46 10 689 http://afzarhiv.org/files/original/d49c8a6b1a24c5d1abd4f6d44b2f461c.pdf 8a3554022245115d62f3f34ff16f4abc PDF Text Text � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Dokumenti iz arhiva Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context A Dokument Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Podaci o učešću žena na izborima Subject The topic of the resource Dopis Glavnom odboru AFŽa BiH Creator An entity primarily responsible for making the resource Sreski odbor AFŽa Srbac Source A related resource from which the described resource is derived Arhiv Bosne i Hercegovine Publisher An entity responsible for making the resource available Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 05.11.1947. Rights Information about rights held in and over the resource Arhiv Bosne i Hercegovine; Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource PDF Language A language of the resource SH Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 189-A Coverage The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant 1 str. 1947 Glavni odbor AFž-a BiH izbori Mjesni narodni odbor Sreski narodni odbor Sreski odbor AFŽ-a Srbac učešće žena http://afzarhiv.org/files/original/dee904f2b8cd40308e018d910e64147c.pdf 4a7cbc3c12617525db7bfad6116c6ea0 PDF Text Text ���� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Dokumenti iz arhiva Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context A Dokument Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Izvještaj o radu Subject The topic of the resource Izvještaj Glavnom odboru AFŽa BiH Creator An entity primarily responsible for making the resource Sreski odbor AFŽa Sarajevo Source A related resource from which the described resource is derived Arhiv Bosne i Hercegovine Publisher An entity responsible for making the resource available Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 10.12.1947. Rights Information about rights held in and over the resource Arhiv Bosne i Hercegovine; Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource PDF Language A language of the resource SH Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 190-A Coverage The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant 4 str. 1947 Glavni odbor AFž-a BiH izvještaj o radu kulturno-prosvjetni rad Petogodišnji plan politički rad socijalno-zdravstveni rad Sreski odbor AFŽ-a Sarajevo http://afzarhiv.org/files/original/f98e9e79c7b18880571ade1f67754c6d.pdf 0bd2264fbb4d43ed5a42d23af2d72c97 PDF Text Text ������������ Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Dokumenti iz arhiva Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context A Dokument Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Godišnji izvještaj o radu Subject The topic of the resource Izvještaj Glavnom odboru AFŽa BiH Creator An entity primarily responsible for making the resource Gradski odbor AFŽa Bihać Source A related resource from which the described resource is derived Arhiv Bosne i Hercegovine Publisher An entity responsible for making the resource available Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 09.12.1947. Rights Information about rights held in and over the resource Arhiv Bosne i Hercegovine; Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource PDF Language A language of the resource SH Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 191-A Coverage The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant 12 str. 1947 Glavni odbor AFž-a BiH Gradski odbor AFŽ-a Bihać izvještaj o radu Kulturno-prosvjetna sekcija plan budžeta privredna sekcija socijalno-zdravstvena sekcija http://afzarhiv.org/files/original/20e1ad83780a1e66a02a6c455cb54770.pdf e927f035c8abd25f0a2d5550edda9abc PDF Text Text ���� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Dokumenti iz arhiva Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context A Dokument Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Mjesečni izvještaj o radu Subject The topic of the resource Izvještaj Glavnom odboru AFŽa BiH o radu organizacije za mjesec novembar Creator An entity primarily responsible for making the resource Gradski odbor AFŽ-a Tuzla Source A related resource from which the described resource is derived Arhiv Bosne i Hercegovine Publisher An entity responsible for making the resource available Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 05.12.1947. Rights Information about rights held in and over the resource Arhiv Bosne i Hercegovine; Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource PDF Language A language of the resource SH Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 192-A Coverage The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant 4 str. 1947 Glavni odbor AFž-a BiH Gradski odbor AFŽ-a Tuzla izvještaj o radu http://afzarhiv.org/files/original/6fc7b8c136184a7c4e9f47ca7d36f30c.pdf e8687e66f4de70b7f5cf0366d453b18a PDF Text Text �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Dokumenti iz arhiva Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context A Dokument Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Mjesečni izvještaj o radu Subject The topic of the resource Izvještaj Glavnom odboru AFŽa BiH Creator An entity primarily responsible for making the resource Sreski odbor AFŽa Prozor Source A related resource from which the described resource is derived Arhiv Bosne i Hercegovine Publisher An entity responsible for making the resource available Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 29.11.1947. Rights Information about rights held in and over the resource Arhiv Bosne i Hercegovine; Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource PDF Language A language of the resource SH Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 193-A Coverage The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant 2 str. 1947 izvještaj o radu Sreski odbor AFŽ-a Prozor http://afzarhiv.org/files/original/460c01c01987d2b6fb795ec05b2a716e.pdf 2ef2646eff07aef77e949dc4779eb6be PDF Text Text ��� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Dokumenti iz arhiva Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context A Dokument Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Mjesečni izvještaj o radu Subject The topic of the resource Izvještaj Glavnom odboru AFŽa BiH Creator An entity primarily responsible for making the resource Sreski odbor AFŽa Sarajevo Source A related resource from which the described resource is derived Arhiv Bosne i Hercegovine Publisher An entity responsible for making the resource available Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 03.12.1947. Rights Information about rights held in and over the resource Arhiv Bosne i Hercegovine; Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource PDF Language A language of the resource SH Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 194-A Coverage The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant 3 str. 1947 Glavni odbor AFž-a BiH izvještaj o radu Sreski odbor AFŽ-a Sarajevo http://afzarhiv.org/files/original/619d15da16485d51b76cb673af6ea66f.pdf 1b3311aeedd03be90d19fa7bc50c25c3 PDF Text Text ��������������������������������������������������������������������������������������������������� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Dokumenti iz arhiva Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context A Dokument Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Materijali Drugog kongresa AFŽa BiH Subject The topic of the resource Drugi kongres AFŽa BiH Creator An entity primarily responsible for making the resource Glavni odbor AFŽa BiH Source A related resource from which the described resource is derived Arhiv Bosne i Hercegovine Publisher An entity responsible for making the resource available Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 12.-13.07.1947. Rights Information about rights held in and over the resource Arhiv Bosne i Hercegovine; Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource PDF Language A language of the resource SH Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 195-A Coverage The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant 99 str. 1947 Drugi kongres Drugi kongres AFŽ http://afzarhiv.org/files/original/8bd2d980f9a200b9366774d1acd1fe02.pdf 725b4740980181c6a39df5fffe6f96d0 PDF Text Text ���������������������������������������������������������������������������������������������������������������������������������������������������������������� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Knjige Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context M Knjiga Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Društvena jednakost i emancipacija žena Creator An entity primarily responsible for making the resource Snežana Pejanović Source A related resource from which the described resource is derived https://www.memoryoftheworld.org/ Publisher An entity responsible for making the resource available Dečje novine, Gornji Milanovac, "Prosvetni pregled" Beograd Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1984. Rights Information about rights held in and over the resource Nepoznato Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource PDF Language A language of the resource SH Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 48-M Coverage The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant 160 str. emancipacija feminizam humanizam jednakost Jugoslavija marksizam socijalizam http://afzarhiv.org/files/original/dc566c240fb6bf7939a0a3fc90b3783b.pdf b06de7d2ce907cfc33ce204454d96df6 PDF Text Text ����KAKO SLAVITI NAŠE PRAZNIKE 8 MART — MEĐUNARODNI DAN ŽENA Nada Cazi: DRUŠTVENI POLOŽAJ ŽENE �Izdavač: Novinsko-izdavačka ustanova »Pregled«, 41000 Zagreb, Lenjinov trg 2 Direktor: Nenad BRKIĆ Urednik izdavačke djelatnosti: Marijan GRAKALIĆ Grafička oprema: Duško SOJLEV Lektor: Vanja GRAOVAC Korektor: Ivan HIGI Tisak: »GLAS ISTRE« — OOUR Tiskara »OTOKAR KERSOVANI« Pula �O problem im a društvenog položaja žena kod nas se rijetko i nerado govori. Većina te problem e poistovjećuje s raznim, m anje više, pom odarskim fem in ističkim pokretim a na Zapadu, ili suprotno od toga, sa željom da se žene, posebno žene rad­ nice, poistovjete s radnicima u cjelini. Iz toga pro­ izlazi i stav da smo, uvođenjem pravne jednakosti žene, riješili i sve osnovne problem e koji su vezani uz njihov položaj u udruženom radu, da su pita­ nja društvene emancipacije žena pitanja nedavne ili nešto davnije prošlosti, te da, ukoliko zaista zastupamo stav o njihovoj ravnopravnosti, pro­ bleme koji eventualno i postoje nije potrebno po­ sebno isticati. Ovom brošurom, koja se izdaje u povodu Me­ đunarodnog dana žena i predstojećih proslava 8. marta željeli sm o ukazati na nedostatke i jednog i drugog pogleda na problem e društvenog položaja žena u suvrem enom svijetu, posebno u našoj zemlji. �Polazimo, naim e, od stanovišta da je današnji dru štven i položaj žene rezultanta djelovanja niza fa kto ra kako ekonom skih, političkih, pravnih, ta­ ko i kulturno-tradicionalnih, ali i činjenice da dru­ štven i položaj, posebno zaposlene žene, izvire ve­ likim d ijelo m i iz njezine prirodne biološke fu n k ­ cije, te da je neodvojiv od uloge koju žena im a u porodici i posebno odgoju i podizanju dijece. Pre­ m a tom e, i pro b lem i s kojim a se susreće zaposlena žena nisu sam o problem i na čijem bi se rješavanju trebale angažirati sam o žene — to su problem i vezani uz d ru štvenu brigu o porodici, solidarnom d ru štven o m rješavanju problem a vezanih uz ma­ terinstvo, d ječju zaštitu, obrazovanje i zapošlja­ vanje. Jednom rječju, problem i o kojim a mora voditi računa svaka osnovna organizacija udruže­ nog rada, organizacije udruženog rada, drutveno politička zajednica, a posebno društveno-političke organizacije, napose sindikat. 1975. godina proglašena je M eđunarodnom go­ dinom žena. Isto dobno je to bila i godina u kojoj sm o slavili trideset godišnjicu oslobođenja. Te sm o obljetnice iskoristili kao povod za izradu du­ goročnijih program a istraživanja i rješavanja ak­ tualnog društvenog položaja žene u Jugoslaviji. No, to je bilo razdoblje zacrtavanja osnovnih sm jer­ nica i njihova realizacija ostaje zadatak i za ovu i za niz slijedećih godina. O bilježavanje M eđunarodne godine žena koju je proklam irala Generalna skupština U jedinjenih nacija vodilo se pod parolom — ZA RAVNO PRAV­ NOST, RAZVOJ I M IR, a u Jugoslaviji je bilo us­ m jereno prvenstveno na utvrđivanje stanja i m je­ 6 �ra koje trebaju omogućiti punu ravnopravnost že­ na i m uškaraca u sferi društveno-ekonom skih od­ nosa, prava i dužnosti u porodici i učešća u društveno-političkom životu zajednice. Naš osnovni princip ovoj problem atici zasniva se na stavu da se objektivno postojeće razlike u društvenom po­ ložaju žena i muškaraca trebaju razrješavati u okvirim a daljnjeg samoupravnog socijalističkog preobražaja društva u cjelini, izgrađivanju udru­ ženog rada, podizanju razine produktivnosti rada, adekvatnijoj društvenoj politici prem a rješavanju problem atike zaposlene porodice, dječje zaštite i m aterinstva, ali i na činjenici da u tim okvirim a m oram o biti svjesni da se niz historijskih nasljeđenih razlika, stereotipija i predrasuda m ože prevazići samo svjesnim sagledavanjem uzroka sa­ dašnjeg stanja i posljedica koje ovakvo stanje ima u odnosu na brži tem po razvoja udruženog rada u cjelini. Obaveze preuzete u protekloj godini, kao i one koje proizlaze iz stavova utvrđenih na X kon­ gresu SKJ, V II kongresu SSJ i IV kongresu Save­ za sindikata H rvatske, zahtijevaju razm atranje ove problem atike i donošenje programa neposrednih i konkretnih akcija u svakoj organizaciji udruže­ nog rada i osnovnoj organizaciji sindikata, te po­ sebno organizaciji sindikata na razini općina. Kao povod za njihovo donošenje neka nam posluži 8. m art — M eđunarodni dan žena. Ako ova brošura posluži kao poticaj za donošenje takvih programa i pokretanje m akar i parcijalnih akcija na rješa­ vanju problem a porodica u kojim a je žena zapo­ slena, ona će ispuniti svoju svrhu. 7 ��S tu p a n j ženske em an cip a cije je p riro d n a m je ra opće em ancipacije M arx — E ngels ��MARX I ENGELS O DRUŠTVENOM P0L02AJU 2ENE I NJEZINOJ EMANCIPACIJI Problem i društvenog položaja žena, njihove pravne i ekonom ske em ancipacije i uključivanje u politički život postavljaju se kao jedan od važ­ nih društvenih problem a već u prvim decenijam a prošlog stoljeća. No, od prvih, stidljivih konstata­ cija o obespravljenosti žena u postojećem dru­ štvu, zahtjeva za pravednijim uređenjem dru­ štvenog sistem a u kojem će i žena biti punopra­ van, slobodan čovjek s jednakim pravim a i duž­ nostim a prem a društvenoj zajednici, do stvarnog razum ijevanja uzroka njezinog obespravljenog po­ ložaja, pokretačkih snaga koje ga mogu prom ije­ niti, ciljeva kojim historijski razvoj strem i, kao i uvjeta pod kojim a dati društveni problem i jedi­ no mogu biti riješeni, trebalo je proći dug put — od socijal-utopizma, idealizma i građanskog libe11 ^ �ralizm a do historijskog dijalektičkog, m aterijaliz­ ma i m odernog radničkog pokreta koji svoju te­ o retsk u podlogu nalazi u učenju Marxa, Engelsa i Lenjina. E konom ska zavisnost žena, njihova gotovo is­ ključiva usm jerenost na društveno parcijalizirani rad u okvirim a pojedinačnog dom aćinstva, kao i činjenica da se odnosi u klasnom društvu zasnivaju prvenstveno na privatnom vlasništvu, našle su odgovarajući izraz u pravnom položaju žena, zakonim a i političkim ustanovam a datog društva. Do 70-tih godina prošlog stoljeća žene nisu im ale pravo da zaključuju pravne ugovore; uprav­ ljan je ženinim im anjem pripadalo je mužu; u slučaju razvoda im anje koje su stekli supružnici zajedničkim radom pripadalo je mužu. Razvedena žena, čak i kad je dobila pravo na odgajanje dje­ teta, bila je lišena prava da zastupa dijete i da up­ ravlja njegovim im anjem . N apose je za ženu bilo reakcionarno zakonodavstvo u F rancuskoj, Belgi­ ji, Švicarskoj, Italiji, Španiji i Portugalu. U tim je zem ljam a žena, po svojoj udaji dolazila pod tu to r­ stvo muža; ono što je žena zaradila pripadalo je mužu; pravo donošenja odluke o odgoju djece pri­ padalo je ocu; muž je mogao tražiti razvod čim že­ na izvrši brakolom stvo, a ona je im ala pravo na to sam o ako muž dovede m ilosnicu u kuću. K apitalistička proizvodnja, zasnovana na p ri­ vatnom vlasništvu nad sredstvim a za proizvodnju s jedne, i slobodnim raspolaganjem vlastitom rad­ nom snagom, s druge strane, kida sve postojeće iradicionalne odnose u društvu i porodici. Sve 12 �postaje roba, sve se može kupiti i prodati, a za ta­ kve odnose potrebna je mogućnost da se sklopi »slobodan ugovor«. Za sklapanje ugovora potreb­ ni su ljudi koji mogu slobodno raspolagati svojim osobama. Otuda, s razvojem kapitalističkih odnosa dolazi do m ijenjanja pravnog položaja žena. U elem entim a koji reguliraju njihovu mogućnost pro­ daje radne snage i raspolaganje privatnim vlasni­ štvom, žene se izjednačuju s m uškarcim a. — No, buržoaska država i dalje štiti »svetu instituciju braka«, točno onoliko koliko su i brak i porodica zasnovani na m aterijalnim interesim a, privatnom vlasništvu, pravu nasljeđivanja i podčinjenom po­ ložaju žene. Masovno uključivanje žena u proces kapita­ lističke proizvodnje rezultira ne samo pozitivnim elem entim a transform iranja društvenog i pravnog položaja žena u društvu, nego i pogoršavanjem uvjeta života i rada radničke klase u cjelini. »Mašina, ukoliko čini snagu mišića suvišnom, postaje sredstvo da se upotrebe radnici bez miši­ ćne snage. Zbog toga je rad žena i djece bio prva parola kapitalističke prim jene mašina. Ovo moć­ no sredstvo za zam jenjivanje rada i radnika pre­ tvorilo se na taj način u sredstvo za povećanje bro­ ja najam nih radnika, neposredno podčinjavajući kapitalu sve članove radničke porodice, bez obzi­ ra na spol i dob starosti. V rijednost radne snage bila je određivana rad­ nim vrem enom potrebnim za održanje ne samo individualnog radnika već i radničke porodice. Ba­ cajući na pijacu rada sve članove radničke poro­ dice, m ašina razdjeljuje vrijednost radne snage 13 �m uža za čitavu porodicu. Stoga ona obara vrijed­ nost njegove radne snage. K upiti porodicu, rascjep­ kanu recim o na četiri radne snage, staje m ožda više nego je ranije stajala kupovina radne snage glave porodice, ali se zato dobiju četiri radna da­ na u m jesto jednog, a njihova cijena pada srazm jem o pretek u viška rad a njih četvoro nad viš­ kom rad a onog jednog. I tako m ašina, povećava­ jući ljudski m aterijal za eksploataciju, od samog početka povećava i stepen eksploatacije«. Položaj žene radnice postaje sve teži — ona radi u tvornici 12 pa i 15 sati tokom dana, prim a za isti posao gotovo upola m anju plaću od m uš­ karca, a kad se vrati kući p reostaje jo j da obavi sve one kućne poslove koje je obavljala i prije nego što se zaposlila van porodice. Koji su društveni odnosi doveli do takve po­ zicije žene da je moguće kazati kako je kroz čita­ vu h isto riju ljudskog društva žena bila klasno ugnjetavana, da je prvi oblik klasne eksploatacije bilo ugnjetavanje ženskog spola od stran e m uš­ kog, te da je stupanj ženske em ancipacije p rirod­ no m jesto em ancipacije čovjeka uopće? Da bi razum jeli ove stavove M arxa i Engelsa m oram o se v ratiti na početke form iranja klasnog društva. Po m arksističkom shvaćanju, odlučujući mom enat u histo riji je st produkcija i reprodukcija neposrednog života. A sam a produkcija je, opet, dvojakog karak tera. S jedne strane, to je proiz­ vodnja sredstava za život, predm eta ishrane, od­ jeće, stan a i za to potrebnog oruđa, a s druge stra ­ ne, proizvodnja sam ih ljudi, produženje vrste. 14 �Društvene ustanove uvjetovane su s obje Vrste proizvodnje: razvojnim stupnjem rada i poro­ dice. Što je m anje razvijen rad, to više prevladava­ ju rodovske veze u društvenom uređenju. S po­ većanjem p roduktivnosti rada, pojavom privatne svojine i razm jene, staro društvo se lomi, a na njegovo m jesto dolazi novo, usredsređeno u drža­ vi i porodici, odnosno b raku koji je potpuno potčinjen odnosim a svojine. Iz svojinskih odnosa, koji su osnova braka, izvire i podređeni položaj žene’ Zbog značaja koji ova teza ima za razum ije­ vanje niza društvenih ustanova i u današnjim da­ nima, pogledajm o detaljnije kako je Engels obra­ zlaže u svom radu »Porijeklo porodice privatnog vlasništva i države«, objavljenom 1884. godine. S uvođenjem gajenja stoke, obrađivanja me­ tala, tk an ja i najzad zem ljoradnje, ljudska radna snaga počinje ostvarivati prim ijetan višak rada iznad troškova svoga uzdržavanja. Kako su bogatstva rasla, ona su, s jedne stra­ ne, m uškarcu davala značajniji položaj u porodi­ ci negoli ženi, a s druge strane, davala su podstrek da se taj položaj iskoristi za to što će se, do tada tradicionalni red nasljeđivanja na najbliže krvne srodnike s m ajčine strane, izm ijeniti u korist dje­ ce. Tako se prelazi na p atrija rh a t za kojeg je ka­ rakteristično prenošenje im anja u nasljedstvo na djecu, te stvaranje monogamne porodice koja se zasniva na vladavini m uškarca s izričitim ciljem rađ an ja djece s neospornim očinstvom. Monoga­ m ija koja se stvara od početka im a specifično obi­ lježje — ona vredi samo za ženu, ali ne i za muža. 15 �»Prva klasna suprotnost koja se javlja u hi­ sto riji poklapa se s razvojem antagonizm a između m uža i žene u monogam iji, a prvo klasno ugnjeta­ vanje s ugnjetavanjem ženskog pola od strane muškog. M onogamija je bila veliki historijski na­ predak, ali ona istovrem eno otvara epohu koja tra je do danas, u kojoj se blagostanje i razvoj jedi­ nih ostv aru je stradanjem i potiskivanjem dru ­ gih«. \A nalizirajući kako se brak i porodica m ijenja­ ju kroz h isto riju ovisno o karakteru proizvodnih odnosa koji prevladavaju u datom društvu, te pose­ bno analizirajući odnose u porodici u kapitalizm u, Engels izvodi zaključke o nužnosti njihove daljnje prom jene. Tu nem inovnost, prije svega, vidi u ne­ s ta ja n ju ekonom ske osnove dosadašnjeg braka, je r će prelaskom sredstava za proizvodnju u društveno vlasništvo sva briga o nasljeđivanju biti svedena na m inim um , te će porodica prestati biti privredna jedinica društva. S tim će prom jenam a nestati i uvjeti koji rađ aju nejednakost i dvostruki m oral — jedan za ženu, a drugi za m uškarce, uvjeti koji ra­ đ aju pro stitu ciju. Tek tada će individualna spolna ljubav postati stvarna osnova braka, a žena uklju­ čena u društvenu proizvodnju stvarno ekonom ski nezavisan čovjek. Teret vođenja dom aćinstva i b ri­ ga oko odgoja djece velikim će dijelom preći s po­ rodice na in d u striju i specijalizirane službe, tako da će žena moći uskladiti svoje radne i porodične obaveze. : Kad danas, nakon gotovo čitavog stoljeća, go­ vorimo o problem im a društvene em ancipacije že­ na, mnogi izražavaju stav da je to problem kojii 16 �pripada h isto riji i koji ne o pterećuje suvrem eni svijet, dl i, u najboljem slučaju, problem kojim se tre b aju baviti isključivo žene. No, ne sam o ne­ dovoljno razvijeni proizvodna odnosi, nego i mo­ ral i tradicionalizam , ovaj problem čine izuzetno živim. Shvaćajući odnos 'između m uškaraca i žena kao p rim arni ljudski odnos, K arl M arks u svojim »Ranim radovima« piše: »U odnosu prema ženi kao plijenu i služavci izražena je beskrajna degradacija u kojoj čovjek postoji za sebe samog. N eposredan, prirodan odnos čovjeka prem a čovjeku je odnos m uškarca prem a ženi. U tom odnosu pokazuje se, dakle, koliko je ljudsko biće postalo čovjeku p riroda ili koliko je priroda p o ­ stala čovjekovo ljudsko biće. U tom se odnosu također pokazuje koliko je čovjekova potreba po­ stala ljudskom potrebom , koliko m u je drugi čo­ vjek kao čovjek postao potrebom , koliko je on u svom naj in dividual nijem postojanju istodobno i društveno biće«. »M ijenjanje jedne historijske epohe može se uvijek (xlrediti srazm jem o n apretku žena ka slo­ bodi, je r se u odnosu žena prem a čovjeku, slaboga prem a jakom e, najočitije javlja pobjeda ljudske prirode nad brutalnošću. Stupanj ženske emanci­ pacije jeste prirodna mjera opće emancipacije«. Stvarna emancipacija žene moguća je, među­ tim, jedino kroz emancipaciju čovjeka kao gene­ ričkog bića. Drugim riječim a, potpunu ljudsku em ancipaciju žene nije moguće ostvariti a da či­ tavo čovječanstvo ne bude oslobođeno. To oslobo­ đenje ostvaruje se u procesu izgradnje komuniz­ �m a kao asocdjacije slobodnih proizvođača. »Ko­ m unizam kao pozitivno ukidanje privatnog vla­ sništva kao čovjekovog sam ootuđenja, te stoga kao stvarno prisvajanje čovjekove suštine od čo­ vjeka i za čovjeka, je st povratak čovjeka kao društvenog tj. čovječnog čovjeka. On je istinsko rješen je sukoba čovjeka i prirode, izm eđu čovje­ ka i čovjeka, istin sk o rješenje borbe izm eđu egzi­ stencije i suštine, izm eđu opredm ećivanja i samopotvrđdvanja, izm eđu slobode i nužnosti, između individualizm a i rada«. Odnos m u škaraca i žene u takvu društvu ni­ je više posredovan ekonom skim i drugim intere­ sim a, nije više otuđen; to je neposredan odnos slobodnih ličnosti zasnovan prvenstveno na indi­ vidualnoj ljubavi. UČEŠĆE ŽENA U MEĐUNARODNOM RADNIČKOM POKRETU O sam desetih godina prošlog stoljeća zapošlja­ vanje žena u in d u striji, trgovini i saobraćaju, te p o ljoprivredi dobilo je široke razm jere u svim evropskim zem ljam a. P rem a popisim a stanovni­ štva 1881. godine u N jem ačkoj od ukupnog b ro ja zaposlenih rad n ika 28,7% su činile žene, u Engle­ skoj 31,9%, u F rancuskoj 32,4%. Nagli porast n ji­ hove zaposlenosti bio je vezan prvenstveno uz nagli razvoj in d u strije i rudarstva, uslužnih dje­ latnosti kao i ekspanziji niza javnih službi u ko­ jim a je bilo dozvoljeno zapošljavanje žena. U ne­ kim granam a in d u strije žene su postale pretežna 18 �radna snaga. Tako je, npr. u Engleskoj 1883. go­ dine u konfekciji bilo zaposleno 99% žena, u in­ du striji pam uka 56%, kao učiteljice radilo je 75% žena. Gotovo u svim granam a industrije i drugih djelatnosti rad žena plaćao se mnogo m anje nego rad m uškaraca, iako im je radno vrijem e bilo is­ to. žene su za rad na istim radnim m jestim a u pro­ sjeku prim ale polovinu plaće m uškaraca. Izuzetno težak položaj i istovjetnost činjenice da i radnice kao i radnike, kapital neprekidno izrabljuje, uključivao je žene u sve štrajkaške po­ krete i revolucionarna strem ljenja mladog radnič­ kog pokreta. Već u sam im njegovim počecima, kao što su, npr. prvi i drugi štrajk Lionskih tkača (1831), te štrajk Šleskih tkača (1844) masovno su­ djeluju i radnice. One su isto tako sudionice Julske revolucije 1848. u Parizu. K ada je 18. m a rta 1871. godine izbila prva pro­ leterska revolucija, kada je vlast u Parizu prešla u ruke ustaničkog naroda, kao i tokom oijelog tra­ ja n ja Pariške komune, radnice su aktivno sudje­ lovale ne sam o u političkom životu K omune, ne­ go i u oružanoj borbi, kao borci i kao bolničarke, š to više, form irane su i posebne ženske jedinice N acionalne garde. Čuveni ženski bataljon pod vod­ stvom legendarnog borca Komune Louise Michel, posebno se istakao. Da bi što efikasnije pomogle K omuni form iran je »Savez žena Pariza za pomoć i njegu ranjenika«. Na čelu tog saveza nalazio se C entralni kom itet. Gotovo sve članice Centralnog kom iteta bile su radnice. N jihova borbenost, riješenost da se bore za Komunu, kao i ispravno shva­ ćanje političkih ciljeva i ekonom skih zadataka koji 19 �p red K om unom stoje, vidljive su i iz nekoliko sa­ čuvanih b o rbenih proglasa koje je izdao ovaj Ko­ m itet. Iako je tra jalo k ratk o vrijem e, sam o 72 da­ na, K om una je donijela niz m jera koje su bitno utjecale n a položaj radnika ii radnica. To su, na p rim jer, odluke o p red aji tvornica na upravlja­ n je radnicim a, form iranje prvog radničkog savjeta u h isto riji, o d vajanje crkve od školstva, dodjela penzija udovicam a i djeci palih gardista, ukidanje pravnih razlika u tre tm a n u vjenčanih i nevjenča­ nih žena, b račn e i vanbračne djece dtd. K om una je dala i nekoliko svjetlih Likova že­ n a revoluoionarki kao što je bila Louise Michel, učiteljica ko ja je nakon pada Komune, n a suđenju pred svojim dželatim a rekla: »Ne ću d a se b ra ­ nim , ne ću da budem branjena. Ja aijelim svojim bićem p ripadam socijalnoj revoluaiji i izjavlju­ jem da p rim am svu odgovornost za svoje postup­ ke. Pošto izgleda da srce koje kuca za slobodu, im a p ravo sam o na m alo olova, to zahtijevam svoj dio! Ako me ostavite da živim, ne ću p restati da pozivam na osvetu«. M eđunarodni radnički po k ret u razdoblju dje­ lovanja II imtemacdonale (1889—1914) je st vrijem e bo rb i za radničko zakonodavstvo — p rije svega, za osam satn i radni dan, slobodnu nedjelju, za­ b ran u noćnog rad a za žene i djeou, borbi za os­ tvarenje principa. »Za jednak rad jednaka zarada!«, borbi za opće pravo glasa neovisno o spolu, vje­ ru i nacionalnosti, borbi protiv ra ta đ m ilitariz­ ma. 1890. godine održavaju se prve prvom ajske proslave, a 1910. godine na drugoj Međunarodnoj 20 �konferenciji žena socijalista u Kopenhagenu (Dan­ ska) odlučeno je da se 8. mart proglasi danom Međunarodne solidarnosti žena u borbi za mir, demokraciju i ravnopravnost. Prve proslave osmog m a rta organiziraju se 1911. u N jem ačkoj, A ustriji, Švicarskoj i Danskoj, a dvije godine kasnije i u Rusiji. U tom su raz­ doblju djelovala d dva velika borca m eđunarod­ nog revolucionarnog radničkog pokreta — Rosa Luxembrug a C lara Zetkin. Clara Zetkin (1857—1933), ubj edeni m arksist, aktivno sudjeluje u priprem am a za kongrese II intem acionaJe, te zajedno s Rosom Luxemburg radi na m obilizaciji radniika u N jem ačkoj u bor­ bi protiv kapitalizm a. Pridajući poseban značaj m obiliziranju žena radnica, velik je dio svoje ak­ tivnosti usm jeravala na organiziranje ženskog pro­ leterskog po k reta i njegovo usko povezivanje sa socijalističkim radničkim pokretom u cjelini. Na njezinu inicijativu sazvana je Prva m eđunarodna konferencija žena socijalista, a na Drugoj kon­ ferenciji u Kopenhagenu ustanovljen je 8. m art kao M eđunarodni Dan žena. Clara Zetkin sudjelovala je i u borbam a koje je m eđunarodni radnički pokret vodio protiv im ­ perijalizm a i rata nedvojbeno se izjašnjavajući protiv socijal-šovdsnizma i oportunizm a u redovi­ ma socijalne dem okracije. Na njezinu inicijativu u m artu 1915. godine organizira se M eđunarodna socijalistička konferencija žena protiv im perija­ lističkog svjetskog rata. Kakvu je o rijentaciju zastupala vidljivo je i iz ovog citata iz Rezoluaije koja je na tom kongre­ 21 �su usvojena: »Strašne p atn je izazvane ovim ra ­ tom bude kod svih žena, a naročito žena-proleterki sve veću želju za m irom . O bjavljujući rat sva­ kom imperijalističkom ratu sm atram o: da bi se ta želja za m irom mogla p retv o riti u svjesnu po­ litičku snagu po trebno je da radnice dobro shvate da im perijalizam p rije ti svijetu čitavim nizom ra ­ tova. Ako radnica hoće d a sk rati period patnji potrebno je da njena težnja ka miru pređe u bor­ bu za socijalizam, je r će jedino tako moći trajn o o stvariti svoje ciljeve. Prem a tom e, dužnost je radnica da p ru žaju pom oć svojim sindikalnim i socijalističkim organizaoijam a, da se bore pro­ tiv ratn ih k red ita, d a p ru žaju podršku propa­ gandi za b ratim ljen je vojnika po rovovima, da su djeluju u stv aranju ilegalnih radničkih organi­ zacija, da su d jeluju u m anifestacijam a d revolucio­ narnim pokretim a«. Clara Zetkin je bila i jedan od osnfivača »Gru­ pe Spartak«, radila je u njegovu rukovodstvu. Na­ kon O ktobarske revolucije organizirala je m eđu­ narodnu pom oć Sovjetskoj Rusiji, da bi nakon pobjede fašizma u N jem ačkoj tra jn o prešla u Ru­ siju u kojoj je vodila M eđunarodni ženski sekre­ ta rija t K om intem e. Rosa Luxemburg (1871—1919) jedan je od najdosljednijih boraca i najsvijetlij'ih likova u m eđunarodnom radničkom pokretu. Kao n eustra­ šiv i uporan borac, vatren a dosljedan revolucionar, neum oran ag itator i organizator, ona igra jednu od najvažnijih uloga u razvitku njem ačkog i polj­ skog radničkog pokreta. Već kao dvadesetogodiš­ nja djevojka Rosa Luxem burg je jedan od osniva­ 22 �ča Poljske socijalističke p artije i pokretača orga­ nizirane sindikalne borbe radnika u Poljskoj, an­ gažirano istupa protiv prodora reform izm a u me­ đunarodni radnički pokret, posebno njezinog nosio­ ca B ersteina. U spisu »Socijalna reform a ili revo­ lucija?« R. Luxemburg piše: »Zakonska reform a ili revolucija nisu različiti m om enti historijskog n apretka koji se po volji mogu izabrati sa poslužavnika histo rije kao tople i hladne kobasice već su to različiti m om enti u razvitku klasnog društva. Skroz je pogrešno i potpuno nehistorijski za­ m išljati zakonsku reform u samo kao revoluciju razvučenu u širinu, a revoluciju kao zbijenu re­ formu. Sooijalni prevrat i zakonska reform a su različiti m om enti ne sam o po vrem enskom tra ­ ja n ju već i po suštini. Čitava ta jn a historijskih re­ volucionarnih prom jena sastoji se upravo u prelazu kvantitativnih prom jena u nov kvalitet. Tko se izjasni za put zakonske reform e, um je­ sto za osvajanje političke vlasti ne bira sam o m ir­ niji, sporiji p u t ka historijskom cilju, već i drugi cilj«. Uz p raktičan rad ii opsežnu publicističku dje­ latnost Rosa Luxem burg daje i nekoliko teoretski vrijednih priloga m arksističkoj ekonom iji. To su »Uvod u političku ekonomiju« d »Akumulacija kapitala«. Radeći kao dosljedan iinternacaonalist na o kupljanju lijevih sooijal-dem okrata Njem ačke, oštro polem izirajući s Jauresom K antskym, pa i Lenjinom oko nekih teoretskih postavki o nuž­ nosti prelaza iz kapitalizm a u socijalizam đ ocje­ na političkih stru ja n ja u Ruskoj socijalnoj de­ m okraciji, Rosa Luxemburg bila je jedan od irni23 �c ijato ra d rukovodilaca ustalasanih m asa njem ač­ kih rad n ik a u godinam a pred izbijanje I svjet­ skog rata, je d an od osnivača saveza »Spartak«, or­ g anizatora u stan k a »Spartaka« u ja n u aru 1919. a osnivača K om unističke p a rtije N jem ačke. Život­ ni p u t Rose Luxem burg bio je p u t dosljednog re­ volucionara u prvim borbenim redovim a radnič­ kog p okreta, proganjanog, zatvaranog i m učki ubi­ jenog nakon slom a ustanka. Za svjetski p ro le ta rija t — po riječim a Lenjina — »Rosa Luxem burg bila je d ostala orao, i ne sam o uspom ena na n ju b it će uvijek dragocjena za kom uniste cijelog svijeta, nego će d njena bi­ ografija i njen a cjelokupna djela biti veom a ko­ risna pouka za odgoj kom unista cijelog svijeta«. LENJIN O ZADACIMA ŽENSKOG RADNIČKOG POKRETA U SOVJETSKOJ REPUBLICI O ktobarska socijalistička revolucija 1917. go­ dine ko ju su izvojevale radne m ase R usije — rad ­ nici, seljaci i vojnici predvođeni boljševičkom p arti­ jom i Lenjinom — predstavlja p rekretnicu u hi­ sto riji ljudskog društva. Prvi p u t u vlastitoj h isto ­ riji radnička klasa je ukinula privatno vlasništvo nad sredstvim a za proizvodnju, stvorila svoju d r­ žavnu vlast, ostvarena je radnička k o ntrola nad proizvodnjom , ukinuta je spahijska svojina nad zemljom, sklopljen je m ir u Brest-Litovsku. U Petrogradu, u Moskvi, u gradovim a i indu­ strijsk im cen trim a u un u tra šn jo sti revolucionar­ na su v renja zahvatila sve stru k tu re radništva. 24 �Samo u ja n u aru i februaru 1917. godine u Ru­ siji je izbilo preko tisuću tristo m asovnih š tra j­ kova; u d em onstracijam a 13. februara u Petrogradu je sudjelovalo 80.000 dem onstranata, a 8. m arta je, na poziv boljševičke partije, n a ulice Petrograda izašlo nekoliko desetaka tisuća žena, dem on­ striraju ći protiv gladi, rata i carizma. Žene su isto tako masovno sudjelovale i u junskim dem onstra­ cijam a kada se na ulicam a grada našlo preko 400 tisuća radnika i vojnika, i u julskim dem onstra­ cijam a, s preko pola m ilijuna sudionika, i u oru­ žanom otp o ru privrem enoj vlasti, i u radu savjeta radničkih i seljačkih deputata. Lenjin je pridavao velik značaj uključivanju žena u revolucionarnu akciju ruskog p ro letarija­ ta, što više, njihovo je učešće, za Lenjina, bilo je­ dan od presudnih činilaca masovnosti pokreta. O cjenjujući borbeni prilog koji su žene dale za pobjedu sovjetske vlasti Lenjin kaže: »Naše proleterke su sjajni klasni borci. Mi u P artiji im am o pouzdanih, pam etnih i neum orno aktivnih druga­ rica. Mi smo na mnoge važne dužnosti u savjetim a i izvršnim kom itetim a, u narodnim kom esarijati­ ma i javnim službam a doveli žene. Prva d ik tatu ra pro letarijata odistinski prokrčuje p u t potpunoj socijalnoj ravnopravnosti žena. U revoluciji one su se sjajn o držale. Bez njih ne bismo pobijedili. Ili bismo jedva pobijedili. Ja tako mislim. Koliko su bile hrabre, toliko su h rab re i sada«. P itanje pravnog položaja žene nova sovjetska vlast je postavila već u prvim m jesecim a svoga postojanja. U kinuti su zakorti o razvodu braka, o vanbračnom d jetetu, utvrđeno je pravo žene da 25 �od oca traži (izdržavanje d je teta, ukinute su razli­ ke u političkim pravim a (između m uškaraca i žena. »U toku dvije godine sovjetska vlast je u jednoj od najzaostalijih zem alja Evrope učinila za oslo­ bođenje žene, za njenu jed n ak o st s »moćnim« po­ lom toliko, koliko za 130 godina nisu učinile (sve zajedno) napredne, prosvjećene, »dem okratske« re­ publike cijelog svijeta. No, bio je to tek početak. I p ri punoj pravnoj jednakosti o stali su razni oblici stvarne podređe­ nosti žene; ona je i dalje ostala ona koja pored redovnog posla vodi svu brigu o dom aćinstvu. »2ena je ii dalje kućna robinja, i pored svih oslo­ bodilačkih zakona, je r n ju pritiska, davi, zatup­ ljuje, ponižava sitno kućno gazdinstvo, prikivaju­ ći je za ku h in ju i dječju sobu, na strahovito nepro­ duktivan sitničav, enervantan, zaglupljujući posao. Pravo oslobođenje žene, pravi kom unizam će poče­ ti tek ta m o i tada kada bude počela masovna borba protiv sitnog kućnog gazdinstva, ili, točnije, kad bude počeo njegov m asovni preobražaj u krup­ no socijalističko gazdinstvo. Menze, jasle, dječji vrtići, to su o na jednostavna svakidašnja sredstva koja mogu faktički da oslobode ženu, m ogu da faktički sm anje i unište njenu nejednakost s m u­ škarcem što se tiče njene uloge u društvenoj pro­ izvodnji ii u javnom životu«. 26 �P o litičk a i e k o n o m sk a b o rb a žena je d io k la sn e b o rb e , b o rb e za o slo b o đ en je p ro le tc rija ta . L en jin ��POLOŽAJ ŽENE U SUVREMENOM SVIJETU Uoči prvog svjetskog ra ta žene su im ale priz­ n ata politička prava, pravo da b ira ju d da budu birane, samo u četiri zem lje svijeta: u Novom Ze­ landu (čak od 1893!), A ustraliji, Finskoj i Norveš­ koj. Tokom prvog svjetskog rata čitav niz država priznaje ženi politička prava. To su prvenstveno RSFSR, Danska, Island, Nizozemska, A ustrija, Čehoslovačka, Poljska, N jem ačka, SAD, M ađarska, Belgija i Švedska. U razdoblju djelovanja D ruštva naroda izm eđu 1927. i 1939. godine, nakon niza na­ sto jan ja da se a u ostalim zem ljam a svijeta prizna politička ravnopravnost žena, jedanaest azijskih zem alja i zem alja Latinske Amerike daju pravo glasa ženama. To su Brazil, Urugvaj, Turska, B ur­ ma, In d ija i druge. Drugi svjetski ra t predstavljao je uistinu prelom nu fazu u pogledu priznavanja političkih prava �ženam a — ta prava žene stič u tokom samog rata ili neposredno nakon njega u gotovo svim zem lja­ m a svijeta. Danas su žene politički potpuno obes­ pravljene u sedam zem alja: Jordanu, K uvajtu, Lih­ ten štajn u , N igeriji, Saudijskoj A rabiji, Jem en­ skoj A rapskoj Republici i u nekim kantonim a u Š vicarskoj, dok su u Portugalu, San Maninu i Si­ riji njihova prava veom a ograničena. Ovim procesim a sticanja političkih prava zna­ čajno je prid o n ijela djelatn o st U jedinjenih naci­ ja. U jednom od svojih prvih i osnovnih dokum e­ nata, Općoj d eklaraciji o pravim a čovjeka, utvrđe­ no je da se »sva ljudska bića rađ aju slobodna i jed n ak a u d o stojanstvu i pravim a, bez obzira na rasu, spol, jezik, vjeru, nacionalno ili socijalno porijeklo«. U jedinjene nacije donijele su također i K onvenciju o političkim pravim a žene u kojoj se regulira aktivno i pasivno izborno pravo žena na istoj osnovi kao i kod m uškaraca, te se utvrđuje pravo na v ršenje javnih funkcija bez obzira na razlike u spolu. No, i p ored form alno priznatih političkih p ra­ va i očekivanom učešću žena u izborim a, u veli­ kom b ro ju zem alja stvarno sudjelovanje žena u v ršenju političkih vlasti je minim alno. U japan­ skom P arlam entu im a sam o 1,4% žena, u Predstav­ ničkom dom u SAD sam o 3%, u Libanonu još ni jed n a žena nikad nije bila izabrana u Parlam ent, u šp an jo lsk o j, Grčkoj, Paragvaju nem a niti jedne žene na nekom visokom položaju ili u vladi. Cini se da je moguće tv rd iti, d a tam o gdje stvarna dem okraoija slabi, a učešće žena u radu predstavnič­ kih tijela zem lje je m anje. N ajljepši p rim jer je 30 �Zapadna N jem ačka. 1919. godine kao rezultat re­ volucionarne borbe radničke klase 12,5% Reichstaga činile su žene, dok ih danas u zapadnonje­ mačkom B undestagu im a sam o 6%, a m eđu njim a niti jedne radnice. Učešće žena u političkom životu socijalistič­ kih zemalja najveće je na svijetu. One čine gotovo jednu trećinu poslanika u skupštinam a u SSSR-u, 30% u N jem ačkoj D em okratskoj Republici, 20% u čehoslovačkoj i M ađarskoj, 17% u Bugarskoj, R um unjskoj i D em okratskoj Republici Vijetnam , 12% u Poljskoj. N ajdalekosežnije prom jene, m eđutim , doga­ đaju se n a planu uključivanja žena u privredne tokove. M eđutim, i razlike koje postoje među po­ jedinim zem ljam a i regionim a svijeta upravo su ovdje najveće. Dok u Evropi žene čine 34% aktiv­ nog stanovništva, u Aziji 23%, u Americi (Sjever­ noj i Južnoj) i Africi sam o 19%. U tom pogledu najdalje su otišle socijalističke zemlje. U SSSR-u 44% aktivnog stanovništva su žene, u Poljskoj 46,3%, u B ugarskoj 45,7%, u čehoslovačkoj 42,3%. U klasičnim kapitalističkim zem ljam a, d pored njihove visoke privredne razvijenosti, učešće že­ na u privrednim i drugim aktivnostim a van kuće znatno je niže. Tako, npr. u Francuskoj žene čine 29,7% aktivnog stanovništva, u N jem ačkoj 30%, u Velikoj B ritaniji 33%, u SAD 30%. U nekim zem ljam a, pretežno m uslim anskim , procesi ekonom ske em ancipacije žena još su u začetku. Tako, npr. u Egiptu samo 4,8% aktivnog stanovništva čine žene, u M aroku 5,9%, dok u la­ tinsko am eričkim zem ljam a taj broj ne prelazi 31 �13%- Da ekonom ska em ancipacija žena nije oba­ vezni rezu ltat razine privrednog razvoja, govore i podaci p rem a kojim a u Norveškoj i Nizozemskoj sam o 17% aktivnog stanovništva čine žene. Problem i nejednakog vrednovanja ženskog ra ­ da egzistiraju u velikom b ro ju zem alja suvrem e­ nog svijeta. U jedinjene n acije su stoga donijele 1950. godine K onvenciju o jednakosti nagrađiva­ n ja m uške i ženske rad n e snage za ra d jednake v rijednosti. Države, potpisnice K onvencije su se obavezale da će, u skladu s tom K onvencijom, re­ g ulirati svoje zakonodavstvo, odnosno sistem e na­ građivanja i kolektivne ugovore o plaćam a radni­ ka. Sve zem lje, m eđutim , nisu potpisnice ove Kon­ vencije, ta k o da još danas nailazim o na razlike u p laćam a žena i m uškaraca za jednak posao i u zem ljam a kao što su švicarska, Novi Zeland, A ustrija, Belgija, K anada, Francuska. M ogućnosti uključivanja žena u procese d ru ­ štvenog rad a b itn o određuje njihovo elem entarno opće obrazovanje, pism enost, kao i s tru čn o obra­ zovanje. Iako je u posljednjih 15 godina razina ne­ pism enosti u svijetu znatno sm anjena, i nadalje p red stav lja jed an od izuzetno značajnih problem a. NEPISMENOST PO SPOLU Zemlja Brazil Grčka Indonezija Liberija Maroko 32 muškarci 35,6 «/o 8,3 */o 42,8 •/• 86,1 •/• 78,1 •/• žene 42,6«/. 30,0 •/• 70,4*/. 95,8 % 94,0 «/o �Politika koju pojedine zemlje vode na planu opism enjavanja stanovništva, zbog nedostatka sredstava, prvenstveno je usm jerena na zaposlene radnike — dakle prvenstveno m uškarce. D jelatnost U jedinjenih naoija u vezi s izjedna­ čavanjem obrazovanja žena na srednjem i visokom stupnju usm jerena je na nekoliko problem a: u tvr­ đivanje prava ženske djece da se školuju u svim srednjim školam a — kako gim nazijama, tako i školam a za pojedina stručna zanim anja van tra ­ dicionalnih »ženskih« struka, te na višim školam a i fakultetim a; izjednačavanje program a nastave koji u značajnom bro ju zem alja nije jednak za mušku i žensku djecu; izjednačavanje standarda obrazovanja u školskim ustanovam a; ukidanje po­ sebnih školarina za žensku djecu koje postoje u nekim zem ljam a. Koliko su velike diskrim inacije upravo na planu izbora zvanja i zanim anja, rječito govori i ovih nekoliko p rim jera. U Francuskoj, od ukupnog b ro ja djevojaka, u privatnim i javnim srednjim školam a 85% ih se priprem a za zvanje švelje ili m odistkinje, a onaj mali ostatak za zanim anja u in d u striji; u Belgiji je slična situacija, a u Zapad­ nom B erlinu žene koje se p riprem aju za tehničke stru ke čine sam o 4,6% upisanih. Na sveučilištim a u Velikoj B ritaniji tek svaki četvrti stu d en t je žena, a u Japanu one čine samo 17% studenata. Posebne teškoće žene im aju pri­ likom upisa na medicinske fakultete u čitavom nizu zemalja. U Irak u su »tek p rije p ar godina dozvoli­ li upis 12 žena n a m edicinski i stom atološki fa­ kultet.« 33 �N asu p ro t tom e, obrazovne m ogućnosti koje ženam a p ru žaju socijalističke zem lje; bitno su dru­ gačije. U SSSR-u žene čine 58% stru čn jak a uklju­ čenih u ekonom iku zemlje. Svaki treći inžinjer je žena, a 74% m edicinskog osoblja također su žene. U školskoj godini 1966/67. u M ađarskoj 43,3% stu­ denata su bile žene, a u R um unjskoj 42,1%. Osnovni problem društvenog i osobnog polo­ žaja žene u suvrem enom svijetu čini potreba da se usklade zahtjevi koje nam eće proces rada i funkcija m aterinstva. U pravo na tom planu najvi­ še su učinile socijalističke zemlje. Tako je, npr. u M ađarskoj obuhvat djece predškolskim ustano­ vam a izuzetno visok — u njim a boravi čak 62% djece, odgovarajuće dobne skupine, u SSSR-u je predškolskim odgojem obuhvaćeno 10 m ilijuna djece, a rad n o vrijem e ovih ustanova je takvo da zainteresirane m ajke mogu ostaviti u njim a djecu i p rek o noći (ukoliko rade u noćnoj sm jeni, studi­ ra ju uz ra d ili si.), u Kubi su dječje ustanove potpu­ no b esplatne i obuhvaćaju vrlo velik broj djece, u DR K oreji im a više od 37 000 jaslica i 24 000 dječ­ jih v rtića u k ojim a boravi 2,8 m ilijuna djece. D jelujući n a u n apređenju društvenog položaja žena, U jedinjene nacije su svoju aktivnost usm je­ rile i na izjednačavanje prava žena u privatnom pravu, reguliranje n a jednakoj osnovi prava i duž­ nosti m uža i žene prilikom sklapanja braka, sticanje im ovine tokom b raka i njezinim raspolaga­ njem , prava i dužnosti roditelja, jednaki položaj prilikom nasljeđivanja atd. Ova aktivnost govori o tom e da problem i koji su kod nas već davno ri­ ješeni, p rije čitavih trideset godina, u velikom 34 �broju zem alja svijeta još postoje, te bitno utječu na diskrim inirani položaj žene. Upravo stoga, zbog poticanja na brže elim iniranje socijalnih, politič­ kih i ekonom skih razlika vezanih uz spol, 1975. godina je proglašena Međunarodnom godinom žena. 35 ����POCECI MODERNOG RADNIČKOG POKRETA U JUGOSLAVIJI I UČEŠĆE ŽENA U NJEMU Radnički pokret u jugoslavenskim zem ljam a počinje se razvijati u drugoj polovini devetnaestog stoljeća. I društveno-ekonom ski i politički uvjeti u kojim a se fo rm ira bitno su .različiti: H rvatska i Slavonija, Is tra i Dalm acija, Slovenija, Vojvodina i Bosna i Hercegovina nalazile su se u sklopu Austro-Ugarske m onarhije, S rbija i Crna Gora im aju vlastite nacionalne države, dok se M akedonija na­ lazila u sklopu O tomanske im perije. S pojavom p ro letarijata javlja se šezdesetih i sedam desetih godina i prva socijalistička misao, dok se prve radničke organizacije, javljaju uglav­ nom osam desetih i devedesetih godina. P roletari­ ja t koji se form ira u tom razdoblju čine pretežno zanatski radnici i osirom ašeni poljoprivrednici, dok je sloj in d ustrijskih radnika m alobrojan. Na­ 39 �vedimo sam o p odatke da je u S rbiji 1898 god. bilo sam o 28 in d u strijsk ih poduzeća. No, njihov je broj brzo rasta o tako da ih je 1910. god. bilo 428. Radno vrijem e je iznosilo prosječno 14, 16 pa čak i 18 sati dnevno. Ženski i d ječji rad se uveliko ek­ sp lo atirao — na ra d su uzim ana djeca i od 8 i 10 godina. Jedan o d prvih nosilaca socijalističke ideje u S rb iji bio je Svetozar M arković koji 1871. godine pokreće prvi socijalistički list i objavljuje prvi poLitički pro g ram u tadašnjoj Srbiji. U vrijem e kada je bio n a snazi srpski građanski zakonik dz 1844. godine koji je žene izjednačavao s m aloJjetnicima i m aloum nicim a (u čl. 39. pisalo je: »M aloljetnici se drže za nedozrele d oni sto je pod osobitom za­ štito m zakona. M aloljetnim a se upodobljavaju svi oni koji ne m ogu ili im je zabranjeno sopstvenim im anjem rukovati, a takvi su: svi um a lišeni, raspi­ kuće, sudom oglašeni, propalice, prezaduženici či­ je je im anje pod stečajem d udate žene za života muževljeva«), Svetozar M arković piše: »Žena nije ni građanin, o n a ne zna ni za građanska prava ni za građanske i čovečanske dužnosti i vrline«. Isto­ dobno, žena je m ajka koja odgaja d jecu, a da sam a nem a nikakva obrazovanja i da ama u društvu sam e dužnosti a nikakva prava. R ješavanje »žen­ skog p itan ja zahteva prom enu društvenih i držav­ nih ustanova, građanskog i krivičnog zakona. Ne­ pravda nanesena ženi sveti se ćelom čovečanstvu; pitanje o ženskom oslobođenju nerazdvojno je svezano sa celim d ruštvenim preobražajem , sa oslo­ bođenjem čovečanstva od sviju zala, poroka tira­ nije i robovanja — »žensko pitanje« nije za nas 40 �prerano, ono je prvo koje treb a staviti na dnevni red.« 1896. godine osnovano je Beogradsko radnič­ ko društvo, prva politički o rijen tiran a radnička organizacija i O pančarsko radničko društvo kao prva sindikalna organizacija. Polet radničkog po­ kreta u S rb iji krajem 19. stoljeća zasniva se veli­ kim dijelom na već bogatoj tradiciji socijalističke misli. Na toj tradiciji form ira se 20. VI 1903. godi­ ne Srpska socijaldem okratska p a rtija koja usvaja E rfu rtsk i program i statu t N jem ačke socijaldem o­ kratske p artije, te Glavni radnički savez kao prva sindikalna centrala. U okviru SSDP form ira se Or­ ganizacija žena socijalista koja izdaje i svoj p artij­ ski list »Jednakost«. D im itrije Tucović, jedan od najpoznatijih teo­ retičara i organizatora socijalističkog pokreta u S rbiji piše: »Ženina je oblast odvajkada bila kuća i porodica, i ona će to b iti i u budućnosti uvek. Eko­ nomski razvitak je u položaju žene izvršio silnu revoluciju i nagnao ženu da uđe u političku bor­ bu. M odem a in d u strija izvukla je ženu iz uskih okvira kuće i porodice, ona danas m ora u fabrika­ m a i drugim privrednim preduzećim a za nadnicu da radi. Hod društvenog razvića nagnao je ženu da dođe pod n ajam kapitalizm u koji ju je uzimao da što više uštedi u nadnicam a, da dođe do što jeftinijih radnih snaga. S obzirom na snižavanje nadnica, koje je sa ulaskom žena u privredna preduzeća došlo, poče se čuti u radničkoj klasi uz­ vik: Dole sa ženskim radom , ženino je m esto u kući! M eđutim, štete koje se podnose usled ženskog rada nisu vezane za biće ženskog rada, već su sa­ 41 �mo vezane s kapitalističkom eksploatacijom , je r kad p ro duktivna sredstva pređu u društvenu svo­ jin u , to um nožavanje produktivnih sila biće samo od k o risti i radosno će se pozdraviti. I kad se da­ nas govori o radničkoj bedi onda se m ora u prvom redu govoriti o bedi žena — radnica. Za napredo­ v anje radničkog p o k reta je ste elem entarno pita­ nje da se radnice uvuku u borbu za bolje uslove rada. O tuda n aša lozinka m o ra biti: Jednaka na­ grada za jed n ak rad. U m om entu kada žena p ri­ stu p i sindikalnoj borbi, biće jo j odm ah takođe jasn o da nije sve učinjeno da tre b a još i političke borbe d a žena osvoji prava k o ja su joj nužna u ekonom skoj borbi. No žene, n aročito radničke žene, ako hoće ovu političku b o rb u naročito s uspehom da vode mo­ raju n ju zajedno da vode sa onim ljudim a koji su po svojoj socijalnoj sudbini jednaki s njim a. One m oraju da se pridruže onoj političkoj partiji koja je za u k idanje posrednih poreza i za svaljivanje po reskih te re ta na im ućne klase, koja se zauzima za zakonsku m inim alnu nadnicu i zakonski osmočasovni radni dan, koja zahteva osiguranje u sta­ rosti i onesposobljavanju, osiguranje u besposlici, zakonsku zaštitu trudnih žena i porodilja. Socijal­ na dem o k ratija upravo to zahteva, ona jedina za­ hteva osnovno poboljšavanje i um nožavanje ško­ la, d a se deca besplatno školuju, da n ajdarovitiji među njim a, iako su njihovi roditelji sirom ašni, d obiju p ristu p a d u više škole. Žene m oraju da se pridruže onoj političkoj p artiji koja se za sve zahteve, koje jed n a žena ističe i m ora istaći, energi­ 42 �čno zauzima i bori, one m oraju da pristupe redovi­ ma socijalne demokracije.« Ovi stavovi D im itrije Tucovića ostali su tr a j­ no prisutni u cjelokupnom djelovanju radničkog pokreta u S rbiji i Jugoslaviji. Radnički pokret u zem ljam a u sklopu A ustro­ ugarske m onarhije im ao je nešto drugačiji razvi­ tak. Njegovi nosioci nisu bili kao u S rbiji, prven­ stveno intelektualci, već radnici. U tjecaj austrom arksizm a bio je znatan, a uvjeti nacionalne potčinjenosti nisu omogućavali tako jasno razgrani­ čenje s domaćom buržoazijom . š tr a jk ru d ara 1889. god. u Sloveniji, masovna prvom ajska proslava 1891., nicanje strukovnih sin­ dikalnih organizacija, m arksistički list »Delavec«, te fo rm iranje Jugoslavenske socijal-dem okratične stranke 1893. god., predstavljaju početke m oder­ nog radničkog pokreta u Sloveniji. U tom pokretu već od sam ih početaka sudjeluju i žene — one su sudjelovale u štrajkovim a, na radničkim zborovi­ ma ,i u radničkim društvim a. U T rstu je 1897. g. počela izlaziti »Slovenka« — prvi list slovenskih žena, a 1900. u Id riji je osnovano prvo socijalistič­ ko žensko društvo »Veda« (Nauka). Slovenski socijaldem okrati, preuzevši hajnfeldski program austrijske socijaldem okracije, preuzeli su s njim i zahtjeve za općim pravom gla­ sa bez obzira na spol, zahtjev za osam satnim rad­ nim vrem enom, zabranu noćnog rada i rada žena na radnim m jestim a koja su štetna za njihov or­ ganizam, ali ne i zahtjev za jednak rad — jednaka plaća, iako je to jedan od osnovnih zahtjeva po­ k reta za žensku ravnopravnost. 43 �1911. godine, na inicijativu socijaldem okrata, au strijsk i je P arlam ent donio zakon prem a kojem su i žene mogle postati članovi političkih organiza­ cija. Iste je godine proslavljen i prvi »socijalistič­ ki ženski dan« (8. m art) u au strijsk im pokraji­ nam a. Počeci m odernog radničkog pok reta u H r­ vatskoj vezani su uz sedam desete godine prošlog stoljeća. 1870. godine tipografski radnici osnivaju R adničko tipografsko društvo, a tri godine kasni­ je Zagrebačko radničko društvo. Već 1890. god. organizirana je i prva m asovna prvom ajska p ro ­ slava; 1892. p o javljuje se prvi hrvatski socijalistič­ ki list »Sloboda«, a 1894. form ira se Socijaldem o­ k ratsk a s tran k a H rvatske i Slavonije, koja tako­ đ er usvaja hajnfeldski program au strijsk e socijal­ dem okracije. Socijal-dem okratska stranka, iako je načelno p riznavala jed n akost žena s m uškarcim a, nije u svojoj p rak si to načelo provodila dosljedno, je r ih je usm jeravala prvenstveno na kulturni i hum a­ n itarn i rad u ženskim sekcijam a. Žene radnice, iako su prem a popisu stanovništva iz 1890. godine činile sam o 10,8% zaposlenih u sekundarnim d je­ latnostim a, bile su glavna radna snaga u tvornica­ m a duhana, tek stila i konfekcije. N jihove plaće bile su za 20—40% m anje od plaća radnika na istim radnim m jestim a. Stoga je razum ljivo i n ji­ hovo učešće u svim tarifno-štrajkaškim pokreti­ ma: 1875. su d jeluju u štrajk u u zagrebačkoj tvorni­ ci šibica; 1885. u tvornici duhana u Rijeci; 1905. su d jelu ju u generalnom štrajk u u Osijeku, a 44 �1908. posebno je zabilježen istu p varaždinskih že­ na prilikom proslave Prvog m aja. Iz tog je razdoblja svakako izuzetan lik Giuscpina M artinuzzi, učiteljica, rođena u Labinu, socijalistkinja i prvi sek retar ženske sekcije ko­ m unističke p artije u Trstu. U sm jeravajući svoj pedagoški, književni i politički rad na buđenje klasne svijesti radnika T rsta i Istre pisala je: »Buržoazija se u svom okrutnom egoizmu ne brine o proleterskim m ajkam a koje žive u neopi­ sivim naporim a i svakojakim poteškoćam a, u podrum im a, na tavanim a, u nezdravim stanovi­ ma, dok ih m onstrum kapitala, nikad sit proleter­ skog mesa, uvaljuje u zavjerski vrtlog borbe za opstanaik i prisiljava te žene da rade na poljim a, u tvornicam a, u rudnicim a, loše plaćene i bez m ogućnosti da se posvećuju odgoju svoje djece.« Zahvaljiujući dobrom poznavanju m arksističke teorije, G iusepina M artinuzzi je tražila rješenje istarskog nacionalnog problem a u m eđusobnoj suradnji i ravnopravnosti H rvata i Talijana. N je­ zin sprovod 1925. god. u Labinu pretvorio se u pravu m anifestaciju labinskih ru d ara, koji su ovu veliku ženu ispratili na posljednji počinak sa zapaljenim bakljam a. M arkantna je ličnost bila i Ana Delić, riječka socijalistkinja, koja je držala predavanja o ulozi žena u politici, društvu i porodici, općem pravu glasa, protiv povišenja cijena nam irnicam a i dr. Sredinom 19. stoljeća u Austro-ugarsknm zem­ ljam a uvedeno je opće i obavezno osnovno obra­ zovanje d za žene. 1872. god. u Zagrebu je otvore­ na prva Viša djevojačka škola, a 1892. Ženski li45 �cej. 1901. god. žene su dobile pravo upisa na Filo­ zofski fak u ltet u Zagrebu. To otvara m ogućnost ženam a d a p ro d ru u činovnička i učiteljska zvanja i p o štan sk u službu. Pojava radničke klase u Bosni i Hercegovini vezana je uz prve godine dvadesetog stoljeća. 1903. p o javljuje se prva radnička potporna društva; 1905. je osnovana sindikalna centrala Glavni rad ­ nički savez, a 1909. Socijal-dem okratska stranka Bosne i Hercegovine. U njoj usporedo postoje na­ sljeđem feudalni odnosi iz O tom anske im perije i surova kolonijalna kapitalistička eksploatacija ko­ ju nakon aneksije 1908. godine provodi A ustro­ ug arsk a. Tek 1911. godine u Bosanskom Saboru je iz­ glasan zakon o obaveznom pohađanju osnovne škole — ali su od te obaveze izuzeta ženska m usli­ m anska djeca. E konom sku bijedu bosansko-hercegovačkih žena d opunjavaju surovi običaji — žene nisu im ale pravo da sjede za istim stolom s m uš­ karcim a, seoske žene porađale su se u štalam a, m uslim anke su nosile zar i feredžu, a mnogoženstvo je bilo zakonom d vjerom zaštićeno. K apitalistički preobražaj M akedonije počinje tek k rajem 19. d početkom 20. stoljeća. Za radnički p o k ret koji je vezan uz djelatnost Vasila Glavinova (prva rad n ičk a grupa osnovana 1893) i Goce Delčeva (VMRO) k arak terističn a je borba za nacio­ nalno oslobođenje i političku autonom iju Makedo­ nije. M akedonski socijalisti su aktivno sudjelovali u Ilindenskoan u stan k u 1903. god., te form iranju K ruševačke republike, o čem u svjedoče uspostav­ ljan je narodne vlasti, eksproprijacija nekih podu46 �zeca, b ratstvo različitih nacionalnih skupina i si. U tim revolucionarnim previranjim a sudjelovale su masovno i žene, naročito one sa sela. Posebnu ulogu u tom narodno-oslobodilačkom p okretu im ale su učiiteljice i ta jn a ženska društva čiji je zadatak bio osiguravanje ilegalnih skloni­ šta za borce, priprem anje hrane, snabdijevanje od­ jećom i obućom, kurirska služba, izrađivanje za­ stava i si. 1909. godine form irana je u Skopju prva žen­ ska socijalistička organizacija oko Rose Plaveve. In teresantni su podaci o korespondenciji Rose Plaveve s Rosom Luxemburg. Pisma koje je slala Rosa Luxemburg čitana su na sastancim a napred­ nih žena, a kad je stigla vijest o zatvaranju Rose Luxemburg i K arla Liebknechta, one su sudje­ lovale u radu O dbora za akciju kod N jem ačke vla­ de za njihovo oslobođenje. UČEŠĆE ŽENA U REVOLUCIONARNOM RADNIČKOM POKRETU IZMEĐU DVA RATA Politička razjedinjenost i vojna suprotstavljenost S rbije i Crne Gore s jedne, i zem alja pod A ustrougarskom , s druge strane, tokom I svjet­ skog rata nije ostavila dubljeg traga u radničkom pokretu jugoslavenskih zemalja. S ocijaldem okrat­ ske p artije pokazale su u pitanjim a rata i m ira, internacionalizm a i stava prem a nacionalnom pi­ tan ju držanje koje je u osnovi bilo revolucionar­ no, zalažući se za m ir i zajedničku jugoslavensku federativnu državu. 47 �K ada je n akon završetka ra ta 1918. godine fo rm iran a K raljevina S rba, H rvata 1 Slovenaca u n jen sastav ušle su zem lje različite ekonom ske i kultu rn e razvijenosti, s različitim zakonodavstvi­ m a i tradicijam a. Život u zajedničkoj državi zapo­ čeo je u znaku revolucionarnih k re ta n ja seljaštva koje je zahtijevalo dosljedno provođenje agrarne reform e, niza ta rifn o štrajk a šk ih p okreta radničke klase ko ja je zahtijevala bolje uvjete života i ra­ da, kao i političkih zahtjeva za pravednijim d ru ­ štvenim u ređ en jem i pravednijim rješavanjem nacionalnog pitanja. Snažan utjecaj na ta k reta­ nja im ali su događaji u m eđunarodnom radnič­ kom po k retu : oružani ustan ak rad n ik a u Berlinu u ja n u aru 1919. pod vodstvom Rose Luxemburg i K arla Liebknechta, m artovska revolucija u Ma­ đarskoj i Bavarskoj i proglašenje M ađarske i Ba­ varske sovjetske republike, i naravno, form iranje prve socijalističke države u svijetu — Saveza So­ vjetskih Socijalističkih Republika. U takvim uvjetim a održan je u Beogradu 20 do 23. ap rila 1919. godine K ongres u jed in jen ja na kojem su se socijaldem okratske p artije jugosla­ venskih zem alja ujedinile u socijalističku radnič­ ku p a rtiju Jugoslavije (kom unista). U program P artije ušli su i zahtjevi za jednakošću m uškara­ ca i žena u radnom odnosu, za zaštitom trudnica i m ajki, plaćenim porodiljskim dopustom , te stva­ ran jem posebne k ontrole za zaštitu žena n a radu. U okviru Osnivačkog kongresa SRPJ (k) odr­ žana je i konferencija žena socijalistkinja. U S ta­ tu tu ove k o nferencije rečeno je: »Kako je nastala po treb a da se sve p roleterske p a rtije koje stoje 48 �na tem elju klasne borbe grupišu u jednu p artiju u cijeloj Jugoslaviji, to je prirodno da se i svi po­ krajinski ženski, do sada rasparčani socijalistički pokreti skupe u jedan nerazdvojan pokret. Žene socijalisti (komunisti) usvajaju m aksi­ malni i minim alni program Socijalističke radnič­ ke partije Jugoslavije (kom unista) i sm atraju sebe dijelom p artijske cjeline. U isto vrijem e one is­ ključuju svaku zasebnu organizaciju žena, a sebe sm atraju izvršnim odborom u agitaciji i organizovanju žena«. Statutom je uitvrđeno također da će se sekcija žena form irati u pokrajinam a i p ri m jesnim orga­ nizacijam a partije, da će List »Jednakost« biti or­ gan centralnog sekretarijata i da će izlaziti i na ćirilici i na latinici, te da će »glavni pravac rada ženskih sekcija biti uzdizanje duhovnog horizonta žena«. U septem bru 1919. godine form ira se i drugi pravac organiziranja žena. Naime, tada je došlo do u jedinjenja građanskih ženskih društava i or­ ganizacija u tzv. N arodni savez Srpkinja, H rvatica i Slovenki. Ovaj savez karakterizirao je politički konzervativizam i iluzije da se interpelacijam a vladi mogu rješavati problem i društvene i politič­ ke obespravljenosti žena. Sto više, savez se odre­ kao čak i borbe za pravo glasa žena. Takva organi­ zacija nije mogla zadovoljiti čak ni potrebe pro­ gresivnog dijela građanskih žena, tako da se već 1923. godine form ira nova ženska organizacija tzv. Feministička alijansa (koja kasnije m ijenja naziv u Alijansu ženskih pokreta). Ovaj savez stajao je na pozicijam a potpune političke neutralnosti i, iako 49 �je u nekim p itan jim a — k ao što je, npr. akcija za opće p ravo glasa žena — bio pozitivno usm jeren, nikad u svoje redove n ije privukao veći broj rad ­ nih žena i seljanki. G odine n akon u je d in je n ja k arakterizira po­ rast zapošljavanja žena. P rem a popisu stanovništva iz 1921. godine u Jugoslaviji je bilo 270.000 žena zaposlenih izvan poljoprivrede, 150.000 su bile rad­ nice zaposlene u in d u striji ili zanatstvu, a 50.000 kućne pom oćnice. Polet radničkog po k reta u godinam a nakon u je d in je n ja obilježen je velikim uspjesim a KPJ na općinskim izborim a 1920. godine, generalnim š tra j­ kom željezničara 15. i 16. aprila 1920., nem irim a seljačkih m asa, živom aktivnošću kom unista u prvim sk upštinskim izborim a u Jugoslaviji, gene­ ralnim štrajk o m slovenskih i bosanskih rudara, snažnim razvojem sindikalnog pokreta, ali isto tako i surovim policijskim i vojnim m jeram a mla­ de kapitalističke države koja je sve svoje snage angažirala d a ta j pokret uguši. U ta b u rn a p rev iran ja uključivale su se i rad ­ nice. S udjelujući u štrajkovim a, pravile su »crveni obruč« oko tvornice kako bi spriječile prodor štra jk b re h e ra i policije, organizirale su prehranu štrajk ača, ulazile su u sindikate. Sudjelovale su u prvom ajskim proslavam a a radu različitih ku ltu r­ nih dru štav a. Osim toga, žene radnice sudjelovale su u ilegalnoj organizaciji »Crvena zvijezda« koja je 1920. godine osnovana radi pružanja pomoći uhapšenim kom unistim a i njihovim porodicam a. K ada je osnovana »Crvena pomoć« one ulaze u nju, vršeći iste zadatke. 50 �Analize tarifno-štrajkaških pokreta iz tog razablja ukazuju na izuzetno težak položaj zaposleih radnica. »U tarifnim ugovorim a i sporazumila postojale su posebne odredbe o plaćanju rada ma koje su u pravilu bile 20—50% niže od plaća idnika ukoliko su radile po satu ili u nadnici, .'dino u radu na akord žene su bile izjednačene m uškarcim a, no stvarna diskrim inacija vršila se roz to što su postavljane n a slabije plaćena radna ijesta, pa su i akordni cjenici za njih bili niži. Revolucionarne sindikalne organizacije zalaile su se za izjednačavanje plaća žena i m uškarai. Tako, npr. u Sisku u Tvornici drvodjelske robe nd ikat je u toku štrajk a 1922. zahtijevao »da se laća žena, ako se već ne mogu izjednačiti b ar priliže plaćam a radnika. Stoga je postavljen zahtjev i povišicom plaća ii to: za strojovođe 20%, radnie na strojevim a 50%, a žene radnice 80%. Čitav iz sličnih prim jera postoji ii u Zagrebu, Varaždiu, Rijeci, Dugoj Resi itd. 30. decem bra 1920. godine vlada donosi Oblanu kojom je zabranjena K om unistička p artija jgoslavije, sindikati, radnička štam pa, a ubrzo akon toga donosi se i »Zakon o zaštiti javne bezijednosti i poretka u državi«, koji je komunističu aktivnost proglasio zločinom. KPJ prelazi u egalmost. Njezino legalno djelovanje odvija se, iko kratk o vrijem e, preko novostvorene Nezavise radničke p artije Jugoslavije i Nezavisnih sindiata. Pri rukovodstvu NRPJ form iran je Sekretariit žena sa zadatkom da okuplja radnice u borbi i poboljšanje društvenog i ekonom skog položaja idntih žena. Takav sek retarijat form iran je 8. 51 �m a rta 1924. godine i p ri NRPJ za H rvatsku i Sla voniju, te je razvio dosta značajan propagandu rad p reko postojeće radničke štam pe. ^ Iako je od 1922. godine bio na snazi Zakon c zaštiti rad n ik a prem a kojem su žene uživale odre đene olakšice na radu, (zabrana noćnog rada, za b ran a rad a u rudniaim a, plaćeno bolovanje od dvt m jeseca p rije i poslije poroda) zakonske odredbt su se rijetk o poštovale. Poslodavci su otpuštali že ne s posla čim bi prim jetili trudnoću da bi izbjegli svoje obaveze prem a njim a, a žene su se u strahu od sm an jen ja zarade i o tp u šta n ja s posla vraćale n a rad i p rije isteka bolovanja. N esigurnost zapo slenja, d isk rim inacija u plaćam a, izigravanje pro­ pisa o 8-satnom radnom vrem enu ii zaštiti m aterin­ stva upućivale su radnice na živu štrajk ašk u aktiv­ nost. Kao ilu straciju tih događaja navedim o samo neke naslove članaka objavljenih u radničkoj štam ­ pi tog razdoblja: »Ekonom ski položaj naših rad nica«, » Š trajk u Domaćoj tvornici rublja«, »Štrajk k ro jačk ih radnica«, »Divljanje poliaije u Osijeku«, »Pokret rad n ik a ii radnica u Tvornici ulja u Kop­ rivnici i njegova važnost za ob ran u 8-satnog rad­ nog dana«, »Pakao u tvornici »Vuna« u Karlovcu«, »Internacionalni ženska dan p ro le tarijata 8. mart«, »Radnice i Prvi maj«, »67 dana štra jk a u Dugoj Resi«, »Progoni i hapšenja u Zagrebu«, »Za spo­ m enik drugarici Adeli Pavošević« itd. Postojeće građanske p a rtije u staroj Jugosla­ viji misu se posebno'izjašnjavale o političkim i eko­ nom skim pravim a žena, a član 70. V.idovdanskog ustava iz 1921. godine glasi: »O pravu glasa žena odlučiti će se posebnom zakonom«. Taj zakon ni52 �ad nije donesen, a ista formulacija ponovljena je i Oktroiranom ustavu iz 1931. godine, te je do raja postojanja Kraljevine Jugoslavije ostala prano slovo na papiru. Zbog ograničenih mogućnosti legalnog djeloanja žene komunisti tražile su putove za suradnju s građanskim ženskim pokretom, pokrećući akcie na opismenjivanju žena i njihovu zdravstvenom brazovanju. KoLiko je to bio velik problem goore i podaci popisa stanovništva iz 1931. godine rema kojemu je 56,4°/o žena u Jugoslaviji bilo neismeno. Razlike u pismenosti žena bile su u pojeinim pokrajinama ogromne — u Sloveniji je bilo ,8% nepismenih žena, u Hrvatskoj 39,8%, u Srbi>78,7%, u Makedoniji 81,7%, u Bosni ■ Hercegoini 84%, a na Kosovu čak 93,9%. Kada se govori o radničkom pokretu u Jugolaviji između dva rata moraju se istaći i njegova itanja u rješavanju pojedinih pitanja s kojima se usretao revolucionarnim otporom monarho-fašitićkoj diktaturi, masovnim uključivanjem radnika seljaka u akcije Komunističke partije, nacional* im pitanjem, pa tako i pitanjem masovnijeg ukljuIvonja žena u rad KPJ. Nedosljednosti u tretianju »ženskog pitanja« vidljive su u zanemarionju rada sa ženama i izdvajanju u poseban ženski sektor« kojim treba da se bave samo žec. Na IV kongresu KPJ održanom 1928. godine Drezdenu između ostalog donesena je i »RezoJolja po ženskom pitanju« u kojoj je konstalirao da je »u vremenu od 1921. do 1926. smanjen dio muške radne snage za 8%, dok se udio enskc radne snage povećao za 97%. Sada sač+si �njavaju radnice oko 27% in d u strijsk o g p ro le ta­ rijata Jugoslavije. P orast ženskog proleterskog p okreta o čitu je se kako vidljivim sudjelovajem u štrajk ašk im b o rb am a u zem lji tako i aktivno­ stim a n ajb o ljih radnica u političkim akcijam a K om unističke p a rtije (1. m aj, događaji u Zagrebu, gerilski p o k ret u C rnoj Goni). Im aju ći u vidu ulogu žene kao je ftin ije i sla­ bije o rganizirane rad n e snage u produkciji, ju ­ goslavenska buržoazija n a sto ji d a m eđu njim a učvrsti svoj položaj ne sam o p u te m te ro ra, nego i putem širokog propagandnog rada. Ovaj rad se vrši pom oću klerikalnih, dobrotvom o-odgojnih, fem inističkih i reform ističkih organizacija, što im a za p o sljedicu d a su ogrom ne m ase žena pod ideološkim i organizacionim u tjecajem b u r­ žoazije. KPJ je do sada potcjenjivala rad m eđu rad ­ ničkim i seljačkim ženam a, a ukoliko se taj rad i vršio sm atran je u većini slučajeva specifičan rad za žene. U slijed toga inicijativa aktivnog ženskog p artijskog kad ra nije nailazila na do­ voljnu potporu. U tadašnjem tre n u tk u , n a pragu novog im pe­ rijalističkog rata, jed an od glavnih zadataka KPJ je da prid o b ije široke mase radnica i seljanki za jedinstveni fro nt revolucionarne klasne borbe radnika i seljaka i da potpuno usvoji Lenjinove riječi: »da se m ase ne m ogu pridobiti za politič­ ku delatnost a da se ne privuku n a politički rad i žene« i da » trajnost revolucije zavisi od toga u kojoj m jeri u njoj su d jelu ju žene«. 54 �N a K ongresu je zaključeno d a se p ri centrali KPJ o rganizira kom isija za ra d m eđu ženam a i da ti oblici tre b a ju p o sto ja ti i p ri ostalim p a rtij­ skim rukovodstvim a, te da se u rad u sa ženam a an gažiraju n ajsposobniji kom unisti. Te je godine u Zagrebu p ri m jesnom p a rtij­ skom rukovodstvu form irana posebna kom isija za žene, u kojoj su osim drugarica radili i Josip Broz Tito i Josip K raš. Proglašenje m onarhističke d ik tatu re 6. ja ­ n u a ra 1929. godine značilo je potpuno uništenje i p o sljed n jih o statak a buržoaskog dem okratizira u Jugoslaviji. P ored kom unističkih zabranjena su i sva nacionalna, politička i sindikalna udru­ ženja, organizacije i stranke. U tom razdoblju čak i građ an sk a ženska udruženja sm anjuju svo­ ju aktivnost. Početkom tridesetih godina K om unistička p a rtija Jugoslavije ponovo se konsolidira, obnav­ lja ju se p a rtijsk e organizacije, zauzim a pravilan stav p rem a nacionalnom pitanju, agrarnom pi­ ta n ju , sek taštv u i drugom . K om unisti se angaži­ ra ju u rad u legalnih sindikata, radničko kulturn o u m jetn ičk im društvim a, raznim sportskim u druženjim a, u organizacijam a ženskog pokreta, srednjoškolskim udruženjim a, »Seljačkom kolu«, sveučilištim a i drugdje. K ada je 1935. godine došlo do oživljavanja parlam en tarn o g života u zemlji, form ira se na ini­ cijativu i uz učešće kom unista, S tranka radnog na­ roda, zapravo p reteča nešto kasnije form iranog N arodnog fro n ta Jugoslavije. Time počinje druga etap a u razvoju revolucionarnog radničkog pokre- rs �ta jugoslavenskih zem alja izm eđu dva rata, koju k arak teriz ira m asovno o k u p ljan je radničkih slo­ jeva i n ap red n e inteligencije u b orbi pro tiv fa­ šizm a i rata. U tom p o k retu vidljivo je i m asovno učešće žena. U tjecaj žena intelektualki bio je vidljiv d kroz relativno širok učiteljski p o k ret u H rvatskoj. Taj p o k ret je obilježavala b o rb a za je d n ak u plaću učitelja ii učiteljica, b o rb a protiv zakonskih o dred­ bi po ko jim a u čiteljice mogu o stati u svojoj pro­ fesiji je d in o ako se u d a ju za učitelja, b o rb a za n je­ govanje nacionalnih k u ltu ra i tradicija. Na poseb­ no snažan o tp o r ja v n o sti naišla je u red b a o ukla­ n ja n ju svih u d atih žena iz državne službe »zbog šted n je budžeta«, tako d a je vlada bila prisiljena da je povuče. 1934. godine predstavnice Jugoslavije sudje­ lu ju na S vjetskom kongresu protiv fašizm a i rata, a 1936. godine pod rukovodstvom kom unista pro­ vedena je široka ak c ija da žene dobiju pravo gla­ sa. U ak ciji k o ju je vodio list »Žena danas« pod parolom »Za m ir i slobodu«, p rikupljeno je više od 600.000 p o tp isa žena i održano je preko 50 zbo­ rova. U Zagrebu je na takvu zboru bilo 5.000 su­ dionika, žena i m uškaraca, u Beogradu su održana tri takva zbora, u L jubljani i drugim većim indu­ strijsk im m jestim a također. Snažna politička obo­ je n o st ovih akcija dovela je do potpunog rascjepa izm eđu G rađanskog fem inističkog p o k reta i n a­ p rednih žena Jugoslavije. D olaskom d ruga T ita n a čelo K PJ 1937. godi­ ne snažno oživljava d je latn o st p artije , angažm an k om unista u sindikalnom p o k re tu kroz URSSJ, 56 �te posebno angažm an na oku p ljan ju svih progre­ sivnih snaga u zem lji u borbi protiv fašizm a i ra ta kroz N arodni front. N a poziv P artije om ladina i žene uče se ru kovati oružjem , pohađaju bolničke kurseve i p rip re m aju se za obranu zemlje. U zaključcim a Zem aljskog savjetovanja KPJ 1939. godine kaže se: »Žene su glavna radna m asa pozadine, je r o staju na njivi, na ulici, u porodici, bez hranioca. Značaj rad a m eđu ženam a od sud­ bonosne je važnosti zbog ratn e opasnosti«. Godine neposredno p red izbijanje drugog svjet­ skog ra ta k arak teriz iraju sve češće dem onstracije zbog skupoće, m asovni štrajkovi u kojim a je 1938. godine u H rvatskoj sudjelovalo 40.000 radnika, tarifn i po k reti u kojim a je sudjelovalo 35.000 rad ­ nika, sve veće učešće žena u tim pokretim a, masov­ ne proslave Prvog m aja, Osmog m arta, A ntiratnog dana, om asovljenje Crvene pomoći, podrška špa­ n jolskim borcim a, zahtjevi za savezom sa Sovjet­ skom R usijom , m itinzi protiv ra ta itd. P eta zem aljska konferencija KPJ koja je odr­ žana u o k to b ru 1940. godine u Zagrebu ponovo ističe značaj p artijsk o g rad a m eđu ženama. Kon­ ferencija je k o n statirala da je u nekim partijskim o rganizacijam a taj r a d zanem aren, te da »je po­ trebno: a) d a sve p artijsk e organizacije posvete naj­ veću pažnju rad u m eđu ženama, osobito u sindi­ k atim a i dru g im m asovnim organizacijam a; b) za taj rad organizacije tre b a da odrede ne sam o drugarice nego a drugove; 57 �c) d a p a rtijs k e organizacije posvećuju čim ve­ ću p ažn ju ženam a iz rad n ičk ih i sirom ašnih ra jo ­ na i p ru žaju m oguću pom oć raznim savjetim a itd. d) vodeći b o rb u za opća ženska građanska prava, za o stv arenje za načela »za jed n ak i ra d je d ­ n ak a plaća« u preduzećim a, raznim u red im a itd , ko­ m un isti tre b a ju u isto vrijem e suzbijati građanski fem inizam k oji stv ara jaz izm eđu rad n ik a i rad ­ nica i im a cilj da o tu p i o štric u klasne borbe.« P eta zem aljska k onferencija ista k la je, pored pro b lem a rad n ica i problem e seljanki, službenica i o stalih rad n ih žena, te je obavezala p a rtijsk e o r­ ganizacije da rad e n a njihovu m asovnom uključi­ vanju u redove bo raca pro tiv fašističkog rata. M asovna p roslava 8. m a rta 1941. godine u Za­ grebu, p rovedena u duhu ja č a n ja svijesti žena, njihove b o rb en o sti, u duhu p ro te sta p ro tiv ra ta i skupoće, pljačk e i ug n jetav an ja radničke klase, bila je vidna m anifestacija u sp jeh a koje je im ala K PJ u rad u m eđu ženam a pred sam rat. One su m asovno sudjelovale i u d em onstracijam a 27. m a r­ ta 1941. godine kada je vlada Cvetković — Maček potpisala sporazum o p ristu p a n ju Jugoslavije T ro j­ nom paktu. ŽENE U NARODNOOSLOBODILAČKOJ BORBI K ada se nakon nap ad a na K raljevinu Jugosla­ viju 6. ap rila 1941. godine i dvanaestodnevnog ra ­ ta Jugoslavija ra sp ala na N ezavisnu državu H r­ vatsku, dok su Sloveniju okupirali Nijem ci, Dal­ 58 �m aciju i C rnu G oru Talijani, a S rbiju i M akedoni­ ju M ađari, N ijem ci i Bugari, K om unistička p ar­ tija Jugoslavije ostala je jed in a politička p a rtija k o ja je pozvala sve narode i narodnosti, sve pro­ gresivne snage u zem lji na oružani ustanak. U tu b orbu uključile su se i žene Jugoslavije, radnice, g rađanke i seljanke. One su sudjelovale u p o k retu o tp o ra u gradovim a, prikupljale oruž­ je, san itetsk i m aterijal, prenosile p artijsk u štam ­ pu, organizirale štam panje i raspačavanje letaka, skupljale priloge za ishranu uhapšenih i njihovih porodica, pom agale prilikom prelaska u partizane, vršile diverzantske akcije itd. Kao p rim jere tog angažm ana navedim o samo d je latn o st K ate Dumbović koja je poginula u ak­ ciji za oslobođenje drugova iz ustaškog logora u K erestincu, sabotažu na Glavnoj pošti u Zagrebu, dem o n stracije žena Splita zbog oduzim anja živež­ nih nam irnica, akcije u bolnici u Karlovcu, dje­ latnosti sestara Zdenke i Rajke Baković i njihove pogibije, Anke B utorac, Dragice K ončar i mnogih drugih. No, žene nisu samo sudjelovale u pokretu ot­ p o ra koji je buktao svuda po okupiranoj Jugo­ slaviji. Od samog početka ustanka one se uklju­ ču ju kao aktivni borci u jedinice narodnooslobodilačke vojske. Tako je, na prim jer, VI lička divi­ zija im ala u svojim redovim a više od 60.0 žena bo­ raca, a 25. au gusta 1942. godine form irana je Prva lička ženska četa, u septem bru iste godine Druga ženska ,četa, veliki broj žena odlazi u IV, V i XI kord u n ašk u brigadu, a u VI slavonskom korpusu tokom ra ta se borilo 1670 partizanki. Omladinke 59 �i žene u k ljučene su u jedinice N arodnooslobodilačke v ojske kao borci, m itraljesai, bom baši, politički kom esari, oficiri, no njihova je posebna aktivnost bila vezana uz rad sa n itetsk ih službi u vojnim je ­ dinicam a, p artizanskim bolnicam a, organiziranje preh ran e i san itetsk e njege n aro d a u zbjegovim a i djece k oja su ostala bez roditelja. Već u sam om p o četku ra ta , p rem a uputstvim a K om unističke p a rtije Jugoslavije stvara se A ntifa­ šistička fro n ta žena k o ja ulazi u sastav N arodnooslobodilačke fro n te sa zadatkom da aktivira što veći b ro j žena u b orbi p rotiv o k u p ato ra i dom aćih izdajnika, obuhvaćajući žene svih slojeva, bez ob­ zira na njihovu političku, v jersku ili nacionalnu p ripadnost. Takvi in icijativni odbori AFŽ fo rm iraju se već u jesen 1941. godine u Splitu; 21. V III 1941. godine u D rvaru je o držana prva konferencija žena, k ra­ jem godine se fo rm iraju inicijativni odbori AFŽ-a K orduna, Like i B anije, a tokom 1942. u Slavoniji (D aruvar, P akrac, Podravska S latina, N ovska itd). Tako već to k o m prve ratn e godine iz rasta m reža organiziranih aktiva AF2-a, veći broj kotarskih i općinskih od b o ra, a u nekim po d ru čjim a i okruž­ na rukovodstva. U decem bru 1942. godine održana je u B osanskom Petrovcu Z em aljska konferencija A ntifašističkog fro n ta žena Jugoslavije, a nakon širokih političkih i organizacionih p rip re m a u ju ­ nu 1943. Prva k onferencija AFŽ-a H rvatske. O rganizacije A ntifašističke fronte žena imale su niz vrlo k o nkretnih zadataka: snabdijevanje vojske hranom , odjećom , sanitetskim m aterijalom , briga o sm je štaju boraca i ranjenika, briga o pre­ 60 �h rani i p rihvaćanju naroda u zbjegovima, borba protiv epidem ije tifusa i drugo, no jedan od najvažnijih zadataka bila je briga o prehrani naroda i vojske. Pod parolom »Ni zrna žita okupatoru — ni pedalj zem lje ne sm ije ostati neobrađen« for­ m irane su rad n e brigade koje su pomagale u sjetvi i žetvi. Poznate su akcije žena u Požeškoj kotlini, koje su uz zaštitu vojske sam o u jednoj noći požnjele 300 vagona pšenice, akcije žena koje su u dolini Raše noću škaram a rezale žito i u vrećam a ga, p red sam im neprijateljem , odnosile, spasivši tak o oko 700 kvintala žita za borce i narod. Jedan od osobito značajnih zadataka AFŽ-a bila je b riga za djecu koja su ostala bez roditelja ili su im ro d itelji bili u borbi. U toku NOB-e os­ novana su 83 dječja dom a s oko 2000 djece, 50 dječjih ob d an išta s oko 5000 djece, dva d ječja do­ ma s 5000 djece, 25 in tern ata s 5000 omladine, a oko 40 000 djece sm ješteno je po privatnim poro­ dicam a. K ada su se uporedo s vojnim akcijam a počele fo rm irati narodno-oslobodilački odbori kao prvi organi vlasti na oslobođenom teritoriju, žene Ju­ goslavije prvi p ut u svojoj historiji dobile su pravo glasa. U Crnoj Gori je već u danim a ustanka pro­ glašena ravnopravnost žena i njihovo pravo da b ira ju i bud u birane. O izborim a za narodno-oslobodilačke odbore piše »Žena u borbi« glasilo AFŽ-a za Liku: »Pred­ stojeći izbori za narodno-oslobodilačke odbore p red stav ljaju veom a važan politički događaj u ži­ votu našeg naroda. Oni znače pravu prekretnicu u gledanju n a n arod kao cjelinu. Na ranije izbore 61 �ni je su im ale p ris tu p a ni žene, n i velik dio om ladi­ ne, ni vojska. Dan izbora znači p rek retn icu u živo­ tu žene i n aših naroda, o tv a ra jo j političku školu i pru ža m ogućnost da se razvija 1 osposobljava, da b ira i bude b iran a. Mi žene, dokazujući da sm o d o sto jn e tog p o vjerenja, m oram o obuhvatiti i ak ti­ v irati sve srp sk e i h rv atsk e žene a tako kroz izbore o stv ariti b o rbeno jedinstvo srpskog i hrvatskog naroda«. U feb ru aru 1942. godine V rhovni štab je donio dva zn ačajn a d o kum enta — tzv. F očanske propise — o zadacim a i u s tro js tv u narodnooslobodilačkih o d b o ra i u p u tstv a za njihov rad n a oslobođenom te rito riju . U tim dokum entim a podvučeno je da žene im aju pravo da b ira ju i da bud u birane. U izborim a za narodnooslobodilačke odbore žene su b irale i bile birane. U D alm aoiji je 1942. godine bilo iz ab rano 110 žena u NOO-e, a 1944. go­ dine 965; a u Slavoniji je bilo oko 600 žena u NOO, a više od 300 n a raznim civilnim dužnostim a. N ačelo rav n opravnosti žena ugrađeno je i u sve ak te koje donosi A ntifašističko vijeće n arod­ nog o slobođenja Jugoslavije, spom injem o ovdje posebno D eklaraciju o pravim a građana, kao i u akte zem aljskih antifašističkih vijeća. I po red svih bo rb i i napora u danim a rata, že­ ne o rg an iziraju kulturno-prosvjetnu djelatnost, k u ltu m o -u m jetn ičke priredbe, tečajeve opism enjavanja, zdravstvene tečajeve i si. O rganiziraju se ta k o đ er d proslave 8. m a rta — na oslobođenom te rito riju kroz različite priredbe, n atjeca n je u raznim načinim a pom oći narodnooslobodilačkoj vojsci, p rik u p lja n ju hran e i obuće, a na novooslo62 �bodenom te rito riju kroz raspačavanje prigodnih letaka d p artizanske štam pe. U m jesto režim i ran ja napora koje su žene ulo­ žile u ra tu navodim o sam o neke podatke: U narodnooslobodilačkoj borbi s oružjem u ruci sudjelovalo je p reko 100 tisuća žena. Svaka je četv rta poginula u borbi, 40 tisuća ih je ranje­ no. 88 žena proglašeno je narodnim herojim a, ne­ koliko tisuća nosi »Spomenicu 1941«, a tokom rata preko 2000 su postale oficiri NOV. Više od 300 000 žena odlikovano je m edaljam a i ordenim a za hra­ b rost, o rd en im a zasluga za narod, za razvijanje b ratstv a i jed in stva itd. 620 000 žena pale su kao žrtve fašističkog te­ rora, što čini više od 1/3 ukupnih gubitaka koje je Jugoslavija im ala tokom rata. Takvo učešće žena činilo je narodnooslobodilačku b o rb u u istinu svenarodnom . »Narodnooslobodilački p o k ret ne bi bio općenarodni da u nje­ m u nisu, u istoj m jeri s m uškarcim a sudjelovale i žene«. O cjenjujući ulogu i zalaganje žena u NOB-i drug Tito je rekao: »Žene su unosile hum anost u našu b o rb u i ona se prenosila i na sve naše borce. Tako je u to k u rata čuvanje i spašavanje ranjeni­ ka p red stav ljalo m oralnu obavezu svakog našeg borca, n ju su baš žene unijele među nas. Taj hum ani elem en t odigrao je ogrom nu ulogu u ja ­ čan ju borbenog m orala je r su naši ljudi znali da će, ako b u d u ran jeni, biti sve učinjeno da se spasu. K ćeri naših naroda stale su u prve redove narodnooslobođilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije. N aša pozadina je, više nego išta drugo dokaz koliko su one svjesne ovog istorijskog m o­ 63 �m enta, k ada se odlučuje sud b in a čitavog čovje­ čanstva, kad se odlučuje sudbina žena. Naše žene, naše kćeri, m ajke, u če stv u ju s puškom u ruoi u n aro d n o o slo b o d ilačkoj borbi. J a se ponosim što sto jim na čelu arm ije u kojoj im a ogrom an broj žena. Ja mogu kazati da su žene u ovoj borbi po svom heroizm u, po svojoj izdržljivosti bile i jesu na prvom m jestu i u prvim redovim a, i našim na­ rodim a čini čast što im a ju takve kćeri«. ŽENA U FEDERATIVNOJ NARODNOJ REPUBLICI JUGOSLAVIJI R atna raza ran ja opustošila su Jugoslaviju, gu­ bici u stanovništvu iznosili su 1 700 000 m uškaraca, žena i djece, odnosno više od 10% ukupnog stanov­ ništva. I in ače n erazvijena priv red a bila je gotovo u ništena, un ištene su bile saobraćaj nice, stam beni p ro sto r, škole, zdravstvene ustanove. M ilijuni žena i djevojaka sudjelovalo je u do­ brovoljnim ak cijam a na obnavljanju porušenih gradova ii sela, izgradnji škola, p u to v a i pruga, o r­ g aniziranju d ječjih domova, školskih kuhinja, ob­ novi poljo p riv rednih gazdinstava. Sve veći broj žena zapošljava se u tvornicam a. K ada je 1945. godine donesen p rvi Ustav FNRJ, o zakonjena je je d n a od velikih tekovina narodnooslobodilačke borbe. U članu 24. kaže se: »Žene su ravnopravne s m uškaraim a u svim oblastim a državnog, p rivrednog i društveno-političkog živo­ ta«. 64 �Suglasno ovom principu ukinuti su, do tada važeći, zakoni još iz feudalnog doba (mnogoženstvo, nošenje zara i feredže), žene koje su navršile 18 godina staro sti dobile su pravo da b ira ju i da budu birane, zakonski je norm irano načelo jedna­ ke plaće za je d n ak rad, donesen je nov zakon o b rak u prem a kojem žena raspolaže dijelom imovi­ ne koju je u nijela u b rak i ravnopravno upravlja onom im ovinom koju je zajedno stekla u braku, utvrđeno je da b rak ne predstavlja nikakvo ogra­ ničenje njenih građanskih prava, ženska djeca su potpuno izjednačena s m uškom djecom u pogledu nasljeđivanja, a djeca rođena van b rak a stekla su isti pravni položaj kao ona rođena u braku. Isto tako, doneseno je i novo radno i socijalno zako­ nodavstvo prem a kojem »država naročito štiti in­ terese m ajke i djeteta osnivanjem dječjih ustano­ va i davanjem prava m ajkam a na plaćeno otsustvo prije i poslije porođaja«. U zakonu o socijalnom osiguranju rad nika i službenika iz 1950. godine postoji nekoliko odredbi koje posebno beneficiraju ženu kod određivanja prava na starosnu pen­ ziju kao i prava na porodičnu penziju koja joj prip ad a poslije sm rti muža. N ovostvorena narodna država osigurala je, da­ kle, punu p ravnu ravnopravnost žena. Ostao je, m eđutim , čitav niz problem a vezanih uz njihov stvarni društveno-ekonom ski položaj. Navedimo sam o podatke prem a kojim a su 1948. godine žene čdnale sam o 24,53% zaposlenih u privrednim podu­ zećima, od toga nekvalificiranih i polukvalificira­ n ih radnica je bilo 51%, kvalificiranih samo 8%, a visokokvalificiranih m anje od 2%. Iste godine 65 �sam o 15% učenica je pohađalo škole za kvalifici­ rane radnike. N ešto je b o lja situ a c ija 'b ila u služ­ b eničkim zan im anjim a, gdje je p o sto ta k zaposle­ nih žena iznosio 40%, no, i one su bile u p ro sjek u znatno slabije kvalificirane. U tom razdoblju sam o 32,9% od ukupnog b ro ja stu d en a ta na visokim ško­ lam a i fak u ltetim a činile su žene. Sve to govori d a je »žensko p ita n je u Jugo­ slaviji« o stalo otvoreno i n akon p ro k la m iran ja pravne ravn o p ravnosti, i to u onoj m jeri u kojoj je stu p an j ekonom ske i k u ltu rn e razvijenosti om o­ gućavao ženi da se zaposli, te da uskladi svoje rad ­ ne i p orodične obaveze. 66 �T rajnost revolu cije zavisi od toga u k ojoj m jeri u n joj sudjeluju i žene. Lenjin ��POLOŽAJ ŽENE U SUVREMENOM JUGOSLAVENSKOM DRUŠTVU Zaposlenost i zapošljavanje Polazeći od stava da stvarna ravnopravnost žene počinje zauzim anjem njezinog ravnopravnog m jesta u procesu društvenog rada, razm atranje položaja žena u suvrem enom jugoslavenskom dru­ štvu započeti ćemo problemim a zaposlenosti žena i zapošljavanja. Prem a podacim a Saveznog zavoda za statisti­ ku, na osnovu popisa stanovništva iz 1971. godine, žene su činile 36% aktivnog stanovništva Jugosla­ vije. U SR H rvatskoj njihovo je učešće nešto veće i iznosi 38,5%, a u SR Sloveniji znatno veće — 43,5" „ od jugoslavenskog prosjeka. Podrazum ijevajući pod aktivnim stanovništvom sva lica u radnom odnosu, lica koja rade u regi69 �stri ranoj zanatskoj ili sličnoj ra d n ji ili n a poljo­ privrednom im anju, o dnosno lica k o ja obavljaju u kući neko zanim anje u cilju s tic an ja sredstava za život, moguće je u tv rd iti kon stan tan , iako blag, postotni p o rast učešća žena u perio d u nakon 1950. godine. (1953 — 34«/o- 1961 — 35%, 1971 — 36%.). U apsolutnim b rojevim a to je značilo p rek o petsto tisuća zaposlenih žena više. UČEŠĆE ŽENA U UKUPNOJ ZAPOSLENOST! U SFRJ 1 (60. i 19 72 . GOD. 9 UKUPNO PRIVREDA Postojeći radni kontigent ženskog stanovni­ štva i pored evidentnog n ap retk a u p o rastu zapo­ slenosti, još nije u dovoljnoj m jeri iskorišten. N a­ ime, tek je jed na trećina ženskog stanovništva u 70 �dobi od 17 d o 55 godina stvarno uključena u pro­ ces društvenog privređivanja. M ada se u pogledu zaposlenosti žena u poslje­ d n jih d esetak godina mnogo toga prom ijenilo, ne možemo b iti zadovoljni postignutim rezultatim a. Uzrok ovoj, relativno niskoj zaposlenosti v je ro ­ ja tn o možem o tra žiti u činjenici da je žena tra d i­ cionalno vezana uz ra d u dom aćinstvu, da društvo nije u dovoljnoj m jeri prilagođeno zadovoljavanju po treb a porodice — kao što su sm ještaj djece u jaslice, d ječje vrtiće i produženi boravak u školi, dru štv en a p re h ra n a i si., ali i činjenici da današ­ nja razina prod uktivnosti ra d a u velikom b ro ju radnih o rganizacija ne osigurava takav dohodak, n aročito rad n icim a bez odgovarajućih kvalifikaci­ ja, d a se ženi m aterijaln o isplati da svoj ra d u kući zam ijeni radom u društvenoj proizvodnji. Ovo po­ sljed n je posebno stoga što su usluge dječjih u sta­ nova tako skupe, i što ih im a tako malo, da ne mogu zn ačajn ije u tjecati na stim uliranje većeg zapošljavanja žena. U društvenom sektoru SR H rvatske žene su 1973. godine činile 31,5% zaposlenih. Ukoliko p ratim o stru k tu ru p o dručja rada, vi­ djeti ćem o da se žene pretežno zapošljavaju u vanprivrednim djelatnostim a. Od ukupnog b ro ja zaposlenih u 1973. godini u vanprivrednim djelat­ nostim a SRH 62,4% činile su žene, dok je u priv­ redi bilo zaposlenih sam o 31,5%. Analiza po gra­ nam a d jelatn o sti ukazuje n a evidentnu tradicio­ nalnu o rijen tiran o st žena n a pojedine grane kao što su zdravstvena d jelatnost i socijalna zaštita, službenička zan im anja u upravi i socijalnom osigu­ 71 �ran ju (preko dvije trećine zaposlenih). U privred­ nim djelatn o stim a tako visoka zaposlenost žena evidentna je jed ino u tekstilnoj in d u s triji 70,2%, in d u striji du h an a 58,2%, grafičkoj in d u s triji 49,5%, te in d u striji kože i obuće 64,0%. Učešće žena u ostalim privrednim d je latn o sti­ ma znatno je niže od ukupnog učešća u privredi. Poljoprivreda i ribarstvo zapošljavaju 23,0% že­ na, šum arstvo sam o 3,4%, građevinarstvo 10,2%, saobraćaj 14,7%, zanatstvo 26,2%, a stam bena i kom unalna d jelatn o st 16,6%. Nagli razvoj uslužnih d je latn o sti u proteklih desetak godina velikim dijelom zasnivao se na ekspanziji zapošljavanja ženske radne snage. Da­ nas je gotovo svaki drugi zaposleni radnik u tr ­ govini i ug o stiteljstvu u društvenom sektoru SR H rvatske žena. Takva nerav nom jerna d istrib u cija ženske rad ­ ne snage ima niz rep erk u sija kako na uvjete srica­ nja dohotka u pojedinim granam a i grupacijam a, lako i na pro sjek osobnih dohodaka koji p rim aju žene radnice. N aim e, činjenica da veliki b roj odsustvovanja s posla zbog porodiljskog dopusta, bo­ lesti djece i si. pada n a te re t radne organizacije s jedne stran e značajno u tječe na razinu ostvare­ nog dohotka, a s druge strane, u v je tu je potrebu zapošljavanja znatno većeg b ro ja rad n ik a od b ro ­ ja koji se stv arno nalazi u procesu proizvodnje. S kolikim se problem im a radne organizacije koje zapošljavaju pretežno žensku rad n u snagu susre­ ću govori i p rim jer tvornice »Nada Dimić« u k o ­ joj dnevno, uslijed p orodiljskih dopusta i bolova­ nja odsustvuje 300 radnica, odnosno 1—20% od 72 �ukupnog b ro ja zaposlenih. A ngažirajući se na rje ­ šavanju ovih problem a, te ujednačavanju uvjeta stican ja d ohotka ovisno o stvarnoj produktivnosti rada sindikalna organizacija zastupa stanovište da se troškovi vezani uz m aterinstvo, dakle biolo­ šku rep ro d u k ciju društva, tre b a ju snositi solidar­ no, te da ne bi sm jeli pasti isključivo na te ret rad ­ ne organizacije koja zapošljava pretežno žensku rad n u snagu. Ovakav o b jektivan položaj radnih organizacija značajnim dijelom pridonosi pothranjivanju tra ­ dicionalno d isk rim iniranih stavova prem a zapoš­ ljavanju ženske radne snage. N a ženu se gleda kao na m anje rentabilnog radnika, skupog, neperspek­ tivnog. Odjel za dem ografska istraživanja In stitu ta za d ruštvena istraživanja u Zagrebu u okviru pro­ jek ta »Analiza dem ografskih uzroka i posljedica društveno-ekonom skog razvoja u Jugoslaviji« pro­ veo je k rajem 1969. godine anketno istraživanje o viškovima radne snage u privredi Jugoslavije. Zbog zanim ljivosti rezultata koji su dobijeni o proble­ m im a p rocjene efikasnosti rada žena te vezano uz to, p rak tičn e politike zapošljavanja, navodimo ne­ koliko pokazatelja. Na p itan je postoji li po m išljenju anketiranih razlika u efikasnosti izm eđu rad a m uškarca i žene istih kvalifikacija i da li prilikom zapošljavanja daju p red n o st m uškim ili ženskim radnicim a, 58,7% an k etiran ih rad n ih organizacija izjavilo je da ne postoje razlike u efikasnosti rad a m uškara­ ca i žena. U građevinarstvu i zanatstvu većina an­ ketiranih sm atra da <te razlike postoje. U trgovini, 73 �ugostiteljstvu i tu rizm u udio onih k o ji m isle da razlike ne p o sto je iznosi 66%, u in d u striji 63%, a najniži p o sto tak takvih je u proizvodnom zanat­ stvu gdje iznosi nešto m a n je od 40%. U tom po­ gledu po sto je i znatne razlike m eđu pojedinim re­ publikam a. P red rasude p rem a efikasnosti rad a že­ na u Sloveniji su najm an je — 72,6% an k etiran ih sm atra da nem a nikakvih razlika, u H rvatskoj to izjavljuje sam o 60%, a u S rb iji su ovako ispoljene pred rasu d e najveće — sam o 53,5% sm atra da je rad žene jed n ak o efikasan kao i ra d m uškaraca. K ontrola ovih odgovora p rem a veličani po­ duzeća, b ro ja zaposlenih žena, te visini dohotka koji ostv aru je ra d n a organizacija n ije pokazala da p o sto je statistič k i značajne razlike. Ovi podaci nas s pravom upozoravaju n a to da jak o velik b roj rad n ih organizacija ženski rad ' '».ira kao m anje efikasan. U p rak tičn o j politici zapošljavanja ra d n e o r­ ganizacije po k azuju još veću diskrim inaciju. Na pitan je »Da li p ri novom zapošljavanju d ajete p red ­ nost m uškim ili ženskim radnicim a«, 56% anketi­ ranih izjavljuje da daje p red n o st m uškarcim a, 6,3% ženam a, a sam o 37,7% podjednako tre tira m uškarce i žene. G ledano p rem a granam a d je lat­ nosti najpovoljniji tre tm a n zapošljavanja žena je u trgovini, u g ostiteljstvu, turizm u u kojim a 66% poduzeća p o d jednako zapošljava m ušku i žensku radnu snagu. U in d u striji 60% poduzeća daje m u­ škarcim a p red n o st p ri zapošljavanju, a sam o 30% p odjednako tre tira m uškarce i žene. Ovi podaci kao i svakodnevno p raktično is­ kustvo rječito nas upozorava na to da, iako sm o 74 �davno usvojili princip da sam o r a d d rezultati ra­ da o d ređ u ju društveni položaj svakog pojedinca, žena je jo š d iskrim inirana u m ogućnostim a zapo­ šljavanja, da i kad im a iste uvjete, istu pa čak i veću kvalifikaciju teže nalazi m ogućnost da se za­ posli, nego što to m ogu ostali radnici. Zapošljavanje žena vezano je prvenstveno uz rad n a m jesta na kojim a se zahtijeva ručni rad. Od ukupnog b ro ja radnika u in d u striji koji rade na radnim m jestim a lančano povezanog ručnog rada, dvije trećin e su žene, n a stro jarsk o m radu je za­ posleno 40% žena, na općim poslovim a svaki dru­ gi rad n ik je žena kao i na poslovim a naučno-istraživačkog rada. N apom enim o, m eđutim , da na po­ slovim a općeg rukovođenja radi sam o 4% žena rukovodioca. D osadašnje tendencije u zapošljavanju žen­ ske rad n e snage prvenstveno u vanprivrednim dje­ la tn o stim a i službeničkim zanim anjim a nastavlja­ ju se i kad se p rate podaci o zapošljavanju m ladih stru čn ih radnica. Od ukupnog b ro ja pripravnika u radnim or­ ganizacijam a van privrede 64,9% čine pripravnice, i to prvenstveno one sa srednjom stručnom spre­ m om (72,4%). U privredi SR H rvatske tek svaki treći prip rav n ik je žena. Tc su prvenstveno dje­ vojke koje se u k ljučuju u rad režijskih službi u poduzećim a (42,7%), vrlo m alo je onih sa završe­ nom školom za kvalificirane radnike (samo 21,3%), a znatno raste učešće pripravnica s visokim struč­ nim obrazovanjem (30,3%>). No, ovi podaci ukazuju i na jed an d rugi proces, uvjetovan sve većim obuh­ vatom m lade generacije srednjim , visokim i višim 75 �obrazovanjem . Naim e, novopridošle radnice znat­ no su k v alific iran je od generacija radnica koje se nalaze u proizvodnji desetak i više godina. Iako su ženam a s odgovarajućim kvalifikaci­ jam a i obrazovanjem načelno d o stu p n a sva rad n a m jesta, kadrovska politika u radnoj organizaciji se vrlo često vodi tako da se ženam a rijetk o po­ vjeravaju odgovornija, složenija i bolje plaćena rad n a m jesta. O tom e nam govore i podaci o uče­ šću žena na rukovodećim radnim m jestim a u priv­ redi i društvenim djelatnostim a. U osnovnim i srednjim školam a, iako su nastavnici pretežno že­ ne, za direk to re je izabrano sam o 8,4% — p reo sta­ li d irek to ri su m uškarci, u zdravstvenim ustan o ­ vama gdje žene čine čak dvije trećine zaposlenih samo 10,3% je izabrano na rukovodeća rad n a m je­ sta, a u privrednim poduzećim a taj postotak 1972. godine nije prelazio 0,9%. Sve veća o rijen ta cija žena na zapošljavanje vidljiva je i kroz podatke R epubličkog zavoda za zapošljavanje, p rem a kojim a je tokom 1973. godi­ ne preko 30 tisuća žena tražilo zaposlenje, što čini 56% od ukupnog broja. Poteškoće sa zapošljava­ njem žena vidljive su, m eđutim , i kroz podatak da je u ukupnoj s tru k tu ri osoba koje su se zapo­ slile putem Zavoda žene čine 45%. P retežan dio radnica prijav ljenih na ovom Zavodu prvi puta je tražilo zaposlenje (69,2%); znatan b roj ih nije im ao nikakve kvalifikacije. No, i m eđu p rijavlje­ nim kvalificiranim rad n icim a nešto više od polo­ vine su bile žene (53,9%). Poteškoće s m ogućnostim a zapošljavanja zna­ čajno su se odrazile i na odlazak radnica na pri76 �vrem eni rad u inozemstvo. Prem a popisu stanovni­ štva 1971. godine, na rad u inozem stvo iz SR H r­ vatske otišlo je preko 83 tisuće radnica, što znači da je svaki treći radnik na privrem enom radu u inozem stvu žena. Zaštita na radu Prem a odredbam a Ustava SFRJ i SRH, te po­ stojećim zakonim a o odnosim a u udruženom radu žene, posebno trudnice, porodilje i m ajke s m alom djecom uživaju posebnu zaštitu. Ona se odnosi na zaštitu od rad a na izuzetno teškim , odnosno nezdravim poslovim a, plaćeni porodiljski dopust, nižu staro sn u penziju, beneficirana radna m jesta, zaštitu od noćnog rada. No, upravo ovo posljednje, zaštita žena od noćnog rad a izaziva niz praktičnih dilema o adek vatnosti zakonskih odredbi. Brz tehničko-tehnološki razvoj i m oderniza­ cija in d u strije zahtijevaju sve veću iskorištenost proizvodnih kapaciteta, tako da sve veći broj rad­ nih organizacija prelazi na rad u tri sm jene. Tako zab ran a noćnog rad a postaje nož s dvije oštrice — sm an ju je m ogućnost zaposlenja žena u mnogim pogonim a s n ajsavrem enijom tehnikom , gdje rad n ije težak a prih odi su veći. Čini se da stvarno po­ stav ljan je problem a rada u sm jenam a nije toliko vezano uz o tp o r žena da rade u sve tr i sm jene, ko­ liko uz p o tre b u da se zaštite od opterećenja koje im nam eću poslovi u kući. Radne se organizacije, m eđutim , nisu okrenule problem im a rasterećenja žena van radnog vrem ena, problem im a otvaranja 77 �dovoljnog b ro ja dječjih ustanova, prilagođavanju njihova rad n o g vrem ena p o tre b am a zaposlenih m ajki, razv ijan ju servisa za pom oć dom aćinstvu d stv aran ju u v jeta za njihovom stvarnom dostupnošću i o b iteljim a s niskim p rim anjim a, razvijanju d ruštvene p reh ran e i si. Poseban p roblem p red sta v lja osiguravanje trajn e, sistem atske i preventivne zdravstvene za­ štite radnika, a u tom o kviru i zdravstvene zaštite žena. Ilu stra tiv a n je p o d atak da je 1972. godine sam o 14 rad n ih organizacija u SRH im alo vlastite zdravstvene stanice, te da je udio preventivne m e­ dicine rad a u njezinoj ukupnoj d je latn o sti tek neznatan — od ukupnog b ro ja pregleda preventiv­ ni pregledi čine tek 6%. Podaci zdravstvene službe pokazuju d a žene, s obzirom da u velikoj većini rad e n a zaštićenijim radnim m jestim a, relativ n o rijetk o doživljavaju nesreće na poslu, da su je d n ak o kao m uškarci pod­ ložne različitim oboljenjim a, ali da zato gotovo isključivo one preuzim aju brigu o bolesnim člano­ vim a obitelji. Učešće tih bolovanja u u k upnim da­ nim a bolovanja u 1971. godini nije prelazilo 3%. Treba, m eđutim , p o d sjetiti na to da ovi globalni podaci u p rak si p red sta v ljaju ii te kako velik p ro ­ blem u rad n im organizacijam a koje zapošljavaju pretežno žensku rad n u snagu, te da posebno pred­ s tavljaju veliko opterećenje zaposlenim ženam a s m alom djecom , je r se vidno odražavaju na njihov osobni dohodak. P ostavlja se, naim e, p itan je da li ta obaveza žene — m ajke, obaveza koja proističe iz njezine biološke funkcije, može i tre b a ostati 78 �isključivo njezina briga, te ne postoje li odgova­ rajući načini da se putem solidarnosti barem dje­ lom ično riješi alim entiranje ovih troškova. Nagrađivanje prema radu Jed n a o d osnovnih tekovina naše socijalistič­ ke revolucije je pravo da se za jednak rad ostva­ ru je je d n ak a zarada. Polazeći od tog načela, već prvi zakonski ak ti o nagrađivanju rad n ik a elimi­ nirali su, n a n orm ativnom planu, svaku diskrim i­ n aciju u odnosu na rad žena i m uškaraca, rad ko­ ji k arak teriz ira je d n ak a kvalificiranost i slože­ nost posla, te je d n ak rad n i učinak. čin jen ica je, m eđutim , da nas globalni stati­ stički podaci u p u ću ju na po treb u da konstatiram o da rad n o intenzivne grane i grupacije u kojim a se žene p retežno zapošljavaju im aju, u cjelini, znat­ no niži dohodak, d a niža razina ostvarenih osobnih dohodaka žena, u cjelini, velikim dijelom izvire iz njihove slab ije kvalifikacione stru k tu re , te u tje­ caja bolovanja i porodiljskih dopusta na razinu osobnog dohotka. Željeli bi ovom prilikom ista k n u ti i specifičan problem koji je vezan uz vrednovanje rada. Kroz utvrđivanje startn e osnovice i težine uvjeta rada, do sada, su posebno naglašavani oni elem enti rad­ nog m jesta koji su vezani uz težak fizički napor, vi­ soke tem p eratu re, djelovanje kem ikalija i si. Sa­ vršenija teh n ik a i tehnologija svakim danom sm a­ nju je bro j ovakvih radnih m jesta. Nove in d u strije što se razvijaju bitno sm anjuju broj radnika koji rade pod izuzetno teškim fizičkim uvjetim a. Au­ tom atizacija, m ehanizacija, velike trake, razvoj 79 �precizne m ehanike i preciznog rad a uopće, u koji se pretežno u k lju ču ju žene zah tijev aju i adekvat­ no valoriziranje u v jeta ra d a koji m ogu b iti isto ta­ ko iscrp lju ju ći iako se m a n ifestiraju na drugi na­ čin — rad a kojeg obilježava izvanjski ritam trake, m onotonija, izuzetno visoka k o n cen tracija pažnje i si. Na p o d ru čju p raće n ja politike nagrađivanja p rem a radu u odnosu n a žene ovi statistič k i poka­ zatelji nam ne d aju odgovore o tom e kakva se poli­ tika raspodjele u radnim organizacijam a stvarno vodi. Pokušat ćem o zbog toga in te rp re tira ti rezul­ tate istraživanja V ladim ira O bradovića »Društveno-ekonom ski položaj zaposlene om ladine u priv­ rednim i v anprivrednim d je latn o stim a SR H rvat­ ske«, provedeno k rajem 1974. godine. K ako je osobni dohodak rezu ltan ta stvarnog položaja rad ­ nika u procesu rada, to se i stan je u ovoj oblasti može in te rp re tira ti isključivo u zavisnosti o ka­ rak teru rad a i procjeni rad n ih m jesta n a kojim a se žene zapošljavaju. Istraživ an je je vršeno tako da se p ratilo izjednačene skupine m uškaraca i že­ na prem a kvalifikacijam a, dobi, dužini radnog sta­ ža i bračnom statu su , te tako da su izjednačene radne organizacije prem a poslovnoj uspješnosti (kao elem enti za izjednačavanje poslužili su doho­ dak po UKV radniku, neto osobni dohodak i aku­ mulacija). Istraživanje je pokazalo d a u s tru k tu ri zaposlenih rad n ika i radnica s visokom stručnom sprem om ne po stoje statičke značajne razlike u odnosu na položaj u procesu rada, raspodjele oso­ bnih dohodaka i ko rište n ju društvenog standarda. Kod s tru k tu ra srednje stručne sprem e te razlike postoje, no sam o u onim elem entim a koji su ve­ �zani uz razlike u zanim anjim a (adm inistrativna zanim anja i teh nička zanim anja), dok su kod stru ­ k tu ra kvalificiranih radnika evidentne razlike u društveno-ekonom skom položaju žena u procesu rada. Naim e, kvalificirane radnice su potisnute pre­ m a pod ru čjim a rad a i radnim m jestim a na kojim a se objektivno o bavljaju poslovi niže složenosti. Ilu­ strativ an je pod atak da 41% anketiranih kvalifici­ ran ih radnica sm atra da rad i na radnim m jestim a k oja ne zah tijevaju p rim jenu stručnih znanja ste­ čenih tokom školovanja, dok sam o 21% radnika iznosi taj isti stav. Isto tako, u procjeni stupnja sam ostalnosti koja je p otrebna za vršenje poslova na postojećem radnom m jestu 38% žena sm atra da im postojeće radno m jesto onem ogućava ispoljavanje odgovarajućeg stu p n ja sam ostalnosti (pre­ m a 15% m uškaraca). Sto se tiče procjene moguć­ n o sti nap red o v anja u profesiji, odnosno radnoj organizaciji u kojoj radi, postoje isto tako zna­ čajne razlike izm eđu m uškaraca i žena. Prirodno je, dakle, da i razlike koje postoje u osobnim do­ hocim a na ovom planu izviru prvenstveno iz nasljeđenih stereo tip ija u kadrovskoj politici rad­ nih, napose proizvodnih organizacija, te da velik b ro j žena tu situaciju nastoji prom ijeniti sticanjem o brazovanja kojim će se pom aknuti iz p ro ­ izvodnih s tru k a u stru k e u kojim a se njihov rad o b jek tiv n ije valorizira. Školovanje i stručno osposobljavanje Jed an od osnovnih p reduvjeta stvarne dru­ štvene i ekonom ske em ancipacije žena je njihova osposobljenost za uključivanje u proces društve81 �nog rada. N aje lem e n tam iji vid te osposobljenosti p red sta v lja svakako pism enost. P rem a popisu sta­ novništva iz 1971. godine u starosnoj dobi od 10— 34 godine u SR H rvatskoj je bilo 27 tićuća nepis­ m enih, što čini 3,2% stanovništva odgovarajuće dobne grupe. Pretežni dio nepism enih su žene — 62%). Iako ovi podaci govore o tom , da problem e n epism enosti stanovništva jo š nism o u potp u n o sti riješili, m o ra se ukazati n a postignute rezultate u razd o b lju od o slobođenja do danas, napose sa sta­ n ovišta p o ra sta pism enosti žena. N aim e, njihovo učešće u b ro ju nepism enih neprekidno se sm anju­ je. U sta rijim dobnim grupam a žene čine 78% od ukupnog b ro ja nepism enih. Veliki n ap o ri naše društvene zajednice u prije ratn o m razd o b lju bili su usm jereni na razvoj osnovnog ob razovanja djece. D anas je m oguće kon­ s ta tira ti da u SR H rvatskoj ne postoje nikakve razlike u obuh v atu osnovnim obrazovanjem izme­ đu ženske i m uške djece. P roblem , m eđutim , p red ­ stav lja nedovoljno razvijeno osnovno obrazovanje odraslih. Od ukupnog b ro ja nepism enih radnika u SR H rvatskoj svaki treći nem a završenu osm o­ godišnju osnovnu školu, a sam o šest tisuća pohađa osnovne škole za obrazovanje odraslih. Žene čine 36,3% polaznika škola za osnovno obrazovanje odraslih. N ajveći b ro j žena uključenih u rad na d ru ­ štvenom sek to ru u SR H rvatskoj su radnici bez ikakva stručnog obrazovanja. P rem a podacim a za 1971. godinu u našoj republici tailo je zaposleno p rek o 90 tisuća nekvalificiranih, 50 tisuća polu­ 82 �kvalificiranih, te 43 tisuće .radnika s nižim struč­ nim obrazovanjem . KVALIFIKACIONA STRUKTURA ŽENA U DRUŠTVENOM SEKTORU SRH privreda nekvalificiranih 78 280 polukvalificiranih 43 933 kvalificiranih 43 311 visokokvalificiranih 2 342 niže stručno obrazovanje 27 195 srednje stručno obrazovanje 35 831 više stručno obrazovanje 2448 visoko stručno obrazovanje 4 451 neprivreda 15 085 5 793 1 692 153 15 838 33 525 11952 10 466 Izvor: SG SRH 1974. Podaci iz tabele nas upućuju na zaključak da ženski nekvalificirani rad postaje apsolutno do­ m inantan u neprivrednim djelatnostim a (81,5% nekvalificiranih radnika, 77,2% polukvalificiranih, te 63,6% s nižom stručnom sprem om su žene), da više od polovine radnika u privredi s nižom struč­ nom sprem om čine žene, (35%, odnosno 37% ne­ kvalificirane i polukvalificirane radnice), te da ta­ ko niska razina stručne osposobljenosti m ora bit­ no u tjecati i na razinu osobnog dohotka koji pri­ m aju zaposlene radnice. Ovi podaci nam isto ta k o ukazuju na činjeni­ cu evidentnog prodora, u odnosu na raniji period, ženske rad n e snage na rad n a m jesta koja zahtije­ vaju sred n je stručno obrazovanje u privredi, te na još izrazito nisko učešće žena u strukturi kva­ 83 �lificiranih i visoko kvalificiranih radnika. B itno različita situ acija izm eđu priv red n ih i n eprivred­ nih d je latn o sti je na planu zapošljavanja žena s visokim stru čn im obrazovanjem . U privredi one čine sam o 19% od ukupnog b ro ja radnika s viso­ kim stru čn im obrazovanjem , a u društvenim d je­ latn o stim a 39,3%. Priliv m lade, školovane generacije svakako će bitno u tjecati na izm jenu n e samo, ukupne kvali­ ficirane stru k tu re zaposlenih, nego i na kvalifikacd84 �onu s tru k tu ru zaposlenih žena. Naime, već danas je sto p a neposrednog nastavljanja školovanja na­ kon završene osm ogodišnje škole vrlo visoka. U SR H rvatskoj ona iznosi 93,4%, što praktično zna­ či da gotovo svi završni učenici osnovnih škola n astav ljaju svoje obrazovanje na drugom stup­ nju. Od ukupnog b ro ja učenika u srednjim škola­ m a 47% su djevojke. Stv arn i problem , m eđutim , javlja se prilikom njihova profesionalnog opredjeljenja. U općim sred n jim školam a sam o 31% čine učenice, u gim­ nazijam a 63,7%, u školam a za kvalificirane radnike tek je d n u trećinu, u tehničkim i drugim stručnim školam a sam o je d n u četvrtinu, dok se u ekonom­ ske, adm inistrativne, upravne, medicinske, te ško­ le za nastavnike praktično upisuje jedino ženska om ladina. Ovih nekoliko podataka evidentno ukazuje na p o treb u razvijanja službi profesionalne ori­ jentacije, te organiziranja kontinuirane i smišlje­ ne profesionalne propagande i inform iranja, kako kroz redovni nastavni proces, tako i kroz sred­ stva javnog in form iranja, odgovarajuće publika­ cije i si. Naim e, stvarna društvena em ancipacija žena ne zasniva se sam o na uključivanju žena u određene oblasti društvenog rada; ona može biti jedino zasnovana na prevazilaženju postojeće tra­ dicionalne podjele rada na isključivo m uška i ženska zanim anja, te uključivanju žena u sve ob­ lasti društvene proizvodnje. Velik n apredak u poslijeratnom razdoblju uči­ njen je i na uključivanju ženske om ladine na više i visoke škole i fakultete. Od ukupnog b ro ja stu­ 85 �den ata na visokoškolskim ustanovam a u SR H r­ vatskoj 44,4% čine žene. Iako su razlike po spolu prilikom (izbora stu d ija znatno m anje nego što je to vidljivo kod srednjoškolaca, one još postoje, a napose se isp oljavaju u m alom b ro ju studentica koje su se o p redijelile za studij tehničkih znano­ sti. Na fak u ltetim a d ruštvenih nauka 55% čine žene, na p riro d n im 57%, na m edicinskim 65%, dok na um jetn ičk im akadem ijam a s tu d ira 43% žena, na poljo p riv red nim 30%, a na tehničkim fakulte­ tim a sam o 18%. V rijedno je napom enuti da je učešće žena m eđu redovnim i izvanrednim stu ­ d en tim a podjednako. Oprema popisu zaposlenog osoblja u društve­ nom sek to ru , koji je izvršio R epublički zavod za s tatistik u , moguće je u tv rd iti da velik b roj zapo­ slenih rad n ik a radi na radnim m jestim a za koja nem a odgovarajuće stru čn o obrazovanje. Analiza ovih p o d atak a prem a spolu pokazuje da od uku p ­ nog b ro ja žena koje rade na radnim m jestim a vi­ soke stru čn e sprem e svaka četv rta nem a odgova­ raju će obrazovanje, a n a radnim m jestim a više i sred n je stru čn e sprem e čak svaka druga. Isto tako su veliki postoci radnica koje rade na visokokvali­ ficiranim i kvalificiranim radnim m jestim a bez odgovarajućeg stručnog obrazovanja. U tom po­ gledu je znatno bolja situacija u neprivrednim d je­ latnostim a, te što se tiče visokokvalifiranih i kva­ lificiranih radnica i u trgovini i ugostiteljstvu (svaka treća nem a odgovarajuće stručno obrazo­ vanje). Ovaj problem nam eće još jednom pitanje o tom e što se i koliko poduzim a da se zaposlene žene uključe u neki od oblika obrazovanja uz rad 86 �kako bi stekle odgovarajuću stručnost za rad na svom radnom m jestu. U školskoj godini 1972/73, na području SR H r­ vatske djelovale su 254 škole za obrazovanje odra­ slih sa 29 575 polaznika. Tek svaki četvrti polaznik je bila žena. Razloge tako niskog učešća žena u ustanovam a za obrazovanje odraslih, i pored tako evidentne p otrebe za doškolovanjem , najvjerojat­ nije možemo tražiti u poteškoćam a zaposlenih že­ na koje im aju porodicu da nađu dovoljno slobod­ nog vrem ena za tra jn e i sistem atske oblike obra­ zovanja. Podaci o politioi koju radne organizacije vode na obrazovanju i osposobljavanju zaposlenih pokazuju, naim e, da se velika većina radnika ško­ luje bez ikakve pomoći — bilo u sredstvim a, za školarinu, om ogućavanju rada u pogodnoj smjeni, plaćenog odsustva za polaganje ispita i si. Takvim odsustvom pomoći posebno su pogođene žene s porodicom i m ajke. Žene se, m eđutim , mnogo više uključuju u različite oblike neškolskog općeg obrazovanja. Ta­ ko je, npr. sem inare i tečajeve općeg obrazovanja koje o rganiziraju radnička i narodna sveučilišta po­ hađalo p reko 20 tisuća žena (50% ukupnog broja polaznika), dok je tečajeve društveno-ekonomskog i stručnog obrazovanja pohađalo samo devet tisu­ ća žena (30% od ukupnog b rcja polaznika.) žene u upravljanju i odlučivanju Jedna od velikih tekovina socijalističke revo­ lucije u Jugoslaviji je pravo žena da sudjeluju u svim vidovima društvenog i političkog života zem­ 37 �lje, pravo da b ira ju i b u d u b irane u -sv e organe sam o u p rav ljan ja i društveno-političke vlasti na svim razinam a, pravo da su d jelu ju u vršenju svih javnih funkcija. Podaci o učešću žena na izborim a govore nam o tom e d a žene svoje pasivno pravo, pravo glasa­ ča, u p o tp u n o sti koriste. B itno drugačija je, m e­ đutim , situ a cija ako usporedim o učešće žena u b ro ju zaposlenih rad n ik a i njihovo učešće u stru k ­ tu ri o rg an a sam oupravljanja. 1972. godine od 33 tisuće članova radničkih savjeta, 5 840 su bile žene, što iznosi 17,3%, sam o 87 žena u SR H rvatskoj su bile p redsjednici rad ­ ničkih sav jeta (5,4%), a ista je situacija i u sasta­ vu rad n ičk ih savjeta složenih organizacija u d ru ­ ženog rad a. Što više, tek m ali broj žena su člano­ vi kolegijalnih organa upraV ljanja s izvršnim funk­ cijam a (12,6%), dok ih m eđu direk to rim a radnih organizacija gotovo ni nem a. 1972. godine od neko­ liko tisu ća poduzeća u SR H rvatskoj, u sam o 18 žene su bile d ire k to ri. Ovakva situ acija slična je i u o stalim rep u b likam a — osim u SR Sloveniji gdje je svaki četv rti član radničkog savjeta žena. R anije sm o naveli podatke o učešću žena u u kupnom b ro ju zaposlenih u neprivrednim d je lat­ nostim a, te k o n statirali da u nekim od njih, po­ sebno zdravstvu, školstvu, socijalnom osiguranju d o m in iraju zaposlene žene. No, njihovo učešće u organim a sam o u p rav ljan ja upola je m anje od učešća u stru k tu ri zaposlenih. Tako, npr. u savje­ tim a rad n e zajednice u osnovnim i srednjim ško­ lam a tek svaki tre ći član je žena, u savjetim a up­ ravnih od b o ra zdravstvenih ustanova također, a �m eđu rukovodiocim a ovih ustanova svaki deseti je žena. Ova, sam a po sebi, loša situacija još je nepovoljnija ukoliko se pro m a tra s tru k tu ra predstav­ nika u tijelim a društveno-političkih zajednica, š to više, može se kazati, da što je predstavničko tijelo ud aljen ije od baze to je i učešće žena u njihovu rad u m anje. M eđu odbornicim a općinskih skupšti­ na u SR H rvatskoj p rije posljednjih izbora samo 7,1% su činile žene, od toga u općinskim vijećima 3,2% a u vijećim a radnih zajednica 11%. U Sabo­ ru SR H rvatske i Saveznoj skupštini od ukupnog b ro ja poslanika tek 8% su bile žene. M oramo, m eđutim , napom enuti da ovako ni­ sko učešće žena nije bilo karakteristično za sve sastave sk u p ština i organe sam oupravljanja. U ran ijem razdoblju učešće žena u najvišim organi­ m a vlasti i radničkim savjetim a bilo je daleko veće — 1962. godine čak svaki četvrti poslanik je žena. Do značajnog sm anjenja dolazi tek u razdob­ lju 1965— 1967. godine, tako da možemo tvrditi da upo redo s oscilacijam a u društvenim samouprav­ nim odnosim a, oscilacijam a u djelovanju društve­ no-političkih organizacija, raste odnosno sm anjuje se i učešće žena u sam oupravnim organim a i najvi­ šim predstavničkim organim a vlasti. Drugim ri­ ječim a, učešće žena u političkom životu jedan je od evidentnih pokazatelja napretka demokracije i so­ cijalizma. N ajd rastičn iji prim jeri nedovoljog učešća že­ na u tijelim a k oja se neposredno bave rješavanjem problem atike za koju je žena posebno zainteresi­ rana — ustanovam a za dnevni boravak djece, đač­ 89 �kim k u h in jam a, izgradnji i osposobljavanju obje­ k ata za dnevni boravak djece, ig ralištim a i sp o rt­ skim teren im a, te razv ijan ju odgovarajućih ob je­ k ata uslužnih d je latn o sti za snabdijevanje građana — dakle u savjetim a m jesnih zajednica 1972. go­ dine u SR H rv atskoj sam o 3,1% su bile žene. K ako sm atram o d a je d je latn o st m jesnih zajednica us­ m jeren a n a rje ša v an je problem a g rađ an a u m jestu stan o v an ja, vrlo je v je ro jatn o da bi veći angažm an žena u svakodnevnom rad u m jesne zajednice b it­ no prid o n io u b rzan ijem tem p u rje ša v an ja niza p ro b lem a s k o jim a se susreće posebno zaposlena žena. D onošenje novog U stava SFR J i SRH i kon­ s titu ira n je cjelokupnog društveno-političkog si­ stem a n a delegatskoj osnovi p red sta v lja nov i kru ­ p an k o rak u razvoju socijalističkih sam oupravnih odnosa, u realiziran ju p retp o stav k i da se odlu­ čivanje u svim sam oupravnim s tru k tu ra m a u u d ru ­ ženom ra d u i društveno-političkim zajednicam a tre ­ ba zasnivati na stvarnim interesim a radnika. U izborim a za delegacije udruženog rada u ra d ­ nim o rganizacijam a, m jesnim zajednicam a, općin­ skim sk u p štin am a, S aboru SRH i skupštini SFRJ značajno m jesto su zauzele žene, ne sam o kao dio izbornog tijela, negoa kao izabrani delegati kojim a je poklonjeno povjerenje da će moći i znati za­ s tu p ati te interese. Od ukupnog broja izabranih delegata u os­ novnim organizacijama udruženog rada u zagre­ bačkoj regiji 33,1% čine žene. N jihovo učešće va­ rira u p ojedinim granam a a djelatnostim a, ovisno o stvarnom učešću u ukupnom b ro ju zaposlenih. 90 �U d e le g a c ija m a r a d n ih z a je d n ic a ž ene č in e polo v i­ n u č la n o v a . U G radskoj zajednici općina u Zagre­ bu, s obzirom na veću stopu zaposlenosti žena, u delegacijam a osnovnih organizacija udruženog ra­ d a žene čine 38,2% članova, a u radnim zajednica­ m a 48%. Još je, m eđutim , izrazito nisko učešće žena u delegacijam a m jesnih zajednica. U zagrebačkoj regiji one čine sam o 10,9% izabranih delegata, dok je u delegacijam a m jesnih zajednica užeg gradskog p o d ru čja taj broj nešto veći — 17,2%, iako nedo­ voljan s obzirom na učešće žena u ukupnom sta­ novništvu. UČEŠĆE ŽENA U OPĆINSKIM SKUPŠTINAMA ZAGREBAČKE R E G IJE % žena odbornika Vijeće udruženog rada Vijeće mjesnih zajednica Društveno-političko vijeće Ukupno 17.5 13.5 23,9 17,8 Iako m oram o konstatirati značajan napre­ dak u povećavanju broja žena poslanika u općin­ skim skupštinam a u odnosu na prethodno izbor­ no razdoblje, ne možemo biti zadovoljni s posti­ gnutim rezultatim a. Slična situacija je i s izborom poslanika u S abor SR H rvatske. U ukupnom bro ju delegata Vijeća udruženog rada svaki Peti poslanik je že­ na, u društveno-političkom vijeću je 17% žena, a m eđu zastupnicim a općina samo 13%. 91 �P ri ra z m a tra n ju društvenog položaja žene u sam oupravnom d ruštvu, n jezina učešća u odluči­ vanju, u ra d u sam oupravnih organa i organa društveno-političkih zajednica, nije dovoljno ostati na su m ira n ju postojećih statistič k ih pokazate­ lja. Učešće žena u političkim i predstavničkim ti­ jelim a m o ra se povezati sa stvarnim u tjecajem rad n ik a na donošenje b itn ih odluka u procesu o d lu čivanja n a razini rad n e, interesne, m jesne i društveno-političke zajednice. A ktivnije učešće žena u političkom životu vezano je i uz njihovu idejno-političku osposob­ ljen o st i razin u društveno-ekonom skog obrazo­ vanja, što dru g im riječim a znači zahtjev da se ovim oblicim a obrazovanja posveti posebna paž­ n ja, zah tjev da se veći b roj žena uk lju ču je u raz­ ličite sem inare, tečajeve i škole za idejno-političko obrazovanje. P otreb n o je, osim toga, uložiti posebne n a­ pore u pravilno vođenje kadrovske politike u o rganizacijam a Saveza sindikata, pojedinih sin­ d ik ata, Saveza kom unista i Socijalističkog saveza, je r kao što pokazuju iskustva, stih ija na ovom p o d ru čju daleko p rije rep ro d u cira p atrija rh a ln e p red rasu d e, nego što ih uklanja. Zaštita materinstva P roblem i žene vezani uz njezinu biološku fu n k ciju i m aterinstvo uživaju posebnu društve­ nu zaštitu. Č injenica da je d je tetu do petog m je­ seca života n eophodna stalna njega i p risu tn o st m ajke, isk u stv a rad n ih organizacija da je kori­ šten je skraćenog radnog vrem ena teško uklopiti 92 �u radni proces (u 1970. godini tek je syaka druga m ajka k oristila to pravo) pa stoga vrlo često do­ lazi do p rem ještaja žena na nepovoljnija radna m jesta, kao i niz upozorenja na visoki postotak izostanaka m ajki u prvoj godini života djeteta, doveli su do prom jene zakonskih odredbi o po­ ro diljskom dopustu i drugim pravim a radnica u vezi s porođajem . Novi zakon koji je prošle godine stupio na snagu u tv rđ u je da radnica im a pravo na poro­ d iljsk i do p u st od 180 dana neprekidno, s time, da m ajka, ako sm atra da zbog općeg zdravstvenog stan ja d je teta ili nem ogućnosti da na zadovolja­ vajući način riješi njegovo njegovanje, može ko­ ris titi dopust dok dijete ne navrši jednu godinu. Taj dopust je, za porodice čiji mjesečni prihodi ne prelaze 1500 dinara m jesečno po članu uže obitelji plaćen po jednakom osnovu kao i do­ p u st od 180 dana. Izričitim odredbam a zakona radnica im a pravo nastaviti rad na radnom mje­ stu na kojem je radila, a u slučaju ukidanja tog radnog m jesta, na drugom radnom m jestu koje odgovara njen o j stručnoj sprem i, kao i na osob­ ni dohodak koji ne može bdti niži od osobnog do­ ho tk a za rad na radnom m jestu n a kojem je radi­ la p rije stu p an ja na porodiljski dopust, odnosno p rije rasp o red a n a lakše poslove zbog trudnoće. Žene, posebno m ajke, uživaju također i po­ sebnu zdravstvenu zaštitu. Navedimo samo po­ d atak da je u posebnim dispanzerim a i savjeto­ valištim a za žene u 1971. godini bilo preko 550 tisu ća posjeta, od kojih su preko polovine bile trudnice. 93 �Prilazeći p la n ira n ju porodice, kao važnom elem en tu stv arne em ancipacije žena, naše zako­ nodavstvo, kao i aktivnost stru čn ih , profesional­ nih, p ro sv jetn ih , zdravstvenih i drugih instituci­ ja u sm je ren a je prvenstveno na sve elem ente zdravstvenog prosvjećivanja žena, te obrazovanja i odgoja m lade generacije, kako bi se stvorili p re­ du vjeti o slo b ađ anja stih ije i n a ovom planu, te stv ara n ja porodice ko ja će se p rije svega zasni­ v ati n a odgovornom odnosu prem a djeci. D ječja za štita B riga dru štvene zajednice za zaštitu djece u sm je ren a je prvenstveno na njihovu zdravstve­ nu zaštitu , nak nadu za o prem u novorođenčadi, m a terijaln u pom oć obiteljim a s niskim prihodi­ m a i djecom u vidu d ječjeg dodatka, brigu o iz­ g rad n ji o b je k ata za neposrednu d je čju zaštitu (jaslica, vrtića, igrališta, produženog boravka u školi itd). Z načajan oblik zaštite pred stav lja svakako d o d atak na d jecu koji p rim aju obitelji s niskim osobnim dohocim a. U 1968. godini u SR H rvat­ skoj ovu pom oć koristilo je 186 tisuća obitelji, a 1973. godine 144 tisuća. Do pada b ro ja koris­ nika d o d atk a na djecu došlo je prvenstveno zbog sp orijeg povećanja cenzusa p rihoda od stvarnog povećanja p ro sječnih osobnih dohodaka po za­ poslenom radniku. U 1974. godini ova osnovica se ponovo pove­ ćava, a povećava se i nom inalni iznos dodatka po d je te tu i to ovisno o visini prihod a roditelja, tak o da ukoliko p rim an ja ro d itelja iznose do 94 �552 din ara po članu porodice dječji dodatak iz­ nosi 265 din ara po djetetu. Posebne beneficije im aju djeca s jednim roditeljem — ukoliko pri­ hodi iznose do 717 dinara po članu obitelji, dje­ čji do d atak iznosi 383 dinara. Dječji dodatak je p ostao tako jed an od najevidentnijih oblika soli­ d arn o sti u sm jeren prvenstveno na pomoć poro­ dicam a s niskim prihodim a, te sam ohranim m aj­ kam a. Jedan od najznačajnijih oblika pomoći za­ poslenoj m ajci su dječje ustanove — jaslice, vr­ tići, produženi boravak u školi — koje zbrinjava­ ju djecu tokom vrem ena koje m ajka provodi na poslu. Iako su u proteklih nekoliko godina po­ stignuti značajni rezultati kako na planu izgrad­ nje ovih o bjekata, tako i u većem obuhvatu dje­ ce, oni jo š ne zadovoljavaju stvarne potrebe. OBUHVAT D JEC E DJEČJIM USTANOVAMA Broj ustanova: Godina o 3 u > a S D j> Broj djece u: I u 03 6 b0 t> S3 > 1966. 1967. 1968. 1969. 1970. 1972. 17 16 19 27 348 344 371 381 393 419 356 354 388 397 412 446 411 802 1 359 1341 1546 2 408 21216 21 794 22194 23 385 25 300 34 441 21627 22 596 23 553 24 726 26 854 36 849 Indeks 1973/68 337 120 125 586 162 170 8 10 95 �Da je o b u h v at djece predškolskim odgojem i o brazovanjem nedovoljan govore podaci prem a ko­ jim a je u SR H rvatskoj jaslicam a obuhvaćeno sam o 0,8% djece odgovarajućeg uzrasta, a 8,8% p o h ađ a vrtiće. Razlike koje na planu neposredne d ječje zaštite p ostoje m eđu pojedinim općinam a u republici su znatne — od 105 općina u SR H r­ v atskoj sam o sedam je im alo jaslice, a 88 vrtiće. N apori ko je su pojedine općine i radne organiza­ cije uložile u rje ša v an je problem a neposredne d je čje zaštite vidljive su i kroz pod atke da je, n p r. u K arlovcu od ukupnog b ro ja djece do treće godine života 2% bilo sm ješteno u jaslice, u Ri­ jeci 4,1%, Dugoj Resi 5,2%>, Z agrebu 5,3% i Puli 6,9%. Razlike u o b u hvatu djece u dobi od tri do šest godina jo š su znatnije. Tako, npr. u O sijeku 18,2% djece odgovarajuće dobne skupine u k lju ­ čeno je u vrtiće, u O patiji 21,1%, u S plitu 24,5%, u Zagrebu 23,0%, u Rijeci 31,2%, a na H varu čak 66,9%. U nedovoljno razvijenim općinam a jaslica gotovo i nem a, a sam o 2,9% djece je sm ješteno u vrtiće. 1^970. godine produženi boravak u školi bio je o rganiziran u sam o 25 općina naše republike, dok su školske k u h in je djelovale u 94 općina. P roduženim b oravkom u školi 1971. godine bilo je obuhvaćeno sam o 2,1% učenika. No, i tu je situ acija b itn o različita u različitim općinam a — dok je u D aruvaru bilo obuhvaćeno 2,3%, K r­ ku 3,0%, R ijeci 7,4%, Puli 8,4%, u K utini i Za­ grebu 10,2% djece je koristilo produženi boravak. 96 �U školskoj godini 1971/72. od ukupnog bro­ ja osnovnih škola u SR H rvatskoj u 23,9% orga­ n izirane su k uhinje s m liječnim obrokom , a u 10,8% škola kuhinje s potpunim obrokom. Od ukupnog b ro ja srednjih škola u 10,1% djeluju k uhinje s m liječnim obrokom a u 4,9% s potpu­ nim obrokom . P rem a analizam a socijalne stru k tu re koris­ nika vrtića vidljivo je da trećinu čine djeca rad­ nika, 59,6% djeca službenika i ostalih zanimanja, a sam o 7,4% djeca poljoprivrednika. Od ukupnog b ro ja djece u produženom bo­ ravku 38,2% su djeca radnika, 37,3% djeca po­ ljoprivrednika a 24,5% djeca službenika i ostalih profesija. N ajpovoljnija je stru k tu ra korisnika škol­ skih kuhinja. Pretežan dio 41,1% su djeca radni­ ka a 39,7% djeca poljoprivrednika. U 1970. godini sam o 23 općine su uvele skalu radi beneficirane cijene korištenja dječjih usta­ nova, no zbog njihovih nepovoljnih karakteristi­ ka sam o 5,3% korisnika se moglo služiti ovom beneficijom . Od kolikog je značaja organiziranje društve­ ne brige o djeci govore nam i podaci prem a ko­ jim a od ukupnog b ro ja zaposlenih žena u, npr. grafičkoj in d u striji, svaka treća im a malo dijete, a u kem ijskoj čak 78,2%, te da se među razlozi­ m a zbog kojih se m ajke s m alom djecom ne za­ pošljavaju na prvom m jestu nalaze poteškoće oko zb rin jav an ja djece. 97 �Položaj žene i porodice u procesu konstituiranja sam oupravnog društva Iz ran ijeg izlaganja sm o vidjeli da se po ro d i­ ca, točn ije rečeno b rak , u kapitalističkom dru štv u tre tira kao je d n a od njegovih b itn ih in stitu cija zasnovanih n a priv a tn o m vlasništvu i odnosim a izm eđu ro d itelja i djece koji iz toga proizlaze. U kidajući p riv a tn o vlasništvo n ad sredstvim a za p roizvodnju, so cijalistička država u k id a i takvo od ređ en je ^porodice, d efin iraju ći je kao institu­ ciju koja je pod posebnom zaštitom države. Ta­ ko država p reu zim a b rigu o nekim b itn im funk­ cijam a p orodice — prvenstveno obrazovanju d je­ ce, p red šk o lsk im u stan o v a m a, z a štiti m a te rin ­ stva, d ru štv en o m stan d a rd u , socijalnom i zdrav­ stvenom o sig u ran ju , socijalnoj zaštiti i drugom . Uzmimo kao p rim je r d ječje ustanove. D ržava se ja v lja kao nosilac politike razvoja ove d je latn o ­ sti i k ao su b je k t ko ji za n ju osigurava sredstva. O rije n tacija n a veću p ro d u k tiv n o st rada, inten­ zivnije priv ređ ivanje, stim u lativ n iju politiku n a­ građ iv an ja p rem a rezu ltatim a rada, dovela je do p relije v an ja velikog dijela nacionalnog dohotka u o so b n e dohotke. To je zahtijevalo svjesno sm a­ n jiv an je investicione, a dijelom i opće potrošnje, te stvorilo p o tre b u da se iz povećanog u d jela oso­ bn ih do h o d ak a osig u ra p a rticip acija korisnika za p o k riv an je cijene usluga d je čjih ustanova. K om una se ja v lja kao p a rtia ip ije n t isključivo ukoliko se rad ilo o porodicam a s niskim p riho­ dim a koje te troškove nisu mogle podnijeti. No, teško se p rih v aća pom isao d a i za d je čju zaštitu tre b a o d v ajati dio osobnih dohodaka, da se rad 98 �i u ovim ustanovam a m ora zasnivati na ekonom­ skoj računici. Zbog nerazriješenih m aterijalnih odnosa d ječja zaštita sve više i više stagnira, a rješen ja za njezin razvoj mnogi i nadalje vide u državnim fiskalnim m jeram a kojim a će se pri­ kupiti sredstva, te distribuirati za izgradnju (centralno p lanirane) mreže dječjih ustanova. Tako se na državu prebacuje cjelokupna odgo­ vornost za stagnaciju dječje zaštite. Sličan pro­ ces odvijao se i s osnovnim obrazovanjem , us­ m jerenim obrazovanjem , te drugim oblicima bri­ ge i pom oći zaposlenoj porodici. Novi U stav SFRJ i SRH utvrđuje kao jedan od osnovnih p rincipa da udruženi rad m ora ovla­ dati svojim ukupnim dohotkom — dijelom koji ostaje u sferi m a terijalne proizvodnje, ali i onim koji izdvaja za zadovoljavanje svojih zajedničkih potreba. Tako se veza između proizvodne i ne­ proizvodne sfere počinje graditi na neposrednim odnosim a ili p utem sam oupravnih interesnih za­ jednica koje se zasnivaju na samoupravnom spo­ razum ijevanju udruženog rada o vođenju politi­ ke, dinam iai, p rioritetim a i sredstvim a za rješa­ vanje zajedničkih potreba. Takva pozicija udru­ ženog rad a znači pravo i obavezu da se u skladu sa stvarnim p o trebam a radnika pokrene niz kon­ kretnih ak cija u radnim kolektivima i komuni koje će p rid o n ijeti rješavanju problem a s k°ji' ma se susreće porodica u kojoj su oba roditelja zaposlena. Zbog pothranjivanja iluzije da se vanj­ skim sredstvim a — propisim a, zakonima i pore zima — mogu tra jn o rješavati problemi neP°‘ sredne d ječje zaštite, osnovnog obrazovanja, pro­ 99 �duženog b o rav k a u školi i drugi, čitav niz ovih d je latn o sti u p roteklom je razdoblju stagnirao. Novii d ru štv en i odnosi o tv a ra ju i novu osnovu za n ep o sred an angažm an udruženog ra d a n a njihovu rješav an ju . O rije n tacija k o ju zastupam o i koja je vezana uz načelo da se osnovne p o tre b e poro­ dice m ogu i tre b a ju zadovoljavati prvenstveno u kom uni, u m jestu stan o v an ja — dakle tam o gdje su »na do hvat ruke« — ne isk lju ču je p o tre­ bu da se, n p r. u rad n im organizacijam a u okviru fondova zajed n ičke p o tro šn je izdvoje sredstva za d je čje ustan ove ili druge ob jek te i nam jene k oje će k o ristiti prvenstveno radnice u tim rad ­ nim organizacijam a. Takva o rijen ta cija zahtijeva i o tv a ran je rad n og kolektiva prem a sredini u ko­ joj d je lu je — m jesnoj zajednici, općini — kao i p rem a sred in a m a u ko jim a živi pretežan b ro j njihovih rad n ik a i radnica. A u pravo na tom pla­ nu do sada je v rlo m alo učinjeno. Ono što je u istin u b itno novo u koncepciji zaštite p o rodice odnosi se upravo na to da sam o­ u p rav n o sp o razum ijevanje i društveno dogova­ ra n je p o staju glavna i osnovna sred stv a vođenja po litike u ovoj oblasti, a udruženi rad , organi­ ziran p u tem sam oupravnih in teresn ih zajednica njezin osnovni kreato r. U o b lastim a ko je zahvaćaju p rio rite tn a pod­ ru č ja p o đ ru štv o vljavanja fu n k cija porodice for­ m iraju se sam oupravne in teresn e zajednice za d ru štv en u b rig u o djeci predškolskog uzrasta, sam o u p rav n e in teresn e zajednice u o blasti os­ novnog o brazovanja, sam oupravne in teresn e za­ jednice u ob lasti u sm jerenog obrazovanja, te sa­ 100 �m oupravne in teresne zajednice u oblasti zdrav­ stva i stam beno-kom unalne djelatnosti. Njihov rad zasniva se prvenstveno na potrebi ugrađiva­ n ja socijalističke solidarnosti, što znači da sred­ stva za njihovu djelatnost odvajaju i oni koji se ne ja v lja ju kao neposredni korisnici usluga. So­ lid arn o st tako unosi u postojeću raspodjelu pre­ m a rad u na svjestan sam oupravni način, izvjes­ ne korektive koji je približavaju načelu raspo­ djele prem a potrebam a. Takav razvoj društvenih odnosa znači i su­ štin sk i drugačiji p ristu p pitanjim a društvenog položaja žene. Suština se svodi na novi tretm an problem a koji su se do sada doživljavali i tre­ tirali kao specifični problem i žena. To, međutim, nisu više specifični ženski problemi, to su dru­ štveni problemi, u čijem rješavanju treba da su­ djeluje cjelokupno društvo. 0 ulaganjim a u m a­ terijaln u osnovu djelatnosti ustanova za zbri­ n javanje i odgoj predškolske i školske djece, ob­ razovanje i osposobljavanje žena uz rad, plani­ ran je porodice itd. u velikoj m jeri ovisi i angaž­ m an žene u procesu rada i sam oupravljanja, da­ kle p ro duktivnost sredine u kojim a žena radi. Te investicije, dakle, postaju najdirektnije in­ vesticije u buduću produktivnost i, u krajnjoj liniji, u budući nacionalni dohodak. K ada se raspravlja o problem u žene u našem sam uopravnom socijalističkom društvu ne bi se sm jelo zaboraviti da njezinu osnovnu poziciju o dređuje položaj koji im a radnička klasa u pro­ cesu ra d a i sam oupravljanja. Žene radnice, kao njezin integralni dio dijele sudbinu ostalih rad­ 101 �nika u p ro cesu rada, u procesu raspodjele i na planu u p rav ljan ja sredstvim a izdvojenim za za­ jed n ičk e po treb e. N aglašavanje prav a učešća sva­ kog rad n ik a u rasp o d je li im a poseban značaj za ženu k ao m ajk u , je r jo j om ogućuje da sudjeluje u o d lu čiv an ju o u sm je rav an ju d ijela viška rad a u p rav o tam o gdje se razrješav aju b itn i problem i p orodice — škole, d je čje ustanove, bolnice, stam ­ ben a izg rad n ja, u rb a n istič k a rje še n ja i si. Znači, ženin rad p o staje dvo stru k o važan — on je važan za n ju kao ličnost, je r se n a to m ra d u po tv rđ u je kao rav n o p rav ni g rađ an in socijalističkog d ru ­ štva, i kao m ajk u , je r jo j om ogućuje da sudjelu­ je u k re ira n ju politike rad n e organizacije, m jes­ ne zajednice i kom une p rem a odgoju i obrazova­ n ju svoje djece, te drugim p itan jim a k o ja rje ša­ vaju d ru štv en i položaj porodice. 102 �S avez k om un ista i Savez sindikata treba da se izbore da se putem sam oupravnih dogovora dosljednije realiziraju načela našeg socija lističk o g društva u dječjoj zaštiti i položaju porodice. Tito ��AKCIONI PROGRAM SINDIKALNE ORGANIZACIJE NA RJEŠAVANJU PROBLEMA ZAPOSLENE ŽENE Kao što sm o vidjeli iz dosadašnjeg izlaga­ nja, problem i zaposlene žene zadiru u vrlo razli­ čite sfere — od onih vezanih uz dohodovne od­ nose, k adrovsku politiku, osobni i društveni stan­ dard, zaposlenost i obrazovanje, do onih koji su vezani uz socijalnu politiku i društvenu zaštitu djece i porodice. U program skim dokum entim a II kongresa sam oupravljača, V II kongresa Save­ za S in d ik ata Jugoslavije i IV kongresa Saveza sin d ik ata H rvatske nalaze se i osnovni stavovi o tom e kako, d n a kojoj osnovi treba rješavati pro­ blem e zaposlenih žena u slijedećem razdoblju. O bzirom da se na tim dokum entim a bazira cje­ lokupna d je latn o st sindikalne organizacije, do­ nosim o k raće izvode iz usvojenih tekstova re­ zolucije. 105 �II KONGRES SAMOUPRAVLJAČA JUGO­ SLAVIJE u rezoluciji o iz g rad n ji dohodovnih od­ nosa i p o litike do h o tk a k o n statira: » N eriješeno p ita n je alim e n tiran ja troškova m aterin stv a zaposlene žene je ste je d an od uzroka tra jn e razlike u uvjetim a stic an ja d o hotka radnih organizacija n aro čito onih koje zapošljavaju ve­ ći b ro j žena. Z adatak je udruženog ra d a i društveno-političkih zajed n ica d a u p la n ira n ju u v je ta cjelokup­ ne rep ro d u k cije d ru štv a sistem atsk i razriješi alim e n tira n je ovih troškova biološke rep ro d u k cije kao opće d ru štvene potrebe, polazeći od osigu­ rav anja zaposlenoj ženi je d n ak ih uvjeta ra d a i rasp o d jele d o h o tka p rem a radu«. U R ezoluciji o izgradnji sam oupravnih odno­ sa u rad n o j zajednici stoji: »Kongres ističe po­ tre b u da se u svim oblicim a udruženog rad a afir­ m ira i razvija p ra k sa sve većeg učešća žena i m ladih u rad u sam oupravnih organa i savlada­ vanja o tp o ra k oji se u vezi s tim javljaju«, a u R ezoluciji o kadrovskoj politici u organizacija­ m a udruženog rada: »Na izborne funkcije tre b a p rim jen jiv ati princip ro ta cije im ajući u vidu po­ treb u za većom zastupljenošću svih s tru k tu ra radnika, a posebno žena i om ladine«. Stalni naučno-tehnološki progres, uvođenje au to m atizacije i p rim jen a naučnih rezultata u o b lasti rad a i privrede o tv a raju nove m ogućno­ sti i zahtjeve u pogledu prilagođavanja i m ije­ n ja n ja u v jeta ra d a i zaštite rad n ik a n a radu. Po­ treb n o je da organizacije udruženog ra d a i n ji­ hove stru čn e službe u okviru svojih planova raz­ 106 �voja predvide m jere za poboljšanje uvjeta rada i zaštite rad n ik a na radu, kao i da osiguraju nji­ hovo dosljedno realiziranje »Zaštita žena, omla­ dine i invalida m ora naći mnogo više m jesta u sistem u i p rak si zaštite na radu«. (Rezolucija o uvjetim a rada, radnoj sposobnosti i zaštiti rad ­ nika n a radu.) Za bržu rad nu i društvenu em ancipaciju žena, naročito ja čan je njihove socijalne sigurnosti, po­ trebno je stv arati uvjete za ravnopravnije učešće žena u rad u i sam oupravljanju. Prije svega, ne­ o phodno je efikasnije rješavati problem e poro­ dice i zaposlene žene, posebno majke, kao i brže razvijati sve oblike društvene brige o djeci. K reiran je politike društva prem a porodici na osnovam a sam oupravnog sporazum ijevanja i društvenog dogovaranja radnih ljudi u organiza­ cijam a udruženog rad a i društveno-političkih za­ jed n ica (republika, općine i m jesne zajednice) u k lju ču je p lan iranje i koordinaciju organizacije zadovoljavanja životnih potreba suvremene po­ rodice u zaštiti djece, odgoju i obrazovanju, zdrav­ stvenoj zaštiti, pla n iran ju porodice, prostornom plan iran ju , stam benoj politici, kulturi stanovanja. K ongres se posebno zalaže za razvijanje dru­ štvene zaštite i odgoja djece, iznalaženje novih m ogućnosti za jačan je m aterijalne osnove dječje zaštite p utem sam oupravnog dogovaranja i su­ rad n je rad n ih ljudi i prilagođavanje oblika dječje zaštite potreb am a djece, porodice i društva; za puni obuhvat stanovništva osnovnim obrazova­ njem , za širenje i ujednačavanje uvjeta obrazova­ nja om ladine i već zaposlenih, kao i za takve pro­ 107 �m jene u ob razo vanju koje će o sig u rav a ti'd a se ono što više povezuje s procesom ra d a i o stv aru je p er­ m an en tn o u to k u cijelog radnog vijeka čovjeka, om ogućujući tim e rad n im lju d im a sticanje i po­ većanje stru čn e sprem e kao jednog od b itn ih uvje­ ta za veći osobni dohodak i sta n d a rd uopće; po­ sebnu p ažn ju tre b a posvetiti obrazovanju žena s obzirom na to da su one najviše zastupljene m eđu licim a bez ob razovanja i adekvatnih kvalifikacija. U Rezoluciji o osobnom i društvenom stan­ d ard u sto ji tak o đer: »Kongres ukazuje na značajne m ogućnosti koje p o sto je u rad n im organizacijam a za povećanje opće razine društvenog stan d a rd a ko­ ji se osigurava u okviru rad n ih organizacija, in­ teresn ih i d ruštveno-političkih zajednica. To se p rvenstveno odnosi na k o rište n je vla­ stitih i ud ru žen ih sredstava zajedničke p o tro šn je za stanove, d je čju zaštitu, d ruštvenu ishranu, go­ dišn je odm ore, rek rea ciju i k u ltu rn i život«. Zalažući se za stv ara n je tra jn ih u v jeta za brže zapošljavanje u slijedećem razdoblju, u Rezoluciji o politici zaposlenosti i zapošljavanja kaže se: »U okviru takve p o litike zapošljavanja tre b a se zalo­ žiti i za rav n o m jernije radno angažiranje žena i njihovo ad ekvatni je uključivanje u sve oblasti d ru ­ štvenog rad a, a pro tiv svake diskrim inacije prili­ kom zapošljavanja žena. To p odrazum ijeva veći i rav n o m jern iji obuh­ vat žena i ženske om ladine svih v rsta obrazo­ vanja, sv estran iju i usk lađ en iju profesionalnu o ri­ je n taciju p rem a p o tre b am a privrednog i d ru štv e­ nog razvoja«. 108 �V II KONGRES SAVEZA SINDIKATA JUGO­ SLAVIJE održan u novem bru prošle godine u Re­ zoluciji o osnovnim pravcim a aktivnosti sindikata k o n statira da će se »sindikat posebno zalagati da se stv araju širi uvjeti za bržu radnu, sam oupravnu, o biteljsk u i opće društvenu em ancipaciju žena«, dok se u R ezoluciji o zadacim a sindikata na una­ p ređivanju zdravstvene zaštite, zdravstvenog i mirovinsko-invalidskog osiguranja kaže: »Sindikati će se i dalje zalagati za stalno unapređivanje za­ štite m aterin stva n a najširim osnovam a solidar­ nosti. A ngažirat će se na iznalaženju povoljnih rje še n ja u svim vidovima zaštite ove funkcije — zdravstvenoj, radnoj, socijalnoj, kao i u razvoju d ruštvene brige o djeci. S indikati će neposredno rad iti na stv aran ju i proširivanju uvjeta da žene, posebno m ajke i trudnice, ne rade u noćnoj sm je­ ni; da u cilju zaštite m aterinstva m ajke s djecom do određenog uzrasta i trudnice ne rade na radnim m jestim a štetnim po zdravlje; da se poboljša so­ cijalni i m aterijalni položaj žena za vrijem e odsustvovanja zbog materinstva.« D ruštvenu brigu o djeci treba razvijati u prav­ cu obuhvata sve djece, posebno djece zaposlenih obitelji. Sindikati će se naročito zalagati za brži razvoj neposredne dječje zaštite odnosno za veći o b uhvat djece zaposlenih obitelji dnevnim borav­ kom, društvenom prehranom i si. IV KONGRES SAVEZA SINDIKATA HRVAT­ SKE posvetio je posebnu pažnju problem im a dru­ štvene brige o djeci i porodici. U tekstu usvojene R ezolucije stoji: 109 �»S obzirom n a za o stajan je društvene brige o djeci, što u tječe i na d ruštveni položaj žene, njen dohodak, obrazovanje i angažiranost u sam ouprav­ nom odlučivanju, K ongres obavezuje sve sindikal­ ne o rganizacije da se u svojoj aktivnosti izbore za slijedeće: — D ruštvena briga o djeci, a posebno p ro g ra­ mi o dgoja djece predškolskog uzrasta, m o raju o stv ariti p ro k la m iran i princip jednakog s ta rta sve djece u život, neovisno o ekonom skom statu su porodice. Oni m o ra ju osigurati razvoj ustanova za njegu, zaštitu i obrazovanje predškolskog d je te­ ta, o siguravanje p reh ran e djece, te p ro širiti orga­ nizirani d ru štv eni u tjecaj i na slobodno vrijem e učenika kako bi se p ridonijelo njihovu svestranom razvoju. Zbog realiziran ja planova društvene brige o djeci i porodici rad n i ljudi će se udruživati u sa­ m oupravne in teresne zajednice društvene brige o djeci, za koje će se sindikati tra jn o zalagati, p ra ­ titi njihov ra d i u sm je rav ati ga. Program i pom oći zaposlenoj m ajci u k lju ču ju neke pogodnosti za m ajku putem posebnih zdrav­ stvenih ustan o v a ili usluga za njegu dojenčadi i male djece kada je to potrebno; njegu, odgoj, ob­ razovanje i za štitu predškolskog d je te ta putem dnevnih, tjed n ih , a posebno noćnih jaslica i vrtića; kućnu ili stacio narnu dnevnu njegu bolesnog dje­ te ta uposlenih ro d itelja ukoliko je to u interesu proizvodnje; sezonske ustanove za djecu sezon­ skih rad n ik a i drugih korisnika; ljeto vališta i zi­ m ovališta za djecu; p ro širen je obuhvata predškol­ skim odgojem , razvoj rekreativnih o b jek ata za 110 �igru i razvoj djece; pom oć u zbrinjavanju djece li­ šene ro d iteljsk og stara n ja; posebne program e za djecu o m etenu u duševnom i tjelesnom razvoju i stv aran je u v jeta za ujednačavanje razvoja te dje­ ce, te napose form iranje društvenog korektiva ci­ jene k o rišten ja svih ovih oblika usluga porodici. D ruštveni napredak postavlja opsežne zadat­ ke p red sin d ik at n a planu obrazovanja iznad os­ novnog koje, pored brige o većoj funkcionalnoj usm jeren o sti obrazovnih program a treba biti us­ m jereno i na uvjete cjelokupnog form iranja lič­ nosti i socijalnog razvoja učenika. Stoga se udru­ ženi rad zalaže za takvu proširenu ulogu škole koja u k lju ču je pored školskih kuhinja i produlje­ nog, odnosno cjelodnevnog boravka u školi, i od­ ređene u tjecaje u slobodnom vrem enu učenika, određene korektive u cijeni korištenja svih pro­ gram a koji su u interesu svestranog razvoja uče­ nika, što će reći pravo na besplatne udžbenike oddređemim k ategorijam a učenika, prijevoz učenika, stipendije i kredite. K ako bi se sve to realiziralo treba omogućiti da se sve sredine u društvu jednako angažiraju u realizaciji što šireg obuhvata djece svim ovim re­ dovnim i dodatnim oblicim a odgoja i obrazova­ nja, te d ruštvene brige o djeci. U tom pravcu sindikalne organizacije će na­ stav iti organiziranu akciju u predlaganju konkret­ nih program a izgradnje dječjih vrtića i drugih ob­ je k ata za djecu, te se putem solidarnosti zalagati da općinske skupštine oslobode investitora dječjih jaslica, vrtića, škola, slobodnih površina i drugih o b je k ata p laćan ja punih cijena lokacija za nave­ li ! �den u n am jen u , zalagat će se za p otpisivanje sa­ m o upravnih sp o razum a u ko jim a će-se regulirati p itan je visokih troškova izgradnje ovih o b je k ata kao p itan je je ftin ije, funkcionalni je i brže izgrad­ nje svih v rsta u stanova za djecu. S in d ik ati i osnovne organizacije udruženog rad a će se, u dogovoru sa svim in teresn im zajed­ nicam a koje u svojim p ro g ram im a o b avljaju dio poslova što se odnose n a cjelokupan p rogram udo­ voljavanja p o tre b a porodice, zalagati da se ti p ro ­ gram i realiziraju u što širem opsegu, te da b u d u usm jeren i posebno n a rje ša v an je osnovnih p o tre­ ba porodica s djecom . S indikalne organizacije se obavezuju da razm o tre p ostojeće k rite rije done­ sene na svim razinam a o p rio ritetim a u zadovo­ ljav an ju osnovnih p o tre b a porodica, a posebno m ogućnosti p o v oljnijih u v je ta rje ša v an ja stam b e­ nih p ro b lem a m ladih porodica s djecom , sam ohra­ nih ro d itelja s djecom i porodica s djecom om e­ tenom u fizičkom i psihičkom razvoju. S indikat je dužan da p ra ti da li su te p otrebe ugrađene u planove o brazovanja, norm ativne ak te rad n e or­ ganizacije te da p ra ti d a li se sam oupravni spora­ zum i s trik tn o p o štu ju , d a li se p o štu je M eđuna­ ro d n a konvencija o za štiti žena i Zakon o zaštiti na rad u , noćnom rad u žena, o stvarivanje prava u vezi s p orodom i drugo. Izd v ajan je poslova dom aćinstva iz porodice nije sam o u in teresu žene, nego je uzročno vezan s razvojem privrede, koja nem inovno nam eće no­ ve odnose u porodici. Tehnološki razvoj privrede i stv aran je novih p rivrednih grana, posebno za udovoljavanje p o tre b a dom aćinstva, u v je tu je stva­ 112 �ran je široke lepeze privrednih grana uslužnih dje­ latnosti, koje bi u n ajsk o rije vrijem e trebale po­ s tati posebne privredne grane za potrebe doma­ ćinstva, što znači: društvena prehrana, izrada op­ rem e za dom aćinstvo, razni servisi i si. Ako se u tom e uspije, omogućit će se novo u p o šljav an je žena, njihova prekvalifikacija, do­ školovanje, uvođenje novih znanja, a posebno p ri­ d o nijeti stru čn o j i većoj produktivnosti rada uop­ će. KAKO SLAVITI 8. MART Na II svjetskoj konferenciji žena socijalistki­ n ja 1910. godine u K openhagenu ustanovljen je 8. m a rt kao m eđunarodni dan žena, kao praznik, kao dan m obilizacije revolucionarnog ženskog po­ k reta i m eđunarodne borbe solidarnosti žena cije­ log svijeta. Izb o r ovog datum a vezan je uz želju da se sačuva sjećanje na krvave događaje 8. m arta 1909. godine, kada su čikaške radnice i radnici or­ ganizirali štrajkove, dem onstracije i mitinge sa zahtjevom za povećanjem nadnica i priznavanjem općeg prava glasa. M eđunarodni p ro le tarijat slavi samo dva da­ tum a: Prvi m aj — praznik rada i Osmi rnart dan žena. Proglašavajući Osmi m art danom žena, m eđunarodni p ro le tarijat se odužuje ženama kao m asovnom dijelu radničke klase za njihov dopri­ nos u klasnoj bo rbi i izgradnji novog društva. Ovaj d an je sim bol revolucionarne klasne borbe, simbol b o rb e žena radnica. U njega je ugrađeno saznanje 113 �o klasnoj osnovi k o ja o d ređ u je društveni položaj žene, saznanje da su žene radnice nerazdvojni dio radničke klase i da su putovi društvene em anci­ pacije žena — putovi oslobođenja radničke klase u cjelini. H isto rijat proslave 8. m a rta nam pokazuje da su ti praznici bili slavljeni pod parolom mobilizi­ ra n ja žena rad n ica, seljanki i intelek tu alk i u re ­ volucionarni rad nički p o k ret, pod parolom borbe za je d n ak a p o litička prava, jed n ak e plaće za je d ­ nak rad, o sm o satno radno vrijem e, zaštitu tru d ­ nica, p o ro d ilja i m a jk i s m alom djecom , izgradnju v rtića i ja slica za djecu zaposlenih m ajki. Osmi m a rt se slavio u znaku borbe protiv fašizm a i ra ­ ta, u znaku b o rb e za izgradnju nove socijalističke Jugoslavije, za veće učešće žena u proizvodnji, ob­ razovanju i d ru štvenom životu zem lje. No, plim e i oseke u radničkom p o k retu u cje­ lini p ratili su i pro d o ri različitih shvaćanja o ka­ ra k te ru proslave Osmog m arta. R eform isti i opor­ tu nisti u radničkom p o k retu nastojali su njegov značaj svesti n a okvire izjednačavanja pravnog p oložaja žena i granice fem inističkog pokreta, a p ro d o r g rađanskog m e n taliteta p retv o riti ga u »Majčin dan« i licem jerno fetišiziranje ženskog. »8. m a rt m eđunarodni je dan žena i p rip ad a Revoluciji. N itko nem a prava da načinom na koji ga proslavlja, ta j dan pretv ara u lak rd iju , da ga p risv aja za svoja m alograđanska iživljavanja ko­ ja n em aju nikakvu vezu s revolucionarnim sm i­ slom tog datu m a, nitđ da m u d aju značenje koji 8. m a rt ne može dobiti. 114 �Svako d egradiranje proslavljanja 8. m arta kao dana rad a žena, obezv rjeđ iv an je je tog doprinosa i u k rajn jo j liniji obezvrjeđivanje kontinuiteta revolucije. Ove pojave ukazuju na idejnu defor­ m aciju u p ojedinim sredinam a i njim a treba da se pozabave p rije svega kom unisti u osnovnim or­ ganizacijam a, sindikalne organizacije i organi up­ rav ljan ja. To ne znači da taj dan ne treba obilje­ žiti raznim oblicim a drugarske pažnje i organizi­ ran jem kolektivnih susreta. M eđutim, kultura pro­ slavljanja i sadržaj u duhu značenja tog datum a treb a biti na um u organizatorim a.« (Citat iz Otvo­ renog pism a u povodu 8. m arta K onferencije za dru štv en u ak tivnost žena H rvatske.) O vogodišnja proslava 8. m arta pada u vrije­ me proslave 35-godišnjice podizanja narodno-oslobodilačkog u stan k a i socijalističke revolucije. Sto­ ga proslavam a u radnim organizacijam a, društveno-političkim organizacijam a, javnim manifesta­ cijam a i p rired b am a treb a dati posebno svečan k arak ter. O bilježavajući 8. m art prigodnim aka­ d em ijam a s referatom potrebno je posebno istak­ n u ti doprinos žena u narodnooslobodilačkoj bor­ bi i socijalističkoj revoluciji. Ovu tem atiku mo­ guće je ob rad iti i kroz različite izložbe, susrete revolucionara i omladine, napise u tvorničkim li­ stovim a, prigodne em isije preko tvorničke radio-stanice i si. Proslave mogu također da budu i pri­ lika da se inicira predlaganje za odlikovanja i dru­ ga prizn an ja istaknutim radnicam a i aktivistima. Proslava 8. m arta trebala bi također im ati i k arak ter realiziran ja zadataka utvrđenih progra­ mom M eđunarodne godine žene pod nazivom »Ra­ 115 �vnopravnost, razvoj i mir.« N aim e, proslave su izuzetno podesna p rilik a da se in icira u društveno-političkim organizacijam a, rad n im organizaci­ ja m a i in stitu cijam a donošenje ko n k retn ih p ro ­ g ram a ak cija k oje bi p ridonijele rje ša v an ju posto­ jećih pro b lem a vezanih uz društveno-ekonom ski položaj žena u našem društvu. S hvaćajući Osm i m a rt kao je d an od praznika na kojem se na odgovarajući način rezim iraju ulo ­ ženi n ap o ri i p ostignuti rezu ltati na unapređiva­ n ju dru štv en o g položaja žene u socijalističkom sa­ m oupravnom d ruštvu, sm atram o da bi na ovaj d an svaka radna i društveno-politička organizacija trebala razmotriti probleme s kojima se susreću zaposlene žene u njihovoj sredini, te definirati svoj godišnji program aktivnosti na razrješav an ju p roblem a vezanih uz kadrovsku politiku, u k lju či­ vanje žena u proces obrazovanja uz rad , položaj u p rocesu rad a, za štitu zdravlja posebno tru d n ica i m ladih m ajki, učešće žena u sam oupravljanju, po­ litiku dru štv en o g stan d a rd a, te posebno m oguć­ nosti angažm ana radne organizacije, odnosno ko­ m une n a rje ša v an ju problem a porodice u kojoj je m ajk a zaposlena. 116 �LITERATURA • Karl Marx: Kapital I tom, Kultura — Beograd 195S. • Fneđnch Engels: Poreklo porodice privatne svojine -i država, Kultura, Beograd 1950. • Karl Marx — Friedrich Engels: Sveta porodica, Kul­ tura — Beograd 1959. • Marx i Engels: Rani radovi, Naprijed — Beograd 1961. • Klara Cetkin: Sjećanje na druga Lenjina, • V. I. Lenjin: Velika inicijativa, Izabrana djela II lom Kultura, Beograd 1960. • V. I. Lenjin: Sovjetska vlast i položaj žena, Izabrana djela, Kultura, Beograd 1960. • Referat podnesen na Svjetskom kongresu žena u Helsinkiju 1969. godine. • Svetozar Marković: Odabrani listovi, Novo Pokolje­ nje Beograd 1949. • Dimitrije Tucović: Izabrani spisi, Prosvjeta 1949. • Josip Cazi: Nezavisni sindikati, Institut za historiju radničkog pokreta Zagreb 1962. • Dr Alice W ertheimer-Baletić: Neke tendencije u za­ pošljavanju žena , • Statistički godišnjak SFRJ, 1974; . • Vladimir Obradović: Društveno-ekonomski položaj zaposlene omladine u privrednim i vanprivrednim djelatnostima SRH . • II kongres samoupravljača Jugoslavije, Rad. štampa —Beograd 1971. .. • VII kongres Saveza sindikata Jugoslavije, Rad štam• IV koi^re^Saveza sindikata Hrvatske NIU Pregled • Otvoreno pismo u povodu 8. Marta konferenciji za društvenu aktivnost žena Hrvatske 117 ��SADRŽAJ strana U v o d ............................................................................. 5 Marx i Engels: O društvenom položaju žene i - njezinoj em an cip a ciji..............................11 Učešće žena u međunarodnom radničkom pokretu 18 Lenjin: O zadacima ženskog radničkog pokreta u Sovjetskoj R epublici..............................24 Položaj žene u suvremenom svijetu . . . .2 9 Počeci modernog radničkog pokreta u Jugosla­ viji i učešće žena u n je m u ......................................39 Učešće žena u revolucionarnom radničkom po­ kretu između dva r a t a ......................................47 Žene u Narodnooslobodilačkoj borbi .5 8 Žene u F N R J ...........................................................64 POLOŽAJ ŽENA U SUVREMENOM JUGOSLAVENSKOM DRUŠTVU Zaposlenost i z a p o š l ja v a n j e ...................................69 Zaštita na r a d u ...........................................................77 Nagrađivanje prema r a d u ...........................................79 Školovanje i stručno osposobljavanje . .8 1 Žene u upravljanju i odlučivanju . .8 7 Zaštita m a te r in s tv a ...................................................92 Dječja z a š t i t a ...........................................................94 Položaj žene i porodice u procesu konstituiranja samoupravnog d r u š t v a ...........................................98 Akcioni program sindikalne organizacije na rje­ šavanju problema zaposlene žene . . 105 Kako slaviti 8. m a r t ................................................. 113 119 ���� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Knjige Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context M Knjiga Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Društveni položaj žene Subject The topic of the resource Kako slaviti naše praznike 08. mart, međunarodni dan žena Creator An entity primarily responsible for making the resource Nada Cazi Source A related resource from which the described resource is derived https://www.memoryoftheworld.org/ Publisher An entity responsible for making the resource available Novinsko izdavačka ustanova "Pregled" Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1976. Rights Information about rights held in and over the resource Nepoznato Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource PDF Language A language of the resource SH Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 49-M Coverage The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant 124 str. 08. mart emancipacija Marks i Engels Nada Cazi NOB položaj žene radnički pokret http://afzarhiv.org/files/original/af44b3250fc0e7bc90d804c468c5b7e8.pdf 298a7a33c1706f1dd76ee4fd95a44d89 PDF Text Text ��Biblioteka LEGENDE dobitnik je Povelje »4. jul« — najvećeg društvenog priznanja za doprinos u gajenju tradicija narodnooslobodihčkog rata naroda i narodnosti Jugoslavije. �Izdavač NIRO »Dečje novine« Gornji Milanovac Za izdavača Miroslav Petrović generalni direktor Recenzent Nikola Kotle Odgovorni urednik Radmilo Lale Mandić Uređivački odbor Mirko Vujačić Radmilo Lale Mandić Ivo Matović (urednik) Dragan Marjanović Lektor Zora Maksimović Korektor Dobrila Petrović Grafički dizajn Rade Rančić Tehnički urednik Mirjana Avramović Štampa »Nikola Nikolić«, Kragujevac Štampanje u tiražu od 3.000 primeraka završeno avgusta 1978. godine �BOZO MAJSTOROVIĆ Marija Bursać ŽIVOTNI PUT I REVOLUCIONARNO DELO �BIBLIOTEKA »LEGENDE« VIII KOLO NARODNI HEROJI JUGOSLAVIJE �PRVA ŽENA NARODNI HEROJ 0 tebi pjevam, Marijo s Kamenice, djevojko-ratniče iz bataljona, što si pod titovku svila pletenice 1 srcem krenula protvu betona. B. Copić: MARIJA NA PRKOSIMA U sačuvanom dokumentu kojim je štab Pe­ tog udarnog korpusa NOVJ, oktobra 1943. godi­ ne, predložio Vrhovnom štabu da se Marija Bursać proglasi za narodnog heroja Jugoslavije, sem ostalog piše: »DRUGARICA MARIJA BUSAĆ, kao bombaš, jurišajući na rovove, razoružala je četiri Nijem­ ca i tom prilikom je, iako teško ranjena, iznijela i četiri puške. Prenešena u bolnicu, podlegla je ranama — sa pjesmom na usnama...« Na kraju tog dokumenta, kojeg su potpisali komandant Slavko Rodić i politički komesar Veljo Stojnić, naglašava se da je smrt Marije Bursać »težak gubitak, ali je ostala ponos svih boraca Desete krajiške brigade i naroda drvarsk doline«. Zbog toga je, u ime korpusa i na­ roda, predloženo da joj se, posmrtno, dodijeli �najveće ratno priznanje — Orden narodnog he­ roja Jugoslavije, odlikovanje koje je dodijeljeno 91 Jugoslovenki. Prva je za narodnog heroja pro glašena Marija Bursać, a posljednja Mika Bos­ nie, obje rodom iz revolucionarnog i ustaničkog grada-heroja Drvara. Komesar konpusa Velimir Stojnić Veljo, se­ oski učitelj na Kamenici i organizator prve partijske ćelije u drvarskom kraju (takođe u Kamenici),, u »Prosvetnom pregledu« je, novem­ bra 1973. godine, sačuvao od zaborava neke po­ jedinosti o proglašenju Marije Bursać za prvu partizanku narodnog heroja Jugoslavije: »U prvoj polovini oktobra 1943. godine bio sam u Jajcu, na referisanju kod druga Tita. Tom prilikom trebalo je da ga izvijestim i o ishodu bitke na Prkosima. Naime, Deseia krajiška bri­ gada je, po zadatku štaba korpusa, trebalo da li­ kvidira niz neprijateljskih uporišta na Prkosi­ ma, između Vrtoča i Kulen-Vakufa. Međutim, kako su na Prkosima bile jake neprijateljske snage, Deseta brigada se upustila u neravnu ro­ vovsku borbu u kojoj je pretrpjela teške gubit­ ke, naročito prilikom povlačenja. U toj borbi je ranjena i borac Marija Bursać. Marija je hit­ no prenijeta u bolnicu u Vidovo Selo, gdje je ubrzo podlegla ranama. Umrla je pjevajući bor­ bene pjesme. Po odluci Oblasnog komiteta KPJ za Bosan­ sku krajinu i štaba V bosanskog sorpusa, ja sam lično bio dužan da predložim drugu Titu da Vrhovni štab NOV Jugoslavije odlikuje Ma­ riju Bursać Ordenom narodnog heroja. Drug Ti­ to se odmah složio sa tim predlogom i Manja Bursać je 15. oktobra 1943. godine proglašena za narodnog heroja. Istovremeno, drug Tito nam je zamjerio na načinu na koji je izvedena operacija na Prkosi­ ma. On je prosto bio ogorčen kada je slusao ka­ ko su se borci Desete brigade tukli sa nadmoć­ nijim neprijateljem, prsa u prsa. ^ 'Bitka na Prkosima’ — rekao je Tito je­ ste primjer kako se ne smije ratovati. Po bro­ ju i veličini žrtava ona je, i pored sve hrabrosti koju su pokazali borci Desete bngade, ravna POraTito je zahtijevao da iz tog slučaja izvuče­ mo pouku i da više ne dozvolimo da se nešto slično ponovi. Bio je veoma kategoričan u j ocjeni«. �U Biltenu Vrhovnog štaba, broj 33 iz ok­ tobra 1943. godine, objavljena je odluka, potpi­ sana od Vrhovnog komandanta, o dodijeli nazi­ va narodnog heroja »drugarici M a r i j i B u rs a ć, borcu-bombašu III bataljona X krajiške brigade. Drugarica Marija Bursać je primjer ju­ naštva u svim borbama i na kraju je dala svoj život za slobodu svoga naroda — jurišajući na rovove neprijatelja kod s. Prkosa.« Ubrzo poslije Marijine herojske smrti, borac i pjesnik Branko ćopić je ispjevao pjesmu »Ma­ rija na Prkosima«. To je pjesniku ostalo u ži­ vom sjećanju: — Poslije bitke na Prkosima dobio sam, u jesen 1943. godine, zadatak, danas se više ne sjećam tačno od koga, da prikupim sve potreb­ ne podatke o Mariji Bursać. Buo je već riješe­ no da Marija Bursać bude proglašena za narod­ nog heroja i da se na taj način — ne samo toj hrabroj djevojci, već i čitavoj krajiškoj omla­ dini, posebno omladini ustaničkog i junačkog Drvara, a onda još i osobito ženskoj omiadini — i čitavom narodu drvarske doline koji se tako herojski pokazao... oda zasluženo priznan je. A u liku Marije Bursać je prosto oličena omladina Drvara, čitava naša krajiška omladina... Pa, kad sam prikupio podatke o Mariji Bur­ sać i poslao ih Vrhovnom štabu ili Centralnom komitetu KPJ, danas ne znam tačno kuda je to upućeno, ja sam bio, svim tim što sam saznao, veoma dirnut. I, inspirisan tim herojstvom par­ tizanke Marije Bursać, napisao sam zatim pjes­ mu »Marija na Prkosima«. 0 snazi istinske pjesničke inspiracije svje­ doče i ovi stihovi: Posljednje svitanje gledaju joj oči 1 zadnja pjesma iz srca se toči. Zapjeva o svome prvom Ilinj-danu kada je sveto breme ponijela, poklonila mu mladost k’o draganu. Marija Bursać je ne samo zbog herojskog podviga bombaša na Prkosima i pjesme s ko­ jom je umrla, već, i prije svega, kao oličenje jedne generacije, jedne mladosti koja je sve od sebe davala za borbu i u borbi — ušla u narod­ nu pjesmu i predanje, u zvaničnu istoriju narodnooslobodilačkog rata našeg naroda, u buk- �vare za đake prvake, u stvaralaštvo pjesnika re­ volucije. To je, uz zvanje narodnog heroja Jugo­ slavije, najljepše i najveće priznanje koje je­ dan junak iz naroda može zadobiti, najdublji i najčasniji trag koji iza sebe borac za slobodu i pravdü može ostaviti, do čega se u Marijinom zavičaju izuzetno drži. I ovo kazivanje o toj pr­ kosnoj heroj ini sa Prkosa, satkano od prisjeća­ nja desetina njenih saboraca, o tome treba da posvjedoči. Kamenica — to su zaseoci, s kućama bez reda razbacanim po kamenitoj planinskoj viso­ ravni s južne strane i poviše Drvara. Ona je i dobila ime po tome što oko 80 odsto njene po­ vršine pokriva kamen — ljuti kras pa se i je­ dan predio u Danjoj Kamenici zove Kras. Preo­ stalih 20 odsto zemlje čine kraška poljica pod livadama, ili vrtače u kojima su posne oranice. Nieni zaseoci se nalaze na 5 do 10 km jugoza­ padno od Drvara, a njenom jugoistočnom stra­ nom prolazi stara cesta Drvar — Bosansko Gra­ hovo i dalje, prema Dalmaciji i moru. Sjevernom kameničkam hrinom krivuda uskotračna pruga koja je prilikom gradnje još vi­ še izrazila taj silni kamen i krš. Podno same Kamenice nalazi se Bastaška greda, čija je sti8 jena vertikalno zasječena i čini klisuru duboku 400 metara; u podnožju te stijene izvire jako vrelo rječice Bastašice. Samo dvadesetak meta­ ra nizvodno, na lijevoj obali Bastašice, u stije­ ni, nalazi se omanja pećina u kojoj je drug Tito radio i stanovao za vrijeme svog boravka u Dr­ varu, u proljeće 1944. godine. Godine 1878, kada je došlo do sloma posljed­ nje bosanske bune na Crnim Potocima, i na mjestu gdje je kasnije izrasla Kamenica, bile su samo četiri ku,će. Šezdesetak godina kasnije, 1940. godine, na Kamenici će biti 180 ognjišta sa oko 600 stanovnika. Ipak, ni tada Kamenica »kao selo nije postojala«, već je, kako zapisuje Savo Pužić, »pripadala okolnim selima: Trninić-Brijegu, Drvar-Selu, Gornjem i Donjem Vrtoču i Bastasima.« Kako se od škrte kameničke zemlje nije moglo prehranjivati toliko življa, to je, pored od­ laska u pečalbu (najčešće u berbu kukuruza u Vojvodini), oko 250 Kameničana radilo u drvar­ skoj industriji. Bili su to, uglavnom, mlađi muš­ karci, dok žene i djevojke nisu radile u gradu �pošto je to smatrano nekom vrstom sramote, a istini za volju teško se i zapošljavala ženska radna snaga. U jednoj od kameničkih kuća zemljoradnik i radnik Nikola-Nidžo i domaćica Jovanka-Joka Bursać izrodili su i podigli šestoro djece, od ko­ jih je Marija prva došla na svijet. BURSACI SA KAMENICE Rođeni na Kamenici, oboje 1900. godine, Jovanka i Nikola su se, na jednom od jesenjih sabora u prvoj godini slobode, 1919, zarekli jed­ no drugom, a ubrzo i pred oltar stali. I četiri decenije potom, u razgovorima od kojih se po­ šlo u stvaranju prvog cjelovitijeg zapisa o Ma­ riji, stari Nidžo se tih dana živo sjećao: — Pa, jesen je i u nas, inače, vrijeme kao stvoreno za ženidbe i udaje. A ta naša 1919. go­ dina, ta prva slobodna jesen poslije dugog i teškog prvog velikog svjetskog rata — bila je obaška godina ženidba i udadbi, mladenaca i seoskih svadbi. Ljudi su se vratili sa vojne, mo­ mci odrasli i djevojke stasale, sve srećno što je preživjelo, pa se veseli, misli o budućnosti, o sreći. Tako smo se i moja Joka, rodom iz Trikića, i ja — zagledali na zboru kod Spasovine, obe­ ćali jedno drugom, pa požurili u Drvar, pred popa. U braku će Joka i Nidžo izroditi dvije kće­ ri i četiri sina. Odmah da kažemo: petoro od njih su, kada je narodu bilo najteže, u Titovu vojsku poslali — da bi dvoje, Marija i Duško, herojski poginuli za slobodu i čast domovine. Marija je rođena 4. avgusta 1920. godine. Os­ novnu školu nije učila, ali je pred sam početak drugog svjetskog rata završila domaćičku ško­ lu krojenja i šivenja. Tada joj je i kupljena no­ va šivaća mašina marke »singer«, što je bio sim­ bol »ruva djevojačkog«, vrijednost dovoljno ve­ lika da ni najveće zakeralo ne bi moglo reći ka­ ko je, eto, Bursaćeva cura već za udaju stasala, a bez ruva je i udadbene opreme. Duško, rođen iza Marije, 1923. godine, kao prvo muško dijete je veoma obradovao svoje roditelje. U poodraslim godinama završio je os­ novnu školu, a onda se, kao samouki stolar, za- �poslio u drvarskoj industriji drveta. Čim je po­ čeo ustanak Duško je, prvi iz Bursaćeve kuće, pošao među prvoborce. Poginuo je 25. maja 1944. godine, u vrijeme njemačkog desanta na Dr­ var, zajedno sa svih sedam članova Okružnog komiteta SKOJ-a, čiji je on bio sekretar. Brane­ ći, do zadnjeg metka i daha, rodni Drvar i dru­ ga Tita — svi su herojski izginuli. Zbog toga je taj Okružni komitet SKOJ-a za Drvar i odliko­ van Ordenom narodnog heroja. Druga kćerka Bursaćevih, Milka, rođena je 1925. godine. Nije završila osnovnu školu, već ostala samouka. Odmijenila je sestru Mariju u čuvanju stoke, da bi se ona mogla posvetiti te­ žim poljskim poslovima. Kada je u Sobotovom (Zlatonjića) gaju, na Kamenici, krajem 1942. go­ dine, formirana Treća krajiška proleterska brigara, partizanska aktivistkinja Milka Bursać po­ stala je borac u jedinici već proslavljenog Kameničanina Vicka Bodrože. Dragan, drugo muško dijete Bursaćevih, ro­ đen je 1927. godine. On je pored osnovne škole završio i zanat — prvo krojački pa trgovački. Čim mu je poginuo brat Duško, i on je otišao u partizane. Vodio je analfabetski tečaj na Kame­ nici, da bi ubrzo postao omladinski i skojevski rukovodilac, a maja 1944. godine je primljen u KPJ. Vaso, peto dijete Bursaćevih, rođen je 1931. godine. Rat ga je omeo da završi osnovnu ško­ lu, ali je ubrzo poslije ustanka postao partizan­ ski kurir i pionirski rukovodilac. Milan, rođen ratne 1944, najmlađe je dijete Jovanke i Nikole Bursać, četvrto muško, što je glava porodice naglašavala, jer su se u Krajini — krvavoj haljini, uvijek posebno brojila muš­ ka djeca — puškonoše i nasljednici. Djeca su, eto, dolazila na svijet jedno za drugim, a sve oskudnije se živjelo, pa su Joka i Nidžo naporno radili i sa sto muka vezivali kraj s krajem, noseći se sa sirotinjom. O tome Nidžo kazuje: — Kada je počeo onaj prvi veliki rat, avgusta 1914 imao sam četrnaest godina. A pošto je u oca bilo malo zemlje, još kamenite i posne, a mnogo- gladnih usta, morao sam da tražim zapo­ slenje. Prvo sam radio kao radnik na uskotračnoj pruzi Drvar-Lička Kaldrma-Knm tačmje na održavanju te pruge. Zatim sam, 1917, p �u Akcionarsko društvo »Stambajz«, odnosno »Šipad«, i sve do 1935. godine radio kao polukvalifikovani zidar. Kasnije sam prešao na rad kod iste firme kao ložač na parnim kotlovima, u kotlarnici. Aprila 1936. godine dogodila se teška ne­ sreća: eksplodirao je parni kotao pod napo­ nom od 14 atmosfera. Eksplozija je bila straho­ vita. Tom prilikom su poginula četiri radnika, a više ih je teže ili lakše povrijeđeno. U toj ne­ sreći Nikola Bursać je ostao bez desnog oka. Nesreća u kotlarnici dogodila se zbog kraj­ nje nemarnosti poslodavaca. Parni kotlovi su, naime, bili veoma stari i toliko istrošeni da ih je odavno trebalo zamijeniti. Inspektori koji su vršili povremene preglede bili su dužni da za­ htijevaju da se tako stari i dotrajali kotlovi, kao i druga amortizovana postrojenja, izbace iz upo­ trebe. Međutim, oni su i tim kotlovima, podmi­ ćeni od poslodavaca, »produžavali« vijek. I ta­ ko se, eto, produžavalo sve dok nije došlo do katastrofalne eksplozije i ljudskih žrtava. O svojoj teškoj povredi Nidžo je govorio: — Rana na oku je ubrzo zaliječena, ali su posljedice ostale trajne. Tako sam se, onog zlosrećnog proljeća 1941. godine kada su ustaše isukale kamu, našao u Zagrebu, u jednoj od veli­ kih zagrebačkih bolnica. Pošao sam onamo da tražim pomoć ljekara, jer su posljedice one po­ vrede od prije pet godina bile takve da je pri­ jetila opasnost da potpuno izgubim vid i na drugo oko. Kada je počela ustaška strahovlada, ljekarl Nikolu nisu puštali iz bolnice, jer još nije bio potpuno izliječen, ali je on žurio da se što pri­ je vrati svojoj porodici. Znao je dobro da su drvarski radnici, naročito poslije generalnog štrajka 1938. godine, na zlu glasu kod nenarod­ nih režima i svi od reda sumnjivi za policiju, za kraljevsku vlast i sve one koji su bili protiv komunista i svih koji napredno misle i rade, a ustaše su od prvih dana okrenule upravo pro­ tiv njih. Stari radnik i borac je, uprkos protiv­ ljenju ljekara, napustio bolnicu i okrenuo k ju­ gu, svom slobodarskom Drvaru. Ličkom pru­ gom, preko Karlovca i Gospića, stigao je u Knin, a odande uskotračnom, pravo na Kamenicu, pa u Drvar, među drugove. Majka Joka najbolje pamti kako je bilo teš­ ko odgajati toliku djecu — sa jednom, pre- �skromnom radničkom platom. Zbog toga se mo­ ralo, kad god se moglo, istrčati u njivu, na oranje ili kopanje, da se neka korist ima i od te uboge kameničke kamenjare. Jedva su Joka i Nikola čekali kada će im djeca, muška prije svega, porasti do motike, do šumarske sjekire, do bilo kakvog zanata i dru­ gog posla. Trebalo je prehranjivati sedmoro us­ ta u tako pasivnom kraju, u siromašnoj drvar­ skoj dolini koja, valjda od kako u njoj postoji pijaca (od 1900. godine, kada su na Uncu uda­ reni temelji šumskoj industriji, pilani i celu­ lozi), spada među najskuplje krajeve u zemlji. K tome, trebalo je i djecu školovati, bar toliko da ne ostanu slijepa kod očiju. — Kada je, školske 1934/35. godine, u Kame­ nici završena zgrada osnovne škole, moj Duško je već bio prerastao za prvi razred i učenje az­ buke iz bukvara, ali ja sam svog Nikolu moli­ la pa, bogme, i zaklinjala da ga damo da završi bar četiri razreda osnovne — oživljava uspome­ nu na svoga sina-heroja partizanska majka Jo­ ka Bursać. — Prvo je pošao kod učitelja Laze Tešanovića, zatim kod našeg najboljeg i najdra­ žeg učitelja Velje Stojnića i, na kraju, kod mla­ de i lijepe učiteljice Marije Uglj evičanin. Učitelj Veljo Stojnić je na Kamenicu do­ šao s jeseni 1938. godine. Potiče iz porodice kra­ jiškog učitelja, rodom iz Podgrmeča. Bio je član KPJ još od 1936. godine. Redovno je, pored na­ stave u školi, organizovao i politički rad u selu Kamenici. Održavao je posebne školske časove sa odraslijim Kameničanima, u koje je spadao i Duško Bursać. Mladi učo Stojnić je ubrzo stekao simpati­ je seljačke i radničke omladine Kamenice, Dr­ vara i drugih mjesta. On je često navraćao u mnoge seoske domove i u svima je veoma rado priman. Tako je sve češće svraćao i u kuću Bursaćevih. Posebno je prijatelj Marijinih i Duškovih roditelja, Nikole i Joke Bursać. — Odmah sam osjetio da J e učitelj Veljo veliki političar, ali da on to vješto krije pris' jeca se Nikola Bursać. — Više sam osjetio da će on »školovati« moju djecu, a Duško se vec toliko s njim zbližio i sprijateljio da su, sto ono narod ovdje kaže, bili nerazdvojni, »kao lonac i poklopac«. Pravo da kažem, nije me mnogo ra­ dovalo to što se oni druže, jer sam se bojao i �zazirao od svake političke »veze« koja bi mogla da ugrozi moju porodicu, moju djecu i moju kuću. Taj moj strah je postajao sve veći što sam saznavao više pojedinosti o tome kako ta­ dašnje vlasti ne gledaju bogzna kako na našeg novog učitelja. Duško je zavolio svog učitelja Velju, za raz­ liku od popa s kojim je, na časovima, ubrzo do­ šao u sukob. Svakog četvrtka je, iz Bastasa, radi održa­ vanja časova iz vjeronauke, u školu na Kameni­ ci dolazio pop Novo Dclić — prisjećaju se Joka i Nikola. — Naš Duško, već poodrastao i »svjes­ tan«, nešto se od samog početka nije dopadao popu, a ni njemu pop, jer ga je ne jednom uvredljivo i pred drugovima nazivao »matori magarče«: — Priča popo priče! — omalovažavao je Duško Novino »učenje«. — Bezbožniče, istjeraću ja nečastivog iz te­ be! — prodrao se pop Delić i golemim ključevi­ ma od crkvenih vrata udario Duška posred čela. Marija Bursać, prva žena narodni heroj Jugoslavije �— Aaaah! — samo je prostenjao Duško Bursac i pognuo glavu, ne toliko od bola koliko zbog uvrede i da se povuče u sebe i smisli novu osve­ tu popu Novi. Na tu osvetu nije trebalo dugo čekati. Đa­ ci sja se, brzo i potajno, dogovorili da popu is­ praše. Stotine kamenica ispratilo je crnu man­ tiju strmim puteljkom prema Drvaru. I vjero­ učitelj se više nikada nije pojavio na Kamenici. — Pročuo se taj »slučaj« brzo i dalje od Ka­ menice, a svi, nekako najviše, kao kolovođu i glavnog »bezbožnika«, spominju moga Duška, — sjeća se Joka. Zabrinuta, počela je da kara sina, kad li on i njoj poče da »čita očenaš« protiv popova i nji­ hovog lažnog učenja, a sve u korist zdravog ra­ zuma, radnika... — Tako sam mislila i ja, i milo mi je što ne da na se, da što misli to i govori, ali sam se, kao svaka majka, bojala za svoju djecu, zazirući i od popa i od žandara, i od vlasti i policajaca... Ubrzo se pokazalo da se majka Joka s raz­ logom pribojavala, jer se u čitavu stvar umiješa­ la policija i žandari. — Pred sam početak rata Duško se zaposlio u Drvaru — sjeća se otac Nikola, koji mu je ku­ pio i nešto stolarskog alata. — Uštedjeli _ smo nešto i od njegove prve zarade, jer je najprije radio na nekim vojnim montažnim barakama. Počeo je kao samouki stolar... DJETINJSTVO KAMENICKE ČOBANICE Bosonogo djetinjstvo Marije Bursać ni po čemu se naročito «nije razlikovalo od djetinjstva ostale seoske djece u njenom rodnom kraju. Majka Joka živo se sjeća i, kako ona kaže, sjećaće se dok je živa, bezbroj pojedinosti ve­ zanih za njenu djecu, a ponajviše za prvenče Mariju: — Bila je radoznala i poletna. Htjela je da uči, da se školuje, a u Kamenici još nije ni bi­ lo škole, niti je u to vrijeme u našem kraju bio običaj da ženska djeca idu na škole. Više puta mi se jadala kako je, eto, ostavih slijepu kod njenih rođenih očiju. Plakala je, bogme, i kada je u Kamenici otvorena škola, u koju su pošla �njena mlađa braća — već i prerasli Duško, i ta­ man stasali Dragan, a pristizao je i najmlađi, Vaso. — Mila moja majčice, zašto li sam ja tako nesrećna?! — rekla je kada ju je majka Joka jednog prepodncva zatekla svu uplakanu iza kućerka, oslonjenu pored prozorčića te pomoćne zgradice, koja je služila kao ljetnja kuhinja. — Zašto pištiš kao guja, 'ćeri moja, i zašto bi bila tako nesrećna?! Pa, lijepa si, od kuće Bursaća, udaćeš se, imati djecu, živjeti bolje od nas — tješila ju je maika Joka, znajući na šta Marija misli i pokušavajući, baš zato, da je »za­ govori« razgovorom o veselijim pitanjima. — Mamo, svi drugi idu u školu, a ja ... To je Marija govorila, vrškom šarenog rup­ ca brišući krupne oči. — Dobro si, 'ćeri, zametnula onaj vez, trebaće ti uskoro! — pokušala je Joka, iznova i poizdalje, da skrene razgovor. Majka je Mariju od malih nogu, priprema­ jući je za život na selu, upućivala u tajne i vje­ štine ručnog rada. Njena ljubimica je za to po­ kazivala i ljubav i talenat, o čemu svjedoči i je­ dan vezeni peškir koji se danas čuva u Vojnom muzeju na Kalemegdanu, u Beogradu, među hi­ ljadama najrazličitijih predmeta, dokumenata i oružja, što sve, kao bogata zbirka i na svojevr­ stan način, govori o ljudima i događajima NOR-a. Taj eksponat, vezan za Mariju, originalan je i neobičan: neko se pametno i znalački, odmah poslije oslobođenja, sjetio da na stalnu i glav­ nu vojnoistorijsku izložbu donese i neku uspo­ menu, neki predmet ili dokumenat vezan za ži­ vot i rad prve žene narodnog heroja Jugoslavije. Tako se sada, u Vojnom muzeju, kao posebna dragocjenost, čuva i za tu ustanovu neuobičajen izložbeni predmet, peškir-ručnik od lana i pamu­ ka, kojeg je, uz pomoć svoje majke Joke, izatka­ la i svojom rukom izvezla Marija Bursać. Ona je, mladim i nevještim rukama seoske čobanice, nacrtala »crvene cvjetove«, a poviše dugih, od pamuka izvezenih kita, izvezla krupna i nahere­ na slova, tako da je s jedne strane dobila tekst »Srećni svatovi«, a s druge svoje ime — »Mara Bursać«. Igrom surove ratne sudbine, Marijin vezeni peškir nije stigao da okiti kićene svatove, niti njenog dragog đuvegiju, već vitrinu najveće riz- �nice vojnih dokumenata, oružja i ratnih trofeja naroda Jugoslavije. Marijina majka Joka i danas, među kućnim dragocjenostima i najdražim porodičnim uspo­ menama, čuva još dvije Marijine rukotvorine: torbu-šareniou (za muškarce, veliku naprtnjaču) i torbicu-kićenku (malu, za žene i djevojke). Njih je Marija, razumije se uz pomoć majke Jo­ ke, tkala i pripremala kao svoje »ruvo djevojač­ ko«, kao osnovnu potrepštinu za svaku pravu ženu i domaćicu, ali i za kićenje skorašnjih sva­ tova. — Uvijek je bila vesela, raspoložena, nasmi­ jana; uvijek orna za razgovor, šalu, pjesmu — otimaju se uzdasi i suze Marijinoj majci. — Ne bi se lako i brzo naljutila kada bi ne znam šta pogriješila, nenadno napravila neki kvar, neho­ tice nešto oštetila. Drugo bi bilo ako bi vidjela neku veliku ljudsku nepravdu, ili bi je neko oz­ biljno uvrijedio. E, onda bi, jedva primjetno skupljajući mišiće oko očiju, pocrvenjela, ali opet ne bi galamila. — Samo zao čovjek i velika uvreda mogu me ozbiljno razljutiti — govorila je Marija, ka­ ko je, stvarno, i bilo. Nasred kamenite visoravni, koju su, valjda, zbog kamena i nazvali Kamenicom, malo kao pri strani, podno planinskog predjela Bobare, šću­ ćurila se Bursaćova kuća. To je tipična krajiško-lička zidanica, dijelom nad podrumom, malo ,poduža i použa. Brvnara, sa dva mala prozora od po četiri stakla, pokrivena šimlom, sa badžom nasred kuće, ispod koje je veliko ognjiš­ te, verige i skoro uvjek pristavljen lonac ili za­ pretan kruv. Uz kuću je i kućerak, nova građevina, neš­ to kao ljetnja kuhinja, u stvari zgrada za mladence, u kojoj je i rođeno prvo Jokino i Nikolino dijete, Marija, samo nešto više od godinu dana od kako su se uzeli. Uz kuću je i ruševna kukuruzana-pletara, do nje oveći tor za ovce, malo podalje kotarina i štala za sijeno. Dvorište poravnato »samoniklim« kamenim pločama. U blatu, često presahle lokve, rokće ranjenik za posjek, a kokoši i pilići najčešće u živici ili plo­ tu skriveni od orla ili lisice. Dalje, bunar, od be­ tona slivena cisterna za pijacu vodu. To je gotovo sve, takvo je Bursaćovo stanje i imanje. To je, skoro u dlaku, prva slika kak- �vu je Marija doživjela u najranijoj mladosti i posljednja koju je iz roditeljskog doma ponijela na svoj posljednji put, na Prkose. No, i s tom slikom je, kao i s mnogo čime — bilo pa prošlo. Ona je od rata naovamo, sa­ svim izmijenjena: od kućerka u kojem je rođe­ na Marija ni traga, a ostali samo zidovi stare Bursaćeve brvnare; Simla je davno istrulila, tor i kotarine polomljeni, nigdje ništa živo oko ne­ kadašnjeg porodičnog gnijezda, a preživjeli Bursaći su daleko... Rasla je i stasala Marija, poput svih dru­ gih seoskih djevojaka na Kamenici, na Krajini. Najranije djetinjstvo provela je u igri — bez igračaka. A ako bi se šta i našlo za igru, on­ da su to bile igre i igračke seoske djece: ljesko­ va motčica — kao vreteno; nagorio proštac — kao preslica; kriv štap — kao motika; drenova grana — kao zaprežna kola; kukorjek — kao ko­ njić, itd. S time se igrala »majke-prelje«, »kopa­ nja kukuruza«, »sušenja sijena«... Od najranijeg djetinjstva, već o:l pete-šeste godine, Marija je, kao najstarije dijete u seos­ koj porodici, počela da »ide za blagom« — čuva ovce, krave, konje... Umjesto da ide u školu, Marija je, sve neg­ dje do 14. ili 15. godine, bila čobanica; preskakutala je svaki kamen na Kamenici, znala ime svakoj svojoj ovci. Poznavala je ćud svake krave, manu konja... Pjesma je bila drugo glavno »zanimanje« Ma­ rijino: baš poput ptice pjevačice, poput ševe ili slavuja, Marija je povazdan pjevala; počinjala bi još ujutru, ispred kuće, pa nastavljala sve do uveče, dok ne bi prebrojila blago i zatvorila strugu na toru. Kako nije imala od koga čuti neke prigod­ ne dječije pjesmice, to je, kako se sjeća majka Joka, sama »uvijek nešto izmišljala«. Budući da nije znala onih prvih pjesmica za djevojčice, od­ više rano je počela da pjevuši pjesme koje bi slušala od seoskih cura i momaka, često nesvjes­ na njihova smisla i poruke, recimo: Curica sam k’o u čaši cv'jeće, Koga volim uzeti me neće! O Marijinom sazrijevanju, izrastanju u dje­ vojku i udavaču, uključivanju u život sela, o promjenama i o događajima »koje samo majči2 M arija B ursać 17 �18 no oko može da vidi i srce da osjeti« — najvjer­ nije i najuverljivije svjedoči upravo majka Joka: — Počela je vrlo rano da mi pomaže u svim kućnim poslovima, pa i onim najtežim. Odlazila je na pranje rublja — prvo sa mnom, a onda i sama. Najprije na veliku lokvu, a onda dalje, u Bastase, na vrelu Bastašice... Učila sam je, po tadašnjem adetu, da sve zna, da u svemu bude besprijekorna. A kako je bila i naše najstarije dijete, na njena pleća je, htjeli m;, i ona, to ili ne, padao mnogo veći teret nego što je trebalo i što je žensko dijete moglo i umjelo da ponese. Vrlo rano, već u 12. godini, išla je u polje, da kupi sijeno, a koju godinu kasnije i da ore, ko­ pa, sadijeva stogove... Kako je glava naše kuće, naš dobri Nidžo, odlazio zorom, i vraćao se o mraku s posla u Drvaru, Mariji je »padalo u dio« i da sječe i cijepa drva... Sve je Marija htjela, sve znala, um jela i sti­ zala. Podjednako je željela da, s majkom, kuva, pere, šije, tka, plete, veze; da čuva ovce i krave, ili da ih timari preko zime; da pomaže u ora­ nju, da kupi i plasti sijeno, kopa krompir; da siječe drva, dovlači ih iz šume i cijepa, kako bi majka skuvala jelo i ogrijala njenu sestru i braću... Laćala se i kosidbe, naročito da bi u okrajku nakosila svježe trave steonoj ili oteljenoj kravi. Skoro podjednako je imala volje i postiza­ la uspjeh u »ženskim« i»muškim« poslovima, bi­ lo u kući ili u polju. — Što Marija Bursaćeva očima vidi — to rukama stvori! — govorilo se po selu. I dodavalo: — Baš je kao muško — otresita i snažna! — Kad bi, rano moja ljuta, odlazila u Bobaru, da usiječe i dotjera drva, sama bi uzjašila na osamarena konja, upravila ga stazom ka pla­ nini, pa iz njedara izvadila klupko i igle pa ple­ la, pjevajući — sa sjetom govori njena majka. Čuvajući ovce i goveda, Marija je stigla da oprede, isplete ili izveze toliko mnogo i lijepo urađenih rukotvorina da su joj se svi čudili, a poneke djevojke joj, bogme, malkice i zavidjele. �SPREMLJENO RUVO DJEVOJAČKO Brzo je Marija izrastala, stasala u lijepu dievoiku za udaiu, što je majci Joki punilo sr­ ce. ispunjavalo je ponosom, čega će se kasnije često i rado sjećati: — Zor li cure Bursaćeve! — zgledale bi se i sašaptavale majke koje su imale sinove za že­ nidbu, pa došle na spasovinski sabor, na zagledanje cura i momaka. — Vidi joj samo oči; krupne li su i vedre Ii su. blago onom koga će njima milovati! — podgurkivale bi se. — Pogledaj joj lice, drugo moja, k’o u soko­ liće! — Bog da me ubne ako danas na saimu ima tako čista i okrugla obraza, tako rumenih jago­ dica! — Majka je poželjela, kako samo ima mio osmijeh! A slika je ovakva: igra kolo kraj novoizgrađene crkve na Spasovini, narod se komeša, mo­ mci zapjevaju, stariji ljudi ispijaju čaše i fla­ še, a majke zagledaju momke i djevojke, traže­ ći priliku za svoje najmilije: — Zubi joj baš ko dva niza bisera, štono u pjesmi vele! — I kose, bome, ima; kako ih je samo, be­ štija, podijelila na oko! — Ima, sele, i prsa, i stas, i noge, ma sve, sve, sve! . . . — Blago li će biti onome koga zapadne! Kad bi neko i od onih s druge strane Unca pitao čija je to cura, tako jedra, ponosita i li­ jepa, odgovorili bi mu: — Bursaćeva, s Kamenice, bog da joj sreću da i porod blagoslovi! Majka Joka je ponijela upečatljivu sliku i sa posljednjeg predratnog narodnog zbora kod crkve na Spasovini, dolje, u središtu drvarske doline, tačno na sredokraći između Kamenice i Drvara. Tu su se od davnina, bar jednom godiš­ nje, okupljali ljudi iz čitave doline gornjeg i sred­ njeg Unca — da se provesele, porazgovaraju, pritvrde stara i sklope nova prijateljstva i poznan­ stva, a bogme i da sebi izaberu snahu ili zeta. �— Marija je, tada prvi put, sada već i cura za udaju, išla na tu svetkovinu — veli Joka. — Imala je jedno 18 godina, a to je, po našim sta­ rinskim krajiškim običajima, najbolja dob dje­ vojci za udaju, dok muškarac može biti nešto i stariji. Iako je svježinom lica i nevinošću svega što se na njoj vidjelo i što je iz nje izbijalo iz­ gledala veoma mlada, znatno mladolikija nego što je imala godina — po opštem spoljašnjem utisku, od jedrine stasa do zdravog i zrelog rezonovanja, Marija je izgledala sasvim ozbiljna djevojka, »prava cura za udaju«, kako se to ov­ dje kaže za udavaču. — Odavno je bila već poznata kao »prava pjevačica«, svi su znali da nema pjesme dok je Marija prva ne povede. Hvatala se, u posljednje vrijeme, i u kolo. Onako, pred nama i među naj­ bližima. Nije u kolu nikada prednjačila kao u Djesmi. Ali, što je postajala zrelija to je sve vi­ še voljela da igra, pa ie počela i da vodi i, ka­ ko mi to kažemo, zavodi kolo. Onako, uz tamburicu-šargijicu, uz usne harmonike, svirale-diple, ier drugih instrumenata niie ni bilo. A kola su tada kod nas bile »kukonješće«, »vranjanka«... Bilo je to, najčešće, u samoj kući, ili u dvo­ rištu Bursaćevih. Obično kad se skupi seosko prelo ili sijelo, rede moba. Kuća Bursaćeva, ka­ ko je i red kad je puna cura i dječaka, bila je često sastajalište ne samo seoske omladine, već i snaša, pa i starijih ljudi. — I sama sam se začudila kad sam moju Mariju, na tom narodnom zboru kod Spasovine. mislim i posljednjem pred rat, odjednom vidiela kako igra i zavodi veliko kolo u kome ie bilo i nepoznatih, i to mnogo — kazuje Mariji­ na mati, koja je onamo stigla sa mužem Niko­ lom i odraslim sinovima, ponajmanje da »špiju­ nira« Mariju. — Kosa joj je podijeljena po sredini čela, oa joj onako kao malo pala iznad očiju, a ona se, pusta, zacrvenjela i zadihala. Čim mi uhva­ ti pogled — istrgnu se između meni nepoznatih momaka što su igrali do nje — pa pravo k meni: v — Rođena moja, majo, gledaš li me, gledaš iz prikrajka! — Maro, dijele moje, ali ti srce kuca! �— Igrala sam, kao nikada, ta vidiš da sam i okolo povela! — Vidim, vidim, ćerce, ali me nekakav stra’ hvata — da mi se ne oznojiš i ne prehladiš!. . . — Ih, majke! Znam ja zašto se ti plašiš, znam... — Moja ćerco, kako da se jadna mati ne boji za žensko dijete! — Eh, majko, majko, ja dijete; djevojka sam, vidi koliko me, ali se ne boj, ne — neću vas ja tako lako i brzo ostaviti! . .. — 'Ajde, 'ajde, dijete, proveseli se još ma­ lo, pa ćemo kući! — reče joj i isprati je, umil­ nim pogledom, do drugarica. Sunce je zašlo za Stranu i sjenka se protegla sve do Spasovine, što je bio znak da je kraj­ nje vrijeme da Kameničani polaze kućama. — Idemo mi polako, a vi još malo poigrajte pa krenite za nama — rekoše svojoj djeci Joka i Nikola i uputiše se pod Stranu, želeći da i na taj način utiču na osamostaljivanje svoje djece. Marija, Duško, Milka i Dragan su krenuli, svako sa svojim društvom, a svi u povelikom ja­ tu Kameničana, sve kršnih cura i momaka. Ta­ ko su, u priči i veselju, stigli i do kuće. U kući Bursaćevih su prije rata, pored Jo­ ke, Nikole i njihove djece, živjeli i Nikolin otac Rade (umro 1. aprila 1941) i majka Đuja (umrla aprila 1947. u Krajišniku, u Banatu), te braća Buran, Jovo i Stevan, sa svojim ženama i po­ rodom. Dosta prostrana, kuća je na sredini imala kuvariju i ognjište, a s obje strane, u pročelji­ ma, po jednu sobu. Nasuprot ulaznih vrata bi­ la su i izlazna, koja su, po običaju, pravljena i za to da bi se kroz njih moglo umaći pred neže­ ljenim gostom, ili, još prije, ispred kakve pot­ jere. Sporedna vrata vode u oveću baštu, od­ nosno voćnjak, zasađen, mahom, šljivama požegačama, pokojom trešnjom, kruškom ili jabu­ kom. Za voćnjak se nekako veže dosta rijetka šuma, zvana Bursaćev gaj, a iza njega kuće os­ talih bratstava ovog kameničkog zaseoka: Bosnići, Rodici, Trikići i, još dalje, prema Drvaru, seoska škola na Kamenici. Ispred kuće Bursaćevih bilo je uvijek ured­ no, prije svega, zahvaljujući Mariji. Majka Joka se sjećala: �— Prvo što bi Marija svake nedjelje, ili blagdanom, uradila bilo je da uzme oveću metlu od grabova pruća, pa, pošto ga prethodno vo­ dom poprska, počisti čitavo dvorište. Onda po spremi kuću, promijeni posteljinu, potom po­ sebno uredi svoju i sestrinu sobu, sprema stvari. Preturala bi, zatim, po svom kovčegu, sla­ gala prigotovljeno »ruvo«. A kad bi se tu naš­ la i koja njena drugarica, ona bi — preturajući svatovske darove, koje je trebalo na vrijeme pripremiti — više recitovala nego pjevala one poznate »kletve djevojačke« iz narodne pjesme: Jetrvi sam čarape oplela, Dabogda ih u zemlju odnjela. . . ŠTRAJK DRVODELJSKIH RADNIKA Na formiranje karaktera djece Bursaćevih, kao i drugih mladih ljudi ovog kraja, te na nji­ hovo napredno političko opredjeljenje, bitno su uticali neki značajni istorijski događaji u dr­ varskom kraju. Jedan od njih je i generalni štrajk pilanskih radnika Drvara koji je izbio 1938. godine. O tome štrajku i uopšte događa­ jima vezanim za njega govori metalski radnik, rodom sa Kamenice, Nikola Kotle koji će 1941. godine biti jedan od organizatora opšteg ustan­ ka u Drvaru, a tokom NOR-a poznati partizan­ ski komesar i komandant: — Pošto radnici nisu htjeli da prihvate za­ konsku proceduru oko štrajka, to štrajkom ni­ su mogli da rukovode radnički povjerenici, pa su radnici na zboru izabrali štrajkački odbor ko­ ji je rukovodio štrajkom. Štrajkački odbor je za predsjednika izabrao Milana Tankosića, nadložača, a za sekretara Nikolu Kotla, metalskog radnika i sindikalnog funkcionera. Oni su bili zaduženi da pripreme predlog zahtjeva u vidu kolektivnog ugovora. Na pregovore sa poslodav­ cima moralo se ići sasvim spremno i slobodno. Nakon usvojenih zahtjeva od strane svih radnika Tankosić i Kotle su zvanično ovlašćeni da potpišu kolektivni ugovor sa poslodavcima, razumije se u koliko do njega i dođe. Predlog kolektivnog ugovora sadržavao je 23 tačke, a u svakoj od njih su postavljani i od­ ređeni zahtjevi koje su već bili usvojili radni- �ci na svom zboru. Trećeg dana štrajka — otpo­ čeli su pregovori. Zahvaljujući jedinstvu radni­ ka i čvrstoj riješenosti da istraju do kraja — svi su se nalazili na svojim radnim mjestima i niko nije napustio radno mjesto do završetka štrajka — poslodavci su morali usvojiti sve rad­ ničke zahtjeve postavljene u svakoj od 23 tačke kolektivnog ugovora. Kotle će poslije tog štrajka, vjerovatno i zbog njegove značajne uloge u tim zbivanjima, biti primljen u Partiju, čega se on ovako sjeća: — Član KPJ postao sam 1939. godine, u mo­ joj rodnoj Kamenici, a primio me Veljo Stojnić, naš novi učitelj na Kamenici. Prije toga ni­ sam bio ni skojevac niti kandidat za člana Par­ tije. Veljo me i predložio za prijem u KPJ upra­ vo u trenutku kada je trebalo da se ostvari di­ rektiva najvišeg partijskog rukovodstva — da se u Drvaru, kao značajnom radničkom centru i, naročito, poslije čuvenog generalnog štrajka, stvori jaka partijska organizacija. Inače, u vri­ jeme tog velikog štrajka drvarskih radnika iz 1938. godine, kao i prije i poslije njega, bio sam u žiži aktivnosti i na »crnoj listi« žandara i policije. Do opšteg štrajka pilanskih radnika u Dr­ varu došlo je poslije niza većih i manjih radnič­ kih štrajkova i nemira. Štrajk je imao snažan odjek i dao Drvaru pečat jednog od najnapred­ nijih i najrevolucionarnijih proleterskih grado­ va ne samo u Bosni nego i u cijeloj zemlji. On se, u pregledu istorije KPJ i radničkog pokreta između dva svjetska rata, spominje među če­ tiri najznačajnija radnička štrajka u Jugoslavi­ ji — od preko 300 radničkih pobuna, štrajkova i nemira — koliko ih je bilo u 1938. godini širom Jugoslavije. Počelo je time što je oko 1.200 pilanskih radnika Drvara, 17. avgusta 1938. godine — obu­ stavilo proizvodnju. Radnici su ubrzo zaposjeli pilanu i na svim važnijim mjestima postavili svoje straže, tako da niko sa strane nije mogao da uđe u krug pilane. Uprava pilane našla se u nezavidnoj situaciji, tim prije jer tako organizovan štrajk radnika u to vrijeme nije očeki­ vala, a još manje masovnu podršku seljaka i di­ jela građanstva, koji su štrajkačima donosili hranu. U tome su, dakako, učestvovali i Bursaćevi, što je, uz razgovore o uzrocima štrajka i �snazi radnika, bitno uticalo na političko opredje­ ljenje mladih Kameničana, među kojima i Ma­ rije i njene braće. Čitav Drvar je bio — u znaku generalnog štrajka u kome je učestvovao Nikola Bursać, Marijin otac. Sutradan, 19. avgusta, u Drvar je iz Saraje­ va stigao i generalni direktor »Šipada«, Ulmanski. U gradiću na lijevoj obali Unca »gospodin generalni« se pojavio oko 11 časova. Oko njega je bilo čitavo jato direktora i raznih šefova. Uz to, u Drvar je, već prvog dana štrajka, iz Banje Luke, upućen velik broj žandarma, tačnije reče­ no čitava žandarmerijska škola. Pošto je detaljno upoznat o štrajku, Ulmanski je, istog dana oko 14 časova — pozvao na sastanak predstavnike radnika, tj. štrajkački od­ bor. Svi su došli. Pregovori su se odvijali s naporom i podugo. Na kraju, svi radnički zahtjevi su, kako je rečeno, usvojeni, čime je štrajk u potpunosti uspio. Dok je trajao štrajk vlast je izbjegavala da ga nasilno uguši. Plašila sc radničkog jedinstva i straha da radnici neće izaći na predstojeće iz­ bore za koje je agitacija bila u toku. Međutim, kad su izbori prošli, organi vlasti su preduzeli oštre mjere protiv svih koji su se isticali u štrajku, tim prije jer je, prema navodima jed­ nog od sudionika tih zbivanja, cijelih 98 odsto birača drvarske opštine glasalo za — opoziciju. Tako je iz »Sipadove« pilane, januara 1939. go­ dine, otpušteno 90 radnika - zbog držanja u — štrajku i za vrijeme proteklih izbora. Dvadese­ tak radnika je uhapšeno i oni su odležali u za­ tvoru od 5 do 20 dana. Sekretar štrajkačkog od­ bora, Nikola Kotle, osuđen je na maksimalnu kaznu koju je mogao izreći sreski načelnik 52 dana zatvora. Pored toga, predsjedniku i se­ kretaru štrajkačkog odbora, Milanu Tankosicu i Nikoli Kotli, ministar šuma i ruda je, svojim dekretom, zabranio rad u svim preduzećima njegovor resora. Tankosić je još kažnjen sa 400 di­ nara globe i izgonom iz Drvara zbog toga sto je vlast cijenila »da je njegov utjecaj među rad­ ništvom bio nepodesan za red i mir, te da bi nje­ gov povratak u Drvar mogao biti samo od šte­ te po opšte interese« ... �Neosporno, i držanje Drvara u štrajku, i takvi rezultati izbora, i progoni najistaknutijih naprednih ljudi — bitno su doprinijeli brzom sazrijevanju uslova za formiranje prve ćelije KPJ za područje Drvara. To se zbilo koncem 1939. godine, u selu Kamenici. Uz to, u ljeto 1940. godine, na području Drvara su formirana i dva aktiva SKOJ-a — u Drvaru i Kamenici. Od tada su se događaji i u Drvaru sve br­ že odvijali. Decembra 1940. godine ovdje su uki­ nuti URS-ovi sindikati i počela hapšenja napred­ nih ljudi, među kojima i nekih članova KPJ, ali su organi vlasti, pod pritiskom radnika, bili pri­ morani da ih puste. Krajem decembra 1940. go­ dine, metalski radnik i predsjednik Međustrukovnog odbora sindikata za Drvar Nikola Kotle interniran je u koncentracioni logor Međurečje kod Ivanjice. A u februaru 1941. godine neki čla­ novi KPJ, da bi bili onemogućeni u svom poli­ tičkom djelovanju, pozvani su na »vojnu vjež­ bu«; među njima je bio i kamenički učitelj Veljo Stojnić. Povodom događaja od 27. marta 1941. godine u Drvaru je došlo do masovnih demonstracija, a neposredno poslije njih u selu Kamenici je odr­ žan sastanak svih članova Partije iz Drvara i Bo­ sanskog Grahova, gdje je izabran Sreski komi­ tet KPJ za Drvar i Grahovo, sa sekretarom Ni­ kolom Kotlom na čelu. Pored niza usvojenih odluka, na tom skupu komunista je naglašen zadatak Sreskog komite­ ta, da radi na što bržem omasovljenja Parti,e i SKOJ-a i otvaranju partijskih ćelija u naseljima gdje ih još nije bilo. Zauzet je stav i u vezi od­ brane zemlje, koji se temeljio na jasnoj politici Partije. Na osnovi zaključaka Oblasnog partijskog savjetovanja za Bosansku krajinu, održanog po­ četkom juna 1941. na Šehitlucima iznad Banje Luke, u Drvaru i većim selima stvorena je mre­ ža vojnih povjerenika pri partijskim rukovod­ stvima, čime je ubrzan rad na pripremanju us­ tanka. Ubrzo je uslijedila odluka o formiranju gerilskih odreda. Na području Drvara formirano je više odreda, brojnih i dosta dobro naoruža­ nih; odred »Kamenica« imao je 48 pušaka, puškomitraljez i 22 pištolja; odred »Crvljivica« preko 100 pušaka i teški mitraljez; odred »Javorje« oko 60 pušaka i puškomitraljez. �Pored toga, uz odrede »Kamenica« i »Crvi iivica« formirana su i po dva diverzantska odre­ da sa po 30—40 ljudi. Drvarska dolina je, dakle, spremno dočeka­ la početak ustanka 1941, a u okviru nje i ponaj­ prije, Kamenica, što je bio rezultat višegodišnje aktivnosti Partije i Skoja na ovom području, do­ brim dijelom vezane za ime i djelo Velje Štojnića. PARTIJA PRIPREMA KADROVE 26 Kada se, početkom jeseni 1938. godine, u ne­ koliko godina ranije sagrađenoj školi, oglasilo prvo školsko zvono — pred redovnim ili preraslim osnovcima pojavio se novi učitelj Velimir Stojnić Veljo. Bio je to vjesnik nečeg novog i vrlo značajnog što je u to siromašno krajiš­ ko selo donio novi prosvjetni radnik, »miran i lijep kao djevojka, a nemiran i mudar kao sva­ ki pravi mladi revolucionar«. Time škola na Kamenici nije postala samo obrazovna ustanova za opismenjavanje kako tek dorasle tako i za školu odavno prerasle mla­ deži sa Kamenice, nego i rasadnik kulture u najširem smislu. A, povrh svega, i veoma znača­ jan politički činilac u neposrednoj blizini Drva­ ra, najvećeg radničkog centra u zapadnom dijelu Bosanske krajine, — Kada je na Kamenicu došao učitelj Veljo Stojnić, mladi komunista, rodom iz Dobrog Se­ la kod Bihaća, sve je bilo lakše, i, činilo nam se, nekako drukčije — sjeća se poznati radnik i revolucionar Vaso Trikić. — On je, kao mlad i ambiciozan prosvjetar i komunista, odmah po­ čeo da, u isto vrijeme, djeluje na više kolos je­ ka. Pored redovnog rada sa mališanima, okupio je u školi i oko škole i odrasle, a onda je sve slobodno vrijeme koristio za razne aktivnosti s omladinom. Škola je ubrzo postala pravi centar prosvjetnog, kulturnog i sportskog, a uz to i pri­ je svega — političkog života. Veljo je znao li­ jepo i sa narodom; zalazio je u kuće i vrlo brzo sticao naklonost i prijateljstvo svih... Dolaskom Velje Stojnića na Kamenicu, os­ novna škola postaje centar cjelokupnog života: počelo je vanredno školovanje prerasle djece; selo je proširilo Narodnu knjižnicu i čitaonicu; �rad kulturno-umjetničke grupe je živnuo, kao i rad »kluba za fiskulturu i sport«; izvršene su pripreme za otvaranje djcčije kuhinje... Povrh svega toga — i kroz sve to — mladi i poletni učitelj i komunista Veljo Stojnić vršio je snažan idejno-politički uticaj, neposredno sprovodeći u život sve one tada osnovne zadatke Partije. U najkraćem, on je politički pripremao i pridobijao za ideje Partije mlade ljude, radni­ ke i seljake, vezao ih za SKOJ i KPJ, odnosno za napredni radnički pokret, kojima su predsto­ jali sudbonosni događaji i istorijski zadaci — dizanje narodnog ustanka i izvođenje revolucije. Kamenica je doživljavala neviđen polet, a iz svake želje i akcije njenih žitelja izbijala je neodoljiva žeđ za preobražajem. To su podsticali i učitelj Veljo i ostali komunisti, jer su u sva­ kom napretku naroda vidjeli ostvar.vanje ideja Partije, a u svakom okupljanju mladeži moguć­ nost više za sprovođenje svog uiicaja. Pored ostalog, ovdje je, početkom 1939, organizovan i »Singerov« domaćički tečaj, za koji se, među prvima, prijavila i Marija. O tome Du­ ka Bačkonja, udata Tomanović, nosilac »Parti­ zanske spomenice 1941«, kazuje: — Kuće mojih i Marijinih roditelja su bli­ zu, pa smo, kao komšije, postale dobre drugari­ ce još od ranog djetinjstva. Zajedno smo čuvale stoku, radile u polju, odlazile na prve sastanke seoske mladeži poviše pruge, na prve zabave i Skupove kod škole, na prve seoske zborove... Zajedno sam s Marijom išla i na šestomje­ sečni »Singerov« kurs krojenja, šivenja, kuhanja i održavanja higijene u domaćinstvu. Znala sam već da je Marija vrlo vrijedna, a tada smo se svi uvjerili i u to da je i veoma umješna. Ispoljila je tada i druge vrline: drugarstvo, nesebičnost, dovitljivost. Tako je, krijući od stručne učitelji­ ce, pomagala mlađima i onima koje su slabije shvatale — kako da kroje, šiju, vezu. A kad bi usmeno nešto odgovarale pa se zbunile u odgo­ voru, Marija bi im tiho došaptavala, pokazivala pokretom... Još za vrijeme održavanja »domaćičke škole«, Marijini roditelji skupe ono malo ušteđevine, a nešto novca posude i od rođaka, pa joj, među prvim »šnajdericama« u selu, kupe novu šivaću mašinu onda čuvene marke »singer«. �Marija nije strijepila nad svojom novom ši­ vaćom mašinom, niti je ljubomorno čuvala od pogleda i ruku svojih drugarica. Naprotiv, sve­ srdno ju je pokazivala svojim drugaricama. čak je onima koje iz porodičnih razloga nisu mogle da pohađaju tečaj, dozvoljavala da »malo proba­ ju šiti«. — Mi smo sa Bursaćima duže vrijeme za­ jednički obrađivali zemlju, — prisjeća se dalje Duka Bačkonja. — Kako je moj otac umro još 1936. godine to je moja majka, da bi što lakše prehranila djecu, potražila savezništvo sa nekim od dobrih susjeda. Ali, na nevolju, bili smo ja­ ko siromašni, pa se niko nije baš jagmio za nas. Ipak, pristali su, i to bez dvoumljenja, Bursaći — Nikola i Joka. Mi smo imali jedno slabo konjče, koje nije moglo orati, a Bursaći dvoje do­ brih konja. I tako: Bursaćevim konjima bi smo orali, a našim drljali. Pošto je u nas, Bačkonja, opet, bilo petoro poodrasle djece, mi smo, za uzvrat, davali malo više radne snage, na kopa­ nju, recimo... Marija je bila i »velika kupačica kukuruza«, kako tvrde njene najbliže komšije, drugarice i vršnjaci s Kamenice. Kad bi udarila motikom po suvoj i pjeskovitoj zemlji, »samo bi se diza­ li klobuci prašine i sijevalo kao munje!« — Rado bi, rano moja ljuta, svi do Marije kada se kopa, jer je ona »gonila dupli red«. Ši­ rokim zahvatima brzo bi okopavala struk za stru­ kom, jer joj je taj, valjda i najteži, seoski posao nekako i najbolje išao od ruke. Makar da je ces­ to i »duplo više« od drugih kopača »ćerala«, pr­ va je izlazila na kraj jarka i počinjala odmah s šalama i doskočicama. Prva bi u toj prilici po­ činjala pjesmu — sjeća se majka Joka svoje uis­ tinu vrijedne i umješne kćeri. Marija je po fizičkoj razvijenosti i^ snazi bi­ la prosječna seoska djevojka, veoma ženstvena, ali i djevojka jake volje, velikih zelja i zdravih ambicija, po čemu se isticala među svom omla­ dinom napredne, radne i složne Kamenice po solidarnosti i čvrstini ljudi nadaleko čuvene. Prvoborac Savo Pužić, rodom iz Bastasa, u svojoj kraćoj hronici o susjednoj Kamenici za­ pisao je: »Iako administrativno podijeljeni na pet sus­ jednih sela, Kameničani su, udruženim snagama 1930. godine otpočeli izgradnju nove škole, a �dovršili su je 1934. godine, uz materijalnu po­ moć države. Bili su složni i na izgradnji puteva i mlinova u Misijama i na riječici Bastašici. Pored Nikole Kotle, Vicuke Bodrože i dru­ gih, u Kamenici je bio veoma poznat i ugledan seljak i samouki majstor Milan Bursać. On je radio kao tesar na izgradnji seoskih kuća i sta­ ja. Istovremeno, bio je poznat i kao najbolji kosac na Kamenici i široj okolini. Bili majstor u ta dva »zanata« od posebnog je ugleda među sta­ novništvom brdskoplaninskih sela na »tromeđi«. Osim toga, Milan Bursać je i jedan od prvih ko­ munista u ovom kraju, što je još više doprino­ silo njegovom velikom ugledu među Kameničanima i u čitavoj drvarskoj kotlini«. Dolaskom na Kamenicu učitelja i komuniste Velimira Stojnića, ovo siromašno i jedno od najmanjih sela u drvarskom kraju, postaje za vladajući režim osinjak u koji često navraćaju žandarmi« — zapisuje dalje Savo Pužić. Kamenička škola postala je centar okuplja­ nja ne samo školske djece već i sve seoske om­ ladine i starijih naprednijih ljudi. Učitelj i ko­ munista Stojnić je, pored svog redovnog posla sa đacima, neumorno radio na kulturno-prosvjet nom uzdizanju seoskog stanovništva. Tumačio je i rasturao naprednu literaturu među radnici­ ma, seljacima i omladinom. U kameničkoj školi su ubrzo počele i prired­ be. Omladina je uvježbavala i prikazivala pozorišne komade bliske seljacima, kao što su »Slu­ ga Jernej i njegovo pravo« od Cankara, »Jaza­ vac pred sudom« od Kočića i si. Na ovim priredbama u kameničkoj školi pri­ sustvovali su i mnogi Drvarčani, Bastašani, Vrtočani i dr. Početkom 1941. godine na priredbu u Kamenici organizovano je došla čitava sokolska četa iz Bastasa, koju je predvodio Savo Grahovac. DOLAZE ZBILJSKI DANI U uočiratnom vremenu, bremenitom bezna­ đem i bezizlazom, narodu i ovog kraja vjeru u bolje sjutra, u izvjesniju budućnost, ulivale su napredne snage, oličene u SKOJ-u i Partiji. Uči­ telj Veljo Stojnić, sa čijim je dolaskom nastao opšti preporod sela Kamenice, bio je pravo oli- �čenie najnaprednijih političkih snaga. Konačno, na Kamenici je već bilo stvoreno jače političko jezgro, koje je postajalo sve šire i uticajnije. — Nepunu godinu dana poslije formiranja partijske ćelije (1939. godine), na Kamenici je osnovana i prva skojevska organizacija u drvar­ skom kraju — sjeća se Milan Bosnie, jedan od organizatora opštenarodnog ustanka u Drvaru i okolini. — Komunista Veljo Stojnić, mladi seos­ ki učitelj, nesumnjivo ima glavne zasluge za stva­ ranje i partijske i skojevske organizacije u Ka­ menici i uopšte za razvoj komunističkog pokre­ ta u drvarskom kram u vrijeme kada je on, uis­ tinu, bio najpotrebniji. Pored Duška Bursaća, uč;telj Veljo Stojnić je oko sebe okupio više mladih ljudi sa Kame­ nice, mahom onih koji su već bili radnici u Dr­ varu. I već u prvoj polovini 1940. godine na Ka­ menici je osnovana i organizacija SKOJ-a. — Moj brat Dušan Bačkonja — kazuje Duka — bio je izabran za sekretara skojevske organi­ zacije na Kamenici, jer je prije toga bio kandi­ dat za člana Partije. Uz Duška Bursaća, Veljo ie imao posebno povjerenje u moga brata Duša­ na, a i u ostale mlade Kameničane koje je po­ litički okupio i organizovao. Marija Bursać, Duka Bačkonja, Štaka Bašić, Dragica Basic i još neke djevojke i žene sa Ka­ menice prvi put su tada počele da se »bave po­ litikom«, makar za tu riječ većma od njih nije čestito ni čula do dolaska učitelja Velie u njiho­ vo selo. Tada su one, vjerovatno prvi put, čule i za riječ »komunista«, »skojevac«, »borba rad­ ničke klase«. Sa takvim razvojem političkog rada, po Ka­ menici počinju da se vrzmaju i žandarmi, pom­ no prateći aktivnost učitelja Stojnića i omladine koja se okuplja oko njega. — Džaba mu bilo što se oko učitelja Velje kupe muškarci, nego i ženskin'e poludjelo za njim! — bobnjala je baba Bodroža. — Kog će vraga naše cure s učiteljem — ni­ je on prilika za njih! — slagala se s njom susjetka, od Trikića. , . — O cureee! Nije za vas politika vec pleti­ vo! — savjetovale bi ih, ne i bez prizvuka iro­ nije i skoro u horu, starije žene, majke i bake. Ali, mlade Kameničanke su se, kao i sve dje­ vojke svijeta, oduvijek interesovale za sve ono �što rade momci, pa su se i one prepustile toj »opasnoj« boljki — da se bar donekle upoznaju sa »političkom situacijom«. Nema sumnje, dje­ vojke su ponajviše strahovale od toga da im mla­ dići uskoro ne odu u soldačiju, pa su se zani­ male za vojnu i političku situacju. A šta to znači kad mladi ljudi odu na vojnu — ne jed­ nom su slušale od svojih majki i baka, koje su godinama čekale svoje muževe iz prvog svjetskog rata — da ih mnoge nikad i ne dočekaju... Kako je Duško Bursać svakodnevno bio u društvu, na vezi i u akcijama s učiteljem Veljom Stojnićem, sasvim je prirodno što je Bursaćeva kuća, već od početka političkog vrenja i previranja u Kamenici, bila jedan od centara rada i stjecišta naprednih ljudi, skojevaca i ko­ munista. U isto vrijeme, u Jokinoj i Nikolinoj kući se sve češće sastajala omladina, na preli­ ma i sijelima, ostajući ponekad i do duboko u noć. — Ama, Nidžo, brate, jesi li čuo da je učitelj Veljo osumnjičen za »širenje komune« i da vlast hoće da ga proćera iz našeg sela i iz čitave dr­ varske opštine?! — priupita jednom, u povjere­ nju, komšija Bodroža inače ćutljivog Nikolu Bursaća. — E, govorio sam ja mom Dušku da mu pri­ jeti velika opasnost ako i dalje bude nerazdvo­ jan s tim našim učiteljom za koga se skoro jav­ no govori da je »crveni«, da propagira prevrat u državi — oteo se uzdah Nikoli. — Ali, neka, neka ih; siguran sam ja da ni Veljo ni moj Du­ ško, ni oni što se s njima druže, ne mogu ne­ časno ni misliti ni činiti... Onda je došlo, na žalost Kameničana i pre­ brzo, do rastanka sa učiteljem Veljom Stojni­ ćem. .. U jesen 1940. godine Veljo je dobio zadatak da obavezno pođe u Sarajevo, na Pokrajinsko savjetovanje SKOJ-a. Obaveza se, razumije se, morala ispuniti, ali se postavio ozb ljan problem: kako napustiti školu, pogotovu što je već bio pod prismotrom policije. Na sastanku partijske ćelije u Kamenici, dogovoreno je da Veljo, ipak, pođe na Konferenciju. Krenuo je — naravno ile­ galno. I pored svih mjera predostrožnosti, poli­ cija je saznala da učitelj Stojn:ć nije u školi. Naime, još ranije je uprava grada Beograda po­ slala u Drvar svog policijskog agenta Srećkovića, �sa specijalnim zadatkom — da otkriva komuni­ ste i rad njihovih organizacija. Čim je taj prevejani agent saznao da je Stojnić odsutan iz ško­ le, dojurio je sa još dva agenta pravo na Kame­ nicu. Izvršili su detaljan pretres. Pri tom je is­ kusni agent našao toliko »dovoljno kompromitujućeg materijala« u školi, odnosno Stojnićevom stanu, da ga je mogao odmah uhapsiti. Pred par­ tijskom ćelijom se, kako ističe Nikola Kotle, po­ stavio zadatak da spriječi policiju da uhapsi Velju: — Došlo se do zaključka da je jedini izlaz — organizovati javne demonstracije u Drvaru, na kojima bi učestvovala čitava Kamenica, i to pr­ venstveno zbog pretresa škole. Demonstracije Kameničana su u'spjele preko svih očekivanja. Na taj način vlast je preduhitrena i spriječena da uhapsi Velju Stojnića. Policija je bila planirala da Velju uhapsi na željezničkoj stanici u Drvaru, ali je partijska će­ lija poslala tajnu »vezu« da ga presretne između Srnetice i Oštrelja. Tako je on sišao s voza u Oštrelju, pa preko Crvijivice i Pasijaka okrenuo pješice na Kamenicu. U kancelariji sreskog na­ čelnika čuo je: — Slobodno možeš da nastaviš rad sa djecom u školi i ni dlaka ti više sa glave ne smije da fali. To je, nesumnjivo, bila jedna od značajnih pobjeda napredne Kamenice i njene partijske i skojevske organizacije. Ipak, vlasti su, u februaru 1941. godine, kameničkog učitelja Stojnića, osumnjičenog za »pro­ pagandu komunizma« i kao »opasnog prevrat­ nika« — pozvale u rezervu, u kojoj će, u Banjoj Luci, služiti sve do napada Hitlera na Jugoslavi­ ju i sloma kraljevske vojske. Ali iako je u »pre­ vratu «1941. Stojnić bio daleko od Kamenice — njegov uticaj je bio itekako »prisutan«, naročito u radu partijsko-skojevskog jezgra što ga je up­ ravo on stvorio. Sve to što je u selu činio učitelj Veljo veo­ ma je interesovalo paladu braću Bursaće i njiho­ vu nešto stariju sestru Mariju. Ali, kako nije bio običaj da ženska djeca uče škole — već kako će kuću kućiti i djecu podizati -— to nije ni do­ lazilo, ne bar ozbiljnije, u pitanje da h jh ne, da i Marija Bursać nauči čitati, pisati i računati. — Eh, moj braco Vaso, blago tebi kad i tj već znaš da čitaš i pišeš, pa možeš da naučiš �i napamet ove divne pjesmarice — govorila je, s tugom u srcu, Marija svom tada najmlađem bratu, koji je upravo pošao u prvi razred osno­ vne škole. — Pa nauči i ti, sejo, da čitaš i pišeš, ko ti brani! — Svi, baš svi, eto, vele: »Nije za ženske knjiga, već kolijevka!« — Nemoj ti plakati, Majo, ja ću tebe nauči­ ti! — tješio ju je Vaso. — 'Ajde, braco, čitaj mi nešto... — A šta bi najvolila da ti čitam? — One lijepe pjesmice, od onog Zmaja!... Lako je pamtila i kratke narodne priče i baj­ ke, a posebno pjesme o junacima, pogotovu o Kosovu i Braći Jugovića, što je slušala od Du­ ška i Dragana, te još neke od seoskih guslara... Krijući od roditelja i susjeda, Marija bi se nadnosila nad bukvar brata Vase, učeći slovo po slovo. Hvalila bi se, kriomice, braći Dušku i Draganu — kako je već pola slova naučila, a naučiće, zacijelo, i čitavu azbuku, samo ako je oni nikome ne odaju. Molila ih je, po koji već put, da glasno recituju pjesmice koje su naučili napamet, kako bi i ona upamtila makar koju. Među prvim epskim pjesmama naučila je »Smrt majke Jugovića«, najčešće ponavljajući stihove: Ako su nam odletjeli idrali, Ostali su ptići ždralovići, Hranićemo ptiće ždraloviće, Naše pleme ostat' pusto neće! Između dva rata, posebno je bila popularna Zmajeva pjesma »Dižimo škole«. U Kamenici su, u vrijeme izgradnje nove školske zgrade, od 1930. do 1934. godine, svi znali i izgovarali Zmajeve stihove: Dižite škole, deçà vas mole, jer ima V goreg srama i stida neg' svome čedu — ne dati vida... A izgovarali su Kameničani, zamišljeni nad njom, i onu Zmajevu vizionarsku poruku mla­ dima: 3 Mai na Bui.sac: 33 �Pamtite, deco, ove zbiljske dane, Ove zbiljske dane, jedva dočekane ! . . . A ti »zbiljski dani«, u prenesenom značenju, dolazili su i ovdje, uvodeći i Kameničane u uis­ tinu ozbiljno vrijeme, donoseći trenutke sudbo­ nosnih odluka i konačnog obračuna, kako to i narodna pjesma kaže: Zeman doš’o — valja vojevati, Za slobodu krvcu proljevati, Dižite se, braćo, na oružje! VICUKA, MARIJINA LJUBAV O djevojci Mariji u roditeljskom domu na Kamenici, njenim ljubavima i željama, autor ovog štiva dugo je razgovarao s njenim najbližima. Sa Marijinim roditeljima, Jokom i Nikolom, prvi put 3. maja 1960, u njihovoj novoj kući u Bač­ koj Palanci, u Ulici Maršala Tita broj 66. — Pitaju nas često o Marijinim djevojačkim danima, o simpatijama prema momcima, o pri­ likama za udaju... To, izgleda, interesuje mla­ dež, a mi im ne možemo mnogo reći, jer je krat­ ko poživjela, još u teška vremena — veli Mari­ jin otac Nikola, — Bila je, bome, kao i svaka druga mlada i zdrava cura: imala je simpatija, željela je da živi, da voli i da bude voljena, da nađe pravu priliku i temeljnog životnog druga s kojim će proživjeti u slozi i ljubavi, izroditi djecu i po­ dizati ih u boljem vremenu — kaže starica Joka i, gledajući nekud u daljinu, dodaje: — Imala je momka kojeg je, možda, jedino, a svakako najviše voljela. Bio je to naš komšija, Vid Bodroža koga smo svi zvali Vicuka. Što jest — što nije, tek lijepo su se gledali i pazili. A bili su, bogme, i par, što vele kao bor i jela, baš jedno za drugo i po izgledu, i po naravi. Sa­ stajali su se počesto, na zborovima, na prelu, kod stoke... Naša djeca su često, i kada nije bilo nasta­ ve, odlazila školi, naročito od kako se Duško po­ vezao s učiteljom Veljom Stojnićem. Vicuka i Marija sretali bi se i tamo, ili na putu. �— Po selu se, istina, govorkalo da se u Ma riju zagledao i Živko Bodroža, kršan i dobar mo­ mak, isto iz našeg prvog komšiluka, koji će ju nački poginuti u bici na Prkosima, kada je i Marija smrtno ranjena. Učesnici te bitke su nam kazivali da mu je Marija pritrčala i previla mu rane junačke, ali je ubrzo ponovo ranjen i izdah nuo je baš tu, na tom krvavom bojištu — pri­ povijeda Nikola, dodajući i on da je njihova kći »imala dosta lijepih prilika za udaju«, ali da joj je srcu, ipak, bio najdraži Vicuka, a i ona njemu Ako se, dakle, može govoriti o pravoj s'm patiji, o momku djevojke Marije stasale za uda­ ju, o njenoj nepodijeljenoj ljubavi, onda je to Vid Bodroža Vicuka. To kažu njeni roditelji, ta­ ko priča većina Kameničana, toga se sjećaju i Marijini i Vicukini drugovi iz mladalačkih dana s Kamenice, te njihovi ratni drugovi i saborci. Vida Bodrožu svi su, od milja, zvali Vicu­ ka. Rođen je 1919. godine u Kamenici. To je onaj opjevani drvarski radnik i prvoborac ustan­ ka iz pjesme borca i pjesnika Branka ćopića čiji je naslov »Dva heroja bratstvo kuju i kroz borbu učvršćuju«. Pjesma je posvećena dvojici znanih junaka, kasnije narodnih heroja, Vicuki Bodroži i Anti Rukavini (rodom iz Žegara, kraj Bihaća). Njen dio glasi: Ponesi nas, striče vjetre, i ne štedi kilometre — Kamenici, kršnoj Lici na granici, nedaleko od Drvara, ima jedna kuća stara, od kamena građe grube, o nju vrijeme tupi zube; tu je gorki hljebac gricko Bodroža hrabri Vicko. .. Kada je odrastao, Vicuka je, uz seoske po­ slove, katkad zamjenjivao i oca na pruzi, odno­ sno posluživao u seoskoj školi, da bi se zatim zaposlio u Fabrici celuloze u Drvaru. Kada je u aprilu 1941. godine došlo do rasula bivše jugoslovenske vojske, u Drvaru i okolini se oružja i vojničke opreme moglo naći tako reći pored puta, doslovno na sve strane. Tako je Vid Bodroža Vicuka, izvršavajući direkt vu KPJ da se prikuplja oružje i ostali ratni materijal, do­ šao do mitraljeza. S njim će, kada je KPJ, 27. jula, pozvala u juriš na Drvar, učestvovati i is­ taći se u tom okršaju. Naročito će se, nešto kas- �36 nije, pokazati za vrijeme ustaške ofanzive iz prav­ ca Bihaća, u borbi koja je vođena na Oštrelju. Ugledan i omiljen, Vicuka je znatno dopri­ nio i omasovljenju ustanka u svom kraju, što je bilo veoma važno. U okršajima na cesti Bosanski Petrovac — Oštrelj — Drvar, Vicuko Bodroža se sa svojim vo­ dom nalazio na pravcu glavnog neprijateljskog udara. Daleko nadmoćniji i bolje naoružan, ne­ prijatelj je prisilio i lijevo i desno krilo parti­ zanske zasjede da se povuče iz okršaja i odstupi u šume Klekovače. Međutim, iako izložen najžeš­ ćem udaru i uragans'koj vatri neprijatelja, Vicu­ ka nije odstupao. Uz njega su ostali i nekolici­ na boraca njegovog voda. Ispod samog Oštrelja oni su se ušančili i nisu dali neprijatelju da pro­ dre na slobodnu teritoriju Drvara. Kada su os­ tali borci vidjeli da se Vicuka sa grupom drugo­ va odlučno odupire neprijatelju na pravcu njego­ vog glavnog udara, uz samu cestu, pribrali su se, sredili za napad i izvršili opšti juriš. Nepri­ jatelj je ne samo zaustavljen, nego i potpuno razbijen i vraćen tamo odakle je i došao. O partizanskoj pobjedi na Oštrelju i pod­ vigu Vicuke Bodrože brzo se pronio glas širom Krajine i Like. Vijest o uzaludnom pokušaju Pavelićevih ustaša da iz Bihaća prodru preko Bosanskog Petrovca za Drvar i Grahovo, odjek­ nula je širom »Nezavisne Države Hrvatske«, pa i dalje. Vicko Bodroža se istakao i u borbama iz­ među Drvara i Bosanskog Grahova, početkom 1942. godine, On je, samo sa jednim vodom, do­ čekao i više puta razbio daleiko nadmoćnijeg ne­ prijatelja. Tako je izvršio napad na istureni italijanski položaj na predjelu Gornje Kamenice. Bilo je to na sam 1. maj — Međunarodni praz­ nik rada 1942. godine. Partizanska pobjeda bila je potpuna. I praznikovanje Prvog maja bilo je tim veće i radosnije. Samo nekoliko dana posli­ je toga, na prijevoju Ploče, na cesti Drvar — Ka­ menica — Ploče — Resanovci — Bosansko Gra­ hovo, Vicuka Bodroža sa svojim borcima sačekuje italijansku kolonu i uništava dva kamiona. Te, druge, ratne godine Vicuka je primljen u Partiju. Godine 1943. Vicko Bodroža se istakao u vi­ še borbi tako da je dobio i posebnu pohvalu šta­ ba Prvog bosanslkog korpusa. Naime, on je sa svojim borcima, u okršajima između Sanskog Mosta i Prijedora, uništio bataljon Nijemaca, a �u jednoj bici između Bihaća i Bosanskog Petrov­ ca potukao je dvije čete Nijemaca... Maja 1943. Vicko je, sa komesarom svog bataljona, upao, jašući na konjima, u selo Čećavu i strojnicama su rastjerali preko 200 četnika!... Četvrta krajiška brigada, formirana 9. sep­ tembra 1942. godine na Tičevu kod Bosanskog Grahova, prošla je dug i slavan borbeni put od planine Šatora, preko Srbije i dijela Crne Go­ re, do bitke za Beograd i posebno se istakla u borbama na Sremskom frontu. U mnogim bor­ bama vođenim u operacijama prodora u Sr­ biju, u bici za oslobođenje Beograda i na srem­ skom frontu, komandant te brigade NOVJ bio je već legendarni junak Vid Bodroža Vicuka, što je bilo priznanje njegovoj ličnoj i starješinskoj hrabrosti. »Popunjena i odmorna, brigada je iz Beo­ grada pošla na sremski front« — stoji u opisu borbenog puta te brigade. »Tu je vodila teške borbe sve do aprila 1945. godine, kada je krenu­ la u posljednju ofanzivu za konačno oslobođe­ nje zemlje. Na sremskim ravnicama brigada je Viciiko Bodroža, jedina M arijina ljubav �izgubila više svojih rukovodilaca i starih i novih boraca. Među njima je bio i komandant brigade Vicuka Bodroža..,« On je, kako je zapisano, he­ rojski poginuo, »omogućivši da se dvije briga­ de NOVJ izvuku iz vrlo kritične situacije«. Za narodnog heroja proglašen je 5. jula 1951. godine. Tako su, u ratnom vihoru, poginuli i Marija i Vicuka. Time je i njihova ljubav, ljubav izme­ đu dvoje heroja, ostala neostvarena, što narod kaže — nesuđena. KAMENICA — CENTAR USTANKA Došli su: rat, kapitulacija zemlje, strahovla­ da ustaša i, srećom, ubrzo — opštenarodni usta­ nak kojeg su poveli komunisti... S dolaskom rata, simpatije su prekinute, ljubavi otete, mladosti zapućene na staze borbe i neizvjesnosti. Marija Bursać, kao, uostalom, i većina nje­ nih drugarica i drugova, imala je sada samo je­ dnu i istinsku ljubav — borbu protiv fašizma, žestok boj protiv okupatora i ljutu bitku sa do­ maćim izdajnicima, ustašama i četnicima. — Sloboda je najveća svetinja! — govorila je često Marija, dodajući da se tome mora podre­ diti, doslovno i bezrezervno, sve: i mladost, i ljubav, i udaja, i ženidba, i kuća i djeca, i zdrav­ lje i život! Sve je trebalo, sve se moralo žrtvo­ vati samo jednom: borbi za pobjedu, za oslobo­ đenje domovine, za bolju, pravedniju i srećniju budućnost svoga naroda. Pojedinosti o tome kako se Marija Bursać predala toj svojoj, sada i jedinoj, ljubavi — bor­ bi za narod, za slobodu, i kako je istinski i do­ kraja sve podredila i žrtvovala interesima revo­ lucije — živo se sjeća i Milan Tminić, istaknuti prvoborac od Drvara, u ratu član Mjesnog i se­ kretar Sreskog komiteta SKOJ-a: — Bar tridesetak puta sam u ratu ručao, večerao ili zanoćio u kući Bursaćevih, na Kame­ nici. Ali Mariju sam rijetko kad zaticao u kući. U prvo vrijeme radila je na sakupljanju po selu i odnošenju na položaje hrane, pa zatim obuće i odjeće, pokrivača i zavoja za borce. Tek kasno u noć dolazila bi iz akoije i odmah se prihvatala brojnih seljačkih poslova i domaćickih obave­ za u kući. �Bila je orna za svaki posao i sposobna da sve brzo i kako valja uradi: od dočekivanja i smještaja gostiju do podmirivanja blaga. Nikada nije mirovala, ni trena nije imala slobodnog... Starija braća su otišla u borbu, a mlađa osta­ la premlada, pa je ona jedina mog'a da pomog­ ne već postarijim i bolešljivim rod.teljima. Ona kod nas, istina, ni po tome nije bila ne­ ki naročiti izuzetak od dobrog dijela naše divne omladine. Bila je, što bi se reklo, tipična seoska, »nepismena«, djevojka. Ipak je, po mnogo če­ mu, služila kao primjer svim svojim vršnjaki­ njama. S njom, s njenim radom i uspjesima, ne­ rijetko smo prekorijevali druge djevojke, pa i mladiće — ističe Tminić. Čim je, sredinom aprila 1941. godine, kapi­ tulirala bivša kraljevska vojska, na scenu, pod okriljem njemačkih i italijanskih fašista, stupa kvislinška tvorevina »Nezavisna Država Hrvat­ ska«. Poglavnik Ante Pavelić brzo uvodi ustašku strahovladu. Na udaru su: komunisti i skojevci, pa Srbi, Židovi, Gigani... I u drvarskom kraju su počeli: pljačke, mal­ tretiranja, odvođenja nedužnih ljudi — prvo u policijsko-žandarmerijska mučilišta, zatim na streljanje, bacanje u bezdane, u rijeke... Ali, Komunistička partija Jugoslavije nije priznavala kapitulaciju. U radničkom Drvaru ona je imala ne toliko brojnu koliko jaku organiza­ ciju, računajući, uz to, i na novoformirane skojevske organizacije i veliki broj svojih saradnika i simpatizera. Na čelo naroda drvarskog kraja stavili su se najbolji njegovi sinovi — komunisti i revolu­ cionari, među kojima su se isticali: Ljubo Babić, Veljo Stojnić, Milutin Morača, Slavko Rodić, Ni­ kola Kotle, Vaso Trikić, Milan Bosnie, Bogdan Pećanac, Ilija Materić, Milan Bursać, Miloš Bauk. Vaso Kelečević i mnogi drugi. Oni, prvo, organizuju prikupljanje svog ras­ položivog oružja, zatim povlačenje odrasiih lju­ di i šume, okupljanje prvih borbenih grupa, ustaničkih vodova, četa i odreda. Već početkom jula 1941. godine Kameničani su organizovali i svoj logor u šumi Praščijaku poviše Kamenice, a već za nekoliko dana spustili su se iznad samih kuća, u šumi zvanoj Trninića �Okliak. Tamo su danjivali i nooivali, hranili se, prebrojavali sakupljene puške, municiju, bombe, pištolje, rogulje, sjekire i drugo oružje i oruđe s kojim će poći u prve borbe. To je, u stvari, bio prvi gerilski odred slobodarske Bosanske krajine. Istovremeno, na terenu Kamenice nala­ zio se i štab drvarskih ustanika, s komandan­ tom Ljubom Babićem na čelu, kojeg je partijsko rukovodstvo Bosanske krajine odredilo za vojnog povjerenika u srezu Bosansko Grahovo (i Drvar). Zamjenik komandanta Štaba bio je Milutin Morača, student prava iz kolonističkog sela Novi Žednilk kraj Subotice, rezervni oficir bivše jugoslovenske vojske. To što su Kameničani i u tome prednjačili u širem kraju, rezultat je djelovanja prve partij­ ske ćelije i prvog skojevskog aktiva u drvarskoj dolini — formiranim na Kamenici. Uostalom, na Kamenici je, tačnije rečeno u njedrima šume Bobare, noću 26/27. jula 1941. donijeta i odluka 0 otpočinjanju opštenarodnog ustanka u Bosni 1 Hercegovini, odakle su razaslati kuriri k Srbu, slobodarskom ličkom mjestu u kome je, istog dana kada i u Drvaru, sutradan 27. jula, planula prva ustanička pušlka — osvetnica u bratskoj Hrvatskoj. Ubrzo poslije dizanja narodnog ustanka, Ka­ menica postaje »zasebno selo«, na glasu ^ kao partizansko i borbeno, čime Kameničani, baš kao i prije rata, u radničkim štrajkovima, zauzimaju istaknuto mjesto u drvarskoj kotlini. Poslije prvog oslobođenja Drvara, 21. avgus ta 1941. godine — na inicijativu Štaba drvar­ ske brigade i u saradnji sa članom CK KPJ Mar­ kom Oreškov.ićem Krntijom — na Kamenici je održana konferencija žena, na kojoj su, pored žena i devojaka sa Kamenice i iz okoline, uces tvovale i Muslimanke i Hrvatice iz šire okoline Drvara, kao i žene iz Slovenije, koje su se za vrijeme ustanka zatekle na ovoj teritoriji, ka­ mo su ih Nijemci protjerali sa ognjišta iz oko­ line Maribora i iz drugih krajeva Sloven je. Na toj konferenciji žena manifestovano je bratstvo i jedinstvo Srba, Hrvata,^ Muslimana i Slovenaca, a borcima je, na položaje upućeno pismo, sa porukom da istraju u borbi protiv okupatora i domaćih izdajnika, te da se uzdrze od osvete nad nedužnim stanovništvom drugih nacionalnosti, a prije svega nad Hrvatima i Mus- �limanima koji nisu bili krivi za nedjela izdajni­ ka i krvoloka iz njihovih redova. Takav stav up­ ravo ubjedljivo govori o uticaju Partije u ma­ sama i visokoj svijesti naroda Kamenice i dr­ varske doline, tim prije jer su mnoge od tih že­ na ostale bez svojih najmilijih, koje su Nijemci ili ustaše zvjerski umoril'. Krajem prve ustaničke godine Kamcničani su, na potpuno demokratski način, izabrali i svoj prvi narodnooslobodilački odbor. Predsjed­ nik odbora bio je Nikola Bodroža, a članovi: Jovo Bursać, Dušan Rodić, Vid Bodroža i Dragan Dejanac. Na toj »kamenitoj Kamenici« je, u proljeće 1942. godine, osnovana i prva partizanska ekono­ mija na slobodnoj teritoriji Bosanske krajine. Stvorena od dobrovoljnih priloga seljaka iz oko­ line Drvara i od rekvizicije i konfiskacije imo­ vine neprijatelja naroda, ekonomija je jedno vri­ jeme raspolagala i sa 6.000 ovaca i koza, oko 320 grla goveda i konja i dr. Magacini su se nalazili u kućama i oborima Jovana Papka i Davida Kamenka u Koritima i u zaseoku Razboj kod Bastasa, a kasnije u samoj Kamenici. Pekara, otvo­ rena pri ekonomiji, bila je u selu Boboljusci. Upravnik te ekonomije bio je Kameničanin Đuro Bodroža. U jesen druge ratne godine, tačnije 22. avgusta 1942, na Kamenici je osnovano jezgro slavne Treće proleterske krajiške brigade. U svim tim i drugim zbivanjima Marija Bur­ sać je imala veoma zapaženu ulogu, zbog čega je njena aktivnost za NOP i ostala u tako ži­ vom sjećanju učesnika tih istorijskih događaja. Po sjećanju mnogih, Marija je već u predustaničko vrijeme, a obaška u prvim ustaničkim danima, predano izvršavala sve zadatke koje su postavljali Partija i SKOJ, mada ona, zvanično, još nije bila »organizovana«. Ubrzo je postala glavna ličnost među žena­ ma u čitavom kraju: kao vjetrom nošena, ona obavlja niz kurirskih zadataka na relaciji Kame­ nica — šuma Bobara — logori gerilaca — Drvar. A kada su organizovane prve ustaničke gru­ pe, čete i odredi, Marija, s još nekoliko druga­ rica i drugova, održava kurirske veze između pr­ vih ustaničkih četa i odreda u Drvaru i čitavoj drvarskoj kotlini. �Danju se oprezno kreće po kamenjaru, kroz išume i preko proplanaka, kako je ne bi primije­ tili i uhvatili neprijatelji. A noću se tako slo­ bodno kretala kako se može kretati najsmioniji muškarac, ne plašeći se »ni vuka, ni hajduka«. Pisma je krila u njedra, u opanke, zašivala u odjeću, a usmene poruke tako dobro pam­ tila — da ih je znala naizust. Poput košute je skakala s kamena na ka­ men, od kuće do kuće — kada bi sakupljala hra­ nu i odjeću, odnosno od položaja do položaja — na kurirskim zadacima. Sa strinom, Anđukom Bursać, Dukom Bačkonja i drugim djevojkama i mladim ženama, prikuplja i sprema hranu za ljude u šumi. čak se, kako kazuje Branko Vještica, rodom iz zaseoka Gornje Vrtoče, raspituje po selu da li još gdje-gdje ima skrivenog ili zabačenog oružja, starinskih kremenjača i lovačkih pušaka. Organizuje prikupljanje odjeće i obuće; sakuplja ši­ vaće mašine u seoskoj školi i rukovodi radom u improvizovanoj krojačnici... — Primjetno Marijino isticanje, kao veoma vrijedne i sasvim odane djevojke, zapaženo je u radu Odbora fonda. To su u nas bili prvi po­ moćni vojno-pozadinski organi vlasti kojima je osnovni zadatak bio snabdijevanje ustanika. E, Marija je bila najaktivniji član tog našeg odbo­ ra — sjeća se još vrijedna aktivistkinja na Ka­ menici Duka Bačkonja. — Taj Odbor fonda ve­ ćinom je i bio sastavljen od žena i djevojaka. Pored hrane, sakupljale smo gotove odjevne predmete, ali i tkanje i sukno, pa bi to šile u krojačnici što smo je organizovali u seoskoj ško­ li. U njoj je uvijek bilo spremno za rad bar de­ setak drugarica, onih što su uoči rata, zahvalju­ jući učitelju Velji Stojniču, završile »Singerov« tečaj šivenja i krojenja. Odnosile bi to u šumu, u logore ili u Drvar, kod tzv. »Kantine«, gdje je bio sabirni centar hrane d odjeće — za ustanike. MARIJA POSTAJE SKOJEVKA Prvi skojevski aktiv u ovom kraju, kako je rečeno, formirao je, još 1940. godine, učitelj V e ­ l i o Stojnić. Bio je to skojevski aktiv — na Ka­ menici. Za sekretara je izabran Marijin susjed �Duško Bačkonja, radnik u Drvaru kao i većina Kameničana. Rad skojevaca se prvo osjetio na kulturno^prosvjetnom i sportskom polju, a s vremenom i u pogledu idejno-poliličkog djelovanja. To je privlačilo, intcresovalo i okupljalo sve veći broj mladića i djevojaka. To druženje mladih za starije je bilo upad­ ljivo i pomalo čudno, da ne kažemo i sumnjivo, naročito za brižljive majke, koje su itekako pa­ zile s kim njihove kćeri »idu«. Odgovor na to njihovo pitanje doći će ubr­ zo, s vijestima o narodnom ustanku u Drvaru, 27. jula 1941. godine. Mladi su se družili — da bi se organizovali za borbu. — Još u septembru 1941. Marija je postala član SKOJ-a — kaže njen brat Dragan. — Sasta­ nak na kome je primljena održan je u kući ro­ ditelja aktivistkinje Duke Bačkonje. Bilo je to prvo primanje u SKOJ najaktivnijih mladića i djevojaka sa Kamenice, poslije izbijanja ustan­ ka. A Marija je važila za najaktivniju i najrevo­ lucionarniju omladinku, slobodnu, istrajnu, odvažnu. Poslije su primani novi članovi. Tako je krajem prve ratne godine skojevska organizaci­ ja na Kamenici imala 23 člana i bila toliko jaka i tako organizovana da je mogla da izvrši sve povjerene zadatke. Svi sposobni mladići sa Kamenice ubrzo će stupiti u partizanske odrede, a drugarice u rad­ ne čete, zatim i one u partizanske redove... U isto vrijeme, znatno je ojačana i partijsika ićelija na Kamenici, koju su uoči svenarodnog ustanka 1941. godine činila svega četiri člana: Velimir Stojnić Veljo, učitelj, Nikola Kotle, metalski radnik, Milan Bursać, seljak i Husein Habdičević, učitelj u Resanovcima (Bosansko Gra­ hovo), rodom od Doboja, (streLjan 1942. godine od strane neprijatelja). Vlado Grujić, iz Podbrine kraj Drvara, poza­ dinski radnik iz vremena ustanka, Mariju Bur­ sać je upoznao preko njene braće Duška i Dra­ gana koji su, jedno vrijeme, pješice, s Kamenice dolazili u školu u Drvar: — Obojica su bili divni drugovi, dobri đaci. Bio sam nešto mlađi od njih, pa bi me oni šti­ tili i od ponekog odraslijeg oškop:ce. Od njih sam prvi put ponešto čuo o radničkom pokre­ tu, SKOJni, Partiji. A nije ni čudo; to su bili uče- �nici naprednog učitelja i komuniste Velje Stojnica. Duško je ubrao postao vrlo uticajan u školi, djelovao je na sve nas i okupljao nas oko sebe. Oprezno nam je govorio o onome što će da dođe, o idejama Partije i SKOJ-a, o predsto­ jećim odlučujućim borbama. Nije prošlo dugo, a »ono što nas čeka« je došlo. Ubrzo je, poslije ustanka, formirana speci­ jalna, Drvarska omladinska četa, kojom je Duš'ko, u saradnji sa starijim drugovima, upućenih u oružje i vještine u ratovanju, rukovodio. Iz­ vodili smo vojničku obuku i pripremali se za skori odlazak u ustaničke, partizanske redove. Vježbali smo u Drvaru, na terenima Kamenice, Zaglavice... Tada je Vlado upoznao i Mariju, o kojoj je mnogo slušao i od njene braće: — Bila je stalno u akciji, uvijek vrijedna i politički dobro »potkovana«, što je u ono vri­ jeme bila prava rijetkost kod žena i djevojaka. Ostala mi je u uspomeni i kao veoma lijepa dje­ vojka, okrugla lica, rumenih obraza, crnoputa, krupnih crnih očiju, skladno razvijena. Nije baš mnogo govorila, ali ono što bi rekla imalo je svoje mjesto. I riječima, i djelom, i šalom, i ipjesmom, — bila je za borbu. Dok bi radila pjevušila je i, sigurno, tako osjećala: Mila majko ti ne zali sina, Kad ga u boj zovne domovina. U iskrenost Marijinih riječi duboko vjeruju i njene najintimnije drugarice koje su je, jed­ nog julskog dana 1941. godine, zatekle zamišlje­ nom nad otvorenim kovčegom, punim njenog ruva djevojačkog. Odjednom joj se otelo: — Rat je. Pokolj je počeo. I sad: ili u rop­ stvo robovati ili bunu buniti! Izbora nema — domovina zove! Daću joj sebe i — darove!... To je rekla i onda na kićene biljce, šarene vunene čarape, tkane torbe, na veliko ruvo — složila i ono malo, tkano, veženo, bijelo, sve naj­ urili ie. .. To je bilo u praskozorje ustanka. Marija se obećala — borbi, narodu. �PRVI USTANICKI DANI Bila je nedjelja, 27. jul 1941. godine. Ustanak na Uncu! Došli su oni »zbiljski da­ ni — jedva dočekani« kako je pjevao Zmaj. Za­ kucala na svaka vrata poruka iz narodne pjesme: Zeman đoš'o valja vojevali, Dižite se, braćo, na oružje! Došli su dani Drvara, da se pokaže i doka­ že zašto mu je narod, još davno, spjevao snažan stih: »Nema Unca do — žarkoga sunca!«, što je u svojim djelima oteo od zaborava veliki krajiš­ ki pjesnik i borac Petar Kočić. Ova junačka krajina, čuvena »tromeđa« i gnijezdo junaka, sve što je dobro znala i valjano imala, upjesmila je, sve mjerila epskim aršinima... Sad je sve što je do puške doraslo — kre­ nulo u ustanak, u bunu; doslovno sve se stavilo u službu borbe za slobodu, za pobjedu... S planinskih visova ove slobodarske trome­ đe Krajine-Like-Dalmacije, snažan vjjtar donosi, a valovi rijeke odnose, i opet neke neuhvatljive snage natrag vraćaju, kao snažan eho, kao opo­ menu, kao ohrabrenje — slobodarsku pjesmu na­ roda, nepokorenog i zbratimljenog: Sastala se Dalmacija s Likom Ne daju se pokoriti nikom ... Kordun, Bosna, Banija i Lika To je, braćo, čvršće od čelika. Ne samo što ovdje nije bilo uobičajeno, ne­ go je bilo i neprihvatljivo da žensko, još ako je djevojka za udaju — obuče muško odijelo! To joj selo nikada ne bi oprostilo, a navući na se ljagu muškarače — najružnije je što se može do­ goditi jednoj djevojci, ili bar toliko velik porok kao kad se okopili ili prevari vjerenika... Ipak, vrijeme poslije okupacije zemlje, zatim u doba pljačke, pokolja, bacanja u bezdane, ise­ ljavanja, zbjegova u šume, danonoćnog straha od njemačkog »šmajsera«, italijanske »kuse« i ustaške »kame«, od stotine nevolja koje je do­ nio rat — bilo je takvo da se i muško i žensko moralo držati muževno, jer su, slikovito govoreći, došla muška vremena. — Još one večeri, između subote i nedjelje, to jest između 26. i 27. jula četrdeset prve, kada �J® u okliaku, poviše Kamenice, usvojena odluka Partije o podizanju narodnog ustanka u Bosanskoj krajini i Lici — moia Mara se, boga­ mi, odmah obukla u muško odijelo. Našla'je ne­ ke »svetačke« pantalone jednog od braće pa neki kaput i kapu. Ona je prva od cura na Kame­ nici obukla pantalone, a odmah su joj se pridru­ žile još neke djevojke u selu. Tako je to i proš­ lo bez većih zamjerki i najvećih zakerala u selu. Sve je tada znalo u kakvim smo nevoljama, kak­ ve sve aie zijevaju na nedužni narod, i sada je najglavnije bilo da se te aie smire i pobiju, a ko se kako nosi — to je najmanje bilo važno. Ta­ ko se i događalo da mnogošta što nam ranije »niije išlo pod kapu« — ne vidimo, a i što i vi­ dimo — da ga lakše prihvatimo... Tako pripovijeda majka Jovanka, navodeći kao glavni razlog takve Marijine odluke — želju da, u slučaju susreta sa neprijateljskim vojnikom, izgleda kao muškarac, pa ,će i on »odmah imati veći zort nego kada bi vadio ženskinju...« Znano je da su sa Kamenice, te istorijske noći, kuriri požurili da jave drugovima na ličkoj strani, u Srbu, da sutradan, 27. jula, zajednički otpočnu sa — narodnim ustankom. Veza između komunista drvarskog kraja i Sr46 ba uspostavljena je još u vrijeme povratka ko­ lonista iz Novog Žeđnika, sa sjevera Bačke. Oni su tamo imali svoju skojevsku i partijsku orga­ nizaciju od preko 110 članova i veoma aktivno su radili. Riječ je o ljudima koji su, poslije ka­ pitulacije bivše jugoslovenske vojske, bez igdje ičega, protjerani sa svojih dotadašnj h domova, od strane mađarskih fašista. Hort'jevoi su, nai­ me, odmah počeli masovno da ubijaju i odvode u internaciju sve one koji su im smetali u ostva­ rivanju fašističke politike. Umjesto u smrt ili ropstvo, ovi ljudi — poslije prvog svjetskog ra­ ta, kao dobrovoljci, kolonizirani blizu Subotice — vratili su se s porodicama u zavičajna mjesta, k svojima. Među njima je bilo više skojevaca i komunista, kao što su bili: braća Milutin i Pero Morača, Drvarčani, a iz Srba d okoline: braća Dušan i Vojo Mileusnić, Đoko Jovanić, Danić Damjanović, troje mladih skojevaca i komunista iz porodice Bujić i dr. Jedna od Bujićevih, Mira, prvih dana ustanka će preći u partijsko rukovod­ stvo Drvara i udati se za Milutina Moraču, svog vjerenika i jednog od glavnih vojnih rukovodi­ laca drvarskih ustanika. �Svi ti ličko-krajiški Žedničani bili su ili čla­ novi KPJ i SKOJ-a, odnosno kandidati za člano­ ve tih organizacija, ili simpatizeri Partije i njena uzdanica. — Vrlo velik doprinos tih drugova i druga­ rica Žedničana, u narodnom ustanku u Drvaru i Srbu — kaže Nikola Kotle, u vrijeme ustanka komesar gerilskog odreda na Kamenioi i sekre­ tar Sreskog komiteta KPJ za Bosansko Graho­ vo, a kasnije komesar bataljona »Sloboda«, za­ tim član prvog Okružnog komiteta KPJ za Dr­ var, sekretar Okružnog komiteta za Podgrmeč i dr. — Eto, mi smo odmah za zamjenika koman­ danta Štaba gerilskih odreda za Drvar postavi­ li Milutina Moraču; Pero Morača je angažovan za agitaciju i propagandu, a Mira Morača-Bujić odmah je uključena u rad Partije na drvarskom području. Njihova djelatnost bila je veoma boga­ ta i vrlo uspješna. Oni su bili i glavna i najsigur­ nija veza s Partijom i ustanicima u Srbu i dru­ gim ličkim borcima. Zbog toga nikako nije slu­ čajno što su prve ustaničke puške u Krajini i Lici, tj. u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, pla­ nule usaglašeno, istog dana i gotovo u isti čas. Žedničani su u svemu tome, zaista, dali značajan doprinos; oni su imali idejne nadgradnje, inicija­ tive i partijskog ii vojničkog iskustva... KAMENICANI NA BARIKADAMA Drvar je oslobođen u prvom jurišu i ostao slobodan puna dva mjeseca: od 27. jula do 25. septembra 1941, kada su u njega, poslije žesto­ kih okršaja sa partizanima, upali Italijani. Braneći centar slobodne ustaničke teritori­ je, gerilski odredii su pružili žilav otpor italijanskim fašistima. Najžešći okršaj je vođen upra­ vo u blizini Kamenice, na cesti Drvar — Bosan­ sko Grahovo — Knin. Na šumskom prevoju Plo­ če, između Kamenice i Resanovaca, cesta je bi­ la prekopana, zatrpana golemim stablima drveća... U međuvremenu, organiizovano je povlačenje stanovništva iz Drvara, kao i evakuacija svega onoga što bi moglo korisno da posluži ustanici­ ma, odnosno za šta bi bila živa šteta da padne u ruke neprijatelju. Tako je, pored hrane i odje­ će, izvlačen građevinski materijal, oprema dz Fa­ brike celuloze, gateri sa pilane i alat iz Željez- �48 ničke radionice koja je već bila pretvorena u prvu ustaničku radionicu za izradu i popravku oružja. Sve je to odveženo na zaprežnim kolima, prenošeno na samarima konjića ili na ljudskim plećima i sklanjano duboko u obližnje šume Klekovače i Jadovnika, u izgrađene tajne magacine i iskopane zemunice. U svemu tome na očitu aktivnost ispoljava li su skojevci i sva omladina. Na vanrednom skojevskom sastanku u Kamenici, Marijin brat Duško je, kako se sjećaju sudionici tih događaja, kra­ tko i odlučno govorio: — Skojevci! Neprijatelj nadire od Knina i Grahova! Slobodni Drvar i čitava naša teritori­ ja su ugroženi. Cestu na Pločama moramo još dublje prekopati i pregraditi drvljem i kamenjem! Isto tako, moramo porušiti prugu kod Hrnjadi, kako nas fašisti ne bi iznenadili od Ličke Kaldr­ me. Takođe, moramo zarušiti i cestu i prugu kod Oštrelja — da neprijatelj ne bi upao, ili ne bar lako i brzo, iz pravca Bihaća i Bosanskog Petrovca, odnosno od Prijedora i Jajca... Na rat­ ne zadatke, drugovi i drugarice!... Zadaci su bili vrlo hitni i krajnje ozbiljni. Ali ne i prvi, a neće ostati ni posljednji te vrs­ te. I zbog toga se hrabri skojevoi sa Kamenice nisu plašili ni težine ni opasnosti koje je pod­ razumijevalo izvršavanje povjerenih im zadata­ ka. Iako se znalo da neki mogu i da poginu, ili da budu zarobljeni od neprijatelja, odnosno da i selo, što znači i rodna kuća, može biti, u znak odmazde, popaljeno — niko od njih nije ustuk­ nuo pred zadacima. Naprotiv, sve to kao da im je ulijevalo novu snagu, hrabrost, odvažnost. Sastanak je, kao i toliko drugih, održan u kući Duškovih roditelja. Tu je bila d Marija. Ona je znala da među njenim drugovima i drugaricama .ima mnogo ogladnjelih. I brzo s e pobrinu­ la za ječmen hljeb i poveću z d j e l u mladoga sira. S pravom je mislila: kada se najedu lakše će prekopavati cestu i rušiti prugu. Poslije jela Milan Bačkonja, komandir rad­ ne čete, i Duško Bursać, rasporediše ko ce u koju akciju. Usput, kroz selo pokupiše i ostalu omladinu, naoružanu krampovima, asovima, sjeLjiidi s Kamenice su od davnina poznati kao veoma vrijedni, pošteni, hrabri ji odvazm.S pra­ vom se i danas u tom kraju kaže da su Kamenv čani kremen-karakteri. Jer, sto reknu — to ne �poreknu — što naume to i izvrše. Riječ je za njih, kao, uostalom, i za većinu čitavog ovog gorštačkog elementa sa tromeđe Like, Krajine i Dalmaaije — zakon, svetinja. Tako su Kameničani, uoči ustanka, u samom ustanku i tokom čitavog rata — služili primje­ rom ostalim selima ustaničkog i ratničkog drvar­ skog kraja. — Neće tako lako ni Švabo ni Italijan, ni svojim tenkovima, ni kamionima, prijeći preko ovih prepreka — čulo se žagorenje mladića i djevojaka dok su prekopavali i zatrpavali stabli­ ma i kamenjem put između Kamenice i Resanovaca, krajem septembra prve ustaničke godine. — Ni blindirani voz ovuda ne može proći! — odjekivalo je, uz zveket pijuka, ćuskija i lo­ pata, sa druge strane Bobare, tamo kod Hrnjadi, gdje je prekopavana i rušena važna uskotračna pruga. Iako ustaničke snage još nisu bile toliko ja­ ke da bi mogle potpuno spriječiti prodor daleko nadmoćnijih i do zuba naoružanih neprijateljskih vojnih formacija, bar je njihov upad na slobod­ nu drvarsku teritoriju usporen. Deset dana vodi­ la se nadčovječanska borba kako bi se narod mirno mogao evakuisati, sve najpotrebnije izvući u šume, ustanički redovi konsolidovati. Po naređenju vojno-političkog rukovodstva, trebalo je uništiti svu industriju drveta u Drvaru i sve drugo što bi moglo korisno da posluži ne­ prijatelju — trenutno ii dugoročno. Polazilo se od toga da će fašistički okupatori, ako u Drvaru zateknu veliku pilanu, Fabriku ceiuloze i Željezničku radionicu, svim silama na­ stojati ne samo da to koriste za potrebe svoje vojne mašinerije nego i da se tu za stalno na­ stane i što duže i više eksploatišu prirodna bo­ gatstva i industrijska postrojenja. Teška srca su se Drvarčani, radnici iz Pila­ ne, Celuloze, Željezničke radionice i drugih pogo­ na odlučili da potpale svoje fabričke hale. Jer, to su im bile, uz njihove rodne domove, najdra­ že kuće, njihove prave hraniteljice. Uostalom, drvarski kraj je veoma pasivan, kamenit, bezvodan, sa surovim zimama, dosta odvojen od svijeta, pa hljeba sa sopstvene zem­ lje nikad ni do Božića, ali zato uvijek do Muče­ nika. Ti »mučenici« bi, za svaku kuću koja nije imala radnika u »Šipadu«, nastajali onoga dana M ariia Bursnć 49 �kada bi bili pometeni plitki ambari za žito, pri čemu domaćinu nije ostajalo ni prebijene pare da kupi štogod kukuruza, a o pšeničnom brašnu ili bijelom hljebu nije bilo ni govora. Tako je sada bilo nedoumice, ali nije smjelo biti neodlučnosti: — Naredba je vojno-političkog rukovodstva da se smjesta zapale: i pilana »Šipad«, i Fabri­ ka celuloze, i Radionica za popravku i izradu oružja i municije! Dana 25. septembra 1941. godine Drvarčani su sami zapaliLi dio svoga grada: svu svoju in­ dustriju drveta!... Bila je to najveća diverzija u porobljenoj Evropi u 1941. godini. Plameni jezici su se izvijali do neba. Golema količina gustoga dima prekrila je čitavu drvar­ sku kotlinu. Huka i buka, iz grada koji gori, pro­ dirala je gore, kroz Sklop, u Mokronošku župu i razbijala se dolje, kanjonom Unca, te odjeki­ vala po kameničkoj i pasijačkoj visoravni. To je bio prvi put u toku narođnooslobodilačkog rata da Drvar gori. Kasnije ie još dva pu­ ta gorio, ali se nije pokorio: drugi put u vrije­ me strašne »četvrte« neprijateljske ofanzive, s početka 1943. godine, a treći, posljednji, put — onog dramatičnog 25. maja 1944. godine, za vri­ jeme njemačkog desanta, kada je H:tler krenuo sa svojom operacijom »Konjićev skok«, sračuna­ tom da uništi Tita, ali i tog puta — bezuspješ­ no. Tako je nastala i ostala pjesma: Oj, Drvaru, triput si gorio, Al, se Švabi nisi pokorio! Borba se razgarala, zadaci skojevaca i uopšte omladine s Kamenice uvećavali, pa i broj nji­ hovih sastanaka učešćao. Sastanke, bolje reći ra­ dne dogovore, većinom su održavali u kući Bursaća. Tu im je nekako bilo najsigurnije, jer za­ selak je bliže šumi, u središnjem dijelu sela, pa ako bi otkud i izbio neprijatelj — najlaikše bi se izvukli iz opasnosti. Iz Bursaćeve kuće već četvoro su članovi skojevske organizacije, što činii jednu petinu akti­ va To su: Duško, sekretar aktiva, Marija i ses­ tra joj Milka, te strina Anđuka, čiji je muž Đuran, kao ustanik, junački poginuo početkom av- �gusta 1941, na Srnetici. I domaćini kuće, Nikola i Joka, već su osvjedočeni saradnici NOP-a, po starom gostoprimljivi ali i veoma oprezni prema svakom nepoznatom. DAROVANO RUVO DJEVOJAČKO U sobi, gdje se održava sastanak, nema do­ voljno sjedišta za sve, makar je tu oveća klupa, te nekoliko stolica i tronožaca. Marija se brzo do­ sjeti, pa donosi biljac ili ponjavu, te neki posje­ daše na pod. Ilegalni skojevski sastanci kratko traju. Sažet je dnevni red. On se u ustaničkim danima svo­ dio uglavnom na ocjenjivanje izvršenih i postav­ ljenje novih borbenih i pozadinskih zadataka: — Sada nam je glavno da obezbijedimo do­ voljno hrane za sve drugove u šumi, u četama i odredima! — kaže strina Anđuka. — Zima je na pragu, treba već da se brine­ mo za obuću — dodaje kratko Marija. — Briga za ishranu, odjeću i obuću je je­ dan od naših glavnih zadataka, jer imamo sve više boraca iz drugih krajeva, naročito iz Like, a dolaze i iz Banije, Korduna, sa Kozare, iz Dal­ macije — izvlači zaključak sekretar Duško. — Ima, ih, bogami, polugolih i gotovo pot­ puno bosih — kaže uzbuđeno jedan od najmla­ đih skojevaca. — Daleko su od svojih kuća, od majki i se­ stara — drugi će. — Na nama je, cure, da prve otključamo kovčege i darujemo borcima i narodu ruho dje­ vojačko, a kad nas, skojevke, vide onda će to ra­ diti sve djevojke — predloži Marija, dodajući: — Ko zna, uostalom, kako će biti: ko će ima­ ti sreću da se uda, da daruje dragana. Složiše se, sve u jedan glas, da »načnu« dje­ vojačke kovčege,. — Evo, ja dajem prva! — ustade Marija i otvori svoj sanduk, pa nastavi: — Drugovi koji su na položaju i koji odla­ ze u borbu — najljepši su mi i najmiliji svatovi! Vadi Marija iz kovčega smiljem namirisano ruvo: vuneni džemper, dva-tri para čarapa, onih bijelih i »malo šaranih«, što ih je svojim ruka­ ma, pošto je isprela vunu, plela i prala. �— Biće darova i za đuvegije, samo da izvoiujemo slobodu! — govori sekretar Duško, oče­ vidno zadovoljan ovom akcijom skojevki. Dogodilo se kako je Marija predvidjela: nje­ nim primjerom pošle su ne samo sve skojevke ne­ go i sve seoske djevojke, pa i snaše i starije že­ ne. Tada je sakupljeno pravo brdo raznih odjev­ nih predmeta, sve domaće izrade i najboljeg kva­ liteta, što će se, kroz rat, stalno ponavljati. Kuća Bursaća, puna boraca i skojevaca pod njenim krovom odnjihanih, bila je otvorena za sve borce za slobodu. Dolazilo se tu danju i no­ ću, nalazilo sigurno sklonište, uspostavljene ve­ ze, sačekivane poruke... — Bili su nam to dragi ljudi, ali je zlo bilo što nikada nismo bili sigurni da neko neće i ne­ zvan, nepoželjan, iznenada banuti u kuću — pri­ povijeda Marijin otac Nikola. — U.padoše tako, jednom, četnici već ozloglašenog »vojvode« Mane Rokvića. A u našoj kući sklonjen teže ranjeni partizan Dane Rodić... Čim su namjernici ugledali Danu, njihov star­ ješina je podviknuo: — Partizan, a!? — Nije, već bolesnik! — odgovori domaćica Joka. — E, dolijao si, vala, gerilski golaću! — us­ tremi se drugi bandit. — Pustite čovjeka na miru, zar ne vidite da ie na umoru! — umiješa se Nikola, predosjećaju­ ći da se može zlo dogoditi. — A ko je taj čovjek i odakle je? — opet će četnički »vođa«. Svi se zgledaše; nisu naučili da govore neis­ tinu, ali im sada druge niije bilo. Marija se pr­ va pribra, pa reče otresito: — To je moj muž! — A kad se, tako mlada, već stiže udati?! — Zimus sam > udala! se — Za bogalja i bolesnika? Eh, živa šteta! — zagleda je naočit četnik. — I ja često velim da je šteta, naročito sa­ da kada vidim da nisam imala sreće da^ pnje sretnem takvog deliju kao što si ti reče po­ sprdno Marija. Svi prasnuše u smijeh, pa i četnici koji, sre­ ćom, odoše. �Tako je teško ranjeni partizan Dane Rodić, zahvaljujući Marijinoj dovitljivosti i odvažnosti u toj veoma kritičnoj situaciji, spašen od sigur­ ne smrti. On je ubrzo prebačen u bolnicu. U pre­ bacivanju je učestvovala i Marija, koja u povrat­ ku sa tog zadatka, zamalo nije nastradala. Vraća­ la se sa krvavim jastukom i čaršafom u ruka­ ma, između Italijana u Drvaru, ali se i tu neka­ ko snašla. Slabije sreće u tim kritičnim trenuci­ ma bili su borci Lazar Rodić d Nikola Bašić, dok je Duško Bursać u posljednjem trenutku uspio da se sakrije u trap za krompir... Nekako u vrijeme kada su Krajinom izbija­ li po zlu poznati četnički pučevi, na Kamenici je zakazan širi politički skup. Italijanski fašisti još su bili u Drvaru, pa je i opasnost bila u ne­ posrednoj blizini. Ipak, u zgradi kameničke ško­ le se sleglo na stotine duša, čak i iz susjednih Bastasa, Vrtoča, Prnjavora i Trnimića Brijega. Marija, s grupom skojevki, dočekuje sve na vratima i razmješta po već punoj i pretijesnoj učionici. Skup je održan radi ojačavanja bloka­ de Italijana. Pri tome je svima bio jasan stav: — Svaki onaj ko Italijanima odnosi mlijeko, sir, meso, jaja i druge ponude, da bi ih razmije­ nio za so, petrolej, odjeću, i slično — ne samo što slabi narodnu borbu, nego i direktno sarađuje s neprijateljem! To je bio zvaničan i čvrst stav vojno-političkog rukovodstva koje je, sa jedinicama i naro­ dom, faktički, blokiralo Drvar pun Italijana, jer su na sve strane bile partizanske zasjede i straže. Školska učionica je odjednom izgledala i ma­ nja nego što je bila, a još zagušljivija od isparavanja mokre obuće i odjeće, od dima duvana i petrolejke. Ipak, ljudi su pažljivo slušali svoje rukovodioce: — Umjesto da švercujemo s italijanskim fa­ šistima i kokošarima, moramo dati sve od sebe da prehranimo naše drugove borce, da ih obujemo i odjenemo! — podržavala je Marija predgovornika. — Sta ti ima da pričaš i nekoga učiš! — us­ protivi se jedan mladić, očevidno pročetnički na­ strojen. — Ne treba nam niko da soli pamet! — is­ toga časa se uzjoguniše još dva-tri nenarodna elementa. Nasta opšta gungula. �— Nećete nas omesti! Ako ne uspije ova — uspjeće druga konferencija! Nas je više i ne bo­ jimo se ni vas ni Italijana! — nadvikivala je Ma­ rija one što su galamili. Smilja Grubor-Morača, rodom iz sela Zaglavice, u ratu rukovodilac partijske ćelije u svom selu, a potom sekretar Opštinskog komiteta KPJ za Drvar, ovako se sjeća prvog susreta s Ma­ rijom: — U selu Hrnjadi, u jednoj šumi, održavan je zbor u čast Prvog maja 1942. godine. Govorila sam okupljenom narodu o doprinosu žena i om­ ladine u NOB. Ispred vojske je govorio koman­ dant Slavko Rodić. Tu se našla i Marija Bursać, o kojoj se već pronio glas čitavim drvarskim kra­ jem. S pažnjom su je posmatrali. Imala je bom­ bu na opasaču! Ponosila se tim. Igrajući u ko­ lu, bomba se tresla, samo što ne otpadne. Svi su joj se divili! Imala je i hlače, što je takođe bila rjetkost tada vidjeti na ženama i djevojkama. Lijepo joj je stajala i partizanska kapa s peto­ krakom zvijezdom... OTIMANJE ŽITA NEPRIJATELJU Razvojem ustanka jačala je i »neborbena« aktivnost na slobodnoj partizanskoj teritoriji. Najprije se išlo na idejno-politički rad, a onda je red došao i na kulturno-prosvjetno uzdizanje. Cilj je bio da što veći broj mladića i djevojaka, mlađih žena pa i poneki stariji čovjek, budu uk­ ljučeni u kulturni rad, u pripremanje i izvođenje priredaba sa folklornim, recitatorskim, horskim i dramskim »tačkama«. S time je nekako i iš­ lo, ljudi su to prihvatali. Nešto teže je sprovođena u život parola: »Ni jedan omladinac ni omladinka — ne smiju biti nepismeni!«. Prvo su na analfabetske tečajeve i grupna opismenjavanja okupljani skojevci i kandidati za članove Partije, a zatim, po ugledu na njih, i ostala omladina. I ovaj zadatak je sasvim oz­ biljno i odgovorno shvaćen, bezmalo, kao i sva­ ki drugi — borbeni zadatak. Jer, borba protiv nepismenosti bila je itekako važna za dagnji ra­ zvoj i jačanje oslobodilačkog pokreta. Teškoća je bilo s školskim priborom, ali i tu se snalazilo: �— Treba da sakupimo sve tablice i pisaljke, pa makar i komadiće, svaki komad papira, olov­ ku, stila, pera i mastilo! — govorila je Marija, uključujući se zdušno u akciju opismenjavanja, mada je i sama jedva znala sva slova što ih je samoinicijativno naučila uz svoju braću. S vremenom su ti analfabetski tečajevi na Kamenici okupljali i sve žene do pedesetih godina. Kada su, 6. septembra 1941. godine, ustaničke snage iz Like, potpomognute ustanicima iz Bo­ sanske krajine, zauzele jako ustaško uporište Kulen-Vakuf i okolinu, čitava teritorija, s jedne i druge obale Une, ostala je pusta. Luke i plodne oranice okb Kulen-Vakufa, Kliške Luke, polja u Orašcu, Gradu, Ćukovima i dr. bila su zasijana kukuruzom, a djelimično i krompirom, koji je upravo stizao za vađenje. Istovremeno je trebalo obrati goleme količi­ ne šljive, jer je te godine, kao retko kada u do­ lini Une, rodila »požegača«. Direktiva je bila da se od što veće količine šljiva pravi pekmez koji može dugo da se čuva i da služi za ishranu bora­ ca i ranjenika. — U jesen 1941. godine, kada su ustaše pro­ tjerane iz Kulen-Vakufa i okolnih sela, išla je omladina i drvarskog kraja u berbu kukuruza, šljiva i drugih plodova jeseni — prisjeća se Bran­ ko Vještica. — Oko toga su se angažovali i Duško Bursać, kao sekretar skojevske organizacije, i njegova sestra Marija, tada već rukovodilac omladine i žena u Kamenici. U berbi kod Kulen-Vakufa, u Klisi i Orašcu, sreli smo se sa omla­ dinom i narodom iz ličkih i krajiških sela donjolapačkog i petrovačkog sreza. To su, ustvari, bile prve dobrovoljne radne akcije omladine ovog kraja. Istina, ta berba plo­ dova rodne godine sa poveće teritorije u gor­ njem toku Une, oko Kulen-Vakufa, nije obavlje­ na sa nekim radnim jedinicama, brigadama i če­ tama, već je predstavljala sveopštu akciju naro­ da, pionira i omladine, preduzetu sa ciljem da se što prije, s golemih površina, poberu rodni kukuruz i šljive. Sve je to odmah izvlačeno u obližnja sela, na visoravni s lijeve i desne obale Une, duboko u planinu Plješevicu, Lupinu, Osječenicu. Tamo su stvorene i prve partizanske baze, magacini sa žitom i hranom, kakvih je, prvo, najviše bilo na visoravni Kamensko, tamo između Donjeg Lapca i Korenice, duboko u planini Plješevici, na teritoriji Like. �KOMESAR RADNE CETE Za Mariju i njene drugarice i drugove u stvari, nisu prestajale ni prave žetve ni »žetve« narodne pomoći vojsci, ranjenicima i nejači iz zbjegova. Stalno se ponešto, uvijek s ljubavlju, skupljalo ili pravilo, prenosilo, čuvalo pokla­ njalo. .. ^ Krajem jula 1942. slavna Prva krajiška bri­ gada je, uz pomoć drugih odreda i bataljona, osobodila Ključ i prostranu i rodnu Saničku do­ linu. Valjalo je skupiti i, često ispred cijevi ne­ prijatelja, iznijeti bogatu i dragocjenu ljetinu. Zbog toga se u Saničku dolinu slegla omladina od Petrovca, od Drvara, od Mrkonjić-Grada. Ma­ rija je i u tome bila među prvima, o čemu Milan Trninić kazuje: — U ljeto 1942. godine i mi iz Trninić-Brijega, Drvar-Sela i drugih naselja, slali smo omla­ dinu u prve radne brigade za berbu ljetine is­ pred neprijateljskih bunkera u pitomoj Saničkoj dolini. Tamo je pošla i Marija. Iako je bila politički delegat u radnoj četi, čime je imala znatno više obaveza od drugih, ona je, samopri­ jegornim radom na njivi i u voćnjaku, neustrašivošću kada zazvižde zrna oko ušiju — služila za primjer svima i o tome su dugo pričali učes­ nici tih prvih dobrovoljnih i slavnih omladin­ skih radnih akcija u nas. Zborno mjesto za drvarsku omladinu bilo je kod Komande područja u Drvaru. Sjatila se za rad raspoložena mladež, s pjesmom, uzvicima, pretnjama fašističkim okupatorima. Preko Oštrelja, put je vodio do BraVska, kuda prolazi i uza­ na pruga, gdje su se slijevale radne čete i bri­ gade drugih srezova. Zastave su se viorile na planinskom povje­ tarcu, šarenile se narodne nošnje: kiklje, bluze, bijele i šarene marame, crveni džemperi i sive maje. Komandir 3. čete 3. bataljona Prve radne bri­ gade bio je Brane S. Bosnie iz Drvara, a Mari­ ja Bursać njen politički komesar. Radna četa je brojala oko 80 brigadista, od čega samo četiri mladića, dok su sve ostalo bi­ le devojke. Najmlađi je bio omladinac kojeg su svi zvali Mali Ševo. Njega je već prvog dana že­ tve nešto iznenada ujelo tako da je odmah na se skrenuo pažnju, pa su ga djevojke zadirki­ vale: �— Ujela Ševu — žaba! . .. — Nije to za šalu i smijeh već drugu treba pružiti pomoć — govorila je Marija i počela da mu priprema neke obloge, donosi hranu i brine za njegovo što brže ozdravljenje. — Ja i Manija Bursać bili smo rukovodioci Treće čete — sjeća se Brane S. Bosnie. — Kre­ nuli smo preko pasijačke visoravni ka planin­ skoj prevojnici Oštrelj i, dalje, preko Bravska, u Saničku kotlinu. Ostala mi je u živom sjeća­ nju Marijina pjesma, koju je ona vodila sve do blizu sela Bajer, gdje smo stigli predveče. Pošto smo sada već bili u neposrednoj blizi­ ni neprijatelja, nije se više smjelo pjevali i podvriskivati, čak ni preglasno govoriti. Smjestili smo se u improvizovani logor, u nekom šljiviku i štalama preko puta nekadašnje žandarmerijske stanice, sada porušene. Borci Prve krajiške brigade još su se borili na periferiji prostrane Saničke doline, nastoje­ ći da neprijatelja što dalje potisnu i stvore što prostraniju slobodnu teritoriju za žetvu i berbu. Mnoga sela bila su bez žive duše, jer su se s ustašama povlačile i njihove porodice i simpa­ tizeri, ostavljajući puste kuće i neobranu ljetinu. Čim su omladinske radne brigade stigle ras­ poređene su svaka na svoj sektor i određeni im radni zadaci na širokom potezu od Ključa, Gor­ nje i Donje Sanice, čak tamo do Sanskog Mosta. Radne jedinice štitili su sa položaja prolete­ ri koje je ovdje doveo Tito, zatim borci Treće krajiške brigade, te partizanske jedinice sa ovog terena. S Marijom je u akciji skupljanja ljetine, u ljeto i jesen 1942. godine, u Saničkioj dolini bila i Mika Knežević, rodom iz Malog Cvijetnića. Ona se sjeća da je Marija bila politički komesar Kameničke radne čete. Radilo se udarnički i rat­ nički, a Marija je davala primjer svima: — Otimali smo žito ispred neprijatelja, i Marija je uvijek bila u pokretu, a onako lijepo građenu lako smo je zapažali. Istina, ona je u našem selu bila poznata još prve ustaničke go­ dine, pa je omladina s Cvijetnića jedva čekala da vidi i nju i njenog brata Duška, koji je bio komandant prve radne brigade, Drvarske, u ko­ joj je bila i Cvijetnička radna četa. Žito smo, zbilja, želi ispred neprijateljskih cijevi i bunke­ ra, uglavnom noću. Danju smo se sklanjali, od- �marali, ili prebacivali dalje, na slobodnu terito­ riju, ono što smo prethodne noći oteli nepri­ jatelju ispred nosa. Pri tome su nas štitile naše partizanske snage, ali danju je to bilo gotovo nemoguće, naročito na otvorenim poljima, koja su nerijetko nadlijetale nemačke »štuke«. Marija je u Sariičkoj dolini prednjačila — kako u žetvi tako i u svim drugim aktivnostima. Pošto, uglavnom, nismo smjeli da pjevamo, ka­ ko nas noću, kada smo želi u tajnosti, ne bi ot­ krio neprijatelj, to sam ja zapamtila po duho­ vitim pričama i šalama, koje je tiho kazivala, a što je među nas unosilo posebnu živost i ve­ drinu, odgonilo pomisli na opasnosti. I Milka Grbić Mika, prvoborac sa Velikog Cvijetnića, takođe je bila s Marijom u istoj rad­ noj četi, čega se ovako sjeća: — Imali smo bazu u Bajeru, blizu šume Paunovac, između Ključa i Gornje Sanice. Spava­ le smo u štali seljaka Stipe, koji je tu sam os­ tao. U blizini smo imale organizovanu kuhinju i drugarice koje su radile oko kazana. Bio je to pravi vojnički život, samo što smo se, umjesto puškama, »borile« srpovima i vilama, radeći na mašini za vršidbu. Po svu noć smo znali da vršemo na toj vršalici i veoma nam je bilo žao što smio jednog dana morali da je na brzinu za­ trpamo slamom i zapalimo — da se njome ne bi koristio neprijatelj koji je, iznenada, žestoko navalio... U Saničkoj dolini smo radili sve seoske po­ slove vezane za sabiranje ljetine: prvo smo že­ le ječam, pšenicu i zob, zatim čupale i »tukle« grah, pa brale kukuruz, vadile krompir, izvla­ čile kupus i drugo povrće, brale šljive, jabuke, kruške i ostalo voće. Naša Marija, iako rukovodilac u četi, ni jed­ noga časa se nije ponašala kao »predradnik« ili »šef«, već prva uzimala srp, prva se laćala vila ili motike, prva prinosila snopove do vršalice. Sestrinski brižljivo je komesar Marija obi­ lazila žeteoce, raspoređene po štalama i voćnja­ cima, zalegle na slami, ne želeći da, onako pre­ morena, legne dok ne vidi da su svi na broju, zdravi i veseli, nahranjeni i smješteni, da je sve u najvećem redu. Spavalo se mahom pod ved­ rim nebom. Miješao se miris slame i četine, a »hor« zrikavaca bi do kasno u noć uspavljivao umorne brigadiste, koje je čekao nov, naporan i nerijetko opasnostima bremenit dan. �Jedne septembarske noći berači su se vra­ tili iz dnevne akcije sa saničkih njiva i voćnja­ ka. Brali su šljive, jabuke i kruške i tek kada su ih otpremili na sigurno mjesto, oko ponoći, došli su u logor i odmah pospali. Srećom, veći­ na je legla obučena i obuvena, kao da su pred­ osjećali opasnost... U gluvo doba noći, kad su svi spavali naj­ čvršćim snom — začula se jaka paljba. Nijem­ ci, predvođeni ustašama i četnicima, pokušali su da opkole logor omladinskih radnih brigada. Danima su se za to pripremali, izviđajući i špi­ junirajući naše položaje i snage. Ali, borci kra­ jiških brigada bili su dobro raspoređeni i pri­ pravni za borbu. Brigade žetelaca i berača brzo su se i na sigurna mjesta izvukle. Sad su se, pr­ koseći neprijatelju, mogli da pridruže Marijinoj pjesmi: Omladino, hajd' u berbu žila, Da hranimo vojsku druga Tita. Drugarice, ne broj radne dane, Jer radimo — sve za partizane! Uz sve to, stizalo se da se pripremi i kulturno-zabavni program. Pripremljen je i miting, ali je nekoliko puta odgađan zbog naleta neprijatelj­ ske avijacije i iznenadnih napada. Na kraju je održan: sve radne brigade su svečano postroje­ ne, u prisustvu boraca i naroda. Bila je to prava smotra rada i mladosti. Sve­ čanost je dugo trajala. Pjevalo se, igralo kolo, veselilo oko logorskih vatri. Čak je toga dana i hrana sa »vojničkog« kazana bila nešto bolja i obilatija... Omladina je na radu u Saničkoj dolini osta­ la do početka oktobra 1942. Tada su se omla­ dinke i omladinci, zdravi i veseli zbog radnih i ratnih pobjeda, vratili u svoja sela ili jedinice. CLAN KOMUNISTIČKE PARTIJE Odmah po povratku iz Saničke doline Ma­ rija je, kao provjereni skojevac i poznati akti­ vist, primljena u Partiju. U Partiju ju je primi­ la Mira Morača-Bujić, koja o tome kazuje: — Marija je bila tako obična, a, opet, u mnogočemu neobična, jednom riječju — baš do- �bra djevojka. Njen brat Duško bio je već rani­ je uključen u SKOJ i Partijđ. Nekako u jesen druge godine rata raspravljali smo u Komitetu koga da primimo u KPJ. Sastanak Sreskog ko­ miteta KPJ održavan je u zgradi preko puta pra­ voslavne crkve u Drvaru. Više drugova i druga­ rica je, prosto kao u jedan glas, predložilo i pri­ hvatilo da to bude — Marija Bursać. Pozvali smo je u Komitet. Razgovarala sam s njom. Brzo sam je upoznala i stekla ubeđenje da je ona odavno sazrela i zaslužila da postane član KPJ. Bilo je oko 11 sati prije podne kada smo je primili u Partiju. Svi smo joj čestitali. Bila je vrlo uzbuđena, sva ustreptala, preplanula. Ne­ što je rekla, valjda u smislu zahvalnosti na ta­ ko velikom priznanju i povjerenju. Ne sjećam se šta je rekla, ali pamtim da je to bila tvrda, škr­ ta riječ. Znam samo da su te naše omladinke sa sela bile od malo riječi, a od mnogo rada i akcija. Takva je bila i Marija. Takvi su bili i svi Bursaći... Nastavila je i dalje da radi, sada sa još vi­ še zanosa, političkog žara i mladalačke vedrine. Povezala se s partijskom organizacijom na Ka­ menici, uskočila u akcije. Jedan od posljednjih Marijinih pozadinskih zadataka, a bila je tada sekretar USAOJ-a i novoosnovane organizacije AFŽ u Kamenici, kako se sjećaju njeni roditelji Joka i Nikola — bio je onaj kada je, sa još ne­ koliko aktivista, jedne noći potrgala telefonsku liniju uz cestu u blizini Drvara. A kada je, krajem 1942, zauzeto Bosansko Grahovo, tamo je bila i Marija. Evakuisano je sve što se moglo. Odande je u Drvar dotjerano i oko 300 goveda, što je predato partizanskoj eko­ nomiji na Kamenici, da se sačuva za našu voj­ sku. Ubrzo će Marija stupiti i u borbene jedini­ ce NOVJ, baš u jeku »četvrte« ofanzive koja je ovuda pustošila. Nekako baš u vrijeme kada se Neretvi pri­ bližavala grupa divizij'a koje je k jugoistoku vo­ dio Tito, obezbeđujući prikupljanje oko 4.000 ra­ njenika i tifusara, u Vrtoču je održavana skojevska konferencija. Prisus/tvuje i Marija Bursać, sada član Komunističke partije. Skup se održa­ va u šljivaru, pred Sobica kućom. �Na dnevnom redu je samo jedna tačka: po­ puna partizanskih jedinica i pomoć kod formi­ ranja nove, Desete krajiške narodnooslobodilačke udarne brigade. — Drugovi i drugarice, neprijatelj izvodi ve­ liku ofanzivu, pa se nalazimo u najvećoj opas­ nosti i moramo svi dati sve od sebe da se odu­ premo njemačkim fašistima i njihovim saradnicima — govori prvo Duško Bajić Mali, član Sreskog komiteta SKOJ-a. (Herojski poginuo 25. ma­ ja 1944, za vrijeme njemačkog desanta na Drvar). — Naši borci, u danonoćnim borbama, ginu. Moramo novim drugovima, prije svega sa sko­ jevcima i skojevkama, da popunimo njihova mje­ sta! . . . Osim toga, neprijatelj je preduzeo veli­ ku ofanzivu, sa ciljem da uništi našu vojsku i uguši našu borbu za slobodu. Moramo da stvara­ mo i nove partizanske jedinice! — govorila je, dosta uzbuđeno, Marija Bursać. — Tako je! . . . Bravo Marija! . . . Ura za Ma­ riju! — uzvikivali su prisutni, pljeskajući. — Mi moramo izdržati do kraja, naša bor­ ba će biti pobjedonosna. Mi moramo... Ja se odmah javljam u novu brigadu! . .. Svi prisutni mladići i djevojke istog časa su pošli primjerom Marije Bursać. Kratko su zapjevali i zaigrali, pa pohitali kućama — da se oproste od roditelja, braće i sestara. BOMBAS DESETE KRAJIŠKE BRIGADE Prvi bataljon Drvarsko-petrovačkog NOP od­ reda tog mrzlog februarskog jutra nalazio se na predjelu zvanom Vrlinac. Tu je komandantu, Pe­ ri M. Pilipoviću, stiglo dvadesetak novih bora­ ca. Najviše je bilo drugarica, a među njima i Marija Bursać, s Kamenice. Na sebi su, uglav­ nom, imale suknje, vunene čarape i opanke od prijesne kože. Focrvenjela im lica, ruke skoro ukočene od hladnoće, koljena mrzla... Marija je željela da ostane u Prvom bataljonu, u kojem su bili sve njoj poznati i u bor­ bama očvrsli borci, u većini oni što su se poslije ranjavanja zalječivali i pripremali za nove okr­ šaje. Ipak, raspoređena je u Drugi bataljon. Žao joj je bilo što se morala rastati sa svojom vjer- �nom drugaricom Darom Rodić, sa Cvijetnića odakle je bio i komandant Pilipović, ali joj ni­ je moglo biti da bira, jer su interesi borbe bili najvažniji, što je shvatala i uvažavala. knjiška brigada, zbog većeg broja brkajlija u njenom stroju zvana i »Brkata bri­ gada«, zvaniono je formirana 10. februara 1943 godine. Prilikom njenog formiranja brojila je 900 boraca, naoružanih uglavnom italijanskim puš­ kama i sa nešto različitih puškomitraljeza. Kvalitet boračkog i komandnog kadra bio je dobar. Komandant Desete brigade, pri formiranju, bio je Velimir Knežević, politički komesar Ilija Materić, zamjenik komesara Obrad Malbašdć. Prilikom formiranja brigade Marija je, prvo, bila bolničarka, ali je, ubrzo, na svoju izri­ čitu želju, prešla za borca, i to bombaša, u Tre­ ći bataljon, kojim je komandovao Nikola Rokvić, zemljoradnik i radnik iz sela Podova, povi­ še Drvara. On o prvom susretu s Marijom ka­ zuje: —Mariju Bursać sam prvi put sreo u febru­ aru 1943, nekako pri kraju »četvrte« neprijatelj­ ske ofanzive, na našem terenu, u Trubaru. De­ seta krajiška brigada je bila tek u formiranju. Sa 18 omladinki iz drvarskog kraja, koje su do­ šle u moj, Treći bataljun, bila je i Marija. Posta­ la je borac 2. čete. S njom su u naše redove stu­ pile i Bosa Torbica, Milka Danić, Seja i Mika Rađenović i još neke drugarice. Bilo je to u vri­ jeme najžešćih okršaja s Nijemcima na Šatoru, zbog čega su nam te drvarske djevojke i tri-četiri Grahovljanke dobro-došle. Mariju sam zapazio po lijepom izgledu, ve­ drom duhu i zdravom rezonovanju, što sam pri­ mjetno dok sam ih raspoređivao, a većina ih je došla sa dužnosti bolničarki. — Druže komandante, radije u smrt, nego da me Švabe živu uhvate! — govorila mi je jed­ na od tih drugarica. — Ne predajem im se ja do posljednjeg met­ ka, do zadnje bombe! — presjekla je Marija. — Mi, bolničarke, nismo valjda u tolikoj ži­ votnoj opasnosti? — jedna će. — Eh, najviše bih voljela do dobijem puškomitra'ljez! — Marija je izrazila želju. — Ako mi baš odmah ne možete povjeriti puškomitraIjez, a ono mi dajte da budem pomoćnik nižandžije teškog mitraljeza. A kako se borim — vidjećemo već u prvom okršaju! ... �— Nemamo toliko mitraljeza, a potrebne su nam i bolničarke! — odgovorio je Rokvić zna­ jući koliko je tada, stvarno, bila dragocjena sva­ ka bolničarka, pogotovu iskusna i hrabra. — Druže komandante, hoću da budem bo­ rac, voljela bih da se ne razlikujem od ostalih boraca, želim da budem u borbenom stroju, mitraljezac, bombaš! — navaljivala je i dalje Ma­ rija. — Opasno je, Marija; nemaš iskustva, a tak­ vom ništa lakše nego poginuti... — Opasno je i za druge!... A kako onda da steknem iskustvo, ako mi ne date u borbu?! Uostalom, ako ginu drugi, zašto ne bih i ja?! Nije bilo druge, komandant Rokvić ju je ras­ poredio u četu kojom je komandovao Pero Pilipović. Evo kako je komandir upamtio Mariju: — Nije bilo borbenog ili bilo kakvog zadat­ ka kojeg se Marija, među prvima, ne bi prihva­ tila. Redovno je, sa ostalim drugovima i drugaricama, išla na stražu, u patrole i izviđanje te­ rena. Na najteže i najopasnije zadatke uvijek se javljala dobrovoljno. Nikada, ma i za trenutak dok je bila s nama, nije željela da ne bude u, što se kaže, prvim borbenim redovima. A kada se, kasnije, našla pri štabu brigade, kao kuvarica, iako je i to bilo po zadatku vojnog i par­ tijskog rukovodstva i sračunato da se malo od­ mori i oporavi — učinilo joj se da je zapostav­ ljena i osjećala se uvrijeđenom, maltene kažnje­ nom. — Borbe se vode na sve strane, a ja se, jad­ na, ovdje, u kuhinji, pored kazana, začahurila — govorila je, tužna i čemerna. — Volim da sam sa borcima, pa makar u prvoj borbi poginula. Udovoljili su joj. Vratila se u bataljon. Bila je ciča-zima. I glad. Borci su slabo od­ jeveni, polubosi. Počeo je i tifus da hara. A ne­ prijatelj nadire na sve božije strane. Ofanziva je bijesnila i svuda oko sebe zavijala u crno. — Iz Prekaje smo se prebacili na Bobaru — kazuje komandant Rokvić. — Jedan borac, sko­ ro bos, gladan i go, onako prozebao, odbio je da se dalje bori. Izveden je pred vojni sud. Sta je i mogao očekivati, u takvim uslovima, nego najstrožu kaznu? — Zar te nije sramota!? Ti si mi neki muš­ karac i partizan! Kolebaš se i prepao si se! Kao �da i mi, žene nismo gladne, bose i gole, pa opet vedra cela idemo iz bitke u bitku! — rekla mu je Marija, sva ustreptala, pred partizanskim stro­ jem. Njene rijeci bile su strelovitije od strije­ ljanja. Kolebljivac se postidio i pokajao. , .. ~ A P ,osl.iJe .vatrenog krštenja u prvim okr­ šajima Manja je bila toliko ushićena da se kod nje zapažala izuzetna hrabrost, odvažnost i želja za podvizima — svjedoči komandant njenog bataljona Nikola Rokvić, pa nastavlja: — S pravom se može reći da nije bilo ak­ cije u kojoj se Marija nije isticala, da se iz nje nije vratila sa ponekom zaplijenjenom puškom, pištoljem, mitraljezom i drugom ratnom opre­ mom, što bi, s ostalim borcima, zaplijenila. Nabrojaću samo neke Marijine podvige, kojih se dobro sjećam: — U »četvrtoj« ofanzivi, u borbama na Plo­ čama, istakla se u likvidiranju dvojice Nijema­ ca i iz akcije je donijela dvije mašinke; — u Strmici, kraj Knina, s drugovima je ubila tri četnika i donijela tri zaplijenjene pu­ ške; — između Šatora i Gnjata, pod Dinarom, vo­ đena je borba sa četnicima popa Đujića i »voj­ vode« Bogunovića, u kojoj je Marija, sa svojom desetinom, zaplijenila šest pušaka, i, na opšte čuđenje, sve ih donijela u četu; — u ljeto 1943. godine, u bici za Livno, Ma­ rija je prva upala u jedan ustaški bunker, gdje su likvidirana tri ustaška koljača, i iznijela nji­ hovo naoružanje, među kojima je bio i puškomitraljez; — u Prkosima — Marija je triput jurišala na njemačke bunkere. .. Govorila je često: — Kakav si u borbi! — takav si i borac i čovjek! ... Služila je za primjer drugima. Borce je hrabrila uoči akcija. Jenjavala je »četvrta« ofanziva. Partizanske snage su se sređivale i popunjavale, sve uspješ­ nije se odupirući neprijatelju, pripremajući se za nove napade. Deseta krajiška brigada je, u maju 1943, bila na području Šatora. Borci Trećeg bataljona imali su predah na Tičevu. Evo jedne slike koju su odatle ponijeli preživjeli borci: �— Bombaš Marija Bursać je, sa ostalim drugaricama, iskoristila topao sunčan dan da, na obližnjem planinskom potočiću, opere nešto svo­ je odjeće i odjeće svojih drugova. Dok su muš­ karci čistili i podmazivali oružje, drugarice su prale njihov i svoj veš, krpile odjeću, "prale ča­ rape, dotjerivale s e ... Sada je Marija izgledala kao prava partizan­ ka. Umjesto klotne kiklje, crvenog pletenog džem­ pera, opanaka i košulje od domaćeg tkanja, u čemu je došla u brigadu, sada je imala gotovo kompletnu uniformu italijanskog vojnika (zelen­ kastu bluzu i hlače), a na glavi, preko bujne ko­ se upletene u debele pletenice, partizansku kapu sa crvenom zvijezdom izrezanom od ličke »crljenkape« ili dalmatinske »čoje«, što je partizan­ skim borcima darivao narod Like, Dalmacije i Krajine. Imala je i pušku, kratku »talijanku«, opasač sa po dvije bombe s obje strane, te fišeklije pune municije. Bilo je to nakon borbi koje ie Deseta kra­ jiška, zajedno sa Četvrtom krajiškom i još ne­ kim ličkim i dalmatinskim jedinicama, vodila na sektoru Knina. U tim okršajima Marijina bri­ gada je postigla zapažene uspjehe, a u borbama se naročito istakla mlada Drvarčanka Danica Materić. DRAMA DANICE MATERIC U knjizi »Krajiške brigade«, izdatoj 1953. godine, sem ostalog je zapisano da »druga žena borac \z sastava Desete krajiške brigade, pored Marije Bursać, proglašena za narodnog heroja Jugoslavije — jeste Danica Materić«, siromašna seljančica i seoski sluga, rođena 1921. godine u Trninić-Brijegu — Šipovljandma, kraj Drvara. Kada je 1927. godine, iznenada i od teške jektike, umro Jovan Materić, radnik u Fabrici celuloze, iza njega je ostalo šestoro djece: četi­ ri sina i dvije kćeri. Danica, četvtrto dijete, ima­ la je tada tek šest godina, tako da oca čestito nije ni zapamtila. Siromaštvo se uselilo u kuću poluproletera iz zaseoka Golubić, između Tminić-Brijega i Šipovljana. Negdje 1929/31. Daničin ujak Nikola Tadić, siroče iz prvog svjetskog rata, nastanjen u plod­ noj Slavoniji, u okolini Bjelovara, odvede Da5 M arija B ursać 65 �niču »kod sebe«, ali ubrzo je »da u najam« Kati Koprivnjak, iz sela Predavač. Tu je ostala sve do kraja 1936. godine. Kada se vratila u svoj rodni kraj, Danica je bila već stasala 15-godišnja djevojka. Imala je smeđu kosu, malko dugu­ ljasto lice i blage tamnomodre oči. Bila je pra­ va ljepota-djevojka. I sve ono »što je naučila u Šlavuniji« — jednu novu kulturu i običaje, druk­ čije nego u drvarskom kraju — upotpunjavalo je Daničinu skromnu ličnost. O njoj će se ubr­ zo pročuti po okolnim selima i u radničkom Dr­ varu. Počeće i zagledanja prvih momaka, ali... Ubrzo će doći strašni drugi svjetski rat i dani mladosti i Danice Materić krenuće sasvim drugim tokovima. Već od prvog dana narodnog ustanka, 27. ju­ la 1941. godine, Danica Materić će biti među pr­ vim i najaktivnijim djevojkama i ženama rad­ ničke i revolucionarne drvarske doline. Bila je član Odbora fonda, organa za snab­ dijevanje ustanika hranom, odjećom i obućom — na bazi dobrovoljnih priloga naroda. Danica Materić je ubrzo iza ustanka prim­ ljena u SKOJ, a krajem 1941. godine postaće i samom početku 1942. godine, negdje u januaru ili februaru, postala je i član Komunističke par­ tije, i to među prvim omladinkama i ženama Drvara. Valjda nijedna djevojka iz okoline Drvara nije tako brzo i uspješno politički napredovala kao Danica Materić; za nepune dvije godine, od početka ustanka do početka aprila 1943. godine i Daničine tragične smrti, mlada seljančica iz Šipovljana kraj Drvara imala je više političkih funkcija, među kojima: član Opštinskog i Sreskog komiteta KPJ, član Opštinskog i Sreskog od­ bora AFŽ-a, član Opštinskog i Sreskog odbora Narodnog fronta, član prvog Sreskog narodnooslobodilačkog odbora D,rvar itd. Danica Materić je bljesnula kao zvijezda me­ đu drvarskim djevojkama. Ali, Danica iz Drva­ ra, kojoj su sasvim slučajno nadjenuli ime naj­ veće i najljepše zvijezde, doživjeće sudbinu zvi­ jezde koja je najsvjetlija ikada pada. Početkom februara 1943. godine u prvom borbenom stroju Desete krajiške NOU brigade je preko 900 boraca. Danica Materić je zamje­ nik političkog komesara 3. čete Četvrtog bataljona. �Kada je, 7. oktobra 1943. godine, u Bugojnu, Deseta brigada ušla u sastav Pete divizije — Da­ nica Matgrić više neće biti u borbenom stroju, ali će živjeti legenda o n joj... Jenjavala je »četvrta «neprijateljska ofanziva. Glavnina snaga NOV i POJ odavno se probi­ la preko Neretve i već je u dolini divlje Drine. Uskoro će i sudbonosna bitka na Sutjesci... A, ovamo, na tromeđi Like-Dalmacije-Krajine, vode se žestoke borbe sa neprijateljem, naro­ čito sa četničkim snagama popa Đujića. Pored Desete, tu je i Četvrta krajiška, zatim jedinice slavne Šeste ličke proleterske divizije »Nikola Tesla«. Dolazi i do čuvene bitke na Golubiću, po­ red Knina. To će biti posljednji i najveći pod­ vig hrabre Drvarčanke Danice Materić. Zbog to­ ga će ona ući u legendu — postati druga žena drvarske doline koja će dobiti najviše odliko­ vanje — Orden narodnog heroja. Drvarčanka Marija Bursać je prva, a treći Orden heroja, tri decenije poslije oslobođenja, dobiće hrabra Dr­ varčanka Mika B osnie... Prema kazivanjima Daničinih saboraca i rod­ bine, zapisaćemo ono što je najbliže istini o po­ sljednjem boju i dramatičnoj smrti te odvažne djevojke. Bitka u selu Golubiću i zaseoku Kijevo sela Vrpolja vođena je 4. i 5. aprila 1943. godine. Is­ tovremeno, vršeni su napadi na selo Pađane, Strmicu i širu okolinu jugoistočno i sjeveroza­ padno od Knina. U borbama s Krajišnicima sa­ de jstvu ju i borci Splitskog NOP odreda, te ne­ ke ličke jedinice. Borbe su bile žestoke i duge. Četnici su se dobro snalazili, jer su odlično poznavali teren, pa su i italijanska dejstva bila sve opasnija. Po­ što iz pravca jugoistoka nije bilo partizanskog udara prema školi u Kijevu, gdje je bilo glav­ no neprijateljsko uporište, moralo se i odstu­ pati. Praskozorje se više pretvaralo u pravu zo­ ru. Svitao je novi dan. Odstupanje je bilo ote­ žano, a Četvrti bataljon je već bezmalo deset­ kovan. U najtežoj situaoiji našla se upravo Tre­ ća, Daničina četa; u najkritičnijem trenutku os­ tala je potpuno odsječena. U međuvremenu, čet­ nici su poiskakali iz škole i zauzeli nove položa­ je. Obruč oko prorijeđene partizanske jedinice stezao se sa svih strana. Četnioi su pozivali par­ tizane na predaju, a ovi su im »odgovorili« me­ cima, kratkim rafalima i bacanjem bombi. �68 — Juriš, drugovi! ... Naprijed, Krajišnici! ... Ura »brkata« — uzvikivala je, bodreći svoje saborce, Danica Materić. — Zalomi desno krilo... Pravac škola! — odjekivali su poklici. Između kuća-zidanica i kamenih ograda hra­ bri partizani su se probili do same škole u Ki­ jevu. Bombaši su izbili do kamena-međaša na rubu školskog dvorišta. Iz škole neprestano štekti mitraljez. Kiša metaka fijuče na sve strane... Svanulo je. Dan je oduvjek bio neprijatelj onima koji napadaju, a mogućnost za spas oni­ ma koji se brane. Taj sunčani 5. april 1943. bio je koban za djevojku iz Drvara Danicu Materić, borca-bombaša i komunistu-komesara čete. — Predajmo se, drugovi, nema nam drugog izlaza! — oglasio se teško ranjeni borac. — Partizani se ne predaju! ... Borićemo se do poslednjeg borca! — rekla je Danica i izdigla malko glavu — da osmotri. — Pokušaćemo da se povučemo! — rekao je drugi borac. — Eh, dan nas je izdao! — procijedila je Danica. Baš u tom trenu neprijateljsko tane pogodi hrabru partizanku Danicu Materić. Prema pri­ čanju mitraljesca Đure Kralja, Danicu je metak pogodio u potiljak. A prema svjedočenju drugog njenog saborca, Esada Bibanovića, Danica Ma­ terić je, u nekoj uvalici na sredini brda Mali Veljuh, pogođena metkom u grudi, pored samog srca, i to iz puške nekog četničkog kurira... Daničinu dramu, ipak, izgleda da niko nije vidio. I to je pogodovalo da se o njenoj smrti ubrzo ispletu čitave legende: o tome kako su je se četnici dokopali, kako su je i gdje mučili i ponižavali, od položaja do centra Knina, vodeći je nagu kroz narod, itd. Šta je od toga svega tačno, a što plod mašte naroda koji je uvijek veličao i pamtio svoje prave junake, teško je re­ ći, tim prije što ni poslijeratna istraživanja o tome pod kakvim je okolnostima Danica izdah­ nula nisu dala očekivane rezultate. Zna se sigur­ no da se i u toj borbi herojski borila i da je njeno tijelo, sa lješevima još 22 muškarca, zako­ pano u rupama iz kojih je ranije vađena pržina, u selu Vrpolju, odakle su joj posmrtni ostaci prenijeti 4. jula 1956. u zajedničku partizansku grobnicu u Kninu. �Poslije tih borbi oko Knina, na brigadnom savjetovanju su istaknuti i pohvaljeni mnogi ne­ ustrašivi mladi borci, a među njima, posebno, drugarice Marija Bursać, Danica Materić i Zora Danić, Marija i Zora su to, pak, primile sasvim mimo: — Borile smo se kao i ostali drugovi! — odsjekla je kratko Zora Danić. — Ne želimo ništa više nego da dokažemo da možemo sve što i muškarci! Ova borba je i borba za ravnopravnost muškaraca i žena — ob­ jašnjavala je Marija, kao da se branila od tih pohvala. Danica Materić nije više bila među živima... POSLIJE PRELEŽANOG TIFUSA Komesar Desete krajiške brigade postao je Nikola Kotle. On se nekih detalja iz tih borbi ovako sjeća: — Marija se istakla kao bombaš u jurišima. Dobrovoljno se javljala za sve! . . . Ali s proljeća 1943, u onoj golgoti četvrte ofanzive, bila je is­ crpljena i omršavila; poboljevala je, pa sam joj naredio da se povuče na lakšu dužnost, pri Šta­ bu brigade i u komoru, da se tu malo odmori od marševa i bitaka i oporavi za nove teške za­ datke. — Šta ću ja ovdje, dokona?! Hoću nazad, u četu! — bunila se, čak javno protestvovala, ali je, komesarskim autoritetom, ubijeđena da os­ tane još kratko vrijeme. Jedva je izdržala mjesec dana i, uporno tra­ žeći da ide među borce, ponovo se javila kome­ saru na raport: — Druže komesare, da ja nisam što pogri­ ješila kada me još držite u zaštitnici?! — Nisi, Marija, ali si oboljela, islabila, što bi rekli tvoji — odgovorio joj je drug Kotle, koji se i danas tog »zvaničnog« susreta s njom živo sjeća: — Znao sam joj dobro: i oca, i mater, i bra­ ću, njihove i Marijine zasluge za naš pokret, za borbu, znao da je ona mnogo dala za pozadin­ ski rad, za okupljanje omladine i djelovanje AFŽ. I sada, u borbd, prednjačila je još ovako iscrpljena. Pribojavao sam se da ozbiljno ne �oboli, pa, rekoh, da je malo poštedimo. Ali ona se ne da pa ne da. Hoće naprijed, u bombaše r opus tih. O-tišla je u svoj Treći bataljon, a s njim će, ubrzo, u svoj poslednji juriš, na Pr­ kose. Za vrijeme kratkog oporavka pri Štabu bri­ gade, u kuhinji i sa rekonvalescentima, Marija je dobila zadatak da ode u Komandu mjesta Drvar. Usput je svratila na Kamenicu, da pozdra­ vi roditelje, rodbinu i svoje suseljane, drugove i drugarice koji su ostali u selu. Došla Marija! — brzo se pronio glas kroz Kamenicu. Niko nije pitao: koja i čija Marija; svi su znali da se radi o dolasku iz brigade Marije Bursać, Jokime i Nikoline kćeri. I požurilo je, i mlado i staro, da je vidi, od nje čuje kako im je u jedinicama, da se raspi­ taju za zdravlje svojih. — Divno nam je u brigadi! Svi su živi i zdravi — kratko je odgovarala, počinjući i sama s pitanjima. — A bojiš li se, Maro, kad pucaju puške i gruvaju topovi? — pitale su je drugarice. — U početku sam se malo bojala, naročito ikad meci fijuču oko ušiju, ali sada se više ne plašim ni topovskih granata! Navikla sam i na štektanje mitraljeza. Akio se mora poginuti — svejedno je danas ili sutra, od topa ili puške. — A šta si ti u brigadi, je si li bolničarka? pripitkivali su je. — Drugovi su me ubeđivali da budem bolni­ čarka, čak referent saniteta, onda da radim u komori, ali ia sam željela da budem borac, ra­ me uz rame s drugovima. Htjela sam u mitraijesce. I postala — dobrovoljac i bombaš... — Imate li hrane i duvana? ... Gdje spava­ te?. .. Šta jedete? — redala su se pitanja. — Mogu da vam kažem da među nama vla­ da veliko drugarstvo i međusobna bratska lju­ bav i poštovanje. Ono, nema duvana, ali kada se slučajno odnekud nađe jedna cigareta — on­ da je svi od reda puše, sve dim po dim, dok ne dogori. Tako se dijeli i posljednje parče kruha! — Veselite li se? ... Ima li kola i pjesme? ... - pitanjima nema kraja, ali Marija mora dalje. — Moram vas sada ostaviti; put mi je da­ lek i naporan, a i neprijateljski avioni ometa­ ju kretanje... �— Marija, znaš li da nam je još u životu ona naša kamenička zastava, što je sašivena od tvoje crvene svilene haljine. Na njoj je i žutom svilom izvezen srp i čekić i petokraka! — doba­ cili su joj i ona je, sva razdragana, žurno nesta­ la u grmoviti kamenjar. Kako se iz ofanzive vratila gotovo bosa, otac Nikola joj je napravio opanke oputnjake od prijesne goveđe kože. U tim opancima će po­ ći i u poslednji juriš, na Prkose, u njima preležati rane, a u njima je i sahranjena, na Spasovini. Sa jenjavanjem neprijateljske ofanzive do­ šao je vrhunac još strašnije ofanzive — pjega­ vog tifusa. Opaka bolest je, na kraju, obhrvala i Mariju koja se dugo s njom hrabro hrvala. Sredinom 1943. nju su iz brigade, privremeno, uputili kudi, da se koliko-toliko oporavi od bo­ lesti. Tu ju je, u krevetu i krajnje iscrpljenu, zatekao Đura Sabljić, kada je došao da prisu­ stvuje partijskom sastanku u kući roditelja Ma­ rije Bursać, na Kamenici. — Hoćeš li, Marija, tako iscrpljena, da i daije ostaneš u brigadi? — pitao je Sablj'ić. — Ovo će me, Đuro, brzo proći — odgovo­ rila mu je. — Da vidimo sa Okružnim komitetom i sa štabom Desete brigade, pa da se više ne vraćaš bolesna i iznemogla. — Ne želim da ostanem u pozadini. Cijenim ja taj rad, ali ima za to i drugih, boljih od me­ ne. ćim malo ozdravim — odoh ja u svoju De­ setu! I — otišla je, a da još nije bila sasvim ni prezdravila. — Posljednji put je došla kući kada je nje­ na brigada naišla kroz Kamenicu — prisjeća se Marijin brat Vaso. — Iznenada je banula, obje­ sila se majci oko vrata i pitala za oca. Zatim je ušla u sobu, prišla svojem djevojačkom kovčegu koji je sada bio već skoro potpuno prazan. Ni­ je ga otvorila, već je samo malo posjedila na njemu, stavivši pušku preko koljena. Uzdahnula je i pogledom se oprostila sa svojom sobom, izljubila se sa svima nama. Dugo je majka Joka gledala za kćerkom i za kolonom boraca koja je odmicala Kamenicom - u nove borbe... �MARIJA NA PRKOSIMA Borbci na Prkosima, u kojoj je Marija Bursać doživjela svoj najblistaviji trenutak, vođe­ na je u noći između nedelje i ponedeljka, 17/18. septembra 1943. godine. O njoj je, u jednom od zvaničnih izvora o našem NOR-u, »Hronologiji oslobodilačke borbe naroda Jugoslavije 1941— 1945«, na str. 545 zabilježeno: »U s. Prkosima (kod Kulen-Vakufa) dva bataljona 10. krajiške brigade i udarni bataljon Drvarsko^petrovačkog NOP odreda IV udarne divi­ zije NOVJ napali i, poslije žestoke borbe, uni­ štili dijelove 373. legionarske divizije. Izbačeno je iz stroja oko 250 neprijateljskih vojnika, dok su jedinice NOVJ imale 22 pogi­ nula (među kojima je i borac-bombaš 3. bataljona 10. krajiške NOU brigade Marija Bursać, na­ rodni heroj) i 44 ranjena. Zaplijenjeno: 4 haubi­ ce, 10 puškomitraljeza, 1 mitraljez, 5 tromblonskih pušaka, 2 minobacača i drugo oružje.« Hrabra, ponosna i prkosna Marija Bursać uvijek je bila željna borbe, a možda nikad željnija kao uoči juriša na Prkose. Upravo susreta sa njom, dok je Deseta brigada hitala na taj za­ datak, ovako se sjeća Đorđe Torbica Đoko, pr­ voborac rodom iz Drvara, a u to vrijeme mla­ di partizanski obavještajac: — Iz predjela Bosanskog Grahova, preko Kamenice, kolona je krenula prema Prkosima. I tada sam vidio Mariju. Koračala je u koloni. Njene krupne svijetlo-kestenjaste oči kao da su bile malko potamnile. Mi'lo lice više nije bilo okruglo kao prije bolesti. Sada je bilo blijedorumeno i nekako je odavalo sjetu. Crte te inteli­ gentne i odvažne žene, druželjubive, spremne za smijeh, šalu, pjesmu i igru — dopadale su se svima. Zbog toga su, valjda, i svi željeli da su s njom, da s Marijom razgovaraju, da uz nju ko­ račaju, da se s njom smiju. — Kako si, drugarice Marija? — upitao je prolazeći, Torbica. — Odlično! Jedva čekam da čujem »ura« 1 da jumem na fašiste! Ona će, stvarno, samo koji sat kasnije, za vrijeme strahovite borbe na Prkosima, za Zorom Danić, jurišati na čelu bombaških grupa i uzvi­ kivati: �— Razbucaj, Stevanija! . . . Opkoli, Mileva! — čime su hrabri Krajišnici, zanijeti borbom, zamjenjivali borbeni poklič »ura«. Miika Knežević Mika, borac Marijine čete, sjeća se da su na Prkose krenuli sa Jelinog Po­ lja, više Tiškovca. — Spustili smo se u drvarsku dolinu i za­ noćili u Bastasima. Dalje smo išli pored Pasijaka, kraj Oštrelja, rubom Klekovače: Kolunić — Medeno Polje — Bjelaj. Noću oko 10 sati stigli smo na Prkose. Prije nego što su krenuli u napad na brdo Krmarušu, komandant bataljona Nikola Rokvić je održao kratak govor i dao borbene zadatke. Na kraju je pitao: — Drugovi i drugarice, borci, ako ima ne­ ko među vama ko se plaši da ide u ovaj okršaj — neka slobodno istupi iz stroja. Niko se nije javljao. — Ko se i malo boji, i ko će stvarati pani­ ku, neka se jaVi ! . . . — Druže komandante, imam troje male dje­ ce, a predosjećam da ću noćas poginuti! — ja­ vio se samo jedan brkajlija. — Dobro, možeš izostati! Izostao je i ostao živ. Prvi plotun na Prkosima ispaljen je, kako se sjeća Nikola Rokvić, komandant 3. bataljona Desete krajiške NOU brigade, 17. septembra u 23,10 časova: — Prikrali smo se brdu Krma ruši što smo mogli tiše i opreznije. Svi koji su imali cipele sa đonom i potkovicama — izuli su se. Cigarete su odavno ispušene! Samo šapat i gestikulacije. Ali, septembarska mjesečina bila je — kao dan. Čuje se samo veselje Nijemaca i »Crne le­ gije«, iz bunkera, gore na brdu, gdje se, očigled­ no, osjećaju bezbjednim. Pirkao je blag povje­ tarac, iz pravca njihovog osinjaka prema nama, pa smo sve čuli. U akciji na Prkosima učestvovale su slije­ deće partizanske snage: 2. i 3. bataljon Desete krajiške brigade, Udarni bataljon Drvarsko-petrovačkog odreda i Vakufska četa tog odreda, u svemu oko 700 boraca, protiv dobro utvrđenog neprijateljskog diviziona sa oko 900 odlično na­ oružanih vojnika. �— Prvi napad je bio tako silovit da smo — računajući na iznenađenje neprijatelja koji je, očevidno, bio u pijanom raspoloženju — očeki­ vali brzo likvidiranje čitave neprijateljske posa­ de na brdu Krmaruši — sjeća se komandant Rokvić. — Ali, koliko god smo mi silovito napa­ dali toliko se i neprijatelj snažno odupirao. Jedan za drugim uslijedila su tri naša ju­ riša! Bio je to pravi ratni pakao. Negdje u to­ ku drugog juriša, možda između 2 i 3 sata uju­ tro 18. septembra, kad je bilo najgušće, pored mene grunu neprijateljska granata. Eksplozija me snažno odbaci i izbi mi dah. Na sreću — nisam ni ogreban. Otresoh se od prašine, počekah sekundu-dvije da se malo raziđe dim, kad, iza obližnjeg grma — Marija. Sprovodi četiri ne­ prijateljska podoficira. — Sta je to, Marija?! — pitam je iz zaklo— Ta, vidiš i sam: uhvatila sam četiri fašis­ ta iz artiljerije — kaže mi, očito iznenađena, jer me, vjerovatno, nije vidjela u onom krkljancu. Naredih joj da nama prepusti podoficire, pa dodadoh: — Bravo, Marija! Dosta je od tebe, sad se malo povuci dok... — Nisam stigao ni da joj do kraja kažem šta sam mislio, a ona se, na ćelu voda u kome je bila oolitički delegat, već stvorila u najgušćoj vatri, oko neprijateljske baterije. Odande sam joj, u jednom od kratkih prekida pucnjave, čuo poklič i poziv: — Drugovi, drugovi, zaplijenili smo njemač­ ke topove! ... Ko zna da s njima rukuje, neka požuri ovamo. Treba neprijatelja gađati iz nji­ hovih topova!... U neposrednoj blizini zaplijenjenih njemač­ kih topova nije se našao niko ko umije da s nji­ ma rukuje. Mariji se nije odazvao niko. Onda je ona poželjela da to uradi sama. Razumije se, ni­ je išlo. Zatim je pokušala da topove ošteti i izvuče zatvarače. Dograbila se neke željezne poluge, udarala njome po cijevima. Odjeknule se u nekolike snažne detonacije. Sa ioš nekoliko boraca — bombama je oštetila zaplijenjene topove koje je bilo nemoguće izvu­ ći, a nisu dali da neprijatelju dospiju u ruke. �Ubrzo je uslijedio i novi protivnapad nepri­ jatelja. I treći naš, partizanski juriš na neprija­ teljska uporišta Prkosi, na brdo Krmaruša. Marija Bursać je za kratko vrijeme zauzela busiju pokraj zaplijenjene i oštećenje neprija­ teljske haubice. Pa opet na juriš. Pripasala je oko sebe dva reda bombi i po­ čela pritrčavati najbližim neprijateljskim bun­ kerima. Na čelu bombaša i sa njima — uništi­ la je posadu tri neprijateljska ounkera! Tada je primjetila da je jedan od njenih drugova bom­ baša pao, teško ranjen. Prišla mu je i počela da mu ukazuje prvu pomoć. Odjednom je, iznena­ da, pored same nje, eksplodirala minobacačka granata. Ranjena je u obje noge, ali joj je naj­ teže povrijeđeno stopalo desne noge. Prosto je bilo raznijeto. Skakućući na jednoj nozi, posrćući i puzeći, sklonila se u najbliži zaklon. Sada već na opasaču nije imala ni jedne bombe, sve ih je baci­ la na bunker, među topdžije. A u juriš je pošla sa njemačkim karabinom i četiri bombe, dok je usred borbe, ono kada mi je privela četiri za­ robljena podoficira, već imala novu njemačku strojnicu, nekoliko šaržera municije u torbici i čitav niz bombi na opasaću. Sve je to »poslala« legionarima zaleglim na Krmaruši. Mnogi su ta­ mo i ostali ležeći zauvijek. Sada je Marija pala, pred narednim bunke­ rom, nemoćna da, i pored sve odlučnosti i hrab­ rosti, likvidira nove posade, otima i baca bom­ be, kosi rafalima. Na teško ranjenu Mariju naišao je njen drug s Kamenice, omladinski rukovodilac Trećeg bataljona, Nikola Bodroža: — Marija, sestro, pa ti si teško ranjena?! — Muči, Nidžo, nije to ništa! — Možeš li da se sama povučeš? Ako mo­ žeš — ja bih dalje, u borbu... — Ne mogu ,izgleda, sama, ali, izdržaću ov­ dje, a ti samo hajde naprijed — udri fašiste! Dok je Bodroža kretao u novi napad čuo je n jene riječi: — Živa ne smijem pasti neprijatelju u ruke! Na to se povratio, uzeo je na rame i izvu­ kao sa poprišta najžešće borbe. Sklonio ju je nešto pozadi, na mjesto koliko-toliko zaklonje­ no od vatre. �Tu je, sem ostalih, bio i komandant Drugog bataljona Mićo šušilović, u istom protivnapadu i takođe od granate, ranjen u desnu ruku. — Tebi, druže Mićo, ruku razni jelo — rekla je Marija kada ga je čula i vidjela. — Grunu granata, a geler se zari u moju desnicu! — Eh, prokleti fašisti, platiće oni sve naše žrtve! — Najteže mi je što me rani baš u trenut­ ku kad sam nanišanio i taman htio da potegnem obaraču... — I mene, brate, rani baš kad sam htjela da pomognem ranjenom drugu! — odgovori Ma­ rija, pa nekako naglo ućuta. U međuvremenu, opkoljenom neprijatelju je, dobro utvrđenom i naoružanom, još brojča­ no jakom, stiglo pojačanje od Vrtoča; bila je to motorizovana kolona od 400 do 600 vojnika. Ta­ ko osnažen, pošao je u novi, treći po redu protivnapad. Pred tom silom, koja još nije imala samo tenkove, četvrti juriš Krajišnika je morao biti obustavljen, tim prije jer je prijetila opas­ nost od pristizanja pojačanja legionarima i od Kulen-Vakufa, odnosno njemačke avijacije, jer je već svanjivalo. Sve u svemu, paklena bitka na Prkosima, računajući i puškaranja prilikom izvlačenja ranjenika, trajala je 4 do 6 časova. Moralo se nazad, uz znatne gubitke, ali je nepri­ jatelj pretrpio teške žrtve i izgubio velik ratni plijen. HEROJSTVO ZORE DANIĆ Doja Kovačević — Grahovac je, zajedno sa Darom Grubor, Milkom Trikić i Dukom Jović, prva ponijela nosila na kojima je bila Marija. Doja je, inače, s Marijom Bursać na Prkosima bila u istoj desetini. Zajedno su tri puta jurišale i uzmicale, a četvrti put se — povukle. U toku tako dramatične borbe nabrzinu je grabljeno neprijateljsko oružje, odjeća, municija. Doja je izvukla »hrpu pušaka«, dva puškom itral jeza, tri uniforme sa svom spremom (pištoljima, opasačima, fišeklijama, bajonetima...) Kad bi se mje­ sec skrivao iza oblaka prostor su osvetljavale nje­ mačke rakete. �— Za sudbinu nekih boraca iz borbe sa Pr­ kosa nikada nismo tačtno saznali, a smrt ili ra­ njavanje mnogih smo gledali. U najbolniiem sjećanju mi je ostao prizor pogibije naše hrabre drugarice Zore Danić, iz sela Šipovljana poviše Drvara. Kad god su sumirani rezultati borbe, po­ sebno bitke na Prkosima, Zorino ime je spomi­ njano uz Marijino. Ta vitka, koštuniava crnka, bakrenastog lica, obično je bila tiha i povučena, a u borbi nezadrživa, hrabra i uvijek prva. — Razbucaj S te ... — zaustila je borbeni po­ klič za juriš ali ju je metak pogodio pravo u otvorena usta i presjekao joj glas... Na brzinu su je drugarice izvukle sa vatre­ ne linije, privukle prvoj gomili kamenja i gru­ bo zatrpale. — Tek kada smo Zoru sahranili u kamenja­ ru i razidjelili oružje, odjeću i municiju, vidjeli smo da se niko nije sjetio, niti je za to bilo vre­ mena, da sa ubijenih fašista skinemo cipele, ma­ da je i bosih među nama bilo više. Krenulo se u pravcu odakle je i počeo na­ pad. Naišli smo na Mariju Bursać, sa Kamenice i Miloša Pilipovića, sa Boboljusaka. (I Miloš će kasnije, kao i Marija, podleći ranama zadobijenim na Prkosima). Zatekli smo ih kako leže na­ sred uskog seoskog puta, krčeriika. Znali su da ćemo ih naći i ponijeti! Odatle su »civare« (nosila) ponijele četiri drugarice. A Marija je s nosila počela — da pjeva!... U izvještaju štaba Drvarskog NOP odreda štabu Petog korpusa NOVJ, ističe se i junaš­ tvo »drugarice Zore Danić, koja je pred svojim bataljonom jurišala na neprijateljske rovove i bunkere« i »bila smrtno pogođena«. Poginula je »jurišajući neustrašivo, uz vrisak i pjesmu« i bacajući bombe »na neprijateljske rovove i bun­ kere«. Zora je, kako je u izvještaju pisalo, »pred svojim bataljonom jurišala na neprijateljske ro­ vove i bunkere vičući: 'Razbucaj Stevanija!’ Na­ kon nekoliko minuta bila je smrtno pogođena«, i, u kratkom zatišju između dva juriša, »zako­ pana u kamenjaru pokraj stare ceste Kulen-Vakuf-Prkosi-Vrtoče«. Zora Danić je, prema riječima njenog stri­ ca Bogdana Danica Boška, nosioca »Partizanske spomenice 1941«, rođena 1920. godine u Selu Šipovljani, kraj Drvara. Otac Nikola, pozadinski �78 aktivist NOP-a (umro u 84. godini, u Krajišniku, kod Zrcnjanina) i m.'.ika Đurđi ja Kecman — Pe­ ru;, sa Trninić Brijega (umrla prije rata) imali su dvije kćerke: Zoru i Maru. Zora je završila četiri razreda osnovne škole u Drvaru, a zatim se uključila u rad napredne drvarske omladine. U to vrijeme održavala je čistoću u seoskom Domu kulture i čitaonici, u Šipovljanima, i sa­ ma učestvujući u kultumo^umjetničkom radu, Bila je radna i vrijedna, mještani su je voljeli i zvali je »Sirota«, jer je rano ostala bez majke. Čim je počeo narodni ustanak u Drvaru Zo­ ra se, sa ostalom omladinom Šipovljana i dru­ gih sela, uključila u razne akcije vezane za narodnooslobodilački pokret i prednjačila u selu. Tu aktivnost nastavila je i u drugoj ratnoj godi­ ni, kao skojevka. A kada je došlo do formiranja Desete krajiške brigade, Zora se dobrovoljno ja­ vila u borbene redove. Kao borac i bolničarka učestvovala je u bitkama na podnožju Dinare, oko Knina i drugim. Posljednja Zorina borba bi­ la je — na Prkosima. Poduža kolona boraca i ranjenika brzo se formirala i od Krmaruše kretala u pravcu Dr­ vara. Teško ranjenu Mariju Bur'sać drugarice su donijele do jedne kuće u selu Stjenjani, pod Čiovkom. Pored ognjišta je prostrto malo slame i preko nje čist čaršaf. Kršna planinka odmah je ranjenoj Mariji ponudila šoljicu mlijeka. Svakim minutom, zbog sve većeg isticanja krvi kroz ranu na raznešenoj peti desne noge, Marija je postajala sve bljeđa i nemoćnija. Ali, uiprkos svemu, kao da je svakim časom posta­ jala sve razdraganija, veselija. Razgovarala je sa svima. Čini se kao da je govorom htjela da otjera bolove i pomisli na ono najgore — smrt. Smogla ie snage da popije nepunu šolju tople varenike. Stalno je govorila drugaricama: — 'Ajte vi sa jedinicom, lako je za metne, stići ću ja!... Ranjenu ju je sreo i Vladio Grujić, onda skojevski aktivist. On je pripadao vodu za obezbijeđenje u Drvarsko-petrovačkom odredu. — Zaobilazeći kolonu sa ranjenicima, odjed­ nom smo čuli da neko uzvikuje parole i pjeva. Bila je to Marija Bursać. Čulo se, sa nosila: »Svi u borbu — za slobodu!«, »Naša je po­ bjeda!«, »Smrt fašizmu!«... �I pjesme su bile borbene, motivisane Mari­ jinim trenutnim stanjem zdravlja i bolovima ot­ vorene rane. Više puta je ponavljala tada veo­ ma popularnu partizansku pjdsnu »Naša borba zahtijeva — kad se gine da se pjeva!«, pa »Om­ ladinku Maru« i druge. Među ranjenicima je bila i Milka Knežević Mika, rodom iz Velikog Cvijctnića, koja je u toj borbi bacila na neprijatelja 5 »kragujevki«; za­ robila 4 neprijateljska vojnika, spasila nekolika ranjena borca i, na kraju, zadobila tri rane. PJESMOM PROTIV BOLA Poslednje putovanje smrtno ranjene junaki­ nje Marije Bursać počelo je sa Prkosa, a zavr­ šilo se u Vidovu Selu i Spasovini. Nosili su je saborci, i omladina sa terena, na putu dugom dobrih 50 kilometara. To je put po bespuću, na­ poran i za momka bez bremena. Išlo se bez odmora. A rane sjeku i peku. Bezumno bole. Mrtav znoj probija... — Jesam li vam teška? — pita, po koj'i već put, Marija one koji je nose na nosilima. — Nisi nam teška, Maro, nisi! — odgovara­ ju njeni drugovi i drugarice, novopridošli i čili mladići i djevojke, iz sela kroz koja se prolazi i koji sami podnose svoja još vitka pleća pod nosila. Marija, prkoseći smrtnim ranama i boreći se pjesmom protiv bola, baš kao bombom protiv Švabe, pjeva sa nosila: Bolna leži omladinka Mara, Sa svojom se majkom razgovara: Mila majko, budi me u zoru, Primakni me,mojemu prozoru, Da ja vidim prije bjela dana Proletersku četu partizana, I pred četom mojega dragana; Da joj vidim samo desno krilo, Mislim, majko, lakše bi mi b ilo... Stigao je sa Prkosa tužan glas i na Kameni­ cu. Marijina majka Joka, sa grupom Kameničana, sišla dolje, u dolinu Unca, da presretne par­ tizane, da kćerki, bar materinskom miloštom, vida rane: �— Mila moja majko! — pridigla se da se iz­ ljubi s Jokom. — Zašto, 'ceri, pjevaš? Zar ti je sada do pjesme! — Ne boj se majko, ne boj, sve će se dobro svršiti! — Jadno mi i prežalosnio dobro, moja Maro! — Je li, majo, tata dobro? — Dobro je mojoj kući, bogme, reklo zbo­ gom kad mi je tebe tako ustrijelilo, sokoliće moja. — Gdje su Duško i Milka?... Jesu li zdravi? — Svi smo dobno, sem tebe, muko moja, mila!... — A kako je na našoj Kamenici, šta ima novo? — Sve je dobro, milošto moja, samo da nam ti ozdraviš! — odgovara majka Joka. Čim ču da su svi njeni najmiliji dobro, da je na Kamenici dobro — Marija zapjeva: Mila majko, kad u borbu pođem, Ti ne plači, ako ti ne dođem! Naša borba zahtijeva — Kad se gine da se pjeva! Među ranjenim drugovima iz Trećeg bataljona bili su: Rajko Pilipović, teško ranjen u pre­ dio vrata (ostao živ), Rade Rodić, sa Osredaka (također prebolio rane), Obrad Ševo i drugi. Od drugarica najteže su bile ranjene: Mari­ ja Bursać — u petu desne noge, Zorica Marinković — takođe u nogu, Mika Knežević — u de­ snu nogu, ruku i glavu. Prvo su sa Očijeva, prema Drvaru i parti­ zanskoj bolnici u Vidovu Selu, odnijeli^ ranjene drugove, pa su drugaricama rekli da još čekaju, dok ne stigne omladina iz susjednih sela. Pred očima su im još lebdjele strašne ratne slike sa Prkosa, a u ušima odzvanjali pucnji i eksplozije. O tome su tiho, posljednjom snagom, razgovarale. Marija i ostale teško ranjene drugarice pre­ noćile su u Očijevu, gdje ih je njegovala m]estanka Milka Rodić, koja sada živi u Backo.i Pa­ lanci, kao kolonist: . — Vidjela sam da je najteže partizanki Ma­ riji, ali umjesto da ječi i zapomaže, ona je ti- �ho, sasvim tiho pjevušila, kao da šapuće. Eh, Marija!... Kad god se sjetim mog pokojnog si­ na Nikole, koji je junački pao kao borac Tre­ će krajiške proleterske, 1944, godine, o čijoj sam smrti samo saznala od njegovih drugova, pred oči mi izađe i slika one krasne cure sa Kameni­ ce, Marije Bursać. Dok je Marija, teško ranje­ na, sa drugaricama i drugovima ležala na nosi­ lima, kod kuće Ilije Rodica, donijela sam im pu­ nu torbu lješnika, sira, kruha i komad mesa. Pred ranjenike su ponude iznosili mještani svih sela kroz koja je kolona nosila pronošena. I kako bi kolona kretala dalje, nosila bi preuzi­ mala omladina tog sela. Tako su stigli u Vidovo Selo, na istočnim obroncima Jadovnika, gdje je bila partizanska bolnica, smještena u kućama i štalama. Prvoborac Milan Knežević, rođeni brat Mi­ ke Knežević i tada pomoćnik političkog kome­ sara — intendant partizanske bolnice broj 3 (bol­ nica V divizije) Petog korpusa, dočekao je svo­ ju sestru Miku, Mariju, Zoricu i druge ranjeni­ ke sa Prkosa i, sa ostalim osobljem, učinio sve da im se brzo pomogne. On se sjeća da je u toj grupi doneseno ukupno 43 teža i teška ranjenika. — Bolnica u koju je, dan i po poslije ranja­ vanja, donesena i Marija Bursać, bila je smješ­ tena u jednoj štali i kući u zaseoku Bajići, na Vidovu Selu. Ljekari su bili dr Kišicki, šef bol­ nice, rodom iz Zagreba, i dr Đuro Gopčević. (Saznalo se da je kasnije dr Kišicki poginuo od četnika u Ataševcu, pod Klekovačom iznad Dr­ vara. kada je bolnica evakuisana prema Mliništu. S njim je bila i njegova žena, za čiju se da­ ljnju sudbinu ne zna). AMPUTACIJA DESNE NOGE Ljekari su preduzeli najhitnije mjere i ura­ dili sve što su, u tim okolnostima i sa takvom opremom, mogli — da se spasi život teško ra­ njene Marije Bursać. Intendant bolnice Knežević se sjeća da je Mariju Bursać operisao dr Gopčević, specijalis­ ta za hirurgiju. Zapravo, trećeg dana nakon Ma­ rijina ranjavanja upravnik divizijske bolnice dr Kišicki je došao do zaključka da nema drugog 6 M arija B ursać �izlaza nego pokušati sa amputacijom njene de­ sne noge. Tada je dr Kišicki uzdahnuo i pred osobljem bolnice nekako nemoćno raširio ruke: — To je već težak tetanus! Svima je teško pala ta istina, jer im je od­ zvanjala u ušima Marijina posljednja još sasvim razgovjetno izgovorena želja: — Violjela bih da što prije ozdravim! U želji da se za Mariju pronađe lijek spase­ nja, neko je predložio da kuriri htino pođu do štaba V korpusa, odnosno njegovog sanitetskog odsjeka, ali je on bio u Ribniku, na vrelu Sane, na dan i noć hoda odavde. Dr Gopčević je tvrdio da se za Mariju ni tamo, ni nigdje ne može naći lijeka, jer joj je dobar dio krvi istekao, zatro­ van je krvi uzelo velikog maha, a nema nikakve mogućnosti da joj se da transfuzija. Iskusni par­ tizanski hirurg je još tračak nade vidio u am­ putaciji Marijine ranjene noge. Dok se o tome odlučivalo do ljekara je dopiralo pitanje, vapaj: — Jeee liii doooktor tuuu? To je pitala Marija, više u bunilu, u trenut­ ku kada bi je bolovi savladali. — Jeste, Maro, tu su — dva doktora!... — Aaaa, mooože liii mi seee pooomoćiii?! — ječala je. Čitavu noć i sljedeći dan svi su bđjeli nad Marijom. Sve što je bilo moguće, u takvoj situa­ ciji i s takvom bolničkom opremom i instrumen­ tima, preduzeto je da joj se spasi život. Na riječi dvojice ljekara i plemenitih ljudi, Kišickog i Gopčevića, o tome kako bi bilo divno kada bi se Mariji mogla dati transfuzija krvi, jedan ranjenik je poskočio: — Svi bismo joj dali svoju krv! To su bile riječi koje su dolazile iz srca sva­ kog borca iz te bolnice, a izrekao ih je^Neđo Grubor, teže ranjeni borac. On je Mariji, čim je donešena, ustupio svoj bolesnički krevet. Bio je pokretan i nije mu bilo teško da se stisne s jos jednim ranjenikom u istom krevetu, dok mu se ne pripremi drugi, samo da se smjesti teško ra­ njena drugarica. Sada je za Mariju nudio i svo­ ju krv, ali su svi znali da nema mogućnosti da joj se ona ubrizga u usahli krvotok. Polumračna sobica, u kojoj^ su, pored Ma­ rije, smještena još dva-tri najteža ranjenika, 1la je isuviše tijesna da primi sve one koji su ze- �ljeli da, makar i toplim pogledom, pomognu Mariji; da je bar vide kako, u samotnim grčevi­ ma, pjevuši — kao da se već sa svima oprašta: Pozdrav'te mi sve drugove moje, Neka hrabro na braniku stoje! Neka brane našu zemlju milu, Dok ne slome fašističku silu! Pozdrav’te ih, ja im doći neću, Kol’ko vidim, uskoro umrijeću. Ležala je na drvenom krevetu, nastrtom sla­ mom, prekrivenom bjeljenim čaršafom od konop­ lje i pamuka i domaćim vunenim biljcem. Na kraju, riješeno je da se Mariji odsječe desna noga. Dr Gopčević je rekao intendantu bol­ nice, Milanu Kneževiću, koji je stalno bio uz Mariju: — Milane, ti moraš da je dobro držiš! — Trebali bi je, doktore, opiti, da bi što lakše podnijela operaciju... — Da, ali gdje nam je ikakvo sredstvo za narkozu?! Nađeno je i neko umirujuće sredstvo, istina »na partizanski način«, no bolest je već bila uze­ la toliko maha da je Marija počela gubiti svi­ jest. .. — Donesite lampu! — zahtijevao je dr Kišickii. — Evo lampe, ali nekako neće da gori! — rekao je intendant. — Eh, zar baš sada da izda, kada nam je dragocjen svaki sekund?! — Dajte iglu, bašliju, ili neku tanku žicu — da izvučemo fitilj — tražila je bolničarka. Marija mimo leži, poluotvorenih očiju, trza se u bunilu. — Nemojte da me otkrivate! . . . Nemojteee!... Blijedo lice i tijelo probijale su krupne gra­ ške znoja: — Vvuće m'i je. Sva gorim !... Raskopčajte mi kaput!... Nemojte mi košulju razdrljivatiL. Ni kiklju!. . . — Evo, donio sam samo trn, igle nigdje ni za lijeka! — dotrča lakše ranjeni borac, koji se dosjetio čime da izvuče fitilj žmirkave petro­ lejke. �Komešanje i neprirodan tajac prekinula je opet Marija: — Evo, imam ja iglu... Drugovi!... Peto­ krake!. .. Dugmad!... Z akite!... U njedrima je!... Nije više mogla da podigne ruku do sredine grudi, već je samo trepnula — da očima poka­ že na rub košulje u koji seoske djevojke, obič­ no, zadijevaju šivaće igle, tako dobrodošle i par­ tizankama Dok joj je noga amputirana i previjana, Ma­ rija nije glasa pustila. Samo se povremeno trzala i podrhtavala. — Marija je, zapravo, i umrla pod operaaïjom! Izdahnula je a da to duže vremena nis­ mo znali, bolje reći nismo htjeli da vjerujemo u to. Marija Bursać je operisana noću 21. septem­ bra 1943, a Ijekari, koji su nad njom prebdjeli svu noć i cio dan, ustanovili su da je umrla su­ tradan kasno popodne — Umrla je, rano moja ljuta, u petak uveče, a ja sam sjedila uz nju do posljednje nade, vjerujući da će oživjeti i ozdraviti — kaže Ma­ rijina majka Joka, koja je opet doletjela s Ka­ menice, da obiđe svoju Maru, olakša joj muke. — Vode, doktore!... govorila je još poslije operacije. — Dajte joj malo mlijeka! — reče jedna bol­ ničarka u nadi da će joj to pomoći, dati više snage. — Doktore!... Viode!... Sva saaagorijevam!... — Dajte joj malo vode! — bdio je nad njom doktor. — Ne, ne, majčice moja, milaaa!... Nisam te obrukala!... — Smiri se Mano, gledaj samo kako da nad­ jačaš bolest... — I neću te obrukati, majkooo!... Ni ćaćuuu!... Ni braću!... Onda se, začas, smirila, kao da je usnula. A pred zoru se ponovo trgnu: — Naprijed, drugovi!... Juuuuuriš!... Uraaa!... Majka joj je svojim igrubim seljačkim ruka­ ma nježno trljala slijepočnice, milovala blijedo lice i razdijelila kosu na sredini širokog, već uve­ loga čega, baš kako je kosu uvijek nosila. �— Naprijed, drugovi!... Nema odstupanja!... Pob jeda je našaaa!... Smirila se kada je svanulo. Zraoi sunca su prodirali kroz prozorčić i oba­ sjali joj sada već sasvim blijedo lice. I ona je, poslednjim atomom snage — kroz već poluzatvo­ rene zube, bijele baš kao dva niza bisera — pre­ ko skoro ukočenih usana — prozborila posljed­ nje riječi, poslednju poruku, poslednju pjesmu prkosa i ponosa: Naša borba zahtijeva Kad se gine da se pjeva. .. Smirivao se dan, 22. septembra 1943. Smrt |e nastupila sa sutonom. Zauvijek su se zaklopi­ le i ugasile one krupne Lijepe oči boje kestena. Oči Marije Bursać. Osvanula je i subota, 23. septembar ratne 1943. godine. Pod planinom Jadovnikom, u Vidovu Selu, jad je bio u srcima svih prisutnih. Ćutke, suz­ nih očiju, Marijini drugovi, osoblje Partizanske bolnice, drugarice sa Kamenice, najuža rodbina, spremali su se za posljednje Marijino putovanje — od Vidova Sela, preko Drvara, do groblja na brežuljku Spasovine, podno njene rodne Kame­ nice. Čim se pronijela vijest da je podlegla rana­ ma hrabra partizanka Marija Bursać, sa Kame­ nice je došla omladina, njena rodbina, drugovi iz Drvara i okolnih sela. Među rukovetima posljednjeg ljetnjeg polj­ skog cvijeća, kraj mrtvog Marijinog lica, bilo je i nekoliko sasvim svježih svjetloljubičastih stru­ kova mrazovca. Oni, kao prvi glasnici jeseni, ospu planinske livade i proplanke na rubovima Klekovače. Sada i ovdje oni su bili simboli Ma­ rijine posljednje jeseni — mrazovci kraj mrtve Marije. Na seoskom groblju, pored crkvice na Spasovini, slegla se, tako reći, čitava drvarska kot­ lina. Okupili su se narod i vojska, doslovno sve što je saznalo za Marijinu smrt i moglo doći na njen posljednji ispraćaj. Bilo je tu nekoliko sto­ tina mladića, djevojaka, djece, starijih i starčadi. Svi su bili nijemi, pognutih glava. Komunista, bombaš, politički delegat voda i heroj-djevojka Marija Bursać, sahranjena je �s najvećim partizanskim počastima. Pored osta­ log, kulturna ekipa je otpjevala Lenjinov po­ smrtni marš. Odjekivalo je Spasovinom: Vi padoste žrtvom, vi dadoste sve, Krv , život, mladost, radi slobode.. . Rukoveti cijeca i vijenci pored odra. Drveni sanduk prekriven zastavom, onom kameničkom napravljenom od Marijine curske cr­ vene haljine. Na njoj je ona svojom rukom, zlat­ nim navezom, izvezla srp i čekić i petokraku zvijezdu. Donesen je i vezeni peškir od bijelog doma­ ćeg tkanja, koji je Marija sebi za udaju pripre­ mila. On je, po drevnom običaju, prebačen pre­ ko drvene krstače. Na peškiru je, crvenim nave­ zom, bilo izvezeno poviše resa-kita: »MARA BURSAĆ« i »SRETNI SVATOVI«. Umjesto svatova i velikog slavlja — evo sahra­ na — mrtve Marije djevojke. Pored ostalih, od Marije se, u ime njene De­ sete krajiške NOU brigade, oprašta Veljko Ražnatović, pomoćnik političkog komesara i omladin­ ski rukovodilac u politodjelu brigade. Nad otvorenom rakom se od Marije Bursać posljednji oprašta njen brat Duško, sekretar Sreskog komiteta SKOJ-a za Drvar: — Draga sestro Marija, od tebe se opraš­ tam kao od sestre, člana SKOJ-a i Partije i hra­ bro pale partizanke... Ti si bila primjer naše herojske borbe, kako u pozadini tako i na fron­ tu. .. Nisi žalila svoje mladosti... Ni mi nećemo žaliti ni svoje živote — da istrajemo do konač­ ne pobjede nad fašizmom. I sloboda će nam do­ ći!... Ostaćeš vječno u sjećanju svoje braće i se­ stre, roditelja i rodbine, u vječitoj uspomeni ci­ jelog naroda Drvara i okoline... Tvojim prim­ jerom poćiće hiljade mladića i djevojaka naše domovine... Dok je masa stajala oko odra, njemački avio­ ni su dvaput nadlijetali drvarsku dolinu. Ipak, niko se nije pomjerio; Kamenica i narod čitavog drvarskog kraja dostojanstveno i hrabro su se opraštali od svoje slavne kćeri... Tako je sahranjena Marija Bursać, u groblju na domak rodne Kamenice — na Spasovini. �MARIJA VJEČNE MLADOSTI Tako je umrla jedna mladost — da bi vječ­ no živjela jedna legenda. Marija vječne mladosti! Pjesmom je i smrti prkosila... Desetak dana kasnije, 12. oktobra 1943, štab V korpusa NOVJ je predložio da se Marija Bursać proglasi za narodnog heroja, što je usvoje­ no, i ona je, kao prva žena u zemlji, dobila to najviše priznanje domovine za podvige u borbi za slobodu. Priznanje Mariji je i Titova pohvala krajiš­ kim ženama i omladini, i njegova ocjena da »voj­ ska koja ima takvu pozadinu, takvu omladinu i takve žene — mora biti nepobjediva!...« Ostala je o Mariji Bursać i pjesma Branka ćopića. O Mariji se često govori i dosta piše — kao o primernoj kćeri svoga naroda, a za ovu pri­ liku navodimo samo dio napisa o njoj iz Zbor­ nika »Narodni heroji Jugoslavije« (prvo izdanje): Marijini roditelji, Jovanka i Nikola �»U plejadi boraca narodnooslobodilačkog ra­ ta koje je dao junački narod Drvara, posebno se ističe ime Marije Bursać, prve žene u Jugo­ slaviji koja je dobila zvanje narodnog heroja. Kad se narod drvarskog kraja 1941, pod zasta­ vom Komunističke partije, masovno digao na ustanak protiv fašističkih okupatora i domaćih izdajnika, među ustanicima sela Kamenice bila je i obična, nepismena djevojka Marija Bursać sa svojom sestrom i dva brata. Tada, van rodnog sela potpuno nepoznato ime te djevojke, za ne­ punih tri godine postalo je simbol hrabrosti i odanosti narodnooslobodilačkoj borbi i narod­ noj revoluciji u Jugoslaviji...« Marija Bursać je jedan od 4.600 boraca i 18 narodnih heroja čiji je zavičaj današnja dr­ varska opština. Drvar je jedan od osam grado­ va heroja u zemlji, a njegov ratni okružni ko­ mitet SKOJ-a takođe je proglašen za narodnog heroja. Veliko priznanje ovom kraju su i riječi vođe revolucije Tita, koji je rekao da »Drvar spa­ da u onaj mali broj mjesta koja su od prvih da­ na ustanka 1941. godine do završetka rata bila žarišta narodnog ustanka; Drvar je bio mali grad koji je čvrsto nosio buktinju revolucionarno-oslobodlilačkog pokreta u našoj zemlji«. Sama Kamenica, iako jedno od manjih sela drvarskog kraja, dala je 235 boraca NOVJ, me­ đu kojima su i 34 drugarice. Od boraca koji su preživi jeli rat 43 su nosioci Spomenice 1941, a selo je imalo i 63 žrtve fašističkog terora. Drvarčanka sa Kamenice Marija Bursać je, kako je rečeno, prva Jugoslovenka koja je odli­ kovana Ordenom narodnog heroja. Dosad je to najviše priznanje za ratne zasluge dobila 91 že­ na. Posljednja među njima, i posljednja uopšte od 1.322 nosioca tog odlikovanja jeste šesnae­ stogodišnja Drvarčanka Mika Bosnie iz Vrtoča (odlikovana 17. maja 1974, povodom proslave ju­ bileja operacije Desanta na Drvar). Rođena 1928. godine, kao jedna od sedmoro djece Jelice i Pera Bosnića, Mika je na početku ustanka imala tek 12 godina. Ipak, i ona se, kao i svi njeni ukućani, kao i čitav narod Drvara, uključila u oživotvorenje borbene parole: »Svi na front — sve za front!« Sa ostalom omladinom je prikupljala hranu, odjeću i obuću za ustani­ ke, pisala i lijepila parole po gradu, obavljala kurirske zadatke u pozadini... �U proljeće 1944. godine Mika Bosnie je prim­ ljena u SKOJ, a neposredno pred desant na njen rodni grad, čij!i je cilj bio uništenje voćstva re­ volucije, bila je kurir pri Komandi mjesta Drvar. Isticala se na svim zadacima. Za vrijeme fašističkog desanta na Drvar, Mi­ ka Bosnie, djevojka borac koja se do tada ni po čemu nije razlikovala od stotina Drvarčanki koje su svim srcem radile za narodnooslobodilački pokret — učinila je, kako je zapisano u knjizi »Narodni heroji Jugoslavije« (Izdanje »Mladosti«, Beograd 1975) »izuzetan podvig — primjer he­ rojstva omladine Jugoslavije u naro.inooslobodilačkom ratu«. Neposredno pred desant, u Drvaru je formi­ rana tenkovska četa 1. proleterskog korpusa. Ona je izvodila vježbe u okolini Drvara, tako da Su Drvarčani poznavali naše tenkove i njihovu po­ sadu. »U toku borbe protiv neprijateljskih pado­ branaca, jedan partizanski tenk našao se u opas­ nosti. U tenku su bili Dragoslav RadosavLjević — Soča, komesar tenkovske čete, vozač Spaso Đurašković i nišandžija Jelača. U jednom trenut­ ku Nijemci su na tenk nabaciLi ćebe, tako da je vozaču bio zaklonjen vidik. Svi članovi posade bili su ranjeni i prijetila je opasnost da padnu u ruke fašistima. U tom kritičnom trenutku po­ red tenka je prolaziila grupa zarobljenih Drvarčana, koje su Nijemci sprovodili. Među njima bila je i šesnaestogodišnja skojevka Mika Bos­ nie. Uviđajući opasnost u kojoj se našla posada tenka, Mika je iskočila iz kolone zarobljenika, pritrčala tenku i zbacila ćebe. Ranjenom vozaču ponovo se otvorio vidik, pokrenuo je tenk i na­ stavio borbu. Razbjesnjeli Nijemci, kojima je plijen tako iznenada izmakao, okomili su se na hrabru skojevku i sasjekli je bajonetima...« Kasnije su Drvarčani, očevici junaštva skojevke Mike Bosnie iz sela Vrtoča, kazivali da se on a... »otela iz ruku njemačkih padobranaca«, te da je« ... smrtno ranjena iz njemačkog auto­ mata — posljednjim samrtnim grčem — svukla zapaljeno ćebe sa vizira partizanske tankete«... Za vrijeme fašističkog desanta čitav Drvar je pružio nadčovječanski otpor, a najrječitiji pri­ mjeri za to su herojska pogibija čitavog Okruž­ nog komiteta SKOJ-a, na čelu sa sekretarom Duškom Bursaćem, rođenim Marijinim bratom, junaštvo skojevke Mike Bosnie i podvizi mno- �gih drugih, znanih i neznanih. Prema zvaničnim podacima za vrijeme desanta poginulo je oko 700 boraca i građana od kojih 370 Drvarčana i Drvarčanki. Među Drvarčanima poginulim 25. ma­ ja 1944, za vrijeme desanta, bila je i Mikina maj­ ka Jelica i brat Zdravko. Samo nekoliko dana kasnije njemački padobranci su ubili i drugog Mikinog brata, Đorđa. Otac Pero i najmlađa ses­ tra Radmila umrli su od pjegavog tifusa, u pro­ ljeće 1943. godine. Tako je od devet članova po­ rodice Petra i Jelice Bosnie iz sela Vrtoča kod Drvara, ostalo samo troje: sestre Dušanka i Dobrila i brat Vlado. Dušanka je za vrijeme de­ santa takođe izvedena na strijeljanje, ali je, pu­ kim slučajem, teško ranjena uspjela da se izvu­ če iz gomile lješeva i sakrije na tavanu obliž­ nje kuće, odakle je posmatrala kako joj Švabe ubijaju sestru Miku. Tako je šestoro Bosnića od­ nio strašan ratni vihor, a četvoro od njih je pa­ lo u paklu desanta. Ostaci partizanskog tenka danas stoje ispred drvarskog muzeja, podno Titove pećine, koji svo­ jim eksponatima podsjeća i na stravični i he­ rojski 25. maj 1944, što je najljepši spomenik i skojevki — heroju Miki Bosnie. Drvar, grad heroj, rastući i razvijajući se u socijalističkoj domovini, čuva uspomenu na svoju slavnu prošlost, na heroje među kojima su a tri djevojke: Marija Bursać. Danica Materić i Mika Bosnie. Prva od njih, Marija Bursać, u pjesmi opjevana, simbol je sto hiljada žena — boraca Jugoslavije: Ide brigada, nosi Domovinu i dijete raste, čarobna bajka nad njime nevidljivo Marija bdije i diše toplinom — djevojka i majka. ��RIJEČ AUTORA Više od četvrt vijeka sam, istrajno i s povre­ menim prekidima, prikupljao sjećanja i tragao za pojedinostim a vezanim za život i djelo seoske djevoj­ ke sa Kamenice Marije Bursać, prve žene narodnog heroja Jugoslavije. Sada pred javnost izlazim sa ovom hronikom o Mariji Bursać, satkanom od sjećanja njene rodbi­ ne, Kameničana i saboraca. Priznanje i ohrabrenje su mi riječi iz recenzije druga Nikole Kotle, pred­ ratnog kovača i istaknutog komuniste sa Kamenice: »Naročita vrijednost rukopisa je u tome što o Ma­ riji govori mnogo ljudi, njenih seljana, drugarica i drugova, boraca i rukovodilaca — kroz čitav njen životni put — što čini jednu veliku kolektivnu isti­ nu o liku Marije Bursać,'narodnog heroja«. Drug Kotle mi je, svojim kazivanjima, prijedlo­ zima i primjedbama na rukopisu, značajno i svesrd­ no pomogao u radu na konačnom oblikovanju ove hronike, zbog čega mu se najsrdačnije zahvaljujem. Takođe su zaslužili moju iskrenu zahvalnost, za svoja nadahnuta kazivanja o Mariji Bursać i vre­ menu u kome je stasala u borca i heroja: njeni ro­ ditelji Joka i Nikola, braća Dragan i Vaso, zatim Velimir Stojnić Veljo, Vaso Trikić, Nikola Rokvić, Mika Grbić, Savo Pužić, Đorđe Torbica, Mika i Mi­ lan Knežević, Duka Bačkonja, Mira Bujić-Morača, �Milan Bosnie, Pera M. Pilipović, Milan Trninić, Bog­ dan Danić Boško, Duško Kurbalija i dr. Prilikom pisanja ove knjige o Mariji Bursać ko­ ristio sam se i slijedećom literaturom: 1. Hronologija oslobodilačke borbe naroda Jugo­ slavije 1941—1945; 2. Zbornici dokumenata iz NOB-a; 3. Krajiške brigade, 4. Sabrana djela Branka ćopića; 5. Bilten Vrhovnog štaba NOV i POJ; 6. Napisi iz listova »Radnička volja«, »Prosvetni pregled« i »4. jul«; Knjigom Milana N. Zorića »Dr­ var u ustanku«; Zbornik narodnih heroja Jugoslavi­ je« (prvo i drugo izdanje). ��SADRŽAJ Prva žena narodni heroj Bursaći sa Kamenice Djetinjstvo kameničke čobanice Spremljeno ruvo djevojačko Štrajk drvodeljskih radnika Partija priprema kadrove Dolaze zbiljski dani Vicuka, Marijina ljubav Kamenica — centar ustanka Marija postaje skojevka Prvi ustanički dani Kameničani na barikadama Darovano ruvo djevojačko Otimanje žita neprijatelju Komesar radne čete Clan Komunističke partije Mombaš Desete krajiške brigade Drama Danice Materić Poslije preležanog tifusa Marija na Prkosima Herojstvo Zore Danić Pjesmom protiv bola Amputacija desne noge Marija vječne mladosti Riječ autora 5 9 14 19 22 26 29 34 38 42 45 47 51 54 56 59 61 65 69 72 76 79 81 87 92 ���� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Knjige Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context M Knjiga Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Marija Bursać - životni put i revolucionarno delo Subject The topic of the resource Život narodne herojke Marije Bursać Creator An entity primarily responsible for making the resource Božo Majstorović Publisher An entity responsible for making the resource available NIRO, "Dečije novine", Gornji Milanovac Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1978. Rights Information about rights held in and over the resource Nepoznato Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource PDF Language A language of the resource SH Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 50-M Coverage The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant 100 str. Source A related resource from which the described resource is derived https://www.memoryoftheworld.org/ biografija Božo Majstorović Marija Bursać narodna herojka