zaliha), odnosno skladiSta u Scipima, Kutima, Herama i Valicama! Ali narod, krvno vezan za NOP, usprkos strahovladi, prihvatio je pozadince. Vee prvog maja 1943. godine, koji je svecano proslavljen, u predjelu ,Kutska rika", na sastanku 48 prekaljenih boraca, koji su stalno krstarili po okolnim srezovima, pokazalo se da su uspjeli zavarati neprijatelja. Da bi se sve ovo postiglo mnogo su doprinijele zene koje su majcinskim instinktom znale da im partizani govore istinu, da im je jedini izlaz u neodazivanju njihovih najblizih u neprijateljske jedinice i u saradnji sa odbornicima koji su okupatoru bili trn u oku. Kolika je bila angazovanost zena, narocito zenske omladine, u tom periodu najbolje govori Cinjenica da su vee u avgustu 1943. godine radile tri skole na uzdolskom podrucju, u selu Kuti, D. Vasti i SCipima, kao i to da je uciteljski kurs sa 20 polaznika bio organizovan u Prozoru u junu 1944. godine pod rukovodstvom strucnih nastavnika, Muhameda Patkovica, Irfana Arifagica i Vide Cijan-Karabegovic. Tada je sekretar Opcinskog komiteta SKOJ-a Prozora bila Mina DerviSbegovic iz sela Duga, a clanovi Tahir Hadzic i Zejnil Zajmovic, oba iz Prozora. U Opcinskom komitetu SKOJ-a Kute na sva cetiri rukovodeca mjesta su bile zene: Fatima Bijavic, sekretar, a clanovi Zlata Subasic, Vasva i Behka Pilavic. Duja Maric-Vujanovic KOLIKO LI JE TVOJE SRCE ... ila sam borac u Prvoj ceti Prvog b~talj<;ma 14. sre~njob<:san· s k e u d arne bri gade , od nJ'enog osmvanJa do zavrsetka tata. . . . 1 • Kao seoska djevojka, ponesena patnotizmom I slob<;>?a~s.n~ duhom mojih gorstaka sa padina Vlasica, posla sam u revoluciJU ~<:ao I · B hiljad;a~j~~~a~~c~k~l:l~v~j{ godini i mastal~ kao i .sve seoske. djevojke 0 zivotu 0 udaji o spremanju darova, ah sve Je to prek~n~o ra~: Jedan od najtezih ratnih dana bio je za. mene kad': ~u g~~Je~I m?JI Koricani BjezeCi sa ostalim mje5tanima Ispred ustaskih bZVIJkn dasla sam sklo~iSte i prebivaliSte u Krusevu Brdu. Od to~ -~ecem. ars og a?a l941 godine kao 17-godiSnja djevojka, morala sam ICI u X:~Jam da rad1m i cu;am st~ku samo za komadic ~lje~~' d~ ostanem 7Iva. Na to su moji roditelji bili prisiljeni i mem mJe bi~~ dn;.gog 1zla}a. T~\koz cetnicki nastrojenog trgovca, Nikole Savanov1ca, bila sam cesto SI an rana i ponizavana. . . . d· Najtezi moj dozivljaj u kuCi tog cetnika b}o ]~ u .JCSen _1f4?}1 ll1~, kada su cetnici pokusali da me obescaste. Tesko Je 1 zamis Itl .m m Je to b>ilo za mene vee stasalu s~os.ku dj~vojk~,. kada me op{oh d~ru!: bradonja i pace da zavrce kosul]u, a Ja vnstnn, nema ~1 ogkl t' zastiti Ni sada ne mogu da objasnim sebi kako samv lZl~a a 1~ .· · : ZVIJenma u lJ'udskoJ· kozi '· pobJ' egla sam "i osvanula u sum1. Te noc1 v . d . u meni je pala odluka: uprtit pusku 1 tuc1 te. ga ove. . Nije proslo dugo vremena a u nase kraJev~ su st1gle par~1z~nsk~ 'edinice - brigade. U Koricanima sam danonocno pral~ z_~voJe 1 ves borcima tih brigada. Radila sam sa djevojka~n~, ne.. zn~JUCI .~a ~m~r: jer to je bila nasa narodna voj~ka, a ne cetmc1~ koJI m.su msta 1a?1l~ vee pili i napadali seoske djevoJ~e; ~b.rzo ~?staJei? skojevka, a pocet kom 1943. godine stupam u BanJamck1 partizanski _o~red. . Sve prezivljeno do odlaska u partizane ~ mem J~ stvonlo neo.dol'ivu zelju da nosim pusku i da budem u prv1m ~e~ov'lma, a da sam!et ~ude daleko od mene. Nakon stupanja u Odred 1 JaVJ?-O sam ~ekla sta v 1' B 1 J·e otpora i nevjerice, ali je mojoj upornosti udovolJeno. ' lo b'l · 1 d ze 1m. Prva borba sa Nijemcima i moje vatreno 1 ustenJ~ : o ~~ w 1 Vecica nedaleko od Kotor Varosi. Svako zrno koJe Je ~IJukalo :i:lila sam' da ide pravo u mene. Ali strah je postepeno nestaJao. v 600 601 • �. ~ruga borba bila te protiv cetnika Laze Tesanovica u Javoranima. }ad~ .Je kod mene dosl!'l do punog izrazaja mr.Znja i osveta prema Vlado Kecman ~~vtmc1U:a. Ova bor~a :ohl~o me oh~abrila da p~1ska s mog ramena nije s1.sl!'l.sve do~c rat DIJe zavrsen. \)sob1to sam volJela da ostanem u zastitm~r 1 d~ zaJed_nc;>,s Petro;n Ma~Icem-Velikim. tu~e~ov i~ puskomitraljeza. TaJ nazi':' ,Veh.l~,r Petar Je dobw zbog postoJanJa JOS Jednog Petra koga smo zvah ,Mah . Pus!wmitr<7ljez mi je bio drag kao roaeni brat. Voljela sam zaleCi z~ dr.vo 1 l~ratknn r.afahma tuCi po neprijatelju, a njegovo dobovanje b!la Je .rnoJa n~dopJev.ana djevoj.ack~ pjesma. Zbog rnoje hrabrosti i odanostl drugov1 u cet1 su me neiZmJerno cijenili i voljeli Kad su god tra~eni ~ob~ovoljci. za izvrsenje bilo kojeg zadatka uvijek ~am se rnectu P,rV:Im~ Javljala .. B1la sam puna zdravlja, pa ni za umor nisam znala. Gdje b1 god stah - povela bih kozaracko kolo. l(io~a~n~a~t hri~ade, iStevo rSamardzija, cZlnao hi poneikard reCi: ,Kohko h Je tVOJe srce Dujo." . U 14. ?ri~_?-~i postavljena sam za komandira voda. Cesto sam vo~Ill ~od .u ]un~ I ~u~la se sa neprijateljima svih boja. Moja njeznost o azila Je do IzrazaJa u onim trenucima kada vidim pocijepanog ili neopranog borca. I dok se oni odmaraju, ja ih krpim i perem. NESEBICNO DO SMRTI .K 602 603 UCITELJICA MIRA JOTANOVIC ada je poceo rat 1941. godine u porodici Milenka Jotanovica bilo je petoro djece. Zivjeli su u selu Cecavi, a Mira, najstarije dijete, imala je 19 godina i tri mjeseca. Jos kao gimnazijalka u Tuzli 1935. godine ukljucila se aktivno u rad naprednog srednjoskolskog pokreta. Tu je dobila ono prvo sociolosko vaspitanje. Od najranije mladosti kod nje je bilo izrazeno druzeljublje. Kroz svakodnevnu borbu tuzlanske radnicke klase postajala je svjesna znacaja ljudske solidarnosti. Dosta plemenitog ponijela je ri iz svoje kuce u svijet. Omladinsku revolucionarnu aktivnost ozbiljnije nastavlja na uCiteljskoj skoli u Banjoj Luci. Zavrsni razred skole prekida aprila 1941. godine uslijed kapitulacije Kraljevine Jugoslavije. Vraca se u svoje rodno selo Cecavu, gdje zajedno sa majkom Zorom, koja je hila uciteljica u Cecavi, odbija da primi sluzbu uciteljice u tzv. Nezavisnoj Ddavi Hrvatskoj. Mira, tada sa vee jasno izrazenim idejnim opredjeljenjem, sa dosta bogatim fondom procitanih knjiga napredne sadr.Zine, nastavlja s aktivnim radom. Njena aktivnost, rad i borba, postaju poznati u selima Cecave, Rastuse, Ukrinice pa i na sirem podrucju Teslica i Te5nja, i to ne samo mean omladinom nego i starijim ljudima u teslicko-dobojskom kraju. Tiha i blaga po naravi, ali revolucionarna duha, ubjedljh~·:~_ je nastupala sa argumentima progresivnih i slobodarskih ideja u jednom takvom kriticnom periodu u kojem su se nasli nasi narodi 1941. godine. Sa izrazitim smislom i uspjehom izlagala je svoje misli, razoruzavala i kolebala mnoge idejne protivnike. Radi toga veoma brzo je uspjela da stekne povjerenje postenih ljudi u sredini u kojoj je zivjela i djelovala, a da protiv sebe izazove podozrenje predstavnika rezima. Dolazak okupatora u nasu zemlju, proljeca 1941. godine, samo je viSe podstakao mladu djevojku na njenu idejno-politicku borbu, na rad, na organizovanje NOP u teslickom i dobojskom kraju. Potpuno svjesna istorijske uloge svoje generacije, ulazi u redove neumornih radnika i boraca, siri slobodarski duh medu ljudima i postaje aktivan politicki radnik. ,Mi komunisti moramo se razlikovati od drugih, i to samo po aktivnosti; po radu i svakodnevnom zalaganju za opstenarodne interese". �S tim rijecima primljena je u Clanstvo KPJ pred ustanak. Njen prvi neposredni partijski zadatak, odmah po kapitulaciji zemlje, bio je formiranje, rad i rukovodenje aktivom SKOJ-a sela Cecava. Aktiv SKOJ-a u cecavskom kraju tada je imao 7 clanova: Nevenka Dehc, Dobrila i Kosa Stankovic, Obrad JoviC, Marko Tomic i Vlado Jotanovic. Pored clanova aktiva Mira je formirala i nekoliko omladinskih grupa sa kojirr:a je radila, putem kojih je pripremala nove kadrove za prijem u aktiV. . Na sastanku partijske organizacije u Teslicu, kojemu su prisustvova~I: .. Adem VHercegovac, E~o Blazek, Edhem Pobric i drugi, Mira je pazlJIVO slusala referat o d1rektivama za pripremu naroda za oruzanu borbu. Njeno ozbiljno lice, iako mlado, nije pokazivalo ni tremu ni zabr~nu~ost, na ~jel?-u ~ije bi!o zbunjenost.i, a svaka njena rijec, sjecaju se ~.JeJ.?I ~rugovi.' .~Ila Je prozeta odlucnoscu. Odmah je dokazala punu SVOJU IcleJno-pohticku zrelost za istorijski trenutak u 1, ojem se nasla. U predustanickim danima Mira je cesto driala sastanke aktiva SKOJ-a i antifasisticke omladine. Najvazniji i svakodnevni zadaci na k?jim~ je Mi~av i?si~ti.rala ?.iii. S!fv ~azg~l~cenje fasizma i objasnjenje ~Je?ovih osvaJadkih I ImpenJahstickih ciljeva, te borba za ibratstvo i Jedmstvo. Kada bi _joj dru~ovi govorili o tdkocama na koje nailaze u radu sa narodom I omladmom ona bi ih pazljivo slusala i upuCivah kako treba da rade. ,~vije.k je .imala d<;>Vol~no .vre~ena, strpljenja, istrajnosti i volj da ~ve sto Je neJasno obJasni. Bila Je svjesna politickog stanja u svom kraJu, te nase uloge i odgovornosti pred zadacima. Svaki radni sastanak pretvarala je u vaspitni skup, na kojem se zaista od Mire moglo mnogo stosta dobra nauciti. S puno smisla rukovodila je i radila sa om~adinom", kazu o Miri njeni drugovi i oni sa kojima je neposredno radila. . ,Drugovi! M! moramo uspjeti da nase porodice, rodbina i komsije PyYI b~du u borb1, a ovo cemo uspjeti samo na taj nacin ako budemo SVJesm sopstvene odgovornosti pred nasom borbom i Revolucijom. Sarno tada cemo kao komunisti biti istinski cijenjeni i podriavani kod naroda. Mi se svim svojim bicem moramo dati za Revoluciju." Ovo je dio njenih rijeci kazanih na prvom partijskom sastanku kojem je prisustvovala. Shvatajuci ozbiljno pripreme za omzanu borbu, Mira je u Cecavi i okolini ucinila mnogo na razvijanju vjere u mogucnost omzanog otpor~. Radila je na utvrdivanju lica koja posjeduju omzje i municiju, radila na odabiranju i popisu ljudi koji hi se trebali naci u prvim okrsajima. U stalnoj zurbi, sa nestrpljenjem svojstvenim mladosti, cekala je dan kada ce odjeknuti prvi oslobodilacki pucnji Borjem Cavkom, Cecavom. ' Tako se medu organizatorima ustanka u teslickom kraju nasla nesvrsena uciteljica Mira, opaljena u Hcu suncem i vjetrom, kratko podsiSane kose i ovlazene znojem. Avgustovski dani 1941. godine hili su burni. Mira je stalno odriavala kontakt.e i sastanke sa Radom Licinom, Ratkom Brocetom, Vojom Mitrovicem, Edom Blazekom, Edhemom Pobricem i dmgima organizatorima ustanka. Okupljala je seljake, drzala konferencije i zborove, uspostavljala vezu sa partijskom organizacijom u Teslicu, obilazila okolna sela. Saznali su o njoj ljudi na vecem i 604 605 sirem podrucju srednje Bosne. OsjecajuCi opavsnos~ od njenog autorit~ta i afirmacije, pojedini re~kcio~ar! su ~ok':l.savah .da pre.ko ~orodi~Qe neutralisu ovu aktivistkinJU. NJemm roditei]Ima, M1l~nku I Zor.I, s~;rJ---­ tuju ,dobronamjerno" da ~a~tit~ :tyliru. o~ svih napora 1 ol?asno~t1 koJIIDa se njihova dijete izlaze. SvJesm Izda.Jmcke propagande I. kapitu.la~stya ovih reakcionara Mirini roditelji i sami se sa ostalom djecom JOS ~Is~ an0azuju na org~nizovanju pokreta, naroCito pozadine za pomoc VOJSCI i d"me pomazu i Mirinoj aktivnosti. Mira je stalno zivjela sa problen;ima u~tank:=t, interesovala se ~ zivotnim brigama seljaka u ovom kraJu. !JspJela Je veoma ra_no stec~ povjerenje naroda koji je u njoj gledao. Isimsk?g bore~ za ljudska ~ narodna prava. Energicno se suprotstavlJala poJav~.ma. spe~~l.?:nstva. I kapitulanstva, medu prvima je ~sjetila ~ta .se knje 1za nJeCI n~loh velikosrpskih glasnogovornika koJI su poziVah na osvetu na~ ~rvatii?-a i Muslimanima. NOB i NOP je stvar svih naroda JugoslaviJe , tvrd1la je ana. ,Borba ,protiv ~k:9?.a~~r~ je ~.at~'a.zniji z~datak nas b?raca z~ slobodu. Svi koJI su gnJeSui 1h ce gnJeSiti, pa h1lo da su Srb1, Hrva ~~ iii Muslimani, odgovarat c~ za svoja nedjela pred narodnom pravdom.1 Ni prva ratna zima, naj~eza u ~:~vo~o~o~isnjoj borbi, ?.ije SJ:?rijecila Miru u njenoj aktivnostl. Po CICI ZI111I 1 dubokom Sl11Jegu cesto prelazi sama preko Javorove i odlazi•V u. L~~evac u s~ab <;>d_;e~a, ': Snjegotinu, Branesce i druga sela. Sve vise 1 vise trebal? 1e obpsnJav.ati po.\avu cetniStva, njihovu izd_,ajni~Jm ~jela~nost. U proljeC~ 1942. g~dm~ dolazi do puca i otvorene cetmcke IzdaJ~ .u ovom kraJ.u .. Za M1ru I ostale aJktiviste oteZaini tsu uslovi :rada. NJOJ kao :kom~mst.1, poz~ato~ na sirem podrucju srednje Bosne, prijeti opasnos~ od vc~tmka. MI~~ vJ~ tada dobila zadatak da prede u Vijacane, da radi u ceti kao politick! radnik, mada je i dalje hila zaduzena za oml~dinski P?kre.t teslickog kraja. Bila je takode zaduzena za organizovan~e o_ml~d~nsk1h .grupa ~ oko1ini Prnjavora, za politicki rad u partizanslnm Jedi~nca~a 1 n~. P~I­ premi za prijem odanih boraca u Partiju, kao. i for~IranJe partiJskih orgainzacija u partizanskim vodovima, cetama 1 u sehma. Dolaskom Prvog proleterskog bataljona, kojim je komandovao Zdravko Celar, ana se krece na cijelom podrucju centralne Bosne, sa zadatkom organizacije NOP-a. . . . .. Zahvaljujuci izrazitom osjecanju linije KPJ i NOB-e I nJemh cilJeva, ona osjeca i medu prvima otkriva cetnicku izdaju i njihove planove za razbijanje NOP-a putem puceva. Prilikom cetnickog puca u cecavskoj ceti i cetnickog ~apada_ .na partizansku bolnicu u Cecavi, gine politicki komesar batalJona, ~1vo Preradovic, sa oko jos dvadesetak partizana -:-, proletera, ~ .~nog1 su zarobljeni, medu kojima i Mira, Braco Prera~OV1C, o.~rad Kosp1C, .osma~ Pobric i drugi. Sarno par dana kasn~.te M:ra .uspiJe~a da. pobJeg~e 1 stize svoje drugove u Vijacanima. Ispncala nn Je o zvJerstvi~a ~etmka, ubistvu Osmana Pobrica i drugih, ali nije ~po~enula da. }e I sama pretucena i da su je od klanja spasili mjestam lmJI su energ1cno pr<:t~s: tovali kod cetnicke komande Rade Radica i ~a?tijevali da se Mm I porodici Milenka Jotanovica ne smije niSta des1t1. . Mira je tada primila duznost po~itickog, ko_mesara partizanske bolnice u Vijacanima. Pregalacki podnos1 sve teskoce vezane za �drugove i partizansku holnicu u vrijeme cetnickih puceva i jaceg vojnickog pritiska na partizanske snage u srednjoj Bosni. Odlazak pr?leterskog bataljona sa ovog podrucja, a i pucevi u jedinicama doveh su preostale borce i komuniste IV krajiSkog odreda u tezak P<;>lo.zaj. Pro.lete_ri su odlazili, a komunisti sa terena srednje Bosne su ostaJah sa geJ11lskim grupama sa zadatkom da ostanu prisutni i da tu djeluju. Na jednom sastanku kad se odluCivalo da 1i iCi sa Proleterskim bataljon~l? ili. os~~ti sa ostacima vI\;'. krajiskog odreda grupa boraca, !fled.u koJima I Mmn brat Vlado, zelJeli su da idu sa Bataljonom. Mira 1m }e tada rekla: ,,Jeste, vi h_ocete da idete tamo gdje je lakse. Bez obzira ka!~ve vas borbe ocekuJ"l!-, sa Bataljonom je ipak lakse. Ali, od vas s~ trazi, pogotovo od komumsta, da ostanete ovdje, na ovom terenu, sa ovim nar<;>~o.m ... s~?- j.e O":_dje kr~za, tu ste nam potrebniji. Ovdje se moramo bonti I riJeCJU 1 puskom, I pojedinacno i u grupi. Ovdje treba istrajati". Borci su poslusali i ostali. Odlukom Okruznog komiteta Mira sa bratom Vladom ulazi u sastav IDobojs.ko-dervents·fue gerilslke grupe 1kojom .ruJkovode Kojo JotiC i Adem ~e~cegovac. Grupa je djelovala i zivjela u planini Krnjin. Mira je u grup1 hila odgovorna za rad sa omladinom. :rocetkom juna 1942. godine Mira i Vlado dobijaju zadatak da odu .. I uspostav~ vezu sa Skendervakufskom gerilskom grupom. Od Kr.~J~na p~eko Cav~e, Uzlom~a, ~orja stigli su do Maslovara gdje su nars~: na Jednll: vecu ~r~pu cetmka. Uspjeli su izbjeCi zarobljavanje i posl~J~ uzaludmh po~usaJa da dodu do Skendervakufske gerilske grupe, vra~Ih se preko BorJa na Cecavu, a zatim na Krnjin, gdje su ostavili SVOJU grupu. Medutim, grupe viSe nije bilo. OdluciSe da se vrate u Osretke kod teren~k_og radnika Mitra SubotiCa, jer je prilikom odlaska d~govoreno ..u sl~caJu da grupa ode s tog terena da ostavi vezu kod Mitra. P~sl~Je VIse dana. bez hrane (hranili su se samo jagodama) uspostavlJaJu vezu sa Mitrom, ali u meduvremenu on gubi vezu sa grupom. ?iti Tada odlucuju da. se upute prema Cecavi gdje poznaju i ljude i teren .. !oga dana, 21. ]una 1942. godine, padala je jaka kiSa. Bili su mokn .I -ozebli, ~. ~etnic~ su bili obavijesteni da je Mira primijecena u O~:etci~a. Mobihs:r selJake za pretres gajeva i sikara, uvala i dolina. Sl~Jed~ci dan, 22. J~ni, osvanuo je vedar i pocelo je da grije sunce. Mira 1 Vlado su na Jednom proplanku izasli na sunce da bi se osus<ili N.~ znajuCi da je organizovana potjera i da se pretres terena vrsi radl nJih, od m;nor~ s:r zaspali i taka pali u ruke cetnicima. Oboje svezani, uz rr:ait.retlranJe 1 udarce, hili su sprovedeni u cetniCki stab i zatvor u Cecav1. Znali su da im zivot visi o koncu. . c.etnici su in.sistira~i na raznim priznanjima, na razotkrivanju veza Ilegalmh boraca 1 drugih grupa. Udarali su ih, maltretirali na razne naCine. Ka~a su uvi~je~i da njihovi zarobljenici nece pokleknuti zakazali . su Sl;l~enJe. ~u~enJ~ Je zakazano za 28. juna 1942. godine na Vidovdan. ~etmci su ht]eh pnkazati da su oni ti koj:i nastavljaju tradiciju Kosova I brane srpstvo. Sudenje je otpocelo u jednom maloj zgradi kod skole u .selu l!krinici. Na sudenje je doslo nekoliko stotina seljaka. Ugled porodice M1lenka i Zorke J otanovic bio je velik. Po seHma se znalo i pricalo: ,Danas se sudi djeci nase uciteljice Zorice!" Mnogi uticajniji domaCini zajedno sa Zorkom. i. Milenko~ v~c s~ preduzeli mjere i pripremali ljude da naprave pntisak na cetmk~ J njihov sud da bi spasili ,nasu uciteljsku djecu", kako se onda govonl~. Mira je pravilno ocijenila situaciju. Nije _ocekivala da. ce sp:;tsem? pa je na to pripremila i brata. Ostati dosljedan komum~!a 1 _ne IZ.Igra!I narodno povjerenje, ne traziti milost od klasnog nepnJatelJa, b1lo Je njeno polaziSte u drianju pred cetnickim sudorn. Cetnicki sud je bio u sastavu: Jovo _Kitic, predrat.nt policajac, ta~~ na duznosti kornandanta cetnickog bataljona ,TankosiC ; Novo ProdiC, predratni trgovac, zarnjenik Kitica; Franjo Rapo, predratni k_ornandi.r zandarrnerijske stanice, agent GESTAPO-a, :;t .za po_rotu .su ~zeh od :pvnsutnih dva starija seljaka. Sud su predstavih kralJevskirn I, uz uobicajeni ceremonijal, konstatovali da maze poceti s radom. Cetnici su ocekivali da ce se na sudenju Mira i Vlado pokolebati, a ispalo je obratno. Ugled Mire i njene porodice sprij~cili su ~alje rnaltretiranje i cetnici su, pod pritiskorn naroda, rnorah odustatl od zlocina. Mira je bila u kucnom zatvoru, pred kucorn je bila stalna straz.a. Iz kuce nije rnogla, a ni srnjela izaci. To je bila najblaza ka~n~ vkOJU su joj rnogli izreCi. Zaprijetili su da ukoliko nastavi sa f:on;mmstick.orn propagandorn, ili prirnijete i najrnanju uvredu na racun cetmka, ~raljev­ ske vojske, otadzbine ili kralja, da ce je strijeljati bez suda. To Je Jovo Kitic rekao pred ocern Milenkorn i majkorn Zorkom. I pored ovih uslova Mira je vrlo brzo uspost:;tvila vezl!- sa Maksirnom Dekicem, poslije mjesec dana i sa kom~nd1rom. ,genlske ~rupe koja je u meduvremenu presla u ilegalnost -.KoJorn ~~t1~e~, te Mitr,o~ Suboticern, terenskirn radnikorn. Preko Maksima Dekica I nJegove keen Nevene organizuje grupu omladinaca pornocu kojih odvaja vecu grupu cetnika od daljeg ostanka u njihovim redovirna. Jednom prilikom poslate su vece kolicine propagandnog materija~a od Doke Perovica koji je i sam kao sekretar OK SKOJ-a za srednJU Bosnu u to vrijeme zivio ilegalno. To je bilo vrijeme kada na terenu srednju Bosne nije bilo partizanskih jedinca (od j~n:;t do dec~?Jbra 1942. godine). Mira je posredstvorn oca i majke pnmlla ~atenpl, a potorn je organizovala njegovo rasturanje na terenu ovo!?i kraJa:. N~ torn poslu je bila jednom pl'ilikorn zatecena od jedn~g cetmka .. NIJ~ I~~la kuda. Srnjelo i odlucno je stala pred cetnika, sasvim hladno I ubjedlJivo mu kazala: ,Slusaj mladicu, krajnje je vrijeme da ti pocn~s .da radiS ~a NOP. Odlucila sam da te isprobam. Evo ti ovaj paket, ob1ai po selu I putem raspi ove letke". Mirina ,drskost" dovela je cetnika pred svrsen Cin. Prirnio je saradnju sa Mirom. . . .. . Neposredno pred odlazak I .J?roleters~e ,;:h:VIZIJe. u sre~nJu B<;>snu, decernbra 1942. godine Mira uspiJeva pobJeCI 12 pntvora 1 sklanJa se od cetnickog nadzora. avo ani i pored toga sto je bi~a svjesna da j_<;>j roditeljima i cijeloj porodici prijeti opasnost. NastavlJa s radom pnJe 606 607 �oslobodenja ovih podrucja. Bila je u to vrijeme sretna okolnost da su cetnici izvrsili koncentraciju svojih jedinica protiv I. proleterske divizije, od koje su razbijeni, pa su bjezali prema ustaskim i njemackim uporistima, nemajuCi vremena za osvetu, teror i kazne. Nakon prodora I. proleterske divizije u ave kraje, decembra 1942. godine i oslobodenja Skender Vakufa, Teslica, Srpca i Prnjavora, za Miru i ostale drugove koji su dotle radili pod vrlo teskim ilegalnim uslovima preostaje zadatak daljeg organizovanja NOP-a, stvaranja novih uporiMa u selima, mobilizaoija omladine u pa::rtizanske i proiete:rslke redove. Ovaj rad je urodio plodom. Odlaskom sa podrucja srednje Bosne Prva proleterska divizija bila je ojacana sa preko hiljadu omladinaca sa ovog podrucja. Pored ·opste povoljne situacije, i rad terenskih radni:ka, narocito omladins.kih, dop:rinio je ovoa:n 'Uispjehu. Na prvoj sjednici povjereniStva Okruznog komiteta SKOJ-a odrzanoj u oslobodenom Prnjavoru, januara 1943. godine, Mira je zaduzena za formiranje sreskih rukovodstava SKOJ-a, a preko njih i formiranju aktiva SKOJ-a i jezgra USAOBiH-·a u svim selima srednje Bosne. Za nepuna dva mjeseca, koliko je ovog puta podrucje srednje Bosne bilo slobodno, Mira je licno odrzala veliki broj omladinskih zborova formirala vise aktiva SKOJ-a i odbora NOSO BiH, odrzala viSe sastanaka, sijela i konferencija, formirala nekoliko omladinskih radnih ceta, diletantskih i horskih sekcija, tecajeva za opismenjavanje i pionirskih organizacija. Odlaskom I proleterske divizije sa ovog podrucja, formira se ponovo IV. krajiSki odred. Odlukom Partije terenski radnici povlace se u Odred gdje Mira nastavlja da radi kao horae i Clan OK SKOJ-a. U Odredu bilo je ljudstva sa cijelog podrucja srednje Bosne. VeCinu boraca sacinjavali su seljaci i sumski radnici, a bilo je i daka, studenata i poneki intelektualac. Malo je bilo jedinica u NOB taka slozenog nacio.r;.alnog sastava. Bilo je boraca i iz nacionalnosti: Ceha, Poljaka, Ukra]maca i drugih. Ovaj slozen sastav pokazao je jedinstvo i slogu i pored izrazito teskih uslova, zahvaljujuci radu komunista, medu kojima je bila i Mira. Ona je shvacala i podjednako osjecala potrebe gradske i seljacke omladine. Mira je hila komunist koji je veoma brzo uocavao probleme i nalazio naCina za njihova rjesavanje. Uz to je bila veoma aktivna u kulturno-zabavnom radu i zivotu u odredu. Formirala je pjevacki hor i diletantsku sekciju, sto je za te uslove bilo veliki korak naprijed. Rijet•ko se mogao susres•ti covjek koji •se toliko radovao svojim uspjesima u radu i uspjesima svojih drugova. Aprila i maja mjeseca 1943. godine nase jedinice smrtonosno je kosila epidemija pjegavog tifusa na podrucju srednje Bosne. Jednog dana i Mira se nasla u partizanskoj bolnici u selu Koricanima. Opaka bolest je bila jaca. Nije bilo borca u Odredu, niti omladinca sela Jove i Koricana koji nisu dosli na pogreb. Svjesni da se oprastaju od istinskog revolucionara i komuniste za kojeg su revolucija i NOB bili zivot, vise govornika se oprostilo s Mirom. U mnogim oCima prekaljenih boraca zaiskrila je suza. Grab joj je okiCen borovim i jelovim grancicama, jer je Koricane i padine Vlasica tada jos uveliko prekrivao snijeg. Njena porodica nastavila je borbu, pa su cetnici kao odmazdu za taj rad i uticaj koji je uzivala Mira i njena porodica medu narodom i omladinom, iz osvete, mucki ubili njenog oca Milenka, avgusta 1943. godine, kao odbornika NOO u selu Cecavi, a zatim isto taka mucki zaklali njenu majku Zorku koja je tada bila predsjednik Okruznog adbora AFZ-a za srednju Bosnu i mlattu sestru, pionirku Vuku, 10. oktobra 1944. godine. 608 609 39 :tene BiH u NOB 1941-1945. �Velika Zurovac-Popovic DVA SUSRETA S OCEM U Bosni sam ratovala gotovo dvadeset mjeseci. I moja brigada, 4. c~nog?rsk~ p~olete~ska,Jo~~~rana j~ u Bosni, na Zelengori. MOJI naJsnazmJI ratm dozJvlJaJI vezam su :za Bosnu i Hercegovinu. Neponovljivi su moji utisci iz susreta sa narodom. Posebno sa zenama (i zenskom omladinom) na koje sam u svakom selu kao bolnicarka hila upueena. Najupecatljiviji su mi oni iz pohoda proleterskih brigada u ljeto 1942. godine sa Zelengore u zapadnu Bosnn. Kada smo u cetvrtoj neprijateljskoj ofanzivi, u proljeee 1943. godine, nastupali n obrnntom pravcu, u borbi za oslobodenje Konjica cak sam i tesko ranjena .. Ovog puta, medutim, hocn da iznesem dva licna dozivljaja. o.ba su Iz ':'remena dok sam tu ranu u ljeto 1943. godine lijeCila u usloVIma stalmh pokreta i marseva, viSe na nosilima n pokretu nego na bilo kakvom lezaju, jer kreveta nije bilo. v U J~kn pet~ o~anzive ponovo smo stigli na Zelengoru. Ialm je pro~l.o vise o~ tn mJeseca od mog ranjavanja na Konjicu, jos sam na nos1lm~a u. Bngasfr:oj bo!~i~i. Rana mi se jos i pogorsala. Napori bitke na Sut]esci pretesk1 su bi11 1 za LJdrave borce. Glad i iscrpljenost u danonoenim pokretima i na njima sn ostavili duboke tragove. Mnkama jos ne vidimo kraj. U tim trenucima covjek pocne da se nekako cndno ponasa. Ni na sta ne reaguje, niSta ga ne boli, nema osjeeaja gladi, iako se danima se~ trav~ ili parceta sirovog konjskog mesa, niSta drugo i ne jede: Z~lJ~v za z1votom labavi. l!mi.re se stojeCi, sjedeci. Prodes pokraj druga, m1shs da se odmara, da SJedi, au njega tup nkocen pogled. U snmrak, ~ednog takvog dana, dok sam lezala pod jednim buko. vim stablom, nmde grupa boraca mog bataljona. Skoro se nisam ni osvrnula na njih. Tn se vee nekoliko dana motamo jedni oko drugih sve se neknd ide i vraea. ' !~ te. grupe na casak se izdvoji jedan horae, pride mi, pomilova me 1 p~z: m1 ~omad sirov?g konjskog mesa. Primijetila sam da je to izvadw IZ SVOJe torbe. ,Sme, evo ti, ovo sam cuvao rz:a tebe ako te sretnen:", bile su rijeci moga oca. On je nastavio: ,Dosta dana sam ga nos~? pa se l;l~rva~o, glad nema oci ya ee ti dobro doCi. Pazi se i nedaj se z1va nepn]atelJu u rnke. NemoJ me obrukati. Ko ovaj rat prezivi zl.atnom ee kasikom jesti': .. Poljubi me i ode. Da nije progovorio, tesko b1h ga prepoznala. Neobn]an, veoma slabo obucen, nekad tako snazan . 610 611 i gord, stajao je preda mnom moj otac. Iako je imao ne5to okov ~6 godina, djelovao je kao oronuo starac. Kada je poceo ustanak nash smo se u istoj ceti. Drugovi koji nas nisu poznavali mislili su da smo b~at i sestra, tako je tada izgledao mlad i jak. Od Konjica, kada sam ranJena, rjede smo se vidali. Rastali smo se tu negdje u Zelengori. SvaJko je otiSao n svom pravou. Presli smo .put Foca---,KaHnovik i prugu Visegrad-Sarajevo. Brigada se vee uveliko odvojila od tog prosto: ra. I onda, kada sam mislila da je najteze proslo, dozivjela sam ponovm susrct sa ocem. Bilo je ljeto 1943. godine. Peta ofanziva je ostala iza nas. Vodili smo borbu kod Kladnja. U jednom selu, nedaleko od Kladnja, rastala sam se od jedinice u kojoj je bio moj otac. Ja sam otiSla u jednom pravcu sa Brigadnom bolnicom, a on sa Prvim bataljon~m u drugom pravcu. Zanocili smo u jednoj sumi iznad malog popalJen~~ sel~. Rano ujutru upravo kada se Bolnica spremala da krene, nmsao Je bataljonski l~urir i ispricao kako je te noCi, u selu Gol~tiC!, n~padnl;lt Stab divizije. Na pitanje jedne od drugarica ima li ranJemka 1 sta Je sa niima, kurir je pomenuo kako je u ovom selu, ispod sume ostao tesko ranfen Ilija Popovic. PriSla sam mu i pripitala o kojem je Iliji Popovi6.i rijec, da li o onom iz Prvog bataljona. P.otvrd~o ie da je b~~ o~ ranjen. Bila sam vee odavno n~vik!a d~ sve pnzore 1 b1lo. ~akve VIJV~sti primam hladno, bez nzbudenJa, Jer Je to od mene vnJeme traZI1o. Sad kad sam ovo cula o ocu, nisam mogla zaustaviti suze, one su nekontrolisano navirale. Iako je ovo sa;znanje doslo kao tezak sok, nisam nikoga krivila, znala sam da su drugovi ucinili sve sto su mogli. Ipak se tog m?menta nisam mogla pomiriti sa cinjenicom da on tamo ostane. Zgrab1la sam konja koji mi je kao ranjeniKu bio na raspolaganju, bez iCijeg zna~ja odvojila se od bolnice i uputila n pomenuto selo. Izuzev nekohko kuea, sve selo je bilo popaljeno. Seljaci su vee ranije izbjegli. Dok ~a~ se spustala niz brijeg na obroncima iznad sela, sa druge strane, pnmijetila sam neprijateljske vojnike. Mogli su me vidjeti. Zasto n~su pu~a~~ nije mi bilo jasno. Po dolasku u selo iSla sam od knee do knee, trazec1 oca. S vremena na vrijeme zovnnla bih ga. U jednom momentu zacula sam mukli glas iz obliznje, neizgorjele, kuce. Usia sam u dvoriSte i na pragu kuce nasla oca. Bio je na kraju snage, nepokretan, jednom rukom drzao se za stomak. Stala sam kao ukocena. Jedan clio crijeva bio je vani, a ruka prebijena na dva mjesta. Brzo sam odvila svoj zavoj s ranjene noge, ugurala mu crijeva unutra, a potom tim zavojem stegla oko pojasa. Sada je moja rana na nozi hila bez ikakve zastite. Odvila sam vojnicki uvijac sa njegove noge i uvila mu prebijenu ruku. Nisam znala sta da radim dalje. Dok sam razmisljala kako da ga odvucem do obliznjeg drvljanika naide kurir iz neke krajiSke brigade. Vidjevsi o cemu se radi pride mi i pomoze da ga dignemo na konja. Pri polaskn me upozori da sto prije odem ~z sela, jer Sl;l Nijemc~ blizu: Krenl;lla ~a~ prema izlaznim dvoriSnim vrat1ma. Onako 1zbezuml]ena msam m pnmijetila da je kapija imala nizak dovratak. Dovratak zakaci oca i on pade s konja. Bila sam prinudena da ga odvucem do drvljanika i odatle popnem na konja. Uz velike napore to mi je uspjelo. Uputila sam se jednim seoskim puteljkom uza stranu, prema is'toj sumi odakle sam dosla. Na potoku, kod vodenice, otac nije mogao dalje da izddi na konju. Molio me je da ga spustim na zemlju i ostavim, .a ja da idem za Brigadom. Bojao se dame Nijemci ne zarobe. Nakon nJegovog upornog �insistiranja, popustila sam. Ostavila sam ga tu uzela k · · ·1 prema sumi. ' 011Ja l uputl a se Zora Keselj U sNVD:mi, iz klojek sdam nekoliko sati ranije krenula, nisam nikoga za t e kl a. 1sam zna a u ada krenem Kra · 1 · · b" Pronasla sam tragove lJ"udi i konJ·a 1: upuJt.lm Je 10 potpukno._nepoznat. . dT rl I a se pravcem O]Im SU me ~~r:la I ;~rr: ~c~a~t~~vs~:a~o~i~~ %~an~oga bil~mAnlaiSla. Pala je ~oc. sam se da necu '" d 1" .. ga 0 1. co stanem boJala cula bat konja i~~~~r jj~edfa~~~I~t~a% s~atuce, ?djednom sam iz daljine SU glasovi do . 1" · · umu I osmatra1 teren odakJe a SJECANJE NA BORAVAK U TALIJANSKOM LOGORU VISKO KOD UDINA 0 ~e~:d~* d~~:~t~ ~ili~~f~~:~ .P~~.ti~:~s~~e k~l~~~~a~~e~~:ahj~~:· ske proleterske brigade sa n~k~ j~~~f~a~a~ stvan Bolmca 4. crnogor11 i u ka~~~sj~us~~f:: t~~!h_ je s~m ~i.sp~icta stod mi se desi~o ~a ocem moj otac da ga donesu do bolnifeu ~oa Je an vo VI u se.lodgdJe Je <;>~tao Oca smo nasli u trenutku k d . . . .~am pos a zaJe no sa llJima. telj, htio da oduzme sam sebf z.fv~~, misleci da mu se priblizava neprijaIako na izmaku snage · h k . od drugova se izl"ubio B"' ~SmJe nuo se ~d nas Je ugledao. Sa nekim nosila i krenuli ~z b .d lOKJed preporod~~ ~ sretan. Stavili smo ga na . . r o. a a smo bih ljZnad I N" · · pnmJetili i osuli na nas paljbu al· .k d se.~ IJemci su nas pjesacenja citavog dana i noci 'sti IIi 111 0 0 na.s l11Je st::=tda~. N~kon egdje polovinom juna 1943. godine grupa muskaraca i zena logorasa sa Prevlake - Mamule trans:Qortovana je u logor Visako .kod Udina. To je bio talijanski logor. Za razli®u od zatvora u Mostaru i Dubrovniku i logora na Prevlaci, veci dio logorasa osjetio je izvjestan predah od psihicke napetosti s obzirom na poostrene uslove pod kojima su zivjeli jedni na Mamuli, drugi na Prevlaci, ili po zatvorima u Mostaru i Dubrovniku. Logor Visko predstavljao je ogroman prostor, kompleks zemljista, tacno odreden muski i ~enski logor ograden zicama. Muski logor se sastojao od satora, a zenski od trosnih baraka. S obzirom da sam u tom logoru imala jedan broj poznanika iz Mostara sa kojima sam u Mostaru odrhvala kontakte u vezi s odredenim zadacima SKOJ-a, Partije i organizacije zena, to se moglo da racuna na nekakav zivlji i intenzivniji zivot u logoru. Meni je iz Mostara bilo poznato da je .Zija Seva bio partijski rukovodilac u gradu, da su clanovi KP bili Gaso Ilic i Husnija Kurt. I sama sam u tom periodu bila clan Partije. Poslije nekoliko dana meni je Zija Seva saopstio da je u muskom logoru oformljena partijska organizacija od nekoliko clanova, da je on odreden za sekretara te partijske organizacije, da ce po svo.i prilici dijelom on, a dijelom Gaso Ilic, oddavati vezu sa mnom u zenskom logoru. Ja nisam znala u to vrijeme da li je neko od njih bio clan Partije. Mislirn da je Radojka Krcrnar bila clan Partije, jer sam se po svirn odredenirn zadacirna koje sam dobivala od partijske organizacije u rnuskorn logoru najviSe konsultovala s njom., iako je bila rnlada. Meni nije bilo tesko saradivati u torn logoru s obzirorn da rni je jedno vrijerne 1941. godine rnoja veza bio, iako sam tada bila skojevka, Zijo Seva, pa i u jednorn periodu 1942. godine. Od septernbra 1941. do avgusta 1942. godine do dolaska Olge Marasovic u Mostar, bio mi je Gaso Ilic veza, jer sam tada bila instruktor Mjesnog kom.iteta SKOJ-a. Vjerovatno su te rnoje ranije veze sa Zijorn Sevorn i Gasorn Ilicern uslovile da su oni rnene odredili za rukovodioca zenskog logora, sa napornenorn da u zenskorn logoru isto tako treba organizovati akcije preko odredenih organa. Muski i zenski logor su hili odvojeni svega dva metra sa duplirn zicarna i preko tih zica su tekli i nasi privatni razgovori s drugovirna iz rnuskog logora i sporazurnijevali sroo se o odredenirn akcijarna koje treba u logoru pokretati. Prvo je trebalo uciniti snosljivirn zivot kolektiva u barakarna. s obzirorn da je bio veliki broj baraka, N ~jj~thfoj~~j;~s~j~~~~i~u~r::e~ g}podk~sd~B;~~~~~te~ ;k~gek~~s~~~~ rom. sa ocem, rugom, borcem - prolete1 612 613 �tesko je bilo formirati jedan odbor koji ce oddavati vezu sa svim barakama i preko koga ce se mod imati uvid u uslove zivota i rada u tim barakama, jer je vednom u njima zivjelo od 8-12 zena bilo omladine, djevoja~a: .mla~lih zena iii starica. Zato smo mi prek~ zena koje sm~ P?Z?avah 1h kc:Je. su nam preporuCili oformili jedan Narodnooslobodilacln odbor koJI Je od. P?cetka do kraja djelovao u tom logoru. ~ored tc:ga Narodnooslobodilac.l~og od~o~a u ze~skom logoru postojalo Je. 7 ak~lV,a SKOJ-a .. J?m:-as. v~e VISe ne ~Jecam kohko su brojali ti aktivi, ah ~e SJecam d.a m1 Je Izncito drug ZIJa rekao da se ne formira jezgro sko}evskog a~tiV~ radi vece konspiracije, nego da sekretari skojevskih aktiV<; sarad:?JU d1re~tnC? s<; mnom. Je~an od tih sekretara aktiva bila je Radojka Krc:na~, kOJ~ Je IStodobno bila i clan Narodnooslobodilackor: odbora, a koJa ]e pogmula decembra 1943. godine. · Nase ak.cije su se u pocetku uglavnom svodile na pobunu protiv hra~e. Medut1m, i pored nasih akcija: izvrtanja kazana, odlazenja delegac.1Ja u upravt;. log?ra,..hra.na s~ nije poboljsavala. Pored toga, obrad:iv~l~ s~o letke 1 radw-vi}e_:>.t1, koJe smo dobivali iz muskog logora, orgamz1rah k,t:Itu:no-~~bavm z1vot ? logoru. Za razliku od zenskog logora, prem': pncanJU Z1Je Seve, u. ~uskom logoru su postojale cete i batalioni. U mus~om log.oru v~atvoreJ?..1CI s!l vod:el!i n~..ra~ne vrste radova van logor~, ~e Je na taJV nacm par~IJslmJ orgamzac1.11 b1lo lakse prodirati sa zaht]ev1ma logoras~ u upra~1 logora kod Talijana. Bilo je lakse napraviti ~asr.ored _da se J_edan broJ drugova zaposli u njihovu zdravstvenu sluzbu 1 .l!J1hovoJ m~n.~1, kako b~ se bo_Iesnim i iscrpljenim drugovima od toga d1.1ela hran~ 1 h]ekoya koJe su d1zali mogla da pruzi kolika-tolika pomoc. Kad god b1smo pnlaskom zici vidjeli zajedno Ziju Gasu iii Husniju Kurta, koga smo mi zvali ,Star.im", onda je gotovo 'svako od nas znao da. _nesto treba pripre~iti. kad su njih trojica na okupu, na zici. Inace, UVIJek su. se ~as~?red:1vah na odred:ene krajeve zice, nekad u sredini, nekad pn kraJu z1ce. Ranij~. sam napomenula da su se sve ove akcije u nasem zenskom lo9oru o.dviJale preko Narodnooslobodilackog odbora i preko skoievsk1h akt1~a. _Svaki sk?jevski aktiv imao je nekoliko grupa omladine preko koJih Je prenosw odred:ene zadatke logorasima. Ti zadaci su se ugl<;vn?.m svodili: na sabotiranje svih naredbi koje su dolazile od strane Itah]ans~e koman~~ i, kao sto prije rekoh, na izvrtanje kazana, na Uporno slanJe delegaC1Je U upravu logora, gdje je cesto dolazilo do otvoreni~ sukoba .. Grupe omladine su pod rukovodstvom SKOJ-a stalno bodr.Ile omladmu .na revoluci~a~~e akcije protiv okupatora u logoru, vasp1tav~I.e omladmu u kom~mstic~?m. duhu preko ~artizanskih pjesama. PoshJe svak~ !akve. akc1Je, !ahJai?-1 su udvostrucavali svoj nadzor nav~ logorom: POJ~CavanJem straze, zat1m gotovo svakodnevnom premet~cmom barak~,. Je~ smo . redovno u log?ru dobivali bilo radio-vijesti, b1lo l~tke. Mem Je hcno, b1lo poznato da Je preko partijske organizacije u musko~ I_ogoru uhvacena veza sa partijskom organizacijom Udine i znam da Je ]edan od kurira bio Osman Puzic, zvani Okica" Mostarac. Zahyaljujuci organizovanom mdu u logoru i podrsci' koja ~e dobivala ?d zena - logorasa, gotovo ni jedna akcija u logoru nije propala. No, 1sto tako, gotovo svaki tred ili cetvrti dan po logoru su bila i masovna hapsenja, jer je tamo bilo i nekoliko usamljenih baraka tzv. skurica" u ~oje su bacali najaktivnije u odred:enim akcijama. U tim 6'arakama ob1cno se ostajalo 4-5 dana bez hrane, bez vode i bez pokrivaca.· To v 614 615 su bili novi razlozi za pokretanje akcija, za njihova oslobod~nje iz logora i takve akcije su takod:er bile ceste. Zatvorenim drugov1ma .se od one oskudne hrane koja se imala, bacao jedan dio preko krova, Jer na njima i nije bilo vrata, zatim koja deka i kroz konopac spustala voda. Negdje pocetkom avgusta mjeseca, s obzirom da s~o bil!. dobro infor~i­ sani o stanju na nasem frontu, o stanju pred kapitulaclJU same ItahJe, borbeni duh logorasa je iz dana u dan sve viSe jacao. Koristed se tom situacijom Narodnooslobodilackom odbo:r;: zooskog logor~ i s~abu _u muskom logoru uspjelo je da unutar SVOJ1h logora ob~~b!Jede 1 svo_w straze, jer smo se bojali jaCih represalija od s~rane ItahJana, ma~ovm~ likvidiranja iii mait:etiranj~ bilo koje ~rste:.M1 s~o bez .?d~b.renJa tahjanske komande nasu zam1sao sproveh u Zlvv~t 1 obe~bl]ed!h logor sa svoj.im cuvarima, odnosno ~ed~:ima ..No, musk~ !ogor J~ usp1~ _da prek~ partijske veze, preko orgamz~~IJe ydma, dobav1 Jedan dw oruzm, ,l;>on;b1 i piStolja. Kad smo uspostav1h nase redare u lof.50t;J: onda s~ !,ah]~m. ~ svom logoru, mislim u logoru nad kojim s!l om _b_Ih upravl!ac1, os1et1h izvjestan strah, pa gdje je ranije bio sam_o Jedan l11 dva straza~a,. odnosno karabinjera, njihova straza se povecala ~a 15-20 ~arabmJ.~r~. U takvoi situaciii mi smo pr.ipremali bjekstvo 1z _lo~ora, 1 to sm1s.1Jeno, organizovano bjekstvo, i povezivanje sa nasim Jed!mcama. Zato Je pokrenuta siroka akciia med:u svim odlucnim liudima u logoru, pa su masovno od italijanskih deka siveni ruksaci, kal?e .j priglav~_i za odlazakv u partizane. Taj duh pripreme biekstva vladao Je mea~ vecmo~. logot:fl:'>a, a naroCito je bio izrazen na ocima i akcijama omladmac~ kon ~? b1h _u logoru. Sjetam se u tim danima da je Radoika. K~cmar ·1Zvela c1tav mz usniesnih akcija. <;>na .i.e bi~a jedn~ od o~l~dmk1 v~dro~~ duha, vrlo pokretma, a uz -to ]ako 1.n~eh~ent~a 1. p~omislJena, ko1a m. 1ednog da~a u logoru nije mogla da miru.Je. B1la .Je Jedna od p:e~vodmka delef!vac1~a koie su iSle tal,ijanskoi komandi i istupale sa zaht1ev1m~ za pobolJsanJe uslova u logoru. Negdje polovinom a:v_gu~ta 194~. godm~. u. lo~?ru su bile organizirane masovne demonstraCIJe .Jer se blla pronqela VIJest da ce sve logorase Taliiani predati vlastima, k~~e su ih svojevreme~o ~red~­ le taliianskim vlastima. Na takav stav tah.Janske komande sl11ed.Ila _1e brza akciia: Ne id dobrovoljno u ruke novom okupatoru. U tome ~mis­ lu su organizira:ne demonst.racije i u muskom. i u zenskom.lo~oru koje su iznenadile talijansku komandu. Javila su se 1 prepucavall]_a .1 razne vrste maltret.iranja od strane Taliiana. Mi nismo transportC?yam lZ tog lo2:o_ra, nego smo ostali i to smo objasniavali strahom Tal11ana :>_red takv1m pritiskom od strane logorasa. Med:utim, sve ove nase akc11e u log~rl' sprovod:ene su sa citavim nizom teskoca, s jedne strane zbog toga sto smo imali stalno voiacanu talijansku strazu i njihov. n~dz?r nad po!edincima i nad izvjesnim barakama, a s druge strane, bw Je 1e~ap br?l nr<;vokatora zena u logoru. Mi smo cesto te provokatore kaznJavah. Ta 11jani su poznavali provokatore, .d~vaJi su im nesto h?liu hranu. l?osebn~ hlieb. koji se riietko mmmo vid.Jetl u logon~. Sva~1. put kad l;n se om iskrali iz nase sredine, nekad grupno, nekad Jedan ·lh dva, znah smo da Talijani pripremaju nove revresalije. Zbog toga si?.o bili uvije_k budni i obavjestavali logorase: ,OtiSli su na sastan::~k. vrat!l; su se, ?.udite. ob~z­ rivi." Inace su medu logorasima vladali solidarnost 1 razumi.Jevan]e, Jer je to bio jedini uslov da se lakse izddi stanje koje je vladalo u logoru. Ovom prilikom ne mogu a da se ne sjetim lika Husnije Kurta. Po godinama nije bio star, ali po sijedoj kosi je odavao starca. Po osmijehu �Moj ponovni susret sa Mostarcima iz Sercerove brigade bio je, koliko se sjecam, 17. decembra 19~3. ~odin;:. J ~ sam tada. }:>ila clan Sre.skog komiteta Sodrazice i mada Je bw smJeg 1 hladno vnJeme, r~.no UJUtrc: sekretar Sreskog komiteta me je obradovao vijescu da se mo]l Mostarcr u sercerovoj brigadi nalaze u jednom selu, udaljenom 3 km od cen!ra Sreskog komiteta i kao neku vrstu nagrade dao mi je odsustv? ne~ohl~o dana. Selo u kome je brigada odsjela zvalo se Kot. No, kohko Je }:>10 radostan taj trenutak ponovnog videnj~. s v?ru~ovima ~z Mo~t~ra, }ohl~~ je bila ta radost i pomucena, je~ prv~ ~IJeCI ko]~ su '1!:1 ~putll! ~a~o Ihc i Reuf Zubcevic bile su: ,Zore, 1zgub1h smo naseg Z1JU. Za cetm. da~a skoro sa svakim drugom sam mogla ponesto da razgovaram, a n3av1se sam se zaddala u razgovoru sa Gasom Ilicem, koji je u tom momentn vanredno izgledao. Cini mi se da j~ ~ to vrij~J?e bio ~omesar. il.i komandant bataljona ili brigade. On m1 Je tom. pnhkom pncao d:;t)~ 1 partijsko rukovodstVO brig~de i Stab br~gade Imalo V~n~edJ?-O !fi!S}JenJe ?. Mostarcima i Hercegovc1ma kao borc1m.~ u slovena'?kn~ J.edmtcama,. ;-1 su ih na svakom mjestu zvali - fesfantl]e - ~r~bn declo -: ,da~ah ]m odgovorne i polozaje i funkcije. No, posebno m1 Je ostao u sJecapJu yosljednji razgovor sa Radojkom Krcmar, kada sam sa spomenut1m zenama iz Mostara u Sercerovoj brigadi vodila duze razgovore. Ja sam Radojku inace poznavala kao jedru, 1?-asm~j.an~, p_unu poleta, punu revolta u borbi protiv okupatora. Ta ve?rma n~Je Je m u to!J?- momentu napl!-stila, no jedna sjena umora na nJenom .hsu. dubo~o m1 .se ~rezala u ~J~­ canje. Da li je taj 1!-mor. bio predOSJeC.aJp. d.a ce pogtputl, kako m1 Je rekla, da li je to b1la nJena SJeta zbog ~Je~anJ~. ·r:~ maJku, to dan.as, ne bih mogla reCi, ali se sjecaJ? v~oslovl?-o. nJemh n~ec1: '!Zore, J?r~dos)ecal? da cu umrijeti. Ako ostanes z1va, ot101 kod :rnoJe ma1ke, pa JOJ r~ci da J~ Radojka poginula u partizanima, da je za ovu borbu dala SVOJ dopnnos koliko je mogla dati, da ona kao :o:ajka m.o~~ da bl!-~e po_no~na pa svo.iu kcer, jer misli da nicim n.ije ?kalJala .svoJ z1vot, aJt,Je u .IZVJesm:r, momentima muci kwkvi 'SU ostah, nJen brat 1 sest'ra, .da h ce om do ikraJa iCi njenim stopama." Poslije 1~ dana _ad. rastanka sa nj?m, ja s.am ocl nekih kurira iz Okruznog kom1teta R1bmce saznala da Je RadoJka 20. decembra te iste godine poginula i da je nadena u sumi preklana. i vedrom raspolozenju izgledao je kao mladic. Sjecam se cestih diskusija medu ~en.ama, poseb_no medu o:n:I~di.nom, kad bi priSli zici i u ono:tp rastoJ.aTIJU od ne~o~rko. metara .d1v1li st; elanu, strpljivosti i odluc·· nost1 Husm~e Kurta. Cm1 m1 se da Je svak1 susret s njim svakom od nas da':ao vtse po_leta, SJ?-~ge da se izddiv stanje ru logoru, i sa jacim elano:n: pnstupa no~Im akc1~~a. Cesto :se culo da su zene i omlrudinke govon~e: ,Kad. moze HusmJa Kurt, stari profesor, sa onakvim ponosom n~ lieu, sa s1gur;nim korakom da ,jzdr:lava zivot u logoru, kako onda ne b~smo .I? ogle mt". !.o su uglavnom bili dani zivota u logoru pred kapltulaCIJ~ same ItahJe. Odmah po kapitulaciji sa grupom od 80 drugova 1 druganca, u kojoj sl!- bili ,j Husnija Kurt, Zijo Seva, Gaso Ilic, Radojka !<rcmar, ~euf ~?bcev1c,. Zdravko Ostojic, Okica Puzic i drugi izisli smo tz log?ra 1 PC?ShJe nekohko dana putovanja naiSli na partizansku patrolu. ko1~ .nas Je dov~~a do sta.bfi Sercerove brigade, ciji je nacelnik bio ¥Ile K1hbarda. PoshJe .toga b1h smo ras?ore?eni po raznim bataljonima 1 ~~tal!m Sercerove bnga~e. C?d 80, k?hk? 1h se iz logora dobrovoljno pnJavilo da ostaJ?-U '? partlz':mm.a, 35.Je b1~o Mostaraca, od toga 7 zena. ~ ra~.poredo~ u }edm1ce, n~JveC! .~roJ nas .1z Mo~tara dob.ilo je i funkci.J,e, b1lo u ~et1,. ~:nlo u batalJonu, rh u part1zansk1m orgamzacijama. Siecam se da .Je Zqo Seva odmah postao sekretar partijske celije i~dne cete Pore.d m:ene, od M~st.araca, ~oli~o se sjeca:n:, hili su sljedeci:· Zijo Sev 8 (pogm~o u slo~ena.ck,tm par!1zrun~t;Ia), R~doJka Krcmar (poginula u slovenacbm parttzamma), Gaso Ihc, (pogmuo je negdje pred krai rata kao. komesar. slovenacke brigade na Stajerskoj), Reuf Zubcevic (takoder pogmuo ~ slovenackim partizanima), Osman Puzic-Okica {poginuo u slovenack1m partizanima. Dok sam u Slovenij:i radila kao clan Sresko2: komiteta Ribnica, jednom prilikom u ,Ljudskoj pravici" naiSla sam n~ prilicno opsiran clanak koji je govorio o pogibHi Okice Puzica o niegovom herojskom dr:lanju u jednom jacem okrsaju, i o njegov~m Hku kao clanu SKOJ-a). Nadalje, CiSic Ibro, koji je takode poginuo u slovenackim partizanima i Luce Kujundzic, takoder poginuo u slovenaekim partizanima. Od pre:livjelih drugova i drugarica sjecam se sljedecih: Zdenke Carie, Hide Seferovic, Nire Barakovic, Fatime Tikvine, Milice Slije~evic, Husnije Kurta (poslije oslobodenja umro), Ljube Nikolica, Martma Raguza; Nenada Perotica, Salke Barakovica i Bore Knezica. Nadalje, jedan broj drugova, medu kojima je bio Zvonko Beltram, Zvonko Miletic, Peco Dzemal, Mensur Seferovic i jos nekolicina su takoder jedail period vremena boravili u slovenackim jedinicama ali su se poslije toga povratili u svoje krajeve. ' . Po~lije .20 d~na b?ra:vka ·? pomenutoj. brigadi, Kurt Husnija je na poz1v ot1sao IZ bngade 1 bw pnsutan II zasJedanju AVNOJ-a - novembra 1943. godine u Jajcu. Istoga dana i ja sam krenula iz brigade na duznost partijskog radnika u Sreskom komitetu Ribnice, a kasnije Sodrazice. Toga dana se posebno sjeeam. Bio je to tezak rastanak od drugova sa Cijom vecinom sam aktivno i ilegalno saradivala u gradu Mostaru, zatim u logotu i sada u brigadi. Toga momenta nisam pomiSljala da mnoge od drugova nikada viSe necu vidjeti. U raznim ·susretima sa partizanskim kttriritna Slovenije saznavala sam o smrti pojedinaca- drugova iz Mostara, kao i o jednom broju njih koji su u borbama hili ranjavani. Tako je, koliko se sjecam, medu prvima hila ranjena Hida Seferovic i jednom prilikom sam se nasla sa njom u ribnickoj bolnici. o? 616 •617 �bataljon nego da idu naprijed. Ja i mala Sremica, koju. smo zvali ,Siljeze", posle smo same. B~le ~mo jed~ne drugari.ce u b~talJon.u .. Dugo :mo iSle pored kolone, pospahh 1 umormh boraca rz razmh JedLmca. Svr ~u govorili da je dat odmor. Obje smo bile bose i iSle smo bez zaustavlJanja. Dan je bio bez kiSe a tlo pod bosim nogama mekano i prijatno za ispucale noge. Najednom smo dosle na pocetak kolone i konstatovale da je veza prekinuta. Posle smo naprije~i. ~ut je bio utrt st_?Pa!lla m::o~ gih koji su prosli pred nama. Iznenada Je rskrsla nova poteskoca. Narslr smo na raskrsce. PosHje kraceg razmisljanja krenuli smo liievim putem, gdje uskoro naidosmo na dva ranjenika koji su .l~zali sami uz put. N~ nase pitanje je li kalona davno prosla, odgovonh su: ,Tamo kuda vr idete nema nasih. Tamo su Nijemci a nasi su davno otiSli. Zar ih niste sreli." Pogledale smo se zbunjeno i okrenule nazad. Kroz Citavu ofanzivu neprijatelj nas je neprekidno bombardovao. Sutradan po pogibiji Save KovaceviCa bilo je vedra. Avioni su citav dan izvidali bombardovali i mitraljirali. Tako se desilo da je nas cetvero bomba;dovalo 18 stuka. Prilikom dolaska naseg bataljona na polozaj prosli smo kroz neko selo direktno ispod polozaja. Kad smo se probili kroz posljednji obruc i ~resli rijeku Presu, zeljeznicku prugu i CCJStU, naisliv SID? na .J?-ek~ anUJsh~a?sko .:elo. U.sla sam u prvu seosku kucu. To vece mko nrJe prtao gd]e Je koJI batalJon i brigada. Da li sam tada izgleda:la jadno iii komicno? Imala sa~ ~a glavi njemacku kapu sa spustenim kapcima preko us:iju, ~spod ko1~ Je virila ,kosa. iNjemaaki sinjel koji 'sam nosila bio je rzgono na rledrma od vatre pored koje sam spavala. Ispod sinjela imala sam ~nogo bluza i dzempera, a sve je b1lo sa rupom na ledima od -yatre. MoJa gardveroba se sastojala od jos jednih crnih caks~i~a. sa po.d~rammy1ron:_ a zavrsayala se sa bosim nogama. Ne znam da h Je mo] rzgled rh to sto sam zena pobudio domacicu da bude prema ;neni p~zljivija ne~? :prel?a ostalima. Ponudila me je da legnem na dusek. Skmula sam smJel 1 zavukla se pod jorgan ispod kojeg j~ virilo ~eko~iko dj~cjih glava. Kad sa!ll se probudHa i otkrila, para Je rpokuljala r.~pod. Jvorgana 'k~o da se lr~po~ njega nal~zi lonac .s~ vrelom vodc:m· NIJe. m cudo:. Pra~"ll: sam gazrla 1 preko poJasa. Da h Je ova do~ra zena, m~~a do~acr~~· 1 Jedno~ tre~mt­ ka pomislila na to da sam mazda puna vasiJU koJe pn]ete zdravlJu nJene djece? Ljiljana Prlja-Dursun POSLIJE PETE OFANZIVE eposredno pred petu neprijateljsku ofanzivu postavljena sam za referenta saniteta IV bataljona Petnaeste majevicke brigade. Kada je u petoj ofanzivi sklapanjem obruca oko nasih snaga onemoguceno snabdijevanje na terenu, bili smo, taka reCi, prepusteni sami sebi. Ako je bilo vremena za kuhanje, a bilo ga je vrlo rijetko, dobijali smo konjsko meso. Ono je bilo kiselkasto, ali ipak bolje nego srijemos i kiselica, koju, uostalom, nije bilo uv,ijek moguce zbog borbi i pokreta brati. I danas se sjecam kako sam bila sretna kad mi je jedan drug dao saku zita iz svog dzepa prilikom penjanja uz Velika brdo iznad kanjona Hrcavke. Bilo je to onog dana kada je drug Tito ranjen. Prednost u ishrani ,imao je onaj ko je posjedovao noz s kojim je mogao otkidati od tek uginulog konja dzigericu i meso, pa jesti onaka zivo iii bacati na vatru pa malo spareno i garavo cupati zuhima bez obzira na to sto je iz toplog mesa curila krv. U petoj ofanziv,i nisam njegovala ranjenike. U bataljonu je samo pruzana prva pomoc, a zatim bi odlazili u brigadno previjaliste i dalje. Koliko su lijekovi i sanitetski materijal hili dragocjeni, maze se zakljuciti i iz ovog mog licnog slucaja. Udarila sam se u ~jevanicu desne noge negdje u pokretu mnogo prije pete ofanzive. Medutim, bas tada kada ie bilo najgore otvorila mi se mna koja se gnojila i infidrala 6tavu nogu. Kako do toga nije doslo od ran:javanja, n:isam o tome nikome govorila. Lijekove nisam uzima:la, smatrajuci da je vaznije da ih cuvam za ranjenike. Tek poslije ofanzive na nagovaranje jedne drugarice uzela sam jednu tubu ,prontosila" i izlijecila se. U petoj ofanzivi su se danonocno vodile borbe i stalno smo bili u pokretu. Ljudi su bHi umorni, gladni i bolesni od tifusa. Mnogo puta smo naisli rkraj pogasene vatre oko koje su, prislonjeni uz ib;ukvu, sjedili mrtvaci. Tu su dolazili kao bmci, nalozili vatre a kada je komandovan pokret hili su vee mrtvi. Umirali su od iscrpljenosti. Mnogi su nailazili pored mrtvoga lbrata, 'Sestre, muza. Taka je ,drugarica Marica, Dalmatinka, koja je hila u nasoj brigadi, samo pomakla sa staze mrtvog muza i pokrila ga granjem. Ostala je sama. Dvije male kcerke su joj ostale kod kuce, u neizvjesnosti. Od velikih napora i teskoca mnogi su bili otupjeli na sve sto se oko nj,ih dogada. Jednom prilikom kad je nas bataljon, negdje pred Miljevine, bio u zastitnici, komandant je naredio da drugarice ne cekaju N 618 619 �Jela PeroviC-VukojeviC ZENE PODGRMECA U BORBI ZA SLOBODU* . I ~tinito i slikovito je rekao Rodoljub Colakov,ic da su nase ze~e borb.u za sl.obodu protkale kao srma vez. • k l Vee. u prvrm damma lboobe zena je ,stJUpila na musku stopu" 1 I · renu ~ 'S'lTIJelo ~utem k.ojim '?U posli njen muz, !sin ,j bra:t. Od zaostale 1 zal?ostavljene seljanke rzrasla je nova licnost, svjesni horae ka oslobod.enJe svoga na~.oda, aktivan drustveni radnik i vojnik s puskm u ruer,. sbaku akeiJU za pomoc frontu ona je unosila topHnu zens ~g srea I )~ av. majke, sestre i drage. Zaboravila je na svoj zivot pnJe rata koJI Je b:_<;> pun ~~zn~nja i nepriznanja i posla uporedo s muskareem da ga podrzr I z:'l~IJe:n u J;>orbi i zivotu. Da bi izddala, da ne b·i pos~st;la, pomogle ·SU JOJ 1 zene rz grada, intelektualke i radnice koje du rzas eb~.a J?-eoslobodene t~rit~rij~ i!i su dosle s proleterskim brigaama. Sr IJ~ I Cr-?e Gore. B.I!o rh Je 1z Hrvatske, ali na:jviSe iz Bosne Dolazrle su rz B~n}e Luke, Pn.Jedora, Bosanskog Novog, Bosanske Kru e. s~r:skog M?sta 1 I~ drl!gih r:r)es!~· Medu njima je bilo ucenica, stude~t~ ~lllJ~, radmea, sJuz.~en~ea, ueitelJiea i doma6iea. Pored Rade Vran'esev:ic I_l?usanke ~ovaeeyie bile su tu Irena KiS, Paula Humek, Vahida ~a la ·. ~\ (naiodnKr hleroJ): _Zde?k:'l Cabri~, Mila Bajalica, Jelica Herceg, Pi~ikJa I er, na u enov.rc, Mimiea Hlaee Dusanrka Bozic Nad St N d Jovanovic (narodni heroj), Kata FHipoviC Nada Pod orn~k ~:pdr'c.:'l a Sav~a B~sta, Milena Prokopic, Milka Caldarovic Ani~a Mag'a v.r, aM IJadn, C:uhbrk 1 Jela Perovic. • src, an a ,A.li dosavJi ;t P~dgrmec, one su naiSle na plodno :ulo i nas•le cvrst os1 ona~ u 111apre mm zenama Podgrmeca koje su tu odranije ziv'ele Pome-?kmo. samo Stanu Stupar, sestru Voje Stupara, Soju i Smiljk~ c~ ic maJ u 1 ses.tru Brankovu, J~lenu. Novakovic, majku Ratkovu, Smh·~ Stup~r, ?ameu Medan, Dragrcu Likar, Mariju Drliacu, Maricu i cvdetu _BJe!aJae. ·.. Ove podgrmecke zene su pomogl~ ·'3VO 'im iskusni '.ian drugan~~ma rz grada da se lakSe priblize seljanki Podg~meca. J PnJe rat~ sam bila .tri go~ine uciteljica u selu Hasanima pod Gr~e~om. Otp~sten.a sam rz sluzbe sa svim uciteljima Srbima u NDH ZIVJ~!a sam 1 rad.Ila kao cl~n Parl:'ije u Banjoj Luci, i poslije, po odluci PartrJe, a na zahtjev omladrne Podgrmeca, krenula s delegatima skender- Y. v * Preuzeto iz edicije PODGRMEc U NOB · ' · zavod, Beograd 1972. knj. III, str. 292-297 i 359: SJecanJa ucesmka, VoJno izdavacki v • • 620 621 vakufske partijske organizacije na partijski rad u podgrmecka sela. Kratko vrijeme radila sam s omladinom u Hasanima, zatim sam otiSla u srez Sanski Most za clana Sreskog komiteta Partije, a odatle za prvog sekretara lnicijativnog okruznog odbora AFZ-a za Podgrmec. Kada sam stupila na slobodnu teritoriju Podgrmeca, najviSe me je zadivio i odusevio krupan korak kojim je, ka svom novom zivotu i slobodi, koraknula do juce nepismena seljanka. To - da je ona izasla iz svoje kuce, da je postala drustveno aktivna, da istupa, govori i na vecim skupovima, da odlazi u rats puskom u ruci- nikad ranije se nije moglo ni zamisliti, to im je mogla samo nasa borba dati. Najvazniji zadatak u radu narodnih odbomika hila je pomoc frontu, Narodnooslobodilackoj vojsei. Pored omladine, zene su im bile najcvrsCi oslonac u tome radu. Zato se vee krajem 1941. oddavaju skupovi i obrazuju grupe aktivistkinja za pomoc frontu, koje prikupljaju priloge u hrani (meso, mast, slaninu, hljeb, zito, brasno, sir, kajmak, jaja, mlrijeko, povrce, voce, med i drugo), zatim rakiju i duvan, odjecu (rukavice, carape, prsluk, maje i kosulje) i posteljinu (peskire, plahte, biljee, cebad, jastuke), vunu, predivo, opanke i novae. Desavalo se da zene u selu poste da bi od mlijeka usirile viSe sira za bolnice ili da se odricu vecere da bi vojsci ostalo viSe hrane. Najaktivnije zene u prikupljanju priloga za pomoc frontu i u drugim akcijama obicno su birane u narodnooslobodilacke odbore i bile najs.igurniji oslonac za rad medu zenama. Redovno su organizovane naizmjenicne posjete bolnieama grupa zena iz raznih sela i one su se takmicile koja ce vise i boljih ponuda u hrani i odjeCi odnijeti ranjenim borcima. Nedjeljom i o praznicima (1. maj, 8. mart i dr.), te su posjete bile cesce i mnogobrojnije. :Zene su posjeCivale i stabove ceta i bataljona koji su bili u blizini njihovih sela i nosile .im darove, a posebno su, o praznicima, pripremale i vezle maramice, peskire, kosulje, carape, dzempere i dr. i slale ih kao poklone Titu, Slavku Rodicu, i pojedinim istaknutim borcima u ceti, bataljonu, brigadi, kao i partijskim radnicima i rukovodiocima. Najradosnije su bile kada su u svojim selima mogle docekati borce i ranjenike. Za tren oka bi se prikuplja:la hrana, ispekli pilici, kolaci, i drugo. Zene su se natjecale koje ce boree bolje smjestiti da se odmore u njihovim kucama, a kada su ih ispracale, uvijek su im nesto poklanjale od hrane i odjece. U sve to je unoseno mnogo ljubavi, ponosa i radosti. Sjecam se s koliko je odusevljenja i neskrivenog ponosa Manda Culibrk iz Hasana sila i vezla prvu zastavu za Drugu krajiSku brigadu, tada u Podgrmecu najpopulamiju, sastavljenu najvecma od sinova, brace i muzeva podgrmeckih zena. Neke tuzne paznje bilo je i u kicenju grobova partizana sahranjenih na neoslobodenoj teritoriji. Vazda svjde cvijece govorilo je da zene nisu zaboravile one koji su pali za njihovu slobodu. U vrijeme borbi, zene i omladina su iznosile ranjene borce sa bojiSta. Omladinke su iSle raspletenih kosa na borbene polozaje da se, po narodnom vjerovanju, vojsci puti ne zapletu, a druge su, opet, kitile topovs.ke cijevi vezenim pes1kirima - zato Mo borba ltreba da lbude veselje, svadba, a ne smrt i pogibija. Zene su iSle uporedo s omladinom, takmioile se s njom u radnim cetama i akcijama. Ucestvovale su u rusenju pruga i prekopavanju puteva. Bile su na zetvi u Sanici i otimale zito ispred nosa okupatora, �. Organizovani su i razni tecajevi za opste prosvjeCivanje i kulturno i politicko uzdizanje zena i omladine. Bilo je i politickih tecajeva za kopale bunkere za skrivanje ranjenika i zit . ske vojske, ucestvova1e u pogranicnim sel" a pred nal.etom nepnjateljRudice i dr.) u evakuaciji zita soli i dr Iha (Radolmovac, SokoliSte, ·u. Buge rane na s obodnu teritori1 Poslije osloboden · a grad'ova 'h osanske Kru p ·· d · 1 g1 - zene su organizovano tkale za . . . pe, riJe. ora I druplatna od pamuka koj.i je made VOJSkt; I boln.Ice na stotme metara od neprijatelja u cetvrtoJ· ofanX: gradov.1ma, knle ga zimi i sacuvale N ZlVl. ,. a pre 1' lilla i posijelima, uz citan. d' . . . . . u vecim grupama organizova1e pleten. Je vra IO·VIJeSti ~ p]esmu, zene su pera za borce i ranjene dru ov S J~ carapa, ruk~vica, maja i dzemnekad su izlagali na vecim sk~ e.. VOJe mnog~bro,1ne rukotvorine pokuhanja pekmeza i rakiJ'e za boprcoeVI?Jba ln~roda. Bilo Je zajednickih akcija n·Ir1" Je briga zena za ob o niCe • , 1 ]IVa · b, Q Srpskoj Jasenici u kojem su b'1 ez J: ~nJe hrane djeCijem domu u o~~obodili od ustasa. zene Jaseni~: i sd;es~hna 1djeca .~oj~ su partizani nJ~hove majke i uzele pod svoju zastit ugi ke a za?JIJem1~. su toj djeci bngu rpokaza1e zene Jasenice i pre u sva a po Jedno dijete. Istu su skom domu. ' ma rrunJemm ·boraima u Invalidv aktivistkinje organizacije :lena, zatim tecajeva za osposobljavanje za rad u narodnitn odborima, zdravstvenih, domaCickih i krojackih tecajeva. Na svim tecajevima se uvijek politicki radilo. Govoreno je o nasoj borbi i pobjedama i o uspjesima Crvene armije. Neprekidno se radilo i na opismenjavanju nepismenih, a bilo je vazda pjesme i kulturno-zabavnih priredaba izmedu rada tecajeva d. na njihovom zavrsetku. Na redovnim konferencijama zena podnoseni su izvjestaji o radu organizacija, rezultatima u sakupljanju hrane i odjece u svim akcijama. Neizostavno su citane radio-vijesti, vazniji clanci iz nase stampe (,Borba", ,Vjesnik", iz lista ,Naprijed", ,Krajiskog partizana" itd.). Odbori zena su odrzavali posebne racine sastanke i, cesce, sastanke 5 pretezno politickim temama. Na zborovima zena d.stupale su politricke radnice i najaktivnije i najuglednije aktivistkinje AFZ. Ljekari i drugi strucnjaci povremeno su zenama odr2:avali ~ aktuelna naucnopopularna P,redavanja iz oblasti medicine, istorije, geografije i drugih nauka. U novooslobodenim gradovima, rjede u selima, odr2:avane su usmene novine, a povremeno su se pojavljivale zidne novine. Ispisivale su se aktuelne po1iticke parole o borbi, organizaciji zena i slicne i na neoslobo- - :r v ~dr.Zavanje reda u bolnicama Cis, . . . . I zavo.)a hila je redovna briga zen~ p CT)e, pra~Je. I krp1jenje rublja om1admke i m1ade zene o t . 1 . osv IJe zavrsemh tecajeva, mnoge sto odlazile s vojskom napp~ ~~:j~ ~_t ·polrtvvovan~ bolnicarke j vrlo ce. Preko zdravstvenih sekci. a ~.zv ace ranJ:ne d!ugove. ske I naroda. Tako su zene !~ o~gamzovan~ su I ?edJelje cistoce voju pozadini borbu za suzbij~Jje enJem u pa~Iza~skim .huradima, vodile U Podgrmecu se sm. estilo ~araze, .svr~ a, tifusa I drugog. izbJeg1.i pred ustaskim te~orom tv!f?tme.~er:~;.dje.ce i. staraca koji su kucama. 0 njima se vodila o;eb I s.u a - Iz Je.ghce I razmjestali po uk1jucile u rad i a:kcije orgJ'n·z ~a ?nga. Zene ;rzhjeglice su se ubrzo uvjeriti ih u potrebu vjerovani.:cb~~t~~na .. ~ed~tim, nije bas bilo lako su·r·~J? pojedini prvi susjedi poba1ili kucva a. J-b·1;nstva vnas.ih 1?-aroda, jer mi IJe - djecu, bracu muzeve 1' ve, :po, I I ono sto Im Je bilo naj?Wljista,, na kojima su, godinam~ ~~~~k~.h. Ih1.' .oqeravsi. ih ?a rodenih JOJ okolmi. .zivJe I I VJerovah naJhlizoj svo- denoj teritoriji. U Podgrmecu je bilo devet zenskih horova. Neki od njih su spremili i nauCili da pjevaju i poznatu predratnu pjesmu Himnu zena. Takav jedan hor ja nastupao na prvoj oblasnoj konferenciji zena u Hasanima. Na Dad zena, 8. marta odrzavana su predavanja o tom danu i 0 vjekovnoj borbi :lena za ravnopravnost u drustvu, kao i 0 ucescu zena u narodnooslobodilackoj borbi. Raporte, specijalne skeceve i pjesme ispjevane bas za takv·e i slicne priredbe cesto nam je slao Branko 1 Co pic. :Primjere zalaganja i iborbe :lena 'kod nas i u Sovjetskom Savezu isticali smo na skupovima i u zidnim novinama. Sa tih skupova i priredaba slata su pisma drugu T,itu, cetama, bataljonima i brigadama u kojima je bilo najviSe Podgrmeelija. Kroz sve te akcije li manifestacije mnoge su zene polako ulazile u Partiju, narodnooslobodilacke odbore, opismenjavale se i politicki i kulturno osposobljavale. One su dobro shvatile da se u borbi mora ,izdrzati do kraja i da bez bratstva i jedinstva cijelog naroda nema spasa krajeva u ko'i . , Zene i omla~t::: se OSJecala n_,estasica hrane sakup1Jale po ;kucama hranu ko'u e vsu uz podrsku odbornika preko Grmeca, ill •sela olko , DrJa su y~oi, cesto i na 1edima, odnosile krajeve Bosanske krajine. ra I ' ra 10Va, ill 'te oduvijek pasivne . I . B;ilo u odJe~e, ajesoliPodgrmecu pogotovu. i slobode. Pred cetvrtu ofanzivu organizacija zena Podgrmeca hila je vrlo cvrsta i sposobna da primi na sebe svaki zadatak u pozadini. Izabrani su seoski, opstinski, sreski i okruzni odbori AFZ-a. U nekim odborima bilo je i muskaraca, Clanova .Partije koji su hili zaduzeni za rad sa .. Poro~icama u kojitna nije bilo · v v . . .Jim porodicama narodni odbori s Jace muske .ruke 1 sVIm siromasnioranje ili sjetv~ da usjevi ne hi ~r~~:~~If.mladme i zena, organizovali Mlade, a cesto i starije zene ·v · Novi, Bosanska Krupa Sanski M' ~ pogr:=tmcmm krajevima (Bosanski sku 's1ul!bu, prenosenje' paste vi. savJkno su vrsile opasnu kurir: tor.ija iii iz okup.iranih gradovJesUI ~ poru a preko neos1obodenih teriuzdane i hrahre. · orne su se pokazale kao vrlo po·· Pored pomoCi borcima na fr t d . . narodne -ylas~i i organizacije zena b~ou: ruf naJvazmp -~ada!ak Partije, r;m~ uz~IzanJu. Organizovani su posib :a ·vr;.a,pr?vs.vJeCIVanJU i kultur.e . .JeVI za zen e. Njih su vodile n!. VI~! 1 mz1 analfabetski tecadova. Olovke i harti]'u smo. d.obp'0.J l?mde U~ItkelJICe, daci li studenti iz gra. IJa 1 0 VOJS e. zenama. Odbori su hirani demokratski, aklamacijom i na skupovima. Izabranim odborima prethodili su inicijativni odbori. U neoslobodenim gradovima Bosanski Novi, Bosanska Krupa i Sanski Most postojali su ilegalni odbori sa specijalnim zadacima i vezom na oslobodenoj teri- ot~ ~ v ••• 622 623 toriji.U skoro svim odborima je bilo drugarica iz gradova. One su pruzale veliku pomoc u radu seoskim zenama. Povremeno su izdavana i pismena uputstva odbo:rima za rad sa zenama ... �... U Podgrmecu su odr.Zana dva niza politicka tecaja za zene. Trajali su 15-20 dana, a cilj im je bio da se podigne politicki nivo najaktivnijih zena u organizaciji. Na svakom kursu je bilo oko dvadesetak zena. Poneka od njih hila je i nepismena, te je tu pocela da se opisme~ljava. Za vrijem~ trajanja~ kurs!l o~i?anizovan je zajednicki zivot, ucenje, 1shrana, zabava 1 odmor. Zene 1z CIJelog okruga bile su tako sasvim odvojene od svojih k:rca. One su sve same radile, nabavljale, spremale, k~vale,, prale, orga:uz.ovale .svoje priredbe, zidne novine, pjevale, igrale, b~l~ :rviJek vesele,. s~h~e se I.'s volJo.m uCile. Cak su se jedno Jjeto zajedmclo Impale u fJeCICI Japn, dok Je kurs bio u Hasanima. Sve na tecaju je bilo lijepo, uredno i dobro organizovano. Predavac je hila Jela Perovic, sekretar AFZ-a za okrug Podgrmec. Te~~ preda-yanja su bile sljedece: versajska Jugoslavija, Narodni front ~P.riJe rata 1 u ratu), drugi svjetski rat, nacionalno pitanje u JugoslaviJl, narodna vlast, Narodnooslobodilacka vojska medunarodna P?li~~cka sit~~cija (aktuelni politicki dogadaji), Crvena' armija, Komumsticka partiJa, 8. mart (Dan zena). Predav.alo se, ~lusa.lo, biljezilo, a poslije propitivalo. Bilo je oCiglednog usp]eha u 'SticctnJU novih znanja. VeCina zena se talko osposobila za rad. i rukovodenje u organizaciji zena. Materijal za ucenje Cinili su referat1 sa Prve konferencije zena (Mitre MitrovJc i Cane BaboviC) nasa stampa i radio-vijesti. Drugi kurs ~ena. je, zb<;>~ ce~vrte of.anzive, iz Hasana prebacen u Benakovac. A po~to Je nepnJ.ateljska VOJSka vee hila duboko prodrla u ~e!a p<;>d Gn:ne~om, morao Je obustaviti rad. Materijal za ucenje, namJes~aJ 1 nam1r~1~~ su skl<;>njen~ ~ylaninu Grmec. Zene su se s tugom rasta~ale strahuJUCI za svoJe naJ bhze. U blizini i na sve strane cula se pucnJ~va, a. s B.en~kovca se. dobro vidjelo kako neka sela vee gore. Ne~e zene msu m st1gle u svoJa sela, vee su zajedno s ostalim narodom koJI su uz put sretale, morale izbjeci u Grmec... ' ... U. ce~-yrtoj ofanzivi, prilikom nepl'ijateljevog prodora na slobodnu ten~o~9u u podgrn:ecka sela i Grmec, stractalo je mnogo naroda, ponaJVIse ~en!l•. osob.Ito odbor.~1.ica AFZ-a. Strijeljane su, stradale od bomb~r.dovan}~ 1h spalJene u kucama. Neke su tada otiSle u vojsku kao borc1 1 bolmcarke, a neke su zarobljene. Veliki broj .Zena se tada porazbolijevao od tifusa ,i prehlade. Navodi:n podatke o .stradanju zena u dva sreza Podgrmeca: u sansko:n: srezu Je o~. o~bo:n~ca 1~ poginulo, 14 umrlo, 2 su nestale i 2 zarobljene, a .uz nJih Je JOS 37 zena poginulo, 22 su zarobljene i 366 je umrlo od t1fusa; u novskom srezu je 20 zena poginulo, 10 nestalo i 210 umrlo. Cetvrta ~fanziya _je organizaciju zena Podgrmeca gotovo desetkovala. Tre~al~ Je poceti g~~ovo sv~ iznova. Narod, narocito zene, bio je nesret!ln ~ OJ.aden ~~ SVOJim drag1ma koji su otiSli daleko ili zauvijek J?-es~a~I. LJ~~l su b1h spremni i da se kriju u bazama jer su sve nase ~e~m1ce ot1sle u nove bojeve. Bilo je te8ko ostati i raditi. Ipak ostaJah smo dob~ovoljno, ~vj~sni teskoca i opasnosti. ' . . Na kraJ~, od sv1h zena Podgrmeca, iako su me sve do jedne zadivlJavale svoJom spremnoscu da rade i da se nesebicno zrtvuju za slo?odu svoga nar.oda, mo~~m posebno spomenuti one najaktivnije, one koJe sam zapamtila radem svakodnevno sa njima u pozadini. To su uglavnom odbornice sreskih i OkrU.Znog odbora AFZ-a za Podgrmec. 'Soja CopiC, Smiljka Raseta, Manda Culihrk, Marija Drljaca, Danica Medan, Milka Strbac, Jelena Novakovic, Duja Grbic, Dusanka Mamlic, J oka Grbic, Anda Medic.. Stana Damjanovic, Marija Arnautovic, Stoja Bundalo, Draginja Vjestica, Milka Munizaba, Duka Tadic, Marija Adamovic, Kosa Ognjenovic, Bosiljka Jelaca, Anda Mitrovic, Mileva Gvozden, Smilja Rodic, Danka Jd, SmilJka Vukobrat, Boja Aleksic, Stana Sucevic, Marija Sladakov,ic, Stoja Stojisavljevic, Rosa Kotur, Milica Vujatovic, Janja Vujatovic, Mara Kacevanda, Desa ·Kacevanda, Darinka LiCina, Mileva Culic, :Mileva Ivanic, Stana Sevic, Milka Karic, Mileva Makivic, Cvijeta Bjelajac, Marija Cica, Marija Zec, Dara Trifunovic, Smilja Stupar, Stana Stupar, Dragica Likar, Ljuba Anic, Mika Kantar, Jovanka Dzakula, Ruza Crnomarkovic, Stana Culibrk, Jela Prastalo, Borka Rodic, Kosa Brkic, Zora Vokic, Duka Backonja, Sava Ivanjic, Janja Ernaut, Bojana Mrda, Olga Budimir, Bosa Popadic Jovanka Lukic, Milica BatiC, Jela Sredic, Stana Glusac, Sava Beukovic, Stoja Krnetic, Jela Veselinovic, Trivuna Kukolj i Milka Novakovic. . Neke od njih nisu vise zive, poginule su ili umrle, ali mi koJe smo ili znale ne treba nikad da ih zaboravimo. 1 v v 624 625 40 zene BiH u NOB 1941-1945. �Jovanka AdziC-Bobic secini smo znjeli i to sakrivali. Zito je kasnije stizalo partizanima na polozaj. U Meduvodu ga je primao Savo Majdanac. Pohvaljena sam hila pred Brigadom, jer sam nosila i po 40 kilograma zita. U selu je djelovao odbor AFZ-a kao i omladinska organizacija. Opet se radi organizovano, nosili smo ranjenike, njegovali ih, prali zavoje, prebacivali zito, pleli carape i dZempere. Pravili smo i petokrake. U 1944. godirri pala su kod nas dva francuska pa~obranca .. Jedan se zakacio za drvo pa smo Jma1i puno muke da ga otpetlJamo. Ov1 Francuzi su culi za veliku borbu koja se vodi u Jugoslaviji. Pitali su gdje su magacini, odakle se snabdijeva tolika vojska. Komandir je postroji~ omladinke iz pozadine i tapsu6i nas po ramenima rekao: ,Ovo su nasi magacini". Francuzi su hili iznenadeni, jos su se viSe cudili nasim .drve-nim klompama, pitajuCi kakva j~ to. obu~a na nasim ,P'!~ama. Pa z~r se u njoj moze hodati? Stvarno Je b'llo t~sk?. prenosec1 Zito na udal~e­ nosti sa neoslobodene na oslobodenu tentonJU. U klompama smo pJesacili i do 40 kllometara. Poslije dugog pjesacenja one se polome, i tada s,mo ostajale u carapama, iSle :smo i b?.se .. Je~nom smo d<;>~ili p~; opanaka. U mojoj radnoj brigadi najstanJa Je hila Stevka Milpnov1c. Mi smo odluCili da njoj pripadnu. U toku 1944. godine meni je jednom prilikom hila povjerena duznost da predam deset kola zita u Komandu mjesta u Podgracima. Zito je stiglo iz Lijevce•polja u G11bavce, gdje sam ga ja ·preuzel~. iNa pu~u do Podgradaca nije bilo veCih teskoea, najveea prepreka h1la nam Je rijeka Vrbaska. Vee su sva kola hila pre.sla rijeku, ja ~am ostala na posljednjim i tada se desila nezgoda. Okh~nula sam.. se .1 pala u vodu. Bila je zima i veoma hladno. nok sam stlgla na cilJ, hila s.am ¥otovo sva u 1edenicama. Nisam pomiSljala na toplu sobu dok ne 1zvrs1m zadatak. Tek kada sam predala zito, otiSla sam da se zagrijem i presvuce:m Nisam :se ni nahladila. Vee sljedeeeg dana sam hila spre:mna za novu akciju . Svakako najtezi posao je bilo nosenje ·ranjeni'ka. Jednn!ll ~rili~om smo iz Kijevaca prebacivali ranjene partizane u Podgrace. B1la Je z1ma, hladno ri klizavo. Mi u drvenim klompama, koje same bjeze ispod nogu . Trudile smo se da sto ravnomjernije nosimo. Nismo smjeli pomicati nosila jer je to stvaralo bol ranjenom drugu. Padale smo, posrtale, ~li smo ranjenike prenijele. Jednom smo se isto tako dobro namuc~le kad smo ·S LijevcanskLm NO odredom iSH u akciju. Ustase su pobJegle, a mi smo u vrlo kratkom roku morale prenijeti veliki magacin hrane, municije i oruzja. U selu je bilo dosta djece ciji su roditelji poginuli. Nisu imala 1kuda ostala su :s nama. Duznost AFZ-a je hila da se brine o toj djeci. Nastojaii smo, koliko je god to hilo moguee, da im nadoknadimo gubi~~k roditelja. Hranili smo ih, pra1i i odijevali. U slucaju nailaska nepnptelja vodili smo ih u skloniSta i na sigurna mjesta. U ZENSKOJ RADNOJ BRIGADI R adena sam 19. maja 1921. godine u selu Grbavci na Kozari. B.i~a je ~o siro~asn~ seljacka porodica, koja se tesko prehran.Jivala Jer nas :Je bllo sedam clanova. Otac Marko je bio kovac. Na pocetku ustanka rucno je radio puske za borce na Kozari. Teiak zivot pod neprijateljskom cizmom osjetila sam u svoj svojoj tragicn<;>~ti odmah .poslije okupacije Jugoslavije. U Turjaku je hila zandarmenJska postaJa. Ustase su dolazile u nase selo sa vrsalicom. Piastove ~~ta s? pretvarale u pune vrece psenice. Mi smo radili, a oni su odvozih nasu h~a~m. Svaki dan je bio neizvijestan. Seljaci su krisom u Kozaru odnosih hranu, odvodili su stoku, pravili zemunice. v . Panos Koz~rcana nije mogao da podnese tiraniju. Seljaci, naoruzam. _lopatama? VIlama i. motikama kretali SU nekoliko puta na zandarmenJsku stamcu u TurJak. Medutim, pravu akciju izveli su partizani u decembru 1941. godine. Tada je stanica Turjak hila osvojena. . T.ada sam i ja prvi put ucestvovala u jednoj akciji. Nosili smo :anJemke, puske, munioiju..- j~r, svaki .metak je..bio dagocjen. Na po~etku borbe :vega toga. m.Je _hil.o d?volJno: PoshJe ove akcije Kozara .Je P.osta!~ r:as dom .. Moja kuca Je. hila spalJena, muz otjeran u Jasenovac I st.njelj~n: U zb1egu v1942. godme stradao je i moj jednogodisnji sin. Bilo m~ Je tada !esko. ~ed~os~avno !le mogu da opiSem taj svoj ?ol.. U ofanzivi su damma odjekivah rafah, kao da zemlja gori. Kozara Je hila gotovo opustjela. Mislila sa::m da je sve na Kozari mrtvo. . .. Preostali .narod .se drzao u grupama, tako smo se osjeeali sigur~lJL ~a sam hila sa Jednom grupom kod kuee Stevke Sukalo. Potkraj l1eta Jeda~ dogadaj jev u m~ ponovo unio zivot. Starica Stevka pozvala me J?apolJe, povela ? s!alu. I rekla: ,Ne boj se." U stali su hila dvojka P':rtl.za~a, Vaso RadiVOJac I Jovo Kos. Oni su se probili iz pravca Topole 1 zei1eh ;m .da se prebace u sumu. Moj zadatak je bio da odvedem jednag konJa I da pronad~m hran~ i da konja privezem u blizini jednog vrela. _Tu ~am se opr~stila od ~v1.h ?oraca, a ·?ni su mi uz osmijeh rekli: ,Do videnJa, uskoro cemo se Vldjetr. Kozara Je puna partizana". . .Borba s: ponovo raspl~m~ala. Proslo je bilo vrijeme u kome je hila ]edna puska na deset ljudr. Moje selo Grabavci ostalo je pusto. Ljudi. su v?- logoru )li. u sumi, ost~le su samo zene. U ljeto 1943. godine opet Je Zito nepoznJeveno. Ustase su ponovo dalazile i silile nas da radimo za njih. Bjezali smo. Danju smo se krili a noeu radili. Po mje- 626 627 �Nada Manojlovic Bila je to rodna godina. K~ys~~· k<;tjsije, j~~~ke sarle d~ ss~ Pp~t k k ' d oriSte od1se c1stocom, SVJezmom, ao . rodoJ:?. Sva a k" ~ca, ':k Grupe ranjenika i rekonvalescenata pnstizu. v §d~f~~ata~o nti~l·alo;?fnoarifJ~bli~:~·g~z:::Jk~lije ct:a J~eb~~c:n P~::¢~~v~l~r~~ ruga, pnJa e J , · . d · A nogoJ· se srce AKCIJA lENA SEMBERIJE NA PRIHVATANJU RANJENIKA IZ V OFANZIVE · keerku Mnogoj su lice obhle suze ra osmce. m . . ni ona nije u sku ljubav prenijela na htil~ dJ~~u o~~o~~e~e nap;avljene su perionice praznjen~ i p~et':orel!-e u 0 m~=~u rale rublje i zavoje. gdje ~ zen.e 11 ~~e:~atedij:v~~fa ra~enika, koji nisu bili S!fl_jesteni ~o do utancine. kue~, ~~je selo, ~oja. opstma trd~~ ~dba;;e koji su bili glavni organiranJemclma. Pre m~esne naro one kola sC: bogatim ponuaama. Seoske zatori ovoga p~sla, sdizale su kol t'l kola i nevjestim rukopisom slale ?d~o!ni~e A~~-a re ovn~ su pl~i-: o izvrsenom zadatku. Jer sel<l; i lZ\~}~staJ Opstins~om o a e>pst:me su se ,meuusobnodbotrkmicile ko ee odnijeti vise i bolje ranJe- ~k:~enilo, ~li pokle~la ra~u, n~ljje ~~~g~vlj~e~n:~c~~~ v. kueam~~bW:ajc~J sproved~n.a U bijeljinskom srezu prvi odbor AFZ-a formiran je sredinom 1942. godine, i to na obroncima pitome Majevice u selu Donjoj Trnavi. Uskoro je organizacija zahvatila i druga sela, a narocito ravanjska :i brzim tempom jzrastala u snazan oslonac Komunisticke partije i NO vojske. Vee u ljeto 1943. godine u selu PatkovaCi u kuCi Ruze SpasuriC izabran je inicijativni odbor AFZ-a za srez bijeljinski. To je vee period kada su zene Semberije organizovanije i masovnije priSle izvrsavaniu vrlo slozenih zadataka koji su stajali pred Partijom, narodom, zemljom. nom ffu~~iji z~ z~rinjav~)e ranje:J~!an~~; ~':,n]~ ~:!~~. ~:J: Durkovie, predsJ.edmca <?pstmskog 0 AFZ-a · nonje Crnjelovo, 1Dara T,riSie predsjedmca Op~t~nsNog odbora AFZ-a Gorn ,.i Brodac, Lepa KuPotiparsk~ se~retar VOpstk~sko~b~~~o~~Z-a Popovi, krsie Jelena odbordie pre~s~edknica o o_ra nica Opstms og OdpbstmsAFo~-ao CengiCi i Krsmanovic Jela odbornica Op~ v stinsk~~h~~yj~j~~o~d~~~:t~;e~~~~trasivosti, .tophb'ni bie, sva koa~ur!~J·~~i ljubavk~n .. k , . teskim damma or Pored niza zamasnih akcija koje je sprovodila organizacija AFZ-a od njenog formiranja do svrsetka oruzane borbe, jedna akcija je ostavila na mene naroCito snazan i nezaboravan utisak. To je hila organizacija prihvatanja ranjenika NOV, prezivjelih boraca iz pete neprijateljske ofanzive. Poslije krvavih borbi .i natcovjecanskih napora na Sutjesci, Kosuru, Vucevu, TjentiStu, negdje sredinom ljeta 1943. godine, pronese se glas da u Semberiju dolazi jedan broj ranienika i rekonvalescenata iz V ofanzive. Oblasni komitet KP za istocnu Bosnu bio je organizator prihvatanja ranjenika. Na terenu sreza Bijeljine organizacija AFZ-a dala je punu podrsku Sreskom komitetu KPJ u ovom poslu. Zene Semberije kojima je revolucija otvorila svijetle perspektive i dala smisao njihovom zivotu kao jedna predale su se ovoj pleinenitoj akciji. Prkoseei neprijatelju koji je bio na domaku, sa neogran.icenom ljubavlju prema onima koii se bore za slobodu i bolju sutrasnjicu, primale su odredene zadatke, Odr:lano je niz sastanaka sreskog i opstinskih odbora AFZ-a. Doneseni su konkretnj planovi sta koja opstina, selo, kuca treba da urade. Semberija je postala radna kosnica. Danju i nocu zene su radile na uredenju svojih domova, dvoriSta, na kopanju baza za smjestaj ,svoje drage djece", kako su to one govorile. U nekoliko sela otvorene su i male radionice gdje se na mobama silo, krpilo, plelo, prekrajalo. Tih dana su semberske djevojke siroka srca otvarale sanduke za ruho, l izvlacile metre vezenih tkanina, svatovskih peskira, cevrija. Uz revolucionarnu pjesmu na usnama, spretne djevojacke ruke tovarile su robu na kola, koja je uz pratnju jedne odbornice AFZ-a prenosena do stovariSta zavojnog materijala. T~ck~ .~e s~i~a PJ:c~~~~~o:~J: rod Se!flberq~ po .a~aov u ovim velikom i plemenitom srcu sem0 borac Je pomo naJlJepse ~~poic:n~ 0 sto mnogi od prezivjelih boraca berskog covjeka. I zbat~ .m~et ucaJn rata kuea u kojima su nekada bili. s dodu i danas u Sem emJu 1 o Viore v 1 628 629 �Bahra Dukic ,. ~· . NA MENI BILA SAMO CRNA DUGACKA KECELJA I U DZEPU MARAMICA, STO MI JE MAJKA STAVILA ... " U aprilu 1943. godine uhapsena k vi · teta Komunisticke partije J sal . :'lo c an M~esnog komizvjerskog mucen ·a sv . ht"·gos aV:IJe u SaraJevu. Nakon upucena sam u junu 1943 iodin a I~o d Icena, Isprehijana, nepokretna, centracioni Iogor Stara G;adiSka~ sa Je no~ grupom zatvorenika u konSa mnom u grupJ su hili M h . M h ,Braco", drug Sadovic i Mara i ~ok I T ~. ~medif.ed!ahagic, Ivica PeriC u strasnom stan1 drugi'h se n ·u . ~ OSIC sa I ze. Posto sam hila e I z zatvora su• nas vozili M SJecam. . , . mrcvarena, a i ljuta donekle , a~IC_?m ~a stamcu. Iako sam hila izpresla. sam preko svega, sakupN: s~:~~~e s!o I su me 'hteretili. 1?-a poli~iji, ?am.pJesmu i mi smo pjevali kroz grad lfc~ a skm8I h?dnti. Zapocela h. 1 0 .Je 0 o .. sati navece. Korzo Je hllo puno. Mi smo pjevali· N vije" 1i ,Crven je Istok i Zap~d;; ~ "Yr t ?ore Ro.k.amJe. crveni se harjak s~ morala zaustaviti. Agenti su · hj~;e Je. zas!~J .I-yao I s~usa<?· I kola su kirana agentima. Drugovi su me •v ne1 ~I'PriJeti 1 Stamca Je hila bloI I. mene je vee pocela paraliza Na vise nosii ~ego sto su me vodili. Kod cijele nase grupe U Iogor sm. o tpul!u sa~ hila predmet hnige i paznje · · s Ig I navece. Naporna noc, a uz to i temperatura k . d v puta, stvarali su mi jezive vizije pred v· OJ~me rzala ~i_j~lo vrijeme dva druga. Zloglasni Runjas ustasa ockm~. v ene su :t;osih Ispod ruku ,Ovo je carstvo vasih ·snova" I: st . v' olJakc,k docekuJe nas rijecima · · v. · ravicno se i oce I rna na staklu pokazuje vizija izohl'v v · meJ?-I se pred OCI· momente. Icene nage zene. Guhlla sam se na Prvu noc se ohavezno prespav . . I' rasa, a onda raspored Run. a v . a u samic;, to s Jeduje svakog logosicke) zloglasnoj ustasici M1jis rt~vared{;;o. zene (mene su vod.ile Toskog Iogora, direktno ·e ucest on aJ~. Buzdon, komandant zenje za nji? pojam ideal~og ust:~;)~ a u pokolJima sa muskarcima i hila MaJa nas propitkuje uz sa · . d c~ ~am P?ka.zati kako se zene haa::nJ~li~~k~os~d~ Prisla je ~e?i: ,Ja ci_la. ,Pa I VI se, gospodice, havite dok . m . a t<? sam J,OJ doha?Ilo ~ovoljno za tu zvijer zenu. Sli:edile azuJb v:'lsa umforma. Ovo je Je doslo propratno pismo opa . s.u atine, muke . . . Uz mene Pokrajinskog komiteta , I "I'. ~tl omumsta, pretpostavka da je clan od ,carkara" (obicnog ust~J~e) Ipa sd mrcva~endi8; svak<?dnevno. Pocev a o zapovJe mka SVI su me tukli . I 'k ' 630 631 bilo da se radi o udarcima Cizmama ili mucenju sa odredenim planum. A, zatim, svakodnevno uskraCivanje hrane i vode. Paraliza me je zahvatila. Bila sam zatvorena u specijalnoj samici - celiji bez prozora sa ogromnim zeljezmm vratlma. 14 aana nisu mi davali ni hrane ni vode. Pod ove prostorije hio je prekriven vodom Vl sine nekoliko centimetara. Ovo je bila prijava voda koja je tu pusten, ko zna kada. U nju su vrsili nuzdu zatvorenici koji su hili prije mene. No ja sam tu vodu morala piti. Isprebijana ranije, a u logoru jos vise, paralizovana, morala sam lezati, a lezala sam u ovoj vodi. Iako su me saradnici NOP-a izvan logora snabdijevali preko veze u logoru, sve mi je oduzeto ina meni je hila samo crna dugacka kecelja i u dzepu maramica, sto mi je majka stavila. Ovu maramicu sam stavljala na prag pod glavu i tako mi je glava hila makar u suhom, a tijelo je bilo skroz u vodi, prljavoj i smrdljivoj. . Sedmi dan lezanja u toj celiji cula sam da neko tiho zove ,Cico". PlasHa sam se provokacije, ali nakon upornog dozivanja. s naporom sam se privukla jednoj rupi u zidu odakle je dolazio glas. Tuda mi je dotureno parcence kruha, slanine i jedna bomhona. Ovo se ponavljalo nekoliko dana. Cak sam dohila i malo limuna i secera. Ovo Ini je doturao Zvonko Odic iz Banjaluke, koga su ustase sa jos nekoliko drugova, poslale da malteriSu i okrece susjednu prostoriju. Oni su izbusili zid moje celije, zakamuflirali to i po zadatku partijske organizacije logora uspostavili sa mnom prvi kontakt. No to nije moglo potrajati dugo s ohzirom na kraj radova. Medutim, njihova pomoc je za mene znacila ne samo fizicku okrepu nego i ogromnu radost zhog saznanja da drugovi vode brigu o meni. Poslije toga ustase su me premjestile u drugu samicu. Nocu su se culi jezivi krici umirucih i mucenih, a u samici naiSla sam na tragove mucenja, krvavo smrdljivo ruhlje. (Inace su ustase krili d. uniStavali tragove zlocina u logoru, spaljivali rublje, kreCili prostorije). Pocela sam dohijati hranu - parce prljave repe, kuhane na vodi. Nocu me je hladnoca natjerivala da dopuzem (hila sam nepokretna) do gomile krvavog prljavog rublja i tamo sam se zavlacila da malo prodrijemam. U toj samici bila sam svjedok · ubijanja nekoliko zarobljenih partizanskih rartjenika. Da hi ustase vrsile na mene pritisak otvorile su vrata moje celije da 6ujem vrisak ranjenika. Ustase su zabadale kame u rane ovim partizanima i onda su kame okretali u rani. Kakvi su to bolov.i, covjek ne moze ni predociti, a ti jauci i krici nisu bili viSe jauci J krici covjeka, vee nesto stravicno, jezivo, sto je odjekivalo kroz ionako stravicnu noc logora. Izmrcvarenog su uhijali metkom. Svaki hitac znaCio je kraj muka, zavrsetak jednog mucenja. A tada su pijane ustase, krvavih ruku, dolazile u moju celiju i mene mrcvarili. Mislila sam da je ova noc trehalo da ,donese kraj d. mojim mukama. No dogodilo se nesto sto ni tada ni kasnije nisam razjasnila. Kada je odjeknuo i posljednji hitac nad mucenima, cula sam uzurhane korake, pozuriva:nje galamu. Iznosili su leseve, uklanjali tragove, jer cekalo ih je jos ,zadataka" u toj jednoj od mnogih krvavih noci. Neko zalupi moja vra:ta. Vidjela sam siluetu visokog covjeka u ustaskoj uniformi. Pozdravio me je, upitao sta mi je, zasto sam tu, jesam li partizanka i na kraju mi je rekao: ,Hajde sa mnom." Kad je vidio da sam nepokretna, uzeo me je u narucje i prenio u drugu celiju, spustio me, izasao i zakljucao vrata. Sa uzasom sam oce'k!ivala nastavak. Iz moje sa- �mice cula sam psovke, lupu, galamu, i na kraju grobna tisina. IScekivala sam izbezumljena svaki sum. Dobila sam sok, kazu da sam hila luda i da sam tu noc dobila pramen sijede kose. J a znam samo to da sam stalno nesto trazila ocima, izgubljeno, nesvjesno pipajuCi oko sebe. Pod dojmom te noCi ~ ujutro sam izgubljeno pipkala oko prozorcica i sjecam se da sam iznenada dosla k sebi kada sam odjedanput pipkajuci po prozol'cicu oborila neki kamencic. I tada mi je najednom sinulo, pocela sam zapazati. U meni se probudila svijest od straha da nisam onim otisnutim kamencicem nanijela nesrecu nekome u dvoriStu. Jer ako ~u to us~as7. vi~jele, mogle bi pomisliti da logorasima dajem neki signal 1 tada b1 shJedila odmazda. No, ovad kamencic vidjeli su samo neki lo~or~s~ i to je bio -~nak ~~ sam ja ziva, jer su zivjeli u uvjerenju da sam h.kvi~Irana. te ;wei. P~shJe ovoga d.rugovi su sakupili paketic: parcence s1ra 1 slanme 1 pola c1garete, vezah su to crvenom tracicom i sa natpri.s~m '.'Hrabroj .Cici od San~_i_Iija" poslali ~~ ga uz smrt;m .opasnost po teti Ljubi (Teta ~Ju,l;>~' l?gorasrc~, bez noktiJU--:- ~,d mucen]av:- bila)e kao nekav ,logormc~ ~zvJesno VriJeme,.~ ,logormce su logoras1ce ·koJima su ~stase davale IZ~Jesnev.k?mpetenc~Je ':1. odnosu .izmedu ustasa i logorasica. Ova t~ta LJ~ba cm~la ?-~ .Je mz usluga uz stalnu smrtnu opasnost. Kasm~e su Je ustase hkvidirale. Takode su i muskarci imali logo~?-ika". Jedl?o vr~jeme bio je to Nijaz - Banjalucanin. Kasnije je t"on ubijell na ZVJerski nacin, jer SU konstatovali da je Cinio niz usluga logorasima). . . Logar je bio podijeljen ovako: Kula, najjeziviji clio logora, gdje su h1h strpani Srbi, Jevreji ~ cigani i ljudi kandidovani za likvidadju. Ja s~m hila u K1fli. ·Pored svih ostalih uzasa, nocu, zimi, culi su se nepreki1;w S;;tJJ.?.rtm vapaji cigana, zena i d~ece koji su hili pred Kulom na smJegu I ledu, goli, bosi, bez hrane i tako su ih pustali da umiru u strasnim mukama, jer su navodno zalili metke za njih da ih likvidiraju. U drugo~. dijelll: log~ra ?io je. ~zv. hrvatski logor, gdje su hili smjesteni Hrva:t1 1 Mushmam pnpadm01 narodnooslobodilackog pokreta. Log~r je imao crkvu i dzamiju da imaju logorasi gdje da se mole. 0, kakve.Ironije na sve te ceremonije! Nijaz je uticao na hodzu da mi dovedu lJekara. Hodza me je posjetio u celiji ri. vidjevsi me onaka iz~rcvare~u, .~ole~nu, .valjda se ~azalia .i uticao da me prebace u bo.In~cl!, g;dJe niJe hil,? m~a~ve razhke od ostalog logorskog zivota, samo u nJOJ msmo mo~ah ra~Itl. No za r_nene je bilo ogromno poboljsanje, jer s.am dovedena IZ sam1ce medu ljude. Dakle, u tu bolnicu dolamo je i lJ~~~r --:- ~agoras u pratnji ustasa. On nije smio davati nikakve lijekove mti I~ Je 1mao. Sva njegova pomoc hila je lijepa rijec bolesniku, a i to nam. Je ·~ ovakvim prilri.kama bilo dragocjeno. Ljekar je tada bio Buki Konforti. Ka.d. sam I:~ebace~a u bo1ni~u, hi!a sam u strasnom stanju. Dok~or Buk1. ,.1e po CI}enu :l!vota dolaz10 nocu da me abide. Doktor je davao mstrukciJe za mdje lijecenje drugarici Timi - Fatimi Brkic strudentkinji me~~cine ,iz Mostara, koja je hila tada u logorskoj boln'ici u svojs~v~ ~olmcar~e. Drugov.i su krali lijekove iz ustaske bolnice, gdje su radih, 1 doturah nama uz ogromnu opasnost, jer u logoru je hila smrtna kazna za svaki i najmanji prekrsaj, a o kradi i da se ne govori. Po izlasku ~z ~olnic_e .uklopila sam se u ,normalan" zivot logorasa - rad, glad, ~ucenJe, ah 1pak protkan raznim vidovima nase politicke aktivnosti sa VJerom da Ce Se SVe tO izdrlati. U zenskom logoru ,imali smo partijsko ruk~v?ds!vo u kom~ ~am bila i ja od izlaska iz bolnice. Zapravo dok sam JOS lezala u ~olmc; (~ Iezala sam tri do cetiri mjeseca), drugovi su racunali sa mnom 1 tret1rah su me kao clana partijskog rukovodstva. Sa mnom su u partijsko~ rlfkovodstvu zenskog logora bile tada: Danica Milic, tekstilna radmca. ~z Zagreba i Marica Pataki, radnica, partijski radnik iz Zagreba, a kasmJe je. kooptirana i Zora Vucilo~s~i Za~reba. . .. v . . v Sjecam se da smo drzah 1 kraca predav~nJa, po.ht1cka o"J;>av]este· nja i sl. Najizraslije su uzimale poneku temu 1 obrad1vale su Je rpa s~ onda o tome diskutovalo. Bilo je i nepismenih drugarica, pa smo 1h mi opismenjavali iako za. to nismo. imali sko~o ni~a.kv:ih ~re_?stava. Sjec~m se neke Nazife iz BanJaluke, koJU smo op1s:r;nemh, pa Je.vcak. osposobl]ena za bolnicarku. Kasnije kad je pustena 1z logora otisla Je u narodnooslobodilaeku lborbu i hila je rtamo zaista odlicna :bolnicrurka, ikako sam to kasnije cula. . . . . . . Nas veoma vazan zadatak b10 Je bodrenJe druganca, po~zanJe morala bilo da se to .Cini kolektivno iii individualno. ·Ponekad Je p]esma tiho z~pjevusena djelovala ~o~j7 nego da s.e ne. ~~m sta go~ori. ?a nekim intiman razgovor u cetiPI oka, nekohko riJeCI ohrabren]a,, utJe: he. Sve ovo mazda naoko sitno imalo je ogroman podstrek za ljude 1 . . .. v . . v . pomagalo je da se izdrzi. Praznike smo vrlo konsp1rativno obilJezavah mahm sv~~anost1m.a: Povodom 8-og marta, Prvog maja, Dana oktobarske revoluciJe govonh smo prigodno, re:zJimirali smo uspjehe, tiho otpjev~~i koju na:su pje~mu, a uz to bi se nesto podijelilo za jelo, sto smo pnJe toga dugom stednjom pripremali. !z 632 633 �nja:ma kako su savladale gradivo, zavdile kurs, itd. To se utvrdivalo na osnovu ispitivanja. Poslije uspjesnog zavrsetka prvog kursa pristupilo se organizaciji drugog takvog kursa, samo na drugom kraju Kozare, u Podgradcima, hivSi bosanskogradis.ki ·srez. Ovaj .kiurs je blio organizovan na istom principu sa drugaric~ma iz v?jske i. pozadine. Kurs je tr<l[jao o.d 10. d? 25. oktobra 1943. godme. OvaJ kJU['S Je pohadala 21 drugarica, ah, 'S obzirom da je to hila vee jesen, bilo je niz poteskoca koje su imale negativnog odraza na ~urs. Jeda~ ~roj dru?iarica bio je bos •. ~isu imale ~b.uee, pa su isticale cesto da ce Jill poshJe ovog kursa b1t1 tesko rad1t1 na terenu. Ovom kursu su prisustvovale sljedece drugarice: Bosa Balaban, Milka Knezevic, Desa Saramdija, Petra Dukic, Slavka Kantar, Branka Dojcinovie, Zlata Kolic, Milka Stojakovic, Milka Kukic, Staka Kondie, Dragana Batoz, Tankosava Kos, Jagoda Vlajnie, Tankosava C~tic, J~la Cado (hila je najstarija medu polaznicam~! ali _j~ po sv?m ucenJU ~luz1la kao primjer), Petra Burazer, Staka Durasmov1c, RadoJka Zec, DuJa J>aliJa, Marica Licanin i Stoja Golub. Ovaj kurs je zavrsen sa dosta uspjeha i drugarice su se po njegovom zavrsetku vratile u svoja sela i pristupile organizovanju zena i pocele organizovati seoske odhore AFZ-a u svojim selima. Poslije izbora seoskih odbora AFZ-a oddana je i Opstinska konferencija i izahran opstinski odbor. Mica Vrhovac KURSEVI AFl-a NA KOZARI 1943. GODINE ada sam se aprila 1943. godine, poslije IV neprijateljske ofanzive, ponovo vratila na Kozaru, odmah sam se uklJucila u rad sa zenama koji je poslije kozarske ofanzive, u jednom prilicno dugom periodu, bio kao organizovani rad potpuno prestac To, medutim, ne znaci da zene nisu radile i pon::lagale pokret kao i prije ofanzive, ali nije bilo organizovanog rada zena preko organizacije AFZ>a kao sto je hilo prije. Medutim, bilo je nuino ozivjeti organizovani rad zena na Kozari, okupiti zene i pruiiti im pomoe da hi one mogle dalje same raditi. U veZ!i s tim donesena je odluka da se na oslobodenoj teritoriji organizuje jedan kurs za rukovodioce AFZ-a. Ja sam dobila zadatak da organizujem taj ,kurs ida s njim rukovodim. Kurs je oddan u selu Strigovu. Taj prvi kurs otpoceo je s radom 25. avgusta 1943. godine. Kurs je posjeeivalo 19 drugarica, od kojih su dvije bile sa neoslobodene teritorije Lijevce-polja, a dvije iz vojske. Kurs je 30. i 31. avgusta bio prekinut radi prodora neprijatelja na slobodnu teritoriju. Sjeeam se da smo hili pokupili sav materijal i zakopali ga pod jedno drvo, jer je neprijatelj vee bio na domaku kuea u kojima se kurs oddavao. Kasnrije smo ustanovili da je to u stv:ari hila samo njihova patrola koja :nije predstavljala veeu opasnost, pa je kurs nastavio sa radom i trajao do 5. septembra 1943. godine. Za ova~j kurs bile su odredene teme koje je trebalo obraditi. Rad je bio organizovan tako da su teme preradivane jedna po jedna. Poslije predavanja i ucenja, utvrdivalo se znanje putem kracih ispita a na kraju su pravljene zabiljeske i karakteristike o ucesnicima, tako da je to za ono v.djeme bio sasvim solidno pripremljen kurs. Koliko se sjeeam, na kursu su odredene teme: ,Narodnooslobodllacka borba i vaznost ucesca zena u njoj", ,Zene i fasizam", ,Zene u Savezu Sovjetskih SocijaHstickih Republika", ,Organizaciono pitanje AFZ-a", ,Komunisticka partija i zene", ,Pregled politicke situacije od 1918. godine pa sve do narodne revoludje". Tih sest tema obradilo se za 10 do 12 dana koliko je kurs trajao. To je postignuto zahvaljujuCi intenzivnom radu i po dvanaest casova dnevno. Na kursu se vodila evidencija s podacima o godini rodenja polaznica, o tome da li je clan Partije iii nije, kao i zahiljeske o kursistki- K 634 635 �Odlaskom ovako velikog broja aktivistkinja u jedinice NOV nije oslabio rad zena u selu. U toku seste ofanzive i sve do drugog oslobodenja Bugojna, omladinke i zene i dalje su radile na izradi i prikupljanju odjevnih predmeta za borce NOVJ, prikupljanju podataka o kretanju neprijateljskih jedinica, te drugog potrebnog materijala za NOP. Iako se u nasem selu viSe mjeseci nalazila satnija ustasa - erne legije, koja je viSe puta vrsila pretrese, omladinke su i pored toga radile. Ako niSta drugo, prikupile bi po torbu iii bisage potrebnog materijala i preko veze poslale na polohj. Devetog septembra 1944. godine Bugojno je konacno oslobodeno. U jesen te godine u Cipuljicu se ponovo nalazila bolnica. Tu su hili smjesteni borci, koji su imali zivcarrm bolest. Omladinke su svakodnevno radile oko tih bolesnika. Poslije je dosao stab Petog korpusa. Drugovi su tada pripremali neku utakmicu, koja se trebala odigrati u Jajcu. Bilo je kratko vrijeme za pripreme. Drugovi su dali nacrt za tzv. stucne za igrace. Omladinke su uz pomoc zena isplele 12 pari stucni i obojile, za nepuna dva dana. Tim je bio spreman i odigrana je utakmica. Pocetkom 1945. godine vrsene su pripreme za napad na Sarajevo. U Bugojnu je formirana Omladinska radna brigada, u kojoj su bile i omladinke iz Cipuljica. Zadatak je bio da se sa Scita, gdje se nalazio magazin, oruzje i hrana prenose na polozaje oko Sarajeva. I ovoga puta omladinke iz Cipuljica su bile medu najboljima, jer su bile skoro sve organizovane, nekoliko od nj.ih vee su bile Clanovi KPJ, a druge su bile clanovi SKOJ-a. U ovom periodu u okolnim selima cesto su bile smjestene partizanske bolnice, u Pruscu, Stolovacu, Gornjem Vakufu, Bistrici i Dobrosinu. Omladinke su stalno posjecivale ranjene i bolesne drugove u ovim mjestima. Nosilo se sto se god imalo i moglo skupiti. Prosto se takmicilo iko ce vise ponijeti pokrlona ili doprinijeti rda se :Sto viSe hrane i :voca skupi za bolesne i ranjene drugove. Cipuljic su drugovi iz proleterskih jedinica, koji su boravili tu, nazivali mali Drvar. Rukovodioci su ga cesto uzimali za primjer po broju zena-boraca, po aktivnosti omladinki i zena na, izradi odjevnih predmeta za borce, po smje8taju i odrzavanju higijene jedinica NOV-e koje su bile na prolazu ili su tu boravile. Jela Maksimovic ZENE SELA CIPULJICA U NOB-u ase selo nalazi se nedaleko od Bugojna. Prve omladinke iz sela pristupile su narodnooslobodilackom pokretu u proljece 1942. godine. Bile su to Joka i Zdravka Popadic. Joka je iste godine u okolini Uvna ;poginJUla 'kao horae Cetlvtl'te cl111ogorsrke ;proleterske brigade. Kada je u ljeto 1943. godine Bugojno oslobodeno, u CipuljiCu su formirani aktiv SKOJ-a, odbor USAOJ-a i odbor AFZ-a. Odmah se pristupilo aktivnom radu za NOP, borci su primljeni kao rodena djeca iii braca. Tu su se nalazili dijelovi Trece krajiSke brigade i odmah smjestena bolnica Prve divizije. Po kapitulaciji Italije dosli su tenkisti. Zenska omladina je svakodnevno radila u bolnici, oko ranjenika. Pored rada u bolnici omladinke i zene naroCito su se isticale u pletenju odjevnih predmeta za borce i ranjenike. Omladinke su zajednicki sa borcima pripremale igranke i priredbe za ranjenike i stanovnistvo. Na izradi odjevnih rpredmeta za borce, ,pored rpojedinaC.nog rada, radilo se i grupno u omladinskom domu. Bilo je noci ·kada bi se za jedno vece iScupalo i po S-6 kg vu:ne, oprelo i isplelo po nekoliko pari carapa, kapa, pulovera, rukavica i salova za borce i ranjenike. Radilo se sa mnogo volje i ze1je da se sto viSe pomogne NOP. Bilo je slucajeva da sa istim elanom radi zena-majka, koja je imala i po dvoje djece u borbi, kao i zena-majka, ciji je sin i muz ranije bio ubijen kao zrtva fasistickog terora. Rezultat ovako aktivnog rada u toku cetiri i po mjeseca, koliko je Bugojno prvi put u toku rata bilo oslobodeno (23. VIII 1943. do 13. I 1944. godine), je izmedu ostalog postignut odlaskom dvadeset i jedne djevojke iz naseg sela u jedinice Narodnooslobodilacke vojske Jugosla'vije. Bile su to: Marica Durie, Jovanka i Staka Erak, Krista Bilanovic, Ana Glamocak, Lenka Devura, J oka, Mica i Kalina Krstanovic, Zora Nenad i Veselka Spremo, Mira rSavinovic, Anda i Dusooka Lukic, ILjuba i Dobrila Ristic, Ranka Raduljcic, Jelica Vuleta, Gospava Vukovic, Radmila Cango i Smilja Zoric. Jelica Vuleta je, medutim, uskoro, u toku seste neprijateljske ofanzive, poginula kao horae u Sestoj lickoj diviziji. Jos dvije Cipuljanke stupile su ove godine u redove Narodnooslobodilacke vojske, ali ne iz svoga sela. Branka Durie iz Puracica kod Tuzle i Veseljka Brkic iz Viteza. N 636 637 �Katica Suh-Siki<~ GLAVNO VALTEROVO SKLONISTE M oj suprug Ferdo Suh bio je komunisticki opredijeljen. I mene. je u tom duhu odgajao. Tako sam se opredijelila za borhL< protiv okupatora. On se cesto sastajao u nasem stanu sa ne ·· kim ljudima koje ja nisam poznavala, ali sam im cesto cinila raznc usluge. Jednog dana kod nas je dosao Sahin Sahinpasic. Moj drug me pozvao u sobu da sa mnom nesto razgovaraju. Meni je gost predstavljen kao drug Josip i do oslobodenja ja za njegovo pravo ime nisam ni znala. On me je pitao da li bih hila voljna saradivati za rNOP. Prvo, ukazao mi je sto se od mene trazi: Vljernost, konspiracija, odanost, pa ako treba, i zivot. Iako sam hila svjesna sto me ceka u toj ulozi i da reskiram dvoje, tada malodobne djece i svoj dom, ja sam prihvatila poziv i dala obecanje da se necu ogrijesiti. Nisam bas znala sto i kakv.i me zadaci cekaju. Nas stan je sluzio za sakrivanje drugova rukovodilaca NOP-a za grad Sarajevo. Ja sam vodila brigu o njihovom smjestaju i ishranri. Zbog konspiracije njihove haze, nisam smjela imati veze ni sa jednom drugom organizacijom u gradu. Zadatke sam izvrsavala samo po direktivama koje sam dobivala od druga Josipa. Kasnije, kada je on otiSao na slobodnu teritoriju, na njegovo mjesto dosao je drug Valter '(Vladimir Peric). Za cijelo vrijeme rata ja sam najviSe odlazila na izvrsav~nje zadataka obucena :kao muslimanka, u zaru i sa valom na lieu. SJecam se zadataka koje sam izvrsavala a da nisam znala koliko su opasni. Jednom me je drug Valter poslao da odnesem pismo nekom ustaskom ..rukovo~lio~u; hila sam. obucena k~~ Muslimanka. Valter me je kasnq~ zagrho 1 rekao: ,Kat1ce, hrabra s1 . Naravno, za mene je to bio komphmenat. Tada sam vee hila primljena za kandidata Partije. U istom dan~ smo hili kandidovani ja i moj drug, to je bilo u proljeee 1943. go~hne. Ne sjecam se datuma. Drug mi ie pos1iie toga postao clan KPJ, a Ja sam ostala kandidat sve do oslobodenja Sarajeva i 5. V 1945. godine primljena u clanstvo KPJ. Isto tako poslao me drug Valter u Zeljeznicku direkciju da odnesem usmenu poruku Olgi Odic Hi Odo·vic (zaboravila sam, ali je jedno od ovih prezimena). Mi se nismo poznavale. Dohila sam dva uputstva kako cu uci. Prvo, trebalo je dane ulazim sama nego kada nas bude viSe. 638 639 Kada me hudu pitali kod koga idem, treba da kazem da idem na III kat. Tamo 'Smo, moj drug i ja imali jednog poznanika, nekog Ferdu Opavu. Posta je Olga radila u prizemlju lijevo, ja sam trebala skrenuti na tu stranu, a ukoliko hi me primijetili, trehalo bi da se napravim da popravljam cipelu koja me zulja da hi izgledalo da sam zato skrenula. Kad sam vidjela da na mene nitko ne gleda, a isla ih je puna uza stepenice, komotno sam usla u predsohlje Olgine kancelarije. Tu je stajao valjda njihov partir i ja ga zamolim da mi pozove Olgu. Bila sam napravila vrlo prijazno lice kao da sam njena najbolja prijateljica. On je usao unutra i cula sam kako Olgi kaze da je zove prijateljica. Ja sam i nju docekala sa osmijehom i odmah sapatom pitala gdje bismo mogle malo nasamo porazgovarati. Ona je vjerovatno predosjecala kojim sam paslorn dosla .i odmah smo se povukle u jedan kut. Kada sam joj prenijela poruku, rekla je: ,Bit ce sve u redu." Zapravo, ona je trebala uspostaviti vezu sa drugom Matosem (pseudonim Esada Cengica), koja je hila prekinuta. Nosila sam izravno i Crvenu pomoc majci drugarice Bahre Dukic, pa jos jednoj drugarici koja je radila u kuhinji hotela Evrope (ona se zvala Soldo, ili tako nekako, zahoravila sam). Drug Valter je govorio da joj je muz herojski poginuo, pa su nju novcano pomagali. Nezgodno je hilo to sto nisam ljude poznavala, a trebala sam da dm novae urucim. J a bih do hila opis kako izgledaju, i to bi bilo sve. Mnogo lakse mi je bilo iCi sa sifrom. Jednom sam isla preko puta Gradske vijecnice i Miljacke malo nize Fizikata u jednu zgradu, ali samo u stubiSte. Tu me je cekao jedan muskarac i ja sam ga pitala za odredenu ulicu, a on mi je dao odredeni odgovor i onda ceduljicu koja je hila mala i cvrsto pakovana, a to sam trehala predati Valteru. Drug Valter mi de rekao kojim putem da se vratim kuci. Ja sam iSla jednom drugom ulicom koja mi se cinila blizom. Kada je Valter dosao doma, strogo me upitao ko,jim sam se rputem vracala. Ja mu lkazem kojim, a on pita: ,ZaSto". ,Pa", odgovorim ja, ,tuda mi se cinilo blize." ,1Nema blize ni dalje, onako kako ti ja kazem i ni koraka drugac~je. Ti ne znas zasto!" I dobro se naljutio na mene. Nije htio ni rucati i ja se rasplakala, tako je to potrajalo jedan sat vremena. Molila sam da mi oprosti, jer ja sam jos nezrela. Malo kasnije predlozi da se pomirimo (hvatajuCi se mal.im prstima u znak pomirenja). Ja sam mu obecala da ubuduce necu nikad niSta na svoju ruku uraditi. Bio je strog i ostar kao mac, ali pravedan i dohar. Cesto smo Mira StaniSic i ja oplakale zhog izvjesnih propusta. Mira mi je_ kasnije ohjasnila zasto je toliko strog i da nismo smjeli drugacije nego sto je on rekao, jer uvijek kada smo isle na izvrsenje zadataka pratio hi nas neki ilegalac (ako hismo bile uhvacene da moze odmah ohavijestiti). Ja sam tek u tom ilegalnom radu hrusena. U praksi sam ucila ono sto ranije nisam znala i zato sam grijesila. Sjecam se, jedne veceri sam se kupala .i oprala kosu i onako ras}Jarena kazem mom drugu: ,Zamisli da sada dode Josip i kaze: ,Katice moras izaCi, a vani cica zima". Kad malo poslije toga dode Josip i rece: ,Hajde samo tu do pred skolu u Logavinoj ulici". Rece mi jos da ce tu setati jedan drug i da mu pridem sa .izvjesnom sifrom. Ja stvarno ucinim po 'naredenju i sve je teklo po planu, a covjek mi ne dade odgovor koji je trebao, nego rece: ,Ja niSta ne znam", i produzi dalje. Uhvatila me muka. Sto je sad ovo. Kada sam 'Se vratila, Tekla sam Josipu kaiko je �bilo, on se uzvrtio i sve me pita kako je izgledao. Ja kazem. Sve se slagalo osim sifre sa njegove strane i nije mi dao niSta. Josip se brzo obuce i ode van. Tu se noc vise nije ni vracao. Mi smo se zabrinuli. Kada je Josip dosao drugi dan, rece: ,Dobro je, sve je u redu!" Zapravo bilo je ovako: Na sastanak s tim drugom trebao je dod muskarac, a dosla sam ja sa istom sifrom. I covjek pomislio da je taj drug uhvacen i odao svoj zadatak, a da su mene poslali sa istom sifrom kao mamac. Zato je dao onakav odgovor. Ja sam mislila da sam naletjela na nekog drugog. Uglavnom bilo je dosta trke oko svega toga. Covjek nije smio doCi svojoj kuci. Svi su bili zabrinuti gdje je nestao, pogotovo .kada je Josip pitao za njega. Mi smo kod kuce posakrivali sve sto bi moglo biti .kompromitirajuce i dezurali. U toku noci smo cesto pogledali da li se tko vrti oko kuce. Eto sve je sretno proslo. Meni nije naskodilo sto sam mokre kose izasla m.a zimu i nije hila provala. Tada sam shvatila zasto je Valter govorio: ,Ni pedalj drugacije, nego kako ti ja naredim!" Cesce sam iSla kod Hasana Ljubuncica u skolu na Vratnik. Hasan je bio upraV'nik te skole. Od njega sam prenosila oruzje i druge poruke, jer su se i kod njega krili ilegalci. Jednom sam trebala prenijeti viSe piStolja. Drug Hari (Ismet Maslic), koji se tu krio dobro me u pasu podvezao i naslagao oko mene piStolja koliko god je stalo. Ja sam tada imala jedan k;;tput koji je bio sirokog kroja i vrlo podesan da imitiram trudnicu. Takav je po dogovoru trebao biti i moj izgled. Osim toga, morala sam u svakoj ruci nositi po jedan snopic drva. Drvo je bilo vrlo skupo. Sno:pi6i !koji su hili rtada u prodaji, sastojaLi su se od dvadesetak kratkih letvica veza:nih zicom. Jedva da se sa tim mogao skuhati rucak. To je sluzilo da se manje zapaza moja nepravilna figura ,trudnice". Kada •Sam .dosla u hlizinu Sagrdzija i •trebala da se popnem ruz nekoliko stepenica, zasvirala je uzbuna. U neposrednoj blizini ispred karaule stajalo je nekoliko ustasa. Jedan se okrenuo i priSao mi. ,'Ajde, gospodo, brzo, uzbuna je". Uze mi ta dva snopiCa i prenese preko tih nekoliko stepenica, .kao eto, da mi pomogne. Bila sam sretna sto sam tako ubjedljivo licila na trudnicu. Jos sam jednom hila u susretu sa ustasama. Imala sam da prenesem Pod hrastove i predam Enveru Klrzicu jeda:n ,orni ikofer" u ikejem je bila partijska arhiva. Bilo je dogovoreno da se po svrsetku uzbune uputim sa djecom i koferom ulicom Sagrdzije i dalje put Hrastova. Djecu sam natrpala sa njihovom robicom, a i ja sam imala preko ruke dosta robe da bi se kofer sto manje vidio. Djelovali smo kao da bjezimo na periferiju. Kad smo hili na vrh Sagrdzija, sreli smo patrolu ustasa. Jedan do drugog, ustase su zauzele citavu sirinu uske ulice. Kada su dosli u blizinu mene i djece, ipak se malo razmakose i propustiSe nas. Eto, imala sam srecu sa djecom. Da opiSem malo taj famozni crni .kofer. Njega je jednog dana drug Enver donio kod nas. Moj drug, Valter i Mira StaniSic radili su noci i noci na sredivanju kartoteke i svih moguCih podataka o ljudima koji su davali Crvenu pomoc, odlazili u sumu, bili neprijatelji, iii simpatizeri a bilo je oznaka i za teske zlocince. To su hili podaci za sve koji su nesto znaCili za NOP. Valter je donosio podatke i onda se za svakog pisao karton tako da bi do oslobodenja bilo sve sredeno i gotovo. Dok su oni u jednoj sobi radili, ja sam u drugoj sobi cuvala strazu. Taj kofer je imao i svoje skloniSte. Zgrada u 'kojoj smo stanovali imala je 640 641 u prizemlju jako siroke i debele zidove. Mi smo ispod jednog prozora izvukli daske sa sredine, izvadili nekoliko redova cigli, koliko nam •je trebalo da komotno stane taj crni kofer. Preko dana bi se daska vratila i pokrila dekicom rucne .izrade tako da se rnista nije primjeCivalo. Isto tako nocu smo radili na sapirografu. Umnozavali smo razne biltene. Cini mi se da smo to radili kada je bio Sahi:npasic. Za biltene ne znam tko ih je iznosio iz nase kuce na teren. Jedrio vrijeme su gradanima plombirali radio-aparate. Posto je Valter u izvjesne dane morao slusati neka obavjestenja, to sam ja nosila aparat kod nekog druga Avdica. On mi je sa :nekakvom zicom objasnio kako ce se radio slusati a da se ne dira plomba. Posto susjedi nisu smjeli cuti radio, moj drug i Valter pokrili bi se dekom preko glave i aparata, slusali i biljezil.i neS:to S:to je Va!lteru 1trebalo. Zica hi •se o:pet i:zvukla i nije se niSta primjeCivalo. Cesto puta sam zajedno sa mojom djecom prebacivala i Valtera i Sahinpasica do izvjesnih ulica, pogotovo ako su morali izlaziti po danu. I:qace su pretezno izlazili po mraku. Posto je Davor bio mali, oni bi ga nosili m.a t'uci. J a rbi ih dr:laila ispod 1ru:ke, a 1kcerlru za ruku, tako da djelujemo kao bracni par sa djecom. Vera, iako je hila mala, cinila je innogo usluga Valteru. On bi trebao da prode pokraj nekih ulica a trebalo je znati da slucajno ne stoji neko iza coska. Tada bi Veru poslao ispred sebe (oni kao da se il1e ,znaju) pa ako bi neko stajao, u tom slucaj:u ona bi trebala da se sagne i popravi mesto na cipeli, a ako nema nikoga, poprav,ljala bi kosu iza vrata. Bilo je situacija gdje je samo dijete moglo ici. Jednom je hila provala u jednoj obitelji i kada su ljudi odvedeni, trebalo je vidjeti da li su ustase u stanu. Kako je Vera imala bas u toj zgradi skolsku pdjateljicu Tanju Besarovic, a to je kat povise njihovog stana, trebalo je prekontrolisati ko ce otvoriti vrata. Vera se !trebala kao zbuniti i pozvoniti na vrata toga stana. Kada je pozvonila, 'vrata je otvorio jedan ustasa i pitao koga trazi. Ona je rekla da je dosla Tanji Besarovic da je pita za zadacu. Na to je on rekao: ,Ona je kat ispod". ,Oprostite, ja sam se zbunila" odgovorila je Vera. Ipak ju je ustasa drzao :na oku da li ce uci kod Besarovica. I drugom prilikom Vera je spasila jednu tesku situaciju. Kada je u Sarajevu hila bombardovana Bratinska blagaj.na, u Kosevu je tom prilikom poginuo sin jedne nase susjede. Uzasno su vriskali i plakali njegova majka i sestra, pa smo se svi sletjeli oko njih. U tom momentu usia su dvojica policijskih agenata i trazila po imenu mog druga. Moj mill je upravo radio na nekim materijalima koje je htio da zavrsi sto prije i to je sve bilo po stolu rasireno. Znajuci sto je ostavio na stolu, rekao im je: ,Tu mi je negdje zena, pricekajte da je nadem." Zapravo, htio je da dobije na vremenu i nesto smisli. Vera je vidjela i cula da joj traze tatu, a :zmala je da nesto radimo sto ne smije nitko znati, odletjela je u kucu i sa stola sa stoljnjakom sve skupila, prebacila se prelko prozora Jmji je sluzio za odstupnicu i saikrila se medu da:sike koje su tu bile. Moj drug je putem iduci u kucu cuo da traze i pitaju za Bracu, a •to je rmoj pastoralk lk:ojli ima i1sto ime ikao i dtac (Ferdo). Odmah mu je olaknulo. Tada mi rece: ,Uspjela •si skloniti 1to Sto sarm na stolu radio". Ja kazem: ,Pa nije nista bilo na stolu". Mislila sam da je on to spremio prije izlaska u dvoriSte. Odjednom upita: ,Gdje je Vera?" Poslije kraceg vremena Vera polako zakuca na taj prozor i upita jesu li atiSli? Eto, i ~tako lbi .na:s ona 1spasila da je .koj,irm slucajem lbi1lo dru~a41 :Zene BiH u NOB 1941-1945. �cije. Kada smo to pricali Valteru, hio je odusevljen Verom, a mom drugu je rekao da ce za ovo odgovarati kada se oslohodimo, jer to po danu nije 'Smio raditi. Vera, na zalosrt, nije vise ziva. Od .najtezih i najneugodnijih momenata u mojoj sarardnji bio je slucaj sa Iva:nom Fohtom, sadasnjim profesorom Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Jednog dana Enver Krzic dovede nam Ivana da hude kod nas sakriven dok se oslohodi kanal kojim se prebacivalo na oslohodenu teritoriju. Kada su Ivanove roditelje kao komuniste odveli i uhili hila su i njihova oha sina Ivan i Vlatko odvedeni u zatvor. Ivana su toliko :tu:kli u zatvoru da on viSe nije mogao izdrzati i u namjeri samouhistva skocio je kroz prozor sa treceg sprata. Kako je hilo zimsko doha i visoki snij~~' on je. p~o na neke .supe u snij~g. Kada je primijetio da mu nije msta, sa t1h supa prebac10 se na hrzmu preko zida i pohjegao do nekih poznanika i tu se zadrzao kratko vrijeme dok ga drug KrziC nije prehac~o k. nama. I~~o smo uvijek bili budni, ipak nas je jednog dana iznenadll~ ]edna rac1p usta~a. Nas troje, Ivan, moj drug i ja hili smo sami u kuCI. U momentu neko pozvoni na vrata i kako sam ja hila izvjezhana (kod kuce sam hila u hlacama i gojzericama) za sve moguce situacije J;>reko hlaca sam morala imati kao jedan uckur i cim hi neko pozvonio, Ja sam odvezala uckur, malo se razdrljila da .izgledam kao da treham zavrsiti ohlacenje. To sam i ovaj put ucinila. Kada sam otvorila vrata, iJ::9.ala sam sto vidjeti, stubiSte krcato ustasa i dva-tri civila - upitam ih: ,Sta zele?" Ovaj sto je bio prvi kaze: ,T·reha rpregleda:ti da nemate vojnickih stvari u stanu." Ja kazem: ,U redu, samo dozvolite da se ohucem". Vrata nisam smjela zakljucati nego sam pritvorena ddala nogom, dok me moj drug oCima upitno gledao, a ja mu sutke rukom pokazah da Ivan hjezi. Kada mi je drug, isto hez reci, dao znak ruko~ da otvorim, ja sam otvorila i rekla: ,Izvolite". Oni su, ja ne znam kohko njih, upali u sve prostorije. U spavacoj sohi razmetnuli su kreve~e. U ormarima su sve isprevrtali kao i u drugoj sohi. Kucali su zidove 1 podove. U kuhinji su bila vrata sirom otvorena, tu nije niko usao. Na zayrs~tku Je trazi? legitimacijl! od mog druga i pitao ga zasto nije u VOJSCl. MoJ drug ]e rekao: ,N1sam pozvan", ali mu taj oficir odbrusi: ,A zar Hrvate trebaju zvati, oni sami moraju znati svoju duznost." Kada su odlazili, ja hrze skoknem u sobu da ih vidim i kada sam ih ~a prozora izhrojala, hilo ih je ravno 40. Mnogo ih je hilo sa hajon.etlma na puskama. Djeca govore da su i ispod soba stajali pod prozonma. Kako djeca u dvoristu, tako je i susjedstvo hilo uzbudeno. Predem u drugu sob~, kada tamo, moj drug i Ivan isto gledaju za njima. Upitam: ,Ma, Iv1ca, kako si .znao da su otiSli, i kako si se tako hrzo vratio?" ~ on mi ka~e: .',Pa, ja n~sam ni ~1ezao." ,Zahoga, rna gdje si hio"?. ,Tu 1za vrata, SJediO uz rad10-aparat. Kada su vrata sirom otvorena stvarno se t~j kut ne vidi. Kaze da je prosto bio paraliziran i nije se 'mogao ma~nut1. Ivan je u to vrijeme bio, tako reCi, dijete, imao je oko 17-18 god1.na. U.. Citavot t.oj gu~vi kroz kuc,? .nije dao nikakvog glasa od sehe. Da Je ~OJ1~ sl~caJem k1h~uo~ nakasl]ao se, mogao je, naposljetku od straha 1 vnsnut1, prepoznah h1 ga odmah po modricama od hatina. . I to Je hila jedna situacija koju nikad iz sjecanja necemo izhrisatl. Zato 1 danas kada se sretn~m sa Ivanom Fohtom ovlaze nam se oci, jer smo zivo vezani za te dane. ' . Posta. se I?nogo dolazilo i odlazilo kroz kucu, najprije sahinpasic Jedno 7 mJesec1, pa drug Valter, Valter mi je predlozio da negdje na periferiji nadem dvije sohe i da tamo predemo. Susjedstvu sam morala reCi da se hojim hiti u gradu usljed homhardovanja i da cu sa djecom otiCi izvan grada. J a sam 1Pod hrastovima nasla rdvije 1SO:he kod nekog Teufika Hafizovica. On je imao svoju kucu na sprat. Pokraj same kuce hilo je malo muslimansko grohlje. Najprije smo dosli drug i ja sa djecom, a nakon malo vremena dosao je .i drug Valter. Mi smo TIJjega predstavili Teufiku kao mog zemljaka koji .je dosao k nama u posjetu i zvali smo ga MiSo. Kod kuce smo ga isto zvali MiSo zhog djece. Valter mu je rekao da je on visoki domohranski oficir. Cesto puta hi Valter otiSao k njima u sohu na kafu. Zena muse nije krila i Valter hi sjeo ala turka. Ni za zivu glavu nije htio spavati :sam u sohi koju smo odredili za njega, nego je spavao s nama. Kada god je hilo suho i toplo, moj drug i Valter spavali su u tom malom grohlju, jer je hilo 1jeto pa se moglo. Pokraj grohlja rjedna stara udovica imala je hastu, pa je unajm.ila jednog cuvara da to nocu cuva. Taj cuvar, Cini mi se da se zvao Suljo, hio je ozlijedene kicme i usljed toga ponizak. Fantasticno je lijepo pjevao. Jedne noCi ohilazeCi hastu naide na Valtera i mog druga. Oni su se tako sprijatelj.ili. Suljo hi dosao kod njih pa im pjevao a gdjekad hi i oni s njime potiho pjevusili. C:Ujeli taj komsiluk je znao da Suljo cuvn hastu i vazda pjeva. Niko nije nikad niSta posumnjao, pa ni sam Suljo. Tu smo hili oko dva mjeseca, a zatim smo se opet vratili, naravno po direktivi, u svoj stan. Drug Valter je imao veliku zelju da Teufiku vidi lice kada Teufik poslije oslohodenja dozna ko je Valter. Kada je Sarajevo oslobodeno i Valterovo mrtvo tijelo hilo izlozeno pred Zemaljskom hankom .i njegova velika slika visila na Banci, k nama je dosao Teufik, sav zadihan, jedva govoreci: ,Ma, gospodin Ferd~">, je li ono MiSina slika na Zemaljskoj hanci? Ma je li ono MiSo poginuo ?" Ka:da mu je moj drug potvrdio da jeste i ispricao kako i zasto je hio pod tim imenom s nama kod njega, Teufik ga je zagrlio i zaplakao. Poslije toga Teufik je u toj svojoj sohi, u kojoj smo mi spavali, skinuo ogledalo ko,je lje onda visilo izmedu dva prozora, kupio Valterovu slilm, na tom mjestu ohjesio i okitio je cvijecem. Razglasio je kako se kod njega krio Valter i u toj sohi i na tom minderu spavao. I naravno, na tom terenu je postao popularan. Kroz kucu mu je hilo maltene hodocasce da vide tu sohu. U krarjnjoj linilji, sve je to hila .istina, nije niSta. pretjerivao, osim sto u ratu nije znao pravu istinu o Valteru. Na noc oslohodenja moj drug je iSao na teren sa ~os nekoliko drugova, a ja sam ostala u kuci isto sa nekoliko drugova. Oni su dohili direktivu, da u slucaju provale dadu otpor posto je kuca hila ohezhijedena sa velikom kolicinom oruzja. Djecu sam odvela kod mog pastorka Josipa Suha. Bilo mi je naredeno da ne hudu djeca u kuCi, jer se nije znalo kakva ce hiti noc. Kada su se ujutru vratili sa terena za koji su hili zaduzeni, sa pozdravom stisnute sake rekose: Sarajevo je oslohodeno. Ta se radost ne da opisati. Odmah poslije te vijesti rekose nam da je poginuo drug Valter. To je hilo jako tesko za nas koji smo sa njime hili u jako hliskoj vezi. Odmah poslije oslohodenja hila s·am ukljucena u organizaciju Antifasistlakog fronta zena. 642 643 �bolnici, ponovo bilo ranjeno od 1?-eprijateljskog. bombardovanja. I~~om prilikom i ja sam hila tesko ranJena. To se zbllo oko Ko.tor-Va;osi, u ·ednom selu. Njemacki a vi on koji nas je bomba~doy~o. 1mao J.e. P~'~ ~ogodak u zgradu u kojoj smo hili. S~oro svi ranje::n~1 1 ~ol~smc:,1 bill su ponovo ranjeni i iz rusevina zgrade Jed':'a .smC? USPJ.el.1. da 1h IZvkcego. Ne mogu da se ovom prHilkom ne SJetlm I pogi1~IJe. dolkto~. e. ~IJ:: man ikoju su cetnici zajedno sa jednom grupom TRinJemka stn]el]ah I mas~krirali. To je bilo koncem 1944. go?in~ pr!likot? napada ~a gr~pu cetnika na Motajici. Uvece su n~ki. bata~J0111 na.~e ~ngad': na:pal~ na c.~t­ nike i poslije teskih borbi uspJeh da 1h :az~HJU 1 :pro.tJeraJU IZ nasih sela. Medutim, i nasa brigada je it?al.a .ranJ~mka ya Ih Je ~reba!o otpre!miti u bolnicu u Siprage. Sa ranJemCima I J:?ahm. ?bezb_Je~enJem krenula je i doktorka Gutman. Ujutro smo pnpremih. ran]em!ce za put: preveli ih, a onda se pozdravil~ sa nji~a i s':. d?kt?ncom. k<;>JU ~mo svi lmnogo voljeli zbog njenog pozrtvovanJa u hjecenJU raJ?-)~mk:;t I bolesnika. Nije proslo mnogo vremena a jedan od boraca ko]I Je. bw u pratnji vratio se nazad i uzbudeno ·nam ispricao sta se dogodilo ;n,a I?utu prema Sipragama. Iz zasjede su cetnici d~cekali kolon71, razbili. nJ~no obezbjedenje i onda ubili i poklali doktor;~u GutJ?an I ?Ye. ranJemke. za nas je to bio tezak udarac, jer smo izgubih nekohko odhcmh drugova. Sadeta Svrgo-Kantardzic USPOMENE IZ 14. SREDNJOBOSANSKE UDARNE BRIGADE a NOP sam se opredijelila jos 1942. godine, dok sam hila ucenica u Derventi. Ustase su pokusale da omladince i omladinke uvuku u tzv. ustasku mladez, ali veCi broj omladinaca je to odbijao. Naprotiv, preko Omera PorobiCa vezale smo se za NOP i pocele po njegovim uputstvima da sakupljamo sanitetski materijal. Uslijed provale u partijskoj i skojevskoj organizaciji Dervente, doslo je do izvjesnog zastoja u nasem radu. Ali, na pocetku 1943. godine zaprijetila nam je opasnost od ustaskog zatvora. Zbog toga sam ja 15. juna 1943. godi:ne izasla iz Dervente i stupila u V kozaracko krajisku lbrrigadu. Iz V brigade nas nekoliko drugarica upucene smo na s<l!nitetski kurs u Siprage. Sjecam se da su sa mnom tada bile: Smilja Sipka, neka Zora (prezimena se ne sjecam), a pridruzile su nam se i neke drugarice iz Tesanjskog odreda. Na sanitetskom kursu bilo nas je oko 20 drugarica a rukovodilac kursa hila je dr Danica Perovic. Po zavrsetku kursa koji je trajao oko 20 dana rasporedena sam u Prnjavorski NOP odred, koji je u oktobru 1943. usao u sastav novoformirane 14. 'srednjO'bosanske NOU brigade. U brigadi rsam rrasporedena u Prvu cetu III bataljona i hila sam cetna bolnicarka. Sa brigadom sam ucestovala u svim borbama koje je ova brigada vodila u centralnoj Bosni. Iz tog prvog perioda borbi najviSe mi je ostao u sjecanju napad na Derventu, koncem 1943. godine. Tada sam i dozivjela najteze trenutke, jer je dosta drugova poginulo boreCi se na zivot i smrt sa ustasama i Nijemcima. !mali smo i veCi broj ranjenika koje smo u grupama, poslije previjanja, upuCivali u bolnicu u Derventi, koja je vee hila zauzeta. Medutim, najteze mi je bilo kada su ustase izvrsile protivnapad. Ja jos nisam hila zavrsila sa posljednjom grupom ranjenika koje je trebalo previti i uputiti u bolnicu, a ustaski streljacki stroj je mailazio. Jedva smo uspjeli da pokupimo ranjenike i umjesto u bolnicu da ih iznesemo iz Dervente. Tada je doslo i do povlacenja nasih jedinica. Mada sam se radovala kada su nase jedinice usle u Derventu i jedva cekala da ugledam kucu i majku, zbog zauzetosti oko ranjenika nisam u tome uspjela. Odstupali sino pod vrlo teskim okolnostima i uz stalnu borbu. Tada na:m je poginuo kod pruge jedan prvoborac, Dorde se zvao, ali sam prezime zaboravila. Ubrzo poslije napada na Derventu dozivjela sam jos jedan tezak momenat, kada nam je oko 20 ranjenika, koji su lezali u jednoj nasoj Z 644 645 �Dana Simic FORMIRANJE ODBORA AFZ-a U RAZLJEVU I OKOLINI ~ a! i uv~ta~ak doc.~kala sam u selu Razljevu, gdje mi je muz U ~nJeme ~,ada se u njemu nalazila ceta narodnog ?eroJa Ve!J~a Lukica-Kurjaka, tj. koncem 1941. i pocet- J:< bw ucite~J. kom 19~2. go~me.' u R~~lJevu j~ postojala partijska celija ciji je sekre~ar .hi~ RadiVOJe ~uk1c .. S obz1rom na uticaj Partije, ovaj ravnicarski kraJ. ]:no Je ~ <?snovi partizanski i ustanicki. Ali, s druge strage, zbo cetm.ckog utica_Ja, ~aostalosti sela, trebalo je mnogo raditi sa masam~ da hi se one pndobile i pomagale narodnooslobodilacki pokret. . Znacaj_niji i .mas~vniji rad na aktiviranju zena pocinje 1943. godm.e, ~~da ]e ova] kraJ ponovo osloboden i bio skoro stalno slobodna t:n~onJ<l: svc:_ ~o s~dme o~anzive, tj. do proljeca 1944. godine. Tada su nd~I prvi_opstmski .odbon .AFZ-a u ovom kraju i prvi Sreski inicijativni o or AFZ-a: A aktiVnost Je pocela i ranije. Pocetkom 1942. godiJne (u februar_u .:t;IJesecu).. Svetolik Gospic-Brko, sekretar Sreskog komiteta ~omumsti~.ke. partiJ~ za. srez ~rcko, rekao mi je da sam kandidat za ~ ana Pa!tiJ.e I da ocekuje moJu punu aktivnost u radu sa zenama da ~rgamzu]:m za svve ?blike. rada koji koriste partizanskim jedinic~ma, a .Im govor!!ll. o nasoJ borbi, o pravu i ravnopravnosti zena da im govonm o zlocim:t?a do~acih izdajnika itd. Nesto kasnije _ 'u mjesecu martu. ~~43.vgo~me, ?osle .~una teren skojevke: Jelenka Vockic, Tamara Begovic ~ Dzemila .AJanov~c. Prve dvije su dobile zadatak da rade na ter0ednu sda zenama, .tJ. u AF~-u •. a Dzemila je preuzela rad sa omladinom. ta a s.mo rad1le sve tn zaJedno. d" Na Jednom od prvih masovnih sastanaka u Razljevu (mart 1943 go I·~e) k.ome je prisustvovao i Svetolik Gospic, sakupile smo otov~ sve z~ne IZ _nekohko sela. Sastankom smo rukovodile Jelenka !5 · btvor:o ga J~ ~rvobo~ac. u ~~zljevu Radivoje Lukic. Na njem~ J:{n~ ~<;>konle 01 C:I?S!OJ r~tnoJ situaciJI, o borbi Crvene armije i zapadnih savezI a, o z o9!mm~ I. svirepostima fas.ista, o pomoci NOV-u itd. Sjecam s;:fh sa~ c~tala Iz J~dl!og partizanskog biltena clanak o zlocinima fasisti.c !. ZVIJen u Gra~Is.~I nad l!eduznim majkama i djecom. Bilo je veoma ~Irl)hV?· Zene vsu pazlJ~vo sl_usale, saosjecale su, a neke su i plakale. Mara Ik J~ ~ pocetku tesko bile;> po~ren~ti na akciju i rad, jer su bile se' J~n. e I cvrsto ve~ane .za kuc~, d~ecu v1 selo, bile su pune top log osjecanJa .I dobrote za ljudsku sudbmu I nasu pravednu borbu. Zakljucile smo na •sas.tanku da i ani 1trelba da clarno svoj udio u nasoj boflbi a ne da f 646 647 sjedimo skrstenih ruku. Razumljivo je da je ovaj sastanak imao odjeka medu zenama i da je postigao svoj cilj. Otada su se cesce odrzavali sastanci sa zenama a najcesce navecer i na sijelima uz pletenje i sivanje. Ali, u radu je trebalo dosta takta, jer je sredina bila takva da dosta zena :nije ranije bilo angazovano. U mjesecu aprilu formiran je u selu Bukovici prvi inicijativni Sreski odbor AFZ-a za oslobodeni dio brcanskog sreza. Prva predsjednica postala je majka narodnog heroja Veljka LukiCa-Kurjaka, dok je za sekretara izabrana Jelenka Vockic. U odboru od pet do sest clanova ·sjecam se da smo jos bile Tamara Begovic i ja. Vee tada su postavljeni sekretari opstinskih odbora AFZ-a koji su dobili svoje rejone, djelokrug rada i zadataka da formiraju opstinske odbore. Uskoro poslije toga nikli su opstinski odbori AFZ-a u mnogim selima: u Dragaljevcu, Ciji je sektetar bila Jelenka Vockic, u Rahicu, ciji je sekretar hila Tamara BegoviC, u Magnojevicima i drugdje. J a sam hila sekretar odbora AFZ-a u Razljevu, ali sam radila i u Popovom polju, Brezovom polju i u Pipercima. Poslije formiranja prvih inicijativnih opstinskih odbora AFZ-a u Razljevu i ostalim selima sreza, pocinje sistematskiji rad sa seoskim zenama. Sastanci se pocinju odr:Zavati cesce, a zene uzimaju viSe udjela u njima, vise se angazuju na pomoCi nasim jedinicama, cije su potrebe u hrani, materijalu, obuCi i odjeCi stalno rasle. One su isto tako pocele viSe da pomazu narodnooslobodilacke odbore, koji su vee bili osnovani u selima. Medu skojevkama i mladim aktivistkinjama u Razljevu i u blizoj okolici istakle su se: Mica Kisic, ciji je otac bio prvoborac, Radojka Pantie, Zora StaniC, Mara Lakic i jos neke druge. One su radile predano i mnogo su se kretale po terenu. Cesto su u sela dolazili bijeljinski daci i skojevci, kao na primjer Jovica LazareviC, odrzavali su sastanke i podizali svijest ·i borbeni mladalacki zar. Zajedno sa ostalim zenama one su mnogo doprinijele da Razljevo, u kome je bila i partizanska komanda, bude primjer i uzor za sva ostala sela. Ra:Zljevacke zene plele su carape i dzempere za borce, krpile i sile kosulje i odijela, prikupljale sav potrebni materijal za ranjenike i borce, spremale hranu, obavljale kurirske poslove, bile vodici i sl. Po svom nesebienom radu i pomoCi od seljanki ,se isticala Bosa Dojic, koja je kasnije poginula. Muz joj je bio cuveni prvoborac. Njihova kuca, koja je bila usamljena na putu, bila je pravi partizanski dom. U ovaj ·kraj i u Razljevo dolazili su Rodoljub Colakovic, Toso Vujasinovic, Edhem Camo i drugi partizanski rukovodioci i partizanski komandanti i drzali zborove. U proljece 1944. godine skojevke su mnogo radile na agitaciji medu omladinom za odlazak u Narodnooslobodilacku vojsku, za pomoc borcima Majevice i Semberije. Formiranje Majevickog odreda, 1943. godine, ciji je komandant postao narodni heroj Veljko Lukic-Kurjak, a zamjenik Jovo Radovanovic-Jovas predstavljalo je ujedno i masovan zbor naroda ovog kraja i manifestaaiju jacanja iNarodnooslobodilackog ,po:kreta i partizanskih snaga. Zene su prisustvovale zboru u velikom broju. Bilo je svecano: igrala su se kola i pjevale nase i ruske borbene pjesme. Ovo je imalo velikog odjeka u narodu, koji je vjerovao u partizansku pobjedu i u njihovu pravednu borbu, a unijelo je i strah medu rasprsene cetnike i njihove rijetke simpatizere. �v Posavlna i Semberija, a i Ra2T evo i ok 0 r · . znacajnu ulogu u prihvatanju iznur~n·h . ~na, od1grah su veoma 1 bosih partizanskih boraca i jedinica . ' ranJem.~, P~lugladnih i poluraVinicarski ikrajevi a i ob2Jirom d . 12 P et~ nepnJatelJske ofanzive. Ovi · · k' '. · · a su re1 ativno 1bogrut' · .. 1 p~rt1~a_ns 1, mogh su izvrsiti tu znaca . . .• 1, a .U 11srto vnJeme 11 ?knJep~~1, ovdje su se nase jedinice odm J ::UISIJbud OvdJe su se borci .. 1 matenJalom. on e 1 sna Jele novom hranom . ~ Razljevo su dolazile regular . d' . . . l!e Je. mice, dolaz1le su i prolazile poJedme grupe pojedini borci . posklije pete neprijateljske ofan;i::n~~nb~t f.ako ~t u R_azlj~vu nalazio sa. omandantom Vojom IvanoviCem 1 . a 1°11 • . m~Jev~cke brigade bng~de sa komandantom Branom Sa batalJon. yr Istocnobosanske .v~cem. Dolaz1h su i vojvodanski h?rCI. Medu borcima hilo 'e i zen mteta Y hataljona VI istdcnobosaa. ~Jebal!l sd vrlo dobro referenta sa!ankovic, koja je poginula u sed ns .e fng~ ~, narodnog heroja Rave Izmrcvareni, ranjavi, bolesni od tif~~J i o tdZI_vi. B?rci su bili iznureni, . g a m. Pa Ipak, narod se mnogo radovao. Sav narod a na ose v radosnih ali i tuznih tre~~tak:enet. radile su. nestedimice. Bilo je mnogo u nn susretima: majka su sretale svoje sinove, sestre bracu. Zene su spremale hranu · I" k d kove, iSle s kolima u susret b~r~Je. o, ~va.Ie. i nosile odjecu i Iijena ugovorena mjesta nocu u nek va 1 ra~Jel1lcima. Najcesce smo iSle vezi za partizanske holni~e i b u su~, 1 p~oyodile ranjene borce po ~ena je hila velika i neophodna a:eo u rnovd1 'II na. Mackovcu. Pomoe stvom. ne su ra 1 e SVJesno i sa zadovolj. .Nesto docnije, kada su osloboden . . prn~JeX: Brezovo polje i Ugljevik . k a nova illJ~sta. I varosice, kao na nalmirn;.ca, odJece i platna, razlje~~ck~d~ su pad~tlza~u z~I:lijenili mnogo sea sasde su I obukle odjecom . bl' zene I JevoJke I zene susjednih To j.e bio veliki ponos razljev~ck~h J~m g~todvo cijt;Ii Majevicki odred. b orcima. zena I ragocJena pomoc nasim Milja Pralica OSNIVANJE ORGANIZACIJA AFZ-a NA PODRUCJU POUNJSKE OPSTINE 1943. GODINE ·f .Y v jesen 1942. godine prezivjelo stanovniStvo hosanskoduhickog sreza, koje je za vrijeme kozarske ofanzive hilo internirano, pocelo je da se vraca svojim kucama i da se nastanjuje po selima. Uglavnom su se vracale zene i djeca, te poneki stariji covjek, dok su svi odrasli muskarci, koji su zarohljeni od Nijemaca i ustasa, bili internirani u logore i tamo u najvecem hroju stradali. Ovo doseljavanje trajalo je sve do proljeca 1943. godine. Zajedno sa svojom porodicom stigla sam u selo u jesen 1942. godine. Tada je doslo viSe porodica iz sela Mrazovaca. Putovali smo preko Bosanske Kostajnice, jer smo se plasili iCi preko Bosanske Dubice, gdje su ustase docekivale i opet upucivale u logor. U selu Bacvanima u to vrijeme nalazila se jedna neprijateljska jedinica koja nas je zadr:Zala. PrenoCili smo u Crhni ocekujuCi da ce nas u toku noci pobiti ili otpremiti u logor. Medutim, sticajem okolnosti u ovoj neprijateljskoj (domohranskoj) jedinici nalazio se jedan nas poznanik, I>enadija, Cija je sestra hila udata u 111asem 1selu, pa je on insistkao /k(jd domoihra111skog oficira da nas pusti kucama. Ovaj je otisao u Bosansku Kostajnicu i otuda nam donio propusnicu sa kojom smo dosli u nase selo. Selo Mrazovci hilo je pusto. Putevi i dvoriSta hili su ohrasli travom i korovom, jer duze vremena ovdje nije hilo zivota. Ljetina, psenica i kukuruzi, te voce i povrce hili su opljackani od strane neprijateljske vojske koja je iz Bosanske .Duhice dovodila civile radi sakupljanja. Sarno na ponekim imanjima ostalo je nesto krompira i neohranog kukuruza. Ponegdje se mogla primijetiti kokoska koju neprijateljski vojnici nisu uspjeli uhvatiti. U selu je vladala prava pustos i, prosto receno, divljina kao u pustim sumama gdje je samo divljac zivjela. Mrazovci su udaljeni oko 5 km od Bosanske Dubice. To je relativno malo, ali u nekoliko zaseoka grupisano selo. U njemu su prije rata zivjeli ugledni domacini: Nikoletici, Rucnovi, Crljenice, Dragicevici i jos neki. Selo je imalo i svoju osnovnu skolu u kojoj je radio istaknuti ucitelj i komunista Nikola Luketic, odva:Zni i hrabri partizanski komesar bataljona koji je poginuo u kozarskoj ofanzivi. Kuce i ostali domacinski objekti hili su popaljeni ili poruseni. Sarno se po cadavim zidinama i zgariStima moglo zakljuciti da je tu nekada bilo zivota. Takvu pustos ostavili su iza sebe neprijateljski vojnici - Nijemci, ustase i domobrani koji su prosli potkozarskim selima. U , 648 649 �Slicna i ista sudbina snasla je i druga okolna sela pounjske opstine: Komlenac, Suvaju, Tuklicane, Johovu, Vranovac, Sevarlije i Dizdarlije. Prosi:ri ·smo 1kroz neka od ovih 'sela ikada smo se JVracali iz zarobljenistva. Teska smo prolazili putevima koji su bili obrasli korovom. Cinilo nam se da osim poneke kokoske i macke nema viSe nikoga zivoga u selu. Medutim, uskoro su se pojavili Marko Ranilovic iz Celebinaca, te Slavko Crljenica i Mihajlo Dragicevic iz naseg sela. To ~m blli prvi prezivjeli borci sa kojima smo se susreli. Bili smo iznenadeni i od rado~ti zbunjeni. Svako je zelio da cuje sta je sa njihovim porodica"ma, a mi opet da saznamo za sudbinu mnogih boraca iz naseg sela. Ohrabrili smo ih kada smo pricali da se jos nalazi porodica u Slavoni ii i da se maze ocekivati njihov dolazak. · Neposredno po nasem dolasku pocelo se sa radom. Zrtve i stradanja koja smo prezivjeli u toku kozarske ofanzive jos viSe su nam dali podstreka i snage da nastavimo sa radom i borbom. Prvo je trebalo da se smjestimo i organizujemo prikupljanje hrane. Uglavnom onaga sto .i~. ostvalo i~a _neprijatelj~k~ vojske. Sarno na ponekoj njivi ~oglo se naci nesto vps~mce. sv~l~upl]ah s~o preost~lo kla~je u kojem je bilo poneko zrno psemce. Sus1h smo to 1 spremah. Brah smo orahe i kestenje ciji plodovi su u jesen dospijevali. I to bi nam opljackali neprijateljski vojnici da je ranije sazrelo. Porodi.~e su se udruzivale. ~ne porodice cije su kuce potpuno unisten~. nastanJiva~e su .se sa porod1cama koje su mogle i imale nesto od SVOJih stambemh obJekata. Stanovalo je pet-sest porodica, zena sa djccom, u jednoj kuCi. Bio je i poneki stariji covjek koji je pomagao kod opravke porusenih i popaljenih kuca. . !eda?- od .veo~~ va~?ih z.adataka bio nam je da se obezbijedimo od nepnJ.atelJa: Nik~ VIse lllJe vhtw da padne neprijatelju u ruke. Zato smo orgamzovah..stra~arsku sluzbu na mjestima odakle se moglo osmatrati prevma. nepnJatelJu. Pos!? s~o bili ?lize Bosanskoj Dubici, otuda smo 1 ocekivq.h dolazak nepn]atelJske VOJske. Osmatrali smo prema Veriji i Ko!ll!en~u i dalje preko rjecice Mljecanice. Inace, sela na desnoj obaJi MlJecamce pren:a Bo.sanskoj Dubici - Verija, Spilja, Vrioci i dalje prema NovoselCima bila su potpuno pusta. Ostalo je tako sve do oslobodenja. P!ezivjeli ~aro.d mora<_> se. isel!ti u druga sela da bi pre:livio rat. I u nasem selu bilo Je porodica IZ ov1h sela. Poce!ko~ novem~ra 1942. godine uslijedilo je formiranje partijske ?;g~~Izaci}e ~ nasem selu ... Na jednom sastanku u kuci Mihajla ~r~gicevica pnmlJene su u PartiJU - Sava, Persa i Milja Rucnov DragmJ~. Dragicevi~ i ~<_>rd~ Ni~oletic. Bilo je to, u stvari, obnavljanje' rada part~~ske organ~zac~~e, Jer Je u nasem selu jos 1941. godine postojala par!IJ~ska. o~gai?-IZaCIJ.':· .U <_>voj partij~k~j, organizaciji u to vrijeme bili ~u ~~s .1\:'hl<.>s Nikoletic I ~Irko J?_ragic~vi.~. Jedan od njih, mislim Dragicevic, bw Je sekretar nase partiJske cehJe, a kasnije ce u 1943. godini ovu duznost preuzeti Ljuban Basic: · · Otpocelo se sa radom. Trebalo j~ raditi medu narodom. Poceli smo sa odr:lavanjem masovnih skupova. Dolq.zile su zene i zenska omladina. Oni su bili glavna radna snaga koja se angazovala na zadaeiina pokreta. ,Osn?vno je ~~l_o da. se pdkupi hrana i sinjeste porodice koje s~ dolazile~ ~er se bl1Zll~. ZI~a. Isto tako trebalo · je obaviti jesenJu SJ~tvu .. ~t.ocmh z~prega ?IJe bilo pa smo morale zakopavati. Radilo se zaJedmch svakoj porbdici. Nas nekoliko drugarica koje smo bile primljene u KPJ ~ile smo obavezne da se nademo na svakom skupu- i zena i omladine 1 nr; tzv. masovnim sastancima koje su sazivali narodnooslobodilacki odbon, odnosno odbor u selu. Pocetkom 1942. godine u selu je formirana skojevska organizadja. Sekretar skojevskog aktiva bila je Savka ~ucnov. . . ·v . , Formiran je i odbor AFZ-a u koji su Izabrane: pragm.Ja J?rag~cevic, Jovanka Rucnov, Milja Rucnov, te jos neke drugance. PredsJedmk adbora bila je Jovanka Rucnov. . . . v.. U toku prve polovi~e 1943. godine u syim ~~hm~ pounJske op~~I!le formirani su odbori AFZ-a, a nakon toga .I Opst:nski <_ldbor. Pre<.LJ~d­ nik Opstinskog odbora bila je Radosava BI~~' a .c~anovi _I;Jever;tk<: \~uJa­ novic, Milja Rucnov, Sava Cibic, Olga Vukovic, M.IlJ~ Mavic, k~Ja J~ Istovremeno bila i clan Opstinskog narodnooslobodilackog odb?ra. Iz s~la Tuklicana u opstinskom odbo:ru bila je MilJa R~us. Ka~o 1 u. ostahm selima nije bilo odraslijih muskarac~, to s~ zene..I omladm~e. b1le angazovane na svim zadacima. Bile ~u clar;tov~ Pa~tiJe, odb<_>rmci na~odl~o­ oslobodilackih odbora komandin radmh ceta I na drugim odgovormm funkcijama. U selu Tu'klicanima clan Partije .~ odbornik nar?~r;ooslobo~ dilackog odbora hila je Ana Pralica, u SevarliJama Ro~a Do!I,mc, t~koa.':' odbornik i Clan Partije, u Dizdarlijama Nevenka V1fJanovic, u SuvaJ~ Radosava Biga, u Komlencu Milja Mavic, Mara Stnka, Vrebac Ana I Vrebac Savka. Poznate su bile istaknute omladinke i clanovi Pa~tij~ Vaja .~vajce­ vic iz Suvaje, Sava Miljatovic iz Sevarlija i s.ava T:kulja IZ ?;ukljlC~na, koje su istovremeno bile i sekretari skojevskih aktiva u SVOJim sehma. One su primljene u KPJ u 1943. godini u vrijeme obnavljanja rada partijskih i skojevskih organizacija na ter~nu. . v Vee u proljece 1943. godine fo:m1rane su omladipske radn~ c;te P<.> selima. Iako su se nazivale omladmske, ove r~dne cet.e .?kui?lJal,::' su I zene. Cak bi se moglo reci da su u m;kim sehma. ~rolmJe bile zene u radnim cetama od omladine. To je hila glavna 1 J~dma rad?a snaga koja je sluzila narodnooslobodilackim odborim~ za Izvr~.avanJ.e ve?ma slozenih radnih zadataka. Cete su kolektivno radii~ na zas!J~van~lf USJeva u proljece i jesen. Vodilo se racuna da se svakoJ porodici z~SIJe neophodna zemljiSna povrsina psenicom i kukuruzom. Posebna br~ga vradmh ceta bila je da se pomogne star:icama k?je su ?sta~e bez od~ashh c~~~ova porodice zatim maikama sa sitnom djecom I omm porod1cama CIJI s~ se muze~i, ocevi iii braca nalazili u partizanima ili su pogin~li ka~ b?rc~. Sakupljala se i hrana u zitu i povrcu za potrebe. parvtlzanskih Jedinica. Kasnije smo to zajednicki organizovano po radmm cetama u ~~lo: pu omladinskog radnog bataljona prer;osi~i .sa Vranovca yrema _n.JeCI Sani, zatim u Kozaru. a zito se prenosJlo I . IZ JY!eduy<_lda I Pod~I ada~a prema Priiedoru. Posebna aktivnost zena hila Je pnhko~ za?rzavan.Ja partizanskih jedinica na terenu. Tada se spremala hrana I nosila na <?dredeno mjesto. NajviSe se sakupliao hlje? i mlijec~i proizvo~i. No~Il_? se hrana i za bolnicu u Kozaru. Obicno hi se po sehma sakupilo I?lJecnih proizvoda i voca i organizovano odlazilo vu partizan~ k.~ bolr:,1c~ u Kozaru. Pjesacilo se na desetine kilometara:. Islo. se u ~alVIse sluc~Jev"a po noCi, kada je bilo sigurno da nema nepnJatelJske VOJ~ke-;, Iak<.> .Je ren bio tako reCi slobodan, vodilo se racuna da sc sacm;aJU zene 1 om adina od eventualnog ispada neprijatelja na neka podrucJa. jv· 650 651 �. Po~ebna briga kon:~nista i odbornika narodnooslobod'l vk'h db 1 ra b1la Je. da se obezbiJede sela i prezivjeli narod od a~. 1 <: onapada. Bile su organizovane posebne straze s t 1' deRnJat~J.Jskog dine koje su danonocno bile na odredenirn . a~.av Jene o z~na 1 ornlaBosanskoj Dubici, prerna Bihacu i d .lllJes ~rna na pravcm~a prerna jatelj vrsio upade u nasu oslob d esn?J <??ah Une; o~ak1e Je nepdtrebnije sto je hila prekinuta SV~k~llU tentOriJU ..f?vo ~e ?1l0 Utoliko poBosanskoj DubieL Iako se oskudije vlza sa ~~Pn}a~~lJskirn l;!POriStern u u soli i petro1eJ·u ipak se ni'ko n" va o au· naJnuzmJirn narnirnicama . . v. , IJe usu 1vao da ide u d H · 1 . . 1' gra . tJc o :-.;e 1 na ovaJ nacm onernoguciti snabdijev . ne, z?alo se da ce svako onaj ko saanJl nj~Jate Ja, a, s. ~ruge svtrauhapsen_, i ?tprern1jen u logor. se a 0 e u gr~d h1t1 zadrzan, Tesk1 su hili ratni dani zena p 1· S na nekorn zadatku. Radi1e su i najt~z se/TI?-~k ta1nl su bile angazovane kopavale zem1ju da hi se posijali us. e . Iz~c e pos ove. :r<opa1e su i zaosjeca1e umor, uz pjesmu i veselje. JeVI. ve su to radlle kao da nisu Naj tezi zadatak im je bio opi . . omladinka treba1o je da nauci cit 1 s~enJ!ivanJe. Svaka ,mlada zena i .. 1 1 nizovani analfabetski tecajevi pisat~. Jato su po selima hili orga1 P:?~1ev.kroz tecaj opismenjav~nja z~~ le .n~. od djevoj~ka koje su uc1t1 c1tati i pisati. Kasnije sam veom a JU~U~I toke uspJela sam nak?:niteta KPJ na sastancima mogla da 'b.J~~~esno a? cl.an ~pstinskog mJ.e. Inace, zene kao c1anovi PartiJ' 1 J.~jim ono sdto Je b~lo najnuzopismene. e moi a e su me u prvima da se Dusanka Ostojic OKRUZNA KONFERENCIJA AFZ-a ZA KOZARU 1943. GODINE B'\ f z Slavonije na Kozaru stigla sam 12. septembra 1943. godine, a vee 13. septembra sam se javila Okruznorn komitetu KPJ, koji se tada nalazio u Koturovima kod Bos. Dubice. Istog dana sam se sastala sa drugaricama iz Okruznog odbora AFZ-a za Kozaru Micorn Vrhovac i Kosom Tomas. Sa njima sam se i od ranije poznavala. One su mi odmah saopstile da se tih dana treba odr:lati sastanak Okruznog odbora AFZ-a za Kozaru. Kada su 14. septembra 1943. godine dosle drugarice iz Oblasnog odbora AFZ-a za Krajinu Pirika Siber_ i Mila i8aja1ica, 'Sa zada1tkom da rpdprerne o'kiruzrm ko111ferenciju AFZ-a za Kozaru, odmah smo pristupile izvrsavanju odredenih pripre:!na. Sve do ovog vremena na Kozari su postojali inicijativni odhori u organizaciji AFZ-a, i to pocev od seoskog pa do okruznog. U toku priprerna za odr:lavanje okruzne konferencije AFZ-a sprovedeni su izbori za seoske, opstinske i sreske odbore AFZ-a. 15. septembra 1943. godine odr:lan je sastanak Okruznog inicijativnog odbora AFZ-a na kom je utvrden plan priprema za okruznu konferenciju. Na ovom sastanku Clanovi Okruznog inicijativnog odbora AFZ-a dobili su konkretne zadatke i sektore na kojima ce obaviti pomenute pripreme. Ja sam dobila zadatak da pomognern sreskom odboru AFZ-a za Bos. Dubicu jer sam se tada nalazila na odmoru u selu Muratirna. 17. septembra 1943. godine odr:lan je sastanak :lena sela Murata kome sam i ja prisustvovala, i izabran seoski odbor AFZ-a za selo Murate i delegati za opstinsku konferenciju AFZ-a za opstinu Knezica. 20. septembra 1943. godine odr:lana je opstinska konferencija AFZ-a za opstinu Knezica. Konferencija je odrzana u dvoristu u zaseoku Pralice, s obzirom da je to centar ove opstine. Konferencijom sam rukovodila ja. Tom prilikom je izabran opstinski odbor AFZ-a za Knezicu, a takoder su izabrani delegati za srcsku konferenciju AFZ-a za Bos. Duhicu. 22. septembra 1943. godine odrzana je sreska konferencija za srez Bos. Dubicu. Ova konferencija je odr:lana u selu Meduvodu, u zgradi osnovne' skole. Ne sjecam se tacno dnevnog reda, ali mislim da je prethodno rezimiran dotadasnji rad :lena na ovom srezu, zatim su doneseni zakliucci o daljem radu i na kraju su izabrani delegati za Okruznu konferendjru. Ovom :sa1stanllm 1e prisustvovala drugarica Pkiika 'Sibelf, iz ' · b'l To su samo neki od zadataka n k ·· nizacija :lena u toku rata Na nji a b 1_Jima J: I a angazovana orgadinke radeci isto tako aktivno k m~ su I e. angaz?vane sve zene i omlanici narodnooslobodilackih odboao I.ol.ne kodJbe Sl;l bile cl~novi KPJ, odborra I I u o onma AFZ-a. 652 653 I �Okruznog odbora AF?-ay za Kozaru, drugovi iz S~eskog. ~omitet~. i Srcskog narodnooslobodilackog odbora za Bas. Dub1cu kOJl su svoJIID govorima pozdravili konferenciju. Konferenciji su prisustvovale zene sa svih opstina bosanskodubickog sreza. Bilo je prisutno oko 100 delegatkinja. Na konferenciji je izabrano oko 20 delegata za Okruznu konferenciju AFZ-a za Kozaru. 23. septembra 1943. godine odrzan je sastanak Okru2nog odbora AFZ-a za Kozaru u selu Koturovima na kojem je utvrden dnevni red za Okruznu konferenciju, zatim sastav prijedloga za Okru2ni odbor AFZ-a, pregledani referati koji su se trebali citati na konferenciji i na kraju je rezimirano sta je sve uCinjeno u pripremama za ovu konferenciju. Vee do tada su odr2ane seoske konferencije po svim selima na terenu Kozare, zatim opstinske i sreske konferencije na kojima su birani seoski, opstinski i sreski odbori AFZ-a, delegati za odnosne konferencije, a analizirani i rezultati dosadasnjeg rada i svi problemi koji se pojavljuju u ·radu AFZ-a na terenu. Izvrsene su sve pripreme .da bi Okruima konferencija uspjela, te da lbi sagledaia probleme i odredila zadatke organizacije i odbora AFZ-a. Vee tada je bila siroko razvijena aktivnost zena na Kozari. Skora sve zene na oslobodenoj, a velikim dijelom i na neoslobodenoj teritoriji, kao na primjer Lijevce-polje, bile su obuhvacene u ovu organizaciju. Sve su one ucestvovale u izvrsavanju zadataka Jwji su se postavljali pred organizaciju AFZ-a. Mislim da posebno trcba podvuCi politicku aktivnost zena po selima. One suizvrsavale zadatke i interesovale se za politicku situaciju. Politicka svijest zena na Kozari dosla je do izrazaja kroz diskusiju na pripremnim sastancima za Okruznu konferenciju, gdje su zene masovno ucestvovale, kao i u diskusiji koja je vodena na Okruznoj konferenciji. Sa sigurnoscu se maze reCi da je situacija bila potpuno sazrela za izbor Okruznog odbora AFZ-a. Aka bismo analizirali rad AFZ-a na Kozari poslije kozarske ofanzive do septembra 1943. godine, mogli bismo doCi do zakljucka da su rezultati ave organizacije stvarno ogromni. Na sastanku Okruznog odbora AFZ-a u Koturovima dobila sam zadatak da izvrsim tehnicke pripreme za okruznu konferenciju i tom prilikom mi je stavljeno na raspolaganje 15 drugarica koje su mi pomogle oko ovih priprema. 24. septembra poceli smo sa uredenjem sale, u stvari; osnovne skole u Meduvodu, gdje je i odr2ana Okruzna konferencija. · U sali je podignuta bina koja je kao i cijela sala bila uredena cilimima, parolama, zastavama, dok je sama zgrada s vanjske strane hila okicena zelenilom, zastavama i parolama. Na dva prilaza u skolu stajali su slavoluci sa parolama doceka delegacija. Uopste cijela okolina je svecano izgledala. Tu je bilo i sjediSte Sreskog komiteta KPJ za Bas. Dubicu i Sreskog narodnooslobodilackog odbora. Sa tehnickim pripremanjem Konferencije mi smo bile gotove oko 12 sati, 25. septembra 1943. go dine. Istog dana navece stigle su delegatkinje sa prijedorskog sreza kojima je obezbijeden smjestaj, dok su delegatkinje sa neoslobodene teritorije Lijevce-polja i gradiSkog sreza prenocile u selu Koturovima, a delegatkinje sa sreza Bos. Novog i Bas. Dubice, stigle su na dan konferencije izjutra 26. septembra. Oko 9 sati ujutro na dan 26. septembra 1943. godine otpocela je u skoli u Meduvodu Okruzna konferencija AFZ-a za Kozaru koju je otvo- " · · ·· . s ·1· Batos tada sekretar Okruznog llllClJUt'IVnag od. rila dru&_anca ; I J~u i pr~dlozila konferenciji radno predsjedmstvo. bora AFZ-a da. do~~tv~ pored clanova inicijativnog okruznog odbora u radno pre SJ.e n: r' ktivistkin·(!! AFZ-a sa podrucja Kozare. AFZ-a, usle su 1 dnc;~~i~~v~ je predl~zilo dnevni red. Ne sjecam ~e tacn~ Radno pre .sJ . , d . odnesen referat u kame su 1znesem dnevno9 ~~da, ah s~ SJCdan: odr~d:Ui zadaci koji predstoje pred orgadota~~snJI rezultati ra a .I • Okruzni odbor AFZ-a za Kozaru. . nizaciJOITI AFZ-~ ...IzabraJ?. JC 1 ale pored delegatldnja sa srezova 1 de. KonferenciJl ~u pnsusdtvov 1 '·b d·lacvke voJ· ske koje se nalaze na . . . . I . I . legatkmJC IZ Je d'mca Naro noosf 0 e0lciji su prisustvova1' c anovi Obl asl I vl 1 podrucju Kozare. Osim t?.ga, don er. p· ·ka S]ber Mila Bajalica i Bora nag odbora AFZ-a za '!<raJiku' ~gtn~PJ Ir~a Kozar~, clanovi Okruzno& Batos, clanovi ~k~uznogdbomi e a Kozaru i drugovi iz staba Odreda I narodnooslobodllackog.. 9 ore;crzd mislim iz staba ~.I .kraJ~ske tb~~:roe~kupno 84 delegatkinje. 'k dru ih or anizacija i podKonferenciJI JC pnsus v Poslije pozdray~ih g~vora pre~st.~v~~e~tvov:o je ~ diskusiji i dale nesenih r~fer~ta vehki ,broJ dd~l~t~JiJ ove organizacije. Iz diskusije se ;m vrlo hJepih predl9ga za . ~T .. e shvatile svoju ulogu u narodnomoglo vidjeti da su zene. naJol I Jlll~ d. ti politicka zrelost zena koje su oslobodilackom pol~retu I.mo~ a sle Vlacl~tke govorile o njima i davale vrlo ozbiljno i savjesno Izvrsava e z ' prijedloge za nove zadatk~.. d d .. dniStvo je predlozilo sast:w Na kraju konfe~enCIJC ra no Pf:b~~e. e obavljen aklamacijom Okruznog odbora A_FZ-a za. ~o:r~. Okruznl odbor AFZ-a za Koz~ru. su dizanjem ruku. Kohko se. SJeca ' d . dn ·ka Okruznog odbora Je IZ:lizabrane slijedece drugance: z~~~~~ sbl<:t~znog narodnooslobodilack;og brana majka Perc Curguza, . c J·ec'am za sekretara druganca v•J·eg se Imena ne s ' . . ]' K . odbora za Kozaru, a CI vl . M' Vrhovac, Drag1ca BaJa 1ca, v 0 ~?Smilja Batos, a u ~~bor Sl;l usMe .. ,Ic~afiJ·a Redzepovic, Stoja Knezcvic, Tomas, Danica Pavic Dragic~ , anc, . .. ja i druge kojih se s.ada ne ys.rcamd 27 septembra 1943. godine posllJe . Konferencija Je z~vrsi a vra . . . dna riredba <i oddano je :kao podne. Istog dana nave~e o~rzar;a JC J~ M~a naroda, narocito omla: neko slavlje u cast _ohdrz~ned(<?nl eJ_reenncaiJ~~u svecanost i do :kasno IU noc · v · okolm ·se1a os a d. i~~=l~ ~~nk~~~r~cko kola i pjevale borbene pjesme. 1 654 655 �februaru 1944. godine uspjeli smo da se prebacimo u Siprage, gdje se nalazio i Okruzni komitet SKOJ-a. U sipragama sam nasla Mieu Kulundziju, koji je bio sekretar OK SKOJ-a. Postavljena sam za sekretara Sreskog komiteta SKOJ-a za K~: tor-Varas. SjediSte tog komiteta bilo je, takode, u Sipragama u kuc1 Nenada BoziCa. U njemu su hili: Milka Kovacevic, Mustafa Karaselimovie, Dimitrije Grubac, Milka ~ajie, A:senij~v Benic ! ~even~.a Pt;tri~. Bilo je jos nekoliko clanova Ko~nteta, ah se..vise ne SJecam nJihovih Imena. Tu u Sipragama smo ostah sve dok mJe oslobodena Kotor-Varos, povremeno smo se prebacivali u Maslovare i opet se vracali u Sipragc. Vremenom sam se prilagodila omladini i radu na terenu, tako da mi je Drvar izgledao proslost, iako mi je ranije bilo daleko lakse. Medutim, ovdje u srednjoj Bosni, osjt;eala sam se jak~ ~adv<?v?ljnom, jer sam nesto stvarala, podizala i orgamzovala. Sve to m1 Je cmilo mladost dinamicnijom. Omladinke i omladinci. ~u b.ili divni, imala .~am o~ro~mo povjerenje u sve njih i oni u mene. NIJe bilo zadataka koJI se mJe Izvrsavao s voljom i na vrijeme. ' Najjaci utisak na mene je ostavila Zivka Kukolj, koja .it; ta~a bi~a sekretar Opstinskog komiteta KPJ za Skende~-V~ku~. Ta djevo~ka Je liZivala ogroman autoritet kod naroda ovog kraJa 1 svih drustvemh faktora. Slusali su je sa duznim postovanjem k~d bi .dos~e na seoskt~. konferenciju bilo u kojem selu skenderske opstme. ~Ila Je uzor p~rt1bskog radnika. Kad sam nekad po zadatku OK SKOJ-a Isla na podrucJe ..,kendera, posebno me je radovalo sto cu se sus_resti. ~a Ziv.koJ? Kukolj. Uvijek mi je prijatno bilo iCi s njom na teren 1 raditi sa ljudi!fia. . U srednjoj Bosni sam docekala i konacno oslobodenJe nase zemlJe i napustila je maja 1945. godine. Boja Vuckovic-Petrovic ODLAZAK U SREDNJU BOSNU oktobru 1943. godine pozvao me Vaso Trikie u OK KPJ za Bosansku krajinu, cije je sjediSte bilo u Drvaru. Govorio je o sirenju ustanka u svim krajevima nase zemlje i potrebi da veei broj omladinaca i omladinki iz drvarskog kraja ide na druge terene. Naglasio je da ee put za pojedince biti dalek i tezak. Dok sam ga slusala, bilo mi je jasno da me to neee mimoiCi, ali gdje i kuda cu iCi to nisam znala. Cutaia sam i slusala Vasu kako govori. Kad je zavrsio Vaso, poceo je Juraj Marek, koji je bio s njim u Komitetu. Juraj je istakao kako sam ja dobar masovnik medu mladima i kako sam poluci1a dobre rezultate na drvarskom podrucju. Misli da eu tako biti i na drugim terenima. Podvukao je da to cini cast za Bosansku krajinu sto rnoze da salje skojevske i partijske kadrove u druge dijelove nase zernlje. Vidjevsi da se Juraj raspricao, ja jednog momenta povikah: Pa dobro, drugovi, gdje se ide recite, nemojte nas ubjedivati. - U centralnu Bosnu. - Tako, drugovi, da znamo. Nasmijase se obadvojica, i u jedan glas rekose: - Tako je, Bojica, tako. Komuniste ne treba ubjedivati. Kad Partija trazi, iCi se mora. Vidim ja da nema kud, iCi se mora, a znam da su u Drvaru pripreme i u idueoj godini kongres USAOJ-a i vee svi radimo na tim pripremama, te ,mi bi nekako najviSe zao sto se mora iCi, a ostaviti vee uhodani rad omladine i rad na pripremama kongresa. Kad sam izasla iz Komiteta, odmah sam otisla kod drugarice Bose Torbice i sa njom sam o svemu ovom razgovarala. Bile smo nerazdvojne drugarice u radu sa omladinom. I njoj je bilo zao sto moram da idem, ali mi je ipak rekla: · - Bojice, to za tebe treba da bude i ponos i cast sto ides da pomognes razvoju omladinskog pokreta tamo gdje je potrebno. Osjetila sam se stvarno ponosnom. Mene i moje drugove i drugarice salju u druge krajeve da radimo sa omladinom koju nikad nismo ni culi ni vidjeli. Kada smo se u Drvaru sakupili, krenuli smo u Ribnik. Tu smo astali oko mjesec dana; nisu nas pustali da idemo u srednju Bosnu, jer je hila na pomolu sesta neprijateljska ofanziva. Jednom smo pokusali preCi, ali su nas kod Beljavina docekali cetnici. Vratili smo se. Tek u U 656 657 42 zene BiH u NOB 1941-1945. �Ibrahim Karabegovic Hakija Muradbegovic Muhidin Spuzic i\.KTIVNOST :lENA MODRICE I OKOLINE U NOP-u M asovnije ukljucivanje zena Modrice, Terevaca i najblize okoline u NOP poCinje nakon oslobodenja ModriCe 8. septembra 1943. godine. Od tog momenta Modrica je narednih osam mjeseci neprekidno predstavljala dio oslobodcne teritorije na kojoj je NOP razvio najrazlicitije oblike djelatnosti. Medutim, revolucionarna aktivnost zena ovog kraja je u naju:Zoj vezi s predratnim revolucionarnim radnickim pokretom, koji je pod vodstvom Komunisticke partije Jugoslavije i u ovom dijelu nase zemlje ostavio zapazen uticaj. Povremeni i stalni boravak istaknutih clanova Partije: Ugljese Danilovica, Edhema Came, Mustafe Mujbegovica, Vjekoslava Bakulica i drugih, koji su sirili uticaj KPJ nastojeCi da se Partija poveze s najsirim dnistvenim slojevima, pokazao je u godinama prije pocetka drugog svjetskog rata vidne rezultate. Iako jos nije postojala organizacija KPJ, u Modrici, Terevacima i najblizoj okolini formirani su u godinama pred rat aktivi simpatizera Komunisticke partije, koji su se smatrali komunistima i koji su, kao takvi, cesto hapseni, proganjani i osudivani od policijskih vlasti. Ubrzo nakon uspostavljanja ustaske vlasti, 1941. godine, pod sumnjom da su komunisti, uhapsena je grupa od preko dvadeset aktivista iz Modrice i Terevaca i upucena u zatvor u Gradacac, gdje se tada na mjestu kotarskog predstojnika nalazio poznati zloCinac Montani. Intervencijom videnijih gradana (u meduvremenu je Montani premje5ten u Brcko) ova grupa zatvorenika je oslobodena u novembru 1941. godine. U vezi s ovim dogadajem je i prvo zapazenije a:ktiviranje zena ovog kraia u NOP-u. Nairne, iedna delegacija zena, medu kojima je bilo i supruga uhapsenih, u cijem sastavu su se naJazile: Hanumica Sirbegovic, Safa Halilovic i Jelka Liubas, intervenisala je kod kotarskog predstoinika u Gradaccu Montanija da se zatvorenici puste na slobodu. Pored toga, zene uhapsenih su, za cijelo vrijeme dok se ova grupa simpatizera KPJ nalazila u gradacackom zatvoru (zatvor se nalazio u kuli Hnsein-kapetana Grada~cevica), dva-tri puta nedjeljno nosile hranu zatvorenicima. Vecina iz grupe koja je 1941. godine hila zatvorena u Gradaccu prikljucila se u toku 1942. godine NOP-u kao aktivni borci, pa je, pored ostalog, i ta Cinjenica znatno uticala na jos vece angazovanje zena. Vee 1942. godine u Modrici je formiran .ilegalni odbor AFZ-a, koji je radio . 658 659 na prikupljanju pomod NOP-u u novcu, odjeCi, obuCi, ~rani .i oruzj_l~. Ova grupa, u kojoj su. se nalazil~ S<;tfa HaliloviC,_ Hanym1ca Sirbegov1c, Ruza Sperac i Jelka LJulbas, 'rad1la Je 1942, rpo '?;rektiVama ~~vera Hu me Slobodana Jankovica i Jovana Radovanov1ca. U Modnc1 se tada nal~zila stacionirana Begica bojna i zene su, koristeCi kao vezu domo~ branskog magacionera, pored hrane, nabavljale i municiju koju su slah partizanima. Istovremeno je i u Tarevcima P?Stojala jed~a grup~ aktivistl~~nj~ koja je na slican nacin pruzala pomoc !'JOP-u_. Akt1vnost zena ryiodnce 1 Terevaca je za cijelo vrijeme NOB-a b1la tohko povezana da Je prost? nemoguce ovu aktivnost razdvojiti. Na to_ je utic<;tla,_ pored <;>stalo~, bhzina ova dva mjesta (Tar~vci su_ ?d ~odnce ~da~Jem 2 km) 1 :?dbmskc veze, posebno izmedu MuJ begov1ca, S1rbegov1ca 1 M~radbeg~v1ca. .., Oslobodenjem Modrice 8. septembra 1943. g?dme,. aktiv~?s~. zena Modrice Terevaca Milosevaca, Dobrinje, Garevca 1 drug1h obhznJih zaseoka d~zivljava ~agio polet. Na osloboden~j teritoriji _i pod neposre_~: nim rukovodstvom organizacija KPJ ova akilvnost popnma raznovrsmJ1 sadr:Zaj i revolucionarniji smisao. Ubrzo nakon oslobodenja Modrice septembra 1943. godine u ModriCi je formiran Opstinski odbor AFZ-a koji su sa~injayale: Je~~a Ljuba_s (predsjednica) Safa. Halil~vic (se~:eta~!, ~-anum1~~ S1rbegov1c ~?IagaJ­ nik Ruza Sperac C1ca St]epanov1c (uc1telJ1ca), D1sa Karabegov1c, Sel~­ zada ZeCic Rem~a Kapetanovic, Zorka Radovanovic i Eva HodolJ, clanovi odbora. Uz pomoc odbora AFZ-a iz Modrice, a posebno Mevle J akuboviC formirani su mjesni odbori u Tarevcima, Milosevcu, Car?aku, Donji~ Kladarima, Vranjaku i Koprivni. U m~~snom odbor1;1 AFZ:·a u Tarevcima hila je predsjednik Habib~, Sir~ego_v1c, se~retar _1?1ka s:_rbegovic, a clanovi Almasa MuradbegOV1C, ~z,emll_a M~J begov1_C} Baks~ Spahic, Hadzira Mujk~c, P~sa ryiehmedb~~ov1c, "Mma _S1rbegov1c. U. ~~: losevcu je hila predsJedmk Ljuba Rod1c, a clanov1 Bosa Popov1c 1 Mitra Cicic. Odbori AFZ-a su, organizovali sakupljanje P?~noc! u hrani. i ~djeCi, njenom doturanju do partizanskih jedinica i vod1h bngu o ranJemcima. Oni su organizovali pletenje carapa i dzemp~ra i v9d!li ?rigu o. ~~zbri­ nutim porodicama boraca. Pored toga, v_eh~a paznJa J~ posvec~vana kulturno-prosvjetnom radu. Tako su, na pnmJ_er, u T<;trevc1ma form.r_a_n~ dvije citalacke grupe ciji su ruk~vodioci bi!1 Dzenula _Muradbegoy1c_} Lorka Svok. Ove grupe su na SVOJ1l11 sastanc_I~a prorad1val~ markst~~1c­ ku literaturu i Citale stampu NOP-a. u Modnc1 se pos~bno lSta~la U~I~e­ ljica Cica Stjepanovic, koja je, pored ostalog, o_rgamzovala_ mz" teca)eva za opismenjavanje zena. U ~okl!- 194~, 1914:- 1 1945. g?;h~e zene su organizovale niz kulturno-p1~o~vJetn~h P:!r~db!. z:e~e Mo~nce. 1 ~arevaca SU se posebno istakle U zbnnJaVaTIJU, hjeCC~JU 1. 1~~r~m _ranje~1ka XYJ vojvodanske divizije. Da ih neprijatelj ne b1_ l?nm_1Jetw 1 ot~no, ran]~­ nici, medu kojima je bilo najviSe :lena, smJeste~l su kod z~n.a ~ush­ manki u Tarevcima, koje su ih preobukle u mushmansku nosnJU 1 dale muslimanska imena. . . .. Znacajan poduhvat zena Modrice i okoli~~- hila }.e "org~mzaciJ~ proslave 8. marta 1944. godine. Toga dana, po k1s1 I_'O!fliJesanOJ S<;t smjegom, u ModriCi je,.odr:Zan zbor zena, koji je po ~VOJOJ masovno~t1 prevaziSao sve ranije zborove odr:Zane u ovom kraJU. Osku~?o . odJeven_e, neke cak i bose, zene su od ranog jutra pristizale u Modncu Iz okolmh �sela,. pjevajuCi. i nosed transparente. Po masovnosti , organx'zac· · · 1 o d uIJl · . . su se IStlc.a1 zene. !arevaca. Zbor je oddan na mo.e. dnckoj I?IJaCI, a kao.gov?rl1ICI lStUplh su Mladan JevtiC, clan OK KPJ Jelena Ljubas, predsjedmca Sreskog odbora AFZ"-a 1 Mod nee 1 Bon'k' 'z •v · a S tanCic, sek retar S res k og komiteta KPJ c Nakon zbora t 1_. · · · · . Zb oru JC pnsustvovalo oko 300 zvena Nnas av Jeno Je I naro d no vese..Je. 1 v h . a ovom z b oru zene su za. tiJeva e ravnopravnost, skidanje zara i feredze · dl v ?orbu. protiV ok~pator:a ~ domaCih izdajnika. Aktivnost zen~ ~od~~~ I okolube nasktavljen~. JC ~ u. u~lo~iJ?a neprijateljske ofanzive i privremenog orav a nepnJatelJskih Jedmica u ovom kraju . . . Od 8. septembra 1943. godine, kada je Modrica i njena okolina prv1 put oslobodcna, zene ovog kra 1 se sve viSe uklj'ucvuJ·u 1 u ·a · · · d' ' k kt' ' b · · .· VOJ11C Jell1l~e ao a. 1vm .' or.ci ..T~ko Je 1z ModriCe, Tarevaca i blize okoline u razn1m'dpart1zansk1m Jedmicama' pocevsi od 1943 . go d' v k t k v v 1ne, ucestvova1 o ?. .O n es~tav. zena. Osam zena, uglavnom omladinki, iz Modrice 'Jolo1 ~~1! su s.':oJe Ziv~t.e u NOB-u, i to: Ehlimana BeCirbasiC, Borka Miha 'lone, Saf~Ja ~~s~1c, Derva Huskic, Nevzeta Halilovic, Mejasa Delic C~ri­ ~a Ce~1~ag1~ 1 Muharema Hurtic. Potrebno je istaCi da su se u 'omla ?mskoJ ~ sk?Jevsk~~ orga~i~~~iji narocito isticale Borka Mihajlovic, Nev~ zeta Hahlov1c, RabiJa MuJlnc 1 Sahzija Muradbegovic. v v 1 se~VJe~Ju. ~aJ.VlSC v • • Radosava Marin • AKTIVNOST ZENA SELA MEDEDE NA IZVRSENJU ZADATAKA NOP-a , a dvanaestom kilometru od Bos. Dubice prema Bosanskoj GradiSci nalazi se selo Mededa. Kao i mnoga sela bosanskodubickog podrucja, i Mededa je u toku rata, narocito za vrijeme neprijateljske ofanzive na Kozaru ljeta 1942. godine, ostala bez mr1ogih svojih mjestana. Najvise su stradali muskarci. U selu su uglavnom ostale samo zene sa djecom. Zivjelo se pod veoma teskim uslovima. U ljeto 1942. godine stanovniStvo iz Medede i ostalih potkozarskih sela pohvatali su Nijemci i ustase i internirali u logore iii otpremili u sela Hrvatske. Svi smo bili u teskom strahu i ocekivali da cemo biti pobijeni. Poslije izvjesnog vremena narod iz Medede otiSao je u selo Budice. To je vee bila partizanska teritorija. Sutradan nam je jedan partizan odr:Zao govor isticud da oni vee imaju vezu sa Kozarom, da partizani na Kozari nisu uniSteni. Mi smo inace zivjeli u uvjerenju da se glavnina partizanskih snaga probila iz obruca Kozare, a sada nam je bilo jos prijatnije kada cujemo da rpostoji veza slavonskih ,partizana sa Kozarom. Rasporedeni smo po seoskim domaCinstvima. Bili smo u selu Bu.. diCima sve do jeseni, kada smo saznali da se moze iCi kucama. U meduvremenu moja sestra Darinka Loncar otiSla je u partizane. Nasli smo tamo Milorada Vidovica, iz nasega sela i Mirka Basica, koji su kao partizani sa Kozare dosli u Slavoniju. Tamo su bili i krajiSki proleteri. Jednoga dana, novembra 1942. godine, odluceno je da podemo nasim kucama. Receno je da podu samo zene sa djecom, a da mladc zene bez djece i djevojke ostanu. Bilo je vise porodica koje su posle. Putovali smo sest dana dok smo stigli do Novske, odnosno do jednog sela nedaleko od Novske. Odavde su nas prebacili sa konjskim kolima do Novske. Vozile su nas zene. Kada smo dosle u selo, naiSle smo na zene koje su stigle prije nas. Nase selo bilo je potpuno opljackano. Sva psenica, kukuruz, povrce i voce, sve je bilo pokupljeno i otjerano. "'· U januaru 1943. godine partizani su napali na susjedno selo gdje se nalazilo neprijateljsko uporiste u Orahovi. Tada su se iz ovoga uporista povukli Nijemci, a istovremeno su se povukle i ustase iz nasega sela Medede. OtiSla je i oruznicka postaja. Sa neprijateljskom vojskom bjezali su iz Orahove i ne!k:i mjestani 1koji su i1m ib.ili naklonjeni, , 660 661 N �Selo je s~da ?~tala relativno vs_lobodno. Uskor? su kod nas poceli da do laze partrzam IZ Kozare. Dash su Petar Damca, J ovo Jankovic i Sin:<? TriviC. Oni su se za vrijeme ?~anzive bili sklonili negdje u Prosari. Javllr su nam. se ikada s!?o prolazrh kroz Prosaru iduCi u Bijakovac po k~ln~ruze. ZaJ~dno sa DJima dolazio je i Rasim Golubic, koji je kasnije ?w clan_ O~ruznog nar_odno<;>~lobodilackog odbora za Kozaru. Sa njime Je dolazw 1 Jovo Maqanov1c, takode iz Okruznog narodnooslobodilackog o.dbc:ra. Povra~il.i_ ~u s~_i neki drugovi iz partizana - Dusan Taroman 1 N1koJa KrnJaJIC, kOJI su nastavili da organizuju narod u selima ravljanske opstine. · . v <?dmah je pocela or~anizacija. zivot~. Izabran _je narodnooslobo~hlacki o~bor u selu. U nasem selu Izabrah smo Bancu Munizabu. Bila Je ~o na~.wna!nosti 1-~~vc;ttic~. Sa. njon: je ~ad~la i :r<:rista Loncar. Kasnije su ~h NIJemci uhv~t1h ~ ot_Jerah. Knsta Je .mtermrana u Njemacku, a Banca se _<?pet vr.atilc;t (bi!a Je _u drugom stanJu). PoshJe Bance 1 Knste Izabrali smo druge zcnc u narodnooslobodilacki odbor. Izabran j~ i vseoski odbor AfZ-a ciji sam bila predsjednik . . , U naro~nooslobodllackom odhoru b1le su: Gaga Rosa, Milena Petrov1~, omladmka, _Ja9oda J~~kovic, !<_rajpu!ov:a Ana i Trivic Jagoda iz DonJe Medede, ikoJu ce kasmJe uhvat1t1 ustase 1 zarklati. U ~yim. organizacijama bile su samo zene i omladinke. Muskaraca u selu DIJe bllo sve do oslobodenja. . Pocele smo sa prikupljanjem peskira i carapa za ranjenike u bolmcai?~ u ~ozari. Hrane. jos nismo i~a~i, jer smo se i sami tesko preh:~mh u z1mu 1943. godme. Poneko Je 1mao kravu, a veCina nije imala msta. Sreski narodnooslobodilacki odbor donio odluku da se sav narod_ iz ravljanskih sela oko ceste Bos. Dubic~-:-Orahova ~ ispod Prosare iseh u sela prema Kozari. Mene su raspor~dil1 u selo _M1rkovac, g~e sa~ provela od proljeca 1944. do oslobo.de~Ja 194_~· _godme. Rasfo~r~urano JC Ol~­ stinsko rukovodstvo, a rukovodiOCl su O~Ish. na druge o:pstme. ~<?Sa Dlmic, sekretar Opstinskog komitet~J~.PJ 1 M1la~ D<??Ik, cl':n. Opstmskog narodnooslobodilackog odbora ot1sh su u mostamcku opstmu, a predsjednik Opstinskog narodnooslobodilackog odbora Dusan Toroman u knezopoljsku opstinu. . . ,v . . . Nase susjedno selo b1la Je Orahova. Pretezno JC ~11~ nase~Jeno muslimanskim stanovnistvom. I u ovmne selu dje~ovao Je Ile!?alm narodnooslobodilacki odbor. Za vrijeme dok sam radlla u Meded1 u toku 1943. i pocetkom 1944. godine odlazila sam p_o zadat~m ~ Ora~ovu. No .. sila sam postu. Predavala sam je Kati. Zlo~a~I. Kata Je b1~a ~ _Ilegalnom narodnooslobodilackom odboru. Sa nJom JC Isto ta~o radiO 1 Jedan. Musliman, cija kuca se nalazila blize dzamije (zabo~a':_Ila sam mu prez1m?). Na moje ime je iz Okruznog narodr:tooslobodllackog odbora dolazlla posta, koju sam nosila i predaval~ Ka11 u O~aho~u. , . Sa stanovnicima Orahove mi smo odrzavah svakodnev:J?-e kontaKte. Oni :su znali kaiko je narod nas:ih sela stmdao ru toku ofanz~v~. Poznato im je bilo da su u selima ostale zene i djeca, d:; nemam<;> ~tocmh zapr~g~ za obradu zemljiSta. Priticali su nam u pomoc. U prolJece }9~4. godme iz Orahove je doslo viSe domaCina Muslimana sa ok? 40 ~tocmh_ za~rega i pomagali su nam u oranj~ i zasijavanju rpro~Jeta:uh 'llSJeva .. B1l~ Je it? solidarnost susjednog mushma~skog ~~anovmstva sa srpskiiT,l s~a~~v­ nistvom potkozarskih sela u vnJem~ UJihovog r~tnog s~radanJa .1 ShOmastva. I mi zene iz sela smo odlazde kod .mushmanskih vpor:od1~a _POmagati im u poljskim radovima, okopavanJu kukuruza, ~~tv1 psemc:,e, kupljenju sijena i sl. Pojedi:J?-i ~oma_c~ni. iz Or_?hove ~ol::z1h su u nasa sela, gdje su obradivali zemlJu 1 kos1h hvad~ sto su 1~ Z~J?-e prodavale ili ustupljivale za neku protuu.slu~u. Pomagah s.u nam 1 pr:I_Ik.o?J o?ra.d~ basti. Bila je to zaista neprocJeDJ1Va usluga koJu ?u nam cm1~1 poJedmi Muslimani iz Orahove. Dovozi1i su nam i drva u ~.Imskom pe_rwdu, kada je veoma tesko bilo doCi do ogreva. Jedan od UJ~h, zc;tborav!!a. sam mu prezime, posebno se ist}.c~o u pomo~i. On nam JC zarsta ucmw neprocjenjivu pomoc. I sada ZIVI u Orahov1. ~ravel~ smo u ~.elu ~itavu 1?43. godinu. Morali smo ilegalno raditi. Opet Je dosla nepnJatelJska VOJska u selo koja je imala zadatak da ?bezbijed~. dozrije':,c;tnje i zet~u psenice. ~ Ravni, koju je neprijatelj zasi-lao. n~ ve.cim. povrsmama. M1 ~~o .dob1h zadatak da pazimo kada ce se ze~I psemcc;t 1 da o toT?e ob~VIJestimo. Planirana je akcija omladinskih bngada koJu su orgamzovah narodnooslobodilacki odbori sa zadatkom da blagovremeno pozanju psenicu. Po.cetkc:m jul~ 1943. godine doznali. SJ:?O da se neprijatelj sprema dana VJerski praz.~Ik :r~trovdan u ponedJelJak pozanje psenicu. Uspjeli smo o tome. obaviJestiti ?arodnooslobodilacki odbor, koji je blagovre~~n~ o~ga~:nz~v~o o~ladmske radne. cetc; i bataljone, koji su prlje poznJeh psemcu 1 Izvukh u selo Pucare 1 da]Je prema Kozari. . ~ako je neprijateljska vojska bila u selu, mi smo nastavile da rad1mo Ilegalno. Takav nam je bio partijski zadatak. ViSe nam iz Kazan:: nisu mogli dolaziti. ~vi oni koji ~u bili medu narodom poznati da su u NO odboru, morah su se povuc1 u potkozarska sela. Nas nekoliko zena i omladinki koje smo bile clanovi Partije i SKOJ-a djelovale smo ilegalno i imale ~adata~ da ostanemo u selu. Medutim, kasnije smo doznali da su ustase 1z. Dub1ce ~pad~I.e u .nek~ sela i t~ !zvrsile pokolj nad zenama i djecom. Nr ~ama VIse ~~Je .~btlo ~I~mo b1t1 u rselu. Organizovarna je danonoana straza prema nJeCI Sav1 1 prema Bos. Dubici, odakle su obicno ustasc dolazile. Radi bezbjednosti, morali smo se iseliti. Proveli smo zimu 1943/44. u selu Gunjevcima. Najprije smo bili popravili neke kuce u ~ojima su ranije T;>ili na~t~njeni fo~ksdojce.r~ u nasem selu. Kada su. pocetkom 1944. godme na1sh Cerkez1, popahh su nam ove kuce. Zato je 662 663 �Ljiljana Golub-Primorac OD LJUBUSKE CETE DO ZAPADNOHERCEGOVACKOG NOP ODREDA d ~j}luskog u pravcu l'v'!~tkov.iea s obje strane puta nalazi se ne o I o se a medu kOJima I moJ· e rodno mJ'esto B·' · Ona upr ·v .. h IJaca. selima Dalmacije. ;j~d~ ~Isd~VfJ~d~:rlaka cini sponu. ~a s~sjed~im 1 0 v ~n;~~~~k~laot~~J~m~irugog SVJetsk~kcije u J~~sa~~nJ~~~t~~~~~ihz~~~t~~~= zajedni~ke og rata gotovo uzalud su t · 1· d · e v ~g~~~:c~~~1oo::kf3?:p~k~~~a~udao~ezbijede ndajosnovnija ~~!Jit~~ t . N k Izvore zara e pronade I na drug z: · e o. u radu pod nadnicu, neko kao lucki radnik. Sve ·e .OJ 1 ~u~ot~fn~ 1 ~es~~· Izmedu ostalog trebalo je iei pjesice prefo ~iJ~ ~ .df p: ~ n ~~~vic~, J~ do Chapljin<? iii Ljubuskog, a cestom i dalje. Ljud ' •t JI . I mi · Jeca, s vatah su poteskoee koje nameee zivot u rus venom s1stemu onog vremena jedino · b'l , 1 · · · lazenjem pronalaziti rjesenja za egzistencij~~ I o moguce v astltlm snas ram. da jeUp~h~d~ij~f~OJ·e~~O!~U ~;li)em~ kada je moja generacija trebala S 1 . o Is I u cetvororazrednu osnovnu skol ov~. • e a ku Dal~acij~. Poneko zensko dijete je iSlo i u Ljubuskiu d~ N 1 tkl~~}:~:t~Ja~t~c~cis~~~·J;e~~~~~a~~n:;a;~:~e~~~b~b;~/~~~!~:~H~: 11 potes~o~e, ~h I na ono pozitivno StO Ce kasnije imati odlaz J s ~P:.edJelJenJa prema revoluciji i borbi za nove odnose i nov~ ~:u~~oa • I ;e I ~a. m a Ima IZ okolme ostala su sjeeanja iz d ·etin ·stva ~ , riJe rata smo se morali sami snalaziti i u pogledu zabave k · · u~!a:rnoil'l: svodila na seoske vasare. Tu su se sastajali mladi 'iz o;~ s~ ~Icmh mJ;st~ z~J?adne Hercegovine i Dalmacije. Sjeeanja sezu i 1 d~~k a se moze Istaci kako su se na tim vasarima ili zborovima · P7ed~tavni~i pojedinih stranaka. Istupali su sa obecanjima koj!m;.ks~h msu IspunJavana. To su narocito radili pred izbore. m a a . ..Nepdos.~edno pred drugi svJ~tski rat osjecao se u Bijaci organizovamJI ra canova KPJ, a narocito od dolaska u Metkovie mo · · k ~~~es~~~k-VI~iko?. Taj ~~icaj se poceo osjeeati i iz Ljubu~kog~ i u~:lc~ . J UP.J_anJ~ mladica, m~du kojima su se nalazili moj brat MariJan,. u~~ Gahc-RoJak, Ante Pnmorac, Ivan Paponja iz Zviriea i · neki. NJihov rad ~e odvijao. u strogoj ilegalnosti, ali .e do rin. JOs uspostave kontakti sa orgamzovanim ljudima i u LjubJusko~.. IO da se 664 665 Grupa mladih ljudi ukljucenih u rad, kao i neki stariji na podrucju Bijace, energicno se suprotstavljaju :divljanjima onih koji su svoji"m ponasanjem i djelovanjem vee odmah stali na stranu okupatora i njegovih pomagaca-ustasa. Pristupilo st; priprema.ma. z~ iz_vrsav.~nje obaveza postavljenih u Progl~su ~.PJ. ¥Jesta sasta]anJ~ I. diskusiJa mor~l-~ su biti u strogoj konspiraciJI. Ob1cno su se sastaJah u zaseoku GahCI, Verajinoj OO'radi te n~ R~vnom Hu.J?CU i. Vior1_1ici. Uskoro se jav~jaju prve akcije n~ po~ druCJU Izmedu BIJace 1 Novih Sela. Posebno JC odjeknulo rasturanje letaka i Proglasa CK KPJ na Humcu i po drugim selima oko Ljubuskog. Hapsenjem nosilaca ove aktivnosti Jure Galiea-Velikog, Jure Galiea-Rojaka, Marijana Primorca, Ante Primorca i Ljube Primorca rad u selu nije prestao jer smo i mi dmgarlce lbille u •toku. I u olkolnim 1selima, u Hardomilju i drugdje, pojedinci su vee hili ukljuceni urad. Nasa aktivnost doprinijela je da se 1942. godine u Bijaci formira aktiv SKOJ-a. Njega je forminfo Jure Galie-Rojak, a sacinjavali su ga uglavnom djevojke, i rto: Anice Cuze, Kata, Ljilja, Damica i Ruza Primarae, Ivai Joka Galie, Tada Zovko, Jaka Begie, Ruza Primorac, te omladinac Ilija Primorac. Koliko se sjeeam, za sekretara je izabrana Ruza Primorac. Rad aktiva usmjeravao je drug Rojak. Na svakom sastanku davao je iscrpne informacije o rezultatima NOB-a, predocavao i objasnjavao naredne 1Zada1tlke i IZa<htijevao od .nas da :proucavamo lilteraturu koju je sam donosio. Svi smo hili ponosni na rezultate koji su se postizali. Uskoro smo izrazile zelju i mi djevojke da odlazimo u oruzane jcdinice NOV. Drug Rojak nam to nije odobravao isticuCi znacaj zadataka koje izvrsavamo na terenu, kao sto su prikupljanje oruzja, municije, sanitetskog materijala, hrane i druge opreme za nasu vojsku. iR.ojak je povremeno do'lazio na 111as 1teren i ponovo odlazio na dmga podrucja. U drugoj polovini 1943. godine ponovo je dosao iz podrucja Biokova i kao ranije, tom prilikom zatrazio da se odrzi sastanak aktiva SKOJ-a. Brzo smo to organizovali i Rojak je predlozio kao tacku dnevnog reda: Odlazak u partizane. Bez dvoumljenja svi smo izrazili zelju da idemo. Medutim, Rojak je objasnio da se tako ne radi i da se ne moze ostaviti teren. Dokazivao nam je od kolike je vainosti rad aktiva SKOJ-a na terenu i koliko to doprinosi nasoj opstoj stvari. Nakon kraee pauze odluceno je da u jedinice krenu nas pet djevojaka, ito: Anica Cuie, Jalk:a Begie, te moje sestre Ruza, Danica i ja. Dogovorili smo se kako da se prebacimo do jedinica. Rojak je svojim iskustvom stecenim ilegalnim radom dao ideje kako se neopazeno mozemo povezati sa jedinicama. Nasa porodicna kuea hila je mjesto sastajanja i prihvatanja ilegalaca. Tim putem se oddavala i veza sa biokovskim partizanima. Upravo uvece kada je trebalo da krenemo dosla su u nasu kueu tri druga i sa njima smo posli. U toku noei stigli smo u selo Ostojiee. Sutradan smo rasporedene po cetama u Biokovskoneretvanski NOP odred. Prethodno smo dobile oruzje i uniforme . . Rukovodeei drugovi u jedinicama su se interesovali kako smo uspjeli doei. Objasnili smo im da smo, prema preporuci, koristili stalnu vezu u Pozloj Gori kod Ante Cotiea i Mile Dominikoviea. U cetama u kojima smo rasporedeni istog dana imali smo kraeu obuku, bolje reCi, provjeru u rukovanju oruzjem jer smo mi o tome imali osnovna znanja stecena na terenu. Nekako u to vrijeme poceli su u Odred stizati u nesto veeem broju borci sa podrucja Ljubuskog, Gabele, Capljine i drugih mjesta. I sa njima je bilo drugarica. Brzo smo se prilagodile zivotu �oruzanih jedinica i ukljucile se u rad i izvrsavanje borbenih zadataka. U ne.iz.b~isi:v~m sjec~nJu. ostao je i danas nacin na koji su nas primili borc.1. 1 JC~m~ce u_ CJelm~. Impo~ov~~o nam je razvijeno drugarstvo, razumiJevanJe 1 medusobm odnos1 koJI su stvarno bili na najvisem nivou. . l! drugoj_polovirii 1943. godine pocele sui pripreme za formiranje L~ubus!ce par~1za~ske cete. To nam je saopsteno i svi smo s nestrpljenJem ocekiVah taJ dan. Jednog rpopodneva odr.Zavao se odredski sastanak - ~<;mf~r~ncija. Na tom sastanku _Ivan PrpiC je saopstio da ce se formirat~ le~1m~a od boraca sa podruc.Ja zapadne Hercegovine. Davao je sira obpsnJenJa .. Izmedu :>stal'-?~· napom~nu? je .da ~~rei iz tih podrucja ?ob_ro po:z;:t;taJ~ te!'en, ~to _mJe z:: potcJenJIVanJe pnhkom izvodenja oruzamh akCIJa 1 pnkuplJanJa novih boraca. Naglasio je i to da u selima zapa_dne He~cego~ine r~~e ~ase organizacije i djeluju narodnooslobodilacki odbon. Nase akc13e I stalna saradnja dace nove rezultate. Kao za~~jucak d?dao _je da u _tu )~dinicu. nece uCi samo borci sa tih podrucJa nego I nek1 DalmatmCI 1 drugi. Na ovim pripremama radili su: Jure Galic-Veliki, Jure Galic-Rojak, Marijan i Ante Primorac, te drugi . . . Jed:r;oga dana, da~u~a se ne sjecam, uputili smo se, kako je to ~amJe receno, u ~el? 1rklJ~ na ~j~sto gdje_ ce se formirati Ljubuska ceta. ,U selov su_poc~h da s_tizu bor~1 I_ s~ drugih_ terena. Vladalo je pravo vese~J~ u oc~kivanJu s~roJa ~.ave JediJmce - Ljubusike parNzanske cete. Vodi~I su se I _razgovon u koJima su se mijenjala iskustva iz dotadasnjih borbi. Navodili su se naredni zadaci, zracio je optimizam o skorom oslobodenju. Prikljucili su nam se i mjestani ovog malog i lijepog sela razbacaI_IOg po kamenjaru. Oni su ;se takmicili kako da nas sto bolje prihvate I vrlo brzo su organizovali nase snabdijevanje hranom. . S~tradan smo se nasi~ na jednoj ledini u stroju ispod jednog izrazi.to_ :rehkog ~tab_la. ·~ ~~trOJl;l LJ~buske <J?artizanske cete stajali su drugovi I d~1;1gance 1z B~J!'lc~, LJub~sko~, Graba, Radisica, Orahovlja, Gabele, CaplJ1?~· .tyietkov1ca I_ ~rugih. J?Jesta. Ona je stvarno bila jedinica bratstva I Jedmstva. U nJOJ su bih borci Hrvati, Muslimani i Srbi. . , 0 narednim. z~daci~-~ ~jubuske p::rtizanske cete govorili su Ivan Prpic, te koma?~hr I po}Iticki komesar cete Dusan Mandrapa i Marijan Pnmorac. Mem Je saopsteno da sam desetar jedne desetine. Anica C:uze je imal:: duinost ~olnicarke. N~ zna!ll koliko je ceta imala ukupno borac~, ah znam da Je nas druganca bilo petnaest. Raspolozenje je zracilo sa hca boraca. Nastalo je veselje u koje se ukljucilo stanovniStvo sela. u ~olu koje s~ _talasalo na ledini cuse se tek sacinjeni stihovi pjesme ~OJU smo ka:smJe stalno pjevali i time se ,podsjecali na Jt:renutak fmmiranja jedinice: Naprijed, zenske, naprijed muski, Kroz Bijacu da se prode, Kroj Bijacu da se prode, u Ljubuski da se dode. K:,:~t:ko vrijeme. _rposlije to;ga ?dr.Z~n je sastana;k rpartijs!ke celije i pnhkom u PartiJU smo pnmlJene Ja, Anica i jos neki. Mato Rakic Je davao upute za rad aktivu SKOJ-a. Pred mrak su od boraca nase cete formirane grupe. Dobijene zadatke imale su izvrsiti u toku noci i po izvrsenju vratiti se u. Trklje. ' ~om 666 667 Ja sam hila u gmpi sa Alndrijom Galicem, IBrunom Talajicem i Antom Radeljcom. Dobili smo zadatak da odmah podemo na teren Gabela-Metkovic i postavimo mine na zeljeznicku prugu. Mine je vee od ranije u Biokovu izradivao ~ndrija. Uspjeli smo merprimjetno doCi do pruge u neposrednoj blizini Metkovica. Zurili smo da uspjesno izvrsimo zadatak. Znali smo da voz treba brzo da naide. Bruno i ja dr2:ali smo strazu a Andrija i Ante su postavljali mine. Stalno smo mislili da li ce uspJeti. Imaju li dovoljno vremena .. O~~uskivali smo. Bili sn:o radosni kad ih spazimo kako se kroz mrak pnmicu. Brzo smo krenuh u pravcu sela Crnka gazeCi veliko blato. Sarno sto su stigli, cu se velika d.etonacija. Andrija rece: ,Uspjelo je." Ante dodade:. ,:'Kako. :t;tece uspjeti, ja u to nisam ni sumnja?. S!.JJ?-O n~ka voz na?az~ .. Zagrhh smo ~'? radosni i ponosni sto smo 1Zvrs1h prvi zadatak. Zunh smo da na vnJeme dodemo u Trklje gdje je ostala glavnina cete. U putu razgovaramo kako ce to sutni. da se cuje u vijestima. U jedinicu smo dosli prije svanuca. 0 izvrsenom zadatku obavijestili smo Komandu cete. Ne cekajuCi da sve dovrsimo, Marijan nam rece: ,Znali smo koga da uputimo na ovaj zadatak." Pocele su stizati i druge grupe koje su te veceri izvrsavale zadatkc prema BaCini Novim Selima i Vrgorcu. Svi su podnosili izvjestaje. Svakod~evno se zatim iSlo u akcije i postizani su znacajni rezultati. Poceli su svakodnevno da pristizu novi borci. Brzo su se uklapali u jedinicu. Ceta je svuda gdje je boravila razvijala politicki rad i druge forme u slobodnom vremenu. Drugarski odnosi, razumijevanje i pravilan adnos prema nama drugaricama zais~a j~. bio na _najvis~I?. niyou. Ostalo ;rni je u sjecanju kako ~e d;ugar~~I vrsila raz~~Jena vmi~lJenJa: )rako s~ pravilno upuCivane kritike I razVIJana samokntika, sto Je pozitivno uticalo na ukupni borbeni moral. . . . • v Stalni pokreti i prelaz u borbu IZ pokreta bile su odhke nase cete. Uspijevali smo tako dolazit~ do l??trebne. rat~e opreme. . Pogodnost trenutne situaciJe kao I pnsustvo drugih faktora, kao sto su brojnost ljuds_tva u c~ti te partiJska ~ sk<?jevska organizacija! uk~­ zivali su da su zreh uslovi da se pnstupi pnpremama za formiranJe Ljubuskog bataljona. . Borci koji su pristizali sa ter~~a. ul?~znavah . s1;1 na~ s.a t_eroro~ koji provode Nijemci i ustase, te o cmJemci da vehki broJ lJu~h. d<?laz! do saznanja da neprijatelju tone tle pod nogama. Isto tako su Istlcah kako se shvata misa borba. U istinitost tih informacija mogli smo se uvjeriti preko nasih saradnika iz Bijace, Oraha, O~ahoylja, yrgoracke Balje, Tihaljine i drugih mjesta zapadne Hercegovme I susJedne Dalm~~ . Organizovano se radilo u jedinici, davane su blagovremene I potpune informacije o rezultatima ~oj~ postize. NOV.~ saveznici. na svim frontovima. Izrafavala se stalno zelJa da se sto pnJe oslobodi zapa~!l~ Hercegovina. To smo zaista svi osjecali i govorilo se da to predstoJI I da se za to pripremamo. . Polovinom 1944. godine nasa cet~ nal~zila se ~a pr.<?storu Dug1~ Njiva. Na taj prostor dolaze novi borc1 p~ Je u Dugim NJIVa!Ba form~­ ran Ljubuski bataljon. Nasa ceta postala Je Prva. Sada sam Ima_la du~­ nost delegata voda. Bataljon je imao tri cete. Komandant batalJona JC bio Aziz (Ziza) Kudra, a komesar Marijan Primor~c. . . Nismo uspjeli do kraja sprov~sti sve sto Je bilo plamra!lo .~a s~ sprovede prilikom formiranja BatalJona. Iznenada su nas napah NIJemci �vodeni pregovori o razmjeni zarobljenika. Tu su narn i avioni pomocu padobrana spustili hranu i neku op~~ml!. Koristili srno. platn~ padobr~­ na za sivenje bluza za drugarice, koJih Je sada u BatalJonu bil_? n:;mogo viSe nego ranije. Na izvrsavanje borbenih zadataka odavde spustah smo se i u priobalno podrucje. v . U septembru 1944. godine forrniran. je Z_?pad:wh~rc~g~vac~l NOP odred u Ciji sastav ulazi i Ljubuski batalJon: Fo:miranJe J.e I.zvrseno na podrucju Bajtinih staja. Ubrzo poslije fo~rniranJa O~r~d J~ I?J~O tesk.u borbu u selu Stiljirna. U toj borbi sl!ko_b1.o se sa ~htmrn .J.edm1carna IZ sastava Divizije ,Prine Eugen". Te Jedm~ce su b1l~.. spec1plno ~pre~11ljene i osposobljene za ratovanje u brdskm1 po~ruCJ.IIfl:a: Borba )e b1la izrazito teska i imali srno zrtava. Ni~am ~ ~tanJu SJetitl. se ~o Je t?k1 prilikorn po()'inuo od nasih boraca, ah se sJecarn ~~ narn .Je .s~npa tes. o pala pogibij: Ante Cuie iz Bijace. Bio je jako ornllJen u J~~m1c1, ~ osu~? toga bio je jedinac. Uspjeli srno uniStiti potpuno tu speciJa~nu nJern~c­ ku j~dinicu. Ovaj uspjeh je ohrabrio sve nase borce.v N~stayll~v s~ sa IZvodenjern akcija u pravcu Irnotskog, Ljubuskog, Koce~m~ 1 Llstlce. Neprijatelj je grcevito davao otpor, i uprkos tome, .I?ost1zah srno z:a;~ovo­ ljavajuCi uspjehe. IPri:dola:zHi. su novi borci, .razviJaO se masOWliJ·I rad na terenu gdje se Odred nalaz10. . .. . v· Uspjesi koje srno rpostizali bili su :e.zl!lt~t ·vrso'ke ~svi)est.I 111asioh boraca, rezultat drugarstva, ravnopravnostl 1 Je~mstva .. Is~1cana Je hrkb~ rost i pozrtvovanje drugarica kao ravnopravmh s~d10mka u sva. OJ borbi i drugirn aktivnostirna koje je jedinica. orgm;nzova~o sproy?dlla. Mnoge nase drugarice su pohvaljivane za sv~J ra~ 1 bor~~ku ~ktn~ost. Osirn navedenih, u sjecanju su rni ostal~ !enda .~1~darev1c, Mtla Pehar, Ubavka i Beba Dikovila, Olga Lojpur, Mlltca Pens1c, Pe~a _Gaspar. . Pri kraju 1944. godine rasforrniran je Odr.e~. Borack1 s~stav uk_lJU· cen je u druge hercegovacke i dalmatinske jed1mce. Jedan d10, U kOJel11 sam se i ja nalazila otiSla je u LjUibinje i rus~o ill sastav Tr~e (~~rce­ govacke) brigade KNOJ-a. Brigada je stalno blla uvpokre!u ,! akC1Ja~ll,?­ na sirern prostoru Herceg_?vi!le. ~ i~tocne Bo~~e obracunavaJUC1 se uspJesno sa ostacirna kolaboracwmsttck1h forrnac1Ja. i ustase. Uspjeli su da nam se neosjetno primaknu na blisko odstojanje i da zauzmu kljucne tacke na dominirajuCim kotama u blizini. Borba je pocela. Na samom mjestu formiranja imali smo ranjenih drugova. Ranjen je bio Murat Sadikovic. Nismo se dali zbuniti. Bataljon je odmah stupio u protivnapad. Tom prilikom ranjen je i Berislav Susac. U jednom zalklo:nu nalazio •se rsa mnom St1pe Belbic odC~Jkle smo oWaraH vatru na neprijatelja. Ranjen i zabrinut zbog situacije u kojoj smo se trenutno nasli, Stipe je rekao: ,Znam da si organizovana i ubijeden sam da me ranjenog neces ostaviti." Uspjela sam, iako u teskim okolnostima, da ga odvucem do ivice surne, rizikujuCi da obadvoje poginerno. Nesto kasnije je putem veze otprernljen na Vis. Bataljon se uspio prikupiti i krenuti u pravcu podbiokovskih sela stupajuci u nove borbene akcije na torn podrucju. Posebno mi je ostao u sjecanju dogadaj koji se desio u Buklijasima. Na torn prostoru nalazio se Bataljon u predahu. Bila je radna atmosfera. Dde se konferencije i sastanci. Izrnedu ostalog Ljubica Soljak obradivala je neka teorijska pitanja sa clanovirna SKOJ-a i KP. Drugi su cistili oruzje ocekujuCi da hrana koju su pripremali rnjestani bude gotova za podjelu. 0 tome se brinuo Janko Turic iz Buklijasa. U tom rnornentu dotrcao je jedan rnjestanin i saopstio da su ustase zauzele polozaje okolo. Bataljon je stupio u dejstvo prema rasporedu koji je odmah saopsten. Jedna ceta ostala je upravo tu da ne dozvoli ustasama da nas napadaju s leda. nruga ceta posla je u pravcu polozaja koji su vee ustase bile zaposjele. Prirnakli srno se blizu i pojedine ustase pocele su da .nas dozivaju. Na•roci!to nCI!s drugarice, upueujuCi nam pogrdne izraze. NastupajuCi prerna njirna culi srno pucnjavu upravo tarno gdje je ostala ceta da nas stiti od napada s leda. Tarno su ranjeni Meho Nevesinjac i Jaka Begic. Tada je stigla Treca ceta. Ustase su natjerane na povlacenje. U rtoku borbe ustase su se tbile prohile do dvojice .nmjeni:ka, ali srno ih brzo oslobodili. Jaka Begic narn je ispricala kako su je pitali za ime i odakle je, ne prirnjecujuCi da se radi o drugarici. Irnala je kratku kosu i uniforrnu. Brzo se snasla, predstavila se kao Jozo Bubalo iz Hardernilja. Rekli su im: ,Vi ste sad u nasim rukarna pa cerno se malo kasnije objasniti", a i postavili pitanje: ,A, gdje varn je Ljilja Skorpina i Jaka Begic", te gdje su ostale Bijacanke. ,Da samo njih rhozemo pohvatati, cinilo bi narn posebno zadovoljstvo." Jaka i Meho su potorn prebaceni naVis u bolnicu, a Jaka u Italiju na lijecenje. 0 njenoj snalazljivosti i hladnokrvnosti viSe puta srno kasnije razgovarali sjecajuci se tog trenutka. I danas pri susretu cesto kazemo: ,Gdje si, Jozo Bubalo"? Bataljon je nastavio i dalje da izvodi akcije. Pojavila se jednom njernacka kolona sa karnionima u kojirna su prevozili oruzje, rnuniciju i drugu oprernu. U svakorn karnionu imali su po nekog civila iz tog podrucja. To im je sluzilo kao neka vrsta sigurnosti da ih ne napadnu partizani, a ako bi to ucinili, poubijali bi ljude koji su bili u kamionima. Bataljon je kolonu napao i uspio da je uniSti. Zarobili srno 7-8 vojnika. Od oruzja i oprerne Bataljon je uzeo sto je trebalo. Ostatak je zajedno sa kamionima zapaljen. Poslije ove uspjesno izvedene akcije Bataljon je rnarsevao u pravcu Bajtinih staja vodeCi sa sobom i zarobljene Nijernce. Na torn prosto\ru Bataljon 1se priiJ.<Jupio i zairobljenici su 'saslusavCIJDi. Nesto rposlije akcije u kojoj srno uniStili njernacku kolonu karniona sjecam se da su v 668 669 �Paula RistiC-Izrael rografu, koji sam ja cuvala ispod kreveta. Sile smo petokrake, ·a imali smo pripremljenu i zastavu. Ocekivali smo promjene u Italiji, pa je i nas rad u logoru prilagodavan tim ocekivanim promjenama - pripremali smo se za borbu. Rad u nasem logoru bio je koordiniran sa radom u logoru Slovenaca. Neko vrijeme obavljala sam duznost kurira - oddavala sam vezu izmedu nasa dva logora. Viktor Hajon mi je predavao materijale, a ja sam ih na odredenom mjestu kroz zice prebacivala Franceku Drenovcu, koji je po zanimanju bio novinar. U partijskom rukovodstvu na Rabu, pored Viktora Hajona, bili su, koliko se sjecarn, i drugovi: Majo Hajon, Cuco Albahari, Erlih Evald ... Dogadaji su nas obavezivali na budnost i pokretali na akciju. V nasem logoru fo,rmiran je ba,taljon, a drugovi Slovenci :su se SV'rs,tali u brigadu. Iako se nismo smjeli posjecivati i mijesati, nasu solidarnost, idejnu povezanost i radost zbog razvoja dogadaja u nasu korist, mani· festovali smo na drugi nacin: izlazili smo na zice i pjevali, pjevali. Talijani su nas razgonili, a mi smo se ponovo okupljali oko zice i jednog i · drugog logora. Dosao je i dugo ocekivallli dan - 8. septembra, Italija je ohjavila kapitulaciju. Nas logorski komitet zasjedao je cijelu noc. Opet sam bila na duznosti kurira i pred prostorijama u kojima je oddavan sastanak Komiteta ocekivala zadatke. Sutradan su otpoceli pregovori sa Talijanima. Medutim, oko nasih logora su jos bili bunkeri, a u njima strazari sa mitraljezima. NiSta ozbiljnije u cilju naseg oslobadanja i napustanja logora nije se moglo uCiniti dok su oko nas bili naoruzani strazari, Cije raspolozenje nismo poznavali. Zakljuceno je da se bunkeri zauzmu bez oruzja. Formirane su patrole u kojima su bili i drugovi i drugarice. U jednoj patroli bila sam i ja. Mi, djevojke, zagovarale smo strazare, a za to vrijeme drugovi su trebali da se domognu mitraljeza. Manevar je uspio, logor je nakon toga bio u nasim rukama. Odrzan je i zajednicki miting sa vojnicima koji su cuvali logor i sa onima koji su bili na polozajima u okolini logora. Istoga dana, oko podne, ostali vojnici posade logora ukrcali su se u kamione, spremni da krenu u Italiju. Pred njih su izasle grupe iz oba logora i sa pet-sest 'pusaka razoruzali ih. Tim vojnicima i nije bi,lo stalo do borbe. Neki od njih su nam se pridruzili, dok je veCina krenula kucama, da bi, 1ka'ko 1smo :kasnije obavijesteni, usput ~stradala od Nijemaca. Posto smo preuzeli vlast u logorima, objedinjeno je i komandovanje nasim jedinicama. Posto u Slovenackom logoru nije bilo djevojaka, osamnaest nasih drugarica preslo je dobrovoljno u njihovu brigadu. Medu njima sam bila i ja. Brigada je odmah krenula na put. Ukrcali smo se u trabakule i nocu otplovili do Bakra. I tek tada smo se osjetili potpuno slobodni. Iz Bakra smo krenuli u Klann, a zatim u Masun, u Sloveniji. Tu je Rabska brigada :rasformi:rana, izmijesali smo se sa borcima iz jedinica XIV divizije, prekaljenim u brojnim okrsajima sa neprijateljem. Ja sam rasporedena u Sercerjevu brigadu u kojoj sam ratovala sve dok nisam prekomandovana u Primorsko-goranski odred XIII divizije u Hrvatskoj. KAPITULACIJU ITALIJE SMO DOCEKALI U LOGORU, ALI SPREMNI ~og! Je~reji)z _njemacke okupacione zone u takozvano· Ne M k~~I~H~a ~~z~'; ~~b~~~i~o~, prije sv~ga_ iz Sara.j~va, r1zni~ pacionu zonu. To je uspjelt i m . losS 194~. godme u t~h]ansku okunje i tamo neko vrijeme radila ;~~i z a~aJeva sa~ pobjegla u Trebiiz Dalmacije, .uskoro bili internlra~i ~=mo I Jamo_, {aJeyno sa Jevrejima To je bilo samo utoliko bolje st~ sn:an; b ?spl~e a Ill ogo<r na Lopudu. 0 Iz Jeg I potpuno unistenje u Ausvicu. Dalm~i~~k~:~:i!~rf~~i~~ t:~i)afski fasisti su svev Jevreje iz logora u sali na otoku Rabu Sm · t.l-P I, opudl, Hvar, Korcula ... ) s:fuoncentrid . . . . Jes II su nas u ogor u kome ·· b'l· CJ?_DftiiTCI IZ Slovenije. iPrije nase dolas'k su pnje ~la~ 1 I kO]I se nakon toga pojavio, stradal; 4 800 1" ad_tuT J~ bod _po_plave.} tifusa nadoknadili mi naselivsi nove b .~u I. a3 ' TOJ d]elom1 1cno smo :prezivjele logor~se iz Slovenije i o~:~· Izgradeile . nadkon p_oplav~. Za ]e novi logor prekoputa nase sa d OJe su sta no ovodili, podignut je bilo smjesteno 1 800 ljudi. g, ruge strane ceste. U to vrijeme tamo I • . I u logoru na Lopudu s · . je .rukovodio tim ilecralni e orga~_Izov~no_ radilo sa omladinom. Ko radila Valika Stajn oPored ;~d~I?t niJ~ 1~111 bilo P~znato, ali sa mnom je i objasnjavala teku~e dogadaj~ ;r~r~~ Jl preno~Ila krdnev:ne i?focrmacije ma-lenjinizma Znam d · d 1 Iva e .smo I ne e teme IZ marksiztivama dubro~acke par~i/sk:~r~~ ?go~~ ,b~o organizo_van prema rdirekradu imao udjela i Iv K f n~za~lJe. retpostavl]am da je u tom u ~Ci rata bio formirm~~ BrkJi ~~eb~~~nk~~c~~~radiodo_g ~og?ra, koji je , Ibero confino" _ slobodno ~e kretao , u ' g .3e JC Imao status morao javljati policiji Znam da os tr~u, ah se svakog dana 1 3 I ega no u azw u nas logor i oddavao sastanke. · 1 .e . to 1 Na Rabu je organizacija rad ·1 d . rani su kruzoci od po pet clanovaa (;pin ago_ kenav nkovun uslovima. Formi. · ruzod a pri]. e svega ' b'l· su ob avezm. d a posJecuju sanitetski ku anovi.. . k v' l I clanove. Vjezbe previjanja obavljal" ~s, OJI JC o .rzava~ skupno za sve odr2avana su i povremena teor t ek mo ud <:ruz<;>cnna. U okviru kruzoka nosene sui dnevne informaci'e ~s a pre avanJa. Put~m kruzoka prepartijskom organizacijom na \~.ab~se rukovo~stvl<;> odrza~alo je vezu sa mo zbivanja u Italiji i na frontovi~ pa Vs.f!lo _Ima I mogucpost. da pratia. IJesti smo umnozavah na sapiv v 670 671 �Nevenka Dujanovic-Kojic SLICICE IZ BORBE J""\ odena san;. u selu ~~tkoyaciv nadomak samog grada Bijeljine. J:<. U selu pnJe rata ll1Je bilo skole pa su se seoska djeca sko- . loyal~ u gradu. !mali smo i studenata iz naseg sela koji su mahom stud1ra~1 u Beo~ra~u. Praznike i ferije provodili su u selu, sa s~~skom omladmom. Bilo Je nekoliko zanatlija i cinovnika koji su radii! u gradu, stanovali u selu, i druzili se sa seoskom omladinom. . . Uti~aj ~lizine grada i druzenje s gradskom omladinom doprinijelo Je mtenzivmJem, kult~rnom i politickom zivotu na selu pred rat po ugled~ n_a grad, u nek1m naprednijim selima u okolini, poceli smo da <?~gamz~Jen;o kultu~no-za?.avni zivot. Tako smo formirali pozoriSnu druzmu koJa Je okupila naJistaknutije mnladince i omladinke a dobar broj i .s!~rijih ~~ljana i roditelja cija se omladina angazovala ~ drustveno-pohtickom z1votu. Nism? im~li uslo;re za rad:.~arocito prostorija za okup)janje omla. dme. U P~!v~tmm, naJprost:~IJim seosk1m lkucama, wsili smo prirp,reme pozonsmh k<;>mada~. u nJI~a davali priredbe. Preko zimskih praznik."!- znalo s~ na t1~ n~s1~ pnred~ama okupiti omladine, a i starijih iz CIJele okoln~1e. Pnred1vah. smo pnredbe i u drugim selima pa se pred r~~ patkovlJ.anska arnlad111a procula po svojoj pozithmoj alkitivnosti u CIJelom kraJu. .. Negdje 1940.. kada su davani prvi sovjetski filmovi poceli smo odlaziti u grad na bwskopske predstave i na priredbe koje je priredivala napredna studentska, skolska i radnicka omladina grada. Ovo isticem zbog ~?g~ sto se 1941. godine sva nasa omladina gotovo bez izuzetka o:prediJehla ~~ NO~:. Tako je .vee d:ugom f?Ol~vinom oktobra 1941. godme, ?d ~aJsiguTmJih omlaldmaca 1 omladmk1 ru Patkovaci, fonnira 111 a orgamzaciJa SKOJ-a. v Prvo jezgro ~K<?J-a, ka~o smo ga mi zvali, formirano je od pet clanova: Od oml~dmk1 sn:o. bile Ruza Spasojevic i ja. Angazovali su nas n~v razmt;n ;a~aCim?. Ra~1~1v s~o na s~kupljanju oruzja i municije, vojm~k~ odJece 1 obuce, VOJmckih vunemh cebadi, od kojih smo sami sili odj~cu za b_?rce, na sakupljanju hran~. Od sakupljene vune mi, djevojke I mla~e. zen~: plele ~mo ~a borce dzempere, carape, rukavice itd. Bi1i s_n:o ku.nn, v:s:h str~zarenJa, prat~li k~etanje neprijateljskih patrola i VOJske I obavJestavah o tome. Odrzavah smo veze izmedu organizatora ustanka i organizacije u gradu. 672 673 Krajem novembra ili pocetkom decembra 1941. primili smo jos omladine u SKOJ, tako da smo prvo jezgro razdvojili u dva skojevska aktiva. Ja sam bila sekretar jednog aktiva. Koliko se sada sjecam, pored omladinaca primljene su Mara i Jevra Spasojevic, te Jovanka Kojic. Organizacija SKOJ-a se razvila i u veCini drugih sela, a pocetkom 1942. godine formiran je i Opstinski komitet SKOJ-a. Tako smo se brzo ukljuCivali u tokove revolucije. Zadaci su postajali sve slozeniji, ali njihovo izvrsavanje nije izgledalo toliko tesko. Tome su valjda doprinosili licni primjeri starijih komunista i utisci koje smo snazno upijali u susretima sa njima. Evo nekih od njih. Prva dva su vezana za poznato okruzno savjetovanje SKOJ-a za Majevicu i Semberiju odr:Zano u Loparama 16. na 17. febmara 1942. godine. Sa jos nekoliko drugova iz moje organizacije bila sam delegat na tom savjetovanju. Dan ranije u susjednom selu Mackovcu bilo je partijsko savjetovanje, pa sam upoznala mnogo drugova i drugarica. NajveCi utisak na mene ostav.io je susret sa Fadilom Jahicem·Spancem. Bilo je to u kuCi Steve Popovica u selu Vukosavcima. Mi delegati smo tu stigli 15. februara 1942. pred vece, umorni i prozebli jer je snijeg bio veoma dubok. Grijali smo se i odmarali, a onda mi je priSao povisok partizan i raspitao se kako rad na terenu, iz kog sam sela itd. Iako je bio iz Bijeljine, ranije ga nisam poznavala pa sam i u razgovoru s njim bila prilicno rezervisana. Tek kad mi je Izo Jahic rekao da je to njegov brat, Fadil-Spanac, komesar Odreda, osjetila sam tremu i bilo mi je krivo sto nisam otvorenije razgovarala s njim. Okruzno savjetovanje SKOJ-a morali smo odr:Zati za jednu noc. Cetnici su sve viSe zaostravali odnose i vee poceli presretati i zarobljavati nase kurire. Jos nismo ni stigli na svoja odrediSta u povratku sa savjetovanja a cetnici su 20. februara 1942. muoki napali Stab odreda. Poginuo je i komesar Odreda Spanac, koga sam eto prije tri-cetiri dana bila upoznala. Tada sam se srela i sa nekoliko drugarica koje su bile u Odredu Upoznala sam Slavicu I rae iz Kreke, Mevlu J akupovic iz Tuzle, Milenu Popovic iz Vukosavaca i druge. Susret sa Mevlom najviSe me se dojmio. U razgovoru sam doznala da je predratni komunista. Radila je ilegalno u Tuzli. Kada viSe nije mogla da opstane u gradu, dosla je na Majevicu u Odred. U Tuzli je kod rodbine ostavila dvoje nejake djece. Mevla je prv.a drugarica - horae u jedinici koju sam tada upoznala, a koja je posla u borbu ostavivsi djecu daleko od sebe. U tom nasem susretu izgledala je vesela i zivahna. U trenutku pomenutog cetnickog napada u Stabu Odreda nalazila se i Mevla. Ona je vrsila duznost sanitarke. Dok je otpor jos trajao, vrijedno je pomagala drugovima, dodavala municiju. Na kraju se iz te paklene vatre izvukla zahvaljujuCi tome sto je bila obucena u seljacku nosnju tog kraja. U borbi je izgubila muza Jusufa. On je bio sekretar Okruznog komiteta KPJ. Cesto sam se u toku rata raspitivala za Mevlu. Srele smo se opet u ljeto 1943. u tek oslobodenoj Bijeljini na savjetovanju kome ~mo ~_?-­ jedno prisustvovale. Iskoristile smo priliku da se u pauzama sto vise ispricamo o proteklim dogadajima. Sjecam se, jedan dan smo tako intenzivno radili da nismo isli ni na rucak. Negdje pred vece, kada je zavrsen sastanak, posli smo u Komandu mjesta da u njihovoj menzi nesto pojedemo. Kada smo bili blizu zgrade, u kojoj je bila menza, 43 zene BiH u NOB 1941-1945. �Zafira Ademovic Mevla se izdvoji iz grupe i uputi se polako pored jednog drvoreda. Ubrzo sam rto primijetila, sustigla je i pozvala da idemo na veceru. Ona zastade, osluskujuCi: "Cuje5 1i topove? To nase jedinke napadaju da oslobode Tuzlu. Da li ce ko skloniti moje dvoje djece?" Ni,sam mogla da je ostavim samu, ni ja nisam iSla na veceru. Pomislila sam kako je tesko biti majka- borac revolucije. "£!, Bijeljin!, a i ciJeloj ~embe;~ji dovoljno je da se kaze Zora Pajkanovic - . m~J~a brace PaJkanovi~ - pa da se zna o kome je rijec. Tako sam Je I Ja poznavala. Zora Je rano ostala udovica i svoja cetiri si.r;a podizala je sama .. Najst~vri~i sin Vukasin, jos kao gimnazijalac, oprediJeho se za napredm radmcln pokret. Kada je 1941. godine izbio rat ?.r~ca Pajkar;oviCi, a sa '~.iirr;a i majka Zora, pristupili su NOP-u i uklju~ c1h u orgamzovano pruzanJe otpora neprijatelju. Zorina kuca iako u cel!tru ~ij~ljine, postala je ~tociSte komunista- ilegalaca. Ali, ~ec u prVOJ. god1m narodnooslobodilackog rata sudbina je postala kobna za ~aJ~U Zoru. U pryoj neprijateljskoj ,ofanzivi, ~dje je u borbama u MacVI ~cestV~:>Val~ I J.edna ce;:!'l semberijskih partizana (Bijeljinska ceta), pogm~o Je nJen Sill Vukasm, student - ·komunista. Dugo drugovi nisu smo~h .snage .da kazu majci Zori za Vukasinovu smrt. Poslije prvog, stigao Je I drugi, te.za~ vudarac za majku Zoru. Poginuo joj je i sin Drago, horae Prvog ~~Je':~ckog odreda. Smrt dvojice sinova nije pokolebala ~oru. Ona se ]OS v1se vezala za narodnooslobodilacku borbu. Radila je Ilegalno u gradu i pruzala sve sto je mogla NOP-u. . Rat je zavrsen i majka Zora je docekala slobodu za koju je dala ~VOJ~ d.va sina. Najmladi sin Mile (1941. godine je imao 16 godina) izasao Je. IZ rata k.ao teski ir;va~id, ali i kao nosilac Partizanske spomenice. z.C?ra Je n.ast~vil~ sa aktivmm radom u ~ drustveno~politickim organizaCIJam.a. Bila .Je cia~ Sreskog o9-b~ra AFZ-a u Bijeljini. Kada je u mjesecu J:rnu 1945. god~ne sazvan yrv1 kongr~s AF.Z-a za Bosnu i Hercegovin"?, zaJedno sa ostahm delegatima u SaraJevo Je krenula i Zora. U Zvormku su se prikljucili delegati zvornickog, a u Vlasenici vlasenickog sreza. J a sam tada bila r:rkovodilac AFZ-a u zvornickom srezu. Zbog kv~r~ ~a autobusu, zakasmle smo, tako da nas je prvi mrak poceo hvat~~~ J_D~ u ~okoc:r. Tu su nam savjetovali da prenocimo, jer je na RomalllJI JOS ~VJek bilo dosta ce!ni~a .. Ali, mi smo zeljeli da sto prije stignemo: A .1 ?vaka od nas,. fuoJa Je Imala nekoga u Sarajevu, javila je da dol~z1: S.Je~am se kako Je Zora trazila da idemo rijecima: ,Cekace me mo.J Sill Mile!" Krenu~e. smo, a mrak .ie postajao sve gusci. Kada smo, na izlazu iz Mokrog presh mos.t prreko Mokranjske Miljacke i :poceli se penjati uzbrd?. prema Sumbulovcu, sa gornje strane ceste cetnici su iz zasjede baCih bombu pod tockove vozila, ranili sofera, a zatim osuli mitraljesku yatru na nas, goloruke, svecano obucene, spremne za dolazak u SaraJevo .. To~ prilikom. su poginuli Zora Pajkanovic i Bogdan colakovic, veterilla.~ IZ ~r~brel?-1ce. Desetak drugarica bilo je lakse iii teze ranjeno, medu nJima 1 Ja. T1h dana sahranjena je Zora Pajkanovic - zena koja je sve pa i svoj zivot dala za slobodu. ,SVE STO SMO CINILE, CINILE SMO OD SRCA ..." ol za djecom je velika. Majcin ponos je iznad boli. Dok su mala, djeca idu za majkom, a fuada odrastu- ,ako su na pra: vom putu, majka se povodi za njima. U borbu su krenuh mladi, majke su stale uz njih. Sedad K:aric, prvoborac iz Odzaka, poginuo je. Ulica u kojoj se on kao djecak igrao sada nosi njegovo ime. Njegova m~_jka Hajr!'l obr~­ dovala se kada je ugledala Sedadove drugoye pod or~zJelll:. Obnsala Je suze krajickom samije i uzdahnula: ,Alah Je kadar, silt;t mkome ~du.go nije ,bila!" Djeca su stasala do oruzja, a do nedavno zaJedno sa nJemm Sedadom jurila su za krpenjacom ispred kuce. Sedadovi drugovi bili su skriveni u stali majke Hajre. Rekli su joj zbog cega su tu i povjerili su joj duznost stra.zara. - Pobite, dusmane, djeoo - bile su rijeci njena odobravanja. Grunuo je rafal i pokosio zloglasnog usta~kog s.~tni,ka ~)uc~. Odzakom se brzo ,pronio glas: ,Nasi ·se svete, rto Je akciJa rpartiJaca, partizani su sve jaci, pobjeda je na nasoj strani." Ustase su se razbjesnile. Bio im je cilj da pohvataju komuniste i otkriju njihovu vezu u poz<l;dini. Poce~i. su sa. sas.Ius~~~njima. Ubi_jali su, tU:kli, maltretirali, a kada 1m plan mJe usp1o, 1Zvrs1h su pokolJ u Vrbovcu. Veliki broj patri.otkinja, saradnica NO~-a iz .ovog k~aja, go!o~o su nepismene zene, ali im to nije smetalo da Cll:e ?Jela vkOJ~ !laslUZUJU d~ udu u istoriju ovoga kraja. Zajed,no sa akt1':1:·nm u~esmc1ma u borb~ njih je oko pedeset, pa je nemoguce da sv~ nJihova 1_men!'l u~u u ovaJ zapis. Njihova djela ce ostati kao nepresusno vrelo msp.Ira~JJe za buduce generacije koje ce ih spominjati. Sarno nekoliko drag1h 1mena ne~a ukrasi ovaj zapis: Rosa Mrsic, Lejla, ~atima, Dzerr:ila, ~and~; RaziJa Sirbegovic, Emina Catic, Ljeposava Mrs1c, Stana, Pasa Cehkov1c ... Rosa Mrsic je bila clan Mjesnog narodnooslobodil~ck?g ~dbo:a u Lipiku-Vrbovac. Ona je i zivi svjed~k usta~kog poko~Ja l Z~IvanJa. u ovom kraju. Jula mjeseca 1943. godme potJeral~ su J~ ustase. sa JOS dvanaest aktivista u logor u Potocane. Putem su 1h tukh. Rosa )e ~r':a: rila na usta, nos i usi. Srecu je imala da umakne. Dok su progom.oci ~sh u jednu kucu da istjeraju zivalj, nj~ je p~~t~o u~tasa Ma~o ~rmc, nJen komsija i bivsi drug njenog brata M1ke koJI Je bw u part1zamma. · 674 675 B �Jedne nod, po pricanju Rose, cekalo se u kuCi Ljeposave Mrsic u Lipiku da dodu Mato Bjelic, Mika Liletic i Bosko Milutinovic clanovi KPJ, da odrte sast;;tnak. Najednom je od Novog Gracia naiSlo 36 ustasa i pred njima Ivan Calusic, poznati logornik iz Potocana. Rosa se sakrila kra~ ograde "If dvo-:~stu. ~jeposava je ostala u kuCi, ali je morala da izide da 1m otvo.n kapi}l!·. B1la j~ u bijeloj kosulji, oko nje samo tkanica. Odma~ s~ JC o?onh 'I :po<:_eh d.a ~u~u. Pit.ali su je gdje su Mate i Mika. Rosa J.e b1l~ bhzu, sv~ J~ cui~ 1 ~~~Jela. LJeposavu su premlatili i pustiH u nad1 da ce preko TIJe 1mat1 pnhke da saznaju za komuniste. Onda su se vpor~dali u st~?J i ljuti k~enuli u gornji clio sela, odakle se ubrzo ~acu~ )au~. Izvrsll~ su po~olJ u nekoliko kuca i otiSli pjevajuci. Tada Je na.Isao Jed.an s.el)ak, po 1menu Krsta, sa kojim se Rosa uputila prema gornJe~ kraJu L1p1k~:Vrb~vac .. Tu su saznaliv da su ustase poklale majke b?raca 1 sve one koJ1 su !~~h nekoga clanova porodice u partizam.ma. Zaklal~ su Pe~;~ M~s1c 1 P~tru Punc. Petra Puric im je pokazivala sh~u svoga s1fl:~ ~OJ1 J~. bw .u NJei?_ackoj, .ali joj to nije pomoglo. Ubili su ! Maru Punc 1 ~anJ.U. V!d~~ov1c,. ~OJOJ je sin bio u partizanima. U ~~zaku su bolesnvoJ __Enum c::atlc, .maJC1 A~metov<?j, s~avljali mitraljesku c1~ev na usta trazec1 da kaze gd]e se knJU par11zam. Majka je cutala a 1zmedu ostalih u njenoj kuCi se krio i Enver Humo. ' . . Me~? tim! i po~lije pok~lja rad na terenu se nastavljao. Kod ManJ~ Rak1c ~knvana Je h-:a?a ~ ~prema_.za partizane. Lipik je zajedno sa C?dz~kom b10 centar aktivistkmJa. Raolla Je skojevka Ljuba Mrsic koja Je b1.l~ u l.ogoru. u vPotocanima..i ostala je ziva. Iz D. Dubice, D~rinka Drag1c sknv~la J~ clanove PartiJe Matu Bjelica i Miku Miletica. Iz Novag .Grad~ dJeV<?J~U Dra~icu Dakovic su otjerale ustase u Brad i ubilc. Radlle su 1 DragmJa Rakic, Stana Dinic i Cvijeta Miletic. . Na ovom nepodesnom ravnicarskom terenu nije se moglo lako skrivati. Na teren su, po zadatku, marta 1944. godine dosli Mika J\,1iletic Tom_o. ~adic .i .l\Iirjana Mijojlic. Ustas~ ~u ih stigle na Merin-polju u D: Dub1c.I I .~ob.Il~ ~h. U !'Jo-yom Gradu ubi11 su komandanta pozadine Stevu Y,ukoJevica 1 JOs 40 ljudi. Ovaj pomor su izvrsili zloglasni ustaski koljaCI Ivana C:alusica i Ra:jkovacica. . D.vadeset cetvrtog. marta 1944. godine ustase su napale i Rosine roditelJ~· Otac s.e ibi'~mo sa tavana iz podreska (puska ;kojoj je podrez':lna CIJev~. Do~IVa? Je u pomoc komsije. Ljudi su plakali, ali pomoCi mv~u. mogh: Skmuh su ga sa •tavana, odsjekli mu nl'ke, noge, iskopali oc1 1 z~dah se~amn.aest rana nozem. NaiSao je seljak Marko Matanovic sa ·kolnr:a, natJe_rah ~u ga da komade pokupi u ponjavu i ibaci u Savu, a kada Je Sava 1zbacila komade u plicak, snaha Duka je molila da oca sahran~: ali joj nisu .dozvolili. Poslije oceve pogibije Rosa je pobjegla u Teshc da se sklom. . Sakuplj<;t~e smo se u kuCi Sirbegovic Razije u Odzaku, kaze Fa~Ima Ade~noy1c. Spremale smo J sl!-sile rezance ~a vojsiku, pravHe kola~e za ranJemk~, dogovarale se sta 1. kako da rad1mo. Sakupljenu hranu 1 opremu st<;tVlJ.ale s~o u s~ndt;tke 1 slale preko veze partizanima. Prilikom ~akuJ?lJanJa pnloga nmlazile smo na poteskoce. Morale smo narod da ubj~~UJ~J?O d~ ce pobje~a biti nasa. Ljudi su ·se bojali da neko drugi n~ pobiJ~di 1 da 1h ne pobiJ.e k~da ~~ rat zavrsi. Klele smo se u svoju <;!Jecu,. :pncale .kako se razv9a situaciJa :r:a frontu, da su stigli i Bnglezi I R~s1 1 ?a sv1 nama pomazu. Sa nama Je radila Desa, uciteljica i druganca AJsa, sto se krila kod Catic Emine. One su bile pismene i citale su nam. Nasa aktivnost je hila raznovrsna. Ja sam morala da sakupim od Muslimanki zarove, da obucemo sestre Srpkinje i da ih sprovedemo na slobodnu teritoriju da ih ustase ne pokolju. Nikada nisam zaboravila izraz srece na licima zena koje sam sprovela kada su skinule zarove i predale mi da ih vratim Muslimankama. ,Pozdravite, sestre Muslimanke i recite im da ih necemo zaboraviti dok smo zive". Iz Odzaka i okoline otislo je mnogo omladinki u partizane. Krenula je avgusta 1943. godine skojevka Mara MilanoviC. OtiSla je sa crvenom maramom oko vrata. Nju, Srpkinju, zarobili su cetnid i ubili je zbog crvene marame. Nije htjela da pred njima mali Ocenas jer je mrzila i one koji ubijaju u ime boga i taj izmisljeni kult jedinog koji ne pomaze. Sa njom je otiSla i njena drugarica Zarifa, koja je imala ratne srece da sa jedinicama Treceg korpusa, kao pobjednik, ukoraca u Sarajevo. Otisla je i poginula u borbi za Tuzlu Zorka KrstiC iz Gnionice. Slijepcevic Draginja iz D. Dubice otiSla je u Sestu istocnobosansku brigadu. SaCiroviC Pasu iz Odzaka su zarobili Nijcmci i htjeli od lijepe plavuse da naprave svoju metresu, ali im je brzo dosao kraj .. OtiSle su jos dvije Ademovicke, Razija i Sabiha, Mejaza Delic koju su stigli i ubili. Veliki je broj zena saradnica iz ovog kraja koje su svesrdno, vodene ljubavlju svojih milih i dragih sto aktivno stupiSe u NOV, pomagale da se borba razvije i da se prije stigne do pobjede. Ustase i cetnici su pokusavali da pridobiju ovaj kraj, ali im to nije uspjelo. Narod je mrzio okupatora i one koji sa njima saraduju. Narod hoce svoju vladu, a ona je iznikla iz borbe naroda i os•tala 'takva . .Na terenima je radio veCinom zenski zivalj. Mnoge saradnice su zive. ,Sve sto smo cinile, cinile smo od srca, nagrada nam je mir i sloboda" - ka:Zu nase majke, sestre i zene. ?? 676 677 �Emilija StijaCic 678 67~ bile zajedno u koncentracionorn logoru. Ona je za to kratko vrijeme obavila i razgovor sa doktorom .Kauferom i prenijela mi spretno njegova uputstva na sta da se zalim kao nedavno operisan bolesnik, kako bi me mogli duze zadrzati u bolnici. U vrijeme mog hapsenja, provala u sarajevskoj organizaciji se jos s·.Lrila. Mnogi ljudi su pohapseni da bi ka1snije hili poslati u logor. Ali organizacija se nije dala, odmah se popunjavala, reorganizovala. Umjesto Esada CengiCa, sekretara MK KPJ Sarajevo, koji je uhapsen, do.sao je Vladimir Peric-Valter. Provalu su zaustavili svojim dobrim drzanjem oni clanovi organizacije koji su imali snage da izdrze mucenje. Ali neki nisu imali te snage i pokleknuli su, pogotovo ako su se i sami suocili s izdajom. Neki su se uplasili i privremeno ili stalno povukli. Ono sto je jednu vrstu ljudi revolucionisalo, vezivalo za NOP i stvaralo od njih heroje, drugu vrstu ljudi je obeshrabrilo. I tako, dok ja i mnogi drugi jednima dugujemo zivot, dotle ga zbog drugih umalo nismo izgubili, ili su ga neki izgubili. Ipak, kad se danas u mislima vracam tim danima, osjecam kako je na ovoj vremenskoj distanci podjednako lako i osuditi i oprostiti. Prije mog odlaska na operaciju zatvoreno je viSe ljudi iz moje okoline, ali zahvaljujuCi nekima od njih dugo nisam bila otkrivena. Najprije je zatvoren Esad CengiC, sekretar MK KPJ Sarajeva cijem herojskom dr:lanju dugujem zivot. Zatim je neko izdao Lepu Carkic, moju drugu vezu, tako da je hitno prebacena ;u partizane. Ta hrabra zena i iskusni ilegalac, moj drug iz logora s kojim sam dijelila lezaj, kocku secera i jednu cetkicu za zube, umalo nije bila uhvacena. A vratiti se u logor znacilo bi samo jedno - smrt. To se i dogodilo drugoj nasoj drugarici, Jagodi, koja nije tako brzo reagovala na provalu, ili nije bila na vrijeme obavijestena. Uhapsena je, tucena, vracena u logor i kasnije ubijena. Jos jedna nasa drugarica iz logora, Cilika Hajnrih, predratni komunista i neumorni radnik, bila je otkrivena na policiji, ali zahvaljujuCi samo jednoj zbrci oko imena, ona nije uhapsena. Veza izmedu Lepe CarkiC i mene, ,djevojka Mila, taJkode je bi,la uhapsena. Slavica Milicevic, s kojom SaJm imala iJzvjesne veze, rtakode je uha1psena, mucena i na kraju odvedena u logor, da rtamo ostane zauvijek. Malo oudno zVlllci .u ovoj prilici izraz ,zauvijek ostati" kad znamo da ih je u logoru relativno malo ostalo zauvijek, lesevi su plivali Savom, sijani su usput iz logora u logor i pokraj logora i ko zna gdje ie ko ,zauvijek ostao". Ali neka tako bude u nasoj uspomeni neki likovi su spojeni s pojmom logora u tragicnu cjelinu. Uhapsen je i kolega iz moje kancelarije, Branko Vitas, s cijom sam se sestrom Jelenom razminula u logoru (on je kasnije poginuo u partizanima). Kad sam stigla na odjeljenje I-3, rdjelimicno vee rspasena samim tim sto sam tako izbjegla najgora mucenja, tamo su vee lezale dvije drugarice. Nijednu nisam poznavala od ranije. Jedna je bila mlada partizanka Dragica. Ona je, odmah da kazem, ziva i zdrava docekala oslobodenje Sarajeva. Bila je ranjena u nogu i dr:lala ju .ie u gipsu, ali rana .ioj se inficirala, tako da se cijelo ono vrijeme koliko sam tamo provela mucila i trpjela bolove. Ali ni za trenutak se. nije pokolebala ni klonula. Druga je bila Ana Bozic. Kao Clan KPJ bila je mucena i pretucena u sarajevskom zatvoru. Kad sam stigla, bila je tek djelimicno oporavljena. Kasnije, Ana je otpremljena u koncentracioni logor i tamo je �kako sam cula ubijena. Sva jos pod utiskom svega pretrpljenog, o cemu se ustezala i da govori, nada se da ce se nad neki izlaz za nju. Ali ni I-3 nije bilo za nju spas, nego 1samo mali predah na iputu 1ka smrti. Slika o tadasnjem I-3 ne bi hila potpuna ako ne bih pomenula Acu Vinsbaha i Esada Cengica, koji su se tada tamo nalazili. Aco Vinsbah iz Sarajeva (docekao je oslobodenje Sarajeva) bio je ranjen u ruku, ali pokretan i drug u kojeg se moglo imati puno povjerenje. Posto je uvjerio osoblje da nije uhapsen iz politickih razloga nesmetano je setkao po odjeljenju i bio veza izmedu nas. Istovremeno bio je veza Esada Cengica sa spoljnim svijetom tj. sa organizacijom u gradu. Ovu ulogu vrsila je jedno vrijeme i moja majka Ela PetroviC. Prilikom posjete donosila mi je poruke izvana i na.Se odnosila. Pa cak i nakon mog pustanja sa odje'ljenja, u dva-tJri maha je nastavi.Ia svoj obilazak, uglavnom u vezi sa zamjenom Esada Cengica. Uspjela je da pridobije bolnicarke i dezurne strazare dobrotom svoje naravi, a uz to, svakako, i materijalnim dokazima te svoje dobrote. Zahvaljujuci tolerantnosti nekih strazara, Aco Vinsbah me je odveo u veli:ku zajednioku sobu da vidim kuriozitet odjeljenja, covjeka kojeg su zvali Nijemac. Otkako je doveden, bolje red donesen na odjeljenje, nije progovorio ni rijeci. Sarno je lezao, gledao i cutao. Niko nije znao razumije li sto mu se govori, sta osjeca, sta misli. Uvijek isto lice, bezizrazno, nepomicno. Odmah sam znala o kome se radi. To je bio Esad Cengic. U Sarajevu su kolale razne price o njegovom hapsenju. Jedni su tvrdili da je slomio kicmu i obje noge iskacud kroz prozor kad je na partijski sastanak banuo Gestapo. Drugi su tvrdili da je u tom .skoku po;vrijedio glavu i ostao u besvjesnom stanju. Bio je potpuno osiSan, gotovo nepokretan i nijem kad sam ga prvi put vidjela. Ukocenim pogledom docekao me je s vrata, ali sam njegov govor razumjela. Tek nekoliko dana kasnije, posto je premjesten u jednu manju ,sohu, a premjestan je nekolilko .puta 'iz 'Sobe u sobu, valjda iz nekih mjera bezhjednosti, uspjela sam da porazgovaram s njim. Razgovor se vodio tiho, hrzo, oprezno dok je Aco cuvao strazu. Kad danas o tome mislim, guhim tadasnji mirni, prirodni odnos prema tom povjerenju u nasi sa cudenjem i postovanjem posmatram, sa razdaljine godina, tog covjeka, tog horca, kako u opasnoj atmosferi ustasko-gestapovskog zatvora, u kojem je on glavni zatvorenik nepokolehljivo vjeruje ljudima. Interesovao se za novosti u gradu, posavjetovao me poslije Jakuhovicevog saslusavanja i maltretiranja, pricao ukratko o svom mucenju. On je zaista u padu hio tesko povrijeden, ali ne toliko i ne na taj naCin da ne hi osjecao holove. Medutim, on je izahrao upravo taj put - pretvarao se da je izgubio moe osjecaja, jer mu je povrijedena kicma. Postao je nepokretan, nijem i tup na hoi. Primjenjivali su sva moguca sredstva, ali uspio je u onome sto je naumio. Priskocili su i ljekari u rpomoc s podmetnutim rtudim .rendgens·kim snimcima i nalazima. Ali glavni teret snosio je on sam. Ni jaukom, ni pogledom, ni holnim mrstenjem, nijednim trzajem, ni najmanjim drhtajem usana, nije pri·· znao svoje holove. Morali su povjerovati i poslati ga u holnicu. Njegov slucaj je valjda nesto najteze sto sam cula u vezi sa nasim herojima NOP-a. Iz Gestapoa su cesto dolazili da obidu Esada Cengica. Stalno su trazili da se uvjere u njegovu nepokretnost i neosjetljivost, majuCi wlo toku su bili pregovori o dobro koga iJ::?aj? u rukama. A osim toga, u . n'ihovo obilaska kad sam bila u n~ponjegovoj _zamjelll. Sjec<:n;t ~e d<??ro Jednog ~ flasJ\ad su neke erne sjenke P!'.esJeksrednoj bhzmL Tocila sam vodu la sam se i okrenula. U pratnJl dokle suncanu zraku s prozora. Trgnu t la nad krevetom cengica. Lezao tora KovaceviCa tri ges~apbvc~ su s al<,ao covjek koje je van bola i poje kao i ohicno i gle~ao ~~. ezi~:azn~k~zao ni iznenadenje, ni nela~od­ malo van stvarn~st1. NI~Im mJe P ·. kojega nisam niSta razun;~ela. nost, ni iScekivanJe. Vodw ~e razgovofu ~~icnom, ljekar ,podize Cengi.c~vu Tada u jednom ltrenut\ku, vJerovatno ~ ~ udari nJ· om o gvozdenu IVlCU . * · ·· · . . . h.' kla skoro i najzdraviJa k os t 1 koJ· eg pozliJeuenu nogu 1 svom snagom s VlSlne, kreveta. Tup udarac o~ k~Jeg I. pu m Ali niSta se nije culo, mt~ se covjek mora da oglasl kr~kom 1 srzo Bez i jedne rijeci gestapovcl se sta izmijenilo na zatvoreD;l~OVdJ:? l'lC~· ,Prote!klo je ]pak dosta dana okrenuse i odmah ~ap~stll~e 0 Je J~rJe · · · rehacen u partizane. .. dok je najzad zamiJel1Jel1 1 na. UOSl Ima ~ovela na 1--3' niko noV za tih petnaest dana, kohko sa!ll P s·-1 drugovi i drugarice prosh • . . .. . l'J' e mene mnogi su na t . a dosao. Ah 1 pnJe l P~~. 1 , B'l ·e to jedna mala usputna s amc kroz I-3 i hili razhclte srece. ~a~ hrili se za posljednji korak. na kojoj su prikupili novu snagu 1 o ra mr: 680 681 �Jela Bijelic AKTIVNOST ZENA POTKOZARSKOG SELA GUNJEVACA crro_ljece 19v43. g?di:~le veCina prezivjelih porodica iz sela unJevaca, .zen"!- 1 djece, pocela je da se vraca iz zbjegova organizova~a~d s:a ~~~~~t~l·~ ~~~~ rl9.s4e3 nar·do~a, ·~ sbe1u Je o~et otpoc~~ S l NOO " . go me Iza ram su I odbormci . res wg . , · Za odbornice NOO izabrane su Jovanka Misiraca Ma · · sed:adkilo sve ~o n~~ja 1943. godine. Isto tak~ je ~~~ ~~~da ~e.~j~·. T~ko 1 . JC 1om a ms a orgamzaciJa. ~ l]eto. 1~43. godin~ ra~_omladine i :lena je bio jos aktivnn. Fo. ·b~d~I1~k~~Jbvs~a 3rgan_IzaCIJa, C?db_ori AFZ-a i obnov,ljeni nar~dno=0 1 .1 ~ ~ rgamzovana Je 1 omladinska radna ceta u k · . b 1 e u kl' v . JUcene I zene. U selu je bilo bolesnih od tifusa OJU · ~~ Jednu prosto:riju u 'koju smo ih smjestali i brinuli .se o Jjf~"~o odredili bila ~cfse. e~.Y _izabr~li za ~eJ<:retara odbora AF:Z-a, a Marija Petrovic je . . Pb"l Jv m~a. Bilo mi Je veoma te8ko vrsiti ovu duznost NajtezP m1 Je 1 o sto msam znala sta znaCi - dnev · d k · · · 1· "~ ~vakom..sast~nku. Napisala mi je jedan dne~~{~ed ~~s~e j~~~a~dek~:a Jk ~asny~ l;nla s~kr~tar Opstinskog komiteta SKOJ-a na naso- r~vl' a~~ s 0 J ops.ym. a ~nla J~ pr_va omladinka clan Partije iz nasega s~la D~go ~~k ~si a ova} nap1sa:~11 dnevni red misleCi da on vazi za svaki. sastalike. daes~a~dja ne~k l!moge ddruge om_ladi?ke i ~ene nisu imale pri. . . vno s o UJU, a sa a nam Je bllo nuzno da znamo ~·t t' ~~~~tt 1:lato smd. okno_vale anaJtabetske tecajeve na koje su bile ob~v=z~ Klek~v~c~ fm 1a ~n e I _mlade zen~: Ucila nas je Stana Repajic iz sela . I' sd nJom Milenko .Obucma, omladinac iz nasega sela Sasta J~. 1 x~U: 0 s~ u. omu u Gunjevcima i tu uCili prva slova i sastavlJ'~li p..-.·e· rIJe'-'l 1 recen1ce. •• U 1 i Jela ~i-~llco .v~jemeGu odboru A~?-a bile st; tri zene: Marija Petrovic, borniki. I osa oga, a kasmJe se ovaJ broj povecao na pet od- noo~l~b~d1f~~kiv~dt~~j ~~;;~l~~~~~sj~d~fk~db~~. ~2: s~~e~~~~~at~od~ 1 bspJe~. da n~u~Im n.~sto c1tat~, 1 p1sati. U narodnooslobodilackom odlj~r~o~:. su JOs ManJa Petrovic, Milka Mataruga, Stoja Vidovic i · Smi- stavlj~llc;~~d~~r~d~~~~~bodtl~~k~s~dbj~e.8~~i~~~a!c;!~ !~j~ ~~abd~~~ 682 683 vanju, prikupljanju i prenosenju hrane za partizanske jedinice, a odlazili smo organizovano na teren bosanskogradiskog sreza, odakle smo prenosili zi to i druge namirnice. Odbor je bio duzan da organizuje redovno odr:lavanje strazarske sluzbe prema neprijatelju. Nase selo hila je najblize neprijatelju jer st narod iz Ravni i iz sela Klekovaca bio ise1io u potkozarska sela. Nase selo nalazilo se neposredno uz Prosaru i zato je bilo nuzno postaviti strazu na odredena mjesta da bi zastitila narod od neprijateljskog upada u selo. Imala sam kod sebe ustrojenu evidenciju zooa Jwje !Su ibile odreuene na strazu. Stra:larska slu:lba dr:Zana je i po noCi i po danu, na mjestu zvanom Zvon~k, na S'red1ni sela, i na lbrdu Batica. Redovno su na strazi bile po dvije zene ili omladinke. Odbornice NOO obilazile su i kontrolisale ove straze. Radna ceta u selu bila je glavni oslonac narodnooslobodilackom odboru u selu pri obavljanju veoma teskih i slozenih zadataka. Najvaznije nam je bilo da se blagovremeno obave proljetni i jesenji usjevi zitarica. Uslova za oranje nije bilo jer nismo imali radne stoke. Onda smo odlucili da se organizuje kopanje i prekopavanje zemljiSta. Bilo nas je po 15 i viSe u jednoj grupi. U radu su se posebno isticale: Grozda Goga, Stanka BoriC, Jela i Savka Mrsic, Smilja Goga i Jela Bijelic, odbornice narodne vlasti. Mi odbornice morale smo i raditi i organizovati pojedine akcije. Cesto bi se navece sakupljale i dogovarale sta sve jos treba da se uradi i kako da se blagovremeno i uspjesno obavi neki zadatak. Zanimljivo je da su te ratne godine veoma dobro radale. Nismo jmali mogucnosti da zasijavamo vece povrsine zitom i povrcem, ali zahvaljujuci tome s.to. je dobro radalo imali smo dobre prinose :ta;ko da nismo oskudijevali u osnovnim prehrambenim artiklima: u hljebu, krompiru i grahu . Pored niza akcija koje je izvodila radna ceta u selu, zatim u sklopu radnog bataljona i omladinske radne brigade na zetvi psenice u Dubickoj ravni, odlazili smo i na bosanskogradiski srez ,sa zadatkom da iznosimo :lito iz Lijevce-polja. Imali smo i cetu :lena kosacica. To se nekada smatralo najtezim poslom koji su mogli da obavljaju samo vjesti i fizicki jaki muskarci. Sada su to morale da obavljaju zene. Kao odborn~k · vlasti, morala sam medu prvima da poka:lem da zene mogu kositi. ISla sam na celu grupe kosacica. Prvi dan bio je najtezi. Bilo je u jednoj grupi preko dvadeset :lena kosacica. Odlazile smo pomagati starim zenama koje su bile same, jer im je sve izginulo, ili su bile bolesne od tifusa. Sakupljale smo mlijecne proizvode, mlijeko, sir i kajmak, od porodica koje su imale kravu, iako su takve porodice bile vrlo rijetke, zatim smo plele carape, pulovere, kad bismo uspjele da dodemo do vune, onda smo brale jagode i drugo voce i sve to smo organizovano no· sile ranjenicima u bolnice u Kozari. Gotovo svakih petnaest dana odlazile smo sa poklonima u bolnicu. Pod kraj 1944. ili pocetkom 1945. godine u selu Gunjevcima izvrsen je teski zlocin nad nevinim stanovniStvom. U nasem selu bila je partizanska straza ili, kako se tada zvala predstraza. Nalazila se u kuci gdje je nekada bio ducan Ilije Vidovica. Komandir predstraze bio je Mile Dakovic, a komesar Cedo Zakic. Sjecam se i nekih boraca kao Gojka Pasica, te jednog Muslimana koga su �zvali Diktum, ali ne znam kako se prezivao. Sve do ovoga pokolja i ranije je na ovo podrucje izhijala neprijateljska vojska, ali smo svaki put osjetili i hlagovremeno ohavjestavali narod pa smo se povlacili prerna selu Vojskovi. Medutim, ovoga puta hili smo iznenadeni. Uoci toga dana provela sam noe u kuCi gdje je svaki dan dezurala neka od odhornica zena. Tu smo primale i otpremale rpos,tu .koja je dolazila iz Sreskog odhora i otpremali je dalje kuda je glasila. Imali smo i kurire koji su ovu postu prenosili. Uvece sam imala sastanak sa odhorom AF.Z-a, a sutradan je hio zakazan sastanak odhora Narodnog fronta. Odlucila sam da tu vece ne idem kuCi, jer je hila udaljena, a vee sutra opet sam morala da se nadem ovdje. Sutradan kada je trehalo da se oddi zakazani sastanak odhora Narodnog fronta, vee rano ujutru osjetila se snazna pucnjava na mjestu zvanom logor u selu Sreflijama. I u nasem selu kao da se culo pucanje, ali samo poneki pucanj iz puske. I u pravcu prema Klekovcima culo se pucanje, ali prema Prosari se niSta nije primjeCivalo. Tek sto smo se udaljili nekoliko stotina metara, primijeti'li smo da je ikuea u ikojoj se 111alazila podstraza zapaljena. Kretali smo se prema Sihovitoj, ali usporeno jer komandir Dakovie nije mogao da se hde kreee. Neprijateljska vojska, uglavnom ustase vee su hili izhili na hrdo Mijatoviea u selu Sreflijama, odakle su tukli jakom mitraljeskom vatrom. Dakovie me je smirivao da se ne plasim. Uskoro su tu pristigla dvojica stra.Zara koji su ponijeli svoga holesnog komandira. Krenuli smo jednim putem prema gaju Jugoviea i spustili se prema rijeCici Rakovici. Sarno sto smo hili presli preko vade primijetili smo kako ustase tree kako hi presjekle put narodu koji je bjezao u ovome pravcu. Ustase su stalno jurile za narodom koji je bjezao. Ljudi koji su krenuli prema mjestu zvanom Kamenica hili su pohvatani i pohijeni. Sarno je neki slucajno ostao. Mari Vidovie, koja je nosila djete u naramku, uhili su dijete i odhili joj jedan prst na ruci. {spustila je mrtvo dijete iz ruku i uspjela da pohjegne. U selu je, kuda su ustase prosle, hila sve razhacano. Klali su ovce, otvarali trapove i razvlacili krompir i jahuke, 1znosili su sve sto su smatrali da im maze koristiti. Sutradan je formirana jedna komisija od predstavnika iz Opstinskog komiteta KPJ, narodnooslohodilackog odhora Opstine i Sreskog narodnooslohodilackog odhora. Koliko se sjecam, u ovoj komisiji bili su: Velimir-Velo Cado, clan Sreskog narodnooslohodilackog odhora Bosa Dimie, sekretar Opstinskog :komiteta KPJ ravljanske opstine Dusan Toroman, predsjednik Opstinskog narodnooslohodilackog odhora, Milan Dokie, clan odhora i ja kao predsjednik Narodnooslohodilackog odhora u selu Gunjevcima. Krenuli smo kroz selo. U KrnjajiCima smo nasli dvije sestre, Bosu i Perku Krnjajie, ko1je -su bile zaklane. Zaklan je i !Miloja Mi'Siraca i s~tav­ ljen izmedu Bose i Perke. Miloja je do tada hio jedini covjeik u nasem selu Gunjevcima. Isto taiko tu je zaklano i jedno dijete Miloja Miskace zajedno sa jos dvoje djece iz Klekovaca. Lezali su svi jedno pored drugoga ohliveni krvlju koja je prskala oko njih. Dolje u Krn}ajiea jarku nasli smo zaklanu Stoju Vidovic, majku proletera Milorada Vidovioa, te njegovu sestru. Tu smo vidjeli i jedan tezak prizor. Nasli smo Zagorku Pjevic, radom iz Gradine i njenu mrtvu . k, k z k Zagorka je bila tesko ramajku koj~ sedbilal savilka o~o tcerM~la:b~dll~ je priSao da vidi da li je njena. J os Je ava a zna e z1vo a. starica ziva. T d · u kuci Krenuli smo dalje u zase:l~k KamGeni~u i ust~~~v~~ t~ Jbile zene Gece Vukmira spaljeno 45 mJestana unJevaca. i djeca. . . 'h t dJ'ece a sin U ovoj kuCi izgorjeli su: Dr:a~inja. G?ga I. nJe:r;n ce ":~d~o sa Milam Milan, 'koji je bio sko~evac, s.asJe~~:v~:~z fs;~r~~k~a i:;~rjele su Milica 1 Gogom: , t~ko~e omla_d~ce~ :~k £z Klekovaca, zatim Boze Petkoviea Jankovic 1 lllJena. kd7> a t ' ~J s mnoge zene i djeoa cijih se imena ne zena i njer:o d;roJe. Jece, e J.~. ko je sve stradao. Tek kasnije kada su 1 sjeca~. T:sko Jev~n.o us!anov~ 1d'eca mo li smo da ustanovimo koga se pnkuplle prezivJele kzlene ~ JbiJ·~ne igsahranili a pepeo zapaljenih nema. Pokup1h smo po an~ 1 rpo ' u kuCi Gece Vukmira pokupile I zakopale. . . p . v· • 1' 1' di 1 Poslije toga. prestao je zivot u rl~ ~~~~:vJ~~pre~lJ;~~ u Js~la upuceni su u susJedna P 0 \~o~arska s.~ ~· da ohidemo ave porodice. ISle prijedorskog sreza. U pro J~~e ko ks miteta KPJ Rosa Petrovic, sekresu Bosa Dimie, sekre.tar OpSsKtiOnJs o~ Jo la BiJ' elic predsjednik Narodnotar Opstinskog kom1teta -a I e' , oslohodilackog o~hor~. .v • t k nakon oslobodenja nase zemlje. .Zivot u GunJeVcima otpoceo Je e v 1 1 684 685 �Neprijatelji su l?orodice ColoviCa . otjer~li o~ nji~ovih za~aljenih. d?mova oko dva k1lometra. Kad su 1h dotJerah do jedne dolme, koJa Je bila obrasla hrastovom sumom, naredili su im da sjednu. Kada su rh ihtjeli strijelja:ti, hraibra i neustr~~iva T?:aJka Mara colovic iako u odmaklim godinama, ni sekunde mJe o~hJevala, sk~vila ·e ~a mitralJ"ez sarac" govoreCi: ,Bjezite, djeco, pob1se vas. krvmc 3 , k ,,. . d ikik ci." Mara je uhvatila za cijev mitra!~ez~ o ·r~cuci.~a ~ svoJ~.gru 1, a ~ bi spasila svoju djecu. Ni mrtva mJe .1spu?t1la CIJeV IZ sVOJih ruku, .vee onako cijelim tijelom pala preko mitralJeza. U .tom .momentu dj~Ca i zene su bjezali sa gubilista. Ali na veliku zalost, 1~~~ Je h~:;tbra majka pokusala da svojim tijelom zastiti ostale na gubi~Ist~, mJe yotpuno uspjela. Pored nje ostala je njena .snaha Stana . \bi!a Je g~.av1dna) . ~a sinom od dvije godine u. nar~cju i Mi~~a .tolovic, ze:r;a Il~Je ~olov1ca sa sinom od 8 godina. M1lka, mko preb1~en!h ruku, drza~a Je .sma ~era za usta i tako mu nije dozvolila da se JaVL Se~:noro dJec:e Je usp,.1el? da pobjegne sa strelista. <?na ~u, i~k~ mal:;t •. otisla u parti.zanske Jedinice. Kasnije je colovic M1lka 1skonst1la pnhku da se sa smom Perom izvuoe sa mjesta strijeljanja. Hrabrost majke Mare, kao i ostalih majk~, nije moguce opisati. To je samo moguce dozivjeti. Njihova hra~rost 1 odanost sv?:U nar~?u je usla u istoriju nasih nar.oda i narodnost1. <?_ne s_u to ~as~uz~le svoJim hrabrim i odanim ddanjem i borbom. Na nJihovim pnmJenma treba da se uce mlada pokoljenja, da im hrabre majke sluze kao uzor kako se zivi i umire za .svoju zemlju i za slobodu. Anda I vkoviC-Grubacic JUNACKA HEROJEVA MAJKA ad se govori o zenama i njihovom doprinosu NOB-u, smatda je :k:orisno predstaviti i zenu juna>ka, Maru C01lovic, majku narodnog heroja Save Colovica, predratnog grafickog radnika iz ,sela Krekavica, iz okoline Nevesinja. Posebno je znacajno istaCi njeno junacko ddanje u trenutku napada neprijatelj1a na selo. Nairne, po6etkom jula 1943. godine, u ranu zoru, u doba kad se covjek najmanje nadao, okupator~ke jedinice predvodene domaCim izdajnicima, cetnicima, opkolile su ku6e Colovica Vidaka i Ilije, koje su bile jedna pored druge, misleCi da su obadvije familije u kucama. Pozvali su ih na predaju. Medutim, u navedenim kucama nije bilo nikoga sem zena i nejake djece. Pa ipak, napadaci nisu smjeli u kuce vee su pozivali na predaju. U tom momentu pojavila se na vratima starica Mara Colovic, Savina majka, sa pitanjem: ,Zar ste dosli, krvnici, da dokusurite i ovo sto je ostalo, ali samo ne zaboravite da ce vas to skupo kostati." Treba kazati da su uoci samog napada na kuce Colovica, cetnicki elementi, 'komsije Colovica, odnijele iz kuce sve, a ono malo stoke cime su raspolagale porodice Colovica otjerali su i raspodijelili medusobno. Jednom rijecju, preduzeli su sve da se porodice Colovica do temelja uniste. Hrabra majka Mara, kada je vidjela da ce djeca i zene biti zapaljeni zajedno sa kucom, pozvala je djecu da izidu iz kuce, smatrajuci da ce napadaci ipak odustati od te namjere, s obzirom da pred sobom vide djecu i zene. Na veliku zalost, prevarila se. Napadaci su ostali neumoljivi. Ponasali su se kao da pred sobom imaju naoruzanu formaciju. Psovali ,su. Ta psovka lje hila cas na stranom, a cas 111a srpsikohrvrutskom jeziku. Kako je jos bila noc, nije se znalo ko su, ali je bilo ocito da su napadaci okupatori i njihove domace sluge, koji ne prezaju ni pr.ema nezasticenim zenama i djecom. Po izlasku djece i zena iz obadvije kuce Colovica, napadaci su izvrsili pretres iako su znali da u kucama nema niko. Poslije pretresa kuce su zapalili naocigled zena i nejake djece. Medu kucnom celjadi je bilo i unuoe Marino sa nepune dvije godine, kao i Mar.ina snaha pokojna Stana, koja je bila pred samim porodajem. Ali sve to napadacima nije smetalo da poslije paljenja kuca potjeraju zene i djecu g~:>voreci, uz najgore psovke, 'kako ih treba protjerati iz sela Krelmvica, da, kao komunisticka porodica, ne bi zatrovala ostale mjestane. K ~ram 686 687 �da je u Vojno-tehnickom zavodu hio izraden i kalup za petokraku zvijezdu. U antifasisticki pokret zena hilo je ukljuceno mnogo aktivistkinja koje su ucestvovale u svim akcijama, pokazujuci veliku smjelost (raznosenje letaka, lijepljenje Titovih slika itd.). Na pojedinim >Sastan· cima posebno su proradivane neke teme iz marksizma, kao npr. o seljackom pitanju, o agrarnoj reformi, o kolhozima itd. Cak smo hili organizovali i kurs ruskog jezika, na kome je predavao profesor Ante Berus, muz Anke Berus. U pododborima AFZ-a u rpojedinim kvartovima je hila po jedna drugarica zaduzena za obavjestajnu sluzbu. Prikupljani su podaci interesantni za tu sluzbu, tako da smo prilikom oslobodenja Sarajeva imali jednu dobro 1sredenu ikartoteku sa potprmim rpodacima o lfa:du pojedinih gradana, saradnika okupatora i kvislinga. U kartoteci III reona, za koju sam dobila zaduzenje uoci pogibije Valtera da je prebacim u Skenderiju, bilo je najmanje 500-600 kartona. Ova kartoteka pocela je da se vodi pocetkom 1944. godine. Azra Dzubur-Grebo ILEGALNI RAD U SARAJEVU PO IZLASKU IZ LOGORA STARA GRADISKA P o dolasku i:z logora iz Bosanslke GradiSke, av:gusta 1943. godine, povezala sam se sa sarajevskom partijskom organizacijom. Na moje trazenje da me odmah uputi na oslobodenu teritoriju, sekretar Mjesnog komiteta KPJ Esad Cengic odgovorio je da je sarajevska pa-rtijska organizacija u takvoj situaciji da kadrove kao sto sam ja treba zaddati na ilegalnom radu u Sarajevu. iU ,to 'Vlrijeme u SarctjeVlll su postojale orga:nizacije logorSikih grupa. U jednoj grupi hili smo: Emica Kapri, Vinka Marinkovic, Inga Kraljevic i ja. Povezivanje logorasa u posebne grupe hila je linija Mjesnog komiteta KPJ. Posto je kratko vrijeme poslije toga Esad Cengic uhapsen, za sekretara Mjesnog komiteta dosao je Vladimir Peric-Valter, koji je smatrao da je ovako povezivanje logorasa suv:ise rizicno i bez svrhe. Zato je on te grupe rasformirao. Od tada ja sam hila direktno vezana za Valtera. Ovakav stav prema logorasima pokazao se ispravnim, jer do kraja rata nije bilo provala. Valter je smatrao da je neophodan uslov mog ilegalnog rada zaposlenje. Na njegovu ideju ja sam pocela radi.ti u bifeu tkina Dubrovniik, ciji je vlasnik bio Barjaktarevic, jedan od predstavnika sarajevske carsije. U bifeu sam izmedu predstava prodavala bombone i ookolade i na taj nacin sam zaista hila izlozena policijskom oku. Posta je izmedu predstava bio mrak, drugovi su dolazili kod mene i predavali mi ilegalni materijal. Uglavnom sam oddavala veze sa starijim drugaricama i drugovima clanovima KPJ i aktivistima NOP-a (Vera Snajder, Ante Babic, Ljerka Cvitkovic-Babic, Mira StaniSic, CiIika Hajnrih i dr.) Ovako sam radila sve do pocetka 1944. godine. Te godine u Sarajevu je formiran Gradski odbor AFZ-a u koji su usle: Mira StaniSic, Ljerka Cv:itkovic, Vaska Vukalovic, Cilika Hajnrih, AnCika Durie, Hiba Ramadanovic i ja. 'Prvi sastanak odbora odrzan je u jednoj kuCi u Kosevu u koju se ulazilo kroz bastu. ,po gradskim kvartovima formirani su pododbori, ciji je glavni zadatak bio prikupljanje Narodne pomoCi, prosirenje organizacije AFZ-a, prorada marksisticke literature i raznog politickog propagandnog materijala . .Kako se priblizavalo oslobodenje, rad je postajao sve intenzivniji. Zene su se angazovale na raznim poslovima. Izmedu ostalog, pravile su i vezle znakove na <Zas,tavama (~n~kove snpa i cekica na petokraikama) iud. Sjecam se 688 689 44 zene BiH u NOB 1941-1945. �Gospojinka Lazarov-Radomirovic NAROD SEMBERIJE NAS JE SACUVAO o cici zimi 15. februara 1944. godine bolnica laksih ranjenika iz sela Bjelosevca (podnozje Majevice) hila je spremna za pokret. Desetak saonica sa upregnutim .volovima kreee preko Cengiea u Posavinu. Slabo obuveni, slabo obuceni, tesko se rastajemo ad toplih udzara (vajata), ali trebalo je ustupiti mesto tezim ranjenicima koji su to jutro krenuli iz Trnave. Celo selo nas je spremalo, pakovalo, ispraealo. Poneli smo svu svoju imovinu: eebad, eilime, porcije, sve do kazana. Starica Smilja Vasie ljutila se s.to idemo po ova!kvoj zimi kada imamo mesta u njihovom selu, a novi ranjenici neka idu tamo gde smo mi krenuli. ,Nano, mi smo vojska i moramo slusati komandu." ,Sve je to lijepo, djeco, ali ee se iksan smrznuti." Ispraea nas kroz sljivik pun inja i snega, skripe koraci. Zdravi se sa nama, ljubi nas a niz staracko i izborano lice okrunise se dve suze. Do sada je izgubila dva sina, a znala je da smo nas veCina iz daleka i brinula se za nase zdravlje i zivote mesto nasih majki, koje tamo preko Save u Sremu posluju u toplim kueama, zabrinute i ne sluteci da bas tog dana najljueeg mraza ranjeni i bolesni koracamo po snegu u susret fasistima. Bijeljina je u to vreme hila ponovo u rukama fasista. Preko Cengiea prosli smo kroz Modran i spustili se u Janju. Kad tamo nikakve vojske, ni nase, ni fasisticke. Ljudi i zene iznenadeni gledaju nas, vrte glavama, a mi prolazimo cestom kroz varosicu bez zastoja. Sedamo u sanke, silazimo, utrkujemo se, a zima za kosti ujeda. Bele se zavoji na glavama, rukama, a svima inje o kosama. Idemo sredinom druma i ubrzo skreeemo levo u selo Glogovac. Bilo nas je oko stotinak ranjenih, bolesnih, osoblja za negu i desetine za obe:zJbedenje. Terenci su nas poveli iz Bjelosevca i predali NO Odboru - drugovima u Glogovou. Pred vece smo smesteni u zaseok Cardacine kod J okiea kuea. Tu smo rasporedeni po kueama - ud:larama, vee top lim i punim sveze slame. To je bio pravi raj posle pesacen]a po ljutoj zimi. Domaeini nam dadose veceru i do zore spavali smo kao dojencad. Pre naseg dolaska u jednoj porodici umrla je mlada zena- majka troje dece. Najstarija je hila keerka, devojka oko sesnaest godina, visoka, lepa, ali ozaloseena. Svako jutro prije sunca izlazila je i oko kuee naricala za svojom ma:jkom tako tuzno ·da viSe n~ko niie mogao 'Spava:ti. Preko dana je poslovala po kuei i mladoj deci zamenjivala majku. U P 690 691 nasem kraju su drukciji obicaji, pa smo radoznalo slusali i gledali devojcinu zalost i zajedno sa njom zalili njenu majku i svu decu sirocad. Vee sutradan se nas nekoliko razboli - visoka temperatura. Nas lekar ustanovi paratifus. Odmah nas izoluju kod jedne samohrane bake. Kao bolnicarka je dosla dobrovo1jno nasa starija drugarica Dalmatinka da nas slu:li, jer je prebolela tifus, a u V ofanzivi izgubila je mu:la i sve sinove (dva ili tri) ne secam se tacno. Jaka temperatlura steze srce, kao najjaci ikovac i vise smo u nesvesti - horimo se za zivot. Tako nekoliko dana i uz neke lekove i negu nase drugarice Dalmatinke dosli smo sebi, temperatura Je pala. Ne mozemo na noge, izgubili smo snagu i puzemo kao hebe. Mori nas jaka zed, a vade ne daju, samo po malo. Jeli smo i snega, ali slaba vajda. NajviSe nam je pomogao rasol od kiselog kupusa, kOJI smo knsom uzimali. On nas je proCistio, dobili smo apetit i poceli se brzo oporavljati. Po nasem dolasku u selo Glogovac odmah je pocela sa radom nasa kuhinja u kuCi jednog domaCina, a narod je donosio namirnice. Nemci su iz Bijeljine preko sela Patkovace sve cesee i blize slali svoje patrole, rako da smo za nekoliko dana vee nekoliko puta morali silaziti u baze. Svaki dan, svaki cas smo se nadali da ee izaei iz Bijeljine i krenuti u ofanzivu. Za nekoliko dana samo sto smo se ogrejali i prezdravili usledi pokret. Ovog puta neee celo odeijenje iCi nego nas trideset ranjenih, bolesnih, sa tri bolnicarke: Mika KrajiSkinja, Milka Dalmatinka i Gospava Sremica. Posli smo nocu, svecera. Vodio nas je jedan drug terenac i posle kratkog pesacenja stigli smo na odredeno mesto. Tu nas je docekalo nekoliko odbornika i povelo u kucu na kraj sume, gde je bilo vee nalozeno. Kuca je hila 111apuMena, a imala je dva odelenja: sohu i ikuhinju. U svanuee morali smo napustiti toplu sohu i otiei u haze, nove, nepoznate. U kolonu po jedan a sneg veje i zatrparva nase tragove. Dovedose nas do jednog kanala. Teren je ravan, a haze iskopane u ibajeru, cekaju svoje prve stanovnike. Ima ih svega tri, a prilicno su velike. Svaka moze da primi od deset do dvanaest drugova. Bde, brze, pozuruju odhornici, jer zora samo sto nije zahelela. Nas ee horavak ovde hiti ilegalan jer smo najblizi neprijatelju. Nosimo sve svoje stvari, da u kuCi ne bude traga. Brzo smo se raspodelili i poceli sa tugom, dobrovoljno ulaziti u sveze grohnice. Nije ovo prvi put da idemo u haze, ali su one bile drugacije. Kopane u hrdu, vise su Heile na tunele a ove nekako su strasne svojom velicinom, vlagom i mrakom. Uneli smo i svoje stvari, kako licne, taka i zajednicke, cebad i nesto duseka, zauzeli mesta pored zidova i pokusavamo da se nasalimo na svoj racun. Odbornici nam dodaju stapove u slucaju da nam se ventiladje zapuse, pa da ih stapovima ponovo husimo iznutra. Vrata ee za sada svima ostati otvorena, .a za to vreme ee dezurni odhornik motriti kretanje neprijatelja i kada se fasisti prihlize, hrzo ee namaci poklopce. Nasi cuvari hili su zene i ljudi, srednjih godina, sa sekiricama u rukama. Hodajuci u neposrednoj okolini haza, sekuCi grane za ogrev, natenane i budno su pratili sva;ki korak ljudi u blizini, jer nasi su zivoti hili u njihovim rukama. I taka svaki dan, svi u bazu od jutra .do mraka, a odbornici su se smenjivali na strazi, dezurali, cuvali ranjene i holesne partizane, poma:luei nasu borhu, nasu revoluciju. Oko podne se desilo ono najva:lnije i ono najteze. Fasisti su u to vreme slali izvidnice iz Patkovace po dva konjanika, sve do na drugi �kraj sumice u kojoj ·smo hili hazirani. Kako ih je nas dezurni primetio, a izdaleka se moglo dohro videti, jer je drveee hilo golo, odmah je pocelo zatvaranje baza i saopsteno nam je da se ne smemo cuti, a cim se fasisti vrate, oni ce nas otvoriti i pustiti nam svez vazduh. Kako su vrata od baza hila u stazi, tako su konjanici iduci stazom preko vrata morali preei. Da li ee jahac osetiti kada konj kopitom stane na poklopac baze, hoee li propasti u bazu i tako nas otkriti? Bat koraka nismo culi dok nisu stigli u neposrednu hizinu. Zastaje nam dah, napeto iScekujemo. Prode jedan konjanik, odahnusmo. Sa zebnjom cekamo drugog i tako ih redom ispraeamo. Sada treha da se vrate istim putem. Svaki put hi pozivali naseg dezurnog koji nije daleko odmicao od baza, nesto ga ispitivali, sto mi nismo mogli razumeti, ali smo culi glasove- razgovor. Nisu ni slutili da je tu deo bolnice i da je partizanska komanda imala toliko smelosti da pusti nas u ravnicu njima pod nos; jos manj'e su posumnjali u ove mirne seljake - drvosece, sto kresu oko sebe i tako nas hrahro cuvaju. To je protiv pravila svake ratne strategije i taktike. .v Nama ~o ~i.je ~ilo 11:eohicno, jer nasa je borha i pocela hez igde Icega, ~a gohm z_IVoti_ma, Jakom voljom, junackim narodom, od malog, do vel~kog. Tu Je b1la nasa ogromna snaga koja je vodila pobedi i slohod1. v ~ad:'l se patrola vratila i konjanici odmakli prema Bijeljini, nas cuvar 1h Je budno motrio, da se slucajno ne vrate i brinuo se za nas da se ne P<;>?us~mo. Za t~ vreme ~ama je ponestajalo vazduha i vee smo se smenJivah na otvonma ventllacije. Tesko se diSe i dok smo se tako ~?rili za..zivot,. cuvar dize poklopce. Svetlost, vazduh, radost: vraea se ~Ivot koJI nas Je. ~ee poceo polako i sugurno da napusta. Sreea je nasa sto se patrola mJe mkada dugo zaddavala. Osmotri Majevicu i nalevo krug. Za dan~s smo sp~se?~· a s.utra videeemo. Pocinje komesanje, zagor, razgovor sa cu":a~em, Ispitiva:r~IJe sta su ga pitali. A odhornik zapi:tkuje kako smo, da h Je kome pozhlo. Mi smo sedeli svako na svom mestu jer nismo sme~i d~nju ?i prst. iz haza promoliti, a odhornik je cuca~ k_od ot~ora. Poceo Je rucak, zat1m pesme, tihe, setne, od dackih do partlzanskih. · . ' S~aka ba~a h~ll:vvezu sa cuv~rem, a izmedu sebe nikakve. On je bw nasa veza 1 naJVIsa komanda 1 morali smo ga slusati. Nas cuvar hranitelj, roditelj, najblizi rod. ' . Kad:'l pocne mrak da se spusta, nastaje veselje. Pokretanje, pako:van.}e za I~laz~k, kak~ s~ to d!u~o~i iz sal.e nazv~li,, ,,uskrsnuee", jedno po Jedn~ Izlaz1mo puz,;rc1, p:ruzaJUCl ruike 1 pomazuci .se doik ne izade i poslednJ1: Ve~_elo ~ora~amo, opet u rlw!oni po jedan, ;pa rkuCi •Ukraj sumi~e, prav?J kuc1 za z1ve l]ude; tamo nas ceka toola soba i topla vecera. Zene 1 or:tlad_mke donel~ go~o~u hranu i posle pozdrava pocinje deoba vecere. Tu Je b1lo s-:ega ~ Izob1~JU. Od somuna do pite, od slanine do praprikasa. Hrane smo Imah dovolJno, i to sve najlepsa i najjaca jela. U baze smo ~osili hleb i slaninu i jeli preko dana ko •je koliko mogao. Ta hrana nas Je ddala, a zemlja izvlacila snagu, zderala zdravlje i mladost. _ Dan za danom u nadi da ee se situacija izmeniti, ostasmo mi u ?vim ~aza~a, zivi u grobovima, oko trideset dana. Dok 1e sneg padao 1 z~mlJa _b9~ smrznuta, bilo je podnosljivo, ali kad udari jugo, sneg se poce top1t1 1 u kanalu nadode voda. Kaplje voda sa greda i natapa du·· seke, pojacava se vlaga, pocinju napadi kaslja. Preko noCi se grijemo, previjamo, peremo, susimo, celu noe se ne spava. Kada se sve sredi oko higijene, dr.Zimo politicke casove, a kurir donosi vesti. Proucavali smo osnovne zadaee SKOJ-a. Bodrili smo jedan drugog da izdrzimo, ne samo radi nas, vee i radi ovih dobrih ljudi koji nas tako verno cuvaju i hmne. NajveCi problem je bila jedna drugarica, vee tada plueni bolesnik, nasa Sremica, koju nisu uspeli prebaciti u Srem pre ofanzive i njeni napadi kaslja bili su opasnost za sve nas kada smo u bazama. Hila je svesna toga i uspela je da se ne oda uz samrtnicke napore. Bio je jos jedan drug, zvani Macoka, takode iz Srema. Njegova rana nije mogla da zaraste od jake vlage, iako smo imali dobru hranu. Posto ·se fasisticke snage nisu pomerale iz Bijeljine, mi smo trazili od nase komande da nas povuce jer vise nismo imali snage za ove baze. Za nekoliko dana smo povuceni u brda. To vise nisu bili rumeni mladi ljudi, to su bili ostareli ljudi, pozuteli kao mrtvaci. Vreme je bilo lepo, cak i suncano, a mi smo bezali u hladovinu, bezali od sunca, jer smo dobijali vrtoglavicu . · Nasi drugovi cuvari, hranitelji i sva omladina koja je ucestvovala u nasem obezbedenju ispratili su nas jedne noCi. Odahnuli su, jer ovako tezak zadatak trebalo je izvrsiti, a i ponosni da su to i uspeli, da su nas mesec dana hranili, cuvali i sacuvali. PiSuCi ove redove, ja im se ujedno toplo zahvaljujem. 692 693 �Mile Stevanovic POKOLJ U MLADIKOVINAMA KOD BLATNICE N e sjecam se datuma ali je bio novembar 1943. godine. U selc Blatnicu dosli su cetnici. Cim su doSli, pokupili su muskaree .zene i djeeu u Blatniei. i potjerali nas u Mladikovine, susjedn~ selo Blatmea: Tog sumraka P?tJerali su Topica Radu i njegovu zenu Pet~~· Iv~na 1 M~~ga:etu. (pre~~mena im se ne sjecam, hili su obucari), Sane Kati.eu, Sane ~mu ~ Sane Bebu, .koja. je imala samo 6 godina. Ja sam t~~a m;ao 9 god11~a, 1 mene su pot]erah. Kada smo se svi iskupili u Blatmc1, reeeno nam Je da krenemo u komandu u Mladikovine. Go:r:ili su ~a~ n.~pov.ezan~. Kad smo. do~li u zaseok Kremenjak do . Je~ne ~uee u koJOJ .mJe bllo mkoga, a to Je hila kuca Boze Trivuncevica, Ut]er~h. su ~vas u nJu .. Prolaze~i kraj kuce primijetio sam jednu jarugu, u koJOJ . o?leno u ov1m plamnskim selima ljudi kisele konoplju. Ovo lokva m1 Je ostala u strasnoj uspomeni. Siedili smo oko vatre i cekali do~ J:?-e s!~gne ~omandant S~an~o Kupresak. Njega nije hilo i kad smo poeeh dn)emat1, posebno m1 djeea, povikao je strazar, taj glas kao da r sada CUJem: - Stoj, ko ide? - Stao sam. - Ko ide? - Brat komandant. - Br~t k?mandant naprijed, a ostali stoj. Kada Je usao Kupresak u sobu, odmah je pocelo ispitivanje. Prvog .fe saslusavao Radu Topica. Cim je Rade usao, upitao ga je: · - Zasto si ti poslao sina u partizane. Cim je to pitanje postavio, odmah ga je poceo tuci. To je bilo u~asno s~usati.. Kad ..je ~adu izm~evario i isprebijao, pozvao je. Petru. nJe!lovu zenu, 1sta mtanJa postavw i udarei - zena kuka i moli ali molba ne pomaze. Kada se nauzivao tukuci goloruke zene i musk~ree ?aredio je cetnicima Dorili Lazicu i Duri Cucku da nas sve povezu u .1edan konopae i ovi su to ucinili. Povezani smo najprije hili zicom dvoje i dvoje a onda tako za ko.nopae. · Tada ie naredio cetniku Vladf Joticu, onskomitraliescu da nas vuce prema lokvi. Vlado .ie to odbio da uradi. Nastala ie svaa~ izmeau KP presaka i ytad~. Toliko su se svaaali da je Vlado iskocio i stao Z2 bukvu pov1kavs1: _.: Puska ti, komandante, puska mi, ali to nareaenje necu izvrsitt. 694 695 Tada se Kupresak naljutio i povukao za konopac za koji smo hili privezani i mi smo popadali jedno preko drugog, on je tada zapueao iz ,smajsera" preko nas. Kad su nas dovukli do lokve, prvo su odrijesili Ivana i njegovu zenu Margetu. Ivana de oborio Stanko Kupresak, a Margetu Dorde Milivojevic-POlJar i navallli na nJihove gruct1 Kamenje tesko oiko 100 blograma. Dorde je izvadio ka:mu i poceo da kolje. Najprije je zaklao Ivana, a onda je poceo da kolje Margetu. Sa Marge tom je imao vise muke dok ju je savladao. Kakva je to hila borba za zivot. Vikala je i psovala, tukla ga rukama koliko su joj bile slobodne i napokon je hila savladana. Mi smo stajali svezani i gledali svojim ocima zlocine. Odvezali su Radu Topica, a samrtni hropae poklanih, onih koji su umirali, bio je jezovit, culo se krkljanje preklanog grla i trzanje tijela. Dok su odvezivali Radu, on je pooeo da moli i koliko se sjecam, u svojoj posljednjoj molbi pred smrt rekao je: - Braco, postedite mi zivot, ja sam Srhin ·kao i vi. Ja sam preko Albanije kao srpski dobrovoljae nosio starog kra1ja Petra. Kupresak ga je prekinuo rekavsi mu - ... kralja i ispalio mu metak u zatiljak i Rade je pao, ni javio se nije. Petru je ubio Damjan Dilas. Kada je ubio Petru, na red je dosla 18 - godiSnja Fina Saric. Nju su klali pred majkom Katicom i sestogodiSnjom Bebom. Jos smo. ostali Katica, Beba i ja. Katicu je odvezao Stanko Kupresak. NiSta nije govorila, ali je imala toliko prisebnosti da je skinula zlatan prsten i u prolazu kraj nas dvoje djece ( ona mi je hila kao i majka, hila mi je maceha, poslije smrti majke otae se ozenio Katicom i Beba mi je hila sestra po oeu) i stavila Bebi u dzep misleCi da ce Beba kao dijete biti zasticena. Kada su S8ricku ubili dosao je red na nas dvoje. Tada je Kupresak povikao na Dilasa: - Sta ce ova djeea ovdje, ja to nisam naredio. - Pa djeea su Sarickina- odgovori Dilas. - Mars u kucu - povika Kupresak na nas. Kada smo usli u kucu, Kupresak je jos bio vani. Nakon pet minu ta uae u kucu Dorae Milivojevic-Poljar i obrati se maloj Bebi: - Daj prsten mala. - Nemam ga, ciko, rece Beba. On zavuce ruku u dzep i izvuce prsten na maramici, onaj sto joi ga je majka ubacila u drep pred smrt, a Beba to nije ni znala. Tada ju je Dorde udario nogom u stomacic i Beba je pala. Povikao je na nas dvoje: - Mars napolje, brzo izlazite. Kada smo hili na vratima, tada se isprijecio cetnik Kosta J okic na vratima, zgrabivsi za prsa Doraa vicuCi- djecu neces vodit nikuda. Tu su se gusali, a mi smo stajali - cekali smo svoju sudbinu. U tom guranju Kosta uhvati mene za ruku i uvuce ponovo u sobu, a zlikovac Dorae odnio je malu Bebu u noc, i ona se viSe nije vratila - hila je zaklana. Bila je to stravicna noc. Posebno mi je bilo tesko ujutru kada su mi donijeli Bebine krvave carape i nudili mi da ih obujem. Ja ih nisam htio obuci - plakao sam i ostavili su me na miru. Dok su mi nudili carape, sjetio sam se Bebe 1kalm rrni je, 1kad su nas odveli u :kucu poslije klanja i ubijanja rekla. - Bato, ako mene potjeraju da ubiju, hocex 1i i ti ici sa mnom. Hocu- rekao sam joj. Kada su zavrsili svoj gnusni posao oko ubijanja, usli su u kucu i Stanko Kupresak me je upitao: �- Mali, Ciji si ti? - J ole Stevanovica - odgovorih mu. - Pa sta ces kod Saricke? - Otac me je odnio kod Saricke kad mi je majka umrla. Tada se obratio Damjanu Dilasu i poceli su se svadati oko toga zasto su dotjerali djecu. Kad su se dobra pocastili pogrdnim izrazima, poslije svega sto se desilo u ovoj kobnoj noci sjeli sui vecerali. Vecerali su kao da su hili u sjeci drva, a ne u k].anju i ubijanju ljudi, zena i djece. Kad su hili pri kraju vecere, upita me Stanko Kupresak: - Mali, jesi li ,gladan? - J esam - odgovorih mu. Dali su mi kukuruze i slanine. Jeo sam, ali nisam mogao da gutam. Nocio sam u toj kuci, ali moje oci se nisu sklapale. Kad god je koji od cetnika ustao, mislio sam taj ce mene da zakolje. Kada je svanulo, Kuprdak je naredio Dordu Milivojevicu-Poljaru i Dragoju Trivunovicu da dotjeraju 16 - godisnju Nadu Saric, kcerku Katicinu, jer nije hila kod kuee kad su nas potjerali u Mladikovine hila je kod Sime Stevanovica na vadenju krompira. Kada su dosli u selo i kad ih je Nada ugledala, briznula je u plac, bacivsi se mom ocu, a svom ocuhu Bogdanu Stevanovicu u krilo vicuci: - Tata, spasi me, tata, spasi me ... Bila je jos uvijek prisebna. Dok je lezala na njegovom krilu, gurnula mu je novcanik sa novcem. Kad su usH u kucu Sime Stevanovica, podigli su je i poceli tuci sljivovom sibom. Nada je vriskala a !judi i zene su moliH da je puste. Otac je ponudio i novae, ali sve je bilo uzaludno - zlikovci su. dosH da izvrse zlocin..Potjerali su je kroz naselje Blatnice. Do crkve je plakala, a od crkve prema Mladikovinama, gdje su joj bile ubijene majka i dvije sestre, pocela je da pjeva. Bila Je potpuna smetnula sa uma -hila je poremecena iz straha za zivotom. Nisu je dotjerali do komande Stanka Kupresaka- ubili su je mucki s leda. Eto, taka sam kao dijete dozivio blatnicku tragediju i zlocin koji mi je jos uvijek pred ocima. Adila Salkic-Bajramovic SA SLAVONSKIM PARTIZANIMA (DVIJE CRTICE) odno selo Orahovicu, kod Bilece, napustila sam u avgusL 1941. godine, kad mi je bilo 12 godina. Izbjegla sam sudbinu mnogih mojih suseljanki i rodica, koje su ~ih dana p~~e kao zrtve bratoubilackog divljanja. Poslije gotovo tri godme muhadz1rskog mukotrpnog potucanja, uglavnom po Bosni, sa 15 g~dina sal? se nasla u Babinoj Gredi u Slavoniji, i tu 10. marta 1944. godme stuplla u .noyoformiranu Osjecku brigadu 12. udarne divi~ije Narodnoo~lobodi~acke vojske Jugoslavije. Rasporedena sam za bolmcarku u Prvu cetu, n]enog 1. bataljona. Kada je pocela VII neprijteljs~a ofa~ziva, dobili smo .n~redenje za pokret. Mi borci nismo za to znah. Posh smo _prem~ planm1 Papuk. Kada smo stigli na Papuk, 'komandapt Joka nam _Je odrz~o gov~~- ~fan· ziva je pocela. Nijemci stezu obruc. Ta~a nas J~v hrabr~?· d?CI ce do teskih okrsaja, bice borbe prsa u prsa, ub11}e sto v1se nepnJa.tel)a. Mnog? smo se motali po Papuku. Zalihe hram.e pocele su nam Eesta]ati. nastuplla je glad. Jeli smo bukovo liSce, srijemus - diylji luk.. B<?rci su ni~a~i puzeve i pekli ih na vatri. Kud god smo .pokusah probo], msmo uspJeh. Jednog dana su nam javili da nam u pomoc dolazi ~II brigada. Ona ce udariti neprijatelju s leda, a mi da pokusamo pro~OJ sa ~aJ?uk;;t prem~ Drenovcu. Nijemci su sve viSe stez.al_i ob;uc .. M~ s~o J;tnsah ¥1adm i iscrpljeni. Sjecam se da su nam naJVIse _gmuh mitralJescL Probo.1 nam je uspio. Kada smo stigli u Drenovac 1spod Papuka, pogledala s~m drugove kako nesto jedu i sva sam uzdrhtala od gladi. Posta sam b~la bolnicarka, imala sam ranjenih drugova te se nisam m<?gla od~ah pn?liziti. Kada sam ih smjestila, potrcala sa~ i _ja da ~ld1~ sta J<?du. ~w je to peceni ·krompir u podrumu zgrade koJU Je nepnJatelJ zapaho. NJim smo se dobra okrijepili. Poslije VII ofanzive poceli smo oslabadati poj~dina mjesta P<? Sl~­ voniji. Napadali smo na Slavonsku Pozegu, ·Pletermcu, Dakovo,. VIroviticu itd. Meni Hcno bilo je najteze kada bi rekli da idemo u zas.1edu na GrubiSno Polje. Znala sam da je to ravnica, tu bi pustili neprijatelja da se priblizi i onda bi .juriSali na njih .. Kad smo jednom. I??.~ovo iSH tamo dobila sam naredenje od komand1ra cete Steve Mllicica da moram skinuti cipele sa mrtvog Nijemca, jer su se moje potpuno raspale. U jurisu smo pregazili dosta mrtvih njemackih vojnika. MisleCi da je i taj mrtav, pocela sam jednom omanjem skidati cipele. Ali, Nijemac ' 696 697 R �je bio samo ranjen. Njegovu masinku sam hila vee sklonila. Skinula mu cipele i pocela izuvati svoje. Najednom mi se uCini da se nesto pomaklo. Pogledam, a on zavlaci ruku u dzep, kako bi izvukao pistolj. Bila sam izgubila nadu u zivot. PiStolj mi nije bio u rukama jer sam drijesila pertle. Mislila sam da ce biti bdi od mene. U strahu sam povikala: ,;Komandk~.!" i ne. znaduci rda se nalaZii u mojoj blizini. On se okrenuo, pucao u NIJemca 1 ubio ga. Spasio mi je zivot a dobila sam i dobre cipele. Kada bi sve pisala, bilo bi toga mnogo. Sad cu ukratko napisati o ~vom a:-anjy;tvanju. Napadali smo Krndiju, selo sa jednom velikom crkvom 1 ~tvr$lenJ~ma. Dobro se sjecam, bilo je vece, oko 20 sati kada smo se pnbhzavaL1 za napad. Vodruk, koga smo zvali Ilerica dobaci mi: ,Di:Iko, ti ima~ srece, zarobi piStolj! Ti meni pistolj, ja cu tebd bi. Jelu kap1cu. I tako cemo te zvati doktorice." Ndje proslo ni 10 minuta, cula sa;m glas: 11Ranjen ·Sam!" Prittrca.Ia s~am i vtdjc:Ia da Je !o vordnik d da je smrtno pogoden. Ponovo sam osjetlla ??·1 za 1zgublJen1!ll drugom. Vodili smo borbu dva dana i dvije noci. ?ob1~1. smo naredenJe za pov.Jacenje jer Je ustasama stiglo pojaoanje nz OsJJeka. PrHikom povlacenja opet neko povd·ka: ,Ranjen sam!" Potrcala sam da :nu pruzim prvu pomoc. ·Prilikom previjanja osjetila sam jak bol u tkolJenu desne noge. Na tom mjestu nas je ranjeno devetoro. Sve jedno drugo spasavajuci, i sve ru :mku od, kako se meni cini 10 minuta. Tada je do.trcao Jwmandir ..Povikao je: ,Jeste 1i ludi, zar n~ vidd<te odakle tuce?" Zgrabio je mitmljez i omoguCio nam odstupnicu. Ja sam bila teze ranjena, .taka da su me vodila dva bolnicara. Poce~i ~1! da. na~ tuk? i av.ioni., Kada .sam vidjela da se ustase i Ndjemci r:~bl~zavaJu, 1 da Je nemoguce da se sve troje spasimo, rekla sam boJmcann:av da se spasavaju, ~ da :m~me ostave. Imala sam samo jedan metak 1 cuvala ga za sebe. N1su htJeh dame ostave. Ponovo sam ih zamolila da ~se spc;tsavaju. Rekla sam da kazu komandiru da sam ja poginula. Na IDOJU veLrku mo.Ibu, to su napokon i ucinili. Iz vazduha bombe a sa svih strana pras·tanje metaka. ' Pon9yo sa.m iz~ubila nadu ~~ ziv:ot. Najed~o~ sam vidjela da u pravcu mene ·trCI nek1 ~uskaa::ac. Sa p1stol]em u rruc1 cekala sam da se ub.ijem. T.ada .sam sr,a:ria. rda ama. petok~~ku na rkap.i. Istovremeno je i on zaV~·~<:?· ,St!l ces ~1, .drugance, tu ... Rekla sam mu .da sam· ranjena. Bez :1Je~ ~e }e pomo 1 dugo .trcao.. N.ismo niSta jedno drugo pi tali. INi ko Je, .rn sta Je. Kada m7 domo _do Jednog gaja, spustio me je i rekao: ,Ne boJ se, sest:o. Osrtav.l!t te necu. Ja sam komesar 18. hrvatske brigade." Posmatrao Je malo avione i rekao da .su naS.i zauzeH polobj. Ponio me je ponovo i upitao j:z koje sam cete i brigade. Rekla sam i on me odilli.o u moju cetu. Ni dan danas ne znam ime toga dTuga. To ·~U samo dvije c~tice, sal?o ~va trenutka iz mojih borbenih dana, prorvedemh .sa slavo~s.k1m yart1Za.J?Ima, ·?ale~o zavicaja na sasvdm drugom kraJu domovme, ah u bm-b! za zaJedmcke 1dea:le. Na te trenutke na borbeni elan i zanos mlados.ti podsjecaju me dva ordena, za zaslug~ za narod i za hrahrost. . Svoj borb.eni put zavrsila sam ca:k na jrugu Italije, posto sam tamo av1onom evakmsana ikao teski ranjentk na 1ijecenje. . Duja Maric-Vujanovic TRI TESKA I NEZABORAVNA TRENUTKA rvi bataljon 14. srednjobosanske udarne brigade marta 1944. godine napadao je na Rudanku, ·koja se nalazi sjeverno od Doboja na oko 6-8 kilometara. Napad smo izvrsili nocu, a Rudanku su driali Nijemci,' Cerkezi i ustase. Nas napad je bio silovit, ali i odbrana neprijatelja bila je zilava i organizovana - dat nam je jak otpor. U toj borbi imali smo dosta gubita:ka, bilo je i mrtvih i ·ranjenih. Ne mogu se sjetiti broja i imena poginulih drugova, ali jedan gubitak te martovske noci bio je najtezi, ·ne samo za bataljon nego za cijelu 14. brigadu. Ostao je ,zauvijek neda.teko od Rudanke ve:li:ki junak brigade, junak Imljanske cete - Ljuboje Panic. Ta smrt za mene ·zenru- ratnika bila je najteza do tada. On me je svojom hrabroscu uvodio u sve tajne partizanskog rata i zato sam cesto uz njega i bila puskomdtraljezac. · Pos•ljednja sam se povukla sa polozaja na Rudanci, te nisam odmah ni znala da je Ljuboje smrtno ~Tanjen. !Njega je skoro dva kHometra zajedno sa drugovima nosila Kremic ·Anda do kuce, .u :kojoj je zauvijek sklopio oci taj veliki partdzanski junak. . . Kada sam usia u ku6u li vidjela ga na sa:mrti, oblio me je hladan znoj. Kad me spazio, sa ikrajnj'im naporom izgovorio je: - Sele, daj mi vode, vade ... Kada sam mu donijela J.oncic vode, nije ni 'kapi proguta:o, voda se raz1ila, a njegove oei su zadrhtale i zivot mu se ugasio. Nije hilo borca koji Illije zaplakao za ovim divnim junakom. Sahrani1i smo ga i krenuli u nove borbe da osvetimo Ljuboja i drugove. U svakoj borbi Ljuboje je bio pred mojim ocima, kao da cujem njegov glas :kad komanduje ce,tom- glas koji je znacio mnogo za :njegove borce. Ljuboje ni1kad nije vjerovao da se zadatak ne maze izvrsiti - to su bile njegove odlike i zato su ga voljeli 1i. postovali svi njegovi borci. I smrt NikoJe Marica, komandira cete, veoma me je pogodila. Bila je iznenadna, rkao grom iz ·vedra neba. ·Prvi bataljon je u koloni prolazio kroz selo Po1tocane d iSao ru pravcru Hrvacana. •Prva ceta iSla je na celu bataljona, a na celu cete tilsao je njen komandir N1kola Marie. Bilo je to pocetkom juna 1944. godine oko 9 casova, 1kada smo se spustali prema potoku Dabraka, ikoj,i je :tekao kraj druma .Prnjavor-Banja Luka. Nije prucalo, niti je bilo u blizini cetnika. Medutim, dz irejona naseobine-Selista odjeknuo je samo jedan pucanj i :komandir cete pao je na P o? 698 699 �dru~. Kad smo mu pritrcaH, umirao je vee, a oci su mu bile pune suza. Sa N:1kolom sam odrasla, ratovala, pa je i ovo za mene bio nenadoknadiv g~_bitak. Do~ .sm;o. s.taja~i o~o njega, pucalo je. Suze su mi nes,taJe iz ociju, nJih su zamiJemla mem koJe sam s.rpala po cetnicima. RazbHi smo ih u prvom naletu. . !K:,<?man~:Hra.Nikolu smo sahraniH u potocanskom groblju, na dostoJan nacn~ .. DJeVoJke ·Potocana donijele su vijence od poljskog cvijeca da mu poknJu grob, a kad su plotuni tukli, nije bilo borca u ceti J bataljonu koji nije plakao. u. septembr.u 1944. godine mi smo se nalazili na podrucju dobojskog J tes~~s·kog kraJa. Napadali smo ustaski polozaj na Putni,kovom brdu. ~e SJ~cam .se s~la gdje smo se odmorili J ja sam tog dana spavala na Jedn<?~ stal1. Vee se bilo dob,ro smracilo kad je Jovi:ca Trkulja poceo da me VIce: - Dujo, gdje si, ne cujem te. "Kada sam siSla d otresla slamu sa pantalona ri bluze, bataljon se . nduz~va~ pre:na ~utnikovom brd;t. Tada n;i je Jovica dao .k:onja da jasem, Jer Je Mile bw boles.tan, a nJegov konJ slobodan. Jahali smo pored kolone i Jovica meni veli: . . - Slus~j, Dujo~ da ja .tebi dam ove moje fotografije da dh das Mih ako pogunem veceras, ovu burmu da td dam pa je zadrzi za sebe. Tada ja na njega povi:kah: - J ovice, sta je tebi, 0 cemu to pricas. - Pa pricam, ako nocas poginem, da mi ove fotografije ne propadnu, a b'ice to MHi draga uspomena. -:- Nemoj, Jov.ice, da mi tako nesto pricas, ja rtebe znam .kao junaka, a ti sada ;razvezao pricu tkao da se boj,i•s smrti. - Dujo, ti znas da je mene metak udario u cipelu, a zar tak:o ne moze udariti i u srce i ·viSe ti nema Jovice. I dok smo mi taka vodW razgovor i smijali se IoVlica mi zaista izvadi fotografije dz dzepa i pruzi: - Ovo sutra predaj Mili, a ovu burmu ostavi za sebe i neka ostane znak da smo vjereni. Meni je to tesko palo i rekoh mu: - Slusaj, Jovice, ako ja poginem mozda isto veceras ko ce onda dati Mili ove fotografije, a ova burma... ' On me ponovo pogleda i rece: - Ako i ·ti pogines, ima dosta rtvojih Koricanaca koj.i ce uzeti fotografije Ji dati Mi1i. rKada je napad izvrsen na IPutnikovo brdo, Jovica ie u prvom naletu pao. Ka? je izvucen, samo je davao znake zivota. Stajala sam kraj njega sa ~uznim ocima i trenuta'k-dva razmiSljala - pa on je predosjecao SVOJU smrt. On je .Zelia da ja sa njim jasem naporedo na konju, da se sa 'rnnom posljednji put isprica. Mi tu vece nismo zauzeli Putnikovo brdo a izgubili smo jos jednog junaka, naseg dobrog i plemenito:g Jovicu _.:_ komandira cete. To je bio za nepunu godinu dana treei komandir po redu kojeg su bataljon i brigada Z.aliLi. • Pero Sapardic DVADESET DANA POD ZEMLJOM v vadeset sesti aprH 1944. godine. Tmuran i kiSovit. U malom pax;tizanskom selu Mihajloviei, kod Sekoviea, bilo je vrlo zivo. Po kueama je razmesteno na .desetine, veCinom tesk,ih i nepokremih ;ranjeni,ka. Lekari i ostalo saniJtetsko osoblje imali su pune ruke posla. Sa veoma skromnim lekovima i skoro nikakvim sanitetskim instrumentima ulagali su :krajnje napore i umesnost da pomognu i olaksaju bolove ranjenim drugovima. Sedma neprijateljska ofanziva hila je u punom jeku. Po MajeVlici, Semberiji i .Posavini vee je harala 13. SS-divizija .koja je za ik:ratk:o vreme pocinila vise rzlocina nego svi neprijatelj·i sto su po6inili dotle u ovom tkraju. Nase oslabljene snage, koje su se zatekle na tom podrucju, prinudene su na postepeno povlacenje. Uz ·tO, one cine necuvena junastva, u nastojanju da zastite civilno stanovniStvo lroje je izlozeno strahovitom teroru. Posebno teske i krvave borbe vode za spasavanje <!'anjenika i bo[esnika. lNegde p;red mrak stigose obavesterrja .da su esesovci dospeli i na Birac d da se neke njihove jedinice vee nalaze ispod samog sela, nedaleko od nas. Odmah su pocele p;ripreme za evakuaciju ranjenika i bolesnika. Ubrza:no, ali bez pani'ke. U pogledima pnisutnih zapaza se umor i zabrinutost. Veo ogrubelos>tri, satkan kroz ratne patnje i stradanja, postepeno je nestajao sa njihovih Iica i pocela se ocitovat.i neznost koju mogu izazvati samo situacija kao sto je ova u kojoj smo se mi nasli. Ona je zracila dz njihovih pogleda, oseeala se u blagim pokretima kada su nas dodirivali, pa~ili da ne povrede. Pokretni ranjenici i bolesnici vee su otpremljeni. Onda je krenula kolona sa nosilima, u pratnji sanitetskog osoblja. Lagana, potocima i jarugama. Put je bio klizav d neravan i zato su mestani, a prije svega zene i omladina, koji su nas nosili, morali pazljivo da se krecu, kako hi nas na sto bezbolniji nacin dopremili do baza koje su se nalaZiile u sumi. Bili su to sve provereni ljudi koji su, sa citavim porodicama, od prvog dana ustanka, uces.tvovali u borbi protiv okupatora, kojima se moglo poveriti gde se nalaze haze. Uz to, hili su vicni ovom poslu, jer im ovo nije bilo prvi put da sklanjaju ranjenike ispred neprijatelja. Vee se spustao mrak kada su nas, kroz uzane otvore, uvlacili u haze i smestali jedno pored drugog. Baze sru bile, ,za one prilike, dobra pripremljene. Radilo se, u stvari, o prostorijama koje su bile iskopane u " 700 701 D �bregu, sa malim 01tvorom sa .strane. Velioina baze, u .kojoj sam se ja nalazio, bila je otprilike ·tni metra dugacka i dva siroka, visina nesto veca od metra. Tlo baze ima,lo je blagi nagib, kako bi 1se voda, koja bi se eventualno cedila sa zidova d krova, mogla slivati u jedan ugao. Na dnu baze pruce, a onda s•lama. ZLdovi baze bili su oblozeni pleterom (kolje opleteno prucem), dok se plafon sastojao od greda i dasaka. Preko baze nabacan je debeo sloj zemlje, a onda busenje sa travom, tako da je sve bilo prirodno i ni u cemu se nije .ra:dikovalo od o;koline. Mali ulaz, koji se nalazio sa stnme, dmao je kapak na ;kojem se takode nalazilo citavo busenje sa •travom. Jedini dovod vazduha u hazu bio je jedan mali otvor, u vidu tanke cevi, koji je izlazio pored drveta izraslog u neposrednoj bldzini haze. U bazi nas je bi1o sestoro . .I~ored mene, hila su jos dva teska ranjenika, Mrda, mladic iz Bosans,ke krajine, ,i Esad, takode mlad momak dz Tuzle, ,koji su, kao i· ja, ·lezali na nosilima. Od nas trojice, Esad se nekako osecao 111ajbolje, mada je bio ranjen u kicmu. Cetvrti ranjeni•k je sedeo d celo vreme cutoo, bio je ranjen u ruku. Uopste se ne secam da je neko izgovorio njegovo time. Bolnicarka, kojoj smo 1povereni na negu i cuvanje, zvala se Mika Rodic, iz Bosans:ke krajine. Sesti stanovni:k nase haze hila je jedna mlada, nezna Sremica, 'koliko ·se secam zvala se Zlanica. Nasupmt Mi1ki, koja je, pored sve plemenitosti ;j dobrote, odisala ra1nickom gruboscu, iz cijeg je bica zracila nekakva muska Sll1aga i samopouzdanje, Zlatica je bi,Ja sva nezna, vitka kao sib, malo pegava, bleda i bolesljiva. Na njenom je lieu stalno Jebdeo neka:kav tu2an osmejak. .. Te noci zapoceo je 111as novi :lJivot. U mracnoj i zagusljivo1 prostord}1, pod zemljom, skoro bez vazduha, u prostoriji i'spunjenoj vlagom i neprijatnim mirisom koji se sirio iz nasih rana. Mika je hila neka wsta doma&ce, i lekara ·i sest·re. Najvise teskoca zadavao sam joj ja. PrHikom ranjavanja, imao sam veliki odliv krvi, tako da skoro mesec dana nisam mogao niSta da jedem. Kasika-dve vode dnevno, to je bHo sve. Da bi 1situacija hila jos teza, rana mi je nepres1tano gnoj.i·la i Mika je morala sva:ka dva sata da mi menja zavoje. Tako sed ,ono malo krvd, sto je ostalo u meni posle ranjavanja, stalno smanjivalo. Mika me je terala da jedem. Uporno sam odbijao, jer mi se prHikom ;same pomisli na jelo gadilo. Onda je pocela da uoenjuje: ,Aiko pojedes ovu hofnu, dobices kasi•ku vode, ako ne, nema nista." Molio sam je, preklinjao, niSta nije pomagalo. Onda sam uzimao parce krof:ne, preturao jezikom po ustima, mljackao po nekoliko minuta, ali badava. U lJrlu kao _da se nesto ]sprecilo i nijedna mrva nije mogla proci. Posle duzeg razm1sljanja ka:lm da se .snadem u ovoj teskoj situaciji, resdo sam da zamolim Esada da on kriSom pojede moje jelo. NekoHko puta me poslusao, a onda se i on uzjogunio i poceo da vice na mene: ,Pojedi Jto, vidiS da ces umrijeti." Bio sam na izmaku snage. Svejedno mi je bilo da umrem, cak sam jednog dana to i zazeleo. Lezao sam bespomocno i tupo zurio u mrak, u pravcu gde se nalazila saka sa vodom. Bila mi je skoro nadohvat ruke. Ali uzalud, ja nisam imao snage da se maknem sa nosila. Sv·i su oko mene spavali, cu1o se njihova disanje. Pogledao sam u pravcu mojih nogu, neposredno ispred nj<ih ,Jezala je Mika. Hteo sam da je probudim, ~li sta .vred! kad znam da mi neoe dati vode. Sarno ce me prekoreti sto Je bud1m, Jer stvarno njen JSan je iskidan, premorena je i iscTpljena. U ocaJanju, pocmJem da je mrzim. Ali, samo za trenutak. I opet me neka tupost ohuzima. Najzad sam se resio na novo lukavstvo. Kada dode vreme jelu, odrbijao sam, kao d obicno. Tek posle upomog Mikinog navaljivanja, pr.ihvatio sam jelo. Posto je bio mrak, mljackao sam glasno, kao da jedem, a onda jelo stavljao pod nosila. ,Tako, vidiS da moze" - govorHa je Mika zadovoljno 1 dava·la mi vode. Posebna Mikina br.iga bio je Mrda, cije je ranjeno koleno sve viSe oticalo, zatim je noga pocela da crni, da bi po izlasku iz haze hila amputirana. I pored tes·kih bo1ova, koji ·su hili oCigledni, Mrda se drzao cvrsto. Sarno je povremeno ispoljavao znake nervoze. Baza je preko dana hila zatvorena, jer se neprijatelj nalazio u nepos!I'ednoj hlizini. iK.ada bi se uvece kapak na bazi podigao, moralo se cekati po desetak minuta da bi se fenjer upalio, jer se sibica, bez prisustva vazduha, odmah gasila. A mi smo ipak ziveli, disali. I sa nestrpljenjem ocekivali noc, da se neprijatelj smiri. Tada bismo, pored neophodnog kiseonika, dobijal[ svezu hladnu vodu, rt:oplu hranu i obavestenja o stanju napolju. Drugovi koj1i su hili zaduzeni da brinu o nama, vesto su se &krivali preko dana, po uvalama i jarugama, a kad padne noc, spremali hranu, vodu i osta1o sto su imali, i donosdli nam. Preko celog dana vodene su borbe. Nase jeClinice su Cinile natco~ vecanske napore, suprotstavljajuci .se daleko brojnijem li opremljenij_em neprijatelju, u nastojanju da po svaku cenu odbrane slobodnu tent~­ riju, jer su esesovci nemilosrdno palili i ubijali sve na sto su nailazih. Sarno u jednoj kuci, tih dana, spalili su dvadesetoro ljudi, zena i dece. Od jutra do mraka zujale su iznad nasih glava ;topovske grana.te neprijatelja i odatle na polozaje nasih branilaca. Neke su se rasprskavale u neposrednoj b1izini nasih baza, sto je bio znak da su polo:laji veoma blizu. U nekim od baza nalazili su se tifusari. Sa njima je bilo jos teze, jer su, pod velikom temperaturom, buncali, vikali, trazi1i vode i time svakog casa mogli skrenuti paznju neprijatelja. Jednog dana, njih dvoje - drug i drugarica, napustHi su bazu i u potrazi za vodom, stigli do dzvora koji se nalazio u blizini. Posto je bio dan, neprijateljsk·i vojnicd su ih spazili i uhvatili zive. Drugovi su ih nasH obesene pored izvo!I'a, a nj,ihova izubijana tela govorila su da su hili strahovito muceni. Umdi su hrabro, ne odavsi baze u ikojdma su se nalazili njihovi drugoVIi. Tako smo proveH dvadeset dana, pod zemljom, u neizvesnost'i. Cetrnaestog maja ,izneseni smo iz baza. Mrsavi, hledi i sa izmuceniJ.?llicima zmirkali smo ocima nenaVIiknutim na dnevnu svetlost. Neki drugm;i su guhili svest. Umesto tmurnog, ·kJiSovitog vremena i mracne sume sa ogolelim granjem, koji su nas otpratili u haze, docekalo nas je svetl? majskog dana, u sumi punoj zele~ila, k~oz Cije s~ ·se lisn~te ~rane_pr?ht­ jali suncevi zraci i cuo cvrkut ptlca koJe su SVOJlm vesehm cavrlJanJem i pesmom og'lasavali prolece. 702 703 �mandanta Mirka K:ovacevica d. sprovela u Goricu kod Trebinja, u stab cetnickog Trebinjskog 1ko.rpusa. Tu sam dozivjela torturu najgoreg d najsramnijeg mucenja. Docekali su me kao vazan izvor informacija, pa sam, valjda zbog toga, dobila cast da me, uglavnom, muce cetnioki koma.ndanti MiSo VidaCic, komandant korpusa, Radovan Pejanovic, nacelnik korpusa, kao i cuveni z1ikovci :Slav:ko Hujdur i Bulatov;ic. Bila sam sva pretucena tojagama i dobila povrede kuka, glave i bubrega, koje ·su mi, dugo poslije, povlac1le posljedice. Da bi dobili pojedinos.ti o organizaciji lilegalnog pokreta u opstini Tcrebinje, jednog dana su me sedam puta vjesali sa svezanim nogama o gredu tavanice J tada naizmjenice mlatili teskim stapovima. Skidali bi me s tavanice kada bih se onesvijestila ili kada hi mi z:bog unutrasnjih povreda udarila krv na usta. Stalno su mi podnosU.i nekakve potpisane smrtne presude i vrijedali me do ponilienja. Spasena sam, sre6om, brzo ,j neocekivano. U meduv.remenu, do'k sam hila zatvorena u Gorici, Organizacija je pokrenula akciju da me izvuce od cetnika. Intervenisali su s motivacijom da su cetnioi u mom slucaju prekrsili upravno redars.tveno pravo. Tadasnji kotarsk,i predstojniik NDH trazio je da me odmah predaju hrva:ts:kim vlastima. Time hih se •spasila muka i sigurne smrti, a stvodla bi se i sansa da neka:ko budem oslobodena. Medutim, moj s.Iucaj je preuzeo sam GESTAPO. ~PrU.iJwm preuzimanja u Gorici moraLi su me nositi, jer sam bila u besvjesnom stanju. :Poslije lijecenja u njemac:k:oj ibolnici ill Trebinju, koje je trajalo 10-15 ,dana, privedena sam ponovo saslusanju. Iako su nastavili sa zlostavljanjem i mlatili me samarima i pendrecima, to je lbila rprava :pjesma prema cetniOkim zvjerstvima. Till sam saznala da su na osnovu rprijave istog dezertera zatvorili drugove liz domobrana Kadra i Maha Fetahagica i neko1iko sumnjivih drugova i drugarica, medu kojima je hilo i onih sa ikojima sam ja radila, kao: Mara Pavlov,ic, Jovanka Milinic, Jovo Par.ijez, Ahmet i Ismet Hadziahmetovic. Saslusanje je vodila grupa gestapovaca iz Dubrovnika2, pod rukovodstvom cuvenog Kincla. Pos1ije niza suocenja, saslusanja, zlostavljanja i ·sto je najvaznije odlicnog drianja pred neprijateljem, svi drugovi su pusteni na slobodu, a Kadra i Maha Fetahagica i mene sproveli su ill Dubrovnik na dalj.j postupak. Bi1i smo prebaceni u zatvor Karmen, u zidinama grada. :Neposredno pred polazak u Dubrovnik otvoriSe se vrata moje ·samice i ude nekoliko viSih oficira. Tumac mi objasni da komandant mjesta, pukovnik FiSer, hoce da me vidi. Visok i debeo, sa prezrivim pogledom i ostrim njemackim naglaskom, rece mi da je oruzjem, koje sam slala odmetnicima, poubijano hiljade Nijemaca i da ce mene i saucesnike odgovarajuce kazn1ti. Sestra Dragice Pravice, Zora Kolic, koja je stalno bila nastanjena u Dubrovniku, sa:znala je da sam zatvorena u Karmenu i .da sam bolesna. Zamolila je zatvoreillickog ljekada dra Anticu da me pregleda i pomogne. Iako je bilo proslo izvjesno vrijeme od zlostavljanja, jos sam hila zuto-modra, otek:nuta i nepokrertma. Odma:h mi je stavio udlagu na kuk i stegao nogu, jer mi je casica kuka hila povrijedena. Svaki dan je navracao i donos.io mi lijekove. Zora Roganovic-Krusevac NEOBICNA ZAMJENA 0 dm~h prilikom dizanja ustanka u nasem lkraju 1941. godine do~JII.a .samv ~d:eaene. z~datke. od or~an~~atora u~tanka u ta. ~as~}OJ. opstm1 Tr~?mJe: M~Ja Zubcev1ca, Drag1ce, Pravice, Za1ma Hadzov1ca 1 Steve Bratlca, da rad1m u domenu obavjestajne sluzbe. U strogoj konspirativnosti organizovana je obavjestajna mreza. Uz pomoc :r:avedenih drugova, kao i Jova Parijeza, stupila sam u kontakt 1 sa nas1m drugovima koji su pr.isilno hili mobilisani u domobrane: sa S~ajom Arslanagicem, Husom Salahov.icem, kasnije Karlom Vuleticem, M1dhatom Babovicem ii dr. kao i domobranskim oficirom Aleksandrom Benicem, Baldom Kojakovic i Dervom Voloder. Od ovih drugova dobila sam pisacu masinu, sapirograf i drugi materijal. Putem organinovane kurirske sluzbe svakodnevno su stizali ~zvje­ staji o s.tanj~, ~amjeral?a !i kr~~anj~ neprijateljske vojske, kao i o mjestu s~~novanJa il kretanJa nepnJatelJskog rukovodeceg kadra. Ove informaciJe su obilato lmristile operativne jedinice, a takoder i diverzantske grupe u gradu. U 1943. godini postavljena sam i za predsjednika Komrs,ije protiv Pete kol~ne ~. terorizma za srez Trebinje. JJobila sam pismeno uputstvo za organilzactJU ov:e sluzbe, ali strogo povje111jive prirode. U svakom ikvartu .grada, u domobranstvu, u cetnicima, u hotelu ,Zagreb" i u svako okolno selo opsNne Trebinje postavila sam povjerenike ..Povjerenici se medusobno nisu znali. Sv.i povjerenici su direktno kontaktirali sa mnom. Ja sam im prenosJ.la zadatke za rad, :kao i o eventualnim diverzantskim ~kcijqma. Svll;ki yo~jerenik J.e 'imao svoj~ mr~zu, a sa ljudima u njoj Je, .tavko~e, pojedmacno sarad1vao. Od povJeremka sam redovno dobivala ilZ':Jes~aJ7, ra~ne sp_iskove, cetnickih i drugih neprijateljskih voda. Od ov1h 1ZVJestaJa povJerenika ja sam sastavljala izvjestaje i redovno dostavljala Oblasnoj komisiji protiv Pete kolone i terorizma za Hercegovi~u. Vrsill~. sa~ i cenz.uru. f?Oste. Ov~ sluzba je bila u strogoj ilegalnostl .. U par.tiJskoJ organ~zaciJI su znah samo da radim na specijalnim zadac1ma. .. :U prolje~e 1944.vgo~ine izdao me je horae X hercegovacke brigade, koJI Je dezert1rao u cetmke. Zatvorila me .ie grupa ,Z"t, cetnickug ko1 1 '!'?-" je pocetno slovo rijeCi ,zakla,_ti':. Stavljanje nekog lica pod slovo ,Z ~~asrlo J~ ~mrtn~ _Presm;tu. U .ovom slucaJu slovo ,Z" oznacava trojke i grupe Letecrh cetmckrh .Jedmrca koJe su rzvrsavale te presude. , 704 705 2 Ispostava 2. operativnog odreda njemacke policije i sluzbe bezbjednosti (Einsatzgruppe ,E" der Sicherheitspolizei und der Sichercheitsdienst - Einzakkommando II) iz Sarajeva. 45 :Zene BiH u NOB 1941-1945. �Poslije jos nekoliko saslusanja nama troma je saopsteno da cemo biti internirani u Njemacku na rad. Cekajuci konacnu odluku o nasoj sudbini, u zatvoru sam se upoznala sa viSe drugova j drugarica, medu kojima je bilo i clanova KPJ. To su hili Gruber, Mikota Avlic, Mjgo Bolmric~ i dr. Uz pomoc cuvara Salka iz Bosne, koji je bio nas covjek, orgamzovana je doprema hrane i ostalog potrebnog materijala u zatvor, a preko domaCina MiSa BO'karice rasporedivano prema potrebi ostalim zatvorenicima. Tu su se unaprijed pripremali paketi za internirane u koncentracione logore. Prema mogucnostima o1mpljanja odr.Zavall su se i sastanci, koji su mnogo znacili za odrzavanje licnog i kolektivnog morala. Poslije mjesec dana boravka u Karmenu, jedne noCi oko dvanaest sati, u nasu sobu na petom spratu zatvora, u zenskom odjeljenju, pojavi se patrola. To je bio znak da nekog odvode. Bila sam budna, kao i ostale tri drugarice iz moje celJje, Jelka Raso, Marica Vilic i Ivka (ne sjecam se prezimena). Pomislila sam odmah najgore kada su se otvorila vrata nase celije, narocito kada je prozvano moje ime i kada sam prepozna.Ia gestapovca Kinda. Naredi mi da se u roku od pet minuta spremim za polazak, bez ikakvih drugJh objasnjenja. Podosmo, ali na izlazu se sjetih da sam zaboravila novcanik sa 70 000 kuna, koje mi je u zatvor poslala kao pomoc partijska organizacija Dubrovnika po Fanki Dzivic. Zamolila sam strazara da objasni Kindu kako sam zaboravila novcanik i neke stvari u celiji. To mi je hila dobra prilika da se pozdravim sa dobrim drugaricama iz sobe i posaljem po.rnku mojim, jer sam skoro s.igurna bila da idem na s.trijeljanje. Sjeli smo u automobil i posli prema Gruzu, kako sam kasnije vidje~a, na zeljeznicku stanicu. Ugurao me u vojni voz, u poseban kupe, gdje Je odmah namakao zavjese na prozorima. U kupeu smo hili sami. Kind, grub.i plavokosi gestapovac, naoruzan automatom ri ja. Voz je posao u mem nepoznatom pravcu, ali u razgovoru Kincla sa sprovodnikom voza, prilikom pregleda objave, cula sam da se spominje Mostar. Pomislila sa.m da me vodi u Mostar, jer sam znala da u Mostaru ima neki logo'T, ah mnogo v.iSe me brinula \llijest, koju sam cula dan ranije, da su neki cetni~ki koJ:?a?danti iz Trebinja hili u Dubrovniku, u njemackoj ko~an.di. Pom1s!.Ila s~m da se nesto novo otkrilo i sada me vodi na strijelJanJe. SumnJa m1 se povecaJa i zbog toga sto me krije i,za zavjesa. Vr:z se nij.e zadr.Zavao, osim nesto malo na Humu i u Capljini, gdje je Kmd prvLl. put otvorio prrozor i razgovarao sa komandantom s1anice. R:;tzgova:ali su nesto tiho, ali jednog trenutka, okrenuvsi se prema meni, :K!md fiLl rece nesto kao ,partizaski konzul" iii tome slicno sto me je jos viSe zbunilo. ' . . Stigli smo u Mostar. Pored toga sto me usput cesce vrijedao i prijetlo ( tada sam prvi put primijetila da prilicno dobra govori nas jezi.'k) na ~os.tarskoj staniai je trazio da nos.im njegov Tuksak, pored mojih stvari 1 bolesne noge. Posta sam odbila naredbu, udario me jako preko leda automatom, od cega sam pala. Sada je morao porrijeti i mene i ruksak do stanice. U stanici je razgovarao sa nekim telefonom, a poslije malo vremena sa ,Cindap" motorrom sa prikolioom stigose dva v.iSa oficira iz njemackog mostarskog garnizona. Kind je nesto raportirao, okrenuo se a ~a m~ ~i~e ni pogledao i otisao preko ulice. Znaci Kind me je predao ov1m oficinma. Odmah me iznenadio lijep odnos prema meni. Jedan od nj.ih, sa puna uvazavanja i etikecije, zamolio me da udem u prikolicu motora, a pos.to smo krenuli, nudio mi je naocare i cebe, jer je duvao vjetar u Mos:taru. Podosmo prrema Stoou. Negdje ispred Bune veli:ka njemaoka vojska. Tu stadosmo. Moji saputnici me zovu na rucak pomocu tumaca koji nam se prikljuoio. Meni nije bilo ni do sta, a kamoli do jela. Tumac mi je preveo rijeci viSeg oficira, koji mi je objasnjavao kako me traze moj.i ljudi, kako me ceka moj muz i slicno. Vidim, opet neka zamka. Muz mi je godinu dana ranije poginuo na Sutjesd, a ovi pokusavaju na perfidan nacin da nesto iznude. Osjetrivsii da ne znam o cemu se radi iii da ne vjerujem, viSi oficir vrlo ljubazno i uvjerljivo rece: ,Vasi Ijudi su zarobili njemackog ofidra ljekara i traze zamjenu sa varna. Veceras idete u Stolac, tamo cete nociti i sutra u 10 sati izvrsice se zamjena u Poplatu.3 v;i ddete vasim ljudima, a nas dolazi nama." Ova taka nenadno i olaksavajuce saopstenje ucinilo mi se vrlo vjerovatnim. PustiSe me u avliju oficirske menze, samu, prvi put bez straze. Poslije dva sata krenusmo u Stolac. Sada je vee rrastala nova sritua9ija. K:omandant Stoca me ljubazno docekuje i prvo se sa mnom mkuje. To je Austrijanac, njemacki oficir, poznaje dobra nas jezik. Objasnjava mi kak:o su partizani trazili lMrgana ('izgleda Salka) i mene. Prije nekoliko dana ugovorena zamjena nije uspjela, jer su, navodno, umjesto mene hili doveLi ne'kog drugog !iz mostars.kog zatvara. U Stocu nisam hila u zatvoru. Dali su mi sobu u Komandi mjesta, pored same Bregave. Od uzbudenja nisam oka sklopila. Slusala sam citavu noc kreketanje zaba. Ujutro, oko 9 sati, dosao je Austrijanac- prevodilac, po mene u sobu. Napolju je hila pPipremljena i naoruzana jedinica vojske. Komandant mjesta, .sada stalno ljubazan, kavaljerski mi uzima manti! i paket, predaje ordonansu, a ispred komande polazi neobicna kolona. Ja se nadoh izmedu kamandanta i kapetana prevodioca, a iza nas ona vojska. Kao mlada i svato'Vi, a po ulioi narod. Taka smo iSli jedno 3 kilometra, do Poplata, na ugovoreno mjes.to. Onda je pala komanda. Vojska se postrojila sa d:vije strane puta u borbenom poretku. Mene su doveli dvadesetak metara ispred vojske. Tu su, pored mene, komandant i kapetan ostavili naoruzanje i opasace, uzeli bijelu zastavu i flasu konjaka ri otiSli p;rema brdu olko 500 metara. Dugo su se zadrzali na pregovorima. Negdje oko 13 casova ispaljena je svijetleca raketa. Sa jednim vodnikom iz Vrazije divizije, koji me cuvao i koji je stalno U'sput vikao na bandite partizane, posla sam prema brdu. Istovrremeno, sa druge strane isli su nas covjek 'i uniformisani Svaba. Jedovremeno smo dosli na mjesto pregovora, pred njih cetvoricu. Prepoznala sam nase. U zamjeni je bio Milos Stamatovic i Dako Kundacina- politicki komesar i komandant Juznohercegovackog NOP odreda. Milos StamatoV:ic je mene uzeo ispod ruke, a komandant Stoca njemackog oficira. Pozdravili su se sa ,Smrt fasizmu"! i ,Hajl Hitler!" Taka je zavrsena ova neobicna zamjena, koja mi je poslije nekoliko dana odmora u Hrasnu omogucila da se vratim na raniju duznost. Raz- 706 707 3 Bila je to stalna stanica za razmienu zarobljenika izmedu 29. udarne divizije NOVJ i njemackog 5. SS-brdskog armijskog korpusa, ciji se stab nalazio u okolini Mostara. �voj oruzane narodnooslobodilacke borbe u Hercegovini medutim sada je omogucavao ~a ~oje sjedi~te bude na s.Iobodnoj t~11itodji, k~ju je uglavnom obezbJechvao batalJon ,Rade Pravice" Juznohercegovackog NOP odreda. ~jesec dan~ poslije ove. z.amjen.e, po sluzbenom .zadatku, ponovo sam b1la u. o~t;P~~anom Trebi~Ju, gdJe sam pored svoJe mreze obiSla j odbore Antifasistlckog fronta zena koji su uspjesno nastavljali svoj rad. Anka Causevic-MarjanoviC SJECANJE NA KONGRES USAOJ-a 1944. GODINE U DRVARU asto su se sjecanja na kongres USAOJ-a od prije 31 godinu ta.ko urezala u moju svijest, tesko je re6i. Jer, Vl'ijeme Cini svoje. Mnogi detalji iSceznu, cak i mnoge drage uspomene s v.remenom izblijede, ali o kongresu USAOJ-a ostali su u sjecanju trajno velicanstveni prizori iz herojskog Drvara i neki detalji .kojih se i danas tako rado sjecam. Bila sam mlada, puna poleta, a vee omladinski rukovodilac III dalmatinske brigade. Kolika cast i povjerenje. Rodena sam u Bosanskoj krajini, hila horae u kraJiSkim jedinicama, a poslije V neprijateljske ofanzive nasla sam se medu Dalmatincima - tako dragim i divnim borcima. Birana sam, kao delegat za .kongres USAOJ-a. Drugovi sa kojima sam saradivala su se plasili da se sa kongresa necu vratiti, da eu ostati u mojoj Krajini. Voljeli su me. Rekli su: ,Ti sad ne mozes iCi, jer imamo neka vazna posla ... " Bila sam ocajna, neraspolozena, ali eutala sam i cekala. Tek na intervenciju 'komesara divizije Andre Kovaceviea drugovi iz brigade pustili su me da i ja podem i stignem nasu grupu koja je vee krenula na kongres. Mojoj sreei nije bilo kraja, kao da sam krila dobila. Nasu grupu stigla sam u Kicevu i odatle smo zajedno nastavili put. · Nasa slobodna teritorija. Nema neprijatelja blizu, bar se nama tako Cinilo. Putovali smo dugo, umorni, a 1 gladni svraeali smo u sela na odmor. Kako su nas lijepo primali, kako gostili - kao svoju djecu. ,Ova je nasa drzava zaista velika, nikad stiei ... " - rece jedan od drugova. Bio je sav sretan sto ide na k0111gres, a i prvi put u Bosansku krajinu. U jednom selu, nedaleiko od Kiceva, na putu u Drvar, gdje smo prenoeili, vodio se ovakav razgovor: ,Gdje eete, djeco"? - ,Na kongres omladine" - odgovaramo. ,A sta eete tamo raditi" - nastavlja sa pitanjima jedna starica. Mi, onako razdragani iako umorni, odgovaramo da eemo se dogovarati kako dalje da se borimo protiv fasusta, kako ih treba uniStavati itd. ,,Djeco, samo se cuvajte, pas im majku njihovu, gledajte to sto bolje ... " Sutradan smo nastavili put. Drvar je blizu. Cini nam se da smo odmorniji nego ikad. Tamo cemo sresti drugove i druganice iz svih krajeva. Drvar iskicen, zgrade okrecene, ulice ciste, docekuju nas de:lurne omladinke i omladinci. Ovdje su politicki radnici sa terena, bolnicarke Z 708 709 �iz jedinica, omladinke bombasi, drugovi iz neoslobodenih krajeva. Svi su dosli u Drvar da .ispricaju kako su radili d kako ce ubuduce raditi. Rasporedeni smo za spavanje po kucama: omladinci i ornladinke odvojeno. Mnogi su spavali pod satorirna. Puno satora oko Drvara. Kao da se citava ornladina Jugoslavije sjatila ovdje. Kongres treba da pocne. Ulazirno u salu - divno iskicenu s cvijecern i fotografjjarna nasih rukovodilaca. Cinilo rni se da tako veliku i tako uredenu salu nisad viSe vidjeti necu. Zagor, srnijeh, price i upoznavanje potrajalo je sve do pocetka .izbora radnog predsjedniStva. A onda grobna tiSina. Pocinje rad kongresa. Bira se radno predsjedniStvo u koje ulaze drugovi iz Centralnog korniteta SKOJ-a, predstavnici ornladine sa .terena i omladinki i omladinaca iz partizanskih jedinica. U glavi rni je, sjecarn se, kosrnar. Sve to tako velicanstveno, rnnogo ornladine, pa takva sala - bila sam prosto zbunjena. A onda, gledajuci oko sebe, pocinjem da se p:risjecam divnih drugova i drugarica kojih ovdje, na kongresu, nema. Pr.isjecam se i kursa higijenicara, odrzanog pocetkom 1943. godine, odmah poslije oslobodenja Bihaca. Sa kakvom voljom smo sticali prva znanja na tom kursu. Zadatruk nam je bio da se pripremimo za iborbu pmtiv zaraznih bolesti, ·kako .na terenu, tako i u jedinicama. Rtikovodioci toga kursa i rpredavaci hili su pok. dr Simo Milosevic i Voja Dukanovic. Kurs nije zavrsen, jer je pocela IV neprijateljska ofanziva. Omladinke i omladinci - slusaoci kursa organizovano su se povlacili, sa namjerom da se kurs nastavi. Na zalost, to nije bilo moguce. Rasporedeni smo po grupama kao higijenicari iako nezavrsenog kursa. Tako, u jednoj grnpi .nasla sam se sa Muharemom i Enisom iz Bihaca, Brankom, studentom medicine iz Zagreba (ne sjecam se njihovih prezimena), Ljubioom Nedimovic iz Prijedora. Ljubica, koja je imala samo 16 godina, a vee se brinula o starijdm i iznemoglim. Citava porodica joj je u partizanima. Brine za majku. Koliko je bila ozbiljna i sa kakvom ozbiljnoscu je pr.ilazila poslovima. Dr Simo MilO'sevic mi jednom rece: ,Pa zbilja, Anka, to je dijete, treba je nekako predati majci, da majka brine o njoj a ne ona da se brine i o majci i bratu i sestri i o ovim nemocnim ljudima ... " Ipak, ostala je da bi pred kraj rata poginula kod .Prijedora. Ona nije hila ovdje na kongresu. Pa slucaj s onom drugaricom u Zlopolju, kod Duvna. Ni nje nije bilo medu nama da cuje tople rijeei svojih drugova i drugarica. Sjecam se teSkih ranjenika koji su bi1i smjesteni u pojate. Prema Prozoru su ih nosili borci V dalmatinske. Jedno poslijepodne naiSao je neprijatelj, a u pojati nasi teski ranjenici. Nas je bilo malo, nismo ih mogli pokrenuti, a nije bilo ni nosila. Ranjenici su nas molili da ih napustimo, da se mi zdraVli spasavamo. Njihova bolnicarka zahtijevala je od nas da se pO'Vucemo. Ona je ostala sa njima. Kad je pao mrak, prikrali smo se do pojate, da vidimo sta je sa njima. Mislili smo da su svi mrtvi. Nasli smo ih sakupljene oko vatre, a bolnicarka medu njima. Svi su pjevali. Nisu znali da se neprijatelj povukao. · Sjetih se i drugarice iz jedne banijske jedinice. Peta ofanziva je u pun om zamahu. Sve se komesa. Svuda puca, na sve strane se · jurisa. Toj drugarici, bolnicarki, pade granata bacaca medu noge. Noge j.oj se pretvorise u parcad i meso. Strasan prizor. Nema joj ni 16 godina, a moli da je drugovi ubiju da neprijatelju ne padne u ruke. Pod teskim uslovima smo je p;renijeli do pokretne bolnice. Nije mogla da prefi;vi. U tom mom razmiSljanju, kao da sam u snu- prenu me gromki glas. Bar mi se tako ucinil?. U ~ali ti~in~. . . , . ,Djeco, sinove sam 1zgub1:o, ah VI ste rn<?Ja dJ~C~ ... v T<;> govor~ dr Ivan Ribar. Suze su mi potekle. U dvoram potaJm plac,. J.e~ stan Ribar ne .place. Govorio je o nasoj borbi, o omladini, o izdaJmCima, a mi svi se pretvorili u jedno veliko _uvo. . . . . . Ostali delegati iznose svoja 1skustva sa .terena, 1z. Jedu!-Ica. NaJ~~nom aplauz. Delegati, citava sala trazi od jedn~ o~lad!nke 1z. Slover;tiJe da isprica kako je talijanskom voj~iku otela m1tr~lJez 1 ~.ak<? _Je uspJela da ga zadavi. Pojavi se za govormoom, moglo b1 se re~1 dlJ~~e. Mala, siCusna a tako ozbiljna i snazna. Cudi ~e sto se to. <;>d nJe. ?'az1,_ kad su i drugi u borbi protiv fasista, i veca .dJela naprav1h. Ispncala Je to taka mi;no i stalozeno, a zatim se prolomi salom ponovan aplauz. O:na mirno ode na svoje sjediste. . . v Kongres u Drvaru nij.e se odr:l~va.? samo 1;1 sah. 0~ Je odrzavan u citavom gradu. Odr:lana Je smotra 1 hskulturmka, a zat1m raz~a takmicenja: skok uvis i udalj, trcanje, bacanje ,,kamena s r~m~na . Odrzana je i fudbals·ka utakmica. Razni skecevi ~oje ?U pojedme grul?e spremile izazivali su smijeh i razdrag~n~st .. Zatim,_ pJeS~~ boraca,. k_oJe su sami sastavili o narodnooslobod1lackoJ borb1, straz.1, patroh 1td. izazivale su posebno inte~esovanje. Sva t~ ~ktivn~s~ u to~u k?ngre~a dala je tom skupu omlad1ne posebnu draz 1 sadrzaJ. To Je zmsta b10 skup mladih, hrabrih i odvaznih. . .. . Tri dana je ;proslo kao u snu. Kao da smo godmama bl11 zaJedno. Krenuli smo ponovo u svoje jedinice, na tere~, na<;>ruzan~v novi~ poletom i novim saznanjirna. Mislila sam da taka nesto mka? vise necu dozivjeti. Vratila sam se u svoju jedinicu - III splitsku ~ngad~. Strahovanja drugova da se necu vratiti nisu bila opravdana, Jer: b1la sam vojnik, clan Komunisticke partije Jugoslavije. 710 ?Jl �Milan PantiC CETNICKA ZLODJELA U TOKU SEDME OFANZIVE 1944. GODINE U SEMBERIJI edma ofanziva u Semberiji je pocela .koncem marta 1944. godine. To je bio, u stvari, napad Trinaeste SS-divizije naMajevicu i Semberiju, to jest, oslobodenu teritoriju. U isto vrijeme i jedinice ,Prine Eugen" divizije napale su ostali dio osJobodene istocne Bosne. Pod pritiskom nadmocnog neprijatelja nase jedinice su se povukle u SekoviCe i na Romaniju, .tako da je neprijatelj, to jest SS-ovci, usao u Bijeljinu i .ponovo uspostavio ustasku vlast u Bijeljini. Uporedo sa njima aktivirali su se i cetnici koji su hili razbijeni, ali 111j.ihove manje grupice su ostale na Majevici,. dok je jedan hroj pobjegao u Srbiju. Ali, poslije uspostavljanja ustaske vlasti u Bijeljini ponovo su se vratili i otpoceli su da mobilisu svoje p.ristaliee u tom kraju. Oni su sebi postavili zadatak da potpuno uniSte narodnooslobodilacki pokret i Partiju na tom terenu, pa su otpoceli sa sistematskim fizickim uniStavanjem :najistaknutijih partijskih aktivista, a za druge aktiviste stvorili su neke kaznene bataljone, nekakav svoj logor da bi te druge aktiviste - clanove Partije, omladinee, omladinke i zene, slali na neku vrstu prisilnog rada u koncentraoioni logor. Oni su jedno v.rijeme ima!li u Batkovicu svoj koneentracioni logor. Taj teror su cetnici vrsili narocito preko Raje Banicica, svoga komandanta, koji je u :Semberiji razvio progon svih pristaliea narodnooslobodilackog pokreta. Mnoge !jude su ubijali, cak i za najmanju sitnicu, naroCito muskaree. Masovno su premlaCivali i siSali zene, aktivistkinje. Vrlo mnogo nasih aktivistkinja je bilo batinano u tom periodu, a neke od njih su bile ubijene. Koliko se sjecam, jedna od tih je hila Lela Simic, zena Bore Simica, koju su cetnici zaklali. ZatJim su cetnici zaklali zenu Milosa, koji je tada bio sekretar Opstinskog komiteta KPJ u Popov~ma. Ubijena je av:gusta 1944. godine Zivam.a Vidakovic, clan Partije iz .Bjelosevoa, zena Doje Vidakov:ica, clana 1Partije od 1941. godine, ciji su sestoro djeee ostali sirocadi. Smilja Jeftic je objesena za kosu i zaklana, ciji je sin Anto poginuo kao horae za oslobodenje Bijeljine. Ona je ubijena juna mjeseea 1944. godine u Batru. Ubijene su dvije skojevke, Rosa Vidrukovic i Bosa Mijic, obje iz Bjelosevea, a takode je zaklana Vojka Vukovic, clan Partije iz Obrezja. Drugi cetnicki komandant Pero Stanic ta:kode je sprovodio teror nad nemocnim zenama Sembevije, ali je te svoje odluke ipak donekle S 712 713 inteligentnije sprovodio od Raje Banicica, jer je imao kao neki vojni. ~u~ u Patkovaci. I najveca osuda (pored onaga sto su u naletu poub1ph, najviSe bolnicarki iz trnavske ~olniee) .hila jC: J;>atinanje zena? i to ~o 100 i preko 100 batina. Takode Je postoJaO VoJm sud u Popovim":, gdJ~ je bio Pero Kojic i Srdan Batajlic. On.i su ugla';:nom pr.em!aCival: batinama i to kroz merdev:ine, ta:ko da Je svaka zena koJa Je prosla tu dobil~ od 20 do 120 batina. Nije bio rijedak slucaj da. su zene, priliko~ batinanja, .padale u nesvijest. Cijela proet;~l!ra obav~Jala se ta~o da b1 .Zena koja bi dosla na red trebalo da broJI 1 kada b1 se zabumla, onda bd morala ponovo da broji i sve dotle d~k ne bi pala u !Ilesvijest. U kraju juzno od Bijeljine, u selima .~u~Ila, Glogovae, JYlodran! Ljeskovae, Kojcinovae i drugim, IPero Stame Je I?;as~vno ubiJa?. ~vi clanovi partijske organizacije iz Modrana s~ ,poubiJam .. Ta!<ode Je hkvidirana cijela partijska organizacija iz Cengiea. Jt;dan d1:o eJan<;>va. ~ar­ tije, koJi su ostali ru Bjeloseveu, likvidirani su,. ~ .Isto. tako Je h~vidira­ na i partijska organizacija u Batru. 1Pe~o. Stame Je b10. ne~o vnJe~e u partizanima pa je morgao zna:ti sve. akti:VI~te,. t~ko da :hv Je za. VYIJeme svoje cetnicke vladavine licno otknvao I h~vid.Irao .. Sv1. clanovi o~bora AFZ-a u tim selima koje sam napomenuo, 1 sv1 skoJevei su prosh kr<?z cetnicki sud i osudeni na ibatinanje. Veci dio nj.ih poslije toga bio Je odveden i prisiljavan .(s obzirom da im je da~? ~ruz}e, a na taj ?acin je htio da maltretira nase rodoljube) da striJelJa druge nase simpatizere. . b'l Sestra Proke Perica, koji je bio sekretar celije u ,Dvorov1ma, I a je clan Partije i nju su, takode, strijeljali cetniei. v • ,. , Sjecam se da je od tih aktivista najgore prem!acena Ruza 1Sn~1e iz Medasa, tako da je ponijela i posljedice od tih ~at:na; Zene su se 1 u tako teskoj situaciji hrabro driale, upravo herojski, .1 davale su ~o­ drsku nama koji smo u to vrije~e bili.?.a tom po~ru~JU. D~bro se SJe· cam jedne nase drugarice, Ande IZ KOJClllOVea, ko]a JC Vovna Boba::~ i mene, .kad je hila najstrasnija situa~ija, pri:n~Ia k<?~ sebc:, kad ~u ub1h cetnioi Ve}jiku Kurjaka, s'krivala pas Je ·~ svoJOJ ~~z:: mko Je to bilo ve?ma rizicno. Takode se dobro drzala I Mileva Sav1e IZ Glogovea, pa JoJa Gosparic i dr. U Dvorovima sam se skrivao kod ,Draginje To!Jlic. ~ ~a­ nji je potrebno istaci zene Zamcke, koje su se vrlo dobro drzale 1 biJe su aktivistkinie AFZ-a. . . , . v· • 30. apr.iia 1944. godine masov:no ubijanje VIdakoviea I~~rsih su SS-ovci i cetnici. Tu je poginulo trideset dvije osobe,. ·1pedu koJima sed: moro djece. Tada je ubijen i Dojo Vidak<:vic, .a za:t:J? .su. se SS.-ov~I vratili u Janju, dok su cetnici ostali. Cetnici su 1spreb11~I Z1vanu I <?sisali je na ocigled zena koje .su bile tuct;ne. K.ad~ se . Z1vana ~poravila, drugovi su se i dalje obracah za pomoc I ona Je I dal)e don?sila hr~nu, preko Zage i Mileve Savic, povezala se sa grupom V.Idakovica u BJelosevcu s Gav,rom Vidakovicem i drugima. Zivana je pronasla Gavru Vidakovica, a zatim nam javila gdje se on nalazi i. gdje .treba da se nademo. Cijelo vrijeme je svesrdno pomagala po:kret 1 b~z Imalo straha kao da nije prosla kro~ cetnicke batine sve d_?, avgust~. ~Jeseea 1?.44. g~­ dine, kada je zajedno sa Mladenom Sekameem. ~tnJ.elJana. PrtJe stnjeljania hila je strasno mucena. Mladenu su prebih obJe ruk~. . Svi ovi primjeri i jos mnogo drugih g?vore da .su se ~~ne I pored tolikih batinanja i S!traha koje su im cetnici zadavah za v~Jeme sed~e ofanzive hrabro drzale i ni u tim momentima nisu ~aboravlJa:le na svoJe drugove. �Pored zena, .u s~d~oj ofanzivi su, takocie, mucene i omladinke. Sedn;~ ofanz1v~ Je Jedna od naj~trasnijih ofanziva za taj kraj, je1 . Je ~ to VriJeme _r~bije~o ~~0 do 300 hca. Oko 300 zena, djece i staraca, ~O}I s.u se I?oylacih sa Je~Imcama u Sekovice, strasno su izmuceni glaciu, ~eciu 1td.. SJecam se. pnmJera drugarice Mare sa njenim djetetom od pet 1 po go~ma: (}efa 1 M~:a .~o su b_ili prvi clanovi Partije na tom dijelu ~embenJe, _JUZ~o od :B:JelJ.m.e, gdJe ~su sela Puoile, Trnava, Kojcinovac It~.). Ona je hila akt~vi,stkmJa vl! AFZ-u i prilikom povlacenja iSla je sa d}~tetom. _Dobro se SJecam, uoc1 Prvog maja 1944. godine, prenesena je V1J.e~t da Je selo Trnava popaljeno i da su njeni tamo sagorjeli. I tom pnh~o~ se sav.rsel_l,? doJ:>~o .ddala. Mi smo prelazili put ,prema Koreni~a 1 t.aJ dan se msta ~1Je ]elo, a kad je dijete pocelo plakati, tra2ilo Je da Jede, o?a rr;,u .daJe .bukov .list i ka:ze: ,Sli:ttko je, jedi, sine, vidiS ~ak? ~a~a .1ede. I mah Maks1m uzima list, a kako je hio gomk, on 1splJUJ~ 1I.st 1 ope~ nas~a':iv da place. Tom prilikom je majka pustila s~zv~ mz hce. Sa ~)om JC 1sao nas drug Teso Durkovic, uzeo Maksima, tJ.esw g~, ~ o?a n~Je pokazala suze pred djetetom, pa cak ni druge ilene msu pnm1Je~~le nJene suze. Kad se vratila kuCi, oboljela je od tifusa j za kratko VriJeme umrla. Rahela PeriSic-Albahari OMLADINA DRVARA I OKOLINE U DESANTU 714 715 J una 1944. godine pozvao me Vaso T.rikic u Okruzni komitet Partije. U to v·rijeme hila sam clan Sreskog komiteta KPJ za Bosanski Petrovac. Bila sam i:menadena kad mi je Vaso rekao da je Okruzni komitet KPJ za Drvar odlucio da sa partijske duznosti preciem na rad u Okruzni komitet SKOJ-a. Pokazala sam veliko iznenacienje, pa i nezadovoljstvo. Iako mlada, sa dvadeset dvlije godine, osjecala sam se mnogo starijom, pa i zrelijom. A eto drugovi me opet salju u omladinu. iDa li sam na neJd nacin dala Vasi do znanja sto sam tog momenta mislila i osjecala, ne sjecam .se. Vjerovatno je nesto bilo. Sjecam se da mi je Vaso govorio o hrabrim omladincima iz OK SKOJ-a poginulim u desantu, o djevojkama Zori Zeljkovic i Raziji Omanovic, o mladicima iLjubi Bosnicu, Dusku ·Bursacu, Solomonu i drugima. Sve sam ih dobro poznavala. Trgla me je napomena, poruka da novi Okruilni komitet SKOJ-a mora biti. dostojan poginulih drugova i drugarica. ,Vi koji ste predvideni za novi OkruZili komitet morate imati na umu da ste stali u stroj na mjesto 'hrabrih boraca clanova OK i dostojno ih morate zamijeniti", bile su nijeci druga Vase. Tog momenta sam shvatila koliko veliki i odgovoran zadata:k sam dobila. Koliko moram biti hrabra, pozrtvovana, odana da bih taj zadatak ispunila i povjerenje moje partJije opravdala. iPosto smo oddali prvi sasta:nak novoorganizovanog OK, dobila sam zadatak da obidem aktive SKOJ-a u .Drvaru i okolini, da razgovaram sa omladinom i da i1apiSem opsiran izvjestaj: ,Omladina Drvara [ okoline u desantu." Imala sam prilike da obidem mnoge arhivske ustanove, tra2ila sam taj izvjestaj, ali ga nisam nasla. U arhivi Instituta za istoriju u Sarajevu, u omladinskoj stampi iz 1944. godine nasla sam nesto malo o dogadajima koje sam opisala u mom izvjestaju. IPokusacu da se prisjetim bar nekih detalja. Svakako, to ce biti blijeda slika tih dogadaja. Zaboravljena su imena heroja tih dana. Neka mi mnogi borci oproste, ali pribiljezicu bar ono cega ·se sjecam, jer je i to moj dug prema herojskoj drvarskoj omladini. Bice to samo nekol[ko crtica iz Olllog •sto sam tada opsirno na;pisala u izgubljenom izvjestaju. ' �Iznenada pred njom se pojavi njemacki vojnik. Uperiy.si ~asinku na nju, ne5to je nerazumljivo govorio. Hrabra djevojka dom)ela, Je ~rz~ odluku. Tek sto joj je vojnik priSao, uzela je pun lonac k1puce CIJeUI i bacila mu ga u lice. . Na njegovo urlikanje, dotrcase ukucani i imali su sta d~ VIde. Nijemac oslijepljen, u polusvjesnom stanju lezi na zemlj!: S~oc.1~e s~a­ riji, uzese mu oruzje u namjeri da ga dotuku, no u masmk1 mJe b1lo vise niJednog metka. * ** Dvadeset peti maj 1944. godine. Meau omladinom Drvara i okoline vlad::~Ja je svecana uzurbanost. Okruzni komitet SKOJ-a obavijestio je omladmu da radne cete, prije no sto svane, krenu u grad. Prije no sto se grad pro~ud.i, trebalo je da se ociste ulice i ukrase svijecem i zastavama. Poruser:n Drvar tog dana tre:ba da izgleda svecanije i ljepse jer je 25. maj Titov rodenda:n. ' U to vrijeme sva omladina, koja se nije nalaiila na frontu a to su yecinom bile omladinke i pioniri, hila je svrstana u radne cete'. Cete su 1ma~e Zfl:~atak da obraduju njive boraca, starih i iznemoglih, da ruse ~omumkaciJe .kad to zatreba, da prenose ranjenike, hranu, municiju 1 mnogov drug1h J?OS~ova koje_)e namvetala ;borba i tesko ratno \Stanje. U cetama b1 bw po koJI naoruzani omladinac, bilo kurir narodnooslohodilackog odbora, ili pak aktivista skojevac. To bi obicno hila velika dugacka puska jos od austrougarske vojske sa svega nekoliko metaka. Omladin~ka ceta iz Podova viSe Bastasa tog jutra 25. maja prije zore .krenula Je v~a Drvaru. M_l~dici i djevojke su u vojnickom stroju sa pjesmo~ dosh na plato vrse Bastasa. Uhrzo se cula zuka aviona. Odma!t ~atn~ bo~bardovanje. Drvar je bio kao u nekoj magli. Komand:r ~ete ~zdao Je na_;eaen~~ da oi?ladina saceka tuna platou, a kad se avwm raz1au, onda 'Sto pnJe, dolJe u grad. Ubrzo su se culi pucnji. Omladina se nije jos ni snasla, a IPOkraj njih se spustila jedriHca. U pryi mah omladinci. su p_omisl~~i d~ su partizani oborili neprijateljski avwn. Od te omladl'11e mko mJe m znao da uopste postoje jedrilice. ,Ura, juris! Napvijed nasi"- povikase omladinci. Kad su omladinci dosli hlize, primijetiSe kako se iz jedrilice izvlace njemacki vojnici. Vjerovatno uvjereni da su napadnuti od naoruzani~ ~~raca, u :P.a~icnom strahu, pucajuCi iz piStolja nasumice, njemacki VOJ111CI su traz1h za1don. U brzini su u jedrilici ostavili i masinke i municiju. Hrabri omladinci iskoristiSe . zabunu okupatora, uskociSe u jedri~icu, naorutase se i uz poklice bodrenja jurnuse za Nijemcima. Nastala Je borba. Ovog puta na jednoj strani bile su naoruzane i hrahre seoske dj~v?J~e ~ pion1ri Podova, a sa druge strane izbezumljeni i preplaseni VOJll'ICI H1tlerove soldateske. Rastrkarri po nepoznatom terenu zahvaceni vjetrom i odbaceni od grada desetak kilometara, iznenaae~i napad?m, .Po~eli su bezglavo da bjeze. J edan po jedan dolazio je na omladmski msan. Padao je u uvjerenju da gine od odrasle i snazne muske ruke, ne sluteCi da je pao od hitaca hrabrih djevojaka i djecaka sela Podova. Jedan padobranac udaljio se od svoje grupe. Lutajuci tako naiae u n:var S~lo. U dvoristu jedne kuce n:Iada zena napravila cijea za pranJe vu'hlJa . .J;znenaaena bomba:rdovaiiJeiTI Drvara, posmatraila je grad u oblaku dima, i ne sluteCi da se u njemu nalazi okupator. Cim bi se padobranci oslobodili padobrana iii iskocili iz jedrilice, ubijali bi sve na sta su naisli, zene, djecu, s.tfl:ro i mlado. Nisu pi~ali niti ih je zanimalo, ko je vojnik, bor~c, .a ~o Cl':'Il. U svakom. '~tanovnrku grada Drvara vidjeli su borca. Tako Je 1 h1lo, }?-Isu se prevanh. .. . Oko Komande mjesta i Komande podrucJa vode se bovhe. NIJemci su' sakupili jednu grupu stanovnika Drvara i tjeraju ih u praveu Unca: Vjerovatno su im trebali da nose njihove ranjenike. U grupi se na.sla. 1 cetrnaestogodi5nja djevojcica Mika Bosnic. u jednom trenutku prOJUTIO je pored njih partizanski tenk. Neko je u grupi sapatom rekao: ,To je nas tenk, sigurno je u njemu neko iz Vrhovnog staha. Mazda je u njemu Mosa ·Pijade." Uvidjevsi da tenku nece moCi onemoguCiti prolaz, Nijemci hacise na kupolu jedno satorsko krilo i tenk se zacas nasao u jarku. Cuvsi rijeci o drugu iz Vrhovnog sta:ha, omladinka Mika munjevi: tim pokretom ruke je strgla sa tenka eeradu, vozac nesmetano nastav1 put kao Bastasima. Na djetinjim usnama ,jos nije bio zamro osmijeh zadovoljstva sto je ,spasila druga Mosu" i svoj partizanski tenk, a vee su se u njeno tijelo zahadale okupatorske kame i bajoneti. Pala je djevojcica heroj a da nije hila ni clan ~~J ~i S~_DJ-a, ~i 'vojnik ni horae, ali je hila kCi herojskog Drvara ko]I JU Je ucw da Je sloboda va:Znija od zivota. 716 717 Za vrijeme desanta :K!omanda mjesta i .KoJ?anda podruci:;t nala~ zHe su se na Uncu. U ohie ove ustanove rad1lo Je dosta omladmaea 1 omladinki. Omladinke su bile holnicarke, kuharice, kuriri, pralje, a mladiCi su hili borci !Pratece cete. Komandant podrucja, narodni heroj Jandrija. Tomi~-Cic, jo~ prije desanta, izdao je naredenje da se oko Komande IskopaJU rovov1 kao skloniSta. Okupator je i ranije dosta cesto bomhardovao prvar .. " . . Tog jutra 25. maja, cim su se culi zvuci aviona, ~ek_I mla_d1e1 1 dJevojke potrcali su u rovove. Neki, kojima je to sklanpnJe vee dosad~lo ostali su u postelji sa zeljom da se jos malo ~dmore: I ovog da~a cekaju ih naporni poslovi. Bilo da se nosi posta u u~alJen~ sela, ~~lo da se mijesi i pece hljeb za horee. IIi da se pere ves, nos1 matenJal za bolnioe i niz drugih poslova. �mislio na sebe, o svom zivotu. Sa~o je ~rad?m leb~je.la s~re~nja, r~~~ za zivotom druga Tita. Sarno se culo pltanJe ,GdJe Je T1to ... e 1 . v• ZlV.? Je li spasen?" Onog dana kad je prostruja:la radosna VlJeSt: ,TltO je spasen", odlaknulo je Dr~arc~1ma. Drvarcani su znali, spasen Tlto- spasena Je nasa borba. Neka herojstvo mladih za vrijeme desanta na Drvar nadahne mlade generacije danasnjice. Poslije jakog bombardovanja culi su se pucnji na sve strane. Borci su pomislili da to pa;rti:zani pucaju na avione. Ne prode mnogo, iz dimne zavjese, koju su stvarali prilikom spustanja jedrilica pojavi.Se se prve grupe naoruhnih SS-ovaca. ,;Za desant ranije nikad nismo ni culi. Mi smo u prvi mah pomislili da su to trupovi", pricali su mi tad omladinci. Trupovi su bile ma1e njemacke jedinice obucene za gerilsko ratovanje, koje su njemacke komande U OVOID periodu rata cesce ubaciva}e na sJobodnu teritoriju u cilju vrsenja diverz1ja, ulbijanja :kurira, odborni'ka i sl. Sada ,su i.Sli u talasima i pucali na sve na sto su nailazili. Nastala je prava pometnja. Pucalo se i mnogo je mladica i djevoja:ka izginulo u rov;ovima. Jedan od boraca 'Pratece cete priSao mi je: ,Bio sam u rovu bez oruzja. Neki drugovi su imali oruzje i cim su ugledali Nijemce, nastala je borba. Pokraj mene padali .su moji drugovi. Pao sam i ja sav obliven krvlju mojih drugova. Iskoristio sam jedan momenat kad su Nijemci ·krenuli ka Komandi podrucja. Iskocio sam iz rova i potrcao prema obliznjem propustu. Iz tog pmpusta gledao sam stravican prizor. Nijemci su tjerali moje drugove i drugarice. Nedaleko od Komande sve su ih pokosili. Najteze mi je bilo kad sam vidio nasu kuharicu koja je uza se imala desetogodiSnjeg sincica. Hrabro je pala i ona i njen sin ne trazeci milosti od okupatora." Ti prkosni mladici i djevojke klicali su Partiji, Titu i Sovjetskom Savezu. Nisu poklekli niti trazili milost, sto je jos vise razdra:Zilo pobjesnjelog okupatora. Vrhovni stab NOV i POJ, smjesten u :bivsoj zgradi i pilani Mandica, kao i Ridlovoj kuci, imao je dosta omladinki koje su radile u raznim. pomocnim sluzbama. Bilo je dosta drugarica partizanki iz raznih krajeva nase domovine. Medu njima ,bilo je nekoliko omladinki i'Z Drvara. Poslije desanta pricali su mi drugovi o jednoj od njih. Ne sjecam se njenog imena, cini mi se da se zv:ala Mara iii slicno. Zao mi je da sam joj zaboravila ime. Ali njeno djelo nisam. Kada su voaene zestoke borbe izmeau boraca Prateceg bataljona i padobranaca, na domaku same peCine, izdato je •nareaenje da se evakuise arhiva Vrhpvnog staba. Iz peCine i Ridlove kuce trebalo je prebaciti arhivu pod najvecom kiSom kursuma, iznijeti je uskom kozijom stazom na plato vise pecine. Taj posao morale su obavljati i omladinke jer je svaki sposobni horae vodio borbu na zi.vot i smrt. Na obali Une branili su Vrhovni stab i druga Tita. Nekoliko djevojaka natovarenih teretom arhive, ne obaziruci se na smrtonosne kursume prebacilo je arhivu VS. Meau njima bila je ,j omladinka iz Drvara, mozda Mara, koja je hrabro odlazila i vracala se po nove pakete. Svojim hrabrim drzanjem i odvaznoscu podsticala je ostale omladinke. Za cudo, u najtezim momentima, onda kad se gledalo smrti u oci kad je bilo zivjeti ili umrijeti, niko i opet niko od stanovnika Drvara nije se pokolebao, izdao, pruzio pomoc okupatoru. Naprotiv, niko i niJe v • v 718 719 • v �Stojan Makic RADA VRANJESEVIC, narodni heroj Uciteljs~?j skoli u Banjoj Luci 1932/1933. godine ucenici su govonh da u prvom razredu ima neka mala Rada napred. . na omladinka, da siri marksisticke ideje i istupa k~o komumsta,. rako. ~e kcer prote V~anjesc::~i~a. Uz ~? su)stica~~ da je Rada postena 1 ozh1lJna, da na crnoJ kecelJI Ima UV1Jek c1stu h1]elu kragnu kratku kosu J?.odijeljenu na _razdiok, a krupne oci. ' P~oshJ.e se culo da Je Rada u drugom razredu napustila Uciteljsku skvolu, 1 up1sala se u Trgovacku ~kademiju u rBanjoj Luci, jer je imala tesk?ce sa profesor~m matemat1ke. Izgleda da je ocijenila da ce po Z~Vrsetk~. Ov~. skole Imati viSe moguenosti da zivi i radi U gradu, dok hi kao uc1telJ1ca morala ostati u selu. Kasnije ~~? dozn~li <;I~ ,~e. Rada iskljucena iz Trgovacke akademije ,zbog komumsticke agitaCIJe I da je otputovala u Beograd a onda u Skoplje i tamo zavrsila skolu. ' Poslije .zavr.sene akademij~ 1937. godine Rada je dugo hila nezaposlena. ~SpJela Je .da. se zaposh u Savezu nabavljackih zadruga u Beogr~d~, gdJe _?as~avlJa mtenzivno politicko djelovanje. Zbog organizovanJa Jednog straJka, biva zatvorena i sudena. . 22. sep!embra 1941. ~o~i?e dola~i u ~ajkic-Japru iz Banjaluke, zaJedJ?-o sa Dusankom Kovacevi<?, u. ~VOJstvu clana Mjesnog komiteta KPJ. Za IZlazak na oslobodenu tentonJu one su iskoristile zar. v Tih dana iz Prijedora je stigao Slobodan Marjanovic predratni ~Ian KPJ, a pored njega jos. niz aktivista je od pocetka septe~bra doslo 1.~ Bos. Kn;pe, Drvara, BanJe Luke, Bos. Novog i drugih mjesta od koJih su vecma hili clanovi Partije. ' Rada je iduceg dana po dolasku u selu Hasanima ucestvovala u izboru prv?g narodnoos~~~odilackog odbora. Tom prilikom govorili su: Rada, H~Jro Kal?etanov1c I Bra:nko Copic: o ciljevima i zadacima NOB-a o. zad~~1ma prv1h narodnooslobodilackih odbora, o vojnoj i politickoJ S1tUaC1Jl. Rada je gov?rila lagano, jasno, argumentovano, mada pomalo bo~azl.J~vo .. ~reb~lo Je r:~d osroml?-?m. masom prisutnih pravilno izloziti 1 obpsn~ti V~Jno-pohticku s1tuac1Ju I dogadaje. Vee P~:'TI~ d~na po~azala je ~n~eresovanje za politicke, vojne i druge zadatk~ 1 I~vrsavala 1h sa vehkim entuzijazmom i optimizmom, uz upornost 1 aktiVnost kakve se rijetko srecu. U v • v •• 720 721 Nekoliko puta imao sam priliku da razgovaram sa Radom. Ona je vrlo konkretno govorila o vojnoj i politickoj situaciji u svijetu i kod nas, o pravednim ciljevima i zadacima NOB-a, o rukovodecoj uloz1 KPJ u ustanku, o snazi antihitlerovske koalicije - nasih saveznika: Sovjetskog Saveza, SAD i Engleske i njihovoj mogu6nosti da pobijede okupatore i onemoguce njihove imperijalisticke planove. Izrazavala je zelju da se sire upozna sa nasim :iskustvima u pripremama ustanka, sa organizovanjem i izvrsavanjem prvih napada na neprijateljske jedinice, iako su ta iskustva hila pocetnicka. Pricao sam joj da smo na osnovu direktiva Partije, koje smo primili pocetkom jula 1941. godine od Milana Licine i Salke Terzica, u ovom dijelu sanskog sreza vrsili pripreme za ustanak, u prvom redu politicke, organizacione i vojne. Organizovali smo i napade na zandarmerijske stanice, ustaske tabore i patrole, koji su u veCini hili uspjesni. Rada je imala bogata politicka i organizaciona znanja i iskustva da nas je to prosto cudilo. Pitali smo se kada i kako je ta znanja i iskustva stekla. Svoja iskustva nije nametala, iznosila ih je sa jakim argumentima, u vidu savjeta. Nastupala je i vrlo samokriticki. Govorila je d".l. nije dovoljno sposobna da politicki radi u selima, iako je, prema nasoj ocjeni, hila sposobna da vrlo uspjesno politicki djeluje u selima, sto se i potvrdilo. Skoro redovno je zahtijevala da se kriticki razmotre prijedlozi koje ona daje, navodeCi da ce kriticki rad uz iznosenje dokaza omoguClti da se najbolje shvate i ostvaruju ciljevi i zadaci NOB-a, da se ostvari jedinstvo misli i akcije, da se realno ocijeni situacija u selima i daju ocjene o sposobnosti pojedinaca, posebno rukovodilaca, komandira i politickih komesara i dr. Stalno je isticala da uspjeh u borbi u prvom redu zavisi od pravilnog shvatanja ciljeva i zadataka NOB-a, od dosljednog razvijanja bratstva i jedinstva Srba, Hrvata i Muslimana i drugih naroda i narodnosti, od borbe za njihovu ravnopravnost, da je pravilnim politickim uticajem na ljude i vodenjem uspjesne oruzane borbe moguce preovladati nacionalnu i vjersku mdnju i sovinizam, koje okupator podstice uz pomoc petokolonasa i raznih izdajnika - ustasa, cetnika i slicnih na osnovu neprijateljske devize: ,Zavadi pa vladaj". Zalagala se da nase snage budu ofanzivne, da vrsimo napade na neprijateljske jedinice, ali uz to da se brzo organizuje i pozadina, tj. da se biraju narodnooslobodilacki odbori sela koji su .klica buduce narodne demokratske vlasti, da je potrebno organizovati i zene i omladinu, da je u ove organe potrebno da se biraju najsvjesniji i najborbeniji radnici, zemljoradnici i drugi. Vrlo realno i pozitivno je ocjenjivala uslove za razvitak NOB-a u raznim sredinama Podgrmeca, a brzo je upoznavala ljude i realno cijenila njihovu politicku orijentaciju, svijest i njihove glavne - pozitivne osobine. Uz to nije previdala i mogu6nost uticaja raznih kolebljivaca u pojedinim sredinama, a posebno velikosrpski nastrojenih pojedinaca. Isticala je potrebu ukljuCivanja u NOB i bogatijih zemljoradnika, koji su patriotski orijentisani i spremni da se bore protiv okupatora i izdajnika. Rada se posebno interesovala i za socijalne probleme, za smjestaj izbjeglica i za njihovu ishranu. Prosto je saucestvovala u ratnim teskocama stanovniStva i pokazivala veliku zelju da svakom pomogne koli. ko je u mogucnosti. 46 :Zene BiH u NOB 1941-1945. �Svi smo ocijenili da Rada vrlo konkretno i jasno izlaze aktuelne ciljeve i zadatke NOB-a, da pravilno tumaci ulogu radnicke klase, objasnjava nacionalno i seljacko pitanje, potrebu ravnopravnosti, bratstva i jedinstva. Rada je, u stvari, kako se tada govorilo, vanredno uspjesno i pravilno objasnjavala i sprovodila liniju Partije, sto je bilo uslov za ostvarivanje jedinstva nasih redova i sprecavanje djelovanja neprijatelja NOB-a. Objasnjenja i uputstva koja je Rada davala u cilju pravilnog sprovodenja linije Partije i metod rada koji je koristila predstavljali su za nas dragocjenu politicku pomoc i doprinijeli uspjesnijem radu i borbi. 17. maja 1943. godine oddana je Okruzna izborna konferencija KPJ za Podgrmec u selu Hasanima. Konferenciji su prisustvovali Veljo Stojnic i Rada Vranjdevic ispred Oblasnog komiteta KPJ za Bos. krajinu i pruzili nam pomoc u pripremi referata i u radu konferencije. I pored vrlo teskih uslova, prezivjelih tragedija i velikih zrtava naroda u Podgrmecu u toku IV neprijateljske ofanzive, clanovi Partije - delegati na konferenciji su istupali sa optimizmom i vrlo objektivno. Oni su temeljito razmatrali tadasnju situaciju i samkoriticki ocjenjivali izvrsavanje vojnih i drugih zadataka u vrijeme ofanzive. Rada je nastupala drugarski i saradnicki. Insistirala je da se u referatima istakne politicka svijest i veliko pozrtvovanje, hrabrost i odanost naroda ovog kraja ciljevima i zadacima NOB-a, da se istaknu strasne teskoce i velike zrtve, ali i nase pobjede nad okupatorima i izdajnicima, da se sagledaju nase slabosti i neka nesnalazenja i sto konkretnije postave buduCi zadaci, da se ukaze na krizu kroz koju fasizam prolazi i da se sto prije obnove izhori odbora, da se ucv!I'ste mganizacije .Partije i SKOJ-a, omladine i AFZ-a. Vise delegata su ucestvovali u diskusiji, i po nekoliko puta uzimali ~ije~: Rada je, ucestvujuCi i sama u. diskusiji, davala korisna objasnjenja 1 pnJedloge. Izmedu ostalog, govonla je da su odnosi medu fasistickim ddavama svakodnevno sve slabiji, da su njihove pozicije objektivno slabije, jer su im naneseni veliki gubici u zivoj sili i oruzju, a izazvale su i veliku mdnju, da protiv fasista stupaju u borbu sve viSe radnici, zemljoradnici i drugi gradani u nizu zemalja. Ocijenila je da je u Podgrmecu nastao izvjestan zamor usljed velikih napora i teskoca u uslovima zime, usljed bolesti i posebno tifusa, ali da nema krize, kako neki misle i govore. Zato je potrebno da se ljudi i zene i omladina podsticu da i d~l)e vo4e borbu i vrse ostale zadatke, da se razvija njihova politicka sv1Jest, posebno o mogucnosti pobjede nad fasistima i izdajnicima. Istakla je ulogu kadrova i potrebu pruzanja pomoCi u njihovom rad~ i. obr~zo':l;lnju. Govc_n:ila je da .clan.ovi Partije moraju dobra upozna.ti l]~de 1. ~p~o~e po~1t.1vn~ .osob1~e 1 s~abost1, da hi na njih mogli ut1cat1 1 poht1ck1 1h akt1v1rat1 1 vasp1tavat1. Istakla je znacaj pravilnog v~~enje agitacije i propagande i potrebu cuvanja propagandnog mate!"1Jal~. Ukvaz.~la j~ na znacaj su~bijanja sverca, jer uz sverc ide i nepripteljska sp1Junaza. Predlagala Je da se zakljucci obavezno i konkretno objasne u svim partijskim celijama i da se dosljedno i brzo sprovode u zivot uz aktivizaciju citavog stanovniStva. I nepo.sre~no poslije ~onferencije Rada nam je pomagala prili~~m ~astavl1~nJ~ p;o~_ran:a 1 planova rada za organizaciono i kadrovsko JvacanJe part1}~ki~ ~~hl~· IZrade pro?rama idejno-poHtickog obrazovanja clanova Part1Je, 1StiCUCl posebno koJe su teme aktuelne. Isticala je da se i teoretsld najteze teme konkretno izlazu, a da se teziSte daje na to kako u praksi primijeniti opstepoznate politicke stavove i zakljucke. Rada je stekla veliki ugled, koji je bio umnogom uslovljen njenim idejnim nivoom, visokom politickom svijescu, velikim licnim pozrtvovanjem i hrabroscu, kulturom odnosa, osjecanjem duznosti, entuzijazmom u radu itd., ali mazda jos viSe velikom principijelnoscu, pravednim i humanim odnosima prema, ljudima, pri cemu je nastojala da subjektivizam svede na najmanju mjeru. Uvijek je razvijala pravedan odnos prema svima i humano postupala, iako nije pokazivala sentimentalnosti. Nije dozvoljavala da se cine ni male nepravde ljudima, ali je zahtijevala i redovno na vrijeme kritikovala njihove slabosti, vrlo objektivno, sa argumentima, bez obzira na funkcije kritikovanih, i sa zeljom da se u zacetku sprecavaju ;razne slabos:ti rpojedinaca. Radovala se uspjesima drugih. Bila je inicijator objektivnog postupanja i pri kaznjavanju. Isticala je da je pri izricanju kazne osnovno da se realno utvrde uzroci grcsaka i slabosti i da kazna bude vaspitna, a ne izraz osvete prema kaznjenom. ' Navedene osobine dolazile su do izrazaja u njezinim diskusijama i odnosima na partijskim sastancima, konferencijama, prilikom kritike, u licnim susretima i u privatnom zivotu. Zato je narod Podgrmeca sa najvecom zaloscu primio vijest da je Rada poginula Ill v-rijeme fasis1ti6kog desanta na Drvar 25-26. maja 1944. godine. 722 723 �Fadila Redzic-Bilal NA OMLADINSKOM RADU U CAZINSKOJ KRAJINI poravlja~';l sa:n se .P.oslij~ upale. pluca, pjegavog tifusa, tramhaze u h]CVOJ noz1 1 ozl]ede ko]u sam zadohila na ruci prilikom homhardovanja holnice, negdje hlizu Pisarovine kada . . rrn JC saopsteno da me Pokrajinski komitet SKOJ-a Hrvatske upucuje na II koJ:?-gres USAOJ-a u Drvaru, kao delegata Cazinske krajine, gdje treha da 1dem na rad sa omladinom u Okruzni komitet SKOJ-a Bihac. Iako sam vee do tada hila navikla na duga i teska pjesacenja iscrpljena ocl holesti i ~romje~ecnog lezanja sa jos otecenom li]evom nogom, tesko sam podnos1~': ova] put: U Drvar sam stigla sa slovenackom i hrvatskom delegaCI]Om 1. maJa, dakle, pred sam Kongres koji je trajao od 2. do 4. maja 1944. godine. ' pzasan umor, koj~ .smo svi osjecali poslije napornog puta, kao da . JC naJed~o~ ~estao. B1h smo na okupu iz svih krajeva zemlje. Bilo je m~?go dirlJIVIh susreta. Tu sam nasla i neke drugarice i drugove sa koJ:ma sam se rastala u Zagrehu, kada smo ilegalno saradivali u SKOJ-u. Prv~ put sa~.tada sre_la ~ Skendera Kulenovica. Upravo se bio vratio iz S:azmske. ~kraJIJ:?-e ~ koJU )C ~rehal~ d~ idem posl~je Kongresa i pricao mi Je ? svoJim .utiSCIJ?a koJe JC pomo 1z ovog kraJa. Iako smo hili smjestem u okolmm sel;ma, a Kongres se odr:Zavao samo nocu radi eventualnag hom~ardovanJ.a od s.trane neprijatelja, Drvar je hio prava kosnica. Sv~ .se ~nlo od I?JCS!fie.} ~e.drog raspolozenja, i nista nije bilo tesko, ~ye J~ h1.lo :n:oguce, ]~:1sat1 1 na neho aka treha. Medu hrojnim mladicim~ ~ d~evo]kama :ko]I su na Kongresu istupili, posebno mi •Se ureza1a u. ~J~canJ~ Nad~ ~I.s~r. D~k je govorila, na lieu joj se ogledala snaga nJ~m~ uh]eden)a, C_Iml~ m1 se da ce nas pravo sa govornice povesti sve u JUr~s, u posl]edr;tJU h1tku za oslohodenje nase zemlje. Posebno raspol~z~nJe z~vlada~o Je kada se za govornicom pojavio drug Tito. Svi smo b1h k.ao. ]~dan 1 ~urom aplauza, pjesmom i povicima dugo smo ga pozdrav-l]ah 1 rastah se ponosni sto smo primili taka odgovorne zadatke od Kongresa i druga Tita. . N~ t~renu hiha~kog okruga, negdje kod Buzima, stigla sam oko 10. maJa. SJecam .se ~a Je taj put od Drvara bio posehno tezak zbog cestih bomh.a~dovanJa 1 s~al?e . neprijateljske kontrole saobraca{nica. PosehJ?-O m1 J~ ostalo u SJ~canJu bombardovanje Hasana, kada je u jednom J~rku bh~u ~~ne pogmula r;tepozJ?-.ata ?.iev~jcica pogodena od metka prihkom mitral]IranJa. Medutim, mJe hllo m vremena ni uslova za tugo- 0 724 725 vanje. Zaustavljali su nas neprijatelji, ali smo ipak iSH dalje. Trehalo je sto prije stici. Trebalo je preci preko ceste, pruge i Une. Posta su blinidirani vozovi stalno kontrolisali prugu, a neprijateljski bunkeri takode hili blizu, poslije dva neuspjela pokusaja najzad smo pre5li i cestu, i prugu, i Unu, po danu, kada su se neprijatelji najmanje nadali. Kada smo vee hili u camcima na Uni, primijetili su nas i ohasuli kiSom metaka. Uspjeli smo preCi i uhr:w smo se nasli na terenu Buzima. Prvi susret sam imala sa Genom Juricem, Clanom Okruznog komiteta KPJ Bihac. Sa njim sam dosla u sjediste ·okruznih drustveno-politickih organizacija na ovom terenu, u Veliku Kladusu. Formiran je Okruzni komitet SKOJ-a. Sekretar je hio Bajazit Bakalovic, a clanovi: Veljko Basic, Nedo Zatezalo, Vlado Roncevic, Idriz Burzic i Fadila Bilal. Ia:ko pod vrlo teskim uslovima, u ovom kraju, pretezno muslimanskom, koji je u prvim mjesecima okupacije stajao pod relativno jakim uticajem neprijateljske propagande i laznih ohecanja, Komunisticka partija, zahvaljujuci samoprijegornom radu manje grupe istaknutih komunista, prvoboraca i aktivista uspijevala je da stvori svoje punktove i zarista sve sireg i masovnijeg djelovanja u narodu cazinskog, kladuskog i dijela hihackog sreza. U vrijeme prvog oslohodenja Bihaca i stvaranja ogromne slobodne teritorije, u koju su ulazili i cazinski i velikokladuski srez, formirani su i sreski komiteti SKOJ-a, kao i neki opstinski komiteti, npr. Vrnograc. Prema jednom izvjestaju sekretara Sreskog komiteta KoPJ Cazin, iz decemhra 1943. godine, hilo je pet skojevskih grupa sa 42 clana, a od toga 12 djevojaka. Postojao je i Sreski odbor USAOJ-a od tri clana i Opstinski odhor USAOJ-a za Vrnograc od 5 cianova. U opstini Vrnograc bilo je pet seoskih odhora, 341 clan USAOJ-a, a od toga 261 djevojka. U nekim selima, gdje je uticaj neprijatelja hio jaci, postojali su ilegalni inicijativni odhori. Neke omladinke su vee od 1941. godine aktivno ucestvovale u NOP-u, kao npr. Hadzera Talakic iz Velike Kladuse. Semsa Coralie iz Cazina, otiSla je u partizane pocetkom 1943. godine, kada su se u IV neprijateljskoj ofanzivi jedinice NOV-a morale povuCi iz Bihaca i drugih oslohodenih krajeva. Iz srpskih sela mnoge djevojke javile su se u jedinice NOV-a kao holnicarke i horci. Od Kongresa USAOJ-a u maju 1944. godine, zahvaljujuCi sve veCim uspjesima postignutim u horhi protiv fasizma u svijetu i kod nas, stvoreni su uslovi za intenzivniji rad i sa omladinom ovog kraja. Osim Okruznog komiteta SKOJ-a, formirani su sreski komiteti, i to: Sreski komitet Velika Kladusa u sastavu: Sead Pozderac (sekretar) i Clanovi: Hi.da Seferovic, Dara Canak, Soka .Dzakula, Pero Lavrnja i Mico Carevic. Scad Pozderac je vrlo hrzo otiSao u Sreski komitet SKOJ-a Cazin, a za sekretara ovog komiteta izabrana je Dara Canak. Soka Dzakula, krajem 1944. godine postala je clan Okruznog komiteta SKOJ-a Bihac. U sreskom komitetu SKOJ-a Cazin jedno vrijeme hio je sekretar Hasan Begic, a onda je na njegovo mjesto dosla Zlata Sadikovic. Clanovi su hili: Milosava Gajic, Sadika Music, Branko Bihic, Dragan Rodic, Mari~ka StaniC, Besima Kavazovic, Radojka Zezelj i Sead ·Pozderac. Bes1ma Kavazovic je hila zaduzena za rad sa USAOJ-em i hila je predsjednica Sreskog odhora USAOJ-a za Cazin. Ovaj odhor je imao 19 clanova, od kojih tri Muslimanke. Tada je formiran i Sreski odhor USAOJ-a za Veliku Kladusu od 22 clana, zatim dva opstinska odhora: U Bosanskoj Bojni i Maloj Kladusi �i 17 seoskih odbora, 4 u srpskim i 13 u musl" k' 1· formiran i Mjesni komitet SKOJ I' Imans 1m se 1ma. Tada je Vlado ~zb?l!, ~sim Sarajlija i D~:: ~il~~u Kladusu, a clanovi su hili: U IZVJesta]u o stanJ'u i rad p t'. . II 1944 d' · · u ar IJe u cazmskom srezu od 1 do 15 · go me IZneseno Je da su u b'l · · . ovo~ srezu I a svega 44 clana SKOJ-a Posto je u to vri ·e jedml!-ska bil1 oJ. va~e a Je ra sa zenskom omladinom b' · d' 0 : aJu se 10 ZUJU drugarice, a njih je bilo malo p bJe 1? ~oguc, ~k.o se angamanskom zensk . 1 d' . · " ose no Je tesko radrtJ sa muslili", kaze se u ov~~ ·~~:s;~~mN~e;d ~u po~:ivene, a .roditelji vrlo zaostaje veca grupa mladih komuni~ta 1~om md aJa 19~4. ~odin~ dosla duna, Banije i Like. Do tada ' ~ OJim~ . ?sta d).eVOJaka 1z Koraktivisti na oslobodenom iii s:e~slebbr}e borc1 Il~ pa.~tiJski i skojevski o ouenom tentonJu Od dj'e · k s d vi M. 1 · VOJ~ ~ u ?S e: 1 osava Gajic, partizanka od 1941 12 0 k d. radmk u Baniji i Dara Canak k d · . . to e, o tada partiJsk1 ~sme krajiske brigade, Marin'k;a S~a~i~a Bam)e, Z}a!a .s~dikovic, horae ~z Like, Hida Seferovic, partizanka od ,1~~do.Jk~ ZezelJ 1 Soka Dzakula Jedne slovenacke brigade i Fadil B'l 1 · 12 ostara, do tada borac Vitini, do tada part1jski i skojev:ki ~:d' 1·\redr~tna sk<?jevka, rodena u veCim dijelom na neoslobode . . .~ u SJevern?J Hrvatskoj, naj~ih uciteljskih kurseva u Po~;~:~~o~w· .T~'!p su sktigli poslije zavrsef1c, iz Buzima Sadika Music . p " ' mi 1 opus om: Enver MustaMubera Salih~dzic, iz Bihaca 1~nie~~gra~~i· ~atima__.Pl~?~rac, iz Cazina i visti. Moj brat Fadil Bilal ~vrseni ~~t l'I ao b1~kJI I v~koj.evski aktitakode je tada stigao iz jedne slavo~~kee f,/agre ~~ e UC1te.1Jske skole, ~~o pr~s~~etni refe_;ent, a poslije kao ucitelj 1~a~eu~li~f!no. vnkeme radio tiJ.ske cehJe za Opstinu Liskovac. Fad'l B'l I . E a 1 se _r,etar parn~Je mucki ubijeni od zelenog kadra I i t~~ ~ad'lv~~ Mustaf1c su kas1 me, a Enver ubrzo posli · t K ' . · · marta 1945. golovic i Nedo Zatezalo up~~en~g~~ ur~e~ J94t gkdine, Bajazit BakaNakon samo nekoliko dana doznali nga ~ ns e operativne grupe. Jedno djecacko vedro i nasmijano Ii~:w da Je Nedo zrez~lo poginuo. bodu nase zemlje viSe nije bio medu n~:ra~emno na sva u zrtvu za sloU septembru 1944 godine posl" k . k'h 1 organizovali pri Okruz~om ko~itetu J~~0fJev~/ k ~urs.eva, koje smo Oblasni komitet SKOJ-a za Bosansk k .~a, 1 ~ OJe. Je or~anizovao mladi kadrovi i za sekn:~tara Sres u rapnu, 1zrastaJu nov1 domaci dusu dolazi Vlado Ozbolt. Posto s:;br~~mrte~a l~KOJ-a.~a _Yeliku Klaro Lavrnja. U Sveski komitet Caz· k raz o :o, zamrJemo ga je Pedic. U oktobru 1944. godine kadmza se reta{a 1e odreden Dragan RoKPJ Cazin i pocela raditi r~tez a sa;n posta a clan v s.resko? komiteta izabrana je Soka D:Zaku1ap no sa zenat?a, u ~~ruzm kom1tet SKOJ-a izabran Ale Galic. ' a za sekretara Je poshJe Bajazita Bakalovica ~erv domla~ina :~b~L~~~~~·~~%n~~v1J~v~~n~~~v ~!a~ine, ni:asrk d U izvjestaju Okruznog komitet SK SKOJ-a za B?san~ku krajinu, iz septe~bra 1~!: Ob!asno~ komite~u porastao broJ skojevaca na 407 d . d · .godme kaze se da ]e du kojima je bio znatan bmj M:s1~rrl=n~i. toga b1lo 169 djevojaka, med. . Rad sa muslimanskom zensk nama uopste bio je vrlo te.Zak D om om1a mo:n 1 muslimanskim zedrustvenog zivota upucene n~ ko ~ad~ su ond~ bile sasvim iskljucene iz , . ucu I poro 1CU, u 'selima gotovo sve 726 727 nepismene. Da bismo im lakse prisle, odlazile smo na sijela, komusanje kukuruza, trlje i prela. Odlazile smo i na razne poljske radove, kao npr. na okopavanje kukuruza, i tu smo radeci sa njima sticale njihovo povjerenje i yos~~jale y::ijatelji. A_ tada je vee ~slo l~k.se i sa odrzavanjem konferenCIJa, crtalack1h grupa 1 analfabetsk1h tecaJeva. Moglo se tada priCi i organizovanju odbora USAOJ-a, pa i skojevskih grupa, radnih ceta za pomoc u izgradnji bajti postradalim srpskim porodicama, za sakupljanje hrane, pletenje carapa, rukavica i drugog, za potrebe partizanskih jedinica na polozajima i niz drugih akcija. Krajem 1944. i prvih mjeseci 1945. godine, rad je bio otezan i zbog pojavljivanja raznih odbjeglih ustasa, tzv. ,/lelenog ikadra" Citavih trupova ,koji su napadali iz za.c:jede ne samo borce iz jedinica nego i politicke radnike kada bi obilazili pojedina sela. Pred Novu 1945. godinu u Buzimu ovi trupovi napali su Komandu mjesta i nas nekoliko aktivista koji smo se upravo tu zadesili. Bio je to neocekivan prepad usred noci, ali smo uspjeli spasiti. Jedne veceri napali 1SU i UCesknike UCiteljskog kursa U J3acrakama, gdje smo organizovali skraceno skolovanje uCitelja. U to vrijeme velika paznja se posveCivala kulturno-prosvjetnom radu u selima. U Velikoj Kladusi je formirana okruzna kulturno-prosvjetna ekipa sa horskom, diletantskom, recitatorskom, folklornom i muzh':kom sekcijom. Marinka Stanic, clan Sreskog komiteta SKOJ-a Cazin i Munira Karahasanovic, profesor iz Sarajeva, najneposrednije su radile sa ovom ekipom i pripremale programe. U ovoj ekipi u najvecem broju su bile djevojke i mladiCi koji su iz Cazina prebjegli na oslobodenu teritoriju. To su hili Kija Omanovic, Zlata Beslagic, Seida Pozderac, Tchvida Alagic, Minka Hadziabdic, Albin Kabiljo, Serifa Cavkic itd. I Velika Kladusa je imala svoju manju kulturnu ekipu, u kojoj su radile Dara Vila, Minka Tal<llkic, Hadzera Talakic, Dulka Talakic, Bulka Mil} kovic, Slavica Kristovic i dr. Dok je kladuska grupa obilazila samo okolna sela, okru2na ekipa je spremala programe za vece politicke i druge manifestacije i skupove. Na Barakama izmedu Male Kladuse i Lucke, Okruzni NOO, zapravo Odjeljenje za prosvjetu sa povjerenikom Hasanom Musicem i referentom Mehom Mehmedbasicem, organizovalo je prvi uciteljski kurs da bi se sto prije stvorio domaCi vaspitno-obrazovni kadar za osnovne skole koje je trebalo otvarati. Okruzni komitet SKOJ-a je pomogao u izboru omladine za ovaj poziv i u organizovanju politickog i kulturno-zabavnog zivota na ovom kursu. Stvorena je skojevska 12:rupa i organizovan kulturno-prosvjetni rad. Izmedu ostalih, ucesnici tog kursa su bili: Asim Sarajlija, Arif Zulic, Sulejman Mehmedagic, Huso Sabljakovic, Arif BeckanoviC, itd. U organizaciji prikupljanja hrane za svoje buduce uCitelje bili su angazovani pioniri iz Baraka i okolnih sela. Poslije zavrsenog kursa, ovi mladiCi bili su nosioci obrazovnog rada, radili su u skolama, a organizovali su i analfabetske tecajeve, kojima je bio obuhvacen veCi broj zenske omladine. Bilo ,je dosta odupiranja i propagande da je to mamac za mobilizaciju zenske omladine u NOV, pa su neke djevojke bjezale u Cazin. Pa ipak nisu izostali uspjesi i rezultati u opismenjavanju omladine u to vrijeme. Ovi mladi prosvjetni radnici vrlo brzo su postali i istaknuti drustvenopoliticki radnici u svolll:_!raju, a daljim skolovanjem su se jos bolje osposohili za poslove koje su preuzimali. �. ~kruzni i ~reski k.omi~et SK~J-a pomagali su organizovanje omla. dme 1 u Unsk.oJ operatiVnOJ grup1, stvaranje skojevskih grupa, odbora USAOJ-a kao 1 kulturnog i sportskog zivota. ~~va okruzl!a konferencija USAOJ-a, koja je odr:Zana u Velikoj Kla.dus~ u O~ladn;s~?m doml;l 10. X 1944 .. godine, predstavlja znacajan ~oga~~IaJ ~a ~Ire ucesce. omladme ovog kraJa u NOP-u. U svecano ukrasenoJ. s~h u.ce.stv<_:>valo Je ~ko 100 delegata iz tri sreza, koji su bili predstavmci vo}mh 1 ~er~ns~1h o~ganizacija .. Konferencija je trajala dva dana. Drug1 dan bw Je IspunJen sportsklm programom. Takmicila se ?n:~.ladin.a iz vojnih jedinica i iz sela. ,Bila je to manifestacija bratstva I ljubavi _Prema ~~OP-u, kakvu Krajina do tada nije vidjela", napisao je tada. _r:w.vm~r u l~s~u U:r:s~e operativne grupe ,Bratstvo". Na toj konferen~IJI Je bw v~hkl broJ z~nske o~ladine,. a jedna je u diskusiji izjavila da Je ponosna sto su sada 1 drugance dob1le pravo i zato su sada spremne d': rade sa jos viSe s?age i P?:Zrtyovanj~. Na. kraju dvodnevnog rada ?kruzna kultu~no-pro~vJetna e~:pa 1zvela Je pngodan program, poslije cega se nastavilo sa p]esmom 1 1grom. v Vrlov je zanimljiv podatak da je veliki broj omladine, posebno z~l!s.ke,. ~ce~tvovao na konferencijama kada su opstinski NOO-i podnosih IZVJ~st~J o svo~ radu krajem 1944. godine. Prema podacima iz jednag z~pisn~~a 24 . .3anuara 19~S. godine Okruzni NOO je takode prvi put U IStor~JI vlast1 U tom kraJU polagao racun 0 SVOm radu, pa je izmeOU ostalog 1zneseno da je tada radilo 27 novih skola, 16 analfabetskih tecajeva, da je sag_raa~:w 3S6 b~jti, a ~03 d<;t su u ~adu itd. Bez sumnje, sve su ~vo podaci koJI govore l 0 aktiVnostl omladme, i to posebno zenske, post~ s.e ml;lska omladina uglavnom borila u jedinicama NOV-a. . , ZnacaJno .3e da se spomene jedan veliki protestni miting u prolJece 194S. godme, na kome je ucestvovao veliki broj zenske omladine. Kolone zapreznih kola kretale su se ka Velikoj Kladusi iz svih sela i OJ?stil!a. Omladina je pjevala partizanske pjesme, nosila slike marsala Tita 1 transparente sa parolama: ,Protiv vraeanja izbjeglicke vlade u zemJju", ,Z<;t brats.t.vo ~ )~dinst~o jugos.lovenskih naroda", itd. To je hila snazna mamfestaCIJa nJesenosti da se Ide slobodno i zbratimljeno u bolji zivot, u drustvo pravednije i ljepse za sve ljude. A kako su samo ta mladost i taj narod do juce hili u strahu, zbunjeni, nepovjerljivi. A sad evo, zahvaljujuei nesebicnoj i upornoj borbi komunista za svakog covjeka, koji s11: dokazivali djelom d;;t se ~~oboda i bolji zivot mogu ostvariti s.ar:r:o dosljednorn.__ b<?r~om. protiv fasizma, proti': ovkupatora i svih njegov:Ih slugu, ustasa 1 cetmka, u narodnooslobodilackoj borbi razbudilo :e I. razbuktalo sve ono sto je bilo dobra, plemenito i ljudsko. Trnovit Je bw put u stvaranju novog drustva, bogatijeg za svakog, a ne samo z~ n~ali broj p~~vileg<;>v~nih. Na to.~ p~tu bilo je padova i podizanja, bilo Je nerazumiJevanJa 1 otpora, ah Je s1gurno da su vee tada u vihoru na!odnooslobodilackog rata i revolucije, i u ovim krajevim~ gdje se utl~aj Ko~.unistick~. p~t.r~ije teze _?Stvarivao i konacno pobijedio, stvorem temelJI za SOCIJahsticko drustvo, za uspostavljanje i jacanje ravnopravne zajednice svih nasih naroda. Nevenka Dujanovic-Kojic NAPAD CETNIKA NA PARTIZANSKU BOLNICU U TRNAVI 1944. GODINE 728 729 J a sam se 1944. godine nalazila u selu Cengieu kod Bijeljine, na duznosti predsjednice Opstinskog odbora AFZ-a i clan Plenuma Opstinskog komiteta KPJ opstine Cengiei u koju su spadala sela Trnava, CengiCi, Glogovac, KojCinovac, Glavicar, Cardadine, Modran i dr. Koncem marta 1944. godine jedinice SS-di·vizije ,Handzar" presle su preko Save i zauzele Bijeljinu, odakle su cesto upadale u okolna sela, pljackale sto su nalazile i vraeale se nazad. Mi smo dobili direktivu da se povucemo sa jedinicama, ali kako je u Trnavi ostalo oko 100 ranjenika, medu kojima je bio i Veljko Lukie-Kurjak, koji je bio tesko ranjen, zatim radio-stranica i mnogo druge opreme, trebalo je da u Trnavi ostane rukovodstvo koje ee voditi brigu o bolnici i opremi. Situacija je hila vrlo teska. Organizovana su dezurstva zena i skojevaca kod ranjenika u bolnici, a posebno su organizovane straze koje su pazile na dolazak neprijatelja. Jedne noei, u pocetku ~p­ rila 1944. godine, SS-trupe su u naglom naletu upale u Trnavu, popahle svo selo bolnicu i pobile i poklale veCi broj ranjenika. Pored ranjenika, poubija~ je i veei broj zena, a mnoge sui mucene. Tom prilikom ?bijena je i Mara Durkovie, u Cijoj se kuCi nalazio partizanski stab, zat1m Lela Marie i mnoge druge. SS-trupe su otiSle za nasim jedinicama u pravcu Zvornika i Tuzle, a u ovom kraju su ostali cetnici da bi nastavili obracun sa zenama ovoga kraja. Zene su cetnici na razne nacine maltretirali i ponizavali, tukli u merdevinama i slicno. Svaki cetnicki komandant imao je svoj teren na kome je on sudio i to obicno tako da su zene bile sudene na batinanje, kao na primjer 30, 40, SO batina itd. Desavalo s~ i to da s? ~enama sudili jedan iii vise cetnickirh komandanata. Tako Je, na pnmJer, Nevenka Durkovic jednom kod Raje Banciea osudena na 30 batina, a kod Pere Stanciea na SO batina. Sjeeam se dobro Gospave Spasojevie, Stanojke Jelacie, Zage Jelacic, Mileve Simic i dr. sve iz sela Patkovace, Cipirovine, Golo Brdo i ostalih, koje su. strahovito bile batinane. Te zene su se ipak herojski drzale. Takvo stanje u ovom kraju trajalo je do konca oktobra 1944. godine, kada su nase jedinice u naletu zauzele Bijeljinu, zadr:Zale se kratko vrijeme, poslije cega su cetnici nastavili jos strasnije mucenje. Februara mjeseca 1945. godine konacno je dosao kraj cetnickoj samovolji. . �Grozdana Matovac prisilni rad. U bataljonu su, pored semberskih aktivista, clano:v~ SKOJ.ca, KP i odbornika hili i Sremci - ranjenici zarobljeni u bolmc1 Trnova. Iako su nas maltretirali radom i gladu, drzali smo se prkosno. Stitili smo bolesne i ranjenike. Hrana je hila jednolicna, pa smo kasnije uspjeli da dobivamo i hranu od kuce. Sjecam se da smo svaki zalogaj dijelili sa Sremcima, jer oni nisu mogli jesti logorsku hranu. 6vaki dan kuhao se grah i kukuruza. Radili smo na popravci puta Obarska - Crnjeljevo. Kada smo taj dio zavrsili, prebacili su nas u Batkovic. Jedne noci grupa skojevaca pobjegla je preko Save, bar taka se govorilo. Cetnici su se toliko razjarili da su izveli dva druga i strijeljali ih, a nekoliko izbatinali. Naravno, mi smo to sve morali gledati. Uskoro ,se pronio glas da ce rasformirati Bataljon. Prijetili su nam da ce nas otpremiti na rad u Njemacku, iii predati SS-ovcima u logor Bijeljina. Kraiem juna, mislim da je bio Vidovdan, cetnici, tj. Komanda radnog bataljona, izdvojila je iz stToja i pod strazom otpratila do crkve u selu Crneljevo nas desetak drugarica. Naredili su nam da ocistimo crkvu. Kada smo to uradile, saopstili su nam da smo odreaene da taj dan posluzujemo cetnike i njihove goste. Jadni nasi seliaci moral~ su donijeti hranu za njihov praznik, i to peceno prase, hljeb, kolace 1 rakiiu. Nikada u zivotu nisam toliko pecenja vidjela. Duz cijele zgrade bilo je poredano mnostvo pecenih prasadi. . Mi smo postavile stolove i pod strazom cekale sta ce dalie biti. Pozvane smo na binu, na kojoi je hila cetnicka komanda i nekoliko odbornika. Naiprije je govorio Leko - cetnicki komandant, inace bivsi oficir stare Jugoslaviie. Govorio je o svecanom danu, o kralju Petru II, a onda na sav glas klevetao partizane, komunisticke bandite (kako su ih zvali). ,Ovi banditi zaveli su nase sestre, najbolje semberske dievojke, pa ih njegovo velicanstvo, kralj nas, pomilovao. Pustamo ih kucama na.hrigu,, roditeljima, da ih skrenu na pravi put, a one da se nama . Javno 1zvmu . · Nas je bilo desetak - dvanaest. Ni jedna nije htjela prihvatiti javno pokajanje, nicl se izvini:ti cetnicima. Sve smo cutale, a nelke su i plakale. Kada nas nisu mogli natjerati da govorimo, Leko je objasnio prisutnima da smo previSe uzbuaene i da zato ne mozemo da govorimo. Nismo bile uzbuaene, ali gadovima se nismo zeljele izviniti. Sve drugarice koie su toga dana pustene kuCi, priie iii kasnije, stupile su u partizane. ·Mnoge su i danas zive i ios su aktivne u izgradnji socijalizma. Bataljon je rasformiran. Mjestani su pusteni kucama, a neki mladici i Sremci partizani rasporeaeni kod gazda. Radili su na zemlji besplatno kao robovi. Naravno, uskoro je i cetnickoj sili dosao kra;, a nasa dugo ocekivana sloboda zasijala je sa svim radostima novog zivota. U CETNIC:KOM KAZNJENICKOM BATALJONU . S ve do_ marta mjeseca 1944. godine, tj. do VII neprijateljske · ofanz1ve, u semberskim selima i Bijeljini zivjele su i organi~ovano radile politiCke organizacije KPJ, SKOJ-a, AFZ-a, pio. mra, NOO 1 d~uge. Naravno, ~ad je bio ilegalan do oslobodenja Bijeljine, o~tobra vmJes~ca 1943. godme. Kada su SS-tmpe prodrle u Biljelinu, gl~vmn_a_ ?~se V?J~k~ povukla se na Majevicu i dalje ka Sekovicima. M1 pohticki ~~t1v1~tl tako~e smo se prikljucili u borbene jedinice. Ja sam .~e ~!1 OJ?s}msku;n kom1tetom KP Brodac, dijelovima Komande mjesta BIJelJina 1 clanov1ma Sreskog komiteta SKOJ-a prebacila preko Save u Bosutske .s~me. Sa nama je bio i !! bataljon XVI vojvodanske brigade. ~orav1h smo oko 10 dana gazec1 vodu do vrata, jer su se rijeke Bos~t 1 ~tudba bile izlile. U.~rz_o n~s je neprijatelj otkrio, cesto napadao, pa c.~\1 bomb~r.dov~o. PnJe~1la J~. opasnost da nas neprijatelj opkoli 1 ur:_1st1, Sremc1 1 ID_I B~sanc1 domJeh smo odluku da se prebacimo u Frusku goru. Plan Je bw da to bude selo Adasevci kod Sida. Jedne ki~n~ n?Ci dosli smo vu _selo Adasevce, u kame nismo nasli ni jednog mJesvt.anma. Kad~ su cuh za partizane, pobjegli su jer ih je neprijatelj upla~w. Na pruz1 iBeograd- Zagreb docekao nas je neprijatelj sa oklopn~:n vozom - pancero_m. ~rihvatili smo borbu i veci dio se prebaci, a manJ.I. o~tad_e .. U Bosutsk1m _sumama nismo mogli ostati, a u Semberiji su b1h cetmc1. Komanda mJesta i Opstinski komitet KP Brodac donio je odluku da se vratimo u Semberiju i da se povucemo u' ilegalnost. Kad~ smo presli Savu, razdvojili smo se u manje grupe. Bila sam u grl_IJ?I sa dva druga i jednom drugaricom. Mi nismo dovoljno poznavali pnhke _u Semberiji, ali Cim smo stupili u Semberiju, sreli smo prvog poznamka, druga Ahmeda, koji je zivio u Lugu, tj. •Cuvao je svinje kod Jednog gazde. Uvidjeli smo da je nasa odluka pogresna. Ipak, nadali SJ?l.O se ?a ce~o ~e~ako ostativneotkriveni. Nesreca je hila u tome sto su b1h prv1 otknvem clanovi Opstinskog komiteta KPJ i Komande mjesta. PruZili su otpor cetnicima i izginuli . . !a. i drug!l:i~a s:n? se krili jos nekoliko dana, ali su i nas dvije otknh 1 uhaps1h cetmc1. Prvo su nas ispitivali, a onda osudili da batin~j~ i prisilni rad. Dobila sam 40 udaraca, a onda se onesvijestila. Cetmc1 ~u me p;evezli . sa kolima do sela Velike Obarske. U Obarskoj s~ nalazw. R~~n! ba!a~JO~~ ~aka s~ ga nazivali cetnici. U stvari, to je bw zarobljemcki kaznJemcki batalJon za pripadnike NOP-a osudene na . 730 731 �Pored svih poteskoca i umora najteze mi je hila _kad ~mo, ~o~eCi jedno.g tesko ranjenog ~<;rca niz .veli~m dinars~u .m~brd1ct~, vidJ.ele kako su se pokliznule dviJe drugance 1 pale, ranJemk 1spao lZ nos1l~, sav u zavojima, i otkotrljao se niz brdo dvadesetak meta~a. Jau~ao Je od bolova, svjeza krv mu prodirala kroz vee krvave zavoJe, a m1 smo samo gledale i plakale. U toj situaciji nije ~e. znal<; kame j~ bil~ teze: All, zahvaljujuCi nasem rukovodst:r~ SKOJ-a 1 Jedno.J spretno) part;z~nkl bolnicarki sve se ipak dobra zavrs1lo. Sekretar SKOJ-a nas Je ummo, a bolnicarka je previla ranje~ik~ i dala J?U vo~~· v . . Bilo je svakakvih ranJemka. Nek1 su b~h u vrlo !eskom stanJu, P~ su i umirali na nosilima, sto je nama omlad_u;kama tesko padalo. Drug1 su hili Iakse ranjeni pa ih je hila lakSe nos1h, pogotovo. o~e v~sele naravi, koji sus nama usput pricali i sal~li se .. N~k.u su..cak 1 pJeva~I pu!em. Tezak dojam ostavljali su na nas om ranJemc:I koJI. st; samo J~cah od bolova; hila je i takvih koji su stalno glasno Jaukah, sto nam Je pove. cavalo ionako tezak teret. Pored svih poteskoc~, mucnih. ~ren~!aka i UJ:?or.a, s'.'e smo se osJecale veoma sretne kad h1smo domJele ziVog ranJemk~ I p:redale ga. u bolnicu. Tada je sa nasih lica nestajao umor, povrat1lo. hi v~e v~sel~e, odmah se cula pjesma, jer bile smo svjesne da smo spas1le z1vot covJeku-borcu. v. Omladina cijelog naseg kraja, a posebno naseg sela Grkovac.a,. uCInila je mnogo za Narodnooslobo~ilacku. v~jsku, posebno na zbnnJa'.'anju ranjenika, j'er smo mi, u st'.'a~1, za~JellJly~le borce na ~rant~, nos1le smo ranjenike da hi ani mogh 1 dalJe vod1ti borbu protiv sv1h vrsta neprijatelja. . . Najvece zadovoljstvo pricinio na~_je jedaJ?- Dalmat~na~, koJ~g ~!ll~ kao ranjenika nosile, a on nam se kas~nJe ~ekohko. pu·tva Jav;? da. Je ZIV ~ zdrav; na taj nacin nam je odao l?nznanJe, a m1 vn.Is~a v1se msmo ~I trazile. Na zalost, ova je bio sa~o Jed~n ta.kav slucaJ,. Iako smo mnogima spasili zivote. Ipak s:r:no h1~~ ~r~cne, J~r .smo ~Jegovu zaJ.:valnost uzimale kao zahvalnost sv1h preziVJehh ranJemka koJe smo nos1le. Anda Nenadic NOSENJE RANJENIKA * omladina naseg sela je izvrsavala mnogobrojne zadatke, koje su pred nju postavljale partizanske jedinice, organi narodne vlasti i politicke organizacije. Jedan od tih zadataka je bio i prenos ranjenika. Kao skojevka, ja sam bezbroj puta nosila ranjene partizane- borce NOV Jugoslavije, narocito 1943. i 1944. godine. Najteze mi je hila prenosenje ranjenika Devete dalmatinske divizije u ljeto 1944. godine, od Dolaca kod UniSta do sela Preodca, to ne mogu nikad za'horaviti. Kad god je situacija hila kriticna, Opstinski komitet SKOJ-a za Crni Lug organizovao je masovnu akciju za prenos ranjenika ili neku drugu pomoc vojsci. Taka su Spirica i Vlado Gasic poveli omladinu naseg kraja da prenose ranjenike na pomenutoj relaciji. Sjecam se iz naseg sela (Grkovca) hila je oko 20 omladinki. Sjecam se i imena nekih djevojaka: 01ga Majsto:rovic, Mara T1rkulja, Jela Nenadic, Smilja D. Nenadic, Stana P .. Nenadic, Dara K. Trkulja, Zdravka J. Janjic, Danka J. Majstorovic i jos desetak drugarica. Kad smo stigli u Dace kod sela UniSta, vidjeli smo jezivu sliku: mnogo ranjenika sa krvavim zavojima, blijedi, prosto pozutjeli kao vosak. Bolnicarke i ljekari oko njih u stalnom pokretu i zurbi. Neki jaucu, neki tiho jece, poneki psuju, dok neki pjevaju i smiju se iako su hili tesko ranjeni. Uveli su nas u barake i najprije pitali koja ce dobrovoljno dati krv za mnjenike. Sve smo se prijavile. Neposredno poslije toga nas rukovodilac SKOJ-a rasporedio nas je u tri smjene, u svakoj po cetiri djevojke, na jedna nosila. Po rasporedu i odabiranju otpocelo je nosenje po bespucu, velikim planinskim strminama i uzbrdicama. Nosile smo ranjenike pravcem Doci-Luka-Donji Peulje-Crnac-Ticevo-Preodac. Trebalo je prvo spustiti se niz strmu planinu Dinaru do Luke, zatim preCi polje i ponovo krenuti uz planinu Sator, da hi se najzad spustili u Preodacko polje. Kad smo iSli nizbrdo, po dvije djevojke su naprijed drzale nosila na ramenima, a dvije zadnje u rukama. Kad se nosilo uzbrdo, bilo je obratno. Svaka od nas je jos ranije sasila jastucic za rame, ali su nas ramena, zbog taka dugog puta i nosenja neizdriljivo boljela. I * Preuzeto iz knjige: BOSANSKO GRAHOVO U NARODNOOSLOBODILACKOM RATU 1941-1945, zbornik sjecanja, Savez udruienja boraca NOR opstine Bosansko Grahovo 1971, str. 599-601. 732 733 �Ankica Ra tkovic-Cuze . . 'emacko vojnika, jos vruceg od ispaljenih traljeza i otim~ ga IZ rt;tk~ nhila bor~a u kojoj su nase snag~ ~nle dost~ metaka. S obzirom da Je .. o . li'e izv'esnog vremena bih smo P.nslabije u odnosu na nepnJatelJa,fk~ Jsmo fzisli iz zice. Ostala sam ZIVa nude.ni na povlac~nje. _Ne zka~d ~asih da naide. Ali, uzalud sam cekal~: 0 i tu cekala u nad1 da ce le i tek tada sam shvatila da su nasi niko nije 1 da nema mkoga u IZm1, sem Nijemaca, koje sam cula kako dolazio. Do~eka a sabml. ~o~u '1' o d stup1 I . SJECANJE NA PRVI BOMBASKI ZADATAK ri"e udaljiti iz te okoline, jer me n.erazgovaraju. v Znala sam da se m~ram sto .P. J Da bih neopazeno stig1a ~ SVOJU prijatelj mogao sva~og casa. otk~t\rda, na kojem nije bilo n;~ak':'og cetu, trebalo ~~ pr~CI prek<: fedda gostanem, a drugog prelaza .m~~ ~i!o: zak1ona. Tu VIse msam sm~e a rostora Nijemci su me pnmiJetl .1 1 Cim sam krenula pr~~o bnsan~gnfene Zu]e meci i granate, a ja ~unm istog momenta otvonh vatrd n t vkom putu nigdje nema kraJa, da koliko mogu. Cinilo mi se a tom es res1a taj opasni pre1az. ~ravo to traje citavu vjecnos1t. ~apo~o~d!a~n~m je bio put koji je v~d1MO ~a ·e.cudo kako sam .<?sta a ZIVa. r v . kada viSe nema opasnosti. ~Ja bslobodenu teritonJU. Kakvo lolaksanJe malo odmoriti da bih nastavila · 1 · ?• snaga Je b'la pn k raJ'u , mora a sam se odne umorna 1 Iscrp 1· . Jena. Kada da1J·e U cetu sam stig1a negdJe P?S 1'. p bra'dovali J·er su mislili da se IJe · . . ·· . su . o· ' v · su me ug1edah, SVI illOJ1 drugovi '1 . se mo ·a dva druga, born b asa, k OJe necu vratiti, kao sto se kmsu vradr ;i~~la t~ noc i taj dan, to je tesko su Nijemci zarohili. Ka o s~k dao zaboraviti. Bilo je jos te.skih !?<?rr~r opisati. Znam da to necu m.. ~ ni i Hercegovini, ali ID1 se cmr a nata u borbama. P~. DJhnaciJI; ~~s opisati i prenijeti na papir t~endt~~ mi je ovo bio naJtezr. .emog~ce oze shvatiti samo .onaJ ko Je ~Z1u kojima se g1eda sm~tlku o~~· T.o hila ova i slicnih bi1o Je do~ta, Jdr vio nesto slicno. Borhr .. ao s o Je terenu da smo uvijek hili 1Zme ~ je nasa ceta vodila akciJe n~ takvom dje su se oni najmanje nadah Nijemaca i usta~~· N~pada\~ko ~~~e~ce je to bilo u dolini Neretve, i time im 111anosrh vehke gu ~~ e. dok smo bili u sastavu Neretvanskog od P1oca pa uzvodno do Cap kne, ko Ljubuskog, Vrgorcav i .r~ot.svk?~' NOP odreda, a potom ~a Bw ovu,C?t1 ku do Gruda i danasnJOl LrstiC1, sa povremenim prodonmLa .Pbe~k. kada je ceta preras1a U JU US 1 bat~ljo'n ' a ovaj kasnije u Zapadno• B ·ilo je to na njemackim bunkerima u Bacinama kod Ploca, u ljeto 1944. godine. !ih. ~ana Lju~us~a partizanska .~~~a, u Cijem sastavu sam blla I Ja, boravila Je u selu OstOJICI. U nasem logoru, a narocito poslije podne, osjecala se neka uzurbanost. Svi sn necim bili zauzeti, neko na strazi, neko u patroli, dok su ostali cistili oruzje. Ja sam pogledala sadr:Zaj moje partizanske torbice u kojoj se nalazilo nekoliko bambi, nesto metaka i jos poneka sitnica. Osjecala sam da se nesto sprema, jer to se zapazalo na lieu svakog borca. U tom iScekivanju stigla je i vecera, nesto mnije nego drugih dana. Na brzinu smo nesto malo pojeli i odmah sa svom spremom stali u stroj. Komandir cete nam saopstava: ,Drugovi i drugarice, veceras idemo u akciju, tj. napadamo neprijateljske bunkere, koji se nalaze u BaCinama. Bunkeri se nalaze navrh brda, prilaz im je jako tezak, zato su nam potrebni bombasi, koji hi krenuli prvi. Drugovi, da li ima dobrovoljaca?" Nastade malo zatisje poslije kojeg se cuju glasovi ,ja, ja" i tako se javilo pet bombasa, medu kojima sam prvi put hila i ja. Ceta je krenula na svoj borbeni zadatak, koracali smo jedni za drugima, tisina, niSta se ne cuje, samo ponekad ispod necije noge oklizne kamen, koji bi poremetio nocnu tiSinu. Ljetna noc, oblacna i tamna, odmice polako, a mi zurimo da stignemo na vrijeme. Mjesec ponekad izade iza tamnih oblaka, kao da nam zeli obasjati put, kroz dalmatinska brda. Stizemo u blizinu nasega cilja .. Preko veze se prenosi ,hombasi, naprijed", i tako nas pet: Bruno, Filip, Novica, ja i jos jedan drug, cijeg se imena viSe ne sjecam. Krecemo polako uzbrdo tiho i oprezno, da nas neprijatelj ne primijeti. Kada smo dosli do same :lice, malo smo zastali, da osmotrimo teren i da pripremimo bombe za napad. Nijemci su se dobra utvrdili ispred bunkera, gdje su se nalazile velike stijene, koje su jos bile ogradene gustom i visokom bodljikavom zicom. Mi smo pokusali da savladamo tu prepreku i uspjeli smo. Provukla sam se ispod zice, u jednoj ruci puska, a u drugoj pripremljena bomba, koju sam bacila na neprijateljski bunker. To isto ucinili su i ostali moji drugovi. Neprijatelj nam se nije nadao, ali i on se brzo snasao i otvorio vatru na nas svom zestinom, sa svih strana, ne stedeci municije. Ispred mene i Brune nalazio se jedan neprijateljski bunker, iz kojeg je brisao mitraljez, koji nam nije dao glave pomoliti. Gadamo bombama. Bruno, hrabri horae, privlaci se do bunkera i u momentu kada je prestao da puca, uzima rukama za cijev mi- 1 hercegovacki NOP odred. d 0 v k 1' .ednu njemacku kolonu oko _35 .voJSjecam se kada smo ~~ a 1 ·1 Sacekali smo je u zas1ed1 uz nika iznad Vrgorca, usred h1Jel.a ~an~.ako da bismo imali holii pregsamu cestu, na. izvjesnom /kt~?J~YJJ~dan nije pohjegao, a zarobili.~ml o licinu oruzja i drugog m~t.eriJa. ~· led. Kako smo Ih sa_r:J-o .P.O u I. nekoliko zivih, ~aphJ~~1l~ znat:~o k~ alili. Sve smo hrzo obavih, pr;J~ Sto nismo mogh por:qetl, to , . p ukli se u svoju hazu zadovo1Jm nego StO j~ nji~a S!1gla pOIDOC, 1 pov sto nismo 1mah guh1taka. 734 735 �Veljko Stankovic PLEMENITOST I JUNASTVO KATE RIKANOVIC Pa i pored njeznog djevojackog srca, Kata nije znala, a ni vjerovala, da u covjeku koji puca na neprijatelja moze postojati strah .. Cesto je imala obicaj da kaze: ,Pa mi nemamo sta izgubiti, mi smo wnako bili osudeni na smrt. Sve ovo sto zivimo, to nam je Cista dobit." I u borbama izmedu Vlasenice i Zvornika Kata je sv,aki dan imala pune ruke posla. Borba je bila teska, Nijemci su svim svojim snagama navaljivali da prodru do Bijeljine i da se ukljuce u liniju sremskog fronta, pa je bilo dosta mrtvih i ranjenih nasih boraca. ~nogim ?d ~vih ranjenih poneki put je b_~o zivot u ruk~~a -~e mlade nJezne ~Je:'oJk~, koja im je mogla pomoc1 sam,? zahvalJ~JUCI ~':'o~e J_Jozrt~?vanJU I vehkoj ljubavi prema covjeku uopste. Mnogi borci IZ tlh I ~alllJih d.ana 'du!So ce se sjecati vrijedne djevojke, koja je neumorno rad1la da bi mnogim ranjenicima zivot povratila. Kata je sve te8koce dobro izd~za!a. i iz sva.~e borbe izlazila draza i milija svakom borcu, a posebno ranJemcima, koJih nije bilo malo. ,Po probija~nju Dvaideset i druge njemacke rdivizije do Bijeljine, bri· g;;tda je, poslije kraceg odmora i popunjavanja novim bo~cima, pridoslim sa Kosova i iz Srbije, upucena na front prema SaraJevu. Od sela Memica sa desne strane rijeke Sprece, gdje se brigada nekoliko dana odmarala, pa do Romanije, brigada je usput vodila zestoke borbe sa cetnicima Draze Mihailovica, koji su se iz Srbije preko istocne Bosne povlaCili zajedno sa njemackim fasistickim jedinicama. Po stizanju na sarajevski front, napali smo neprijatelja na brdu zvanom Gmdina, juzno, nekoliko kilometara od varosice Sokoca. Na tom mjestu njemacki vojnici bili su izgradili moderna utvrdenja radi odbrane Sarajeva. Napad na Gradinu vrsio je cio prvi bataljon na celu sa komandantom bataljona Brankom Obradovicem i zamjenikom Nikolom Savcicem. Tih dana cete su bile popunjene mobilisanim borcima iz Srbije. Borci su bili mladi i nevicni ratovanju, mada je medu njima bilo dobrih i hrab:rih mladica koji su sva naredenja izvrsavali bez pogovora. Nijemci su nas pripustili pr.ed same bunkere i ??-da na._,_nas is~ totvremeno otvorili uragansku vatru IZ automatskog oruzJa. Nasi borCI se nisu mogli odmah da snadu. To su iskoristili njemacki vojnici, pa su jurnuli na nase cete. U toj borbi smrtno je ranjen komandant bataljona Branko Obradovic i vise boraca. Pri povlacenju poginuo je i mitraljezac Veselin Suko, koji je prije nekoliko mjeseci stupio u partizane. Komandir cete Andelko Kosoric partizanska junacina, naredio je jednom borcu da mu uzme puskomitraljez a da njega ne nosi dok se juriS ne obnovi. To naredenje nije postovala Kata Rikanovic. Prisla je ranjenom borcu Veselinu Suku, koji je bio hrabar vojnik, opipala mu puis i mne i, obuhvatila ga sa svojim slabackim rucicama oko pasa, i pod kisom metaka koji su p<trali smrznuti s:nijeg oko nje, nosila ga i vukla po snijegu stotinak metara do prvog sigurnijeg zaklona. Tu ga je ponovo pregledala, ali je on vee bio mrtav. Ona mu je ipak ranu oCistila i previ1a, vjerujuCi da ce ga spasiti. Komandir se na nju ljuti~ zasto se i~la­ ze smrtnoj opasnosti zbog poginulog borca. Kata mu .Je odgovonla: ,Druze komandire, ne clarno ga gadovima ni mrtvog." Kata je poslije ove borbe predlozena za odlikovanje. A Veselin Suko sutradan po zazuimanju Gradine sahranjen je sa svim vojnickim pocastima. Suko je bio lijep i krasan mladic. Ima? je oko dvadeset ~odi­ na. Bio je lijepo razvijen pa mu je vojnicka umforma krasno staJala. -v K ata Rikanovic, sicusna i njezna djevojka, rodena je u jednom ~elu ispo.d Majevice. Bila je mirna i povucena djevojka. Malo ~e ~ovonla. Odgovorala je samo kada bi je neko za nesto . pitao. St.upila )~ y parti:l)~ne u. doba ~ada su se njene vrsnjakinje iz sela udavale I pOil~IslJale na djecu I porod1cu. Ona se vjencala s puskom i naro~nooslobodilackom borbom i ostala joj vjerna drugarica sve do zavrsetka NO rata. . Katu Rikanovi.c saT?- ~pozn~o kada je Dvadeseta romanijska NOU bn¥ada, .P? .J?razu I me.c~vi, vod~la J;>orbe ~~otiv Dvadeset i druge njemack~ d~viZIJ~.' na pl~Im _?emecu, Iznad hjeve obale Drine, prilikom povla.cenJa NIJemaca Iz Grcke. Bila je bolnicarka u Trecoj ceti Prvog ?atsljona Dvadesete romanijske NO udarne brigade, ali je hila iskusni I hrabar home. Posto.~am u Trecu cetu dosao sa. neizlijecenill?-.ranama, Kata je kao cet?-a._. b?ln~c~rka odmah. preuzela bngu oko preVIJanja nezarasle nme, SJ?Jest~Ja : Ish~ane. Katln od~o~ prema meni i toplina sa kojom sam b~o pnhvacen, Iako do tada m Jednog vojnika u ceti nisam poznavao, bw Je takav kao da sam sa svima odrastao. . Kata ?-ije, to ~am se kasnije uvjerio, tako postupala samo prema TI?-~m. Za ?-JU. su SVI ranjeni, bolesni i iznemogli borci hili isti. 0 svima :t;Jima vod~la J~ nep~~re?n.~ J:;~g~ a cinila je sve da im pomogne i olaksa kako hi .se ~to pnJe. IzhJecili I. za front postali sposobni. I u najtezim ?orbam~ hila Je u prvim borbemm redovima, s namjerom da se sa svo~om samtets~om torbom nade sto bliZe borca. A kada bi u tim teskim I ~vakodnev?1m ~o~bama ceta imala koji trenutak odmora, ona bi svaki ta.1 predah Is.~onst~la da J?Omogne onima kojima je njena pomoc hila ~ct~ebr:a. Uv;Jek hi se nasao poneki horae koji se nije dobro osjecao Jer Je Zima hila v~oma. te8k~, mraz stegao, a obuca i odjeca slaba, ishrana svedena na naJmanJU mJeru. Od tih jakih mrazeva, mnogim borcima su se stare rane pogorsavale. Ona bi sve cinila da pronade oaja da ih utopli i na bilo koji nacin pomogne. ' v To~~ hila ~ena koja s~.u n~k~ r.u~~ ~ svojoj ceti osjecala kao prava do~acica. BnnuJ.a se 0 CIStOCI I higijem boraca, 0 cistoCi prostorija ~. kvahtetu hrane i o nizu pitanja koja ljudski zivot u ratnim uslovim~ cme boljim i udobnijim. 736 737 47 zene BiH u NOB 1941-1945. �Bogdan Dekic Roden je na izvoru planinske rijeke Prace. U partizane je stupio 1944. godine i hio primjeran i uzoran vojnik i horae. . U horham~ za S~rajevo, u prvim horhenim redovima hila je i partizanka Kata RikanovH~. Sutradan po zauzimanju Sarajeva, Cijem smo se. <;>slohode!lju svi podjednako radovali, pogotovo oni iz neposredne hhzme SaraJeva, po gradu su odjekivali akordi vojnickih pjesama i marseva, a od pjesme i veselja oslohodenog i ohradovanog naroda, hrigada se sa mukom prohijala kroz ulice Sarajeva. Masa Sarajlija, medu kojima je hilo svih uzrasta, iziSla je na uliee da isprati Dvadesetu romanijsku hrigadu na njenom novom horhenom putu. Od Bascarsije pa do Semizovea hrigada je prolazila kroz kordon naroda, koji je time izrazavao veliku zahvalnost za ucesce u oslohodenju Sarajeva. ~Posehne ovacije i aplauze dohijale su nase hrahre partizanke, koje su sa nama zajedno, sa puskom, a neka i mitraljezom pohjedonosno koracale ulieama nakicenog grada. Poslije napornog marsa, prijekim putem preko planina, stigli smo do Zavidovica, da hismo presjekli odstupnicu njemackim trupama koje su se povlacile iz Sarajeva i Zenice sa mnogohrojnim svojim saradniciJ:?~· Poneseni pole_tom i ~spjesi~a koje smo postigli nad okupatorom pnhkom oslohodenJa Sara.Jeva, sv1m snagama smo se srucili na neprijatelja, hez ikakva straha od njemackih jedinica koje su sa ogromnom ratnom tehnikom, oklopnim vozovima, tenkovima i avionima, pokusavale da se prohiju dolinom Bosne u praveu Dohoja i dalje prema Slavonskom Brodu i Zagrehu. Iste noCi na juris smo osvojili Zavidovice. Jurisali su i ginuli i fasisticki vojnici, da hi prohili nase zapreke i da hi se docepali austrijske granice. Za tri dana horhe sa njemackim trupama u ZavidoviCima iz mog Prvog hataljona poginula su sva tri komandira ceta i viSe desetina horaea. U ovoj horhi poginuo je i Andelko Kosoric, komandir Trece cete cija je cetna holnicarka hila Kata Rikanovic. Prilikom Andelkovog smrtonosnog ranjavanja Kata je sve uCinila sto je hilo u njenoj moCi da mu spasi zivot, ali rana od minohaeacke granate hila je smrtonosna i sve njene zelje i prolivene suze pored njegovoga odra ostale su hezuspjesne. U tom momentu, sve sto je mogla da uCini za svog hrahrog i po dusi dohrog kori:landira, ucinila je, skinula sa sehe nov sinjel, zarohljen u Sarajevu, i pokrila ga njime. U horhama oko Zavidovica Kata je imala pune ruke posla. Ona se u toj teskoj horhi, gdje je svaki dan preko njenih ruku preslo na desetine ranjenika, pokazala humana, hrahra i pozrtvovana drugarica, horae i holnicarka. Svakome kome je mogla da ukaze medicinsku pomoc ukazala je sa velikim postovanjem prema ranjeniku. Ona za taj posao nije zalila truda, pozrtvovanosti, niti hrahrosti. Mnogi prezivjeli ranjenici, vjerovatno ce se sjetiti toga kada proCitaju ove redove, kao sto ce se sjetiti i velikog broja drugarica koje su, poput Kate Rikanovic, davale sve od sehe da hi spasile ranjenog horea. Rastao sam se sa Katom Rikanovic poslije zauzimanja Dohoja 1945. godine. Ja sam otiSao na novu duznost, a Kata je i dalje ostala u svojoj Trecoj ceti. MAJKO, KUDA CES ... oci 7. jula 1944. godine vecerali smo zajedno: majka Staka, otae Rade, i nas sestoro djeee, Bozica, Bogdan, Bosanka, Vaso Milenko i Velihor. Bozica je hila najstarija. Imala je sesnaest godina,' a Velihor je hio najmladi, 4 godin~. Vecerali SJ:?O .kao i ohicno i otiSli na spavanje. Otae i majka u svoJU sohu, a m1 dJeea u zgradu (kijer). Negdje oko pola noCi majka je pokueala na vrata zgrade povikala: ~ Bozica, Bozica, otvori ... Kada je Bozica otvorila vrat~, iza majcinih leda s~~jao )e c.etn~k. Cim su vrata hila otvorena, on je usao u zgradu odgurnuvs1 ma]ku 1 sv]etloscu haterije presao preko nas. Jedino smo Bozica i ja hili hudni. Imao sam 14 godina. Kada je to uradio, izasao je iz kijera i potjerao majku pred sohom. Bozica i ja istrcali smo na vrata zgrade i Bozica je povikala: - Majka, majko, sta je to, sta se to desava ... - Zatvorite se i lezite, kroz plac majka odgovori odlazeCi iz dvoriSta kuce. Istrcali smo preko dvorista da vidimo sta ce hiti sa majkom i naiSli iza kuce na grupu cetnika - vezali su oea Radu. Trcali smo u noc za majkom i culi glas jednog covjeka koji je vikao na oea: - Ti nas izdajes partizanima, majku ti tvoju ... Bozica i ja smo i dalje trcali za majkom i kad smo hili u njenoj neposrednoj hlizini, jedan cetnik udari majku puskom taka snazno po zatiljku da hi morala pasti na mjestu mrtva, ali ona hez ikakvog glasa potrca jos nekoliko koraka. Medutim, dok je trcala, zapuease puske. Vidjeli smo kako plamen sijeva iz puscanih cijevi. Nas dvoje i dalje smo trcali i kad dodosmo do majke, hilo je kasno - lezala je nepomicna. Iz grudi joj je sikljala krv. Pali smo preko nje i poceli je dozivati. - Stako, Stako, tako smo je i ranije zvali. Dok smo to govorili, neko iz mraka povika: - Hocemo li i njih? Nismo se na to ohazirali. Dok smo mi plakali, cetnici su otiSli u kucu i sve opljackali. Otjerali su i oea. · 738 739 U �U selu grobna tiSina, samo mi nas sestoro dJ'ece kuka · · ve ' mo 1 vnanc mo na d u b'. IJenom maJ'k om. N1'k og ' nema da nam dode trenutku - svako se sklonio. U to]· situaciJ·I· B v· k u tlo~ tesl~om B d B d . OZica roz p ac povika. K d ~g ~n~,. og ~ne, ha]mo je voziti doktoru u Prnjavor · a 'k o oz1ca rece, na .DriniCa Brdu puce puska a mi u. J'eda I gas pov1 asmo: ' n - UbiSe i oca. kraj Despa Slavnic POD BORBOM NA KONFERENCIJU ... .!~~v~e ~~jk~~aJ~~~ekoJ;il~~·l~k~~lk~~r~~s~:~~f ~e~r~~o~enoCi t~t~ { ~ rr~~a~ s~~:~~ ~ be.tra. Ja kavoknajsta~~ji otrcao sam kuCi i>m~~mnom su ~I esi o -:-.;nus .arac lllJedan nije smio izaci. Sa smo st' lyos el.Leksa, M~rka Dnmc-Lukma i strina Ljeposava Bekic. Kad 1g 1, uze 1 smo maJ u da ponesem k ' K k · 1 6 ~~~~~a;~~~6~og~s\ig~~d~i ~fs~ jl~ba~ j~ uh'\a~f~·isp~dogl~v~~ J~e~oJ~ o~og strasnog 'udarca. Zat~turao sa!nlu ao bilab~l~ po~p.uno slupa?a ~d bt Ila u ~l~kdmomd mt~secu trudnoce. Zlik!acki udara~~iemz;~kaM~bki·oa JJ.ee om pn 1 om va z1vota. Sutra~~n je Milan Drinic na putu nasao mrtvog oca Radu k .. · . b 10 sveza:n z1com Metak k · · · d . .. . ' OJI Je eksplodirni. Lije;og oka i 1Pe;~ Je bu ano u :atilJ.~k vjerovatno je bio U 0 ~~ffu~~jali mbjl~ roditelje, ~biif s~ f~~la~!¥~s~~ei ~~~d~~an~~~r~: Tosic'roJ~ca tsu l IBu ndarodn.OJ ~l,asti. Otac je bio predsjednik NOO Mila~ · se1<re ar, a og an Gavnc odbornik. ' je pr:d d~~~a~ad dodem na mjesto gdje je majka pala, cijela scena mi 740 741 ljeto 1944. godine odrzana je Okruzna konferencija AFZ-a u Prnjavoru. U vezi s tom konferencijom kod mene su dosle Nevenka Petrie i Avgusta (ne sjecam joj se prezimena) i saopstile mi da ce se ici na OkrliZnu konferenciju zena u Prnjavor i da sazovem zene Koricana da se ·dogovorimo - .koj e ce zene iCi .na taj daleJk put. Dogovorile smo se i o danu kada cu odrtati konferenciju sa zenama Koricana. Kada su se u zakazani dan sakupile zene KoriCana kod nase kuce, dosla je i Dusanka Kovacevic, sekretar OK KPJ za Banju Luku. Sa njom su dosle i Nevenka Petrie i Avgusta. Dusanka nas je na tom sastanku upoznala o znacaju odrtavanja Okruzne konferencije AFZ. Mi zene Koricana nismo bile puno govorljive, nekako smo se stidjele, ali smo ipak iz nase sredine predlozile one koje ce poCi u Prnjavor, i to: Stanu Jokanqvic, Despu Sla:vnic, Andu Jokanovic, Andu Slavnic, Ljubicu Slavnic i Ismetu Dibek. Dusanka nam je rekla da se postaramo i po mogucnosti ponesemo presvlaku, jer mi smo sve zene sa Koricana nosile narodnu nosnju, kako se tada nosilo pod planinom Vlasic. Pred polazak u Prnjavor iskupile smo se i krenule prema Petrovom . Polju, gdje su nam se trebale prikljuCiti zene Imljana, Vlatkovica i drugih sela. Koliko se sjecam, na Petrovom Polju, su nam se prikljucile Stana DeniC sa grupom zena iz Imljana, Vlatkovica i Kobilje. Bez zad;rzavanja krenule smo za Siprage i tu nas je cekalo nekoliko zena. U Sipragama smo posjedale u zapreZ:na kola i sa pjesmom krenule prema Maslovarama i planini Borju. Kada smo se priblizavali planini Borju, upozoravane smo dane pjevamo, jer su se tu nalazili cetnici. No sve je bilo uzalud, partizanska pjesma je odjekivala. Bila je sa nama i nasa pratnja. Kada smo presli planinu i izasli na Klupe u selu Pribinicu - zapucali su cetnici, ali sa prilicne daljine. Fijukanje zrna nije nam bilo neobicno, jer smo vee zasle u cetvrtu godinu rata. Putovale smo najviSe po noci. Stigle smo u Kulase. Tu smo se dobro odmorile i rucale. Iz Kulasa smo krenule kolima i pred vece dosli u Prnjavor. 0 Prnjavoru smo ponesto znale, jer je veCina porodica iz Imljana i Koricana imala u •Prnjavoru i svoje prijatelje, koji su preko ljeta do- �lazili nama u goste ili kupovinu vune. Neke od nas rasporedene smo po kucama, a druge u skolu. Tu gdje su spavale zene u skoli prostirac je bio slama, a pokrivac satorska krila i poneko cebe. Ml seljanke nosile smo bijele kosulje i lezeci na slami brzo smo se uprljale i izguzvale, a do konferencije preostalo je jos dva dana. Pitale smo Sidu Marjanovic i druge drugarice koje su bile rukovodioci - sta da radimo. Sjecam se kako nam je Sida MarjanoviC savjetovala da odemo kod zena u Prnjavoru, da zatrazimo njihove haljine da se presvucemo i svoje bijele operemo. Jedna od nasih zena je postavila pitanje Sidi: - Drugarice, cim cemo oprati kad nemamo sapuna? - Ima pepela i lupaca (pratljaca) i na potok, kako Cinite i u svojim selima. C:iste morate na konferenciju. I taj problem smo rijesile, ali to nije bilo sve. Sida nas je ucila kako cemo diskutovati i pozdravljati konferenciju. Ja sam dobila zadatak da u ime zena Kotor-Varosi, Travnika i Skender-Vakufa pozdravim zene Prnjavora, Dervente, Teslica, Tesnja, .Doboja i drugih srezova, koje su tu bile prisutne i koje nam sakupljaju i salju hranu na planinu. Kao i sve moje drugarice sa planine, a bilo nas je 15, i ja sam hila nepismena. Istina, mi smo kao djevojke za ovcama uCile slovo po slovo, znale se potpisati, ali je to bilo nedovoljno za ovu priliku. A trebalo je govoriti na Okruznoj konferenciji AFZ, na kojoj ima toliko pametnih i skolovanih zena. Stalno sam ponavljala tih nekoliko rijeci koje je trebalo da u svom pozdravnom govoru kazem, a nikako da ih shvatim i naucim, prosto iz straha da cu pogrijesiti i reci nesto nedolicno. Ne mogu ni da spavam, ni da jedem, sve me nesto muci. Zmarci mi kroz tijelo hladni .prolaze !kad pomislim 1kako cu ,sama izgledati kad stanean pred govornicu, a preda mnom viSe od 100 zena iz raznih sela i gradova. Govorilo se da ce konferenciji biti prisutan i Stari. Osvanuo je i taj toliko cekani dan. Noc uoci konferencije ni oka nisam sklopila stalno misleci na svoj govor. Ponekad se ohrabrim i u sebi lezeci sricem rijeci, pa mi izgleda da ce sve to biti dobro. Sarna sebi sapucem da cu govoriti kao sa svojim najblizim, da nema sta da se stidim. Kad sam mogla raditi oko tifusara, a i medu njima je bilo skolaca: Adem Hercegovac, Kojo Jotic, Dusko Josipovic, Zaga Stjepanovic-IliC, uciteljica, Mira Jotanovic, Zorkina kcerka, uciteljica, Marija Mazar, Sosina majka, i stotine drugih, koji su lezali u Koricanima, a najvise ih je lezalo u nasoj kuci. Za svakog od njih sam imala i lijepu rijec i znala divaniti kada su dolazili malo sebi poslije popustanja temperature. Zasto da se sada stidim, to su nase drugarice koje nas vode, nasi rukovodioci. Pocelo je. Saslusala sam referat o NOB-u, zatim je pocela diskusija. Doshi sam i ja na red. Bilo je sve iznad mog ocekivanja. Koliko se sjecam, konferencija je trajala dva dana, ali mi smo ostale nesto duze. · Kad smo se vracale, imale smo pratnju jacine jednog voda partizana. Zanocili smo u selu C:ecavi ili izmedu sela Cecave i Kulasa. Nas nekoliko drugarica je spavalo uz jedan stog sijena, bez ikakvog pokrivaca. Nocu kad smo ozeble, pribijale smo se jedna uz drugu ili se dublje . . 1 " za ucase cetnici govoreCi najpozavlacile u stog. Ne~"d]~ IZa J' 0 a noc; bp, ba ViSe nije bilo spavamja, grdnje ·rijeci. Otvonse 1 nasr -(: ?as C: · ·e Javorove i u osvit dana izvrsili smo pokret preko sela ecave 1 p a-?-m . t 1 stigle u se~o Prib!-?-ic. ~u sdo"lse odmor¥~r~g~a~~~u~a1'~ i. krenule svaka Negd]e po.shJe po ne os e s~~~ni~ utlskom konferencije zena u u svoje sel~. Brle srr;o pod veom~a konferencija dala nam je snage ~a Prnjavoru 1 do~ada)a n~ putut. "ko rata koji smo cetiri godine nosrle izdrzimo i poslJednJe m]esece es g , na svojim pleCima. fr . 742 743 �Jela LatinoviC-Kecman CETVRTA OKRUZNA KONFERENCIJA - - - - - - DRVARSKOG OKRUGA AFZ-a I aka. • . sam hila oml a d' 1 veom mm zenama. HrHi:kom izbora' r a sam rano pocela raditi sa petrovacki srez izab p vag Sremskog odlbora AFZ za sekretara i od t d rana sam za clana toga db . -a za ave antifasisticke o~g:n~:a~i[e~ovno prisustvovala broJni~r~k~ po~om Rijetko koji skup mi . e I na podrucju drvarskog okru povima ~:e~~f;~~~~~ z~F~-~ j!t~d~~~~os~~~~~mj~lcafj~ fa~ ~kruz- ko]: . Okruzni odbo~I~FZ-a . . . Juna, obavjesten · d · uputw nam Je, koliko v· a . godme u · , ~~c~d.i~~s:~es~d:ze~:.~~z~k:~~J1~~f~~~c~~. 0~fjed~i~~1;:t~r~~i~~X U . k receno kada lll I. mstru ciji za priprem k f .. naglasena sljedeca pitanja. u on erenciJe, po mom sjecanju b '1 Prvo, Sreski odbor AFZ ' I a su srezu i to org . . -a treba da analizira t . antif~sistkinja a~I;acwu_? fuitanje i politicki rad mesd~nr organizkc.ije na protekle godine, te o~ecktn~~~~s~:ov i vi do~ i odblike ~;~~;;;o~i tt~k~~ Drugo, trazilo se da vidimo . zev~a u. OB-u. -za b avni rad mea I UOC1mo probJeme V k tate, kao i kak u .zen~,n~a: sEanje tecajeva za o is eza_ne za. ~1turnoantifasist~ckih 0;~a~~za~~j:~e zena u kulturno-zahavr:::Jaii~r:}t~ Id~~~~b T_rece, date su smjer · . b fasistkmja. S obzirom d ~uce o :~ orlf delegatkinja za ova. . vara, Petrovca i Bas G ah Je nepn]ate1J driao komunikacije J. sku~ antiVII n~pryateljska ~fa;z~v~va do ~ihac~ i Kljuca i da je 1lo~etr~ .~r­ ~~z~V1JNe zen~ iz opstinskih 'o~bo~~r~';£0 Je da na . konferenciju d~d~ a. ag aseno Je da , k f a 1 sve clamce Sresk db odbora AFZ-a ce on erenciji prisustvovati . vl . og o v ora . 1 c anov1 Okruznog Ovom ~:: 1Tk om nije se traZ'I 1 d . . . v v . v· 1 ::e v g~~~,~~~~~i:~f~1;o~~~e;~oz!~~fsk:~~~~~~ d~c~~n~fo i~~b~ 8b~~aJ. deI!~ Pred · d · us1 JU. odrv 1 SJe n:ca Sreskog odbora AFZ. . Sreskog odbora -~J'i~~ka veCi~~ e cl~x;:io SJe~n~cu RadeCi na ~al.ab.an-<K~vaCic 0 0 i ja r~:liz~~ij1 ~~~ krs~~Vk~J?-ice ~. s~~(retar~ ~ bp~~in~Ghu~db~a1a C1Je sacm1h smo pregled st . r~. anJa orgam- 744 745 zacija, a Vlado GrubiSa, sekretar Sreskog komiteta KPJ, Vojo Kreco, sekretar Opstinskog komiteta KPJ i Jovo Kecman-Suco, clan Opstinskog kom1teta, preriijeli su ;poruiku Mire Maraca, olana Opstinskog komiteta KPJ Drvar, koja je vrsila pripremu ave konferencije, da pored ostalog analiziramo i ucesce zena u narodnooslobodilackim odborima. Njihova pomoc bila nam je dragocjena. Za nas je ova bio prvi sreski skup zena poslije VII neprijateljske ofanzive. Dosli smo do viSe saznanja sta se sve zbilo od 25. maja do sredine juna na terenu sreza. Sjecam se da smo svi bili zaprepasceni vijdcu koliko je zena tokom VII neprijateljske ofanzive stradalo. Narocito nas je zapanjila vijest da su njemacki okupatori u Vrtocu strijeljali veCi broj zena i djece, a zatim ih bacili u neku provaliju koja nije hila duboka. Poslije su pobili neke pse, i njih pobacali na leseve strijeljanih zena i djece. Tek nakon nekoliko dana nocu je neka grupa drugova i drugarica uspjela sahraniti te nevine zrtve. U isto vrijeme bile smo odusevljene herojskim drianjem nasih antifasistkinja pred neprijateljem. I ovoga puta potvrdilo se koliko je nas narod bio dosljedan nasoj borbi, koliko su zene bile odane svojim sinovima i kcerima koji su se borili u narodnooslobodilackoj vojsci, odusevljavalo nas je saznanje da je skoro svaka zena na nasem srezu hila preko AFZ-a pod jakim uticajem Partije. Taka je protekao ovaj nas pripremni sastanak za predstojecu Okruznu konferenciju AF:Z-a. Nakon nekoliko dana dobili smo iz Okruznog komiteta KPJ Drvar obavjestenje o mjestu i vremenu pocetka konferencije. Nalozeno nam je da delegatkinje dodu na konferenciju zajedno, da vodimo racuna o obezbjedenju, te da ad staba Petrovackog bataljona trazimo desetinu vojnika za pratnju. Sastanak delegatkinja naseg sreza zakazali smo u selu Bravski Vaganac, a zatim smo krenuli kroz Drinic preko sume u Prekaju. Umjesto desetine od staba Petrovackog bataljona mi smo dobili samo dvojicu vojnika: Mirka Kecmana-Mimina i jos jednog kurira. Na putu smo imali i jedan neprijatan slucaj. NaiSH smo u rosnoj travi na svjez trag duge neprijateljske kolone pa se nasa grupa od preko dvadesetak zena zurno, sumom, prebacila prema Klekovaci. Put je zaista bio naporan, ali umor sa nasih lica se izgubio kada smo se sastale sa drugaricama iz Drvara i Grahova. Sutradan je otpocela konferencija. Prostorije seoske osnovne skole bile su okiCene. ,Dekor" ucionice Cinili su i prozori, neki Citavi, a drugi ulijepljeni nekim zutim kartonom od hartije. Mira Maraca je najavila pocetak rada IV okruzne konferencije AF:Z-a, pozdravljajuCi drugove iz OK KPJ Voju Krecu, Vasu Trikica, Milana Bursaca i Bogdana Pecanca. Preko 65 delegatkinja prihvatilo je pozdrav klicuCi drugu Titu, CK KPJ, NOV, SSSR-u, njegovoj slavnoj Crvenoj armiji, armijama zapadnih saveznika itd. Vasa Trikic je i u ime Okruznog komiteta KPJ pozdravio ovu konferenciju, pozelio joj uspjeh u radu, dajuci i kraCi osvrt na mjere koje poduzima nasa KPJ u borbi protiv izdajnicke vlade u Londonu. Zatim je govorio 0 herojstvu koje pokazuju nasi borci na frontu sirom Jugoslavije. Zene su aplaudirale borcima, a zatim su odale postu palim u barhi uobicajenim minutom cutanja. U uvodnom dijelu referata Mira Maraca je istakla trenutno politicko stanje na svjetskom ratiStu, prelazeCi na stanje i borbu nasih par- �tizanskih . brigada ' d IVIZI]a I. korpusa N . •v · · ·. d c1ma a Je ova VII f . · aJvise nas j d v . je vona dozivjela neu~pJ~IVd ujedn~ i po~ljednja Hitle~::llf Mi:a rijenasa NOV sada u ofa . : a se ~asa vo1ska jos viSe . o ~nz:va, da ope_racije protiv Hitle~~~~k :r d~. I s~ve:zm~cke armije s~:~s.~viia 1 d': je v· ~ ijj~:~di~~5f~~i~~l~z:Jd~bjegli~~~l;d~~1 1{0~d~~~~oa ddu~e~iblorze I snaz~s!;~~~J~ Sve se mas .. -u u SVIJetu. , a sve 1 Jeni kadar j dru ~WTIIJe P!'~daju domobranske sn v .v pektuje amnestiT~ s~~a~mcl okupatora. Iz toga sea~fdicdtmcke .~rupe, zeyec ovdavno nije stva~I~~a nog ~or~~li~eta NOJ. Nasa NO~ n.eP~1Jatelj resJe nas pokret obuhvat' mo {OJ~dimh krajeva i pojed' nJena borba Poslije ovog uvodr::o sv~ r~J.evve nase zem1je. Illl naroda vee ? organizacionom i d g 1 pohti.ckog dije1a Mira ·e . . Je to izvjestaj Okruz~~ nodb stanJu. organizacije A~Z-~a~avi~ IZlaganje Konstatovano . o ora AFZ-a. a o rugu. Bw 'h l ~~oz~~es~~m ~~~!i~~m: ~~~~r~1Je~~~~j~el~iusl~~ka o~?ora AF~-a, .. te neprijate1jske ~fanzlie a~tdvm cmwci u nasem pokr~ ~Je o~~amzovan ~iSte druga Tita u ;rev I . es~nta na Vrhovni stab Nov· i ;O~n}eme yn 1 nesebienost 0 a~u, zene su pokazale l't' vk .. 1 preblVabez ~azlike ~a u~I:::,e .t;taJto1je sv_jedoCi primje~od~~~r~k:hviJest, od~nost podrsku nasim bo . e 1 o o nosti dava1e otpor na ~ zena, .ko]e su ~dati gd]·: je sjedfsCt~illd~~~S~~~ane~r.ija~e1jskim rraf~U:~~ll~~j~e Jfti!]U nao pos 1 Jednji gradanin D ' g Je ]e Vrhovni stab iak . Je e Mi sa .p . rvara. ' o Je o tome v . onosom mozemo t d .. d naseg Okruga · 1' . · V.D Itl a su zene D . litiCki izrasle, C.Jee :nd poka~.a1e, i to svakodnevn~va~k 1 ~tifasistkinje nog zivota N v { a PartiJe postao sastav . d' P.. azu]u, da su poVeliki broj m~~d-he~e danas ucestvuju u svi~~ v~d nJ.Ihovog svakodnevzena invalida ist;kl z:na je stupio u redove NOV o'f:tt?ad nase~ NOB-a. v . I anas 1mamo i . a Za t1m 1 , na d' 1Je u referatu Mira Moraca. ·e vo I a mnoge · · d" . v & d;~:~J~o:~~~z~~sl~ih. bolnicaph~~~~ r~~Je~~r;:; n\op_s1uziyanju i snabsamo majCina rukan~emm d~ugovima i, drugarica~~ kc~m 1 ~rugim viK . f I samo nJena paznja OJe maze pruziti n. raJ re erata Mira Maraca . . d!ej: ~~neh ravnopra:vn<?sti sa mJ;kf~~~tila pitanju. afirmacije zene i i bile spr~;n~nd:aplJl.~~vcka.ti ~oliticki rad· s~ J~~~VJeJ1ubi.staknuto je 0 1 svake c1ani v Ic 1 dJeluju u jav . a, a 1 se navik1e rjesavanje ~~z~fue PY?a!!iz~ije da Vlise uce~~~;Je Zd~ok tre?a .traziti od raspravlja o posto. -~nJa, a slobodno i ravnon~ Is utu]e I predlaze radivanja odluk Jecu~ prob1emima. Potom .• avno sa muskarcima ?rani povratka kr~J. za.s~eg~nj~VAVNOJ-a kao iJ~b}~?-v.ukl.a ~nuznost preJe da treba pojaca{u 1 1Z Je~hckoj v1adi u zem1ju ~n.JenJe od1uke o zakulturno-zabavne p ~ raddb svih tecajeva za opisme.n. S1m t.oga, naglaseno d' 1e I eJno-politick' k 1 i druge VI'd ove ovih rna 'f nre e ]avanJe zena , za t' 1Za 'd . . • .. . Im Pres1o se na di~kus~ .turn~ 1 opsti nivo nasih ze~~.estac1Ja koje bi <;>Vog skupa kako bih m IJU. B11~ sam zaduzena da vod' .. cu po zavrsetku k f og.l~ ~a IZvucem rezime i d' Im za~n1Jeske sa z .. on erenc1Je rzloziti sre 1m zak1]ucke koje a VriJeme rucka d'J . Koliko se s. , . sre 1 a sam evidenc·. . ]ecam, IZ Drvara su bil . 1]U pnsutnih zena i ost l'h e pnsutne: Mira Maraca Zd a k1 . , rav a 746 747 Kelecevic, Rahela Albahari, Mira Pecanac, Mileva Bosnic, Milka Bauk, Milka Balaban, Janja Papak, Mika TomiC, Stoja Bodiroza, Anduka Bursac, Staka Petrakovic i druge. Sa grahovskog sreza sjecam se drugarica: Mile Beukovic, Drage IvanoviC, Boje VuckoviC, Milke IvetiC i Arezine. Sa naseg, bosanskopetrovackog sreza bile su prisutne: Milka Balaban-Kuvacic, Dragica Lukac, Darinka Vulin, Gospava Pecanac, Mara Hodak, Milja Kecman, Bosiljka Sljivar, Draginja Miljevic, Stevka Radosevic, Anda Solomun, Sonja Novakovic, Mara Kerez, Desa Celar, Soka IvaniSevic, Mileva cubrilo, ja i jos mozda dvije do tri zene kojih se ne sjecam. U diskusiji je ucestvovalo mnogo delegatkinja. Koliko se sjecam, medu prvim je diskutovala Rahela Albahari, zatim Zdravka Kelecevic, Mila Beukovic, Milka Balaban-Kuvacic, Smiljana Moraca, Darinka Vulin, Draga Ivankovic, Mika Pecanac i neke druge. Umjesto uobicajenih izvjestaja, problemi organizacija su potkrijepljeni raznim primjerima. Tako je istaknuto da su tokom desanta zene Drvara i okoline pokazale :natcovjecanske primjere herojstva. Nijemci su im strijeljali djecu u zagrljaju, padale su pokosene od njemackog oruzja, a da nisu htjele ni rijec reCi neprijatelju, :ni jedne jedine rijeci o Vrhovnom stabu i drugu Titu. Uvijek i na svakom koraku neprijatelj je bio krivo obavjestavan i cesto slat u suprotnom pravcu. Cuo se i slucaj djevojcice Mike Bosnic, koja se istrgla iz ruku neprijateljskog vojnika, skinula cebe koje su Nijemci nabacili na partizanski tenk da hi sprijecili vidljivost i onemogucili njegovo djejstvo. Mala je Mika odmah poslije toga hila pokosena rafalom. Na ovom skupu govorilo se i o Mariji Bursae, Danici Materic, bilo je rijeci o divnim primjerima paznje i njege izmorenih partizana iz Dalmacije, Like i Banije u nekim selima Drvara, Grahova, sto je impresioniralo skup. Na petrovackom podrucju u to vrijeme bilo je viSe djece sa Kozare i Dalmacije koju su petrovacke majke primile, odgajale i llljegovale kao svoju djecu. I zene cijelog podrucja grahovskog sreza iznijele su primjere borbe protiv cetnicke propagande popa Dujica i drugih cetnika, tako da tamo nema vise zabluda ni u jednom selu, ni kod jednog covjeka, a potom su isticale primjere cetnicke odmazde, zlocine i teror prema porodicama boraca i antifasistkinjama. Pored Drvara i Grahova, okupator i njihovi pomagaci cinili su razne zlocine i na petrovackom podrucju, o cemu su govorile diskutantkinje. Iz ove diskusije se vidjelo da je KPJ uspjela da dovede AFZ i sve njene clanice na drvarskom okrugu na nivo svjesnih boraca, spremnih da se bore za nove drustvene odnose, nakon sloma fasisticke Njemacke i konacnog oslobodenja nase zemlje. Delegatkinje su isticale aktivnost AFZ-a i na obradi zemlje i ljetine porodicama horaca koji nemaju radne snage da obrade ljetinu i da opskrbe porodice zimnicom. Postignuti su veliki uspjesi u opismenjavanju zena, a bio je i masovan odziv zena, bez razlike na godine starosti, u kulturnom i zabavnom zivotu kome su davale ton omladinske organizacije iii partizanske jedinice. P.redlozeno je da se odmah po povnvtku lila teren organinuju opstinske konferencije, zatim sastanci mjesnih i seoskih organizacija i potom pripremi sreska konferencija AFZ-a. �Rahela Aibahari i Mila BeukoviC su predlozile da se zene slobodnije i smjelije primaju u KPJ. Istaknuto je da se u tim pitanjima jos uvijek sektasi, od ~ena se 1t!razi sve ono sto je cesto nemoguce, ne gledaju se tdki uslovi pod kojima :lena zivi i radi, dok se niz slabosti muskaraca i omladine manje zapazaju. Pored toga, diskutanti su isticali da je neophodno zenama vise objasnjavati ciljeve nase borbe i govoriti o oblicima naseg novog drustvenog uredenja. Sve drugarice u diskusiji su podvlaCile znacaj bratstva i jedinstva nasih naroda. Na kraju je govorio Milan Bursae. PozdravljajuCi skup ispred NOO drvarskog okruga, izrazio je odusevljenje i zahvalnost svim zenama okruga na njihovom velikom angazovanju na rjesavanju zivotnih pitanja na kojima insistiraju i narodnooslobodilacki odbori. Istakao je nuznost jos jaceg angazorvooja zena i u rradu odbora. Nisu to lblile samo potrebe trenutka, vee je to bilo nuzno u daljoj a!firmaciji zene :kao ravnopravnog dana u drustvu, kako je to zacrtano u odlukama AVNOJ-a. Za vrijeme pauze Mira Maraca pozvala me je da se sa drugom Vojom Kr:ecom i Vasom Trikieem dogovorimo o cemu sve mislim govoriti. Moje prijedloge su prihvatili uz veoma male korekcije. Rezime se, pored ostalog, sastojao u sljedeeem: 1. Iz referata i diskusije, kao i iz rijeci drugova koji su ucestvovali u radu konferencije, vidi se da je rad AFZ-a na okrugu zadovoljavajuei. Naglasila sam da se posebno mozemo ponositi dr:Zanjem drvarskih zena, .njihovom hrabrosti pred neprijateljem .za vrijeme desanta koji su Nijemci izveli 25. maja te godine. Primjeri drvarskih zena ne smiju ostati anonimni, o tome treba govoriti na svim predstojeCim skupovima. Pri tome ne treba zaboraviti Cinjenicu da su i zene Grahova i Bos. Petrovca isto taka pokazale herojsko dr:Zanje u toku VII neprijateljske ofanzive. 2. u cilju dalje afirmacije zene, njenog ravnopravnog ucesea u porodicnom zivotu, uoesea u NOB-u i svim drugim vidovima politickog i javnog zivota i nastupa treba jos jace i viSe politicki raditi medu :lenarna, uzdizati ih u idejnom i politickom pogledu. 3. Dalje insistirati na veeem ucescu zena u radu amdfabetskih tecajeva, naglasavati da je rtO :uslov pune afkmacije zene i njene .raVInopravDOSiti; organizovat.i sto ZlVIlji kultJurni i zaibavni zirvot, U kame i same zene treba da ucestvuju, da se slobodnije kreeu, nastupaju, diskutuju, jer to je Jedan od vise usilova da s.e oouva do rsada izvojevano pravo i rravnopravnost :lena sa muskarcima. 4. Boriti se za jos jace aktiviranje zena u radu drugih antifasistickih organizacija kao i dalje jos aktivnije ucesce :lena u NOB-u, narocito na poslovima njege partizanskih ranjenika i bolesnika. Zalagati se da zene uzimaju viSe ucesea u radu Narodnooslobodilackog fronta, da se biraju u mjesne, opstinske i sreske odbore, traziti od njih da budu uzorne domaCice, da se zalazu na vaspitanju svoje djece u duhu NOB-a. 5. Slobodnije i vise birati zene i predlagati ih u mjesne, opstinske, sreske, pa i okruzne NOO. Zene treba pripremati da vee sutra, u slobodi, prvi put u nasoj istoriji, slobodno glasaju i budu birane u svim predstavnickim tijelima, kreiraju politiku izgradnje zemlje i socijalizma. . d . AVNOJ-a njihov znacaj .za 6. Objasnjayayi. odl~k~ 11 zasJ~ad~f:. Posebno, objas:r:javati, sv:m nase narode, ~obJ~SnJavatl sta onlcrar i izbjeglicka ;rlada, sta hoce 1 ,u Clanicarna AFZ-a sta narn spre~~ ede ikOije su se vee do 'sad~ kr~z ,~OB kakve okove ro:pstva vra~te, rpose n~ z im, naCinom zivota u koJern Je zena afirrnisale i rastrgale sve ve:~ sa s ar ~ bila izra:bljivana i obespravlJ.l~an\ kao zakljucak i odluke Cetv:te kon: Ova)· rezime zene su pr~. vaotlke odbor forrnulisao i u plsrnenol ~ docmJe ruzm d kog okrug;a. ferencije AFZ-a, sto Je . . . AFZ-a na podrucJU rvars . forrni uputio svim orgamzaclJama .v v . v • • v. . . . , · BOSANSKI PEzborniku sJecanJa · 1974 knj , . * Sjecanje na isy: te:r:rm obJaS~BNOR~ Bos. Petrovac, SaraJevo 748 749 TROVAC U N,PB, Opstmskl odbor V, str. 211-2b. �bila bez svijesti. Kada sam se osvijestila, cula sam eksplozije granata. To je nasa brigada vodila borbu sa Nijemcima. Ponovo sam ,zaspala:". Kada sam se probudila, bila sam u sumi. Pored sebe sam ugledala dvije djevojke. Upitala sam ih gdje je brigada, gdje su moji drugovi? Odgovorile su mi da je otiSla, ali ce se danas vratiti. Poslije mi je pricala baba-Mitra Jovanovic, kod koje sam .ostala da se lijeCim, da joj je komesar brigade rekao da ostanem .kod IIlje, jer me ne mogu nositi, moraju se tuCi sa Nijemcima - da pripazi na mene a ako ostanem ziva, da ce oni za tnekoliko su medoci po mene. Jovanovic. Ispricala sam im da sam Njegovale dana Milena i Beba od Prnjavora i da imam kcerku od dvije godine i da joj je ime Kristina. To sam im ponovila nekoliko puta da zapamte ukoliko umrem, da joj nekada, ako ostane ziva, jave gdje joj je majka ostala i sta se sa njom zbilo u ovom ratnom vrtlogu. Ali, vise nisam gubila svijest, pa sam sve dobro zapamtila. A, koliko sam babi Mitri i njenoj porodici na:nijela i muke i straha, to nikad ne mogu zaboraviti. To i sada stalno pricam svo- Petra Todic JEDNO TUZNO SJECANJE v joj Kristini i unuci SneZani da kuCu JovanoviCa nikad ne zaboravc. Koliovjek drugova i u sebi .. ca:n i. uvijek nosidrugaric~n~·1IJepo Cdok?J~ J:uog~he Krajine ko su se samo Milena i Beba namuCile oko mene. Svaki dan su me nosile. Cas su me nosile u peCinu, cas u podrum, a cas u sumu, jer su cetnici mogli uvijek da doau i da me onako tesko ranjenu muce i ubiju. Rane su sporo zacjeljivale. Lijekova nikakvih, pa cak i zavoja nije bilo, a koliko je samo zavoja trebalo da se zaviju tako velike rane kakve su bile na meni, jer zaviti ruku u ramenu, gdje je odbijena, i odbijenu nogu ispod kuka nije bilo lako. Ali te vrijedne zene iz Gornjih Babina cijepale su posljednji carsaf i pravile zavoje. Zivot je bio tezak i za mene i za porodicu Jovanovic. Sjecam se, kad su me Milena i Beba odnijele u sumu da me sklone i ostavile ispod visokih bukava. Nisam se plasila nicega. Lezala sam i gledala u vrske stabala pod kojima sam bila. Kada sam pokusala da uzmem vode da se napijem, ugledala sam zmiju koja je podignute glave iSla prema meni. Obuze me strah. Gledamo jedna u drugu, ja ne diSem. I tek tada, kad ugledah neprijatelja pred sobom, pobudi se u meni zelja za zivotom. Tog casa ni bolove nisam osjecala. Ta:kvih ,posjeta" bilo je oko deset dozi~ljeno. Dobra se sje- Je ona vodila. SjeCam :':'lf:'o:braJiske brigade i borbi nje Tuzle i v N . . · Bosne, a posebno borbi oko 1 e~~t OJ a, zabrigade od Ruta oslobode- ~~l~~~z~~~~·i bo rila. Sjecam ~~rbo~b:~n~~k~l~v~t;. tu bn'kgada najduV v ' me, avor-planine Ha p· · k lCima, o o Rogatice v ~JVIse se sjecam cuvene . .. . 1 vi~e~~p~j~:i];k!i'::'taKdvajiC kao in~i;l,edr~gi~'f:.ak: z:vii<:~di, Brezi; ~~~ f~d~k1t~~i: iz~~)r~~?:i:r~~~~~~~~et~J'ii:~k.'tl'\J~d~a,~i J£:J~:;ii~ 1 ~Jk1. potraiim svoju b:bal:i;:.':'J~~::i:f1gla_ odolj~ti a J~ n: J~i llJenu dJecu Milenu on srce Z~ala 1 1skaze svoju h renut e u z1votu obid d · ~a~~~fie'i,',lab'J'g ~rata Sn,tu, koj:g,':, 'C:::,ti~~J~~a lica, Vesel~nku-f!-:- bu . Ali sam da necu naci tako dr s~la Gornjih Babi~~ . .. ~':::san naCm _ubrl.r. 19~~ poznaruke lZ tog dana. Poslije sam plakala. Suze su mi navirale na oCi, nisam ih mogla a j;OS)etrr;n_ svoju baba-Mitru i l1Je punih 27 godinana . omaniJl. I tako sam 10. jula zaustaviti. tako, a misli lutaju. Na sve pomiSljam i u tim trenucima Lezim sam zeljela smrt. Odjednom me zapljusnu miris sumskih jagoda. Moram ih iCi brati, ali kako kad nemam desne noge i desne ruke. Odlucim da puzem ,dolk ih ne nadem. Koliko sam dugo puzala ne 12:nam, ali sam naiSla na jednom ·proplanku u suncanoj strani na jagode u izobilju. Lezala sam i lijevom rukom brala jagode. Bile su •ne samo hrana nego i susretu. sa lJ'ud'Ima ovog kraJa. Romaniju. Radoval a sam . godme, pos, stigla !la , se ponovnom Druga kraJiska brigada vodila ko ·u . dr.ugom polovinom 1944 godi SJeca~ se zestoke borbe saJN.~e . ' IJemCima u selu v b vk . ne novca. Te borbe ~o:;'o ~darilo i 8~d~=~~ %d !~.:h!'a§l~mk u jednom tre':u:ku ~e~~~ ?,!~ ~orili"';~ ~d:3 ~da;,.~~~a:e,: initt'!ov~r<: d~g~~': k~ir~uaz!:· !~ih '~· ~}~f~=!~,n~ha!tiht0~~mni~J~~~ progl~~~rf~. ~~~~e~. s~hf s~~g~v~or~· sa~ lijek u isto beruCi jagode, odjednom zacuh zestoku paljbu pusaka i pusTako vrijeme. komitraljeza. Ali nisam mogla da se orijentisem gdje je to. Planinu nisam poznavala. Pomislila sam da tu borbu vodi moja brigada i da ce naiCi kraj baba-Mitre i ona ce im kazati za mene. U tom momentu dolazile su mi Milena i Beba i donijele mi hranu. Prikradale su se da sto neprimjetnije doau do mjesta gdje su me ostavile. Kad su stigle, mene nije bilo na mjestu gdje su me ostavile. Bile su zabrinute. Tad sam se prvi put, otkad sam ranjena, slatko nasmijala. Kad su me nasle, ostale su sa mnom citavo vrijeme popodne u razgovoru. Pricale mi gdje se na- . moj~ k~:::k~'k~al~ JU, a I sam duboko b'l;red'Je:~na da.raznepodn~§ljive bolove, r . ~u s~m zeljela i morala osta~{sJI~:·. Ck.oJa samtada ima.la 2. godi~~I~bomgInJe Je ~e uzasne bolove u Im dolazila . . . preziv]eti Iak bila :Hka" donijeli kod b b r'kn:renu desne ruke i ispod kuka d svrjestr, osjeCala sam OperaciJ': .a- .Itrev' odlucili su dame operiSu esne noge. Kad su me · poce i rezatiJeruku osjecal v 1zvrsena prirucn Im s~e d stvima · bez narkoze K d · mi , a sam uzasne bolove . Ta d a sam ponovo . a a su 1 750 751 �lazim i situaciju u okolini. Rane su mi bile teske, bolovi nesnosni. Milena i Beba su mi kuvale neku travu i zavile mi rane. Ta trava, ne znam kako se zvala, mnogo mi je pomogla. Cim su bolovi nestajali i rane pocele zacjeljivati, meni je bilo lakse. S obzirom da su cetnici uvijek mogli dod, ja sam hila smjestena tamo gdje bi me tdko pronasli. Mnoge nod nisam mogla da spavam. Sjecam se, jednom sam bila u baraci, a vukovi zavijaju - planina jeci. Bio je to jeziv osjecaj, ali ja se uopste nisam plasila. Najradije sam slusala .kako vjeverice pukcu i grizu siSarke ili kad u dolinu dode srnce-lane, dugo bi me posmatralo i lizalo tanjure u kojima je doneseno mlijeko i sir. Lane bi se zaddavalo sve dok stara srna-majka ne dipne kraj njega sa strane i tada bi ih skupa nestajalo. Krik pticurina grabljivica bio je najneprijatniji. Jedne noCi cujem kako tutnji sumom - kalona je iSla, ali ko je bio, to ne znam. Mozda su i nasi, mozda bas moja bombaska ceta i moj komandir Gavro Panic ili su bili cetnici. Kada sam to pricala Mileni i Bebi, savjetovale su me da tada zaustavim disanje, da niCim ne odajem da sam tu. Sve je to bilo strasno i danas neshvatljivo, cak i nama koji smo to prezivjeli. Upecatljiv mi je ostao momenat kad je Dusko Jovanovic, tada politicki komesar II bataljona XX romanijske brigade sa bataljonom prosao kroz selo, hila sam u Vrelima, bilo mi je drago da vidim neku nasu jedinicu. Medutim, Dusan me nije mogao tada ponijeti jer je bila ofanziva. Bolje je sto me nisu odnijeli. Svi ranjenici su u SekoviCima pali u ruke neprijatelja. Svi su poubijani. Nasla sam se ponovo u trapu. Ofanziva je pocela. Sjecam se da su se hili zauzeli omladinci da me odnesu u partizansku bolnicu, ali im to nije uspjelo. U selo Gornje Babine je dosao jedan bataljon 19. brcanske udarne brigade. Ostali su tu oko tri dana. Tu sam sa njima jela na kazanima. Obukli su me u novu englesku uniformu i bilo mi je drago jer sam znala da ce me ponijeti u Sekovice. I zaista, kad je bataljon krenuo, i mene su ponijeli. Komandant bataljona Cvijan Sevkusic mi je dao svoga konja. Nekoliko boraca me je ponijelo do konja. Posadili su me i sa strane neko vrijeme priddavali. Silazed strmo ka Pjenovcu konj je poskocio i ja sam pala na ostre rubove .kamenja i obadvije rane su se tdko povrijedile. Stiskala sam zube, bolovi su bili nesnosni, ali sam trpjela. Borci su na brzinu napravili nosila, umotali me u cebe i ponijeli u bolnicu. Put je trajao dva dana. Kada sam dosla u Sekovice, u kojima su tada harali, palili i ubijali Nijemci i SS-ovci, smjestena sam u bazu sa ostalim ranjenicima u selu Vukovidma izmedu MiliCa i Vlasenice. Sela nije ni bilo, ostale su zidine i zgarista, izuzimajuCi nekoliko trosnih kuca i koliba. Baze su nacinjene u po,tocima i u lllvalama Podbjela i u svaku od njih smjeS!tena po dva do tri ranjenika. Baze su bile dobra maskirane i za njih niko nije znao osim bolniCarki, koje su bile odredene da nas njeguju i hrane, i terenske partizanske grupe na celu sa Perunikom SariCem, Clanom KPJ, koji je tada bio clan Sreskog NOO-a za Vlasenicu i plenuma Okruznog NOO-a za Birac. U pruzanju pomoCi ranjenicima isticale su se njegove dvije kceri - skojevke, Radojka, koja je imala oko 20 godi:na i Slavojka, djevojcica od 15 godina. Ona je hila sekretar skojevske organizacije. I ostale Clanice skojevske organizacije: Vinka, Marija i Stana Saric, Rajka i Radojka Susie i druge drugarice, kao i drugovi skojevci nisu izostajali za njima. · a jelo i odvaja 'c'evic , aktivista AFZ, svakodnevno pnprem . . ... . , . Groz d ana Bogl 1 iz kuce sve st?t'{e frd~fi ~~~~d t~~~~k~· partizanske cete, a kakoRmik~e Punu zas 1 u d' . . b'o Ra'ko a politicki komesar an · ostalo u sjecanjku,dkoman .:r ~d; d~lask~ u' bazu u s. Vukovid, velc su Dvadeseta. ~na pnJ~ . .2 17 ma'evicke brigade. Njegova.e ~:r bila bazirana tn. }eska ranJem~abl' ~dati Trifkovic, rodom iz MaJeVICih i lijecile bolmcarke. Petrad L.Ju Icabili nepokretni bolnicarke su na~ kog I(iseljaka. s. ob~m;>;m l' a ~~~zmedu sebe pon{ke, a da se nismo ni sluzile .i za vezu, IZrnJenJIVa I s .v • poznavali. . 'k . b'o Pajkanovic Mile iz Bijeljine,, yolit1~~1 Jedan od ranJem .a }~ ~ b . di Sa njim je bio JererniJa Bozic, komesar cete u ~7. rnkJedi~~c?.J .. r~g~r~ceg nisam ni upoznala, jer je od rodom iz sela Vrsana 0 IJ~tn ·. Jeremijom bila je smjestena i ?<:>11 zadobijenih. ~ana. umro. i_<;tv~ ?:-n~ zivi kostur, mrsava, izgladnjel~ 1 IZ1}1 a ~ nicarka Sm1lp T1ma~.ac: 40 kg. Imala je amputiranu nogu 1spod nurena od b~lova. NfJe Ima a 111 a ·e u Italiji morala ponovo .~o~­ koljena i vee zahvacenu ga~l~kreno~, p d ·koljena Bili su svi nepornicm, . l't' amputaciju, ovom pn 1 om }zna . Vel 1 1 1' . da se posluze 1' sami nisu mog 1 mcim . ·. zamjenik komandanta Mus 1U drugoj bazi j~ l:io Mk1rf1 B~~~fhe~~c~jenika, a Cijih se imena viSe manske brigade, sa JOS ne o 1m . . b' . H sim Gradascevic iz Janje .. Petnae~!ogodisdi ne sjecam. Sa mnom u ba~~ 10 J~ a ·e bio tesko ranJen u kicmu, o. nji horae 17. majev1cke bngade, Haslrn 'e stalno nesto buncao. B.o~C?Vl toga paralizovan, pod t~mpdrbtyromjiuk~o i vikao na sav g1as. TJ~Sila su mu dodijali i cest? Je 0 }{a m mogla u takvim oko1nostirna. sam ga, hrabrila i nJego~<;t1a ~ 0 1n~ss<;te sve mogao razotkriti. Opasnost Nastojala sam da ga ur:upm, 3er J je vrebala svakog ~ana 1 c~sa. av usta 1944. godine ponovo su jedir:ice Nairne negd]e polovmom . g d e Zaposjele su Vlasemcu, zloglasne SS-~~vizije vzauzele I ovo ~o o~~dlr~ su se po selima i ~ap?s­ Milice i sva uponsta duz kve. ~e~te. ~h baza Culi smo kako se sm]enjujele sve cuke oko selav Vu o~Ick' 1 n~s brdu stotinjak metara od nas. Proju neprijatelj~~e st.rke na ~~o dvades~tak metara pored nas. su doprli glasovi o velikim 1azile su nepnptelJS e patro . Sedma ofanziva ~ila jev u Jeku ...I ldo n~i cu. Medu ostalim doznali zlodjelima Nijemac~,.1 ustaka'lb~;tp~~iza~ske bolnice i u njima P<;JU~ smo da su u sekovi~Im.a ot n ~ ·v· .. misli mijesale su se u Irl:OJOJ bijali 87 teskih ra~Jemka. Na]fazhci_tJ~e Zar bas sada da se ovo odigraglavi razjedale. grudi. Kakv1\ sab srl~J~kova i hrane. Jeza ~e h~~t~ od va. Ali, i o':dJe. sm~ u pa ( u{' e~m razbojnicima u ruke 1 umnJetl na pomisli da 1 ffil mozemo pas 1 <;JV!ve me muCila neizvjesnost. najvedm mukaJI?-a. 0~. sve~a tkJVdana nije mogao niko do nasih b.aza u takvoj situaciF ne 0 : 0 . . e u to vrijeme bio i To so PaJ kadod, pa ni oni? nekoh~o b?lmca~~do;;: boraca iz Majevicke brigade da novic brat Milov. Dosao Je sa . . e niJ'e bilo moguce. Vod se vra, . 1 odnesu M1'1a, a1' t a ko nesto u to vnJem · t '1' kod Mila i nas osta l'h ranJeni'ka, 1 tio u sastav brig~de, ~ Tos~ su os tvd~ne nije mogao priCi bazama. Gl~1 da nam bu~e pn rudl~· ra b~zunj~ge lijekova i zavoja. Najvi~e n~Irl: Je dovali smo 1 provo 1 1 a~e . ' razna Nije se moglo 1zdrzati, a dosadila zed. Testij~ je bilk kr~J n~:lifa sam. se i puzud gurala testiju mamilo me zuborenJe poto a. Sill] 1 v. v v· • , i t 13: v. k v v 752 753 48 zene BiH u NOB 1941-1945. �ispred sebe do hladnog izvora vode, koji je bio dvadesetak metara od nas iznad patoka. Nekako sam uspjela nasuti vodu i ponovo dopuzati do baze i napojiti Hasima. To ga je malo umirilo, sto je bilo presudno jer smo tada morali biti u najvecoj tiSini. Kad je opasnost prosla, otpuzala sam do druge baze, do Mila i ostalih ranjenika. Nisam viSe mogla sve ovo izdrzati. Hasima su terenski radnici prenijeli u drugu bazu. Ne znam koliko je trajalo moje puzanje preko tih brezuljaka i uvala. Nekako sam i to savladala. Tih dana pocela je da pada kiSa, a baze su bile bez krova. Cebad su se potpuno natopila i sve je na nama bilo mokra. Potok je nadolazio i prijetio da nas pogusi. Spas je stigao u zadnji cas. SS-ovci su se povukli iz ovog kraja, pod pritiskom nasih jedinica, i nakon 4 dana gladovanja i drhtanja terenski radnici su mogli prici i odmah su nas iz baza prebacili u kolibe u s. Vukovici. Nakon nekoliko dana prebaceni smo u Vlasenicu, odakle smo jedne septembarske noCi, u koloni od petnaestak nosila, pod koja su podmetnule ramena i cvrste misice skojevke i clanice AFZ i sa puna pafuje i osjecaja ponijele nas u selo Osmake, odakle su nas avionima prebacili u Bari na lijecenje. Ponovo spremanje i pokret, ovom prilikom do sela PelemiSa, koje se nalazi izmedu Kladnja i Sekovica. Nosili su nas na smjenu, terenci i narod ovih mjesta. I danas kao da gledam sve pusta sela, a mostovi poruseni. Narocito mi je ostao u sjecanju prelazak preko rijeke Drinjace. Drhtala sam od straha misleCi da ce i nosioce i nas odnijeti brza nabujala voda. Tu u selu PelemiSi prikljuceni smo vecoj grupi teskih ranjenika iz 27. divizije. Bilo nas je oko 70 rasturenih u desetak objekata. Prilicna graja, ali to meni ne smeta. 0 nama se brine Zak Finci, rid mladic, koscatog lica i zivih pokreta. Uvijek nesto objasnjava, nareduje. Zvali su ga Doktor. Bolnicu je obezbjedivao III bataljon XX romanijske brigade. Dobro se sjecam komandanta Momira Koprivice i politickog komesara Koste Banjca, koji je radom od Bosanskog Petrovca. U nasoj blizini saveznicki avioni dopremali su partizanskim jedinicama oruzje, municiju i drugu ratnu opremu. Bataljon je angazovan oko obezbjedenja i prikupljanja padobrana. Ustase ne miruju. Ponovo su presle u napad, zauzele Kladanj, u kom je hila nasa manja posada i komanda mjesta, i krenule u pravcu Sekovica. Paljba se sve viSe priblizavala i bolnici. Tu su !Ila domaku, idu pravo prema nama. Vod koji nas je stitio nije bio dovoljan da se odupre. UznemiriSe se i ranjenici, graja i opsta polemika. Bolnicko osoblje je nemocno rna sta ozbiljnije da preduzme i pomogne ovolikom broju teskih ranjenika. Neke obuzima vee i panika, bolnicarke se vee uskomesale. Sta u ovakvoi situaciji uraditi? Tada je dotrcao kompletan III bataljon XX romanijske brigade, presreli su ustase na olbliznjoj kosi. Cuje se brza paljba i stektanje mitraljeza. Sprijecen je dalji prodor, a zatim su nasi presli u napad. Jedna ceta dosla je u selo i izvukla ranjenike uz manje brdo i nastavila nas je nositi dalje prema s. Osmacima. Stiglo je u pomoc za nosenje i vise pionirki iz Sekovica. Djevojcice od 15-18 godina, pricaju nam da su iz pionirske divizije. Podsjetile su me, ne znam vee po koji put, na moju Kristinu. U Bariju sam ostala viSe od godinu dana i tu sam saznala od ranjenika da su mog muza Boska Bozunovica, 1kada je iiz Prnjavorskog partizanskog odreda dosao kuCi da vidi Kristinu, uhvatili cetnici i ubili. . . d p zar se sva nesreca Sve tragedija za tragedijom, P~J?:shla sam ~a a.. a . ovog prokletog rata morala sruc1t1 na mene 1 mOJU porodicU. . S l't lz Barija sam se vratila oktobra 1945. godine u Split, a lZ P ~:el~ b onda u invalidski dom u Sarajevu. Tu sam pon~vo. ~T~e P~j~~noviCa u invalidskom domt~. On se. prije mene vritwp::i ~~~ .· · rebacena u BanJaluku, 1 tu sam se s:e .a . . . hJe ..~z SaraJeva ~a~kp . Milenom Jovanovic. Radosti nasoJ m]e bilo pos~IJe ~a~a, sa aJ p~:,:icali sve dogadaje i obnovili sjecanja. kraJa .. va ugo s::;~uara 1946. godine prvi put sam dosla u svoje rod~o Poce.tkom J Saznala sam da je majka ziva i da je sa njom mop selo Gral;n~ Ilovu.slala sam komsije da pripreme majku, ali kad sa~ se m~la .fnstkna,:. p~ajika je izgubila svijest. MajCino .s.rce je uvijek mnJen.o poJaVI a u '. uci, . . k d e sretne sa njim - posebmo kad me Je i .k~d tubguJe za dJ~tetokm ~Ko~sfJ·e i J·a smo je tjesili, koliko se moglo v1dJela ez noge 1 ru e. utjesiti. 754 755 �Veljko Stankovic POGIBIJA KOVILJKE GOLIJANI~------ K oviljka Golijanin je hila bol . v ~receg. bataljona Dvadesete ~d:;ka Cetvrt~. jahorinske cete, njemacki g~nu1a Je u avgustu 1944. godine ~ bobamJske ~rigade. Pol m rupama, na p1anini De t k . or ama sa cetnickim i ve~s cd .. Poslije njene pogiOije sah~~~eu, Iz.medu se1.a Kalimanica i Sjekr~p~ aJu u ~atu i.st~knutim vojnicima .nb Je,. sa svu:t;t pocastima koje OJOJ ~~ ~ftdGno1f?tl~a1a tri stara hrast~ n~~f:Um~,. ~a Jednoj zaravni na . k' VI J ca o IJanm je posl . e ncno rasporedena Ja Ill bra tom Mi1om ko ... , a u {artizane sa svojim m1adim .. ~ ro~~loo.slobodilacku ~ojsf~ J~t~ ~f u r];a ostao bez jedne ruk~ ]~s ;;e- ~Jil:;~}h· v~s~~ak~. m1adi i val r~~~I~~ije e;ok~:~~ fh 0 0 t ~:eJ1ll~asd~~~ . Kada je dosla u partiz K 'I. . dma: U aprilu 1944. godine an~~sl ov.I Jka Je ima1a oko sedamnaest opartrz~J.?skog odreda, koji su ~ie ia. gdupom boraca Jahorinsk~g romamJ.~ke NO udarne brigade, na ;~me~i·ua udu u sastav Dvadesete ~nJe stupanja u partizane 1 .J : k:~~Te Jugos1avije [ radi1a je n~o~~~e~JeTclan Sakveza komunisticke 1 ae. ,rnova . ao om1adunski ruPrilikom stup anJa u partlzane bil · b v · . od .. 1 . . t lJe o, dkoJe se do rata nosilo u ok I" a. J~ o ~eena u Iznoseno seljacko o":o po erane salvare kosu1'u v.o llll araJeva. Na sebi je imala !\- IZ te, nevjestom rukom skio ·esasryenu od ?lel~za, i sukneni un ~~leri~~~~tb~~enje, sal lijepom olcr~~I~!ot~~fo~~nd~e~~ gard1en;>be,g vdi1~ k 1' ]nom ta asastom plavo I' JeCJom g avlcom pre ao I JUdske ruke, p1etenice 'koje 1 ksom sp1etenom u dvije v'elike~~!h~i~ !~~j~~rlave oCi s;jet1uca1~ s~ f sl~~o P:;t~~lns~u kapu nis~ ¥·nifo~I?~ ~hu~enihn~l~di~~~~=~ ~edu stotinjak naoruza~~h ei ~ ~~~~~~ seo ~e ~~fki kat:ij~rhalni obicaji d;etaschn~i;~ dala i. m1a.da djevojcica. A sad odt?d raJevima kretale u drustvu najbl"~zvo1~b":ah. pjevojke su nije hilo ~~eJ?eodm sama medu toliko muskaraea~z~aron Inde Ih rodi~elja. no. aro tog kraJa to Prvo ratno kdtenje d 'ev '1 . ~~~~~ouboflackoj h<;>rbi da s;ojf~c~I:b~cl~~' k.~~a se pridruzila ·narodo upatora lZ zem}je i da UCest . illlSieam~ pomogne U istjeVUJe u revo1ucwnarnom preobra- tili 1 zaJU drustva, bilo je tesko i ostavilo je snaznog uticaja na sve borce koji su se dotle borili u odredu. Vidjelo se, bilo je dosta teskoca oko prilagodavanja ratnim uslovima, a posebno gerilskom i svakodnevnorn ratovanju. Ali ni to tu mladu, plavokosu djevojku nije pokolebalo u njenom dubokom ubjedenju da i ona treba da ucestvuje u revoluciji, i da za nju dade svoj udio. Odmah je primila pusku, iako njom nije znala rukovati. Iste je noCi posla u borbu i iz nje pueala na neprijatelja. Koviljka Golijanin je izvjesno vrijeme, kao i mnoge druge djevojke, koje su odlucile da stupe u Narodnooslobodilacku vojsku, hila obican horae cete, i obavljala sve duznosti borea, vojnika i ratnika, koje su nekada rnogli da obavljaju samo muskarci. Stajala se na strazi, docekivala neprijatelja u zasjedi, juriSala na neprijateljske bunkere sa bombom u ruci i vrsila sve druge duznosti koje je rat narnetao. Pocetkorn 1944. godine zavrsila je kratki sanitetski kurs za bolnicarku, koji se odrzavao pri bolnici Dvadeset i sedme udarne divizije u selu Miljevini. Poslije je rasporedena na duznost cetne bolnicarke. Pored puske o rarnenu, nosila je i sanitetsku torbu radi ukazivanja porrioCi ranjenirn i bolesnirn partizanskirn vojnicirna i oficirima. To je za Koviljku bila jos sarno jedna veca i odgovornija obaveza u Narodnooslobodilackoj vojsei. Te rnlade i priucene djevojke sa njeznirn rukarna i plemenitim materinskirn sreern dale su velik doprinos u revoluciji, posebno n3! njegovanju i lijecenju ranjenih i bolesnih boraea Narodnooslobodilacke vojske. Po prelasku na Rornaniju srela se sa bratorn Milorn, koji je jos u jesen 1943. godine postao horae Rornanijskog partizanskog odreda. Sa njirne se srela u jednoj teskoj borbi, u kakvoj sestra brata nikad ne bi zeljela sresti. U selu SudiCima, na juznirn padinama Ravne planine, u blizini varosice Olovo, Mile je bio tesko ranjen. Slucaj je htio, a sto se rjede u xatu dogada, da mti sest.ra prva, mitraljeskim rafalom odsjecenu ruku previje. I pored sestrinske ljubavi i junastva, sa kojim se Koviljka mogla ponositi, to nije rnogla uciniti. Mile je poslije previjanja odneu divizijsku bolnicu, gdje su se lijecili teski ranjenici, a Koviljka je ponovo juriSala na neprijatelj3!, sa vecorn snagom i energijom da bi osvetila bratovljevu prolivenu krv. Bila je dobar vojnik sa puskorn u ruci, isla je na bunkere i jurisala na mnogo jaceg i tehnicki oprernljenijeg neprijatelja, koji se posebno prema ranjenim i bolesnirn partizanirna neljudski i necovjecno ponasao, rnimo sve postojece ljudske i pozitivne zakone. Licila je u juriSima na grubog vojnika, a prerna ranjenieirna je imala njezno i plemenito i nikad do kraja iserpljeno ljudsko sree. Na dan formiranja Dvadesete rornanijske udarne brigade, devetnaestog rnaja 1944. godine, u selu RudiStu, nedaleko od varosice Vlasenice, stajala je u stroju i Koviljka Golijanin, seljanka iz Trnova. Toga dana bila je najsrecnija. Postala je horae brigade u koju su usli borci sa kojima je nekada kornandovao legendarni SlaviSa Vajner-Cica Romanijski. 0 njernu su se tada i u najzabacenijern selu legendarne Romanije i pitomog Birca pjevale pjesrne, koje je Koviljka slusala i u Trnovu. Ponosila se ona, zbog svega toga i kao nikad do tada, djetinjski se srnjeskala u stroju · za vrijerne citanja naredbe o forrniranju brigade. Toga dana postala je bolnicarka, vee do tada proslavljene cetvrte jahorinske partizanske cete, koja je bila sastavljena od boraea Jahorinskog partizanskog odreda. U ovoj ceti nije bilo ni jednog borea koji .nije bio sen lc 1 756 757 �clan Komrunisticke partije Jugoslavije iii Saveza ·komunistiClke omlad'ine Jugoslavije. Sa ovom cetom ucestvovala je u borba:ma za oslobodenje Bratunca, Srebrenice, Vlasenice, Milica, Han-Pijeska, Rakove Noge, Sokolovica i sa njom prepjesacila Romaniju, duz i poprijeko, Devetak, Milan-Planinu, Zvijezdu, Ravnu goru, Konjuh, Sirovu goru, Baturu i mnoge druge. Gazila je rijeku Pracu, Drinjacu, Krivaju, Rakitnicu i mnoge nabujale potoke po gudurama istocne Bosne. To je bila godina teskih borbi i napornih marseva partizanskih jedinica u istocnoj Bosni. Bosnom je toga proljeca i ljeta neprekidno krstarila Sedma SS ,Princ-Eugen" divizija, koja je hila specijalno obucena za gerilsko i planinsko ratovanje. Sa njom su iSle hrojne ustaske i cetnicke jedinice, koje su u veCini slucajeva, zbog poznavanja terena i oslonca na krupne njemacke jedinice, nanosile partizanskoj vojsci, pozadini i narodu velike ljudske i materijalne zrtve. Bilo je strasno i tesko sve to izddati. Ginulo se na svakom koraku. Hrane je hilo ponestalo. Seljacka imanja, koja su hila glavni izvor za snahdijevanje NOV, pored neprijateljskih magacina, hila su popaljena i porusena. Umjesto psenice u mnogim popaljenim selima rastao je korov. Zbog toga je i kod naroda, koji u ovim krajevima ni posljednji zalogaj nije zalio da podijeli sa partizanskom vojskom, bilo ponestalo hrane. Koviljka je sve ovo izdr2ala. Po dolasku na Romaniju obukla je vojnicku uniformu, pa je licila na pravog mladog ljepuskastog vojnika. I pored svih tih teskoca i napora vise nije izgledala tako mala i njezna. Njeno okruglo i od slabe ishrane bljedunjavo lice, sada je postalo bucmastije, a planinski vazduh i neprekidno kretanje i boravljenje samo po sumama udahnulo je pod njenu mladalacku kozu neku lijepu ruzicastu boju koja je zracila posehnom ljepotom. Brigada je postizala velike uspjehe u borbama. Ona se tome radovala i bivala srecna kada u njenoj ceti ne hi bilo puno ranjenih i poginulih. Cetu je smatrala svojom posebnom brigom, u njoj se osjecala nekom vrstom domacice. 0 bolesnim i ranjenim nikada nije prestajala da vodi brigu. Od poginulih se tesko rastajala i nikada nije dozvoljavala da joj horae ostane nesahranjen. To je u ratu bilo najvi8e sto je covjek mogao da ucini za poginulog druga. U borbama oko Bratunca, krajem maja 1944. godine, istakla se u jurisima na neprijateljskio uporiSte. Ljutila se i bunila na muziku i pjesmu koja je do kasno u noc trestala u gradicu ·Ljuboviji, sa druge strane Drine. Tada je saznala od svojih drugova da je tamo, preko Drine, Srbija, a malo dalje i Beograd, o kome je Koviljka slusala kada su proleted pocetkom 1942. godine boravili u Trnovu. Bila je sva srecna i radosna. Bila je uvjerena da se primice dan oslobodenja pa je pravila planove da se vrati u svoje Trnovo. Poslije borbi oko Bratunca, Koviljka je sa vecim elanom jurisala na neprijatelja oko Srebrenice, gdje je u teskim borbama poginuo i Mihajlo Bjelakovic, zamjenik komandanta Dvadesete romanijske NO udarne brigade, sa jos dosta boraca. Zatim slijede borbe po planini Devetaku i Milan-Planini sa cetnicima, ustasama i Sedmom SS ,Princ-Eugen" di'vizijom, oko Han-Pijeska, Sokolovica, Vlasenice, Rogatice i cijelog vatrom popaljenog Glasinca. Pokret brigade iz doline Drine i Drinjace u pravcu Romanije uvijek je u Koviljki budio ernocije na njeno Trnovo. Sa Romanije i Glasinca . . . · · zapadnoj strani pod neprijat~ljdobro se vidJela Ja;horn;.a, ~ na nJedOJ T ovo Sanjala je o njemu 1 o skom Cizmom stenJalo Je n_Jeno ro no rnako~ okretu brigade prema njegovoj sut~asn.ji<:~ i u d~sl .sed radodala sbas nj~na brigada osloboditi Romaniji, vJerUJUCI da ce Je nog ana Trnovo. . . n. ena zivota ostvarili. Izmedu njene brigad.e Njeni snov1 msu se. za J · bilo mnogo neprijateljskih voJi Trnov~ st~jalo je .~a~tJ~~o, d~~~~Iieod Koviljkinih zelj.a. Na tak_v?m nika. Ah bngada m a n~e·fm se brigada primicala SaraJ~vu, ~ovi!Jk"!­ jednom borbenom putu, ?J . trel'ackom stroju u JednoJ teskoJ Golijanin j.e .P?ginubla.l P?~I_nul~i J~e~rfjate?ja iz Rogatice. Poginula je jedborbi u koJOJ Je tre a 0 IS Jera d a kada se podigla da u nedosnog li]'epog i suncanog avgustodvskog; akn v' lj'e da bi pored sebe previla ·· · , . , tatku zavoja o dCIJepl ifUkav 0 · svoJe · osu kuca jedno mla d o 1 srece 1 )elada ranu sto nije sa brigadom ranjenog borca. Toga dana p~estado i zeljno ljudsko sr~e. Na srcu 1~o o en~~e rodila. U njemu je im~la j~s iz umarsirala u .~VOJe. Trnov?, u ·e~a ocela i prvu ljubav, koju Je p~Ivre­ djetinjstva pnJatelJ~· U llJdm~Jvine PVjerovala je da je sramota lJU~~v meno zrtvovala za lJubav o.. . . . sten. ala pod teretom okupaciJe. voditi i radova~~ se u b z~rr.lJl ko~a tud:i~ski teret okupacije skine•. ~a Posla je da SVOJliD sla a~. ku ~li je bila ubijedena da je to svaciJa 0 zemlje. Znala je da .to niJe "!- '.stJ'erivanja okupatora, ostavila da urasveta duznost. Zato Je sve, osim 1 di kad bude slobo~a. . . ·e na Romaniji. Njena krv prosut~ na Koviljka GohJalll~ pogmula ~ d' 'la sa krvlju Romanijaca koJI su ratiStu Cicinih }unaka cvrsto .se SJe ;n~ V'l' po1OZI 1 ZlV ate za slobodu SVOJe otadzbme. lil v• 758 759 rJ: �Mica Vrhovac stih ne ponovi. Sjeeam se jedne drugarice Gospave iz Podgradaca! koj~ se narocito isticala svojom pjesmom. Ovdje cu navesti neke od tih strhova i pored toga sto je njih bilo mnogo. ,Zapjevajmo sa Kozare seke, nek se znade da smo afezejke"; ,Mi smo seje sa Kozare majke, od prvoga dana partizanke"; ,Partizani bore se po noCi, drugarice hajdmo rim pomoCi"; ,;Oj, djevoj·ko drugarice, opleti mi rU:kavice, opleti rni dvoje, troje, u Kozari studeno je"; ,Ja ne zalim poginuti mlada, napreduje udarna brigada". Tako su zene kroz te pjesrne izrazavale svoju ljubav prema narodnoos1obodilackoj borbi, odanost i spremnost da dadu sve od sebe. Poslije ovako izvrsenih priprema za. Okruzn.u :konf~r~nciju. _?:oslo je i os1obodenje Prijedora. Upravo sa pnprem~~Jem VOJlllh a~~IJa na Prijedor zene Kozare su priprema1e ~c;mfere12-cr~u AFZ-a u PnJedo.~. Mi smo vee zna1e da ee se ta konferenCIJa odrzati u oslobodenom Pn]edoru pa nam je to uliva1o jos viSe po1eta. I zaista, ~· septembra 1944. godine os1oboden je Prijedor, a vee 11. septembra shva1e su se ko1~~e zena iz potkozarskih se1a i s druge strane rijeke Sane na lmnferenciJU u '·Prijedor. . v Konferencija je oddana u sali prijedorskog hote1a. U 1rne Okruznog komiteta i u ime NOVJ konferenciji su prisustvovali Zarko Zgo:njanin i Joco Marjanorvie, koji su pozdravili 1mnferenciju, zatim se poslije oddanog referata o politickoj situaciji i o radu zena razvila diskusija u kojoj je ucestvova1o desetine zena. U radnom predsjedniStvu su bili Mica Vrhovac, Danica Pavie, Dusanka Ostojie, a o reorganizaciji zena govorila je Smilja Batos. Pavie kao sekretar Okruznog odbora AFZ-a za Kozaru. 0 sporazumu Tito_::_Subasie i o politickoj situaciji iz1aga1a je Mica Vrhovac, o Narodnoos1obodilackom frontu i saradnji AFZ-a sa frontom iz1aga1a je Dusanka Ostojie, a o reorganizaciji zena govorila 'je ~mHja ~atos. , Bila je to konferencija koja s.e d~go pamtr. <?.~a J~ propracena, upravo prozeta i radoscu i tugom, Jer Je konfere~CIJI pnsustvova_o veliki broj majki ciji su sinovi poginuli u dotadasnJrm borbama .. Ah o~e su sve ima1e snage ·i da sas1usaju diskutante i da same ucestvUJU u dLskusiji. . . . Konferentija je ima1a manifestaciorri karakter Jer smo pros1av1Jah jos jednu pobjedu viSe nad neprijate1jem, ali je, 1S druge st:.ane, ima1a i radni karakter, jer je na njoj sag1edan cje1okupan dotadanJI rad organizacije AFZ-a. Doneseni su zak1jucci i postav1jeni novi zadaci za rad na os1obodenoj teritoriji sa ciljem da se organizuje i prosiri na sva se1a i podrucja. .. . . . .. v . d Sjeeam se diskusije de1egata 1 COJI ·su se .Jav1Ja11 za nJec rspre svoga :kraja i tu je .bilo divnih _Primje~a ~~~opriie.~ora zena u radu .n~ terenu. Evo samo Jednog. Stop Knezevrc rz dubrckog srez.a u .sVOJ',?J diskusiji je, otprilike, pored osta1og, rek1a: ,Drage drugance, J.~ brh kazala nekoliko rijeCi ispred zena dubickog ~sreza. Od prvog dana mJedan zadatak nije pmsao bez nvas. Imamo. di.vnih pri~jera iz. na~e. kos~cke cete u kojoj ucestvuje 80 zena u kos1db1. Sarno rz sela BJe1aJCI radr 25 zena i ukosile su 14 'Vagona sijena. Zene suzama oblivene ne vele da ne mogu. Sve sto je potrebno, dato je, i ovog puta obeeajemo da 6emo pomoei narodnu v1ast, kao i dosad." DRUGA OKRUZNA KONFERENCIJA AFZ-a ZA KOZARU d:n:ah ~? oslobo~enju Prijedora 6. septembra 1944. godine pn~tuprh smo pnpre~ama za Drugu okruznu ko.r;tferenciju . . AFZ-a za ~ozaru. U pnpre!llama za ovu konferencrJu odrzan Je m~. sasta:naka O~ruznog odbora AFZ-a za Kozaru. Tako je na sastanku u PnJedo~u . detalJ.~o dogovor~no o izboru delegata po srezovima. Do,govor~no Je 1 o koJrm.prob_l~mr:na trc:ba .voditi .diskusiju na konfereneiji. P:e~vrdal~ se da u drskusiJl ucestVUJU 1 Mushmanke i Hrvatice i SrpkmJe, te ~~ne sa po~ru~ja ~~ja jos nisu bila oslobodena, tako da bi ko?ferenCIJa t;>bU~Vatrla StO VISe pr?.blema i ~onijela StO bolje zakljucke. Pnpreme su rzvrsen~ za krat.l~o vnJeme pa Je konferencija odrzana 11. septembra 1944. godr~e u PnJedoru. Na k_or;tferenciji je, pored osta1og, k.onsta.tovano da su zene Kozare dale vehki doprinos NOB-u - u penodu rzmedu Prve i Druge konferencije AFZ-a. . v Tako, pre~a ~epotpunim podacima, samo sa dvije opstine u dubrc~_om srezu. bll? Je 440 zena organizovanih u radne cete. Na raznim akCI]ama U Sjetvl, preno~enju zita i drugim radovima zene dubickog ~reza dale su 66 78~ radmh dana. Sarno, na primjer, knezicka opstina Je d~!a 21 556 :admh dan.a, a R~za Maksimovic iz sela Gradine, opstina Knel:rca, dala. Je 31 radm dan. Zene mostarricke opstine dale su 15 549 radmh dana, rtd. . I ~~ne prije?orskog sreza su bile organimvane u radne cete pa je rz 6 opstma 315 zena dalo 10 750 radnih dana. " . U prjpremama za konferenciju zene Kozare pokrenule su i takmice~Je s~ z~nama :odgrmeca u pletenju carapa, dzempera, salova i u pnkuplJanJu drugrh stvari za vojsku. Radilo se na ~~ga~izaci~no:n: ucvrsCivanju organizacije. Oddane su sreske. konfer~nc~Je 1 prosrrem sreski odbori koji su do tada bili ~osta mah:v Kasn~Je Je u s!eskom odboru bilo po 20 zena. Zakljuceno Je ~a ~~ vrse radr sa Mushmankama i Hrvaticama i da se izabere veei broJ nJrh u sreske odbore. Sav ovaj .:ad ko~arsk~h ~ena u radnim akcijama, zatim na skupovim~, ~onferenCIJama, rtd. bw Je propraeen pjesmom. Zene i djevojke, igrraJucr kolo, same su stvarale stihove i znale su vrlo dobro da opjevaju svaku :politicku sit~aciju, sva~i .dogadaj, da cak mnogo bolje to izraze kroz pJe~mu ?ego. sto su t? c;mle. na sastancima i skupovi:ma. One su znale satrma rgratr u kolu 1 pJevatr borbene pjesme a da im se nikada 0 760 761 �turno-zabavni zivot omladine. U celom tom radu imali smo stalnu saradnju sa jedinicama NOV-a koje su se nalazile na tom terenu. Ostao mi je u secanju jedan detalj koji ilustruje do koje mere je ta saradnja bila razvijena. Jedinice 27. divizije izvrsile su vrlo uspesnu akciju (mislim kod Sarga:na) u .kojoj su zarobili velike kolicine oruzja. Medutim, tom prilikom pored oruzja kod neprijatelja su pronadene i neke seoske marame. Borci 27. divizije su te marame doneli nama u OkrU.Zni komitet SKOJ-a da ih mi podelimo omladinkama sa Romanije. Omladina je obavljala brojne zadatke znacajne za nase jedinice: nega ranjenika, obezbedenje ishra:ne, kurirske duznosti itd. Duh saradnje sa jedinicama NOV, jedinstvo fronta i pozadine bilo je tako razvijeno da je prenoseno i na decu. To potvrduje i primer pionira iz ·sela J abuke kod Roga:tice. Seljaci ovoga sela bili su pod stalnim udarom neprijatelja i zato su se povukli na oslobodenu teritoriju. Jedne noci pioniri iz Jabuke uvukli su se u svoje selo i uspjeli da donesu voce za ranjene borce ..Podvig je bio utoliko veCi, jer 1se zav.rsio bez ikakvih posledica. Ono sto je na mene ostavilo poseban utisak i sto nosim ka:o najdtazu uspomenu sa Romanije, jesu, pre svega, njeni ljudi: borci, zene, omladina, pioniri. Bez obzira na ratne teskoce sa kojima su se suocavali oni su uve:k bili raspolozeni za salu i pesmu. Mada sam neke od rom'anij:skih pesama mala jos prije dolaska na Romaniju, ipak sam bila iznenadena njihovom brojnoscu, raznovrsnoscu i melodicnoscu. Nove. pesme su nicale, tako reci, preko noci. Svi istaknutiji hmci sa Romanije opevani su u pesmama naroda toga kraja. To je uticalo da sam i ja pocela da ih zapisujem. I dan_as se secam nekih njihovih stihova: Mira Veljic-Bil'Dija NA RADU U OKRUZNOM KOMITETU SKOJ-a ZA ROMANIJU akon Oblasnog partijskog savetovanja za istocnu Bosnu odrzanog oktobra meseca 1944. godine u oslobodenoj Tuzli: rasporedena sam za sekretara OkrU.Znog komiteta SKOJ-a za Romaniju i clana Okruinog komiteta KPJ. Osecala sam se ponosnom sto sam dosla bas na Romaniju. To ~~u?~je ~ ponos proizla~ilo je izv mojih dotadasnjih saznanja o RomalllJl 1 nJemm borc1ma. Jos od pocetka ustanka u Semberiju su stizale vesti o uspesima romanijskih partizana i velikoj vojnickoj vrednosti njihovog komandanta Cice. Na Romaniju smo krenuli iz Zivinica. Na celu kolone bio je Grujo Novakovic, tada sekretar Okruznog komiteta .Partije za Romaniju. Na Romaniji nas je sacekao sneg. Stigli smo u Sokolovice, gde se nalazio i stab 27. divizije. Hredstave :koje sam ja nosila o ljudima, borcima i uopste o Romaniji, iako u sustini romanticarske, sasvim su se potvrdile. Vee prvih dana, krecuci se po selima Romanije, narocito na Glasincu, jos jace sam shvatila svu snagu naseg pokreta. Tu nije bilo razlike izmedu fronta i pozadine. Sva ta sela, !judi, zene, omladina, pa i deca, sve je radilo za front. Ti hrabri ljudi iz Sokoca, Sokolovica i glasinackiih sela su, u stvari, predstavljali jedinstvo fronta i pozadine. U svim tim selima je u to vreme bio ·razvijen rad partijske i skojevske organizacije. Buduci da su mladiCi masovno bili u jedinicama NOV, pre svega u Romanijskoj brigadi, a i u mnogim drugim, u skojevskim aJk.tivima su bile mahom devojke. U nekoliko sela i sekretari skojevskih aktiva su bile devojke. Vecini od njih ocevi, braca i momci su bili u nasim jedinicama. One su se trudile da sto uspesnije obave sve zadatke koje je pred njih postavljala skojevska organizacija. A ti zadaci nisu bili ni mali ni laki. U takvoj situaciji mogao je uspesno da se odvija i rad naseg Okruznog komiteta SKOJ-a. U komitetu su se nalazili: Milorad Borovcanin-Ma1enica, Saveta Durovic, Dusan Glisic i ja. Uz punu pomoc i po~rsku partijske organizacije mi smo radili na osnivanju skojevskih aktiva .(tamo gde ih nije bilo), na razvijanju 1rada omladinske i pionirske organizacije. Koncem te godine odr.Zali ,smo u Sokolovicima i OkrU.Znu konferenciju USAO BiH-a za Romaniju. Nas je md bio usmeren na pomaganje jedinicama NOV, na ideoloski rad, na opismenjavanje i kul- Sini zvezdo preko senkovica Pozdravi nam nekol 'ko mladica Pozdravi nam Danila f)okica I junaka Vitomir Milanka ... ili Romanijske vite jele Cuvajte nam proletere . Romanijske omarice, cuvajte nam drugance I od leda i od kiSe Od fasista ponajviSe ... 762 763 �Sefika Resulbegovic Selma Dedic-MuftiC SANITETSKI KURSEVI U MOSTARU U 1944. GODINI NJEGOVANJE TIFUSARA 1944. godini prenesena nam je direktiva da Se StO ·VeCi broj zena u gradu osposobi za pruzanje prve pomoci ranjenicima i bolesnicima. Tu direktivu je Gradski odbor AFZ-a za grad Mostar odmah poceo sprovoditi u djelo. Prvo smo Zlata SalahoviC-Grebo i ja iSle u Zeljeznicku ambulantu, gdje nam je objasnjeno :kako se obavlja previjanje pojedinih dijelova tijela, kako se daju injekcije, sta treba koristiti prilikom pruzanja prve pomoCi, kako se koriste lijekovi i slicno. Nakon toga 1steceno znanje smo pocele prenositi na drugarice koje su se :nalazile u ikvartovskim odborima AFZ-a ove su dalje prenosile na drugarice iz njihovih grupa. Tako sam ja oddala jedan kurs u Zahumu u kuCi Zah1de Maljevic, a drugi u Donjoj mahali u kuci Memnune HadziosmanoviC. Ovi kursevi ·odrzani su i po drugim kvartovima Mostara. Na ovim nazovi kursevima, prakticno smo pokazivale zenama kako se pruza pomoc, kako se daju injekcije, koriste dezinfekciona sredstva, lijekovi itd. Prilikom oddavanja kurseva trazeno je od kvartovskih odbora AFZ, kao i grupa zena, dana bilo koji naCin nabave sto viSe zavoja, gaze, alkohola, joda, inje:kcija i drugog sanitetskog materijala. Materijal je trebalo ,rasporediti na nekoliko mjesta da, u slucaju premetacina i provala, ne bi propao sav sanitetski materijal. Ovaj Je zadatak potpuno izvrsen. U kvartovima Donja mahala i Zahumu bilo je prikupljeno dosta sanitetskog mater.ijala. One zene koje nisu mogle doci do zavoja i gaze parale su carsafe i od njih pravile zavoje. Svim zenama 'koje su bile upoznate sa pruzanjem prve pomoci ranjenicima stavljeno je u zadatak da, prilikom napada na grad Mostar, budu spremne i da se stave na raspolaganje najblizim partizanskim jedinicama, a ako im to ne bude moguce, da same djeluju, jer je svaka grupa zena mogla da bude samostalna. Koliko mi je poznato, zene su prilikom napada nasih jedinica na Mostar ostvarile nasu zamisao, jer su se stavile na raspolaganje partizanskim jedinicama i mnoge su od njih postale bolnicarke i pruzale prvu pomoc. ila sam odgovorna lbolnic~:ka. Brig.adn~ amhu.Ia.n!~· Pripadala sam XIX (Tesanjsko-teshckoJ) bngad1 53. 'dlviZIJe. Sve se moralo stedjeti, jer nicega nismo imali toliko da zadovoljimo potrebe. Veoma se vodil.'? racuna v? stednji svi~ _lij ekova, a posebno zavoja i gaze. Danas se zavoJl, a naroc1to gaza, poshJe upotrebe bacaju. Mi to nismo mogli ciniti. Ne znam ni sama koliko ·sam tufera (malih gaza) i zavoja .opr~la, prvo u hladnoj, pa zatim u toploj vodi. Ces!o ~am razgrtala led 1 SlllJ~g u kakvom potoku, bez obzira na padavine 1 :n~s,ke tempe~~ture, da. b1h prvo skinula najprljaviji dio .sa svakog kom~d.Ica zavoJa 1h g;aze. T~ zavoji su bili skinuti sa promrzhh tabana, ~a tesk1h .ra?~ na .glav1, ~rl;ld1~a, ili drugim dijelovima tijela. Morali smo 1h ostavlJatl cak ~ Yv~l_ucaJ.e~Ima zapustenog svraba kod nekih civila, koje smo, takode, hJecih pnhkom zadr~avanja u odredenom selu. .. Poslije pranja u hladnoj vodi, cim bi mi se uk~zaJa ~a to pnhka, svaki komad sam pazljivo prala i otkuhavala .U. toploJ vo~1 .. Tuf~:e s~.m rucno, po propisu, slagala i stavljala u stenhzator,. r~d1 ~tenhzaciJe. Oni su se stavljali direktno na ranu. Sve o~tale zavoJe 1 v.ece gaz~ sam rucno glacala na koljenu. :Pored svih drug1h obaveza koJe san; 1mala u toku dana morala sam :svaki dan odvojiti vremena, u rna koJe doba dana ili nod, da bih oqavila ovaj posao. Ovog materijala nije bilo dovoljno, a ja sam morala imati uvijek pripremljene ciste zavoje i sterilne .tufere. I !??red ~o~o~o ?tal~ih l?okreta i akcija, nikad mi se nije dogod1lo da moJ~ ranJemc~ mvsu 1:nah. p:opisno sterilizovane tufere i ciste zavoje .. T?l.Iko sam 1h st~dJela 1 cuvala da nikad n1sam bacila ni jedan zavoJ mtl gazu, bez obz1ra sa kakve su rane skinuti. U brigadnim pokretima ranjenici su noseni ili su ~Sli u stroju. Previjanje je obavljano tek kad bi. se. sti~lo na odreden? miesto. Sarno u slucaju teske nepokretnosti, gd]e Je. b1la potrebna h1rurska pomoc, ranjenici su otpremani u centralne b?lmce.. . .. U zimu 1944. godine stigli smo u TesanJ. To Je bw predah poshJe borbi sa cetnicima i presretanja neprijateljskih kalona. Bili su skupljeni svi ranjenici i ,t~~usari" iz cijele Briga~e. Odma.h po dolasku bile smo pozvane SV~ bolmcar~e nav sastanak, gd]e nam Je saopsteno da je od pjegavog t1fusa obol]elo cetrdeset boraca. Medu U B 764 765 �n.jima je bilo i ranjenika. Sastanak je organizovala Mica .Krp1 'c' f . · . . , re erent Sanl teta Br' d e, mace Je d an o d tesanJskih prvoboraca. Iga . Neka ·o~ ~as tr.~?alo je da se dobrovoljno javi da lijeci tifusare" 1 to u st~ogoJ IzolaCIJI u karantinu. " ' Javila sam se da cu izvrsiti taj zadatak. toku da_na svi ,tifusari" su. s?'ljesteni u jednoj skolskoj ucionici. yz tn. styane zidova po podu, sm]esteni su ,tifusari", a ja sam imala cetvrti dw ~od~, uz yrata .i jed~n mali sto sa ,apotekom." Kararnbn Je t~.aJ.ao tn ~ed]elje. Jedina veza koju sam imala lbio ·e ?odktor yagner,b:ko]I .J.e svakr dan dolazio, davao mi uputstva 0 liJ'ecenJJu I onosio potre ne hJekove . v Draga Soljic-Jelavic • OMLADINKA RUZA PRIMORAC :u . Ja sam ..dan~nocn~ bdila mad njima. Redovno im clavala liJ'ekove ran]ene preV1Jala 1 hramla ih. ' 'h f.uceCi ~a ko~~enima, znala sam i duze vremena ostati kod pojedim 1 s~m 1m UVIJek dala sve potrebne lijekove i hranu. Takode sam vo 1 a racuna da budu S'Vako jutro umiveni i ocesljani. Izmedu nas se ubrzo uspostavHo veliko prijateljstvo 'koje · · kmogo. pomog!o, n~rocit~ ~ ~ddavanju odredene discipline u ~f: arar:tma. In~ce, ~J~re. diSCipline u tNOR-u bile su sprovodene u svim uslo~I?Ja,. pa .I ~ 1.1J e~enJu rna kako tesko ovo bilo. Zavol' eli su me ·er su ~Ih SVJesm cmJ_emc: da sam svakom od njih, kad im ]e bilo na 'te~e pruzala svu pomoc ·da Im olaksam tesko stan· · d k · J· ' cijama po cijele noCi obilazila jednog po jed~~gi b~zs~~au ~damvim S1tuaK d ora. 'h . a al sukse odporav1j~Ii, nisu to zaboravljali. Govorili su mi da sam 1 nJegova a ao · a sam Im rodena sestra. . ~a. mene je ~jihovo. dis~~plinovano. ddanje hila najveca zahvalnost Jer ffii Je o~ogucilo da Izvrs1m povjereni zadatak. ' Na 'k:aJL.l, sv~ su ·oz~ravili. Ni jedan mi nije umro. Zato sam hila veoma. srecnha.dT~hko srecna da sam ubrzo zaboravila na veliki napor i umor I stra · a 1 sama obolim od tifusa. · . ~ret?~ sam ~ila :sto se. svih cetrdeset ,,tifusara" boraca vratilo u SVOJe Jedmdce.- cete, ba!a~Jon~, oporavljeni i izlijeceni. zelim da napo~en.e:t;n · a. Je narod !esnJa bw izuzetno izdasan u pruzanju omoCi banJen~Ima I.. da su tohko pomagali svim sredstvima, kao &t j~ svaki orac .ci~n nJihove porodice. To ne mogu zaboraviti i ovim putem im Z Va JUJem za SVe StO SU ucinili. d·t uzu Primorac sam poznavala od pocetka 1944. godine, a za njenu porodicu sam cula i ranije. Potice iz napredne porodice, koja je zivjela u selu Bijaci kod Ljubuskog. Ruza je do pocetka rata pohadala skolu kod casnih sestara i sama, neupucena tada u zbivanja, religiozno vjerovala ·da je ,bogom dana" tzv. Nezavisna Ddava Hrvatska stvorena pod okriljem okupatora. Jure Galic i brat joj Marijan Primorac (tada clanovi Komunisticke partije), ubjedivali su je suprotno i ukazivali na liniju KPJ, koja je jedina od svih politickih organizacija ostala u teskim momentima sa narodom. Ruza je to u pocetku slusala s nevjericom i u svome religioznom vaspitanju da su komunisti bezbosci i da se oni kao takvi ne mogu protiviti volji bozijoj, nije mogla, tada, drugacije rezonovati. Na njena religiozna osjecanja uticao je i tadasnji kler u selu Humcu, gdje se Ruza skolovaia, a koji je otvoreno propovijedao da je ,sam bog poslao Pavelica i stvorio Nezavisnu Drzavu Hrvatsku; da treba podrzati okupatora, a komuniste i sve antifasiste, pogotovu Srbe, istrijebiti, ne birajuCi sredstva." Ruza mi je kasnije pricala sve ovo iskreno, u momentima kada smo se ispovijedale jedna drugoj. Govorila mi je u povjerenju: ,E, moja Draga, da ti znades sta su sa mnom imali muke drugovi dok sam dosla sebi." Sve je to iSlo tako do jedne nedjelje kada je hila u crkvi i cula kako fratar u svojoj propovijedi doslovce govori: ,Dragi moji krscanil Culi ste da je nekoliko gadova, Srba, ubijeno. Cujem da neki govore da je to grijeh boziji. Nije to nikakav grijeh. Oni koji su pocinili takvo djelo bog poddava, molit cemo se svevisnjemu da ti ljudi nastave sa svojom svetom duznoscu i Hkvidiraju i posljednjeg Srbina iz nase sredine." Kad je to Ruza cula, izasla je iz crkve i nikada se viSe nije vratila u nju. Odjednom je progledala, kao i svaki posten gradanin. Nije ona mogla da mirno gleda kako ubija brat brata pod okriljem Svete stolice i okupatora. Prihvatila se naprednih knjiga i postepeno se izgradivala. Po prirodi je hila veoma bistra, sto joj je omogucavalo da pocne shvatati program NOB-a. Znala je kontaktirati sa ostalima pa je u svom radu imala vidnih rezultata. Malo-pomalo Ruia je ilegalno zalazila u kuce a:ktivista koji su hili poznati, propagirala ciljeve narodnooslobodilackog pokreta i ulogu KPJ. Dosljedno je izvrsavala sve iskrsle zadatke i izrastala u borca nase revolucije. Pocetkom 1944. godine obje smo postale clanovi Sreskog komiteta SKOJ-a (za srez Ljubuski) koji je tada i for- R ah 1 766 767 �rniran. Sreski kornitet SKOJ-a je radio u tesldrn prilikarna. Nairne, trebalo je politicki djelovati na ne mali broj onih ljudi ·koji su bili zavedeni od strane neprijatelja, narocito ustasa i klerofasista. S druge strane, trebalo je raditi i politicki uticati na znatan broj ljudi koji su se u odnosu na ustasku ddavu kolebali, bili zbunjeni ustaskirn rezirnorn, a naroCito nedjelirna i zlocinirna ustasa koje su, cesto, javno osudivali. :Ru.za je irnala vrlo razvijen osjecaj sarnokritike i uvijek realno polazila od svojih rnogucnosti, a ako bi se nekad desilo da pogrijesi, ili ne bude u a:kciji dovoljno snalazljiva, Ruza bi iznosila prave razloge. Suze bi joj tekle kada je uocavala da je zadatak rnogla puno bolje izvrsiti. Svi srno postovali njenu iskrenost, voljeli je, cjenili onako kako se to samo tada moglo. Jednom prilikom Ruza se razboljela, i to upravo onda kada se nalazila u mome selu Orahu. Imala je 40° temperature. Ustase su taj dan iznenada napale na susjedni zaseok Jelavica, gdje se nalazilo i Okruzno partijsko povjereniStvo za zapadnu Hercegovinu. Ruza se izvukla sa ostalim drugovima kao iskusan ratn1k. Boja:li smo se da tC~Jda nece izddati toliki napor. Kasnije je uhvacena u selu Cerin, gdje je bila dodijeljena na partijski rad od strane Okruznog komiteta SKOJ-a za zapadnu Hercegovinu. Mucili su je na najzvjerskiji nacin. Prilikom hapsenja i mucenja herojski se ddala do posljednjeg trenutka zivota. Dotukli su je u selu Studencima, gdje je na jednoj gradini nadena sva u komadima. Ovo malo redaka iz mojih sjecanja na ra~tne dogadaje ljuJbuskog kraja posvecujem njenom liku, njenom herojskom ddanju i nasem zajednickom radu i borbi za slobodu. Zeljela bih da se nas mladi narastaj napaja snagom svijetlih primjera mladih, 'kakva je bila nasa Ruza Primorae. Kulturna ekipa X krajiskc divizije. 768 Gradski i Sreski odbor AF:l:-a Kljuc. �Nada Bajat iz Mostara sekretar bataljonskog komiteta SKOJ-a poginula septembra 1944. godin~- Pruzanje prve pomoCi ranjeniku. Posjeta ranjenicima u BiJeljini, aprila 1945. godine. Slusaoci skojevskog kursa u Prnjavoru, 1. decembra 1944. godine. �Sestre Ditrih (Borka, Angelina i Miroslava) skojevke ioz Zeni.~e. 1944. godine odvedene u logor Jasenovac gdje su 1945. godine ubiJene. Sa opstinske konferencije AFi>a u Lamincima. Lijevce Polje, 1945. godine. Safija Karabegovic, oficir NOVJ. Poginula prilikom oslobodenja Odzaka. Zora Pajkanovic iz Bijeljine, ucesnik NOR-a od 1941. godine. Poginula od cetnika na putu za Prvi kongres AF.Z:-a, 1945. godine. Prvi kongres AFZ-a Bosne i Hercegovine. Sarajevo 1945. godine. �Marija Bursae iz sela Kamenica kod Drvara. Ucesnik NOR-a od 1941, a clan KPJ od 1942. godine. Poginula novembra 1943. god. na Prkosima. Za narodnog heroja proglasena 15. X 1943. godine. Radojka Lakic, rodena u Skender Vakufu. clan KPJ od 1937. god. U NOR stupila 1941. godine. Strijeljana septembra 1941. godine na Vracama kod Sarajevo. Za narodnog heroja progla· sena 8. VI 1945. godine. Dragica-Draga Pravica, rodena u selu Bjeljaca kod Trebinja. clan KPJ od 1940. g. U NOR stupila 1941; godine. Strijeljana od cetnika juna 1942. u selu Ljubomiru kod Trebinja. Za narodnog heroja proglasena 8. VI 1945. godine. Ravijojla-Rava Jankovic iz sela Osijek kod Sarajeva. Ucesnik NOR-a od 1941, a c;an KPJ od 1942. godine. Poginula kod Bijelih voda na Romaniji novembra 1944. godine. Za narodnog heroja proglasena 20. XII 1051. godine. Lepa Radic, rodena u Grasnici, Bosanska GradiSka. clan KPJ od 1941. g. U NOR stupila 1941. godine. Objesena februara 1943. g. u Bosanskoj Krupi. Za narodnog heroja proglasena 20. XII 1951. godine. Vahida Maglajlic, rodena u Banjoj Luci. clan KPJ od 1941. U NOR stupila 1941. godine. Poginula aprila 1943. u selu Mala Krupska Rujiska. Za narodnog heroja proglasena 20. XII 1951. godine. �Fadila Redzic-Bilal ANTIF ASISTICKI FRONT ZENA BIHACKOG OKRUGA U DOKUMENTIMA I MOJIM SJECANJIMA oslije Drugog kongresa USAOJ-a pocetkom maja 1944. godine, po Odluci Pokrajinskog komiteta SKOJ-a za Hrvatsku, presla sam na politicki rad u bihacki akrug. Tu sam radila kao clan OK SKOJ-a za Bihac, a od kraja 1944. godine do oslobodenja Bihaca kao clan Sreskog komiteta KPJ za Cazin. U ovom prilogu zelim da iznesem neka svoja sjecanja o aktivnosti :lena Cazina, Velike Kladuse i Bihaca u toku narodnooslobodilacke borbe, pri cemu cu se, svakako, u vezi sa odredenim dogadajima, koristiti i izvornom dokumentacijom o AFZ-u na ovom podrucju. Ponikao u narodnooslobodilackoj borbi, Antifasisticki front zena predstavljao je i na podrucju ratnog bihackog okruga znacajnu organizaciju ne sarrno antifasistkinja ovog kraja nego i veoma snaznu polugu NOP-a, njegov organski dio. Pa kao sto NOP ima svoje duboke korijene u naprednom i u revolucionarno-demokratskom pokretu izmedu dva rata, tako i u Antifasisticki front zena na ratnom okrugu bihackom ima ne samo svoju ratnu, vee i predratnu istoriju. Sasvim je prirodno sto se u raznim dijelovima bihackog okruga i AFZ razvijao nejednako. Da bi se shvatio njegov znacaj, koji je imao za pobjedu NOP-a u ovom kraju, Cini mi se neophodnim da se u najkracem pregledu istaknu najznacajniji momenti iz borbe koju su zene ovog kraja vodile u godinama neposredno pred pocetak ustanka kao i u prvim godinama NOR-a. RazliCiti su hili uslovi u kojima se odvijalo ucesce naroda u NOP-u, pa, razumljivo, i zena :kao dijela naroda. Prilike su se razlikovale tako reCi od grada do grada, od mjesta do mjesta, od sela do sela. Pogotovo su te razlike za razvoj NOP-a bile oCigledne kada se radilo o vjerskom i nacionalnam sastavu stanovniStva, naroCito seoskog. Okupatori su hili j edinstveni, ali su nastupali razlicito prema nasim narodima. Srbe i J evreje su htjeli da istrijebe i na najsvirepiji nacin su vrsili masovna ubijanja i pokolje. Muslimane su proglasavali ,cvijetom hrvatskog naroda", a Hrvate ,'slobodnim" narodom u tzv. NDH. Vode gradanskih partija cuvali su samo svoje sebicne interese i u veCini nasli zajednicki jezik sa okupatorom. Izdajom i raspirivanjem rnrznje kod svojih vlastitih naroda doprinijeli su bratoubilackom ratu i u ovim krajevima. Jedino je Komuhisticka partija Jugoslavije, kao najsvjesniji dio ·radnicke klase i radnog naroda, stupila u odbranu slobode i nezavisnosti Jugoslavije i svakog naroda pojedinacno. Tako su i ovdje komunisti hili oni koji su na ne- P ~ada Vranjesevic, rodena u selu RakoVIce kod. Banja Luke. clan KPJ od 1940: godme. U NOR stupila 1941. god. Pogmula 25. V 1944. god. u Drvaru. Za narodnog heroja proglasena 5. VII 1951. godiue. Milka Bos~ic,. rodena u selu Vrtoce kod Drvara. Ucesmk NOR-a od 1941 god' Clan SKOJ-a od 1944. Za vrijeme. desa~~ D:k Drvar o~e11!ogucila akciju ueprijateljs og tenka I time pomogla vozacu parti~njskog tenka da nastavi horbe protiv .I ~JJ?a~a. ~bog . herojskog podviga raz~]esnjeh NIJemcx su je sasjekli bajonetima. Za uaroduog heroja proglaseua 17. V 1974. godiue. Da!!ica Materic, rodeua u selu Trniuica BnJeg, kod Drvara. U NOB stupila 1941. clan KPJ od 1942. godiue. U borbaJ?la sa Italijauima i cetuicima kod Kuma 1943. godine, tesko raujeua i zarobljeua. Nakon zlostavljauja, podlegla ranama. Za uaroduog heroja proglaseua 27. XI 1953. godine. 769 49 zene BiH u NOB 1941-1945. �prijateljske zulume odgovorili organizovanjem oruzane narodnooslobodilacke borbe protiv okupatora i domaCih izdajnika. ~era~nomj~ran je biC? t~j otpor. U srezovima bivseg drvarskog . 1 podgrmeckogv okruga, u b1hack<;>m srezu sa desne strane Une, u krupskoJ!l, :pe~rovac~_om, drvars~om. 1 gra~~;rskom srezu, vee poslije prvih 7:locn~ac~;1h akc1Ja na neduzno 1 nezastlceno 1srpsko stanovniStvo doslo Je nawnJe do SPOJ?-vtanog ~t:pora, pa, na zal<;>st, i do odmazde usmjerene na nev1~o stanovmstvo, ah 1 do brze orgamzovane akcije komunista da s~ prav1lno i pr_otiv pravog neprijatelja usmjeri otpor i pobuna i orgamzuJe odbrana 1 ~orba za C?~l~bodenj~ zemlje .?d fasistickih okupatora. I, od~ah, u. prvnl?- usta.mckim damma, na]lstaknutiji komunisti 'SU s~ nash u sehma ovih kraJeva. Prve su se pojavile istaknute komunistkiD.Je, kao.~to su Rada Vranj~s~vic, pusanka Kovacevic, Vahida Maglajlic, Irena Kis, Paula Humek, P1nka S1ber, Nada Stupar, Jela Perovic Mira Moraca, Rahela Albahari, Mila Bajalica, Vera Babic, Ivanka Pe;kovic Raza Kovacevic, ISka Sadikovic, a uz njih su brzo stasale odane .i hrabr~ zene. aktiy~stki!lje - Sta~~ Stup~r, Danica Medan, Soka Smiljanic, Dosta Ned1mov1c, M1lka Mandie, vVuki~a Mand~c, Milja Kecman, Milka Ilic, Nada Balaban, Rada Lukac, Dannka Vulm Jela Latinovic Mira Pajic Soka Radosevic, Mara Hodak i druge. ' ' ' , !J. ovim vsr~zovima. 'SU -yec U 1942. godini bili organizovani seoski, sresk1 I okru~m odbon AFZ-a. Masovno su okupljali zene .koje su sa pun?_ pregalastv:a ucestvovale u najraznovrsnijim akcijama. One su bile kuru~e, sakupljale su hranu, plele carape, .rukavice, dzempere za borce or?amzova~~ _su rad!le cet~. i b~igad~, sijale i znjele i pred neprijatelj~ skim. upor~stlma votlmal~ Zit? 1 llOSile ga U skloniSta i pod najtezim ~slov;ma z1m~, lose obn:cene 1 obuvene, uz opasnost da neprijatelj naide ~ d;;t ~h pokos1. Mnogo Je :lena, posebno djevojaka, otislo u nartizanske Je~mice. Mnogc; su zavrsa;vale vojno-politicke i sanitetske kurseve, pa zat:m,_ o~po~obl]ene.' ~dlaz1le u. cete. Briga o ranjenicima, njihova preno~enJe 1 n]egova~~e 1 u ofanzn;~ma, redovno je bila na zenama i djeV<;JJkama. _Evakuac~Ja nar<;>da pnhkom nastupa neprijatelja, prekopavanJe cesta .1 stvar~r:,Je dru~1h ~ap~eka _i .!esko~a neprijatelju, sve su to bili redovno _I zadac:1 zena. B1lo ~e 1 pohtickog 1 kulturno-prosvjetnog rada, horova, Igre,. PJeslll:e, ~rgamzov~nja analfabetskih tecajeva, Citalackih grupa, ~s111:en~h novma 1td. Sve Je to bilo, ali sve pod stalnim rukovodstvom I uti~~Jem Komunisticke partije i njenih brojnih aktivista, koji ~u s~~lno b1h sa narodom kroz sve okrsaje sa okupatorom i domaCim 1zdaJ1oama, kada _se nastupalo, ali i uzmicalo, borilo i umiralo od gladi od bombardov~r:,Ja~ o~,.bolest~ i ziJ?-1-e, ali uvijek se moralno i politickf nara~talo, sa JOS cvrscim uvjerenJem da se moze i mora istrajati u borb1 za sretniju sutrasnjicu. U bihackom srezu sa lijeve strane Une, i cazinskom i velikokladusk~J? srezu, njemacki okupator je uz punu podrsku najcrnje ustaske r~akClje,. obman::ma _i l~zima da ce do.nijeti bolji zivot, U pocetku ostva:10 relativno ~eci ut~caJ na _hrvatsko .1 muslimansko stanovnistvo, zbog cega ~u us!ovi za. djelovanJe komumsta u tom kraju bili znatno tezi. Vrlo Je ~lozeno ~~I~ stanje i tesko je bilo naci prave sadr:Zaje da bi se zaostale 1neobav1]estene mase, trovane netrpeljivoscu i mr:Znjom mogle o~renuti na put zajednicke borbe, na put saradnje i otpora' zajedmckom neprijatelju koji je htio da medusobnim istrebljenjem nasih naroda ostvari svoje ciljeve i planove. Tek su oslobodenjem Bihaca u 770 771 novembru 1942. godine, kada je od neprijatelja ociScena ogromna teri,torija izmedu Karlovca, Bosanskog Novog, ,Prijedora, .Banja1uke, Jajca, Kupresa, Livna, Most3!ra, P.loca, Kn:ina i GospiCa, stvoreni uslovi za si.rok prodor i politicko djelovanje na bihackom okrugu. Uz neposrednu pomoc CK KPJ i mnogih istaknutih revolucionara, politickih, kulturnih i javnih radnika iz cijele zemlje, za tri mjeseca osl<;>bodenja Bihaca, Cazina i Velike Kladuse ucinjeno je veoma mnogo na jacanju uticaja nase partije i NOP-a u ovim krajevima. Bihac, strateski vrlo znacajan centa:r i stjeciste okupatorske i ustaske strahovlade, bio je slobodarski grad, nepomirljiv i vrlo aktivan u borbi protiv okupatora kao i prije rata u borbi protiv reakcionarnih profasistickih snaga. Poznato je da je vee od 1932. godine u Bihacu pocelo djelovanje komunista. Medutim, posto pisem o organizovanju AFZ-a i ulozi :lena u NOP-u, samo cu spomenuti da su u predratnom naprednom po·kretu ucestvovale gotovo sve studentkinje iz Bihaca. Medu potpisnicima Treceg otvorenog pisma bosanskohercegovacke studentske omlad1ne ,Protiv rata! Za slobodu, demokratiju i ravnopravnost narodaia autonomiju BiH!" nasla su se imena bihackih studentkinja: AiSe Sadikovic, Nade · Beokovic, Hafije Zahirovic, Nade Stojanovic, Kate Bubalo, Sta:ni:slave Sucevic, Nade Turudije, kao i studen:tkinje iz Cazina Almase Beslagic. U organizovanom radu pred rat i u toku 1941. godine, kao partijski i skojevski radnici, djelova~e su _yera Jelic, ~a~_da .!erek, _Len~~ Maestvo, Fanika Veper, Nada Sto]anov1c, Stana Sucev1c, A1sa Sadikovic, Nevenka Dadasovic, Ranka Martinovic, Raza Kovacevic, Nada Beokovic i jos neke. Stana Sucevic, je sa jednom ·delegacijom pred dolazak okupatora u Bihac iSla u Sresko nacelstvo i trazila da se unisti spisak bihackih komunista prije dolaska okupatora. Nisu u tome uspjeli. Nada Beolmvic i Stana SuceviC su ubrzo poslije dolaska okupatora u Bihac uhapsene i ubijene. A zahvaljujuCi uticaju komunista Bihaca, a posebno ovih drugarica, veliki je broj BiScanki vee 1941. godine aktivno ucestvovao u mdu za NOP. Iako je neprijatelj bio na svakom koraku, a Bihac malo mjesto, u kome se svi gradani medusobno poznaju, nije bilo jednostavno prenositi pod zarovima i feredzama oruzje raznih vrsta, municiju, letke i drugi propagandni materijal, ~sanitetski materijal, izvjestaje i informacije o kretanju i radu neprijateljskih informacija, itd. a da se ne govori o odjeCi, obuci i hrani koju su svakodnevno sakupljale. A to su radile mnoge zene Bihaca te strasne 1941. godine: Hadzera Ibrahimpasic, Hasnija Galic, Rasida Sakic, Hanumica Hozo, Sonja Mileusnic, Zlata Sadikovic i mnoge druge. U tim danima u kucama mnogih komunista i njihovih porodica i pod cijenu najtezih stradanja nasli su utociSte mnogi progonjeni Srbi i Jevreji. Tako su roditelji AiSe Sadikovic, Abdurahman i Habiba pomagali koliko je to bilo u njihovoj moCi, mnoge ugrozene srpsike i jevrejs'ke porodice. Poslije povlacenja NOV-a u januaru 1943. ubijen je Abdurahman Sadikovic, a Habiba je strijeljana 1944. godine kao aktivista NOP-a. U oslobodenom Bihacu 4. novembra 1942. godine doslo je do nezap3!mcenog zamaha u mdu za NO~, pa i u to?Ie nisu. izostale ni. ~ene Bihaca. Formiran je odmah Gradsk1 odbor AFZ-a. OvoJ konferenC1J1 za izbor Gradskog odbora prisustvovali su iskusni i prekaljeni komunisti, Rada Vranjesevic i Vahida Maglajlic. Za predsjednicu je izabrana Milka Savic, a clanovi odbora su bile Rasida Sakic, Fatka Musanovic, Bosa �Juzbasic, Zlata Salihodzic, Danica Batas ' AiSa Sadr'kovr'c' , Sl avrca ;::,o1c · r. · · v k 1 1 JOS ne e. . Na j~dn?j ~iroj konferenciji gradana Bihaca 28. novembra 1942 go~:n~, gdje Je rzrazena puna podrska NOP-u, a gnusanje nad svim. zl~JCI!l-I.m~ ol~upatora i njegovih slugu, donesena je rezolucija ciji su potprsmcr brle 1 Mubera Salihodzic i Emina Kulenovic. 2 . v ..odmah po oslobodenj~. Bi.haca na velikom mitingu povodom 25- o~1SnJ1ce oktobarske revoluc1J.~ 1 os~obodenja grada, pored Bure Puca~a­ Staro~: Osmana .~arabegov1ca, Nrkole Karanovica, Milenka Kusica i Harr:drJe _om.~~OVICa govorile su u ime zena Bihaca AiSa Sadikovic i H:=:tdz;ra Saki~. Tada su zene birane i u narodnu vlast, u Gradski NOO ~rhac. _Dv.Izvrsnom odb~oru radila je kao njegov clan Zlata Salihodzic, a ~la!l~v1 srreg odbora bile su Hadzera Ibrahimpasic i Lenka Orlic Bilo Je JOS dosta istakm_I~ih aktivistkinja u gradu, kao Bosa Juzbasic, Danica ~atks,. Hanl~~ Zuhvc, Ze.~ka Delic, Mileva Gavrilovic, Mila Beokovic, at a ~ Sarr:rJa Musa~?v1c, Jelena Radetic, Nada Kraguljac, Mileva Ras1ava~. 1 Smr!Jka Rod1c. Aktivne su bile i Marija Pejic Anojka Cerni ManJa ~:a~J, Suhreta .ca:v~ic,. Hadzir~ Delic, Sonja Mil~usnic, Melanij~ I;Jarandzrc 1 druge. U I~VJesta.Ju Okruznog komiteta KPJ za Bihac upucenom OJ;>lasnom k1?mrtetu _KP BiH za Bosansku krajinu pocetkom 1943 .. godme, navodr se da Je u radu organizacije AFZ-a bilo veoma dobnh rezultata, ali viSe na prakticnim poslovima pomoCi u radu Gradskog NOO, a manje na politickom osposobljavanju zena. l! biha~kom sr~~u t~d~ se narocito radilo na aktiviranju zena oko orgvamzovanJa po~oc1 V:OJSCI, stvarale su se radne brigade, odrzavani su ba z.enama sastanci r::di ul?oznavanja ciljeva narodnooslobodilacke bore .It.d. Tad:=:t -~u o.dr~avam analfabetski tecajevi i organizovani drugi ?bhc1 prosvJeci:ranp zena. Prema sjecanju Ivanke Perkovic, najaktivnije zenc: ~ srezu bile su Soka SmiljaniC, Stoja PaslC Dragica Masanovic K.~vil]ka ~-tanarevjc, Buka .P:osic, Savka Pucar, S~fa Musanovic i Has: mJa Rem1c. Kao zene borc1 1z ·ovog kraja isticale su se Grb'c M'l' · Krndije ' M'lk a zone, t a 1 d e rz K rn d ije, Smilja Vurdelja iz Gate1ca 1z · , ~o . 1 1 Rad 'k v· ~ . OJ a. Le~Ic .1z. Osredka, ~td. One su kao borci od 1941. godine u partiz~Cs~~m Jedm1cama yrosle. kroz sve neprijateljske ofanzive. U jednoj o. np? por~d mnog1h partrzana poginula ,ie i Radojka Lesic. zene su bile 1 cla~~v1 NOO. U martu 1942. godine Soka Smiljanic je bila izmedu ostalog, 1 clan ~00-a Lipa. Neke zene su zavrsile .;ojno ·oliticke i sanitetske ku~~eve 1 k~o takve :odmah se ukljucivale u jedh;jce. .,U VriJ~mv~ ,~rhacke republike" oddana je u Petrovcu Prva konferenc1Ja Antrfas1st1ckog. fronta zena Jugoslavije, kojoj su iz Bihaca ri:ustvo1vale k~~ deh;?atl Ras.i~~ Sakic, Fatka Musanovic, ISka Sadik~vic :_ Han '-.a Z,uhc. Ras1da. Sakrc Je na ovoj konferenciji i govorila u ime zena B~haca, a na ~raJu r::da konferencije izabrana je u Centralni odfor 1j'Z:-a Jty~osla':'IJe. OvoJ konferenciji iz Cazina prisustvovale su ste1c.a UJmovic, ~~Jneba BeganoviC i Bakira Pozderac. Rasida sakic i ZeJne'b~ ~eganov_rc 'SU poslije ove konferencije bile na politickom kursu za. akt~~1ste AFZ-a, kojim su rukovodile Spasenija Babovic Mitra M1trovrc. 1 K_aleJ?-dar doga~aja iz NOR-a str. 137 - sign. 949715 _ : B1hacka repubhka II, str. 460. Kalcndar dogadaja u NOR-u 1941. do 1945, str. 176. Inv b 2547 · r. · 772 773 U Bihacu je bilo nekoliko izrazito hrabrih i odanih zena - ucesnica u predratnom studentskom pokretu. Neke od njih nisu stigle da do kraja izmze svoje sposobnosti i svoju predanost, jer su ih fasisticki zloCinc:i mucki ubili. KoristeCi se sjecanjem Ivanke Perkovic i nekih drugova, htjela bih ovom prilikom da nesto vise kazem o jednoj od njih, o Razi Kovacevic. Pripadala je naprednom omladinskom pokretu prije rata i u svom rodnom gradu - Bihacu - djelov-ala je na svoju sredinu unoseCi sav zar svoje mladosti u propagiranju ideja koje su je nosile, u razvijanju ljubavi za slobodu, pravdu, za bolji zivot svih bez razlike na vjeru i naciju, ;>ja komunizam. Raza je bila vrlo hrabra. Jednom prilikom na zabavi u Domu organizacije ,JugoviCi" Risa Bogunovic joj je prisao i rekao da tu nije mjesto komunistickoj bandi. Raza mu je na to odgovorila - samarom. Drugom prilikom, 1941. godine kada su Nijemci ulazili u Bihac, Raza je sa Ivankom Perkovic setala Zegarskom alejom. NaiSao je jedan tenk, zaustavio se, i iz njega je izasao njemacki vojnik i zatrazio vode od jedne zene koja se nasla tu u blizini. Ova zena je vodu ponijela, a Raza je u srdzbi vodu prosula rekavsi: ,Idite u Njemacku i tamo locite!" Drugom prilikom. na pozdrav ustase Pere Simica ,Za dom spremni" odgovorila je: ,Idi, budalo, valjda misliS da cu te ja bilo kad pozdraviti takvim pozdravom". Jula 1941. godine bila je zatvorena, ali zbog nedostatka dokaza pustena. 5. januara 1942. godine prebacila se u Hrgar, na oslobodenu teritoriju. Iako je u Mjesnom komitetu KP Bihaca bilo podvojeno misljenje oko odlaska, Razija je krenula u partizane, jer je smatrala da je njezino mjesto u borbenim partizanskim redovima. Jedno vrijeme su Raza Kovacevic i Ivanka Perkovic bile clanovi Istruktorske grupe pri Sreskom komitetu KP Bihac, a u IV neprijateljskoj ofanzivi rasporedene su u III cetu Cetvrtog bataljona Osme krajiSke brigade. Na Satoru je Razija tesko ranjena u obje noge i tu je ostala. Trazila je od Ivanke, a poslije i od Ale Terzica, da je ubiju, da ne bi ziva pala neprijatelju u sake. Oni to nisu mogli da ucine. To su ucinili fasisti koji su nesto kasnije naiSli. Tako je hrabro izgubila zivot jedna divna omladinka, beskompromisan borac protiv okupatora i narodnih izdajnika, za velike ideale svoje komunisticke mladosti. Kada su nase jedinice u januaru 1943. godine na:pustale Bihac, jer je pocinjala IV neprijateljska ofanziva, onda su mnogi drugovi, omladinci i omladinke, pa i cijele porodice posli sa partizanima. Tada su otisle u partizane i mnoge djevojke, ucenice, radnice, domacice - Ajsa, Zlata i Bisera Sadikovic, Minka Redzic, sestre Zjakic, Mara i Radojka Pric.a, Mubera Salihodzic, Suhreta Cavkic, Safija Zjakic i mnoge druge. U srezu Cazin i Velika Kladusa prilazenje NOP-u iSlo je sporije. Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije ovaj kraj bio je zanemaren i prepusten zaostalosti i bijedi, a za vrijeme okupacije i tzv. NDH bilo je puno obecanja da ce se u novoj drzavi za sve Hrvate ostvariti najvece blagostanje, da svi Muslimani treba da budu na okupu, da su oni ,cvijece hrvatskog naroda", da je njihovo mjesto sa ustasama u borbi protiv Srba, itd. Hd. Pod uticajem ove propagande ovdje su se takoder iz redova deklasiranih, na otimacinu, pljacku i zloCine spremnih elemenata, regrutovale domace ustase, koje su zajedno sa fasistima i ustasama iz drugih krajeva vrsile pokolje i pljacku srpskog naroda u selima cazinskog i kladuskog sreza. Uticaj komunista, u pocetku NOB-a slabiji, poceo je jace da se osjeca naroCito dolaskom u ove krajeve NOV-a i oslobodenjem vrlo siroke teritorije. �UkljuCiva:nje zena u NOP obavljalo se sa dosta teskoca. Tu je vladalo shvatanje da je zena samo za kueu, da treba da zivi potpuno skrivena, podredena muzu i porodici. Zato se moze reei da u Velikoj Kladusi i Cazinu do novembra 1942. godine imamo tek pokoju naprednu Muslimanku, kao sto su Hadzera Talakic, Sefika LoniC i jos neke. Svojom aktivnoseu u redovima NOP-a isticale su se, takoder, Kata Hrovat, sestra istaknutog Tone Hrovata, Barica Trkulja i druge. U periodu ,Bihacke republike" formiran je Inicijativni Okruzni odbor AFZ-a, koji je radio na okupljanju zena ovog kraja u NOP. Vahida Maglajlie je kao partijski aktivista tada najviSe obilazila ove krajeve i pomagala organizovanju Antifasistickog fronta zena u Veli'koj Kladusi i Cazinu. Medutim, poslije IV neprijateljske ofanzive je junacki poginula i za pokazanu hrabrost dobila najviSe priznan:je NOP-a Orden narodnog heroja Jugoslavije. Tada je prekinut jedan zivot, :koji je toliko obeeavao u svojoj nesebicnosti i odanosti revoluciji. Tih dana formiran je i Odbor AFZ-a u Cazinu. Devleta Pozderac je hila predsjedn:ica, a sekretar Zejneba Beganovie. Clanovi tog odbora su hili Fatima Coralie, Razija Omanovic i Bsma Mulalic. Ovom i~boril je prisustvovala Vahida Maglajlic. I Ill VeHkoj iKladusi je izaibram. u o:vo vrijeme odbor AFZ-a. Predsjednica je hila Saha Redzie, sekretar Fatima Sarajlic, a clanovi Marija Ozbolt i Vasva Muminagic. Formiran je tada i Odbor AFZ-a u Buzimu, a predsjednica je hila Seida SahinoviC. U Ostroscu u novembru 1942. godine, Mjesni odbor AFZ-a organizovao je posjetu Vladimiru Nazoru, koji se upravo na]azio u gradu Ostroscu. Poklone su predali predsjednica toga odbora Seada Muratagie, Bakira Pozderac, predsjednica tek formiranog Opstinskog odbora AFZ-a za Cazin i Vahida Maglajlic. Osim toga, zene Cazina su nekoliko dana prije Nove 1943. godine sakupile priloge u hrani, odjeCi i u posteljini za ranjene borce bihaeke bolnice. Poklone su predale Bakira Pozderac i Nadzija Omanovic. Krajem januara 1943. godine u IV neprijateljskoj ofanzivi, pri povlacenju nasih jedinica pred neprijateljem u pravcu Bosanskog Petrovca preko Cazina i Bihaca, povlacili su se i ranjenici i narod Korduna i Banije. Bilo je i mnogo djece. U Caz:ilnu su hili toplo i bratski primljeni. Ranjenici su smjesteni po kueama i nahranjeni i odmoreni otpremani dalje. U nekim srpskim selima formiran1 su prvi odbori AFZ-a vee u aprJlu i maju 1942. godine, kao npr. u Bosanskoj Bojni, Glinici, Gradini. Rad odbora AFZ-a u ovim krajevima tada se uglavnom svodio na pomoc vojsci u odje6i, olbuCi i hrani, u ~brizi za ranjenike. Prema sjecanju Zdravka Vajagica u srpskim selima kladuskog podrucja u 1942. godini, aktivistkinje su bile Mileva Medic, Mara Medic, Ja:nja Kljajic, Marija Dukic, Stoja Babic, Milka Mirkovic, Evica Zoric, Anda Cvjeticanin, Mara Jagic, Stoja Pucar, Sava Letie, Stana Grubor, Vukosava Dimitrovic, Darinka Romic i druge. Najistaknutije aktivistkinje AFZ-a iz 1942. godine u Velikoj Kladusi bile su Kata Hrovat, Sefika LoniC, Hadzera Tahrkic i Barica Trkulja. U Buzimu je vee u vrijeme ,Bihacke n~publike" b\iJla najaktivnija Seida Sahinovic {koja ce kasnije biti primljena u KPJ i postati sekretar partijske celije), u Ostroscu 'Seada Muratagic, a u Cazinu, p.rema pdsanju Mirka Turica, najaktivnije zene su bile Elza Bakulic, Erna Levi, Nata Jovanovic, Zejneba Beganovic, Mirjana Turie, Almasa Beslagic, Semsa i Sefika Coralie, Sedeta i Bakira Pozderac, Hajra Kurtagic, Saha Ku.rtagie Senka KliCie, Stefica Dujmovie i niz. drugi~. Zejl?-~b~r!~goa­ noviC iz Cazina i Grozda Turjakovie .iz Osretka b1le. su cl~nov1 1 .. m~ NOO-a Cazin. Izvjestan broj djevoj?-ka i .Z<:,na .Mushmanlo ~ ov?. vr~edu se prikljucio nasim bl'igadama pn 'PO':_lacer:J,U ~sa. ove tentonJe:, C' njima bile su Hadzera Talakie, Semsa Corahc, ZeJneba Beganov1c, ICa TuriC i jos neke. . . . . · · t 1· koJ· ofanJ>oslije povlacenja pa.rtizansk~h 3edm1ca u IV ~epr1p e JS . _ zivi u narodu nastaje .kolebljivost 1 strah, a u redov1ma okupa~?ra 1tl!s asa 0 ·acano nasilje i zloCini. Teska je bila borba nase Part1J~ ~ 1 ~ ;.~a Ali vee 1944. godine dolazi ovdje do masovnog pnl~z~~t raJd 1 NOP-u zahvaljujuCi upornom radu oJ:ganizacije Komums!Hd e k· np~~~ij: savlad~na je kolebljivost i utica) njemacko~ C:~~patorad I. do~ ''h slu Formirana je Unska operatiVna grupa ~. oc.Isc~na o v lZ a ~ac 1 . koi~i 'ivaca Tada je upucen veliki broj part13sk1h I drustven?JICii;ickihc r1dnika. i vojnih rukovodilaca iz raznih krajeva ~ase zeJ?lJe '1'0 pomognu mo b'l' ... da I 1zaciJI ovog stanovniStva i nJ· egovom usmJeravanJu u · v . ,. . , .ravcu bo~be za oslobodenje od okupatora. · . v lii'k 1:K_!laduse i Cazina vangazovank'Je · .tada ve~1 ?roJ p , Na terenu e e · . orgamzUJU u akt!v~stkir:ja koje su. dop rinijele. da seuik~::c;;~gboJ~~a oslobodenje AFZ 1 da I one maksu~a1no. pomos;nu t kladuskog i cazinszemlje. Tada su dosle 1 radii<:, sa z~~ama naM~~~~: Karahasanovic, Hak~g sreza J\ndel~~, iKarap:~~a~~~1~: P:of~sor Ferida Maglaj~iC, novinar dzera Ibrah1mpasic, Hanu h', (b'l · lj'ekar u 1 0 dzv.1zdu u parp Veda Zagorac, dr Raza Omerspa 1 . I a Je .. · k', s ·· Sac 1 tizanskoj bolnici), E~na Demajo,v{a~ 11~i .:I~~v~~~J:r~~ b il~ ok~bljeno lihodzic i jos n~k~; Nikada u );"os f~t~Ieftualki, koje su svojim pozrtvotoli~o napredmh ~enl a,da po~e X:~okim masama Krajiskinja prokrce put vamm radom uspJe e . a me':'u Sl .. istorijskim oiljevdma NOP-a 1 revo1UC1Je. . . v v• ~ K.ao i u drugim krajevima nase zen;lj.e, 1 <;JVdJe su ze~e naro~1~~ bile angazovane na sakupljanju dobrovoljmh pnl?ga za VOJskc:, ho J t~ma i n'egovanju 'l'anjenika u partizanskim bolmcama! nosenJU ..rane ~d~~~: :~d. P~lk~~n~:· ~s~al~~rf~da~j~gab~l:l: k~~~~ut~k:re uzaYi1~~~ bolnice. Napredne zene Krajine anga~?valve su se pose no na P P . ranju i upisivanju djece u skolu, naroc1to zenske. k u pocetku je islo dosta tesko sa sakupljanjem zen~ na. sas~an e i formiran ·em mjesnih odbor~ AF.Z-a .. Ali~ 'UJbrzo. se L!SpJe1o. ~ u orne~ U velikomJbroju sela su form1 ram mjesm odbon AFZ-a, k<;>J1 su torg~ . · · k k zena u selu li. sjeeam se da smo na t1m sas anc1mzovah siro. e sas·tan le VI" o slusale o svemu sto smo im govorada pmmane Vr 0 su paz J1V .. v• . ~~~. narocito: 0 P.?li~ickoj situacijik~~gadaj~~a . :~b~l~J~~i~~s~~ k~W~~~ s ima i skoroj pobjed1, o svem~ pra. ,tcnom ,. v . d no-prosvjetni, zdravstveno-hig1Jensk1 1 domac1ckl ra . v . p k · d' ravo 17. decembra, odrzana Je rva o KraJem 19~~· go _me, za~ , · · Veliku Kladusu u Todorovu. 1 3 ·~k~~f~j~~~~cl\l:ofg~;;~ !:;;~=i~v!ek~~~r~~:fe~·~~/f:e];ll~ 0 ruznog o . ora . masovno posjeeena. U svecano okiCenoJ sah to~o­ 774 775 dobrk organ:Izov~a J1 kupile su se delegatkinje iz svih sela tog kraJa, J:OVS e osndvne s ~~~ out prekoraeile prag svoje kuce iv doSle ~~ jedan ~~fi~iJki tsk:p pdoal~<O [d svog mjesta. Bila je to vrlo svecana, ah 1 radna �manifestacija i v~z~az zelje vda se pikada ne ponovi uzas bratoubilackog rata, a ~~ se ucm1 sv~ za stov b:ze oslobod~nje zemlje i stvaranje nove JugoslaviJe· ~zabran Je Okruzm odbor AFZ-a u koji su usle 64 zene. Za predsjedmcu tog Odbora izabrana je Devleta Pozderac domacica iz c.azin~, Baric.~ T.r~ulja, doma~.ica .iz Ve~ike Kladuse za p~og potpreds~edn~ka, SohJ.a Ozbolt, doma~1~a 12 Vehke Kladuse za drugog potpredSJ~dmka, Mumra Karahasanov1c, profesor, za sekretara. Clanovi su hili: Tnvuna pondur ( Crkvin.a), Fatima Marinovic (Podzvizd), Dula Oma111 ovic ( <:;~zm), H~nka Dob1c (Vr:wgra~)/ Ifeta Ibrahimpasic, Ljubica Kos~:wvic qohovic.~), Ha?·ka v~~]Vaf!OVI_c (Mala Kladusa), Nadija OmanoVIC (~azm), SOOIJ~ Sahhodz1vc (B1h~c)~. Mujezinovic (ne sjecam se njen?.~ 1m~na) (PeCigrad),. pusanka Cunbrk (Glavica), Fadila Bila:l-Redzic (B1hac), Stana Rod1e {Vrsta), Hadzera Ibrahimpasic (Bihac), Mubera .Kapetano.':iC C!3ih.~c) '. S~~eta .Bu!jubasic ( Cazin), Draginja Kerkez ~BanJam), S.afiJa ZJakic-BJedic (Bilmc), Darinka Canak (Velika Kladusa), H~num1ca H~zo (~ihac),, punja G:bic (Vrsta), Draga Dizdarevic (Podzv1zd), H~~mJa vD1zdarev1~. (Podz~:zd) '. Smilja Dosen '(Poljana), ~~da Na.daroyic (Trzac), HasmJa Kud1c (Liskovac), Hanka AhmetaseVIc (DonJa V1dovs.ka), Fatima Sarajlija (Velika Kladusa) Alija Topic (~agrad), AiS.a Beg~c ~Buzim), AiSa Rizvic, Selima Kajta~ovic (Donja VIdovska), .Zilh.a, R1zv1c (Grabovac): Hata Pilipovic (Mala Kladusa), Hata M_~Jezmoy;c (Br~zova ~osa), M1l~a Zoric .(Bosanska Bojna), Sem~~- Ded1c-Cor~hc (Cazm)! Dzem1la Kostic {Vrnograc), Senifa Buljuba~·~C (Vn;wgrac-g~fl,d), ~~mna Herceg (Trzac), Fata Mi·lJkovic (MiljkoviCI), F~tima ~us1c (~ecigra~), ~uhra Elezovic (ElezoviCi), Aska Grkovic (CrnaJa~,, Ah]a Sab1c (DonJa V1dovska), Stana Knezevic (Gata), Ramza Dolanovi~- (Podzvi~d), Kadka ~~1!6 (Todorovo), Dara Runic (Gradila), Z!ata Ok1~ (PodzviZd), Mara P1hc (Crkvina), !DerviSa Cufurnovic {Go.rnJ~ Slap~uca), D:~gica Popovic (Si]j~ovaca), Mina Hodzic (grad Kladusa), ~;na HocL~c (T~novo), Hava CeJva:novic (rDonja Slapnica), Hanika ~el~nov1c (_GomJ~ VIdovska), Ema Aldie (Grabovac), iBeganovic (ne SJecam se nJenog 1mena) (Peoigrad) .4 0':~ kop~e_re~cija i izbor O~ruznog odbora jos su vise podstakli m~soymJe u~esc~ zena u ~OF:u 1 u svim a~cijama vezanim za pomoc VOJSCI, formiranJe NOO-a 1 pnpreme za slozene zadatke u skoro oslobodenoj i opustosenoj zemlji. U poslje~~joj godini NOB-a bihacki o.krug je abuhvatao dio bihack?g s:ez~ sa hJeve strane Une i srezove Cazin i Veliku Kladusu. Drugi dw B1haca sa desne strane Une pripadao je podgrmeckom odnosno dr':a~:k_om ok~gu .. Tako je d.~vrsena podjela radi lakseg obuhvatanja poht~cbm, VOJmm 1 d~g1m r~d<;>m u uslov~I?a okupacije i njemacko-us!aske strahovlade u ~Im kraJevi_n;a. A poshJe oslobodenja zemlje (Bihac Je ?_slol:><?d~n ~8. apnla 1945.) h1hacki okrug je teritorijalno obuhvatio sre_zove: B1hac, Bosansku Krupu, Bosanski •Petrovac, Drvar,~ Grahovo Cazin i Ve1iku Kladusu. ' ?d~a~ posli~e osi~bodenja tre'balo je pristupiti najmasovnijem okl!plj~nJu. 1 orgm:I~ovanJu oslobodenog naroda, trebalo je u tim noVlim tentonJ~ln:m okv1,:n;na i uslovima oslobodene zemlje izabrati Okruzni NOO _B1h~c, ?kruzm odbor NOF-a, O:kruzni ·komitet SKOJ-a, Okruzni odbor AFZ-a 4 1 niz drugih institucija pa:trebnih za sto bde i efikasnije Katalog, broj 3976/I, Arhiv IRP Sarajevo. 776 777 angazovanje naroda u obnovi ovog kraja. Na prosirenorm sastan'ku Ok~ ruznog komiteta KPJ za Bihac, na kome su bili ;prisutni svi sekretan i clanovi sres.kih komiteta novog okruga, odrzanom odmah po oslohodenju Bihaca, utvrden je 18. maj 1945. godine kao dan odr.Zavanje Prve okruzne konferencije AFZ-a za novi bihacki okrug. Tu je trebalo da se izaberu novi Okruzni odbor AFZ-a za ibihacki okrug i delegati za Prvi kongres AFZ-a u Sarajevu. Na teritorij:i cijelog novog bihackog okruga toks>m NOB-a djelovale su u svim njegovim dijelovima organizacij~ AFZ-a. Antifas~sticki front zena je uvijek bio siroka baza i ~asova~ d10 NOF-a, ?_rgamzovan od mjesnih do OkruZ:nog .odb?ra. D~ h1 O;~ruzn~ :k~nfer~~C~Ja A~Z-a ru novom teritorijalnom okv~ru. 1m~la sto veci. ~~pjeh 1 da ~b1 st<;> v:se doprinijela daljem okupljanJU 1 'SVJesnom poht1c~om. an&azova?J~ zena u drustveno-politickom zivotu i da hi.. konfe!enCIJa b1la I~raz ~edmst':a 'll bazi odrZ:ane su izborne konferenC1Je AFZ-a po srezov1ma, Izabram su delegati za okruznu ko111ferenciju i stvoreni su programi za takmicenje kako hi se izaslo sa sto boljim rezulta:tuma na ovaj skup u oslohodenom Bihacu. A ova je kronferencija istovremeno hila i priprema ~a predstojeCi Prvi kongres AFZ-a BiH u ~sarajevu i za. Prvi :kongres AFZ-a J.ugoslavije u Beogradu, koji su odr.Zani u junu m]esecu. Znam da s~ ti rezultati bili veliki da su zene cijelog ovog okruga vrlo masovno ucestvovale i sa neobicni~ poletom i entuzijazmom u ak~ij~ma NO.F-a, pas;?~? .~e­ ne ustanickih krajeva, da hi se sto brze zemlJa 1zvukla 11z pustos1 1 b1Jede u koju ju je' dovela fasisticka okupacija i domaci izdajnici. Trebal?. je i na ovoj konferenciji p6kazati da ·SU nase ze~e .spremne da. ucme sve da se sto prije zailijece rane i teska stradanJa 1 da se g:~ad1 nova zajednica u kojoj viSe niko i nikada nece m~ci da dovede nase. ?arode u iskusenja i uzase bratoubilackog rata. I za1sta, ova prva poshJ.~ratna okruzna konferencija AFZ-a u Bihacu, odrzana neposredno P<?ShJ~ kapitulacije Njemacke, 'kojoj je p~isustvov~Io pr~~o 500 deleg~t;;t :1.~ CIJelo& okruga, bila je neosporno •snazna mamfestaciJa bratstva .1 Jedmstva. 1 pune spremnosti da se styori zemlja mira, sl?_bod~, ~ada '1 bla~ostanJa. Referat koji sam priprem1la za ovu konferenCIJU bw Je pun naJkonkretnijih podataka o stanju organizacije, o rezultati~a ~ada: poselbno !.ezui: tatima u takmicenju, a disk1;1sija, na konferenc~Jl bila.. Je ve?ma z1v<l: J puna obecanja za nova dosti>gnuca u slob~dnoJ zem!J.L Kohk~ ~e SJecam u Okruzni odbor su izabrane za .predsjedmcu M1hca Lukac 1z Prekaje: kod Drvara, Milja Kecman i Ma:r:a .Kodak ;a potpre~sjed13~~e, za serketara Fadila Bilal-Redzic i za blagaJmka Hadzera Ibrahimpasic. Odibor je :irrnao prekJo 60 clanova. Na ovoj lmnferen~iji izabran? je t~.o~e oko 100 delegata za 1Prvi kongres AFZ-a ~osne 1 Hercegovme, koJI Je odrzan u Sarajevu 8, 9. i 10. juna 1945. godme. Put do Sa.rajeva je bio vrlo tezak. Pretezno su to bile zene ·koje prvi put idu na tako dalek put i. u takvi~ ~sk~_vima, p~sehno ~usli­ manke. Okruzni NOO Bihac nam Je obezbiJediO sest kamwna, koJe_ su vozili njemacki zarobljenici. Posto .smo pu~ovali .:kro~ m:konjick~ .kraj, gdje je jos bio skriven pokoji cetmk, svak1 kamwn Je ~IO ?bez~IJe~en jednim puskomitraljezom. Put je hio vrlo neudoban, kamwn.I stan, osteceni i svaki cas su se kvarili. Desilo se cak da su dva kam10na morala da ostanu na putu, negdje kod Kiseljaka, pa su zene ,prebacene naknadno jednim autobusom do Sarajeva. Ulazak .u Sarajevo je. bio :veoma svecari. Kamioni su bili okliceni zastavama 1 transparentlma I kroz �grad se proslo s rpjesmom, manifestujuCi radost sto smo u slobodi stigle u Sarajevo na Kongres. Nezaboravni su to bili dani za sve nas. Za jedne, sto su se tada prvi put nasle u tako velikom g.radu i na tako velikom skupu zena antifaSistkinja :Bosne i Heroegovine, a za druge, sto su se opet vratile u uslove iz kojih su za vrijeme fasisticke okupacije pobjegIe, da bi zajedno sa narodom pod najtezim uslovima provele u partizanskim jedinicama, u opustosenim osloboaenim krajevima, ili u ilegalnim uslovima u neosloboaenim podrucjima. Sada cemo se naCi na skupu gdje cemo se sresti i razgovarati sa drugaricama iz svih krajeva, podijeliti radost sto smo dozivjele slobodu, ali i tugu sto smo mnoge drugarice izgubile, jer su zrtve bile velike i mnoge od njih nisu bile meau nama da nastave djelo zapoceto u NOB-u. Na Kongresu je i:z naseg okruga govorilo nekloliko zena. Mika Pecanac i Mileva Rodic iz drvarskog kraja govorile su o ucescu zena ovog kraja u NOB-u i spremnosti da se nastavi u miru 'Sa jos ve6m zarom borba za obnovu. Milka ~Strbac, tada clan Okruznog NOO-a Bihac pozvala je zene da stvaraju radne brigade, da bi sto organizovanije i sa viSe uspjeha dale svoj udio u izgradnj;i zemlje. Seida Sahinovic i.z Buzima je iz.nosila primjere muslimanskih :lena kako su one pomagale Narodnooslobodilacku voj~sku. Ona je govorila i o ucescu zena u izgradn]i susjednih popaljenih srpskih sela. Sadeta Buljubasic je osud:lla sve muslimanske placenike neprijatelja, Dzafera Kulenovica, Ademagu Mesica, Aganovica i ostale okupatorske sluge. Na ovom kongresu je izabrana delegacija zena za Prvi kongres AFZ-a Jugoslavije i neke od nas smo bile clanovi te delegacije. Kako se liz ovoga pregleda vidi, narodnooslobodilacki pokret, pa i pokret :lena, nije se razvijao podjednako, niti su rezultati bili isti, ali svuda jeoio isti cilj - 'bor.ba za svakog covjeka, :borba za bratstvo i jed~nstvo svih nasih naroda, a protiv svega sto ometa stvaranje boljih uslova zivota i rada, za slobodu, za ravnopravnost. U tome se us.pjelo. Osloboaenje zemlje smo izvojevali ne samo vojnicki, tjerajuci neprijatelja, docekali smo osloboaenje i dohro organizovani, spremni na nove, vrlo slozene i teske zadatke u obnovi ri izgradnji siromasne i ratom opustosene zemlje. Draginj a Visekruna-Lukac NEKOLIKO LIKOVA IZ BRIGADE ored onog sto sam rekla o zenskoj omladil'l:i 4. krajisk~ l!d~r­ ne brigade kao cjelini, a rijec je stvarno b1la o o?1ladm11, Jer gotovo ni jedna od nas nije il;nal~ ..~vades~t go~ma: m?ram da kazem nesto posebno 0 desetak druganca ClJl SU ~! Se l~kOVl naJdUblje usjekli u sjecanje. To .su '.p~ije sve~a :J?raga SablJic, .J?~san~a ~tupva~ i Stoja Zec iz Podgrmeca, M1hca Bod1roza, Sava B?sm~ 1 BoJ~ Marce ta iz Drvara Habiba Spaho iz Sarajeva i Desa P.ralJak 1z B~goJna. a Kada j~ Draga Sabljic izgubila zivot, dmala je. 18 godma. Ro. ena ·e u selu Resanovcima kod Bosanskog vGrahov~. Iz Is tog smo. ~ela 1 zaJedno smo zavrsile 4 razreda osnovne skole, zaJedno o~~asle 1. 1stog da~a stupile u 4. krajiSku brigadu. Ona u Prvi, a ja u .Trec1 batalJtn: U .~a­ tu smo se povremeno ne tako cesto sretale. Kad b1smo se sre e Izm~Je­ njale bism~ poneku r:nisao kao stare komsinice i sad ratne drugarbce,; Posmatrala sam je i kod nje u~cava~a promjene, nastale za ovo, ne as tako dugo, vrijeme. ,p,romjene msu bile male. . . •v za svoje godine i izr~zit? mladalac~~ izgle~ p_ostala Je 1 suv1sed ob~ bil'na Znala sam da je p.nmlJena u PartiJU, da Je 1zuzetno hrab~a! o. ra Jboinicarka i omiljena u svojoj_ ~~edini. yvij~k je hila v~sela I ·Iz nJ~ je zracio optimizam i vjer~ u ~j_eps1 z~vot. N1Je b1l~ krupna, ah ~un~ zd.rav_ lja i fizicke snage. Imala Je liJepo hce sa krupnk1ll'l: ~alo kemi,rdm\ 1 '~{ nim ocima. Lijepo se oblacila i in;ala unifo~u OJU Je ta ?. po es1 a a je skladno pristajala uz njeno, 1zuzet~o hJei?o graaeno tiJ eld~· K.r~~ko se odsislvala i viSe licila na nekog hJepog 1 ~redn<;>g om a mea; .to tak~a je prihvatila partijski zadata.k da ostane 1za Bngade, sa ranJemm drugovima i da dijeli njihovu sud:bmu. . . . . B1lo ·e to u W:uzetno teskoj situaciji, .U. VI ofanz1v1, ~a plan1?1 Zedni vrh ~od Zavidovica. tMorali smo ostav1t1 dva~es~t!lk tesk~ ranJenih i iznemoglih drugova. Meau njima Stevk~ BoJanic. ~a. nJima su ostavljeni ljekarski pomocnik Vlado, Draga .1. Vuka ~kipma-Cur.guz. iB.ila je to teska neizvjesnost u snijegu, na plamm u sum1, pod granJem, .. . bez hrane i krova nad glavom. Dru 0 j.zlaza .nije bilo. :Bili smo ?pko~Jen.i i ~orali se. p~obiJatl, 'k k g. gleda ni'e bilo da iz takve situaciJe 1zvucemo ranJemke: C?s1 ~~vlli ~~0 ~~ u kra]nje teskoj i .opasnoj sit~acij~. B~~nicarke su :P::Imlle 1' 1 1 . . adata:k i zrtvovale se da bl ga lZVTSlle. Nakon trmaest ~~~~~~=~ li ~n~ se po ranjenike. Nismo nikog zivog nasli. Nasli smo P 1 1 778 779 �ne~oli~,o leseva, .uglavnom nepokretnih ranjenika, medu njima i Stevku BoJamc. One koJe su se mogle nekako kretati cetnici su odveli i predali ih ustasam~. U susjednom selu nasli smo zivu Vuku Skipinu, koja se ~ekako uspJela spasiti zahvaljujuCi pomoCi nekih seljaka, nasih simpatizera. Za sudhinu Drage Sabljic nikad nismo saznali. . Baja Marceta je x-odena i odrasla u Prekaji kod Drvara. Potice iz sn~omasne poro~ice i do ra~a j~ najvise c~vala stoku. U <Brigadu je dosla o~n:a~ po. nJenom form1ran]U. Imala Je devetnaest godina, ali je po spo~JaSnJem 1zgledu, rpo radu i dr:lanju odavala sliku starije za nekoliko ~~dma. Ne s)ecam se da li je imala i osnovnu skolu, no bila je pismena ~. lZUZetno b1stra. U 1. ceti 3. bataljona provela je godinu dana i SVOJ1:U r~dom stekla veliko povjex-enje svih boraca u ceti pa i u bataljonu. Bila Je v~oma hrabr~ i .moz~ s; r~ci -?eustrc;~iva. Uvijek se za vrijeme bo.r?e naslc; tan:? g~Je Je naJte~e 1 naJopasmJe. Intervenisala je u svim pnhk~ma~ 1z:riac!la lZ borbe ranJene drugove, previjala ih i ukazivala im P?mo~: B1l.~ Je s!roga prem~ sebi i zadatke besprijekorno izvrsavala. Za nJu mJe msta b1lo nemoguce. ,Pomagala je drugaricama i uvijek cinila uslug~ kad je treb~l? neko!ll nesto. oprati i okrpiti. Bila je ozbiljna i dostoJanstvena, vehk1 drug 1 reklo ib1 se prema 'Svima i.sta. . . Prilikom borbi za Glamoc, aprila 1943. godine, imali smo puno ranJemka. Slobodan Lukac je tesko ranjen i geleri rucne bombe isjekli su mu sve pantal??e. Bile ~u neupotr~blJive i ·bacene. OtiSle smo, drugi dan, u selo Glav1ee da ob1demo ranJene drugove. Kad smo naisli na Slobodana, Boja je iz svoje torbe izvadila nekakve pantalone do kojih je u toj borbi dosla i sebi ih namijenila, i dala ih Slobodanu. Jos dosta du9o provela je u svojoj obicnoj seljackoj, napola pocijepanoj suknji. Ov1m gestom, a i mnogim drugim ranije i kasnije pokazala je privr.Zenost drugarstva i ljudskog osjecaja. v• ~esko j_e prezivljavala gubitak svakog druga i svaki takav slucaj doz1vl~avala. Je ~ao Ii~nu tragediju. ~ogibija Mirka Race nju je posebno pog?d1la. B1lo Je to JUna 1943. godme u centralnoj Bosni nedaleko od PrnJavora. 0-?.ako prkosna, kakva je u sustini hila, otporna i reklo bi se tvrda kao s~~Jen.a, ov?g puta ?-ije mogla prikriti bol ,i tugu. Mirka je, bar u podsv!Jest1, _nos1la I! seb1, n~sto viSe nego obicnog druga. Javno je pl~kala, to Je prv1,. a kol~ko s.e. sJecam .i po~ljednJi put .Cinila, i to nije knla. Nakon nekohko mJeseci 1 sama Je u JednoJ borb1 pala i to kao veliki horae i pravi juna'k. ' . MilicC1: Bodiroza rodena je u selu Kamenica kod Drvara, potice rz v~oma s1romasne p~rod!ce. Bila je dijete roditelja sa puno djece. Rano )ev??tala be~ oca 1 zaJedno sa majkom, od malih nogu, morala se uklJ.UC1ti u ra~ 1 borbu za stvaranje najminimalnijih uslova za zivot po:?dice. Tako Je od .rane mladosti osjetila s·ve tegobe teskog seljackog z1vota. Zbog toga m .u osnovnu skolu nije iSla i ·hila je samouka. Od ustanka~ zajedno sa svim ziteljima njenog slobodarskog Drvara ukljucila se u nas pokret. ~a terenl!v je hila aktivna i vrijedna omladinka, da bi ?obrov~lJno u ~nga.du oti~la. neposredno po nje~om formiranju. Kad Je u b~1ga~u .dosla, 1 ona Je 1mala devetnaest godma, ali je po izgledu 1 ponasvanJU .1zgledala. jos ~Ia?a: Bila je zive i vesele prirode, uvijek raspv~~?zena 1 r~klo b1 se djet.mJ.asta. Imala je 1ijepo mladalacko :lice, podslSlvala se Vl'soko, tako da Je 1gledala kao lijep mladic. . ·Prosla j~ gotovo ci? ratni. p~t Brigade. Uvijek je bila u prvim borbemm redov1ma, svugdJe se ISticala i sve hrabro izdr.Zala. Stalno je 780 781 bila vesela i raspolozena i u najtezir:r: m~m~ti:ma. ?ptimis~ta ..Niika.d nije pokazala ni najmanji zl!ak kole?a~Ja. B1la Je vehk1 drug 1 ~y1 su Je cijenili i postovali. Sluzila JC za :pnmJe~ u .svakom I?ogledu. V1se. puta je ranjavana, a jednom dosta tesko. B1lo J.e to apnla 1?4.3. ,?od.me. ~ borbi na Glamocu. Kursum je Milieu pogodw preko grl;ld1. 1 ostetw JOJ obje dojke. Ni ovo Milieu nije pokolebalo. ~reboloval~ Je 1 op~t se v~a­ tila u stroj svoje cete i bataljona. Imala Je vdobru l.plememtuv•d~su, voljela je zivot i na njega realno gledala. Na zalost, mJe rat prezivJela. Januara 1945. godine poginula je na sremskom frontu kao. refere!lt saniteta Bataljona i dotad dobila za hrabrost dva ratna o~hkovanJ~· S~ njom su na ovom frontu, od onih koje su od po~etka bile ~ B~1gad1, poginule i Dusanka Stupar iz Rujiske, Stoja Zec 1z Podgrmeca I Sava Bosnic iz Drvara. . . , .. . . Habiba-Biba Spaho rodena je i odrasla ~ SaraJevu u nn.ucmJOJ I poznatoj gradanskoj porodi~i. ~ta je nju na!Jeralo da nap,usti udobar: i dosta siguran zivot u roditeljskom domu l da se odlucl na .surov 1 nysiguran ratnicki partizanski z.ivo~? u. tom .~renutk~ kad sam J.e upoznala nije mi bilo jasno. Napustlla Je gimnaziJsku dacku klupu, 1legalno izasla iz Sarajeva i sa sedamnaest godina. kolikov se siecam u septembru ili oktobru 1943. godine, nasla se u redov1ma nase B~~gade. Rasporeder:a je u 2. cetu 3. bataljona u kojoj je provela kao ob1ean bor~~ do. map 1944. godine. Tada je tesko ranjena i silom morala napustltl B~1~adu: 1Po svom spoljasnjem izgledu odavala. je utis_?-k veon:a njezne.} neotporne osobe. Kad je rasporedena ~ nJegovu. ce.tu Bosko, Sk~.k1c, politicki .komesar cete, o:zlb'iljno 1se !bumo. Govono 'je: ?'~ta ce m1 ,t~ nejac, a jos gradsko 'Vizle", koje mu moze sam? sn;eta:~I} o~ ko~a SI· gurno nece imati nikakve vajde. Za komesara J~ b1l.a JOS v~~a d1!ema kad je navece .prilikom razmjes.taj~ ~~ spavanJe B1ba ozbilJnO :, kategoricno zahtijevala da spava 1sklJUCIVO pore.d k?,:nesa~a. Skak1e ~e ervenio i snebivao, cudeCi 'Se sto to gradsko djeVOJ~e ho~e.. Kad su Je pitali zasto bas zeli d~ .spava pore~ ko~esara, ona Je ~zbilJn? sa dost~ sigurnosti izjavila da Je ona u Sarajevu cula da su part1zanskl komesar~ najbolji Ijudi i da je pored. l!jih najsigurnije. Ubij~dili sm?v je da shvatl da su svi borci u ceti dobn 1 da pored svakog moze bezbnzno da spava. Od prvog dana boravka u ceti demantov~la je komesarov~ . Sl!I?" nje i pokazala da je veoma izdrzljiva. Iako n~ 1zgled .slaba •. ll: ~ustm; Je bila veoma jaka i otporna. Brzo se prilagod1la novo] s~edm~ 1 nav1kla na teskoce sa kojima se dotad u z~votu nije ~r~tala. Nav1kla Je n~. duge marseve, na nespavanje, na glad 1 umor: N1 Jedno& trenutka mJe ~o­ kazala znake kolebljivosti i kajanja sto Je posla OVII? putem. Shvatil~ je znacaj nase borbe, njenog cilja. Sh':atila .i~. s:ro~e obavez~ d~ ~a svoj doprinos za uspjesnu i sto brzu pobjedu. NIJe JOJ smetalo st?. Je.I~ grada a nasla se medu nama koji smo hili veCinom sa sela. NIJe JOJ smeta'Io ni to sto se nasla medu drugovim~ i dr~garicam:;t ~glavn~m druge nacionalnosti, pa ni to st~ je do bar. d1o sredme u koJOJ se nasla bio polupismen, a ona pred zavrsetkom vehke mat~r~.. . . . Sve je to shvatila kao realnost. U nju se uklJ':Cila 1 po svnn pitanjima pokazala visoku svijest. Bila je veoma hrabra 1 b~zo ~u nesta!e sve sumnje u njenu snagu i izdr:lljivost. U svim ~orbama b1l~ Je u prv1m redovima. U jednoj od tih borbi pocetkom maJa. !944. go~dme u nepos~ed­ noj blizini Uzica tesko je ranj.ena, i to u obadviJe noge 1 u ruku. Na Jednoj nozi je imala prelom kost1. �Trebalo je biti pored n · · d' · · . . kako hrabro podnosi bolove J~;bi;~t:k~ t.oJ fa jzgled njeznoj djevojci 1 I do tad smo je upoznali k~o u s PP. : ~ 1 g asa od sebe ne pusta. smo joj se svi divili ,j ta njena pdrn~ 1 riJesen~ na sye, aH ovog puta smo je na nosilima danju i n ,o vaznolt n~s Je sve. IZnenadila. Nosili rna i bespucu. Ona' je to sve fzcJi:z~l~ v~ eJmm. ,PUtedvrmba, ko~jim stc:zaMedu ranjenim dr . · b' .' . a ~IJe ~. se e knk pustrla. se ljutila i mogli smo tu1fvk~ao i~ofe .I. ta;vih ~?JI s~ jau~,~l~. Na njih 0 kroz vas muska krv". Poslije nekol'k : { " :s~. I mus~arci 1 ,Tece 1i nu sa nosila ida joj dadu konja kak~ b.anl zdahtiJevala .da je skinose. Prebacena je na siobodnu' t . . ~ os o o 1 a rugove tereta da je na lijecenje u Italiju i u Brigad entor.IJU ~.emu Goru. Odatie je otiSla smo je poznavali je ostaia u traj~o~ :J~~~a~IJ.J: .vr~ti~a. Syimka na~a. koji uspomenu. I nos1mo Je · ao naJlJepsu Desa Praljak rodena je u 1 v I . k d . dosia njegdje polovinom 1943 ~od' es~ OJ I o. BugoJna. U Brigadu je Rasporedena je u 2. cetu 2. b~tal'~~ne: kmfk :Je tc:d~ sesnaes.t .godina. do kraja rata Po onome kak . 12 a I, o I o se SJecam, u nJOJ ostaia .J ?e. da je zivjeia u izuzetno teskl~ gied~Ia k~~Ije B.rigadu dosia vidjelo I Iscrpljena obuc I b ~s ,?VIrna. I a Je mska rastom, mrsava viSe licilo ,r{a obic~~a rftes ~~ai~eipck_~ odijklo, {'oliko dotrajaio da je smedu kosu i lijepe piave. i blage ;~. SI nu o rug u giavu, pjegavo lice, Nije isla u skoiu . t' . CI. siaba presia je sa Brig~do~~~If~Id~ se I<;>~ismenila. I~ko je hila fizicki Zora Vucelja-JosipoviC OMLADINKE 20. ROMANIJSKE NARODNOOSLOBODILACKE UDARNE BRIGADE b if ,D .u :~z~~j~ o~~r~~f:d d~ij~a l~~1/r~=r;~~a~otTe~~t~~f~~obr i~;t~jfiaP~;:~ boimcarka u ceti. Prisjecajuci se p . d' 'h I a o Ica_n or~c, a zatim kako je Desa u n 'ima iz 1 d I OJ<: Im y_remenskih odsJeka i toga jaia se i stasaia ~a s ~ .e a ~. p~staJe. uocl]Ivo da je ona rasia, razvisnazila i psihicki sazrfje~~la m~i:nJao nJek s)1Ijn.i .izgied, da je fizicki djevojku. Lijepo se obiacila .i m=I~\~aos.fugk a I yrasia u vrlo lijepu nasa borba i zivot u Bri adi iz rad'l' Ico I a .. ao I od mnogih drugih, n.a velike teskoce i podvTge. O;a jei ~:i~ekdblJe prav~g borca sl?remnog ~Ima. Trudila se da sve zadatke ob .. } v. I a u I?rVI_J? borb.en,Im redoJoj)e poi~zilo za rukom. Postala j~IJI~~v~:kbaJ~aF~IIm uspjeho~, i to docekaia Je sa cinom zastavnika. a I can KPJ. KraJ rata v 782 783 vadeseta romanijska NOU brigada je nastala od Romanijskog partizanskog odreda. Romanijski partizanski odred je formiran pocetkom ustanka na Romaniji, 1941. godine. On je djeio SlaviSe Vajnera-Cice, Siobodana Principa-Selje, Hasana Brkica-Ace, Danila Ddkica, Gruje Novakovica, Pere Kosorica, Pavia Gorarrina i drugih komunista i organizatora ustanka. Dvadeseta romanijska NOU brigada osnovana je 25. V 1944. godine u selu RudiStu, na Bircu. U njen sastav su usli: Romanijski partizanski odred, Prvi bataljon Majevicke brigade, te jahorinska i trnovska ceta. Pored drugova, u redovima ove brigade nalazile su se i mnoge drugarice, omiadirrke. One su bile iz seia velike Romanije, zatim sa Jahorine, iz Banije, Srema i drugih krajeva. Mnoge su bile vee prekaljene kao borci drugih brigada ili kao skojevke sa terenskog rada, dok su neke prispjeie kao novi borci po formiranju same brigade. One su najcesce obavljale zadatak bolnicarki, a bile su i borci, omladinski rukovodioci, a bilo ih je pomocnika komesara ceta i komesara ceta i bataljona. Najcesce njihorva aktivnost nije prestajala poslije borbe ili marseva, jer onda kada ceta ili bataljon nisu u borbi ili se odmaraju, za omladinke u brigadi nije bilo odmora. Tada pocinje ciScenje prostorija u1kojima boravi jedinica, mijenjanje slame, dezinfikovanje odjece ili cebadi, pra.. nje vesa i zavojnog materijala. Zavojni materijal se specijaino cuvao i po ko zna koji put prao i ponovo pripremao za steriJ.nu upotrebu, jer bez tog materijala cetna bolnicarka nije nikada smjeia ostati. Omladinke borci su cesto hili kuriri, kao najpodobnije osobe, ponekad prerusene i zakamuflirane prelazile su s kraja na kraj teritorijom izmedu Sarajeva, Drine i Majevice, prenoseci postu ili obavjestenja na punktove, ponekad i na okupir.anoj teritoriji. Kad god prebirem uspomene o drugaricama borcima iz romanijske brigade, hrabrim omladinkama, misli mi se ponajprije upucuju i sjecanja naviru na prvoborca: Ravijojlu Ravu Jankovic-MiniC. Svi je pamte kao visoku, krupnu, plavooku djevojku, guste plave kose sa muskom frizurom, koja je provirivala ispod kape-titovke, ostrog izraza i jos ostrijeg koraka, bilo u marsu ili u bici, tople rijeci, njezno9: pokreta kad previja ranu, lijepog glasa i uvijek spremna na pjesmu. Uvijek je Rava hila pod punom vojnickom opremom, ne samo po ·odjeCi, koja je uvijek, iako vojrricka i ko zna odakle prispjela, hila cista i ispeglana, sa priteg- �nutim opasacem ispod struka aka v • b ljeLlom u rukama ali i sanitetsko;~nnb. ombama, sa puskom ili mitravi po njeznom i 'briznom postu an. or Icom o rame~u. Pamte je drugoUvijek je bila spretna i strucna kaoJdap_re~a Idrugovima i ranjenicima. a ne kroz praksu obucena na otv Je s o ovana za posao sanitarke taka ili bambi, u nekom mrtvomoreno~ ~~ostoru, cesto pod kiSom me~ sa ranjenikom iduCi pored kon· . ugl~d ·~OJI ~e ,!llo_rao brzo napustiti ili dalje. Ja 1 pn rzavaJuc1 nJega na konju grabiti . Njena hrabrost je iSla do te m · d . nJe da je metak ne moze o oditi ]ere .. a J~ kod sebe stvorila uvjerepou;:agala ~rugima i docek~l~ zelj~:~~~k·1la .J.e srhtno iz borbe U borbu, d~nJe SaraJeva. Kako se radovala timbo bvam I?<: okd u" b~rbe za oslobomcom ude u svoj grad - Sara·ev . r ama 1 zar o zeljela da sa jediva, da mu sa dnigovima dones~ sl~b~dodno ·s~lo Osijek, pokraj Sarajeferent saniteta 19. bircanske brigade V0d_.lu taJ ~khod je posla kao rena Crvenim stijenama, vrhu Roma~i. ~·i s~ tes a borba sa ustasama prsa. U toj borbi Po inul · R Je .. ~ a Je to prava borba prsa u carka, horae od poce~ka ava, domilJtna drugarica, odlicna bolnin~la je na domaku svog Saraje~~ s.a be derent saniteta Brigade. ·Pogis~Igla u svoj zavicaj, da u n. emu 1 s o.. o e svo~ rodno~ kraju. Nije p]esmu: ,Koso moja borovfno sa SVOJ1m saborc~ma zap]eva omiljenu C?stavila je zauvijek 'Rava svo ·egusta, dano stano Ja-?;o, j~j ljuta rano". lJubav, Mitra Minica komand1ntadru20gove, a ~ekdu nnma 1 svoju veliku . . ' . romamJs e NOU b · d . Za SVOJU 1zvanrednu hrabrost i vel·k· . nga e. Je za narodnog heroja Jugoslavije. I 1 dopnnos u borbi proglasena Nas glavni grad dao je njeno 1 . . d · tara, da se mlade ucenice na n. me J~ J?Om d?mu medicinskih sesnosti svoga poziva. Jenom pnmJeru uce humanosti i struc- !sl:nk I U velikom hroju sanitarki i cetnih b 1 ·" k. · · dinka, horae Danica Krsmanovic B.l . o mea~" I Je I Romanijka, omlas~o_i bolnici u Bijelim vodama 1941 I a J~ bobmca:~a. u ~rvoj partizandmicama. Bila je ranjavana i ostal~ got u;e; ol~dmJ.e Je hila horae u iecama. ra m mva 1 I sa teskim posljediPrvoborac sa Romanije · 1 · d. k Prvog bataljona 20. romani ·s~~ Nom 1a 1 a R~ja Marie. Bila je horae 1! bat~ltona. Vrseci svoju duz~ost ist~ga bnghdehi r:,e,fer~nt sal3iteta svog zbn_nJa~anju ranjenika. Nije znala za st seh ·1~ roscu 1 sn.alazlji_voscu u Gazlla Je snijeg i po teskoj plani k . r~ .1 1 prepreke bilo koJe vrste. U takvim prilikama izbavila je t~ OJ ·flii~l. stJZala ~o ranjenog druga. svoga. ba~aljona Dordu Kaurinovicu P~l a. ZIV?t ~anJ"enom ko~andantu taka IZ n]emackog oruzja po ob d :. ,fl Je ?IO 11ZJresetan 'rafahma meSU to rane, koje hi te~ko . revt YIJe !1' 0 g~. 1 ~onjem dijelu tijela. Bile hi~~rskoj sali. Raja J.·e na ttvor~n~ naJbolJI hirurg ~"_najo~remljenijoj sn_IJegu strucno obradila ovu ranu ~ ~ros~oru, po C1~1 Z1mi i velikom mila 'komandan!~ na dalje lijecenj~. austav1la ·krvarenJe, a zatim otpreSa RomamJe, iz sela Kusaca bil · 1 d. b?rac i iz porodice Kosorica Za b ba Je om a ~I?-k~ Jela Kosoric, prvonJu usia od pocetka ustank~ vod or u ~e ?pred1Jehla veoma mlada i u s~ric~, predratnog ·simpatizera KP~naUp;1~Je_roi? svb~ga oca,. Josipa Ko~1 tesk~ tuga za najblizima i na ·mlli"ima u )e ~zgu Ila oca 1 dva "J;lrata. Je rat 1 ostala aktivan politick) l1IJedJe 1 ra m.k a sve o pok.olebala. Prez1vjela godine. SVOJe smrti prije tri i 784 785 Iz sela Han-Krama na Romaniji, na poziv Partije i SlaviSe Vajnera-Cice, sa svojih 11 drugarica, vrsnjakinja, dosla je u partizansku bolnicu u Han-Pijesku, Abazovic Dusanka. Prije nego sto je stigla da stupi u kolonu boraca svog Romanijskog odreda, Nijemci su je uhvatili i strijeljali. Na isti naCin su stradali i svi clanovi njene sedmoclane porodice, a kuca spaljena. Iz Kusaca na Romaniji je hra:bra omlad1nJka Slolbodanlka Brubic. Svoj partizanski put je zapocela kao terenski radnik, najcesce kurir. ,IzvrsavajuCi zadatke kurira prevaljivala je put od istoone Bosne, preko Drine i dolazila u Srbiju. Prolazila k:roz neprijateljske barikade, posebino oko gmda Rogatice. Cesto se oblacila u mus11mansku odjecu- zar i feredu, da hi lrukse prosla kroz orpasne zone. Kao borac romanijske brigade Slobodanka je ucestvovala u mnogim borbama sa ustasama i Nijemcima, ali i sa cetnicima. Posebno je znacajna borba u selu TupkoviCima sa cetnicima. Tu su se cetnici ukopali u zemlju za cijelu visinu covjeka, jedan do drugoga i tako napravili zivu ogradu, da bi uspjesnije ·docekali partizane. Bio je to pravi direktni sukob. Slobodanka je sa mitraljezom u rukama sipala rafale na cetnike i posljednja ostala u borbi sa njima. Cetnici su jurisali na nju u zelji da je po svaku cijenu uhvate zivu. Slobodanka je bila bda i izasla iz ove borbe ziva i zdrava. U borbenoj jedinici ostala je do zavrsetka rata. Iz brojne porodice Dukic u selu Bjelogorcima su omladinke borci Romanijske brigade: Andelka i Milka DukiC. To su bile vesele i snagom opasane djevojke koje su svoja vedra raspolozenja unosile medu drugove u svojim cetama. Andelka je prosla onaj put od cetne bolnicarke pa do referenta saniteta u bataljonu, a Milka se razvila u omladinskog rukovodioca bataljona. Ni Milja ECimovic, hrabra djevojka iz sela Mandra na Romaniji, nije zaostala iza ostalih drugarica. I ona je pristupila borbi i oruzanom ustanku od 1941. godine. Bila je horae Romanijskog partizanskog odreda, zatim 6. istocnobosanske proleterske brigade i 20. romanijske NOU brigade. Sa 6. istocnobosanskom brigadom prosla je najvecu golgotu partizanskog ratovanja, V neprijateljsku ofanzivu i Sutjesku. Kao cetna bolnicarka, u 20. romanijskoj NOU brigadi je i Koviljka ECimovic. I to je hrabra i vrijedna omladinka, koja je prosla cijeli borbeni put ove brigade. Poslije rata zavrSila je sanitetsku oficirsku skolu, pa je kasnije radila kao medicinska setra sve do penzionisanja. Bjelakovic Milja, omladinka iz Vidrica, na Romaniji, horae od 1941. godine pristupila je borbi slijedeci primjer svoje napredne paradice. Jedanaestoro clanova njene porodice izgubila je u tom borbenom putu. Svetila se Milja neprijatelju, koji joj je odnio najmilije, sa mitraljezom u rukama. Kroz borbu se razvila i izrasla u oficira nase Armije. Sa Jahorine, u ovoj brigadi su bile tri drugarice koje su i presle u ovu brigadu iz Jahorinskog partizanskog odreda. To su: Koviljka Golijanin, Razija Alajbegovic i Stana Trgovcevic. Koviljka je hila skojevka, terenski radnik, pa onda horae u Brigadi. Kada je stupila u Brigadu, imala je svega 17 godina. U Brigadi je dobila zaduzenje kao cetna bolnicarka. Bio je to nov i njoj nepoznat posao. Zato su je drugovi poslali na sanitetski kurs, koji je ana zavrsila sa odlicnim uspjehom. Lako je dosla do tog uspjeha kao bistra djevojka. Bila je i odlicna bolnicarka. Na veliku zalost, nije dugo provela medu svojim drugovima iz cete. Ubrzo je poginula. Nije izasla ziva iz tes50 :Zene BiH u NOB 1941-1945. �ke borbe sa cetnicima, u selu RudiStu u kome je upravo i formirana 20. romanijska NOU brigada. Tako je zavrSila divna djevojka, krsna brdanka, dobra bolnicarka i prava skojevka. Razija Alajbegovic je mlada, puna duha i uvijek na salu spremna brigadirka iz slobodarske Foce. Njen borbeni put je zapoceo u hereegovackim jedinieama, dok su joj dva brata ostala u istocnobosanskim jedinicama. Zeljela je Raza da se nade blizu brace, da ih bar u nekom susretu pogleda. Ispunila joj se zelja, jer se po izlasku iz V neprijateljske ofanzive, u ljeto 1943. godine, nasla na Romaniji. Po okrepljenju iz te golgote stupila je u Romanijski partizanski odred kao referent saniteta bataljona. Po formiranju Brigade ulazi u sastav te brigade, ali ubrzo prelazi na duznost zamjenika referenta saniteta 19. bircanske brigade. Tada je hila pored Rave Jankovic, njezin pomocnik. Bile su zajedno u onim teskim borbama na Crvenim stijenama, u pohodu na Sarajevo. Obje su tada ranjene. Ravina je rana hila smrtna, ali je Raza, iako i sama ranjenik, vukla sobom ranjenu Ravu priddavajuCi je jednom rukom, a drugom rukom ddeci svoj ranjeni stomak. Trgovcevic Stana, omladinka, do rata gimnazijalka, rodena u Trnovu kod Sarajeva. Od pocetka ustanka je hila aktivista i politicki radnik, ilegalae na podrucju Trnova. Potom je stupila prvo u Jahorinski partizanski odred, a onda u 20. romanijsku NOU brigadu. U toku ratovanja nekoliko puta je ranjena, ali je i dalje ostajala u borbenoj jedinici. Voljela je pjesmu i sa drugovima pjevala u svakoj prilici. U ovoj brigadi je, kao pomocnik komesara bataljona, provela jedno vrijeme i Mileva Scepanovic, rodom iz Crne Gore, a u borbi od pocetka rata. U ovu brigadu je i ona stigla poslije proboja iz V neprijateljske ofanzive. U isti bataljon i na isti nacin je za komesara bataljona dosao Kosta Banjae, horae iz Krajine. Komandant ovog bataljona je bio Momir Koprivica, prvoborae sa Romanije. Tako su se sastali isprobani borci i dobri rukovodioei. Sve t.roje su prezivjeli rat i izasli ik:ao oficiri, sa visokim priznanjima za svoj ratni udio. Iz ravnog Srema, kao omladinka, prispjela je Bogdanka Budisavljevic-Boka, koja je u 20. romaniJskoj brigadi hila na duznosti kamesara bataljona. I tu duznost, kao i mnoge druge prije, obavila je dobro i uspjesno. Uz to Holm je hila i ostala divan covjek i dobar drug, aktivan politicki radnik. Hrabra sanitarka ove brigade je i Erka Capelja, Slovakinja iz Iriga. Ona je hila ,i neustrasiv horae. Izvlacila je i nosila ranjenike bez obzira pod kakvom se oruzanom vatrom nalazila. Kad je trebalo, sa bombama u ruei hila je u prvom borbenom stroju. Za svoje hrabre podvige dva puta je pohvaljivana naredbom staba 27. divizije, poslije teske borbe •sa Nijemcima na polozaju kod Kadinog Sela 'i u borbi kod sela Halilovica, sa ustasama 23. juna 1944. godine. Brigadkka 20. romanijske brigade je hila i Lepa Repic, iz sela Kupinova u Sremu. Takode hrabra djevojka, juriSala je na neprijatelja ne bojeci se i ne trazeci zaklona. Cesto su je drugovi opominjali da se opreznije ponasa u borbama. U jednoj od mnogih bovbi, 9. jula 1944. godine, sa Nijemeima, u selu Zakomu, na Romaniji, parcad njemackih granata isjekli su tijelo hrabre, mlade partizanke Lepe.To su bile teske rane kojima nije bilo lijeka, pa je ubrzo podlegla. ~ · ·gade istaknuto mjesto za:uzima Bosa Vasilic, Meuu b oreima ov e br 1 v• d' 'k k . se SemberiJ"e I to J·e hila neustras1va · JeVOJ a, OJa . k · om1a d m a lZ ravne · .. . b b v K b b apa1 k 0 l'k uta dobrovo1jno pnJaVI1a u om ase. ao om as, J.?1 bo P k <col zn~ SS diviziJ' e i Sudarevih ustasa, na Karauh 28. d a a Je na un ere 7 . aprila 1944. godine.· Bosino ucestvovanJe u b orb ama na '-'avcevom p olJ"u . r. v vk . .. ..Nezaboravno Je. 1 · 181 nJemac e d'IV1Z1Je. U toJ· borbi ranJ· en J. e komandant · . ;11 sa.d lJe ?VIrna. a' s· . , Ranjena je i sanitarka iz to~ bata1JOirl.a Anueb~taflf_naK~~a~da~~~\ataljona borci nisu sti.gli ni ?~ !zyuku ~a ~o1 ~ · u T Jda se hrabra Bosa sa skojevcima stvonla n~ 1v1e1 st;tme 1 pnsoz~Ja. a. m komandantu. Sa ostalim drugovima 1Zvukla Jt; ne samo kupila d~:an~eQO i Andelku i u neposrednoj blizini oboje prevlla. oma~ sa ·e sa skojevcima svoga bataljona usia prva sa ra~n.om zastavom n~se hrigade u Sarajevo. Prezivjela je rat i osta1a akt1v1~t~ n Sav t· rajev~ 1 d' ka Ankica Jovanovic Zvieer, rodom iz Gracanice kod Tuz1e, II_l \~I b ove brigade. Ona se nas1a i u borbama kod S_re~re· t~koa~ Je ~~44 ora~dine kada je spasava1a tesko ranjenog zamJemka k~~a~da~ta hrig;de Mihaj1a Bje1akovica, koj~. je l?o~1 egado _rana~a: · · ·1 · Mihaj1a sve dok se mJe UVJen 1 a · a Je on 1Z ~~~~':o J~ ~~·daag~a~~~~~lfa na zem1ju, pokrila liscem i njegovu torbieu uze1a za uspomenu. . . . · s dom iz PosaHrabra bo1nicarka iz ove bngade Je 1 JanJa dperae! ,roV't . .. Su . . '1 v• t z fm Ra a Tas1e 1 om1r IZ vine. Mn<?gim bo~~1ma { ska~1 a. Z1kO . o~11achnka 1943. godine dos1a u v~r~~~~e1 zn~o ~sk~~nsk~ hii~a{fu, ~~ onda u ~0. ~o~~mijs~u. U j~dnoj f::~lJ:k~!~n~k~'~v";,~~ii~'d::a!~j~~f.ili~.~d::lJ:~: !~;.l:lt~~~~j~ kraceg oporavka nastavila 't;t borbbenboJ Jt;d~nd1C:L .l!epe~~~~l: bama na Zvornik, tako da Je u or enoJ Je m1e1 ~v~e do ukr~~ rata. Tako su om1adinke horci 20. romanijsk~ vbri~ade ~ njenom borb~­ 0 nom stroju dava1e svoj veliki doprinos zajedm.ekoJ h?r~~ Z ~~s~l~ J. ~~~~ d .. ' r M 0 g su na tome putu ostaV11e SVOJe ZlV . ' . . ka ~dp~Wi;eii~~sil~ p~stav1jeni zadatak. Nj~hov primjer osta~w Je P~~ rukru m1adim generacijama za nekompror~usnu borbu u nov1m us 1ov1 rna s1obodne zem1je i socijalisticke izgradnJe. 0 786 787 �kuce prebaceni su brojni drugovi sa propagandni materijal. ~z njene . .. Ilidze i Sarajeva ul pcfrt~zan~~rica-Valtera u Sarajevo za sekretara ~JesPo dolasku V. a n_xnra .1 sastanak preko svoje sestre C1hke, nag komiteta Manca J: ugd:Z~~ kod Foht Sare. Valter je prosir~o vez~ sa Valterom. S~staJ?-.ak Je o. . tocnom Bosnom i Hercegovmom I partijske orgamzaciJe Sa{aJya ~a IS kt za svu postu i materijal iz Heri Maricina kuca je pasta <1: £? a~~~~:a u oba pravca. Taka je i z:v~mko cegovine i istocne Bos~e 1 IZ vezu sa Maricom, kojoj su kunn. d?Grbac-Putnik uspos~:wio stalnk 'h ·e odnosio u Sarajevo i do~osw I~ nosili postu i mater.IJal •. a z;~:k~ Gr~ac drzao njemacku i ustasku umSarajeva. Kod Mance Je Z . dl . teren a po povratku presvla. . bl v• kada Je 0 az10 na , . . formu, k OJ.u Je o acw k 0 . kanal je funkcionisao bez .zas~.oJa 1 grecio i oblacw don;t~brans u.v . Marica je bila veoma pov]erl~1va, P;;t se saka sve do Mancmog hap~enJ .. ·1 ,. ostavi tajna .radio.,stamca, a.h se cak :namjeravao da Se U n]CnO] WCl v 'ak on je ocijenio da b1 statome usprotivio Zv_onlm ~rbac.;.~o s f~~~fno'kontrolisali podrucje oko nica bila brzo otknvena, JCr su IJemc aerodroma. d' n·1dzi je bila velika prov<> 1 '3, kojom priliAvgusta 1944. vgo me · medu njima i Marica. Odvedena kom je bilo pohapseno 18 . rugovd! ea. e reslusavana i mucena. Njeno je u ustaski z~t;r~r l;l S~raJevuk g J 1 ?ko~ teroru ustasa; na visini. Niddanje na pohciJ1 .bile;> Je, luphr~br~e i prkosna. 12. XII 1944. od~edena koga nije odala. B1la .Je vr ~ d . d n po dolasku zaklana i bacena u je u logor J asenovac 1 odm . rugi a Savu. .. . rtno odlikovana je ordeno!ll z~ hrabro~t. Posh]e os~oboden~~·lpo~k 1 '·ca koloniju nasi njezmo Ime, a nJeUlica. koja vo~I kroz ciJe .udJ. ~ci oJ.e o~bdaniste llla Ilidzi. nim lmenom JC nazvano 1 Cilika Hajnrih-Parte LIK I RAD MARICE UHERKE "-i arica je rodena u Sarajevu 1. IV 1903. godine, u radnickoj porodici. Po prirodi je hila mirna, sredena, odmjerena i hrab. ra. Nakon udaje za Emila Uherku, radnika u Vojno-tehnickom zavodu, odselila se na IlidZu, u Sokolovic koloniju. Iako u to vrijeme nisu bili Clanovi KPJ ni ana ni njen muz, povezuje se sa radnicima i seljacima iz okolnih sela, uCi ih pismenosti i domaCim poslovima. Uci ih da se od sljiva mogu praviti i druge stvari, a ne samo rakija, da se od svinja mogu praviti kobasice i cvarci. Stvara veliki krug poznanika i svima pomaze na razne nacine. Kako je njihova kuca bila na osami, vee neposredno pred rat, kada su se osumnjiceni clanovi KPJ morali da povuku u ilegalnost, pristaje na prijedlog svoje sestre Cilike da primi povremeno Duru Pucara, Isu Jovanovica i Zoru Ser, za kojima je bila raspisana potjernica. Pod njihovim uticajem u njoj se rada zelja da i sama pocne aktivno da radi i sa prvim ratnim danima ana se povezuje sa ilidzanskom organizacijom. I njen muz Emil, koji je primljen u svom preduzecu u clanstvo KPJ, aktivno radi, ali ga vee u proljece 1942. godine hapse i odvode u logor Stara GradiSka, gdje je ubijen avgusta 1942. godine. Marica je uspostavila stalnu vezu sa Ramizom Sladicem, sekretarom komiteta Kalinovik-Foca, koji ju je i kandidovao za clana Partije. U njenom stanu se Ramiz sastaje sa svojom majkom, koja je zivjela u Sarajevu. Marica je odrzavala vezu i sa Cvijetic Milanom, radnikom iz tvornice duhana, koji je u Sarajevu stanovao kod njenog brata Josipa Parte. Cvijetic je pomagao Marici da odnosi prikuplieni sanitetski materijal, hranu i oruzje za ilidzansku organizaciju. Miian Cvijetic je prikupljao sanitetski materijal i oruzje od Branka PeriSica, Luke Cjetica, Stjepe MatiCa, apotekara Kalembera i drugih. Cvijetic je u pozajmljenoj domobranskoj uniformi pratio Maricu od Sarajeva do Ilidze, koja bi nosila pune torbe materijala i oruzja. Taka je hila postedena eventualnih usputnih pretresa od strane ustasa. Marica je u Sarajevu imala svoje baze kod Josipa Parte i Vere Bosnjakovic, u koje su donoseni pomenuti materijali i oruzje. Tu ·se sastajala i sa Lepom Carkic, koja je takode donosila sakupljeni materijal. Tim kanalom je i njen brat Vojo Carkic prebacen u partizane. Marica je hila vrlo hrabra i. vrlo dovitljiva. Svojim izgledom nije izazivala podozrenje, pa je cak i u njemacke kamione na Ilidzi ubacivala it M 788 r �Bila je lijepa, stasita, gracioznih pokreta i kao drijen zdrava. Nosila je onu divnu janjsku narodnu nosnju, ukrasenu raznobojnim narodnim motivima, koji pokazuju i dokazuju koliko je zena na selu imala mastovitosti i dara da svojom vlastitom rukom ukrasi svoju odjecu i obucu i da time ublazi surovost zivota i prirode. Velike erne oCi na izrazito bijeloj puti odisale su zdravljem, snagom i kao kristal cistim duhom. Ispod bijele bosce, ukrasene raznobojnim, ervenim i plavim evjetiCima, lagano se njihala duga i kao ugljen erna pletenica, koja se zavrsavala zadjenutim srebrnastim starinskim novCicem. Neizmjerno je voljela djeeu i porodicni dom. Ali tu ljubav i toplinu dozivljavali su isto tako i svi oni koji su prolazili kroz njenu bajtu. Znala je da to sve lispolji sa izvanrednom suptilnoscu i osjecajem majke, i to na jedan osoben, cini ·se samo njoj svojstven nacin. Kao malo dijete, radovala se pobjedama svojih ratnika. Tu radost dijelila je sa svojim ukucanima i susjedima nastojeCi da svim svojim bicem docara sve ono sto napaja dusu covjeka u jednom revolucionarnom vihoru i zanosu, koji treba da pokrene i ponese i staro i mlado u borbi za pobjedu. Znala je milovati, ali i ljuto zahtijevati da radi svak svoj posao. Kada je trebalo nesto uraditi u kuci ili na polju, nije bilo sale i dovoljan je bio samo jedan pogled pa da se shvati sta treba ciniti. Tu njenu ertu dobro su mali i osjetili svi oni koji su ra:dili sa Cvitom, a posebno zene u njenom i obliznjim selima. Okupatora koji se ostrvio na nasu zemlju, mrzila je iz dna duse. Cim bi se pocelo govoriti o nacistima i domaCim izdajnicima, njene erne oci, kao dvije zeravice, pocele bi sijevati uzduz i poprijeko. Cvita se tada sa jos vecim zarom prihvatala svega sto je pobjedu moglo uciniti Hazim Eminefendic CVITA JOVISEVIC osao je rat. Cvitino selo naslo I Janju. Ostali su samo erni zid~~.U. p ameknu medu. prvima u vk . ~ I_ pone a nagorjela greda, kao nijemi sv"ed · onih divnih planinskih Jku ?ei .ubtas og I nae!st~e~og varvarstva. Umjesto njihovim zemljanim ognjiS~~~ nTh.~dra ~!l eeti~I vode, u kojima se na n~vrat·n~os sklapali 'kakve-takve baj~e n~J~ g!lsil~ vatx:_a, sada je valjalo Zimu u Jednoj takvoj bajti sa svojom. eel" vd~a ~oeekala .prvu ratnu ponovo ce ognjeni prsten pretvoriti u prah J.apepeo.I I tu majusnu bajtu . I I. I I . . . Dya sma - Gojka i Spiru s'::?Je smove kao kakva Spartanka bpo~.a Je u partiza~e ..Ispracajuci oeima, govorila im je da budu hrahriez Ir. ~e. ~yze u ermm I zazarenim Vee u prvim ustanickim da . ra mei 1. a n.e oc~ne obraz majei. nalo se za Cvitu. Bez trunke mal dmva, m~~u boreim~ I narodom, saznabujala planinska rijeka u matic~ o~t~bs~·i ·~r:aha oktisla se kao kakva 0 na svoju dusu i na svoja leca v I ae og po reta, preuzimajuci Cini :lena u jednoj prolete~skoj ~~~olno.. ~toDpk priro~i stvari treba da mogle vshvatiti,. iz sasvim razumljivih ~~~i~ ao d ne~e z<:'ne sa sela nisu ~ada zena, pm put u svojo" histori"i g 'v· a Je zaista kucnuo cas Ide s!l muskareem, kao jedn!k sa .ednik-d ~adim podn~bljem, moze da nosm~ stvarima rata i revolucij~ dotli~ I Ca. odiu~l!Je o •tako sudbodruga zena u seiu, shvatila taj prelomni ~r~e tvkita, ,Y.Ise n<:go ma koja K d ·x v . nu a u Zivotu zene a a se pi::.e o zem sa seia ond v k v · sramezljiva, i nekako od glave do at se ckstov aze da je ona zaostala, to, medutim, ne izgleda bas tako Tpek~ za OJ?e~.na. u. stvarnom zivotu goli opstanak, surovost prirode ~nj~ I u~!ov~ ZIVbota I rada u borbi za je iz dana u dan, iz odine u . ' d" ne VIJaVI~e, u;e i oluje, koje su idzvajale su kod seosk~ zene sJ~a~nda z~lJrskiv~~e I ul P?l)u i u sumi, a s~vladuje mnoge rpreprelke i da se ; IS I _;;_voJim v astitim mozgom, sa svim omm materijalnim i duh . kao vueiea hrai~ro ihvata u'lmstae na njenoj zivotnoj stazi. ovmm preprekama koJe su se isprijecile D 11· d Njena bajta viSe je Iicila na r t · vt b U bajti je cesto vrvjeio kao u k v ~ .m sa nego na seosko domaCinstvo taijona i eeta, odbornici T;t .s? i odlazili stabovi yrata su bila sirom otv·~rena ra mei I u_rm, ~omande. Za sve njih 1 1 <?Pljackano, uvijek bi se m~ I ne ~~:r;no to, mk<? Je bilo sve pogorjelo Uljevace ili koprivnJ" ace i toplga OCvn~t~I ISP_'?'dv zeml]ane furune koje parce I ma riJee. politi~kfieid :ol~~ili ba~ 790 791 blizom. toku rata Janj je bio oslobodena teritorija i okupator nikada nije U hio u stanju da uspostavi svoju vlast i kontrolu nad ovim podrucjem. Ta cinjenica bila je od ogromnog znacaja za razvoj i sirenje nai'odnooslobodilackog pokreta, u dolini Plive i Vrbasa. Janj je mnogo puta prihvatao proleterske i udarne brigade i divizije kao i bolnice, koje su se na njegovom tlu odmarale, krijepile i pripremale za nove okrsaje sa neprijateljem. U tim danima Cvita je imala pune ruke posla. Valjalo je sa .odbornikom razmjestiti borce po kucama, peCi hljebove, prati rublje i zavoje i sija:set .drugih poslova. Sve se to mahom radilo nocu, jer, sutradan, u ranu zoru obicno jedinice treba da krenu na nove polozaje. Kad bi se Cvita pojavila u nekom susjednom selu, za tren oka bi se oko nje okupile zene i muska:rci, zeljni vijesti sa fronta. Ona bi im jezikom naroda kazivala sa osobitim zarom sve ono sto je cula ili procitala o borbama i pobjedama partizana. Poslije toga zene bi se zajednicki dogovorile sta ce koja ura:diti. Rijedak je bio slucaj da se neke od njih p11otive onome sto je Cvita zahtijevala. Ona bi prva podmetnula svoja leda, pa onda to isto odlucno zahtijevala od svih drugih. Jednoga dana Cvita je saznala da joj je tesko ranjen sin Goiko i da je pao u ruke neprijatelja. On je bio clan Sreskog komiteta SKOJ-a za jajacki srez. Posao je bio na sa:stanak u jednu omladinsku cetu. Za:robljavanie Gojka Cvitu je pogodilo kao grom iz vedra neba. Znala je da se njen mijstariji sin vise nikada nece vratiti y majcin za: grljaj. Stegla je majCino sroe i rekla: ,Sta. mogul Takav 1e .rat. Mnogi su izginuli i dali svoje rolade zivote u borb1 za slobodu. Ah, Ja znam da te zrtve nece biti uzaludne!" �. _Pre~o J anja su pvotutnjale sve ofanzive, ali se Cini da je sesta n~pnJat~!Jska of~~z!~a ~ila najteza. Pocela je u januaru 1944. godine, t]. u VriJem~ naJzesce Zime .. Pre~ nasrtajem neprijatelja narod se povukao u ~b]~g~ve, :po okolmm sumama. Prosla su bila ona vremena ka.da sl!- ~Ju?~ c.ek~h. okupato.r:a na kucnom pragu skrstenih ruku. Ali, ZbJegovi ljeti 1 z1m1 b1le su dviJe drasticno i razliCite velicine da se nisu mogl.e uvo:pste po~editi. Te zime snijeg je padao danima i notima. Bijeli pokn~~c _Je sr:aymo..sve sa zemljom pa su citavi predjeli u Janju izgledali k.a? bljeh v~eplSl kop suvu svojoj utrobi sve zivo sahranili. Tesko je opisatJ st~. znaci kre~uti s~ zenama, starcima i nejakom djecom, po cici zimi u. smjegom zaVIJa~e ~ume. ~arod ~e l!-kopavao u duboki snijeg i pravio b.1vake. Grane ~d c~tu:-31-ra bil~ su Je~~na pokrivala i prostirke pod vedn~ nebom .. Cv1ta J~ Isla na ~elu zbiJega i probijala se po cijelcu kao lav1ca. ISla Je o? zbJe~a do z.?Jega, bodrila da se izddi nesto sto je bilo goto':'o nemoguce. Omm~ ~?F su k!o?-ul_i. duhom ~ got?V:~ se pomirili sa s~d.bi~om ?a padnu u VJeCltl zagrljaJ biJele smrti, naJVIse je pomagala, a!I 1 o~tro 1h prekoravala. Malod.usnost i kukayicluk nije nikako podnoslla: C1m su erne kvolone protutn]ale kroz sela 1 zaseoke, Cvita je vracala SVOJ narod u napustene domove. . . U toku ofanzive nai~l.a je bolnica 39. divizije. Sto trideset teskih ranJemka, mahom na n?sihma. Trebalo je, sto prije, organizovati njiho.v prenos preko JanJa prema Kupresu, jer je neprijatelj nadirao sa sv:~ stra!la. Jedan ..diov tog velikog i humanog posla pripremila je i izvrs~la Cv1ta sa SVOJ~mv zenama. u. tok~ jed~~ no~i sakupila je zene iz nekohko sela oko Ljuse, Podobz1ra 1 Bab1ca, 1 krenula sa bolnicom. Duga ~olo?a s~oro je odmicala zavijanim stranputicama. Tesko je bilo s~vlad~vat~ broJ~e ~met~ve i nanose, po .nekoliko metara visoke. Na nekim mJestima b1lo Je tesko da se sam covjek probije a kamoli da nosi t~ska posil<;t, sa. ranjenicima. Cvita je uvijek bila na 'celu kolone. Kada b1 :poceJ.a .viJavica, ona bi se osvrtala i hrabrila ostale, pozivajuCi ih da ~e Izd_rzi JOS samo m:=tlo. Da~ima i noCima su se tako probijaJi. Ljubav I sv~ti dug p~ema omma ko.JI su ne jedanput natopili okupiranu zemlju SVO,]Om .v~asti!~J? ikrvlj~, bili. su ).aci od zime i mecave. Cvita i njene hrabre 1 Izdr~l.Jiy~ Jan,1anke Izvrsile su ovaj zadatak, po tezini ravan got?vo sv.akoJ .bici na front~. Kada .se vratila kuci, njena ramena bila su ~zloJ?~Jena I •krvava,. ~ usi, ruke I noge promrzli. Srecom, sacuvane su ·~ o~Igmalne foto&'rafiJ~ o .prex:?s.l!- ranjenika u sestoj ofanzivi preko JanJa I !<upresa, koje Dajupecatl]IVIJe pokazuju j na izvjestan nacin to potvrdu]u. k b Cvit~ je prije nego mno~i drug:i shvatila ciljeve i potrebu zaJednic. e . orbe I ~ratstva medu svim nasim narodima. Nevjerovatno je kako b<; .Jed~a selJanka ta~.C? brz? shvatila .i prihvatila da svim svojim bicem IJe. bitku t; rev~lu?IJI za Jednakost I bratstvo medu ljudima. Kada su I! n.Je!m ku~~ poceh ?~ dolaze Muslimani i Hrvati, koji su se nalazili u J~dimcama Ih su radi.h ·~ao pol!.ticki radnici u narodu, 'Ona ih je prihvatlla kao roden~. 0~~ Ih Je hramla, prala i krpila kao i svoju rodenu djecu. Ponekad bi P~IJe tutnula u ruku parce hljeba nekom od ovih drugov~ negC? .svm~ su;m Sa':'i .iii maloj kcerkici, govoreci kako su ovi drugoV'l ~osh. IZ Ja]ca 1 drugih gradova da se bore za slobodu ida oni ovdje nemaJu mk~ga. od v~oda. I sam sam dolazio u njenu kucu mnogo puta. yrata. su m.I ~Ila..sirom ~tvor:_ena i uvijek se za mene nasla topla rijec I toph ·?bro~ I niJe me .m u cemu odvajala od svoje rodene djece. Moram pnznatr da su :neki neuki seljaci u njenom selu poprijeko gledali na sve ovo, govoreci kako Cvita mazi ,Turke" kao svoju rod~nu .dje~u . Ona se nije mnogo obazirala na ovakve i slicne prijekore, Jer Je b1la duboko uvjerena da je ona ~a :prav?m putu.. .. . . Pred kraj rata u JanJU Je b1l? r;teko~Iko manJih. g.rl!-P.ICa cetmka: To su bili mahom dezerteri, propah tipovi, nezadovolJniCI ! .sa:r_no~':'am boaom dani" komandanti cetnickih jedinica. Vojnicki i poht1cki b1h su potpuno nemocni i bez ikakvog izgleda da ,svoj y,o~ret oma~ove. Z?ovg svega toga oni su se ogranicili na to da. ~ocu vrslJaJu po sehma, plJaCkaju teroriSu i ubijaju nevine ljude. B1h su u ~osluhu sa okupatorom u JaJcu i Donjem Vakufu, saljuCi im .obavjest:=tJne l?odatke sa oslo?odene teritorije. Medutim, kada su OVI &'radovi sre.di_D~l?. 194.4 .. vgodme definitivno oslobodeni, oni ostaju u JanJ~'. na~t~vl}aJUCI I~daJmcku rabotu. Nisu se viSe mogli slobodno kretati 1 vrslJati po sehma, neg~ s~ se sklanjali u duboke sul!l~· iz koji~ vsu,, p~nekad, kao gladpe ZVIJen, upadali u poneki zaseok 1h se1o, plJackaJUCI hranu, na~on cega ~~ se povlacili u svoje jazbine, ocekujuCi obecano vaskrsavanJe monarhiJe u 792 793 zemlji. ·vk ' Nasavsi se u takvoj situaciji, ne k e c~tm~ e g:upe k ren~1 su d a .~ mucki ubijaju istaknute antifasiste, odborm.ke I drl;ls~veno-I?o.hti~ke radnike na podrucju Janja. Razumije se, znah su C?m ,"I o Cv1tl ~nse ne.go nekim drugim antifasistickim borcima. Ona Je .~z ~~ d~s~ mrz1l~ 0 cetnike, raskrinkavala ih na svakom ~oraku kao. naJv~ce ,IzdaJmke, koJI su se ujedinili sa ustasama i okupatonma u borbi protiv svo~ ?opstvenog naroda. ZnajuCi sve to, poceli su da smiSljaju pla_n kak? da JOJ. ~ev osve~e: Ali, to nije bilo bas tako jednostav~o .. Nisu .se om mogh kretati 1 sep~ntl po oslobodenim selima kako su ht]eh. No. I. p~red. svega toga,. zarekl.1 su se da ce joj odrubiti glavu: pa ma~ar S':,l .Izgm~h. Pored Cv1te,. om vsu smislili da pobiju jos neke IstaknutiJe opstmske I. sre~ke odbormke, cianove KPJ i skojevce. Prvo je dosao red na predsJedmka Sreskog ?arodnooslobodilackog odbora Jajce Simu Rakitu. Pocet~o~ 1?45. go~me on je dosao na teren Janja. Sasvim normalno, navrat10 Je I u svo]e selo. Cetnici su to preko svojih jataka sazna1i.. . , . Sada je dosao red na Cvitu. Vrebah su Je danonocno. Ona Je znala da se ponekad nocu vrzmaju oko njenog sela. . Jednog kobnog dana 1945. godine cetnici su upali u se1o I odmah se uputili prema Cvitinoj bajti. Snazan _udarac k1;1nd:=tk?m u ~rata pr~­ nuo ju je. Bila je sama .sa troje zenske dJece. SkoC11a Je I stala I~a raskhmatanih i suplJikavih vrata. Od drugog udarca vrata su se srusila. Pred cetnicima, Milosem Plavsicem iz Janja i Zivkom Met}.icem iz Brav~ica isprijecila se gorostasna Cvita, bez trunke straha u ocima, puna gnJeva i mdnje. . . . , · 1 'h · k'm "'ta hocete od mene - izdaJlllCI ?! - upita a I Je grom I ,.::J glasom. , · b ·1· · b 't · Nisu joj niSta odgovorili, nego su je kao v;ecu IZ ~CI I IZ aJ e ~ poceli gurati pred ,sobom, ~tu~uci. je :P.esvr;ticama 1 _!<un~acima. Na sva~1 udarac ona je odgovarala gn]evmm nJecn~a opt~~be 1. prok1etstva ~~J­ veCih izdajnika svoga na;oda. Najmlada ?Jena kci.' ~OJ~ s.mo od milJa zvali Maza, probudila se I potrcala za maJkom. O~JeSI~~ JOJ s~ ~ao c~no mace 0 pregacu, vriSteCi .j pozivajuCi je da se y~ati ~uc1. K:vmci s~ msu na to obazirali, nego su dijelili udarce ~.a~.ma_JCI:. a c~s ~evmom dJetetu. Poslije nekoliko koraka, kecelja se od~IJe~Ila 1 dl]ete Je IZ?emoglo ostalo na putu sa pregacom u ruc.i~.a~a .. ~Is?, Je da1eko odve.l;. Iznad sam?g sela. Mitraljes,ki rafal dokraJCIO JOJ Je ziVot. Sutradan, CIJelo selo se dig- �lo .u potr':gu z~ ~yitom. Nije je trebalo dugo traziti. Nasli su je na 'ednoJ bla~.oJ p~du~1 'lZnad sela. Lezala je nicice pocijepane kosulje i sva\ _ vava.k~\Jelo Je b1lo playa o.d udar~ca. A nedaleko od nje, na tek pupolj/. m~ o. -~cenom grmu, b1la Je zakacena njena bijela marama sa crveni~ CVJ~1J~Ima, Na tom mjestu su je i zakopali. I staro i mlado plakalo ·e ~~ez~i~ok nadpol gkrebud. Ka.snije s~ posm~~ni ostaci preneseni na jed1n Ja , ne a e o o ilJene baJte. Pnhkom iskopavan · 'h ostataka ~~tanovljeno je da su joj .cetnici prebili 'ednu no~ posm~tm r~?hra sa ~~~eve .strane. Taka su se koljaci obrac~ali sa G~t~~ukl.I .sv': llJI , kasmJe stigla zasluzena kazna. ' a 1 Je 1 , Ne~talo je divne, plemenite i hrabre zene koja se svim svo.. b · cern bonia za stvar revolucije. Ona J. e cini ml se b 1 po 1· d PU: l'Ia koJ·a . I v•l . s Je ilJa zena . .J~ P~.o~1 a sv.~~ z1vot za vee 1zvojevanu slobodu pa J'e taJ· gub't k b 10 JOS tez1 1 bolmJL ' 1a .. Ot~sla je Cvit<:, a~i su ostale. ~spomene na nju u srcima svih onih k?JI sb Je rroznav~h. Cjelokupna hcnost Cvite i sve ono sto je vezano za nJe~u or u na s1mbolica:t?- nacin znaci trajnu uspomenu na borbu seoske zene u narodnooslobodilackom ratu i socijalistickoj revoluciji. V• ' • , Ljubomir Novakovic SMRT PROLETERKE LARISE , vijetlo je ime Larise Sugic u NOB-u. Rodena je u Kotor-Varosi 1927. godine, a 19. novembra 1941. godine u 14. godini napustila je skolu i stupila u !'edove NOVJ. Kao mlada partizanka izasla je na slobodnu teritoriju sa cijelom svojom porodicom, ocem Secerom, majkom Anastazijom, sestrom Melanijom, bracom Evgenijem- Zenjom, K.onstam.iinom i Dam.i'jelom. Na oslobodenoj teritoriji porodica Secera Sugica je nasla zastitu u slobodnom Skender-Vakufu, u skendervakufskoj partizanskoj ceti, u koju su se ukljucili Secer, Melanija, Evgenije-Zenja i Larisa. Od tada je rasla Larisa ponesena majcinom i ocevom ljubavlju, koji su sada po drugi put u redovima revolucije. Godine 1917. ani su dozivjeli prvu oktobarsku revoluciju, u njoj ucestvovali, u njoj su se i upoznali. Larisina majka Anastazija je Ruskinja, a u toku oktobarske revolucije pripadala je Lenjinovom Komsomolu. Dolaskom u Jugoslaviju, u novu domovinu, sa muzem Secerom, stvorila je porodicu. Zajedno su je vaspitavali u onom duhu kako su slusali ili ucili iz Lejinovih djela u oktobarskoj revoluciji. Ulivali su djeoi revolucionarni duh. Rezultat toga rada je da su svi ucestvovali u NOB-u, pa su po zavrsetku rata porodicu Secera i Anastazije krasile tri Spomenice 1941, a nosioci su majka Anastazija, otac Secer, sin Evgenije-Zenja. Tri clana vise nisu hila medu zivima. Larisa je poginula 1945. godine na sremskom frontu, Melanija negdje na padinama Kozare, a jedan brat na frontu kod Doboja. Od sedmoro cianova porodice, koHko ih je napustilo ognjiSte, 19. novembra 1941. godine, troje nije doeekalo s1obodu. Ostali su na bojnom polju uzidavsi kosti za slobodu svoje zemlje i svoje rodne Kotor-Varosi. Porodica Sugic nije hila opterecena nasljedem proslosti. Brak je bio mjesovit. Secer Musliman, a Anastazija Ruskinja, zbog toga su imali dosta poteskoca. Od organa vlasti su proganjani zbog ucesca u oktobarskoj revoluciji, a od religioznih fanatika su prezirani zbog toga sto su u brak.u a nisu iste vjere. Secer nije mogao dobiti ni dozvolu da radi kao brijac, pa je za brojnu porodicu morao zaradivati hljeb hodajuCi po selima oko Kotor-Varosi da siSa i brije ljude. Taka je donosio u torbi po koju kilu brasna da djeca hnaju sta jesti. Iako su hili ~ikanirani i proganjani, sve su izdrlali i u vaspitanju djece ostali dosljedni. Tezak zivot i nepravde su natjerali cijelu porodicu da pode u NOB i revoluoiju, da pode u borbu protiv svih onih koje je sovinizam S 794 795 �ISC oslo:bode mracnjastva, te more i zla sto se zvalo fasizam. Posli su da se suprotstave i ustaskom i cetnickom ubijanju neduznih i nej<;tkih. Upravo sam se zato i odlucio da napisem ove redove ·kako ova divna porodica ne bi ostala u zaboravu, a posebno njen istaknuti clan, horae Larisa, koja je prosla epopeje Kozare, Neretve i Sutjeske, ali nije mogla i sremski front. Larisa je bila neustrasivi horae, hila je ponosna na svoju Krajinu. Kao istaknuti horae ucestvuje na Prvom kongresu USAOJ-a, a sa nepunih 17 godina postala je clan KPJ. U najljepsem cvijetu svoje mladosti, 24. decembra 1944. godine primila je orden za hrabrost i ,Spomenicu 1941." na sremskom f:mntu. Bio je to za nju dan radosti, dan ponosa na ono sto je uCinila u NOB-u i revoluciji, imala se cime i ponositi. Napustila je dacku klupu ·i za 3 godine i jedan mjesec bila je prekaljeni vojnik i rukovodilac. Evo sta je o Larisi napisao pocetkom januara 1945. godine u listu 51. vojvodanske divizije ,Rodoljub", Bozidar Bozickovie. ,Jednog mrznog januarskog jutra 1945. godine polazi Larisa sa jednom protivoklopnom baterijom na polozaj. Vodila se borba za selo Adolfovac. Baterija je prolazila kroz rijetku sumu, Svabe su opazile pa osule vatru iz mitraljeza i minama. Poneki od. drugova hvata zaklon. Larisa sjeda na cijev topa i smije se: ,Hrabro, drugovi, naprijed! Nije za svakoga metak stvoren. Treba da pozurimo da drugovima pomognemo. Sarno da mi je jos jedanpult da juriSam na rbunker." Tako je ona hrabrila posadu sve do raskrsnice prema Adolfovcu, gdje je bio ukopan jedan top kod dva jablana. Svahe su ovo primijetile i evo mine, vee fijuce. Jedna pada dva metra od Larise, snijeg zaprasi, a ona se hladno osmjehnu. E, bas sam sretna! Uto nailazi putem ceta nase pjesadije. Larisine oci zasijase. Neodoljiva zelja starog borca, koji se viSe od tri godine ogledao u borbi sa fasistima i tamanio ih, gonila ga je naprijed. PriSla je jednom borcu. ,Druze, daj mi tvoju mitraljesku!" Kada je dobila, lakim i odlucnim korakom posla je naprijed ispred cete pozivajuCi drugove da je slijede. Ceta se polako i pravilno razvijala u strijelce i nepokolebljivo kretala naprijed. Odusevljena je novim iznenada pristiglim vodom iako su Svabe sve zesce osipale minama, a zrna iz rafala sve zesee i gusee nervozno fijukala vazduhom. Streljacki stroj je upao u vinograd i gubio se u njemu. Erio, ispred njega, duboki kanal nacickan bunkerima iz kojih su Svabe otvarale sve zeseu vatru. Lijevo i desno poneki horae padne, ali streljacki stroj ne zaostaje. Ispred vinograda s lijeve strane na rubu kanala lezi na snijegu ~okrvavljena kapa. Malo dalje Larisa, vee su je stavili na nosila. Mlado vitko tijelo Larisino je nepomicno, samo desna ruka trzala se i grcila. Jos je disala. Oci zatvorene, lice prelilo :bljedilo, ali i~rai miran i spokojan. Jedan kursum okrznuo je celo, a drugi probio vrat pa rane ·krvare silno. Prilazi izvlakac ranjenika i jedan potporucnik, grabe se rucke nosila i odnose do Staba diviziona, bolnicarka ponovo previja Larisin vrat, ali zaman. Gasio se zimski dan, a s njim i jedan mladi zivot. Larisa je vee hladna, ne diSe, jos nekoliko puta u hropcu se otvori donja vilica i Larisa je lezala sasvim nepomicna. Tog dana na polozaju kod Adolfovca ovladala je te5ka i preteska tuga srcima svih boraca. Vidjeli su i culi za smrt mlade proleterke". . . Omladinka Larisa u NOB-u hila je svijetao lik omlad1~k~ 12. sked0 n ·e Bosne i Krajine. Nosio ju je polet i zar za slobodom, nosw JU JC } sto je nosio desetine hiljada mladih/ koji su b:ili osnovna ~nag~ baseg NOB-a i revolucije. Zato ime ove diVne omladmke, komumste 1 orca revolucije, zasluzuje da bude sacuvano od zaborava. i nacionalizam s'krenuo u mracnjastvo. Posli su da 797 �Dragica Vrbancic PREZIVJELA SAM AUSVIC vad~?~t t;eceg avgusta 1942. godine sa muzem Z D ~~:~~d~~f\~~mR~d~rkon_jica k0 .k.~aj}ski od~~d, g{ji~~ u Treci nja Vlatkovic. u stabu Odreda . ~arJa~~cM ak pohtlc~; komesar Nemau Odredu, a ja sam poslana .~~ t~r~~s a svo Dakic. M~z. m~ je ostao Prilikom oslobodenja Jajca dola . dlfoca,. ka<? pohticki radnik. brigade i ja sam otisla sa tere 9 zk ~•v ormiranJa 7. i 9. krajiSke :'.rtoj neprijateljskoj ofanzivi hi~ s~m· odsap~ku kdadnKu brigad~. l! c~t­ cila sam se Petoj crno orsk · d . J.ece~a v.?.. upresa I pnklJuSava Kovaeevic u tojgbrig~~.ub1rnoJ bngadx, CIJI Je komandant bio Radosa Ljumovlca. Sa Petom .I sam ra~poreden~ kod intendanta teljsku ofanzivu a kad · r~!?a om prosla sam I cetvrtu neprija.P~t~ dfanzive izvrsen proboj na Sutjesci, pala s~m zajedd~ ~= v Bili smo prebaceni n 'emackizek I ruga u ~opstvo Nijemaca. slusali. Pit.ali su: _ Jesi li Jpismen~ amwnom u Focu. Tu su nas sa- Nis~m - odgovorila sam. - P;;t sta ste radili u partizanima? - Bila sam konjevodac. - Jeste li vidjeli Tita? - Nisam. - Koliko je jaka partizanska brigada? - Oko 5 000 boraca - rekla sam Poslije saslusanja odvel' ·. . . se dogodilo? Tih dana u Fo~i sJe b~I: dmprbvizovkm log?; u. Foci: Sta pobjegao u partizane mo · m z nk omo r~ns a satmJa IZ koJe je b b d ;:rme :I v ~;;,~~i:k~rft!,~·~i~~Ji?J;~~dn~~~:ia;~r~~:s}~:,~,je~~o~J ljekar ida ce nam saopstiti nesto vafuo. ana re ao a ce u logor doci Sutradan je stigao ljekar i ja kl k jetovao mi je da ne idem ziva u ust:;~ ~ke~e a ako se zovem. SavU Foci smo ostali nekol'k 0 d · d 1 kod Sarajeva. Tu su me tri ~t a~a 1 0 ate smo J?~ebaceni u Vogoscu uvijek energicno odb" I 1 .Pk a trazile ustaske,vlasti IZ Sarajeva. Ja sam koncentracioni Io or IJ~:z j 0 sam znala. da c~ me Nijemci otjerati u vlast mi je Iaskal: k~ko c~ ~:ak s~ savJeta IJ ekara iz Foce. Ustaska jasno sta oni zele. ao rvatxcu os1oboditi, ali meni je bilo 798 799 Iz Vogosee su nas pr~bacili na SajmiSte u Zem'UJll i tu sam ostala do kraja avgusta 1943. godine. Nisu me tukli, ali su zvjerstva vrsili nad Sremcima, Bacvanima i Banacanima. Tu je bio i neki Bane, takode uhapsenik, koji je mucio logorase, valjda da ,iskupi svoj zivot. J ednog dana prozvali su oko 70 zena, pretezno partizanki iz svih krajeva Jugoslavije. Bilo je i politickih radnika. Postrojili su nas u kolonu po cetiri i potjera1i na zeljeznicku stanicu u Zemun. Kad smo prisle vagonu u 1kojem cemo putovati, na njemu je hila ispisana parola sljedece sadr.Zine: - Opasrra banda. Kuda smo i u kojem pravcu krenuli, to nismo znali, ali kad smo poslije duzeg putovanja provirili kroz vagon- hili smo u Zenici. Otkud sada to, nije mi hilo jasno. Znaci iz Zemuna smo otisli preko Cacka, Uzica i Sarajeva. Tu sam na stanici primijetila jednog zeljeznicara, Kl'istu rodom iz Viteza, i rekla mu da javi mojima da sam zarobljena. U Vitezu mi je zivjela majka. KriSte je to ucinio i sutradan su mi bHi donijeli hranu, ali nas transport je otiSao prema Brodu. Kad smo stigli u Sl. Brod, tu su nas premjestili u Zagreb. Tu je trebalo i od crvenog krsta nesto dobiti, ali kada su dosli predstavnici i procitali parolu na vagonu, jednostavno su rekli: - Za bandu nema niSta. Ja ne znam koliko smo putovali od Zagreba do Ausvica, ali sigurno ne manje od 15 dana. U vagonima je bilo nesnosljivo. Dosie smo na ideju da pomocu kutija od konzervi prokopamo rupu na vagonu kroz koju smo vrsile nuzdu. Mnoge od drugarica su pobolijevale. Od hrane su nam davali po parce hljeba i jednu konzervu za 24 casa. Vode nam uopste nisu davali, a avgustovske i septembarske vrucine bile su nesnosljive. Dolaskom u Ausvic, dobili smo odmah logoraska odijela koja sli nosili politicki krivci (prugasta), a u logoru smo hili podijeljeni u cetiri grupe, i to: 1. Politicki krivci. Na lijevoj ruci nosili smo bijelu traku sa utisnutim brojem i crvenim trokutom- moj hroj iz Ausvica je 58228. Od tada smo postali bezimeni, poznavali smo se samo po broj~vima. 2. Kriminalci, broj i zeleni trokut. 3. Prostitucija: broj i crveni .trokut, i 4. Jevreji. Imali su broj i sestokraku zvijezdu. Odmah su nam utisnuli brojeve i u tijelo. One kojima nisu utiskivali brojeve po dolasku u logor odveli su ih u krematorije u logoru Birgenau. Kada su nam utisnuli brojeve, odveli su nas u posebne barake u karantin - plasili su se tifusa. U karantinu smo ostali 21 dan. Tu su vladali neizdr.Zljivi uslovi. Svaki drugi dan su nas ispustali iz baraka da obavimo fizioloske potrebe. Ko ne izddi, bicuju ga do smrti i1i iz pistolja strijeljaju, tako se to odigravalo svakim danom. Te tri nedjelje su mi ostale u trajnoj uspomeni kao nest:o strasno i nepodnosljivo. Kada smo izdr.Zale karantin, a trebalo je to izddati, bile smo rasporedene u baraku broj 21. Tu smo nasle Poljkinje, Ukrajinke, Ruskinje, Francuskinje, Madarice, Cehinje, Talijanke, Belgijanke, Norvezanke, Rumunke, Jevrejke, Grkinje i cak dvije Amerikanke. Svih · 70 Jugoslovenki bile su u toj baraci. Rezim nam je bio sljedeci: - ustajanje u 4 sata, izlazak na apel (prozivku) i ostajale u tom stroju sve do 8 sati. Bez �obzira na ljetnu vrucinu, ili nisku zimsku temperaturu, po 4 sata smo morale da stojimo u stroju. To prozivanje i prebrojavanje vrsila je jedna Njemica, sluzbenica Logora. Kad se to zavr5i, dobijemo caj ili crnu kafu od zira i tad ikrecemo na rad. Nacisticki cinizam i tu je dolazio do izrazaja. Svako jutro, opet bez obzira koje je doba i vrijeme, ispracala nas je muzika na rad i docekivala sa rada. Muzikanti su hili zatvorenici, pretezno Jevrejke. Nedaleko od logora kopale smo kanale i pravili nasipe za ribnjak, koji je tu trebalo da se osnuje. Ponekad smo ostajale u logoru da cistimo. Sa nama Jugoslovenkama imali su ponajviSe problema. Znale smo da sjednemo i pjevamo na sav glas iako smo bile svjesne da ce nas pobiti. I moram da kazem da smo u ocima svih gore navedenih zena uzivale ogroman ugled i priznanje. Uzivale smo ugled i zbog toga sto smo skoro sve bile partizanke i tukle se protiv Nijemaca. Nocu kad smo .se vracale sa posla, zatvarali hi nas u baua\k:e i zakljucavali. Setnje po logoru nocu nije bilo. Cesto nas je u noci budila vriska zena, najviSe su Grkinje vriStale, kad su ih iz blokova i njihovih baraka tjerali u krematorijume. Cujes zapomaganje i rijeci - majko, majko, majko, o, o .... Radeci zajedno rmi smo znale svaki jezik pomalo. Najcesce se cula rijec majka. Tako je to bilo svake noci. Uvijek su premjestali logorase iz logora I, u logor II, tako da se ne osjeti da ljude spaljuju u krematorijumu. Obicno bi govorili da su ljudi premjesteni iz jednog u drugi logor. Blokovi su hili uvijek ujutru iii u toku noCi popunjeni novim logorasima, koji su tek dopremljeni. Po noCi su palili logorase sve do marta 1944. godine, a otada i danju i nocu, jer vise nisu nista krili. Bili su to grozni prizori, ali smo se i na njih navikle. Kako je v.rijeme odmicalo, mi smo sve prkosnije to posma:trale. Pjevale smo pjesme cim sjednemo, kad nam dadnu predah, i to su slusale folksdojcerke, koje su znale nas jezik, ali nas nisu optuzile. Jednom prilikom, sjecam se, cula se potmula grmljavina topova, a ja iscrpljena, gladna, jer sam i tifus preboljela, povikala sam: " ... i ovo ce proCi, nisu daleko oni sto pucaju". Tad me strazar udari cipelom, na kojoj su hili krupni ekseri, krv siknu mlazom. I danas nosim oziljak na nozi, koji me podsjeca na taj tuzni i strasni logor smrti. Taj prokleti folksdojcer nije nikada dao na znanje da poznaje nas jezik, niti je htio rijec da progovori sa nama, ali se tada na nasem jeziku izdera psujuCi i prijeteci. Pocetkom 1945. godine prebacili su me iz logora Birgenau u Ausvic, gdje im je hila komanda i cijeli personal logora. Cistila sam po zgradama prostorije. Jednog dana dode jedan vojnik i kaze mi da podem sa njim. Ponijela sam pribor za ciScenje i posla. Poveo me je u podrum gdje su bile samice i u njima folksdojceri iz Jugoslavije, koji su nesto skrivili i tu su hili pozatvarani. Poceli su da v.icu na nasem jeziku, a ja se ohrabrih i u prolazu im rekoh: - E, neka i vas tu. Za Hitlera ste se borili, a sada ste ravni nama J ugoslovenima. Oni pocese da urlaju i vicu, da psuju, a Nijemac za kojim sam isla upita me na njemackom jeziku sta oni govore. Savila sam ramenima, kao da nisam razumjela. Kad prodosmo pored samica, vojnik me uvede u jednu prostoriju i ugasi za nama svjetlo. Tada pomislih - Dragice, gotov·o je sa tobom, a blizi se :kraj ratu. Kad ugasi svjetlo, otvori druga vrata i upali svjetlo _ odblijesak mi zaslijepi oci. Bili su to dragulji, zlato, prstenje,. ogrlice, sa dijamantima, minduse, narukvice, zu"!;>ala i la~ciCi.-;- "!;>il~ Je. puna jedna prostorija. Kad udosmo, vojnik poce da ~up1 naJlJepse 1 na]s~uj­ l'e stvari stavljajuci ih sebi u dzepove. Zab?ravlla sam .tada J?-a stra a ~e moze ¥ojnik ubiti i uzela sam jedan divan prsten ~ stav1la ~a prs~, ali istog momenta sam ga skinula i bacila na ka~a;u tih dragoc~en.ostL Tog istog casa dode mi na urn oceva prica. 0~ Je. cesto nama dJec: go: vorio kako su svi oni kojoi su uzeli sa mrtvog .cov.Je~a stvar ~brzo I o~n · 1' Kad se ovaJ· NiJ'emac nakupio dragocJenosti ponovo Je zatvono pOginU 1. · vi· I·z podruma ostavio me Je d a cistlm pros t on.1u o d a kl e • v• · .. · ffii· SffiO IZaS 1 I ' d' d .. b'1 t vk · · me Je I poveo. PI'tala sam se zasto me J·e vo 10. 0 govor mJe I o t es o v• . d . . ,: Vodio me pod izgovorom da oc1stim po rum, a •on Je t<;, u s van, ~kc~~istio da se nakupi dragocjenosti koje su otete od logorasa. . Bez obzira na otezane us1ove mi smo bile partijski po~ezane ~ partijski a!ktiv.ne. Bile smo i po bara:kama .povezane 17, 18, d19 ..I 21. Ile s~ uti ·esnoj povezanosti. Najcesce smo bile i zajedno _na r~ ov~m:::. 1anovi arfije bile su sljedece drugarice: Bogaric Damca Iz ~~haca, ;Nada fmrenovic iz Putinaca kod Sremske Mitro~ice, !'1~~a, ~Ih~a,. Zame.ta, Slavica (prezimena im se. ne sje~am), ~~ Pasa. Sahic.Iz BI~aca 1 Dragica Vrbancic. Bile su jos i dviJe JevreJke, ah Im se IJ?ena I prezim~na ne mdgu da sjetim. Dogovara1e smo se uvijek tamo gdje SJ:?O se :na~le n~ ra 1.!' d ·e smo se odmarale u baraci i slicno. Mi smo bile nos we: aktivn~sti. fako smo preko jedde Slovenke, koja je ra.~ila. na . pak.etima ~obive­ nim od Crvenog krsta, dobiva1e uvijek nove VIJesti, ah koJe su bil~ kvelicavane, lwje su nam bile i nada i hrana i ra.~ost u <?vom zemalJ~ dm paklu - nada1e smo se slobodi. Bile ~J:?O u~IJedene I tako smo ]e na drugu ubjedivale kao da je Crvena armiJa tu IZ~.lo.gora. v .. . Radom Partije nekako smo bile jace, dr~kiJe ~ odvazniJe.v O;:g~m~o­ vale smo i strajk gladu, svjesne da ce~<? birr spalJene - tr~zeci covJecniji odnos. Is toga dana stiglo je do USIJ~ J:l<?fmanu, upravmku .lo~ori: i nas blok bio je opkoljen naoruzanim voJmSim~. Kada sl! nas ISt]eri I na kru , trazili su da odamo organizator~ ~~raJk.a ---:- ~I. s.I?o cuta e. Meduti~, Imrenovic Nada, nas sekretar cehJe, hila Je miCIJator toga strajka gladu. Niko je nije prokazao. . Kad su to cule logorasioe iz drugih zemalJa, oda1~ s~ dam. pose~: no postovanje iako smo i dotada uziva1e doba: ugled: NI u ~k ~kJ ze~ JI oku irane Evrope nisu zene u tolikom broJU nosi1e pus e. ao ze?e p .. vtraJ'k ih J·e prosto odusevio. Obicno, kad bi pro1azlle J ugos 1aVIJe. ·Nasvs d v · ·1· mi· kraJ· nJ'ih mimikom ·su nam o ava1e postoVlanJe. k · ' k' b1 k · · raJ nas I I Vijesti u 1ogoru su kruzile brzinom plamena. Sva I o Je Im~o · Neposredno . . nas 1ogorvlbio je KPr. JevreJa uz orgamzovane 1' de I. ·zvene · · JU . · logor B'l · r. h os1ovac e '1 u nJ'emu SU bile dVIJev Jevrejke C anOVI vk ' \..-, 1 I e 1o SU IZ \_,e : . ·v · d neo rezne, otkrivene su i javno ~u obJe~~ne, a1I m.sta msu .o a e u .~ or~. Slovenka radeCi na paketima, uviJek nam Je vdonosila nov.~ VI ? ..l pOJe d'Illosti' · ·Mnoge viJ'esti smo saznavale od muskaraca e1ektncara · JeStl v d'l' · k d · vk'h koji su radiH na odriavanju 1ogora, a cesto su ra I I I o n)emac I oficira. d' d I 2 Ausvica su nas potjerali 15. januara 1945 ...go me. Ku a nas go? se ne. y· rovatno bJ'eze ispred jedinica. Crvene armiJe. Barbe. v . vode neJe . '1 d daleko od nas, tu su, ali nas esesovci gone I nemi osr no VICU. Los, los, los ... g 1 800 801 51 :Zene BiH u NOB 1941-1945. �Goli, basi, gladni ·i iscrpljeni na niskoj januarskoj temperaturi krecemo put Njemacke. Ostaje logor smrti iza nas, ·ali nasa golgota ne prestaje. Pucnji odjekuju i nesretnici ostaju na drumovima Poljske, ostaju po jendecima nezakopani, ostaju kraj ivica putova. Njemacka vojska odstupa ili se nova prebacuje na front. Moramo da stojimo satima dok kalona motorizacije prode i kad podemo, ostaju nepomicni izmuceni ljudi. To je bio prizor kakav se ni u snu nije mogao sniti. Koliko smo isli, ne znam, ali stigli smo u Nojstofgleve, bio je pocetak marta 1945. godine. Tdka njemacka zima, a mi gladni, iscrpljeni, o odjeCi i obuCi da i ne govorim. Skidali smo odjecu sa mrtvih drugova i drugarica. Taka smo se krpili, jer su masovno umirali ti nesretnici. Koliko ih je umrlo, poubijano i nestalo, to niko ne zna. Nije nas ni petina ostala kad smo stigli u Njemacku, a potjerali su nas oko 50 000 muskaraca i zena. To je bila golgota kakva u istoriji nije zapisana. Tu nasu nesretnu kolonu nadlijetali su saveznicki avioni, ali nisu nas tukli. Nismo nikud ni bjezali, ·nismo mogli ni bjezati, ni nasi gonioci nisu nikuda bjezali. Znali su da ih nece avioni tuCi, jer logorase nece tuci. Kad su nas dotjerali u taj logor i smjestili, nas je bilo samo 3 000 zivih, ali 3 000 kostura, a ne ljudi. To je, u stvari, bio zenski logor. Odatle su evakuisali dalje, a nas su tu smjestili. U tom logoru bio je strazar jedan Poljak u njemackoj vojsci. Donosio nam je hranu, posebno nama Jugoslovenkama. Tu smo ostali neko vrijeme i jednog dana logorasice Ruskinje povikase: - Eta Rusa ... Kada su to culi strazari cuvari logora, nagrnuli su da bjeze. U bjezanju nisu zaboravili da povedu sa sobom i Njemice prostitutke iii kriminalke - bjdali su glavom bez obzira, plaseCi se za ucinjena nedjela. Kako je i tu radila partijska organizacija organizovana izmedu Jugoslovenki i Ruskinja i drugih narodnosti, mi smo imale cak i skare nabavljene da sijecemo zicu u logoru aka to zatreba. Kada su logor napustili Nijemci, mi smo prosjekle zicu i otvorile esesovacki magacin i u njemu nasle svega i svacega, ali su tu mnogi nasli i svoju smrt. Masa logorasa je poumiralo kad se 111ajela. Boze, tkako je to bilo dramatieno. Kad sam dosla do hljeba, odmah sam ga zakopala u zemlju, plaseci se da mi ga ko drugi ne odnese. Tada sam naiSla na korpu jaja, popila sam jedno i umalo nisam umrla. U magacinu smo nasle i oruzje. Iako iscrpljene, uzele smo puske i municiju. Izdvojile smo se u posebnu baraku - bilo nas je sada samo 18 Jugoslovenki, najveCi ih je broj ostao na drumovima Poljske i Njemacke. Cekale smo, nikog nema. Nema ni Nijemaca. Cekamo jedan dan, cekamo drugi dan i treCi ujutru stigose trojica Amerikanaca. Svako je nosio karanfil na prsima, zakitile ih Njemice, pogledase nas sa visine i odose, ni rijeci nam ne rekose. Kad Amerikanci odose, ugledasmo kamione sa logorasima - bili su to muskarci, donesose nam paketice. Tek sto su oni stigli, a ruske kacuse zapaliSe preko naseg logora i konacno nam stize taka dugo ocekivana sloboda. Ne vjerujemo, a slobodne smo. Prolaze ruski tenkovi, prolaze artiljerci, .prolazi pjesadija, nadlije6u avioni, frront je odmakao od nas, a mi nikako da se oslobodimo straha koji smo pretrpjele u njemackim logorima smrti. Pred oCima su mrtvi, pred nama je vrisak zena i Ijudi koji su pdeni u krematorijima,. pred. _nama ~u .svi prizori ~traha i uza~a. Njemacka je potpisala i kapitulaciJ~, a m1 mkako ne mozemo d~ pov)erujemo da smo slobodni. Trebalo Je v~~mena. da dodemo seb1. Nema viSe naduvenih fasista, tu su sada savezmcke VOJske. Propusnica za kretanje po ?radu bi~ n;i je logoraski broj 58228. To je bilo dovoljno kad se pokaze savezmck1m patrolama. v 802 803 �kad su je dva strazara polumrtvu ubacili u celiju, nije viSe liCila na sebe, nego samo na jednu gomilu iskrv~vljenog lju?sk~g mesa. Iz Zenickog zatvora ove tn hrabre dJeVOJke 25. decembra transportovane su u logor J asenovac. Iako. izmrcvarene, poslije sedamnaest dana i noCi teskih iskusenja i muka, 1male su snage da hrabre ostale drugove i drugarice u transportu. 5Jovorile su da .tre?a sve izdr:lat~, da je sloboda blizu i ~a. je }reba ~oc~ka~1. ~ak su 1 pJesmom podst1cale ostale da ne klonu 1 1zdrze sve sto 1h Jev cekalo ?a ton:. pu~u. I u !asenovcu njihov vedar duh i vjera u kona~nu P<?bJ~du vm~e b1la .~gusen~. Pisale su roditeljima da im je tesko, ah da ce. 1zdr~at1, da ms~a. nece slomiti njihovu vjeru u koonacl?-u. l?obj:edu. Cak Je ~Ira P?slal~ .1 Jed~;r svoju sliku iz Jasenovca na koJOJ Je p1salo: ,Drago] mam1, tatl 1 Beb1 , v ali to je sada tuzna uspomen.a. Strijeljane su pred vratlma slobod~. Svegav sest .dana pre~ oslo~o­ denje Jasenovca izgubile su zivot u grupl logorasa koJe su ustase poblle na uscu Une u Savu. Ovo su starom Ditrihu ispricali neki logo~~si ka.d je on odmah poslije oslobodenja dosao u Jasenovac da traz1 svoJe tri kceri. . . . . . , Njihove biste stoje pred skolom koJa DOSl tme ,Sestre Dltnh . Camil KazazoviC SESTRE DITRIH jesen 1944. godine jedinice Cetvrte NOV divizije i Vlasicki partizanski odred uspjesno su napadali neprijateljski saobracaj na komunikaciji Lasva-Zenica-Nemila. Vodene su borbe i u neposrednoj blizini Zenice pa je tako doslo do niza kontakata gradana i radnika Zenice sa partizanskim jedinicama. Pored novopridoslih boraca, jedinice Cetvrte divizije i Vlasicki odred dobijali su materijalnu pomoc iz Zenice i znatnu pomoc u obavjestenjima o jaCini, kretanjima i namjerama neprijateljskih snaga. To je olaiksavalo preduzimanje akcija i organizovanje napada na neprijateljski saobracaj i uporista. Nosioci ove organizovane pomoCi partizanskim jedinicama bili su Partijska organizacija ,zenice na celu sa Ivanom Rackim i omladinske grupe kojima je rukovodio skojevac Slavko Stolic. Svakodnevno omladinci i omladinke iz Zenice iznosili su i na Zmajevcu, u selima Tetovu, Gradiscu, Pojskama i drugim i predavali materijal i obavjestajne po.datke bataljonima i brigadama. Da bi onemogucile tu vezu izmedu grada i partizanskih jedinica i sprijecile izlazak radnika i omladine u partizane, ustase su preduzele hapsenje i odvodenje gradana i omladine u koncentracione logore. Tako je u Zenici samo u decembru 1944. godine uhapseno preko sto ljudi, :lena i omladine. VeCina ih je bila zatvorena u zatvoru ustaskog redarstva, gdje su bili ispitivani i muceni a zatim u transportima odvedeni u Jasenovac. Medu tada uhapsenima bile su i tri sestre Ditrih, Lina, Borka i Mira. U zatvoru su ostale sedamnaest dana. Mucene su na najsvirepiji nacin. Lina je na jednoj cedulji, koju je uspjela da proturi roditeljima iz zatvora, pisala: • ,Majko, sve sto je vatre preslo je preko nas." A ,batinjanje na cekrku", zabijanje eksera pod nokte i druge surovosti ustaske policije presle su preko Line, koja je imala 20 godina, Borke 18 i najmlade Mire svega 17 godina. NaroCito je najstarija, Lina, bila podvrgnuta strahovitom mucenju. Od nje su ustaski isljednici trazili da otkrije grupe omladine u Zenici, a kojima ustase jos nisu bile usle u trag. Lina je ostala nijema, trpjela najteze muke i prkosila ustasama. Podvrgli su je najte:lem maltretiranju i mucenju, o cemu je ovdje tesko i pisati. Oni koji su tada bili u zatvoru sjecaju se da Lina poslije toga ,ispitivanja" i U 804 80S �,Od pocetka borbe za slobodu, vi z~ne ucestvov~le .st~ z~jedno s nama u svemu. Vi ·ste sve cinile da pobJeda bude brza 1 ljepsa. Pred nama stoji konacno istjeriv~nje nepr~jatelj~ iz .nase. zemlj~, .a opd~ izgradnja. Na zenama je da 1 ov~ godme os1gu~aJ~v hlJeh ~~sOJ VO.JSCL Ova borba, koju je pove}.a i orgamzovala ~?mu~Istlcka partiJa PS~cazala je da se sve moze postic1 kad se n":ro~. zhiJev u cvrste redov~.... . Poslije su se na govornici s~JenJival~ zene, predstavmce ~Fz.-a 1z pojedinih srezova i narodne vlastl. G?vo~1le su o ,.tom~ ~ako Je SJetvv': na pragu i dogovarale se kako ce naj bolje pomOCl VOJSCl da Se dovrs1 borba. Duboko svjesne svoje uloge u svakom narodnom ~oslu, ov~ P~~­ grmecke seljanke govorile su o zbijanju redova o~o svoJe orgamz<:CI.Je AFZ-a i oko Narodnooslobodilackog fronta. Govonle su o bratstvu 1 Jedinstvu, koje je pomoglo da se dode do slobode. , U ratu smo dokazale borbom da smo jedno, au miru cemo dokazati slogom ... " Poslije zbora, zene i omladina iz obliznjih sela razvilj s_u k<;>la po pijaci, cekajuCi vece, kad se u Do!J?-U .kulture trebala odrza.tl l?nredba posvecena 8. martu. Narod iz udalJemh sela se pola~o raz1lazw, opet sve u povorkama i pod zastavama. U ranon;, pretpr?lJetnom predve~er­ ju, jos su dugo odjekivale :pjesme s~v o]-<.,olmh brda 1. st~pal.e se. sa :pJesmama koje su se cule sa p1pce. NaJcesce su ponavlJam st1hov1 koJI su znacili kao neki zavjet: Milka Caldarevic 8. MART 1945. GODINE U PODGRMECU smi mart 1945. godine u Sanskom Mostu osvanuo je vedar i suncan. Vee od ra~?g jl}tra zene iz okolnih sela potele su da se u pvovorkama shJeVaJu u grad. Krenule su na miting, koji se to~a dana odrzavao povodom proslave Medunarodnog dana zena. Sve sl} ~1le r~~dragane, pod za~t~vama i sa parolama. Siroke djevojacke ~Iklje, sas1vene od raznoboJmh padobrana, pojacavale su radost ove zenske svetkovine. Dopodne se -slegao narod iz okolnih sela: Zdene, Krkojevaca, Kruvar':'-, Usumovaca, .Podluga, Brdara, Luzana, Caplja, Kijeva, Poljaka i Sasme. Nesta kasnije su stizale grupe iz udaljenijih sela kao sto su: Tomina, Kljevci, Ilidza, Tramosnja, Kozica, a pred sa~ pocetak zbora stiglo je iz novskog sreza oko 300 zena. Trg usred Sanskog Mosta pred Komandom mjesta zasarenio se ad naroda. iNa nekoliko mjesta igrala se Kozara i pjevale najnovije pjesme: 0 Druze Tito mi ti se kunemo, Da sa Tvoga puta ne skrecemo ... Zavnobih je nama garancija, Da nam nece doCi monarhija! Svako selo je htjelo da se takmici sa ostalim: da ima najljepsu zastavu, najvecu Titovu sliku, najzanimljivije izradene parole. A oskudica u hartiji, oskudica u svakojakom materijalu. Dirljivo je hila razgledati parole pojedinih sela. Na razne nacine se dovijalo kako doskociti oskudici. Taka su zene iz udaljenog planinskog sela Tramosnje napravile okvir za parolu od najohiGnijih prutica. Preko toga okvira razapele su ~re~rasan rucnik bogata .izvezen, a na njega koncem prisile hartiju, sa 1sp1sanom parolom o volJenom drugu Titu. Na balkonu Gradskog odbora, okieenom cilimima i slikom Tita u z~lenilu, pojavil~ se Dragica Likar. Kola ·su se raspustila, pjesme umukle, .~e_ne su se um1rile. ~oslije malog uvoda, rijec je dala jednom drugu koJ1 Je toplo pozdravio zene: ,,Nika.da nam..~· .ma~t ~~Je. osvanuo ovvako.lij~p i, rad?stan. Ovaj 8. mart n<;tm J.e s~etJ?-1J1 1 SVJethJI 1 zbog toga sto Je smoc objavljena vijest o f<;>nmranJ.u Je~1pstve?e Vlade Jugoslavije na celu sa drugom Titom. P~v1 put u I~tonJ1 na celu nase vlade stoji covjek, koji je nikao iz dubma narodmh ... " . Urn:hesno ~licanj~ odjevkivalo je iz nekoliko hiljada grla, taka da Je govormk nekohko mmuta cekao da se narod smiri. 806 807 �mr. Muharem Kreso BIBLIOGRAFIJA SJECANJA NA TEMU: ,ZENE BOSNE I HERCEGOINE U NARODNOOSLOBODILACKOJ BORBI 1941-1945 GODINE," OBJAVLJENIH DO KRAJA 1975. GODINE* - Adamovic, Zorka: Oruzje za ustanike, DRVAR, 1941-1945, sjecanja ucesnika, Skupstina opstine Drvar, Drvar 1972, knj. I. str. 290. - Albahari-PeriSic, Rahela: Sjecanja na Prvi kongres AFt-a, BOSANSKI PETROVAC U NOB, zbornik sjecanja, Opstinski odbor SUBNOR Bosanski Petrovac, Sarajevo 1974, knj. V, str. 211-215. - Arezina, Milka: Razoruzala sam italijanskog vojnika, BOSANSKO GRAHOVO U NARODNOOSLOBODILACKOM RATU 1941 -1945, zbornik sjecanja, Savez udruzenja boraca NOR-a opstine Bosansko Grahovo, Bosansko Grahovo 1971, str. 365. - Arezina, Milka: U italijanskom koncentracionom logoru, BOSANSKO GRAHOVO u NARODNOOSLOBODILACKOM RATU 1941-1945, zbornik sjecanja, Savez udruzenja boraca NOR-a opstine Bosansko Grahovo, Bosansko Grahovo 1971, str. 336-338. - Arezina, Milka: Organizacija prve bolnice, BOSANSKO GRAHOVO U NARODNOOSLOBODILACKOM RATU 1941-1945, zbornik sjecanja, Savez udruzenja boraca NOR opstine Grahovo, Bosansko Grahovo 1971, str. 180. - Babic-Jovanovic, J oka: Rad zena u selima SokoliStu, Radomirovcu, Vitasovcima, Trgovistu i Josavi, PODGRMEC U NOB, zbornik sjecanja, knjiga III, Vojnoizdavacki zavod, Beograd 1972, str. 349-350. - Banjac, Marinko: Od BOSANSKI PETROVAC U sjecanja, Opstinski odbor sanski Petrovac, Sarajevo str. 158-162. srpa do tenka, NOB, zbornik SUBNOR-a Bo1974, knj. VII, * Sedarnnaest sjecanja je uvrstcno u sadrbj ove knjige. - Banjac-Lukic, Desa: Crvena zastava, BOSANSKI PETROVAC U NOB, zbornik sjecanja, Opstinski odbor SUBNOR-a Bosanski Petrovac, Sarajevo 1974, knj. II, str. 132-134. - Banovic, Dara: Pokolj zena i djece u Palancistu, KOZARA U NARODNOOSLOBODILAcKOM RATU, :t;apisi i sjecanja, Vojnoizdavacki zavod, Beograd 1971, knj. III, str. 605-610. - Basta, Slavka: Sjecanje na rad u Centralnoj bolnici u Bihacu i Osmoj krajiskoj udarnoj brigadi 1942. i 1943. godine; HRONIKE 0 RADU SANITETSKE SLUtBE U NARODNOOSLOBODILACKOM RATU 1941-1945, zbornik sjecanja i radova, Vojnomedicinska akademija, Odeljenje za istoriju vojnog saniteta, Beograd 1967, knj. VII, str. 166-171. - Batas-Jokic, Milka: Umjesto oceva i brace, PODGR.lVIEC U NOB, zbornik sjecanja, knj. III, Vojnoizdavacki zavod, Beograd 1972, str. 357-358. - Batoz, Smilja: Ilegalna grupa u selu Kukuljama, KOZARA U NARODNOOSLOBODILACKOM RATU, zapisi i sjecanja, Vojnoizdavacki zavod, Beograd 1971, knj. II, str. 733-738. - Batoz, Smilja: U Lijevcu polju poslije cetnicke izdaje, KOZARA U NARODNOOSLOBODILACKOM RATU, zap1s1 1 SJecanja, Vojnoizdavacki zavod, Beograd 1971, knj. II, str. 433-442. - Begovic, Radmila: Rasim, ISTOCNA BOSNA U NARODNOOSLOBODILACKOJ BORBI 1941-1945, sjecanja ucesnika Vojnoizdavacki zavod, Beograd 1971, knj. I, str. 616-618. - Bjelica-Pecanac, dr Dana: Sa sanitetskom torbom u partizane, HERCEGOVINA �U NOB, piSu ucesnici, Vojno delo, Beograd 1961, str. 304-308. - Blanusa, Darinka: Sa sestara djece u lwzarskaj afanzivi, 1941. i 1942. GODINA U SVEDOCENJU UCESNIKA NARODNOOSLOBODILACKE BORBE, Vojnoizdavacki zavod, Beograd 1975, tom X, str. 753-755. - Blanusa-Predojevie, Desa: Sjecanje na Kestenavacku amladinu, BOSANSKI PET~OVAC U NOB, zbornik sjeeanja, Opstinski odbor SUBNOR-a Bosanski Petrovac, Sarajevo 1974, knj. V, str. 277-281. - Bokan, Branko: Majka Ljubica, PODGRMEC U NOB, zbornik sjeeanja, knj. III, Vojnoizdavacki zavod, Beograd 1972, str. 785-789. - Bozie-StiSevie, Dusanka: Djecji dam u Jasenici, PODGRMEC U NOB, zbornik sjeeanja, knj. III, Vojnoizdavacki zavod, Beograd 1972, str. 584-585. - Bozovie, dr Sasa: Izvadi iz ratnag dnevnika, HRONIKE 0 RADU SANITETSKE SLUZ:BE U NARODNOOSLOBODILACKOM RATU 1941-1945, zbornik sjeeanja i radova, Vojnomedicinska akademija, Odeljenje za istoriju vojnog saniteta, Beograd 1967, knj. IX, str. 26-30. - Bratanie, Margarita: Balnica u Glamacu 1942-1943. gadine, HRONIKE 0 RADU SANITETSKE SLUZ:BE U NARODNOOSLOBODILACKOM RATU 1941-1945, zbornik sjeeanja i radova, Vojnomedicinska akademija, Odeljenje za istoriju vojnog saniteta, Beograd 1967, knj. VI, str. 172-173. - Brkljac, Ljuba: U samrtnam grcu snaaah se, BOSANSKI PETROVAC U NOB, zbornik sjeeanja, Opstinski odbor SUBNOR-a Bosanski Petrovac, Sarajevo 1974, knj. VI, str. 689-690. - Bundalo, Koviljka: Balnica 4. divizije u Benakavcu 1942. gadine. Balnica 1. praleterske divizije 1943. gadine. Padgrmecki NOP odred i 6. brigada 4. divizije 1943. i 1944. godine, HRONIKE 0 RADU SANITETSKE SLUzBE U NARODNOOSLOBODILACKOM RATU 1941-1945, zbornik sjeeanja i radova, Vojnomedicinska akademija, Odeljenje za is toriju vojnog saniteta, Beograd 1967, knj. VII, str. 174-181. - Caldarevie, Milka: skala bircanskih pionira, ISTOCNA BOSNA U NARODNOOSLOBODILACKOJ BORBI 1941-1945, sjeeanja ucesnika, Vojnoizdavacki zavod, Beograd 1971, knj. I, str. 585-586. - Ccngie, Esad: Bila je skroman i neustrasiv vojnik revolucije, ISTOCNA BOSNA U NARODNOOSLOBODILACKOJ BOR- BI 1941-1945, sjeeanja ucesnika, Vojnoizdavacki zavod, Beograd 1971, knj. I, str. 330 -333. - CopiC, Branko: Biscanke u ustaskam zvjerinjaku, PODGRMEC U NOB, zbornik sjeeanja, knj. I, Vojnoizdavacki zavod, Beograd 1972, str. 216-217. - Copie, Soja: S djecam i Hasancima u ustanak, PODGRMEC U NOB, zbornik sjeeanja, knj. III, Vojnoizdavacki zavod, Beograd 1972, str. 323-334. - Copie, Soja: U grmeckam zbjegu, PODGRMEC U NOB, zbornik sjeeanja, knj. III, Vojnoizdavacki zavod, Beograd 1972, str. 779-781. - Copie, Soja: Formiranje AF:l-a u nekim selima K.rupskag sreza 1941. i 1942. PODGRMEC U NOB, zbornik sjeeanja, knj. III, Vojnoizdavacki zavod, Beograd 1972, str. 347-348. - Culibrk, Stana: Pioniri Tuk-Bobije. PODGRMEC U NOB, zbornik sjeeanja, knj. III, Vojnoizdavacki zavod, Beograd 1972, str. 586-587. - Culibrk, Stana: Aktivnast zena Tuk-Babije, Jelasinavaca i okolnih sela u prve dvije ratne godine, PODGRMEC U NOB, zbornik sjeeanja, knj. III, Vojnoizdavacki zavod, Beograd 1972, str. 298-303. - Curgus, LjubiSa: Besima Kulenovic, BOSANSKI PETROVAC U NOB, zbornik sjeeanja, Opstinski odbor SUBNOR-a Bosanski Petrovac, Sarajevo 1974, knj. V, str. 556-563. - Dragisie-Kresoja, Duka: Na gubilistu u plamenu, BOSANSKI PETROVAC U NOB, zbornik sjeeanja, Opstinski odbor SUBNOR-a Bosanski Petrovac, Sarajevo 1974, knj. V, str. 533-538. - Dragovie, Jovo: Heroj djevojka, BOSANSKO GRAHOVO U NARODNOOSLOBODILACKOM RATU 1941-1945, zbornik sjeeanja, Savez udruzenja boraca NOR opstine Bosansko Grahovo, Bosansko Grahovo 1971, str. 592-594. - Drljaca-Celar, Dragica: Cvijet meau stijenama, BOSANSKI PETROVAC U NOB, zbornik sjeeanja, Opstinski odbor SUBNOR-a Bosanski Petrovac, Sarajevo 1974, knj. VI, str. 509-511. - Bordevie, Mila: Sjecanje sa Sutjeske, HRONIKE 0 RADU SANITETSKE SLUtBE U NARODNOOSLOBODILACKOM RATU 1941:-1945, zbornik sjeeanja i radova, Vojnomedicinska akademija, Odeljenje za istoriju vojnog saniteta, Beograd 1967, knj. IX, str. 186-196. - Bumie, Marko: Prlws slwjevke, BOSANSKI PETROVAC U NOB, zbornik sjecanja, Opstinski odbor SUBNOR-a Bosanski Petrovac, Sarajevo 1974, knj. VI, str. 494-496. - Durie, Stana: Drugi krajiSki partizanski odred 1942. Bolnica 1. praleterske divizije i 2. vojvaaanske brigade 16. divizije, HRONIKE 0 RADU SANITETSKE SLUZRE U NARODNOOSLOBODILACKOM RATU 1941-1945, zbornik sjeeanja i radova, Vojnomedicinska akademija, Odeljenje za istoriju vojnog saniteta, Beograd 1967, knj. VII, str. 151-157. - Durie, dr Stanojka: Balnica VII banijske divizije 1943. gadine, HRONIKE 0 RADU SANITETSKE SLUZ:BE U NARODNOOSLOBODILACKOM RATU 1941-1945, zbornik sjeeanja i radova, Vojnomedicinska akademija, Odeljenje za istoriju vojnog saniteta, Beograd 1967, knj. IX, str. 163167. - Gaeesa, Soka: Rad u Balnici 11. divizije. HRONIKE 0 RADU SANITETSKE SLU:lBE U NARODNOOSLOBODILACKOM RATU 1941-1945, zbornik sjeeanja i ~ad?· va, Vojnomedicinska akademija, OdelJenJe za istoriju vojnog saniteta, Beograd 1967, knj. VII, str. 262-264. - Gasie, Boja: Organizacija antifasistickog franta zena, BOSANSKO GRAHOVO U NARODNOOSLOBODILACKOM RATU 1941 -1945, zbornik sjeeanja, Savez udruzenja boraca NOR-a opstine Bosansko Grahovo, Bosansko Grahovo 1971, str. 517-519. -· Goldsmit dr Zora: Bolnica ,Slatina" i Bolnica Petr~vac 1942-1943. godine, HRONIKE 0 RADU SANITETSKE SLUZ:BE U NARODNOOSLOBODILACKOM RATU 1941 -1945 zbornik sjeeanja i radova, Vojnomediclnska akademija, Odeljenje za istoriju vojnog saniteta, Beograd 1967, knj. VII, str. 162-165. - Gvero-Balaban, Milka: Sjecanja na rad AFt-a Basanski Petrovac, BOSANSKI PETROVAC U NOB, zbornik sjeeanja, Opstinski odbor SUBNOR-a Bosanski Petrovac, Sarajevo 1974, lmj. VII, str. 439-446. - Hamovie, Jelena-Ljerka: Na Sutjesci, HERCEGOVINA U NOB, pisu ucesnici, Vojno delo, Beograd, str. 615-623. - Hamovie, Jelena-Ljerka: Majka, SUTJESKA, zbornik sjeeanja - piSu ucesnici, Vojno delo, Beograd 1959, knj. I, str. 360 -363. - Handzic, Razija: Na nasim zeljeznicama BOSANSKI PETROVAC U NOB, zbornik sjeeanja, Opstinski. odbor SUB!'fOR-a Bosanski Petrovac, Sarajevo 1974, knJ. VII, str. 578-581. - Hromadzie, Ahmet: Draginja, BOSANSKI PETROVAC U NOB, zbornik sjeeanja, Opstinski odbor SUBNOR-a Bosanski Petrovac, Sarajevo 1974, knj. VI, str. 616-626. - Humek, Paula: U Podgrmecu, (8-13. veljace 1943) PODGRMEC U NOB, zbornik sjeeanja, knj. III, Vojnoizdavacki zavod, Beograd 1972, str. 689-692. _ Humek, Paula: Dolazak iz Banije u Podgrmec, PODGRMEC U NOB, zbornik sjeeanja, knj. III, Vojnoizdavacki zavod, Beograd 1972, str. 233-235. - Ibrahimpasie, Hadzera i Sakie, Rasida: Aktivnast zena u slabodnam Bihacu, BIHACKA REPUBLIKA (4. XI 1942-29. I 1943), zbornik clanaka i radova, MUZEJ AVNOJ-a i POUNJA u Bihaeu, Bihae 1965, knj. I, str. 578-581. - Ivanovie-Radakovie, Draga: zene u narodnooslobodilackam ratu, BOSANSKO GRAHOVO U NARODNOOSLOBODILACKOM RATU 1941-1945, zbornik sjeeanja, Savez udruzenja boraca NOR-a opstine Bosansko Grahovo, Bosansko Grahovo 1971, str. 325327. - Jaksie-Bodnaruk, Mila: Maj komandant Bogdan Vuksa, BOSANSKI PETROVAC U NOB, zbornik sjeeanja, Opstinski odbor SUBNOR-a Bosanski Petrovac, Sarajevo 1974, knj. VII, str. 202-203. - Jakupovie, Mevla: Prvi dani u partizanima ISTOCNA BOSNA U NARODNOOSLOiiODILACKOJ BORBI 1941~1945, sjeeanja ucesnika, Vojnoizdavacki zavod, Beograd 1971, knj. I, str. 173-176. - Jelisavac-VojinoviC, Milka: Na smrznute rane- nosila, PODGRMEC U NOB, zbornik sjeeanja, knj. Ill, Vojnoizdavacki zavod, Beograd 1972, str. 751-756. - Jelisavac-Vojinovie, Milka: Skojevski aktiv Hadravaca, PODGRMEC U NOB, zbornik sjeeanja, knj. III, Vojnoizdavacki zavod, Beograd 1972, str. 511-514. - Jokie-Mirkovie, Gosa: Susret lcaji se pamti, BOSANSKI PETROVAC .u NOB, zbornik sjeeanja, Sarajevo 1974, knJ. IV, str. 485-491. - Jokie, Mara: Risovaclci aktiv SKOJ-11, BOSANSKI PETROVAC U NOB, zbornik �sjecanja, Opstinsld odbor SUBNOR-a Bosanski Petrovac, Sarajevo 1974 lmJO 0 III str 0 120-1250 ' ' sta jugoslovenskog revolucionarnog radnickog pokreta, Kultura Beograd 1961 knJO 0 6, stro 348-355 0 ' · ' ---:- 0Jontovic, Dragica: U Jstocnoj Bosni poslt7e Pete ofanzive, ISTOcNA BOSNA U NARODN<;>OSLORODILAcKOJ BORBI 1941 -1945, SJecanja ucesnika, Vojnoizdavacki zavod, Beograd 1971, knjo I, stro 341-346 0 ~ Kabiljo, 0 Danica: Preko rijeke, SUTJESKA, zbormk radova, piSu ucesnici Vojno delo, Beograd 1959, knjo I, stro 42S-426o - Kecman, Vlado: Crvena smrt 1941 i 19420 GODINA u SVEDOcENJU ucEst~II­ KA NARODNOOSLOBODILAC:KE BORBE Vojnoizdavacki zavod, Beograd 1975, 26 knji~ ga, tom XXIII, str. 410-4140 - Kapetanovic, Hajro: Stana Stupar PODG~M~c U "N9B, zbornik sjecanja, knj: II, Vo]nmzdavackr zavod Beograd 1972 str 0 660-6630 ' ' - Karabegovic, Ljubica: Mala Cela, HERCEGOVINA U NOB, piSu ucesnici Vojno delo, Beograd 1961, stro 696-6980 ' - Karabegovic, Ljubica: Sa Simom i Goranom ~: V rb"nici~ ~UTJESKA, zbornik radova - prsu ucesmcr, Vojno delo Beograd 1959, knjo I, stro 427-4320 ' --;- Kaus,o Mira: Prijedorska omladina u prvzm danzma borbe, KOZARA U NAROD~O<?SLO~O~ILAC:l~o00M RATU, zapisi i sjeca~Ja, Vo]nmzdavackr zavod, Beograd 1971, knJ. II, str. 561-577. - Kaus-Agbaba, Mira: Sa Kozare u Zagar Stara Gradiska, KOZARA U NARODNOOOSLOBqDI~AcKOM RATU, zapisi i sjecanJ<l:, VoJnorzdavacki zavod, Beograd 1971, knJo III, stro 611-617. - Kaus-skundric, Marija: Nijemci su nas zarobili na Kozari, KOZARA U NARODNOO~LOBO_DI~ACKOM RATU, zapisi i sjecanJa, VoJnmzdavacki zavod Beograd 1971 knjo III, stro 665-6700 ' ' - Kaus-skundric, Marija: U okupiranom Prijedoru, KOZARA U NARODNOOSLOBO~ILAC:J<.s>M RATU, zapisi i sjecanja, Vojnorzdavackr zavod, Beograd 1971 knJO 0 II str 0 739-743. ' ' - 0Kaus-skundric, Marija: Ustaski logori smrtz, KOZARA U NARODNOOSLOBODILAcKOM RATU, zapisi i sjecanja Vojnoizdavacki zavod, Beograd 1971 knJo'0 III str 0 671-675. ' ' - Kaus-skundric, Marija: Sa ranjenicima u_ Bozicima i Kozari, KOZARA u NAR:O~Ns>OSLO~ODILAcKOM RATU, zapisi i SJecanJa, VoJnoizdavacki zavod Beograd 1971, knjo III, stro 544-5480 ' - Kecman, Bosko: Omladinska grupa ,Crveni pupoljak" u ustanku 1941 CETRDESET GODINA, zbornik sjecanj~ aktivi- 0 - Kecman-Hodak, Mara: Ko se ne bi bono za ovaj divni narod, BOSANSKI PET~OVAC U NOB, zbornik sjecanja, Opstinskr ?dbor SUBNOR-a Bosanski Petrovac, SaraJevo 1974, knjo VI, stro 650-6520 ~ ~ecman-Hodak, Mara: Sjecanje na Busevzc, Kestenovac, Bosanske Strbce i Ka1Cl:te, ~O?A~SKI \_E_TROVAC U NOB-i, zbormk SJe~an]a, Opstmski odbor SUBNOR-a Bosanskr Petrovac, Sarajevo 1974 k 0 III str. 150-159. ' nJ. · , - Kecman-Tesanovic, Dara: Neizvjesnost B_DSANSKI PETROVAC u NOB b .k' SJec'a · " 0 . , z ornr ~Ja, 0 pstmskr odbor SUBNOR-a Bosanskr Petrovac, Sarajevo 1974 knJ· VI t ' · , s r. 418-421. -;- Kecman-Tesanovic, Dara: Ruke su se l~dzle, .B?S~NSKI "P.ETROVAC U NOB, zbormk SJe~anJa, Opstmski odbor SUBNOR-a Bosanskr Petrovac, Sarajevo 1974 k . VII str. 273-275. ' nJ. , - 0Kis-Calo, Irena: Sa domobranskim vodm~om_ u_ p~rtizane, PODGRMEc u NOB, zbormk S]ecan]a, knj. I, Vojnoizdavacki zavod, Beograd 1972, str. 701-706. - Kis-calo, Irena: Na zavejanim prtinama: PODGRM~c U NOB, zbornik sjecanja, knJ. III, Vomoizdavacki zavod, Beograd 1972, str. 730-733. - Knezevic, Anda: Borbena omladina Kozare, KOZARA U NARODNOOSLOBODILAc~OM RATU, zapisi i sjecanja, Vojnoizdavackr zavod, Beograd 1971, knj. II, stro 522-541. - Kobiljagic, Bejza: U Grmeckoi bolnicz PODG~M~c U "NOB, zbornik sjecanja, knj: II, VoJnorzdavacki zavod Beograd 1972 str 725-728. ' ' . - KoluD;d~ija-~arcetic, Danica: Mogu nas pregazztz, alz pokoriti nikada PODGRM~C U ~~B, zbornik sjecanja, kn{ III, Voj~~~~davackr zavod, Beograd 1972, str. 742- Kolundzija-Marcetic Danica: . ,f!rir:eke", PODGRMEc u NOB zbornik SJecanJa, knj. III, Vojnoizdavackf zavod, Beograd 1972, str. 582-583. - J5:olundzija-Marcetic, Danica: 0 radu omladme Mrkalja i Hadrovaca PODGRMEC ~ NOJ?, 0zbornik sjecanja, ImJ. III, Vojnorzdavackr zavod, Beograd 1972, str. 530-5320 OKostan, :qesa (i Pantie, Milan): Savj~­ k?_m_umsta Istocne Bosne u Vlasemcz l BtJel}zm, ISTOC:NA BOSNA U NAROD~09S~OBOpiL~CKOJ BORBI 1941-1945, S]ecanJa ucesm~a, Vojnoizdavacki zavod, Beograd 1971, knJo I, stro 491-4970 - t<:w;mJ~o " - Kovacevic, Dusanka: Dani pod Grmecor;z, PODG~M~c U NOB, zbornik sjecanja, kn]o III, Vo]norzdavacki zavod, Beograd 1972, stro 99--1060 ---:- }<ovacevic, Dusanka: U Gornjim Petrovzczma 7. novembra 1941 PODGRMEC U NOB, zbornik sjecanja knj: III Vojnoizdavacki zavod, Beograd l972, -str. '176-178. - Kovacevic, Dusanka: Znacaj programskog nacela KPJ o ravnopravnosti zena za njihova okupljanje i uce56e u ustanku Bosne i Hercegovine 1941. godine, 1941. GODINA U ISTORIJI NARODA BOSNE I HERCEGOVINE, zbornik radova naucnog skupa odrzanog u Drvaru 7-9. 10. 1971. godine, ,Veselin Maslesa", SaraJ·evo 1973 str. 179185. ' ' - Kovacevic, Dusanka: Banjalucanke izmeau Crne kuce i logora u Staroj Gradiski, 1941. I 1942. GODINA U SVEDOC:ENJU UcESNIKA NARODNOOSLOBODILAcKE BORBE, Vojnoizdavacki zavod, Beograd 1975, tom XI, str. - Kovacevic, Dusanka: KrajiSke zene, cETRDESET GODINA, zbornik sjecanja aktivista jugoslovenskog revolucionarnog radnickog pokreta, Kultura, Beograd 1961, knj. VII, str. 104-111. - Kovacevic, Dusanka: Rada Vranjesevic, PODGRMEc U NOB, zbornik sjecanja, knj. II, Vojnoizdavacki zavod, Beograd 1972, str. 664-669. - Kovacevic, Buran: Brat i sestre, BOSANSKI PETROVAC U NOB, zbornik sjecanja, Opstinski odbor SUBNOR-a Bosanski Petrovac, Sarajevo 1974, knj. VI, str. 374378. - Kovacevic, Ruzica: Rad na skoli u Srednjem Duboviku, BOSANSKO-KRUPSKA OPsTINA U RATU I REVOLUCIJI, izdanje Skupstine opstine i Opstinskog odbora SUBNOR-a, Bosanska Krupa 1969, str. 248250. - Kovacevic, Slavka: Sjecanje na rad u Trijaznoj stanici i Bataljonu teskih ranjenika 1943. godine, HRONIKE 0 RADU SANITETSKE SLUZBE U NARODNOOSLOBODILAcKOM RATU 1941-1945, zbornik sjecanja i radova, Vojnomedicinska akademija, Odeljenje za istoriju vojnog saniteta, Beograd 1967, knj. VII, str. 248-253. - Krstanovic, Kalina: Bolnica 1. proleterske divizije 1943-1944. godine, HRONIKE 0 RADU SANITETSKE SLUZBE U NARODNOOSLOBODILAcKOM RATU 19411945, zbornik sjecanja i radova, Vojnomedicinska akademija, Odeljenje za istoriju vojnog saniteta, Beograd 1967, knj. VII str. 307-315. ' - Kulenovic, Skender: Anaa, BOSANSKI PETROVAC U NOB, zbornik sjecanja, Opstinski odbor SUBNOR-a Bosanski Petrovac, Sarajevo 1974, knj. VI, str. 678-682. - Kusec, dr Vjera: Od okupacije do partizanskog odreda, USTANAK NARODA JUGOSLAVIJE 1941, zbornik - piSu ucesnici, Vojno delo, Beograd 1963, knj. VI, str. 58-89. - Kusec, dr Vjera: Sa bolnicom Druge proleterske, SUTJESKA, zbornik radova piSu ucesnici, Vojno delo, Beograd 1959, knj. I, str. 338-350. - Lasic-Kusec, Katica: Na politickom radu u Podgrmecu, PODGRMEc U NOB, zbornik sjecanja, knj. III, Vojnoizdavacki zavod, Beograd 1972, str. 230-232. - Latinovic-Kecman, Jela: Njerriacka kalona, BOSANSKI PETROVAC U NOB, zbornik sjecanja, Opstinski odbor SUBNOR-a Bosanski Petrovic, Sarajevo 1974, knj. VII, str. 276-278. - Latinovic-Kecman, Jela: Formiranje Sreskog odbora AFt-a, BOSANSKI PETROVAC U NOB, zbornik sjecanja, Opstinski odbor SUBNOR-a Bosanski Petrovac, Sarajevo 1974, knj. IV, str. 242-246. - Latinovic-Kecman, Jela: Partizanska bolnica u sabatovcu, BOSANSKI PETROVAC U NOB, zbornik sjecanja, Opstinski odbor SUBNOR-a Bosanski Petrovac, Sarajevo 1974, knj. IV, str. 433-437. - Latinovic-Kecman, Jela: Prvi partijski kurs u Suvaji, BOSANSKI PETROVAC U NOB, zbornik sjecanja, Opstinski odbor SUBNOR-a Bosanski Petroyac, Sarajevo 1974, knj. IV, str. 477-479. - Latinovic-Kecman, Jela: Radna pjesma Smoljanskog omladinskog bataljona, BOS~NSKI PETROVAC U NOB, zbornik sjecanJa, Opstinski odbor SUBNOR-a Bosanski Petrovac, Sarajevo 1974, knj. IV, str. 499 -501. �- LatinoviC-Kecman, Jela: Cetvrta okruzna lwnferencija AFt.-a Drvarskog okruga, BOSANSKJ PETROVAC U NOB, zbornik sjecanja, Opstinski odbor SUBNOR-a Bosanski Petrovac, Sarajevo 1974, knj. V, str. 448-456. - Lazarov-Radomirovic, Gospojinka: I takvih je bilo, ISTOC:NA BOSNA U NARODNOOSLOBODILAC:KOJ BORBI 1941-1945, sjecanja ucesnika, Vojnoizdavacki zavod, Beograd 1971, knj. I, str. 423-426. - Levinger, Jola: Na oslobotlenoj teritoriji u Bosanskom Petrovcu, BOSANSKI PETROVAC U NOB, zbornik sjecanja, Onstinski odbor SUBNOR-a Bosanski Petrovac, Sarajevo 1974, knj. V, str. 202-210. - Loncar, Jovanka: Bolnica 2. kozarskog NOP odreda u Bukovici 1943. godine, HRONIKE 0 RADU SANITETSKE SLUzBE U NARODNOOSLOBODILAC:KOM RATU 1941-1945, zbornik sjecanja i radova, Vojnomedicinska akademija, Odeljenje za istoriju vojnog saniteta, Beograd 1967, knj. VII, str. 254-255. - Magasic, Anica: Podgrmec u proljece 1942, PODGRMEC: U NOB, zbornik sjecanja, knj. III, Vojnoizdavacki zavod, Beograd 1972, str. 241-243. -Mandie, Jelika: Zastava je sacuvana, BOSANSKI PETROVAC U NOB, zbornik sjecanja, Opstinski odbor SUBNOR-a Bosanski Petrovac, Sarajevo 1974, knj. IV, str. 542-543. - Mandie, Jelika: Dim nas je spasio, BOSANSKI PETROVAC U NOB, zhornik sjecanja, Opstinski odbor SUBNOR-a Bosanski Petrovac, Sarajevo 1974, knj. VI, str. 529-530. Mandie, Mika: Tetka Mika iz Turfaka pod Kozarom, KOZARA U NARODNOOSLOBODILAC:KOM RATU, zapisi i sjecanja, Vojnoizdavacki zavod, Beograd 1971, knj. I, str. 737. - - Mandie, Milka: Crvena zastava u Vranjskoj, PODGRMEC: U NOB, zbornik sjecanja, knj. III, Vojnoizdavacki zavod, Beograd 1972, str. 508-510. - Mandie, Stana: Bila sam na strijeljanju, PODGRMEC: U NOB, zbornik sjecanja, knj. III, Vojnoizdavacki zavod, Beograd 1972, str. 766-771. - Mandic-Obradovic, Vukica: Sjecanje na rad omladine krupskog sreza pred Kongres USAOJ-a, BIHAcKA REPUBLIKA (4. XI 1942-29. I 1943), zbornik clanaka i radova, Muzej AVNOJ-a i Pounja u Bihacu, Bihac 1965, lmj. I, str. 381-384. - MandiC-Obraclovic, Vukica: Rad omladinske organizacije u nekim selima Bosansko-krupskog sreza, PODGRMEC: U NOB, zbornik sjecanja, lmj. III, str. 496--501. - Mandic-Obradovic, Vukica: Gledala sam mrtve zene s djecom u narucju, PODGRMEc U NOB, zbornik sjecanja, knj. III, Vojnoizdavacki zavod, Beograd 1972, str. 734-737. - Mandic-serbedzija, Boja: Sa ranjenicima do Satora, BOSANSKO GRAHOVO U NARODNOOSLOBODILAC:KOM .RATU 19411945, zbornik sjecanja, Savez udruzenja boraca NOR Opstine Bosansko Grahovo, Bosansko Grahovo 1971, str. 472-474. - Manojlovic, Nada: t.ene Semberije i Majevice u NOB, ISTOC:NA BOSNA U NARODNOOSLOBODILAC:KOJ BORBI 19411945, sjecanje ucesnika, Vojnoizdavacki zavod, Beograd 1971, knj. I, str. 111-117. - Manojlovic, Nada: Iz rada AFt-a Sernberije, C:ETRDESET GODINA, zbornik sjecanja aktivista jugoslovenskog revolucionarnog raclnickog pokreta, Kultura, Beograd 1961, knj. VII, str. 131-133. - Marasovic, Olga: Mostar - nepokoreni grad, HERCEGOVINA U NOB, pisu ucesnici, Vojno delo, Beograd 1961, str. 418423. - Marjanovic, Sida: U opkoljenoj Kozari, KOZARA U NARODNOOSLOBODILAC:KOM RATU, zapisi i sjecanja, Vojnoizdavacki zavod, Beograd 1971, knj. III, str. 488r490. - Marjanovic, Sida: Ilegalno u Lijevcu polju, KOZARA U NARODNOOSLOBODILAC:KOM RATU, zapisi i sjecanja, Vojnoizdavacki zavod, Beograd 1971, knj. I, .;tr. 275278. - Medic-Antunovic, Deva: Djeca istrgnuta iz zagrljaja, BOSANSKI PETROVAC U NOB, zbornik sjecanja, Opstinski {)dbor SUBNOR-a Bosanski Petrovac, Sarajevo 1974, knj. V, str. 313-r--3~6. - Milicevic, Dana: U predvorju smrti, OTPOR U ZICAMA, secanja zatocenika, Vojnoizdavacki zavod, Beograd 1969, knj. II, str. 696-702. - Milkic-Vucelja, Zora: Hleb i mrtve ruke, OTPOR U ZICAMA, secanja zatocenika, Vojnoizdavacki zavod, Beograd 1969, knj. I, str. 217-218. - Mirkovic-Milinkovic, Boja: Od Petrovca do Ausvica, BOSANSKI PETROVAC U NOB, zbornik sjecanja, Opstinski odbor SUBNOR-a Bosanski Petrovac, Sarajevo 1974, knj. V, str. 491-500. - Mirkcivic-Moraca, Kosa: Umjesto 1·adosti - suze, BOSANSKI PETROVAC U NOB, zbornik sjecanja, Opstinsk:i odbor SUBNC?R-a Bosanski Petrovac, Sarajevo 1974, lmj. I, str. 296-303. - Mitrov, Mara: Danko, sine moj, USTANAK NARODA JUGOSLAVIJE 1941, zbornik - piSu ucesnici, Vojno delo, Beograd 1963, knj. VI, str. 264-275. - Moraca, Mirjana: Prva kon~erencija zena u Drvaru, C:ETRDESET GODINA, zbornik sjecanja aktivista jugoslovenskog revolucionarnog radnickog pokreta, J<ultura, Beograd 1961, knj. VII, str. 149-b3. snici, Vojno delo, Beograd 1961, str. 113135. _ Novakovic, Danica: Junaqka st;zrt nasih ljekara, SUT!ESKA, zbormk rauova,-: pisu ucesnici, VojllO delo, Beograd 1959, kn.]. I, str. 406-408. - Novakovic-NaranCic r. Bijelic, Mara: Nevolje sela Pritoke, PODGRM~C:. U NOB1 zbornik sjecanja, knj. III, Vojnmzclavackl zavod, Beograd 1972, str. 304-309. - Moraca, Mirjana: Prva lwnfe;e;zciia zena u Drvaru, DRVAR 1941-1945, SJecanja ucesnika, Skupstina opstine Drvar, Drvar 1972, knj. II, str. 607-613. - Mrda-Roclic, Bosa: Jedinci i mie.zimr;i, BOSANSKI PETROVAC U NOB, zbormk sje= canja, Opstinsk.i odbor SUB~OR-a J.3osansk1 Petrovac, Sarajevo 1974, knj. V, s,r. 542543. - Mrda-Rodic, Bosa: Poslednji zadaci u Rasknovackoj radnoj ceti, BOSANSKI ~E­ TROVAC U NOB, zbornik sjecanja, Opstmski odbor SUBNOR-a Bosansld Petrovac, Sa· rajevo 1974, knj. V, str. 501-502. - Mrda-Rodic, Bosa: Sahrana Duleta Karabuhe, BOSANSKI PETROVAC U NOB, zbornik sjecanja, Opstins~i odbor SUB~OR-a Bosanski Petrovac, Sarajevo 1974, lmj. IV, str. 513. - Nedimovic-Stanic, Dosta: Omladina srpske Jasenice i okolnih sela, PODGRMEC: U NOB zbornik sjecanja, knj. III, Vojnoizdavacki zavod, Beograd 1972, str. 516-518. - Nenadic, Anda: Nosenje ranjenika, BOSANSKO GRAHOVO U NARODNOOSLOBODILAC:KOM RATU 1941-1945, zbornik sjecanja, Savez udruzenja boraca NOR-a opstine Bosansko Grahovo, Bosansko Grahovo 1971, str. 599-601. - Nesovic, Mila: Rad saniteta 3. kraji.Hce brigade 1. proleterske divizije 1943. godine, HRONIKE 0 RADU SANITETSKE SLUzBE U NARODNOOSLOBODILAC:KOM RATU 1941-1945 zbornik sjecanja i radova, Vojnomcdiciu'ska akademija, Odeljenje za. istoriju vojnog saniteta, Beograd 1967, knJ. IX, str. 145-152. - Nikolic, Vera: Amalija Lebenicnik, C:LANCI I GRADA ZA KULTURNU ISTORIJU ISTOC:NE BOSNE, Zavicajni muzej u Tuzli, knj. V, Tuzla 1961, str. 98-112. - Novak-Bitanga, Nada: Prvi ~vombvas Mostara, HERCEGOVINA U NOB, p1su uce- - Novakovic, Nevenka: V eliki narodni zbor u Puceniku BOSANSKO-KRUPSKA OPsTINA U RATlJ I REVOLUCIJI, izdanje Skupstine opstine i Opstinskog odbora SUBNOR-a, Bosanska Krupa 1969, str. 134135. - Novakovic Nevenka: Prvi partijski leurs u Podgrn~ecu, PODGRM~c .u NqB 1 zbornik sjecanja, knj. III, Vojnmzdavackl zavod, Beograd 1972, str. 225-226. - Novakovic, Nevenka: Birali smo delegate i sprovodili odluke Prvog kongresa USAOJ-a BIHAcKA REPUBLIKA (4. XI 1942-29.' I 1943), zbornik clanaka i radova, Muzej AVNOJ-a i Pounja u Bihacu, Bihac 1965, knj. I, str. 385-387. - Novakovic Nevenka: Lepa Radtc, PODGRMEC: U NOB, zbornik sjecanja, knj. II, Vojnoizdavacki zavod, Beograd 1972, str. 653-659. - Novakovic, Nevenka: Danica Medan, PODGRMEC: U NOB, zbornik sjecanja, knj. II, Vojnoizdavacki zavod, Beograd 1972, str. 654-656. - Obradovic, Draginja: Sa brigadom u Sanici, BOSANSKI PETROVAC U NOB, zbornik sjecanja, Opstinski odbor SUBNOR-a Bosanski Petrovac, Sarajevo 1974, knj. IV, str. 544-546. · - Obradovic, Draginja: U zbjegu, BOSANSKI PETROVAC U NOB, zbornik sjecanja, Opstinski odbor SUBNOR:a Bosanski Petrovac, Sarajevo. 1974, knj. V, str. 550-555. - Obradovic, Draginja: Nagorjele djecakove kosti, BOSANSKI PETROVAC U NOB, zbornik sjecanja, Opstinski odbor SUBNOR-a Bosanski Petrovac, Sarajevo 1974, knj. V, str. 603-606. - Obradovic, Kosa: Ginuli su najbolfi, BOSANSKI PETROVAC U NOB, zbormk sjecanja, Opstinski ?dbor SUBNqR-£l Bosanski Petrovac, Sarajevo 1974, knj. VII, str. 235-240. - Orelj, Milica: Medu mrtvin;a, ~qsA~­ SKI PETROVAC U NOB, zbormk SJecanja, �Opstinski odbor SUBNOR-a Bosanski Petrovac, Sarajevo 1974, knj. V, str. 503-506. ucesnici, VoJ'no delo 72-76. ' - Pantic-Mesterovic, dr Julka: Bolnica Atasevac 1942. godine, HRONIKE 0 RADU SANITETSKE SLU:ZBE U NARODNOOSLO~Opii;-AC.KOM RATU 1941-1945, zbornik SJecanJa 1 radova, Vojnomedicinska akademija~ Odeljenje z~ istoriju vojnog saniteta, Beograd 1967, knJ. VII, str. 114-116. Beograd 1961 ' stl". .- Perovic, Lepa: Od Beograda preko Sa raJeva do Mostara, USTANAK NARODA JU~ GOSLAVIJE 1941 , zborn1'k - p1su ucesniC! " . v O]no delo, Beograd 1963 knJ· V str 94 , 127. ' . ' . •v v • • Pavel.ic-Cvitkovic, Ma~ica: Niko stariji od ~2 t;odzne, .oTroR lJ ziCAMA, secanja zatocemka, Vo]nmzdavacki zavod Beograd 1969, knj. II, str. 691-693. ' iltJ.rovic, ~epa: U okupiranom Saraje. · .gc:du:e, C~T.RDESET GODINA, zborm~ S]ecanJa aktivista jugoslovensko revolucwnarnog radnickog pokreta Kult g Beograd 1961, knj. VII, str. 283-2B9. ura, . :-;- Pavk~v!c, Anka; L~kac, A~ka; BlagoPokol}t u crkvt u Draksemcu, KOZARA U NARODNOOSLOBODILAC~OM RATU, zapisi i sjecanja, Vojnoizdavackl zavod, Beograd 1971, knj. I, str. 878--884. .. v-:- .PeroviC, Lepa: Sedam mjeseci s Kra]tsntctma, 1941. i 1942. GODINA U SVEDO CENJU UCESNIKA NARODNOOSLOBOD£ LACdK E BORBE, Vojnoizdavacki zavod Beogra 1975, tom XIII, str. 164-188. ' -:: Pecanac-Solomun, Gospava: Ornladina Jan]tla u danima us tanka, BOSANSKI PETI~OVAC U NOB, zbornik sjecanja, Opstin. sk1 ?dbor SUBNOR-a Bosanski Petrovac, SaraJevo 1974, knj. III,· .str. 97-101. . -. ~erovic-Vukojevic, Jela: cetvrte ofanzzve z. zen~ f!odgrmeca, PODGRMEC u NOB ~bormk. S]ecanj.a, ~nj. Iy, Jedinstvo front~ ~9p72ozad_me, Vo]nmzdavacki zavod, Beograd , Sti. 700-703. ; Pej.inovic, Kata: Bila sam vijecnik l zas7edan7e AVNOJ-a, BIHAcKA REPUBLI~ (4. VI 1942--;--29. I 1943), zbornik clanaka 1, radc;>va, MuzeJ AVNOJ-a i Pounja u Bihacu, B1hac 1995, knj. I, str. 271-273. -d !'evoyic-Y_ukojevic, Jela: zene Poclgrmeca oc~~UJU Tt~a i brigade na smotri Cetvr!e kr~Jzsk.e , br~gade, PODGRMEC u NOB zbordmkBsJecanJa, knj. III, Vojnoizdavackf zavo , eograd 1972, str. 625-626. . - Perera, dr Zora: Bez sna i odmora SU!JESKA, zbornik radova- piSu ucesnici: oJ_no delo, Beograd 1959, knj. I, str. 3242 d 7 Perovic-Vukojevic, Jela: Pjesma nas je o. r,zalq. · .. , fODGRMEC U NOB, zbornik sB]ecanJa, knJ. III, Vojnoizdavacki zavod eograd 1972, str. 435--437. ' - Perera-Matic, Zora: Prvi djccji dom u Glamocu 1942. godine, HRONIKE 0 RADU SANITETSKE SLU:ZBE U NARODNO~SL0~9DI.LA~KOM RATU 1941-1945, zbor· mk S]ecanJa 1 radova, Beograd 1967 kn1 III, str. 106-110. ' · v-:- _l'erovic-Vukojevic, Jela: Kursevi Antifaszst~ckog_ f;on_ta zena, PODGRMEc U NOB zbornd1k SJecan]a, knj. III, Vojnoizdavacki zavo , Beograd 1972, str. 359. ~u - J~';lC, Mara, 1 dr.: y Perisic, Raheia: Kulturno-prosvjetni ztvot u. ~lo~odno_m J?rvaru, DRVAR 19411945, SJecanJa ucesmka, Skupstina opstine Drvar, Drvar 1972, knj. II, str. 614-617. v· - - PeriSic-AlJ;>~hari, Rahela: Sjecanje na prvu konferenctJu AFz-a; BIHAcKA REPUBLIKA. (4. XI 1942-29. I 1943), zbornik clap~ka, 1 ra~ova, Mu:zej AVNOJ-a i Pounja u B1hacu, B1hac 1965, knj. I. str. 575 __577. :- Perovic, dr Danica: Razvoj sanitetske sluzbe u centralnoj Bosni 1941-1944 godine HRONIKE 0 RADU SANITETSKE SLUzBE U NARODNOO~LO~~DILACKOM RATU 1941-1_9~5, zbormk SJecanja i radova Vojn~medi~mska aJ.<.ademija, Odeljenje z~ istoflJU VO]nog samteta, Beograd 1967 knJ· VII str. 88-93. ' · ' - Per<;>v!c, Lepa: Na partijskom radu u Hercegovtnt, HERCEGOVINA U NOB, piSu v NOOSLOBO,DI~A<::KOM RAT'!J 1941;---;-1945, zbornik sjecanJa 1 radova, Vo]nomedicmska ~kademija, Odeljenje za. istoriju voj~og saniteta, Beograd 1967, knJ. IX, str. 153-162. _ Pilipovic-Mandzuka, Milka: Oceva smrt, DRVAR 1941-1945, sjecanja ucesnika, Slmpstina opstine Drvar, Drvar 1972, knj. II, str. 516-519. _ PopoviC-Smoljanovic, Zora: Prva omladinska radna brigada u Sanickoj dolini, CETRDESET GODINA, zbornik sjecanja aktivista jugoslovenskog revolucionarnog ra~­ nickog pokreta, Kultura, Beograd 1961, knJ . VII, str. 128-131. - Popovic-Smoljanovic, Zora: Sa prvom omladinskom radnom brigad01n na zetvi u Sanickoj dolini, BIHAcKA REPUBLIKA ( 4. VI 1942-29. I 1943), zbornik clanaka i radova, Muzej AVNOJ-a i Pounja u Bihacu, Bihac 1965, knj. I, str. 372-375. - Puskaric, Darinka: Rad na neposrednim pripremama za Kongres VSAOJ-a, BIHAcKA REPUBLIKA (4. XI 1942- 29. I 1943), zbornik clanaka i radova, Muzej AVNOJ-a i Pounja u Bihacu, Bihac 1965, lmj. I, str. 344-349. - Radlovic, Pepa: Opstina Bas. Grahovo u vrijeme IV neprijateljske ofanzive, BOSANSKO GRAHOVO U NARODNOOSLOBODILACKOM RATU 1941-1945, zbornik sjecanja, Savez udruzenja borac NOR-a opstine Bosansko Grahovo, Bosansko Grahovo 1971, str. 449-451. -::-- Perovic-Vukojevic, Jela: zene Pod rmeca u borbi za slobodu, PODGRMEC gU !'JOB, z?ornik sjecanja, knj. III, VojnoIzdavacki zavod, Beograd 1972, str. 292-297. - Radlovic, Pepa: Razvoj narodne vlasti u selima Podjalovnika, BOSANSKO GRAHOVO U NARODNOOSLOBODJ,LACKOM RATU 1941-1945, zbornik sjecanja, Savcz ndruzenja boraca NOR opstine Bosansko Grahovo, Bosansko Grahovo 1971, str. 213217. - Peroyic-Vukojevic, Jela: Partijski kurs P?~ G~rnecorr;, PODGRMEC U NOB, zbornik SJecanJa, knJ. III, Vojnoizdavacki zavod Beograd 1972, str. 244. ' - Radulovic, Kojo: Likovi zena boraca NOR, BOSANSKI PETROVAC U NOB, zbornik sjecanja, Opstinski odbor SUBNOR-a Bosanski Petrovac, Sarajevo 1974, lmj. VI, str. 588-594. -. Petkovic, Stana: Iz Kozare u Jasenovackz logor, KOZARA U NARODNOOSLOBC?DILA~~OM RATU, zapisi i sjecanja, Vojnmzdavacki zavod, Beograd 1971 knj III str. 676--678. ' · ' - Rakovic, Ostoja: Lik jedne partizanke, BOSANSKI PETROVAC U NOB, zbomik sjecanja, Opstinski odbor SUBNOR-a Bosanski Petrovac, Sarajevo 1974, knj. VII, str. 93-96. - Petkovic, Stana: Pokolj u Voclicevu KOZARA U NARODNOOSLOBODILACKOM RATU, zapisi i sjecanja, Vojnoizdavacki zavod, Beograd 1971, knj. I, str. 874-877. - RedziC, Nail: Majka Devla i osam zidara, PODGRMEc U NOB, zbornik sje6anja, knj. I, Vojnoizdavacki zavod, Beograd 1972, str. 335-339. - P~trovic, Jelena: 0 sanitetskoj sluzbt 6:. batalwna 1. proleterske brigade 1. diviziZlJe u periodu pete ofanzive, HRONIKE 0 RADU SANITETSKE SLU:ZBE U NAROD- - RodiC, Persa: Bila sam kurir i bolnicar, DRVAR 1941-1945, sjecanja ucesnika, Skupstina opstine Drvar, Drvar 1972, knj. II, str. 527-530. v - Roganovic, Zora: Izvrsila sam zadatak, HERCEGOVINA U NOB, piSu ucesnici, Vojno delo, Beograd 1961, str. 734-735 . - Rudie, Jovanka: Na prekopanoj cesti, BOSANSKI PETROVAC U NOB, zbornik sjecanja, Opstinski odbor SUBNOR-a Bosanski Petrovac, Sarajevo 1974, knj. I, str. 349355. - Rudie, Milka: Radni bataljon ,Zdra.vko celar", BOSANSKI PETROVAC U NOB, zbornik sjecanja, Opstinski odbor SUBNOR-a Bosanski Petrovac, Sarajevo 1974, knj. VII, str. 561-564. - Sapardic, Pero: Dvadeset dana pod zemljom, ISTOCNA BOSNA U NARODNOOSLOBODILAcKOJ BORBI 1941-1945, sjecanja ucesnika, Vojnoizdavacki zavod, Beograd 1971, knj. I, str. 581-584. - Sitric, Dusanka: Sanitetska sluzba u 2. proleterskoj diviziji 1942-1943. godinc, HRONIKE 0 RADU SANITETSKE SLUtBE U NARODNOOSLOBODILACKOM RATU 1941-1945, zbornik sjecanja i radova, Vojnomedicinska akademija, Odeljenjc za istoriju vojnog saniteta, Beograd 1967, knj. VII, str. 158-161. - Sokolovic, Esma: Podaci o radu i razvoju sanitetske i farmaceutske sluzbe u jedinicama NOV Hrvatske i Bosne, HRONIKE 0 RADU SANITETSKE SLU:ZBE U NARODNOOSLOBODILACKOM RATU 19411945, zbornik sjecanja i radova, Vojnomedicinska akadem1ja, Odeljenje za istoriju vojnog saniteta, Beograd 1967, knj. II, str. 362-374. - Sovilj-Kesic, Dragica: Raspletene kose, BOSANSKI PETROVAC U NOB, zbornik sjecanja, Opstinski odbor SUBNOR-a Bosanski Petrovac, Sarajevo 1974, knj. IV, str. 256-258. - Suljic, Ajsa: Ocevidac pokolja u Sokolslwm domu, PODGRMEC U NOB, zbornik sjecanja, knj. I, Vojnoizdavacki zavod, Beograd 1972, str. 320-321. - sasic, Bosa: Bjelajske zene, BOSANSKI PETROVAC U NOB, zbornik sjecanja, Opstinski odbor SUBNOR-a Bosanski Petrovac, Sarajevo 1974, knj. IV, str. 57-60. - saSic, Bosa: Spominjalo se, ne. ponavljalo se, BOSANSKI PETROVAC U NOB, zbornik sjecanja, Opstinski odbor SUB NOR-a Bosanski Petrovac, Sarajevo 1974, knj. IV, str. 247-248. - sasic, Bosa: Bila sam pod vjesalima, BOSANSKI PETROVAC U NOB, zbornik sjecanja, Opstinski odbor SUBNOR-a Bosanski Petrovac, Sarajevo 1974, knj. VI, str. 393-394. �- saSic, Milka: Aktiv SKOJ-a u klopci, BOSANSKI PETROVAC U NOB, zbornik sjecanja, Opstinski odbor SUBNOR-a Bosanski Petmvac, Sarajevo 1974, knj. VI str. 491--493. ' luci 1941. godine, 1941. U ISTORIJI NARODA BOSN~ I HERCEGOVINE, zbornik radova naucnog skupa odrzanog u Drvaru 7-9. 10. 1970. godine, ,Veselin Maslesa" Sarajevo 1973, str. 417--423. ' - Skondric-Miljus, Mara: Omladina sela Halilovaca, PODGRMEC U NOB, zbornik s]ecanja, knj. III, Vojnoizdavacki zavod, Beograd 1972, str. 503-507. -: UIJ?.icevic, Zaga: Napad aviona na voz u Ostrelju, BOSANSKI ,p£TR:OV,AC U NOB zbornik sjecanja, Opstinski odbor SUBNOR-a' Bosanski Petrovac, Sarajevo 1974, knj. VII str. 132-134. ' - Strbac, Radojka: U oslobodenoj Bosanskoj Krupi, PODGRMEC U NOB zbornik sjecanja, knj. III, Vojnoizdavacki 'zavod, Beograd 1972, str. 351-356. - susie, Ljubica: Rad u Sanitetskom slagalistu 5. korpusa 1944. godine, HRONIKE 0 RADU SANITETSKE SLU:ZBE U NARODNOOSLOBODILAOKOM RATU 19411945, zbornik sjecanja i radova Vojnomedi~inska a~ademija, Odeljenje 'za istoriju VOJnog samteta, Beograd 1967, kni. VIII str. 16&-170. · ' - Tica, Milka: Kako su se oslobodili cetnicki taoci, BOSANSKO GRAHOVO U NARODNOOSLOBODILACKOM RATU 1941 -1945, zbornik sjecanja, Savez udruzenja boraca NOR-a opstine Bosanslm Grahovo Bosansko Grahovo 1971, str. 513-516. ' - Topic"Malbasic, Desa: Kozarskc zene i djeca, KOZARA U NARODNOOSLOBODI~ACK<?-Jv!: RATU, zapisi i sjecanja, VojnoIzdavacki zavod, Beograd 1971, knJ·. III str 595-600. ' . - Ugrica, Ljubica: Sjecanje na rad u Centralnoj bolnici u Bjelaju 1942. godine i 3. krajiskoj brigadi 1943. godine, HRONIKE 0 RADU SANITETSKE SLU:ZBE U NARODNOOSLOBODILACKOM RATU 1941-1945 zbornik sjecanja i radova, Vojnomedicinska' akademija, Odeljenje za istoriju vojnog saniteta, Beograd 1967, knj. VII, str. 149-150. - Umicevic, . Mileva: Suhomlaka, 1941. I 1942. GODINA U SVEDOCENJU UCESNIKA NARODNOOSLOBODILACKE BORRE Vojnoizdavacki zavod, Beograd 1975, t01~1 XI str. 650--651. ' - Umicevic, Zaga: Neki oblici rada t borbe ilegalnog NOP-a u okupiranoj Banja- - NAPOMENE REDAKCIJE Vekic, Sofija: Petrovac u krvi, BO- ~Al'!SKI f~TR~)VAC U NOB, zbmnik sje- canJa, Opstmski odbor SUBNOR-a Bosanski Petrovac, SaraJ'evo 1974 knJ·. I str 448456. ' ' . - VekiC, Sofija: Bila sam tifusar, BO~A~SKI f~TR9VAC U NOB, zbornik sjecanJa, Opstmski odbor SUBNOR-a Bosanski ~sJ~ovac, Sarajevo 1974, knj. VI, str. 248Vekic, Sofija: Na novu 1942. godinu, PETR:OVAC U NOR, zbornik SJ<;canja, Opstinski odbor 1SUBNOR-a Bosanski Petrovac, SaraJ'evo 1974 knJ' III str 323-327. ' . ' . - ~OSANSKI Vojnovic-Licina, Bojana: On.'lladinski u. R_akqnima,, PODGR~EC U NOB, zbormk SJecanJa, lmJ. III, Vo]noizdavacki zavod Beograd 1972, str. 580-581. ' vtJ - Volski, !'Jiarija: Napad cetnika na Josavacku bolmcu IV odreda u 1942 godini HRONIKE 0 RADU SANITETSKE SLUZBE U NARODNOOSLOBODILACKOM RATU 1941-1_9~5, zbornik sjecanja i radova, Vojn~medi~mska akademija, Odeljenje za istoriJU VOjnog saniteta, Beograd 1967, k.nj. vn, str. 136--143. v -:, - Vrhovac, Mica: Ofanziva na Kozaru KOZARA U NAR:ODNOOSLOBODILACKOM RATU, zapisi i sjecanja, Vojnoizdavacki zavod, Beograd 1971, knj. UI, str. 202-205. - Vrhovac, Mica: Partijska organizacija u Lamovitoj, KOZARA U NARODNOOSLOB~DILA~~OM RATU, zapisi i sjecanja, Vojnmzdavacki zavod, Beograd 1971 knJ·. II str_ 499-502. ' ' 809 Do sada su ostvareni znacajni rezultati u proucavanju pojedinih procesa, pojava i dogadaja vezanih za narodnooslobodilacki rat i revoluciju od 1941-1945. godine. Oni su objelodanjeni u nizu studija, monografija i drugih vrsta radova. I pored toga ovaj znacajan period nase istorije je i dalje u stalnoj ziti naucnog, drustveno-politickog, kulturnog, obrazovnog i vaspitnog interesa. Pa ipak, ima pitanja iz okvira rata i revolucije koja su dosada malo osvjetljavana, a koja su po svom znacaju takva da se ne mogu zaobici. Jedno od takvih je pitanje uloge zena u oslobodilackoj i revolucionarnoj borb~ naroda i narodnosti Jugoslavije od 1941-1945. godine. Sticajem raznih okolnosti u Bosni i Hercegovini su vodene velike bitke NOR-a. Koncentracija Narodnooslobodilacke vojske i sirina osloboilene teritorije u Bosni i Hercegovini, uzimajuci u obzir cijeli tok rata, hili su veliki. Ilegalni narodnooslobodilacki pokret u gradovima bio je veoma srzazan. Doprinos koji su zene Bosne i H ercegovine dale u svjesnom naporu oslobodenja zemlje pratio je sirinu i snagu NOP-a, dinamiku njegovog razvoja i brojne vidove njegovog ispoljavanja. Osnivanje Antifa5istickog fronta zena Jugoslavije u Bosanskom Petrovcu, decembra 1942. godine, kao da simbolizira taj doprinos. !deja da se doprinos zena Bosne i Hercegovine u oslobodilackom ratu i revoluciji -prezentira javnosti na ovaj nacin dosta je stara. V ec poodavno se pocelo sa prikupljanjem sjecanja ucesnika rata, uglavnom zena, koja su govorila o ucescu i doprinosu zena Bosne i Hercegovine u narodnooslobodilackoj borbi. Sticajem okolnosti ovaj posao je bio prekinut prije nego sto je doveden do kraja. u zelji da ovu ideju konacno ozivotvori, Konferencija za pitanja drustvenog polozaja zena Bosne i Hercegovine se odlucila da Institutu za istoriju u Sarajevu povjeri pripremanje za stampu knjige sjecanja pod naslovom: Zene Bosne i Hercegovine u narodnooslobodilackoj borbi od 1941-1945. godine. Knjiga sjecanja je djelo velikog broja autora, mahom zena, ucesnika NOR-a. Ona sadrzi mnoge nove, dosada nepoznate cinjenice i detalje. I do sada publikovani istoriografski i drugi radovi iz istorije NOR-a i revolucije su zabiljezili dosta podataka o tome u kom obimu i na koji nacin su zene Bosne i Hercegovine ucestvovale u narodnooslobodilackoj borbi, koliko ih je poginulo, stradalo u logorima i bilo zrtvom fasistic- �kog terora itd. Ovi podaci su vazni za istoriju Antifasistickog fronta iena u Bosni i Hercegovini od 1941-1945. godine. Ali, oni ne mogu da predstave atmosferu rata i svega sto je rat sa sobom nosio, njima ne mogu da se iskazu subjektivna osjecanja i videnja rata, ne mogu da se stvore plasticne predstave o jednom vremenu i ljudima u njemu, ovi podaci ne mogu da kazu sta su narodnooslobodilacka borba i revolucija znacili za zene Bosne i Hercegovine u smislu njihovog preobrazaja, od njihovog drustvenog i idejno-politickog osvjestavanja i rasta uporedo sa rastom narodnooslobodilackog pokreta i, uopste, u smislu njihove emancipacije. A sjecanja u ovoj knjizi govore upravo o ovome pa su u tom smislu nezamenjiv istorijski izvor. Svrha ove knjige nije samo u tome da obogacuje znanja o NOR-u i revoluciji o ucescu zena Bosne i Hercegovine u njima, nego i da njeguje tradicije nase revolucionarne proslosti, ideju bratstva i jedinstva i kod mlade generacije, posebno zenske omladine, razvija slobodarski i patriotski duh, humanizam i osjeeaj solidarnosti - svojstva koja cine i najbitnija obiljezja naseg socijalistickog samoupravnog zajednistva. Uredujuci ovu knjigu sjecanja, zeljeli smo da sacuvamo njihovu izvornost. Redaktorske zahvate smo cinili samo tamo gdje je to bilo neophodno. Redakcija se trudila da priredi djelo koje ce sa zanimanjem prihvatiti kako najsira citalacka publika, tako i naucni i strucni radnici i istrazivaci nase najnovije istorije. U unutrasnjem rasporedu grade primijenjen je u osnovi hronoloski princip. Istina, pojedini prilozi nisu vremenski ograniceni, odnosno blize odredeni, sto je otezavalo striktno provodenje hronoloskog principa. Takode je sadrzaj priloga, kao i teritorif' na koji se ti prilozi adnose, vrsio izvjestan uticaj na hjihov redoslijed. Redakcija je imala u vidu to da u toku narodnooslobodilackog rata nije bilo djelica nase zemlje, pa i Bosne i Hercegovine, u kome se nije ratovalo. Zato je nastojala da i ova knjiga sjecanja bude sto vjerniji odraz svenarodnog oslobodilackog rata i ucesca zena sva tri bosanskohercegovacka naroda i · svih bosanskohercegovackih podrucja u nji· ma. I pored toga neki krajevi Bosne i Hercegovine su neadekvatno zastupljeni. Redakcija je mogla da za stampu priredi samo one priloge koje je u toku svog rada uspjela da dobije i koji su po svom sadrzaju odgovarali koncepciji knjige. Redakcija smatra da se · ova manjkavost djela moze otkloniti pripremom jos jedne knjige sjecanja. SADRZAJ Josip Broz Tito: Govor na Prvoj zemaljskoj konferenciji Antifasistickog ' fronta zena - - - - - - - - - - Olga Marasovic: Stanodavke jedne ile~alke - --:- . -:- - - - - Ugljesa Danilovic: Pitanje ravnopravnosti zena u poh~IC:I KPJ - . --:- . - Dana Begic: Osvrt na napredni pokret zena u Bosm I Hercegovim Izmedu dva svjetska rata - - - .- - - - - - - :-v Dusanka Kovacevic: Znacaj programskog nacela KPJ o ~avnopravn<;>stl zena za njihova okupljanje i ucesce u ustanku Bosne I Hercegovme 1941. ~~ U Sarajevu, februara 1977. godine Redqkcija 810 811 ---------------- Samija Slipicevic-Bubic: zene Most~ra y. pn:im godinama rata - - -Zaga Umicevic: Godlne 1941. s ban]aluckim zenama - - - - - Dokija Brkic-Jovicic i Rajka Maric:f!.arisik: Uc~sce..zena sela G~~eva u NOB-u Hamida Malkoc-cadra: Rad partiJske orgamzaclJe u Fabnc1 duhana u fulostaru - - - - - - - - - - Nada Manojlovic: Zene Bijeljine u prvoj ratnoj godini Nail Redzic: Majka Devla i osam zidara - .:.._ - - - Momcilo Radovic: Zcne konjickog kraja u NO~-u -:- - - . -:Halima Maglajlic-Hadsihalilovic: Narodni hero] Vah1da MaglaJhc Ruza OlJaca: Sanitet Romanijskog odreda - - - - --: - - . -;Zora Roganovic-Krusevac: Antifasistick! vfront zena gradske opstme T~eb!nJ~ Safija Redzepovic: Zene bosanskodub1ckog sreza u narodnooslobodllackoJ borbi - - - - - - - - - - - - - Olga Marasovic: Radojka Lakic - - - - -. - - - - - Milena Milosavljevic: Meduustanic~e veze ?lw BanJa Luke - - - Esma Eminagic-Hercegovac: Tesan]ske skoJevke - - - - - - Mara Adzovic-Sparavalo: Zenska omladina sume trebinjske u narodnooslobodilackoj borbi - - - - - - Mevla Jakupovic: Prvi dani u partizanima - - Mirjana Maraca: Prva konferencija zena u Drvaru Zvonimir Cvencek: Borbeni put porodice Majer Mara Vinterhalter-Miletic: Kurs za partizanske bolnicarke u okupiranom Mostaru - -- - -- - -- -- -- -- -- -- - -- - Fahra !vlustovic-Lakisic: Rad partijske tehnike u Mostaru za vrijeme rata Bosa Sibinovic-Mitic: Zene Glogovca u narodnooslobodilackoj borbi - -Du§anka Kovacevic: Sa zenama Bosanske krajine u ratu i re_vol~~iji ---;- ;: Tonka Hrstic-Arapovic: Kako sam se ukljucila u rad orgamzaciJe Antifa,Istickog fronta zena sela Grab -- -- - -- -- -- - -. Despa Slavnic: Tuzna..kolona z~na. i djece poslije paljenja Koricana i ImlJana Zora Holovac: AmahJa Lebemcmk - - - - - - ---;Zora Pupic-Ivanovic: Zene Podgradaca u organima narodne vlast1 Jusuf Selman: :l~ne Banj~vL?ke u ilegalnom. radu 1941. godine Bisera Puzic-Tausan: Bo,mckl kurs 1941. godme u Mostaru Zora Vucelja-Josipovic: Omladinke Bijeljine u 1941. godini Esefa Dulic-Mahic: Jedna skojevska trojka iz Ljubuskog - 1 5 11 21 34 45 48 58 61 64 72 77 82 95 98 103 111 115 119 125 132 136 140 142 144 147 153 167 169 173 178 180 188 190 201 �Cilika Ilajnrih-Parte: Od logora do logora -- - - - - - Emina Aliefendie: Ilegalni rad u Sarajevu - - - Vesna Rakie-Resetar: Saradnja zena Biokova i zapadne Hercegovine Mara Vranjes-Mirie: :Zene sela Spilje na ilegalnom radu za NOP Sabira Dizdarevie: Demonstracijc ,viktorija" - ·- - - - Ankica Bubie: Od Jelovke do Pljeve - -- - - - -· - loka Vasalie-Miskovie: Skojcvci Vidova Scla u prvim godinama narodnooslobodilacke borbe - - - - - - - - - -~ Milan Pantie: Rad :lena u Semberiji 1941. godinc i formiranje prvih adbora AF.z-a - - - - - - - - Jure Galie: :Zene iz revolucije - - - - - Slavko Mieanovie: Zorka Pajkanovic iz Bijeljine Dana Milicevie: Iz logora u logor - - - - Zora Popovie-Smoljanovie: Rad za narodnooslobodilacki pokret od 1941-1945. godine - - - - - - - Bosa Sibinovie-Mitie: Fadila Lipnicevic i Mineta Jahic Dr Danica Perovic: Razvoj sanitetske sluzbe u centralnoj Bosni 19·+11944. godine - - - - - - - - - - - - Sadika Lokmie-Latifie: .Zene livanjskog podrucja u NOR 1941-1945. godlnc Jovp.n~a Bojie: Omladina sela DrugoviCa u NOB - - Dlf:Z~lma Latal-Banker: Bila sam blagajnik Crvcne pomoCi Mtl]ka Strbac-Bursae: Aktivnost zena u Podgrmecu do ljeta 1943. godine Lucija Obradovie-Colovie: Fragmenti - - Soja copie: S djecom i Hasancima u ustanak Irena Kis-calo: Jedno tesko ljeto i jos teza zima Petra Mladenovie: Sjecanje na Veljka - - Zora Pupie-Ivanovie: Kako su nasta.iale partizanske pjesme na Kozari Anica Primorac-Galic: Od Bijace do El sata i nazad Rai,ija P~odanovic-Alajbegovie: Osnivacki zbor Saveza zena Bosne i Hercegovine - - - - - - - - - - Natalija Petrie: Ne daj me majko, hocu da zivim - - - - - -D_r pana Peean.a_c-Bjelica: Partizanska bolnica u Zvijerini 1942. godine Camtl Kazazovtc: Sabaha colakovic - - - - - - - - _ Cilika Hajnrih-Parte: Od Crvene i Narodne pomoCi do Gradskog odbora Antifasistickog fronta zena Sarajeva - - - - _ _ Iva Hrstie-J?aJalo: Prvi odbor Antifasistickog fronta zena u zapadnoj Hercegovmi - - - - - _ Naima AkSamija: Aktivnost zena slobodnog Gorazda u NOP-u Paul-a Humek: U Podgrmecu i na Grmecu - - - - - Mila Bajalica-Srdanov: Susreti proleterskih jedinica sa zenama BiH Marija 'V_olski: Napad cetnika na Josavacku bolnicu IV odreda 1942. godine Mara Vmterhalter-Miletie: Tresnje - - - - - - - _ _ Dzemila Ajanovic: Likovi revolucije, Tamara Begovic Jelenka Vockic i Satka Nukic iz Brckog - - - - - - ......: - - - _ _ Bozica Barosevie: Omladinke Donjeg livanjskog polja u NOB-i - - -Jusuf Selman: .Zen.~-kon_:mnisti Banje Luke u zatvorima i pred isljednicima klasnog nepn]atel]a - - - - - - _ _ _ _ DuJanka. G_stojie: Narodni 8 zbijeg u Kozari 1942. godine - - - - _ Mtla BaJaltca-Srdanov: Rad Antifasistii:':kog fronta zena na zbrinjavanju dec<" u Bosanskoj krajini - - - - - - - _ Midhat Muradbegovic: Mirjana Mijojlic - - - - - _ Sabira Kasumovic-Agic: Kako sam postala aktivni ucesnik NOR-a Bosa Rodic-Mrda: .Zene sela Rasinovaca u NOB-i - _..;. - Mara Rajcevic: :Zene sela Suvaje u narodnooslobodilackom pokretu Bora Batoz-Mijie: Nekoliko likova sa Potkozarja - - - - Milja Zec: Prezivjela sam kozarsku ofanzivu - - - - Dusanka Agbaba-Radonic: Kozara - logor Oppach - Slovenija - Kozara Zvonko Grbac: .Zene Sarajeva u borbi protiv okupatora - Veljko Stankovic: Sjecanje na Slavojku saric - - - - - - - Mica Vrhovac: Nela Bojnic, uCiteljica iz Lamorite kod Prijedora - - Behija (Behka) Hadziomerovic-Subasic: Aktivnost :lena sela Duge u proZDrskom kraju tokom NOR-a - - - - - - _ - - _ Dragoje Lukic: Kako su zene Hrvatske spasavale kozarsku djecu iz ustaskih logora - - - - - - - - - - - - - - 205 211 214 219 223 225 227 234 238 242 245 249 257 260 268 275 279 2811 285 287 291 297 302 307 312 315 316 319 324 327 331 334 339 346 350 353 358 365 374 377 381 387 390 394 400 406 410 416 431 438 440 442 812 813 Milka .5inu6-Mlinarevic: Antifasisticki fronE :lena Bekije - - - - Stojan Makic: Likovi zena-boraca Podgrmeca - - - -· - - - -Vlaclo K.ecman: Radna brigada djevojaka. - - - .-::: --:- - ---: ---:. ---: Draginja ViSekruna-Lukac: zenska omladma u IV kraJISkoJ udarnoJ bngad1 Emilija StajCic-Petrovic: U kapi vodc nebo - - - - - - Bejza K.obiljegic: U grmeckoj bolnici - - - - - - - - Merzeta K.reso: Predsjednik kvartovskog odbo~a AF:Z-a - - - Baja Gasie: Organizaciji Antifasistickog front.a ~ena Bosanskog Grahova Sefko Lokmic: zene Duvna u narodnooslobod1lac~om ratu- - - - ,, J ela Latinovic-K.ecman: Sjecanje na formiranJe Sreskog odbora AFZ,a Bosanski Petrovac - - - - - - - - - -:- -;Hadina Ibrahimpa~ic i Rasida sakie: Aktivnost :lena u slobodnom Bihacu Olga Humo-NinCie: Iz mog ilegalnog rada u Mostar~. - - - - Milka Balaban-Gvero: Osnivanje i djelatnost organizaCIJa AF:Z-a na petrovackom srezu - - - - - - - - - - - Kata Pejinovic: Istorijskih dana u Bihacu i Bosanskom Petrovcu - Drago Borovcanin: :Ze_ne ~<;>vo~ Sela u NOB-i - :-:- - _- - - .-:-: Rahela PeriSic-Albahan: SJecanJe na Prvu konferenciJU AFZ-a JugoslaviJt: Bora Batoz-Mijie: Pryi. susret sa dr.l!-gom Titom - . - .- - -;-- - Zorka SuCie: 0 .okruzmm konferenciJama AFZ-a u L1vnu 1 Glamocu - Ajsa Vujovic-Malicevic: Na politickom radu u Cazinskoj. krajini-;- -;- - 1Jara Radujkovie-Vujnovic: :Zene Kozare u slavonsk1m partlzamma 1942. godine - - - - - - - ~ . - -:- :-:: Esma Kapetanovie: Rad sa zenama .na oslobod:enoJ tentonJI Draga Ladevic: Uciteljica iz sela Blat.mce - - - . Zora Perera-Matie: Prvi djecji dom u Drvaru 1942. godme Jelka Celar· Crtice iz borbe za oslobod:enje Teslica - - Dusanka B~zic-Stisovic: Organizovanje prvog decjeg doma ratne sirocadi u Podgrmecu 1942. godine - - - - ---: - ..-: Mila Bajalica-Srdanov: Kursevi AFZ·a u Bosansko] kraJmi Dr Enver Redzic: Ajsa.JISka Sadikovic - - - - - --:- ::- . - -: Razija Prodanovic-Alajbegovic: _:lene Foce u narodnoo~lobv~dilackoJ borb1 Radojka Miskovic: Odbor AFz-a za kvart Luka-B]elusme - - Drago Simic: 0 borcu Dragici Mitrovic -. -:- - - Esma Sokolovie: Od Zagreba preko Korduna 1_ Like do..Bosne ]elena Janjic: Formiranje mesnog odbora AFZ-a u Pn]edoru Enesa Lazarevic-Zahirovic: Ostrozackc skojevke - - N evenka N ovakovic: Lepa Radic - - - - - - Rahela Perisic-Albahari: Slike iz Krajine - - - - Naaa Nuhefendic-Samardzic: Zcne prozorske opstine u NOB Duja Maric-Vujanovic: Koliko li je tvoje srce - - - Vlado K.ecman: Nesebicno do smrti - ucitcljica Mira Jotanovic Velika Zurovac-Popovic: Dva susreta s ocem - - - . - - - . Zora Keselj: Sjecanje na boravak u talijanskom logoru V1sko kod Udma Ljiljana Prlja-Dursun: Poslije pete ofanzive --: - - - - - lela Perovic-Vukojevic: zene Podgrmeca u borb1 za slobodu - - Jovanka Adzic-Bobic: U zenskoj radnoj brigadi - - - - - . Nada lvJanojlovic: Akcija zena Semberije na prihvatanju ninjenika iz V ofanzive - -- - - - - - - - - - - Bahra Dukic: , ... Na meni bila samo cma dugacka kecelja i u dzepu maramica sto mi je majka stavila ... " - - - Mica Vrhovdc: Kursevi AF:Z-a na Kozari 1943. godine - lela Maksimovic: :Zene sela cipuljica u NOB-u - - - Katica suh-sikic: Glavno Valterovo skloniSte - - - - - - - Sadeta svrgo-Kantardzic: Uspomene _iz IV. s~e?njob.osans~e. udarne brigade Dana Simic: Formiranje odbora AFZ-a u Razl]evu 1 ok?hm -. - -: . Milja Pralica: Osnivanje organizacija AFZ·a na podrucJU poun]ske opstme 1943. godine - - - - - - - - - - - - .Dusanka Ostojic: Okruzna konferencija AF.Z-a za Kozaru 1943. godme Baja Vuckovic-Perovic: Odlaz~IJ:. u sred1~il!- Bo~nu -v - - ~ -:- I. Karabegovic, H. Muradbegovzc 1 M. Spuzzc: AktiVnost zena Modnce I okoline u NOP-u - - - - - - - - - -- - - -Radosava Marin: Aktivnost zena sela Medjedje na izvrsenju zadat~ka NOP-a Ljljana Golub-Primorac: Od Ljubuske cete do Zapadnoh~rcegovackog NOP ~~ ---------------- 451 455 462 467 476 479 483 486 489 495 498 502 509 513 516 522 525 527 529 536 539 540 542 544 546 550 554 563 569 572 574 581 584 587 590 595 601 603 610 613 618 620 626 628 630 634 636 638 644 646 649 653 656 658 661 664 �Paula Ristic-Izrael: Kapitulaciju Italije smo docekali u logoru, ali spremni Nevenka Dujanovi6-Koji6: Slicice iz borbe - - - - Zafira Ademovic: ,Sve sto smo Cinile, cinile smo od srca ... " Emilija StijaCic: I - 3 - - - - - - - - - - lela Bijelic: Aktivnost :lena potkozarskog sela Gunjevaca - - - Anita Ivkovi6-Grubaci6: Junacka herojeva majka - - - - - - Azra Dzubur-Grebo: Ilegalni rad u Sarajevu po izlasku iz logora Stara Gradiska - - - - - - - - - - Gospojinka Lazarov-Radomirovic: Narod Semberije nas je sacuvao Mile Stevanovic: Pokolj u Mladlkovinama kod Blatnice Adila Salkic-Bajramovic: Sa slavonskim partizanima - Duja Marie- Vujanovic: Tri teska i nezaboravna trenutka Pero Sapardic: Dvadeset dana pod zemljom - - - Zora Roganovic-Krusevac: Neobicna zamjena - - - Anka Causevic-Marjanovic: Sjecanje na kongres USAOJ-a 1944. godine u Drvaru - - - - - - - - - - - - - Milan Pantie: Cetnicka zlodjela u toku sedme ofanzlve 1944. godine u Semberiji - - - - - - - - - - - - Rahela Perisic-Albahari: Omladina Drvara i okoline u desantu Stoja Makic: Rada Vranjesevic, narodni heroj - - - Fadila Redzic-Bilal: Na omladinskom radu u Cazinskoj krajini Nevenka Dujanovi6-Koji6: Napad cetnika na partizansku bolnicu u Trnavi 1944. godine - - - - - - - - - Anita Nenadi6: Nosenje ranjenika - - - - - - Ankica Ratkovic-Cuze: Sjecanje na prvi bombaski zadatak v' eljko Stankovic: Plemenitost i junastvo Kate Rikanovic Bogdan fJekic: Majko, kuda ces - - - - - - Despa Slavnic: Pod borbom na konferenciju - - - J ela Latinovic-Kecman: Cetvrta okruzna konferencija AF:Z-a drvarskog okruga Petra Todi6: Jedno tuzno sjecanje - - - - - - - - V eljko Stankovic: Pogibija Koviljke Golijanin - - - - - Mica Vrhovac: Druga okruzna konferencija AF:Z-a za Kozaru - - Mira Viljic-Bilbija: Na radu u Okruznom komitetu SKOJ-a za Romaniju sefika Resulbegovic: Sanitetsld kursevi u Mostaru u 1944. godini - Selma Dedic-Muftic: Njegovanje tifusara - - - - - - - Draga soljic-Jelavic: Omladinka Ruza Primorac - - - - - Fadila Redzic-Bilal: Antifasisticki front zena bihackog okruga u dokumentima i mojim sjecanjima - - - - - - - - - - - Draginja Visekruna-Lukac: Nekoliko likova iz brigade - - - - - Zora Vucelja-Josipovic: Omladinke 20. romanijske narodnooslobodilacke udarne brigade - - - - - - - - - - - - - Cilika Hajnrih-Parte: Lik i rad Marice Uherke Hazim Eminefendic: Cvita Jovisevic - Ljubomir Novakovic: Smrt proleterke Larise Dragica VrbanCic: Prezivjela sam Ausvic - Emil Kazazovic: Sestre Ditrih - - - - Milka Caldarevic: 8. mart 1945. godine u Podgrmecu 670 672 675 678 682 686 688 690 694 697 699 701 704 t:ENE BOSNE I HERCEGOVINE U NARODNOOSLOBODILACKOJ BORBI 1941-1945. GODINE * 709 Tehnicki urednik: Hilmo Hadzic 712 715 720 724 Lektori: Samija Nadrijic Veselko Koroman Dubravka :ZuriC 729 732 734 736 739 741 Korektori: Tijana Tomasevic Zineta Pesto Dubravka :Zuric 744 752 756 760 762 764 765 767 Izdavac: IGIKRO ,Svjetlost", OOUR izdavacka djelatnost, Sarajevo 769 779 Za izdavaca: Alija Velie 783 788 790 795 798 804 stampa: stamparsko rpreduzece Buducnost", Novi Sad " sumadijska 12 806 stampano u 3.000 ;primjeraka 1977. 814 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Knjige Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context M Knjiga Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Žene Bosne i Hercegovine u narodnooslobodilačkoj borbi 1941-1945. godine : sjećanja učesnika Subject The topic of the resource Narodnooslobodilačka borba Creator An entity primarily responsible for making the resource odgovorna urednica Jasmina Musabegović; rukopise pripremio Institut za istoriju Source A related resource from which the described resource is derived Historijski muzej Bosne i Hercegovine Publisher An entity responsible for making the resource available Svjetlost, Sarajevo Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1977 Rights Information about rights held in and over the resource Svjetlost, Sarajevo Language A language of the resource SH Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 38-M Coverage The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant 814 str. 1941-1945 narodna herojka Narodnooslobodilačka borba NOB žene borci ženski pokreti http://afzarhiv.org/files/original/37550d34965e5036478a06729dd662d0.pdf 4284e321684487bd508cc57fd53f3dfd PDF Text Text I . wa 1975.TRIDESET GODINA POBEDE NAD FASIZMOM MEfJUNARODNA GODINA ZENA OUN < • < ,.: J·_ BROJ 275 1975 GODINA XXXIX �z·E NA DAN AS Prvi broj izasao je u Beogradu 1936. godine, na inicijativu KPJ, a pokrenula ga je grupa clanica KPJ i antifasistkinja. Casopis je redovno izlazio do novembra 1940. godine, kada ga je policija zabranila ;1942. godine, na Prvoj kongerenciji AFZ u Bosanskom Petrovcu "Zena danas" postaje organ AFZ Jugoslavije. Jannara 1943. godine u Drinicima izasao je prvi ratni broj "Zena danas''. Godine 1945. "Zena danas" nastavlja redovno da izlazi u Beogradu, kao organ AFZ Jugoslavije,. Saveza zenskih drustava Jugoalavije, i najzad, kao izdanje Konferencije za drustvenu aktivnost zena ,Jugoslavije. Povodom pros lave tridesetogodisnjice izlazenja ~opisa, Predsednik Republike odlikovao je "Zenn danas" Ordenom zasluge za narud s& zlatilom ZVEcE.dor.a ~ �U MEDJUNARODNOJ GODINI ZENA - 1975 - Izdaje Konferencija za drustvenu aktivnost zena Jugoslavije MI OBELEZAVAMO I TRIDESBTCGODISNJICU Beograd, Bulevar Lenjina br._ 6 POBEDE NAD F ASIZMOM, KOJI J~ BIO, JE- Broj 275 - 1975. STE I OSTAJE SMRTNI NEPRIJATELJ SVA- Izdavacki savet: KCG DEMOKRATSKCG PORETKA, A-POSEB- dr Gordana BOSANAC NO JE BEZDUSAN I SUROV U ODNOSU NA dr Vida CCK ZENU - rekao je DUSAN PETROVIC SANE, Neda ERCEG;' odgovorni urednlk predsednik Savezne konferencije SSRNJ, Joklca HADZIVASILJEV svome intervjuu Redakciji easopsa "ZEN A Mara KECMAN DANAS" Danica MARINOVIC • Nada NOVAK C IJ E" - povodom Medjunarodne godine zena dr Blaga PETKOVSKA o:iom u i ""CINJENICE I TENDEN- - OUN '75. i 30-godisnjice pobede nad fai!iiz- Hazdije SALIHU Perka VITOROVIC, predsednik izd.saveta Ivanka VRHOVCAK Cena pojedinog broja 10 dinara. * Adresa: Konferencija za pitanJa drustvenog potozaJa zena Jugoslavije - - "zena danas", B e og r ad , Bulevar Lenjina broj 6 * Ziro-raeun: SK SSRNJ 60815-678-11394 (za"Zenu danas") Stampa tehnika Thnjuga, Beograd, Cbi!ioov venae 2, tel. 636-355 3 1 �I "NAJLEPSI SPOMENIK ZENI - UCESNJKU NASE REVOLUCIONARNE BORBE JESTE DOSLEDNO OSTVARIVANJE IDEALA, ZA KQJE SU SE NESEBICNO, HERQJSKI BCliULE'' I Ujedinjene naciJe su 1975. godinu proglasile za Medjunarodnu godinu zena. U njenom obelezavanju, i pored ispoljenih razlika u gledis~ima, dominira teznja naprednog dela coveeanstva da se polozaj zene razmatra i resava u sklopu borbe za ostva'renje osnovnih ljudskih prava, za slobodan i neometan privredni i socijalni razvoj. ravnopravne medjunarodne politicke i ekonomske odnose i mir u svetu. Molimo vas, druze predsednice, da iznesete Sta je po Vasem misljenju od sustinskog znacaja za ostvarenje ravnopravnosti zena? Nema sumnje da zene i danas, kao sto je to bilo. i u Citavoj nailoj novijoj istoriji, dele sudbinu radnicke klase i da je borba za ravnopravnost zene neodvojivi, sastavni deo borbe za dalji razvoj samoupravljanja, za revolucionarni preobrailaj na.seg drustva, za oslobodjenje ljudske licnosti. 5 �"Zensko pitanje" po svojoj sustini je klasno pitanje i svaka ozbiljna, naucno zasnovana analiza uzroka nerav- . nopravnosti zena mora polaziti od sveukupno.sti drustvenih od:nosa, a pre svega od karaktera klasnih odnosa. Marksisti su uvek isticali da jedino radniCka klasa moze, ne samo na pravi nacin postaviti, nego i do kraja resiti pitanje oslobodjenja ze-ne. I u na8oj zemlji je istorija radniCkog pokreta u isto vre-rne hila i istorija borbe za ravnopravnost zene, Svakako nije slucajna !J<)java sto su upravo zene cinile veoma znaeajnu snagu u klasnim borbama pre rata, u nailoj revoluciji i posleratnoj izgradnji socijalizma. Probudj ena s vest zena i njihova s ve veca teznja za ostvarenje pune ravnopravnosti danas je dobila karakter s vetske pojave i sigurno je to jed an od znaeajnih indikatora opstih progresivnih kretanja savremenog eoveeanstva. Istovremeno zene su i sve znaeajnija progresivna snaga u tim procesima. U savremenom svetu uopste je veoma karakteristicna pojava sve masovnijeg ucesea zena u politickom zivotu, u borbi za demokratizaciju odnosa u mnogim zemljama i u medjunarodnim razmerama. To pokazuje i veoma aktivno ucesce zena u svim dosada8njim socijalistickim revolucijama i narodnooslobodilackim ratovima koje su njihovi narodi vodili i danas vode protiv spoljnih agres.ora .. To potvrdjuje da se radi upravo o dubokom saznanju da nema i da ne moze biti stvarnog oslobodjenja zene bez 1ikvidiranja samih osnova eksploatacije, diskriminacije i potcinjavanja u odnosima medju ljudima i medju narodima. U tom pogledu je od izvanrednog znacaja i veoma jasno opredeljenje Svetske konferencije Medjunarodne godine .zena u Meksiku za stvaranje novog medjunarodnog ekonomskog poretlm, za ravnopravne medjunarodne politicke i ekonomske odnose, za slobodan privredni i socijalni razvoj. svake zemlje, posebno ubrzani razvoj nerazvijenih zemalja. Na ovom, kao i na mnogim drugim medjunarodnim skupovima, kojima je obelezena Medjunarodna godina zena, dominiralo je shvatanje da se i u cilju poboljilanja drustvenog poloZ8ja zena u svetu mora voditi energicna borba .protiv svih, vidova agresije, kolonijalizma i neokolonijalizma, rasizma i rasne diskriminacije, aparthejda, fasizma i neofasizma. Smatramo da je ovakav svestran pristup problemima ravnopravnosti zena kao politickim pitanjima unutrasnjeg razvoja pojedinih zemalja i odnosa u svetu znaeajan doprinos borbi svih progresi vnih snaga ostvarenju mira i razvoja. Nagla8avam sve ovo i radi toga sto smatram da je najveeu stetu borbi za oslobodjenje zene uvek nanosilo to sto se drustveni polozaj zena cesto razmatrao van konteksta stvarnih drustvenih uslova u kojima one zive i rade. A upravo je to karakteristicno za razna feministicka i druga konzervativna shvatanja koja nastaju pre svega zato sto se zamagljuje prava sustina potcinjenosti zene, sto se tendenciozno zarnenjuju uzroci i posledice i seje neverica u njene sposobnosti. Ali, stalno treba imati na umu da je sa razvojem r·adniCkog pokreta sve vise izrastao jedan drugi pristup re8avanju ovog problema, u stvari, borba radnicke klase za svoje oslobodjenje i za oslobodjenje celog druStva nosila je sa sobom i ostvarivanje pune ravnopravnosti polova. I mi smo se, u· razvoju naseg radnickog pokreta, dosta dugo a cesto i veoma ostro sukobljavali sa feminizmom, koji je razoblicen u predratnim godinama, dobrim delorn, zahvaljujuci i Vasem easopisu "Zena danas", preko koga se Komuliisticka partija Jugoslavije uspesno borila za nase poglede i programe akcije i stekla ogroman uticaj i ugled medju zenama. To se posebno posvedocilo i masovnim ucescem zena u nasoj narodnooslobodilackoj borbi i revoluciji. O:!Iucno suprotstavljanje raznim feministickim strujama u svetu u toku Medjunarodne godine zena treba takodje ocenjivati kao znaeajnu pojavu, kao jedan od dokaza da se problemima drustvenog polozaja zene zaista sve v!se prilazi kao integralnom delu borbe za progresivno menjanje drustvenih odnosa kako u pojedinim zemljama, tako i u medjunarodnim odnosima. Savezna konferencija Socijalistickog saveza radnog naroda Jugoslavije usvojila je krajem prosle goditte politi cku platformu za obelezavanje Medjunarodne godine zena u na8oj zemlji. Na osnovu nje razradjeni su siroki programi aktivnosti u federaciji, socijalistickim republikama 6 7 �i pokrajinama, u opstinama i mnogin:i radnim organizacijama. Ti se .programi uveliko ostva~ ruju i deo su naseg tekuceg politi&og zi vota i rada. Izmedju ostalog, kao Sto je poznato; u toku su i pripreme simpozijuma o primeni i razradi marksistickih nacela 6 oslobocijenju ze= ne u nasim samoupravnim uslovima, Sindikat organizuje opsezna i ten:ieljita !StraziVanja o po~ lozaju zaposlene zene i njenon:i ilcescu u sam~ upravljanju, u toku je razmatranje polozaja zene na selu itd. Kako Vi, druole precisednice, ocenjujete ovu aktivnost i u cemu vidite njen os~ novni znaeaj? Ova si:toka i svestrana aktivnost, vezana i za obelezavan]e Medjunarodne godirie zena, uklopila se u nasu ukupnu politicku aktivnost, vezanu pre svega za ostvarenje novog Ustava i predstavlja dobar nastavak nasih dosadasnjih programa politickog rada i politickog zivota uopste. U Socijalistickom sa~ tezti radilog naroda, kojf sve vise deluje kao udruzeni front so~ cijalistickih snaga nase zemlje, tad na unapredjenju drustvenog j:mlozaja zelle smatra se kiw znaeajan integralni deo nase ukilp~ lie aktivnosti na izgradlljil drustveno-ekonomskog i po!itickog si~ stei:lla i resavanju bitnih problema privrednog i socijalnog raz~ voja, bsnov!le politicke stavove i najvaznije aktuelne zadatke u borbi za dalju drustvenu afirmaciju zene u na8em drustvu; u savreniMini tislovima, Savezna konferencija SSRNJ utvrdila je jb~ u jtiriti 1973, godine, na osnovil prethodnih veo~ rna sirokih polltickih tazinatranja u svim socija!istickim reptiblikama i poktajinan:ia, opstinan:ia i radniin organizacijama. Realizacija ovih stsvova i zakljticaka dobila je odredjene imput~ se i nesumnjivo je obogacena i programima za ohelezavanje Medjunarodne godine zella. Ove jeSelii cemo ten:ieljitije razmatrati kako se ostvaruje politika i zadaci koje sino postavili pre dve i po godine. Inace, sva osnovna pitanja od bitnog znaeaja za unapredjenje drustvenog polozaja zena dana8 u svim organi~ zacijama_ i rukovodstvima Socijalistickog saveza integrisana su u nas celokupni tekuci politicki rad. Tome dobrim delom do~ prinosi i aktivnost Konferencije za pitanja drustvenog polozaja 8 zena u okviru SSRNJ. U tome su postignuti zapazeni reuultati, mada jos uvek ne mozemo biti zadovoljni. U stvari, to su veoma aktuelna pitanja svakodnevnog zivota svih nasih radnih !judi i njihovih porodica, mesnih zajednica i organizacija udruzenog rada. Mislim da- je veoma znaeajno da se u rasprave i re8avanje ovih problema uk!jucuje sve veCi broj zena. To izmedju ostalog treba da doprinosi daljoj demokratizaciji politi&og zivota i razvoju samoupravnih odnosa u nasem drustvu. Dublja istraZivanja pojedinih pitanja vezanih. za polozaj zaposlene zene, za razvoj institucija drustvenog standarda, a posebno za razvoj decje_ zaStite i drustvene ishrane, za politiku zapos[javanja, obrazovanja i s l. - nesumnjivo su znaeajan doprinos pripremama srednjorocnog i dugoroenog pro- . grama pri vrednog i socijalnog razvoja. J er, kao i za svet u celini, tako i za svaku zemlju pojedinacno, pa i nasu, drustveni polo:iaj zene zaista je jedno 00 vrlo znacajnih merna i pokazatelja opSteg stanja i napretka. A upravo u toj oblasti neophodria je smisljena, organizovana i planski uskladjena aktivnost brojnih cinilaca koji svi zajedno uti eu na drustveni polozaj zen e. Mi smo duzni da i na ovom podrucju sprovedemo temeljitije preispitivanje dosadasnje prakse i pravih uzroka izvesnog zaostajanja u resavanju nekih bitnih problema polozaja zena. Mislim tu kako na materijalnu, tsko i na idejno-politicku stranu pi tanja. J er' u borbi za stvarnu ravnopravnost zena, moZda i vise nego na nekim drugim podrucjima, faktor svesti ima vanredno veliki znacaj. Postoje naime, nasledjena tradicionalna, konzervativna shvatanja o ulozi zene u drustvu. Ali, poznati su i povremeni prodori raznih liberalistickih i drugih slicnih gledista, koji su u ranijem periodu dolazi!i do izrazaja u pojedinim sredinama, a po kojil1l!i iskljucivo materijalni razvitak automatski razresava i probleme ostyarenja ravnopravnosti zene. Zato poseban znaeaj tmaju kompleksnija razmatranja i dalje razrade nekih osnovnih marksistickih naeela, odredjenih idejnih i koncepcijskih pitsnja, na kojima se angafuje znatan hroj nasih naucnika, strucnih i politickih kadrova. S pravom treha da ocekujemo teorijske radove i istrazivanja u toj oblasti. 9 �Koje do sada. postignute rezultate u procesu dru~tvenog izjednacenja zane u Jugosta.viji sma.trate najvaznijim? Kao sto je poznato, politiCko i pravno izjednacavanje zane ostvareno je jos u oruzanoj fazi nase revolucije i neposredno posle rata, kada su - pored osta.log - ukinuti i svi oni zakoni stare Jugoslavije koji su zenu i fakticki i formalno tretirali kao nize bice. Time su, medjutim', stvoreni samo neophodni uslovi i poiitiCke pretposta.vke za ostvarenje pune ravnopravnosti zena. Stvarno oslobodjenje zene poeelo je tek onda kada je doslo do masovnog ukljncenja zena u, drustveni rad, a to je zahtevalo promenu odnosa u porodici i oslobodjenje zaposlene zene od iscrpljujueih poslova u privatnom domaCinstvu - putem njihovog podrustvljenja, kao i organizovanu drustvenu brigu o deci. · ·. Gledano u celini, u toku protekle tri decenije posleratne socijalisticke izgradnje u na8oj zemlji kontinuira.no su se ~azvijali i jaeali svi oni bitni drustveni procesi koji obezbedjnju i ostvarenje ravnopravnosti zene. Tu, pre svega, imam u vidu dvadeset pet. godina razvoja radnickog i drustvenog samoupravljanja, koje su i zene prihvatile kao svoju istorijsku sansu, kao put os.tvarenja teznji radnickog pokreta da oslobodjecnje radnika postane stvar samih radnika, a oslobodjenje radnica delo samih radnica - kako je to svojevremeno isticao i Lenjin. Zato je proces razvoja i ozivotvorenja samoupravljanja istovremeno i proces oslobodjenja zeneo I pored toga sto je nasledjena privredna nerazvijenost nase zemlje jedan od ogranicavajueih faktora, jasna orijentacija organizovanih socijalistickih snaga, pod rukovodstvom Saveza komunista Jugoslavije, vee je dovela do temeljitije promene u polozaju zene u na6em drustvu. Podseticu samo na. dve grupe uporednih poka2;atelja. Prva se odnosi na. ukljucivanje zena u drustveni rad. Pre rata u na8oj zemlji bilo je samo dvesta. hiljada zaposlenih zena, a da.nas ih ima oko milion i sest stotina hiljada, tj. oko osam puta. vise. Dinamika zapostjavanja zena bila je skoro dvostruko veca od dina. mike zaposljavanja mnskaraca, sto nesumnji vo go•iori o sasvim jasnoj politiCkoj orijentaciji naileg druStva u lo tom pogledn. Ovako ma.sovno ukljncivanje zena. u drustveni ra.d temeljito je izmenilo njihovu licnu i dru~tvenu poziciju, otva.rajuei im siroke prostore i za. neposredno upra.vljanje svim drustvenim poslovima, za odluciva.nje o sredstvima, uslovima. i reznlta.tima rada, o sopstvenim i zajednickim interesima radnika. u udruzenom radu. Druga duboka kvalitetna promena izvr sena je i u pogledn opsteg i strucnog obrazovanja zena.. Pre rata je u na8oj zemlji svaka druga zena bila nepis mana, odnosno 56 odsto zena nije imalo ne samo nikakve skole nego ni elementarnu pismenost. Bilo je podrucja na kojima ukupan broj pismenih zena nije prelazio procenat od 10 do 20. Danas, medjutim, osnovnim osmogodisnjim obrazova.njem prakticno su obuhvaeena skoro sva za ucenje sposobna zenska deca, dok u srednjim skolama ona. ciue 45 odsto ucenika, a na visokim i visim skolama nko 42 procenta. od ukupnog broja studenata. To su vee rezulta.ti za koje su, kao sto je poznato, u mnogim drugim zemljama i drustvima bili potrebni mnogo duzi istorijski periodi. U nasoj privredi i drustvenim delatnos tim a 1972. godine radilo je preko sto trideset hiljada zena sa visokim i visim obrazovanjem; a na visim iikolama i fakultetima danas se skoluje oko sto hilja.da studentkinja. Situacija sa srednjim strucnim kadrovima jos j~ povoljnija. Vee danas medju njima zene cine vise od poloviue ukupnog br'oja zapostenih sa sred'njom strucnom spremom. Broj kvalifikovanih i visokokvalifikovanih ra.dnica u privredi, pre svega u iudustriji, ta.kodje je u sta.lnom porastu, ta.ko da ih je sa ovim kvalifikacijama 1972. godiue bilo oko dvesta. dvadeset hiljada, odnosno znatno vise od ukupnog broja zaposlenih zena u stsroj Jugoslaviji, medju kojima je ogrmnna veeina bila bez ikakvih kvalifikacija. Znaeajan je i podata.k da je pre rata bilo samo trtqeset sest zena sa zvanjem doktora nauka, a da je u posleratnom periodu ovo zva. nje steklo oko hiljadu i trista zena. Danas zvanje magistra i doktora nauka ima oko tri hiljade zena, od kojih oko pet stotina samo u oblasti prirodnomatematiCkih i tehniCkih nauka. Ukazujuei na ove izvanredne rezultate, razume se, ni u kom slucaju ne mislim reci da vise ne postoje brojni i znaeajni problemi koje eemo morati dalje reiiavati. Medjutim, dosadasnji rezultati su, mislim, sasvim ocigledni. 11 �Vee ste i sami naglasili da masovno zaposljavanje zena zahteva da s e istovremeno ostvaruje · drustvena zastita dece i iznosenje iz priv!ltnog domaeinstva u drustveni rad mnbgih poslova koji su tradicionalno vezivani za zenu. Ako toga nema ili nema u odgovarajueoj meri, nuzno dolazi do konflikta izmedju rada i materinstva sa vrlo brojnim posledicama za zenu, za porodicu, za drustvo u celini. Kakvo je, po Vai\em misljenju, danas stanje u tom pogledu? Veoma brza dinamika zaposljavanja zena u proteklom periodu sukobila .se sa ozbi!jnim zaostajanjem u oblasti drustvene zastite dece. Dovoljno je reci da su u staroj Jugostaviji postojale samo dvoje decje jaslice. A da i ne govorimo 0 potpunoj nerazvijenosti drustvene ishrane, mreze perionica i drugih usluga. Ovome treba dodati veoma nezadovoljavajuce stanje na podrucju zastite materinstva, posebno zdravstvene zastite majke i deteta. Tako se, na primer, po stopi smrtnosti odojCadi i male dece i po procentu porodjaja obavljenih bez ikakve strucne pomoei, Jugoslavija pre rata nalazila medju poslednjima u Evropi. Ovome treba dodati da je neposredno poste rata. drustvo bilo suoceno i sa zbrinjavanjem veoma velikog broja ratne siroeadi, jer je 1945. godine bilo u nasoj zemlji dvesta osamdeset hi!jada dece bez jednog ili oba roditelja. Te prve zadatke ostvarivali smo, kako znate, uz ogromne napore organa narodne vlasti u periodu obnove zemlje, kao i besprimernim pozrtvovanim dobrovotjnim radom gradjana, zena i !judi na8e zemlje. Kasnijim snaznim razvojem zdravstven.e sluzbe i opstom socijalnom politikom u nai\em drustvu, temeljito je unapredjena zdravstvena zaStita majke i deteta i u tom pogledu smo se vee uvrstili medju zemlje sa veoma razvijenim sistemom ove vrste zastite. U opstoj zastiti materinstva ostvareni su, u celini uzev, znaeajni rezultati. Tako je, u svim republikama i pokrajinama produzeno porodjajno odsustvo na sto osamdeset do dvesta deset dana itd. Izvanredno su znaeajne i akcije na podruCju planirarija porodice i vaspitanja om Jadine u duhu principa ravnopravnosti polova i za odgovornos t u porodici. 12 U ostvarivanju neposredne deCje zastite, posebno u pogledu broja i kapaciteta ustanova za dnevni boravak dece zaposlenih roditelja, imali smo i imamo i danas najvise problema, i pored nesumnjivih uspeha koje smo i u tom pogledu postizali, naroCito tokom poslednjih godina. Zbog poznatih zaostajanja u proteklim periodima, upravo ovom pitanju danas se kod nas posveeu)'e velika paznja, mada sa postojeeim stanjem ne mozemo jos biti zadovo!jni. Slicna situacija je i u pogledu organizovanja drustvene ishrane, gde je takodje pos!ednjih godina dosta ucinjeno, ali su jos uvek potrebe znatno veee. Upravo zato mi u Socijalistickom savezu smatramo da tie nam ubrzano resavanje ovih i slicnih problema biti jedan od nasih glavnih<:zadataka u narednom periodu. ~ Naglasavam, pri tome, da se tu ne radi ni o kakvom paternaUstiCkom zasticavanju zene, o "pomoei" zeni, nego o prvorazrednim drustvenim problemima, o podizanju i vaspitanju mladih generacija, ostvarivanju jednakih moguenosti za start u zivot svoj deci i omladini, o podrustvljavanju domaCinstva - a time i likvidiranju najznaeajnijih izvorista neravnopravnosti zene. Ove krupne zadatke mozemo ostvariti S</-mo doslednim ozivotvorenjem naseg drustveno-ekonomskog i politickog sistema. U tom pogledu je izvanredno znacajna uloga mesnih i interesnih zajednica u kojima sami radni !judi treba neposredno da od!ucuju o delu svoga vlas titog dohotka koji odvajaju za zadovoljavanje ovih i sticnih zajednickih potreba, kao i o najboljem mogucem nacinu koriMenja tih njihovih sredstava. Oni sami, a ne neko drugi u njihova ime. Vi ste, druze predsednice, vee upozorili na ne-ke Cinjenice koje vrlo reljefno pokazuju da se bitno izmenio niz faktora I pretpostavki koji uticu na povecanje licesca zena u drustveno-ekonomskom, kulturnom i socijalnom razvoju ·nase zemlje. Ukazali ste, takodje, da zena - kao proizvodjac i kao gradjanin, moze danas vrlo efikasno da utice na stvaranje i donosenje pogodnih resenja za · zadovoljavanje ekonomskih, socijalnih i drugi h potreba, ne samo svojih licnih, 13 �nego i svih· gradjana jedne mesne zajednice, jedne organizacije udruzenog rada i sirih drustveno-politickih zajednica. Molimo Vas da iznesete Vasu ocenu da li je delegatski sistem, kao specifican izraz samoupravne socijalisticke demokratije, ve6 znaeajnije uticao na takvu snamu integraciju zena u razvoj nase zemlje i kakve su u tom pogledu dalje perspekti ve? Nema nikakve sumnje da novi delegatski sistem i u tom pogledu otvara izvanredno siroke moguenosti za dalji proces ravnopravnog ukljucivanja zena u upravljanje svim drustvenim poslovima, na svim nivoima i u svim centrima odlucivanja, od mesne zajednice i osnovne organizacije udruzenog rada do organa federacije. Sam karakter politickog sistema, koji gradimo, nuzno stavlja i zenu, kao uostalom i sve radne !jude, u novi drustveni polozaj, pa stoga s pravom ocekujemo sve ve6e uce66e zena u politickom zivotu i odlucivanju. U Socijalistickom savezu radnog naroda Jugoslavije pozitivno su ocenjeni rezultati poslednjih izbora za delegatske skupstine i ave druge samoupravne organe, u kojima je, pored ostalog, u poredjenju sa ranijim stanjem, bitno poboljsana· i zastupljenost zena u delegacijama i medju izabranim delegatima. Zene danas cine 22 odsto delegata u svim izabranim delegacijama. Najbolji rezultati ostvareni su u delegacijama osr novnih organizaeija udruzenog rada, gde zene cine skoro jednu tre6inu. To priblimo odgovara njihovoj brojnoj zastupljenosti u ukupnom broju zaposlenih. Time s e jos vise priblizavamo ostvarenju nasih teznji da zene same, a ne neko drugi u njihovo ime, ucestvuju u odlucivanju o svim bitnim drustvenim problemima, ukljucuju6i tu i sve one od cijeg re8avanja zavisi dalje unapredjenje njihovog drustvenog patozaja. Zelim da istaknem da medju stotinama hiljada zena koje su danas angazovane i ukljucene u neposredno upravljanje, ima nesumnjivo veoma mnogo ne samo izvrsnih poznavalaca praktienih drustvenih problema i reainog zivota svake odredjene sredine, .ve6 i sposobnih organizatorskih talenata, ciji je doprinos u radu delegacija i delegatskih skupstina svakako od neprocenjivog znaeaja za dalju demokratijlaciju politickog 14 rada i odlucivanja i oboga6ivanje njegove sadrZine, njegove zrvotne sustine. A to i jeste jedan od bitnih ciljeva naseg novog Ustava i politickog sistema. Kada je rec o novom Ustavu SFRJ, kao i o ustavima socijalistickih republika u na8oj zemlji, dozvolite da Vas pOdsetimo da su sagovornici iz inostranstva n.e jedanput postavljali pitanje zasto je u njima izostavljena klauzula koja je, jos od prvog Ustava donetog u novembru 1945. godine, u tek oslobodjenoj zemlji, isticala da je "zena ravnopravna sa muskarcima u svim oblastima drzavnog, privrednog i drustv:enog Zivota" ..... U odgovoru na ovo pitanje bieu veoma kratak, jer, smatram pa ceo nas Ustav, po svojoj sustini i po svim svojim nacelima, odrazava na najbolje mogu6i nacin nase poimanje problema stvarne ravJ;Iopravnosti zena u na8em drustvu. Mora se imati u vidu da je naiiim Ustavom iskljucena svaka vrsta diskriminacije, bilo da se javlja u domenu nacionalnom, verskom ili bilo kojem drugom, pa prema tome i u odnosima izmedju polova. U svom istorijskom govoru na Zemaljskoj konferenciji Antifasistickog fronta zena Jugoslavije, u Bosan5kom Petrovcu decembra 1942. godine, u punom jeku narodnooslobodilacke borbe u Jugoslaviji, drug Tito je istakao znaeaj uceil6a jugoslovenskih zena u ovom za sve nase narode presudnom istorijskom periodu. Ako dozvolite citiracemo samo jedan kratak odlomak iz govora druga Tita: " ••• Ja se ponosim sto stojim na celu Ar mij e ii kojoj ima ogroman broj zena. Ja mogu kazati da su zene u ovoj borbi po svom herojizmu, po svojoj izdrl\ljivosti bile i jesu na prvom mestu i u prvim redovima i nasim narodima Jugoslavije cini east Sto imaju 15 �dosledno ostvarivanje ideala, za koje su se one taka nesebiiino, herojs ki borile. takve keeri ••• One se bore zanezavisnost svojib naroda i to je sas tavni dio velike borbe za njihovu ravnopravnost, koju su nasim zenama u granicama Jugoslavije osporavali, nedaju6i im ni pravo glasa ni pravo ukljuiienja u drustveni zivot. u ovoj borbi one se danas bore za ravnopravnost zena." Kako Vi, druze predsedniiie, danas posle tri decenije - proc enjujete ulogu zene u nasoj revoluciji i smatrate li da su i nove generacij e jugoslovenskih zena opravdale visoka priznanja i poverenje iz ratnog perioda i da se sa istim takvim entuzijazmorn bore za dalji kontinuirani razvoj nase revolucije? Kad se govori o ucescu i augawvanosti mladih generacija, a posebno m!adih generacija zena, na obezbedjenju kontinuiteta i da!jem uspeiinom razvoju nase revolucionarne borbe, nesumnjivo je da su one i spremne i sposobne da dostojno i sa uspehom, u novim uslovima, suocene sa novim isto tako s!ozenim i odgovornim zadacima, nastave delo svojih majki i oceva. One to, pre svega, dokazuju svojim radom i stvaralai'itvom, kao i svojom od!ucnom borbom za ostvarenje mira i ravnopravnih medjunarodnih odnosa i svako ugrozavanje nai'ieg nezavisnog samoupravnog razvoja, svaki atak na · nasu slobodu i integritet - naisao bi na isti takav herojski otpor, ispoljila bi se ista od!ucna reiienost i spremnost da se odbrani sve ono sto smo krvlju i ogromnim naporima ostvarili u proteklim decenijama, da se sacuvaju tekovine za koje je p!acena taka visoka cena. U ovoj, Medjunarodnoj godini zena, mi istovremeno obelezavamo i tridesetogodisnjicu pobede nad faSizmorn koji je bio, jeste i ostaje smrtni neprijatelj svakog demokratskog poretka, koji je posebno bezdusan i surov u odnosu na zenu. Nikada ne mozemo i ne smemo zaboraviti da smo pobedu nad fa sis tickim agresorima i pobedonosni is hod oruzane faze naile revolucije ostvarili uz veoma rnasovno uiiei'i6e zena. Takodje smatramo da je veoma znacajno da ne samo evociramo se6anja na najs!avnije dane iz nedavne proi'ilos ti nasih naroda i na ovaj prelomni period u nasem razvoju, vee i da neprekidno crpimo iz te borbe i iz toga perioda nove podsticaje za puno i dosledno ostvarivanje svih onih teznji i ideala za koje je dalo svoje zivote milion i sedamsto hiljada gradjana ove zeni je, medju kojima je bi!o preko ilesto dvadeset hiljada zena. Svi smo mi duzni da odamo najvece mogu6e priznanje neprocenjivom doprinosu koji je dalo oko dva miliona zena Jugos!avije, ukljucenih na raznovrsne .naiiine u ovu sveopstu borbu, a medju njima i herojizmu preko sto hiljada partizanki pod oruzjem - od kojih je svaka cetvrta poginula, a od prezivelih svaka druga ranjavana i medju kojima je devedeset i jedna proglasena za narodnog heroja. Besmrtni su likovi hi!jada i hiljada zena-radnica, se!janki, ucenica, intelektualki - kojima su nasa umetnost i umetnicko stvaralai'itvo, a na zalost i naaa istoriografija joii uvek ostali veliki duznik. Da se, druze predsednice, vratimo na neke fundamentalne problems kojih smo se ranije vee de!imiciJ.o doticali. U savremenim takozvanim pokretima za ostobodjenje zena, narocito na Zapadu, postoje tendencije da se problem oslobodjenja zene veze za tzv. borbu polova; da li je to opravdano i kakav je odnos izmedju ove ideje i marksistickog koncepta klasne borbe? U programima, idejama i parolama savremenog pokreta za oslobodjenje zena, kao i u literaturi koja obrazlaze njihova idejne stavove, eesto se -istice koncept borbe polova kao dinami Cki princip pokreta za oslobodjenje zena .. Ideja da je "borba polova'' osnovna motorna snaga istorije oslobodjenja zene, nije nova. Ona je danas aktuelizirana, iako pripada onim teorijskim i politickim polfuiiajima da se sociologija zameni biologijom, i da se u .biologizmu trazi odgonetka za drustvene odnose i probleme. Karakteristiiino je da se borbi polova daju razlicita znacenja. Ona je shvacena eas kao zamma za klasnu borbu, cas kao paralelna sa idejom klasne borbe, a nekad i kao teza da oslobodjenje zena moze biti samo akt suprotstavljanja muskarcu kao skoro iskljucivoj "vladaju6oj klasf' i Medjutim, nesumnjivo je da najtrajniji i najlepsi ·spomenik zeni - ucesniku nase revo!ucionarne borbe jeste 16 17 I �"gospodaru". Medjutim, odnos izmedju klasne borbe i sukoba polova je mnogo slozeniji. Klasna borba nije jednostran proces i pravolinijska akcija, kao neka borba izmedju dve protivnicke vojske. Ona podrazumeva proces menjanja klasne strukture istorijski prevazidje!le drustvene ekonomske forinacije, i to u svim 'njenim dimenzijama i izrazima,Klasna b'otba se 'manifestuje na svim podruiijima drustva i njegovog zii>'Dtll.i od ekonomske i po~ liticke sfere do kulture i nauke. dna se ostvarU:je u drustvenoj, politiCkoj i misaonoj akciji, i to ri sv'akoj ria specifi&li'n naCin, s tim sto im je zajednicko prevazilazeilje starog i uspostavlja~ nja novog, napredriijeg i boljeg, iJ tOni odriosil poktet za Mlobcid)erije zena je drustveni, politic!d i kulturni pokret, kdji nije lisen lii izves~ nih bioloskih elemenata, takbz\iiine· seksualne revolucije, U o~ vom opstem i slozenorri, a, ii dsiii:ivi jedinstveliom pokretu, ri~ rna hijerarhije, i zato iie odg6v'i1Ni iii markSizmu, ni interesu zena, teznja da se pokre6u pitalija priariteta izmedju klasne borbe i borbe polova, Takve tei!rije naiazimo u: raznim shvatanjima i prograinima tzv, radikaltiih oslobodilackih pokreta ze~ na i one ceato dovode do idejriih korifuzija i politickib inercijjl., kao i do avanturizrria i ekscesa raznih vrsta. Oslobcidjenje zena n!l zavisi sarro pa lii prven~ stv'en6 od potiskivanja "vlasti muskaraea'', liiti od njihovog for~ malilog izjednacenja sa muskarciina, a jos marije u uspostavljanjti kakvog "carstva zenai' na ZemljL Marks je isticao da je emancipacija zena moguea samo kao ljudska emancipacija; to je osnovni princip ko]i ee dovesti do oslobodjenja i jednako~ sti zlliH\, Bez opstedr1lstvene erriancipacije nema ni emancipacije ~eiia ni njenog prava na njen autentiean i slobodni razvitak, Dosadasnja; pa i postoj e6a supremacija muskaraca i potcinjenost .zetia se jedino rriogu otkloliiti, u "sloboonoj zajedliici illobodnih !judi", Komunizarri je i ovde resenje za ova slozeno pi-" tanje. u prelazilom periodu 1l korrie ziviino; klasria borba je bila i os tala bsnovna pokretacka snaga i motor drustvenih pre~ obrazaja u kojiina se maze vrsiti posteperio oslobbdjenje celoA kupnog drustva ocl svih oblika ofudjenja, ilejednakosti i poliize~ nja, a time i uspostavljanje zene kao slobodii6g !judskog bica, U tom procesu svest, akcija i ·angazovanost zella cini da klasna borba bude sira, odlucnija i uspesnija. 18 Sve sto sam ovde istakao ne znaCi da imamo pravo da ospo.ravamo odgovarajueu specificnost zen,:il i njihove problematike, kao i opsti znaeaj niza novih ideja i pogleda koje one danas unose u svojim revolucionarnim zamislima i aktivnostima. Svako potcenjivanje ovog doprinosa je ne samo, kako se danasnjim recnikom kaze, stav birokratije, vee i osiromasuje borbu coveka za bolji i istinitiji svet. Da li biste istakli neke teskoee iii cak prepr.eke u proeesu emancipacije zena u nasoj zemlji? Te prepreke i teskoee postoje i pogresno je smatrati da socijalizam kao sistem automatski resava pitanja jednakosti i druga prava i potrebe savremene zene u nas. Socijalizam ima tu prednost sto on brze otklanja ideologiju vladajuce burzoaske klase, koja je nipodastavala polozaj i ulogu zene u drustvu i sto, nastavljajuei revoluciju i ostvarujuei ideologiju radniCke klase; brze otklanja materijalne, pravne i formalne nejednakosti izmedju zena i muskaraca. Ali, to nije sve, niti nas to maze potpuno zadovoljiti. Ne samo nasledjena materijalna i kulturna zaostalost, vee 1 relativna opsta nerazvijenost uslova u kojima se gradi socijalisticko drustvo, a narocito proces zaostajanja ljudske svesti, stvaraju i u nasem socijalistickom drustvu niz tesko6a i prepreka, ne samo za punije ostvarivanje ljudske licnosti zena, vee i za ostvarivanje njihovih prok[amovanih prava i sloboda. U ovakvim uslovima jos uvek ima. pojava i teznji iskoriscavanja drugog, nasilja i gospodarenja, narocito od onih koji su po tradiciji, iii na osnovu materijalnih i drugih pogodnosti, u moguenosti da to cine. Takve pojave u ljudskim odnosima i ponasanjima, cak i kad su prihvaeene Od druge strane, odrzavaju hijerarhije u drustvu, u porodici, u ·kuei i u licnim odnosima i otezavaju da zena bude i da se oseti kao slobodan ravnopravan clan socijalisticke zaj c<:lnice. Otuda nasa idejna i politicks akcija mora biti usmerena na menjanje ljudskih odnosa, svesti, tradicionalnih vrednosti i "prirodnih navika". Vise nego ikad danas se samoupravna politicks. misao i akcija moraju prosiriti na podrucje 19 �kulture znanja, svesti i morala. To isto zahteva nosti i samokriticnosti, manje mehanicizma, vise u na8oj misli, akciji i pona8anjima svih i svakog. nam je isto tako jedna vrsta unutra8nje dr-ustvene pogledu onog Sto cinimo, sto jesmo i kuda idemo. i vi8e kritichumanizma Potrebna kontrole u Napominjem sve ovo, ne samo da istaknem svu slozenost i sve teskoce u procesu oslobodjenja zene, vee da ukazem i .na nuznost promena nacina misljenja i rada tzv. subjektivnih faktora socijalisticke svesti, odnosno u prvom redu Saveza komunista i Socijalistickog saveza radnog naroda. Ova Medjunarodna godina zena pruzila nam je priliku ne samo da istaknemo U pryj plan II ZeDSkO pitanje11 , VeC j da preiSpitaffiO sebe i da pokrenemo sebe i druge prema pravim problemima koji leze u dubinarna naseg drustva i nas samih. Na osnovu svega toga, uz aktivnu ulogu napredne marksisticke misli i ljubavi prema istini i drugom, mi mozemo postepeno doprinositi da se humanizuju ljudski odnosi i time da zene dobiju s voj pravi dostojanstven lik, sa one strane eksploatacije, dominacije i ponizavanja. U ovim sves tranim, kulturnim i moralnim preobrazajima koji su u osnovi politicki neodvojivi od nje, niko nema pravo da bude po strani i da bude sasvim zadovoljan sobom i svojim doprinosom. zalagala za reeavanje sustinskih problema svakog datog periods, tako i danas ovaj Ca.sopis treba da doprinosi ostvarivanju . sveukupnog druStvenog razvoja i re8avanju svih osnovnih problema radnih !judi i · gradjana, medju kojima su i oni specifieni prohlemi koji se oduose na drustveni polozaj zene. To su, pre svega, dalja izgradnja socijalistickog samoupravnog druStva na novim ustavnim nacelima i odlukama Desetog kongresa Saveza komunista Jugoslavije, puno ostvarenje samoupravne ustavne pozicije svih radnih !judi - bez obzira na pol - u proizvodnji i upravljanju, tako da oni postanu neposredni nosioci razreilavanja svih bitnih opstib, drustvenih, kao i svojib posebnih zivotnih problema, da ovladaju svim sredstvima, uslovima i re-, zultatima svoga rada i zivota. · Jasno je da se ti veliki zadaci mogu ostvariti jedino zalaganjem svih organizovanib socijalistickih snaga i subjekata samoupravnog druStva, na svim nivoima odlucivanja. Sredstva informisanja imaju u tom pogledu izvanredno veliku drustvenu uloJN, mogucnosti i zadatke. Zelim vam puno uspeha u tom plemenitom i odgovornom rad\1. Na svima nama je da se zaloZiiiD da se to i ostvari, tako da predstojeci jubilej svi zajedno na pravi nacin obelezimo. Dozvolite, druze predsednice, da Vas, na kraju, podsetimo da ce u 1976. godini casopis "Zena danas", koji je grupa mladih komunis tkinja u Omladinskoj sekciji Zenskog pokreta u Beogradu pokrenula u teiiktm danima nadiranja fasizma 1936. godine, obeleziti svoj 40-godisnji jubilej. Koje poruke i kakve zadatke treba 11 Zena danas" da preuzme u s vojoj daljoj izdavackoj orijentaciji? Neosporna je pozitivna uloga koju je ova] casopis odigrao u protekle cetiri decenije, u predratnim, ratnim i posleratnim godinama. "Zena danas" ce u sveukupnim druiltvenim napbrima za ostvarenje pune ravnopravnosti i oslobodjenje zene u na8em druiltvu i dalje imati znacajne zadatke. Kao sto se u razlicitim etapama l'azvoja naileg druStva "Zena danas" 20 21 �T I T 0: " Za nas pokret od samog pocetka do danasnjeg dana karakteristicno je veliko ucesce zena. Treba najprije podsjetiti na veliku ulogu zena u predratnom revolucionarnom periodu, na odvaznost i samoprijegor na svim sektodma rada, na njihova aktivno ucesce u demonstracijama, strajkovima i drugim oblicima borbe. Ta aktivnost nije jenjavala ni u vrijeme najdublje ilegalnosti KPJ, kao sto je bio slueaj poslije zavodjenja sestojanuarske monarhofasisti&e diktature. Stavi8e, u periodu nemilosrdnih progona i najsurovijeg terora, kojemu su bile izlozene isto kao i muskarci, medju zenama•je joi'i vise jaealo uporii'ite Partije. I sam polozaj zena u predratnoj Jugoslaviji podsticao je njihovu aktivnost u revolucionarnom pokretn. Jer, nije se radilo samo o njihovoj politickoj neravnopravnosti, vee i o najizrazitijoj eksploataciji. Poznato je, pored ostalog, da su za jednak rad dobijale cesto i upola manju platu od muskaraca. Ukljucuju6i se u svenarodnu borbu protiv klasnog i nacionalnog ugnjetavanja, za socijalnu pravdu i gradjanske sl<Jbode, zene -su se borile i za svoju politicku ravnopravnost, za pravo na rad i jednake plate za isti uCinak. Bilo je dosta zadataka koji su posebno povjera vani zenama i koje su one savjesno i disciplinovano izvrsavale izlazuci se i najvecim opasnostima. Svoju hrabrost zene su ravnopravno dokazivale i onda kada bi pale u ruke policije, u trenucima najveceg zlostavljanja i mucenja. KPJ je posebnu paznJU poklanjala razvlJanju aktivnosti zena u predvecerje teskih borbi za koje se znalo da dolaze. Do velikog ucesca zena u nasem narodnooslobodilackom ratu nije doslo slucajno. To je bio rezultat rada Partije prije rata i visoke drustvene svijesti, politicke zrelosti i patriotizma velikog broja zena u nasoj· zemlji. 0 doprinosu zena u tim sudbonosnim danima za nase narode, kako na frontu taka i u pozadini, zna se dosta �van nase zemlje. Ni teske borbe, ni dugi iscrpljujuci marsevi, ni razne druge nedace koje s·u zene morale da savladjuju sa krajnjin1 fizickim i psibickim naporima - nisu nikada dovodili do pojava malodusnosti i do gublj enja vjere u pobjedu. U historiji su zaista rijetki primjeri tako masovnog ucesca zena u borbi i njihove tako velike hrabrosti i stoicizma. Svojim po:irtvovanjem u borbi za spasavanje ranjenika zene su dale poseban doprinos humanoj strani nase revolucije. A ta briga o covjeku jacala je borbeni moral uopste kao jedan od odlncujucih faktora pobjede. Ravnopravnost zena u nasem druEt vu, sto je jedna od tekovina nase borbe, nije, dakle, nesto sto je zenama poklonjeno. Ona je stecena u borbi u kojoj su zene ravnopravno ucestvovale i podnijele ogromne zrtve. Dovoljno je pomenuti da je 88 zena u nasoj zemlji proglaseno za narodne heroje. U razvitku socijalistickih drustveriih odnosa poslije rata doslo je do bitnih promjena i u pogledu polozaja i uloge zena, ciji znacajan doprinos nije izcstao ni u jednoj oblasti zivota. Koliko se samo poveealo njihova ucesce u privredi L'drustvenim sluzbama, najbolje govori podatak da danas jednu tre6inu svih zaposlenih u zemlji cine zene. Jos je znaeajnije od toga da su to, u sve vecem broju, generacije skolovanih zena, sto jos vise doprinosi njihovoj radnoj i drustvenoj afirmaciji. Naravno, ravnopravnost zena nije nesto sto je staticno i sto je jednom za svagda garantovano. Potrebne su statue akcije drustva i njegovih najslljesnijih snaga za potpuno uklanjanje starih shvatanja i ukorijenjenlh navika i za obogacivanje te ravnopravnosti novim sadrzajima. A za to upravo nail samoupravni socijalisticki sistem pruza sve ve6e mogucnosti. U demokratskim procesima izgradnje slobodnog i humanDg'· drustva u kame svi gradjani treba da odlUCUjU 0 SVim drustvenim poslovima - Siroki SU prostori i za aktivno, ravnopravno ucesce zena, kao i za doprinos njihovih organizacija. Nema sumnje da ce zene znati da koriste svoja prava is to onoliko koliko su spremne da i ubuduce ispunjavaju svoje obaveze. Ovaj Zbornik bice od velikog znaeaja i kao vrijedan prilog historiji naseg radnickog pokreta i revolucije i kao dragocjeno stivo za vaspitanje novih generacija zena na koje treba prenositi duh slobodarskih i borbenih tradicija." Napomena: Ova izjava druga Tita objavljena je u Zbornlku posvecenom borbem>m putu zena Jugoslavije, izdanje Leksikografskog zavoda Srbije, 1972. godine. "ZENE JUGOSLAVIJE U NARODNOOSLOBODILACKOJ BORBI I SOCIJALISTICKOJ REVOLUCIJI" 1941-194 5" �JUG CSLAVJJA 1918-1941. G ODINE - DRZAVA NACIONALNE NERAVNOPRAVNCS'TI I SOCIJALNE NEPRAVDE Napomena: Tekst "Zene Jugoslavije u narodnooslobodilackoj borbi i socijalistickoj revoluciji 1941~1945'' - Redakcija "Zene danas" prenosi iz. posebne publikacije ko)u, povodom 30-godi8njice pobede nad .fasizmom, u redakciji Dusanke Kovacevic, priprema Konferencija za pitanja drustvenog po~ lozaja zena Jugoslavije. Knjiga 6e izici na engleskom, francuskom, ruskom i spanskom jeziku. Jugoslovenska drzava stvorena je nakon prvog svjetskog rata, 1918. godine. U nju su usle Srbija i Crna Gora, koje su bile samostalne drzave, zatim Hrvatska sa Dalmacijom, Bosna i Hercegovina, veci dio .Slovenije i Vojvodina, ko- · je su ·se do tada nalazile u sastavu bivse Austro-ugarske cal!e-. t.ri_ne_ M~.ker!o!!!ja je !.! sestav j~0S!D'tenske drZ2.ve t:ela. c~im svojim dijelom koji je nakon oslobodjenja Makedonije od Turaka 1912. godine pripao Srbiji, Ostali dio Makedonije ostao je u sastavu Bugarske oonosno Grcke. Ujedinjenje je bilo zelja svih jugoslovenskih naroda. Oni su u stvaranju jugoslovenske zajednice vidjeli izlaz iz nacionalnog ropstva i poteinjenosti u kojoj su zivjeli vijekovima bilo kao dio otomanskog ili austro-ugarskog car.stva Oc!upiruci se pokusajima asimilacije i nasilne denacionalizacije nepre.stanom borbom za nacionalnu slobodu i nezavisnost. Ali, o nacinu konstituisanja novostvorene drzave, o njenim granicama i unutrasnj em poretku, umjesto naroda oolucivale su ve!ike sile pobjednice f.l. imperijalistickom ratu i burzoaski vr\lovi u zemljama koje su ulazile u sastav nove drzave, osobito ve!ikosrpska burzoazija i monarhija, koje su svoj prestiz nad ostalim gradile na zrtvama koje je dao srpski narod ad 1914. do 1918. godine u ratu protiv Austro-Ugarske i njenih saveznika. Nova drzava zapocela je svoje postojanje sa nesigurnim granicama izvan kojih je, odtukom velikih sila, ostao znatan dio nacionalnih teritorija Hrvatske, Slovenije i Makedonije. Zi vat u zemlji tekao je u znaku dubokih unutrasnjih sukoba oko druiitvenog uredjenja, nacionalnih odnosa, 27 �revolucionarnih pokreta seljastva koje je trazilo dosljedno sprovodjenje agrarne reforme ( radnicke klase koja se borila protiv kapi'talisticke eksploatacije, za pravednije drustveno uredjenje, povoljnije uslove rada i zivota. SVI OBLICl NEJEDNAKOSTI POLOVA OD MNCGOZENSTVA, KUPOPRODAJE ZENA • OBESPRAVLJENCG POLOZAJA U DRUSTVU I PORODICI DO TEGOBA SAVREMENE PROLETERKE U RADNOM ODNOSU- BILl SU PRATILAC ZIVOTA JUGOSLOVENSKIH ZENA < Qrustyene krize izazvane nerijesenim nacionalnim i socijalnim problemima s ve su se vise zaostravale. Drzava u koju; su 'usli vee razvijeni narOdni individualiteti sa teznjom da nesmetano i slobodno" napreduju postala je zemlja nacionalne neravnopravnosti i najsurovijeg klasnog ugnjetavanja. Ono sto je ujedinjavalo burzoaziju pojedinih jugoslovenskih zemalja i sto ju je sililo na medjusobne kompromis,e bio je, strah od revolucionarnog gibanja naj sirih narodnih slojeva kojima je oktobarska revolucija 1917. otvarala nove vidike, ulijevala vjeru u narodne snage u borbi proti v nepravdi, nasilja i bijede u kojima su zivjeli. JugoSlovenska burzoazija stajala je u vanjskoj politici na pozicijalna najreakcionarnijih snaga medjunarodnog irilperija!iznia u borbi protiv mlade tek stvorene Sovjetske republike. , Ona ne samo da nije priznala Sovjetski Savez, nego je postala azil mnogih kontrarevolucionara iz biviie carske Rusije. U takvoj politickoj i privrednoj situaciji i takvim odnosima, u zemlji sastavljenoj od naroda koji su do tada zivjeli i razvijali se pod razlicitim drustveno-istorijskim uslovima, nije se moglo ocekivati njihova istinsko sjedinjavanje. Drug Tito o tom periodu kaze: "Ovdje se ne radi o tome da li je trebalo doci do stvaranja nove drzave, odnosno do ujedinjavanja. No, do ujedinjavanja Juznih Slovena je trebalo i moralo doci. To je hila ideja najnaprednij{h ljudi i zemalja koje su se nazivale juznostovenskim. Ali, radilo se o tome na kojim ce principima biti zasnovano to ujedinjenje, radilo se o tome da se jedno nacionatno ugnjetavanje ne zamijeni drugim, da se socijalno izrabljivanje radnih !judi pod Austro-Ugarskom ne zamijeni jos gorim izrabljivanjem od mlade nezajazljive burzoazije u novostvorenoj drzavi." (V kongres KPJ). 28 Uporedo sa pojavom kapitalisticke privrede i drustvenih odnosa koji je prate, u svakoj od zemalja koje su usle u sastav Jugoslavije nastajao je i razvijao se krajem XIX i pocetkom XX vijeka, pod uticajem naprednih pokreta u zeml~ama Evrope, pokret zena za emancipaciju. On se razvijao zaviSno od uslova u kojima su zivjele zene pojedinih krajeva. Pravni propisi koji su regulisali polozaj zena u braku i porodici, odnose muza i :ilene, roditelja i djece, pra~o nasljedjivanja, razlikovali su se u pojedinim dijelovima zemlJe, pa se moze govoriti o ,iiest pravnih podrucja. Medjutim, u svojoj osnovi svi su oni znacili diskriminaciju zene _u ~rustvu, br~ku i porodici. u Srbiji i Makedoniji, ,na primjer, bro Je na snazr Srpski gradjanski zakonik iz 1844. godine koji je zene izjednaeavao sa maloljetnicima i maloumnicima. U clanu 39. toga Zakona pisalo je: "Mladotjetnici se drze za nedorasle i oni stoje pod osobitom zastitom zakona." A dalje se objasnjava: "Miaiidjetnicima se upodobljavajti svi oni. koji ne mogu ili im je zabranjeno sopstvenim im~nje_m rukov~tl, a takvi su: svi uma useni, raspikuce sudom oglasem, propallce, prezaduzenici cije je imanje pod steeajem i udate zene za zivota muzevljeva." "Sa maloljetnicima i maloumnicima" zene je izjednaeavao i Austrijski gradjanski zakonik od 1811. godine ~oji je vazio na podruCju Slovenije, Hrvatske i Bosne i Hercegovme · s tim iito su u Sloveniji vaziJe i kasnije izmjene i dopune. Prerna o~om Zakoniku · zena nije mogla biti zakonski zastupnik ni svoje djece nego s~mo sututorica, nije mogla svjedociti prilikom sastavljanja testamenta itd. 29 �Pripadnost stanovnistva raznim konfesijama (katplici, pravoslavni, pripadnici islamske vjeroispovijesti, Jevreji i drugi) sa svoje strane je upotpunjavala kodeks kojim se regulisao polozaj zena. Svima je bilo zaj edni cko da zena treba da se pokorava muskarcu i da zavisi od njega. Kupovina i prodaja zena, mnogozenstvo, pravo muskarca da u svako doba "otpusti" zenu i drugi vladajuci obicaji stavljali su Muslimanke u rang najnizih ljudskih bica. Spoljni znak ropstva Muslimanki bio je tamni veo preko lica, zar i feredza, na koje su ih osudji vali obieaji koji su !mali rang vjer&ke dog me. Tako su se u jednoj maloj zemlji stekli svi vidovi diskriminacije zene, od najprimitivnijih oblika zivota zene naslijedjenih od turske feudalne vladavine do tegoba proleterske zene koja je usla u fabrike i postala predmet najgrublje eksploatacije od strane kapitalista. Za vrijeme prvog s vjetskog rata zene su postale znaeajan faktor u privredi zemlje. One su zamijenile muskar.ce u tvornicama, u poljoprivredi, u raznim sluzbama. Dok su u Srbiji napadnutoj od ·strane Austro-Ugarske 1914. godine, kao i u C rnoj Gori, zene ulagale najvece napore i zrtve u borbi protiv agresora, u jugoslovenskim zemljama u sastavu Austro-Ugarske razvijao se sve organizovaniji otpor protiv nepravednog rata; Dobrovoljci iz ovih krajeva ukljucuju se u redove srpske vojske. ·ve!iki broj prisilno mobilisanih pripadnika jugoslovenskih naroda bjezi iz Austro-Ugarske vojske u takozvani zeleni kadar, to jest sa oruzjem u ruci sklanja se u sume da bi i2bilE!g'U sluzerije tudjinskim interesima.· Zene se organizuju u bor- · bi protiv oduzimanja stoke i poljoprivrednih proizvoda, !zgladnjavanja stanovnistva, nepravedne podjele i onako nedovoljnog sledov~nja hrane. Istovremeno sve vise se angazuju u borbi za stvaranje zajednicke jugoslovenske drzave. Vee 1917. godine zene Slovenije, na prtmJer, vode snafuu politicku akciju za stvaranje jugoslovenske drzave u koju bi usla potpuno ujedinjena S'ovenija sa svim svojim dijelovima. Sve je to, istovremeno, budilo i svijes t o potrebi da i zene u novoj drzavi dobiju ve<ia prava, to jest da se pravno i politicki izjednace sa muskarcirna. 30 BORBA ZA RAVNOPRAVNOST ZENANEODVOJIVA OD OPSTENARODNE BORBE ZA NACIONALNU RAVNQPRAVNOST, DEMaffiATIJU I SOCIJALNU PRAVDU U nasljedju radnickog pokreta pojedinih zemalja Jugoslavije bile su ne samo akcije zena nego i nastojanja dase teorijski postavi zensko pitanje i da se poveze sa revolucionar~ nim radnickim pokretom. .. _ U radnickoj stamp! objavljivane su rasprave i clanci 0 zenskom pitanju, polemike sa klerikalnim .i ostalim konzervativnim snagama, a u nekim vecim gradovima izlazilLsu i posebni listovi namijenjeni radnicama u kojima je pisano o polozaju zena: i njihovoj borbi. . U aprilu 1919. godine odrzan je Osnivacki kongres Socijalisticke radnicke partije (komunista), a godinu dana kasnije Drugi kongres u Vukovaru, na kome je _naziv Partije promijenjen u Komunisticka partija Jugoslavije. · U program Socijalisticke radnicke partije (komunista), osnovane na Prvom kongresu, usao je zahtj ev za jednakost muskarca i zene. · · . . Komunisti su vodili borbu da zene za jednak rad dob!ju i jednaku platu kao muskarci, za zastitu trudnica i majki, za porodiljska odsustva, za uvodjenje zenskih inspektora u inspekcijama rada i zas ebne kontrole za zastitu zena na radu. To je posebno istakouto na Vukovarskom kongresu. Komunisticka partija je hila jedina partija koja se u bivsoj Jugoslaviji izjasnila i dosljedno borila za politicko i drustvenu ravnopravnost zena. Burzoask~ politicke partije ili se nisu !zjasnja.:. vale o pitanju ravnopravnosti zena ili su zauzele stanoviste da su zene neprosvijecene ida zato treba odgoditi davanje prava glasa zenama. Ovakav stav burzoaskih partija proizlazio je iz drustvenog sistema, a podri<avan je konzervativnim tradicijama, 31 �vjerskim. dogmama i propag'andom da je zena pozvana jedino ·da bude majka i doma6ica. Sa takvim sadrZajem su, na primjar, samo vjerske organizacije izdavale oko 20 easopisa koji su svojom tematikom tezili' da zene odgoje u tom duhu. Slicno burzoaskim partijaina, ponasala se i scX;ijaldemokratska partija. Gradjapski femihisticki pokret u Jugoslaviji nije mogao privuci u svoje redove radnice i siromasne seljanke, jer se nije bavio polozajem njih kao dijela ugnjetene i eksploatisane klase, nego samo problemom njihovog pravnog polozaja u oclnosu na muskarce. Cinjenica da u sistemu klasnog i politickog bespravlja ni muskarce, pripadnike siromailnih narodnih · slojeva, njihova politiCka prava nisu stitila od sve gore eksploatacije, ave je vise razvijala svijest radnih zena da je njihova mjesto u opstenarodnom pokretu u kome ce se rjesavati i ukidanje njihove neravnopravnosti, Radnice su strajkovale, radnicke zene pravile · "crveni obruCi' oko fabrika u kojima se litrajkuje i svojim tijelima· sprjeeavale prod or strajkbrehera i policije, organizovale su kuhinje za ishranu strajkaea, ulazite u sindikate i preko njih trazile svoja prava i ukljucivale se u opstu borbu radnicke klase. Uz revolucionarne snags radnica i radnickih zena ulazile sti u pokret i druge, na razne nacine diskrimisane mase zena •. U radnickom pokretu nalazile su mjesto i siromasne setjanke koje su najteze osje6ale bijedu u koju je seljastvo gurnuto politikom drzave i kapitalistickih elemenata na selu. U pokret au ulazile djevojke kojima je dl"Zava zabranila pohadjanje uCiteljske ilkole, jer ima nezaposlenih ucitelja, i mlade uCiteljice kojima je zakonom propisano da se mogu udati samo za ucitelja ako zele da sacuvaju' namjestenje. Bile su nezadovoljne zaposlene udate zene ili zaposlene djevojke koje su stanovale kod porodica, jer su, bez obzira na sposobnost i kvalifikacije, bite manje placene od muskliraca i prve na udaru kada je trebalo smanjiti broj zapos lenih. Zene koje su u svim nacionalnooslobodilackim pokretima svojih zemalja uzimale vidnog uceS6a bile su nepomirljivi borci protiv progona i .diskriminacije onog sto je Cinilo inclividualnost naroda kojima pripadaju • . 32 Kakav je bio poloZaj pojedinih naroda u staroj Jugoslaviji vidi se najbolje na primjeru Makedonije. S jedne strane, teritorija. Makedonije je hila podijeijena izmedju tri zemlje od kojih nijedna nije prizuavala makedonsku nacionalnost. U okviru stare Jugoslavije Makedonija je tretirana kao "Juzna Srbija", makedonski jezik bio je zabranjen, administrativni jezik bio je srpskohrvatski, jezik na kome su ucila makedonska djeca takodjer. Dodajmo tome. da je pored C rne Gore, Makedonija hila najnerazvij enija u industrijskom pogledu. Nesta duvanske industrije bilo je sve .cime je raspolagala. Zato nije slueajno sto su Makedonke bile vrlo aktivne u svim pokretima za nacionalno oslobodjenjra i socijalnu pravdu. Stovenke i Hrvatice trazile su da odgajaju svoju djecu u bogatoj kulturnoj bastini svojih naroda i narodnog jezika. One nisu mogle Obezliciti svoje materinstvo u "troimenosti'' nad kojom je stajala sjenka monarha i kazne za sva nacionalna i klasna osje6anja. • Siroki slojevi zena Srbije, Cije je zrtve i patnje u minulim ratovima uzurpirala, kao lovorove vijence, velikosrpska bul"Zoazija da bi nametuula hegemoniju Y:itavoj Jugoslaviji, zivjele su u siromastvu i obespravljene. To su osje6ale i Crnogorke, vjekovni bore! i ucesnici u svim borbama za slribodu s voje zemlje. Protiv ' vjekovnih okova, socijalne nepravde i diskriminacije borile su se i zene Kosova. Stupale su u borbu i zene pokrivene zarom i feredzom u vrijeme kada je taj simbol ogranicenja licne slobode, potcinjenosti i · ugnjetavanja zabranjen cak i u zemlji iz koje je donesen u nase krajeve. I po tome su zene predstavljale borbeni element. Svega toga burzoazija se bojala. Bilo da su se nalazile na vlasti ili u opozidji, burzoaske partije su bile jedinstvene u stavovima: prema radni Ckoj klasi i pravima zena. Zato clan 70. Vidovdanskog ustava iz 1921. godine glasi: "O pravu glasa zena odlucuje se posebnim zakonom," Ta ista formulacija ponovljena je i u Ustavu iz 1931. godine, a zakon nikada nije donesen. 33 �ZABRANA RADA KOMUNISTICKE PAR TIJE JUG OSLAVIJE Iako su se neprestano borile zbog nejednako podijeljene vlasti i ekonomsklh pozicij:c u novoj drzavi, nacionalne burzoazije su uvijek bile spremne na paktiranje kada su suocene sa zajednickim neprijateljem: proletarijatom i komunistima. To se najbolje pokazalo na izborima u ljeto 1920. godine, kada su komunisti u vi 8e mj es ta dobili veeinu na izborima za lokalne organe vlasti. Na izborima za Ustavotvornu skupstinu iste godine ko)nunisti su bill tree! po broju poslanickih mandata. Iza ovih pobjeda stajale su pobunjene mase radrilka, siromasnih setjaka i ostalih slojeva radnog stanovnistva. Pored borbe za rjesavanje unutrasnjih pitanja, radnicki pokret Jugoslavije vodio je akcije medjunarodne radnicke sotidarnosti protiv intervenclje protiv mlade Sovjetske Eusije, gusenja rev.clucije u Madjarskoj ltd. Na seljake, nezadovoljne nacinom sprovodjenja agrarne reforme, vlasti su slate policiju i vojsku. Agrarna reform.a sprovodjena je spore i djelimicno. Mnogl veleposjednici su za "oduzetu " zemlju obesteceni vise nego da su je prodali. Sitni seljacki posjedf bili su nesposobni da se odri.e pod pritiskom bogataskih Spekulacija. Tako je preko 700 hiljada sitnih seoskih domaeinstava bilo zaduzeno kod banaka i zelenasa placajuci ogromne kamate. Talas strajkova gusen je pucanjem u strajkace, pozlvanjem radnika u vojsku, otpustanjem sa posla, pa eak i prisilnim raseljavanjem radnika lz pojedinlh rejona. Na strajkace su upuCi vane vojne jedinice, eak I topovi. U Skupstinl je ubrzo poslije toga po skracenom postupku izglasan zloglasni "Zakon o zastitl javne bezbjednosti i pokreta u drzavi". Taj zakon proglasio je komunlsticku aktivnost zloCinom I dopuiltao takve progone komunista i njihovlh simpatlzera da s e moglo nekaznj eno lei i na njihova fizicko lstrebljenje. Sve sto je znacilo opoziciju unitarlzinu i hegemoniji slamano je nasiljem i najsurovijim progonima. Time je legalizovana neprikosnovenost monarha, centralisticko uredjenje, nacionatna neravnopravnost i omogueeno da kapltalisti, pomognuti 34 terorom drzave, po svojoj volji otpustaju radnike, produzuju radni dan, smanjuju i onaka bijedne nadnice, vrse besprimjernu eksploataciju zenskog i djecjeg rada. Na potozaj zena u radnom odnosu uticala je, prije svega, ogranicenost broja radnih mjesta u uslovima nerazvijene privrede, sto je davalo moguenost postodavcima da izigravaju i one socijalno-zastitne mjere koje su bile propisane zakonima i drugim pravnim propisima. U periodu burnih revolucio~ narnlh pokreta radnicke klase i drugih siromasnih slojeva, doneseno je nekoliko znacajnih zakona iz oblasti socijatnog zakonodavstva. Oni su sadrzavali obaveze poslodavaca o zastiti zena na poslovima stetnim po njihova zdravlje, na, trajanje porodiljskog odsustva, za vrijeme kojeg zene nisu mogle biti otpustene, zabranu noenog rada i sl. Medjutim, ove mjere nisu bile dosljedno sprovedene, a krilenje zakona najcesce je prolazilo bez postjedica za poslodavca. Pogotovo su to mogli ciniti n_esmetano nakon zabrane KomunistiCke partije i razbijanja sindikata. Nesigurnost na radnom mjestn, diskriminacija u platama, ogranicavanje broja zena u pojediruln sluZbama, izlgravanje propisa 0 radnom vx-emenu, zastiti na radu i zastiti materinstva stvarali su ogorcenje kod radnica i drugih zaposlenih zena i spremnost na akcije protiv eksploatacije koja je vrsena nad njima. Ni najsurovijim obliclma politicke obespravljenosti, bijelog terora, otpustanjem s pasta, nije se mogao unistiti radnicki pokret. U · dubokoj ilegalnost!, des etkovana i progonj ena, obnavljala je svoje redove i svoj rad KomunistiCka partija Jugos lavije. Jedan od ob!ika povezivanja sa radnickom klasom i narodom bio je ulazak komunista i njihova aktivnost u postojecim kulturno-umjetnickim, sportskim, profesionalnim I slicnlm organizacijama. Zene, prlpadnice radnickog pokreta, ukljncivale su se u postojeca zenska udruienja i organizacije nastoje6i da sa ostalim naprednim zenama organlzuju akcije koje bi doprinijele c'~- se zensko stanovni8tvo ukljuci u borbu za poboljsanje svog polozaja i rjesavanje zivotnih problema naroda. Gradjanske zenske organizacije koje su postojale u nekim d;.jelovima zemlje imale sm raznovrsne platforms 35 �udruzivanja i programe rada, Formirane su kao dobrotvorna • prosvjetna ili profesionalua.'udruzenja. Njihov manevarski prostor nije prelazio okvire postoje<ieg poretka, mada je u ovim drustvima bilo i naprednih struja, osohito u horhi za rjesenje . nacionalnog pitanja: i za naprednije zakonodavstvo u oblasti porodienih odnosa i gradjanskih prava zena. Ulaskom u ova udruzenja omogu<iavalo se organizovanje nekih akcija koje bi bar donekle pomogle zenama, Jedna od njih je hila opismenjavanje. Prema popisu iz 1931, godine, u Jugoslaviji je procenat nepismenlh zena iznos!o 56,4. Narocito veliki procenat nepismenth zena bio je u Srbiji (78, 7), Milkedoniji (81, 7), Bosni i Hercegovini (84), a na Kosovu eak 93, 9 odsto. Ovakva nepismenost uticala je, pored ekonomske · bijede, i na sirenje zaraznih bolesti, na smrtnost djece, koja je u pojed~~m dijelovima zemlje spadala medju najve<ie u svijetu, na vehk1 hroj porodjaja od kojih se nepismena zena nije ni mogla ni znala braniti, na brzo starenje i kratko trajanje zivota stanovnistva. Pa i ovakav skromni rad bio je poreme<ien i go- tovo .ra:z;bijen novim politl&im krizama u zemlji. Monarhofa!lis t1 cka diktatura, proglasena 6. januara 1929. godine, znaclla je joA zd<ii. obracun sa svim demokratskim snagama u zemlji, sa svim lito je stajalo na putu apsolutlstickoj monarh!j!, Dlktatur! je prethodio burni period parlamenllarnih ki:iza izazvanih neuspjelim pokusajima da se u borbi za vlast i ekonomske pri vilegije pojed!nih nacionalnih burzoazija nadju rjdenja u okviru postoje<ieg poretka. Iako je i\itav izhornl sistem i parliimentarni zivot bio privid i fasada iza kojih se krila hegemonija, apsolutizam monarhlje i korupciondtvo vrhunskih politiliara, iako je u sukohu osnovnih koncepc!ja 0 uredjenju drzave !zmedju centralizma i federalizma dolazilo do kompromisa onda kada su to zahtijevali !nte1·esi krupne budoazije, postalo je ocito da se takvo stanje ne moze odrzati. C:ak . i m!nimalne ustavne slobode bile au smetnje hegemonizmu i monarhiji. Ukidanjem Ustava 1929·. god!ne srus!le su se i posljednje kulise kojima je bilo zaktonjeno pravo lice diktatorske vla- · sti. 36 Opet su se pnnile tamnice. Na udaru je bilo sve sto je najmanje moglo znaciti zelju za demokratijom, osnovnim gradjanskim slobodama i promjenom postoje<ieg stanja. Dokumenti iz tog vremena potvrdjuju da je veliki broj zena hio svjestan da se samo horhom moze mijeujati postojece stanje. Iz redova radnica, studentkinja, htelektualki, omladinki i ucenica raznih skola izrastale su revolucionarke koje su politick! rad smatrale ohavezom i svakodnevnim zadatkom. Bilo bi nepodesno mjeriti uticaj revolucionarne ideologije na zene njihovom organizovanom pripadnoscu Komunistickoj partiji. Dijelom zhog duboke ilegaluosti u kojoj je Partija hila, zhog cega je i hroj Clanova Partije bio manji nego' sto je hilo komunista, zbog unutrasnjih kriza' i frakcijskih horbi, a dijelom zbog ukorijenjenih shvatanja u odnosu na zene, cega nisu hili oslobodjeni ni svi komunisti, ,ulazak zena u Partiju hio je manji od zenskih snaga koje su se formirale i potvrdjivale u revolucionarnoj borhi. Kada se govori o istoriji radnickog pokreta i njenoj horbi, mora se istaci da je njegova sirina u raznim periodima zavisila od toga u kojoj je mj eri, pored organizovanja borhe protiv klasnog ugnjetavanja, hio idejno i programski u stanju da shvati revolucionarni. znacaj pokreta ugnjetenih naroda na nacionalnu ravnopravnost, kao i da osjeti kakva se revolucionarna snaga krije u zenama kao dvostruko ohespravijenom dijelu naroda. Sve do tridesetih godina hilo je nejasno<ia i gresaka u stavu Komunisticke partije Jugoslavije o nacionalnom pitanju. Ukoliko je Komunisticka partija Jugos!avije u svom razvitku uspijevala da s vojim program om i akcijama izrazi interese i teznje najsirih slojeva naroda, ukoliko je sadrzinu klasne borbe vise hogatila i ostalim rjeilenjima hez kojih nema ljudske slobode - nacionalnom ravnopravnoMu, ravnopravnoscu polova, slobodom misli, nauke i umjetuickog stvaralastva - utoliko je sticala vise pristalica spremnih da ·radnicko.m pokretu stave na raspolaganje svoju borbenosti svoje sposohnosti. 37 �NARODNI FRONT PROTIV FASIZMA Sredinom · tridesetih god ina u zemlji je snazno rastao pokret za stvaranje Narodnog fronta, Cija je platforma bila: demokratija, ekonomsko poboljllanje narodnog zivota,borba protiv profaslstiCke orijentacije rezima, za pomoc republikanskoj Spanijl, za uspostavljanje prijateljstva sa Sovjetskim Savezorn. U to vrijeme za rad komunista !male su izvanredan znaeaj organizacije koje su mogle legalno raditi: kulturno-umjetn!- · Cka drustva, razna kulturna i sportskil. udruzenja, Savez drusta-;; va seoskih mladiiSa i djevojaka (Slovenija), zavieajni klubovi stU::. denata i njihove organizacije na univerzitetima, organizacije Zenskog pokreta, Liga za mir i druga. U S!oveniji su napredne· studentkinje organizovale na najzaostalijim seoskim podrucjirna na sjevernoj granici takozvane radne i narodnoodbrambene tabore kao uporiilta antifasistiCkog pokreta i pripreme za borbu protiv fa~sticke agresije, Mnogobrojne zajednicke akcije, koje su objed!njavali komunisti, dobijale su zamah jedinstvenog revolucionarno-demokratskog pokreta koji je snazno uticao na politick! Hvot zemlje. Komunisticka partija Jugoslavije je ukljucivala svoje clanar e svuda gdje se moglo djelovati na okupljanje naroda u antifasisticku borbu. Proslave Osmog marta, Prvog maja, razne kulturne priredbe, radnicki strajkovi, demonstracije radnikil. 1 studenata, protest! protiv hapsenja i zlostavljanja naprednih gradjana i komunista - sve je to u isto vrijeme bilo dosljedno obiljezeno ne saJ;no unutarnjim problemima zemlje nego i jasnim stavovima prema ratnoj opasnosti koja je zaprijetila covjeeanstvu. F aiiisticka Njemackil. 1 Italija vee su intervenisale vojskom u Spaniji, italijanski faiiisti okupirali su Et!opiju, medjunarodna reakcija kovala je planove za uniiltenje prve zemlje socijalizma. Na bojii!ta Spanije odlazile su stotine dobrovoljaca iz Jugoslavije. Medju njima bilo je i 16 zena. U svim akcijama koje su se vodile pod rukovodstvom Komunisticke partije sve masovnije su se pojavljivale zene. One su bile aktivne u fabrlkama, u radnickim i drugim 38 naprednim druiitvima, na fakultetima i u skolama. Proslave Osmog marta bile su zajednicke proslave radnog naroda na kojima su, osim zahtjeva za ravnppravnost zena, isticana i ostala pitanja koja su tiStala radni narod. Na snazan otpor demokratske javnosti naisao je, na primjer, pokuilaj vlade da se finansijskim Zakonom od 1934/ 35. godine "zbog stednje budzeta:' 1 udate zene uklone iz drzavne sluzbe. Vladina stampa je pisala: "Da bi se postigle budzetske uiitede, Ministarski savjet ce utvrditi uslove daljeg opstankil. u dr:Zavnoj ili samostalnoj sluZbi onih zena ciji su muzevi zaposljeni u drzavnoj, samoupravnoj ili privatnoj sluzbi, ili inace imaju dovoljno prihoda za odrzavanje parodic e." ·Ova mjera izazvala je talas protesta zena, sindikil.ta i svih naprednih gradjana, zbog eega je vlada bila primorana da se povuce. Shvatanje da su interesi radnih zena nedjeljivo povezani sa radniCkim pokretom sve vise je privlacilo .zene u rad!licki pokret i razvijalo kod njih povjerenje u Komunisticku partiju. Komulli.stkinje su bile clanovi sportskih, omladinskih, prosvjetnih, dobrotvornih druiltava i organizacija, radile u organizacijama zenskog pokreta, bile aktivne u sindikatima. Na skupenom prostoru za drustveni rad, zene i omladinke iz redova komunista svim snagama su se borile za novu svijest zena, za njihova kulturno i politicko uzdizanje. Njihova snaga bila je u jasnoci pogleda na s vi jet, u ubjedjenju da se bore za novo drustvo i bolji polozaj zene. U Okviru zenskog pokreta pocele su se organizovati omladinske sekcije. Ql 1935. do 1937. godine ovakve sekcije osnovane su u preko stotinu gradova Jugoslavije. U svojoj sustini duboko politicke, ove sekcije su organizovale razne akcije - opisinenjavanje zena, kulturne priredbe, zdravstvene i domacincke teeajeve, kurseve stenografije i stranih jezika, organizovale su zadruge mladih djevojakil., zenske nabavno-prodajne zadruge sa zadatkom samopornoci ltd. Uporno su radile na politickom organi)>ovanju zena u borbi protiv rastuce opasnosti od failizma i rata, za pravo glasa zena, za osujecivanje raznih ~jera poslodavaca i rezima koje su vodile pogorilavanju i onako teilkih uslova Zivota naroda, Godine 1936. organizovana je zemaljska akcija zena pod parolom 11 Za mir i slobodl1". Torn prilikom prikupljeno je preko 600 hiljada potpisa zena. 39 �Dol.azak druga Tita na celo KomunistiCke partije Jug;>stavije 1937. godine znaci pocetak novog razdoblja ne samo u razvoju KPJ i revolucionarnog radnickog pokreta nego i u istoriji naroda Jugoslavije. Centralni komitet KPJ pod rukovodstvom Josipa Broza Tita zapocinje novi period brojnim jaeanjem redova Partije i SKOJ-a i povezivanjem Partije sa svim drustvenim snagama koje su prihvatile program Narodnog fronta u borbi protiv fasizma i rata. Jasni stavovi o rjesavanju nacionalnog pitanja u Jugoslaviji, o jedinstvu radnih !judi svih jugoslovenskib zemalja pred zajednickom opasnoscu od rata i fasistil!:kog porobljavanja zemlje imali su dnbokog odjeka u narodu i sve vise jaeali ugled i povjerenje rnasa u KPJ. Tito je dragocjene borbene snage vidio u om ladini i zenama. Tada je od ukupnog broja zaposlenih bilo 25 odsto zena. Neke grane industrije, kao sto su teksti!na, duvanska i druge zaposljavale su pretezno zensku radnu snagu. Pored toga, zene su radile u velikom broju u trgovinama i drugim usluznim djelatnostima. Vladala je nesigurnost ne samo za osnovne uslove rada zena, nego i za njihov opstanak na radnom mjestu. To je uticalo da se sve veci broj zena uclanjivao u radnicke sindi~ate, shvatajuci da ce orgab'izovano moci vise uCiniti za poboljsanje svojih zivotnih uslova i obezbjedjenje egzistencije. u redovima radnica i drugih naprednih zena formirale su se snazne zenske licnosti i nepok~lebljivi borci. One su mnogo doprinijele da se n svakodnevnom zivotu komunista i drugih naprednih !judi mijenjao odnos prema zeni. Bilo je to postovanje prema drugu, prema covjeku i saborcu. Zene su izdrzavale strahovita mucenja u zatvorima i nisu nikoga izdavale. Nekoliko desetina zena ~udjeno je na visegodisnju robiju u zatvoru u Pozarevcu, gdje J_e postojalo posebno odjeljenje za zene politicks osudjenike. ~ene su po kisi i snijegu stajale pred zatvorima, vrijedjane od zandarma, da bi predate branu i odijelo koje su sakupile za pohapsene drugove i drugarice. Zene so godinama cekale svoje drngove _koji su camili u tamnicama, logorima ili se borili u dalekoj Spaniji. Uvijek kada jedan sistem propada, osim snage naroda koji ga rusi, njegovom padu doprinosi i trulez u samoj 40 vladajucoj klasi. I obratno, u velikim pokretima naroda jedno od borbenih oruzja je i etika onih koji prvi koracaju u stroju. Ona zahtijeva brabrost, samoodricanje •. drugarstvo, nove odnose muskarca i zene, novi ideal muskarca i zene. Ona duboko mijenja liene i porodicne odnose. Snaga prijateljstva i ljubavi zasniva se na zajednickoj ideji, zajednickoj zrtvi i zajednickom interesu. U borbi za preporod drustva, osim svjesnog prihvatanja revolucionarnog programa i njegovih akcija, u ljudima je bila prisutna i zelja da s e o svemu razgranice sa malogradjanskim nacinom zivota. 0 borbi i revoluciji pisali su svoje najljepse stihove napredni. pjesnici, slikari stvarali platna, muzicari svoje kompozicije, njima su posvecena velika djela umjetnika boraca za slobodu naroda. Omladina se nadabnjivala djelim~ stvoreni n u oktobarskoj revoluciji. U taj mozaik revolucionarnih stremljenja naroda ugradjivale su napredne zene Jugoslavije svoje vrijednosti, snagu, svoje zrtve i nade u ljep8u i sretniju sutrasnjicu. U PREDVECERJE RATA Pod pritiskom nezadovoljs tva naroda sa stanjem u zemlji i spoljnopolitickih uslova 1939, godine, doslo je do nagodbe izmedju velikosrpske i velikohrvatske burzoazije. Stvorena je Banovina Hrvatska i forroirana takozvana "Vlada sporazuroa". Nije trebalo dugo cekati da se narod uvjeri da novostvorena vlsda nema namjeru da izvrsi obecanja o demokratizaciji, da rijesi najteze ekonomske problema, ni da osposobi zemlju za otpor u ratu koji se priblizavao. Iste te godine na ulicama Beograda, Zagreba i SpUta prolivena je krv demonstranata koji su trazili demokratske slobode, osposobljavanje zemlje za odbranu nezavisnosti, mjere protiv skupoce i gladovanja. ~U toku priprema koje je vlada vrsila za donosenje izbornog zakona, pod rukovodstvoro komunis!a sprovedena je siroka akcija za dobijanje prava glasa zena. "Zena danas" list koji je pokrenula grupa mladih komunistkinja iz Omladinske sekcije Zenskog pokreta u Beogradu uputio je proglas zenama 41 �Jugoslavije u kome ih poziva u borbu za pravo glasa zena. osnovna misao proglasa i cjelokupne akcije za pravo glasa bila je: zene ce se pravom glasa koristiti u borbi za mir, za slobodu i napredak naroda. Rukovodeci se odlukama Kongresa Internacionalne alijanse zenskih pqkreta, koji je odrzan u Kopenhagenu 1939. godine i na kome je izglasana "Deklaracija nacela!' (u kojoj je glavna misao bila da se zenske organizacije ne mogu ogranicavati samo na borbu za svoja prava, vee treba da s e ukljucuju u demokratske pokrete naroda), napredni dio Alijanse I organizacija Zenskog pokreta Jugoslavije dao je ovoj akciji najiiiri drustveni znaeaj postavljajuci najosnovnija politicka i ekonornska pitanja zemlje. A "vlada sporazuma" nije rijeiiila ovo pitanje, kao ni druga goruca pitanja naroda. Zabranom strajkova, demonstracijama, koncentracionim logorima, ubijanjem demonstranata, progonima antifasista, ona je sprovodila dosljedno politiku pov'ezivanja sa silama osovine i fasizacije zemlje. Mnogobrojni dokumenti govore o tojne. U zemlji neometano djeluje "peta kolona". Vlada donosi uredbu o osnivanju privatnih njemackih gimnazija sa pravom javnosti u nekoliko mjesta u zemlji. Donesena je uredba "0 ustovima za upis jevrejskih lica" na univerzitet i druge skole u zemlji, koja je predvidjala ogranicenja skolovanja, slicno kao u failistickoj Njemackoj. Vozovi odnose iz Jugoslavije u Njemacku hiljade vagona poljoprivrednih proizvoda. Sarno za dvije godine izvoz u Hitlerovu Njemacku povecao se za preko dvadeset puta. Policija puca na radnike i omladinu koja trazi hljeba, slobodu i odbranu zemlje. Kundacima se razbijaju protestne demonstracije zena protiv skupoce i slanja poljoprivrednih proizvoda u Njemacku (Ljubljana i mnoga druga mjesta). BRANICEMO ZEMLJU! Sile osovine pokoravaju jednu za drugom zemlje Evrope. Failisticke trupe bile su vee odavno na granicama Jugoslavije. Jedini glas koji upozorava na opasnost od fasisticke agresije je glas zabranjene Komunisticke partije. Jedina partija koja organizuje narod za odbranu zemlje je Komunisticka partija Jugoslavije, Ona tumaci zajednicku opasnost koja prijeti od fasizma svim · narodima Jugoslavije, tumaci njihov zajednicki interes u borbi protiv fasizma i poziva narod na bratstvo i jedinstvo. Omladina, na poziv Partije, uci rukovanje oruzjem, dje- · vojke i zene idu · na bolnicke kurseve i pripremaju se za odbranu zemlje. U zakljuecima donesenim na Zemaljskom savjetova.nju KPJ 1939. godine insistira·se na sirem angazovanju zena u odbrani zemlje. "Zene su glavna radna masa pozadine; jer ostaju na njivi, na ulici, u porodici bez hranioca. Znaeaj rada medja zenama je od sudbonosne vaznosti zbog ratne opasno~ti." I rezim ma i shvata na cijoj su ve zene, posvecuju sve uvodi posebne kartone i je svjestan snage koja se krije u zenastrani. "Komunisti uvlace u svoje redovise paznje zenskom pokretu." Policija spiskove zena-komunista. Na Petoj zemaljskoj konferenciji KPJ koja je odrzana u Zagrebu 1940. godine podnesen je poseban referat o radu Partije medju zenama: . "Rad medju zenama postaje za sve nas vazniji sektor rada. Imperijalisticki rat, mobilizacija, nestasica zivotnih namirnica, besposlica i skupoca pojave su koje duboko zadiru u zivot ogromne vecine zena, od radnice, pa sve do gradjanskih zena. Ove pojave koje donosi sa sobom rat, bacaju~ jos brze i masovnije zene u revolucionarni proletarijat.Rad medju zenskim masama pqstaje, dakle, sa imperijalistickim ratom, sve vazniji", - receno je u c•;om referatu. Peta zemaljska konferencija KPJ istakla je, izmedju ostalog, da, iako su radnice izlozene najgoroj eksploataciji od strane kapitalista, postoje i problem! seljanki, stuzbeni.: ca i ostalih radnih zena, postoje i drugi vidovi diskriminacije, 42 43 �ponizavanja i nepravdi CIJe .su zrtve zene i u druStvu i u porodici1 Sve je to zahtijevalo od komunista da vode raQuna o teB. kom polozaju raznih slojeva zena i da shvate vaznost okupljanja zena u svenarodnu borbu za promjenu postojeceg stanja. Rat koji se priblizavao vee je pokazivao svoje surovo lice narodima Jugoslavije. Sve teilikoce koje su proiilazile i:t poremecaja koji su aile osovine izazvale svojim haranjem po li:vropi vee su skupo placali i naSi narodL Oskudica u zivotnirn namirnicama zbog izvoza u fasistiCku Njemacku i Italiju, skupoca, spekulacije na kojirna s.u se bogatili kapitalisti, minimaine potpore porodicama ciji su hranioci mobilisani u vojsku, sto je dovodilo do jos veceg siromastva i bijede, prekovremeni rad u. fabrikama u korist Crvenog krsta - sve je potvrdjivalo Cinjenicu da burzoazija ratne t.eskoce prebacuje · na ledja radnog naroda. Takodje je bilo jasno da au zene onaj dio naroda koji je svim ovim teskocama najvise pogodjen. To je ukazivalo na neophodnost da se KPJ odlucnije nego ikad angafuje kao nosilac revolucionarnih akcija radnih zena i da ih ukljuci u opstenarodni pokret. Na Petoj zemaljskoj konferenciji KPJ dosijedno su obilje~ene idejne pozicije KPJ u odnosu na problema zena i njihovu drustvenu ulogu. Zensko pitanje, pored klasnog i nac ionalnog, dobilo je vidno mjesto u teoriji i praksi komunista Jugoslavije. Osim programskih nacela o politickirn pravima i ravnopravnosti zena u svim oblastima zivota o pravu na jednaku platu za jednak rad, lstaknuti su problemi zastite rnaterinstva, borba proti v dvojnog mora Ia, nekaznjenog zavodnistva, kupovine zena, prostitucije i drugih oblika nejednakosti zene u drustvenom i privrednom zivotu, Dublje idejno osposobljavanje clanova KPJ za razumjevallje polozaja zena u kapitalistickom druStvu, za istorijske uslol/e nastanka neravnopravnosti zena bilo je od ogromnog znaeaja, osobito za mlade generacije koje su predstavljale stub partijskih i skojevskih organizacija. ., U predvecerje rata zapoceta je siroko organize-- vana akcija KPJ da iz redova potlacenih zena Jugoslavije primi u svoje clanstvo sto vise onih koje su vee bile spremne da svoju snagu, znanje i revolucionar:nu sposobnost stave na raspolaganje u velikim borbama koje su predstojale. Moze se reci da je zahvaljujuci radu KomunistiCke partije, zene Jugoslavije rat 44 zatekao u velikom broju spremne za borbu, i da je njihov veliki doprinos u narodnooslobodilackom pokretu u praksi dokazao numost povezanosti borbe za oslobodjenje proletarijata, zena i za nacionalno oslobodjenje. 27. MART 1941, GODINE: BOLJE RAT NEGO PAKT! BOLJE GROB NEGO ROB! Iako je u narodu vladalo antifasistiCko raspolozenje koje se manifestovalo u javnom nezadovoljstvu politikom rezima, doiilo je do potpisivanja sporazuma 0 pristupanju Jugoslavije Trojnom paktu 25, marta 1941. godine, a 27. marta milioni rnuskaraca, zena i omladine Jugoslavije bili su na u.licama, ogorceni izdajom, spremni da ginu za slobodu i nezavisnost svoje zemlje. Narodi Jugoslavije su zapravo toga dana zapoceli borbu protiv sila osovine i domacih izdajnika. Sestog aprila 1941. godine njemacke bombe zasule su Beograd. Fasisticke armije napale su Jugoslaviju: ulazile su u zernlju trupe fasisticke Njemacke, Italije, Bugarske i Madjarske•. Nastalo je kornadanje jedne male zemlje ciji su se narodi ujedinili da bi bili jaci, ali u kojoj je vodjena politika razjedinjavanja, nacionalne i socijalne neravnopravnosti, na sta su, pored nadmocnosti oruzja, okupatori raeunali kao na najvazniji uslov vojnog i ddavnog unistenja Jugoslavije. Svega 12 dana trajao je zvanicni rat. Slabo oprernljena i izdana vojska, nije mogla sprijeciti da midmocni neprijatelj vojnicki pobijedi. Ali narod nije kapitulirao. U sjenci kukastih krstova i uz prijelnju tenkova dijeljen je ratni plijen: Siovenija je podijeljena izmedju Italije, Madjarske i Njemacke, stvorma je takozvana Nezavisna Drzava Hrvatska sa kvistingorn Antom Pavelicem na celu. Dalmaciju i Hrvatsko p>.imorje anektirala je Italija. Srem i Bosna i Hercegovina nasle su se u sastavu Nezavisne Drzave Hrvatske, Srbija po~ okupacionirn statusom dobija kvislinsku vladu, Kosovo je pr1pojeno Albaniji pod okupacijom Italije, Backa i Medjumurje 45 �dodijeljeni su fasistickoj Madjarskoj, Makedonija je dozivjela okupaciju Od strane italijanske i hugarske fasisticke vojske koja je tvrdila da "oslohadja Makedoniju"; Crnu Goru su okupirali italijanski faSi.sti. Okupatori su raskomadali Jugoslaviju. Pri tome su, koristeci naslijedje nacionalne neravnopravnosti, nastojali da stvore privid oslohodjenja pojedinih naroda. Tako je hilo sa stvaranjem takozvane Nezavisne Drzave Hrvatske ili sa nastupom fasisticke Bugarske kao "oslohodioca" Makedonije, itd. NAJNIZI INSTINKTI KOJE RADJA IDEOLOGIJA RASNE I NACIONALNE MRZNJE - POSTAL! SU ZAK ON U CKUPffiANOJ ZEMLJI Okupatorska politika u zaposjednutoj zemlji hila je u ekonomskom i vojnom pogledu usmjerena na jacanje vojnog potencijala fasistickih okupatora pred predstojeci napad na Sovjetski Savez. U isto vrijeme, svi okupatori nastojali su da sto vise ·ucvrste svoj plijen sluzeci se najvarvarskijim · sredstvima. Iz sjevernih dijelova Slovenije koji su dosli pod okupacionu vtast fasisticke Njemacke nasilno je iseljeno stovenacko stanovnistvo, italijanski fasisti sprovodili su denacional!zaciju hrvatskih krajeva koji su dosli pod njlhovu vlast, iz Backe su progonjeni kolonizirani Srhi, bugarski fa sis tic proglasavali su Makedonce Bugarima ltd. - Ustaska vlast u "Nezavisnoj Drzavi Hrvatskoj" pocinjala je svoj plan lstrehljenja srpskog naroda u ovim krajevima, Neeuveni su zlocini okupatora i domacih izdajnika u svim zemljama Jugostavije. Ubijanje, vje8anje, protjerivanje sa kucnog praga, silovanje zena i djevojaka, uhijanje djece, pljacka i paljevina, masovno hapienje i progoni stavnonistva hili su sredstva kojima su se sluzili u horhi protiv naroda. To nije hila vojnicka akcija; to je hio genocid. Najnizi instinkti koje radja ideologija rasne, klasne i nacionalne mrznje postali su zakon oknpirane zemlje. 46 Tako se, na primJer, pritisak germanizacije na slovenacku tei-itoriju vrsen tokom vijekova, poslije okupacije pojavio u vidu monstruoznog plana Hitlera i Himlera o preseljavanju 230 hiljada Slovenaca iz Gorenjske, Stajerske i Krskog polja, to jest sa teritorije gdje je tada zivjelo nesto vise od 500 hiljada Slovenaca. Hitlerovim rijecima prilikom njegove posjete aprila 1941. godine Marihoru: "Ucinite mi tu pokrajinu opet njemackom!" pocelo je neopozivo unistavanje slovenackog naroda. Organizovani otpor S:tanovnistva, a zatim oruzane akcij e partizanskih jedinica omele su ove Hitlerove namjere, tako da je preseljavanje slovenackog stanovniStva samo djelimicno izvedeno. U okviru sprovodjenja programa germanizacije slovenacke teritorije njemacki oknpatori su stotine slovenacke dece cije su roditelje pohili ili zatvorili u koncentracione logore odvodili u posehne djecje logore u Njemackoj ili ih davali na usvajanje pojedinim njemackim porodicama. Djeca su dohijala nova, njemacka imena, ucita da su Nijemci, vaspitavana u fasistickom duhu. Desetine godina su poslije rata prezivjeli roditelji ili rodjaci tragali najcesce hez uspjeha, za svojom djecom kojima je oteta domovina, roditelji, ime ••• U Srhiji, u gradu Kragujevcu, samo u jednom danu, 20. oktohra 1941. godine, pohijeno je 7.000 stanovnika, medju kojima oko 300 ucenika Kragujevacke gimnazije. U grupi djaka bilo je i jedno odjeljenje 15-godHinjih djecaka. Pokolj u Kragujevcu nije hio slucajan. Ckupator i domaci izdajnici hili su svjesni da je uticaj KPJ ovdje vrlo snazan, da je vecina gradjana spremna da se hori protiv okupatora. To su osjetili vee prvih dana okupacije kada su poknsali da ohnove rad Vojno -tehnickog zavoda u kome je hilo zaposleno preko 12 hiljada radnika. Na poziv da se vrate na rad u fahriku - javilo se saroo nekoliko stotina radnika, pa i od njih vecina po direktivi Partije sa zadatkom da sabotiraju proizvodnju oruzja za njemackog okupatora i izdajnike. Nijemci su odustali od proizvodnje u gradu, demontirali zavod i preselili ga u Njemacku. Kragujevacki partizanski odred u koga su stupili mnogohrojni radnici i omladina Kragujevca svakodnevno je vodio akcije i ugrozavao okupatorsku vlast. Osnovna namjera okupatora hila je unistiti zivu snagu naroda koji se nije dao pokoriti, unistiti radnike i 47 �partijski i skojevski kadar." Sedam hiljada pobijenih gradjana, omtadine, djaka, profesora koji su umrli hrabro sa svojim ucenicima, ostace vjecno svjedoeanstvo o bjesomucnoj mrZnji fasista protiv naroda, ali u isto vrijeme i svjedocanstvo o tome sa kakvim je neizmjernim snagama raspotagao narodnoostobodilacki pokret. (Sta je znacila svijest radnika i uticaj KPJ u narodu pokazuje drugi stueaj. U 1941. godini u ostobodjenom Uzicu, u Srbiji, u matoj fabrici takog oruzja, za dva i po mjeseca stobode, proizvedena je 21 hiljada pusaka, preko 2 i po miliona metaka, popravtjeno oko 500 mitraljeza.) U Kratjevu je za cetiri dana strijetjano oko pet hiljada gradjana. Neprijateljska komanda je oojavila 15. oktobra 1941. godine: "Daje se dalje na znanje; da danasnjim danom za narod ovih krajeva stupa na snagu zakon najtezih represalija, tj. nece biti strijeljano samo 100 Srba za jednog Njemca, vee i unistena porodica i imovina ••• " Odluka okupatora da za svakog poginulog njemackog vojnika strijeljaju 100 Srba, a za ranjenog - 50, primjenjivana je za sve vrijeme okupacije na cijeloj teritoriji Srbije. U Bosni i Hercegovini koja je uiila u sastav kvislinske "Nezavisne Drzave Hrvatske", stav ~ ustaskog vodjstva bio je da su teritorije Bosne i Hercegovine "hrvats ke zem lje", da su Muslimani "Hrvati mus limanske vjere", a da su Srbi: doseljenici kojima nema mjesta u ovim krajevima. Osim prisilnog iseljavanja Srba, glavni nacin obracuD.a sa srpskim stanovnist.vom, osobito na selu, bilo je fizicko istrebljivanje. Pored nacionalnog ropstva, nad narode Bosne i Hercegovine nadvila se opasnost od najstrasnije tragedije: medjusobnog istrebljivanja i bratoubilacke borbe, a to je bila namjera okupatora. Gradovi i seta Bosne i Hercegovine postali su ktaonice tjudi, zena i djece. U toku rata palo je 103.354 stanovnika Bosne i Hercegovine kao zrtve fasistickog terora. O:l toga su 34.530 zena i 20.920 djece do 13 godina. Tako je u gradu Prijedoru i njegovoj okolici pobijeno 4. 700 !judi, ptamtjela su seta, dok su ustase ktale i mucile svoje zrtve ••. 48 U Sanskom Mostu i okolini, gdje ~je pokolj vrsen na dan 2. avgusta 1941. godine, pobijeno je 7.000 ljndi, zena i djece. Treceg avgusta cbjavljeno je dobosem u Sanskom Mostu da se do 6 easova uvece imaju javiti svi djaci iznad 12 godina. Potom su i oni sa ostaiim zrtvama vodjeni na strijeljanje. Strijeljanje je vrseno u velikim, unaprijed iskopanim jarnama, koje su zrtve morale same iskopati, pa su tamo mitraljezom pobijene. Zene su cesto najprije silovane, a potom ubijene ••• U Kljucu je pobijeno oko 1. 700 ljudi, koji su likvidirahi u tamosnjoj osnovnoj skoli, a dijetom na obati Sane. U opstini Bosanska Krupa S!lmo u 10 seta pobijeno je 2.319 stanovnika, od toga 678 djece. Ztocine okupatora i domacih fa sis ta-ustasa nad srpskim narodom nastojali su iskoriStiti srpski reakcionari i stuge okupatora usmjeravajuCi ogorcenje i borbenu spremnost srpskog naroda protiv Muslimana i Hrvata. Godine 1942. cetnici su izvrsili masovna nasilja nad muslimanskim stanovnistvom. Stradato je oko 7. 000 Muslimana iz Visegrada, Foce, Gorazda i drugih mjesta. Tekle su Drina i druge bosanske rijeke krvave noseci ljeseve Muslimana i njihove nejake djece. Hiljade mustimanskih i hrvatskih porodica bjezalo je iz svojih domova i seta u kOjima su, u ime srpstva, haracili cetnici. A u isto vrijeme cetnicke komande stvarate su sporazume sa okupatorskim i ustaskim vodjstvom za zajednicku borbu protiv naroda kc>ji se ujedinjavao u borbi protiv fasistickih okupatora i domacih izdajnika, ustasa i cetnika. Da bi osigurali svoje pozicije i da bi se pred Madjarima u Backoj predstavili kao "ostobodioci'', madjarski okupatori su u samom pocetku zaveli masovan teror koji je u prvom redu bio uperen protiv srpskog dijela stanovniStva, osobito protiv kotonista i dobrovoljaca iz prvog svjetskog rata. Ubijanje, deportovanje i odvodjenj e u Log ore kolonista: !judi, zena, djece - bilo je na dnevnom redu prvih dana okupacije. Racuna se da je na taj naCin u BaCkoj ubijeno oko 8. 500 civila, oko 1 o. 000 mattretirano i opijackano, a oko 15. 000 protjerano u Srem, Banat i druge krajeve. U logore je otjerano preko 20.000 49 �• osoba, medju kojima je bilo i mnogo djece. Sarno u logoru Sar~aru bilo je oko 1. 200 djece. logor na Sajmistu u Beogradu, zatim u Nisu i u drugim mjestima. Najveci broj zena koje su prosle kroz ove logore ill u njima unistene, bile su ilegalni aktivisti Narodnooslobodilackog pokreta. Sirom zemlje istrebljivani su Cigani, Jevreji, organizovani koncentracioni logori, podizana vjesala ••• LOOORI PATNJI I Po masovnosti i zloCinima fasista isticu se naroC:ito logori u Jasenovcu i u Staroj Gradi8ci. U Jasenovcu je, po procjeni Dzravne komisije za utvrdjivanje zlocina okupatora i njegovih pomagaea, uniSteno 500-600 hiljada !judi, zena i djece. U ovom logoru likvidirano. je, na primj:er, 70.000 Cigana, ogroman broj Jevreja, stotine hiljada Srba iz Banije, Like, Korduna, podrucja Bosanske Krajine. Sarno ~a podrucja Kozare otjerano je u logore preko 80. 000 stanovnika, najviEie zena i djece. SMRTI Svi okupatori i svi kvislinzi u Jugoslaviji ispred svih zadataka ucvr!\6enja svoje moci stavljali su uniStenje ilegalne Komunisticke partije, bez. obzira na nacionalnu pripadnost njenih clanova. Tako je, na prilnjer, u logoru u Kerestincu, po naredbi okupatorskih i ustaskih vlasti, pobijeno 200 hrvatskih komunista. Jer, jedina organizovana snaga koja je u tim danima bila spremna da pripremi i izvede otpor naroda u Jugoslaviji bila je Komunisticka partija. Okupatori i njihovi pomagaci po zauzimanju vlasti odmah su organizovali koncentracioile logore sa ciljem da hapienjem komunista i drugih antifaslsta sprijece razvoj Narodnooslobodilackog pokreta. Istovremeno su logori sluzili za masovno lstrebljivanje stanovnlstva. Jugoslovenski antlfasisti upoznali su svu strahotu faslstickih koncentraclonih logora kako u svojoj okupiranoj zemlji, tako i sirom Evrope. Bill su deportovani u logore koje je fasistlcka Italija stvorila u Albaniji, u italijanske i bugarske logore, u mnogobrojne logore sirom Njemacke, a nekoliko hiljada Jugoslovena bllo je deportovano cak u logore koje su njemacki okupatori stvorili u Norveskoj. Me!lliu prvim logorima u zemlji nastao je 5. jula 1941. godine logor na Banjici kod Beograda. Ol formiranja logora pa do njegovog rasformiranja 3. oktobra 1944. godine, kroz logor je proslo pko 3. 000 zena, od kojih je, prema zvanicnim podacima, strijeljano preko 500. Medjutim, ovaj broj slgurno nije konaean, jer ne postoje ni potpuni spiskovi zatvorenika, ni tacna evidencija o izvrsenim strijeljanjima.· · Sem na Banjici, u okupiranoj Srbiji je bilo i drugih koncentracim1jh logora, medju kojima su najveci bill 50 Sto su okupatori imali manje uspjeha protlv narodnooslobodilackog pokreta, to su poduzimali aktivnije_ mjere protiv antifasista i rodoljubivog stanovnistva. Za njemacke 0 kupatore logori su bill izvori radne snage za njihove fabrike. Njemacke lijecnicke komisije obilazile su logore i izdvajale sposobne i zdrave rriuskarce i zene za rad u Njemackoj. U logorima bilo je na hiljade majki sa po dvoje, troje, pa i vise djece. Djeca su ostajala u logoru bez ikakve njege, bez hrane, oboljevala i masovno umirala. Ali je takvo umiranje fasistima bilo sporo - trebalo je mjesta za nove pohapsene. u- ' Staroj Gradisci, jednoga dana, natrpali su 1.300 djece kao cjepanice jedno preko drugoga u jednu logorsku prostoriju i zagusili ih pustajuci dvostruku dozu ciklona. U "east" rodjendana poglavnika Pavelica, u jednoj noel 1942.godine, poklano je l. 000 djece i 500 srpskih zena. Pretpostavlja se da je u ovom logoru ubijeno preko 10 biljada !judi. Pred dolazak Narodnooslobodilacke vojske u ove krajeve, 22. aprila 1945. godine, u logoru Stara Gradiska ubijeno je 1. 000 zatvorenika, od toga 700 zena. Pokolj je vr lien po celijama, u maloj zatvorskoj kapeli, u dvoristu su nadjeni kazani sa kuvanim tijelima !judi. Ljeseve su bacali u rijeku Savu, gdje su se sastajali sa ljesevima koje je rijeka donosila. iz logora· u Jasenovcu. I tamo su fasisti klali i ubijali izbezumljeni od mr:i\nje 51 �i straha. otkopavali su masovne grobnice i izbacivali kosture poub.ijanih u rijeku Savu, zeleei da na taj nacin prikriju svoje zlocine. Ustase su st varale i posebne djecje logore. Na teritoriji takozvan~ Nezavisne Drzave Hrvatske bil? ih ~e u toku rata oko desetak, Bila su tu, u prvom redu, d]eca 1z ustanickih krajeva Bosne i Hrvatske. SMRT FASIZMU - SLOBODA NARODU! Komunisticka partjja Jugoslavije jasno je rekla da se neee miriti sa okupacijom i da ce organizovati borbu naroda protiv okupatora. Vee u aprilu 1941 •. _?odine Centra~i komitet KPJ izdao je prcglas u kome se istwe da ee KPJ 1 radnicka klasa nastaviti borbu protiv agresora i boriti se· za slobodnu · i ravnopravnu zajednicu naroda Jugoslavije. Stvoren je Vojni komitet pod rukovodstvom generalncg sekretara KPJ drugs Ttta, 1 poeele su vojne pripreme za borbu protiv okupatora. Nakon razbijanja jugosloveuske vojske, KPJ organizuje akciju da sto vise vojnika izbjegne zarobljenist.vo i da se sakupi i sakrije oruzje da ne padne u ruke okupator1ma. Sarno u Crnoj Gori prikupljeno je 12.000 pusaka, 165 mitraljeza i puskomitraljeza, nekoliko artiljerijskih. oru_~Ja itd. N~ K~sovu, u svakom mjestu gdje je postojala organ1zac1Ja KPJ, b1lo Je organizovano jedno ili visE! sklonista za cuvanje oruzja, sanitetskog materijala, vojnickih uniformi itd. Takve "baze" stvorene su i u Sremu, · u ravniearskoj Vojvodini. Mncgi vojnici s~ se probijali u svoja sela sa puskom u ruci i nasli se u _PrVlm ~or­ benim redovima u pocetku ustanka. Dragocjenu pomoc u oVOJ akciji pruzile su zene pomazuei razbijenoj vojsci da sacuva svo- · ju zivu silu za daljnje borbe. Narodnooslobodilacki pokret bio je nastavak siroko organizovancg antifasistickug pokreta, Narodncg fronta, koji se razvijao u naiioj zemlji nakon pojave fasisticke opasnosti u svijetu. Narodnoostobodilacki pokret u Jugoslaviji nije bio 52 koalicija partija, jer su burzoaske partije nestale sa pozornice a njihova rukovodstva izdala ili napustila narod u najtezim trenucima. Pokret je bio djelo najsirih slojeva naroda koje je u borbi okupljala KPJ. On je izrastao iz nepremostive podjele na ogromnu masu rodoljubivih g~adjana koji su ustajali u borbu protiv okupatora i onih cija je nenarodna j)olitika dovela do stoma i raspada Jugoslavije. Boriti se protiv okupatora znacilo je boriti se za novu Jugoslaviju u kojoj neee biti mjesta izdajnickoj burzoaziji i saradnicima okupatora. To je uslovilo socijalisticki karakter narodnooslobodilacke borbe i revolucije. Narodi Jugoslavije nisu se u toj borbi osjeeali ni sami ni pokoreni. Neogranicena vjera u snagu: Sovjetskog Saveza, osjeeanje povezanosti sa svjetskim antifaiiistickim pokretom, snazno su zivjeli ne samo u ·lmmunistima Jugoslavije, nego i citavom narodu. Cetvrtcg jula 1941. godine C entralni komitet Komunisticke partije Jugoslavije pozvao je na ustanak sve narode Jugoslavije. Tako je pocela cetvorogodisnja oruzana borba protiv okupatora i njegovih pomagaea l?<a novu Jugoslaviju. Na poziv Komunisticke partije, zene Jugoslavije, gradjanke i seljanke, stavile su domovini na raspolaganje svoj rad, svoj patriotizam, svoj gujev protiv faSi.stickih porobljivaca. U ILEGALN OM RADU Jos prije pocetka oruzanih borbi mnogi komunisti morali su preci u ilegalnost ili su odlazili iz gradova da bi pripremali narod za ustanak. Partijski rad u okupiranim gradovima sve vise su obavljale zene. Trebalo je naci skloniste za progonjene rodoljube, prikupljati oruzje, sanitetski materijal, prenositi ilegalnu Stampu, kupiti prilcge. za ishranu uhapsenih i njihovih porodica, brinuti se za odje6u vojsci, drzati · vezu sa teritorijom na kojoj su vee pocele borbe, doci do. pianova neprijatelja. Trebalo je organizova ti bjekstvo pohapsenih, likvidirati izdajnike, vrsiti diverzantske akcije, organizovati vez e sa partizans kim odredima. Trebalo je otpremiti iz okupiranih gradova rodoljube koji su zeljeli da stupe u Narodnooslo53 �bodilacku vojsku. Trebalo j·e organizovati stamparije i obavjeBtava'ti narod o dogadjajima. Beograd, Zagreb, Ljubljana, Skop-· lje, Sarajevo, Titograd (Podgorica), Novi Sad, Pristina i hiljade manjih i veeih gradova i seta, bili su poprista borbe naro.da koga ni sve oruzje okupatora ni sve represalije nisu mogli pobijediti. Na mjesta palih ilegalaca dolazili su drugi. Na tak'vim poslovima danonoeno su bile angazovane desetine hiljada zena iz .svih drustvenih slojeva sirom Jugoslavije. 0 njihovom radu iznosimo neke primjere iz svih nasih krajeva. Osvobodilna fronta slovenackog naroda stvorena je jos u aprilu 1941. godine. Stavljajuci u svoj program oslobodjenje i ujedinjenje citavog slovenackog naroda i ukljuCivanje Slovenije u demokratsku federativnu Jugostaviju od samog poeetka okupljala je sve Slovene e u borbu, cijelu s lovenacku nacionatnu teritoriju i one dijelove koji su bili izvan granica stare. Jugoslavije. Sirom slovenackih krajeva osnivaju se odbori Os vobodilne fronte. Odbori Osvobodilne fronte stvoreni su prvo u Ljubljani, po ulicama i kvartovima, u fabrikama, us tanovama, medju kulturnim i prosvjetnim radnicima, ljekarima, pravnicima, ua Univerzitetu itd. Pocetkom 1942. godine biio je u samoj Ljubljani, koja je tada brojala nesto preko 60 hiljada stanovnika, vise od 400 odbora· OF. Odbori OF su organizovani i u svim pokrajinama Slovenije, u gradovima i po selima. U ovu ilegalnu, ali masovnu i od samog pocetka aktivnu organizaciju, neposredno su se ukljucivate hiljade · stanovnika koji su htjeli da organizovano doprinesu borbi za unistenje okupatora i oslobodjenje citavog slovenackog naroda. Mozemo reci. da gotovo nije bilo odbora OF ili akcije gdje nisu vee od samog pocetka djelovale i zene iz svih drustvenih slojeva. Na nekim sektorima rada bile s.u cak u vecini: u organizaciji pomoei zrtvama okupatorskog terora i porodicama partizana, 11 ilegatnoj · tehnici, intendanturi, kurirskoj i masovnoobavjestajnoj s luzbi, u radio-vezama i ilegalnoj radio -stanici OF koja je krajem 1941. godine i pocetkom 1942. radila u samoj Ljubljani. Nalazirrfo ih na sanitetskim r radio-telegrafskim kursevima. Pocetkom jula 1941. godine, kada su prolazili transporti nasilno iseljenih porodica, zene su redovno 54 dolazile na zeljeznicke stanice, da bi pomogle hranom i opremom. Istovremeno, kada je narod iz Gorenjske i Stajerske masovno bjezao u Ljubljansku pokr&jinu da bi izbjegao prinudno preseljavanje, zatvore, logore i smrt, zene su "pomagale na italijansko-njemackoj granici, na prelazima preko granice, davale prenocista, hranu, informacije itd. Seoske zene, osobito u planinskim selima, zaseocima i na usamljenim domacinstvima, pomagale su prvim partizanskim jedinicama, organizovale ishranu, njegovale i sakrivale ranjenike. Ni surove odmazde okupatora, o kojima govori i veliki broj spaljenih i porusenih seta i domacinstava i tragedije majki koje su sa svojom djecom nestale u ttalijanskim i njemackim logorima, nisu mogle sprijeciti da seoske zene u Sloveniji masovno ucestvuju u pomaganju narodnooslobodilacke borbe. Ljubljana je vee februara 1942. godine okruzena blokom bunkera i bodljikave zice. Iz grada se moglo izici samo uz posebnu dozvolu i poslije detaljnih preteesa. Trebalo je da se na taj nacin prekinu sve veze izmedju Osvobodilne fronte u Ljubljani i njene partizanske okoline. Belogardisti su od ljeta 1942. godine zajedno s okupatorima odlucivali o blokadama, racijama, hapilenjima, slanju rodoljuba u logore itd. U jednoj no.'. ei decembra 1942. godine uhapseno je vise od hiljadu ljudi.Ljubljanske zene su masovno demonstrirale za pustanje interniranih gradjana i protiv necovjecnog postupka i mucenja u zatvorima i logorima. Ove revolucionarne akcije zena redjale su se pred uredima okupatorski h vlasti, zatvorima, biskupijom. Od proljeca do jeseni 1943, godine broj zena-demonstranata je rastao od 500, u pocetku, do 10 hiljada. Rukovodstvo Komunisticke partije i Osvobodilne fronte u Ljubljani pretvaralo je spontana istupanja ogorcenih zena u organizovane akcije. Ukupno je bilo u 1943. godini 22 organizovana nastupa zena. U 1943, godini, a narocito u 1944,- na cijeloj slovenackoj teritoriji - oslobodjenoj i okupiranoj - zene su preuzimale sve odgovornije zadatke u svoje ruke, jer su muskarci bili vecinom u borbenim jedinicama, uhapseni Hi vee ubijeni. U Ljubljani od jeseni 1943. godine pa sve do oslobodjenja, u maju 1945, zbog terora okupatora vise puta su se morale izmjenjivati cijele garniture ilegalnog rukovodstva sa pretezno zenskim kadrovima. 55 �Treba istaci i veliki udio zena iz Slovenackog primorja i Trsta u osnivanju narodnooslobodilackih organizacija, odrzavanju veza s Narodnoostobodilackom vojskom, odtasku trscanskih patriots u partizane, u organizovanju ilegalne stampe, odrzavanjl,!_radio-veza, nabav!janju raenog materijala itd. Dugogodisnja tradicija revolucionarnog radnickog pokreta Zagreba, Karlovca, Siska, Osijeka, Splita, Sibenika i niza drugih vecih i manjih industrijskih centara Hrvatske ispoljila se u svoj svojoj neunistivosti u narodnooslobodilackoj borbi. Bili su to centri brojnog partijskog clanstva i snaznog uticaja Partije na mase radnih !judi spremnih · da se bore protiv okupacije, ustaskog terora i nasilja. Pored hiljada boraca koji su otisli u vojne jedinice.Narodnoostobodilacke vojske iz gradova Hrvatske, u svim su ostajala jaka partijska uporista ilegalnih radnika medju kojima je bio veliki broj. zena. Na samom pocetku ustanka u Hrvatskoj zene se masovno i svuda ukljucuju u borbu protiv okupatora za os!obodjenje zem!je. U mnogim diverzantskim akcijama i napadima na fasistiCke vojnike ! ustaske glavesine na ulicama Splita, Karlovca, Zagreba i drugih gradova susrecemo zene. One sudjeluju u ·dizanju u zrak zagrebacke telefonske centrale, u likvidaciji pripadnika okupatorskih jedinica \ ustaskih spijuna, a u fabrikama vrse sabotaze, kvare sirovine i strojeve. Na inicijativu Centratnog komiteta Komunisticke partije Hrvatske, partijska su rukovodstva vee u prvoj ratnoj godini u svi!ll dije!ovima Rrvatske dala inicijativu za stvaranje odbora Antifasistickog fronta zena. Na citavom podrucju Hrvatske, na os!obodjenoj i neos[obodjenoj teritoriji, osnivaju se u to vrijeme u okruzima, kotarima, gradovima, opcinama i selima antifasisticke organizacije. Zene antifasistkinje, okupljene u AF Z-u, svojim radom (od prikupljanja oruzja, hrane, odjece, sanitetskog i stampar-,. skog materija!a, prikup!janja podataka o neprijatelju, organlziranja sklonista za ranjene borce i. terenske partijske raclnike itd., pa do upoznavanja narocla·s ci!jevima NOP-a, njegovog politiCkog prosvjeci vanja i sucljelovanja u oclborima narodne via, sti) posta!e vazna spona izmedju os!obodjene teritorije i okupiranih krajeva i snazan faktor u konsolidiranju pozadine. 56 O:lbori, odnosno aktivi AntifasistiCkog fronta zena, na okpjliranoj teritoriji imaju i sasvim konkretne zadatke: snabdijevanje vojske odjecom i sanitetskim materijalom, bojkot neprijateljskog trzista, spremanje bolnicarki za front, brigu za djecu u ugrozenim predjel.ima, kao i za djecu ilegalaca i boraca, kurirska stu zba itd. Rad odbora AFZ-a bio je politiiiki u najsirem smislu rijeci, te oni postaju vazan oslonac u politickom radu KPJ i Narodnog fronta. Zbog odlaska muskaraca u NOV ovi odbori su bill vazna politicka snaga, nosioci politicke aktivnosti r snazan oslonac u organizovanju naroda za barbu. Od aprilskog sloma do pocetka u8tanka partijska organizacija u Crnoj Gori povec'iala se sa 1.200 na 1. 800 clanova. Broj clanova Saveza komunisticke omtad·ine uoci ustanka iznosio je oko 5. 000 clanova. I u jedttoj i u drugoj organizaciji bio je veliki broj zena i djevojaka, Za vrijeme aprilskog rata zene clanovi Partije u Crnoj Gori odrzavale su veze sa clanovima Partije koji su bili na frontu prenoseci im partijsku stampu, proglase i drugi partijski materijal. Znaeajan su udio Emale u akcijama KPJ na prikupljanju i sklanjanju oruzja, sanitetskog i drugog materijala za borbu protiv okupatora. U proglasu, koji je objavljen pocetkom juna 1941. godine, Pokrajinski komitet KPJ za Crnu Goru, Boku i Sandzak posebno se obraea6 zenama: "Imperijalisticki rat i okupator donijeli su glad vasoj djeci, smrt, zarobljenistvo i odvodjenje u logore vasih muzeva, brace, sinova, ponizenje vas kao zena ..• Ustanite u odbranu vase casti, u odbranu zivota vase djece i povezite vallu borbu sa borbom vasih muzeva, brace, sinova." Organizovano je nekoliko sanitetskih kurseva za ob_ezbj edjenje sanitetskog kadra, koje su pohadjale pretezno mtadje zene. Takodje je izvjestan broj om!adinki, clanova KPJ i SKOJ -a, bio ukljucen u udarne grupe, sa kojima je izvodjena politicka i vojna nastava, a posebno rukovanje oruzjem. Poslije.formiranja prol~terskih brigada i povlacenja partizanskih glavnina, krajem .1941. godine, u Crnoj Gori su ostali Pokrajinski komitet KPJ, okruzni i sreski komiteti, .57 �Pokrajinski komitet SKOJ-a i izvjestan broj gerilskih grupa, ukupfio oko 700 !judi. Po partijskom zadatku ostao je i izvjestan broj zena, prije svega clanovi okruznih i sreskih komiteta KPJ, a zatim i druge. One su imate zadatak da razviju politicku aktivnost u narodu, a po mogucnosti i da organizuju oruzane akcije proti v okupatora i njegovih saradnika. Partijski radnici, odnosno geri.lske gr)lpe, . djelovali su pod vrlo teskim usiovima, izlozeni svakodnevnim progonima od strane okupatora, ootnika i sepa:t'atiSta:. · Tokom ljeta poginulo je, strijeljano .iii zarobljeno oko ioo partijskih radnika, a tokom zime, · osobito sa prvim snijegom, jos priblizno toliko. Medju njima je bilo preko dvadeset zena. Okupator i njegovi pornagaci .zaveli su surov teror D!!d, pripadnicirna i pristalicania NOP-a. U svim gradovima, prLcetnickim k01nandama i u opstinskim centrima formirani au okupatorski, cetnicki ili separatisticki zatvori, a u nekim gra- · dovirna, bilo ih je i po nekoliko. Pored logora u Albaniji i u Italiji; u kojima je bio veliki broj crnogorskih rodoljuba, osnovani sn logori i u Crnoj Gori. Pored okupatorskog suda na Cetinju, pri komandama cetnickih odnosno nacionalistickih odreda · ustanovljem su "narodni vojni sudovi'' odnosno· sudovi "za zasti-' tu naroda'' koji su tokom ljeta i jeseni 1942. godine osudili na smrt oko 1.400 rodo!jnba. Kroz neprijateljske zatvore i koncentracione logore proi!lo je u toku rata oko 30. 000 stanovnika Crne Gore. Sarno kroz zatvore u Kolasinu proslo je oko 700, a kroz logor u Baru - 1.100 zena. Tvrdjenje b11garskih i italijanskih fasista da je cilj njihovog ulaska u makedonsku zernljn oslobodjenje od velikosrpskih ugnjetaea, makedonski narod nije nikad prihvatio. · PoCinje niz akcija protiv okupatora. U svim su prisutne i zene. Tako se, na primjer, zene Prilepa ukljneuju u veliku akciju pomoci pripadnicima j11goslovenske vojske pri povlacenju. Sakupljaju medju gradjanirna civilna odijela za vojnike, a od njih uzimaju uniforrne i oruzje. Na taj naCin se prilepska organizacija odrnah poslije okupacije snabdjela vojniCkim uniforrnama i, sto je jos vaznije, or1,1zjem i municijom. Masovni.. kar.akter irna i poznata "uskr snja akcija" koju je organizovao Mjesni komitet KPJ u Kumanovu. To je akcija obezbjedjivanja 58 hrane za jugoslovenske ratne zarobljenike u improvizovanom vojnom logoru u jednoj od kumanovskih osnovnih skola. U toj akciji -J3u ucestvovale u ogromnom broju zene. / J edan od prvih politickih udara koji je okupator dozivio u Makedoniji bile su protestne demonstracije u Strumici koje je organizovala i vodila Partija. Ulazak bugarskfu fasistickih jedinica u Strumicu, u aprilu 1941. godine, rut zaprepascenje okupatora, docekan je velikom demonstracijom gradjana. Demonstranti su nosili transparente aa natpisima "Makedonija Makedoncima" i izvikivali parole protiv okupatora. Okupator je bio unizen, ali ·iznenadjen i zbunjen, u tom tren11tku nije nista preduzeo. Medju gradjanima okupljenim u demonstracijama najvise su se ista:kli monopolski radnici i radnice. U danima kada je bugarska vojska ulazila u Makedoniju pojacana je i proStrena aktivnost odtrora Narodne pornoCt. Oni su radili na stvaranju uslova za smjestaj i cuvanje sve veceg broja ilegalaca, pronalazenju ilegalnih stanova, stvaranju rezervnih skladista hrane itd. Qlborima Narodne pomoci naj cesce rukovode istaknute clanice Partije. Veliki je broj zena angazovan u sabirnim akcijama Narodne pomoci. Osim licnih priloga u hrani, odijelu i u novcu, one uspijevaju da od patriotskog stanovnistva, koje je i samo u oskudici, sakupe vece kolicine hrane i raznih predmeta za potrebe boraca partizanskih odreda i ilegalaca. Zene ucestvuju u pripremanju. hrane, sivenju odijela, pletenju dzempera, carapa i salova, izradi ranaca itd. Moralo se brinuti o bezbjednom uskladistenju hrane i predmeta, kao i oruzja. Cesto su u njihovim domovima pravljene tajne skrivnice za koje su rEnali samo odgovorni Clanovi mjesnih komit.eta ili partizanskih vojnih sta:bova. Takve skrivnice postojale su u svim mjestima od 1941. godine do kraja rata. U toku novembra i decembra 1941. godine zbog neprijateljske nadmocnosti, borci se povtace na ilegalan smjeS.... taj u vece gradove u Ma:kedoniji. Sarno u Velesu, inace jednom od najvecih prihvatiliSta ilegalaca u toku ostobodilackog rata i revolucije, bilo je u to vrijeme oko 50 ilegalnih stanova. Takvih stanova je bilo i u Skoplju, Prilepu, Stipu, Koeanima, Strumici i drugirn gradovima. G lavnu brigu o njirna vodile su zene. 59 �One su bdjele da ih okupatcirska pt>licija ne otkrije, odrzavale vezu izmedju sklonjenih ilegalaoa i rukovodstva, informisale ih 0 dogadjajima, snabdijevale hranom i odjecom, po potrebi organizovale njihova. premjei!itaje. Poslije napada partizana na policijsku stanicu u Prilepu policija i vojska tuku i hapse koga nadju na ulici, . pa je u toku nekoliko Ca.sova broj premla6enih i uhapsenih gradjana, medju kojima i zena, dostigao sest stotina. Masovna hapsenja od oktobra 1941. godine uzimaju jos ville maha. Posljednjih mj es eci 1941. godine i na samo m pocetku 1942. u Skoplju i Bitolju na pet prooesa pred prijekim vojnim sudovima osudjeno je i 19 zena. Teror okupatora govori ! o panic! koja ga je zahvatila. Prema nepotpunim podacima, vojni prijeki sudovi u Makedoniji izrekli su zenama oko 120 presuda na vise godina zatvora, vise od deset smrtnih presuda, ne uzimajuci u obzir broj interniranih 1 bez suda egzekutirauih zena. U teilko zazruaenom Beogradu i raakomadanoj Srbiji od prvog dana. okupa.c!je pocinje neugasivi otpor okupatoru. Oslanjaju6! se na clanstvo Partije i Saveza komunisticke omladine, na hi!jade rodoljuba spremnih da se bore, pocinju, pod rukovodstvom Komunisticke part!je, pripreme za ustanak. Beograd; koji je postao centar vojnih, polioijskih, politickih i drugih snaga okupatorske mo6! i nasilja, oentar kvislinsRog aparata, u isto vrijeme bto je i centar revoluoionarnog narodnooalobodilackog pokreta. U njemu je bilo organizovano 400 komunista od cega 100 zena. Clanova Saveza komunisticke omladine bilo je 1. 500, od toga polovina djevojaka. Desetine hiljada radnika i radnica i ostalih gradjana bili su u svakom trenutku spremni da s e ukljuce u borbu prot! v okupatora i izdajnika. za k~atko vrijem e organizovani su aktivi zena u koje su ulazile najsvjesnije zene. Svaka clanioa aktiva radila je sa grupom od 4 do 5 zena. Na sastancima aktiva prenosene su direktive Partije, podnoseni izvjestaji o radu i predavani prikupljeni prilozi za Narodnooslobodilacki fond. M edju prvim akcijama bilo je oddavanje sanitetskih teCa.jeva, prikupljanje oruzja · i sanitetskog materijala, stvaran:te skrivnica, iznalazenje ilegalnih stanova za ilegalce, za sastanke, za stamparije. 60 Zene Beograda su dale veoma veliki doprinos na podruCju partijske tebnike. Dok nisu proradile prve stamparije, materijal je umnozavan u -stailovhna koje su obezbjedjivale zene clanovi Partije. Avgusta 1941. godine proradita je ilegalna stamparija Centralnog komiteta KPJ u Beogradu. U siroko razgranatom tehnickom aparatu uglavnom su bile angazovane zene. · Neke su radile u samoj stampariji, a druge obezbjedjivale Stamparski materijal i organizqvale njegovo preno8enje; zenama je bilo povjereno i donosenje tekstova za stamparije i preno:iiieje gotovog materijala do odredjenih pmktova. One su odrmvale vezu izmedju Pokrajinskog komiteta KPJ za Srbiju i stamparije. Isto su tako oddava,le vezu izmedju Pokrajinskog komiteta i okruZnih komiteta u unutra8njosti Srbije. Sarno na ovom zadalku bilo je angdovano 13 drugarioa, kurira Pokrajinskog komiteta, koje su tu vezu odrzavale za sve vrijeme rata. Mnoge od njih su na ovom zadatlgi uhvacene od neprijatelja i zvjerski ubijene. Pale drugarice zaB!jenjivale su nove i uvijek ih je bilo onoliko koliko je bilo i okruznih komiteta Partije. Joi ve6i broj zena odrmvao je kurirske veze sa partizanskim odredima Sirom Srbije i brojnim partij-' skim 6elijilma u ·saiiD m gradu. · Pored mnogih znanih i n eznanih zena koje su se borile i ginule u Beogradu, u njemu su organizovale rad i poloZile svoj Zivot za ciljeve radnicke klase i KPJ i narodni heroji: Vukica Mitrovic, Jelena Cetkovi6, Djuka Dinic, Nada Puric i Zaga Malivuk. Veliki broj zena, clanova Partije, na8ao se po zadatku Partije na ilegalnom radu u mnogim gradovima i mjestima Srb1je. To je bio odgovoran i teZak rad, rad na svestranom ukljuCivanju naroda u borbu. Prilikom povlaeenja partizanskih !lnaga iz pojedinih mjesta i krajeva ostavljane su drugarice da nastave sa pa.rtijskim radom, da odrZilvaju vezu sa partt~ zanskim jedinicama, i!itabovima i partijskim rukovodstvima.Mnoge su hrabro poginule na tim zadacima. Od kakvog su znaeaja bile zene u ilegalnom radu govori i pismo Pokrajinskog .komiteta KPJ za Srbiju upuceno u avgustu mjesecu lMl. godine CkruZnom komitetu Sabac povodom ne veceg stupanja zena l omladinki Srbije u partizanske odrede: 61 �"Drugarice mogu odlifuo koristiti u odredima ne samo na drugom poslu, nego i sa puskom u ruci. Ali bi sada bilo pogresno izvuci iz grada sve drugarice; narocito nekompromitovane i .poslati u sumu." U jesen 1941. godine,- u vreme kada su fasisticke sile bile na vrhuncu vojnicke sliage, oslobodjen je veliki deo teritorije u zapadnoj Srbiji: Caeak sa okolinom, Krupanj, Ljubovija, Loznica i Uzice. Stvorena je jedinstvena u Evropi slobodna teritorija - Uzicka Republika, koja je preko 60 dana odolevala zestokim napadima okupatora i njegovih pomagaca. Centralni. komitet KPJ na celu sa drugom Titom i Vrhovni stab rukovodili su iz Uzica narodnooslobodilackom borbom naroda Jugoslavije. Iz njemackih dokumenata moze se utvrditi da su oni samo u uzickom kraju streljali, povjeilali ili poslali u logore 1.134 lica. Preko 200 uhvacenih djevojaka i mladica krajem decembra otjerano je na Banjicu, gdj e su neke streljali,. neki su kasnije izgubili zi\rote u drugim koncentracionim logorima, a samo je mali broj dozivio slobodu, Kroz prijeki sud, koji je formiran odmah po u:~ lasku Njemaca u Caeak, prvih dana je proslo 320 lica, od kojih vecina osudjena na smrt ili upucena u koncentracione logore. Sarno u toku 1941. godine u ljubickom i trnavskom srezu Nijemci i njihove sluge ubili su vise od 300 muskaraca, zena i djece. Ali, ni ovaj nezapamceni teror nije slomio otpor naroda, u kome su znacajnu ulogu imale zene. One su i pod najvecim terorom nas tavile borbu i postajale nosioci partijskog rada i rada za NOP ·u mnogim mjestima. Zene i om ladinke iz s vih krajeva Srbij e prihvatale su partijske radnike i partizanske borce, brinule se o njirna, donosile im hranu, odjecu i obucu, sanitetski materijal i lijekove, njegovale ranjene i bolesne partizane, bile obavjestajci i kuriri, rasturale propagandni materijal, unistavale neprijateljske plakate i letke i bile glavni oslonac Narodnooslobodila ckog pokr eta. 62 Smje~o mozemo reci da se NOP u Srbiji, u ilegalnim uslovima, u prelomnim godinama oslobodilackog rata, odrzao dobrim dijelom zahvaljujuci masovnom ucescu zena, njihovoj snala2\ljivosti i prilagodljivosti najtezim uslovima. Znacajnu ulogu u tome odigrao je veliki broj zena sa seta, cije su kuce bile .. sigurna utociSta partijskim radnicima i borcima. Hi!jade takvih zena borile su se na ovaj nacin protiv okupatora i izdajnika i zahvaljujuci njima sacuvan je vetiki broj partijskih sklonista i tehnika, koja je neprekidno radila, dizala moral, hrabrila narod da istraje u borbi do konacne pobjede. Ogroman je broj zena neznanih junaka koje prihvataju borce i ranjenike, kriju ih, hrane i peru, postaju njihovi kuriri i vodi Ci, a znaju da se za takav rad ide u logor, na strijeljanje ili pod cetnicku kamu. Vidnu ulogu u Narodnoos!obodilaCkom pokretu Vojvodine, od njegovog pocetka pa do kraja, imale su zene ove Pokrajine. Posebno su zene bile korisne u pruzanju utocista i skrivanju ilegalaca. U s vakom mjestu ktije je bilo obuhvaceno narodnooslobodilackim pokretom bilo je na desetine kuca koje su primate ilegalce. Bilo je veoma vazno imati sigurne kuce, "baze", za sklanjanje partijskih rukovodilaca i aktivista, za odrzavanje partijskih i skojevskih sastanaka, za smjestaj oruzja, tehnickog, propagandnog i drugog materijala. U tu svrhu ang"'czovane su lj:uce clanova KPJ i SKQT-a Hi simpatizera na periferiji gracia, u radnickim predgradjima, u seljackom kraju ili. na salasima i u vinogradima izvan,grada. Svu brigu oko ilegalaca primate su na sebe uglavnom zene, koje su bile i najpouzdanija veza izmedju pojedinih ilegalaca. Zene i om!adinke bile su angazovane i u radu na tehnici, gdje se umnozavao propagandni materijal. Prema nekim podacima, prvih mjeseci ustanka · raznim aktivnostima u Petrovgradu (danas Zrenjaninu) je bilo obuhvaceno oko 300 zena i omladinki. Sarno u ljeto 1941. godine kroz ilegalne sanitetske teeajeve proiilo je oko 40 drugarica. Tada je doslo do hapilenja, pa su uhapsene i neke polaznice sa ljekarom koji je rukovodio citavim radom. 63 �Prik.upljanje priloga za partizane od naroda, hila je vrlq rasirena forma rada u Vojvodini. U tome su prednjacile zene. Tim radom rukovodila je Sonja Marinkovic, narodni heroj, jedna od orgailizatora us tanka u Vojvodini. Na tom poslu je pala fasistima u ruke. Streljana je 31. jula 1941. u grupi od 90 komunis ta i rodoljuba Banata. Na strijeljanju nije dopustila da joj pucajuu ledja. Okrenula se i doviknula nacistickim zlocincima: "Pucajte, ovo su komunisticke grudf'. Narodnooslobodilacka borba vodjena na vojvodjanskom tlu puna je herojstva i junastva zena, iz redova svih naroda i narodnosti, kao sto su: Olga Petrov, Ljubica Odadzic, Lidija Aldan, Klara Fejes, Lukrecija Ankucic i mnoge druge koje su dale zivote boreci se za slobodu i nove drustvene odnose. U odborima Narodne pomoci bile su mahom zene. Stvorena je citava mreza povjerenika ciju su veCinu opet sacinjavale zene i omladinke. Prikupljena sredstva- novae, namirnice, odjeca, lijekovi- namijenjeni su za slanje paketa zatvorenicima i logorasima, za pomoc ilegalcima, za placanje advokata prilikom sudjenja zatvorenicima. Organizacija J:larodne pomoci brinula se za pronalazenje stanova za ilegalce, za smjestaj prikupljenih namirnica i odjece, kao i tehnickim sredstvima za izvodjenje diverzija. 0 takvim stanovima uglavnom su se brinule zene. U okviru Narodne pomoci odrzavani su sanitetski tecajevi. Organizovanje ovog posla prim.ale su na sebe zene-clanovi KPJ, a tecajeve su pohadjale uglav- , nom skojevke. Do polovine septembra ove tecajeve zavrsilo'je 50 Novosadjanki. Zene su prikupljale podatke o ok.upatorskoj vojsci, o stanovima oficira, o strazama kod pojedinih vojnih objekata.Neposredno pred izlazak prvih vojnih desetina u polje radi paljenja zita da ne padne u ruke okupatoru, omladinke su izvirljale ima li neprijateljskih vojnika u blizini i kakvo im je naoruzanje. Tesko je opisati smjelost i dovitljivost zena Vojvodirie, Maeve, Posavine, Semberije i drugih ravnicarskih krajeva na stvaranju i odrzavanju takozvanih baza, sklonista za ranjeneborce, utocista ilegalaca, privremenih sklonista partizanskih jedinica pred jaCim neprijateljskim snagama, bazama u kojima je pod zemljom stvarat;ta partizanska stampa itd. Bio je to front na kome su ratovale hiljade hrabrih seoskih J radnickih zena izlozenih neprestanom teroru okupatorske i kvislinske policije koja nije biralasredstva da prisili zene da odaju sklonista partizana. Pred ocima ovih 64 hrabrih zena oni su ubijali djecu, mucili clanove porodice, izmisljali najstra8nije muke da bi ih prisllili da progovore. Tesko je nabrojiti i evidentirati sve baze u ovim krajevima. Ali, jedna ce istina ostati zapamcena: da su glavnu brigu oko ilegalaca i partizana u bazama nosile zenedomacice.· One su ih doceki vale i ispracale, pripremale im hranu i prale preobuku. Pri nailasku fasista u selo, skri vale su drugove i kompromitirajuci materijal u sktonista, pazeci · da nesto ne ostane napolju, a onda bi hrabro i hladnokrvno stale pred policiljce. Fasisti su vrsili povremen upad 1:1 slobodna seta praceni blokadama, pljackom, ubijanjem, paljenjem kuca, pa i bombardovanjem. Jedini zaklon predstavljali su u takvim danima kukuruzna polja i cuvene "haze". Kao sto su se u oruzanim jedinicama borili nasi borci, tako su se junacki drZali i njihovi kod kuce ••• ·"Pozadina" nije hila samo baza fronta, ona se aktivno borila ••• U "pozadini" se ginulo kao na frontu ••• " pise Jovan Veselinov Zarko, tada sekretar Pokrajinskog komiteta za Voj vodinu. I na Kosovu su ogroman znacaj imale haze i sklonista po kucama, sto je omogucavalo ilegalcima rad, odrzavanje sastanaka, stvaranje tehnike za stampanje radio-vijesti i drugih materijala. · Joii krajem juna 1941. godine partijska organiza'cija organizovala je slusanje, umnozavanje i · raznosenj¢ radio-vijesti. U pocetku su prepisivane rukom, a kasnije kucane na masini i izvlacene na presi. Vijesti su radjene svakog dana na srpskom, a u Prizrenu i Djakovici i na albanskom jeziku, dok je u ostalim krajevima to bilo povremeno. a?ored vijesti Moskve, Limdona, "Slobodne Jugoslavije" i dr., o situaciji na frontovima donosile su !tomentare o situaciji u nasoj zemlji, posebno na Kosovu, upozoravale kada se priprema hapsenje itd. Po vijesti je dolazio odredjen broj drugova i drugarica, prenosio na punktove po rejonima, a odatle su ih drugi prenosili na citanje u kuce pripadnika Narodnooslobodilackog pokref:!!;. Citane su svakodnevno clanovima jedne ili vise porodica na manjim ili vecim skupovima iii pojedinacno. Za vrijeme tih skupova strazarili su omle.dina, zene i pioniri. Vijesti su nosene i po selima. 65 �Prenosenje vijesti uglavnoni su obavljale skojevke, zene i pioniri• organizovano, tacno i uredno. Na presi su radjeni i programf i proglasi CK i drugi materijali. Tehnika i njeni dijelovi povremeno su sklanjani i radili su u pojedinim selima. I u najtezim danima u blokadama i racijama, u dubokoj ilegalnosti, zahvaljujuci brizi zena koje su je cuvale i obezbjedjivale tehnika je radila. Zbog toga, iako su kuce blokirane i pretresane, !judi hapseni, materijal na vrijeme sklanjan, nije padao u ruke neprijatelju. Ovo je bilo od velikog znacaja za partijsku organizaciju Kosova. U selima su radi nesmetanog odrzavanja sastanaka organizacija, komiteta KPJ, SKOJ-a i drugih, zene cuvale strazu, otkrivale neprijateljske spijune itd. Pored odrzavanja veze izmedju partijskih i drugih organizacija, obavljanja kurirskih zadataka u gradovima i u selima u Oblasti, sa partizanskim odredima, odrzavane su veze i prenosen partijski materijal u Srbiju, Crnu Goru i u Albaniju. Zene koje su obavljale kurirske zadatke znale su sadrzaj poste koju su prenosile i u slucaju provale i opasnosti od neprijatelja mogle su ga prenijeti usmeno. Odigrale su veliku ulogu u prenosenju oruzja i dr. u dzakovima zita, vune, u slami, sijenu itd.,. pisanog matei:-ijala u hljebu, hrani, pisama u vesu, carapama, opancima itd. U orgauizaciji SKOJ-a bio je zuatan broj omladinki. Tako je, na primjer, krajem 1942. godine broj clanova SKOJ-a na Kosovn iznosio 2. 000, medju kojima je bilo vise od ·peUne omladinki. Akcije omladine, sijeiienje bandera, preuosenje vijesti, materijala, oruzja, hrane, prikupljanje pomoci za NOB su bile nmas'ovne i organho vane. Omladinke sn prikupljale materijalnu pomoc za NOP, sakrivale ilegalce, prebacivale oruzje i drugi materijal, odrzavale vezu i radile na okupljanju zena i omladine za NOP, formirale baze itd. Okupatorsko-ustaska politika istrebljivanja komunista i antifasista, pokrstavanja.., iseljavanja srpskog naroda iz Bosne i Hercegovine, progoni Jevreja, osnivanje konceutracionih logora u koje su slani Srbi, Jevreji, Cigani, a isto tako i 66 gradjani koji sus e protivili g~nocidu, stvorila je i u Bosni i Herc~ovini osjecaj nesigurnosti kod svih gTadjiina, zelju kod svih !judi koji zele da zive posteno i u skladu sa ljudskom savjescu da se distanciraju od bezumnih zlocina fasista. Prognaili Srbi i Jevreji ostavljali su. kod svojih hrvatskih i muslimanskih prijatelja i komsija stvari. od vrijeduosti odlaze6l u neizvjesnost. U .kuc.ama Hrvata i Muslimana sklanjali su se od nocnih racija, pred vozovima koji su odvlacili prognane stajali su, nijemi i ogorceni, njihovi prijatelji druge uacije, sagtedavajuci svu strahotu koja je snasla njihovu domovinu. U isto vrijeme okupator i ustaska. vlast pozivaju Hrvate i Muslimane u svoje vojne formacije, agituju za odlazak na Istocni frpnt, traze radnu snagu za njemacke fabrike, njemacki vojnici za bezvrijedne njemacke marke kupriju posljednje zalille robe, svode 2;ivot gradjana na oskudna i neredovna sljedovanja, imovinsku i zivotnu . neitigurnos t. Ni prisilni rad na koji okupatori i ustase salju njihovu djecu, autifasisticki orijentisanu, ni zatvori iz kojih dopiru krici zrtava, ni koncentracioni logori kojih je sve vise i u kojima je sve vise pripadnika i takozvanih privilegisanih nacija, ne mogu sprijeciti da se hiljade gradjana Bosne i Hercegovina oda.zovu pozivu Komunisticke partij e u borbu protiv fasistickih okupatora i njihovih slugu. Partijske i skojevske organizacije u gradovima' oslonjene na hiljade antifasista predstavljaju snazno uporiilte pripremlJ. za oruzani us tanak u Bosni i Hercegovini~ U tom pddjednako ueestvuju Hrvati, Srbi i Muslimani s'vjesni svoje zajed~ nicke sudblne, komunisti; · spremni da dadnu i zi vot u ovom presudnom boju u istoriji naroda Bosne i Hercegovina. Medju njima je stotine zeua Sarajeva, Banja Luke, Mostara, Tuzle, Bihaca, Prijedora i drugih gradova, varosica i sela sirom Bosne i Hercegovina. One su sekretari I clanovi mjesnih komiteta KPJ ili Saveza komunisti&e omladine, kuriri koji prenose ilegainu postu i partijsku stampu, one sakupljaju oruzje i municiju, sa-' nitetski materijal, njima prognani gradjani ostavljaju radio-aparate za potrebe partizanske stampe, one organizuju slanje hrane u zatvore, paketa ii logore, kilpe podatke od prisilno mobilisanih domobrana o rasporedu neprijateljskih snaga, brojnom stanju kasarni i naoruzanju itd, V ecina il~aluih partijskih radnica 67 �u Bosni i Hercegovini nosila je zar i feredzu, zivjele su pod tudJim imenima, jer ih je trazila policija. Zbog toga su ustaske vlasti pripremale naredbu o ukidanju zara, smatrajuCi da ce tako lakse uci u trag ilegalcima. Tesko je iz masovnog herojizma i stradanja izdvajati pojedince, ali cemo navesti nekoliko primjera. U Prijedoru je sekretar Mjesnog komiteta KPJ bila Mira Cikota. Pored ostalog, njoj pripada zasluga da je dosla do poclataka o vojnim snagama i ciljevima neprijatelja, sto je uveliko olaksalo oslobodjenje Prijedora od strane Narodnooslobodilacke vojske 1942. godine. Fasisti su je uhvatili za vrijeme ofanzive na Kozar! i javno Objesili u Prijedoru. U Sarajevu je streljana jedna ocl najpoznatijih komunistkinja Bosne i Hercegovina, studentkinja Beogradskog univerziteta Radojka Lakic, iz Bijeljine. Na listu papira pripremljenom da prim! njeno priznanje i podatke o ilegalnom pokretu - ostala je samo mrlja njene krvi. Strijeljana je nakon clugog mucenja u zatvoru, a da nije izgovorila nijedno ime i nijedan podatak. Proglasena je za narodnog heroja. U Banja Luci su za sve. vrijeme rata partijskom organizacijom rukovodile zene. Jedna od najistaknutijih aktivistkinja banjalucke organizacije bila je Vahida Maglajlic. Postovana i ugledna u svom rodnom gradu, ona je sav svoj ugled stavila u sluzbu pokreta. U stotine banjaluckih kuca smjestala je ilegalce, organizovala slanje paketa u zatvore i logore, sakupljala municiju, radio-aparate, papir, sanitetski materijal i drugo za partizane itcl. Uspjela je da pobjegne iz zatvora kada je uhapsena. Poginula je za vrijeme cetvrte neprijateljske ofanzive 1943. godine. Proglasena je za narodnog heroja. Mostar spada medju gradove Bosne i Hercegovina gdj e je masovnost ilegalnog pokreta bila snazno izrazena. Dovoljno je istaci jedan primjer. Poslije pete neprijateljske ofanzi ve u okupirani Mos tar je doslo ilegalno preko 60 boraca Mostarskog bataljona, medju kojima je bilo dosta ranjenika i bolesn!ka. Oni su smjesteni po kucama mostarskih rodoljuba, organizovana je lijecnicka njega, a da nijedan partizan nije prokazan. 68 Primjer nedjeljivosti osldbodjene i okupirane teritorije, jedinstva naroda i njegove organizovanosti predstavlja svakako i neprestani priliv novih boraca !z gradova u redove Narodnoostobodilacke vojske. Punktove na periferiji grada odr:Zavale su u mnogo stueajeva zene obezbjedjujuci prolaze po,-ed neprijateljskih straza i osiguravajuci podatke o kretanju neprijatelja. Na tom frontu ilegalnog rada palo je mnogo · zrtava iz redova zena i djevojaka. Okrvavljeni zidovi zatvora bill su nijemi svjedoci mucenja da bi se iznudila priznanja od uhapsenih. Iz Bosne. i Hercegovine 9. 057 zena deportovane su kao politick! osucljenici ill saradnici Narodnooslobodilackog pokreta u koncentracione logore. Ocl toga broja 3. 263 zene su ubijene Hi su umrle od glad! i bolesti. "JA SE PONOSIM STO STOJIM NA CELU ARMIJE U KOJOJ IMA OGROMAN BROJ ZENA" - TITO "· Zene su u vojsci bile borci, radile u sanitetu, vrsile partijske i politicke funkcije. One su ugled i cinove u Armiji sticale hrabroscu, istrajnoscu i visokom vojnickom disciplinom. U samom pocetku us tanka u nekim krajevi na bilo je dilema o tome da li zene mogu i cla li su sposobne da budu vojnici. 0 tome svjedoCi i clanak u "Proleteru", organu Central- · nog komiteta KPJ od marta 1941. godine: "K 9d mnogih nasih par tijaca pos toje neka nezadnjacka i nakaradna gledista - da zene ne mogu ucestvovati sa oruzjem ti borbi, da one ne treba da vrse razne funkcije u stabovima ltd. To su gledista pete kolone koja hoce cla onemoguci aktivno ucestvovanje zena u borbi. •• Zene su dosad dokazale da su is to tako sposobne snoaltl sve teskoce partl zanskog ratovanja kao . i muskarci... Zato treba ~rna omoguciti puno uce:~~ see u toj borbi kao i muskarctma."-1 :£'roleter". mart-aprill942). 69 • �sa ranjenicima poginula Jelka Tepavcevic i dr. Seljanka Darinka Radovic· imala je u svojoj kuCi zemunicu za ranjene partizane. Ni bljesak cetnicke kame nad glavom njenih kceri Radmile i Stanke nije je pokolebao da oda ranjenike. I ona je zaklana. Ovako je prosla i seljanka Sofija Ristic na cijem su imanju iskopane tri zemunice za rapjenike. Iako je imala petoro djece o kojima je sam a brinula, jer joj j e muz poginuo, nije htjela da prizna da bilo sta zna o partizanima. Jana Kocic je objesena o verige u odzaku kad nije htjela da otkrije skloniste u kome su bili ranjenici, a Ljubicu Ljubic u cijoj je kuci bila bolnica, fasisti su strijeljali, a zatim mrtvu iskasapili, jer ni ona nije htjela nista da kaze. Ovako je ginulo be·zbroj zena sirom Srbije. Spremnost i zelju zena da se bore sa oruzJem u ruci izrazio je u svojim dokumentima i Vrhovni stab Narodnooslobodilacke vojske. U svojoj naredbi o izradi spiskova vojnih obveznika, Vrhovni stab odlueuje da se u njih moraju uvesti i imena zena od 17 do 45 godina koje se dobrovoljno jave u redove boraca. Vee u vrijeme formiranja partizanskih odreda, u ljeto 1941. godine, u njihove redove stupilo je, na primjer, preko 50 drugarica iz Beograda. Drugarice koje su se povukle sa partizanskim jedinicama za Sandzak usle su u sastav novof-Jrmiranih jedinica. U proleterskim i drugim brig adam a nalazilo se nekoliko s tot ina zena Srbije. One su prosle slavni put ovih brigada i borile su se na svim bojistima Jugoslavije sireci bratstvo i jedonstvo. Sarno u sastavu Prve i Druge proleterske brigade, prilikom njihovog formiranja bilo je preko ioo zena-boraca iz Srbije, od kojih je skoro polovina izginula. Medju njima je i nekoliko zena narodnih heroja. Prva neprijateljska ofanziva na slobodnu teritoriju u Srbiji otpocela je krajem septembra 1941. godine. Pod pritiskom daleko nadmocnijih okupatorskih snaga potpomognutih domacim izdajnicima, partizanski odredi su se morali povlaciti. Padom slobodne teritorije u Srbiji, krajem novembra 1941. godine, za tamosnje stanovnistvo nastali su teski i neizvjesni dani. Petog decembra 1941. godine njemacki vojni zapovjednik za Srbiju uputio je zapovjedniku oruzanih snaga na ~~· Jugoistoku izvjestaj u kome, pored ostalog, stoji: "Nameravamo da se tokom zime preko specijalnih komandi, uz sadejstvo trupa izvrsi proveravanje celokupnog stanovnistva u predelima ustanka. Bice s treljan svaki onaj za koga se utvrdi da je ucestvovao u ustanku. Izgleda da nije celishodno da ovi !judi ostanu u Srbiji juzno od Dun'\va ... '' Bas u tim danima zene ispoljavaju ogromnu hrabrost. BOre se sa puskom u ruci braneci svoje domove kao sto to cine Persa Lazarevic i Vlahinja Kruna Lazarevic i mnoge druge zene. Djevojcica yukica Stankovic,da ne bi pala u ruke neprijatelja, ubija se posljednjim metkom. Marija Vasiljevic nije htjela da napusti teske ranjenike koje je njegovala, pa su je neprijatelji streljali zajedno sa njima. Tako je zajedno 70 Za centralnu Srbiju je karakteristicno to sto su se na ovoj teritoriji obnavljali i odrzali partizanski odredi za sve vrijerhe rata. U njihsu se ukljucivali gradjani i gradjanke okupiranih gradova kada im je, zbog ucesca u akcijama, prijetila opasnost da budu uhapseni. Sarno u. jednom takvom odredu bilo je 60 zena. U cetiri odreda koji su nakon ove ofanzive for~ mirani, samo na leskovackom terenu stupilo je preko 200 zena. Prve zene sa Kosova otisle su u partizanske odrede jos jula 1941. godine. Pocetkom oktobra 1941. godine je formiran Pozadinski partizansk1 odred sa 750 boraca u pet bataljona. U vrijeme formiranja u Odred nisu primane drugarice, ali su krajem godine sve zene clani>vi KPJ usle u sastav Oireda, a kasnije i druge pripadnice pi:Jkreta. Partizanske zakletve polagane su na skupovima u pojedinim kucama. .,~. u odredu su organizovani teorijski i prakti cni kursevi vojne obuke i sanitetski tecajevi. Kroz ove kurseve proiile su sve drugarice pripadnice Odreda. Do kraja 1941. godine i u Pristini i u selima graeanickog sreza formirane su pozadinske vojne desetine ·u kojima je takodje bilo dosta zena i djevojaka. Drugarice sa Kosova koje su se spasile iz zatvora i logora i veliki dio onih kojima je prijetilo hapsenje, odlazile su u 71 �partizane. A progoni i hapilenja bili su s vakodnevni. Sarno iz PeCi u 1942. godini bilo je internirano oko 2. 000 [judi i zena. Veliki broj drugarica prosao je zatvore u zemlji, logore u Albaniji i u Italiji. Ne stigavsi do internacije i logora, neke su strijeljane u zatvol-ima. Isticemo samo neke. Medju oko 40 komunista, od cega 8 drugarica, uhapsenih 19. maja 1942. godine, bila je i Slovenka Silvira Tomasini, predratni clan KPJ i profesor· gimnazije. Mucena je svakog dana u zatvoru. Zbog r: svog herojskog drzanja, proglasena je za narodnog heroja.Sredinom marta 1943. godine je takodje uhapsena Jovanka Radivojevi6, clan KPJ od aprila 1941. godine, studentkinja. Mucena, polornljenih ruku i nogu, ostala je vjerna partijskoj zakletvi.Strijeljali su je gestapovci. I ona je proglaiiena za narodnog heroja. U martu 1944. godine su vrsena vjesanja i strijeljanja. Medju 12 obje6enih bila je i 16-goc)iiinja Ganimet Terbesi. Veliki broj zena Kosova dao je zivot za slobodu. Veliki je broj majki koje su izguhile po jedno, dvoje, pa i troje i cetvoro djece. Ucesce Makedonki u narodnooslobodi!ackom ratu je bilo vrlo masovno. Zelja da se postane partizanka u ono vrijeme zivi u hiljadama mladih djevojaka i zena - prista!ica narodnooslobodilacke borbe. Nije slucajno u to vrijeme nikla paznata partizanska pjesma u kojoj djevojke kazu: "Zbogom vek, proiitavaj rode moj, jas odam vo boj!" Pjesma ispjevana zeni-borcu, njenoj neustrasivosti i odlucnosti u borbi protiv neprljatelja, kakva je pjesma o Elpidi Karamandi, munjevitom brzinom se siri i postaje popularna. Elpida Karamandi, studentkinja iz Bitolja, clan KPJ od 1941. godine, jedna od organizatorki zena u os lobodilackom pokretu u svom gradu, tesko je ranjena 3. maja 1942. godine kao borac Bitoljskog partizanskog odreda u borbi sa bugarskim okupatorima. Elpidu su okupatorski vojnici vezali za dvokolicu i tako dovukli u prvo selo. Seljaci, dotjerani da bl bi!i zaplaseni ovim prizorom, prieaju da je pjevala sve dok nije izdahnula. Herojska i mucenicka je smrt skopske partizalll" ke Nevene Georgijeve Dunje, koja se borila u Prvom skopskom odredu. U borbi koju je njena ceta vodila sa bugarskim fasistima 6. decembra 1942. godine, ona je tesko ranjena i zarobljena. 72 Fasisti su joj zivoj odsjekli glavu i nose6i je po 11eleskim selima, pokazivali narodu da bi sijali strah. Jedna seljanka izdvojila se iz redova na silu prikupljenih mestana, uzela iznenadjenom krvoloku Dunjinu glavu i poljubivsi je pocela da zapjeva: "Kazi mi, kerko, lepoto moja, koju li majku danas rasplaka ••• " Jedanaestog oktobra 1943. godlne formirana je Prva makedonsko-kosovska brigada. U njoj su bila i dva bataljona Srba, Albanaca i Crnogoraca sa Kosova, kao i ceta Slovenaca. Taka je ova brigada bila simbol bratstva i jedinstva naroda. Njen politick! komesar bila je zena. Zenama borcima sa Kosova koje su se borile na teritoriji Makedonije djevojke-seljanke iz Debarca podigle su neizbrisiv spomenik u svojoj pjesmi o Milevi Kosovarki, koja se ubrzo pocela pjevati po cijeloj Makedoniji. Medju borcima Prve makedonsko-kosovske udarne brigade u prvim redovima nalazi se i Estreja Ovadja Mara. Mara je prosla skoro cijelu Makedonlju kroz bitke spasavaju6i i njegujuci ranjene partizan e. Poginula je 1. septembra 1944. godine u bici sa bugarskom faSistickom vojskom kao politick! komesar Sedme brigade. U Trecoj makedonskoj narodnooslobodi!ackoj udarnoj brigadi borila se Vera Joci6, Srpkinja. Nalazila se na duznosti politickog komesara batatjona kada je smrtno ranjena. 0 njenoj hrabrosti -; odanosti borbi napisao je poznati· makedonski pjesnik jednu od najljepsih lirskih pjesama "Ljubav". Na predlog Makedonije, proglasena je za narodnog heroja. U pro!jecnoj ofanzivi izgubila je zivot Vera Trajkova Kotorka iz Kumanova, ucenica VII razreda girnnazije. Bila je borac Karposovskog bataljona. U pocetku bolnicarka i politick! delegat u vodu, pos[lj;:; pokazane hrabrosti postaje politick! komesar cete. Poginula je u jurisu na fasisticka utvrdjenja. Za slobodu Makedonije data je svoj zivot i mlada Albanka iz Debra, narodni heroj Ibl Palikuca. Braneci odstupanje jednog dijela svoga bataljona, poginula je 22.septembra 1944. godinc., 73 �Zene u Egejskoj Makedoniji ukljucile su se jos 1940. godine u Antifailisticki pokret koji se razvijao pod parolom: "Domaci fasizam je tezak - tudji jos gori". Masovno ukljuoivanje zena iz seta i gradova pocelo je 1941. godine, kada su zene Makedonke, kao uostalom i Makedonci iz Egejske Makedonije, masovno s tupale u jedinice KLAS-a,. F AM-a, zatim u partijske i omladinske organizacije i zenske pozadinske organizacije. U redovima Narodnooslobodilacke vojske ucestvo- valo je 5. 752 zene iz Makedonije, od toga je poginulo 306. Nosioci "Spomenice 1941" su 127 drugarica, a sedam ih je odlikovano ordenom Narodnog heroja Jugoslavije. U vojvodjanskim brigadama i odredima bilo je bataljona u kojima su trecinu borackog sastava cinile zene i djevojke. Nije bila rijetkost, narocito u sremskim selima, da se iskupi po pedeset djevojaka i zajednicki krenu u Narodnooslobodilacku vojsku. Dojul!erasnje poljoprivredne radnice, domacice, djevojkc stasale za udaju i materinstvo, kretale su tamo gdje ih je zvala svijest i rodoljublje. Za kratko vrijeme one su ovladale osnovnim vojnim znanjima' i vjestinama i izravnavale se po vojnickoj hrabrosti i umjesnos ti sa svojim drugovima. Mnoge su bile komandiri, vodnici, pclliti cki komesari, partijski rukovodioci. nu drugarica. · " Sa sumnjom se gledalo na borbenu vjesti- Na putu kroz Kordun, nasa II partizanska udarna brigada u cijem je sas tavu bila i ceta om ladinki, sukobila se s jakim neprijateljskim motorizovanim, tenkovskim i pjesadijskim snagama. U borbi koja se razvila, mlade partizanke, za- jedno sa svojim drugovima-partizanima, neustrasivo su jurisale na neprijateljsku konjicu, kamione, pa cak i tenkove." U septembru 1942. godine formirane su jos dvi. je zenske cete. Godine 1942. 200 omladinki i zena odlazi u IV, V i XI kordun~ku brigadu. U VI slavonskom korpusu od prvog dana us tanka do oslobodj enja borilo se oko 1. 6 70 zena. Sedamnaesta slavonska bri!Jada imala je vise od 200 drugarica, Prerna podacima iz aprila 1943. godine, u XVI omladinskoj NObrir .., gadi bile su 83 zene, a XVII NO brigada brojila je u maju iste godine oko 250 zena pa su je cesto nazivali "zenska brigada". U isto vrijeme (maj 1943. godine) u XVI diviziji NOVH nalazi se 95 zena. U I dalmatinskoj proleterskoj brigadi bilo je, u toku rata, oko 130 zena, a u XIX diviziji 258 zena. U X zagrebackom korpusu bilo je u 32. diviziji 130 zena, a u 33. div iziji 107 zena. ' U Hrvatskoj nije bilo odreda, brigade ni takvog kraja u kome se nije borio sa oruzjem u ruci veliki broj zena. Sesta licka divizija !mala je u svojim redovima vise od 600 zena-boraca, mitraljezaca, bolnicarki, vojnih i politickih rukovodilaca, koje su prosle sav njezin teSki i slavni put kroz Liku, Bosnu, Srem itd. U toku 1942. godine pocinju se formirati zenske part!zanske cete sastavljene uglavnom od om ladinki. Prva zenaka ceta formirana je 25. avgusta 1942. godine. Omladinske zenske cete prosle su kroz jednomjesecni vojno-politicki kurs. Poslije prvih borbi u kojima je sudjelovala ceta om!adinki, u clanku "Partizanke u borbi" ("Udarnik", glasilo udarne brigade I operativne zone Hrvatske, iz 1942. godine) pise izmedju ostalog: · 74 Oko 1.200 zena u Hrvatskoj nosioci su "Partizanske spomenice 1941", od ukupnog broja ratnih vojnih invalids u Hrvatskoj 46% su zene, a prema anketi od 1964. godine od ukupnog broja ucesnika NOB (329. 570) 113.344 bile su zene ili izrazeno u proc enti rna 34%. Sedamnaest zena u Hrvatskoj proglaileno je za narodnog heroja. U Crnoj Gori je krajem 1941. godine u bataljonu "Jole Piletic" bilo 125 partizanki. Pocetkom 1942. godine partizansku zakletvu polozilo je jos 148 zena. Prilikom formiranja udarnih bataljona (tokom aprila i pocetkom maja 1942. godine) u njih stnpa 160 partizanki. 75 �Omladinskt udarni bataljon; na primjer, imao je u svom sastavu 20 procenata omladinki. Kada je 17. juna 1942. godine formirana IV crnogorska brigada u njenom sastavu bilo je 1. 000 boraca, a od toga 200 zena. Na dan formiranja V crnogorska je imala 560 boraca, od toga 60 zena. Pocetkom maja IV sandzacka brigada imala je 471 borca, od cega 40 zena. U zavrsnim operacijama za oslobodjenje zemlje ucestvovalo je 2.108 zena iz erne Gore. U narodnooslobodilackom ratu poginulo je 483, strijeljano i objeseno 1. 804 Crnogorke, a u neprijateljskim zatvorima i logorima umrlo je 268 zena. Za izvanredne zasluge i hrabrost pokazane u ratu, osam Crnogorki je odlikovano Ordenom narodnog heroja. Trebalo bi navesti vrlo mnogo imena, cak i ako bismo govorilt ilamo o mrtvim drugaricama koje su u svim krajevima Slovenije polozile svoje zi vote u temelje oslobodjenja i suverenosti svog naroda. Da navedemo samo nekoliko primjera. Narodni heroj Pavla Mede Katarina, tekstilna radnica, hrabro je poginula u januaru 1943. godine kao komandir zenskog voda Pohorskog bataljona, koji je, poslije duge i ogorcene borbe s njemackim okupatorom na Pohorju, u Stajerskoj, izginuo do posljednjeg covjeka. Pored nje; .· junacki su poginule u teskim borbama narodni heroj Mihaela Skapin - Drina, seoska djevojka iz okoline Sezane u Slovenackom primorju kao politkomesar bataljona, narodni heroj Milka Sobar - Natasa, seoska djevojka iz Bele krajine u probijanju italijanskog obruca i narodni heroj Majda Silc iz Ljubljane, koja j e poginula u Do lenjskoj. Nada Zagar, kcerka poginulog komandanta gorenjskih partizana, pala je u Ljubljani 1942. godine u ruke okupatora zajedno sa dve sestre i majkom. Sve cetiri podvrgnute su najnecovjecnijem mucenju. Nada, koja se u septembru 1943. godine oslobodila iz italijanskog zatvora, odmah se ukljucila u Italiji u prekomorske brigade i na putu prema domovini junacki poginula kao brigadni sekretar SKOJ-a u borbaima kod Knina, 1944. godine. 76 Narodni heroj Majda Vrhovnik - Lojzka iz Ljubljane, student medicine i Clan KP Slovenije od 1940. godine, bfl:a je do 1944. godine u Ljubljani kurir i radnica u ilegalnim tehnikama i stamparijama. Poslije toga otisla je, na vlastitu zelju, na politicki rad u Slovenacku Korusku (danas u Austriji). U februaru 1945. godine u Celovcu Gestapo je uhapsio, strasno su je mucili, a nije izdala ni jednu rijec. Drugog maja 1945 .. godine odveli su je iz zatvora .u nepoznatom pravcu. " Narodni heroj Kuclar Antonija, seoska domacica iz okoline Ljubljane, majka desetoro djece vee u pocetku 1941. godine sakuplja i prenosi oruzje i daje cijelu svoju kucu na koristenje partizanima i aktivistima Osvobodilne fronte. u borbama maja 1942. godine hranila je cijelu partizansku jedinicu.Avgu~ta 1942, kada su italijanski vojnici upali u .selo, njenog muza su strijeljali, kucu spalili, sva njezina djeca otisla su u partizane, a nju su uhapsili i strijeljali •. Pet njezinih sinova palo je u partizanima. U ljubljanskim zatvorima ubijeno je mnogo zena za vrijeme italijanske i njemacke okupacije. Medju njima su i aktivistkinja OF Malci Belie, profesor Vida Janezic, clanica vise rejonskih odbora OF, radnica i kurirka Povjerenistva CK KP Slovenije za Ljubljanu Zora Begancin - Marija i tekstilna radnica, clan Okruznog komiteta KP za Ljubljanu Marija VajS! - Darija, a· nekima se izgubio svaki trag. Tri od njih su narod~ ni heroji. Njemackf okupator u gradu Trstu i okolini progonia je antifasiste najsurovijim metodama. Poznato je, na primjer, strijeljanje i vjesanje talaca u ulici Gega aprila 1944.godine. Medju 50 zrtava bilo je pet zena, tri Slovenke i dvije Italijanke. U takozvanoj "Rizarni", u predgradju Trsta, u krematorijumu, jedinom u tom dijelu Evrope, spaljeno je vise od tri hiljade !judi i zena iz svih evropskfh zemalja, a medju njima su takodje brojne ilene, Slovenke i Italijanke, iz Trsta i okoline. U Koruskoj (dams u Austriji) podrucju koje je bilo najblize jezgru Njemacke, jos u aprilu 1942. godine ise!jeno je u Njemacku 160 slovenackih porodica. Medju mnogim poginulim iz tog podrucja u januaru 1945. objesene su u Gracu mati i kci Micejev">. 77 �U sjeveroistocnom podrucju Slovenije, okupiranoiiJ od Madjara, u Prekomurju, pale au takodje zene, medju njima Zora Rupena - Katja iz Dolenjske, Vida Petje iz Celja, koje au radile politick! na tom terenu. Tesko je do kraja utvrditi ko!iko se zena borilo iii poginulo u oruzanim borbama s okupatorom u partizanskim jedinicama Slovenije, koliko je bi!o pozrtvovanih bolniearki, bombasa i boraca sa puskom u ruci, boraca prekomorskih brigada, koje su usle u borbu Cim su se spasi!e fasistickih zatvora i logora. Podaci kao sto su: 21 zena od 1.75 narodnih heroja S!ovenije i 318 od 1. 811 nosi!aca "Partizanske filpomenice 1941" dokazuju mnogobrojno ucesee zena medju prvoborcima i organizai;torima OF i NOB. Od 21 zene-narodnih heroja - 16 njih je poginulo, 7 u borbama u partizanskim jedinicama, a 9 na izvrsava-. nju politi ckih zadataka. , U Brigadama i partizanskim odredima Jugoslavije bodlo se 11.838 zena iz Bosne i Hercegovina, od kojih je po..: ginulo 1. 787. Vee u jesen 1941. godine 30 djevojaka samo iz dva sela drvarske opstine proslo je kroz vojnu obuku. Prva zena narodni heroj Jugoslavije je mlada seljanka Marija Bursae iz sela Kamenice u blizini Drvara. Bi!a je borac, bombas u Desetoj krajiiikoj narodnooslobodilackoj udarnoj brigadi. Iz ove opstine je i narodni heroj Danica Materie. Zarobljena je, tesko ranjena, dok je svojoj ceti vatrom stitila odstupniou. Strijeljali su je fasisti. Mi!ka Bosnie je_ treea zena-heroj iz ove opstine. Poginula je junacki za vrijeme njemackog desanta na Drvar u maju 1944. godine. Imala je svega 17 godina. U Podgrmeeu, u Bosanskoj krajini, jos u pocetku ustanka 1942. godine, organizovani su vojno-po!iticki .kursevi na kojima su mlad!Ci i djevojke osposobljavani za borbu u redovima Narodnooslobodi!acke vojske. Kroz ove kurseve proslo je do 1943. godine oko 250 djevojaka. · · Iz opstine Livno u toku rata otislo je 200 zena i djevojaka u razne brigade pri!ikom njihqvog prolaska na ovu teritoriju. Oko 60 mladih muslimanskih djevojaka iz ove opstine bile su bore! hercegovacke brigacJ.e. 78 Za vrijeme neprijateljske ofanzive na Kozari 1942. godine · u kojoj je ucestvovalo preko 70.000 fasistiCkih vojnika protiv 3. 500 partizana~ svaki muskarac, svaka zena, omladina bi!i su neposredni ucesnici bitke. Iza pojedinih partizanskih ceta stajale su cete djevojaka spremne da prihyate oruzje iz ruku poginu!ih iii ranjenih partizaml. Sirom zemlje odjeknuo je pok!ik mlade djevojke ispod Kozare, Nene Bokanove. Nju su zarobili faSisti i pove!i je sa sobom. U trenutku kada su prolazili most na rijeoi Uni, jedan od fasista je rekao: "Sedam godina smrdice Kozara' od va-? sih ljeseva." Nena se odjednom istrgla iz njiho.vih r1,1kn i skacuci preko ograde mosta u rijeku, viknula: "Sedam stotina godina pjevaee se slava Kozare." Za vrijeme vazdusnog desanta na Drvar u maju 1944. godine koga su izvrsi!i njema~ki okupatori sa ciljem da uniste Vrhovni stab Narodnoosloboditacke vojske i druga Tita,u borbenim redovima otpora, osim oruzanih j edinica, nasao se H tav narod, Svaka ulica bila je bojno polje, svaka knea uporiste partizans. Ogromna tehniCka nadmoe neprijatelja pokazala se nemocnom pred svijeseu i borbenosti naroda. "Gdje su partizan!? Gdje je Tito?" - . Jspitiva!i su njemacki oficiri i gestapov.:. ci tukuei zene, ubijajuei djecu na njihove oci, paleei kuce; Nijedl;ln glas nije odgovorio, ni jedna ruka nije se podigla u pravcu Titove pecine, za koju su znala i najmanja djeca Drvarske do!ine. U ovom gradu, proglasenom gradom-herojem, medju mnogobrojnim zrtvama nasla se i Rada Vranjesevie, clan Oblasnog komiteta Komunisticke partije za Bosansku krajinu i citav Okruzni komitet SKOJ-a. Medju njima su se herojski borile i poginule clanovi ovog Komiteta Zora Zeljkovie i Razija Omano.:. vic. Za vrijeme IV neprijateljske ofanzive poznate po tome sto su jedinice koje su u njoj ucestvovale imale zadatak da spasu od unistenja cetiri hi!jade ranjenika, u jedinice Narodnoos[obodilacke vojske ukljuci!o se preko 600 djevojaka iz krajeva gdje su vodjene borbe. Mnoge od njih prosle su ne samo kroz oganj bitke na Neretvi, nego i na Sutjesci, kao borci, bolniearke, ne uzmicuei ni pred kakvim zadacima i teskoeama. Zajedno sa ostalim nosi!e su preko rijeke i planina ranjenike i 79 �bolesnike da bi mnoge od njih i same pale u borbama ili podlegle bolestima, osobito tifusu, koji je u to vrijeme harao •. Bijele seoske marame i nosnje il kojima su krenule po januarskom mrazu na daleke puteve borbe polako su nestajale. U borbama osvojeno oruzje i vojnicka odijela postali su nova djevojacka oprema koju su skinule tek poslije oslobodjenja. zemlje, U SANITETU Jos prije ustanka mnoge bolnice i klinike bile su snazna uporista Narodnooslobodilackog fronta. Ljekari - antifasisti, pomagali su pohap8enim komunistima i antifasistima na taj nacin stc su ih proglasavali bolesnim, prebacivali u bolnicka odjeljenja i na taj nacin omogueavali lakse bjegstvo iz fasistiCkih zatvora. Takvih slueajeva bilo je u Beogradu, Sarajevu i mnogim drugim gradovima. lsto tako, u toku rata, prebacivani su ilegatno teski ranjenici u bolnice u okupiranim gradovima, gdje im je ukazivana strucna pomoe i njega. Vee je receno da su mnogo prije izbijanja rata, u periodu velike odlucnosti naroda da brani svoju zemlju od fasista, sirom Jugoslavije odrzavani sanitetski teeajevi na kojima su u prvom redu obueavane zene i djevojke. Ustanak je od mnogih medicinskih ustanova napravio antifasistiCke tvrdjave iz kojih su iznoseni tajno lijekovi, odlazilo ljekarsko i ostalo medicinsko osoblje u partizane, stvarajuei uslove za prihvat i njegu ranjenika i pod najtezim uslovima. Svoje redove sirili su neprestano osposobljavanjem novih bolnicara, higijenieara i drugog medicinskog osoblja, To osoblje regrutovalo se dobrovoljno iz redova mladih zena i djevojaka. A citava sanitetska sluzba bila je neprestano pomagana od hiljada gradjana, narocito zena, spremnih uvijek da ociste bolnice, da donesu dovoljno hrane za ranjenike i bolesnike, da pripreme odjeeu, da sasiju posteljno rublje itd. Prilikom pokreta pojedinih odreda, brigada i drugih vojnih jedinica narod je nosio teske ranjenike, 80 brionuo se za pravljenje nosila, za hranu itd. Prvi zadatak svih vojnih jedinica prilikom oslobadjanja pojedinih gradova bio je da pribave sanitetski materijal i lijekove i druge potrebe za ranjenike. Vee 1941. godine postojalo je na slobodnoj teritoriji u Srbiji osam bolnica i tri ambulante. Osoblje su, pored profesionalnih ljekara i bolnicarki, sacinjavale i dobrovoljne bolnicarke. Pri bolnicama su stalno .odrzavani sanitetski kursevi. Bolnica Kragujevackog partizanskog odreda nastala je na taj naCin sto je u jednoj akciji odreda· sa teritorije koju je drzao neprijatelj kompletna bolnica. prebacena na slobodnu teritcriju. Pod zastitom odreda, u tcku noCi, kalona od 40 volovskih kola prevezla je cjelokupnu opremu bolnice sa 60 kreveta. U njoj j-e2radilo oko 30 drugarica iz odreda. U bolnici su se lijeCili ne samo partizan!, nego i mjestani. Aktivi zena iz okolnih seta organizovali su prikup!janje hrane za bolnicu. Na putevima prema bolnici svakodnevno su hitale zene sa prepunim korpama hrane i drugim da- · rovima za ranjenike. Pored hrane, odjeee i obuee, zene su prikupljale i novcanu pomoe ne samo za bobiicu nego i za odred._ U ovu su akciju bili ukljuceni svi aktivi zena na teritoriji koju je obuhvatao odred. U bolnicama i drugim zdravstvenim ustanovama u Ljubljani jos u prvim danima okupacije razvila se jaka organizacija Osvobodilne fronte kojom je rukovodila poznata ljekarka - komunistkinja dr Bozena Ravnikar. Prvi ranjeni partizan! li~ jecili su se u Ljubljani i to u bolnicama na tri mjesta, gdje su uspjesno prikrili operacije i lijecenje pod drugim dijagnozama. · Medju najvaznijim aktivnostima bilo je sakupljanje ogromnih kolicina sanitetskog materijata i medicinske opreme. Kada''je otisla prva veea grupa ljekara u jedinice NOR-a, za njima su poslali vi~e zeljeznickih vagona tog materijala na oslobodjenju teritoriju, medju·'tim i kompletnu opremu za veliku hirursku poljsku boinicu. Na taj nacin je otislo iz Ljubljane vise grupa ljekara i studenata medicine. Medju njima bilo je od samog pocetka mnogo zena. 81 �u istoriji slovenackog ratnog saniteta oznaeene su kao izvrsni organizatori partizanske sanitete i zdravstvene sluzbe medju civilnim stanovnistvom. Doktorice Franja B_idovec i Paula Jerina - · Lah rukovodile au sa dvije poznate ~rhzans~e bolnice_ bolnicom "Franja" kod .sela Cerkno u Slovenackom ~n­ morju, 'i bolnicom "Paula", koje neprijatelj nije nikada otkno. · u cjelini, iz Slovenije je poginulo u narodnoos lobodilackom ratu u borbama i1i logorima 45 ljekara, medju kojima 4 zene i 50 studenata medicine, a medju njima 5 zena. · Veliki je broj zena lijecnika, koje su aktivno ucestvovale u NOP Hrvatske. Vee u prvoj godini borbi nalazi se 11 vojtiim jedinlcama, partizanskim bolnicama i ambulantama 36 zena-ljekara. :!ira Petrovoj Gori tokom rata razvijala . se·,- ~­ prestano centralna partizanska bolnica; koja je radila za cijelo vrijeme narodnooslobodilacke borbe i za neprijatelja ostala neotkiivena; Izgradjivana na nekoliko mjesta u planini, bolnica se. Silstojala od kompleksa brvnara koje su izgradjivali povjerljivi [judi iz okolnih krajeva, kao sto je i citavo snabdijevanje bolnice bilo povjereno narodnooslobodilackim odborima i masovnim organizacijarna, narocito organizacijama Antifasistickog fronta zena. Tokorn rata ova botnica s e razvijala kao us tanova sa specijalnim odjeljenjirna - za teske ranjenike, za tifusare ili bolesnike od drugih bolesti. Za slucaj da neprijatelj prodre i ugrozi ranjenike, bile su priprernljene zemunice u koje su za vrijerne neprijateljskih napada u bolnici, sklanjani ranjenici i dr11gocjeni bolnicki materijal. Ovakva krupna ustanova ne bi mogla opstati ni razvijati se bez neprestane brige naroda. To znaci da su za nju znala sva okolna mjesta, pa ipak se nikad nije dogodilo da je neprijatelj saznao za nju. U njoj su radili rnnogobrojni ljekari i drugo sanitetsko osoblje, spremni u svakom trenutku i da uzmu pusku u ruke da bi odbranili svoje ranjenike sa is tom odanoscu kako su se, u teskim uslovima, nesebicno borili za ·njihove zivote i ozdravljenje. Da istaknemo sarno jedan od mnogih primjer<>: u ovoj bolnici J'adila je i dr Marija Slezinger. za vrijeme IV neprijateljske ofanzive zarazila se od pjegavog tifusa i umrla. Njena humka napravljena je iznad . 82 jedne zemunice i tako posluzila kao kamuflaza za ulaz u zemunicu. Mrtva doktorka ostata je i dalje na strazi kraj svojih ranjenika i bolesnika. Vee u toku 1942. i 1943. godine na oslobodjenom podrucju Hrvatske postojala je dobro organizovana sanitetska sluzba. U to vrijeme vee radi 11 bolnica. U bespueima planina Bosne i Hercegovina sreeu se desetine spomen-obiljezja za partizanske bolnice. Bile su to brvnare koje su izgradili seljaci u kojima su se partizanski ljekari sa bolnickim osobljem borili za zivote ranjenika. Operacije su cesto izvodjene bez narkoze. Nemalo je primjera nadoovjecanske izdr:Zljivosti ranjenih boraca koji su bolove odsjecanja nogu ili rukn podnosili bez jauka. Sarno su graSke ledenog znoja svjedocile o njihovirri patnjama. Za vrijeme ofanzive na Kozar! Silgradjeno je desetine zemunica za ranjenike. Nad njima su bdjele zene. Cesto i same ranjene odbijale su da prime lijeko.ve govoreci: "Cuvaj te to za borce, oni su vazniji od nas." Drugog jula 1942. godine u Bosansku krajinu stigle su proleterske jedinice i Vrhovni stab. Mnogo ranije narod je doznao za priblizavanje ovih jedinica koje su sa sobom vodile i veliki broj ranjenika. Svuda je pripremljen docek kakav rnoze da priredi samo narod koji se bori. Drvar je tada prihvatio ranjenike proleterskih jedinica. Sve je bilo spremno kada su stigli ranjeni pro!eteri. I smjestaj u improvizovanim bolnicarna, i dezurne bolnicarke, i radne cete omladinki i zena spremnih da nose teske ranjenike, i stolovi na livadarna puni hrane, i borbena pjesma, i strukovi poljskog cVijeca, i skrornna seoska odjeea i obuea. Stotine zena i djevojaka drvarske doline danju i noeu su dezurale na smjenu kraj svojih drugova i drugarica, ranjenih proletera. n istoriji nase Narodnooslobodilacke borbe ostace kao vjecni spomenik humanizma revolucije borba za spas ranjenika u •.•rijeme IV neprijateljske ofanzive. Bila je to ofanziva 120.000 njemackih, l:talijanskih i bugarskih okupatora pomoguuti kvisiinskim formacijama ustasa i cetuika protiv glavnine nase vojske od 25 . 000 borHca koja se kretala. sa Vrhovnirn stabom. 83 �Sa nasim borcima bila je c·entralna bolnica sa preko 4. 000 ranjemka, Ova ranjenicka kolona je na volovskim kolima, na ko-. njima, na nosilima koje su nosili borci i narod presla put od 200 kilometara. 0:1 Karlovca, grada u Hrvatskoj, preko slobodne teritorije Like,' Korduna, Banije, Bosanske krajine, putem dugim 300 kilometara kretala s e pred neprijateljskom najezdom u pravcu partizanskih kolona na celu sa Vrhovnim stabom masa od 50. 000 zena i djece o kojima je takodje trebalo voditi raeu..: na. Jos toliko naroda napustilo je svoja sela i otislo u zbjegove u snijegom .zavijane planine, te strasne zime 1943, godine. U uspjesnim, ali teskim borbama za spas ranjenika, njihov broj se stalno povecavao. Ranjenicima se pridruzivao sve veci broj bolesnika, jer je pocela epidemija pjegavog tifusa haraju6i po vojnim jedinicama, desetkuju6i stanovnistvo. Cetrdeset dana trajale su borbe u kanjonu rijeke Neretve - i zavrsile se potpunim porazom brojno i tebnicki nadmo6nijeg neprijatelja. Naiie iznurene divizije izvrsile su svoj istorijski zadatak - spasile ranjenike, razbile neprijateljske formacije i krenule u dalje borbe. U bici za ranjenike i citav mirod se brinuo za spas ranjenih b bolesnih drugova. To je znacilo odvojiti posljednji komad hljeba, posljednju litru mtijeka, danju i nocu preko brda i planina, pod kiiiom metaka, nositi ranjenike. Na tom polju istrajalo je na hiljade zena, djevojaka, odraslije djece. Odmah nakon toga, sredinom maja 1943.godine, · zapocmJe jedna od najve6ih bitaka Narodnooslobodilacke vojske Jugoslavije. Na 15.000 iznurenih, polugladnih boraca NOV, koji uz to vode cetiri i po hiljade ranjenika, na uskom prostoru koji cini tromedju Bosne. i Hercegovine i Crne Gore, napada 120 hiljada okupatorskih vojnika i domacih izdajnika opremljenih najmodernijom tehnikom, opkoljavaju ih sa namjerom konacncig obracuna sa Narodnooslobodilackom vojskom i pokretom. Po cijenu velikih gubitaka, borci nasih divi zija i brigada probili su obruc neprijatelja, zadali mu teske gubitke, sacuvali svoje snage, izvukli s voje ranjene drugove. Procjenjuje se da je u sas tavu vojnih snaga Narodnooslobodilacke vojske u bici na Sutjesci, kako je nazvana ova bitka, bilo 17% zena. 0 brizi za ranjenike kao moralnoj normi revolucije govori i podatak da je jedna od prvih briga Nacionalnog 84 komiteta narodnog ostobodjenja JugoW.avije i Vrhovnog staba nakon priznanja · Narodnooslobodilackog pokreta i Narodnooslobodilacke vojske od strane saveznika i njihove spremnosti da pruze pomoc narodima Jugoslavije koji se bore protiv fasizma, bila da se dobije sto veca pomoc za njegu ranjenika u sanitetskom materijalu, lijekovima i prihvatanju teskih ranjenika, Tako je, nakon kapitulacije Italije i saveznickog iskrcavanja, omoguceno prebacivanje nailih ranjenika u posebno za tu svrhu organi:o vane vojne bolnice u Italiji. Sarno u toku 1944. godine lijeceno je u ovim bolnicama 12,000 .vojnika i oficira Narodnooslobodilacke vojske Jugoslavije. Mnogi napisi u nasoj ratuoj stampi govore o ratnim bolniearkama. 0 njihovim junastvima i spasavanju ranjenika za vrijeme borbe, pozrtvovanosti pri evakuaciji ranjenika, odbrani ranjenika od neprjjateljskih napada,. hrabrom i savjesnom vrsenju svojih zadataka ispjevano je mnogo potresnih pjesama u vojsci i u narodu. Moze se reci da je moralno nacelo partizanskih bolui.Carki koje one nisu nikada iznevjerile, bilo da je njihovo mjesto i u zivotu i u smrti sa ranjenicima i bolesnicima koji su im povjereni. Mnoge su poginule izvlaceci ranjenike ispred neprijateljskih polozaja, · mnoge braneci prilaze improvizovanim bolnicama koje je otkrio neprijatelj, mnoge Stiteci ::>dstupnicu svojim ranjenicima. Mada su vecina njih tek u ratu. postale bolnicarke, svijest o odgovornosti pred narodom i revolucijom ucinila je od njih najodgovornije vojnike revolucije. One su to bile i onda kada su gladovale da bi hranu ostavile za ranjenike, kada su bolesne i umorne postizale da i najstrozije komisije koje su obilazile ambulante i bolnice konstatuju da u njima vlada ''klinicka cis toea". Tesko je u njihovom slucaju, kao i u slucaju junastva partizanskih boraca, navesti samo nekoliko imena, jer se radilo o masovnom herojizmu - i mladih studentkinja, i srednjoskolki, i seljanki, i mladih radnica. U njima se povezala svijetla tradicija humanizma zene sa svijescu revolucionarki. Treba reci - nema zabiljezenog slueaja u toku citavog rata da je bolnicarka napustila povjerene joj ranjenike. Po bolnicama sklonjenim u dubokim iiumama, po brigadnim ambulantama, u oslobodjenim selima i gradicima 85 �organizovane su akcije prikupljanja krvi za ranjenike, takmicenja 'u postizanju cistoce,organizovano je uredjenje bolnickog kruga, krecenje kuca. itd. Za· sve vrijeme rata briga o zdravlju boraca i naroda predstavljala je vazan sektor rada i narodnooslobodilackih odbora i vojnih jedinica i masovnih antifasistiCkih organizacija. Partizanske bolnice i vojne ambulante brinule su se ne samo za ranjene i bolesne vojnike, nego su ukazivale pomoc citavom narodu. Narodnooslobodilacki odbori i masovne organizacije Antifasistickog fronta zena i Ujedinjenog saveza antifasiatl. eke omladine bile su tijesno vezane sa zdravstvenom sluzbom i svestrano joj pomagali. U vojsci i u pozadini organizovane su akcije protiv epidemije pjegavog. tifusa, svraba i drugih bolesti koje prate rat. Po selima su 'organizovana takmi cenja u odrzavanju cistoce, kreeenju kuca, dezinfekciji odijela, izgradnji sanitarija itd. U nekim razvijenijim partizanskim bolnicama vremenom su osnovana i posebna porodjajna odjeljenja (Hrvatska, Slovenija). A svuda na slobodnoj teritoriji zdravstvena sluzba brinula se 0 trudnicama, porodiljama i zdravstvenoj zastiti novorodjencadi. Mnoge seoske zene u nerazvijenim krajevima Jugoslavije prvi put su radjale uz pomoc ljekara ili babice. Revolucija je utirala puteve srecnij em materinstvu ne samo od ovog teskog, neljudskog, ratnog, nego i od onog kakvo je za mnoge zene bilo u staroj Jugoslaviji. (Prema sluzbenim podacima iznesenim od strane predstavnika Jugoslavije na Balkanskom kongresu, odrzanom 1938. godine u Beogradu, u vezi sa zastitom djece izneseno je da je 35.685 sela bez babice, a da samo 1% zena radja svoju djecu u porodilistima. Svega jedna treCina djece dozivljavala je 20 godina starosti.) 86 RA TNA DJETINJSTVA Najpostresnije stranice ratova ispisuju o - ratnim djetinjstvima. Fasizam nije unistavao djecu samo bombama izbacenim na civilna miselja., nije im ubijao samo roditelje, ostavljao ih bez hrane - on ih je svjesno i sistematski unistavao, Pored zlocina genocida koji je Jugoslaviju kostao nekoliko s totina hiljada djece, on je unistavao djecu svih jugoslovenskih rodo~ ljuba, svih antifasista. 0 tome pise i nekadasnji djecak sa Kozare Dragoje Lukic, koji je kao djeeak ovo stradanje i sam dozivio: "Julskih dana 1942. godine poslije proboja obruea na Kozari, fa sis ti su, radi odmazde, poveli ogromne kolone naroda u logore. Oko 80. 000 s tanovnika Kozare, od toga 23,000 djece odlazilo je u neizvjesnost, tamo kuda su ih fasisticke puske gonile. Rijetke su bile majke koje su imale samo po jedno dijete. Ustase su uzimale prvo dijete iz narucja, a onda i onu malo odrasliju. Tu, pored stroja, stajali su ceradama .pokriveni kamioni, u koje su ustaske sluzbenice slagale djecu otrgnutu od majki. Sutradan s mo dosli na red i mi, najstarija dj eca. • • Za trenutak sam as tao bez d va brata i sestre, svi mladji od mene. Najmladji, Marko, imao je nepune tri godine. Kada je oduzet, umjesto imena dali su mu broj. (Nasli smo se tek poslije 12 godina, 1954, godine.) Strini Jovanki oduzeli su pet djevojcica, sve su bile ispod 15 godina. Ostao joj je bio samo jedinac sin Djoko. Nadala se da ce bar njih dvoje ostati negdje zajedno. Ali, kada su i nas poceli postrojavati, majka se, grcevito drzeci sina opirala. Drzali su se tako cvrsto da ih niko na svijetu, u tom trenutku, ne bi bio u stanju razdvojiti. Medjutim, ustasa ciji mi je lik i do danas ostao u sjecanju, sa dva revolverska pucnja, ucinio je da su majka i sin - Jovanka i Djoko ostali vjecno nerazdvojeni ••• " 87 �Najveci bro) djecjih koncentracionih logora nalazio se u okblini velikih gradova, narocito Zagreba (Jaska i dr, ). Zagrebacka partijska organizacija vee od prvih dana okupacije okuplja sirok krug aktivista koji, uz masovnu podrsku stanovnistva, rade. na spasavanju djece iz· fasistickih logora.Iz. medju ostalih, akcija, organizovani su odlasci na stanice kuda su prolazili: transport! sa zarobljenom djecom. Narod je donosio djeci hranu, odjeeu i druge potrebe. Morali su to ciniti krisom. Mnogi su bili spremni da uzmu djecu, pa kada to sp~ovod­ nici nisu dozvolili, desavalo se da, koris teci stani ene guzve, i · bez pitanja uzmu poneko dijete. Organizovane su posebne grupe antifasistkinja koje su se javljale za dobrovoljne bolniearke Crvenog krsta i na taj naCin dobijale mogucnost da udju u logore ili da zarobljenoj djeci ukazu pomoc u prihvathim stanicama gdje su ih fasisti skupljali za odlazak u logore. Stotine bolni earki, medicinskih sestara, ljekara, pedagoga na razne nacine su nastojali da olaksaju zivot ove djece. Medju prvim organizatorima ovih akcija bila je Tatjana Marinic, istaknuta zagrebacka revolucionarlta. Mnogi od ovih aktivista svjedocili su pred komisijama za utvrdjivanje zloCina okupatora i njegovih sluga. To su stranice i stranice dokaza o svireposti i bezumlju fasizma. Trebalo je dugo vremena da djeca koja su prezivjela te strahote izidju iz trauma, iz potistenosti, da se oslobode uspomena na spaljeno ognjiiite, na mrtve roditelje, na svoja Lutanja po surovom svijetu rata u kojem se djeca nisu smjeLa ni igrati, ni smijati, ni plakati ••• Okupatori i kvislinske vlasti nastojali su da se doeepaju djece rukovodilacaN-arodnooslobodilackog pokreta i narodnih boraca. T ..ko su nakon hapsenja i strijetjanja heroja Rade Koncara, njegovu zenu bacili kroz prozor, jer nije htjela da kaze gdj e se nalazi njihova iiestomjesecno dijete. Za tim sestomjesecnim djetetom izdata je i potjernica! Poznat je slueaj jedne male partizanske grupe u Crnoj Gori koju su opkolili fasisti. U grupi je bio Jagos Habren i njegova drugarica i dva brata ·partizan! Vidakovi c. Da bi ih prisilili na predaju, fasisti su pred peCinu iz koje su davali otpor doveli njihovu djecu prijeteci da ce na njihove oci pobiti djecu ako se ne predaju. Da bi spasili djecu, oni su se predali. Na dalje pokuiiaje da ih natjeraju da se odreknu svoga ubjedjenja, pa da ce im pokloniti zivot, odgovorili su: "Mi sa varna nemamo iita da razgovaramo. Mi smo se predali naiioj djeci, a ne varna." Strijeljani su. U selu Bojnik u Srbiji bugarski faiiisti su satjerali u barustine citavo selo trazeci od njih da otriju partizane. Kada nisu uspjeli poceli su masovno ubijanje. Bilo je i nekoliko trudnica, od kojih je jedna, Vidosava Kostic, upravo dobila porodjajne bolove. U njenim najtezim porodjajnim mukama, komandant joj j e rekao: "Aka rod is zensko dijete opros.ticu i tebi i njemu zivot, ako rodiii muiikarca - ubieu obadvoje." Rodila je kcerku i taka ostala ziva. Prvi pogled njenog djeteta pao je na krv i mrtvace. U znak odmazde nad partizanima samo u malom selu Vataiia u Makedoniji ubijeno je trinaestoro djece, itd. Borba za zi vot djece bila je sadrzina svih akcija Narodnooslobodilackog pokreta, njegove vojske, narodne vlasti, masovnih organizacija. U samoj Ljubljani u povjerljivim porodicama za sve vrijeme rata cuvano je vise od stotinu djece - malih ilegalaca, djece politickih i partizanskih rukovodilaca. Ana Ziherl-Mami, sa svojim saradnicima - aktivistkinjama OF, s ve do oslobodjenja se brinula za bezbjedan dom i zbrinjavanje ave partizanske djece koje su fasisti trazili da bi se na njima svetili roditeljima, Vise puta morala je djecu premjestati na drugo mjesto ako se posumnjalo da neprijatelj kontroliiie porodicu sa djetetom. Za sve vrijeme rata okupatori i domaci izdajnici nisu uilli u trag ni jednom djetetu. U Hrvatskoj su, u toku narodnooslobodilacke borbe osnovama 83 djecja do rna sa 10.000 djece, a nekoliko hiljada djece smjeSteno je po privatnim porodicama. Najveci broj ove djece hila su iz ustanickih krajeva Like, Banije,Korduna, Gorskog kotara i Bosanske krajine. Otvorene su dvije djecje bolnice i bolnicko odjeljenje za djecu u vojnim partizanskim bolnicama. Prvi <;ljecji dom u Bosni i Hercegovini osnovan je u Podgrmecu. Tu su smjestena djeca sa Kozare, koju su hrvat.ski 89 �partizani oslobodili iz djecjeg koncentracionog logora u Jaski u b(izini Zagreba. ·~ . Na oslobodjenoj teritoriji Srbije, u takozvanoJ UZ.ickoj republici, vee 1941. godine otv~r':ni ~u dj~cji dom_~vi za djecu poginulih part~zana, z~ djecu lZbJegllca.'. 1td. 0 nJlrna su vodile brigu zene. Zene Maeve su za sve vnJeme rata posvjecivale najvecu paznju izbjeglicam_a_ iz d_:~ih kra.jeva J~o~ slavije koji su u njihovim selima nash uto01ste. Br1ga o dJeCl bila je zajednicki organizovana. u toku rata, u okviru Ujedinjenog saveza antifasisticke omladine Jugos[avije, stvorena je i masovna pionirska organizacija kojom su bila obuhvacena sva djeca oslobodjene teritorije. Jos prije stvaranja organizacije, djeca su po ugledu na ·partizane pocela da se okupijaju, naoruzavaju "puskama!' izdjeljanim od drveta, da presrecu nepoznate prol~zni~e i traze propusnice, da obavjestavaju partizane o svemu sto 1m se cinilo sumnjivim, da ucestvuju u poslovima odraslih - sjetvi zetvi, pohadjanju bolnica itd. Raznosili su radio-vijesti, biii kuriri. Rat je promijenio djeCje igre i zelje. Sada su se igrali partizana, a najveca zelja im je bila da dobij~ partizan~ sku kapu sa petokrakom zvijezdom i - olovku. PoshJe stvaranJa pionirske organizacije, organizovani su analfabetski tecajevi za nepismenu djecu, a kasnije i skole. Iz ove generacije djece izrasli su posljeratni graditelji pruga, putova, novih fabrika, mladih oficira, inzenjera, ucitelja, ljekara, radnika ••. PRVI PUT NA BffiALISTIMA _Kada su se, uporedo sa vojnickim akcijama i sve veClm brojem vojnih jedinica, poceli formirati organi nove narodne vlasti, narodnooslobodilacki odbori, zene Jugoslavije su prvi put u svojoj istoriji birale. i bile birane. vee 1941. godine skoro da nije bilo narodnooslobodilackog odbora u koji nisu birane zene. 90 U Crnoj Gori, u prvim danima ustanka, proglasena je ravnopravnost zena i njihova pravo na ulazak u organe narodne vlasti koja se stvarala. Vrhovni stab NOV u februaru 1942. godine donio j.e dva dokumenta: o zadacima i ustrojstvu narodnooslobodilackih odbora i objasnjenje i uputstva za njihov rad u oslobodjenim krajevima. U tim dokumentima je takodje. podvuceno da zene imaju pravo da biraju i da budu birane. Sve odluke i druga akta iz ratnog perioda sadrze nacela o ravnopravnosti zena. Naeelo ravnopravnosti zena zapisano je u najznaeajnijim aktima sa pravom zakona - Deklaraciji o pravima · gradjana Antifasistickog vijeca narodnog oslobodjenja Jugoslavi~ je i zemaljskih antifasisti ckih vijeca. Ustanicka vlast u Crnoj Gori u prvim revolucionarnim aktima proglasila je da su zene ravnopravni gradjani i tako ozivotvorila program KPJ u pogledu ravnopravnosti zena. Privremena vrhovna komanda narodnooslobodilackih trupa Crne Gore, Boke i Sandzaka objavila je 22. jula 194_1_. godine saopstenje u kome se kaze: "Pravo birati i biti biran imaju svi gradjani koji su napunili 18 godina, muskarci i zene, bez obzira na vjeroispovijest, nacionalnost i rasu. Pravo glasa irnaju, .razumije se, i vojnici. · Nemaju pravo glasa lica koja su se bila stavila u sluzbu okupatora." To je prvi put u Crnoj Gori da zene uzimaju ucesce u izboru organa vlasti. Na prvim izborima za narodnu vlast u Hrvatskoj, zene-odbornike susrecemo podjednako i u gradovima i u selima. U Dalmaciji je, na· primjer, 1942. godine bilo oko 110 zena u narodnooslobodilaCkim odborima, 1943 - oko 320, a 1944 - 965 zena. Slicno je, i u ostalim krajevima Hrvatske. U Slavoniji je, na primjer, bilo u narodnooslobodilackim odborima oko 600 zena, a vise od 300 zena na raznim drustveno-politickim duznostima. U Istri je bilo oko 400 zena u seoskim i oko 50 zena u opi!itinskim, kotarskim t';okruznim narodnooslobodilackim odborima. ·u Zemaljsko antifasisticko vijece narodnog oslobodjenja Hrvatske izabrano je preko 20 zena. Broj zena izabranih u narodnooslobodilacke odbore u Sloveniji prema prosjecnoj ocjeni, predstavljao je vise od jedne trecine svih izabranih. Posta je veliki broj muskaraca odlazio u partizane, zene su u odborima samostalno obavljale veoma teske zadatke i poslove. U nekim odborima birane su i 91 �radile same zene. Jedanaestog septembra 1943. godine odrzani su izbori za Zbor odposlancev slovenskega naroda (Vijece delegata slovenackog naroda) koje se sastalo 3. oktobra 1943.godine u Kocevju. Vijece su sacinjavali delegati narodnooslobodilackih odbora Osrobodiln~ fronte iz vecine slovenackih pokrajina, kao i borci Narodnooslobodilacke vojske. Na ovim izborima aktivno i pasivno pravo imali su svi muskarci i zene koji su napunili 17 godina starosti. Od 572 delegata-ucesnika Zbora u Koeevju na kome je izabrana prva Slovem1cka skupstina bile su 62 zene. Od 120 C!anova prve Slovenacke skupStine bilo je 12 zena. U delegaciji od 40 clanova koja je izabrana za zasjedanje AVNOJ-a bile su tri zene. U Makedoniji nije bilo narodnooslobodilackog odbora u koji nisu birane i zene. Na zasjedanju Antifasistickog vijeca narodnog oslobodjenja Makedonije medju 122 clana bilo je 6 ~ena, a za zasjedanje AVNOJ-a su delegirane tri Makedonke. U Bosni i Hercegovini u toku rata birano je u seoske i gradske narodnooslobodilacke odbore preko 3. 000 zena. Isto tako, zene su birane u opstinske, sreske, okruzne i oblasne narodnooslobodilacke odbore. U Zemaljsko vijece narodnog oslob.odjenja Bosne i Hercegovine birano je vee na prvom zasjedanju 1943. godine 5 zena. · · To su samo neki primjeri afirmacije zena u drustveno-politickom zivotu zemlje u toku narodnooslobodilacke borbe i revolucije. Oni su izraz spremnosti zena za borbu i izraz dosljednosti Komunisticke partije u borbi za ravnopravnost zena kao neodvojivog dijela programa oslobodjenja radnicke klase i borbe za socijalizam. Izbori za odbornike narodnooslobodilackih odbora su vrseni na najsirim skupovima naroda. Z;tdaci narodnooslobodilackih odbora nisu hili laki. To je bio nepres tahi rad za potrebe fronta, organizovanje abrade zemlje, smjestaj porodica koje au ostale bez krova, pomoc u radnoj snazi domacinstvima ciji su clanovi otisli u Narodnooslob,odilacku vojsku i partizanske odrede, prihvatanje naroda koji se povlacio pred neprijateljem, briga o ratnoj sirocadi, prenos ranjenika u partizanske bolnice, 92 organizovanje smjeiltaja i ishrana vojnih jedinica, organizovanje zbjegova naroda i sklonista za ranjenike u slueaju prodora neprijatelja, sakupljanje i sklanjanje rezervne hrane za potrebe vojske i drugi poslovi. Sve je to zahtijevalo da u odbore dodju najsposobniji i 'najsvjesniji clanovi Narodnooslobodilackog pokreta. Izbor zena nije, prema tome, znacio formalnu potvrdu njihovog prava da budu birane, nego povjerenje naroda da ce izabrane zene sigurno i svjesno izvrsiti sve poslove. I one su to povjerenje opravdale. Upadljive osobine te prve generacije zena koje su birane u organe narodne vlasti bile su, osim odgovornosti, nepomirljivost prema svakom oportunizmu, prem'a sebicnosti, vjernost zadacima revolucije. Ucesce u vlasti one su shvatale kao veliku duznost i licnu odgovornost pred narodom. Radno mjesto odbornika i odbornica bilo je za plugom, na pjesackim stazama sa hranom i odjecom za vojsku, na strazarskim mjestima iznad sela; njihova imena bila su prva na spiskovima davalaca za vojsku. Biti u vlasti znacilo je tada najvise raditi, najvise dati za borbu. Da su zene to cinile, svjedoci cinjenica da je sve veci broj zena biran u odborima, zena u bijelim iii crnim maramama, iza cijeg se skromnog lika krila volja, snaga i sposobnost neumornih pregalaca i revolucionara. One su izrastale iz milionske mase zena kojima je revolucija otvorila puteve iz tame i ropstva u kojima su do tada zivjele. Ucesce u izborima za narodnooslobodilacke odbore i druge organe ·narodne vlasti za zene je bio veliki dogadjaj u zivotu. u svecanim povorkama, ozbiljne i dostojanstvene, pod trobojkama sa petokrakom zvijezdom i crvenim zastavama sa srpom i cekicem, izlazile su na biralista s vjesne svoje odgovornosti, svjesne da i od njih zavisi huducnost zemlje. Nisu bili rijetki slucajevi da su clanovi porodice ili komilije na nosilima donosili bolesnike, starice i starce, da im ispune zelju da daju svoj glas na izborima. lzborne komisije su najcesce biljezile stoprocentno ucesce biraca, sto je odrazavalo jedinstvo na:;oda u borbi za s[obodu. 93 �ANTIFASISTICKI FRONT ZENA Od prvih dana ustanka partijski komiteti i organizacije posvetile su najvecu paznju okupljanju zena u Narodnoostobodilacki pokret kako na oslohodjenoj, tako ! na okupiranoj teritoriji. - U svim selima i gradovima koje je oslohadjala rna i na kratko vrijeme narodna vojska odrzavani su razgovori ------"\__· sa zenama, formiranr aktivi zena pristalica Narodnooslobodilackog pokreta sa. zadatkom da politick! djeluju medju zenama. Poseban. rad sa zenama imao je svoje opravdanje zbog toga sto je za ogromne mase zena, osobito sa seta, to znacilo prvo p(Jliticko i drustveno organizovanje zbog toga sto je to bilo prvi put da se govori o potozaju zene i zbog toga sto je postojao niz poslova koje su najuspjesnije mogle organizovati i izvrsavati zene. Kod Muslimanki je pqsebno organizovanje bilo nuzno i zbog obicaja da sakrivaju lice pred stranim muskarcima. Tokom rata Antifasisticki-front zena okupio je u svoje redove oko dva miliona zena Jugoslavije. Pored Ujedinjenog -saveza antifasisticke omladine Jugostavije koja je okuptjala mladice i djevojke bila je to najmasovnija organizacija .Narodnooslobodilackog fronta Jugoslavije. Pocela se oformtjavati odmah pcislije okupaCije u obliku aktiva, i!egalni!i odbora da bi sa .nastajanj em slobodneteritorije postala masovna politicka organizaCIJa sa jasnim politickim programom :.. bbriti se za oslobodjenje svoje zemlje i za novo uredjenje Jugostavije. · Mada. nije bila dominan~na, tema ravnopravnosti zena hila je s talno prisutna u politi ckom radu medju zenama, povezana sa s vijescu da od ishoda borbe u kojoj ucestvuju zavisi i trajno. qstvarenje ravnopravnosti. Masovno ucesce zena u Narodnooslobodilackom pokretu dalo je narodnoostobodilackoj borhi i revoluciji svenarodni karakter i jednu novu dimenziju:. pored nacionalne slobode i ravnopravnosti naroda, ostobodjenja ktase - i ukidanje diskriminacije prema potu. Za zene je parola o postjeratnom uredjenju "Necemo povratak na staro" imala dvostruko znacenje. 94 Organizacija nije hila sama sehi cilj. Ona je hila velika politiCka skota miliona zena iz koje su se formirate zene-horci, partijski rukovodioci, clanovi odbora Narodnoostohoditackog fronta, ctanovi narodne vtasti. Rukovodstva i organizaeije Komunisticke partije posvecivate su najvecu paznju kako masovnom okupljanju zena, tako i uzdizanju zenskih kadrova za razne drustveno-potiticke funkcije. U decembru 1942. godine odr:Zana je Zemaljska konferencija Antifa!listickog fronta zena Jugostavije. Zene-ratnici sa puskama i homhama na sebi, seljanke, intelektualke, radnice,. zene pokrivena tica - sve sjedinjene zajednickom horhom za slohodu zemljjl, predstavljate su zene Jugostavije na ovom skupu. Mnoge od njih imale su na svojim tijelima oziljke od rana zadohijenih u horhi, ruke su im bite pune zuljeva, u srcu su nosile tugu zbog pogibije najmilijih, ali bite su ponosne !ito su svoju duznost prema domovini easno vrsile. One su predstavljale milionsku armiju zena u borbi protiv fasizma. Pozdravljajuci Konferenciju, drug Tito je rekao: "Vasa danasnja skupstina ima veliki istorijski znaeaj. Antifasisticki pokret zena postoji u Jugoslaviji vee odavno, ali nikada nije mogao u svojoj punoj organizacionoj form! do:: do tak~og izrazaja kao sto je danas do sao. To je zas tuga nas1h stavmh boraca koji su dali svoje zivote, svoju krv i onih koji. ~e bore u svim dijelovima nase napacene zemlje. Zene JugoslaVIJe pokazale su svoj herojizam jos u ono vrijeme kada se tek zacinjao antifaSisticki ppkret zena, 1936. god!ne, tezeci da budu u prvim redovima borhe za ugnjetene i izrabtjivane narode Jugos!avije. Danas Antifasisticki front zena ima visestruki znacaj. Zene se bore danas rame uz rame sa muskarcima ~a stobodu naroda ,Iugostavije, protiv zvjerskih okupatorskih osvajaea i proti v njihovih domacih stuga. One se bore za slobodu i nezavisnost svojih naroda, protiv fasistickog sistema, srednjovjekovnog ropstva, ltakav postoji u Njemackoj. One se bore za nezavisnost svojih naroda, a to je sastavni dio vetike borbe za njihovu ravnopravnost koju su nasim zenama u staroj Jugostaviji osporavali, nc dajuci im ni pravo glasa, ni pravo od!uci vanja o pitanjtma drustvenog zivota. U ovoj borbi one se bore danas i za ravnopravnost zena. U ovoj nejednakoj, nadcovjecanskoj borbi one su dokazale da su imate pravo traziti s voju ravnopravnost, 95 �one su to dokazale SVOJiro ·zivotiroa, svojom krvlju na polju bitke sa njemackiro, italijanskim, roadjarskim fasistima i ostalim osvajacima. Kqeri .nasih naroda stale su u prve redove Narodnooslobodilacke vojske i partizanskih odreda .Tugoslavije. Nasa pozadina je, vise nego ista drugo, dokaz koliko su one . svjesne ovog istorijskog momenta, kada se odlucuje sudbina citavog covjecanstva, kad se odlucuje sudbina zena. I bas zato, ova danasnja skupiitina iroa ogroman istoi"ijski znaeaj. Nase zene, nase kceri, majke, ucestvuju s puskoro u ruci u narodnooslobodilackoj borbi. Ja se ponosiro sto stojim na celu Armije u k9joj ima ogroman broj zena. Ja mogu \<;azati da su zene u ovoj borbi po svom herojizmu, po svojoj izdrz!jivosti bile i jesu na prvom mjestu i u prvim redovima, i nasim narodima cini cast Sto imaju takve kceri." Drug Tito je posebno istakao znacaj sirokog neesea zena u ratu i revoluciji, jer su one patnje toga doba nastojale umanjiti borbom za svakog covjeka, za svako dijete, unosect u svoj :r:>ad plemenitost i hrabrost materinstva. Drug Tito je to ovako izrazio: "Zene su unosile humanost u nasu borbu i ona se prenosila i na sve nase borce. Tako je u toku rata cuvanje i spasavanje ranjenika predstavljalo rooralnu obavezu svakog naseg borca. A nju su bas zene unijele roedju nas. Taj humani elemenat odigrao je ogromnu ulogu u jaeanju" borbenog morala, jer su nasi !judi znali. da ~ ako budu ranjeni, biti ucinjeno sve da se spasu. To je bio s[ucaj i kod Prozora, za vrijeme IV nepri'jateljske ofanzive kada smo. nosili sa sobom 4. 000 ranjenika, a i u drugim situacijama." Na konferenciji U Bosanskoro Petrovcu organiza...: ciono je oformljen Antifasisticki front zena sa zadatkom politicke borbe za dalje okupljanje zena u narodnooslobodilacku borbu. Time ce zene postati jos aktivnija snaga bez koje se pobjeda nad fasizroom nije mogla zamisliti. Na konferenciji je za predsjednicu C entralnog. odbora Antifasistickog fronta zena Jugoslavije izabrana Kata Pejnovic, seljanka, prvoborac iz Like, narodni heroj. Od 1938. godine postala je clan Korounisticke partije, a 1940. godine birana 96 je u Okruzni koroitet KPJ za Liku. Na konferenciju je dosla u crnini - u roasovnoro pokolju koji su izvrsili ustase u njenoro selu zaklani su jos muz i tri sina. A ona je sa hiljadama majki nastavila da se bori. Clanice Antifasistickog fronta zena regrutova!e su se iz milionske mase rodoljubivih zena, provjerenih u nizn radnih, politickih, ku!turno-prosvjetnih, zdravstvenih akcija ko,je su, zajedno sa citavim narodom, obavljale na slobodnoj teritoriji. One su stasale u drustvene aktiviste u stotine radnih brigada koje su orale, Impale, znjele zito pod zastavama na kojirna je pisalo "Sve za frone• ili "Nf zrno zita okupatoru". Bile su to zene koje su u radionicama formiranim jos 1941. godine na es!obodjenoj teritoriji Srbije, Vojvodine i drugih krajeva polagale partizansku zak!etvu, zivjele vojnickim zivotom brinuci se za oprerou m!adih partizanskih odreda i ranjenih boraca. One su prekopavale ceste da zadrze neprijateljske tenkove dok se ne iskopaju zemunice za ranjenike. One s trazare sa puskom u ruci na granici s lobodne teritorije. Rade na evakuaciji stanovnistva za vrijeme neprijateljskih ofanziva, organizuju zbjegove naroda u snijegoro zavijanim planinama, sklanjaju zalihe · hrane da n e padnu u ruke fasistima. One probijaju neprijateljske b!okade i donose dragocjena obavjestenja nasoj vojsci. Nose ranjenike i bez straha se bore za zivote boIesnika od zaraznih bolesti. Na -primjer, samo u sest srezova Srema, 1943. godine, bilo je 13. 500 zena u organizacijama Antifasistickog fronta zena. Snabdijevanje vojske bila je svakodnevna briga ovih organizacija u Sremu. Da bi sabirni akcijama dati joii vise poleta, organizovale su pocetkom septembra 1943. godine utakmicu u sakupljanju priloga za vojvodjanske i druge brigade u Bosni. Takroicenje, koje je trajalo deset dana i obuhvatilo svih sest srezova Sreroa, snazno je zatalasalo ne samo AFZ vee i omladinske i druge organizacije i dalo vanredne rezultate, iako je sprovedeno na terenu gdje su fasisti cesto upadali i pljackali stanovnistvo. u Skupljt;)ne stvari - medju kojima je bilo namirnica svlh vrsta, zatim odjece, obuce, rublja, platna, vune, cebadi, 97 �ci!ima, sapuna, duvana, zavoja, raznih lijekova, pa do pribora za jelo i cetkica za zube, slate su borcima. Borel su bili obradovani ne samo poklonima ve6 i pismima koje su nasli medju darovima sa adresom: "Nepoznatom borcu". - Ovakve i slicne akcije ucvrsiiivate· su jos viSe bratstvo izmedju naroda Srema i Bosne,gdje su se vojvodjanske brigade borile zajedno sa bosanskim brigadama. Poslije njernacke oktobarske ofanzive 1943.godine u S loveniji u svim podrucjirna snazno se razvio Antifasisticki front zena kao realizacija zaklju:Ciika Prvog slovenackog kongresa odritanog u selu Dobrnic u Dolenskoj u oktobru 1943.godine. Kao primjer navodimo rnalu Belu krajinu, gdje je bilo tada organizovanih, pored okruznog odbora, jos deset rejonskih i dva mjesna odbora, ad 212 seta 130 je !malo seoske odbore, a u 36 seta radile su i povjerenice. · Zene su aktivno ucestvovale u partizanskim strazama koje su organizovane pri narodnooslobodilackim odborima. U jednom ratnom izvjestaju iz Grne Gore pise: "Drugarice vrse dobra svoje duznosti. arganizovale su zenske straze na onim mjestima kuda se ide u Podgoricu. One vrse preterese i kontroliliu sve one koji idu i dolaze iz varosi." U jednom partijskom izvjestaju od marta 1942. godine pii§e: "Obicna je pojava da zenska omladina drzi straze i ide u patrote po selima sa puskom, revolverom i bombama." Slicna situacija bila je i u drugim krajevima. Komandant jednog odreda u Crnoj Gori obavjestava: "Svuda gdje sam prolazio - putem ill selom - naisao sam na zenske patrole sa puskama koje kontrolisu teren." KULTURNO-PROSVJETNI RAD I ' UMJETNICKO STVARALASTVO - Usred najtezih borbi pocelo je u Jngoslaviji rjesavanje velikog problema zaos~losti - ogromna nepismenost stanovnistva, osobito zena; 370 mladica i djevojaka osposobljeno je za rukovodioce analfabetskih tecajeva u Bosanskoj Krajini. Te-' cajevima j e bHo krajem 1944. godine obuhvaceno oko dvanaes t i 98 po hiljada polaznika, rnedju kojima je bilo najvise zena i omladinki. Krajem 1944, godine radilo je na oslobodjenoj teritoriji Bosne i Hercegovine preko 300 osnovnih skola sa 30. 700 ucenika i ucenica i 455 ucitelja. Od s eptembra 1943. godine do oslobodjenja, u Sremu je radilo cetrdesetak partizanskih skola i jed an uci teljski kurs. Slicno je bilo i u Makedoniji, _Kosovu, Crnoj Gori, dijelovima Hrvatske i Srbije - svuda gdje je postoja[a oslobodjena teritorija. Zene, majke _i djevojke Slovenackog primorja, nakon prikljucenja ove teritorije Sloveniji i novoj Jugoslaviji, posebno su se brinule o osnivanju i · razvoju partizanskih skola, pa je za kratko vrijeine osnovano 477 takvih skola. Sta je za roditelje i djecu Primorja u to vrijeme znaci.la slovenacka skola, najbolje su znali oni sami, jer su vise od 20 godina osjecali na sopstvenpj kozi diskriminaciju u fasistickim italijanskim skolama i iz njih cesto izlazill .neuki i slabo pismeni. Nedostatak ucitelja .nadoknadjivan je na taj nacin sto su ·se mnoge mlade djevojke osposobile to!iko da su mogle uspjseno raditi- sa djecom u skolama. Partizanske sko!e osni~aju se u 1944. godini takodje u drugim · podrticjima Slovenije, u DoJenjskoj, Beloj krajini, Gorenjskoj. Po nepotpunim podacima, u avgustu 1944. godine, bilo je na slovenackoj teritoriji 430 skola, 735 ucitelja i skoro 30.000 ucenika. Jos u to vrijeme osnivaju se i savjeti roditelja koji pomazu uciteljima da lakse savladaju mnoge pocetne pote sko6e u radu sko [a. Poseban dojam os tavlja primjer patriotizma, borbenosti i odanosti idea lima za koj e se borila KPJ i s vi nasi narodi, koji je pokazala organizacija Antifasistickog fronta zena u E 1 Shattu, u Egiptn. Potkraj 1943. godine neprijatelj vrsi osobit pritisak na Dalmaciju, te se javlja potreba da se evaknira stanovnistvo s tog podrucja. Posta je postignut sporazum sa saveznicima da prihvate izbjeglice, Qblasni NOO Dalmacije evakuirao je 99 �s tanovnistvo jednog dijela Dalmacije. Od pocetka evakullcije, u januaru 1944. godine, pa do posljednj1h skupina evakuirano je oko 28.000 osoba, najviBe starih !judi, zena i djece. Evakuacija je vr8ena u Egipat (El Shatt, Katatba, Tolumbat). U organizaciji politiCkog, socijalnog i kulturnog zivota zb!jega, intenzivno su sudjelovale i zene kojih je u zbijegu bilo 10. ooo. c:ne su organizovale radne cete kako bi zivot u zbijegu normalno tekao. Treba napomenuti da je narod u zbijegu u pocetku bio u vrlo tel!kom polozaju, jer ssveznicko snabdijevanje zbijega hranom, odjecom i sanitetskim materijalom nije moglo zadovoljiti s ve potrebe zbijega. Klimatski uslovi bill su takodje nepovoljni, te je dolazllo do brojnih slueajeva boleat! i umiranja, posebno medju malom djecom. Zene su radile u rejonskim kuhinjama zbijega, u krojaCkim radionicama, u djecjim domovima, domti staraca, bolnicama, odrZavale nastavu i teeajeve. OOim .tOgil;'\lcile.:wna.uciteljskim i bolniearskim teeajevima da bi sto vise koristile narodu i zbijegu. Treba reCi da je u tim ratn1m- uslovima na s lobodnoj teritoriji, pored politickog i prosvjetnog bio zastupljen i kulturno-umetnicki rad. U partizane su dosli naucn1ci, knjizevnici, pedagozi, slikar1, muzieari, glumci 1 drug! umjetnici. O!i su znaeajno doprinijeli organizacij1 prosvjetnog i kulturn~umjet­ nickog rada koji se razvijao u svim vojnim jedinicama 1 na oslobodjenoj teritoriji. I dok je u okupiranim gradovima l"ladalo takozvano kulturno cutanje (u Ljubljani je takvu akciju proglasila Os vobodilna fronts vee 1941. godine), mnogobrojni umjetnici antifasisti stvarali su u selima, u vojnim jedinicama, nalazeci inspirac1ju u velicanstvenim djelima svoga naroda. A pored profesionalnih stvaralaca, javljale su se na stotine amatera- pjev~~::­ ea, glumaca, pjesnika, samoukih slikara. Medju njima je i veliki broj zena. 0 tome svjedoce mnogobrojni napisi u stampi iz doba rata, narocito u listovima i easop1sima AFZ-a kojih je bio veliki broj. Oni su u pocetku stampani u nialom .broju primjeraka (na ciklostilu, Sapirografima), a kasnije i u stamparijama koje su osnovane prilikom ulaska u pojedine gradove. Tako je u Bosni i Hercegovini izlazio zenski list za Hercegovinu, za Istot\nu Bos nu, a pred kraja rata poeeo je da izlazi i list bosam!kohercegovackih zena "Nova zena'. U Hrvatskoj je izlazito deset 100 zenskih listova i easopisa (kotarskih, okruznih, oblasnih i list "Zena il.horbi", glasilo Antifasisti;iikog fronta zena Hrvatske). Od 1. januara 1944. godine izlazi list "Na8a zena", organ Antifasistickog fronta zena Crne Gore. U Srbiji je pokrenut list "Zora'', organ AFZ Sr->ije, a bi!o je i dva-tri okruzna lists koja su izlazila povremeilO u zavisnosti od vojne situacije. Pocetkom 1944. godine pokrenut je i list zena Vojvodine - "Vojvodjanka u borbi". U Sloveniji zenski listovi pocinju izlaziti irec 1942. godine - najprije u okrugu Novo Mesto pod nazivom "Nasim zenama', a zatirn i u okupiranoj Ljubljani P,ocinje izlaziti "Nasa zena". Kasnije su ova dva lists spojena u zajednicki list zena Slovenije pod nazlwom "'Nasa zena". Gotovo u svim krajevirna Slovenije izlazili su takodje zenski listovi i to za ratne prilike u velikom tira:Zu. Tako je, na primjer, list zena Slovenackog primorja - "Slovenka', stampan u 11 ciklostilnih tehnika. U oktobru 1944. godine pojavljuje se organ AFZ Makedonije pod nazivom "Makedonka". Godine 1942. obnovljen je, .kao list Centralnog odbora Antifasistickog fronts zena Jugoslavije, "Zena danas". Mada je u citavoj partizanskoj stamp! bilo napisa o zenama i njihovorn radu, iako je veliki broj drugarica saradjivao u njirna, pojava zenskih posebnih list<iva imala je veliki politicki i kulturno-prosvjetni znaeaj za zene. U njima su, pored clanaka 0 politickoj i vojnoj situaciji, direktiva, clanaka 0 organizacionim problemima AF Z-a i njegovim najvaznijirn zadacirna, znatno mjesto zauzimali dopisi zena sa terena o radu i borbi, isticani problem! i uspjesi u pojedinim krajevima, objavljivani rezultati pojedinih radnih akcija. Mnogi dopisi govore, osim o radnim akcijama, i o ucenju, o kulturnim priredbama, o pjevackim horovima koje su zene organizovale, o takmicenjima u kojem ce se s.elu veci broj zena i djevojaka opisrneniti, cijl'l ce selo biti cistije itd. Medju ostalim prilozima u tim listovima nalaze se i knjizevni pokusaji zena u kojima one, najcesce u stihovima, opisuju dogadjaje iz borbe ili posvecuju svoje stihove palim borcima, Partiji, SKOJ-u, drugu Titu. Nebrojeni su stihovi koje su zene posvetile u svim krajevima Jugoslavije jedinstvu i bratstvu nasih naroda .. 101 �- . ZA ZIVOTE NASE DJECE, ZA MIR NASIH DOMOVA-, DA NIKADA VISE NE BUDE KLANJA I UBIJANJA MI SMO SE UJEDINILE! Jedna od najvecih tekovina stvorena u toku rata, kada su u jedinicama Narodnooslobodilacke vojske rame uz rame koracali sinovi i kceri svih nasih naroda u borbi protiv zajednickog neprijatelja - je jedinsb/o naroda. Bez tog jedinstva ne bi bilo ni pobjede. Komunisticka partija Jugoslavije, Narodnooslobodilacki front, sve vojne jedinice, sve masovne politiCke organizacije u s vom radu etavljale su njegovanje jedinstva naroda u svoje prve zadatke. Medju najljepsa djela nase narodne knjizevnosti ubrajaju se ona koja su pjesnici i knjizevnici jedne nacionalnosti posvetili borbi i stradanju drugog naroda. Medju njih spada, na primjer, poem a hrvatskog pjesnika Ivana Gorana Kovacica - "Jam:t', napisana povodom strasnih pokolja koje su ustase izvrsile nad srpskim narodom u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. (Ivan Goran Kovacic paginuo je u redovima Narodnooslobodilacke vojske.) Veliki hrvatski pjesnik Vladimir Nazar posvetio je svoju pjeamu "Majka pravoslavna" tragediji srpske zene kojoj su ustase pobile porodicu, spalile ognjiste. Sirom zemlje poznata je poama pjesnika Muslimana Skendera Kulenovica "Stojanka, majka Knezpoljka", posve6ena zeni i majci sa Kozar e. Tesko bi bilo navesti sva veca i manja knjizevna i umjetnicka djela koja obradjuju temu jedinstva naroda. Ogromne mase zena brzo su shvatile da je borba za bratstvo i jedinstvo jedini put miru i slobodi, jedini put pobjedi nad okupatorom. Na mnogim konferencijama sale su bile, pored ostalih, ukrasene i parolom: "Za zivote nase djece, za mir nasih domova, da nikada vise ne bude klanja i ubijanja - mi smo se ujedinile! 11 Navedimo kao primjer akciju Odbora zena u gradu Cacku, u Srbiji. Godine 1941, p.a vijest da se cetnici izdvajaju iz ustanickih redova, da sklapaju s·avez sa okupatorom i kvislinzima, sto su pokazali u sabotazama zajednickih akcija sa partizanima protiv okupatora, zene su organizovale veliki miting pred artilje- rijskom kasarnom, gdje su se nalaziii cetnici, trazeci od njih vjernost narodnooslobodilackoj borbi, vjernost narcdu u borbi protiv fasistickih okupatora i izdajnika. Devedeset odsto zena ovog grada ucestvovalo je u demonstracijama noseci transparente sa natpisima u kojima zahtijevaju: "Mi, majke, zene i sestre, trazimo od vas da prekinete bratoubilacku borbu". Po naredjenju svojih izdajnickih komandanata, cetnici su pucali da bi zaplasili zene. Medju prve dokumente o akcijama zena Bosne i Hercegovina za stvaranje borbenog jedinstva naroda, za stvaranjebratstva i jedinstva kao uslova opstanka spada i pismo koje su zene Drvara i okoline uputile borcima na frontu sa svoje prve konferencije 31. avgusta 1941. godine. Ono glasi: "Pismo hrabrim vojnicima nasih narodnooslobodilackih gerilskih odreda . Mi zene i djevojke drvarske okoline, vase majke, vase kceri i vase sestre, toplo vas i zahvalno pozdravljamo kao nase neustraSive spas"ioce i zastitnike i mi vas pozivamo da istrajete u borbi sve dok narodi Jugoslavije, sve dok narodi Evrope i ostalog svijeta ne izvojuju svoju punu slobodu i .ravnopravnost. Mi vas pozivamo da budete nemilosrdni prema fasistickim okupatorima i njihovim placenicima, prema nasim zakletim neprija:teljima koji su i sa nama bili nemilosrdni . . Mi· vas pozivamo da suzdrzite svoj gnjev svoju zelju za osvetom kada je u pitanju mirni i posteni hrvat~ki i muslimans,ki svijet koji nije htio i koji nije skrivio zlocine nad srpskim narodom i koji danas zajedno saAama stupa u borbu protiv zajednickog neprijatelja, protiv krvolocnog fasizma i njegovih placenih s luga." Drug Tito u jednom pismu Edvardu Karde!ju p1se za vrijeme boravka Vrhovno!': staba u Foci (Bosna i Hercegovina) izmedju ostalog, i slijedece: "Ovdje smo postigli da zajedno rade Muslimanke i Srpkinje. U nedjelju smo odrzali zenski zbor na kome su bile prisutue delegatkinje iz citave oslobodjene teritorije, a najvi8e sdjakinja. "beg je sjajno twpjeo, jer je bilo preko 500 zena." 102 103 �I dalje: "Najinterflsantnije je to da se u ovim najzabacemJtm selima Bosne seljakinje masovno odusevljav:aju za narodnooslobodilacku borbu. Partizani imaju v:eliki ugled kod zena i one ce nam pomoci da suzbiju kod muzeva cetnicku propagandu." CIJENA SLOBODE U Jugoslaviji je 18. aprlla 1941, godine bi!o· 873 hiljade neprijateljskih vojnika 1 oficira, Bilo je 454 hiljade njemackih, 339 hiljada italijanskih, 80 hiljada madjarskih vojnika. Krajem 1941, godine bilo je prisutno i 46 hiljada bugarskih v:oj- niki. Krajem 1941. godine.bilo je pod oruzjem 80 hiljada jugoslovenskih boraoa. Taj broj je rastao iz godine u godinu, tako da je krajem 1942. iznosio 150 hiljada, krajem 1943, godine oko 300 hiljada, krajem 1944. godine oko 500 hiljada, a na kraju rata oko 800 hiljada boraoa. Za sve to vrijeme nase jedinioe vezivale su daleko veci broj okupatorskih i kvislinskih vojnika.*) Od 15 miliona i osam stotina hiljada stanovnika koliko je Jugoslavija !mala pred pocetak drugog svetskog rata, u ratu je poginulo 1, 706.000 i1i 10, 8 odsto od ukupnog broja stanovnika. Sesto trideset hiljada zena i djece paU su kao zrtve fa8ist!Ckog terora• Vojni gubici u toj cifri su 305.000 boraca, dok ih je 425 hiljada ranjeno. *) U Narodnooslobodilackoj borbi sa oruzjem u ruci ucestvovalo je preko 100 hiljada zena. Oko cetvrtine njih je poginulo, oko 40 hiljada je ranjeno, od toga su preko 3 hiljade teski invalidi. Za narodne heroje proglasena je 91 zena. Oko 13 *) Izvor: Jovan Marjanovic - Narodnooslobodilacki rat i socijali- sticka revoluoija 1941-1945. 104 procenata od ukupnog broja nosilaca "Partizanske spomenice 1941" su zene. U toku rata preko 2. 000 zena postale su oficiri Narodnooslobodilacke v:ojske. Veliki broj zena-boraca Jugoslavije odlikovano je medaljama i ordenima za hrabrost, za zasluge u razv:ijanju brats tva i jedinstv:a, medaljama i ordenima zas luga za narod i drugim odlikov:anjima. To su svjedocanstva o borbi jugoslovenskih naroda u kojoj su masov:no ucestovale i zene. To su svjedoeanstv:a o putu jedne generacije zena za koju nije bilo dilema. One su ustrajale snagom svijesti, ponosom patriotizma, vjerom u buducnost, bez obzira na zrtve. Revolucija ima svoje .pjesme, sv:oje zastav:e, svoje krv:avo crv:enilo. U njoj se ne samo gine nego se i zivot zivih svodi na pusku i surove zakone rata. Iz toga je izasla svjesna svoje snage, barutom opaljena, nova zena Jugostavije. U borbi za slobodu zemlje u zenama su se zbivale duboke promjene. Te promjene predstav:ljaju zajednicku karakteristiku zena koje su prosle rat i revoluoiju. Mora' imati posljedica ucesce u oruzanoj borbi tl kojoj se zena izjednacuje sa muskaroem t1 zasjedi, u ponocnoj straZi, u nocnom jtiristi, u tilicnim borbama, u dugim marsev:ima preko brda i planina, _u tami zatvorskih tamnica, u izdrzljiv:osti cutanja uprkos najstrasnijim mucenjima, na politickim tribinama provjeravajuci sebe it sposobnosti da ljudima objasni putev:e borbe i da ih pov:ede u nju. Muskarci ratuju v:ijekovirna, oni su ratnici sa tradicijom, sa oreolom mucenika · iii pobjednika. Masovna borba zena kao vojnika i revolucionara ima daleko kraci staz - to je· pojava vezana za proleterske revolucije i narodnooslobodilacke pokrete XX vijeka. PromjenQ koje su se dogadjale u zenama bile su u stvari sazna~ nje zena o sebi i vlastitim rnogucnostima. U novoj politickoj i idejnoj klimi koju je stvorila revotu.cija, u situaciji kada su zajedno sa rnuskarcima drzale sudbinu zemlj e u rukama, zene su izasle iz anonimnos ti i one i citavo drustv:o postali su svjesni uloge koju su zene imale u avim sudborrosnim danirna. Revolucionarke Jugoslavije nisu u sebi · imale nista sifrazetsko, nista feministiCko. Za njih su ljudske vrijednosti bile hrabrost, patriotizam, solidarnost u zajednickoj borbi. Ostvar€mje svojih ljudskih i gradjanskih prava one su 105 �vezale za pobjedu revolucije, za socijalizam. Otuda pojava da se 'l'ecina zena - aktivista Narodnooslobodilackog pokreta idemloiiki opredjeljivala za Komunisticku partiju, za socijalisticko druiitveno uredj enj e. stambenim prostorom i drugim komunalnim objektima. Zivot u tim posljeratnim godinama znacio je novu bitku da se na ruiievinama i pustoiii koju je ostavio rat obnovi i izgradi ekonomska snaga zemlje. Kada je 1945. godine donesen prvi Ustav nove Jugoslavije, u njemu je ozakonjena jedna od ve!ikih tekovina narodnooslobodilacke borbe i revolucije: "Zene su ravnopravne sa muiikarcima u svim podruCjima drzavnog, privrednog i drustveno-politickog zivota... Za jednak rad zene imaju pravo na jednaku platu kao i muskarci i uzivaju posebnu zastitu u radnom odnosu ••• Drzava narocito stiti interese majke i djeteta osnivanjem porodilista, djeCjih domova i obdanista i pravo majke na placeni dopust prije i poslije porodjaja." Povodom 30-godisnjice pobede nad fasizmom oslobodjenja Jugoslavije, predsednik Tito je rekao:'') Iza ovih nekoliko recenica koje su objavljivale novi polozaj zene u Jugoslavijl stajala je burna revolucionarna proiilost, ucesee u oruzanoj borbi i revoluciji, doprinos koji su zene dale u borbi za stvaranje novog druiitva. U OBNOVI I IZGRADNJI ZEMLJE Kada se desavaju .Promjene u polozaju potlacenih, onda au to raskrsca koja donose 'vise rjesenja buducim generacijama, nego anima koji su otvorili nove puteve zivota. Klasna borba i revolucija u svom oruzanom trajanju ostvaruje globatne interese klase i potlacenog riaroda. Tada se stvaraju uslovi za izgradnju bogatijeg I pravectnijeg drustva. . Jugoslavija je izasla iz rata kao jedna od najopustosenijih zemalja Evrope. Stotine hiljada djece ostalo je bez jednag ili oba roditelja. Prema popisu stanovnistva iz 1953. godine bilo je u Jugoslaviji oko 600 hiljada porodica koje su se sastojate·samo od majki i nepunoljetne djece. Sedamdeset jedan procenat ovih zena bile su udovice. I inace nerazvijena privreda bila je gotovo potpuno unistena. Takvo stanje bilo je i sa skolama, bolnicama, 106 i " ... Ako covjecanstvo nije vee iz prvog svjetskog rata izvuklo dovoljno pouka o agresivnoj prirodi imperijalizina, sto je kasnije omogucilo stvaranje fasistickog sistema koji je cijeli svijet bacia u vatru i najvece krvoprolice u njegovoj historiji - trebalo bi da se bar danas o tome vodi racuna, Ne smijemo dozvoliti da se to ponovi. Sa pogledom uprtim u buducnost moramo se boriti za svijet mira i saradnje, bez nasilja i dominacije, za svijet slobodnih i ravuopravnih naroda, za sve one ideate i ciljeve za koje je toliko krvi proliveno i u .drugom svjetskom ratu ••• " II • • • Pale su ogromne zrtve u drugom svjetskom ratu. Milioni !judi - djece, zena i staraca - stradali su. u logorima i uguseni u gasnim komorama. Milioni su zauvijek ostali u rusevinama bombardovanih gradova i seta. Milioni su izginuli na bojnim poljima. Zato mlade generacije cijelog svijeta ne smiju dozvoliti da se vise ikada pojavi fasisticka ill neka slicna opasnost. Te mracne sile u proslosti bile su ugrozile cijelo covjecanstvo. Jer, pored desetina i desetina miliona ljudi koji su stradali, unistena su i ogromna materijalna dobra koja je stvorila radnicka klasa, radni !judi cijelog svijeta. Trideset godina je proslo u miru, Ali mislim da se jos nedovoljno shvata ozbiljnost i karakter svega sto se dogodilo. Neki eak i nece da to shvate, pa o proslom ratu protiv fasisticke najezde i imperijalizma govore kao o nekom obicnom ratu. To nije tacna. Borba za mir i ravnopravne odnose medju naro-: dima jos uvijek je najvazniji zadatak svih progresivnih !judi, naroCito sadasnje i buducih mladih generacija ..• " *) Ovaj tekst deo je intervjua koji je predsednik Tito dao Jugo- slovenskoj radio-televiziji 7. maja 1975. -'Prim. red. 107 �BIBLIOGRAFIJA 1. ZENE JUGOSLAVIJE u BOOB! 1941-1945. Beograd, Centralni odbor Antifasistickog fronta zena u Jugoslaviji, 1945. 2. NARODNI HEROJ ANKA BUTORAC Zagreb, "27. srpanj' 1952. Autor: BALTA IBRAHIM • 3. ZENE HEROJI Dusanka Kovacevic: Predgovor, Sarajevo," Svijetlost", 1967. (Biblix:iteka "Oslobodilacki rae') Autor: BEOKOVIC lVIILA 4. "SILVIRA TOMASINI" Maribor, zalozba "Cbzorja", 1964. Autor: OS1ROVSKA MILICA 5. "NARODNI HEROJ MILICA PAVLOVIC - DARA" Caeak, Pionirski odred "Milica Pavlovic", 1959. Autor: PANTOVIC MILOLJUB, MIODRAG VUJINOVIC 6. "NARODNI HEROJ NINA SOVILJ'' Zagreb, "27. srpanj", 1952. Autor: PAVESIC LJUBO 109 �13. SLOVENKE V NARODNOOSVOBODILNEM BOJU 7. "PALl ZA LEPBA SVITANJA" (Majke heroja prieaju ••• ), Z~reb, "Epoha", 1967. Autor: TADIC ALEKSANDAR s. ZENE HRVATSKE !I NARODNOOSLOBODILACKOJ BORBI G lavni i odgovorni urednik: Soljan Marija. Soka Krajacic: Predgovor. Jela Jancic-Starc: Uvod Zagreb, G!avni odbor Saveza zenskih drustava Hrvatske, 1955. 9. BILA SEM NA SMRT OBSOJENA, Ljubljana, Mladenska knjiga, 1957. Autor: MEli!NAR IVANKA 10. BILA SEM STARA DVANAJST LET Napisala Milka Kovi'c, Ljubljana, zavod "Borec'', Zbornik doknmentov, clankov in spaminov. Uredila: Stana Gerk, Ivka Kriznar, Stefanija Ravnikar-Podbevsek, Ljubljana, "Borec". (Tisk. "Ljudska pravical' 1970). · 14. SE6ANJE IZ AUSviCA Predgovor Djordje Lebovic, Beograd, Republicki odbor Saveza udruzenja boraca narodnooslobodiIackog rata SR Srbije, "Vuk Karadziii"; stampa: "Kultura" 1974. Autor: STARCEVIC TONKA 15. U VRTLOOU MUKA Titograd, Graficki zavod 1961. (Dnevnik ilegaraca iz Cetinja i partizanske hoinice.) # - Autor: MAKSIMOVIC-VUKOVIC MILOSAVA 1964. Autor: BOBNJAK DARJA 11. ZENE LIKE U NARODNOOSLOBODILACKQJ BORBI Zbirka dokumenata. G Iavni i odgovorni urednik Zegarac Mika. Mika Zegarac: Predgovor, Gaspic, Kotarski odbor Saveza zenskih druiitava, 1959. 12. SAGORELE KAO LJUDI Mirjana Kara-Jovanovic: 0 ovoj knjizi. Vojis!av Zivkovic - Uvod. Pozarevac. Casopis "Branicevo''. Stampa: "Prosvetal' 1971. Biblioteka "Trideset god ina NOB-e''. Autor: VOJISLAV ZIVKOVIC llo 16. RAVENSBRii:K, ZENSKI LOOOR SMRTI Rijeka. Istarska nakladna zadruga, 1945. godine. (II izdanje. Zagreb, Antifasisticka fronta zena Hrvatske, 1946.} Autor: MA TIJEVIC ZORA 17. PREZIVELA SEM TABCBUSCE SMRTI Ljubljana, "Borec" 1960. Autor: VEBLE-HODNIKOVA JOZICA 18. ~ENE HRVATSKE U BORBI I IZGRADNJI SOCIJALIZMA Zagreb, G lavni odbor Antifa8istickog fronta zena Hrvatske, 1949. 111 �19. SLAVA KLAVORA . Maribor, "O:J.,orj!{', 1963. - Kolo "Narodni he- rojP'. ZENE NARODNI HEROJI Atitor: KRANJEC FRANClKA 20. ZENE CRNE GORE U REVOLUCIONARNOM POKRETU 1918-1945. Kolektiv autora: J, BOJOVIC, R. JOV~NOVIC, . z. LAKt6, R. PEJOVIC i S. STANISIC, Titograd 1969. 1. ANDREJEVIC Simeona JELISAVETA - ANETA Rodjena 8.1.1923. u Beogradu, Srbija. Ucenica. Clan SKOJ-a od pre rata. U NOB stupila 1941. Streljana 1942. na Bubnju. Za narodnog heroja proglasena 9.10.1953. 2. ACEVA Dona VERA - DOSTA Rodjena 25. 9.1915. u selu Oreovcu, Prilep, Makedonija. Radnica. Clan KPJ od 5.4.1940. U NOB stupila 1941. za narodnog heroja proglasena 27. 11.1953. ' 3. BABOVIC V. SPASENIJA- CANA Rodjena 19. 3.1908. u Lazarevcu, Srbija. Tekstilna radnica. Clan KPJ od 1928. U NOB stupi!a 1941. Za narodnog heroja proglasena 5. 7.1952. 4. BAKOVIC Franja RAJKA Rodjena 1920. u Boliviji, Juzna Amerika. Student. Clan SKOJ-a od 1938. U NOB stupila 1941. Poginula 25.12.1941. u Zagrebu. Za narodnog heroja proglasena 24.7.1953. 5. BELie Jozeta MALCI Rodjena 7. 7.1908. u Ljubljani. Slovenija.Radnica. Clan KPJ od 1942. U NOB stupi!a 1941. Ubijena 31.1.1943. u Ljubljani. za narodnog heroja proglasena 27.11.1953. 113 112 �6. BERUS Ivana ANKA 12. DIIVIIC Todora NADA Rodjena 16.12,1903. u Splitu, Hrvatska. Profesor. Clan KPJ od 1934. U NOB stupila 1941. Za narodnog heroja proglasena 24. 7.1953. Rodjena 6. 9.1923. u Divoselu, Gospili, Hrvatska. Tekstilna radnica. Clan KPJ od 1940. U NOB stupila 1941, Ubijena 20.3.1942. u ustaskom logoru Stara Gradiska. Za narodnog heroja proglasena 5. 7.1951. 7. BLAGOJEVIC Jovana VERA Rodjena 1920. u Sapcu, Srbija. Student medicine. Clan KPJ od 1940. U NOB stupila 1941. Streljana marta 1942, u ~apcu, Za narodnog heroja proglasena 6.7.1953. 13, DINIC DJURDJELENA - DJUKA Rodjena 1913, u Donjem Konjuvcu, Leskovac, Srbija. Radnica.· Clan KPJ od 1939. U NOB stupila 1941. Streljana 25. 5.1943. 1:1 Jajincima. Za narodnog heroja proglasena 6.7.1945. 8. BOSANAC PERSA Rodjena 1922. u selu Ceralija, Podravska Slatina, Hrvatska. Domaliica. U NOB stupila 1941. Poginula aprila 1943. u napadu na Sirac. Za narodnog heroja proglasena 23. 7.1952. 14. DRAGAR REZKA Rodjena 16.11,1913. u Ljubljani, Slovenija. Radnica. Clan KPJ od 1937. U NOB stupila 1941. Poginula 17.10.1941. Za narodnog heroja proglasena 15. 7.1951. 9, BURSAC MARIJA Rodjena jula 1924. u Kamenici, Drvar, Bosna i Hercegovina. Domaliica. Clan KPJ od kraja 1942. u NOP stupila 1941, Podlegla ranama, novembra 1943, na Prkosima. Za narodnog heroja proglasena 15.10.1943. 10. CEC Antona TONCKA - OLGA Rodjena 16. 5.1898, u Kleku, Trbovlje, Slovenija. Sluzbenica. Clan KPJ od 1920. U NOB stupila 1941. Umorena 3.11.1943. u Ausvicu. Za narodnog hero'ja prota:sena 21. 7.1953, 11~ CETKOVIC B. JELENA Rodjena 1916, na Cetinju, Crna'Gora. Radnica. Clan KPJ od 1936. U NOB stupila 1941. Streljana 15.5,1942. u Beogradu. Za narodnog heroja proglasena 5. 7.1952. . ' / 15. DRAGISIC Velimira DARA Rodjena 1921. u Sarajevu, Bosna i Hercegovina. U cenica. Clan KPJ od kraja 1943. U NOB s tupila 1941. Poginula 22. 9.1944. u Albaniji. Za narodnog heroja proglasena 9.10.1953. 16. DRUZINA Gabrijela ANDREANA - OLGA Rodjena 6.1.1920. u Trstu. Krojacica. Clan.KPJ od februara 1943. U NOB stupila 16,6.1942. Za narodnog heroja proglasena 22.7,1953. 17. DUMBOVIC-KOVACIC KATA -MAT! Rodjena 1904. u Lukavcu, Sisak, Hrvatska. Radnica. Clan KPJ od 1938. U NOB stupila 1941. Poginula 14. 7.1941. u Keres tincu. Za narodnog heroja proglasena 20.12.1951. lf4 115 �18. DAMJANOVIC Zivote BOZIDARKA - KIKA Rodjena 21. 9.1920. u Mll>.denovcu, Srbija. Djak, Clan KPJ od 21.10.1941. U NOB stupila 1941. za. narodnog heroja proglaiierui 9,10.1953. 19. ESTREJA Hajma OVADJA - MARA Rodjena 1921. u Bitolju, Makedonija. Radnica. Clan KPJ od marta 1942 •. U NOB stupila 1941. Poginula 1944. Za narodnog heroja proglasena 9.9.1953. 20. GEROVACMileta LJUBICA Rodjena 1920. u Jezeranima, Brinje, Lika, Hrvatska. Student. Clan KPJ od 1940. U NOB stupita 1941. Ubila se da ne bi ziva pala neprijatelju u ruke 16.4.1942. kod Jezerana. Za narodnog heroja proglaiiena 27.11.1953. 21. JANCAR Simona LIZIKA - MAJDA Rodjena 27.10.1919. u Mariboru, Slovenija. Sluzbenica. Clan KPJ od kraja 1941. u NOB stupila 1941. Streljana 20.3,1943. na Beli, kod Dobrave. Za narodnog heroja progtasena 2 7.11.1953. 22. JANKOVlC".RA~IJOJLA - RAVA Rodjena 1919. u Osijeku, Sarajevo, Bosna i Hercegovina. Domacica. Clan KPJ od 1942. U NOB stupila 1941. Poginula novembra 1944. kod Crvenih stijena, na Romaniji. Za narodnog heroja proglasena 20.12.1951. 23. JANEZIC Janka VIDA Rodjena 6.6.1914. u Podbrdu, Tolmin, Slovenija. Diplomirani student filozofije •. Clan KPJ od 1934, U NOB stupila 1941. Strel~na 6,10.1944. u Ljubljani. Za narodnog heroja 'proglasena 21, 7.1953, 116 24. JAVORINA Milana SAVKA - SASA Rodjena 4. 8.1918. u Studencima, Perusic, Gospic, Hrvatska. Medicinska sestra. Clan KPJ od 1940. U NOB stupila 1941. Za narodnog heraja proglasena 9.10.1953. 25. JOCIC Mladena VERA Rodjena 21. 8.1923. u Skoplju, Makedonija. Rad..: nica. Clan K PJ od oktobra 1941. U NOB s tupila 1941. Poginula 22. 5.1944. kod Stracina. Za narodnog heroja proglasena 20.12.1951. 26. JOVICIC OLGA - RITA Rodjena 1920. u Kraljevu, Srbija. Studentklnja. Clan KPJ od 1940. U NOB stupila 1941.• Poginula 1942. u selu Duge kod Prozora. Za narodnog heroja proglasena 20.12.1951. 27. KARAMANDI Stavra ELPIDA Rodjena 1.1.1920. u Lerinu, Jegej'ska Makedonija. Student. Clan KPJ od juna 1941. U NOB stupila 1941. Ubijena 3.5.1942. kod sela Safci Bitolsko. Za narodnog heroja proglasena 6.10, 1951. 28. KERIN Alojza MILKA - POHORSKA Rodjena 1.1.1923.; u Vel. Podgoru, Krsko, Slovenija. Student. Clan KPJ. Stupila u NOB 1941. Poginula 31. 7.1944. kod Lubna. Za naroduog heroja proglasena 21. 7.1953. 29. KLAVORA Ferdirianda SLAVKA Rodjena 11. 5.1921. u Mariboru, Slovenija. Student. Clan KPJ od pre rata. U NOB stupi!a 1941. Poginula 24. 7.1941. u Mariboru. Za narodnog heroja proglasena 27.11.1953. · 117 �30. KLJAJIC Mirka MILANKA Rodjena 1924. u Starom S{llu, Sunja, Petrinja, Hrvatska. Seljanka. Clan KPJ od 1942, U NOB stupila 1941. Poginula 22.1.1943. kod Josavice, Glina. Za narodnog heroja proglasena 27.11.1953. 36~ LAI<IC RADOJKA Rodjena 1917. u Mrkonjic Gradu, Bosna i Hercegovina. Student. Clan KPJ od pre rata. U NOB stupila 1941. Streljana oktobra 1941. na Vracu, kod Sarajeva. Za narodnog heroja proglasena 8.6.1945. 31. KoCOVSKA-CVETKOVIC Petra FANA Rodjena 27. 7.1927. u selu Lavci, Bitolj, Makedonija. Seljanka. Clan KPJ od 1942. U NOB stupila 1941. Za narodnog heroja proglasena 9.10.1953. 32; KONCAR Nikole DRAGICA Rodjena 1915. u selu Josan, Udbina, Gospic, Hrvatska. Radnica •. Clan KPJ od 1938. U NOB stupita 1941. Ubijena avgusta 1942. u zatvoru u Zagrebu. Za narodnog heroja proglasena 23. 7.1952. 33. KUCLAR Lovre ANTONIJA Rodjena 2.1.1896. u Lesnorn Brdu, Vrhnik, Ljubljana, Slovenija. Domacica. U NOB stupila 1941. Streljana 21,9,1942. kod Sv.Kriza. Za narodnog heroja proglasena 21. 7,1953. 34. KUFRIN I. MILKA Rodjena 15.10,19.?1. u selu Purgariji, Okic, Jastrebarsko, Hrvatska. Student. Clan KPJ od juna 1941. U NOB s tupila 1941. Za narodnog heroja proglasena 23. 7,1953. · · 35. KUMAR Andreje DANILA - ANDREJA Rodjena. ~3.11.1921. u Kojskom kod Gorice, Slovenija. Sluzbenica. Clan KPJ od pocetka 1941. U NOB stupila 1941. Poginula 18,3,1944. kod Skofje Loke. Za narodnog heroja proglasena 20.12,1951. 37. MAGLAJIC Muharerna VAHIDA Rodjena 1919. u Mostaru, Bosna i Hercegovina. Dornacica, Clan KPJ od 1940. U NOB stupi!a 1941. Poginula marta 1943. u selu Velika Rujiska. Za narodnog heroja proglas(ma 20.12,1951, 38. MALI-HOCEVAR Antona ALBINA Rodjena 12. 9.1925. u Vinici, Crnomelj, Slovenija. Radnica. Clan KPJ od maja 1944. U NOB stupi!a 1942. Za narodnog heroja proglasena 13. 9.1952. 39. MALIVUK Mi!orada ZAGORKA Rodjen~ 27,3.1919. u Vrscu, Vojvodina, Srbija. Djak. Clan KPJ od pre rata, U NOB stupi!a jula 1941, Streljana 7. 7.1942. Za narodnog heroja proglasena 27,11.1953. 40. MARINKOVIC pjordja SONJA Rodjena 3.4.1916. u Strazevici, Slavonija, Hr~a tska. Agronom. Cian KPJ od pre rata. U NOB s tupila jula 1941. Streljana 31, 7,1941. u Zrenjaninu. Za narodnog heroja proglasena 25.10.1943. 41. MASKOVIC Novice JELICA - JEJA Rodjena 192~. u selu Plani, Kolasin, Crna Gora. Domacica. Clan KPJ od 1939. U NOB stupila 1941. Poginula ujesen 1942. na Kupresu. Za narodnog heroja proglasena 20.12.1951. 118 119 �42. MATIC Jovana ANKA -: GROZDA Rodjena 1918. u Irigu, Sremska Mitrovica, Srbija. Doma6ica. Clan KPJ od aprila 1941. U NOB stupila 1941. Poginula oktobra 1944. kod Obr_enoima (Zabrezja). za narodnog heroja proglasena 2,10.1953. 43. MATIC Vukaiiina NADA Rodjena 1924. u Titovom Uzicu (Uzice), Srbija. ueenica. clan KPJ od pocetka 1941. U NOB stupila 1941. Od zadobijenih rana umrla krajem maja i944. za narodnog heroja proglaiiena 6, 7,1953. 44. MEDE Janeza PAVLA - KATARINA Rodjena 29.6.1916. u selu Strahinja, ~Nakle, Kranj, Slovenija. Tekstilna radnica. Clan KPJ od 1940. U NOB stupila 1941. Poginula 8.1.1943. na Pohorju. Za narodnog heroja proglaiiena 48. MITROVIC Iva VUKICA - SlNJA Rodjena 28.12.1912. u Svetom Stefanu, Pastrovi6i, Bar, Crna Gora. Tekstilna radnica. Clan KPJ od 1,_933. U NOB stupila 1941. Ubijena krajem 1941. u zatvoru u Beogradu. Za narodnog heroja proglasena 9. 5.1945. 49. NACEVA Milana MARA Rodjena 28. 9.1920. u Kumanovu, Makedonija. Radnica. Clan KPJ od februara 1940. U NOB stupila 1941. Za narodnog heroja, proglasena 2 7.11.1953. 50, NAUMOVIC Micka NADA Rodjena 22.4.1922. u Kragujevcu, Srbija. Student. Clan KPJ od 1940. U NOB stupila jula 1941. · Streljana 21,10.1941. u Kragujevcu. Za narodnog heroja proglasena 20.12.1951. 20.12,1951. 51. ODADZIC Milana LJUBICA 45. MICUNOVIC VUKOSAVA Rodjena 1921. u Velestovu, Cetinje, Crna Gora. Seljanka. Clan KPJ od 1942. U NOB stupila 1941. za narodnog h§roja proglasena 10.7.1952. Rodjena 1914. u Kamanima, Zrenjanin (Petrovgrad), Vojvodina, Srbija. Tekstilna radnica. chan KPJ od 1939. U NOB stupila 1941. Streljana 10,3.1942. u Pancevu. Za narodnog heroja proglasena 26.9.1953. 46, MILOSAVLJEVIC Milosa DANICA Rodjena 1925. u Biosci, Titovo U zice (Uzice), Srbija. Ueenica. Clan KPJ od 1942. U NOB stupita 1941. za narodnog heroja proglasena 6. 7. 1953. 52. OJDANIC Mihajla DOBRILA Rodjena 1920. u Lubnici, Ivangrad (Berane), Crna Gora. Cobanica. Clan KPJ od 1939. U NOB s tupila 1941. Za narodnog heroja proglaiiena 10. 7.1953. 47. MISCEVIC Spire VERA Rodjena 7.4.1925. u Belegi6u, Stara Pazova, Srem, Srbija. Doma6ica. Clan KPJ od pocetka 1943. U NOB stupila pocetkom 1943. Poginula 1944. kod Clbrenovca. Za narodnog heroja proglasena 27.11.1953. 120 53. PADJEN Jakova ANKA Rodjena 9.1.1924. u selu Crnom, Novi, Rijeka,. Hrvatska. Ku6na pomocnica. Clan KPJ. U NOB stupila pocetkom 1942. Pogintila 1944. kod Ogulina. Za narodnog heroja proglasena 20.12,1951. 121 �54. PALIKUCA Serifa IBE · 60. PETROV Du~na ()J.GA Rodjena 1927. u Debru, Makedonija. Domacica.· Clan KPJ od 1943. U NOB stupila 1942. Poginula 22. 9.1944. u oko!ini Kiceva. Za narodnog heroja proglasena 9.10.1953. 55. PATRNOGIC Milana KATARINA Rodjena 1921. u Barandi, Pancevo, Srbija. Uci.teljica. Clan KPJ od juna 1940. tU NOB stupila· 1941, Sfreljana 9, 5,1942, na Banjici. Za narodnog heroja proglasena 27.11.1953. 61. PRAVICA DRAGICA - DRAGA Rodjena 30.10.1921. u Prizrenu, Kosovo i Metohija, Srbija. Studentkinja. Clan KPJ od 1941. U NOB stupila 1941. Za narodnog heroja proglasena 27.11.1953. Rodjena 28.10.1919. u Mostacima, Trebinje, Bo·sna i Hercegovina. Student. Clan KPJ od pre rata. U NOB stupila 1941. Streljana avgusta 1942. u okolini Trebinja. Za narodnog )leroja proglasena 8.6.1945. 56. PAVLOVIC Filipa :MILICA - DARA Rodjena 14,12,1915. u C~Clm, Srbija. Nastavnik. Clan KPJ od pre rata. U NOB stupila 1941. Zaklana krajem jnna 1944. Josevi, kod Valjeva. Za narodnog heroja progla8ena 14,12.1949. u 62. PURIC Vasilija NADEZDA Rodjena 22,3.1903. u Valjevu, Srbija. Sluzbeniea. Clan KPJ od pre rata. u NOB stupila 1941. umorena krajem novembra 1941. u zatvoru u Beogradu. Za narodnog heroja proglasena 6. 7.1953. 57. PAVLOVIC Dragomira DRINKA Rodjena 1919. u Belanovici, Lazarevac, Srbija. Uciteljica. Clan .KPJ od 1940. U NOB stupila 1941. Streljana 14,6.1943. na Banjici. Za narodnog heroja proglasena 6. 7.1953. 63. RADIC LEPA Rodjena 1925. u Bistrici, Banjaluka, Bosna i Hercegovina. Djak. Clan KPJ od 1941. U NOB stupila 1941. Obesena januara 1943. u Bosanskoj Krupi. Za narodnog heroja proglasena 20.12.,1951. 58. PCKRAJAC SMILJA Rodjena 1919. u Metku, Gospic, Hrvatska. Uciteljica. Clan KPJ od 1939. U NOB stupila 1941. Ubila se da ne bi ziva pala neprijateljima u ruke marta 1943. u Bruvnu. Za narodnog heroja proglasena 20.12.1951. 59. POPOVIC Nese LJUBICA Rodjena 28.1.1921. u Medunu, Titograd (Podgorica), Crna Gora. Radnica. Clan KPJ. bd 193K U NOB stupila 1941. Poginula 17,11.1942. u zaseoku Berovo, sela Orahova. Za narodnog heroja proglasena 12. 7,1949. 122 64, RADIVOJEVIC Milutina JOVANKA - KICA Rodjena 1922. u Prizrenu; K osovo i Metohija, Srbija. Ucenica. Clan KPJ od avgusta 1941. U NOB stupila 1941. Streljana krajem jula 1943. u Kosovskoj Mitrovici. Za narodnog heroja proglasena 6. 7,1953. 65. RADOSAVLJEVIC VERA - NADA Rodjena 22. 9.1922. u Brusnilm, Negotin, Srbija. U cenica. C Ian KPJ od kraja 1942. U NOB stupila 1941. Sfreljana avgusta 1943. u Zajecaru. Za narodnog heroja progla8ena 5. 7.19.51. 123 �66. RADOVIC Mihajla DARINKA Rodjena 1896. u Kloki, Mladenovac, Srbija. · Seljanka. U NOB stupila 1942. Zaklana 9. 5.1943. u Rajkovcu. Za narodnog heroja proglasena 9,10,1953. 67. RANKOVIC Mateje ANDJA Bodjena 1909. u Izbistu, Vrsac, Srbija. Tekstilna radnica. Clan KPJ od 193 7. U NOB stupila ·1941. Poginula 11.6.1942. blizu Dumica, kod Gackog, Za narodnog heroja proglasena 6, 7.1953. 68. REGANCIN-DOLNICAR Ivana ZORKA - RUSKA Rodjena 25.12,1921. u Polju, Ljubljana, Sloveni- · ja. Kelnerica. Clan KPJ od decembra 1941. U ··· NOB stupila 1941. Streljana januara 1944. u LjubljanL Za narodnog heroja proglasena 2 7.11.1953. 72. SrLC Alojza MAJDA Rodjena 17,3.1923. u Kr:Zetima, Koeevje, Slovenija. Sluzbenica. Clan KPJ. U NOB stupila 1941, Poginula 14, 7.1944. kod Novog Mesta. Za narodnog heroja proglasena 19,6,1945. 73. SrSKOVIC Ivana RADMILA Rodjena 6, 9.1923, u Smederevskoj Palanci,. Srbija. Ucenica. Clan KPJ od 1942. U NOB stupila 1941, Poginula 17.4,1943. na Drini. Za narodnog heroja proglasena 20.12.1951. 74. SKAPIN Jozeta MIHAELA - DRINA Rodjena 29, 9.1924. u Velikom Polju, Vrapee, Sezana, Slovenija. Radnica. Clan SKOJ-a od pocetka 1943. u NOB stupila 1941. Poginula 15,11. 1943. na Zirovski!ll planinama, Za narodnog heroja proglailena 4.9.1953, 69, RISTIC Radojice SOFIJA Rodjena 1900. u Masteilevu, Oplenac, Kragujevac, Srbija. Domacica. U NOB stupila krajem 1942. · Zaklana 1944. u Mal.le sevu. Za narodnog heroja proglailena 9.10.1953, 70. SVETINA Leopolda MIRA - VLASTA Rodjena 15. 5,1915. u Idriji, Tolmin, Slovenija. UCiteljica. Clan KPJ od 1939. U NOB stupila 1941. Za narodnog heroja proglasena 2 7.11.1953. 71. SENTJURC Franca LIDIJA Rodjena 18.3.1911. u Hrastuiku, Trbovtje, Slovenija. U Citeljica. Clan KPJ od 1932. U NOB s tupi!a 1941. Za narodnog heroja proglasena 27.11.1953. 124 75. BOBAR Stefana MILKA - NATASA Rodjena 29,12.1922. u selu Gornje Lazi, Crno-melj, Slovenija. Svrsena ucenica trgovacke akademije. Clan KPJ od 1942, U NOB stupila 1941. Poginula 17. 8.1943. kod Sv. Kriza. Za narodnog her.oja proglasena 20.12.1951. 76. TOMAZANI Virgila SELVIRA - SLOVENKA Rodjena 2.12.1913. u Trstu. Profesor. Clan KPJ od pre rata. U NOB stupila 1941. Poginula 1942. u K osovskoj Mitrovici. Za narodnog heroja proglasena 27.11.1953. 77. TOMSIC Ivana VIDA Rodjena 26.6.1913. u Ljubljani, Slovenija. Pravnik. Clan KI'J od 1934. U NOB stupila 1941. Za narodnog heroja proglasena 27,11.1953, 125 �78. TROHAR Ivana IVANKA Rodjena 1923. u Fuzinama, Delnice, Hrvatska. Domacica. Clan KPJ od 1941. U NOB stupila 1941. Obesena 1944. u blizini Karlovca. Za narodnog heroja proglasena 24. 7.1953. 79. TRIFUNOVIC Avrama RADMILA - HITRA Rodjena 1919. u A!eksandrovcu, Pozarevac, Srbija. Student. Clan KPJ od 1939. U NOB stupila 1941. Ubila se da ne bi z!va pala neprijatelju u ruke maja 1943. u selu Oreskovilli. Za narodnog heroja proglasena 2 7,11,1953. 84. VUCINIC Radovana MILICA Rodjena 1921. u Pjesivcima, Niksic; Crna Gora, Clan KPJ od 1941. U NOB stupila 1941. Poginula krajem marta 1943. ked Sipacna. Za narodnog heroja proglasena 13. 7.1953. 85. VUCETIC Milije MILICA - TREPUSA Rodjena 1920. u Jezevici, Cacak, Srbija. Uciteljica. C ian KPJ od pre rata. U NOB stupila 1941. Poginula 1944. u Prislonici. Za narodnog heroja proglasena 27.11.1953. 86. MATERIC Jovana DANICA 80. VIDOVIC Ivana MARIJA - ABESINKA Rodjena 1924. u Novskoj, Hrvatska. Trgovacka pomocnica. Clan SKOJ-a Od1941. U NOB stupila 1941. Ubila se da ne b! ziva pala neprijateljlma u ruke krajem aprila 1942, blizu VaraZdina. Za narodnog heroja progla8ena 2 7.11.1953. Rodjena 1921. u Sipovljanima, Bihac, Bosna i Hercegovina. Domacica. Clan KPJ od januara 1942. U NOB stupila 1941. Ubijena sredinom 1943. u Kninu. Za narodnog heroja proglasena 27.11. 1953. 87. BUTORAC Karla A:r.iKA 81. VRANJESEVIC RADA Rodjena 1918. u Glogovcu, Prnjavor, Derventa, Boana i Hercegovina. Sluzbenica. Clan KPJ od 1940. U NOB stupila 1941. Poginula 25.5.1944. u Drvaru. Za narodnog heroja proglaiiena 5. 7. 1951, 82. VRBICA Laze DJ!NA Rodjena 6, 5.1913, u Titogradu (Podgorica), Crna Gora. Apsolvent V!soke ekonomsko-komercijalne skole. Clan KPJ od 1934. U NOB stupila 1941. Poginula maja 1943. pored reke Bosne, izmedju TesUca i Prnjavora. za narodnog heroja proglasena 25, 7,1953. 83. VRHOVNIK Franca MAJDA - LOJZKA Rodjena 14,4.1922. u Ljubljani, Slovenija. Student medicine. clan KPJ od decernbra 1940, U NOB stupila 1941,Poginula 4.5.1945.kod Celovca. Za narodnog heroja proglasena 5, 7.1951. 126 Rodjena 27.8.1905. u Donjem Pazariiitu, Gospic, Hrvatska. Radnica. Clan KPJ od 1927. U NOB stupila 1941. Ubijena 22.1.1942. u Kostajnici. Za narodnog heroja proglasena 14,12,1949. 88, MILJKOVIC Mi!ana RADA Rodjena 1917. u Belici, Svetozarevo (Jagodina), Srbija. Uciteljica. Clan KPJ od 1940, U NOB stupila 1941. Poginula jula 1942. u selu Urije, kod J?ugojna. Za narodnog heroja proglasena 6. 7.1953. 89. PEJNOVIC Dmitra KATA Rodjena 23.3.1899. u Smiljanu, Gospic, Hrvatska. Dornacica. Clan KPJ od 1938. U NOB stu- · pila 1941. Umrla 10.11.1966. u Zagrebu, Za narodnog heroja proglasena 3. 6.1968. 127 �\ 90. BAN OLGA Rodjena 29.6.1926. u selu Zarecju, Pazin, Hrvatska. U NOB stupila 1941. Steljana 8.10.1943. Za· narodnog heroja proglasena 26.9.1973. 91. BOSNIC Pere MILKA Rodjena 1928. u selu Vrtoee kod Drvara, Bosna i Hercegovina. Seljanka. Clan SKOJ-a postala maja 1944. Poginula 25. maja 1944. Za narodnog heroja proglasena 17. 5.1974. godine. DESET KONGRESA SKJ (KPJ) 0 I ULOZI 128 POLOZAJU ZENE U DRUSTVU �Izbor tekstova: KONGRES UJEDINJ'ENJA"- PRVI KONGRESKONilJNISTICKE pARTI'J}; JUG'OSI..AVIJE Temeljeci svoje stavove na marksistiCkom shvatanju o polo~ju i ulozi zene u drustvu, Komunist1&a partija Jugoslavije od svog osnivanja, 1919. godine, ukljucila u svoj politll'iki program i organizovanu alroiju - borbu za oslobodjenje Z.ene od dvostrukog ropstva: kap!talisticke eksploa.taoije i dru~vene .nejednakosti. Na putu ostvarivanja toga cilja postavljali su se, u ril.zlicitim etapama borbe KPJ za socijalno i nacionalno oslobodjenje; i razliciti zadaci. Deset kongresa SKJ (KP J) i Peta zemaljska konferencija (koja po svom istorijskom znaeaju ima karakter kongresa) utvrdjivali su u usvajanim dokumentima - pragramima, statutlma i rezolucijama - osnovne po~ticke stavove i pravce aktivnosti u resavanju tih zadataka. Citajuci i proui!ay:aju6i danas ave dokumente uollava se nesumnjiv kontinuitet u izradi osnovnog marksistickog stava - da bez op!lteg drustveno:-ekonomskog razvoja, bez oslobodjenja radnicke klase i svih potlaeenlh drustvenih slojeva, bez sirokog zapo!lljavanja zena u sv!m oblastima dru~tvenog rada, njihovog opismenjavanja i strucnog osposobljavanja za proizvodni rad, bez podrustvljavanja poslova doma6instva 1 brige oko podizanja i vaspitanja dece i bez ukljuC!vanja ~ena u sve oblike politiCkog odtucivanja - nema punog oslobodjenja f ravnopravnosti zene. Stoga se i citirani delovi iz remlucija, programa HI statuta koji au usvajani na · kongresima kao najvUiim organima sKJ (KPJ), ne mogn posmatrati kao jedini stavovi koji su odredjivali i odredjuju politiku i akciju. komunista na ostvarivanju ravnopravnog polozaja i drulitvene uloge zene. PrJpremila: Sloboda SELI6 130 U Beogradu je od 20. db 23. apJ'i[al91.9. g<>fline odrzan Prvi kongres Kornunisticke partije Jugosl~vije, po~n.afkao Kongres ujedinjenja. Pored Podloge ujedi?j~nja, J>rakti~­ nog alroionog programa, Statuta i nekoliko rezoil16ija, ()VS:j gres je usvojio i Statut zena socijalista (komunista). oV:afz'ha'cajan dokument donosimo u celini. Kon:- · STATUT ZENA SOCIJALISTA '(KOMUNISTA) usvojen na Prvom jugoslovenskom kongresu· · zena i jugoslovenskom kongresu za ujedinjenje, odrzanom 21, 22. i 23. aprila 1919. godine u Beogradu I deo =o.==-Kako je nastupila potreba da se sve proleterske partije, koje stoje na temelju klasne borbe, grupisu u jednu partiju u celoj Jugoslaviji, to je prirodno da se i svi do sada pokrajinski zenski socijalisticki pokreti skupe u jedan nerazdvojni pokret. · Zene socijalisti (komunisti) usvajaju maksimalni i minimalni program Partije koinunista Jugoslavije i smatraju sebe kao deo partijske celine. U ieto doba one iskljucuju svaku zasebnu organizaciju zena, a sebe smatraju tehnickim - izvrsnim odborom u agitacijf i organizovanju zena. U tome smislu Konferencija zena komunista Jugoslavije donosi ovaj Statut po .-'',.,-· 131 �ce se obavljati celokupan praktiean deo rada zenskog socijalistickog (komunisti ckog) pokreta. jave, svoja poverenistva u koja ce se birati po 4 Clana a mesecno jednom odasiljati po jedan delegat iz ·oogovarajuceg mesnog sekretarijata radi kontrole i obavestenja. 1. Svi pokrajinski sekretarijati sa autonomnim karakterom do ove Konferencije ukidaju se a Konferencija bira · Centralni sekretarijat zena socijalista (komunista), koji se sastoji od 16 clanova proporcionalno broju organizovanih zena za svaku pokrajinu. Oni biraju medju sobom izvrsni odbor, u koji · ulaziJ 7 lie a: sekretar, blagajnik, 2 zamenika i 3 clana finansijske kontrole. Sekretar je clan Partijskog veca I na taj nacin dobija neposredno instrukcije iz partijske kontrole. Izvrsni odbor ce biti stalno u Beogradu, kao I glavni sekretar. Centralni sekretarijat bira Zemaljska konferencija zena socijalista (komunista) od delegata koji na njoj ucestvuju a izabrana se lica odmah konstituisu 1 saopstavaju konstituisanje konferenciji. Svi ce se cla.novi sastajati cetiri puta godisnje u plenarne sednice u mestu gde potrebe zahtevaju. 2. Centralni sekretarijat se dalje grana u pokrajinske sekretarijate, kojih ce bit! 8: u Beogradu, Skoplju, Zagrebu, Osijeku, Novom Sadu, Splitu I Cetinju. Svaki pokrajinski sekretarijat !mace onoliko clanova koliko sindikalnih I partijskih organizacija ima u kojima ima organizovanih zena. On ce se hirat! ·na godisnjim konferencijama koje imaju bit! na mesec dana pre konferencije Centralnog sekretarijata. Izborni postupak isti je kao kod Centralnog sekretarijata. Uprava ima: sekretara, blagajnika, finansijsku kontrolu od tri Clana i odgovarajuci broj zamenika. 3. Pokrajinski sekretarijati se granaju na mesne sekretarijate, koji se osnivaju po varosima i varosicama gde god ima organizovanih zena, kad to uvidi partijska organizacija odgovarajuceg mesta. Uprava se bira: prvi put. od zbora zena a posle godisnje, na konferencijama koje ce biti na mesec dana pre konferencije odgovarajuceg pokrajinskog sekretarijata. U njih se bira po 7 clanova: sekretar, blagajnik, tri clana nadzornog odbora i dva zamenika. 4. Mesni sekretarijati ce, pored svog redovnog rada na agitaciji I organizovanju zena po varosima, odnosno varosicama, osnivati po selima, gde se god mogucnost i potrebe 5. Sve 6e instance bit! u neposrednoj vezi medju sobom i sa Centralnim sekretarijatop1,. koji 6e, prema instrukcijama Partijskog veca; davati direktivu za celokupan rad. 6. Centralni sekretarijat ce poceti odmah po ujedinjenju da izdaje svoj list "Jed.nakost", koji ce izlaziti u pocetku dva puta mesecno, a .docnije po mogucnosti nedeljno. List·. 6e izlaziti cirilicom I latinicom posebno, a uredjivace ga redakcioui odbor koji odobri Partijsko vece. 7,·Kako je uloga Centralnog s.ekretarijata, pre svega, agitaciono-prosvetna, ·to 6e glavni ·prayac rada .bit!: uzdizanje duhovnog horizonta zene. Toga radi, ce Centralni sekreta'-• rijat izdavati qiz brosura i knjiga, "octnosecih se na zenu i njene manifestacije ziyota i osnivati svoje. agitacione biblioteke gde god za to potreb e bud e. / 8. CS 6e priredjivati planska predavanja, zborove i konferencije po celoj zemlji, a referente ce odredjivati cs. 9. CS 6e odmah organizovati agit:atorsko-funkcionerski kurs. 10. CS saziva svake godine zemaljsku konferenoiju neposredno pred kongres Partije a na njoj uzimajn ucesca delegati iz svih sekretarijata i poverenistava. Svaka instanca salje po jednog delegata. 11. Finansije CS 6e biti: prihod od lista, rabata, knjiga, predavanja, konferencija, zabava i priloga. Sve 6e instance zadrzati od prihoda za seb"l 30%, a ostalo slati CS. 12. Sve 6e instance slat! obavezno mesecne izveiltaje o svome radu I kretanju celokupnog privredno-politickog zivota svoga mesta kao i statisticki materijal o broju uces6a ze- · na u proizvodnji, o us lovima rada i o prim en! radn!Ckog zakonbdavstva. 132 133 �13. Ovaj Statut dobija vaznost kad ga odobri Partijska uprava odnosno Kongres, a usvoji Konferencija· zena. 7. Ovaj Statut vazi. kad ga odobri Partijska uprava, odnosno .Kongres, a usvoj! Konferencija zena. ('Jednakost", organ zena socijaliata /komunista/ Jugoslavije, brojl, Beograd, 1. marta 1920.) Ii deo Organizacija mladezi *** l. Specijalni zadatak zenskog pokreta jeste formiranje organizacije mladezi, jer su zene prirodom svojom naJ:pozl'!anije i najkompetentnije za taj rad. 2. K ako j e rad na PDOS ve6! vanju radni eke m ladezi vrlo vaZan deo rada, to 6e se njemu posvetiti narocito za to izabrani Prosvetni odbor zena ciji 6e specijalni zadatak bit!: priku.t?ljauja radnieke mladeZi, vrg.ani~oVaG]a i podi&;an.je, d~ho~t -. no. i moratno, iste. 3. POZ 6e organizovati nekoliko grupa i to pre. rna dobu i uzrastu. U prvu ce kategoriju doci tri grupe: I - od 7 do 9 godina, II - od 9 do 11 ili od 11 do 15 godina. Princi!l koedukcije bice izveden do krajnjih granica. U grupama se imaju prirediti narociti kursevi po modernim pedagoskim nacelima a sa cisto prakticnog glediilta na celokupno vaspitanje. II (VUKOVARSKI) KONGRES U Programu KPJ uswojenom na Vukovarskom kongresu, koji je odrzan od 20. do 25. juna 1920. godine, medju ciljevima za koje ce se KPJ boriti navedenim u gl. VI, pod tackom 7 i kaze se: "Obavezno i naucno vaspitanje omladine oba pola. Duznost je skole da deci omogu6i svestrani, harmonicni, duhovni i fizicki razvitak i da mladi naraiitaj pripremi pomocu rucnog rada za ucesce u procesu proizvodnje i za iskoriscavanje nauke,. umetnosti i kulture." C'Istorijski arhiv KPJ", · tom II, izdanje Istorijskog odeljenja CK KPJ, Beograd 1949, str. 36.). 4. Odmah ce se osnovati: Omladinska citaonica, pozoriste, pevacki zbor i ekskurzije, kao i ostali kulrurni- rezultati, nepristupacni radnickoj mladezi u skoli danasnjega drustva. 5. Ovo su pocetni principi pokreta koj i ce se da~ lje razvijati po nuznim zakonima centralnog pokreta i zakonima celokupnog drustvenog razvica. Glavni cilj, i ishodni u isti mah, je: pripremanje radnicke mladezi za primerne i odane clanove proleterskoga pokreta i nepokoleblji ve revolucionare i borce za ostvarenje krajnjeg ci[ja: komunistickog drustva. 6. "Jednakost" 'ce imati dodatak "Buducnose•, koji ce se bavitl pitanjima omladinskoga pokreta, 134 KPJ * U rezoluciji istog Kongresa - PolitiCka situacija i zadaci Komunisticke partije Jugoslavije, u gl. III, pod tac, 11, medju neposredri~ zadatke za koje ce se KPJ boriti, stoji: " da se sve zatvorene organizacije i domovi otvore i njiho\- slobodan rad omoguci, svi pohapseni i progonjeni drugovi ,puste na slobodu i dalji progoni onemoguce; da se svim gradjanima, bez razlike pola i nacionalnosti, obezb edi nes metano vrsenje svih gradjanskih i politickih prava kao i uzivanje sviju ustavnih i zakonskih sloboda-" . , (Isto, str. 42. ) * 135 �r•rstorijski arhiv KPJ", tom II, izdanje Istorijskog odeljenja CK KPJ, Beograd 1949, str. 132.) U Statutu KPJ, usvojEmom takodje na TI kongresu, u gt: IV, cl. 15. utvrdjuje se sastav partijskog kongresa kao najviseg organa KPJ i pod tac. 8. odredjuje da pravo ucesca na kongresu imaju i "dva izaslanika Centralnog sekretarijata zen~'. U gl. XTII Statuta, ct. 40, C entratno partijsko vel!e ovtaMuje se da: " 2. izradi pravilnik mesnih organizacija, kao i ostalih organiz.acija koje ulaze u sastav Partije, kao sto su: Sekretarijat zena, razne omtadinske organizacije, grupa 'Budu6nost', umetnicke grupe i sticno." (lsto, str. .50.) * U tre6em s tatutu KPJ, prihva6enom na ovom Kongresu, u gl. III (Struktura Partije), pod tac. 10. utvrdjuje se: "Za obavljanje pojedinih partijskih · zadataka partijski komiteti imenuju narocite partijske organe - komisije, na primer: organizacionu, agitaciono-propagandisticku, sindikalnu, zensku, za rad medju seljacima, medju nacionalnim manjinama itd. Ove komisije su podredjene nadleznom komitetu, rade prerna njegovim direkti varna i sprovode svoje odluke preko komite- ta." * .:* * (Is to, str. 13 5.) * A u gl. IV, u kojoj se govori o 6eliji kao osnovnoj partijskoj organizaciji, pod tac. 17, stav 2, kaze se: III KONGRES KPJ Treci kongres KPJ odrzan je u Been, juna 1926. godine. U "R ezoluciji po organizacionom pitanju", usvoj enom na ovom Kongresu, u gl. Ill, pod tac. 4, stav 2. stoji: "Statutom predvidjeno obrazovanje raznih komisija pri svim partijskim komitetima, a narocito pri Centralnom komitetu ima se sto pre sprovesti. Partijski komiteti duzni su preduzeti mere da komisije stalno i sistematski rade, obracajuci narocitu paznju na najvaznije od njih (organizaciona, sindikalna, agitprop, i komisije za rad na selu i medju zenama)." Na istom mestu, pod tac. 5, takodje stav 2, vezi sa usvajanjem novih metoda rada, kaze se: (Isto, str. 136.) * * * IV KONGRES KPJ u "Zadaci 6ellja su, pored ostatoga, ovi: sindikalni rad, detatnost radionickih poverenika i ekonomska borba u preduzecu, rad u omtadini, medju zenama, medju nezaposlenima doticnog preduzeca, ras turanje stampe i literature, rad u kooperativama, seoskim ! drugim organizacijama radnika i seljaka, obrazovanje kruzoka za politiCko-prosvetni rad itd." 136 "Sekretarijat se brine za raspodelu posla medju clanovima celije, da svi dobiju po neku specijalnu duznost, na primer: rad u sindikatima, rasturanje literature i stampe, rad na stvaranju 6elija u okolnim preduzecima, rad na selu, medju zenama, u omladini, skupljanje priloga za zrtve reakcije itd." Cetvrti kongres KPJ, odrzanJu Drezdenu oktobra 1928. godine, u Rezoluciji o privrednom i politickom polozaju Jugoslavije i zadacima KPJ, je u gl. VI, medju zadacima u borbi za zadobijanje ve6ine radni eke klase, istakao i zadatak: 137 �"12. Obnova zenskog pokreta na bazi posebne rezolucije o radu medju zenama, usvojene na Kongresu." U istoj rezoluciji, u vezi sa izgradnjom saveza radnika i seljaka, ·na istoj stranici stoji: "3. Stvaranje sindikalnih organizacija poljoprivrednih radnika, u b 0 rbi protiv eksploatacije od strane veleposednika i seoskih bogatasa, za prava poljoprivrednih radnika na sindikalno organizovanje, za zastitu rada, a narocito zenskog i deCjeg rada u poljoprivredi i za socijalno osiguranje poljoprivrednih radnika." r'Istorijski arhiv KPJ", tom IT, izdanje Istorijskog odeljenja CK KPJ,Beograd 1949, str.159-160.) * U Rezoluciji o organizacionom pitanju, gl. II I, kriticki se osvrce na rad medju zenama: " .•. Malo se posvecivalo paznje omladincima koji su odlazili u vojsku, kao i radu u vojsci. Narocitog odseka za rad na selu i medju zenama nije bilo. CK nije ovaj rad postavio sebi za zadatak, tako da je ova veoma vazna oblast rada ispala potpuno iz vida CK-". (Isto, str. 199,) * Stoga se u istoj Rezoluciji, pod tac. 8. postavlja zadatak: "Partija treba da organizuje specijalnu komisiju za rad medju zenama, da razradi konkretna uputstva za njihovo svakodnevno delovanje i Sto pre da se poveze sa zenama-radnicama, imajuci u vidu nji)lov niski politick! nivo, kao i neshvatanje od strane pojedinih drugova uloge zene u revolucionarnoj borbi proletarijata." (Is to, str. 202.) * "Zenska, mlada radna snaga i nekvalifikovani radnici,. sprovodjenjem racionalizacije industrije, postaju ave yazniji faktor u proizvodnji. Partija treba da pojaea svoju delatnost i borbu za zastitu zenske, mlade i nekvalifikovane radne snage, povezujuci je njenim uvlacenjem u sindikate." (Il;!to, str. 20:7J * Cetvrti kongres Komu11isticke partije Jugoslavije je doneo i posebnu Rezoluciju po zenskom pitanju, koju donosimo u celini: Rezolucija po zenskom pitanju: "Porast znaeaja zenskog rada za produkciju Jugoslavije poslednjih godina napreduje brzim. •tempom. Tome doprinosi kapita!isticka racionalizacija. koja se i ovde, kao i u drugim zemljama·, sprovodi u prvom redu povecanim uvlacenjem zena u proces produkcije, jer one predstavljaju i jeftiniju i manje svesnu radnu snagu. U vrernenu od 1921. do 1926. godine smanjio ~e udeo muske radne snage za 8%, dok se udeo zenske radne snage povecao za 97%. Sada sacinjav.aju radnic e oko 27% industrijskog proletarijata Jugoslavije. Bezobzirno izrabrljivanje zenske radne snage, njihova politiCk:a obespravljenost nejednakost pred zakonom, uz nacionalno potl~ci­ vanje i ostatke feudalizma u nekim provincijama Jugoslavije, produbljuje suprotnosti u zivotu proleterki i bude njihovu aktivnost. Porast zenskog proleterskog pokreta ocituje se u poslednje vreme kako najzivljim ucestvovanjem u strajkackim borbama u zemlji,. tako i aktivnim ueestvovanjem najboljih elemenata radnica u politickijn akcijama Komunisti eke partije ( (Prvi maj, dogadjaji u zagrebu, gerilski pokret u Crnoj Gori). I u R ezoluciji o sindikalnom pitanju, u gl. V, tac. 5, stoji: 139 138 �Imajuci u vidu ulogu zene kao jeftinije i slabije organizovane radne snage u produkciji, nje-,' nu ulogu na ekonomskom polju za vreme rata, kao i revolucionarne teznje probudjenih zenskih masa (oktobarska revolucija, Kina), nastoji jugoslovenska burzoazija da iskoristi njihovo ave jace nezadovoljstvo i da medju njima ucvrsti burzoaski uticaj, ne samo putem terora, nego i putem sireg sistematskog rada, Ovaj rad se vrsi porno~ cu klerikalnih, dobrotvorno-vaspitnih, feministickih i reformistickih organizacija, uz. potporu i subvenciju drzave, crkve i dvora. Klerikalna sto.,mpa izdaje pet zenskih easopisa i petnaest opstih easopisa, koji se u 100,000 primeraka rasturaju u prvom redu medju zenama. Posledica ovoga rada je da se ogromne mase radnica i seljanki nalaze pod ideotoskim i organizacionim uticajem burzoazije. KPJ je do sada potcenjivala rad medju radnickim i seljackim zenama, a ukoliko se taj rad u pojedinim mestima i vrSio, smatran je u vecini slueajeva kao specifican rad za zene. Tezak polozaj u Partiji bio je zapreka za njegov razvoj. Usled toga, inicijativa aktivnog zenskog partijskog kadra nije naisla na dovoljnu potporu I upute za rad medju radnicama, te je vrsen bez sistema, plana i direktiva. Iskustva pojedinih proviilcija nisu se uzimala u obzir, nije bilo evrstog stava za rad u neprijateljskim zenskim · organizacijama 1 postojala je opasnost da taj rad po provincijama skrene sa opstepartijske linije. U sadasnjem momentu, ita pragu novog impe~ rijalistickog rata, jedan je od glavnih zadataka KPJ da ispuni ovu prazninu svoje delatnosti, · da pridobije stroke mase radnica i seljanki za jediilstveni front revolucionarne klasne borbe radnika i seljaka i da potpuno usvoji Lenjinove reci da se "mase ne mogu pridobiti za politicku delatnost a da se ne privuku na politicki rad 1 zene'' 140 I i da "trajnost revolucije" zavisi od toga u koiikoj meri u njoj ucestvuju zene." Da bi se rad medju radnicama i seljankama centralizovao i sistematski sprovodio, mora se izgraditi odozgo do dole partijski aparat za rad medju zenama i u njega se moraju privuci radi aktivnog ucestvovanja radnice iz preduzeca. Potrebno je da se pri centrali KPJ obrazuje Komisija za rad medju zenama, koja ce pod rukovod-s tvom CK organizovati rad na pridobijanju radnica i seljanki za pristup u masovne organizacije radnicke klase i u Partiju. U poeetku treba da se rad ograni5i r,.l industrijske centre gde su radnice u velikom broju koncentrisane i na ona seta gde', postoji partijski aparat. Nelegalni rad sa simpatizerima treba da se svodi na organizovanje zenskih kruzoka sa sto 'stalnijim sastavom i odredjenim programom, koji treba da je u najuzoj vezi sa dnevnim dogadjajima i dnevnim zahtevima radnica. Treba da se preduzmu mere da se mreza kruzoka prosiri, jer one predstavJjaju rezervoar iz koga partija crpi zenske snage za svoje redove. Najvaznija legalna forma rada jes te rad u sindikatima. Njegovu osnovu. cini Rezolucija IV kongresa Crvene sindikalne internaciona!e za rad medju zenama. Najvazniji momenti rada zenskih komisija u sindikatima jesu: razradjivanje ove rezolucije, izrada plana konkretnih zahteva i njegovo propagiranje medju radnicama kao zahteva crvenih sindikata. Sindikati i njihove zenske komisije kao pomocni organi ·Jtreba da povedu specijal-nu kampanju medju radnicama za njihovo pridobijanje koristeci se internacionalnim iskustvom u tom radu, kao ua:c.primer: letece mitiuge, konferencije organizovanih radnica, skupstine neorganizovanih sa ciljem njihovog upoznavanja sa nasim konkretnim zahtevima, organizovanje kruzoka za likvidiranj e analfabetizma, za poducavanje u 141 �sivenju i krojenju, za upoznavanje sa osnovnim · principima higijene itd. U svrhu izgradnje aktivnog zenskog sindikalnog kadra treba za organizovane radnice drzati legalne, kratke, osnovne sindikalne kurseve. S obzirom na pojaeanu aktivnost seljanki koje izmedju ostalog dolazi do izrazaja i u njihovom ucestvovanju u nacionalno-revolucionarnom i seljackom pokretu, treba partija da otpocne sa odrzavanjem konferencija seljanki i to u prvom redu u ovim mestima gde je uticaj partije najveci. Iako partija posvecuje najvecu paznju radu medju radnicama u preduzecima i medju radnim seljankama, ona radi i u neprijateljskim zenskim organizacijama koje obuhvataju mase radnica i s·eljanki, sa jednim zadatkom da razgoliti ove ustanove i da odvoji iz njih zenske mase i da ih pridobije za revolucionarni radnicko-seljacki pokret. U !stu svrhu partija preduzima mere da rad tih organizacija prikaze u pravom svetlu da pojedine cinjenice iskoristi za razgolicavanje i diskreditovanje tih organizacija u ocima radnih masa. Za rad partije medju zenama je od narocite vaznosti masovna zenska literatura koja treba da vodi racuna o lokalnim prilikama, a u prvom redu izdavanje legalnog zenskog lista. Najvazniji zadatak na tom polju jeste pridobijanje i izgradjivanje kadra zenskih radnickih i seljackih dopisnica. Pored toga, treba da se sva pitanja u vezi s·a radom medju zenama temeljito obradjuju kako u legallloj tako i u ilegalnoj stampi." ("Istorijski arhiv KPJ", tom II, izdanje Istorijskog odeljenja CK KPJ, Beograd 1949, str. 207-209.) PETA ZEMALJSKA KONFERENCIJA KPJ Na Petoj zemaljskoj konferenciji KPJ odriianoj u Zagrebti, novembra 1940. godine, u usvojenoj rezoluciji, gl. VI posveceno je posebno poglavlje radu medju zenama:. V. Konferencija KPJ konst!ltira da je u nekim partijskim organizacijama sistematski rad medju zenama jos uvek zanemaren, da drugovi ne posveeuju ozbiljnu paroju tome vaznom radu, da taj rad prepuStaju samotoku ill inicijativi samih dru.garica, drugaricama dapace odbijaju pomoc koja se od njih trazi. Stoga je potrebno: a) da s ve partijske organizacije pos vete najvecu paznju radu medju zenama, osobito u sindikatima i drugim masovnim organizacijama; b) za taj rad organizacije treba da odrede ne samo drugaric e nego i drugove; c) da partijske organizacije posvecuju elm vise paznje zenama iz radnickih i siromasnih rejona i pruzaju mogucu pomoc raznim savjetima itd.; d) vodeci borbu za opca zenska gradjanska prava, za jednakl rad i jednaka plata u preduzecima, raznim uredima itd., potrebno je u is to vrijerne suzbijati burzoaski feminizam, koji stvara jaz izmedju radnika i radnica i ima za cilj da otupi oiitricu klasne borbe .•• " r':Komunist'', organ Centralnog komiteta Kornunisticke partije Jugoslavije, broj 1, oktobar 1946, str. 120.) *** *** 142 143 �V KONGRES KPJ VI KONGRES KPJ (SAVEZA KOMUNISTA JUGOSLAVIJE) Peti kongres_, odrZ.an u Beogradu jula 1948. godine, doneo je novi Program Komunisticke partije Jugoslavije, u kome s e posvecuje posebno poglavlje Antifasistickom frontu zena, stvorenom u narodnooslobodilackoj borbi: Antifasis ticki front zena: "Antifasisticki front zena jeste siroka masovna organizacija radnih zena i patriotkinja nove Jugoslavije i nastao je pod rukovodstvom Komunisticke partije Jugoslavije u narodnooslobodilackoj borbi, odigravsi ogromnu ulogu u podizanju svesti zena i mobilizaciji zena za oslobodilacki rat, za pomoc frontu, za ucvrscenje pozadine i povezivanje fronta i pozadine. Antifasisticki front zena okuplja danas naj sire mase zena I pomaze im da se kulturno-politicki uzdignu i da se na svim poljima aktivno ukljuce u izgradnju zemlje. On treba da obrati narocitu paznju onim zenama koje iz bilo kojih razloga nisu politick! aktivne ili koje ne pripadaju nikakvim organizacijama. J edan od najvafuijih zadataka Antifasistickog fronts zena jeste razvijanje solidarnosti i saradnje s demokratskim zenskim organizacijama sveta u borbi za mir i demokratiju. Komunisticka partija Jugoslavije ce se narocito boriti za svestrano jaeanje aktivnosti AFZ u radu na vaspitavanju zena u duhu socijalizma, u radu na vecoj mobilizaciji zena 10a izgradnju socijalizma, za ucvrscenje postignute ravnopravnosti zena i za obezbedjenje te ravnopravnosti putem stalne brige za njihova. kulturno i politi cko tizdizanje, za majku i dete, kao i za sto masovnije ukljucivanje zena u sve oblasti drustvenog i ekonomskog ;avota." sten.beleske, izdanje "Kultura" 1949,str.891. Sesti kongres KPJ, koji je odrzan u Zagrebu, novembra 1~~2. godine, u Rezolucijl o zadacima i ulozi Saveza komunista Jugoslavije, utvrdio je u tac. 5: "Kongres osudjuje kao nedopustivo i tudje socijalizmu svako zapostavljanje zena u privrednom, politickom i uopste drustvenom zivotu. Duznost komunista i svih naprednih !judi jeste da se statno, sistematski, uvek i svuda bore za sve vecu i "stvarnu ravnopravnost zena u svim oblastima privrednog, polit!Ckog i drustvenog zivota. " Kongres istice da je za dalje razvljanje kako • socijalisticke svesti masa, taka i same borbe za. ravnopravnost zena, prva duznost zenskih organizacija - rad medju se!jankama, 'na njihovom politickom, prosvetnom i kulturnom uzdizanju. U pog!edu rada ostalih drustvenih organizacija vaze dosad istaknuti principi, primenjeni na . njihove konkretne uslove. Kongres posebno ukazuje kao na naro cito vazan problem rad na podizanju socijalisticke svesti i moralnog lika omladinaca i omladinki, kao i na sve vecu raznovrsnost form! u radu i zivotu omladine." ("Borba komunista Jugoslavije za socijalisticku demokratiju", VI kongres Komunisticke partije Jugoslavije, izdanje "Kultu. re' 1952, str. 282.) *** (V knngres KPJ, 144 *** 145 �VII KONGRES SAVEZA KOMUNISTA JUG OSLAVIJE seciini kongres je odrlian u Ljubljani aprila 195B. godine. Na njemu je donet tree! po redu ~~~~~:E!-~~~.!1!1~~~--!.'!.­ fi~~~~Y~· iz kojeg izdvajamo dva pogtavtja: "POLOZAJ PORODICE Ukidanjem patrijarhalnog bracnog i porodicnog zakonodavstva, uvodjenjem drustvene zastite i pomolii porodici, stvaranjem materijalnih i drugih uslova za ekonomsko osamostaljivanje zene, razvijanjem raznih ustanova za pomoc porodici 1i negovanju i vaspitanju dece, stvaranjem drustvene tehnicke baze domacinstva i time oslobadjanjem porodice od pritiska zaostalog doma6instva, - socljalistiCkom drustvu daje se nova podloga bracnim i porodienim· odnosima, novom moralu i licnim odnosima, vra6anju coveka njegovoj pravoj tjudskoj prirodi, bez iskoriMavanja i ponizavanja drugog. Istovremeno kad se porodica oslobadja od robovanja zaos tat om domacinstvu, ona produbljuje, obogaeuje i jaea svoje unutrasnje tjudske odnose 1 predstavlja izvor liene srece svojih clanova. Bez prinude privatnovtasnickog drustva, kao I drustvenih predrasuda koje se s njima povezuju, radni ljudi slobodno zasnlvaju svoj bracni i porodieni zivot na medjusobnoj ljubavi, drugarstvu i postovanju, i na ljubavi prema svojoj deci. Promena bracnih i porodicnih odnosa je is torijski proces u kome treba savladjill:ati objektivne, materijalne prepreke, kao i zaostale navike, predrasude i sh vatanja, koja su na podruCju ovih odnosa narocito duboko ukorenjena. 146 Brzi tempo industrijalizacije i promena strukture stanovni Btva, nagli razvoj i porast gradova, doseljavanje seoskog stanovnistva, posebno omtadine u gradove, nedostatak i prenasetjenost stanova, i slabo razvijene komunalne stuzbe, promena porodicnih odnosa - stvorili su i dalje stvaraju nove liiine i porodicne probteme i probteme adaptacije na nove ustove i nov nacin zivota, negativne socijalne pojave i st. Savez komunista Jugostavije uoeava duboke procese koji se odigravaju u porodici, njene potrebe i njene mogucnosti, imajuci stalno u vidu da subjektivnim snagama i stvaranjem materijatnih ustova, a narocito u okviru komuna i stambenih:ozajednica, treba ubrzati proces ostobadjanja porodice od tereta tehnicki zaostalog domacinstva uporedo sa opstim materijatnim ·razvitkom zemtje. Jedan od najvaznijih problema u ovom kompleksu jeste razvijanje drustvene brige za decu. Ne umanjujuci ulogu porodice u vaspitanju dece koja je nezamenjiva, Savez komunista ce se zatagati da se i ubuduce razvijaju najsiri oblici drustvene brige za decu, koj i ee pruziti i ono sto u vaspitanju dece porodica, svedena na roditelje i decu, narocito ako je majka zaposlena, detetu ne moze da pruzi. U interesu je i porodice i drustva stvaranje najrazlicitijih deCjih ustanova i mreze objekata za zabavu i raznnodu, sportskih terena i s lienog, u kojirna ce dec a provoditi deo dana i koji ce im pruziti kolekti vni zivot i drustveno vaspitanje. Neposredno angazovanje roditetja u razvijanju drustvene brige za decu, njihovo ucesce u organirna upravljanja svih ustanova za decu omogucuje da se najbotje sagledaju mogucnosti i potrebe porodice i istovr,erneno ostvari jedinstvo drustvenog i porodicnog vaspitanja. 147 �U proceau dubokih promena porodicnih odnosau kojima se nalazimo neizbezni su unutrasnji sukobi. Oni dovode do individualnih problema i teskoca, koji ponekad poprirnaju karakter druStvenih poj.ava (razvodi brakova, vanbracna deca i sl.). Socijalna zastita treba da prilazi individualnoj intervenciji i pomoci u svakom pojedinacnom slueaju gde poremeceni porodicni odnosi dovode do socijalnih problema." CVII kongres Saveza komunista Jugoslavije'', izdanje "Kulture" 1958, str. 386-388.) * "PROBLEM RAVNOPRAVNOSTI ZENA "Borba za svestranu afirmaciju i razvitak licnosti, borba za najsire, aktivno ucesce radnih ljudi u upravljanju drustvenim zivotom iziskuje dalje razvijanje idejno-politickog i opiitevaspitnog rada na uklanjanju ostataka neravnopravnih odnosa medju ljudima uopste, i posebno izmedju muskarca i zene. Problem ravnopravnosti z ene u Jugoslaviji nije vise politicki problem, niti problem pravnog pol:ozaja zene u drustvu; on je uglavnom ostao kao problem ekonomske nerazvijenosti, primitivizma, religioznih shvatanja i drugih konzervativnih predra.Suda, privatnosvojinskog odnosa, koji jos dejstvuju na zivot u porodici. Zaostalo domacinstvo i postojeci materijalni problemi porodice sputavaju zenu da bi mogla uzeti punog ucesca u ekonomskom i drustvenom zivotu zemlje, stvaraju konflikt izmedju njezine uloge u drustru i domacinstvu. Zaostalo domacinstvo sputava i sve ostale clanove porodice u njihovoj drustvenoj aktivnosti. . tehniCke baze za ~rustvljenje sluZbi namenjenih potrebama domaCinstva, cime treba da se razresi konflikt izmedju ucesca zene u· drustvenom zivotu i njezinog polozaja u porodici, kao i da podigne zivotni standard svih clanova porodice. U konkretnom resavanju tih zadataka vaznu ulogu igraju organi drustvenog upravljanja u komunama, narocito stambene zajednice, kao t drustvene orgaaizacije. Komuniifti u tim organima i organizacijama treba da se bore za ostvarenje uslova potrebnih uspesnom razvitku porodice, koji se vee danas mogu ostvariti, narocito na podrucju stambene izgradnje, izgradnje mreze raznovrsnih decjih ustanova u okviru pri vrednih organizacija i stambenih zajednica, osnivanjem komunalnih usluznih ustanova i slicno, a sve ce to doprinositi stvarnoj ravnopravnosti zene i muskarca i njihovom ucescu u javnom zivotu kao ravnopravnih gradjana. Na idejno-politickom planu komunisti vade i vodice borbu protiv onih nakaradnih idejnih i moralnih shvatanja, koja pod pseudorevolucionarnom frazom o 'rusenju klasnog morala' , u stvari, propagiraju amoralnost u odnosima izmedju polova." C'VII kongres Saveza komunista jrugoslavije'', izdanje "Kulture'' 1958, str. 411-412.) *** Ovi problem! -se naroCito zaostravaju s brzom industrijalizacijom zemlje, s promenom socijalne strukture stanovnistva. Materijalni razvitak zemlje istovremeno pruza mogucnosti za stvaranje 148 149 �VIII KONGRES SAVEZA KOMUNISTA JUGOSLAVIJE Osmi kongres je odrzan u Beogradu decembra 1964. godine. U Rezoluciji o narednim zadacima Saveza komunista Jugoslavije, koju je Kongres doneo, u II i VI glavi se kaze:, "Kongres je ukazao na potrebu da se Savez komunista angazuje u preduzimanju · mera od strane radnlh kolekti va i njihovih organa upravljanja za poboljsanje u8lova rada zena, za podizanje njihovih kvallfikacija i za znatno vece ucesce zena u poslovima upravljanja." ("VIII kongres Saveza komunista Jugoslavije", izdanje "Komunist" 1964, str. 203.) * "Razvijanje stvaralackog i samostatnog rada organa neposredne demokratije i drustveno-politickih organizacija pretpostavlja sto samostalniju akciju komunista, njihovu vecu aktivnost i jacanje njihove drustvene odgovornosti. Borba za razvijanje samoupravnih odnosa i njeni rezultati treba da budu osnovno merilo borbenosti, aktivnosti i svesti Clanova Saveza komunista. Od toga treba polaziti i prilikom prosirivanja redova Saveza novim clanovima. Treba eD.ergicnije otklanjati sve prepreke i shvatanja koja otezavaju prijem u Savez komunista onih neposrednih proizvodjaiia, zena i mladih !judi koji ispunjavaju potrebne us love. 11 C'VIII kongres SKJ, izdanje "Komunise' 1964, str. 2 08.) *** 150 IXKONGRES SAVEZA KOMUNISTA JUGOSLAVIJE U R ezoluciji "Socijalisticki nazvcj u Jugoslaviji · na osnovama samoupravljanja i zadaci Saveza komunista'', uS'lOjenoj na fX kongresu, odrzanom marta 1969. godone u Beogradu, u gl. II, III, IV i VIII kaze se: "Savez komunlsta ce se za[agati da se u politic! zapostjavanja, struenog obrazovanja i izbora na rukovodece funkcije u procesu rada polazi od istih kriteri ja u odnosu na sve - da se u praksi dosledno ostvaruju usvojeni nacelni stavovi o tome da drustveno-ekonomski polozaj zena, kao i ostalih !judi u radnom odnosu, zavisi otl njihove strucnosti, sposobonosti i rezultata rada. Komunisti ce istrajno delovati u pravcu prevazilazenja jos uvek prisutnih nerazumeva!)ja i razliCitih konzervativnih gledanja na zaposljavanje zena koja se ispoljavaju u neprihvatljivim shvatanjima da je njihova zaposlenost samo privremeno stanje i da one predstavljaju rezervu radne snage." C'Devetl kongres SKJ", izdanje "Komunist¥ 1969, str. 164,tac. 7, poslednji pas us.) * "Savez komunista se zata,ze za utvrdjivanje dugorocnih, ekonomski zasnovanih programa razvoja osnovnog obrazovanja i predskolskih ustanova i stvaranja kadrovs kih i drugih uslova koji ce obezbediti obuhvatanje Sitave generacije dorasle za osmogodisnje il::olovanje. Za to je neophodno dalje sirenje mreze osmogodisnjih skola i stvaranje kadrovskih i drugih uslova koji ce obezbediti obuhvatanje citave generacije dorasle za osmogodisnje skolovanje." (Isto, str. 166, tac.2.) * 151 �"U okviru Socijalistickog saveza i svih drustveno-potitickih organizacija, u radnim zajednicama l svim oblicima neposredne socijalisticke demokratije, komunisti ce se zalagati za to da sve veca uloga zena u drustveno-,ekonomskom i politickom, zivotu dobije svoj adekvatan, puniji izraz u njihovom vecem ucescu u samoupravnom i politickom odluCivanju. S obzirom na tendencije stagnacije, pa i opadanja ucesea zena u samoupravnim organima, predstavnickim telima i forumima drustveno-politickih organizacija, Savez komunista ce sagledati uzroke takvom stanj)l i aktivno uticati da se ono sto bde menja, u teznji da "zene zauzmu sto ravnopravnije mesto u radnim i "drustveno-politickim zajednicama, u cdrustveno-politickim organizacijama i s vim vidovima druiltvenog Zivota. n ('Deveti kongres SKJ'', izdanje '-'Komunist'l' 1969, str.184, tac.5.) "Neophodno je da se sirim angazovanjem svih drustvenih cinilaca i razvijanjem solidarnosti i uzajamnosti radnih !judi, stvaraju uslovi za bdi razvoj decje zastite u skladu sa materijalnim mogucnostima drustva. Potrebe svestranog razvoja deteta moraju imati prioritet u celokupnoj vaspitno.:obrazovnoj, kulturnoj, zdravstvenoj, socijalnoj i drugim delatno,stima. Samoupravna aktivnost radnih !judi treba da dovede do" mobilizacije vecih materijalnih sredstava za izvrsavanje zajedni cki utvrdjenih zadataka u ovoj oblasti, ;a pre svega, za brzi razvoj ustanova i drugih oblika za zastit\1 i vaspitanje dece. Ucesce rcditelja u troskovima vaspitanja i zastite dece u decjim ustanovama treba da odgovara njihovim realnim materijalnim mogucnostima, s tim da cene tih usluga ne budu prepreka da se zastitom i vaspitanjem obuhvataju deca kojima je to najneophodnije. Neophodno je brze resavanje problema na relaciji zapostena zena - materinstvo i porodica, polazeci od toga da materinstvo - podrazumevajuci i vaspitanje i podizanje dece i planiranje porodice - kao i razvoj druiltvenih sluii:bi za pomoc porodici i domacinstvu, treba da bude i deo zadataka koje u narednom periodu moramo uspesnije resavati. Potrebno je da se potpunije regulisu svi vidovi zastite materinstva, posebno u odnosu na zaposlene. zene. U finansiranju zastite materinstva treba vise da dodju do izrazaja principi uzajamnosti i solidarnosti u radnim organiiacijama, interesnim zajednicama radnihl !judi kao i drustveno-politickim zajednicama, u interesu druStva." ('Deveti kongres SKJ", izdanje "Komunistljl. 1969, str.173, tac.3.) * *** X K ONOR ES SAVE ZA KOMUNISTA JUGOSLAVIJE Deseti kongres Saveza komunista Jugoslavije, odrzan krajem maja 1974. godine u Beogradu, doneo je vise rezolucija u kojima se i neposredno tretiraju problemi zena, Tako se u rezoluciji "Borba za datju izgradnju socijalistickog samoupravljanja i zadaci Saveza komunista Jugoslavije", u gl. IT, kaZe: "Komunisti su posebno odgovorni u svim radnim i drustvenim strukturama za dalju afirmaciju zene kao subjekta naseg samoupravnog socijalistickog drustva; za jos vece ucesce zena u clanstvu, rukovodstvima Saveza komunista i druiltveno-politickih 152 153 �organizacija, u samoupravnim organima, svuda · gde se odlucuje .o bitnim pitanjima naseg drustvenog zi vota i dalj eg razvitka. To podrazumeva pojaeano idejno-poli tiCko delovanje komunis ta u · dos!ednoj realizaciji stavova Saveza komunista o polozaju i ulozi zene u drustvu, a protiv svih konzervativnih, malogradjanskih i drugih antisocijalistickih pogleda i shvatanja." C'Rezolucije Desetog kongresa SKJu, izdanje "Komunistu·, 3. jun 1974, str. 10, gl.II, sedmi pas us, tac. 2. ) * U rezoluciji Desetog kongresa Saveza komunista Jugoslavije: "Zadaci u idejnom, organizacionom i kadrovskom jacanju Saveza komunista Jugoslavijtl'; gl. I, stoji: "Sve veca drustvena afirmacija zena i njihova uloga u oblasti rada i stvaratastva namece neophodnost njihovog veceg primanja u Savez komunista i u njegova rukovodstva, kao i u rukovcdstva drustveno-politickih organizacija, u delegacije i samoupravne organ e." C'Rezolucije Desetog kongresa SKJ'', izdanje "Komunist", 3. j~ 1974, str. 29, poglavtje I, cetvrti pasus tac. 9.) * "- ostvarivanju potpunijeg ucesca zena u radu i samoupravljanju, jednakih mogucnosti P':! izboru profesija i popunjavanju radnih mesta; ostvarivanju uslova da radni !judi na samoupravni nacin resavaju probleme podizanja i vaspitanja dece i druge probleme svakodnevnog zivota porodice i potreba domacinstava." (Isto, str. 11, deseti pasus tac. 3.) "- za to da se sto brze i bolje resavaju rnaterijalna i druga pitanja bori~ea - narocito zena i mladih ucesnika u narodnoostobodilackom ratu, ratnih vojnih invalida, porodica palih boraca i drugih clanova SUB NOR -a - kako bi se stvorili sto bolji uslovi za njihov svakodnevni zivot i za drustveno-politiCku aktivnost, a to je veoma vazna obaveza i sv_ih drustvenih i drzavnih organa i organizacija." (Isto,str.12, poslednji pasus tac. 5.) U rezoluciji Desetog kongresa Saveza komunista Jugoslavije: "Zadaci Saveza komunista~Jugoslavije u opstenarodnoj odbrani, bezbednosti i drustvenoj samozastitr', u gl. II, se kaze: "Deseti kongres Saveza komunista Jugoslavije ukazuje na potrebu svestranijeg angazovanja Socijalistickog saveza radnog naroda, Save.za sindikata, Saveza omladine, Konferencije za drustv!3nu aktivnost zena, Saveza udruzenja boraca narodnooslcibodilackog rata, Saveza rezervnih vojnih staresina i drugih organizacija, drustava i udruzenja u ostvarivanju zadataka opstenarodne odbrane, bezbednosti i druiitvene samozastite." ('Reolucije Desetog kongresa SKJ'', izdanje "Komunisf', 3.ju(l 1974, str.39, tac. 10.) * "Savez komunista je duzan da se energ1eno zalaze za vece angazovanje zena u opstenarodnoj odbrani i za njihovo osposobljavanje za sve * 154 155 �oblike otpora agresiji ukljucujuci i oruzanu bcrbu." C'Rezolucije Desetog. kongresa SKJ, izdanje ''Komunist'' ,3.juli 1974, str.39, tac. 12.) * U rezoluciji Desetog kongresa Saveza komunista Jugoslavije: "SocijalistiCko sarmupravno organizovanje i razvoj poljoprivrede i zadaci Saveza komunista Jugoslavije", u gl. II, kaze se: "Potrebna je efikasna idejna i politi Cka akcija komunista da se potpunije afirmise uloga zene na selu, ucine dalji napori u pravcu njenog veceg ukljucivanja u ui:lruzeni rad i druiitveno-politi cki Zivot.'' (Is to, str. 43, tac.4, dr1lgi pa- s us.) * "Potrebno je posvetiti mnogo veci znacaj izgradnji drustveno-ekonomskih institucija u selu, prodavnica, zdravstvenih stanica, kulturnih institucija, ustanova za decu, sportskih obj ekata, zatim izgradnji puteva itd. Na tom zadatku treba da se angazuju sve drustveno-politicke organizacije u okviru mesne zajednice. Tu akciju treba da podrzavaju i potpomazu opstinske skupstine i svi koji su direktuo zainteresovani za razvoj poljoprivredne proizvodnje, kao i pojedinih kultilrnih i sportskih aktivnosti." (Isto, str. 43, tac. 7, prvi pasus.) * 156 U rezoluciji &esetog kongresa Saveza .komunista Jugoslavije: nzadaci Saveza komunista Jugoslavije u socijalnoj politic~' tac. 13, stoji: · "U politici solidarnog podmirivanja zajednickih . potreba radnih !judi i gradjana, Savez komunista se zalaze: za pobo!j8anjeuslova zivota porodice, pri ce~ mu je, narocito znaeajno da su radni !judi sami nosioci m enjanja drul!tvenih odnosa, s tvaranja ustIova za odgovorno roditeljstvo, Z!l l!iru. i svestraniju brigu o deci, brzu i jeftilliju izgradnju prediikoiskih us tanova - deCjih vrtica, jasala, obdani!!ta; stalno unapredjivanje deCje ishrane, zatim izgradnju objekata za odmor, oporavak i rekreaciju dece i omladine, · veci obuhvat dece. u deCje ustanove i obezbedjenje viseg stepena jednakosti razvojnih usl.ova dece u olirazovanju i vaspitanju i zdrav:stv:enoj zaiititi; za izgradnju domova i zavoda za · zbrinjavanje mentalilo zaostale dece i mladih !judi; za stvaranje uslova i preduzimanje mera u cilju rasterecenja porodice od poslova koji se obavljaju u domacinstvu; poboljsav:anje polozaja zaposlenih zena - majki stalnom izgradnjom odgov:arajucih objekata drustv:enog standar. da; unapredjiv:anje drustvene ishrane, Sirenje mreze samoposluga, servisa za zadovo!javanje svakodnevnih materijalnih i drustvenih potreba porodice;n C'Rezolucije Desetog kongresa SKJ", izdanje "Komunist'' ,3.jun 1974, str. 45.) * I u rezoluciji Desetog kongresa "Zadaci Saveza komunista Jugoslavije u oblasti zaposlenosti i zaposljavanja", posveeuje se jedan pasus zenama: 157 �"1 .... .,_ . Komunisti ce se zalagati za brze prevazilazenje odnosa i shvatanja koje zene u zaposljavanju, radnoj i strucnoj afirmaciji stavljaju u nepovoljniji poloZaj u odnosu Illl muskarce." f'Rezolucije Desetog kongresa SKJ", izdanje "Komunist'', 3. jun 190'4, str.47, tac. 1, poslednji pasus.) * U rezoluciji Desetog kongresa "Zadaci Saveza komunista Jugoslavije u socijalistickom samoupravnom preobrazaju vaspitanja i obrazovanja", gl. II, se kaze: "Promene u sistemu i politici razvoja vas pi-' · tauja i obrazovanja treba da svojom osnovnom o- · rijentacijom doprinose. punijem ostvarivanju demokratskih prava na obrazovanje. Treba brze ostvarivati princip iz Programa SKJ da se svakom coveku, a posebno radnicima i zenama, tokom celog radnog veka pruzi podjednaka mogucnost da se opt.edeljuje i osposobljava za zivotni poziv prerna svojim sposobnostima i prema interesima udruzenog rada." (Isto, str. 55, tac. 2. 7, prvt SADRZAJ Strana: "NAJLEPSI SPOMENIK ZENI - UCESNlKU NASE REVOLUCIONARNE BORBE JESTE DOSLEDNO OSTVARIVANJE IDEALA, ZA KOTE SU SE NESEBICNO, HEROJSKI BORILE'' - intervju DUSANA PETR OVICA SAN ETA, :predsednika Savezne konferencije SSRNJ Redakciji easopisa "Zena danas" i "cinJ.anice t tendenciJe' - povodom Medjunarodne godine zena - OUN 75. i 30-godisnjice pobede nad fasiz5 ~m T I T 0, lZJava objavljena u Zborniku posveeenom borbenom putu zena Jugoslavij(l, izdanje Leksikografskog zavoda Srbije,.l972.godine 23 "ZENE JUGOSLAVIJE U NARODNOOSLOBODILACKOT BORBI I SOCIJALISTICKOJ REVOLUCIJI 1941-1945'' 25 paSUf!,) * "Profesionalna orijentacija n socijatistickom samoupravnom drcstvu treba da bude usmerena na pomoci mladom i odraslom coveku, posebno zenskoj omladini, da ostvaruje adekvatan i sktadan profesionalni razvoj u toku c elog radnog veka, pa treba obezbediti ekonomske i druge n!!love· za obavtjanje ove znaeajne drustvene delatnosti." (lsto, str. 57, tac. 6.) 158 ********* BIBLIOGRAFIJA 109 ZENE NARODNI HEROJI 113 DESET KONGRESA '.'>KJ (KPJ) 0 POLOZAJU ULOZI ZENE U DRUSTVU I 129 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Periodika/časopisi Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context SP Periodika Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Žena danas: 1975. - trideset godina pobede nad fašizmom: međunarodna godina žena OUN, God. 39, br. 275 Subject The topic of the resource Antifašistički front žena, pobjeda nad fašizmom Creator An entity primarily responsible for making the resource odgovorne urednice Mitra Mitrović i Olga Kovačić Source A related resource from which the described resource is derived UABNOR Centar Sarajevo Publisher An entity responsible for making the resource available Konferencija za društvenu aktivnost žena Jugoslavije Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1975 Rights Information about rights held in and over the resource Konferencija za društvenu aktivnost žena Jugoslavije Language A language of the resource SH Type The nature or genre of the resource časopis Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 24-P Coverage The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant 159 str. 1941-1945 1975 AFŽ društveni položaj Josip Broz Tito Narodnooslobodilačka borba NOB socijalizam socijalni status žene žene heroji ženski listovi http://afzarhiv.org/files/original/881f6fa435bafbfe087c1bed293cb00f.pdf 475abfbf529d12ea4f6f6af6e7430be8 PDF Text Text �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Dokumenti iz arhiva Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context A Dokument Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Izvještaj o radu Okružnog odbora AFŽ-a Banja Luka od 26.11.1945. Subject The topic of the resource izvještaj o radu Creator An entity primarily responsible for making the resource Okružni odbor AFŽ-a Banja Luka Source A related resource from which the described resource is derived Arhiv Bosne i Hercegovine Publisher An entity responsible for making the resource available Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 26.11.1945. Rights Information about rights held in and over the resource Arhiv Bosne i Hercegovine; Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA Language A language of the resource SH Type The nature or genre of the resource izvještaj Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 41-A Coverage The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant 2 str. 1945 AFŽ Bosna i Hercegovina izvještaj o radu Okružni odbor AFŽ Banja Luka http://afzarhiv.org/files/original/58ca1d269b8d0c9ed59fd330329f9928.pdf cf5620e6d32bf5d5fd6077a6077c19b4 PDF Text Text � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Dokumenti iz arhiva Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context A Dokument Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Opštinskom odboru AFŽ Subject The topic of the resource Upute za poboljšanje rada organizacije Creator An entity primarily responsible for making the resource Okružni inicijativni odbor AFŽ za Majevicu i Ravan Source A related resource from which the described resource is derived Arhiv Bosne i Hercegovine Publisher An entity responsible for making the resource available Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 23.11.1943. Rights Information about rights held in and over the resource Arhiv Bosne i Hercegovine; Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA Language A language of the resource SH Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 26-A Coverage The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant 1 str. Type The nature or genre of the resource upute 1943 AFŽ Bosna i Hercegovina Majevica raspodjela rada unapređenje rada http://afzarhiv.org/files/original/e094a7c32da5c97835cbf71fe3a790ff.pdf 8cb3346b9a59e7096dadd6c55498f8d8 PDF Text Text �������� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Dokumenti iz arhiva Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context A Dokument Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Zapisnik sa sjednice Okružnog odbora AFŽ-a Sarajevo održanog 12.03.1946. Subject The topic of the resource Sjednica Okružnog odbora AFŽ-a Sarajevo Creator An entity primarily responsible for making the resource Okružni odbor AFŽ-a Sarajevo Source A related resource from which the described resource is derived Arhiv Bosne i Hercegovine Publisher An entity responsible for making the resource available Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 12.03.1946. Rights Information about rights held in and over the resource Arhiv Bosne i Hercegovine; Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA Language A language of the resource SH Type The nature or genre of the resource zapisnik Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 72-A Coverage The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant 8 str. 1946 AFŽ Bosna i Hercegovina djeca izbjeglice obnova zemlje Okružni odbor AFŽ Sarajevo plan rada politička prava politički referat ravnopravnost žena http://afzarhiv.org/files/original/35504b38e8df1a0c7e2b92954b956ba8.pdf 3fea4bed5a324bc3ae7da60e8cf37a86 PDF Text Text ����������� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Dokumenti iz arhiva Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context A Dokument Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Zapisnik sa Druge okružne konferencije AFŽ-a Banja Luka održane 12.05.1946. Subject The topic of the resource Konferencija AFŽ-a Creator An entity primarily responsible for making the resource Okružni odbor AFŽ Banja Luka Source A related resource from which the described resource is derived Arhiv Bosne i Hercegovine Publisher An entity responsible for making the resource available Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 12.05.1946. Rights Information about rights held in and over the resource Arhiv Bosne i Hercegovine; Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA Language A language of the resource SH Type The nature or genre of the resource zapisnik Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 89-A Coverage The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant 11 str. 1946 AFŽ Banja Luka Bosna i Hercegovina Druga Okružna konferencija AFŽ Okružni odbor AFŽ Banja Luka http://afzarhiv.org/files/original/d3fd2900bda5b7a257e16f98fb7ab62d.jpg ffb9ee181ce6755d05db46182d46a95a Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Periodika/časopisi Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context SP Periodika Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Naslovnica časopisa “Primorka”, maj 1944. Subject The topic of the resource Antifašistički front žena Creator An entity primarily responsible for making the resource Okružni odbor AFŽ za hrv. Primorje Source A related resource from which the described resource is derived Antun Giron i Mihael Sobelovski. Goranke, Istranke, Primorke u NOB : izbor iz glasila AFŽ Publisher An entity responsible for making the resource available Muzej Narodne revolucije Rijeka Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1978 Rights Information about rights held in and over the resource Muzej Narodne revolucije Rijeka Relation A related resource 06-M Language A language of the resource SH Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 20-SP Coverage The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant 1 str. AFŽ Bosna i Hercegovina Istra Muzej Narodne revolucije Rijeka Rijeka