63 10 689 http://afzarhiv.org/files/original/208fc66ffbada4b1b300dc161de780db.pdf 99fe9dab878e8f09cbc0344d3fa57aa3 PDF Text Text ��PARTIZANKE Žene u Narodno oslobodilačkoj borbi Izdavač: CENZURA Branimira Ćosića 5, Novi Sad Produkcija: Alternativna kulturna organizacija – AKO Vojvode Bojovića 13, Novi Sad Urednici: Daško Milinović Zoran Petakov Prelom i priprema za štampu: Nataša Milićev Dizajn korica: Daško Milinović Štampa: Zola Print, Novi Sad Tiraž 500 primeraka Novi Sad, 2010 Projekat podržala: Rosa Luxemburg Stiftung, Southeast Europe Svako kopiranje i dalje korišćenje tekstova iz knjige je dobrodošlo (izuzev upotrebe u okviru rasističkog, seksističkog, fašističkog konteksta). �PARTIZANKE Žene u Narodnooslobodilačkoj borbi ��Sadržaj Uvod.........................................................................................................................9 Gordana Stojaković, SKICA ZA PORTRET: ANTIFAŠISTIČKI FRONT ŽENA VOJVODINE 1942–1953..........................................................................13 Ida. ..........................................................................................................................40 . Eta............................................................................................................................48 Danica.....................................................................................................................52 Jelena.......................................................................................................................56 Olga.........................................................................................................................60 Skraćenice. .............................................................................................................68 . Slike.........................................................................................................................72 Gordana Stojakovic, Outline for a Portrait: Women’s Anti-fascist Front of Vojvodina 1942-1953.....................................79 Ida. ........................................................................................................................104 . Eta..........................................................................................................................114 Danica...................................................................................................................118 Jelena.....................................................................................................................122 Olga.......................................................................................................................126 Abbreviations......................................................................................................134 7 �8 �UVOD „Ko kontroliše prošlost, kontroliše budućnost, a ko kontroliše sadašnjost kontroliše prošlost“ – Džordž Orvel, 1984 U Srbiji se državnim projektom istorijskog revizionizma već dve decenije pokušavaju izbrisati sva dostignuća Narodnooslobodilačke borbe. Želja nacionalističkih vlastodržaca je da se Narodnooslobodilačka borba marginalizuje i prepusti zaboravu. Antifašistička, herojska borba partizana, njihove žrtve i uspesi u borbi protiv nacističkog i fašističkog okupatora tokom četiri godine rata, potiskuju se iz zvanične istorije. Umesto istine nudi nam se četnički falsifikat, izmišljeni nacionalni „antifašistički pokret“ koji se u Drugom svetskom ratu borio na strani fašista. Rehabilitacija pravedno osuđenih kolaboracionista i kvislinga sve je češća pojava, a nije retkost da danas u Srbiji umesto narodnih heroja ulice nose imena kolaboracionista koji su ih ubili pomažući fašističkom okupatoru. Vođeni željom da se ovom pogubnom procesu suprotstavimo i pomognemo da se antifašistička tradicija u Srbiji ne izgubi odlučili smo da napravimo ovo istraživanje na temu Narodnooslobodilačke borbe. Sa druge strane, bili smo takođe svesni da istorija žena i ženskog pokreta nije do sada bila predmet istraživanja u našoj istoriografiji. Opterećena velikim datumima, borbama i ratovima, istoriografija je izgubila interes za običnog čoveka i podjednako važne napore za kulturni napredak društva, čiji su nosioci bile i žene. Rad na pisanju ove knjige bio je uslovljen dvema činjenicama. Zapostavljanjem antifašističke tradicije i marginalizovanjem Narodnooslobodilačke borbe u Drugom svetskom ratu, kao i upadljivim nedostatkom autentične ženske istoriografije odnosno uloge žena u Narodnooslobodilačkoj borbi, koja nije u dovoljnoj meri istražena, a još manje prezentovana javnosti. Sa stanovišta istoriografije u Evropi je već sasvim prihvaćeno istraživanje ženskog pokreta iz ugla feminističke teorije i metodologije koja podrazumeva „slušanje autentičnih glasova žena“. Zato su u ovoj knjizi sabrana iskustva žena učesnica Narodnooslobodilačke borbe. Iskustva koja svakodnevni život donosi, koja su za žene drugačija od onog što je u zvaničnoj istoriji zapisano. Zvanična istorija veoma šturo iznosi podatke o ženama u Narodnooslobodilačkom pokretu. Doprinos žena oslobađanju Jugoslavije od nacizma i fašizma ne nalazi se u udžbenicima. Važno je znati da se tokom Narodnooslobodilačke borbe naroda Jugoslavije od jula 1941. do maja 1945. godine u redovima Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije borilo preko 100.000 žena, od kojih je oko 25.000 poginulo. Pored njih, veliki broj žena učestvovao je u radu u pozadini. Pod rukovodstvom Komunističke partije Jugoslavije tokom Narodnooslobodilačke borbe osnivane su organizacije žena koje su bile različite jer su uslovi bili drugačiji u pojedinim krajevima Jugoslavije, ali su ciljevi svima bili isti – oslobođenje žena od okupatora, ali i od njene zavisnosti i neravnopravnog položaja u društvu. Od oko 1.700.000 Jugoslovena, koliko je stradalo tokom Drugog svetskog rata, oko 620.000 bile su žene, a samo u logorima ih je ubijeno više od 282.000. 9 �Od 91 žene, koliko je proglašeno za narodne heroje, 73 su poginule tokom NOB-a, dok je samo njih 17 odlikovano za života. Žene su se masovno uključivale u Narodnooslobodilački pokret – kao delegati, politički komesari, komandiri, referenti saniteta, bolničarke, borci, puškomitraljesci, bombaši, partijski i skojevski rukovodioci i odbornice Narodnooslobodilačkih odbora. Početkom rata osnivani su mesni, opštinski i gradski odbori žena, a posle velikih uspeha postignutih u borbi tokom 1941. i 1942. godine, došlo je do stvaranja posebne ženske organizacije – Antifašističkog fronta žena Jugoslavije osnovanog 6. decembra 1942. godine u Bosanskom Petrovcu. Na Prvoj zemaljskoj konferenciji Antifašističkog fronta žena Jugoslavije, održanoj od 5. do 8. decembra 1942. godine u Bosanskom Petrovcu u prisustvu 166 delegatkinja iz raznih krajeva Jugoslavije (izuzev Slovenije i Makedonije), jedinica NOV i POJ i vojnopozadinskih organa vlasti – izabran je Centralni odbor AFŽ Jugoslavije od 20 članica koji je objedinjavao rad pokrajinskih rukovodstava AFŽ. Za predsednicu AFŽ izabrana je Kata Pejnović. Zbog ovakvog, rekli bi smo nepravednog, marginalizovanja uloge žena u Narodnooslobodilačkom pokretu, zbog zapostavljanja žena u zvaničnoj istoriografiji i u vreme SFRJ, a pogotovo posle raspada zajedničke države, smatrali smo da neposredne učesnice Narodnooslobodilačke borbe treba da dobiju više prostora. Njihova sećanja čine veći deo ove knjige. Svaka od njih je aktivno učestvovala u antifašističkoj borbi. Nijedna od njih nije slučajna pojava i usamljeni heroj. Iznikle su u strašnim godinama rata. Stajale su u prvim redovima borbe za oslobođenje zemlje od fašističkog okupatora, borbe za izgradnju novog društva. Svaka od njih je pored opštih zadataka radila na okupljanju žena u redove Narodnooslobodilačkog pokreta, na edukaciji žena u toku Narodnooslobodilačke borbe. Neposredno, kao organizatorke ženskih organizacija, ili dajući primer ostalima kao bolničarke, ilegalke na okupiranoj teritoriji, ili boreći se rame uz rame sa muškarcima na prvoj liniji fronta, one su postale izraz snage, težnji i opredeljenja velikog broja žena u tadašnjoj Jugoslaviji. U tom vremenu obeleženom nadljudskim naporima, kad je moralna vrednost čoveka merena doprinosom u borbi one su zauvek srušile predrasude o manjoj vrednosti žena u odnosu na muškarce. U njihovim sećanjima preovladava mišljenje da je bilo dovoljno ukazati ženama poverenje, tretirajući ih (po prvi put u istoriji) kao jednake sa muškarcima, i one su svojom snagom, hrabrošću i ljubavlju prema slobodi dokazale da su to poverenje apsolutno zaslužile dajući nemerljivi doprinos izgradnji naprednijeg i slobodnijeg društva. Nije slučajno da je ogroman broj žena dao poverenje KPJ. Opredeljivanje za NOB i KPJ proizlazilo je iz činjenice da borba protiv fašizma pod vođstvom KPJ nije bila samo borba za oslobođenje zemlje od fašističkog okupatora, već da se u isto vreme vodila borba i za oslobođenje žena od okova patrijarhata. Kada su nosile oružje, stajale na barikadama i kad su uzdignuta čela hrabro odlazile u borbu, svaka žena se borila za sebe, ali i za bolji položaj svih žena u društvu. Svaki dan borbe, svaka žrtva koje su dale bila je odraz dubokog ubeđenja u praved10 �nost borbe koju vode, kao i činjenice da sa opštom slobodom dolazi i novi društveni poredak u kojem će ženama biti garantovana puna društvena i lična ravnopravnost. Ova knjiga je namenjena pre svega mladim ženama koje danas nastavljaju borbu za svoju emancipaciju i oslobođenje. Na planu borbe za ravnopravnost žena nema konačno osvojenih pozicija. Da bi se stečeno uspešno održalo potrebno je sačuvati iskustvo koje su žene ugradile u sve napore da poboljšaju sopstveni položaj u društvu. Zato ove žene nisu samo učesnice Narodnooslobodilačke borbe već i deo istorije i kolektivne svesti. One su dale veliki doprinos u borbi žena ne samo protiv fašizma već za jednakost, slobodu i emancipaciju društva u kojem živimo. Daško Milinović Zoran Petakov 11 �12 �Gordana Stojaković SKICA ZA PORTRET: ANTIFAŠISTIČKI FRONT ŽENA VOJVODINE 1942–1953. U ovom radu sam dala osnovne podatke o osnivanju, radu, rezultatima rada i gašenju Antifašističkog fronta žena (AFŽ) Vojvodine (1942–1953), organizacije koja je bila sastavni deo AFŽ-a Srbije i AFŽ-a Jugoslavije – krovne organizacije za sve druge republičke organizacije AFŽ-a. Cilj mi je bio da pobrojim osnovne zadatke AFŽ-a kroz čiju realizaciju je omogućeno ženama da premoste vekovna potiskivanja u okvire privatnog, kućnog kruga. U ovom radu sam dala činjenice o važnosti AFŽ-a kao ženske organizacije koja je imala ključnu ulogu u dalekosežnom projektu emancipacije žena u socijalističkoj Jugoslaviji u periodu 1945–1953. Antifašistički front žena Jugoslavije je bila masovna, frontovska organizacija nastala 1942, tokom II svetskog rata sa ciljem da okupi i organizuje žene za borbu protiv okupatorskih vojski i njihovih saveznika. Zadaci su se tokom vremena menjali u zavisnosti od društveno-političkih i istorijskih uslova u kojima je organizacija delovala i potreba koje je život nametao. Tokom NOB-a,1 prioritet je bio borba za oslobođenje, da bi se u godinama posle rata ciljevi organizacije prilagodili novim okolnostima života i rada. Posle oslobođenja Jugoslavije masovni priliv žena u AFŽ doprineo je da se formiraju, pored „zemaljske“ (AFŽ Jugoslavije), mesne i rejonske zatim sreske, opštinske, pokrajinska i republičke organizacije. U Vojvodini je rad AFŽ-a bio usmeren i na uključivanje žena svih etničkih zajednica. AFŽ je bio kolektivni član Narodnog fronta,2 ali je to, po masovnosti, elanu, rezultatima rada, u periodu obnove i izgradnje zemlje bila izvorna ženska organizacija sa elementima političke organizacije. Period rada AFŽ-a podelila sam u tri ciklusa: 1942–1945, 1946–1949. i 1950–1953. Prvi ciklus bio je period stvaranja organizacije kada je moguće pronaći primere da su u toku NOB-a žene preuzimale inicijativu i izlazile iz okvira direktiva. Drugi ciklus je bio period širenja, jačanja organizacije i velikog angažovanja žena na obnovi i izgradnji, ali i na planu edukacije, političkog angažmana i ulaska u privredu. Treći ciklus je period stagnacije i gašenja organizacije gde se na nivou retorike pominju aktivne ženske uloge (ekonomski samostalna žena, politički i društveno aktivna), ali se na nivou realnosti promovišu ženske uloge iz ekonomije nege i brige. 1  Narodnooslobodilačka borba 1941–1945. 2  Narodni front je formiran 1945. od organizacija Jedinstvenog narodnooslobodilačkog fronta koje su formirane posle II zasedanja AVNOJ-a. Ciljevi su bili: nezavisnost Demokratske Federativne Jugoslavije, federativno uređenje nove države, republičko državno uređenje, bratstvo i jedinstvo među narodima, ravnopravnost naroda, zatim čitav korpus iz oblasti radnog prava i socijalne zaštite radnika i za učešće žena u svim oblastima političkog i društvenog života. Videti: Petranović, B. (1981) Istorija Jugoslavije 1818–1978, Nolit, Beograd, str. 391. 13 �AFŽ je bio neophodna stepenica procesa emancipacije u socijalističkoj Jugoslaviji. Ženama je bilo potrebno da istraže sopstvene mogućnosti u oblastima u kojima im delovanje do tada nije bilo dopušteno: samostalno organizovanje akcija (i političkih), učestvovanje u vlasti (od narodnooslobodilačkih odbora i seljačkih radnih zadruga do Narodne skupštine FNRJ3), organizovanje svakodnevnog života (setve, žetve, edukacija, priredbe, pomoć svima koji su ugroženi...). To je bio težak zadatak, jer su i dalje bile odgovorne za sve porodične obaveze. Da bi ravnopravno sa muškarcima učestvovale u političkom, privrednom i kulturnom životu zemlje morale su da se organizuju i pripreme za sve pobrojane zadatke. Edukaciju, ili kako se to tada nazivalo „kulturno uzdizanje žena“, vodile su i osmišljavale žene za žene, potpuno svesne da je potrebno da široki sloj žena bude obrazovan kako bi mogle da koriste sva prava koja su u novoj, socijalističkoj Jugoslaviji imale. Na vlast su u Jugoslaviji 1945. došli komunisti koji su, od osnivanja Socijalističke radničke partije (komunista),4 usvojili načelo ravnopravnosti žena. Ali, ženska prava (koja su posle II svetskog rata zakonski regulisana) nesamostalnim, neobrazovanim i neobaveštenim ženama ne bi bila od koristi. Iskustvo žena u okviru AFŽ-a oslanja se i nastavlja na iskustvo organizovanja žena u radničko-komunističkim organizacijama5 počev od dvadesetih godina XX veka. Podjednako važno je bilo i iskustvo ženskih građanskih6 i feminističkih organizacija u Vojvodini, koje su pored humanitarne funkcije imale i programe edukacije za žene, ali i političke zahteve. Mnoge od tema pokrenutih u tim, građanskim i feminističkim organizacijama preuzete su i razvijene u sistemu AFŽ-a, u obliku koji je diktirao politički trenutak. Socijalistička ideologija emancipaciju žena nije posmatrala van sistema radništva (radničke klase) i zato se mera ženske emancipacije, pre svega, određivala u odnosu na prava iz oblasti rada. Ekonomska samostalnost jednog broja žena je velika tekovina socijalističke Jugoslavije. Ona nije lako izborena – bio je to, u novijoj istoriji, proces najmasovnijeg okupljanja žena na izvršenju projekta obnove i izgradnje zemlje tokom kojeg je ideološki, zakonski i finansijski podržan projekat obrazovanja žena i njiho- 3  FNRJ – Federativna Narodna Republika Jugoslavija, proglašena 1945. 4  U okviru Socijalističke radničke partije Jugoslavije (komunista) osnovan je Sekretarijat žena socijalista (komunista) sa zadatkom da propagira jednakost za muškarce i žene bez obzira na zanimanje, naciju ili veru, sa posebnim naglaskom na pravo glasa za muškarce i žene. Neda Božinović svedoči da je Sekretarijat žena socijalista (komunista) „napravio program organizovanja žena preko socijalističke partije, ali zbog visokog stupnja samostalnosti i vrlo nezavisnog programa rada, koji su te žene izborile, napravljen je dogovor da Sekretarijat deluje u okviru sindikata. To se dešavalo... 1920-21. Činjenica da su ih podredili sindikatu, odnosno partiji, znači da su ih ukinuli. Onda su se najaktivnije žene u tom pokretu i priključile opoziciji... Većinu među članovima KPJ činili su radnici koji nisu marili mnogo za ženske probleme, a nisu mnogo ni znali. Takva situacija je bila sve do 1933. kada je Blagoje Parović prvi pokrenuo pitanje ravnopravnosti žena. Njemu su se pridružile žene koje su se tada okupile u KPJ...“ (Stojaković (ured.), 2002:49). 5  Videti: Kecić, Danilo. (1984), Vojvođanke u radničkom i revolucionarno-demokratskom pokretu u: Žene Vojvodine u ratu i revoluciji 1941–1945, Radovi sa savetovanja održanog 27. i 28. marta 1984. u Novom Sadu, Novi Sad; Kecman, Jovanka. (1978) Žene Jugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama 1918–1941, Institut za savremenu istoriju, Beograd; Kecman, Jovanka. (1975) Žene u sindikalnim organizacijama i štrajkovima u Jugoslaviji (1935–1941) u: Istorija XX veka – Zbornik radova XII, Narodna knjiga, Beograd, str. 257–321; Stojaković, Gordana. (2007), AFŽ Vojvodine 1942–1953 (CD), izdanje autorke, Novi Sad. ISBN 978-86-909833-0-8; Sklevicky, Lidija. (1996) Konji, žene, ratovi, Ženska infoteka, Druga, Zagreb. 6  Stojaković, Gordana. (1999), Znamenite žene Novog Sada I, Futura publikacije, Novi Sad; Božinović, Neda. (1996) Žensko pitanje u Srbiji u XIX i XX veku, Devedesetčetvrta & Žene u crnom, Beograd; Sklevicky, Lidija. (1996) Dvjesta godina tišine: Pokušaj tipologije ženskih pokreta u modernom periodu u: Konji, žene, ratovi, Ženska infoteka, Druga, Zagreb, str. 73–107. 14 �vog uključenja u sve segmente života i rada. Ideološki plan, koji je diktirala KPJ7 je u periodu 1945–1953. bio prenošen putem štampanih medija. Ulogu prenošenja poruka ženama imala je štampa Antifašističkog fronta žena (AFŽ štampa). U posmatranom periodu pored štampe deo sistema prenošenja poruka i kreiranja identiteta, kulturnih vrednosti i društvenih odnosa (Isanović, 2007) činili su i „čitalački časovi“ i „analfabetski tečajevi“. Ovi dodaci štampanih medija činili su uobičajen i obavezan sistem koji se primenjivao zbog velikog broja nepismenih, naročito među ženama. On se temeljio na potrebi da se prevaziđe viševekovno nasleđe nejednakosti žena i da se poruke prenesu do što većeg broja žena. To je bilo vreme AFŽ štampe. Tokom rata u Sremu je štampan list Vojvođanka u borbi (Srem, 1944), organ AFŽ Vojvodine. List je izlazio u veoma teškim uslovima a umnožavan je na starim šapirografima u malim tiražima. U Vojvodini su se posle II svetskog rata štampala tri lista: Glas žena, Dolgozó Nő (Vajdasági Dolgozó Nő) i Femeia nouă. Žena danas (AFŽ Jugoslavije, Beograd) štampana je u tiražu od 30.000 primeraka, Zora (AFŽ Srbije, Beograd) je štampana u 50.000 primeraka, a u Vojvodini su štampana navedena tri AFŽ lista što je prelazilo tiraž od 100.000 primeraka AFŽ štampe, koja se nije nudila kao mogućnost, već kao redovna aktivnost AFŽ organizacija poznata kao „čitalačke grupe“. Paradoksalno je da u vreme kada je nešto manje od 20% žena u Vojvodini bilo nepismeno (1946. bilo je 69.0008 nepismenih žena) postojao takav obim angažovanih listova. S druge strane politički prioritet je bio okupiti žene i aktivirati ih na planu izgradnje i obnove zemlje i uključenju u politički život pa je sasvim razumljivo što je AFŽ štampa korišćena kao najznačajniji kanal prenošenja poruka i kreiranja uloga namenjenih ženama. AFŽ štampa je imala za cilj oblikovanje svesti žena u socijalističkom duhu, ali i prenošenje poruka koji su bile od koristi ženama: edukacija, ekonomsko osamostaljivanje žena, korišćenje zakonskih prava koji su podržavali i štitili majku i dete. Masovni ulazak žena u javnu sferu u periodu 1945–1953. nije mogao da se ostvari samo osnivanjem ženske organizacije, makar ona bila podržana ideološki, kadrovski i finansijski. Bilo je potrebno da se steknu određeni društveno-istorijski uslovi, koji su se napokon stekli tokom i neposredno posle II svetskog rata. Ogromne ljudske žrtve, masovni zločini nad civilnim stanovništvom, logori smrti, veliki broj ranjenika, invalida, dece bez roditelja, uništena sela i gradovi, glad, zima... posledice su užasa koje će trajati i posle okončanja ratnih dejstava. Da bi se prevazišlo tako strašno nasleđe rata bilo je nužno da se i ženska polovina stanovništva uključi u sve oblike aktivnosti u društvu: političke, privredne, humanitarne, kulturne. Žene su, sticajem okolnosti koje je doneo II svetski rat, i mimo ideološkog plana, zauzele mesta svojih poginulih očeva, muževa, sinova i tako otvorile prostor ka osvajanju ličnih sloboda do tada rezervisanih samo za muškarce. U tom poduhvatu AFŽ je imao izuzetnu i važnu ulogu. 7  Komunistička partija Jugoslavije. 8  U Vojvodini je 1948. bilo 400.000 žena (Zaga Krdžalić, Slobodna Vojvodina, 7. mart 1948:1). 15 �Cilj, metod i teorijski okvir Cilj ovog rada je da podseti da na planu borbe za ravnopravnost žena nema konačno osvojenih pozicija. Da bi se stečeno uspešno sačuvalo potrebno je sačuvati iskustvo koje su žene ugradile u sve napore da poboljšaju sopstveni položaj u društvu. Jedno od takvih je i iskustvo članica AFŽ-a. Namera mi je da iz rodne perspektive dekonstruišem rad AFŽ-a Vojvodine i dam osnovne podatke o transformaciji položaja žena u Vojvodini u periodu 1942–1953. u okviru feminističkih teorija. Istorijski kontekst AFŽ-a sam posmatrala po uzoru na pristupe koje je primenila Lidija Sklevicky u okviru istorijske discipline. (Sklevicky, 1996:70) Cilj je bio da rekonstruišem ne samo ključne događaje u radu organizacije, planove emancipacije žena kroz pregled podržavanih ženskih uloga (radnica, zadrugarka, udarnica, brigadirka, politički aktivna i ekonomski nezavisna žena), već i da imenujem liderke i neke članice organizacije, a na osnovu istraživanja koje sam uradila o AFŽ Vojvodine (Stojaković, 2007). U pomenutom radu sam pokušala da slušam argumente žena, pa sam pored radova drugih autorki/autora9 (koji se nisu isključivo bavili AFŽom, već NOB-om, NOR-om i Narodnim frontom), arhivske građe10 koristila AFŽ štampu kao, do sada neiskorišćeno svedočanstvo o AFŽ-u i glavnim pravcima uključenja žena u javnu sferu. Analizirala sam tekstove liderki AFŽ-a, komunistkinja: Mitre Mitrović, Srbislave Kovačević, Ruže Tadić, Zore Krdžalić, Vide Tomšič i drugih, ali i aktivistkinja AFŽ-a koje su izveštavale o svakodnevnom životu žena u socijalističkoj Jugoslaviji. Koristila sam metode analize diskursa u analizi teksta (Vasić, 1995; Savić, 1993) koje omogućuju da se rodne razlike prikažu u odnosu na kontekst (političko-ekonomski i kulturološki). Takođe sam koristila metode koje se koriste u prezentaciji žena u medijima (Moranjak 2007) i metode koje objašnjavaju ideologizaciju rodnih uloga (Kingsley Kent, 1987). Sled ideja, događaja i strategija društvenih promena koje su hronološki pobrojane u ovom radu, a koje su za cilj imale redefinisanje ženskih uloga u društvu prate i reči kojima se označavala nova (povoljnija) uloga žena. Emancipacija je izraz koji se koristio u zemljama socijalističkog društveno-ekonomskog i političkog sistema i uglavnom je značio zakonski dostignutu jednakost muškaraca i žena. Danas je u feminističkoj teoriji i praksi u upotrebi termin: oslobađanje žena a označava oslobađanje žena muške dominacije u svim aspektima života i rada. Feministička ideologija je skup ideja o odnosima društvene dominacije (Mršević, 9  Među najznačajnije spadaju: Vojvodina u borbi (1963), Savez udruženja boraca Narodnooslobodilačkog rata SR Srbije, Predsedništvo AP Vojvodine, Novi Sad; Žene Srbije u NOB (1975), Nolit, Beograd; Kecić, Danilo (ur.) (1984) Žene Vojvodine u ratu i revoluciji 1941–1945. – Radovi sa savetovanja održanog 27. i 28. marta 1984. u Novom Sadu, Novi Sad; Popov Jelena. (1986), Narodni front u Vojvodini 1944–1953, Filozofski fakultet u Novom Sadu, Institut za istoriju – Monografije knjiga 27, Novi Sad. O AFŽ-u Hrvatske je pisala Lidija Sklevicky. Videti: Sklevicky, Lidija. (1996) Konji, žene, ratovi, Ženska infoteka, Druga, Zagreb. 10  Zapisnici, rezolucije, izveštaji sa sastanaka, konferencija i kongresa PO AFŽ Vojvodine, GO AFŽ Srbije i CO AFŽ Jugoslavije, Zapisnici PO AFŽ-a Vojvodine čuvaju se Arhivu Vojvodine F.338 Knjiga zapisnika br.1. (rukopis). Izveštaji o radu organizacija AFŽ-a u Vojvodini su u Muzeju Vojvodine. Videti: Stojaković, 2007, CD. Izveštaji, rezolucije sa sastanaka i kongresa GO AFŽ Srbije i CO AFŽ Jugoslavije objavljivani su u listovima: Žena danas (AFŽ Jugoslavije) Zora (AFŽ Srbije) i Glas žena (PO AFŽ Vojvodine). 16 �1999:55). Feminističke teorije sa različitih aspekata dekonstruišu patrijarhalne modele potčinjavanja žena. Socijalističke i marksističke feministkinje smatraju da postoji jasna i nezaobilazna veza između klasnih odnosa i odnosa između polova. Za teoretičarke radikalnog feminizma patrijarhat postoji bez obzira na društveno ekonomski sistem i zbog toga se oslanjaju na istraživanja u vezi sa formiranjem rodnih identiteta (Mršević, 1999:103). Svim feminističkim teorijama cilj je oslobađanje žena i to u svim oblastima života i rada. Zato feministička teorija i praksa preispituju sve strukture vlasti i moći, idelogiju, kulturu, ekonomiju... Izlazak žene iz privatne u javni sferu, van porodičnog kruga koji je tradicionalno pripadao ženskoj sferi i njena ekonomska samostalnost koji su se desili u vreme socijalističke transformacije jugoslovenskog društva, nisu bili konačna rešenja za potpuni preobražaj položaja žena u društvu. Problem je ostajao u domenu privatnog i porodičnog „gde patrijarhalni poredak i dalje živi u glavama i srcima ljudi“ (Papić, 1989:37). Porodica je u socijalizmu kao i u građanskom kapitalističkom društvu bila mesto gde su se reprodukovali odnosi hijerahije jer „polovi tu zadržavaju svoju ’postvarenu’ prirodnost“ (Papić, 1989:39). U praksi socijalizam je rešavao problem nejednakosti polova kroz rešenje klasnog pitanja po formuli: socijalistički preobražaj društva + ekonomska nezavisnost žena = emancipacija žena (Stojaković, 2007). Socijalistički preobražaj društva nije obuhvatio sve patrijarhalne odnose i to je rezultiralo vrlo bitnom, ali ipak samo delimičnom transformacijom položaja žena u društvu. Najteži deo procesa emancipacije bio je proces transformacije mišljenja muškaraca i žena. Ida Sabo11 u svom govoru12 povodom 8. marta (Novi Sad, 1960) kaže da se u toku socijalističkog preobražaja društva „vrši(o) proces pretvaranja starih shvatanja u nova, proces usvajanja novih pogleda u pogledu položaja žena u porodici i društvu“. U tom procesu, diktiranom od strane KPJ, glavni tok aktivnosti (1942–1953) sprovodile su, a delom i osmišljavale, organizacije AFŽ-a u Vojvodini. AFŽ Vojvodine (1942–1945) U istoriografiji je poznat podatak da je Antifašistički front žena Jugoslavije osnovan u decembru 1942. u Bosanskom Petrovcu, mada je i pre tog datuma bilo organizovanih žena koje su bile uključene u antifašistički otpor sa istim zadacima i načinom rada. Ideološki rad organizacije bio je oslonjen na temeljna opredeljenja KPJ 11  Ida Sabo ima Partizansku spomenicu 1941. Posle oslobođenja obavljala je odgovorne političke dužnosti u partijskim, sindikalnim i državnim organima, prvo u Sloveniji a zatim u Vojvodini, Srbiji i Jugoslaviji. Birana je za poslanicu republičke i savezne Skupštine, poslanicu Skupštine Autonomne Pokrajine Vojvodine, gde je u periodu 1963–1967. obavljala dužnost potpredsednice. Birana je za potpredsednicu Pokrajinskog odbora AFŽ-a Vojvodine (1946). Obavljala je i druge odgovorne dužnosti u Savezu udruženja boraca Narodnooslobodilačkog rata, Socijalističkom savezu radnog naroda Jugoslavije. Bila je članica Predsedništva SFRJ, Predsedništva Srbije, Saveta Federacije. Za svoj rad je višestruko odlikovana: Ordenom za hrabrost, Ordenom junaka socijalističkog rada, Ordenom zasluga za narod sa zlatnom zvezdom, Ordenom bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem i drugim domaćim i stranim odlikovanjima. Svedočanstvo Ide Sabo o NOR-u i AFŽ-u Vojvodine videti (Stojaković, G. (2007), AFŽ Vojvodine 1942–1953 (CD), izdanje autorke, Novi Sad. 12  Govor je objavljen u: Stojaković, G. (2007), AFŽ Vojvodine 1942–1953 (CD), izdanje autorke, Novi Sad. 17 �da žene moraju biti ravnopravne sa muškarcima u svim segmentima života i rada. Već je tokom NOB-a13 bilo jasno da je borba protiv fašizma podrazumevala i borbu za pravednije društvo u kome će žene imati aktivnu ulogu u društvu. Josip Broz Tito je to jasno poručio ženama i muškarcima antifašistima: „ ...Žene Jugoslavije, koje su u ovoj borbi sa takvim samoprijegorom dale takve žrtve, one što tako uporno stoje u prvim redovima Narodnooslobodilačke borbe, imaju pravo da ovdje, danas, jedanput zauvijek, utvrde jednu činjenicu: da ova borba mora donijeti ploda i za žene naroda Jugoslavije, da nikada više niko neće moći istrgnuti te skupo plaćene plodove iz njihovih ruku!“ (Tito, 1945:13). U Vojvodini je žarište antifašističkog oružanog otpora bilo u Sremu. Kako o tim danima piše Srbislava Kovačević – Marija14 u selima Srema je KPJ organizovala rad sa ženama i formiranje prvih grupa žena sa ciljem da se pomognu partizanski odredi i ilegalci. (Kovačević, 1884:93–127; Kovačević, 1943 Izveštaj) Okružni komitet KPJ za Srem je u junu 1942. svim partijskim organizacijama poslao dokument pod nazivom „Uputstvo za organizovanje žena u Narodnooslobodilačkoj borbi – Stvarajmo po svim mestima Antifašističke saveze žena“ (Kovačević,1984:95). Uputstvo je direktna posledica direktive J. B. Tita koja govori o važnosti učešća žena u NOB-u i stvaranja posebne organizacije antifašistkinja. U taj savez trebalo je da uđu „sve one žene i devojke koje su protiv fašističkog okupatora i njegovih slugu – ustaša i petokolonaša“, zatim „žene svih društvenih slojeva: radnice, seljanke, intelektualke i građanke“, ali u savez je bilo važno da uđu „Srpkinje, Slovakinje, poštene i antifašistički raspoložene Hrvatice, Nemice i druge.“ (Kovačević, 1984:96) Stvaranje inicijativnih odbora antifašistkinja bila je odgovornost sreskih komiteta KPJ a unutar njih su komunistkinje, članice odbora bile najodgovornije za postavljeni zadatak. To nije bio prosti proces organizovanja jedne organizacije već vrlo težak i dugotrajan put „lomljenja predrasuda o manjoj vrednosti žene“ i kod žena i kod muškaraca. Srbislava Kovačević svedoči da su žene bile spremnije da prihvate promene u vezi sa sopstvenim položajem u društvu nego njihovi muževi pa čak i kada su bili članovi KPJ. (Kovačević, 1984:97) Do 1943. u Sremu je formirana mreža organizacija AFŽ-a, jer je tada već formirano „9 sreskih odbora sa 16.843 članice“ (Sabo, 1984:28). Okružna konferencija Antifašističkog fronta žena za Srem održana je 31. maja 1943. u Miškovcima. Prva predsednica Okružnog odbora AFŽ-a za Srem je bila Mileva Savić - Olga koja je ubrzo 13  Narodnooslobodilačka borba 14  Srbislava Kovačević – Marija se u napredni studentski pokret uključila kao studentkinja u Beogradu 1935. Bila je članica Omladinske sekcije Ženskog pokreta. Članica KPJ postala je 1940. U Narodnooslobodilački pokret uključila se odmah po izbijanju ustanka, 1941. Sledeće godine je prešla u rodni Srem gde se angažovala u organizovanju Antifašističkog fronta žena. Od 1943. je sekretarka Okružnog odbora AFŽ-a za Srem, i sekretarka Pokrajinskog odbora AFŽ-a za Vojvodinu. Iste godine je bila glavna urednica lista Vojvođanka u borbi. U oktobru 1943. je izabrana u Centralni odbor AFŽ-a Jugoslavije kao predstavnica PO AFŽ-a Vojvodine. Članica Okružnog komiteta KPJ za istočni Srem postala je 1944. Ima Partizansku spomenicu. Posle oslobođenja izabrana je za sekretarku Pokrajinskog odbora AFŽ-a Vojvodine, ali i za organizacionu sekretarku Okružnog komiteta KPJ za Novosadski okrug i članicu Pokrajinskog komiteta KPJ za Vojvodinu. 18 �posle izbora na tu dužnost poginula. Zamenila ju je Mira Milošević.15 Krajem 1943. formiran je Inicijativni odbor AFŽ-a za Vojvodinu. Za predsednicu je izabrana Mira Milošević, a Srbislava Kovačević - Marija za sekretarku. U Moroviću je 25. septembra 1944. održana Okružna konferencija AFŽ-a zapadnog Srema na kojoj je bilo prisutno 250 delegatkinja: „212 Srpkinja, 18 Hrvatica, 15 Rusinki, 2 Slovakinje i 3 Slovenke“. Konstatovano je da u okviru AFŽ-a u okrugu aktivno oko „8.000 žena ...u Narodnooslobodilačkim odborima je bilo 36, u poljoprivrednim komisijama 12, u kulturno-prosvetnim odborima 25, u narodnooslobodilačkoj vojsci 250 drugarica, a stalnih kurira ima 50.” (Kovačević, 1984:117). Mesni i okružni odbori u Bačkoj i Banatu intenzivnije su se osnivali od jeseni 1944. na oslobođenim teritorijama. Okružna konferencija AFŽ-a za severni Banat održana je 21. oktobra 1944. u Petrovgradu.16 Za predsednicu je izabrana Emilija Kolarov.17 U decembru 1944. održana je Okružna konferencija za južni Banat. Za predsednicu je izabrana Zuza Huravik,18 a za sekretarku Kornelija Ankucić.19 Rad mesnih odbora Antifašističkog fronta žena odvijao se kroz sledeće aktivnosti: redovni nedeljni sastanci, sakupljanje hrane, obuće, odeće i drugog materijala za partizane i ilegalce, nega ranjenika, u selima: obrada polja, straže. Važan je bio i „politički rad“ koji je podrazumevao „čitanje propagandnog materijala, diskutovanje o događajima na frontu i sl.“ (Kovačević, 1984:102). Mesni i sreski odbori AFŽ-a bili su povezani sa drugim organizacijama u narodnooslobodilačkom sistemu: Savezom komunističke omladine (SKOJ), narodnooslobodilačkim odborima (NOO). U mesnim odborima AFŽ-a bar jedna članica je bila „skojevka“, a u mesnim narodnooslobodilačkim odborima je bila uvek bar jedna žena. U fruškogorskim selima su žene organizovale i održavale život i rad jer su muškarci bili u partizanima, logorima ili su poginuli. „U takvim selima žene su držale sve narodnooslobodilačke organizacije” (Kovačević, 1984:102). Organizaciona struktura AFŽ-a formirana je po teritorijalnom principu: 15  Mira Milošević je do početka II svetskog rata živela kao domaćica u selu Šuljam, u Sremu. Po izbijanju ustanka 1941, odmah se uključila u Narodnooslobodilački pokret prikupljajući hranu, obuću i odeću za partizane. Ubrzo je otišla u Podunavski odred. Posebno se angažovala u organizaciji AFŽ-a u Sremu. Za predsednicu AFŽ-a za iriški srez izabrana je 1943, a iste godine je izabrana za predsednicu Okružnog odbora AFŽ-a za Srem. Bila je jedna od izabranih delegata iz Vojvodine za Drugo zasedanje AVNOJ-a 1943, ali zbog Šeste neprijateljske ofanzive deo vojvođanskih delegata, pa i ona, nije mogao da se probije do Jajca. Izabrana je za predsednicu Inicijativnog odbora AFŽ za Vojvodinu, da bi posle oslobođenja postala prva predsednica Pokrajinskog odbora AFŽ Vojvodine. Nosilac je Partizanske spomenice 1941. Posle oslobođenja birana je za saveznu narodnu poslanicu. 16  Zrenjanin 17  Emilija Kolarov je bila jedna od organizatorki Ženskog pokreta u Petrovgradu tokom 1939. Po zanimanju je bila „zabavilja“ (vaspitačica u zabavištu), a bila je i članica Kola srpskih sestara. Odmah po izbijanju ustanka uključila se u Narodnooslobodilački pokret. U oslobođenom Petrovgradu (Zrenjaninu) 1944. izabrana je za predsednicu Okružnog odbora AFŽ-a za srez Petrovgrad. Posebno se istakla u akcijama snabdevanja vojnih bolnica, osnivanja dečjih prihvatilišta... 18  Zuzana Huravik je rođena u Kovačici 1904. U napredni pokret se uključila 1939. U veoma teškim uslovima ona je aktivno organizovala ilegalni rad i otpor okupatorima u Kovačici i južnom Banatu. U KPJ je primljena 1944. Posle oslobođenja je bila članica mesnog Narodnooslobodilačkog odbora, a izabrana je za predsednicu Okružnog odbora AFŽ-a za južni Banat. Aktivno je, kao udarnica u radnim i omladinskim brigadama, učestvovala u obnovi i izgradnji zemlje. Za dugogodišnji društveni i politički rad Zuzana Huravik je 1971. odlikovana Ordenom zasluga za narod sa srebrnom zvezdom. 19  Kornelija Ankucić se u napredni omladinski pokret uključila u Vršcu gde je 1939. primljena u SKOJ. Sledeće godine primljena je u KPJ. Uhapšena je 1941. i zatvorena u logoru na Banjici a zatim i u logoru u Smederevskoj Palanci, gde je dočekala oslobođenje. Posle oslobođenja obavljala je odgovorne dužnosti kao članica Sreskog komiteta KPJ za južni Banat. Birana je u rukovodstvo Okružni odbor AFŽ-a. (sekretarka). Nosilac je Partizanske spomenice 1941. 19 �grupe po mestima/selima, mesni odbori (gradovi, sela), u gradovima su formirani i pododbori (po delovima grada), sreski odbori (srezovi), okružni odbori (više srezova), pokrajinski odbor za Vojvodinu. Najaktivnije žene su birane u sreske odbore, a iz sreskih odbora najbolje su delegirane u okružne odbore. Tamo gde nisu bili formirani mesni odbori AFŽ-a obično je taj zadatak preuzimala komunistkinja-članica mesnih komiteta KPJ. I tamo gde su odbori formirani „drugarica koja je od strane KPJ određena da rukovodi AFŽom trebala je u mesnom odboru da zauzme položaj predsednice ili sekretara. Partijska linija se ne sprovodi naređivanjem, već davanjem pravilnih usmenih predloga, saveta.“ (Golubović i Kuzmanov, 1984:348) Tokom 1943, gde je to situacija dozvoljavala, održavani su politički kursevi za aktivistkinje AFŽ-a sa ciljem da se osposobe buduće liderke u organizaciji. Pogibijom20 velikog broja komunistkinja, koje su imale iskustvo u organizacionim poslovima postalo je jasno da se moraju uložiti dodatni napori da bi se aktivistkinje AFŽ-a politički edukovale. Teme kurseva za žene su bile: razvitak društva, žena kroz istoriju, seljačko pitanje, nacionalno pitanje, o fašizmu, današnji rat protiv fašizma i uloga SSSR u njemu, narodnooslobodilačka borba naroda Jugoslavije, organizaciona struktura AFŽ-a.21 Edukacija članica AFŽ-a je bilo vrlo važno pitanje o kome je pisala Vanda Novosel.22 Uz program „nižeg kursa“ za aktivistkinje i rukovotkinje nižih odbora AFŽ-a, Vanda Novosel razmatra koje drugarice treba birati za kurs: „Drugarice koje šaljemo na kurs moraju biti one žene koje su najčvršće povezane sa ženskim masama. One treba da se regrutuju iz jezgra naše organizacije koja sačinjavaju naše najaktivnije članice. Borbenost, odanost osnovni su uslovi, a znanje može biti minimalno.“ (Vanda Novosel, Naši kursevi u: Žena danas, br. 33, novembar 1943:18). Srbislava Kovačević Marija je, ispred Inicijativnog odbora AFŽ-a za Vojvodinu, 25. 11.1943. Pokrajinskom komitetu KPJ za Vojvodinu podnela izveštaj o radu organizacija AFŽ-a na teritoriji Vojvodine23. Ona konstatuje da se „razvijenost organizacija AFŽ-a“ mora povezati sa „razvojem Narodnooslobodilačke borbe“. Srbislava Kovačević svedoči da su prvoformirane organizacije „išle neispitanim putevima“ jer nije postojalo prethodno iskustvo niti veze sa drugim krajevima Jugoslavije da bi se iskustva mogla razmenjivati. Jedino je KPJ pružala pomoć u vezi sa organizovanjem žena, a Srbislava Kovačević u Izveštaju piše da je bilo i „drugova-partijaca koji su bili prvi aktivisti“ AFŽ-a. Među ozbiljne probleme u radu AFŽ-a Srbislava Kovačević je navela sledeće: nedovoljna pismenost žena, nedovoljan broj aktivistkinja za kulturno-prosvetni i politički rad sa ženama, nedovoljan broj žena drugih nacionalnosti osim srpske, nedostatak propagandnog materijala – naročito posebnog lista za žene, organizovaniji 20  Ne postoji poseban rad koji uzima u obzir činjenicu da je veliki broj devojaka i žena studentkinja i diplomiranih studentkinja stradalo u prvim godinama rata i posledicama koje je to imalo na tokove emancipacije žena. Rad Nede Božinović predstavlja pionirski početak: Božinović, N. (1988) Studentkinje i diplomirane studentkinje Beogradskog univerziteta u narodnooslobodilačkom ratu i revoluciji u: Studentkinje Beogradskog univerziteta revolucionarnom pokretu, Centar za marksizam Univerziteta u Beogradu, Beograd, str.173–176. 21  Kontrolna pitanja na završnoj konferenciji kursa AFŽ, Muzej Vojvodine br.18655. 22  Vanda Novosel je jedna od najznačajnijih liderki AFŽ Jugoslavije. 23  Izveštaj o radu organizacija AFŽ u Vojvodini, Muzej Vojvodine br. 668 20 �pristup u prikupljanju hrane i drugog materijala za borce kroz kampanje i takmičenja i „pogrešno postavljen odnos“ prema Narodnooslobodilačkim odborima jer je „žena u NOO smatrana samo kao delegat svoje organizacije koja je trebala da polaže račun o svojoj organizaciji“. Masovno organizovanje žena i stvaranje mreže organizacija AFŽ-a, najviše u seoskim sredinama, bio je proces koji se kretao „neispitanim putevima.“ Sa jedne strane žene su vrlo često predstavljale odlučujuću snagu NOB-a kao partizanke, bolničarke, kurirke, ilegalke, one koje su održavale vlast na oslobođenim teritorijama (gde su muškarci bili u logorima, partizanima ili ubijeni) i snabdevale borce, a sa druge strane njihov izlazak iz kućnog okruženja u mirnijim fazama rata nije nailazio na opšte odobravanje saboraca i sredina u kojima su živele. Već su se tokom 1944. pojavila pitanja „treba li još da postoji Antifašistički front žena?“ (Mitra Mitrović, O Antifašističkom frontu žena u Žena danas, br. 33, septembar 1944:6-8). Ali to nije bilo samo pitanje izlaska žena na javnu scenu već i pitanje mere njihovog delovanja, ili još preciznije kontrole njihovog delovanja. Mitra Mitrović24 u navedenom članku25 piše: „Kome bude trebalo da i tačno zabeleži datum kad su to žene Jugoslavije stekle jednaka politička i građanska prava, može slobodno staviti: 29. novembra 1943. godine, na dan kada su donesene Odluke AVNOJ-a... tako je za žene Jugoslavije jednom zauvek skinuto s dnevnog reda pitanje njihove ravnopravnosti.“ Žene u Jugoslaviji su izborile pravo da „ravnopravno učestvuju u životu svog naroda... i pre nego što je napisan ikakav zakon... to pravo je postalo svakodnevni život i praksa.“ Tada se pojavila i dilema da li je u tim uslovima potrebno da i dalje postoji jedna posebna organizacija žena kakav je AFŽ. Mitra Mitrović daje potvrdan odgovor i obrazlaže da AFŽ nije organizacija koja se „isključivo bavi pitanjem žena, već (je to) pokret koji je okupio žene u borbi čitavog naroda protiv okupatora“. Još uvek je pred narodom bio čitav niz problema koje je trebalo rešavati a u vezi sa stvaranjem novog sistema, nove države, a tu je bilo potrebno angažovanje žena. One su se, kako piše Mitra Mitrović, zahvaljujući AFŽ-u, lakše i efikasnije uključile u javni i politički život jer se žene „još uvek lakše okupljaju preko svog, da kažemo ’ženskog’ pokreta.“ One su se i na potpuno poseban način vezivale za svoju organizaciju koja sada postaje „njihov krov nad glavom“. U takvim uslovima, ali i zbog zasluga koje je AFŽ imao u NOB-u, i koje nisu bile sporne, Mitra Mitović smatra da se opstanak AFŽ-a ne može dovoditi u pitanje. Bilo je potrebno promeniti način rada AFŽ-a i postaviti nove zadatke. Gde su bila sporna pitanja u vezi sa radom AFŽ-a? Žene su u ratnim uslovima uz velike žrtve i kroz primere velikog junaštva održale život na okupiranim i slobodnim teritorijama. One su stekle svest o sopstvenoj snazi i sposobnostima. Životni tokovi su često nametali rešavanje problema koji nisu bili unapred zadati direktivama KPJ. 24  Mitra Mitrović je jedna od naših najpoznatijih revolucionarki i komunistkinja. Njen rad spada u najznačajniju feminističku baštinu. Članica KPJ postala je 1933. Bila je jedna od osnivačica Omladinske sekcije Ženskog pokreta i urednica lista Žena danas (1936–1940). Jedna od glavnih organizatorki osnivanja AFŽ-a i jedna od najvažnijih liderki organizacije. Bila je i ministarka – predsednica Saveta za prosvetu, nauku i kulturu u Vladi NR Srbije. O njenom životu i radu a nadasve o značaju njenog dela i njenih teorijskih stavova do sada nije sveobuhvatno pisano. 25  Žena danas, Beograd, br. 33, septembar 1944:6–8. 21 �Preuzimanje inicijative, što se izgleda često dešavalo naročito u nižim odborima AFŽ-a, tumačeno je kao „zastarelo i feminističko“, nastalo „iz neveštine ili uskih shvatanja“ što je AFŽ „počelo svoditi na žensku i krutu organizaciju.“26 Jovan Veselinov Žarko, sekretar Pokrajinskog komiteta KPJ za Vojvodinu poslao je 1944. pismo Pokrajinskom odboru AFŽ-a Vojvodine u kome najavljuje cirkularno pismo svim partijskim organizacijama sa porukom da postoji „opasna tendencija ’osamostaljivanja’ AFŽ-a, odvajanja AFŽ-a u neku potpuno samostalnu organizaciju“ (Kovačević, 1984:120). U pismu upućenom vojvođanskim partijskim organizacijama između ostalog stoji: „Niži odbori... često su se razvili u usku terensku žensku organizaciju koja se (u mnogim mestima) smatra mnogo više obaveznom prema višim odborima AFŽ-a, nego prema lokalnim telima i lokalnim potrebama i zadacima opšte narodnooslobodilačke borbe...“ (Kovačević, 1984:120). Da bi se izbegle tendencije osamostaljivanja žena članice rukovodstava okružnih, sreskih organizacija AFŽ-a su odmah potom bile uključene u rad mesnih i sreskih partijskih organizacija, a ostale članice AFŽ-a su bile uključene u rad narodnooslobodilačkih odbora i angažovane u Narodnooslobodilačkom pokretu. KPJ je kontrolu ostvarila tako što se AFŽ utopio u Narodni front (NF) uz obrazloženje da će žene „tamo da nađu još širi, zajednički i prostorno, krov nad glavom“ (Mitra Mitrović, O Antifašističkom frontu žena 1944:6–8). Mitra Mitrović je smatrala da je „prirodno“ da se za potrebe vojske (hrana, smeštaj, bolnice) setve, žetve, škole... pitaju odbori Narodnog fronta, a da su žene članice AFŽ-a sada dužne da preuzmu odgovornost za rad tih novih organa vlasti. Ne može se u šali govoriti da „kad žene to ne organizuju, ne ide dobro.“ (Ibid, str.7), već su žene odgovorne da pomognu novu vlast ali „pod novim krovom“. Konferencije AFŽ-a treba održavati i dalje i na njima raspravljati i problemima i potrebama grada i sela ali u sklopu programa Narodnog fronta. Pokrajinska konferencija AFŽ-a Vojvodine održana je u Novom Sadu 1, 2. i 3. januara 1945. Za predsednicu pokrajinskog odbora je izabrana Mira Milošević, a za sekretarku Srbislava Kovačević Marija. Odbor je brojao oko tridesetak članica iz svih delova Vojvodine. Pokrajinska konferencija nije donela novine u pogledu forme i sadržaja rada organizacije. AFŽ je u oslobođenoj Vojvodini (i u drugim delovima Jugoslavije) trebalo da pronađe mesto u okviru zadatom i za druge frontovske organizacije. Na prvom posleratnoj konferenciji antifašistkinja Srbije održanom 29. januara 1945. AFŽ Jugoslavije je odlikovan Ordenom narodnog oslobođenja. U oslobođenoj zemlji od 16–18. juna 1945. u Beogradu održan je I kongres AFŽ-a Jugoslavije koji je sve žene Jugoslavije pozvao da udruženim snagama krenu u obnovu i izgradnju zemlje i da se aktivno uključe u sve oblike političkog, privrednog i društvenog života nove države. Vida Tomšić27 je u referatu pod nazivom „Socijalno 26  Ibid, str. 7 27  Vida Tomšič (1913–1998) je bila slovenačka komunistkinja, jedna od organizatora ustanka u Sloveniji, partizanka i narodna herojka. Posle oslobođenja je obavljala odgovorne političke zadatke između ostalih: predsednica Narodne skupštine Republike Slovenije, predsednica Veća građana Savezne skupštine Jugoslavije. Od 1948. bila je na čelu AFŽ-a Jugoslavije. Njeni stavovi o ženskom pitanju u socijalističkom društvu pripadaju našoj najvažnijoj feminističkoj baštini. 22 �staranje kao jedan od najvažnijih zadataka antifašističkog fronta žena u obnovi zemlje“ dala pregled najvažnijih zadataka AFŽ-a. Ona je iznela podatak da je prema nepotpunim podacima u Jugoslaviji 1945. bilo „534.000 dece koja su ostala bez roditelja, bez opskrbe ili nastradala na bilo koji način u toku rata... A ukupni broj socijalno ugrožene dece i mladeži u Jugoslaviji je 1.200.000.“ (Tomšič, Naši zadaci 1945:4) U tom poslu veliku odgovornost nose osnovne organizacije AFŽ-a u svakom selu, okružne i sreske organizacije jer su one neposredna veza „sa masama, ali i garancija za to da niko od onih kojima je potrebna pomoć ne ostane nezbrinut ili prepušten sebi...“ (Ibid,14–15) Žene su 1945. prvi put mogle da biraju i da budu birane u organe vlasti. Zato su predstavljale važnu ciljnu grupu, a AFŽ je u predizbornoj kampanji imao izuzetnu ulogu. To pokazuje i lista kandidata Narodnog fronta Jugoslavije za narodne poslanike za Saveznu, Ustavotvornu skupštinu i Skupštinu naroda, na kojoj su po prvi put bile žene.28 Ceneći važnost izbora i učešća žena na izborima Centralni odbor AFŽ Jugoslavije je štampao posebnu brošuru Pravo glasa žena dokaz i oruđe demokratije29 koju je napisala Mitra Mitrović, jedna od liderki jugoslovenskog AFŽ-a. O pravu glasa za žene Mitra Mitrović je napisala: „...Isto je tako i Zakon o pravu glasa žena došao mnogo kasnije nego što smo mi to svoje pravo na našim oslobođenim teritorijama, još od 1941. godine, koristile... Ova ravnopravnost žena jeste i zasluženo izvojevano pravo žena koje su pokazale tako visoku nacionalnu svest, takva junaštva, takvu ljubav za domovinu, takvu otpornost i u okupiranim gradovima i selima, i u vojsci, i u ratu i u posleratnoj obnovi zemlje. Ta ravnopravnost upisana je sada i u zakone koje je donela, na III zasedanju, Privremena narodna skupština. Ta ravnopravnost zagarantovana je i programom Narodnog fronta... Ono što karakteriše današnju opoziciju, reakciju, jeste to što ona više ne učestvuje ni u pobedama ni u nevoljama naroda, već želi samo da ga demorališe. Ona likuje što žene satima stoje na pijaci u tim prokletim redovima – znači raduju se što još ima špekulanata... Šta je dužnost žena na ovim izborima? Prvi naš zadatak jeste da sve iziđemo na birališta. Ne bi se smelo dogoditi da na ovim izborima bude žena koje nisu izašle da glasaju.“ O novom položaju žena u socijalističkoj Jugoslaviji 1945–1953. Ustav Federativne Narodne Republike Jugoslavije donet je 31. januara 1946. Definisao je novu državu kao „saveznu, narodnu republiku, zajednicu ravnopravnih naroda gde je narod imao suverenitet.“ (Petranović, 1981:394). Ustav (čl. 24) je garantovao ravnopravnost žena: Žene su ravnopravne sa muškarcima u svim područjima državnog, privrednog i društveno-političkog života. Za jednaki rad žene imaju jednaku plaću, 28  O ženama u organima vlasti pogledati rezultate istraživanja Stojaković Gordana. (2007), AFŽ Vojvodine 1942–1953 (CD), izdanje autorke, Novi Sad. 29  Mitrović, Mitra. (1945), Pravo glasa žena dokaz i oruđe demokratije, Centralni odbor AFŽ-a Jugoslavije, Beograd. 23 �kao i muškarci i uživaju posebnu zaštitu u radnom odnosu. Država naročito štiti interese matere i dijeteta, osnivanjem rodilišta, dečijih domova i obdaništa i pravo matere na plaćeni dopust prije i poslije porođaja. Žene su izborile politička prava što znači da sve žene koje su punoletne (imaju 18 godina) imaju potpuno biračko pravo (da biraju i da budu birane) u sve organe narodne vlasti i da su im sve javne funkcije dostupne pod istim uslovima kao što su dostupne i muškarcima. U saglasnosti sa Ustavom bili su i zakoni iz oblasti ličnog i porodičnog prava. Na osnovu Zakona o braku ona je mogla „da zadrži svoje devojačko prezime, da muž doda svome prezimenu – ženino, žena je raspolagala delom imovine koju je unela u brak i ravnopravno upravljala imovinom koju je sa mužem stekla u braku... Žena je mogla biti staratelj i vršiti sva druga prava u oblasti starateljstva... Ženska deca su u pogledu nasleđivanja potpuno izjednačena sa muškom... a žena je ravnopravni naslednik sa decom i braćom i sestrama umrlog supruga...“ (Božinović, 1953:10–12). Zakon o socijalnom osiguranju radnika i službenika i njihovih porodica (1950) odredio je posebne uslove za starosnu penziju ženama u radnom odnosu, ali i pravo na porodičnu penziju za žene posle smrti supruga. Radno zakonodavstvo je potvrdilo ravnopravnost žena i muškaraca, s tim da je trudnicama i ženama koje doje svoju decu omogućena posebna zakonska zaštita u radnom odnosu. Zagarantovano je tromesečno porodiljsko odsustvo (šest nedelje pre i isto toliko posle porođaja), ali je zakonska obaveza bila da se korišćenje odsustva mora započeti 21. dan pre porođaja. Porodilji koja doji svoje dete bilo je omogućeno da posle porođajnog odsustva koristi i godišnji odmor. Za sve vreme porodiljskog odsustva žena je isplaćivana puna plata sa svim dodacima (ako ih je imala pre porođaja) pod uslovom da je pre porođajnog odsustva imala odgovarajući30 radni staž. Trudnicama i porodiljama novo radno zakonodavstvo omogućavalo je i druge pogodnosti koje su podrazumevale pun iznos plate, prelazak na lakše radno mesto (pod određenim uslovima), zabranu noćnog i prekovremenog rada, četvorosatno radno vreme, pravo na petnaestodnevno odsustvo za negu bolesnog člana porodice (obično su to bila deca). Zakon je štitio trudnice i žene koje doje svoju decu i u slučaju kada su one počinile neko krivično delo. Posebnim zakonima i uredbama štitio se položaj majke i deteta. Tokom 1948. i 1949. donete su Uredba o materijalnoj pomoći za decu radnika i nameštenika, Uredba o zaštiti trudnih žena i majki dojilja u radnom odnosu, Uredba o osnivanju dečjih jasli i vrtića. Žene su u novoj državi aktivno učestvovale u političkom životu. Na prvim posleratnim izborima glasalo je 88% žena Jugoslavije, a 22 žene izabrane su za poslanice Narodne skupštine (Stojaković, 2007). Na izborima za članove narodnih odbora, mesnih sreskih i pokrajinskih u 1949. u Vojvodini izašlo je 95,6% žena (Stojaković, 30  Uslov je bio šest meseci neprekidnog radnog staža u jednoj godini ili 14 meseci ukupnog radnog staža u periodu od dve godine. (Stojaković, 2007, CD) 24 �2007). U isto vreme broj žena u narodnim odborima je bio nizak što je bila posledica predrasuda u odnosu na žene, ali i nespremnosti žena da se aktivnije uključe u političke aktivnosti. Uvođenjem samoupravljanja (1950) i rentabilne proizvodnje došlo je do smanjenja državnih subvencija za dečje ustanove i ustanove društvenog standarda i do gašenja dela ovih institucija. Time je jedan broj zaposlenih žena izgubio mogućnost da njihova deca budu jeftino i bezbedno zbrinuta. Uvođenje relativno visokog dečjeg31 dodatka 1951. uticalo da veliki broj žena napusti posao. Socioekonomski položaj žena u socijalističkoj Jugoslaviji je potpuno izmenjen u odnosu na period Kraljevine Jugoslavije. Žene su se kvalifikovale za nova zanimanja i po prvi put ušle u mnoge privredne grane. Zabeležen je napredak u pogledu položaja seoskih žena zahvaljujući razvoju zadrugarstva. Antifašistički front žena Vojvodine 1946–1949. U periodu 1946–1949. članice AFŽ-a Vojvodine su se radno angažovale u fabrikama, na njivama, gradilištima, setvama i žetvama. Radile su i u okviru radnih akcija, angažovale se na otkupu žita. Pomagale su ustanove dečje zaštite, siromašnu decu, držale patronate nad ustanovama socijalne zaštite, vodile brigu o novoosnovanim porodilištima u Vojvodini. Pored socijalnih važne su postale i ekonomske aktivnosti. Uvode se masovne radne akcije a da bi se aktivnosti AFŽ-a koordinirale rad se odvija kroz sekcije:32 privrednu, kulturno-prosvetnu, organizacionu, socijalnu – sekciju „Majka i dete“, propagandnu ili ideološko-političku. Ustanovljena su i permanentna takmičenja u svim oblastima rada AFŽ-a. Takmičenja su organizovana između mesnih, sreskih, okružnih odbora, ali i u okviru mesta ili sela, po rejonima ili ulicama. Naročito su bila važna takmičenja povodom 1. maja, 29. novembra ili 8. marta. Oblasti33 koje su spadale u nadležnost AFŽ-a bile su: 1. Kulturno-prosvetni rad: – analfabetski tečajevi, – čitalačke grupe, – osnivanje knjižnica, – organizacija priredbi, – razvijanje dopisništva za ženske listove, „Slobodnu Vojvodinu“... 31  Svi koji su imali pravo na taj dodatak primali su u novcu ili bonovima ukupno 3.000 din mesečno po detetu pa su porodice „sa većim brojem dece u znatnom dobitku... ali i porodica sa jednim ili dvoje dece dečijim dodatkom delom nadoknađuje eventualni gubitak koji nastaje zato što jedan od roditelja nije u radnom odnosu... Sredstva za dečje dodatke obezbeđena su iz budžeta države, društvenih doprinosa... te neće biti bojazni da će rukovodioci nekih preduzeća primati samo radnike bez dece da bi se oslobodili plaćanja dečjeg dodatka...“ Slobodna Vojvodina 26. 11. 1951. str. 2. 32  Zapisnik sa sastanka Izvršnog odbora Pokrajinskog odbora AFŽ-a održanog u Novom Sadu 6. juna 1946. Arhiv Vojvodine, F.338 knjiga br. 1. (rukopis). 33  Popis zadataka i poslova za koji su bile zadužene članice AFŽ-a preuzet je iz Zapisnika sa sastanka plenuma PO AFŽ održanog u Novom Sadu 14. marta 1946. Arhiv Vojvodine F.338 knjiga br. 1. (rukopis). 25 �2. Zdravstvena delatnost: – formiranje ekipa za suzbijanje bolesti, – formiranje ekipa za predavanja o higijeni, zdravlju žena i dece. 3. Socijalna problematika: – otvaranje obdaništa (stalnih i sezonskih), – otvaranje porodilišta, – otvaranje savetovališta za žene i decu kao i posebne čekaonice u domovima zdravlja. 4. Zadaci u privredi: – dobrovoljni rad na obnovi i izgradnji zemlje, – setva, žetva i obrada bašti za dečje domove i internate, – pomoć kolonistima, – pomoć siromašnim porodicama koje su izgubile radnu snagu u NOB u obrađivanju zemlje, – takmičenje u održavanju štala i staja, – popis kukuruza, – suzbijanje crne berze i borba protiv sabotera, – plaćanje poreza. 5. Politički zadaci: – svaku akciju treba posebno pripremati tako što će se objasniti svrha i korist od nje. 6. Organizacioni zadaci: – obuhvatiti što više žena u rad organizacije, – poboljšati rad među pripadnicima nacionalnih manjina, – uspostaviti efikasnu komunikaciju među odborima, – uspostaviti efikasnu saradnju sa odborima Narodnog fronta. AFŽ Vojvodine je 1947. imao 337.50086 članica, od toga najviše Srpkinja a najmanje Rumunki (Popov, 1986:203). Mesni odbori postojali su svim selima i gradovima. Najveći broj članica AFŽ-a u Vojvodini bile su „službenice, seljanke i domaćice. Radnica je bilo malo jer su se one okupljale u sindikatu“ (Popov, 1986:203). Najveći uspesi organizacije bili su na obnovi zemlje kroz „973.736 radnih sati koji su državi uštedeli 12 miliona dinara“ za 1947. (Popov, 1986:208). Najveći problemi su bili na planu političke i ideološke edukacije žena. Zbog toga je u 1947. održano 22.600 konferencija AFŽ-a. (Stojaković, 2007) 26 �Ruža Tadić34 predsednica Pokrajinskog odbora AFŽ-a Vojvodine je predstavila podatke o radu pokrajinske organizacije na II kongresu AFŽ-a Srbije (1948). Navela je rezultate kampanje za izbore u 1948. Izbore za sreske i mesne odbore Narodnog fronta održane u februaru 1948. obeležio je veliki odziv žena. Za listu Narodnog fronta glasalo je 94,99% birača, a preko 90% žena, ili 97% za odbore Narodnog fronta, gde je glasalo preko 94% žena. (Drugi kongres žena Srbije, 1948:76) Pozitivan stav koji su žene Vojvodine pokazale prema izborima za organe Narodnog fronta na izborima nisu pokazale i kao članice organizacije, jer od „500.492 žene koliko ih ima u Vojvodini, 132.505 su bile van članstva Narodnog fronta“ (Ibid, 77). Ruža Tadić je navela da je razlog za to bio nedovoljan rad organizacija AFŽ-a, naročito u višenacionalnim sredinama. Situacija se kasnije nešto popravila jer je do II kongresa AFŽ-a Srbije u „Narodni front upisano 18.396 žena, većinom iz nacionalnih manjina“ (Ibid, 77). Ženama na selu je posvećena posebna pažnja zbog obaveza koje su one imale u razvoju poljoprivrede i stvaranju radnih zadruga. Tako je tokom 1948. težište rada bilo na uključivanju žena u zadruge. „U 26 srezova u Vojvodini u zemljoradničke zadruge upisano 66.608 žena, dok je u seljačke radne zadruge upisano 18.362. žena“ (Slobodna Vojvodina, 5. januar 1950:1). U okviru radnih zadruga otvorena su sezonska obdaništa kako bi se omogućilo da žene budu aktivnije u radu u „poljoprivredi, ali i u kulturnom unapređenju“. Petogodišnjim planom predviđeno je bilo „dati privredi 400.000 novih stručnih radnika“ a zalaganjem AFŽ-a u 1948. „u privredu su se uključile 2.704 žene“ (Drugi kongres žena Srbije, 1948:79). Za novu vlast seljačke radne zadruge bile su „najpogodniji oblik ujedinjavanja individualnog interesa radnog seljaka s opštim interesom socijalističke zajednice“ (Glas žena, br. 2, 1948:23). AFŽ Vojvodine je kao jedan od prioriteta imao zadatak da radi na što većem uključivanju žena u zadruge. Konkretni zadaci aktivistkinja AFŽ-a su bili vezani za organizovanje kurseva i predavanja o poslovima i dužnostima žena u zadruzi, briga o deci kroz organizaciju obdaništa i organizovanje kurseva i predavanja u vezi sa savremenom proizvodnjom. Drugi kongres Antifašističkog fronta žena Jugoslavije održan je 25, 26. i 27. januara 1948. u Beogradu. Učestvovalo je oko 800 delegatkinja – predstavnica republičkih, pokrajinskog, sreskih, okružnih i mesnih odbora AFŽ-a iz svih krajeva Jugoslavije. Predsedavala je Cana Babović,35 predsednica Centralnog odbora AFŽ-a Jugoslavije. 34  Ruža Tadić je po zanimanju bila učiteljica. Odmah po započinjanju ustanka priključila se Narodnooslobodilačkom pokretu. Članica KPJ postala je 1943. Posle završetka Drugog svetskog rata izabrana je za predsednicu AFŽ-a Vojvodine. Obavljala mnoge važne političke funkcije. Bila je narodna poslanica u skupštinama Vojvodine, Srbije i Jugoslavije, kao i članica Saveta Vojvodine. Posle gašenja AFŽ-a bila je predsednica Inicijativnog odbora za formiranje Saveza ženskih društava, organizacije koja je nasledila AFŽ i predsednica Crvenog krsta Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije /SFRJ/. 35  Spasenija Cana Babović (1908–1977) se kao osamnaestogodišnja radnica uključila u radnički i sindikalni pokret. Ubrzo je postala članica SKOJ-a. Zbog učešća u radničkim štrajkovima u periodu 1934–1937. je više puta hapšena. Godine 1937. osuđena je po Zakonu za zaštitu države na dve godine zatvora. Jedna je od organizatorki ustanka 1941. Od početka ustanka je u partizanskim jedinicama. Godine 1942. je postala zamenik političkog komesara II proleterske brigade. Od septembra 1942. je radila na organizovanju žena u Narodnooslobodilačkom pokretu. Bila je članica Predsedništva AVNOJ-a. Jedna je od najpoznatijih liderki AFŽ-a Jugoslavije: potpredsednica Glavnog odbora AFŽ-a Srbije (1945) predsednica Centralnog odbora AFŽ-a Jugoslavije (1945–1948). Obavljala je i druge odgovorne političke dužnosti: ministarka – predsednica Saveta za narodno zdravlje i socijalnu politiku u Vladi Narodne Republike Srbije (1951). Bila je nosilac više odlikovanja i priznanja. Ordenom narodnog heroja je odlikovana 1953. 27 �Značaj ovog kongresa je u tome što je usvojen Statut organizacije i što su doneti planovi rada koji su sadržani u rezolucijama Drugog kongresa AFŽ-a Jugoslavije:36 Iz Statuta organizacije vidi se da je AFŽ bio frontovska organizacija žena – sastavni deo Narodnog fronta. Pokrajinska organizacija AFŽ-a je bila u rangu sreskih, okružnih i mesnih organizacija čiji je najviši organ – konferencija AFŽ-a. Opismenjavanje nepismenih žena u Vojvodini bio je redovni zadatak svih organizacija u sistemu AFŽ-a Vojvodine. Akcija je vođena i preko osnovnih organizacija AFŽ-a, na osnovu registrovanog broja nepismenih za svako mesto, grad i srez, i imala je takmičarski karakter. „U Vojvodini je 1949. bilo 8.994 nepismenih žena a do kraja 1949. opismenjeno je 4.500 žena“ (Popov, 1986:207). Te, 1949. u AFŽ štampi su se mogli naći članci koji su nagoveštavali da je do kraja godine u Vojvodini bilo moguće „iskoreniti nepismenost“. Prema podacima Pokrajinskog odbora AFŽ-a u 19 srezova sa novim pravilima seljačkih radnih zadruga na konferencijama je upoznato 29.399 zadugarki i 6.000 žena van zadruga (Slobodna Vojvodina 14. januar 1950:2). Pokrajinski odbor AFŽ-a organizovao je dva kursa za političku edukaciju žena – jedan na mađarskom a drugi na rumunskom jeziku. Pri sreskim odborima održano je „45 ovakvih kurseva sa 1.763 žene i 242 seminara sa 600 žena“ (Slobodna Vojvodina 14. januar 1950:2). U 1949. u Vojvodini je bilo otvoreno 48 dečjih ustanova, a u seljačkim radnim zadrugama 74, što nije bilo dovoljno. Takođe je otvoren jedan broj dečjih restorana, ali problem njihovog snabdevanja nije bio rešen. Zaključeno je da bi trebalo uključiti zadruge koje bi davale svežu hranu, pre svega mleko. (Stojaković, 2007) U 1949. preko 1.940 žena je u Vojvodini uključeno u industriju, kao povremena radna snaga (Slobodna Vojvodina 14. januar 1950:2). One su ostvarile 108.840 radnih sati. Na radnim akcijama lokalnog značaja učestvovalo je 76.395 žena, a u frontovskim brigadama još oko 300.000 žena koje su ostvarile 961.822 radna dana (Slobodna Vojvodina 14. januar 1950:2). PO AFŽ Vojvodine je formirao 4 radne brigade od 294 žene koje su mesec i po dana gradile Novi Beograd. 1949. godine 1.022.140 žena u Vojvodini ostvarilo je 4.483.885 radnih dana (Slobodna Vojvodina 14. januar 1950:2). List Žena danas (br. 77–78, 1950:13) donosi podatak da je Zora Krdžalić, članica Pokrajinskog odbora AFŽ-a Vojvodine, na III kongresu AFŽ-a Jugoslavije 1950. iznela podatak da su „žene Vojvodine samo u toku 1949. dale u radnim akcijama 6.000.000 dobrovoljnih radnih časova i uštedele državi preko 55.000.000 dinara.“ Antifašistički front žena Vojvodine 1950–1953. U periodu 1950–1953. dolazi prvo do redefinisanja zadataka a zatim i do gašenja AFŽ-a. Uloge koje su namenjene ženama se iz sistema aktivnih uloga (udarnica, brigadirka, zadrugarka, radnica, politički aktivna i ekonomski nezavisna žena) 36  Rezolucije Drugog kongresa AFŽ-a Jugoslavije, Žena danas br. 52. Beograd 1948, str. 36. 28 �pomera ka ekonomiji nege i brige (majke, negovateljice i vaspitačice dece). Na IV plenumu Centralnog odbora AFŽ-a Jugoslavije održanog 4. i 5 februara 1950. među novim zadacima koji su u prvom planu je odgoj predškolske i školske dece. Organizacije AFŽ-a je trebalo da organizovano i sistematski pomažu školi, porodici i „narodnoj vlasti“ u realizaciji programa predškolskog i vanškolskog vaspitanja. Centralni odbor AFŽ-a Jugoslavije je izdao posebnu brošuru: „Uputstvo o organizaciji i zadacima komisije za odgojna pitanja pri odborima AFŽ-a“ (Beograd 1950). Uputstvo je bilo namenjeno komisijama za „odgojna pitanja“, a odbori AFŽ-a, od gradskog do Pokrajinskog, imali su zadatak da takve odbore i formiraju. Tokom 1950. u AFŽ štampi se pojavljuju i tekstovi koji do tada nisu bili uobičajeni: saveti o modi (Žena danas, br. 67, 1950). Treći kongres AFŽ-a Jugoslavije održan je u Zagrebu od 28. do 29. oktobra 1950. Uvodni referat je podnela Vida Tomšič, predsednica Centralnog odbora AFŽ-a Jugoslavije. U okviru izveštaja o radu AFŽ-a ona je posebno podvukla uspehe koje je organizacija imala u vezi sa ulaskom žena u privredni i društveni život zemlje i donošenjem zakonske regulative koja će da štiti specifičan položaj žena. Promena statusa AFŽ-a jasno je najavljena u referatu Vide Tomšič, ali nije bilo objašnjeno šta će tačno dešavati (sa) i u sistemu AFŽ-a. Nejasna obrazloženja o potrebi redefinisanja AFŽ-a dovela su do konfuzije koja je pokazala da su očigledno političku odluku o gašenju AFŽ-a nespremno dočekali u organizacijama AFŽ-a, ali i Narodnog fronta. Pokrajinski odbor AFŽ-a Vojvodine hitno je organizovao savetovanje predstavnica/ predstavnika Narodnog fronta i AFŽ-a. Zaključeno da su neki sreski odbori Narodnog fronta „nepravilno shvatili“ da radi prisajedinjenja AFŽ-a Narodnom frontu nema više potrebe za održavanjem posebnih sastanaka žena. U izveštaju sa Devete pokrajinske partijske konferencije (Slobodna Vojvodina 2. mart 1951:3) zaključeno je da će PK KPJ za Vojvodinu organizovati sastanke u okviru Narodnog fronta sa ciljem da se opovrgnu shvatanja „o likvidaciji AFŽ-a“. Najveće zamerke radu organizacija AFŽ-a odnosile su se na „nedovoljnu političku zrelost rukovodećeg kadra“ (Zadaci žena Vojvodine pred III kongres AFŽ-a Jugoslavije, Slobodna Vojvodina 14. maj 1950:3). U isto vreme Pokrajinski odbor AFŽ-a Vojvodine organizovao je političke kurseve za žene na mađarskom i rumunskom jeziku jer je primećen nedostatak predstavnica nacionalnih zajednica u organizacijama AFŽ-a. Nedostatak se naročito osetio u srezovima i gradovima gde je u većini mađarski živalj. Pokrajinski odbor AFŽ-a Vojvodine je želeo da sve zajednice budu zastupljene u radu organizacije na odgovarajući način. Konkretnom obukom pod rukovodstvom članica Pokrajinskog odbora AFŽ-a iz mađarske zajednice „kursistkinje“ su obučavane da preuzmu rukovodeće37 uloge u sistemu AFŽ-a. Promene u funkcionisanju AFŽ-a nagoveštavale su kraj organizacije. Ukinut je profesionalni rad u AFŽ-u a uvedena je potpuna dobrovoljnost. Profesionalni rad u organizaciji je bio nužnost i on je započet 1947. uvođenjem sekretarijata. Veliki obim 37  U avgustu 1950. u Vojvodini su održani izbori u sistemu AFŽ-a. Promene su bile u sreskim i mesnim odborima. Tako je u Senti za predsednicu sreskog odbora AFŽ-a izabrana Vince Eržebet a u gradski odbor Buranj Irma, Gambketa Ilona i Gujaš Ilona... (Stojaković, G. (2007) AFŽ Vojvodine 1942–1953. (CD)) 29 �organizaciono-administrativnog rada nije bilo moguće uspešno savladati bez profesionalnih funkcija. Njihovim ukidanjem urušila se organizaciona struktura AFŽ-a. Sada su organizacije Narodnog fronta, kao temeljne organizacija vlasti, trebale da budu mesta za aktivizam žena uz obrazloženje da „ne treba da postoji osnovna organizacija AFŽ-a jer bi se time uvodio formalizam i šablon“ (Glas žena br. 11, 1950:5). Zadatak odbora AFŽ-a kao sekcije osnovne organizacije Narodnog fronta je da predlaže frontovskom odboru šta treba učiniti da bi se rad među ženama bolje odvijao. Time su se osnovne organizacije AFŽ-a svele na savetodavna tela koja su mogla da predlažu i ukazuju, „razrađuju probleme rada među ženama, predlažu Partiji i Frontu potrebne mere za otklanjanje nekih pojava koje su posledica nedovoljnog političkog rada među ženama“ (Žena danas br. 81, 1951:1). Utapanje u organizacije Narodnog fronta odmah je dovela do toga „da u nekim mestima žene nisu bile izabrane38 u odbore Narodnog fronta... da je mali broj žena bio među članovima Partije...“ (Žena danas br. 81, 1951:1). Da bi se apsorbovala velika aktivistička energija žena koja je formirana u sistemu AFŽ-a predloženo je formiranje drugih ženskih društava, pre svega humanitarnih kao što su organizacije „Majka i dete“ koje su se bavile zaštitom dece. Tokom 1951. zapažena je pojava opadanja broja zaposlenih žena u svim granama privrede. Samoupravni sistem u privredi značio je i smanjenje svih troškova van proizvodnje tako su institucije društvenog standarda (jaslice, obdaništa, restorani društvene ishrane) postali nerentabilni.39 Jedan od razloga povratka žena u kuće je bila i Uredba o dodacima za decu iz 1951. Majke sa više dece napuštale su posao i posvećivale se njihovom odgoju. Povratak žena u kuće je bio i posledica predrasuda prema ženama. Radilo se i o „malograđanštini i preživelom odnosu prema ženama preživelog kapitalističkog društva, odnos iz društva sa dvojnim moralom, sa prostitucijom, visokim pričama o ženi, o svetosti materinstva, o kraljici kuće i domaćinstva i sa beskrajnom bedom radnih žena, visokom smrtnošću porodilja, male dece, sa besposlicom...“ (Tomšič, 1952:1) Vida Tomšič je zabrinuto zaključila kako se zaboravilo da pitanje položaja žena nije samo pitanje zakonodavstva već i društvenog konsenzusa da se zakoni sprovode na svim nivoima. Pri tome se, sem u referatima liderki AFŽ-a, nije više pominjala teza da je ekonomska samostalnost žena preduslov za njenu ravnopravnost. Kako još nije bila doneta jasna odluka o prestanku rada AFŽ-a i kako je trebalo kanalisati aktivističku energiju žena, PO AFŽ-a Vojvodine je 29. februara 1952. 38  Na izborima za organe NF 1950. u Vojvodini primećeno je da su birači-muškarci bili protiv žena (kandidatkinja). Tako je u Jaši Tomić od 28 žena izabrano 14, u Kovinu od 16 kandidovanih žena izabrane su 3, a u Bečeju od 58 kandidovanih izabrano je 12. U somborskom srezu je 50 žena vratilo kandidature jer im muževi nisu dozvoljavali da ih prihvate. (Stojaković, G. (2007) AFŽ Vojvodine 1942–1953. (CD)) 39  U seljačkim radnim zadrugama u Vojvodini je 1950. godine bilo 120 dečjih obdaništa sa oko 3.700 dece. U 1951. otvorena su 2–3 sezonska obdaništa. Otvaranju obdaništa protivili su se „rukovodioci, predsednici zadruga i brigadiri“ (Slobodna Vojvodina 17. maj 1951:3) zbog „materijalnih troškova održavanja.“ Smatrali su da brigu o dečjim obdaništima treba da preuzmu „zadružni savezi i poljoprivredni fondovi.“ (Slobodna Vojvodina 17. maj 1951:3) U Slobodnoj Vojvodini je 23. juna 1951. objavljen članak „Zašto ne rade dečji vrtići u zadrugama“ gde se navode izgovori kojima su se rukovodioci zadruga služili da opravdaju novonastalu situaciju: suša je i ne mogu da obezbede hranu za decu, majke neće da daju decu u vrtiće, zgrade u kojima su bili vrtići su izdate i ne mogu da se vrate... Za otvaranje vrtića su posle Trećeg kongresa AFŽ-a bili zaduženi „Saveti za prosvetu i kulturu a dešavalo se da u Savetima za prosvetu i kulturu niko i nije bio zadužen za sezonske vrtiće u zadrugama. Članice AFŽ-a nisu mogle da spreče zatvaranje obdaništa.“ (Slobodna Vojvodina 23. jun 1951:3) 30 �organizovao savetovanje predstavnica sreskih odbora AFŽ-a Bačke i Srema. Govorilo se o zadacima organizacije na selu, o zdravstvenom, kulturno-prosvetnom radu sa ženama na selu. PO AFŽ-a Vojvodine je 1. marta 1952. održao savetovanje sa predstavnicama gradskih odbora AFŽ-a. Zaključeno je da organizacije AFŽ-a u gradovima treba da se bave radnicama, jer je postalo evidentno da su one preopterećene40 i nemaju vremena za „kulturno i političko uzdizanje, a neke ne poklanjaju dovoljno pažnje odgoju dece“ (Slobodna Vojvodina 2. mart 1951:3). Zaključeno je da treba osnovati grupe u okviru GO AFŽ-a koje treba da prate uslove pod kojima žene rade, vode domaćinstvo, vaspitavaju decu. O položaju žena u Vojvodini na VI plenumu CO AFŽ-a Jugoslavije je govorila i Ruža Tadić, predsednica Pokrajinskog odbora AFŽ-a. Žene na selu su bile „mnogo manje ravnopravne od žene radnice i uopšte žene u gradu“ (Ruža Tadić, Žena danas br. 103:3). Ona je iznela podatak da su u seljačkim radnim zadrugama u Vojvodini žene činile pretežnu radnu snagu od 60% do 80%, ali su neznatno učestvovale u upravljanju. Od 1050 seljačkih i zemljoradničkih zadruga u Vojvodini samo je u jednoj žena bila predsednik. Ruža Tadić je u tekstu Osmi mart međunarodni praznik žena dala podatak da u Vojvodini „u 201 selu nijedna žena nije izabrana u narodne odbore“. Broj žena u sreskim narodnim odborima pao je sa 8,75% u 1950. na 3% u 1952 (Ruža Tadić, Slobodna Vojvodina 8. mart 1953:2). U Sarajevu je 26. i 27. decembra 1952. održan VI plenum Centralnog odbora AFŽ-a Jugoslavije. Predstavnice AFŽ-a su na osnovu Rezolucije VI kongresa Saveza komunista Jugoslavije raspravljale o položaju žene u socijalističkom društvu i zadacima koji iz Rezolucije proističu. Zaključeno je: – da rad u domaćinstvu predstavlja „neracionalno trošenje rada“ žena (Žena danas br. 103,1953:1) naročito zaposlenih i društveno angažovanih žena. Cilj je raditi na stvaranju uslova za rasterećenje žena podizanjem praktičnih i udobnih stanova, izgradnjom komunalne infrastrukture, uslužnih delatnosti, restorana, zdravstvenih i vaspitnih institucija, izgradnji industrije za proizvodnju robe široke potrošnje... – da je prosvećivanje prioritet u radu sa ženama, naročito na planu vođenja domaćinstva u seoskim sredinama. Potrebno je postići higijenske navike, uvesti zdravu ishranu, racionalnu ekonomiju seoskog domaćinstva, pravilnu negu i vaspitanje dece, boriti se protiv sujeverja, zaostalosti... 40  Dr Bosiljka Milošević, ugledna lekarka, profesorka Beogradskog univerziteta i članica Centralnog odbora AFŽ-a Jugoslavije, analizirala je radnu sposobnost žena u novim okolnostima. Konstatovala je da se zaposlene žene brže zamaraju od muškaraca zbog dodatne opterećenosti radom u domaćinstvu i podizanjem dece. Dok muškarac može da se odmori posle napornog rada u fabrici, ustanovi… žena započinje još jedan radni dan kod kuće, gde se troši njena psihička i fizička snaga i gde nema neradnih dana. Takav rad se kretao „za ženu bez dece do 9 sati dnevno a za ženu sa decom do 2 godine i do 15 časova dnevno.“ Zato je dr Bosiljka Milošević zaključila „da za ženu u radnom odnosu domaći rad predstavlja faktor koji štetno deluje na njeno zdravlje i oštećuje njenu radnu sposobnost… a zbog nedostatka stvaralačkog efekta domaći rad deluje depresivno na životnu energiju žena.“ Dr Bosiljka Milošević je iznela i neke egzaktne podatke koje je ona posmatrala kao posledicu potpuno izmenjene uloge žena u društvu u odnosu na živote žena ranijih generacija. Radilo se o podacima iz porodilišta Klinike za ginekologiju i akušerstvo u Beogradu. U prethodnih 10 godina broj samotrovanja organizma žena zbog trudnoće (gesteza) bio je dva puta veći kod zaposlenih žena nego kod domaćica. Takođe je registrovan veći broj prevremenih porođaja, vanmateričnih trudnoća i nedonesene dece kod zaposlenih žena nego kod domaćica. Dr Bosiljka Milošević je takođe zaključila da organizam žene evoluira savlađujući nove životne uslove i postepeno ovladava „svim vrstama radova i zanimanja.“ Dr Bosiljka Milošević, O radnoj sposobnosti žene, Žena danas br. 103. Beograd 1953, str 15. 31 �– da organizacije AFŽ-a treba da rade na prosvećivanju i rasterećenju žena tako što će predlagati da se neophodne mere sprovedu. AFŽ treba da ističe opšte probleme svih žena Jugoslavije radnica, žena na selu i u gradu, ali da pruži slobodu za organizovanje žena u druge ženske organizacije a da „AFŽ eventualno predstavlja savez ženskih društava“ (Tomšič, Žena danas br. 103, 1953:3). Dvostruka opterećenost ili preopterećenost žena je u mnogim društvenim slojevima bila shvaćena kao znak slabosti i argument za vraćanje žena u kuću. Predstavnice AFŽ-a su sasvim jasno shvatile opasnost od toga. Neke liderke AFŽ-a, kao što je bila Cana Babović smatrale su da se nije moglo čekati „da proces opšteg razvitka stigne dotle da možemo reći: sad su stvoreni uslovi da žena može da koristi svoju ravnopravnost“ (Babović, 1953:3) već je trebalo da žena „sama sebe dovede u položaj ravnopravnosti“. Cana Babović je smatrala da komunistkinje „ne treba da se angažuju isključivo na radu sa ženama... ali ne mogu da ne osete izvesnu odgovornost za slab rad i slabo učešće žena u društvenom životu...“ (Ibid, 3) Vida Tomšič je na poslednjem, IV kongresu AFŽ-a Jugoslavije u septembru 1953. u uvodnom referatu „Mesto i uloga ženskih organizacija u današnjoj etapi razvitka socijalističkih društvenih odnosa“ napravila rezime rada organizacije navodeći uspehe u radu kao i probleme sa kojima su se žene susretale u pokušaju da ih reše, sa većim ili manjim uspehom. Težište rada organizacije je bilo okrenuto ka ženama na selu. To pokazuje i tema Kongresa „Položaj žena na selu“. Zaključeno je da bi posebna organizacija žena odvojila žene „iz zajedničkog političkog života i dovelo do pogrešnog shvatanja da se za ostvarivanja prava žene moraju same boriti protiv ostalog društva..“ (Tomšič, Žena danas br. 112, 1953:10). Zato je Izvršni odbor AFŽ-a Jugoslavije predložio Kongresu da donese odluku o ukidanju AFŽ-a. Dat je predlog da se žene uključe u postojeće, ili osnuju nova društva koja bi se bavila različitim problemima žena. Predloženo je da se tako osnovana društva horizontalno povežu u Savez ženskih društava čiji bi zadatak bio da organizuje najširu raspravu „o svim problemima a naročito ženskim“ (Tomšič, Žena danas br. 112, 1953:10). Poslednji (IV) kongres AFŽ-a je bio i osnivački kongres Saveza ženskih društava. Doneta je Rezolucija o osnivanju Saveza ženskih društava Jugoslavije.41 Socijalistički savez radnog naroda Jugoslavije42 je bila organizacija koja je imala vrlo široku bazu. Komisija za rad među ženama Socijalističkog saveza radnog naroda Jugoslavije trebalo je da pomogne da se u politički i privredni život zemlje uključi što više žena. Pored toga ohrabreno je organizovanje žena u posebna društva: za prosvećivanje žena, brigu o vaspitanju dece, unapređenje domaćinstva. 41  Na IV kongresu Narodnog fronta 1953. organizacija je promenila funkciju u društvu i naziv u Socijalistički savez radnog naroda (SSRN). Prema Statutu SSRN sindikat i omladinska organizacija su bile autonomne u radu ali ne i AFŽ. Za rad sa ženama predviđeno je osnivanje posebnih komisija u osnovnim organizacijama SSRN. 42  Na IV kongresu Narodnog fronta 1953. organizacija je promenila funkciju u društvu i naziv u Socijalistički savez radnog naroda (SSRN). Prema Statutu SSRN sindikat i omladinska organizacija su bile autonomne u radu ali ne i AFŽ. Za rad sa ženama predviđeno je osnivanje posebnih komisija u osnovnim organizacijama SSRN. 32 �Zaključna razmatranja AFŽ Jugoslavije i Vojvodine je bila svojevrsna škola u kojoj su žene naučile da budu aktivne u javnom i političkom životu zemlje. Rad se odvijao pod rukovodstvom Komunističke partije Jugoslavije i bio je oslonjen na temeljna opredeljenja da su žene ravnopravne sa muškarcima u svim segmentima života i rada. U praksi se rad organizacije odvijao u ciklusima: od autonomije do direktive. Ravnopravnost žena u FNR Jugoslaviji i formalno je potvrđena Ustavom iz 1946. i čitavim setom zakona među kojima su bili i zakoni koji su štitili položaj majke i deteta. U periodu 1945–1949. započeo je masovni ulazak žena u politički i privredni život zemlje. Žene su masovno glasale na izborima za savezne, republičke, pokrajinske i lokalne organe vlasti. One su i birane u organe vlasti i uključivale se u privredni razvoj zemlje. Ženama su ideološkim i partijskim odlukama bile namenjene aktivne uloge u kreiranju društveno-ekonomske sfere: radnice, udarnice, zadrugarke, političarke („društveno političke radnice“), ekonomski samostalne žene koje su ovladale različitim profesijama i onim koje su, do tada, bile rezervisane samo za muškarce. Pri tome se priznavao poseban društveni plan obrazovanja i edukacije žena kako bi savladale nasleđenu neobrazovanost i uključile se u privredni i politički život. Ipak, i dalje je bila važna uloga žene kao majke (ne samo sopstvene dece već i dece koja nisu imala roditelje) kao i čitav arsenal uloga iz ekonomije nege i brige (briga o porodiljama, dojiljama, invalidima, učenicima u domovima, kolonistima). Društveni i politički angažman žena počeo je da se smanjuje od 1950. Promene u ekonomskom i političkom sistemu, gde su lokalni organi vlasti imali sve veći značaj, tražila je od izabranih osoba veće znanje i sposobnost u radu. Žene su sada morale da se kvalifikuju znanjem i sposobnostima, a ne potrebom da se izabere predstavnica žena. S druge strane patrijarhalna svest koja je vremenom prevladala učinila je da žene na svakom poslu moraju mnogo više da se dokazuju. U toku NOB-a i posleratne obnove patrijarhalno shvatanje položaja žena je odmah bilo prepoznavano i osuđeno kao nazadno i pogrešno. Žene u Vojvodini su slobodno odlazile u rejonske i mesne organizacije AFŽ-a. Početkom pedesetih godina „otupela“ je oštrina razračunavanja sa patrijarhalnim shvatanjima. Dešavalo se da su u Vojvodini 1951, 1952. žene masovno vraćale kandidature za izbore na lokalnom i regionalnom nivou, jer se muževi i porodica nisu sa tim slagali. U prvim posleratnim godinama takva situacija nije bila moguća. Od 1950. se uvodi samoupravljanje a privredna preduzeća moraju da pokažu pozitivan rezultat. Do tada realizovana društvena briga o deci i majkama sada postaje skup projekat. Ženama se nudi visok dečji dodatak tako da mnoge napuštaju posao. Čak ni u retorici aktivnih ženskih uloga u AFŽ štampi od 1951. nema brigadirki, udarnica a sve je manje fabričkih radnica. Jedino se žene na selu posebno podržavaju, jer projekat socijalističkog preobražaja sela nije bio završen. 33 �Praksa je i tada, u socijalističkoj Jugoslaviji, pokazala da su zaposlene žene u periodu 1945–195343 morale podjednako dobro da rade u fabrikama, preduzećima, institucijama... i kod kuće. Njihovo angažovanje je zahtevalo i potporu države u vidu plaćenog porođajnog odsustva, plaćenog odsustva zbog bolesti deteta, prekidanje posla zbog dojenja, dečji dodatak, što su sve bila ogromna materijalna sredstva za ratom razorenu zemlju. Takav društveni napor je počev od 1950. proizvodio stavove da je najbolje da se žene „vrate u kuću“ jer je to najracionalnije i u „interesu dece“ (Žena danas br. 81, 1951:11). Članice AFŽ-a Vojvodine postigle su odlične rezultate na planu zaštite radnica i majki. Organizacije AFŽ-a sarađivale su sa nadležnim resorima kod „otklanjanja uzroka oboljenja i smrtnosti dece“ (Tomšič, Žena danas br. 93, 1952:1), donošenja uredbi o zaštiti majke i deteta, osnivanja domaćičkih učiteljskih škola, organizovanja tečajeva negovateljice i vaspitačice u dečjim obdaništima... Aktivnosti su se odvijale kroz rad na zdravstvenom prosvećivanju žena, kurseve za mlade majke, negu dece, osnivanje aktiva žena koji su se bavili problematikom zaštite majke i deteta, organizovanjem stalne pomoći radnoj ženi i majci, organizovanjem pravne pomoći za žene, pružanje pomoći institucijama koje se brinu za majku i dete (vrtići, jaslice...), pružanje pomoći održavanju školskih kuhinja, dečjih restorana... U FNRJ je materinstvo bilo delom i društvena briga i na tom je planu socijalistička Jugoslavija mnogo postigla. Pored različitih oblika materijalnih davanja cilj je bio da se društvo organizuje tako da zaposlenoj majci omogući da i dalje radi. Zato je formirana mreža dečjih i zdravstvenih ustanova. U prvim godinama stvaranja socijalističke Jugoslavije vaspitanje dece je shvaćeno kao društvena obaveza, da bi pedesetih godina 20. veka ta politika korigovana priznavanjem veće uloge porodice. Najčešći oblici rada AFŽ Vojvodine su bili rad na kulturnoprosvetnom i političkom obrazovanju žena kao što su bili: tečajevi opismenjivanja, domaćički tečajevi, čitalačke grupe, kursevi i seminari na različite teme, predavanja, izložbe, ženska štampa. Rad na uključivanju žena u privredu uglavnom se odvijao kroz mobilizaciju žena za dobrovoljni rad. Tu je AFŽ dao odlične rezultate. Uključivanje žena u privredu je bila obaveza i drugih masovnih organizacija, ali i organa vlasti. Saradnja svih ovih činilaca pokazala se plodnom u Vojvodini gde su organizacije AFŽ-a Vojvodine (Sombor, Subotica i Novi Sad) uticale da se tokom 1950. zaposli na neodređeno vreme 15.530 2 žena (Tomšič, Žena danas br. 93, 1952:1). Ravnopravni položaj žena u društvu je bio opšti društveni projekat socijalističke Jugoslavije. U člancima koje su pisale liderke AFŽ-a posebno je isticana ekonomska samostalnost žena koja „im jedina daje mogućnost da se u životu stvarno osećaju nezavisnim i samostalnim“ (Ibid, str. 1). Radno angažovanje žena je u periodu 1945–1950. bilo podržavano ideološki, zakonski i finansijski jer je ideološki plan radno angažovanje žena smatrao uslovom za mnoga opšta i specifična ženska prava. Pri tom se kućni rad tretirao kao nužnost koja će u dužem vremenskom periodu, razvojem proizvodnih snaga i uvođenjem „javne 43  Pogledati rezultate istraživanja Stojaković Gordana. (2007), AFŽ Vojvodine 1942–1953 (CD), izdanje autorke, Novi Sad. 34 �industrije“, smanjiti na prihvatljivu meru. Ali, u praksi sukob između društvenog i porodičnog angažovanja se nije mogao rešiti lako i brzo. U prvim godinama posle rata žene su teret „dvostruke opterećenosti“ lakše podnosile, jer su imale svest o tome da su postigle ravnopravnost i jer su delovale u periodu opšteg društvenog poleta. Kasnije se preopterećenost žena manifestovala kroz česta bolovanja i odsustvovanja sa posla. U uslovima privrednog razvoja to je provociralo stavove o tome da su zaposlene žene teret za privredu. Žene su češće otpuštane s posla, ali je zalaganjem AFŽ-a uz podršku sindikata bilo zabranjeno otpuštanje trudnica i dojilja. Žene Jugoslavije su u periodu 1945–1953. nepovratno iskoračile u društveni i privredni život zemlje. Prema kriterijumima procene položaja žena u društvu u koje spadaju pravne norme, mera učešća u političkom i privrednom životu zemlje, ostvarile su vidan napredak u odnosu na položaj žena u Kraljevini Jugoslaviji. Uvođenjem jednakih prava za žene u odnosu na muškarce i posebnom zaštitom majke i deteta socijalistička Jugoslavija je osigurala visok stepen ravnopravnosti žena. Ali, u korišćenju zakonskih prava bilo je velikih regionalnih razlika i razlika između žena u seoskim i gradskim sredinama. U Vojvodini je nivo korišćenja prava u odnosu na čitavu Jugoslaviju bio visok. I tada je bilo jasno da je pitanje ravnopravnosti žena zbir mnogih pitanja koja se moraju rešavati u dugom vremenskom periodu, uporno i strpljivo i to ne samo kroz ekonomski i tehnički razvoj zemlje već radom i zalaganjem samih žena. AFŽ Jugoslavije (i Vojvodine) je ukinut jer je po svedočenju Nede Božinović „teško bilo prihvatiti ženu kao ravnopravnog čovjeka“. (Stojaković, 2002:48). Jedan broj delegatkinja na poslednjem kongresu AFŽ-a Jugoslavije kao i jedan broj članica AFŽ-a zaključke kongresa (pa i uvodni referat) razumeo je kao „degradiranje ženskih organizacija i samih žena... a mnoge organizacije AFŽ-a reagovale su tako što su prestale da rade...“ (Božinović 1996:170). AFŽ Vojvodine je nastao kao organizacija žena koja radi za žene i za opšte dobro. Samo u tim uslovima moglo se započeti oslobađanje žena i njen masovan ulazak u društvenu, privrednu i političku stvarnost. Taj zamah, polet, energija i upornost kojom su žene ženama u direktnim kontaktima prenosile znanja, iskustva, pružale neposrednu podršku predstavlja, u našem istorijskom pamćenju, najefikasniji model ženskog aktivizma koji je stigao u svako selo i grad Vojvodine. 35 �Literatura: Blagojević, Marina (1998) Feminizam na kraju veka: lekcije o različitosti u: Feministička teologija, Svenka Savić (ured.) Futura publikacije, Novi Sad, 9–17. Božinović, Neda (ured.) (1953), Položaj žene u FNRJ, Savezni odbor Socijalističkog saveza radnog naroda Jugoslavije, Beograd. Božinović, Neda (1996) Žensko pitanje u Srbiji u XIX i XX veku. Beograd: Devedesetčetvrta Božinović, Neda (1988). Studentkinje i diplomirane studentkinje Beogradskog univerziteta narodnooslobodilačkom ratu i revoluciji u: Studentkinje Beogradskog univerziteta u revolucionarnom pokretu. Beograd: Centar za marksizam Univerziteta u Beogradu, 173–176. Golubović, Zvonimir i Kuzmanov, Živan (1984) Žene Novog Sada u NOB-u i socijalističkoj revoluciji 1941–1945, u: Žene Vojvodine u ratu i revoluciji 1941–1945 (Radovi sa savetovanja održanog 27. i 28. marta 1984. u Novom Sadu), Novi Sad, 332–360. Isanović, Adla (2007) Medijski diskurs kao muški domen: predstavljanje roda u dnevnim novinama u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji, u: Stereotipizacija: predstavljanje žena u štampanim medijima u jugoistočnoj Evropi (ur. Nirman Moranjak). Sarajevo: Mediacentar, 49–82. Kecman, Jovanka (1975) Žene u sindikalnim organizacijama i štrajkovima u Jugoslaviji (1935–1941) u: Istorija XX veka – Zbornik radova XII, Narodna knjiga, Beograd, 257–321. Kecman, Jovanka (1978) Žene Jugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama 1918–1941, Institut za savremenu istoriju, Beograd. Kingsley Kent, Susan (1987) Sex and Suffrage in Britain 1860–1914, Princeton University Press Kovačević, Srbislava (1984) Antifašistički front žena u Vojvodini, u: Žene Vojvodine u ratu i revoluciji 1941–1945, (Radovi sa savetovanja održanog 27. i 28. marta 1984. u Novom Sadu), Novi Sad, 93–127. Nađ, Dušanka (1984) Veliki transport, u: Žene Vojvodine u ratu i revoluciji 1941–1945 (Radovi sa savetovanja održanog 27. i 28. marta 1984. u Novom Sadu), Novi Sad 1984, 591–592. Naši zadaci (1945) Referati na I kongresu antifašistkinja Jugoslavije, Centralni odbor AFŽ-a Jugoslavije, Beograd. Nedović, Slobodanka (2005) Savremeni feminizam – položaj i uloga žene u porodici i društvu, izdanje autorke, Beograd Mali, Milan (1984) Istorijsko mesto i značaj stvaranja i delatnosti pokrajinske organizacije AFŽ-a, u: Žene Vojvodine u ratu i revoluciji 1941–1945 (Radovi sa savetovanja održanog 27. i 28. marta 1984. u Novom Sadu), Novi Sad, 127–141. Milivojević, Snježana (2004) Žene i mediji: strategija isključivanja, u: Genero, časo- 36 �pis za feminističku teoriju, Centar za ženske studije, Beograd str. 11–24. Mitrović, Mitra. (1945), Pravo glasa žena dokaz i oruđe demokratije, Centralni odbor AFŽ-a Jugoslavije, Beograd. Moranjak Nirman (et al), (2007) Stereotipizacija: predstavljanje žena u štampanim medijima u jugoistočnoj Evropi, Mediacentar, Sarajevo Mršević, Zorica (et al) (1999) Rečnik osnovnih feminističkih pojmova, IP Žarko Albulj, Beograd Papić, Žarana (1989) Sociologija i feminizam, Istraživačko-izdavački centar SSO Srbije, Beograd Petranović, Branko (1981) Istorija Jugoslavije 1918–1978, Nolit, Beograd Popov, Jelena (1986) Narodni front u Vojvodini 1944–1953, Filozofski fakultet u Novom Sadu, Institut za istoriju –Monografije knjiga 27, Novi Sad. Prica, Radomir (1984) Organizacija antifašističkog fronta žena u sremskomitrovačkom srezu, u: Žene Vojvodine u ratu i revoluciji 1941–1945 (Radovi sa savetovanja održanog 27. i 28. marta 1984. u Novom Sadu), Novi Sad, 575 – 577. Sabo, Ida (1984) Učešće žena Vojvodine u revolucionarnom radničkom pokretu i socijalističkoj revoluciji, u: Žene Vojvodine u ratu i revoluciji 1941–1945 (Radovi sa savetovanja održanog 27. i 28. marta 1984. u Novom Sadu), Novi Sad, 9–37. Savić Svenka (1993), Diskurs analiza, Filozofski fakultet, Novi Sad. Savić Svenka (1995), Jezik i pol: istraživanja u svetu, Ženske studije, 1, Beograd, 197– 209. Savić Svenka (1995), Jezik i pol: istraživanja kod nas, Ženske studije, 2–3, Beograd, 228–244. Sklevicky, Lidija (1996) Konji, žene, ratovi, Ženska infoteka, Druga, Zagreb. Stojaković, Gordana (ur.) (2001). Znamenite žene Novog Sada I. Novi Sad: Futura publikacije. Stojaković, Gordana (ur.) (2002). Neda – jedna biografija. Novi Sad: Futura publikacije. Stojaković, Gordana (2007), AFŽ Vojvodine 1942–1953 (CD), izdanje autorke, Novi Sad. Tito (1945), Antifašistički front žena u Narodnooslobodilačkoj borbi, Okružni odbor AFŽ-a Čačak, Čačak. Šušnjic, Đuro (1973), Analiza sadržaja, u: Kritika sociološke metode, Gradina, Niš, 247–248. Čudić, Dušan (1984) Žene iriškog sreza u NOB-u, u: Žene Vojvodine u ratu i revoluciji 1941–1945 (Radovi sa savetovanja održanog 27. i 28. marta 1984. u Novom Sadu), Novi Sad, 509–527. Vasić Vera (1995) Novinski reklamni oglas, Studija iz kontekstualne lingvistike, LDI, Veternik. Vojvodina u borbi (1963), Savez udruženja boraca narodnooslobodilačkog rata SR Srbije, Predsedništvo AP Vojvodine, Novi Sad Žene Srbije u NOB (1975), Nolit, Beograd; 37 �Arhivska građa: Arhiv Vojvodine: Zapisnici PO AFŽ-a F.338 Knjiga zapisnika br.1. (rukopis) Muzej Vojvodine (Istorijski arhiv PK KPS) Kovačević, Srbislava (Marija), Izveštaj o radu organizacija AFŽ za Vojvodinu, 25. 11.1943. inv. br. 668 Kovačević, Srbislava (Marija), Ženama zapadnog Srema, februar 1944. inv. br. 22135. Kovačević, Srbislava (Marija), pismo Jovanu Veselinovu Žarku o listu Vojvođanka, 25. februar 1944. inv. br. 22911 Kontrolna pitanja na završnoj konferenciji kursa AFŽ, avgust 1943. inv. br. 18655. Izveštaji o radu organizacija AFŽ-a u Vojvodini: CO AFŽ Subotica 1945–1946. inv. br. 18648; CO AFŽ Alibunar, Pančevo (1945) inv. br. 12518; CO AFŽ Žitište (1944) inv. br.2347; CO AFŽ Kikinda (1936–1948) inv. br.22095. Rezolucije, referati, govori i diskusije Rezolucije Drugog kongresa AFŽ-a Jugoslavije, Žena danas br. 52. Beograd 1948, 36. Babović, Cana u diskusiji na VI plenumu CO AFŽ-a Jugoslavije. Koji su naši zadaci, u: Žena danas br. 103. Beograd 1953, str. 3. Cvetić, Bosa Položaj žena na selu, referat na IV kongresu AFŽ-a Jugoslavije, u: Žena danas br. 112. Beograd 1953, str. 21. Tadić, Ruža Koji su naši zadaci,diskusija na VI Plenumu CO AFŽ-a Jugoslavije, u: Žena danas br. 103. Beograd 1953, str. 3. Tomšič, Vida Postoji li kod nas žensko pitanje u: Žena danas br. 99, Beograd 1952, str 1. Tomšič, Vida Uloga žena u socijalističkoj izgradnji, govor održan povodom 8. marta preko Radio Ljubljane u: Žena danas br. 93. Beograd 1952. str 1. Tomšič, Vida u diskusiji na VI Plenumu CO AFŽ-a Jugoslavije. Koji su naši zadaci, u: Žena danas br. 103. Beograd 1953, str. 3. Tomšič, Vida Mesto i uloga ženskih organizacija u današnjoj etapi razvitka socijalističkih društvenih odnosa, referat na IV kongresu AFŽ-a Jugoslavije u: Žena danas br. 112. Beograd 1953, 10. Novine i časopisi: Slobodna Vojvodina, organ (Antifašističkog) Narodnog fronta za Vojvodinu, Novi Sad (1946–1953) Žena danas, glasilo AFŽ-a Jugoslavije Beograd (1945–1953) Zora, glasilo AFŽ-a Srbije, Beograd (1947, 1949, 1951, 1953) Glas žena, glasilo PO AFŽ Vojvodine, Novi Sad (1946–1953) 38 �39 �IDA Rođena sam 1913 godine u Pečuju to je danas Mađarska, a tad je Mađarska bila deo Austro Ugarske monarhije. Rođena sam u radničkoj porodici otac mi je radio na železnici, tako da je moje klasno poreklo radničko. Moja majka i otac nisu bili registrovani u građanskom braku jer je on bio jevrejin, a ona katolkinja i to porodično prokletstvo je važilo iako sam već imala i brata od 8 godina. Otac je ubrzo po mom rođenju otišao u rat, tako da ja svoga oca nisam ni upoznala. Onda se moja majka pošto je ona rođena u Subotici vratila kod svoje porodice. Moj brat i ja smo imali sreću da je naš deda iako je bio radnik bio veoma napredan i jako mnogo je čitao. Ja sam imala 13 godina kad mi je dao da čitam Ilijadu, nije bilo bitno da li razumem ili ne, važna je bila ljubav prema knjizi. Verovatno je i to što nam porodica nije bila suviše religiozna uticalo na naše opredeljenje jer nas u crkvu nisu terali pustili su nam da slobodno izaberemo svoj put. U Vojvodini, je tada vladalo siromaštvo bilo je strahovito mnogo sirotinje i vladala je tuberkuloza. Inače kraljevina Jugoslavija je bila nerazvijena, samo jedan autoput smo imali, najveći deo stanovništva je bio nepismen. Oni delovi Kraljevine koji su ranije bili pod Austrougarskom ,dakle Hrvatska, Slovenija i Vojvodina u odnosu na ostale delove Jugoslavije su bile nešto razvijenije, a još za vreme Marije Terezije je naređeno da svako selo mora imati školu. I jedino zato smo mi imali u svakom selu po nekoliko pismenih. Ali i ovde nije bilo fabrika najveća fabrika imala je 50- 60 radnika a gazde su se htele brzo bogatiti jer je to bila mlada buržoazija tako da su i primanja bila veoma niska. Moj život je bio što se tiče materijalne strane jako težak. Još teži je postao kada mi je 1929. godine uhapšen brat. Ja sam morala zbog toga što je on bio uhapšen prekinuti školovanje. Išla sam tada u drugi razred niže gimnazije i morala sam je napustiti i od svoje 13 godine biti zrela da radim štogod se moglo raditi. Izdržavala sam sebe, majku koja se razbolela posle hapšenja brata i bratu slala pare u Sremsku Mitrovicu. Tavankut je selo u okolini Subotice. Pre II svetskog rata tamo je bilo jako mnogo biroša. Išla sam svake nedelje peške u Tavankut a uveče sam se vraćala, uvek peške. Bila sam zadužena za rad sa omladinom, među kojima je bilo omladinki. Radili smo u kružocima. Nosila sam im knjige za čitanje a oni su meni dali ogromnu lubenicu da pokažu kolko me vole. Morala sam tu lubenicu da ostavim na prvom mestu gde sam je mogla sakriti, jer nisam mogla da je nosim do Subotice. Omladina je bila dobro organizovana, ne samo Tavankut nego u svim okolnim mestima: Morovica, Bačka Topola, Čantavir i Ljutovo. Svi su bili dobro organizovani. Biroši i siromašni seljaci su na dan velikog poljoprivrednog štrajka masovno sa motikom i lopatama na ramenu dolazili peške na zbor. I uglavnom su žene išle napred. Recimo, iz Tavankuta su žene 40 �na zbor išle sa motikama i lopatama. Na ulazu u Suboticu, tamo gde je igralište, tu ih je sašekao kordon žandara. Žene su sa lopatama i motikama razbile žandare i stigle na mesto zbora gde je Matko Vuković držao veliki govor. Žene je predvodila Marga Beretići. Mi žene u sindikatu smo organizovale kuhinju za štrajkače, i to ne samo tada. Kad god je bio štrajk u sindikatu organizovele smo kuhinju za štrajkače i njihove porodice da ne bi gladovali. Hrana se nabavljala tako što su mlade devojke sa velikim korpama išle na pijaci i tražile od prodavaca hranu. Najveći broj je dao. Jer, i to je bila sirotinja koja je kupovala od seljaka, ili preprodavala, tako da su davali i uvek je bilo hrane. Bilo je hrane uvek i za zatvorenike. Subotica je bila poznata po tome što su donosili zatvorenike iz cele zemlje, čak i iz Zagreba i Beograda. Tada su žene u sindikatu iz komisije za žene išle u posetu zatvorenicima i nosile hranu, uzimale veš, prale i nosile natrag čist veš. U Subotici je bio jedan istražni sudija Ristić, Makedonac, veoma pošten, čak su ga poslali i na razgovor u Beograd jer je davao komunistima u pritvoru napredne knjige. A on njima kaže: Ja ne mogu njima dati Bibliju, jer oni to neće čitati već im dajem knjige koje znam da će čitati. No, taj sudija je davao i dozvole da se posete komunisti koji su donešeni recimo iz Beograda u Subotici. Ja sam imala zadatak da posetim Baruh Rašelu koju tada nisam poznavala ali sam se prijavila kod sudije Ristića da mi da dozvolu da je posetim. Rekla sam da mi je sestrična od ujaka ili ujne, kaže: Dobro. I dao mi je. Dođem u posetu, stojim u krugu za zatvorenike a tamo su bile dve žene. Ne znam koja je od njih Baruh Rašela. Sudija kaže: Dođi ovamo, evo ti sestrične. Eto i takve doživljaje smo imali. Sećam se porodice Đeri. Bila su tri mladića. Njihov otac je bio revolucionar i decu je tako vaspitavao. Radio je u fabrici Ferum gde je 1933. istakao crvenu zastavu. Najstariji sin, Đeri Franja likvidiran je u Dahau. Bio je član Partije, Uhapšen je 1941. i osuđen. Bio je oženjen Jucom Đeri, svojom saradnicom. Ona je bila politirka. Nju su takođe uhapsili, a bila je u drugom stanju. Toliko su je tukli da je pobacila. Posle rata i dalje je bila aktivna. Kćerka, Eržebet Đeri je bila udata za srednjeg brata Lukača. Ona je pre rata bila član SKOJ-a. Organizovala je čitalačke grupe. Čitali su Antidiring i Babela. Njen muž je sa dva brata, starijim i mlađim, bio uhapšen 1941. Stariji brat je imao porodicu, ženu –Lukač Anu koja je takođe bila veoma aktivna u naprednom pokretu. Braća Lukač su osuđeni 1941. Najstariji, Anin muž, je bio osuđen na smrt, a srednji na vremensku kaznu a pošto je najstariji brat imao dete srednji brat je tražio da se kazne promene. Da on ide na vešala, a stariji brat da dobije vremensku kaznu i to je učinjeno. Morala sam savladati sve te prepreke da bi se mogla uključiti u pokret. Mene su kasno primili u partiju jer sam 1936. otišla iz Vojvodine a morala sam proći probni staž u Sloveniji. Tako da sam tek 1939. u januaru primljena u partiju. Kada govorimo o položaju žena treba se vratiti u nazad. Poznato je da su žene u vreme stare Jugoslavije bile neravnopravne, drugorazredne u odnosu na muškarce, da su im postavljali staratelje kad bi muž ili otac umro. Nisu se mogle starati o sopstvenoj deci. Inače, u ovoj bogatoj Vojvodini je bilo starhovito mnogo sirotinje i nezaposlenosti. 41 �Bilo je malo fabrika i te koje su bile imale su najviše pedest, šezdeset radnika. U nekima su radile većinom žene, recimo u Hartmanki iz Subotice koja je izvozila živinu i perje. Tamo su žene bile nemilosrdno izrabljivane i iskorišćavane, čak su i batine dobijale. Pre II svetskog rata je bio ogroman broj seoske sirotinje i jako malo intelektualki jer ženama, u suštini, školstvo nije bilo dostupno. Još su u Vojvodini, Hrvatskoj, Sloveniji neke i dospele do srednje škole, ali imali smo krajeve u celoj Jugoslaviji posebno Bosna, Makedonija, Kosovo, pa južna Srbija, gde žene nisu išle u školu. Znam da su na Kosovu očevi tukli žensku decu da ne uče, da ne bi završavale razred, da bi padale. Postojalo je jedno užasno shvatanje o ženama. U Vojvodini, pored svog bogatstva, harala je tuberkuloza. Mi koji smo bili uključeni u napredni, revolucionarni pokret, nismo imali zadatak samo da govorimo o potrebi borbe sveukupnog naroda koji je bio potlačen, nego smo imali zadatak i zdravstvenog prosvećivanja. Imali smo u svojim redovima i lekare koji su nama držali predavanja o zdravstvenoj zaštiti, borbi protiv tuberkuloze, o borbi za normalan, zdravstveno siguran porođaj, jer kod porođaja su žene masovno dobijale sepsu. Veliki broj žena je rađao kod kuće, često i bez babice. To je privuklo veliki broj žena. Ne samo u Vojvodini, već u celoj zemlji pokret žena za ravnopravnost bio je veoma jak i to zahvaljujući Komunističkoj partiji Jugoslavije. Poznato mi je da su se prikupljali potpisi za ravnopravnost žena, pre svega za pravo glasa žena. Borba za ravnopravnost žena počela je daleko, daleko ranije, s obzirom da je žena imala tako strašan, ponižavajući položaj. U mnogim kućama je bila nesreća kad bi se rodila devojčica. Prevladavala su takva shvatanja. Zaostalost je bila velika kad je u predratnoj Jugoslaviji preko 90% ljudi bilo nepismeno, kad smo imali svega jedan autoput, onda se može zamisliti kakva je bila i zaostalost. Zato smo posle rata mnogo radili na prosvećivanju žena. Formirali smo analfabetske tečajeve, čitalačke grupe, da bi se žene opismenile. Jugoslovenskim ženama niko nije poklonio ravnopravnost već su one svojim učešćem u narodnooslobodilačkoj borbi, i to masovnim učešćem – sa oružjem u ruci, izborile. One su bile uključene u sve oblike borbe za ravnopravnost, ali ne samo za ravnopravnost žena već i radnika i seljaka koji su takođe bili izrabljivani. Oko 620 hiljada žena je aktivno učestvovalo u borbi, to znači i u gradovima, i moram da kažem da je bilo daleko teže biti u gradovima nego u partizanskim jedinicama. Iskusila sam i jedno i drugo i odahnula sam kada sam otišla u partizanske jedinice. Bila sam u Sloveniji tokom II svetskog rata. U Ljubljani je tada bilo preko šest stotine dece do dve, tri godine, čiji su roditelji morali da ih napuste, jer su Gestapo i OVRA, italijanska obaveštajna služba, tragali za njima. Briga o deci je bila organizovana akcija. I to su radile žene na čelu sa majkom književnika Ziherla. Ona je brinula o svoj toj deci i nijedno dete nije bilo otkriveno. Ali moram reći da su morali biti premeštani skoro svake nedelje u drugu porodicu. Zahvaljujući tome da je preko 90% Ljubljančana bilo za narodnooslobodilačku borbu, to nije bio toliko težak zadatak. Žene su bile herojke. Blizu Ljubljane, ima jedno brdašce, mislim da se zove sv. Petar. Tu je bila jedna mala crkvica u kojem je bio jedan pop koji je organizovao 42 �mučilište dole u podrumu. Tu je 7000 ljudi pobijeno uz njegovu pomoć. I posle rata, počelo mu je sudjenje, ali živih svedoka nije bilo. Javila se jedna žena. I kaže mu: Da li me se sećaš? Ja sam bila pred porodjajem. Klečeći sam te molila da me pustiš da rodim pa me posle streljaj. Ne, ti si naredio tom mladom belogardejcu da me strelja. On me je odveo i reko – pucam u vazduh. Reći ću da sam te bacio u reku. Beži i skloni se da te uopšte niko ne vidi jer ćemo i ti i ja stradati. I onda je ona pokazala jednu šumicu gde su bile mlade jelke, a pod svakom jelkom je bio grob. Kad su otkopali grobove u svakom je bilo po deset, petnaest ljudi zakopano. Bilo je i drugih primera herojstva žena. Sećam se Vide Pregar radnice u jednoj ljubljanskoj fabrici suđa. Italijani su 1941. opkolili fabriku i počeli pretres. U jedan pisaći sto podmetnuli su letak. Bilo je to radni sto jedne vrlo mlade devojke, Vide Pregar. Italijani su skupili sve radnike i pred njima su osudili Vidu Pregar na smrt. To se desilo ujutru. U podne su joj rekli da izda sve za koje zna da su u Narodnooslobodilačkom pokretu. Ona je to odbila. Zatim su joj rekli da klekne i moli ih za milost i da će je tada pomilovati i poslati u logor. Vida Pregar je odbila da klekne i da ih moli. Posle podne su je izveli i stavili pred zid i pokušali da joj vežu oči. Nije im dopustila. Ja se vas ne plašim da gledam u oči, a vi se plašite da mene gledate u oči. Jedan vojnik je odbio da puca u Vidu Pregar. Stavili su ga pored nje i zajedno sreljali. Sećam se i herojstva Zore Krdžalić-Zage. Njoj i njenom suprugu je javkljeno da se hitno skolne jer ih je nemačka tajna policija otkrila i dolazi po njih. Zora Krdžalić nije imala vremena da se spakuje već je samo javila rođaki da dođe po jednogodišnjeg sina. U parizanima je kasnije saznala da je dete na sigurnom mestu. Mislim da je to bilo veliko herojstvo. Bilo je mnogo primera herojstva žena tokom NOB-a. Kako ste vi učestvovali u ratu? Jako raznovrsno (smeh). Prvo sam učestvovala u Ljubljani kao jedan od organizatora omladine. Mi smo imali u Ljubljani svakodnevne akcije, dajući do znanja okupatoru da nije vlast. Svaki dan bi osvanule parole: „ živela KPJ“, „živeo Tito“ „Smrt fašizmu sloboda narodu“ itd . Svako jutro su bile razasuti leci sa pozivom na ustanak protiv okupatora. Imali smo organizovane već uoči rata ilegalne stanove, jer smo znali da će neki morati ići u ilegalnost da nećemo moći ostati u svojim stanovima. Tako sam ja stanovala kod jednog lekara zvao se Kuruh. Jedno veče, policijski čas je bio u 8 sati svaki dan, ja sam stigla 15 do 8. on je rekao ne znam šta da radimo Ida danas su se raspitivali kod mene šta si ko si. Ja sam rekao da si dolazila kao bolesnica, da ja ne znam. Ali treba da znaš. Kažem: Ne ne ostajem ja ni minuta. I sad to je bilo u Šiški a ja sam stanovala u cesti to preći za to kratko vreme je bilo peške nemoguće. I sad ja idem i uvučem se u prvu zgradu na koju sam naišla pod stepenice i čujem domara kako zaključava. I celu noć sam ja tamo provela i kad je on otključavao ja pored njega izađem. Pa gde ste vi bili? I ja sad njemu ispričam da me je uhvatio policijski čas pa mi je bilo neprijatno da me slučajno ne zaustave. što niste pokucali na prva vrata kaže on svi bi vas primili. Ovo sam ispričala zato da vidite kakva je bila Ljubljana u to ratno vreme. U Ljubljani smo imali 500 dece od naših ilegalaca starosti od 2 do 4 godine. Bila je jedna drugarica mi smo je svi zvali Majka Zigarlov, majka od njihovog književnika 43 �Zigarlova. Ona je vodila računa o tih 500 dece, ali su se ta deca morala premeštati skoro svake nedelje u drugu porodicu da ih gestapo ne bi otkrio, jer je gestapo računao ako uhvate decu onda će se roditelji sami predati. Zahvaljujući toj ženi Gestapo tokom čitavog rata nije pronašao ni jedno dete toliko je bila dobro organizovana. Jedan slučaj jedne naše divne omladinke. Bila je veoma lepa, zgodna i dobila je zadatak da se upozna sa komandantom grada Ljubljane. Da ga izmami u Tivoli da bi ga naši likvidirali. I ona se upoznala u baru sa njim on je pratio kući. Ona drugi dan kad iziđe napolje a svi oko nje pljuju i viču za nju talijanska kurva. Možete misliti kako je taj osećaj bio! I ona je to 3-4 dana radila i rekla drugovi ja dalje ne mogu. Sve me komšije pljuju svi mi viču talijanska kurvo, neko ko me ne zna čak će me ubiti. Dajte meni pištolj ja ću ga ubiti odvešću ga u Tivoli ali obezbedite da ja odmah mogu u partizane. I tako je bilo ona ga je likvidirala u šumi Tivoli i odmah su je prebacili u partizane. O narodnooslobodilačkoj borbi je dosta pisano. Reći ću samo da su žene obezbeđivale sve što je potrebno partizanima: odeću, obuću, hranu, lekove, baze za ilegalce. Posle oslobođenja čertdesetšeste sam se vratila u Vojvodinu, u Suboticu. Išla sam da vidim šta se dešava sa mojom porodicom koja je ostala ovde. U Subotici su bili moja majka, brat, snaha i njena ćerka. Moj prvi muž, Kovač Janoš, je poginuo u poslednjim danima borbe za oslobođenje u Sloveniji. Bio je Vojvođanin, Mađar. Proveo je četiri godine u zatvoru u Sremskoj Mitrovici kao komunista i četiri godine u ratu. Poginuo je 2. aprila 1945. Došla sam da i njegovim roditeljima saopštim da nije više živ. Sa nama je bio i Paško Romac, a išli smo kolima odavde iz Novog Sada. Kad smo došli blizu Subotice, Miha Marinko mi je rekao: Jel` ti kuca srce? Paško Romac je pitao: A zašto da joj kuca srce kod Subotice? Ona je iz Subotice. Šta, nije Slovenka? Rekoh: Ne, nego Mađarica. Nikad se nisam nacionalno izjašnjavala, jer meni je bio važan čovek, bez obzira koje nacije i vere bio. I tako sam se ja, na zahtev iz Vojvodine vratila. Nisam radila na liniji AFŽ-a, ali sam znala šta su radili. Posle oslobođenja udala sam se za Filoksisa Kozmidisa, poverenika grčkih partizana koji su bili smešteni u Bujkesu (mislim da to danas Gakovo). On je postao pravi Novosađanjin, kao i njegovi sunarodnici u početcima nastanka grada. Sa njim imam dve kćerke koje su zahvaljući svojim sposobnostima i socijalizmu postale doktori fizike. Ne zna se šta je bilo teže. Boriti se za vreme rata s puškom u ruci, ili posle rata za ravnopravnost, za shvatanje da žena treba da prodre u sve pore društva, da žene treba da idu u školu, i to masovno, da joj se otvore svi prostori. Teško je bilo boriti se protiv zaostale svesti i svatanja, to nije bilo jednostavno. Žene su nosile feredže u Makedoniji, Bosni, na Kosovu. U Srbiji su mlade devojke od dvanaest godina udavali. Roditelji bi zakazali svadbu, udali bi je kao devojčicu a zatim su je u porodici koristili svi muškarci dok ne sazri. Moralo je biti i zdravstvenog prosvećivanja, i osnovnog obrazovanja. Organizovali su se kursevi za žene, da se opismene, organizovale su se ekipe – i to zahvaljujući AFŽ-u, 44 �ekipe lekara, prosvetnih radnika, raznih stručnjaka. Zatim se išlo od kuće do kuće i to u Makedoniji, Bosni, pa i u Srbiji, jer žene nisu izlazile iz kuće. Učili su ih osnovnoj higijeni, pravilnom načinu života, i da se skidaju feredže. To je bila jako velika borba a nju su uglavnom nosile žene. Ne zaboravimo, ova zemlja je izišla iz rata, i sve zemlje koje su izišle iz rata imale su glad, gladovalo se. U Jugoslaviji nije bilo gladnih, ni u najzabačenijim krajevima. Nije bilo obilja, nije bilo dovoljno, ali nije bilo gladi zahvaljujući otkupu koji se danas mnogo psuje, a ne zna se da je to bilo organizovano da ova zemlja i narod ne bi gladovali. Nije bilo izobilja u Vojvodini i u krajevima koji proizvode, ali ni u Crnoj Gori, Makedoniji nisu gladovali. I tu je AFŽ jako mnogo nosio na leđima. Najveća bitka se vodila da ženska deca idu u školu. I to se budno, budno pratilo. U predratnoj Jugoslaviji, žene koje su bile zaposlene, čak i intelektualke imale su skoro pola plate od svojih kolega. Posle rata mi smo se zalagali da za isti rad svi isto primaju, bez obzira na pol, bez obzira na nacionalnost, bez obzira na veru. Nismo imali laka vremena. Imali smo 48-mu, kad su nam na granici bili ruski vojnici. Onda je trebalo obezbeđivati vojsku, trebalo je ponovo brinuti o njima, da se odbrani ova zemlja. Ja se ne slažem sa svim onim što se dešavalo na Golom otoku, za to sam saznala tek sada, ali bez toga mi bi imali rusku okupaciju, kao što su imali Mađari, kao što su imale istočne zemlje, kao Poljska i druge. Mi smo birali slobodu, jer smo se za nju sami izborili, to nam nisu Rusi doneli. Bilo je grešaka, ali su one bile neminovne. Nema, i nije bilo savršenog ljudskog društva, ali u socijalizmu se bar postiglo to da je brisana vekovna nepravda prema ženama. U Budimpešti je bio održan jedan okrugli sto. Šteta što nije održan i ovde. Tema je bila - kad je počela neravnopravnost žena. I jedna žena je rekla da je počelo od Biblije. Rečeno je da je bog ženu stvorio od rebra i da je prvi greh napravila Eva, rečeno je da se beži iz Sodome i Gomore i da se niko ne okreće ali okrenula se žena i postala kip od soli. Tu je počela neravnopravnost, a najveća neravnopravnost je počela sa privatnom svojinom. Kad je gospodar hteo da ima sigurnog naslednika. I ja mislim da smo mi danas otišli korak nazad, iako vidim da neke stranke nešto pokušavaju i pojavljuju se neke žene, i pametne žene moram reć. Ali, nema ih na najistaknutijim mestima. Za to smo se i mi morale boriti. Posle rata smo imali jako mali broj intelektualki. Imali smo jedan dobar broj radnica koje su bile obrazovane, jer je bilo naređenje iz Partije da se obrazujemo. Ja verujem da sam pročitala mnogo više nego mnogi fakultetski obrazovanih ljudi, ali ne samo ja. Čitali smo Dostojevskog i Tolstoja i Zolu... Bilo je obrazovanih žena, bilo je borbe da žene više dođu do izražaja, ali je često bilo teško boriti se protiv zaostalih svatanja. Bila sam jednom predsednik Komisije za pomilovanje Predsedništva Jugoslavije. Najveći broj osuđenika, posebno Albanaca, bili su silovatelji žena. Bila je i jedna žena osuđena na 20 godina robije jer je ubila muža, tasta i dva muževljeva brata. Imala je četrnaest godina kad su je takoreći prodali u muževljevu kuću. I kad je dozrela bilo joj je dosta jer je prvo počeo tast da živi sa njom, pa braća, pa muž. Ona je jednog dana uzela pušku, pobila ih je i ranila svekrvu jer je i ona znala za to. Ja sam tada rekla da bih je momentalno pustila, jer ako je prema nekome izvršen zločin, izvršen je prema 45 �njoj. Prvo su joj umanjili kaznu za pet godina, pa posle su opet umanjili. Nije odležala mnogo, ali hoću da kažem kako je bilo teško boriti se protiv prave zaostalosti. Kad je meni jedan drug rekao: Pa zašto ti tolko strogo gledaš na ta silovanja? Ajde rekao je ne mora baš sve u braku da bude. Odgovorila sam: Imaš li ti ćerku, šta bi ti rekao da sad tvoju ćerku neko siluje? Onda je zaćutao. Mislim da takih shvatanja o ženi i sada još ima mnogo, a posebno što se danas društvo nalazi u jednom takvom periodu kad se najmanje vodi briga o tome kakav je položaj žena i majki. Jer, kad žene imaju loš položaj mislim da ispaštaju deca i celokupno društvo koje zaostaje i ne može napredovati ako polovina stanovništva nije zaštićena. Posle oslobođenja žene su bile veoma, veoma spremne, a želele su da uče. Bio je i drugi položaj žena jer su bile potpuno ravnopravne u svemu, ali trebalo je mnogo raditi da postanu toga svesne i da i u porodici izbore pravo na drugačiji život. Bilo je i teško jer zaostalost nije bilo lako savladati. Zvali smo lekare da drže predavanje ženama, organizovali smo krojačke kurseve, da žene nauče da same sebi nešto sašiju, učile su da kuvaju... Nismo vodili neku visoku politiku, ali jasno, govorili smo da žena sve to može ostvariti, mora da se boriti. Pre rata smo bili protiv feministkinja jer smo smatrali da izolovani ženski pokret ne može ništa postići. Samo ujedinjene sa svima potlačenima, sa svima koji su iskorišćavani, sa svima koji žive u bedi, samo organizovano postavljajući i pitanje ravnopravnosti žena kao problem može se delovati i postići rezultat. Feministkinje su smatrale da žene treba da se bore protiv muškaraca, jer ih oni tlače. To nije bila i naša borba. Žene nikad, nikad ne bi postigle ravnopravnost da su se na takav način borile. Zato su se uključivale u Antifašistički front žena i u antifašističku borbu. Preuzele su na sebe brigu o štrajkačima. Štrajkovali svi ne samo žene. One su išle da organizuju radnike i radnice u fabrikama. Ako hoćemo da budemo iskreni danas su žene ponovo diskriminisane. One se prve otpuštaju sa posla, mnogo teže se zapošljavaju bez obzira na školsku spremu. Svi govore o beloj kugi, ali kako da žena rodi jer kad hoće da se zaposli prvo je pitaju da li je trudna i ako jeste ne zapošljavaju je. Dešava se da otpuštaju trudnice sa posla i one nigde ne mogu da nađu zaštitu. Praktično ukinuti su pozitivni zakonski propisi koji su štitili majku i dete i koji su postojali u socijalističkoj Jugoslaviji. Žene su imale jednaka prava kao i muškarci i posebnu zaštitu za majku i dete. Bilo je puno dečjih jasli obdaništa, a organizovana su i posebna dečja odmarališta (na moru i planinama). Sva su deca, bez obzira na materijalni položaj roditelja, mogla da idu i išla su u ta odmarališta. Bila je organizovana i društvena ishrana u skoro svim fabrikama, odakle su žene mogle da nose hranu kući. Posebno se može govoriti o zdravstvenoj zaštiti žena. U socijalističkoj Jugoslaviji je bilo organizovano da žene najmanje svakih šest meseci idu na preventivne preglede za rano otkrivanje raka. Tu je bila i posebna zaštita trudnica. One su koristile sva prava iz radnog odnosa i za vreme trudnoće i posle porođaja do navršene godine dana deteta, pa i duže ukoliko su postojali medicinski razlozi za to. Žene koje su bile zaposlene, koje su bile kvalifikovane, isto su tako bile sposobne kao što su bili i muškarci. To da su žene i njihov rad manje vredani, to je još ostatak iz prošlosti, kad je ženski rad upola plaćan od muškog. I tu se morala voditi borba 46 �i vodila se borba i u Partiji i u Skupštini. Ja sam recimo, postala član Predsedništva Jugoslavije, to nije mali položaj. Ali vidite, tamo gde je sredina i pre rata bila razvijenija, recimo u Sloveniji, tamo je daleko više žena bilo i na visokim položajima, pa su se i one morale boriti, dokazivati. Dakle, žena se morala daleko više dokazivati u svom radu, bez obzira, bila za razbojem, bila sudija, bila lekar, bila politički radnik, morala se daleko više dokazivati. Nije lako menjati zaostalu svest. Nije se to moglo preko noći. Bez obzira što je tolko žena učestvovalo u NOB-i, i to puškom u ruci. Promene u privredi su počele 50-te ali se ipak uspelo da se ostvari da se žene ne otpuštaju, da se uvede godinu dana plaćenog porođajnog odsustva, da se održe i otvaraju nove dečje ustanove, nove jaslice, nova obdaništa, nova zabavišta. Tada je počela da funkcioniše i društvena ishrana po fabrikama, gde su žene mogle uzimati hranu i nositi kući. Nema za svagda dobijenih pozicija za žene. Postoje razlike i u odnosu na sistem. Ipak je kod nas drugačiji položaj žene nego recimo u Africi, drugačiji položaj nego što je u Iraku, pogotovo sad Iraku. Kad sam ja bila u Egiptu, kao član naše delegacije, videla sam da su nesvrstani bili zaslužni što su u Egiptu su bile skinute feredže. Žene su se normalno, lepo oblačile, u Iraku isto. Sve škole su bile otvorene za žene, no oni su imali mnogo teže muke za borbu za ravnopravnost. Dekret Naserov nije bio dovoljan. Dekreti i zakoni nisu dovoljni u borbi za ravnopravnost niti su stvoritli ravnopravnost. Za to se mora boriti. Kad je Naser umro, vratili su se unazad dvesta godina. Žene su opet, na žalost, u tim feredžama, i u toj crnoj odeći. Bila je interesantna Indija. Tamo je Indira Gandi bila predednik. Bila je vanredno pametan čovek i vanredno ugledan. Ali vidite šta religije rade. Pogledajte sad šta se dešava u Iraku. Isti narod, suniti i šiiti a Amerikanci su uspeli da ih zavade međusobno. Možete misliti šta sve žene trpe. Ipak, žena ne može i ne sme ostati pasivna jer ako ostane pasivna vratićemo se pedeset, šezdeset, sto godina u nazad. 47 �ETA Ja sam dr Eta Najfeld, rođena 1916. u Slavonskom Brodu, od oca trgovca, i provela sam detinjstvo u Slavonskom Brodu. Nakon mature, upisala sam Medicinski fakultet u Zagrebu, koji nisam uspela da završim jer sam bila Jevrejka, a oni u to vreme nisu više dozvoljavali Jevrejima da završe studije. Ostala su mi svega dva ispita do početka rata. Međutim, organizovana je akcija suzbijanja endemskog sifilisa u Bosni, koja je imala propagandni zadatak da se prikaže ustaška Hrvatska kao dobročinitelj koji se brine za zdravlje „hrvatskog cvijeća“. Prijavila sam se zajedno sa mužem i mi smo otišli u Bosnu. Za ovaj angažman smo dobili papir u kom se tvrdilo da nas štiti od odvođenja u logore, što nije bilo ispoštovano, jer su neki od naših kolega lekara ipak odvedeni u ustaške logore. Kasnije, gotovo svi od nas 80 lekara smo se priključili Narodnooslobodilačkoj borbi. Za nas je NOB bila jedina mogućnost da se spasimo logora, jer smo dobro znali ideološki karakter tog ustanka i znali smo da je je to prilika da se borimo protiv zajedničkog neprijatelja – fašizma. Mi nismo isprva imali prilike da se priključimo partizanskom pokretu, iz razloga što sam ja imala malo dete i majku koju sam uspela da izvučem iz Đakovačkog logora, upravo na osnovu tog papira koji smo dobili od ustaša. Ali smo muž i ja sarađivali sa partizanima u ulozi informatora o kretnjama ustaške i nemačke vojske, tako da su ti podaci partizanima bili dragoceni, a moj muž je čak uspevao da šalje i lekove koje smo imali na raspolaganju partizanskim jedinicama. Ta saradnja je počela 1943. godine. I ranije smo slali lekove, i podržavali borbu na druge načine, ali taj datum uzimamo kao početak aktivnog pristupanja borbi. Kada su nam prijatelji javili da nam je život u opasnosti i da moramo da se maknemo, otišli smo dobrovoljno u NOP. Istog dana sam ja rodila svog sina u Podgrmeču. Moj muž je postao upravnik bolnice 39. krajiške divizije, a ja sam sarađivala kao lekar na zaraznom odeljenju, iako su mi falila dva ispita do diplome. Boravak u partizanima je za mene bio izuzetno inspirativan, iz razloga što sam održavala kurseve prve pomoći i kurseve za opismenjavanje nepismenih bosanskih seljanki koje su se priključile NOP-u. Položaj žena u partizanima je bio izuzetno ravnopravan sa svim muškarcima i nije postojala nikakva razlika. Bilo je mnoštvo žena u borbenim jedinicama, ali žene su uglavnom radile kao telefonistkinje, agenti, farmaceuti, pomoćnici u sanitetu, propagandistkinje, i nisu bile pošteđivane ni u kom pogledu. Možda su ih drugovi malo pazili i držali podalje od borbenih jedinica, ali to je bilo isključivo zbog poštede od velikog napora koji su prvi borbeni redovi iziskivali, a nikako zbog patrijarhalnog odnosa među rodovima. Žena jeste bilo manje u borbenim jedinicama, ali to ne znači da nas nije bilo. Mi smo pokrivale druge sektore koji su bili od izuzetnog značaja za funkcionisanje 48 �NOP-a, možda čak i više od direktnog nošenja puške. Ja moram da kažem da sam bila u specifičnom položaju u odnosu na ostale, možda i privilegovanom, sa jedne strane, jer sam imala malo dete, sa druge strane, što sam bila Jevrejka. Rukovodioci su znali da nijedan Jevrejin ne može da sarađuje sa okupatorom, što me je dovelo u situaciju da nikad ne dođem na listu sumnjivih. Radilo se o sistemu koji je fizički hteo da nas uništi, tako da nije bilo ni govora da ijedan Jevrej sarađuje sa Nemcima ili domaćim izdajnicima. U samom partizanskom pokretu nikad nisam osetila bilo kakvu vrstu predrasuda i nejednakosti sa ostalima, bio to seksizam ili antisemitizam. Osećala sam se potpuno ravnopravna i radila srcem i dušom za taj pokret. Ja sam i ranije pripadala jednoj studentskoj grupaciji, levo orijentisanih studenata ali nisam bila u KPJ niti u SKOJ-u. Ne mogu da kažem da sam bila baš komunistkinja, ali sam definitivno verovala u dosta komunističkih principa, kao što je jedno društvo u kome niko nikog ne ugrožava zbog nacionalnog, verskog ili klasnog porekla. Ne sećam nekih specijalnih tegoba, osim onih tegoba koje smo svi imali, a to su bili loša ishrana i nemogućnost održavanja lične higijene. Meni je taj higijenski aspekt posebno teško pao, jer sam odmah po stupanju u partizane dobila vaške, na koje do tad baš i nisam navikla. Ali je to bilo nešto što su svi imali, a kad svi imate iste poteškoće, onda to nekako lakše pada svima. Ne bih mogla govoriti o tome da sam imala neka naročite poteškoće, osim hrane, ali i tu sam imala neku vrstu privilegije, jer sam imala malo dete, tako da sam uvek dobijala neki dodatak. Ako ga je bilo, naravno. Nisam bila izolovana. Šta god su imali drugi imala sam i ja, možda i više, zbog deteta. Najlepša scena meni je bila kad sam se porodila u sobi u kojoj je spavalo desetak ljudi. Oni su bili toliko tihi, nisu ni reč govorili a ja sam se porađala. Ujutro sam zatekla moje dete sa vaškom na glavi. Premeštali smo se na volovskim kolima, jer smo bili u blizini neprijateljskih linija. I on je dobio sunčanicu, jer je sunce jako bilo. Jovan Bilbija, koji je pratio ta kola, pita mene kako će se zvati maleni. Ja kažem da ne znam, ali će biti na „i“ jer se moja ćerka, koja je poginula pre mesec dana zvala na „i“ i imala je rusko ime. I kažem mu ja, neka se on zove Igor. A on ode do prvog stabla, otkine jednu granu, zatakne iza maloga i kaže: „Evo ti hlada, to ti daje tvoj kum, Jova Bilbija.“ Muško-ženski odnosi su bili jako interesantni, jer se vodilo računa da ipak ne dođe do nekih seksualnih „izleta“. A razlozi za to su bili vrlo praktične prirode – bilo je, na primer, nemoguće vršiti abortuse u toj situaciji, a i zbog opšteg morala se takvi odnosi nisu tolerisali. Međutim, to nije bilo izričito zabranjeno, niti su ljudi koji su se zavoleli u toj situaciji imali bilo kakve probleme represivne prirode zbog svoje ljubavi, već se više išlo na propagandu i ukazivanje ljudima na činjenicu da baš i nije momenat za takve odnose. Međutim, mora se priznati da je bilo nekih vidljivih simpatija i ljubavi koje su se tu dogodile, što je i normalno, jer, ljudi smo, na kraju krajeva. Međutim, vodilo se računa o tome, da ne bi došlo do nekog stanja koje se ne bi moglo kontrolisati. Ne mogu ni da se setim svog slobodnog vremena, niti da li sam ga uopšte imala. Ja sam radila u bolnici i imala malo dete. A između obaveza sam držala kurseve koje ne znam da li bih mogla da ocenim kao rad ili moje lično zadovoljstvo. Morate da 49 �razumete nešto. Ja sam bila u Bosni. Bosanski seljak je digao ustanak, nakon hrvatske okupacije Bosne, zbog očajnog položaja u kome se našao, jer su bosanski Srbi i ostali nehrvati odvođeni u logore, ubijani i masakrirani bez objašnjenja i razloga. Taj nepismeni srpski seljak koji je kukom i motikom dizao ustanak bio je do te mere neupućen i neobrazovan da je morao od početka da se obrazuje i uzdiže. I u tome je vrednost Narodnooslobodilačke borbe. Njima su organizovani kursevi za opismenjavanje, kursevi za žene medicinske sestre, kursevi kuvanja... uvek je bilo posla. Tako da nikad praktično nije bilo vremena za opuštanje, jer čak i kad nije bilo posla, uvek sam sretala nekoga sa kim je bilo neophodno porazgovarati, uputiti ga, pomoći mu. Ako se ičega dobro sećam, sećam se nepismene seljanke Dragice, koja je prala gnojave zavoje. Ona je napravila sebi vatru i kantu, gde je kuvala vodu da bi iskuvavala zavoje. Ali prethodno ih je sve oprala u ledenom potoku. Kada sam je pitala: „Dragičice, šta to radiš?“, odgovorila mi je: „Eto vidiš, perem“, i pokazala mi plave, otečene ruke. Rekla sam joj da stane, da se odmori, na šta mi je ona odgovorila: „Imam još puno zavoja.“ Te plave otečene ruke mi i dalje dolaze u sećanje, i sada, 65 godina po završetku rata. Ona jednostavno, ništa nije znala i nikako nije mogla da pomogne drugovima i drugaricama osim pranjem tih prljavih, gnojavih zavoja, i to je radila do iscrpljenja. Takvih do suza dirljivih situacija mogu da vam ispričam mali milion. Sećam se kuvarice Mare, koja je kuvala lošu hranu, malo zbog toga jer sastojaka nije bilo, a malo više zbog toga što prosto nije znala da kuva, ali uveče, kad raspali kozaračko kolo, nigde joj nijedne nije bilo ravne. Čak je i ranjenike podizala na noge da igraju. Takvih sećanja ima beskonačno i moram da odam dužno poštovanje tim nepismenim srpskim seljankama koje su mnogo, mnogo učinile za našu stvar. Ja sam držala kurseve o higijeni – pojma nisu imale jadnice, ni kako, ni zašto treba sterilisati zavoje, i tako su željno iščekivale naše priče, da je prosto dirljivo. Mi smo na tim kursevima jednostavno sedeli u krugu, kako je ko stigao, bez hijerarhijske podele. One su neprestano pitale, željne saznanja, a ja sam odgovarala. Upravo iz razloga što sam se prema njima postavljala kao jednaka, koja sticajem okolnosti možda malo više ima znanja, one se nisu ustručavale da pitaju. Ne mogu to da vam na pravi načim dočaram kako je to izgledalo. To nije bila nastava, kao ona koju sam vodila posle rata, kad sam vodila postdiplomsku nastavu za lekare specijaliste. To je nije bilo predavanje, već druženje, razgovor, radi opšteg dobra i znanja cele jedinice. Da sam se postavila kao predavač, to ni bi tako izgledalo niti bi bio upola uspešno kao što je, mora se priznati, bilo. Naši drugovi su na svaki način podržavali naše male ženske kurseve. Podrazumevalo se da nam drugovi pomažu i daju savete, i nikakvog odboja nisu imali, bože sačuvaj. U partizanima se podrazumevalo da je svaki skup namenjen nekakvom uzdizanju, vaspitnom, obrazovnom, nebitno kakvom, važno je bilo da je u pitanju jedan konstantan progres. Svaki momenat se koristio za podizanje nivoa svesti o potrebi borbe i upućivanju pojedinca da je ta borba nužno potrebna i da smo svi jednaki. Mislim da je to veličina te borbe. Naravno da je bilo izuzetaka, i grešaka, ali u 99% slučajeva je ta partizanska borba bila veličanstvena, i u porobljenoj Evropi ne postoji veći ustanak protiv nacizma nego što je to bio jugoslovenski ustanak. To 50 �se mora glasno kazati. To je zasluga našeg naroda, jer je bio na pravoj strani i što se svim srcem i raspoloživim sredstvima borio protiv fašističkog okupatora. Ne postoji ništa veličanstvenije, po mojoj proceni. Na primer, ustanak u Poljskoj, to je bila armija „Krajova“, gde su vladale vrlo nezdrave prilike. On je bio katastrofalan, jer su mnoge Jevreje, čak španske borce, ponižavali i streljali, što nije bio slučaj u našoj borbi. Duboko sam zahvalna toj borbi, jer sam ostala živa. Da nije bilo NOB-a, sigurno ne bih bila živa. Zagreb nas je dočekao zatvorenih prozora, sa drvenim žaluzinama, zatvorenim vratima, na ulici nikoga. A kad se setim dana kada su Nemci i ustaše ulazili u Zagreb, i mi se zatekli na ćošku Draškovićeve i Jurišićeve ulice, kad je publika bacala i cveće i bombone i pomorandže. Razlika je bila ogromna. I nakon određenog vremena kad smo stigli u Zagreb, ja sam se demobilisala i rešila da ne mogu ostati u Zagrebu, da moram da krenem za Beograd, da me ništa više ne podseća na ono što sam doživela. I ceo svoj radni vek provela sam u Higijenskom zavodu, na istoj stolici do penzionisanja 1973. godine. Vrlo sam se brzo navikla na uslove mira. Smatrala sam da treba da živim, jer imam dete, jer imam muža, kojega sam beskrajno volela i koji mi je spasao život. Da treba da radim. Nisam imala vremena ni za kakve posttraumatske stresove. Moralo se raditi i živeti. Objektivno moram da kažem, da poštujem Nemce zbog njihove marljivosti i rada. Da su nakon svega toga što su izgubili rat, uspeli da postanu prava sila. Međutim, ako ikako mogu ja izbegavam da putujem preko Nemačke, da imam bilo kakav kontakt sa Nemcima. Zaboraviti nikada, oprostiti nikada. 51 �DANICA Ja sam Pavlović Bulat Danica. Rođena sam u Kirinu, općina Brgin Most na Kordunu. Ja sam išla u osnovnu školu u Kirinu, imali smo i popa Stanka Kangrgu i učitelja Dmitra Mitića. Dobri ljudi a mi dječica dobra, slušali su oni nas a i mi njih. Išlo je kako treba. Negde ja još imam spisak učenika. Pita učiteljica u prvom razredu: ko se javlja, ko zna. Odmah Danica Bulat. Onda neko drugi nastavlja. Eto tako su se dječica učila. Ja isto mislim da se sada i bolje uče, jer uče strani jezik, a mi smo samo srpskohrvatski. Prije rata sam radila ručne radove. Sve ručne radove što je trebalo ja sam radila, to je bilo za pohvaliti. A kad sam dobila šivaću mašinu, onda sam nastavila sa šivaćom mašinom. Još meni tata veli zapiši, a ja velim – ja to sve pamtim. Bila sam angažovana sa omladinom, sa tom dječicom. Moj tata je bio prvi angažovan u ratu i bio je Branko Žutić u istom selu. Oni su prvi počeli, pa onda sva omladiina koja je bila u tom raspoloženju se priključila. Tako sam se i ja priključila. Pošto sam se odmah priključila, zato i jesam nosilac spomenice. Ja sam ratni vojni invalid. To je bilo četrdeset druge godine, i onda tako dalje četrdeset treće, četvrte, ali prošla sam i period kada je bilo puno tifusa, puno bolesti. Ja sam sa dugačkom kosom došla u Zagreb. Nisam se dala ošišati i nisam htjela obući hlače. Bilo me je sramota, onda je to bilo sramota. Većina djevojaka se priključila partizanima iz moje okoline. U stvari priključili su se meni. I ja njih vodila, one su išle. Ja sam išla i na kurs u Gornji Budački. Bila sam na partijskom kursu, bila sam u Topuskom na zasjedanju. A organizovala sam i omladinu. Išli smo lijepo, onako, nije bilo ni svađe ni tuče. Druge devojke, drugarice su isto radile ručne radove. Priključile su se NOB i išle su na partijske sastanke. Kao prvo je bilo da se ide na sastanak omladine koja poziva na sastanak. Dođe na sastanak i sasluša šta se to dešava. Zbog čega se sastajalo? Sastajalo se da pomažemo narodnooslobodilačku borbu. Pored radova, mi smo i skupljale hranu za partizane i nosili na front i onda se uključili u 3. četu gdje je moj muž bio komandir. Moj zadatak u samim partizanima, u prvi momentima bila je hrana. A u drugim momentima da opismenim onog koji nije bio pismen. Jer ja sam bila pismena bolje od ostalih. Moj tata je bio priodbornik i on je to tako organizirao zajedno sa Brankom Žutićem iz našeg sela. Kad ja sad o tome razmišljam, to je sve za pohvaliti. Nije bilo svađe i mržnje. Ja sam radila i sa jednima i drugima. Priključili su se i omladinci i omladinke. Druge devojke su isto radile ručni rad i čuvale stoku i naučiti se čitati i pisati. To je bio glavni zadatak. A u borbi, kada su krenule, bilo je onih koje su poginule na Sutjesci, 52 �koje su krenule odmah. A bilo je onih koje su kružile po okolnim mestima u bližim sredinama Vrgin Most, Karlovac, Topusko... Ja sam neko vreme bila u Karlovcu u odboru. Tako sam malo proširila svoje rukovođenje po Kordunu. Mladima je život u partizanima bio jako ljep, i jako veselo. Nije bilo tužno, bilo je onoga da je neko poginuo, neko od tifusa umro, i slično. Ali uglavnom je bilo u raspoloženju za pokret. Slobodno vreme sam provodila u ručnom radu. Sve što je trebalo ja sam naučila. Da li je to za ono vrijeme bilo bolje od ostalih? Neko je teže malo učio, jedna curica je na primer bolje pjevala od mene. Pjevala da se sve ori, a ja malo tiše, ja ne možem onako. Kad je nastao tifus pa onda uši... ja se nisam ošišala dok nisam došla u Zagreb. Ali meni nikada nije bilo da uši idu na kosu. Prala sam i češljala, nisam dozvolila da mi dođu uši na kosu. U borbi je odnos između muškaraca i žena bio uglavnom dobar. Ako neko nosi pušku, onda je to borac sa puškom, a ako ne nosi pušku, onda je politički radnik. Ja nisam bila nosila pušku, ja sam bila politički radnik. Sve što je trebalo pročitati, napisati, to sam ja radila. Bila sam i u 3. četi i u 4. bataljonu, ali nisam nosila pušku. U 3. četi sam bila dok je muž bio, onda je on otišao na Žumbreg. Ja sam tražila samo da ga posetim i ništa drugo. Muža sam upoznala kada je on bio u Žumbregu, a ja sam bila na terenu politička radnica. I kada se on vratio u Žumbreg onda je nosio u Glavni štab, ono što su tamo zarobili. Onda on sam jednom desetoricom ide na Žumbreg, tako smo se našli... Onda smo se odmah oženili. Ja sam došla s njime do njegove kuće. I komšinica zove Tešinu majku, da se Teša oženio. Jao, ona veli, u ratu. Pa sad se niko nije oženio, nego samo moj Tešo. I nije se oženio kod svoje kuće, nego u selu otkud je moja majka. Tu smo se oženili, i otišli njegovoj kući, on se odmah nakon otišao prijaviti na svoju dužnost, a ja isto tako na svoju dužnost. Uglavnom smo bili razdvojeni tokom rata, ali puno puta smo pisali jedno drugom, sastajali se. I kad je doša’ u Sisak, on je doša’ poslovno. A ja sam prešla sa dva vojnika koja su isto išla poslovno. On izvršio posao i pleše u jednoj kućici i ja odmah ulazim unutra, on skida kapu sa mene i pliješemo kao da smo to radili ne znam koliko puta. Jedna ženica veli vidi se da su završili tečaj. Nismo, nego to ide tako. Plijes ide dobro bez tečaja. S vrijeme na vrijeme smo se vidili, al’ se nikad nismo zaboravili. Najteže u ratu mi je bilo što sam bila gladna. Najviše sam bila gladna kad je bio tifus. Nisam se smjela svratiti u ničiju kuću da bih jela, jer dobiću tifus. I svoj nožić i kašiku i sad imam. Uvijek sam nosila tu kašiku kad mi treba ići da jedem negde. Onda uzmem svoju kašiku a ne onu koju je neko već služio pa ću dobiti i ja tifus. Tako sam prošla i nisam imala ni tifus ni uši. Prošla sam kroz rat malo laganije, nego neko ko je imao tifus. Kao jedna naša drugarica, tu ona živi u Beogradu. Ona nikako ne može ovako normalno sjesti, kako treba sjesti. Ali evo živa je i dan-danas a imala je tifus. Kad je rat završen, ja sam već bila u Zavnohu na zasjedanju. I bila sam onda već povezana sa rukovodstvom u Hrvatskoj. Tako me je i zateklo da sam bila na sastanku u Zavnohu. Kao pismenija ženica, a to je bila zasluga moga tate, onda sam išla dalje do 53 �Budačkog i tako sve po redu. Pjesma na sve strane! Kao kada se skoro neki oženio iz mog sela, svi su išli da vide kako je to, da se ne umire samo nego da se neki i oženio. Nakon završetka rata sam ostala u Hrvatskoj, malo u Zagrebu a onda sam došla ovde u Beograd jer je moj muž došao u Glavni štab. Dobili smo stan u Dušanovoj 34, na prvom spratu i tu smo stanovali dosta dugo. Nije mi bilo teško da se naviknem na život u Beogradu poslije rata. Ja sam bila u Čika Ljubinoj ulici, tu je bio Odbor, Narodnooslobodilački odbor a to se zvalo rejon. Jedna Zrinka bila je rukovodilac toga odbora, i ja sam tu radila a moj muž u Generalštabu. I išlo je to dosta dobro. Bilo je i smiješnih stvari i tužnih stvari, sve evo do sada. Sad su godine pritisle ali idemo dalje. Bolje je za ove velike sile da se svađaju, samo neka se ne tuku. Ne valja ni da se svađaju, ali samo da se ne čuje puška, da se ne ubijaju. Ako im je stalo do toga, ali bolje je nego da se puca, da jedna drugoga ubija. To niukom slučaju. Jedan puni džepove i hvali se koliko ima novaca a drugi je gladan. Ali i ovaj će valjda nešto zaraditi pa će se nahraniti. Bila sam na nekoj sahrani, bilo je jako teško. Došao je jedan čovek, doneo je jedan cvijetić zamotan u novine. On ne može kupiti, ja sam kupila buket cvijeća i ovaj što je mene vozio. A onaj što nema, došao je sa čime? To je to. Nekome nije pravo, pa uvijek kritikuje. A neko pristaje na to. Ja ne mogu nikoga kriviti, moje godine nisu za to, ali ostajem za ono za šta sam bila, za šta sam se borila. Ostalo mi je jako mnogo toga u sećanju po ljudima. Bilo je jako dobrih ljudi koji su mi ostali u sećanju kao takvi. A bilo je isto tako onih koji nisu pristali na ono što ja želim. Ja kad sam došla u Gornji Budački, gde sam počela rat, u Odbor žena. A ide odozdo pjevački hor i dogovaraju se: hoće ljepši šešir, hoće ovo, hoće ono. A prijedsednik stoji gore i čeka da se oni dole slože i da pjevaju. Kad su se složili i gore počeli pjevati, a onda ovaj gore što čeka da ih pozdravi kaže: šta ovi ovako polako, šta se dogovaraju? 54 �55 �JELENA Rođena sam 1921, zovem se Aralica djevojačko. A udato Kadenić. Rođena sam u jednom selu u opštini Vrgin Most. Odnosno bila je naša opština Bović pre rata a uglavnom je šire Vrgin mostu pripadalo. Pre rata sam se bavila poljoprivredom. Odnosno majka sa nas dvoje bavila se poljoprivredom, drugo nije bilo. Kod nas industrije nije bilo ništa. Nisam bila uključena u pokret pre rat, ali sam volela da čitam i družila sam se sa naprednima mladim ljudima. Kod nas je bilo dosta, baš dosta siromašne dece koja su išla na školovanje. Da na neki način nađu posao i da se obezbede. I sa njima sa se družila. Tu je bilo i naprednih Nikola Mraović Ćurćija. Moj komšija prvi je bio napredan i sa njim sam se dosta družila i čitala sam stvari. Onda moja sestra, koja je išla u gimnaziju, ja sam njene udzbenike sve čitala. Čuvajući krave, čitala sam udzbenike njene. Onda porodica Bulat iz Vrgin mosta, koja je čitava bila u pokretu. Oni su često dolazili tu kod nas i oni su sa nama omladinom...Nije to bio neki organizovani rad, ali s vremena na vreme smo imali razne skupove i unosili su nešto što je nas interesovalo. Kao mlade da nađemo neki izlaz iz teže situacije, jer to je.... Vi znate da je Kordun siromašan, tu nije bilo perspektive neke. Moj otac je otišao, meni je bilo tri godine u Kanadu. S tim da nas školuje, međutim bio je zgodan pa eto...skrenuo (smeh). Narodno oslobodilačkoj borbi sam se priključila, zato što je počeo teror. To je srpski kraj, uglavnom Srbi su naseljeni tu. I mi pre rata smo išli, ja sam išla u školu sa Hrvatima. Mislim nije nikakvog problema bilo. Međutim 41 je došla i došao je teror, počeli su ljude da hapse, da odvode i onda je narod počeo da se buni. Da se organizuje da vidi šta će. Došli su i komunisti koji su iskoristili tu situaciju i sa nama omladinom počeli da rade. Da nas organizuju da nam pričaju o nekakvoj perspektivi boljoj nego što smo imali. Tako smo se priključili pokretu. Žene su apsolutno bile ravnopravne u partizanima. Recimo mi smo imali u početku odmah organizovane. Ja sam primljena u Partiju, partija je tada bila nije Savez komunista decembra 41. Odmah su nas primali, čim smo se opredelili za pokret. Nije bilo nikakvog razloga da se drugačije odnose prema ženama. U početku rata sam bila na terenu, radeći sa omladinom. Skupove, organizovala sam skupove. Na tim skupovima, pričala ono što su meni rekli da pričam, ovi moji koji su bili organizovani. I sa ženama. I jedno vreme sam bila u Kirinu, Kirin je bio centar, kod nas, ustanka. Nikola Vujvidović je bio komandant. I tu je već bilo žena dosta. Ove Bulatkinje one su bile, one su išle u gimnaziju. One koje su išle u škole one su odmah se priključile pokretu, jer su ipak imale više kontakta sa pokretom nego što smo mi imali tamo. U svakom slučaju i kod nas je bio demokratski neki pokret pre rata, ali ne komunistički ne onaj oštri koji je došao od 41 do izražaja. Uglavnom sam to radila. 56 �Kasnije kada su me primili u partiju onda su me premestili u Široku Rijeku. Tamo sam išla u to područje jedno opštinsko i radila sa ženama, sa omladinom sastanke držala, organizovala ih. Pričala sam o ciljevima NOB-a. Zašto se mi borimo, da skinemo jaram sa vrata. Da fašizam uništimo. Eto to su bile osnovne stvari. I narod je prihvatao apsolutno gde god sam bila. Ne znam šta mi je bilo najteže u ratu. Meni je sve bilo dobro zato što sam osjetila da se nešto radi što je bolje, što je pravednije, drukčije i drukčiji odnos prema ženama i prema omladini prema svemu. Bila sam zadovoljna bez obzira na teškoće. Nije tu bilo, ne znam ja, neke hrane neke odeće i tako dalje. Ostala sam u toj Širokoj Rijeci jedno vreme. A Huska Miljković, on je bio član Okružnog komiteta Karlovac, on je nas nekoliko političkih radnika sa Korduna, kad Cazinska krajina oslobođena 42, pokupio sve. I mene i ja sam tu bila i prebacili su nas na Cazinsku kraniju. E tu je bilo malo teže, zato što ja nisam poznavala taj elemenat naroda. Bilo mi je smiješno recimo, tamo u jednom selu kad sam otišla na sastanak. Tražio je jedan da dođem da govorim sa ženama, međutim puna kuća žena je bila. Ja pitam ovog dobro kad su one došle pre, pre mene. Kaže nisu još došle. Kako nisu došle? Pa kaže: moje su četiri, moga sina dve, onog drugog četiri. A ja došla da govorim o ravnopravnosti žena. (smeh) Eto to su bile teškoće. Kako da izađem iz toga. Ja sam se snalazila kako sam znala i umela, ne znam više ni ja kako sam. Uglavnom bili su svi zadovoljni. Morali smo se snalaziti. Tu su mahom bile muslimanke. Nisu one mnogo se angažovale. Niti su mogle, njima vjera nije odobravala. Prema tome, mi smo imali nekoliko tih muslimanskih mladića koji su učestvovali, bili su aktivni. A ženski manje je bilo, bilo je i nih ali manje. To je bilo malo teže, vjerski. One su se krile pa smo mi protiv toga bili. Govorili o tome, čak krijući se išle sa mnom da razgovaraju, zvale mene da pričam. Jer je njima bilo u interesu da se otkriju. A nisu dali. Ali su prihvatile mene dosta. Ja se sjećam jednom tamo kod Cazina, odnosno u jednom selu dva dana, stalno po terenu, nisam ništa jela. Crkla od gladi. Jedna muslimanka djete veli dođi ti kod mene ja ću tebi nešto napraviti. I ona meni iznese jednu ćasu šećera, ja sam taj šećer sav pojela. I od tada kažem ja rešavam glad sa šećerom. Spasla me. Kao primer odnosa drugova partizana prema žena ću konkretan primer izneti, moga muža. Ja sam moga muža srela tada na Cazniskoj krajini, on je došao iz Banja Luke. On je bio predratni komunista tada već. I bio je vedar, veseo družili smo se, stvarno je bio jedan fini odnos. I odjedanput partija rekla, sazvali su sastanak i rekli ne može ići tako druženje. Ili vi legalizujte vaš brak ili rasturajte se, jedno na jednu stranu, drugo na drugu. Ja velim, pa šta je sad. Nismo se zabavljali uopšte, ni govorili o nekakvoj ljubavi o nečemu. Moj muž kaže, ja se slažem da legalizujemo brak. (smeh) Takav je odnos bio i taj brak bio je sve dok, kad je on umro 2000. Nikada se nismo zavadili. Pa bilo je dosta takvih veza u partizanima. Ali tako nisu svi, ja sam došla sa jednog takvog područja. Nikog drugog nisam ni znala. I elemenat taj meni je bio nepoznat. Međutim Rakmija je bio toliko fin da sam čovek da sam ja prevazišla sve te probleme. 57 �Partija je dala ultimatum da nije se moglo zabavljati. Takav je bio stav, rečeno je ako se simpatišete i ako ima uslova nekakvih legalizujte pred partijom i svako na svoju stranu. Ja sam posle onda otišla u Krajini, bila sam u 8. Brigadi i posle udata za Rakmiju, on je bio isto u 8. Jer su svi politički radnici sa Cazinske otišli u 8. Brigadu kada se formirala. E onda je jedno vreme koje sam provela u 8. brigadi bila sam pomoćnik komesara čete. A Rakmija je bio pomoćnik komesara brigade. Svi moji drugovi su napredovali samo ja nisam. I onda su videli tamo, Blažo Đurčić je bio tamo politički radnik i razgovarao sa mnom. Kaže bilo bi bolje da ti ideš na teren jer ne može da budeš u Brigadni biro jer svi pomoćnici su bili članovi brigadnog komiteta. I onda su me poslali na teren za sekretara Sreskog komiteta Ključ zato što sam supruga i nisam mogla da napredujem onda sam otišla na Ključ. I tu sam, uglavnom, dočekala oslobođenje. U tom momentu bila sam sretna zato što ću sad živeti sa mužem i što ću nekako imati i kuću, imaću i nekakav...imaću mjesto gde ležem, gde spavam. Inače sam uvek išla sa jednog kreveta na drugi, ne znam gde stignem da spavam, stignem da jedem. To je mladost bila i ja sam bila vedra i vesela. Meni teškoće uopšte nisu predstavljale ništa skoro. Tifus sam imala, onda sam bila ranjena. Kod Cetinjgrada se to desilo. Sve sam ja to prevazilazila. Recimo meni je kosa bila opala od tifusa a bila sam tada još u četi. I one Krajiškinje, one žene kaže vidi ovog malog kud ide. A bila sam sitnija... kažem nisam ja mali, ja sam mala. (smeh) Pošto je kosa bila opala, nisu mogli da razlikuju šta sam. Kada sam ranjena, bili smo kod Cetinjgrada. Ja sam otišla sa četom. Nisam bila direktno u četi, bila sam u Komitetu. Ali kada je akcija bila, onda svi idemo. I pošto su bila dva brda ja, onako mlada, interesovalo me kako to oni otuda pucaju. Ja se ispravim pa gledam ao ono oni pustili rafal i onda me rafal tu prošao a ovde samo ogrebotina bila. I ja sam mislila samo da sam tu, tu sam imala ranu i to je zaraslo nakon nekoliko meseci. A ovo ništa nije bilo dok nisu došle stare godine. E tada je počela ruka da otkazuje. I sad ja sam operisala prst i onda su mi rekli na VMA da se ne sme dirati ovaj metak koji je tu, otišla bi ruka odmah sva. Rekoh onda ga neka. Eto tako sam ranjena. Posle rata odmah sam pozvana u Sarajevo. I u Sarajevu sam bila org-sekretar reonskog komiteta Novo Sarajevo sa Vasom Rajićem. On je bio sekretar, ja org-sekretar. Tu sam rodila Gorana. Od mjesec dana sam ga na kamionu donela u Beograd. Onda je premještaj došao u Beograd. Pa u Beogradu sam bila u Gradskom komitetu kadrovskom, pa onda poslije toga opet smo išli za Sarajevo. U Sarajevu sam radila u CK-u, u Aparatu. Za to vreme u Sarajevu završila sam dva razreda gimnazije, večernje onako usput i partijsku školu. Ali dvoje dece već na putu i posle se nije moglo dalje a to mi je najžalije. To mi je jedina želja bila, bila sam dobar đak. Volela sam da čitam da učim. Međutim nije bilo moguće. Nisam imala mogućnosti zbog dece i zbog rada. Ja sam uvek bila angažovana, kažem to org-sekretar. Pa onda ponovo Beograd, onda u Beogradu sam bila sekretar gradskog Saveza boraca jedno vreme. Pa onda za Niš. A u Nišu bila sam u Socijalnom osiguranju i u Komitetu. Povratak u Beograd onda sam bila Upravnik Socijalnog 58 �osiguranja, jedne filijale pet. I posle otišla u Komunalni savez Beograda i tu sam najduže ostala. Bila sam načelnik Zdravstvenog osiguranja Beograda i to mi je bilo ovako i najteže. Najduže sam ostala tu. I sad od mog brata sin, pravnik kad je zavrsio zaposlio se tamo, ja sam već bila otišla. Šta je tebi Jela Kadenić? Pa kaže od mog tate sestra. Kaže ako ti budeš radio kao ona, da će biti dobro. Mi smo, kaže, od nje učili kako treba raditi. Najupečatljiva od uspomena iz rata mi je bilo kad pričam sa narodom, sa ljudima pa prihvate. To mi je bilo, ovako, najdraže. Da prihvate pokret, da se uključuju. To je dosta bilo u Bosanskoj krajini uglavnom, pa i na Kordunu. Kordun je bio sav u pokretu odmah u početku, jer je tako moralo. Ljudi su počeli da se hapse, pravi, zdravi. Jedna okrutnost fašizma koju morao je svako osuditi bez obzira da li je bio već nešto organizovan ili nije bio. Mislim da je Narodno oslobodilačiki pokret bio jedan divan pokret koji je trebalo završiti sa otklanjanjem manjih grešaka. I moralo se produžiti dalje a ne ovo što se uradilo. Imam isti stav prema neprijateljima iz II Svetskog rat. Ne menjam ja tu ništa. Da fašista nema, nema drugog stava. Kada se završio rat imala sam čin poručnika, ali ja sam običan borac, radnik. Nisam bila na viskim položajima ali sam uvek bila angažovana i radila. I mislim da su me voleli ljudi kad dođem, kad pričam sa njima. 59 �OLGA Ja sam Olga Dujmović, rođena sam u Bihaću 1925. godine. U Bihaću sam završila četiri osnovne i pet gimnazije do okupacije, kad su došli ’41. godine. ’42. sam otišla u partizane, tad je prekinuto svako školovanje, jer je bilo užasno vrijeme od ’41. do ’42. koliko sam ja bila u Bihaću. To je bilo vrijeme pogroma svih Srba iz Bihaća i svih Jevreja iz Bihaća. Tako da o nekom školovanju nije bilo ni govora, a ’42. sam otišla u partizane. Bihać je oslobođen 4. novembra 1942. godine, do tada smo za okupatore imali najprije Nemce, ustaše, koji su bili valjda najmasovniji i najgrozniji, domobrane koji su bili redovna vojska. U Bihaću je bio i prije rata 55. pešadijski puk i sve vrijeme je i ostao tu. Borbe oko Bihaća, pucanje zapravo, ja ne znam koliko su borbe bile, ja nisam bila ni u SKOJ-u ni u bilo kojoj organizaciji, ali je bilo svaku noć nekog pucanja. Ali ne samo u Bihaću, nego i na periferiji. Bihać je ispod planine Pješevice, na tim obroncima planine Pješevice. Da bi ’42. dva dana posle dvodnevne i dvonoćne borbe Bihać bio oslobođen. Ja sam se strahovito plašila rata i svih vojski, iako ništa nisam bila kriva. Neki glasovi su bili da partizani ubijaju sve gde god su zauzeli. Prije toga su jedno selo Golubić, možda jedno 4-5 kilometara udaljeno od Bihaća zauzeli, da su tamo sve poklali, da su djevojke sve poveli sa sobom. I sam napad, prvi napad, prvu noć kad su napadali, onda su prolazili tik do moje kuće, uz baštu, kroz baštu. I ja sam pod krevet pobjegla, jer sam se plašila pa da me ne nađu. Međutim, pošto mi je majka bila kod komšinke, onda ujutro kad je svanulo, pošla sam sa rođakom da vidim nju i to je bio moj prvi susret sa partizanima. Dva partizana su izišla iz kuće, nose hljeb i šećer. I valjda su mene vidjeli izbezumljenu od straha i kaže: hoćeš li hljeba, hoćeš li šećera? To je momenat koji je prvi odlučio da ja vidim da ti ljudi nisu vampiri, nisu zvijeri, da su sasvim pristojni. I kad su se povukli meni je bilo žao. Međutim drugu noć su napadali, ujutro su zauzeli Bihać. U Bihaću je bila partijska organizacija, bio je gradski odbor Komunističke partije, postojala je skojevska organizacija. Oslobođenjem Bihaća je oslobođen dobar deo manjih mjesta, gradovi Petrovac, Drvar, Prahovo, Krupac, Cazin. Održano je prvo zasjedanje AVNOJ-a u Bihaću 26. novembra ’42. godine, održan je kongres USAOJ-a u Bihaću, održana je konferencija žena, formirana je 8. brigada u Cazinu, na nekih dvadesetak kilometara od Bihaća. Sve je to moglo jer je Bihać objeručke prihvatio partizane, tu borbu, tu ideju i široko organizovanje omladine. Tako da sam ja odmah, bukvalno odmah od tog šećera pa nadalje prišla radu. Tu je bila i bolnica smještena u logoru u Bihaću, pa je bio rad sa omladinom, pa kulturno-prosvijetni rad, pa prikupljanje za ranjenike hrane i odjeće. Pa je bilo organizovano pletenje čarapa za partizane, pa kulturno-umetničke priredbe tu u dvorani gde je bilo i prvo zasjedanje AVNOJ-a. I kad je trebalo da se ide, iz Bihaća je otišao bataljon omladine, čak kompletne porodice, hrvatske porodice su otišle u partizane. Moje prvo odlaženje je bilo jedno dvadeset 60 �kilometara od Bihaća sa nekolicinom. Neki su otišli u bihaćku četu koja je bila pri odredu, neki su otišli u 8. brigadu. Ja konkretno nisam, ja sam ostala u Bihaću dok god se nije povlačilo iz Bihaća. I otišli smo do Hrgara, pa smo se tu zadržali i počela je četvrta ofanziva. I tu smo se zadržali, pa smo otišli dole da rušimo unsku prugu, to je bila pruga Bihać–Knin koja je bila samo do pola napravljena. Pa smo onda, pošto su nas potiskivali, svakodnevno su bile borbe vođene, išli smo dalje do Lipe, pa još dalje do Oštrelja. Tu je bio štab brigade osme. I tu sam bila raspoređena u zaštitnu četu brigade, ja i mojih par drugarica koje smo zajedno bile iz Bihaća. U samoj borbi, u samom povlačenju iz Bihaća nikakvih konkretnih zadataka, sem tog zajedničkog silaženja na unsku prugu i rušenja, mi nismo imali, jer smo bili svaki dan u pokretu. Svaki dan se bježalo, da ne kažem bježalo, povlačilo, jer su Njemci napredovali. Sve do dolaska na Oštrelj, gdje sam raspoređena u prateću četu brigade. Toliko je bilo mnogo djevojaka u pratećoj brigadi jer su to bili i terenski radnici, priključeni pratećoj četi i djevojke iz sela koja su bila okupirana. Tako da smo mi bile uz brigadu, pomagale ranjenicima – prateća brigada je imala svoju bolnicu. Pa u bolnici da se nađemo, pa da se operu zavoji, pa da se pomogne. Nemamo kursa sanitetskoga, ne znamo bogzna šta. Sa Oštrelja smo išli do Drvara, a iz Drvara prema Grahovu smo krenuli i tu smo kod Drvara u jednom selu bili i ja se više ne sjećam kako se zove to selo. I brigada je kompletna trebala da pređe preko ceste Drvar–Grahovo, na drugu obalu, i tu su nas presjekli tenkovi, našu kolonu su presjekli tenkovi. Štab brigade sa dva bataljona je prešao, bili smo u selu Očijevo, a druga dva bataljona otišla na planinu Šator, gde su golgotu jednu preživeli. Konkretno u tim danima se nije mnogo imalo šta da radi. Ranjenika je bilo puno, a koliko smo mogle, mi djevojke iz Bihaća u pratećoj četi smo se našle tu da pomognemo, da nešto skuvamo. Ona koja je znala da skuva – ja konkretno nisam ni to znala. I onda su nas odredili da idemo na kurs sanitetski na Korčanicu. Korčanica je na obroncima Grmeča, tu je bila bolnica divizije i tu smo mi otišle da nešto savladamo kursa da bismo se mogle aktivno uključiti u borbu. Taj kurs je trajao nedelju, možda neki dan više, međutim, tad je bila četvrta ofanziva koja je bila grozna, bez hrane, bez smještaja, odjeća nikakva. To su bili najteži dani u partizanima koje sam ja doživela. Bilo je i posle teških dana ali to su valjda ti početni i najteži. Na tom kursu bili smo, kažem, jedno desetak dana, možda i manje, i onda je divizijska bolnica morala da se evakuiše odatle zbog napredovanja neprijatelja. A prije nego što smo krenuli u evakuaciju, ja sam dobila visoku temperaturu i dobila sam tifus, pjegavi tifus. Tako da sam ja evakuisana, više ne kao slušalac kursa sanitetskoga, nego kao tifusar. Nas su u nekim kolima spustili negde, sa visokom temperaturom. To je toliko visoka temperatura da čovjek izgubi svijest, ne zna uopšte koliko je budan, koliko nije budan. Nas su spustili s kolima u neko selo, to sam kasnije saznala da se zove Tuk Bobija, blizu Lušci Palanke u kojoj su bili Njemci, po pričama tih koji su sa nama kontaktirali, bolničarima, ljekarima. A u te prirodne zemunice su nas spuštali, u kantama, to nisu ove kofe, nego to su vjerovatno burad koja su prerezana, pa smo mi mogli da sjednemo u to. Konopcima je spuštano dolje. Dolje su bili bolničari koji su nas 61 �razmještali kojekuda. A pošto je hladno ljudi su se smrzavali u tim prostorijama. U tim zemunicama nije bilo uslova za loženje vatre, nije bilo ništa. Ja sam vrlo malo bila pri svijesti ali svaki put kad bih došla do svijesti, čula sam razgovor – pobjegli su ljekari, pobjegli su bolničari, mi smo ostali prepušteni sami sebi. U toj zemunici je puno njih i ranjenika i tifusara umiralo. Preko noći se to vadilo i kopalo i zakopavalo. Koliko smo bili ne znam. S čim smo se hranili ne znam. Liječili nas nisu ničim, jer tifusari i inače nisu imali nikakvog lijeka. Čak po nekim preporukama, ni voda im nije davana. I voda im je uskraćivana. Najteži mi je bio taj period rata. I ne samo taj period u zemunicama, nego i taj do zemunica. Jer taj period od Bihaća do dolaska na Korčanicu bio je užasan, užasan. Stalno se borbe vode, stalno pristižu ranjenici, stalno se bježi, ne spava se. Snijeg, zima i to baš zima. Nespavanje pa plus ovo što sam bila u zemunicama. To veliki dio nisam znala gde sam, nisam znala ko sam. I to mi nije tako teško palo. Međutim, došlo je vreme i da nas izvlače iz zemunica. Ja sam već bila pregurala to najgore. Kosa je bila opala i meni i svim tifusarima kao što je to bilo pravilo. Onda su nas negde kuriri odveli u štab brigade. U Podgrmečju je i Tuk Bobija i Lušci Palanka. A štab divizije je bio tu negde, i tu su nas odveli, dva-tri dana smo bili tu da se malo oporavimo. Svi tifusari, baš svi, koji su i prije i poslije mene oboljevali, nisu bili uračunjivi. Da li od te velike temprerature, da li od te velike iscrpljenosti, uglavnom su bili takvi. I malo kad smo došli sebi, svako je u svoju brigadu vraćen. Moja brigada, osma, iz koje sam ja i došla na Korčanicu, bila je u Lici. Sad je trebalo preći Unu pa otići na ličku stranu. I tamo su nas odveli u ambulantu brigade kao rekonvalescente. Tu smo izvesno vrijeme bili, pa krenuli preko Plitvičkih jezera, tu smo bili za 1. maj, pa u Baniju u Žirovac kao rekonvalescenti. S tim da smo na Petrovoj gori jedno vrijeme se zadržali. Sve vrijeme usput brigada je imala borbe. Sve to je bilo van moga domašaja, jer ja sam bila tu. Onda smo u Žirovcu konačno se malo oporavili i raspoređena sam u 3. bataljon, 2. četu kao bolničarka. Tu sam ja došla do izražaja, sad imam neko iskustvo u previjanju u liječenju. Mi smo pored tifusa imali i češu. To je bila bolest koju je nehigijena izazivala, obično je to bilo po rukama, po prstima. Tu smo imali ranjenike, četna bolničarka je prva tu prilikom akcija. Nismo imali većih akcija, ali smo imali napade na uporišta, ili nas napadaju, pa se branimo. U svakom slučaju smo imali povrijeđenih. Sanitet je funkcionisao tako što smo imali četne bolničarke, imali smo u bataljonu referenta saniteta i zamjenika i nosioce ranjenika. I imali smo dalje ambulante brigadne, divizijske bolnice. Tu se previje i ide se dalje, šalje se u ambulantu, zavisi već od toga šta mu je. U 8. brigadi ja sam bila do negde juna-jula 1943. godine. I onda su me premjestili u hiruršku ekipu 4. divizije. Ta hirurška ekipa sastojala se od hirurga, hirurg je bio Zdenko Kraus, Jevrej, anesteziolog Lilika Kraus. Ja sam bila instrumentarka. Bio je jedan pomoćnik ljekara i bio je još jedan ljekar, bilo je obezbeđenje. Vod jedan koji je bio u stalnom sastavu, oni koji su vodili konje, nosili instrumente. Tu sam ostala do odlaska u brigadu. I jednu stvar hoću da kažem iz hirurške ekipe. Hirurška ekipa je imala svakodnevno, jer sve ono što nije išlo u bolnicu, ono je dolazilo u hiruršku ekipu. Ona nije samo operisala, imali smo jako puno amputiranja, operacija glave, što obično nije uspjevalo, jer uslovi 62 �nisu bili takvi. Operacije grudnog koša, jer ako je neko ranjen u stomak tome nije ni pokušana operacija, njemu nije bilo spasa, jer nije bilo uslova. Ali ja sam tu slušala o nevjerovatnoj borbi, o nevjerovatnoj hrabrosti kozaračkih boraca. To su ispod Kozare, mi smo bili preko Sane, pa smo bili Podgrmečlije, a oni su bili Kozaračani. I jednoga dana nama je došao jedan drug sa Kozare. Oni su napadali na pruge, blokirali su, dizali su u vazduh, pa voz koji je naišao, dignu lokomotivu, ili pratnju ako već ima. Onda opljačkaju taj voz, pa smo se tako i snabdjevali i mi i oni. I došao je jedan borac kojem je trebalo amputirati nogu. I ovaj doktor Kraus kaže da mi nemamo ništa za anesteziju. Obično se davao etar. Na nos se stavi maska i onda se kaplje kap po kap, dok ga ne uspava i onda se to radi. Međutim, kaže, ako mu ne amputiramo nogu, on će umrijeti, dobiće tetanus i umrijeće. I nemamo niotkud mogućnosti da nabavimo, sami nemamo. I on kaže, ja ću njemu to reći pa da vidimo šta kaže. To je momenat koji me je moralno podigao. Uz sve te muke koje mi imamo, njemu treba da se seče noga bez anestezije ikakve, nema ni lokalne. Ne totalne, nema ni injekcije da mu se da, da mu se to ublaži malo. On kaže: „Sjecite doktore, ja sam dijete ispod Kozarice, gdje ne rađa majka izdajice, a ni kukavice.“ Kaže doktor, dajte mu rakije da popije koliko god može. I on se u toku operacije, jer tu pored rezanja tkiva, vezanja, privezivanja vena, treba sjeći i kost koja se testeriše sa testerom, onesvjestio. Sreća pa je mogla ta operacija do kraja da se izvede. Bilo je puno ljudi koji prosto nisu vjerovali da će živi ostati, ali zahvaljujući brzim operacijama, to se ipak uspijelo. Žene su imale vrlo komplikovan život. U borbama su bile uz borce, žene su bile te, djevojke su to bile, ne žene. Borac kad bude ranjen, on je u prvim redovima, i to ga izvuku nosioci ranjenika. Te žene ga previju, i pošalju dalje bilo u bataljom, bilo u hiruršku ekipu zavisi šta je bliže, ili u bolnicu, zavisi od rasporeda: gdje je ko, gdje se borba vodila. Borbe su bile uvijek organizovane, ako nisu nametnute, uvijek organizovane i povezane među sobom. Bataljona, brigada, čak i divizija drugih, i one su to radile dok traje borba. Kad prestane borba, dok se ovi odmaraju, koji su ratovali, ne računajući njih da su one ratovale, one peru zavoje, previjaju bolesnike, puno je oštećenih nogu, puno je ovih sa svrabom, sa češom (kako se to u to vrijeme zvalo). Kuvaju, peru veš, pare... mi smo imali strahovito puno vaški, i onda te vaške su i bile glavni uzročnik prenosa tifusa. I onda su žene i to radile, istina uz pomoć bolničara, nosioca ranjenika, oni su se smatrali bolničkim osobljem. Tako da su one bile angažovane i u borbi i van borbe. Odnosi među muškarcima i ženama su bili drugarski drugarski. O vezama je strogo bilo vođeno računa. Veze između drugarica i drugova, emotivne veze, nije bilo, sem tih drugarskih. Ljubavne veze – to nije bilo. Ja sam kao referent saniteta bataljona u jednoj sobi bila. Dobijemo sobu, pa ako ima nešto da se dole stavi neka slama ili nešto. To ako nema legne se na pod, jedan, drugi, peti, šesti, ja na kraju. Nikad, niko me ni za ruku uhvatio nije. Jer to bi bilo strahovito, to bi bilo strašno. Moral je bio na takvoj visini da današnja omladina to ne bi mogla da zamisli. A drugarstvo toliko veliko, toliko razvijeno da bi drug za druga, drugarica za druga, drug za drugaricu život dao. To je nešto nevjerovatno i to je nešto najljepše bilo u u svim tim danima i kad se 63 �nema šta da se jede i kad se nema šta da obuče, i kad se ne može da spava. Zapjeva se i zaigra se, nadoknadi se na taj način. Bilo je i slobodnog vremena i zatišja. Na kraju krajeva, niko nije toliko izdržljiv da može iz borbe u borbu, iz dana u dan da se kreće, da ne spava, a da se ne odmori. Tako da se povremeno povlačilo, jedna četa, jedan bataljon na odmor dva-tri dana, malo da se snađu. E tad je bilo i priredbi, tad je bilo i kolo. Tako da nije bilo baš samo borba, borba. E onda sam otišla, u hirurškoj ekipi je ipak bilo lakše nego u jedinicama. U jedinicama je daleko teže. Hirurška ekipa je bila i van mjesta borbe, i imalo se više prostora za slobodno vrijeme. Gdje se i učilo. Dok sam bila još u četi, bila je još jedna Bibić Soka. Ona je bila vodna bolničarka. I u jednom momentu vidim nju sa komesarom brigade, čete, neki Rudi Baumbiger bio je. I njih nekoliko, pet-šest ih ima. I ja pošto sam jedina, Soka je tamo, nas dvije smo bile stalno skupa, ja ti priđem tamo. I oni prestanu da govore. Kažem ja, je l’ ja to nešto smetam? Kaže komesar čete, ne, upravo smo razgovarali o tebi. Primićemo te u SKOJ. I tako sam ja primljena u SKOJ. A u hirurškoj ekipi sam primljena u partiju, Komunističku partiju. Tako da su to dva događaja koja mnogo znače, koji su i cilj bio. Naši drugovi su, nevjerovatno ali kad je trebalo bacati bombe na bunkere onda su se tražili skojevci i članovi partije. Oni su bili ti koji su prvi išli. Tako da, neko kaže, upisao sam se u Komunističku partiju. E kod nas nije bilo upisivanja, kod nas je bio život u pitanju da bi bio primljen u partiju. Onda sam iz hirurške ekipe u aprilu ’42. godine, prebačena na Kozaru, u 11. kozaračku brigadu. Tamo sam bila referent saniteta bataljona prvoga. Bataljon je imao četiri čete, svaka četa je imala svoj sanitet. Moja dužnost je bila konkretno da radim sa bolničarkama u sanitetu, u četama, da obilazim te čete. Ja sam imala konja, sednem na konja i ništa mi nije bilo, iz čete u četu otići, nekad ide kurir sa mnom, nekad ne ide kurir sa mnom. Koliko god sam bila kukavica dok sam bila u Bihaću, plašila se i duhova, i mrtvih i živih, toliko sam prestala da se plašim. Više nije bilo straha nikakvoga, jer je to vjerovatno život učinio svoje. Tako da meni ništa nije bilo, i noć i ne noć. Pa sam iz prvog bataljona premeštena u četvrti. Mi smo često napadali, kad god nam se pruži prilika napadamo. Na Ključ smo napadali, nismo uspeli da ga osvojimo ali smo se povratili. Ja sam na Ključ išla bosa, potpuno bosa. Od kuće sam pošla u gojzericama, dubokim cipelama, pa kad je došlo ljeto, onda mi je bilo vruće u njima pa sam mijenjala za opanke, oputnjaše. Pa kad je blato, onda se ti oputnjaši iskrive pa koža dođe gore a oputa dođe dolje, pa sam njih bacila, i napad na Ključ sam ja išla bosa po pruzi, željezničkoj, gdje je tucani kamen. Kad sam se vratila – noge neupotrebljive. Nismo ga osvojili, dio Ključa smo zauzeli, ali smo se vratili. Međutim i to se nekako lako preguralo i to je možda zato što je čovek mlad i što to lakše zarasta i što sam dobila neku adekvatnu obuću. E onda sam u 4. bataljonu, kad smo bili, imali smo položaje na Gučo gori. Guča gora to je bio neki manastir, i odatle smo išli u zasjede. Zasjeda je takva da se očekuje dolazak neprijateljske kolone, bilo vozila, bilo pješadije, i da se mi pritajimo i čeka64 �mo pogodan momenat pa ih napadnemo. Nama je jedino snabdevanje bilo i hrane i municije i odjeće od neprijatelja. Niko drugi nam nije mogao nešto omogućiti, nego sami sebi. I jednu noć, ciča zima i u zasjedi čučimo cjelu noć, ne naiđe niko, povlačimo se i ja ne mogu krenuti. To se smrzlo, kad se počelo zagrijavati to su tako užasni bolovi. Ja prosto nisam mogla da vjerujem, ne samo meni nego i drugima. Ali se i to eto preguralo. Posle sam otišla za referenta saniteta brigade, iste 11. I tu bih htela da ispričam napad na Travnik. Mi smo iz Kozare došli, Zenica, Travnik, tu smo bili nekih šest meseci. Borbe su se vodile: Hankupanje, Musovača gdje god je moglo ili su nam namjetnuli ili smo mi izazivali. Znalo se, naše borbe su bile uglavnom noću, koje mi organizujemo, a njihove su bile i po danu. I napad na Travnik koji je trajao dva dana. Drugi dan, pošto sam ja bila referent saniteta brigade, onda smo mi bili malo izolovani, na nekoj čuki. Tu je bila i ambulanta brigade, tu je bio i ljekar brigadni, apotekar. Tu je bilo i nekoliko bolničarki. I kad se ujutro razdanilo, pošto je dio Travnika bio oslobođen, siđemo mi da vidimo kako napreduju te borbe, da vidimo je l’ sve u redu. Ja se više ne sjećam ko je sa mnom bio: bio je zamjenik, valjda je bio neko i od štaba brigade, neko od tih nosioca ranjenika. I u jednom momentu vidim na cesti, nije ulica nego cesta, makadam, dva vojnika, dva borca naša bauljaju. I ja potrčim da im pružim prvu pomoć, i neko me zadrži. Kaže ne, oni su streljani. Ja nisam mogla da shvatim, kako streljani, pa naši drugovi. Par partizana ima oko njih. Kako streljani!? Kaže jedan komandant bataljona je naredio kuriru da ih strelja, kurir nije to htijeo i on ih je streljao. A zašto ih je streljao? Partizani su bili visoko moralni. Kako su bili moralni u odnosu muško-ženskom, tako su bili moralni u odnosu svojina privatna. Bez obzira što ništa nismo imali, apsolutno ništa nismo imali. Mi smo ležali u voćnjaku gladni, mrtvi gladni šljivu jednu da ne uberemo, jabuku jednu da ne uberemo, dok domaćin ne dođe i ne kaže: „Evo vam“. Ova dva mladića – to je bila neka prčvarnica, ušli su i uzeli ogledalca, češljiće. I ovaj što je bio mještanin, bio je komandant jedne druge jedinice, on valjda da bi dokazao koliko smo mi principijelni on ih je ubio. Ja sam počela tako da plačem, tako da ridam. Oni su imali samo devetnaest godina, koliko sam i ja imala. A leže tu, ja im ne mogu pomoći. Nisu mrtvi, bauljaju. I naiđe komandant, iz kojeg su bataljona oni, Đuro Milinović, kojeg ja znam iz brigade, sa šmajserom u ruci, zakrvavljenih očiju i pita: Ko je taj bandit koji je to učinio? Normalno njemu su prišli da ga smire, pored jednog zla da ne bude još veće zlo. To mi je tako teško palo, to mi je pored onih mojih fizičkih teškoća, ova psihička, psihičko opterećenje me je dugo proganjalo. To je nešto što ni posle ne znam koliko vremena nisam mogla da shvatim, da prihvatim, da neko za tako jednu sitnu stvar uradi. Bez obzira na visinu morala ili nemorala. Završetak rata smo vodili u Hrvatskoj. Mi smo išli prema Splitu kada je kapitulirala Italija, mi smo se i tamo našli, pa smo došli i do Vrlike, ne do Splita, ali smo se fino obukli, najeli. Cijelo vrjeme rata mi smo non-stop hodali gore-dolje. Da je nevjerovatno gde mi sve nismo bili. E sad kad smo krenuli iz Splita, vratili se iz Dalmacije, pa smo bili u Podgrmečju. Podgrmeč i Kozara nam je bila baza. A Kozarčani jedno vrijeme 65 �nisu htjeli nigde da maknu sa Kozare. Oni su bili vezani za Kozaru, međutim eto kada je bio pokret za Travnik to im je bio prvi izlazak sa Kozare. 1945. je to već, idemo mi za Zagreb, napada se Zagreb. Međutim naša četvrta divizija nije išla prema Zagrebu, nego je išla direktno na Karlovac. Tu smo imali jako velike gubitke. Borbe su dosta trajale, dva-tri dana su trajale za Karlovac. Oslobodili smo Karlovac i onda krenemo za Zagreb. Dođemo do Svete nedelje i onda je Zagreb oslobođen, to je valjda 9. maj ’45. godine. Ne znam možda je bio 10. Ali 9. vjerovatno jer se taj uzeo za dan oslobođenja. Onda smo odatle krenuli ka Celju. Zašto, kako, to ja ne bih mogla da vam kažem. To su neke vojničke strategije. I došli smo do ispred Celja, to se zvao Rajhenburg. Kako se on danas zove ja ne znam, ja nikada više nisam pitala. Taj Rajhenburg je bio u to vrijeme a sad je dobio neko drugo ime. Tu je bio štab brigade, ja sam bila sa štabom, tu se fino odmaralo, više se ne vode borbe, došli smo malo sebi. Bilo je i piva, za one koji su pili piva. Tu je bila neka pivara. Međutim odjednom, pokret Split – Šibenik – Zadar. Iskrcavaju se Englezi i da se ne bi oni iskrcali, idemo dole. To je nevjerovatno koliko mi sa jednog kraja zemlje na drugi kraj idemo, zemlje koja nije bila mala kao sada. I dođemo mi dole, pješke se to uglavnom ide, možda nešto malo se upotrebio voz na onoj unskoj pruzi do Knina valjda. I tu se rasporedimo. Moja brigada je bila u Šibeniku konkretno. Tu sam i prvi put vidjela more. Ja koja sam dijete sa Une, a Una je brza i duboka i hladna. Kad sam vidjela more, ja nisam smjela da zagazim u njega. Pri pomisli koliko je široko, koliko je duboko, ali sam lijepe momente doživela u Šibeniku. Bili smo smješteni u hotelu jednome, i tu smo ostali mjesec i po dana. Odatle smo onda krenuli u Srbiju, opet pješke. To nam je sad stalno mjesto boravka, u logor. Mi smo tako ušli u Valjevo, pretpostavljam da su i sve ostale brigade. Mi smo imali jedno dva sata pripreme, da se pripremimo, da se postrojimo, da sredimo brigadu. Na čelu je bio štab brigade na konjima, ja sam bila među njima na mom bjelom konju a sve vrijeme rata sam imala konja i imala sam svoje ćebe za spavanje. I onda smo ušli svečano u Valjevo, gdje su nas dočekali sa ovacijama, sa pljeskom, sa oduševljenjem. Tu smo raspoređeni u kuće, ja sam bila oficir – dobila sam čin oficira ’43, vodnika, pa onda oficira ’44. godine, tad su i počeli da se daju činovi. I dobili smo smještaj u namještenim sobama. Ja sam uglavnom svakodnevno išla na posao u ambulantu, brigadnu ambulantu. Tu su bili uglavnom lakši ranjenici, rekonvalescenti, bolesnici lakši. U Valjevu sam se i udala. Tu su mi svadbu napravili i moj muž pošto je otišao u Niš, onda sam i ja za njim u Niš. Kratko vrijeme smo bili i u Valjevu i u Nišu. Onda je on otišao na dužnost u Zaječar i ja s njim, 6. maja na Đurđevdan smo došli u Zaječar. I pošto sam ja sina dobila u junu mjesecu, onda sam izišla iz armije. Tako da sam se demobilisala. Meni nije odgovarao život kakav mi je nametnut u Zaječaru. Imala sam 21 godinu kad sam sina rodila. Nametnut mi je rad sa omladinom, rad u gradu, non-stop sam bila na terenu. I ja zatražim da se reaktiviram i vratim se ponovo u armiju. Onda sam počela da radim u Zaječaru, pa odatle u Kragujevac, pa Mostar, pa iz Mostara u Titograd, pa u Tuzlu. Pa iz Tuzle u Beograd. Sve to vrijeme ja više nisam bila u sanitetu, bila sam u administraciji: divizije, korpusa, armije, kako je gdje šta bilo. I u Beogradu sam bila u prvoj armiji, u političkom odeljenju, tu sam radila. Pa pošto sam ja, kao borac ’42. godine, kao 66 �žena, imala sam beneficirani radni staž, svi borci su imali beneficirani staž, a ja sam sa 22 godine radnog staža mogla da idem u penziju. Imala sam troje djece i meni je i te kako penzija bila potrebna. I ja odem u personalno, zatražim penziju i penzionišem se u Beogradu, u činu majora. O odnosu naše države o NOB-u mislim sve najgore. Za državu NOB ne postoji, niti postojimo mi, niti postoji vrhovni komandant, niti postoji ono što smo mi stvorili. To je užas, užas to je poražavajuće, ne za mene, nego za ovu zemlju. A o narodu? Nije ni narod bolji. Da je narod bolji, onda ne bi se moglo tako ponašati. 67 �SKRAĆENICE AFŽ – Antifašistički front žena AVNOJ – Antifašističko veće narodnog oslobođenja Jugoslavije APV – Autonomna Pokrajina Vojvodina CK – Centralni komitet CO – Centralni odbor FNRJ – Federativna Narodna Republika Jugoslavija GO – Gradski odbor/Glavni odbor GIO NS APV – Glavni izvršni odbor Narodne skupštine Autonomne Pokrajine Vojvodine IO – Izvršni odbor JNA – Jugoslovenska narodna armija KPJ – Komunistička partija Jugoslavije MK – Mesni komitet MO – Mesni odbor MDSŽ/MDFŽ/ –Međunarodni demokratski savez žena / Međunarodna demokratska federacija žena NOO – Narodnooslobodilački odbor NOB – Narodnooslobodilačka borba NOP – Narodnooslobodilački pokret NOV – Narodnooslobodilačka vojska OK – Okružni komitet OMPOK – Omladinski kulturno-privredni pokret OO – Okružni odbor ONOO – Okružni narodnooslobodilački odbor PK KPJ za Vojvodinu – Pokrajinski komitet Komunističke partije Jugoslavije za Vojvodinu PO – Pokrajinski odbor SK – Sreski komitet SKJ – Savez komunista Jugoslavije SKS – Savez komunista Srbije SO – Sreski odbor SBOTIC – Savez bankovnih, osiguravajućih, trgovačkih i industrijskih činovnika SSRNJ – Socijalistički savez radnog naroda Jugoslavije SSSR – Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika URSSJ – Ujedinjeni radnički sindikalni savez Jugoslavije USAOJ – Ujedinjeni savez antifašističke omladine Jugoslavije 68 �KOMUNISTIČKA PARTIJA JUGOSLAVIJE /KPJ/ Socijalistička radnička partija Jugoslavije (komunista) osnovana je 1919. Sekretarijat žena socijalista (komunista) stvoren je u toku kongresa Socijalističke radničke partije Jugoslavije (komunista) – SRPJ(k) za zadatkom da propagira jednakost za muškarce i žene bez obzira na zanimanje, naciju ili veru, sa posebnim naglaskom na pravo glasa za muškarce i žene sa navršenih osamnaest godina. Sekretarijat žena socijalista (komunista) nije bila samostalna tvorevina već deo Socijalističke radničke partije Jugoslavije (komunista). Tokom 1919. formira se mreža komunističkog ženskog pokreta u Vojvodini: Novi Sad, Sombor, Pančevo, Petrovgrad (Zrenjanin), Subotica, Vršac. Socijalistička radnička partija Jugoslavije (komunista) – SRPJ(k) na Drugom kongresu u Vukovaru 1920. promenila je ime u Komunistička partija Jugoslavije – KPJ. U Novom Sadu je 1920. održana Konferencija žena pripadnica ženskog komunističkog pokreta na kojoj je učestvovalo osamdeset žena. U Vojvodini je bilo sekcija žena komunista u Novom Sadu, Temerinu, Subotici, Petrovgradu (Zrenjanin), Melencima, Čurugu, Kisaču i dr. VI Pokrajinska konferencija KPJ za Vojvodinu održana je 1940. Tada je posebno naglašena potreba da se što veći broj žena uključi u rad KPJ. Na Konferenciji su aktivno učestvovale Sonja Marinković, Gordana Ivačković i Judita Alargić. U PK KPJ za Vojvodinu izabrane su i: Sonja Marinković i Gordana Ivačković, koja je izabrana i za delegatkinju (kao jedina žena) Pete zemaljske konferencije KPJ. Na Petoj zemaljskoj konferenciji KPJ (1940) „žensko pitanje“ postavljeno je kao posebno pitanje, ali uz već prihvaćenu tezu da se radi o sastavnom delu borbe radničke klase. Ipak, izdvojeni su i posebni zahtevi koji se tiču žena, a koji su u domenu političkih prava (pravo glasa za žene), radnog prava (za isti rad ista plata za muškarce i žene, ukidanje noćnog rada za žene, plaćeno porođajno odsustvo), borba protiv prostitucije i dvojnog morala, zaštita dece, pravnog izjednačavanja bračne i vanbračne dece. Josip Broz Tito (1892–1980) Vodeća politička figura socijalističke Jugoslavije. Njegova biografija predstavlja i najznačajni deo istorije KPJ/SKJ (na čijem je čelu bio od 1937), Narodnooslobodilačke borbe i izgradnje socijalističke Jugoslavije. Bio je na čelu KPJ/SKJ, predsednik Vlade FNRJ i Ministar narodne odbrane, Maršal Jugoslavije, vrhovni komandant oružanih snaga, najpoznatija ličnost pokreta nesvrstanih zemalja. Tokom Narodnooslobodilačke borbe na oslobođenim terotorijama formirani su narodnooslobodilački odbori – začeci buduće socijalističke vlasti. Osnivali su se na osnovu dokumenata koje je 1942. izdao Vrhovni štab Narodnooslobodilačke vojske –„Zadaci i ustrojstvo narodnooslobodilačkih odbora u oslobođenim krajevima“ kao i na osnovu „Naredbe o izborima narodnooslobodilačkih odbora“ koju je doneo Vrhovni komandant Narodnooslobodilačke vojske – Josip Broz Tito. Tu se izričito naglašava da se u narodnooslobodilačke odbore biraju muškarci i žene ravnopravno. 69 �Tokom II svetskog rata u narodnooslobodilačkim odborima žene su najčešće bile (ili rukovodile) u zdravstvenim, prosvetnim, ili komisijama za socijalna pitanja, a bilo ih je i u poljoprivrednim komisijama. Od velike važnosti bio je rad kulturno-prosvetnih odbora koji su organizovali predavanja, pozorišne predstave amatera, muzičke priredbe, tečajeve opismenjavanja (naročito žena). Vrlo popularan vid rada bile su zidne novine, a organizovane su i proslave povodom 8. marta. Žene su radile i u „partizanskim radionicama“, a obično su rukovodile – krojačkim. Pokrajinski komitet KPJ za Vojvodinu je 1942. doneo odluku da se osnuje Narodnooslobodilački odbor za Vojvodinu i pokrene list Slobodna Vojvodina. SREZ Teritorijalna i administrativna jedinica društvenopolitičkog sistema, oblik lokalne samouprave. U Vojvodini je bilo 25 srezova, a van njih su bili gradovi: Novi Sad, Subotica i Zrenjanin (Statut AP Vojvodine 1953). Srezovi su ukinuti 1960. SKOJ I USAOJ SKOJ – Savez komunističke omladine Jugoslavije osnovan je 1919. Radilo se o organizaciji mladih komunista direktno pod nadzorom i rukovodstvom KPJ. Peta pokrajinska konfrencija SKOJ-a održana je 1940. Među učesnicima su bile i: Sonja Marinković, Stanka Munćan, Jelisaveta Petrov-Beba, Lidija Aldan, Olga Radišić, Rosa Vilić-Nada. Jelisaveta Petrov-Beba izabrana je za članicu Pokrajinskog komiteta SKOJ-a kao jedina žena. USAOJ – Ujedinjeni savez antifašističke omladine Jugoslavije, formiran tokom NOB-a, bio je organizacija koja je okupljala omladinu koja je bila protiv fašizma. Organizacija je 1946. promenila naziv u Narodna omladina Jugoslavije. SKOJ je od 1948. bio najelitniji deo USAOJ-a. U novembru 1944. omladinski pokret je predstavljao vrlo važnu antifašističku snagu, jer je u Vojvodini bilo10 7.800 članova SKOJ-a i 70.000 članova USAOJ-a, među kojima je bio veliki broj ženske omladine. Okružne konferencije Ujedinjenog saveza antifašističke omladine Vojvodine /USAOV-a/ za istočni i zapadni Srem održane su 1944. 27–30. decembra 1944. održan je Prvi kongres Antifašističke omladine Vojvodine u Novom Sadu. Narodni front Jugoslavije bio je organizacija čije se članstvo borilo za „puno ostvarenje prava na rad, pravo na odmor, socijalno i penziono osiguranje, pravo na lečenje...“ Organizacija je 1945. godine zbrinjavala žrtve rata i zalagala se za potpuno i ravnopravno učešće žena u svim segmentima života i rada. Narodni front je bio krovna organizacija za druge frontovske organizacije: Savez sindikata, SKOJ, AFŽ... Na IV kongresu Narodnog fronta 1953. organizacija je promenila funkciju u društvu i naziv u Socijalistički savez radnog naroda (SSRN). Prema Statutu SSRN sindikat i omladin70 �ska organizacija su bile autonomne u radu ali ne i AFŽ. Za rad sa ženama predviđeno je osnivanje posebnih komisija u osnovnim organizacijama SSRN. Narodna skupština FNRJ donela je Zakon o petogodišnjem planu razvoja narodne privrede Jugoslavije (1947–1951). Petogodišnji plan je bio izrađen po uzoru na sovjetske petogodišnje planove razvoja. Zadatak Plana je bio da kroz industrijalizaciju zemlje i centralizovanu akumulaciju socijalistička Jugoslavija postane privredno samostalna zemlja. Tešište je stavljeno na razvoj teške industrije, a planiran je ubrzan razvoj Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Makedonije. 71 �72 �73 �74 �75 �76 �77 �78 �Gordana Stojakovic Outline for a Portrait: Women’s Anti-fascist Front of Vojvodina 1942-1953 In this paper I gave basic information about the founding, operation, performance and closing of the Women’s Anti-Fascist Front (AFŽ) of Vojvodina (1942-1953), an organization that has been part of AFŽ of Serbia, and AFŽ of Yugoslavia - an umbrella organization for all other bodies of AFŽ’s. My aim was to list the main tasks of AFŽ, realization of which gave women a chance to overcome centuries of repression in the private, domestic circle. In this paper I gave facts about the importance AFŽ - as a women’s organization has played a key role in long-range project of emancipation of women in socialist Yugoslavia in the period 1945-1953. Women’s Antifascist Front of Yugoslavia was a mass, frontal organization established in 1942, during the World War II, which aimed to gather and organize women to fight against the invading armies and their allies. The tasks have changed over time, depending on the socio-political and historical conditions in which the organization operated, and needs that life has imposed. During the NOB1, the priority was the struggle for liberation, that in the aftermath of the war aims of the organization adapt to new circumstances. Massive influx of women to AFŽ, after the liberation of Yugoslavia, led to formation of county, municipal, provincial and republican organizations, in addition to the “state” organization (AFŽ of Yugoslavia). The work of AFŽ in Vojvodina focused on the inclusion of women of all ethnic communities. AFŽ was a collective member of the People’s Front2, but its numbers, enthusiasm and work results in the period of reconstruction and rebuilding of the country, constituted it as the original women’s organization with elements of political organization. I have split the period of AFŽ into three cycles: 1942-1945, 1946-1949 and 1950-1953. The first cycle was the time of the creation of the organization, when we find examples of women taking initiative and worked outside of the ordered directives, during the NOB. The second cycle was a period of expansion and strengthening of the organization and women’s great engagement in reconstruction and development, but also in the fields of education, political engagement and activity in the economy. The third cycle is a period of stagnation and the closing of the organization, where active female roles 1 People’s Liberation Struggle (Narodnooslobodilačka borba) 1941-1945 2  People’s Front was formed in 1945 out of organizations from Unitary People’s Liberation Front, which were formed after the II Session of AVNOJ. Its objectives were: independence of Democratic Federal Yugoslavia, federal regulation of the new state, republican state, brotherhood and unison between the nations, equality for all the nations, and a whole set of regulations concerning workers and women political and social rights. See: Petranović, B. (1981) Istorija Jugoslavije 1818-1978, Nolit, Belgrade, 391. 79 �(economically independent women, politically and socially active) were mentioned in rhetoric, but the real roles of women were in economics of healthcare and nursing. AFŽ was a necessary step in the emancipation process of socialist Yugoslavia. The women had to explore their own possibilities in the areas that they were not allowed to participate before: independent organization of actions (also political), participation in the government (ranging from national liberation committees and farmers’ cooperatives to the National Assembly of the FNRJ3), organizing the everyday life (sowing, harvesting, education, cultural events, helping those in need…). It was a difficult task, because they were still responsible for their households. To equally participate with men in political, economic, and cultural life they have had to organize and prepare for all the above mentioned tasks. Education, or as it is then called “Cultural elevation of women”, carried out and design by women and for women, who were fully aware that a wide stratum of women should be educated, so they can exercise all of their new rights, that they were given in the new, socialist Yugoslavia. Communists came to power in Yugoslavia in 1945, and they have, since their formation as Socialist Workers Party (of Communists)4, adopted the principle of equality between men and women. But women’s rights (which after World War II have been legally regulated) would not be beneficial to dependent, uneducated and uninformed women. The experience of women within AFŽ relies and builds upon the experience of organizing the women workers’ involved in worker’s/communist organizations5 since 1920’s. Equally important was the experience of women’s civil6 and feminist organizations in Vojvodina, which, apart from humanitarian function and education programs for women, had political demands as well. Many of the subjects that have been brought up by those civil and feminist organizations where imported and developed in the AFŽ system, in the form that was dictated by the political moment. Socialist ideology didn’t view the emancipation of women outside of the labor system (working class), and because of that, emancipation of women was determined, primarily, according to the labor laws. Economic independence of women is a major 3  FNRJ - Federal People’s Republic of Yugoslavia, constituted in 1945. 4  Secretary of Women Socialists (Communists) was formed as a part of Socialist Workers Party (of Communists), with a task to propagate the equality between man and women, regardless of their profession, nation or creed, emphasizing the right to vote, for both men and women. Neda Božinović remembers that the Secretary of Women Socialists (Communists) “ created a program to organize women through Socialist Party, but due to developed autonomy and very independent work program that women had created, there was an agreement that the Secretary should work inside the trade union. That was in… 1920/21…The fact that Secretary was subordinated to the union, and effectively subordinated to the party, actually meant it was closed. The most active women in the movement joined the opposition, after that agreement… Most of the members of the KPJ were workers, who didn’t care much about women issues, but also didn’t knew much about them neither. The situation remained until 1933, when Blagoje Parović opened the agenda on women’s equality. He was joined by the women, who were members of the KPJ at the time…” (Stojaković, G. (ed.) 2002: 49). 5  See: Kecić, Danilo. (1984), Vojvođanke u radničkom i revolucionarno-demokratskom pokretu in: Žene u ratu i revoluciji 19411945, (Proceedings from the meeting held on March 27th and 28th, 1984 in novi Sad), Novi Sad; Kecman, Jovanka. (1978) Žene Jugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama 1918-1941, Institut za savremenu istoriju, Belgrade; Kecman, Jovanka. (1975) Žene u sindikalnim organizacijama i trajkovima u Jugoslaviji 1935-1941 in: Istorija XX veka – Zbornik radova XII, Narodan Knjiga, Belgrade, 257-321; Stojaković, gordana (2007), CD-AFŽ Vojvodine 1942-1953, self-published, Novi Sad. ISBN 978-86909833-0-8; Sklevicky, Lidia. (1996) Konji, žene, ratovi, Ženska infoteka, Druga, Zagreb. 6  Stojaković, Gordana. (1999), Znamenite žene Novog Sada I, Futura publikacije, Novi Sad; Božinović, Neda. (1996) Žensko pitanje u Srbiji u XIX i XX veku, Devedesetčetvrta & Žene u crnom, Beograd; Sklevicky, Lidia. (1996) Dvjesta godina tišine: Pokušaj tipologije ženskih pokreta u modernom periodu in: Konji, žene, ratovi, Ženska infoteka, Druga, Zagreb, 73-107. 80 �achievement of socialist Yugoslavia. It was not achieved easily – it was the widest process of rallying of women, in recent history, for the purpose of reconstruction and development of the country, during which the project of education of women and their involvement in all aspects of life and labour was supported ideologically, legally and financially. Ideological plan, dictated by the KPJ7 in the period 1945 – 1953, was spread by the printed media. The Women’s Anti-fascist Front Press (AFŽ štampa) was the medium that carried the messages to all the women. During the reporting period in addition to the press part of the transmission of messages and creation of identity, cultural values and social relations (Isanović, Adla, 2007) are accounted for and “Reading Classes” and “literacy courses”. These amendments to the printed media were the usual and required a system that was applied because of the number of illiterates, particularly among women. It is based on the need to overcome the legacy of centuries of inequality of women and to convey the message to as many women as possible. That was the time of AFŽ press. Magazine “Vojvođanka u borbi” (Vojvodinian Woman in Struggle) was printed during the war, in the region of Srem. The magazine was printed in very difficult conditions, and it was printed with mimeograph in small circulations. Three magazines were printed in Vojvodina after the war, “Glas žena”, “Dolgozó Nő” and “Femeia noua”. “Žena danas” (AFŽ of Yugoslavia, Belgrade) was printed in 30.000 copies, “Zora” (AFŽ of Serbia, Belgrade) had about 50.000, and solely in Vojvodina the number of copies of three listed magazines was over 100.000, which wasn’t just an option, but a duty of AFŽ women, under a organization called “Reading groups”. It is quite a paradox, because, at the time being, 20% of women in Vojvodina were illiterate (in the year of 1946 there were 69.0008 illiterate women). On the other hand, political engagement was obvious, because women had a priority in rebuilding the country., and AFZ press was used to mobilize women and it was considered as the most inferential medium for transmitting messages to women. AFZ had the role of educating women in a socialist manner, but also education, economic independence and legal knowledge were important in the same amount. Mass incursion of women in the public sphere in the period between 1945 and 1953 could not be done with just forming a women’s organization, even if it was supported ideologically, by personnel and financially. There was a need for socio-historical conditions to appear, which came during, and soon after the WW2. Enormous human sacrifices, mass atrocities, death camps, masses of wounded, disabled, parentless children, destroyed villages, cities, hunger, winter... all came as a result of the terror, which lived on after the guns went silent. To overcome that situation, it was necessary that the other, female half of the population get involved in all sorts of public activities: political, economical, humanitarian, cultural. Women, because of the consequences of the WW2, even without an ideological planning, stood in the place of their dead fathers, husbands, and sons, and made chance for gaining their personal liberties, up until then, reserved for men only. In that period, AFŽ played a crucial role. 7  Communist Party of Yugoslavia (Komunistička Partija Jugoslavije) 8  400.000 women lived in Vojvodina in 1948 (Zaga Krdžalić, Slobodna Vojvodina, March 7th, 1948:1) 81 �Goal, method and theory The main goal of this paper is to make sure everyone understands that there is no “conquered final positions” in the struggle against oppression of women. To keep the rights someone gained, the experience of everyone involved must be kept alive. One of those experiences is the experience of women of AFŽ. My goal is to give basic references about transformation of position of women in Vojvodina in the period 1942-53 from a gender perspective and feminist theory. Historical context of AFZ was observed in the manner of Lidija Sklevicky in her historical discipline research. The aim was to reconstruct not only the key events in the organization, plans for the emancipation of women through the supported women’s roles (women as worker, cooperative farmer, udarnik, brigadier, politically active and economically independent women), but also to name leaders and some members of the organization, based on the research I did on AFŽ of Vojvodina (Stojaković, 2007). In the aforementioned article I tried to listen to the arguments of women, so I used not only the works of other authors9 (who didn’t exclusively wrote about AFŽ, but wrote about NOB, NOR and People’s Front) but also archived10 AFŽ Press, and also unused testimonies about AFŽ and the main directions of emancipating women in to the public sphere. I analyzed the texts of AFŽ women leaders, the Communist: Mitra Mitrović, Srbislava Kovačević, Ruža Tadić, Zora Krdžalić, Vida Tomšić and others, but also some activists from AFŽ, who were reporting about the daily lives of women in socialist Yugoslavia. I have used the methods of discourse analysis to analyze text (Vasić, 1995; Savić, 1993) which allow showing gender differences in relation to the context (political-economic and cultural). I also used the methods used in the presentation of women in the media (Moranjak, 2007) and the methods to explain the ideologization of the gender roles (Kingsley Kent, 1987). Sequence of ideas, events and strategies of social change that are chronologically listed in the paper, which are aimed at redefining women’s roles in society and follow the words which signified a new (better) role of women. Emancipation is a term used in the countries with socialist socio-economic and political system and it usually described the legal equality of men and women. The feminist theory and practice today uses the term: women’s liberation and it defines the liberation of women from the men dominance in every aspect of life and work. Feminist ideology is a set of ideas about the relations of social domination (Mršević, 1999:55). Feminist theory deconstructs various aspects of patriarchal models 9  The most important are: Vojvodina u borbi (1963), The League of Societies of People’s Liberation Struggle Combatants of SR of Serbia, Presidency of AP Vojvodina, Novi Sad; Žene Srbije u NOB (1975) Nolit, Belgrade; Kecić, Danilo (ed.) (1984) Žene Vojvodine u ratu I revoluciji 1941-1945-radovi sa savetovanja održanog 27 I 28. Marta 1984. u Novom Sadu, Novi Sad; Popov Jelena (1986), Narodni front u Vojvodini 1944-1953 , Filozofski fakultet u Novom Sadu, Institut za istoriju -Monografije knjiga 27, Novi Sad; Lidia Skelevicky wrote about AFŽ of Croatia. See: Skelevicky, Lidia (1996) Konji, žene, ratovi, Ženska infoteka, Druga, Zagreb. 10  Memorandums, resolutions, reports from meetings, conferences and congresses of PO AFŽ of Vojvodina, GO AFŽ of Serbia and CO AFŽ of Yugoslavia. Memorandums of PO AFŽ of Vojvodina are kept in the Archive of Vojvodina F.338, Book of Memorandums No.1 (manuscripts). Reports of work of AFŽ in Vojvodina are in the Museum of Vojvodina. See: Stojaković, 2007, CD. Reports, resolutions from the meetings and congresses of the GO AFŽ of Serbia and CO AFŽ of Yugoslavia, are published in the papers: Žena danas (AFŽ of Yugoslavia), Zora (AFŽ of Serbia) and Glas žena (PO AFŽ of Vojvodina). 82 �of women’s subordination. Socialist and Marxist feminists argue that there is a clear and unavoidable link between class relations and relations between the genders. For the theorists of radical feminism, patriarchy exists regardless of socio-economic system, and therefore they rely on research related to the formation of gender identity (Mršević, 1999:103). All feminist theories share a common goal: to liberate women in all spheres of life and work. Because of that, feminist theory and practice are reviewing all structures of authority and power, ideology, culture, economy... Transition of women from private to public sphere, outside the family circle, which has traditionally belonged to women’s sphere, and its economic independence that took place during the socialist transformation of Yugoslav society, were not the final solution for the complete transformation of women in society. The problem remained in the domain of the private and family “where the patriarchal order lives on in the minds and hearts of men” (Papić, 1989:37). The family in socialism, as well as in civil capitalist society, was a place of reproduction of hierarchical relations because “genders keep their ‘embodied’ naturalness” (Papić, 1989: 39). In practice, socialism has solved the problem of gender inequality through a solution of class issues by the formula: the socialist transformation of society + woman = independent economic emancipation of women (Stojaković, 2007). Socialist transformation of society did not include all of the patriarchal relations and this has resulted in very substantial, but still only a partial transformation of women’s place in society. The hardest part of the process of emancipation was a process of transformation of ideas men and women had. Ida Szabo11 says in her speech12, marking the 8th of March (Novi Sad, 1960), that during the socialist transformation of society, “there is (was) the process of transforming the old ideas into new ideas, the process of adopting new views regarding the status of women in family and society.” In this process, dictated by the KPJ, the main course of action (1942 - 1953) are implemented, and partly invented, by the organizations of AFŽ-in Vojvodina. AFŽ of Vojvodina 1942-1945 Historiography recognizes the fact that Antifascist Front of Women was founded in December of 1942, in Bosanski Petrovac, although there were organized women in the anti-fascist struggle prior to that date, with same tasks and same way of operat11  Ida Szabo has a Commemorative Medal of the Partisans 1941. After the Liberation she conducted important political responsibilities in Party, Union and State organizations, first in Slovenia, and then in Vojvodina, Serbia and Yugoslavia. She was a member of Republic and Federal Assembly, member of the AP Vojvodina Assembly, where she was vice-president in the period 1963-1967. She was elected president of the Regional Board of AFŽ of Vojvodina (1946). She had other responsibilities in the League of Societies of People’s Liberation Struggle Combatants, Socialist League of Working People of Yugoslavia. She was a member of the Presidency of SFRJ, Presidency of Serbia, Federal Counsel. She was decorated on several occasions: Order of Bravery, Order of the Hero of the Socialist Labor, Order of Merits for the People with Golden Star, Order of Brotherhood and Unity with Golden Wreath and other domestic and foreign decorations. For the testimony of Ida Szabo about NOR and AFŽ of Vojvodina see: Stojaković, G. (2007), CD-AFŽ Vojvodine 1942-1953, authors edition, Novi Sad. 12  The Speech was released in: Stojaković, G. (2007), CD-AFŽ Vojvodine 1942-1953, author’s edition, Novi Sad. 83 �ing. Ideological work of the organization was complementary with basic principle of KPJ that women have to be equal with men in every aspect of society. During the NOB13 it was understood that fighting fascism also implied fighting for woman’s rights in future socialist society. Josip Broz Tito clearly stated it for antifascist, both men and women: “…Women of Yugoslavia, who sacrificed themselves without hesitation in this struggle, who persistently stood on the frontlines of People’s Liberation Struggle, here and today have the right, once for all times, confirm one fact: this struggle has to benefit women of all of Yugoslavia’s nations, and that no one will ever be able to take away those hard earned rights away from them!...” (Tito, 1945:13) The heart of antifascist struggle in Vojvodina was in Srem. Srbislava Kovačević Marija14 writes about those days, saying that KPJ organized work with women and formed first women groups in villages in Srem, in order to help the partisan units and illegals (Kovačević, 1984:93-127; Kovačević, 1943 Izveštaj). District Committee of KPJ for Srem sent a document to all of the Party organizations, titled “Instructions for Organization of Women in People’s Liberation Struggle – Create Women’s Anti-Fascist Organizations everywhere” in Jun 1942 (Kovačević, 1984:95). The instruction was a direct consequence of J. B. Tito’s directive, which states the importance of women’s participation in NOB and the creation of stand-alone women’s anti-fascist organization. That league should consist of “all those women and girls that are against the fascist occupier and their servants – ustašas and fifth column.”, and also “women from all social layers: working women, peasant women, intellectual women and city women”, but it was also important that members are “Serbian women, Slovak women, honest and anti-fascist Croatian women, German women and others.” (Kovačević, 1984:96) The creation of the Initiative Boards of the anti-fascist women was a responsibility of the County Committees of KPJ, and the women members were the most responsible for that task. It wasn’t a simple process of organizing one single organization, but a difficult and long trial of “fighting the prejudice that the women are less worthy”, both with men and women. Srbislava Kovačević testifies that the women were more eager to accept the changes concerning their own status then their husbands were, even if they were members of the KPJ (Kovačević, 1984:97). A network of AFŽ organizations was formed in Srem by 1943, because by that time there was “9 County boards with 16.843 members” (Sabo, 1984:28). District 13  People’s Liberation Struggle 14  Srbislava Kovačević Marija joined the advanced student movement, as a student in Belgrade in 1935. She was a member of Youth Section of Women’s Movement. She became a member of the KPJ in 1940. She Joined the People’s Liberation Struggle as soon as the uprising began. Following year she moved to her home region of Srem, where she took part in organizing of Women’s Anti-fascist Front. She was a secretary of the District board of AFŽ in Srem, and a secretary of Regional board of AFŽ in Vojvodina, since 1943. The same year she became head editor for the magazine “Vojvodinian Women in Struggle”. She was elected for the Central board of AFŽ of Yugoslavia In October 1943, as a representative of PO AFŽ of Vojvodina. She became a member of the District Committee of KPJ in East Srem in 1944. She has a Commemorative Medal of the Partisans. After the Liberation, she was elected for the secretary of the Regional Committee of AFŽ of Vojvodina, but also for the organizational secretary of the District Committee of KPJ for Novi Sad county and a member of the Regional Committee of KPJ for Vojvodina 84 �conference of the Women’s Anti-fascist Front in Srem was held on May 31, 1943 in Miškovci. The first president of the District Board AFŽ of Srem was Mileva SavićOlga, who was killed soon after her appointment. Mira Milošević15 replaced her. The Initiative Board of AFŽ of Vojvodina was formed in the late 1943. Mira Milošević was elected for the president, and Srbislava Kovačević Marija was elected secretary. District conference of AFŽ in West Srem was held in Morović on September 25th 1944, and there were 250 women delegates: “212 Serbian women, 18 Croatian women, 15 Rusynian women, 2 Slovakian women and 3 Slovenian women”. It was concluded that active members of AFŽ in the district consist of “8.000 women…36 in People’s Liberation Boards, 12 in agricultural commissions, 25 in cultural-educational boards, 250 comradettes in People’s Liberation Army, and there is 50 permanent couriers” (Kovačevć: 1984:117). Local and District Boards in Bačka and Banat were more intensively formed from the autumn of 1944, on the liberated territories. District conference AFŽ for North Banat was held in Petrovgrad16 on October 21st, 1944. Emilija Kolarov17 was elected for the president. District Conference for the South Banat was held in December. Zuza Huravik18 was elected for the president, and Kornelija Ankucić19 was the secretary. Local Boards conducted their work through following activities: regular weekly meetings, gathering food, footwear, clothes and other materials for the partisans and illegals, nursing the wounded, and in the villages: cultivation of the fields, lookouts. “Political work” was also important, and that implied “reading of the propaganda material, discussing the current front situation etc.”(Kovačević, 1984:102). Local and county boards of AFŽ were connected with other organizations in the People’s Liberation system: League of Communist Youth (SKOJ), People’s Liberation Boards 15  Mira Milošević was a housewife in village Šuljam in Srem, until the beginning of the war. When the Uprising began, she immediately joined the People’s Liberation Struggle by gathering food, footwear and clothes for the partisans. She soon joined the Podunavska unit. She was especially involved in organizing the AFŽ in Srem. She was elected for the president of the Irig county AFŽ in 1943, and in the same year she was elected for the president of the District Board of AFŽ for Srem. She was one of the elected candidates from Vojvodina for the Second Session of AVNOJ in 1943, but the Sixth Enemy Offensive prevented a number of delegates from Vojvodina, including her, from going to Jajce. She was elected for the president of the Initiative Board of AFŽ of Vojvodina, and after the Liberation she became the first president of the Regional Board of AFŽ of Vojvodina. She bears the Commemorative Medal of the Partisans 1941. After the Liberation she was elected for the member of the Federal Assembly. 16  Zrenjanin 17  Emilija Kolarov was one of the organizers of the Women’s Movement in Petrovgrad during 1939. She was a “kinderer” – a teacher in the kindergarten, and she was also a member of the “Kolo srpskih sestara”. She joined the People’s Liberation Movement as soon as the Uprising began. She was elected president of the District Board of AFŽ for the Petrovgrad County, in liberated Petrovgrad (Zrenjanin) in 1944. She especially stood out during the actions of supplying the army hospitals and founding the shelters for children… 18  Zuzana Huravik was born in Kovačica in 1904. She joined the advanced movement in 1939. She actively organized illegal actions and resistance to the occupying forces in Kovačica and South Banat under very difficult conditions. She became a member of the KPJ in 1944. After the Liberation she was a member of the Local People’s Liberation Board, and was elected president of the District Board of AFŽ in South Banat. As udarnik in worker’s and youth brigades she actively participated in the rebuilding and development of the country. Zuzana Hurvak was decorated with the Order of Merits for the People with Silver Star in 1971, for her many years of social and political work. 19  KornelijaAnkucić joined the advanced movement in Vršac, where she was admitted to SKOJ in 1939. Next year she was admitted in to the KPJ. She was arrested in 1941 and imprisoned in the Banjica camp, and later moved to camp in Smederevska Palanka, where she was until the Liberation. After the Liberation she had responsible duties as a member of the County Committee KPJ for South Banat. She was elected for the leadership of District Board AFŽ (secretary). She has the Commemorative Medal of the Partisans 1941. 85 �(NOO). At least one member of the local AFŽ boards was member of SKOJ, and there was always at least one woman in the local People’s Liberation Boards. Women organized and kept life and works going in villages in Fruška Gora, because the men joined the partisans, were in camps, or were killed. “Women in those villages held all of the People’s Liberation organizations.” (Kovačević, 1984:102). Organizational structure of AFŽ was formed on the principals of territory: groups in the villages, local boards in villages and cities, sub-boards were formed in some parts of the cities, county boards in counties, district boards for several counties and Regional Board for Vojvodina. The most active women were elected for the county boards, and the best from the county boards were delegated into the district boards. A women member of local committee of KPJ would have the task to form a local board, where there wasn’t one. In the places where boards were formed “a comradette who was appointed by the KPJ to manage AFŽ, should have a presidential or secretary position in the local board. The Party line is not conducted by orders, but rather by making right suggestions, advices.” (Golubović and Kuzmanov, 1984:348) Political courses for AFŽ activists were held during 1943, wherever the situation would allow it, in order to educate the future leaders of the organization. Killings20 of many women communists, who had the experience in organizing, made it clear that additional efforts are to be made in order to politically educate AFŽ activists. The courses where covering issues: developing the society, women through history, peasant question, national question, fascism, ongoing war against fascism and the role of the USSR in it, People’s Liberation struggle of the Yugoslavian people, organizational structure of the AFŽ21. Vanda Novosel22 discuses which comradettes should be chosen to take the course: …”Comradettes that are attending the courses should be the ones who have the closest relations with the women masses. They should be recruited from the core of our organization, which is made out of our most active members. Militancy and loyalty are the main preconditions, and the knowledge can be minimal…” (Vanada Novosel, Naši kursevi in: Žena danas, No.22, November 1943:18). Srbislava Kovačević Marija handed in the report about the work of AFŽ organizations in Vojvodina23to the Regional Committee of KPJ Vojvodina, on November 25th 1943, in the name of the Initiative Board of AFŽ for Vojvodina. She notes that “the development of the AFŽ organizations” must be connected with “the development of the People’s Liberation Struggle”. Srbislava Kovačević testifies that the first organizations “were walking an unknown road”, for there was no earlier experience, nor connections with other regions of Yugoslavia, so that experiences could be exchanged. 20  There is no single paper that is considering the fact that many girls and women students and graduated students were killed in the first few years of the war, and the consequences that it had on the emancipation of women. The work of Neda Boažnović is a pioneering work: Božinović, N. (1988) Studentkinje i diplomirane studentkinje Beogradskog univerziteta u narodnooslobodilačkom ratu i revoluciji in: Studentkinje Beogradskog univerziteta u revolucionarnom pokretu, Centar za Marksizam Univerziteta u Beogradu, Belgrade, 173-176. 21  Control questions at the final conference of the AFŽ course, Museum of Vojvodina No. 18655. 22  Vanda Novosel is one of the most significant leaders of AFŽ of Yugoslavia. 23  Report about the wok of AFŽ organizations in Vojvodina, Museum of Vojvodina No. 668. 86 �Only KPJ offered some assistance in organizing of the women, and Srbislava Kovačević writes in her report that there were “comrades from the Party who were real activist” of the AFŽ. Srbislava Kovačević notes some of the serious problems in the work of the AFŽ: inadequate number of literate women, inadequate number of activists for the cultural-educational and political work with women, inadequate number of women of other nationalities besides Serbian, lack of propaganda material – most notably a special magazine for women, better organized collection of food and other materials for the combatants, with campaigns and competitions and “wrong relationship” towards the People’s Liberation Boards, because “the woman in the NOO was considered just as a delegate of her own organization, who’s task was just to report of her organization”. Mass organizing of the women and creating a network of AFŽ organizations, mostly in the villages, was a process that moved along “the unknown roads”. On one hand, women often represented a decisive force of the NOB, as partisans, nurses, couriers, illegals, they were in command on the liberated territories (on those territories where men were either in the camps, joined the partisans, or were killed) and they supplied the combatants, and on the other hand when they would leave the house, in those more peaceful days of the war, their absence was not approved by their comrades and their communities. As soon as 1944 there was a question “should the Women’s Anti-fascist Front still exist?” (Mitra Mitrović, O Antifašistikom frontu žena in Žena danas, issue 33, September 1944:6-8). It wasn’t just a question of women’s entrance into the public sphere, but also a question of the measure of their influence, or more specifically, the question of control over their actions. Mitra Mitrović24 writes in the aforementioned article25: “Who would like to record the exact date when women of Yugoslavia got equal political and citizen rights, they can write down: November 29th 1943, the day when AVNOJ declared its Resolutions…and so the agenda of equal rights, for the women of Yugoslavia, was resolved once and for all. Women in Yugoslavia gained the right “to equally participate in the life of their people…even before any laws have been written down…that right became everyday practice”… A dilemma emerged at that time, should an organization of women like AFŽ still continue to exist under those conditions. Mitra Mitrović says “yes” and argues that AFŽ isn’t an organization that deals with “exclusively women issues, but (it is) a movement that rallied all of the women from the people in struggle against the occupying forces.” There were still a lot of problems in front of the people, concerning the creation of the new system, new state, which had to be solved, and the women’s involvement was necessary in those fields. Mitra Mitrović writes that the women, thanks to the AFŽ, were more easily and more efficiently involved in public and political life, because the 24  Mitra Mitrović is one of our most famous revolutionaries and communists. Her work is one of the most important within the feminist agenda. She became a member of the KPJ in 1933. She was one of the founders of the Youth Section of the Women’s Movement and editor of the magazine Žena danas (1936-1940). She was one of the most important organizers of the founding of the AFŽ, and one of the most influential leaders of the organization. She was also a minister – president of the Council for Education, Science and Culture in the Government of the People’s Republic of Serbia. Her life and work, and also the importance of her work and her theoretical positions have not been examined in literature as a whole, as of today. 25  Žena danas, Belgrade, issue 33, September 1944:6-8 87 �women “still gather around their, so to say, ‘women’s’ movement…” Women also had a specific bond with their organization, which now became “a roof over their heads”. In those conditions, but also because of the merits of AFŽ during the NOB, and which were not questioned, it was Mitra Mitrović’s opinion that the exiatance of the AFŽ can not be questioned. There was a need to change the way AFŽ functioned and to set new tasks for the organization. What was questioned in the work of the AFŽ? In the war times women had, with great sacrifice and through the examples of great bravery, preserved life on the occupied and liberated territories. They became aware of their own strength and abilities. The way of life often imposed solutions to problems that were not specified by the KPJ directives. Taking over the initiative, which seems to happen often, especially in the lower boards of AFŽ, was interpreted as “old and feminist”, derived “from lack of skill or narrowmindedness” and AFŽ “was becoming increasingly women’s and rigid organization”26 Jovan Veselinov-Žarko, a secretary of the Regional Committee KPJ for Vojvodina sent a letter to the Regional Board of AFŽ of Vojvodina in 1944, in which he announces a circular letter to all of the Party organizations, which will carry a message that there is a “dangerous tendency of ‘independency’ of AFŽ, separation of AFŽ to some completely autonomous organization” (Kovačević, 1984:120). In the letter that was sent to Vojvodinian Party organizations, it was also written: “…Lower boards…are often developed to a narrow women’s field organization, which is considered (in many towns) more obliged to the higher boards of AFŽ, than it is to local bodies and local needs and tasks of the People’s Liberation Struggle…” (Kovačević, 1984:120). In order to avoid those independency tendencies, women members of the leadership of district and county organizations of AFŽ were immediately included in the work local and county Party organizations, and the rest of the AFŽ members were included in the work of People’s Liberation Boards and involved in People’s Liberation Movement. KPJ gained the control by emerging AFŽ in the People’s Front (NF), explaining that the women will “find there even wider, common and spatial roof over their heads” (Mitra Mitorivć, O Antifašističkom frontu žena 1944:6-8). Mitra Mirović had the opinion that it is natural for the boards of the People’s Front to be responsible for the needs of the army (food, accommodation, hospitals) sowing, harvest, schools…and that the women members of AFŽ are now obliged to take over the responsibility for the work of those new governing bodies. One can not make a joke saying “if the women don’t organize it, it’s not going well.” (Ibid, 7), but rather, women have a responsibility to help this new government, but “under the new roof”. AFŽ conferences should still be regularly organized, and discuss about problems and needs of cities and villages, but in the scope of the People’s Front program. Regional Conference of AFŽ of Vojvodina was held in Novi Sad on 1st, 2nd and rd 3 of January 1945. Mira Milošević was elected president of the Regional Board, and Srbislava Kovačević-Marija was elected secretary. The Board consisted of some thirty 26  Ibid, 7 88 �members from all parts of Vojvodina. Regional Conference gave nothing new in the aspects of form and content in organization’s work. AFŽ was supposed to find its place in the framework that was given to all of the Front’s organizations, in liberated Vojvodina (and the rest of the Yugoslavia). AFŽ of Yugoslavia was decorated with the Order of People’s Liberation, on the first post-war conference of women antifascist from Serbia, on January 29th 1945. The First Congress of AFŽ of Yugoslavia, in the liberated country, was held in Belgrade on Jun 16th to 18th 1945, and it called out to all the women in Yugoslavia to join their forces in rebuilding and development of the country, and to actively engage in all forms of political, economic and social life of the new state. Vida Tomšič27 presented an overview of the most important tasks of AFŽ in a report named “Social Welfare as One of the Most Important Tasks of the Women’s Anti-fascist Front in Rebuilding of the Country”. She presented a data that, according to incomplete data, in 1945 Yugoslavia had some “534.000 children, who were parentless, without provision, or have been scared by the war in some other way… And the total of socially endangered youth and children in Yugoslavia amounts to 1.200.000.” (Tomšič, Naši zadaci, 1945:4) Huge responsibility for this task falls on the backs of the base organizations of AFŽ in each village, district and county organizations, because they are a direct link “with the masses, but also a guarantee that none of those in need will remain neglected or uncared for...” (Ibid, 14-15) For the first time in 1945 women could vote, and be elected for the governing bodies. Therefore they presented an important target group, and AFŽ had a very important role in the electoral campaign. One of the indicators is the list of candidates of the People’s Front of Yugoslavia for the Federal, Constituent and People’s Assembly, where women appeared for the first time28. Understanding the importance of the elections and the participation of the women in the elections, Central Board AFŽ of Yugoslavia printed a special brochure, entitled: Women’s Right to Vote, Evidence and Weapon of Democracy29, written by Mitra Mitrović, one of the leaders of AFŽ. She wrote about women’s right to vote: …In the same manner the Law Concerning Women’s Right to Vote arrived much later, after we already exercised that right on our liberated territories since 1941… This equality of women is, at the same time, well earned right for women who showed such strong national consciousness, such bravery, such love for the homeland, such resilience in occupied cities and villages, in the army, in war, and in the post-war rebuilding of the country. That equality is now written in the laws that Temporary People’s Assembly passed, on the 3rd Session. Equality is guarantied by the People’s Front program…A characteristic of today’s opposition, reaction 27  Vida Tomšič was a Slovenian communist, one of the organizers of the Uprising in Slovenia, a partisan and People’s Hero. After the Liberation she performed responsible political tasks, some of which were: president of the People’s Assembly of Republic of Slovenia, president of the Citizens Council of Federal Assembly of Yugoslavia. She was the head of AFŽ of Yugoslavia since 1948. Her positions on women’s question in socialist society belong to our most important feminist heritage. 28  For information about women in the government bodies see the results of the research conducted by Stojaković Gordana (2007), CD-AFŽ Vojvodine 1942-1953, author’s edition, Novi Sad. 29  Mitrović, Mitra (1945), Pravo glasa žena, oruđe I dokaz demokratije, Central Board AFŽ of Yugoslavia, Belgrade. 89 �is that it no longer participates in the victories nor in troubles of the people, but its only wish is to demoralize the people. Opposition is exalted when woman waits for hours in the queue on the market – they are happy that speculators still exist… What is the duty of the women on these elections? Our first task is that all of us go to the polling places. There shouldn’t be any women that didn’t vote on these elections. About the New Position of the Women in Socialist Yugoslavia 1945-1953 The Constitution of the Federative People’s Republic of Yugoslavia was adopted on January 31st 1946. It defined the new state as “a union, a people’s republic, a congregation of the equal nations, where people hold sovereignty.” (Petranović, 1981:394). The Constitution’s (Article 24) guarantied the equality of women: Women are equal to men in all aspects of state, economic and socially-political life. For equal work women receive equal pay as men, and are specially protected in the working relation. The State particularly protects the interests of mother and her child, by founding maternity hospitals, children’s homes and kindergartens and by mother’s right to paid maternity leave before and after the birth. Women earned their political rights, which means that all eligible women (18 and older) have full electoral rights (to choose and to be chosen to any body of the People’s Government) and that all of the public functions are available to them, the same way they are available to men. Laws concerning the fields of personal and family law were also in accordance with the Constitution. According to the Law Concerning Marriage, she could “keep her maiden name, that a husband can add her name to his, women was entitled to the part of the property that she brought with herself in to the marriage and she was equally managing the property that she acquired with her husband, in marriage… Woman could be a guardian and exercise all other parental rights…Daughters are equal to sons in all aspects of inheritance…and wife is equal successor with the children, brothers and sisters of the deceased husband…” (Božinović, 1953: 10-12). The Law Concerning Social Security of Workers and Officials and Their Families (1950) determined special conditions for old age pension for working women, but also the right to a family pension for women, after the death of husband. Work legislation confirmed the equality of women and men, with the addition that pregnant and nursing women had a special legal protection in the work relation. A three month maternity leave was guarantied (six weeks before, and six weeks after the birth), but there was a legal obligation to start the leave at least 21 day before the birth. A nursing woman could take a regular leave, after her maternity leave. Woman received her full salary, with all the bonuses (if she had any before she gave birth), during the maternity leave, given that she had adequate work years before the maternity leave30. New work legislation offered other benefactions to pregnant and nursing 30  Six months of continual work in one year, or a total of 14 months of work in period of two years (Stojaković, 2007, CD) 90 �women, which included full salary, transfer to a better work place (under certain circumstances), prohibition of nocturnal work, or overtime, four hour work time, a right to a fifteen day leave for nursing a sick member of family (usually children). The law also protected pregnant and nursing women in case they committed a criminal act. Special laws and regulations were protecting the status of mother and child. Regulation Concerning Material Aid for the Children of Workers and Appointees, Regulation Concerning Pregnant Women and Nursing Mothers in a Work Relation, Regulation Concerning the Foundation of Nurseries and Kindergartens were passed during 1948 and 1949. Women participated actively in the political life of the new state. 88% of the Yugoslav women voted on the first post-war elections, and 22 women were chosen for the People’s Assembly (Stojaković, 2007). 95,6% of the women in Vojvodina voted on the elections for the members of local, county and regional People’s Boards in 1949 (Stojaković, 2007). At the same time there were few women in People’s Boards, which came as a consequence of prejudice towards women, but also as a consequence of women’s lack of will to participate more actively in political activities. With the introduction of self-management (1950) and profitable production, the state subventions for children’s institutions and institutions for social standard were cut, which led to the closing of some of these institutions. A certain number of employed women lost the possibility to secure their children cheaply and safely. Introduction of relatively high child bonus31 in 1951 had the effect that many of the employed women left their jobs. Socio-economic status of women in socialist Yugoslavia was completely changed compared to the status in Kingdom of Yugoslavia. Women began qualifying for new professions and for the first time they have entered many industrial branches. The status of women in villages was improved thanks to the development of agricultural cooperatives. Women’s Anti-fascist Front of Vojvodina 1946-1949 During the 1946-1949 period members of AFŽ of Vojvodina were working in factories, fields, construction sites, sowing and harvesting. They also participated in work actions, and were involved in the mandatory purchase of the grain. They were helping with the institutions for children, poor children; they were patronages of the social institutions, running newly formed maternity hospitals in Vojvodina. Economic activities became important, along with the social activities. Mass work actions are introduced, and in order to coordinate the actions of AFŽ, work is divided between 31  Everyone who was entitled to receive this bonus, received 3000 dinars, in cash or coupons, per child, and so the families “with more children are in a serious advantage”… but the families with one or two children could partially compensate eventual lose with this children’s bonus, if one of the parents was without a job “…Funds for the children bonuses are coming from the state’s budget, social contributions…so there is no fear that the managers of some companies will employ only workers with no children, in order to avoid paying this bonus…” Slobodna Vojvodina issue 26, November 1951. pg. 2. 91 �sections32: economic, cultural-educational, organizational, social – section “Mother and Child”, propaganda and ideological-political. Constant competitions in all the fields of action of AFŽ were established. Competitions were organized between local, county, district boards, but also in the villages or towns, between the regions or streets. Especially important were the competitions on the 1st of May, November 29th, or 8th of March. Areas33 in AFŽ’s jurisdiction were: 1. Cultural-educational work: - courses for illiterate - reading groups - founding of libraries - organizing cultural events - developing correspondence for the women’s magazines, “Slobodna Vovjvodina”… 2. Healthcare: - creating the crews for disease control - creating the crews for lectures about hygiene, women’s and children’s health 3. Social issues: - forming kindergartens (seasonal and permanent) - forming maternity hospitals - forming counseling offices for women and children, and special waiting rooms in health centers 4. Economic tasks: - volunteering for the reconstruction and development of the country - sowing, harvesting and arranging the gardens for children’s homes and boarding schools - helping the colonists - helping the poor families, which had lost their workforce during NOB, to cultivate fields - competition in maintenance of stables - indexing the corn - fighting the black market and struggle against saboteurs - tax payment 5. Political tasks: - explaining the purpose and benefits of each action, during its preparation 32  Record from the meeting of Executive Board of the Regional Board AFŽ, held in Novi Sad on Jun 6th 1946. Archive of Vojvodina, F.338 book 1. manuscript. 33  A list of tasks and assignments of AFŽ members was taken from the Record of the Plenary Meeting of PO AFŽ, held in Novi Sad on March 14th 1946. Archive of Vojvodina F.338, book No. 1 (manuscript). 92 �6. Organizational tasks: - gather as many women as possible in to the organization - improve the cooperation between the members of minorities - create an efficient communication between the boards - create an efficient cooperation with boards of the People’s Front. AFŽ of Vojvodina had 337.586 members in 1947, most of them Serbian women, and least of al Romanian women (Popov, 1986:203). There were local boards in every village and every city. Most of the members of AFŽ of Vojvodina were “clerks, peasants and housewives. There were a few working women, for they were gathering in the unions” (Popov, 1986:203). The organization’s biggest success was in the rebuilding of the country, with “973.736 work-hours, which saved some 12 million dinars for the state” in 1947 (Popov, 1986:208). The biggest problems were in the fields of political and ideological education of the women. Because of that, 22.600 AFŽ conferences were held, during the 1947 (Stojaković, 2007). Ruža Tadić34, president of the Regional Board AFŽ of Vojvodina, presented data about the work of the regional organization, during the 2nd Congress of AFŽ of Serbia (1948). She recorded the results of the campaign for 1948 elections. Elections for county and local boards of People’s Front, held in February 1948, were marked by huge response from the women voters. 94,99% of the voters voted for People’s Front list, and more than 90% of the women voters, and 97% voted for the boards of People’s Front, where 94% of the women voters voted” (2nd Congress of Women from Serbia, 1948:76). Positive attitude of the women voters, during the elections for People’s Front bodies, was not shown in their membership, because of “500.492 women in Vojvodina, 132.505 were not members of the People’s Front” (Ibid, 77). Ruža Tadić pointed that the main reason for this was insufficient work of the AFŽ organizations, especially in multinational environments. Situation improved a bit later, because “18.396 women signed in the People’s Front, mostly minorities” until the beginning of the 2nd Congress of AFŽ of Serbia (Ibid, 77). Women in villages deserved special attention, because of the role they played in the development of agriculture and forming of cooperatives. Major task in 1948 was the inclusion of women in cooperatives. “In 26 counties in Vojvodina, 66.608 women joined agricultural cooperatives, while 18.362 women joined peasant’s working cooperatives” (Slobodna Vojvodina, January 5th, 1950:1). Seasonal kindergartens were established within the cooperatives, so the women could be more active working “in agriculture, but also in culture.” It was determined by the Five Year Plan to “include 400.000 new skilled workers in economy”, and with the help of AFŽ, there were “2.704 women included in the economy” in 1948 (2nd Congress of Women from 34  Ruža Tadić was a teacher. She joined the People’s Liberation Movement when the Uprising started. She became a member of the KPJ in 1943. After the war she was elected president of AFŽ of Vojvodina. She conducted many important political functions. She was a member of the People’s Assembly in Vojvodina, Serbia and Yugoslavia, a member of the Council of Vojvodina. After the closing of AFŽ she was president of the Initiative Board for Forming of Federal Women’s Societies, the offspring of AFŽ, and a representative of the Red Cross of SFRJ. 93 �Serbia, 1948.79). Agricultural cooperatives were “the most suitable form of combining the individual interest of working peasant with the common interest of socialistic community” for the new government (Glas žena, issue 2, 1948:23). One of the priorities for AFŽ of Vojvodina was the inclusion of women in cooperatives. The tasks of AFŽ activists were considered to be organizing of courses and lectures about jobs and duties of women in cooperatives, taking care of children, by organizing kindergartens and by organizing courses and lectures considering the modern way of production. The 2nd Congress of Women’s Anti-fascist Front of Yugoslavia was held on January 25th, 26th and 27th, 1948 in Belgrade. There was about 800 women delegates – representatives of republic, regional, county and local boards of AFŽ, from all parts of Yugoslavia. Cana Babović35 was chairwomen, a president of the Central Board of AFŽ of Yugoslavia. This Congress was important, because the Statute of the Organization was adopted and work plans, which are a part of resolutions of the 2nd Congress of AFŽ of Yugoslavia, were determined36: Statute of the Organization shows that AFŽ was a frontal organization of women – essential part of the People’s Front. Regional organization of AFŽ was on the level of county, district and local organizations, whose highest body was – the Conference of AFŽ. Teaching women to read and write was a permanent task for all the AFŽ organizations in Vojvodina. The action was conducted and with base organizations of AFŽ, based on the registered number of illiterate women for every town, city and county, and its character was competitive.”There was 8.994 illiterate women in 1949 and by the end of the year 4.500 were educated” (Popov, 1986:207). The same year AFŽ Press printed articles proclaiming it possible to “eradicate illiteracy” by the end of the year. According to the data from Regional Board of AFŽ, 29.399 women in 19 counties were introduced to new rules of peasant’s working cooperatives, on the conferences, and 6.000 women outside of the cooperatives” (Slobodna Vojvodina, January 14th 1950:2). Regional Board of AFŽ organized two courses for the political education of women – one in Hungarian, and the other in Romanian language. County boards held “45 of these courses with 1.763 women, and 242 seminaries, with 600 women” (Slobodna Vojvodina, January 14th 1950:2). 48 children’s institutions were formed in Vojvodina in 1949, and 74 in peasant’s working cooperatives, which was not enough. A number of children restaurants were formed too, but they lacked supplies. It was concluded that cooperatives should get involved to provide fresh food, milk above all (Stojaković, 2007). 35  Spasenija Cana Babović (1908-1977) joined the worker’s and union movement when she was eighteen. She soon became a member of SKOJ. She was arrested on several occasions, for her involvement in worker’s strikes between 1934 and 1937. In 1937 she was sentenced to two years in prison, by the Law Concerning the Protection of the State. She is one of the organizers of the Uprising in 1941. She was with the partisans since the beginning of the Uprising. In 1942 she became a deputy of the political officer of 2nd Proletarian Brigade. Since 1942 she has been organizing women in People’s Liberation Movement. She was a member of the presidency of AVNOJ. She is one of the most famous leaders of AFŽ of Yugoslavia: vice-president of Head Board of AFŽ of Serbia (1945), president of the Central Board of AFŽ of Yugoslavia (1945-1948). She conducted other responsible political duties: minister – president of the Counsel for People’s Health and Social Politics with the Government of the People’s Republic of Serbia (1951). She has several orders and decorations. She was decorated with the Order of People’s Hero in 1953. 36  Resolutions of the Second Congress of AFŽ of Yugoslavia, Žena danas, issue 52, Belgrade 1948, 36. 94 �More than 1.940 women in Vojvodina have been employed in industry, as temporary work force, in 1949 (Slobodna Vojvodina, January 14th 1950:2). They produced 108840 of work hours. In the local working actions there were 76.395 women, and 300.000 more in Frontal brigades, who produced, all together, 961.822 work days (Slobodna Vojvodina, January 14th 1950:2). POAFŽ of Vojvodina formed 4 work brigades from 294 women, who spent month and a half in building New Belgrade. In 1949, 1.022.140 women in Vojvodina produced 4.483.885 work days (Slobodna Vojvodina, January 14th 1950:2). Magazine Žena danas (issue 77-78, 1950:13) informs that Zora Krdžalić, a member of the Regional Board of AFŽ of Vojvodina, presented data, during the 3rd Congress of AFŽ of Yugoslavia in 1950, that “women in Vojvodina, during the 1949, produced 6.000.000 volunteer work hours and doing so, they have saved 55.000.000 dinars to the state”. Women’s Anti-fascist Front of Vojvodina 1950-1953 In the period between 1950 and 1953, tasks of AFŽ were redefined, and eventually AFŽ was closed. Roles that were intended for women (udarnik, brigadier, cooperative worker, worker, politically and economically independent women) were shifted towards attendance and nursing (mothers, nurses and kindergarten teachers). During the 4th Plenary Meeting of the Central Board of AFŽ of Yugoslavia, on February 4th and 5th, 1950, one of the prime tasks was raising pre-school and school children. AFŽ organizations were supposed to systematically and in organized manner help the school, family and “people’s government” in the realization of the pre-school and facultative educational programs. Central Board of AFŽ issued a special brochure: “Instructions on Organization and Assignments of the Commission for Questions Concerning Upbringing within AFŽ Boards” (Belgrade 1959).The instruction was intended for commissions concerning “upbringing questions”, and AFŽ boards, from local up to the Regional, had the task to form such boards. During 1950 AFŽ Press publishes articles, unusual up until then: fashion guidance (Žena danas, issue 67, 1950). 3rd Congress of AFŽ of Yugoslavia was held in Zagreb on October 28th and 29th, 1950. Vida Tomšič, president of Central Board of AFŽ of Yugoslavia, read the opening report. In her report about the work of AFŽ, she especially noted the successes the organization had in incorporating women in economic and social life in the country, and introduction of legislation which will protect special status of women. A change in the statute was clearly announced in her report, but it didn’t exactly explain what the change will bring to the AFŽ system. Unclear explanations about the need to redefine AFŽ led to confusion, which showed that organizations of AFŽ and People’s Front were unprepared for the political decision of AFŽ’ dissolution. Regional Board of AFŽ of Vojvodina immediately called for a meeting of representatives from People’s Front and AFŽ. It was concluded that some county boards of People’s Front “misunderstood” that the merging of AFŽ with People’s Front implies no separate 95 �meetings just for women. It was concluded, in the report from the 9th Regional Party Conference (Slobodna Vojvodina, March 2nd, 1951:3), that the PK KPJ for Vojvodina will organize meetings inside People’s Front, in order to refute the wrong idea “of liquidation of AFŽ”. Most objections to the work of AFŽ were aimed at “insufficient political maturity of the leadership” (Assignments for the women of Vojvodine before the 3rd Congress of AFŽ of Yugoslavia, Slobodna Vojvodina May 14th, 1950:3). At the same time Regional Board of AFŽ of Vojvodina had organized political courses for women in Hungarian and Romanian, because there was a lack of representatives from those national communities in AFŽ organizations. This absence was particularly noticeable in those counties and cities in which Hungarians were a majority. Regional Board of AFŽ of Vojvodina wanted to adequately include all the communities in its work. Practical training, under the leadership of members of Regional Board of AFŽ from Hungarian community, was used to prepare the “trainees” to take over some leading37 roles in the AFŽ system. Changes in the way AFŽ works indicated the closing of the organization. Professional work had been abolished, and volunteering was introduced. Professional work was a necessity in the organization, and it began in 1947, with the opening of secretariats. There was a lot of organizational-administrative work, that could not be handled without professional functions. Organizational structure of AFŽ collapsed without them. Organizations of People’s Front, as the foundations of government, were supposed to be focal points for women activism, with an explanation that “there shouldn’t be a base organization of AFŽ, for that would introduce formalism and routine” (Glas žena, issue 11, 1950:5). The main task of AFŽ boards, as a section of base organization of People’s Front, is to make propositions to Front’s board on how to improve cooperation between women. This degraded AFŽ’s base organizations down to counseling bodies, which could make suggestions and point out “work put the problems of cooperation between women, suggest some measures for removing some of the consequences of inadequate political work amongst women to the Party and Front” (Žena danas, issue 81, 1951:1). Merging with People’s Front organizations immediately led to fewer elected38 women for the boards of People’s Front “…for there were not enough women in the Party…” (Žena danas, issue 18, 1951:1). Some other women societies were suggested39, in order to absorb the huge amount of women’s activist energy formed in the AFŽ system, especially humanitarian organizations, like “Mothr and Child”, which were involved in child protection and caring. 37  In August 1950, in Vojvodina, elections were held within the AFŽ system. County and local boards suffered changes. Vince Eržebet was elected president of County Board of AFŽ in Senta, and Buranj Irma, Gambketa Ilona and Gujaš Ilona were elected for the Local Board…Stojaković, G. (2007) AŽF Vojvodine 1942-1953. CD 38  During the elections for the bodies of People’s Front in 1950 in Vojvodina, it was recorded that men voters were against the women candidates. Out of 28 women candidates, only 14 were elected in Jaša Tomić, 3 out of 16 in Kovin, 12 out of 58 in Bečej. 50 women gave up their candidacy in Sombor county, because their husbands didn’t allow them to candidate. (Stojaković, G. (2007) AFŽ Vojvodine 1942-1953. CD). 39  For more information about new “suggested” women’s organizations, see the results of research in (Stojaković, G. (2007) AFŽ Vojvodine 1942-1953. CD). 96 �During the 1951 there was a trend of decline of employed women, in all the branches of economy. Self-management in economy implied reduction of all costs outside of the productions, and so the institutions of social standard (nurseries, kindergartens, public kitchens) became unprofitable40. One of the reasons why women returned to their households was the Regulation Concerning Children Bonuses from 1951. Mothers with several children were leaving their jobs and dedicated themselves to their upbringing. Women’s return to households was also a consequence of prejudice towards women. There was also the aspect of “petite bourgeoisie and leftover capitalist relations to women, relations from the society with double standards, prostitution, tall tales of woman, sanctity of maternity, queen of household and endless misery of working women, high mortality rates of pregnant women, little children, lack of jobs…” (Tomšić, 1952:1). Vida Tomšić concluded, with concern, that people forgot that the question of women’s status is not just a legal issue, but also a question of social consensus of implementing those laws on all levels. At the same time, with the exception of AFŽ’s leaders reports, there was no mention of the thesis that the economic independency of women is a prerequisite for her equality. Since there was no clear decision to close AFŽ, and the activist energy of women had to be directed, PO of AFŽ of Vojvodina organized a session for representatives of county boards of AFŽ for Bačka and Srem, on February 29th, 1952. They were discussing the organization tasks in villages, healthcare and cultural-educational work with women in villages. PO of AFŽ of Vojvodina held a session with representatives of local boards of AFŽ, on March 1st, 1952. It was concluded that the local organizations of AFŽ should turn to women workers, for it became evident they are under pressure41 and they have no time for “cultural and political advancements, and some of them don’t pay enough attention to their children” (Alobodna Vojvodina, March 2nd, 1951:3). It was concluded that it was necessary to form groups inside local 40  There were 120 kindergartens with more than 3.700 children in peasant cooperatives in Vojvodina in 1950. In 1951, only 2-3 seasonal kindergartens were formed. “Heads, presidents of cooperatives and brigadiers” (Slobodna Vojvodina, May 17th, 1951:3) were objecting the forming of kindergartens. They thought that “cooperative unions and agricultural founds” (Slobodna Vojvodina, May 17th, 1951:3) should take over the management of kindergartens. An article was published in Slobodna Vojvodina on Jun 23rd, 1951 named “Why kindergartens in cooperatives are not working”, where heads of cooperatives gave their excuses for the new situation: it is draught, and there is not enough food for children, mothers are not signing up their children, buildings in which kindergartens were, are now rented, and they cannot be taken back… After the 3rd Congress of AFŽ, for the formation of kindergartens were responsible “Councils for Education and Culture, and there were cases that there was no one legally obliged for the formation of kindergartens in cooperatives. Members of AFŽ could not prevent the closing of kindergartens” (Slobodna Vojvodina, Jun 23rd, 1951:3). 41  Dr Bosiljka Milošević, a respectable physician, professor from the Belgrade University and a member of Central Board of AFŽ of Yugoslavia, analyzed the work capabilities of women in new circumstances. She concluded that employed women tire more easily than men, because they are additionally working at home and raise children. While men can rest after a hard working day in a factory, or an institution…women starts another work day at home, where her strength is being depleted and there are no free days. That sort of work ranged from “9 hours, for women with n children, up to 15 hours for women with children under age of 2”. Therefore dr. Bosiljka Milošević concluded that “work at home presents health risk factor for an employed woman, and damages her work ability…and due to lack of creative work, housekeeping causes depression in the lives of women.” Dr. Bosiljka Milošević presented some precise data, which she viewed as consequences of completely changed role of women compared to women of earlier generations. The data in question were from the Gynecology and Obstetrics Clinic in Belgrade. In the past 10 years the number of employed women with self-poisoning of women’s organisms due to pregnancy (gestosis) was double the number of housewives with gestosis. Also the number of premature births, eccysis was larger with employed women than housewives- Dr. Bosiljka Milošević also concluded that woman’s organism evolves, overcoming new circumstances, and gradually conquers “all types of works and professions”. Dr. Bosiljka Milošević, Concerning Work Capabilities of Woman, Žena danas, issue 103, Belgrade 1953, 15. 97 �boards of AFŽ, to monitor women’s work conditions, housekeeping and upbringing of children. Ruža Tadić, president of the Regional Board of AFŽ of Vojvodina, also spoke about the position of women in Vojvodina, during the 6th Plenary Session of CO of AFŽ of Yugoslavia. Women in villages were “much less equal then working women and city women in general” (Ruža Tadić, Žena danas, issue 103:3). She reported a data that women formed the majority of 60-80% of work force in peasant’s working cooperatives in Vojvodina, but were insignificant when it came to managing. Out of 105 peasant’s and agricultural cooperatives in Vojvodina, only one had a women for president. Ruža Tadić presented the data, in her text “8th of March, the International Day of Women”, that in Vojvodina “in 201 villages had no women members in the People’s Boards”. Number of women in county people’s boards decreased from 8,75%, in 1950, to 3% in 1952 (Ruža Tadić, Slobodna Vojvodina, March 8th, 1953:2). 6th Plenary Session of Central Board of AFŽ of Yugoslavia was held in Sarajevo, on December 26th and 27th, 1952. Representatives of AFŽ debated, based on the Resolution from the 6th Congress of League of Communists of Yugoslavia, about the position of women in socialist society and about tasks which derive from the Resolution. It was concluded that: Housekeeping represents “irrational use of work force” of - women (Žena danas, issue 103, 1953:1), especially of employed and socially engaged women. The aim is to work to create conditions to relive women, by building economical and comfortable flats, building communal infrastructure, services, restaurants, health and educational institutions, building the industry for production of consumer goods… - - Education is a priority for work with women, especially when it comes to housekeeping in villages. Develop hygiene, introduce nutrition, rational economy of the village household, adequate care and education for children, fight the superstition, backwardness… AFŽ organizations should educate and relieve women by pro- posing that these necessary measures be practiced. AFŽ should present general problems of all the women from Yugoslavia: workers, women in villages and cities, but also to provide the liberty for organizing the women in other women’s movements, and that “AFŽ could just represent a league of women’s societies” (Tomšič, Žena danas, issue 103, 1953:3). The fact that women had twice as much work as men, was interpreted in many social stratus as a sign of weakness and as an argument for women’s return home. Representatives of AFŽ understood, quite clearly, the dangers of woman’s return back home. Some of the leaders of AFŽ, like Cana Babović, argued that one couldn’t wait for the “process of general development reaches the point where we could say: now we have created the conditions for women to exercise their equality” (Babović, 1953:3), 98 �but the woman should “take herself to the equal position”. Cana Babović argued that women communists “shouldn’t just work with other women…but can not escape the responsibility for inadequate work and for the lack of women’s involvement in social life…” (Ibid, 3). During the 4th and final Congress of AFŽ of Yugoslavia, in September 1953, Vida Tomšič made a summary of organization’s work, in her report “Place ad Role of Women’s Organizations in Today’s Stage of Development of Socialistic Social Relations”, listing the successes and problems that women encountered, and which they tried to overcome, more or less successfully. Focus of organization was on the women from villages. The topic of the Congress proves it: “Position of Women in Villages”. It was concluded that a special organization of women would separate women “from overall political life and led to a wrong conclusion, that women have to fight against the rest of the society, in order to achieve their rights…” (Tomšič, Žena danas, Issue 112, 1953:10). Because of that, the Executive Board of AFŽ of Yugoslavia recommended that Congress should make a decision to disband AFŽ. There was a proposition that women should involve in some existing, or form new societies, which would address various women’s issues. It was proposed that those societies should horizontally connect into a League of Women’s Societies, and its task would be to organize a wide discussion “on all problems, especially the problems of women” (Tomšič, Žena danas, Issue 112, 1953:10). The final (4th) Congress of AFŽ was at the same time the founding congress of League of Women’s Societies. A Resolution on Forming of League of Women’s Societies42 was created. Socialist League of Working People of Yugoslavia43 was an organization with a broad base. Commission for Work With Women of the Socialist League of Working People of Yugoslavia, had the task to include as many women as possible in political and economical life of country. Besides that, women’s organizing into separate societies was encouraged: for education of women, care and education of children, development of households. Concluding Remarks AFŽ of Yugoslavia and Vojvodina had been a specific school, in which women learned how to be active in public and political life of their country. Its work developed under the leadership of Communist Party of Yugoslavia and relied on basic idea that women are equal with men in every aspect of life. Practical work developed in cycles: from autonomy to directive. 42  See: Žena danas, issue 112, 1953:2. Resolution states: “the main attention should be the ability of women to become economically independent by working within the society, for that is the base of her true equality”. 43  On 4th Congress of People’s Front in 1953, organization changed its function and name to Socialist League of Working People (SSRN). According to the statute of SSRN the union and youth organization were working independently, but AFŽ wasn’t. Special commissions were to be formed to work with women inside the base organizations of SSRN. 99 �Equality of women in FNRJ was formally confirmed by Constitution from 1946, and with a complete set of laws, including the laws that protected the rights of mother and her child. Between 1945 and 1949 numerous women started entering political and economic life of the country. Women voted on elections for federal, republic, regional and local authorities. They were also elected for the governing bodies and were involved in country’s economic development. Ideological and Party decisions intended the roles of active participants in the creation of socio-economic sphere for women: workers, udarniks, members of cooperatives, politicians (“socio-political workers”), economically independent women, who mastered different professions which were, up till then reserved for men. A special social plan was adopted for teaching and education of women, so they could overcome the inherited lack of education and join the economic and political life. Woman’s role as a mother was still very important (not just as a mother of her own child, but as a mother of children without parents), as was her role in healthcare and nursing (nursing pregnant women, women with babies, disabled, pupils in children’s homes, colonists). Social and political activity of women started to decrease in 1950. Changes in economic and political system, where local authorities were more and more significant, demanded more knowledge and capabilities from elected persons. Women now had to be better qualified, because just simple need to have a woman elected was not enough. On the other hand, patriarchal attitude prevailed in time, so women had to work harder to prove themselves. Patriarchal attitude towards women during the NOB and post-war rebuilding was immediately recognized and judged as backward and wrong. Women from Vojvodina were free to join regional and local organizations of AFŽ. By the beginning of the 50’s, dealing with patriarchal attitude was “blunted”. In 1951 and 1952 there were a lot of examples where women gave up their candidacy for local and regional elections, because their husbands and families were against it. During the first few years after the war, that was not possible. Self-management was introduced in 1950, and companies had to make positive economic status. Social care for children and mothers which was realized by this time now became an expensive project. Women were offered high child bonuses, so many of them left their jobs. Not even the rhetoric of active women’s roles in AFŽ press mention women brigadiers and udarniks, and there are less and less women workers. But women in villages are specially supported, because the socialistic transformation of village was not yet complete. Even then, in socialist Yugoslavia, practice showed that employed women in period 1945 to 195344 had to work equally well in factories, companies, institutions… and at home. Their engagement required the state support in the form of paid maternity leave, paid leave if a child is sick, interruption of the work for breastfeeding, child bonuses, and those were all huge expenses for a country devastated by war. That social 44  See the results of the research conducted by Stojaković Gordana (2007), CD AFŽ of Vojvodina 1942-1953, author’s edition, Novi Sad. 100 �strain produced the attitude, since 1950, that it was better for women “to return home”, because it was rational and in the “interest of children” (Žena danas, issue 81, 1951:11). Members of AFŽ of Vojvodina achieved excellent results in the fields of women workers and mother’s protection. AFŽ organizations cooperated with authorized bodies to “remove the causes of sickness and mortality of children” (Tomšič, Žena danas, issue 93, 1952:1), introduce regulations concerning protection of mother and child, forming the teachers school for housewives, organizing classes for nurses and kindergarten teachers…Activities were developed through healthcare education of women, courses for young mothers, child care, forming the woman’s assets which dealt with problems of protection of mother and child, by organizing constant assistance to women workers and mothers, organizing legal help for women, helping the institutions which take care of mother and child (kindergartens, nurseries…), helping with maintenance of school kitchens, children restaurants… Maternity was partially a social care in FNRJ, and socialist Yugoslavia achieved high results in that field. Together with different forms of material donations, the goal was to organize the society to help the mother to continue with her work. A network of children’s and health institutions as formed for that reason. During the first years of creation of socialist Yugoslavia, education of children was considered a social issue, but in the 50’s that policy was corrected to acknowledge the importance of family. In most cases work of AFŽ of Vojvodina was concentrated on cultural-educational and political education of women: literacy courses, housekeeping courses, reading groups, courses and seminaries with different topics, lectures, exhibitions, women’s press. Mobilizing women for volunteering was usual method for inclusion of women into economy. AFŽ had great results in that field. Inclusion of women in economy was the obligation of other mass organizations, but government’s duty too. Cooperation of all these factors proved to be fruitful in Vojvodina, where the organizations of AFŽ of Vojvodina (Sombor, Subotica and Novi Sad) influenced that 15.532 women were employed permanently during 1950 (Tomšič, Žena danas, issue 93, 1952:1). Equal status of women was a general social project of socialist Yugoslavia. Articles written by the leaders of AFŽ especially highlighted economically independent women, which is “their only option to make them feel truly independent and autonomous” (Ibid, 1). During the period from 1945 to 1950, working women were supported ideologically, legally and financially, because the ideology plan considered working woman a prerequisite for other general and specific women’s rights. Work at home was, at the same time, was considered a necessity, which will be reduced to reasonable measure in time, by development of production forces and implementing “public industry”. But in reality, the conflict between social and family engagement could not be quickly resolved with ease. Women carried the burden of “two workplaces” more easily during the first post-war years, because they were aware that they achieved equality and they were working in the period of general social enthusiasm. Overworking manifested itself later, through often sick leaves and absence from workplace. That provoked the attitude that employed women are burden for economy, in time of eco101 �nomic development. Women were fired from their workplaces more often, but it was forbidden to fire pregnant women and mothers of babies, because of the support of AFŽ and unions. During the period between 1945 and 1953 women irrevocably stepped into social and economical life of the country. The criteria for assessment of women’s position in a society, which include legal regulations, degree of involvement in political and economical life in a country, showed a significant progress compared to women in the Kingdom of Yugoslavia. By implementing equal rights for women, compared to men, and by special protection for mother and child, socialist Yugoslavia secured a high degree of women’s equality. But there were big differences in the practice of implementation of those laws between regions and big differences between women in cities and women in villages. Compared to the rest of Yugoslavia, implementation of those laws was high in Vojvodina. It was clear even then, that the issue of women’s equality is a sum of many issues, which must be solved in a long time period, persistently and patiently, and not just by economic and technical development of the country, but by work and commitment of women themselves. AFŽ of Yugoslavia (and Vojvodina) was closed because, as Neda Božanović says, “it was hard to accept a woman as an equal man” (Stojaković, 2002:48). A number of delegates on the Final Congress of AFŽ of Yugoslavia, and a number of members of AFŽ, interpreted the conclusions of the Congress (and the introduction) as “degrading of women’s organizations and women themselves…and many organizations of AFŽ reacted by …” (Božinović, 1996:70). AFŽ of Vojvodina was created as an organization of women working for the good of women and for common good. Only under those circumstances was possible to begin the liberation of women, and their mass entry into social, economic and political reality. The momentum, enthusiasm and persistency with which women taught other women in direct contact their knowledge, experiences, offered direct support, represents, in our historical memory, the most efficient model of women activism, which reached every town and every village in Vojvodina. 102 �103 �Ida I was born in 1913 in Pečuj. It is a place in Hungary, but back then it was AustroHungarian Monarchy. I was born in a working class family. My father was a railway worker, so my family background is working class. My mother and father could not get registered as a civil matrimony, because he was a Jew, and she was a catholic, and that family curse followed us even when my older brother was 8 years old. Soon after I was born, my father went to war, so I never had a chance to meet him. Then my mother returned to her family in Subotica, where she was born. My brother and I were lucky that our grandfather, although a worker, was very progressive and have read many books. I was 13 when he gave me a copy of “Iliad” to read. It didn’t matter do I understand it or not, because the love of books was most important. Our orientation was probably influenced by a lack of religion in our family, because they didn’t force us to go to church. They allowed us to freely choose our path. Vojvodina was quite poor back then. There were so many poor people and there was an epidemic of tuberculoses. The Kingdom of Yugoslavia was much undeveloped back then. There was just one high-way, and most of the population was illiterate. The parts of the country that were under the Austro-Hungarian rule were a bit more developed: Croatia, Slovenia, Vojvodina. The only reason we had a few literate people in each village was because Maria Theresa ordered that each village must have a school. But there were no factories here neither. The largest one had 50-60 workers, and bosses wanted to make quick profit, because they belonged to the young bourgeoisie, so wages were very low. My life was very difficult. It became even harder when my brother was arrested in 1929. I had to quit my education. I was in second grade in high school, and with the age of 13 I had to be prepared to work whatever I was offered. I had to support myself, my mother, who fell sick after my brother was arrested, and I had to send money to my brother in prison, in Sremska Mitrovica. Tavankut is a village near Subotica. Before the WWII there were a lot of biroshs45 there. I went to Tavankut each Sunday and returned back home in the evening, always on foot. I was working with the youths, which included some girls. We were divided in the work groups. I gave them some books to read and they gave me a huge watermelon, to show me how much they like me. I had to hide that water-melon somewhere by the road, because I couldn’t carry it all the way back to Subotica. The youth was well organized, not just in Tavankut, but in all the nearby places: Moravica, Bačka Topola, Čantavir and Ljutovo. They were all well organized. Biroshs and poor peasants, with 45  Biroshs were peasants who were working at the private large scale farms for a wage – wage peasants. They had their own homes, but had no land to cultivate. 104 �their hoes and shovels on their shoulders, came by foot to assembly, on the day of the great agricultural strike. Women were mostly in front. Women from Tavankut were going to the assembly with their hoes and shovels. In front of Subotica, where the playground stands today, they were stopped by a cordon of gendarmes. Women broke through gendarmes with their shovels and hoes, and reached the assembly, where Mato Vuković held an important speech. Women were led by Marga Beretić. We, women from the union, organized a kitchen to cook meals for the strikers. We organized it for the strikers and for their families each time there was a strike by the union, so they wouldn’t starve. Young girls with big baskets went around the markets and asked for some food from the dealers, to supply us with food. Most of the dealers gave them food. They were also poor who bought that food from the peasants, to sell it on the market, so we always had something to cook. We always had food for the prisoners too. Subotica was famous for deported prisoners from all over the country, as far as Zagreb and Belgrade. Women from the union’s women committee visited the prisoners, sent them food, washed their clothes. There was an investigating magistrate in Subotica, named Ristić, a Macedonian. He was very honest. On one occasion he was even invited to Belgrade, under an investigation, because he was giving progressive books to the communist. He answered: I cannot give them bible, because I know they will not read it. I give them books which they will read. That judge even gave permits for visits to communists who were brought in from Belgrade. I had a task to make a visit to Baruh Rašela, who I didn’t know up until then, so I turned to judge Ristić to give me a permit to visit her. I told him she was my cousin, and he just said: Very well. He gave me the permit. When I came to the prison, they took me to the yard, and there were two women standing there. I didn’t know which one of them was Baruh Rašela. Judge told me: Come over here. Here is your cousin. We also had those kind of experiences. I remember Đeri family. There were three young men. Their father was a revolutionary, and he brought up his children the same way. He was working in the Ferum factory, where he put up the red flag. His oldest son, Đeri Franja, was killed in Dachau. He was a member of the Party, and was arrested in 1941 and convicted. He was married to Juca Đeri, his associate. She was a furniture polisher. She was pregnant when she was arrested, and they have beaten her so badly, that she miscarried. She was also active after the war. Their daughter, Eržebet Đeri, was married to Lukač’s middle son. She was a member of the SKOJ before the war. She organized reading groups. They were reading “Antiduring” and Babel. Her husband and his brothers were arrested in 1941. The older brother had a family. His wife – Lukač Ana was also active in the progressive movement. Lukač brothers were convicted in 1941. The oldest one, Ana’s husband, was sentenced to death, and the middle one got a prison sentence. Since the oldest brother had a child, the middle brother asked that their sentences be interchanged, so that he would go to the gallows, and the oldest brother would serve his sentence in prison. And so they did. I had to overcome all these obstacles in order to join the movement. I was accept105 �ed late in the party, because I had to leave Vojvodina, and I had to pass the trial time in Slovenia. I was accepted in the party in 1939. When we are talking about the position of women, we have to look back. It is a known fact that women in old Yugoslavia weren’t equal to men. They were second class citizens, and they had to have a guardian, when their husband or father died. They couldn’t take care of their own children. By the way, in this rich Vojvodina there were a lot of poor and unemployed people. There were a few factories, and most of them had only fifty to sixty workers. Some of them employed exclusively women workers, like “Hartmanka” from Subotica, which exported poultry and feathers. The women were mercilessly exploited and used, and they were also beaten. Before the WWII there was a lot of poor villagers and very few women intellectuals, because women, in general, weren’t allowed in high schools. In Vojvodina, Croatia and Slovenia, some women managed to enter high schools, but there were parts in Yugoslavia like Bosnia, Macedonia, Kosovo and even Southern Serbia where women didn’t go to school. I know that in Kosovo fathers would beat up their daughters if they studied, because they wanted them to fail. There was this horrifying notion of women. There was an epidemic of tuberculosis in Vojvodina, despite all the wealth. We who were involved in the progressive, revolutionary movement weren’t only tasked with spreading the word about the necessity of nationwide people’s struggle against the exploitation, but we also had a task to enlighten the people about health care. Among us were physicians who lectured us about health care, fighting tuberculosis, struggling for a normal, safe childbirth, since sepsis was common among women in those times. Many women gave birth at home, often without a midwife. This attracted many, many women. Women’s rights movement was strong in Vojvodina and other parts of country, thanks to the Communist Party of Yugoslavia. I know they were signing a petition for women’s rights, women’s right to vote in particularly. Struggle for women’s equality began much, much earlier, considering the horrible, degrading status of the woman. In many families it was considered a misfortune if a baby girl was born. Those type of ideas prevailed. People were backward, because 90% of them were illiterate in pre war Yugoslavia, we had only one high-way, so you can imagine it. That’s why we work so hard on education of women after the war. We started courses for illiterate, reading groups in order to teach women to read and write. Equality wasn’t given to Yugoslav women. They had to fight for it, by massively participating in People’s Liberation Struggle, with guns in their hands. They were involved in all forms of struggles for equality, but not just women equality, but workers and peasants, who were also exploited. There were around 620 thousand women actively involved in combat, and that implies cities too, and I have to say that being in the city is far more difficult than being in the partisan units. I experienced it both and I was relieved when I went to the partisan units. I was in Slovenia during the WWII. There were more than six hundred children, ages two to three, in Ljubljana, who were left by their parents who had to leave, 106 �because Gestapo and OVRA, the Italian secret service, were looking for them. Taking care of the children was an organized action. It was a task for women, led by mother of writer Ziherl. She took care of all those children, and none of them was ever discovered. But they had to be moved to some other family each week. Since 90% of Ljubljana population was for the liberation struggle, that wasn’t so difficult. Women were heroines. Near Ljubljana, there is a hill. I think it’s called St. Peter. There was a small church on the hill, in which one priest organized torture chambers in the basement. 7000 people were killed there, with his help. After the war, he was brought to trial, but there were no living witnesses. One woman answered the call. She told him: Do you remember me? I was pregnant. I kneeled before you and beg of you just to allow me to have my baby, and then you can shoot me. But you ordered that young white trooper to shoot me. He took me and said – I‘ll shoot in the air. I will tell him that I’ve thrown you in to the river. Run and hide, that no one can see you, or else we are both dead. Then she showed a forest with young firs and under each fir there was a grave. When they unearthed the graves, there were ten to fifteen people in each grave. There were also other examples of heroism amongst women. I remember Vida Predrag, a worker in cookware factory in Ljubljana. Italians surrounded the factory in 1941, and began the search. They planted a leaflet in one of the desks. The desk belonged to a young woman, named Vida Predrag. Italians gathered all of the workers and in front of them, they sentenced her to death. That happened in the morning. At noon they asked of her to betray everyone she knew from People’s Liberation Movement. She refused. Then they ordered her to kneel and beg them for mercy, in which case they will not shoot her, but send her to camp. Vida Predrag refused to kneel and to beg. In the afternoon they took her to the wall and tried to blindfold her. She didn’t allow them. I am not afraid to look in to your eyes, but you are afraid to look in to mine. One of the soldiers refused to shoot at Vida Predrag. He was placed beside her, and they were both shot. I also remember the heroism of Zora Krdžalić –Zaga. She and her husband were informed to hide immediately, because German secret police found out about them and is coming to get them. Zora Krdžalić didn’t have the time to pack herself. She just called one of her cousins to come and take away her one year old son. Later, when she was in a partisan unit, she found out that her child is safe. I think that was also heroism. There was a lot of examples of heroines during the NOB. In various ways (laughter). First I organized youth in Ljubljana. We had regular actions in Ljubljana, making the occupying forces know they are not in charge. New slogans would dawn each day: “Long live KPJ”, “Long live Tito”, “Death to fascism, liberty to the people” etc. Each morning leaflets would appear, calling for an uprising against the occupation. Even before the war we had organized illegal apartments, for we knew that some of us will have to go underground, and that we couldn’t stay in our apartments. So I lived in apartment of doctor Kuruh. There was a curfew each evening at 8 pm, and one day I came home at quarter to 8 pm. He told me that he doesn’t know what to do, because they were asking him about me. He told them that I was a patient, and that he doesn’t know much. But he 107 �wanted to inform me. I told him: I’m not staying a minute longer. That was in Šiška, and I lived down the road. To walk that far was impossible for such a short time. I went out, and hid myself under the stairways inside the first building I could enter, and I heard when the janitor locked the door. I spent the whole night there, and in the morning, when janitor unlocked the door, I came out. He asked me where was I. I told him that I was out during curfew and that I would be embarrassed if they should caught me. Why didn’t you knock on any door, he asked me, everybody would let you in. I told you this so you could understand the situation in Ljubljana in war times. There were 500 children, age 2 to 4, whose parents were illegals in Ljubljana. There was one comrade, we called her Mother Zigarlov, mother of writer Zigarlov. She was taking care of those 500 children, but those children had to change foster families almost every week, so Gestapo wouldn’t find them. Gestapo thought if they catch the children, the parents would give them self up. Thanks to that women Gestapo wasn’t able to find a single child during the entire war. She was so well organized. There is one case of one of our beautiful girl. She was very pretty and handsome and she was given the assignment to socialise with the commanding officer of Ljubljana, to lure him to Tivoli, so that our people could kill him. She met with him in a bar and he walked her home. When she went out tomorrow, everyone was spiting and shouting, calling her Italian bitch. Can you imagine the feeling? She continued like that for 3-4 days and then said: Comrades, I can not continue with this. All of my neighbours are cursing me, calling me Italian whore; someone who doesn’t know me might even kill me. Give me the gun. I will take him to Tivoli and kill him, but arrange me an immediate transfer to the partisans. And so she killed him in the forest of Tivoli and she was immediately transferred to the partisans. A lot of it was written about People’s Liberation Struggle. I will just say that the women supplied partisans with everything they needed: clothes, shoes, food, medicine, bases for the illegals. After the liberation, I came back to Vojvodina, to Subotica in 1946. I went to see what happened to my family that remained to live here. My mother, brother, sister in law and her daughter were in Subotica. My first husband, Kovač Janoš, got killed in the last days of liberation of Slovenia. He was from Vojvodina, a Hungarian. He served four years in prison in Sremska Mitrovica, for being a communist and four years in war. He was killed on the April 2-nd 1945. I also came to inform his parents that he was no longer alive. Paško Romac was with us, and we were riding on a cart from Novi Sad. When we approached Subotica, Miha Marinko asked me: Is your heart pounding? Paško Romac asked: Why should her heart pound near Subotica? She is from Subotica. What, she isn’t Slovenian? I answered: No, I’m Hungarian. I never nationally declared myself, because for me the humanity was important, not nation or creed. And so I came back, answering the call from Vojvodina. I didn’t work in AFŽ, but I was familiar with their work. 108 �After the Liberation I married Filoksis Kozmidis, trustee of the Greek partisans, who were stationed in Bujkes (I think it’s called Gakovo today). He became a true citizen of Novi Sad, as have his countrymen, back when city was founded. We have two daughters, who have PhD in physics, thanks to their abilities and their socialism. I can’t say what was more difficult: fighting with the gun in my hand, during the war, or fighting for equality after the war. Fighting for acceptation of women in each level of society, the right for education, for all women, so women can have more options. It was hard to struggle against backward consciousness and ideas. It was not simple. Women used to wear headscarves in Macedonia, Bosnia and Kosovo. Young girls age twelve were getting married in Serbia. Parents would arrange a wedding, got her married as a girl, and then all the men would use her, until she was an adult. We had to teach people health care, hygiene and basic education. There were literacy course for the women; crews were organized – thanks to the AFŽ – medicine crews, teachers, various experts. They were doing house visits in Macedonia, Bosnia, and even Serbia, because women didn’t come out of the houses. They thought them basic hygiene, correct life style and why to take of veils. That was really a hard struggle, and it was mostly carried out by women. Let us not forget that this country was in war, and all the countries that were in war were plagued by hunger. There were no hungry in Yugoslavia, not even in the most remote parts. There wasn’t an abundance of food, there wasn’t enough, but there wasn’t any hunger, thanks to the program of buying off the food, which is cursed a lot these days. But that was organized so that the people of this country wouldn’t starve. There wasn’t abundance in Vojvodina and in food producing regions, but they didn’t starve in Montenegro, Macedonia. AFŽ carried most of that burden too. The biggest struggle was for the young girls, who should to go to school. It was very closed monitored. Employed women in pre-war Yugoslavia, even the intellectuals, had almost half the amount of the wages as their male counterparts. After the war we advocated that everyone should have the same wage for same work, regardless of their gender, nationality or creed. The times were tough. There was the ’48, when Russian soldiers were on our borders. We had to supply the army then, take care of them, so they can defend this country. I do not agree with everything that was going on the Goli Otok, I found about that just recently, but without that we would suffer Russian occupation, like Hungary, like the East, like Poland and others. We choose freedom, because we fought for it ourselves. It wasn’t the Russians who liberated us. There were mistakes, but they were inevitable. There is, and there never was a perfect human society, but socialism at least erased centuries old injustice towards women. There was a round table in Hungary. Pity there wasn’t one here. The agenda was the beginning of the women inequality. One woman said that it had all started with the Bible. It was told that the god created woman from the rib of a man, and that the first sin was a woman’s sin. It was told to run from Sodom and Gomorrah and that no one should turn back, but the woman turned back and was turned into a statue made 109 �of salt. That was the beginning of inequality, and the biggest injustice started with the private property, when the master wanted to have a male successor. I think that today we went a step back, although I can see that some parties are trying to do something, and there are some women appearing, even smart ones. But there are no women in high positions. We also had to fight for that right. There were just a few women intellectuals after the war. We had a number of educated women workers, because there was an order from the Party to educate ourselves. I think we read more books than some people with a University degree. We were reading Dostoyevsky and Tolstoy and Zola... There were educated women; there was a struggle for acknowledgement of women, but it was difficult to fight against backward beliefs. In one period I was a president of the Parole Committee for the Yugoslav Presidency. The most of the convicts, especially Albanians, were rapists. There was one woman, sentenced to 20 years of hard labour, because she killed her husband, father in law and two brothers in law. She was fourteen, when she was literally sold to her husband. When she was mature, she had enough, because at first her father in law started living with her, then brothers in law, and then her husband. One day she took a riffle, killed them all, and wounded her mother in law, who also knew about that. I told her I would let her go immediately, because she was the victim in this case. First they reduced her sentence for five years, and later reduced it even more. She didn’t do much time in prison, but the point was how difficult it was to struggle against such primitivism. When one of my comrades asked me: Why are you so harsh on those rapists? At least those in marriage, he said. I answered him: Do you have a daughter and what would you say if someone raped her? He was silent. I think that those kinds of attitude towards women are wide spread even today. Especially since our society is in such a difficult period, and there is no concern for the status of women and mothers in society. When women are in bad position, I think that the children suffer and the entire society degrades, and it cannot move forward since the half of its population is not protected. What was the platform of the AFŽ, and what can the platform be today? Women were quite prepared after the Liberation, and they were keen to learn. The position of the women was different, since they were equal in everything, but it required a lot of work to make them feel equal and to conquer a right to a different life style within their families. It was also difficult, because it was not easy to defeat backward ideas. We called physicians to lecture women, organized sewing courses, so that women can sew something for themselves, they were learning how to cook... We weren’t imposing some political ideas, but we told them that a woman can do anything, but she has to fight for it. Before the war we were against the feminist movement, because we thought that an isolated women’s movement cannot achieve much. 110 �Only united with all of the oppressed, with all of the exploited, with all those who are living in misery, only as an organisation presenting the issue of women’s equality we can operate and achieve results. The feminists argued that they should fight against the males, because they oppress them. That wasn’t our fight. Women would never achieve equality if they had fought like that. That’s why they joined the Antifascist Women’s Front and the anti-fascist struggle. They were taking care of the strikers. Everybody was on strike, not just women. They too were going from factory to factory, organizing workers. If we are to be honest, we must say that women today are being discriminated again. They are the first to lose their jobs. It is harder for them to find work, regardless of their qualifications. Everyone is talking about the “white plague”, but how can a woman be pregnant, when the first thing they ask her at the job interview is whether she is pregnant. If she is, she cannot get a job. Pregnant women are losing their jobs, and they can’t find any protection. Legal regulations that protected the mother and her child in socialist Yugoslavia are practically abolished. Women had the same right as men, and there were special rights for women and their children. There were many nurseries and kindergartens, and there were also children’s camps (at the seaside and in the mountains). All the children, regardless of their parents’ economic status, could visit those holiday camps. Relief meals were distributed in almost all of the factories, and women could take that food back home. We can talk in particular of the health care for women. In socialist Yugoslavia women were organized to visit medical institutions twice a year, for preventive cancer examinations. Special care was reserved for the pregnant women. They could use all of their rights based on their employment status, during their pregnancy, and after the pregnancy, until the child’s first year, and even longer, if there were medical reasons for that. Employed women, who were qualified, were as competent as the men were. Idea that the woman’s labour is worth less is recidivism from the past, when women were paid half the wages less than men. We also had to fight on that field too, and we fought it in the Party and in the Parliament. For example, I became a member of the Presidency of Yugoslavia, and that is not a minor position. But even in more developed regions, in Slovenia for example, there were far more women in high places, and they had to prove themselves too. A woman had to work more to prove herself everywhere: at the loom, in the court, as a physician, as a politician. She always had to prove herself more than men. It is not an easy job to change a primitive consciousness. You couldn’t do it over night. Despite all those women who were participating in the NOB, with riffles in their hands. Economic changes started in the 50’s, but it was possible to achieve rights for women: women were not losing their jobs, they had one year of paid maternity leave, new institutions for children were opened, new nurseries, new kindergartens, new preschools. At that time the relief meals were being distributed in the factories, and women could take that food back to their families. The women’s position is not permanently secured There are differences between 111 �systems. Position of women is different in our country than position of women in Africa or Iraq, especially in Iraq today. When I was in Egypt, as a member of our delegation, I saw that the Nonalignment Pact was responsible for the abolishment of the veils. Women were dressing normally, elegantly in Iraq also. All the schools were opened for the women, but they had more difficulties in struggling for equality. Nasser’s Decree was not enough. Decree’s and laws were not enough in the struggle for equality, nor have they created equality. You have to fight for it. When Nasser died, they stepped back for two centuries. Women wear black clothes and veils again, unfortunately. India was interesting. Indira Gandhi was president there. She was rarely smart and rarely respected. But look what religions are doing today. Look at the Iraq. Sunni and Shiite are the same people and Americans managed to divide them. You can just imagine what the women are going through. But woman must not be passive, for if she is passive, we will fall back fifty, sixty, a hundred years back. 112 �113 �Eta My name is Dr. Eta Najfeld. I was born in Slavonski Brod in 1916. My father was a trader. I spent my childhood in Slavonski Brod. I enrolled at the Medicine faculty in Zagreb, after high school, but I never graduated because I was Jewish, and in those times, they didn’t allow for Jewish students to graduate. I had only two exams left to pass, when the war started. However, there was an organized action of suppression of the endemic syphilis in Bosnia, which was a propaganda task in order to portray Ustaša’s Croatia as a benefactor that looks out for the health of the “Croatian flowers”. My husband and me enlisted and went to Bosnia. For this task we received a document claiming that we are protected from imprisonment in concentration camps, which wasn’t true, for some of our colleagues were actually forced to Ustaša’s camps. Eventually, almost all of us, about 80 doctors, joined People’s Liberation Struggle. For us the NOB was the only way to save ourselves from camps, for we knew very well the ideological character of that uprising, and we knew that it was the oportunity to fight against our common enemy – fascism. At first we didn’t have any chances to join the Partisan movement, for I had a little baby and a mother, who I succeed to get out from the camp in Đakovica, thanks to that document we recived from Ustaša’s authorities. But my husband and I helped partisans by informing them abot the movements of Ustaša and German armies, and those informations were valuable to the partisans. My husband even managed to send medications, that we could get, to the partisan forces. The cooperation started in 1943. We sent medications and supported the struggle in various ways, but we take this date as a beginig of our active combat involvement. When our friends alerted us that our lives are in danger, and that we must hide, we voluntarily joined the NOP. The same day i gave birth to my son in Podgrmeč region. My husband became head of 39. Krajiška division’s hospital, and I cooperated as a doctor at the department for infectious disease, although I was two exams short of my graduation. Life with partisans was a real inspiration for me because I teached first aid courses and literacy courses for iliterate Bosnian peasant women, who joined the NOP. Women were equal to men in partisan movement, and there was no difference. There was a multitude of women in combat units, but women mostly acted as phone operators, agents, pharmacists, nurses, propaganda agents and were not spared in any way. Comrades probably took care of them, and hold them further from first battle lines, but it was only to spare them great physical strain, which was common for the front lines, but not because some patriarchal relations between genders. There were fewer women than men in combat units, but that doesn’t mean there were none. We covered some other sectors, vital for the functioning of NOP, maybe 114 �even more than carrying the riffle is. I have to say that my position was in some way specific, compared to others, maybe even privileged position, on one hand because I had a little child, and on the other hand, I was a Jewish woman. Head officers knew that no Jew could collaborate with the enemy, so I never got on the list of suspicion. It was a system that was intent on destroying us physically, so there was no chance that any of the Jews collaborate with Germans or domestic traitors. I never experienced any kind of prejudice in partisan movement, be it sexism or anti-Semitism. I felt absolutely equal, and put my heart and soul into this movement. Even before this, I was a member of a left-wing student organization, but I wasn’t a member of KPJ nor a member of SKOJ. I can’t say that I was a communist, but I definitively believed in many communist ideas, like an idea of a society in which no body threatens no one because of his or hers national, religious or class background. I don’t remember having any difficulties, besides those that we all had to endure: lack of nutrition and lack of personal hygiene. The lack of hygiene was quite tough on me, because I got lice when I joined the partisans, which was something I wasn’t used to. However, everyone had head lice, and when you all have to endure the same difficulties, it is somewhat easier for all of you. I can’t say that I had some unique difficulties, besides food rations, but even when it comes to food I had some privileges, since I had a little baby, so I would always get some extra rations, if there was any, of course. I wasn’t isolated. Whatever the others get, I got it too, and maybe even more, because of my child. For me the most striking scene was when I gave birth in the same room where ten other people were sleeping. They were so quiet, didn’t spoke a word, and I was in labour. In the morning I found that my baby has head lice. We were transporting on an ox cart, because we were close to the enemy lines, and my son suffered sunstroke, from the hot sun. Jovan Bilbija, who followed after our cart, asked me for the name of my son. I said that I don’t know, but it will begin with an “I”, because my daughter, that got killed about month ago, had a Russian name beginning with an “I”. So I told him that the boy’s name will be Igor. And he approached the nearest tree and had broken off a branch from it, placed it over the baby’s head and said:”Here is some shade for you, from your godfather Jova Bilbija”. Relations between men and women were very interesting, since there was great care to prevent any sexual “incidents”. Reasons for such care were of a practical nature – for it was impossible to perform an abortion in that kind of situation, and such relations were not tolerated, because they could affect the moral. However, it wasn’t explicitly forbidden, nor did the people who’ve fallen in love in that situation suffered any repressive measures because of their relationship. The focus was more on propaganda and pointing out the fact that it isn’t quite the right time for such relationships. But I have to admit that there were some obvious flirting and romances going on, which is quite normal. We are all just people, after all. However, there was a great deal of care, in order to prevent any situations that could get out of hand. I cannot even remember how I spent my free time, if there was any. I was working 115 �at the hospital, and I had a little child. When I didn’t have any duties, I was teaching some courses, for which I am not sure if it was work or pleasure. You have to understand something. I was in Bosnia. Bosnian peasant rose up, after Croatia occupied Bosnia, because of the desperate situation that he was in, when Bosnian Serbs and other non-Croats were driven of to camps, killed and massacred without any explanation or reason. That illiterate Serbian peasant, who started the uprising bear handed, was so uninformed and uneducated, that he had to be educated and enlightened from the start. And that is the virtue of People’s Liberation Struggle. They attended literacy courses, first aid courses for women, cooking courses...there was a lot of work. I almost never had any time for relaxation, for if there was nothing to do, there was always someone that needed some conversation, directions or help. I remember very well one illiterate peasant women, named Dragica, who was washing bandages from pus. She started a fire, and prepared a bucket with some water, to boil the bandages. But before that, she washed them all in an ice cold stream. When I asked her: “Dragičica, what are you doing?”, she answered me: “I’m washing”, and showed me her swollen, blue hands. I told her to stop and take a break, and she just replied: “I have many more bandages”. Those swollen, blue hands still come to my memories, even now, 65 years after the war ended. She simply didn’t know anything and didn’t knew how to help comrades, except by washing those dirty, stained bandages, and she was working until she was exhausted. I could tell you a million of such tear-jerking stories. I remember a cook, named Mara, who prepared really bad meals, partial because the ingredients were scarce, but mostly because she didn’t know how to cook. But in the evening, when she danced kozaračko kolo, none could match her. Even the wounded would get up and dance. Memories like those are countless and I have to admire those illiterate Serbian women that have done so much for our cause. I taught them about hygiene – those poor girls didn’t have any clue how, nor why we should sterilise bandages, and the desire with which they anticipated our conversations was touching. During those courses we would just sit around in a circle, without any order, with no hierarchy. They always asked questions, thirsty for knowledge, and I answered their questions. I presented myself as their equal, who just happens to be a bit more informed, and because of that they didn’t hesitate to ask. I can not exactly describe it to you. It wasn’t a class, like those that I taught after the war, when I lectured physician specialists postgraduates. It wasn’t a lecture, it was socialisation, conversation, for the common good and knowledge of our unit. If I presented myself as a lecturer, I have to admit that it wouldn’t look like that, and it wouldn’t be as effective as it was. Our male comrades supported our female courses in every way. It was normal that our comrades would help us and give us some advices, without any hesitation. It was considered that every meeting within partisans had a purpose to raise the level of education, no matter in which field; the important thing was to make progress. Each moment we raised the level of consciousness about the necessity of our struggle and pointing out to the individual that this struggle is necessary and that we are all equals. I think that is the greatness of our struggle. Of course there exceptions and 116 �mistakes, but in 99% of the cases this partisan struggle was magnificent, and there was no greater upraising against Nazism, in the concurred Europe, than this Yugoslavian upraising. It must be said loud and clear. It is the merit of our people, for we were on the right side and we fought with all our hearts and means necessary against the fascist occupation. In my judgement, there is nothing more glorious. For example, the uprising in Poland, in army “Krajova”, the internal atmosphere was not good. It was a disaster, for many Jews, even Spanish veterans, were humiliated and even executed, which wasn’t the case in our movement. I am eternally grateful to our struggle, for I survived. If there wasn’t for NOB, I would certainly perish. In Zagreb we were greeted with closed windows and shutters, closed doors and empty streets. And when I remember the day the Germans and Ustaše entered Zagreb, and we were standing on the corner of Drašković’s and Jurišić’s street, the people were throwing flowers and candy and oranges. The difference was huge. After a certain time in Zagreb I demobilised myself and decided that I can not stay in Zagreb any longer, and that I have to move to Belgrade, so nothing ever reminds me of what I have gone through. I spent my entire carrier at the Health Centre, at the same desk, until my pension in 1973. I adapted to the peace fairly easily. I figured that I should live, for I had a child and a husband, whom I loved endlessly, and who saved my life. I figured I should work. I didn’t have any time for post-traumatic stresses. I had to keep on working and living. I must say that I do respect Germans, for their work and their diligence. They had lost the war, and succeeded in becoming a power again. However, I avoid travelling across Germany, or having any contacts with Germans. Never forget, never forgive. 117 �DANICA My name is Pavlović Bulat Danica. I was born in Kirin, Brgin Most District upon Kordun. I attended elementary school in Kirin, where we had a priest Stanko Kangrga and a teacher Dmitar Mitić. They were good people, and we were good children. They would listen to us and we would listen to them. Everything went well. I still have a list of pupils somewhere here. When we were in first grade, teacher would ask us: who will answer, who knows. Danica Bulat will answer. Someone else will continue. That’s how children used to learn. I think children today are learning better, because they learn foreign languages, and we just learned Serbo-Croatian. I used to hand-sew before the war. All of my works were commended. When I got the sewing machine, I continued to work with it. My dad would always tell me to write it down, but I would tell him I can remember it all. I was engaged with the youth, with those children. My dad was the first to get engaged in war, and Branoko Žutić, from the same village. They’ve started it, and all of the youth who were willing, joined them. So I joined also. Since I joined from the start, now I have the Commemorative Medal. I am a disabled war veteran. It was during the ’42, and it continued through ’43 and ’44, but I also went through a period of typhus, disease. I arrived at Zagreb with a long hair. I didn’t want to cut my hair, and I didn’t want to wear trousers. I was embaraced, it was a shame back then. Most of the girls from my surrounding joined the partisans. Actually they’ve joined with me. I led them, they followed me. I also went to a course in Gornji Budački. It was a party course, and I was in Topuski on the meeting. I also organized the youth. It all went well, without any arguing or fighting. Other girls were also sewing. They joined NOB and attended Party meetings. First thing was to attend the Party’s youth meetings. We would come to meetings and listen to what was going on. Why were the meetings called for? We were meeting to help the People’s Liberation Struggle. Besides sewing, we also gathered food for the partisans and took it to the frontlines, and after that we joined the 3rd company, where my husband was a commander. My first assignment with the partisans was the food. My second assignment were the literacy classes. I was more literate than most of them. My dad was in the Board and he organized everything, together with Branko Žutić, from our village. Now when I think about it, it was all worth praise. There was no arguing or hatred. I worked with both of them. Young men and women joined us too. Other girls were also sewing, attending to the cattle and they were learning how to read and write. That was the main task. When the battles started, some of them were killed at 118 �Sutjeska, those who were first. There were others, which circulated in the region, in towns Vrgin Most, Karlovac, Topusko... I spent some time in Karlovac in the Board. That’s how I expanded my leadership through Kordun. Young people had a nice life with the partisans, quite merry. It wasn’t sad, although some were killed, some died from typhus and so on. But most of the time, young people were willing to react. When I had some free time, I used to sew. I’ve learned everything I needed to know. Was it more than others knew back then? Some had problems to learn something. One girl sang better than me. She had a powerful voice, and I was quieter. I couldn’t sing like that. When the typhus came, and lice after it... I didn’t cut my hair until we reached Zagreb. I never had lice in my hair. I washed it and combed it, and didn’t want to have any lice. During the battles, men-women relationship was good. If someone carries a riffle, then it was a combatant with a rifle, and if someone didn’t have a rifle, then it was a political worker. I didn’t carry a rifle, so I was a political worker. I wrote and read everything. I was in the 3rd company and in 4th battalion, but carried no rifle. I was in the 3rd company while my husband was there, and then he went to Žumbreg. I just asked if I could visit him. I met my husband while he was in Žumbreg, and I was a field political worker. When he went back to Žumbreg, he took prisoners to the Head Quarters. He was alone with ten prisoners when I met him... We married soon after that. I went to his house with him. The neighbour was calling Teša’s mother, to tell her that Teša got married. Oh my, she said, in the midst of the war. No one would get married now, except my Tešo. And he didn’t get married in his home, but in a village where my mother was born. We got married there, went straight to his home, and he reported to duty, and so did I. We were separated for the most of the time, during the war, but we wrote to each other a lot, and we were meeting. When he came to Sisak, he came by order. I also came with two other soldiers, also by duty. When he finished his work, he went dancing in a small house, and when I stepped in, he took of my cap and we danced like we were used to dancing. One woman said that we studied a dancing course. We didn’t, it was just like that. You can dance well without a course. We used to see each other from time to time, but we never forgot about each other. The most difficult thing for me, during the war, was hunger. I was most hungry when typhus started. I couldn’t enter any house to eat, for I will catch typhus. I still have my knife and spoon. I always carried that spoon with me, so I could eat. So i could use my own spoon, and not someone’s other spoon, and get infected. I didn’t have typhus, nor lice. Unlike one of our comradette, who lives in Belgrade. She still can not sit properly. But she is alive even today, and she survived typhus. After the war, I was already in Zavnoh, on a session. I was linked with the leadership in Croatia. And there I was, on a meeting in Zavnoh, when the war ended. I was one of the most literate women, thanks to my dad, and then I went to Budački and so on. Songs were everywhere! Like when someone would get married back in 119 �my village, and everyone would come out to see what was going on, that there was a wedding and not just death. After the war, I stayed in Croatia for some time, in Zagreb, and then I moved to Belgrade, because my husband was transferred to the Head Quarters. We got a flat in Dušanova 34, on the first floor and we lived there for a long time. It was not difficult to get used to live in Belgrade after the war. I was in Čika Ljubina Street, where the Board was, People’s Liberation Board for that region. Certain Zrinka was the manager of that Board, and I worked there, and my husband in Head Quarters. It went pretty well. There were funny moments; there were sad moments, until today. Now I am old, but we must go on. It’s better that super powers just argue, and not start fighting. It is not good if they argue, but it is alright until there are gunshots and killing. If they want to argue, just don’t let them start with killing and shooting. No way. One has pockets full and brags about it, and the other one is hungry. But this other guy will earn some money, so he can survive. I was on a funeral, and it was really sad. A man came and brought a tinny flower, wrapped up in the newspaper. He can not afford it. I bought a bouquet of flowers, and so did the man who drove there. And those who have nothing brought what? That’s it. Some people feel injustice, so they always criticize. Some people accept it. I can not blame anyone, that’s not for my age, but I still stand for what I used to stand for, for what I used to fight. I have so many memories of people. So many people left trace in my memories as good people. But some people didn’t agree with what I wanted. When I came to Gornji Budački, where I started the war, in Women’s Board, a choir came arguing: they want nicer hats, they want this, they want that. President was standing there and he was waiting for them to start. When they finally started singing, the man who was waiting to greet them, asked: why are they late, what were they arguing about? 120 �121 �Jelena I was born in 1921 and my maiden name is Aralica. My married name is Kadenić. I was born in a village in Vrgin Most County. Actually it was Bović County, before the war, but it was in Vrgin Most County. Before the war I was in the agriculture. Actually our mother was in the agriculture, because there was nothing else to do. There was no industry. I wasn’t involved in the movement before the war, but I liked to read, and I associated myself with young prosperous people. There were a lot of poor children who were going to schools. So they could find some jobs. I was friends with them also. There were some prosperous people. I associated a lot with my neighbor Nikola Mraović Ćurćija, who was prosperous, and we read a lot. I also read all of my sister’s high school textbooks. I read books while cow herding. Family Bulat from Vrgin Most was involved in the movement. They used to come often and they worked with us, the youth… It wasn’t some kind of organized work, but from time to time we had different meetings and they would bring us something interesting. So we could find some way out of our situation, because… You know that Kordun was poor region, and there wasn’t a lot of perspective. My father went to Canada, when I was three. He wanted to provide us with education, but since he was quite handsome, well he… took a detour (laughter). I joined the People’s Liberation Struggle because of the terror. It was a Serbian region, mostly Serbs live there. Before the war we were in the same school with Croats. There were no problems. But in 1941 the terror began, people were arrested and taken away and so people started rebelling. Started organizing, to do something. Communists came and took advantage of the situation and started working with the youth. They started organizing us and telling us of some better perspective than we had. So we joined the movement. Partisan women were absolutely equal. We were organized from the start. I joined the Party, which later became League of Communists, in December of 1941. They accepted us as soon as we decided to join the movement. There was no reason to treat women differently. At the beginning of the war I was working on the field, with the youth. I organized meetings. During those meetings I talked about what others have told me. I talked with women also. I spent some time in Kirin, which was the center of the Uprising. Nikola Vujvidović was our commander. There were a lot of women. Women from the Bulat family, who were in high school, were also there. Those who were in the schools joined the movement immediately, since they had more contact with the movement then us. There was a democratic movement before the war, but not as 122 �strong as the communist movement from 1941. I mostly worked like that. Later, when I was accepted into Party, I was transferred to Široka Rijeka. I worked with women, had meetings with the youth, organizing them. I talked about the goals of NOB. That we are fighting to liberate ourselves, to destroy fascism. Those were the basics. And people accepted it, where ever I went. I can’t say what the most difficult thing in the war was. Everything was fine with me, because I felt I was doing something better, more righteous, different, different for the women and towards youth, towards everything. I was satisfied, despite the difficulties. There wasn’t a lot of food or clothing. I stayed in Široka Reka for some time. Huska Miljković, a member of the District Committee in Karlovac, and he took a few of us political workers from Kordun, when Cazinska Krajina was liberated in 1942. I was also transferred to Cazinska Krajina. It was a bit harder over there, because I wasn’t familiar with the mentality of the people. It was funny when I went to a meeting in one of the villages. A man asked of me to come and speak with some women, but when I got there, the house was full of women. I asked him how come those women came before me. He told me: “They haven’t come yet”. What do you mean? He said: “four of them are mine, two belong to my first son, and four of them to my second son”. And I was there to talk about women’s equality (laughter). Those were the difficulties. How should I manage all of that? I found a way. I don’t remember anymore. The important thing was that everyone was satisfied. We had to deal with it. Most of the women were Muslims. They weren’t engaged a lot. They couldn’t. Their faith forbade them. That’s why we had several Muslim youngsters that were active. There were some women, but just a few of them. It was difficult because of the religion. They were hiding, and we were against it, and spoke against it. They were coming to our meetings in secret, and called me to speak to them. They wanted to reveal themselves. But they weren’t allowed. They accepted me. One time I was near Cazin, in a village, and hadn’t eaten anything for two days, for I was always on the move. I was starving. One Muslim girl called me to her home, and said she will give me something to eat. She gave me a bowl of sugar, and I eat all of it. Since then I always say that I won’t starve if I have sugar. The girl saved my life. As an example of relationship between partisans and women, I will tell you about my husband. I met him in Cazinska Krajina, when he came from Banja Luka. He was a communist before the war. He was merry and cheerful and we were friends. We had a really nice relationship. But all once Party held a meeting and told us that we can not go on like that. Either we will legalize our marriage or break up and go our separate ways. I was amazed. We weren’t in a relationship, there was no talk of love, or anything like that. My husband said he would agree to legalize our marriage (laughter). That was our relationship, and our marriage lasted until his death in 2000. We never argued. There were a lot of relationships like that amongst partisans. But not all people were like us. I was from another region. I knew no one else. The mentality was unfamiliar to me. But Rakmija was such a nice man, that I overcome all those problems. Party made an ultimatum that there shall be no dating. That was the attitude. It 123 �was said that if there are some sympathies and if there are adequate circumstances, people should legalize their relationship before the Party, and each one should go their separate ways. I went to Krajina, in the 8th Brigade, and then I married Rakmija, who was also in the 8th Brigade. All of the political workers from Cazina were transferred to 8th Brigade when it was formed. I was the assistant of the company’s political officer. Rakmija was the assistant of the Brigade’s political officer. All of my comrades were promoted, except me. Blažo Đurčić was a political worker in the Brigade, and we had a conversation. He said it was best for me to do some field work, for I can not be in the Brigade’s biro, because all of the assistants were members of the Brigade’s Committee. So they’ve sent me on the field work to be a secretary for the County Committee of Ključ, because I was a wife, and I couldn’t get promoted. So I went to Ključ, where I stayed until the Liberation. I was happy at that moment, because I would live with my husband, and I will have some sort of home, and I would have some…a place to lei and to sleep. I usually went from one bed to another, didn’t know where I will sleep, where I will eat. I was young back then, and cheerful and merry. Difficulties almost didn’t bother me. I had typhus, I was wounded. It happened near Cetinjgrad. I overcame all of that. I’ve lost my hair due to typhus, while I was still in the company. And those women, from Krajina, called me a little boy when they saw me. I was small in stature…I told them: “I’m not a boy, I’m a girl” (laughter). They couldn’t recognize me without my hair. I was wounded near Cetinjegrad. I was there with my company. Well not actually with the company, but I was in the Committee. But when the action starts, we all go. There were two hills, and I was a young girl, and I was interested how they can shoot from over there. I rose up to take a look, and a burst from a machine gun hit me, but I thought it was only a scratch. I thought that was all, and it healed after a few months. I didn’t feel anything, until I got old. Then my arm started to go numb. I had an operation recently, and they told me in the hospital that they couldn’t remove the bullet, because I would lose the whole arm. I said it is alright. That’s how I was wounded. After the war I was called to Sarajevo. I was appointed for the organizational secretary for the Regional Committee of Novo Sarajevo, together with Vasa Rajić. He was a secretary, and I was organizational secretary. My son Goran was born there. When he was a month old, I brought him to Belgrade, in a back of a truck. I was transferred to Belgrade. I was a member of the Local Staff Committee, and then I returned to Sarajevo, where I worked in the CK, in the Apparatus. I finished two years of night high school and the Party’s school. But I had two children and I couldn’t continue my education, and I regret it. That was my only wish, for I was a good student. I liked to read and to learn. But it was impossible. I couldn’t do it because of my children, and my work. I was always active as an organizational secretary. Then I went back to Belgrade, where I was a secretary for the Local Combatant’s League for a time. Then I went to Niš. I worked for Social Security and in the Committee. Returned to Belgrade. I was a manager in one of the offices of Social Security for five years. After that I worked in Municipal League of Belgrade, 124 �and there I spent the most of my time. I was a chief in the Health Insurance of Belgrade, and that was most difficult job. I worked there for the longest period. When my brother’s son graduated from the Law Faculty, he got a job there, but I was already retired. Are you a relative of Jela Kandelić? He said: “My father’s sister”. If you work like she used to work, it will be alright. They said I tought them how to work. The most memorable scene from the war were my meetings with the people, where I would talk, and they would accept it. It was dearest to me. That they accepted our movement, to join us. Most of that was in Bosanska Krajina, and in Kordun. All of Kordun was involved in the movement from the beginning, because it was necessary. They started arresting straight, healthy people. A cruelty of fascism that everyone had to condemn, no matter if they were in the movement or not. I think that People’s Liberation Movement was a beautiful movement, which should be fixed by removing some minor mistakes. And it had to go on, and not to allow that we end up like this. I have the same attitude towards the enemies from the Second World War. I won’t change a bit. While there are fascist I can not change it. After the war I was lieutenant, but I am just a combatant, a worker. I held no high positions, but I was always active, and I was always working. I think people liked me while I was talking with them. 125 �Olga My name is Olga Dujmović. I was born in Bihać in 1925. I studied four years in the elementary school, and one year in junior high in Bihać, and then the occupation began in ’41. I joined the partisans in 1942 and quit my education, because the period of 194142 was a terrible one in Bihać. It was the time of persecution for all the Serbs and all the Jews in Bihać. There was no talk of education, so I joined the partisans in 1942. Bihać was liberated on November the 4-th 1942. Up until then we were occupied by Germans, ustašas, who were probably the most numerous and most horrible and domobrans, who were the regular army. The 55-th infantry regiment was in Bihać even before the war, and they stayed there when the war started. Battles around Bihać, shooting actually, for I don’t know how much combat there was, I wasn’t a member of SKOJ or any other organization, but there was shooting each night. But not just in Bihać, but in the area too. Bihać is on the slopes of mountain Pješevica. After two days and two nights of battle, Bihać was liberated in 1942. The war and all the armies terrified me, although I was not to be blamed for anything. There were some stories of partisans killing everyone wherever they arrived. A village of Golubić, some 4 or 5 kilometres from Bihać, was taken by partisans, and there were stories that they slaughtered everybody and took away all the girls. The very first night they attacked, they were passing by my house, through the garden. I hid myself under the bed, so they couldn’t find me. However, since my mother was staying over at the neighbour’s, in the morning I went over there with my cousin to see her, and that was my first contact with the partisans. Two of them stepped out of the house, carrying some bread and sugar. I guess they saw that I am terrified and asked me: Do you want some bread? Some sugar? That moment convinced me that those people were not vampires or beasts, and that they are quite decent people. I was sad when they had to leave. But they also attacked on the second night, and in the morning they liberated Bihać. There was a party organization in Bihać, city board of the Communist Party and organization of SKOJ. By liberating Bihać, the also liberated some other towns: Petrovac, Drvar, Prahovo, Krupac, Cazin. The First Session of the AVNOJ was held in Bihać on November 26, 1942, USAOJ congress was held in Bihać, there was a conference of women, the 8th brigade was formed in Cazin, some twenty kilometres from Bihać. It was all possible because Bihać accepted the partisans, the struggle, the idea of and the organization of the youth. So I immediately, after that sugar, joined the movement. There was a hospital in the camp in Bihać, there was organization of the youth, cultural and educational work, collecting food and clothes for the wounded. Knitting socks for the partisans, cultural-artistic performances were also organized in the hall where the First Session of the AVNOJ was held. When the 126 �time came to leave, a whole battalion of youth left Bihać, even some complete families, Croatian families that joined the partisans. When I first left with the partisans, it was some twenty kilometres from Bihać, with a few of them. Some joined the Bihać company that was a part of the detachment, and some joined the 8th brigade. I didn’t, for I remained in Bihać until the retreat from Bihać. We went to Hrgar, where we stayed until the beginning of the Fourth Offensive. We stayed there for a while, and then left in order to demolish the Una railroad. That was the Bihać-Knin railroad, only partially completed. Since we were under constant pressure of everyday battles, we went to Lipa, and even further to Oštrelj. There was the headquarters of the 8th brigade. Few of my girl friends and I were then transferred to the protective company of the brigade. During the battle, while we were retreating from Bihać, we had no missions, except that one time we went to destroy the railroad, for we were always on the move. We were on the run, or maybe I should say on the retreat, because Germans were advancing. Up to the arrival at Oštrelj, where I was transferred to the supporting company of the brigade. There were many girls in that company, because those were field workers, accompanied to the supporting company and the girls from the occupied villages. So we were assigned to the brigade, helping the wounded – supporting company had its own hospital. We were helping in hospital, washing the bandages and helping the others. We had no medical course, we didn’t knew much. From Oštrelj we went for Drvar, and from Drvar we continued to Grahovo. There we stopped in some village near Drvar, I don’t remember the name of that village. The whole brigade had to go across the road Drvar-Grahovo, to the other bank of the river, and on that spot the brigade was cut in half by tanks. The headquarters of the brigade, together with two battalions got across, to the village Očijevo, and the other two battalions went to mountain Šator, where they suffered horribly. There wasn’t much to do in those days. There was a lot of wounded, and we, Bihać girls from the supporting company, helped as much as we could, by cooking. Those of us who knew how to cook – I didn’t knew. We were assigned to take a medical course in Korčanica. Korčanica lies on the slopes of Grmeč mountain, and there was a hospital where we went to finish a course, so we could actively join the combat. The course lasted for a week, maybe a few days more, but that was the time of the Fourth Offensive, which was horrible: no food, no accommodations, no clothes. Those were the most difficult times during the war. There were difficult times after that, but I guess that these first days were also the most difficult. So we spent almost ten days on that course and then the division’s hospital had to evacuate because the enemy was advancing. But before we left, I got a fewer, because I had typhus – epidemic typhus. So I was evacuated not as a participant in the course, but as a typhus diseased. We were taken down the mountain in some cart, with a high fewer. That fewer is so high that you lose your consciousness, you don’t know if you are awake or not. So they took us down to some village, I later found out it is called Tuk Bobija, near Lušci Palanka, where Germans were stationed, as the doctors and nurses informed us. And they were lowering us down in some buckets, probably bar127 �rels cut in half so we can sit in them, into those natural dugouts. They were lowering us by ropes. Nurses were waiting for us below, and placing us where they could. People were freezing in those holes, because it was cold. There were no conditions to light a fire down there. There was nothing. I was mostly unconscious, but each time I came to my senses I could hear talks – doctors have run away, nurses have left us, we are left alone. There was a lot of wounded and sick dying down there. During the night, they were taken out and buried. How much time we spent there, I have no idea. What we eat, I don’t know. We were given no medicine, because there was no cure for typhus. Some prescribed that we shouldn’t even get water. We were deprived of water. That was the most difficult period of war for me. Not just the period in the dugouts, but before that too. That period from Bihaća, until we arrived at the Korčanica was horrible, just horrible. Constant combats, wounded were piling up, always on the run, no sleep. Snow, winter, really cold winter. Depraved of sleep, and then the dugouts. For the most part I didn’t know where am I, I didn’t know who am I. Nevertheless, that was not so difficult on me. However, it was time to pull us out of those dugouts. I survived the worst. Me and others infected had lost all of our hair, as it was normal. The couriers took us somewhere to our brigade’s headquarters. Tuk Bobija and Lušuc Palanka are both in Podgrmečje. The headquarters was somewhere in that region, so they have taken us there, to recover for two or three days. All the typhus diseased, those that were sick before and after me, were not quite sane. Was it of the high fewer, was it due to the exhaustion, but almost all were such. After a while, when we were better, they have sent us back to our respective brigades. My brigade, the 8th, that carried me to the Korčanica, was in Lika. Now we had to cross over the river Una, and go to the Lika’s side. When we got there, they have taken us to the brigade’s ambulance station as convalescents. We spent some time there, and went to Plitvica Lakes, where we spent the May Day, and continued to Žirovac in Banija as convalescents. Before that, we had to stop for a while on Petlova Gora. The brigade was engaged in combat this whole time. This was all out of my reach, although I was there. We finally had a break in Žirovac and I was transferred to the 2nd company of the 3rd battalion as a nurse. Because I had some experience in treatment of wounded and sick, I could be of some help. We had to deal with typhus and scabies. Scabies was a disease spread by unhygienic conditions. It usually manifested on hands and fingers. We also had wounded, where the company’s nurse would be first during the actions. We had no large-scale actions, but we attacked enemy positions, or they were attacking us, and then we had to defend ourselves. Either way, there were wounded. We operated with company’s nurses, battalion’s sanitary officers and their deputies, and people who carried the wounded. We also had brigade’s ambulance stations, division’s hospitals. Wounded would be treated there and then sent somewhere else, and that depended on the state of the wounded. I was in the 8th brigade until the Jun or July 1943. After that I was transferred to the surgical crew of the 4th division. Our crew consisted of a surgeon Zdenko Kraus, a Jew, anesthesiologist Lilika Kraus, and me as a scrub nurse. There was also one physician and his aid and some security. One of the platoons, that 128 �led the horses, carried our instruments. I stayed there until I moved to the brigade. I just need to say one thing about the surgical crew. They always had work, because all of those that didn’t go to the hospital, went to the surgical crew. We didn’t just operate. We had many amputations, head surgeries, that didn’t always went well, because we had really bad conditions. We also had chest operations, because those who were wounded in the stomach weren’t even operated. We couldn’t help them, because we didn’t have adequate conditions. But there I heard of a greate battle, of great bravery of the fighters from Kozara. They were from under the Kozara mountain, and we, across the river Sana, were from under the Grmeč mountain. One day a comrade from Kozara came to us. They were attacking the railroads, blocking them, blowing them up, and the train and its escort would jump out of the tracks. Then they would rob that train, and that’s how we supplied ourselves. There was one combatant whose leg we had to amputate. Doctor Kraus said that we have nothing for anesthesia. We usually gave ether to patients. We would put a mask on patients nose and drip one drop at the time, until patients falls asleep, and then we operate. However, doctor said, if we don’t amputate, he will die, he will get tetanus and he will die. And we have nowhere to get some by ourselves. Other comrade said, I will tell him that, and we’ll see what he will say. That moment raised my moral. With all the hardship we were through, we have to cut off his leg with absolutely no anesthesia, not even local. Not total anesthesia, no injections to give him, to ease his pain. He just said: “Cut it doctor, I’m born under mountain Kozara, where mothers don’t give birth to traitors, nor to cowards.” Doctor said: “Give him rakia, to drink as much as he can.” During the operation he fainted, because we had to cut the tissue, tie it, tie the veins, cut through bone with a saw. Luckily, we could perform the whole procedure. Many people didn’t believe that he will survive, but thanks to the quick procedures, we succeeded. Women had very complicated life. They were side by side with combatants, girls they were, not women, but girls. When a combatant is wounded, he is on the frontline, and they would carry him from the battle. Then women would bind his wounds, and send him to the battalion, surgical crew, or hospital, depending where the battle was fought. Battles were always organized, if we weren’t attacked, and always coordinated. Battalions, brigades, even divisions, women were working during the battle. When the battle is over, combatants would rest, and women continued working as if they weren’t in the battle: washing bandages, take care of the wounded, there were many wounded legs, many of those with itch, with scabies (as we called it). Women are cooking, washing laundry, steaming it...we had so many lice, which were the main reason for the typhus. Women were also doing that, with the help of nurses and those that carried the wounded, who were considered as a medical staff. Women were active in the battle and after the battle. Relationships between men and women were friendly. We were strict when considering intimate relationships. There were no emotional relationships between comrades and comradettes, besides friendship. There were no love affairs. I was in 129 �one room, because I was an ambulance officer. We would get one room, and if there is something to cover the floor with, some straw or something. If there isn’t, we would lie on the floor, one, two, five, six and me at the end. No one ever even tried to hold my hand or anything. That would be horrible, that would be bad. Moral was so high, that today’s youth couldn’t imagine it. And comradery so strong, so developed that comrade would die for his comrade, comradette for comrade, comrade for comradette. That’s something amazing and that was the most wonderful thing in those days, when we had nothing to eat, nothing to wear and when you can not sleep. You sing, you dance, and that’s how you make up for it. We also had some free time and periods of peace. In the end, no one is so durable to go from battle to battle, to move each day, not to sleep, and not to take a rest. So sometimes we retreated, one company, one battalion, to rest for a few days, to recover. Than we had shows, we danced in kolo. Therefore, it wasn’t all just battle after battle. And then I left, for serving in surgical crew was easier than in combat units. It was far more difficult in units. Surgical crew was out of the combat, and there was more free time. Time for learning. While I was in company, there was one Bibić Soka. She was the squad’s nurse. I spotted her once with the brigade’s political officer, one Rudi Baumbiger, and some other people with them. I was always with Soka, and so I approached them. They stopped talking. I asked them if I am interrupting them. The political officer said: “No, we were just talking about you. You will be a member of SKOJ.” And so I became a member of SKOJ. And while I was in surgical crew, I was admitted to the Party, the Communist Party. Those two moments mean a lot to me, and they were my goal. It sounds unbelievable, but when someone was needed to attack a bunker, they were looking for volunteers amongst the members of SKOJ and Party. They were the first to attack. People say that they joined the Communist Party. But we didn’t join, we were risking lives if we are admitted to the Party. From surgical crew I was transferred to Kozara , in 11th Kozara brigade, in April ’42. I was ambulance officer of the first battalion. Battalion had four companies, and each had its own ambulance. My duty was to work with the nurses in ambulances, in companies, to monitor the companies. I had a horse, and when I sit on the horse it wasn’t a problem to go from one company to another, sometimes with a courier, sometimes alone. I was a coward when I lived in Bihać, I was afraid of ghosts; afraid of the living and of the dead, but now I wasn’t afraid anymore. There was no more fear, because life has been like that. So I wasn’t afraid, be it night or day. From the 1st battalion I was transferred to the 4th battalion. We always attacked, whenever we had a chance. We attacked Ključ, but didn’t succeeded in capturing it, although we recovered after that. I was bare foot when we attacked, no shoes. I left my home in heavy boots, and when the summer came, it was too hot to walk in them, so I traded them for leather opanke. When I walked through mud those opanke deformed, so I throw them away and attacked Ključ bare footed, walking on the railroad, on the macadam. When I returned my legs were useless. We captured one part of Ključ, but 130 �we had to retreat. However I survived that too, probably because I was young, and my wounds healed quick and I also got some shoes. While I was in 4th battalion we were stationed on Gučo mountain. It was some old monastery, from where we used to organize ambushes. We would sit in ambush and wait for an enemy convoy, infantry or vehicles and we wait for the right moment to attack. The only supplies we could get were from the enemy: food, ammunition and clothes. No one supplied us; we had to do it ourselves. One night was really cold, and we were waiting in the ambush the whole night, but no one came. When we started retreating, I couldn’t move. I had frostbites and when we wormed ourselves, we had horrible pains. I simply couldn’t believe it. Others also had frostbites. Nevertheless, we survived that too. After that I was ambulance officer of the 11th brigade. I would like to tell you about the attack on Travnik. We came from Kozara to Zenica and Travnik, where we spent about six months. There were battles in Hankupanje, Musovača, wherever we could attack, or were attacked. We mostly attacked at night, but they sometimes attacked us at day light. We attacked Travnik for two days. Second day we were stationed on some hill, and since I was ambulance officer, we were a bit isolated. Brigades ambulance was there, brigade’s physician and pharmacist. A few nurses were also with us. When the daylight came, a part of the Travnik was liberated, so we came down to see the situation, how battle was progressing. I can’t remember any more who was with me: my deputy was with me, someone from the brigade’s headquarters, some people who were carrying the wounded. Suddenly I spotted two of our combatants staggering down the road, it was a road, with macadam, not a street. I run towards them, to help them, but someone stopped me. He said: “No! They were shot.” I couldn’t understand how could they be shot, they are our comrades. A few partisans surrounded them. Why were they shot!? A commander of a battalion has ordered a courier to shoot them, but he refused, so the commander shot them. And why? Partisans were highly moral. They were moral in relations between men and women, but they were also moral when it came to the private property. Although we had nothing, absolutely nothing. We would lie in the orchard starving, but we wouldn’t pick a plum or an apple, until the owner would come and told us: “Here, take some.” These two youngsters went into some shad and took some mirrors and some combs. The one of the locals, who was also a commander of another unit, to show to everyone that we stick to our principles, shot them. I started to cry to sob. They were only nineteen, like me. And they are lying there, and I cannot help them. They are not dead they are still staggering. Then their commander came, Đuro Milinović, whom I known from brigade, with a schmeisser in his hands, with blood red eyes, asked: “Who is the bandit that did this?” Others approached him to calm him down, to prevent one more evil. That was so difficult for me, besides all of those physical hardships; this mental burden haunted me for a long time. I couldn’t accept or understand that someone could do something like that for such a tiny offense. Regardless of the moral or lack of moral. 131 �We fought in Croatia at the end of the war. We were advancing towards Split when Italy capitulated, and we reached Vrlika, not Split, but we could get some clothing and food. During the entire war we were always going somewhere. You can’t believe where we went. When we left Split, we came back to Podgrmečje from Dalmatia. Podgrmečje and Kozara was our base. And combatants from Kozara didn’t want to leave Kozara for some time. They were bonded to Kozara, but when we had to move to Travnik, that was the first time they had left Kozara. That was in 1945, when we advanced to Zagreb. However our 4th division didn’t advance towards Zagreb, but went straight to Karlovac. We suffered heavy casualties there. Battle for Karlovac lasted for two or three days. We liberated Karlovac and headed for Zagreb. We came all the way to the Sveta Nedelja, but by that time Zagreb was already liberated, on May 9th ’45. I don’t know. Maybe it was May 10th, but probably 9th, because that day is celebrated as the day of liberation. From there we advanced to Celje. How and why, I can’t tell you. That was the strategy. We came near Celje, to Reichenburg. How it is called today, I don’t know, I never asked after that. Now it has some other name. Brigade’s headquarters was stationed there, and I was with the headquarters, and we rested there, there were no more battles, we recuperated a bit. We also had beer, for those who drank beer. There was a brewery. Suddenly – move on: Split – Šibenik – Zadar. English are disembarking and we went there so they don’t disembark. That was amazing how we moved from one part of the country to the other, and that country was not small as this one today. And so we moved to the coast, mostly on foot, but we travelled by train for a bit, on the Una railroad, to Knin. We were reassigned from there. My brigade went to Šibenik. That’s the first time I saw the sea. I grew up by river Una, which is rapid, deep and cold. When I saw the sea, I was afraid to go in to the water, when I just imagined how wide and deep it is. I had some nice moments in Šibenik. We were stationed in a hotel for a month and a half. From there we went to Serbia, again on foot. There was our permanent camp. And so we entered Valjevo, as I suppose the other brigades did. We had about two hours to get ready, and to stand in line. The brigade’s headquarters was in front, riding on horses, and I was with them on my white horse. During the war I had a horse and a blanket for sleeping. We ceremonially entered Valjevo, and we were welcomed with ovations, eith applause, with delight. Then we were assigned to households. I was an officer – I earned the rank of sergeant in ’43, and I was promoted in ’44, when they started giving ranks. We were accommodated in rooms. I usually went each day to work at the ambulance station, our brigade’s ambulance station. We mostly had lightly wounded, convalescents and some patients. I also got married in Valjevo. We had our wedding in Valjevo, and since my husband had to go to Niš, I went with him. For a short period we lived in both Valjevo and Niš. Then he was assigned to duty in Zaječar and I followed him. We came to Zaječar on May 6th, on St. George’s day. I left the army when I gave birth to my son in Jun. And so I was demobilised. I was imposed a lifestyle in Zaječar that didn’t suit me. I was 21 when I had my son. I had to work with youth, in the city, and I was constantly on the move. Then I joined the army again. Then I started working 132 �in Zaječar, after that I moved to Kragujevac, Mostar, Titograd, Tuzla. From Tuzla I moved to Belgrade. I was no longer in medical corps during that period, I worked in administration: division, army corps, army, depending on the situation. I was working in political department of the 1st army in Belgrade. As a women combatant since 1942 I was entitled to reduced service years, and so I could start my pension after 22 years of service. I had three kids and I needed my pension. I asked to go to the retirement in Belgrade, with a rank of major. When it comes to the attitude of our state to NOB I can say only the worst. For our state there is no NOB, we do not exist, supreme commander doesn’t exist, everything we created doesn’t exist. That’s horrible, that’s degrading, not for me, but for this country. And the people? They are not better. If the people was any better, the state could not act this way. 133 �Abbreviations AFŽ – Women Anti-fascist Front AVNOJ – Anti-fascist Counsel of Peoples Liberation of Yugoslavia APV – Autonomous Region Vojvodina CK – Central Committee CO – Central Board FNRJ – Federative Peoples Republic of Yugoslavia GO – City Board/Head Board GIO NS APV – Head Executive Board of People’s Assembly of Autonomous Region Vojvodina IO – Executive Board JNA – Yugoslav People’s Army KPJ – Communist Party of Yugoslavia MK – Local Committee MO – Local Board MDSŽ/MDFŽ – International Democratic Union of Women/International Democratic Federation of Women NOO – People’s Liberation Board NOB – People’s Liberation Struggle NOP – People’s Liberation Movement NOV - People’s Liberation Army OK – District Committee OMPOK – Cultural-economical youth movement OO – District Board ONOO – District People’s Liberation Board PK KPJ za Vojvodinu – Regional Committee of Communist Party of Yugoslavia for Vojvodina PO – Regional Board SK – County Committee SKJ – Communist League of Yugoslavia SKS – Communist League of Serbia SO – County Board SBOTIC – Union of Banking, Insurance, Trading and Industrial Clerks SSRNJ – Socialist League of Yugoslav Working People SSSR – Union of Soviet Socialist Republics URSSJ – United Worker’s Union League of Yugoslavia USAOJ – United League of Anti-fascist Youth of Yugoslavia 134 �Communist Party of Yugoslavia (KPJ) Socialist Worker’s Party of Yugoslavia (of Communists) was founded in 1919. Secretariat of Women Socialist (of Communists) was created at the Socialist Worker’s Party of Yugoslavia (of Communists) – SRPJ(k) congress, with a task to propagate equality between man and women, regardless of their avocation, nation or creed, with a strong accent on a right to vote, for both men and women, after the age of eighteen. Secretariat of Women Socialist (of Communists) wasn’t a standalone institution, but a part of Socialist Worker’s Party of Yugoslavia (of Communists). During 1919 a network of communist women’s movement is formed in Vojvodina: Novi Sad, Sombor, Pančevo, Petrovgrad (Zrenjanin), Subotica, Vršac. Socialist Worker’s Party of Yugoslavia (of Communists) – SRPJ(k) changed its name to Communist Party of Yugoslavia – KPJ, on the Second Congress in Vukovar, in 1920. Women’s Conference for women members of Communist Party was held in Novi Sad in 1920, when eighty women participated. There were sections of communist women in Vojvodina in Novi Sad, Temerin, Subotica, Petrovgrad (Zrenjanin), Melenci, Čuruk, Kisač etc. 4-th Regional Conference of KPJ in Vojvodina was held in 1940. It specifically stressed a need for a larger involvement of women in KPJ. Active participants included Sonja Marinković, Gordana Ivačković and Judita Alargić. Sonja Marinković and Gordana Ivačković were chosen as members of PK KPJ for Vojvodina. Gordana Ivačković was also chosen as an only women delegate for the Fifth Land’s Conference of KPJ. At the Fifth Land’s Conference of KPJ (1940) “the women question” was an individual subject, but was recognized as an integral part of the working class struggle. However, there were specific demands concerning women, from the field of political rights (a right to vote), labour rights (same work and same wages as men, abolishment of the night shifts for women, paid maternity leave), against prostitution and double standards, children rights, legal indentation of martial and extramarital children. Josip Broz Tito (1892-1980) The main political figure of Socialist Yugoslavia. His biography is also the most important entry in the history of KPJ/SKJ (he was its chief since 1937), Peoples Liberation Struggle and building of Socialist Yugoslavia. He was the chief of KPJ/SKJ, Prime Minister of FNRJ and Minister of People’s Defence, Marshal of Yugoslavia, Head Chief of Armed Forces, the most significant figure of the Non-Aligned Movement. During the People’s Liberation Struggle, People’s Liberation Boards were formed in liberated regions – the seeds of the future socialist government. They were founded based on the document that was issued by the General Staff of the People’s Liberation Army in 1942 – “Missions and Organization of the People’s Liberation Boards in Liberated Regions”, and also based upon “Orders for Election of People’s Liberation Boards”, which was written by the Head Chief of the People’s Liberation Army – 135 �Josip Broz Tito. It was explicitly stressed that the election of men and women into these boards should be equal. During the World War II women often participated as members (or chiefs) of health, education or social commissions, and also agricultural commissions. Cultural-educational boards had a major significance, for they organized lectures, amateur theatre, instrumental performances, and literacy courses (especially for women). Wall newspapers were very popular. 8-th of March was also celebrated. Women used to work in “partisan workshops” too, and usually they were in charge of the sartorial workshops. Rеgional Committee of KPJ for Vojvodina made a resolution in 1942, to found a People’s Liberation Board for Vojvodina and start magazine Free Vojvodina. County Territorial and administrative unit of socio-political system, a form of local selfmanagement. There were 25 counties in Vojvodina, and independent from them were cities: Novi Sad, Subotica and Zrenjanin (Statute of AP Vojvodina 1953.). Counties were abolished in 1960. SKOJ and USAOJ SKOJ – Young Communist League of Yugoslavia was founded in 1919. It was an organization of the young communist under the direct supervision and command of the KPJ. The Fifth Regional SKOJ Conference was held in 1940. The participants, among others, were: Sonja Marinković, Stanka Munćan, Jelisaveta Petrov-Beba, Lidija Aldan, Olga Radišić, Rosa Vilić-Nada. Jelisaveta Petrov-Beba was only women elected as a member of Regional SKOJ Comittee. USAOJ – United League of Anti-fascist Youth of Yugoslavia, formed during the NOB, was an organisation that included the youth that were against fascism. Organisation changed its name to People’s Youth of Yugoslavia in 1946. Since 1948, SKOJ was the most elite part of the USAOJ. In 1944 the youth movement presented very important anti-fascist force, for there was 107.800 members of SKOJ and 70.000 members of USAOJ, which included a large number of women members. Local conferences of the United League of Anti-fascist Youth of Vojvodina (USAOV) for Eastern and Western Srem were held in 1944. The First Congress of Anti-fascist Youth of Vojvodina was held in Novi Sad on 27-30 December 1944. People’s Front of Yugoslavia was an organization whose members were fighting for “full realization of rights to work, right to rest, social and pension insurance, healthcare right...” In 1945, the organisation was taking care of war victims and advocated full and equal participation of women in all aspects of life and labour. People’s Front was an umbrella organisation for other front-like organisations: League of 136 �Trade Unions, SKOJ, AFŽ... The organization changed its social function and name to Socialist League of the Working People (SSRN), during the 4-th Congress of People’s Front in 1953. According to the Statute of the SSRN Trade Union and youth organizations are working autonomously, but AFŽ is not. Special commissions are to be formed for work with women, based in the SSRN. People’s Assembly of FNRJ passed a law considering Five year plan of development of Yugoslav people’s economy (1947-1951.) Five year plan was designed accordingly with Soviet five year development plans. The purpose of this plan was to develop industry and centralize the accumulation in order to create an independent Yugoslav economy. The focus was on heavy industry, and intensive development of Bosnia & Herzegovina, Montenegro and Macedonia were planned. 137 �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Knjige Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context M Knjiga Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Partizanke : žene u Narodnooslobodilačkoj borbi Subject The topic of the resource Narodnooslobodilačka borba Creator An entity primarily responsible for making the resource urednici Daško Milinović i Zoran Petakov Source A related resource from which the described resource is derived web Publisher An entity responsible for making the resource available Cenzura, Novi Sad Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2011 Rights Information about rights held in and over the resource Cenzura, Novi Sad Language A language of the resource SRP Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 44-M Coverage The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant 137 str. AFŽ Jugoslavija narodna herojka Narodnooslobodilačka borba Vojvodina http://afzarhiv.org/files/original/7097de5ed2effaed4e68a08654b451da.pdf 336c499cc6cd705e6008d7f6544d9833 PDF Text Text �Nakladnik: Savez antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske Za nakladnika: Ratko Maričić, dipl. iur. Urednik: Saša Ščapec, mag. oec. Recenzent: Nataša Mataušić, prof. pov. Lektor i korektor: mr. sc. Miroslav Kirinčić 2 Grafička priprema i dizajn: Mario Šimunković, univ. bacc. oec. studeni 2013. godine Naklada: 500 primjeraka Ova publikacija financirana je uz potporu Ministarstva Branitelja CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 859123. ISBN 978-953-7587-14-7 �Sadržaj: Uvod / 6 Aktivnost žena u razdoblju do Drugog svjetskog rata / 6 Žene u sindikatima / 10 Žene u kulturno-prosvjetnim organizacijama / 14 Napredni ženski tisak / 17 Žene u Narodnosolobodilačkoj borbi / 20 Rajka Baković / 32 Olga Ban / 34 Anka Berus / 36 Persa Bosanac / 38 Anka Butorac / 40 Nada Dimić / 42 Kata Dumbović - Kovačić Mati / 44 Ljubica Gerovac / 46 Savka Javorina Saša / 48 Milanka Kljajić / 50 Dragica Končar / 52 Milka Kufrin / 54 Sofija Marinković Sonja / 56 Anka Pađ en / 58 Kata Pejnović / 60 Smilja Pokrajac / 62 Ivanka Trohar / 64 Marija Vidović Abesinka / 66 Literatura / 70 3 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Knjige Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context M Knjiga Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Partizanke Hrvatske u Narodnooslobodilačkoj borbi Subject The topic of the resource Narodnooslobodilačka borba Creator An entity primarily responsible for making the resource urednik Saša Ščapec Source A related resource from which the described resource is derived web Publisher An entity responsible for making the resource available Savez antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2013 Rights Information about rights held in and over the resource Savez antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske Language A language of the resource HR Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 43-M Coverage The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant 71 str. Hrvatska Narodnooslobodilačka borba NOB partizanke ženski pokreti http://afzarhiv.org/files/original/43d0baa6f64e582272f6f63724313065.PDF f76bc18d984614ed2138488041e5674e PDF Text Text       O društvenom položaju žene u Bosni i Hercegovini 1942.­1945.     «ABOUT THE SOCIAL POSITION OF WOMEN IN BOSNIA AND HERZEGOVINA   1942­1953»     by Vera Katz   Source: Contributions (Prilozi), issue: 40 / 2011, pages: 135­155, on www.ceeol.com.       The following ad supports maintaining our C.E.E.O.L. service      �Vera Katz, O društvenom položaju žene u Bosni i Hercegovini 1942.-1953. Prilozi, 40, Sarajevo, 2011, str. 135-155. UDK: 316.662-055.2 ( 497.6 ) “1942/1953” Izvorni naučni rad O DRUŠTVENOM POLOŽAJU ŽENE U BOSNI I HERCEGOVINI 1942.-1953. Vera Katz Institut za istoriju, Sarajevo, Bosna i Hercegovina Apstrakt: U radu su razmatrani osnovni pokazatelji društvenog položaja žene u Bosni i Hercegovini u razdoblju od Drugog svjetskog rata do ukidanja Antifašističkog fronta žena. Tijekom naznačenog vremena kreirao se identitet žene u socijalizmu, prvo ratnim partijskim odlukama, a nakon oslobođenja ustavnim i zakonskim rješenjima koji su bitno izmijenili društveni položaj žene na razini političkih, socijalnih, radnih, bračnih i ostalih prava. Ključne riječi: Bosna i Hercegovina, žena, socijalizam. Abstract: This paper considers the basic signs of the social position of women in Bosnia and Herzegovina in the period of the Second World War until the abolishment of the Antifascist Women’s Front. A new identity of women in socialism was created during the marked time frame, first by Party war decisions, and after the Liberation by constitutional and legal acts which significantly changed the social position of women on the level of political, social, work, marital and other rights. Key worlds: Bosnia and Herzegovina, women, socialism. Sedamdesetih godina 20. stoljeća zapadnoeuropska i američka društvena znanost izgradila je pojmovne kategorije i teorijske varijante za razvoj “ženskih studija”, dajući im adekvatan značaj i institucionalnu formu. O najvažnijim teorijskim aspek135 Prilozi 40 Finalni print poslije korektura.indd 135 5.12.2011 10:28:22 �Access via CEEOL NL Germany Vera Katz, O društvenom položaju žene u Bosni i Hercegovini 1942.-1953. Prilozi, 40, Sarajevo, 2011, str. 135-155. tima historije žena i ženskih studija pregledno nudi rad Dubravke Peić Čaldarević,1 u kojem se analiziraju različita mišljenja o podrijetlu, obilježjima i razvoju historije žena, zatim vrlo bitno razlikovno određenje pojmova spola i roda, ali i važnosti ženskih studija prema orijentaciji ka socijalnoj historiji uz napomenu o potrebi reinterpretacije povijesnih izvora i važnosti oralne historije kao sredstva otkrivanja ženskih emocija. Od analiziranih brojnih autorskih imena i njihovih pogleda na historiju žena, iz studije Dubravke Peić Čaldarević za ovu priliku prenosimo mišljenje Mirjane Gross: “Za razliku od zapadnoeuropskih historičarki-feministkinja G. Bock i G. Lerner, koje u svojim razmatranjima, a posebice terminologiji, dolaze gotovo do samih granica racionalnog, M. Gross u procjenama ženskog historijskog i historiografskog iskustva, iako ih prihvaća kao neminovnost, dosljedno inzistira na strogoj, hladnoj, znanstvenoj objektivnosti. Govoreći o socijalnim aspektima ženske povijesti, ističe da je ona pri svom nastanku najveći poticaj dobila za vrijeme društvenih previranja 1968. godine u Europi, dok su na njezin razvoj u SAD posebice utjecale društvene mijene uzrokovane vijetnamskim ratom. U oba slučaja ‘na povijesnu pozornicu’ odjednom stupaju ‘marginalne grupe, disidenti, etničke manjine, žene’, odnosno ‘svi oni drugi čije postojanje etablirane društvene znanosti i elitne znanstvene ustanove nisu smatrale predmetom interesa’, a od tada ih počinju istraživati u okviru antropološki usmjerene historije svakodnevice. (...)”.2 U okviru konkretnih povijesnih istraživanja društvenih struktura potrebno je uputiti na kompleksne studije Lydie Sklevicky,3 Vere Gudac Dodić,4 gdje se mogu pronaći imena i ostalih autora koji su se bavili ovom problematikom. U bosanskohercegovačkoj historiografiji pionirski poduhvat o ovoj temi napravljen je radom o emancipaciji muslimanske žene.5 Također, potrebno je napomenuti da su se sedamdesetih godina prošlog stoljeća u jugoslavenskoj historiografiji pojavljivale monografije posvećene ženama, a sukladno onovremenoj ideološkoj orijentaciji bile su posvećene učesnicama Narodnooslo- Dubravka Peić Čaldarević, “Teorijski aspekti historije žena i ženskih studija”, RADOVI, Vol. 29, Zagreb: Zavod za hrvatsku povijest, 1996, 273- 287. 1 2 Isto, 285. Lydia Sklevicky, “Karakteristike organiziranog djelovanja žena u Jugoslaviji u razdoblju do drugog svjetskog rata”, Polja 308, Novi Sad: 1984; Ista, “Žene i moć – povijesna geneza jednog interesa”, Polja 309, Novi Sad: 1984; Ista, Konji, žene i ratovi, Zagreb: 1996. 3 Vera Gudac Dodić, “Položaj žene u Srbiji”, u: Žene i deca – Srbija u modernizacijskim procesima XIX i XX veka (4). Beograd: Biblioteka Helsinške SVESKE br. 23, 33-130. 4 Senija Milišić, “O pitanju emancipacije muslimanske žene u Bosni i Hercegovini”, Prilozi 28, Sarajevo: Institut za istoriju, 1999, 225-241. 5 136 Prilozi 40 Finalni print poslije korektura.indd 136 5.12.2011 10:28:22 �Vera Katz, O društvenom položaju žene u Bosni i Hercegovini 1942.-1953. Prilozi, 40, Sarajevo, 2011, str. 135-155. bodilačkog rata.6 Međutim, poslije izdavanja ovih djela nastupila je dugačka pauza u nastavku istraživanja, a nedostatak interesa za ženske teme kod suvremene generacije povjesničara oba spola učinio je nenadoknadiv zaostatak posebice u Bosni i Hercegovini. Nakon upoznavanja s dijelom literature u kojoj su ponuđeni aspekti podrijetla, obilježja i razvoja historije žena, definicije osnovnih pojmova spola i roda, razvoja ženskih studija, orijentacija ka socijalnoj historiji, empirijski pokazatelji na konkretnim društvima i sličnom, ovaj rad nudi pregled osnovnih partijskih odluka, ustavnih i zakonskih akata prema kojima su ženama u Bosni i Hercegovini regulirana pitanja pravnog položaja, zatim školovanja, obrazovanja, radne aktivnosti, položaja u braku i porodici, zdravstvenog osiguranja, te participacije u političkom životu. *** Nakon Drugog svjetskog rata pravni, politički i društveni položaj žene u Jugoslaviji/Bosni i Hercegovini potpuno je promijenjen u odnosu na razdoblje Kraljevine Jugoslavije. Agitacija za žensko pravo glasa bila je tridesetih godina 20. stoljeća vrlo aktualno političko pitanje, ali je izostalo njegovo uvrštavanje u Ustav Kraljevine Jugoslavije 1931. godine, mada je bilo nagoviješteno Ustavom iz 1921., kada je biračko pravo garantirano svakom građaninu koji je navršio 21 godinu života, a za žene je tada rečeno da će se zakonom riješiti pravo glasa za žene. Prema tome, žene Jugoslavije morale su pričekati završetak Drugog svjetskog rata da bi dobile mogućnost izlaska na izbore. Od tada započinje formuliranje njihove društvene uloge u socijalizmu promoviranjem putem ustavnih i zakonskih propisa iz kojeg su slijedile promjene na razini političkih, društvenih, obiteljskih i ostalih prava žene. Na različite načine promicana je društvena uloga žene preko koncepta drugarice – radnice – domaćice s ciljem kreiranja identiteta žene u socijalizmu. Pozivajući se na tekovine narodnooslobodilačke borbe, neposredno nakon oslobođenja nastojalo se ustavnim, zakonskim i različitim normativnim aktima stvoriti garancije ravnopravnosti među spolovima, a koliko je komunistička vlast učinila suštinskih pomaka u emancipiranosti rodne ravnopravnosti u prvom desetljeću nakon rata ostaje predmetom istraživanja u Bosni i Hercegovini. Drugačiji odnos prema statusu žene u društvu započeo je još tijekom Drugog svjetskog rata u pravcu realiziranja usvojenih stavova iz međuratnog razdoblja ilegalnog djelovanja Komunističke partije Jugoslavije (KPJ), kada se načelno odredila i prema ovom pitanju u smislu rodne ravnopravnosti. “Istorija Drugog svetskog rata Mila Beoković, Žene heroji. Sarajevo: 1967; Borbeni put žena Jugoslavije, Beograd: 1978; Jovanka Kecman, Žene Jugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama 19181941. Beograd: 1978. 6 137 Prilozi 40 Finalni print poslije korektura.indd 137 5.12.2011 10:28:22 �Vera Katz, O društvenom položaju žene u Bosni i Hercegovini 1942.-1953. Prilozi, 40, Sarajevo, 2011, str. 135-155. u Jugoslaviji možda je najfascinantniji primer kako je relativno mala grupa komunista uspela da temeljnim radom na terenu i u ratnim uslovima, a za vrlo kratko vreme, ubedi velike mase žena da potpomognu partizanski rat, kako bi posle rata dobile nova prava. Program je u potpunosti uspeo, toliko da je žensko političko organizovanje već posle nekoliko godina postalo opasnost za komuniste, i AFŽ je rasformiran. Posle toga, ideološki obrat je preživeo neobičnu kombinaciju potrošačkog i patrijarhalnog modela nametnutog ženama, ali dobar deo obećanih prava je preživeo”.7 Mada su vojni zadaci bili prioritetni tijekom narodnooslobodilačkog rata, KPJ je izuzetnu važnost pridavala stvaranju masovnih organizacija narodnofrontovskog karaktera. U okviru narodnofrontovskog pridobijanja “širokih narodnih masa” Partija je nastojala privući žene i omladinu i organizacijski ih usmjeravati. Tako je već krajem 1942. godine na prostoru Bihaćke republike za samo devet dana nakon Prvog zasjedanja AVNOJ-a održana u Bosanskom Petrovcu Prva zemaljska konferencija Antifašističkog fronta žena (AFŽ). Da je objedinjavanje ove organizacije na jugoslavenskoj razini bilo pod neposrednim rukovodstvom najvišeg partijskog tijela vidljivo je iz Direktivnog pisma CK KPJ o zadacima AFŽ-a, od 2. novembra 1942.8, kojim se svim partijskim organizacijama pojasnila uloga AFŽ-a. Ovo direktivno pismo došlo je nakon saznanja da u mnogim partijskim organizacijama nije u potpunosti shvaćen značaj AFŽ-a u smislu potpore partizanskim jedinicama. Stoga je bilo potrebno naglasiti bitnu ulogu žene u ratu, te da one ne smiju u svojoj djelatnosti ostati ograničene samo na AFŽ, već da u borbi za svoja prava moraju biti izravno zastupljene i u narodnooslobodilačkim odborima, čime bi uzele učešće u “izgradnji narodne demokratije”. Centralni komitet KPJ (CKKPJ) definirao je karakter ove organizacije na sljedeći način: “Antifašistički Front Žena je vanpartijska široka masovna organizacija svih antifašistički raspoloženih žena. Kao takva, ona je pod uticajem naše Partije, i partijske organizacije su dužne, ostavljajući joj samostalnost i punu inicijativu u radu, pružiti svestranu pomoć. Kontrola i pomoć AFŽ-a ne sme se shvatiti kao komesarska uloga naših odgovornih partijki, već kao stvarna pomoć u okupljanju svih žena u borbi protiv fašizma i kao obezbeđenje naše pravilne linije na tome sektoru partijskog rada”.9 Cilj direktivnog pisma bio je pojašnjenje uloge ove masovne organizacije u ostvarivanju povezanosti između partijskih organizacija, vojske i novoformiranih organa vlasti s narodom “na terenu”. U partijskim direktivama javno je definirana kao izvanpartijska organizacija, a u smjernicama za daljnji rad posebno se 7 Svetlana Slapšek, Ženske ikone XX veka. Beograd: Biblioteka XX vek, 2001, 34. AVNOJ i revolucija. Tematska zbirka dokumenata 1941-1945. (pr.) Slobodan Nešović i Branko Petranović, Beograd: Narodna knjiga, 1983, 275-276. 8 9 Isto, 275. 138 Prilozi 40 Finalni print poslije korektura.indd 138 5.12.2011 10:28:22 �Vera Katz, O društvenom položaju žene u Bosni i Hercegovini 1942.-1953. Prilozi, 40, Sarajevo, 2011, str. 135-155. isticala veza partijskih foruma sa vojnim jedinicama, a unutar te veze partijke (žene – članice KPJ) bile su odgovorne za povezivanje sa ženama u vojsci ili u sanitetu, ali i sa onima koje su ostale u svojim domovima. Prema tome, AFŽ je bio pod potpunom kontrolom Partije, kao i sve ostale narodnofrontovske organizacije. Potreba za koordiniranjem zadataka između partijskih organizacija i AFŽ-a bilo je u prvom redu pitanje kampanje za snabdijevanje partizanske vojske hranom, odjećom i obućom. Osim AFŽ-a, partijske organizacije morale su angažirati “sve” narodnooslobodilačke odbore kao i “sve” simpatizere da bi se stvorila široka pozadina iz koje bi se osiguralo snabdijevanje partizanskih jedinica. Da bi se potaknuo rad odbora AFŽ-a i razbili otpori komunista protiv ove organizacije, KPJ je odabrala partijke i poslala ih na konkretne akcije, što su bili i njihovi partijski zadaci. Sazivanje Zemaljske konferencije AFŽ-a proteklo je prema partijskim uputama. Direktivnim pismom CKKPJ bilo je naloženo da partijska rukovodstva vode računa o pravilnom izboru delegata i da oni predstavljaju pokrajinske, oblasne, okružne, sreske, općinske i mjesne odbore. Umrežavanje ove organizacije trebalo je urediti na sljedeći način: “U svim selima i gradovima stvarati organizacije AFŽ-a i nastojati na povezivanju jednih s drugima, tj. centralizovati u sreskom, oblasnom, pokrajinskom itd. opsegu. Izolovanost jednih od drugih u dosadašnjem radu štetno se odrazila u inicijativi i međusobnom takmičenju na izvršenju postavljenih zadataka”.10 O važnosti ove ženske organizacije u ratu ukazuje i činjenica da je na Prvoj zemaljskoj konferenciji AFŽ-a govorio Josip Broz Tito 5. 12. 1942. godine u Bosanskom Petrovcu “(...) ističući da Antifašistički front žena postoji odavno, ali da je danas dobio organizacionu formu, i da je jedna od organizacija koja je ponikla ‘odozdo’. AFŽ je nazvao ‘desnom rukom Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja’ i najvećom snagom u pozadini”.11 Partijskim direktivama davane su smjernice za rad ove antifašističke organizacije, a govorima najviših partijskih funkcionera iskazivana je važnost njenog postojanja, isticani su značajni uspjesi u radu, ali i nedostaci koje je trebalo popraviti. Stalnim stavljanjem naglaska da su antifašističke organizacije nastale “odozdo”, iz naroda, nastojalo se stvoriti javno mnijenje o širokoj podršci “narodnih masa” partizanskom pokretu. U odnosu na brojne obveze u vojsci i u civilstvu, učešće žena u političkim tijelima nije adekvatno pratilo stupanj njihove angažiranosti. Učešće žena-vijećnika u radu Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ-a) i Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine (ZAVNOBiH-a) bilo je nedovoljno u odnosu na njihovu zastupljenost u vojsci. Prema nekim, mada nepouzdanim pokazateljima, u Narodnooslobodilačkoj vojsci (NOV-u) bilo je angažirano 10 Isto, 275-276. 11 Isto, 276. 139 Prilozi 40 Finalni print poslije korektura.indd 139 5.12.2011 10:28:22 �Vera Katz, O društvenom položaju žene u Bosni i Hercegovini 1942.-1953. Prilozi, 40, Sarajevo, 2011, str. 135-155. oko 100.000 žena.12 Međutim, od 247 vijećnika na Prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a (25.-26.11.1943. u Mrkonjić Gradu) bile su samo 4 žene ili 0,61%.13 Na istom zasjedanju izabrana je lista vijećnika AVNOJ-a iz Bosne i Hercegovine , ali od 103 vijećnika i njihova zamjenika nije bilo na popisu nijedne žene. Također, u Prezidijum ZAVNOBiH-a nije bila izabrana nijedna žena. Na Prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a skupu se obratila Rada Vranješević u ime AFŽ-a ističući zalaganje, ali i uspjehe ove organizacije. Na Drugom zasjedanju (30.6. - 1.7.1944. u Sanskom Mostu) uočen je napredak, tako da su od 23 predložena nova vijećnika bile i tri žene, te ih je tada bilo ukupno sedam u odnosu na 107 prisutnih vijećnika (ili 6,54%).14 Mada je zastupljenost žena u najvišim partizanskim organima vlasti tijekom rata bila marginalna, rodna ravnopravnost kao partijski programski zadatak ostvaren je na Drugom zasjedanju ZAVNOBiH-a usvajanjem Deklaracije ZAVNOBiH-a o pravima građana Bosne i Hercegovine, u kojoj je jasno iskazana: “Ravnopravnost žene s muškarcem, kako u političkom životu zemlje, tako i u svim oblastima društvene djelatnosti”,15 što je bio i formalno-pravni napredak prema ženskom pitanju. U zavnobihovskom ozračju, Danica Perović je na početku svoga govora istakla kako je u Deklaraciji Drugog zasjedanja AVNOJ-a istaknuta ravnopravnost žene sa muškarcem kao sastavnog dijela prava građana, što je, prema njenim riječima, potvrdilo i prisustvo žena na Drugom zasjedanju ZAVNOBiH-a. Međutim, bez obzira na pozitivne ocjene Partije o AFŽu, prema mišljenju vodećih komunista, proces uključivanja žena u politički život tekao je sporo, jer se u svim akcijama/kampanjama očekivala masovnost. Tako su očekivanja najviših partijskih organa bila mnogo veća od ostvarenih rezultata. Ni na Drugom zasjedanju ZAVNOBiH-a u Predsjedništvo ovog političkog tijela nije bila izabrana nijedna žena. Nešto kasnije, situacija u vezi sa brojem žena u najvišem političkom tijelu Bosne i Hercegovine neznatno se popravila na Trećem zasjedanju ZAVNOBiH-a (26.- 28. 4. 1945. u Sarajevu), kada je broj žena na ovom zasjedanju po- Opširnije: Barbara N. Wiesinger, “Rat partizanki – žene u oružanom otporu u Jugoslaviji 1941-1945”. Sarajevo: Historijska traganja, Institut za istoriju, 2010, br. 4, 208. 12 ZAVNOBiH, dokumenti 1943-1944, knj. I, Sarajevo: IP Veselin Masleša, 1968, 58-63. (Vijećnice: Mevla Jakupović, radnica iz Tuzle; Zora Nikolić, radnica iz Sarajeva; Danica Perović, kapetan iz Banje Luke, upravnica bolnice XI divizije i Rada Vranješević, studentica, član Centralnog odbora AFŽ-a). 13 14 Isto, 174. (To su bile: Olga Marasović, Zehra Muidović, Soja Ćopić). 15 Isto, 234. 140 Prilozi 40 Finalni print poslije korektura.indd 140 5.12.2011 10:28:22 �Vera Katz, O društvenom položaju žene u Bosni i Hercegovini 1942.-1953. Prilozi, 40, Sarajevo, 2011, str. 135-155. većan na deset (ili 6,45%) u odnosu na 155 prisutnih vijećnika,16 ali u sastavu Prve vlade Bosne i Hercegovine nijedna žena nije dobila resornu poziciju. Završetkom rata Centralni komitet KPJ i dalje je pokazivao veliki interes za Antifašistički front žena. Od 17. do 19. 6. 1945. godine održan je Kongres AFŽ-a u Beogradu. Mada je prema formi ovaj Kongres imao manifestacijski karakter, on je nanovo javno odbacio sumnje u jednom dijelu partijskih kadrova o cjelishodnosti ove organizacije nakon rata. Komunistička partija tražila je od svih partijskih kadrova suzbijanje sektaštva prema primanju žena u Partiju, dalje iskazivanje interesa i razumijevanje za AFŽ, zatim tretiranje ove organizacije kao svoje “transmisije” u radu sa ženama i gledanje kao na dio Narodnog fronta Jugoslavije (NFJ) u povezivanju sa Partijom preko rukovodećih kadrova na svim razinama. Od partijskih kadrova tražilo se zalaganje, ali i napori da se AFŽ ne pretvori u malobrojnu izoliranu feminističku organizaciju,17 jer je prema socijalističkim načelima “feminizam” izjednačen sa “građanskim” kao denuncijantskim pojmom u odnosu na proletarijat o kojem su govorili komunisti. U partijskim dokumentima češće se upotrebljavao pojam “malograđanski” za sve ono što je podsjećalo na predratnu ili zapadnoeuropsku parlamentarnu demokraciju. Programski, Komunistička partija predstavljala je ženu u liku drugarice, radnice-udarnice, dobre majke i domaćice. Za tako kompleksnu ulogu žene u izgradnji “narodne demokratije” bila je potrebna pomoć različitih društvenih struktura, jer je Kongres od žena zahtijevao puno veće zalaganje nego u vrijeme rata. Angažman na novim političkim, gospodarskim, socijalnim i drugim zadacima Partija je projicirala uključivanjem preostalog dijela ženske populacije koja još nije bila “organizovana”. Programski ciljevi AFŽ-a bili su sadržaj Direktive Centralnog komiteta Komunističke partije Jugoslavije o AFŽ, od 23. oktobra 1945. godine,18 u kojoj su uglavnom ponovljene iste smjernice o radu ove organizacije kao i u Direktivnom pismu iz 1942. godine. Razlika je bila u tome što je ova iz 1945. govorila o mirnodopskim uvjetima života, novim zadacima obnove zemlje i ostvarenim pravima žene pozivanjem na tekovine narodnooslobodilačke borbe koja im je ta prava i omoZAVNOBiH, dokumenti 1945, knj. II. Sarajevo: IP Veselin Masleša, 1968, 506-511. (To su bile: Soja Ćopić, seljanka iz Hašana, Bosanska Krupa, predsjednica Oblasnog odbora AFŽ-a za Bosansku Krajinu; Mevla Jakupović, radnica iz Tuzle; Dušanka Kovačević, Banja Luka; Danica Likar, seljanka iz sreza Bosanski Novi; Olga Marasović, diplomirana pravnica iz Bijeljine; Zehra Muidović, diplomirana pravnica iz Sarajeva; Zora Nikolić, radnica iz Sarajeva; Ruža Oljača iz Banje Luke; Danica Perović, kapetan iz Banje Luke, upravnica bolnice XI divizije i Lepa Perović, iz Banje Luke). 16 17 AVNOJ i revolucija, 823. 18 Isto, 822. 141 Prilozi 40 Finalni print poslije korektura.indd 141 5.12.2011 10:28:22 �Vera Katz, O društvenom položaju žene u Bosni i Hercegovini 1942.-1953. Prilozi, 40, Sarajevo, 2011, str. 135-155. gućila. Prema tome, obraćanje ženama bilo je prije svega sa ideološke i političke pozicije i kada se obraćalo ženama izravno ili AFŽ-u, kao organizaciji koja ih je predstavljala. Snažno se njegovalo sjećanje na hrabre žene pripadnice narodnooslobodilačke vojske. “Partizanke su se, prihvatajući pojam jednakosti u najrudimentarnijem obliku, odrekle normalnog ‘ženskog’ života, i prihvatile rizik smrti, ranjavanja, zarobljavanja i mučenja, dakle ekstremni muški tretman – da i ne govorimo o nomadstvu, nedostatku osnovne higijene i intimnosti, bolestima i psihičkim problemima, i to ne samo sa neprijateljem. Ženstvenost, seksualnost, materinstvo – sve je dobrovoljno predato u ruke muškoj vlasti, na osnovu ugovora, manje ili više jasno postignutog, o budućim pravima i budućoj jednakosti u boljim životnim okolnostima. Ideja žrtvovanja je dakle ključna: prihvatiti ono najgore iz života muškarca – ratnu kulturu i mentalitet – da bi izabranice/žrtvovane obezbedile prava za sebe i za sve druge žene. Ovaj tako izrazito zahtevni i utopijski stav mogle su prihvatiti samo odlučne ili sasvim očajne feministkinje. No partizanke su bile sasvim neobrazovane, patrijarhalne, jednostavne žene sa sela. Trebalo je kod žena prvo probuditi ili samo podstaknuti patriotizam, natopiti taj patriotizam modernim feminističkim idejama koji su komunistički pokreti prihvatili, umeti prikazati ideje tako da odgovaraju različitim društvenim i kulturnim sredinama, obrazovati žene tako da one prenose nove ideje drugim ženama”.19 Sukladno tomu, “Valjalo bi napomenuti da je u Jugoslaviji za vreme Drugog svetskog rata bilo preko 100.000 žena boraca, od kojih je 25.000 poginulo, ranjeno 40.000, a 3.000 ostale su teški invalidi. Za heroje proglašeno je 90 žena. (...) tokom rata je umrlo u logorima 280.406 žena.(...) Žena nosilaca Spomenice boraca od 1941. godine bilo je 1.171”.20 Ispričane su mnoge priče o hrabrim partizankama, ženama – narodnim herojima, koje su se “rame uz rame” borile sa partizanima. Poslije Drugog svjetskog rata građen je i stereotip o partizankama-bolničarkama koje su i oružjem branile svoje ranjenike. Međutim, u mirnodopskim uvjetima nije bilo dovoljno njegovati sjećanja, trebalo je angažirati žene na novim zadacima. Pokrenute su ponovo inicijative o stvaranju seoskih i gradskih ogranaka tamo gdje još nisu postojali, odnosno nastojalo se pokriti cijelo društvo mrežom kontroliranih ženskih organizacija, ali uvijek u koordinaciji unutar Narodnog fronta i pod kontrolom Partije. U Direktivi iz 1945. se na samom početku ukazuje na ravnopravnost žena: “Po završetku rata aktivnost žena ne sme i ne može prestati. Naprotiv, tu aktivnost treba razvijati dalje i oživljavati na novim zadacima, na očuvanju i daljem razvoju tekovina narodnooslobodilačke borbe i zadobijenih prava žena (ta prava su deo tekovina narodnooslobodilačke borbe), na rešavanju krupnih zadataka političkog, pri19 Svetlana Slapšek, Ženske ikone XX veka, 207. 20 Vera Gudac Dodić, “Položaj žene u Srbiji (1945-2000)”, 34-35. 142 Prilozi 40 Finalni print poslije korektura.indd 142 5.12.2011 10:28:22 �Vera Katz, O društvenom položaju žene u Bosni i Hercegovini 1942.-1953. Prilozi, 40, Sarajevo, 2011, str. 135-155. vrednog i socijalnog karaktera u izgradnji naše zemlje”.21 U partijskim dokumentima često se kritizirao snažniji utjecaj vjerskih zajednica na žensku nego na mušku populaciju, pa je jačanje AFŽ-a bilo vrlo pogodno za realiziranje ciljeva Komunističke partije i prema ovom pitanju. Mada su komunisti od afežeovskih odbora zahtijevali znatno veću angažiranost u što kraćem vremenu i u najgorim okolnostima “Uspeh jugoslovenskog partizanskog pokreta bio je svestran: obezbeđena je ženska radna snaga u pozadini, ženska ratnička snaga na frontu, ženska radna snaga na obnovi zemlje posle rata, ženska politička snaga koja je podržavala pobedničku ideologiju”.22 Za ukupnu aktivnost bile su zadužene članice Partije u svim sektorima djelatnosti od državnog aparata do seoskih odbora kroz cijelu partijsku organizaciju od Pokrajinskog komiteta do osnovnih partijskih ćelija. Tijekom rata, a naročito nakon oslobođenja komunistička aktivnost bila je intenzivirana u pravcu “vaspitavanja” i agitaciono-propagandnog djelovanja među stanovništvom. S jedne strane, inzistiralo se na prosvjećivanju žena preko AFŽ-a, a s druge, povezivanje partijskih agitaciono-propagandnih odjeljenja sa odborima AFŽ-a, čime bi se u potpunosti usmjeravala i kontrolirala ukupna djelatnost. “Vaspitni rad sa ženama jeste jedan deo rada partijske organizacije i propagande. Agit-propagandni rad AFŽ-a ne sme se prepuštati samo odborima AFŽ-a već im partijski Agit-prop mora pružiti najnužniju pomoć, koje do sada nije bilo. Na pr. u organizovanju izbornih kampanja partijski Agit-prop dužan je da izradi i specifičan plan za agitaciju među ženama. Isto tako, popularišući zakone, potrebno je uvek promisliti kako i u kojoj formi to učiniti kod žena itd”.23 Ovaj ulomak iz spomenute Direktive na najbolji način pojašnjava odnos KPJ – AFŽ u procesu izgradnje “narodne vlasti”. Uvezivanje partijskih organizacija sa narodnofrontovskim i afežeovskim odborima imalo je za cilj stvaranje povoljnog javnog mnijenja u populariziranju komunističke vlasti. Partijske organizacije imale su veliku ulogu u animiranju AFŽ-a na selu u smislu uključivanja žena u javni društveni život s obzirom na činjenicu da je bosanskohercegovačko društvo bilo neobrazovana, agrarna i zapuštena sredina u kojoj su žene bile njen najneobrazovaniji dio. Uz zakonsku obvezu slanja ženske djece u osnovne škole nastojalo se na različite načine povećati obrazovnu razinu i starijeg dijela ženskog stanovništva. Organizirani su različiti tečajevi, a neki od njih imali su i težinu zakonske uredbe. U skladu sa velikim zadacima Prvog petogodišnjeg plana razvitka narodne privrede Narodne Republike Bosne i Hercegovine, Ministarstvo prosvjete donijelo je Uredbu o prosvjetno-domaćičkim 21 AVNOJ i revolucija, 822-823. 22 Svetlana Slapšek, Ženske ikone XX veka, 207. 23 AVNOJ i revolucija, 822-823. 143 Prilozi 40 Finalni print poslije korektura.indd 143 5.12.2011 10:28:22 �Vera Katz, O društvenom položaju žene u Bosni i Hercegovini 1942.-1953. Prilozi, 40, Sarajevo, 2011, str. 135-155. tečajevima.24 Prema ovoj Uredbi, prosvjetno-domaćičke tečajeve mogle su pohađati djevojke i žene između 16 i 45 godina života u trajanju od četiri mjeseca i sa 18 sati teoretske i praktične nastave nedjeljno. Nastavu su izvodile učiteljice osnovne škole, a stručne predmete iz higijene i poljoprivrede stručne osobe. Tečajeve su mogle organizirati različite društvene organizacije, poduzeća, ustanove i seljačke radne zadruge uz prethodno odobrenje narodnih odbora različitog ranga. Nakon polaganja završnog ispita polaznice su dobivale uvjerenje koje je potpisivalo Ministarstvo prosvjete.25 Ovakvi i slični tečajevi bili su brojni i bili cijenjeni prilikom traženja i dobivanja posla u to vrijeme. Aktivnost pojedinih odbora AFŽ-a ovisila je o broju politički angažiranih žena u njima. Elitni dio ove masovne društveno-političke organizacije činile su žene – članice KPJ pod popularnim imenom “partijke”. Na njima je bio glavni dio odgovornosti jer svaku aktivnost koju je pokretala komunistička vlast pratila je i odgovarajuća djelatnost AFŽ-a. Tijekom razdoblja od 1946. do 1953. godine, do kada je djelovao Antifašistički front žena,26 broj žena u članstvu KPJ nije pratio proces ukupnog omasovljenja partijskih organizacija. Udio žena u članstvu KPBiH (1946.-1953.)27 Godina Ukupan broj članova Broj žena članova KPJ Učešće (%) Bazni indeks (1946.=100) Lančani indeks (pret.god.=100) 1946. 1947. 1948. 1949. 1950. 1951. 20.474 29.935 52.014 54.421 63.795 81.069 4.182 5.495 9.627 9.821 10.933 13.316 20,43 18,36 18,51 18,05 17,14 16,43 100 146 254 266 312 395 100 146 174 105 117 127 Uredba o prosvjetno-domaćičkim tečajevima, Službeni list NRBiH, god. VII, br. 10, 4. 5. 1951. 24 25 Isto. Nakon ukidanja Antifašističkog fronta žena Jugoslavije 1953. godine, formiran je Savez ženskih društava Jugoslavije, koji je djelovao do 1961. godine, kada je osnovana Konferencija za društvenu aktivnost žene Jugoslavije koja je radila u okviru Socijalističkog saveza radnog naroda Jugoslavije. 26 Arhiv Bosne i Hercegovine (ABH), fond: PK KPJBiH, kut. 178/1947, dok. bez br., 15.1.1948; kut. 277/1948, dok. 5.165/III, 24.1.1949; fond: CK KPBiH, kut. 513/1950, dok. bez br., 25.1.1951, kut. 45/1951, dok. bez br., 10. 1.1952, kut. 7/14, dok. bez br., 20.2.1954. 27 144 Prilozi 40 Finalni print poslije korektura.indd 144 5.12.2011 10:28:22 �Vera Katz, O društvenom položaju žene u Bosni i Hercegovini 1942.-1953. Prilozi, 40, Sarajevo, 2011, str. 135-155. 1952. 1953. 92.949 79.167 14.475 12.190 15,57 15,40 454 387 115 85 Tablični pregled ukazuje na udio žena u članstvu KPJ u Bosni i Hercegovini, odnosno KPBiH (od 1948. godine). Mada je njihov broj zabilježio opadanje prema relevantnim pokazateljima, njihove obveze u društvu bile su kompleksnije. Prema apsolutnim pokazateljima, broj žena je rastao do kraja 1952. godine, da bi u 1953. bio zabilježen pad za 2.285, što je značajna promjena u odnosu na njihov ukupan broj. Prema relativnim pokazateljima postotak je bio u stalnom opadanju od 1946. godine (sa 20,43%) do 1953. (na 15,40%), odnosno za 5,03% tijekom naznačenog razdoblja. Ako se poređenje pravi u odnosu na 1946. kao baznu godinu (1946.=100), nije zabilježen negativni bazni indeks. Neravnomjernost kretanja udjela žena u članstvu KPJ najbolje se iskazuje metodom lančanog indeksa, kada se prate promjene u odnosu na svaku prethodnu godinu (prethodna godina=100). Oscilacije u brojnosti uočavaju se tijekom cijelog perioda. Prema lančanom indeksu, smanjenje udjela žena u odnosu na ukupno članstvo zabilježeno je 1949. (za 69), zatim 1952. (za 12) i 1953. godine (za 30 indeksnih poena). Različite vrste statističkih pokazatelja govore o smanjenju udjela žena u partijskom članstvu. Tome je doprinijelo mnogo razloga, odnosno politički, društveni i socijalni problemi su se prelomili preko ženske populacije. Za kompleksnu ulogu drugarice – radnice – majke – domaćice trebalo je puno vremena, truda i energije, odnosno bilo je teško odgovoriti na sve te uloge. Kao najčešći razlog političkoj neaktivnosti spominjao se nedostatak vremena budući da je uposlenoj ženi ostajalo malo vremena za kuću i djecu jer u siromašnom društvu nije bilo popratnih službi koje bi joj olakšale svakodnevni život kućanice i majke. Društveno-politički angažman u to vrijeme značio je dodatni neplaćeni rad, zatim utrošene brojne sate na čestim i višesatnim sastancima. Osim toga, nakon napornih ratnih godina mijenjala se i uloga partizanki – partijki. “Komplikovanost slike upotpunjuje šok povratka u civilizaciju posle pobede: ako je partizanki za vreme rata bilo suđeno da se nosi sa nasiljem, fizičkim naporima, borbenom spremnošću, svim vrstama parazita i posledicama nehigijene, pobedonosni povratak načinio ju je ranjivom. Morala je postati ‘obična žena’, što nije samo značilo blagodat higijene i ukrašavanja, već i samolišavanje zaštite oružja i ratničkoga statusa. Odjednom je na sve strane bilo psihički ugroženih bivših ratnika, siročića, drugih napaćenih žena kojima se trebalo baviti, i partizanke jednostavno više nisu imale vremena da se bave svojim posleratnim stresovima. Željni novih iskustava, pobednici su napuštali svoje ratne partnerke i tražili manje osvešćene i manje borbeno iskusne pripadnice ženskoga pola. Mogli bismo reći da su hladan tuš ‘defeminizacije’ pokreta otpora prvo osetile one, partizanke. Za razliku od muške strane Pokreta, one nisu mogle dugo zadržati svoju pri145 Prilozi 40 Finalni print poslije korektura.indd 145 5.12.2011 10:28:22 �Vera Katz, O društvenom položaju žene u Bosni i Hercegovini 1942.-1953. Prilozi, 40, Sarajevo, 2011, str. 135-155. vilegovanu pobedničku poziciju, a novi društveni i modni trendovi i novi mentalitet konačno su ih izgurali na marginu, u šale i u tešku, ali okončanu prošlost. Nova ideologija iskoristila je sav simbolički potencijal žene koja se žrtvuje za druge i za budućnost, i njoj samoj ostavila tradicionalni, uski prostor”.28 AFŽ je organizacijski stajao na putu antifašizma i požrtvovanosti u ostvarivanju vojnih, političkih i drugih ciljeva revolucije. Nesrazmjer između uloženoga napora ove organizacije u ratnim uvjetima i zastupljenosti žena u političkim tijelima čiju su politiku podupirale bio je evidentan. Međutim, kopirajući sovjetski model vlasti, jugoslavenski komunisti su u prvim ustavima FNRJ (Federativne Narodne Republike Jugoslavije) i Narodne Republike Bosne i Hercegovine regulirali ravnopravnost među spolovima pozivajući se na odluke AVNOJ-a i ZAVNOBiH-a iz 1943. godine. Ustavne kategorije crpile su svoj legitimitet i legalitet iz pobjede narodnooslobodilačke vojske i odluka predstavničkih tijela KPJ iz vremena Drugoga svjetskog rata. Iz različite dokumentacije može se vidjeti i formalna strana ravnopravnosti među spolovima u javnom obraćanju prisutnima sa “drugovi i drugarice” češće nego “drugarice i drugovi”. Oslovljavanje sa “drugovi i drugarice” nije ostalo samo u komuniciranju među komunistima, već se proširilo na mnoge druge pojmove kao što su: radne kolegice i kolege, slučajne prolaznice i prolaznike, prijateljice/prijatelje, supružnike, susjede itd. Takav način oslovljavanja nastojao se nametnuti u društvu čak i sa dozom straha koji je ulijevala nova vlast. Tih prvih godina nakon rata oslovljavanje sa “drugarice” ili “druže” značilo je i javno iskazivanje lojalnosti “novoj vlasti”, a obraćanje sa “gospođo i gospodine” podsjećao je na staro vrijeme i “malograđanštinu” kojoj nije bilo mjesta u vremenu uvođenja “diktature proletarijata” i stvaranja “narodne države”. Osnovna prava žene u socijalističkoj Jugoslaviji propisana su člankom 23. Ustava Federativne Narodne Republike Jugoslavije, usvojenim 31.1.1946. godine,29 davanjem prava glasa ženama, odnosno: “Svi građani, bez razlike pola, narodnosti, rase, veroispovesti, stupnja obrazovanosti i mesta stanovanja, koji su navršili 18 godina starosti, imaju pravo da biraju i da budu birani u sve organe državne vlasti. (...)”30 Tako je ženama dato i aktivno i pasivno pravo glasa koje su one masovno iskoristile na izborima za Ustavotvornu skupštinu, te je posebnim ženskim pravima posvećen članak 24. Ustava u kojem se dodatno pojasnilo sljedeće: “Žene su ravnopravne s muškarcima u svima oblastima državnog, privrednog i društveno-političkog života. / Za jednak rad žene imaju pravo na jednaku platu kao i muškarci i uži28 Svetlana Slapšek, Ženske ikone XX veka, 207. 29 Ustav Federativne Narodne Republike Jugoslavije, Službeni list br. 22., Beograd, 1946. 30 Isto, 13. 146 Prilozi 40 Finalni print poslije korektura.indd 146 5.12.2011 10:28:22 �Vera Katz, O društvenom položaju žene u Bosni i Hercegovini 1942.-1953. Prilozi, 40, Sarajevo, 2011, str. 135-155. vaju posebnu zaštitu u radnom odnosu. / Država naročito štiti interese matere i deteta osnivanjem porodilišta, dečijih domova i obdaništa i pravom matere na plaćeno otsustvo pre i posle porođaja”.31 Na identičan način su sve odredbe prenesene u republičke ustave, pa tako i u bosanskohercegovački koji je proglašen na sjednici Ustavotvorne skupštine Narodne Republike Bosne i Hercegovine 31.12.1946. godine.32 Prvi poslijeratni ustav ispravio je predratnu legalizaciju podređenosti udate žene, te uredio bračne i obiteljske odnose. Člankom 27. Ustava NR Bosne i Hercegovine ova važna oblast života stavljena je pod državnu kontrolu: “Brak i porodica su pod zaštitom države. Država zakonom uređuje pravne odnose braka i porodice. / Punovažan je samo brak zaključen pred nadležnim državnim organima. Poslije zaključenja braka građani mogu izvršiti i vjenčanje po vjerskim propisima. / Svi bračni sporovi spadaju u nadležnost narodnih sudova. / Evidencija o ličnom stanju građana u isključivoj je nadležnosti države. / Roditelji imaju prema vanbračnoj djeci iste obaveze i dužnosti kao i prema bračnoj djeci. Položaj vanbračne djece uređuje se zakonom. / Maloljetna lica stoje pod naročitom zaštitom države”.33 Mada u sastavu Ustavotvorne skupštine nije bila velika zastupljenost žena, socijalistički ustav otrgnuo je udatu ženu iz statusa ovisnosti o mužu, a zakonima koji su kasnije doneseni dobila je pravo na starateljstvo nad djecom, pravo nasljedstva, liberalizaciju razvoda i ostvarivanje prava nakon razvoda. Uvrštavanje braka i porodice u Ustav Bosne i Hercegovine prošlo je bez pravnih zapreka jer je već u proljeće 1946. godine Predsjedništvo Narodne skupštine Narodne Republike Bosne i Hercegovine ukinulo sreske šerijatske sudove i Vrhovni šerijatski sud pri Vrhovnom sudu Bosne i Hercegovine, a njihovi sudski predmeti i nadležnosti prenijeti su na narodne sudove i na druge organe narodne vlasti.34 Pravo glasa, aktivno i pasivno biračko pravo, jednake plaće za jednak rad, ravnopravnost u obiteljskom i nasljednom pravu, pravo na razvod, pravo na podjelu zajedničke imovine, zaštita vanbračne djece itd., sve su to prava koja se u Jugoslaviji/Bosni i Hercegovini vezuju za socijalističku vlast. Međutim, reflektiranje svih tih ustavnih i zakonskih prava na svakodnevni život žene nailazilo je na otpore koji su trebali biti prevladani i neutralizirani jer su patrijarhalni sustavi vrijednosti, duboki u tradiciji, kulturi i običajima definirali dugo rodne uloge na starinski način – naročito u seoskim sredinama. Poslijeratna vlast donosila je brojne zakone brzo i su31 Isto. Ustav Narodne Republike Bosne i Hercegovine, Službeni list NR BiH, god. III, br. 1., Sarajevo: 8.1.1947. 32 33 Isto. Zakon o ukidanju šeriatskih sudova na području Narodne Republike Bosne i Hercegovine, Službeni list NR BiH, br. 10, 6.3.1946, 166. 34 147 Prilozi 40 Finalni print poslije korektura.indd 147 5.12.2011 10:28:22 �Vera Katz, O društvenom položaju žene u Bosni i Hercegovini 1942.-1953. Prilozi, 40, Sarajevo, 2011, str. 135-155. stavno. Tako je već u ljeto 1946. godine regulirano porodiljsko odsustvo: “Ženama zaposlenim u preduzećima, nadleštvima, ustanovama i organizacijama, odnosno kod privatnih poslodavaca pripada otsustvo od šest nedelja pre i šest posle porođaja. / Za vreme otsustva iz čl. 1. trudna žena uživaće iz socijalnog osiguranja potporu za porodilje, ukoliko za to ispunjava uslove po postojećim propisima. Ukoliko od ustanove socijalnog osiguranja prima potporu za porodilje u manjem iznosu od svoje redovne zarade, isplatiće joj se ta razlika”.35 Ozbiljnost zakonima davale su odredbe o sankcioniranju njihova nepoštivanja, pa su bile predviđene novčane kazne i one prinudnog rada, ali i lišavanja slobode sa prinudnim radom.36 Poslijeratna pravna regulativa mijenjala je pravni položaj udate žene donošenjem niza zakona, a među temeljnim su: Osnovni zakon o braku,37 Zakon o priznavanju punovažnosti brakova zaključenih prije 9. maja 1946. godine,38 i Zakon o imovinskim odnosima bračnih drugova.39 Osim ovih zakona, do 1948. godine doneseni su zakoni o starateljstvu, o odnosima roditelja i djece, o socijalnom osiguranju, o usvojenju djece, a 1955. Zakonom o nasljeđivanju izjednačena su prava žena i muškaraca, ali i djece rođene u braku ili u izvanbračnim odnosima. Prema općoj definiciji, ustav je najviši pravni akt jedne države, svojim sadržajem ne određuje samo državno uređenje, oblik vladavine i politički sustav, već i, preko posebnih odredaba, pruža jasnu predstavu o stupnju do kojeg je država došla u svojim nastojanjima moderniziranja ili konzerviranja konkretnih društvenih struktura društva. Svaki članak ustava nastoji propisati ili “pravno uopćiti” ili odraziti raznovrsne elemente društvene strukture koji u svakodnevici ljudi imaju neposredan, raznovrstan i praktičan smisao. Ovi elementi nisu puki spekulativni izrazi ustavotvorca, već su realan pokazatelj odnosa snaga centara političke moći u državi. U socijalističkoj Jugoslaviji centri moći dolazili su od Komunističke partije Jugoslavije, pa je istraživački ispravno pokazati što je to ustavna i zakonska norma, a što društvena praksa, na primjeru ženskog pitanja. Ustavnim odredbama i komunističkom praksom nakon rata poticala se, između ostalog, slika žene – radnice. Od nje se zahtijevao puni radni elan u obnavljanju ruševina, gradnji puteva i pruga, u tvornici, na njivi i slično. Stvarala se slika na kojoj 35 Uredba o otsustvu žena pre i posle porođaja, Službeni list FNRJ, br. 56, 12. 7. 1946. 36 Isto. 37 Osnovni zakon o braku od 9. maja 1946, Službeni list FNRJ, god. II, 1946. Zakon o priznavanju punovažnosti brakova zaključenih prije 9. maja 1946. godine, Službeni list NR BiH, god. IV, br. 51, 23.12.1948. 38 Zakon o imovinskim odnosima bračnih drugova, Službeni list NR BiH, god. VI, br. 32, 5. 10. 1950. 39 148 Prilozi 40 Finalni print poslije korektura.indd 148 5.12.2011 10:28:22 �Vera Katz, O društvenom položaju žene u Bosni i Hercegovini 1942.-1953. Prilozi, 40, Sarajevo, 2011, str. 135-155. je žena bila - “Heroj rada, udarnica, dobrovoljka, samosvesna i samostalna, naglašeno mišićavog, snažnog tela neopterećenog ukrasnom ženstvenošću, ona je godinama strogo gledala sa plakata, filmskih žurnala, ilustracija socijalističkog sveta. Njena figura nije delovala samo paradoksom ‘drugosti’ i razbijanjem tradicionalnih modela ženskoga predstavljanja, već i neskrivenom pretnjom jednakošću – za muškarca, za tradicionalnu patrijarhalnu porodicu, pa čak i za same tvorce ikone. Tvorci ikone su doduše raspolagali čitavim nizom strategija pomoću kojih su snažne i samostalne žene bezbedno ostajale na plakatima, ekranima i u knjigama. Tipske priče pokazivale su seoske devojke koje uspevaju da postanu radnice, radnice koje noću uče da bi postale studentkinje, radnice koje su postale radnice da bi ponovo bile radnice”.40 Kult rada je u potpunosti uključivao ženu kao značajnu radnu snagu s obzirom na njen znatno veći udio u ukupnom stanovništvu poslije rata,41 ali se i stalno podsjećalo na njene ostale uloge, tj. da osim što radi izvan kuće, mora podizati djecu, obavljati kućanske poslove i uz to biti društveno-politički aktivna. Teško je bilo uskladiti sve te obveze. Najčešće su zanemarivale društveno-politički rad, što su donekle mogle opravdati žene sa malom djecom, zatim one koje su njegovale stare članove obitelji i invalide ili nekim drugim sličnim razlozima. Partijske organizacije bile su vrlo kritične prema ovim pojavama, te su nalagale intenzivniji rad na “ideološkom uzdizanju žena”. Zato su konferencije s različitim temama, zatim opismenjavanje i brojni tečajevi nudili mogućnosti za educiranje i pridobijanje žena “u izgradnji socijalizma”. “I opet veliko čudo – žene su uspevale da ovladaju nametnutu shizofreniju ženskih uloga! Jedini mogući odgovor je da im je odgovarala osnovna zaštita prava i isto tako osnovna socijalna i zdravstvena sigurnost”.42 Međutim, nije sve ostvarivano onako kako je to komunistička vlast planirala. Žene u svijetu su se desetljećima borile za svoja ženska prava od vremena s početka 19. stoljeća skoro do kraja 20. stoljeća. Uporedo s borbom postupno su se i društveno izgrađivale, modernizirale i nametale društvu svojom obrazovanošću, neophodnim da bi uspjele u muškom svijetu. Zapadnoeuropski feminizam za jugoslavenske komuniste nije bio javno prihvatljiv. Sovjetski primjer bio je mnogo privlačniji, a u mnogim stvarima i primjenjiv. “Ruske žene nosile su preveliki teret razvoja, u kome je industrijalizacija – za koju je na drugim mestima bio potreban vek – ovde zbijena u dve decenije, a išla je sa ratom, građanskim ratom i promenom političkog kursa. Uprkos njihovim preteranim zahtevima, sovjetske žene – promišljene, istrajne, savesne, disciplinovane, po40 Svetlana Slapšek, Ženske ikone XX veka, 228. Vera Katz, Društveni i ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine 1945.-1953. Sarajevo: Institut za istoriju, 2011, 61. 41 42 Svetlana Slapšek, Ženske ikone XX veka, 231. 149 Prilozi 40 Finalni print poslije korektura.indd 149 5.12.2011 10:28:22 �Vera Katz, O društvenom položaju žene u Bosni i Hercegovini 1942.-1953. Prilozi, 40, Sarajevo, 2011, str. 135-155. žrtvovane u i izvan porodice – bile su izgleda ‘stub režima’.”43 Ideal sovjetske žene nastojao se prenijeti i na jugoslavenski primjer, pa su se često u partijskim dokumentima agitpropovskog karaktera koristile Lenjinove riječi da je “(...) nemoguće pridobiti mase za politiku ako se pri tom u obzir ne uzmu i žene. (...) Bez žena nema pravog masovnog pokreta”.44 S jedne strane, država je nastojala pridobiti što veći broj žena u partijske i narodnofrontovske organizacije, a s druge ih je nagrađivala političkim, socijalnim i drugim pravima. Uz strpljivi agitaciono-propagandni rad bilo je i grubih akcija, kao npr. prisilno mobiliziranje radne snage – pa i ženske, određivanje broja omladinki koje su “dobrovoljno” morale ići na omladinske radne akcije, gdje je smještaj u zajedničkim prostorijama izrazito patrijarhalno odgojenih djevojaka bio značajan problem, zatim odnos prema ženama koje su ostale udovice, te su kao “glava kuće” morale preuzeti sve poslove na sebe, a u posebno teškom položaju bile su žene čiji su muževi bili u neprijateljskoj vojsci ili su nestali, zatim ženama čiji su se muževi ogriješili o politički kurs Partije, jer su i one morale snositi dio njihove krivice ili ih se odreći, kao na primjeru izjašnjavanja o Rezoluciji Informbiroa. Jedna posebna grupa žena gubila je svoj identitet nakon usvajanja i provođenja Zakona o nacionalizaciji 1946. i 1948. godine, kada su oduzeta crkvena i samostanska imanja i broj časnih sestara bio je preveliki za preostali dio imovine, pa su se morale vratiti kući – pričekati neka bolja vremena, ili naći posao i udati se. Koliki su to bili lomovi u jednom društvu za određene njegove skupine – neke su od tema za istraživanje. Ti dijelovi ženske populacije uglavnom su shvaćali novu vlast kao agresivnu i netolerantnu prema svemu što se ne uklapa u njihovo poimanje države, društva i poslušnog pojedinca. Budući da je tih prvih poslijeratnih godina pravni sustav imao “revolucionarni naboj”, partijska država je u praksi kršila mnoga ustavom zagarantirana prava, pa su se i žene u to vrijeme represije našle opravdano ili neopravdano pred komisijama za ratne zločine, na sudovima narodne časti, kažnjavane su za neizvršenje obveza vezanih za prinudni otkup poljoprivrednih proizvoda sve do 1952. godine, zatim za ignoriranje kolektivizacije i zadrugarstva, proglašavane su za informbirovke i deportirane u zatvore. U poslijeratnom bosanskohercegovačkom društvu poseban otpor u porodicama bio je prema odlasku djevojaka na rad izvan mjesta stanovanja, na različita gradilišta i tvornice. Ugled jedne djevojke za udaju nije podrazumijevao slobodnu djevojku koja zarađuje, koja živi izvan roditeljske kuće, koja se druži sa nepoznatim muškarcima i slično. Kada su neke djevojke i željele otići sa sela, od kuda je i najviše mobilizirano radne snage, protivljenje njenih roditelja često je bilo nepremostivo. Za 43 Gizela Bok, Žena u istoriji Evrope – Od srednjeg veka do danas. Beograd: Clio, 2005, 309. 44 Isto, 310. 150 Prilozi 40 Finalni print poslije korektura.indd 150 5.12.2011 10:28:22 �Vera Katz, O društvenom položaju žene u Bosni i Hercegovini 1942.-1953. Prilozi, 40, Sarajevo, 2011, str. 135-155. tadašnje poimanje čestitosti sve to “partizansko” zadiranje u ustaljene tradicionalne norme života smatrano je nemoralnim. Iz gradova dolazile su različite neugodne priče. Osim velikog problema opijanja kao uobičajne posljedice stanja nakon ratova, što je Partija željela suzbiti, vladalo je i slobodnije ponašanje među muškarcima i ženama. I o tome, kao moralnom liku komuniste, radnika, zadrugara i ostalih, Partija je stalno upozoravala vrlo oštrim tonom. U izvješćima partijskih i državnih organa o mobilizaciji radne snage, o uključivanju žena u radni proces i o ponašanju na poslu neizostavno su se analizirali i odnosi među spolovima. Izvješća ovakve vrste ima mnogo, a u jednom od njih zabilježeno je sljedeće: “Takođe ima i pojava nemorala. U Željezari ima oko 60 žena sa vanbračnom djecom. Samo u komunalnom pogonu ima 9 trudnica bez muževa. U samom gradu Zenici ima oko 40 profesionalnih prostitutki. U samom gradu Zenici ima preko 300 divljih brakova, a u samoj Željezari oko 70. Muške i ženske barake u kojima stanuje omladina jedne su kraj drugih, tako da i to doprinosi širenju nemorala. Ima neželjenih pojava i na samim radnim mjestima, iako to nije masovna pojava. Kada se na te pojave ukazuje na konferencijama, odgovaraju da je to njihova privatna stvar i da oni za vrijeme odmora mogu da rade šta hoće. U samom Povjereništvu unutrašnjih poslova u Zenici bili su kriminalci zbog toga nisu bili u stanju da primjenjuju zakonske sankcije na one koji krše poredak i zakon. Za vrijeme dok je grupa boravila u Zenici, oko 100 je bilo uhapšeno od kojih 40 između 16 i 25 godina zbog tuče, odnosno krađe. Ima veliki broj omladinaca ‘fičvirića’ koji negativno djeluju na omladinu”.45 Prema tome, bilo je dovoljno samo nekoliko informacija ovakvog ili sličnog sadržaja da se patrijarhalne sredine suprotstave mobilizaciji radne snage sa sela, osobito ženske, koje su dobivale i uvredljiv naziv “fabrikuše”. Međutim, taj otpor Partija je razbijala različitim metodama i sredstvima, te je proces zapošljavanja i preseljavanja u gradove postajao sve privlačniji.46 Različite društvene grupe žena u bosanskohercegovačkoj narodnoj republici su na različite načine doživjele “modernizaciju” i prelazak društva iz neke od faza pretkapitalističkog u socijalistički sustav nametnut iz partijsko-političkih struktura. Jedan od grubljih primjera u preobrazbi društva na primjeru odnosa prema ženama bilo je skidanje zara i feredže. Ova komunistička kampanja provođena je u okviru borbe protiv zaostalosti u svim oblastima društva. Glavni propagandni rad za skidanje feredže bio je namijenjen organizacijama AFŽ-a koje su trebale uvjeriti žene da to učine. Organizirane su manifestacije javnog odbacivanja ove vrste odjeće, ali je uglavArhiv Jugoslavije (AJ), CKSKJ, V, K-III/14, 1951, Izveštaj ekipe CK KPJ o stanju i radu organizacije Narodne omladine u Bosni i Hercegovini. 45 Opširnije: Husnija Kamberović, Prema modernom društvu. Bosna i Hercegovina od 1945. do 1953. godine. Tešanj: Centar za kulturu i obrazovanje, 2000, 128-152. 46 151 Prilozi 40 Finalni print poslije korektura.indd 151 5.12.2011 10:28:22 �Vera Katz, O društvenom položaju žene u Bosni i Hercegovini 1942.-1953. Prilozi, 40, Sarajevo, 2011, str. 135-155. nom sam proces išao vrlo sporo. Prema mišljenju partijskog rukovodstva, najznačajniju ulogu u aktiviranju afežeovskih odbora imale su žene-članovi KPJ koje su i u ovom pitanju trebale odigrati glavnu ulogu. Međutim, zacrtani zadaci nisu se odvijali prema planu. U arhivskoj građi partijske provenijencije kontinuirano se naglašavalo sljedeće: “Odbori AFŽ-a u dobrom broju sela postoje samo formalno (Drvar, Glamoč, Bosanska Dubica, Cazin, Petrovac, Bihać). U osnovnim partiskim organizacijama ne vodi se kurs da se drugarice članovi Partije aktiviraju u radu organizacije AFŽ-a. Tu treba istaći da zbog sektaštva koje vlada kod partiskih organizacija po pitanju prijema žena u Partiji, u nekim selima u priličnom broju partiskih organizacija nemaju nijednu ženu u Partiji (Grahovo u 15 OPO /osnovnih partijskih organizacija/, Prnjavor 8, Bos. Dubici 14, Drvaru 10, Glamoču i Cazinu 8). To je naročito karakteristično u muslimanskim selima (Cazin) gde se još uvek postavlja kao problem aktivizacija žena/muslimanki u političkom i privrednom životu, kao i pitanje skidanja feredže. Pitanje skidanja feredže potpuno je zamrlo u ovoj oblasti. Ono što se uopšte ne postavlja i kao takvo ne zaoštrava u partiskoj organizaciji. Opšta je pojava da i žene članova Partije, a neke i članova komiteta nose feredže (Cazin, Bihać, Prnjavor). Posebno treba istaći slab rad sa ženama u radnim zadrugama. Takođe ima partiskih organizacija u radnim zadrugama koje nemaju žena u Partiji (Prnjavor 4, Bos. Dubica 5)”.47 Identičnih ili sličnih opservacija bilo je u gotovo svim partijskim dokumentima. Neuspjeh kampanje agitaciono-propagandnog rada preko masovnih organizacija ili uvjeravanja utjecajnih pojedinaca da se žene odreknu nošenja feredže okončano je donošenjem Zakona o zabrani nošenja zara i feredže,48 pozivajući se na Ustav NRBiH i Zakon o Prezidijumu Narodne skupštine NRBiH. Naravno, i tekst ovog zakona imao je revolucionarni naboj neposrednog poslijeratnog vremena u kojem se želi pokazati da se od strane Partije ništa ne nameće, već se “samo prenosi volja naroda”. Tako se u članku 1. kaže: “Izražavajući želje narodnih masa, radnih kolektiva i masovnih organizacija, a u cilju da se otkloni vjekovna oznaka potčinjenosti i kulturne zaostalosti žene muslimanke, da se olakša ženi muslimanki puno korištenje prava izvojevanih u Narodno-oslobodilačkoj borbi i socijalističkoj izgradnji zemlje i da joj se obezbjedi puna ravnopravnost i šire učešće u društvenom, kulturnom i privrednom životu zemlje zabranjuje se nošenje zara i feredže i svako pokrivanje lica žene”.49 S obzirom na postojanje određenog broja muškaraca koji su se protivili rješenju ovog pitanja, pa čak i onih u partijskim organima vlasti, zakonom su bili AJ, CKSKJ, V, K-III/3, 18. 10. 1949. Izveštaj o obilasku partiske organizacije Banjalučke oblasti. 47 48 Zakon o zabrani nošenja zara i feredže, Službeni list NR BiH, god. VI, br. 22, 5. 10. 1950. 49 Isto. 152 Prilozi 40 Finalni print poslije korektura.indd 152 5.12.2011 10:28:22 �Vera Katz, O društvenom položaju žene u Bosni i Hercegovini 1942.-1953. Prilozi, 40, Sarajevo, 2011, str. 135-155. i oni obuhvaćeni tako što se – “Zabranjuje (se) prisiljavanje ili nagovaranje žene da nosi zar i feredžu odnosno pokriva lice, kao i svaka radnja usmjerena na podržavanje nošenja zara i feredže i pokrivanje lica žene”.50 Nepridržavanje ovog zakona sankcionirano je zatvorom, prinudnim radom i novčanim kaznama kako za one koji i dalje nose zar i feredžu tako i za one koji to zahtijevaju od svojih ukućana koristeći ucjenu, prijetnju, zloupotrebu vjerskih osjećanja ili druga slična sredstva prisile. Mada je većina zakona toga vremena stupala na snagu danom objavljivanja u Službenom listu NRBiH, za ovaj zakon je vrijedila primjena od trideset dana nakon objavljivanja, čime se ostavljalo vremena agit-propovskim organizacijama za dodatno djelovanje. Skidanjem zara i feredže očekivalo se veće učešće žena u društveno-političkom životu, ali su se i dalje javljali stari problemi: “Naročito treba istaći problem omladinki koje su aktivne u organizaciji (kao i uopšte u prosvetnom i kulturnom radu) ali čim se udaju i to obično vrlo mlade (16-18 godina) napuštaju svaki rad, prihvataju stare porodične odnose, zaostalost itd. Kao rezultat sprovođenja Zakona o skidanju zara i feredže veliki broj mladih Muslimanki se oslobodio i kod njih je nastupio veliki polet, njih treba i partiska i omladinska organizacija da prihvate i da im obrate posebnu brigu. Inače, neprijatelj je skidanje zara pokušao politički da iskoristi. Govorilo se da je to početak prekrštavanja Muslimana, da će se sada Srbi nagledati lepih Muslimanki – žena itd.”51 Ovakvi i slični komentari oštro su sankcionirani partijskim, administrativnim ili drugim kaznama jer su zadirali u “svete tekovine bratstva i jedinstva” naroda u Bosni i Hercegovini. Kakav je bio stvarni društveni i emotivni položaj ovih žena ostaje budućim istraživačima, a jedan od pogleda na ovo pitanje je i sljedeći: “Posleratna jugoslovenska politika, koju su sprovodili čak i vojska i policija, bila je zabrana nošenja feredže. Drugim rečima, žena pod velom bila je oduzeta ispod vlasti svoga oca, brata, muža ili hodže kao simboličnog predstavnika kolektiva, i stavljena pod vlast države i njene ideologije, zajedno sa svim drugim ženama. Akciji se ne može negirati progresivnost. (...) Hipokrizija je očito na delu: sa jedne strane, briga za spoljni izgled, za fasadu društva, i sa druge, nebriga za porodični položaj tih žena, posebno onih i inače najmanje privilegovanih, bez ikakvog pravog kontakta sa društvom – starih, nepismenih, zatvorenih u kuće, siromašnih”.52 Nestajanje tradicionalnih modela ženskoga predstavljanja pred naletom revolucionarnog zakonodavstva nije išlo bez otpora. Od 48.327 žena koje su nosile zar i feredžu na- 50 Isto. AJ, CKSKJ, V, K-III/10, 28. 12. 1950., Izveštaj o obilasku partiske organizacije u Banjalučkoj, Tuzlanskoj i Mostarskoj oblasti. 51 52 Svetlana Slapšek, Ženske ikone XX veka, 327-329. 153 Prilozi 40 Finalni print poslije korektura.indd 153 5.12.2011 10:28:22 �Vera Katz, O društvenom položaju žene u Bosni i Hercegovini 1942.-1953. Prilozi, 40, Sarajevo, 2011, str. 135-155. kon 5.11.1950. godine ostalo ih je još 29.439 pokrivenih.53 One su se morale pokoriti zakonu, platiti kazne, a osim toga morale su popustiti s obzirom na činjenicu da tako odjevene nisu mogle dobiti osobne dokumente. Bez obzira što je od oslobođenja do donošenja zakona prošlo pet godina, bio je to kratak period za tako radikalne rezove u društvu kakvo je bilo bosanskohercegovačko. Nekoliko natuknica o ženama iz različitih društvenih miljea samo je podsjećanje na kompleksnost istraživanja socijalističkog perioda bosanskohercegovačke prošlosti. Veliki civilizacijski skok bilo je davanje prava glasa ženama, aktivno i pasivno biračko pravo u jednom dokumentu, reguliranje bračnih, socijalnih, radnih i drugih prava. Socijalističko društvo težilo je olakšavanju života uposlenim ženama otvaranjem vrtića, zaštitom na radu itd. Na jednoj strani, to su bili veliki pozitivni pomaci u pravima žene k njihovoj punoj rodnoj ravnopravnosti u društvu, a na drugoj nalazile su se zaostale seoske sredine do kojih ti modernizacijski pomaci nisu dopirali. Do sredine pedesetih godina jaz između grada i sela bio je dubok i svi napori republičkog partijskog i državnog rukovodstva nisu mogli pomoći prevazilaženju tog stoljetnog zaostajanja mnogih dijelova Bosne i Hercegovine. Značajna ulaganja u ekonomski, obrazovni, kulturni i druge oblasti života nisu mogli nadomjestiti siromaštvo, čiji je sastavni dio bila nepismenost, neznanje, otpor prema modernizacijskim tokovima, ponegdje i otpor prema svemu što je dolazilo od “nove vlasti”. Kada su bile u pitanju žene i pozitivan odnos socijalističke države prema njima, bilo je potrebno dosta vremena da se u samim žensko-muškim odnosima promijene stereotipi o ženi, za koju je bilo rezervirano mjesto u kući u liku vrijedne domaćice, odgojiteljice i majke. Cijeneći sva prava koja je žena dobila poslije Drugog svjetskog rata, u Bosni i Hercegovini patrijarhalni odgoj poštivanja muškarca dugo je vladao ovim društvom. Jednakost muškarca i žene više je počivala na zakonskoj regulativi, a manje na suštinskoj promjeni odnosa u svakodnevnom životu. Svoja prava iz četrdesetih bosanskohercegovačka žena počela je više koristiti tek od šezdesetih godina 20. stoljeća, kada je i bosanskohercegovačko društvo počelo bilježiti veći ekonomski napredak. Međutim, i dalje je u susretu ili sukobu starog patrijarhalnog načina života i tradicionalnog morala sa novim modernizacijskim procesima žena u Bosni i Hercegovini prolazila težak put ka svojoj emancipaciji jer joj je to onemogućavala sredina u kojoj je živjela, ali i ona sama sebi zbog nemogućnosti da se otrgne od nametnutih ograničenja ■ Opširnije: Senija Milišić, “O pitanju emancipacije muslimanske žene u Bosni i Hercegovini.” Sarajevo: Prilozi, Institut za istoriju, 1999, br. 28, 225-241. 53 154 Prilozi 40 Finalni print poslije korektura.indd 154 5.12.2011 10:28:22 �Vera Katz, O društvenom položaju žene u Bosni i Hercegovini 1942.-1953. Prilozi, 40, Sarajevo, 2011, str. 135-155. ABOUT THE SOCIAL POSITION OF WOMEN IN BOSNIA AND HERZEGOVINA 1942-1953 Summary The Constitutions of the Federative People’s Republic of Yugoslavia and the People’s Republic of Bosnia and Herzegovina, as well as other numerous laws and legal acts during the first post-war years, guaranteed basic elements of gender equality for women. Women in Yugoslavia gained active and passive electoral rights, the right to schooling and education under equal conditions, the right to work and have equal salaries, paid parental leave after child birth, social security, the right to divorce, legal custody of the children, alimentation for the children, division of mutual property, protection at the work place, the right to inheritance under equal terms, etc. by which the legal position of women changed and was freed from male dominance. However, the society of Bosnia and Herzegovina after the Second World War was in all spheres of life in certain stages of pre-capitalist development and was not ready for such radical changes. Even though numerous modernizing acts which the socialist government made during the first post-war years in the sphere of defining preconditions and legal settings of gender equality, the equality of men and women was based more on legal regulations of the party state, and less on the essential change of relations in every day life. The Bosnian and Herzegovinian woman started to use her gained rights from the forties only at the beginning of the sixties when the economic development offered her more opportunities. However, the women of Bosnia and Herzegovina still had to overcome a difficult path in the encounter or clash of the old patriarchal way of life and traditional morals with the modernization processes in order to find a way to her emancipation because she was hindered by the surroundings she lived in, but also by herself because she was unable to break off the imposed restrictions ■ 155 Prilozi 40 Finalni print poslije korektura.indd 155 5.12.2011 10:28:22 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Istraživački radovi Dokument Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource O društvenom položaju žene u Bosni i Hercegovini 1942.- 1953. - Vera Katz Creator An entity primarily responsible for making the resource Vera Katz Source A related resource from which the described resource is derived Contributions (Prilozi), issue: 40 / 2011, pages: 135155, on www.ceeol.com. Publisher An entity responsible for making the resource available www.ceeol.com Rights Information about rights held in and over the resource Vera Katz Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource PDF Language A language of the resource BHS/English (partially) Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 6-IR Coverage The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant 1942. - 1953. Description An account of the resource U radu su razmatrani osnovni pokazatelji društvenog položaja žene u Bosni i Hercegovini u razdoblju od Drugog svjetskog rata do ukidanja Antifašističkog fronta žena. Tijekom naznačenog vremena kreirao se identitet žene u socijalizmu, prvo ratnim partijskim odlukama, a nakon oslobođenja ustavnim i zakonskim rješenjima koji su bitno izmijenili društveni položaj žene na razini političkih, socijalnih, radnih, bračnih i ostalih prava. AFŽ Bosna i Hercegovina društveni položaj socijalizam Vera Katz žene http://afzarhiv.org/files/original/7a58f3336f064c8f2906482d213f9de8.pdf 124e71c5a9edf980d3636a405fe812ea PDF Text Text . BMTA D;BETKOBM'li OCBAJAJIE CY TIPABO )];A CE EOPE B"YK KAPAl,IM'B. BEOI'PA,ll; . �IIPE,IU'OBOP MUZEI REV . BIIILIOTE OLUCIJE BJH KA I STAMPa ;p _.!.?.?-sr---------------.. -. Sign. _3__i_ 3-1 lnv. br. ____ ,I(y60KJ1M KOpjeHMMa y CT.aJIHOM TparaH:>y, BHTa ll;B€TKOBJ.di je y J.f3Y3€THHM 'YCJIOBJ1Ma HaCTaO H nocTaO CaCTaBHH p;HO 6op6eHe, peBOJIYD;HOHapHe KOJIOHe, KDjy je napTMja rpap;nJia o,n; cBor OCHHBalba 1919. ro;q:i1:He, xpo3 p;ynr HJiera.rrHH 6op6eHM nyT, M KaCHHje_- KOJIOH;€ C~,HX HaiiiHX napTM3aHCKMX qera, o,n;pe,IJ;a, 6aTaJboHa, 6pHra~a, ,n;:mnts.Hja, xoi;myca H apMvrB€33H 3a noce6aH CBMje~ IIITO je je. Ram:a jom yaHjeK- HOBa Ca3Ha:H:.a {) OBOM CBHjeTy CBMjeCHOr 6op- 6eHOr ¢poaTa :m:eaa - oMJiap;HHKl1 -csnx _yspacTa, xoj e Cy 't!HHHJie HeBH}jeHa qy,zta p;a y THM M TaRBID\11 YCJIOBHMa, CIIpeMHO H 6e3 npeMHCJIH, rrpMXBaTe H y opy:Eaaoj f5,op6H ce o6yqe, CTpyqao opraHH3yjy H HCTpajy y CBOM BeJIHKOM 6op6eHOM sa~aTKy paTHOr rrapTH3aHCKOr caHHTeTa o6orahyje KlhHra. Ocsa-ja.!L_e cy npq.so Oa ce 6ope. BY!TA D;BETKOBY!'B.: OCBAJAJIE CY ITPABO ,!I;A CE BOPE, npso 1131\albe ype;11Hl1K fOP,ll;AHA TIETPOBM~ cTpyqHo MMIIIJ.E:.ei-:&e 11 npe,n;roaop )(AHMIJ;A POClil'B.-ABPAMOBJ1'B. KOP>IT\€ 30PMIJ;A AJIEKCM~ TeXHVf<J:KM ype,n;HHK CABKA CTOJAHOBlif'B. 3axBa.n:.yjylrn ynopHOM HCTpaJKHBia"l!KOM pa,IJ;y y TOKY MHOrMX nocJiepaTHMX rop;Jnm, m·mao ce ,n;parou;ea M03aHK ca3.z:taH o,n; JKeaa - napTM3aHCKHX 6oJIHW:IapKM; CBnjecHH saa...mja '1\a.KBor HCTpajaor ·IIPMKynJba.lba, 6HJbeJKeH>a H OCBj€TJI,aBa:Eba JIMKOBa JKeHa, nocJnfje "l!eTp,l:{eCeT rO,zzyi:Ha O,z:t yCTa.HKa, HapO,D;HOOCJI06D,D;HJia"l!KQr paTa H p~ no.rryn;uje, _Jill]aK ce nHTaMO xohe JIH ce aaliH pHjeqn xa,IJ;pe p;a Mcxa2KY CBY oay· BeJIHtnrHy pa.n;a, OJJ;aHOCTH Hapo,n;y, .napTHjH, CBOM xpajy, pO,D;HOj -seMJbH, nopo.l{HD;H, CBy HeH3~jepHy O,z:rBta.JKHOCT, Hece6H1JHO -o,n;pn:u;a:e,e xpa6pHx-MajKH, ;z:J;jeBojaxa, noaocmrx: jyaa:Ka. xoje cy coo Te Temxe roAHHe· H3HHjeJie-JKPTByjyliH -cne~ na ·J:r caM :m:HBoT. KoMYHHCTa, npno6opan;, paH>eHnx,· IIOJIHTH't!KH KoMecap, ·ayTop BJiiTa '5 ' �I(BeTKOBY.Ifi Hamao je CHare ,JJ;a KaO }KHBY.I cy,n;MOHMK H y't!eCHHK aalliHX TIOHOCHJ1X peBOJiyri;HOHapHJifX ro,n;VIHa 0}KY.[BJ1 BJ1III€ O,Il; ,ll;B€CTa Hesa6opaBimx JIHKOBa :meaa, rrapTH3aHCKMX 6oJIHJfC!apxn, Me,n;HI.J;HHCKMX cecTapa, Jiexapa 't!Mjn cy ce 1KHBOTHH cTaB H onpe,n;eJbeH:.e M,n:eHTHcjiw~oBaJIH ca 6op5eHHM peBoJiyiJ;HoHapHMM rryTeM aame napnrje, ca KOJOM ce LKHBeJio M sa xojy ce yMHpaJio. Ji.IcTopnja aamHX Hapo,n;a 6JiiJ.beLKH ,n;a je y aapo~oocJio6o,n;H­ JIR<JKoj BOjCIJ;H, 6e3 II03a,IJ;MHe, yq:eCTBOBaJIO ca nymKOM H 3aBojeM Y PYI1l1 npeKo 100 000 >KeHa, 011 KOjMx je 6HJIO paH.eHo oKo 40 000 a H>l1X 25 000 je IIOrl1HYJIO. Ji.I CBe fiHTK€ Harne peBOJiyiJ;Mje 6MJb€2K€ Ha CTOT:mi€ 3HaHHX YI aesHaHHX IIO,n;BMra JKeaa: HepeTBa, Ko3apa, CyTjecxa, ,I.(pnap, IIpeH:., lifrMaH, IIoxopje, <Pe6pyapcKH rroxo,n;, Beorpa;o;, CpeMCKH ¢poaT, H MHore ;o;pyre. 3acJiyroM ayTopa, y ncTopHjH aapo,n;Hooc.rro6o,n;H.rra"llKor paTa Jii peBOJiyr.::J;Mje HallH'!X Hapo~a J1 HapOA!IOCTH HCTprayTH cy O.D; 3a6opaBa H€H3MjepHO IIJI€M€HHTH, JbY,U:CKH JIHKOBii KOje 6H TO"t.J:aK paTa H sy6 BpeMeHJa, y ae,n;ocTa.TKY IIHcaae pe"t.J:M saHcTa sayaHjex ~36pncao. Taxo cy saXBaJ.byjyhJ1 KffiH3M xoja je npep; HaMa, IIOHOBO o:mumjeJie ycnoMeHe aa ,!I;YIBHe J.by,n;e n ,n;pyra;p:m::J;e "t.J:Mjn je JIH"<IHH KY~T npeMa paH>eHoM 6opn;y .n;ocesao -c:i>aHTaCTWIHy xyMaHocT H BpxyacKy eTHKy; a cBaKM JIHK je nocTao 31am.rc je;o;aor ·TpajaH>a ,n;Mje.rra BpeMe~a, BpeMeHa :wsa aac. Ji.I CJIHKe 6Jmajy cjefiaEna n Bj"epaH ,li;OKyMeHT. ayTDpOB J1 Haill. CB~ojoM· HoBdM K:EbHroM Ocaaja.n,e cy npaao Oa ce 6ope ayTop· j~, IIOlliTy~yfin _c,Be H3BOpe, ayTeHTJflrna ,ZJ;0KYM€HTa H rpaljy, ,I(aO H3BaHpe,n;aH IIplirJIOr HCTOpHjH caHHT.eTa y HapO,D;HOOCJI06o,riHJIR<rKOj 6op6H, K"Oja je_- .n;oca,n; caMo ,n;jeJIMMH"':IHO 3anHoaHa. J1 BMIIIt! O,n; Tora, no KO 3Ha KOJH rryT npe;z1; HaMa cy 1KeHe-xepoju, rroHHKJie' ~a TJIY r,n;je ee reaepan;ujaMa c x0JbeHJa aa KOJheao _npe:f!OCHO cJio6o.I(apcKH ,n;yx poljeae 3eMJbe, xoja je TOJIHKo rtyTa 5nJia nperaJKeaa aJIH aMKa,n; noxopeaa. "tleTBoporo,n;J1I.I.IlbM paT 6es npe,n;axa, ,n;aaoaofirm ·Map.:.. .meBH H ·Jierea,tta.pae 6HTKe, cBe ,n;o KOHa'lJHe ·rro6je,tte Harne penoJiyIIJ1je, 11eo Taj rrepHO!l; 1941 1945, He rraMTH Hl1 y je,11Hoj CHTyac !1Mjl1 paToBa>>.a, Hl1 je)l;HY ,11pyrap>1ey Koja je )l;e3epT>!paJia l13 napTHSaHCKHX pe,n;oBa. ··2KeHe 60JIHli'=:IapKe, )KeHe 60plJ;H1 -E:eHe MHTpa..:.. ·.JDecn;H paTOBiaJie Cy H3Ha,ll; CBHX paD;HOHa.JIHJ1X MOryliHOCTH J1 rHHyJie xao xepojH~ Maore o,n; ·Jb:viX, Beh y no"o,n;MaKJIJ1M rO,D;HHaMa,. paTOBaJie -cy ·ca cnojHM KliepHMa, CHHOBHMa, MYJK€BHMa. IIo ·n;Mjeay· BJiaCTHTor }KY.[BOTa, paH>eHM 6opaq HMKa,n; HHj,e 6n:o ocTaBJDeH ·aa norrpM·mTy. ·B:wTxa ua CyTjecn;H o~HHjeJia je EJ1BoTe ll: MHOI'J1x ·.zwyrapM·:q'a 6oJIHWiapK>~-6opai:(a - TaMo r)l;je cy ·HeMI:(J< ca rro6ecHeJIMM l131J;pecMpa~. nc¥:Ma rrpeTpeCJIH csaxn rre;{a...Jb .3e:M:.r&e, :, -CBa,Ky ne}?.HHy, CBaKH JK6yH H HaJia3JiiJIJ1 HX KaKO CMHpeHO O"t!eKyjy CHrypay CMpT, 6pJ.:myhH ce ,n;o xpaja sa cnoje paFDeHe ,n;pyroBe xoje cy aaT"t!OBetiaHCKHM HarropHMa CKpHBaJie, lliT)ifTHJie J1 6paHJtrJie, IIOCJb€)l;H:.J1M MeTKOM H COIICTBeHMM EHBOTOM. rmzyJie cy CBHjeCHO, a CBa CTpa,n;aFba H CMpT ,IJ;OEHBJI:.aBaJie KaO ,JJ;a ce pap;H 0 HOpMaJIHOj .D;y")KHOCTM, 0 !l;y:>KHOCTH npeMa cJio6o)1l1. Osy 11Y:>KHOCT cy noHeKa)1 " npeKpmHJie - ynpKoc Hapeljeay 11a ce IIOBYKY, CBHjecHo cy KPlliMJie HapeljeH>a H ocTajaJie ca TeiiiKHM, aerroxpeTHHM palbeHHlJ;HMa aa HOCHJIHMa. lDHX ce,n;aM n:apTH3aHCKHX 6oJIID!lfapKI1, ce.n;aM xepoja: c.rrHK.ap IIayJIHHa CH,n;epcKa, MnJieca ·C'IIa.HojJIOBHfi, ,IJ;amrn;a H3 IV rrpoJieTepcKe, ocTaJie 6es HMeHa, je.n;aa ce.rr:.aH"<IH:Qa op; caMo mecHaecT ro;o;MHa - oae He ocTaBJbajy rrosepeae HM paibeHJ.:IKe Befi rHHY 3aje,n;ao, KaO y H€KOj aHTH"<IKOj Tpare,n;HjH, Ha Y3BHJID:ID;J1 Ha,ZJ; CTpaBJif'IHO 6y"t.J:HHM Ka:EboHoM CyTjecxe. lDHx cep;aM, 3,n;paBHX Jivrjerrnx .n;jeBojaxa, saje,n;ao ca palbemru;HMa xojHMa HeMa crraca ... 0Be ,n;jeBoj"<IHlJ;e, p;jeaojxe, MajKe, pap;HHIJ;e, cTy,n;eHTKlllbe, J7TICHHI.J;e, ce.rr:.aHKe, rrpo¢ecopM, Jiemapn Me,n;HD;YIHCKe cecTpe, ytJMTeJbJru;e aarrMcaJie cy j·e.n;Ho aeJIHKO .rrorJiaB.rr:.e aarue aapo.n;aoocJio6o;o;MJia"t!Ke peaoJiyn;Hje. ToJIHKO cy 6HJie 6JIM3Y CMPTH ,n;a "t!ecTo IDicy HH CTHrJie .n;a ce 3aMope o,n; npeBnjaH>a n TpaacrropTOBa.Iba paH:.eanx 6opan;a. 0He cy ;o;aJie cne mTo cy MarJie cBojoj 3eMJ.bH, o.n; CJioBeHnje p;o Maxep;OHHje, op; XpBaTCKe, BacHe, Xepu;erOBHHe, ~pHe rope, O,Zl; BojBo,n;HHe, Cp6Mje H KocoBa. Pa,n;HHK n 6opa:Q, BHTa UBeTKOBHh j e 3lanHcao caMo cBoj a cj eha:Eba aa 2KeHe-peB-DJIYIJ;MOHape. ,I.(a ce He 3a6opaBH, xaxo caM xa:me. AJIH, oHe cy sefi yCIIjeJie H y TOMe: yTKaJie cy ce6e H cnojy no:m.pTBOBaHOCT y c:s·e aepaspymHBe 6e.n;eMe Harne peBOJiytJ;Hj e H a amer COIJ;HjaJIHCTH"tJ:KOr ,Z:WyniTBeHOr pa3BOj.a, y CBOjOj 6op6M sa MCTMHCKY paBHOrrpaBHOCT JKeHe, y CB€0IlliiTOj HapOp;Hoj 6op6J.:I 3a CJI06o)l;y " Ml1p. · J{auut~a Pocuh-A6paMosut �ullomTo cae aume u.Ma 3aXTjeaa oO OICeua Oa uOy y oOpeOe, .M.U c.M.o pujemu.n.u. Oa ce oue npu..M.ajy y oOpeOe ue ca.M.o xao 6o.auu't£apxe aeh. u xao 6op~u. Bu.aa 6u npaaa cpa.M.oTa sa ~ac Oa oue.M.o~yh.u.M.o OICe'H~.M.a Oa ce u oue ca nymxo.M. y- PY'IlsU _,- 6ope sa ~apoOuo oc.ao6oQe1-be." THTO �YBO.U 'Y HapO,D;HOOCJI060.Jl.JiiJiaqKQj 6op6M y JyrOCJiaBMjH yti€CTB0BaJI€ BHJie cy 6opn;H, KOMaH,n;HpH, ITOJIHTWIKH KOMecapH H rrapTHjCKH pa,!(HJ1:QH. AJIH ce Hajsefin 6poj o,n; lbHX cTapao 0 pa:EbeHHD;MMa M 60JI€CHMD;HMa. 0He cy rrpMXBaTaJie, CM€lli'DaJie, HeroBaJie H .ne"tJ:HJie paH>eHMKe. CpeTao caM MX y o..rwe,n;HMa H 6oJIHJ1I..J;aMa, y KOJIOHaMa c pa:a.emu.:J;11Ma xoje cy M3 HoBe Bapolilll npeKO CH€»CHOr 3JiaTapa J1 Jie,n;eHor JIHMa npemJie ,n;·o KaMeHe rope H cy MHOre ,n;eBOjKe H LK€He. o,n; KaMeHe rope ,n;o 2Ka6JhaKa, MCITO,Il; ,I(ypMMTOpa; 3aTHM. o,n; ,IJ;yp- 1\'IMTOpa npeKo KalboHa Cynnm;e, IIHBe, CyTjecKe n Bp6aca ,n;o IIeTpos:o;a y BocaHcKoj KpajMHH. Ca palbeHHD;HMa caM y rrpoJiehe 1943. ro,n;MHe rrpeiiiao o,n; BocaHcKor IIeTposn;a npeKo HepeTBe, Ilpesa, noHoso npeKo HepeTBe, na rrpeKo ,I(pMHe ,ll;O CaHI,IaKa M IJ;pae rope. O.n; ll;pHe rope HaTpar rrpeKO Tape, IIHBe H CyrjecKe .n;o IIIeXOBJdia y HCTO"''HOj BoeHM. Y TMM TIOKpeTMMa, HajTruKYIM 3a Harne paH:.eHHKe M HOB, yno3Hao caM MHDre Harne .n;pyrapHIJ;e 60JIH:w~ap­ Ke H JieKapKe. rJie,n;ao CaM mTa Cy CBe 'l:IHHJiiJie ,n;a Cnacy paiLeHe ,IUJY- rOBe H KaKo cy rHeyJie 3aje,n;Ho c :ffiMMa. HeKe caM yrro3Hao npHJIHKOM o5HJiacxa 6omm:u;a n CaM CJIYIIlaO OJJ; H>HXOBi1x: TaO. Ji.1 caHJiiTeTia ca6opa:o;a; 6purap;a H ,IJ;HBH3Hj a. 0 HeKHMa H CTapermma, a 0 HeKHM CaM 'liM- Ha OCHOBY CBera Ca'qHID:IQ CaM OBO CBep;O'IaHCTBO ,n;a 6v.t Ce 5ap ,n;oHeKJie oTeJia o,rr; 3a5opasa ,n;eJia osmc }KjeHa, HamHx ca6opan;a xoje cy MHOTHMa ::»rnBOT Ca't!yBaJie. 11 �,Mum.fbe1ba c.M.o Oa je noTpe6uo npuOoOaxu no jeiJuy UJI.U aume iJpyzapu~a 00J1.UU'ltap?Cu. One 6u cxaaosa..te no ce..tu.M.a y 6..tu3uuu odpeda,· a ..1tO'l.!l.e 6u 6uxu u npuxsaTuu nyuxx 3a odpede, y'lteCTsosaxu Y op'WUU30Ba1bY u Ka6as~u xpaue, npy:J/CuTu noxpe6uy uezy u 6puzy 6o.n.ecuu.tt uxO ... " l �HOBM M.IJ:EAJlli ,J1 OBOr nYTa 6Jt.IJia je yTaKM:m.J,a K())J; ,Il;_qMa. l?YIJIO je rrpeKo }:03a~eceT ,n;eBojaKa. IIoruTo caM HM -roBopHJia o 6y,rzyhHM ;qorai)ajMMa, ,Q 5op6M 38. 0cJio6o\)eH>e Koja HaM npeACTOjH, 1\I;yrapHlla HaAa n. (TionosHli) OAP:H<aJia HaM je 6oJIH><qapcK>< Kypc. · CBe cy na2KJDJ1Bo cJiyrua.rre H i'Jie,n:aJie, .TaKa ,n;a je CBa~a nocJie Tara yMeJia ,n;a_ rroKaJKe KaKo ce npe;eHj a_ palbeHUK" .. _. )J;o6pMJia· IleTpOH.HjeBHh J13 Y}KHIJ;a rrpHnpeMaJia ce 3a y"l!HTeJb><liY· TheH>< npo<j:>ecop>< cy je ysepasaJIM 11• je 3a Taj nocao po\;eHa. AJIH, TO je ocT(lO caMo ·caH ·Mnap;e ,n;eB-ojKe". Ka,1( je H35Mo_ paT MJia,n;a ~rqHT_€Jb:J.1Il;a je no ,n;MpeKTHBH rrapTHjcX::e opraHH3a~je no_cehKBaJia Kypc 3a 6oJIH~apKe, np>< JJ;pseHoM KPCTY y ¥>K>rliY· OA~ax_nocJie mecTor ..arrpMJia 1941. rop;_~e rrpHjaB:i:rJia _5:!_e· Ha _paA OKQ paH:.e~Ka y Y21ill:<IKOj -6oJIHJfQJ1. Ty je · pa.n;,HJI~ ,n;o ,n;oJiacKa HeMa:cia. Kao 't!JiaH KoMYHI-i:CT~Ke rr·apTHje, rio. yJii:I.CR:y o:K:ynaToPa y Harny 3eMJby yKJbyqyje ce y npnnpeMe 3a opJ:>KaHy 6op6y. )l;o6>rJia je 3a,n;aTaK: ;n;a npl1IlpeMa MJia,n;e 'Y:mlft!aHKe _3a 6oJIHH'<iapKe. ,I:(66pvr.Tia je o:rcyrr.ThaJia 10 .n;,O_ 15 A~?Bojaxa M ytrHJia ux KaKo ce-rrpeBHjajy paIneHHI.J;a. Kap;a Je 6aJio Jierro BpeMe H3Jia3HJie cy y rroJbe. ,I:(o6pHJia HM je . roB.opaJia M o rrpMJrnxaMa y 3eMJbM H CBeTy, -o OTrropy oxyna::Topy -y nopo6.n.eHHM 3eMJb_aMa H npMrrpeMaMa--3a 6op6y K!O,n; Hac._ 06jama.aBaJia HM je xaxo Tpe6a -,:qa ce o.n;Hoce -rrpeMa HeMQMMa .H 15 J �OHMMa KOjH MX CJiy~e, Ha. KOjH Ha'<IMH ,IJ;a ITOMa}Ky 6op6y np0TJ1B nopo6JI.MBaqa.· ITo ,IJ;oroBopy, ,IJ;eBojxe cy, xynoBaJie no anoTeKaMa JI€KOBe, 3aBOje J1 ,ZWyrH CaHMT€TCKH MaTepMjaJI M CKJia:FbaJie Ha CKpOBMTa M€CTa. IIocJie cf>opMMpaiba 'YJKWfKe napTM3aHcKe qere ,I:(o6pMJia TieTpoaMjeBMii je o6nJia3MJia 6op:u;e y Jioropy, ll,aBaJI~ MM JieKoBe H 3anoje, a xa,n; je Tpe6aJI>Q npenHjaJia je pa!beHI1Ke. CaBeToBaJia jy je .n;p ct>pu,n;a ryTMaH, IlpHJIHKOM paH>aBalba 3Jia'IIaHOBMiia, 6op:n;a 'Y2KH'<IKor o,n;pe,n;a! MJia,n;a ~Te~HIJ;a je opraHM30BaJia onepau;njy n acncTHpaJia. Oa Je paibeH 8. anrycTa 1941, Ka;:J; je H3BpmeH aana.n; na IIIelj>a noJIMI:IMje y Y:m:J1I1Y. HeM:n;n cy oqeKHBaJIH .n;a he ce napTH3aHn o6pahaTH JieKapHMa pap;n TIOMOfiM paib€HMI..l;HMa; 36or TOra cy Hape,n;MJIH CBHM YJKJ.ft!KJ1M Jie~apnMa ,n;a HX H3B€CT€ YKOJIMEO ce HeK•O o6paTH 3a JieKapcKy MHTepneHIJ;Hjy. Ka,IJ; je ~o6pnJia To ca3HaJia, o6paTMJia ce Mep;nn;nnapy IIpe11pary XaAHai:;Mjy, Koj" je pa/IMO na XMpypiiiKOM O)(eJbelbY y:m:nqxe 6oJIHJIM:qe n 6Mo npHjaTeJI. HOII-a. 'Yrro3aaJia ra je ca CTalbeM y KOMe .ce HaJia3n palbemr ,n;pyr n xaxne cy Mepe npe,n;y3eJin HeMIJ;H y B€3H c Jiexapmm, H npe.n;JIOEHJia My ,n;a oa rrolje ,[{a My yxa:m:e noTpe6ny noMoli. Xa11Hal:;" je npMcTao • .IJ;oroBopMJIM cy ~e K~p; n r,n;e ,IJ;a ce Hal)y, n Xa:.n;Halju ce npanm y 6oJIHH:u;y. Jif3p;BoJI10 J€ noTpe6ae MHcTpyMeHTe n MaTepnjaJI n aa nocpe,n;aa Ha'<IHH ~a3aao o..n; IIIecf>a xaxo ce y CJIH'9:HHM c.rryqajeBHMa nocTyna. )];"oruao Je Ha O,llpeljeHO MeCTO, y3eO }J;o6pMJiy ITO/I pyxy M Ka·o Jby6aBHM rrap xpeayJIH cy npeMa ceJiy Bayp~ Y myMapxy M3Ha,n; ceJLa caqexaJin cy HX napTH3aHH ca 3JiaTaHOBHheM. ~o6pHJia je o,n;Max npMnpeMMJia paH>eHHxa 3a onepa:u;Hjy. Xa,n;aaljn je 3aronapao 3JiaTaHOBMha n ocMaTpao ~ecTo y KOMe ce 3ap;p:m:ao MeTaJI o,n; 6oM6e, y noro,n;aoM TpeayTKY J€ nsnyxao HO:m: n sacexao TO MeCTO. ~o6pnJia je qnpwhe cTerJia paibeHHKY pyxy. Y HCTOM Tpeey ce I13 3acexa nojanu:o MeTaJI H ,orrepaTop" ra je sa~BaTHo ITHH:qeToM I1 M3Byxao. Taxa je ycrreuiHo. H3Bpmeaa orrepan;H]a, 6e3 x:upypi'a. C.nWiao je nocTyn.IOeao H ca JOW H€KHM paaeiDt:u;H:Ma. ·Ka,n;a je y 6op6M aa rpa,n;mrn ·r:re~ IIIKO paH::oeH 6opan; "YsyHOBHfi, )J;"o6pHJia ra je; IIO;q Tyi)J1M J1M€HOM, xao CJiy'lfajao paH:.eaor ceJI.aKa, cMeCTHJia aa Jie'lfelbe y y:mH'<IKY 60JIHMijy, . Ka,n; cy napTH3aHJti ocJio6o,n;HJIM "YEH:Qe, y y:m:Wixy 6ommn;y cy noqeJIH ,n;a npucTIDKy paaeHH:QH H3 sana,n;ae Cp6nje, lioMopan.IOa, IllyMa,n;Hje, IIocanmre, Maqne, Caai,Iaxa, Te cy aa pa,n; oxo paiheHHKa rrpHM.IOeae ·cne oae OM.na,n;HHKe -Koje je ,IJ;o5pnJia o6yqanaJia 3 a 60JIHH'I:Iapxe. 3a lbHX cy y 60JIHHIJ;J1 opraHH3QBaHJ1 KypceBH KOjY!M cy MX .nexapvr rro,n;yqanaJIH y rrpy:>K.alby npBe noMoliM, H MHore cy 16 no sanpiiieTKY o6yxe nomJie y napTH3aHcxe 'l:leTe 3a 6oJIHHqapxe. ,I:(enojxe cy npMKyiiJhaJie H HaMMpHM:u;e, py6JI:.e, o,n;ehy, o6yhy H noCTeJI.MHY 3a paiDeHHKe. Jii yBeK je ca ::EbHMa 6HJia lbHXOBa )l;o6pHJia, 36or '~:~era cy je Hia3HBaJIM KOMaH,n;HpoM 6oJIID1't:Iapxvr. Oaa je npwMJI~ M ,n;pyre IIOCJIOB€ y Be3H Ca 60JIHHD;OM M Ji:e'l:lelbeM ,n;pyrona y yJKH'I:I.:. KOj 60JIHM:QH, KOja je 6v.IJia y TO BpeMe napTH3aHCKM M€,!J;M:QMHCKI1 :u;eaTap. "YCKJiaijMBaJia je M o,n;aoce M3Mei}y ynpanavrxa 6oJIHM:Qe, .n;P JleBv.rja, xojH HJiJje 6vro qJiaH napTMje, H mTa6a 'YJKH'lfKor o;qpe.n;a, KOMaH,n;e MecTa, OxpymHor KOMHTeTa KOMYHHCTH'<IKe napTnje, Hapo,n;aooc.no6o,n;HJia"'Kor o,n;6opa HT;q. IIpMJIHKOM iion.n;a-qelba M3 YJKM:Qa, yqecTByje y eBaxya:u;liijM palbeHMKa: npHrrpeMaJia HX je Ca OMJiali,HHKaMa 3a IIYT, H3HOCHJia Jii cMeruTaJia aa xaMHoHe M o,n;pei}HnaJia xoje he 6o.JIHH'<Iapxe .n;a npaTe palbeHMKe ;qo 3.n;aTvx6opa. Oaa je c rrocJieli,lbOM rpynoM pa.... ffieHMKa xpeHyJia BOSOM, npeMa KpeMHM. O,n;: KpeMHe cy ce -nonJia'l!HJIM nemKe npeMa )l;pMHH. ¢aiiDICTM Cy MX CTMrJIM J1 3apo6MJIM C palb€HVI:QHMa, ynpaBHMKOM 60JIHHIJ;€ .n;p JleBMjeM M 60JIHM'I:IapKOM MapHjOM Bo6Mh. CnpoBeJIM cy v.rx y YJK:m:J;e H cTaBMJIM aa Myxe. )l;o6pHJia je y3eJia CKpMBeHH OTpOB H np~ryTaJia r.a. HEMCIIYihEHA 2KEJhA ,l(o xpaja cenTeM6pa 1941, Hvr MM, ,I:(pyrH IIIyMa;::t;HjCKM o,;o;pe;o;, HHCMO IIpHMaJIM LKeHe. K·a,n; je KpajeM jyJia y llaJiaHa"t:IKY 't!eTy, C rpyiTOM pa;qHMKa, CTHrJia OMJiall,MHKa ,I:(aHH:Qa MapjaHOBMfi, CM€lliT€Ha je, rro cyrecTHjM KOMaHp;aHTa IIpnor myMa,n;Mjcxor o;::~;pe,n;a MHJiaHa BJiarojennha IIIrraa:u;a, xo,n; je,n;:aor ceJI:.axa McrrO.n; Py,n;:HJ:IKa. Ty je J1 OC'DaBJI.eHa. CJIJ~NHO cy IIOCTyiiaJie H KOMaH,IJI€ y 't!eTaMa Hamer o..n;pe,n;a. 3aTo CMo ce PaTOMJiip PMCTHh M ja, Ka,n; cMo y PecancKoj qeTM cna3HJIM je;qey· :meay Mei)y 6op:n;MMa, 3aHHTepeconaJIM xo je :vr IIITa pa;::t;M y "t:IeTH. IIOJIHTWfKM KOMeCap Pa,n;e BMCMfi HaM je HCIIpH..:. qao ,n:a je Ta ,;o;eBojxa CTy,D;eHTKMlba MMJIMI.lia rJivrropMjeBv.rfi, J13 o6JIIDKlber ceJia :n ,n;a ce npnnx .n;aHa no ocannalby "t:I€Te nojaBMJia y wyMapxy 6JU13Y Jioropa H KOMaH,n:vrpy qeTe Jla3H CTojaHOBMfiy 6e3 MKaKBor yno,n;a peKJia: ,'t{yJI.a caM ;:~;a ce cnpeMaTe· 3a 6op6y npOTMB HeMau;a. 3aTo caM Kao CpnKMlba p;omJia .n;a naM ce npMKJI:.y'<~HM H IIOMOI'HeM KOJIMKO Mary". - CaMa lbeHa nojana y Jioropy - npHqao je BMcMh - s6yaMBaJia je CBe HaC, a HapO"<IHTO :EDeH 3aXTeB. MM CMO ce jOIII TaKO pelin CKpMBaJIM O,D; JI:.Yli,M IIa C€ 36yHVIO J1 HaW KOMaH,D;Mp, CTapM KOMYHH-: eTa M arMTaTop. ,l(oK je ,n;enojKa cxn,n;aJia paHa:n;, Jla3a CTojaHOBMh 17 �Me je norJie,n;oM nuTao IIITa ,n;a pa,n;HMO c lbOM. Ja caM caMo CJierao paMeHJiiMa, aJIH ,n;a caM ja O,Z:J;JIY'tffiBaO, IIpHMHO 6HX je y 'tJ:€Ty. 3ap CMO MH, KOMYHHCTH MaJIO rOBOpHJ:m 0 paBHOnpaBHOCTH C lKjeHaMa! Y norJie,n;y npHjeMa JKeHa y o,z:we.n; HHCMO HMaJIH HHKaKBO aapeijeH:.e. 3aTo je Jiasa no-reo ,n;a npn"<Ia .n;eaoju;n o D;HJbeBHMa aapo,n;aoocJio6o,n::nJiaqxe 6op6e, o opraHMSaTo:py 6op6e n o TOMe ,n;a ce 6op6a Helie BO,ll;HTH CaMO C nyiiiKOM y pyu;n. 3a 6opo;e Ce MOpa o6e36€)l;Ji!TH ncxpaaa, ·o,n;eha H o6yha, o6aaemTelha o aenpnjaTeJI:.y, .rrexoan n cae ,n;pjro IIITO je IIOTpe6HO H IIITO je sa HCX0,7J; 6op6e HCTO TaKO BaJKHO Kao n 6op6a ca opy>KjeM y PYI1"· Y TOM 11pyroM cppoHTY 6uhe nocJia 3a cae oae Koju BOJie caojy 3eMJI:.y H cJio6o,n;y. CaaeToaao joj je ,n;a ce apaTn y ceJio BojcKy, ,n;a JbYAMMa npH"<Ia o Hapo.n;aoocJio6o,n;HJia"<Ixoj 6op6n, opraHH3yje npnxynJbalbe HaMMpHHD;a 3a ncxpaay 6opau;a. AJIH, mm je yrropao 3aXTeaaJia ,IJ;a ocTaHe y qeTH xao 6opau;. BnJia je Taxa yrropaa y CBOM saxTeay ,n;a caM "<~aK nocyMa.ao y lbeHy HCKpeHOCT J1 nop;p2KaO KOMaH,ll;HpOB rrpe,ZJ;JIOr, 6ap ,7J;OK Ce 0 HrOj He pacnHTaMO. Cnopa3yMeJIH CMO Ce, aaj3a)l; ,n;a ce CMeCTH KO)l; CBOjHX poijaxa __ y CBHJlajHI.J;y, xoje caM ja no3aaaao Kao qecTnTe .Jby,n;e H ,n;a opraHH3yje npMKYTIJI,albe JieKOBa H CaHHT€TCKOr MaTepHjaJia H ,l(a 't3;€TH ,n;ocTaaJI,a _no,n;:aTKe o aenpHjaTeJby H lberoBHM HaMepaMa. O,n; Ta,n;a je MHJIHD;a rJinropMjeaMh 't!eCTO ,IJ;OJia3HJia y Hamy 'IeTy, HapO"<IHTO Ka,n; CMO ,rr;o6HJIH o6aaeniTelbe ,rr;a je TO IIOIIITeHa J1 qecTHTa ,n;eaojxa. Caa6,n;eaaJia aac je MaTepHj aJioM a no,rr;au;n xoje je .n;oaocnJia 6MJIH Cy KOpHCHYI, HapoqHTO O,l( KaKO je y CaH.najHan; CTHrJia He,n;uheaa aojcxa c nyxoaanKOM Jby6oM Ba6MheM - ct>oa IDna,n;JiepoM. Oaa je casHaJia 6pojao -cTa:Ebe ae~lieaau;a, aaopyma1be, r,n;e . cy cMeiU"DeHH, c Kl1M ce ,n;py:me, mTa np:wmjy Jti HaMepaaajy. 3a apeMe- 6aalbe:a.a y 'tieTH, npeanjaJia je rroBpeljeae, ,n;aaaJia Jiexoae 6oJiecHHMa H· npoaepaaaJia xaxo ce 't!YJ3ajy JieKDBH H 3aBojJti. IloMaDaJia je 6opii.HMa p;a qHTajy, HaroaapaJia JtiX H noMaraJia I1M ,n;a IIJ1~Y sa qeTHYI JIHCT, yqyrJia HX ,n;a nenajy 60p6eae rrecMe n Mrpajy ,Ba1bcxy". 36or caera ToDa 6opu;H cy je MHoro 3aBoJieJin Jti c aecTpiiJbeH:.eM qexaJIJ·~ .n;a j e BH,n;e y <t;CeTH. Ha-je,n;aoM cac'!1aHxy, x:oMaH~p je pexao: - MMJIMn;a o,n; aaC HOCJ:I I1 pacTypa no CsHJiajHIJ;y ,BecTJti" 11 JieTKe. Oaa je y-HeJia y BapOIII J1 JieTaK KOjH CMO HaiiJ1CaJU1 y Be3I1 C ,n;OJiaCKOM H€,!l.HfieBaD;a, o6j aCHliiBlliH KO cy OHM, KOMe CJiy1Ke l1 3aruTo. T.Iax je ycneJia ,n;a Jti3BecTaH 6poj JieTaxa y6au;n 11 y ae,n.MheBCKH Jiorop. YxBaTHJia je, y3 noMofi aeKHX .rr;e'l!aKa, nee xojJti cy o,n;Jia3HJIJti y KYX11IbY ae,n:Mfieaau;a. H sa lbHX ·Be3a.na xaHTe ca Jieu;HMa. YnJiameae JKHBOTHlbe cy rrojypvme y Jiorop, npocHrrajyhH JieTKe. Kaxo je TO caMo -o,n;jexayJio y rpa,n;y! 18 Ka,n. CMO CB€ TO "~YJIH, 3aKJDY'l!HJIJtl CMO ,n;a 3aHCTa ~eMa pa3JIOra p;a ,n;eaojxy ae npHMe y qeTy. AJIH PHCTJtili n ja TO IDICMo MOTJIH ,n;a o,n;o6pMMO. HaMepaBaJIH cMo ,n;a nomaJDeMo npe,n;Jior nu:meM cpopy- My, jep oHa Huje 611Jia •waH CKOJ-a HH KIIJ. ,l(oDaljajl1 cy Hac npe,n;yXHTPI1JIJ1 J1 MH HJ1CMO ycrreJIH ,n;a HCIIYID!MO o6efia1be. Kao H paHYijHx ,n;aaa, MHJIH:u;a je 29. cenTeM6pa rrocJie no,l(ae cTHrJia y Jiorop Pecaacxe 'IeTe n .n;oaeJia TPM MJia,n;nha 11 je,n;ay ,n;eaojxy. IIocJie o5aB.n.eaor nocJia y xoMaH,n;Jti, y;rro3HaJia nx je ca 6opIJ;MMa. HoaajJIHje Jti3 Beorpa,n;a Jieno cy neaaJin, aapo'tffiTO oMJia,n;JtiHKa Coiba. Y JI_oropy je aacTaJio- aeceJDe. Ty cy ce. saTeKJIH H 6opii,H Mopaacxe _H )J;pyre opamxe qere. BeceJDe MJia,n;nx 6MJIO je TaKa 6yqao ,n;a je KOMaa,n;a MopaJia ,n;_a aape,ZJ;H ,n;a _ce n,u:e aa cnaaa1-be. Te aoh11 oBe TPH "JeTe je Tpe6aJio _ ,IJ;a aana,n;ay CaJtiJiajaau;. Y Jioropy je saaJia,n;ao MHp, aJIH HMje ,n;yro Tpajao. Ha xocvr cy rrymxe, aax.rroxoTaJIH MJ.npaJDe3H H o,n;jexHyJie 6oM6e. He- 3anyu;~Jie ,n;Hheau;M cy ,n;osHa.Jin sa rrapTM3aacxe npnnpeMe, na cy HX npe,n;y-: xMTPHJIJti. llpHByKJIJti cy ce aeorra::m:eao 6Jinsy napTJti3aacxor Jioropa 11, xa,n; cy 6opo;M rrocrraJIJti, xpeHyJIH cy y aarra,n;. TiapTM3aHCKH cTpaJKap nx je rrpHM€THO H rrpu:rry:u;ao. HenpHj·aTeJb je o,n;roaopHo aaTPOM c~ ca11x. cTpaaa. llapTnsaHH cy rrocx.axaJIH, srpa6HJIJ1 opyJKje 11 rrpHXBaTHJIH 6op6y. Y npBoM aaJieTy pa:a.eao je BJ1Ille 6opau;a. MMJIHD;a je ca Colb~M nomJia ,ZJ;a rrpeBHja paa.eae. IIpeBHJI_e cy .u.aojn:u;y. -iryJie cY: ~03HBal:be jep;ao:i- napTM3aHa xora je spao saxa't!MJIO ,D;OK je npeJia3HO 'tJ:J1CTHHy. ,II;eBOjKe cy ITO"<IeJie ,D;a ny3e rrpeMa l:beMy. IlpM,n;pylE:JtiJia HM ce 11 xyaapHu;a Jby6uu;a J1JIHh BJiajaa. CBe TPM cy rro't!eJie ,n;a BYKY pal:beHHKa y saKJIOH. AJIJ1, H3Meijy l:bHX je naJia je,n;aa, a 3aTHM 11 ,n;pyra 6oM6a. MHJIJtiu;a H Col:ba 6:mre cy MpTBe, paHr€HJ1 6opao; TaKOi)e, ,D;OK je Jby6HD;a JiiJIHfi T€UlKO pal:beHa. Taxo cy y" ocanT 3ope, 30. CerrTeM6pa 1941. rp,n;HHe, Ha rrojaTaMa ceJia Bo6oBa, aep;aJieKo o.rr; CaHJrajau;a, norMHyJie ITJiaaooKa cTyAeHTKHlba MH.rr:w:u;_a I'.ri:HropHjeBHh H u;pHooxa Beorpal)aaKa COI-ba (o H:.Oj ,IU)yrHX DOAaTaka HHCMO HMaJIH). Ter:iiKO paa.eey Jby6nn;y J1JIHh ¢amHcTH cy cTpeJDaJIM saje,u:ao ca IU€CT 3apo6JbeHMX rrapTH3aaa. y· OBOM Harra,n;y Ha rrapTJ13aHe y-qEicTBOBaJIH cy J1 HeMI.J;J1. J1 J13BemTajy KOjH je Jby6a Ba6uh, OI\HOCHO AI\OJicp cpoH lliHHAJiep, ynyTNO npe,n;ceAHHKY cpncxe BJiaAe reaepaJiy Mvr.rraHy He,JJ;vrhy rrHcaJio je: ,BojeliM ce ,n;a_ He 6y,n;y onKoJI:.eHM, O,It.Max. caM 3aTpa1K:J.m H3 JiarroBa TIOMOfi O,lJ; HeMa"<:IK€ BOjCK€, KOja je CaT Jii TID KaCHJilje CTMI'Jia y ja~ O,Zl; 80 BOjHHKa, ca llleCT T€IllKHX MMTpaJI:.e3a .. , Cse OB€ IIOjaTe cy nonaJbeHe, a caMo ceJIO 6nh.e o,n; HeMa>IKe apTvrJI:.epMje 2. oBor Meceu;a 6oM6ap,n;oBaHo .•." 19 �TpH ,n;eBojxe cy norHHyJie rrpy:m:ajyliH noMoli paH:.eHHM napTH3aHHMa, Ma,n;a HHCy IlpHrra,n;aJie HHje,D;HOj IIapTI138HCKOj 'tfeTH. 3BaH>e 6opn;a Pecascxe -qeTe npH3HaTo HM je nocJie norn6vrje. CMMJbA JE O,l:(PlKAJIA PE'I Ka,n; je OMJia,n;naxa CMH.Tha Bopojenvrli, y jecea 1941. ro,z:r;HHe CTJ1:rJia y Jiorop Bam1jcxor rrapTH3aacxor o,z:r;pe,n;a vr 3aMoJu:rJia KOMaH,n;aHTa Tor o,n;pe,n;a ,n;a je npMMe, oa joj je o,z:r;roBopMo ,n;a HM 3a 6opn;a HMje noTpe6aa, aJIM ,n;a Mo:m.e ocTaTH, axo xofie ,n;a ce cTapa o 'tJMCTOfiH y JIOTOpy I1 ,II.a IIOMa:m:e 6oJieCID:IM H paH:.eHHM 60piJ;J1M8. ,n;,esojxa je npMc'DaJia. CaaMTeTCKH peciJepeHT J1so Bpop;ape:u; ,n;ao joj je HeKOJIHKO 3-aBoja H IIOKa3aO K8KO p;a HX yiiOTpe6H. 'Y TO BpeMe y Jioropy HMje 6H.rro 6oJiecHnKa M paa:.eHHK-a H CMHJbHH nocao 6Mo je ,n;a l:IJ1CTH Jiorop, nepe nopn;Hje 11 xa3aH, na H py6JDe. CMMJba je aa6aBHJia o,n.aexy,n; 6oJIH:wqapcxy Top6y c IJ;pBeHHM KPCTOM :w aanyHMJia je 3asojnMa H pa3HHM JieKOBMMa. Taxa orrpeMJbeHa, Ha CBOjy pyKy je O,ll;Jl83Ji:IJI8 C rpynoM KOja je IIOJI83HJia y aKn;Mjy. CTapeiiiHHe cy ce npaBHJie ,z:r;a TO He npHMehyjy. Bu:Jia je j e,z:r;HHa :m:eaa y o,z:r;pe,z:r;y, Bep;pa H Bpep;aa, na cy j e CBM BoJieJin. MeljyTHM, 6opD;HM8 KOjH HHCY CTH38JIJ1 Ha pe,z:r; p;a rroijy y 8KIJ;J1jy, 36or ae,z:r;ocTaTKa rryiiiaxa, HHje 6HJIO npano IIITO oaa csaxor ,n;aaa n,n;e 11 36or Tara cy je aa je,n;HOM cacTaHKY xpHTJ1KOBam1. CMv:rJha ce 6paHMJia: - Ja, p;pyroBH, ynex cBoj nocao y JIOropy 3aBpiiiHM npe aero IIITO xpeaeM, a y ax:u;Hjy H,n;eM ,n;a 611x ,l(pyroBHMa 6HJia npv:r pyn;n, axo J1:X paae. IIomTo cy _joj o,z:r;rosopHJIH ,z:r;a jow HHKora HI1je rrpeBHJia:, CMMJba je rro"l!eJia ,!(a ce J.bYTH: - J a caM p;omJia y napTH3aHe ,n;a ce 6opnM rrpoTMB ycTaina, a He ,n;a "LIMCTl1M JIOrop. Jiorop HeKa 'tJHCT€ OHM KOjJ1 He BOJI€ ,n;a ce 5Mjy. J a xohy 11a ce 6opHM. CaMa hy Ha6aBHTH nyrrn<y ... 3aTMM je 6pn3HjJia y n.rra-q, MHOrH cy rroBeposaJIH A-a he ce ITOCJie OBOr ,onaMeTY.ITJ1" J1 ,D;a BHIIIe Hefie MfiH C 6opiJ;HM8. Mei)yTMM, CMJ1Jba je aacTaBMJia no c~\apoM, caMo je y aKu;Hje J1IIIJia pei)e. ,BecnyruxapH" cy DOHOBO IIOKpeHyJIH CMHJ.bMHO IIHT.aH::.e H xoMaH,n;a je MopaJia ,n;a joj 3a6paan yqecTBOBaH:.e y aKn;HjaMa. CMHJba ce HHje npe,z:r;aBaJia. IIoruJia je y mTa6 o,n;pe,n;a .n;a MOJIJ.:t xo,MaHp;aHTa .n;~ je rrpeKOMaH,n;yje 3a 6opu;a. HI1cy joj I138IIIJIM y cycpeT H CMHJI>a ce BpaTHJia y Jiorop rroxyH:.eHe rJiaBe. M11posaJia je H3Be- 20 cao speMe, a oa,n;a rroHOBO noqeJia ,IJ;a ce npMKJI>y-qyje rpynaMa Koje cy noJia3MJie y axu;Hje. Ca,n;a je 6HJia semTMja. 'Y3 noMofi rroje,n;HHnx 6opan;a KojM cy je o6asemTaBaJIM o ax:u;HjaMa, Kao cJiyqajHo ce HaJia3MJia TaMo r,n;e je rpyna rrpoJia3MJia M ,y3rpe,n;" HM ce npHKJI>y..:: "tJMBaJia. Hu:j e 6HJIO TemxHx palbeHMKa M CMHJba HHj e HMaJLa nocJia y Jioropy. CTapemiDie cy ca CIDVInaTHjaMa rJie,n;aJie aa ose Cl\-IMJbHHe ,Hcna,n;e". Ka,n; je o,rr;pep; ,z:r;o6Ho TemKe paH:.eHMKe, CMMJba ce M3MeHMJia. HMje ce BI1IIIe o,n;MHIJ;aJia o,n; paH:.eHHKa, HMTM je 3aXTeBaJia .n;a yqeccTByje y aKI:~HjaMa. TaKa je 6HJIO " 24. OKT06pa 1941. Kal\ je O,llpe,!\ Kpeayo y Harra.rr; Ha ycTamxo ynopJ1IIITe 3pHlb. Y JIOropy cy 6J1Jia ,n;Ba TeiiiKa paH:>€HMKa. llpe ITOJI8CKa KOMaH.n;aHT je JIY:J:qHO ,n;ao CMHJbH ynyTCTBa, jep je y JIOropy OCTaJIO CJia6o Haopy:m:aHO JbY,D;CTBO 3a o6e36eijelhe. 0 TOMe je caHMTeTCKH pecf>epeHT o,n.pe,n;a nHcao: , "Y Jioropy Ha 'IosMha 6p)l;y cy ,ll;Ba TeiiiKa palbeavrxa, c lbMMa ocTaje 6oJIHWmpxa, ,n;pyrapnu;a CMMJha, "Y CJIY"!ajy ,ll;a HenpMjaTeJb IIPO,ll;Pe, OHa he eBaKyMC8TM palbeHMK€ Ji1 CaHMTeTCKM M8TepMjaJI ..." IIocJie o,n;JiacKa o,n;pe,n;a, CMMJba je c 6opn;MMa H3 o6e36ei)e1-oa rrpeMeCTMJia JiaKIIIe paH:.eHHKe p;y6Jbe y IUYMY, a ,ll;BOjHIJ;Y TelUKHX palbeHMKa y :m:6ya 6JIJnKe Jioropy. OHM HHCY rrpHCTaJIM ,z:r;a Mx aoce ,lJ;8JieKO. Je.n;aH O,IJ; TI1X palbeHMKa· je fiMO IIOJII1TJ1qKJ1 KOM€Cap qeTe. CMHJba je ocTaJia xo,n; T€IIIKMX paaeHMKa. Ilpe,n; neqe cy ycTame aarraJie rrapTM3aHCKM Jiorop. Bop:o;M Kojn cy o6e36el}MBa.rru Jiorop MopaJIM cy ,n;a ce nosyKy. CMTyan;Hja je 6H.rra Temxa. KoMaH,u;Mp je noKymao .n;a crrace 6ap 6oJIHMqapxy: - ffi'Da fielii TM, .n;pyrapHIJ;e, Ty? r,n;e cy TM ,n;pyni paaeHHIJ;H? - rope y IIIyMH. OHM he ce cHaliM I1 6e3 Meae, a OBM TemKo paa:.eHH H€ MOry C8MI1 Irn:Ky,l(. Paa:.eHM PaHKMIJ;a je cxsaTv:ro CMHcao xoMaH,n;MpOBI1X peqY:J: na rroqe .n;a aarosapa CMMJbY ,D;a nx ocTaBM M ,z:r;a rroije c .rr;pyroBMMa. - Hehy, ae Mory, ,l(pyroBH. Hehy ,z:r;a OC'D8BHM palbeae ,n;pyroBe. PaaxMu;a je ,n;ao 3HaK v:r 6op11;11 cy rroxymaJIH CHJIOM .n;a je o,n;Byxy. CMMJI>a ce oTprJia ·I1:3 lhMXOBI1X PYKY M nJia'IHO 3aMOJIMJia: - Ma o,n;Jia3HTe BH, ,n;pyroBH, ae 6y.n;MTe JIYAH ,n;a 36or MeHe cTpa,D;aTe. Ja ae Mory ;qa noljeM 6e3 palbeHMx:a, o6eliaJia caM KOMaa,n;aHTy ,n;a MX EMBa Heliy 0CT8BI1TJ1 ..• Y CT8IIIKa IIYIJ;lbaBa ce noja"tJaBaJia H rrapTH3aHM cy O,D;CTYITMJIM. BoJIHH"lliapxa CMHJba je ocTaJia c palbeHHIJ;MMa. Y cTawe cy MX npo- 21 �HaiiiJie " y6><Jie. CaH><TeTCK>< pecpepeHT BaH><jcKor o.z~pe.z~a Bpo.z~a~ pen; je o ToMe Harmcao: 3AJE.I(HO CMO CE EOPMJIM IIPOTMB HEMAUA, ITA HAC 3AJE.UHO H CTPEJMJTE ,IIapTH331U.t cy -IIPYJKHJIH 2KHJiaB OTIIOp. 'YcTame, cy IIOXBaTaJie paa.eae napr:uaaae. MycrnJIH cy Mx M aa Kpajy rroy6njaJin. Mel)y y6MjeHKM 6Ho je n. CTeBJi'.ru;a TyMMh, PaHKMil;a H 6oJIHWiapKa CMH.Jba BopojeaHh •••4' MJI3.,n;a .n;eaojxa je :1\mH,n;aHTy. HCnyHMJia o6eha1ne xoJe je ,n;aJia CBOM xo.- ,IIpaa "''eTa MMa TPH ,n;pyrapiDJ;e, a ,!l;pyra .n;ae xoje cy npHMJT:.eHe, M aenpeKHp;Ho ce rrpHMajy, sa caHHTeTCKY CJiy~6y, a y HCTO BpeMe pa.n;e Ca ::m:eHaMa (oHe MJJ.Y ca 'ieTaMa), apiiie amTaizyfjy n ·rrponaraH- .n;y. XHrnjeHa ce crrpoao.n;J:t y o,rwe;zzy ,n;o6po ... " llpaa ycTaHH't!Ka jeceH ,lJ;OHeJia MH je MHOro pa,n;OCTH H OCTBa- peH.a MHOTMX CHOBa, 3JIH H MHOTO Tyre J1 JK3JIOCTM. 0,J:(H€JI3 MH je MHoro ,n;pamx n03H3HHKa H Irp:w:jaTeJba, ,7:U)yroaa .H .n;pyrapm:~;a. IIorvnzyo je rrpo4>ecop MHJiaH MMjaJIKOBHli, KOjH Me je rrpHMHo y rrapTHjy, 3aTHM Joqa Ml:IJiocaBJheBHli, LKHBoTa CTaHHcaB.n.enuh, Pa.n;ocan HMK't!em.ffi. H MJ.rJiaH IIpeMacyHaD;; ,n;pyroBH c xojKMa caM 3aje.z~Ho pa.z~><o y 0Kpy>KHOM KOMHTeTy. Ilor><HyJI>< cy " M11Xa><JIO IJ;BeTKOBHh H BJiajxo MHJiocaBJ.E>eBMfi, xoje caM ja rrpmipeMao sa napTHjy, rra HeycTpaiiDmH KOMaHAJ1P MHJioiU MHJIOWeBHh IIepyTap, OMJia,II;I1HKia MHD;a rJIHrOpHj eBJ.ffi., H MHOrH .n;pyrH fiopu;H H3 IIoMopaBJha. He sHaM xojM je o,n; lhliiX 6Ho 6oJhH :rroBex, ,ru>yr, KOMyHHCTa H sojHHK peBOJiyt:{Mje. Ho, TO je saxoH 6op6e - . nmy Haj60JhH. _ A.Jm, HajTeJKe- MH je 6HJlO Kap; CaM Ca3HaO Sa CMpT CBOr ,n;pyra H3 3aTBOpa,- Pa.n;eTa Ta.n;Hfia H lheroBe .n;esojxe )];ape IIorrosHli. Ilo'leTKOM cpe6pyapa 1941. 6eorpa.z~cKa TIOJIJ111><ia je YKanCHJia OMJia,n;nHI(a H3 rrapTHjcxe opraHMsa:qHje xojoj caM H ja rrpHIIa.n;ao. TparajylrM sa .toy.n;HMa, c xojMMa cy ce TH MJlia.n;YlliH ,n;py-JKHJIH, ~a 23 �.areHTH cY yxancHJU1 H Meae. ¥xaiiiiieH CaM aohy- y CTaHy H HMxo op; MOjHx ,n;pyroBa, na HM cyCe,n;a (cTaHonao caM y je,n;Hoj myrrH y ,ll;BOpHmTy) HMje rrpHMeTHO. J a CaM ITOCJie xannrea.a OBHX MJiap;Mfia ,n;o6no ,n;HpeKTHBy o,n; napTnje .n;a ce CKJIOHMM H3 Beorpa,z:ta. Am1, caM HanpaBHO rpeiiiKy H ITOCJie HeKOJIHKO ,ll;·3Ha IIOHOBO Ce BpaTHO y CTaH, KaCHO HOfiy, TaKO CaM HaJieTeO Ha ITOJIMIJ.Hj CKy 3ace,n;y, HHKO ,n;aKJie 3a MOje xarriiieH.e HHje 3Hao. J1 rrope,n; Tara y 33TBop MH je CTH3aJia xpaaa. Ha rJIMHeHoM Jioaqvffiy 6nJia je IJ;e,zzyJDa c MOjHM MMeHOM J1 npe3MMeHOM. To je 33 MeHe 3Ha"t:J:MJIO rOTOBO MCTO TOJIMKO xao ,n;a caM ca3aao ,n:a hy o,n;Max 6MTH rrymTeH Ha cJio6o,n;y. IIapTHja je OCHM xpaae yxamiieHHMa npoaaJia3HJia a,n;BOKaTe-6paHnou;e 11 o6aBeiiiTasaJia jaBHOCT o xaiiiiieH>y. To je cse yTHiliaJio H aa rrocTynaK rroJinu;nje npeMa yxaiiiiieHHMa. HacTojao caM ,n;a ycTaHoBHM KO o.n; MOjHx ,n;pyrona y 3aTBOpcxoj heJIMjH o.n;p2KaBa Be3y c napTvrjoM. To HHj-e 6HJIO je,n;HOCTaBHO. Y h.eJIHjM CMO 6HJH1 HaC 't.IeTBOpHIJ;a, HHCaM II03H3B30 HHKOra, a 110 OH,t1;3IDH>J1M rrpaBHJIHMa rrapTMjCKe KOHC:rrnpaq:r.:tje 't.IJiaHOBM napTHje HHK3,D; H HHrp;e, ·a KaMOJIH y 33TBOpy, HHCY CMeJIH ,lli3 pa3rOBapajy 0 napTMjCKHM CTBapHMa C HeiT03H3TMM JIJ1IJ.HMa. Heii03HaTM je 6MO CBaKH OHaj KO HHje J13 MCTe IIapTMjCKe opraiDI3aqHje. 'l1HM caM y6a't.JeH y heJIHjy, yo't.!Ho caM ,n;a cy 6ap ,n;BojHqa D,Zl; yxaniiieHHKa 't.JJI3HOBJ1 Il3pTHje, •aJU1 HMCaM CMeO ,n;a TO IIO~a}KeM. Jep, OTKyp; CaM 3H30 p;a OHaj TpefiH HHje IIOJIHIJ;HjCKH ,D;OCTaBJLat:J. Mopao caM Ila)KJLHBO ,n;a MOTpHM J1 rrpaTHM CBe I.UTO ce OKO MeHe ,n;eiiiaBa H ,n;a Ha OCHOBY CBera ,ti;OHeCeM 33KJbyqaK. Pa.n;e Ta,!I;Hh. Me je, "t:J:HM caM yse.n;ea y H>HXOBY co6y, yxBaTHO no.n; pyxy, jep cy Me areHTH rrpHJIMKOM xaiiUieH>a M cacJiyiiiaH>a TYKJIH. IToxa3ao MH je xaKo .n;a cTajeM, .n;a Me He 611 6oJieJIM Ta6aHH no KOjHMa cy Me y.n;apaJIH, YCTYIIJ.W MH .n;eo cnoje npocTnpxe H Xpaae xoja MY je npeocTaJia. MHTepecoBao ce xaxo cy HCJie,n;mu.::~;H nocTyrraJIH n cyrepncao MH nrTa ,l(a HM o,n;roBapaM. CyTpa,n;aa CMO rro,l(eJIHJIH xpaay xojy je .n;o6no cnoJ&a. ITaJio Mi1: je y O't!M .n;a je JbeMy xpaaa .l(OHomeaa n y speMe KaJ\ je ,ll;pyrH 3aTBopemru;H HHcy ,n;o6njaJIH. llosepHo MH ce ,n;a My xpihry ,rr;oHocn .n;esojxa. 3ax.r.r:.yqHo caM ,n;a ·Ta,l(Hh rrpexo csoje ,n;eBojxe liia.JJ:.e rrapTHjH o6aBemTel:ba H3 3aTnopa, a oHa MY p;oaocM H rropyKe o.n; .n;pyroBa. ,I(eBojxa je 6HJia seoMa nemTa_ y Hap;My,n;pMBaH>y rioJIHu;ajau;a M >x:aa,n;apMa, cBaijaJia ce c H>HMa, npeTHJia HM, a BeposaTHO. MX ·n rroTKyiiJhnsaJia. 2Kaa,u;apMH cy xpa.n;oM yHOCJ1JIM xpaHy 3a. Ta.n;vrlia H IIOCJie IIO.D;He, Ka,l{ areHTH HHCY 6HJIJii y PJiaBJb3'U1. 3a s]leMe ,zzyrHX aohH 11 ,n;aaa Pap;e MH je rrpnqao o csojoj ;D;enoj:qn, peBoJiy·IJ;Honapy. Pa,n;HJia je y HeKoj 6aau;vr. Maoro caM je 3aBoJieo 35or cBera IIITO caM -qyo o lboj 11 IIITO je qJ1HHJia 3a aac. ,I(otosopvtJIH cMo 24 ce, ,n;a ce ja, Ka,n; H3aljeMO H3 3aTBOpa, J1 Jrn't.IHO YII03HaM C JberOBOM ;I{apoM. H3 saTBOpa cMo nyiiiTeHH H3Heaa.n;a, npe,n; aana,n; HeMau;a aa JyrocJiaBnjy. CTpa:m.apao CMO yrryheavr y MecTa poi}eH>a, rra ce rrpe o,n;Jiacxa HHCMO ,n;orosopHJIH xaxo 11 r,n;e ,n;a ce HaljeMo. HacTynHo je paT H oxyrr~nja 3eMJbe. "Y TaKBHM npHJIMKaMa HHKaKo HHCaM ycneo .n;a ycnocTaBHM Be3y c Ta,n;HfieM. Ka,n; CMo 3arro't.JeJIH opy:m:aay 6op6y, rroqeo caM Meljy napTn3aHHMa ,n;a ce pacIIHTyjeM sa Pa,n;eTa Ta,n;Hha n ):(apy IIorrosnli. Eno caM cHrypaa .rta ce aaJia3e y aexoM o,rwe,n;y. AJIH, HHCaM ycrreo HJ1ll1Ta .n;a ca3HaM. H3.j3a,n; xpajeM 1941. "Ka,n;a caM CTHrao y CaHI,IaK, aaruao caM aexe 6opn;,e M3 IIocaBcxor o.n;pe.n;a xojH cy MH peKJIH .n;a cy Pa)J;e Ta11nh " ,ll;apa IIonoBnh-TaAMh 6mm y lbMXOBOM OAP•IIY· Pa11e je 6no KOMaH,n;Hp >:JeTe a )J;apa 6oJIHH't.Japxa. O,n; THX IIocaBaiJ;a ca3Hao caM JI.a je Ta~h. 6110 o,:q.n:Ht:Jaa 6opaq H CTaperuHHa H .n;a je jYHat:JKH nornnyo y je,l\HOM jypMiny. ,ll;apa je 6nJLa xpa6pa. Ca nyHo cMeJioCTH H II02KpTBOBalha JiiCTp'IaJia je Ha IIOJIOEaj H J13BJI3't!HJia palbeHHK€ KOje je C IIalKThOM H JLy6aBJbY HeroBaJia. Ha rro"t:J:eTKY npse aeMa'IKe ocPaa3HBe, y jecea 1941. ro,n;nae, mTa6omr KocMajcKor, IIocaBcKor H IIpsor myMa,n;Hjcxor o,n;pe,n;a J13,li;BOjHJIH cy CBe Te2Ke palbeHHKe J1 C Me,IJ;HIJ;J1HCKHM OC06Jb€M 11 MaH>oM opyEaHOM l:rpaTlbOM, ynyTHJ!H Ha CJio6o.n;ay TepMTopnjy, y yEYit:JKY 6oJiavn.w. ,IJ;o6po onpeM.JJ:.eHH H rrpeBHjaHH, paH>eHJ1IJ;H cy CMeiiiTeHH y KOJia. CaMO cy )J;B·Ojl1Il;a HOp.IeHH Ha HOCHJIHMa. ,lJ;O JbHra cy CTJ1rJIJ1 6e3 HKaKBJ1X CMeTH:>J1. AJIH, rrpep; BapOIIIH~OM KOJIOHY paH>eHMKa rrpecpeJIH cy t:JeTHHD;H ,l(pa:me MHxaHJIOB:Hlia. 3aTpa:amJIH cy nporryca11~e H JierYITHMa:QHje. Ka.n; cy rrapTH3aHH o,n;rosopHJIH ,n;a TO HHje IIOTpe6HO, -qeTHM:QH Cy J1X BpeljaJIH, HapOt:IJi!TO cy. 6YIJIJ1 ,rwcxn rrpeMa ,n;pyvapHD;aMa xoje cy rrpaTHJie _palheHHKe. IIapTH3aHH H3 _rrpaTlhe cy HM rrpnrrpeTJ1JIJ1 ,n;a lie MX rrpnjaBHTH CTapeiiiV:IHaMa. KaKO· TO HHje IIOMOTJIO, 3aiipeTMJIH·Cy J1M Jii opy:mjeM. "Y JhHry j e KOMaH,n;Mp rrpaTH:.€ paiLeHJ1Ka 0 CBeMy o6aBeCTJ10 KOMaH,n;aHTa .MeCTa. Ocl:miJ;Hp MY je o,n;ronop11o ,n;a cy TO -aeo.n;ronopmr rroje,Il;HH:QH, ceJbaiJ;H, Ha xoje He Tpe6a o6paliaTH rra:m:H>y. 06ehao je ,n;a lie Taj CJiyqaj J1CIIJ1T3TJ1 H KpHBLJ;e Ka3HHTH. I!pe,n;JI02KHO je t:JaK ,n;a ce paH>eHvtiJ;M o,n;Mope 11 npeaoh.e y Jh11ry. He- cyMILajytrn: HJ11IITa, KoMaH,n;Hp je rrpHxBaTno np~,n;Jior n: KOJIOHa .PalheHHKa .je 3c;tycTaB:JbeHa, a palheHVIIJ;H. CMeiiiTeHH y Ka¢aHH KOjy HM je KOM3H)J;CilHT MeCTa o,n;pe,n;MO . 3a BpeMe Be't.Jepe, xojy je 3a pa.IDeHHxe aapytiHJia KOMaH,n;a MeeTa, y xacpaay cy yrraJIH aaopy»caHH Jhy,n;H, pa3opy2KaJIH rrpaTIDy, a 3aTMM rrpeTpecJIH paH>eHHKe H 6oJIHK'!apxe H o,n; CBHX o.n;y3eJIH opyJKje. ,IJ;piDKHHOBIJ;H cy o6jacHHJIH .n;a aBo pa,n;e no aapeljelhy aaj- 25 �BHIIIe KOMaH,n;e. liapTH3aHJ1 cy BepOBaiDI ,n;a je TO Hecnopa3yM KOjH he ce 6p3o pa3jacHI1TH. OmTpo cy ce cynpoTCTa.BHJIH Ka,n; cy "t:IeTHH:u;n noKymaJin ~a o,n;Boje ,n;pyrap:m..J;e o,n; paFDeHHKa. J1 oae cy ce no6J7Hime, rosopehn ,n;a o,n;rosapajy 3a JKID30Te H s;:wasJhe paFDeHHKa, >< .z~a ce >KMBe Helie pa3,~~aOjHTH 011 .z~pyrosa. HajynopHHje cy 61me ,ll;pam TDIIDPDB><h, Byja OJDa«a, ,ll;apa IIonOBHh-Ta,~~Hh, 3opa 'faJJelrnh, Jby6><qa PaKM!i, M><JJeHa BeJJMM><pOB><Ii-HJmh Jby6><BKa ,l(><Knfi,'0Jira JojHh n Jienocasa JlyKnfi. )J;pa~HOB:QH ~y nonycTMJIM n CBe 3aje,n;HO, C jaKOM rrpaTFDOM, ynyTHJIH y rJiaBHM IUTa6 ITYKOBHHKa ,!J;pa:m:e M><xaMJJOB><ha na Pasny ropy. Ha nyTy npeMa Pasnoj ropn cnpoBo,n;mrn;:r1 cy TYKJIH M MaJITpeTHpaJin paFDeHHKe n ,n;eBoj:-Ke. 0 TOMe je npitt:laJia n 6oJia:wqapKa JienocaBa· JiyKnh: , "t!ecTo cy aac rmm:m;r ,Ita TP"::HMO. CTaJIHO cy Hac KMlbMJIM n y,n;apaJIM KYH.z:tan;Hr.:ra •. Y BpajMhJ.:IMa. Hac .z:toqeKyje al)yraaT ,IJ;paJKe MHxaHJIOBHha KOjH KaJKe: ffiTO TO rpo6Jbe BO,IlHTe ca. C060M, IIITO J.:IX HHCTe ll06HJIH • , ~" JiapT~3aHH Cy TeK Tap;a IT0"9:€JIH p;a CXBaTajy CBOj IIOJI'O:m:aj J1 ,n;a YB~'d}aJy K,aKo cy rJiyno npes':lpeHH. Ha Pasaoj ropH cy CMJIOM J13,ZJ;BOJHJIJ1 60JIHH"::apKe J1 JieKapKe O,D; paFDe:mtKa H 3aTBOpHJIJii HX y rroce6Hy npocTopnjy. 113BO,n;MJIH cy nx je,n;ay no je,rr;Hy, cacJiymasaJIH, IIpeTHJIH H HaroaapaJIH ,n;a ce o,n;PeKHy KOMJID!CTa, npilljy :EDHMa~ H Jie"::e pa~ae 't!eTHHKe. 06ehaBaJIH cy HM JJ:ene xaJbnae, aosan;, nposo.z~. ,ll;eBOJKe cy c rHyrnaaeM 0)16><jaJie oqmq><pcKe noHy):le " eaeprJNHo cy saxTeBaJie .n;·a ~ spaTe palbeHHM ,n;pyroBHMa. J13pa~asa..rre cy 3rpa:masaae 36or oBaKBHX nocTynaxa ocpJ1:r(Hpa npeMa paH>eHHM Hapo.n;HHM 6op:qHMa. 0¢><I1"P>< cy MM je>rxo O):lrosapaJJM ):Ia je 6oJbe 11a ca11a MMCJJe Ha ce6e H CBOjy r.rrasy, a He Ha KOMym1CTe. liOillTO IIapTH3aHKe HHCY MOrJIH .n;a y6e,n;e, IIO"t:leJIH Cy ,:n;a HX Bpeljajy H ,:n;a J1X Ha3HBajy nOrp,ll;HHM HMeHHMa, }J;a HX IUaMapajy, p;a J1X H3BO,D;e y MpaK H ,n:pyre npocTop><je o):laKJie cy ):IOrmpaJJ>< je3MBH Kp><qw " jayqM. Haj 3 a.r~ cy MM OTBopeao peKJIH .n;a caMo O.zu>MI.(a!beM o,n; xoMyliHcTa Mary ,l{a cnacy ~MBOT, jep he CB€ napTM3aHe H palbeHHKe CTpeJD-aTH. C~e rrapT~3aHKe, 6o.rraw1apxe, vr .rreKapKe CJIO:m:Ho cy o,rr;roaopMJie .n;a oae He ~eJie .n;a ce _cnacasajy H .n;a je,n;MHo .m:e.rre Aa MX ae H3~ajajy o.n; paaeHHx .n;pyrooo. AKo he CTpeJbaTM palbeHHKe, aexa >< "'"x noy6><jajy. ,ll;apa Ilonos><h je peKJJa: ,MH CMO ce C THM ,lijJyrOBHMa -3aje,I\HO 6opHJie npOTHB HeMan;a H aeheMo O,ll; lb~X ;u;a _ce O,ll;BajaMo, na aac CJI060,IJ;HO, l'OCIIO,ll;O H3,n;ajHHD;H, cTpe.n.aJTe 3aJe,n;ao c IDHMa .•. " 26 Je.n;aa o,n; "t:IeTHHKa no""::eo je .n;a maMapa ,I(apy, aJin- cy cne .n;pyrapm::(e cTaJie .n;a rp.n;e "l!eTHHKe, Ha3YIB-ajyhH nx H3,n;ajHHizyt:Ma n aeMa"t!KHM cJiyraMa. Ose xpa6pe H rrJieMeHHTe :meae cy c npesHpoM o.n;6HjaJie rrpe.n;Jiore rroje.n;MHau;a KojH cy HM HY,ll;HJIH :m:ean.n;6e .n;a6n HX cnaCJIH cTpeJbalba. Je.n;aa o.n; anx, no cBeMJ H3rJie.n;a .n;a je TO 6><JJa ):IOKTOpKa JioTa Ej11yc, I<a):l joj je y ceJJy Teo'l><ny je):laH sm.uH o<;PHIJ;np rrp:nmao n noay,n;n·o .n;a ce o.n;peKHe KOMYHHCTa n nol}e ,n;a .rre"::H ,palbeae Cp6e", .n;paEHHOBu;e, rra he joj cse onpoCTHTH, MHpHo ra je rrorJie,n;a.rr-a H Kasa.rra: ,IIpe.z:tJJaLKeTe MH p;a ce op;peKHeM csojux palbeHuKa, ,n;pyroBa u .n;a npel)eM p;a JIC"::PIM Baiiie BOjHJ.:IKe, ;n;a 6PJ:CTe Me OCT3BJ.:IJIH y LKHBOTy, a He nHTaTe Me p;a JIH 6Hx ja MOrJia ,u:a Jie"'il.fM H Aa :m:J.:IBJ.:IM rrope,n; TaKBHX JDY,IJ;H KOjR Cy Me D;eJie HOhH 3BepCKH TYKJIH J1 CHJIOBaJIH. 3ap cy TO .n.yp;H H BOjCKa ••• " Pe"tfl:I oBe .n;enojKe npeKHHyo je peeoJIBepcKH nyn;alb - o<tm:u;Mp je H3ByKao peeoJisep H rryn;ao j<Oj y qeJio. OcTaJie rrapTH3a.HKe cy rroTepaJIH ,n;aJbe. Ka.n; cy npe,n; aoh CTHrJIH .n;o ceJia KJiaOH:m..J;e, caTepaJI>< cy ><X y jeiiHY japyry >< Hape,li><JIH MM ):Ia noce):lajy Ha 3eMJDy. ,ll;pyrap><11e cy HaCJJyT><Jie lllTa he HacTyn><TH na cy ,ll;apa " 3opa noqeJie .n;a nenajy: ,Mlil He .n;aMO 3eMJDY Haiiiy ,n;a je· ra3e c;PaiiincTH ••• j' ,ll;apH " 3op>< 'faJJeH><h np><KJbY'!><JJe cy ce npo¢ecop ,ll;para To,n;opoBMh, Y"'iHTe.JI.JiiiJ;a MHJieHa BeJIHMHpOBHh-HJIIdi, CJIYJK6earu.J;a Byja 0Jba"::a, H OJira JojHh, ,lllOKTopKa 0Jba, pa,rr;avw;a Jby6H:u;a PaKHh, Jby6MHK-3. ,I(KKidi H JierrocaBa JlyKHh, TeKCTHJIKa Be6a H3 3eMyHa H Eo6a M3 Beorpa,n;a, M.nap;a y"tJ:eHHI.I;a TprosatiKe axa,n;eMHje J eJIJU.J;a H cse ocTaJie .•. _ O.z~jeKHyJJe cy npKocne pe'IH necMe y ycaMJbeHoj japy3><. 0¢><n;HpH cy ycrrJiaxnpeHo HapeljHBaJIH "9:eTID.ID;HMa ,n;a IIyr(ajy, a rromTo MM ce y-qmUfJIO ,n;a ae ral}ajy ,n;o6po n caMH cy no-qeJIH- H3 pesoJIBepa }Jia y6njajy ):lesojKe. TaKo cy no6><jene ose Hallie ):lpyrap><qe 6oJIHJ1qapKe n JieKapM KocMajcKor, IIocaecmor H li:PBor myMa,n;Hjcxor napTH3aHcKor o,n;pe,n;a, a Meljy IbHMa H ~apa Ilorronnh-Ta):(Hh. �IIPO<I>ECOPKA M lhEHA ~EHI:IUA Y Kpa.lheBa't!KOM o,n;pe,n;y cBaKa -y:eTa je HMa.rra cBojy aM6ynaHTy, a 3a Te:m::e paa.eHHK-e rrocToj a.rra j e noce6aa o.n;pe.n;cxa 6oJIID.t:J.{a. Y CBMM THM aM6y.rrraHTaMa 11 6o.rrruru;H pa,ZJ;J1Jie cy npMyqeae 6oJIID1qapxe, OCYIM je,n;ae. M rrope,n; Tara, .rre"t.Iea.e 6opau;a y OBOM o.n;pe,n.y, xaKO je je,n;HOM npHJIHKOM pexao CaHMT€TCKH pe4;JepeHT O,lij)e,ZJ;a ,rr;p 'fojKO H~UWJIHIU, 6HJIO je Ha 3aBH,1J;HOj BHCMHH. ,IJ;"eBOjKe cy 6J:t.rre THMHa3J1jaJIKe, pa,1J;HID.l:€ H 't!JiaHOBH CKOJ-a J1HT€JI€KTya.rrxe, HJIH xoMyHHCTMqxe ITOJIHTlftfKM 06pa30Baae, napTHje. ¥ o;twep;y HHje CB€ 6nJio rrpo6.rreMa y Be3H c Jie'l!eH>eM paa.eHHX J1 6oJiecHHx, cse ,D;o rro"tJ:eTxa npBe HeMa'ixe o¢aa3MBe, jep cy rrpe,Zl; oc}JaH3MBy CBH TeXJti pa:EbeIDI:QM M3 6oJIHI1D;e KpaJheBa'fxor o,n:pe,n;a npeceJbean y qa':laacxy 6oJia:m:t;y, Ha ocno6ol)e~y TepnTOpHjy. Temxohe cy aacTaJie xa,n; 'je HerrpMjaT€Jb IIOTMCHyO Harne je,n;MHm.:J;e ca OCJI05ol)eHHX TepHTOpHja. Ta,n;a sa Temxe paiDeHMxe anje 6HJIO MecTa. O:s:,o !bMXOBor cMewTaja, 50JIHJ1qapxe cy IIOKa3aJie BeJIHKy CHaJICUKJbHBOCT J1 II01KpTBOBa:Ebe, a aexe cy -H ru:ayJie, 3aje,rr;ao c paffiemru;nMa. TaxaB je cJiyqaj 11 c ,I1;aHI1I.l;OM J aca11h 11 MnJIKOM TpanJioBnli. ,ll;aHMD;a JacHMh je npe ynacKa HeMana y JyrocJias,jy 6nJia npocpecop y xpaJE:.eBa"tJ:xoj rHMHa3HjH, r,rr;e je noJIHTWIKM ,[(eJioBaJia Meljy CBOjHM KOJie:raMa 11 Y'f.J€HHIJ;HMa. BMJia je ~IJiaH KOMYHHCTJ.ft!Ke napTHje. Ka,n; cy noqeJie np:r.:mperu:e sa opym:aay 6op6y 11 oaa je axTvmHo pap;MJia. O,rw:m:aJia je H xypc 3a 6oJianqapxe. Y TOM pap;y joj je rroMa:raJia lbeHa y"tJ:eHm.:J;a MnJIKa TpanJIDBMli, Taxolje "tJ:JiaH napTHje. 28 ,IJ;aaH~y J acaHh cy HeM~H yxancHJIH n ocy,ii;HJIH aa cMpT s6or yqewha y rrpHrrpeMaMa · 3a opym:aay 6op6y. AJIH, oaa j e y3 rroMoh ,rr;pyroBa rro6erJia H3 3aTBopa rrpe,n; caMo Bemalbe, H c MHJIKOM je rrouma y o,n;pe,n;. Pacrropeljeae cy xao 6oJIHJ1qapxe. Ka,n; cy TelliKH paH>eHHD;H oBor o,n;pe,n;a ynyheaH y qaqaacxy 6oJIHHIJ;y, c lbHMa cy xpeayJie H Maore 6oJIHJ1'tJ:apxe. ,IJ;aam:~;y J acaHh H MHJIKY TpaHJI~­ BHh je IIITa6 o,n;pep;a w,n;p:m:ao y op;pe,n;y, jep cy BaJKHJie xao HaJ6oJhe 6oJIHJ.P:Iapxe y je.n;HHHIJ;H. Y Toxy :rmxpeTa oHe cy TO rroBepelbe ,n;pyroBa orrpaB,n;aJie. BopMJie cy ce c · nyiiiKOM H H3BJiaqv.me palbeHHKe C IIOJIOJKaja, IIpeBHjaJie HX H CMemTaJie IW,Il; rrapTH3aHCKHX rrpnjaTeJb.a. To ce rroaOBHJIO H xap; je mTa6 o,n;pe,n;a 3acTao xo,rr; ceJia Bpe30BHu;e ,n;a -o,n;Jiyq:H IIITa ,n;a ypa,n;H c p;Ba TeiiiKO palb~Ha 6opu;a. Je,n;aa o,n; lbHX 6Ho je 3aMeHHK KOMaH,n;aaTa, BoiiiKO ByJaaa:u;. IIoxpeT je 3a IbHX rrpe,n;cTaBJbaO CHrypHy CMpT, a lbHXOBO HOIIIeH.e ycnopaBaJio je xpeTaH>e H MaHeBpHca.lbe je,n;I1Hlifil;e. Te ,n;pyroBe cy HajBHme aocHJie 6omnrqapxe MHJIKa TpaHJIOBHh H ,lliaHHI.J;a JacaHh. IIITa6 je o,n;Jiy't!MO ,n;a ce 6oJiecan:u;n ·ocTaBe Ko,n; aexor ceJhaKa. IIoJIMTWIKH KOMeaap je npoHama-o noro,n;Hor qoBexa y ceJiy. IIoiiiTO cy 6op:u;n rrpeHeJin palbeHnxe, rroJIJ:ITHqKH KOMecap je aape,n;Ho ,n;a ce xpeae. Ta,D;:a cy ce H3,ll;BOjHJie ,II;aHHu;a JacaHh H MnnKa TpaHJIOBHli lti HSjaBHJie p;a he OCTaTH C p;pyrOBMMa, ynpK!OC CB~M OIIaCHOCTJ1Ma. ,n;aaHIJ;a H MHJIKa cy rrocne o,n;JiacKa lbHXOBe Jep;naHI.J;e, Y3 n?_Moh ;qoMahHHa cMeCTJ.:IJie ,n;pyroae y je,l\HY cnope,n;Hy rrpoCTOPHJY I1 TY cy ocTane aerrpHMeheHe p;Be aolrn: H ,n;Ba p;aaa. Tpeher ,n;aHa yjyTpo HaJruma je rpyna '<eTHHKa ,ll;pa>Ke MMxa=oaHha. "Y TOKY npeTpeca rrpOHaiiiJI~ cy ,I(,aHHD;Y I1 MHJIKy H TIO't!~JIH ,n;a MX HCIIHTyjy. Ka,n; cy peKJie ,n;a cy H36emm:u;e H3 CJioBeHHJe HHCY I1M noBepoBann. TyKJIH cy MX H MaJITpeTupaJII1, Tpa:m:elm ,n;a roBope HCTMHY· AJIH, oae cy OCTaJie IIpH CBOjOj H3jaBH. "'Y MeljyBpeMeHy qeTHHIJ;H cy npoaaiiiJIH M palbeHe ,n;pyrose. lii lbHX cy rroqeJIH ,n;a Tyxy H My1:.1e. He MHCJieliH Bl1Ille Ha ce5e, ,I(aaH:qa n M:r.:mxa cy noneTeJie ,z:r;a 6paHe palbeHHKe. "'YcTpeMHJie cy ce Ha 3JlliiKoB:n;e, rypaJie HX o.u; ;qpyroBa, rpe6Jie n TYKJie. 'EieTHMIJ;H cy nx 6p3o caBJia,n;aJIH. PalbeHe napTH3aHe cy no6nJIH, a .n;eBojxaMa cxi1HyJIH o;qehy. Ta,n;a cy rroqeJIH ,n;a HX 5o,n;y H ceKy Ho:aceBHMa, p;oK HHCY H3,ZI;axayJie. Taxa cy rrorHHyJie ose .n;se 5oJIHnqapxe KpaJheBa'llxor rrapTH3aHcKor o,n;pe,n;a, TpH,rr;eceTo!IO,D;l1Illlba rrpo¢ecopKa ,IJ;aHnu;a J acHHli H ,n;eseTHaecToro,IJ;HIIIlba rHMHa3HCTKHlba MHJIKa TpaHJIOBHli, KhepKe xpa.TheBa't.!KHX IIpOJieTepa, CTOJiapa AHTOHHja JaCHHha J1 KeJIHepa 2KMBKa TpanJIOBHha. �. KOMYHI:ICTH HE O,II;AJY CBOJE IIPHJATEJbE ,il;Bap;eceToro,n;urutny · PyEn:o;y MMJiaHOBJdi · ynosHao caM y rrpHTBopeHYPIKoj 6o.rraH:u;H· ynpa:Be ·rpa;n;a Beorpa,n;a;· r,n;e caM 6v.m npe6aqea y npo.rrehe 1941. ·36or noc.rre.n;nu:a 6aTMHa· y saTBopy. PyLKY:t:u;a je TaKolje 6n.rra- yxanmeaHn;a.- . -. HaMa, Y MYlliKDM op;eJb"e:EbY 6oJ!HHIJ;e, o,n;Max·je na.rra y Q't:H1 Ta M.rra,n;a, He2KHa u .rrerra ,n;eBojKa. li1 oaa ce HHTepecoBaJia sa aac. ~a­ Ba.rra HaM je 3HaKe; lloTOM je rroc.Jia:Jia 11 aexe rroMopaai,Ie 3a ,I.(paraaa Cpanha 11 Jes,il;y JloBMlia K:ojn cy 6MJIH y TemKDM cTaay. AJIH, MM HHCMO npMMHJIH o,n;· The rroMopaar,Ie. CyMJDaJrn CMo. IIocehY:maJia jy je· je,n;:Ha ,IJ;aMa ytta,lJ;J.bHBO O;JJ;eBeHa. HoxymaBaJia je ca cy3aMa y QqJ<IMa ,n;a HaM o6jaCHH ,ll;a je Jii OHa "Hama"; liOII;YCTJ1JIH CMO TeK Ka,n; CMO rrpeKo _Be3e _o6aBeiiiTeiDr ,n;a je Ta· ',n;eBojKa Me,n;J-n.v.:raapxa, Py~HIJ;a MHJiaHOBHli, ·,n;o6ap -qoBeK, l.{nja rro3HaHCTBa Tpe6a HCKopncTHTJii. 3a rro6oJLruase ncxpaae 6oJieCID1:X" ,n;py:roBa. TaKa cMo o.n; Te Py:m:WUIH€ T€TKe ,tr;06HJIH Me,D;, meliep, -Bolie na H H€illTO HOBa:qa. · Py:m11:u;a je Tb B~mTo npeHOCHJia 11 nopep; :m:aH,n;apMa KOjH cy Hac 'tfyBaJIH y 6oJIHJ1I.J;M. · · · IIPe,n; aana,n; aa · JyrocJiaBHj:Y, nyruTeHa je H3 3aTBopa H npoTepaaa y Jaro,r:vmy*, r,n;e ce yxJbyqJiJia y pa,n; Mecae napTHjcKe· opra~3~D;Hje. Pa,n:HJia je Ha npHnpeMaMa· sa o,n;6paay 3eMJLe. IIoMara.rra J€ H y npHxBaTaH:.y pa:EneiD1Ka y jaro,n;HHCKOj 6oJIHHII;H. IIocJie KaIIJ1TyJian;Hje OpraHH3yje IIpMKynJb•a:Ene JI€KOBa H CaHHT€1'CKOT 1V.i"a~ ~aHannDe 30 CaeTo3apeao TepHjaJia y Jaro,n;YIHH H rro,n;y'IaBa OMJia,n;HHKe 3a 60JIHH"iapKe. IIpnJIHKOM CTBapaH:.a rrapTH3aHCK€ .je,n;HHHD;€, Py:m:nn;y cy OCTaBHJIH Ha napTHjCKOM pa,n;y y rpap;y. "Y napTHjCKOM KOMHTeTy cy IIp€TUOCTaBJbaJIH ,n;a fie oaa MohH JiaKme ,n;a ce Kpelie c o6snpoM aa yrJie,n; 11 IIOJIOJKaj H:.eaor o:o;a - 6oraTor TproB:u;a. Kao rrapTHjCKH .pa,n;amt y II03a,ll;MHH H€IIpHj•aTeJha, PyJKMJJ;a j e HCIIOJbHJia B€JIHKY CHaJiaJKJbHBOCT. YcrreJia je, nope,D; OCTaJior,· ,n;a MHore MJia:,Il;e pa,n;rmKe H3 Jaro,n;MHe ynyTH y 'l!eTe IIoMopaBcKor mipTYisaac:&:or o,n;pe,n;a, a c H:.HMa Jii rryruKe, MYHHIJ;Hjy, 6oM6e, caHHTeTCKYI MaTepnjaJI, JieKoBe M 11pyro. 06e36e,l\MJia je M rroroi\HY BMJIY Ha 'BypljeBoM 6p11y KOI\ Jaro,n;Mae 3a CM€IIITaj" 0KpYJKHOr KOMHTeTa H 'l!JiaHOBa TJfaBHOr IIITa6a rrapTH3aHCKYIX O,IJ;pe,n;a Cp6J:tje. AJ!Ji:[ 11 ·rrope,D; H:.eHor ycnemaor pa,n;a y ,no3a,n;MHYI", napTJ:tjCKo ·pyKOBO,Il;CTBO H3 Jaro,n:HHe .je 6HJIO rrpHCHJheao .n;a je xao ·Me.n;MD;MrrapKy noiiiaJhe y o.n;pe.n; ,n;a 6YI opraiD!30BaJia caHYITeTcey c.rry:m:6y H Jie't!elbe 6opau;a. Y O,I:UJe.zi:Y cy je rroCT-aBYIJIH 3a CaHHT€TCKOr peclJepeHTa. 0,D;MaX je -ypep;HJia 60JIHMI..J;Y rro,n; IIIaTopMMa aa rrJia:~J:MHYI Jyxop. Ty je CM€IIIT-aJia H Jie-qHJia paH:.€HYIKe, KOjMX je 6HJI0 CB€ BJiiiii€. ¥ liiCTb :speMe IIO 'll€Ta:Ma je O,IJ;pep;YIJia 6oJIHH'tfapKe Koje je Hay'tfl1Jia KaKo ce npyEa npBa rroMofi. C nymKOM J1 oaHH~€T~KOM TOp~O,M MIIIJia je y aKJJ;Hje Jii 6HJia yBeK y IIpBHM 6op6eHMM pe,D;OBHMa. Ko"MaH,n;aaT o,D;pe.n;a je caBeTonao p;a 6y,n;e- orrpe3Ha Jii ,ZJ;a ce Kpehe ·rrosii;tl;iir,· jep Kao ]e,D;HIDI :Me,n;HI.l;J-:!:HCirn cTpy'IlbaK y o,n;pe,n;y, ae 6H CMeJia _TOJU:UW ·.n.a ce M3JiaJKe onacaocTHMa. Mel)yTMivr,- })y;m:vr:o;,~ ra je y6e,n;H.TI:a ,n;a je 3a Pa:Eoe~mre MHOrO KOpYICHHje aKO Ce. CaHHT~:Pa:o; HaJr3.3Jii f5JIHJK.e 5ojJ.nuTy, p;a HM in:TQ npe rrpylKH M€,Il;JiiiJ;VIHCKY IIOMQfi' Jif CIIpe-q:H KpBapelbe, lliTO je CB(: 6MJIO HCTHl:i:a rra je I1 KOMaH.ri;,aHT KOjH je 61i.IO IIIKOJIOBaHH o(i_:n:ru;Hp nonycTHO. Toxoru: je,n;ae 6op6e c JhOTMlieB:QHMa y ceJiy JI,yJieay, ae.n;aJieKo o,n; KparyjeBI.J;a, 13. aoneM6pa 1941. paH:.eH je 3-aMeHMK xoru:aa,n;Yipa BeJIH'l!Ke 't!eTe MJia,n;ea. PYJKMD;a je ocTaBHJia ITyiiiKY 11 nomJia npeMa palbeHHKY ,n;a ra noByqe H rrpeBYije. HenpYijaTeJh je y TOM MOM€HTY IIOTHCHyO napTH3aHe. 0Ha je OCTaJia CaMa ca palb€HJ1KOM. HHje ra ocT-aBHJia. Tipe6an;HJia ra je npeKo paMeaa 11 KpeHyJia 3a CBOjJiiM ,IJ;pyrOBHMa. ¢aiiiJiiCTH cy je CYCTYITJIH H 3apo6HJIJii 3aje,IJ;H0 c paH:.eHHKOM. P·a:EDeHHKa -CY y6HJIH, a Py1KJ1I.J;Y cy, rromTo je HeKo YI3 aenpMjaTeJbCKHX pe,n;oBa rrpeno3aao, no,n; jaKoM- cTpa:m:·oM crrpoBeJIH ,n;o KparyjeBn;a H npe,n;aJIYI Heru:n;MMa. HeMa't!KYI o6aneiiiTaj:o;H cy HaCTOjaJIH Ha CBe Ha'tiJ1He ,JJ;a O.IJ; Ib€ H3BYKY IIOTpe6He IIO,IJ;aTK€. BHJIO HM je II03HaTO ,Ilia OHa KaO 't!JiaH illTa6a O,n;pe,n;a J1 KOMYHHCTa 3Ha MHOTO. PyJKHIJ;a HM je O,IJ;rOBapaJia p;a H€ 3Ha HHlliTa IIITO 6M JiiX 3aHMMaJio, jep je y o,n;pe,n;y 6HJia ,caru:o o6ucJ:Ha 6oJiaw:rapKa". 06e- 31 �h.aBaJU1 cy joj cae caM·O p;.a rrpwra oao IliTO 3Ha. Hyp;HJIH cy joj CJio6o,n;y 11: cTy,n;Hje y Ee't!Y, aKo Harmme H3jaBy npoTnB napTM3aaa H HCIIpnqa illTa joj je TI03HaTO 0 ,n;ejcTBY napTH3aHa H lb_HXOBHM rrJiaHOBHMa H Be3aMa no ceJIMM•a H rpap;OBHMa. PyJKJ.:tqa je aa TO o.n;roaopnJia: OEE3EEBHBAJIE CY MECTO Y EOPEEHOM IIOPETKY ,Ja caM q.n:aH KoMyriHCTWiKe rrapTJ.:de JyrocJiaBHje, ja He op;ajeM cBoje ;n;pyroBe H npnjareJbe." Ka.n;a cy recTanoau;H no"<!eJur p;a je TYKY H My"<Ie, oaa HM ce cMejaJia H npKOCHJia. HeMn;H cy 6HJIH H3Heaal)eaH. Y B.eJivrjy y Kojoj je 6v.IJia cMeiiiTeaa Py1Kli.I:u;a, no"tJe.r.rn: cy ,u;a )J;OJia3e aeMaqKH KOMaap;aHTH ,n;a 6n je an.n;eJIH (aeMa"<IKa rrporraraaAa je pa3mracHJia .n;a je PyJKHU:a MHJiaHOBHfi Khn BJilllleCTpyKor MHJIHOHapa, napTn3ci~cKM KOMaH.n;aaT, cyp;Hja n I,IeJiaT). IlocTaBJbaJIH cy joj pa3aa nHTaH.a, a oaa ce caMe cMeiiiKaJia H rroapeMeao Y3BHKJ.:lBaJia: ,:LK~o:me.n:a KOMYllJ'ICTW1Ka napTHja JyrocJiaBnje! 2K:HBeJIH napTl133HJ1!c HeMU:H cy aacTojaJIH p;a HCKopHcTe lbeHo rropeKJIO KaKo 6H je ,IJ;€MOpaJIHCaJIH H HaBeJIH Ha H3p;ajCTB0 7 aJIH je OHa OCTaJia qapcTa, ynpKOC CBHM My"<IeiDHMa. Je,o;aor ,n;aaa y IloMopaacKH o,n;peA p;OIIIJia je MajKa PyJKHu;e MHJiaaoaHh.. Jap;aJia ce KaKo n lbY n a,eaor My1Ka lj;>ai.IIHCTH Myqe H nporaaajy 36or TOra lliT>O cy J1M Kh.epKe y napTH3aHHMa (c PyJKJ.:tqOM je y ncToj je.n;Wnn:~H 6HJia n lbeHa cecTpa MeJiaauja). PyJKHu;a je o.n;roaopnJia Maj:u;:u: ,ITa ,IJ;QijHTe, M3MO, TH H TaTa KO)J; HaC Y O,IJ;pep; TH Hehe MOfiM HJ.:IIIITa." J1 OH.lt:a BaM cPaumc- PyJK~a MHJiaHoBHh. je 6v.ma ncxpeHo npHBp2KeHa H.n;ejH sa Kojy ce 6opKJia. BOJieJia je CBOje ,n;pyroB-e l1 KOMyHHCTH"<IKY napTHjy, a 3HaJia je H ocefiaJia p;a J1 ,n;pyroBM lby IIOIIITyjy H BOJie, p;_a :u;eHe lbeay rro2KpTBOBaaocT a TO joj je ,n;aaaJio nosy caary. HeM:o;H cy yBH..n;eJIH ..n;a OHa aehe cnojy .n:.y6aB n H,o;ejy .n;a npop;a Hlil sa xaxBo 6Jiaro. Ilpe6a:u;HJIM cy je y Beorpa,n; M CTpeJbaJIM na BaaM:u;M, je):IHOr ):~aHa y MapTy, 1942. I Y MaqBaHCKOM o,n;pep;y 6v.mo je BHIIIe JKeHa H .n;eaojaKa, xoje cy BO):IHJie 6p><ry o 6oJiecHMM " palbeHHM 6opizy<Ma. IIope11 ynpaBHMKa 60JIHJ.:tqe ;n;oxTopxe Cn,u;oHu:je JlHIIMaH, TY cy 6HJie J elba TemaHOBHh., PaHxa CTenaHOB, Jiena ByjH'D.di, Bo:meaa IIMIIepcxH, J eJixa TenaaliHli, Boca IJ;BeTHh.,' MnJia Baj aJIHD;a, EeiiiKa c:IlpHTHi'i H p;pyre qnja HMeHa HHCaM ycrreo .n;a ca3HaM. J1 y OBOM OKpyry cy Ce Ha rroqeTKY 6op6e p;BOyMHJIH ,n;a JIH ):(a npY.IMajy JKeHe y O,l(pe,o; JiiJIH He. Y Be3H c TMM MHCTPJTKTOp IIK Cpo><je np>< 0Kpy:>KHoM KOMHTeTy napTHje sa Illaoa~:~, MnJie HsKoBMh, IIHCMOM 0,!1; 14. aarycTa 1941. IIJfiiie IloxpajHHCKOM KOMHTeTy: ,.u;a JIH je noope6ao n 3ro,n;ao ,n;a ,n;pyrapn:u;e H,IJ;Y y o;n;peA,? 'Y o63HP y IIpBOM MOMeHTy }J;OJia3l%t lbHX 6--7, CBe 113 Illa:rrn;a." Hs IIoKpajHHcKor KOM><TeTa Cp6nje 20. asrycTa 1941. O):lrDBOPHJIH cy ):Ia ,zq>yrap"'1e Tpe6a npHMaTH y O):lpe):le I< sa 6op~:~e aJII< no~Jiaqe: ,A.n:11 611 ca.n; 6MJIO norpeiiiHo H3Bylm J13 rpa,l\a cBe ;n;pyrapH:t:te; a aap.O't!HTO H€KOM!IPOMHTOBaHe J1 IIOCJiaTH y Diy'MY. CBaKy .?JteHy KOjoj ae npem orracHOCT o;n; xanmelba 11 en., Tpe6a ocTaBHTH y rpa;n;y pa;n;H o;n;p2KaBalba Be3a ae caMo H3Meljy Bac caMHX, Hero M H3Meljy BaC H HaC. KOM!IPOMHTOBaHe YIIYTHTH 6J'IWKe napTH3aHJ.1Ma ~ KO- 33 �T I I, ·:: ! pHcTMTH .HX 38 K;yiJHPCKY:· _CJiyJK6y,_ He·:ry tjoJie'cHHKa .H paH:.eHMKa. ·¥ ceoCKMM · K:yhaMa, npeo5y..iert:e y ~ ceJba<.JKO o,n;e.n:o, oHe Mory ycrrelliHO o6aBJbaTH noMeHy;re· 3a,n;aTKe •· .. " 0Kpy}KHJ1 KOMHTeT IIapTHje je IIOCTYIIHO ITO yrryTCTBy M Y O,ll;pe,n; cy rrpMMJbeHe J1 H€K€ ,!1;€BOjKe H )K€H€. 0He cy yrJiaBHOM pa,ll;HJie OK·O paH:.€HJ1Ka. 'Y IIITa6y o,n;pe,n;a J1 0Kpy)KHOM K0Mli1T€TY 6MJIH cy 3ap;OBOJbHH pa,n;OM 60JIHHLiapKM. CBoj y na)Kfb y npeMa HeMohHHM 6opr.:r;HMa OHe cy rroce6Ho HCrrOJbYme y TOKY otpaH3HB€. HeMD;H cy OKO illanr.:r;a BO,II.MJIM C HaiiiHMa orop't.leHe 6op6e; aJIH HX rrapTH3aHH HHCY IIYIIIT8JIH ,n;a H3aljy H3 rpa,n;a. Ka,n; cy ,n;o6HJIH noja'IfaH:.e, HeMI..J;H cy 28. cenTeM6pa rrpo6MJIH napTH3aHcKy 6JioKa,n;y H rrpeiiiJIH y rrpoTHBHarra,n; Ha Ma"<.J:BaHCKH H Ba.JbeBCKH o,n;pe,n;. IIapTH3aHH HX HHcy MOrJIH 3a,n,p)KaTH. HapeljeHa je eBaKyar.:r;Hja paaeHHKa H3 6oJIHHu;e y MaHaCTHpy 'tloKeiiiJ1HH. l1pe6aiJ;JtiBal:be rue3,n;eceTaK paH:.eHHKa BpiiiHJie cy yrJiaBHOM )K€H€. CBe je p;o6po MIIIJIO ,Il.OK ce HMje CTHrJIO y IIO,Il;HO)Kje :o;epa. Ty je HacTaJia ry)I{Ba M 3aC'I'oj~ jep ce KOJIOHH c palbeHHIJ;HMa IIpHKJbY't.£HO J1 36er: )K€H€, )l,€D;a--H CTapH ca CTOKOM J1 CTBapHMa. BH.rro je aeMoryhe 'ycrrocTaBHTM pe,n;. Joiii Beha ry:ama HacTaJia je Ka,n; cy ce 3a"<.J:yJIM HeMa"<.J:KM TeHKOBH. Macy je 3aXBa:rnJia rraHHKa. _Bel:i.HHa je nojypHJia Y. IIIyMy. MHorH ceJhan;H, KOjH cy rroMara.rrM y HOIII·€lbY palbeHHKa, OCTaBJb8JIJ1 cy HOCHJEa .. J1JIJ1 .CKH,ll;8JIM palbeHHK€ ca CBOjMX KOJia ,n;a 6Jti C8MJ1 3aMaKJIM y IIJiaHHey. HeKO je rrpe,n;JlO)KJtiO ,n;a C€ T€IIIKJ1 paH:.eHJi:HJ;H OCTaBe a -p;a C€ C liOKp€THHM IIOJKy.pH y rr.rraHHHy. 2K.eHe. cy ce ycrrpOTMBMJie, saycTaBJDaJie cy oHe KOjM cy HarryCTMJIM pafbeHMKe _·M y6eljMB8JI€ HX ,n;a cy HeMI.J;V:I joill :,n;aJieiW, )(a HMa ,lJ;OBOJbHO BpeMeHa ,!1;3 e_·paH:.eHHI..J;HMa 3aty.I~KH€MO y rr.naHMHj · 6"e3 MKaKBe orracH:ocTH, .n;a ce He cpaMoTe ocTaBJDajyfiH ·(j:>amMCTMMa parneae 6opn;e, cBojy 6pahy, CMHOBe H .n;pyroBe. Jby,u:H ·cy 3acTaja.nM, Ko.ne6aJIM ce. CMTyau;Mja je 6nJia KPHTM'IfHa. Y ToM MOM&HTY ee T.f..Y CHaJKaH 1K€HCKJ1 .r.nac: - ,IJ;pyrOBM I•f 6pah.O, _Mat.J:BaHM; "tJyjTe! J13H€HaljeHH JbYAH cy ce OKpeTaJIH ,n;a BM}J;€ KO HM Ce TO o6paha~- Kpaj je,rtHMX ·3arrpe:mHui .:KoJia, y KOjMMa cy c€ HaJia3HJIJ1 pa·lb€HJ1I..J;J1, .(:Ta_j,a.n,a_ je- IIJiaBa- ,Il.€BOjK-a. BMJia je TO CTy,n;eHTKHI-ba -Me',ll;MIJ;MH€ 113 Illarrr.:r;a, Bepa BJiarojesMfi, "tJ.llaH KllJ M ceKpeTap 0Kpy1Kaor KOMMTeTa CKOJ-a. IIor.ne.n; joj je 6110 _MDJiehHB, r.nac TyiKa:a··M-topa:K: -~ fi~_:_:3;p: 6itc1e B~, _ITO x:pa6PoCTff __cJiaBH11 11 'try~eHM Ma'IfBaH11, . _ --;3a,HCTa :MOr.TI:¥ ,n;a,,:O-C'J,'im~Te oBe aaiiie. HeMoh.a_e ,n;pyrone, paH:.eHe aa~Po~H:e 5.oP:qe .Kojn- cy ·:Pa,n;H ·cBnjy :_Hac 3a,n;o6MJIM aBe pclae? 3a:P 611- i I i ·~ CT€ MOrJIM ,n;a MX OCTaBMTe H€M8"tJKMM 3JIMKOBIJ;HMa ,n;a MX :iVJ:yqe H y6Hjajy? Ilpse cy ce · orJiacMJie :m::eHe: - HefieMO ,II. a MX OCTaBHMO, He CM€MO p;a_ HX QCTaBMMO! MHOrM cy Ce IIOCTHljeHM Bpal:i.aJIM HOCMJIMMa H KOJIMMa, y3MMaJIH pa:E-beHHK€ M C ibMMa 0,Il;JI-a3MJIM y IIIyMy. IlpeH€J.IJ1 cy MX TaKO CB€ rrp~Ko :o;epa, Te Haiiie IIJiaHMHe, Kojy HM y je,lJ;HOM paTy errorrej3. HMJ€ MMMOJ1IIIJia, a 3aTMM KOJIHMa ,Il;O C€Jia MMJIH€ rp;e je 6MJia 60JIHVU.J;a BaJbeBcKor napTM3aHcKor o,n;pe,n;a. II 3~rro't.I:eJia je ocpaH3HBa. HeMu;M aarra,n;ajy ca cBHX cTpaaa. HajTe)Ke Je c pa.I-beH:nn;MMa. Tpe6a MX yKJIOHHTM vrcrrpe,n; aerrp:njaTe.Jba, a HeMa B_03MJI-a. Ce.u,ar.:r;vr 6e:m:e Mcrrpe,n; ¢aiiiHCTa H aa KOJIMMa o,n;Hoce CBOJ € CTBapH M HaMMpHMIJ;e. JifrraK cy O,ll;60pHMI..J;H IIpOHaiiiJIM KOJia 3a TpaHCIIOpT paH:.eHMKa. CTaBJbaMo parneHMKe H CTBapM aa KOJia M KpelieMo pa3poBaHMM ceoCKHM rryTeM. Y3 nyT cTvr:areM6 JDy,n;e, :a<:eHe M ,n;en;y, CBM cy YCIIJI·aXMpeHM M rrperrJiaiiieHM. Ca CBHX CTpaaa qyj Y ce ~:u;rnM TorroBa, MMTpaJbe3a n rrymaKa. Canm ,n;eu;a Kao )J;a He ocefiaJy CTpax, pa,n;o3HaJio nocMaTpajy IIITa cTapMjM pa.JJ;e H mTa ce OKO rnMx ,n;oralja. Y ceJI'y ~aJDeBn;y HeKe :m:eae HaM peKOIIIe ,n;_a ce y o6JIM)KI-beM KYKYPY3Y aa.na3H paH>eHM M.rra.n;uh. Bop.:. Ka (JiyJ3a IInxJiep) " MapMja (BHHTepxaJITep) 011jypnJie cy y TOM rrpaB:u;y.. ,ll;oHeJie cy paH:>eHMKa y OLiajHoM cTaH:.y, c EMilie paaa, HerrpeBMJeHor, ca ycHpeHoM KpBJby. MapHja n BopKa cy ra CKMHy.rre H onpaJie, a ,D;OKTop 'Bypa MY je ·HeiiiTO .n;ao 3a j a'!albe a oa,n;a ra · onepncao. Ji13r.rre,n;a-_ .JJ;a je M3 llpsor IliyMa.n;njcKor. IllyMa,n;vrar.:r;H cy oB,n,e ao,n;H-::rH 6op6e c HeMD;MMa. Pa.I-beHnK je o:mMseo. MopaMo ,n;a KpeHeMo, Jep .ce HeMn;Jti npH6JIM:ar·aBajy. OreBJDaMo ra y KOJia. llyTOB~JIM CMO KpaTKO, npeiii-:n:M HeKy peKy Ji1 3aiiiJIJ1 y sp6aKe-. IlaJia J€ KOMaH,n;a 3a O,D;MOp. CKI1H_yJIJ1 CMO palbeHMKe c KOJia, p;aJI.H" HM Beqepy, npeB_HJIM 11x M cMeCTHJIM ,n;a crraBajy, _ OcehaM-o ce :HeJI'a':' _!O_)J;'HO Y OBOj llYC'!'J1H:>l1, HMr,n;e. ·Harne BOjCKe, a CBy,n;a OKOJIO qyjy ,ce TO~OB11. Y TO~ Bp5~KY CMO IIp€HOl:i.J1JIH i1: OCTaJIM cyTpa,n;ali. IJyi..J;.;. .I-baBa He -~pecTaJe. -PaaeHHD;M cy Y3HeMMpei-i:M. ,n;pyrosu M3 npa.T.I-be nx YMHPYJY M yBepaBajy ,D;a He~ajy qe_ra ,n;a ce rr.naiiie, jep je TY 't.£MTaB 6aTa.JbOH KOJH o6es6eijyj~ 60JIHMIJ;Y M lbHXOB ·rroKpeT. Ilpo.:.. ·B€JIYI C~O Y TOM Bp6aKy J1 p;pyry HOfi. Ka,n; je OCBaHyJIO, "'IMHH MM ce .n.a Je TO .6Mo 14. OKT06ap, HeM:o;M .cy. ·rroq-e.n.H. ~a TYKY sp6aKe :J'OIIOBHMa H Ml1TpaJbe3HMa. Bp30 CM'{) CMeCTJiiJIM palbeHMKe, Kpe.:.. 35 �I' i ayJIH rrpexo KoJiy6ape H rrpowJIH xpos ceJia BalbaHe H KoiJ;eJbeBo, ,n;ox HHCMO cTHrJIH y ceJio Ko:mynap r,n;e ce aaJiasHo ,n;pyrn ,n;eo aaiiiMX paH>eHMKa, c xojMMa je 6HJla p;OKTOpKa JyJIKa MemTepoBHfi. Ty CMO OCTaJIH H€KOJIY.I:KO ,n;aHa J1 18. OKT06pa IIOHOBO ,7J;06HJIH Hapel)eH>e 3a IIOKpeT. PaH>eHHJ:J;H Cy CM€IIIT€HH y BOJIOBCKa KOJia, 't!HTaBa KOJlOHa o,n; npexo ,n;Ba,n;eceT xoJia. KpeheMo noJiaKo. KMIIIa, npasa jeceH>a, aaTarra paH>eHHKe. IlpomJIH CMO xpos ceJio CTaBe H IIOCJI€ ,D;Ba p;aHa J1 ,D;B€ HOfiH nyTOBaH>a CTHrJIH y IlofiyTe, r,n;e CMO ce sa,zw:maJIH aexoJIHKO ,n;aaa. Ty cy HaM yMpJia ,n;Ba paH>eHMKa. C HaMa cy ca,n;a H paH>eHHD;H BaJ.&encxor H Ma'[maacKor o,ZJ;pe,n;a. OneT je H3Bpmea rroxpeT. J1m:JIH cMo 3a ceJio IIawHHy PaBaH. PaH>eiDIIJ;H cy cMemTeHH y ceocxe xa<Paae. CyTpa,n;aH je ,n;oKTop 'Bypa J13p;BOjHO T€IIIK€ palbeHJtiK€ 1 OKO ,n;Ba,n;eceT, J1 C 60JIHH"t!apKaMa liiX o,n;Besao y YJKH't!KY 6oJIHHizy. C lbMMa cy OTMIIIJie Bopxa, Cexa Bnhean~:jemrll., Bemxa cPpHTHh, Pa;n;MHJia MHJiaHKOBMli, MapHja BJ~q~­ TepxaJITep. Taxa CMO aarrpaBHJIH MecTa sa npeocTaJie palbeHHKe xoje cMo rro"tfeJivr ,n;a npeBHjaMo. IIpenHjaJIJ1II1Te je 6nJio y IIpoTHhesoj Ka¢aHH. MopaJIH CMO ;n;a ce CHaJia3J1MO Ca OHJiiM IIITO CMO MMaJIH ca co6oM, jep je ceJio 6HJio MaJio 11 cytpoMamao a xylie 6p,n;cxe, pa36an;aHe ,n;_aJie~O je;n;He O,ll; ;n;pyrHX. roTOBO HHKO O,ll; CTaHOBHli!Ka m1je ce HH rroj aBJbHBao. Oxo aac ce npsMao ra3;n;a xa¢aae. AJJM Ka.n; je rro-qeo .n:a IIITJfiia ,~J;enojKe, ,n:.oKTOp JyJIKa MY je IIO,lJ;BHKHYJia, na je M oa rro6erao. Iberosa :m:eaa pexna je ,n;oKTOpKM ,D;a je lb€H My:m OTMIIIaO .n;a II030B€ 'tJ,eTHJi.IK€. MJ1 CMO C€ Ha TO HaCMejaJIH. HHCMO neponaJIH .n;a he ce 't!eTmrn;H ycy,n;wrH ,n;a aac Harra,IJ;Hy. ,II;_oxTopxa JyJIKa H IIOJIJ.1TJ.1"'fKJ.1 KOM€Cap Jyp;nTa cy OT"Jffi.IJie y KOMaH)J;y MeCTa y Pora't£Hn;y. MH CMO IIOCJIOBaJIH OKO paHoeHHKa H HJ1CMO MHOro o6pahaJIH na:xl:by IIITa ce ,n;oralja y nycToM ceny, r,n;e ce IDIKO HHje BM,ll;€0. "Y3HeMJ1pHJIH CMO ce yBe't!€1 Ka,D; HaM je jep;aH ,ZJ;pyr, KOj"H je 6Ho .Y ce.r.ry, peKao .n;a je ca3Hao .n;a ce "'feTHHll;H npiDipeMajy Aa aanap;ey 6oJimrn;y. CTpax Hac je cBe nmue xBaTao. ,ll;oxTop 'Bypa l1 ,li;OKTOpKa JyJIKa ce HMCY BpahaJIJ1. HHCMO :nMaJIM HHKaKBe Be3e C H3IIIHM je,n;:~urn:uaMa aa TepeHy. 35or Tora cy .n;na Jiaxiua paH:.eHKK.a ynyheaa .n:.a noTpa:}Ke Haj5Jivr~y rrapT:rr3aHcKy je,nmnruy n ,IJ;a HX o6aBecTe r,n;e ce HaJia3H 6o.m-nrua. ,Il;pyroBH cy OTliTIIJIH, a Ka,n; cy c~ npaTHJIH rrpJ1'tiaJIH: cy HaM .n;a cy J1M ce y mTa6y je,n;YmJu:~;e cMejaJIH Ka,n; cy qyJIH m'Da ce npJ1"t!a y ceJiy. ¥ 60.7IHJ1IJ;H je nor.ryCTHJia ~ane­ TOCT. AJIH, 33 CBaKlii CJiyt~aj, npe,n; 60JIHJU:J;OM je ITOCTaBJbeHa CTpam:a. 0Ko nOJia aohH 6aH,n;HTH cy Hana.TJYI 6oJIHH:u;y. CT.pa:xapH cy HaC t!yi1aH>eM npo6ywm><. Y co6e ·cy yrrap;aJI>< 'leTH~>< If npaBo jyp><JI>< 36 rrpeMa .n;eBoj&aMa. ,I:(pyrapHIJ;e cy ce O"t!ajHo 6paHHJie 11 Kpo3 cy3e IIHTaJie: ,Jii BJi cTe HaM HeKH cane3HHD;H rrpoTMB HeMan;a*! r.a.n;onM!" AJI.H OHH MX ID:I:CY QCT3BJbaJIH H3 MHf>Y· "YMemaJIH cy ce paH:aeHMIJ;H H y3eJIH cy y 3aii.ITMTY 60JIHH"'"IapKe Meljy KOjMMa je 6HJia H, jep;Ha :meaa c MaJIMM ,n;ereTOM. "t!eTHJi.ID;H HHcy HMaJIH o6s11pa HH npeMa lboj. HacTaJia je Ty't!a, pBalbe, jayK 11 Izy:IKa. Pal:beHHI.J;H cy saKnaa:.aJIH M 3aiiiTMID1BaJIM 6oJIHHqapxe, a qeTHHKe rypaJIH H3 co-· 6e. J e,n;aH O,ll;. ,n:.pyroBa, 'Ili.IHH MH ce ,n;a ce 3Bao CHHJ1IIIa, Ma.n;a MY je pyKa 6MJia y rMrrcy, 3rpa611o je Hexy :u;erraaHn;y Koja ce HaJiasHJia rroKpaj rreirn: 11 rroqeo .n;a pasMaxyje H jypH 't!eTHHKe. "t!eTHHI..J;H cy aarrycTMJIH co6y. IIocJie TOra cMo ce CBH saTBOpHJIH y TY npocTopHjy H HMKOr HHCMO IIYIIIT3JIJ1 yHyTpa. AJIH, HH 't!eTHJ!ll;H HHCy rry.;. IIIT3JII1 HJ1KOr ,n;a H3al}e H3II0Jb€. ToBOpliiJIJ1 cy ,n;a fie Hac, 't!liiM HM C'_I'HrHe noja'tfaa:.e, crrpoBeCTH y KocjepHh n rrpe,n;aTH HeMn;HMa. HaronapaJIH cy .n;eBojKe ,n;a H3aljy na HX Helie rrpe,n;aTM HeMn;HMa. ,il;eBOjKe cy aa TO o,n;ronapaJie 6op6eHJtiM rrecMaMa. Ta~o je npomao OBaj Haj,n;y2KJ1 ,D;aH y MOM }KJ1BOTy. "YBe"l!e, Ka,n; CMO Befi 6MJII1 H3ry6HJIM CBaKy Hap;y ,n;a fie HaC p;pyrOBH OCJI060,D;I1TH, OKO 3rpa,n;e cy 3arryn;.aJie nymKe. IIo rry:o;H>eBJiiMa cMo pacnosHaJIH .n;a cy TO nymxe ,rrapTH3aHroe 11 • "t!eTHlii:U:lil cy 3a't!ac pa36MjeHH 11 sapoOJbeHH. Ko.n; Hac cy yJieTeJIH ,rwyroBH H3 TaMHancxor 6aTa.rr:,oaa, IIocaBcKor o.n;pep;a. Meijy rrpBMMa cy yrraJIH KOMaa,n;aHT 6a'I'IaJboHa, ,rwyr BopoTa H rroJIHTH't!Klil KOMecap, ,rwyr Majep, C KOjl1Ma CMO II-O,ZJ;eJIJ1JIJ1 pa,JJ;OCT J1 y36yl)eH>e. TaMHaB:U:H cy HaM ,~J;aJIJ1 J:I HaMHpHH:o;e .n;a paH>eHMII;MMa rrjmrrpeMMMO Be'tfepy. CyTpa,n;aa je nehHHa paH>eHHKa, y3 rroMoh TaMHaBa:u:a, npeMemTeaa y ce.rro Pora't!Mn;y. HeKOJIHKO 6oJIH:WiapKM, rromTo cy ca3HaJie p;a cy HaUIM 6aTaJ.bOHH y Ile:qKoj, xpeHyJie cy ,11;a 33MOJI€ KOMaH,n;aHTa, ,rwyra KO"t!Y IlOilOBHfia ,n;a HaC IIOByqe y 6aTaJbOH€, a .n;pyrapMD;€ J13 6aT3JbOHa ,D;a yrryTH Ha pap; y 60JIHI1Il;y, J1JIM ,n;a sa 6oJIHH:U:Y npJt:IMe ,n;pyre HOBe 6oJIHHqapKe. Ka,n; cy 60JIHJ1qapxe CTMrJie xo,n; ,n;pyra Ko"t!e, HHcy ycrreJie qecTHTO HH ,n;a MY Ka2Ky pa,n;J:I qera cy ,D;OlliJie, aa,n; Ile:QKOM ce rrojaBHme HeMa't!K€ ,lllTyxe"- (BepOBaTHO je TO 6HJIO 10. HOBeM6pa) J1 IIOqeme .n;a MHTpaJI>Hpajy H 6oM6ap.n;yjy. BapomHn;y je saxsaTHJia BaTpa. '!yJn< cy oe Kp><q>< " jay11>< M3 pyiiieBMHa. ,!(pyrapMije cy rrojypMJie p;a H3BJiaqe 11 npeBHjajy paH>eHe. IIowTo IDicy HMaJie saBoja, * ,!(orai:;aj o KO:M:e je pe"t! y OBOM no:r'JiaBJbY, O't!HrJie,u;Ho ce ;n;ecJ10 y BP€M8HY O,lJ; jyJia p;O HajKaCHJ.:Ije IIO't!8TKa HOBeM6pa 1941. rO,D;HHe, Tj. Y pa3_;n;o6Jby xoje o6yxBaTa ycTaHM"tJKe ,JJ;aHe aerrocpe,JJ;HO rrocJie o6jasJbvmaII>a TiporJiaca D;K KIIJ (12. VII 1941), na ,n;o KOHa"t!He M3,u;aje "tf€THr1Ka H FhMXOBOr IIPMCTajaH>a Ha CTPaHy OKyriaTopa. HaMM€ 1 y OBOM nep:VIO,n;Y KTIJ M Hap0J{iiOOCJio6o,n;HJia"tfKe cHare jorn yBeK cy npHxBaTaJin rrperoBope Ca IIIT360M: ,!l;pa:m:e MHXaMJIOBt-rha 0 3aje,IJ;HH'IKOj capa;qlbM IIPOTJi.tB OKyrraTopa. - IIpMM. yp. 37 �Jy,n;:~1Ta- je Mcu;erraJia KomyJby ca ceDe, a TO cy yqMHHJie H ocTaJie. ,I.(oK CMO H3BJiaqHJIJ1 11 rrpeBHjaJIH rroBpei}eae, ,n;pyr Ko"t!a :w ,n;pyrvr 6opiJ;H cy HX O,!l;HOCHJIH y 3aKJIOH. llocJie op;JiacKa ,IDTYKa", paaeHHIJ;H cy rrpe6a"t!eHH y ce.rro UapHHe r,n;e je CTMrao ,n;p M11ma llaHTHh c jom je-,n;HHM JieKapoM 11 6oJIHM"t!apKoM BocoM I.l;BeTHh. 0HH cy nperJie,n;aJIM n orrepHcaJIH paaeHHKe: ,II;OKTOP llaHTHfi je je,n;aoM o,n;ceKao aory. Pa,n;HJIO ce nop; BeOMa T€IIIKJ1M YCJIOBHMa. BDJIHJ1qapKe cy MOpaJie ,n;a y HCTOM cyp;y, y KOM€ cy J1CKyBaBaHJ1 JiiHCTpyMeHTJ1 J1 3aBOjJ1 ,n;ajy palbeHHD;HMa xpaHy. 36or TOI'a je Hapei)eao ,n;a ce paH:oeHHD;H rrpeMecTe y 6oJIHHD;y y C€JIO Ml1:JIJ1"t!l1HIJ;e. Am1, CaMO lliTO CMO CTJiHJIJ1 y TO C€JIO, HapeljeHo je )Ia rrpo)ly>KMMO rryT jep cy HeMt~>< y 6JIM3Hffif. KpeheMo 3a IIohyTe. Ty ce HHCMO "tJ:eCTHTO HH -cMeCTJtiJIM, a y ce.rro cy ynaJIH HeMIJ;H. HacTa.rra je y36yaa. Ce.rroM cy ce pa3JieraJIH IIOBJ1t.J;J1: ,HeMIJ;M ,n;oJia3e! HeMU:H ,n;oJia3e!" IToKpeTHH paH:oeHHD;H cy ce rroByKJIH Kp03 sohH.aKe y myMJ, aJIM cy HenoKpeTHH ocTaJn1. BOJIHM"t!apKe cy Kp€HyJ]e KO,ll; IIOJIJ1TJ1"t!lror KOMecapa 60JIHJ1t:(e, Jy,D;HTe, ..n;a je yrrn:Tajy IllTa .n;·a pa,n;e. - 3HaTe IllTa ,n;eBojKe, ,n;pyror H3Jia3a HeMa, MOpaMo ,n;a ocTaHeMO C paH:.eHJ1IJ;J1Ma, a HeMt:(J1Ma ,D;a Ka:meMO ,n;a CMO "t!€THYIIJ;Jti. 3aTO cBaKa yHyTpa Ko,n; cBojHx palheHHKa. O,n; p;oMaiurn;a Y3MJ1Te o,n;eJio n rrpeo5y:o;HTe ce H Hay"t!HTe palbeHHKe H yKyhaae mTa ,n;a Ka:my HeMIJ;HMa, aKO HX H€lliTO 3arrnTajy. HMje 6HJIO BpeMeHa 3a pa3MHIDJbaae, IIOCTYIIHJI€ Cy KaKO je Jy,n;MTa KasaJia. Ka,n; je HeMD;I1Ma pe'lfeHo ,n;a cy oBo palbeHH "t:IeTHH~Jti )J;paJKe MHXaHJIOBJtifia, OHM HMCY HJti 3aJia3111.nJ1 y Kyhe, "t:Ia:K cy HeKe paH>eHHKe IIO"':IaCTJ1JIH D;HrapeTaMa J1 I103,ll;paBlfJB1 HX ca ,I'yT, ryT, "t!€THHKO". J1CTHHa, OHlil J1 HHCY HMaJIH BpeMeHa .z:t.a 3ar.ire,n;ajy no Kyh.aMa jep cy HamH 6opn;M noqe.JIH ,n;a rry:o;ajy c 6p.z:t.a. Mopa.rrH cy ,n;,a HanycTe ceno H CTyne y 6op5y. "Y3 rroMOh ,n;pyroBa 5opal{a, (npMCTHrJia je je,n;Ha Hama "ieTa) H :m:eaa H3 ceJia, M3B.rraq-HJIJ1 cMO palbeHHK€ Kp-o3 je~aH IIOTOK 1 H3BaH ,ll;OMaruaja HenpHjaTeJba. KacHHje CMO Ca3HaJie p;a ,!l;OMafiHD;a KO,ll; KOje cy 6JtiJI€ KeKa JoBaH0BJidi. H Jy,n;MTa Hnje npvtcTaJia· ,n;a HM no3aj.MH o,n;eJia HJtiTH ,n;a Ka:m:e HeM:o;nMa ,n;a cy TO pa:E!>eiD1 qeTHHD;H, ria j e J Y,!l;HTa IIOCJie y3aJiy,II,HOI' y6ei)HBaaa, MopaJLa ,n;a je rrpHCHJIH peBDJIBepoM. Hajsa,n; H MH c palbeHHD;JtiMa KpeheMo y 'YJK:nn;e. Mel)yTJtiM, rrocJie ,n;onacKa y 'YJKHU:e, paH::.eHJtiKe ynyhyjy sa 3JiaTH6op, a Hac 3aJJ;pJKaBajy ,n;a rroMa:m:ervro eBaKyrau;Hj)r palf>eHMKa H3 y:m:uqKe 6oJI- · ~:o;e 6p. 2, 3rpa,n;a UpBeHor KpcTa. li1lliJIJ1 CMO O,ll; paH>€HJ1K2 ,ll;O paH>eHHKa Jti IIHTaJIH KO XOfie ~a H,n;e .n;aJne. Ty je 6nno Ha Jieqeay J1 "<leTHHKa na u: 3apo6JneHJ1x He- 38 MalJia. CBe oae KOjH cy O,n;roBOj;)HJIM ,n;a xohe ,n;a H,D;Y ,n;a.JI>e c HaiiiHM je,n;MHHD;aMa, 3aiiHCJ1BaJU1 CMO, IIOMaraJIH HM ,n;a Ce o6yKy J1 IIOIIHY aa KaMHOH KOjHM cy, y npaTH>H 60JIHJ1"t:IapKH, IIpe6a"t!eHJ1 3a 3JiaTH6op. 'Y KaMHOHe CMO CM€IIITaJIJ1 J.{ IIOCTeJbJtiHy. liDIIITO je Ca CBaKHM Ka-/ MHOHOM Q,!l;J]33JiiJia ITO HeKa 60JIHH'IapKa, Ha Kpajy HHje BJ1III€ J1Ma0 K'O ,n;a M3HOCH paaeHHKe, rra je -,n;pyrapH:o;a EopKa OTJ1lliJia KO,n; caHHTeTCKor pe¢epeHTa BpXOBHOr CaHHTeTa J1 OH j-e IIOCJiaO 3ap05JbeHI1K€ ,n;a HaM IIOMa}Ky. Y rpa,n;y je 5v.t:Jia ryJKBa. HerrpvtjaTeJbCKH aBHOHH aa,n;Jiehy, 6au;ajy 6oM6e J1 MY1Tpa.JbMpajy. Ka,n; CMO OTIIpaTJ1JIJi! palb€HJ1K€, KpeHYJIH CMO y rpa,n; ,n;a Tpa}KHMO BOOMJia 3a 60JIHJ1"t!Ke CTBapH. 'Y TOM je CTMrao B"03 H3 CeBojHa ca palbeHHIJ;,HMa. BpaTHJIH CMO ce y aamy 6oJIHHu;y, cKyBaJIH qaj H o,n;HeJin pal-heHYIIJ;HMa. OrreT ,n;oJiehy aBHOHJ11 Ha)l.Jiehy J1 MHTpaJbMpajy CT3HHU:Y J1 B03 C palb€HHD;I1Ma. Bo3 Kpehe rrpeMa TyHeJiy 3a KpeMay. Jii HaMa aapei}yjy .n;a KpeHeMO jep cy HeMIJ;M H3 rrpaBu;a BaJbeBa Beh yiii.rrH y Y:mM:o;e. 3rpa6MJIH CMO H€lliTO CaHHT€TCKOr MaTeprnjaJia J1 y6aiJ;HJIJ1 Ce y KaMHOH KOjH je KpeTao rrpeMa 3JlaTH6opy. Ha nyTy je BeJIHKa ryJKBa: KaMHoHH, ceJba"t!Ka lWJia 11 nema:o;n c rryiilKaMa H 6e3 rryiilaKa :mypMJIM cy npeMa 3JiaTn6opy. HerrpHjaTeJbCKH aBHOHH cy Hac rrpaTHJIH H MHTpaJbMpaJIJti. HeKaKO CTIDK€MO ,ll;O 60JIHJ1IJ;€ Ha 3JLM.'J16opy. JaBJbaMO ce .Jl.OKTOpKH JyJIKM. Oaa aac TIMTa r,n;e cy 6oJIHH"t!Ke CTBapH. O.n;roBapaMO ,n;a cy ocTaJie y "Y2KHD;Y~ JloqeJia je ,n;a BH"t!e H rrpeTH. HHje xTeJia ,IJ;a cJiyma Hallie o5jallllbeae ,n;a-cMo ce rroByKJIH no HapeijerDy KOMaH,n;e 36or yJiacKa HeMa'lfKe BojcKe y rpa,n;. HasvtBaJia aac je Ca60TepJ1Ma lil 3aiip€TJ1Jia IIp€KJ1M Cy,JJ;OM IllTO CM'O OCTaBVIJIJ1 I,IaK COJIH: - HecpehHMU:H je,n;HH, rra KaKo he paH>eHliiD;111Ma ,n;a ·3apai11hyjy KOCTM aKO j e,n;y H€CJI·aHO! 0Be aeHe pe'IH MJ1 rra,n;ajy TemKo. IIpe,JJ;.rrameM Jy~HTH ,n;a ce. BpaTHMO y Y:m:H:o;e 3a co. ·IlpMcTaje 6e3 pe'IH. IloiiiJIH cMo KO,n; ,n;pyroBa 1113 BpxoBHOr lliTa6a, o6jacHHJIH HM ,n;a HaM je y 'YJKM:o;y ocTao J,IaK COJIH 111 ,n;a MOpaMO .n;a ce BpaTHMO. }J;pyr IJ;pHM (CpeTeH 1KyjoBJ1h) aape,n;no je je,Il.HOM mo¢epy ,n;a Hac B03M. Y TOM ,n;oJieTeme aeMa"iKH aBHOHH H OTrro-qe 6eJKalbe. p,_a36e2Kame ce H IllO¢epM. A.rrn, HJ1CMO o,n;ycTajaJIJ1 O,ll; CBOje HaMepe. KpeHyJIH CMO rremKe. HMCMO gyro HIIIJH1 J1 HaH})OCMO Ha rpyrry rrapTI13aHa. -3aycTaBHJIJ1 Cy HaC J1 IIHTaJIVI KO CMO J1 Ky,n;a CMO KpeHyJIH. HMcy HaM BepoBaJIM. MopaJIH cMo ,n;a HM o6jamH.aBaMo 36or 'lfera ce BpahaMo. Ta,Il.a aaM je je,n;aa o,n; a11x, KaCHMje cMo casHaJie ,n;a je 5tro ,n;·pyr_Kap,n;e.Jb, Hape,n;Ho )l.a C€ BpaTHM0 1 yBep.aBrajyfiH HaC p;a ,IJ;O 'Y1KHU:a H€ MOJK€MO )i{HBJi1 CTHhM. BpahaMo ce 11 y 5oJIHHIJ;Y cTn:meMo roa,n; je ,n;p Hl1KOJIJ1Ill caorr- 39 �mTaBaa aapeljelbe a p;aJhaj esaxyan;M:jH. 06jam:a:.aBaa_ je .n;a cy HeMn;n CTHrJIH y 'tfajeTMey H p;a. C€ 36ar Tai1a palbCHliiii;M Mapajy IIITO npe CKJiaHHTH Ca 3JifaTH6apa, a naiiiTO HeMaMa KaMHaHa HJ1 p;pyrJ1X cpep;cTaBa 3a npeBo3, p;a xpeay omr KOjJ1 Mary p;a xop;ajy. By,rpiiMa paH:oeHMKe, caorrmTaBaMa aapeijelbe 3a naxpeT H rroMa:m:eMa ,n;a ce cnpeMe. PalbeHHn;M cy a.n;.rra3HJH:t y rpynaMa H rrajep;J1Haqao, xaxo je xo XTeo n Marao. C rpyrraMa cy a,n;Jia3HJie J1 6aJIHJ1"tlapKe. IIpa6y,n;HJIH cy ce n TemKH palbeirnu;n. Ka,n; cy BH,z:t;eJIH ,z:r;,a o;z:pra3e om:r xojn Mary ,n;a ce xpeliy, a ,n;a 3a H:oMXOBo npe6au;I~saae mmiTa He rrpep;y3l1MaMO, ITOCy-MH>aJIH cy ,n;a fieMO HX OCTaBJ1TJ1. RaCTaJia je MY'JHa CHTyai(Uja, nojep;H~ cy ce aarrpe3aJIH, yJiaraJIH cBe caare H ycTajaJilii ,n;a xpeay, ,n;pyrH cy caMo hyTaJIH H r.rre,n;a.rrH y Hac; aexH cy, H3ry6nJin :m:Jrnu;e J1 n.rraKaJIH; je,n;aa je nyt:(ao y ce6e H y6no ce. Mn cMo rJie,n;a.rre y rro,n;, IIOMaxyhH OHliiMa xojH cy ce Tpy,IJ;HJIH ,n;a IIoijy. IlpOCTO je H€MOryfie OIIHCaTH KaKO CMO ce Ta,D;a OCefiaJIH. TaRO CMO HCIIpaTHJIH CB€ KOjH cy HeKaKO MIIIJIH caMH, a HaC p;eceTaK 60JIHnqapKM H3 IlocaBCKOr Op;pep;a, C IIOJIHTJfliKHM KOMecapoM Harne 60JIHH~e Jy.D;HTOM aCTaJie CMO C TeiiiKJi:IM pa:ED€HI1Il;JiiMa . .I(oKTOp HHKOJIJ1III HaC IIO»eypyje ,n;a H MH IIO}jeMO, aJIH MY aexa .n;eBojxa peqe ,n;a CMO o,n;ny"t!HJIM )J;a ocTaHeMo. Oa ce yxo~ni, H3HCHaijeH, Jf O,IJ;MepM CBC pe,n;OM, H€KHM TOnJIHM IIOrJI€,Il;OM, a o~a ce yo36HJbH H cTporo aape,li;H: - O,n;Max rroJia3HTe! He 'tfHHHTe rJiyrrocTH o,n; xojvrx HHKO na HH OBH pa:EDCHM p;pyrom:t, Helie HMaTH KOpHCTH. MeijyTHM, HaCTaBJ1JIJ1 CMO ,n;a IIa3HM0 Ha pa:EDeHMK€. Y TOM je IIO"t!eJIO ,n;a CBHfie. ,lJ;OKTOp HHKOJIJ1III Hac IIOHOBO y6e}_jyje Jii Hapeijyje_ ,n;a O,D;Jia3HMO C je,ZJ;HHHIJ;aMa Koje Ce ITOBJia"tJ:e. HHCMD ra CJIYIIIaJIH. 0H je Talla 0/IBBO y CTpaHy /lpyraP>ll1Y BopKy KOja je Me\;y HaMa 6nJia aajcTapHja n HajncxycaHja, 6uJia je 6onffi:Iqapxa y Iim&Hcxoj peny6.:rrnKaHcKoj noj~, H caBeTonao je ,n;a aac oHa HaronopM ,n;a ce nony"l!eMo. 't.Jyo ce pasronop: - Ja HX HHCaM HaroBapaJia HM ,n;a OCTaHy. - .U:esojKe HeKa vr,z:w. KaMli:loHa HeMa, TeiiiKM he ocTaTM, ocTahy H ja, 3KO xofiem OCTaHH H TH. - XoheMo JIM HM: noMolin? - Mo:acem ,n;a KM ,ZJ;OHecem qamy no,n;e ... - Ja Mary jom 11a KOpHCTHM 6op611. DojKo, jep ce npoT>m cpa" IIIJ13Ma M02Ke 6opHTH CaMO :m:HB M CJio6o,n;aH "t!OB€K, - O.IJ;TOBOpHJia je BopKa. Pa3rOBop cy rrpexHayJIH 6opii;H Hamer o,n;pe,n;a, xojn cy aanpa"'" ,.HJIH y 60JIID1:~Y· .I(OKTOp rojKo H:mmmm.r je YII03HaO K:OMaH.n;Mpa OBOr O)J;€Jhe:Fna C HaiDMM HaMepaMa ;qa OCT3H€MO C TelliKMM pa:a:.eHM- 40 :u;HMa. KoMaa;z:r;np HaM Hape,n;H ,n;a Y3MeMo paH>eHHKe xoje Mo:m:eMa BOp;HTYI H ,n;a O,n;MaX no}jeMO C lhHMa. J1 MH KpefieMO. IloBeJIH CMO "tJ:€TMpM MJIH IIeT paH:.eHMKa, a y3 IljTT CMO TIOMaraJIH H HOCHJIH pa:EDCHHKe :K!ojH cy npHCTH3aJIM1 CB€ ,II;OK HHCMO CTHrJIJ1: y C€JIO ,II;parJIHIJ;€ r11.e cy oxynJherrn cBH · paH>eHMqH. Ty CMo HX rrpe]J;aJIM M c JJ:PYrDBHMa H3 Hamer o;z:q>e}J;a aajsa,n; cMa KpeayJIH y 6op6eay je/lmmizy. III I Y 6oJIHHD;H KparyjeBaqKor o,u;pe,n;a, y ceJiy TonoHHD;H, Jie"tleHH. cy 1941. nope11 KparyjeB'<aHa 11 paH>eH>111H ;zJ;pyror rnyMa/IHjcKor 11 IIoMopascxor O,ZJ;pe,Zl;a. BuJia j e TO ,IJ;o6po ypeljeHa M opraHH30BaHa rrapTH33HCKa 60JIHMI.J;a, y 3rpa,D;H OCHOBHe IIIKOJle. BHJIO je IIOC€6HHX. a,n;eJheaa 3a palbeHHxe a noce6HHX. 3a 6oJiecHMKe, 3aTHM aM6yJI·aHTa 3a rrperJie,Zl; n rrpennjaiDe, xynaTHJ.Io H rrpoCTopnja 3a rrpa:Ehe 11: HCKyBasaiDe py6Jba H o,ZJ;elie. Y no-MoliHoj srpa,n;M, HaJia3HJie cy ce xyxHIDa H rrexapa. Ocl1M ynpaBHMKa JW ,II;yJinfia, je,ZJ;aor 6oJIHJ.ft:lapa J1 CKbHOMa CBe IIOCJ.IOBe pa,Zl;MJI€ Cy MJia,n;e }KCHe I1 ,IJ;€BOjKe H3 KparyjeB~a J1 OKOJIID:IX CeJia, KOje cy p;o6pOBOJhHO CTYITHJI€ y o,n;pe,n;. CBH cy 6MJIH sa.n;oBOJbHH IDMXOBHM pa,n;oM, a paaeHHIJ;H cy TB]?;z:J;J1JIH .n;a HX mr poljeae Majxe H cecTpe .He 6n 6oJbe rra3HJie. Oae cy MaxaM 6HJie rHMHa3MCTKlill-he, yqemf~e y"tiJil'D€JhCKe IIIKOJie HJIH CTy,1J;€HTKHlb€ 'IJiaHOBJii CKOJ-a JiiJIJil KOMyHHCTlifqxe rrapTHje. rrpe ,n;oJiacxa y oJWe,n;, TajHo cy 3aBpmHJie xypceBe 3a 6oJIHHqapxe. Hexe o.n; l-hHX cy nocJie npaxce y osoj 6oJIHJ%UJ;M, pacnopeijrmaae xao 6oJIHWiapxe no l:IeTaMa 11 5aTaJhOHMMa. Ka.n; ·je noqeJia HerrpJijaTeJbcxa oc}laH3HBa, cBe cy xpeHyJie c paaemm;HMa. Ha rryry rrpeMa 'tfaqKy ,n;pa»eHHOBn;H* cy aanaJIH 6oJIIDIIl;y KparyjesaqKor o,n;pe;qa H 3apo6HJIH ,n;na pai-LeHHKa. BoJIHHqapKe BJia11>111a 'Iy6pJmo, MJ1Jiym<a 'BypJ<h "' ;zl;pMHKa MuJierurll. HHcy xTeJie .n;a ce o,n;Boje o,n; paH.oeHHKa na cy H anx 3apo6HJIH H rrpe.n;aJIH HeMD;HMa. Meljy lbHMa, KOje cy IIpO,D;Y2KMJI€ rryT, 6MJia je H CTy,n;eHTKH:EDa HaTa ,II;VlMHTpMjeB:wfi H oaa MH je HCrrpv.ft:laJia xaxo cy rrpoiiiJIM Ha ITYTY rrpeMa Caa~aKy: ,J1nma caM c pal-beHMI(J1Ma c KojHMa je 6Ho J1 p;p ,ZJ;yJu:th. 3ap;ecMJIH CMO ce Ha :m::eJie3HJiiqKoj CTaHHIJ;H y YJKinzy Ka)'J; CY HeMU,lil HaHJia3HJIJ1 y rpap;, Te CMO ce B030M npeBe3JU1 ,Il;O KpeMHe. Ty CMO Hally- * ,IJ;pyrn Pa3HB 3a qeTHJ.:EKe. 41 �!ii CTHJU1 B03 J1 IIpo)J;YJKl%1:JIJ1 ca IIOKpeTHHM paH:.eHV:UJ;MMa II€lliMD;€ npe- Ma 3JiaTu6opy, a rrouem1 CMo M aaiiia .n;sa Tell!Ka paH:.eHMKa. lifiiiJU-t · cMo no 6ecnyliy, KMIIU'l_ M nanaBJ.fD;H. ,n;a ce 36or Tora ue 6M rroropma.no CTaH>e paH>eHHKa, ,n;p ,ZJ;y::mh je peuum ,n;a ce T€IIIKM palbe- ' HMD;M OCT3Be y jep;HOM 3a6aqeHOM ceJiy. C paH:.eHHI..J;MMa je OCT8.0 M€,ll;MD;MHap HMKOJI3 JiyKMfi. ,l.J;p ,lJ;yJIMh je JIYKHhy p;aO U€UITO JI€- Ka,ll; cMo CTMrJIM ua KpaJbese so,n;e, esaxyau;Hja palbeHJ1Ka ca 3JiaTw6opa Bpiii€H3 je YB€JU1KO. J1 MM CMO KpeHyJIM ca H3IIH:'IM paroeHMU.MMa Y npasu;y peKe Ysu;a. Ha Ysu;y CMO casuam1 ,n;a ce c IU)yre CTpa.He uaJia3e qeTHMD;M Bo}Ke Jasopcxor. 3aTo je o,n;Jiyqeuo ,n;a ue npeJia3HMO Ysau; seh. .n:a rrol)eMo ua ceaep, npeMa Bap,n;MIUTy. Kacm1je, CMO C33H3JIM ,n;a C€ y Bap,n;HIJ.ITy HaJia3e J1TaJIHJaHH. ,II;OK CMO 6MJIH y je,n;Hoj KJIMcypa aanmao je CJio6o,n;aH IIeae3Mh Kpu;ya. Oa je :o;eJiy rpyny o,n; aexoJIMKO CTOTHHa 6opa:u;a M paa.eanKa rro,n;eJIMo aa aexoJIMKO Ma:a.Mx rpyna. ToM rrpMJIMKOM p;pyr IIeae3Mh je roaopno: ,0Ba ocpaH3MBa he, ,n;pyrOBM, 6p3o rrpohM. !IOHOBO heMO 3ay3€TH aarn 3Jian:t6op H ¥JKMqe. BpaTHheMQ ce saj,n;aJbe 71.0 npoJieha. ' ,ZJ;o6Hh€MO opy:w;:je, 07l.€JIO a CTHhM he J1 HOB€ '9:€Te. IlpeJia3J1MO y CaHI,IaK ,Ita ce OKYIIMMO M O,ll;MOpMMO, a OH,D;a heMO IIO'<i€TH Harny OciJaH3l1BY TipOTMB Q,JaiiiJ1CTa." - ffieroae pe"<<H yr.mpnJie cy Jby,n;e, YH€Jie aepy M caary rroja"G:aJie 6op5eaocT. fpyna xojoj caM npMna,r~wra 3a TPM ;n;aaa je MMa"Jia "ieTHpM CYK06a C "i€THMIJ;HMa M IIOTYKJia MX. l'pynoM je KOMaH,D;Oaao BJia,n;a AxceaTMjesMh. CycpeJIM cMo M 5opu:e M pal:beHMKe xojYI cy ce apahaJIM 113 Cam,IaKa. IIpu"iaJIH cy HaM ,ZJ;a ce n y Cain,IaKy aaJia3e qeTHMIJ;M M JIITaJIMjaHM M ,n;a TaM-o aeMa HH xrre6a._ To je yaoCu.no 3a6YHY KOA 6opa:o;a. IIoje,n;uaQM cy aanycTamr je,n;naHu;y. ,IJ;a 611 yqBpCTHO je,D;f1HMJ:(y AKC€HTMjeBMfi je I13,II.BOjl10 CB€ OH€ KOjM: HMcy Mormr ,7.\a ce 6ope M 6p3o xpehy, '9:aK M 6oJIHM"<IapK:e, M aape,ll.MO HaM ,ll_a Ce BpaTHMO y CBOj Kpaj l1 HaCTaBMMO C IIOJIMTM"iKMM pa,n;oM y no3a,n;mm. HHje,n;aa trn:je npncTaJia ,n;a ce o,II.BOjM o.n. je,n;MHH:u;e. 3axTeBaJie CMO ,n;a aac yapcTe y 6opu;e n .n.a ce 6opMMO opy2KjeM, axo HMCY IIOTpe6He 60JIHM"iaPK€. AKC€HTJ1j€BJ1h HMje XT€0 .n.a -qyje n no:m:ypnaao aac je ,n;a UITO rrpe aanycTHMO je,rt,J1HM:u;y. AnH, MMaJie cMo cpehy. Hawmm1: cy ,n;pyroBH MMjaJIKO To.n.opomrh, ceKpeTap 0Kpy:>KHOr KOMHTeTa y KparyjeBI.W M Paja He,n;eJbKOBMli, KOMaH,n;aHT Hame-t o,n;pe;o;a. Ha H>HXOBO 3aY3I1MaH.e OCTaJie CMO Y je,n;HHHIJ;H. Mel)yTMM, ja Hr1CaM MOrJia ,n;a H3,D;p1KMM 6p3e noKpeTe na cy Me rrocne ,n;eceTaK .n;aaa_ ocTaBHJIM xo,n; je,n;Hor- ceJbciKa y Caai,I.axy. Ty cy Me npoHaUIJIM "tJeTHHQH u 3apo6MJIM. KOBa, C8HMT€TCKOr MaTepMjaJia M HOBIJ;3, a MM CMO npo.n;y:JKMJIM, Je.n;aa rpyna o;a; mecaaecT 6oJIHH'llapKJti Kparyjesaqxor o.z:li)e,ll,a MopaJia ce y TOKY o¢aH3HBe npnKJI:.YtiJ1TM TaKOBCK'OM .6aTaJboay -qa'<iaHcKor o,n;pe.z:t_a. IIITa6 Tora 6aTaJI:.oaa TaKo-lje je cBe 'tfJ1HHO ,u.a . ce ocJio6o,n;M ,n;eBojaKa. 0 TOMe MH je Ma~a Jaro.z:t_Hli npJ.:rCJaJia rroCJie paTa: 42 ,BaTaJboH je MaaeBpnCao "oxo Y~Qa ,n;eceTax )l.aaa. C HaMa cy 6nJIH M 3ap06Jb€HH H€MI..l;H J1 '9:€THHQH, a Ka,ll. cy OHM rrymTeHH npe6a:u;HJIH CMO ce npeMa Moxpoj r-opn, r,n.e CMO MM ,n;esojxe, rro aapeljelby xoMaH,rt_aHTa Bpaaxa PaxHlia, M3p;Bojeae. Oa HaM je aape,n;Ho ,n;a ce. apaTMMO xyhn, rosopehn ;o;a "-I.eTHMQH Helie ,n;pyrapM:u;e xarrcMTM H nporOHMTM. HMCMO XT€Jl€ ,ll.a M)l;€Mo 113 6aTaJbOHa, na je I11Ta6 aape,li.HO ,n;a HaM ae ,n;ajy xpaay. 36or Tora cy Hexe KparyjeB'<iaHKe aanycTMJie 6aTaJboH M xpeayJie HaTpar. KacHMje cMo ca3HaJIH ;o;a cy HX "tJeTHHI..l;H 3apo6n.nn M no6HJIH. Hac ocaM (Jby6M:u;a 'Bopljeanh, HaTa Pa,n;yJIOBMh, EHBa,n;MHKa ,Il;Haa:o;, MOje cecTpe ,IJ;eca H MMJieaa, ja J1 jOI.U )l;Be ):(.pyrapMI..l;€ qMja CaM HM€Ha 3a6opaBMJI3) HMCMO XT€JI€ .n.a M,n;eMo H3 6aTaJboaa HH no xojy u;eay. lliTa6 aac je M36a:u;Mo H3 6aTaJbOH3, aJIM CMO ce MM M ,Zl;a.Jb€ KP€TaJie C 6aTaJbOHOM, Ha pa3,ll.aJbHHH: o,n; oxo 200 .n.o 300 MeTapa,. TaRo cMo HrnJie ,n;o I.J;paor P3aaa r,n;e cMo cpeJie .n.pyra CJio6o;o;aaa IIeae3Hha Kp:u;YHa n no2Ka.JI.nJie MY ce aa nocTynax .n.pyroBa M3 TaxoacKor 6aTaJboaa. OH je aape;zyro .n.a aac npHMe y 6aTaJboH Kao 6op:u;e. Taxo cMo n MH xpeayJie rrpeMa Caar,raxy ca "tfa"<IaHMMa. Y ceJiy liiJbHBOBHI.:I;H Hall1 6aTaJbOH cy ca"tJeKaJIM HeMQM J1 Y KpaTKOj 6oi:>6M: li06HJIM J1 pammH MHOre 6opu;e, pa36MBlliH aac aa Mal:be rpyne. Moje .n.ae· cecTpe, ja, je,n;aa Maljapu:u;a n je)J;aa OMJia.r:;aaa:u; aaIJ.IJI:M CMO Ce y wyMM,, y HEij'I03HaTOM Kpajy. JlyTaJIM CMO ,li.Ba ,D;aHa Jil ,IJ.B€ HOhH. Tpefier ,IJ.aHa O)J; HaC Cy ce H3,D;BOjHJIH Mal)apM:u;a J1 OMJia_A:r.rHaiJ; H IIOlliJIH caMM }l.a Tpa:m:e rrapTM3aHe. Hac TpM CMO OCTaJie Y je,n;aoj xOJil16MIJ;H, o'-!exyjyhn HeMu;e. llnarnHJie cMo ce ,II.a he Hac Maljapn:u;a n OMJia,n;~:~aa:u; o,n;aTH,, ,IJ;oroBopuJie cMo ce ,D;a ce 2KHBe ae npe,n;a.Nio aenpMjaTeJby, OTKO'-IMJie cMo pesonsepe H O)J;II.Ipac);mne 6oM6e. Y MII.rqeKMBalby je rrpomao :u;eo ,n;aH H HacTym:IJia aoh. Hi'lKo ce auje rrojaBMO. Tex- npe.n.- 3opy cy ce 3a'<iyJIM xopa:u;u, cxo~n:.:tne CMO, I13JbY6HJie ce Jil_ OllpOCTHJI€. Y3eJie CMO peBOJIBepe H 60M6e "fl pyxe M npHBY~Jie ce spaTnMa, Hl.II'9:€Kyjyhn cPalli.J:ICTe. IlomTo ce HMKO HMj€ IIOjaBJbHBao, npOBMPMJie CMO Kp03 l;lPaTa M 3aCT?JI€- H3H€Hai)eae: npu CJia6oj jyTapH:.oj CBeTJIOCTH n O.I{cjajy_ caera cn;a3J.me CMO BOjHM'-IKY KOJIOHy KOja je npoJia3MJia ,n;sa;u,eceTaK M€Tapa O;IJ; KOJIM6e, M y KOJIOHM nperro3HaJie no3HaTa ,n;pyrapcxa JIHIJ;a. Bno je TO 6aTaJbOH Hailler Kparyjeaa'-IKOr o,n;pep;a. Y npso apeMe HMCMO MarJie ,n;a ce npu6epeMo o,n; CMJIHe pa,n;ocTM M y36yljeH:.a,, o,n;y3ena HaM ce npOCTO MOfi roso-pa M IIOKpeTa. CBe TPM CMO CTajaJie HeMe H YKO"<J€H€ KaO YKOIIaHe. TaKO je TIOTpajaJIO ,ZJ;OK ce HMje IIOKa3aO Kpaj KOJlOH€. 0H,ll.a, B€pOBaTHO O,ll. CTpaxa ,n.a He O.ll.Y 6e3 HaC, noBpaTnJia HaM. ce caara. CBe TPM cMO HCTp"<IaJie npecTpameao BHqyli:r.r: ,,lU)YrOBH, ,n;pyroBM', M jypMJie 3a KOJIOHOM. Ka,ll. CMO MX ,li.OCTJ1rJie, Il0'9:€Jie CMO ,n;a MX rpJIJ1MO Y.1 JbY6HMO pep;OM, CB€ )l;OK HaM HHCY npHIIIJIM 6paT J1 OTaQ KOjJii cy Taxolje 6J1JIH y OBOM 6aTaJbOHy ••• " �SA BPATCTBO n;nje 3arryn;a.rrH H3 nyruaxa H rryruxDMHTPaJbe3a. PaHHJIH cy H y6nJIH BJ1Ille napTH3aHa. BOJIID1't!apKe HMCY CTJ13aJie ,n;a H3BYKY H npeBHjy CB€ paH>eHHKe. MopaJIH Cy H 60p!.Uf: y TOM€ ,n;a HM llOMa:my. BeceJIHH IIeposldi Tpyrua, 6opan; 'tJaqaHcxor 6aTaJbOHa o ToMe. npwra: ,Y CBHTalhe ,ll.OTIPJIH CMO ,n;o n;eHTpa CjeliJ1!(e. Ha OKO 50 MeTapa HCIIpe,n; III3H"<I€B3, TIO"<I€JIH CMO ,n;a BWieMO: - JKmmJIO 6paTCTBO Cp6a H MycJIHMaHa! 113 xyha cy Hac 3acyJIH BaTpOM H3 rrymaxa 11 MM"' TpaJbe3a n y6HJIH HaM KOMaH.n;J1Pa Taxoscxe "<IeTe AH,n;pujy Ta,n;Hha a paHHJIH KOMaH,n;aHTa 6aTaJboHa IIpe,n;para .Jecj;>TYiha H joiii HeKe 6opq-e. 0Hp;a CMO lii MH O):(rOBOPHJIH B3Tp0M H UOKymaJIH ,n;a J13BY't!€MO MPTBe n pa:EheHe. AJIH, H3 xyha cy Hac 3acy.nn TaKBOM naTPOM ,n;a CMO MOP3JIJ1 p;a C€ UOB.ll8"<Ili'IMO; OCTaBJbajyhH palbeHHKe. Tap;a je npe,n; Hac HcTpqana 6oJIHH"<Iapxa CMJiiJI:>a To,u;opHh H rro"<IeJia .n;a HaC rpp;H IIITO OCTa.BJb3MO paH:.€H€ .n;pyrOBe, IIa CMO C€ MHJIYTHH JlyR:OBHli, MH.rropa,n; TiolbajHh 11 ja BpaTHJIH H 3amTHTHJIH nyiiiKoMHTpaJI:>e3HMa 60JIHu<IapKe CMHJI:>Y TOAOPHh, Mapy KocTypnh M MHneay 'BOKHh ,!J;OK HHCy, Y3 IIOMOh 6opaqa, rrpeHeJie parb€HHK€ ••• " HeMI1" cy Y CjeHJ1liH y jeceH 1941. no>reJIH 11a oKyiiJba]y " opraHH3~JY 6oraTnje 'Jbyp;e H TproB:qe n ;u;a MX xyurxajy rrpoTHB Cp6a. HapTHJCKo pyxooo,;qcTBO 3a Caar,rax je noxymaJio nperoBopHMa ,n;a YTH"t:J:e Ha npe,n;cTaBHMKe MycJrnMaaa xojH cy ce 3aJiaraJIH 3a ca- pa,u.ay ca OKyYiaT_OPOM. Ka,n; y TOM HHCy ycneJIH, 06JiaCHJ1 KOMHTeT KIIJ 3a Caar,rax J€ .n;oaeo OJI.:rryxy .n;a ce CjeiD1D;a aarra.n;He c ja~n1 M napTH3aHCKHM caaraMa n Taxa pa36Hjy oan xojn cy npHrrpeMaJui Tepop Hap; cpnc~M cTaHOBH~TBOM. 3a oay ax:qnjy cy o,n;pe~ean Be?rp~.ZJ;CKH, 'l:Ia'tfaHCKM H Cpncxo-caar,raqxH napTM3aacxn 6aTaJLOH KOJM Je <PopMMpaH npe11 noJra3aK Ha CjeHrnzy. ,ll;a 6>< rrpM11 o6HJIM MYCJIHMaacxo CTaHOBHHIIITBo, xoje Hnje 6u.rro y3 oBe rreToK·o.iioaame, np~ IIOJiacxa je KOMaH):{aMa H mTa6oanMa n3.zr;aTo aapeljeH::.e .n;a ce Y CJeHJ111Y yl;e 6e3 6op6e c napoJiaMa o 6paTCTBy Cp6a " MyCJIHMaHa. YrroTpe6a opym:ja JJ;03BOJI:.aBaJia ce caMo y cJiyqajy aKo OHM ITPBH Hana,n;Hy~ IIpe11 CjeHJ111Y ceeTHrJIO yo'lli 22. 11eQeMfipa 1941, HaiiiH 6opI..J;H cy_ noCTynHJIH no ,n;~6MjeHHM aapeljelbHMa. A.rrH ce 6op6a HHje pa3BHJaJia OHaKo KaKO Je npe,n;B·J:d)eHo, O,Il;HOCHO KaK·O je rrpe,n;BHljaJia IIapTH3aHCKa KOMaH~a. llapTM3aHH Cy IIp€TpiieJIH T€IIIK€ ry6HTK€. CaMo Beorpa,n;cxn 6a'naJOOH, xacHY.Ije illecnt: 6aTaJboH Tipse npoJieTepcxe 6pMra,n;e, nMao je oxo 40 :n36a':IeHHX: M3 CTpoja o,n; xojnx: 21 MpTaB. ' Ka11 cy HaiiiM 6opQH HaHillJIH H3BHKYjy"!m napoJie 0 6paTCTBJr Cp6a 11 Myc.rr:nMaHa, H3 xyha cy npnna~Hn:u;n Myc.rrHMaHcxe MHJn:144 0 HCTOM ,n;oralj.ajy, Hana,n;y Ha CjeHHIJ;y H jYHa't!KOM ,IUJJKalby 6oJIHH"<I:apKH npnqao MM je H XHJIIDija XacaHa.rHli, 3aMeHHK noJIHT:wrKor KOMecapa CpncKo-cam.raqKor 6aTaJE.oHa: ,Ilpe no.rracKa y aana):{ H3Bpmeaa je H nonyaa qeTa, IIITa6oBa H KOMaH,IJ;H. Y qeTe, y KOjHMa HHje 6HJIO 60JIHH"<IapKH, ynyheHe C"!l 60JIHJ1"<I3PK€ H3 cpnCKHX je,D;HIDIT:I:a. Y MOjy Ilpl160jCKY 't!eTy, y KOjoj caM 6Ho xoMaH.n;l1IJ, ,n;oiii.rre cy TPH MJiap;e 6oJIHH"<IapKe: Bepa MaTuh, ,IJ;pam:u;a IIape3aHOBHh H Bepa ,!(HMHTpHjeBHh. Kap; cy HX HaiiiH 6opqH BH,IJ;eJIH rroqeJIH cy p;a HM ,IJ;06aQyjy ,ll;BOCMHCJI€He peqvr HHMaJio ,n;pyrapcxe, 6ap caM TaKO ja xao cxojeBaq cMaTpao. Ca3sao caM KOHcj;>epeHn;Hjy n 6opqHMa, yrJiaBHOM MJia;n;HhHMa ca cena, o6jaCHHO ,n;a OBe ,n;pyrapHqe HHCY ,n;eBOjKe 33 y,u;ajy .n;a 6H HM Ce YABapaJIM. PeKao caM HM p;a cy H oHe 6oprt:J1 Kao H MH. Y aawy qeTy npe6a'<leHe cy ,n;a ce 6ope H neqe palbeHe l1 6oJiecHe. BopQM cy Me cnywanvr H cMejaJil1 ce mepeTCKH. HHcaM ClilrypaH, HcKPeHo peqeao, ,n;a JIH CaM J1 ja 6am T3KO MMCJIHO KaO IDTO CaM 6opqHM3 npnqao. MeljyTHM, ;n;esojKe xoje cy HaM ce y no"<IeTKY .n;onane caMo no cnoJbaiiiH:.OCTH, rroKa3aJie cy ce y 6op5H TaKo xpa6pe ,u;a HHKO BHIII€ HHje npaBHO HHKaKB€ aJIY3Mj€ Ha H>J1XOBO npHCYCTBO y 't!eTH. J1 MH CMO y CjeHH:U:Y YIIIJIH C rrapoJiaMa. AJIM CY HaC H3 Kyha 33cyJIH MeQHM8 H3 nyma.Ka H MHTP3Jbe3a, H HaHeJIH HaM Teum:e ry6HTK€ p;a CMO MOpaJIH ,n;a Ce ITOBJI3TJHMO. Y TOKY UOBJia"<Ieaa C8M paH>eH. He cehaM ce KOja Me je 60JIHH"<Iapxa npeBHJia 111 no3Bana 6op:u;e ,II.a Me rrpeHecy. AnH, ,II.y6oxo MH je ocTano y cehaH>y xaxo je, Ka,IJ; cy lliT3BH"<I8HH H3CPHYJIH ,n;a Me Ha HOCHJIHMa y6Hjy-, Ha 45 �:!:dM JierJia. ,l.l;paruu;a ·ITape3_aaoBMli .n;a 6u Me 38UITMTMJia. p 83 japeHv.r cy. ]e y,n:apaJIM KYH,n;au;MMa .n;a 6M je IIPMCMJIMJH1 ,n:a ce YKJIO- HM. Ha Ce OTMMaJia, IJ;M"<IaJia M ,n;iJ3MB8Jia IIOMOh. y TOM C II MCTMrJU1 MYCJIMMaHCKJ1 rJiaBapM KOJ.l1 cy Me II0 Ha y p 3 MO • B8JU1 M 3H8JIM 38 c:P · Ta~~YT~~~~]eC y 6YHn.n:e ~se , napTM38HMM8. Hape.ZJ;J1JU.t cy .n;a Me HMKO He CMe Y Hac npeaem:r Y 3aTsop, aawe 6oJIHH<rapxe cy ce .D;OK MM HMCy ,lJ;03BOJIMJU1 ,zr;a Ce OHe CTapajy 0 HaMa." illTa6 Cprrcxo-caHJ,ra"<IK:or 6a'IIaJI:.oHa je rrpn y.n:acxy y CjeHMIJ:Y y je,11Ty MX ca::eKaJ.Y H npy1Ke MM II0Tpe6ay IIOMOfi. fiOIUTO Ha TOM deKTO HMJe__ 6MJIO paH.eHMX rrapTM3aHa, ,n;esojxe- cy (Bepa Man:th je 6M~~ CTy,n;eHT Me,U:MIJ;MHe) npesnj•aJie paa.eay ,n;e:rzy n 1KeHe M3 MYCJIMMaHcKe . B vr palbeHvrKe . _ MHJIMI.J;HJe. am ,li;OK je Bepa MaTHli ·rrpeBHja.rra J€,ZJ;HOr palb€HJ1Ka J13 MyCJIHMaHCKe MMJIJi:IJ.fWje HaMIIIJia . e 60JIHJ1;:aypK~.:YCCTeMHBa BHBOT6 J1 rrpeaeJ:ra j;e Hape,ZJ;6y ~3 iliTa6a OJ IIOBJiaqe, • M epa no YHM.rra: ~~~Mo 60JIHWiapKe Bepy MaTilli " Bepy ,ll;>tM>tTp>rjeauh 118 J Y~ Ha nepM<J:lepMJM ype,n;e IlpMXBaTID:IIJ;y 3a paH::.eHMKe ,KaKo p;a ce noB.rraqMMo, xa..n; MMa J. OIII HMKaJI' H€IIp€BJ1j€HJi:IX palbe. HacTaBJ-fJia je ,ZJ;a rrpemrja paa.eHMKa. _Y6p3o cy ce rrpe..n; xy.hoM IIOJaB.MJIM Haop~)-KaHn ce.Jbm:~M c qaJinmMa, YPJIH"t!ylin M rry:qajY.Bn. ,ll;eBOJKe cy rroJypvr.rre rrpeMa rrpo3opy, c HaMepoM ,ZJ;a ncxoqe aa .n:pyry cTpaay xyhe. A.rrvr n· npe..n; npo3opoM cy CTaja.rrvr .rr:.y,n:vr c rryIIIKaMa. Ily:u;a.asa je p;orrHpaJia ca csvrx CTpaaa. ,lL"eBojKe cy ce ycTyMapa~e no Kyhn. HeK!o je rrpnrryu;a·o y 6.rrM3J1HJ1. Jep;aa MeTaK je rroro,n;Ho Bepy MaTHli y- rJiaBy, . ..n;pyrM JycTvrHy BvrsoT y PYKY a Tpe~M AOMafivrqMHo~ CI1HqJ1fia _Y -rpy,n:vr. Hexo je 3rpa6no nperrJiar::re~y _ epy ,ll;MMHTPHJeBM~, 3a6a:u;vro joj rJiaBy, a rrpe..n; O"tfMMa joj je .rrecayo HOE.· ~ TOM J€ Heko rypayo Harra)J;aqa vr aape)J;Ho ..n;a ce CBJif 3ap06JbeHHIJ;J1 Q,n;Be,n;y y 3 q.TBOp. .n::.o y Cjear·UJ;H_ cy_ 3apo6Jbeaa M .ZJ;Ba paH::.eHHKa 'qa:qaacxor 6aTa- 6 Ha n ,n;se 6oJIHJ-ftiapxe..Ka)J; je .n:omJio Hapel]ea:.e o IIOBJra"'ei-by o.rr~-wrapxe cy ce HaJ;IIJie Y Temxoj He)J;OYMMD;H. TieTaaecToro..n;Hru~a OJIH!r:apxa 'tlaqaacxor o,zJ;I)e.n:a · Ha,n;a A.rrexcnh je ,n;o6poso.n::.ao IIOlliJIFt c J€fJ;HHHn;oM Ha Cjea~y. lii Ka;J;: je ca,ZJ;_ .ZJ;o6nJia aapel}eibe ,TioBJiaqwre ce BH, ja_ ae ~~'wry jom. He cMeM -Aa ocTaBJi:IM paH>e 7 HMKea. O,n;jypMJia je aa rroJio>Kaj npeMa palbeHOM Jhy6HIIIvr K;aJI:YljepoBHhy. 3a H:.OM j e nomJia M Ha.n;a IIorrOBJi:Ih. IIapTM3aHCKH 6aTaJbOHH cY ce noByKJIH a ¢amMCTM cy 3apo6HJur o6e 5oJIHJ:l-qapKe n palbeHMKe. ,ll;oK cy ce OBH- paroe:fm:n;vr M 6oJIHMqapK·e HaJia3HJIH y CjeHJi:IIJ;H, KDMYHHCTH H3 CjeHHD;e cy y'cneJIH ,ZJ;-a opraHH3yjy 6excTBO .D;BOjJil:IJ;€ paH.eHHKa, je,n;aH o,ZJ; H:.Hx je ·Gvw Jhy6nma KaJiyljepoBnfi, 6oJIHnq:apKa JycTMHa BMBOT, a .n;pyre cy JiiTaJIMjaHH rrpeMeCTMJIJi:l y IlpHjerraJb·e. TaMo cy ,n;Ba palbeHMKa 11 6oJiaHqapxe Bepy .[(HMMTpHjeBnh M ,IJ;parun;y IIape3aHOBvrh 3aMeHHJIJ1 3a aexe I--bMXOBe o¢mn;11pe xoje cy 3apo6H~e aame je}J;Ji:IHHD;e. XMJIMHjy XacaHarMha cy ,Kao Ba>KHor rrom1-l'li'i"'KOr xpHBn;a" rrpe6an;HJIM y JIOrop y J1Tam1jy. OcTa.rre pai-DeHJi:IK€ Jti 6oJIHJifqapKe, Ha,n;y AJieKcnh :w _Ha,rw IIorroBHli H3 "l!aqaacxor 6aTaJb9Ha, cTpeJbaJIH c;y. Ji:lTa.rrnjaHH cy rrpBo rroxyinamr ,n;a aaroBOp€ Ha,n;y A.rreKcHh ,n;a ce o,ZJ;peKHe riapTH3aH8., aJIH 611: oaa, 't!HM 6M noqeJio caCJiymaBalbe, IIO<:JHlbaJia ,U.a neBa HTaJIHjc:i.HcKy peBo.rryu;vroaapay necMY ,Bandiera rossa". <PamvrcTJr cy Ta,JJ;:a npeKH,n:am1 cacJiymaBaI--he H HacTaBJba.rrvr 6an1Halbe. Ha,JJ;:a AJieKcvrh je H )l.aJbe neBaJia, TaKa CKJia}J;HO J1 TOIIJIO ,n;a cy HTaJIJ1jaHCKJ1 CTpa>KapM y 3aTBOpy 3aCTajaJIM ,n;a 6M je cJiyrnaJin. ITo u;eo ,a.aa · j.e rreBaJia y 3aTBopcKoj co6M Ma,ll.a cy je Ka>KI-Da:BaJIH, TYKJIJi:I, ycKpahJ1BaJIJ1 j-oj xpaay. MorJia je .rraKO ,rr;a no6erae, a.rrH HHje-xTeJia p;a ocTaBM CBoje ,ll.pyroBe. J1cJie~HHlJ;H:­ Ma qax HHje Ka3a.rra HM cBoje rrpa:Bo 11Me HH rrpe3MMe. _Ka,n; cy je ca OCTaJIMMa J13B€JIJ1 Ha CTpeJbai--b€7 OHa je TprJia MapaMy _Ca Q"!Hjy J1 }J;OBJi:IKHy.rr~ ·y6Hn;aMa: - IIyn;ajTe, ¢amvrcTH"t!Ka KOIIJ1Jia,rr;, ja caM IJ;paoropxa - xoMyHHC'I'a, H ae 6ojMM- ce ,n;a yMpeM r.rre,n;ajyhH y6nqaMa y oqM. JK:vme.rra KoMYHMCTJti"t!Ka rrapTMja· JyrocJiaBHje! 2KMBeo ,n;pyr CTaJbMH J1 Up·BeHa ..• HMje 3aBp1IIHJia IIOKJI:i1K, 06opMO -jy je pa¢aJI MHTpaJbe3a . nom·To-Hap;a A.rreKCHh HHje ¢amHCTHMa pexJia cBoje npaBo MMe vr npe3MlVie,·:e,€H dTan;; ·cTap·M Hapop;H'M y1:fMTeJb M3 H11;KIImi'ia,_ 't!MjH-je .cJ1H je..n;HHan; Taxol)e norMHyo. y napTH3aH_aMa, c.rry-qajao je caaHao T€K ·TPHAeceTaK rO,n;JtiHa II<?CJie pa~a xaKo ce- jyHa'IKH noHeJia H>ero-B;;t ru:e3HMnn;a,: OoJIHJ.f'lapxa_ "t!a~aHc;Kor nap'!'M3aHc~or. o,rr;pe.n;a., .3a I:IOB~a't{elbe, 3anHTaJia je: ,KaKo ,JJ;:a C€-- ITOBJia'tJMM Ka)J; HlifCaM J:l3ByKJI . l:De!m:Kel'? a vr npeBr::Jia paTo aap~ljelbe H>eHHKe Tpe6a- OCTaBMTM, OHa J€ O,l!_rOBOpHJia: . Ka..n; cy' jo,j .~6 o6jac_HH~H,-",n;a_ ~e KOMa~aHTa M .n.a pa.. ' . ,ll;Pi>'TAPHIJ;E . 0MJiap;HHKe CTaHKa MHJia"t£J1li, Koca Bu..n;aKOBMii vr Jlerra Ao6puqaaHH H3 BMje.rror lloJba qysaJie cy oBn;e, npeJie BYHY J1 nJieJie 1:faparre ,n;o nojaBe narpTlir3aHa. A xa,ZJ; cy napTM3a:mr 20. jyJia 1941. ro- 47 �.n;HHe :wcTepaJIH HTaJIHjaacKe cjJamncTe H3 EnjeJior IloJDa, ycnocTaBHJIH aapo~ BJiaCT M II03BaJIH CTaHOBHHDcrTBO p;a IIOMOrHe 6op6yIlp0Tl1:B OKyiiaTopa, "J:06aHJ1IJ;€ cy Ce nojaBHJI€ y KOMaH,n;H MeCTa M Tpa}KJ.:tJie .n;a HM ce .n;a, .n;a 11 oae HeWTo pa.n;e. IlOJHfl'HqKJi KOMJeCap KOMaH,n;e M€CTa YIIYTMO HX je Ha Kypc 3a 6oJIHH"Iapxe, xojH je -opraHH3oaaa y aM6yJiaHTM .n;oxTopa MapTHHOBHha. IIocJie o6yxe ,n;esojKe cy pa,n;HJie y aM6yJiaHTH OKo paFLeHv.txa. IIpnJrnKOM aaiiyiii'IIa:ELa rpa.n;a nomJie cy c rrapTH3aHHMa n pacnopeljeae no "IeTaMa. EHJie cy apJio .n;v.t:c~HIIJmHOBaae, HI-1CY n36eraaaJie HHje,z::r;aa nocao. 3ajep;ao c 6opizyJ:Ma lliiiJie cy aa cTpa}Ky n y aKD;nje H OBH cy 6HJIH IIOHOCHH Ha OMJia)J;illiK€ KOje cy 6e3 CTpaxa JfiUJI€ H Ha 6yaKepe. 36or oaHX 6oM6aiiiKHX .ax::u;nja ;z::J;"eaojKe cy MopaJie amue nyTa .n;a H,rr;y aa pa3roaop c noJIHTH~KHM KOMecapoM KOjH HM je roaopno ,rr;-a TO He CMejy Bmue 'tJMHMTH, jep TO HHje :EbHXOBa ;z::J;"YJKHOCT. Y cTBapH, 6ojao ce ,n;a oae, aencKycae 3a 6op6y, ae aacTpa,rr;ajy. J1CTH:n;ao je ,n;a je :EbHXOBa ,D;YJKHOCT ~a IIOMa}Ky 6op:ql1Ma KO,ll; H3BJia"tJe:Eba pruneHHKa c noJio}Kaja, ,n;a lllTO npe rrpeBMjy palbeae, cMeCTe HX aa 6e36e.n;aa MeCTa H cTapajy ce o H:J1XOBOM JieS:elby n ncxpaan, a ae ,n;a jypmnajy aa 6yHKepe. MeljyTHM, oae cy yaepaaaJie rroJinTJ.:PIKor KOMecapa .qa y 6op6y HJl.Y CaMO .qa 611 MOrJie IIITo npe .qa yxa>Ky noMoh palbeHJili~1Ma, jep J1X je TaKO ,1J;OKT0p Ha Kypcy y'tfiiO. IlOJIHTM'tJKH rooMecap je Mopao p;a norryCTH. EMjeJionoJOcKa 'leTa je 28. jaHyapa 1942. BO!Il1Jla 6op6y ca HTaJI>tjaH>tMa Ha noJio>Kajy Ja6yxa K0/1 HoBe BapoiiiJ<. Y TOKY 6op6e je.n;aa paH:.eHH 6opa:q rro3aao je 6oJIHH't!apxe p;a ra M3Byxy. KoMaH,n;Hp je o.rwe,n;v.to 6opu;e KOjH he rrolu! no paibeHnKa M MMTpa.JOecu;e p;a HX IIITHTe. BHO je ,D;y6oK CHer H KOMaHp;Hp HHje XT€0 p;a lUaJhe 6oJIIDI't!apKe. Mei)YTHM, OHe TO HMCy 3HaJie li! Kap; je MaJID nonyCTHJia aenpMjaTeJDCKa aaTpa, cne Tpn cy rroTp't!aJie y npanu;y paa.eHor ;rwy- ra. H>tcy '!yJie yno3opewe .qa ca-qe:s:ajy o6e36eljeH>e. HenpujaTeJbCK>t MHTpaJDe3 HX je 3acyo aaTpoM. O.n; npBHX aenpnjaTeJDCKHX pa¢aJia rraJie cy cBe TPH xao-noxomeae. IIocJie Tora cy HTaJIMjaacn ~aliD:I­ CTH TO MeCTO ,n;yro TYKJIH MHTpaJDe3HMa H OH€MOryhaBaJIH napTM3a- Hl<Ma .qa np>tljy paHoeiDIQ>tMa. Ka.qa cy ce KaCH>tje napTu3aHJ< npo6HJIH 3aTeKJIH cy y JKHBOTy palbeHor 6opn;a n TeiiiKo palheay 6on- HWiapKy Jieny .ZJ;o6pl1'!aiDIH, a 6oJIHWiapxe CTaHa MuJia'!Mh 11 Koca BH)l;axosJdi 48 6nne cy MpTne. • • • "Y ynyTCTBY OKpy}KHor KOMMTeTa KIIJ 3a IIo,n;ropJ-!qKW oKpyr 1941. o pa,n;y c }KeHaMa y napTH3aHCKl1M je,n;mnw;aMa, op; .lJie:u;eM6pa nope,n; ocTaJior cTojn: ,Meljy Harm:IM ,n;pyrOBJ.:JMa ce ocjeha jom yaHjeK ,n;a ce :m:eae . He cMaTpajy Kao ca6opU:H, a oco6HTO Meljy naPTH3aHHMa. Jom YBHJeK ce rroTKpa,n;a noT:u;jeiDHBaiDe n oMaJIOBa:m.aBaiDe. Tpe6a ,n;pyrose QMJI8,U:MHIJ;e napTH3aHe H Macy O,IJ;BMKaBaTH O,ll; TMX J1 CJ!Pf<iHliiX yo6J1'9:8jeHHX CTBapH, jep je,n;MHO H8 'laj Ha"tJJ.::IH lieMO :m:eaaMa OJI8KIIIaTH Taj npnjeJIOM<~f ,IU>yrapCKHM IIOCTJ-TIKOM OMoryhMTH CBe BehH IIPHJIMB y aarne 6op6eae pe,n;oae. YJia3aK :m:eaa y napTM3aHe jom ysujeK HJ.:Jje jacaa, H l.I€CTO ce rpujemn. CaaKMM ,n;aaoM cBe BJ11I.Ie :R{eHa :m:eJie ,n;a npHijy naPTM3aHnMa. I!OIIITO HaliiM ,n;pyrOBH rrapTM3aHH Ca.MH HeMajy ,Zl;OBOJbHO opYJKja, pjemeiDe TOr IIMTaiDa nocTaBJba ce aa Taj Ha'tfnn - . :R{eHaMa ce rrpe,n;o"<Iv.t, axo yJia3e y napTM3aae, Tpe6a ,n;a 6y,n;y CBJeCHe p;a MOpajy M3BPIIIaBaTH napTH3aHCKe ,IJ;Y1KHOCTM KOje J1M Ce Hape,n;e (Kao rmp. p;a Bpme 60JIIDil.lapcKe ,n;y:m:HOCTM, KypHPCKY CJiy:m:6y, .I\Heaae cTpa:m:e, o6asjeiiiTajay CJIYJK6y). ,ll;aesaa cTpaJKa ce rroxa3yje OC06J.:JTO eci;>MKaCHa Ha OHOM TepeHy KOjH KOHTPOJIHllle OKyrraTOp; ,n;oraljaJio ce ,n;a ,n;pyrapuu;e H3Bpllle casjecao csaxo aapeljeH>e KOje. MM aape,n;M KOMaH,n;a, a HII8K ,IJ.pyrOBH He ,lJ;03BOJI>aBajy ,n;a IIOJIOJKe 3axJieTBy. TaKas pa,I( je ceKTawellie. OpraHM3yjTe KYPCese, r,n;je he 1KeHe ,u;o6l1TM aajocaoBHll!je 3Haa.e 6apaTaH.a opy:m:jeM, Tj. nyliiKOM, peBO.iiBepoM M 60M60M." �.II;PYrOBII 'liE JE OCBETIITI:I Pa3rOBopy paTHMKa, xojn cy ce nocJie paTa Jie"::HJIH y 6eorpa,n;BOjHOj 60JIH~H, IIpHJU>Y2KHO ce je,l{He BelleJ.)M H ,n;eJK.ypHH JieKap 'l!Hjer ce HMeHa nmrre ae cehaM. CeTno ce .n;a je H oa II03HaBao je;qHY o.n; napTn3aHCKHX JiexapKI1:, ,n;p Py:JKHu;y Pmr. cxoj ,Ty MJia,n;y JK€HY- rrpMqao je .r\:OKTOp - BHljao caM Ha ci:>aKyJIT€TY, cnymao H:.eHe _:m::ycTpe M Gop6eHe, spJio naMeTHe, rosope, aJIH je Gnnme HHCaM rr03Hasao. IIpHJIMKOM je,JJ;Hor xanmea:.a, no'leTKOM 1941. l'O,ll;HH€ rpyny C KOjOM caM I1 ja 6HO, IIOJIJru;ajQM CY CM€CTMJIH y MpTB8'qHMI.JY rnaBH.'.8'f€, IIp0TypMBtm1: B€CT ,Il;8 CMO JbOTHfiesqu:. HJ.rca.M 6HO KOMY'HHCTa, HHTH 6JIH3aK KOMyaHCTMMa, 8JIH Me je OBaj IIOCTyli8K Bpeljao. JhOTMfieBI..{€ CMO CM8TpaJIM II€TOK0JIOH81WfMa. Cm:PIHO cy ce ocehaJIM M ocTaJIH ,u;pyrOBJi:l y OBOM ,xsapn:rpy", noroTosy IIITO cy HaC CBH 38TBOP€ID1IJ;M, IIa H KPHMHHaJI~U, 6ojK:OTOBaJIH. Hncy c aaMa xoreJIH ,n;a pasrosapajy HH .JJ;a ycrrocTaBJJ:.ajy Besy. HUKO H3C Irn:je IIO.JJ;P1K3B30 K3,ll; CMO JiyrraJU1 y spaTa J1 Tpa:mnJIH npeMemTaj y TOOJIJ1jy npocTopHjy. CTaJIHo cMo ,ll;e}Kypann aa spaTHMa Mcnpe,n; np030p"'Mlia. JKeJieJIH CMO )l.3 Ha HeKH H3'<1HH ycnOCT3BJ1MO Be3y ca 0CT3JIHM3 M o6aBeCTHMO :UX 0 TOMe KO CMO. J e.I{HOP p;aHa cna3Ho caM y saTBOpcKoM :Kpyry KOJiernan:o;y Py:»m:o;y P:"m, ,D;OK je 6nJia aa meT:fbH. ,II;ao caM joj 3HaK ,!l;a np11lje n oHa je Y rrorop;aoM TpeayTKY npomJia rrope,u; Hamer nposopa. C aeKOJIHKO pe"iH o5jacmm caM joj aaruy cHTya:qHjy. J1 seb CYTP3,!J;aH, Ka,ZJ;a CMO IIO"i€JIJ1 ,ZJ;3 JiynaMO J1 BM"ieM0 1 OO,lJJ)1K3JIJ.f cy HaC J1: ,n;pyrM 33TBOpeHJ1~. ,I(HrJJa ce TaKsa 6YKa .v;a cy IIOJII:.rqaj:o;n 6nm:r npucHJbeHH ,u;a aac HCTor ,n;aaa npeceJie y heJIHje r,n;e je 6nJio 6ap MaJio yro,ZJ;HHje 50 H TOIIJIHje, a H C HaMa cy CyCe,D;H Kp03 3H,JJ; IIO'<!eJIM .z:ta yCIIOCTaBJbajy sesy. Kap; caM H3amao us rnasH.a"<Ie, 33HHTepecosao caM ce 3a TY KOJiel-HHI1QY. Ca3HaO CaM ,z:ta je 33BPIIIHJI3 CTY,z:tHje H ,n;a p3,ZJ;H K30 ceiqJeTap y CJ1H)l;HKaTy JieKapa, rrporpecHBHoj opraaH3aiJ;HjH (npe,1J;,CeAHJ1K je Gno II03HaTu JieKap H OII03YI:o;MOHaP AP ,D;parocnas CMMJbaHMh 3eKa), l1 ,ll;.3 je IIOJU1TJi.I'<IKM BeOM3 3KTMBHa. I!OJIJU.J;Hja je "<IeCTO xancnna, anu je H>ea oTan; 6oraTM sojBoljaacKH TProsa:u:, napaMa ,B3,1l;.M" H3 33TBOpa. 36or HaCTaHKa paTa M OKYJI3IJ;Mje 3eMJbe HJi.IC3M je muue BH,ll;.eo. KacHMje caM ca3aao o.u; KOJJera .u;a je aer,ll;.e y I.Waoj ropn OTMIIIJia y napTH3aHe u Aa je 6Mna caHMTeTCKH pec};lepeH'I; y KoMcKOM (KoJiaiiiHH) rrapTH3aHCKOM o,z:tpe):\y. McTaKJia ce y opraaM30Bat:by cny::m:6e, cnacaBaH>y n Jie'tfeH.y napTH3aaa M cTaHOBHJiiiiiTBa. Hnma je n y 6op6e. Hapo't!HTo ce MCTaKJia nPMJIHKOM rrapTH33HCKOr aarrap;a aa JfTaJIMjaae y TIJbeBJJ:.lilMa, no'tfeTKOM p;eqeM6pa 1941. ro,u;mie. JypMIIIana je, H3BJia"<IMJia 11 ripeBMjana paibeHHKe, ynybv.maJia MX y D033,I{HHy." ilOCJI€ ,Il;OKTOpOBOr IIpM'tfaH:.oa 33HHTepeCOBaO caM ce 33 p;OKTOp...,. KY Py:Hrney PJ1II. Ha:maJioCT, Maorn Kojn cy je II03HaBaJu:r aHcy EMme 6HJIH 1KY.IBH, aJIH rrpoaamao caM .n;p Mpmry KoBaJDKo-Kae:meBnh, Koja je y oao .n;o6a 6nJia ynpaBHI1K rrapTM3aHcKe 6onann;e aa 2Ka6JDaKy r,rr;e cy 6HJIJ1 CM€IIIT€Hl1 paH>eHMIJ;H H3 OBe 6HTKe. 0 P, lhe CaM ca3aao: ,TieTor MJIM IIIecTor Aen;eM6pa 1941. YBet.re CTHrJia je ,n;pyrapH:U:a Pun ca npexo 30 pa:FbeHMKa, M3 KoMcKor o,n;pe,n;a. To je 6:~ma je)J;HHa rpyrra xoja je ,&oliiJia opramoosaao ••• TiomTO caM ce ja y6p3o pa3.6onena, mTa6 je rrocTaBMO )l;p Py:amu;y PJ.:HI 3a yrrpaBHMKa napTM3aHcxe 60JIHHD;e y JKa6JbaKy y Kojoj je 6HJIO npeKo 100 pa:e.eirn:Ka. 0Ha je BO,tl;HJia 60JIH:m:t;Y J1 Jie"<D1Jia paH.eHHKe CBe )J;OK 113 ilpBe rrpoJieTepcKe 6pMra,n;e HHje CTMrao ,zw 'Bypa MemTeposHh". Py::m:a PHrr ce 3an:IM BpaTMJia y csoj o,n;pe,rr;. Bop:qH KoMcKor o,rr;pe,n;a 6m:m cy cnrypHM Ka,n; je c H>I1Ma 33 speMe 6op6e 6vura H:.oMxoB.a ,n;oKTOpKa Py1K.J1IJ;a. 3HaJIH cy .n.a he MX, y cnyt.rajy paaaBaH>a, oaa M3Byhn n rrpeBMTM. BeposaJIM cy joj n :qeHHJIH je. 36or H:.eae OMHJb€HOCTM Meijy rrapTn3aHHMa I1 CTaHOBHI1IIITBOM, cJ.:>amHCTH cy npoiiiMPHJIH rrpw:ze p,a je oaa KliH 'l:fn"<Ia-JaaKa (Morna II:v:rja,n;e) n~ cy je y:u;eaMJJM BenHKoM cyMOM. 0Ha je 6:v:rna yBepeaa ,n;a y IJ;paoj ropM HeMa 'tfOBeroa KOjM 6M je, Ma 33 KOje HOB:qe, npe,ll,aO lfTaJinjaHMMa M HHje ce o6a3HpaJia aa y:qer:ay. AJIH, MTiaK cy ycrreJin .n;a je 3apo6e. EBo KaKo je TO 6nJio: Y nponehe 1942. liiTaJIHjaHM H "<IeTHHQM cy rrpe,n;y3eJIH BeJIHKY oc:J?aH3MBy. ,I(aHHMa cy Ce BO,z:t;MJJ€ T€IIIK€ H KpBaBe 6op6e. BMJJO je 51 �ry6MTaxa M a a j eAHOj H Ha .n;pyroj cTpaHH. PaiDeHHKe KoMcxor 0.4;pep;a HenpHjaTeJD HHje ycrreo Aa 3apo6H. KpajeM MapTa 3a BpeMe je.n;ae 6op6e qeTHKQM cy Ha cBe MOryfie HaqHHe aacTojanH .n;a 3apo6e je.n;aor paiDeHHxa xojM je oc'l'lao Ha noJioJKajy. ,I(oxTop PyJKHn;a je xpa6pHJia 6opn;e ,n;a 3a.n;pJKaBajy HenpMja•reJba H y noro.n;HOM TpeHyTxy nojypHJia ,n;a H3B~e paiDe:aor .n;pyra. BH,n;eBwH p;a MY paae xpBape, 3ac"OO.Jia je ,ll;a ra npeBnje. HHje · .z:to6po npon;eHHJia CHTya:qliljy. "tJeTHKQH Cy H3BpWHJU1 npOTHBHanap;. !IOTHCJIH cy rrapTH3aHe H 3apo5nJIH ,n;oxTopxy H paiDeHHKa. PaiDeHHKa cy op;Max y5HJIH, a ,n;oxTop Py»eKQy cy crrpo:seJIH y KoJiaiiiHH. TaMo cy je MaJITpeTHpaJIM n cacJiynmBaJIH. YMeCTo .n;a o.n;roBapa ncJiep;~m:n;~ma Ha TIOCTaBJI:.eHa IIHTaiDa, Py:xn:rn;a HX je 3aCJmaJia rpp;IDaMa. roBOpMJia HM je .n;a Cy CJiyre JiiTaJIHjaHa H H3,D;ajHJ1Ka KaKBHX l(pHa ropa Y CBOjOj HCTOpHjH HHje HMaJia. JifcJiep;HMIJ;H ID:tKaKBHM MyKaMa HHCY MorJIH .n;a je npHCHJie ,n;a HM o,n;roBopn Ha 6HJio · xoje IIHTaiDe. Ocy)J;HJIH cy je aa cMpT. HH Ta,n;a ce ,n;oxTop Py:mKQa PMn Hnje ynJiaIUHJia. RacTaBJ:IJia je )J;a rrpxocn H3.z:tajHm.J;MMa. Ha BeiiiaJia je nom.rra y3p;HrHyTe rJiaBe. Ka,n; cy joj CTaBHJIH OMliY -QKO BpaTa, y3BHKHyJia j e: "IIo5e,n;a je Hamal MojH ,n;pyroBH lie Me ,oCBeTHTH." HI1je nMaJia BJmie o,n; 25 ro,n;:r-ma. AJIM TaKBH rrocTynn;H HerrpHjaTeJ&a npeMa 3apo5JbeHHM napTH3aHKaMa HJ:Icy yTHIJ;aJu.r Ha 3aiiJiawHBa:E:De .n;pyrnx :meHa. Y jep;HoM H3BeiiiTajy mTa6a n;pHoropcxor napTH3aHcxor 6a'IIaJI:>oHa ,J oBaH ToMaUieBJ.:Ili" o,n; 13. MapTa 1942. rrnwe: JIH he KOja O,D; If:>HX J1h.H y 11 fiapTH3aHKe HaC CTaJIHO IlliTajy ):ta y,D;aPHY 6pHra,n;y, xao 6oJIHH"<!apKa, na aaC o ToMe o5a:8HjecTwTe." )KEHE IIAPTH3AHCKH JIEKAPH , ... McToBpeMeHo npoHai)MTe >KeHe xoje cy crrpeMHe ,n;a ,n;oijy, M xoje 6n 6HJie y CTalbY ,u;a ,[laAHY npsy IIOMO!\." "Y TDKY aapop;HoocJI-o6o.zv1.rraqxor paTa rrapTH3aHe cy JieqHJIH Jl€KapJ1 KOMYHMCTH, ,aJIJ1 J1 MHOrJ1 JI€Kapl1 H€KOMym1CTH. Meljy JI€xapMMa HeKOMYHHCTJ1Ma KOjH cy JI€qJ1JIH rrapTH3aHe 6HJIO je H :meHa. C HeKHM o,n; THX :meHa JieKapa yrro3HaheMo ce y aajxpahHM IJ;pTaMa. I P-ooa Xa~yKOBHh 6MJia je jaxo cxpoMHa H rioByl!eHa ,n;eBojxa. Ma,n;a cy ce Ha Eeorpa,n;cxoM yannepsnTeTy, sa BpeMe aeHlilX cTy,D;Hja, o,n;HrpaJIH BalKIDI .n;oral)ajJ:I, ocTaJia je aeorrpe.n;e.JDeaa. HHje Ce MHOrO Ji13M€HHJia HH Ka,n; C€ IIOCJI€ 3aBpiiieiD1X. CTy,n;J1j a 3aiiOCJIHJia xao Jiexap y IIypaqHn;H KO,n; Ty3Jie. BpeMe je rrpoBO.D;HJia y aM.;. 6yJiaHTH c 6oJieCHMIJ;HMa, He HHTepecyjyliH ce HH 3a niTa .n;pyro Hero sa rraiJ;HjeHTe.- 36or Tora cy ce .n;pyroBH y Ty3JIH H3H€Ha,n;HJIH xa)J; je Ha cacTaHKY je,n;aa o,n; "<iJiaHoBa napTHje H3Heo )J;a je .n;p Poca Xai,IHByxoaHh, xoja je y MeljyBpeMeay rrpemJia y TY3JiaHcKy 6oJImru;y, noay,n;:r-ma napTH3aHHMa rroMoh n capa,n;EDy. HMcy MorJIH p;a noBepyjy .n;a je Ta- xpxxa n rocrro,n;cTBeHa ,llleBojxa, rrapTpliljapx.aJIHO 53 �nacrrHTaHa H rronyqeaa, ·yonm•re crroco6aa 3a TaKo a emTo xao illTO je 6MJia capap;H:.a c napTH3aHHMa. Tipn6ojaBaJIH cy ce n ,n;a ce H3a Tara ae xpnje aexa rro,n;BaJia. Je,n:aH o,n; 't!JiaHoBa rrapTnje je qaK H3pa3J10 6oja3aH ,n;a je M01K,ll.a ycTame rro,n;Mehy ,n;a 6n 0TKPHJIH opraHH3aiJ;VIjy y rpap;y. 3aTo je H:.eaa rmay,n;a 3a capa,n;H:.y rrpMMJbeHa ca pe3epBOM. ,I(ox cy npHKyrr.n,aJIH o6anemTeH:.a o MJiap;oj JieKapKH, JieKoBe n 3aBoje xoje je oaa p;aBaJia HHcy cJiaJIH y op;pe,n;. ¥6p3o je YCTaHOBJb€HO p;a je .U:OKTOp Poca "t!€CTHT H IIOIIIT€H IIaTpHOTa, H ,n;a yqecTnyje y pa,n;y aKTMBa CMMIIaTM3epa HOTI-a y 6oJIHllil;H, rra je napTHjCKa opraHM3aiJ;Hja no':IeJia ,n;a joj noBepana nojep;HHe 3a,n;aTxe. Oaa je cBe 3a,n;aTKe H3BpmaBaJia caBecao. Ilope,n; ocTaJior, y3 :Fb€Hy IIOM'Ofi je je,n;aH T€lliKH paibeHHK CM€IIIT€H y TY3JiaHCKY 60JIHHIJ;y IIO,ll; Tyljli1M ,HM€HOM, a OHa caMa je HOfiy ·H3Jia3HJia H3BaH rpa,13;3 ,IJ;a npeBHja palheHe 6opu;e, H3HOceli.M 113 6oJIHJ1u;e cne IIITO joj je IIOTpe6Ho. KpajeM cerrTeM6pa 1941, p;OKTOpxa Poca XaJ,IMBYKOBHh je H3pa3HJia LKeJby .;o;a nolje y o,n;pe,;o;. IIapTHjCKa ·opraHH3aD;Hja ce carJiaCJ.tJia. IIocJie HeKOJD:IKO ,n;aHa, c BeJIHKHM paan;eM, rryHMM .rrexoBa n JiexapcKHx IDICTpyMeHaTa, nojaBHJia ce y IIITa6y MajeBWIKor rrapTM3aacxor o.n;pe,n;a, y ceJiy Ja6JJaHJiliJ;H. Ha TlliTaH:>e KOivraa,;o;aHTa o.n;pe,llia ct»a,n;HJia JaxMha lilpu;a, rnTa je Ha a.y yTllil;aJio ,n;a ce onpe,;o;eJIH 3a napTH3aae, MJia,n;a Jiexapxa je o.;o;roBopMJia: ,.n;ox caM Jie'fliiJia paa,eae ycTarne y TY3Jiaacxoj 50JIHv.t:QM, nv.tTaJia caM ce: a xo JIM, v.t xaxo Jie'tfv.t rrapTH3a Hcxe palbeffi1xe y IIIYMH. TaKa caM p;onma Ha np;ejy p;a 6nx HX ja MOrJia Jie'tfv.tTH, na caM ce o6paTHJia J.Dyp;VIMa, 3a xoje caM 'qyJia .n.a MMajy ae3e c aaMa. Tn JDY,JJ;H cy Me Jierro npHMHJIH, H eTo Taxa H 3aTo caM ,n;oiiiJia." O,n:Max cy ce Ty .o;oroBOPHJIH mTa ,ll;OKTopxa Tpe6a ,n;a pa,u;n y napTH38ID:IMa. JaKHfi je 6HO yqecHMK y illli8HCKOM rpaij.aHCKOM paTY n HMao je Hcxycma y aojHOM caHHTeTy• .D;oroBopMJIH cy ce xaKo ,n:a ypep;H CJiy:m6y JI€KapcKe IIOMOliM 6oJieCHMM H- 33IIITMTY 0,!1; 3apa3HHX 60JI€CTH. ,il;oKTopxa Xa~Msyx.osHli ce o;o;Max rrpHxBaTHJia rrocJia. 0KyrrHJia je ,n;eBojxe H3 o,n;pe,n;a 11 J13 ceJia M no'l!eJia .n.a 11x y"t!M rrpy:maay npB-e noMoliM. IIocJie 3aBpmeTKa o6yKe1 napTH3aaxe cy pacrropel)eHe no "reTaMa sa 6o.rrHH"tJ:apxe, a ,n;eaojxe J13 ceJia cy ocTaJie Ko,n; caojJ.rx xyha ,n;a Jie't{e cTa:ErOBIDfiiiTBO. ,IJ;oxropxa Poca je cBaKor ,u;aHa o,n;Jia3aJia y 't!eTe, pa3rOBapaJia ca CTapennmaMa H 6opu;HMa n l1HTepecoaaJia ce no,n; · xojMM ycJIOBli!Ma ::m:HBe. IIperJie;o;aJia je 6oJiecHe H palbeHe, rrpeBHjana H ,n;aBaJia ynyTCTBa sa .neqeae. llocne nper.rre}lia 6opau;a, nperJie,IJ;aJia j e M rrpy:maJia neKapcxy noMoli ,n;eu;H H 1K€H8Ma y CeJiy, He IIMTajyliH KO je 'l!HjH HM K8KO je KOMe npe3J1Me. CeJban;n cy TO 6p3o yoqn.Jrn -H Te xaxo -n;eHHJIH. )J;"oKTopxa Xa:r,umyxoali.di HMje 6HJia qJiaH KOMYHHCTWIKe napTMje, aJIH je. CBOjHM IIOCTyiiD;HMa ca C€JhaiJ;HMa MHOrO y QBOM Kpajy yt!IDIJ1Jla 3a OTKJI81L8lb€ TpBelba Meljy CTaHOBHJ1IIITBOM KOje je 6HJIO pa3JIH"t!HTe nepe H Ha:qHoHaJIHOCTM. 36or Tara cy je JDy.n;n nolllTOBaJIH H II03J1BaJIH y CBOje Kyhe. To cy yO"t!HJU.t H KOM8H,ll;aHTH qeTHJ1K3 ,I(pa:me MYIXaHJIOBlliia na cy HaCTOj aJIH p;a HCKOpMCTe a.eHY oMHJDeHOCT y cBoje np-lbaBe :Q.HJbeB:e. 0"" cy 20. <Pe6pyapa 1942. rO,liHHe MyqKH rro6HJUI y ceJiy ByxocaBizyiMa1 IIITa6 Majenwm:or o,n:pe,n;a, o,IJ;pe,n;cxor Jiexapa .n;p Myj6eroBHha H paa.e~mKe, a p;OKTopxy Pocy XaJ.IHByKoBHh o.;o;aeJIH KO,IJ; CBOr KOM8H.D;8HTa. 0Baj O<;iJJ1D;Hp je ,lllOKTOpKy IIOCap;HO 3a CT01 Hape~HO ,n;a HM ,ll;"O~ecy Ka¢y H 3aiiO"t!€0 pa3rOBOp. roBOpHO joj je KaKO OHM 3Hajy p;a je OHa KfiH HaD;HOHaJIHO HCnpaBHOr Cp6mra, p;a je OHa IlOlliTeHa H B€JIHKa. CpiiKHffia, p;a 3Hajy KaKO cy je KOMYHJ1CTH csojHM Jia:mMMa rrpeBapHJIH. IIomTo 3Hajy ,n;a je saBe,n;eHa, 'IeTHH"t!Ka xoMaH,n;a joj CBe orrpamTa H rrpHMa je xao cBojy cecTpy .n;a Jie't{Ji:[ 6pahy "t!eTHMKe. 06eliao joj je qax H rrJiaTy n o¢MD;HpCKH "t!J1H. Ojaljeaa 36or no6HjeHJ1X ,n;pyroaa, ,n;o:m-opKa Poca :Xa~HByx:onHh je noHOCHQ ~O.D;HrJI.a rJiaBy H O)l;fOBOpMJia ociJmzyrpy: ,rocnop;MHe, Bv.t ce napaTe, pl)aso cTe o6aneiiiTeHH. Ja HHCaM 3aBe,n;eHa, jep CaM 3peo H CBeCT8H qQBeK. HHCaM '9:JI8H KOMYHHCTM9Ke napTHje, 8JIH CaM KOMyHli:[CTa .Y )l;YIIIH, A BH? BH CTe 3JI09J1HIJ;H H y6v.tiJ;e, no6HJIH CTe Haj6oJbe Jhyp;e onor Kpaja, Moje Haj6oJ.De npnjaTeJbe a sa TO heTe op;roBapaTv.t!" OciJHIJ;Hp ce HHje y3.n;p:mao. Cxoqno je H noqeo .n;a y,n:apa MJiall.Y ,n;eBojxy. IIocJie TOra cy ,6paha "G:eTHllil;M" oneT rroKymaJIH, pa3·aHM nocTynu;HMa, ,n;a rrpMCHJie ,n;OKTOPKY Pocy Xai,IJ1ByKoBHh ,13;a ce O,IUJ€KH€ rrapTH3aHa H p;a OCTaHe KO,l( lbHX:. 0Ha je C8MO fiyTaJia H c BpeMeHa Ha BpeMe, c raljelbeM v.rx rrJ.byBaJia. Y6MJIH cy je, aa Kpajy. II .n;oxTopxa MapntTa Xepn:JI, ,13;eqjn Jiexap y Ba.IDaJiytzy~, .n;o paTa ce yonmTe mrje ,rwpKMJia c Hanpe.;g;HJ1M JDyp;HMa. A.m:r, no'!eo je ycTaHaK.-· 0Ha ce paCIIHTyje 3a KOMYHJ'ICTe. "t!HM je yn03HaJia HeKe aKTHBHCTe, rroHy,n;nJia HM je Jierooae, 3aBoje H ,n;pyrn caHHTeTCKH MaTepHjaJI. ,lJ;pyrOBH cy rrpHMHJIH H OHa je O,ll; Ta,n;a pep;OBHO Ha6as- "~::~, i\\.''g 55 �' JbaJia H CJiaJia y o,n;pe,n; CBe riiTO cy joj TpiDKHJU1. J1 rr0pep; TOra, ,11pyrOBH cy OHJIH H3HeHa!je>rn 10a,11 je 11P MaprnTa Xepl(JI y jeceH 1941. ro.n.I1He, H3pa3HJia JKeJby ,n;a no}je y o,zwe,n;. Je,n;aH O,ll; ,n;pyroBa C KOjHM Ce IlOBpeMeHO· B:illj.aJia, YIIHTaO je, BJ1Ille H3 pap;03HaJIOcTH: ,}J;OKTOpKa, ,n;a JIM BH 3HaTe p;a Jie'<lt1Te H paH:.eHJ1Ke? ,KaKo Aa He! MorJia 6J.:tx BPJIO ,n;o6po ,IJ;a Jie"<IMM napTH3aHe!" o.n:roaopv:ma je H norryp;MJia ce .n;a o.n.Max KpeHe. IIocJie HeKOJUfKO ,n;aaa o6aaemTeaa j e ,n;a ce rrpHnpeMH 3a rro- Jia3aK. ilOJIOBMHOM OKT06pa 1941. TO,!I;,J1He CTHrJia je y TpefiH Kpa- jMIIIKH napTM3aHCKH o,n;pe,n:. M3aecao apeMe Jie't!HJia je 6opn;e npH mTa6y o,n;pe,n;a, a KaCHHje je o,n;peijeaa 3a ynpaaHHKa rrapTH3aHCKe 60JIH:ill..J;e y 'tfeMepHlifqH. Y OBOj 60JIHHIV1, y myMH y 6apaKaMa, 6HJIO je y TO BpeMe oKo 60 paH>eHHIOa. IIope,11 11P MaprnTe Xepl(JI y ynpaBJ1 6oJIHHD;e 6J1Jia je H pa,n;HMD;a Ajllla Kapa6eroaHh, rroJIHTH'<~­ KH KOMecap 5oJIHHIJ;e. Ose ,ll;Be MJiap;e JK:eHe ype,n;v.tJie cy 6oJia:HIJ;y Taxa ,n;a je cJiy1KHJia 3a rrpHMep. Ajma Kapa6eroBv.tfi je, rrpe p;oJiacxa y rrapTH3aHe. nocetmBaJia xypc 3a 6'oJIHlift:lapxe, xop; .ru> ,l(a- H>Il(e IIepoB>Ih y BaH>aJIYl(H. Tpehe HDllli KpeHyJIH y npo6oj. IIpoo>IjaJIH cy ce y rpynaMa y BMIIIe npaBaqa. To je 6HJia 3aMHcao xoMaH,n;Mpa o6e36eijeina 6oJIHHu;e, ,11pyra KapJia Pajl(a, HeKaAaiiiH>er 6opl(a y IIInaH>Ij>I. Beh>IHa paB>eHJ.:IKa H oco6Jba 60JIHHIJ;e rrposyxJia ce xpo3 aerrpYijaTe.JbcKo oKpy1KeH:.e. MeijyTHM, y3 rryT cy pai»eHH:o;YI n 6oJIHHT..Iapxe yrraJIYI y qeTHH"<IKe 3ace.n;e. MaorH cy y6Mje:m:r: MJIH 3apo5JbeHH, Meljy H:tHMa yrrpaBHI1K H IIOJIHTYI"l!KM KOMecap 60JIHIDJ;€. PaH:t€ID1:Ke YI 60JIHJi1"<IapKe, "IaK J1 je,n;Hy :m:eHy C MaJI.MM ,IJ;€T€TOM, qeTIDftiKH 3JIHKOBIJ;H cy Ha JIHIJ;Y MeCTa y6"""· ,Zl;oKTop Mapr>ITy Xepl(JI " Ajiiiy Kapa6eroB>ili npep;aJIH cy IIaseJIYiheBHM ycTalliaMa y BoT..J::rzy, xojn cy YIX rro.n;sprJIH MyqeH:.y. Ajmy K.apa6erosHh. cy aary sop;HJIH xpo3 YJIH:o;e. IIomTo HHCY XTeJie ,n;a ce o,n;peKHY I1!apTYI3aHa, y6HJIJ1 cy HX. ' ,II;oxTop MJiap;ea CTojaHOBHh je '9:€CTO rosop11o ~a 611 11 p;pyrH MorJIH Taxa ,n;a ype,n;e Jie'tfea.e paseHHKa. MaorH paineHHIJ;H cy MoJIHJIH ,n;a HX yrryTe Ha Jieqese KO,!I; ,n;p MaprHTe. 3aTO y OBOj 60JIHHD;l1 HHje HHKa,n; 6HJIO CJI060,!I;ID1:X M€CTa. ,II;OK!TOp ,IJ;aHHD;a IlepOBHli, KOja je 60JIH:m..:J;y 05J1IIIJia C KOMaH,n;aHTOM orrepaTMBHor IIIT,a6a ,n;p MJiap;eHOM CTojaHOBMfieM, IIHme: ,.llpHJIHKOM Hame flOCeT€ 60JIHJiliJ;H Ha 't.!eMepm:t:IJ;H HaHlliJIH CMO Ha npHjaTHY aTMOCciJepy. PaH::oeHHll;H cy 6VJJU1 B€C€JIH, H, OCffM ,JJ;Ba-TpH TeJKa paH:oeHJ-rKa, 6HJJM cy yna,zpbMBO yrojeHH. Xpaaa 3a IbM:X cnpeMaJia ce o,n;aojeao. MJVIaJIH cy mehepa, a noaexa,n; M KOJiaT..J:a . . . ¥ 6oJIHHI1;H j e BJia,n;aJia y3opaa "<H1CToha. TIO,I\OBH M np030PH cy ce npaJIH csaKH ,n;aH. . . 'YrrpaaHMK 6oJim:t:u;e ,u;pyrapMu;a Xep:u;JI 5HJia je rvmpaa M THxa, rrpeMa paH:.eanu;_nMa naLKJbMBa ... IIo,n;yqasaJia je ,ll;eBOjKe npesujaa,y H H€3M paa,eanKa. CTepMJIH3au;uja ra3e spnru:Jia ce y ,n;o6omy aa nehH ... Jiope,n; ,npyrapH:u;e Ajiiie Kapa6erosHh, TY cy pa,n;HJie H ,u;pyrapn:u;e ToHKa Cay-Tep, ~MTeJM:t:u;a, 3opa KoBaT..J:esnh, yq:eHMQa ce,II.Mor pa3pe,n;a rMMHa3Mje H3 BaH>aJiyKe, lifcMeTa .D:eMJ:t:pOBMfi 113 BaibaJiyKe J1 jOlli H€KOJIHKO ,n;pyrapHQa H3 OKOJIHHX ceJia." 3a osy 60JIHHIJ;y 3HaJIM cy "l!€THMU:M ,D;pam:e MHXaMJIOBMfia.. c:Pe·6pyapa 1942. ro,n;HHe, nope.n; Harra,n;a Ha rrapTH3aHcKe 6oJIHHI.l;e n palheHJ1xe -y ByKoCaB:u;HMa Ha MajeBI1I.l;H n y J·onr.a.BKH y n;eHTpaJIHoj 56 BoeHM, HanaJIJti cy H paseiD:IKe y 6oJIHHil;H Ha "'CJeMepHHqH. IIpBH Harra,n; 6op:u;H v.t3 o6e36eijelha cy op;6HJIH, y3 rroMoh paseHHKa H oco6Jba 6oJIHHI.J;e. KacHHje cy p;pa:mHHOBIJ;H ,IJ;06v.tJIH rrojaqaH:.e H noHOBJ1JIH Hana,n;. RacTaJie cy oropqeae 6op6e xoje cy TpajaJI:e TPH. ,n;aHa H TpH HOliH. J13THHYJIH cy H H3palbaBaHH MHOrH 6opiJ;M, OC06Jb€ H pasemnzyr. IIomTo cy ocTaJiv.t 6e3 MYHHI.J;J1.je, rrapTH3aHH cy III ;n;oxTop Cv.t,n;OHHja Jb:mMaH IIOTMI.l;aJia je H3 HMyhae rropo,n;I1ll;e, a 6.MJia je y,n;aTa 3a 6oraTor cy60TJ1'l!Kor Tpros:o;a EpHea !IoJiaKa. Kao nexap, H caMa je o,n;JIWiHO 3apaljMBa.rra. HHKO H3 H:teHe oxoJu:t::He a HM oHa caMa, HMje ce HHTepecoBaJia 3a rroJIHTYixy, a jom Malbe 3a KOMYHHCTe. Ka,n; cy IiocJie oxyrra:u;,Hje JyrocnaBHje y Cy6oTHI..JY cTYirJIH Mal)apcKM ¢alill:t:CTH, .n;oxTopxa CYI,n;OHYija JlYinMaH je ca CE!pjoM ,n;eu;oM, TPHHaecToro,n;J1IIIH:.OM Am1KOM YI ,n;BaHaecToro,n;J1lliH:tHM J osaHOM, rrpeiiiJia y Ma'tfsy, 6aiii y speMe rrpv.trrpeMa 3a ycTaHax. Ka,n; cy joj MHJia H ,11;HMHTpnje Baj aJIHIJ;a, yqJ:t:Te.JbH y ce.rry illTMTapy 11 KOMYHHCTM rrpep;Jiom:HJIH ,n;a rroMaJKe HOII, rrpHcTaJia je. ¥ rrpso speMe p;asaJia je HOB'tfaHe- rrpKJiore, a xap; je o6pa3oBaH Ma"t.IBaHCKM o,n;pe,n; Ha6aBJbaJia je H cJiaJia Jiexose H 3aBoje. !IoToM je OMJia,IJ;HHK€1 KOje cy OKYIIHJIH KOMYHJ1CTH1 npm:rpeMaJia 3a 50JIHJ1"t.Iapxe. Ma"t.IBaHCKH o.n;pe.n; je 6p3o Hapac"Dao. IIpHCTHrJIM cy H pa:fbeHH::u;H xoje je Tpe6aJio JieqHTn H HerosaTM. .3:aTo je ,n;p CHp;oHMjH JIMIIMHH nomao rroJIYiTYfliKH xoru:ecap MaqsaHcxor o,n;pe,n;a MHo.n;par MHTpOBHh- Mv.txa Japan;, H II03Bao je .n;a .n;ol)e y o,n;pe.n;, opraHH3yje 5oJIHHu;y H rrpey3Me Jie'tfeae yc'IIaHHKa. ,I(p Cn,n;oHv.tja je npHcTaJia 6e3 xoJie6aH:.a, aJIM je nocTaBMJia ycJios: p;a ca co6oM rrose,n;e H .n;erzy. 57 �)!*· 'Y3eJia je IIOTpe6He CTBapn, JieKOBe, CaHHT€TCKH MaTepnjaJI J1 MHCTpy-M€HT€ H 33j€,I:{HO Ca CBOjOM ,ll;€I..J;OM npe!UJia y JIOrOp Ma"!BaHCKOr o.n;pe,lJia. Taxa cy OHa, AHnKa H MaM· JoBaH nocTaJIH napTn3aHH. ilOJIJ1THqKJ1 KOM€Cap J1" OCTaJIH "'JiaHOBJii Il1Ta6a ITOMOrJIH CY joj 11a ype11n 6oJIHJ111Y y ,je,liHoj 6apal1H y rnynrn, Ha o6poHey IIJiaHHHe l(ep, He,n;aJieKo o.n; IUTa6a. KacHnje, npHJIHKOM napTH3aacKor Hana,n;a Ha illa6an;, ype.n;JiiJia je 6oJIH~Y y KOHaKy MaHaCTHpa 't!oKemKHe. BnJia je TO je,n;Ha o.n; Haj60JhHX rrapTM3aacxnx 6o.JIIDIIJ;a y Cp6MjH. IIOpe,n; riapTH3aHa n cTaHOBHHiliTBa, ,n;oxTopKa J!J.:trrMaH je Jie'LIJ1Jia J1> palbeHe HeMu;e, 3apo6,n,eae y 6op6aMa oxo IDarm;a. 3a BpeMe HeMa"liKe oci>aH3HBe H3 oBe 6oJIHJ1.II;e eBaKyncaHH cy CB.H palb€ID:I:IJ;H J1 6oJieCHHI.l;J1 J1 CBa OnpeMa H CaHMT€TCKJ1 MaTepnjaJI. "YMeIIIHOIIrli.y H O,D;B32KHOIDfiy ,Z:W JlHIIMaH H JbY,D;H KOjH cy joj ITOMaraJIH, ·cBH ·palb€HMI.l;H cy npeKO IIJiaHnna ,D;Ollp€MJh€HH y 60JIHHIJ;Y 'YJKHqKOr Oi1Pe11a y EajnHoj EaiUTH. Ka11 cy ce HeMQH npn6JIJUKHJIH EajHHOj BamTH, paH>eHHI.l;H cy eBaKYJ.:ICaHH Ha Tapy r.r{e cy ocTaJIJ1 roTOBO ,n;Ba MeceiJ;a o.n;ce"!eHH o,n; cBeTa 36or jaKe 3MMe 11 ;z:r;y6oxor cHera. Ka,u; ce BpeMe · nonpaBHJIO, (ma -je ca .n;eJioM palbeHHKa npemJia npeKo ,lJ;pHae y BocHy. .zw Y HCTO'tfHoj BoeHM CH.n;OH¥Ija JlJ1JIMaH JieqJt n ycTaHHKe c Tor TepeHa. Y npoJiehe 1942. rO,liHHe HeMQH cy npe,llyseJIM o<PaH3HBY Ha napTH3aHe y HCTQq-Hoj BoeHM. PalbeHMI.l;H cy IIOHOBO MOpaJIH .n;a ce rroK,Pehy. Ty cy ce HaJia3HJJJ1: 11 pa!heHHIJ;H TipBe npoJieTepcxe 6pura,n;e.. HajTe>Ke" paaeHHKe xoje HMCY CMeJIM noxpeT.aTH, CM€CTHJIH cy KO,IJ; napTH3aHCKHX npHjaTeJI:.a. C lbHMa je Tpe6aJIO -.n;a ocTaHe H Hexo o,n;- Jiexapa. Tpa1KJ.:Io ce .n;o6poBo,n,aiJ;. J aBHJia ce .n;p JlMIIMaH. lif ruTa6 ce cJio>Kno. Oc'DaJia je c .n;eiJ;-GM I1 TPH T€IIIKa paH:.eHHKa y je,r(HOj KyfiM I1 Ty npm:KI1BeJia TelliKe p;aHe "!eTHJ1q-Ke CTpaxoBJia,r(e. '!JMM C€ npyJKJiiJ.ra I!pHJIMKa, aKTHBMOTH cy paH:.eHJ1K€, .D;OKTOpKy H lbeHy .n;eiJ;y npe6~HJIH y IIIexoBMhe, r.n;e je cflopMHpaHa rrapTn3aHCKa 6~JIHHD;a. Ty je .n;p JirmMaH 6J1Jla JieKap H ynpaBHHK 6oJIHlilu;e. IIope.n; napTH3aHa JI€'tfliiJia je 11· CTaHOBH:miiTB-o, a cne IIITO cy j'oj ce.n:,aiJ;H 3a rrperJie,n;e H Jie'lfeiDe ,n;aBaJin yHocuJia je y exoaoMaT 6oJIHHIJ;e 3a no6oJ.DmaH:.e HcxpaHe paibeHH~a. ,II;o6po caa6.n;eneaa 6oJIHI':Iqa 6HJia je o,n; BeJIJ1Ke noMohn 11 pa:s::.eHVII..J;HMa J13 6pnra.n;a rJiaBHe one.PaTHBHe rpyne, xojH cy, nocJie 6HTKe - Ha · -cyTjec:u;v.r, cTHrJIH y IIIexoBHfie. ,l(oKTOpKa CI1,D;OHHja J!HIIMaH H oco6,n,.e 6oJIHm:J;e cnpeMHo cy MX npuXBaTMJIH, rrpy2KI1JIH HM noMoh v.r aaxpaHHJIH J1X. ,ll;eceTor jyJ>a 1943. r<>,liHHe n aa IIIexoBnhe cy HacpHyJIM <PallnrcTH Tpa:mefiv.r napTH3aHcKe paH:.eHHKe. IlpoaaiiiJIJ1 cy HeKa cKJio- 58 HMIIITa, na J1 OHO y KOMe je ca paH:.eHHU,HM-a 6HJia ,D;p CH,ll;OHHja J!J1IllVIaH. Cne cy HX no6HJIH. AHHKa H J oBaH cy ce Ta)l;a 3a,n;ecHJIH y ,n;pyroM CKJI-QH:miiTY J1 OC'!'IaJIJ1 ·cy >KJ1BJ1, IV . ,ll;OKTOP <PpM,lla ryTMaH poljeHa je y IIo,llxajy y IIoJbCKOj a CTY)l;HpaJia je y Beqy, H Ty ce· ·yno3HaJia ca lifpoM ryTMaHOM, 3a Kora ce 11 y,n;aJia. IIocJie 3aBpmeanx cTy,D;Hja, ,n;OIIIJU1 cy y 'Y>KHn;e, r,n;e cy o6oje pa,n;MJIH Kao Jiexapn. · Yno3Hao caM je KpajeM 1941. y napTH3aacxoj 6oJIHHIJ;H y HoBOj BapOiliH. Y oBy 6oJIHHD;Y ·caM npeHeT xao TeJKaK 6oJieCHHK. IIpnMHJia Me ne,n;eceToro,ll;11IIIlba JKeHa, npo,n;yxoBJoeaor JIHKa. IIperJie.n;aJia Me na)KJbHBO, H pa3rOBapaJia je,D;HOCTaBHO, ,n;a ce ja H nocJie TOJIJ1KO ro)J;HHa c npvrjaTHOillhy celi.aM TOr cycpeTa. 06MJia3HJia Me je H HOfiy, MepHJia IIYJIC li:l TeMrrepaTypy, ,lJ;OHOCHJia MH meliep, H xyBaJia qaj. J1rrax, n ja u ,n;pyrH 6oJiecHHD;M, MO)Kp;a 36or lbeanx cxynoiJ;eHvrx xaJ.DHHa, 6ya,n;e, aeroBaHor mm;a, pyxy, lbeaor peqaMroa, OIIIIITer :v.r§r.ire)J;a H H::.eHe TPHHaeCTOrO,D;J1IIIH:.e xfiepH 0JIHKe, HI1KaKO .D;a je rrpHxBaTHMO xao· aamy ,n;pyrap11n;y. Ka.n; _caM ce 3aHHTepecoBao xo je Ta rocrrolja H xaxo je 3aJiyTaJia y napnnaae, o.n;roBOPHJIH cy MH JJ;a je H3 'Y:anu:~;a, ,n;a joj je n MY~K Jiexap 11 .n;a cy :v.rMyhaa CBeT xao vr ,n;a je .n;oKTopKa rro.n; yTvru;ajeM cTap:v.rje Khepxe, cxojeBKe BHTe .n;omJia y rrapTM3aHe. MpKa. cy joj HeMIJ;M OABeJIH y 3apo6JOeirniiiTBO, a oHa je o,n; rrpBMX ,n;aHa noMaraJia napTH3aHe. Ka,n; je ocJio5ol}eiiO Y)KJ.:Iu;e M y 50JIHJ1lliH cMemTeHM paaeHH napTn3aHH M oaa ce rrpMjaBHJia ,n;a pa,n;n y 6oJIHm:J;H. BnJia je HeYMOPHa. IlpHJIMKOM IIOBJia"t.J:ea.a :v.r3 "Y1KMn;a H AP ¢pM,n;a ryTMaH je xpeHy:Tia C paH>eirniJ;MM!a J1 OCTaJia, ,D;OK Cy Ce CBH Y1KH'tfKH J:rexapH BpaTHJIH CBOjMM KyfiaMa. ,I(OKTOpKa <flpM,D;a je HlliJia C napTH3aHHMa, BO.JJ;€fil1 ca C06.0M CBOjy 0JIHKy, ,ll;OK -je CTapHja xhn 6HJia 6opan; y -"Y>Kw-IKOM o.n;peJJ;y~ TaK:o ce, ~ao Jiexap aaIUJia n y rrapTH3aHcKoj 6oJIHJ1ll;H y HoBoj Bapomn. MopaJia je ,n;a rrpei)e c HaMa, no HajBelieM cHery H MehaBH, H IIJiaHJ1HY 3JiaTap, .n;a ra3.J1 JI€,D;€HH JIHM 3aje,n;HO C: MaJIOM ~JIHKOM, ,ZJ;a npei)e MHore rrpenpeKe .n;a -6HCMO rro"'eJIH .n;a Je rrpH3H3J€Mo ~a Hallly J1 ,n;a je Ha3MBaMO ,lij)yrapHIJ;OM. A 3a CBe TO BpeMe OHa Je rrpe,n;aHo pa,n;HJia y Maoqy, aa 2Ka6Jbaxy y "l!ajHHqy, CMoJbaHy, 11 ByxoBHizy:I xo.n; BocaacKDr lleTpoBu;a. Ilpolll.rra je c paH:.eHHD;HMa Tpefiy, -qeTBpTy- H neTy O'i>aH3J1By. Ka.n; ro.n; 6nx je B~€0 H IIHTaO xaKo je, o.n;roBapaJia je, .n;a je ,n;o6pO M p;a ce MO)Ke. HHJe ce 1KaJIHJia 59 �i: ,n;a joj je T€IIIKO H HH Ha KOjM Ha't:J:HH HHje TIOKa3HB8JI8 .n:a Ce Kaje WTO je OCT8BHJia yro,n;aH JKJ1BOT y "YJKHI:(y H KpeHyJia C napTM3aHHMa y TeiDKM paT r,n;e ce nema"tJ:lifJio, rJia,n;osaJio, KHCJIO n cMp3aBaJio. lifnaK, je,ZJ;HOM MH ce U01K8JIHJia. BHJIO je TO DOCJie UeTe o{jJaH3J1Be. liiMaJia je, ,n;Be paHe n 6HJio joj je TeiUKO. Cy3e cy joj rpyHy.ne. 3arpJn:1o caM je n noJby6Ho. 3Hao caM ,n;a joj je aa CyTjecu;n normzy.na BnTa H .rr;a ce HMje noy3,n;aao 3HaJio ,n;a JIM je H 0JIHKa ocTaJia JKHBa. ITotreo caM .rr;a je TeiiiHM. Kpo3 cy3e MH je D,n;roBopMJia: He 6pHHH, H3,n;p:m:ahy. 3HaM, rro6e,n;ulieMo, ,n;py:m:e! JyHa""'IKH je DO,ll;HOCHJia MaTepMHCKY Tyry J1 60JIOBe O,ll; paHa 11 HaCT3BHJia C pa,n;OM. AJIH, 28. cerrTeM6pa 1944. y OCBHT CJI060.D;e, ,ll;OK je rrpaTHJia TeIUKe paH>eHHKe IIe,n;eceT Tpehe cpe,n;Ino6ocaacKe ,D;HBJi:I3Hje, rrpecpeJIH cy HX tieTHHIJ;H y ceJiy IIpH6Hanhy, Hcnop; IIJiaHHHe Eopja y :qeHTpa.rrHoj BoeHM n rro6H.rrH. ,[(oKTop ,[(aHHu;a IIepoBHli, Koja je c aoM 6u.na y HCToj je,n;HHJn::rvr npH"t:J:aJia je o TOMe: ,36or semm:or npnm:tsa palbeHJ1Ka y .D;MBl13HjCKoj 6oJIHHQn y Tec.Juthy, Tpe5aJio j.e M3BplliMTH pacTepehelba M TeJKe noKpeTHe paIbeilliKe nocJiaTH y lliunpare. Kom:tMa je esaKyHcaa 21 paH>eHJ.:IK. C H:.MMa je Kpeayo Kapasaa, HaTosapea pa3HMM MaTepajaJIOM 3anJieH>eHHM y ,IJ;epseaTM, )l;o5ojy H BaibaJIYII:H. Kapasaa je J1Mao 50 KOJia C KOibCKOM H BOJIOBCKOM 3CIDperoM. ¥ npaTH>H je 6YJ:Jia q:eTa O.D; CTO JhY.D;H, ca ce,n;aM llYIIIKOMHTpa.Jbe3a J1: H3BJ1.D;HHIJ;OM Ha qeJiy. Ca OBHM TP8HCTIOPTOM lfl.I.IJia je H .n;pyrapMIJ;a ,!J;p cf>pv.t,Il;a- ryTMaH Koja je .n;o Ta,ll_a 5MJia pec.PepeHT caHHTeTa "tleTpHaecTe 5pnra,qe. Oaa je nom.rra aa .ll.YJKHOCT ynpaBHHKa KopnyCHe 6oJUrn::o;e y liiHnparaMa. C H>OM je lfl.I.Iao H HeMa~IKH nexap AP Bayep, Kojn ce .n;o6poBOJbHo I1Pi1KJbyqJ.fo 3aje.z:tHo ca ;o;oMo6paacKi1IVI je,Il;HHM:o;aMa 113 )J;o6oja. ,I(OKTOPKa I'yTMaH je ca BOJbOM BPIID1JI8 CBOjy ,D;YJKHOCT, a.JIH H:.eHe rO,z:tHHe HMcy MOrJie Bi1IIIe ITOp;HeTM BeJIHKe Hanope TIOKpeTa onepaTMBHHX je,ll_HID1Il;a. BuJia je caeCHa Tara, a Hrrax je 2KaJIHJia 3a je.D;HHH:o;OM. ,IJ;Ba}.l;eCeT ocMor cenTeM6pa y 10 :q:acosa yjyTpo y IIpH5nauhy,____aa npBHM na.n;MHaMa rrJiaHuHe Bopja, TpaacnopT cy aanann 't!eTHHD;u. IIpHnpeMHJIH cy 3ace.:z1y c TPl1 CTpaae, aa 5pe2KYJbiJ;HMa nope,n; :o;ecTe H IIYCTHJIH xapaaaa y sace.n;y. Ta.n;a cy jypHYJIH xao rpa6JbHBe s.Bep'H H noqenn ,ll_a n.Jba"'Kajy. 3Ha.JIH cy "iera 11Ma y KOJii1IVIa 11: ,!(a he ce ,n;o6po ,caa6,n;eTn'. ¥ ,n;HB.Jboj_, ,rr;peQH CKaK8JIH cy aa KOJia .•. Harua 38IIITHTHHIJ;a jyaa't!Irn je npym:uJia oTnop, amt je 6MJIO ysaJiy,D;: paH.eHMKe J1 'l'paacnopT m:rje -MorJia 0,!(6paanTH. "t{eTHHKa je 6HJIO oxo 1500. Hame m:pTse 6J1Jie cy BeJiuKe: 7 paa,eHHKa M 7 MPTBHX 6opaqa Ji:I3 38IIITJ1TliHD;e, )J;Be 60JIHH'Iapxe J1 2() palbeHMKa, a 6MJIO je H 38p06Jbem:rx. Ty je ITOI'Y:IHYJia H cf>pH,!J;a 60 TYTMaH M ,u;pyrapu:u;a AHTOHHja, ceKPeTap ynpase 6oJIHHqe, xoja ce xpa5po 6opi1Jia. ¥6MJia je H3 TIHIIITO.n.a .n;sa "!eTm:rKa, a oa,n;a ce caMa y6HJia 6oM6oM. HeMa"!Kor JieKapa cy l1cnpe6MjaJIH, npeJIOMHJIM MY PYKY a oa,u;a ra npe,rr;a.JIH HeMIJ;MMa Y ,IJ;o6ojy." v CTapa 3arpe6a"tJKa .rrexap~a ,n;p Mapnja lll.Jie3HHrep CTHrJI.a je c My:meM H KfiepKOM 1942. y napTI133HCKY 60JIHHI.l;Y Ha IleTpOBOJ ropH. Thea My:Hc. ..z:tp MnpocJiaB je TaKolje 6Ho Jiexap 11 Kao MCKycan errn:,IJ;eMHOJior pacnopeljea je npH caHMTeTCKOM o.n;eJbelby Bpxosaor IIITa6a. KpeTaO ce c rJiaBHOM orrepaTJ1BHOM rpyrroM H 110JIOBJ1HOM jyoo 1943. rror>myo ca KhepKOM Ha CyTjecQH. . ,IJ;oKTOpKa MapMja liiJie3MHrep }e 3a BpeMe aerrpMJaTeJbcxe o{j>aa3Jme Ha IleTpOBY ropy, IIOlliJia C palbeHMIJ;HMa y CKJIOHJ1IIITa no.z:r; 3eMJboM. Ty cy ·6HJIM TeiiiKH palbeHHIJ;H. MopaJIH cy y CKJIOHHIIITY ,IJ;a OCTaHy ,n;y:me, jep je HeilpHjaTeJb BpiiiHO npeTpec Tepeaa Tpa:mefiH napTM3aHCK€ palb€HJ1Ke. ,I(OKTOpKH je 6HJIO T€IIIKO! a Ka..D;. cy xTeJIH ,n;a je H3Hecy aa Ba3,ZJ;yx, aHa ce ycnpOTHBHJia, 6oJefiH :e ,n;a Hx ycTarue Mary npHMeTMTH. OceTHJia je p;a he yMpeTH, na J€ 3aMOJIHJia .11;8 IneH Jielll IIOKOrrajy HCIIpe,n; y.rra3a y CKJIOHHlliTe. lioCJiyruaJIH cy j e. IIocJie HeKOJIHKO p;aHa yeT arne cy ,ZJ;OIIIJie ,z:r;o cKJioHI1IIITa: BH,ZJ;efiM rpo6, IIOBepoBaJIH Cy ,n;a TY HeMa HHKOra M OTJ1Il.IJI~. ,I(oKTopKHH rp·o6 Ha caMOM y.na3y y 3€MYHHI..I;y, crrac:v.ro je H:.eHe palbeHe ,IJ;pyroBce. VI Q,n:,y JeJia"tiHfi cy pO,D;t1TeJbJ1 K80 OCMOrO,n;HIII~y ,ll;€BOj"'MJJ;y, .3a BpeMe OKTo6apcKe peno.rryu;Hje, ,n;oBeJIH H3 PycHJe y Jyroc.rraBMJY· "Y OCHOBHOj IIIKOJIH, rHMHa3HjH H Ha Me,n;HI..J;HHCKOM ¢aKyJITeTy,_ 6Mna je Haj6oJba. H11je je HHTepecoBaJio HJ1IIITa. ,ZJ;pyro ceM yq:a~ HeKH H>eHH rro3HaHHIJ;H cy ce H3HeHa,n;I1JIH Kall: Je rrocJie CTY,Zl;HJ a o6aBe3aor JieKapcxor CTa:ma, aarrycTJ1Jia Beorpa.rr; H OTJ1IIIJia Y 3~6aqeao ce.no BJiaCHHY y ·BpalbCKOM OKpyry, a Morna je ,D;a ,IJ;06HJe cJiy:m:6y y Beorpa.n;y. CHpoTmny je nperJie,IJ;aJia H Jie"tiHJia 6ecrr.naTHO "'aK HM je H JieKose ·Kyrrosa.na.· To je joiii Bmue 3aqy,z:r;mm oHe Koj11 cy je II03HaBaJIM, jep cy neposaJIH .z:r;a je OTJ1lli.Jia H3 Beorpap;a ,n;a 6M ,n;o6po 3apaljHBa.rra H ,n;a 6n ce o6oraTHJia. . .. Yf3 BnacHHe je ,z:r;p OJI:.a JeJiaqJrli rrpelliJia y ceJio PaTaJ a aeIIITo KaCHHje y Bpaae, r,n;e ce 11 y,IJ;ana. 3aje,n;Ho c MyJKeM npemJia 61 �je y JleCKOBaD; -r,n;e ce TIOCB€THJia 60JIHl1r(M J1 na:u;HjeHTMMa. ilOJIOBli:tHOM cenTeM6pa 1941. ro,n;HHe 611:0 je paH:.eH je;a;aH napTM3aH na cy .liP OJDy J e"'a•mh 3aMoJIMJm .z~a My npY'KJ1 rroMoh. roToso ca o.z~y­ CnpeMHJia ce H KpeHyJia C p;pyrOBMMa Kp03 CH€:>KHY . Mefiaay. JeAaH o,n; 6opa:u;a TOr op;pe,n;a, JeJieHa TpajKOBHh JlaJia, ceha ce p;oJiacxa p;oKTOPK'e OJDe J eJia"ti:vdi: meBJOeH:.JeM IIpHXBaTMJia je · II03MB J1 O,ll;MaX KpeHyJia. IIpeMa IIp:J..ftiaH:.y JiecKoBatiKMX KOMYHMCTa, .n;OKTOpKa JeJiaqnfi je o.n;nrpaJia Ba:mHy yJiory J1 npMJIMKOM ocJio6aija:Eba Bope .IJ:aMjaHOBMha, napTM3aHa JlecKoBatiKOr o.n;pe.n;a, Kora cy HeMQH pa:EDeHor 3apo6HJIM OKTo6pa 1941. ro.zzyme M rrpeHeJIH Ha Jie'tleH:.e y 6oJIHH:u;y. ,II;p OJOa JeJiaqJrli je HayqHJia palbeHHKa KaKo ,n;a Cli:UvryiD.Ipa H3HeMOrJIOCT, ·,n;a 6J.:I ra ,n;y:me 3a,ll;p2KaJIJ.:I y 60JIH~H VI CTBOpHJIH npHJIHKY rrapTMjcKoj opraHM3arr>IjM .z~a ra OTMe. IIpBo6oparr BJia.r~a 'Bopl}es:v.rh J13 JleCKOBD;a, KOjH je Y'tJ:€CTBOBaO y OCJI06al}a:Eby ,IJ;aMjaHOBHfia, npM'tla: ,Bopy caM o.n.aeo y cTaH ,!J;YllJKa nexapa. IIocJie Tara caM Hexom:tKo nyTa o,n;Jia3Mo y cTaH ,n;oxTopxe 0Jbe H ,u;oBo,n;uo je ,n;a npeBaja Bopy. IlpHM€TMO _CaM ,IJ;a je 0 CBeMy 063B€IIIT€Ha H 'tiMM 6Hx H3J1III30, Y3l1M3JI3 je TOp6y C JI€KOBJ1Ma M J1HCTPYM€HTJ1Ma M 33j€,IJ;HO C 6oJIID:I"ti3pKOM llOJI33HJI3 ca MHOM. IlOCJie !Jp€BMjalba ,n;aBaJia MJ1 je y'nyTCTBa K3KO ,IJ;a llOCTynaM C palbeHMKOM J1 WT3 f];~ MY ,n;ajeM ,n;a je,D;e. . . Kaxo cMo Eopy npeMeCTHJIM y ,n;p·yrM cTaa, KO,ll; CaBKe AHTMh..:O'tiim:H:.e, rrope,n; IliiiMT3JbCR:Or rp06Jba, OIIeT CaM BO,ll;HO ,JJ;p 0Jby ,n:a ra Jie'tiM ·... " J eJIKa ,I(MMMTp>IjeBMh >I Bopa IIew>Ih npwiajy .z~a cy y jeceH 1941. ro,!IMHe O;liBeJIM y 6oJIHJ10Y K0;£1 .liP OJDe, paHoeHor 6oprra JiecKOBatiKor o,n;pe,n;a, MHJIYTMHa BJieqMfia. 0J.ba je ca ,n;p KaiUHKOBHheM J1 6oJIH:wrapKOM BepoM ,1l;HMHTpMjeBJo:di orrepncaJia palheHMKa H H3Ba,n;J1JI3 MY MeTaK. BJie'I.JMli. je IIOCJie' TOra CM€lliTeH y j e;t:taH cTaH y rpa,n;y, r,n;e ra je ,n;p 0Jba o6HJia3J·ma Ji:I Jie'lfMJia. ,II;·oxTopxa JeJiatiMh je HIIIJia :M Ji:I3BaH rpa,!(a .n;a rrpy:m:a JiexapcKy IIOMOfi. palbeHHM rrapTH3aHJi:IMa. , IIoqeTKOM ¢e6pyap" 1942. ro11MHe Ba6M'!KM (JiecKos,a'!KM) Oilpep; je y 6op51i:I c Byrap:MMa, y ce.ny EeJLaHMD;H HMao neT Telllxo paa.eH:MX 6opa:u;a. HJoiKe- HHje yMeo ,rr;a 11M npy1KH noMoli., na je no.., JIJ1TW:IKM K;OMecap o,!(pe,n;a nomao y JiecxoBan; .n;a npoHaije J.:I ,rr;oBe;£~e JieKapa, 06paTMJIJ1 cy ce liP 0Jb>I JeJia<rHI>.. IIpJ<CTaJia je .z~a noije 6es HKaKBHX :M3rOBopa. Ka,n; joj je rroJIHTJ:t't!KH xOMecap no"t.Jeo o6jamlbaBaTH KOJIHKO je TO p;aJieKo, .n;a ce Mopa HhM y nJiaHJ1HY no CHery H ·Mpa3y, oHa MY je-·op;roBopnJ:ra: ,Moj Hapo.n; ce 6opM, na MopaM n ja .n;a ce 6opnM. HenpHjaTeJb je _MCTH, OBO -je MOj H.3'<:1Ji:IH 6op6e ... ". 62 , Y je,n:HOM O)l;€Jb€IDY KOH3Ka M3H3CTHP3 Boropop;uu;e (Ba6H't!Ka ropa), paJJ::,€HYiqM CY je"tiaJIH O)J; 60JIOBa. CMTyau;Hja je 611.rra KpMTWIHa H je3MB3. HoJ:s.y J13Meljy 6. H 7. ¢e6pyapa y npOCTOpHje OBOr KOHaKa, Ha B€JIJ1KO J13H€HaljeH:.e CBMX YIIIJia je :meHa TPH,JJ;€C€TJ1X rOp;MHa, xojy caM 3HaJia xao 1 p;p 0Jby .Jena"!Hh (npe3HMe no MYJKy). BHna je Gena o,n: caera, HOCHJia je OBehy Tall!Hy y pYJzyt, aa ce6H je HMaJia .n;yra"tiaK xo1Kyx npexo xora je nap;ana p;yra rrnaBa xoca M3MewaHa ca caeroM. 'IliiM je yniJia, 3aTpa1KHJia je JiaMny, Tormy BOp;y M aJIKOXOJI, J:I3Bap;HJia :mrcTpyMeHTe H o,u;Max noqeJia ,n;a nperne,n:a, onepmne n npeBnja paH>eHHxe. Orrepncana je neT palbeHHKa, nperJie,rr;aJia jow Hexe 6onecHlilKe H o6jacHHJia 6onauqapMMa xaxo he Jie'<:lliiTH palbeHHxe, a oH,n:a je 33IIMTana p;a JIM MMa jom palbeHHX HJIM 6oJiecHHx. Kap; je 'tiyJia ,n:a HeMa, crraxoBaJia je cBoje CTBapu, o6yxJia ce J1 c rroJIMTH'tiKHM KOMecapoM H3aiiiJia • . . I!oHaiiiana ce cJio6o,n;Ho xao p;a je Mel)y HaMa npe Tora 611na Meceu;MMa ... " HeMQH cy OTKPHJIJ1 capa.n;!hy ,n;p 0Jbe J eJiaqJiih c Hapop;HOOCJio6o,n;HJI3'tJ:KMM noxpeToM M yxancMJIH je y rrpoJielie 1942. ro,n;liiHe. ,II;HBJbatiKH cy je TYKJIH n MYtiHJIM rrpHJIHKOM cacJiymaaa:EDa. HHje IIpH3H3JI-a HmiiTa. Y 33TBOP Cy je )J;OB€JIH, 23. arrpMJia 1942. I'O,D;HH€, y ·,TOKY HOliH. HeMD;M cy je TyKJIH HOraMa H pyKaMa Ha O'tJ:HrJie,Il; CBHX 33TBOpeHYIKa, ITa Ka,D; joj HH-cy MOI'JIM H3HY,IJ;H'Tlil npH3H3:Eb€ yXBaTHJIH cy je sa Hare H pyKe H y,n;apaJIM joj rJI-asy o 3H;q. H no,u;.. CBa y KpBH .H. MO,n;pm:J;aMa,· y 6eCBeCHOM CTalhy, OCTaBJbeHa je ·a: cyTpa,ZJ;aH cy · CB€ yxanmeHMKi€- H ):J;OKTOpKy J eJla"tiJ1li. K3MHOHHM3 npeHeJia y H=. ilOIIlTO HHje HMIIlTa rrpH3H3Jia, HeMIJ;H cy je T€IDK0 H3Mp:u;BapeHy M M3MytieHy nyCTHJIM J13 33TBOpa y .zwyroj IIOJIOBMHH 1942. ro.zzyme. HaCTaBnJia je .n;a rroMroKe rrapTH3aHe, na cy joj .n;pa:mMHOB:u;H, ycpe,n; JieCKOBIJ;a IIO'tJ:eT~O:M: 1944. 33KJr.3JIH OD;a, ,D;OK je H3 KOJieHHMa p;p:mao CBOr YHYKa, 0JbHHOI' CJ1Ha. �YMECTO InHX BPAliAJIE CY CE IIPMqE IIpHJIHKOM ¢opMHpaaa IlpH.nerrcKor napTH3aHCKor o,n;pe,n;a, CTYIIHJia je y O,n;pe,n; c rrpBMM 6opu;HMa H rrocTa.na rrpBa napTn3aHKa y TOM p,eJiy MaKep,oHio:je. Y op,pep,y je Map>o:Ka, mKo cy je npo3Ba.nn, 6viJia 6opaD; C IIYII1KOM y PYD;H, ITOJIHTH't!KH pa,n;HHK, CaHHTeTC!ili pe¢epem >< 60JIHwmpKa. 36or MaJior 6poja JbYP.H "' noce6HHx yc.noBa rro,n; KOjHMa je o.n;pe,n; ,n;ejcTBOBao HHje o,rweijHBaao rroce6ao JIH.I.J;e 3a caHHTeT. MapHja je rrpeBHjaJia n Jiet:IHJia p<UDeae H 6oJiecae 6opu;e y rpynn c xojoM ce KpeTa.na, a n y ,rwyrnM rpyrraMa. Oaa ce cTapa.na H o CMemTajy TemKHX palheHHKa H OonecHHKa, xao H o ynyfi><Balby 6oJieCHHX 6opa~a Ha nperJiep, Kop, JieKapa y rpa,n;y. Bo.n;H.na je paqyaa o aa6aBD;H .neKoBa H ,n;pyror caHHTeTcKor MaTep:vrjaJia. Y TOKY 6op6n H aKIJ;nja 6pMHy.na ce n o H3BJiat.relhy palbeiD:IKa C IIOJIO}Kaja. Kao IIaPTHjCKH ¢yH:K:qHOHep OHa je BO,ll;HJia 6pHry H o paaeHHM H 6oJieCHHM rrapTH3aHHMa aa Tepeay r,n;e ce KpeTaJia. 3axBaJbyjyfiH II02KpTBOBaa.y_ H CHaJia1KJhHBOCTH OBe xpa... 6pe ,n;eBojxe, MHOrHM napTH3aHHMa je cnacea JKHBOT. IIoce6ay xpa6pocT n no:mpTBOBase ncnoJDHJia je npHJIHKOM cnacaBaH:.a pase- HHKa y 6op6>o: c ByrapJ<Ma 1. Maja 1942. y 6JIH3HHH IIpHJiena. Yo•m npa3HMKa ,Maj,n:a je HMaJia neJU1KH YTVIQ.aj aa 6op:u;e. BMJia je jYHaK n ynex je cMeJio jypHillaJia ,D;a M3- oap;a xa,n; je TO 3a ,n:pyre H3rJiep;ano HeMoryhe .•. " TiapTH3aHcxe 6o.rraW:Iapxe cy nope,n; pa,n;a oxo palDeHHKa HMa,n;pyra 3a,n;y:m:eH:.a, 6uJie cy cxojeBCKH H napTHjcxH pa,!{HMqM. Hexe cy H pacrropeijHBaHe 3a napTHjcxe 4>YHxu;~mHepe, .aJIH cy H I1 KaO rrapTHjCKH J1 TIOJIHTH'<IKH pa,D;HMI.l;J1 M€,ll;m::J;J1HCKy IIOMOh y CJiyqajy JhY,D;H, rrapTH3aHCKa rpyrra, C KOjOM je 6MJia H c .n;pyroBHMa c Tara Tepeaa aanaJin oeynaTopcxe caare n o6e.neJK:HJIH npa3HHK pa,n;a. MeijyTHM, ByrapH cy p;o3HaJIH 3a OBaj noRpeT, na cy .n;oBeJIH ja"tJ:e caare H OIIKOJIHJIH napTH3aHe .n;ox. cy JIOropoBaJIH y IIIYMH H3Ha,n; oe.na OpaoBa. Y TOKY aolin H3BPIIIMJIH cy Hana,n;. Y 6op611 C Ha,IJ;MOfiaHj:MM HerrpnjaTeJDeM, MHOrH napT113aHH cy paseaH. Mapnxa je JilliJia o,n; je,JJ;aor ,n;o .z:wyror n npeBMja.na HX. IIocJie npeBHjasa H oaa H paseavrn;H cy aacTaBJhaJIH 6op6y. _Byrapn cy aacpTaJIJ:I Kao 6ecae 3Bepn, rrpH6JIIDKaaajyfiH ce napntsaHHMa CBe smne. KoMaH)J;a je H3;qa.rra ynyTCTBO .n;a ce noKyma npo6oj y pa3HHM npaBl:zyrMa. BopQH cy xpeayJIH, noHeBmH TPH Te- By"Lie paH::.eHHKe Ca IIOJIOJKaj.a. J13BJia't.!HJia HX je _H Jie pap;HH~ Map>o:ja Joc>o:¢oBCKH, KpeeyJia je npeMa IIpnJieny, p,a 6n 3ajep,Ho IIOTpe5e npy:at:aJie paH:.eHHM p;pyl'OBJ1Ma. 0 TOM€ cy OCTaJia MHOra cne,n;oqaHCTBa. II!Ko palbeHa p,pyra. IIpBo cy jypHli!aJIH a Kap, 6><: cy36HJIH Henp>o:- I CTy,ZJ;eHT Ky3MaH_JocJ·n:Poncxn H3 IIpnJiena je 6Mo qJiaH KoMY- HHCTH"tJKe IIapTHje JyroCJI3BJ1je_. Ilpe,n; paT je, IIO ,n;HpeKTJ1BJ1 napTHje, HanyCTJ10 CTy,rr;nje J1 BpaTJ10 ce y lipHJI€II Ha IIOJIHTl:PIKH pa,n;. Y pa,n;y aa o6aonn H yqapmlumaH:oy opraHH3an;nje IfOMYHHCTHt:IKe napTMje noMara.na MY je M cecTpa Mapnja. 0Ha ce Hapo"~ntTo HCTaK.na y np:w:npeMaMa 3a opy:m:aay 6op6y npoTim oKynaTopa. Ilope,n; ocTaJior, oaa je opraHH30BaJia npMKynJbalbe .neKOBa H carmTeTcKor MaTepnja.na H npHnpeMe 3a o,n;p2KaBalbe xypca 3a 6oJIHJo:tqapKe, KOjn je n oaa nocehHBa.na ca jam neT OMJI.a,n;MHKM M3 Ilp:MJiena. 64 ' jaTeJba, BpafiaJin cy ce 3a palheHHKe. ,Il;oK cy napTH3aHM noMepaJIH paH:.eHe ,n;pyrOBe, ¢amHCTJ1 cy Ce OKYIIJDaJIH H IIOHOBO Hana,n;aJIH. To Ce IIOHOBHJIO BJill!e IIyTa. IlapTH3aHHMa je IIO't.!eJia ,n;a H6CTaje MYHHIJ;Hja. ITocToj.a.na je onacaocT ,n;a MX aenpMjaTeJD cBe 3apo6H. MapHxa je npe,z:r;JI02KMJia ,u;a ce npo6njajy oan xojn Mary ,n;a J1;qy a oaa p;a ocTaae c pa:EDeH~HMa H .n;a ce caKpVIje y JK6Y1be. ~pyroBH cy je IIOCJiymaJIH J1 OTJiiiiiJIH. MapHKa je OCTaJia C Tpojm:(OM pclH:>€HHKa. Eyrapn cy HX 6p30 IIpOHaWJIH H CBe "tl6TBOpO y6HJIH. 0 norJ16MjH paH>eHHX napTH3aaa vr lDMxoae xpa6pe 6oJIH:wrapKe MapJ:IKe H3Hap; ceJia Opaoaa 1. H 2. Maj.a 1942. roBopHJIO ce no u;eJioj Maxe,n;OHMjH. Ca oropqeaeM n TyroM npHt:IaJio ce o p;MBJba..,. 65 �lllTBy 6yrapCKMX <iJaiiiMCTa. llo}KpTBOBaHOCT MJia,D;e rrapT113aHK€ MapMKe H3a3BaJia je ,D;liiBJbe!he M rroaoc. Y npMJierrcKOM IqJajy je HacTaJia H rrecMa o He,n;emtiMa oKyrraTopa H HeycTpanmBoj MOMH MapHKM KOja je CaMa HOCMJia J1 CKJialbaJia TeiiiKO paFbeHe Hapo,n;He 6opQe. jypHJIJil 3a napTH38HHM8 1 KOjH cy Ce MOpaJIH IIOByfiH. CaBKa je ocTaJia CaMa C paH:.€HHKOM. liOlliTO HMje MOr.rra p;a ra HOCH CKJIOHHJia ra je Y je~aa m:6ya M no:mypH.rra sa ,IJ;pyroBHMa. ,IJ;oK 'je Tp"tia.rra, H3 Mpaxa J€ H€KO ,lJ;03HBaO. - . Y je,n;HoM :m:6yay HamJia je paiheHor rrapTM3aHa JapKor. BHo J€ Ha 3a:eJby na HHKO 0)1; 6opau;a HMje 1IpMM€THO p;a je paiDeH 3 aCTaO. HMJe CMeo p;a BM'lle ~a ra He 6M qy.rr11 'll€THMIJ;M. HexaKo ce ~osyxao ,n;o Haj6JIM::m:er 2K6yHa H Ty ce CKJIOHHo. Casxa ra je aa . P3l1HY 1Ip€BHJia. IlOIUTO je 6HO paH:weH y HOry, IIOCaBeTOBa.rra My J€ )1;8 OCTaHe rp;e je ,D;OK ce OHa He BpaTH C ..n.pyrOBHMa. II Me,n;Hu;HHcKa cecTpa CaBKa Cama J aBOpliiHa pa,n;HJia je y OrrlliTOj ,n;p:m:aBHOj 6oJIHJ1IJ;H y Beorpa,zzy. BHJia je H noJIHTYrqKH aKTHBHa rra je npe,n; paT H3a6paHa 3a cexpeTapa rrapTHjcKe opraHH3aiJ;Hje y cBojoj ycTaHOBH. Y 6omp1D;H je, nope.n; ocTaJior, opraHH3oBaJia H rpyrre HHCTPYKTopa 3a TajHo o,n;pmaBalbe KypceBa 3a 6oJIHY:PiapKe. 'Y np11npeMaMa 3a opy"'aHy 6op6y pyKDI>0/111Jia je rpynoM Koja je IIpMKYIIJbaJia JieKOBe, CaHl1T€TCKJ1 MaTepHjaJI J1 J1HCTpyMeHT€. IIocJie OCHHBa:H:Ja napTJ13aHcKor o,D;pe;n;a, CaBKa JaBopHaa je OTMIIIJia y PaCHHCKH o,n;pe,n; r,n;e je IIOCTaBJbeHa 3a caHHTeTCKOr pe<iJepeHTa. YqecTBOBaJia je y CBHM 6op6aMa H a:KJJ;HjaMa. Je,n;Ho BpeMe je 6Y!Jia l1 IIOMOfiHHK nyiiiKOMMTpa.JbeCI..:J;a. 3a Bp€M€ O,II.MOpa l1 3acTaHKa, pa3roBapaJia je c 6opu;11Ma Jti ,n;aBaJia HM caBeTe o o,n;pJKaBaay JIJii'l!H€ XJilrJ-fjeHe. HMi.tOMe JIJ1'l!HO HHje XTeJia ,IJ;a rrepe py6Jb€ H xprur. Bopu;H cy je rJie,n;aJIH c qyj;}eibeM M ,n;a y 6op6H HHje fiHJia xpafipa KO 3Ha IIITa 6U MJ1CJIJ1JIJ1 0 H:.Oj. IlomtiTJ1qKH KOMecap je CTpaXOBaO ,n;a OHa HaKO J1CKYCHH KOMYHHCTa- J1 peBOJIYD;YIOHap, Helie yciieTH ,D;a ycrrocTaBJil KOHTaKT C 6opiJ;J1Ma KOjH cy yrJiaBHOM 6HJIH ca ceJia. 'Y6p3o- ce noKa3aJio )J;a TO caMo TaKa J13rJie,n;a. 'YoqJ1 14. OKT06pa je.n;Ho o,n;eJbeiDe PacHHCK'Or o,n;pe.n;a y KOM je 6HJia H aHa, 3aTex.rro ce aa sap;-aTxy y ce.rry IleTMHM. ,IJ;oMahHH xo.n; xora cy HaBpaTHJU1 fiMO je HeOfiWIHO npep;yCp€T.ThHB, 3ap;p::m:ao HX je J1 CrrpeMHO 6oraTy seqepy. -HerrpeKH,n;ao HX je Hy,n;Ho ,n;a je,n;y H ,n;o"aocao jeJia aa cTo. MeljyTYIM, xaxo je xacaHje yrspl)eHo, o,n;Max no .n;o.rracxy rra:jJTM3aHa o6aBeCTHO je "tieTnnKe. . IIapTH3aHM cy ie-.:IepaJIJ1 H pa3roBapa.rrn ca yKyhaHHMa, H€ cJiyrehM HJ1IIITa. CaBKa je· y3eJia je,n.Hy ,n;esoj..:nru;y Ha xpMJIO H rrpMqaJia joj rrpaqe. lil3Heaa;n;a je yrrao je,n;aH ,n;eqax H o6aBecTHO rrapTH3aHe ,n;a 't!€THMD;J1 orrK-oJbaBajy xyliy. IIapTH3aaa cy 3rpa6HJIH opylK_je H MCTp'IaJIM H8IIOJbe·. "!JeTHMIJ;M cy HX Ca'ti€KaJIH IIYIJ;ID.aBQM. TiapTYI3aHH cy o..n.rosopH.rrH rrpo6MjajyhM ce. CaBKa je, xao rroMohHMK IIyu:IKOMHTpaJDecu;a, . 6HJia y 3aqeJby. ~OK ce IIOBJIC:\qJ.:'IJia, crra.3v:r.rra je je,D;Hor ,n;pyra xaxo JieLKK. Blilo j e To ,IJ;apxo xora cy qeTHMIJ;M paHHJIM. Oaa je 3aCTaJia H rrpeBHJia ra. "t!eTHHD;H cy ypJiajyhM 66 ,IJ;"pyrapMu;e, H€MOj )1;8 M€ OCT8BJfill. ~yro je Tp'tiaJia ,D;OK HHje CTlifrJia CBOje. rp,n;MJia je IIITO cy ce IIOBYKJIJil J1 OCTaBHJIJii paiDeHHKe, .rra je 38Tpa:>KHJia O)l. KOMaH,n;aHTa ,n;a ce BpaTe no H:.MX p;a nx 'I€TH:m:J;H He 6H 3 apo6vr.rrH. Ka,n; joj je KOMaH,n;Hp pexao ..n.a ce He cMejy spahaTH, Casxa ra Harra;n;e: - TH, ,n;py:m:e, Kao KOMyHHCTa He CMeiii TaKO )J;a IIOCTyiiaiii c pa:a:.eHHM )J;pyroBHMa! TaKo ce He nocTyrra c paaeHHD;HMa ... Bolj~ o,n;e.JneH:.a jy je je~Ba YMHPHo n y6e,n;Mo ,IJ;a je, y osaxsoj ~H;~aD;HJM, 38 palb€HJ1K€ HaJCHrypHHje p;a OCTaHy r,n;e cy. 06jacHHO JOJ J€ p;a fie C€ pa:a:.eHMil;HMa Haj6p:me !IOMOfiH aKo lliTO rrpe CTYU'Hy Y .rrorop op;pe,rr;a H 3aTpa:lli:e rrojaqase. IIolliTo cy KOM8H,IJ;Mpa rro,n;p2K8JIJ1 CBH 60piJ;H Jii OHa je MOpa.rr~ )J;a IIOIIYCTH. Y6p3aHHM MapmeM KpeHyJII1 cy y Jiorop 0,11pe11a. IIITa6 je rrocJiao nojaqaae H "ti€THHIJ;H cy pa36HjeHH. HamJIH cy ~albeaor ~.apxa H Japxor 11 npeHeJIH vrx y ceJio C.rraTJ.my, r,n;e HX J€ CaBKa CMe_OTYIJia KO~ OMJia,D;HHll;a JKHxe KOMe je I10K838Jia KaKO )J;a HX IIp€BHJa J1 HeryJe. ilOCJie TOra je flOBpeMeHO HaBpafiaJia ,n.a npoBepH xaxo nx OMJI8)l.HHaq ~eqH H Aa 611 MY ,n;aJia ynyTCTBa 3 a p;a.T.be Jie'l!eine. ,, Casxa je cTa.rrHo ?6yqasaJia 6op:u;e xaxo ,n;a ce, y cJiyq-ajy pa:EDaBalba C8MJ1 IIpeB:f:IJY (y OBOM O,II.pe,n;y CBH cy 6opqM MOpaJIH .n;a Hoce ca co6oM npsM 3aBoj) 11 xaxo .n;a cnpeqe Kpsapeibe Yr. saraljMBaH>e paHe )J;OK He CTHI'Hy 6oJIHM'llapxe J1JIH Haj6JIIDKM )J;pyrOBH. TaxBo noHamaae Yr. ,n;p1Ka1be yq:MHHJIJ1: cy ,n;a 6op:o;H npoMeHe o,n;~oc npeMia ,,n;o~TOplrn" Cann:r, ..n.a c HajBeh·oM os6J1JbHOIIIhy c;rryIIIaJy H IIpHXBaTaJy CBe lliTa HM OHa roBopM, na M xa,n; ce pa,n.HJIO 0 11CKyBaBaH>y py6JDa " o,11ehe. , Carua J 8BOpl1Ha je 6vma II03HaTa H KOp; CTaHOBHMlliTBa. }J;OK -Je c 't!eTaMa JioroposaJia no ceJIHMa, 0611Jia3YrJia je Kyhe H rrperJI~­ .,n;a.rra 6oJiecHMKe, caBeToBaJia I1X xaxo ,rr;a ce Jieqe, ,n;asaJia HM JieKOBe. TaKBHM IIOCTYIID;MMa Y-TMIJ;aJia je Ha MHOre .Thy,n;e .n;a ce onpe,n;eJie 67 �3a napTH3aHe n ,n;a HM noMaEy. IIpHJIHKOM rrperJie,n;a H Jie'f!et»a, ceJLa~ cy ,n;aBaJIH ,,n;oKTOpKH" Caum aanmpaHD;e 3a pat»eae napTH3aae, 3aTHM -qapane, J,IeMrrepe H p;pyry o,rr;ehy. 06yqnJia je H BJmie 6oJIHHqapKH K.Oje cy je 3aMet»HBaJie y 'tfeTaMa, na H y op;pe.n;y. 'Y JieTO 1943. npeMewTeHa je Ha Kocono. IIocTaJia je qJiaH 06Jiacaor KOMHTeTa KIIJ sa KocoBo H MeToXMjy, saTHM noJIHTH'tfKl1 xoMecap KoconcKe, na OcMe cpncxe H xacanje IIOJlHTH'tfKM KOM€Cap )J;Ba,li€C€T ,llpyre I\MBM3J<je. J1 Tap;a, Ka,n; je IIOCTaJia IIOJIHTH'tfKJ1 pyKOBO,ZJ;HJiaiJ; C ,n;pyrHM o6ane3aMa, auje ce ycTe3aJia ,n;a npenuj8. pa:EDeHHKe, a axo je eyEHO " 11a XHpyplllKM J<HTepseHMwe. 0 TOMe je rrpW!ao ,D;ywaH ,D;eBeJ.IMh, 6opa11 )J;Ba,lleCeT ,llpyre ,liMBM3Mje: , 'Y jecea 1943, y ceny PoMaHoBQ.I1Ma KO,D; Cyp)J;ynu:qe paH>eH je Y 6op6M c ByrapHMa oMJI8,Il;Jma~ BMTKO. Paae cy MY, Ma)J;a HHCY 6HJie HapO"t.JHTO TeiiiKe (MeTaK MY je IIPOCTO Harrona paceKaO y,Jij, MHOrO Kpaapune. HMje Morao )];a ce :s:pehe op; 6oJIOBa. HHje Morao HH .n;a ne:mH HH Aa cTojH. lii3 paae aa ma:qH, y xojoj je ocTana KOIIIYJbHD;a O,IJ; MeTKa, TaKolje je WHKJbaJia KpB. Cyp,u;yJIHQa HHje 6MJia ,n;anexo, ann y H.oj cy ce aaJI83'1i1ne jaqe noca,IJ;e HeMa:u;a H Byrapa. 'Y ceny PoMaHOBD;HMa Im:CMO II03H3B8JIH HHKOr KO,Il; KOra 6HCMO ra MOI'.JIK OCTaBMTM. 3aTo CM01 Carua JaBopl1Ha H ja O,JJ;JiyqJ1JIH ,D;a onepHIIIeMO BHTKa. 0H je npMCTaO, HMje HM30 p;pyror H3JI83a. !10JIOlKHJIJi1 CMO ra Ha je,:n;aH KpeBeT y C06H H p;aJIH ,tta IIOIIHje ,D;OCTa pa101je. llpoKynaJIM CMO je,IJ;He BCJIHKe M8Ka3e J1 onpaJIH PYKe canyHOM H paKHjOM a 38TMM IIpHCTynMJIM orrepaiJ;HjM. lloMohy 2KHJieTa CMO O,Zl;CTp8HMJIJ1 ~eo pacKHHyror y,n;a M KPB 3aycTaBMJIH ra3oM H 3aBoj eM Onepa:u;:wja aa PYI\H MIIIJia je MHoro Teme. PaxHja je cJia6o ;n;eno~ B3JI3 na je palbeHMK Tpneo CTpaume 60JIOBe, ,JJ;OK CMO 2KMJieTOM H3p;BajaJIM ocTaTKe MeTKa M3 PYKe. PaH:.eimK BUje nyrnTao an rJiaca, uaxo je onepaqHja TpajaJia p;ocTa ~yrO. illaxa je 6nna noHOBO OCJI060QeHa a CBH npCTM IIOiq)eTHH ... " ,D;esei.mh je Guo cTy,lleHT npse ro,liMHe Ha <PapMaljeyTCKOM cpaKYJITeTy y Beorpa,lly. III HerrpujaTeJbM cy 4. asrycTa 1942. OTno'leJlH ocpaH3lffiY Ha TonJIH'tfKM o.n;pe.n; KOjH ce HaJia3HO aa JacTpenu;y. Caare aenpMjaTeJba cy 6liiJie MHOI~o jaqe, na je IIDTa6 op;Jiy'f!Jto .n;a CJia6o noxpeTHe 6opi..:(e H paibeHHKe M3,ZI;BOj Jt H CMeCTH y CKJIOHJ1liiTa a ,n;a Ce ca ·OCTaJIJtM GopljHMa nosyqe y no3ai\MHY HenpHjaTeJba. KoMaH,llaHT O,llpe,lla ,!1;><- 68 MMTpHje II:~:tcKOBMh Tpaanan; je JIH't!HO H3p;BojHo 18 6opa:u;a Kojn Tpe6a .n;a ocTaHy H no,n;eJIHo HX y ,n;ne rpyne. 3a KOMaH,n;Hpa j e.n;He rpyne o,n;peljea je THxoMMP CToj.aHOBMli, a aa IIOJIMTMqxor xoMecapa 6oJI- . H><'lapKa MMJIH11a HJmh. 3a KOMaH,liHpa 11pyre rpyne O,llpeljeH je, 6vmwM noJIMTK'IKM KOMecap o.n;pe.n;a HnKo,n;Hje CTojaHOBHh TaTKo, aJIM je HacTaJio rroraljaJDe KOja 6oJIH1ftlapKa ,n;a ocTaHe ca OBOM rpynoM. Cne cy EeJieJie ,n;a MlJ.Y ca o,n;pe,n;oM. ~a 6n npexpaTMJia norai)a:Ebe M y6eljliiBaH:>e, jaBnJia ce ,I(.apnHKa HecTopoBnh, cTy,n;eHT Me,ZJ;J11J;HHe, 6omrn:qapKa J1 CKOjeBCKH CeKpeTap ToiiJIH't!KOr rrapTH3aHCKOr O,IUJe,n;a. 0Ha je YJ3eK ycrrenaJia .n:a M3Byqe H crrace pa:H:.eHHKa 6e3 063npa y KaKO Ce TeiiiKOj CMTy<a:QHjH HaJia3HO. CBM cy joj BeponaJu:t, a pat»emm;H ce HJ.:tcy rrJiaiiD:tJIH xa.n; cy MX H3.n;naj a.m:t o.n; qe-re M CKJiaH:oa.rrM y rro3a,ZJ;I1Hy, caMo aKo je Jhynqe ocTajaJia c :EDHMa. KoMaH)liaHT M noJIMTM"'KM KOMecap HMcy ce cJiaraJIJ.:t ,n;a oaa, Kao ceKpeTap o,n;pe,n;cxor KOMHTeTa CKOJ-a, ocTaHe c paH.em:tn;MMa. ronopMJIH cy ,n;a je I»eHO MeCTO C 60pD;MMa, y IIpBMM 6op5eHMM pe,ll;OBHMa aa rroJioJKajy H y aKIJ;HjaMa. MeljyTMM, ,I(apHHKa Mx- je ynepHJia ,D;a je y OBaKBOj CHTyan;HjH 5oJDe ,n;a OHa Kao CKOjeBCKH pyKono,n;HJian; ocTaHe. TaKa je aHa nomJia c palbellJ1I:l.MMa y paHHje H3rpaijeay 3eMyHYIIJ;y y je,n;HOM nu1rrpary xpaj rroTOKa. .IJ;eceT paH:oeHHKa H 6oJieCHHKa C KOMaH,ZJ;HpOM H 50JIHJ.:tlfapKOM YIIIJIH cy 4. MJIM 5. anryc'!'la yjyTpo y 3eMyamzy xpaj Kpajxona'tf:Ke pexe. CTapH MJieraJiaiJ; Y"t!MTeJh HHKO,ZJ;Hje CTojaaoBJ.:th je J.1IIIao nocJie,ZJ;lbH n yKJia:EDao Tparone. Hapo'tfHTO je naJKJh:Y.IBO rpaHoM YHI1lliTaBao Tparo.,. Be CTOIIaJia y BO,D;H Ha MeCTy r,n;e cy H3 IIOTOKa YIIIJIH y CKJIOHHII.ITe: Ka,n; cy CBM yniJIH, Taxolje na:mJbnBo, 3aTBOpHo je M3HyTpa yJia3 Y 3eMyaJ.:tD;y. .IJ;naaaecT Jby,n;n je OTIIO"t!e.rro :mMBOT rro,n; 3eMJDOM y noce6HMM ycJioBHMa. OcaM ,n;aHa cy <PaiiiHCTJ.:t xpcTapHJIH nJiaHHHOM Tpa::m:efiH IIapTH3aHCKe pal:beHMKe, npeTpecajyfiH CBaKJ1: IIIyMapaK H cBaKn JK6YH. HHr,n;e ID1IIITa cyMH:oHBo HJ.:tcy rrpoaaiiiJIH. OcaM p;aHa H HOliH nponeJIH cy ·rrapTM3aHH y wyMH no,n; 3eMJhDM raceh.H :melj ycTajaJIOM nop;oM H je,n;yhM caMo TBp,n;y npojy. CTaJIH~ orrpe3HOCT H TeiliKH Ba3,n;yx IIO,lJ; 3eMJbOM YTHIJ;aJIH cy Ha 6opiJ;e, Ma,n;a cy xoMaH,n;Hp H cxojeBCKH cexpeTap rroxymaBaJIH ,n;a nx 3a6ase. HeKM Cy 3aXTeBaJIH p;a MX KOMaH,D;Hp rryCTM p;a H3aljy H3 CKJIOHHIIITa. HajynopanjM je 6Ho OMJia,ZJ;MHaiJ; .IJ;paroMnp 'BopljenJ.:th. J1JIMja. CJie,ZJ;efie HOhM MJia,D;Mfi je ,Zl;O:JKHBeO CJIOM HepaBa, D;BJiiJIMO je H MOJIHO ;n:a H3aije :mta.'tf:e he yrupeTM nop;- 3eMJDOM. CTojaaosJrli 11 ,IJ;apHHKa HecToponnli aamJIH cy ce y TeiiiKDM noJio::m:ajy: HHcy MOrJIH ,n;a ra O,ll;BOj e O.IJ; OCTa.IDfX pat»eHHKa, HMTJil ,!(a ra J13Be,n;y HaiiOJhe, a HMcy HMaJIH HH Jiexone 3a yruHpel:be. 3aaJIM cy ,n;a he, axo ra ae 69 �Q KaCHHjOj cyp;6HHJ1 3apo6.llieHe Ca3HajeMO I13 ITJ1CMa IIOJIHTWIKOr KOMecapa Ilo1K:apeBa"tJKor op;pe,n;a, EoroJby6a CTojaaoBHlia THHe. YMHpe 1 H APyre paH.eHHKe 3aXBaTHTJ1 KpH3a. ,Il;oHeTa je DAJIYKa ,IJ;apHHKa j e J13BeJia palbeHJ1Ka, nponeJia ra noTOKOM xpo3 onacay 30HY J1 ITOKa3aJia MY rrpanan; KOjHM he ce KpeTaTH. ,¥ TOKY jaayapa y Paaosu:y je yxsalieaa vmeraJI.Ka Bepa Bpe6aJIOB. (CoH:.a) xoja ce ,n;o6po ;n;p:m::aJia H je,n;aor TPeHYTKa, HCKOPHCTHBIID:i ae6y,n;HOCT -qeTHJ.:tKa, OT€JI8 je 6oM6y Ji.l J13BpiiiHJia CaMoy6HCTB0 .•• '~ Mel)yTHM, 'Bopl)eanh je 3aJiyTao y rrJiaHHBH. Ka.z~ ce pa3.r~a­ mtJIO rromao je y CBoje ceJio H Hamnao je Ha aace,n;y. HenpnjaTeJD ra je CTRBHO Ha M)TK€. HHje H3,n;p:mao rra ici je IIOBeO TRMO rp;e je 6Ima 3e><yHH!lia c pa:a.elillliHMa. Ka11 cy <i>anrnCTH II03BaJIH rrapTH3aHe Ha npe.z~ajy, H3 3eM)'liliiie cy npHIIyllaJie nymxe. Pa:a.elillliH, . 3aje,n;ao c KOMJaH;z:J;HPOM H 6oJIIDft!apKoM H cKojeBCKHM pyxoBOW'!O:n;eM, op;rOBOpHJIJ1 cy MM BaTpOM H3 nyiUKOMHTpa.JD€3a M nyiUaKa, rryJ:IaJIH cy .ziOK cy HMaJIH MYHHJ:IHje. IIocJie.ziH.HM MeJ:IHMa o.z~y3eJIH cy ce6n }KHBOT. · Bepa je BJ1llle o,n; p;ne ro,n;HHe JI€"t!HJia napT:vtsaae H IIOJIJi:[TJ.N:KH pa,n;HJia y IIOJKapena"t!KOM oKpyry, y ycJIOBHMa aaj1Kemher Tepopa. li136eraBaJia je 3aMKe H 3ace,z:r;e H TBP)J;HJia je ,n;a je ¢aiirncT:vt He Mary aa,n;My,n;pJi:I?I'H. Mo2K,ll;a joj je norrycT:vtJia naJKIDa Kap; ce ceTHJia MJl3}J;Or CHHa KOjH Ce KO 3Ha rp;e J1 KO,l( KOra Ha.Jia3I101 Ji!JIH CBOr ,lij)aror ,n;pyra ,n;p Bomxa Bpe5aJioBa, caHHTeTcxor pe¢epeHTa H noJIHTW:IKor KOMecapa IloJKapeBa"t!KOr Op;pep;a KOjH je IIO"t!eTKOM 1943. y onoM Kpajy jyaa"t!KH norrmyo. To ce He 3Ha. )J;ox je npoJia3HJia H3 je,n;lior y p;pyro ceJio, npHM€THO je aexn H3p;ajHHK H3 MeJiaHD;e H !IpHjaBHO p;paLKHHOBIJ;.HMa. IlOCT3BHJIJ1 Cy 33C€,Izy H 3apo6HJIH cy je. 3axTeBaJIH cy .n;a HM KaLKe r,n;e ce aaJia3J1 Tajaa napTnsaacxa 6oJIHI1IJ;.a. Bepa je hyraJia. 'B.yTaJia je n Ka,n; cy je MY"t!HJIH. 3aTHM je OT€Jia 60M6y, aKTHBHpaJia j e J1 y6HJia C€ 1 a TOM IIpHJIJiiKOM Cy ITOrHHyJia H ,ll;B8 "t:IeTHH"t!Ka Oci>HIJ;J1pa. IV CTy.zleHT Mell><J:IHHe Bepa I'yJ:1o:a.a-Bpe6aJIOB je 6nJia noJIHTJ<qKJ1 npJio aKTHBHa 3a npeMe CTy,n;Mja. Pap;J1Jia je y 3a,n;py:m:Hoj OMJia,t{HHH1 y y,n;py:meH>y ,BOjBO,I(HHa", Yp;pymelby Me,D;J1D;HHapa Jii y ::ffi:eHCKOM rroxpeTy y Eeorpa,n;y. IbeHa aKTMBHOCT je rraJia y oqi1 IIOJIYIU:HjH na je 1935. xance. IloHOBHJIO ce oao mTo je neli nocTaJio THIIJ1"t!HO 3a TO BpeMe: IIOCJie H3JiaCKa H3 3aTBOpa, OHa ce jOlli Beh><M >KapoM 3a KOMYHHCTif'IKy napTnjy " CKOJ aesyje n 6op6a j.e IIOCTaJia CMHCaO lb€HOr 1KHBOTa. v HeM!1H cy je yxarrcHJIH rroJIOB><HOM jyJia 1941. roll"He. Mel)yTMM, Bepa je ycneJia ,n;a no6erae H3 -3aTnopa H ,n;a ce rrpMKJ.bY"lJH Ilo1Kapena"t!KOM rrapTH3aHCKOM o,n;pe,zzy. Y IIOJKapeBa"t!KOM Kpajy je 6HJ!a JieKap H IIOJIMT:wiKH pap,HHK. ce o.u; "t:IeTa .n;o ceJia H O!J.. ceJia ,n;o. "t:IeTa, rrpeBHjaJia H Jie"t!MJia paa:.eae 6op:u;e H ceJbaxe, o,n;p:manaJia rroJIHTlPIKe xoH¢epeHI.J;Hje H IIapTMjcxe cacTaHKe, opraHH3oBaJia cMeniTaj palbeHHKa H J1:3rJ?a,n;lby TajHHX CKJIOHHIIITa, o6e36eljHBaJia xpaHy J1 CaiD1TeTCKH MaTepnjaJI. TaKo_je 6HJIO ll,O 12. jaHyapa 1944. roll><He. IIpeMa H3BemTajy KOMaHp;aH'Da IIo)KapeBa"t!Kor ·o,n;pep;a, Tora ~aHa je Bepa 3apo5J.Oeaa: IIpo6~:~jaJia ,)(0 ca;n;a je Haiii C8HHTeT 6vro Ha IIOJIHTJ1-qKoj Bl'JCHmt, CBH ,IJ;pyroBH CY CM€IIIT€HH H MMajy Il0Tpe6Hy JieKapcKy IIOMOfi. 0,IJ; IIOCJI€,ll;IberH3BeiiiTaja, l13 6onmru;e cy H3aiiiJia TPH npeJ)J;paseJia ;J;pyra. Be36e3gaocT 5oJIHJ.1I.:.{e yrpo1KeHa je OBHX ,11;aaa, rrocne na,n;a (sapo6JbaBaH>a ,n;pyrapH:o;e Coibe) Bepe Tyr.\QH>e, KOja je pam:tje BO,IJ;HJia 60JIHHIJY ... " 70 - MJiaAa KpojaqKa pa/lHHJ:Ia H3 TpcTa AH11peaHa ,Z\py:>KHHa (illep:qepjesa OJira) 6nJia je IIOMOliHHK rryiiiKOMHTpa.Jhecu:a y )J;oJIOMMTcKoM O/lPe.z~y. Ka11a je y jeceH 1942. pa:a.eHa y 6op6H KOA ToqKoc qeJia, nocJiaTa je aa Jieq,elbe y 6oJirmn;y y Baaos Bpx n nocTaBJbeHa sa yrrpaBHMKa 6oJIHJ.:UJ;e. lliT.a6 je cMaTpao ,n;a he ce TY JI€"t!MTH H IIOaemTo y3rpe,n; pa,n;HTH .. MeljyTHM, 6oJIHHn;a je 6HJia cJia6o opraHn3oBaHa a HH.je MMaJia HH JieKapa. Ty je, nope.n; IDe, 6HJIO jom p;eBeT palb€HJ1Ka, 0)1; KOjHX ;qBa BpJIO T€IIIKa. AHp;peaHa je He ca.MO. npesHjaJia H Jie"l:IHJia palbeHHKe, Beh je Ha6anJbaJia HaMHpmn:~;e M cnpeMaJia xpaHy, a HHje xTeJia ,n;a H30CTaHe HH o,n; HOliHor ,n;e:a<ypCTBa KOje cy BpiiiHJIH OCTaJIH JiaKlliH -palb€HMIJ;H. Kap; ce CTalbe TewxHx pa:EDeHHKa noropmaJio, oaa ce .o5yxJia Kao ceJbaHKa H. OTHIIIJia y ceJio ,IJ;o6paso Ko.n; JieKapa. 0IIHCaJia MY je rrospe.n;e, He roBopelrn: o,n; qera cy. 3aM.OJII1Jia ra je p;a joj ,n;a ynyTcTao "liHMe H KjaKO p;a Jie"t!H IIOBpeljeHOr. ,Il;OKTOp joj je p;aO yrryTCTB0 1 JI€KOBe H CaHJ1T8TCKJ1 MaT€pHjaJI. ¥3 ,n;o5py xpaay J1 aery paH>eHHQH cy ce oiiopasHJIH H BpahaJIH y qeTe. OnopaBHJia ce n · AH;o;peaHa, BpaTHJia ce y qery. 71 �H IIOHOBO je 6HJia IIOMOfiHMK IIyniKOMHTpaJbecn;a, a IIOTOM H nymKOMHTpaJOe3an;. Me~yTHM, Kia.n; 6H .uexo 6Ho paH:.eH, oaa 611 ra rrpeBHJia. !IOCJie IIOBpaTKa 113 6oJIHJ111;e CT3JIHO je HOCHJia MaTepnjaJI H npn6op 9a npy>KaH>e npse noMohn. IlocJie npesnjaH>a je opraHMsoBaJia cKJiaHtaH:.e pa!beHHKa c IIOJIOJKaja, a· IIOTOM ce BpaliaJia ua 6op6euo MeCTO. Bopn;H H eTapeillHHe ey je BOJieJIH H n;eHHJIH, illTO ee uapo't!HTO noKa3aJio xa.n; je y jeceH 1943. Temxo palbeHa y !W- HOM Jiyry K0/1 Cyrnaxa. H:.eHM IIPYrosn 6opQM HOCMJIM cy je Ha pyxaMa meeT .n;aua H meeT uohH, .n;ox je HHCY .n;oHeJIH y napTH3aH- cxy 6oJIHMcy Ha Pory. Ty je onepncaHa " >KMB<Yl' joj je cnaceH. VI Pa!IH"'1a 3JiaTa Kapop Ko6aJI yq:ecTBoBaJia je y noJIHTM',KMM n CMH/IMKaJIHHM aKQMjaMa y MapM6opy joru npe paTa. MapM6opcxa · noJIMQMja je nporaH>aJia na je xpajeM 1940. nperuJia y Beorpa/1 r11e ce TaKolje YKJbY'DIJia y pa11 y CMB/II<KaTy. IlocJie yJiacKa HeMaQa y JyrocJiasMjy, 3JiaTa yqecTByje y npi<npeMaMa 3a opy:>KaHy 6op6y. IloruTO HMje 6J<Jia n03HaTa 6eorpallexoj rroJian;Hju, oeTaJia je y rpa.n;y uo nap1'njeKoM 3a,n;aTxy. Y Beorpa.n;y je pap;HJia CBe .v;ox joj noJI~l1ja HHje yuiJia y Tpar, a ou,n;a je !I05•ma O!I06peH>e 11a npelje y KPcMajcKJ< OI\Pe/1. ¥ KocMajcKOM o,n;pe,n;y 3JiaTa je 6nJia noJIHTH't!Iill: pa,n;Hl1K, 6opau; H 6omrn:"<iapxa. CMaTpaJIH cy je uaj6o.rr:.oM H uajeanecHMjOM .6o.rrHJ1't!apKOM y op;pe,n;y. !bije IIOCTOj,aJia OIIaeHOCT rrpe,n; KOjOM 6H yCTYKHyJia, HapO't!M.TO Kap; Ce p8,!{HJIO 0 IIOMOfiH palbeHHM p;pyrOBMMa. ¥ IIITa6y 011Pe11a 3HaJio ce 3a To na cy joj y jeceH 1944. noBepHJIH TemKe palbeHHKe. 3JiaTa HX je ueroBaJia n Jie"tJ:HJia cBe ,n;o 22. aBryeTa xa,n; cy y ceJIO Ceoua xo.n; CMep;epena, r,n;e ee HaJia3HJia c palbeHMn;MMa, ynaJIH .rr:.oTHheBD;H. IIpouamJIH cy cKJIOHHIIITe C palbeiDU.lHMa, H3BYKJIH HX H IIO't!eJIH p;a My"ie. 3aXT€B3JIH CY ,n;a HM IIpOK82KY OH€ KOjH cy HM ,I\OHOCHJIJ:[ Xpaay Jii JI€KOBe, H yOIIUITe xo MX je rroceirn:Bao. IIomTo napTH3aHM HHcy o,n;roBapaJIYI, oHM cy HaCTa.BHJIH ca MyqelbeM. 3JiaTa je yno3opaaaJia JDOTiffi.eBu;e p;a palDeHHx:e He CMejy Aa Mytie. 0AronapaJIH cy joj aexa ce oua 6pHHe 3a COIICTBeHy K02KY H IIpHnpeMa 3a OHO illTO IbY O't!eKyje .a H€ 38 palDeHMKe. 0Ha HM je O,IJ;BpaTHJia npM6paao ,n;a HeMa saiiiTO Aa CTpaxyje sa CBOj 2KMBOT, jep je pa,D;HJia OHO IIITO 5n CB8KH IIOIIIT€H "fOB ex ypa,n;no - rrpyEaJia j e rroMoh TeiUKO palbeHli:[Ma. - 72 AJIM, OHM cy KOMYHI<CTM- ynao joj je y pe'l je11aH Ocp"'1>!P. - OHH cy, npe cBera, palBeHHqH: -:--- o,n;roBopHJia je . 3.rraTa. 0<P"'1"P joj je Talla npe/IJIO:lKHO 11a npMlje JbOT>!lieBQHMa " Jie'<>! FbHXOB€ paiDeHMKe. - illTa BH 0 M€HH MHCJIHTe, K8}1;: BepyjeT€ ,n;:a 6MX C€ O,lij)eKJia pa:ELeHMKa? 3ap He 6HX TaKO IIOCTytiHJia y CJiyqajy HY2K,7J;€ H C Ba- lllMM paH>eH>111MMa? - O!lrOBopnJia je 3JiaTa. <PamHCTH cy paH.eHMKe H 6oJIHH'tlapxy op;BeJIH .z:r;o peKe J e3aBe. Ty cy palbeHe rrapTMsaae, HaCJIOHHJIH aa orpa,zzy MOC'Da M nyn;aJIH ua lbHX. Y6HJIH cy KpcTy Jifnaa"tJ:eBHha, 2KJ.moTy MHXaMJIOBHha, BJia!ly Ile-rpos>rlia I< .ZU,arocJiasa Mpa'<Miia. IloCJie cTpe.lbaH>a palbeHMKa oHaj o<PMI1"P je np=ao 3JiaTH H 3aiiJ1Tao je xohe JIM cap; ,n;a OCTaBH_ napTM3aae. 0Ha MY je MMpao o.z:r;roBopMJia: - He Mory! Hehy! JleiiiUe je ca ,n;pyroBnMa yMpeTH, aero ca H3,n;ajHJ1IJ;liiM~ 2KHB€TH. CaB y rHeBy o4J~np je y,n;apao 3JiaTy HOrOM y eTOMaK, uasMBajyhn je norpASHM HM€Hli1Ma. OH,n;a cy je BOjHHIJ;H OABYKJU:I ,n;o orpa.z:r;e MOCTa 11 y6HJIM, xao H aeue ,n;pyrone. VII Ilpe paTa je il:yrnaHKa J epeM><Ii 6><Jia Y""'"e"'"'1a y je!IHOM ce.rry 6JIH3Y TpaBHHKa. Ka.z:r; je 1941. 3aBJia,n;ao ycTamKH Tepop, oua je c MyEeM Jecl>TOM npeiiiJia y aeroBo po,n;ao MecTo MmrrxoBqH y CpeMY. Ty cy ce y6p3o yrro3HaJIH c KOMYHHCTHMa H YKJbY"iHJIH y HapO,IJ;HOOeJI060,D;HJia'!KM IIOKpeT. ,I(ymaHKa ce yrJiaBHOM ,n;py:»GIJia ca EeHaMa · M ,!(eBojxaMa. 06jaiiilbaBaJLa HM ,n;oraljaje M II03HBaJia ,n;a rroMaEy napTH3aae. IIoHeKaA je HIIIJia H ,n;a rrpeBHje palbeHKK-e, IIOIUTO je rrpe,n; paT noeehHBaJia xypc npae rroMohn. lifMaJI.a je sanoje H uajeyJKHnje HHCTpyMeHTe. YrJiaBHOM ce 6asHJia noJIHTM't!KHM pa,n;oM a palbeH:ifKe je rrpeBHjaJia caMo y HYJK.z\H. ,I(Ba,n;eceTor aBrycTa 1942, jeAHO o,n;e.n:.eH:.e <PpywKoropeKor op;pe,IJ;a aanaJio je ycTamx:o yrropHIIITe y ceJiy Bojxn. Y cTame cy npy- }K]i:IJie EeeTOK OTI!Op J1 TOM IIpHJIHKOM paHHJIH KOMaHp;Hpa Pa,n;eTa Onapyrn><lia CTaHKa ., BO/IH><Ka il:amma KpaBI<Iia lllYQY. PaH>eH]i.~:u;H cy 6HJIH y TeillKOM CTaH.y, rra HHCy CM€JIM ,n;a HX HOCe Ha <Ppyrux:y ropy r,IJ;e je 6Ho o,n;pe,n;cxn Jiexap. IIpeHeJIH cy HX Ha caJiaru 'Doxe CaBxona y MHIIIKoB:u;e 11 noemwrn cy no ,I(ywaHKy. 'IHM cy je o6aneCTJ1.ID:[ ,I(yruaHxa je c MyEeM x:peeyJia Ka ':BoKHHOM caJia- ruy. 0 TOMe H>eH My>K JecpTa JepeMI<Ii = e : ,PalbeHMKe cy YHeJIH y C05y, IIOJIOJKMJIM HX Ha KpeBeT, a ,I(ywaHKa rro'tle ,l(a ce rrpMrrpeMa 3a onepa:q_Hjy. _,n;oMaliima je 3aMoJnma ,n;a Ha- 73 �JIO:HI:H aaTpy H yrpeje JIOHaiJ; so;n.e, a caMa noqe Aa pa3rJie;n.a ca;n.pmaj TOp6HIJ;e ca C3HJ1TeTCKMM MaTepHjaJIOM, KOjy cy II033,1J;MHQJ1 33IIJieHHJIH y aKQHjH y Byl]eaoaey. -=- - ,lJ;_o6po je, o,ZJ;roaopHJia je no.rryrJiacuo. CTepMJIHMM KOHQ€M, ra3a, 33BOjH, aJIKOXOJI. H€'9:HjH rJiac: ,Bojcxa!' IlOCK8K8JIH CMO, 6YHOBHJ1 ce BpTeJIH y M€CTy, KYIIHJIH pa36aiJ;aHO OPYJKje, •• " Ty cy Maxa3e, urJie ca TaKo cy ,IJ;ox je oaa nperJie,ZJ;aJia wra HMa OA HHCTPYMeHaTa, napTH3aHH cy Ha6aBMJIJ1 H€KOJIJ1KO 6aTepHjCKMX JI3MTIJ1, J1 K3;zl. je BO,ZJ;a IIpOKJbY'9:3JI3 ,IJ;ymaaxa je cTaBHJia norpe6ae HHCTPYM€HTe M npnJia3ehH paH:.eHHQJi!Ma 3aiiHTaJia: - ,IJ;a BH,Il;MMO, p;pyroBH, K8KO CTOjJ1MO C paHaMa. KojH he !IpBH? HaCT8BJ1Jia CBOj pap;. JaaH ce Illy:u;a: - Ilo CTapeWHHCTBY noqmr, ,IU}yrapHJ.:!;e, C p;pyrOM KOM3H;zl.MpOr.'I. ¥ Hapo,rtHOj BOjCIJ;J1 KOM3H;zl.HpM npBH jypMlUajy. - Boj:mu ce MaKa3a - O;zl.BpaTH CT8HKO J1 OCM€XHY ce. ,IWyrapHIJ;e, ocJio6aljaj Me Mpaaa, nojeiiihe Me. paiDeHIDJ;K op;Max IIOCJie onepa:u;Kje MopaJin p;a ce no~­ Kpeliy H CKJiaH.ajy y KYKypys, a TeK YJ3e'<e cy npe6a'leH>< Ha <Ppy.. WKY ropy y 6o=y. ,ZJ;ywaHKa JepeMHii ce BpaTHJia y ceJio " TIO<iH!bH, Ka,n;a MY je ,D;ymaaxa o;n;aMJia aore, yrJie,u;aJIH cMo aa H>liMa 6e36poj CHTHHX 3aC€KOTJ1Ha, IIOCYTHX 0):{ 6YTHHa ,!1,0 CTOII8Jia, Y CB3KOj C€ aaJia3H no KOMa.D;Mh MeTana. • • Orrepau,Mja je ,n;yro rpajaJia. Tpe6aJio je II:r1HIJ;€TOM H HrJiaMa Ba)l;MTH KOM3;zl. IIO KOMa,JJ; JK:€Jb€38, a aer,n;e ce n MaKa3aMa noMaraJio. CTaHKO je THXO cTeH:.ao, IIIKpryTao 3y6HMa M rp'<ieBHTO ce ,n;pJKao MBHU:e xpeaeTa. ,IJ;aa napTM3aHa cy MY Ha CM€Hy XJI8,ZJ;J1JI8 '9:€JIO MOKPMM 06JI03J1Ma, a je,JJ;aH HCIIMpao aJIKOXOJIOM oxpaaaJE:.eae paae. Ca IIIyu;oM je l%UIIJIO 6p:m:e, aJIH je paua 6nJia Te:m:a. MeTaK MY ce npo6no KP03 TKHBO 11.0 JiaKTa, noape.n;no KOCT, IIOKH,JJ;30 TeTHB€1 p83;zl.epao MHWHhe. Ee»rn:BOTHH, Beh IIOT8MH€JIH KOM8,JJ;J1 BHCHJIH cy Ha KOlKH . • • ,IJ;ymaHKa je II0"1€Jia C MaKa3aMa p€38TJ1 MpTBO Tlrn:BO. IIocJie je IIMHQeTOM H3 paaa Ba,r(MJia KOM8;zl.Hfie KOCTH. liicnv.~pana je paae, aeiiiTO B€3Y.IBaJia, ynrn:aaJia. 3aMMpHca jo.ZJ;. Pa,!l;HJia je 3a'<iy;n.o 6p3o YI cnpeTHO, xao ,1:1;a joj je qeJior BeKa ca.Mo TO 6Ho rrocao. illyn;a HHje jayKa01 aJIH ce rpl.!Ho, J13Bujao, npoTe3ao. ,!I;Bojuqa cy ra ,z:r;p:m:ana je.u;,aH oxo naca, a ,n;pyrn 3a pyxy. IIepa je ocaeTJbasao paHY, a ja caM ;n;o~asao JiiHCTPYM€HTe. IIpl:130p je 6no cTpaaWiaH n IIepa ue H3,n;p;m:a. HarJio je npe6Jie.n;eo, cxJE:.oxao ce Ha xnyrry xpaj 3H,JJ;a n npocTeH:>ao: - He MOry, OHeCB€CTnfiy ce. li:I3seJIJ.:t cy ra aanoJbe. OH,D;a cy TI09:€JIH ,n;a ce cMeH:>yjy. He J13,ZJ;p:m:a p;yro Hf1: ,z:r;pyrH, HH Tpe15J1. -Haj.n;y:m:e je H3,ZJ;p1KaO CT8PH xy6uxam, MPWaB H ce,ll; napTJ13aa, xoj:n :QeJie -aoh:n HH pe"'H HJ1je rrporoaopHO. J a caM H€KOJIJ1KO IIYTa J13JI33HO. Tynrn:o caM ce O;zl.- Y36yljeH:.a v:r remxo nperpejaaa aa3,n;yxa. ,IJ;o KIJaja je H3.JU)JK:aJia caMo ,IJ;ywaaxa. CBY.ITaJio je xa,n; je saapmrma. Hecnoco6Ha je 6Hna p;a xpeae y ceJio, na cMo peJ.IDi:(JIH ,n;a ce TY o,n;MopHMo, ,n;a o,n;cnasaMo y sohH>axy xpaj canawa • • • Tex mTo caM 3a)lpeMa_o, npo6y,!l;M: Me 74 I �IIO:>KPTBOBAHE M XPABPE - Jiaxo liy ce ja crraCTM, qexaj ,n;a BH,n;MM mTa he 6MTH ca paH>eHMI111Ma. lii HHje ce CKJIOHHJia. CeJbaiJ;M ByjMHonaqe H Pe6eJba, aapoqM.,. TO 2K€H€, 6HJIH cy IIpOBepeHH IIpHjaTeJhM napTH3aHa H B€IIITQ cy KpMJIM pa!beHJ1K€ IIO KyfiaMa H CTaj aMa, aJIM Cy 'I:J:eTHI1IJ;i.I MHOre npoHamJIH H no6HJIM. IIpoHaiiiJIM cy H y6HJIH H 6oJIH:w!apxy JeJIKY MMXaHJIOBMh-TenaBqHfi, a MHore p;·enojxe M 2Keae cy cacJiymanaJIH, TYKJIH, ~JIH 1 CMJIOBa.JIH. • * ,flpHMHjeTHJIH CMO ,n;a jam YBHjeK MHOTO rMHY HJIH 6MBajy pa~Dasaae 6oJIHlift:lapxe. Taxa je 'tJeTBpTa ,!l>ml13Hja 113ry611Jia y Mjece11y ,11aHa ,z;sa pe¢epeHTa caHJ1TeTa 6aTaJDoHa ••. " Y rrapTH3aacxe je,n;l1HJ1D;e cy cTaJIHO rrpH,n::oJia3HJie MJia,n;e :LK:e- ae M .n;esojxe, ,n;,oJia3HJie cy H3 rpa,n;oBa H ceJia, 6HJie cy TO cTy,u;eHTKlfibe, "IIHHOBH~e, ceJDaaxe. MHore op; xa. BeiUIHa je y yti"€HI1ll;€, H::.MX cy ,II;OMa~e, pa,w~Mn;e H !IOJiyilliCMeHe pacnopeljYIBaae ,u;a pa,n;e oxo palbeiDI- TOM IIOCJiy HCIIOJbaBaJia CHaJia:iKJbHBOCT, rrpHBp- . JK€HOCT, IIO}KpTBOBaHOCT H xpa6pocT, 6e3 053Hpa Ha !O)l.MHe CTa- pOCTM, cpe.n;:v.my M3 xoje je .n;ormra n mxoJicxy cnpeMy. I CI>e6pyapa 1942. HeM:QH H "tJeTHHD;H Koau;eaTpncaJIM cy selie cHare H noxymaJU1 ,zr;a aa MaJOeay OIIKOJie H yHHIIITe rrapTH3aae BaJ.bescxe rpyrre op;pe,n;a. IIapTM3aHH cy MopaJIH ~a ce rrpo6Hjajy. Ilpe TOra T€IIIKM paibeHMIJ;M cy CMeiiiT€HH IIO Kyha:rira y CeJiy ByjMHOBI11'rn 11: Pe6e.n.y. Ca paHleHJ1~Ma je ocTaJia 5eorpa,n;cKa TeKCT><JIHa pa,!IHI111a J eJIKa Mnxa><JIOB><h-Tenas'!l11i. ):\oMahm:(a KO,ll KOjHx cy ce 3aTeKJIH ,n;oaeJia je J eJIKH ceJbaqxo o,n;eJio p;_a ce npeo6yqe H noay,n;HJLa ce ,JJ;a je xpo3 noToKe H3ne,n;e H3a ceJia H o,n;Be,n;e xo,n; cnojnx y ,n;pyro ceJio. JeJixa joj je o,u;~oBopJ1J.Ia: 76 * 'YqMTeJ.bMIJ;a Jiena Byja'I:J:Mli 6nJia je 60JIHJ1qapxa y IIocancxo-TaMaancKoM 6a'Da.n.oay. CMaTpaJIH cy je xao BpJio canecay n caaJia:~KJbMBy. Kap; je 6aTaJboa MapTa 1942. nomao y rrpo6Mjalbe aenpHjaTe.n:.cxor o6pyqa rrpexo aa6yjaJie pexe, TemxM paineHMIJ;M cy ocTan.n.eHH no xyliaMa xo,n; ceJDaxa. C pa!beHHIJ;MMa je y je,rr;aoj Ky!rn y ceJiy CJioBey ocTaJia " Jiena Byja'lli!i. He,ll>ffieBI111 cy npoHaiiiJIH pameHMKe M rroqeJIH ,n;a HX MaJITpeTHpajy. Jiena je H3aiiiJia H3 CKJIOHHlliTa ,IJ;a 6H MX 3alliTHTMJia. Taxa cy H H>Y OTKpHJIH Jii C paH>erum;MMa npe,n;aJIM HeMI:(HMa. HeMIJ;J1: cy pa:a.eaMxe o,l(Max rro6HJII1. Jieny cy noKymaJI>< .z;a np><.z;o6><jy 3a capa,lllby. 0Ha ><X je c raynraH.eM op;_6HJia. Ocy,IJ;MJIM cy je aa CMpT. ,I(na,IJ;eCeT ruecTor anpHJia Be3aJIH cy H>y H je,n;ay ocMorop;liiiii!bY JenpejqHu;y H noneJIH nx aa ry6HJH1InTe, ae,n;aJieKo o,n; illaiiiJ;a. Jlerra je aarraJia nojHHKe IIITO y6><jajy 11e11y. HasaJIMJIH cy Ha ~<>y, TYKJIH je " OTKJ1HYJII1 joj je.z;Ho yso. 0Ha H>tje yliyTaJia. Ha cTpeJIJilliTY cy joj Hape,li><JIH ,11a ce oKpeae 3Hp;y M .n;a KJieKHe. Jlena je no:o;erraJia MapaMY c JIMD;a H CTOjefiH l10BJ1XaJia: - IIyqajTe 3JIHKOB:o;,H! J a caM JI:wmaxa H KOMYHHCTa n He 6o.. j:HM ce .z;a Bac rJie,llaM .z;ox Me y6><jaTe ••• lly:I~H>H cy npeKI1HYJII1 H>eHe pe'!l1. • • • 3a speMe Hana.z;a Ha Ty3JIY, y JieTO 1943. 6oJIHJ1'IapKa )J;saHaecTe 6Hp'llaHCKe 6pHra,n;e PaBHjojJia J aHKOBHh je caMa J13ByKJia c noJIO>Kaja " npeBHJia 43 paH>eHI<Ka. Ka.z; cy HeMI.IM npo611JI11 rrapTH3aHCKY 6op6eHy, JIJ1HJ1jy J1 l10'tJ€JIH p;a Hap;Hpy npeMa M€CTy 77 �r.n;e cy ce HaJia3HJIH palhemru;H, oHa je y3eJia nymxoMHTpaJbe3 o.z:r; je.z:r;aor paH:.eHHKa, cMeCTl:ma ce y 3aKJIOH H rro't!eJia ,u;a nyu;a. Y cneJia je .n;a 3a.n;p~H HenpnjaTeJba cne .n;oK HHje cTJ1:rJia jep;HHmJ;a J13 pe3epBe ,n::a o6e36ep;H Taj IIOJIO}Kaj M ,!(a IIITMTM paH:.eHHK€: • • • BoJIHH'rapKa Tpeher 6aTaJbOHa Tpehe sojsoljaHCKe 6pnra11e Bepa Mmll<res>fh, nope)\ 60JIHH'IapCKe TOp6~e, CTaJIHO je HOCHJia nyiiiKy J1 6oM6e. Ka.n; HMje HMaJia IIOCJia OKO pa:EbeHHKa y't!eCTBO- BaJia je " y 6op6aMa. Ilp><JIHKOM je)\He 6op6e c HeMJ.I"Ma y ceJiy 't:IeJIJdiy y HCTO't!HOj BOCHH, 6opiJ;H H>eHe 't!eTe IIOKOJie6aJIH cy ce J1 IIOWJIH ,D;a O,D;CTyrrajy. Bepa je HCKO't!MJia C 60M60M y pyu;n, y3Bl'IIKHyJia ,JypJtiiii ,ApyronM!" Jti nojypnJia npeMa HenpwjaTeJby. EopD;H cy je cJie,n;HJIH. HaTepaJIM cy HeMI.l;_e aa O,ll;cTynaH:.e. Bepa je 6nJia ,n;o6pa 6oJIHHtiapxa. HMKa,!( mde ocTaBJbaJia palb€HHKe Ha IIOJI02Kajy ;n:a HX H€npHjaTeJb 3ap06H. Y 6op6H KO,D; ceJia Byxapnu;e, aa rryTy 3nopHMK-Ty3Jia, y jeceH 1943. caMa je H3ByKJia ca noJio:maja 14 paFDe~mxa n rrpeBMJia me. C paFDeHJ1l.l;HMa je ):t;OHeJia. J1 H>MXOBO Opy:m:je, IIOpe,n; OCTaJIOr, J1 p;Ba nyiiiKOMMTpaJb€3a. • Bop a~ 'leTspTe ~pHoropcKe • • npoJieTepcKe 6pnra)\e raj 0 ,l(pJbe- BMh ncrrpW:Iao MM je xaxo cy ra. paH>eHor crracJie 60JIHHtiapxe: ,Ka.u; caM 6no paH:.eH, npn ;zwyroM aana,ny aa Kyrrpec, 1942, cJIOMJbe~ Ha MH je KOCT Ha H03H HOIIO,IJ; KOJI€Ha. BOJIHHqapKe CTOjKa ,IJ;pexaJIOBJrli J1 'BYKa TaTY.Ih CY Me npeBHJie J1 HeKaKO MH npwmpCTJ1JI€ HOry. J13BYKJie cy Me J1 c noJioJKaja, ).l;pxehJ1 Me 3a pyxe, jep Me 36or Moje KpynHohe HHCY MOrJie HOCHTK. IlOCJI€ IIOJia caTa OBaKBOr X0).1;8:Eba H 6oJIHH'iapxa 'Byxa je paH.eaa, rra caM je aaTepao .n.a ce IIOBJiatiK c rpynoM paaeHMKa. HacTaBHO caM y3 noMoh CTojKe ,IJ;peKaJIOBHh ,I\a J1,ll;€M IIOJI8KO, qac MKJI€"J:iU Ha KOJI€HJ1Ma, 'q8C CKa't!yhU Ha je,n;HOj H03J1, HajTe:Hte :MH je 6J1JIO ,n;a npeJI83UM japKOBe ·c BO,ll;OM, Ka).l; Me je· Ta xpa6pa ,ZJ;eBojKa MopaJia rrpeaocHTH. Maoro ce Ta,n;a aaMyqMJia ca MHOM, )l;OK HUCY CTJ1r.JI"H HeKJ1 6opqM ,n;a joj IIOMOrHy , .. " 78 * • • "Y 3HMY 1942. HeMu;n cy onKOJIHJIH PacHHCKM o.n;pe,n;. 1IapTH3aHH cy MOpaJIH ,n::a ce npo6u:jajy, na je je,n;aa 6opa:u; paH.eH. BoJIHM"tlapKa IIepca A,n;aMOBHh ra je npesMJia n cTaBHJia Ha Jielja. Pex.rra MY je .n;a ce 't!BpcTo .n;p:m::H. C paH>eHHKOM aa JI,eljHMa npo6njaJia ce ny:u;ajyhH ca ocTaJIHMa. Tex xa.n; cy.H3amJIH H3 aenpHjaTeJhcxor oxpy:m:e:EDa, KOMaa,n;aHT je .n;o.n;e.rrHO je;n:aor 6opn;a ;n:a noMorae 6oJIm·rqapKH y aomesy pa:EDelmKa. * • • AnpnJia 1943. 6ympcKH asnoHn cy OTKP""" Il;pHoTpascKn 01\pe.n; H OTIIO""'l€JIH ,n;a MKTp8JhHpajy H 60M6ap,n;yjy 6opn;e. KOM8H,D;8HT je Hape,n;Ho .n;a ce XBaTa 38KJIOH. Ha ~u1CTHHH je ocTaD caMo Temiw pa:EDeHM nymKOMHTpaJbe3aD; ,IJ;ymaa ,I(enei,IHh, M3Ha,ll; xora je Kpy2KHO y HHCKOM JieTy jep;aH 8BHOH M MHTp8JbHpao ra. 35or TOra je KOM8H,D;aHT Bpahao CBe KOjH cy XT€Jlli p;a J13BYKY palbeHHKa y 3aKJIOH. BoJIHM't!apxe )l;o6pH:u;a H PaTKa HHcy ce o6a3HpaJie Ha KOMaH.n;aHTDBY 3a6paHy H xpeHYJie cy npeMa paH>eHOM APYry· IIHJIOT nx: je npHMeTMO n noqeo ,n;a ce cnymTa jom HWKe. ,ZI;enei,IMh HM je ,IJ;aBao 3Haxe ,n;a MY He npMJia3e, aJIH cy ce oae rrpaBHJie ,n;a ra He pa3yMejy, jypHJie cy npeMa aeMy, 3rpa6MJie ra H noByxJie ,IJ;OK cy OKO :EDHX <iJMjyKaJIH Mei..J;H. PaH:>eHHK. je MOJIMO ,ll;a ra OCT8Be H .n;a ce oHe crracaBajy, a xaA TO HJi!je noMor.rro npeTHO HM je napTHjCKMM Ka3H8M8 rra ""'18K J1 peBDJIBepOM IIITO OTKpMBajy TIOJIO:m::aj. Oae aa TO ancy o6pahane niDKlby M op;Byxne cy ra cpehao y 3aKJIOH. KacHHje je xoMaH.n:aaT op;pep;a PaTKo IlaBJIOBHh Illrraaau; rrpep; cTpojeM OIIOMeHYO 60JIHH't!8pKe ,IJ;o6pMD;y J1 PaTKY IIITO CY ce IIOHamaJie HeBOjHH't!KH J1 OTKpKBaJie TIOJI02Kaj HerrpajaTeJDy, a 3aTHM J1X je IIOXB8JIHO liTO cy, He o6a3Iipylrn: ce Ha, OIIaCHOCT, cnaCJie paH>eHor nywKOM><TpaJbec~a ;D;yn:nura ,l(eBeJ,rnha. • • • Jar~a Bap6apnh 6HJia je 6oJIHH'lapKa y :lKyM6epa'lKOM 6aTaJbOHy. 3a speMe je)\He 6op6e Ha IlJbemeB~><, y 3HMY 1943, H3ByK;ua je M npeBHJia ce,n;aM pa:EDeHrnta. HemTo xacHMje aenpHjaTeJb jy je 79 �c rpynoM TeWKHX paaeaaxa pa3.n;BojHO o,n; je,n;mn·m;e. MeljyTHM, .n;enojxa ce caamJia. Pa3MecTHJia je pa:a.eiD1Ke no myMH H rroKpHJia rpa:a.eM. Caer HX je 3aBejao H oan cy ocTaJIH aerrpHMehean. Tpehe HOfiH Ka,n; Ce H€npHjaTeJ:b IIOByxao, palbeH~H Cy npeH€TJ1 y 6oJI- HIDjy. • • • Y TOKY jei(He 6op6e ca M"'aJnrjaHJoiMa 1943, rra 06ep Jlamw pa~neaa je H 3apo6JheHa 6oJIHHt.Iapxa Kop,r~;yHaruKor 6aTaJboHa ,l(aHJ:m;a JienasHh. Y:f3BpmeH je rrpoTHBHana,n; ,n;a ce 6oJIHWiapxa ocJio6o,n;n, ann ce y TOMe anje ycrreno. IlocJie Tora, 6oJIHHt.Iapxa oMJia.ZJ;HHKa M:i<JIKa 'B.yp•mja xperryJia je caMa l(a ocJio6ol(l< l(pyrapMQy. IIpnsyxJia ce aeiqnrjaTeJI.CKOM noJio.:m:ajy H ocMOTPHJia r,n;e ce aaJI;a3HJia palbeHYIIJ;a. ,l(omJia je ,n;o H:Je H. y noro,n;HOM MoMeHTY je noByKJia rrpeMa rraprH3aHcKoM rroJioJKajy. Hncy je npHMeTHJIH. Taxa je osa xpa6pa l(esoj•mQa crrac.na csojy paHoeHy • • l(pyrapiD:~y. * "£feTp.n;ece-r Tpehe ro,n;Jme 6aTaJbOH ,Jo:m:a BJiaxomrli." so,n;Ho je Temxe 6op6e no JKyM6epxy. 3a speMe jel(rror cyxo6a y I!pexpnJKjy, 6aTaJbOH je Mopao ,n;a Ce IIOByt:l€ J1 OCTaBJ1 Ha llOJIOJKajy TClliKO paaeaor KOMaH,D;Mpa ,!(pyre 'tleTe. Bo.rranqapxa MMJIKa MMJieycHMli HMje CC C THM IIOMMpHJia M BpaTHJia ce ,n;a H3Byt.Ie paiLeHor KOMaa,rpipa. Jlerna je y 3aKJioH 6JIH3Y pa·a,eaHKa n spe6aJia noro,n;Hy npn.r.rnKy. Ka.n; joj ce yt:IMHHJIO ,n;a je aajrroro,n;HJ:tje, rrpHByKJia ce ,n;pyry, yxsaTHJla ra 3a Hory 11: BYKJia ,n;o je,n;aor 3aKJioaa. Ty je ca"<<eKaJia rroMoh n npeHeJia paiDemrn::a y no3a,n;ney. CJII1"<<Ho j.e ypap;HJia n IleTpm:J;a Poje, 6oJIHJ:'["<{apxa ,II;eseTHaeCTe ,ll;aJIMaTMHCKe 6para.n;e~ rrpnJIHKOM 6op6:vr xo,n; Orapja. Ka,n; je np:vrMeTJi!Jla ,l{a je paH>eH nym:xoMHTpaJbe3~ H3 Tpeher 6aTaJboaa, IIeTpnu;a je nomna p;a ra H3Byqe. MeljyTnM, xa,n; ce rrp:vr6JIIDKHJia pan.eHHKy-, IIpHMeTMJia je ,n;a ce c p;pyre cTpaHe rrpli!BJia'tlvr jep;aH HeMan;. Bes rrpeMHIIIJhaH>a je nojypHJia rrpeMa paa.eHHKy, 3rpa5HJia ra, je,n;HOM pyKOM nymKOMHTpaJbe3 a .zwyroM pan.eaax:a H BpaTHJia ce H8Tpar. 0BHM CMCJlHM: IIOCTyriKOM TOJIHKO je 36yHJ'lJI8 HCIIpHj.aTe-~Jba ,n;<i HHje CTHrao HH MeTKa ,n;a HCIIaJIH 38 H>OM. 80 • • • Je.n;aor jaayapcxor p;aaa 1944. y ceJio y KOMe ce aaJia3HJia eioJIHJ1Il;a Tpn.n;eceT rreTe Jinqxe )J;_HBH3Hje H3HeHa~a cy ynaJie ycTame. HacTaJia je rraHHKa. MeljyrrirM, 6oJIHHqapxa AHxa Pa,lJ;aHOBHii HHje H3ry6HJia. rJiasy. Caxymi:Jia je Hexe oMJia,lJ;HHKe n ::m:eae J1 c 6oJIHnqapxaMa cy cse paaeHHxe n 6oJiecHMKe npeHeJie y cKJIOHHIIITe. 35or 5paor aacTyrran.a aenpMjaTeJba 15 ::m:ena H3 ceJia cy MOpaJie T8KOlje ,1];8 OCTaHy y CKJIOHJ1IIITy. H:W:KO H3 60JIHHIJ;€ HHje. IIOrHHyO HHTH 3apo6JbCH. * • • llpHJIHKOM )J;ecaaTa HeMa:u;a aa ,l(paap, 25. Maja 1944, 60JIHHqa~xa llpse JIHqxe 6pHra)J;e KaTHD;a llpH:u;a H3BYKJia je ca rroJio-_ ::m:aJa H rrpesnJia oxo 20 pan.·eanxa. PaE:OeHHxe je cKJiaH.aJia y jep;aa my~apax. IIoiiiTo ce E:Oeaa 6pnrap;a MopaJia H3Heaap;a noByhn, KaTn:u;a J€ ocTaJia caMa c pan.eHJ1Il;HMa. Pa3MeCTHJia nx je no JK6yH:.y H 3a6paHHJia cBaxo xpeTaine. Hohy ce npHByKJia ,lJ;O rrpBHX xyha H O,lJ; ce.n.axa 3aTpaJKHJia xpaHy. lii TaKa cy nponeJIH ocaM ,n;aH.a r-: OCaM HOfiH ,D;OK ce HHCY IIOB€38JIH C TepeHCKHM napTH38HHM8 KOJH Cy IIOMOrJIH KaTHIJ;H ,n;a CMCCTH palbCHHK€, IIOlliTO je E:OeHa 6p:rua,n;a 6nJia OTMIIIJia y ,ll;pyrH xpaj. • • • 'Y TOKy 6op6H oxo BaaaJiyxe, jyHa 1944, HeM:u;H cy ycrrenn Ha je)J;HOM CCKTOpy )J;a nOTHCHy IIapTH38He H p;a ce rrpH6JIH1Ke 3rpa)J;H y xojoj cy 6HJIH paH:.eHHIJ;H. "Y:eTBpTH 6aTaJbOH Tpehe xpaji1IIIKe 6pHra,n;e ,n;o6:ito je 3ap;aTaK ,ll;a pa36Hje aenpnjaTeJba H 3aiiiTHTH paa.eae ,n;pyroBe. 3a)J;aTaK je M3Bpmea, aJIH y3 oceTa.e ry6nTKe. -ITopep;· ocTaJIHx . je rrorMHyJia jep;aa -qeTHa 6oJiavrqapxa a ,n;pyra paiDeHa. ·'Y l13BeIIITajy IIITa6a Tpehe KpajMIIIKe 5paral(e 011 18. jysa 1944. cToja: ,'Bypa Bm-I:.a:u; BpmM ,D;YJKHOCT. KOMaH,u;Mpa qeTe, Mep;Mii 'Bypa BO,u;HMK, I1BMqa KJhajMii ,u;eceTap, Boca rpaxoBau; 60JIHMt.IapKa, CaBxa 81 �rpyjH'<IHfi BO)J;Ha 60JIHH"<IapKa •. ', IlpHMeTHJIH CY Kyliy J1 y6aiJ;HJIJ1 6oM6e Mel}y aenpujaTeJDcKe- sojHJ1Ke. ToM npHJIHKOM norHgyJia je CasKa I'pyjwudi a Boca rpaxoBau; je TeiiiKO pa.H:.eHa .•. " • • • BoJIHW<apKa ,D;pyre qeTe 'leTBpTor 6aTaJI,OHa Tpelie cpncKe 6pnra)le M>iJIHjaHa J oBaHOBHii, 3a speMe 6op6e KOII ceJia 'lyKyjeBu;a, OKT06pa 1944. 6:nJia ce TOJIJ1KO 3aHeJia npeB:njalheM paH:>eHHKa ,n;a HHje npHMeTHJia Ka,n; cy ce lb€HH ,IUJyroBH nonyKJIH a HeMD;H npH.6JIIOKHJIH. CaMo je '9:yJia aeKvr peCKH rJiac a Ka,n; je no,ZJ;MrJia rJiaBY yrJie;a;aJia je npe.n; co6oM "<~OBexa y 3eJieHoj YHH<f>OpMH ca yrrepeHMM ayrOMaTOM. J1HCTJ1HKTY:IBHO je IIO,ll;,HrJia pyK€ YBHC H T8KO je c palbeHHKOM 3apo6JbeHa. AJIH ce, unax, HHje 36yHHJia. Kap; ce HeMan; camyo ,ll;S_ BH,l(H WTa HMa Meljy 3apo5lbeHHM CTBapHMa, MMJIMjaHa je 3rpa6MJia aexy pe3epBHY. n;eB. o,1:r nymKOMHTpaJbe3a H y,IJ;apHJia HeM:u;a no rJiaBH. 3aTHM je yseJia palbeHHKa 3a pyxy H c H>HM nojypHJia npeMa CBOjMMa. 'YcneJIH cy p;a ce npo6Hjy Kp03 KHillY HeiipMjaTeJbCKJ1X Kypm)TMa • • • • BoJIHWiapKe cy 6v.me CB€ CM€JIHje H CM€Jll1je. "Y TOKY 6op6H KO,IJ; Ilo,TWaBCKOr KJIOIJlTapa H€Ma"t!Kl1 T€HK je H8lillll80 Ha pOB Y KOM€ cy 6HJIH pa:ED1€HHIJ;H. CBJii cy IIOMHCJIHJII%1 p;a cy paH>eiD1IJ;H 3rlbe"<IeHH. BoJiawmpxa AHKMD;a Jlyxat.Iap, H3 TpH,ZJ;eCeT Tpelie ,n;uBH3Hje nomJia je .n;a nponepH. llomTo cy palbeHH:u;H 6:t-r.nH ~BH, Aax~a MM je noMorJia .n;a H3aljy n ,II.a ce cKJIOHe. MeljyTnM, H3 TeHKa cy l'IX npHMeTl'IJIH H npHIIy:o;aJIH. PaHWU1 cy caMo AHKHD;y; • • • JipJiiJIHKOM Harrap;a Ha rJiaM0'9:ID:fK, je,n;aH 6opan; )l;HJbCKOr O,ll;pep;a, palbeH y rJiaBy, nojypHo je, norperuao rrpeMa HenpujaTeJby. ,1J;OK cy CBH rJiep;aJH:I H O'ti€Kl%1BaJIH lJlTa fie C€ ,n;orO)l.H:TH, 60JIHYPiapKa J e.ITta XoBalbe:o; je noTp'tlaJia 3a H:.MM, cycTHrna ra npe.n; Henp:ajaTelbCKOM Jll11ll1jOM H IIOBYKJia HaTpar, npo6Hjajyhli1 C€ Kp03 IIJbyCaK KypmyMa. 82 • • • BpHra,z:r;a ,Jaa 2KHmKa" je -22. c}Je6pyapa 1944. B0;1H.na oiiiTpe 6op6e oxo CTapor "tfar.nv.ma. Bp:11:1rap;He 6oJIHH"<IapKe cy HMaJie nyHe pyxe rroc.rra. l13BJiaqefiH paH>eHHKe TpH 6omu:~qapxe cy nora:ey.ne. J e,z:r;aa paH:.eHHK je jayxayo, H npeMa aeMy cy, ny3elin, xpeHyJie Jl:i""Ml1a CTOMap, ,D;yn:raHKa Kpr..ajnli " Jby6M!1a My)lpHHHii. ~enp:ff]aTeJb HX je IIpHMeTa:o H 3acyo BaTpoM. CBe TpH 60JIHH"<IapKe cy na.rre noxomeHe pa<f>aJIHMa MHTpaJbe3a. • • • "'::( npoirehe 1944. IIITa6 C.naBOHCKor o,n;pe,rr;a ·ocTBBHo je 6o.nHHqapKy 'Bypljffi1y llonomrli c ,1\Ba paHoeHMKa y je)IHoj IIIYMMf1M. Yc~ Tame cy HX npoaa~.ne H o~~e.rre. ){oK cy je,U:Hor paH>eHHKa: · cac.ny.:; m.a.BaJIH, 'Bypijm.J;a Je c ,IJ;pyrHM ycne.na ,n;a no-Gerae · H. ,rr;a ce cxJloHH Y Je.n;an poB y 6JIH3H~H. Ty cy ocTaJIM .n;Ba ;o;aaa ,D;OK ce ycTame. noc.rre y3aJiy,rr;aor Tpamelha HHcy nbBYKJie. • * * IJpHJIHKOM je,n;H€ 6op6e y · OKOJIHHH JbtBHa OMJia,D;HHKa 3p;eHKa lleJiajHh, 6oJIHH"<Iapxa Tpelier 6aTaJboHa illecTe ,n;aJIMaTHHCKe 6pHra,z:r;e rrpHMeTM.na je HeMn;a xaxo ce npHBJia'tiH rrpeMa pa:a:.eHoM rryIIIKOMHTpaJbe~:u;y, na je nojypHJia npeMa .n;pyry. HeMan; je 611:o 6pmH J1 npe J€ CTMrao p;o paH:.eH:HKa. Mrrax, 3,n;eaxa My je OTeJia H3 pyxy paaeaor ,n;pyra n rroByKJia 3a cofioM. Ka,n; ce l!eMau; cHamao· o,rt; H3H€Halj.eaa 3,rt;eHKa je c paH:.eHHKOM 6n.na Beli o,n;Max.na a. .zwyroBH cy J€ IIITHTHJI:H. MHTpaJbeCKOM BaTpOM. illTa6 je 360r Tara XTeo ,n;a yaarrpe,n;H H rrpeMeCTH xpa6py 6o.nHH"<Iapxy, aJIH cy ce 6opn:M rro6yHHJIH. BM.no MM je Eao ,n;a o,n;e. Jif 3,n;eaxa je_ ocTaJia 60JIHJ1'<1apKa y TOj 'ti€TJ1. • • * Bo.nHH'Liapxa AHKJi!IJ;a IIITpHxep pallieRa je p;ox je 3a BpeMe 6op6e H3 aenpHjaTeJbcKor CTpoja M3BJia'tiHJia paaeaor ,IJ;pyra H 6oJI- 83 �HM'l!apxy xoja je Taxolje paibeHa ~OK je M3BJia'l!MJia pa:EbeHl'IKa. 3~­ XBaJbyjyhM lbeHoj CHaJiaJKJ.b:W:BOCTM l'l ITOCJie palbaBalba CBe TpOJe cy crraceHM. • • • 'Byplja MpaKOBMh je rrpHJIMKOM je)lHe 6op6e Ha KpH,llMj>< ayKJia aa Jiei}MMa paH:>eHMKa BMIIIe o,n; je.n;aor KMJIOMeTpa y no3al(MHH aerrpHjaTeJba, ,n;ox ce HHje npo6nJia .n;o cBojnx. • • • BoJIHM'l!apKa KocaHKa KocaHOBl'lh ce c palbeHMKOM cxpMBaJia 24 caTa ucrrpe,n; aenpnjaTeJba KOjH nx je Tpa2KHO u ycneJia ,n;a 3anapa Tpar n BpaTJ1 ce cnojJ1Ma. 3a BpeMe 6op6M KO,ll I!ylll><Ha 1944. HeM~>< CY MMaJI>1 M TeHKOBe. Je.n;aa napTH3aH je palbeH ,n;oK je 6au;ao 6oQy c 6eH3MHOM aa TeHK. TeHKHCTa je -rroqeo ,rr.a Maaenpnwe p;a 6H ra 3rH:>e'lJMO. BoJIHHqapxa 3opxa BopEanMh je HCTp"t.JaJia H noayxJia palbeHMKa y 3aKJIOH. :V.13 TeHxa cy ocyJIM pa<iJaJII1Ma M y6a.rrH xpa6py 6oJIHwrapxy. • * * Ha CpeMCKOM cppoHTY xo,n; Bo,n;H>a no"t.IeTKOM 1945, je,n;ao o,n;eJbelbe .n;aJIMaTHHCK€ 6p11ra,n;e HaHIIIJIO je Ha MMHCKO IIOJI>'€. BHlll€ 6opau;a naJio je paH>eHo. KoMaH,n;Hp je Hape,n;,Mo ,n;a CBH ocTaHy r,n;e cy. BoJIHH't.!apxe cy M nope,n; KOMaH,n;npone 3a6paae noruJie rrpeMa paH>eHHQMMa ,u;a MM yxaJKy noMoh. )l;ne cy nane palbeHe, a Xnapaaxa MapMja MapMqMh ><_Bp6aH>Ka Map><ja BoraHoBMh cy rromeyJle. BoJIHH"<!apxe cy n:rayne xao M 6opu;n ... IIpHJIHKOM H3BJia"<!elba paa.eHMKa ca nono1«aja rrormiy:Tie cy JleHKa HMKOJlMh, JyJlMja 'BaTMh, ,1lpa~a ByJlaTOB><)i., MapMja ra6pMh, PyJKa XMHI-di, 3J1HKJa 3roJIHH, Co¢11ja IloJIOBHHa, li.IJioaxa KaJIMaH, <:PpaHQHcxa "YJia, ByxocaBa IIepoBMfi, Jby6HD;a "t:la't!Hh, THJIKa MoJIMraa, Bap~a PanajMh, MHJia AJieKcMh, BoJKeHa liHrrepCKH, ByKcaH fMHa, 3opa Kpane~, )l;parHH::.a Pa,n;OlbHh, J eJieHa ~Ke­ posnh, ,IJ;eca IleTpWieBHh, MnJiena PacrrorrosHh, ,IJ;~HKa M3 CaJKOBMha, ,IJ;apa illomKHh, MapMja illxoa,n;pMh, MHcJieJ ,IJ;aaJ1Il,a, BHT- xoBCKM ,IJ;apHaxa, J acHa 'Y:pHxo, <:PpaHHilia 3aHVIHOBHh, Pa,n;MMJia CTojaHOBMli., CaneTa Kexu:h, Munesa Ko3ap, OJira Be,n;eHMKOBMli, MHJieHa CMTepMu;a, Ilepca PajoBMli,· OJira BeJIH"t.JKOBMh, IIanJia PynHMK, Jby6HI.l;a PoKcaa,n;Mh, IIepca ,ZJ;ecaaqHh, Poca AJiac, MapMja ,KJiajP.:h, J eJieHa XoTKO, Jby6J1IJ;a MHxaJbeBHh, HHaa KpcTyJIOBMh, MapMja ToMHh, <I>pu:,n;a illTaa.rr;apjreBa, Mapnja BMJiyc, MMJI€Ba 2K.aKyJia, MHJIHD;a CTaHiap, AareJIHHa JeJIMh, MHJieBa 'Y:opax, <I>paH~H­ cxa J aKorraQ, MapH.IJ;a ,IJ;y6Hh, MHJIHD;a KosaqeBHli, IIIecaaecToro,!l;HillH>a MHJieHa JiiBaHOBHh, I(BeTa CTojaaa~, IIayJia Kap,n;em, JoKa n MHJIHIJ;a MapTHh, AHKa Kosaq, BocHJbKa Mvrournh, MapMja PynMh, J exa Pa,n;aaosnh, ,IJ;:aHJ1l.I,a Kyra, ,D;parM~a 'BypaaosMh, MJ:IJIKa 'Y:yJiajesnh, AaKa fH.aTOBMh, CMHJba CMpHJ1K, 11 MHJieHa CpaK . IIpesnjajyhM paH>eHHKe rrorVIHyJie cy: Je.rreHa ByJiaTOBHh, MMJiyma BeaHh, CasKa MnjymKOBJ1li, Py1«a 06pa.n;onHh, 3opa ByjoBJ1h, Jby6Hu;a 1KHBKOBJ1fi, CHMHI..J;a Bpe3aHOBMli, CTojaaxa XymMu;a, ,IJ;aaMn:a IIepoBHh, 3ara By.rraTOBHh, Aalje.rrMja MnliyaoBHli, Bn,n;a 2KHBaQ, CaseTa KaxHli, ,I(ymaHKa PajHli, ,II;yiUaHKa JbHJbaK, Baja BojaHMh, Ji.Im(ja 2KynHh, MapMja "Yno,n;Hh, AaKa Mn.rraHOBHh, Boca TH3Hh, CTojaHKa LK.aaK-onllii, CTojaaxa 3eJieH, a Ba3l1Jba JiyKHH je palheHa npeBHjajyliH palbeHHKa H ocTaJia cJierra. IlpHJIJ1KOM M3BJia"l!eH:.a pa:EbeHMKa 3a npeMe 6oM6ap,n;onaaa rrorHHyJie cy Mnm1~a IloJiaja~, CTajKa IlaHTeJIMh, 3opa BeaBem:rcTH, MapHj"a Cf>ajTep, 2KJ.:rnKa ByJieTMli, MMpa TpKyJb~, AHa MMJIH'll-illyiiiTepMh, )l;parJ1l.I,a MtnpoBHh, ,IJ;ymaaKa BojHli, Kaja PesHh. IIpnna,11;aJie cy pa3HHM napTH3aHCKHM o,n;pe,n;MMa n qeTaMa xoje cy ce 6opMJie mHpoM JyrocJiaBHje. OcTaJia cy caMo Jbnxona Ji:IMeHa vr ycrroMeHa aa :EhHX ... • • * Y OKTo6py 1944. OcjeqKa 6pMra,lla je BOAMJla TeiiiKe 6op6e Ha Kpa,n;HjH. BoJIHJ1qapKe cy ycrreBaJie ,n;a H3BYKY cBe paH.eHHKe c rroJIOJKaja. HenpHjaTeJb je TO yoqJ:Io M noqeo je ,n;a MM nocTaB.n:,a 3ace,n;e. IIpBo cy paHHJIH 6oJIHWiapKy EBHI..J;y Be.llarHh, a xa,n; je 6oJIHi1'l!apKa Po3a nomJia p;a H3By"lle Esl1Il;y, HerrpnjaTeJb je paHHO H H>y. Y IIOMOfi pa1b€HMM p;pyrapHD;aM KpeHyJia je 60JIHMqapKa CaBKa. PaaeHa je M oaa. Ta,n;a je xoMaH,n;aHT Hape,n;vm ,n;a ce paH.eann;HMa He rrpHJia3H. XTeo je ,IJ;a M3Bpmn rrpoTMBHana,n; ,n;a 611 HX H3BYKJIJ1. 8{i 84 �sa CKJIOHHIIITe y Koje cy 611Jie o~peljeae. Ka.n; je rroqeJia HenpujaTeJhcKa oc;PaH3HBa, CB€ cy OTJ1IIIJI€ y CKJIOHHIIITa. MeljyTHM, ,n;ox cy oe 6opi..J;J1 rrpmrpeMaJIH 3a jypHIII, rroJaBHJie cy ce EBI1I.J;a, Po3a H Casxa c paH.eHHM 6opn;HMa. Bopn;H cy HM rrojypHJIH y cycpeT J1 CTaJIH ,n;a HX rpJie J1 Jhy6e. Jep;Ba J1X je Cfi.HHT€T':"' CKH pec;PepeHT O,n;BOjHO ,n;a 6H HX npem:W. Cse TpM 60JIHfft:lapKe cy HMaJie TemKe paHe. 'YBH,ll;€Billl1 p;a J1M HJ1KO O,ll; IbHXOBHX He M02Ke ·rroMoh:v.r, ,n;enojxe cy ·ce rrocJiy)KHJie JiyxancTBOM. Ha MeCTHMa r,n;e cy -naJie paH:oeae, rrpHBe3aJie cy cnoje MapaMe H aanymTaJie Ta MecTa. ·.n:ox je aenpnjaTeJi:> Tyxao H:.Hxone MapaMe ·IIPHBYKJie cy ce paH.eHOM 6op:o;y H noaene ra 3ao6nJla3HMM nyTeM ,n;o MpTBOr yrna. • • Y TOKy HenpHj.aTeJbCK€ oc;PaH311B€, yO't!H 16. jyHa, Ha c:t>pymKy ropy cpy"<IHJia ce CTpamaa KHIIIa. Maora CKJIOHIDIITa y KOjHMa cy 611Jie .n;esojKe ca Kypca, HanyiDIJia cy ce so,n;oM 11 oae cy MopaJie .zt8. J13aljy. HeMajyhH ,n;pyror M3Jia3a, ,n;eaojKje cy xpeHyJie ,n;a ce J:t3BJiaqe H3 HenpMjaTeJI>cKHx oxpy2KeH>a. Hexe o,n; H:.MX cy ce H3BYKJie a aexe cy 3aJiyTaJie H CKJIOHHJie ce no 6arpeMapHMa H myMapqHMa. TpH ,n;esojxe xoje cy ce HaJia3HJie y je,n;HOM 6arpeMapy npYIMeTHJia je cf>p11,n;a H yseJia y cnojy 6a3y. To }e 611o 6yHxep c JieKOBHMa H CaHHT€TCKJ1M MaTepHj.aJIOM. Y TOM CKJIOHMIIITy je IIOpe,n; CaHHTeTCKOr MaTep:vrjaJia (<PpM,n;a BHXJiep je 6HJia pec;PepeHT 3a anoTexapCTBO y caHHTeTCKOM o,n;eJbeH>y TJiasaor mTa6a sa Bojso,n;HHy), <Ppn.n;e H a.eae ,n;esoj'l!J.~I.J;e 6HJIO jom neT ,n;pyrapJ1I.J;a. Oxo 9 'l!acona 3aqy.n;a ce nyu;H:oasa 11 ITOBH:o;H, a 3aTHM xonaa.e H OTBapaH:oe xanaxa. IIpso cy H3amJie oa>e Tpn KYPCHCTKHH:oe, MHJIKa, IIasa H Co¢11ja H <PamHCTHMa peKJie ,n;a cy H3 Tor ceJia H ;o;a cy ce TY CKJIOHHJie 36or nyi.J;lbaBe. Hncy HM IIOBepoBaJIH H rryu;aJIH cy yHyTpa, II0311Bajylrn: ocTaJie 11a «3aljy jep he 6aQRTH 6oM6y. Msaiiirre cy cBe na « <'l>pHAa H lbeaa Khepxa. Ka,n; cy ¢all!J1CTH ym.JIH yxyTpa 11 cna3HJIH IIITa ce CBe y CKJIOHJ1illTY HaJI83H, CB€38JIJ1 cy J1X CB€ AS€ ITO p;Be J1 IIOB€JIH Y CBOjy KOMaHAY· Y rryTy cy IIO'leJIH 11a HK MaJITpeTI<ppajy H 11a HM o,n;y3HMajy CTBapH O;:::J; spe,n;aocTH. To cy yql1HHJIH 11 c cf>pJ1,ZJ;OM, aJIH xa,n; cy npHlliJIM MaJioj -J e.rreH11 ,n;a je MaJITpeTHpajy n ,n;a joj o,n;y3HMajy Hexe CTsapH, H>eHa MajKa ce ycnpoTliiBHJia swryhn: • Y rrpsoj rroJIOBlffiH jyJia 1942. y IIITa6 CpeMcKo-rrocascKor 0/1pe,n;a rrpHjaBMJia ce je,n;aa TpM,n;eceToro,n;m:ulba JKeaa c ,n;eceToro,n;m.ulhOM ,n;esoj'tJ:Jili..J;OM H 3aMOJIHJia ,n;a je rrpHMe y o,n;pe,n;. BHJia je TO ¢pn,n;a ,IJ;YH>a BMxJiep M3 CpeMcKie MHTpomru:e, xoja ce no 3aBpIIIeTKY Tprona<Ixe .axap;eMHje 3anocJIHJia y 3arpe6y H TaMe ycrrocTaBMJia ne3y c KOMYHHCTHMa. YcTaiiie _cy je 1941. yxancHJie aJivr cy je .n;pyronn aa npesapy J13BYKJIH H3 3aTBopa J1 oaa je npeiiiJia y MvrTponM:o;y vr ycnocTannna Be3y c napTH3aHYIMa. Jif ca.n; je no· o,n;Jiy:o;H napTHje .n;omJia y o,n;pe,n;. O,n; rroJIHTH"<IKOr KOMecapa je ,n;o6vrna :j3e3y, 3a,n;aTaK 11 6a3y. HaVIMe, cf>pH,n;a je ,n;o6HJJa 3a.n;aTaK ,n;a aa6asJl:>a, CKJiara.a H pacnopeljyje Jiexone 11 ;n;pyre Me,n;H:u;nacxe noTpe5e 3a napTH3aHe Bojno,n;HHe. ){o,n;yme, rrpH'l!aJio ce ,n;a ce oaa 6aBHJia H .zu>YI'HM rrocJIOBMMa 3a HOII. Taxa Mnnxa Jon11h xoja je no3aanaJia .Il:Y"'Y rrpt<'!a: uTO He ,ll;03BOJbaBaM, TO je jep;HHO illTO joj je OCTaJIO Op; OD;a, •• '~ 06opHJIM cy I1X Ha 3eMJI>y, a aewTo KaCHHje o6e y6HJIH. M.aJia JeJieaa je MMaJia 12 rop;mm. OcTaJie .z:\eBojxe cy npe::aG~seJI€. ,llonpeMeao je rro 3ap;aTxy npeJia3HJia y Bocay, aeronaJia paa.eanKe 11 6oJieCHMKe, ,n;p:m:aJia npe,n;anaH>a 6oJIHJ1qapKaMa aa eypcenHMa y CpeMy 11 BocHH. Pa,n;ehM no rro;qyaaBCKiilM cemn.ra, rrpepymanaJia ce y cTapHu;y H yrryulTaJia ce y pa3rosop c aerrpHjaTeJbeM H TaKo ca3aasaJia MHore H>MXOBe HaMepe. BHJia je spno naMeTHa J1 seceJia :m:eHa H semT v.iJ:reraJiau;. KaJJ;a je CTH3aJia y HeRo MecTo HJIH 6a3y, npso 'ce J.:l:HTepeconaJia Y KOM ce rrpas:u;y nosJia"tJH y cJiy-qajy aaHJiaCKa Henpl'ljaTeJDa." Cpei\HHOM Maja 1944 .. y cerry I'pa6oBy noqeo je 6oJIHH'lapcK« Kypc. Ha Kypcy je 6>rJio 25 11esojaKa «3 pa3HHK jeAMHHQa. IIpe no'<IeTKa xypca 3a ,n;eBojKe H npe,n;anaqe cy no ycTaJbeHoM o6wmjy HCKOnaHa no,n;3eMHa CKnOHHmTa 11 ~esojxe cy no rpynaMa ~o5HJie 6a3e r,n;e he ce y cJiyqajy noTpe6e CKJIOHHTH. Oae cy 3HaJie caMo 86 ,I �,HHCMo 6HJIH y cTa:fby ,n;a o,n;je,n;HoM noaeceMo cae paH>eHMKe. OcTaBMJIM CMO 14 HOCMJia Y:I ,D;Be 60JIHJi1qapKe KOje cy Ce jaBMJie ,n;o6poBOJbHO (je,n;Ha je 6MJia ,li;aJIMaTHHKa a ,n;pyra I..Waoropxa). Tpe6ano je ,n;a ce OHM KOjH he MX HOCMTM spaTe llOCJie 2-3 caTa. 0,ZJ;JIY'<:IMJIM CMO ,n;a llPBH TpaHCnOpT 3a)l;p1KMMO y 06JIH}KH:.J1M KyhaMa, 3--4 KM' ,n;aJieKo O)J; Hac. Ka,n; cy ce JbYAM apaTMJIH no ,n;pyroae, nyreM cycpeJIH 60JIHHqapxy ,lJ;aJIMaTMHKY. TpqaJia je npeMa H.HMa, pa:a:.eaa y PYKY- PexJia je ,n;a cy ,n;oume ycTaiiie H HO:RreBMMa noxJiaJIH paH.eawxe. 3aana je M ,n;pyry 6oJiaMqapKy ,n;a 6e1KH c lhOM, aJIH oaa je ocTaJia, peKaBIIIH ,n;a he norHHYTM 3aje,n;ao c paH>eHMI.J;Y:IMa. ,D;oK je oaa Ge:m:aJia, Ha H>Y cy rry:u;aJIH M paHJiiJIH cy je. McnpH'<:IaJia je K3KO cy HX paH:.eHMI:(M MOJIMJIY:I ,n;a HX OCTaBe J1 p;a 6e:m:e . , , " CYTJECKE Ji1MeHa OBMX 60JIIill:"!apKM HHCMO ycneJIH ,n;a Ca3HaMO. I "y 6aTaJbOHMMa pa,n;e 6oJIID:rt:rapn a y aM6yJiaHTaMa 6oJIHYr<~apxe. Ce,n;aM 6oJIHJ.f<JapKH KOje cy 3aBplliHJie CaHHT€TCKJti Te"Iaj, IIOJIOJKMJIO je HCIIHT U o6aBe3aJio ce p;a he xao rrapTH3aHKe BPIIIHTM 6onHHqapcKH rrocao, y 6MJIO xojoj 6oJIHHQJ1 H aM6y- JiaHTM J1 ,n;a fie ce IIOKopaBaTH CBHM IIOTpe6aMa M :sapei)elhHMa BojcKe •.. " I Y TOKY qeTBpTe HeMa"tJK€ o<i>aH3HBe yJiaraJIH CMO CB€ CHare ,n;a paiDeHHKe H 60JI€CHJ1Ke CIIaCeMO O,D; HeiipHj a'T€JbCKJ1X KypiiiyMa. HeMI..J;H cy CTBapaJn1 rroce6ae rpyne K-oje cy M3HeHap;a ynap;a:ne y ceJia rjJ.e cy ce sa,r:qnKaBaJIH paH>eHHI.J;H n y6:vrjaJIH nx. KpajeM ¢e6pyapa 1943. rpyrra TeiilKI<X paaeHI1Ka ,IJ;eseTe ljaJIMaTMHCKe ,n;:mn:t:3Mje 3acTaJia je y ceny 3JiorroJby. C palbeHMD;MMa cy 6MJie p;Be MJia,n;e 6oJIIDPiapxe. ¥ ceno cy ynaJie ycTame. Ka,n; cy pa- Ha€HJiiiJ;H TO Ca3HaJIH, H€IIOKpeTHJ1 cy CaB€TOBaJIM 60JIHM'tiiapKaMa ,n;a ce H OH<€ CKJIOHe C pa.IbeHMIJ;MMa KOjH Mory ,n;a XOp;ajy. Je,rr;Ha 60JI· H:wlapxa HX je IIOCJiyniaJia J1 OTHIIIJia a p;pyr,a je OCTaJia C lbMMa. YcTame cy MX npoHamJie H no6Mne. Ka,n; cy rrapTM3aHM rrOTHCHYJIK aenpMjaTeJba, rrope,n; noy6MjaHJ1X paaeHMKa, rrpoaamJIM cy M yaaxa:m:eHo Te.rro M.rra,n;e 6oJIH}ifqjapxe. ,ZJ;oxTop BJiap;HMHp EeJI:,aKoB, caanT€TCKH pecpepeHT ,lJ;eBeTe p;aJIMaTJ1HCKe ,1J;HBJ13Mje, KOjH je pyKOBO,D;MO esaxya:u;ujoM ose rpyne paa:.eaHxa, nHcao je: 88 IInaaoxocy Cm~;.y CoJio H Maa,n;y ,ll;oMaHJ,IMfi H3 ceJia Bprop:u;a yrro3aao caM xao 6oJIHM"<Iapxe IJ;eaTpaJIHe 6oJiauu;e Bpxosaor uiTa6a, 3a apeMe 6MTKe 3a palheHMKe y rrpoJielie 1g.43, IIpM't!ane cy MH xaxo cy, 3aje,u:Ho ca ocTaJIHM oMna,n;J1HKaMa, cxpMBaJie paFheHe nap~ TM3aHe IIO CT€HaMa H rreim:HaMa BMOKOBa,. JI€"IMJI€ HX J1 XpaHHJie. ,l(OBHjane cy Ce Ha pa3He Ha"'HHe KaKO Haj60JI:,e ,u:a MM IIOMOrHy. "tfaK cy M o,n; MecHer cppaTpa Tpa2KHJie yrryTCTBa 11 caaeTe 3a neqe:fbe paaa. BHJie cy rrpecpehae Ka,n;a je y oaaj xpaj CTMrao rrapTM3aHCKH Jiexap ,n;p BJia,n;MMMp BeJbaKoB 113 Orry3eaa. Oa je y3 noMoh ,rr;eao~ jaKa CBe palbeHHKe IIpHKYIIMO H CM€CTJ10 y je,n;_Hy CTajy y ceJiy BpMKBH, H3Ha,n; BamKHx Bo,n;a, r,n;e je ypel:jeHa 6oJIHH:u;a. OH,u:a je ,n;oKTop BeJhaKoB o,n;a6pao 10-12 aaj-oKpeTHMjHx oMJiap;MHKM M aa ,n;eceTo,n;aeBHOM xypcy HX ocrroco6Ho 3a 6onHJ1qapKe. IloiiiTO cy H ,n;pyre OMJLa,n;_MHKe H3 OBHX ceJia rrpH,n;OJra3:~:me )J;a pa,n;e oKo palbeHHKa, ,lJ;OKTOp je O,ll;p2KaO jom je;z::J;aH Kypc. Y6p30 je OTIIO"'€Jia J1TaJIHjaHCKa ocpaH3vma, rra cy paFheHHKe Mop&JIH ,n;a rrpeHecy y BocHy, rrpeKO BHOKOBa. Pa:EbeHHK€ cy yrJiaBHOM HOCHJie OBe ,D;eB{)jKe. ITo ,n;oJiacKy y JIHBHO, pacrropeljeHe cy ,n;a pa,n;e H Ko,n; ,ZJ;pyrHX palb·eHHKa. Y HCTO BpeMe CBpiiiaBaJie Cy BHIIIH Kypc 3a 60JIHJ1"'apKe, a. OH,n;a cy KaO MCKYCHe yrryfieHe y "!eTe J1 6aTaJhOHe ,D;aJI'Ma THHCKMX H npoJieTepcKHX 6pMra,u:a, ,n;ox je MalhH 6poj 3ap;pEaH Ha pa)J;y y 6oJIHJ1:IJ;aMa. Cmoa Cono M Maa,z:r;a ,l(oMaHI,IHli cy 6Mne 6oJIHw-rapKe y KoIbM"!KOM eiiiaJioay ~eHTpanHe 6on£rn::o;e. Y TOM emanoey 6Ho caM J1 ·ja. Kpo3·-BocHy, ,n;o HepeTBe, Hexaxo cMo ce npo6Hjanu B03MJIMMa. MeljyTMM, o,n; J a6naHJ1:IJ;e .npexo IlpeH:.a, apJieTH 11 cHera HM KOlbH 89 �Y ,n;pyroj rrojaTH HeKe npMJIHKe cy -~e]KaJie xpaj 'saTpe, y p~­ TaMa xoje cy HX jeW3a rroKpHBaJie. CaMo no lbHXOBHM rrorJie,n;HMa ce HacJiyfiMBaJio ,n;a cy TO Jhy,n;cxa 6Mha. Pexome HaM ,n;a cy TO 6onHM"<Iapxe. Ka,n; cy ~yne Harne rJiacoBe, oHe cy rro-qe.Jie ,n;a ce rroxpeh:y H ,n;a ycTajy. YcnpaBHe, npH o,n;cjajy saTpe, M3rJieJJ;aJie cy joru CTparuHMj e. J!:ii:tiJ;a MO,ll;pO-CMBa, Ca MCnyrrqeHHM KOCTHMa, rOJia "<I€Jia M r.rraB€ 1 C B€JIHKJ1M IIOCya.pafieHMM yniHMa, WJ1JbaTHM HOCeBMMa H ,n;y6oxo yrraJrnM MYTHMM O't!HMa. Ha aarne HajBehe H3HeHaljeiDe, ~e­ ae cy o.n;roBapaJie pa36"opHTO. J e,n;Ha o,n; IDMX ce 3arJie,n;aJia y MeHe 11 o,n;je,zi;HoM MM ce o6paTM.rra:· HHCy MOfJIH ;IJ;a C€ Kpehy, MopaJIH CMO ,r:r;a IIeiUa"tJHMO, Y3 IIOMOfi 60JIHWiiapKH. Maore paH:.eirnKe cy-Ha JieljHMa HOCHJie, aJIH HHjeJJ;aH palbeiD:tK HHje OCT3BJb€H. KaJJ; CMO Ce C IIJiaHHH€ CrryCTHJIH y KJIHcypy J.16ap, xo,n; Bpe3He, palbeHnqKy ~OJIOHY cy aarraJIH qeTHHIJ;H. CBH KOjH CMO HM3JIH opy}l{j€, CTyiiHJIH CMO y 6op6y, na.H 6o.mrnqapK€. Hexe o,r:r; lbMX cy Y3MMaJie nymxe nonmyJIJ1X pa1D€!HHKa H HaCTa.BJbaJie ):(a nyqajy, a Me\jy lbHMa MaH):(a " Coiba. 3aXBaJhyjylm Gam IIOMOfiM p;pyrapHD;a 60JIHJ1qapirn: ycneJIH CMO }];3 C€ O,Ii;p2KHMO JJ;OK HHje CTJ1:rJia jeJJ;Ha aama je,n;mnm;a M o,n;6a~H.na HenpHjaTeJba. Y OBOM oxpmajy, rrope.n; ocTaJIHX, rrormiyJie cy .n;pyrapHD;e Coiba CoJio, MaH,n;a ,ll;oMaar,urh. n jom HeKe 6oJIHJ1"t{apxe. ,IJ;ox cMo HX rJie,n;aJIH MpTBe, y IIO}J;H02Kjy 6pemyJbKa MHOI'J'IMa Cy cy3e H3BHpaJie. CBH CMO T€ ,IJ;€BOjKe MHOfO BOJI€JIH H D;.€HHJIJ1 360r lbJ1XOB€ llO]KpTBOBaHOCTH H xpa6pOCTH. ,IJ;eceTaK ,n;aHa xacHHje, je,n;aH paH:.eHli1K, ,ll;aJIMiaTHHan;., rrp:wrao HaM je ,n;a je TMX p;aHa, Ha ,D;pmn:t, rromHyJia H lbHXOBa ,n;pyrapJi:lll;a H3 6pHKBaHCKe 6oJIHMIJ;e, MapHja liiKoH.n;pHh, Koja je 6u.JJa 6omrn:qapxa y ,lJ;pyroj ,n;aJIMaTHHCKoj 6pHra,n;H. Ka,u; je mecTor arrpHJia H>eHa 6pl1:rap;a xpeHy:rra ,n;a HacHJIHO cpopcupa peKy, MapHja je rroIIIJia cnJiaBOM c rrpBoM rpyrroM ,n;o6poBo.J:ba:o;a. HeKH 6opn;H cy palbeHH. Ma:pHja je xpeHyJia K H>HMa ,u;a HX rrpeBHje, a.mr jy je oruHeyo pacpaJI HenpHjaTeJbcKor MHTpa:.rr:.e3a. TeiiiKo -paH:.-eHa, CKJIH3HyJia je ca CIIJiaBa y 6p3y peKy. XJia,n;HH TaJiaCH cy ce CKJIOITHJIH Ha,Il; lb€HJ1M T€JIOM. ,J a caM, ,n;py:>Ke, "tfl:IHH MH. ce Te6e HerJJ;e BH.n;eJia ?" PeKOX joj KO caM, OHa Me o6rpJIH H CTa,ti.e MOJIHTM: ,,IJ;pY1Ke KOMecape, ao.n;H Me o;n;a:B.n;e, axo 6ora. 3Ham, BO,ll;H Me n crracaaaj; ja caM MYm:a H3 ATameB:o;a~ Ja OBaxo Blfiiie He Mary ,n;a mHBnM. 3ap _,n;a ce- paT 3aBpmn a ja He pa,n;HM HJ1IIITa. Axo He Mory oxo palbeHHKa, Mary J:t Te Kaxo ,n;a nepeM 3aBoje. HHcaM oa,n;e caru:o ja. Ty cy H Coxa, H MHJIKa, J:t ,IJ;parHlba, H Mapa H MHJia ... ' 1 IloMeHyJia je BJ1III€ HM€Ha Haj60JbHX 60JIHH't!apKH M3 IJ;€HTpaJIH€ 6oJIHUIJ;€. CBe cy IIO"<I€JI€ .n;a ycTajy J:l ,n;a MOJI€ ,n;a HX IIOUI3Jb€MO Ha pa,n; y 6oJIHHIJ;y. rJie,n;ao caM HX J13HeHaijeH. HHcaM Morae ,n;a ce rroBpaTHM o,n; CH.rrHor 3anpenaiiihelba, HHcaM Morao ,Ilia aepyjeM ,n;a cy TO oae MJia,n;e H Jiene p;eBojxe, je,n;pe xao ja6yxe, xoj,e caM BHljao rrpe neT Mecen;H 11 ,n;a oHe, TaKBe_KaKBe cy jom yBeK ]K€Jie ;n;a pa.n;e .H KOpMCT€ 6op6H 3a CJI06o,n;y. ,IJ;OK CaM pa!3MJ1IIIJI,aO,- OHe cy MOJI:Ii:::Jie! ,Bo,n;H Me, ,II.pym:e! Bop;HTe Hac, MOJIJi:tMO Bac, ,ru>yroBM, op;aB,u;e; •• " IIorJie,n;ao caM JyJJ;HTY J:t BJia,n;y H O"liHMa cMo ce crropasyMeJIH. Hape,n;Ho_ caM :KoMaH,n;aHTy eruaJIOHa .n;a cae OBe ,II.pyrapHD;e. Koje cy rroqene .n;a ce onopaaJbajy, yrrpaBo oHe Koje Jiem:e, ynyTH ynpaBH u;eaTpaJIHe 6oJIHHil;e Ha pacrrope~. Ka.z:t cy -To qyne, ,r:r;eBojxe cy aarpH:YJie Ha aac ,n;a aac rpJie n Jby6e. II{>albe 33.Boja je y 6oJimm;H aajropH nocao n HHKO TO HHje BOJieo ,u;a pa,n;H, aJIH oae· cy ce cBecHe CBOra CTalba H MOryhHOCTH Hy,1l;HJie yrrpaBO 3a Taj nOcao. III IIocJie TeiiiKHX 6op6H qeTBpTa c:pamHCTH"t!Ka oc:l>aH3J1Ba 6HJia je cJIOMJbeHa. Bo.rrHHI..J;e cy crraceHe, a palbeHHD;H H 6onecHHn;H npe6a'leHM npeKO )l;pJ<He y CeJLa Ha 'JeJie6Mfiy. IJ;eHTpaJIHJ< KOMMTeT KI!J ynyTMO je J Yi'\MTY AJiaprnl!, BJJally ,ll;e):(Mjepa n MeHe y o6MJia3aK pal:beHHKa H. 6oJieCHHKa. MnrJIH CMo o,n; Kyhe ,u;o xyfie, OJJ; CTaje ii,o Topa na M ,n;o cBaKor aeher ,n;paeTa r,n;e cy Kpaj BaTpM, Ma~a je- '6Mo Maj,. Jie:m:a.rrn p<llbeHn:_ H 6oJiecHH napTM3aHH, o6oJieJIH o,n; rrera:Bn;a. ~3My~eHM, J13MpmaB6JIM, npa3HHX norJiep;a, H€Kt1: cy JiyTaJIH 11.: TpaEV.tJIH xprury, roMmraJIH ce OKO MeCTa r.u;,e ce .KJiaJia cTOKa 3a 6oJIHHn;y H OTMMaJIH OKO OTllaJJ;al(a~ Ty~aJIH cy. C'!'Jape KOCKe M CHCaJIH cpE, 6paJIH CMP3H;Y-To npomm)ro,n;:muH>e Bolie, a HeKH cy jeJIM n TpaBy. Y je,n;HOj nojaTH _HalliJIH CMO 60JI€CHHKa _KOM€ cy Ce CaMO O"<U1 BHp;eJie: , . . . ,rna.n;aa caM, MHoro CaM rJia,n;aH, xpfiY ,n;a yM!).eM, ,n;ajTe .MH ,n;a je,n;eM, ,IG>yroBH, ,n;ajTe MH ,n;a ,ce caMo jom _je,n;HO~;Haje,n;eM x.ne5a .." 90 IV I ,ll;eceTor jyaa 1943. :npJ<JIMKOM 6op6>1 Ha CyTjecnM, ,ll;pyra '!eTa Tpeher 6aTa.n:.oaa "qeTBpTe, npoJieTepcme 6pHra;n;e .n;o6HJia je sa,n;aTaK ,n;a 6pam:t IIOJI02Kaje: Ha Jby6HHOM rpo6y, ,li;OMHHaHTHO"j Ta"<IKH aa TOM- TepeHy c_ Koje-cy. MorJIH ;n;a IDTHTe rrpo;rra~ j~~H~:i H 6oJIHHI.J;a. HeMD;H cy HaCTOj~JIH CBHM CHJiaMa p;a 3ay3MY Taj IIOJIO:maj. 91 �BoM6ap,n;oBaJIH cy ra J13 aBJitoHa, TyKJIH TOIIOBHM3 H CJI3JIH CBOje aaj6oJbe je,n;HHJilll;e ,n;a ra ocBoje. AJIH ce npoJieTepn an cTone ancy noMaKJIH, Maxo je nocJie CBaKor HeMa"'!KOr 6oM6ap,n;oBaH>a n cBaxor H3JieT3 Il€lil3,Jl;Hj'e 6HJIO CB€ MaH>e. J e;n;aH HeMa"''KH BOjHMK, KOjH je 6110 3apo6JbeH y THM aaJieTMMa, peKao je 3a 5paanou;e Jby6rumr rpo6a: uBHJIM cy ropn o,n; i)aBoJia H3 caM or rraxJia ..." Ka;n; ce "'!eTa rrperroJIOBMJia, KOMaH,n;Hp qeTe Bo::m:a Berom:~h. rro3Bao je 5oJianqapKy MnpocJiasy 2KHBKOBHfi H aape,n;Ho joj: ,,n;eBojxo, ,n;aj MeHH TY Top6y, a TH xajp;e y 6aTaJhOH. Bap TH ae Mopam ,n;a r:v:rHem 11 • M:v:rpocJiaBa ra je rrorJie,n;aJia H3HeHaljeao. 'YqlifHHJIO MY ce ,n;a he 33IIJiaKaTH. IIoxymao je n ,n;a je y6e}:jyje, xa,n; Beh aapeljea.e H:v:rje IIOMOfJIO. MeljyTMM, ;!l;6BOjKa je BpJIO O.D;Jiyqao o;n;6H.rra: ,~pyace KOMaa;n;Hpe, ae Mary .n;a Te nocJiymaM, aeh.y ,n;a ce o,n;sajaM O;n; ;n;pyrOBa H ,n;a H,Il;€M C IIOJIOlK:aja. Ja CaM KOMyHHCTa H :Upaoropxa H MOjJ1 ce ,;n;pyrOBJ1 aehe IIOCTH;n;eT:v:r mTo ce H ja nope,n; H>MX 60pJ1M. A axo H IIOTJ1H6M Hl1je MOj 2KMBOT Bpep;HHjH O,ll; lbHXOBOr •.. " BoJianqapxa MnpocJiaBa 2KMBKOBJ1h. 6opHJia ce xao H ocTaJIH 6opn;H a aanymTaJia j e 6op6eao MecTo caMo xa,n; cy j e no3HBaJIH .n;a aexor rrpeB:wje. Ka,n; je ocTaJJja 6e3 3aBoja, rron;enaJia je cBojy xomyJby. KpeTaJia ce naJK:JbHBo, BemTo 3ay3HMa.Jia noJio::m:aj H ycrreJia ,n;a H36erae aerrp:t1:jaTeJbcxe xypmyMe. Tex rrpe,n; aoli, BaJb,n;a ce YMOPHJia na joj je rrorryCTHJia na::m:Ena, 3axsaTno je pa¢aJI aeMaqxor MHTpaJbe3a. Ka,n; je ,n;omJio aapeljelbe 3a rroBJia"Ielbe, o,n; }J;pyre qeTe je ocTa.Jio caMo ~aaaecT 6opau;a n xoMaH,n;np. Koce yJieiiJbeHe xpBJby, JIJ1IJ;a Hceqeaor o.n; mpanaeJia, KOMaH,ZJ;Hp qeTe Bo:m:a HeroB:nfi je 3acTajKHBao, npe6oJiao ce pacTajyhH c MeCTOM rp;e MY je ocTaJia qeTa H xpa6pa 6oJIHJ1qapxa MJ:tpocJiaBa 1KJ:t:BKOBJ1h. CaMo je y3,n;:ncao: ,Ex, ,IJ;€BOjKO, ,II.€BOjKO ..." v CJIHxapxa IIayn:naa Cy,n;apcKH H3 KHKHH,n;e 6vma je 6oJiauqapKa y :qeTBpTOj !1PHOrOpCKOj 6p>Ira):\l1. ¥ TOKy 6op6H Ha CyTjeCijl1 1943. xpeTaJia ce c paH:.eHHIJ;HMa u;eHTpaJIHe 60JIHJ1IJ;e. Ka,n; je 13. jyaa pa36njeaa IleTa upaoropcxa 6p:v.rra;n;a, Koj,a je Tpe6ano ;a;a ce 6pnae n ;n;a ll!TliiTH TY rpyny, 6opu;H cy .n.o6J1JIH Hapel}elbe ,u;a ce npo6Hjy y Ma:H:.JIIM rpyiiaMa. Palb€HHK€ HHje HM30 KO ,n;a HOCJii, rra cy MHOrH rraJIH HeMIJ;HMa y 3apo6JbeHliiillTBO, a c H>HMa H 6oJIHJ:IqapKe Meljy KOji<Ma " IIayJia Cy,llapcKH. 0 TOMe je Jby6Maa IIepoBHh, 6opau; 't!eTBpTe npoJieTepcKe 3aIIHCaJia: ,Ha je,v;aoM npommHKy rpY'[Ia paH.eHHKa H 6omnrqapKH ce o,n;Mapa. rne,n;aM, CJIOMJbeHa aora y rHrrcy je,n;aor palbeHHKa BMCH o caMapy, a oa ce crrycTHO ,v;o 3eMJbe n je,n;e TpaBy. EoJianqapxe ce,n;e Kpaj palbeHHKa H rne,n;ajy HX, aJIJ1 J1M paae BJ1IIIe He npeBliljajy. To cy IIayJIJirna Cy,n;apcKH, ,Il;aHHU.a M3 't!eTBpTe npoJieTepcxe, Mana ,IJ;alia lil3 IIeTe u;paoropcKe H joiii "'!€TlilPM qJ1jlilx ce HMeaa BMIIIe ae cehaM. IIo3nBaMo fiX ,n;a rrol)y c HaMa y rrpaB:o;y Bonyj axa, r,u;e je paauje 6Ho ,n;oroBopea cacTaHaK 6opau.a. Oae o,n;roBapajy: - He MOJKeMo, HefieMO ,n;a OCTaBHMO ,IJ;pyroBe. - Mope xaj,n;eTe - 30BeM CBaKy ITO HMeHy, - 6op6a joiii HJilje 3aBpllieaa, 6nhe jom TelliKJiiX pa:a.eanKa, - ann oae o,n;roBapajy o,n;pe"t.J:HO. "Y TOM ce nojasv.une HeMu;n, Hallia KOJIOHa ce pacnpiiiJii, Ha npOIIJI3HKy O,n;jeKHy:II.Ie peBOJIB€PCKH nyqlbH. Pa:a.eHlilll;M cy npecTaJIH ,n;a je,n;y _TpaBy a lbHX ce,n;aM n3BPIIIJiiJie cy CBOj 3a,D;aTaK .. ," VI Bop6e, 6op6e, paH>aBaH:.a H rroru6aje Ha cBaKOM MecTy, Ha cnaKOM KOpaKy OKO IIJI3HHHCKe pe""t!JiiiJ;e. KpeheM C€ C je,n;HHM eiiiaJIO.,HO:M paH:.eHHKa. ITo rrpeJiacKy CyTjecKe nea.eMo ce y3 6p;n;o. 3acTajeMo Jii rne,n;aMo ,n;oJie. ~eceTax palbeHHKa ceno Ha o6poaxy, nepoBaTHo ,n;a ce o,n;Mopu. 0Ko H>MX cy ce KpeTaJie 6oJIHHqapKe. ,I{aBaJie HM xpaay H npeBHjaJie. Haje,n;HOM H3Ha.n; H36Hllle HeMIJ;H H npHrry:o;ame. BoJimrqapxe oe ycTyMapame, noqeme .n;a Byxy paa:.ea:nKe y 33KJIOH. O,n;aeKy;n; ,n;oTp'tla rpyna 6opa:u;a H rrpHnyn;a Ha HeMIJ;e. HeMU:H cy 6HJIH 6pojHHjM M 6p3o nx Ha,J:J;BJia;n;ame. Cjypmrre ce npeMa paa.eav.n:J;HMa H noqeme ,n;a ny:u;ajy y H>MX. EoJIHH'tlapxe cy BpHIIITaJie. J e,li;He cy 6e:m:a.ne, a ;n;pyre noJieraJie Ha palbeHHKe H o6aBH-: jaJie HX pyKaMa )1;3 6H HX CBOjHM T€JIHMa 3aiiiTHTHJI'€. <f>aiDHCTH cy nyu;aJIH H y IDHX H y6HjaJIH HX 3aje}J;HO c palbeHH:U.HMa. HHcaM 3Hao JiiMe HJii je,II.HOr O,Il; OBHX paH>eHHKa, HHTH 60JIHH'tl3pKH, rra HH O,J:J;aKJI€ cy-, Hlii H3 KOjHX cy je,n;HHJilll;a. 3HaM C3MO TOJIMKO .zr.a je 6HJIO ,IJ;€C€T3K paH:.€HHKa H 'tf€THpH HJIH IIeT 60JIHHqapKJi:l'.. VII Je;n;aor ,n;aaa y aamy 60JIHHJJ;Y y CeJiy Ko:m:yBapy CTHrJia je MJia.n;a ceJbaaxa lii rroTpa)KJilJia ,n;p JyJIKY MemTepOBHh. 92 93 �- - Ja caM MY:I.rreca CTaaoj.rronuli M3 ~PY1KeTY:Ifia, ,rr;oiiiJia caM Aa BaM riOMOI'H€M OKO paTheHJtiKa:, - pet.Ie OHa Jii npy:mY:I pyKy. JyJixa je norJie,n;a H3Heaai)eao ·H ynHTa: 6a, - lliTa ,n;a HaM ITOMOrHeiii? lla ,tJ;a pa]:tMM OKO palb€HY:tKa, ,n;a HX CJIY1E:MM J1 CB€ III~O Tpeo,n;roaopn ,n;eaojxa cnpeMHo. .rr;oxTopxa je CTa,n;e H~IIHT~aTM 'tfHja je apmHJia, a o~,n;a joj nocaBeToBa: "J1 Kojy mKoJiy je 3a- - "t!yj .n;enojxo, TBOjM po,n;MT€Jhli:I cy 6oraTH, BpaTH ce TH, 6.1I.aro M€HH, Jii IIpMIIpeMaj 3a y.n;ajy. 0B,n;e cy KOMyHMCTH M TH H€Maiii mTa ,!l;a Tpa:m:HIII Ko,n; lhllx ... ,ll;enojxa je no:.:.rre,rr;a.rra H3HeHai)eao, 3aTHM rrpoiiiapa nor.rre,n;oM no HaMa xao .n;a :sac nponepaaa, ria c jep;aa npYIMeTHHM ocMexoM aa .rrHrzy H HCKpHI.J;aMa y_ nJifiBMM mu:rMa Y3apaTH: - IIa 11 j a caM KOMYHHCTa, ,n;oxTopxo. CxyrrJba.rra caM y cBOM ceJiy rrpMJiore 3a Haiiie 6opn;e y Illnaanju H pen;HTOBaJia caM xoMyHMCTJ1qxe necMe Ha npupe.n;,6aMa ••. ,lJ;OKTOpKa JyJIKa MeniTepOBMfi Ce HacMeja aJIH OCTa,n;e npH CBOM€. HHje nonyCTMJia HH xa,u; joj je ,n;eaojxa rroxa3a.na riMCMO o,u; 6pa~a xojH je 6Ho 6opan; BaJbeacxor o,n;pe,n;a. Am1, aa Mtmeca a11je o,rr;cTynana. Yrropao je HaBaJhJ1Ba.rra 11 ronopH.rra IIITa cae MO:me ,D;,a pa,n;M, rro6Hjajyhn pa3.rro:m:ao apryMeHTe ,n;p JyJIKe MeiiiTeponHli. Taxa je H3a3aa.rra Cl1MnaTV:Ije IIOJIHTJ1qxor xoMecapa 6oJIHMI..J;e Jy,n;HTe AJ!3pruh M KoMaa,n;aaTa- Ha,n;e Mapxonuh.- Ka,n; cy u OHe aaaaJIMJie ,n;p MeiiiTeponHli .HHje HMaJia xy,n;. Ma,n;a je ,n;enojxy rrpMMHJia aa pa,n; caMo aa HHCHCTHpaH:oe Jy,n;MTe H Ha,u;e, ,rr;p JyJixa je o,n; npBor ,n;aaa CMCTeMaTCKH rrpnnpe:MaJia -3a 6o.rrH:uqapxy. MHJieCa je ll3MTMJia CB€ IIITO joj j€ ITOKa3HBaHO, a rrpaTMJia je l1 KaKO ,n;pyre 6oJiaMqapxe noCJiyjy oxo pa"H>eHMKa. Y6p3o je ;n;p MeruTepoBHli BH;n;eJia ,n;a joj MHJieca o,n:JIWiao KopHcTH npH nperJie,n;y 11 npesHjaH>y paH>eHMKa, rra 'lJaK H orrepaD;J1jaM3.. HeruTo xacaHje joj je p;03BOJIHJia ,n;a H c'a.Ma npesnja piiH.eHH:Ke y·H>eHOM rrpncycTay. TaKa je ceJ.baH't!HI..J;a MHJleca CTaHojJiosnh rroc'.l1aJia n3.pTM3aHcKa 6oJIHH't!apKa M HHCTpyMeHT3.pxa. li1 ja caM je xao paH:.eHMK yrro3Hao. CTaJIHO je 6:viJia OKO HaC. CTaJIHO HaM }e HaMeiiiTaJia ITOCT€JbJ1H:y", jaCTyKe J1 ITOKpHBaqe, Hyp;HJia BOiie, IIIeliep l1 ,n;yaaH. Je,n;HOM peqjy, CT3JIHO je 611.rra oKo Hac H 60.APHJia aac. Hoh.y je ,n;oJia3HJia ,n:a aac o6Mlje, rrposepanaJia ,n;a JIM crranaMo, ey,n;HJia noMofi, TeiiDfJia. 3naJIH CMO je CejoM. HMje ce o,n;ymenJ.baBa.rra 3a opy.:mje 11 jyHaiiiTBa. E:vma je seponaTHO je,n;mm o,n; ,n;pyrapnu;a Koja je p;!iipeKTHO ,n;om.rra y 5oJiaM:u;y :u HMje ce·HH rrpnjaBMJia ,n;a-je-rrpHMe 3a 6opi..J;a. 94 IIocJLe rros.rra"felba M3 Cp6nje, MHJieca je pa,n;HJia y 6o.rraHD;M Y ct>oqH, r,n;e je JieqH.rra rrpOMp3Jie r:tPOJieTepe. Y IJ;eHTpaJIHoj 6oJIHHIJ;H liP JyJIKa MeiiiTepoBnh je y3eJia MHJiecy KO,ll ce6e n liP <PpaHn;a KJiajaxarreJia. Pa,rr;eliH rrope,n; ono· ,n;aoj·e xHpypra ,n;enojxa ce TOJIHKO ocrroco6HJI3 ,n:a je yrrpana 6oJIHHIJ;e, Ka,n;a je .rr;p JyJI~a MelllTeponHli nocTaBJbeHa 33 caHH'IIeTcKo-r ·pe¢epeHTa Ilpne ,z:r;HBI13Hje a AP KJiajaxarre.rr ynyheH 3a JlHKy, nocTaBJba 3a yrrpanHMka qeTBpTor XHpypiiiKOr O,!J;€Jb€lb.a y illO~OTOBtzy. . -. MH.rreca Je H Jie't!JtiJia H rrpesnjaJia pa:EbeHMxe.- Y TOJ 6oJIHHIJ;~ ~x je 6HJIO o:Ko 90. Y ~3B€IIIT3jy KOMHCHje BpXOBHOr IUTa6a, KOJa J8 KpajeM 1942. o6niiiJia n;eHTpaJIHy 6oJIHHn;y, IIMIIIe: y- 6oJIHH'<~KOM o,n;eJbe:Eby IIIo6oToaa:q Jiese ce JiaKIIIJti XHPYPIIIKH ~.rryqajeBH xojMMa auje noT_pe6aa xMpypmKa lilHTepaeau;Mja. O,n;eJbeH:oe BO;D;H 60JIHMsapxa, ~pyrap~a Mlimeca. FbeH _pa,n; y· o,n;aocy aa _pa:Eb€HMKe 3a,D;OBQJbaBa ..• " Ca OBli!M o,n;eJ.beH:.eM je y "lleTBPTOj o¢aH3MBM r;rpoiiiJia HepeTBY " ,!l;pnHy " CTHrJia ,!10 II11Be y IJ;pHoj ropn. 36or Tellixof noJIO>Kaja y KOjH cy sarra.rre Harne 6pMra.n:e Ha CyTjeCu;H, npBHX- ,r:r;aHa jy:Ha_ 1943. op;JiyqeHo _je p;a ce Herro~peTHM palbeHHI..J;H caxp11jy H ocTane y rreliHHaMa ITJiaHMHe IIli!Be. C Je,n;HoM rpyrroM T€lllKJ1X paH:oeHMKa oc:ra.rra, je H 5oJIHH"'~pxa MHJieca CTaHoj.ir:on_Hli ·mi.cTojeh.H ,n;a HX caqysa. CMeCTHJia Je rpyny o,n; ce,rr;aM paH:oeHHKa y je,n;ay yaaJiy H rroKp~·ma J1X rpaH:.eM H JIHIIilieM. Pa:EbeHHr(!i:t: cy je HaroB3.paJIM: · ,O,n;Jia3H, ,n;_pyrapMu;e, ap;H crracaBaj ce ,n;oK Mo2Ke~, TH CH s,n;pana H _MJia,n;a, 6o_p6a ce HaCTaBJba, .TH TpePa AC!. rr_peBHJaiii H .rreqmn oae KOjH fie MOilH ,11;3 Ce H3JI€qe H. ,D;a HaCTciBe 6op6y, MM CMO QBaKO 6e3 44 Hory 1i:l pYKY ca~o Te_peT 6pHra,n;aMa ..• • MHJieca je OKO H:.MX yK.rralbaJia Tparose H yaepaBa.rra HX ,n;a he ce n oaa n {)HH 3aje,n;Ho J13Byhn H p;a he jam KOPHCTHTH 6op6H. MoJIHJia je 6o.rr:H:i1'tfapxe H3 .zu;>yrHx rpyna ,n;a- np;y a .n:a he ce oaa 6pHHYTH u 3a: IDHXOBe paH:.eHHKe .. IIoCJiyma.ne cy je H rroillJie. BH,n;esIIIH p;a je --je,n;Ha o,n; lbHX CJia6o o6yqeaa, Mvmeca rroTpqa 3a ~HMa ,n;a 6M joj ,n;aJia cBoj I,IeMrrep. Kap; je ocTaJia caMa ca paH:oe~J11J;HMa CKJIOHHJia -Ce_ y je,n;aH myMap_aK 1i:l OCM3Tpa.rra. "t!J::I:M cy C~ IIOJaBMJIH HeMil;M, M3amJI~ je H3 3aKJioaa ~ noTp~aJia y cynpoTHOM rrpanu;y. He~H cy je rrpHM€TMJIH H rry:u;aJIH 3a lhOM, aJIH je oaa Tpqa.rra cae. ,n;ox je je,o.aa pa¢aJI HMje noro.n;Ho. He~UJ;H cy _ rrpo,n;y>KHJIH ae np~­ HaiiiaBIIIH cxpHBeae paH:oeHHKe. KacHHJ€ cy HX rrpoaaiiiJIH rrapTHJCKM aKTJ1Bli:ICTH Y1 IIp€H€JIJ1 y KaTyHe. 95 �IX VIII IlpVIJIHKOM rrpo6Hjalba aa CyTjecu.H je 13. jyaa pasea H 3aMeHJ1K rroJIHTHqKor KOMecapa Tpehe caHI,Ia't!Ke 6pnra.n;e Baja JleKonnh. Oa je aape,n;Jm 6opn;HMa p;a npo,n;y::m:e, a OH he ce caaJia3HTH caM. Eopu;n cy OTHWJIH a c H::.MM je oCTaJia caMo 6oJIHH"9:apKa RaTa KapaMaTnjenMh. Ka,n; ra je 6o.rraHtiapKa npeBHJia, JieKoBHfi je n aoj aape,n;Ho ,n;a rro::m:ypH sa p;pyrOBHMa. AJIH, HaTa je o,n;ronopHJia ,n;a lie ocTaTH c H:.HM. Ta,n;a joj je oa o6jacmm ,n;a je nojaa CHTyau.Hj a TemKa H .n;a oaa Mop a Hhn ca ocTaJIMM 6opn;nMa ,n;a 611 ce npo6HJIH ,Il;OK Ce TO M02Ke, a l:ber.a ,n;a OCTaBH, jep fie ce OH caM JiaKIIIe aer..n;e - CKJIOHHTH. Oaa je OJl.rOnopHJia: Jii ja fiy OCTaTH C T060M. JieKon:wh ce aepBHpao n omTpo peKao; - TH 3Ham KD caM ja, H MMa )lia J13Bpmanam- aape]jelbe cTapeliii1He. Oaa My je MHpHo o,n;npaTMJia! - ,IJ;py:me IIOJIHTHliKH, TH CH ca,n; palbeHHK, a KaO napTHjCKH pyKOBO,ll;HJia:q CH Me Y't!HO ,n;a 60JIHJi1't!apKa HJ1 IIO KOjy u;eay H€ CM€ ,n;a ocTaBM paseHMKa. J a caMo YI3BpmaBaM napTHjcxy ,n;HpexTHBY ... " illTa je .l(pyro Morao, JiexoBMh je 3ahyTao 11 .l(03BOJIHO ,n;a .ra 60JIHH't!apxa y3Me rro,n; pyxy H rroBe,n;e xpo3 IUH6JLaxe. I1po6Hjajyha ce xpo3 myMy, HaHUIJIH cy Ha jom aexe 6op:qe H3 6pHra,n;e, xojH cy HM IIOMOTJIM ,n;a Ce H3BYKY Jf3 H6Ma'tJKOT OKpyJKeH>a. Ha CyTjec:u;H cy Tap;a norHHyJie MHore ,n;pyrapnu;e, caanTeTCKM pa.ziHHI(H. IIorHHyJia je liP Jby6a HojMaH, liP MapHja 36opHHK Majos>~h, liP JyJIMIIIKa Kpayc-Jie.z~epep, liP OJira IIonos!1h, ynpaBHJ1K ,n;e"tJjer ,n;oMa A,n;a ,I(o6pHHOBHfi Ilp:m.J;a, noMOhHHK ynpaBHHKa ,n;eqjer ,n;oMa Ha,n;a, rrpo¢ecopxa M3 3arpe6a, 60JIHHYJapxe 'BYKa 'BanHli, MJma OpoBHfi, J exa 05pa,n;o:Bldi H3 ,l(o.JLaaa, mecaaecToro,n;mn:lba 3opHI(a :lKH:amh, Jby6>~HKa 'Bop!)es>~h, H. BHI\aHa, Ha.z~a HenpH~ 't!Hh, Aaa Me3Hli, CaBxa IDenapoBHh, BocHJLKa BucxoBHh, MapMja lifBW:Iesnh, Cexa Eapyx, ,IJ;aH:m.J;a ToMOBHh, Kaja KapaMaTMjeB:nh, JJ:pan<I(a 3eKosilli, Pallia Mycnh, Bap>llla XaHI,Iilli H .z~pyre. Temxo paH>eHa 6oJIHH't!ap&a Ce,n;:ru:e 6aanjcxe ,n;HBH3Hje, Ko3apqaaxa Ha;o;a ByqeTHh je ,u;pyroBJ1Ma, .n;ox cy je HOCHJIJ1 npexo Byqaxa, Ka3aJia: - MeHH H OHaKO H€Ma CIIaca. lif3BJia'tJHT€ ce 6apeM BH, BH MO)K€Te jam ,n;a xopMCTHTe aapo,n;aoocJio6o,n;HJiaqxoj 6op611 ..• 96 PalbeHH 6opan; IIpBe npoJieTepcxe, YrJ!>ema KapaKJ;IajMh je rrocJie rrpo6oj a KO,ZJ; MJ.rJI:.eBHHe 3acnao M 3aocTao 3a je,n;HHHD;OM. Ka,n; ce rrpo6y,n;Ho, yxBaTHJia ra je naHHKa. ,'[(o3Imao je, rronMeHHIJ;e .ru>YroBe, sepyjyliH ,n;a HMCY ,n;aJiexo. HHKO MY ce HHje o,n;a3HBao. OCJiaH:>ajyhH ce o je.n;ay rpaHy, xpeayo j-e TparoM _6pHra,ZJ;e. Ji!nrao je T€1IIKO M O.U.MMI.J;aO CIIOpO, qac je paKJI:..aCTH Kpaj MOTK€ IIO,D;M€TaO IIO,ll; MJ1IIIKY KaO IIITaKy H CKaKyTaO Ha je,n;HOj H03M, qac ce OCJialbaO aa MOTKY pyxaMa, o,n;5an;:mmo ce H TaKa xpeTao. 06y3e.rro ra je o'<aj.aH.e. >bry6><o je sepy .z~a lie CTMh>! y je.z~>~HM11Y· Ta11a je npn- MeTHO .u.a Hexo H.U.e 3a lbHM. CaxpHo ce y JK5ya H oCMaTpao. Ka,n; ce .rrn:u;e rrpH5JIH:m:HJIO TOJIHKO .u.a je Morao ,ZJ;a npon;eaH ,rr;a anje qeTHMK HJIM ycTama, KapaxJiajnh, nOBW:Ie: ,Xej, ,n;py:m:e, rrpnjaTe.rr:.y, ej, 5pe!" "lloBeK 3aCTa,n;e M xa,n; npon;eHH OTKy,n; ce qyje rJLac, xpeTe npeMa KapaKJiajHliy. BHo je TO aexn Tn¢ycap, y xpnaMa, cxopo xocT H KO)Ka, 6e3 xoce n jaxo yrra.rrnM ot:U1Ma xao .n;a je ycTao H3 rpo6a. KapaxJiajuli ce aaje:mHo xa,n; My ce TH¢ycap npH6JIIDKJ10. Jom MY je aenpMjaTHHje · 5J1Jio xa,n; je BH,n;eo ,n;a TO HHje 5J1o MymKiapan; Beli meHa. Peqe ,n;a je rrpe o6o.rr:.eaa 6HJia 6oJIHMqapxa y ~pyroj ,n;a.rrMaTMHcxoj 6pHra,IJ;H. IIomTo ce pa36oJie.rra O,ZJ; rreram~a, ynyheaa je y n;eaTpa.rray 6oJIHJ1IJ;Y n c 6oJIHHIJ;OM ce xpeTaJia ,rr;o M:r.:rJ!>eBHHe. IIocJie npeJiacxa ,n;pyrua xo.u. MH.rr:.eBHHe, 3aCTaJia je c je.n;HHM palbeHHKOM y myMapKy. OcTaJia je c lbHM ,ZJ;OK HI1je yMpo. Ka,n; je paFbeHlilK YMPD oaa je KpeayJia p;a HX ,n;ocTHrHe. KapaKJiajHli }e pa3MJ1ll1Jhao. "Y pHTe MOJKe csaxo ,n;a ce rrpeo6yqe, aJIH .u.a ·Ce rrpepymH y TH¢ycapa TO ruxax HHje Morao. 3:aaqH, rrapTH3aaxa je. Kpeayo je c H>OM. JiiiiiJIM cy noJiaKo, ocJiaH:.ajyliH ce je,n;ao aa ,n;pyro. lfemhe cy 3acTaja.rrH rrope,n; :ac6yaa r,n;e je 6J1JIO cBe:m:er Jimrrlia ;n;a 611 jeJIM HJIH nope,n; JIOKBH ):\a 6>t TIHJlli BOilY· 3aHOhHJI>I Cy y "'6yH.y ITO!\ .zlpBeTOM, np>!6MjajyhM ce je.z~Ho y3 .z~pyro .z~a 6>1 ce 3arpejaJIM. YjyTpy cy KpeHyJm paHo. Ka,n; 11x je cyuu;e 3arpejaJio, aa6paJIH cy JIJ1mlie 3a jeJio, na orreT npo,n;y:mvmH. Oxo no,n;ae cy cna3HJIH je,n;ao HaiiyiiiTeao KOib"tJe, cTpamao MpmaBo. 3aaJin cy .n:a je _ napTH3aacxo, .u.oroBopHJIH cy ce ,n;a ra Y3My. ,IJ;enojxa je npoaamJia ·myMap~xy JI03y H. JI03e aanpaBHJia yJiap M rro:Bo~an; 3a xolba. "Y3 neJIHKe ycrreJia je ;n;a yxBaTH KOlba H ,n;a MY Taj yJiap CTaBJ1 H3. rJiaBy. 3aTHM je O,IJ;BeJia KOFhlillia y rycTy Tpany ,n;a nace. ~OK je KapaKJiajHli ,n;p:xao Kolba, · oaa je HaKH,n;aJia JID3e 11 aanpaBHJia KOJiaH J1 y3eHrMje H TO npnne3aJia KOib y rro cpep;HHI1. Ka,n;a ce xoa. Hanacao npMBeJIH cy ra y3 je,n;Hy Y3BY:IIIIMIJ;y M KapaxJia.JMli ra je y3jaxao. Cap; cy J1IIIJIM MHoro o.zi MYKe 97 �6p:xre. AJIM je rpaH>e BpeljaJJo paH>eHHKY Hory H OH je npHrymeao jayKao 36or Tara je ,n;eBojKa nJiaKaJI.a. :MnaK c~ OHH 6p3o o,n;MH1 I..J;aJIH. Kap; je nao MpaK cMeCTHJIH cy ce Ha MaJIOJ "tJ:HCTMHH M ~a"tJ:e­ KaJIH ,n;oK KOI:b HHje Jierao, na je palbeHHK Jierao nope,n; ~era c Je,n;He a 60JIHH-qapKa c ,n;pyre cTpaHe. ¥ TOKY Hahn KapaKJiapdi ce rrpo6y,n;Ho op; XJiap;HOfie J1 npHM€TJ10 ,n;a H€Ma HH KOlba HH 6oJIHWiapKe. IIoMHCJIHO je ,n;a je yaeJia KOlba ,n;oK je OH crraBao H rro6erJia. ¥XBaTHJia ra je je3a o,n; Te rroMHCJIM. Bp3o ce pacaHHD, H crra3MO ,n;eBOjKy Ha .m:ma,n;M &aKo ,rqnKH KOH:oa ,n;a 6H nacao. 36or Tara ce caM op; ce6e 3acTM,n;,ea, ycTaO H HaTepao p;pyrapJilil;y ,n;a aHa JierHe, a oH je .n;p:acao KOlba ,IJ;OK je nacao. CyTpa.n;aH joj je y nyTY npH3Hao IIITa je T€ HOlm: UOMHCJIHO 0 H>Oj. ,I(eBOjKa ra je CaMO ca:maJbHBO norJI·e,n;,aJia H peKJia: ,IIa 3ap TH, .zwYJKe, jam He Bepyjem p;a caM ja napTH3aHKa. He 3HaM KaKo j om .n;a TH ,n;oKa:meM". Kolb MM je noMarao ,n;a ce 6p::m:e Kpehy, .aJIJ1 HM je xpaHa I1 .'rr;aJbe 6MJia JIHwhe n TpaBa. l1 Ka,IJ; cy je,n;Hor p;aHa y myMH cpeJIH J~A: HY MJia.n;y :m:eHy c KoTapvru;oM Tpellla!ba, ,n;eBojKa je 3aMoJIMJia .n.a ~o~ ,n;a MaJID Tpelllaiba 3a paibeHHKa ,n;a He yMPe o,n; rJia,n;H. AJIH JOJ :m:eHa o.n;BpaTM: ,11 M€HH fie p;Hu;a YMPeTH OA rJiap;n, He Mary ,v;,a TH ,IJ;aM ... '' ~eBojKa je rrocMaTpaJia HeKOJIHKO TpeHyTaKa KaKO op;_Jia3H, a aTMM je noTp-q;aJia 3a JKeHOM, 3rpa6nJia joj Koprry H3 PYKY H ca3 cyJia y KpHJIO jep;aH lJ.€0 Tpemaiba, na joj BpaTH KOpny J1 C Ty:>KHHM OCM€XOM peqe; - OrrpocTH MM. 1KeHa He H3JW1Ka, H CaMa C€ OCM€XHY J1 o,n;rOBOpH: - HeKa 'TH je 6oroM npocTO, cecTpo .•. Ka.n;a cy ce OlJ.MaKJn:'I, jep HM je HEmo3HaTa Ka3aJia .n;a ce Y o6JIJti2K:H::.eM ceJiy aaJia3H MYCJIHMaHcKa MHJIHIJ;nja, 6oJIHH"'apxa je 3aycTaBHJia xolba n rrpymHJia K.apaKJiajHfi_y TpelliH:>e. 0~ y3e na rroay.n;H u Fby. IIowTo je aHa op;6HJia ~ oa Je npecTao ,n;a Je,rr;e. ,IJ;eB-ojxa MY je o6jama.aBaJia: - Ma pa3yMn TJti, p;py:Ee, He Mary. HMje nomTeHo p;a H ja je}:J;eM OHO lliTO CaM 3a palb€HJ1Ka y3eJia, HCIIaJIO 6H ,rr;a CaJI.i TO pa,rr;H ce6e ypaAJ:IJia. He Mary .n;a je,rr;eM, Moja caBeCT MM TO He p;,o3BO.T.baBa .•. IIomTo KapaxJiajHh HHje xTeo ,rr;a je,rr;e 6e3 Ibe, oaa y3e JI.': je,n;e roBopehH Kp03 cy3e: - Ma je,rr;H, je,rr;n caMo, a xa,v;, cTnrHeMo, TH cJio5o;n;Ho peu;H .n;pyroBHMa .n;a Me y3MY aa op;roaopHOCT 36or oaora. J a 3HaM 11.a caM 98 KpHBa. Pelrn: hy HM J1 j a caM a IIITa CaM yqJ:tHJtiJia J1 3aWTO CaM TO f'':iHHHJia, J:taKO HHCaM KOMYHHCTa ... Je,rr;sa je YMHpHo. Ka,rr; cy Haj3alJ., nocJie BHllie,rr;HeBHor JiyTaH>a n rJia,rr;oBalha, CTHrJIH y 6oJIHHizy IIpae rrpoJieTepcxe xo,rr; BJiaceHH~ u;e, ,IJ;aJIMaTHHKa je rrpelJ.aJia palheanxa, o,rr;MopnJia ce .n;aa ,IJ;aaa H OTJtiiiiJia 3a caojoM 6pHra,n;oM. KapaKJLajHh je 3arraMTMO cruao TO ,rr;a je poJ:jeHa y ,ll;aJIMaqHjH " .z~a je 6HJia 6oJIHH'<apKa y ,ll;pyroj .r~aJI­ MaTHHcxoj 6pnra.n;H. Ji1 HHlliTa BHIIIe. X 3a apeMe TaK03BaHe ce.n;Me aerrpMjaTe.rr,cKe o¢aH3HBe aa napTH3aHe Y J!M:QH, Ha TOM IIpOCTOpy je 6HJIO OKO 1200 palb€HHKa H 60JI€CHMKa. II1Ta6 KOpnyca je npanx .n;aaa aerrpHjaTe.T.bcKor aacTyrralba H3p;ao HapeljeH>e ,rr;a ce JLaKIIIJti M noKpeTHHjH palbeHH:QH H 6oJI€CHHIJ;M ynyTe 3a ):(aJIMa:u;Mjy n Kop.n;ya, a caMo HajTe:mH, HenoxpeTHlil ,n;a ocTaHy M ,n;a ce CMecTe y nehnay EojxoBau;, ,n;y6oxo y IIIYMH KO,ll; Cpe,rr;H>e rope. 3a npeHoiiieH:>e J.:l CM€liiTaj T€WKJ1X paIbeHMKJa, Il1Ta6 xopnyca je o.rr;pe,rr;Mo ,rr;Be xoMIIJieTHe 6p11ra,n;e. ¥ rrehHHJ.:I .rr;y6oxoj rrpeKo 20 MeTapa yrpaljeaH cy Jie:majeaM aa 7 cnpaToBa. M YHYTPa je 12. Maja 1944. yaeTo n cMewTeHo 95 paH:.eHMKa, Meljy KOjMMa je fiHO T€IIIKO palh€Hfl aMepM"'KH IIHJIOT <flpaHK lJ;Mjapy H .rr;sa MaJia ,rr;eTeTa. ¥ nelumy cy yaeTe HaMHpHHu;e, ao,rr;a, caHMTeTCKH MarepnjaJI. C palbeHHD;l1Ma je yiiiJio 15 6oJIHW:IaPKH, xoje cy Ce p;o6pOBOJI,HO jaBHJie J1 IIOJIHTH"'KM KOMecap. I!OCJie CM€IIITaja palb€Hl1Ka n yJiacxa oco6.rr,a, 60JIHlil"tJKa cTpa:m:a je cnon,a 3aTBOpHJLa H 3aMacKMpaJia OTBOp Ha nelunm. OcaM 6opan;a o6oJieJIHX o.n; TMct>yca M3,n;BojeHo je n cMeiiiTeao y IllaTop, KOjH je IIOCTaBJI,eH y IIIH6.T.by y jelJ.HOj 3aKJIOlb€HOj YBaJIM He.n;aJiexo o,n; yJia3a y nehHHy. PaH:.eHHKe M 5oJieCHJ1Ke je o6e36ei}HBaJia 6oJIIDPIKa cTpa:ma vr je,n;aa 6pHra.n;a xoj.a je ,IJ;p:amJia rroJioJKaje oxo netrn:He. HeMIJ;H cy aenpecTaHo Hana.n;aJIH M HaCTojaJIM p;a ocBoje oBaj TepeH. IIoHexa.n; cy ,n;oJia3HJIH .n;o nehHHe aa 2 p;o 3 KM. TiapTI13a.HJ1: cy MopaJrn oropqeao p;a ce TyKy. 3a TO Bp€Me 60JIHH'l:l3pKe cy IIOCJIOBaJie , OKO palb€HMKa, crrpeMaJie H 6MJie npHHyljeHe ,n;a y caMoj nehHHJi:I noxonajy ,IJ;Ba palberu:r..;. ma xojH cy yMpJIH. Y neluriD! je 6nJI-o cTpamao 3arymHBO, jep ce OTBOp 33 BeHTHJiaiJ;Hjy CaMO HOhy OTBapao. CBe TO, nope,n; CTaJIH€ TaMe H nyn;H>aBe, YTHD;aJIO je Ha paH>eHMKe. 0 TOM€ MMaMO 3a6eJI€IliKY ,n;p Jypaja IIepm:~a, Ha'l:leJIHHKa caHHTeTa Jep;aHaecTor KOPnyca: 99 �, CJiuje,n.ehH .n;aH ynyTHO Me WTa6 Koprryca ,n;a BH,I(.HM paibeHHKe Y IImHJbH y BojKoBo;y •.• CTurao caM .n;o IIITIHJbe 19. Maja yjyTpo. Ho UIIIHJbY HJi.ICMO CMjeJIH OTBOPHTH, jep je aenpujaTeJb ynpaBO BpWHO aana.n;. BHJia je 'tiJ.:1TaB ;n;aa no.n; BaTpOM. YcnjeJIH CMO je OTBopHTH TeK CJIHje,D;efiM ,n;aH. Befi je flOHeCTaJIQ KHCHKa. Kap6HTHa CBM.jeTJia cy ce racHJia H HHcy ce MOrJia ynaJIHTH. CBH cy paibeHHQH H 6oJIIIJ!tiapKe TeiiiKo M Hanopao ,n;McaJIH. J1 cAM caM, '9Ji1M caM ce MaJio cnycTHO y WIIMJbY, noqeo HanopHO ,Il;HCaTH, "Y't!HHHJIO MH Ce ;n;a MH rJiaBa HarJIO OTjeqe, Ca CBHX CTpaHa ynl%1:TH: Ka,D; fieMo BaH? BHKHyO CaM ,n:,a CBH "<1yjy: 0,D;Max fieTe BaH! Ha OBO je H3 npOMYKJIHX rpJia 3aOpMJia njecMa y yTp06J1 3eMJbe ... BMJIO je 0"<1HTO ;n;a fie ce CBH palbeHHIJ;,M y IUIIHJbM saryiiili:[TH aKO TY OCTaHY jOlii Ca?.IO je;n;aH ,D;aH. Ta;n;a je CTm'ao KOMaHgaHT KOPIIYCHe 06JiaCTM CTeBO Oncemru;a. !IpHCTYllMJIO ce XHTHO Bal)eiby paibeHJi.IKa. llOCTaBJbeHO je CBHjeTJIO aa;n; OTBopoM H je,u;aor no je,n;Hor paibeHJ1Ka ca HOCHJIHMa ,n;Msamt CMO yJKeTOM KaQ H3 6YHapa." -]! CBY,U CY BH.JIE BOPBE M XPABPE BOJIHM'IAPKE l" ITope,n; noJIHTHqxor KOMecapa 'Boxe 3aBa9e, c paH:>eHliiil;VIMa cy y neliJ1Hl1 cse BpeMe 6HJie VI 6oJIHJ.RapKe: Mnxa BJiancaBJbeBHh, Mapa By6aJio, ,!(apa By6aJio, ,!l;aH~a KyJMK, ,!(apa Bapp;a, ,!(amn1a ByH>aK, CTaaxa KapaH, MHJIKa KyxyJbaK, ,Il;par~a OpJIOBMli, CToja XpH>aK VI jom meeT .n;py!lapH:Qa qHja cy KMeHa 3a6opaBJbeHa. Ha }KaJIOCT, cBH OBH palbeHu:n;M HHCY crraceHH. IIocJie M3BJia'tleH>a H3 nehHHe, rrpeneTH cy n CMeUITeHH y ceny KyqaHy. HaMepaBaHo je ,n;a CE;'! npeKo ,Il;pBapa ynyTe y MTaJIHjy Ha neqe:fbe. AJIH, nojaBHo ce HenpV:IjaTeJb, na je o,n;Jiyqeao ;n;a ce npexo BeJieGHTa npeHecy 3a ,I(aJIMaU.Hjy M MTaJIHjy. Mel)yTMM, H Ha TOj CTpaHH ce nojaBHO Henp:ujaTeJb n paH>eH~ cy 3aJWEaHH y ceJiy. HeKOJIHKO ,n;aaa xacHHje y Ky'tlaHe cy CTHTJIH n palbeHKD;H H oco6Jbe GoJIHHn;a KOjH cy 6HJIH ynyfieHH 3a rrpHMopje. TaKa ce y OBOM ceny CTeKJIO MHoro paH>eHHKa H 6oJIHH'iKor oco6Jba. 3a TO je ca3aao M aenpHj aTe.Jn, na Ka)l. je 1. jyHa aJ?TMJbepMjCKH AlfBJ13HOH KOjH je o6e36e'ljHBaO palbeHHKe nomao aa ·.n;pyrH 3a,n;aTaK, y ceno cy ynan11 qeTH~H 11 noqeJin ,n;a y6Hjajy cBe pe,n;oM. Oco6Jbe je npy:>KHJio ·oTnop. Me~YTHM, OHM cy ycne~_!il ,n;a y6Hjy 34 paH>eHHKa, a ocaM cy TeEe paHHJIM. Y6HJIH cy 11 ,n;Ba Jiexapa H ocaM 6oJim.NapKH. Me'ljy y6HjeHMMa cy 6HJIH paH:.eHliiil;H AJieKca Ba:o;xoanfi H Coc};mja illTaxJtep, ;D;OKTOp Joclim Kajq:>eE, li.fTaJIHjaH ,n;e Cyna, H 6oJIHHqapxa CToja Xp:tbaK. MMeHa ocTaJIV:IX HHcy ca"tJ:yBaaa. McToBpeMeHo je y6HjeHo 11 ""l!e'npHaecT cKojeBKH M3 ,I(pe:mH~e, Koje cy noaeJie xpaHy -3a palbeHHK€. ,C 063HpOM Ha HOBe npHJIHK:e H IIOTpe6e, CMaTpaMO I10Tpe6HJ1M ,D;a ce ,ll;OTiyCTJ1 CTynaffie y rraPTH3aHCK€ qeTe l10IIIT€HJ1M J1 IIOJIHTHqKH CB€CHJ1M :m.eHaMa, Koje he TaMo BPIIIMTM caHJ1TeTcxy, xyplilpcKy ~JIM KaKsy IIPYIY CJIY"'6y. TaKolje, He Tpe6a o,n;5HJ aTJii cBecae Eeae xoj e xolie ,n;a ce Gape c nymxoM y Pyr.:J;lil." B~p6e cy c; BO)l.HJie no o;eJioj JyrocJiaBHjH n 6HBaJie cy cse OIIITPHJ€, J1 6pOJ palbeHHKa Ce noBehaBaO. CaHHTeTCKa CJiy}K6a H mTa6oBH o,n;pe,n;a, 6pnra,n;a Iii ,li;HBJ13Hja cy npe.n;y3MMaJIH cse ,Il;a paH:>eHnxe CMecTe, Jieqe Iii 3aiUTHTe. 'Y TOMe 11x je MHOro noMarano CTaHOBHHIIITBO. I IloqeTKOM 1942. IIITa6 "t!eTBpTOT KpajJ1U.IKCJi"' O,J:We)l_a QCHOBaO je 60JIHJ1ll;y Y 3rpa,n;M. OCHOBHe lliKOJie y ceny J OIIIaBKM KO,D; BaH>a.rryKe. IIQUITO cy HM3JIH ,!J;OCTa paH:>eHHKa, a HHcy HMaJIH 60JIHJ1""l!apKe, no3Ba.JIH cy aa pa,n; OMJia,n;HHKe H3 ceJia. Ilope,n; ocTaJIHX, aa pa,n; je ,n;oiiiJia H OMJia,D;HHKa Maplilj a BoJICKH H3 cena CTape ,I(y5paBe. Kao H ,n;pyre, HH oaa HHje 3Hana 6oJIHJilqapcxe rrocJioBe. ,II;ocTa ce HaMy""liHJia ,n;p .I(aHliiil;a IlepOBHfi ,Il;OK Jil:X je Hay''tfHJia HajOCHOBHHjlilM nO- 101 �CJIOBMMa oxo palbeHMKa. MapHja BoJICKH je 6nJia BpJio Map.lhHBa H caB€CHa. CTaJIHO je 6MJia OKO T€IIIKMX palD€HMKa, ITa je ,!J;OKTOpKa TiepOBY:di. HCTMIJ;aJia 3a npHMep OCTaJI~ p;eBOjKaMa. 0By npHBp:m:eHOCT npeMa palbeH:riM .zu>yrOBMMa MapMja je HapO'qJ1TQ HCTIOJ.biiJia npHJIMKOM Harra,rr;a -reTHMKa aa 6oJIHMIJ;Y y J omaBKH, 2. anpnJia 1942. "t!eTHMD;H cy, no,rr; KOMaH,rr;OM Pa,n;a Pa,rr;Hfia, ynaJIH y 6oJIHHIJ;y J1 sapo6nJIH TeiiiKO pmneaor rrapTM3aHCKOr KoMaH,rr;aHTa JiereH,rr;apaor ,n;oKTopa MJia,rr;eHa CTojaHoBMha, a MHore paH>eHHKe, KDMYIDICTe H MYCJIHMaHe, aa JIHilY Mecm no6HJIH. MJia,rr;e 6oJIHH'llapKe cy pacTepaJIH. 0cTaBVIJIJ1 cy MapMjy ,n;a nasn npeocTaJie paaeHHKe, Meljy KOjnMa je 6110 n TelliKO palbeHH PeJ,Io Tepsnh, MycJI:m.mH us BHxaha, II03HaTJ1 KOMYHMCTa J1 TIOJIJ1T:wiKJ1 pap;HHK. C lbJ1M CY "'€THHIJ;J1 BepOBaTHO HMaJIH HeKe IIJiaHOBe 6y,rr;yfi.H p;a ra HHCY O,IJ;MaX y6HJIJ1. "t!eTHli:t:D;H cy npeMa MapHjH HMaJIH MsBecae o6sHpe. Bo,n;HJIH cy je "t!iaK H ,rr;a npeBHja lbHXOBe palDeHHKe. MapHja je TO HCKOpHCTHJia H TpaJKHJia ~a y Be3M c JieqetneM je,n;Hor qeTHMK!a, 3aTpa::m:n caBeT o,n; ,n;OKTopa M.rra,rr;eaa CTojaHOBHha. 1KeJie.rra je ,rr;a ce cperrHe c lDHM, ;n;a BH,li;YI KiaKo je, na ,rr;a o TOMe o6aBeCTH ,n;pyroBe. ,I(oKTop CTojaHoBHh joj je peroao ,rr;a he napTH3aHH no6e,rr;HTH H .n;a oaa Mapa ocTaTH Y3 "'""· Ha noBpaTKY je MapMja qyJia p;a ce qeTHHD;H p;oroBapajy ;n;a y6Mjy PeJ,Iy Tep3Mha. lloXHTaJia je y 6oJIHJUIY l%1 o cse><y ra o6aB€CTHJia, n aaroBapaJia p;a 6e2KH. Pei,Ia ce KoJie6ao jep HHje Morao ,rr;a ce Kpehe. MapHja BoJicKH ra je H nope.n; Tora HaTepaJia ,n;a ycTaHe H npHnpeMMJia sa 6eKcTBO. CTpa::m:apa qeTHHKa je nocJiaJia .n;a joj ,ll;OHece H€KI1 JieK. Ji1 ,!!;OK cy ce '1€THJ1liKJ1 KOMaHp;aHTH ,!l;O!OBapaJIJ1 IIITa ,Dia ypap;e c ,n;p MJia,rr;eHOM CTojaHOBHl'ieM, xojH je Kao opraHH3aTop J1 Bo]Ja ycTaHKa ·y BocaacKoj xpajJfliH 6Ho BpJio nonyJiapaH y aapo,o;y, HcxopncTHJia je npHJili1KY :r1 c Pei,IoM TepsHli.eM no6erJia y o6JIIDKH>y myMy. TiomTo je .n;o6po nosaa.BaJia Taj xpaj, ynyTMJia ce npeMa CBOM ceJiy. PaaeHHKY je rro3JIHJIO, na cy CBpaTI1JIM y je!1HY Kyll.y y ceJiy Hosa JJ:y6pasa 11a 611 ce Di1MDp11JII1. JJ:oMahHH, KO,Il; Kora cy CBpaTJ1Jil1, 3aiTp6THO HM je ,!1;8 he HX lipHjaBHTJ1 -reTHIDJ;J.1Ma. 3aTo cy MapJ.1j a 11 Pei,Ia 5pso HarrycTHJIJ1 ,n;BopniiiTe H saMaK.Jlli y myMy. KJ1Illa je JIHJ.Ia xao M3 xa6Jia, je,n;Ba cy ce xpeTaJIM J13Meljy ,rr;pBelia. Pei,Ia je cTaJIHo HaroBapao Mapnjy ,n;a ra ocTaBH M-caMra -o.n;e jep 11 TaKO MY HeMa crraca. MapHja HHje nonynrTaJJla. TioMaraJia MY je ,n;a ce xpehe, ByxJia ra H HOCHJia. BojaJia ce p;a MX "tJ:eTHJ.1ll;J.1 He CTHrHy. TiocJie MHoro Harropa CTJHJIM cy ,n;,o xyhe aeHor 011a y CTapoj JJ:y6paBl1. ,IJ;ox ce Pe1,1a op;Mapao 11 jeo, aHa 'je rrpoaamJia ,n;BojHIJ;y rrpHjaTeJba OMJI8)J;J1H8D;a ,n;a j Oj IIOMOrHy OKO paaeirnKa. Ilpop;y::>KHJilii CY 102 Ms6eraBajyhH nyTeBe H no3HaTe cTa3e. TiocJie ,n;Ba ,n;aaa n ,rr;Be aohH CTMr.JIJ1 cy y ceJio Bje-repa r,n;e cy 6HJIH napTH3aHH. 'YcrreJIH cy ,n;a yMaKHY -reTHWIKHM IIOTepaMa KOje cy OBH yrryTHJIJ1 't!J1M cy npHMeTJi:IJIJf P.ei,IJilH HeCTaHaK. Je,n;Ha 't!€THYfl!K8 naTpo.rra je CTlUJia y Kyliy MapHjHHor o:o;a caT rrocJie IDHXoBor o,zpracxa. Tex xa,rr; cy CTHrJIM y rrapTH3aHCKy KOMaH,n;y PeJ,Ia je" CXB8Tl10 l13 KaKBe ra je OIIaCHOCTH J13BY'KJI8 OBa ,JJ;eBOjKa. 36or OB8KBJ1X 11: CJI:wiHJ1X IIOCTynaKa, Hapep;60M lliTa6a 'tfeTBpT€ )J;HBH3Hje V 6ocaacxor xopnyca, o,n; 19. jaayapa 1944, noXBaJbyje ce 6oJIIrn-rapxa p;HBH3Hjcxe 6oJimm;e MapHja BoJICKH ,s6or xpa6pocTJ1 TipH npy2Kalby IIOMOli.H paineHJi:IIJ;HMa 11pl1JIJ1KOM Harra.n;a H8 BalbaJiyKy''. II 0 BeJIHHKH ABpaMOBHh, 6oJIHH't!apKH H3 CpeMa, npH't!8JIH cy MH p;a je 6MJia Jiena n BHTKa ,rr;eBojxa H3 ceJia Jie:m:HMHpa, n ,n;a je caMa .n::omJia y napTHsaae. 0MJiap;HHIJ;H y ceJiy cy je H36eraBaJIH jep joj je oTa:o; 6no HMyhHnjH ceJOaK. 'G:ax 11 Ka,n; je p;OIJlJia y op;pe,n; CBH cy 6HJIH H3HeHaljeHH. BHJia je Jierro o6y't!eHa n I1MaJia xo<f>ep y py:o;H. KOMaHp;aHTY J1 IIOJIJ1TJ1't!KOM KOMecapy J1CIIpM't!aJia je ,n;a je 't.J:J1TaJia KEbMre o 6op6n pa,n;HM"tJ:Ke KJiace xoje joj je .n;aBao aexn C'l'apH o6yliap Yl3 CeJia, p;a 3Ha KO cy KOMYHMCTJ1 J1 ,JJ;a .l1X BOJIH. Jii CaMa ce OCefia KOMyHHCTOM VI IIaTpHOTOM IJa je )J;OlliJia y IIapTY.13aHe )J;a ce 6opH rrpoTYIB c!JaiiiHCTa. KoMaa.n;aHT J1 IIOJIHTH't!KH KOMecap cy ce aamJIH y ae.n;oyMHJJ;J1. CsnljaJia MM ce OTBopeHocT H o.n;sa:maocT oBe ,.n;esojxe. ,I(oK cy ce OHJ1 IIp0Ml1IIIJbaJH1 p;a JIM p;a je IIpHMe J1JIM He, HaJ1lllaO je KOMaHp;Hp jep;aor o,n;eJbelba Kojn je c rpyrroM 6opa:o;a noJia3Ho aa sa,n;aTaK. Tpa:m:Ho je o,ZJ; m~a6a ,n;a MY ,n;o,n;eJie 6oJIH:wrapKy xoja 6n rroiiiJia c tnMMa. 'Y JIOropy ce HMje 3a,n;ecHJia HH je,n;aa 6oJIHH"'apKa rra HeKO npe,n;Jio::m:Jti: - HeKa rrolje oBa H3 Jie:m:HMnpa. J1 T8KO OHa OCTa,D;e J1 IIOlje Ha IIpBH 3a,n;aTaK. Be.rn:1HKa je yseJia cBoj xo¢ep 11 xpeHyJLa, rrpaheaa rro.n;cMeCVIMa J1 MpOHH't.J:HVIM npMMe,n;6aMa OHJ1X KOjH cy OCTaJIH, Ha paqyH H:.€HOr Ko¢epa. Ilo IIOBpaTKY H3 OBe aKIJ;Hje KOMaH,tr;Hp J1 6opQM cy HajJieTIIIIe TipH'llaJIH 0 ,OBOj HOBOj J13 Jle::m:HMHpa". Y lliTa6y je O,ll;~ Jiyqeao ,n;a BeJIYIHKa yqn sa 6oJIH:wrapxy, Ha Kypcy, KOjM je rrpn mTa6y o,n;p2Kasao .n;oKTOP ,IJ;ymaH Cam:th ,I(o,rr;a, caHHT€TCKJ1 pec;PepeHT ci>pymxoropcKor o,n;pe,n;a. Ka,n;a je saspmeH Kypc, BeJIHHKY 103 �ABpaMDBHii cy pacrrope/IMJII1 sa 6oJIHWiapKy y BocyTcKOM DIIP•IIY· o~pe,rr;a noKa3aJia ce neoMa caaJia:mJ.&MBa H o.n;- Kao 6oJIHJ·fl-rapKa Jiy-qaa. H:nje 6MpaJia HaqMH ,n;a sa 6oJiecae H pa:a:.eae ,zwyrone o6es- 6e,rr;H JieKone, sanoje, rasy H xpaey. 36or Tara je -qecTo ,rr;oJia3HJia Y cyKo6 ca aKTJmHCTHMa HOII-a y nosa,rr;mnt, Ka,rr; 6H no lbeHoM MHWJDeH>y saTajHJIH. 'tiecTo je Kp11THKOBaHa s6or Tara, noce6ao, s6or K04Jepa KOjl1 je CTRJIHO HOCMJia H Jby60MOpHO -qyBaJia. H:mto mrje sHaD mTa je y H>eMY· HeKM cy IIDCYMH>aJIM ,11a je y Kocpepy xpaHa. Kap; je Ha je,n;HOM CaCTRHKy 6opau;a IIOHOBO IIOKpeayTO IIHTRID€ lb€HOr Ko¢epa, CTaBHJia ra je Ha CTO, OTBOpHJia H II03BaJia CB€ IIpH- cyTH€ ,n;a BH,rr;e. Ka,n; cy npmuJI:n, 6opn;n cy y Kocilepy BH,rr;eJIH Jierra· yrraKOBRH€ 3RBOje, OMOT€ Ca BRTOM I1 TR30M, KYTHje M 4;>JiamHD;e C JieKOBHMa, mnpnu;ene, :rnmu;eTe, MaKa3HD;e H ,rwym caHHTeTcKM MaTepMjaJI H onpeMy. CBH cy 6HJIH nocpaMJbeH:w:. l13jaBHJia je ,JJ'ia je TO pesepna, xojy 'l:ry-Ba 8a cBa:KM cJiy'l:raj. O,n; Ta,IJ;a nHme HHje 6nno ronopa o BeJIHHKHHOj caMo:mMBOCTH. HMje 6MJia HH cxojenxa, HH qJiaH napTMje, a.rrM je cTeKJia nonepe:a:.e, na joj je wTa6 cne -qemhe rmnepanao aajTe1Ke paibeHJ:txe. 3a,n;aTKe je canecao lii8BpmanaJia a TO je H3HCKYIBaJIO MHOrO CaMOIIOLKpTBOBaH:oa H Op;Ba2K:HOCTJ1. ¥ jecea 1942. y CpeMy cy, 36or H3HeHa,n;HHX aenpHJaTe.rr:.cx:mc. yna,n;a, pa::a:.eHHKe MOpaJIH ,n;p:»eaTH no ruyMapD;MMa nope,n; CaBe, xaxo 611 u:x, axo ycTpe6a, rrpeBeGJIH y Eocay. 0 ToMe ce BeJIIDIKa 6pu:ayJia.- HHje joj 6HJIO JiaKIUe HH xa,!l; je HacTyru1.rra 3HMa 11 xap; cy pa::a:.eHJ1xe cMeCTHJIH no TaBaHJ1Ma xyha y MapHHI.J;HMa. ,I(a l1X H€IIOLK€JbHH He 6H npHM€Tl1JIH, HHKO HHje CMeO ,n;a::a:.y ,IJ;a Ce IIOjaBJbyje HH ,n;a CMJia3H c Tanaaa. BeJIMHKa je MopaJia y TOKY aoliH ,n;a o6Mlje cBe paibeHHKe, ,n;a HX rrperJiep;a l1 npeBHje, ,n;a HX onepe, crrpeMH H ,n;oaece xpaey 11 no,n;e. Tex rrpe,n; 3opy ce nosJia"iHJia KOA aajTejKHX pruDeHHKa J1 TY ocTajaJia. ,IJ;a::a:.y je npaJia 3aBoje H cyIllHJia Ha cyan;y, IIO}J;M2KyliH :u;peiiOB€ Ha KpOBy. Paih€HHK€ HHKO HJ1je cMeo ,n;a o6HJia3H, "iaK HH Jiexap. 3aTo cy 6oJIHJ1"<Iapxe MopaJie caMe ,n;a ce cHaJia3e. lloHexa,IJ; cy yrryTCTBa ,n;o6HjaJie IIHCMeHo. ,II;oralj.aJio ce ,D;a aa MHora ID1TalDa 6oJIHWiapxe ae ,n;o6Hjy o.n; Jiexapa o,n;ronop, jep HH xypHpH HHcy ynex MOrJIH aeonaLKeHo ,n;a .n;oljy. To ce ,n;oraf)aJio 11 BeJil1HKl1. J e.n;aoM OMJia,n;HHD;y je MeTaK rrpomao xpos nJiylia, paaa je cTaJIHO KpBapM:na n MJia,IJ;J:Iliy je 6MJio cBe rope. BeJIHHKa je noxyroaJia .n;a sayc'DaBM xpBapeFbe, aJIH y3any,n;. 3aTO je n11cana caHHTeTCKOM pe¢epeaTy <Ppyruxoropcxor o,u;pe,n;a, OIIJ1CaJia MY paay n saTpa:mHJia ynyTCTBO 3a Jie'Ielbe. MeijyTHM, xa,u; je CTHrao op;ronop op; .n;oKTopa CaBHha, o TOMe HHje 6HJIO HM pe"<IH. Oa je CaMO II03,D;paBJbaO J1 !bY l1 pa<Fb€HJ1Ke. ilOMJ1CJIJ1Jia je ,n;a Ce ,ll;OKTOp 36yHl10. IlOHOBO MJ je IIHCaJia MOJIHJia ra ,D;a joj IIITO npe ITOlliaJbe 104 yrryTcTBO. AJIM 11 .n;pyro ru:tCMO je 6HJIO rryao n03,ZJ;paBa. CaMo, onoM npHJIHKOM ce nope.n; .n;oxTopa CanMha noTnHcao 11 .n;p ,II;paraa JoBaHOBHli, CaHH'l'€TCKJ1 pe<}:JepeHT EoCaHCKOr 6aTaJbOHa KOjH C€ HaJia3>10 y CpeMy. BeJI11HKa je Ta,u;a cxnaTHJia ,u;a Jiexapn lVDiiCJie ,n;a paihermxy, y OBaKBMM yCJIOBMMa, HeMa cnaca. 3aTQ ce O,li;Jlyt!HJia p;a 'ra JI€'9:11 KaKO caMa saa, "<IBpcTo Bepyjyl:i.H .n;a he ra cnacTH. IIocBeTHJia MY je noce6ay nroKlby H aery, 3a6paHHJia cnaxn noxpe-r M xpaHHJia ra caMO M€,li;OM J1 MJI€KOM. lil, palb€H11K je IIO"<I€0 ITOJiaKO p,a Ce OIIOpaBJba. Ta,n;a je IIO"<IeJia aenpHjaTeJbCKa o¢aHsHBa na je CTHrJio aapelje::a:._e ,n;a ce CBH palbeHMIJ;H npexo ,n;aHa l13HOce y noJDe H cxJiaH>ajy y xyKYPY3DBMHM ... HenpHjaTeJbCKe noTepe H npeTpecH TpajaJIH cy ce;n;aM ,n;aaa. Ce-:,n;aM 3HMCKJ1X .n;aaa cy paaeHHD;H MopaJIH .n;a npoBe.n.y y xynaMa KyKypysoBMHe. CaMo cy Holiy yHomeHM y Kylie ,11a ce orpejy. <I>aIIIMCTH HHCy IIpOHaliiJil1 HJ1 j€,!\'HOr paa.eHHKa, na 3aTO HHje HJ1KO yxaiillieH op; MemTaaa. AnH, yMpo je MJia.z:t.Hh c paaoM Ha nJiyhMMa. BepoBaJia je .n;a ce aeroM, rra:mao_M, JJeKOBHMa H XpaHoM cne MOLKe JI€"<IHTH, na je s6or Tara o,n;6ononaJia cMpT cnaxor paH:>eHHKa. HHKa,n; H:Y.fje nocycTajana. "tfecTo je, 6e3 ,n;oroBopa, aa cBojy pyxy, cnana p;eBojxe 11 :meHe y rpa,n;oBe .rr;a joj aa6aBJDajy nexone, a o.n; o,n;6opHMKa 3axTenaJia ,n;.a joj 3a pa:a.eHHKe maJby Me.n; 11 MJia.n;e IIHJIHhe. Y mTa6 cy s6or TODa rrpHCTH3aJie rrpHTy:ac6e aa BeJIMHKy. Oaa ce 6paHHJia J1 ITOKyiiiaBaJia ,tr;a o6jacHH, J1HCTJ1HKTJ1BHO ynepeHa p;a je y rrpasy. TipeTHJIM cy joj xasaaMa, aJIM je HHKa,n;a HJ1CY xaLKlbaBaJIH. CBHMa je 6MJIO jacao p;a Bemnrn:a Taxa nocTyna y J.1HTepecy paaeHMKa. CaMa je roTOBO rJia}J;oBana H HIIIJia cna6o o.n;eneaa, caMO p;a 611 pa::a:.eHHD;HMa IIITO BJ1Ille H IDTO 60Jb€ ,n;aJia. Palb€Hl11J;H cy je BOJieJIH H neponaJIH cy joj. 3aaJIM cy .n;a 6M oHa pa,ZJ;H lbl1X H norHHyna. BeJIHHKa HHje MHCJIHJia .n;a _je xpa6pa. Ka,n; cy je je,n;aoM npHJH1KOM Hexe ,n;pyrapnu;e 3annTaJie xaxo TO ,n;a ce He 6ojH ycTama xa,n; ocTaje caMa c paaeHHu;HMa 11 xa.n; sHa mTa cy ycTame pa,IJ;HJie c napTnsaHMMa xoje cy 3apo6JbaBaJIH, BeJIHHKa IDII je o,IJ;roBopvrJia: - Ma, KaKo ,n;a ce He 6ojHM YcTaiiia. BojHM ce MHoro! AnM, jom Bl1IIIe ce rrnamHM O,!l; rroMHcJIH .n;a 611 Tpe6aJio .n;a rrorJie.n;aM y QqJ1 ,n;pyrOBJ.:t:Ma Ka,D; 6H MJ1 ycTaiile n06HJIJ1 paih€HHKe KOjH cy Mil noBepeHH. Ka,n; ro.n; je MorJia .n.a ,n;olje JJ.O 3anoja H JieKOBa, TprraJia l1X je y CBOj paHat:(, KOjH je. 3aMeHHO H:oeH KOc};>ep J1 rrpaBHJia pesepBy. O.n; paau;a ce HHKa,ZJ; HMje o,n;najaJia, rra HH oa,n;a xa,n;a je rrocTaJia caHHTeTCKH pe¢epeHT Tpehe nojBoijaHCKe 6pHra,n;e. Ka,n; je casHaJia 105 �,n;a wT.a6 BocaacKor Kopnyca HMa nJiaTHa o,n; na,n;o6paaa, ;YnyT~.[Jla ce JI:wiHO KO;z:t; KOMaH;z:t;aHTa Kopnyca KocTe Haija M 3aTpa21oma sa palbeHMKe. KoMaH;z:t;aazy ce ;z:~;ona.rra Ibeaa o,n;Jiy-rnocT M ynopaocT a noce6ao TaKBa 6pMr.a 3a paibeHnKe, na je Hape,n;Ho ,n;a joj ,n;ajy H IIJiaTHO H KOlbe Ha .KOjHMa he ra npeHeTH. BH,ll;€BWM ;z:t;a je 6oca Hape,!IMO je 11a joj 11ajy >< I1J<IIeJie. na je ,n;a rro6erHe H3 aenpvrjaTeJbCKOr 3aTBopa H ,n;a npoHalje csoje BojsoijaHe. IIocne KpaTKOr orropaBKa BpaTHJia ce y CTpoj. Ko 3Ha Ka;z:t; je npecTaJia ce6n ,n;a 3aMepa IDTO. je ,n;Hc:qMIIJIHHOBaHo IIOCTYllMJia H. lliTO j e, KaO J1 OCTaJie 60JIHJ1qapKe, ,z:t:aH npOBO,IJ;Y.IJia y ceJiy. ,Il;yro j e seposaJia ,n;a 611 a.eHo npncycTBO y 3eMymrn;H crracJio 6ap HeKor o,n; palbeHHKa rpo3He CMpTH. 36or paH:.eHHKa je rroaeKe cJia6ocTH onpamTaJia JieKapHMa. - MM MMaMo MaJio JieKapa, a Heonxo,n;mr cy HaM sa Jie't!elbe ,n;pyrosa. 3aTO MX Tpe6a 't!YJ3aTH M IIOrJie,n;aTM MM IIOH€WTO ,KpOS npcTe" aKo norpewe. CaMo ;z:~;a HaM ce aai}y aa speMe KOA pa:a.eaHKa. - rosopJiiJia je BeJIMHK,a. CBe ,D;O MaJ?Ta 1944. HH je,n;aH o,n; lbeHHX palbeHMKa HHje nao aenpHjaTe.n:.y y pyxe. Y TO BpeMe BeJIHHKa ce saTeKJI.a y Koprrycaoj 6oJIHHIJ;H aa MajeB:m..:J;H. I!o-qeJia je ce,n;Ma ocl>aH3MBa. PalbeHJ1Il;H H 6oJieCHVID;M cy MOpaJIM ,n;a ce CKJiaH:.ajy. CBH rroKpeTIDI ynyheiDJ: cy y je,n;MHHn;e, a aerroxpeTHH cMemTeHM y paaMje npMnpeM.n:.eaa Tajaa CKJIOHlillliTa. BeJIHHK.a je 6HJia c rpyrroM O,ll; 40 palbeHHKa H 6o. JiecHHKa; y seMyiDI:qaMa y myMapxy y 6JIM3HHH rryTa B&,e.n:.vma3aroHH. PaH:.eHMI.J;H H 6oJieCHH:QH cy ,n;aae rrpoBo,n;HJIH y . 3·eMYHvru;aMa, a aohy cy YIX H3HOCHJrn ,IJ;a ce Ha,li;,HIIIy sa3,IJ;yxa, ,n;a nx orrepy, aaxpaae, rrpeBHjy VI ,n;a HM ce ocymu o,n;eha M nocTeJbJ1Ha jep y 3eMYHHD;aMa je H36HjaJia BO,n;a. 'IJHM 611 3apy]zyma 30pa, CBe cy IIOHOBO ysJia't!MJIM y 3eMyHHD;e a 3aTMM cy 3aTBapann H MacKMpaJU1 yJia3e. BoJIHJiiliapxe cy ce noBJia"<IY.IJie y ceJio, ,IJ;.a rrpeKo ,n;aaa npHrrpeMajy xpaey n rrepy 3aBOje. "'Y 3eMyHHI.l;aMa y KOjHMa cy 6HJIH palbeHHD;H M 60JI€CHUQH C KOjHMa je 6HJia BeJimrKa, noqeJia je ,n;a M36Mja TOJIHKa so,n;a ,IJ;a cy MOpaJIH ,n;a MX aanycTe. IIpemnn cy y 3€MYHHD;e y ceJio Tpaosa. AJIH, y6p3o ce noKa3aJio ,n;a je H TY HCTa CMTyaizyi.ja. HaljeHe cy 3eMyHH:qe y ceJiy Kafiesy, Koje cy Ha :m:a.uocT 6HJie joru rope, rra cy CBM rroaoso Bpahemt y TpaoBy. ITo rrospaTKy y TpHosy, Tpelier HJIH "'IeTBpTor ,n;aaa, paao yjyTpo y ceno cy CTKrJie ycTamKe je,IJ;J;:I':"' HHD;€ H ynyTHJie Ce IIJ?_eMa 6DJIHH"::KHM 3€MYHMI.J;aMa. IIpoHaiDJIH cy MX M no6HJIM cse KOje cy aam.rrJ:1. Ka,n; je BeJIHHKa y yo6M't!ajeHo speMe ,n;omJia c xpaHoM VI 'tfl1CTHM 3asojHMa 11 BH,n;eJia csoje paaeHHKe ca pa3MpcKaHMM rnasaMa, y)KaC joj je IIOMYTHO CB€CT. !IOTIIYHO ce H3ry6l1~a. MopaJIH cy p;a je BO,D;e lii ,n;a ce cTapajy o lboj. OcsecTHJia ce TeK xa,n; cy je, nocne 3apo6J.baBalba, noqeJIH ,n;a cacJiymasajy H My'l!e. BpaTHJia joj ce csecT a c IboM H cehalbe aa TpHosy n rro6MjeHe p;pyroBe. 2Ky,n;ena je 3a ocseToM J1 Ta )K€Jba je IIOHOBO p0,7J;J1Jia H xpa6pOCT M CHaJiaJKJbHBOCT. 'Ycne- 106 III JlM't!KH Op;pe,n;H cy HMa.JIH fiOJIHMil;Y 3a T€lllK€ paH>€HJ1K€ Ha nJiaHHHM J asopaH:qvr. Han.a3HJia ce y 3rpa,n;H o,n; 6aJisaaa, H3rpaljeaoj ,n;yfioKO y IUYMJ1, Ha BHCHHH O,D; npeKO XMJ.ba,n;y M€Tapa. Haj6JIH1K€ aaceJbe, ByKeJiilliH-,I(peLKHH:Qa, 6JiiJio je y,n;aJbeHo rrpexo TPH caTa xo,n;a. Ka,n; cy y jeceH 1942, lifTaJIHjaHH npe,n;y3eJIH ocl>aH3MBY aa ,Il;pe:mHn:u;y, aapeijea.a je 11 esaKyau;nja ose 6oJIHHn;e. 0 TOMe IIOJIJ1TJ1":1KJ1 KOMecap fiOJIHHD;€ JeJia JaH"'IHfi IIHIIIe: ,Buno je TO 17. cenTeM6pa 1942. HameM TpaHcrropTy npMKJI:.yqeaa je M ,n;oina 6onmrn;a, Kao H noKpeTHa aM6ynaHTa M3 cena; oKo 70 paH>eHMKa, O.z:t: FbMX 30 H€IIOKP€THHX. To 3Ha'911 30 HOCHJia J1 120 JhY.z:t:M 3a aomeH>e, 3HaTHO BJtime 3,n;paBJtiX aero 6onecHliix ... IIomJIH CMO y3 6p,n;o. 3a IIYT, IIITO ra ,n;o6ap njemaK npoJia3H 3a ,n;sa caTa, 6HJIO HaM je noTpe6Ho oKo meeT qacosa. HajTeJKe paineHHKe cMjeCTHJIH CMO y 6apaicy", a OCTaJIM Cy HaiiOJbY ... C paFbeHHD;MMa cje,n;H ,n;pyr MHJiaH JKeJKeJh, xoMaa,n;aHT npoJieTepcKor 6aTaJI>oHa . . . IIocname ra y 5oJIHM:o;y aa orrepau;njy CJIHjerror mmjesa ... CTHo;ajeM OKOJIHOCTJ1 OCTa,n;e C HaMa." JeJia JaaqHfi ce npMceha KaKo cy Ji1TaJIHjaliJ;:[ yBe'tfe norraJIHJIH xyhe no OKOJIHMM ceJIHMa. Ka;z:t; je xo,n; paH:.eHJ1Ka ,n;omao xoMaa,rr;aaT IIeTe onepaTMBHe 30He BeJ.DKO Kosaqes:vrli, Hape,n;Ho je .n.a ce c paaeHM:QHMa Kpeae npeMa rrpHMopjy. PalbeHHD;H cy nposeJIH Holi Ha KJ1IliH, 6e3 xpoBa Ha.n. rnasoM. Cse je 3axsaTMJia rraHHKa Ka,rr; cy paao yjyTpo y lbHXOBoj 6JIH3HHH rrpHrry:o;aJie nymKe. H Te TpeayTKe je onncaJia ,n;pyrapHD;a JaaqHh: - CTOj - BH't!Y CBJ1 KOjH cy npi16paHHjH, aJIJ1 y npBH 'l'.!aC je H3rJie,n;aJIO ,n;a HHTKO Helie CTaTH. CKJiaH:>ajy ce IIOKpeTHH paFb€HHIJ;M, pa3HJia3e ce Mel)y lUKpanaMa. JlaKO je 3a fbHX, XO)l.ajy CaMM. BOJIHH-qapxa Bepa TPqM K MeHH H nJiaqe: ,Xo,ll,H ,n;a HX BH,ZJ;HIII". Tp'IHMO xa IIIaTopy. li:Isno;a MajHapHh H3 .D;eJIHII:ITl;a ycTaje c T€K aMrryTnpaHOM HOrOM. CTaO. 3a5opaBHO je p;a He MOJKe XO,ZJ;aTH. IloKyJllaO je H nao, JIHQeM Ha 3eMJby. OcTaJIH rryMy: pyxaMa, 6pa,n;oM, nonycje,D;e- 107 �h.n. To ce ae Mo:n-;:e rne,n;aTH. CaKynHJia caM 6p3o oco5Jbe 6oJIHYn~e: 6oJIHH"<Iap MHIIIKO Tp6osuh, Kyxap Pajxo, xyxap1:.:u~a Mapuja ByKeJu:th, 5oJIHM"<Iapxa Bepa, Mana CMHJba, MapHu;a ci>pnaa. CsaTKO o,n; lbHX y3MMa no je,n;aor palbeHHKa Ha JJelja, M,n;y c lbHMa, Y3 6p.n;o. YrH6ajy ce no.n; TepeToM. CaMo IIITO He na,n;ay. Amr, u,n;y. IIpeMa .n;orosopy, pa3aujeJIM cy palbeHHKe IIITO ,n;aJbe no IIIKparraMa. CsaKor cy noce6ao nDKPHJIM rpaH>eM n JIHIIIfieM. CsaKoMe cy ,n;ann no "<IYTYPY:Ill;y BO,ll;€. Hofiac CMO YXB8THJIH H€Il.ITO KMIIIHMI:J;€ Ha IIIaTopy. BpahaJIM cy ce no aexoJIHKO nyTa, ,n;oK M nocJie,n;lber paH>ermxa FI11cy CMjeCTMJIM ..• Jonr y npBMM "tJ:8COBMMa, .JJ;OK CMO ce MY"<IMJIM OKO palbeHMKa, rrpoJiaMao ce IIIYMOM 2KeJKeJbea r.nac. 3ayCTaBJbao je CBe KOjM cy 6jeJKaJIM. "t!yJIO ce caMO: ,CTOj HJIM fiy nyu;aTH"! !ICOBK€, CO"<IH€, aapo,n;He ITCOBK€. YcnjeJIO MY je pa36HTM naHHKy. CaKyIIH·O je ,!I;Ba,Il;eCeTaK JbY,!I;M, IIITO CTpaJKapa, IIITO OHMX H3 pa,n;HYIX 6aT8Jb0Ha M H€Ke ll;YIBMJie KOjM CY MMaJIM ITyniK€. Bp3o je CTBOpMO "<I€TJ1Qy C llYIIIKaMa M H€KOJIJilKO 60M6M. ,lJ;OBMKHYO MM j e: ,. TM MX CKJiaii>aj WTO 6oJbe MOJKem, a MH heMo npe,n; MTaJIMjaae. ,l(ohn he .n;o sac caMo npeKo Hac MPTBMX ••• " JIJilllHO je aa pa3japeaor Jiaaa. BpaTHJIH cy ce ITOCJIHje ITO,ll;H€ .. _. !IOKYflMJIH CMO palbeHHKe H npe6au;MJIM ce aeKOJil1KO ysana ,n;a,n,e. Je,n;aa CMO MX rrpoaamm:r no IIIKpanaMa, xna,n;He, MCQpnJbeHe H jom MOKpe o.u; Hohac. Ka,n; je naJia aoh, seh CMo MMaJIM yro,n;aH Jiorop. HenpMcTyna'tJ:aH, apTaqa y IIOCBe ryCTOj IllYMM , . • Cy-Tpa,n;aH CMO ITOCJiaJIM llOKpeTH€ pa.IbeHHK€ M ,D;MO pa,n;HOr 6aTaJbOHa Y BpMfiHPCKM JIOrop, p;a 6acMa TpOIIIHJIH IIITa M8lb€ Xpaae. TaMo fie JiiM8TJ1 M B-O,n;e. M.H_ CMO OCT8JIH y Haii.Ioj spTa'tJ:l%1 jaw .v;eceTaK .u;aaa. O,n; aapop;a cMa ,IJ;03HaJIH o KpeTa:a.y aerrpnjaTeJha. !1.u;y no CBHM myMaMa. CrraJIM.nM cy aarny 6oJIHHu;y. ,1\a JIM ,n;a ce ceJIHMO ,D;aJbe? AJIM, OHl1 cy ce nojaBJbMBaJIH M ca OHe ,n;pyre CTpaHe. BHJIJii CMa OIIKOJbeHH. , • JaCHO HaM je ,u;a HTaJIHjaHH Tparajy 3a 6oJIHMu;OM. MoJKe HaM noMOhM: je,n;Hao ,n;y6oKa KOHCIIMpan;Hja M rpo6Ha TJiiiJlMHa ..• To CY 6HJIJii ,u;yrt1, 6ecKpajHJii .n;aan, nyan 3JIOKo6ae THIIUJHe. HHTKO HMje rosopno: 6:vma 35or ,!I;HCI1;HllJIMHe, 6HJIO 36ar Tara IIITO ce Hffje MOrJia HahH pMjeq, CaMa HaBe"ie K8CHO JI01KJ1.TIJ1 CMO BaTpy, KJiaJIM Kpase, Ha B8TPH CMO IIpJKMJIH M€CO .•. iloTpOIIIJ1:JI:t1 CMO KPOMIIHp. 0H ce M01K€ neh.H Ha JKapy, ae Mapa 6MTH aO,n;e 3a Kyxalhe. O.v; jjlTpa .u;o MPaKa, cMO myTefiM QHjep;MJU1 BO,!I;y Jii3 TpyJieJR:J.:t CTapli.IX ITaH.eBa. 'Y3Meiii maKy TpyJie:ml1, "'BPCTO j~_ cTucaem H y rropqnjy Karrae xarr :o;pae TeeyfiMHe .•. CsaKa 3,n;pasa pyKa MopaJia je Quje,u;HTYI p;aK ce LKJ1Jie ae YKO'tJ:e. Je,n;HaM CMO Ha:quje,D;HJIH flya Ka3aH H CKjTXaJIM rracyJb •• , A . JKelj je 6nJia cTpaUIHa. Cyxo rpJI-o, cyxa yeT a, cyxo y yTpo6u ••• BecnoMahaa "<IeKa:a.e. Bo.u;a H3 naii>a CMp,!I;H Ha oTpaBHe rJbnBe, aa TpyneLK, Ha raojmnTe. IIporyTaiii ryTJbaj H He Mo:m:eiii BHnre. TaMO HaM je YMPO '15ypo ,xay6uu;a". Y ,n;y6oKoj aroanju, caMo _je BHxao ,Bop;e, so.n;e, so,z:r;e ••• 4' Je,z:r;aor jY'l'pa, seh npH Kpajy Haiiier 6opasKa y W~JIM, o6pa,u;aaaJie cy Hac OMJia;D;HHKe 113 cena ToMJi1ha. HawJie cy y csojHM 108 IIIyMaMa nefiMHY ca CHMjerOM H JI€,!l;OM ••• CBaKa je HOCHJia OrpOMHy rpy,n;By y MapaMH. 0TOIIHJIH CMa ra H IIHJIM, IIpBH ITYT HaKaH p;eceTaK ,u;aaa. ,2J;pyrn ,n;aa p;oHl1jeJie cy HaM M MJIMjexa. roTOBa CBMM palbeHMD;HMa nojaBJiiJIM cy ce I_Q)BH Y paHaMa. Bepa je rrpeaHjaJia, a noMarao joj je MMIIIKo Tp6oBMh. !IoMaraJIH cy H OCTaJIM KOJIHKO cy MOrJIM_- BoJIIUNapKa Bepa lliaa6eaaq H3 3arpe6a 6MJia je roTOsa ,n;HjeTe. Bopu;rra ce c paaaMa, c rHojeM, c I..UJBHMa. Ilpe TPH Mjece:o;a ,n;omJia je y aamy 6aJIID:tu;y n cse IIITO 3Ha, TY je aa_yquna. IIpesHjana je u npesMjana. CKHayTe 3aBoje HHCMO MOrnn rrpaTH. TpyayJIH cy. UHjerraJIH CMO rrnaxTe: aajnpnj_e oae 'tJ:HCTe, a 3aTMM H npJbaBe. Mapuja Byxemrli, xyxapHn;a, rroMarana je csnMa Ha csaKOM Kopaxy, HHje 3Hana HH 3a caa HH 3a op;Mop. Map:Hqa ci>pJiaH H3 KacTasa, cna6aiiiHa M BeCeJia, o,n;aKJie je caMo cMorna caare 3a maJiy H CMHjex H aa,u;a Ka,n;a ce cMjeJio aaCMHjaTH C3MO O'tJ:J1Ma :•,. )i! je,u;He HOfiH, KOHa"<IHO: p;aJieKa TyTlbaBa, rra CBe ja"<Ia. By,n;MMa ce, CK3"'€Ma Ha Hare, CJiyrn:aMO: :MHTpaJb€3H 6an;a't!M, TOIIOBM. Bap6a Mopa .v;a je rraKJieHa. rpJIMMO ce o,n; pa,n;ocTH, njeBaMo ycpe~ Hal'iM. Koaa"<Iaa. To cy ce spaTHJie aame 6pMra~e. Bop6a je TpajaJia ~0 jyrpa. He 3H8MO MCXa,!l;, aJili:t CyTpap;aH IIOCJiaCMO rpyny ,ll;O HaIIIHX 3eMyiD:Iu;a. M ja H)J;€M (He MOI'Yi ,n;pyra'(mje). Ty cy 38BOjM, JIHjeKOBH H xpaaa. Hap9,D; no IIIYMH y36yl}ea. HaKOH ~eceT MHHyTa xo)J;a, H8HJI83MMO Ha pa36au;aae KyTMje HTaJIHjaHCKMX ~OH3€PBY:t H D;MrapeTa. ,l(aKJie, 6MJU! cy HaM TaK-o 6JIH3y. CaMa Hac Je TJ1IIIHHa crraCY:tJia. CnycTHJIM cMo ce y ceJio. -_-y ByxeJil1fiHMa je -ocTaJia je,n;Ha je,IJ;HHa Kyha Ty cMO ce yceJIHJIH; OneT 6ujeJIM KpeseT, aM6yJiaaTa, "<IJ1CTM 38BOjU. J1 IIO"<IHlbeMO MCIIO"<IeTKa. IV MHu,Ka KpMBorpap;oBa, HeKa,n;annDa 6oJIH:wiapKa y ~aHKape­ soj 6pHra,u;:n, TBp,D;HJia je H 25 ro;o;HHa nocJie paTa ,n;a H>eH )KHBOT y cT:sapH no'tfJi.Ilbe 23. Maja 1943, oaor ;o;aHa Ka,n; je CTYIIMJia y rrapTH3aHcKe pep;oBe, a He 18. OKTOfipa 1922, Kap; je poljeaa y rymTaH:.y. Po,n;MTeJhH cy joj 6HJIH CHPOMaman. 0Ta:u; je yMpo ,n;oK je jam 6HJia MaJia. MajKa HHje MOrJia ,n;a 3apa,n;H KOJIJ1KO je IIOTpe6HO rropo,n;HII,H, na je MHI.J;Ky, Ka,n; je M:Mia.Jlia cep;aM ro,n;HHa, ,n;aJira ra3;qH CJiy:m6y. )J;oK cy ce Ib€HH BpliilbaD;H nrpaJIH l1 yt!HJIH IDKOJIY1 MHD;Ka je MOpaJia ,n;a qya,a p;eu;y M JKHBmiY Ko,n; ceocKHX ra3,n;a aa IIoxopjy. 'C!ecTo je ,rr;o6njaJia 6aTHHe. Y noqeTKY- je 36or Tora 6eJKaJia Maj:u;H y rym'I'aiD, aJIM je MajKa IIJI'a'llyim MOJIMJia p;a Tpmt ,l(a He 6M KO,n; Kyhe rJia,n;oBaJia. MHIJ;KMH IIOJIOiKaj Ce HHje MHOrO li13MeHY:IO HH Ka,n; je o,n;pacJia H 3arrocJIHJia ce y ceocKoj roCTHOHJiii.'\H y KoTJiaxy. 3a 80 ,D;.MHapa Mece-qao pa,n;HJia je ,n;aiDy H Hqhy, yBeK Bpelj.aHa n noHIDKaBaHa. Y 109 �MiU.J;,Ka KpnBorpa,n;:oBa je :mHBeJia TaKa T€IIIKO .n;a joj HHje MOTJIO 6HTH MHOTO rope HH Ka,ZJ; Cy HeMIJ;H 1941. Oicyi!Mp8JIH JyroCJiaBHjy. 'Y LKMBOTY DB€ ,ll;€BOjKe HaCTajy IIpOM€H€ O,IJ; yii03HaBa:fba npBHX napTH3aaa. IIpBH napTHsaa xojn je ca aoM pasroBapao rrpnqao joj je IIITa cy CB€ HeMIJ;H IIO't!HIDIJIH IIO Haiiioj 3€MJbH, KO cy rraprnsaHH n 3aiiiTO ce 6ope, Ko noMa:me HeMIJ;e H sawTo, roBOpHO joj je p;a rrapTH3aHH MOpajy p;a ce 6ope H npOTHB OHliiX KOjH IIOMaJKY HeMIJ;e, n ,n;a CBH IIOIIITeHH JDy,n;:n Tpe6a ,n;:a cTyrrajy y HOB HJIH ,n;a noMIDKY napTH3aHe. Maore CTBapH HHje pasYMeJia, aJIJi! je oceh.aJia ,n;a joj OH HCKpeHO TOBOpH. A Ka,rr; je Taj MJI8,ZJ;J1ii. 3aMOJIHO ,ZJ;a IIOCMaTpa mTa ce no ceJiy np:w!a H pa,n;:H n .n;a HX o cBeMy o5aBemTaBa, pa,n;ocao MY je o6ehaJia. Taxa je sanoqeJia If>eHa capa,7J;lba ca Hapo,n;:aoocJio5o,n;:n.rraqKJ1M noxpeToM. Pe,n;·oBHO ce BnljaJia c rrapTHsaHHMa n H3Bpiiia:saJia cBe nocTaBJlleHe 3a,n;aTxe. Taxa ce H y lbOj po,ZJ;HJia :meJba ,ZJ;a xao 11 MHDre ,n;pyre ,n;eBojxe, rrol)e y napTHsaacxy je,IJ;IDIHIJ;y 11 ,n;a ce c rrymxoM 6op11 rrpoTHB cpamncTa. Ka,n;: je TY JKeJlly CaOIIIIITHJia APYTOBJ1Ma 1 OHM Cy joj O,li;TOBOpHJIH ,n;a je MHOrO KOpHCHHje ,D;a OCTaHe y CeJiy. 06efiaJIH Cy joj ~a fie je IIOB€CTH ca co6oM xa,n; 6y.JJ;y rroro,n;aMje npHJIHKe. Bu.rro joj j e BeoMa :m:ao. IIoMMIIIJLa.rra · je ,ZJ;a Mo:m::.n:a aeMajy y If>Y rroBepeaa. Ta cyMlha je pa3- /IHpaJia cBe 110 23. Maja 1943, Kall cy je IIPYrOBH c KojHMa je capaljHBaJia, casHaBIIIH ,n;a cpamHCTH saajy o lb€HI1M Be3aMa c napTH3aHliiMa, o,u,BeJIM y 6pnra,n;y. Taxo je Mnn;Ka KpHBorpa,n;oBa rrocTaJia 6opa11 D;anKapeBe 6pHra11e. ,ll;ojiHJia je rryiiiKY " KpeHyJia y 6op6y. PacrropeljeHa je y crreljHjaJIHY rpyny 011 TPHIIeceTaK 6opa11a Koja je xpcTapHJia no illTajepcKoj H aanap;aJia HeMn;e xa.n; cy ce aajMaH:.e aap;am.r. IIowTo Mel)y lbMMa Hnje 6HJio JieKapa HJIM 6DJIHli:tt:lapa, Mno;xa je npeysena 6pnry o paH:.eHI1l.J;.MMa. IIocTaJia je rrapTV:r3aacxa 6omrnr.qapKa xojy cy aasBaiDl JeJIKa. O,n; Ta,n;a je oHa n 6o- pal1 M 6oJIID1'IapKa. EHJIH cy TO ,l(aHH Haj;mewli.J:IX 6op6J1 y TOM 7J.€JIY JyrOCJiaBHje, aapol:fJ:ITO y CasnH:.cxoj ,n;oJimrn H cJioBeHa'l!Koj liiTajepcxoj. Temxo je 6HJIO aaiur 6es6e,n;ao MeCTO sa paH:.eHHKe. Ka,n; je rrapTM3aH 3,n;eHe paH:.eH a.a KoMHH .JIJiaHHHlii, ,IJ;pyroBH cy 6HJIH rrpHCHJLeiDI p;a ra OCTaBe C J €JIKOM y ceJiy 3,!l;OBD;y KO,ll; Pa.n;MHpja, y CTOry C€Ha •. '}1 ceJiy cy 6HJIH HeMn;H. J eJIKa je y HajBefioj TajaocTH, Y3 iroMoh OMJiap;HHKe <PpaHK€ J13 TOr CeJia, J13,li;Y6HJia pyny y CTDry. "YHyTpa cy CTaBHJie ,n;aCK€ KaO IIOTIIOpHHD;€ Ji:I CM€C1.'HJie pa:ED€HHKa. ¥ CKJIOHHIIIT€ je ymJia M JeJIK.a, a <PpaHKa je 38TBOpHJia H 3aMaCKHpaJia OTBOP H yKJIOHHJia TparoBe. Ty je JeJIKa rrpaJia, npenHjaJia H xpaHHJia paH:.eHMKa npn cBeTJIOCTH 6aTepnjcxe JiaMrre. Hncy cMeJIH ,n;a· H3Jia3e H3 CKJIOHHIIITa. Hofiy je ,ll;OJia3HJia ¢paRKa, OTBapaJia 110 OTBOp Ha CKJIOHJ1IIITY H ,li;OHOCHJia BO,n;y H xpaHy. To je 6v.ma H npHJIHKa ,n;a ce paH:.eiD:IK H J eJixa Hap;Hwy cBeJKer Basp;yxa, jep je y ceay IIOCTajaJIO CB€ 3aryiiiJDHBHje. Ha :m::aJIOCT, nopep; CBHX MyKa, CTpelllbH H saJiaralba OBHX p;Bejy p;eBojaxa ,n;a MY cnacy :mvmoT (36or BeJIHKe xnap;aohe JeJIKa ra je M cBojHM TeJioM sarpeBaJia), 3p;eae je nocJie ,D;eceT .n;aaa yMpo. !IOCJie H:.erOBe CMpTH, JeJIKa C€ BpaTHJia y CBOjy je,n;HHHIJ;y. Ka.n; 6H aexo o.n; 6opau;a 6Ho palbeH, oaa je cMeJio jypJi:IJia ,n;a ra iiPeBJi:Ij€ H H3Byl:fe C IIOJIOLKaja. Y CJIOBH IIO,JJ; KOjHMa je yMpO 3p;€H€ H H€MOfi ,n;a MY IIOMOrH€ Ji:I OJiaKnia MyKe, CTpaiiiHO cy yTHIJ;,aJIH H8 JeJixy. HMje MMCJIH.rra aa ce6e x;a,n; je 6MJIO y IIJ1Ta:H:.y npyiK:aH:.e noMohM paHoeHOM ,u,pyry. J e,n;aa o,n; HoeHMX ,n;pyroBa H3 'IeTe np:v.r- '<ao je je11ey erm3o11y: ,Ka,n; cMo, aBrycTa 1944. aanaJm: HeMu;e y Mo3r-~pjy, orop-qeao cy ce 6paauJIH H aaaeJiu aaM o36HJbHe ry6MTKe, aapoqwro je,n;aa MHTP8Jb€3 KOjH je 6HO noCTaBJb€H Ha IJ;PKB€HOM TOp:Eby. AJIH, MH CMO jypnmaJIH He TpaJK.efiH 3aKJIOH. BOJIHw.rapxa JeJIKa HHje CTH3a,Jia .n;a CBMM pa:EbeHHn;HMa DPYJKH npny noMoh. IIoMarao joj je M 3aMeHMK xoMaH.n;aaTa 6aTaJbOHa, .n;pyr Cpeqa. ,II;ox je rrpeBMjaJia je,!I.HOr 6opn;a, KOMaa.n;aHT joj je jaBMO ,!I.a je n Cpeqa paFbea. - T,JJ;e je, - 3am:tTaJia je. - Iloxpaj nYTa, - 0,1I.rOBOPliiO joj je KOMaH,JJ;aHT. - lif.n;eM ;u;a ra H3ByqeM, - peKJia je :v.r rronma. KoMaa.n;aHT joj je ,n;oBuKHyo: - Hehem Jdi.H! Sap ae BJ1;a;run .n;a ce ae MO:m:e np11h11. IIoTpe6Ha CH HaM TY. AJIM, JeJIKa aHje MiipoBaJia. 3HaJia je ,n;a je Cpet.!a HaCTpa.n:.ao noMaJK.yhH joj OKO pa:EbeHHKa. MopaJia MY je IIOMOfiH. Cat.!eKaJia je JJ;,OK KOMaH,JJ;aHT ID:tje npemao aa ,n;pyrM xpaj 6ojJ1IIITa n no-gena ,n;a ce npHBJiaqH nyTy. Ka,n; je CTMrJia 6JIJ13Y Cpeqe, 3a"<iyJia je rJiac rrylllKOMMTpaJbecn;a C ,1I.€CH€ CTpaHe: - J eJIKa, pa:a.ea caM. 3acTaJia je H KOJie6aJia ce HeKoJIHKO TpeeyTaxa: KOMe npBo )l.a noMOrae? OH.n:.a je CKOl:fHJia M HamJia ce xo,n; Cpe'9:e. Oa je Jie2Kao Y je,n;HOM maHIJ;Y, a Ka;n; je cna3J:tO Jenxy H3aeaal)eao je y3BMKHYO~ - Kaxo CH np:mrma? Jiesn! CaMo ce cpyqnJia :Kpaj lbera, a cPaiiiJ1CTH-q:KJ1 pa<PaJIH cy 3acnMpaJIH BMW€ lbHXOBHX rJiaBa. 1IpM6paJia ce, rrpeBMJI8 pa:EbeHHKa M llOtieJia ,n;a ra Byqe C TIOJIOJK.aja. llpMT€KJIH cy joj y IIOMOh. T.!HM je pa:EbeHMK 6Ho y saKJIOHY, Jenxa je Q,1I.jypMJia ;n;pyroM paaeHMKY'· IIOMOfi je TpaJK.eHa Ca CBMX CTpaHa ..• " 111 �J1 nope,n; BOrpa,n;oBa 2KJ1BOT ce J13 ,n;a je poljeaa CBMX onacHOCTH M TemKoha, J eJIKa · - M:JnJ;Ka Kpnauje 3a:maJIMJia mTo je OTHIIIJia y rrapTH3aHe. IDea OCHOBa rrpoMeHHO J1 36or TOra H ,li;8H-p;aHaC roBOpH oaor ,!JiaHa Ka,n; je rrocTaJia rrapTn3aHKa. v Me.n;H:QHHCKa ceCTpa MMJIJ1ll;a JiyKHli, Koja je pa,u;HJia y 0IIIIITOj p;p2KaBHOj 60JIHJ1l:(H y Beorpa,n;y, XTeJia je O,l(M8X Ha IIO"leTKY ycT8HKa ,n;a rrolje y rrapTM3aHe. MeijyTHM, pyxoBo,n;cTBO je cMaTpaJio ,n;a he Kao 'l!JiaH KITJ 6HTH KopncHHja y Beorpa,u;y. SaTo je ocTaJia cne ,n;o JieTa 1943, Ka.n; je, 36or orracaocTH o,n; xanmelba, MopaJia ,D;a Ce CKJIOHH. ilOJIOBI1HOM jyJia CTHrJia je Ha T€pHTOpMjy TOIIJIJ-IqKQr O,zu>e,n;a. ilOlliTO cy y OBOM Op;pe,l(y HM8JIJ1: ·JieKapa H CaHMTeTCKO oco6Jhe, ynyheaa je aa KocMeT, y illaprrJiaHHHCKH o,u;pe,n;. TaMo je IIOCT8BJbeHa 38 CaHMTeTCKOr pe¢epeHTa. KacHHje Ka,n; je o,n; OBor H o.n;pe,D;a H3 Maxe,n;oauje ¢opMnpaaa MaKe,n;oacKo-xocoBcKa 6pHra,n;a, MHJIHU:a JiyxJdi je rrocTaBJbeHa 3a caHMTeTcKor pec}JepeHTa 6p11ra,n;e. M aa je,n;aoj H aa ,n;pyroj ,l(y:maoCTM .n;o6po ce noKasaJia. HajBehe rro2KpTBOBalbe noKa3aJia je rroqeTKOM 1944. Ka,n; je ocTaJia c Teii.IKHM palheHHU:MMa. ITo'tfeTKOM ¢e6pyapa 6pHra,n;a je MopaJia ,n;a Kpeae aa ,ZJ;YJKH Map:ri:J:. 36or Tora je mTa6 aape,n;Ho ,n;a C€ TeiUKH paH.eHYIQH H3)J;BOje H OCT8Be KO,D; rrapTH38HCKJ1X rrpnjaTeJba. TaKa je meeT · paiheHHKa c ,n;Ba 6opu;a n caHHTeTCKHM pec}JepeHTDM oc~aBJheHo y ceJiy MoKpeay. HocJie ;qsa ,n;aHa npeHeTH cy Ha 6a't:mje AareJia CTe¢mHOBCKOr, Ha nJiaHHHH ra6poBHJ1K. Ty cy ocTaJIH ,n;eceTaK ,n;aaa.- 3a To B·peMe ~aMMpmm;e HM je aa6aBJhaO AareJIOB 6paT Mnnaa. Ka,ZJ; ce npeMe noropma.n:o MopaJIH cy ,n;a ce cnycTe y ceno ,IJ;econo 1 KO,l( rrapTH3aHCKHX npnjaTeJI:.a. MHJiaH CaBMli, ,Il;paroJby6 ryTMli, MHTpe TpajKOBCKH, AJI6HH CJIOBeHau;, jam je,ZJ;aH palbeHHK 't!Hje ce MMe He 3Ha H MHJIHII;a JlyKMfi, Ha6acaJIH cy, aa nyTy 6JIM3Y ceJia, Ha 6yl'apcxy sacew. Byrapn cy OTBOpMJIH BaTpy, a 3aTMM cy J1M;__ IIPI1IIIJIH H H3 aenocpe,Ithe 6JII13HHe nyn;aJIH y CBe- OHe KOjM cy ,n;aBaJIH 3HaKe 1KHBOTa. Ji1 y MHJIHII;y JlyxHfi CY HCIIaJIHJIM j.bru p;Ba M€TKa, MHCJieli.J:I ,ZJ;a je MpTBa. MeljyTnM, Mnmru;a ce KacHHje ocBeCTHJia a ycTaJia na je nomJia ).J;a BH,n;H .n;a JIH je joii.I HeKo ocTao JKMB. AJI6HH CJioBeaan; H TpajKOBCKM ,n;anaJIH cy jow sHaKe ::arnnoTa. Mlil~a HX je, naxo H carua Temxo palbeaa, o,ZJ;ByxJia y saKJioH, rroKpHJia lie6a).J;MM·a H aano:mi-ma BaTpy .. Ilocne Tora je noiiiJia Ko,n; Aarena CTe<l;laHOBcxor. roTOBO IJ;€JIY HOfi je JiyTaJia IIO IIJiaHHHH ).J;OK HY.Ije npoHaiiiJia 112 HoeroBy KOJIH6y. J1cnp:nqaJia je mTa ce p;oro,n;HJIO H saMoJIHJia ra ,n;a nomaJbe .OMJia,n;HHu;e ,n;a npeaecy npe:»ome.rre paiheHHKe. 3aTHM ce- oaecneCTHJia. HeruTo xacHHje HaHlliJIH cy Byrap:n, xojH cy BP"':" IIIJ1JIM rrpeTpec KOJIH6a. CTe¢aaoBCKH j e caxpHo MMnMxzy Hcrrop; KJiyrre Ha KOjOj je CII8B80 H IIO:KpJ19 je CJJiaMOM. Y TOM CKJIOHHIIITY je ocTaJia ,n;o YBe't!e, xa,n; cy CTMrJIH oMJia,n;mru;H H rrpeaenn je aa TaBaR je,n;He IWJIH6e. TeK rrocJie HeKOJIHKO ,u;aaa ce ocneCTHJia. Ta,n;a cy je npeHeJIH y ceJio ,D;econo n cMecTMJIH y xyliy MnJiaaa CTe¢aaoncxor. HeroBaJie cy je M xpaHMJie MHJiaHoBa xli:n Mnu;a :n :meaa Jhy6HII;a, a npenHjao Baaqa BomxoBCKM. Celiajylin ce THX ,n;aaa M:~mH:Qa JiyKHli je npWiaJia: ,CTaJIHO cy MH ;z:t;aBaJIH mehep H MJieKO. OcehaJia caM HeKy H€MOh y pyx:aMa, a.JIH HJ1CaM 3HaJia ,n;a cy MM npeJIOMJbeHe KOCTH. MHCJIMJIH cy ;n:a hy YMPeTH rra HHCy XTemr ;n:a MH Ka.JKY. TeK Ka;.t caM ITO'l!eJia ;n:a ce orropaBJbaM, peKJin cy MH mTa je c MOjHM pyxaMa. KacHHje cy ,ll;OIIIJIH ;z:t;pyrOBH I!JiaHHHCKM J1 Ca;z:t;aHCKH1 HaMeCTHJIH MH KOCTH aa pyxaMa H ~BPCTHJIH ;n:aiii't!MIJ;aMa. Oa;n:a cy Me npeMeCTMJIH y IIpnnerr, cMeCTHJIH xo;n: IIehe TiorreJbeBCKor H rro3BaJIM aexor Jiexapa, npHjaTeJI:.a HOII-a, ;n:a Me nperJie;n:a H npesHje. AnH, oa HHje cMeo ;n:a ;n:olje. 06jacHMO je caMo Kaxo ;ir.a Me Jie'<Ie H ;u;ao JiexoBe H caHHTeTCKH MaTepHjaJI. Ka,u; MJ1 ce CTaH:>e noropmaJio, PaMOH je OTHIIIaO KO,I\ ,ll;OKTOPa MHTpa )J;yJI:.aHOBCKOr. 0H je ,I\OIIIaO M H3Ba,I\MO MH MeTaK. IIocJie Tora ;u;oJia3no je jow aexo.r.rn:xo nyTa .u;a Me nperJie,u;a. Je,t\HOM IIPHJIHKOM MH je HaMeCTHO Ji1 KOCT Ha PYQ.M. )J;oHOCMO je JieKOBe H C8HHTeTCKM MaTepHjaJI H ,n;asao ynyTCTBa KaKO ,D;a ce Jie't!HM. ¥ Kyhn Tiehe IIorre.JI:,eBcKor ocTana caM oxo ,n;Ba H no Mecen;a. Ka,D; cy ByrapH y6uJIM napTH3aHcKe xypHpe KpyMa H JaMa H 6JIOitHpaJIM peOH y KOMe. C€ HaJia3HJia OBa Kyha, ,IU>yrOBH cy MOpaJIH ;n:a Me npeMecTe y ,u;pyro CKJIOHHIIITe ••• " MHJIHIJ;a JlyKMfi ce H3BecHo BpeMe 3a,zu>:m:aJia y CKJIOHHIIITY Kop; PaMIIe CJ:ra6eHOBCKor, a 3aTI<M je KpeeyJia y csojy 6p><rap;y. 'Y3 nyT je naJia M CJIOMHJia pyxy. 3a,n;p:m:asaJIH. cy je p;a ocTaHe aa Jie'l!elby y ceny Bapemy, aJivf oaa HHje rrpncTaJla na je npop;y:mJ1Jla 3a 6p><rap;OM npeMa Kasap;ap:rzy. Y myMM je nposeJia 14 p;aHa, p;oK HHCY CTHrJIH KYPHPH H o,n;neJIH je y 6pHra,n;y aa rrJiaHHHH Ko:myx:. M3 Il!Ta6a 6p><r.ap;e cy je ynyT><JI>< y 6p><rap;ey 6oJIH><I:1Y· VI Ka;n: je IIOJIOBHHOM jyHa 1944. KOMaHp;aHT 3aropcKor rrapTH~ 3aHcKor o,n;pe,n;a caomnTHO ETeJIKH 2Kyaau; ,u;a je IIOCTaBJbeHa 3a caHvrTeTcKor pecpepeHTa ,Il;pyror 6aTa.:r.E>OHa, oaa ce s6ymrJia :n ~poMpMJhaJia: 11~ �' ,He, p;py2Ke KOMaHp;aHTe, ja He 3HaM .•. " KoMaa,n;aHT je npeK:mzyo: ,~ y o.n;pep;y aeMaMo 6oJber 3a TY p;y2KHOCT, a TH cH 3aBpiUHJia '_Kypc. MM heMO TH IIOMaraTH". ETeJixa je rrpelliJia y ,I(pyr11 6aTaJl>oH H npMCTYIIHJia opraHH3oBaH>Y caHMTeTa, y CBaKOj 'l!€TH je op;pe,IJ;MJia OHe KOjM lie pa:a,eHHIJ;HMa rrpy2KHTH rrpBy IIOMOh. 3aTHM je IIOIIIJla ,IJ;a Heryje J1 JI€'l!H pa:a,eHJ1:Ke cMemTeHe y je,n;aoj 3eMyHHIJ;.H y Man;eJbcKoj IUYMH. Ty je 6HJIO ,n;eceTaK paH>eHHKa. ETeJIKa je caMa H npa.rra paH>eHJm:e, ·crrpeMa.rra xpaHY H xpaHHJia HX. HaMHpHHIJ;e H cBe ,n;pyro IIITO je -6HJIO noTpe6ao ,n;oHOCMO je ~:~.rreraJiau; XoTKO. Oa je 6no H je,n;J1Ha B€3a ca CB€'I'IOM, jep cy ce HeMIJ;M HaJia3HJIH Ha p;3.JbHHJ1 O,ll; OKO 500 M. MopaJIH cy CTaJIHO .n;a wanyhy a HH BaTpy HHCY CM€JIM .n;a naJie. ETeJIKa ce ,n;oroBapaJia c paH>eHY.UJ;HMa KaKo p;a Jie"''H xojy paay H xoje JieKoBe ,n;a yrroTpe6JbaBa, jep ce H:.eao 3Hmbe M3 Me,D;HIJ;.HHe cacTojaJio caMO o,n; oaora mTo je aayqMJia y Beorpap;y 1940, Ha ,IJ;€C€TO,!J;H€BHOM Kypcy 3a 60JIHWiapKe. "Y Toj ,6oJIHHIJ;M" aeKaKo ce Jie'liHJIO .n.ox HHje YMPO ,n;pyr JiecKOBap, jep;aH 0,!1; T€2KHX paineHHKa. Tap;a je H pa:s:.eHMK€ H 60JIHM.'llapKy saxBaTMO cTpax. ETeJIKa je nocJie npwraJia ,n;pyroBHMa ,n;a je ·Ta,n;a o6y3eJia HeKaKBa MaJio,n;yn.m:ocT, ,n;a je IIOMJ1IIIJbaJia Ha 6eKCTBO· HJIM caMoy6J1CTBo, caMo ,n:a ae 6y,n;e caMa c THM 6ecrrol\mfi-HHM Jl>Y,lJ;liiMa. · M 6am 3a BpeMe -Te ·xpH3e, CTHrao je caHHTeTcKH pe¢epeaT o,n;pe,n;a, Me,n;vru;Haap IIep:mxnth ca CTpyqHHM 6oJIHH'llapeM. IIperJie,n;aJIH cy paH>eHHKe M rrpeBHJIH. HeKMMa cy p;aJIH HHjexu;nje. PaineHHK JienymYih je yMpo sa BpeMe nperJie,n;a, aa ITepmrmheBKM pyKaMa, a ll.€BeTHa€CTDrO,IJ;l1lliH>H J arop;Hfi, IIOJIMTM't!Kl%I KDM€Cap OMJia,D;HHCKe "G:eTe1 KOM€ je 6MJIO pa3MpCKaHO KOJI€HO J1 KOM€ HHjeKQMje rrn:cy Morne .n;a y6na2Ke 6oJIOBe, MDJIHO je ,n;a MY o.n;ceKy aory. Beh ra je 6HJia saxBaTMJia, rac-raHrpeaa, KO:>Ka MY je rryu;aJia, a y .rryKoTHHaMa cy ce nojaBHJIH :u;pBH. ETeJIKa· HMje cTM3aJia ,n;a HX O'liJ1CTM, TOJIMKO cy ce 6p30 MH01KJ1JIH. BojHa CJ1Tyau;Hja je 6HJia TaKBa p;a palbeHHKa HHKY,ZI; HJ1CY MDrJIH O,IJ;H€TJ1 pap;H onepaIl;Hje. ,l1;a 611 ,!I;OH€KJie II050JbiiiaJIH rrpHJIHKe, npeM€CTHJIJ1 cy HX y ;z~pym Kpaj IIIy><e r;z~e cy y3 3€MYHill1Y HMaJia 6ap Ha;!ICTpeUIH><I:IY O,!l; rpaJDa H 'l!HCTor nas,n;yxa. CBHMa je OB,!I;e 5YIJIO 6oJbe, ceM OMJia,!J;HH:u;y Jaro,n;nhy. OH je Tprreo cae Te:m:e 6onoae, na je MOJIHO ETeJIKY ,n;a MY o,n;ceqe Hory, MaKap H ceK.HpoM. ETeJIKa je o TOMe o6aaecTMJia IIITa6 o.n;pe,n;a. "Y6p3o je CTHrao caHHT€TCKH pe¢epeHT o.n;·pe.n;a, H peKao ETe.mru ,n;a he orrepucaTa Jarop;Jdia H3npmHJIH cy rrpl11IpeMe H aohy ra npeHeJIH y ceoccy Ka<j:>aHy. Me,l\M[\HHapH IIepm::o:Mh a MMMJ:n:~a npncTynHJIH cy onepaD;.Hja. IIoMaraJia cy MM ,n;aa 114 6oJIHH-qapa. OrrepaD;.Mjy cy BpiiiHJIH no yrryTcTBy xoje cy ,n;o5MJIM o,n; JieKapa, npnjaTeJl>a napTM3aHa H3 caHaTopMjyMa y KJieHOBHKy. O,n; lbera cy ,n;o6HJIH H HHCTpyMeHTe, MaTepHjaJI, JieKOBe, orrpeMy H ,n;pyro. 3a npeMe onepaqnje OMJia,n;HH:u;H H3 ce.na cy ca opy2KjeM qyBaJIH npHJia3e xa<PaHM, y CJiy"tJajy ,n;a Hanljy HenpMjaTeJl>M. . Ha :maJIOCT, 6J1JIO je KaCHO. raHrpeHa je y3eJia n(!axa H orrepall;HJa HHJe ycrreJia. PalbeHJm: je nocne "tJeTvrpH caTa yMpo. Taxo cy ?A 10 paJDeiD:Ixa, xoje je ETeJIKa HeroBa.ri:a, sa 14 ,n;aHa yMpJia TpoJH:u;a. ?cTaJIH cy rroqenn ,n;a ce orropaBJE.ajy, Hapo'l!HTO .n;aojH:u;a, ca rrpo6HJeHHM nJiyl:i.J1Ma. lio't!eTK'OM cerrTeM6pa, orreT cy ce npeceJIMJIH Ha .n;pyro MecTo jep cy rrpHM€THJIH HeKor aeno3HaTor ceJl>aKa y 6JIH3HHH ,60JIHHD;e". TaKa je H3rJiep;ano ,HopMaJIH0 11 Jie"tJelbe palbeHMX rrapTM3aHa Y CBJ1M Kpaj €BJ1Ma 3€MJbe. • • * . MaJia MHpa, xpoja"tJKa yqermu;a H3 CJiaBoHcxor Epo.n;a, 6HJia Je "t{€THa 6oJIHJ.fliapxa y 12. cJioBeaaq:K!oj 6pMra,n;H. 3a npeMe 6op6e, no"<IeTKOM ¢e6pyapa 1943, palbeHa je rrpM.nY.IKOM H3BJia't!elba palbeHm<a. Q TOM€ IIITa6 6pHra11e y H3B€UITajy 0,!1 15. <j:>e6pyapa 1943. IIJ1Ille: ,O,IJ; palbeHH,Ka OCTaD je HeH3By'lleH je,n;aa, paibeH T€IliKO y Tp6yx ... H Je.n;aa ,n;pyrapvru;a 6oJIHnqapKa." • * * IIpnJIHKOM je,n;Hor aarra,n;a, HTaJIHjaHY.I cy MMHaMa 3arraJIMJIM rrapTH3aHcxy 6oJIHH:O:Y y ,II;pe2KHHIJ;M. Ka.n; je 6onHnu;a noqeJia p;a ropH, MHo.rn c"'! ce H3ry6HJIH a 6oJIHwrapKia PyJKMu;a <Pyhax, rrpMce6Ho J€ IIOJYPHJia KPD3 IIJiaMeH y 3rpa,n;y n M3He.na je,n;aor palbeHHKa H spaTHJia ce no ,n;pyror. 3a,n;HBJbeHH rrpHMepoM o:Be ,n;eaoj.xe H ,n;pyrn cy ynr.nn y 3ana.JE.eey 3rpa,n;y H noqeJia ,n;a H3Hoce palbeHHKe. TaKa cy CBM crracean. • • • Y npo.nehe 1942, 3a BpeMe Hana,n;a JlMqxor napTH3aHCKDr 6aTaJboHa ,MaTHja ry6en;" Ha I'paqan;, napTH3aHH cy HMaJIH Behe ry6HTKe. BOJIHJII'q.apKe HJ1Cy CTH3aJie p;a CBe palbeHMKe H3BYKY C 60- 115 �jlilliTa H npeBHjy. HecTaJIH cy HM saBojH. BoJIHH't!apKa CMHJLa IIapnnoBJrli, nosuaTa no xpa6pocTH H cHaJiaJKJhi1BOCTH, cKvmyJia je H rron;erraJia CBojy KOmyJLy ,n;a 6H npeBHJia pa:a:.eHHKe. • • • • 0MJia)IHHKa MHJia Tpy6>Winh 6HJia je 6oJIHH'iapKa y ,1\HHapCKOM op;pep;y. HMje ce HJ1'9:J1M l13)I.BajaJia 0,!1; ,n;pyrMX napTH3aHKH I1 napTM3aua. IIocJie 6op6e Ko,n; CoJIHHa, noJIOBHHOM jyJia. 1942, ruTa6 o;n;pe,n;a je · MHJiy ynyTHO c palbeHHD;HMa y je,n;uY neliiruy KO,n; ceJia PynoTHHe. MH.lla je noMarana pa:a:.eHJ1Il;HMa, ueroBaJia :nx H Jie"<Ivma, ;n;ouocnna Bo,n;y, cnpeMaJia xpauy, aa6aBJbaJia 3aBoje H JieKoBe. CBe je TO MOpaJia ,n;a pap;H C MHO!O orrpe3HOCTH1 jep cy ce THM TepeHOM KpeTam'l HTaJIHjaHCKH ¢amHCTJ1. Y Mel)yspeMeHy cy JtlTaJIHjaHH HeKaKo ,n;03H8JIH r,n;e ce HaJia3e pa:a:.eHH rrapTH3aHM. Hofiy cy orrKoJIHJIH nehMHy, a xa,n; je cBaeyJio nosBanH cy rrapTH3aHe aa npe,n;ajy. PalbeHHIJ;H cy o,n;roBopJ1JII1 BaTpOM, a HMaJIH cy caMo ,n;Be-TpH nymKe M uemTo MeTaKa. J e,n;au palbeHMK je rrorHuyo, a 6oJIHYPiapxa," MM.rra je say3eJia :a:.eroBo MeCTO M uacTaBHJia ,n;a nyn;a. 'Y TOKY 6qp6e ,n;Ba palbeHHKa cy ITOHOBO paH>eHa, a M•aJIO KaCHHje 11 6oJIHH"<Iapxa Mu.rra. EopHJIM cy ce cBe ,n;oK HHCy noTpomHJIM csy MYHHD;Hjy. IToruTO je npecTaJia BaTpa, JiiTaJIHjaHH cy. ce rrpYIBYKJIH ,Il.O yJia3a, .uacpayJD1 cy Ha npe:mi1BeJie, a rioce6ao Ha TeWKO palbeey 6oJIHM"IapKy_ MJ:'I.rry. Eo.rrM cy je 6ajoaeTYIMa, a ua Kpajy 3aKJiaJn1. ,Il;BOjm..:J;y TeiDKHX palbeHHKa o,n;Be3JIH cy y CIIJIMT H cTpeJI:.aJIH. "tiJiaH 06.rracHor KOMHTeTa KIIJ, 3a ,I(aJIMai:(J1jy, ,II;paro fMs,n;Hh, TIMme 0 TOMe y CBOM }J;H€BHli1KY O,Il.' 4. aBryCTa 1942: ,.O.A aamHx cy norHHYJIM Jo3o KoBa"<IeBHh-roJITIMh, KOjH ce Jie"<IHD OJ( paaHje 3a,I(06Mjeaux paaa M M~>ma Tpy6Ji:lliDih.. 0Ha ce y 6op5H ,IU>JKaJia xepojCKl1, naKo H3pa:a,asa.Ha. Ka;n; cy aawn ocTaJin 5e3 MeT3Ka1 -cj:lanm:CTJ1'<:IKJ1 3JII1KOBQH CY joj o,n;ceKJIM rJiaBy." 116 • 3a BpeMe 6op6H xo,n; Byrojaa aBrycTa 1942, 5oJIHH"<IapKa "tJeTBpTe npoJieTepcKe 6pnra11e, Me,li""HHapKa .Jby6""a MapeHHh je H3BJI8't!HJia p81b€HHKe. "YCTaWe cy je npHMeTHJIH H HaCTOjaJIH .n;a je sapo5e. ,I(esojKa je y3eJia saKJIOH H Ka.n; cy ce rrpH6JIIDKHJIH 5a-_ D)-:rJia je 6oM6y H rrojypY.tJia c paH>eHHKOM npeMa CBojHMa. MeijyTHM, cpamHCTH Cy je,ZJ;HHM pa¢aJIOM y6HJIH 60JIHH"<IapKy H palbeHHK-8. Ka,n; je BHp;eJia ,rr;a je paaeu KOMaH,rr;Hp HnKoJia Pa,rr;oiD:tfi, Ma,rr;a joj je OH ,7J;OBHKI1BaO p;a My He IIpJ1Jia3H ,D;OK joj ,n;pyrOBH He IIOMOrHy, CMHJI:,a ce IIOJiaKO IIpOBJIRl.JHJia Kp03 Kmny HenpnjaTeJbCKHX xypmyMa. Ha H3HeHalje:a:.e CBHX CTHrJia je HeosJieijeua ,rr;o paH>eHHKa. Ilo"IeJia je ,n;a ra rrpeBMja, aJIH o,n;je,n;HoM ce cpyiiDI nope,n; Ibera. IIo,n; 3amTHTOM rryiiiKOMHTpaJLesa ,l(BOjHn;a 6opa:u;a cy rromJia ,n;a j e H3BYKY. AJIH, 6MJIO j e Kacuo ... • • • • "Yl.!HTeJbmzy Hynry AH"<IKY HaxJIHK H3 rope:EDCKe cy c TeWKOM rrpHMHJIM aa pa.n; y rrapTH3aHcKy 6oJIHHn;y ,CMyKH" y CJioBeHHJH. AJIM, xa.n;a cy ce 15. cerrTeM6pa 1942. liiTaJIHjaHH npn6JIHXHJIH CKJIOHmnTy C T€lliKHM paH:oeHHD;MMa, OC06Jbe je ycrreJIO .n;a J13By"<Ie 10. pa:Eb€HMKa a Hyiiia je OCTaJia C ,IJ;BOjHIJ;OM Kojy HHje ycrreJia Ha BpeMe ,n;a H3Hece, a HHje XTeJia ,n;a HX ocTaBM. li1TaJIHjaHM cy J1X 3apo6HJIH, y6HJIH cy o60jJ1Il;y paffi€HJ1Ka H 50JIHJ1"<:I8pKy Hymy. Je;n;au o,n; IDHX ce 3Bao Msaa. 0 TOMe ce MHoro rrpH"<IaJio Meljy 6opnnMa. · MyKo~ I 1 I I i I i il 'i • • • Y jeceH 1943. ·,n;eJIOBM IlpBe 6pHra,n;e ,II;eceTor xpBaTCKor KOPeyca BO)IHJIM Cy OillTpe 6op6e Ha liiHpOKOM 6pery. Q)lje)IHOM je Je,rr;aH Ham MMTpaJbe3 rrpecTao ,n;a ,n;ejCTByj-e. KoMaH,n;Mp je H3,n;asao Hapeijelbe 60pD;J1Ma p;a ce IIOBJiaqe, Mel)yTMM, MMTpaJbe3 ce JioOHOBO orJiacHo J1 rrpMMopao aenpMjaTeJba Ha noBJiaqeH:.e. Ka,n;a je cTHrJio rroja"<:IaH>e, 6op:o;H cy 3aTeKJIJ1 MpTaor MHTpaJbecn;a 11 6oJIHH"<:Iapxy MapHjy Eyj ac rrope,n; MHTpaJLesa. 3a,n;MBJbeHH, CTaJivr cy ,n;a je rpJie ~ .rr:.y6e. 0Ha HHKa,n;a ,ll.OTJI€ HMje J1M8Jia MHTpaJI:,€3 y pyKaMa. To Je 6n.rra JKeHa 3peJIHX ro,n;:vrua. IIpn noJiacKy y 6pMra,n;y ·OC'l'aBHJia je KO)I Kyfie )IBOje )lelje. • • • Bopn;H MocTapcxor 6aTaJboHa )l;eceTe xepn;eroaaqKe 6pHra,n;e npli,["<IaJIM cy ;n;a cy MMaJIM MyKe sa BpeMe 6op6M aa CyTjec:o;Yr ,IJ;a ca"<:IyBajy 6oJIH.H"<:Iapxy, MaJiy Jby6no;y MaJIHIIIHfi, xoja ce IIIylbaJia 117 �i~ j :1 n t) oxo cBaKor 1K6yHa TaBJ.beH. n nposepaBaJia .n;a HHje HeKO O,ll; palbeHHKa oc- TpaJIH€ 60JIHHD;e, OCTaBJbaJIH cy paR:.eHHKe H 6eJKaJIH. Jby6HIJ;a TO 3HaJia H 3aTO je rrpoBepaBaJia IIO ::m:6yH>y. ,I(pyl'DBH cy MOpaJIH cy je OIIOMHlbaJIH. 0H_a je HaCTaBJbaJia IIO CBOM. J €,!{HOM Ce .n;yro 3a,n;p2KaJia na je IIJiaqyfiH Hcnpn'tfaJia .n;a je y je.n;HoM JK6yHy aauiJia je,n;Hor paH>eHHKa, 3acTaJia je .n;a My noMorae n IIOKylllaJia ,n;a ra uaroBopH ,n;a noije. Oa je 6Ho Temxo palbeH n HHje Morao ,n;a H,ll;e. CaBeTOBaO je ,ll;a ce He 3a,l{p2KaBa H ;n;a IIOJKYpH !3a CBOjOM je,n;HHHJJ;OM. Jby6M:Qa je Y:InaK IIOKylliaJia ,n;a MY IIOMOrHe. "Y MeijyBpeMeHY cy CTJ1:rJIH HeMD;H. PaH>eHMK je aaroBopno .n;a 6e:m:H. HeMn:v{ cy je npnMeTHJU1 J1 npHrryu.anvr, aJIM je ycnena ,n,a ce M3B~e. 't!yna je peBOJIB€pCK€ TiyiJ;IDe, Ha OCHOBY qera je 3aKJbY't!HJia ,n;a c}r HeM:qH y6MJIH paiD€HHKa. • * • • je .n;a je caqexyjy, a TO je ycrropa.BaJio noxpeT 6aTa,rr,oaa. 36or Tora * IleTHaecToro,r:r.HllJH::,a Pa,n,ojKa H3 CpeMa 6nna je 6DJIHH't!apKa y ,I(pyroj "IeTM Tpefier 6aTaJ.DoHa IIeTe aojBoljaHCKe 6pHra,n,e. CaojHM CTaCOM H nenoTOM CBHMa je nap;a.11a y O't!H, a 6n.11a je M BeoMa xpa6pa 11 o,n,BaJKHa. IbeHo p;p:maae 3a BpeMe 6op6H Ha nyTy 3aopHHK-Ty3Jia, rro'9:€TKOM MapTa 1944, Ha MeCTY KaJieCMje MHOre je 3a,D;HBHJIO. ¥ TOKY 6op6e Ka,n,a je Ha je,n;Hoj qyKJi.I safiyTao Ham rryruKOMHTpaJI:.e3, Pa,n,ojKa ce ynyTYtJia TaM·O rrpeTnocTaBJbajyfi:w ,n,a je nymKOMHTpaJb€3a:q paiDeH. MeljyTHM, MHTpaJI>e3a:u; je 6Mo MpTaB. Pa,ZI.ojKa je y3eJ~a opyJKje n MpTBOr ,n;pyra M KpeHyna HaTpar. ArrH, npe,n; co6oM je _yrJie,ZI.a.rra rpyrry HeMao;a Koja je nm.IIJia ,D;a 3ay3Me noJio:maj. HHje HMaJia apeMeHa ,n;a ,n,yro pa3MHIII.Jba. CnycTHJia je MpTBor ,n,pyra, JI€rJia y 3aKJIOH, HaMeCTHJia nyiUKOMHTPaJb€3 H OTBOp:VIJia aaTpy. li13Heaai)eH:v.r c}:lamHcTH cy ce y6pso noayKJIH. OcTaJia je Ha TOM ITOJIOJKajy J1 ITOBpeMeHD rryo;aJia CBe ,ll;OK HHje CTHfJIO nojaqalb€. Ka,n; joj je CTJ1:rJia 3aMeHa, Pa,o;ojxa HMje Blimie MOrna ,n;a ce noayqe, 6HJia je TeiiiKo paH:.eHa. IIo.nMTl1'9:KH KOMecap aeaor 6amJbOHa ,!J;yrnaH I'pyjHii JCoja npw<a: ,MHTpaJbe3an; je rronmyo H Pa,n;ojKa je yseJia nynrKOMHTpaJbe3 11 ocyJia BaTpy. AJII%t je TeruKo palbeaa. Mz:.npaJbe3 j~ rrpe~aJia ,n;pyI'OM 6op:qy, a OHa je Ha TOM M€CTY OCTaJia." 118 * 3apo6JbeHM Ji:ITaJU:IjaHM KOjM cy HOCHJIH paH:.eHHKe D;,€H- EoJIHM't!apKa qeXiocnoBa'lKe 6pvrra,ll;e ,J aH 2KmuKa" H3 Xp. BaTCKe, MapJKeHKa )l;oJKaJI HCIIOJbaBaJia je B€JIMKy xpa6pOCT npH H3BJia't!eiDy paiDeHHKa C ITOJIOJKaja. IlOJIHTW!Kl·r" KOM€Cap je 360r T0ra "<I€CTO OIIOMH:EbaO, aJIH 611 OHa, ycxnfieHa IUTO C€ TOJIHKO 6pHHY 0 I-hOj, CTH,ll;J.DHBO O,n;rOBapa.na: - He 6pHHHTe ce BH, ,ll;!)yroBM, -ryBaM ce ja ,n,o6po! J1 O,ll;Jia3HJia j e IIOHOBO Ha nOJIOEaj. 3a speMe 6op6e xojy je 6pvrra,ll;a ,JaH LKmiiKa" BO,ll;HJia c HeM11HMa y 'BaKoBy y CJiaaOHHjH, 14. lle!1eM5pa 1943, MapOKeHKa je J13BJia"<IHJia palbeHHKe CKOPO HCIIpe,n; HenpMjaT€JbCKHX T€HKOBa. Hamvr cy Harra,n;am1 11 TaKa pehH ·OCBOjHJIH rpa,n;, Ka,n; cy HerrpnjaTeJby CTHfJIH y UOMOfi HOBH TeHKOBJ1. IIapTM3aHM Cy ce pa3M€CTJ1JIH y IIIaH'!€BHMa J1 6an;aJIH 6oM6e Ha T€HKOBe, KOjH cy MaHeBpHCaJIH 11 MHTpa.1bHpaJIH 6aM6ame. PaHHJIM cy MHOre. Map:areHKa je HaCTOja.rra ,ZI.a 11M rrpHT€KHe y IIOMOfi. 0cMaTpa.rra je TeHKOB€ 11 Ka,ZI. cy 6MJIH y rrono:arajy ,n;a joj He Mary HmiiTa, rrpHJia3HJia je 11 H3BJiaqHJia paaeHHKe. Ycnena je TaKa ,n;a crrace TPH .n;pyra. Ka,ll;· je rroiiina 3a qeTBpTor, H3 TBHKa je 3aiiiT€KTao MMTpaJbe3 rrpe:Ma aoj. Map:meHxa je rrana. * • • ,II;HMHTpHje ,I(H3,D;apeacK:v.r, 6opao; BeJieiiixe 6pMra,ll;e, MCnpHqao je ,n;a je rrpHJIHKOM 6op6e c EyrapHMa aa aJI6aacKoj rj>aHM:qH, ocTaB..; Jb€H Hia IIOJIOJKajy je,ZJ;aH palb€HHK. KOjH je ,7J;03HBaO! - ,I(pyrOBJii, He OCTaBJbajTe Me! Herrp:wjaTe.n. je rrpHTMCKaQ H 6opn;H cy MopaJIM ,n;a ce rroBJia't!e. BoJIH:wiapxa Bepa, He roBopehH HMKOM HMIUTa, jypHyna je .rrpeMa T.OM paaeHnKy. Mvr cMo .ce oxpeHyJIM 11 rrpMIIYiliaJIH Ha EyrE!-pe ,n;ci (5MCMO je IIITJiiTHJIH. cf>a:riiHCTM cy 6HJIH 6pJKH. Bepa je na.na ITOKOIIIeHa BaTpOM 113 lbHXOBOI' MHTpaJbe3a. CyTpa,l(aH CMO IIOBpaTHJIH Taj noJio:>Kaj_ n rrpoHaiiiJIH. Tena 6oJIHJi.IqapKe Bepe n pa:a:,eHHKa xora j e noKyw.ana ,l(a crrace. �,IJ;HJia j e Ha xHpypmxoj KJIHHVID;H npocf>. .n;p MHJIHBOj a KocTHha H crre:u;HjaJIH30BaJia rHHeKoJiorv:rjy. Kao aKTHBHcTa cHH,n;HKaTa JieKapa, nperJie,n;aJia je H JI€'1HJI•a 6eciiJiaTHO pa,n;Hl1IJ;e H cnpoMamHe :m:eHe. OIIEPATOPKE Ka,n; cy HeM:u;H aanaJIH 1941. JyrocJiaBMjy, npnjaBHJia ce, sajeiiHO c My>KeM liP M><JIOIIIeM IlaHTlliieM " 5paTOM liP 'BypoM MeIIITeposHlieM, BOjHOj KOMaH,n;H. C JyrOCJIOB€HCKOM BOjCKOM cy HIIIJIH ,n;o "Y:m:Hu;a. Ty cy HX rrpecpeJIH HeM:o;H na cy MopaJIH Aa ce spaTe y BaJbeso, a xa,n; cy no"IeJie npmipeMe 3a opyJKaey 6op6y npoTHB oxyrraTopa, YKJbY't!HJIH cy ce y Ty ax:u;'Hjy. ,I(OKTOP MHJIOIII IIaHTHii 6HO je II03HaTH KOMYIDiCTa J1 't!JiaH HJieraJIHor pyKOBO,D;CTBa KOMYHJ'ICTH't!Ke napTHje y Cp6nj:vr, a ,n;p 'Bypa MeiiiTeposvdi. KoMyHHCTa M Y't!€CID1K y IliiiaHCKOM paTy, y KOMe je CTeKaO ocf>I1ll;l1pCKH 'IHH. IIocJie HeMaqxor Hana,n;a aa CosjeTCKH Case3, ,n;p MHJiom IIaH- T><Ii " liP 'Bypa MemTeposllii yqecTByjy y CTBapaH>y opy»<aH><X IlapTH3aHcKe ,n;oKTOpKe npeBHjaJie cy M neqHJie palbeHe H 6oJiecae, a y cJI~ajy noTpe5e · Bpmnne cy 11 orrepaqnje. OaoM rrpHJIMKoM lieMO B8C YIT03HRTH C HCKOM 0~ THX orrepaTopKH. I IlO'!eTKOM cpe5pyapa 1942. nosJia'!HJIH cMo ce ><3 Hose BapoIDH. Mpa3 je cTe3ao, BejaBJiUJ;a aac je 3aCJi'!IlaJia. Je~a CMo ce xpeTaJIH xpo3 cHe:m:He HaHoce Ha TIJiaHl1HI1 3JiaTap. O,zde,n;HoM ce- npe,n; KOJIOHOM y Kojoj cy 6wu1 palDeH~M sa"!yJia nyn;lbaBa. HacTaJia je 3a6yHa, 'tlyJie cy ce pasHe aape,n;6e. Hexo je BHKao }l;a ,60JIHJ11.\a" CTa.He. 3acTaJIH CMO. llpe,n; HaMa ce rrojaBH napTH3aHxa aa xmuy. Pe'tle ,n;a je aerrpnjaTeJD npe;z:r; HaMa M ,n;a ce MopaMO: BpaTHTH H· npo,n;yJKHTH ,n;pyrJ1M rrpaBIJ;€M. roBOpYIJia je Ti-lXO Jii MHpHO. fiocJiyIIIHO CMO ce OKpeHyJIH-38 lbOM H IIOIIIJIM HJ13 IIJL8HMHY~ KacHJ.rje CMO XOJIOHY ,c 60JIID:HJ;•OM" npeMa H€IIpHjaTe.JbCKOj 3aC€,ZJ;J1. Kap; CaM YIIHTaO KO je Ta :meaa, o.n;roBopMJrM cy MM ,n;a je_ TO Ham Jiexap p;p JyJIKa MemTepOBMli-IlaHTMli. Bno je TO MOj rrpBH cycpeT C TOM l13Y3€THOM 2«€HOM, 't!Hja 611: 5norpa¢)]itja, y aajxpaliHM :u;pTaMa, H3rJie.n;aJia, OTrrpHJIHKe, osaxo: jour 3a speMe CTYAV:Ija Ha Eeorpa,n;cxoM yHHBep3HTeTy J yJixa ce yrro3HaJia c_ K>oMyHMCTHMa n yqecTBOBaJia y aeKHM aKD;njaMa. Kap; je ,n;MIIJIOMHpaJia, nocTaJia je jam aKTHBID'Ija. PaCa3H8JU1 ,n;a je BO,ll;J1't{, 3a6yHOM HJIH HaMepHO, IIOB€0 120 je,n;HHH:u;a y ceJinMa oxo BaJI>eBa. HeM:u;H cy TO ca3Ha.JIH H yxarrcHJIH ,n;p JyJixy MeiiiTeposHli. IIymTeHa je M3 3aTBopa, no,n; ycJ.IosoM ,n;a ce He y,n;aJbyje H3 rpa,n;a. MeljyTHM, aHa je o,n;Max OTHIIIJia y napTH3aHe. IIocTaJia je Jiexap BaJbescxor o,n;pe,n;a. Ka,n; je cf>opMnpaa IIocaBCKH o;a;pe,n;, rJiaBHH mTa6 Cp6Hje je TIOCJI.ao ,n;p JyJIKY MemTepOBHli-!IaHTJrli sa caHHTeTcxor pe¢epeHTa y TOM o,z:r;pe,n;y. "Y IIocascxoM o,n;pe,n;y xoMaa,n;aHT je 6Ho mrraacxn: 6opau;, Koqa IIonosHli a IIOJIHTH'!Klil KOMecap Bopa MapxosHh. ,IJ;oxTop JyJixa MemTepoBHli je CTJ1:rJia 2. asrycTa 1941. Op;Max je rro"IeJia ca oniiiTHM nperJie,n;oM 6opan;a. Bo.necHe je M3p;BojHJia H no-qeJia ,IJ;a Jie'f!H. ¥ ,n;orosopy c ,r:wyrosmvra H3 mTa6a, o6yqasaJia je ,n;pyrap~e sa rrpy:>Kmne npae noMoli:vr H cJiaJia HX y "IeTe sa 6oJIHW:IapKe. Ys noMoh HeKOJIJfKO xoje je o,n;a6paJia ,n;ox cy 6HJie Ha xypcy, OTBOpHJia je rrapT><3aHcKy 5oJIHJIIIY y je11Hoj Kylili y ceJiy Ko:a<ysapy. Ha lbeH 3axTea, mTa6 o,n;pe,n;a je J:I3,n;ao aapeljeH>e KOMaa,n;aMa '!eTa ,n;a He IIpHMajy HOB€ 6opn;e ,Il;OK HX npeTXO,IJ;HO He nperJie,!(a JI€Kap H ycTaHOB:lil ,n;a Jrn cy sp;paBH. TaKo je ·,n;p JyJIKa opraiDI30BaJia KOMrrJieTHY CaHHT€TCKY CJiyJK6y y op;pe,n;y. Belie IIOT€IliKOfie cy H3CTyrtaJie Ka,n; cy IIO'I€JIJ1 p;a IIpHCTH:>KY paH>eiDI:o;H. MeljyTHM, H Ta,n;a ce cHaJia3HJia. IIocTaJio joj je JiaKUie Kall jy je rJiaBHM .IIITa6 Cp5>!je npeKoMaHIIOBaO y IlocaBCKH OIIPell, Koj>< je Talla 6pojao OKO 2000 5opan;a, Kao " H>eHor 6paTa liP 'Bypy MeiiiTepoa:illia KOjH je Y, illiiaHHjH CT€KaO B€JIHKa l1CKY,CTB3 y JI€'t!eH>y paH>eHHKa. ,I(oKTop MemTepOBMli je npH't!ao xaxo ra je cecTpa, npMJIMKOM csaxor cycpeTa H npe rro3,n;pasa, sacHIIaJia fiHTaIDMMa H3 XHpyprMje. 121 �MeijyTHM, p;oK je 6nJia jep;HHH JieKap y o,n;pe,n;y, MopaJia je "tJ:eCTO, HapO"t!HTO Y IlpBOj ociJaH3l1BH, -,n;a O,li;JIY'tlyje IIOTIIYHO CaMa. KoJIHKO je 6nJio TemKo M cJimg:eHo p;oHeTH o,n;JiyKy xoiie JIM ce HeKOM MJia,n;Hfiy O,U:Ceh.H HOra MJlli pyxa IIOKa3yje CJiyt.Iaj MHJiaHa· Kpi,Iul:ia, 6op:u;a ApHJhcKe "t!eTe 'Y:m:::W:Ixor o,n;pe,n::a. PaiDeH je y JieBy pyKy y 6op6H Ha 3Jian<6opy. IIocJie rrosJia'l:ei<>a rrpo;o;y:arno je c 'l:eToM, y6e\;eH ;o;a liy MY paHa 6p3o 3apacm. Me\;yTnM, cTalbe ce IIOIIOplliaJIO ITa cy ra CTapemHHe ynyTHJie y 6oJIHm:J;y. ,IJ;'OKTOpKa JyJixa je noxymaJia .n;a MY crrace pyKy, amr xa,n:: ce nojaBli!Jia~ rac-raHrpeHa, npe,n::Jio:m:::nJia MY je aMrryTa:o;Hjy. PaJDemm: ce 3anperra..o CTHO Ka,n; MY je ·,n;oxTopxa OBO caonmTHJia. Hli!je npHCTao jep -HMje cxBaTao orracHOCT. ,l(oKTOpKa je nomJia M MOJIMJia Kpi,m:heBe ,n;pyroBe _.n;a YTM"t!Y aa tnera p;a ce orrepHme. Kpi,IHh · je ocTao ynopaa, BepyJyiin ,n;a ce Jie:rtap Bapa H .n;a he MY paaa -3apacTH, Ma,n::a je CBe qemiie KpBapnJia a H TeMIIepaTypa pacJia. 'Y TOKy HOfiH )l;OIIIJIO je ,U:O B€JIJ1KOr KpBape:a.a OH ce OHeCB€CTHO. Pa:a.eHHK ,n;o H>era qyo je xana:a.e KPBH H rro3Bao 6o.rnmqapxy. 0Ha je ycrreJia p;a 3ayc~aBH xpBaJ;)eH>e, lliTO MY je crracJio :m:::MBOT. J1 - Kap; caM ce ocB·ecTHO, - npH'tlao MI1 je Kp!,ll1h, - Kpaj Meae cy 6HJie JyJixa, Cama H jam aexo.mm:o p;pyrap:vrqa. CBH ,n::pyroBn y co6H 6HJin cy 6yp;HH •.. JyJIKa Me je HeTpeMHu;e rJie,n;aJia, nc:u;prr.JDeHa H YMOpaa. - CyTpa MopaMo cehn pyxy, To je nocJie,n;H:>M TpeayTaK. He CM€MO BHIIIe 'tJ€KaTH. . Op;roBoptm caM p;a npHCTajeM. CnycTHJia Mu je pyxy Ha qe.rro. XTeJia je jom HemTo, ,r:r;a xaJKe a.irH ce, BMp;Ho Y36yl)eaa, 5p3o H3ry5HJia H3 co6e. 0 Toj orrepaQHjH, 20. ;o;eQeM6pa 1941, JyJIKa je 3anacaJia y CBOM ,ll;H€BHMKY: "Ty. Hoh, Ka;n: je OOHOBO OPOKpBapvm, MMIIIa (;o;p Mrmow llaHTHh) MH Je Hape,n;Ho ;o;a My aMnYTHPaM Jieay pyxy. Onepan;nja je ycneJia. ll;Hn;a ce npo6y,n;uo. __ ~Y3e cy MY y <>'tll1Ma: MajKo, - pe-qe ceTHHM trorJie,n;oM, - cnacHJia cH Me. Xoh.y JIM 2KMBeTM? · · . , BeoMa caM: Y36yljelba. 0Bo je MOja npBa aMrryTaqMja. OcefiaM ,n;a MH ce rpJio cTeJKe: · - Xohew, :m:nBehem, D;v:u.J;o, - o,n:roBapaM, aJIH HHIIITa BHwe. J13JieTeJia caM H3 co6e, jep ocehaM ,n;a fiy 3arrJiaKaTH ..• " ,II;eceTaK ,n;aaa nocJie Te Onepau;Hje, cTHi:'Jio je aapel)e:a:,e o,n; mTa5a ,n;a ce CBM TeiiiKM pa:a.eH:w:J;H eBaKyJ1Iliy M3 RoBe BapomH. 122 Kpr,mli je 6. jaHyapa 1942. ca jom 14 palbeHHKa rrpese3eH caHKaMa ,n;o IIIKOJie y ceJiy Pa,n;HjeBMliy. C pa:E:OeHHI.:(HMa cy, nope,n; ,n;p JyJIKe MeiiiTepoBHh J1 IIOJIMTWIKor KOMecapa Jy,n;MTe AJiaprnh, rroruJie M 6oJIHH't!apKe CMHJba Pa,n;oBaHOBMli H KpMHKa ToMaHOBHh. Bell caM HanoMeayo xaKo caM cpeo ,ZJ;OKTopxy MemTepoBMh.. Jle:m:::ao caM y 6oJIHH:o;M y Ho:soj Bapolill1 Ka,n; je ,n;omJio aapelje:E:Oe 3a IIOKpeT. KpeHyJIH CMO IIOIIpe'tfiD.IM npaBD;eM, a OHa HaC je Bpa":' THJia M T8KO CMO Ce C8CT8JIJ1 C H>eHOM ,50JIHJ1IJ;OM11 M CBJ1 3aje,n;HO xpeHyJIM ,n;aJDe. E11o je rroqeTaK ¢e6pyapa. ,I(o6m:m cMo no je,n;aa MaJIH xJie6~ a xa.n. je nao MpaK, 38BHjeHJ1 he6a,n;MMa KpeHyJIH CMO y aoh, Beja~ BHIJ;y J1 ,n;y60KH CHer. ry6MO CaM ,n;ax H 33CTajao . .I(pyrOBH H 60JIHJ1-qapKe cy Me BYKJIJ1. CBy,n;:a OKO HaC o,n;jeKHB8JIH cy rryiJ;:E:OJ11 BO,ll;HJia · ce 5op6a y lliYMH Kpo3 Kojy CMO ce rrpo6HjaJIH. He cefiaM ce BMIII€ KOJIHKO CMO JiiiiiJIH ,IJ;OK HliiCMO CTJ1fJIJ1 ll,O HeKHX ,n:pBeHHX KyhHn;a aa 3JiaTapy. CeliaM ce .n.a caM y TOKy rryTa cTa.rrao rra,n;ao y caer, ryu:reliH ce. MoJIHO caM ,n;pyroBe H ,n;pyrapMD;e ,n:a Me OCT8Be J1 p;a H,ZJ;Y 5e3 M€He. HapaBHO, HHCY M€ CJiylli8JIH. C~e cy TO rrpe:m:MBJbaBaJIM M p;pym palbeHMIJ;H M 6oJieCHHIJ;Jf. Ha 3JiaTapy CMO Ce O,li;MOpHJIH, ,ZJ;06HJIH TOIIao qaj l1 HeKJif II€KMe3. 3aTMM CMO npo,n;y:m:::MJIM IIYT npeMa CeJiy ,IJ;'HB:qy. ,!{OK CMO ce O,ZJ;MapaJIM, JI[TaJIMjaHH cy npHMeTMJIJ1 Haiil€ jep;HHJ1I.l;e H rroqeJIH TOITOBHMa p;a ral;)ajy ceJio. MopaJrn _!!MO ,n;a KpeHeMo. Kap; CMO yBe"tJ:e CTMfJU1 .D;O JlHMa, peKJIH cy HaM ,IJ;a MOp8MO rrpera3MTM peKy. ra-:3HJIH cy 11 pa:a.eHM:QV:l -M 5oJiecH:w:J;H, a rrpM rrpeJiacxy cy MM noMara.rrM 3,D;paBM 6opn;H H 6oJIHH'tlapKe. HMKO ce o,n; pa:a.eanxa n 5o.rrecHMKa HMje yTorrMo, Ma,n;a je pexa 5HJia 6p3a, ,n;y6oxa I1 .rre,n;eaa. YTOIIHJia cy ce qeTHPH 3,n;paBa 6opu;a. IlpHJIHKOM rrpeJiacKa peKe, c palheHHIJ;HMa M 5o.rrecHHIJ;HMa cTaJIHO cy 6HJie .n;p JyJIKa MeiiiTepoBHh-IIaHTMli M Jy,n;HTa AJiaprnh. IIoMara.ITe cy HaM npH rrpe.rracKY peKe. CyTpa,n;aH, Kra,n;a CMO CT:HrJIH y CeJIO KaMeey ropy H CMeCTHJIH Ce y 3rpa,n;H •OCHOBHe IIIKOJie, C83H8JIH CMO p;a je rrpeTXO,D;HOr ,n;aHa, npe ra:meHta J!HMa, y ceJiy ,II;,HBIJ;M .HacTpa,n;ao p;p MHJIOIU IIaHTHii, MY"' .l1P JyJIKe MemTeposali. ;ll;oK je y KaMeHoj ropr< rrpeBHjaJia ,n;pyroBe, rrpHKpHBaJI.a je CBOj 5o.rr H HHje ce o,n;sajaJiao,n; 6oJIHHn;e :11 paH>eHMKa. BpxoBHH KOMaH,n;aHT ,D;pyr THTO rroce6HoM aape.n;6oM, y HI\-'Ie BpxoBHOr mTa5a, o,n;ao je rrpH3Halbe 11 rroXBaJIHO CprrcKo-caHI,Ia-q.:.. KH IIITa6 n 5opn;e xojH cy ycneJIM ,n;a Ha;z(My,n;pe HenpHjaTeJba, crracy 50JIHJ11l;y J1 CTaHOBHmiiTBO KOje je MOpaJIO p;a ce IIOBJiaqH. IIocJie paccPopMHpalba oBe 6oJIHm:J;I2, ,n;p JyJIKa MemTepoBI1h je yrrylieHa y cpoqaHcKy rrapT><3aHcKy 6oJIHHQy. Ty je paJ1HJia ca 12:i �cnoj~M 6paTOM ,n;p 'BypoM MemTepom:IheM H 3apo6JheHHM HT8JIH- MaH,n;aHT je 6no· Koqa IIonoBHh, a noJIHTJ1qKH KoMecap ¢HJIHII ¢H- jaHCKHM xHpyproM p;p 'BonaHHjeM BaBoM. 36or aenpnjaTeJhcKe oc:PaasHne caMo KpaTKo je ocTaJia ca onnM HcKycanM xnpyp3HMa. Iia KJbajHii). Kao caiD<TeTcKH pe<!JepeHT lll1Bl13Mje liP J yJIKa je MopaJia BHme ,n;a ce 6amr opraHH3ar.J;HOHHM IIHTalbHMa s,n;paBCTBeHe CJiyJK6e J1 Kap;pOBHMa. Kao pyKOBO,IJ;HJia:u; y OBOj HajeJIHTimjoj je,ll;IDIV.UJ;H HOBJ noxasaJia je seoMa lJ..06pe pe3yJITaTe. To ce HapoG::J1TO BH)l;€JIO 3a Bp€M€ -qeTBpTe H II€T€ H€IIpHjaT€JbCK€ o¢aH3J1B€. "'lax YI rrpHJI11KOM rrpo6Y.Ijalba HeMa"G:Kor ·06pyqa Ko,n; MHJheBHHe, jyHa 1943, HHje,n;aH palbeHYIK 113 IlpBe ;zzyr::8H3Hje HHje OCTaBJbeH. 3aCJiyra sa TO npJma,n;a M caHHTeTCKOM pe¢epeaTy ,n;p JyJIKH MemTe- MopaJia je lla npelje c rpynoM paH>eHHKa y I(pHy ropy, a OllaTJie y BocaacKy KpajHHy. Ha TOM p;yroM rryTy HHK·O op; paaeHHKa H3 lb€He rpyne JU:Ije HaCTpap;ao, HJ1TJi! je KO OCTaBJh€H Ji!8KO cy l1X D;€JIHM IIJ'T€M npaTHJIH HenpHjaTeJI.CKH KypmyMH, rpaHaTe H 6oM6e H3. aBHOHa. ,I(p JyJIKa je YJ3€K ycnenaJia p;a 3a ,cnoje" paiDeHHKe 06e36ep;H xpaay H KOlbe, a He peTKO H HOIIIelbe TeiiiKHX paibeHHKa. Y H>eaoj 6oJIHJ:ID;H HHje 6HJio rJiap;onaH:.a. CehaM ce, KaKo je 3a -"?PeMe sa,n;pmanaH>a y Bp6a:Hu;H opraHH30BaJia 6palbe IIIYMCKHJ:C Jaro,n;a. "'IecTo je ronopuJia p;a je, noaeKa;n;, xpaaa na2KHHja op; JI€KOBa. pcBHii. 0Ha je H Meljy npsHM o<iJHIJ;HpHMa HOB-a. JyHa 1943. li06HJia je '9:li!H IIOTIIYKOBHHKa. IlOCTa.Jia je IIpBa }K€Ha - BliUIIH o<i>MD;Hp y HOBOj JyrOCJiaBl1jH. Cne TO HHje MOTJIO ,n;a 3aMeHH H:.eey Jby6aB rrpeMa XHpypmKOM TI03HBY KOjM je yocTaJIOM 6HO CBe H€O.IIXO,li.HHjH jep je J1 palb€HJ1Ka fiHJIO CBe BliUII€. 2KapKO je JKeJieJia ,n;a ce mTo rrpe npaTH y 6o.JIID1:u;y. Taxa je xpajeM anrycTa 194_3. BpxOBHH IIITa6 HOB H IIOJ rrocTaBHO ;n;pyro JIH:u;e sa caHHTeTcxor pe¢epeHTa IIpne npoJieTepcxe ,n;HBH3Mje a .n;p Jy.JIKY rrpeKOMaH,n;onao sa mecjJa xMpypmKe eKHrre IleTe ,D;HBI13J1je xoja je HaCTY':" rraJia rrpeMa Cp6Mjl1. Ko.JIMKO je MHoro pa.u;HJia BM,D;H ce H3 ,n;aeBHMKa. 'Y IlpH6ojy j_e orrepnca.rra 28 paH:.eHHKa, aa 'Yn:u;y 14, a y Py,n;oM 6. IIope;o; Tara, CTJ13aJia je ,n;a H IIOJII1TJ1qKH .u;eJiyje. MeljyTHM, rJiaBHY rrmy IIOCBefiHBaJia je palb€Hli:IIJ;HMa. JiaTHJia je Ka;o; H€KOM€ HMje MOrJia ;n;a rroMorHe. To aaj6o.n.e rosopM IbeH 3aiiJ1c o palbeHoM ByKOTH ITo liOJiacKy y BocancKy Kpajl1HY liP JyJIKa je OllpeljeHa 3a mec:Pa JieKapcKe KOMHCHje Koja je nperJie,n;aJia oKo 800 paibeHHKa npoJieTepCKHX 6pHr:ap;a. KoMHcuja, Kojy cy, nope,n; Ibe, caqH:EbaBaJIH ,ll;Ba palbei:U1Ka, XHpypr p;p ¢paHu; KJiaj HXaiieJI H HHT€pHliiCT8 ,n;p Jhy6a HojMaH, H3,D;BOjHJia je oae xojH c.y 6nmr crroco6HH sa je)zy.[HHI'.zy. CBH OCTaJIH, KOjHMa je 6HJia IIOTpe6Ha JI€KapcKa IIOMOh, pacrropeijeHH cy y rpyrre no npcTH pana H o6oJb_eH:.a. Ka,n; CMO cTMrJIH y ,Il;pnap, caa6,n;eBalbe 6oJIHJ.ITJ;e j~ rrpey3eJia opraHM3aU.Hja, p;p JyJIKa MemTeponHh je 113,D;Boj:vma oae xoje je Tpe6aJio orrepMcaTH. BHJIO je Meljy lbMMa 5opau.a KOjH cy palbeHH aeKoJU1KO Meceu;H paauje. Orrepl1c;:tJia je, 3aje,I(ao c .n;p KJiajaxarreJioM, rrpno oHe Ko,n; KOjHX je ,ll;OlliJIO lJ..O KOMIIJlHKaiJ;Hja. Pa,n;HJIH cy ,n;aH>y _H Hofiy 6e3 o,n;Mopa. HeKHMa cy KOCTH riofpemao 3apacJie, na cy Mopa.mr lJ..a rro,u;Hoce T€UIKe 6oJioBe npHJIHKOM onepau;Hje. Cnn cy np:t-rirnaTHJIH Jie"lleibe Koje je npe,rr;JiaraJia _,n;p o!YJIKa. )J;o6po ce _celiaM cJiyqaja CTynapy: ,fOBOPHM ,n;a H€M3M yCJIOBa ,n;a palbeHJ.:IKe orrepJ.:IIli€M IIO OBOj 3MMM. Hmw Me He pa3YMe. PaH>eHY.J:K ce O,ll;Max rrocne onepaqli.1je ae CMe TpaHCIIOpTOBaTJ1. HHKO Me He qyje. Tipli1CTy:rtl1Jia CaM orrepaI..J;J1jl1, J.:IaKO CaM CB€CHa IliTa 3HaqJ.:I Ha XJI8,lJ;HOhH IliOK IIOCJie OIIepar(Jilje. 'Y TOicy IIyTa CMO CTyrrapy ,n;aBaJIH H€KOJIHKO IJYT3 HHjeKQMje xaM<Pop-xocpeJma. Am1, OH je CYTpa,n;aH YMPO .•• 11 60pl\a TJ:eTBpTe 1\PHOrOpCK€ rrpoJieTepCKe 6pHralle raje ,1J;pJbeBHiia. JieKa~n c~ MY y 60JIHJi:IJ.zyr y rJiaMoqy npep;JIO:HCMJIH aMIIyTa:QMjy aore Jep Je 6MJia saxsaheaa rac-r-aarpeHOM. QqeKHBaJio ce caMo ,n;.a CTMrHe Ha pe,n;. 'Y Mei)yBpeMeey y 6oJIHHI.I;Y je aaBpa mo Mep;H:u;Haap IIepa IIorroBHli KOjH je ca TemKHM paa.eHHKOM H3 ,IJ;pyre ~poJieTepcxe J1lllao Ka:l~_HOHOM y :u;eaTp.aJIHY 6oJimru;y y ,n;pnap. BM,n;ehn CTaa.e y KOMe ce HaJia3HO }J;p.Thesvdi, npeyseo ra je n none3ao On><cyjyliH IIJ?eJia3aK jeliMHHIJ;e 14. li€I\eM6pa 1943. 3a Xan IlHj ec, oHa 6eJie:ml1: ,O,n; ,n;na,n;eceT TPH HOCHJia sa ca,n;a je npemno ,n;BaaaecT, aa aocHJIHMa je YMPJIO rieT paH:.eHJ1Ka y myMH o,n; 3HMe H Harropa, a 3a meeT ce MJ:ICJIM ,n;a cy 3apo6JbeHM. C H>HMa cy ;o:eBojxe II!;m6ojKe, CaaI,IaKJIJiiKe H JYJKHOMOpaBI:(H. J1TaJIHjaHH KOjH cy HOCHJIH paH:.€HHK€ pa36emaJIH cy ce ... " Y ,D;psap. ,D;oxTop JyJIKa >I liP <PpaHI\ K.najaxarreJI cy ra OllMax orrepuca.JIM, aJIH MY H:t-rcy o,n;ceKJIH Hory. 'Y6p3o je npe3,n;pamro. CnaceH My je He caMo ::m:MB~T neli n aora. MeljyTMM, xl1pypwKl1. pall liP JyJIKe MewTeposHii HHje liYro IIOTpajao. Ka,n; je cpopMHpaaa -!Ipsa npoJieTepcxa ,n;HBH3J1ja, rrpsa ,Il;HBH3J1ja HapO,ll;HOOCJI060,JJ;J;[Jia-qKe BOjCKe JyrOCJiaBMje, 1. HOB€Mfipa 1942, OHa je _IIOCTaBJbeHa 38 caHHTeTCKOr pe¢epeHTa ,ll;HBI13Hje {KO-- Bpl1Dalle IIeTe liHBH3Hje BOli><Jie cy y npoJielie 1944. TeWKe 6op6e C <iJaiiiHCTJ1M3. C lbMMa j e 6MJia XMpyprirKa eKHIIa Ha qeJiy c ,n;p JyJIKOM. 0 TOMe je oHa, 23. Maja 1944. saiiHca.rra: 124 I 125 �,.JyTpoc, H3 ceJia KaH>a, rroJia3e 16 HOCMJia n 70 paH>eHnKa aa KdH>HMa. li!,n;y 3a ,D;MBM3njcey 60JIH~y. Mn n,n;eMo Ka IIJbeBJbMMa, a ,n;MBM3MjcKa 6oJIHMIJ;a Ka KoJiaiiiMHY. Oa,n;e, OKo BujeJior IloJba, M06MJIMcaae cy 3a npeaoc pa.FLeHMKa cse :m:eae n ,n;eaojKe. TaKo HMje 6MJIO HM y je,n;HOM Kpajy .•. " Me, ¢e6pyapa 1942, roToBo 't!HTaBa BocaHcxa xpajHHa, ceM BeJIHKHX rpap;OBa, 6HJia je 0CJI06oljeHa J1 OIIepaTMBHH IIITa6 je BpiiiHO peopraHJ13aD;Mjy ycTaHiiPIKHX je,n;HH:m.J;a. Y CKJiap;y C THM Tpe6aJIO je opraHH30BaTH s,n;paBCTBeay cJiyJK6y. Y Taj rrocao p;p MJiap;eH Tp,p;eceTor jyna 1944. m> JyJIKa npep;aje X"PYPIIIKy eKnny je yKJbYq"o ;D;aH"11Y Ilepos,h. 0 CTaJ:Oy caHHTeTa nocToju sa6eJiewxa .n;oKTOpKe ,ZJ;amnJ;e, rro- JiiTaJIMjaHy p;p )l;aBM,D;Y )l;OM€HHKy 11 O,IJ;Jia3J1 IlpBO Ha napTMjCKM cJie a.eaor o6nJiacxa napTH3aHcKe 6oJiavm;e y "t!eMepann;H H BopHjy_: xypc, a 3aTHM npeJia:m y Cp6Mjy rp;e 2. cenTeM6pa 1944. nocTaje noMofiHHK caHHTeTcKor pec];>epeaTa TJiaBaor mTa6a Cp611je. II JieKap ;D;aHHqa Ilepos"h noT"IjaJia je "" 6aiMJIY'<Ke nopo,ZJ;MI..J;e KOja je ,D;aJia H€KOJIMKO HCTaKHyTHX 6opa:u;a y HapO,n;HOOCJI060,IJ;MJial!KOM _paTy. ffieaa cecTpa, Y"l!MTe.rr:.Mn;a Jlena IIepoBHfi, 611.rra je jOIII npe paTa II03HaTM peBOJIYU:MOHap, arHTaTOp J1 <l>YHKII;HOHep KDMYHHCTH't!Ke napTnje y Eeorpa.n;y, Koja je, nocJie yJiacKa HeMau:a y JyrocJiaBMjy, nperuJia y CTpory "JieraJIHOCT. ;n;p ;D;aHl%!1ja je pa- ,lJ;HJia Kao JieKap y 6a!baJiy"l!Koj 6oJimm;H-. 2KeJieJia je ,n;a O,z:t;Max o,n;e y napTM3aae n npMjasn.rra ce, aJIM cy joj peKJin ,n;a je 3a aapo,n;aoocJio6o,n;'HJia'tfKH noKpeT KDPHCHHje p;a ocTaHe ·y 6oJIHMI..J;H. YnpKoc PH3HKY ROMe ce H3JiaraJia, npnrrpeMaJia je rpyne )J;esojaKa 3a yKa3HBaH:.e npse noMofiM, Ha6aBJ.DaJia .rreK-ose, 3asoje H APYrM caHMTeTCKH MaTepMjaJI, IIITO je TaKolje 6HJIO pM3Ji:PIHO, OMOryfiMJia .z:(a ce HeKH TeiiiKM paibeHHU:M_ Tajao YHecy y 6oJIHJi10;y, Ha xnpypmKO o,n;eJOe:a.e, r,n;e HX je aea mecp, ,n;p <Ppaa:u; KJiajaxaneJI, onepncao. Y MeljyspeMeny je y Bl%!llie HaspaTa MHCMCTMpaJla p;a npelje y rrapTM3aHe KaKO 6H Ha JI:m.J;y M€CTa MOfJia ,D;a ITOMa:Re pal:OeHY!M ,D;pyroBMMa. To joj je ,D;03BOJbeHo noqeTKOM 1942. xa,n; cy y napT:usaHe oTmnJie I1 aeHe CecTpe J eJia J1 )l;yiiiH:u;a, Koje cy nymTeHe J13 ycT.aiiiKor 33TBopa Ha HHTepneaq:ujy ,n;p tPpallQ:a KJiajHxaneJia. ,IJ;"oxTop K.rrajaxaneJI 611o je nopeKJIOM AycTpHjaH~ M j e,n;MH:w: XM- pypr y neMa'IKOM rapHH3ony y Baa,aJiyljH. 3aTo je 6Mo y MoryhHOCTl%1 p;a l%!3p;ejcTsyje ocJ>o6oljea,e JeJie " ~Ylli"11e. One cy op;Max no M3Jiacxy H3 3aTsopa OTmnJie y rrapTH3aae, na je nocTojarra onacaocT .n;a ,I(aHJ1ll;y yxance. Kap; je CTMrJia na cJio6op;ny TepMTOp,jy, p;p ;D;aH><11y cy ynyTHJIM y orrepaTHBHH IIITa5 3a EocaHCKY xpajMHy. KoMaap;aHT orrepaTMBHor IUTa6a ,Zl;p MJiap;ea CTojaHOBHii, cTapn peBOJIJI{HOHap, HCKyCHH JI€Kap-npaKTH"llap 11 BOjHMK, pa3rOBapao je ca ,n;p ~aHH­ D;OM 0 ycrrOCTaBJba:a.y rrapTH3aHCKe CaHHT€TCK€ CJIY1K:6e. Y TO Bpe- .126 ,YnpasmtK 60JIHHIJ;e y BopMjy 6Mo je .n;pyr Tsp-rxo Man:tjeBMh, noJIMTM'-IKH KOMecap ,u;pyrap~a J-oBaHKa "t!OBMh )KyTa, a 60JIHJi:I'-I8pK€ B-oca MM:pMh, 3op~a MM'rpon, ct>aHMKa By6Mh H HeKOJIHKO ,n;e_Bojaxa M3 OKOJIHMX ceJia. }J;pyrap~a Boca MMpMh -HMaJia je MMIJHOp;onCKH xypc 3a ,n;o6poBOJbHe 6-oJIHHqapxe. PaH>eHHKe je npeBHjaJia xa":" KO je 3HaJia H y:MeJia. CehaM ce ,u;a cy paHe raojMJie, na cy paH:.e-:HMD;H ,ll.yro OCTajaJIM y 6oJIHHIJ;M. Paae cy HCTIJ1PaH€ XH,JJ;poreHOM, pMB8HOJIOM, XMII€pMaHraHOM, aJIM CTepMJIM38:qHja 3aBOjHor MaTepnjaJia 6nna je cJia6a. CsaKH palbeHMK je p;o6njao rmjeKIJ.Hje TeTaayc-cepj7Ma. liMje 6HJIO MHOro palb€HHKa, aJIM cy MHOrH MMaJIH 3a_.;.. nyrnTeHe paHe Koje cy rHojJ1Jie 36or cTpaHMX TeJia. -HHKO ce HMje ycyljMB30 ,u;a MX B8,IJ;H, CBe ,ZJ;OK CaMa H€ 6M J133IIIJia. J13Bpnrn:Jia CaM H€KOJIMKO MaH.MX XMpypnnrn:x 38XBaTa. Y aM6YJI3HTJ1 je IIOCTOjaJia je,u;aa rruau;eTa, je,u;aH rreaa M je,n;aa 3apljaJIM ao:m. Y "tfeMepH~H je 6HJIO HeiiiTO Bli:liiie C8HHT€TCKOr MaTepHjaJia H MHCTpyMeHaTa M je,D;3H KOMIIJI€T8H MHCTpyMeHTapMj 3a BeTepMHape. Taj MHCTPYM€HT8pHj nOCJIYJKMO MH je .zt.o6po aeKOJIHKO IIYTa. YnoTpe6JbaBaJia caM IIOBpiiiHY JIOK8JIHY a:HeCT€3Hjy C XJIOpocj;JMJIOM. rpaayJiaiJ;Hje CMO II3JIMJIH IIJI3BMM K3M€HOM. JifM06MJIH3~Hja rrpeJIOMa Ce BpillVIJia Y,ll.JiaraMa Ha"--M:EbeHMM o,n; ,n;aiii'-IMIJ;a. Y,u;Jiare cMO o6JiaraJIH KY'-IMHaMa 11: syaoM. OpraHM30BaH.e caHMTeTa q]ifTase orrepaTHBHe 30He Bocaacxe xpajMHe 6Ho je Moj rJiaBHM sa,n;aTaK. Y 1941. IIOKJia:Eba ce Befia na:m!ha ll03a,lJ;HHCKMM cc\HHTeTCKHM ycTaHOB3Ma Hero C3HMTeTY y je,n;HHMIJ;aMa. BHJIO je caMo 6oJIHM-.fapa y '-IeTaMa. ,IJ;a 6Hx MOrJia not.IeTM c pa,n;oM, y aeKOJIMKo Maxosa caM ce caBeTOBaJia ca p;pyroM MJia,1l.€HOM CTojaHOBMlieM. Y rJiaBHMM :o;pTaMa CMO CKJ1IJ;MpaJIM nJiaH pa,n;a." KpajeM <j:>e6pyapa 1942. y J oruaBK,, p;p ~aHHija pa,q" "' rroc C.nOB€ KOjH HHCY HMaJIH HMKaKBe B~3e C lb€HOM, CII€II;HjaJIHOillfiy xMpyprnjoM. 3aje.n;Ho c JieKapcKYIM rroMOhHI1KOM TojKOM AspaMoBMheM J1 CTyp;eHTOM B€T€pliiH€ J1¢eTOM <flMJIMIIOBHiieM, M3pa,D;l1:JI8 _je ynyTcTBO 3a 6op6y rrpoTMB rreraeor TMQ>yca. HanpaBHJIH cy M :qpTe:m: 3a H3pa.n;y JIHMeHHX 6ypa.n;n 3a rrpoKysasaae o,n;efie. AspaMoBJdi je npe ,n;,o.nacKa y rrapTM3aae pa,n;Ho y XHr:ujeHCKOM 3aso,n;y y BalbaJIYJ.J;H). 'YrryTCTBa M :o;pTe::m:n cy ynyfiean CBHM mTa6oBHMa H 127 �ynpaBaMa 6oJIHH:qa. O,n;p:m:aJIM cy n o6yKy X'M:rMjeHH'l.apa, Kojy cy nocelumaJia no p;Ba 6op:u;a H3 cBaxe qeTe. Y 6op6M C 'l€TH""MMa, 5. MaPTa 1942. y C€JIY JlMILlby, paH.€HO je oxo 25 napTnsaaa, o,n; T.ora ,n;eceTopn:u;a Te:m:e. Ta;q.a je_ 6no palbeH n MJia,n;eH CToj aHOBHh. CBH cy npeaeTH y IIIKo.rry y J omaBKH, rAe je liP IIeposMh spiiD1Jla orrepaiiMje. ,LioKTOp MJiaAeH je 6Mo palbeH y rJiaBy H onepHCaH TeK IIOCJie 'tJ:eTHpH p;aHa. 3aXBaJ:DyjyliH XHPYPIDKHM HHTepBeHIJ;Hj aM a H 6pVOKlbMBOj H€3H, CBH cy ce 6p3o onopaBHJIH. 'Y6pso je ce,n,aM Te:m:Mx palbeHHKa npeMemTeHo y 6oJI- IrniiY Ha rrJiam<HM Bopjy. 'Y aolm H3Meljy 1. n 2. arrpHJia "tJ:eTHJ1I.J;H cy aanaJIH rrapTH3aHCKY 6oJimw;y y JomaBKH H 3apo6HJIH palbeHHKe H oco6J:De xoje ce TY saTeKJIO. CJie,n;ehe aohn cy l13HeJIM ,n;p MJia,n;eaa H y6HJIH. Ka,n; cy noqeJIH ny:o;IDH CBM cy cxs-aTHJIH mTa HX oqexyje na cy, xaxo je xo Moran, jypeyJIH y aoh n no"tJeJIH ,n;a 6eme. ):(aa:~ru;a IIepoBHh je ycrre.rra ,n;a ce cnace H ,ll;_a ce npo6nje ,n;o napTH3aHa aa KosapH. 0 TOM rrepHo,n;y MMaMo lbeH 3a:rmc: ,Y.I OB,n;e je M3Bpweaa je~aa aMnyTa:qMja. AMTIYTHPaHa je PYKa KOMaa,n;aHTY IIpoJieTepcxe "t.J:eTe, ,n;pyry Cm.m, py,n;apy H3 JieiiiJbaaa. IIoBpel)em:r cy 6HJIM aeKH ,n;eJIOBM ,n,ecae aa,.praKTuo;e M noTrra3yrnHe Beae. IIeTor ,n;aaa rrojaBMJia ce racaa raarpeaa. PaH:oeHHK ce anje MOraO JI3K0 O,tl;.rryq:UTM 33 aMIIYTaiJ;Hjy KOja he ra IIOTI!YHO H363I:(MTH 113 6op6e. 3aTo je orrepa:o;uja 3aKaCHMJia HeKOJIHKO qacona. IIIymTehH OTOK BPJIO 6p3o ce IIIHPHO npeMa paMeay, AMnyra:o;Mja je H3Bpmeaa y 4 caTa no rro,n;ae, a raarpeaa je rrpHMeheaa y 9 qacona yjyrpo. KOCT CMO aMIIyrHp3JIJii OfiH'tfHOM B€JIHKOM pyql!OM IU1JIOM, "t.J:J1je caM ce'l!MBO cTepMJIM30B_aJia jaKMM pacTBopoM 3e¢mpona. CyTpa.n;aa ,n;pyr je no,n;nerao paa:aMa ••• " Ka,n; cy y jeceH noqe.rre ,ll;a ce CTBapajy 5pnra~e y BoeHM, ,IJ;p ,ll;SHI1D;3 je IIOCTaBJheHa 33 6para)WOr XHpypra y JieTOj Kp3ji1IIIKO-K03apaqxoj 6pHraAJ1. BMJ]a je me¢ xHpypmKe eKIDie. TaKa joj ce Hcnyan.rra meJha ,n;a cTaJIHO 6yp;e y .onepaTHBHoj je.n;HHM:o;H. PaHHje joj KOMaa,n;aHT orrep~_THBHor mTa6a ,n;p MJia,I(eH HHje p;03BOJ:DaBao ,n;a M,ll;e c j e,n;MHH~aMa y a~Hj e, roBopehn: - . Ml1: He MO:ateMO ;D;03BOJIJ1TM ce6M JIYKCY3 ;D:a C rpyrroM O,D; 50 ,ItO 100 60paQa. BO,IJ;Y.IMO je,D;HHOr XJ1Pypra a ,Il;a OCT3BJb,3MO OKO ,ti;Be XHJba,D;e 6opau;a 6e3 H:oera ••• MeljyTMM, sojHa CMTyaiiMja je 6MJia ijpyra'laja a " 6poj Jie- xapa Belin. 3aHHMJbJ.me cy JDeHe 6eJiemKe o orrepaW'!jH xojy je ·BpmHJia no;n; se,n;pnM ae6oM y KopHhaHHMa: 128 ,0rrepMC3JIH CMO I10,IJ; Be,IU>HM He60M. HaiiOJbY HHje 6HJIO HH Tpymte npaiiiMa:e. CehaM ce je;n.He orrepa:o;nje. HaMeCTMJIM cMo CTO rrope,n; je,n;He jeJie, 3a6HJIM 'tfCTMPM ;zi.pBeTa y 3eMJby J1 Ha lbl1X rrpM6HJIH ,n;Be ;n.yrci'tfKe ,n;acxe. Tpe6ano je orrepHcaTM je,n;aor MJia.n;or 6opu;a M3 Ce.n;Me xpsaTCKe ,IJ;MBH3Mje, moMe je rpaa:aTa o,n;6HJia ,n;eca:y a:ory MCIIO,D; KOJI€Ha, T3KO ,n;a CY o6e KOCTM IliTP'tfaJie H3; paa:e ••• Ca TaKBOM paa:oM rrpemao je aa KOH:.y H npexo peKe Boca:e. 3a BpeMe orrepa::o;Hje rroBeTapa:o; je 3aJbyJDao jeJioBe rpaa:e H CTpecao HeKOJIMKO J:trJIHQa. Y CaMy P3HY. I!Jnrn;eT-OM caM M3B3,IJ;MJia l1rmw;e H MMCJIMJI3 .n;a he paaa cBaxaxo 3arHojHTH. MeljyTHM, oaa je 3apacJia o.n; rrpBe pyxe. ETO, Y OBOM ,IJ;MBHOM Kpajy HMje 6HJIO HH 6aKTepnja ••• " 0 60JIH11D;H KO,n; TecJIHha, rp;e cy yrJiaBHOM 6nJIH 6op:u;H H3 ,IJ;'sa,n;eceT npse cJiaBoHcxe H OcaMHaecTe HCTO"tfH0-6ocaHCKe 6pHra,n;e, ,n;OKTDpKa IIepoBHli rrHUie: ,CB3KH p;aH CMO J13HOCHJIH TeiiiKe paH:.eHHKe y ,Dpmra:y pe'tfHIJ;e H3 CYHIJ;e, nope,n; MJIHHOB31 npexpl1BaJIH MX CBeXU1M 6yKOBHM rpawm:u;aMa ,D;a ce 6paa:e o.n; Myna M ae npHMeTe l13 aBHOHa. ,IJ;pyrapJ1Qe M3 o,n;eJbeH:.a rra3MJie cy a:a paH:oeHJ1Ke, PyqaK H Be"<lepy p;oaocHJie cy MM aa JIHBa.n;y. Ty cy .n;p~aHe H cxynHe KOacj;>epea:::o;l1je, "'MTaJie ce HOBMHe J1 ,D;MCKYTOB3JIO. CTBOPMQ Ce je,II.aa JIHjerr 3aje,n;IDNKH litHBOT KOjH H3C je IIOB€3HB30 •• , " HajJienmHM pe'lMMa roBopHJI~ je o aapop;y CBOra xpaja, 3a "'Hje je II3TH:>€ HMaJia TOJIHKO pa3yMeBaH:>a: ;,El1JIH CMO npHCMJbeHJI ,n;a ce y aajBehoj ~yp6H IIOBY'tf€MO. Ha llYTY cy OCT3Jia jep;aa KOJI3 IIyHa II1T311CKHX CTBapM J1 caB caHHTeTCKH MaTepHjaJI 6pHra,n;e. Ka.n;a cMO ce BpaTHJIH nocJie TpH ,n;aaa, ,n;o3HaJIH CMO ,n;a cy KOJia, rrpe,n; caMHM aenpHjaTeJbeM, yTepaJie :m:eae y aBJIHjy H IIOC3IqlJ1BaJie CTBapM. CBe CTBapM cy HaM BP3THJie, CaMO cy llOTpOiliMJie H€IUTO MeCa KOje ce Beh noqeJIO KB3PHTH .•• '' Om~cyjyh.H ocelialba xoja cy je 3aXBaTHJia xa,n; je rromJia ,IJ;a Ca"'eKa IIpBM MaTepHjaJI KOjH lie CnyCTHTH CaBe3HMt!KM aBHOHH Ha IleTpOBOM liOJ:Dy, OHa Ka:m:e: ,BJma C3M y HeKOM OllHjajyheM CT3H:.Y pap;OCTH. Je JIH MOrylie ,n;a he. HaM caBe3HMIJ;H noMolrn:? BMhe ra3e, saaoja, caaKojaKHX nexoBa. "£IeKa.JIH CMO ,11;0 ,IJ;Ba CaTa HOhy ,II.a 6l"ll HX MOrJIH M3Kap "'YTH. HJICy ,n;onrJIH, aJIH cMo BepoBaJIH ,n;a he ,n;oh~. Te TPH a:ohH 'tfeKaH:oa ocTaJie Cy p;y60KO y MOM cehaH:oy, CBH -KOjH CMO ~OniJIM p;a rJie.Jl:3MO, H31Q'IIMJIH CMO C€Ha H npmxi:>eMMJIJ1 HCIIO,tt yC3MJb€HOr .zu>BeTa :MeCTa sa cnaBaH:.e. MMpMc cBe:xre rroKoweHor ceHa H Tpaae oxo a:ac, CBeTJIOCT M€Ceu;a KOja je 33IIJbYCKMBaJia JIHIJ;e H CT3JIHO O'l!€KMBaffie 129 �HMCY MH p;aJI~ ,n;a 3acn~M ,D;O npe,n; 3opy. CBy,D;a ce W:Hp:HO OHaj TI03HaTH BeJIMKH ;n;ax cJio6o,n;e H ja caM 6JiaroCHJbaJia TieTPOB? noJE>e WTO je p;aJIO y'l'O"<UilliTa H M:Hpa jYHai..J;lifMa Ca 3eJieHrope, KOJH ca,n;a cnaBajy TY 6JIH3Y HaC, no IllYMH, OKO llOJba. PeKJia CaM: HeheMO TH 3a6opaBHTH, TBOjy -qy,n;ecliY JierroTy ycKpacnheMO KYJITy~OM, aJIH H~ ,n;a oKaJbaMo TBoje Jinu;e. Ka,n; ,n;oljeMo ;n;o KoHa'<!He cJiooo,n;e, carpa ,IJ;MheMO OB,D;e ,n;e"<Ija JieTOB8JU:UIITa M TM Hefiew 6HTM T8KO OCaMJb€HO." III ,I(oKTopKy IIayJiy J epMHY Jlax. yrro3Hao caM npe HeKoJIHKO ro nna y CKyrrwTnn>< CP Cp6Mje. Y 0116opy 3a 31\paBCTBD BDI\MJia 11 ce aeKa OlliTpa pacnpaBa, UOCJiaRID.l;H H JieK~pl:t cy HMaJIH pa3~H: "tJ.HTe CTaBOBe. Qap;a je IIQ"tJ.eJia ,n;a r·OBOPH Je)l;Ha JKeHa, ~0 MOJOJ .ou;eiDI M BaHpep;Ho naMeTHO. ffieao H3Jiar~ibe cacJiyiiiaH~ Je c Be3 JIMKOM naJKH>OM. HeKO MH je pexao xo Je. ,l(axJie, TO Je -qyseaa ,u;oxTopKa IIayJia, 3a xojy caM Beh paauje qyo, no3H8TH napTH3aHCKH JieKap, XHpypr Jti ynpaBHHK TajHe rrapTM38HCKe 60JIHMIJ;e ,liaB. Jia" y CJI-oBeHHjM. 3annTepeconao caM ce 3a H>y i1 ca3aao ,n;a je M3 HoTpaa:.cxe Y CJioBeHHjM. OTan; joj je 6110 pa,u;HHK Ha ~eJie3HMIJ;M, a ~aJKa ,n;oMaiiHu;a. rJ1MH83Hjy l1 Mep;JiiiJ;MHCKH ¢aKyJIT€T 38Bpunma J€, IIO)l; BeOM8 TemKMM ycJIOBMMa, y Jhy6JbaHM a 3arpe6y. Op; rro"<IeTKa paT~ .)l;o o,u;Jiacxa y rrapTM3aae, pa,n;MJLa je 6ecnJiaTHO y Jby6JbaHCKOJ 6oJIHMIJ;M rrpoB-o}J;ehH aajBehM .n.eo BpeMeHa aa xapyprnKOM o.n.eJbe.lby. Me~y npBMMa ce yKJbyqaJia y opraansa:u;Hjy Ocno6o,n;HJiae <j;JpOHTe. JilMaJia je 38JJ;8T8K p;a y 60JIHMIJ;y CMelliT8 M Jie·tn1 KOMyHMCT€ :vr :a.MxoBe nopo,n;Hn;e. Ka,n; cy- no"Y:eJie rrpHnpeMe 3a opy:m:aay 6op6y,. MJia,n;a JieKapKa je yKJby-qeaa y o.n;6op 0cB~6o.D;ItiJIHe ¢poHTe 3,u;paBcTBeHHX pa,u;HHKa Jhy6Jbaae. IIp:v.rxynJl>aJia Je JieKo~e, caHHTeTCKH MaTepnjaJI J1 )];pyre M€}l;HI..J;l1HCKe IIOTpe6e. "Y"tJHJia J€ MJia,II.e KaKD a rrpymajy rrpsy noMoli. XHpypr 1\P IIayJia JepJ<Ha, Malia 11 HHje 6HJia "Y:JI8H napTHje, J1IUJI8 je M3BaH Jby6JbaHe C ,!l;p .PyJKOM repM ,7J;.a npy2Ka JieKapcxy noMoh n onepHme paae~Ke KOJe Hvrcy cMeJIH ,n;a yHoce y Jhy6.J.E>aHy. IIope,n; ocTaJinx, o.aa Je c P.P PyJKoM Jieqt-:IJia napTH3aHe Jaxy 11 3JiaTKa IIayJIHD;y, KOJM cy paaea~ npHJIMKOM aana)J.a Ha MTaJI:vrjaae y Jlo::m:y, oxTo5pa 1941. Jaxa Je 6Mo CMelliTeH Ha cei:baKy KO)J; JaHe3a 3J.:trMYH)J.a, a 3JiaTKO fl.ayJI~a Y .Jaae::m::HfieB- MJIHH y BpxHMKy. V.f3saa Jhy6Jbaae rrpymana Je rroMofi paaeHMM napTM3aHMMa CBe ,n;oK l1TaJIHjaHJ1 HMCY OTKPHJIH :a.eBy .aKTHBHOCT KaO J1 ,n;eJIOBaH>e .QCTaJIHX IIpHnap;HHKa 0CB050- 130 1\MJIHe c:J?poHTe y 6oJIHMIJ,'M. Ta11a Je MopaJia 11a npelje y DI\Pel\ .n.a 6n M36er.rra xaiiiiieH>e. Y 3aiiJielbeHoM p;HeBHHKY JiiTan:vrjaacxor xoprryca xoj:vr ce HaJia3H y Jhy6JI:.aHH, yrrHcaao je 23. .n;eu;eM6pa 1941: ,Jie-qelbe p81b€HJ1Ka BpiiiH ce y rpap;CKJiiM KJIHHJiiK3Ma. JleKapH, CTy,n;eHTH M€,D;HQHH€ J1 60JIIDf<J8pH 3a Bp€M€ 8KJ:J;Hja Bpiiie CJIYJK6y Y opy}l{aHHM rpynaMa. TIOCJI€ TOra OHM Ce HCTO Kao J1 MHOrH ycT8HHQM Bpahajy caojHM xyhaMa n }I{J.fBe Kao cJio6o,n;HH rpa}jaHltl." ,I(oKTOpxa IIayJia je pap;HJia y MHOrHM napTM3aHCKHM je,n;rmnn;aMa 11 rrapTH3aHcKHM 6oJIHJiiiJ;aMa, H rroxa3aJia ce xao rro1KpTBoBaH M caaecTaH Jiexap, 36or "tJ.era cy je 6opu;n MHoro :o;eHJ1JIH. IIoCTaJia je rro3HaTHja xao opraHH3aTop, xMpypr 11 ynpaBHI1K. Tajae rrapTH3aacxe 6oJIHMu;e ,IIaBJia" y Tpaoscxoj IIIyMH, aa,n; H,n;pHjoM, y C.rroBeHa"tfKOM npHMopjy. Ta 6o.rrH:m..J;a je 6HJia je.n.aa o.n. aajypeljeHHjHx IIapTH38HCKl1X ycTaHOB3 MaKO C€ HaJI83HJia Ha T€pHTOpHjl1 xojy je Herrp:vrjaTeJb .n;pJKao :vr y cpe,lJ;HillTY Herrpoxo.n;ae rrpoaaJIHje. ITo.n; xaKBHM je ycJIOBI1Ma 6o.rrHnu;a CTBapaaa n xaxo ce y lhOj )KVfneJio :vr Jie"tfHJIO BM,n;H ce M3 cefialba HeKMX y-qecHHKa. Mapa IIp:vrMOpKa, KOja ce y rrpOJiefie 1944. Jie"tfHJia y OBOj 50JIHJ1I.l;H1 IIHIIIe: ,PecKo KJioKol:i.y MMTpa.1he3H Beh Tpehn ,n;aa npeKO TpHOBCKe rnyMe 11 :vr,n;pnjcKo-TOJIMHHCKHX 6p,n;a. ,1J;p IIayJia ce 6oja ,n;a heMo n MM MopaTM ,n;a eBaxyn:IIIeMo 6oJIHHu;y. HajTeJKM paineHHU:I1 cy, pa,n;H 6e36e,n;HOCTM, npeHeTH y 6YHxepe. 06e Harne 6apaxe 6HJie cy THxe, YTOHyJie Y 6pnre. HeCTPIIJbMBO CMO "<IeKaJIJ-:r KYPHPe, MHT€H3MBH0 rrpaTMJIJ1 CBe 1-bMXOBe BeCTM l1 CBaKM H8jM8H>H IIOKpeT HenpwjaTeJbCKMX je,n;HH:Hu;a. CBe Hac je MOpJ:.ma je,u;aa 6pwra: Tpe6a Jm ,n;a ce CKJIOHMMO MJII1 He? Y CBMMa je TMH>aJia CaMO je,n;Ha 1K€Jba - ,n;a ocTaaeMo TY. AJIH, ycpe,n; aohv.~ rrojasvma ce ,n;p TiayJia. IheH 3a6pHHYT rJiaC Hac je 6p30 npo6y;n;MO M3 H€MHPHOr CHa: jam npe 3ope MopaMO npexo ,n;pyMa. H11je npeocTajaJio ,z:wyro Hero ,n;a npHKYDMMO IIOCJI€,IJ;lbe CHare J1 j-oiii MCT€ HOfiH KP€H€MO npeMa 6yaKepMMa. ¥ Hawoj Henocpe,n;Hoj 6JIM3MHM :KpeTaJia ce rrpeMa Mp3JIOj pyrru TipeIIIepaoBa 6pMra,n;a ,n;a 6:vr say3eJia HOBe noJioJKaje. KpMJIM CMO ce M o,n; Ine, HMje cMeJia ,n;a Hac npMM€TH HJ1 aama 6pHra,n;a. Ba}I{MJIO je npaBMJIO ,n;a HHKO He CM€ 3HaTM r,n;e je 60JIHM:qa. BMCOKO y CT€HH HaJia3MO ce HaW Heo6M"<I3H ,IJ;OM KOjM HaM je rzpy:tKMO, rrpe CBera, 6e36e,n;HOCT. BHJia je TO. npocTpaHa nelHma, 3aKJio:E-heaa ,n;pseheM. ¥ lbOj CMO npO}I{J1B€JIJ1 HajTe}l{e ,n;aHe HapO,IJ;HOOCJI060,D;J1JiaT.JKe 6op5e. .IJ:y6oxo Mcrro,n; lbe y TecHaey }l{y6opnJia je Bo,n;a, a ae,n;a.rrexo ce 6e..rreJia u;ecTa no xojoj cy ce, M3 ,n;aHa y p;aa, K"peTaJie aeMa"t.J:s:e xonoae. By,n;HO CMO MX npaTHJIM. IlpeKO ,n;aHa cy HaM JKHBI..I,J1 0MJIM HaII€TM K80 CTPYH€, ,;a;a 6M TeK K8CHO Hohy Il0IIYCTJ1JIJ1, K8,D; TaMa CBO- 131 �jHM KPHJIMMa, llOKPMje llOCJie~H>H ;n;eo 6YHKepa.. 0KO llOHOfiH 6HCMO JKHBaxayJin. Ta,n;a cy HaM .n;oaocHJIH xpaey. O,rue;n;aoM ;n;opyqaK, p~­ qaK, Be'9:epa. BoirHH'9:ap KoMeJI nyano je rropu;Mje. IIo .n;aay ce HMJe CM€JIO KYBaTH, , , Q4,JaH3J.:IBa Tpaje Befi OCaM ,n;aaa. Y 6eCKOHR<ffiOCT ce pa3BJiaqe BpeMe H MMCJIH. CB€ MHCJIH cy C HaiiD:IM 6pHrap;aMa. ,I(eceTM .n;aa cy ce MMTpaJbecKH pa¢aJIH cJia6nje '9:YJIM, a YBeqe ce BMIII€ HHcy nojaBMJie aeMa"<iKe paKeTe. Haurn norJie,n;H cse "ttelllhe MHJiyjy I,IaKOBe ca CJ:q)OM H CaJiaMOM, - He Mory sMI.IIe! - rrpeKHHYO je THWHHY PaTKO. - OcPaa3HBa je npH Kpajy, ,I(aj, .n;oaecH TY TecTepy! TpM ,n;pyra cy ce o,n;je,n;HOM aamJia c TecTepoM. BeJIUKH KOTYP CMpa no,n;eJIMJIM CMO Ha 32 KOMa,IJ;a. !IOCJI€ T€ Y:~KMHe YBHJ_IH CMO ce y he6a,n; H qeKaJIM noaofiHM o6poK. Ta,n;a ce Meljy HaMa IIOJaBMJia ,n;p IIayJia. Pa3BeceJIJ1JIJ1 CMO ce Kao .n;eiJ;a, jep cMo oceTHJIH .n;a aaM ,IJ;OHOCH ,n;o6pe B€CTM. 'YCKOpO he 6UTM Iq)aj oQ,JaH3HB€, aJifl pa,IJ;H curypHOCTH ·DCTahe ce y 6yaKepHMa jow ae:K:a ,n;aa ... " Tpe6a MHoro H cTaHOBHMIUTBY 3axsaJIMTH mTo cy palheHIDJ;M Ca'llyBaHM. ,Il;OKTOpKa llayJia TO HapO'l!HTO JiiCTWie: je, sepoBaTHO, 6HJIO Ka,D;a je HOBeM6pa 1943. aenpMjaTeJb 3apo6Mo 60JIHMJ:1Y. HeMIJ;H cy ITO't!€TKOM HOBeM6pa 1943. B€JIHKHM CHaraMa aanaJIH je,IJ,MHHII;e ,IJ;eseTor Kopnyca y ,I(oJieH:.cxoj. O¢aH3HBa je 3anoqeJia J13HeHa,D;a J1 IIITa6 KOpnyca HMje CTMrao ,r:r;a ynyTH y ByKOBHIJ;y H6KY jeAMHMI1Y 3a o6e36el)eH>e " eBaKyaJ:1Mjy 6oJIHM!1e. HeM11M cy 3apo6HJIH 60JIHHIJ;y, a HeKe paH:.eHHKe H 60JI€CHMKe y6MJIM Ha JIMIJ;Y MeC'l'a. OcTaJie cy rroBeJIM oa co6oM. BoJIHH't!apKe H JieKapH rroMaraJIM cy T€lilKHM paH:.eHHIJ;MMa H HOCHJIH HX Kp03 IIIyMy. <f>aiiiHCTe je TO pa366CH€JIO rra cy y6HJU1 jOIII meeT T€IIIKI1X palbeHMKa. Y Pnjen;M cy paH:.eHHKe 11 oco6Jbe yKpn;aJIH y B03 M rrpexo TpcTa, no- Be3JIM y Jby6aJbaHy. ,!l;p IIayJia H AP <PpaH>a Boj11 HaroBapaJie cy paH:.eHHKe M 6-0JIHMqapKe ,IJ;a 6e::m::e Ka,D; B03 CTOjM. HeKH paH:.eHY.II..l;M n o6e JieKapxe ycrreJIH cy aerrpMMeTHO ,r:r;a rro6eray. Kao mTo ce MOrJIO M O't!€KMB'3TM, OCTaJie palheHMKe J1 60JIHH't!apKe HeMIJ;M cy no6nJIH y Jby6JbaH:M. MsMeijy ocTaJIMX, y6HJIH cy n Me,n;MI.J;MHapxy MMJiy Boj11, cecTpy AP <Ppalbe BojJ:1. 0Ha je 6HJia 6oJIHwrapKa " HMje XTeJia ,D;a ce O,D;BOjH 0,11; palbeHMKa KOjM HHCy MOrJIH ,n;a 5e::m:e. HaruM capa,IJ;HML~H cy 6MJH1 cnpeMHM Ha CB€ JK.PTB€ pa~ JI€'9:elba ; 6e36e,n;HOCTH paH>eHMKa. KOMIIpOMHTOBaHH KO,D; HerrpY:tjaTeJba, OHK cy ce 3a Bp€M€ ocPaH3l1B€ DOBJia"<iMJIM C HaMa M 3aje,IJ;HH'9:KH ,IJ;€JIMJIH cy.n;6HHy. Y 3aceoKy Mp3Jia pyna, ce,n;aM,n;ecerrro,n;J.:IIIIlba BajTOBa H Ib€Ha KhM, J.:[HBaJIH,Il; (y lb€HOj KyhH DOMOhHH €KOHOM 60JIHMil;€ qecTO je '9:ysao aaMMpHY!Il;e, nexao xJie6 HJIH, y HYJK,IJ;M, rrpMxBaTao palbeHMKe) cxnaffiaJie cy ce, y CJIY"t{ajy onacaocTa, 3aj.ep;ao c aarnH.M jep;linmqaMa. IbeH CMH je 6MO :m:pTBa H€M3"<iKOr CH3JIIepa, Ka,n;a J€ 3a BpeMe ocPaH3J1Be TIOKYIUaO ~a CK~DHM CTOKY €KOHOMaTa 60JIHHI.J;€. J oUIK, M3 Icyhe IIo.n;o6JruKOBMX, nao je no;n; aeMa~KJ.:IM pacPaJIHM~ K3,I( je XT€0 ,IJ;a ,IJ;OTYPH MJI€KO J1 xpaay paH>eH~a Y 06JiliUKHOJ nehMHM. IIopo;n;HIJ;e KoJieHQ M OMeBaMKep, TpaTHHK H IIo,n:o6IDIK, qJ1je cy Kyhe 6HJie ycaMJbeae, ,n;aJie cy CBoje Kh-epM M cvmoBe .n;a pa.n;e K30 OC06Jbe napTM33HCK€ 60JIHJ1I'J;€ M 06aBeinTaj:qJ1. _JDHXOB€ Icyhe cy npeKo ;n;aHa 6HJie napTM3aHCKe cTaHJil~e a aohy T~JH€ 6oJI:m1't!Ke JaBKe. 0MeBIDJK€Plilll;Y HeM:u;H cy oTepaJIH Y I1;a;PMJY, )(a 5M o,n; lb€ M3BYKJIM n_pl13Halbe 0 capa,IJ,IbH C napTM3aHI1M3. HMje MM HJIIIDTa pex~a. Ce;n;aM;a;eceToro,rr;J1llllba KoJiewteBa MajKa a-exoJIHKO Mece:u;H je caMa MecMJia J1 nexJia XJI€6, no ,IJ,Ba nYTa ;n;aeBHO 3a '9:HTaBY 60JIHMIJ;Y KOja je li:lM3Jia OKO 15Q-170 JbY,lJ;f:t. · ." Y TOKY AJi€ rop;:mre y TOj 6oJIH~ je Jie'tieHO OKO ~e XHJDa;qe pa:EDeHMKa. BJ1IIIe o,n; TPH CTOTMHe je orrepncaHo. ,IJ;p IIayJia Jep:mra je MHOI'Ji!Ma cnacJia JKMBOT. MHoro KacaHje caM o lhOj ca3aao aeKe p;eTaJbe O,D; OHHX KOje je JI€"ttHJia. IlpH"<!aJIH cy MM J1 0 KJ?HTH"<!H~ CHTyaiJ;HjaMa y Koj:mm ce HaJia3HJia ·c palheHHn;HMa. HaJTeEe J'OJ 132 ,!l;oKTOpKa IIayJia Jepm<a " 1\P <PpaH>a Boj11 ycrreJie cy 11a ce npo6Hjy ,D;o CJIOBeHa't!Kor rrpHMopj a, Ha TepeHy ,II;eBeTor xoprryca H ,IJ;a ce rroaoBo npHKJbyqe je.n;HHHn;aMa. Ha lhHXOB npe,D;JIOr rrpvtrnJio ce H3rpa.n;IDH cTporo TajHlilX rrapTH3aHCKVIX 60JIHHIJ;a. Taxa cy TY HacTaJie Tajae napTn3aacxe 6oJIHHiJ;e· ,,<PpaH:.a", y xoj.oj je ynpaBHMK 6HJia ,II;p <l>paH:.a Bojn; n 11ilaBJia", 't!HjM je yrrpaBHMK 6-HJia AP IIayJia JepMHa .. y TMM 60JIIDfiJ;aMa OHe cy 6MJI€ l1 OpraHM3aTOpH H ynpaBHMIJ;H H orrepaTopn. To cy 6MJie .z:t.Be Hajrro3HaTHje Tajae napTH3aHcKe 6-oJIH:m:J;e y CJioBeHHjH na 11 y JyrocJiaBMjM, xoje aenpMjaTeJ:b HMj e yen eo ,n;a rrpoaai)e. IV )J;OKTOp 3opa P.OJI,D;lliMHT-ll!TajHep je y rrapTM3aHe ,ll;OlliJia KaO Beli HcKycaH xMpypr. 0Ha je CTY.z1MpaJia y Beqy " 3arpe5y. ITo 3aspmeTKY CTy,n;nja je rroxymaJia ,n;a ce 3anocJIH y 3arpe6y, a nomTO je HHr,ZJ;e HHCY IIpHMMJIH OTHIIIJia je y B:~ipOBHTMII;Y H 3aiiOCJIHJia ce aa XMPYPIIIKOM o,n.eJhelhy cpecxe 6-oJIHHll,e. Kacanje, y Ilaxpa:u;y, IIOCTaJJ.a je aCHCTeHT IIIeciJa XMpypiiiKOr O,II.eJ:beH:.a ,n;p BM't!aHHlia. ~Jia je BpJio casecHa H CBH cy joj npop:vu~aJU1 .n;a he nocTaTM BernT orrepaTop. Ka,D; je OTrroqeo paT a c lhMM H nporoa Jespeja, ycTame cy joj y6HJie 6-paTa, a IbY c My:aceM, ,n;p illTec}mjeM IllTajaepoM, O,D;BeJIH Ha 133 �rrpeBHjaJIHiliTe. llo Ib€HOM ynyTCTBy, MajCTOpM cy HanpaBMJIH MHCTpyMeHTe, a KOBa"tJ:H 11IJ1He M xyxe s,a yqBpmheH>e npeJioMa M3Ha.n; KOJieHa. LfHHHJia je CBe ,n;a 6J1 IIOMOrJia paH.eHHM ,n;pyrOBHMa, YHOCHJia HOBe MeTo,IJ;e, npMnarol}aBaJia ce npHJI·HKaMa. Taxo je 6oJIHJ.:I.,. qapKK MHpjaHH KoBHjaHHh Jie'!HJia oneKOTHHe 6e3 npeBHjalha H. ,n;eBojxa ce onopaBH.rra. Ka,n;a je y 6omrn:u;y ,n;oHeT .;elliKO palbeHH noJIHTJ%1liKH KOMecap 6aTa.JbOHa IlpBe npoJieTepcxe, JDynqe 2KHBKDBHh .Illnaaan;, ,n;oKTOpKa ce HHje o.n;MHIJ;aJia o.n; :ELera HH .n;alDy m:t aoh.y. HHKa.n; ce HHje noaaiiiaJia Kao npo¢ecvroaaJiau; n yaocH.rra Je ocehalbe y .rre'lelDe CBaxor pruDeHHKa. npHCHJiHH pa,n; y ceJio 'IIo,u.xyM, xo.u. OcTpoiiiu;a y Xepu;eroBHHP.I. O,;:tMax no ,u.oJiacKy .n;p 3opa H .U.P IliTeci>H yno3HaJIH cy ce ca CaJIHXOM TypKOBHfieM Ji1 jOIII H€KHM JbY,lJ;HMa lif3 CeJia KOjH cy ITOMaraJIH napTH3aHe. IloHy,D;HJIM cy ce caMH p;a ITOMIDKY napTM3aHe, ,n;a Ha6aBJbajy JiexoBe M caHHTeTcKH MaTepnjaJI. Beli y 3HMy 1941. cpeJIH cy ce C npBHM palbeHmvr napTM3aHOM, KOra HM je ,D;OBeJia OMJia,U.HHKa MHHa XahaM M3 MocTapa. MeljyTHM, jyaa 1942. y oBo ceno je aam:rma !Ipsa rrpoJieTepcKa 6pHra11a c KojoM je 6Ho liP Xep6epT Kpayc. OH MX je II03sao 11a cTyiie y 6p><ra11y. ~p 3opa " liP lllTe<!m cy IIOHeJIH CBe IIITO Cy MOTJIH O.ZJ; JieKapCKJ1X MHCTpyMeHaTa H MaTepHjaJia J1 Kpe- c IIapTH3aHHMa. Paciiopel;eHH cy y 6p><ra11HY 6oJIHID1Y· !Ipsa Oco6Jhe ca KOjHM je pai\HJia "'aKo je yse>K6aJia ,D;a je cse caBP- nponeTepcKa je MMaJia ,u.o6po opraHH30Baay 3,n;paBCTBeHy cJiyJK5y H BHIII€ HCKyCHMX JieKapa. HOBH JieKapH HMaJIH cy IUTa p;a Hay-qe O,D; rrapTH3aHCKJ1X JI€Kapa, KaO J1 IIapTH3aHCKJ1 JI€KapH -O,D; :EbHX. IlpBa 3opMHa onepau;Hja y napTH3aHHMa npe,n;cT-aB.JbaJia je y H3BecHOM CMHCJIY ,HCITHT". )J;OK je onepMCaJia IIpBOr palb€HJ1Ka, Ii>€H pap; meao ¢YHKIJ;HOHHcaJio. Bo.rrHH'Iapxe ,IJ;aaH:u;a Ka6HJbO, Koca By'IHHHh, Mnpjaaa KoBHjaHHh, 2Ka6M:u;a, CTaHa, Jlyaa :vr Boca 6HJie cy 6oJI:.e o,n; aaj6o.JbHx, a cBe cy 6H.rre npHy'IeHe 6onHH"tJ:apxe. Y 6onHH:o;H je cTpora ,IJ;MCIJ;HIIJIMHa. Ka.n; caM ce KpajeM ,n;e:qeM6pa 1942." pa36oJieo a a nnyhHMa, npe6an;HnH cy Me KO,n; 3ope a a Jieqeae. ¥ cnena j e 3a HeKOJIHKO .n;aaa ,n;a MH 3aycTaBH xpBapeH>e. HyJI>f cy IIOcMaTpaJIH liP 'Bypa MeiiiTepos><h " liP ~ejaH IIonoBHh. Orre- pncaJia je '<IOBeKa aa je,u.HoM ce.Jba-qKoM cTony, y Mpa"tJ:Hoj co6vr, y ceny IIIliMTy. Pa:EbeHHKY je 6HJID noBpeljeao KDJieHo H :u;eny aory je 3axBaTHJIO 3ana.Jbelbe M rHojeine. 3opa je crracna 6opn;y aory. IIocJie aBe onepa:u;Hje, AP 'Bypa MeiiiTepoBMh H .n;p ,IJ;ejaH IloiiOBY:di., yBepeHH y Ih€HO npo¢leCJ10HaJIHO HCKyCTBO, IIO"tJ:€JIJ1 cy C ffiOM p;a pa3rOBapajy 0 IIOCTyiiKy KO,D; npoMp3JIJ1Ha, jep je ORa, Ka.n; je BM,n;eJia Hare 6opa:u;a MrMaHan;a, H3pa3MJia cyMiny y rrpaBHJIHOCT .rre"tJ:elba. BHJia je ,aoaa", a.rrH HHje norrymTaJia. ffieH JieKapCKH yrJie,n; jom B:m.ne je rropacTao Ka.n; je c My2KeM n3Jie"t.JHJia je,n;aor no.rryMpTaor 5op:u;a, o6o.rre.rror o.u. ,IJ;H3eHTepHje. BHJia je BpJio CTpora y rroje,n;HHHM rrpnnHKaMa. Hapo't!HTO axo H€KO, I10,ZJ; 6HJIO KOjHM H3TOBOpOM KpWH 60JIHW:!KH pe~. CBM CMO je He06H'IHO BOJI€JIJ1. ¥ H3BelliTajy KOMHCHje BpxoBHOr niTra6a HOB J1 IIOJ, KOja je jaayapa 1943. o6J1IIIJia napTM3aHcKe 6oJIHH:qe y OKOJIHHH BocaacKor IIeTpOBIJ;a n 3aHHMaJia ce 3a rrpJ.:i:JIHKe rro,n; KOjYIMa ce .rre'le palbeHM:qH, o o,u.aocy nexapa H oco6Jba npeMa paH>eHH:U:HMa, o xnpypIIIKOM o.n;e.Jbelby y IleTpoB:qy, aarmcaHo je: ,¥ o,n;eJbea,y cy cMeinTeHn aajTeJKn palbeHM:u;H. Op;eJbelbe BO,ll;Y.I Jl:P 3opa. PalbeHH:qH cy BeoMa 3a,n;oBOJbHH pa]l;OM Jiexapa H 6omrn:qapKH." IlpHJIJtiKOM CTBapaH>a u;eHTpa.rrHe 60JIHHI.l;e, 6HJIO je TO 1942. y OKOJIHHH BocaHCKOr TieTpos:u;a, p;o5J.:ma je 3a.n;aTaK .n;a y IIIYMH CnaTHHH ype,n;H xHpypmKo op;eJE.eH>e. ¥ cneJia je .n:a o6e35e.n;H aajcaaecHHje Jie"'!eH.e T€1UKJ1X palbeHMKa, nopep; OCTaJIHX, BaKa 'E:typOBHfia, je.n;aor o.n; aajxpa5pHjHx cTapemnaa -qeTBpTe ~pHoropcKe npo.rreTepcKe 6pnra.n;e, H 3aMeHHKa KOMaH.n;aHTa IIpBe rrponeTepcxe 6pnra.n;e, )J;aHMJia JieKMfia. JieKHfiy je CTaBHJia IIpBM IIOKp€THJ1 TJ1IIC Ha aory .n;a 6M My oMoryliHJia KpeTaH>e 3a BpeMe neqe:a.a. IIope.n; ne"t.JeH.a y OBOM Q.ZJ;e.Jbe!by, KOje je IIOCTaJIO jep;Ha BpCTa. illKOJie 3a 6oJIHH"tJ:apKe, CTaJIHO je O,IJ;pJKaBaH Kypc IIpBe IIOMOfiH. IIIe¢ caHHTeTa BpxoBHOr IIITa6a ,ll;OKTOp rojKO HHKOJIMIII, je y oso o,n;e.Jbelbe c.rrao XHpypre, Ji.lcH,n;opa ITana, OJiry ,Il;e,D;Mjep J1 r.wseaoapMejn;a ,ll;p AJieKcaa.n;pa BeJIKa, p;a ca 3opoM illTajHep H3Melbyjy MCKyCTBa J13 XHpyprMje . MeljyTHM, 6Ho je TO BpJI'O xpaTaK rrepHo,n; .rreqeH:.a rrapTM3aHa nap; IIOBOJI:.HHM YCJIOBHMa. HeMIJ;J1 Cy rrpe,n;y3eJIM HOBy o¢laH3Ji!By. Beh 27. jaHyapa 1943. 6oM6ap.z~oBaJIH cy lleTposaQ " palf>eHID1H cy MOpaJIM ,IJ;a HarrycTe 6onHHIJ;Y H Kpeay rrpexo pexa H rr.rraHHHa, sacMrraHM Me:qHMa, rpaHaTaMa H 6oM6aMa. C palbeHJ1I.J;HMa je cTa.rrao 6HJia Ji1 )l;OKTOpKa 3opa. ¥ CJIOBH 3a .rreqelbe 6HJIH cy avrKaKBH. Oaa je rrpoaana3HJia aa"tJ:HHe ,n;a pa:EbeHHQHMa noMorae. Ka,n; 6n KOJIOHa paaeHHKa 3acTaJia, IIocne ycnexa y neqelby palbeHHKa y CJtaTHHH, me¢ caHHTeTa BpXOBHOr III1'a6a liP rojKO HHKOJIJ<Ill IIOBepl<O joj je HOBeM6pa 1942. opraHM3au;njy XJ1PYPIIIKe 6onErnu;e y BocaHCKOM IleTpoB:n;y. Y 3rpa.U.H cTape pyMHHpaae 6oJIHH:u;e ycrreJia je .u.a ype.n;H npasy XHPYPlllKY 6o.rrHMD;Y, Koja je MMaJia cBeTJIY orrepa:u;noay caJiy, aM6ynaHTY 11 134 I j. 135 �pa,n;H o,n;Mopa, ,n;oKTopxa 3opa je J'IIIIJia o,n; jep;aor JI.O p;pyror, xoHTpoJincaJia 3aBoje. 'YBe'l!e, ,n;oK cMo CBM JKYPHJIH ,n;a ce npM6HjeMO y3 BaTpy H o,n;MopMMO, 6oJIHWiapxe cy Y3MMaJie op; aac o,n;eJia H o,n;HOCHJie aa rrpan.e. O,n;eha H py6Jbe cy npoxyBaBaavr, a ,D;OKTOpKa ce HHje .o,n;MHU:aJia o,n; 6ypeTa p;oK ce nocao He 3aBpmH. H11je MHpoBaJia an 3a BpeMe aajTeLKHX 6oM6ap,n;oBalba. ,IJ;ox cMo ce 3a BpeMe 6oM6ap,!10Ba><>a ><3Mel)y IIpo3opa " Ja6aaH>fi1e np><6><jam< y3 cTeH:oe, ,n;a 6ncMo ce 3aKJIOHHJIH, oaa ce rrp:mmaqnJia 'O,Zl; jep;aor ,n;o ,n;pyror 3aKJIOHa, nperJie,n;aJia 3aBoje, MepHJia nyJic YI TeMnepaTypy, XJia,ZJ;HOKpBao, xao y caaaTopMjyMy. CBe .n;o D;pae rope, a Taj noxpeT je rrpajao "tJeTHPH Mecen;a, anje ce o~ajaJia. o,n; paH>eiD:I:Ka. ITo O,ZJ;Jiacxy y IJ;pay ropy, r,n;e je 3a paH:oeHHKe aacTao npe,n;ax o,ZJ;Mop, ,n;oKTOpKa 3opa je aacTojaJia ,n;a l1M ce o6e36e,n;H mTo 6o.n.a xpaaa J1 Hera. HMje 6r-ura BOjHHK, aJIH je Ha OCHOBy npHJIHBa HOBHX palbeHHKa ocehaJia .n;a oBaj npe,n;ax aehe ,n;yro TpajaTM. Bpoj palbeHHKa, HapO'LII1TO TeWKHX, CBe BJ1llle Ce- IIOBehaBao. Kap; j-e P.,O-. 6r-IJia aapet;elbe o rrpeMemTalby, MHoro ce HaJDyTHJia. Jam TeJKe joj je naJio, xa,n; je, aa nyTy 3a llJ>yry 6oJianu;y, ca3HaJia ,n;a TemKH palbeHMLV1 Tpe6a ,n;a ocTaay y rrehMHaMa IIHBe. 3aTo je saMoJIMJia ,n;a ocTaae c palbe:mru;HMa. "Y MCTO BpeMe, He ,n;oroBapajyhn ce c H>OM, n aea MY2K ,n;p IIITecl>H, xojn ce aaJia3HO y ,n;pyroM ,n;eJiy IlHBe, 3aMOJIHO j e me cpa caHnTeTcKor o,n;cexa ,n;p HHKOJIJ1IIIa ,n;a ocTaae xpaj TemKMx paH:oeanxa y rrehHHH. MopaJIH cy J1 je,n;HOM H ,n;pyroM ,n;a xa:Ey ,n;a cy BojHIID;H J1 ,n;a ce Mopajy-nox:opaBaTn aapeljeH>HMa. KoMaH,n;aHT 6oJIHIID;e TeiiiKHX palbeHJ1xa, BoJKa lifBaHOBHfi Ka2Ke o TOMe: n ,Ka,D; CaM CM€CTHO CBOjy rpyny y nehHID! PaBHa KOCa, Hape,IJ;HO caM )J;_parv.u~n Kol{qap, .n;p 3opn IliTajaep I1 6oJIHJiNapxaMa .n;a Mll.Y nope.n; liMBe H ,ZJ;a ce, KO,z:t; rrpeJia3a, npMKJby<re npBoj je,ZJ;t:.:rffi11.J;I1. Ka,n; cy nowJie, pan.elrn~H cy MX ID1TaJIM: - illTa, 3ap uac ocTaBJbaTe? Tap;a cy m> Sopa 11 6oJI~apKe Mv.meca CTauojJioBJdi, MnJieHa IlajoBVIh, )J;_parm~a n ,ru>yre noqeJie ;n;a ce Bpahajy n: rma-qy, Ji1Mao CaM MYKe ;n;a MX HaTepaM ;n;a nol)y I1. TO H8PO'IJ1TO ,D;OKTOpKy 3opy H ,Zl;parn~y Kouqap ... " YBH,ZJ;eJie cy ,n;a ce Hapet;elbe Mopa H3BPIIIMTM u xpeuyJie cy H3 liMBe c nocJiep;IbHM rrapTM3aHCKli:IM je,n;MHM~aMa. HeMU:H cy y6p3o CTHrJin, pa36MJIH Te je,z:t;MHJ1ll;e Koje cy y Ma:EbMM rpynaMa npeJia3MJie npeKO UJiaHMHa M myMa, npeMa rJiaBHM}IH napTM3aHCKMX CHara. ,ll;"oxTOpKa 3opa ce je,n;ue uohH o6peJia caMa y rrJiaH.MHM, y Heno3HaTOM Kpajy. 3acTaJia je rrpecrrpameua, aJIH ce -6p3o TprJia. HHje p;o3BOJIMJia ,n;a je oqajalbe .M cTpax caBJia,n;ajy. 3HaJia je ,n;a 611: TO · 136 6HJia rrponacT. BHJia je noTrryHO MC~pn.rr:.eua, aJin je ynopao mrrJia " jeJia Tpaay cae /10K HMje Hamn.rra Ha rpyny 6opaQa H3 !Ipse ,!1aJIMaTHHcxe 6p:nra,n;e. Je,n;aa o,n; 6opan;a jy je no3HaBao. O,n;BeJIH cy je y IIITa6 6p11ra,n;e. Ty cy je rrpMxBaTMJIH, a Ka,n; ce orropaBJ1Jia rrocTaJia je caHHTeTCKM pecf>epeaT 6pnra,n;e. CJiyqaj je xTeo ,n;a ce y TOj 6pnra,n;H uamao HlbeH :M:yJK KOj:n je 6Ho 6oJiecTaH. KacuHje, o6oje cy npeKoMaH,!10BaHH y Cei1MY 6aHnjcKy .z1MBH3Hjy, y Kojoj je 3opa cjJopMnpaaa "' BO.z1HJla xMpypwKy <>K><ny. M3 Ce,!1Me 6aHMjcKe npeKOMaH.z1DBaHa je y ,!(eceTH (3arpe6aqK>I) Kopnyc. M TY je cpopMMpaJia XHPYPIIIKY eKI1IIY. IlpM 3aBpmeTxy paTa HaiiiJia ce ua ,n;yEHOCTH caHMT€TCKQr_ pecf>epeuTa ITpBe rap,n;v.rjcxe 6p11ra,n;e y Eeorpa,u;y. YBeK j e 6r-IJia TaMo r,u;e cy 6J1JIM paH>eHJ1I.J;H. �CBAKM PAlhEHll BOPAU: EMO JE HAm PAlhEHMK 6J1CMO y6p3aJIH €B3KY3QMjy p3H>€HJ1Ka, MJ1 CMO jam 13. jyaa IIOCJiaJIJ1 H3III "tf€TBPTJ1 6aT8JbOH (KOjJ1 CMO IIOBy:KJIM C IIOJIOJimja) C p;pyrapVIIJ;OM CnaceaujoM Ba6osilli, 3a.M€HMKOM rrOJIHTKtiKOr KOMecapa, y ceJio lif3ropn p;a opraiDI3yje 11 y6p3a esaxyaiJ;Mjy." IliTa6 !Ipse rrpoJieTepcxe 6p11ra~e y jep;HOM HssemTajy o,n; 7. Maja 1944. on><cao je TOK je,~:~He 6op6e: , y OBOM H3B€IIITajy IIO'l'p€6HO je H8I'JI3CHTJ1 HapOqnTO p;o6po p;p:HeaIb€ 6opan;a .D;pyror 6aTaJboaa, ,u.pyra BJia:Hee CeKyJioBirls.a M ,u;pyraPHQe Mapuje CJiap;Mfi. ,IJ;pyr BJia:m:o CexyJIOBHfi, IIYIIIKOMHTP3Jbe3a:q ~ ,n;pyra~HU:a MapHja CJia,n;ffii, IIOMOfiiDIK IIyiiiKOMHTpaJhecu:a, xa,IJ; Je aerrpH]aT~Jb aarrao "t!eTBPTH 6aTaJboH l1 ycrreo ,u;a ra o,n;6ai:(H, IIPHMeTHJIM cy Je,u;aor paa,eaor p;pyra l'l3 "t!eTBPTOr 6aTaJboHa p;a je ocTao aa rroJio:m:ajy. IIo,u; aajsehoM aenpHjaTeJhCKOM saTpoM ,u;pyr BJia:m:o CexyJioBJ.ffi nomao je ,IJ;a J13Byqe palbeaor p;pyra, ,n;ox je !beroB rroMohHHK, p;pyrapl1II;a Map11ja CJiap;Hfi rrYI:(aJia Ha HerrpHjaTeJba l1 T3KO OMOryhHJia H3BJia'9:€Ii>€ palb€HH:Ka. 4' Ji:l y napTM3aHCKMM jep;mnn~aMa cy CBH 60pi..J;M J1 CTapeWMH€, na lit 3,IJ;paBCTB€HJ1 pa,n:,Hrozy! I1MaJIJ1 p;eJIOKpyr CBOra .n;ejCTBa Jii O,l(TOBOp- HOCTH H Tara cy ce CTporo rrpH,n;pJKaBaJIH, ceM Ka,n; je 6HJia pe"G: o npHxBaTaH:.y H o5e36eijeH>y paa.eHMX H 6oJieCHHX 6opau.a. Kap; ce pa,IJ;HJIO o pa:EbeHVtiJ;HMa 11 6oJieCHYUJ;KMa CBH cy 6MJU1 ,IJ;yJKHH J1 o6aBe3HH ,IJ;a J1M rrpHTeKey y IIOMOh, 6e3 063Hpa, 113 KOj e cy je,IJ;MHIDJ;e TH pa:E:b€HJ:1l.V'1 6J1JUI H KO je 6110 O;J;TOBOpaH ,n;a Ce 0 H>HMa CTapa. Ji1 y OBOM rrnTaa.y ·CY npe.n;H>a'IY1JI€ Af>yrapHn;e. 0 TOM€ ce IIpHJIW:IHO 3Ha aJIJ1 MJ1CJIHM ,n;a H OBOM npMJIJ1~0M Tpe6a H€lliTO 0 TOM€ pefiH. IlpHJIHKOM 6op6H y ll;pHoj ropH " Xep!1eroBI<HI<, jy><a 1942, Ka,[l je 3anpeTHJia onacaocT ,n;a MTaJIHjaHM H qeTHIDJ;H 3apo6e 6oJIH~Y c paH>eHHI..J;Jma y ceJiy lii3ropH, saMeHHK noJIHTlftiKOr KoMecapa )];pyre npoJieTepcKe, CrraceHHja IJ;aHa Ba6oBilli KpeayJia je c :u;eJIMM 6aTaJE>OHOM Aa IIOMOTH€ J13BJia"t!eib€ palbeHM.Ka, H3KO OHM truCy 5nJllil H3 ,[(pyre npoJieTepcxe. ,[(a 5n o6es6e,ZJ;HO eBaKyau;Mjy OBHX palbeHHKa, Il1Ta6 6pMra,ZJ;e je H OCTaJie 6aTaJE>OH€ 38,1W1KRO Ha IIOJIO:m.ajHMa, Ma,ZJ;a je ,71;06110 Hapeijelb€ ,ZJ;a ce rroBJia"t!H. IIo CBeMy M3rJie,n;a ,n;a MX je BpxOBHH IUTa6 36or Tara II03Bao aa o~roBopaocT. Y M3B€Il1Tajy IIITa6a ,I(pyre rrpoJieTepcxe o TOMe rrmue: ,Ilpop;y1K€lbe 6op6e M TOKOM 14. jYfla O,ZJ; 8 "i8COBa npep;y3€JIJ.1 CMO Ha CBOjy O,JJ;rOBOpHOCT jep CMO 6HJIH 063B€WT€HM ,JJ;a HMCY 6MJIM €B8KYJ1C8HM CBJ1 paH:.eHMq!i:I M3 CeJia Jf3l'OpM. Ca CBOje CTpaHe, lJ,::l. 138 Taxo ce rrocTyrraJio y CBHM rraPTI13a.HCKMM j e.n;HHHI..J;aMa npeMa H€MOhHJtiM .n;pyrOBM.Ma. �IIPEPAHO ,Il;OPACJIE 2Keae, p;eBOjKe, na H p;eBoj~vru;e, MaCOBHO cy ce YKJhY'liJ1Ba.Jie y aKD;Hjy noMaraiDa paiDeHvru;HMa. HeKe cy op;Jia3HJie y 6op5eae je)J;HHJ1IJ;e, a aeKe cy y no3ap;mu1 npnKyiiJhaJie MaTepujaJI H CKJiaIDaJie H Jie'liHJie paseae n 6oJiecae rrapTH3aHe. I KoMyHHCTH H cKojeBQM cy o6jamlhaBaJUI H TyMaqvrJH1 Il;HJI:>eBe napTH3aHCKe 6op6e H II03MBaJIH Hapo.n; p;a rroMa}Ky HOB. IIoce6Ho cy ce o6pahaJIH :m:eaaMa H OMJia,D;MHKaMa c MOJI50M p;a Ha6aBJbajy JI€KOB€ J1 CaHJ1T€TCKM MaTepMjaJI M Aa IIOMa:Hcy y npMXBaTaH>y, CMeIDTajy H Jie't!eJ:Dy pa:e.eHKX 6opau;a. Her,n;e cy napTHjCKH KOMMT€TH (BaJbeBo, HMm), IIITaMIIaJIM noce6He aneJie JKeHa~a sa noMoli. palbeav.n.:r~:rMa, a noqeJie cy ,n;a ce rrojasJDyjy Hapo,n;He necMe KOje cy neBaJie o palheHHM napn13aHMMa. J e,n;Ha op; THX rrecaMa aaljeaa je nocJie paTa y apxHBH cpecKor Ha"':IeJICTBa Paqe KparyjeBRtiKe: Maj1w hep1<y 1<apa u Tuxo joj npo~oeapa: - rae cu hepu oocao ou.na Te cu Ta?W odo~uu.aa. - Ja ca.M. 6u.n,a 'H.a ceduu~y, c.AyVLa.M CU.M opyzapuv,y, oua cee Oeeoj1ee soae, y 6op6y sa aaue uoae. IIosueajy 1WC opywau y 6op6y 3a :)ICUBOT UOBU, da y oae Teta?Ce Oaue, napTusaue, Oa .iz.e'ltUAtO pa'l-be'H.uKe, us.n,e~uMo Oua-xepoje 6oJbut.eau:ue .•• 140 Y 3>IMY 1!f42j43. oKo B>Ixalia >I KJ»y'<a ao,o;>rJie cy ce :>KeCTOKe 6op5e. EOJIHHD;€ Cy Ce nyHHJI€ T€IIIKMM paH:.eHHD;HMa, Meljy KOjHMa je 6>rJio " B>IIIIe ,o;pyrap>f11a 6oJIHWiapKH. 36or TOra cy ce Meljy paH:.€HHI.J;HMa II€Tp0Ba'liK€ 60JIHJ1:Q€ IIOB€JH:I pa3rOBOpH 0 TOM€ ,tJ;a 6J1 60JIHJ1'l!apKe Tpe5aJio aayqHTH ,n;a ce 6oJbe ~yBajy rrpHJIMKOM H3BJiaqeH:.a paiDeHHKa c noJio2Kaja. Jii3HOCHJIH cy npHMepe KaKo cy 6oJIHH'llapKe palbaBaHe H rHayJie caMo 36or Tora IIITO cy 6nJie aep;oBOJI:.HO orrpe3He Kap; cy ce npHMMIJ;aJie paiDeHvru;HMa. ,ll;pyrapM:o;e y rreTpoBatiKoj 6oJIHIDJ;H HHcy ce cJiaraJie ca oBaKBMM ou;eaaMa. roBOPHJie cy p;a aa noJI02Kajy, Kap; ce BOp;M 6op5a, IDI 3a Kora aeMa cnrypHOCTH. 0CJ1M TOra, He 3Ha ce Ka,ZJ; fie HeiipHjaTeJI:o J13BpiiiHTJ1 rrpoTHBHarrap;, rra je 3aTo aajcMrypHHje .n;a ce .paiDeiD:II.l;M mTo npe H:JBJiaqe H rrpeBHjy. ,I:(pyr MimocaB MwwcaBJI:oeBHh, cTapH peBoJiyu;noaap J1 KOMYHHCT,a, rrapTHjCKH pyKOBO,JzyiJiaiJ; 6pHrap;e, 8aCTynao je MID.IIJbe:e.e .n;a 6J:I TMM IIHTaH>eM Tpe6aJio .n;a ce rro3a6aBH J1 rrapTMja, IIO,ll;BJiaqefiH .n;a je H€,ll;OIIYCTJ1BO p;a rHHe TOJIJtiKH 6poj 60JIHJ:I~apKH, a )J;a KOMYHHCTH He rrpe,n;y3HMajy Mepe .n;a ce TO -cnpeqvr, HHje "lleCTHTO HH 3aBpmHo CBoje M3Jiaralbe, a y peq MY je ynaJia ,MaJia CMHJba: ,li:f3BJ1HJ1 TJ1 ;D.PYJK€1 anH ja ce He CJiaJKeM C T050M. Ilo TBOM€1 MU 6MCMO Tpe5aJie .n;a "iYBaMO ce6e, a c BaMa ,JJ;pyroBJiiMa Gop:u;HMa mTa Gy.n;e, na ,JJ;a c-e no 3aBpiiieTKY peBo.rry:u;aje y,JJ;ajeMo 3a 3a6yrn8aTe 11 KaiTJ1TaJlHCT€. E, Hehy TaKO, aKO rHHY MOjH ,JJ;pyrOBJ11 H€MaM 3a.IIITO H ja ,n;a lKHBHM. J1 ja CaM KOMYHJ1CTa, p;py:me." B~o:ma je jom ,ZJ;€Te, He BepyjeM .n;a je MMaJia Blilllle o.n; 13 ro,n;HHa, a ,li;OIDJia je y 60JIHJ1:QY Ha pa,n; Kap; cy y BocaHCKY KpajMHY CTJUJill paseHMu;M npoJieTepcxnx 6pMra,n;a. HMje 6HJia yqJialbeHa HH y 'YCAOJ, a KaMOJIH y CKOJ. 3aTo Hac je H J13HeHa,n;HJIO aeao pe3oHOBalbe. HacTynHJia je qeTB'PTa aenpl1jaTeJhCKa o4>aH3l1Ba. Pa:EDeHJ:II:(H cy c je,n;MHJiiiJ;aMa noKpeHyTH npeMa XepiJ;erOBHHH H IJ;paoj ropH. palbeHH:o;:HMa j e KpeeyJia J1 CMJ:tJha. Ka.n; cy KOJIOHY palbeH11Ka aa OmTpeJby HanaJIJ:t HeMa'l!KH aBnoan, oaa je no,n; 6oM6aMa J13BJia'liJf- c 141 �·;;- Jia palbeHe ,u;pyroBe, 1KeHe n ,n;eu;y H3 36era H npeBnjaJia HX. ToM npJifJIHKOM cy norMHyJie TPH ,n;pyrapm.:J;e 6DJIHM't!apxe. TaKBMX 6oM6ap,n;oBalba 6oJIHH:u;e, y noKpeTy ,n;o HepeTBe, 6MJIO je cBaxo,n;aeBHO. ilpM CB.aKOM 6oM6ap,n;OBaH>y 60JIHWiapKe cy Jti3BJia't!litJI€ palb€HHK€. IIocJie npenacxa HepeTBe, y ceJiy KpcTau;y 13. MapTa CMHJI:.a je, H€MajyfiH BpeMeHa ,n;a CM€CTJ1 y 3aKJIOH je,JJ;HOr paH.eHHKa, JierJia Ha H:>era ,n;a 611 ra 3aiiiTMTM.na. Ka,n; cy ce .aBHOHM y,n;aJI:.MJIH, ,n;pyr je TIO't!€0 ;qa ,1J;03J1Ba y IIOMOfi. Ilpi1IIIJIH cy H YKJIOHHJIH C lbera jOIII TOIIJIO TeJio ,n;eBoj"t~m.:J;e, rrapTH3aacxe 60JIHJi!liapxe MaJie CMnJbe H3 ,l(pBapa HJIH IleTpoBI..J;a, aa 1KaJIOCT ancaM ycrreo ,n;a ca3HaM r,n;e je po!)eHa. II flaiiiH IIITa60m1 H KOMaH,U,€ HMaJIH cy B€JIHK€ MYK€1 IIpH ,Il;OJiaCy aexo MecTo, ,n;a ce o,n;6paae O.I( ,rr;e"t~axa n ,n;eBojquu;a xojH cy xTeJIH ,n;a ·ce rrpHKJI:.yqe rrapTH3aHHMa. MopaJIM cy .!(a rrpH6eraBajy pa3HHM JiyKaBCTBMMa H ,n;a ce o6pahajy Fhi1XOBMM pO.JJ;HT€.JbJ1Ma I1 )];a MX MOJI€ ~ Ha H€KJ1 Ha"t~HH T€ ,n;eqaxe H ,u;eBoj-qHu;e 3a,Z!;p1Ke KO,Il; Kyhe. MeljyTHM, M rrope,n; TDra, MHOni o,u; H>HX cy ycrreJIH .rr;a ce IIPHK.JhY'I€ 6oJIHHI.J;H, KOMOpH HJIH KYXHH:.H. MOJIHJIH cy, IIJiaKaJIH, caMo ,n;.a 6u HX 3a,Il;p1KaJUI. ,IJ;pyroBH cy nonyniTaJIH. AJIH, 6HJIO je l1 ,n;pyra'IHjHx cnyqajeBa. Ky Ceh.aM ce MaJie )'l;panu;e Jbyjnh. :lKa6J%!I1e. HHje HMaJia HH nyHHX 12 ro,u;VIHa xa.n;a cy je 1941. HeKH HaiiD:I 6opu;H npoHaiiiJIH caMY y ceJiy. y xoMe cy ycTame rro6HJIH cBe ~HBO a xyhe rrorraJIHJThi. IIapTH3aHM cy je rroBeJIM c aaMepoM ,n;a je npe,n;ajy aexoj rropo,n;~l%[ aa qyBaH:.e. MeijyTMM, p;eTe HHje XTeJio ,n;a ce o.n;Bojn. IliTa6 je 6Mo npHCHJ.beH .rr;a je 3a,n;p1Kn H ynyTH y 6oJIID:[u;y . .I(parMu;a je rroKa3aJia B€JIHKY ,rr,y6an npeMa pa,n;y H y'lleH>y. YnpaBHMK .AP JyJIKa MemTepoaHh JIJ1qao je rrop;yq:aBa.rra. Bp3o je ocrroco6JI:.eHa 3a 6oJIHH'IapKY-HHCTpyMeHTapKy. BnJia je aKTHBHa M IIOJIMT:wm:H. .I(yro Hac je MOJIJtiJia ,Il;,OK je HHCMO ITpHMHJIH y rrapTHjy. MopaJIM CMO ,n;a C€ o6paTMMO 3a ,n;o3BOJIY IJ;eaTpaJIHOM KOMMTeTy KIIJ. 't!JiaH rpyrre BpxoBaor niTa6a 3a esaKyall;Hjy paaeHHKa y TOKY 'G:eTBpTe o¢aa3HBe, BJia.n;a ,l(e,n;vtjep, y jep;HOM H3B€IIITajy I.J;eHTpaJIHOM KOMHTeTy KIJJ, MapTa 1943, rnmre 0 €BaKyaD;HjH H CTalby paJ:b€HHKa H pa.n;,y 60JIHH'tlap101:: ,,II;BaaaecToi'O,n:J1IIIH:,a Mapa My,n;pHh c KoP.n:YHa, np:v.~JIHKOM 6oM5ap.n:oBaffia ,IJ;o6tmromha (Ha Hepe·rBH), ocTaJia je nope,!~; 12 ,n;pyrosa 11 nJiaKaJia: - Hefty sac ocTaBMTH, MaKap Me y6HJIM. OcTaJia je, caqerra 'l!a HOCHO:Qe H T€K C ffiHMa KpeHyJia." 142 AJI6Han:u;a MaJIHjesa, 5oJIHH"<IapKa BeJioKpaincxor O,Z!;pe,n;a (CJioBeHHja) HMje XTeJia ,n;a HaiiyCTH CBOjy je,n;HHHI.J;y, M8,Il;3 je lilMaJia 36 paHa. ,He MOry ,JJ;a H,l:J;eM y 60JIHYU::t;y H ):{3 KPIIIJ1M 3aBeT KOjlil CaM p;aJia rrpHJIHKOM npHjeMa y CKOJ 1942. Ta,IJ;a caM ,n:pyroBHMa o6ehaJia ;qa CBOje paH>eHMKe Hehy JK:MBa HMKa,n; p;a OCT8BY:IM." 'Y6eijMBaH>a ancy rroMorJia. AJI6mnru;a je ocTaJia .rr;ocJie,n;Ha. MopaJIH cy joj JI:03BOJIHTJ1 p;a OCT.aHe C je,n;HHHII;OM. 1:!eTpaaecToro,n;m.IIH>a 6oJIHH'tlapKa ,[(pyre ,n;aJIMaTMHCKe 6pHra,n;e, KaiiiTeJI.aHKa Maap;yJIHHa BH,n;yJIHH, HCTp'tlaJia je aa noJIOJKaj 3a speMe 6op6e 11 H3BJia'IHJLa palbeae, He o6a3HpyhH ce Ha onoMeHe cTapeiiiHHe. 3a BpeMe je,n;He 6op6e, Ka,n; je cMeJio H3BJia"tJ:MJia paH>eHe, KOMaa,n;aaT 6pMra,n;e JIWIHO joj je Hapep;uo ,n;a ce spaTM _aM6~­ JiaHTY ,n;a ae 6H norHHyJia. MHoz:o je cy3a npoJIMJia ,n;ox JOJ IDIJ€ ,Il;03BOJIJ10 )l,a ITOHOBO M,ZJ;e C 6op::u;HlVLa Ha IIOJIOJKaj. EoJIHWiapKa TpvrnaecTe xpBaTcKe 6pHra,n;e, 'tleTpHaecTorop;r1IIIlba 2K)'M6ep"<I8HKa J eJia ByKOBHfi 33,1J;,HBHJia je CBe CBOje ,n;pyrOB€ M cTapeiiiMHe xa.n; je 3a BpeMe HajEemhe 5op6e KO,n; Kpa1IIHha, y jeceH 1943 1 H3ByKJia c noJI01Kaja TeiiiKO palheaor MHTpaJbecu;a H ,ZJ;Ba HCITpaBH8 ITylliKOMI1Tpa.1be3a. 3a III€CHaeCTOrO_AI1IIIlhY AHTHD;y <t>pJbaH H3 )J;'y5pOBHHKa paTHH ,z::tpyroBH TBp,rr;e ,n;a je 5nJia- aajJqJa6pHj a 6oJIHW!apxa y 6pnra.u.n :n .zr;a cy Ce H:JeHa xpa6pOCT .H. yMel!IHOCT HapO't!HTO MCilO.JbHJIM· 3a Bpe- ! Me 6op611 Ha ceKTopy Twreso-IIpe,!10aij-IleyJbe, y npoJieh.e 1944. 'YcrreJia je caMa ,n;a J13By't!e H rrpeBJ:Ije cBe palbeHe .rr;pyroae. 36or xpa6pOCTH M CaBeCHOCTH MHOre O,ZJ; H>HX cy IlOCT3B.JhaHe J1 Ha o,n;roBopae ,n;y1KHOCTM y caHHTeTy. TaKo je ce,n;aMaaecToro,n;MIIIH:.a J1c}JeTa n3 TeiUH:Ja 6uJia caHHTeTCKH pe¢epeHT 6aTaJboHa H ce,n;aMaaecToro,n;MIIIllia CKorr,rr,aaxa CeHKa XaHJIOBl%[h, a ce,rr;aMHaecToro,n;HIIIffia 'Y:mw-IaHKia 0JIMKa I'yTM8H 6HJI3 je 3aM€HMK CaHHTeTCKOr pe<flepeaTa 6pHra,n;e. TpMaaecToro,n;mulba MapoopeTa MHJiomeBHh je 6HJia caaH:reTCKM pe<flepeHT 't!eTe y TpnaaecToj ,n;aJIMaTHHCKOj .6pMra,!1M. Ha 1KaJioCT, MHOre 0,11; H>HX cy rrorMHyJie noMaEyim pa:a.eaH::u;nMa. 1:!eTpHaeCTOrO,JJ;HIIIlha MHhKa Py,n;l%[h J13 KJiaCHHha KO,ZJ; rJIHHe, 6oJIHJiqapxa Ce,n;Me 6.aHHjcKe ,Il;MBH3Hje OTHIIIJia je rro"tJ:eTKOM 1943. C p8ffi€Hl%[ll;J1Ma 3a EocHy H HHKO He 3Ha r,n;e je M KaKO H€CTaJia. EOJIHJ1"tJ:apKa CToja MehaBa J13 rpy,n;MHe KO,Il;, EocaHCK€ ,l(y6HI'te HMaJia je 14. rop;MHa xa,n; je rrormryJia, 25. jYHa. 1944, H3BJia"t~eiu1: -palbeHHKe C 6ojMIIITa. ,. 'Y H3B€IIITajy IIITa6a ,[(BaHaecTe cJiaBoHcKe 6pHra.n;e o,n; 25. anpnJia 1944, rrHIUe ,u;a je y 6op6M Ha 'Y3JiaHIJ;y norlimy.rra IliTe<flMIJ;a 143 �CepiDKHH, 60JIH:w:rapxa Tpehe 'l!eTe "t!eTBpTor 6aTaJboHa. Poijeaa ~e y ceJiy EepeK KOII rapeiiiHMI.Ie 5. anpMJia 1927, a y rrapTM3aHMMa Je lhma op; 5. .n;e1.1eM6pa 1942. Ce,n;aMaaecToro~mn:a,y CymaqaHKY llayJiy Kap~em, 6o.rrauqap"Y CJioBeHa'!Ke 6pMrap;e ,Jhy6o Illepl.lep" y6MJIM cy HeMI.IM 1943. lia noJIOJKajy xo~ Ba6MHOr noJba, ,n;oK je H3BJialfJ1Jia pa:a,eHliiKa. y rrpoJiehe 1944. rrormryJia je, H3BJiaqeliH paFbeHMKe, ce,n;aMHaecTorop;mniDa 6oJIHKtiapxa Xa11lll.Ia XaM3J1Ula, H3 ce.na JaKJi.lpa xo,n; t'JiaMoqa. Ce,n;aMHaecToro,n;MIIUbY Bncepxy Apac H3 Illn6eanxa, 6oJIIDI'IapKy OcMe 6pMrap;e ,l\Bap;eceTe p;I<BM3Hje HeMI.IM cy 3apo6HJIJ< Y IIpoJiehe 194·4. Ha rroJIOJKajy Kop; Myha p;oK je rrpeBujaJia paH>eHMIra. "Y6HJIH cy je 3aje~ao c paa.eHJ1KoM. · Ce,n;aMHaecT ro,n;HHa -cy HMaJie Ka,n;a cy nornayJie rrpeBHjajyhM PaH>eHHKe lil Mapa MHpHh H3 KpaBJba xo,n; Ham~a, MHJH1I~a CTaliap 6oJIH:w:rapxa y 6pnra,u;u ,Jaa 2KmnKa" H 3opa "tfyl.!KOBHh H3 Ba.n'J1HD;8 KO}J; rJIHHe, 60JIHH"t:J:apxa Ce,n;Me. 6aHHjCKe ,ZJ;J1BH3I1je. IIIY.16eaqaaxa Aaxa Kona-q, 6oJIHWiapxa ,IJ;ene"Te .n;anMaTHHCKe .11HBH3Mje MMaJia je IIIecHaecT rop;MHa <j:>e6pyapa 1943, Kap; cy je lieMD;n y6HJIH aa HepeTBH, ,n;ox je npeBMjaJia paH>emm::a. BOJIHM"'!apK.a 3.opKa illap11h. HHje HMaJia. HH III€CHa€CT rop;HH8 ><ap; je norMHyJia npeBMjajyhM paH>eHMKa Ha CyTjeCI.IM, jyHa 1943, a .ll;apa BaTHID:di, 6o.nHMlfapKa llieCTe JIW:IKe ,D;HBH3Hje, poljeaa y Cp6y, MMaJia je 15 rop;MHa 10ap;a je y jeceH 1943. normzyJ1a nopep; PaiheHHKa. III y Kyhn 2KapKa <l>MJIMIIOBHha y ceJiy MaHI;eJIOLIY y CpeMy, 6n0 palb€Hl1M napTH38HHM~ C€ _6pH- JIQ je CKJIOHJ1UIT€ 38 pa!D€HJ1K€. liyJia 2K.apKoBa :m:eHa JonaHKa n 2Kapxo a rroMarana HM Je H Je,n;altaecToro,n;liim:Eba Khepxan;a MHJI~a. Marra MJ..i:JI~a je -qax jeWfOM cnaCJia He caMo paH>eHMxe aero H 60JIHW:Iapxy H caHHTeTCKor pe<PepeHTa <l>pyiiiKoropcKor op;pep;a, p;p .liYIIIaH.a CaBHha .D:o.z~y. IIo.1roBMHOM HOBeM6pa 1942, .z~oK je p;OKT<>p CaBHh c 6oJI~apKoM ~BKOM npeBUjaO palbeHHKa y CKJIOHHIIITY y )K.apKOBOJ KyliH, Y ceJio cy ynaJie ycTame. }K.apxo H JoBaHKa cy H3amJU1 y ,n;.nopmuTe a p;OKTOp J1 60JIHW:IapKa cy OCT8JU1 C paaeHHKOM Y CKJIOHJ1IIITy• .ll;oKTop CaBnh o ToMe Kame: - 2Kapxoaa jep;aHaecToro;qH:unr:.a KhH ~a 3aTBOPHJia je 3a aaMa xarraK J1 H33WJia y p;sopMIIITe. 0Ty;n;a CY ,D;OIIJq)3JIH YJt3p:Q.M H IICOB- xe, a y6p3o H jayrzyx 144 n nJia"<I. "YcTame cy TYK.Jm: n MY"<JHJIH JKapxa H H:.eroay :m:eay Josaaxy, a xa;n; ce nojaBHJia p;esoj"<IHI.J;a, IIO"<ICJIH cy n lby .n;a TYKY, 3axTeaajyhn ,n;.a HM xa:m:e r,n;e ce aaJia3e paH:.eHH xoMYHHCTH. TyTibaJIO je H3,ll; H3IIIMM rJiaBaMa. MH CMO ,n;p:m:aJIH. y pyKaMa OTKO"<Ieae pesonsepe n o;n;wpa<PJbeHe 6oM6e H c HaneTOM rra:m:H:.OM O"t!CK~lB3JIH K3;z:{ fie ce OTBOPlilTH KanaK J13Ha;n; HaC J1 IIOjaBHTH <PamncTH. BHJIH CMo crrpeMHH ;n;a IIYQ.aMo H aKTHBHPaMo 6oM6e. BeponaJIH CM01 J13KO Cy ,D;Q H8C ,ZJ;OITI1p3JIJ.:I jaytzy~ J1 pe"tll:t ,He 3H3M1 He 3HaM, ae 3HaM'C, ,n;a he, an::o ae J:Kapxo n Josamra, ,n;esoj~a nap; yp;ap:qJ:~Ma npH3HaTH r,u;e ce · HaJia3MMO. rrOcne ,Izyate ranaMe H Ty-9:e aacTa.n:o je 3aTffiuje. )KJ.ffiKa n ja CMO O"<IeKHBaJIH ,n;a "<IyjeMo OaT :u;oKy.rra M rrci3MB aa rrpe,n;ajy. Ta.n;a ce Ha,l( HaMa no.rraKo OTBOPH KanaK M MaJia MH:u;a THXO aJIH CTaJIOJKCHO II03Ba: ,-qHKa ~O,ZJ;O, H3al)HTe! He 6ojTe ce HJ1lliTa. ¢anm:CTJ1 cy OTHlliJIH, O,ZJ;BeJIH Cy TaTy, a MaMa je OTHIIIJia .n;a rroKYWa ,n;a ra crrace." BHJIH CMO sanalheHH H HHCMO joj o,n;Max rroaepoaaJIH. Ilocne H3Becaor npeMHWJbalba M ,n;oroaapaaa H3 6ase je Hsamna 6oJIHJii"<IaPKa EHBKa, ca OTKO"t.J:eHHM peBOJIBepoM. Ma.rra MHD;a je rOBOPHJia J1CTI1Hy. "YcTawe cy 6HJie 3aHCTa OTHIIIJie. • * • 0 napTn3aHCKHM paH>eHHIJ;HMa y CKJIOHiriiiTY xo,n; BJia,n;e MHJIOBaHoBnha riDKe y ~apocaBH KO,ZJ; ApaHljeJIOB:u;a CTapaJie cy ce lberona MajKa KaTapHHa, meHa JyJixa H ce,n;Moro,n;Hlillba 3opMn;a. MaJia 3opMD;a je noMarana Majn;H 11 6aKH np11 crrpeMa:Eby n ,n;analby xpaHe pa:ED€HJ1Izy1Ma, HOCJi!Jla HM BO,n;y H BOfie. !IOBpeMeHO j e OTBapaJia KanaK CKJIOHHIIIT.a p;a 6H palbeHMD;HMa yJia3HO CBC:lli: Ba3p;yX lii oneT ra 38TBapaJia n MaCKHpaJia. Ha KanaK je cTan.rr:.aJia rrpnnpeMJbeHy TYJIY3DBHHy. HMKO HHje Morao rrpeTIIOCTaBHTM ~a je TY yJia3 y CKJIOHmuTe. 3opMn;a je Taxolje rra3HJia ,n;a ,n;pyra ,n;eu;a H3 Kyfie H€ YJI83€ y TY npOCTOpMjy ,ll;OK je KanaK OTB0p€H MJIH ,n;a paa.eHJ1I(l1 H3Jiase ,n;a ce orpejy H ocne:m.e. Oaa je mTI1IIaJia MaJior 6paTHha n cecTp~y ,n;a 6n rrJiaKaJIH H rrpaBHJIH raJiaMY xa.n;a cy y H:.J.txoay Kyhy ,l(OJia3MJIM .n;pa:arn:aonn;H HJIH :JKaH,n;apMH. Ha Taj HaqHH je YTHI.IaJia p;a <j:>aiiiHCTH IIITO npe op;y• • • • IIapTM38HH lliyMa,n;Hje cy cnoje palbeHHKe CKJiaH>aJIM H Ko,n; 3opKe MnJieTMh y ceey IlloiiMhy, KOp; JianpeBI.Ia. 3opKa je caMa HeronaJia H Jie':IHJia paH>eHHKe, no ynyTCTBY Jiexapa, rrpHjaTe.rr:.a napTvr3aHa H3 Jiasapenu;a. OH joj je ,n;aBao M noTpe6aa MaTepHjaJI. 145 �M "tJACHE CECTPE CY IIOMAI'AJIE PAIDEHMM IIAPTM3AHMMA llapTH3aHCKMM paH:>eHMLJ;:~1Ma rrpyJKaJie Cy IIOMOfi J1 :meHe O,ll; HHje O'I!€KHBaJio. Me,n;HIJ;HHap H cxojena:o; Bomxo PHcTHii, KDjM je pa,D;MO 3a BpeMe paTa y HHIIIKiOj 60JIHJiiD;H, IIpHlf:a KaKO ra je, ,n;ox je y3MMao .rrexoBe 3a rrapTH3aHe, 3aTexJia 6oJIHH't!apxa-qacHa cecTpa. llo't!eo je p;a joj ce npaB,n;a, a oaa My je o,n;ronop:H.rra. - CaMo y3MHTe! 3HaM 3a xo:m ysMMaTe, a.rrH ce He 6ojTe. Heh.y xojnx ce TO HHKOM TO pehn. ~a 'lfeTpp;eceToro,z:r~urnDa .rra H LKeaa MY je pep;onHo noCJie Tara ,n;ana.:.. caH:wreTCKH MaTepHja.rr. ,ll;oxTop Jhy6nma ·M.rrilli, Jiexap rpy,n;aor o,D;eJbelba Beorpap;cxe omnTe- 6o.rrHHn;e, rrapTM3aHCKH capa,!l;HHK, rrpwra ,n;a y 6oJIHllil;Y ae 6H Morao T>ajao ,ll;a J'BO,!J;H 6oJieCH€ napTH3aHe H KOMYHHCTe ,n;a MY ancy noMaraJie -qacae- cecTpe. ,IJ;ox je- pa,n;:~m aa xnpypiiiKOM op;eJbeH:.y OnniTe ,n;p2KaBHe -6oJI-· HM:u;e y Beorpa,n;y, p;p BeJbKY MajcTopoBHfiy, mrcTpy-MeHTapKa npo... c;Pecopa KocTMha, "laCHa cecTpa XoHopHja, p;aBaJia je caHH'l'eTCKH MaTepnjaJI p;a maJbe rrapTH3aHHMa y o,rq>e,D;e. "tfacHe cecTpe IlapacKeBa, BacKa, 0JIMMnMja, na M caMci. MryMaHMja I!apacKeBa (AHKa .I(MMMh) ~J1:3 Ma.HaCTHpa CBeTH CTeBaH y ceJiy JinnoBHn;e KO,D; Hm.ua, Ha6aBJbaJie cy sa napTH3aHe 03peHcKor o,z:r;pe,z:r;a JI€KOB€ H CaHJ1T€TCKH MaTepHja.JI- I1 06HJia3HJI€ H JI€'l!MJie pa-:lb€He 6opu;e, cMeiiiTeHe KO,z:r; ceJbaKa. YKOJIHKO 3a paiDeHJ.IKe Hliij~ 6HJ_IO ,z:r;pyror MecTa, CMemTaJie cy- HX H y MaHaCTHp. Hnje,ZJ;HOr O}J; -TJ1X :paiDeHHKa Heiqn:IjaTeJ:b- HJi!je OTKpHQ. 147 �Ka,n; je 1943. 3anpeTHJia onacaocT .u;a HX 'leTIDi~H no6njy, nperuJie cy napTH3aHHMa H aacTaBviJie .n;a pa.n;e oxo palbeHHKa y napTH3aHCKHM 6oJIHHIJ;aMa. KaJiyljepiD:~a " 6oJIHH'IapKa y 6eorpa)ICKOM caHaTOpHjYMY ,CTaHKOBHh", Teo,n;opa Toaqxa lliyMelbaK H3 IITyja, yno3HaJia ce c KOMYHHCTHMa O,IJ;MaX IIOCJie yJiaCKa HeMa~a H p;aBaJia J1M JieKOBe H 3aBoje. Hexo je TO npHMeTH-o H npnjaBHO BJiaCHHKY a OBaj je oTnyCTHO c nocJia. Teo.n;opa ce BpaTHJia y CJioBeHHjy H yKJ.byqHJia Y 0CB060)Il1JIHY <j>pOHTy. ro)IJ<He 1942. ynyl;.eHa je y O)lpe)l l1 paciiOpeljeHa 3a HHCTpyMeHTapKy KO,JJ; XHpypra y IIapTH3aHCKOj 6DJIHJru;J1. C xnpyproM je m:uJia n Ha noJiomaj sa BpeMe 6op6H. Kao HajncxycHnjy n aajcaBecHHjy 60JIHW:Iapxy, y3HMaJIH cy je ,n;a pa,n;H npH aajTe:m:nM orrepatzy:~:jaMa. C XHPYPIIIKOM eKHIIOM y"<IeCTBOBaJia je l:'I 3a BpeMe 6op6H Ha CpeMCKOM ¢poH'cy. ¥BeK je HCIIOJhaBaJia HeCe6H'IHY Jhy6aB H no:m:pTBOBalbe rrpeMa palbeHHM ;z:wyroBHMa. CTapemHHe cy je HCTH~aJie 3a I!pHMep p;pyi'I1Ma. TOH'9:Ka Ce npH TOM caMO CKpOMHO CMeiiiKaJia TOBOpehH p;a joj je mao WTO y napTH3aHe HHje ,JJ;OIIIJia npe Hero IIITO je OTIIYIIlTeHa C IIOCJia. KAO CBOJ¥ PO'BEH¥ 3a BpeMe paTa H ,n;e~a cy 6vtJia H3Jio:m:eE:~:a paTHHM cTpaxoTaMa, TJiap;H H 6oJieCTJ1Ma. KoJIVIKO HX je H3ry6HJIO 2KHBOT€, TO HHKO TaqHO He 3Ha, HHTH he HKO li!Kap;a Ca3HaTH! ,I(a 611 ce 6ap_ ,ll;OH8KJie CTeKJia H3BeCHa CJU1Ka, HaBemhy HeKe IIO,D;aTK€ H3 H3BemTaja Jif3BpiU- HOr HOO 8a ,[(aJIMaijl1jy, >!8 1944, 0 36ery y v!TaJI>Ijl1 " ErnnTy. IlpeMa TOM l13BelllTajy, 011 34 000 >!36erJI>Ina 6HJIO je 436 6e6a 110 je,n;ae ro,n;mre cTapocTH, 754 AeTeT_a ,li;,O 2 ro,rpme, 3288 npeTmKOJIcxe .n;e~e M 10 264 ,n;eTeTa rrpexo meeT rOW1:Ha JK:HBOTa. 3a meCT MeCe!1l1 yMpJio je 266 11ene J<cno)l 3 ro)I>IHe, 70 l13Ha)l 3 ro)IHHe. To cy no.u;an;n o .n;en;n Raja cy ce HaJlla3HJia ,n;aJiexo H3BaH paTHHX soHa H orrepan;HjCKV.IX no,n;pyqja,. r,n;e ·HJ1 <i;lamHCTH"<IKH aBHOHH HHCY ,n;ormpaJIM. A KOJIMKO- lilX j e 'f€K I'JiiHyJIO n YMHPaJio y p;OMOBVIHH, r,n;e cy ce CBaKO,!I.H€BHO BO,D;HJI€ 6op6e. Hame KOMaH,n;e cy HacT.ojaJie, KOJIHKO I'O,IJ; je TO 6VIJIO. MOrylie, ,n;a samTHTe -li! crracy .n;eey. l:!HM 6H· CTHrJie y- aexo HaceJbe, 6oJIHHqapxe H·JieKapH cy MManH· sa 3ap;aTaK ,ll;,a-npy>Ke noMoh 6onecaoj .u;e:QH. PaciiHTHBaJie cy ce y xojoj xyhH MM:a 6oJiecae ,n;en;e, rrperJie;o;aJie nx n ,I(aBaJie JieKOBe y3 ynyTCTB_a MajKaMa mTa .u;a pa,n;e. Y OKOJIHHH !IJl,eBJha jam ce IIpH~a 0 napTH3aHCKOj ,,D;OKTOpKM" ,1J;.aHH, Me,n;HD;mrapKM ,naaHn;H PocMh, caHHTeTCKDM! ·:pe<l:tepeaTy · llJbe- 148 BaJbcxor napTH3aacxor op;pe,D;a, Koja je Jie"<IHJia ,D;en;y H 6oJiecT xao jj • . ' . . '' pyxo~, o.n;ar~aJia . MaJKe cy TDJIHKO Tpa:m:Hne napTnsaacxy ,;z:r;ox..;. Topxy ,z:r;a Je 3aMeHHK IIOJIHTH"<Ixor KoMecapa o,n;pe.n;a rro"<Ieo· ,n;a ce IIJiaiiD! ,n;a he HerrpnjaTeJb JiiC~DpHCTHTH TO IIITO ,TJ;aaMIJ;a Kao Me,D;H-,. n;Haap _npBe ro,n;HHe Jiel!H ,D;e~y, sa cBojy nponaraHp;y ,n;a ce napTMsaaxe 6aBe aa,z:r;pMJiexapcTBOM. ,I(oraljaJio ce ,D;a JKeHe ,z:r;oJiase c p;en;oM aa IIOJiomaje KOA rrapTH3aacxnx Jiexapa H 6o.mrnqapxn ,D;a HM rrperJie,n;ajy ,n;en;y 11 p;ajy yrryTcTBa M JiexoBe, He o6asHpylin ce aa rryrvnaBy 1i1 Morylrno paIPaBaibe. CaaHTeTc:~wr pecjJepeHTa PacHHcKor napTH3aHcKor o,D;pe,D;a, Mep;H~HHCKY cecTpy CaBKy J aBopmry Majxe cy Tpa:m:HJie "<IHM 6H "l!yJie .n;a cy y·aexo ceJio CTHrJIH napTH3aHH, H 36or :EDeaor cp,n;a"<IHor rrocTyrrxa c ,D;en;oM nposBaJIH je ,aama" ,n;oxTopxa Cama. ,IJ;en:a cy JI€'9:~Ha Y CBJiiM IIa_pTH3aHCKJ.:rn!! aM6yJiaHTaMa J1 ~OJIHHI:(ciMa. Y y:m:M"l!KOJ 1i1 -qa::aHCKOJ IIapTH3aHCKOj 60JIHI1IJ;Jii C€IIT€M6pa J1 OKT06pi:t 1941. nocTOJaJie cy rroce6ae rrpocTopHje 3a CMeiiiTaj H Jie"<Iea.e .n;en;e H MajKH. Ka,D; je 6VIJIO MOryfiHOCTH OCHMBaHH cy H ,n;eqjH p;oMOBH, na I1 IIOpO,lJ;VIJIHIIITa. ¥ ,il;€"IjeM ,D;OMy y )l;pBapy yrrpaBHHK je 6HJia Me)IJ<Q>IHapKa Py"'a Ilepepa, a y ADMY y JlrmHy npocpecopKa CTojaaxa. ITocTojao je 1i1 ,n;e"tJjH ,n;oM Enxahy, y xoMe cy 6HJia cMeiii- Y TeHa ,n;e~a KOjy Cy napTH3aHM 0CJI060,IJ;MJIM M3 yCTaiUKOf JIOropa y JacKH. Maoro.Te ,il;e:q~ Mopano je p;a H,D;e y3 rrapTM3aacKe je,n;HHHD;e nocJie rra,n;a EHxaha. TaKa je 6MJio y TDKY qeTBpTe H rreTe .Qcpaa3HBe Kap; je rropep; ;n;en;e rromayJia u yrrpaBHVI~a ,I(eqjer ,il;OMa A,n;a IlpJ1IJ;a (rroJIHTHqxn KOMecap 5HJia je rrpocpecop JoJiaaa Jiem:rarep). 0 je,n;HOM rrapTM.saHCKOM rropo,ll;MJIMmTy y CJioBeanjH, eHrJieCKH JieKap, Beli IIOMeHyTM Majop Poi,Iepc IIJ1II!e y CBOjHM cehaiPHMa >!8 1944: ,CyTpa)J;aH CMO IIOC€TJ1JIM jep;Hy YCTaHoBy KOja MM je IIOTIIYHO OTBO- PHJia O"<IM y norJie,n;y cam:lTeTcxe opramt3ar.J;Hje cJioseHaT.J:KMX nap- TH3aHa. 0IIKOJb€HO ca CBHX CTpaHa H€M3't!KJ1M ,lJ;l1Bii13HjaMa, OB,ll;€ je 6MJIO rro.rvnayTo npaso nopo,n;HJIMIIITe. Ha BepaH,n;H, Mcrrpe,n; rJiaBHe 3rpa,n;e, ~ MaJH1M xpeseT:m.f:a o,n; Jieno HCT€Cam1x 5opoBMX ;a:acaxa, Jie:m:aJIO Je ;n;eceTaK 6e5a M Y>KMBaJIO Ha CYHQy. Cse cy 6J1Jie ITOKPHB€H€ nerro M3Be3eHMM lie6a,n;HMa. IIIecp rropop;nJIMIIITa 6~ovia je je,n;Ha JKeHa, Jiexap 113 Jby6JbaHe, ,n;p Bo:aceaa rpoCMaH KOja je 'CTy,n;MpaJia ne,u.VIjaTpMjy y Beqy, IIope;:~; CBaKor· xpeseTHha aaJia3MJia ce Ta6Jia Ca y6eJI€LK.eHOM T€2KJ1HOM 6e6e M KOJIJ1"<IJ1HOM MJI€K3 J1 ,n;pyre xpaHe xojy .II.eu;a rrplilMajy. BMJIJ.:I cy TY H rro,n;au;n o pop;HT€JbHMa M H::.MXOBOM 3,JJ;P3BCTBeHOM CTaH>y. Be6e cy BeruTa'l!KH xpaH>eHe, jep cy H::.HXOB€ MajKe HJIH IIOrHHYJie, MJIH 360r Harropa y 6op6H, HHCy HMaJie MJieKa ••• " 149 �¥ npoJiehe 1944. M3BecTaH 6poj .n;e"e " ' 6><BWMX .n;eqj><x .n;oMOBa ynyhea je y MTaJIHjy. 0 TOMe Cmma OrpH30BHh, je,n;Ha o,n;, ,n;pyrapHIJ;a xoja ce 6pHHyJia a ,n;eqjeM 1J.OMY y By3eTy, y jep;aoM Harrwcy Ka>Ke: .UEBOJKE H3 HAPO,UA ,CHTyau;uja je GnJia BPJIO TeiiiKa. )Keae cy na3MJie ~a ;n;jeu;a ae oTp"''e n ;a;a ce ae H3ry6e y :r,ryHrJIH, ,n;a ce 6oJieCHa )ljeu;a He noMemajy ca 3;a;paBOM n ae pai.Ill1pe 3apa3y. OnymTao ce MpaK Ka,D; CMO yrnJH1 y BapM. BeceJio cMO ce 11pvmpeMHm1 ;a;a ce HCxp:u;aMO, xa.n; CMO ITPMM€TMnll p;a K8MHOHH H€CM8ffi€HOM 6p3MHOM H3JI83€ H3 BapHja H ycnMH>y ce aa 6pem:yJbaK. Mcxpu;aJIH CMo ce TeK y Kap6oaa. pH, ;n;eceTaK KHJioMeTapa o;a; BapHja, 6nsweM Jioropy noJIHTM'<IKHX 3aTU'i€HHKa H paTID1X 3apo6JbeHHKa. Ca ocjehajeM Tjecxo6e yiiiJIH CMO y B€JIHKJ1 IIyCTM npoCTOp, OIIaCaH B€JII%IKOM orpa,n;OM 60p;JbMK8B€ :m.Hu;e, aa xojeM(Y cy HHjeMo M aerrpHjaTHO 6v.me pacYTe, HMCKe KaMeHe 3rJ;iap;e. CnHjeAehH ,n;aa ADmJia je jaw jeAHa rpyna .n;jeiJ;e H cMjecTHJia ce c aaMa. HaKo BeJIHKa, 3rpa,n;a je 6MJia npeTprraaa CTOTJtJHaMa ,n;jen:e H :m:eaa, a m1je 6HJIO MoryhHoCTM .n;a. ce 6oneCHM O.IJ;BOje Op; 3,ll;PBBHX. BoJiecay CMO ,7J;j€QY CMj€CTMJIM 3ajeAHO rpyny IIO rpyny J1 OKO lbMX 0CT-3.BMJie yOKpyr npa3H€ KpeseTe, J18KQ CMO 35or TDra Mopane cTBBJbaTM no ,n;soje M Tpoje ,n;jeu;e 3,D;pase 3aje,u;HO, na CMO V:IX MaKap Ha Taj H8'<1HH O,ll.BOjMJIH." ,IIocne 6op6n jam snrne cMo ce crrpnjaTeJI:>HJIM, ,n;esojKe cy ,n;onaai:me Ha noJIO}Kaj n HOCHJie paa.e.:. HMKe. ,Il;esojKe cy npeyseJie o,n; napTH3aHa aocnna J1 OHaKO 6oce, C paCIIJI€T€HOM KOCOM (KaKO je TO 06M'Ifaj Y OBOM Kpajy), HOCJiiJie cy paaeHMK€ CB€ lJ.O ceJia Pope." CKopo He3aMMCJIHB CMeiiiTaj. CaMo I1 TO j e 6Mno 6oJI:>e, Hero · OHOj )'J;€QI1 y ,D;OMOBI1HI1 KOj a Cy CTaJIHO MOpaJia .n;a CJiyiiiajy ny:u;H>aBy 11 eKcrrno3Hje n ,n;a CTpene o,n; palbaBalba 11 norn6nje. I y JieTo 1942. Ha TjeHTMWTY, Ha TpOMei)M I(pHe rope " BocHe I< Xepu;erOBMHe, npMKyiiJbaJie cy ce aame je,n;MHHD;e Koje cy ce nosyKJie M3 Il;pHe rope, HCTO'IfHe Bocae J1 CaHI,IaKa. Hac H€KOJIHD;MHa ,n;o6MJIM CMO o.n; BpxoBHor rnTa6a 3a,z:r;aTaK p;a nonmneMo paaeHHKe, 6o.rrecHMKe H oco6JI:>e Koje je npMCTMr.rro. IIomTo je ceno 6HJIO crraJbeHo: CBH. paaeHVIIJ;M cy ce HaJia3Mmr rro.n; se,n;pYIM ae6oM. Y je,z:r;aoj MaJIOJ . CTaJH HaJliJIJ{ CMO TeiiiKO paaeHOr napTH3aHa KOI1a je xpa~MJia ]e.n;H~ M:rza.n;a BMTKa CMeljoxoca ,n;eB-ojKa. Op; MnJIMHKa Mapo~ J€BHha, KOJH Je Y3HMao no.n;aTKe, ca3HaJIM CMo ,n;a je paH>eHMK Pa.n;ocas _KoBa"tieBvrh KOMaH,n;aHT IIpsor 6a'!la.ThoHa .Z:U,yre npoJieTepcKe H ,n;a Je paH:.eH Ha 2KpBH:.y. 3anMTao je 11 a.y KO je oaa. O.n;rosoPMJia je: - Ja caM PoMaHHja ' - BocaHKa c~M. IIecHHK Pa,n;oBaH 3orOBHli, KOjVI je Taxolje 6no c HaMa, npoKoMeHTapncao je: 151 �- KocoBKa ,n;eBojxa HamHx napTH3aHa. ,II;eBojxa je 3aHcTa BPJIO Jieno cMeCTHJia pa:EDeHHKa, HanpaBHJia MY Jie:m:aj o,n; cseJKe CJiaMe a oxoJio npocTpJia xapTHjy. AJIH, cBe Hac je 3acem:ma csojoM nojaBOM. EnJia je BPJIO Jiena. liiMaJia je Jieno ,n;yryJ.baCTO JIHI.J;e, Kpyrm:e O't!H, TaMHe TpenaBHD;e, xocy cuJieTeHy y ,n;yre KHKe. FbeHa nojaBa n p;p:m:aiDe cy noKa3aJIH ;n;a je O.l1J'aCJia " OAHeroBaHa y I<MyliHoj nopDA"'-1>< y rpaAY· ;L(or(HHje caM ca3Hao ,n;a je TO 6HJia ce,n;aMHaecToro,n;:mn:EDa Capajxa, Jhy6M:u;a Jifae3Hh. To je 6110 MOj npBM cycpeT c 6oJIH:wiapxaMa H3 Eocae. OcTaJU:I cy 6HJIM JWyra't!HjH, aJIH HHMaJIO XJia)l;HHjH. Ka,n; cy npoJieTepcKe 6pMrap;e Mece:u; ,n;aaa xacHHj e ;n;omJie y Bocaacxy xpajHHY, rrpep; ,IJ;psapoM cy palbeHe rrapTM3aHe ,n;o't!eKH:saJie :m:eHe H ,n;eBojKe H 3acyJie HX n;BeheM. Ha ,n;o"'IeK je H3amJio cae JKHBO ca sacTaBaMa H TpaacnapeHTHMa. IIeaaJie cy ce 6op6eHe rrecMe H y3BHKHBaJie napoJie. Y HajBelwj 3rpa,ll>< CBe npocTopHje cy 6><Jie npeTBopeae y 6oJIHH"'!Ke co6e. llocTeJI:.e cy 6HJie rrpeKpMBeHe "t.J:apmaBHMa H hHJIHMOBHMa, ,n;eaoja't!KOM onpeMoM sa y,u;ajy. IIope,v; cBaKe rrocTeJI:.e no je,n;Ha. DMJia,n;nnKa p;o't!eKHBaJia je paH:leHHKa H rrpeysmvmJia 6pl1ry o IDeMy. MHore op; TJ1X p;eaojaxa, Mel:jy H:oliiMa je 6nno H ,n;eBoj-qH:u;a, ITJiaKaJie cy jep BehHHa rrpoJieTepa HHje xTena lia JierHe y xpeBeT )J;OK Ce ,n;eBoja"LIKH qapmaBH H fiHJIHMOBM He CKJIOH€. 0He cy ,n;eJKypaJie xpaj palheHMKa, ,n;oaoCJ.:IJie xpaey, Bo,n;y H noHy.n;e, noMaraJie rrpH rrpall>y. Kap; cy paiDeHJ1U:M 36or onacHOCTM o,o; Harra,n;a mmpnjaTeJI:.CKMX aanoHa MopanH .u..a ce npeaoce y 5apaKe Ha IIJIRHJ.:IHJ1 y IIIYMH, )J;€BOjKe cy MX HOCHJie Ha CBOjHM HejaKMM paM€HJ.:IMa. OcTaJia MJ.:I je y cehall>y ,IJ;parHH>a, BHTKa :u;pHx8. H IDeHa niDKll>a i:t ae:m:aocT npeMa paiDeHHKy. Ka,o ,n;a ce r-o,n;HHaMa 3a Taj iiocao rrpJ1IIpe:MaJJia. EnJia je HenHCMeHa ~w6aaH:u;a H3 ceJia ATamean;a. J 6,ll;He HOhH )J;OK CaM H c§M Jiemao y 60JIHI1:Qli! y ATallieBI.J;y, npo6yp;Ho Me je ,UparUH.HH TIJI~q: - CTpamao ce My"tJH y oBoj npJbaBmTHHH, a ja He 3HaM mTa hy H xaxo .n;a MY noMorHeM, - peKJia je ,IJ;parJ:nPa, rroKa3yjyhl1 MH xpeBeT y yrJfY. "Y :EDeMy je y HeCBeCTH JieJKao 6opa:q pall>eH y KWIMy. Bpnmo je HYJKIIY HCTIO,ll ce6e. ;L(parHH>a je noxyruaBaJia ,11a MY KpeBeT O,ll;p1KI1 CYBMM, aJIJ.:I HHje ycrreBaJia y TOM€. lloKylllaO CaM ,n;a je YMHPHM, o6jacHMBIDM joj ,v;a ce TY He .MO:&e MHoro y-qHHHTH, aJIH ,rr;a YmaK npo6y,u;H .Eopxy, cTpyqay 5oJIHH"'Iapxy, J.:I ,n;a IDY ynMTa xa:Ko .n;a aaMeCTH rrocTeJby. Y6p3o ce apaTHJia c EopKoivl: J1 lbHX .n;ae cy aanpaBHJie OTBop aa nocTeJI:.H Temxor paH>eHHKa. Ka,n; ce pa- 152 H:.eHHK yMMpHo, rrp:mnna MH je, o3apeHor Jm:u;a. 'YrrHTao caM je 3aHHTepecoaaHo: - IIITa TH je ,ll;l)yr, o,IJ;axne je? - He 3H3.M, ae 3Ha:M: MY HH MMe, an O,n;aKJie je. MHcJIHM ,n;a je Cp6MjaHa:o; HJIH Mo::m::,n;a I:J;paoroP~, HHCaM cnrypaa. CTaJIHO je y He_. CB€CTH1 na HJ1CaM MOrJia ,n;a ra yiiHTaM. Te ,n;eBojxe HHcy 6HJie c.aMo aeroBaTeJhMn;e palbeHHKa H 60JJ;eCHHKa, OH€ cy pap;MJI€ J1 CB€ ,n;pyre IIOCJIOBe. 'Y jaayapy 1943. 60JIHH-qapKe H3 6oJIHHD;e y ATameB:u;y npeHeJie cy M .MeHe Ha HOCHJIHMa op; npyre IIeTpoaan; ,IJ;paap p;o 6oJIHHD;e ATameBan;, y rrJiaHHHM KneKoBa't!H, aepoBaTHO oxo ,n;eceT KMJIOMeTapa. HocHJie cy Hac npexo xaMeii':>apa H p;y6oKor caera, no BeTpy M D;:wiM 3MMH. CBe cy 6HJie roToBo 6oce H roJie, a paMeHa cy HM ce :qpBeHeJI<i o.n; aocJ:IJia. Can CMO 0'9:€KJ1BaJIH p;a he ce Ha npBOj KOH{jlepeHIJ;MjM TIO:iKa.riHTH Ha MYK€ xoje cy TpneJie Hocelrn paiDeHJ1Ke, a oae cy roBOPHJie xaxo ce c H.HMa cJia:6o rroJIHTJ1qKJ1 pap;H 11 3axTeBaJie BHwe rroJIHTH"LIKJ1X H o6pa30BHHX -qaCoBa. BHJie cy cxopo cBe BpJio MJiap;e .n;eaojxe. HexH paiDeHHI.J;H, MJia,n;HhH, HHCy MOrJIH ,n;a O,ll;OJI€ J1 IIOKymaBaJIH Cy p;a HM ce y,n;Bapajy. Kaxo cy oHe pearoBaJie? MaJia M11pa, BpJio Jiena, ae,n;pa H ,n;yx.OBHTa .n;eBojxa, ys6yl:jeHo H yBpel:jeHo, ca cy3aMa y oqJ.:IMa oTpqaJia je xo,rr; rroJIMTnqxor KOMe:capa 11 rrom:aJIHJia MY ce: - 3aMHCJIH, p;py:m::e IIOJIHTJi1qKJ1, oBaj ,n;pyr Ml1Illa .MM rrpe.n;JiaJKe ,n;a BO,JJ;J1MO Jby6aB, ,rr;a ce BOJIJ1MO Cap;a, Ka,ll; Ce CBH 6ope IIpOTMB cpaliiJ13Ma. illTa MHCJIH OH 0 M€HH 1 Ba.T.b,JJ;a ,rr;a CRM <PamHCTa, p;py1Ke IIOJIHTHliKH? Myxe CMO Ji!MaJIH p;ox CMO je "YMHPHJIH. MJia.IJ;Hh :kojH joj ce yp;Bapao 6J.:Io je je.n;aa o.n; aajTeJKHX pa!beHHKa y 6oJIHH:u;H H yorrmTe HHje MOrao Hvr ,n;a ce noxpeHe y nocTeJI:.H. Ka,ZJ; cy HeMa'liKJ:I aBMoHH, 3a BpeMe rroxpeTa Ha OuiTpe.n.y, 28. jaHyapa 1943. no'!eJIH ,11a 6oM6ap,11yjy KOJioay palbeHHKa, KpajlfliiKHll>e cy Hcno.n; cHonoBa 6oM6H J.:I3BJia't!HJie pa:EDeHHKe 11 i:Ipemrja.rre HX 3aBOjHMa, HanpaBJI:.€HHM O,D; CBOjHX KOlllyJba H XaJI:.liiH3. ToM rrpHJIHKOM je nope,o; BHme piDbeHHKa norHHyJio H aeKoJIHKo 6oJIanqapKH. BoJIHM"Liapxa Tpehe KpajHmKe JlyTKa CMaMJiarHh je, c aexoJIHKO TemKHX pa:EDe~rnxa, y Toxy o¢a.H3HBe 6HJia on:KoJbeHa. Y 6e3..;. H3JI33HOj CMTyan;HjH pa:EDeHmJ;H cy HarOBapaJIH MJia,o;y )l;eBOjKy p;a ce crraca-Ba. AnM, aHa je ocTaJia c lbHMa. HeM:u;H cy nx sapo6MJIM H 3aje,n;Ho y6MJIH. 153 �II IIOJU1TJ1qKH KOMecapH, 3aM€HHK IIOJIHTH'IIKOr KOMecapa, €KOHOM 60JIHli!ll;€, cexpeTap 0KpYJKHOr KOMJ1T€Ta CKOJ-a 3a ropCKJ1 KOTap, Jiexap n arroTexap 6oJIHJ1Il;e. 3axaa.rr:,yjylil1 TOMe, ycneJIH cy ,n;a npeHecy cBe paFDelU1Ke ,n;o nnaHHHe J aBopqa. HocHoqH cy npH TOM H3,J1,p:>KaBaJIH TewKe Harrope. O,n; HomeH>a paH>eHHKa MHOrHM ,rr;eBojxaMa cy pacxpBaBJbeHa paMeHa. PaFDeHn:o;HMa je TO 611no HerrpHjaTHO, jep cy HeKe o,n; H>HX 6nne BpJio Mna,n;e, rOTOBO ,rr;e:o;a. Taxa je je,l{aH palbeHHK caocehajHo pexao oMna,n;HHKH xoja ra je HOCHJia: 'Y MTaJIHjH 1944. Hamao caM ce Ha Jie:'t!eH:.y c ,n;pyronHMa H3 ,IUJYTYIX KpajeBa. Ilp:wraJIH CMO KaO HeKa,IJ; HaiiiH O't!CBH H p;ep;OBH ,coJiyH:QH" o 6op6aMa y HaliDfM ltpajeBl'IMa. MHJIHD;a OnaJI, -rmaH cxojencxor pyxono,n;cTna 3a J!Hxy, rrpH't!aJia je xaxo cy ce y paTy ,n;pJKaJie :m:eae, aapo't!MTO OMJiap;JomK:e. J1crrpJ1qaJia HaM je xaxo cy OMJ!a,r~>mxe 1941. sa BpeMe 6op6n xo,r~ ,ll;mf>er Jiaiii\a HSByKJie cBe paH>eHMKe c noJio:m:aja H nocne rrpenujasa, npeHeJie y ce.lha"tJ:Ke - Kylie, M3naa 5op6eHor rro.zwyq:ja. Eno xaxo je TO 6MJIO. Oae cy 3aruJie rro xyhaMa I1 o,n; JKeaa - 11 Te6H, ,!U)YJK€1 paH€ KpBape, na J1 TJ1 fiyTm:u, - O,ZJ;rOBOpHJia je H npo,n;yJKHJia He npeMemTajylm HOCnJia. 3a BpeMe o,n;Mopa ca3HaJio ce .n;a cy HeMI.J;M TeHKOBHMa HanaJIH Temxe paH>eHHKe y 6onHHI.J;H CTajHHh H TOM rrpHJIHKOM y6HJIJ1 palbeHy Alrl)enxy xojoj cy 6HJie aMrryTHpaHe o6e Hare H3Hap; xoneH3., BJia,n;y M3 TpHHaecTe npoJieTepcxe, KOMe je 6HJia o,n;ce'l!eHa JieBa aora, cJienor palbeHHKa H3 TieTe 6pHra,n;e, MaJior JoBn:o;y xojH je 6Ho Beh palbeH 6oM6aMa J13 3BHOH3 H MHOre ,!U)yre paFDeHHK€1 CBe KOjH HHCy MOrJIH C3MH ,!{a IIpMKyiiJ.baJie KpeneTe H ITOCT€JbHHY. Oap;a cy y j e,n;HOj BCJIMKOj xy- IUf ype_AHJU1 napTH3aHCKY 60JIHJ1Izy y KOjy cy CM€CTHJIH pa:EbeHH- Ke. CJu:r'IHO cy nocTynv.me H OMJia,n;HHKe H3 KopeHHIJ;e J1 Jinqxor IleTponor CeJia npMJIJiiKOM napTM3aHCKDr aarra,n;a aa Kopemn. .J;y, xpajeM 1941. Oae cy, npe Hamer rroJiacxa y aarra,n;, npHIIpeMHJie 25 IIOCTeJDa Y 3rpap;H OCHOBH€ lliKOJie y ce.rry Kp6aBJU\H H 15 IIOCTeJDa y ceJba<J:KHM xyhaMa. Y ToKy 6op6e paiDeHIDJ;H cy p;oHomeHH. y Beli npliiiipeMJbeHe nocTeJbe. Taxa je aacTaJia napTH3aHcKa 6oJIHIDJ;a y ce Kpeliy. Kp6aB>ri<>r, y JinijH. ,II;o3HaJio ce n xaxo ce 60JIHHqapxa JI!JioHxa roni1K, c jom TPH OMJia)l;JiiHK€ HHje XTeJia p;a O,D;BOjH O;z::J; pa'lbeHJ1Ka Jii CB€ 'q€THpH CY H3,Jl,aXHYJI€ nope,n; CBOjMX ,n;pyrOBa. 0Be OMJia,D;MHK€ cy CTaJie Ca cy3aMa y Q-qJ1Ma yBepanaTH paseHHKe xoje cy HOCHJie ,n;a wx aete OCT3BHTI1 J1 p;a lie, 3KO C€ MOpa, C H:.HMa 3aje,tQIO IIOI'J1HYTH- jep, H OHe cy napTH3aHKe, CKOjeBKe H3 ,I(pe2KHJ1IJ;€! IIope..n; cMemTaiDa n rrpeHoweH:>a palbeHHKa oMJia,ll,IDIKe cy H npeBnjaJie H HeronaJie paaeHHKe, Ha6aBJbaJie H npMnpeMane xpaHY· OpraHH3ai<>rja CKOJ-a je ys noMoli :m:ena o,r~pe\jnBaJia pe):loCJie,l{ cnalba HaM:w:pmn.J;a H3 nojep;Jfii'Hx ceJia, Ka,ZJ; he xoje oMJia,l{HHKe npeHOCHTH pa:a.eHHKe H KOJIHKO BpeMeHa. CxojeBcKa opraHH3a:o;nja je O,l{peljHBaJia H OMJia,D;J1HKe xoje he O,l{Jia3HTH y rpa.n;one ..n;a aa6aBJbajy H- xynyjy JieKoBe 11 CaHHTeTcKH MaTepnjaJI. IIomTo HHje 6MJio 3aBoja, ypeljeHo je .n;a ce TKa rrJiaTHo 3a saBoje. OMJia;z::J;HHa je aajnehy noMoh np~ana H npH M3BJia'llelby 11 Homelhy paFDeHHKa. * • • • Hana,z~ajy je,r~HHHI<e • * Ha rro't!eTKY HeMaqxe ociJaH3J1Be aa ,II;pe:JKHnn;y y JIHI.J;H y npoJielie 1944, OKO 50 T€lliKHX pai-b€HHKa Ce 3aT€KJIO IIO;z::J; maTOpHMa Y yBanaMa JaBOpHHu;e. OxpyJKHH KOMHTeT CKOJ-a II03Bao je oxo 100 oMJiap;HHKH n Tpn,n;eceTaK MytiiKapan;a p;a npeHecy palbeHHKe Ha 6e36e,Jl,HHje M€CTO. IIa.n;aJia je Jie,n;eHa KHwa n cTe3ao Mpa3, CHer je 6Ho p;y6oK H no ,ll,Ba MeTpa. Hocnno ce 6e3 cMeHe H ,l{aH:.y H aohy. 3a xpaTxor o~opa, sa palbeHHKe cy pa3a:mnbaHH maTopH a HOCHOJJ;H cy cnaBaJIH rro,n; Be,ZJ;pHM He6oM. HeMD;H cy HM 6HJIH 3a neTaMa H TYKJIH cy KOJIOHY HOCHJia C paH:.eHHD;HMa H3 M11TpaJb€3a J1 6an;aqa. Hexa,n; HMCY 6HJIH y,ll,aJbeHM BJ1llle o,n; 500 MeTapa op; paiDeHHKa. EMno je O'IIHrJie.n;Ho p;a HeMqH 3Hajy ,n;a cy palbeHHIJ;H npe,n; lbHMa n ,ll,a JKeJie ,n;a MX 3apo6e. Harne je,n;HHHIJ;e cy HM ce orop-~IeHO cynpoT- "Y jecea 1943. nocJie KaiD:ITynan;Hje liban:nje, HeM:o;YI c sennKHM cnaraMa " MOTopM3ai<>rjOM ,ll;pyiiapM::o;e,- rra re6H je xonryJDa Ha paMeHHMa xpBaBa a TH hyTmii. HOB " IIOJ y JI>r- :o;:n, ropCKOM KOTapy J1 npHMOpjy. IIapTI13aHH nx. cnpeMHO ,l{O'IIeKyjy, ann cy J:I36HJie Temxolie c pa:EDeHMll;KMa I1 6onecHHD;HMa. 3a aomeae pa:EDeHHxa oKyiiJI:,eHo je _CBe JKJmo. Hocvtna c TeiiiKHM pa- H.eHHJ:1HMa H3 ,li;pe:>KHI<I:\e (6MJIO je OKO 120), nope,z~ OMJia,'IHHKM, HOCHJie cy 6oJIHH'L!apxe, ocT.aJio oco6JI:,e 6omnn::~;e, JiaKIIIH paH:.eHHrt;H, 154 155 I �CTaBJhaJie, a HOCHOII;J1 Cy_ YIH!paJIM CBe CHare If Y3MMqaJIH C paH::.e..: HHqHMa CBe ,n;y_6Jbe Y IIJiaHHHy_. To _je Tpaj<i.rio "IIeTH:r;)M ,n;aHa H TpYi HOiiH. HeKOJIHKo 6opan;a je o,n; ~pa3a H aarropa yivrpJio. 36or Tara je KOM8H,Zl;8HT 6pHrap;e, KOja je 6HJia Op;rOBOpHa 3a j;>albeHHKe, "tteTBpTe Beqepn ca3Bao cacTaHaK 6opau;a H Hocnou;a ,n;a ce ,l(otosope mTa .n;a pa,n;e. ~MJIO j~ O"tJMrJie,ZJ;HO ,llia 6o~IJ;Yr BHIIie He Mory J1 ,n;a TYKY HenpMJaTeJbeM M ,n;a IIOMaJKY npn H9melby paiDE!li:irKa. Ha cacTaaKy je-. BeliHHa IIpe,n;.rraraJia ,n:a ce y_ H€KOM IIOrO,D;HO:M 3a_KJIOHy_ IIOCT<iBe maropn H TY ·cMecTe .PaffieHMn;vr, ,il;eBojKa:Ma · .n;a ce- ri:oMorae ,n;a ce ce c a npo6Mjy " op,y eyliaMa. Kpaj paH>eHMKa Tpe6a.no je p,a OCTaHY ca~ :M:o 6opu;vr, .n;a MX 6paae M _IIITJi:Te Cae ,iJ;oK He o.n;6njy HeMu;e HJIM ,u;oK CBH He H~rMHy_. "):(eBOjKe_ Cy_ ce, Mel}y_TVIM, y_cnpOTHBHJie J13jaBJby_jy_fiM ,n;a cy oHe CKojeBKe n 6opn;n, H Aa Helie ,n;a ce o,n;Bajajy o.n; paH::.eHHKa, ,n;a fie OCTaTM ira axo Tpe6a .n;a norJ.my rrormzyfie c H:.J:tMa 3aje,n;Ho. ,I(a he MX HOCMTM .n;oK MMajy .n;axa, MaKap caMo jom ,n;eceT KOpaKa, M8Kap Cal\W ,D;O IIpBe KOCe Jf yBaJie, aJIH he OCTaTM C H::.MMa. Mo1K,n;a he ce :vr HeMu;H ,ttOTJie 3aMopMTM n BpaTMTM a oHe he, eTo TaKO CIIaCMTH CBOje ,n;py_roBe. Ka,n; je BM,ll;eO lbMXOBy_ pemeHOCT KO~aH,n;aHT je aape,rvw ,n;a ce noKpeT aacTaBM rrpeMa Mopy. 3axB;Jby_JyhH lbMX0)3HM HarropMMa I1 IIO>K'PTBOBaH:.y_, KOJIOHa je y_crreJia ;qa ce Te HOfiM y,n;aJhM o.n;. HenpMjaTeJba. Y6p3o cy pa:EDeHM.TJ;M CMeiiiTean no Ky_fiaMa Ha CJI-D6D,n;Hoj TepMTOpMjH Ha npMMopJy_. 0 TOMe je y je,n;HOM -Qpojy JIMCTa ,ITpnMopKa" 113 paTHHX p;aaa IlMCaHO: ,TKO ce H€ 6H cjefiao OHe T~ro5He HOfiH Ka,n: CY OMJI8,lJ;HHKe Bpi1H:.CKHX H ,I{pe:m:J1HCKJ1X CeJia 17 "t.J:aCOBa HOCMJI€ 6e3 CMjeHe paE-beHJ1K€, H nocJie,ll;lbOM caaroM ux M3H:HjeJie ,n;o nJiaHHHCKor apxa. Barre cy MPTBe o.n: yMopa. AJIH, KaKo je pa.n:ocT rropac.rra y HaMa Ka,n; c~o yr.rre,n;aJie Wapeay TOMMJIY IlPHMOPCKHX :ateHa H ,IJ;€BOjaKa Koje CY HaM rrjeaajyliu ,n;oJia3J.:rJie y cycpeT. Ha paMeaa npm.nme cy palbeHe liPYTOB€ J1 nOIIJ'I"ieJie JifX ,JJ;a~e O,lJ; IJITaCHOCTM ..• '' Y MCTOM TOM JlHCTy, ifa je,ZJ;HOM M€CTY fOBOp:ri C€ 0 O,lJ;HOCy OMJia,ll;IDIIOI rrpeMa palbeHHM napTM3a~a: ,CBaKa o.n: Hac ,n;oaocM OHo wTo je MDrJia aa5aBMTM. Hawa aajw.~ta­ ha ,n;pyrapm.(a ,D;P1KM ce HeKaKo TajaacTBeHo. CaPypao je M3MHCJIJ.i:Jia . H€IIITO HapO~HTO .n:a Hac M3H€H8,liJ1. Jii 38HCTa. Ha CTOJI IlOJia>Ke T<lH,yp rrya KeKca, c:EiaKojax:Hx o6JinKa. Ha neToKPaK:oj 3BHje3;u;H H3_.n:y6JCeH~ je ,:m:aseo CCCP", ;a;pyT,i:de oiieT ,:m:aBjeJIH napTH3aaa". 156 III ¥ 6aHaTCKOM ce.ny KapaJ::;opJ:jeBy :lKHBeJIH cy Boca"""• JlHqaH><, Xep:u;,erOBIJ;H n Upaorop:u;,n. FhMxonir: CHHOBM M xhepxe 6HJIH cy y TDKY paTa JIHCTOM aa cTpaan Hapo,n;HoocJio6o,n;HJia"tJKor noxpeTa. IIo xpa6pOCTJ1 H O,Il;8HOCTH OMJia,ll;MHKe C€ HHCY H3,z:Q3ajaJie O,D; MJia~a. MHore o,r:r; H>HX cy rronmyJie y 6op6n, .n;-pyre cy 6HJie nporaiDaHe, xaiiiiieHe H yMopeHe no JioropHMa M saTBOpMMa. HeKe cy normryJie xao 5oJIID1qapxe, cnacanajy!rn paH>eHe .n;pyroBe a HeKe xao IIITO je 6MO CJiy_qaj C MJiap;oM CKOjeBKOM 'ByJIOM Bp3HJrli, HHCy XTeJie ,!l;a HaIIYCTe paH::.eHHKe rrn y nocJie,n;I-beM qacy. 'ByJia je y ceJiy 3aspriD:[Jia xypc 3a 6oJIHH"tJapxy. Ka,n; cy Kapaljopljeal:!aHM noJia3MJIH y aKI..J;Mje, l1IIIJia je ca ocTaJIMMa xao 6opa:u;, a xap; je Tpe6aJio rrpy2KaTH rroMoh - npy2KaJia je palbeHMM ,n;pyroBMMa. IIIecHaecTor jy.na 1944. TeiiiKO je paH>eH qYBeHH KapaljopJ::;eBaqKM KYPHP " p,MBep3aHT ApTeM (06pap, JaH>ymeBHii). ;D;pyroBH cy op,pep,MJIH T>y.ny Bp3HM!i p,a ce CTapa o lbeMy. CeKpeTap 0Kpy:lKaor KDMMTeTa KITJ, UpHH MMh.a ('Bypa JoBaHOBHli) TOM npHJIHKOM joj je peKao: - BHlieiii TY nope.n; ApTeMa, cBe .n;ox He cTaHe l:!BpcTO aa csoje Hare! To TH je CKOjeBCKH 3a,ZJ;a'IIaK. ,lJ;eBDjKa je nOIIIJia C paH::.eHHKOM y CKJIOHMIIITe KOje ce HaJia3MJIO y_ jep;Hoj H:.MBM y IIOJby. Pa;a;H Ha6aBJI:.aH>a HaMH!fHMD;a l1 Jie- KOBa 6HJIH cy joj npMlJ,OI\aTH oM.nap,M""" Jby6M7J,a BJiaJHii " MapKo MapHHKOBHh. Ka,n; cy ·;zwyrH noJia3HJIH y aKIJ;Hjy, 'ByJia HHje xTeJia Aa H30CTaHe. Ko,n; paaeH:M:Ka je ocTaBJI:.aJia- Jby6MD;y H MapKa, a no 3aBpmeTKY aKIJ;Hje HacTaBJbaJia je .n;a ce cTapa o ApTeMy-. MeJ:jyTMM, HeMQM cy 23. jy.na om<o.nMJIH aTap .KapaJ::;opJ:jeBa. BpmJ1JIH cy CHCT€MaTCKH nperpec. J1Jie:raJIIJ;H H CKOJeBD;H, Ca OHO MaJio opy_}Kja IIITO cy MMa.m:t, npo6MjaJIH cy ce M3 OKpy>Kelba. BHJio je H OHHX KOjM cy BepoBaJIH p;a Helie 6HTH OTKpHBeHH y 6a3aMa. 'Y cKJIOHHmTe, rrope.n; paiDeHor ApTeMa, 6oJIHWiapKe 'ByJie, Jby6MIJ;e BJiajMli H Mapxa MapMHKOBHha, CTHrJia cy joru l:!€TJ1PH OMJia;n;mru;a .n;a aoce paH::.eHHKa aKO ycTpe6a. Me~yTHM, ¢aiiiHCTH cy 6HJIH omtoJIHJIH IIOJbe, na HHje IIOCTOjaJia MDryfiHOCT ,n;a C€ HerrpHMeTHO H3alje, IIOrOTOBO C paH:.eHHKOM. 3aTO je O,It1Iy"t!€HO ,n;a Ce OCTaHe Y 6a3H. Ka,n; je ApT€M "t.J:YO ,n;a cy BOjHH:U:H CTMrJIH AO IDHB8 Y KOjoj je CKJIOHl1IIIT8, aape,z:r;Ho je ,n;a ra H3Hecy aanoJbe. IIomTo -cy ra H3HeJIH H cTaBMJIH y saxJioH, pexao je MJiap;HhMMa H p;eBojKaMa ,n;,a ra ocTaBe I1 .n;a ce noje,D;HHa"tJHO H3BJia"9:e. 3a H:.era, peKao je, He Tpe6a .n;a 157 �6pVIay, aehe ce :m:HB ;n;aTH cpanniCTHMa y pyxe. IIpH TOM je noxa3ao peBOJIBep H 6oM6y. Cnn cy norJie;n;aJIH y 'ByJiy, xoja YIM peqe: -Ja ocTajeM y3 ApTeMa! Bn ce npo6HjajTe, axo ce 6y;n;e MDrJio. II OHE PaH:>eiD:Ix je rroxymao ,n;a je y6e,n;H xaxo je 6oJbe ;n;a M oHa KpeHe. MeJ:jyTMM, oHa je ocTaJia rrpl%! caojoj O.zlJIYill%!. ApTeM joj je ,n;ao 6oM6y a ocTaJIHMa aape;n;Mo ,n;a xpeay. OTliiiiiJia cy ,n:nojm.J;a a ,n;pyrn cy ocTaJIH. ApTeM je 'l!eKao ,n;a ce HeMU.H rrpH6JIHJKe n oa,n;a je rrpMny:u;ao aa aaj6JuoKe. IIocJie;n;H:>H MeTaK je Hcna.nHo ce6H y cp:u;e. BH.z:tehH TO, 'ByJia je aKTMBMpaJia 6oM6y H rrycTMJia je M3Me9y ce6e " .z~pyroaa. IV MapTa 1944. t:Paiii><CTH cy npoHaiiiJIJ%1 3eMyaMQe y ceJiy TpHoBH, HCIIO,ll; MajeBm:J;€, y KOjHMa Cy 6MJIJ1 CM€IIIT€HJ1 paH>€HM H 60JI€CHH napTM3aHM. lloqe.nu cy ,n;a y6njajy cBe Koje ·cy rrpoaamJin. MemTaHH cy aacTojaJIH ;n;a crracanajy noje;n;HHU.e. J1 Ma.rra qo6aHI1u;a -MHJIHIJ;a CTeBHfi rromJia je y noMoh. YcneJia je ,n;a H3 je,n;ae 3eMyaau;e H3Byqe paineHJ1Ka H ,D;a ra ,n;onyqe ;n;o HeKe jaMe y IIIYMH, r,I~;e ra je noKpMJia cynHM JIMmheM 11 rpalf:teM. ,ll;oHeJia My je Bo,n;e H xpaae H :u;eJior ,n;aaa oxo Tor MecTa oKy!IJbaJia onu;e ;n;a 6J1 crrpe"tJVIJia ,ll;a ra HeKo rrpHMeTH. Tex xa,n; ce HenpHjaTeJb nonyxao 113 ceJia. MMJIH:u;a je o6aBeCTMJia Jby,n;e H3 aapo;n;aoocJio6-o;n;HJiaqxor o,n;6opa r,n;e ce aaJia3H paH>eHMK. 0MJI8,lJ;MHKa CTaHa MMTJ:di H3 HCTor ceJia ca CBOjHMa, I13ByKJia je 113 3eMyHHn;e Temxo paH:>eaor napTM3aaa Pa,n;y A6a3DBJ1ha. ITpeH€JUI cy ra aa je,n;ay JIHBa;n;y H 3aTprraJIH TPaBOM. IIomTo cy HeMU.H noqeJIH .,n;a npme npeTpec TOr npe;n;eJia, OHM cy yrrperJnt BOJIOBe y IIJiyr H sarroqeJIH ;n;a_ opy Taj ,n;eo H:>HBe. HenpHjaTeJb MX je 3ao6mnao H TaKo je cnaceH n: onaj pa:EheHllx. IIapTM3aHCKH paH::.eHHll.H n 6oJiecHMIJ;YI cy cMemTeHH H Jie'lleHH y rrapTH38HCKJ1M npHXBaTHJimiiTHMa, aM6yJiaHTaMa H 60,JIHMIJ;aMa H Q H:>HMa cy ce 6pHHYJIYI, KOMaH.n;€, C8HYIT€TCKO OC06JDe J€,ll;HHHU.a lii 6oJIHMU.a. IIoMaraJie cy HM OMJia}J;HHKe J:t3 no3a;n;HHe. YxoJIVIKO HeKH paH:>eHMK HMje Morao .n;a ce JI€-IH y napTM3aHcKoM caHMTeTy, rrpe~a­ BaH je ,U03a,Il;HHD;HMa" .n;a ra OHH CMeCTe KO,ll; napTH3aHCKJ1X npHJaTeJOa n capa,u;am~a H .n;a· opraHH3yjy H>HXOBO Jie't!elbe. BpHry o THM 6opu.11 Ma cy rrpey3HMaJie yrJiaBHOM :»reHe. ,I(pyrapnu.~ H3 rro3a,n;MHe nocnehMsa.ne Cy rrpnxsaTallf:,y J1 Jie"IeH:.y paH:>eHHX rra~TH3aHa BeJIHxy rraJKiby, He o6a3Hpyfin Ce Ha OIIaCHOCTJii XOjHMa cy Ce H3Jiara~e, 0 TOMe caM MHoro cJiyiiiao o,n; aamHX palbeiDixa .n;ox caM y rrpoJiehe 1944. 6110 Ha Jie'!eH>y y Ji!TaJIMjM. · I IIpHJIMKoM Hana.n;a aa rrpyry Beorpap;-'Benl}eJIMja, xo;n; 1KeJie3HWIKe cTaHMQe 'BopJ:jeao, 1. HOBeM6pa 1941, pa>beHa cy TP" 6op11a .KyxanJ.:Iqxor o,n;pep;a. Csa-TpojHD;.a "cy Tajao rrp~HeTa y JiecKOB~ H CM€IIIT€Ha UO KyfiaMa napTH3aHCKHX rrpMj'aTeJba. Q JI€'l!€lby I1 H€3H pa:EheHMKa cTapaJie cy ce 1Keae._ 0 TOMe je rrpHqao .KpcTa· MnJbaHMli~ _je,n;aH o;n; Tpojm.:J;e palbeFimta: _ Ko,n; PocKe CeJbaHKe (1YiHJIOIIIeBHli), cPa6pMtiKe pa,n;HJ::m;e. Y IIIriHTaJb-MaJIH, ocTaD caM TpH ,n;aHa. 3a TO npeMe -osa :m:eHa, MaJKa ,I{BOJe 159 �,n;eu;e (MYJK joj je 6110 y 3apo6JbeHHUITBY), xpaHHJia Me je 11 HeroBaJia Kao pol}eaor 6paTa. ~OK caM ce H3JI33Ho y aeaoj KyfiH, ,n;pyroBH H3 napTHjCK€ OpraHH3ai..J;Hje cy MH ,ll;OB€JIH JieCKOBal.IKOr JieKapa, ,n:p KaiiiHKOBMfia. Oa Me je nperJie,l(ao, npeBHO H ,n;ao aexe JieKoBe, O,n; Pocxe caM npeMewTea y xyhy pap;HJ1Ka "G:ep;e ,II;eaHlia y CaaT-MaJIH; TY caM Jiel.lea p;eceTaK ,n;aaa, 33THM cy Me npeaeJIH y CT3H ,IJ;ymaHK€ 'BOKOBHfi. ITOCJie CaM npeM€WT€H y cTaH Ca.BK€ H JoBe PaHqeBHlia, arpoaoMa, r,n;e caM ocTao Meceu; H no p;aaa, 3aTHM KO)J; .IJ;HMHTpHjeBHlia •• , 'Yaomelbe H npeMeiiiTaH>e paaeauKa H3 je,zr;aor y ,zwyrM cTaH HHje mn:.rro 6e3 Temxoha. ):(ox ce KpcTa MHJbaHHh aa.rra3liiO y cTaHy IIeTpoH>Ija ):\MMHTpHjeB>!lia, y YJIJ<I1H 3eKe ByJDy6ame 200, noJI><QHja je rroqe.rra .n;a Bpmn rrpeTpec aexMX ,zr;e.rroBa rpa,n;a. PalbeHMKa cy MopaJIH, H ax-a je 6Ho y Bp.rro TemxoM cTalby ca 13 paaa, ,n;a rrpeMemTajy aa ,n;pyro MecTo. 'tfMM cy casaaJie 33 TO, ,n;pyrapHn;e 3opa A,!1aMOBHii, )J;o6pHJia CTaM6on>!li " AHa CTojaHOBHii rrpe,l1y3eJie cy Mepe ,zr;a paH.eHHKa, npece.rre y noro,n;aoM MOMeaTy, y ,n;eo xojH je IIOJIHI..J;Hja Beh nperpecJia. O,zr;pe,n;H.rre cy :meae xoje he ,zr;a npaTe no.rrnn;ajn;e xoju Bpme npeTpec, a ,I(,o6puJia CTaM6o.rrnh M Aaa CTojaHOBHh cy rrom.rre ,n;a _rrpOHaijy ,zr;pyrn cTaH 11 xo.rra. IIo.rrvm;nja ce rrpn6JnDKHJia 6p:m:e Hero ruTo cy :m:eae rrpeTnocTaB.JOaJie: ,IJ;o6pH.rra CTaM60JIHh n Aaa CTojaaoBnh, xoje cy MMaJie ,zr;a aaijy KOJia, jam ce HHCY BpaTHJie. 2Keae je saxBaTu.rra rraamta. ,il;oMahHD;a je y ys6yijeH.y MCTepa.rra CBe H3 Kyiie, CID:I:Hy.rra IIOCT€JDHHY C xpeBeTa H palbeHHKa cTaBu.rra Ha ,n;acxe._ Ilpexo lbera je cTaBHJia nocTeJbHHy, rrpexpHJia -xpeBeT M usamJia aa yJIHIJ;y. Ka,n; je nci:IpwraJia ocTaJil1M JKeHaMa ma je ypa,zr;MJia, oHe cy ce yrrJiaiiiJi:[Jie ;o;a lie ce yryurnTH a ,11a H>Ije cHrypHo ,11a ra IIOJIJ111Hja Helie rrpoHaliJ<. HaroBapaJie cy je ,n;a ce paH:>eHHK CKJIOHH Ha ;o;pyro MeCTO. J e..IQia j e npep;JIO:m:HJia .o;a ce paa:.eHHK H3Hece Ha rpo6Jbe n: cMeCTH y aexy rpo6Hvrqy. IIi>e,z:r;Jior je npMXBahea, na je .Il;apa JoBaaoailli, nom.rra ,n;a noTpa:m:Jt Pa,n;y rp06Jbapxy. rpo6JDapKa je 0,!1MaK IIpHCTaJia J< KpeeyJia ,11a TIOMOrHe oxo rrpeaomesa paH>eHMKa. ¥ TOM cy cTHrJie ,ZJ;eaojxe xoje cy OTJ1IIIJie ,IJ;a o6e36e.n;e ,z:r;pyrn CTaH 11 Ko.rra. Ka,n; cy caoniiiTMJie p;a cy cae ype,n;HJie, HacTiiJia je .pacnpaaa oxo Tara mTa je 6oJOe H cHrypHMje sa paH>eHI1Ka: .n;a ra CMeCTe aa rpo6Jbe HJI~ KOJU1Ma npeBe3Y y 11PY"' CTaH. PasroBop je rrpeK>myJio rrpM6JIIDKaBaH.e noJIJ<QajaQa Kyli>I y xojoj ce HaJia3HO MHJbaH>IIi. )J;o6pJ<Jia CTaM6oJI>!li je D!IJIY"HD Oi1P€!1HJia ll!Ta " KO ,11a ypa,11H. Pap;a rpo6JDapxa je rrouma y Kyliy AJiexce AH!)enKOBHiia, r,11e je Tpe6ano ,11a rrpBo HaH!)y areHTH pa,u;H rrpeTpeca. HaroaopJ1Jia ra je .n;a 3a,n;p1KH_ areHTe IUTO .n;y:me, ,n;a MX noc.rrymH jeJioM ~ rrnheM ,z:r;a HX saaapaaa KaK'O saa H 160 MO:m:e H ,IJ;a he aa Taj aaqvrH caqyBaTH :mHBOT MHOrMx Cp6a. Ka.n; cy IIOJIHIJ;3jiJ;H ymJIM y xyfiy, OH je IIOCTYID10 IIO ,ll;OfOBOpy, a :aceaa xoja je ocMaTpa.rra ,u;aJia je 3HaK ,zr;a rrpM})e <tmjaxep. AJIH, xa,n; cy KOJI3 IIpHIIIJia l1 CTaJia npep; xyfiy, Ha YJIMIJ;H Ce rrojaBMO IIOJIMIJ;HjCKH mrrHjya ,MapMjamxo". 2KeHe cy 6n.rre o-qajae, a.rrn ce Pa,n;a rpo6JDapKa npBa caam.rra. IlpMTp"t!aJia je ,Mapnjamxy", srpa6nJia ra no,n; pyxy H rroBe.rra y caojy xyhy aa rrnhe, rrpaaehH ce ;o;a je nHjaaa. Oaaj ce OTHMao H H3roaapao, aJIH ra Pa){a anje nymTaJia. 'Ycne.rra je .n;a ra yse,n:e y Kyh.y. noiiiTo je T3KO YJim:J;a ,O't!H:w:heaa" H3 ¢11:jaxepa cy HCKO"t!HJie ,1J;o6pMJia CTaM6oJIHh, BpaHKa J oBaHOBHh " BacJ<JIJ<ja HHKOJI><Ii, yTp'l:aJie cy y eyliy " srpa6><Jie no,11 pyKy rrpHrrpeMJb€Hor KpcTy MHJD3HHlia, yaene ra y xoJia H aape,u;v.me c}:mjaKepHCTH ,n;a B03J1 6p30. ¥ MOMeHTY Kap; je clJHjaxepHCTa 1KJ1xa TopaJIHja onnrnyo KOlbe, y ¢11jaxep ycxoqmue H ,IJ;Ba MYIIIKapn;a c peaoJiaepHMa y pyxaMa. OHM MY pexome ,n;a BOSH mTo 6p:me. IIomTo cy BHp;eJIH ,zr;a je lDHXOBa rrojaBa H3a3BaJia H3HeHa})eH:.e xop; ,zr;pyrap11u;a 11 ci:mjaxepHcTe, oHH o6jacaJmie xo cy. OHM cy HMaiDI sa,u;aTaK p;a MnJbaHHha -qyBajy, mro HH OH avrje saao. Ka,n; cy :m:eae noBe3.rre palbeHHKa, mTa cy ,n;pyro MOrJie Hero ,zr;a H OHH ycKO"l!e y xoJia. CJiyqaj je XTeo ,n;a je je,n;aor o,n; lbHX, Caay rrexapa, KpcTa MHJDaHHh rro3HaBao xao aKTHBHCTy HOII-a rra je TaKo cBaKH aecrropa3yM 6pso OTKJIOffieH. PaaeHHK je, ycpe,n; .n;aHa, npeBe3eH H3 YJIMQe 3eKe ByJby6arne 6poj 200, y ,11pyr" ,11eo Jieci<OBQa, y cTall 'l:Je,n;e ,l(eHMfia. 'Y OBOj 3KIJ;HjH je yqeCTBOB3JIO OKO ,II;B3JJ;€CeT JKeHa, a HeMIJ;H M rro.rrn:u;Hja HHCY HJmiTa ca3HaJIH. II Y rrpo.rrehe 1942. paaeHm:J;M ToiiJIM"l!KOr o,n;pe,zr;a, 'Bypa J oBaaoBHh, ,I(eJIHBepa, Hmw.rra J.lyBepoaHh H Pa,r:v-moje YaaJIHh CKJialha-!IH cy ce no CTo"t:IapcKHM xo.rrH6aMa aa JacTperru;y. To cy 6JLJie xo.rr116e ceJDaKa H3 ceJia Ka.rraiDa. KoJIH6apn cy HM rroMara.rrH KOJIHKO cy Mor.rrM. J e){aor ,IJ;aaa y Taj rrpe,n;eo je cTHrJla 6yrapcKia rroTepa. TiaTpoJie cy samJie- rro KOJIH6aMa .n;a ce pacrrHTajy sa napT_M3aHe. ¥. KOJIH6aMa cy ce, yrJiaBHOM, saTeKJie :m:eae c ,n;en;oM. CBe cy oae 3Ha.rre r.n;e cy ce HaJia3MJIH paH>eHH rrapTH3aHH, 3JIH HHKO TO HJ1:je pexao. 6yrapcKHM cPamncTYIMa. 2Keae cy aacTojaJie ,n;a Ha HeKH aa't!HH lliTO ,ZJ;yJKe 3a,n;p:me ¢aiiiHCT€, KaKO 6H napTH33HH IIpHM€THJili1 orracaocT H rro6erJIH y nryMy. ,I(aBaJie cy aojHHIJ;HMa MJiexo H cnp l1 saroaapa.rre l1X. Je.n;aa o,n; :meHa je Hap~:rLIHTO aacTojaJia .n;a mTo ,zr;yJKe 3a.n;pJKH BOjHJ.:iK€. J13HOCMJI3 MM j e CBe IIITO ce 33TeKJIO y 161 �KOJIH6H. To je 3arra3Ho ocJ?HI..Uip rra je noqeo ):(a je MCIIHTyj: o n~p­ TJ133.HMMa aJIM MY je OHa TaKO npKOCHO o,n;rDBOpMJia ,n;a Je OH, Y 6ecy Ji! r:eMOfiH, J13ByKaO peBOJIBep H y6no je HaOqMrJiep; H>eHO p;Boje Ma.rre ,n;e:u;e. oaa HM je o.n;roBop:t-~Jia ,n;a joj CHH yMHpe o,r:r; THcPyca. <PamMCTH cy npo,n;y1KHJIM ,n;aJbe He yJia3ehn y Kyfiy. PalbeHH rrapTH3aH je Taxa cnaceH. liiCTnHa, .n;pyroBH cy ra o,n;Max no noBJia"IeH:.y ycTama MOpaJIH IIpeMeCTHTJ1 Ha .ZJ;pyro MeCTO. PaH>eH!fi1H cy "Y"" llY"H>e H rroayKJIH ce y rnyMy. v III THMOTHje MHJIYTHHOBHfi H lberoBa 1KeHa PyMeHa H3 ceJia J eJiamaHu;e KO,!l; :I<lba1K.eB:u;a 6HJIH cy Beh y 3peJIHM ro,n;MHaMa. HHcy y 3HMY 1941. ByrapH cy pa36HJIH napT>I3aHe y OKOJI>!H>! KaBa,!(ap:u;a H IIOXaiiCHJIH CBe OHe 3a KOje Cy npeTIIOCTaBJI:,aJIH ,n;a CY noMaraJm HOP :KJIH HMaJIM Ma xaKBe Be3e ca Hapo,u;HooCJio5o,u;HJiaqKHM noxpeToM Maxe,n;oanje. Taxo cy M napTM3aHCKH paibeHH· IJ;J1 OCTaJIH 6e3 QIJHX KOjH cy ce 0 lbJ1Ma 6pJ.mYJIH, ,D;OHOCHJIH J1M xpaHY, JieKoae >I ijOBO,lll!JIH JieKape. Ta11a cy CTap!fi1e JieHKa "ByHOBa H H. IIHH;zypoBa M3 ceJia BaToUia xo,n; KaBa,n;ap:u;a rrpnTeKJie paH>eHHM napTn3aHHMa y noMoh. 0He cy y3eJJe y caoje eyh>I11e :i:ro je,n;Hor paseHMKa, HeroBaJie nx M xpamrJie. JI:qYIJie cy MX TpaBaMa n MeJieMHMa 11 ycrreJie .n;a nx: H3Jie't!e. KacHMJe cy npnxBaTnJie I1 jam Hexe paH>eHHKe. ByrapH cy HemTo ca3HaJIH. Hohy cy orrKoJIMJIM xyhe n H3BpiiiHJIH rrpeTpec. Hncy npoaaruJIH HMlliTa cyMlbHBO. CacJiyiiiaBa.JIH cy MX H MaJITpeTnpamr. HHcy npH3HaBaJie HH_IIITa. Byrapn cy H rrope,r:r; Tara aBe ce,z:r;aM,n;eceToro,n;m.use cTapH:u;e OTepaJIH y JIOrop xao napTM3aacxe capa.l(HHD;e. Ce HU<H1M . I13p;BajaJIH Op; OCTaJIHX y CeJiy. 06paljMBaJIM Cy CBOje HMalhu;e H o.zw:acaBaJIM Tpomay KyhHu;y aa xpajy ceJia. Ka,n; cy ce 1941. y OBOM xpajy rrojaBHJIH napTH3amt, BefiHHa JeJiaiiiiDfllaiDIHa Mx je noMara.rra. THMOTHje H PyMeHa MHJIYTHHOBHfi cy Ta,n;a ocTaJIH no cTpaHH. J e,n;Hora ;qaua, ,n:e:o;eM6pa 1942, "tieTHHll;H cy onxoJIHJIH TMMoTnjeBy Kyhy H c HeKJ1M ce rrpMny:o;aBaJIH. IIocJie Tara "l!eTHHll;M cy roBopHJIM ceJball;HMa ,n;a cy Ko,n; TJ:tMoTnja y xylut hpoaamJIH ,ll;BOjHD;y napTJ13aHa KOjH cy TY 6HJIH Ha Jielfelby. flHKO MM TO HHje rroBepoBao. CeJI:,aD;H cy 6HJIM y6eijeHH ,n;a cy 'G:eTHHil;H ,n;oaemr JiemeBe y THMOTHjeBy .Kyfiy ,n;a 6J1 HMaJIH J13TOBOp 3a IIJba't!Kalbe !beroBe MMOBHHe. MHol'J1: cy ce s6or TOra H3HeHa,n;MJIM Ka,n; je PyMeHa Ha cacJiymaH:>y y OIIIIITHHH, r,n;e Cy JbY J1 TY.IMDTHja ,!J;OB€JIJ1, J1 TO B€3aHe, H3jaBHJia: - Ko cy H O)l;aKJie cy TH jYHaD;M, TO ce Bac, I13pO,n;H, He THLJ:e. Hehy BaM K83-aTH. Ka3ahy BaM caMo ,n;a cy rrapTMsamr npaBH JbYAH H Cp6H I1 p;a 6HX 6HJia IIOHOCHa ,n;a CaM HMaJia TaKBe CHHOBe ••• "4:eTH:t1ll.YI cy je yliyTKHBaJIH y,u;apn;J11\1Ia xyH,n;aK-a, H JbY H THM:oTHja yrypaJIH y no,n;pyM 3ap;pyre ,n;a ceJba:QM He 611 CJiyiiiaJIH IIITa o:Ba xpa6pa 1K.eaa roBopH.- HeKH npn"llajy ,n;a ce· THMOTHje y no"l!eTKY cacJiymaH>a KOJie6ao H rroqeo ,n;a MOJIM 3a- MHJIOCT, .n;a o6eliaBa ,n;a lie IIPM3HaTH cBe IUTo 3Ha. AJIM, PyMeHa ra je CBojHM o,n;roBopoM H rrouamalbeM oxpa6pHJLa. Taxo j e H OH rroqeo ,n;a rpp;H H pyJKH H3,D;ajHJ1Ke. IIocJie xpalier cacJIYIIIalba, PyMeHy H TnMOTHja M:t-~­ JIYTHHOBHlia Cy OCY.Il;HJIH Ha CMpT H Ha 6aJIKOHY 33,Zl;pYJKHOr )J;OMa o6ecHJIH 3aje.n;ao. ITpe,n; Beiiiaffie THMOT:vrje H PyMeHa cy y3BMKHYJIH: - )l{J:IBeJIM HaiiiM napTH3aHH. To je joiii BMIIIe pa36ecHeJio M3p;ajHHKe. KoMaH,n;aHT Te rpyrre je Hape,n;:vro p;a ce y o6eUieaa TeJia HcrraJIH no aexoJIMKO rr~oTyaa. TaKo cy J eJiaiiiHH't:laHH ,n;o3HaJIH ;u;a cy y xyhH TMMOTHj a H PyMeHe MHJIYTHHOBHli JieqeHH paH:>eHH napTHsaan, o KOjHMa ce 6pl1HyJia Ta J~~,IaJia n yBeK aacMejaaa TeTxa-PyMeHa. IV IIpHJIHKOM je,r(HOr cyKo6a ¢pymxoropcxHx napT:t13aaa _c c]?aiiiHCTHMa y ceJJy KapJJOB'llihy 1942, palbeH je 6opa11 ,!l;paron.y6 rp5>!h. ,n;pyro~H cy !lOBeJJ>I !lOKTOpa Pa11y >!3 ceJJa BojKe 11a MY rrpy>KH rroMoli. IIocJie cy ra TajHo npeHeJIH y ceJio MnxaJOeB:u;e H CMeCTHJI:r.; xo,n; IIepe HoBoBepn;a. 0 palbeavucy ce cTapaJia ITepnna )KeHa. 0 6opaBKY paH:.eHor napTYI3aaa y TOM ce.rry H:t1je HHK.O 3Hao., B.ap TaKO cy BepoBaJIM napTM3aHCKJ1 aKTHBHCTH KOjH CY Ce 6pHHyJI:r.; 0 paH>eHHD;HMa. J e.n;Hor ,u;aHa H3HeHa,n;a cy y ceJio .n.om.rre ycTame. JiomJIH cy .n;a Bpme npeTpec no KyliaMa. O.n;roBopHYI 3a palbeHHKa HHCY MorJIH rmmTa ,u;a npep;y3MY sa aeroBo cnacaBaH:.e j ep ra no ,n;aay HMCY MOrJIH uerrpnMeTao H3HeTH. AJI:t1, CHaiiiJia ce IIepHHa >KeHa. ,n;oK cy IIepa " rp6Hh c np>mpeMn.eHJ<M 6oM6aMa Y3~eMH­ peuo 't!eKaJIH ;n;a Hal11je sojcxa, cTapa je no"IeJia ,n;a xyxa H Jayqe Ha caB rJiac :vrcnpe,n; Kyhe. K:a,n; cy je ycTame 3aiiMTaJie 3amTo KYKa, 162 163 I I �-" VI llO't!€TKOM OKT06pa 1944. 6MO CaM C 6pMra,n;aMa ,I(Ba,n;eCeT I1€T€ ~J1:Sl1:3J1je KOje cy BO,IJ;J1JI€ OIIITpe 6op6e Ha peJiaD;Hjlii HerOTJ'IHlVJ:aj,n;aHrreK C H€M3'tJKHM ~P'iR:e. J e,n;Hora jep;HHliill;aMa KOje cy C€ IIQBJia't!J1JI€ H3 ,n;aHa HeMIJ;H cy ycrreJIH ,n;a rroTHCHY HeKe Harne a.'I'aJI.oae. ToM npHJH1KOM cy OIIJba"tJKaJIM M nonaJUIJil1 ,n;oMaliHHC'l':aa OKo CeJia KJIOKO't!eBu;a. IIowTo CMO cy36VmH HeMrJ;e, rrpmuao CalVI lVI€IIIT3HHMa l1 ~alU'!'o TO IIO't:l€0 ,n;a HM o6jaiiilD3B3M KO cy ¢amHCTH H 't!JiiH€. "YTy'tJ€HH C€JbaiJ;J1 6 PE:a, ce,n;e Koce, Me rrpeKn,n:e: - Ma, He Tpe5a, 6paTe, ,n;a cy Me H€MO CJiyni3JIH. Je,n;aH HaM npHqaiii o THM 3JIHKOBIJ;HMa Yrto3Ha.rrH cMO nx ,n;o6po M MH caMH 3a aBe TPH ro,n;MHe. TaKa IIO'tJ€ lJia IIpM"tJa IIIT3 cy OKyiiaTOpH H IbHXOBH TIOMaraqJ1 CB€ ~'O'iliHHJIH y :E:OMXOBOM Kpajy. O,n; Ibera caM ca3Hao KaKo cy MM::X:atrJiy HnKoiDihy, CHpOMaruHOM ceJbaKy H3 ceJia Macae, y6nnn CMl:ra l1: kfiep, MJia.n;y ,n;eaojKy. lVIv.txaHJlO flMKOJIMfi je }KMBeO Ca ::m:eHOM, MJialjMM CMHOM H Khepltorv.r IJ;aeToM Ha rrojaTH, y 6p,ny M3Hap; ceJia. Hv.tKO o,u;: lberoBliiX (He.tl;aJieR:o, y ;npyroj nojaTM :anmeo je ca caojoM p;eu;oM J1> cTapMjM CHH), ltJ.tje ce HHTepecoaao 3a HeiiiTO .v;pyro ceM 3a caojy cToKy VI IDH:nl14e. BepbBaTHD rmcy MHoro 3HaJIH HH o rrapTM3aHHMa. Kao BJiacn li:J.tcy 3HaJIM p;o6po HM cprrcKoxpaaTCKH je3HK. IIoroTOBY o rrapTM!3anu:rvra HMje 3Hana MHoro aeroaa Klrn: IJ;BeTa. Oaa je 6pmryJia caMe 0 o:e:u;aMa Koje je "t:IyBana. AJIH, je.n;ae aohH, rro't!eTKOM ;n;eu;eM6pa, 1942, y MvtxaMJIOBy rrojaTy HaBpaTHJIM cy rrapTM3aHH, 6opu.M Hel'o'l'l1::acKor o.n;pe.n;a. Y jep;aoj 6op6M Ha ,I(eJIM-Joaaay paa,eavt cy 00 P4a CpeTa By'IKOBJ<Ii " Po)\OJby5 CTojaHOBHii. ,l(pyroBJ%1 cy MX l:r:Pe:eliJIH M noKymaJIM ,IJ;a vtX aer,n;e CMecTe ,n;oK ce ae orropaae. CeJt:.all;l1: ~y ce M3roaapaJIM M rrpennameHM MOJIMJIM ,n;a mTo npe 11;n;y l:£3 R:Yfie. flapTJ13aHH cy npOB€JIM C palb€HHll;}1Ma HeKOJIMKO ,n:aHa 11: B:ofiH y aarryiilTeHMM KOJIH6aMa. HHcy JI•o::m:HJIM BaTpy, Ma,n;a je li:ano.Jby 6Mo Mpa3 M cHer. Tiocne Tara cy Haapan1.1IH aa caJiam lv.:ri1"XauJia HMK0JIHha.-·-noJIHTH'9:KM KOMecap MY je o6jacHMo xo cy l:r 'Y R:aKBOM ce noJio::m:ajy Hana3e 36or palbeHHKa. 3aMOJIMO ra je .tl;a npnMM pa:s:.eHMKe .n;oK ce ae onopaae. MMXaHJio ce ,n;y6oKo -3al\.tltcJIJiio. ,l.(oK je ,n;oMahPIH pa3MMmJbao, y co5y je ymJia _ :meaa M ~'el3oj"t.J.MIJ;a M rro'tfeJie c lbHM ,ri;a roBope BJiamKM. BepoBaTHO cy ra l:taroBapaJie .z:r.a npHMH paaeHMKe, jep je oa nocJie o,n;roaopno rroJ'J:lt'I'-l'l'tfKOM KOMecapy ,D;a fie Y.IX npMMMTH. ,Il;apMHKa, ,!I;OMaium;a M ~8 eTa npnrrpeMJtiJie cy rrope,n; BaTpe Jie::m:aje 3a paaeH:vrKe, yrpejane ~O.lJ;y I1 IIOMOrJie HM ,:n;a Ce orrepy, ,n;aJie I1M TOIIJid MJI€KO. 0He CY ~~ ··-· ,.,_ ~""'~ • "'~" =..~•.• ·~· (C<l.I\' >1M pane Be'<epy. PaH>eHHI1>1Ma je cyTpapaH jow Beliy na"'IbY nocBeTMJia u;eJia rropo,n;Hn;a aJIM noaajBIDIIe MJiap,a ~BeTa. liiaKo anje .n;o6po 3HaJia je3HK, apJio 6p3o je cxaaTMJia lllTa cy joj paH>eHM napTM3aHH roBopMJIM. IIocJie HeKOJIPIKO p,aaa cTeKJia je noBepe:s:.e rra je CpeTa ByqxoBY.Ih ynyTMO c :u;ep,y~oM y ,Il;olbH MHJiaHoBan;, KO,n; ceKpeTapa napTMjcxe opraHH3an;Hje .n:a ra o6aBeCTM r;n;e ce HaJia3e J1 3aTpaJKM JI€KOB€. ,I(a He 6M J13a3BaJia CYMH>y, C L(BeTOM je rromJia H Mahexa ,D;apMHKa. IIocJie ycnocTaaJbaH>a Be3e ca ceKpeTapoM y ,1:\oaeM MMJiaHomzy, IJ;BeTa je pe,n;OBHO o.z:r.na3MJia H Y3MMaJia JieK!oBe 3a palbeHHKe H ,n;oaocHJia B€CTH. CpeTa Byq:KoBMfi 11 Pop,oJby6 CTojaHOBHh cy o CBJtiM IIOJIMTH't!KMM ,n;oraljajHMa o6aBeliiTaBaJIM MJtixaJ.·ma M r-Deroae yKyhaHe. Y cneJIH cy .z:r.a ce 36JIJtiLKe ca cBMMa rra HM je, xa.z:r. cy rroqeTKOM ¢e6pyapa 1943. onopaBJbeHH xpeayJIH 3a o~pe.n;, Mu:s~aHJIO peKao p,a Ha H:.eroBy Kyhy Mary M y6y,n;yhe paqyaaTM Ka,n; HM HelliTO 6y.z:r.e Tpe6ano. Ha :m:aJIOCT, napTM3aHM HHCY p;ocneJur ,n;a MCK!opMCTe TY p,oMahMHOBy p;o6py BOJby. ¢alliHCTJ1 cy HeKaKO ca3HaJIH ;u;a KO,ll; H:M:KOJIHfia aaapahajy rrapTM3aHM. ,D;eceTaK p;aaa rro o,n;Jiacxy By'tfxomrha H CTojaHOBHha, oxo 15. ¢e6pyapa y ceJio je y TOKY aohM m'HrJia 6eJiorap,n:ejcKa cpamMCTH"tJ:Ka je,n;MHMII;a M rroqeJia ,n;a onKOJbaaa nojaTy MMxaMJia HMKOJIMha. ,il;oMali11a je rrpHMeTHO 6eJiorapp;ej:u;e M aapep;Ho ·cBojMMa ,n;a 6e:m:e. Oa je ca ,D;apMHKOM 6emao aa je,n;ay, a [(BeTa ca 6paToM aa ,rwyry cTpaay. liiaKo paaea, MMxaHJIO je ca :m:eHOM ycrreo ,n;a no6erae. H3 orrKOJheiha, a Il;BeTy M 6paTa cy yxBaTHJH1. QnJba't!KaJIH cy CB€ IIITO cy MOfJIM IIOH€TH J1 noTepaTM ca HMKOJIHlieBor HMaH:.a, a srpa,n;e norraJIHJIH. O,n;BeJIH cy ~BeTy M 6pahy (yxancMJIH Cy 11 MHxaMJIOBor CTapMjer CMHa 2KMBOjMHa, Map;a je oa JKHBeo o,n;Bojeao o;n; o:o;a) H rrpe,n;a.rn:r recTarroy y Tio:m:apea:o;y. TaMo cy Tpa:mMJIM ,n;a MM KaJKy xo je o.z:r. napTY.I3aaa K!O,Il; H>HX- ,IJ;OJia3J10, KO J1X je ,li;OBO,ll;HO, KO J13 MOCHe jOlii HMa B€3Y c rrapTn3aHHMa, Kap, M Kaxo, KO je K:oMylnrcTa y ,IJ;olbeM MHJiaHoB:o;y. HMIIITa MM HHcy roaopn.rrM. Oa.n;a cy rroqeJIM ,n;a MX Myqe, Ha i>O'lliiTO IJ;BeTy. IlOHJD:KaBaJlH Cy je, CBJia"t!li1JIH, 50JIJ1 HfJiaMa HCIIO,!J; iroxTHjy. IIo,n; TeiiiKI1M MyKaMa,_ lbeH MJiaijM 6paT ,il;HMMTpHje norry_CTH~ j_~. M Pexao .n;a je- ~BeTa c MahexoM o,n;Jia3HJia y ,il;-olbn MMJiauoaau;, HOCMJia napTM3aHcKe nopyxe M ,n;oaoCHJia JieKOBe 3a paaeae napTM3aae. -TecTarroBn;H cy ce nocne Tara jmu ~emlie OKOMHJIH Ha MJia,n;y ,n;eBojxy. TyxJIH cy je n joiii CBHpen~je MyqMJIM. MeljyTHM, OHa je IIpKOCHO op;roBapaJia: - He mhe, ae mp.e! (He ~HaM, He 3HaM!) 165 �MytU:IJIH cy HX H CaCJiyniaBaJIH Bliiiii€ 0,7:{ ,D;,Ba M€C€D;a ,u;a 6H H3Hy)J;HJIH npv.t3HaH:.e. MeijyTHM, OHa KOja je CB€ 3HaJia HMje HHmTa peKJia. IIo-qeTKOM anpHJia 1943. aa -qa-qaJI~H y IIoJKapeB:o;y, HeML(H cy cTpeJhaJIM D;BeTy, ,II;J:IMHTpHja H 2KHBojHHa HHKOJIHha. Taxo je oBa MJia,n;a ,u;eBojKa H3 ceJia Mocae aa o6aJIH ,I(yaaaa, lKpTBOBaJia CBOj MJiap;H JKiiiBOT ,ll;a 6H caqysaJia JKHBOTe MHOrHX KOMYHHCTa H rrapTJ13aHa, H3KO HHje 6nJia KOMyaHCTa. - IIa TM, xypBo nponaJia, He 3Haw ,n;a CH JI€'9:HJia 11 xpHJia xoMyiD!cTy, KOMyaHCTy. - Kaxo .n;a ae 3HiaM! .I(a HHCaM 3HaJia ,n;,a je KOMyHHCTa He 6J1X ra HH 'IJBaJia, - O,IJ;roaopu:Jia je ToMam:rja. -qeTHM:QH cy rrocJie ,n;y:m:er MyqeH>a 3aKJiaJIH "C{ep;y :n ToMaHHjy JamHl:i., a paiDem1Ka CnMHha cTpeJhaJIH. M3a H:.HX je ocTaJia MaJia ae36pnayTa .r:teaoj't!JiiiJ;a. Il;BeTa HHje 6HJI8 H3Y3€TaK y OBOM Kpajy. Jii .u;pyre LK:eHe J1 )J;€BOjKe IIOMaraJie Cy HapO,ZJ;HOOCJI060;D;MJia'9:KY 6op5y. To IIOKa3yje H je.u;aa 6eJielliKa H3 ayToposor .u;aeBHHKa, o,n; 10. OKTo6pa 1944: VIII ,Paao yjyTpo nowao caM aa nono:m:aj xo.n; ByxoBe rJiaBe. Ty je 6Ho 'IeTBPTH 6aTaJbOH IIIecHaecTe 6p11ra.n;e. ¥3 nyT cycpelieM aapo.n; KOjH O,D;JI83H y rpa,n;. Je,n;Ha C€Jb8HK8 BO,D;M H€K3KBOr Pyca. Ka,n; H3C je BH,n;eJia, 3acTaJia je u 3arne,n;aJia aac ,n;yro ,n;ox aac HJ1je rro3HaJia. noxa3yje HaM MJia,n;or Pyca. PaH>eH je npe meeT ,n;aaa. CeJbaHKa ra HalliJia M Jie't.IMJia. Ka,n; je ,n;o3HaJia .n;a CMO MH y MMnaaoany, rroseJia ra je Y 6oJIHH:o;y. Oa je 6no MCQPIIJbeH 11 je,n;aa ce ,n;p:a:rao aa aoraMa. IlpJ:Iqa HaM ,n;a je paH>eiDJKa JI€~Jia JbYTOM paiGljOM H BOWTamrn;OM. PaH>eHH Pyc j~ rJie,n;a 3axeanao n rroxymasa ]{a ce aa.- CMernM." MHCJU1M ,ll;a je H TO 6110 H€KH ,li;OKa3 0 MO}oj TBp,D;lbH. 3HM:a J1 CHer KOjH CMO 3BaJIH ,II€TOKOJIOHalli 6poj 2", 6MJIH cy BeJIHKJa onacHoCT 3a aame paa.eHJ1Ke. IIo 3HMH n caery' aacTpap;aJio HaM je aajB:vm.Ie palbeHHKa H JbY,IJ;H xoj:vr cy HX -qyna.n:u. 3aXBaJhyjyl:i.H 3:MMH Jii CHery '9:eTH~H cy ycrreJIH ,ZJ;a OTKpHjy r,IJ;e je 6110 CMemTeH paH:.eHHK Koc:t'.[ajcKor o.zwep;a, HHxoJia CuMuli. 0Baj palbeHuK je 6Ho rrpeHeT u cMeiiiTeH ,llen;eM6pa 1943. y xyhH "l!e.u;e .,J amHlia, y ce.ny Ma.rrn IloEapenan:, He.n;aJiexo op; MJia,n;eaoBu;a. IIomTo je 3eMJba 6MJia noxpJ1BeHa'. caeroM, ocTaJIH cy TparOBJ1 KOje cy 't!€TH:m..J;H IIpHM€THJIH, na cy 3aTO H3BpUlHJIH npeTpec ceJia. 'Iep;HHa JKeHa ToMaHHja npl1MeTHJia je p;pa.2Kli.Iaoau;e, H3HeJia je paH>eHJ1K8 :U3 xyfie lii CM€CTHJia y ·CKJIOHliiiiiTe. Ha ijy6pliiiiiTy. BepoBaTHO y--6p3HHH, HHje yKJl'oHJ:IJia cae Tparoae na cy '9:eTHHIJ;H 6p3o npoaaiiiJIH palbeHnKa. Ta.n;a cy rro't!eJIH p;a TYKY M M~e "tfe,n;y n ToMaanjy, 3axTeBajyh:a p;a 11M noxmKy H .z:wyre capap;HHKe rrapTH3aHa Jil3 CeJia 11 KO je JI€'t!MO l<l ,ll;OHOCHO JI€KOBe J1 xpaey 3a paH:>eHMKe. ToMaHHja je IIOKyniaJia- )\a cnace MYJKa. roBOpuJia je 11a je oHa, ,!IOK je 'Ie11a 6Ho Ha paiiY Kao rrpy>KID< pa,liHHK, cny-qajao HaYIIIIJia Ha TOr '9:0Bexa, caJK:aJIM:Jia ce H npeaeJia ra, CKJIOHMJia J1 JI€'qJ1JI8 6e3 MY2K€BJbeBOr 3Ha.H>a. ~paJKJ1HOB:o;H cy HacpHyJIH ;1a je jom memlie TYKY H MY'fe, roBope!rn: 166 Y ,!IBOPHIIITY Kylie ,!l;apnHKe Pa,!IOBuli y ceJiy PajKOBI.IY ><CIIOII nJiaHliiHe Pyp;HMKa napTH3aHM cy 1942. H3rpap;HJUI Tajao cKJioHHmTe 3a paH>eHJ1xe. 0 paH>eiD:ID;HMa cy ce cTapaJie ,napHHKa H H>ea_e ,D;Be Kliep:n .n;sap;eceTorop;lifiiiH;,a PaAMHJia n 't!eTpHaecTorO,z:(J1llllba CTcrnxa. 0He cy Ha6aaJhaJie xpaHy 11 JiexoBe rra n o6e36eljHBaJie paH:.eHMxe. J(e:m:ypaJie cy CTaJIHO aa cMeHy. To cy pa,Izy:IJie c TOJIHKO Jby6aBH, IIO:>KpTBOBalba, CHaJia1KJLHBOCTH H OIIpe3HOCTH p;a cy ce CBH paH>eH:w:u;n y CKJIOHliiiiiTY ocefiaJIH npHjaTHO J1 6e36€,ti;HO. MeJ;;yTHM, Holiy 9. Maja 1943. APa:»rnHOBI.IH cy OIIKOJIHJIH Kyliy H >13BplliHJIH rrpeTpec. HHcy npoaamJIM: HHlliTa, aJIH cy yxarrcHJin J(apmrxy J1 ID€He KfiepM, B€38JIH JiiX J1 Op;B€JIH Ha IIOJLaHy rp;e Ce ceocKa OMJia,zv:.rna cxyiiJhaJia rrpa3HY.PIHHX p;aaa ,n;a Hrpa. Ty cy, rrpe.z:t oxyiiJbeHMM ceJhau;MMa, TYKJIH ,IJ;apHHKy H :EbeHe KfiepH, 3axTesajyliM p;a HM o,n;ajy r;n;e ce HaJia3n 3€MYHHJJ;a c paH:.eHHJJ;HMa. Cae TPH cy op;ronapane ,n;a He 3Hajy a:n 3a KaKBo CKJIOHliiiiiTe, HH 3a napTH3aae, a KaMOJIH 3a rrapTH3aHcKe pa:EbeHMxe. Oci>HJJ;HI>H cy Hape,n;MJIH MY't!HTeJLnMa p;a npo.n;y:>Ke c 1\cy"'t!e:EbHMa H o,n; :meaa cy Tpa.JKHJIH ,n;a liiM KaJKy HM€Ha CeJhaKa KOjH IIOMa:m:y napTH3aHe, aJIH cy mvr ,IJ;apHHKa, Pap;MHJia H CTaHKa o,n;ronapa.ne p;a oae o TOMe HliiiiiTa He 3Hajy, p;a rJie.n;ajy cBojy Kyliy H csoj nocao n aaCToje .n;a ce rrpexpaHe H H3;TI;p:>Ke p;ox HM ce ,n;,oMalina ae npaTH H3 3apo6JOeHHIIITBa. To cy cBe rJiep;anH n CJiyniaJIH oxynJbeHH PajKOB't!aHH H 110'9:€JIJ1 HCIIOJh8BaTH H3KJIOHOCT rrpeMa Xpa6poj Maji{M J1 lbeHHM tdiepmvm. To je pa3jap11.rro "G:eTHHKe :n je,l(aH O,ll; :EDMX, Hape.n;Ho je OCTaJII<Ma ,!Ia CTaHKy CKHHY Hary H ,!Ia joj CTaBe HOJK 110)1; rpJio. OrreT cy Tpa}KHJIJ.:I o,n; }J;apJ.:IHKe p;a xi:m:e rp;e je cKJIOHmn:Te. )J;apm<Ka je rrpH6paHo O,llrOBapaJia: - J a CaM BaM peKJia ,llja He 3HaM HH 3a KaKBy 3eMyHJ1IJ;y, HJ1 3a napTH3aae, a BH 1axo .ce He 6ojHTe Bora, a BH,n;,HM ;n;a ce ae 6ojHTe, HHTH MMaTe CpaMa HH CTJif,ZJ;a, HM-8Te BJiaCT J1 .IIyniKe, pa,zzytTe lliTO ~olieTe C MOjHM ,ZJ;eTeTOM, aJIH BaM ja Ka:meM p;a p;eTe HHje KpMBO! 167 �J e,n;aa 6pa,n;mna je pHTHY HoroM y CTOMaK H ,II;apvmKa ce CTponoiiiTa Ha 3eMJDY 6e3 rJiaca. CJinqHa rrnTaH>a cy nocTaBJ.baJIH H 11 Pa.n.MHJIH, ,u;oK je oHaj 3JIJ1KOBa:u; cTanao ,n;p:acao omTpH:o;y Ho:aca no,n; CTaHKHHHM rpJioM. Pa,n;MMJia je O,ll;rOBapana ,n;a oaa BOJIH ce'!"' CTPY 11 .n.a 611 3a H:.Y cse y't{Ji!HHJia, aJIH ,n;a ae MO:JKe ,n;a Ka:me HeiiiTO lllTO He 3Ha J1 lllTO HHje HCTHHa. Ha lby cy HaBaJIMJIH J1 CTaJIH )J;_a je TYKY H ra3e. ,IJ;eBojKa je hyTaJia. Oa.n.a cy BepoBaTHO aa 3HaK CBOjHX CTapeiiiMHa OHa TpOjl1D;a IIO"tJ:eJia KaMaMa ,u;a 6o:u;Kajy Hary CTaHKY n ,n;a je 3anHTKyjy r.n.e je 3eMyHHD;a c rrapTn3aiD:IMa. HacTao je yamc, ,n;eTe je BpHmTano H pyKaMa xBaTaJio 3a ao:mese ,u;a 6n ce 3alliTHTHJIO o,n; y5o,n;a, KpB jy je csy o6JIHJia. Y aapo.u;y ce pa3nerJia D;HKa, jayU,l1 H mraq ,IJ;e.u;e H JKeHa. Maca je jypayna .n;a 6e:acH. ,D;pa:mY.IHOBD;H cy noKyiiiaJIH .n;a 3aycTaBe ceJDaKe, y,ll;apajyfivr HX pe;o;oM. BepoBaTHo cy npeTrrocTaBJbaJIH, ,D;:a lie ycrreTl1 ,n;a o,n; ,IJ;apvmKe :vr P?,D;MHJie. npe,n; oKynJbel{HM aapo.n.oM .n.o6Hjy rrpn3HaH:.e. CTaJIH cy ,n;a My'l:Ie H .u;a CBJia"t.Ie n Pa,n;Mnny, a Ka,n; VIM je oaa Kao 11 IDeHa cecTpa o,n;roaopHJia ,n;a HHIUTa He 3Ha, je.u;aa qeTHHK joj je 3apno :&aMy y rpy,n;H. Oaa je ycneJia ,n;a rrporosopH: - Ja BaC Ce H€ 60jHM ... ja CaM KOMYHHCTa. - ,Il;apHHKa je CBe TO rJie,n;aJia Kao cKaMea:.eaa n Ha CBa nHTa:H:>a je Kao l1 IDeHe Kliepxe o,u;rosapaJia: - He 3HaM, He 3HaM, ae 3HaM ... )l;pa2KJ1H0Bli.Y.I cy Jil r:E.y 38KJiaJIJ1. PajKosqaan cy nocne oc.11o6oljeH:oa 3€MJbe ca3HaJI:Jti ,n;a je y ,n;aopHlliTy ,IJ;apHHKe Pa.n;OBHfi 3aHCTa IIOCTOjaJIO CKJIOHJWlT€ r.n;e cy Jieqean rrapTH3aHH J1 ,n;a ce oHor ;o;aaa Ka,n;· cy 't!eTHHD;H JJ;pa:m:e MHxaHJIOBHha MY"t!HJIH H 3aKJI8JIH ,IJ;apHHKy H IDeHe KliepH CTaHKY H Pa,u;MI·fJiy, y TOM CKJIOHY.llliTY HaJia3HO je,n;aH palbeHHK, J1 p;a OBe xpa6pe illyMa,ll;MHKe TO HHcy npM3HaJie cBojMM I,IeJiaTHMa. TaKa cy caqyBaJie )KJ1BOT He OaMO OBOM HapO,D;HOM 6op:o;y Befi l1 MHOTHMa KOjM cy noMaraJIH napTM3aHe. IX ¥ ceJIHMa oKo XoMOJbCKHX mraHHHa y HCTO'l:IHoj Cp6MjM qeT;.. HHu;H ,IJ;pruKe MHXaMJIOBHfia ,roplbaqaHH", HMaJIM ,Cy 3a CB€ BpeMe paTa BeJIHKor yTnu;aja. IIope,u; Tara, MHOrM ce,rr,ati;n J1 ceJbaHKe J13 THX CeJia IIOMaraJIM cy napTH3aHe, IIpHMaJIK JifX y CBOje Kyfie Jii caJiame H Jie-qJ.:[Jif!: paibeHe. BepoBaTHO je 36or Tora IIITa6 Tio1KapeBat.IKor napTH3aHcKor o.n;pe,n;a, Ka.n; ce 6poj paH:.eHMKa noBe!iao, M3rpa,n;Ho y TOM Kpajy TajHy 6oJIHHI:(y. Ta 6oJIHJ1Qa je H3rpa9eHa y jeceH 1943. J1eKOIIaHa je y 06aJIH ITOTOKa y je,IJ;HOj liiJ'MHil;H 6JIH3Y ce.rra Mmn:168 JbeHoBn;a IIeTpoBRt.IKOr. 3eMyavn::~;a je 6HJia o5JioJKeHa ,n;acKaMa, a crro.Jha 3aMaCKHpaaa H pa!beHHQ.H cy ce BpJio ;a;o5po ocehaJIM H 6p3o ce orropaBJ.OaJIH. C paH:>eHMI.J;HMa y ,rro,n;MopHH:QH" KaKo cy 3BaJIM oBy 6oJIHYI:u;y, 6HJU:t cy 60JIHJiftlapKa H JieKap. IIo"t!eTKOM jaayapa 1944 ,ropa.a"t:IaHH" cy aa aeKH Ha'tfHH ca3HaJU1 3a oBy 6omrnu;y rra cy npe,n;y3eJIH npeTpec Tepeaa. IIapTH3aHH cy o TOMe o6aBemTeHH. 3aTO cy Ha BpeMe H3H€JIH pa!b€HMK€ M MaTepHjaJI l13 ,no,n;MOpHHIJ;€". PaH:.eHHK_e cy pa3MeCTHJIH no ceJhaqKJi!M KyhaMa 11 caJiamHMa. Ka,n;- cy qeTHlii:QH rrpoHaiiiJIH npa3ay 3€MyHJ1IJ;y, npeTno- cTaBJhaJIH cy r.n;e cy rrapTH3aHH MorJIH CM€CTHTH palbeHHKe. O,n;Max cy noqeJIH rrpeTpec Kyha H caJiawa. Mei)yrHM, H nope,n; aaj,n;eTaJh0 TOMe KaKO cy ce ceJba:u;H cHaJia3HJIH, rrpH"tia,o je PncTa KapoBvrh CHMa, je,u;aa o,u; paH:.ermKa H3 ,no,u;MopH:m..J;e". HHjer rrpeTp3}KJ1Balba, HHCY IIpOH3IIIJIH HH je,n;aor pait.€HHKa. KapoBHh je H3 3eMYHHD;e, 3aje,n;Ho c 6oJIHM:qapKoM Jhy6~-:ru;oM J aH:.nli, npeMeiiiTeH Ko,n; ce,n;aM,n;eceToro,n;mnH:.e ,I(ocTe PaKHfi, y ceJIO Mm,rr,eHOBan;. "tleTHHD;H cy npeTpecaJIJ1 ,II;oCTHHY Kyhy aJIH HHCY IIpOHaiiiJIH napTH38H€ jep cy 6HJIJ1 y CKJIOHHlliTy, KOje je H3rpap;HO 6a6a-,Il;ocTHH My:ac joiii 3a BpeMe aycTpHjcKe oKyrran;Hje y npBOM CBeTCKOM paTy. Ka,n; je Kaponnfi ca3Hao ,n;a je 'l:IeTHH't!KH KoMaHp;aHT 3anpeTHO Ha 36opy ceJban;HMa .n;a he J1M 3anaJIHTH ceJio, aKO ,ll;O 14 'l:IaCOBa He llpHjaBe napTH3aHe, IIOMHCJIHO je ,n;a qeTHHIJ;H Mary H .n.a cnpoBe,Ii;y y ,n;eJio CBojy npeTH:.y. HeKe ceJnaKe cy noxancHJIH. 0H H 60JIH}'IftlapKa 6H H3ropeJIJ1 y TOM CKJIOHHIIITY KaO MJ1III€BJ1. 3aTO ce IIOC8B€TOBaO C 6a6a-,I(OCTOM Jii lb€HOM KfiepKOM .IJ;apnHKOM MHJiojesHh KaKo ,n;a ce o,n;Max H3BYKY H3 ceJia. KaposHh " Jby6Hr(a JalbMh cy ca QTKoqeffi1M opy>KjeM rrpeiiiJIM y ,!J;apMHKMao .n;sopHIIITe, rrorreJIH ce y neh npHrrpeMJ.beHa KoJia H JierJIM aa no,n;. .IJ;apHHKa HX je rroKpHJI,a KYKYPY30BKHOM, a saTHM Ha6an;MJia l)y6pMBo. )J;apMHKHH CHH je IIOB€0 BOJIOB€. ,I(OK je ,1J;€"tJ:aK yrrpaBJbaO KOJIHMa, MajKa je MIIIJia rrope,n; KOJia H MHpHo ITJieJia.-Ha H3JiacKyli13 ceJia 3aycTaBMJIJ1 cy li1X 't!€THMI.J;H J1 IIHTaJIH III'na B03€. ,I(apHHK!a HM je Ka3aJia .n;a H \!8MJ1 BH,ZJ;€ Ha KOJIHMa ljy6pJ1BO KOje B-03J1 y ITOJb€. IlH'IIaJil1 cy je r,u;e joj je lbHBa. Ka,o; HM je O)J;rosop~-:ma, rro3BaJIH cy je ,n;a nol)e y o6JIH:mH:.y Kyhy, Ko,n; H:.Hxosor cTapennme ;LJ;a BH,n;e ,u;a JIM he joj ;o;o3BOJU1TH ,n;a H3alje H3 ceJia. LKeHa je OTilliiJia. Tn TpeeygH, ,ll;OK je 'l:IeKao ,n;a ce ,!J;apHHKa spaTH, 6HJIH cy aajTe2KH n aaj.n;y:acn y :m~BDTY PvxcTe KapoBHha. OneT l;'a je M~H~a cyMH:.a. ,IJ;a HH.je MO~,ll;a-· ,Zi;apHHKa y ,n;oc~yxy c "tJ:eTHMIJ;HMa, Ma~~a je capaljHBa_Jia c_ napTH3!}HM:Ma. Mo:ac]\a HX je oBa~o H3BeJI<i ]\a 6H HX JllaKme, H.Y3 M_aibe CB€,!\OKa, II06HJIH? illKpryTaO je 3y6HMa M H€MOfiHO CT€3ao D;€B R;apa6MHa. liD!I.tll':fillJ.baO je H_ 0 TOM€ ]\a 6H Hel{O O,ll; '9:eT':'" 169 �HHKa MOrao II060CTH BHJIY y ijy6pHBO H npoBepHTH l1M8 JIH KOra. 3uao je ,n;a ae 6n H3,n;p:mao. '"By6pHBo HX je npHTHCKHBaJio n je,n;sa cy .n;ncaJIH. JlaKHyJio MY je xa,n; je qyo Kaxo ce .D:apHHKa csalja c qeTHHu;HMa. Oua je uaMepuo rJiacuo rosopHJia .n;a 6H je Kapomdi " Jby6M!1a Ja!hirli. '<YJIH. '!yo je " 'leTHHKe KaKo ce cMejy )I06aI1YiYl"' joj 6anaJIHe H3pa3e " npeTe 11a he je rrpeKo nohH 3a)lp:m:aTH xo,n; ce6e axo ce 5p3o ue spaTH. Haj3a.ll je CTHrJia " KOJia cy Kpeny.ma. .l(oK cy H3aiUJIH H3 ceJia H CTHrJIH na lbHBy, cse oso TpajaJio je smne o,n; AHa caTa. .D;apJ<HKa je c )le'!ai<oM 36a!1HJia !)y6pmm H rroMorJia Jby6MI1H " KapoBHhy )Ia cJ<Ijy c KOJia H )Ia ce O'IHCTe. 06jacHHJia HM je r11e ce uaJia3e H r,n;e Tpe6a ~a ce j ase ,n;a 6H ycnocTaBHJIH Be3y c napTH3aHHMa . .l(aJia HM je TOp6y C XJie6oM H CHpOM. Ka)l joj je Jby6J<I1a CTaJia 38XB8JhHB8TH, O,D;rOBOPHJI8 je O,ZJ;Jia3eli.H: - Ma, MaHH, :m:eucxa rJiaso, ja caM caMo npnurJia cnojy lJYlKHOCT. X KpajeM 1942. y Cp6HjH cy rroja'laHe napTH3aHCKe aKq><je. Yrrope,n;o c THM rroj aqaua je H no,n;pmKa napTH3aHYIMa y CBHM KpajeBHMa. 2KeHe cy M8COBHO yKJby-IHBaHe y 8KqJ1je: CKJialbaJie cy H ueroBaJie 6opn;e. Y xyh.vt J eJIHCaBeTe Keue Pa,n;oMHposvth, y ceJiy IIpKocaBH xo,n; Apau:beJroBn;a, uaJia3HJio ce cKJIOHI1IliTe 3a paH:.eHMKe. Ty cy cMemTeHn CBH palbemn.J;M KocMajcKor o,n;pe,n;a, H3 6op6e 3a CarroT, KOje cy BOljeue y 3HMY 1942. Y OBOM CKJIOHHIIITY cy OCT8JIH rOTOBO Mecen; ,n;aaa, cse ,n;oK ce HI1CY onopaBHJrn. 0 palbeHvru;YIMa ce cTapaJia H Jie't!HJia HX caMa ,n;oMahHqa. Ka,n; cy palbeuvru;n seh 6nnH OTHIIIJIH, y xyh.y cy yrraJIH qeTHHD;H H nsspmHJIH rrpeTpec. HHcy HmiiTa npouamJIH, arrH cy H rrope,n; Tara, yxarrcHJIH ,n;oualimra 2KHBOTY Pa,n;oMMpOBHfia H o,n;seJIH ra y BaJheBCKM saTsop. ffierosy JKeay _JeJincaaeTy cy rrpoTepaJivr lil3 ceJia H 3a6paHHJU1 cy joj ,n;a ce apaha y caojy Kyhy. · • • • • • M><JieHKO !IaBJIOBirli. 3eM6a I<3 ceJia BpajKoBqa 6><o je capa)IHHK nai?TH3aua. He,n;HheBI:{H cy ra yxancnJIH H oTepaJI:n y BaJLeao. IIocJie xaiiiiielba Mnneuxa, lberoaa Majxa AHijeJIHja je rropytrnJia IIapTH38HJ1M3 p;a 6H 6HJIO 3rO,ZJ;HO ,n;a Ce y lbHXOBOj KyhH H3rpa,ZJ;H CKJIOHHIIITe 3a palbeHnKe. lliTa6 o,n;pe,n;a je npMXBaTHO iipe,n;Jior H IIOCJiaO 6opu;e ,!1;8 lil3rpa,n;e CKJIOHHIDT€. ¥ TO CKJIOHHIIITe cy K8CHHje CMeiiiTeHH Temxo paH:.eHH napTn3aHH .D:o6pHBoje MHJIMheaHh. u .D:ymxo IIaaJIOBJ:dl.. PalbeHJ1Ke cy nasnne cTapa AHijeJIHja H MHJieuxosa 2KeHa Pa,n:ojxa. YrryTCTBO 3a .rreqeH:.e n JieKone cy HM ,n;aBaJI>< liP M><JiaH Bojan><h " liP Boja .l(aH><JIOBirli.. • • • 06pa)l 'BypljeBHh H3 rop!hHX BpaneTirli.a 6>10 je 6opaq y 'la'l!3HCKOM napTM3aHCKOM o,n;pe,zzy, xa,n; je y JieTo 1943. paa.eH ,n;omao ,n;a ce Jie'tfl1 xo.n; cnoje Kylie. J!e'l!HJia ra je a.erosa :m:eHa 3opxa. IIpsor jyHa 1943. nsueuap;a cy ,n;olliJIH ,JWruKMHDBI.J;H ,n;a npnre rrpeTpec. 06pa.n; n 3opxa cy liiX crra3MJIH H ,n;aJIH ce y 6er. 06pa,n; aa je)IHY a 3opKa c )leqoM Ha )lpyry CTpany. .D;pa:>K><HOBI1H cy nYI1aJI>< aa H:.HX. 06pa,n; je, MaKo palbeH ycrreo ,u;a rro6eme, aJIM cy "q€THWIKH Men;n rroro,n;HJIH lbMx,oay ,n;nauaecToro,n;HIIIH:.Y xfiepxmzy Ha,n;y H 3opxy, ,n;ox cy ,JWyra ,n;sa aejaxa ,n;eTeTa ocTana )Kii:[Ba xpaj MpTBe Majxe H cecTpe. CyTpa,n;au cy ceJT:>au;n xojn cy Ty,n;a npoJia3MJ.IH npoaamJIH Hap;HH n 3opKHH Jiem H JKHBy ,n;en;y. OcMoMece't!HH CMH'l!Hh je CJiiC30 Maj't!MH€ ,ll.OjKe KOje Cy 6nJie yMpJLaHe KpBJ.by . • CKJIOiillll!Te je nocTojaJio H y eyhH CTaHe JanKOBHh UpnoropKe, y ceJiy .D;peH I<O.ll 06peHOBI1a. BnJio je BeniTO yrpa!)eno ncrro,n; Kylie, a y lbera ce yJia3HJio H3 no,n;pyrua. Ty je cMemTeHo H Jie"qeHo BHIIIe palbeHHKa n 60JrecHHKa, M3Meljy ocTaJIHX n 't!JiaH 0lq)y1KHor KOMHTeTa MRJIKa M:wmh. Cse HX je Jie"lJMJia n HerosaJia 170 cTapa CTaHa. Jiexose H ynyTCTBa 3a Jie't!eH:.e ,z:t;aBao joj je IIasJie BHheHTMjeBMh, Jiexap H3 Jla3apean;a. :iKaa,n;apMli! ·n noJivru;ajn;n cy BHIIIe nyTa yrra,n;aJIH y CTaiDIHy xyhy, splllJiiJIM rrpeTpec n MaJITpeTMpaJIH je, 3JIH HHKa,n; HMK!Or HHCy npoHalliJIH. • • • Y ceJiy MaHOjJIOBI1Y HCOO)I Py)IHHKa, y .!IBOPHIIITY Pa)IOjM!1e PM.CTJrlia UOCTOjaJia cy TpH IIO,ZJ;3€MHa CKJIOHHIIITa 38 palbeHHKe IlpBor myMa)IHjCKOr O)lpe)la " IlpBe niYMa.lii<jcKe 6p><ra)le. 0 pa- 171 �H:.eHM:QMMa ce cTapaJia Co<l>Hja, :a<:eaa Pa,JJ;OjKt!MHa. 0Ba 't!eTp,JJ;eceTorOAHIIIH:.a aerrHcMeHa IIIyMaAMjcKa ceJ:OaHKa crrpeMaJia je pa:EbeHli:1:QHMa xpaHy J1 HeroBaJia HX, M3A3 je HMaJia ,I1;0CT3 IIOCJia H8 MMaH:.Y H OKO CBOje TpOje MaJie A€:Q€. "Y jeceH 1943. ,zwa»01HOBIJ;Ji:l cy rrocyMlbam-:~ aa PaAOjH:u;y. BepoBaTHO HM je aeKo aemTo peKao o aeroBoj capa,D;H>li! c napTH33Hli!Ma. BaayJIH cy aohy y xyhy n H3BpiiiHJIH rrpeTpec. MaAa HMCy IIpOHaiiiJIH HJ1IIITa, OABeJIH cy ra H y6HJIH. IIocJie Tara KOA Co<}lHje je ,n;omao je,n;aH o,n; rrapTn3aHCKliiX pyKOBO,IJ;liiJian;a lii peKaO joj Aa cy ,JJ;OHeJIH OlJ..JIYKY ,n;a palbeiD:IK€ H3 CKJIOHHlliTa Ha H>HXOBOM HMalby rrpeMeCT€ Ha ,rwyro MeCTO, 110lliTO oaa BHme aehe MOhH ,n;a ce cTapa o lbHMa. Co<}lnja ce ycnpoTHBHJia: - HeKa ocTaHy palDeHMIJ;H r,n;e cy! He 6pHHHTe ce, BH APYrOBH. Y crrehy j a " 5e3 Pa,!IOjl11\e ,!Ia HX ,1106po aeryjeM " xpaHHM. TaKa cy oBa CKJIOHJUIITa y MaaojJioB:u;y M .n;aJDe cJiy:a<:HJia 3a CMemTaj paH>eHHX rrapTH3aHa. PaH:>eHJilll.H cy Ka-o n paHHje 6HJIH .n;o6po xpaa,e~rn, aeroBaHM H JieqeHM. To je TpajaJio cBe AD 18. MapTa 1944. xa,n; cy qeTHMIJ;H ynaJIJii y Co<}lHjMHO p;BOpHIIITe n yrryTHJIM ce rrpaBo rrpeMa jep;HOM o.n; CKJIOHHmTa. CKJIOHHIIITe je 6HJIO rrpa3HO. Y TOKY rrpeTpeca npoaamJIH cy H ,n;pyro CKJIOHliliiiTe, aJIH je n OHO 6H.n:o rrpa3HO. Kacanje ce Ca3HaJio .n;a cy je.n;aor -qeTHHKa, xojn je fiHO 3apo6J:OeH KaO palbeHHK, rrapTH3aHH JieqY1JIJ1 y CKJIOHIDIITY KO,Il; Cacpnje. Ka,n; je 03ApaBno, rro6erao je n npoKa3ao rAe je 5J.m Jieqea. Cocfn:tja je 5MJia Ha BpeMe o6aBemTeHa o 6eKCTBy OBor qoBeKa na je paH:.€HJ1K€ rrpeMeCTMJia y CKJIOHHlllTe 3a KOje OH HHje 3HaO. "'CJeTHHD;H cy IIOCJie TOTa B€38Jlli ~eHy J::r .. TYKJIM, 38XT€BaJIH ,J'.l;a MM nj>H3Ha r,n;e cy cMeiiiTeHH rrapTH3aHH. O.n.roBapaJia je .n.a ae 3Ha HJ1IIITa 0 rrapTH38HHMa H ,n;a H€ II03Haje "'!OBeKa KOjH je CYMJbV:IqH. ):(pa~HHOBIJ;H cy je TYKJIM M MyqHJIH ,n;a 6M MM o,n;aJia r,n;e cy palbeHHIJ;H. MeljyTHM1 OHa HM HHj e HHniTa peKJia. B:I:1,ll;€BIIIJ1 ;a;a HM HmiiTa Helie pefii1, OHM cy je y6HJIJ~. 'Y6MJIJ.:i: cy J1 OHOr qeTHHKa )laHa (KO)I 3opKe 'BypOBHh y rajTaHy, .Jby5HQe .Jby6Hh y J1Balhy, BeJIHHKe lifaaaoaHh y CTy6JIHHH, PHcTe PoaqeaHh y ,l(o6pVIM Bo- )laMa HT)I.). 3a BpeMe o¢aH3J.:IBe, ByrapH HMCY npoaaiUJIH HH je,D;Hor palbeHHKa, aJIH cy IIOCJie o<}laH3HB€ yxaiiCHJIH CB€ OHe 3a KOje cy BepoaaJIH Aa HMajy Bese ca cMeiiiTajeM rrapTH3aHCKMX paH:.eiD:IKa. IlpBo cy yxarrcHJIH ne,n;eceTorop;J1IIIH:.Y PHCTY PoaqeaHh l1 no"tJ:eJIH Aa je My'CJ€. HHje HM HHIIITa npH3HaJia. "Y6MJIM cy je. Ko,11 .Jby5J<Qe .Jby5Hh Byrap>< cy yrraJIJ< 26. jyJia 1!H4. " H3BpiiiHJIH npeTpec. HMcy rrpoaamJIH a:mmra. Ilo-qe.ID:I cy ,n;a je Myqe, · 3aXTeBajyfiH Aa J:IM KaJKe rp;e je CKJIOHJiiiiiTe C palbeHHM KOM)1HHCTJ1Ma. HMje HM ·a,n;roBapaJia aa IIMTaH>a. Byrapn cy je oxa-qHJIH aa BepHre J13HaA yEapeHe BaTpe H 60JIH HO~eBHMa. AJIM je H TO OBa xpa6pa JKeaa H3p;pJKaJia He H3yCTHBIIIH ID:I jeAHe pe~m. "YMpJia je y HajTeJKJi!M MyKaMa. • • • "t!eTpAeceTneTOrOAHIIIH>a ceJhaHKa CTojaHKa JiiaaHOBHfi H3 CTy6Jie xo.n; JiecKoa:u;a, 3aapiiiHJia je xypc 3a 6oJIHWiapKe y napTM3aHcxoj 6oJIHH:QM M nocTaBJ.beaa je sa 6oJiawrapxy y Mecaoj ,n;eceTMirn. IIope.n; Jie'CJelba palbeHMX H 6oJieCHHX, 0l'ojaHKa je oxynHJia y ceJiy IllapHHIJ;y .n;eBojxe H :m:eae H nop;yqaaaJia HX sa 6oJIHJ-:Iqapxe. ,II;oKTop MapTHH KoJI6, caHHTeTCKM pe<}lepeHT JiecKOBaqxor OApe,rr;a 6110 je 3a,D;OBOJ.b8H pap;OM OBOT Kypca H CaMoyKIDVI rrpeAaBa'CJeM. Mei}yTHM, 3a o,n;pEaaaae Kypca ca3HaJIH cy J:I qeTHM:QM. JeAHa rpyrra je ,n;oiiiJia H3HeHaAa n pa3jypnJia aceae M ,n;eBojxe. CTojaHKY cy yxaaTMJIM n rrpep;aJIH HeM:QHMa. !Deao Tpoje ,n;e!.'{e OABeJIH cy y ,11pyrH Kpaj " rrycTJ<JIM ,11a JiyTajy " npoce xpaHy. He""" cy CTojaaKy oTepaJIH y HeMa-qxy. TaMo joj ce M3:ry6no TPar. KOjJ< je Coqmjy rrpoKa3ao. • • • llo-qeTKOM jyJia 1943, 36or HenpHjaTeJbcKe o<j;>aH3HBe Ha -CJI06o,n;Hy TepHTopajy y oxoJIHirn JiecxoB:u;a, napTH3aHH cy MopaJIM ;a;a pac¢opMHpajy_ 6oJIH111U.Y· JlaKllle paH>eHHKe cy ynyTMJIM y qeTe a aenoxperae cMeCTJ.:I.1ll1 y CKJioaninTa· no ceocKlllM xyliaMa J:Icrro,n; Pa- 172 • • • Y .n;aopm.uTy MMJieHe PaAojeBMh H3 ceJia Bane Ko,n; '9:a-qKa, 6J1JIO je J13rpai)eHO CKJIOHHiliTe y 3€MJbH. Y CKJIOHJ1IIITe ce yJia3HJIO H3 6yHapa KOjH je 6HO IJJOKpHBeH 360r yrpai)MBalba nyMIIe. "9:eTHJ1IJ;H cy y6HJIH CTapm.J;y, aJIJ.:I J1M OHa HJ1je IIOKa3aJia CKJIOHHniTe y KOMe cy Ce HaJia3HJIH paH>eHHIJ;H. 173 �• • • Y cKJioHmnTy xo;o; ce,n;aM,l(eceToro;o;mnH>e MHJieBe CToja,n;mmBHh H3 ceJia IIeTKe Ko,n; IIo:m:apes:u;a, Jie't!eHH cy MHOI'H napTH- 3a.HM. CTapa MnJieBa ce 6pHHyJia o pa:EDeHH:qHMa, Jie-rHJia nx 'Y TOM CKJIOHHIIITY C€ y JI€TO 1944. HaJia3HO H T€.lliKO palbeiDI ceKpeTap 0Kpy:>KHor KDMHTeTa KITJ sa rro:m:apeBa"tJKM oxpyr, Bo:m:H,ZJ;ap )l;MMMTpHjeBJ:di Ko3HI.J;a. Ka,n; cy areHTH crren;HjaJiae H HeroBaJia. rroJD1::u;nje H3 Eeorpa;o;a ,n;o3HaJIH sa cKJIOHHlliTe n p;OIUJIH ,n;a yxance CMemTaH>y, Jie"lelby H aeroaalby palbeHHx H 6oJiecHHX ,1J;pyroBa aBe JKeHe cy noKJialbaJie HajBeliy na2Klby. CKJIOHJ1IllTa y ceocKHM xyhaMa JIJi:I'tiJi.tJia cy aa npaBe 6oJIHm:J;e. Pe¢epeHT caHHTeTa IIpBor rnyMa/IHjcxor ogpe11a .z1P Xep6epT Kpayc npHqa o jegHoj TaKBoj 60JIHHHH: ,Bomun:(a IIpBor IIIYMa,ll;Mjcxor op;pep;a y ceJiy BYKOCaBIJ;Y:IMa, y xojoj je ceJbaaxa Pa,n;MHJia MHjajJIOBMli 5Mna 50JIIU1'tlapxa, KYBap~a H ynpaBHHll;a, no "t!MCTOliH H ypeljeH>y HJi! cap;a .He 5H H30cTaJia 3a MHOrMM fiOJIHHIJ;aMa." ,I(HMHTpHjeBYifia, CTapa MliJieBa CToja,n;miOBMfi je IIQpep; TOr CKJIOHMIIITa IIOnmyJia C paH:.€HHM ,I(HMHTpHjeBHfieM, aBrycTa 1944. HHje xTeJia ,n;a ce O.l{BOjH o,n; lhera, HHje joj 5no ID:IKaKaB poljaK, YII03HaJia ra je T€K Ka,z:r; je ,ll;OH€T KO,ll; lb€ Ha JI€'t!€H>e. ~OKTop MapTHH KoJI6 MH je npW:Iao KaK:o cy :m:eae ca rajTaaa y MapTy 1943. npoaamJie jep;aor paH:.eHHKa, cMeCTHJie ra y KOJIH6H:QM op; rpaH>a, a xa,n; ce aenpHjaTeJb noByxao npoaamJie Jby,n;e ;n;a npey3ey pafbeHHKa. • • • IIapn1:3aacxe paaeHMKe cy y cBojYIM xyhaMa aeroBaJie M Jie'tJHJie n Pa,n;MHJia MMjajJIOBHh H3 Byxocasa:u;a, HCIIOA Byxy.T.be, ,ll;apxa CToj,aHoslrli H3 CTapor CeJia, BYKit l(BeTKoslrli H3 Hoeor CeJra xo,u; BeJinKe Ilrrane, KapaBJ1Jl>Ka CTe¢aHOBJ1h H3 IIIaHTapoBu;a xo,n; CBeTo3apena, MH.ID:IIJ;a Mfi.IJiaHOBY.di 113 ,l(e6emru;e KO,IJ; KIDa}Ken:u;a, 3,n;panxa J onaaonu:h H3 Boponn;a xO,n; 3ajeqapa, 3opxa CTojaHOBMh H3 KaJiae, saTHM "Do,z:r;opxa ns BHJiaH,u;pH:u;e y 3arrJiaH>y, 3JiaTHj·a Pa,n;ocaBJbemdl. H3 IIayaa xo.n; BaJbena, a neponaTHo 11 MH6re ,zu>yre 't:J:H_ja cy HMeHa 3a6cipaBJbeHa HJIM HHje OCTaJIO HHKOr 2KHBOr ,n;a 0 H:.HMa IIpH"'a. PaH>eHHU.H IIoxopcxOr o.n;pe,n;a CMemTeHn cy 11 Jie"t!eHH xo.n; Axe IInx y I.l;HpKOBMD;H J:l3Ha,n; BeJDeaa, a HonoMeiiiTaHCKor o,ru>e- lla K0/1 Map>Ije 2Ka6ap y HosoM MecTy. · HcTapcxvr o,rwe.n; cMeruTao je paseHMKe aa caJiamy KaTe BoJKHh nsHa,n; PonMIDa, r,n;e Hx je .ne"'!HJra n: aeronaJia aeaa yeyxa, OMJia..U.MHKa MapHja. IIapTH33HJ1 Cxoncxe u;pae rope cMemTaJIH cy palbeHHKe xo,n; TogopKe CTe<jJaHOBHii y YpoiiieBJ:1y. <PpyniKoropcK>I O/IPell je >IMao CKJIOHHWTe 3a palbeHHKe H Ko,n; 2KHBKe MMD;I·di, J eu;e MHpai,IMli :w JeJIKe CTojaHoBHii y ceJiy BocyTy y CpeMy. 3aropKa CTaHOjeewli je y ceojoj xyliH y CMegepesy npMMaJia o,n; 1943. pa:Fbeae H 6oJieCHe napTH3aae 11 aeroBaJia l1X :vr Jie"tiHJia. 'G:eTHMD;VI cy TO OTKpl1JIM KpajeM aBrycTa 1944, ynaJIM y H>eHy Kyfiy, a H>Y 0,1J;B8JIH H y6J1JIJ1. 174 Oae cy 3HaJie xaKBHM ce cae onacHOCTHMa H3Jia:my s6or Jieqelba napTH3aHa, aJIH peTKO je Koja ycTyxayJia npe,n; onacaocTJi:IMa . Caojy aKTHBHOCT cy CXBaTaJie He CaMO KaO H3pa3 IIJI8M8HHTOCTH, Hero Jii KaO ITHTa:Eh8 llaCTJ1 H JDY,D;CKOr ,ll;OCTOjaHCTBa, rra H KaO JIHliHY naTpHOTCKY o6aBe3y. J eJieaa KocTMfi, pa.n;HHI.J;a 113 Jiecxoau;a, CKJiaH>aJia je y caoM cTaHy H Jie"tJJ1Jia MHore paH>eae napTH3aae n rrapTH3aHKe. Ka,n; cy je y _JI8TO 1943. HeM:QH yxaiTCHJIH H O,![,B8JIH Ha CTp8JbaH::.e, OHa je rropy"tJHJia: Caecaa n,n;eM y CMPT: 3aaJia caM 3aiiiTo caM ce 5opHJia H 3aiiiTO ca,n;a '-rHHeM! �,UOrABAJIO CE 3a 6o.rrHH't!apxy !Ipse jy2KHOMopascKe 6pMra,n;e, MH.rreBy KoBa- qeBJ.di, je,n;aa ,n;pyr xa:m:e: ,BM.rra je THxa, liyT.n:.MBa, xpruaa .n;eBojxa, xoja ce HHKa,z:r;a HHje I!OTy}lillJI8 HH Ha lliTt8. Y.fm.rra je MyniKMM KOpaKOM ITO TIJiaHVIHH, HOCMJia je CBOjy CHary Kp03 myrue H YB€K IIpBa Tp't!aJia p;a IIOMOrHe palheHH:o;,KMa." K03ap'<aHKa JoBaHKa Pa11Hii je y rrpoJielie 1943. ocTaJia 'leTHpH .n;aaa 11 aoh.H c T€lliKMM paH>eHH:QMMa y neliHHH Typxa Eo6Yija, ;a;ox cy H3Hap; lhHX Tarrxa.rrM HeMIJ;H Tpa:mehM nx. OMJJia,!(:r.m:Ka Ha,n;a By,n;ncaBJbeBJ:t:h lil3 Bp6aae anje xTeJLa .n;a ce o,z:r;pexae rrapTM3aHa xa.n; cy je HalliJIH c paH>eHJ.fD;HMa M ycTame cy je y5HJre. Y MapTy 1943. je IIeTHaecTa KOP/IYHaiiiKa 6pnra11a BO/IHJia 6op6y ca MTaJu:rjaHHMa KOA Ba6:mmr lloToKa. "Y je,n;HOM MoMeHTY Tpeh.H 6aTaJ.boH je 6Jfo rrpHCHJI:.eH ,ZJ;a ce nosyqe, Ha noJio:majy cy ocTa.rra ,n;sa Temxa paa,eHMKa- n 6o.rrHY:Piapxa Aaxa ci>apxanr. c:Pam:v.rcTH cy ce rrpn6mnKanaJIH paiDeHHD;HMa. K·oMaH,n;aHT je aapei)HBao npoTHBaarra,n;. Op;je,n;aoM, o,n;jeKay eKcTIJI03Hj a je,n;ae, a rroToM ,u;pyre 6oM6e, Koje je 6an;HJia MJia,n;a 6oJIHM't!apxa. 3any:u;aJIM cy :v.r ayToMaTM paaeHHKa. Ji1TaJIHjaHH cy ycTyKayJIH. "t!yo ce rrDBMK: ,JypKIII .zwyromi!" 36yaeau lilTaJiujaHH cy ce rroBJia't!MJIM. llapTH3aHM cy rrpnCTHrJIH M CTaJIH ,n;a rpJie xpa6py 6oJIHWiapxy xoja je crracJia paaeae ,n;pyroBe. 176 BJia}KeHKa 'ByHJio, IIIecaaecToro,rvmiiba 60JIHH"::apxa IllecTe xpBaTcKe 6p11rap;e, 6nJia je npJio canecaa 6oJianqapxa n HHje ,IJ;03BOJbaBaJia ,D;a joj paH>€HJ1K OCTaHe Ha TIOJIOJKajy. IIa, HIIaK lb€HH .n;pyTOBM MCTJi.I"::Y KaO lb€H HajBefiH IIO,IJ;BHr OHO Ka,D; je 3a BpeMe 6op6H xo.n; Me,D;ponaaa npsa H36HJia aa je,n;ay ,n;oMHHaHTHY 't!YKY H 3apo6HJia je,n;aor Henm;a c MHTpa.JDe30M. BoJIHJ1qapxa ,ZJ;pyre npoJieTepcxe ,lJ;aHH:u;a MMJiocaBJbeBHfi je y anrycTy 1943. crrpono,n;HJia paH:.eHHKe 3a ,n;HBH3Hjcxy 6oJIHHey y Baaonnfie. Y rryTy cy MX 6oM6ap.n;OsaJIH H3 anHoHa 11 rronpe,D;HJIH noHOBO MHOre palbeHHK€. J ep;aH O,D; palb€HMKa je 6110 TaKO IIOBpeljeH ,iJ;a C€ HHje MOraD CT3Bli.ITJ1 Ha KOH>a. 0Ha je OCTaJia C TJ1M palbeHHKOM ,n;a ca"t.J:eKa Jby,n;e xoje he rrocJiaTH H3 6oJIHHIJ;e ,n;a ra npeaecy. flOIIITO HHKO HMj€ CTMraO ,D;O Be't.!epM XT€Jia je p;a IIOI:j€ p;a TpaLKH caMa Jny,n;e xojM 6H .rrpeaeJIH palb€HHKa. Mel)yTHM, palbeHHK joj HHje ,IJ;·03BOJbasao ,n;a ce y,n;aJbM o,n; aera. Bojao ce ,rr;a he ra ocTaBHTM. MopaJia je ,n;a ra ynepana ,u;a HHje aaMepasaJia ,n;a ra ocTaBH M ocTaJia je :u;eJiy aoh nope.n; lbera. CTpax palbeHHKa je rrpemao n aa Iny J1 D;€JI€ HOfiJ1 HHje 3acrraJia, Tp3aJia ce 1Ip11 CBaKOM 3BYKY MJIH CB€TJIOCTH, rrpeTIIOCTaBJbajyhH ,n;a cy TO HeMD;H lifJIH ycTarue KOjM M,D;y ,u;a MX 3apo5e. ,lJ;aHHIJ;a je 6nJia xpa6ap 5opan;, 36or xpa6pocTM j-e rrpor.rraiiieHa 3a aapo,n;Hor xepoja, aJIH TBpp;H ,n;a· joj je TO 6MJia HajcTpamHMja HOh y TOKY IJ;eJior paTa. Ka,n;a cy yjyTpo CTJtirJIH Jby,u;H c HOCMJIHMa 11 Kap; je o,n;rOaopaa 6oJIHHt.IapKa ·HarraJia IIITO caMa HHje rrpoHam.rra Jby,rr;e .n;a rroHecy paaeHMKa neh t.IeKa Ha roTo-· so, aoj cy caMo rpyay.rre cyae o,n; pa,n;ocTH IIITO arreT BH,IJ;H cnoje • Y je,D;HOM H3:S€IIITajy yrrpaBe 60JIHHIJ;€ "tfeTBpTe OIIepaTMBH€ 30H€ XpaaTcxe, o.n; HOBeM6pa 1942, rrope.n; ocTaJior rrl1Ille: ,O,n; THX 60J!Hli1"<!8PKM, MM CKOpo CBaKJ1 ,n;aH KaO CTipOBO,IJ;HMK€ yrryhyjeMO IIO je):\Hy C paH:.€HMM ,n;pyrOBHMa y IJ;€HTpaJIHY 60JIHHQY; IIYT je ,Il;OCTa ,n;aJieK J1 Te}KaK. Ha TOM· IIYTY ce OH€ YCJIHjep; CJia6e o,n;jehe H o6yhe npexJialjyjy M aeluma H:.HX rro6oJE:.eaa." ,!(OK CaHMTeTCKH pe¢epeHT Ilpsor KpajHIIIKOr O,lU)ep;a y TIJ1CMY og 6. cerrTeM5pa 1942. IIHJIIe: ,A 3a MaTepHjaJI xojH HaM je noTpe6aa 3a ,n;pyrapH:o;e Koje cy roTOBO CB€ BpJIO JIOme o6yqeHe (rJiaBHM CaHYIT€T IlpJ1 OIIepaTII:lBHOM mTa6y rrpe,n;sH,n;eo je ,n;a csaKa ,n;pyrapM:o;a ,n;o6Mje napTM3aHCKH xarryT V1 CYKJby), MJ1 CMO ,Il;06J1JIJ1 80 MeTapa JiaraHOr 1K€HCKOr lliT04>a J1 10 KanyTa J1 op; TOi'a IDTOQ;>a CKpOjHh€MO ,n;pyrapM:o;aMa XaJbJ1H€, J1 TO OHHMa KOjMMa CY HajiiOTpe5HHje." 177 �Jil3 je,n;aor n3semTaja )l;pyror 6aTaJI:.oHa "t!eTBpTe npoJieTepcKe (liPHOropcKe) 6pHra,11e BHIIJ1 ce ,11a je 0,11 ocH>IBaH>a 6pHra,11e ,110 30. cenTeM6pa 1942. 113 TOr 6aTaJI:.oaa norHeyJio 52 6opiJ;a, O,D; Tara cy 11 ,D;pyrapv.rn;a, o.n; KOjHx je je.n;Ha HMaJia 23 ro,D;li!He, je.n;Ha 20, ,D;Be no 21 ro.n;Hay, neT 19 ro,D;l1Ha, je,n;Ha 17 H je,IJ;Ha 16 ro,D;HHa CTapocTH. CA 3APOBJbEHHM BOJIHWIAPKAMA IIOCTYIIAJIO CE CBHPEIIO HenpHjaTelb HHje HMaO Hl1KaKBOr 0631i1pa HH rrpeMa pa:EDeHHM 6onanqapKaMa HH npeMa Jiexapmm Koje je 3apo6JbaBao. HeMI1H cy KpajeM HOBeM6pa 1941. 3apo6l1JI11 Ha 3JiaTl16opy TeUIKO pa:EDeHy ,n;p HacTacjy 2KMm'leHKo, JieKapa KocMajcxor o.zu>e,n;~ H y6nJIH je. Y JieTo 1942. lifTaJIHjaan cy 3apo6MJrn Ha TH't!eBy TemKO pa:EDeay 60JIHJilqapxy MHJbeHKy PoKBHH H o6ecHJIH je. TemKo paH>eHy 6oJIHWiapKy MapHjy 'le6oTep ,11pyrOBH cy CMeCTHJIH Ha Jieqe:EDe xop; H>eHYIX y KynjaKy. MTaJIHjarrn cy 3a TO ca3HaJin, p;omJIH aohy H 3arraJrn.nn ceH>aK. MapHja je H3ropeJia 3aje;::{HO ca CMH'IHheM, mora je yrrpaBo Te aoh11 y3eJia xop; ce6e. HeMl\H cy 12. iYHa 1943. Ha CyTjeCl\H 3apo6HJIH TeiiiKo paH>eHY 60JIHl:fl!apKy )l;pai'J1I..J;y KJ:rHCJrli H y6H-?Jl1 je Ha HOCJ.:IJIMMa, a TeiiiKO paH>eHy 6oJIHWiapKy JeJieHy Pa,11oBHh cy 3anaJIHJIH y KYI"i.H r,11e je 6l1Jia cKJIOlbeHa, y ce:.rr.y He,D;ajay. "l!eTpHaecTor jyaa 1943. aeMa't!KM BOjH~H cy 3arrannnn y ceJiy MpeEMD;H xyhy y Kojoj cy 6HJIH TemKo pa:a.eHlii rrapTH3aHH. C paH:.eHHU:MMa cy M3ropene H 6oJIHJ1tiapxe J eJia BjrKOBMh 11 CTaHa IIeTpaHoBHii l,IoH. BoJIHWiapKy MapHjy CTeiiaHWies 3apo6HJIH cy HTaJIHjaHH 3a BpeMe 6op6n y BoiiHllaMa, 3. Maja 1943. " y6n.rrn je. EoJIHJ1'<JapKy .IJ;parillby BJiaJ1caBJb€BHfi, Temxo palbeHy 3apo6HJIH cy 1943. HeMl\M KO,!I IIaKpa11a " y6MJIH. HeMI1H cy 1943. y BmneBI11\H 3apo6HJIH n TeiiiKo paH>eHy 6oJIHH'!apKy KaTJ111Y " y6u.JIH je. YcTaiiie cy 3apo6HJie y je,!IHOj 6op6n 1943. oo.rrHH'!apKy CoqlMjy Pa,n;oBHh M 3aKJiaJIJ1 je. MaljapcKM <PamHCTH cy 18. jaHyapa 1942. rrpoHalliJIH y 'lyjyry TemKo paffieey 6oJIHH'Iapxy II!ajxamKor ·o,n;pe,n;a KaTy "tJeJIOBHh a y6HJIH je. OcaMHaecToro,n;Hmlby 6oJIHff'Iapxy "lleTBpTe npoJieTepcxe, CaseTy MHKHii, HeMl\H cy 3apo6HJIH jyHa 1943. Ha THcosoM 6p,11y KD/1 CyTj ecKe J1 y6MJIM 3aj e,I{HO c paH:.eHHKOM. 178 EoJIHH<Japxy JiecxoBa"!Kor o,n;pe,D;a Jby6HHKY CTaMeHKOBHh MaJiy Py:atMu;y 3apo6HJIH cy Byrapa ,D;OK je npeBHjaJia pa:EbeHliiKa. PaH>eHMKa cy y6HJIH Ha MeCTy a "'Y cy O,!IBe.JIH y I'p,11eJIJ111Y r,11e cy je rrocJie rpo3aor MJ"'eH>a 3aKJiaJIH. HeMD;H cy cHcTeMaTCKH TpaE:HJIH :n y6HjaJIH paseae napTH3aHe J1 60JIHYPiapKe. Temxo paH::.eHe 6oJIHwtapxe, TpmhaHKY AJI6HHY Xac, Bepy IIoJiaK " CasKy ByKa,!IHHOBHii y6HJIH cy Mpl\Bapelrn HX. TemKo paH>eHy 6o.JIHH'!apKy Co<PMjy II1Taj11ep 3apo6H.rr" cy cenTeM6pa 1944. KO,ll; BpXOBJ1H€, CTaBHJIM je Ha MYK€ H IIOTOM y6HJIM. CnH"'HO cy nocTyrurJIH H c Temxo paroeHOM ToHKOM IIIrrmcoM Ka,n; cy je 3apo6MJIH KOp; Hose BapomH. Ko11 KpH,!IHje cy paJDeey 6oJIHHqapKy KaTHliY BpaHemeBHii MY't!HJIH a 3aTHM 6an;HJIM 3BepHMa y myMy. MapHjy PaymeBMh cy y6HJIH p;oK j e Jie:ataJia Tewxo 6oJiecaa o,n; TH<Pyca y 6o.JIHI11\H By'!jaK y CJioBeHHj,. BoJIHH'<apKy Ma11y :lKnposHii cy y6MJIH c palbeHHKOM K0/1 06apoBe Ha JlOJ:bH. BHJIMY XopBaT 3aiia3HJIM cy HeMD;H 3a BpeMe 6op6H y ropcKOM KOTapy, aBrycTa 1944, nocTaBHJIH 3ace,n;y H 3apo6HJIJ1. CacJiymaBaJIH cy je, MyqHJIJ1, a 3aTHM cy .je o6eCHJIJ1 0 T€JiecPOHCKH CTy6 KO}J; ¢y2KMH~. EoJIHVr<:~apKe Aaxa !IJIOBJbaHlilh, JeJia Bapam, BMcepxa ApaJIHn;a, Beaxa MycHHOB, Jiyn:Hja My2KHHMh :v.r EB:a;ru;a ,Il;epMa - TaKolje cy y6Mj eae nocJie rpo3aor Mytrelba. Bpxyaan: p;HBJI:.alba HeMIJ;H cy HCIIOJbHJIH 1945 ..:aoBJiaqefiH ce. CTapM rrapTH3aHCKH Jiexap, Po6epT KyKoBen;, y rrapTH3aHJ11\IIa je i5MO O,ll; 1941. J1 3a TO BpeMe npeTypli10 npeKO rJiaBe MHOre MTaJIHJaHCK8 M HeMa"LJ:Ke o¢'aH3MB€. 0H je 3aiiHCaO y CBOj p;HeBHHK ,n;a HMKa,n; HMje 6MJIO TOJIMKO TelliKO 6MTM napTH3aH, ,D;a cy OH Jii OC05JDe MopaJIM c palbeHHIJ;MMa ,1.1;a 6e:a<:e H p;a ce cKpMBajy O,D; HeMau;a n KaKo cy HeMIJ;H 3apo6HJIJ1 16 paH>eHHX. rrapT113aHa, 6oJIHH"LJ:apKM H Jiexapa M cBe MX no6HJIM. IIpoHa.IIIJIH cy M 5yrm::ep C TelliKHM paH:.eHMIJ;HMa 11 cBe HX rro6HJIH 3aj e,D;H-o ca oco6JheM. Ta,u;a cy ce cnaCJie caMo HHCTpyMeHTapKa JIJ1JIJ1 H 6o.rraW:IapKa IIaBHu;a. ,IJ;aeBHHK ,ll;OKTopa KyKOB:Qa. ce 3aBpwaBa, jep cy H ::EDeroBy 60JIHMIJ;Y rrpoHaWJIH HeMII;H1 y6HJIJ1 p;oxTopa, 6oJIHJ.1'L!apKe 11 paa,eaHKe a noTOM 3arraJIHJil1 3rpa,IJ;y. Ka,n; je aeiiiTO KaCHHje Ty,n;a aaJ1lllao eHrJiecKH JieKap ,n;p Pm,Iepc, MOrao je caMo ,n;a KOHCTaTyje ,n;a y aawoj 3eMJbVI HJ1KaKBe Meljyaapo,n;He KOHB€HII;Hj€ HHCy IIOIIITOBaHe: Hl1 0 3ap06Jh€HJ1II;JtiMa HHTM 0 60JIHH'LiapHMa. 179 �EHrJI€CKJil JI€Kap Bia.O HJ1 MH y TO BpeMe jam HHCMO 3Ha.JIM ,n;a TO HeMa"<!KJil BOjHJITJ;Jil J1 oct:nru;HpM He pa,n;e CaMO Ha CBOjy pyKy Befi ,rr;a MM je ,U,MpeKTHBY 3a Bpllie:Ebe 3JIO"tfMHa H3,U,aJia HajBMma HeMa"<IKa KOMaH,n;a, KaO WTO ce TO BJii,D;H H3 je,rr;HOr ,D;OKYMeHTa M3 1941. y KOM€ C€ ,IJ;OCJIOBHO Ka:>Ke: CTpa1KMMaHeiJ;, 36or Tara UITO cy IIpHKYIIJbaJie M HOCMJI€ rrapTH3aHMMa JI€KOB€ J1 3aBoje. ToMaro 2KYDKHli yrryTHo- je 6aTa.JI:.OHcxe 6oJIHM't!apxe .n;a rrpyLKe rroMOli pa:H>eHHM ceJba:QMMa. ,li;oK cy ,u.eBojKe o6:n.rra3MJie xyhe H rrpeBHj aJie palbeHe H nospei)eHe, y ceJio cy yrra.rrn HeMIJ;M H qeTHHD;H 11 3apo6HJIH 6oJIHH't!apKe JleHKY JypmueBMfi, MHJieay 06pap;oBHli, 3opKy ¢yiiiTMli, J e.rrxy TyTHh M MHJieHy Py,n;nh. Ce;qaMHaecToro,ll.MIII:Eba MHJieHa Py,n;:nh je npeBHjaJia je,n;Hy JKeHy xa,n;a cy HeMD;H H3J1IIIJIM. LfMM MX je 1IpMM€THJia ,!1;€BOjKa je 3rpa6HJia ITyillKy M IIOjypMJia rrpeMa myMH. IIperrJiameHM ,n;oMaliMH je npecpeo rrpeKJIHH>ajyliH je p;a He 6e1KH, jep je Mary 3arra3HTM ,rr;a M3Jia3H M3 IDeroBe xyhe M 36or TOra nx cBe no6HTH. 06ehao joj je ,!l;a he je cKJIOHHTH ,n;a je HMKO He M01Ke npoaahH. ,If;eBojxa je rrpHcTaJia. OASeo je y je,n;Hy rrpocTopHjy 11 3aTBOpHo. Y5p3o cy yrraJia ,n;sa Haopy:maHa Mymxapu;a, pa3opy:>Kam-:r je, Be3aJIJ1 M o,n;seJIM Ko.n; ocTaJIMX rrapTH3aHKH Koje cy 3apo6JI:>eHe ,n;ox cy rrpesHjaJie paiPeHe ceJI:>aKe 11 ceJbaHxe. Ta ,n;Ba MymxapiJ;a cy 6HJIM CMHOBM oHe :>Keae xojy je MMJieHa npeBHjaJia. 3aTo "tJOBeKa npo:>KnMa rroaoc Ka.n; y cehaH>nMa eHrJiecKor JieKapa rrpo"<IMTa: 3apo6.TheHe napTH3aHe HeMD;H cy rrpe6au;MJIH y Ba:EPaJiyxy y 3aTBOp H no.n;sprJIM cacJiymaBaH:.HMa J1 MyqeH:.MMa. Hncy HX o,n;Max ,<PMpep je aape,n;Mo ... M Tpyne cy, npeMa TOMe, osJiamheae H 3a.D;yJKeHe ~a rrpMM€H€ CBaKO cpe.n;CTBO y OBOj 6op6M, 6e3 orpaHM'ti€H>a, VI npoTMB :aceaa M ,n;eu;e, caMo aKo oao BOJt.H ycnexy." HeM~M, liiTaJIHjaHH, Mai)apH, ByrapM, PyMYHM H H>HXOBH rroMara"<IH ~OMafiM M3p;ajHJ1l.J;H, y IIYHOM CMHCJiy peqM MCIIy:EbaBaJIH cy OBY Hape,n;6y H BpWMJIH He't!yBeHe 3JIO"<!HHe. ¥cTarne cy, rrope,11 ocTaJior, 9. HOBeM6pa 1942. y 3arpe6y o6ecnJin AJieKCaHAPY Jhy6nh, Mapnjy ra3nh, IllTe4>ffi.IY Xac, M EJI3y y6MJIM. ,Mo:m:,u;a je 6oJIHMu;y M3p;ao ,n;nM, jep ce J!MJIM TPY.z\MJia .n;a rpeje palh€HMKe )J;a C€ He 611 ITOHOBMJIO CMp3aBalbe. TipMIIIaO CaM 6JIHLK€ H OC€TM0 MHpMC rraJb€BMHe. 3aT€KaO CaM 3rapMIIIT€ ITYHo rreneJia H M3ropeJie JbY)J;CKe KOCTM. BpaTMO CaM ce TymaH H caoiTiliTHO :maJIOCHY ·BeeT." To je 3arrncao .n;p Po1,1epc, JieKap M3 MHCHje BennKe BpHTaHHje KO,!I; CJIOB€Ha't!KHX rrapTH3aHa. HEJb¥,ll;M 1!!3 KA,Zl;MHMX BO,Zl;A llapTH3aHCK€ 60JIHH't!apKe J1 JI€KapKe cy rrpy2KaJie M€.D;HIJ;HHCKy IIOMOh H CTaHOBHHlliTBY. Maore 60JIHYPiapKe Cy H :RJ1BOT M3ry6HJie rrpy)KajyhH rroMoh pa~eHoj H 6oJieCHoj .rr;e411, :meHaMa n cTapHQaMa no ceJIHMa xpo3 xoja cy npoJia3HJIH. 36or Tara nx je cTaHOBID:IIIITBO 4€HHJIO J1 BOJI€JIO. BMJIO je, Me}jyTHM, H€3aXBaJIHHKa KaO OHJiiX ceJbaxa M3 Ka,n;HHMX Bo.n;a xop; MpxoaHh-I'pa.n;a npeMa 6oJIHMqapKaMa M3 Tpehe caHr,raqxe 5pHra,IJ;e. BMJIO je TO y OKTo6py 1942. 'l:eTBpTM 6aTa.JbOH Tpefie caHI,Ia'iKe 6pli.Ira,n;e je ,n;p:mao rroJio1Kaje M3Ha.n; ceJia Ka,rr;HHe Bo,n;e, npasan; Mpxo:a:.uh-rpa.n; - Baaa Jiyxa. HeMIJ;H cy 6oM6ap,n;osaJIM rrono:maje rrapTM3aHa. Hexe 6oM6e cy na.rre H Ha ceno. KoMaH,I(aHT 6aTaJI:.OHa 180 'Y 6op6aMa OKO HepeTBe, IIO't!€TKOM 1943. Harne jep;MHMIJ;€ cy 3apo6HJI€ BJurre HeMa"<!KHx aojHMKa H oc:I:arr.J;Hpa. HeMa'tiKa KOMaH,n;a je rrpe,rpro::tKHJia 3'aMeHy. Halli:n cy rrpHxBaTJtiJIM rroHy,n;y n rrope,n; ocTaJIMX 3aTpa1KHJIM H 6oJIHH't!apKe xoje cy HeMIJ;M 3apo6HJIH y Ka,n;HHoj Bo.n.H, x·o.n. BaibaJiyxe. HeMD;H cy .n;oseJIH cBe 6oJIHr-Prapxe, ocHM JeJIK€ TyTHfi, KOja ~p:t1:JIHKOM 3ap06JbaBalba HHje Ka3ciJia CBOje npa~ BO npe3HMe, ,n;a ce He 611 OTKPHJIO p;a je MYCJIHMaHKa. Ka,n; cy HX HeMIJ;Yi: noBeJIH M3 3aTBopa, ocTaJie ,n;esojxe ·cy 3axTeBaJie o,rr; HeMa:u;_a ,n;a C H>HMa IIOBe,n;y J1 J €JIKy, jep je J1 TO lbHXOBa ,n;pyrapnn;a, aJIH HM OHH HHCy IIOB€pOBaJIH J1 Je.iiKy TyTHfi 3a,ZJ;pEaJIH y 3aTBOpy, r.n;e joj ce M3ry6no CBaKH Tpar. �3AKOHII PATA I · J€ BoJIHHqapxa napTH3aHCKe 6onav.m;e y 2Ka6JbaKy Mapnja 6_MJia M 1942 33 mnu-eaa Aa pa,z:F;J·:I: ca 3apo5Jbeffi1M VIT3JIHJaH- ITO't{€TKO · f-'<J .. ~~ c:KHM xnpyproM .n;p BaBOM. H~H Bn.rta • je HaJ50Jba G oJIHWiapxa Y TOj 6oJI- ~HaJia ITO~6or TOra J€ H O,n;peeHa ,n;a pap;H c ,n;p BaBOM. BepoBaJIH cMo p;a J€ Baao cl?aiiiHCTa M HMaJia je 3 aapm:eHy cpe,n;lby M€,1J;HIJ;HHCKY liiKOJiy, HeUl;O HTaJIHjaHCKM H 6l1Jia ~a fie 3 ~06ap KDMYHVICT3. aTO MCKOpMCTJilTH CB3KY MoryliHOCT p;a ca6oTHpa Jl€'t{€lb€ Ha- ,!U)yrosa. Maprrja je casecHo spiiDIJia csojy p;YJKHDCT. ¥ TO speMe Y :m:a- IIIHX 6Jba'tlxoj 60JIHH!l;J1 6HJIO je BMUI€ O,ll; 80 TemKKX paH:o€HMK3. ,I(~OKT~p Easo je ,n;:o6no 3 ace6ay co6y :w: 6oJLy xpaay Hero palbeHfi.IIJ;n. Cse J€ yqYllbeHo p;a ce IIITO MaH>e oceha xao 3apo6JbeHMK. Oa j e npeMa pcnneHJiiiJ,MMa nocTynao caaecHo H pa,D;HO npe.n;aao. Hexe Te:m:e paH>eHmte je BJfi!Ie nyTa onepHcao, o6nJia3HO MX H ;r:J;aFbY M Hofiy MepHo HM nyJic J1 TeMnepaTypy, nperJie,n;ao paae, ,n;anao JieKoBe Tp~AMO ce M 't!HHHO cBe p;a paFbeHHD;MMa oJiaKilla 6oJioBe H y p 3 a ~ 3 Jie't!eH:.e. HHKO HHje HMaO npMMe,n;6e Ha lberoB pap;: KID1 pa6 lb€HHqH HH. 6oJIHJ.1't!apKa, ID1 ynpaBHJ1K 6oJIHYIIJ;€ ,n;p lifpH.Ha OBa.Jb' BHh na HM caanTeTcKM pecpepeHT BpxoBHOr ruTa6a ,u;p KO K · r "xoHeJKe ' KOjH je BpiDMO KDHTpOJIY 6 OJIHHI.J;€. HanpoTim ' ,n;p HHKDJIJ1III . B~o je yJKHBao noBepmne H CHMIIaTHje paH>eHnKa H .aco6Jba 6oJI- 0H je TO MCKOpMCTMO M HO!iy, 1!3Meljy 7. H 8. Maja 1942. y3e0 nymxy H MYHHIJ;Hjy, HCKO't!HO Kp03 1Ip030p H rro6erao. Ka,n;a je OTKpHBeHO 6eKCTBo, o6aBeruTeHa je K!OMaH,n;a rro,n;pyqja y 2Ka6JDaxy, KDja je npel\y3eJia Mepe 11a 6eryHqa npoHalje. HcTpary je npeyseo JIM't!HO "9:H'tla-Jaaxo Mama IIv.rja,n;e. BepoBaJIH cMo, na H 't{vrqa-JaHKO, ,n;a BaBO HHje Morao II06ehJ1 6e3 IIOMOfiH H€KOr H3 60JIHYIIJ;€. IlpBo ce rrocyM:EbaJio aa ocyljeav.rxa, 'LJ:€TlillKa MDM<iHJia I.IaxoBJrlia xojn je xao Me,n;m:J;MHap rrpe6a'LJ:eH H3 3aTBopa y 6oJIHMn;y aa pap;. Bp3o je YTBpljeHO ,n;a LiaxoBHfi Te aofi.H HHje HHKy,n; H3Jia3HO. HHje 6HO CaM y C06H, a IIpe,n; BpaTHMa je D;€JI€ HOfiH CTajao CTpa:m:ap. HeKo je H3pa3Ho cyMIDY H y 6oJIHH'tlapKy MapHjy, xoja je pap;HJia c BaBOM. PaH:>eHMD;H H oco6Jbe rro"t;IeJiv.r cy ,n;a ce rrpMct!hajy paaHHx cyM!bYIBHX nocTynaxa H pa3roBopa ,n;p BaBa H Mapnje Ha HTaJIHjaacKOM je3HKy. CBH cy BepoBaJIH ;a;a je Mapuja oMoryiDwa 6eKCTBO 3apo6JbeHHKy. Maorn cy je aarra,n;aJIH H BpeljaJIH. -qJiaHOBH napTHje xao p;a cy 3a6opaBHJIH ,n;a CMO MapHjy 3a,v;yJKHJIH p;a pap;M M )J;a cy rOTOBO aa CBaKOM rrapTHjCKOM CaCTaHKy pa3rOBapaJIH 0 palJ.Y ,l(OKTOpa J1 H:>€HOM O)J;HOCy rrpeMa H:>€My, cyrepHCaJIH joj KaKO p;a rrocTyrra c H:>J:IM. Tpa:m:HJIH cy o.n; JDe .n;a xa.o qJiaH napTHje yqnlill cBe ,IJ;a ce BaBo oceha xao Meljy npHjaTeJ.DHMa, KaKo 6n CBoje 3Halbe H B€liiTHHY liiTO 60Jb€ IIpHMeHHO y JI€'tl€lDY HaiiiHX ,n;pyrOBa. Ja caM fino IIOJIHTJ:I't!KH KOM€Cap 6oJIHH~€ H IIOKYIUaO CaM p;a y3M€M y 3aJllTHTY OCYMH:>H'ti€Hy 60JIHWiapKy, IIO,n;cefiajyfiH HX Ha 3a,IJ;8'l'Ke KOje CMO joj IIOCTaBHJIH. CMaTpaO CaM ,n;a CB€ Tpe6a MMpHO J1 06jeKTHBHO pa3MOTpHTH. J1CTH~ao CaM ,n;a je ,ll;OKTOp MOrao II06efiH HCKOpMCTJiiBIIIH H€MapHOCT H H€,D;OBOJbHy 6y,IJ;HOCT yrrpaBe 60JIIDUJ;e, y IIpB'OM pe,n;y, MOje, a 3aTHM M CBJ1X 't!JiaHOBa rrapTHje. CBn cy ycTaJIH rrpoTHB MeHe H TBp,IJ;HJIH p;a je Mapnja M3p;ajHMK KOra ja IIITYITMM. BHO CaM Ta,ZJ;a T€IIIKO 60JI€CTaH, rra IIOIIITO caM nrrax pa.n;v.ro - MMao caM yTHCaK ;o;a Me Jby,n;M n:eHe. O,n;jep;HoM CB€ Ce OKp€HYJIO IIpOTHB M€H€. G:aK je J1 TeliiKM paH:>eHHK, je,n;aH O,l( aajBehmr jYHaKa H3 6op6H y IIJ.&eBJbHMa n HajOMHJI:.eHnja JIM't!HOCT y 6oJIHliill;M, Moj Jri.ITHMaH }:U>yr, MMpxo JiyqHh, roBopHo: ,Ja, p;pyrOBK, He 3H8M M3 KOjHX pa3JIOra ,lU)yr IIOJIHT:lif"'KH KOMecap Y3HMa y 3aiiiTHTy oBy M3,n;aji-IMu;y, aJin 3HaM H oceliaM ,r~;a je oBaj H>eroB ITOCTynaK, aKO H€ Henpl'!j8T€JbCKJ1, OHO BpJIO IIIT€TaH 38 Haiiiy Hapo,ll.HOOCJI060,1J;HJia't!Ky 6op6y. 3aTO 38XT€B8M 0,11; PYKOBO,lJ;CTBa ,rt;a ra cMeHH, noBe,n;e MCTpary npOTHB a:.era a OBY H3p;aj:m:J;y o,v;Max yxarrcH." Maon:r cy rro,n;pJKaJIH JiyLflillia H BMrue ce aHje pa3roBapaJio o TOMe ,n;a JIM je MapHja xpmm HJUf He. Pacrrpa.BJ&aJio ce caMo xojoM je Ka3HOM Tpe6a Ka3HHTH. Je,IJ;HH cy 6HJIH MHli.IJbeiDa ,n;a MapMjy HJtiiJ;e. 183 182 �Tpe6a cTpeJDaTM Kao M3p;ajHJtiKa, a ,n;pyrM ,D;:a je ae Tpe5a cTpeJDaTH, Beh. IIO_CJiaTM y HVIKillVIh, ,n;a y6Hje BVICOIWr cf>aiiiVICTM"tJ:KOr KOMaHp;aHTa M TaKO I1CKYIIJ1 CBOjy rpeiiiKy. "Y 6oJIHVIU:.H je BPHJIO Kao y KOIIIHHU:.H. KoMaa,n;a rro,n;pyqja je yxarrcvma 6oJIHM"tJ:apKy M pacnncaJia noTepHMU:.Y 3a o,n;5erJIHM BaBOM. 06ehaaa je H HOB"tfaHa Harpap;a OHOM€ KO IIOMOrHe XBaTaH>e. Ha 3axTeB paH>eHYIKa, Morna Ih~:j a,n;e Me j e cacJiymao, MHTepecoBao ·Ce o.n:. Ka,n;a II03HajeM MapMjy M M3 xojMx rro6y,n;a ce TOJIMKO 3aJia1KeM 3a H>y. Ja caM o,n;roBopMo ,u;a caM MapMjy n H:.eaor My}l{a, npe.n:.paTHor KOMyHHCTY KOjH je .y }Ka6Jba"tJ:KOj 60JIHJi1Il.H "IIJiaH ynpaBe, yrro3Hao TY Y 6oJIHHU:.H H Kao pa,n:.HHKe H Kao KOMYHHCTe, TY H ca3Hao 0 H:.Ji:IXOBOM paHHjeM peBOJIY:Qli1:0HapHOM pap;y li:I ,n;a Ji:IX KaO rrpoBepeae 5opn;e H peBOJiyu;woaape :o;eHMM H BepyjeM li:IM n ,D;a Mary CBOjHM )KliiBOTOM ,D;a rapaaTyjeM ,n;a MapHja HHje IIOMOrJia JiiTaJIMjaHy .n:.a no6erae. ,I(pyr Mmiia lhfja,D;e MH je peKao p;a Bepyje y TO mTo caM MY HCIIpH"tJ:ao, ,D;a je JI€IIO IUTO BepyjeM JbY,ll.liiMa, rroce6HO KOMYHHCTMMa, aJIJii p;a je OH MaJIO CTapHjM M MCKYCHHjH O,D;: MeHe IIa MH CaBeTyje ,n;a He rapaHTyjeM CBOjMM )KJiiBQ'IIOM TaKO 5p30, p;a je OH IIOTIIyH:O 3a TO .n:.a ce "IIOBeKy, rroroToBy "tJ:Jiaay rrapnxje Bepyje, aJIH paT je H 6op5a Ha LKJiiBOT Jii CMpT. Tpe6a IIOH€Kap; IIpOBepMTH OHO IIlTO rrojep;MHII.H nplifC:Iajy. 0Bp;e ce pa,n;vr o CTOTMHH aecnoco5aHx JbY,lJ;H ;KOjH cy HaM noBepeHH. Ko 611 ce o,u;: Hac aa,n;ao ;a;a he rroje,n;HHH CTapH, JiiCKYCHJii "tJ:JiaHOBH napTHje ·rro,n;Jieli.H TIO,ll; 6aTHHaMa na lii3.ZJ;aTH l1 TOJIHKO ,n;pare ,n;pyrOB€ ~ MHOre OTepaTH H y CMpT. BHO CaM IDiaK H€TIOKOJI€6JbJ1B J1 OCTaD caM nplil CBOM CTaBy. J];oIIIJ!a cy J1 ,D;Ba 'lJ!aHa IIK llpHe rope (BeJbKO 3eKOBl1fl " Eorp;aH KoTJTJi:IIJ;•a) 11 noxyiiiaJIH ,n;a Me y6e.n;e ,u;a HI100M y npaBy. Ja caM TBp,n;Ho H p;aJDe ,n;a je MapHja aeonpaB,TI;aHo yxanmeaa, .n;a ja HHCaM xprm m:ro Ce c_vrTya:u;Hj a y 60JIHHJ.J;H CBe BHIIl€ 3aOIUTpaBa. Ko 3Ha KaKo 6M ce cBe 3aBplliHJio .p;a 15. Maja napTH3aHcKe na...,. TpoJie HHCY npoaauiJie M ,n;oBeJie BaBa. IlpoHamJil1 cy ra rroTrryao l1CIUJIIJb€HOr y H€KOj K_QJIH6H y IIJiaHffHH KO,ZJ; CeJia ,ny2KH 1 5e3 opyJKja. lilcTpara je 6P3o oKOH"<IaHa. YTBpijeHo je ;:ta je.-nyiiiKa, 3a xojy _ce BepoB.aJio .n;a je o.n.aeo, 6nJia· Her.n;e 3~Typeaa. B:vma je, yocTa.rrOM H HeHcnpaBHa. CTpa)Kap npep; 60JIHHD;OM je cnaBao. To je BaBo .IIpMM€THO Tipli.IJIHKOM 06HJiai;!Ka paH:.eHMKa, IIa je HCKO"tJ:HO Kp03 npo30p J1 II06erao. JIOIIITO HHKOr HMje II03HaBaO H HMje C€ HHKOM CM€0 o6paTli!TH .n;a MY noxa::m:e nyT rrpeMa MTaJIHjaHHMa, JiyTao je aacyM- Ije p;oK H><je npoHaljeH. ,ll;pyrap><11a Map><ja je op;Max rrymTeHa H3 3aTB-opa, .aJIH Ko.ID1KO ·ja 3HaM Hl1Ko· joj ·ce- 36or oBaKBor nocTynxa HMje HHKap;a J13BHHHO. 184 II Y paTy "<IOBeK ,n;o2KHBJbaBa MHore cTpaxoTe, a Ka,n; ce paT 3anpruu, HaCTOjJii p;a CBe WTO npe 3a6opaBJii. MeljyTHM, TO ce T€IIIKO OCTBapyje. "YBeK Ce IIOjaBH H€KO HJIH H€IIITO WTO 110,2J;C€fia 6aw Ha OHO IIITO CMO XTeJIH p;a 3a6opaBM...'VIO lii OH,D;a CBe IIOHOBO BaCKpCaBa. Taxo caM H ja je,n;aoM, ,n;Ba,n;eceT H BJ1llie ro,n;HHa rrocJie 3anpmeTxa aapo,n;aooc.rro6o,n;HJia"IIKe 6op6e, Mopao je,n;aa ,n;oraljaj noaono ,n;a rrpeLKHBJbaBaM. ,IJ;o6Ho caM IIHCMO o,n; je,n;He Majxe "IIHja je Khepxa 6:viJia 6o.rrHH"<Iapxa y Ce,n;Moj 6aavrjcKoj ;r:J;HBH3HjH H aecTa.rra y ocf>aH3HBH. CTapJ1Il.a je rrHcaJia: ,'IyJia CaM O,JJ; JbY,JJ;H ,n;a Clil I1 TH, ,n;eTe, 3a BpeMe paTa fiHO C HalllHM palbeHI1.IJ;HMa. Pei.lli1X ,n;a TM IIMIIIeM J1 ,n;a Te IIPMIIHTaM, ,ll.3 HMCH , MO:at,n;a 3H30 MOjy ja,ll.HY rpaHY, KOja je 5HJia T3KOi}e C napTM33HCKl1M palbeHHI..J;HMa, 3a npeMe paTa. ,n;oca.n; ce :m:tje npaTvma xyirn, HMTM Mlil je JiiKO MOrao pehv:r IIITa je C H:.OM fiMJIO. )];a JIM je IIOrMHYJia, H axo je norMHYJia, xa.n; je rrorMHYJia M r.u;e je caxparneaa? ITa, aKO TV:l, p;eTe, 0 H:.Oj H€IIITO 3H3III, O,ll;rOBOPYI MM ,D;a TylKHa MajKa He LKHBlil BHIIIe y ja)J.Y H He3aaH:.y. !Paaa je 6MJia Maju;M cpeha H Ha;n;a ,n;oK ae ,ll;oi}oiiie npoxJieTM TaJiv:rjaHJ1 y aam Kpaj. AJIH xa,n; ,n;oljome TH npoKJieTHJ.1I(H, ;n;e-re ce M3MeHM, npecTa;n;e .n.a ce CMeje H rrena. H '4:J1M HaMi)Ollie HHHmiM napTM3RHM, OHa CKynM H€lliTO pYJ3a H Tpy5y nnaTHa H3 ,ll;eBojaT.IKe crrpeMe, noffiy5M Me H o.n;e .n.a Heryje H '4:YBR paH:.eae ,n;pyrone. 0TYIII1Jia je He 6ojehH ce MOjHx KJieTBH M cy3a. BMIIIe je HHCaM Bv.t,JJ;eJia. IlpWJaJIM cy MH ,ll;a je MOja rpaaa 60JIID1T.IapKa y HliiHHHOj 5pJUa,Jl.Jii, ,n;a je ;n;o6pa 50JIHHT.I3pKa Jil .n;a cy OTHlliJU1 c 6plilra,ll;OM y Bocay KO,ll; THTa, J1 y IJ;pay ropy y o¢>aH3I1BY V:1 ,n;a je aecTaJia c HYIHOM y HeKoj CYTiecu;v.c Taxa cy ·Mv:r TO rrpwiaJIH, a ja He 3HaM .n;a JIM je TaKO, MJIM Me C8MO Bapajy. HJiiKO Of]; H:.€HliiX napTM3aHa H:Mje Ka3ao Ka..n; je H r.n;e norHHyJia Moja rpaaa VI r,11;e je yxorraHa. IIa _ce aecpehaa MajKa jow Ha,ll;a, irexa. ,n;a ce jaBM, p;a je o5pa,n;yje rro,n; cTapocT. 3aTo n Te6M n:mueM axo eM je cpeo aer~e H aKO 3H8Ili H€IIITO 0 ~oj, jaBJi:I TY1KHOj Maju;H, 8JIJii ~ jaBM C8MO HCTMHy." 0BO j e IIJ1CMO KaKBO cy TIHCaJI-e a MOLK,ll;a Ji:I j Om IIHIIIY MHOre MajKe. Me})yTHM, OHO je Ha M€H€ IIOCe6HO T€IIIKO .n;eJIOBaJIO 3aTI? illTO caM 3aHCTa 3Hao .n;pyrapHQY rpaay Tpa6ona~ na J1 TO KaKO je norHHyJia. BuJia je 60JIHWiapKa y Ce,ZJ;Moj 6aHHjCKOj ,ZJ;J1BJ13J1ji1 a y TOKY -qeTBpTe ocf>aH3HBe, 3aje,n;ao c paaeaH:u;HMa Te ,ZJ;HBH3Hje, nplilKJby-qeHa je :o;eHTpaJIHOj 6oJIHJi1Il;H. JyHaiilTBa Ji1 IIOLKpTBOBaHOCT 60JIIU:I"qapKH I!pHJIHKOM HOIU€H:.a J1 CMemTaja paaeHHK.a y TOicy :QeJIOr IIOKpeTa H c§.M CaM JIJ1~HO rJie- 185 �J eJI€':1 pexome MM ,IJ;a je BpxoBHH uiTa6 xpeayo rrpeMa ,l{pHHH: Bpa' ce sa KaJIHHOBHK Y KaJIHHOBHK HHCaM ,n;ocneo, J€P cy ,n;ao n ,n;01KHBJbasao. 3aTo Me je MHoro H3HeHa,IJ;HJIO xa,n; caM aa cacTaaxy IllTa6a Cep;Mor KOH>JiflJKOr emaJioHa paH>eanxa qyo ,n;a cy je.n;aor paH:.eHMKa H je,n;Hy 60JIHHqapKy rrpep;aJIH KOMaH,IJ;H MeCTa "y KaJili!HOBMKY .z:r;a HM cyp;H. OKpMBHJIH cy paH>eiDfKa II. M. ,n;a je xao HHTeHp;aHT elUaJIOHa y TOKy IIOKpeTa Y3HMaO J1 jeo HeKH neKCHMMT KOjH je 6H"O M3W30jeH 3a HajTe:me paH>eHMKe, a 60JIHWiapxy T. r. .n;a je y3eJia aexo nJiaTHO xoje cy x:opucTHJIM 3a 3aBoje. )J;pyra II. M. caM JIH':IHO rro3Hasao. BHo je je,n;aa o.z:r; aaj6oJbMX nyiiiKOMHTpaJbe3a:u;a y npoJieTepcxoj 6pnra.z:r;:v.r, cse ,n;ox HJ1je paH>eH. 3a BpeMe rroxpeTa 6oJian:u;e H3 Bocaacxe KpajMHe, HaKo c T€IIIKDM paHOM aa H03H, BpmHo je ca ycrrexoM .z:r;y]KHOCT HHTea.z:r;aHTa emaJioHa n;eaTpaJIHe 6oJIHH:u;e. 36or Tara caM ce BHme 3aHHTepecosao 3a oaaj CJIY':Iaj. llomTo caM ce yrro3aao c 'IHTaBHM MaTepnjaJIOM H cacJiymaH>eM, rromao caM y KaJIJ1HOBHK y KoMaH,uy MeCTa, ,n;a o,n;rosopae yrrosaaM o xaKBOM je qoseKy pe't!. MeljyTHM, xoruaap;aHT MeCTa Me je o6aBeCTHO ,n;a je BOjHH cy,n: J1 paffi€HHKa H 6oJIHH'IapKy ocy,IJ;HO aa CMpT J1 ,D;a OHM BMIII€ HilliiTa He MOry p;a J13M€H€. Jipecy,n;y je Morao ,n;a npenaaqn caMo BHIIIM sojiD1: cy,n; !!pH BpxoBHOM IllTa6y. IIoruao caM y ceJio J eJie't! rp;e ce HaJia3HO BpxoBinr IUTa6 H yrro3Hao ':IJ.Iaaa BpxosHor mTa6a AJieKoaa,z:tpa PaaKosnha ca OBHM cJiyqajeM. Paaxosnh je no3sao 'l-.IJiaaose Bpxosaor ruTa6a - Mv.moBaaa 'BnJiaca 11 CpeTeHa 2Kyjosnha na caM 11: H>MMa ncnpnqao cse o paH>eHJ1KY H 60JIID:1'IapKM. fiOCJI€ TOra OHH cy Ce ,Zl;OTOBOpHJIM, a 3aTHM II03BaJIJ1 IIaBJia rreKnha J1 c lbHM pa3l'OBapaJIJi.I. Hcl xpajy, PaHKOBHh MH je peKao .n.a ,n;pyr II. M. Harnmre MOJI6y BpxOBHOM IIITa6y sa nOMHJIOsaibe H Bpxomm IUTa6 fie MY OIIpOCTHTH Ka3HY, ,D;OK ce 6oJIHM':IapKH Ka3Ha Helie I!p€HHa'lJMTH. THO CaM • .. ..l.H !Ipe ITOBJiace HaniM 36or npHTHCKa HerrpnjaTeJba MopaJIH noB.p.. . . no qeH>a H3BpiiieHe cy Ka3He: IIPYrapm<a rpaHa rpa6osal1 Je c ry6JheHa. . a j e rpaaa Kacanje caM nperJie,n;ao H MaTepHJaJI Ha 'DCHOBY x 0 r ocyljeHa. IIpoHaiiiao caM Ji.1 M3jase cse,n;oKa 11: H:.eHo cacJiymaH:>e . Cse,n;oK, 6oJIHJil':lapxa ,[(parHH>a PHcosau Ka:me: Behv.ma nJiaTHa Koje je 6HJIO ;n;aTO caHHTeTY 3a 3aBoje, a Koje ~e y3 IIYT je aaiiia. IlHTaJia caM je HeKoJimtO n_YTa ;n;a HHJe y eJia n.nHK-MacT. Oaa je o;n;peKJia. MeljyTMM, KO,Il; lbe Je_ H~ljeaa. ¥ 3 KpcTall.Y je aecTaO 113 KaHT€ .n;p Jby6e HojMaH ;o;YBaH KOJH Je 6;o y KeCH a ,IJ;BHje KYTHje cy MHPKY Jiy"IHhy HeCTaJie HCTOr .p;aaa. . BP,IJ;HM HCTO TaKO p;a je KaiiiJiiKa ,:o:p ATHjaca, jep CaM 'tl€CT0 IIYTa ]eJia H>OM€ H IT03HajeM je. • ." ~ecTaJio Me}:}yTHM 6oJIHWiapxa rpaHa je, KaKO ce TO BH,IJ;H Ji.13 lbeaor cacJiyiiiaaa, ~6jaCHHJia KaKo cy ce Te CTBapH HamJie Iro,IJ; ae. ,Il;ysaH je xa:m:e Tpe6osaJia H ,n;o6MJia xao vr ocTaJIO oco6Jbe 11: pa.H:>eHm.J;.H, a a KalliHKY TBPAH ,n;a j e ,n;o6v.ma o;n; HeKe aKTHBHCTKHlbe H3 ceJia 3 ropH>e EHjeJie, xoja HM je rroMaraJia .n;ox cy crrpeMaJie xpaay 3a paaeHHKe y TOM ceJiy. Ha xpajy xa:me: _ oae CTBaPH aaniJia caM y Top6H Ha IIYTY, 'IaMO r;o:e cy ce cnyraBaJIH KOH:.H. ¥3eJia caM H cTpnaJia y cBOj I,Ia.K .n;a He 6H nporraJie MHCJIHJia CaM ,n;a je cBeje,D;HO, cTajaJIO KO,ll; MeHe Ji.IJIH KO~ exo~oMa. Pa'tlyaaJia caM .n;a lie 6oJbe 6HTH caqyeaHo KOJl: MeHe, aero KO,Il; ,m>yra €KOHOM3. Ha ITHTalb€ HCJI€,IJ;HHK.a IIIT.a j e HaMepaBaJia ,n;a ypa,Il;H ca CTBapMMa xoje cy aaijeHe KO,D; ffi€, o,n;ronopHJia je: _ "G:exaJia 6Hx ,IJ;a ce cpe,n;HMD H ocaMOCTaJIHMO. ,II;oTJie 6HX Ho- Ka,z:t caM ce spaTMO y KaJIMHOBHK .n;a Ko.Maa,n;aHTa MecTa ynosaaru ca OAJIYK2DM .n;pyrosa H3 Bpxosaor mTa6a, capaTMO caM y 3aTBop 11a BH.z1HM .z1pyra II. M. Ty caM BH,!1eO " 6oJIHM'IaPKY Koja je 6HJia ocyljeHa Ha cMpT. Mo:meTe 3aMHCJIHTI1 KOJIHKO caM 6no H3HeHal}eH Ka.z1 caM y aoj rrperro3Hao je11ay ·011 oHm< ,!1pyrapH!1a Koje cy aajcMeJinje jypHIIIaJie y pymeanHe sa speMe 6oM6ap,n;oBa!ha KpcTan;a, H3BJia':IMJie pa:EbeH~_xe 11: rrpeanjaJie nx. 3a6yHe anje 6MJio, jep caM TY .z:tpyrap~y yoqno. Oaa je Ta,IJ;a je,n,MHa HMaJia nymKy 11 anje ce o,n; ffie o,n;BajaJia HH ,z:toK je M3BJia"tU1Jia pall>eHHKe H3 pyruemma. 3aTo caM je no o,n,JiacKy asnoHa IIMTao H3 Koje je je,n;mmu;e 11: o,o;aKJie je. Cse MH je TO npojypnJio xpos cehaae ,o;oK caM je rJie,n;ao y 3aTsopcKoj co6n. Ocehao caru ce xpMBMM, jep .n;pyroBMMa y BpxosHOM IUTa6y HHCaM Kasao HH je,n;ay peq y H:.eey o.n;6paay. 3aJiarao caM ce caMo ,IJ;a ce noHJIDITH xa3Ha .n;pyry. 36or Tara CaM xao 6e3 rJiaBe nojypMo rroa-oBo y BpxosHn mTa6. Ka,IJ; caM CTHrao y ceJio 186 cHJia, a oH,n;a npe,n;aJia. . . Ka,n; caM TO npoqwrao, 6HJIO MH je IIOTnyHO JaCHO, ,n;a J€ ~ IIHTa:Ehy 6Ho xo6HH aecnopa3yM. CTpaiUHa rpemxa. J a caM Ha T~J eTaiiH IIYTa, Ja6JiaHY.I[(a-ilpeHo-rJiasaTJf1I€BO, n~ry6HO CB€ CBO~€ JIM't!He CTBapH, napTHj'cKH MaTepHja.n, ,IJ.¥eBmiK H J€~ he6e KOJ€ caM :r1Mao. "tJoBeK je 3 a speMe 6oM6app;oaa:EPa H npo6HJaH>a J13Mei)y H€IIpHjaT€JbCKHX rpaHaTa npOCTO XT€0 ,IJ;a 36aiJ;H ca ce6e H IIOCJie,IJ;IbY KDmyJ:by, caMo ,IJ;a 611 ce JiaKine H 6p:me KpeTao. ;soJIHH"tJ:apKa rpaHa je jam caxyiiJbaJia, cnacaBaJia n HOcHJia m:ro Je ~orJia o.n; caHMTeTCKOr MaTepHjaJia, HapO't!HTO IIJI3THO 3a 3aBOJe, 3HaJYhH niTa aBojH 3aaqe 3 a Jie"t!elbe pa1b€HHKa. ffieHO ITOlKpTB0B3lb€ Harpa,n;~H 3 CMO HajTeJKOM Ka3HOM. l 'f 187 �III Y jy paTHHM IIPHJIMKaMa l.J:€CTO H H:e3HaTH€ CHTHH:qe Mary p;a MMa- T€IDK€ IIOCJI€,1J;li:HJ;€. 'Y3MMMO caMo CJiytraj I.J;HJIK€, 60JIHH't!apKe Taj- He rrapTH3aHcKe 6oJIHY.ID;e ,TiaBJia" y CJioBeiDfjn. Ta OMJia,z:r~1HKa··H3 Tp2Kl:rtra je cenTeM6pa 1943. · CTYIIMJia y ,I(eaeTH xopnyc M KaO 5o~ pa:q H 60JIHYPiapKa IIOKa3aJia ce BeOMa xpa6pa H IIOLKpTBOB'a.Ha. 36or TOra cy je ,n;pyroBM o,n;a6paJIH H ynyTHJIJ1' Ha pa,D; y 6DJIHHIJ;y ,IIaBJia". Je,n;Hor ,n;aHa ll;HJIKa je HecTaJia H3 60JIHIDJ;e. Tparalbe je 6nJio_ 6e3ycnemHo, na cy 3aTo npe,n;y3eTe _npnrrpeMe 3a npeceJbeH:.e palbeHHKa. Y Mel)yapeMeHy je cTHrao H H3BemTaj ,n;a je I(nJIKa BHIjeHa y cpaill><CTH'II<Dj KOMaH,llaTyp>< y H,llpMj>I. CBH cy 6MJm 3a- JIH y6eljeHH .n;a je Il;HJIKa ncrrpHqaJia HeMQHMa o 60JIHHIJ;H, aJIH ,n;a cy OBH rrpeTIIOCTaBJhaJIH ,n;a fie rrapTH3aHH IIOCJie lh€Hor 6eKCTBa rrp·eM€CTl1TH 6DJIHHIJ;Y Ha ,n;pyro M€CTd H MHOrO je 60Jb€ o6e36€,!J;l1TH. Mel}yTHM, II;nJIKa ~e ocTaJia ,n;e3epTep. IIocJie ocJio6ol}ea.a aame BJiacTH cy je yxarrCHJie n rrpe,n;aJie BOjHoM cy11,y. IIapTH3aHcKH cy,n; je HCTparoM ycTaHOBHO ,n;a 6oJIHHqapxa I.J;HJIKa.HHje OTKpHJia HMKOM HHillTa 0 60JIHHI1;H H ,n;a je H: IIOCJI€ 6excTBa aacTaBHJia capa,n;:a,y c napTH3aHMMa. IIomTo 36or :a,eaor 6eKCTBa H3 60JIHHIJ;€ HVIKO HHje 6HO xaiiiii€H1 HVITH je IIp€Tpiie0 aexy mTeTy, ocJio6ol}eaa je. [(HJIKa je aa cy11,y o6j~acavma pa3Jior CBOjeBOJhHOr HaiiyniTaH>a 6oJIHMIJ;e KOjH joj je cy,n; yBa2KHO. nperramheHH. BpeMeHa HHje 6MJIO 3a McKa3HBaH>e pacrroJio.LKeH:>a n oceha:EDa. Tpe6aJio je cnacaBaTH paineHHKe. O,n;Max je no-qe.rro c npeceJbaBalbeM. 0 TOMe HMaMo ayTeHTJif<:IHO CB€)J;O'<:IaHCTBO ,n;p IJayJie J epMHe Jiax. ,Bell cpe,n;uaoM MapTa je~Ha rpyna o~ meeT paH:.em:rKa nomJia je aa vnrpa,ZJ;fby aonor o,n;e.JbeH>a. HenpeKH,ZJ;He 6op6e xo,n; Crro,z:w,e lii,n;pJ.:Ije, Ha !Ipe,n;Meju, y Jia3HH, JIOKBM M ~pyruM M€CTMMa )l.OHOCMJie cy HOse pa!beHMK€. ITotreJIM CMO MJ1CJIMTM Ha M3rpa,I(:Eby HOB€ BeJIJiiK€ napTH3aHCKe 6oJIHHIJ;€, 113 r JiaBHOr IIITa6a ,ZJ;Olliao je Ta,n;a MHm:e!bep TJme xoju je pyrroso,n;Mo rpa,n;!bOM. BeoMa 6p3o Hose y,n;o6ae 6apaKe 6v.me cy cnpeMHe 3a rrpHjeM palbeHMKa. THX ,n;aaa no6erna je M3 o,n;e.JbeH>a 6oJurn:trapxa L(MJIKa, 36or trera CMO MOpaJIH esaKYJ1CaTM ,n;sa o,rr;eJbe!ba 6o.naHo;e, a HoBO O,lJ;eJbe:a.e HJ1je MOrJio 6MTH xopMIIlheao n joru ncTe aohH HcemmH cMo n;eJiy 6oJIHMu;y. Ta esaxyao;Hja OCTahe MM y B€"<Ul:TOM Cehalby J1 rrpol)e M€ je3a rrpH IIOMMCJIH H8 H:.y. HeKOJIMKO 'tfaCoBa HallU:I JI:.Y,ZJ;M cy HOCJ1JI11 T€IliK€ paH:>eHMKe J13 O,D;€JOei-&a Y npMBpeM€HO CKJIOHHWTe y Cpe,n;HHH lliyMe, Koje je MOrJIO rrpMMHTH CaMO HajTem:e. llyT je 6110 KJIJi:13aB a HOh TaMHa, TaKO ,n;a ce HY:Ije MOrJIO snp;eTM aa xopaK :ncnpe.n; ce6e. IIospeMeao 6n ce HeKO O,Zl; HOcaqa OKJIJ13Izy0 M nao HaTpaWK€.'" PaH:.€HJi:IK- aa HOCHJIHM:a . je caMo cTMCKao 3y6e. v.r MOJK,JJ;a y ce6M npoKJimvao aecasecay M ae- nornTeHy JK€HTypa-qy KOja 11!'11 3a,D;aje TOJIMKO H€IIOTpe5HMX 5oJIOsa. C rp03HH:<f8BOM 6p3HHOM MOpaJIH CMO ,n;a . M3rpaljyjeMO HOBa O,ZJ;€Jh€:H:>a 3a cMewTaj paH.e!ri:1xa :n MaTepnja.na, a. ,n;a HanycTMMo aBe T~K V13rpaljeae 6apaKe." · · IV Me,z:r;HD;HHCKa cecTpa CTaHa je 6Jima y Kapal}opljeBy napT:njcKH H 3JJ;paBCTBea:n paJJ;HHK. IIope,n; rrapTH3aHa Jieq:nJia je H cTaHOBHHIIITBO H 6HJia je,n;aH Op; HajnorryJiapHHjHX napTH3aHa Y TOM Kpajy. HaCTpa.n;aJia je 6am 360r CBoje OMHJb€HDCTJ1 KO.A: CTaHOBHlliiiTBa. BHJIO je TO y 3MMY 1942(1943. HenpJ<jaTeJb je Bpiimo cTpaillaH Tepop y TOM .n;eJiy BojBO.z:l:l1He. ITapTH3aHl1 cy ce y Mali>HM rpyrraMa pa3M€CTJ1JIH no xyliaMa K:o,n; aajnoy3,n;aHl1jHx capa,n;HHKa. CTaaa je 6l1Jia c je,n;HHM ;z:wyroM y xyhn rrpHjaTeJba, y ceJiy Bojso.n;a CTerra. ,lJ;oMahHH je 6no BpJio naJK:JhHB rrpeMa H:.MMa. MeljyTHM, xa,n; je jell,HOr jyTpa ymao y co6y n cnasvw p;a CTaHa crraBa y HCTDM KpeBeTy C TMM ,n;pyroM, HaKO je y C06M IIOCTDjao jom je.n;_aH KpeBeT, TOJIHKO ce J13H€Ha,n;l1o ,z:r;a je o,n;Max 3aTpaJKHo .n;a aanycTe IDeroBy KYhy jep H€ 1K€JIJ1 C TaKBHM JbY.L(VIMa p;a HMa Ma KaKB€ B€3€. 'Y CeJiy ce HanpaBHJia y36yHa, opraHH3au;Hja je ,n;pyrapHD;y CTaHy HcKJI:.y"tJ:HJia J13 napTHje 36or HeMopaJia, Ma,r:t;a je oHa, o cBojoj Be3l1 c THM p;pyroM, o6aBecTnJia Tj. npeMa Ta,n;amH>eM o6nqajy y napTHjH, ,JieraJIH3oBaJia" Taj O,D;HOC. Csll: cy· pa:a,eaHrJ;:~1" n MaTepvrjaJI l13 6oJIHHn;e y ToKy Hohu npeceJDean Ha JJ;pyro MeCTO. -MeljyTl1M, cpaurHcTH ce rmcy rrojaBMJIJ1". Hncy .ZJ;OlliJ.iH HM KaCHHje ,zJ;a Ha TOM M€CTY TpruKe napTM3aHCKY MeljyTl1M1 OHa je 6J1Jla BeOMa TI03HaTa JIH"tJ:HOCT Y CeJiy, CBJ1 cy je IIOUlTOBaJIH, J1 ,rr;a ce rrapTnja OrJiyiiiHJia; TO 6H OCTaBMJIO JIOIII YTl1CaK. 0 cBeMy cy o6aBemTeHn H CpecKH H 0Kpy1KHH KOMHTeT. OxpyLKHH KOMVITeT je 6:vro 3a jOIII QIIITpHjy Ka3ey, IIOIIlTO je, KaKO Ka1Ke xpOHWiap, Taj CJiyqaj MOrao H3a3BaTH T€II1K€ IIOCJI€,1J;Hu;e Y 60JIHJ1Qy. OBOj cpep;HHH: 36or Tara' cy MHOrM 5nJIH ynepeiD:I .n;a 6oJIHJifllapKa ·:U:HJIKa M IDIje HHKOM ID:IIIITa npJPiaJia 0 ITapTH3aHCKOj 60JIHJ1IJ;J1. ,II;pyrH cy 6H- 189 iaa �,'Y nyHOM jeKy penpecaJIMja CBaKojaKe BpCTe, Jby)J;M fie peC~MpaTH CBOj lKMBOT, IIOPO,D;HIJ;y J.1 J'!Malbe caMO aKO CY OHH 360r. KOJHX ~0 "rn:He GecnpeKopm:r. Ko y,n;apn Ha TO nonepe:Ebe, y,n;apno Je aa aaJoceTJbHBHjy :m:HBOTHY HHT noiqieTa; CTaHa ce ynpano o TO orpewnna, a m:rje noKa3aJia CIIIpeMHOCT ,n;a TaKBe rpeiiiKe nmrre He "'HHH n TO je 6HJIO ,Il;OBOJbHO 3a HajTe:m:y Ka3Hy.'' O,UABAHA CY IIM IIPH3HAffiA J1 6oJIHK'!apKy CTaey cy ocy,lluJiu Ha cMpT. TaKsa cy TO 6MJia BpeMeHa! Harne 6oJIHHl!apKe, Jiexapxe :vr caiD:tTeTCKM pecpepeHTJ1 ,n;anaJie cy cne o.n; ce5e ,n;a 5n cnacJie n noMor.rre palbeHe .zwyrone. 'tJecTO cy rrpn TOM H caMe ry6HJie EHBOTe. MeljyTnM, ,n;pyre ce 36or TDra HHcy 3aiTJiaiiiJ1JIE, BEfi cy oa joru BHIIIe yrropHOCTJ1 J1 CHaJI<UKJ.hHBOCTH IIpHTJITJ;aJie y IIOMOfi palbeHM:QHMa. Eopn;H J1 IIITa50BH Cy l1M 3a TO 6HJIH 3aXBaJIHJ1, IIITO Ce Haj6oJbe BH,Zl;M H3 ,n;oKyMeHaTa Ca"t.J:yBaHJ1X J13 THX ,n;aHa. IDTa5 'tJeTBpTe npOJreTepcxe 5pHra.n;e (KoMaH,n;aHT je 5Ho IIexo .I(arrqenHfi a IIOJIMTH't!KH xoMecap MHTap EaKvrfi) H3BEIIITana Bpxon- HM niTa6 o 6op6aMa oKO Kynpeca, 18. asrycTa 1942. ,HarroMvrH.eMo ,n;a cy ce Hallie ,n;pyrapHI.J;e noKa3aJie xpa6pe, aeycTpall.U1Be J1 II02KPTBOB3He ... 'Y IIPEHOilleH.y J1 M3HOIUelby paH.eJU1Ka IIOKa3aJie CY BeJIHKY Jby5aB l%1: IIOm:pTBOB3HOCT." lliTa6 "lleTBpTe (KpajHIIIKE) )J;J1BJ13Hje y J13BEll!Tajy O,D; 26. OKT0- 6pa 1942, rmwe: ,,O,n; ,n;pyxapMIJ;a HapO'IMTO Ce HCT3KJia JOB3HKa B02KM'I:ffii, 6oJIHHqapKa y ,IJ;"pyroj '9:eTH Tpeher 6aTaJboaa ('tJeTBpTa xpajHIIIKa 6pHra,n;a). llpHJrnKOM 6op6H KO,n; TipHje,n:opa TY ,n;pyrapH:o;y HHcy 36ymmn TEHKOBH. 0Ha je 6e3 BaTpeHor H xJia,n:Hor opyJKja y 6op6H 3apo6nna je,n;Hor HenpujaTeJbcxor nojHHxa H pa3opymana ra." IIoJIHTH"::KH KOMecap IIpBe nponeTepcxe, MHjaJIKO To.n;oponHh, y H3BewTajy o 5op5aMa Ha CHTHHIJ;H y BocaHcK:oj xpajHHH, 19. Ho- BeM6pa 1942, n=e: 191 �,OJira Ben.rnh, cam1:rapKa ,IJ;pyror 6aTaJbo:aa, Kpaj caMor 6yHKepa npeBHja 6 paa.eHJ.:tKa, ,JJ;OK J13 H:.eHe pyKe Te"t.J:e MJI33 KPBH." lliTa6 Tpelie I\MBM3Mje 28. ,~:~el.\e'·'6pa 1942. M3BernTaBa BpxoBHM IIITa5 o 5op5aMa Koje je so,n;vm TipBH 5aTaJhoH Tpelie ,TJ;aJIMaTYIHCKe: ,IlpBa xepojCTBa CY TY DOK333JU1 KOM8H,ll;3HT 63T3Jb0Ha ,n;pyr 3eKO Bojso,n;Hh, a.eroB 3aMeHHK ,ZJ;pyr IIeKo Bor,n;aH H je.n;aa 6omruqapKa, 36or "<Iera cy noxBaJbeau." Y rrpoJielie 1943. rrapTM3aHcKe je,~:~nHMI.\e JlnKe " Kop,~:~yHa 3a- xsaTHO je neraBH TH¢yc. TipeMa HeKHM rro,TJ;aii,Y:IMa, caMo y KapJioBa't!KOM oKpyry Tor rrpoJielia je o5oJieJio 7402. napTH3aHa a yMpJio 1595. 11 o TVIM 6oJieCHVID;HMa cy ce CTapaJie yrJiaBHOM ,TJ;pyrapvu..J;e. MHore cy ce 3apa3HJie 11 yMpJie. Y ,D;OTIHCY yrrpase Bojae rrapTH3aH- CKe 60JIHNI.\e 6poj 3, 011 21. MapTa 1943, yrrylieHOM 1\pyry 0TMapy Kpea't!Hliy y ,ArHTpony" rJiaBHOr mTa5a HOB XpBaTCKe, nope,D; ocTaJior, rrJ1IIIe: ,0co6Jbe 3apa3He 60JIHJ1Qe Y Kp6aBJru;H CKOpo BHllle O,JJ; Mjeceu; ,n;aHa aaTqoseqaacKHM aanop11Ma, ;n;e:m:ypajyfiM ;n;aH:.y M Hohy, aeryje ,n;pyrose, TeliiKO o6oJieJie o,n; Tp6yruaor H njerasor THQ;:lyca, ae npe3ajyhM npe.n; onacaomhy ;n;a M caMH Mary csaKor ,.mea o6oJieTJ1. Pap;ehM DO,ll; Bj>JIO TeliiKHM YCJIOBYIM3 1 OBO OC06Jbe ycnjesa p;a o6aBJb3 CBe TemKe DOCJIOBe J1 p;a Ha BpMjeMe iiiO,ItMJ1PH CBe DOTpe6e 3a 200 60JI€CHMX p;pyrosa. 0BO TM jaBJb3M 33TO IIITO CaM MHWJb€Ib3 ,n;a Tpe6a oco6.fue DOXB3JIHTJ1 y ,,n;HeBHMM BjeCTMMa". Eso· MMeaa TOr OC06Jb3: JaaKo MapKMh, noJIMTH"'KH ,n;eJieraT 6oJianu;e y Kp6aBKD;M, Mapa ToMMh, 3opKa ByxsMh, BHJIMa Mlifu;eTMh, HeBeHKa· BaH, Jby6KD;a BpH:.aK, 3opKa CTaHn.h, CasKa KHem:esnh, .D;pan:tu;_a BJiaHcasrr:.eBHh, Jby6Mu;a )l;"paKyJIV:fh, CTaHKa JKYJKHh, Co¢mja HaKapap;a, HeBeHKa CYI.IYKOBMli VI ,IJ;ecaHKa Kosa-qesMfi. j ' Tipep;JIOT cy TIOTITii:IC3JIH ynpaBHHK .n;p Kpolba H ITOJII1TJ1't:IKJ1 KOMecap MMTa ,I(MMHTpMj eBHli. J13 ,ll;eBeTe KpajniiiKe 31. 11e~eM6pa 1943. jaBJbajy o ry6MI.~nMa y 6op611:: ,Hawr:.:t ry6HJ..l;t'l cy .v;sa Te:m:e paH.eaa lii TO: .v;eceTap Tpehe qeTe )J;pyror 6aTaJboHa Joso Kae:w::Hh 11 60JIHJ1qapKa HCTe qeTe MrrnHKa 3eJieH." 3a OBJ:tM xpa6p11M 6o.nHM't:lapKaMa HHCy 330CTaja.ne HM 60JUIHqapKe xpmHe JlJ:tKe. Y Hape,u;6H IIITa6a illecTe JU:t't:IKe ,!I;MBI13Hj e ITl1IIIe: 192 ,IToxsaJbyjy ce: .v;pyrap11u;e KoBMJbKa Paj11h, "<IeTHa 6oJIHM'tJapKa H JeKa Pa,n;aHoB, 6oJIHH"tJ:apKa ITpsor 6aTaJboaa ,II;pyre y,n;apae 6pHra,n;e Koje cy HeycTpaiiiMBO yJieTaJie y 6op6y 11 crracasaJie pa:neHMKe KO,II; Tynmha J1 JiiCTJ1qy Ce 33 npMMep CBJ1M 60PII.I1Ma H CTapewMHa-; Ma ,n;MBM3Hje." lliTafiOBH cy I1M3.TIY! BeJIMKO IIOBepeFbe y CTpyqay yMelliHOCT HaiiiJ1X 60JIHW:IapKH1 H3KO cy OHe 6J1Jle CaMOyKe; TaKa IIITa6 03peHCKOT o.n;pep;a HCTO't:IHa BocHa y IIHCMy 0,!1; 15. HOBeM6pa 1943, III1IUe: ,TIOIIITO je H3III o,n;pe.n; ,IJ;06J10 C8MO je,IJ;HY ,JJ;pyraplifil;y C 60JIHJ1qKJ1M KypCOM J.:t ,n;yroBpeMeHJ.:i:M HCKYCTBOM no 6pJ1ra,n;aMa, 6MJIJ1 CMO iipJ.:tCJ1JbeHJ1 ,n;a o6pa3yjeMO 6oJIHlii"<IKlil KYPC np11 IIITa6y o.v;pe,n;a, ,n;a 6J1 ce HeKOJIMKO ,n;pyrapMI:(a ocnoco6MJIO 3a 60JIHJ1"<IapKe no qeTaMa. Ose ,n;pyrap11u;e o6yqasa y npesMjaa.y paiDeHHKa 11 yKa3MBaiDy npse noMOhl1 noMeHYTa ,n;pyrapm.J;a 6omri:t'lapKa, Koja je ,n;o.n;eJJ:.eaa M3 ,IJ;pyt'e KpajHIIIKe 5pMra.n;e - 30Be ce Jbenocasa MHJiaK." IIIecf> caiD:ITeTcKor o,n;ceKa IIeTor 6ocaHcKor Kopnyca rrJ1IIIe 28. jaayapa 1944. CaHHTeTCKHM pecf>epeHTMMa ,Il;HBM3J'lje, KOTa p;a 6Hpajy 3a p;eJieraTe 3a ~pyrM KOHrpec napTH3aHCKHX JieKapa: ,Ha Koarpec Tpe6a ,n;a Kpeay je,n;aa 6oJIHM"'lapKa H je,JJ;aH 6oJIIII1'Iap KaO npe,IJ;CT3BHHQJ1 Ham-er _ MJI3,J.J;Or CaHJ1T€TCKOI' Ka,D;pa J:t3paCJIOr 113 aapo,u;a. Kao Hajnoro)J;Ht::tja 6oJIHH"<IapKa-peQ;>epeHT ,n;oJia3M y o63MP 3a ·.n;eJieraTa ,n;pyrapMu;a MHJIKa BaTa3." IIo~eTKOM 1944. HeiipHjaTeJb OTIIO'tfHibe ocl>aH3MBY Ha BocaHcKy KpajHHY J1 u;eHTpaJIHy BocHy. Ha TOj TepviTOpHjH cy 3aTeKJIH 1\llHOrH paibeHHIJ;l1. 113 pa3ID:IX 6pnra.n;a. HacTaJie cy Tenn~oh.e oxo H:.HxoBor H3BJiaqeaa Hcnpe,n; HenpHjaTeJha KOjH je Ha.n;Hpao _c j-aKH.M caaraMa. BoJIHHu;a ,IJ;eceTe ,n;HBM3Mje 3anaJia je y KpHTH't.!Hy cn.Tya;:D;Hjy. HenpHjaTeJb ce npn5JIIDKasao a KOJIOHa c paaeHJ1II,HMa ce crropo xpeTaJia. IIope.n; 40 noKpeTHHX paH>eHHKa 6HJIO je H meeT p8.aeHJ1Ka Ha HOCHJIVIMa, KOjH Cy ycrropaBaJIH IIOKpeT. Jhyp;e je 3aXB8TJ10 CTpaX, T0BOpHJIJ1 cy ,n;a paFbeHHKe Tpe6a OCTaBHTM ~a_ filii Ce ocTa.nH MorJIH crracasaTH. O.n;roBopHH y 6oJIHHIJ;H cy , ce KQJie5aJIH. Ta.n;a je 17-oro,n;MwH:.a 60JIHWijapKa JosaaKa BjeJIJ.:tfi npe;n;JioJKHJia ,IJ;a ce TeiiiKH paaeHHD;H CKJioHe y o6Jin.JKH>Y IIIyMy. TI:Pe.n;Jior jE; npMxBaliea H OHM Cy pa3MeiiiTeHH IIO ryCTJ11IIHMa J1 IlOKpJ.:tBeHM CyBHM -JIJ1lllfieM, a OKO FbJ1X cy yxJIOH::.eHJ:i TparOBH.' BoJIHMIJ;a je IIOCJie Tara x:peHyna Y }J;pyrOM'hpaBII.Y H ,n;a· ,d.iJ:Jieri:M'' a;z:J;· HenpHja- ce ycne.na ce 193 �TeJba. TaKo cy crraceaH H jep;HM H ,n;pyrn paH>eanqH. 0 TOM c.rryqajy mTa6 )l;eceTe I\I<BI<3J<je y H3BemTajy 011 1. cpe6pyapa 1944, rri<me: HW~apKa) je TeJKe paH>eHa. Yl)ox ,ZJ;a BJil;z:J;MM Fyaty. IlpH30p je TaKaB ,!{a ce qoBeK rpo3M -=- 6e3 o6e aore. Oaa liyTH, rra HeKH rryT BJiiKHe ,ao,r~;e". Je.n;aa aora jow ce Ma.n:0 ,n;p:m:H aa xoneay, 3aoxpeayTa ycTpaay. MmieHci. CMTepJi:IU;a (60JIHJilqapxa) :Ba,n;M ·GpMTBy J13 I,Iena H no'lHH>e ,n;a pelKe H OTKH,n;a aory." ,'Y 6oJiauu;H je B.n:a;z:~;ana naHHKa, Te je y ceny IlpM5eJbu;e ocTaJio meeT TeiiiKO pmneHHX, KOjH Cy HHJ1IJ;Hj3THBOM J1 IIOlKPTBOBaHHM 3anaraH,eM 6oJIHJ1"tJapxe JoBaHKe BjeJurh, y3 capa;z:J;H>y aeKOJIMIJ;Hae · HT3JIM:jaHCKJ1X·BOjHJ1Ka H CeJbaKa, O,ZJ;H€TH.Y WYMY H CIIaCeHH." lliTa6oaH cy npe,n;y3HMaJIH Mepe ,n;a 33IIITHTe 6oJIHM'1apKe: IIapTnjcxe 11 CKOjeacxe opraHH3a:o;Hje cy o,n;p2Kaaa.rre cacTaHKe aa KOjJ1M3 ce I'OBOpM.rrO 0 qyaaH>y IIpH H3BJia't!elDy palb€HHKa, ,n;pyrapHD;aMa ce rOBOpHJib ,n;a lbHXOBH JKHBOTJii He IIpHIIap;ajy C3MO :EM1Ma. KpHTHKOBaHe cy 11 aa "tJ:eTHMM cacTaHu;.HMa na n KaJKlbasaae oae 6oJIHHqapxe xoje ce 3a BpeMe 6op6e HHCY ,n;oBOJI:.HO qyaa:.rre, H H3JxaraJie. ce onacaocTHMa ,n;a 6y,n;y palbeHe. ¥ cJHfliHY CHTya:o;njy je 3ana.rra M 6o.mm:o;a Je,n;aaaecTe ,n;MBH3Hje, KOja je J1Ma.rra 206 palbeHJ1Ka, 32 Ha 'HOCJ1JIJ1Ma a 70 Ha KOH>KMa. PaH>eHMI~;H cy esaKyJ:~caHM no caery :11 py:m:HOM speMeay. Hocn.rre cy l1X H 6oJIHJ.:rqapxe aa c:sojMM paMeHnMa KOja cy I1M 6J:~.rra Mo,n;pa o,n; .TepeTa. Jom Te::m:e je 6.wJio npeaomer-~>e palbeHHKa npeKo peKe Yrap. 0 TOMe CaHHTeTCKH pec:;PepeHT ,!(J1BJ13Hj e nmue: IIIecaaecTor Maja 1944, aaqeJIHMK caaHTeTa ,Il;pyror xopnyca, liP Boja )l;yJmh yrryTJ<o je rroce6Hy Hape116y. ,'Y 12 CaTH HOfiy (M3Me}jy 1. M 2. ¢e5pyapa) npl1:CII€JIM CMO Ha peKy 'Yrap. HHje 6HJIO MOcTa. PHjexa je aeo6Mi:.J:Ho aa6yjana M je;z:~;sa ce :f..rorJia ra3HTH npexo naca. 35or seJIMKe 6p3Y:IHe 11 orpoMID:Ix cTMjeaa y H>Oj, Mopano ce npe6an;HBaTM 'tfeTsopoaoiiiKe. KoH> c pa!heHJ.:[KOM HHje MOrao _npolin. Tpe6aJio je npe6au;MTM 70 paH>eHHxa. Hnje 6HJIO ;z:~;pyror M3Jia3a aero HX rrpeHOCHTM a KoH,e npeBO;z:J;Ji:ITM. Ilpe6a:u;nsaIE>e je TpajaJio p;sa M no caTa. )(pyrapn:u;-a ·Muxa BajMli, 6omiJi:lqapxa 60JIHHIJ;e Je;qaaaecTe AHBJ13Hje, IIOK333Jia je O,l(B3lKHOCT M i::ro:m:pTBOBaH>e npe6au;yjyhH paH>eHMKe H npeaocehH nx npexo BO):(e. fOTOBO 40 nyrra MOpaJia je npefiH pexy. H TaMO J1 HaTpar ,n;a 6J1 ce npe6aIJ;MJIH CBH paH>eHHD;H. Y BO,D;M. ,U:Ba H ITO CaTa, MOKpa ,1:(0 nojaca, M3Bpum:Jia je TO C BO.JbOM J1 B€,!{pJ1H:OM, ,ll;OK Ce CB€ JI€~I1JIO. 'Y Jie,IJ; ce npeTBOPMJia H H:.eaa o,n;eha nocne M3JiacKa H3 ao,IJ;e. ,IJ;pyrapnqa MMJIKa JlaTKOBMh JIOKa3aJia je CBOjy MCTpajHOCT H llOlKPTBOBalhe He caMO rrpn aoweH:.y paH:.eHHKa, aeh ce npaa jamma :u ,n;a ocTaae c pa1 H:.eaMu;~a y 6yaKepy. ' ,Pe¢epeHT cam:tTeTa _,n;J:tBJ13Mja M 6pHra;n:a TP€6a ,n;a aape):(H caaMTeTcKoM oco6Jby ,n;a 3a apeMe 6op6e ae YTPqaaa y npae 6op6eae pe):(OBe 11 He npesMja paH>eHHKe aa 6pHcaaoM rrpocTopy, 'lHMe ce H3Jia:m:e aerroTpe6aoj norH6MjM (cnyqaj 60JIHH'iapxe IleTe u;paoroPcxe 6pHra):(e), aero ):(a ce CTasJbaH>e rrpsor 3asoja apwM y 3aKJIOHY r):(e ce caB paA MOJKe 6e3 orraCHOC'l'Jil TIO 1KMBOT Ha Mupy o6aBMTH." MeijyTHM, cae Te Mepe cy peTKO xa,n; xOpMIIIheae. BMJIO je MHOro IIOrH6Hja 360r IIO:>KpTBOBalba, 360!' xyMaHOCTM, 6110 je TO IIO,!(BMI' }KpTBOBaTM ce 3:a palbeHv:tKa, .n;pyra yorrniTe J.,t y paTy ce TO TeliiKO MOrJIO 3a5paHHTH. 0He cy y CBHM npH.rrMKaMa HaCTojaJie p;a caqysajy yrJiep;- napTM3aHCKMx 6oJIHH'tlapKH. Ear.rrecKH JieKap ,n;p PoJ.Iepc, KojH je no"lleTKOM 1944. ,ll;OIIIaO y JyrOCJiaBMjy p;a Jie"tJ:M rrapTM33He, y CBOjHM 3a6e.rreiiiKaMa roBopn M o orrepa::u;HjH je~ae aanre 6oJIHwtapKe: IliTo ce paT Bmue pa3rapao, cse je Te:m:e 6nJio 6MTH rrapTH3aHcKa 6oJIHHl!apxa. KoMaa,n;aaT llieCHaecTe. Bojnoijaacxe ,n;HBH3Hje y ,IIoay):(J:tO caM ):(a joj ):(aM aeiiiTo 3a y5na$eH.e 6oJiosa, aJIJ:t oaa je o,n;rosopHJia:- Ax, ae, TO HHje noTpe6ao Ja hy neaaTH. - J1 3aHCT9, nesaJia je, cae. ):(OK HHje M3ry6HJia caecT." J<3BemTajy 011 1. cpe6pyapa 1944. TO Haj6oJbe rroTspljyje: , Y cJinje,n; aeJIHKHx aanopa aajaHUie cy y TOKY mecTe o<PaH3UBe CTpa,J:(aJIJ1 JI€KapJ1 a·--60JIHJ1qKo oco6Jbe. Can cy paH.eHJi:IU;H J1 OonecHHQ.H JIOTllYHO CaqyBaHM. 11 CBei\O'iaHCTBO Koje y CBOM 1\HeBHJ<KY (2. arrpHJia 1944) Haiiie 6oJIHM't!apKe cy Taxne ocTaJie cae ,n;o 3aBpiiieTKa paTa, IIITO ce BJ1,!(H J13 MHOrHX ,IJ;OKYMeHaTa. ~je TaKa mTa6 IleTe p;MBM3Hje y IIJ1me: 33.1\IIeaMK KoMaH,ziaaTa ,ll;pyre npoJieTepcxe Muo,rr;par _ MMJIOBaHOBHh Jlyae, caMo ra ynoTnyJDyje: je,i:J;HOM ,n;onHcy xpajeM 1944. ,OA Il1Ta6a IIpaor rrpoJieTepcxor xopnyca, ,n;o6J:tJIM cMo pY'tJ:HM caT Mapxe Edna ):(a ce ,n;o.n;enH aaj6oJhoj 6oJIHWiapxn y 6op6aMa 3a ocJio6oi)ei-be BeorpaJJ;a. ,.Bpah.a ·ce 'tfeTBPTH 6aTaJI.OH. ,UoJia3e paH>eHmJ;Jil. KalKY ,n;a Cy PyJKM MaTMh, 6onawrapKM, O,ZJ;6njeae· o6e Hare, M Ha.n;a- (MaTMh, 6on- 194 195 ' l �Osaj wTa6 ,n;o,n;eJbyje Taj caT ,n;pyrapnu;n IlejOBHh (HHKOJie) JeJieHH, xoja je caMa y je,n;aoj 6op6H aa 3se3p;apH H MaJIOM MoKpOM JJ.yry, nop; HajTe~OM HenpHjaTeJbCKOM B8TPOM, J13HHjeJI_a _neT HalllHX H '<IETHPH cosjeTCKa palbeaHK:a, rrpemma nx H OTnpeMHJia y 6omrn:qy." IIH.IJ:EKC IIMEHA (y ueOocTaT1Cy. dpyzux nodaTa1Ca c.n.oa~Ceu no u.M.e'll.u.M.a) Y H3BemTajy caHHTeTcKor o,n;eJbelba !Ipse jyrocJioBeHCKe apMJ<je 011 4. MapTa 1945. HaBOI\H ce: "MHoro6pojHH CY IIPMMepH IIOJKPTBOB8HOCTH CaHMTeTCKOr OC06Jba y jep;HHnu;aMa o.n; KOjMx heMO HasecTM caMo HeKOJIHKO, Kojn CJIYJKe sa IIPHMep, sa cBaKy noxBaJiy M O,D;J!HKOBaH.e: . 1. ,IJ;a:tumKa CaM8.p:o:Hh, "<leTHa 6oJiaW!apKa IIeTor 6aTaJbOHa Tpehe KpajnruKe 6pHra,n;e, ycnena je ,rta c BaTpeae JIHHMje M3By..ie 25 palbeHMK_a M TO c IIDTIIYHOM paTHOM CrrpeMOM, o.n; xojux 8 palbelurn:a ITpse npoJIETepcKe 6pHra.n;e; 2. I!OIIOBHli AHKa, 60JIHJifllapKa· HCTor 6aTaJbOHa Tpehe KpajHIDKe 6pura,rte IIpse ,D;HBHSMje, Koja je y 6op6v.r pa:Ef.eaa O,I( HeMau;a, H3BYKJia je p;sa aawa pa:EbeHHKa M ys IIYT y6MJia p;sa HeMIJ;a; 3. M~Hh MJ.l:JIMIJ;a, saMeHHK caHHTETCKOr pecpepeaTa ~saaaecTe KpajHWKe 6pHrap;e Jep;aaaeCTe }l;HBH3Hje,: y CBOM 6pHrap;HOM npeBHjaJIHlllTY y ceJiy Jiosac, ycnena je ,II,a nssyqe 15. pa:EneaHKa o.n; KOjux cy 10 H3 ,I{eceTe KpajMlllKe 6p11ra,n:e, y MoMeHTY Ka.IJ. cy. aenpujaTeJbCKM TeHKOBH KpCTapHJili:l y C8MOM MeCTY H OTBapaJIH BaTpy Ha CBe o6jeKTe y ceny; 4. ,n;apa Me.n;JJh,. pec;PepeHT. caHHTeTa TpY.J,n:eceT ,n;pyre 6pHra,n:e Je.n;aaaecTe p;MBM3J1je, 'tlJ1je je npesujamrwTe 6~.no y Tosap~Ky,_ aallma ce c sehnM 6poj'eM· paH>eliMKa ·y MOMeHTY yna.n;a aenpujaTeJbCKHX TeHKOBa y OBO ce.no. Oaa HMje ,n;:o3BoJii:i.t.ra ;qa H je.n;aH pa:EneHMK OCTaHe J1 IIO.IJ. HenpMjaTEJbCKOM B8TpOM J13ByKJia je CBe paH:.eHMKe H3 6puragaor iipesnjaJIHlliTa, naKo je sehu ,II,eo 611:o· H3 pa3HHX 5pHra,r:r;a x ,II;M:BH3Hja." JII3 J13B€11ITaja Ce BH,D;H p;a cy Jif3 CBHX: )J;HBJ13Hja ITOBy"t:IeHe BO)J;H€ 6oJIHH'lfapxe, a I13 IIeTe n IIIecTe p;HBM3Hje H _-.:reTHe 6o.JIHH"'apKe. Ha IblifXOBO M€CTO IIOCTaBJh€HH cy 60JIHJP-t:apM KOjH ·cy npeTXO,II,HD aa xypcein:1Ma 3a Taj rrocao npiDipeMJD€HH. 3aanMJbMBe cy H H€Ke OIIaCKe y B€3I1 C·-HOBJifM 6oJiiiJ1:qapKaMa. 'Y je,ZJ;HOM M3.BeruTajy ce o lbHMa Ka2Ke: ,Ha CBOjHM HOBMM ,DY1KHOCTHMa ,n;py:i:'OBJ1 fio-JIHl1"tJ:apM: jOlli HMCY '/l.O""' CTI-:trJIH ,r:r;pyrapH:o;e, KOje CY CMelmJIH,, aapO"'HTO y norJie,n;y IIOlKPTBOBaHOCTM, xpafipOCTI1 H O}J;aHOCTM Y CBOM IIOCJiy." To cy, 3aHCTa, 3acJiy2K:eHa rrpi13Halba.. A A11a IJ:o6pHHOBHii-IIpM"a, 96 A!lia IIpJ<"a, 149 Ajma Kjapa6erosMii, 56 AJI6HH, 112 AJI6HHa Xac, 179 AJI6HHMIJ;a MaJIHjeBa, 143 AJieKca Bai.\KOBMii, 100 AJiexcaa,n;ap ~eJIK, 135 AJiexcaHI\ap Jby6Hii, 180 AJiexcaa,n;apPaaKOBHh, 186 AHa MnJinh-IlloiiiTap:nq, 85 AHa IIsx, 17 4 AHa CTojaHoBHii, 160 AHI\PHja Tai\Hii, 45 AHijeJIHja IIaimosHii, 171 AH!jemoa, 155 Aauxa. JIHrrMaa, 57 Aaxa raaTOBHfi, 85 Aaxa Kosaq, 85, 144 Aaxa ilJIOBJDaHHii, 179 Aaxa Pa,n;aaosHli, 81 AHKa <I>apxam, 176 AHKM!1a Jiywaqap, 82 AHKM!1a lllTpHxep, 83 AHTHQa <l>pii.aK, 143 AHTOHJ1j1a, 61 AipTeM-06pal\ J aH>yitresHii, 157. B 1\P Baso, 182 Be6a, 27 BeHKa MycHHos, 179 Bewxa <l>pHTHii, 33, 36 B11cepxa ApaJI>rrja, 179 B11cepxa Apac, 144 B.rra2KeHKa 'ByMJio, 177 BJra"'o CexyJiosHii, 139 Bo6a, 27 Bo}K,_a BerOBHli, 92 Bo1R!a MBaaoBHh, 136 BoJKeHa rpeMaH, 149 Bo}KeHa IIMrrepcxH, 33 BoJKHI\ap 1\HMHTpHjesHii Koc 3M:u;a, 17-4 Bopa 1\aMjaHOBHii; 62 Bopa MapxosHii, 121 Bopa IIeiiiHii, 62 · Eopira, 152 Boca rpaxoBai:J;, 81 Boca Mvrpvrli, 127 197 �Boca I:IBeTHh, 33, 38 BocMJbKa MHomuh, 85 BoiiiKO BpeoaJioB, 71 BoiiiKO Byjaaa11, 29 BomKo PncTHh, 14 7 EpaaKa JonaaosHh, 161 BJia)\O J13 III npoJieTepcxe, 155 Boja ,!1aHHJIOBHh, 171 Baja ,[(yJIHh, 195 Boj a JiexoBMh, 96 Boja 0Jba«a, 26 ByKa I:IBeTKOBJ1h, 174 ByxoTa CTynap, 125 B BaKo 'ByKoBHh, 134 BaHqa BomKOBHh, 113 Bacvr.n11ja HMKOJU1h, 161 _ BacKa, -qacaa cecTpa, 147 BeJIJ1HKa ABpaMoBHh, 103 BeJI:YlHKa Msaaosvrli, 173 BeJbKO 3eKOBMh, 184 BeJhKO KonaqenHh, 107 BeJbKO Maj cTopoBHh, 14 7 Bepa, 107 Bepa, 119 Bepa, 108 Bepa BJiarojeBMh, 34, 35 Bepa ,[(MMMTpMjeBHh, 45 Bepa ,[(HMHTpMjeBHh, 62 Bepa ryu;moa-Bpe6aJIOB, 3BaHa Colba, 70 Bepa MaTHh, 45 Bepa MMIIft!eBHh, 78 Bepa I!oJlaK, 179 Bepa !IIBa6eHa!1, 108 Becem:.m IIeponMh Tpyma, 45 BHJIMa MMueTJ.-:Il:i, 192 BHJIMa XopBaT, 179 BHTKOBCKH ,ZJ;apMHKa, 85 B.na,n;a AKceHTHj enMh, 42 BJia,l\a 'BO!p!)eBHh, 62 BJia,n;a MHJiaHOBHh rHma, 145 BJia,!lla IIeTpOBHh, 73 BJ]ja,n;HMHP EeJDaKon, 88 B.roa,l\J1Ml1P ,[(e,l\Hjep, 90 BJia)\J1!1a ~y6pHJIO, 41 198 r rajo ,[(pJb€Bl1h, 78, 124 rojKO ABpaMOBHh, 127 liP rojKO HJ1KOJIHh, 39, 182, 134 rpaHa rpa6oBa!1, 185 ,[(apa Me,l\Mh, 196 ,[(apa IIonoBHh Ta,l\Hh, 25, 26 ,1\apa illOIIIKHfi, 84 ,lliapMHKa M>mojeBHh, 169 ,I(apmu~a HecTopom1h Jhywre, 69 ,[(apMHKa HHKOJIHh, 164 ,[(ap><HKa Pa)\OBJ1h, 167 ,!1apMHKa CaMapJ,IJ1h, 196 ,[(apxa CTojaHOBHh, 174 ,l1"'J)KO, 66 ,[(ejaH IIonoBMh, 134 ,l{eca, cecTpa Mau;e Jaro.n;nfi, 43 ,l{eoaHroa KoBa"tJeBnfi, 192 ,l{vmau; ~Ba,u;mrKa, 43 ,l{J:tMYITpHjeBHfi ,l{H3,ZJ;apeBCKH, ,[(paro.Jby6 ryTHfi, 112 .I{parocJiaB Mpa"tJHli, 73 ,[(paro rH3)\Hh, 116 ,[(paroM><p MJIHj a 'Bop!)eBHh, 69 .I{pHHKa MvrJieKHh, 41 1\P ,[(yJIHh, 42 ,!1yiiiaH rpyj>~h J oj.a, 118 ,!1yrnaH ,[(eBei,IHh, 68 ,!1yiUaH Cas11h ,!1o,l\a, 103, 144 ,[(yiiiaHKa Boj>th, 85 ,[(yiiiaHKa J epeM>~h, 73 ,[(yiiiaHKa KpH>ajHh, 83 ,!1yiiiH!1a IIepoBHh, 127 ,l{ymKo ITaBJIOBHh, 171 119 ,[(aBH)\ ,[(OM€HHKO, 126 .II;a.rrMaTHHKa H JJ;paoropKa H3 3JionoJba, ro)\. 1943, 89 ,I(aaa H3 TieTe n;pHoropcKe, 93 ,[(aHHJIO ,[(aHHJIO ,!1aHH!1a ,l'(aHJ1JJ;a CKe, 93 ,!1aHH!1a ,!1aHH!1a ,[(aHH!1a ,1\aHHI1a JieKHh, 134 KpaBHh IIIy11a, 73 Byaax, 100 H3 -q:eTBpTe rrpo.neTep- Kyra, 85 KyJbaK, 100 JieiTOBHh, 80 MapjaHOBl1h, 17 .D:aHMIJ;a M:u.nocaBJl>eBHh, 177 ,!1aHM!1a MMcJiej, 84 ,!1aHJ1!1a IIepoBMh, 56, 60, 101, 126 ,!1aHM!1a PocHh, 148 ,IJiaaKa H3 CajKOBHha, 84 ,1\apa BaTJ1Hl1h, 144 ,[(apa By6aJio, 100 ,[(apa Bap)\a, 100 ,[(apa J OBaHOBHfi, 160 ,[(HMMTpHje HHKOJIJ1h, 164 ,l1HMMTpl1je IJ>tCKOBJ1fi TpHaBaiJ;, 69 ,!1o6p>tBoje MHJIMhesHh, 171 ,!1o6p><Jia IIeTpOH>~jesMh, 15 ,ll;o6pl1Jia CnaM6oJIJ1h, 160 ,!1o6p"!1a, 79 ,l{o6pH"tJaHHH~ena, 47 ,[(para Toi\OPOBJ1h, 26, 27 ,[(pa"aH JoBaHOBHfi, 105 ,[(paraH CpHMh, 30 ,!1parl1H>a, 152 .I{parnu;a u;·e, 91 ,IJjparJru;a H3 :qeHTpaJIHe 60JIHH- BJiaHcaBJbeBnli, 178, 192 ,!1pam11a 'BypaHOBMh, 85 ,!1par"!1a JbyjMh 1Ka6J111a, 142 ,!1pafHI1a KJIMCJ1h, 178 ,!1pam11a KoH«ap, 136 ,!1par"!1a Ml1TPOBJ1h, 85 ,ll;pam11a OpJioBHh, 100 ,!1pam11a IIape3aHOB>Ih, 45 ,!1pam11a PMcoBa!1, 187 ,!1paroJby6 rpoHh, 162 'BoBaHH EaBo, 124 'Boxa 3asa)\a, 100 'BoKia CaBKOB, 73 'Byroa 'BanHh, 96 'ByKa TaTHh, 78 1\P 'Bypa, 35 'Bypa Ba><>a!1, 81 'Bypa Bp3HHh, 157 'Bypa JOBaHOBHh, 161 'Bypa JosaHOBJ1h - UpHH Mnha, 157 'Bypa MeiiiTepOBJ1h, 51, 121 'Byplja MpaKoBHh, 84 'BypljJ1!1a IIonoB>Ih, 83 'B:y:po Me,l\Mh, 81 'Bypo ,xay6Hu;a", 108 E EBM!1a BeJiarMh, 85 EBH!1a ,[(epMa, 179 E,l\Bap,l\ Kap)\eJb, 39 Ema CTpa:lKJ1MaHe!1, 180 ETeJiroa 1KyHa!1, 113 199 �'II·. Mao Bpo)lapen;, 20, 22 2KapKO ¢MJU1UOBMh, 144 2KMBKa M""*h, 174 2KMKa HecToposuh, 146 2KMKa TopoJiuja, 161 2KMBojuH HHKOJI>Ih, 164 2KMsoTa MuxauJiosuh, 73 2KMsoTa Pa,!IMHJIOB>Ih, 169 MJIHHKa 3eJieH, 192 MJIOHI<a raJIHK, 155 Mpa ryTMaH, 59 liipHHa KoBaJI>Ko KHe:m:enHh, 182 l!lCH!IOP ITaim, 135 McMeTa·~eMHJ>OB>Ih, 56 McpeT <'PHJIHnosHh, 127 McpeTa >13 Teunna, 143 3 3arOpKa C"aHojesuh, 174 3)1eHe, 110 3)1eHKa IIeJ>aj>Ih, 83 3p;paBKa JOBaHOBHfi, 17 4 3exo BojBO)IMh, 192 3JiaTa Kapop Ko6aJI, 72 3JiaTHja Pa.n;ocaaJI:oeBHh, 174 3JiaTKO IIayHlfl1a, 130 3opa A!laMOBHh, 160 3opa Byjosuh, 85 3opa raJI)IIIIM>IT-llhajHep, 133 3opa KoBa'tfeBMh, 56 3opa TJ:aJie>i>Ih, 26 3opa TJ:yqxosuh, 144 3op>~ua Mw11pos, 127 3opxa ByKBMh, 192 3opxa BopxaiT>Ih, 84 3opKa 'Bypl)esuh, 171 3apKa 'BypOB>Ih; 173 3opxa MHJieTMh, 145 3opKa CTaHHh, 192 3opKa CTojaHoBHh, 174 3opKa <PywTHh, 181 3opKa lliapHh; 144 H Hs>~ua KlE.ajnh, 81 Mslfl1a MajHapuh, 107 200 J JarMn;a Bap6ap11h, 79 Jaro,!IHh. 114 JaJ<a, 130 J aH€3 3JUMYH,ZJ;1 130 JaHK:o Mapimh, 192 JapKr1, 67 JI Jia3a CTojaHoBHh, 17 liP Jiesn, 17 JieHKa 'BYHOBa, 162 JleHKa JypMIIIeBHh, 181 Jiena Byjaq,.h, 77 Jiena Byj~Hh, 33 Jiena IIeposHh, 12 JierrocaBa JlynHli, 26 Jienyw>~h, 114 JiecKaBap, 114 Jl>I)IMj a My:>«MHHh, 179 JlHJIH, HHCTPYMeHTapKa, 179 · JioTa Ej)lyc, 27 Jiyj3a IIHxJiep, 3BaHa BopBia, 35 JiyTKa CMa><JiaTMh, 153 K KocTMii, 175 H:v.rKOJie IJej OBHfi, 196 Pa,n;oBMh, 178 TpajKOBHh JiaJia, 62 JemwaBeTa KeHa Pa,n;MHJIOBHli, ~HMHTp>IjesHh, IIep>~H, 99 J ycTHHa BHBOT, 46 JeJieHa BHXJiep, 86 JeJieHa ByJiaToBHfi, 85 170 JeJIKa JosaHKa Pa)I>Ih, 176 JosaHKa TJ:os>Ih 2KyTa, 127 J OBlfl1a, 155 Joso KHe:>«Hh, 192 Jo3o KoBa'tfeBillJ.-roJirn:rh, 116 JoJmHa JleBHHrep, 149 J ocmr Kajcpe:>«, 100 J Y!IH11a, 36 Jy,!IHTa AJiaprHh, 90, 123 JyJIHIIIKa Kpayc-Jle,llepep, 96 J YJIKa MeiiiTepoBHh, 93 120 J ypaj Je3)1a JiosMh, 30 JeKa P-a,ZJ;aHoB, 193 JeKa Pa.n;aHOBHh, 85 JeJia Baparn, 179 J eJia ByKosHh, 178 JeJia JaHqMh, 107 Jerra IIeposHh, 127 J eJia TeiiiaHOBHh, 33 J eJia XoBalben;, 82 KpHHKa ToMallaBHh, 123 KpcTa MsaHqesHh, 17S . KpcTa M>IJhaHHh, 159 Ky3MaH J oCHcposcKH, 64 J oaaHKa BmKi-IHHh, 191 Jy.rrKa MemTepOBHh-IIa:HTJ.rli, ,TacHia "tJpHKO, 85 JeJieHa J eJieHa JeJieH"a J eJieHa JeJIKa Terraaqnh~ 33 J emoa TyTHh, 181 JecpTa JepeM><h, 73 J en;a M>Ipar.mh, 174 JOBaH JlJ-:UIMaH, 57 JosaHKa BjeJIHh, 193 62 J eJIKa M:r.r:scaMJIOBYifi-Teri:aB'tfMli., 76 J eJIKa CTojaHOBldi, 174 Kaja PeB><h, 85 KapaBMJLKa CTecpaHOBHh, 174 KaTa Bo:>«><h, 174 Ka"a TJ:eJIOBHh, 178 KaTHua BpallemesHh, 179 KaTm..J;a H3 .BnmeBHIJ;e, 178 KaTHn;a llplfl1a, 81 liP KauntKOB>~h, 62, 160 KeKa JoBaHoBHh, 38 KoBHJLKa PajHh, 193 Koca B>l)laKosHh, 47 Kocana KocaHoBHh, 84 KocTa Hal), 106 Koqa IIonosHh, 37, 121 Jb Jbenocana Th[~aK, 193 Jby6a HojMaH, 96, 1U Jby6MHa · IIepos>Ih, 93 Jby6HHKa CTaMeHKOBHli, 179- Jby6"'1a Jby6Mn;a Jby6"'1a Jby6"'1a Jby6"'1a Jby6"'1a Jby6><n;a Jby6"'1a Jby6Mn;a Jby6"'1a BJ]ajHh, 157 BpiLaK, 192 ~MKHh, 26 ~PBKYJI>Ih, 192 'B01pl)esHh, 2KHBKOB>Ih, 85 Mse3Hh, 152 l!lJIHh BJiajHa, 19 JaibHh, 169 Jby6Hh, 173 201 �MapeHnh, 117 My,11pnHnh, 83 Jby6HQa PaKnh, 26 Jby6~a POKCaH,11Hh, 85 Jby6mna liiJinh, 147 Jbyll'Ie :lKHBKOBnfi llinaHai<, 135 Jby6~a Jby6n~a M Mapnja CTenaiD<"<eB, 178 Mapnja "'e6oTep, 178 Mapnja lliKOH.z1pHh, 84, 90 " Mapuja IliJie3:M:arep, 61 Map>n;a <'PpJiaH, 108 MapKo MaplliiKOBHh, 157 MapTHH KoJI6, 173, 175 Mana :lKMpoBnh, 179 Mana J aro,11Hh, 42 MnjaJIKO ToAOPOBHh, 42, 191 MnKa Bajnh, 194 Majep, 37 MaH,11a ~OMaH~Hh, 89 MaHAymma BneyJIHH, 143 Mapa By6aJio, 100 MnJia Bojn, 133 MnJia XahaH, 134 Mapa, MMJia, H3 :u;eaTpanae 6oJIHH:u;e, vt3 u;eHTpaJIHe 6oJIHJ1Q.e, 91 Mapa KpcTypnh, 45 Mapa MyApnh, 142 Mapa IIpnMopKa, 131 Mapa ToMnh, 192 MaprapeTa MnJiomeBnh, 143 MaprnTa Xeprpr, 55 Map:>KeHKa ~o:>KaJI, 119 M01pnj,a, 181 Ma pnj a Bo6nh, 17 Mapnja Byjac,"117 Mapnja BHHTeJixaJITep, 35 MapHj,a BoraHOBHli, 84 Mapnja Mapnja Mapnja Mapnj'a Mapnj,a Map11ja BoJICK><, 101 ByKe.nnh, 108 Th3nh, 180 :lKa6ap, 174 36opHHK MajpB>Ih, 96 JocHcposcKH, 3BaHa MapHKa, 64 Mapnja Mapwmh, 84 Mapa Mi<puh, 144 Mapnja PayrneBnh, 179 Mapnja Pylllih, 85 M01pnj a ca :lKa6JI.aKa, 182 Mapnja CJia,11Hh, 139 202 M11x;a J13 ATameBu;a; 91 MMJIHHKO MapojeBnh, 151 MHJIKa, 87 MJiiJIKii BaTe3, 193 MJ.iJIKa BJiaHCaBJbeBMh, 100 MuJIKa., H3 n;eHTpaJIHe 6oJIHH- ne, 91 MnJIKa JoBnh, 86 MnJIKa KyKyJbaK, 100 MHJixa ~aTxoali!h, 194 MnJIKa MnHnh, 171 MnTap ~yJbaHOBCKH, 113 MnTpe TpajKOBCKH, 112 MHIJ;Kia Kpvmorpap;oBa ,JeJIKa 44 , 109 MMhKa Py,11nh, 143 MH:lOanJio HHKOJIHh, 164 Mmna liaHTHh, 38 MHIIIKO Tp6osnh, 108 MJia.rt.eH CTojaHOBHh, 56, 102 Morna IInjaAe, 183 MHJIKa TpaHJIOBHh, 28 MHJIEa "tlyJiajeanh, 85 MHJIKa 1\.ypqMja, 80 MHJIHQa liiJinh, 69 MnJia BajaJinn;a, 33 H Mu.mrn;a rJiuropujeauli, 17, 18, 91 MvtJiaH BJiarojeBHli llinaaa:q_, 17 MHJ]aH -BojaaHh, 171 H. liHH,11ypoBa, 162 19 MHJIHija JiyKnh, 112 MnJIHija JiyqJ%!h, 196 Ha,n;a AJieKcHli, 46 Ha,11a By,11nCaBJbeB>Ih, 176 Ha11a MapKoB>Ih, 94 MHJIHIJ;a MuJiaHOBHli, 174 MHJI~a OrraJI, 154 Ha~a, Ha.u.a IIorroBHli, 15, 47 yrrpaBHHK p;eqjer p;oMa, MnJinna CTar<ap, 144 MnJIMna CTeBuh, 158 HacTacja HHm'tJeHKO, 178 Mum:.ru;a CTOMap, 83 MHJIOBaH 'BMJiac, 186 RaTa KapaMaTHjemrh, 96 M:MJiaH 2KeaceJh, 107 MnJiaH Kp~nh, 122 MnJiaH CaBuh, 112 MHJiiaH CTecj:laHOBCKH, 113 MHJie liiBKOBHfi, 33 MHJieBa Kosa'tfeBHh, 176 MnJiopa,11 liolbajnh, 45 RaTa P.a,11YJIOBnh, 43 M:wJiena Kosap, 85 MMJiesa CToj a.n;liiHOBHh, 174 MJ1Jleaa Beanh, 85 MMJIOIII llaHTHli, 121 MHJIYTHH EJie"tJHli, 62 MHJIYTMH ~yKOBHli, 45 MHJbeHxo PoKBHH, 178 HeBeHKa Baa, 192 .M~JI·e~a BeiD:IMnponwli-lifJIHli, 26 MnJieHa 'BoKnh, 45 MnJieHa 06pa.z10BHh, 181 Mu.JI€Hci IIajonHh, 136 MuJieaa Pa~ojenl'lli, '173 MnJieHa PyAnh, 181 MMJieHa, cecrnpa Ma:u;e J aro,n;Jffi, 43 MHJieHa CHTepJ-ru;a, 85, 195 MliiJieHa CpaK, 85 96 Ha,11a ~HMHTpnjesnli, 41 HeBeHKa CyeyKoB>Ih, 192 Hnxo,u;nje CTojaHOBHh, TtaTKO, MMMn11a, 114 69 HnKOJia Jiyxnh, 42 MHo.rt.par MnJiocaBJbeBHli, Jly- HHKOJ]a Pap;oHJi!h, 116 He, 194 HnKoJia CnMnh, 166 HnKOJia UyBepos>lh, 161 Hyiiia AH"<Ka HaxJIHK, 117 MI-W.rt.par MHTpOBHli, 3BaHH MH- Ka Japa11, 57 Mnpa, 114 M>Ipa, 153 Mnpa rpy6HIIIHh, 116 Ml%!pKo Jiyqnh, 183 0 MnJieHKO liaBJIOBMh 3eM6a, 171 MuJieca CTaHojJimn:-:~h, 94, 136 M~rpocJiaB MHJiocaa,n,eBHli, 141 MupocJiaB UITJie3HHrep, 61 MnpocJiaBa 2KHBKOBHh, 92 MMJUijaHa: J oBauom:rh, · 82 MnTa ~HMl%!Tpnjesnh, 192 05paA 'BypljeBHh, 171 OJira Ee,n;eHJ1KOBl1li, 85 OJira Bernnh, 192 OJira BeJIWIKOBHli, 85 203 �Oma .n;e11>rjep, 135 OJira J oj>rl!, 26 Oma, IIorros>rl!,. 96 OJira IIlepi<epjesa, 3BaHa AHIIpeaHa ,!l;py>~<HHa, 71 0JII1l<a ryTMaH, 143 0JIHMIIHja, qacHa cecTpa, 147 liP Oma, · 27 0Jba J eJia'!Hii, 61 O't!Kn:a:.a AHTHh, 62 n P•a11e Ta)IJ<II, 24 · Pa11J<Boje MsaHJrli, 161 Pa.l(MHJia MHJiaHKOBHfi, 36 Pa,!\MMJia Rl\,lloslrli, 167 PaiiM><Jia CTojaHOBJrli, 85 Pa11o A6a3oBJrli, 158 Pa11osaH 3or<isuli, 151 Pa110j"!1a P><CTJrli, 171 Pa11ojxa >t3 CpeMa, 118 Pa11ojKa IIaBJIOs>tl!, 171 Pa.n;ocJiai3 Ko:saJ:IeBHh, 151 Paj a He11eJbi<OB>tll; 42 PajKo, 108 PaMna C.rra5eHOBCKM, 113 llaBa, 87 IIas"!1a, 179 IIan.rra PynHHK, 85 IIasJie B><l!eHTHj esuli, 146, 171 IIapacKena, 't!acHa cecTpa, 147 IIapacKena, nryMaHHja - Aim::a ,!l;MMJrli, 147 IIayJia Jep><Ha Jiax, 130, 188 IIayJia Kap11ern, 144 IIayJIHHa Cy11apcK>r, 92 IIexo Eor):laH, 191 IIepa Hososepa11, 162 IIepa·rrorros>rl!, 124 IIep=nll, 114 IIepca AllaMOB>rl!, 79 IIepca ,!l;ecaH'lJrli, 85 IIepca IIaj osuli, 85 IIeTp"!1a Poje, 80 IIel!a IIorreJbeBCKJ<, 113 IIorros>rl! AHroa, 196 IIpe11par Xa11HaljH, 16 p P.a11HBojJia JaHKOB><Ii, 77 Pa11e E><e><l!, 17 Pa11e Onapyrn>rl! CmHKO, 73 204 ByKaAJ<HOB>tli, 179 rpyjH'!>tli, 81 JasopHHa Carna, 66, 149 KHe>KesHII, 192 CanKa MHjymKOBHli., 85 CaJI>rX TypKosHII, 134 Cexa BJrlieHTHjesJrli, 36 CeaKa Xan.rronnfi, 143 liP C>riiOHHja Jl><IIMaH, 33, 57 C:t1Ma, py.n;ap H3 JiemJbaHa, 128 C:uMH:u;a Bpe3aHOBHfi, 85 CasKa CasKa Casxa Casi<a CJllana O:r:pnsoBHh, 150 CJio6o11aH IIeHe3Hii KprzyH, 42 PaRKa CTenaHoB, 33 CMHJba, 108 PaTKa, 79 BaTKO ITan.rronJdi, IIIrraHru:t, 79 PaToMnp P>tcTJrli, 17, 19 Per,ro Tep3lrli, 102 PHcTa Kaposuli C>tMa, 169 PncTa PoH'!eBJ<I!, 173 Po6epT Kyxose11, 179 Po11oJby6 CTojaHosJrli, 16·<1 CM>rJba CMJ<Jba posi<a), CM>rJba Posa, 86 Poca AJiac, 85 Poca Xai,II1syxosnl!, 53 P.oc~a M:r.r.rromenHh, 159 liP Por,repc, 179 Py>Ka 06paiiOBJ<Ii, 85 Py>~<a IIepepa, 149 Py:ll<a IIepn, 130 Py>K>t~a M>tJiaHOBJrli, 30 Py>K"l1a PHII, 50 Py>KI111a <Pyl!ax, 115 PyMeHa M>tJIYTHHOBJrli, 163 c CaseTa KeKJ<Ii, 85 CaseTa M>tKJ<I!, 178 Casxa, 86 Eopojes>rl!, 20, 21, 22 >r3 ,!l;psapa (>rJIH IIeT141 IIap>rrrosJ<!i, 116 CMMJba Pa,n;onaHOBHfi, 123 CMHJba CMpHMK, 85 CM>rJba To11op><ll, 45 CoKa H3 :o;eHTpaJIH-e 6oJIHHu;e, 91 CoH>a, 19 Cmna CoJio, 89 Coqm:}a, 87 Co¢>rja HaKapa11a, 192 Co<l>><ia Pallos>rl!, 178 Co¢><ja P>rcTJ<!i, 172 Co¢Hja IIlTaji<ep, 179 Co<!>><ja lllTaxJiep, 100 CrraceHHja I(aHa Ea6os><li, 138 Cpem By'IKOB>rli, 164 CpeTeH ?Kyjos>rl!, 186 CpeTeH )Kyjos><li, 3BaHJ< IIPYr I(pHH, 39 Cpe'<a, 111 C'!1aHa · J aHKOBHh I(pHoropKa, 170 C'])aHa >r3 KapaljopljeBa, 189 CTaHa Mv.ma't!Hh, 47 CTaHa M><Tlrli, 158 CTaHa IIeTpaHos>rl! UoH, 178 CTaHroa JKy>Klrli, 192 CTaHKa KapaH, 100 CTaHma P·aiiOBHII, 167 CTeB"!1a TyMJrli, 22 CTeBo OnceHm..J;a, 99 CToja Mehasa, 143 CToja XpH>aK, 100. CTojaHK:a 11BaHOBHli, 173 CTojaHroa XyiiiJ:u:~;a, 85 CTojroa ,!l;pexarroslrli, 78 T TspTKO MaTrrjesJ<!i, 127 Teo,n;opa ToHCIKa illYMe:ELaK, 148 THMOT>rje M><JIYTHHOBJrli, 163 THXOMHp CTojaHOBMli, 69 Tollopma, 17 4 ToMa"' JKJ<>K>rli, 181 ToMaH>rja Jamlrli, 166 ToHma CayTep, 56 ToHKa illimK, 179 y 'Yr.lliema KapaKJiajHh, 97 cfla,t(HJI J aKHh Jilpa:o;, 54 <:Pa:aHKa Ba5Hfi., 127 <PpaHVID;a 3aHUHOBHli, 85 205 �4>paHKa, 110 4>paHI1 KJiajHxarreJI, 95, 124 4>paH>a Boj11, 133 ¢>pH)\a I'yTMaH, 16, 59 4>PH!Ia ,!J;ya,a BHXJiep, 86 n: EEJIEIIIKA 0 IHICUY ~BeTa HMKOJI><h, 164 I(HJIKa n3 "ITaBJie", 188 'I X XaMma XaMsmua, 144 Xep6apT Kpayc, 134, 175 XHJIMHja XacaHarHh, 45 XoaopHja, -qacHa cecTpa, 147 XoTKO, J14 'Ie11a J awi<h, 116 m lllTe<]JaHHja Xac, 180 ll1Te<jJH lllTajHep, 133 ll1Te<jJHija Cepa>KHH, I BHTa ~BeTKOBHh je poljeH 1909. ro)\HHe y HosoM CeJiy, KOI\ BeJH1Ke fuaHe. Y.lsyqno je CTOJiapcKH saHaT H pa,ZJ;JfO je y CBHJiajH- u;y, HoBoM CeJiy, BeJIJ.iKOj liJialrn, CMe,n;epeBCKOj IlaJiaHqH 11 Beorpap;y. To,n;HHe 1930. IIpHKJbyqHO ce Hanpe,ZJ;HOM pap;IDPIKOM IIOKpeTy, a npep; paT je nocTao "t!JiaH KIIJ. AKTHBHO je yq:ecTBOBao· y npnnpeMaMa sa ycTaHaK 1941. BHo je cexpeTap Oxpy~or KOMHTeTa KIIJ sa .D:oJDe IIoMopaBJbe, rroJIHT:wiKH KOMecap IJ;eHTpaJIHe 6oJIIDIIJ;e y 2Ka6JbaKy, 3aM€HHK H IIOJIHTH'tJ:KH KOMecap I(eHTpaJIH€ 6oJIIDII1e BpxoBHOr IIITa6a HOB H IIOJ, •maH lloJIHTD!IjeJia XXV cprrcxe ,ll;HBH3Hje, wr,n;. IIo ocJio6oljelby 3eMJbe, BH_Ta II;"BeTKOBMfi je aa pa3Hli1M lJ.Y7d\.HOCTHMa y opraiD:tMa HapOW{e BJiaCTH, npep;cTaBHH't!KHM TeJUIMa H 6opa't1KHM opraHH3a:rzyrjaMa. Ose ,n;_yEHOCTH o6aBJ.bao je cBe ~o o,n;Jiacxa y neH3Jo:Ijy. ,I:(o ca,n;a je o5jasJo:Io: H3semraj nu.me no npe:>JCUBu (Harpa,n;a ,HoJinra''); c[JpouT 6e3 no3aduue (aarpa,IJ;a ~eHTpaJIHor o,D;6opa paTHHX :mmaJIH,n;a); ouu cy BOJZ.eJl.U :JICUBOT, 3aTMM rrpY.£JIOre H3 HOB n VI 11pyro. �CA,UP)KAJ IIPE,!\rOBOP YEO,!\ HOBH 11,!\EAJIH HeJ.:IcrryJDeHa ::meJ.D.a 5 11 15 17 2C CMMJ.ba je o.zw::maJia pe'ti 3AJE,!\HO CMO CE BOPHJIH IIPOTHB HEMAI(A, ITA HAC 3AJE,!\HO H CTPEJ.bAJTE IIPO<l'>ECOPKA H IDEHA Y'IEHHI(A KOMYHHCTH HE 0,!\AJY CBOJE IIPHJATEJ.bE OBE3BE~HBAJIE CY MECTO Y BOPBEHOM TIOPETKY 3A BPATCTBO ,!(pynapM!Ie - - - - - ,!(PYrOBH '1\.E JE OCBETHTH 2KEHE IIAPTH3AHCKHJIEKAPHYMECTO fbHX BPA'B.AJIE CY CE IIPJ1qEIIOlKPTBOBAHE H XPABPE CYTJECKE CBY,!\ CY BHJIE BOPBE H XPABPE BOJIHHqAKEOIIEPATOPKE CBAKH PAIDEHH BOPAU: BHO JE HAIII PAfbEHHK IIPEPAHO ,!(OPACJIE- H qACHE CECTPE CY riO MArAJIE PAIDEHHM IIAPTH3AHMMA Kao cBojy poJ.jeHy - - - - - - - 23 28 30 33 44 47 50 53 64 76 88 101 120 138 140 147 148 209 �,l(EBOJKE 113 HAPO,l(A M OHE ,l(OrA'BAJIO CE Ca 3apo6JbeHMM 6oJIHHtiapKaMa nocTynaJio ce CBHperm HeJJ>y,ll>< ><3 Ka.z~><H><x BO,lla 3AKOHM PATA O,l(ABAHA CY MM IIPJ13HAH>A MH,l(EKC MME;HA - 151 159 176 178 180 182 191 197 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Knjige Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context M Knjiga Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Osvajale su pravo da se bore Creator An entity primarily responsible for making the resource Vida Cvetković Source A related resource from which the described resource is derived Historijski muzej Bosne i Hercegovine Publisher An entity responsible for making the resource available "Vuk Karadžić" Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1979 Rights Information about rights held in and over the resource "Vuk Karadžić" Language A language of the resource SH Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 18-M Coverage The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant 210 str. Narodnooslobodilačka borba žene borci http://afzarhiv.org/files/original/4a6d02b695f6d3d72c531463c2b994fa.pdf 0d4e758db498c579cc315c826ed73396 PDF Text Text IJ RAZVOJU SOCIJALISTIČKE SAMOUPRAVNE JUGOSLAVIJE '/kJaTomšič JP ��VidaTotnšič U RAZVOJU SOCUAIIST1ČKE SAMOUPRAVNE JUGOSUNUE �■ ••U 0 V v . 'v jo č tfi — - <0 L€ 8 I U • vec ,.r ! m m N Izdavač: Novlnako-lzdavačka radna organizacija Jugoalovenaka stvarnost — OOUR Jugoalovenakl pregled; Generalni direktor: Dragoljub Vullca; Glavni I odgovorni urednik: B oildar Đurovlć; Urednik: Branka Vldas; Jezlčkl redaktor: M llo rad Slmonovlć; Oprema: Nenad čonklć; Korektor: Zor ka Jančlć; Štampa: Srboštampa, Dobračlna 8, Beograd 1981. �Sadržaj Predgovor 5 Uvod 9 Istorijski koreni 15 Diskriminacija žena u staroj Jugoslaviji (1918—1941) 15 Radnički pokret i borba za ravnopravnost žena 19 Narodnooslobodilački rat i socijalistička revolucija 23 Revolucionarne promene i ostvarenja 31 Glavna obeležja razvoja socijalističkog samoupravljanja 33 Društveno-ekonomsko uređenje SFR Jugoslavije 36 Samoupravljanje i društvena svojina 36 Osnovna organizacija udruženog rada 39 Samoupravna interesna zajednica 40 Mesna zajednica 42 Planiranje razvoja 45 Od predstavničkog do delegatskog političkog sistema 46 Uloga subjektivnih društveno-političkih snaga 51 0 nekim rezultatima razvoja 55 Teorijske osnove procesa emancipacije žene 59 O teorijskim osnovama društvene akcije 59 Stvaralačka primena marksizma 63 Nosioci političke akcije 70 Uloga ženskih organizacija 75 Uloga zakonodavstva u menjanju društvenog položaja žena 85 Zapošljavanje, obrazovanje, zdravstvo 89 Industrijalizacija i urbanizacija 89 Neke karakteristike zapošljavanja žena 91 Zapošljavanje žena na privremenom radu u inostranstvu 97 Zaštita zaposlenih žer\a 98 2ene u razvoju poljoprivrede i sela 104 Obrazovanje 113 Socijalna politika I zdravstvena zaštita 120 Brak, porodica, domaćinstvo, dečja zaštita 127 Preobražaj porodice 127 Društvena zaštita dece 135 Demografska kretanja 140 Razvoj planiranja porodice 142 Ustavno pravo o slobodnom odlučivanju o rađanju dece 144 Međunarodna saradnja 149 Međunarodna aktivnost Konferencije za pitanja društvenog položaja žena Jugoslavije 150 Svetska godina stanovništva 152 Međunarodna godina žena i Dekada UN za žene 153 Nesvrstani za uključivanje žena u razvoj 157 ' �Prilozi 161 Pregled pravnog uređenja od osobitog značaja za pravni položaj žena u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji 161 Spisak zakona od posebnog značaja za pravni položaj žena u Jugoslaviji 173 Rezolucija Skupštine SFRJ o unapređivanju položaja i uloga žene 177 Osnovni statistički podaci o ženi u jugoslovenskom društvu 193 �Predgovor Publikacija koju objavljujemo pod naslovom Žena u razvoju socijalističke samoupravne Jugoslavije jeste prerađeno izdanje nacionalne studije koja je na tra­ ženje Sekretarijata Organizacije ujedinjenih nacija bi­ la izrađena povodom teme »Žena i razvoj« kada se ta tema početkom sedamdesetih godina razmatrala u Komisiji ECOSOC-a za socijalni razvoj kao prilog raz­ radi strategije Druge dekade razvoja OUN (1970— 1980). Taj jugoslovenski prilog bio je objavljen u ča­ sopisu »Žena danas« 1973. godine u broju 270, pod naslovom »Žene Jugoslavije u privrednom i društve­ nom razvoju zem)lje«. U toku 1975. godine, koju je Organizacija ujedinjenih nacija proglasila Međunarodnom godinom žena, Kon­ ferencija za pitanja društvenog položaja žena Jugosla­ vije podstakla je izradu nove publikacije o društve­ nom položaju žena Jugoslavije. Ranije publikacije ove vrste su vremenom bile prevaziđene. Interesovanje koje je u svetu pobudila tema Međunarodne godine i tekuće Dekade OUN za žene: »Ravnopravnost, razvoj, mir« zahtevala je donekle nov način prikazivanja po­ ložaja žene odnosno puteva ostvarivanja njene rav­ nopravnosti u okviru razvoja zemlje. Autor pomenute informacije koja je pisana za OUN zamoljen je da pripremi novu publikaciju. U toku rada na ovoj knjizi pokazalo se da je zadatak osavremenjivanja ranije informacije, iako na prvi po­ gled jednostavan, u stvari prilično težak. Upitnik OUN prilagođen potrebama uporednog prikaza raznih zemalja prema kojem je bila rađena prva publikacija, nije sadržao pitanja o mnogim specifičnostima naše zemlje, koje je trebalo prikazati da bi se razumela celina. Razmatranje činilaca i činjenica u vezi s menjanjem položaja žene I doprinosa žene integralnom razvoj­ nom procesu zemlje složen je zadatak. Učinjen je po­ kušaj da se sažeto prikaže celokupnost društvenih I po­ litičkih odnosa, naročito u sklopu promena koje su pratile donošenje Ustava SFRJ od 1974. godine i koje pra­ te njegovu primenu. O tome sada postoji obilje gra­ đe. Pored političkih, ima mnogo i naučnih studija, pri­ kaza, rasprava, statističkih i drugih podataka o razvo­ ju SFRJ. Zatim, obeležavanje Međunarodne godine že­ na, Dekade OUN za žene i Međunarodne godine de­ teta podstaklo je mnogobrojne nove izveštaje, anali­ ze, naučne radove, rasprave o položaju žene, porodi5 �ce, deteta. U tom okviru značajne rasprave vođene su u Skupštini SFRJ 1978. godine u toku donošenja posebne Rezolucije o ostvarivanju ravnopravnosti žena. Iz napred iznetog istorijata nastanka ove knjige vidi se da je autor pokušao da u njoj odgovori pre svega na pitanja koja su postavljana u toku naše aktivnosti u Organizaciji ujedinjenih nacija, u kojoj sve više ra­ ste interesovanje za iskustva pojedinih zemalja. Ona je nastala i iz drugih potreba međunarodne aktivno­ sti naših društveno-političkih organizacija. Zbog toga je ova knjiga izdata najpre na engleskom i francus­ kom jeziku. Međutim, još u toku rada na tekstu po­ kazala se potreba da se i na našim jezicima izda ova­ kav kraći prikaz položaja i uloge žene u razvitku jugoslovenskog društva, u kojem radnička klasa postav­ lja i rešava i žensko pitanje kao deo dubokih društvenih pramena u procesu borbe za oslobođenje rada. Tu bor­ bu ćemo uspešnije voditi ukoliko svoja sadašnja dos­ tignuća i probleme koje ona sobom nosi shvatamo kao plod proteklih borbi. U raspravljanjima o mnogim savremenim pitanjima našeg razvoja sve više se pokazuje potreba za dubljim poznavanjem naših dosadašnjih na­ pora i odgovora koje smo na i danas goruća pitanja već dali u prošlosti, lako u publikaciji ima za našeg čitaoca dosta svakako poznatih informacija, iako ona mestimično uprošćeno prikazuje veoma složen i komplikovan razvojni put nove Jugoslavije, čini nam se da ona može poslužiti kao koristan priručnik i društveno-politlčkim radnicima koji istupaju u međunarodnim kontaktima I mlađim generacijama, ikoje treba da sagledaju duboke veze između pojedinih aspekata društveno-političkog procesa izgradnje socijalističkog samoupravnog druš­ tva i borbe za nove međuljudske odnose u našoj zemlji, koji se ne bi mogli izgrađivati bez suštinskih pramena u društvenim odnosima, bez prava na samoupravljanje kao osnove svih sloboda i svih prava radnih ljudi I gra­ đana u našem socijalističkom društvu > bez definitiv­ 1 nog raskida sa svim ostacima I naslagama prošlosti i napuštanja »kraćeg puta« ostvarivanja prava I sloboda birokratsko-tehnokratskim rešenjima. Pošto nije bilo moguće — a nije ni zadatak ovakve pub­ likacije — da prezentiramo svu građu, 'izdvojena su samo najvažnija pitanja da bi se globalno prikazale celina ra­ zvojnog procesa i suština jugoslovenskih nastojanja u izgrađivanju samoupravne socijalističke društvene za­ jednice ravnopravnih naroda I ljudi. 6 �U toku rada korišćen je obiman štampani materijal, koji smo citirali kada je neposredno upotrebljen. O tome kako treba prikazati neka pitanja vođeni su raz­ govori s društveno-političkim radnicima. Teško bi bilo navesti sve pisane izvore i zahvaliti svima koji su ml pomogli u izradi ove publikacije. Pristup osnovnom sa­ držaju i njegova prezentacija su takvi da je bilo neop­ hodno konsultovati širi krug drugarica i drugova. Me­ đutim, ovde se mora istaći saradnja koju su već od ra­ da na prvoj informaciji za OUN u ćelom ovom radu ne­ posredno pružale Hristina Pop-Antoska i Ika Kekić. Isto tako, treba istaći pomoć dr Vide Čok, Dušanke Kovačević i Sane Salahović. Najzad, treba pozdraviti inicijativu izdavačkih preduzeća »Delavska enotnost« i »Naša žena« (Ljubljana), ko­ ja su ovu knjigu izdala na slovenaćkom jeziku, i odluku »Jugoslovenskog pregleda« (Beograd) da je izda i na srpskohrvatskom jeziku. Za slovenačko i srpskohrvatsko izdanje tekst je une­ koliko dopunjen novim podacima. Autor 7 ��Uvod U ovoj publikaciji prikazujemo napore i dostignuća na putu k punoj ravnopravnosti žena u Socijalističkoj Fe­ derativnoj Republici Jugoslaviji. Naše viđenje borbe za ravnopravnost i emancipaciju žena zahtevalo je da prikažemo tu borbu u istorijskoj perspektivi i kao sastav­ ni deo borbe radničke klase i radnog naroda za socijal­ no i nacionalno oslobođenje. Što se tiče ciljeva i me­ toda borbe za ravnopravnost žena, smatramo da je po­ trebno stalno postavljati pitanje: ravnopravnost u od­ nosu na koga i u kom pogledu? Ako pokušamo da od­ govorimo na tako postavljeno pitanje, odmah možemo utvrditi da se ne radi samo o nekim formalnim pravi­ ma žena koja bi ih izjednačavala s postojećim pravima muškaraca. Poznato je da i muškarci, naročito radni­ ci, radni seljaci i radna inteligencija u određenim druš­ tvenim uslovima ne uživaju sva prava, odnosno da su mnogi i obespravljeni. Prema tome, nema ljudske emancipacije ako ona ne obuhvata oba pola. Zato nije moguće prikazivati borbu protiv neravnopravnosti že­ na izvan okvira zajedničke borbe radničke klase i svih naprednih društvenih snaga za ostvarenje svih čovekovih prava. U ovoj knjizi ćemo pokušati da pokažemo kako su se postavljali ciljevi borbe i kojim putem od­ nosno kako su se oni ostvarivali u Jugoslaviji. I. Smatrali smo da je nužno da prikažemo ekonomske i društveno-politlčke prilike u staroj Jugoslaviji (1918 — 1941) i narodnooslobodilačku borbu (1941— 1945) da bi se shvatilo iz čega je izrastala samoupravna zajedni­ ca naroda i narodnosti. Pri tom posebno ukazujemo na sledeće: — kakve su bile prilike u ekonomski i društveno ne­ razvijenoj zemlji koje su tražile duboke i svestrane društvene promene koje vladajući buržoasko-monarhistički krugovi u staroj Jugoslaviji nisu bili spremni da izvrše. Radni narod je izgubio svaku nadu da će mu kapitalistička vladavina dati hleba, pravdu i demokrat­ ske slobode; kako su te prilike uslovile svesnu, organizovanu bor­ bu radničke klase na čelu svih radnih masa za ostvare­ nje dostojnijeg života, za istinsku nacionalnu i ekonom­ sku ravnopravnost. Radnička klasa je istovremeno zahtevala i ravnopravnost žena. Saznanje osnivača nauč­ nog socijalizma da su nužni ukidanje diskriminacije že­ na i uključivanje ostvarivanja njihove ravnopravnosti u zajednički program, postepeno su prihvatili svi pravi borci za covekovu emancipaciju, za oslobođenje rada i 9 �za se le za nove društvene odnose. Tako su i one žene koje su do tada odvojeno borile za politička prava žena mog­ utkati svoje ciljeve u zajedničku borbu radnih ljudi korenlte ekonomske, društvene ■ političke promene; ! — kako je u teškim unutrašnjim i međunarodnim uslo­ vima jedino Komunistička partija Jugoslavije bila sposo­ bna da rukovodi borbom kada su sve građanske Darlamentarne stranke pošle putem izdaje naroda i povezale se s fašističkim okupatorima da bi branile svoje privilegovane društvene pozicije. Komunistička partija je do­ šla na čelo borbe za novo društvo ne samo zato što je imala jasna teorijska i programska gledišta već i zato što je svaki član te proganjane organizacije bio spre­ man da se bori za proklamovane ciljeve 1 po cenu svo­ ga života. S narodnooslobodilačkom borbom i socijalističkom re­ volucijom (1941— 1945) nastupilo je preiomno razdob­ lje, u kojem je na našem tlu, na tlu okupirane i rasparčane Jugoslavije, pod rukovodstvom Komunističke par­ tije podignut opšti narodni ustanak 1 kad se formirala najšira politička masovna organizacija — Narodnoosiobodilački front za borbu protiv stranih okupatora I za oslobođenje domovine. Zato je narodnooslobodilačka borba od svog početka imala karakter narodne, u sušti­ ni socijalističke revolucije, u kojoj su pored klasno svesnih radnika masovno učestvovale sve rodoljubive de­ mokratske snage, i to u svim oblicima borbe — od po­ litičke do vojničke. Žene su se borile iz istih pobuda kao i muškarci, ali Ih je pored toga privlačila i odluč­ nost vodećih snaga narodnooslobodilačke borbe da u isto vreme afirmišu punu ravnopravnost polova. U bor­ bi ravnopravnost je postajala stvarnost u redovima bo­ raca i u novom društvenom sistemu koji Je nastajao iz borbe. Rukovodstvo narodnooslobodilačkog pokreta poklanjalo je veliku pažnju sadržajima i oblicima rada među ženama I organlzovanom učešću žena u borbi jer je bilo ubeđeno da je učešće žena od odlučujućeg zna­ čaja za uspeh partizanske, revolucionarne borbe, kao I za buduću organizaciju društva. II. Najveći deo ove knjige posvećen Je informaciji o posleratnom periodu revolucionarnih promena I dosti­ gnućima ekonomskog razvitka i ostvarivanja program­ skih ciljeva u društvenoj Izgradnji socijalističkog samo­ upravnog društva. Prikazani su međusobno uslovljenl procesi: razvoj socijalističkog političkog sistema, eko­ nomski razvoj zemlje i proces oslobođenja rada kao odlu­ čujući faktor I za emancipaciju žena. Pošto smo želell da prikažemo kako nastaju temelji novog položaja rad­ io �nika i građanina, koji su istovremeno i tem elji novog položaja žene u društvu i porodici, u ovom poglavlju se naročito zadržavamo na onim promenama koje naučni socijalizam smdtra fundamentalnim za potpuno ukidanje diskriminacije žena. Te promene su: ukidanje pri­ vatne svojine na sredstva za proizvodnju i uvođenje društvene svojine kao osnove samoupravljanja; ubrza­ ni ekonomski i društveni razvoj, koji omogućava uklju­ čivanje žena i muškaraca u udruženi rad i postepeno iščezavanje privredne funkcije porodice; razvijanje onih samoupravnih i političkih društvenih institucija preko kojih udruženi radnici i građani postepeno ovla­ davaju celokupnom društvenom reprodukcijom I u tom okviru podruštvljavaju funkcije porodice i domaćinstva. III. Posebna glava namenjena je te o riji i praksi usmeravanja procesa emancipacije žena. Na bazi učenja kla­ sika naučnog socijalizma, ukazujemo na stvaralačku primenu marksizma u Programu SKJ i na akciju subjektiv­ nih snaga našeg društva. Programski ciljevi su već velikim delom našli svoje mesto u političkom i ekonomskom sistemu, kako je to utvrđeno Ustavom i zakonskim propisima, i u akciji po­ litičkih snaga koje usmeravaju društveni razvoj. Dugo­ ročni proces kojim se ostvaruje ukidanje diskriminacije žena i afirmišu sva ljudska prava ne može se razvijati sam od sebe kao stihijski proces materijalnog razvitka, iako je ubrzan ekonomski razvoj neizostavan uslov svih promena. Zbog toga ukazujemo na sve poluge i nosio­ ce promena od društveno-političkih organizacija do za­ konodavnih mera. IV. Pošto je težište u našem pristupu stavljeno na pri­ kazivanje idejno-političkih osnova funkcionisanja samo­ upravnog socijalističkog društvenog sistema, što zadi­ re u pitanja koja su značajna za ostvarivanje ravnoprav­ nosti žena, dati su kraći prikazi pojedinih područja — od ekonomskog do međunarodnog. Svesni smo da bi bi­ lo korisno govoriti više o industrijalizaciji i urbanizaci­ ji, o zapošljavanju žena, o zaštiti na radu, o razvitku poljoprivrede i sela, o obrazovanju i o zdravstvenoj za­ štiti i socijalnom osiguranju na osnovu postojećih I možda novih analiza. Ipak smatramo da tekst ove publi­ kacije, dopunjen statističkim tabelama i pregledom pravnih propisa, omogućava uvid u dosad postignuti stepen razvitka. M islili smo da je od šireg značaja da ukažemo i na neka pitanja, lako naoko izgledaju sitnija, o kojima se sada vodi rasprava u našoj javnosti (npr. o karakteru zaštitnih mera u korist žene radnice l slič­ no). 11 �V. Isto tako, u poglavlju o braku, porodici, domaćins­ tvu i dečjoj zaštiti ostajemo više na opisivanju razvoia političkih gledišta i pravnog razvitka i ukazujemo na sadašnja ustavna i zakonska rešenja, dok je dokumenta­ cija u brojkama, dijagramima i slično zapostavljena. Unekoliko opširnije informišemo o razvoju planiranja porodice sve do 1974. godine, kada je u Ustavu SFRJ i u ustavima svih republika i pokrajina opredeljena sloboda odlučivanja o rađanju kao novo čovekovo pravo. VI. U poglavlju o međunarodnim vezama ograničavamo se na prikaz onih aktivnosti koje se neposredno pove­ zuju s temom žena, iako smo potpuno svesni odlučuju­ ćeg značaja svih međunarodnih akcija koje danas vode nesvrstane zemlje i zemlje u razvoju za promenu današ­ njeg položaja naroda i pojedinaca. Borbu za novi među­ narodni, ekonomski i politički poredak sagledavamo kao najbolji okvir u kojem moraju naći mesta sve specifič­ ne međunarodne delatnosti i veze ženskih organizacija ili drugih faktora koji se bave problemima položaja že­ na. Izdvojeno razmatranje ženskih problema i u svetskim dimenzijama moglo bi imati samo suprotan efekat. Ali bi nas tema o međunarodnim odnosima uopšte da­ leko odvela, pa se zbog toga i u tom delu daje samo uža Informacija. * * * Najzad, čitaocu treba dati dopunsko objašnjenje i upo­ zorenje. Samo uzgredno i nepotpuno upozoravamo na znatne razlike unutar Jugoslavije, na razlike Između re­ publika i pokrajina u materijalnom razvitku, u IstoriJI, kulturi, tradicijama, koje često posebno utiču na polo­ žaj žena. Ipak te razlike nisu suštinske, jer nisu kvalita­ tivne prirode. To su razlike u stepenu razvijenosti po­ jedinih sredina, koje traže posebne napore za adekvat­ nu konkretizaclju opšteprihvaćenih i ustavno zagarantovanlh prava u vlastitim uslovlma. Jugoslavija kao veoma nerazvijena 1 u ratu opustošena zemlja počela Je posle drugog svetskog rata da se ubr­ zano razvija. Zbog svoje raznolikosti, ona u tom procecu dell na Jednoj strani, sudbinu zemalja koje su tek izišle iz naturalnih odnosa, a na drugoj strani, u uneko­ liko razvijenijim delovlma zemlje deli sudbinu zemalja u kojima je Industrijalizacija već u usponu. Tako su se na dnevni red postavljali negde više problemi nepisme­ nosti, zaostale poljoprivrede, visokog nataliteta 1 viso­ kog mortaliteta, dok su u drugim delovima imali pred­ nost problemi žena-radnica, problemi kvalifikacija, zaš­ tite na radu, dečja zaštita i tome slično. 12 �U nastojanju da što jednostavnije prikažemo opšte to­ kove razvoja koji važe za celu zemlju, ostavili smo po strani neke specifičnosti pojedinih delova višenacional­ ne federacije. Pokušali smo da pre svega istaknemo na­ ša osnovna iskustva o mogućim putevima rešavanja konflikta između rada i materinstva u izgrađivanju dru­ štvenog sistema socijalističkog samoupravljanja. Ipak nam se učinilo da dosadašnja iskustva naše zemlje opravdavaju napor da Istaknemo ciljeve, da prikažemo neka dostignuća i otvorena pitanja kao prilog razmenl iskustava s drugim zemljama, a istovremeno i razma­ tranju ove teme na međunarodnom planu. Uvereni smo da će prilozi u ovoj knjizi upotpuniti sa­ znanja čitalaca. U prvom redu skrećemo pažnju na rad Milana Gasparija Pregled pravnog uređenja od osobi­ tog značaja za pravni položaj žena u SFRJ s popisom odgovarajućih zakona. Priložene su statističke tabele kao deo statističkih podataka koje je u izboru, stručnoj obradi i redakciji Hristine Pop-Antoske izdao kao poseb­ nu publikaciju Savezni zavod za statistiku za Deseti međunarodni seminar Konferenoije za društvenu aktiv­ nost žena Jugoslavije (1977). Sada su te tabele dopu­ njene novim podacima. U prilogu se nalazi potpun tekst Rezolucije Skupštine SFRJ od marta 1978. godine, koja predstavlja u izvesnom smislu nacionalnu strategiju napora za brže pre­ vazi laženje prepreka na putu punog ostvarenja ravno­ pravnosti žene i muškarca. 13 ��Istorijski koreni Diskrim inacija žena u staroj Jugoslaviji (1 9 1 8 — 1 9 4 1 ) Jugoslavija kao jedinstvena država (u početku pod na­ zivom Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, a kasnije Kraljevina Jugoslavija) nastala je posle prvog svetskog rata 1918. godine. U nju su ušle Srbija I Crna Gora (do tada samostalne države), Hrvatska, Bosna i Hercegovi­ na, veći deo Slovenije, Vojvodina, veći deo Makedonije, koje su do tada odnosno do balkanskog rata bile pod vlašću bivše Austro-Ugarske Ili Osmanskog Carstva. Teritorija Jugoslavije vekovima je bila raskrsnica izme­ đu Istoka i Zapada, između hrišćanske i islamske civi­ lizacije, poprište mnogih ratova, ustanaka i pokreta za oslobođenje. Dok su neka područja zemlje pod vlašću Austro-Ugarske bila delimično uključena u tokove evro­ pske industrijalizacije i feudalni odnosi u njima bili uglavnom već prevaziđeni, u južnim krajevima, koji su gotovo pet stotina godina b ili pod Osmanskim Carst­ vom, ostaci feudalizma istočnjačkog tipa održali su se sve do drugog svetskog rata. Stvaranje zajedničke države bilo je težnja naroda ko­ ji su se u njoj ujedinili I koji su očekivali da će u toj zajednici postati jači i sposobniji da se odupiru stranim osvajačima, da će ekonomski, kulturno i uopšte brže napredovati. Radnici i buntovni seljaci koji su se vra­ ćali s frontova prvog svetskog rata, a mnogi i pod uticajem oktobarske revolucije 1917. u Rusiji, tražili su, i dublje društvene promene, ali se u toj novoj državi nisu ostvarile ni nacionalne ni socijalne težnje širokih narodnih slojeva. Tako su se države i narodi udružili u novu državnu tvorevinu na različitim stepenima svog privrednog i kulturnog razvitka, s različitim Jezicima, pismima, religijama, običajinja ltd., ali to nije bilo uz­ rok teške situacije koja je zavladala u zemlji. Kraljevi­ nu Jugoslaviju su već od njenog nastanka razdlrale te­ ške društvene i političke protivrečnosti. Vladavina veli­ kosrpske monarhističke buržoazije, u saradnji s hrvat­ skom i slovenačkom buržoazijom I buržoazijom ostalih naroda, zasnivala se na surovom kapitalističkom Iskorišćavanju seljaka i radničke klase. Kao sastavni deo ekonomske eksploatacije i kao metod razjedinjavanja radnih ljudi, zaoštravani su i međunacionalni odnosi. Pod parolom nacionalnog jedinstva negiralo se postoja­ nje pojedinih naroda i narodnosti, a njihovi pripadnici su diskriminisani. 15 �Reakcionarnim zakonima i policijskim progonima vlas­ todršci stare Jugoslavije su nastojali da onemoguće svaki demokratski narodni pokret i da što je moguće više ometaju sindikalno organizovanje. Žestoko su pro­ ganjali političko udruživanje radnika, osobito u Komunis­ tičku partiju Jugoslavije, koja je 1921. godine bila za­ branjena. Godine 1929. ukinut je nepotpuni parlamen­ tarni sistem i zavedena vojno-monarhistička diktatura s obeležjima fašističkog sistema, da bi se nekoliko godi­ na kasnije opet uspostavila — ali u obliku prave kari­ kature — krnja parlamentarna demokratija. Policija i vojska su štitile kapitalističko uređenje, u kojem su eksploatisani radni ljudi svih nacionalnosti. Uslovi života radnika i većine seljaštva bili su veoma teški. Jugoslavija je tada, krajem tridesetih godina, bi­ la izrazito nerazvijena agrarna zemlja, s nacionalnim dohotkom od oko 110 dolara po glavi stanovnika. Prosečna godišnja stopa rasta naoionalnog dohotka u periodu od 1926, do 1939. Iznosila je samo 2,1 odsto, neznatno više od stope prirodnog priraštaja stanovništva, koja Je iznosila 1,5 odsto i bila među najvišima u Evropi. Tri četvrtine stanovništva živelo je od zaostale, pretežno naturalne poljoprivrede. Preovlađlvalo je sitno seljač­ ko gazdinstvo s niskom produktivnošću. Bolje poljopri­ vredno zemljište i bogate šume bi'li su u rukama malog broja veleposednlka. Obećanja da će se izvršiti agrar­ na reforma nisu bila u potpunosti ispunjena za sve vreme postojanja stare Jugoslavije. Ogromne rezerve radne snage u poljoprivredi, s malim mogućnostima zapošljavanja u Industriji I drugim delat­ nostima, dovodile su do masovne nezaposlenosti. Veli­ ki broj ljudi, naročito Iz nerazvijenih delova zemlje, emi­ grirao je u zemlje Evrope 1 Amerike, posebno u SAD, i tamo tražio posao. Udeo Industrije i rudarstva u ukupnom nacionalnom do­ hotku neposredno pre drugog svetskog rata bio Je 16 odsto. Samo 24 od 1000 stanovnika bilo Je zaposleno u Industriji. Sve značajnije Industrijske grane nalazile su se u ru­ kama ili pod kontrolom stranog kapitala, koji Je Iskorlšćavao jeftinu radnu snagu (naročito rad žena I dece) I prirodna bogatstva zemlje I ostvarivao visoke profite. Izvozile su se sirovine I poljoprivredni proizvodi. Jugo­ slavija Je sve više tonula u polukolonljalni položaj. Ali uzrok krajnje bede najvećeg dela stanovništva nije bila samo privredna nerazvijenost zemlje. To Je bio pre svega kapitalistički sistem u kojem se zemlja IndustrlJalizovala i razvijala. Kapitalistička klasa, koja Je nastala 16 �pretežno od veleposednika, trgovaca I drugih tradicio­ nalnih vladajućih slojeva, nastojala je da se brzom I bezobzirnom eksploatacijom što pre obogati. Zbog to­ ga su radničke nadnice bile veoma niske, a uslovi rada i života teški. Zdravstveno i socijalno osiguranje tako reći nije postojalo. Radnička klasa je svojom borbom teško postigla zakonsku zaštitu radnika u slučaju bole­ sti, invalidnosti i starosti, ali su i ta minimalna prava bila vešto izigravana. I zakoni o zaštiti radnica, trudni­ ca i majki i o dečjoj zaštiti ostajali su samo mrtvo slo­ vo na hartiji. U vreme ekonomskih kriza snižavane su ionako niske nadnice, a radnici su masovno otpuštam s posla. Kao što je poznato i iz iskustava drugih zema­ lja, u periodu prvobitne akumulacije kapitalistička klasa se nije obazirala na sopstvena shvatanja o ulozi žene kao domaćice i majke, već je, kao manje zaštićenu I jeftiniju radnu snagu, sve više zapošljavala u industriji, naročito prerađivačkoj. Mnoge žene su bile zaposlene i kao služavke i većinom izložene najraznovrsnijem iskorišćavanju. U razdoblju od 1921. do 1926. godine pro­ cenat žena među radnicima u industriji gotovo se ud­ vostručio, ali je ukupna zaposlenost žena ostala ipak niska. Godine 1939. bilo je zaposleno oko 200 000 že­ na ili 18 odsto ukupnog broja zaposlenih. Žene su delile sudbinu naroda, ali su uz to posebno do­ življavale političku i ekonomsku diskriminaciju. Nisu imale političkih prava, a za isti rad su dobijale manju platu. Diskriminacija žena bila je u svim krajevima ze­ mlje tradicionalna i zvanično ozakonjena. Položaj žene u braku, porodici i društvu bio je u raznim delovima ze­ mlje različito regulisan, već prema običajnom pravu I drugim pravnim i religioznim propisima koji su nastali u ranijim periodima. Međutim, razlike u zakonima i u dogmama glavnih verskih zajednica (pravoslavne, kato­ ličke i islamske), sastojale su se više u stepenu dis­ kriminacije žene nego u suštini te diskriminacije: že­ na je u svim slučajevima bila tretirana kao lice bez pune poslovne sposobnosti 1 stavljana je u zavisnost od oca, muža, brata ili čak sina. U Srbiji i Makedoniji primenjivao se stari srpski građanski zakonik koji je žene za vreme muževljevog života izjednačavao s maloletnici* ma i maloumnima. Kupovanje i prodavanje žena I mnogoženstvo bili su običaj kod muslimanskog življa. Vanbračna majka je svuda bila ponižavana, a vanbračno de­ te je bilo diskriminirano u toku celog svog života. Položaj žena u svakodnevnom životu određivali su va­ žeći pravni propisi, a stvarni odnosi su se oslanjali na dvostruki moral. Rad žene je duboko poteenjivan, a ma­ 17 �terinstvo je bilo idealizovano u granicama strogih pravi­ la patrijarhalnog morala (tj. u zakonitom braku, uz požrtvovanu ulogu žene kao supruge, domaćice i majke). U većem delu zemlje mogućnosti za školovanje bile su veoma slabe. Samo u Sloveniji, Hrvatskoj i Vojvodini bilo je još u drugoj po'iovini XVIII veka uvedeno obavez­ no četvorogodišnje školovanje dece. Kraljevina Jugo­ slavija je zakonom zavela obavezno četvorogodišnje osnovno školovanje, ali ono nije bilo ostvareno u celoj zemlji do drugog svetskog rata. U mnogim krajevi­ ma nije bilo ni škola ni učitelja, a predrasude su, čak i tamo gde su postojale mogućnosti, često zabranjivale devojčicama svako školovanje. Tako je 1931. godine među muškarcima iznad 10 godina starosti bilo 32,2 od­ sto nepismenih, dok je taj procenat za žene iznosio 54,4. Prave razmere zaostalosti pokazuju se u regional­ nim i nacionalnim razlikama: 1931. godine na Kosovu je 93,9 odsto žena bilo nepismeno, a u Bosni i Hercego­ vini 84 odsto. Neke profesije po zakonu su bile dostu­ pne samo muškarcima tsudstvo), a u drugima su že­ ne bile diskriminisane (u medicini). U takvim uslovima žene su sve više isticale zahtev da se I njima učine dostupnim sve vrste škola i sve pro­ fesije i u isto vreme su zahtevale i pravo glasa i uopšte jednaka politička prava. To su po pravilu bile žene iz razvijenijih sredina i iz imućnijih slojeva, koje su ste­ kle neko obrazovanje i mogle pratiti borbu žena evrop­ skih zemalja, u kojima se krajem XIX i početkom XX ve­ ka razvijao građanski ženski pokret. Feministički pokret je nesumnjivo i u našoj zemlji uticao na buđenje shvatanja da je diskriminacija žena neodrživa, a posebno da je neodrživo zapostavljanje njihovog obrazovanja. Ali ostajući u okvirima postojećeg buržoaskog društvenog sistema, vodeći borbu protiv muškaraca i smatrajući da su njihove društvene privilegije i predrasude glavna smetnja za ravnopravnost žena, feministički pokret Je potpuno zanemarivao klasnu suštinu neravnopravnosti žena. Tako je ovaj pokret ostao izolovan od većine žena, koje su zbog sve surovije eksploatacije postepeno shvatale da je njihova sudbina nerazdvojno povezana sa su­ dbinom radničke klase, kojoj one pripadaju, I da svoje oslobođenje mogu ostvariti samo u zajedničkoj borbi sa svojim drugovima radnicima, seljacima i ostalim pot­ lačenim slojevima. Tu svest sticale su i širile u prvom redu radnice i žene radnika, koje su se sve više I sve organizovanije uključivale u radničku borbu I radnički pokret. 18 �Radnički pokret i borba za ravnopravnost žena Radnički pokret se kod jugoslovenskih naroda razvijao s različitim intenzitetom zavisno od procesa industrija­ lizacije i od nekadašnje državne pripadnosti, a tim e i od organizacione povezanosti s radničkim pokretom u Austriji, Mađarskoj i Italiji. Zahtev za potpunom druš­ tvenom i ekonomskom ravnopravnošću žena istican je u Evropi, pa i u Jugoslaviji u Isto vreme s prihvatanjem naučnog socijalizma Marksa i Engelsa kao teorijske os­ nove za političku borbu radničke klase. Veliki značaj za razjašnjavanje ovog pitanja imali su radovi Augusta Bebela, naročito njegova studija Žena i socijalizam iz 1879. godine, borbena istupanja Klare Cetkin, Lenjinovi radovi i govori, kao i ostvarivanje ravnopravnosti že­ na u Sovjetskom Savezu posle pobede oktobarske re­ volucije. S prodorom socijalističkih ideja i s razvojem radnič­ kog pokreta žensko pitanje je sve više dobijalo opšti društveni značaj, a radnice su u organizovanoj borbi svih radnika počele da vode svoju dvostruku borbu: protiv kapitalističke eksploatacije i za jednakost s mu­ škarcima. U radničkim organizacijama, štrajkovima i drugim akcijama one su se zauzimale za priznanje jed­ nakih prava na rad, na jednaku zaradu i za bolje uslove rada za sve radnike. Međutim, u pogledu teorijskog i praktičkog odnosa prema položaju radnica i budućnosti društva marksistička shvatanja se nisu uvek i svuda lako i brzo probijala ni u okvirima samog radničkog po­ kreta. Veoma značajni su bili misao i delovanje velikog vizio­ nara radničke samouprave Svetozara Markovića, koji je širio socijalističke ideje u ekonomski srazmerno nera­ zvijenoj sredini kakva je bila Srbija sedamdesetih i osamdesetih godina XIX vekćj,. On je ukazivao na nega­ tivan uticaj patrijarhalnog porodičnog položaja žene ne samo na žene iz buržoaskih slojeva i na vaspitanje bu­ dućih pokolenja već i na celinu društvenih odnosa. On je pozivao na rešavanje ženskog pitanja i tvrdio (1871. godine) da je »pitanje ženskog oslobođenja nerazdvoj­ no povezano s društvenim preobražajem u celini, s os­ lobođenjem čovečanstva od svih zala, zabluda, tiranija i robovanja« i da »žensko pitanje nije za nas prerano, već da ga kao prvo treba staviti na dnevni red«.') U okviru radničkih socijaldemokratskih organizacija po­ čela su se osnivati ženska iradnička društva, koja su se ') Svetozar Marković, Sabrani spisi, II, -Kultura«, Beograd 1965, str. 402. 19 �ograđivala od građanskog feminističkog pokreta zato što on nije uključivao u svoje programe i zahtev za ukida­ njem eksploatacije radništva. Jedan od istaknutih vo­ đa Srpske socijaldemokratske partije — Dimitrije Tucović, po povratku s Međunarodne konferencije žena socijaldemokrata u Kopenhagenu (kojoj je prisustvovao kao delegat na međunarodnom socijaldemokratskom kongresu), na velikom socijalističkom zboru žena u Be­ ogradu krajem 1910. godine podneo je izveštaj o radu konferencije, o značaju ženskog pokreta, o govoru Kla­ re Četkin i o odluci da se obeležava Međunarodni dan žena, Tada je formiran i Centralni sekretarijat žena so­ cijaldemokrata2). Odmah posle ustanovljenja 8. marta kao Međunarodnog dana žena, već 1911. godine, u mnogim gradovima odr­ žane su masovne demonstracije radnih žena i radnika protiv eksploatacije i za političku ravnopravnost žena. Od tada je 8. mart postao borbeni praznik radničkog, a kasnije i celog naprednog pokreta u Jugoslaviji. U toku prvog svetskog rata žene su u pozadini zauzima­ le mnoga »muška« radna mesta, što je doprinosilo nji­ hovoj društvenoj mobilizaciji i afirmaciji. Političari su pridavali sve veću važnost pridobijanju žena za svoje programe. A li ostaje činjenica da su jedino radničke partije i socijalistički sindikalni pokret vodili borbu za punu ravnopravnost žena, zahtevajući promenu svih društvenih institucija od kojih je zavisilo sprovođenje ove ideje u život. Posle prvog svetskog rata, nakon stvaranja nove države, ujedinili su se radnički pokreti raznih krajeva zemlje. Već na Osnivačkom kongresu Socijaldemokratske par­ tije Jugoslavije (komunista) 1919. godine kao deo nove partije organizovan je jedinstveni ženski socijalistički pokret. U Statutu žena socijalista (komunista) se, izme­ đu ostalog, kaže: »... Žene sooijalisti (komunisti) us­ vajaju maksimalni i minimalni program Partije komuni­ sta Jugoslavije i smatraju sebe kao deo partijske celine. U isto vreme one isključuju svaku zasebnu orga­ nizaciju žena, a sebe smatraju tehničko-izvršnim odbo­ rom u agitaciji i organizovanju žena...« Mada u dubokoj ilegalnosti, Komunistička partija Jugo­ slavije je tridesetih godina uspela da poveže radnički pokret i napredne snage svih naroda u borbi za demo3) U uvodniku prvog broja lista -Jednakost., organa tog sekretarijata (1. oktobra 1910) kaže se: - . . . M l . radne žene ne možemo s>Vesti svoje zahteve na program onih dama iz viših krugova koje bi ,* prava za ženu, ali pod uslovom da se očuva današnje P društveno uređenje, koje prava daje samo Jednima, a ^mg . dužnosti. . . Naša borba Je samo jedan deo borbe socijaln e^d ern o kratje kojoj pripadamo. Jer će bolja budućnost sinuti 8^ei™ i rodu ne Iz borbe žena protiv ljudi, već Iz energične I 1st aj e be potlačenih društvenih klasa protiv njihovih ugnjetača. . .- 20 �kratiju i za odbranu zemlje od sve veće spoljne opas­ nosti — nacističke Nemačke i fašističke Italije. Komu­ nistička partija je okupljala sve slojeve naroda u revo­ lucionarni demokratski antifašistički pokret, u borbu za odbranu zemlje, za zbacivanje vladajućeg režima, koji se sve više povezivao s fašističkim režimima \ sam po­ stajao sve više fašistički. Komunistička partija Jugoslavije bila je jedina partija u zemlji koja se od početka izjasnila i zalagala za ravno­ pravnost žena, svesna značaja svesti i aktivnosti žena u borbi za njihovo oslobođenje i za uspeh revolucio­ narne borbe u celini. Građanske stranke su nudile sa­ mo neznatne reforme i zataškavale probleme žena, a stvarno su bile protiv njihove ravnopravnosti navodeći kao osnovni razlog za to njihovu neprosvećenost. Pri­ krivajući sve suprotnosti kapitalizma, građanske stran­ ke su idealizovale položaj žene kao domaćice i majke i nastojale da pomire žene s takvom sudbinom. Svojim programom, koji se ograničavao na reformu po'ložaja žena u granicama postojećeg sistema opšte dis­ kriminacije i ugnjetavanja najširih narodnih slojeva, građanski fem inistički pokret nije uspeo da okupi broj­ nije članstvo. Među ženama koje je okupio — a to su bile većinom gradske žene iz srednjih slojeva i deo in­ telektualki — unekoliko je ipak doprinosio rađanju saz­ nanja o neravnopravnosti žena. AM kako su se klasni sukobi zaoštravali tako je i feminizam, izdvajajući žen­ sko pitanje iz celine gorućih društvenih problema, ob­ jektivno sve više navrtao vodu na mlin buržoazije. U mnogim građanskim ženskim društvima došlo je do di­ ferencijacije, pa se deo njihovih članica, osobito mlađih, povezao s radničkim pokretom, naročito sredinom tr i­ desetih godina, kada je nastao Narodni front kao opštenarodni pokret protiv fašizma, za demokratizaciju i od­ branu nezavisnosti zemlje. Ekonomska kriza i sve veća fašistička opasnost na gra­ nicama Jugoslavije I u samoj zemlji iziskivale su oku­ pljanje svih demokratskih antifašističkih snaga na za­ jedničkom programu. Pošto se režim stare Jugoslavije, u strahu od vlastitog naroda, sve više oslanjao na oso­ vinu R.im — Berlin — Tokio, Komunistička partija je, iako ilegalna, postala važan faktor okupljanja i mobili­ zacije narodnih masa, naročito posle 1937. godine, ka­ da je na njeno čelo došao Josip Broz Tito. Par­ tija je posebnu pažnju posvećivala političkoj aktivnosti među ženama. Postavljajući konkretna pitanja kao što su: jednaka plata za jednak rad, zaštita trudnica i majki, zaštita na radu, pravo glasa, uključivanje žena u po­ 21 �litički život i rešavanje životnih problema svih radnih ljudi, Komunistička partija je privukla u svoje redove veliki broj radnica, intelektualki, siromašnih seljanki, domaćica, ženske omladine, studentkinja i srednjoškolki. Pod rukovodstvom KPJ niču različiti legalni oblici rada. Osnivaju se ženska društva, omladinske sekcije, ženski listovi. Žene-članovi KPJ ulaze u ženska društva, sindi­ kate, sportska i kulturna udruženja i tu se zalažu za svestranu političku aktivnost žena. Žene iz svih društvenih slojeva učestvovale su u ak­ cijama za demokratizaciju zemlje, u borbi protiv fašiz­ ma, protiv sve veće skupoće i nestašice životnih na­ mirnica koju je izazvao njihov povećani izvoz u fašisti­ čke zemlje, naročito u Nemačku. Radnice i žene radnika masovno su učestvovale u štrajkovima, a mnoge štraj­ kove su i same organizovale. Radničke žene su štitile od policije fabrike u kojima su strajkovali njihovi mu­ ževi, sakupljale su hranu za njih po selima i tako do­ prinosile povezivanju radničke borbe sa seljacima, iz­ građivale jedinstvo radnika i seljaka. Godine 1936. u celoj zemlji je bila organizovana akcija pod parolom »Za mir i slobodu«. Tada je, pored ostalog, prikupljeno preko 600 000 potpisa žena. Te godine je pokrenut časopis »Žena danas«, koji je vršio snažan uticaj na radne žene i mobi Iišao ih protiv preteče rat­ ne opasnosti i fašizma. Akcija koju je povela »Žena danas« 1939. godine kad je pozvala sve ženske organi­ zacije u zajedničku borbu za pravo glasa, imala je ve­ liki politički značaj, jer je uspela da u ovoj akciji po­ krene mase žena u gradovima i selima širom Jugosla­ vije. Takva aktivnost žena zabrinula je tadašnji režim. Poli­ cija je upozoravala na to da »komunisti uvlače u svo­ je redove žene i posvećuju sve više pažnje ženskom pokretu« i zato je uvela posebne mere, žene-članove KPJ, kao i sve komuniste, revolucionare i pripadnike radničkog pokreta vladajući režim je hapsio, mučio, za­ tvarao u tamnice i koncentracione logore. Pucanje u štrajkače i slični metodi obračuna bivali su sve češći u godinama pred drugi svetski rat. U neposrednim bor­ bama za poboljšanje uslova rada i života radnice su, za­ jedno sa svojim drugovima, iskusile svu brutalnost fa­ šističkih metoda vladajuće buržoazije, koja je upotreb­ ljavala ceo državni aparat da bi zaštitila svoje klasne interese i svoje profite. Neophodnost masovnijeg uključivanja žena u revolucio­ narni demokratski antifašistički pokret kao važan uslov 22 �njegovog uspeha naročito je snažno istaknuta na Petoj zemaljskoj konferenciji KPJ, održanoj ilegalno u oktob­ ru 1940. godine u Zagrebu, samo nekoliko meseci pre fašističkog napada na Jugoslaviju. Konferencija je ut­ vrdila platformu borbe KPJ u teškim godinama koje su dolazile. Peta zemaljska konferencija KPJ imala je izuzetan zna­ čaj. Uoči sudbonosnih događaja drugog svetskog rata, koji su ugrozili čak i fizički opstanak naroda Jugosla­ vije, KPJ je bila idejno, politički i organizaciono sprem­ na i rešena da se bori. 0 potrebi uključivanja žena u revolucionarni pokret go­ vorio je generalni sekretar KPJ Tito, a o tome je pod­ nesen i poseban referat. Usvajanje jasnog programa komunista za uključivanje žena u borbu za zajedničke strategijske ciljeve i saznanje da bez njihove aktivnosti antifašistička narodnooslobodilačka borba ne može us­ peti, imali su dalekosežan značaj za masovno učešće žena u narodnooslobodilačkoj borbi, za ostvarenje revo­ lucionarnih ciljeva oslobodilačkog rata. Narodnooslobodilački rat i socijalistička revolucija Razdirana unutrašnjim suprotnostima i trpeći spoljne pritiske, Kraljevina Jugoslavija nije odolela fašističkoj agresiji aprila 1941. godine i bila je bez znatnijeg otpo­ ra okupirana i raskomadana. Vladajuća buržoazija, kralj i veći deo vojne komande izdali su narod. Kralj i vlada su napustili zemlju, vladajuće buržoaske stranačko-politioke strukture su se raspale, a delimično čak stupile u službu okupatora. Teritorija Jugoslavije bila je podeIjena između četiri okupatora (Nemačke, Italije, Bugar­ ske i Mađarske) na sedam okupacionih zona. Na neki­ ma su nastale marionetske kvislinške državne tvorevi­ ne (npr. Nezavisna Država Hrvatska). Komunistička partija Jugoslavije, koja je dvadeset go­ dina bila proganjana i delovala ilegalno, ali je već u to doba stala na čelo demokratskog i revolucionarnog pokreta radnika, seljaka i intelektualaca — jedina je os­ tala uz narod i pozivala na organizovan otpor fašistič­ kim agresorima. Zahvaljujući ogromnom poverenju ko­ je je uživala u narodu, ona je uspela da okupi demo­ kratske i patriotske snage u jedinstveni i masovni na­ rodnooslobodilački pokret, čiji je polltičko-organizacloni izraz bio Narodnooslobodilački front. 23 �Poziv na oružanu borbu protiv okupatora koji je 4. jula 1941. godine Centralni komitet Komunističke partije uputio narodima i radnim ljudima Jugoslavije naišao je na velik odjek i već je u toku istog leta u svim kraje­ vima zemlje počela oružana oslobodilačka borba. Pozivu komunista odazvali su se razni slojevi naroda — radnici, seljaci i demokratska inteligencija, svesni da cilj borbe nije obnavljanje stare Jugoslavije, već os­ lobađanje svih naroda i narodnosti Jugoslavije od svih oblika hegemonije i nacionalnog ugnjetavanja i stvara­ nje nove, demokratske vlasti, koja će izražavati nacio­ nalne, klasne i socijalne interese najširih narodnih slo­ jeva. Spremnost naroda da se bori protiv okupatora bi la je izraz oslobodilačkih težnja svakog pojedinog na­ roda i svake narodnosti i njihove zajedničke želje da se povežu u zajednicu na novim osnovama ravnoprav­ nosti i uzajamne saradnje. S najvećim zanosom u borbu se uključila omladina svih slojeva i oba pola, koja je svoju jedinu perspektivu videla u zemlji oslobođenoj od spoljne okupacije, od he­ gemonije stranog i domaćeg kapitala, iskorišćavanja čoveka od strane čoveka, diskriminacije < ponižavanja, i u zemlji u kojoj će vladati ravnopravnost svih ljudi i naroda i u kojoj će biti mogućan razvitak njihovih stva­ ralačkih sposobnosti. Spremni da u najtežim Iskušenji­ ma surovog rata daju svoje živote, mladići i devojke su već u toku borbe živeli novim životom i u međusobnim odnosima ravnopravnosti i drugarstva stvarali nove mo­ ralne kodekse. Organizovani u Ujedinjenom savezu an­ tifašističke omladine Jugoslavije (USAOJ) I Savezu ko­ munističke omladine Jugoslavije (SKOJ), oni su se u borbenim jedinicama i radom na okupiranim i oslobođe­ nim teritorijama čeličili i pripremali za preuzimanje sve odgovornijih zadataka. Masovno uključivanje žena u borbu, rame uz rame s muškarcima, bilo je posebno značajno, jer su okupatori i kvislinzi računali na njiho­ vu pasivnost i konzervativnost. Dalekovido zalaganje KPJ i rukovodstva Narodnooslobodllačkog fronta za učešće žena u oslobodilačkoj borbi u svim njenim vi­ dovima, svesnih zavisnosti uspeha borbe od učešća svih ljudi u njoj, kao i činjenice da učešće žena, pored nezamenljive pomoći, daje borbi Izvanredne humane di­ menzije, revolucionarnu dubinu I ubeđenje u pobedu — naišlo Je na izvanredan odziv među devojkama i že­ nama. Milioni radnica, seljanki, domaćica, studentkinja, Inte­ lektualki aktivno su se uključili u veliku borbu za neza­ visnost naših naroda, za novo društveno uređenje, u 24 �kojem će i one biti ravnopravne. One su bile borci u oružanim jedinicama, učestvovale su u diverzantskim akcijama u gradovima, u sabotažama, bile su ilegalni politički radnici na okupiranim teritorijama, kuriri i obaveštajci; prikupljale su i sakrivale oružje i sanitet­ ski materijal. Njihove kuće su bile centri okupljanja, bolnice i radionice, a u vojne jedinice ili u partizanske bolnice odlazile su i kao bolničarke, negovale ranjeni­ ke, brinule se o deci boraca, ilegalaca i žrtava terora, 0 odeći i hrani za oslobodilačku vojsku. Žene su u naj­ težim uslovima obrađivale polja i otimale žetvu od oku­ patora. One su sve to činile uprkos nečuvenom teroru koji su fašistički okupatori i njihovi domaći pomagači vršili nad narodom, bez obzira na pol i uzrast, masov­ nim ubijanjem i hapšenjem, javnim vešanjem, paljevina­ ma, iseljavanjem, pljačkom, ubijanjem dece, silovanjem žena i devojaka, zatvaranjem u koncentracione logore 1 tamnice. Bezbrojni su primeri herojskog držanja žena u borbi, u logorima, zatvorima i na stratištim a. Već u toku rata su postajali simboli likovi majki koje su spre­ mno slale svoje sinove i kćeri u borbu, a ljubav i brigu za svoju decu pretvarale u brigu za sve borce, za »svo­ ju« vojsku. Rukovodstvo narodnooslobodilačke borbe moglo se oslanjati na žene u svim zadacima koje su obavljali muškarci, a pogotovo u onima koje su tradi­ cionalno obavljale samo žene. Tako su žene u narodnooslobodilačkoj borbi uporedo s muškarcima izvršava­ le sve političke i vojne zadatke. Svoju materinsku ulo­ gu one su prenosile na sve borce u zajedničkim delat­ nostima koje su bile značajne za uspeh borbe. Neprocenjiv je njihov udeo u Izgrađivanju bratstva i jedinstva među ženama i muškarcima, pripadnicima različitih na­ cionalnosti i religija, nasuprot strategiji okupatora da raspirivanjem šovinizma i bratoubilačke borbe lakše vlada okupiranom zemljom. Veliku ulogu u mobilizaciji žena za ciljeve narodnoos­ lobodilačke borbe odigrale su antifašističke organizaci­ je žena, koje su kao deo Narodnooslobodilačkog fron­ ta stvarane i na okupiranoj i na oslobođenoj te rito riji. Decembra 1942. godine u oslobođenom Bosanskom Pe­ trovcu održana je I zemaljska konferencija Antifašistič­ kog fronta žena Jugoslavije (AF2). Na njoj je učestvo­ valo 166 žena delegiranih iz oružanih jedinica, kao i iz sela i gradova s oslobođene i neoslobođene teritorije, iz svih krajeva Jugoslavije. Konferencija je izabrala Centralni odbor AF2 Jugoslavije, a za predsednicu se­ ljanku iz Hrvatske Katu Pejnović, odlučnog borca, naro­ dnog heroja, majku palih partizana. Tom prilikom je vrhovni komandant NOV I POJ i generalni sekretar 25 �KPJ Josip Broz Tito ukazao na sudbinsku povezanost učešća žena u narodnom ratu i revoluciji s ostvariva­ njem promena u budućem razvitku društva i s novim položajem žena u tom društvu. »Ja se ponosim što stojim na čelu armije u kojoj ima ogroman broj žena«, rekao je Tito i naglasio: »2ene Jugoslavije, koje su u ovoj borbi s takvim samoprije­ gorom dale takve žrtve, one što tako uporno stoje u prvim redovima narodnoosiobodilačke borbe, imaju pravo da ovdje danas, jedanput zauvijek, utvrde jednu činjenicu: da ova borba mora donijeti ploda i za žene naroda Jugoslavije, da nikada više niko neće moći is­ trgnuti te skupo plaćene plodove iz njihovih ruku. Za ovu stvar naših žena stajaće naša Narodnooslobodilačka vojska i sve žene koje se nalaze u prvim redovima velike borbe. Možda neko na strani sanja da će u Jugoslaviji poslije rata početi opet sve po starom, pa će žene preći u ku­ hinju i neće odlučivati ni o čemu. A li žene su položile ispit zrelosti: one su pokazale da su sposobne ne samo da rade kod kućanstva nego i da se bore s puškom u ruci, da mogu i da vladaju i da drže vlast u rukama.. .3 ) Antifašistički front žena se posle ove konferencije ve­ oma brzo proširio i jačao u svim delovima zemlje. Pre­ ko ove organizacije žene, koje su vekovima bile izvan političkog života, uključivale su se u borbu na način koji je odgovarao okolnostima i potrebama. U toku ra­ ta je organizacija AFŽ-a porasla na oko dva miliona članica. Formiranje i organizaciono učvršćivanje AFŽ-a bili su važna poluga za mobilizaciju žena u svim sredi­ nama, ali su oni imali izuzetan značaj za žene na selu i u najnerazvijenijim sredinama. Antifašistički front že­ na je doprineo njihovoj mobilizaciji za borbu i opštem obrazovanju i političkoj aktivizaciji. Pored omladinske organizacije, AFŽ je bio prava škola političkih kadrova žena za sve društvene funkcije. Tako je iz oružane akcije partizana širom zemlje, ko­ ja je već 1941. godine dostigla razmere opštenarodnog ustanka, izrasla snažna Narodnooslobodilačka vojska. U toku četiri godine ona je vodila neprekidnu borbu protiv nadmoćnijih neprijateljskih snaga i oslobodila će­ lu zemlju. Do 55 nacifašističkih divizija bilo je angažovano na ratištima Jugoslavije, čime je znatno smanjen pritisak fašističkih snaga na savezničkim frontovima I dat ogroman doprinos pobedi nad fašizmom u drugom svetskom ratu. 3) J. B. Tito, 2ena u revoluciji, Sarajevo 1978, str. 80— 85. 26 �Istovremeno narodnooslobodilačkl pokret i vojska vodi­ li su borbu protiv narodnih Izdajnika i njihovih oružanih jedinica (ustaša, domobrana, četnika, belogardista, ba­ lista i drugih). U odbrani svojih privilegija pripadnici bivših vladajućih slojeva povezali su se s okupatorom da bi spasll svoje materijalne i društvene pozicije. Oni su iskrivljavali ciljeve narod noosl obod Mačke borbe, š iri­ li antikomunističke klevete, raspirivali nacionalnu i versku mržnju i ulivali strah za budućnost porodičnih od­ nosa zbog ravnopravnog položaja žene koji je ona stlcala u borbi i tako pokušavali da zavedu deo najzaostalijih masa. Njihove oružane jedinice bile su podređene okupatorskim vojskama i služile su za razbijanje jedin­ stva naroda Jugoslavije i za komadanje njenih teritorija. Neprijatelj je preduzimao više velikih operacija i ofanziva da bi uništio glavninu Narodnooslobodilačke vojske i Vrhovni štab. Iz svake od tih ofanziva Narodnooslobodilačka vojska je izlazila brojnija i iskusni­ ja i oslobađala je sve veće te rito rije . Slobodna te ri­ torija Jugoslavije je već u prvoj godini rata obuhvatala približno petinu ukupne površine zemlje, da bi krajem 1944. godine bila oslobođena gotovo cela te­ ritorija Jugoslavije, osim nekih gradova i značajnih komunikacija. Međutim, zbog strategijskog značaja jugoslovenske teritorije, ratne operacije na jugoslovenskom tlu završene su tek 15. maja 1945. godine. Krajem 1941. godiine u oružanim jedinicama NOV i POJ bilo je oko 80 000 boraca, a krajem rata Jugoslovenska armija je imala 800 000 boraca. Poginulo je 305 000 boraca, a bilo je 425 000 ranjenih. U partizan­ skim odredima ii jedinicama Narodnooslobodilačke vojske borilo se više od 100 000 žena kao borci, poli­ tički komesari, komandiri, bolničarke. Oko 40 000 bilo ih je ranjavano, a četvrtina je poginula. U ratu je oko 2000 žena dobilo činove oficira, a 91 žena je odli­ kovana Ordenom narodnog heroja, što čini oko 7 od­ sto svih nosilaca tog najvišeg odlikovanja za hrab­ rost. Krajem rata je bilo više od 1000 žena nosilaca Partizanske spomenice 1941. Ukupne žrtve naroda Jugoslavije prevazilazile su 1 700 000 ljudi (među njima 620 000 žena) i procentual­ no spadaju među najveće žrtve u drugom svetskom ratu. Više od milion i po stanovnika bilo je podvrg­ nuto teroru (ratni zarobljenici, internirci i prisilno raseljena lica, lica na prinudnom radu ili prinudno mobilisana u neprijateljske i kvlslinške vojske). Sto­ tine hiljada dece ostalo je bez jednog ili oba rodite­ lja. Prema prvom posleratnom popisu stanovništva, 27 �u Jugoslaviji je bilo oko 600 000 porodica koje su se sastojale samo od majki i maloletne dece, a tri če­ tvrtine tih majki bile su ratne udovice. Od samog početka narodnooslobođilačke borbe poče­ li su se na inicijativu KPJ u svim krajevima zemlje stvarati novi organi demokratske narodne vlasti, što je oružanoj borbi davalo karakter socijalističke revo­ lucije. Narodnooslobodilačkl odbori bili su birani jav­ no i demokratski na oslobođenoj, a ilegalno na oku­ piranoj te rito riji. Oni su se brinuli o snabdevanju voj­ ske hranom i odećom, o mobilizaciji boraca za par­ tizanske jedinice, o organizovanju radionica za potre­ be vojske, zbrinjavali su ranjenike, organizovaii škole i kulturni život i uopšte vršili sve funkcije vlasti. U narodnooslobođilačke odbore bio je biran i veliki broj žena. U mnogim gradovima i selima usled ma­ sovnog odlaska muškaraca u oružane jedinice celokupna organizacija pozadine bila je u rukama žena. One su bile birane u privremene nacionalne skupšti­ ne, koje su se konstituisale kao zakonodavna i izvr­ šna predstavnička tela, kao i u druge rukovodeće po­ litičke i izvršne organe. Tako su žene još pre dono­ šenja formalnih pravnih propisa postale stvarno rav­ nopravne i prvi put u istoriji jugoslovenskih naroda dobile i koristile izborno pravo. Prvim opštejugoslovenskim propisima o narodnooslobodilačkim odbori­ ma koje je izdao Vrhovni štab Narodnooslobođilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije februara 1942. godine u Foči (»Fočanski propisi«), ukinuti su svi oblici diskriminacije žene u politici. U svim delovima Jugoslavije koji su danas konstituisani kao republike i autonomne pokrajine izabrane su narodne skupštine. Njihove delegacije, u kojima su bile zastupljene i žene, sastale su se 29. novembra 1943. na Drugom zasedanju Antifašističkog veća na­ rodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ) I- Dajcu. AVNOJ se na Prvom zasedanju 1942. godine konstltuisao kao vrhovno političko predstavničko ^telo NOB-a, a 29. novembra 1943. godine on je postao vr­ hovno zakonodavno i izvršno predstavničko telo na­ roda Jugoslavije. Utvrđeno je uređenje jugoslovenske zajednice na federativnom principu, čime je bila ozakonjena nacionalna ravnopravnost svih naroda i narodnosti. Na Drugom zasedanju AVNOJ-a izabran je i Nacionalni komitet oslobođenja Jugoslavije (NKOJ) kao privremena narodna vlada na čelu s vrhovnim ko­ mandantom Narodnooslobođilačke vojske i partizan­ 28 �skih odreda Jugoslavije maršalom Josipom Brozom Titom. Iskustva narodnooslobodilačke borbe u Jugoslaviji i učešće žena u njoj potvrđuju da su narodni ustanak i partizanska borba da bi bili uspešni morali biti sve­ narodni. Oni su morali zahvatiti sve društvene, poli­ tičke i ekonomske odnose i crpsti svoju snagu iz programa dubokih društvenih promena za čije su os­ tvarenje bili spremni da se bore široki slojevi na­ roda. U narodnooslobodilačku borbu žene su odlazile u pr­ vom redu zbog životne egzistencije svojih porodica i svojih naroda, koje su ugrožavali strana okupacija i fašistički genocid. Tesna povezanost te borbe s os­ tvarivanjem revolucionarnih društvenih promena, me­ đu kojima ostvarivanje potpune društvene ravnoprav­ nosti žena nije bilo na poslednjem mestu, mnogo je doprinela masovnom uključivanju žena u sve oblike borbe. Jasna usmerenost oslobodilačkog pokreta podstakla je izrastanje ženskih kadrova na svim područ­ jima društvenog života. U narodnooslobodilačkoj borbi se potvrdilo da put k potpunoj ravnopravnosti žena vodi preko nijhovog učešća u zajedničkoj borbi celog naroda i za celokupni narodnooslobodilački i demokratski revolucio­ narni program. Narodnooslobodilački rat od 1941. do 1945. godine znači prekretnicu u shvatanju položaja žene u društvu. Otvorio se širok prostor za afirmaci­ ju žena odnosno za savladavanje patrijarhalnog, kon­ zervativnog gledanja na ženu u braku, porodici i dru­ štvu. Poznata pojava — snažna aktivizacija žena u ekonomici u okviru ratnih napora svih zemalja — u slučaju partizanskog, tj. svenarodnog rata kod nas dobija novu dimenziju. Žene nisu postale faktor samo ekonomike već i političke borbe i stvaranja novih dru­ štvenih i međuljudskih odnosa. U temelje nove Jugoslavije ugrađeno je i priznanje potpune ravnopravnosti žena u novim društvenim od­ nosima. Tražilo se i očekivalo njihovo puno učešće u budućem ekonomskom i političkom životu zemlje, a problemi materinstva i briga o deci načelno su prih­ vaćeni kao zajednički, društveni problemi. 29 ��Revolucionarne promene i ostvarenja Posle rata pristupili smo ostvarivanju obimnog pro­ grama političkih, društvenih, ekonomskih i d ru g ih ^ promena. Sve promene su bile usmerene na izgrad-"'' nju takvog društveno-ekonomskog i političkog siste­ ma koji će obezbediti najbrži mogući razvoj zemlje uz aktivno učešće građana u njenom upravljanju. Nije moguće prikazati današnji položaj žene u Jugo­ slaviji ako se ne ukaže na velike revolucionarne pro­ mene u korist svih radnih ljudi, na izuzetne napore vodećih društvenih snaga da hi se s učešćem najširih slojeva naroda stvorili m aterijalni uslovi za pobolj­ šanje života svih radnih ljudi i ostvarivanje proklamovanih ljudskih prava. U tom okviru i u skladu s razvojnim etapama preduzimali smo i posebne mere da bismo u nove društvene odnose ugradili ravnopra­ vnost žena i muškaraca, da bismo je pravnim i dru­ gim sredstvima obezbedili i tako prevazišli posledice vekovne podređenosti i diskrim inacije žena. Narodi naše zemlje su plebiscitom oružja i na plebi­ scitarnim prvim posleratnim izborima 1945. godine izglasali ukidanje monarhije i izgradnju socijalistič­ kog društvenog poretka u federativnoj republici. Go­ dine 1946. donesen je prvi Ustav Federativne Narodne Republike Jugoslavije (FNRJ).4 ) Ukinuti su privilegije na osnovu vlasništva i svi v i­ dovi političke neravnopravnosti naroda i pojedinaca. Konfiskovane su zemlja i imovina narodnih izdajnika i saradnika okupatora; nacionalizovani su industrija, rudnici, železnice i banke; crkva je odvojena od dr­ žave; seljaci su oslobođeni dugova, sprovedena je ag­ rarna reforma. Socijalna politika je bila usmerena na saniranje teških posledica rata. Zbrinuta su sva ratna siročad, organizovana je zdravstvena i socijalna briga o invalidima i o povratnicima iz logora i zatvora. Od­ mah se počelo s obnovom i izgradnjom ratom razo­ rene zemlje. Jugoslavija je u drugom svetskom ratu, pored ogrom­ nih ljudskih žrtava, bila izložena i sistematskom iskorišćavanju i uništavanju njenih materijalnih dobara. Velike štete su nanesene poljoprivredi, uništen je pretežni deo poljoprivrednih zgrada, stočnog fonda i šuma. Industrijska postrojenja, rudnici, železnice, mo­ stovi, putevi, stambene zgrade, bolnice, škole, kul4) FNRJ je bio prvi zvanlSnl naziv nove Jugoslavije. 31 �turne i druge institucije velikim delom su bile uniš­ tene ili opljačkane. Prihvatili smo se obnove zemlje s velikim požrtvovanjem I u nju su uloženi gotovo natčovečanski napori. U borbu sa zaostalošću masov­ no se uključila muška I ženska omladina dobrovolj­ nim omladinskim radnim akcijama širom zemlje. U fabrikama i na poljima razvio se udarnički pokret. Doneseni su obimni planovi industrijalizacije i elektri­ fikacije, a uz to i posebne mere za brži razvoj ma­ nje razvijenih delove zemlje. Sve te promene su onemogućile dalje obnavljanje fe­ udalnih i kapitalističkih proizvodnih I društvenih od­ nosa, u kojima svojina na zemlju i na sredstva za proizvodnju povlači sa sobom prisvajanje plodova tu­ đeg rada i eksploataciju čoveka od strane čoveka. Po­ čeo Je proces izgrađivanja takvih društvenih odnosa u kojima materijalni i društveni položaj čoveka pos­ taje zavisan od njegovog rada, a ne od individualnog vlasništva na sredstva za proizvodnju. Te mere su otvorile i put k novim odnosima između žene i muškarca u društvu i u porodici. Potiskiva­ njem prioriteta privatnog vlasništva i proklamovanjem principa po kojem položaj svakog građanina u druš­ tvu određuje njegov rad, počeli smo sasecati korene patrijarhalnih porodičnih odnosa. Otvoren je proces ukidanja odnosa u kojima su sva prava pripadala mu­ škarcu kao vlasniku, a položaj i uloga žene bi'li od­ ređeni biološkom funkcijom materinstva, s kojom su se tokom društvenog razvitka povezali obaveza doma­ ćice da se brine o porodici i anonimni rad za dobro­ bit svih njenih članova, što se vekovima smatralo prirodnom delatnošću i ulogom žene. Da bi se novi pravni položaj žene mogao afirmlsatl u svakodnevnom životu, bilo Je potrebno razvijati ma­ terijalne mogućnosti zemlje I širiti demokratiju u društvu. Posle oslobođenja zemlje i pobede revolucije pred vodeće političke snage zemlje postavila su se pita­ nja od odlučujućeg značaja: kako upravljati privre­ dom da bi došla do Izražaja pokretačka snaga svesne aktivnosti ljudi u razvijanju svih proizvodnih sna­ ga; kakav će politički sistem u prelaznom periodu od kapitalizma ka komunizmu odnosno k socijalizmu obezbedttl povoljne u slove za razvijanje te aktivnosti; kakav politički sistem može obezbedltl maksimalnu mogućnost I demokratskog samoupravljanja radnih ljudi i njihovog odlučivanja o cellnl društvene repro­ dukcije u korist društva i svakog pojedinca, u korist 32 �potpune ravnopravnosti svih naroda i narodnosti, sva­ kog građanina. Rešavanjem tih još i danas aktuelnih pitanja postepeno se ostvaruju dugoročni ciljevi os­ lobađanja čoveka i njegovog rada, što je od presud­ ne važnosti i za položaj i ulogu žene u društvu i po­ rodici. Glavna obeležja razvoja socijalističkog samoupravljanja U sistemu upravljanja privredom i društvom vršene ^ su u posleratnom razvoju mnoge promene. To razdo- : bije bi se grubo moglo podeliti na administratlvno-centralistički period (1945— 1950), koji s uvođenjem radničkog samoupravljanja (1950), preko decentraliza­ cije i deetatizacije prelazi s Ustavom SFRJ od 1974. godine u period razvijenijeg socijalističkog samoup- v ravljanja. Politički sistem smo u prvim posleratnim godinama izgrađivali na sopstvenim iskustvima organa narodne vlasti iz narodnooslobodilačke borbe, kao i korišćenjem Iskustava Sovjetskog Saveza kao prve socijalis­ tičke zemlje. Kada je u prvim godinama posle oslobođenja zemlje bilo potrebno usredsrediti sve snage društva na ubr­ zanu obnovu i plansku izgradnju zemlje, to se posti­ zalo naglašenom uilogom države i državnog aparata, cen­ tralizacijom sredstava i odlučivanja i administrativnim upravljanjem privredom. Državno centralističko upravljanje društveno-ekonomskim razvojem podržavale su sve organizovane p oliti­ čke snage, koje su obezbeđivale neophodnu stalnu demokratsku aktivnost naroda. Objedinjavanje ruko­ vođenja organima države, Komunističkom partijom i masovnom političkom organizacijom — Narodnim frontom bilo je u prvim posleratnim godinama logi­ čno i nužno. Tako su se u nerazvijenoj i ratom razo­ renoj zemlji sve postojeće ljudske snage i m aterijal­ ni potencijali mogli maksimalno mobilisatl i organizovati za ubrzanu obnovu zemlje, za početak industri­ jalizacije i podizanje društvene produktivnosti rada i tako stvarati osnovne političke, ekonomske, kulturne i druge pretpostavke socijalizma. Međutim, revolucionarni etatizam, nužan i moguć u prvim godinama posle oslobođenja, ubrzo je počeo ispoljavati sve ozbiljnije slabosti administrativnog cen­ tralizma I opasnost prerastanja u birokratski etati­ 33 �zam. Masovno učešće građana na izborima, njihova aktivnost u Narodnom frontu, kao i odlučna podrška odluka I akcija narodne vlasti ipak nisu mogli biti trajna stimulacija za sprovođenje odluka prihvaćenih u centru političkog odlučivanja. Osim toga Je i Staljinov napad na Jugoslaviju (1948) preko Informacionog biroa komunističkih partija ubr­ zao kritičku analizu posledica administrativno-etatistlčkog upravljanja razvojem socijalističkog društva. Po­ vratak izvornom marksizmu-lenjinizmu i sopstvenim re­ volucionarnim iskustvima podstakao je prelazak na ra­ dničko samoupravljanje, tj. na neposredno poveziva­ nje rada i upravljanja. Neposredno upravljanje preduzećima od strane samih proizvođača trebalo je, pored ostalog, da podstakne njihovu kreativnost i njihovo osećanje odgovornosti, uz brže prilagođavanje proiz­ vodnje stvarnim potrebama tržišta i društvenog raz­ voja uopšte. A Posle obnove zemlje na dnevni red je došlo radničko samoupravljanje sa svim konsekvencama u ekonomici i politici. Samoupravljanje na osnovu društvene svoji­ ne ne znači samo širenje demokrati je na ranije ne­ poznate oblasti, već i ekonomski efikasan sistem. Po­ kazalo se da je samoupravni društveni mehanizam sposoban da ugradi težnje ljudi za boljim životom kao snažnu polugu za razvoj cele društvene zajed­ nice. Orijentacija radnika i svih radnih ljudi na sopstvene snage s uvođenjem radničkog i društvenog samoup­ ravljanja dobila je puni smisao i odgovarajući druš­ tveni izraz. Socijalističko samoupravljanje postalo je čvrsta osnova nezavisnosti zemlje i njenog brzog ma­ terijalnog i društvenog socijalističkog razvitka. Osnovne Ideje samoupravljanja još davno su postoja­ le u revolucionarnom radničkom pokretu kao težnja za odnosima u kojima radni ljudi koji rade društve­ nim sredstvima za proizvodnju neposredno upravlja­ ju tim sredstvima, uslovima i plodovima svog rada kako u osnovnoj organizaciji udruženog rada tako i u užoj i široj društvenoj zajednici da bi ostvarili »slo­ bodnu zajednicu proizvođača«. Te Ideje su bile stvarna društveno-polltlčka sadržlna^ narodnooslobodilačke borbe. Međutim, 1950. godina se označava kao početak uvođenja radničkog samo­ upravljanja, Jer Je tada donesen Osnovni zakon o up­ ravljanju državnim privrednim preduzećlma I višim privrednim udruženjima od strane radnih kolektiva. Te godine radnici su počeli da preuzimaju fabrike u 34 �svoje ruke. »Fabrike radnicima, zemlja seljacima« — ta stara parola radničkog pokreta počela je da se pretvara u stvarnost. Radničko samoupravljanje je po­ sle 1950. godine prolazilo kroz više razvojnih etapa, u kojima je početna akcija za veću odgovornost radni­ ka u rukovođenju preduzećima dobijala sve jaču us­ tavnu, zakonsku i materijalnu osnovu. Prelazak od savetodavnih prava koja su radnici imali u vreme državnosvojinskih odnosa do preuzimanja svih prava i dužnosti upravljanja osnovhom organiza­ cijom udruženog rada na osnovu društvenog vlasniš­ tva na sredstva za proizvodnju, uključujući odlučiva­ nje o celokupnom dohotku, dakle i o proširenoj rep­ rodukciji, i sve veći uticaj na celinu društvenih od­ nosa bili su postepeni i nisu se vršili bezbolno. Tu su bile i objektivne teškoće: industrijalizacija je tek počela, mnoge radne organizacije tek su nastajale, broj zaposlenih radnika postepeno je rastao. Mnogi radnici su dolaziHi sa sela i ostajali poluseljaci; njihova stručna i društveno-politička osposoblje­ nost za upravljanje bila je skromna. U pogledu pisme­ nosti i kvalifikacija naročito su zaostajale žene. U administrativnom periodu, uprkos širokoj političkoj mobilizaciji radnih ljudi, bilo se ukorenilo pre svega tehničko rukovođenje privredom i poslovima državne vlasti. To je pogodovalo zaostaloj svesti mnogih rad­ nika, ali i ostacima pristalica starog, kapitalističkog sistema i drugim antisamoupravnim snagama, koje su potcenjivale sposobnosti radnika i radnih ljudi, a precenjivale ulogu države. I u redovima rukovodećih po­ litičkih i društvenih snaga trebalo je suzbijati tehnokratske i birokratske tendencije, koje su se u raznim fazama razvoja više ili manje otvoreno suprotstavljale doslednom ostvarivanju nove pozicije radni ka-samoupravljača u radnoj organizaciji I u ćelom sistemu od­ lučivanja o društvenoj reprodukciji. Vodila se i još se vodi borba za potpuno radničko upravljanje druš­ tvenim fondovima, osobito onima koji su namenjeni proširenoj reprodukciji, tj. novim investicijama. Te tendencije su se u višenacionalnoj jugoslovenskoj za­ jednici izražavale i u nacionalistički obojenim spo­ rovima. Razvitak socijalističkog samoupravljanja nosi dva obeležja korenite revolucionarne promene u procesu os­ lobađanja rada. Bila je potrebna neprekidna borba pro­ tiv dveju u suštini kontrarevoluclonamlh tendencija — anarholiberalistidke, koja pogoduje restauraciji graI danskog društva, I dogmatsko-blrokratske, koja teži ka I dominantno] ulozi države. 35 �Slmptomatlčno Je da se za nosioce obeju tendencija problemi društvenog položaja žene postavljaju u sušti­ ni kao socijalni problemi o kojima treba da se brine država. Međutim, radničko samoupravljanje zahteva da žena zauzme u društvu ravnopravno mesto kao sub­ jekt, kao proizvođač koji na osnovu svog rada odlučuje o celokupnoj društvenoj reprodukciji. Ustav SFRJ od 1963. godine, privredna i društvena re­ forma koja je započeta 1965. godine, ustavne promene od 1971, a posebno Ustav od 1974. godine značajni su međaši na putu k novom položaju radnika u proizvod­ nji i u društvu I novom položaju svih građana u dru­ štvenom samoupravljanju. Centralno pitanje revolucio­ narne borbe radničke klase, naime pitanje ko će ras­ polagati viškom rada — samoupravno udruženi proiz­ vođači III država preko tehnobirokratije, načelno je rešeno Ustavom od 1974. godine u korist socijalističkog samoupravljanja. Društveno-ekonomsko uređenje SFR Jugoslavije Samoupravljanje i društvena svojina Ustavom SFRJ od 1974. godine samoupravljanje je utvrđeno kao celovit sistem društvene, ekonomske I političke organizacije. U toku je opsežan rad na raz­ radi i primeni ustavnih principa. Doneseni su važni zakoni, od kojih su osobito značajni Zakon o udruže­ nom radu I Zakon o osnovama sistema društvenog pla­ niranja i o društvenom planu Jugoslavije. U organima samoupravljanja radni ljudi na osnovu Ustava i za­ kona utvrđuju i konkretizuju prema sopstvenim uslo­ vima svoja prava i obaveze. U mnogobrojnim samo­ upravnim aktima, samoupravnim sporazumima i dogo­ vorima oni utvrđuju međusobne odgovornosti i svoje odnose s drugim organizacijama udruženog rada. »Osnova svih sloboda i prava radnih ljudi i građana u našem socijalističkom društvu Je pravo na samo­ upravljanje. To Je novo I neposredno demokratsko so­ cijalističko pravo koje Je moguće Jedino u uslovima društvene svojine na sredstva za proizvodnju I vladajućeg položaja radničke klase u društvu. Ono je ne­ prikosnoveno i neotuđivo i kao takvo pripada svim radnim ljudima I građanima.5 ) J) E. Kardelj. Pravci razvola političkog sistem a socijalističkog upravljanja. 1C •Komunist«, Beograd 1978, str. 132. 36 samo- �Pravo na samoupravljanje društvenim sredstvima za proizvodnju podrazumeva pravo radnog čoveka da od­ lučuje o ostvarenoj novoj vrednosti, o sredstvima i uslovima rada, da uživa plodove svoga rada i materi­ jalnog napretka društvene zajednice po načelu »svako prema svojim sposobnostima — svakome prema nje­ govom radu«, uz obavezu da osigurava razvoj materi­ jalne osnove sopstvenog i društvenog rada i doprinosi zadovoljavanju zajedničkih društvenih potreba. Radnik u udruženom radu ne stvara samo uslove za svoju egzistenciju i ekonomski razvoj zemlje nego i svesno određuje kulturne i socijalno-humanitarne ciljeve, utvr­ đuje karakter i nivo zadovoljavanja svojih potreba i bori se za svoj napredak kao za sastavni deo društve­ nog napretka. Tako i ona sfera društvenog života koja je ranije tre ­ tirana kao više-manje privatna, porodična ili pak kao stvar državne intervencije, postaje sastavni deo je­ dinstvene društvene organizacije, u kojoj svaki radni čovek i građanin doprinosi i učestvuje u podruštvljavanju brige za svoje životne uslove. Mnoga pitanja koja su ranije tretirana kao »ženska« tim e postaju ne samo verbalno već i u praksi opštedruštvena pitanja. O n ji­ ma odlučuje udruženi rad i svakom se građaninu u takvim uslovima daje mogućnost da svoje potrebe, in­ terese i brige ravnopravno ugrađuje u samoupravne odluke. U Jugoslaviji, kao i u drugim socijalističkim zemljama, prvi oblik ukidanja privatne svojine na sredstva za pro­ izvodnju bilo je uvođenje državne svojine. Ona je bila stvorena revolucionarnim aktima nacionalizacije i eks­ proprijacije i razvojem tzv. državnog sektora privrede. Državna svojina ukida privatno-kapitalističku svojinu i na njoj zasnovanu eksploataciju najamnog rada. Među­ tim, u uslovima državne svojine raspolaganje sredstvi­ ma za proizvodnju, a time i odlučivanje o uslovima I plodovima rada, ostaju odvojeni od neposrednih pro­ izvođača u političkim upravnim organima. Državnosvojinski monopol je u prvom posleratnom pe­ riodu obezbeđivao novim nosiocima državne vlasti pra­ vo raspolaganja ukupnim viškom društvenog rada, koji se slivao u državne fondove i raspodeljivao preko budže­ ta. Radnici su mogli uticati na državna sredstva uglav­ nom posredno, preko političkih organizacija, sindikata, skupština. Razvitak samoupravljanja kao sistema odnosa u kome se ostvaruje društveni proces oslobađanja rada neraz­ dvojno je povezan s pretvaranjem državne (javne, op37 �štenarodne) svojine u društvenu svojinu. Zato se prvi korak u razvoju samoupravljanja u Jugoslaviji vremen­ ski podudara s prvim merama ograničavanja svojinskog monopola države, s perspektivom da on u daljem pro­ cesu bude likvidiran. Taj razvoj nazivamo procesom deetatizacije. On se ostvaruje preko sve neposrednijeg povezivanja prava na korišćenje društvene svojine s vršenjem određenih javnih funkcija od strane samoupravno organizovanih radnih ljudi. Tako se društvena svojina6) pretvara u zajedničku neotuđivu osnovu samoupravnih prava rad­ nika i bitna je pretpostavka novog društvenog položaja radnih ljudi i građana. Ustav određuje društvenu svojinu kao izraz socijali­ stičkih društveno-ekonomskih odnosa među ljudima, kao osnovu slobodnog udruženog rada i vladajućeg po­ ložaja radničke klase u proizvodnji i u društvenoj re­ produkciji u celini i kao osnovu lične svojine stečene sopstvenim radom, koja služi zadovoljavanju čovekovih potreba i interesa. Čovekov rad je jedini osnov prisva­ janja proizvoda društvenog rada i upravljanja društve­ nim sredstvima za proizvodnju. Udruživanjem svog ži­ vog rada i društvenih sredstava radnici stiču pravo i odgovornost da svesno gospodare i onim delom ranije stvorene vrednosti — minulim radom — koji služi za proširivanje materijalne baze udruženog rada, za po­ boljšavanje opštih životnih uslova, za razvoj društva u celini. Tako se načelno odstranjuje opasnost da se od radnika-proizvođača odvoji raspolaganje društvenim kapitalom i pretvori u vlast nad radnicima. Istovreme­ no se stimuliše zainteresovanost udruženih radnika da povećavaju izdvajanje dohotka za ulaganje u proširenu reprodukciju, za poboljšanje uslova rada I za otvara­ nje novih radnih mesta. Društvena svojina postaje zajednička svojina svih lju­ di koji rade, a samim tim i svojina svakog pojedinog radnog čoveka u onoj meri u kojoj mu ona obezbeđuje pravo na rad društvenim sredstvima zajedno sa svim neotuđivim pravima koja su povezane s tim pravom. Time društvena svojina zaista postaje ničija i svačija, tj. ujedno I zajednička i lična I negacija svakog svo­ jinskog monopola — privatnog lii državnog — na sred­ stva za proizvodnju. Ugrožavanje društvene svojine, svaki oblik njenog deformlsanja ili uzurpiranja znači I oblik ugrožavanja i deformlsanja temelja samouprav­ 6) Društvena svojina su sredstva za proizvodnju I druga sredstva ud­ ruženog rada, proizvodi udruženog rada I dohodak ostvaren udruženim radom, sredstva za zadovoljavanje zajedničkih I opštih društvenih po­ treba, prirodna bogatstva I dobra u opštoj upotrebi. 38 �nih odnosa u društvu. Zbog toga Ustav predviđa da se društvena svojina, kao i samoupravna prava radnih ljudi, posebno štite i brane. Pored radničke kontrole, to je zadatak skupština društveno-političkih zajednica i njima odgovornih organa, sudova, javnog tužioca i dru­ štvenog pravobranioca samoupravljanja.7) Osnovna organizacija udruženog rada Ceo sistem socijalističkog samoupravljanja zasniva se na udruživanju rada i sredstava u okviru osnovne or­ ganizacije udruženog rada (OOUR), koja se obrazuje u proizvodnim i neproizvodnim delatnostima. To je primarna ćelija u kojoj radnici posebnim sporazumom udružuju svoj rad s društvenim sredstvima za proiz­ vodnju i stiču prava i obaveze samoupravljača. Po Ustavu i Zakonu o udruženom radu, OOUR mora biti »prirodna celina« u tehnološkom, ekonomskom i soci­ jalnom smislu. Radeći u svojoj osnovnoj organizaciji radnici u njoj upravljaju poslovima u organizaciji udru­ ženog rada (OUR) u kojoj se povezuje obično više OOUR-a, odlučuju o celokupnom dohotku koji stvaraju, raspoređuju čisti dohodak na ličnu i zajedničku po­ trošnju, na proširenje materijalne osnove rada novim investicijama i na rezerve. Samoupravnim sporazumima i društvenim dogovorima radnici unapred utvrđuju kri­ terije o tome kako će raspoređivati sredstva za lične dohotke na osnovu principa raspodele prema radu i o drugim međusobnim odnosima. Samoupravni sporazu­ mi i društveni dogovori predstavljaju jedan od osnov­ nih mehanizama društvenog sistema socijalističkog sa­ moupravljanja kojim se udruženi radnici povezuju me­ đusobno i u široj zajednici i tako vrše funkciju rani­ jeg državnog centralističkog odlučivanja. U samoj osnovnoj organizaciji udruženog rada radnici odlučuju pretežno neposredno, referendumom ili preko delegacija i delegata. Pored radničkog saveta, svog organa upravljanja, radnici u OOUR-ima biraju i dele­ gacije koje po njihovim smernicama deluju u organi­ zacijama udruženog rada i složenim organizacijama udruženog rada, u mesnim zajednicama, u samouprav­ nim interesnim zajednicama i u skupštinama društve­ no-političkih zajednica. U OOUR-ima s trideset ili ma­ n Građanlm a-zanatlijam a je po Ustavu zajam čena sloboda sam ostal­ nog ličnog rada sredstvim a za rad u svojini građana sa zakonskim og­ raničenjim a u pogledu delatnosti I zapošljavanja drugih lica. U p rivat­ noj svojini građani mogu Im ati stvari koje služe ličnoj potrošnji, za­ dovoljavanju kulturnih I drugih ličnih potreba, stam bene zgrade I sta­ nove za lične l porodične potrebe u granicama zakona. Zem ljoradnici Imaju pravo na obradivo poljoprivredno ze m ljiš te do najviše deset hek­ tara po domaćinstvu, a nešto više u brdsko-planlnsklm krajevim a. 39 �nje radnika svi radnici vrše funkciju radničkog saveta i delegacije. Pravo radnika da odlučuje o dohotku ne iscrpljuje se u okviru osnovnih organizacija udruženog rada privred­ nih ili neprivrednih delatnosti (u fabrikama, školama, bolnicama, ustanovama i slično). Znatan uticaj na sred­ stva, uslove i plodove rada imaju odluke samouprav­ ljača u mesnim zajednicama, samoupravnim interesnim zajednicama, kao i u teritorijalnim društveno-političkim zajednicama (u komunama, republikama, pokrajinama i u federaciji). U osnovi jednak društveno-ekonomski po­ ložaj imaju i radni ljudi koji rade individualno sopstvenim sredstvima za proizvodnju (seljaci, umetnici, za­ natlije i slično). Samoupravljanje je u početku bilo organizovano samo u sferi materijalne proizvodnje, u privrednim preduzećima u društvenoj svojini. Obavljanje važnih delatno­ sti, koje sve više postaju usiov razvitka svakog savremenog društva, još dugo je bilo organizovano u okviru ustanova javnih službi nematerijalne proizvod­ nje (u obrazovnoj delatnosti, zdravstvenoj i socijalnoj zaštiti zajedno s dečjom zaštitom, u nauci, kulturi, so­ cijalnom osiguranju i slično). S razvijanjem radničkog samoupravljanja i komunalnog sistema izvršena je de­ centralizacija odgovornosti i upravljanja tim ustanova­ ma i institucijama. Materijalno-finansijska osnova nji­ hovog delovanja obezbeđivana je u prvim posleratnim decenijama tako što se na osnovu plana, zakona i ad­ ministrativnih odluka preko poreza izdvajao deo do­ hotka privrede u budžete ili u posebne namenske fon­ dove, iz kojih je zatim isto tako odlukama vršena di­ stribucija sredstava ustanovama, školama, bolnicama itd. Status radnika u tim ustanovama vanprivrednlh delatnosti bio je, prema tome, status državnih službe­ nika. Posredovanje države između različitih oblasti društve­ nog rada — naročito Između materijalne proizvodnje I društvenih delatnosti — imalo je tendenciju da po­ stane Jedan od glavnih izvora društvene moći državnih organa odnosno državne blrokratlje. Razvitak samoupravljanja u osnovnim organizacijama udruženog rada u privredi ostao bi na pola puta da se nisu počele menjatl posrednička uloga države i uloga budžetskog flnansiranja društvenih službi. Samoupravna interesna zajednica S uvođenjem principa samofinanslranja na području društvenih delatnosti počeo Je proces neposrednog sa­ 40 �moupravnog povezivanja različitih sfera društvenog ra­ da, koji je u poslednjem Ustavu SFRJ utvrđen kao slobodna razmena rada. To je oblik razmene rada na područjima u kojima tržišni odnosi ne mogu biti os­ novni oblik razmene i razvoja. Pošlo se od gledišta da je rad u društvenim delatnostima sastavni deo celokupnog društvenog proizvodnog rada, a ne prvenstveno društvena potrošnja. Društve­ ne delatnosti doprinose razvoju proizvodniji snaga, pro­ duktivnosti rada i većem materijalnom rezultatu u ma­ terijalnoj proizvodnji. Dohodak u materijalnoj proizvod­ nji je izvor dohotka za društvene delatnosti putem me­ đusobnog sporazumevanja i dogovaranja u okviru sa­ moupravnih interesnih zajednica. Samoupravno povezivanje privrednih i neprivrednih sfera društvenog rada obezbeđuje uslove radnim lju­ dima, koji odvajaju deo dohotka za društvene službe, da na toj osnovi neposredno odlučuju o zadovoljava­ nju svojih potreba i da Icontrolišu upotrebu sredstava. Dalje, tim povezivanjem obezbeđuju se uslovi da radni ljudi koji rade kao izvođači delatnosti u oblasti dru­ štvenih službi mogu da stiču dohodak na osnovu rada i da time izgrađuju svoj sopstveni samoupravni po­ ložaj, čime se izjednačavaju u društveno-ekonomskom smislu s radnicima u materijalnoj proizvodnji. Dohodak radnih ljudi u društvenim službama prema propisima, a na osnovu samoupravnih sporazuma i dogovora, po­ tiče iz tri izvora: iz dela dohotka koji je namenjen materijalnim troškovima, iz čistog dohotka OOUR-a srazmerno utvrđenom doprinosu u stvaranju toga do­ hotka, i iz ličnih dohodaka individualnih korisnika koji plaćaju određene usluge. Ovaj deo ličnog doprinosa svakog korisnika usluga koji se daje kao participacija veoma je važan za to da bi se svako trudio da racio­ nalnije koristi sredstva 1 da doprinosi smanjivanju nekih društvenih troškova. U samoupravne interesne zajednice (SIZ) neposredno se povezuju korisnici određene vrste usluga (građani, radni ljudi i radne organizacije koji imaju potrebe npr. za obrazovanjem, za dečjom zaštitom, za zdravstvenom zaštitom, za rezultatima naučnih istraživanja i slično) i radnici onih samoupravnih organizacija udruženog rada koje svojom delatnošću zadovoljavaju te potrebe (škole, vaspitne dečje ustanove, bolnice, naučne usta­ nove i slično). U skupštinama SlZ-ova ravnopravno su zastupljeni de­ legati korisnika i delegati davalaca usluga i oni rav­ nopravno odlučuju o programima rada, o finanslranju, 41 �radu i razvijanju odgovarajućih društvenih službi. Oni sklapaju samoupravne sporazume I dogovore o udruži­ vanju sredstava na načelima uzajamnosti i solidarno­ sti (npr. doprinos prema veličini dohotka, a jednaka prava korišćenja). Direktno povezivanje proizvođača u materijalnoj pro­ izvodnji i radnih ljudi i građana u mesnim zajednicama kao korisnika usluga s radnicima u društvenim delatnostima u sistemu interesnih zajednica i društveno-po­ litičkih zajednica ima veliki značaj. Sve veće potrebe i želje Ijudi-korisnika mogu se stalno konfrontirati s postojećim sredstvima za zadovoljavanje tih potreba I želja, a koja su oni sami stvorili. Tako se ostvaruje realan i prirodan odnos između želja, potreba i mo­ gućnosti. Konfrontacijom raznih interesa zajednički se utvrđuju prioriteti i standardi i teži se racionalnosti i efikasnosti pojedinih društvenih delatnosti. Ustav pred­ viđa da samoupravne delegatske skupštine pet samo­ upravnih interesnih zajednica (za obrazovanje, za na­ uku, za socijalnu zaštitu, za zdravstvo i za kulturu), po­ red delovanja i odlučivanja svake za sebe, odlučuju i ravnopravno s nadležnim većima opštinskih, pokra­ jinskih i republičkih skupština kada se radi o pitanji­ ma koja su bitna za razvoj tih delatnosti. Rad i skladan razvoj društvenih delatnosti od posebnog su društvenog značaja jer ostvaruju važna prava gra­ đana, njihovu socijalnu sigurnost, i obezbeđuju uslove za društveni razvitak. U slučajevima kada odgovaraju­ ći SIZ ne izvršava svoje obaveze, skupština društveno-političke zajednice (opština, republika) može Intervenisati po Ustavu i zakonu. Ali I izvršavanje tih funk­ cija države u samoupravnom sistemu mora biti u ko­ rist uzajamne povezanosti i zavisnosti celokupnog dru­ štvenog rada. Samoupravne Interesne zajednice u ob­ lasti društvenih delatnosti jedan su od najvažnijih ob­ lika neposrednog povezivanja Interesa samoupravnih subjekata bez posredovanja države. Slični oblici samo­ upravnog organlzovanja prlmenjuju se i u nekim pri­ vrednim delatnostima u kojima je priroda rada takva da povezivanje proizvođača i korisnika usluga preko tržišta nije moguće odnosno u kojima ne deluje do­ gledno zakon vrodnosti {'komunalne službe, snaibdevanje električnom energijom, stambena izgradnja, vodo­ privreda, održavanje putne mreže i slično). Mesna zajednica Mesna zajednica kao samoupravna organizacija građana po mostu stanovanja u socijalističkoj Jugoslaviji se 42 �već dugo razvija, ali je u novom ustavnom sistemu dobila kvalitativno novo mesto. Pored osnovne orga­ nizacije udruženog rada, mesna zajednica je osnovna ćelija u društveno-političkom sistemu. Samoupravlja­ nje u mesnoj zajednici je važan elemenat društveno-ekonomskih odnosa. Dok je osnovna organizacija udru­ ženog rada osnovna ćelija samoupravnog organizovanja radnih ljudi prema mestu rada, mesna zajednica je osnovna ćelija samoupravnog organizovanja radnih ljudi i građana prema mestu stanovanja (naselje, deo naselja ili više međusobno povezanih malih naselja). Problemi u mesnoj zajednici mogu biti zajednički gra­ đanima i radnicima koji na datom području žive ili koji na njemu žive i rade ili samo rade. Radni ljudi i građani u mesnoj zajednici mogu odlučivati o ostvari­ vanju svojih zajedničkih interesa i o solidarnom za­ dovoljavanju zajedničkih potreba u oblasti uređivanja naselja, komunalnih delatnosti, zdravstvene zaštite, dečje zaštite, obrazovanja, kulture, fizičke kulture, za­ pošljavanja, informisanja, usklađivanja interesa proiz­ vođača i potrošača, zaštite i unapređenja čovekove sre­ dine, opštenarodne odbrane i društvene samozaštite, samoupravnog rešavanja sporova koji nastaju u među­ ljudskim odnosima itd. Radni ljudi i građani u mesnoj zajednici rešavaju ži­ votna pitanja pojedinaca i porodica, delujući kao svo­ jevrsna proširena porodica. Oni se prema svojim spo­ sobnostima i sklonostima angažuju u sagledavanju problema zajedničkog života i u sprovođenju zajednički donesenih odluka. » . . . mesna zajednica, kao specifična samoupravna in­ teresna zajednica radnih ljudi i građana u mestu nji­ hovog stanovanja, javlja se kao demokratski i samo­ upravni oblik ostvarivanja i zadovoljavanja celog kom­ pleksa neposrednih 'interesa i potreba ljudi o kojima se oni neposredno, slobodno i ravnopravno dogova­ raju, o kojima samostalno odlučuju I za koje prikup­ ljaju materijalna sredstva, bilo samoupravnim sporazomevanjem bilo na osnovu zakona ili odluka opštine. Pri tome se mesna zajednica sve više javlja kao hu­ mana ljudska zajednica, kao zajednica neposrednih lju­ dskih kontakata, koja — nasuprot tendencijama otuđe­ nosti j osami!jenja karakterističnim za savremenu civi­ lizaciju — treba sve više da postaje oblik humane lju ­ dske integracije i solidarnog povezivanja i saradnje radnih ljudi 1 građana u mestu stanovanja«.8) Za zadovoljavanje zajedničkih potreba i interesa u me­ snoj zajednici koriste se sredstva iz različitih izvora. ' ) E. KardelJ, nav. delo, str. 138. 43 �Izvesna sredstva za finansiranje osnovnih funkcija mesnih zajednica obezbeđuju se u budžetima opština. Radni ljudi i građani u mesnoj zajednici udružuju sredstva iz svoga dohotka neposredno, putem samodoprinosa o kojem su se prethodno izjasnili referendu­ mom. Oni mogu tako prikupljena sredstva udružiti i sa sredstvima osnovnih organizacija udruženog rada uko­ liko s njima imaju zajedničke potrebe i interese. Oni takođe mogu udružiti sredstva i s odgovarajućim sa­ moupravnim interesnim zajednicama. Mogu se udru­ živati sredstva samodoprinosa više susednih mesnih zajednica u cilju izgradnje npr. objekata društvenog standarda koji treba da služe potrebama tih mesnih zajednioa. Mesna zajednica nastupa kao društveno pravno lice u odnosu na osnovnu organizaciju udruženog rada i stu­ pa u odnose društvenog dogovaranja sa svim OOUR-ima u kojima su zaposleni radnici koji u njoj stanuju. Ona sarađuje i sa svim drugim mesnim za­ jednicama. Ima delegacije za svih pet osnovnih samo­ upravnih interesnih zajednica (to su samoupravne in­ teresne zajednice za obrazovanje, nauku, kulturu, zdrav­ stvo i socijalnu zaštitu) koje su po Ustavu deo skup­ štinskog sistema, i za druge samoupravne interesne zajednice. Planom razvoja mesne zajednice utvrđuju razvoj samo­ upravnih odnosa i rešavanje bitnih pitanja zadovolja­ vanja zajedničkih potreba i interesa u mesnoj zajed­ nici u svim oblastima društvenog života i rada na na­ čelima socijalističke solidarnosti. Plan mesne zajed­ nice treba da se donosi u skladu sa samoupravnim sporazumom o osnovama plana koji zaključuju radni ljudi i građani u mesnoj zajednici i zainteresovane osnovne organizacije udruženog rada i samoupravne interesne zajednice. Usklađivanje različitih interesa i određivanje prioriteta u zadovoljavanju zajedničkih po­ treba u mesnoj zajednici treba da se vrši na osnovu svestrane demokratske rasprave. Taj proces je sastav­ ni deo usklađivanja potreba, interesa i mogućnosti u okviru opštine odnosno komune. Mesna zajednica kao urbanistička celina postaje i sve važniji elemenat i faktor urbanističkog planiranja. Skupština mesne zajednice se po pravilu konstltuiše od delegacija odnosno delegata radnih ljudi i građana u mesnoj zajednici, osnovnih organizacija udruženog rada na području i izvan područja mesne zajednice, samoupravnih interesnih zajednica i društveno-polltlčki'h i drugih društvenih organizacija. 44 �Radni ljudi i građani u mesnoj zajednici biraju delega­ ciju i delegate mesne zajednice za veće mesnih za­ jednica skupštine opštine, biraju jednu ili više delega­ cija i delegata za skupštine samoupravnih interesnih zajednica. Te delegacije sarađuju sa skupštinom mes­ ne zajednice, njenim organima i drugim organizacija­ ma da bi mogle da izražavaju konkretne interese i potrebe radnih ljudi i građana u mesnoj zajednici pri­ likom utvrđivanja stavova koje će zastupati u veću mesnih zajednica skupštine opštine odnosno u skup­ štinama samoupravnih interesnih zajednica. Statutom mesne zajednice, u skladu s Ustavom, zako­ nom i statutom opštine, uređuju se odnosi, prava i dužnosti mesne zajednice, organi mesne zajednice kao i druga pitanja od značaja za razvoj samoupravnih od­ nosa i za rad organa mesne zajednice. Godine 1977. delovalo je 11 752 mesne zajednice, u čijim telima (skupštinama, većima, komisijama, m i­ rovnim većima, savetima potrošača i dr.) učestvuje znatan broj građana. Planiranje razvoja Planiranje društveno-ekonomskog razvoja počelo je već u prvim posleratnim godinama, ali je zajedno s promenama u položaju neposrednih proizvođača do­ življavalo znatne promene. Prihvatanje i ostvarivanje planskih zadataka od prvih posleratnih petogodišnjih planova razvoja (od 1947. godine) snažno su podsticall radnike, omladinu i sve građane na udarnički i dobrovoljan rad za ubrzavanje razvoja. Prihvaćen je skromniji rast standarda u ko­ rist relativno obimnih fondova za nova investiciona ulaganja i za razvoj manje razvijenih delova zemlje. U razvijenijem sistemu socijalističkog samoupravljanja planiranje društvenog razvoja postavljeno je tako da: •radnici u osnovnim i drugim organizacijama udruže­ nog rada i radni ljudi u samoupravnim interesnim za­ jednicama, mesnim zajednicama i drugim samouprav­ nim organizacijama i zajednicama... samostalno do­ nose planove i programe rada i razvoja svojih orga­ nizacija i zajednica... te planove i programe uskla­ đuju međusobno i s društvenim planovima društveno-političkih zajednica i . .. na toj osnovi obezbeđuju us­ klađivanje odnosa u celini društvene reprodukcije i usmeravanje ceiokupnog materijalnog i društvenog razvoja...- (Ustav SFRJ, Beograd 1974, Cl. 69). 45 �Zakon o osnovama sistema društvenog planiranja i društvenom planu Jugoslavije precizirao je prava i obaveze pojedinih nosilaca društvenog planiranja9) u pripremi i donošenju, .izvršavanju :i kontroli izvrša­ vanja plana da bi se stvorili optimalni uslovi da ne­ posredni I dugoročni interesi radnih (ljudi budu u nji­ ma sadržani '] da se u skladu s materijalnim moguć­ nostima obezbedi što skladniji privredni i soci­ jalni razvoj. Time je prevaziđen sistem državnog direktivnog planiranja. Sistem društvenog planiranja sadrži prava i dužnosti radnika i svih radnih ljudi ne samo da odlučuju o dohotku u svojoj radnoj or­ ganizaciji nego i da upravljaju dohotkom koji udru­ žuju s drugim radnim 'ljudima na svim nivoima ud­ ruživanja. Samostalnim odlučivanjem o uslovima i rezultatima rada i o politici ekonomskog i društvenog razvoja republike i pokrajine, oni zajedno s radnim ljudima u drugim republikama i pokrajinama učestvu­ ju u utvrđivanju zajedničke politike ekonomskog i dru­ štvenog razvoja Jugoslavije. Planom se utvrđuju pra­ va i uzajamne obaveze svih samoupravnih nosilaca proširene reprodukcije i privredne aktivnosti na do­ hodovnom principu, što predstavlja konkretan eko­ nomski put ujedinjavanja interesa radnih ljudi i instrumenat rešavanja protivrečnosti u proizvodnim od­ nosima, integracionih procesa i dinamičnog rasta proizvodnih snaga i produktivnosti rada. Planovi osnovnih organizacija udruženog rada sadrže i one interese i potrebe radnih ljudi u materijalnoj proizvodnji koji se realizuju putem slobodne razmene rada s radnicima u društvenim delatnostima (zdrav­ stvene, socijalne, kulturne I druge potrebe). Takav sistem planiranja podrazumeva da ono bude kontinuirano, da svi nosioci društvenog planiranja stalno analiziraju I predviđaju svoj razvoj i utvrđene ciljeve upoređuju sa stvarnim mogućnostima i uslovi­ ma razvoja od radnih organizacija do federacije i obr­ nuto. U tom smis'lu govorimo o permanentnom i susretnom planiranju. Od predstavničkog do delegatskog političkog sistema Borba za širenje socijalističkog samoupravljanja^ ima* la je presudan uticaj na ceo ekonomski i društveni 9) Obavezu za donoSenJe odluka o planiranju I planova I™® onnn 55 000 nosilaca planiranja (i to oko 23 000 OOUR-a Iz Povrede I 9 uw OOUR-a Iz drufitvenlh delatnosti, 3 450 radnih I složenih OUR-a, 6 SlZ-ova, 850 zadruga, 360 banaka, 11 750 mesnih zajednica, 512 opstln a, 6 republika, 2 pokrajine i federacija). 46 �razvitak zemlje. Ona je iziskivala relativno česte promene i u političkom sistemu. (Ti posleratnom razdoblju politički sistem je doživeo ] kvalitativnu promenu — od predstavničkog sistema socijalističke demokratije u delegatski sistem soci­ jalističkog samoupravljanja. ~Prvi Ustav nove Jugoslavije utvrdio je sistem nepo­ sredno biranih poslanika u skupštine, kojima su tada bila odgovorna izvršna tela odnosno vlade republika. Saveznu skupštinu su sačinjavala dva veća — Save­ zno veće, izabrano direktnim glasanjem, i Veće naro­ da, u koje su republike i pokrajine, bez obzira na broj stanovnika, slale jednak broj poslanika. Velika važnost se pridavala razvoju opštinskih i 'mes­ nih narodnih odbora, iako su njihove kompetencije na privrednom području bile male, s obzirom na administrativno-centralističko rukovođenje privredom, ali su još iz ratnog perioda zadržali značajne političke, organizatorske i pokretačke funkcije. Uvođenje radničkog samoupravljanja otvorilo je pro­ ces dugoročnih promena u načinu izbora, sastavu i delovanju predstavničkih tela društveno-političkih za­ jednica. Ustavni zakon o osnovama društvenog i političkog uređenja od 1953. godine utvrđuje da su skupštine društveno-političkih zajednica ne samo najviši orga­ ni vlasti već i organi društvenog samoupravljanja. U Saveznu narodnu skupštinu uvodi se novo veće — Veće proizvođača, dok Savezno veće i Veće naroda deluju kao jedno veće. Veće proizvođača biraju samo birači zaposleni u industrijskoj i poljoprivrednoj pro­ izvodnji, transportu i trgovini. Prema Ustavu od 1963. godine, Saveznu skupštinu sa­ činjavalo je šest veća: pored Saveznog veća i Veća naroda, još i Privredno, Prosvetno-kulturno, Socijalno-zdravstveno i Organizaciono-političko veće. Posle daljih promena u smislu adekvatnijeg predsta­ vljanja interesa radnika i drugih radnih ljudi u uprav­ ljanju privredom i društvom, Ustav od 1974. godine označio je početak bitno nove faze u razvoju politič­ kog sistema, u kojem je samoupravljanje radnih lju­ di u osnovnim samoupravnim organizacijama i zajed­ nicama osnova jedinstvenog sistema samoupravljanja i vlasti radničke klase i svih radnih ljudi. Radni ljudi ostvaruju vlast i upravljaju drugim društvenim poslo­ vima odlučivanjem na zborovima, referendumom tli drugim oblicima ličnog izjašnjavanja odnosno putem delegacija i delegata. Delegatski sistem danas je bit­ 47 �na karakteristika socijalističke samoupravne demokratije. Delegatski sistem je oblik samoupravne inte­ gracije pojedinačnih i dugoročnih interesa radnih lju­ di, a istovremeno je i nosilac sistema vlasti radnič­ ke klase i radnih ljudi. U toku izgrađivanja političkog sistema izuzetna paž­ nja posvećivana je razvoju komunalnog sistema. Na osnovi revolucionarne tradicije narodnooslobodilačkih odbora, koji su već bili samoorganizacija građana i temelj političke vlasti, kao i na osnovi marksističke analize revolucionarnih Iskustava Pariške komune, jugoslovenska komuna se razvijala kao politički oblik u kojem se afirmiše proces oslobađanja rada, što znači da ona postaje i društveni okvir i osnova za ostvari­ vanje svih čovekovih prava. Oslanjajući se na samo­ upravljanje udruženog rada u OOUR-ima, samouprav­ ljanje radnih ljudi i građana u mesnim zajednicama i samoupravnim interesnim zajednicama opština — ko­ muna sve više je predstavljalo osnovnu društveno-političku zajednicu u kojoj se povezuju funkcije vlasti i samoupravljanje. U višedomnoj skupštini opštine neposredno se Izraža­ vaju i konfrontiraju različiti interesi ljudi kao proiz­ vođača, potrošača i politički organizovanih građana; tu se donose odluke od neposrednog životnog znača­ ja, a utiče se i na celokupnu društvenu politiku, jer delegacije opština čine u skupštinama republika 1 autonomnih pokrajina posebna veća i preko delegacija tih skupština učestvuju u donošenju odluka u Savez­ noj skupštini. Skupštine opština — komuna sačinjavaju: Veće udru­ ženog rada (sastavlejno od delegacija izabranih od radnika u OOUR-ima, u radnim zajednicama, od Indi­ vidualnih poljoprivrednih proizvođača I zanatlija i slo­ bodnih profesija), Veće mesnih zajednica (koje sači­ njavaju delegati mesnih zajednica), i Društveno-političko veće (sastavljeno od delegata društveno-politlčkih organizacija u okviru Socijalističkog saveza rad­ nog naroda). Skupštine republika I autonomnih pokrajina imaju isto tako po tri veća: Veće udruženog rada, Veće opština I Društveno-političko veće. U posebnim slučajevima koji su predviđeni Ustavom, statutima I zakonima, skupštine samoupravnih interesnih zajednica odlučuju ravnopravno s nadležnim većima skupštine društveno-političkih zajednica (opštine, republike, autonomne pokrajine). 48 �U jugoslovenskoj višenacionalnoj zajednici narodi i narodnosti ostvaruju svoja suverena prava u republi­ kama I autonomnim pokrajinama. Ustavom SFRJ od 1974. godine utvrđeno je koja prava i dužnosti vrši federacija preko saveznih organa, a koja republičke i pokrajinske skupštine preko svojih delegacija u Sku­ pštini SFRJ. Skupština SFRJ predstavlja organ društ­ venog samoupravljanja i najviši organ vlasti u okvi­ ru Ustavom SFRJ utvrđenih prava i dužnosti federa­ cije. Skupštinu SFRJ sačinjavaju dva veća — Savez­ no veće (delegati samoupravnih organizacija i zajed­ nica i društveno-političkih organizacija u republikama i pokrajinama) i Veće republika i pokrajina, u koje skupštine republika i pokrajina bez obzira na broj sta­ novnika delegiraju po broju jednake delegacije, i to republike po 12, a pokrajine po 8 članova delegacije. Prema Ustavu SFRJ od 1974. godine Isti birač ima pravo da bira više puta, npr. kao radnik u OOUR-u bi­ ra delegaciju koja određuje delegate za veća udruže­ nog rada i za samoupravne interesne zajednice; kao stanovnik mesne zajednice bira jednu ili više delega­ cija mesne zajednice, kao član društveno-političkih organizacija učestvuje u formiranju delegacija za društveno-politička veća ltd. Takvo biračko telo broji ukupno oko 20 miliona ljudi, dok broj delegata izabranih u razne samoupravne or­ gane u svakom mandatu iznosi gotovo jedan milion. Što se tiče sastava kandidata za delegacije i delega­ te, Ustav i zakoni iziskuju da oni budu iz redova sa­ mih birača i da njihov socijalni sastav odgovara so­ cijalnom sastavu biračkog tela. Određene su i granice reizbornosti i dupliranja funkcija, kao i izvesne zab­ rane za izbor nosilaoa izvršnih I poslovodnih funkci­ ja u delegacijama kojima oni odgovaraju za svoj rad. S prelaskom od predstavničkog sistema na delegatski sistem prevaziđenl su posredno Izražavanje interesa, odvojenost upravljanja od fizičkog i umnog rada, kao i odvojenost problema čoveka kao proizvođača, potro­ šača I društvenog bića. Stalnim direktnim izražava­ njem interesa radnih ljudi u radnim organizacijama I među njima u mesnim l interesnim zajednicama u ok­ viru skupština opština i preko njih u okviru širih dru­ štveno-političkih teritorijalnih zajednica, omogućava se neposredna afirmacija različitih Interesa koji po­ stoje u društvu. To se, pored strukture skupština, obezbeđuje I metodom njihovog rada, koji omogućava I traži pretres nacrta I predloga zakona I drugih od­ luka u delegacijama odnosno u Javnim raspravama 49 �svih građana. Tako se pri donošenju odluka obezbeđuje prisustvo autentičnih u društvu postojećih Inte­ resa da bi se u atmosferi međusobnog uvažavanja sučeljavanjem različitih parcijalnih, strukovnih ili lo­ kalnih interesa, pronašla najbolja rešenja, koja uzi­ maju u obzir kako te različite interese tako 1 materi­ jalne mogućnosti društva. Tako svaki radnik, radni čovek i građanin neposredno preko svoje osnovne organizacije udruženog rada, preko delegacije u samoupravnim interesnim zajedni­ cama i preko mesne zajednice dobija mogućnost da ostvaruje svoje osnovno pravo na samoupravljanje i vlast. Samoorganlzovanje radnika u svim oblastima društve­ nog rada I njihovi međusobni odnosi kao udruženih radnika u radnim organizacijama, njihovo neposredno I delegatsko odlučivanje u OOUR-ima, u mesnim i in­ teresnim zajednicama i u društveno-političkim zajed­ nicama po konceptu našeg društvenog uređenja one­ mogućavaju da snage izvan kontrole udruženih radni­ ka, bili to organi državne uprave, stručne službe ili društveno-politlčke organizacije, odlučuju umesto rad­ nika. O nužnim merama za prevazilaženje socijalnih razlika odnosno za podmirivanje opštih I zajedničkih potreba radnici se međusobno dogovaraju i sporazu­ mima odlučuju o sredstvima za njihovo podmirivanje. Tako solidarnost i uzajamnost na samoupravnim osno­ vama, u odgovarajućim oblicima slobodne i neposre­ dne razmene rada, sve više postaju glavni, dobrovo­ ljno prihvaćeni put za rešavanje mnogih opštih druš­ tvenih problema, koji snažno utiču na rešavanje mno­ gih ličnih i porodičnih problema. U tom procesu, u kojem dolazi do izražaja pluralizam interesa koji postoje u društvu, mogu se u najvišem stepenu uskladiti lični I društveni Interesi. _ f l j svim oblicim a kroz koje Je prolazio posleratnl pollItlč k l sistem žene su aktivno učestvovale. Međutim, Jnjlhov broj kao birača u svim periodima Je daleko ^prevazi lazlo broj žena Izabranih za poslanike, a osoJbito za članove Izvršnih tela. iDelegatskI sistem podstlče društveno-polltlčku aktiv­ nost I povećava broj ljudi koji neposredno učestvuju u razmatranju društvenih problema dajući predloge za njihovo rešavanje Ili koji o njima odlučuju. Tako, na prim er, samo u delegacije za Izbor delegata u ops* tlnske skupštine bilo Je Izabrano na Izborima 1978. godine 787 216 članova, a među njima više od 200 000 žena (26,3 odsto). Najviše Je bilo žena u delegacija- �ma koje su birane u osnovnim organizacijama udru­ ženog rada, u kojima procenat izabranih žena iznosi 33,6 i gotovo je ravan procentu zaposlenih žena. U delegatskim skupštinama društveno-političkih zajedni­ ca među delegatima izabranim na poslednjim izbori­ ma (1978. godine) procenat žena-delegata Iznosi: u opštlnskim skupštinama 18, u skupštinama republika i autonomnih pokrajina 19,5 a u Skupštini SFRJ 17,2. Znatne su razlike u broju izabranih žena u skupština­ ma pojedinih republika i pokrajina, kao i razlike u broju žena delegiranih u pojedina skupštinska veća. U opštinskim skupštinama najviše je žena u društveno-političkim većima — 22,6 odsto, zatim u većima udruženog rada — 19 odsto, a najmanje u većima mesnih zajednica — 11,5 odsto. U skupštinama repu­ blika i pokrajina najviše je žena u većima udruženog rada — 21,9 odsto, a najmanje u većima skupština opština — 14,3 odsto. U Saveznom veću Skupštine SFRJ (220 delegata) ima 44 žene (20,0 odsto), a u Veću republika i pokrajina od 88 članova — 9 žena (10,2 odsto). Na poslednjim izborima (1978. godine) unekoliko se povećao broj žena u svim delegacijama i među de­ legatima svih skupština. Slična je situacija i u dru­ gim samoupravnim organima koji se konstituišu na delegatskom principu. Može se reći da je delegatski sistem zaustavio negativnu tendenciju opadanja broja žena na izbornim političkim funkcijama. Ranije je broj žena u Skupštinama znatno oscilirao da bi u nekim godinama stagnirao ili i opadao. To se vidi, na primer, na procentu žena u Skupštini SFRJ. Do 1958. godine on se kretao od 4 do 7, da bi se 1963. godine po­ peo na 19,6, a zatim opao na 8,1. Pozitivna tendencija, koja se potvrdila i na poslednjim izborima, verovatno će se nastaviti s obzirom na mo­ gućnosti koje delegatski sistem pruža za učešće svih radnih ljudi i građana u procesu odlučivanja i na sve veću ulogu žena u ekonomskom i političkom životu. Uloga subjektivnih društveno-političkih snaga U pripremi i izvođenju socijalističkih revolucionarnih društvenih promena Izuzetno važnu ulogu imaju organizovane Idejno-politlčke subjektivne snage. Pod tim terminom podrazumevamo društveno-polltlčke organi­ zacije: Savez komunista, Socijalistički savez, Savez 51 �sindikata, Savez boraca, Savez socijalističke omladi­ ne, raznovrsne društvene organizacije, udruženja gra­ đana, državne organe, rraučne I stručne službe i sve druge oblike organlzovane socijalističke svesti, ceo društveni stvaralački potencijal. Uloga Komunističke partije Jugoslavije kao avangarde radničke klase i radnih masa u borbi za pripremanje i vođenje revolucionarne narodnooslobodilačke borbe bila je presudna za pobedu i za postavljanje temelja vlasti radničke klase i radnog naroda u savladavanju ogromnih problema poslenaitne izgradnje zemlje, u pružanju otpora svim spoljnim pritiscima, u podsticanju radničkog samoupravljanja, pri čemu je ona u svakoj fazi stvaralački primenjivala marksizam. Ona je otvarala širok prostor za aktivnost radnih ljudi. Borba za svakodnevne interese radnih ljudi ugrađiva­ na je u borbu za ostvarivanje dugoročnih ciljeva oslo­ bođenja radničke kiase, a u Narodnom frontu su svi radni ljudi i građani ostvarivali svoju ulogu neposred­ nih učesnika, subjekata te borbe. U toku narodnooslobodilačke borbe i u posleratnom razvitku menjali su se položaj, uloga i način delovanja društveno-političkih organizacija. Odnos između države, Komunističke partije i Narodnog fronta bio je predmet neprekidnog proučavanja i promena. U perio­ du revolucionarnog etatizma, u periodu posebnih na­ pora koji su ulagani za ubrzani razvoj, došlo je do personalnog povezivanja partijskog i državnog apara­ ta i do koncentracije vlasti u njima. Ipak je i taj pe­ riod svojim dostignućima omogućio prve korake k radničkom samoupravljanju, a to je iziskivalo ne sa­ mo promenu položaja i uloge države već i promenu u delovanju Partije i Fronta. Godine 1952. na VI kongresu Komunistička partija Jugoslavije Je preimenovana u Savez komunista Jugo­ slavije (SKJ), a Narodni front na IV kongresu u So­ cijalistički savez radnog naroda (SSRN). Suština tih promena bila je težnja da SKJ deluje prvenstveno kao vodeća Idejno-polltlčka snaga u radničkoj klasi i među radnim ljudima, u organima samoupravljanja, a ne preko direktiva centralnih rukovodstava I s oslon­ cem na aparat državne vlasti. Smisao delovanja SKJ nije političko reprezentovanje radničke klase i rad­ nih ljudi, nego stvaranje uslova za to da oni sami po­ stanu odlučujući faktori društvenog razvitka. Samou­ pravljanje 1 novi položiaj čoveka u radu i društvenom životu nespojivi su s bilo kojim oblikom jednopartijs­ kog Ili vlšepantljskog sistema. 52 �Preobražaj Komunističke partije Jugoslavije od nepo­ srednog političkog rukovodećeg činioca, koji je delovao u ime klase i radnih ljudi, u Savez komunista kao vodeću idejno-političku snagu radničke klase i svih radnih ljudi, kao unutrašnju snagu socijalističkog samoupravljanja, nije tekao bez teškoća. Trebalo je savladati dve tendencije: prvu, da SKJ zadrži staru suštinu i stare oblike svoga delovanja kao direktivna organizacija koja upravlja preko masovnih organizaci­ ja I državnog aparata kao svojih transmisija, i drugu, da se SKJ svede na apstraktan idejni činilac, da mu se ospore potreba za njegovim idejnim i organizacio­ nim jedinstvom na bazi demokratskog centralizma i njegova vodeća idejno-politička uloga. Donošenje Programa Saveza komunista Jugoslavije na VII kongresu 1958. godine predstavlja značajan dopri­ nos razvijanju marksističke teorije za usmeravanje socijalističke društvene prakse, a taj doprinos je bio značajan i u svetskoistorijskim razmerama. U okviru utvrđivanja društveno-ekonomskog i politič­ kog sistema na temelju udruženog rada, socijalistič­ kog samoupravljanja i delegatskog sistema, novi Us­ tav SFRJ je novu ulogu organizovanih subjektivnih društvenih snaga, društveno-političkih organizacija (SKJ, SSRN i Saveza sindikata) uspostavio kao ustav­ nu kategoriju. Samoupravna socijalistička demokratija na osnovu priznavanja postojanja pluralizma samoup­ ravnih interesa iziskuje neprekidno idejno i političko delovanje tih organizacija. U demokratskoj, javnoj, argumentovanoj raspravi, uz učešće komunista, istorijski interes radničke klase se može form ulisati kao interes svih radnih ljudi i građana s prevazilaženjem svakog političkog monopola. Time se u suštini prevazilaze i višepartijski i jednopartijski politički sistem, u kojima su u najboljem slučaju građanima rezervisane uloge po­ vremenih birača i mogućnost da se izjašnjavaju o opštoj politici partijskih vrhova. Izvanredno je značajna i uloga Socijalističkog saveza radnog naroda kao fronta svih socijalističkih snaga, unutar kojega deluje I SKJ. Politička i organizaciona platforma Socijalističkog saveza ima korene u istorijskoj ulozi Narodnooslobodilačkog fronta. SSRN omogućava da se sve progresivne društvene snage, uz aktivno učešće komunista, koji se tu neprestano afirmišu kao rukovodeća idejno-politička snaga, ujedinja­ vaju u borbi za ostvarivanje socijalističkog samouprav­ ljanja i da u tom procesu obezbede ostvarivanje svo­ jih ključnih interesa. 53 �U Socijalističkom savezu, organizovanom od mesne zajednice do federacije, povezuju se individualni gra­ đani i njihove organizacije. Ustav mu obezbeđuje važ­ nu ulogu u informlsanju, u Izbornom postupku i u ra­ spravi o skupštinskim odlukama 1 slično. Svaka orga­ nizacija Socijalističkog saveza ima, razume se, i sopstvenu aktivnost. Važnu ulogu u političkom sistemu Igra i Savez sindi­ kata. U složenom procesu usklađivanja različitih inte­ resa u samoj radničkoj klasi, u raznim granama de­ latnosti, uloga sindikata je nezamenljiva. Sindikati obezbeđuju prisustvo radnika u svakom društvenom odlučivanju počev od osnovne organizacije udruženog rada. Sindikati se povezuju po granama, ali i teritori­ jalno. Pored Individualnog članstva svakog radnika u SSRN, sindikalne organizacije su uključene u njega i kao kolektivni članovi na svim nivoima teritorijalno organlzovanog SSRN kao fronta svih socijalističkih organizovanih snaga. I druge društveno-političke organizacije, kao što su Savez socijalističke omladine, Savez boraca narodnooslobodilačkog rata i mnoge društvene organizacije i udruženja radnih ljudi i građana značajan su elemenat razuđenog sistema socijalističke samoupravne demokratije. Novi Ustav je društveno-političke organiza­ cije učinio delom delegatskog sistema, tako da i one šalju svoje delegate u posebna veća skupština (društveno-politička veća), da bi se oni Javno 1 neposred­ no zalagali za konkretna rešenja i za njih snosili dru­ štvenu odgovornost. Svojim idejno-političkim radom oni utiču na razvijanje društvene svesti i doprinose organizovanju i aktivnosti radnih ljudi i svih građana i njihovom informlsanju kako bi u donošenju odluka u svojim samoupravnim organima mogM da učestvuju ne samo s odgovarajućim znanjem već i s Jasnom po­ litičkom orijentacijom. Smisao rada tih političkih organizacija je baš u tome da na osnovi naučnog socijalizma, koji otkriva zako­ nitosti društvenog razvitka, omogućavaju sagledava­ nje tekućih društvenih problema u svetlu dugoročnih interesa radničke klase, napretka svoje zemlje i rav* nopravne saradnje u svetu I da tako doprinose što uspešnijem Integrisanju Individualnih I parcijalnih in­ teresa s dugoročnim interesima oslobađanja čoveka i rada. Dugoročno idejno i političko usmeravanje borbe za razvoj socijalističkih društvenih odnosa, podsticanje neposredne I raznovrsne aktivnosti građana i bri­ ga o kandldovanju aktivnih ličnosti za društvene fun54 �kcjje — to su samo neki od najvažnijih zadataka Sa­ veza komunista i Socijalističkog saveza. Bez njihovog kohezionog delovanja teško bi bilo razvijati razgrana­ te samoupravne organizme. Osnovna intencija u raz­ voju političkog sistema nije bilo, dakle, davanje de­ finitivnih odgovora na tekuće probleme društvenog razvoja, već oslobađanje inicijative radnog čoveka i razvijanje institucionalnih mehanizama za demokrat­ sko rešavanje društvenih protivrečnosti. U takvom si­ stemu radni čovek zaista može postati kovač svoje sreće. ^ Sve društveno-političke organizacije, delujući među radnim ljudima i građanima kao njihovi instrumenti, ojačale su, akciono su se osposobile i uzdigle ogro­ man broj političkih kadrova. želimo posebno da istaknemo učešće žena u radu društveno-političkih organizacija. U SKJ je 1977. go­ dine bilo 1 624 000 članova (od toga više od 23 pro­ centa žena); u SSRNJ 14 050 000 članova (više od 40 procenata žena); u Savezu sindikata je 4 727 000 čla­ nova, od čega oko 34 procenta žena, što odgovara procentu žena u ukupnom broju zaposlenih; u Savezu socijalističke omladine Ima 3 710 000 omladinaca, od toga oko 40 procenata devojaka; u Savezu boraca ima 1 045 000 članova, od toga oko 30 procenata žena. Za svim 'ovim brojkama znatno zaostaju brojke o ženama u rukovodećim i izvršnim organima ovih organizacija. O nekim rezultatim a razvoja Za tri i po decenije posleratnog razvoja ostvareni su rezultati za kakve je u većini drugih zemalja bilo po­ trebno mnogo više vremena. U periodu od 1947. do 1978. godine društveni proizvod je rastao po prosečnoj godišnjoj stopi od 6,2 odsto (po fiksnim cenama), što znači povećanje po stanovniku za više od četiri pu­ ta. Dok je društveni proizvod 1939. godine bio za 30 procenata ispod svetskog prošeka, on danas iznosi oko 34 procenta iznad tog prošeka. Visok porast društvenog proizvoda omogućio je sna­ žan rast društvenog sektora privrede. Društvena svo­ jina na sredstva za proizvodnju bila je jedan od zna­ čajnih uslova dinamičnog rasta industrije. Godine 1978. industrijska proizvodnja bila je 15 puta veća nego 1947. godine s prosečnom godišnjom stopom ra­ sta od preko 9 odeto. Planskom orijentacijom na in55 �dustri jal izaći ju prevaziđena je izrazito agrama struk­ tura privrede i stanovništva. Krupne promene odigrale su se i u poljoprivredi. Po­ ljoprivredna proizvodnja je bila 1978. godine 2,6 pu­ ta veća nego 1947. godine. Poljoprivredno stanovniš­ tvo se u ukupnom stanovništvu smanjilo posle rata od 77 odsto na oko 30 odsto. Dinamični privredni raz­ vitak omogućio Je brži rast ukupne zaposlenosti. Broj zaposlenih povećao se 6 puta u odnosu na predratni period. Godine 1978. bilo je pet i po miliona zapos­ lenih (od toga 34 odsto žena). Merama socijalne politike na svim sektorima je izvr­ šena bitna preraspodela potrošnih fondova u korist radničke klase, radnih ljudi i sitnog seljaštva. Time su znatno poboljšani životni uslovi najvećeg dela sta­ novništva. Životni standard se u svakom pogledu zna­ tno poboljšao. Od 1947. do 1977. godine izgrađeno je oko 2,7 miliona novih stanova, a obnovljeno oko milion postojećih stanova. Prosečna stambena površina po stanovniku povećala se od 9 m2 na 14,1 m2. Pre rata se u samo 20 procenata stanova koristila elek­ trična energija, a 1977. godine u oko 89 procenata. Osnovnom zdravstvenom zaštitom obuhvaćeno je celokupno stanovništvo. Mnoge zarazne bolesti su iskorenjene ili osetno suzbijene. Znatno je smanjena opšta stopa smrtnosti, osoibito odojčadi. Broj 'lekara se po­ većao više od četiri puta. Prosečni životni vek muš­ karaca produžen je od 49 (1948) na 67 (1978) godina, a žena od 53 na 72 godine. Socijalno osiguranje, koje osim zdravstvenog obuhvata i penzijsko-invalidsko osiguranje, izvanredno se razvilo. Broj korisnika pen­ zija je sedam puta veći nego u prvim posleratnim godinama. Nepismenost je osetno smanjena. Osmogodišnjim obaveznim školovanjem obuhvaćeno je već 95 odsto dece odgovarajućeg uzrasta, školovanje nastavlja oko 90 odsto svršenih učenika osnovnih škola I oko dve trećine svršenih učenika srednjih škola. Podizanju kulturnog nivoa stanovništva doprinose mnogobrojne ustanove u oblasti kulture, izdavačka delatnost, radio i televizija. Godine 1977. radile su 191 radlo-stanica i osam televizijskih stanica, a na tri do­ maćinstva dolazila su dva televizijska prijemnika. Pro­ grami radija I televizije, štampa i izdavačka delatnost i delatnost kulturnih institucija ostvaruju se na svim jezicima naroda i narodnosti Jugoslavije. Lična potrošnja je rasla naročito posle 1956. godine. Pre toga Je bila ograničena nedovoljnim materijalnim 56 �mogućnostima i politikom većih izdvajanja narodnog, dohotka za investicije za ubrzanje privrednog razvoy ja. Udeo lične potrošnje dostigao je 1976. godine 54 odsto društvenog proizvoda. Zajedno s delom društve­ nog proizvoda koji stanovništvo zajednički troši u ok­ viru društvenih službi, za potrebe stanovništva koristi se oko 64 odsto društvenog proizvoda. Povećanje nivoa lične potrošnje odrazilo se i na pro­ mene u njenoj strukturi. Tako se učešće ishrane u njoj smanjilo od oko 54 odsto 1952. godine na oko 39 odsto 1973. godine. Smanjenjem učešća ishrane u porodičnom budžetu povećano je učešće rashoda za druge namene koje su karakteristične za viši nivo ži­ votnog standarda. Porasla je potrošnja industrijskih proizvoda — električne energije 33 puta, sapuna 8 puta, tkanina 4 puta, obuće 26 puta itd. Sve veći broj domaćinstava ima savremene tehničke aparate za do­ maćinstvo i automobile. Godine 1977. svako treće do­ maćinstvo imalo je automobil. Na 100 domaćinstava dolazilo je 1973. godine 60,7 električnih štednjaka, 34,9 mašina za pranje rublja, 52,1 televizora i 17,6 registrovanih automobila. Moglo bi se nabrojati još promena u materijalnim us­ lovima života, koje nisu samo kvantitativne. A one su imale veliki uticaj na život svih ljudi, posebno na menjanje uslova života žena. Treba ipak napomenuti da smo napred naveli prošeke za celu zemlju ne upušta­ jući se u velike regionalne razlike u pogledu svih tih pokazatelja. Ti pokazatelji potvrđuju da se teško sav­ ladava nasleđena zaostalost, jer je i pored tako dina­ mičnog razvoja kakav je bio u posleratnom periodu, Jugoslavija još uvek zemlja u razvoju. Međutim, bitno je da se > u najnerazvijenijim delovima zemlje »led po­ i čeo topiti« i da se oni ubrzano razvijaju. Takav društveni razvitak bio je povezan s odlučnošću da se mobilišu sopstvene snage, svi ljudski i prirod­ ni potencijali. S osloncem na revolucionarni polet bo­ raca za oslobođenje, na ubeđenje širokih slojeva na­ roda da se rukovodeće društvene snage iskreno zala­ žu za to da plodovi rada pripadnu onima koji ih stva­ raju, postignuto je masovno učešće naroda, a time su postignuti i značajni rezultati u obnovi ratom opu­ stošene zemlje i u njenom materijalnom i društve­ nom razvoju. Kao saveznička i ratom razorena zemIja, Jugoslavija je dobijala za posleratnu obnovu i iz­ gradnju izvesnu materijalnu pomoć razvijenih zemalja i međunarodnih organizacija. Međutim, bez mobilizaci­ je sopstvenih snaga tu pomoć ne bi mogla efikasno 57 �iskoristiti niti sačuvati svoju nezavisnost i odolevati jakim političkim, ekonomskim 1 drugim pritiscima ko­ jima je bila izložena. Teško nasleđe prošlosti, ratna razaranja I spoljnl pri­ tisci stvarali su teškoće, ali su Istovremeno jačali i odlučnost da se ostane na putu revolucionarnih druš­ tvenih pramena u korist novog života radničke klase, svih radnih ljudi, čoveka — pojedinca I svih naroda i narodnosti, kao i odlučnost da se u međunarodnoj za­ jednici obezbede uslovi za potpunu afirmaciju držav­ nog suvereniteta i ravnopravne saradnje preko pokre­ ta nesvrstanih zemalja. Iz međusobnog dejstva smelog rukovođenja socijalis­ tičkom izgradnjom, masovnog poleta i inicijative, ko­ joj su novi socijalistički odnosi maksimalno otvarali prostor; neprestanog prilagođavanja ekonomskog i po­ litičkog sistema povećanim proizvodnim snagama ze­ mlje i povezivanja materijalnog I društvenog razvoja, rezultirali su uspesi. Jugoslavija se uvrstila među de­ set zemalja koje su posle drugog svetskog rata ima­ le najbrži razvoj u svetu i istovremeno dala značajan prilog borbi za nove, pravednije odnose u svetu. 58 �Teorijske osnove procesa emancipacije žena Teorija o ravnopravnosti svih ljudi bez obzira na na­ cionalnost, jezik, pol i veroispovest, dobljala je u to­ ku NOB-a i socijalističke revolucije svoju praktičnu primenu. Političkom i oružanom borbom i dekretima nove vlasti do temelja je bila srušena pravna zgrada svake diskriminacije, pa je tako bila stvorena osnova za izgradnju novih društvenih i međuljudskih odnosa. U kasniji društveno-ekonomski i politički razvitak zemlje bila je na svim etapama uključena i borba za ravnopravnost polova. U izgradnji društva koje je svo­ je postojanje zasnivalo na ukidanju eksploatacije čoveka od strane čoveka, na ukidanju svake diskrimina­ cije među ljudima na bilo kojoj osnovi, princip o rav­ nopravnosti žena morao je biti svuda prisutan. O teorijskim osnovama društvene akcije U izgrađivanju idejne osnove procesa emancipacije žena i afirmacije pune ravnopravnosti polova, u Jugo­ slaviji se polazilo od zakonitosti društvenog razvitka koje su utvrdili klasici marksizma. Marks, Engels, Lenjin i drugi u svojim delima su o tkrili uzroke nastan­ ka klasnog društva i u isto vreme ukazali na opšte zakonitosti likvidacije klasne eksploatacije. U tom okviru oni su ukazali na okolnosti koje su prouzroko­ vale diskriminaciju žena, da bi radnička klasa svake zemlje, polazeći, razume se, od stanja u svojoj zemlji, u izgradnji socijalizma ostvarivala odnose ravnoprav­ nosti između žena i muškaraca kao bitnu humanu sadržinu novih društvenih i međuljudskih odnosa. Kad su klasici naučnog socijalizma proučavali uzroke Istorijski nastale diskriminacije žena oni nisu zanema­ rili ni specifičnu ibiološku funkciju žene. Ta njena funkcija je prouzrokovala prvu podelu rada među po­ lovima, ali ta podela rada još nije značila potčlnjavanje. U razvitku klasnog društva s nastankom privat­ nog vlasništva na sredstva za proizvodnju nastao Je I patrijarhalni oblik porodice, u kojoj Je žena s obzi­ rom na svoju ulogu u biološkoj reprodukciji sve više gubila ravnopravnost i sve više postajala u šuštini deo privatne svojine. Interesi privatnog vlasništva su vremenom preovladali u svim ljudskim odnosima. Za­ to ni za ukidanje podređenog položaja žene u društvu 59 �i porodici nije dovoljno samo pravno izjednačavanje polova. To će, kako Ističe Fridrih Engels u svom delu Poreklo porodice, privatne svojine i države, tek razot­ kriti pravu suštinu potčinjenosti žene. Engels ukazuje na to da će se posle pravnog izjednačavanja polova: » ... pokazati da je za oslobođenje žena prvi preduslov ponovno uvođenje ženskog rada u javnu radinost, a da ovo, opet, iziskuje uklanjanje svojstva inokosne porodice kao društvene privredne jedinice«. Oslobo­ đenje žene i potpunu ravnopravnost polova teoretiča­ ri socijalizma su povezivali s razvitkom proizvodnih odnosa na osnovu društvene svojine i takvog politič­ kog sistema u kojem će država od vlasti nad ljudima postati instrumenat radnih ljudi za menjanje društve­ nih odnosa I za ostvarivanje osnovnih čovekovih prava. Treba pomenuti posebnu aktuelnost Englesovog upo­ zorenja da odnosi među ljudima u porodici — dakle u »proizvodnji ljudi« — zajedno s odnosima u proiz­ vodnji sredstava za obnavljanje vlastitog života i za zadovoljavanje novih potreba spadaju u odlučujuće fa­ ktore društvenog razvitka. Klasici marksizma kažu da se »proizvodnja ljudi« vrši u istorljski i društveno uslovljenom obliku, jer je to istovremeno prirodni i društveni odnos. Samo u prakomunizmu je to bio je­ dinstven društveni odnos, u kojem su ljudi proizvo­ deći za svoj život »proizvodili« i druge ljude. Kasnije je porodica kao oblik proizvodnje ljudi postala podre­ đena vlasniku sredstava za proizvodnju i tako su I norme porodičnih odnosa izražavale interese čuvanja privatnog vlasništva (npr. proganjanje vanbračne dece i slično). Zato su klasici marksizma govorili da ne postoji opšti, za sva društva važeći pojam porodice, već da porodične odnose treba izučavati u konkret­ nom društvu. Termin »porodica« se u naučnom socijalizmu ne upo­ trebljava za označavanje svih oblika u kojima se u raznim društvima vrši »proizvodnja ljudi«. Obično se pod »porodicom« podrazumeva patrijarhatska porodi­ ca koja preovlađuje u civillzovanom svetu. Taj oblik porodice je nastao Istorljski na osnovu privatne svoji­ ne I obezbedlo je vlasniku sva prava u odnosu na ostale članove porodice. Rad i drugi oblici doprinosa porodičnoj zajednici postaju podređeni vlasniku, koji »vlada« s pozicije svojine na rad i na »svoju« poro­ dicu. Saznanje o međusobnoj uslovljenosti i povezanosti nastanka privatne svojine na sredstva za proizvodnju i s njom povezanih klasnih odnosa proizvodnje, patri­ 60 �jarhalne porodice i države omogućava revolucionar­ nim snagama da ovladavaju procesima u kojima će se ukidati eksploatacija rada, diskriminacija žena i država kao instrumenat klasne vladavine nad ljudima. Stvaralačka primena marksističkog saznanja da je proizvodnja ljudi odnosno biološka reprodukcija sas­ tavni deo celokupne društvene reprodukcije dobija praktičnu afirmaciju u sistemu društvene svojine I samoupravljanja. Time počinje proces u kojem će se sve vrste proizvodnje (za vlastiti život, za proširiva­ nje materijalne i biološke osnove društva) ponovo spojiti u jedinstven društveni odnos. To je suština slobodne asocijacije proizvođača kao programskog ci­ lja komunističkog društva. U takvoj asocijaciji će se prirodni, proizvodni i društveni odnosi među ljudima, bez obzira za pol, usklađivati bez eksploatacije i pod­ ređivanja. U radu i samoupravljanju će se prevazilaziti suprotnosti između individualnih i društvenih in­ teresa i potreba; nastajaće nove humane vrednosti. Uključivanje žena u društveni proizvodni rad izvan po­ rodičnog gazdinstva i ukidanje privatnog vlasništva sve više transformišu porodične odnose u pravcu ne­ stajanja porodice kao privredne jedinice i podruštvljavanja domaćičkih i porodičnih funkcija. Učešće u društvenoj proizvodnji će svakom članu društva stvo­ riti usiove za ekonomsku samostalnost. Time za kla­ sno društvo tipičan podređeni položaj članova porodi­ ce privatnog vlasnika, posebno žene, gubi svoju ma­ terijalnu podlogu. Time se uslovi za ukidanje uzroka diskriminacije žena mogu stvoriti u procesu socijalis­ tičkog preobražaja celog društva, pri čemu Je prvi c ilj oslobođenje rada i ljudske ličnosti. U tom preobraža­ ju menjaju se dosadašnje uloge obaju polova. Uloga muškarca i žene u društvu treba sve više da se iz­ jednačava. Razlike o zapošljavanju ne bi smele da za­ vise od pola, već od znanja, prirodnih osobina i sklo­ nosti. Prema tome, oslobođenje žene Je sastavni deo socijalističke revolucije i socijalističke društvene Iz­ gradnje, to Je njihova zakonitost. Ali ni socijalistička revolucija ni izgradnja eocijalističkog društva nisu sti­ hijski procesi. U zakonitosti razvitka socijalizma spa­ da I svesno rukovođenje procesom društvenih prome­ na. Afirmacija žena kao ravnopravnih stvaralačkih lič­ nosti podrazumeva I podatiče pramenu bračnih i po­ rodičnih odnosa. TI odnosi nisu dati Jednom zauvek kao »prirodni«. Oni se menjaju, kao što Je već reče­ no, zavisno od stepena razvitka proizvodnih snaga, vladajućlh proizvodnih odnosa I na toj osnovi Izgrađe61 �nog pravnog sistema, morala, sistema vrednosti I stepena svesti. Savremena Industrijalizacija I tehnologija same ukida­ ju podelu rada prema polu kao anahroničnu. žena po­ staje sve aktivnija u ekonomici, dok se ranija briga o članovima porodice odnosno domaćinstva koju su vo­ dili samo njegovi ženski članovi prenosi delom na ustanove i servise odnosno na pomoć aparata za do­ maćinstvo, tzv. »belu tehniku« i tako se smanjuje I deli među svim članovima domaćinstva. Socijalističko društvo taj proces svesno prihvata I podstiče da bi radni ljudi u zajedništvu i solidarnosti obezbedill sebi bolji život, organizovali deci obrazova­ nje, ishranu, zdravstvenu zaštitu i slično, dakle sve ono što je nekad bila uglavnom funkcija porodice. Društvena organizacija tih delatnosti ne može se koncipirati samo kao -pomoć ženi«. Korišćenje savremenih znanja i tehnologije doprinosi dubljim struk­ turalnim promenama u privredi i u društvu. Odgova­ rajuće društvene službe mogu se uspostaviti samo u okviru razvoja cele zemlje uz maksimalno učešće svih ljudi kao aktera razvoja i korisnika njegovih dostignu­ ća. Međutim, i onda kada još nisu stvoreni svi uslovi za novi društveni položaj žene za podru žtvljavagja .domaćinstva, žena neposredno učestvuje u menjanju eko­ nomskih I društvenih odnosa. Pod uticajem materijal­ ne nužde, ali i iz svog svesnog opredeljenja, žene po­ staju zajedno s naprednim, revolucionarnim muškar­ cima i same faktori promena. Borba za duboke druš­ tvene promene je sastavni deo borbe radničke klase za oslobođenje rada, za ovladavanje cellnom društve­ ne reprodukcije od strane radnih ljudi. Zbog toga to i ne može biti nikakva borba žene protiv muškarca, borba Između polova. A li teški recidivi patrijarhalnog^ mentaliteta ne žive samo kod muškaraca. To Je težak j balast I u ženskim glavama. Naučni socijalizam upozorava na potrebu borbe protiv skretanja na stranputicu odnosno na borbu Između žene I muškarca. I najzad, svest Je određena bićem, objektivnim uslovima živo­ ta, a ne obrnuto, pa se promenama materijalnih dru­ štvenih uslova života I rada mogu postaviti čvrsti te­ melji za nove vrednosti, za novu etiku. Jedna od osnovnih teza naučnog socijalizma sastoji se u tome da su za čovekovu emancipaciju od odlu­ čujućeg značaja njegov položaj u procesu rada, nje­ gov društveni položaj I njegovi odnosi s drugim lju­ dima u proizvodnji i raspodeli J u upravljanju druš62 �tvom. U tom okviru borba za ostvarivanje ravnoprav­ nosti muškaraca i žena, borba za promenu njihove svesti u znatnoj meri gubi smisao borbe za »jednaka prava«, a postaje sastavni deo borbe za oslobođenje čoveka i njegovog rada. Ona je uslovljena procesima I rezultatima te borbe, koja teče na svim područjima od ekonomskog, političkog do kulturnog, naučnog, moralnog preobražaja. Stvaralačka prim ena m arksizm a Kao što su jugoslovenski komunisti u toku narodnooslobodilačke borbe povezivali uspeh te borbe s pu­ nim učešćem žena u pokretu, oni su takođe bili ubeđeni da je i uspeh socijalističke izgradnje uslovljen punim učešćem žena. U posleratnoj, mirnodopskoj iz­ gradnji zemlje pokazalo se da je potrebno da se u dužem procesu političkim ubeđivanjem i prevaspitavanjem prevaziđu mnoge predrasude i zaostalost, ko­ je su se u ratnim naporima bile pritajile u glavama ljudi. Da bi se one iskorenile u prvom redu je bilo nužno da se prevaziđe zaostalost zemlje, da se me­ njaju uslovi života, koji su uzrok stalne reprodukcije zaostale svesti i muškarca i žene s obzirom na poz­ natu činjenicu da biće određuje svest. Emancipaciju žene prvenstveno je podsticala opšta orijentacija na ubrzani razvitak zemlje i na socijalis­ tičko samoupravljanje. A li prevazilaženje vekovne po­ đete rada prema polu zahteva I posebnu akciju. Za područja rada žene smatrali su se domaćinstvo, mate­ rinstvo I briga o porodici. To područje se vlše-manje cenilo kao važan deo društvene reprodukcije, ali i kao ustaljen način ličnog i društvenog života. Indus­ trijalizacija je taj problem Još više zaoštrila Jer se smatralo da žena u Industriji dobi ja novo radno mesto, pored svog dotadašnjeg radnog mesta. Pošto su mnoge okolnosti prikrivale suštinu položaja žene u društvu, za podsticanje procesa oslobađanja žene bl'la je potrebna svakodnevna akcija u okviru opšte bor­ be radničke klase za društveno rešavanje konflikta između rada I materinstva. Pored opšteg razvitka ze­ mlje, koji Je omogućio ubrzano uključivanje žena u društvenu privredu, od odlučujućeg značaja su bili programski stavovi idejno-političkog karaktera I akci­ ja vodećih političkih snaga, pre svega Saveza komu­ nista. O tome 8vedoče dokumenti svih kongresa I mnogih konferencija SKJ. Sada važeći Program SKJ koji je donesen na VII kongresu 1958. godine u tom 63 �pogledu je jasan I Izričit. Rešavanje uočenih proble­ ma u ovoj oblasti može se smatrati programom za budućnost, što samo potvrđuje činjenicu da u borbi za emancipaciju žena ne može biti odvojenih, izuzet­ nih uspeha, jer je to sastavni deo složenog društveno-ekonomskog procesa oslobađanja rada. Programski stavovi SKJ upozoravaju na humanističko značenje borbe za ravnopravnost polova kao važne poluge u borbi za nove međuljudske odnose i za duboke struk­ turalne promene u društvu. U poglavlju Programa SKJ koje govori o društvenoj ulozi i idejnim osnovama SKJ ovako se razmatra pro­ blem ravnopravnosti žena: »Borba za svestranu afirmaciju i razvitak ličnosti, borba za najšire, aktivno učešće radnih ljudi u uprav­ ljanju društvenim životom iziskuje dalje razvijanje idejno-političkog i opštevaspitnog rada na uklanjanju ostataka neravnopravnih odnosa među ljudima uopšte i posebno između muškarca i žene. Problem rav­ nopravnosti žene u Jugoslaviji nije više politički pro­ blem niti problem pravnog položaja žene u društvu, on je uglavnom ostao problem ekonomske nerazvije­ nosti, primitivizma, religioznih shvatanja i drugih kon­ zervativnih predrasuda, privatnosvojinskog odnosa, koji još dejstvuje na život u porodici. Zaostalo doma­ ćinstvo i postojeći materijalni problemi porodice spu­ tavaju ženu da bi mogla uzeti punog učešća u eko­ nomskom I društvenom životu zemlje, stvaraju konflikt Između njene uloge u društvu i domaćinstvu. Zaosta­ lo domaćinstvo sputava < sve ostale članove porodi­ 1 ce u njihovoj društvenoj aktivnosti. Ovi problemi se naročito zaoštravaju s brzom Indu­ strijalizacijom zemlje i s promenom socijalne struk­ ture stanovništva. Materijalni razvitak zemlje Istovre­ meno pruža mogućnosti za stvaranje tehničke baze za podruštvljavanje službi namenjenih problemima do­ maćinstva, čime treba da se razrešl konflikt Između učešća žene u društvenom životu i njenog položaja u porodici, kao i da podigne životni standard svih čla­ nova porodice. U konkretnom rešavanju tih zadataka važnu ulogu Ig­ raju organi društvenog upravljanja u komunama, na­ ročito stambene zajednice1 ), kao i društvene organi­ 0 zacije. Komunisti u tim organima i organizacijama treba da se bore za stvaranje uslova potrebnih za uspešan ra­ zvitak porodice, koji se već danas mogu ostvariti, na,0) 64 Sada su to mesne zajednice. �ročito na području stambene izgradnje, izgradnje mre­ že raznovrsnih dečjih ustanova u okviru privrednih organizacija i stambenih zajednica, osnivanjem komu­ nalnih uslužnih ustanova i slično, a sve će to doprino­ siti stvarnoj ravnopravnosti žene i muškarca i njiho­ vom učešću u javnom životu kao ravnopravnih građana. Na idejno-poJitičkom planu komunisti vode i vodiće borbu protiv onih nakaradnih idejnih i moralnih shvatanja koja pod pseudorevolucionarnom frazom o ruše­ nju klasnog morala u stvari propagiraju amoralnost u odnosima između polova.« Program SKJ dalje, govori « o problemima promena u porodici, o podruštvljavanju njenih funkcija, o komp­ leksnosti ostvarivajna ravnopravnosti polova u soci­ jalističkoj izgradnji. U okviru programskih stavova o privrednoj, socijalnoj i prosvetnoj politici nalazi se i stav o položaju poro­ dice, koji glasi: f»Ukidanjem patrijarhalnog bračnog i porodičnog zako­ nodavstva, uvođenjem društvene zaštite i pomoći po­ rodici, stvaranjem materijalnih i drugih uslova za eko­ nomsko osamostaljivanje žene, razvijanjem raznih us­ tanova za pomoć porodici u negovanju i vaspitanju dece, stvaranjem društvene tehničke baze domaćin­ stva i time oslobađanjem porodice od pritiska zaos­ talog domaćinstva, u socijalističkom društvu daje se nova podloga bračnim i porodičnim odnosima, novom moralu u ličnim odnosima, vraćanju čoveka njegovoj pravoj ljudskoj prirodi bez iskorišćavanja i ponižavanja drugog. Istovremeno kad se porodica oslobađa od robovanja zaostalom domaćinstvu ona produbljuje, obogaćuje i jača svoje unutrašnje ljudske odnose I predstavlja izvor lične sreće svojih članova. Bez prinude privatnovlasničkog društva, kao I društvenih predrasuda koje se s njima povezuju, radni ljudi slobodno zasni­ vaju svoj bračni i porodični život na međusobnoj lju­ bavi, drugarstvu i poštovanju i na ljubavi prema svo­ joj deci. Prom ena bračnih i porodičnih odnosa je istorijski pro­ ces u kome treba savlađivati objektivne, materijalne prepreke, kao i zaostale navike, predrasude i shvatanja, koji su na području ovih odnose naročito duboko ukorenjenl. Brzi tempo industrijalizacije I promena strukture stanovništva, nagli razvoj I porast gradova, doselja­ vanje seoskog stanovništva, posebno omladine, u gradove, nedostatak I prenaseljenost stanova I slabo 68 �razvijene komunalne službe, promena porodičnih od­ nosa — stvorili su i dalje stvaraju nove lične i po­ rodične probleme i probleme adaptacije na nove us­ love i nov način života, negativne socijalne pojave I slično. Savez komunista Jugoslavije uočava duboke procese koji se odigravaju u porodici, njene potrebe i njene mogućnosti, imajući stalno u vidu da subjektivnim snagama i stvaranjem materijalnih uslova, a naročito u okviru komuna i stambenih zajednica, treba ubrza­ ti proces oslobađanja porodice od tereta tehnički za­ ostalog domaćinstva uporedo s opštim materijalnim razvitkom zemlje. Jedan od najvažnijih problema u ovom kompleksu je­ ste razvijanje društvene brige za decu. Ne umanjuju­ ći ulogu porodice u vaspitanju dece, koja je nezamenIjiva, Savez komunista će se zalagati da se i ubudu­ će razvijaju najširi oblici društvene brige za decu koji će pružati i ono što u vaspitanju dece porodica, svedena na roditelje i decu, naročito ako je majka zaposlena, detetu ne može da pruži. U interesu je 1 porodice i društva stvaranje najrazličitijih dečjih us­ tanova i mreže objekata za zabavu i razonodu, sport­ skih terena i slično, u kojima će deca provoditi deo dana i koji će im pružiti kolektivni život i društveno vaspitanje. Neposredno angažovanje roditelja u ra zvij janju društvene brige za decu, njihovo učešće u or­ ganima upravljanja svih ustanova za decu, omogućuju da se najbolje sagledaju mogućnosti i potrebe poro­ dice i istovremeno ostvari jedinstvo društvenog I po­ rodičnog vaspitanja. U procesu dubokih promena porodičnih odnosa u ko­ jima se nalazimo neizbežni su unutrašnji sukobi. Oni dovode do Individualnih problema I teškoća, koji po­ nekad poprimaju karakter društvenih pojava (razvodi brakova, vanbračna deca 1 si.). Socijalna zaštita treba da prilazi Individualnoj Intervenciji I pomoći u sva­ kom pojedinačnom slučaju gde poremećeni porodični odnosi dovode do socijalnih problema...« Idejno-polltlčko osvešćlvanje u pogledu pravaca druš­ tvene akcije za definitivnu likvidaciju svih vrsta dis­ kriminacije izuzetno Je važno u razvitku samoupravlja­ nja, u kojem radnici i radni ljudi odlučuju o društve­ nim poslovima u velikom broju samoupravnih organa. Kompleksnost promena koje treba izvršiti na putu k potpunoj ravnopravnosti žena i muškaraca iziskuje ne­ prekidna idejna 1 politička razjašnjavanja ne samo u vidu načelnog teoretskog osveti javanja klasne suštine 66 �diskriminacije I naglašavanja nužnosti borbe socijalis­ tičkog društva za ravnopravnost polova kao sastavnog dela emancipacije ljudske ličnosti već I daljeg razra­ đivanja otvorenih pitanja i traženja odgovora na ta pitanja u toku ostvarivanja novih odnosa. Naime, izvesna pitanja koja izgledaju načelno razjašnjena i la­ ko rešiva, u praksi traže produbljivanje teorije i po­ seban istraživački rad, kao, npr., problem uloge bio­ loške reprodukcije u celokupnoj društvenoj reproduk­ ciji, odnosno pitanje koji načelan stav o tome ugradi­ ti u ekonomski sistem, zatim, kakvim konkretnim merama pratiti transformaciju porodice da bi ona bila najbezbolnija i slično. U vezi s učešćem žena u politici, analiza društvenog položaja žena u razvoju samoupravljanja je pokazala da tradicionalni kriterijum po kojem se položaj žena u društvu meri po dosadašnjem položaju muškaraca ne daje pravu sliku stanja stvari niti upućuje na ot­ krivanje svih razloga iz kojih zaostaje učešće žena u izbornim telima i na izvršnim funkcijama, žene, kao i muškarci, nisu homogena društvena struktura, pa zato u analizi uzroka zaostajanja žena u odlučivanju za njihovim učešćem u radu pažnju treba usmeriti na ispitivanje sistema društvenih institucija, koje ne obezbeđuju dovoljno prostora za veći uticaj osnovnih nosilaca razvitka, tj. radničke klase i radnih ljudi se­ la i grada. Predstavnički oblici političkog odlučivanja, kao što smo već pokazali, nisu više davali prostora povećanim potrebama da samoupravljači neposredno odlučuju, da izražavaju svoje interese, da Ispoljavaju svoje znanje, daju inicijativu i da to ugrade u toko­ ve društvenog razvoja. Zbog toga je bilo potrebno okrenuti se problemima daljeg razvijanja političkog sistema socijalističkog samoupravljanja. I pored izvesnih pozitivnih dostignuća, sistem predstavničke demokratlje zadržava političko odlučivanje u krugu iza­ branih političkih predstavnika, »profesionalnih p o liti­ čara«. U takvim okolnostima radnici u neposrednoj proizvodnji, kao I radne žene, bili su suočeni s dile­ mom da prestanu biti radnici u svojoj profesiji da bi se mogli baviti politikom 1 upravljanjem. Žene su, po­ red toga, morale da se odriču stvaranja porodice ili da stalno nose breme odgovornosti na dvema stra­ nama da bi mogle u punoj merl učestvovati u p o liti­ čkom životu. Podaci o neadekvatnom broju žena na političkim funkcijama upućivali su na traženje uzroka manje u ženama, a više u institucijama političkog si­ stema. Pored toga što su od radničke klase delom Još bili otuđeni plodovi rada 1 mogućnost odlučivanja 67 �o društvenim poslovima, žene su bile potiskivane I iz drugih razloga. Ostvarivanje »Jednakih prava« žene na radu i u društvu otežavaju nejednaki usiovi živo­ ta u porodici, stara podela rada, stare obaveze u do­ maćinstvu. Rešenje konflikta između tih dvaju podru­ čja nije samo u ravnomernoj podeli poslova na sve članove porodice u Individualnom domaćinstvu. Rešenja koja će zadovoljiti sve članove porodice treba tražiti na putu na koji ukazuje naučni socijalizam, na­ ime da većinu tih poslova treba pretvoriti u grane ja­ vnog, društvenog rada. Transformacija individualne po­ rodice u smislu podržavljenja i podruštvljenja nekih njenih funkcija vrši se u raznim oblicima u ćelom savremenom svetu. Ona je ubrzana zapošljavanjem žena i borbom za njihovu ravnopravnost. Ali se i tu pred pobornike socijalističkog samoupravljanja posta­ vlja pitanje ko je nosilac procesa podruštvljavanja. »Državno« rešavanje konflikta između savremenih sredstava za proizvodnju i zastarelih, anahroničnih društvenih i porodičnih odnosa može samo delimično zadovoljiti, jer traženje rešenja finansiranjem iz državnog budžeta vodi otuđivanju dela dohotka od proizvođača odnosno otuđivanju društvene brige o de­ ci od roditelja i radnih ljudi. Ima rezonovanja da su za dobrobit dece odgovorni državni organi; time se od ljudi otuđuje i osećanje neposredne međusobne zavisnosti i solidarnosti i slabi njihova inicijativa za korišćenje raznih mogućnosti za humana, a istovre­ meno i realna rešenja. Nije slučajno što su se u našem društvu, uporedo s resavanjem fundamentalnih pitanja uloge radničke klase, države i Partije, vodile i rasprave o raznim naoko beznačajnim vidovima položaja žene, rasprave koje su ukazivale na specifičnosti i kompleksnost društvene situacije. Da bi se osvojila budućnost, »ko­ ja pripada radniku i ženi« (A. Bebel), revolucionarna akcija je morala reagovati i na te na Izgled marginal­ ne pojave. Dovoljno je ukazati na diskusije o ulozi države u zaštiti braka i porodice, o ličnim Imenima i matičnim knjigama, o funkciji dečjeg dodatka, o dru­ štvenoj zaštiti dece, o pobačaju I planiranju porodice, o populacionoj politici, o oporezivanju porodičnog do­ hotka, o plati za domaćice, o noćnom radu i o zašti­ ti na radu, o penzijskom sistem u... U tim rasprava­ ma često su se ispoijavale idejne nejasnoće i merile se snage raznih tendencija, koje inače prate socija­ listički razvitak. Birokratsko-etatistička shvatanjia o potrebi ječe držav­ ne intervencije I malograđanski liberalizam zagovara68 �1 su stihijski tok stvari i podržavali konzervativizam u 1 pogledu položaja žene. Svaki put kad bi izostala dru­ štvena akcija za rešavanje protlvrečnosti na putu stvaranja novih samoupravijačkih društvenih i ljuds­ kih odnosa rasle su težnje za jačanjem vlasti nad ljudima u ime »viših«, nacionalističkih ili tehnokratskih ciljeva. I sa stanovišta ravnopravnosti polova trebalo je ukazivati na prave probleme društveno-ekonomsklh i političkih odnosa I ubrzavati razvijanje sa­ moupravljanja. U nekim aspektima ostvarivanja ravnopravnosti polo­ va traže se konkretniji odgovori na osnovu m arksisti­ čke nauke i društvene prakse jugoslovenskog socija­ lističkog puta. Savez komunista Jugoslavije kao po­ bornik povezivanja teorije s praksom omogućavao je neprekidnu analizu i preispitivanje efekata određene društvene politike da bi podstakao i kritiku mera ko­ je su se pokazale kao neadekvatne. U idejnim i političkim smemlcama SKJ za rad na području ostvarivanja ravnopravnosti polova nije za­ boravljena etička i humana strana toga problema. Do­ kumenat XI kongresa SKJ koji je taj kongres u junu 1978. godine usvojio kao usmeravanje komunista u socijalističkom samoupravljanju, ne govori o položaju žena izdvojeno, već i o muškarcu i o ženi govori kao o stvaralačkim ljudskim ličnostima, koje mogu l tre­ ba da razviju svoje sposobnosti. Raspravljajući o os­ novnim samoupravnim zajednicama, na kojima se za­ sniva cela zgrada političkog sistema, taj dokumenat naročito naglašava humanost odnosa koji nastaju iz­ među ljudi o kojima se ne stara »svemoguća« država, nego im njihov položaj u proizvodnji i društvu omo­ gućava da se brinu o sebi kao ravnopravne ličnosti na osnovu sopstvenog rada odnosno solidarnosti I uzajamnosti. Na XI kongresu SKJ jugoslovenski komunisti su kao osnovu za sadašnju etapu ostvarivanja Programa SKJ usvojili smernice iz fundamentalne rasprave Edvarda Kardelja Pravci razvoja političkog sistema socijalisti­ čkog samoupravljanja. Teško bi se bolje mogao izloži­ ti Program SKJ u borbi za ljudsku sreću — što je izuzetno važno i za bolje razumevanje shvatanja SKJ o problemima koji su zajednički svim ženama i muš­ karcima — nego što je to učinjeno u pomenutom delu: »Sreću čoveku ne može doneti ni država, ni sistem, ni politička partija. Sreću čovek može sebi stvoriti samo on s§m. Ali ne on sam kao jedinka, nego samo �u ravnopravnim odnosima s drugim ljudima. U tim odnosima on treba samoupravno i slobodno da ovla­ dava svojim pojedinačnim I opštim društvenim odno­ sima, ali — u odgovarajućim demokratskim organiza­ cionim oblicima — i državom, sistemom i političkom partijom kao instrumentima njegovog sopstvenog sa­ moupravljanja. Avangardne snage socijalizma i socija­ lističko društvo, prema tome, mogu Imati samo jedan cilj — da prema mogućnostima datog istorijskog tre­ nutka stvaraju uslove u kojima će čovek biti što slo­ bodniji u takvom ličnom izražavanju i stvaranju da može — na osnovi društvene svojine na sredstva za proizvodnju — slobodno raditi I stvarati za svoju sre­ ću. To je samoupravljanje«1 ). 1 Nosioci političke akcije Program SKJ i rezolucije kongresš SKJ, kao i pravne norme traže još velike napore za njihovo ostvarivanje. U kompleksnoj idejnoj, političkoj, ekonomskoj i admi­ nistrativnoj akciji treba iskorenjivati stare odnose i predrasude, razne ponekad i skrivene oblike diskrimi­ nacije, i razvijanjem privrede i društvenih delatnosti stvarati materijalne mogućnosti za nove odnose. So­ cijalistička revolucija Je odstranjivanjem uzroka klas­ ne eksploatacije, pre svega privatne svojine na sred­ stva za proizvodnju, presekla samo izvor diskrimina­ cije, a zatim smo se prihvatili stvaranja novih uslova i odnosa. Akcija koju su predvideli Program SKJ i druge prog­ ramske odluke da bi se ubrzalo uspostavljanje ravno­ pravnosti polova nije u praksi bila uvek laka. Kongre­ si I konferencije Saveza komunista i Socijalističkog saveza radnog naroda više puta su analizirali uzroke Taosiajanja praxse za principima. Radilo se u prvom redu o objektivnim teškoćama u ekonomskom razvoju I u razvoju samoupravnih društvenih odnosa koje je trebalo savladavati. Međutim, više puta Je konstatovano da zaostajanje u praktičnom ostvarivanju ustav­ nih I zakonskih normi I programskih društvenih cilje­ va (ostvarivanje ravnopravnijeg procenta žena na polltlčko-izvršnim funkcijama, podruštvljavanja domaćin­ stva, širenja ustanova društvene dečje zaštite I slič­ no) ne proizlazi samo iz objektivnih uslova, već u ve­ likoj merl Izražava prakticlstička I blroknatsko-etatlsn ) E. KardelJ, Pravci razvoja upravilanja, drugo, dopunjeno str. 14. 70 političkog alatem a aocljallatlčkog Izdanje, 1C »Komunist«, Beograd �tička shvatanja nekih nosilaca odluka. Na društveni položaj žena nepovoljno je uticalo i liberalističko od* stupanje od svesnog i organizovanog usmeravanja društvenih promena. Borba protiv konzervativnih i dogmatskih, na izgled savremenih, a u suštini malo­ građanskih shvatanja o društvenom položaju žena, imala je veliki značaj. Reč je o promenama koje je nemoguće izvršiti samim ekonomskim rastom i koje ne mogu izostati bez nepovoljnih posledica po opšti razvitak. Isto tako je iz ranijih iskustava bilo očigled­ no da ove probleme nije moguće trajno rešlti držav­ nom intervencijom. To je moralo biti pre svega stvar društvene akcije i prakse svakog radnog čoveka, svih samoupravljača, iako je izgledalo da je to duži put. Tek je dugotrajnim naporima bilo moguće solidno iz­ graditi nove društvene i međuljudske odnose. Takve napore su morali i moraju i dalje organizovano ulaga­ ti prvenstveno oni koji su na sebi osetili šta znači eksploatacija i diskriminacija: radnička klasa i svi po­ tlačeni i diskriminisani, zajedno sa ženama, kojima Savez komunista pruža idejno-političku i organizacio­ nu podršku svojim delovanjem u svim samoupravnim i društvenim organizacijama. Socijalistički savez radnog naroda, kao što smo nag­ lasili, po svom karakteru je najšira politička organi­ zacija i ujedno jedinstveni front organizovanih socija­ lističkih snaga, u kojem se Savez komunista bori za svoje programske stavove. U Socijalističkom savezu se tako reći svakodnevno raspravlja o svim značajni­ jim političkim i društvenim pitanjima, od onih koja su važna za život ljudi u naselju, selu, opštini, do po­ litike koja je značajna za celu federaciju. Za praćenje raznih društveno-političkih, ekonomskih, kulturnih, hu­ manitarnih, međunarodnih i drugih pitanja I za nji­ hovo razmatranje SSRN organizuje stalna tela, komi­ sije, sekcije, savete itd., a zatim i javne tribine, dis­ kusije u štampi, na RTV i slično da bi omogućio svim zainteresovanim da učestvuju u formullsanju društvenih stavova ili predloga za rešavanje po dogo­ voru samih zainteresovanih, kao i da bi inicirao do­ govore za društvene odluke u skupštinama. Mnoga pitanja su od neposrednog značaja za ostvarivanje novog položaja žene u društvu i porodici. Vodeća te­ la Socijalističkog saveza u republikama i federaciji su više puta analizirala postignute rezultate I dono­ sila zaključke o raznim aspektima akcije za ostvariva­ nje ravnopravnosti polova. To je osobito često bio slučaj u toku priprema za izbore, kada se rasprav71 �IJalo i o uzrocima neadekvatnog broja žena na ruko­ vodećim funkcijama u politici u privredi. Želimo da ukažemo na dve sednice jugoslovenskog rukovodstva Socijalističkog saveza koje su gotovo u celini bile posvećene razmatranju problematike druš­ tvenog položaja žena na osnovu izveštaja i predloga iz cele zemlje. Plenarna sednica saveznog rukovodstva Socijalistič­ kog saveza usvojila je 1957. godine stavove koji su znatno uticali na formulacije koje su date u Programu SKJ 1958. godine. Polazilo se od konstatacije da je položaj žene u društvu elemenat društvenih odnosa, da se ti problemi ne mogu tretirati prvenstveno kao izraz zaostale svesti, da je potrebno rešavati kon­ kretne ekonomske i društvene probleme koji odre­ đuju i položaj žena i svih ljudi u društvu. Utvrđeno je da se problemi žena mogu uspešno rešavati samo u okviru opštih napora usmerenih na razvijanje soci­ jalističkog samoupravljanja. Rezultati koji su admini­ strativnim merama postignuti u korist žena bili bi kratkoročni i u suštini bi ometali dugoročni razvoj samoupravnih odnosa. Sukob s tendencijom da se od socijalističke države, a ne od udruženog rada očekuje savladavanje zaosta­ janja, koji je na izvestan način stalno postojao, dovo­ dio je do kolebanja u rešavanju konkretnih društvenih problema, a katkad i do žučnih rasprava na raznim društvenim tribinama. I u oblasti problema društvenog položaja žena bilo je nedoumica i kolebanja. Etatističko-birokratski paternalizam, malograđanska demagogi­ ja i el itizam takmiči ti su se u propisivanju lekova za svakodnevne probleme žene i porodice. Tu su, razume se, bile i znatne teškoće privrednog razvoja, koje su se odražavale osobito na položaj že ne. Ograničenost broja radnih mesta naročito je srna njlvala mogućnosti žena za zapošljavanje, stipendira nje, napredovanje u profesiji, a to su pratile i teško će u vezi s obezbeđlvanjem materijalne baze za po društvljavanje domaćinstva i brige o deci. Javno mnenje se kolebalo između kritikovanja majkj, koje, kako se govorilo, zanemaruju svoju decu, 1 k r ­ ti kovanja države, koja zanemaruje majke. Profesional­ na orijentacija ženske omladine pretežno na »ženske pozive« ukazivala Je na to da nismo otklonili nesi­ gurnost u pogledu kombinovanja zapošljavanja I ma­ terinstva upravo usled nedovoljne dečje zaštite. Ali su svakako najdrastičniji bili pokazatelji o opadanju 72 �broja žena na političkim funkcijama u skupštinama i u političko-izvršnim organima. „A-,sve to je vodilo po­ stavljanju _zahteva za administrativnim pritTsRorfT u korist»Jej^ke7ravnopra vnostl«^ Zato je Socijalistički savez posle javne rasprave me­ đu radnim ljudima i građanima u mesnim zajednica­ ma i opštinama u svim republikama i pokrajinama koja je vođena 1973. godine razmatrao probleme u vezi sa samoupravljanjem. savremenim društvenim, ekonomskim i tehnološkim razvitkom i nekim aktuelnim pitanjima društvenog položaja žena. Gledišta i zaključke »0 aktuelnirru pitanjima društvenog položa­ ja žena« Savezna konferencija Socijalističkog saveza je u celini uključila u aktivnosti koje su razvijane uo­ či donošenja novog Ustava u cilju daljeg razvoja sa­ moupravljanja. Ona je ukazala na klasni karakter teš­ koća i tražila idejnu jasnost i odlučnost da bi se prevazišlo zaostajanje raznih vidova položaja žena za mogućnostima koje su do tada već bile stvorene u društvu. Savezna konferencija je ponovo naglasila da nije reč samo o zaostajanju u ostvarivanju željenog položaja žena već i o nedovoljnoj afirm aciji radničke klase kroz samoupravljanje: »Savezna konferencija SSRNJ polazi sa stanovišta da su uzroci zaostajanja u društvenom položaju žene identični s uzrocima, pojavama i slabostima koji su ozbiljno otežavali ostvarivanje interesa i uticaja rad­ ničke klase i radnih ljudi uopšte na celokupan druš­ tveni i ekonomski razvoj, a tim e i do zaostajanja sa­ moupravljanja u celini. Žene ne predstavljaju posebnu homogenu društvenu strukturu u socijalnom, idejnom i političkom smislu. U razlikama u njihovom položaju ogledaju se sve protivrečnosti u razvoju društveno-ekonomsklh odnosa u celini. Međutim, u odnosu na ženu to je potencira­ no objektivnim i subjektivnim teškoćama u prevazi laženju konzervativnih i malograđanskih shvatanja. U položaju žene posebno se ispoljavaju I protivrečno­ sti reprodukcije stare podele rada. One se ogledaju u tome što veliki broj žena ostaje van proizvodnog ra­ da -M na nlskoproduktivnom radu — što postaje i zna­ l čajan elemenat produbljivanja socijalnih razlika; za­ tim u tome što se mnogi poslovi u porodici i doma­ ćinstvu tretiraju kao isključivo ženski, iako u porodi­ čnim odnosima nastaju promene stupanjem žene na rad van kuće I u društveni život.«1 ) 2 ta) «2ena danas«, 1973. br. 2T1. 73 �Borba za razvijanje samoupravljanja i učešće svih građana u odlučivanju o društvenim poslovima bila je tesno povezana s prevazilaženjem birokratsko-tehnokratskog zatvaranja politike u uske, u stvari povlašćene krugove, koji obično izražavaju paternalističku brigu za čoveka, a istovremeno mu onemogućavaju da postane tvorac svog društvenog položaja, da razvija sve svoje stvaralačke sposobnosti i da preuzme svo­ ja prava I svoje društvene odgovornosti. Zalaganje svih progresivnih društvenih snaga, a ne samo žena, da se prevlada patrijarhalni paternalistički odnos pre­ ma porodičnom i društvenom položaju žena postalo je jedno od središnih strategijskih pitanja borbe za razvijanje socijalističkog samoupravljanja: hoće li ra­ dnik biti subjekt ili objekt državne brige? Dilemu je konačno razrešio novi Ustav 1974. godine. Novi Ustav SFRJ, X i XI kongres SKJ nedvosmisleno su na već davno označenim putevima borbe za oslo­ bođenje čoveka i rada, ozakonili ravnopravni položaj svakog radnog čoveka u odlučivanju o sredstvima, us­ lovima I plodovima rada. Na toj osnovi je zatim iz­ rastao delegatski sistem, koji omogućava da se raz­ novrsni tzv. »ženski problemi«, a u stvari ozbiljni dru­ štveni problemi, svakodnevno ugrađuju u procese odlučivanja o životnim društvenim problemima. Tako su programski stavovi sazreli do ustavnih normi. Us­ tavno načelo da je rad osnova društvenog položaja čoveka dobija punu važnost, a neposredno poveziva­ nje rada s upravljanjem preko delegatskog sistema vodi prevazilaženju protivrečnosti i u položaju žena kao majki, radnica i građanki. U junu 1980. godine Predsednlštvo CK SKJ ponovo Ističe nužnost svesne političke i Idejne borbe protiv svega onoga što sprečava ostvarivanje potpune ravno­ pravnosti žena I muškaraca u jugoslovenskom društvu I o tome donosi posebne »Zaključke o zadacima Sa­ veza komunista na daljem unapređivanju društvenog položaja I uloge žene danas«. Analizirajući raskorak Između uloge žena u celokupnoj društvenoj reproduk­ ciji i zaostajanja njihovog učešća u procesu društve­ nog odlučivanja na svim nivoima, uočavajući tenden­ cije gubljenja socijalističkog kursa u rešavanju onih društveno-ekonomskih I socijalnih pitanja koja su povezana s ostvarivanjem ekonomske i političke ravno­ pravnosti polova — u vreme stabillzaclonlh napora zemlje, upozoravajući, dalje, na strategijski značaj punog učešća žena u društvenom razvoju posebno s obzirom na odbrambene sposobnosti zemlje, Predsed­ nlštvo poziva komuniste na Idejno-polltlčku aktivnost 74 �u samoupravnim i političkim telima da bi nastavili i ubrzali kretanje na odlučujućim područjima razvoja i akcije: u zapošljavanju posebno mlađih generacija žena i otvaranju perspektive za njihovo učešće u svim, a ne samo u »ženskim« profesijama, pri čemu se posebno ističe uloga usmerenog obrazovanja; od­ lučniju akciju traži potpunija afirmacija žene kao po­ ljoprivrednog proizvođača i upravljača; pozivaju se komunisti da pojačaju akcije za dalje sistemsko re­ šavanje problema zaštite materinstva i društvene bri­ ge o deci kao sastavnog dela društvene reprodukcije, dok se s posebnom oštrinom komunistima postavlja^ zadatak da dosledno sprovode kadrovsku politiku u kandidovanju i biranju žena u organe samoupravljanja, ^ u delegacije, u organe skupština društveno-polltičkih zajednica i društveno-političkih organizacija. Predsedništvo CK SKJ je naglasilo da se u savlada­ vanju prepreka na putu ostvarivanja potpune ravno­ pravnosti polova ne radi o stihijnom procesu koji bi samo pratio materijalni razvitak, već i da faktor sve­ sti ima izuzetan značaj u usmeravanju društveno-ekonomskog razvoja i u razvijanju socijalističkih shvata­ nja. U vezi s tim u pomenutim »Zaključcima« se ka­ že sledeće: »Savez komunista mora inicirati sistematsko naučno^ Istraživanje i idejno raščišćavanje teoretskih pitanja vezanih za položaj žene u društvu i porodici i potica­ ti praćenje svjetskih procesa u koje je ugrađena bor­ ba za bolje, ravnopravne životne i radne uvjete žene kao snažan doprinos novom međunarodnom ekonom­ skom poretku i socijalizmu kao svjetskom procesu. Predsjedništvo CK SKJ ističe da komunisti trebaju od­ lučnije i efikasnije voditi borbu protiv raznih devija­ cija i otpora i svojim djelovanjem doprinositi da se uspješnije prevazilaze nazadna shvaćanja o ženi, na­ ročito razna konzervativna i patrijarhalna shvaćanja, feministički i ekonomistički pristup I slično«, (»žena«, Zagreb 1980, br. 4— 5.) Uloga ženskih organizacija Neposredno učešće žena u celokupnom sistemu soci­ jalističkog samoupravljanja, u svim društveno-politlčklm i društvenim organizacijama (socijalno-humanitarnhn, stručnim, kulturnim ltd.) u kojima svi zalnteresovani građani bez obzira na pol zajednički rešavaju društvena I lična pitanja, Ima odlučujući značaj za iz75 �građivanje novih odnosa među ljudima i za brži celokupni razvitak društva. Organizovanje žena u poseb­ ne ženske organizacije, kao i rad posebnih tela za razmatranje pojedinih pitanja koja izviru iz dosadaš­ njeg društvenog I porodičnog položaja žena, bili su samo jedan vid njihovog mobilisanja u društvenu ak­ ciju koju je vodila Komunistička partija neprestano nastojeći da rešavanje tzv. ženskih pitanja uključi u opšti revolucionarni program. Tako je i nastala posebna organizacija — Antifašisti­ čki front žena (AFŽ) kao oblik neposrednog delovanja komunista među ženama i kao deo samoorganizovanja naroda u jedinstveni Narodni front. Prema tome, AFŽ nije nastao samo kao organizator -ženskog udela« u oslobodilačkoj borbi već i kao izraz težnjš že­ na iz svih narodnih slojeva da se uključe u NOB. Po­ red toga, preko AFŽ mogle su se obuhvatiti i mase najzaostalijih, polupismenih i do tada još iz javnog života potisnutih žena, tako da su se one svesno uk­ ljučile u zajedničku borbu da bi i svojim doprinosom neposredno ostvarivale ciljeve borbe, među kojima je bila i potpuna ravnopravnost polova. Antifašistički front žena se posle osnivanja 1942. godine brzo razvio u organizaciju miliona ranije obes­ pravljenih i zapostavljenih.žena, ponesenih sada oslobo­ dilačkom borbom i revolucijom. Žene su preko »svo­ je« organizacije upoznale ciljeve zajedničke borbe na­ roda i radničke klase, uključile se u akciju, naučile da žive politički i dobile reč u javnosti. Oslanjajući se na težnje i društvenu snagu samih žena, AFŽ se borio protiv zaostalosti, nepismenosti, praznoverja i predrasuda svih vrsta. AFŽ je zaista bio škola koja je omogućila da se brže kidaju okovi prošlosti i žene uključe u redove revolucionarnih boraca i graditelja socijalizma. U godinama drugog svetskog rata naro­ dne mase, pri hvatajući poziv KPJ na oružanu borbu za oslobođenje u okviru Narodnog fronta, postajale su nosilac natčovečanske borbe, koja je pored oslobo­ đenja zemlje morala obuhvatiti ciljeve za koje su ra­ dne mase jedino I bile spremne da se bore bez obzi­ ra na žrtve. To su bili ciljevi revolucije, koji su bili formulisani još ranije, a koji su u ustanku naroda Ju­ goslavije bili spojeni u jedinstven proces narodnooslobodilačke borbe, antlkolonijalne i antifeudalne revo­ lucije, u proces borbe za rešavanje nacionalnog pita­ nja 1 afirmaciju svih čovekovlh prava, a posebno u proces borbe za jednakost IJlidi i za likvidaciju eks­ ploatacije, a to sve Je stvaralo osnovu za socijalizam. Međutim, brzi razvoj AF2-a koji je bio omogućen P°" 76 �letom politički probuđenih masa žena, dovodio je i do pojava preteranog osamostaljivanja i do izdvajanja žena iz zajedničkih političkih organizacija. Na tu po­ javu je još u toku rata upozorio Centralni kom itet Komunističke partije Jugoslavije i kriti kovao žene-komuniste i odgovorne partijske komitete zbog pretera­ nog vertikalnog povezivanja odborš AFŽ-a i zbog za­ nemarivanja rada među onim ženama koje još nisu bile uključene u narodnooslobodrlački pokret. Slična upozorenja u.vezi s radom AFŽ-a bila su data i posle oslobođenja zemlje kada se postavio problem budu­ ćeg razvijanja AFŽ-a kao popularne masovne organiza­ cije žena koja bi im neprekidno otvarala put k aktivizaciji u Narodnom frontu, u sindikatima, u organima vlasti, u društvu, svuda gde je njihovo učešće bilo nužno i očekivano u burnim godinama posleratne ob­ nove i revolucionarnih promena. Dileme koje su se pojavile u vezi s daljim razvitkom Antifašističkog fronta žena u prvim godinama izgradnje zemlje pose­ bno je analizirao V kongres KPJ 1948. godine. To je bio istorijski kongres i za probleme političkog rada među ženama. Odbacivši Staljinov zahtev da se jugoslovenska revolucija razvija po sovjetskom modelu, taj kongres je kritički preispitao jugoslovensku prak­ su i trasirao dalje puteve razvoja zemlje na svim pod­ ručjima. U tom okviru je razmatrana i uloga AFŽ-a, bio je podnet i poseban referat, a Edvard Kardelj je dao sledeću sažetu analizu rukovodstva CK KPJ o tim pitanjima: ■Posle rata postavilo se pitanje daljeg rada AFŽ-a. Naša Partija zauzela je jasno i određeno stanovište da treba dalje jačati i razvijati AFŽ kao deo Narod­ nog fronta. AFŽ treba i dalje da radi na mobilizaciji žena za izgradnju socijalizma, na njihovom uvlačenju u organe narodne vlasti, na njihovom vaspitanju u du­ hu socijalizma i na podizanju njihove svesti. Pri to­ me naročito važna uloga AFŽ-a sastoji se u tome što se on obraća najzaostalijfm, pasivnim masama žena, koje još žive u mraku i koje, uprkos formalnim pra­ vima na ravnopravnost, praktički ne koriste ta pra­ va. AFŽ ima važne zadatke naročito na selu, dalje kod žena-domaćica itd. A li AFŽ treba istovremeno da pomogne i sindikatima u njihovom radu na podizanju svesti žena-radnica. Dalji zadatak AFŽ-a jeste razvi­ janje široke inicijative žena u pitanjima zaštite maj­ ke i deteta. Najzad, treba podvući da se kroz AFŽ naše žene povezuju sa svetskim antifašističkim fron­ tom žena u borbi za mir i demokrati ju. 77 �Međutim, AFŽ ima još mnogo organizacionih i dru­ gih nedostataka. Mnoge partijske organizacije još ne pokazuju dovoljno brige za rad u ženskim masama, a to se odražava u tome što i mnoge organizacije Na­ rodnog fronta ne znaju da aktivizlraju ženske mase. Usled toga se, naravno, javlja i slabost u organiza­ cionom razvijanju AF2-a. Nedostaci u tom radu po­ kazuju se u izvesnom opadanju aktivnosti žena u poređenju s ratnim vremenom. Ta pojava se očituje na­ ročito teško na pitanju učešća žena u organima na­ rodne vlasti. Od osiloibođenja do danas broj žena u organima narodne vlasti je opadao, umesto da raste. S obzirom na te nedostatke, pred nas se u vezi s radom AF2-a postavlja u prvom redu zadatak da u organizacionom pogledu učinimo AF2 još gipkijim, raznoobraznijlm, bližim svakodnevnom životu radnih že­ na. Važno je da AF2 ne bude kruta organizacija, stva­ rana po jednom šablonu, nego gipka u svojim forma­ ma i sposobna da povezuje žene kroz najrazličitlje organizacije. AF2 u saradnji s ostalim organizacijama treba najši­ rim političkim radom da obuhvati naročito zaostalije i pasivnije ženske mase. On treba da posveti sves­ tranu pažnju kulturno-prosvetnom radu među ženama, naročito u pravcu podizanja političke svesti, socijalno-ikulturnog nivoa itd. AF2 treba da organizuje i da pomogne razvijanje čitavog sistema pomoći radnoj ženi i majci, i to u najtešnjoj saradnji s narodnim od­ borima i sa zdravstvenim organima, sa sindikatima, Crvenim krstom, preko porodilišta, savetovališta, am­ bulanata, dečjih jasaila, igrališta, obdaništa, sezons­ kih jasala, dečjih vrtića itd., podizanjem domaćinsta­ va, olakšavanjem životnih uslova žena, otvaranjem menzi, školskih kuhinja, zajedničkih perionica, čistlonloa itd., a takođe I da individualno pomogne majka­ ma i deci. To će omogućiti ženama da uzmu većeg ^učešća u privrednom i političkom životu. AF2 treba da vodi takođe brigu o pomoći majkama kao prvim vaspltačlma. U saradnji s omladinskim or­ ganizacijama I sa školom, AF2 treba dalje da nastoji da deca dobiju pravilan odgoj, a naročito da, odgaja­ jući najšire mase žena u duhu socijalizma I ljubavi prema svojoj socijalističkoj domovini, doprinese I od­ gajanju dece u tom duhu. Važan zadatak AF2-a takođe je da zajedno s drugim masovnim organizacijama učestvuje u razvijanju ma­ sovne kontrole i narodne Inspekcije odozdo u pogledu rada organa narodne uprave, trgovačkih magaclna, ra­ 78 �dionica, ugostiteljskih radnji i svih drugih ustanova koje služe bilo zaštiti majki i dece bilo svakodnevnim potrebama širokih narodnih masa.« U daljem razvitku i pod uticajem radničkog samoup­ ravljanja sve više se osećalo da je politički rad žena u posebnoj organizaciji značio dupliranje rada Narod­ nog fronta, da je on preopterećivao deo aktivistkinja, a nije uspevao da se dovoljno prilagodi raznovrsnim potrebama radnih žena, naročito na selu. Stalno se nastojalo na tome da se AF2 okrene konkretnijem radu u skladu sa interesima žena, posebno u nerazvijenijim sredinama. Tako je u svom daljem radu AF2 doprineo stvaranju mnogih društvenih organiza­ cija koje nisu okupljale svoje članstvo na osnovu po­ la, već na osnovu društvenih zadataka koji su bili značajni i za ženu i za muškarca, a čije se rešavanje zasnivalo na dobrovoljnom radu i stručnom znanju. Unu­ tar rukovodstva AF2 bile su formirane posebne sekcije i komisije, na primer za majku i dete, za domaćinstvo, za prosvećivanje seoskih žena, za radnice i slično. U njima su se sve više okupljali društveni i stručni ra­ dnici bez obzira na pol, pa je postajalo očigledno da je okvir ženske organizacije preuzak. Zbog toga su se počela razvijati samostalna društva za staranje o deci (»Naša deca«, »Prijatelji dece i omladine«); za­ počet je rad na planiranju porodice, proširena je ak­ tivnost Crvenog krsta i raznih kulturno-prosvetnih društava. Na inicijativu Saveza sindikata nastala je Konferenoija »Porodica i domaćinstvo« (sada: »Mesna zajednica i porodica« kao oblik delovanja Socijalistič­ kog saveza). U svim tim organizacijama, kao i u Sa­ vezu komunista i u Socijalističkom savezu radnog na­ roda žene su učestvovale u velikom broju, dok su omladinke svoju aktivnost usmerile na omladinske, radničke i studentske organizacije, na omladinske ra­ dne akcije zajedno sa svojim drugovima. Među om­ ladinom se nije nikad postavljalo pitanje posebnog ženskog organizovanja. U takvim okolnostima, naravno, politička delatnost žena nije se mogla razvijati samo u okvirima poseb­ ne^ ženske organizacije. To bi u novim uslovima još više izdvajalo žene iz zajedničkog političkog života i rukovodeće društvene snage, pa i same žene, dovo­ dilo do pogrešnog uverenja da žene treba same da se bore za svoja prava i pozicije u društvu, kao da su posredi samo njihovi, a ne društveni problemi. To takođe ne bi podsticalo žene da neposredno deluju u organima društvenog samoupravljanja. Posle značajnih promena obeleženih prerastanjem Narodnog fronta u 79 �Socijalistički savez radnog naroda, a Komunističke partije u Savez komunista, IV kongres AF2-a, održan 1953. godine zaključio je da je s razvitkom političkog sistema AF2 kao jednoobrazna i jedina ženska orga­ nizacija ispunio svoj zadatak i iscrpao svoje moguć­ nosti, te da treba politički rad među ženama i politič­ ku aktivnost žena organizovati u svim političkim i društvenim organizacijama: »Smatrajući da bi dalje postojanje AF2^a kao jedno­ obrazne i jedine ženske organizacije, jednako organizovane odozdo nagore, na ovom stepenu društvenog razvitka suviše izdvajalo žene iz zajedničkih napora u rešavanju društvenih problema, podržavalo pogrešno mišljenje da je pitanje položaja žene nekakvo odvoje­ no žensko pitanje, a ne pitanje naše društvene zajed­ nice, pitanje svih boraca za socijalizam, IV kongres AF2 donosi odluku da se umesto AF2 osnuje Savez ženskih društava«.1 ) 3 Ovaj kongres je u isto vreme preporučio da se žene uključe u društva koja rešavaju probleme za koje su one posebno zainteresovane, da osnivaju nova druš­ tva i organizacije koje će razvijati različite oblike po­ moći majkama i domaćicama da bi one same mogle aktivnije da učestvuju u društvenom životu. Tako su se razna ženska društva povezala u Savez ženskih društava, koji je osnovan na tom, IV kongre­ su AF2-a. U to vreme je postojalo oko 2000 ženskih društava okupljenih obično oko konkretnih programa rada, oko raznih oblika zbrinjavanja dece, oko savetovališta za žene I roditelje, oko servisa za pomoć do­ maćinstvima porodica zaposlenih ljudi i slično. Mnoge od tih delatnostl razvijale su se na selu. Društva su bila organizovana u saveze u okviru opština, srezova, pokrajina i republika i na nivou federacije. Veoma značajna je bila delatnost sekcIJS ženS-zadrugarkl u okviru zadružnih organizacija, koje su prvih godina posle rata radile na opštem i domaćlčkom obrazova­ nju žena, a neko vreme su razvijale I sopstvenu eko­ nomsku aktivnost. Na taj se način širilo područje dobrovoljne društvene delatnostl zalnteresovanih građana bez obzira na pol. U rešavanju važnih problema porodice, dece, doma­ ćinstva, zdravstvene preventive i slično prevazilaženo je shvatanje o »ženskim Interesima« i stvarala se atmosfera za podruštvljavanja tih problema. Uz Isto­ vremeni razvoj radničkog I društvenog samoupravlja­ nja društvene organizacije su dobljale sve značajniju ,3) Rezolucija o osnivanju Saveza ženskih druStava Jufloslavlje, septembar 1953. 80 �ulogu. Pored toga što su same svojim dobrovoljnim radom rešavale mnoge zadatke, one su izražavale in­ terese i potrebe građana prilikom odlučivanja u sa­ moupravnim telima ili u javnim raspravama. Tako ra­ znovrsne i mnogobrojne društvene organizacije oba­ vljaju za radne ljude i građane važne delatnosti. One su ujedno značajan faktor javnog mnenja i inicijatori mnogih konkretnih delatnosti, a u novom ustavnom sistemu postaju i važan konstitutivni elemenat u delovanju delegatskog skupštinskog sistema u organizovanju samoupravnih, mesnih i interesnih zajednica. Posebno značajno mesto imaju ove organizacije i ud­ ruženja građana u Socijalističkom savezu radnog na­ roda, gde u sekcijama za razne oblasti društvenog ži­ vota učestvuju u donošenju političkih odluka. S obzirom na potrebu dalje političke mobilizacije že­ na i podsticanja akcija u ćelom društvu za savladava­ nje posledica diskriminacije žena, istovremeno sa Savezom ženskih društava bile su osnovane komisije za društvenu aktivnost žena pri odborima Socijalis­ tičkog saveza radnog naroda. Komisije su kao pose­ bna tela u Socijalističkom savezu dobile zadatak da predlažu mere za uključivanje žena u politički život i za okupljanje što većeg broja političkih aktivista, bez obzira na pol, na rešavanju društvenih problema koji su ranije tretirani kao »ženski*. Paralelno delovanje Saveza ženskih društava (kao objedinjavajućeg tela svih ženskih i opštedruštvenih or­ ganizacija koje su se bavile problemima vezanim za položaj žena) i komisija za društvenu aktivnost žena pri odborima Socijalističkog saveza (čiji je zadatak bio da daju inicijativu za idejne i političke akcije) od opština do federacije, pokazivalo se sve manje efikas­ nim, pa je zato 1961. godine došlo do njihovog spa­ janja u Konferenciju za društvenu aktivnost žena. U sistemu konferencija za društvenu aktivnost žena nije više postojalo individualno članstvo, već su u njih bi­ li uključeni predstavnici raznih društveno-politlčkih i društvenih organizacija, organa državne uprave, priv­ rednih organizacija, socijalnih, zdravstvenih, prosvetnih i drugih institucija. U Konferenciji za društvenu aktivnost žena Jugoslavije uključeni su predstavnici republičkih i pokrajinskih konferencija. Prema novom Statutu Socijalističkog saveza radnog naroda Jugoslavije konferencije odnosno saveti za pi­ tanja društvenog, ekonomskog i političkog položaja žena imaju status posebnih oblika delovanja organa Socijalističkog saveza. Oni prate ostvarivanje društve­ 81 �nih stavova o položaju žena I predlažu Socijalističkom savezu I drugim društvenim činiocima mere za prevazilaženje konflikta Između rada i materinstva i mno­ gih porodičnih obaveza žena. Sadržaj I metod rada tih tela određuju problemi koji su karakteristični za položaj žena u pojedinim repub­ likama i činjenica da se u sve razgranatijem sistemu društvenog samoupravljanja problemima društvenog položaja žena bave mnoge organizacije i institucije, tako da saveti i konferencije za pitanja društvenog položaja i aktivnosti žena nisu reprezentantl interesa žena i jedini faktor u borbi za rešavanje njihovih spe­ cifičnih problema, već su jedan od specifičnih oblika rada SSRN kojim se na programskim osnovama SKJ usklađuju gledišta i predloži za akciju koja ima opšti društveni značaj. U svom dosadašnjem radu konferencije i saveti za pitanja društvenog položaja žena pokretali su pitanja koja su bila značajna u datoj sredini ili u opštini, re­ publici, pokrajini, odnosno za koja je bilo potrebno usklađivanje u federaciji. Među značajnije probleme koje je pokretala i kojima se bavila Konferencija za pitanja društvene aktivnosti žena Jugoslavije (na sednicama Predsedništva, na savetovanjima zajedno sa sindikatima, Savezom omladi­ ne, Jugoslovenskom konferencijom za socijalni rad, Savetom za planiranje porodice i dr.) bili su: komu­ nalni sistem i društveno-politička aktivnost žena; zaš­ tita i vaspitanje dece; ishrana dece u školskim ku­ hinjama, zdravstvena zaštita majke i deteta; društveni položaj seoske žene; rad zavodš I centara za ekono­ miku domaćinstva; mesto i uloga konferencija u ko­ muni; izrada statuta opštlna i radnih organizacija I zadaci konferencija; školovanje, zapošljavanje i druš­ tvena aktivnost ženske omladine; unapređivanje uslova života i rada seoske žene I porodice; ekonomski, društveni i medicinski aspekti prekida trudnoće I raz­ voj kontracepcije; ponzljskl sistem i žene; problemi položaja žene I mogućnosti njihovog rešavanja u sis­ temu društvenog samoupravljanja; školovanje i struč­ no obrazovanje žena; položaj i problemi porodice u procesu konstituisanja samoupravnog društva; žena I materinstvo (porodiljsko odsustvo); izbori za skup­ štine društveno-političkih zajednica i izbor žena; za­ poslenost, zapošljavanje 1 stručno osposobljavanje žena; aktuelni problemi žena zaposlenih u privredi; produženi boravak učenika u osnovnoj školi; učešće žena u pripremama za opštenarodnu odbranu; radnl^ 82 �i samoupravni položaj zaposlene žene; problemi form i ranja kadrova; razvoj, mesfo i uloga mesnih zajed­ nica; razvoj Socijalističkog saveza i rad na unapređe­ nju položaja žena; Kongres samoupravljača i aktuelna pitanja položaja žene itd. Konferencije za pitanja društvenog položaja žena takođe uključuju široke krugove zainteresovanih građa­ na u javne diskusije o predlozima skupštinskih odlu­ ka (promene ustava, zakon o braku i porodici, zdrav­ stvena zaštita i zdravstveno osiguranje, penzijski sis­ tem, rad i radni odnosi, društveni planovi razvoja i dr.) i s mišljenjima koja preovlađuju o svim tim I drugim pitanjima iznesertlim u diskusijama upoznaju rukovodstvo Socjalističkog saveza i Saveznu skupš­ tinu. Konferencija za pitanja društvenog položaja žena u Saveznoj konferenciji SSRN Jugoslavije izdaje časopis »žena danas«, koji sada izlazi kao nedeljni prilog lista »Borba«. Neke republičke i pokrajinske konferencije iz­ daju mesečne časopise. Tako, na primer, SSRN Hrvat­ ske izdaje »Ženu«, časopis za znanstvena, društvena i kulturna pitanja o mjestu i ulozi žene i porodice u dru­ štvu«; u Makedoniji izlazi »Prosvetna žena«, u Sloveniji »Naša žena« itd. Izdaju se i povremene publikacije, kao npr. Ujedinjene nacije 'i pravni položaj žena, Omladina i odnosi među polovima i materijal važnijih savetovanja. Na predlog Konferencije izrađeni su posebni statistički bilteni »Žena u društvu i privredi Jugoslavije«, zbornik »Razvod braka«, priručnici za svakodnevnu zaštitu dece u opštini, za rad školskih kuhinja, o pravima i dužnosti­ ma žena, bibliografija »Društveni položaj žene i porodi­ ca«. Redovni bilteni i druge tekuće publikacije SSRN donose važnije informacije i rasprave koje organizuju konferencije. Značajne su aktivnosti u vezi s obeležavanjem Među­ narodnog dana žena — 8. marta. Društveno-političke or­ ganizacije nastoje da 8. mart razvije svoj karakter mobilizacionog radničkog i internacionalističkog praznika u novim uslovima. Ovaj dan se proslavlja u celoj zemlji. U okviru tog praznovanja teži se pokretanju diskusija i akcija radi unapređenja društvenog i porodičnog položaja žena i u vezi s tim promeni društvenih odnosa, škole, fabrike, sela, razna društva, štampa, društveno-političke organizacije proširuju sadržaj proslavljanja 8. marta i prilagođavaju ga karakteru borbe za ravnopravnost polo­ va u socijalističkoj samoupravnoj zajednici. Još postoje izvesne dileme u pogledu načina organizovanja političke akcije među ženama i o oblicima speci83 �fičnog organizovanog doprinosa žena borbi za brži raz­ voj društva i unapređivanje ravnopravnosti polova. To su u suštini stare dileme u radničkom pokretu slične onima na koje je CK KPJ ukazivao još u toku narodno­ oslobodilačke borbe. Posle 40 godina od početka oruža­ ne revolucije i 35 godina razvitka socijalističkog samo­ upravljanja preovladalo je saznanje da posebna, jedin­ stvena i jaka ženska društveno-politička organizacija ne može biti ni sredstvo ni merilo ženske emancipacije, već, obrnuto, da je svestrano učešće žena u svim dru­ štvenim aktivnostima, u radu i upravljanju stvarno me­ rilo ženske odnosno opšte ljudske emancipacije. I naj­ zad, zakonitost je socijalističkog razvitka da nestaje potreba za izdvajanjem žena u posebnu organizaciju. Obeležavanje mnogih problema svakodnevnog života kao »ženskih« problema postaje očigledan anahronizam. Me­ đutim, postavlja se pitanje kako savladati ipak još veli­ ko zaostajanje u kvantitativnim pokazateljima društvene afirmacije žena. Dok su konkretni problemi kojima su se svojevremeno bavili AFŽ i Savet ženskih društava do­ bili nove organizacione okvire u kojima su neposredno aktivne pretežno žene, a koji ipak znače snažno po>društvl javan je »ženskog pitanja«, ostali su otvoreni pro­ blemi neprekidne anaTizen~rešavanja političkog, ekonom­ skog, sociološkog, moralnog i kadrovskog aspekta rav­ nopravnosti polova. To očigledno spada u stalne zadatke vodećih političkih snaga zemlje. Konferencija za pitanja društvenog položaja žena može u svemu biti poseban oblik za koordinaciju i proučavanje stanja i svojim predlozima doprinositi efikasnijem delovanju Socijalističkog saveza u celini. Međutim, neposrednu odgovornost npr. za strukturu skupštinskih tela, radničkih saveta i drugih izvršnih političkih tela nose Ustavom određeni politički faktori, u prvom redu Savez komunista i Socijalistički savez radnog naroda. Nezadovoljavajući broj žena o organima samoupravlja­ nja, u političkim organima i organizacijama i na rukovo­ dećim mestlma uopšte samo donekle je posledica mate­ rijalnih uslova i teškoća koji ometaju brže ostvarivanje ustavnih normi i političkih stavova o strukturi izabranih tela I slično. Svakako se radi I o slabostima akcije sa­ mih društveno-političkih organizacija. Suviše mali broj žena na društvenim funkcijama doveo je tu i tamo do gledišta da treba ponovo stvoriti poseb-r nu žensku organizaciju. Ali je očigledno da usmeravanje političkih snaga i žena u okvire posebne vertikalno organizovane političke organizacije žena ne bi bilo u skladu s potrebom da žene neposredno učestvuju u sa­ moupravnim i drugim organima vlasti i u društvenim 84 �organizacijama niti bi u mnogo čemu moglo davati oče­ kivane efekte, već samo suprotne onima kojima se teži. Neposredno prisustvo žena u organima samoupravlja­ nja i drugim društvenim telima ne može se zameniti ^»predstavnicima« ženske organizacije. Pored toga, teo­ rijsko saznanje i praktično iskustvo ukazuju na to da u rešavanju pitanja koja se neposredno tiču žena razlike u gledištima ne nastaju u prvom redu na osnovu pola, već na osnovu klasne, socijalističke odnosno konzerva­ tivne orijentacije. Nesumnjivo su opravdani razlozi koji su doveli do ukidanja Antifašističkog fronta žena. Sa­ dašnje konferencije odnosno saveti za probleme dru­ štvenog položaja žena imaju zadatak da kao specijalizovani politički i društveni organi u sklopu Socijalističkog saveza radnog naroda deluju kao zajednička tribina svih subjektivnih društveniih snaga, da analiziraju razna pitanja koja zadiru u društveni položaj žena i da pred'lažu odgovarajuće akcije raznim društvenim faktorima. Integrisanje odgovornosti za akcije u sve društveno-političke organizacije omogućava da u okviru SSRN na­ staju na terenu odgovarajući povremeni oblici aktivizacije i aktivnosti žena u sredinama u kojima se ne­ posredno uključivanje žena teže prihvata (npr. aktivi žena na selu), ili kao metod rada za proučavanje od­ ređenih pitanja i izvođenje nekih konkretnih akcija (npr. u nekim industrijskim preduzećima i slično). U okviru razgranatih međunarodnih veza Socijalistič­ kog saveza, Konferencija za društvenu aktivnost žena je poseban oblik saradnje s organizacijama koje se u drugim zemljama bore za novu ulogu žene u savremenom svetu. Uloga zakonodavstva u menjanju društvenog položaja žena Ustavne i zakonske norme imaju u ostvarivanju stvar­ ne ravnopravnosti žena ograničen domet. One su veo­ ma važno oružje za menjanje odnosa i shvatanja, ali samo kao sastavni deo stalne društvene akcije. Opšte ustavne norme o ravnopravnosti žena u društveno-političkom životu, u bračnim i porodičnim odnosima i na radu prate ustavne i zakonske norme o specifičnoj zaštiti žena kao majki i o specifičnoj socijalno-zdravstvenoj zaštiti nezaposlenih žena radnika (Isto takvu zaštitu uživa I nezaposleni muž žene radnice). Ostva­ rivanje programskog i ustavnog načela o ravnoprav­ nosti polova je živa, svakodnevna delatnost. Tu se 85 �prepliću konkretne društvene akcije, mere socijalne I ekonomske politike, zakonodavna aktivnost, idejno-političke rasprave i političko i društveno-socijalno delovanje raznih društvenih faktora. Sam pojam ravnopravnosti nameće pitanje: koja su ta osnovna prava muškarca u kojima žena treba da postane jednaka? Ravnopravnost žene ne može zna­ čiti imitaciju položaja muškarca niti se može meriti samo položajem muškarca. Zbog toga se ustavno na­ čelo potpune ravnopravnosti polova može konkretizovati i određivati samo stalnim proširivanjem prava i sloboda svih građana. Ustavno pravo na rad društvenim sredstvima i na sa­ moupravljanje i odlučivanje o celini društvene repro­ dukcije kao osnovi materijalne i društvene sigurno­ sti građana daje pravnu mogućnost za ostvarivanja ličnih i društvenih potreba preko razvijanja sopstvene radne organizacije i društvene zajednice. Na osno­ vu Ustava i zakona, kroz statute samoupravnih radnih organizacija i kroz samoupravno dogovaranje i sporazumevanje razvija se novo »samoupravno pravo« kao ostvarivanje i proširivanje ekonomskih i političkih pra­ va građana i radnih ljudi. Naučni socijalizam je davno utvrdio da pravno izjed­ načavanje polova još ne iskorenjuje diskriminaciju niti mnoge njene posledice, koje su se razmnožile na svim područjima društvenog i ličnog života. Izjednačavanje u pravima Još se kreće na nivou buržoaskog prava — deklarativnog priznavanja ljudskih sloboda i jednakih prava za različite ljude bez materijalnih i političkih mogućnosti I uslova za ostvarivanje jednakosti. De­ klaracije o jednakosti svih ljudi pred zakonom ne do­ nose mnogo plodova ni muškarcima. A u ostvarivanju ravnopravnosti žena pored toga se radi još I o kon­ fliktu Između materinstva, rada I društvene aktivnosti, o potrebi da se I ženama I muškarcima stvore uslovi da, prema svojoj prirodi I sklonostima I mogućnosti­ ma, učestvuju u svim ljudskim aktivnostima. Kom­ pleksnom društvenom akcijom treba ukinuti stanje u kojem prirodna, biološka funkcija žene određuje sve njene delatnosti, postaje njena sudbina. U tom cilju Je već prvi ustav Iz 1946. godine Inicirao podruštvljavanje zaštite materinstva i brige o deci I omladini. Međutim, u razvoju normativnih propise I u društvenoj akciji nailazilo se na više pitanja, kao što su: kada I koliko pozitivna diskriminacija žena, na pri­ mer u pogledu zaštite na radu, može dobiti elemente stvarne diskriminacije (često u prikrivenim oblicima), 86 �koliko je tu reč o »ženskim pitanjima« ili o opštim društvenim pitanjima i ko je nosilac društvenog pre­ obražaja — država ili svi građani posredstvom soci­ jalističkog samoupravljanja? Socijalističko društvo predviđa podruštvljavanje rizika i opterećenja u vezi s biološkom funkcijom žene. Po­ red sada već klasičnih mera zaštite radnica koje su proklamovane konvencijama Međunarodne organizacije rada, socijalistička država je unela u zakone o soci­ jalnoj zaštiti, u zdravstveno i radno zakonodavstvo i mnoge nove mere socijalno-zdravstvene zaštite žena na radu, zaštite majke I deteta I dr. Dok je radno pravo najpre bilo u nadležnosti države, sa samoupravljanjem počinje kvalitativna promena u pogledu nosilaca i izvrši laća prava i obaveza. Zakon­ ske i državno-admlnistrativne mere su samo nužan minimum i okvir prava, obaveza i zaštite, dok samo­ upravni akti, sporazumi i dogovori konkretizuju ostva­ rivanje radnih i socijalnih prava i obaveza. S donoše­ njem samoupravnih odluka radnici i radnice postaju nosioci, subjekti svoje zaštite. Ustav od 1974. godine i Zakon o udruženom radu poseban su doprinos raz­ voju samoupravljanja i u ovim oblastima. Probleme preobražaja patrijarhalnog braka i porodice Ustav i zakoni rešavaju u prvom redu uvođenjem pravne jednakosti supružnika i roditelja, utvrđivanjem slobodnog odlučivanja o rađanju kao ustavnog prava, ostvarivanjem principa ravnopravnosti bračnih drugo­ va u imovinskim pitanjima itd. Društvena zajednica unosi promene u te odnose ekonomsko-socijalnim me* rama, stimulisanjem zapošljavanja žena, podruštvljavanjem dečje zaštite, društvenom ishranom i slično. Ustavnim, zakonskim I samoupravnim merama određu­ ju se putevi rešavanja konflikta koji nastaje kada že­ na počne da učestvuje u društvenoj proizvodnji I u društveno-političkom životu. A li dokle god se na njen položaj u društvu i porodici bude gledalo tako kao da je ona samo majka, domaćica i supruga, njena prava u politici i struci ostaće neostvarena mogućnost. Zbog toga su Savezna skupština, republičke i pokrajinske skupštine donosile pored opštih deklaracija I mnoge posebne zakone i propise za razna područja. Tako je materija ostvarivanja jednakih prava žene I muškarca uključena u zakonodavstvo u oblasti braka i porodič­ nih odnosa, obrazovanja i vaspitanja, zdravstva, soci­ jalne zaštite, kao i u zakone koji regulišu neke društveno-ekonomske odnose (na primer položaj žene-po87 �Ijoprivrednog proizvođača na osnovu rada na individu­ alnom poljoprivrednom domaćinstvu i slično). U javnim raspravama povodom donošenje Ustava i za­ kona mnoga pitanja su pobudila živo interesovanje. To je bio slučaj 1 s mnogobrojnim akcijama koje su vođene u toku Međunarodne godine žena Ujedinjenih nacija (MG2 — 1975). Savezne skupštine je usvojila na osnovu Predloga mera Jugoslovenskog odbora za Međunarodnu godinu žena posebnu Rezoluciju o os­ novnim pravcima društvenog delovanja na unapređi­ vanju društveno-ekonomskog položaja i uloge žene u socijalističkom samoupravnom društvu (1978. godine).1 4 u) 88 Rezolucija se nalazi u prilogu ovog rada. �Zapošljavanje, obrazovanje, zdravstvo Industrijalizacija i urbanizacija Orijentacija na industrijalizaciju zemlje radi njenog privrednog, socijalnog i kulturnog preobražaja još od završetka rata se nalazi u središtu pažnje svih dru­ štvenih faktora. Brzi razvoj industrije podstakao je i mnoge socijalne promene; porastao je životni stan­ dard i počele su se napuštati tradicionalne životne navike. Industrijalizacija je otvorila mogućnosti zapo­ šljavanja mlade generacije oba pola, a među zaposle­ nima je iz dana u dan bivalo sve više žena, a brzo je rastao i broj zaposlenih udatih žena i majki. Vršila se burna migracija stanovništva iz sela u gradove, iz nerazvijenih delova zemlje u razvijenije. Pojedinci i cele porodice selili su se u gradska naselja I krajeve u kojima su podizani novi industrijski kapaciteti. Po­ pis stanovništva 1971. godine pokazao je da se u posleratnom periodu iz mesta rođenja preselilo 40 odsto celokupnog stanovništva. Od onih koji su se do­ selili u gradove 64 odsto je došlo iz seoskih i mešovitih naselja. Migraciju selo— grad i promene u eko­ nomskoj strukturi stanovništva pratio je proces šire­ nja gradova, nastajanja novih industrijskih centara, proces urbanizacije. Gradsko stanovništvo, radništvo, omladina, a u svim tim kategorijama naročito žene, doživljavali su bitne promene u svakom pogledu. Broj stanovnika gradova povećao se za više od pet ml I io­ na, iako se Jugoslavija još uvek nalazi među manje urbanizovanim zemljama Evrope. Dok je 1948. godine 23,2 odsto stavnovnika živelo u gradskim naseljima (s više od 5000 stanovnika), 1971. godine taj procenait je iznosio 37,2. Deliimično se uspevalo da se od­ govarajućim merama smanji migracioni pritisak na gradove; vodila se politika ubrzanog razvoja nerazvi­ jenih delova zemlje, a demokratizacija političkog si­ stema, decentralizacija vlasti I razvoj samoupravlja­ nja omogućili su da se pored republičkih i pokrajin­ skih centara afirmišu pre svega opštlne kao nosioci privrednog i socijalnog razvoja. Tako su izrasli mno­ gobrojni komunalni centri, u kojima se živo razvijaju privredne, društveno-političke, socijalno-zdravstvene, kulturne < druge delatnostl. Mnoga mesta, sedišta ko­ i muna, koja se po važećim sandardima ne ubrajaju u gradove, u stvari su postala urbanizovane sredine: tu se podstiče razvoj industrije, savremenlje poljoprivre­ de, zanatstva i trgovine, što omogućava i zahteva raz­ 89 �voj neprivrednih delatnosti, osobito kulturnih i prosvetnih. Za promenu položaja žene bilo je značajno nastajanje novih industrijskih centara i gradova, u kojima se ona zbog zapošljavanja u nepoljoprivrednim delatnostima našla u potpuno novim uslovima. Budući da su se tu zapošljavali pretežno mlađi ljudi, oni su se brže oslobađali tradicionalizma. Moglo se zapaziti da su se žene »doseljenice« sa sela, gde su radile ne samo kućne poslove već su bile angažovane i u poljopri­ vredi, uključivale u industriju čak i brže od gradskih žena »starosedelaca«. Doseljenici — i muškarci i žene — očigledno su imali jasnu orijentaciju da žena tre­ ba da se zaposli i doprinosi budžetu porodice, koja u gradu ima i veće potrebe. Nasuprot tome kod »sta­ rosedelaca« nešto duže ostaje ukorenjeno shvatanje o tradicionalnoj ulozi žene kao domaćice i majke. Poznato je da industrijalizacija i u uslovima kapita­ lizma samo donekle suzbija tradicionalizam u pogledu mesta i uloge žene u porodici i društvu. Naime, ka­ pitalistički industrijski razvoj računa u prvom redu s mladim, neudatim ženama, je r ponegde već i pravnim propisima, a svuda uslovima rada i nedovoljnom bri­ gom o zaposlenoj majci i njenom detetu utiče na po­ vlačenje žene u kuću nakon njene udaje ili rođenja prvog deteta. Industrijalizacija u uslovima socijalistič­ ke izgradnje otvara mogućnost rada bez obzira na bračno stanje žene, a razvijanje društvene brige za decu olakšava zapošljavanje majki. Industrijalizacija Jugoslavije vršila se u jeku socijalističke izgradnje i doprinosila borbi za novi položaj žene u društvu, po­ rodici i domaćinstvu. Odlazak žena na rad izvan kuće podsticao je menjanje individualnog porodičnog domaćinstva, mada sporije nego što je bilo potrebno. Razvitak teške i prerađi­ vačke Industrije (osobito tekstilne I prehrambene In­ dustrije do »bele tehnike«) i razvitak uslužnih delat­ nosti dva su međusobno zavisna procesa. Zaposle­ nost žena raste naročito u proizvodnji predmeta za po­ trošnju posebno potrebnih savremenom domaćinstvu, a potrošnja ovih dobara je najveća upravo u onim do­ maćinstvima u kojima je žena privredno aktivna. Veća zaposlenost povećava opštu produktivnost stanovni­ štva, a veća zaposlenost po Jednom domaćinstvu po­ većava kupovnu moć stanovništva. Ubrzani ekonom­ ski I socijalni razvitak, u kojem veliki udeo Ima rad žena, stvara povoljnije materijalne mogućnosti za za­ dovoljavanje zdravstvenih, obrazovnih, kulturnih I so­ 90 �cijalnih potreba i za dečju zaštitu. Značaju zapošlja­ vanja žene za njenu ekonomsku samostalnost u si­ stemu socijalističkog samoupravljanja pridružuju se nova prava. Status radnika u udruženom radu sa sred­ stvima u društvenom vlasništvu jeste status samo­ upravljača koji ima neotuđivo pravo da odlučuje o proizvodnji, o raspodeli dohotka, o celokupnoj dru­ štvenoj reprodukciji. Time se otvara mogućnost da se osnovne potrebe radnica kao i svih radnika neposred­ no ugrađuju kao zajedničke potrebe u sve odluke sa­ moupravljača, počev od osnovne organizacije udruže­ nog rada; da se ugrađuju u sistem na način koji smo već ranije opisali. Bez obzira na to što je ovo pravo često još formalno, ono već počinje davati prve plo­ dove. Nova prava samoupravljača u mesnim zajednicama i komunama daju isto tako novi pečat procesima in­ dustrijalizacije i urbanizacije. Zahtevi za određenom strukturom radnih mesta i mogućnost da je kao sa­ moupravljači ostvare (npr. u centrima teške industri­ je radnici su udružili sredstva za otvaranje lake in­ dustrije, servisa gde su se zaposlile njihove žene, kćerke itd.) davali su značajan pečat procesima indu­ strijalizacije i urbanizacije u Jugoslaviji. Neke karakteristike zapošljavanja žena Dinamičan razvoj industrije I pratećih privrednih i ne­ privrednih delatnosti omogućio je brži rast opšte za­ poslenosti, i to od 1953. do 1977. godine po prosečnoj godišnjoj stopi od 4,5 odsto. U tom periodu bilo je izvesnih oscilacija, posebno s uvođenjem privredne reforme (1965), koja je, pored ostalog, značila i zao­ kret k intenzivnijoj proizvodnji i k privremenom uspo­ ravanju zapošljavanja u nepoljoprivrednim sektorima. Bez obzira na teškoće koje su se tada pojavljivale u zapošljavanju, dinamično povećavanje zaposlenosti u okviru socijalističke izgradnje zemlje nosilo je sobom niz promena koje su bile od velikog značaja za polo­ žaj žena. U posleratnom razvitku broj zaposlenih žena povećao se približno devet puta. Godine 1978. u Jugoslaviji je bilo više od 1 836 000 zaposlenih žena, što čini 34,7 odsto svih zaposlenih. Karakteristično Je da Je zapo­ šljavanje žena srazmerno brže od rasta ukupne zapo­ slenosti. Tako je u periodu od 1954. do 1974. prosečna godišnja stopa rasta zapošljavanja žena izno­ 91 �sila 6 od sto, dok je stopa rasta ukupnog zapošljava­ nja bila 4,5 odsto, a stopa rasta zapošljavanja muška­ raca 3,8 odsto. Procenat žena u ukupnom broju zaposlenih razlikuje se po republikama i autonomnim pokrajinama i kreće se od 44 (u Sloveniji) do 20 (na Kosovu). Te razlike su posledica pre svega razlika u nivou ekonomske razvijenosti, u strukturi privrede, stepenu obrazovano­ sti žena, a i neujednačenim demografskim kretanjima (najviša regionalna stopa prirodnog priraštaja stanov­ ništva je deset puta viša od najniže). Zato ekonomski razvitak u pojedinim krajevima ne omogućava zapošlja­ vanje celokupnog priliva stanovništva. Poslednjih godi­ na je, međutim, stopa rasta zaposlenosti žena bila naj­ veća u manje razvijenim delovima zemlje, tako da se razlike u procentu zaposlenosti žena postepeno smanju­ ju. Brže zapošljavanje žena u manje razvijenim kraje­ vima, značajno za razvoj tih područja i za poboljšava­ nje položaja žena, pomaže i suzbijanju patrijarhalnosti i tradicionalizma ne samo u bračnim i porodičnim od­ nosima već i u društvenim odnosima uopšte. Međutim, bez obzira na objektivne mogućnosti za za­ pošljavanje, kod žena je snažno izražena želja da se zaposle. Žena sve manje povezuje svoj položaj i ugled u društvu i porodici s ulogom domaćice ili položajem svoga muža u društvu, već želi da se afirmiše svojim radom. Zaposlenost ne pruža ženi samo ekonomsku sa­ mostalnost; ona za nju sve više znači ostvarivanje tež­ nje i potrebe da se kao ličnost potvrdi u radu, da raz­ vije svoju kreativnost, a učešće u udruženom radu daje joj sva prava samoupravljača. Istraživanja izvrše­ na među ženama pokazuju da njihova želja da budu zaposlene ima mnogo dublje motive nego što su mo­ tivi materijalne prirode. Zaposlene žene su u visokom procentu, od 60 do 93, odgovorile da ne bi napustile posao čak ni ako bi se prihodi domaćinstva povećali za onoliko koliko one zarađuju. Zbog takve motlvlsanostl žena, kao i zbog toga što u zemlji postoji još znatan broj onih koje nisu zaposlene, prijavljuje se sve veći broj žena koje traže zaposlenje. Poslednjih godina broj žena prijavljenih radi zaposlenja prelazi polovinu ukupnog broja lica koja su bila prijavljena zajednicama za zapošljavanje, iako je i u tom perio­ du zaposlenost žena rasla dosta brzo. U periodu od 1970. do 1974. u ukupnom broju onih koji su tada za­ posleni 49,4 odsto je otpadalo na žene. Zaposlenost žena stvara sve povoljnije uslove za nji­ hovo veće učešće u svim delatnostima i zanimanjima. 92 �Godine 1978. od ukupno 1 836 000 zaposlenih žena 71 odsto bilo je u privredi, a 29 odsto u vanprivrednim deJatnostima, dok je od 3 544 000 zaposlenih muškara­ ca 89 odsto radilo u privrednim, a samo 11 odsto u vanprivrednim delatnostima. Od svih zaposlenih mu­ škaraca 38,4 odsto radi u industriji i rudarstvu, a od svih zaposlenih žena 36,8 odsto, što predstavlja 33,6 odsto od svih zaposlenih u to j delatnosti; od svih mu­ škaraca 12,2 odsto radi u građevinarstvu, a žena samo 2,3 odsto odnosno 9 odsto od svih zaposlenih; u trgo­ vini i ugostiteljstvu od svih žena radi 18,9 odsto, što predstavlja 48,9 odsto od svih zaposlenih; a od svih muškaraca 10,4 odsto. U vanprivrednim delatnostima posebno su osetne razlike u pogledu rada u kulturnoj i socijalnoj delatnosti. Od svih žena tu radi 22,3 od­ sto ili 60,5 odsto od svih zaposlenih, dok od svih mu­ škaraca radi samo 7,7 odsto u tim delatnostima. Međutim, ako se posmatra procenat žena od ukupnog broja zaposlenih u pojedinim industrijskim granama i delatnostima, tada se i na primeru Jugoslavije mogu uočiti izrazito »ženske delatnosti«, što je dobro pozna­ ta pojava u mnogim zemljama. Od ukupnog broja za­ poslenih u tekstilnoj industriji 1976. godine 70,6 odsto čine žene. Visoko je učešće žena i u duvanskoj i pre­ hrambenoj industriji, kao i u industriji kože. U nein­ dustrijskim privrednim delatnostima na prvom mestu je trgovina na malo. U neprivrednim delatnostima žene su grupisane u dvema osnovnim grupama grana delat­ nosti: u kulturnim, socijalnim, državnim i drugim dru­ štvenim delatnostima. Tako je i s nekim drugim zani­ manjima.1 ) Na primer, među lekarima i zubarima ima 5 37 odsto žena, farmaceutima 72 odsto, medicinskim i srodnim tehničarima 81,3 odsto, ekonomistima, finansijskim i srodnim stručnjacima 63,8 odsto. Ipak podaci o kretanju zaposlenosti i zastupljenosti žena u pojedinim granama i delatnostima pokazuju da su u toku pozitivne promene u pravcu uključivanja že­ na u više industrijskih grana i zanimanja koja nisu tipično »ženska«. Osobito je značajno da se žene sve više zapošljavaju u tzv. savremenlm granama kakve su, na primer, elektroindustrija i hemijska industrija, koje svoj uspon zasnivaju na naučno4ehničkom progre­ su, a koje ostvaruju i najdinamičniji razvoj. Tehnološki napredak u tim granama sve više ukida podelu na mu­ ške i ženske poslove i omogućava intenzivnije zapo­ šljavanje žena. Ali i pored ovih pozitivnih procesa, raspored zaposle­ nih žena još je prilično tradicionalan. Predstave o ,3) Prema popisu stanovništva od 1971. godine. 93 �»muškim« i »ženskim« radnim mestlma imaju, očigled­ no, dublje sociološke i ekonomske uzroke, pa i posledice. Ustavom I zakonima zagarantovan je princip jednake dostupnosti svih radnih mesta i jednakog ličnog do­ hotka za jednak rad. Sistem nagrađivanja prema re­ zultatima rada izjednačava radnike oba pola. Međutim, u praksi prosečni lični dohoci žena još zaostaju. Po­ što na samom radnom mestu diskriminacija ne postoji, postavlja se pitanje zašto prosečni lični dohoci žena još uvek zaostaju. U prvom redu se, bez sumnje, radi o nepovoljnijoj kvalifikacionoj strukturi zaposlenih žena. Zbog toga one i zauzimaju i slabije nagrađivana radna mesta. Zatim, po tradiciji žena ima više u onim gra­ nama i delatnostima u kojima je lični dohodak u celini niži. U praksi ima i slučajeva da se ženama i s istim kvalifikacijama teže poveravaju složeniji, bolje nagrađeni poslovi. Što se pak tiče »ženskih grana« (tekstil), one su svoj prosperitet I konkurentsku sposobnost i gradile na nis­ kim nadnicama dvostruko eksploatisanih žena. Poslsdice tih tradicionalnih nesrazmera među pojedinim gra­ nama nije bilo moguće potpuno prevazići ni u dosa­ dašnjem socijalističkom razvoju. Razlike u osnovnim ličnim dohocima između muškaraca i žena na istim radnim mestima nema u okviru iste radne organizaci­ je. Postoje razlike u ličnim dohocima za isti rad među radnim organizacijama Iste grane i još više između različitih grana, a posledice takvih razlika pogađaju podjednako i muškarce I žene. Mehanizam za rešavanje problema nejednakog starta i položaja pojedinih privrednih grana, razlika Između rad­ nih organizacija u privredi I u vanprivrednim delatno­ stima, bilo da su one posledica prirodnih, razvojnih ili tržišnih uslova, predviđaju Ustav, Zakon o udruženom radu i planski instrumenti. Ukoliko se ne radi o nužnim razlikama zbog uspešnijeg poslovanja, postoje društve­ no dogovoreni načini za ukidanje neopravdanih razlika, čime se posebno bavi Savez sindikata. Inače savremeni tehnološki razvoj menja strukturu sredstava za pro­ izvodnju I deluje protiv zaostajanja i zapostavljanja izvesnih grana. U okviru tih opštih problema u mnogim fabrikama, u kojima rade pretežno žene, pojavili su s© zahtevi da se radi zaštite žena administrativnim mo­ rama poboljša položaj ovih fabrika odnosno grana. Ne treba naročito naglašavatr da bi ovakav oblik spoljne zaštite »ženskih fabrika« značio ekonomski I društveno-politički neprihvatljivu intervenciju Jer bi ona 94 �u stvari više štitila zastarelu proizvodnju nego same radnice. Zato je prihvaćena orijentacija na dugoročno prevaziiaženje pojava »feminizacije« grana, pojedinih delatnosti i radnih organizacija, kako bi se svakome omogućilo da se opredeljuje prema svojim sposobno­ stima, a ne prema tradicionalnim shvatanjima o muš­ kim i ženskim zanimanjima. Danas sve više nastojimo da utičemo posebno na mlađe žene da se prema svo­ jim sklonostima i sposobnostima uključuju u sve pro­ fesije i preuzimaju sve poslove, a isto tako i na mu­ škarce, naročito tamo gde mešovita polna struktura može dati bolje rezultate (npr. pedagoško-vaspitna struka). Na smanjivanje jednostranog zapošljavanja že­ na delimično utiču i pravne norme. Tako su, na primer, usled zabrane noćnog rada žena i posebne zaštite majke mnoge organizacije počele sistematski da za­ pošljavaju muškarce na tradicionalno »ženskim« poslo­ vima. Svakako je najvažnije podsticati najraznovrsnije kvalifikovanje žena, što je u skladu sa ciljevim a razvoja pri­ vrede i društva, a značajno je posebno za mlađu gene­ raciju žena, jer je to jedini put za prevazi laže nje raz­ lika u radu i tradicionalnih koncepata ženskog zapo­ šljavanja kao manje važnog, »dopunskog rada«. Kvalifikaciona struktura zaposlenih žena poboljšava se iz godine u godinu. Tome najviše doprinose mlade ge­ neracije školovanih žena. Od ukupnog broja zaposle­ nih radnika s visokim obrazovanjem žene čine približ­ no jednu trećinu, s višim oko 41 odsto, a u katego­ riji sa srednjim obrazovanjem više od polovine sači­ njavaju žene. Međutim, još je prilično nizak procenat žena među kvalifikovanim (21,4 odsto) i visokokvalifikovanim (6,1 odsto), a visok među polukvalifikovanim (38,8 odsto) i nekvalifikovanim (34,1 odsto) radnicima. Takvo stanje samo donekle ublažava činjenica da znatan broj žena usled svog radnog iskustva zauzima radna mesta za koja je potrebna viša stručna sprema od one koju one poseduju. Ali ima još više slučajeva da žene rade na radnim mestima za koja je. dovoljna manja kvalifika­ cija od one koju imaju, što takođe govori o neadekvat­ nom vrednovanju rada kvalifi kovan ih zaposlenih žena. Obrazovna i kvalifikaciona struktura žena različita je od delatnosti do delatnosti, od grane do grane. Veći je procenat žena među licima s visokim I višim obra­ zovanjem u vanprivrednim delatnostima nego u pri­ vredi, a u celini u privredi je manji broj žena bez ikakvih kvalifikacija. 95 �Veći broj nekvalifikovanih I polukvaliflkovanih žena u vanprivrednim delatnostlma povezan je s činjenicom da su se žene, napuštajući poljoprivredu i budući bez kvalifikacija, u većem broju zapošljavale u tercijarnim delatnostlma (od svih zaposlenih žena u tercijarnom sektoru radi 52 odsto, dok je kod ukupno zaposlenih taj sektor zastupljen s oko 40 odsto). Međutim, savremenlja organizacija i moderniji način rada iziskuju da­ nas i u ovim delatnostima viši nivo kvalifikacije. Struč­ no osposobljavanje za rad u tercijarnim delatnostima postaje sve značajnije I zato što su mogućnosti za za­ pošljavanje u tim delatnostima sve povoljnije s obzi­ rom na sve veće potrebe stanovništva i privrede za najraznovrsnijim uslugama, pri čemu i seosko stanov­ ništvo sve više postaje korisnik tih usluga. Pritisak žena na zapošljavanje vremenski se uglavnom poklapa s ulaskom u radni vek izuzetno velikih grupa mladih generacija rođenih posle rata, koje poseduju opšte i stručno obrazovanje. Otuda je među licima koja traže zaposlenje sve više onih s kvalifikacijama i mladih ljudi. To je naročito karakteristično za žene. Za proteklih deset godina procenat žena koje su se kvalifikovale za rad porastao je od 9 na 37,4. U pogledu kvalifikovanosti, zaposlenosti i zahteva za zapošljavanjem postoje znatne razlike između pojedi­ nih republika i autonomnih pokrajina. Međutim, u onim delovima zemlje u kojima je ubrzani razvoj počeo kas­ nije i u kojima je zaposlenost žena još relativno mala kvalifikaciona struktura zaposlenih žena često je po­ voljnija pošto manje kvalifikovane žene ostaju neza­ poslene. Teškoće u zapošljavanju mladih i kvalifikovanih žena nastaju, pored ostalog, I usled njihove neadekvatne profesionalne osposobljenosti, koja često nije u skla­ du s potrebama privrede. Pregled zanimanja kvalifi­ kovanih žena koje traže zaposlenje (na primer za 1974. godinu) pokazuje da Je u kategorijama nezaposlenih sa srednjom stručnom spremom naročito visok procenait žena Iz zanatskih struka, tzv. ženskih zanimanja (osobito obrada tekstila), finansijsklh radnika i ekono­ mista, pedagoga, administratora i slično. U prve tri grupe zanimanja žene čine oko 80 odsto, a u četvrtoj oko 70 odsto od ukupnog broja lica koja traže zaposle­ nje. Znatno slabija teritorijalna pokretljivost žena zbog vezanosti za porodicu povećava broj kvalifikovanih že­ na koje traže zaposlenje u određenom mestu. U svemu tome, pored objektivnih teškoća, imaju udeo 1 tradi­ cionalizam, sporo prevladavanje predstava o »muškim« i »ženskim« poslovima, što se naročito pokazivalo onda 96 �kada su u našem društvu bile smanjene mogućnosti za zapošljavanje. Na primer, kada je posle reforme 1965. godine stopa zaposlenosti opala, zbog čega je zapošljavanje naročito nekvalifikovanih i nedovoljno kva'I if i kovanih radnika bilo otežano, u nekim sredinama su čak počela da se obnavljaju tradicionalna shvatanja i oživele su teorije o »nerentabilnosti« ženskog rada i o nezamenljivosti poziva žene kao domaćice i majke. Da je takve pojave uslovilo privremeno stanje u pri­ vredi, svedoči činjenica da se brzo posle 1965. godi­ ne javno mnenje ponovo sve više okreće zapošljava­ nju žena kao neizbežnom uslovu razvoja i podizanja opšteg društvenog blagostanja. A li problemi koji pra­ te razvoj u zemlji s dosta velikom prikrivenom ili otvo­ renom nezaposlenošću stalno pothranjuju kratkovido podozrenje prema zapošljavanju žena. Veće mogućnosti za zapošljavanje žena obezbeđuju perspektive daljeg razvoja zemlje, planom predviđeno prestrukturiranje privrede i savremeni tehnološki raz­ voj. Dogovorenom dugoročnom politikom zapošljavanja predviđa se znatno povećanje broja zaposlenih žena. Za period do 1985. godine predviđeno je da se učeš­ će zaposlenih žena poveća na oko 40 odsto od ukup­ nog broja zaposlenih u prošeku za celu zemlju. Takvo aktiviranje radno sposobnog ženskog stanovništva imaće ne samo po kvantitetu nego i po kvalitativnim promenama koje se očekuju u strukturi ženske radne snage veliki značaj za dalji privredni razvoj zemlje, predstavljaće važnu pretpostavku daljih društvenih promena u celini, a posebno će posledice tih promena pozitivno uticati na unapređenje položaja žena. Pri tom se naročito ima u vidu podstrekavanje sticanja najraz­ novrsnijih kvalifikacija i osposobljavanja žena za veći broj zanimanja i radnih mesta. Zapošljavanje žena na privrem enom radu u inostranstvu Ograničene mogućnosti za zapošljavanje u zemlji, želja za boljim životom i sve veća pokretljivost ljudi na­ vele su i žene da odlaze na rad u inostranstvo. Prema popisu od 1971. godine, na privremenom radu u ino­ stranstvu bilo je 672 000 Jugos'lovena. Od toga je 210 000 Ili 31,4 odsto žena. Iz reglona u kojima je pro­ cenat zaposlenih žena viši, na rad u inostranstvo oti­ šao je i veći broj žena. Više od četvrtine žena na privremenom radu u ino­ stranstvu pre odlaska nije bilo u radnom odnosu, a 97 �oko 40 odsto je radilo u poljoprivredi. Više od polovine je bez završene osmogodišnje škole. To su većinom mlađe žene. U prošeku žene migranti su mlađe od mu­ škaraca mlgranata. Mnogobrojni društveni činioci u zemlji brinu se za poboljšanje uslova života i rada Jugoslovensklh rad­ nika na privremenom radu u inostranstvu. Posebna pažnja se poklanja rešavanju specifičnih problema že­ na, vezanih za njihovu biološku funkciju, za materin­ stvo. Nastoji se da se ove radnice pre odlaska u inostranstvo, a zatim I u zemljama imigracije, upoznaju s mogućnostima da dobiju pomoć u vezi s trudnoćom I porođajem odnosno sa sprečavanjem neželjene trud­ noće ili njenim prekidanjem. Pokrenute su raznovrsne akcije za zaštitu dece, za spajanje porodica i slično. Važan deo te aktivnosti je stvaranje uslova za povra­ tak žena i muškaraca u zemlju i za njihovo zapošljava­ nje. Pošto se zbog ekonomske recesije i drugih teško­ ća u zemljama imigracije poslednjih godina usporava odlazak, a ubrzava povratak i jugoslovensklh radnika, sve više ih se vraća I zapošljava u zemlji. U stvara­ nju boljih uslova rada I života za one koji se vraćaju Iz inostranstva sada se uspešnije udružuju opštine I radne organizacije u stvaranju uslova za njihovo zapo­ šljavanje kao I sami zainteresovani migranti. Takozva­ ni povratnici su do sada svoje zarade ulagali u izgrad­ nju kuća, u opremu domaćinstva poljoprivrednim spra­ vama I »belom tehnikom«. U poslednje vreme, u želji da se vrate kući, radnici sve češće udružuju svoja sredstva I uz podršku opštlna i radnih organizacija organizuju uslužne ili proizvodne radne zajednice i sa­ moupravnim sporazumima osiguravaju sebi rad I do­ hodak. Raznovrsni problemi radnica I radnika mlgra­ nata I njihovih porodica sve više se uključuju u pro­ grame rada samoupravnih interesnih zajednica, naro­ čito u oblasti kulture, obrazovanja, socijalne zaštite ltd. Društveno-polltlčka delatnost u vezi sa ženama migrantima i pružanje pomoći u vezi s nekim pro­ blemima politički se usklađuje u Socijalističkom save­ zu radnog naroda, u stalnim koordinacionim telima za probleme radnika na privremenom radu u inostranstvu. Zaštita zaposlenih žena Posebna zaštita zaposlenih žena proizlazi Iz priznava­ nja specifične društvene uloge žene u biološkoj re­ produkciji stanovništva I Iz nužnosti da u društvenim 98 �razmerama stvaramo uslove da bi svako, bez obzira na pol, prema svojim psihofizičkim sposobnostima mo­ gao da ostvari osnovno ustavno pravo na rad u udru­ ženom radu i na samoupravljanje i da na toj osnovi gradi svoju materijalnu i društvenu poziciju. Briga za humanizaciju uslova rada, radne i životne okoline, za­ štita na radu svih radnika, individualni su i kolektiv­ ni društveni interes. Intenzivno i neopozivo uključivanje žena u društveni rad i insistiranje na posebnoj zaštiti žena na radu neosporno su podsticali stvaranje huma­ nijih uslova rada za sve. Posebna, ustavno zagarantovana zaštita žena, ugrađena je u tokove posleratne industrijalizacije; o njoj su raspravljali I ostvarivali je sindikati, ženske i druge društvene organizacije, je r je to uslov za ostvarivanje potpune ravnopravnosti. Razvitak savremene tehnologije i mogućnost radniika da odlučuju o pitanjima uslova rada zahtevaju da se ceo kompleks zaštite na radu, posebno zaštite radnica, neprestano proširuje i preispituje. Ustav SFRJ garantuje posebnu zaštitu radnica i majki. Zajednički zakonom utvrđeni minimalni standardi te za­ štite su obavezni okvir kojega se u svojim odlukama moraju pridržavati i samoupravljači. Radno zakonodav­ stvo se razvija i na osnovu standarda koji su utvrđeni u konvencijama i preporukama Međunarodne organiza­ cije rada, a koje je SFRJ prihvatila i potpisala. Sa­ veznim i republičkim zakonima i samoupravnim aktima koje donose radne organizacije i samoupravne inte­ resne zajednice, detaljno se razrađuje posebna zaštita žena na radu. Ona obuhvata: zaštitu materinstva (za­ štitu za vreme trudnoće i porođaja i negu bolesnog deteta), zaštitu od obavljanja naročito teških fizičkih po­ slova, radova pod zemljom i radova koji bi mogli štetno uticati na zdravlje i život, zaštitu u vezi s noćnim radom. Zaštita materinstva zaposlenih žena dožlvela Je mno­ go promena u posle ratnom razvitku. Od saveznog za­ kona, koji Je određivao neprekidno porodi Ijsko odsustvo u trajanju od 105 radnih dana i pravo majke na četvoročasovno radno vreme do navršetka 8 mesecl života deteta, a po potrebi I više, došli smo do toga da sa­ dašnji zakoni republika I pokrajina znatno produžavaju porodlljsko odsustvo i omogućavaju korišćenje skra­ ćenog radnog vremena radi nege deteta. Osobito je značajno što se majci daje mogućnost da bira da li će koristiti porodlljsko odsustvo kraće od 210 dana, a zatim produžiti četvoročasovno radno vreme do 12 meseci života deteta ili, pak, duže neprekidno porodi Ij99 �sko odsustvo od šest do devet meseci, a zatim odmah početi da radi puno radno vreme. Unesene su i druge novine: na primer, u većini republika pravo na deo odsustva s posla posle porođaja odnosno odsustvo ra­ di nege bolesnog deteta može umesto majke koristiti otac. U SR Hrvatskoj je uvedena mogućnost korišćenja dodatnog porodiljskog odsustva dok dete ne na­ puni 20 meseci života. U svim republikama i pokraji­ nama je utvrđeno da naknada ličnog dohotka za vre­ me ovog odsustvovanja iznosi 100 odsto od ličnog do­ hotka ostvarenog u prethodnoj godini. Dok su ranije naknade vršene na račun radne organizacije u kojoj je majka radila, sada se prelazi na isplaćivanje naknada ličnih dohodaka za vreme porodiljskog odsustva iz dru­ štvenih fondova za socijalno-zdravstveno osiguranje odnosno iz republičkih fondova za zaštitu dece. Ipak u pogledu zaštite žena u vezi s porođajem i po­ rodiljskim odsustvom ima još problema. Zbog brzog rasta nominalnih ličnih dohodaka zaposlenih i zbog ra­ sta troškova života naknada koju primaju majke za vreme porodiljskog odsustva zaostaje za tekućim lič­ nim dohocima zaposlenih. Zbog toga, a i zbog moguć­ nosti da žene zaostanu u napredovanju na radnom mestu, zapaža se da se žene katkad odlučuju na to da ne koriste puno porodiljsko odsustvo, naročito ako su uspele da obezbede čuvanje svog deteta. Radnicama je zakonom zagarantovan povratak na isto radno mesto. U slučaju da je to radno mesto za vreme odsustva žene ukinuto, ona ima pravo na odgovarajući rad, s tim da lični dohodak ne srne da bude niži od ranijeg. Propisi i mere za zaštitu žene od teških i po zdravlje opasnih poslova menjali su se u skladu s razvojem tehnologije i s opštlm poboljšavanjem uslova rada. U okviru opštih načela zakon prepušta organizacijama udruženog rada (po pravilu samoupravnim sporazumima o međusobnim odnosima radnika) da sami odrede na kojim se radnim mestima ženama zabranjuje rad. lako ovo načelo Ima mnoge dobre strane, rešenja su dosta šarolika. Događa se da se Isti poslovi u Jednoj orga­ nizaciji zabranjuju za žene, a u drugoj ne zabranjuju. Često se u zabrani pojedinih poslova ogleda više tra­ dicionalno shv-atanje o »ženskim« i »muškim« poslo­ vima nego stvarna potreba da se otkloni opasnost po biološku funkciju i psihofizičku kondiciju žene. Tra­ dicionalno gledanje na rad žena dovodi do preterlvanja u »zaštiti«. Važna tekovina radničkih borbi — po­ sebna zaštita žene na radu u uslovlma tehnološkog progresa I stalnog poboljšavanja uslova rada za sve 100 �radnike — postaje ograničavajući faktor za ženu u os­ tvarivanju prava na rad. Otuda sve glasniji zahtevi že­ na, kao i radnih organizacija, da se preispitaju propisi u našoj zemlji i međunarodne konvencije o zaštiti že­ na. U tom okviru posebno se postavlja pitanje zabra­ ne noćnog rada žena. Zakonodavstvo u principu sledi konvenciju Međunarodne organizacije rada (MOR), koja zabranjuje noćni rad žena u industriji, rudarstvu i gra­ đevinarstvu. Ipak naši zakoni već sada fleksibilnije od konvencije MOR-a utvrđuju razloge na osnovu kojih republički i pokrajinski sekretarijati za rad uz prethod­ no pribavljeno mišljenje Saveza sindikata i privredne komore, mogu izuzetno odobriti noćni rad žena. Slični razlozi koji su na konferenciji MOR-a održanoj u Među­ narodnoj godini žena doveli do zaključka da treba pri­ stupiti reviziji konvencija MOR-a kako se pod »zašti­ tom« ne bi krila diskriminacija žena, već ranije su naveli društvene činioce u Jugoslaviji da traže preis­ pitivanje propisa o zaštiti žena.1 ) 6 Zabrana noćnog rada svih zaposlenih žena ne samo u industriji već i u zanatstvu, ugostiteljstvu, PTT-vezama i drugim delatnostima zasniva se pre svega na zaštiti funkcije materinstva. Tako je noćni rad radnicama za vreme trudnoće i onima s detetom do jedne godine života zabranjen u svim delatnostima. Zakonima nekih republika utvrđeno je da se radnica koja ima malo dete raspoređuje na noćni rad samo ako se ona s tim saglasi. Traže se i povoljnija rešenja za radnice s malom decom, na primer da se zabrani noćni rad radnici s detetom s manje od tri godine života, a da se za noć­ ni rad majke s detetom do sedam godina života traži njena saglasnost. S obzirom na to da je noćni rad težak za sve, postoji mišljenje da ga treba ukinuti svuda gde nije neopho­ dan odnosno da treba poboljšavati sve uslove rada (na radnom mestu i u pogledu nagrade, prevoza, ishrane i brige za članove porodice radnika). Stalno unapređi­ vanje i humanizacija uslova rada u svim granama de­ latnosti doprineli su da neke organizacije udruženog ra­ da koje pripadaju grupi delatnosti u kojima je noćni rad zabranjen imaju znatno povoljnije opšte uslove ra­ da nego one u kojima ta zabrana ne postoji. ’4) »Treba analizirati pri menu Međunarodne konvencije o zabrani noć­ nog rada žena i om ladine u Industriji I građevinarstvu I zato konfe­ rencija predlaže da to učine odgovarajući organi I organizacije (S e­ kretarijat za rad I socijalnu p o litiku . Nacionalna kom isija M O R -a, sin ­ ci kat). Pored toga, treba ae u ključiti u međunarodnu aktivnost za us­ klađivanje konvencije sa savrem enlm tehnlčko-tehnoloSklm razvojem I promenama I drufttvenlm odnosim a.- (Stavovi I zaključci SK SSRNJ o aktuelnlm pitanjim a društvenog položaja žena, 1. Jun 1973, »Žena da­ n as-, br. 271, 1973.) 101 �Tako je praksa otišla znatno dalje od propisa I podstlče na odgovarajuće izmene propisa. U raspravljanjima u pojedinim republikama i pokrajinama o tome da li noćni rad žena u Industriji treba sasvim ukinuti Ili ne pokazale su se razlike često više pod uticajem veće ili manje nezaposlenosti nego u principu. Ponegde se kao uslov za privremeno odobrenje traži perspektivni program ukidanja noćnog rada za žene (Slovenija), dok se drugde naglašava da je tehnološki proces rada u mnogim organizacijama udruženog rada takav da bi do­ šlo do ogromnog smanjenja, a negde čak i do obustav­ ljanja proizvodnje ako bi se žene isključile iz noćnog rada. Isto tako se ističe da bi se ukidanjem noćnog rada žena smanjio i broj zaposlenih žena i znatno uma­ njile mogućnosti za njihovo perspektivno zapošljava­ nje na svim radnim mestima (Srbija). Savezni odbor Sindikata industrije i rudarstva Jugoslavije razmatra­ jući ovu materiju zauzeo je stav da noćni rad treba postepeno ukidati, a da se majkama koje imaju decu do tri godine starosti odmah zabrani rad u noćnoj smenl; dalje, da se pri davanju mišljenja za odobrenje noć­ nog rada zahtevaju povoljniji uslovi za rad žena u noć­ noj smeni, da se, na primer, radnicama na noćnom radu obezbede prevoz, topli obrok, čuvanje dece itd. Praksa pokazuje da svi propisi koji »štite« ženu time što joj zabranjuju određena radna mesta ili određene radne uslove obično deluju suprotno opšteprihvaćenim principima otvorenosti svih radnih mesta svakome bez obzira na pol. Dok se noćni rad u tekstilnoj industriji veoma teško smanjuje, propisi o zabrani noćnog rada umanjuju mogućnost zapošljavanja žena u mnogim po­ gonima s najsavremenijom tehnologijom, gde posao nije težak, ali se nužno radi danonoćno, u tri odnosno u četiri smene. U takvim industrijama dohodak je če­ sto veći. Istovremeno povećava se ukupan broj žena koje rade i noću, naročito u zdravstvu, saobraćaju, ve­ zama, trgovini, ugostiteljstvu i drugim delatnostima, koje po svojoj prirodi moraju da rade bez prekida. Tu nema pritiska da se stalno preispituje potreba za noć­ nim radom žena, jer se na njih Konvencija MOR-a i ne odnosi, iako su uslovi rada često teži nego u savremenoj industriji, pa se i zbog toga postavilo pitanje kako da se pristupi zaštiti žena. Same žene odbijaju mere koje ih štite kao pol, a ne uzimaju u obzir njihove psihofizičke sposobnosti. Ovak­ vo držanje radnica je postalo češće otkako su u priv­ redu i na druga radna mesta došle mlađe, kvalifikovanlje žene, koje žele da uspeju u svom radu. Na osno­ vu toga su i teze koje su pripremljene za pomenutu 102 �Saveznu konferenciju Socijalističkog saveza (1. juna 1973) predložile nov način tretiranja ovog aspekta za­ štite žene, što se vidi iz sledećeg stava: »Dosadašnja zaštita žena na radnom mestu umnogo­ me se karakteriše starom podelom rada kao konstant­ nom, a time i gledanjem na ženu prvenstveno kao na domaćicu i majku. Ako bi se kod nas, pa i u s /c tu , napravila analiza raznih pokušaja uvođenja posebne za štite za ženu (na primer rad s pola radnog vremena, davanje jednog slobodnog dana za domaćinstvo i si.), ona bi verovatno pokazala da se više m islilo na to ka­ ko bi se ženi olakšalo da na stari način obavlja svoje dužnosti prema deci i domaćinstvu, a mnogo manje jo ta zaštita bila usmerena tome da doprinese bržem pre­ tvaranju nekih domaćičkih poslova u društvenu granu rada i da se brže ostvari bolja društvena zaštita dece. Obično je takav smer zaštite delovao obrnuto, kao dodatni uzrok za diskriminaciju žene pri upošljavanju te otuda pojava da u zemljama s velikom ponudom radne snage žena mnogo teže dobija posao. S obzirom na to da je interes žene i društva u cei ini da žena bude u udruženom radu visokoproduktivan proizvođač, potrebno je imati jasnu orijentaciju u poli­ tici zaštite žene na radu i tome prilagođavati konkret­ na rešenja. Dugoročnije gledano, radnim uslovima, zaštiti na ra­ du i radnom vremenu treba prići i sa stanovišta da tehnološka revolucija treba da olakša rad svima i skra­ ti dnevno radno vreme za sve. Pored toga, treba imati u vidu i produženi životni vek ljudi. Našu orijentaciju na skraćenje radnog veka treba postepeno prevazi laziti u pravcu skraćivanja radnog dana i delimično rad­ ne nedelje, a produžavanja radnog staža«.1 ) 7 U tom kontekstu veliki značaj imaju radno vreme i ra­ dni staž i dužina i raspored radnog vremena. Radna nedelja je Ustavom ograničena na maksimum od 42 sa­ ta. Međutim, traži se veća elastičnost u rasporedu radnih časova na dan odnosno nedelju. Za zaposlenu ženu su važnija razmišljanja o skraćivanju radnog da­ na za sve radnike nego o radu s pola radnog vremena samo za žene. S razvijanjem najraznovrsnijih službi ko­ je radni ljudi uvode da bi lakše podmirivali svoje svakokodnevne potrebe, žene bi, kao i ostali radnici, mo­ gle više da učestvuju u društveno-političkom životu, više bi bilo vremena za odmor i rekreaciju, a i za stru­ čno usavršavanje, koje zahteva dinamičan razvitak teh­ nologije, a posebno učešće u samoupravljanju. ,7) Stavovi I zaključci SK položaja žena, 1. Jun 1973, SSRNJ o aktualnim p itan jim a >2ena danas«, br. 271, 1973. društvenog 103 �Penzijskim osiguranjem obezbeđuju se pravo na staro­ snu penziju kada se navrše određeni radni staž i od­ ređena starost (za žene 35 godina staža i 55 godina života, a za muškarce 40 godina staža i 60 godina ži­ vota) i pravo na porodičnu penziju članova uže porodi­ ce u slučaju smrti osiguranika ili korisnika penzije. U poslednje vreme u vezi s pitanjem zaštite žena na radu diskutuje se još o dva pitanja: prvo, o izjednače­ nju radnog staža za sticanje prava na penziju uz dalje poboljšavanje zaštite radne majke i, drugo, da li sti­ canje prava na penziju uz obavezno napuštanje rada po sili zakona (što predviđaju neki republički zakoni) znači stvarnu zaštitu ili diskriminaciju žena i zakidanje prava na rad. Grupa žena — profesora Univerziteta u Beogradu podnela je žalbu Ustavnom sudu protiv oba­ veze odlaženja pet godina ranije u penziju. Spor je po­ zitivno rešen. O zaštiti žena na radu u Jugoslaviji potvrđeno je gle­ dište da ova pitanja treba rešavati kao deo napora za opšte poboljšanje uslova života i rada svih zaposlenih. Posebna zaštita žena treba da se koncentriše na njiho­ vu biološku funkciju i na pomoć radnoj aktivnosti žena u udruženom radu i njihovom ravnopravnom učešću u društvenom životu. Tek tako ta zaštita može da posta­ ne dinamičan faktor u menjanju zastarelog načina oba­ vljanja poslova u domaćinstvu i bržeg unapređivanja dečje zaštite. Radi se, dakle, prvenstveno o zaštiti ko­ ja bi obuhvatila sve uslove koji utiču na život i rad na radnom mestu i izvan njega. Žene u razvoju poljoprivrede i sela Kad se upotrebljavaju reči »selo« i »poljoprivreda« treba Imati na umu razlike koje ti izrazi obeležavaju u svetskim razmerama verovatno I više nego u Jugosla­ viji. Pored razlika Između sel§ u brdovitim I ravničars­ kim predelima, između prigradskih I zabačenih sela, postoje i razlike koje proizlaze iz naturalne privrede ili proizvodnje za tržište, razlike u veličini poseda, u sredstvima za rad, u odnosima proizvodnje, a u vezi s tim i u tradiciji i stepenu kulturnog razvitka. Sve te krajnosti još I danas postoje u Jugoslaviji između poje­ dinih republika i pokrajina I u njima samima. Revolucionarnim zahvatima u društvene i ekonomske odnose na selu, industrijalizacijom i planskim razvit­ kom pokrenuti su procesi u kojima su se menjali od­ nosi proizvodnje i položaj radnih ljudi. Socijalistički 104 �preobražaj poljoprivrede i sela predstavlja jedinstven proces. Dosadašnji razvoj je potvrdio da se poljopriv­ redna proizvodnja može bitno unaprediti samo razvo­ jem socijalističkih odnosa, a da se i socijalistički od­ nosi mogu razvijati samo ako istovremeno obezbeđuju unapređenje i porast produktivnosti rada. Agrarnom reformom su ukinuti veleposedi, a zemljiš­ ni posed je ograničen na najviše 10 hektara obradive zemlje. Preko 1,5 milion hektara bilo je preraspodeljeno. Na nacionalizovanoj zemlji stvorena su državna do­ bra, a njen pretežni deo bio je podeljen seljačkim po­ rodicama, tako da su vlasnici zemlje postali i muž i žena. Mnogi seljaci su se doselili Iz planinskih krajeva u predele s plodnom i obradivom zemljom. Zemlju je tom prilikom dobilo 180 000 porodica siromašnih selja­ ka, 71 000 bezemljaša i 65 000 kolonista. Mnoge društvene akcije koje su vođene posle rata, kao što su: masovna aktivizacija naroda u obnovi ra­ tom opustošene zemlje, omladinske radne akcije, opismenjivanje, proširivanje obaveze školovanja na sve stanovništvo, razvitak zdravstvene mreže i si. imale su velikog odjeka među stanovništvom sela. U okviru svih tih akcija neke su posebno bile usmerene na po­ boljšanje položaja žena na selu. U revolucionarnim promenama četvorogodišnje partizanske borbe, koja je, razume se, široko zahvatila seoska područja, žene na selu postajale su sve svesnije svojih prava. Posle ra­ ta su doneseni značajni zakoni za dalje učvršćivanje ravnopravnosti žena kao što su: zakoni i akcije za ski­ danje zara i feredže ii zabrana poligamije, koja je bila rasprostranjena u jednom delu stanovništva islamske veroispovesti. Zakonima i akcijom društvenih organiza­ cija, posebno Antifašističkog fronta žena, organizovane su masovne zdravstveno-higijenske akcije protiv smrtnosti dece, za higijenu stanovanja i ishrane. Razvijanje poljoprivrede počelo je udruživanjem selja­ ka u radne zadruge da bi povećane površine omogućile uvođenje savremene tehnologije. Međutim, za njihov uspeh nisu bile dovoljne samo velike površine pošto su nedostajali savremene mašine, veštačka đubriva i znanje, a nisu postojali uslovi za stimulativno organizovanje rada i raspodele prema radu. Zbog svega toga su prve godine seljačkih radnih zadruga donele razoča­ ranja i najveći deo zadruga je bio ubrzo rasformiran. Sledio je dug razvojni put socijalističke rekonstrukcije sela. Težište je bilo na razvijanju državnih poljoprivre­ dnih dobara i njihovoj kooperaciji s individualnim selja­ cima i zadrugama raznih tipova (od nabavno-prodajnih 105 �do proizvodnih). Državna dobra, u skladu s opštim ra­ zvitkom društveno-ekonomskog sistema, reorganizovana su u organizacije udruženog rada. To su obično poIjoprivredno-industrijski kombinati (složene organizacije udruženog rada), u kojima radnici na zemlji u društve­ nom vlasništvu I radnici u pogonima za preradu samo­ upravno organizuju proizvodnju i međusobne odnose. Te organizacije igraju najznačajniju ulogu u unapređiva­ nju celokupne poljoprivredne proizvodnje. Preko različi­ tih oblika udruživanja s individualnim proizvođačima one bitno utiču na tempo uvođenja savremene tehnike i tehnologije u proizvodnju i na individualnim gazdin­ stvima. Društvene poljoprivredne organizacije postale su značajan snabdevač tržišta osnovnim prehrambenim proizvodima. Preko polovine tržišnih viškova ratarskih proizvoda danas obezbeđuju društvene poljoprivredne organizacije, koje poseduju samo oko 18 odsto poljo­ privrednog zemljišta. U ovim radnim organizacijama radi oko 200 000 radnika, dok je u kooperaciji 1976. godine učestvovalo preko pola miliona individualnih proizvođača. Društvenim dogovorom republika i pokrajina o razvoju agroindustrije, posebno o proizvodnji hrane, utvrđene su mere za dalje podsticanje proizvodnje na društve­ nom i na individualnom sektoru. Značajan podstrek razvoju poljoprivrede i sela i jačem povezivanju Individualnih i društvenih interesa daje Za­ kon o udruženom radu. Ovim zakonom se regulišu sta­ tus individualnih zemljoradnika, uslovi udruživanja rada, zemljišta i sredstava za rad u svojini zemljoradnika u zemljoradničke zadruge ili njihovo povezivanje s raradom radnika i s društvenim sredstvima u organizaci­ jama udruženog rada (npr. u prehrambeno-prerađivačkoj industriji). Udruženi zemljoradnici Imaju u osnovi isti položaj, ista prava i iste obaveze kao i radnici u udruženom radu koji rade društvenim sredstvima za proizvodnju, s tim što Individualni vlasnik zemlje dobija određenu rentu. Cilj udruživanja je da obezbedi ra­ cionalnije korišćenje rada, zemljišta I sredstava zemljo­ radnika, veću zaposlenost, povećanu proizvodnju, pro­ duktivnost rada I dohodak, organizovano uključivanje u robno-novčane odnose, a posebno celovito ostvariva­ nje samoupravnog položaja zemljoradnika u socijalisti­ čkim društveno-ekonomskim odnosima. Sve to treba da doprinese bržem uvođenju potpunog zdravstvenog, penzijskog i invalidskog osiguranja i drugih vidova socijalne sigurnosti i zadovoljavanju drugih interesa poljoprivrednih proizvođača. 106 �O dubokim ekonomskim, kulturnim i socijalnim promenama na selu svedoči promena strukture stanovništva. Poljoprivredno stanovništvo predstavljalo je 1947. godi­ ne oko 75 odsto ukupnog stanovništva, a 1977. godine smanjeno je na 31 odsto. Žensko poljoprivredno sta­ novništvo se smanjilo približno koliko i poljoprivredno stanovništvo u celini, mada je u početku iz sela odla­ zilo više muškaraca. Oni su se zapošljavali i u drugim delatnostima, a ženama je ostajao rad na poljoprivred­ nom gazdinstvu. Masovno zapošljavanje poljoprivrednika u nepoljoprivrednim delatnostima uticalo je na pojavu tzv. mešovitih domaćinstava. Godine 1971. gotovo polovina doma­ ćinstava imala je bar jednog člana zaposlenog van po­ ljoprivrede. Godine 1977. oko 1,5 milion ljudi sa sela radi istovremeno i van poljoprivrednog gazdinstva, 20 odsto od njih u svom mestu stanovanja, a 80 odsto u drugim mestima. Dohodak članova poljoprivrednog do­ maćinstva iz rada u nepoljoprivrednim delatnostima, kao i dohodak poljoprivrednika iz dopunskih zanimanja (turizma, kućne radinosti), koji je postao sastavni deo ukupnog dohotka seoskog domaćinstva, iznosio je 1974. godine 63,6 odsto ukupnog dohotka seoskih domaćin­ stava i ima tendenciju daljeg rasta. Ipak se zbog toga nije smanjio nivo poljoprivredne proizvodnje. Naprotiv, primena savremenih dostignuća nauke u obradi zemlje omogućila je povećanje prosečnih prinosa poljoprivre­ dnih kultura, a obim poljoprivredne proizvodnje se ud­ vostručio. Rezultati materijalne proizvodnje i porast dohotka zna­ tno su poboljšali opšte uslove života i rada na selu. Izvršena je elektrifikacija više od 88 odsto seoskih do­ maćinstava (krajem četvrte decenije samo 7 odsto se­ oskih domaćinstava imalo je električno osvetijenje), što je omogućilo nov način života na selu. Oko 60 odsto svih seoskih domaćinstava podiglo je nove stam­ bene zgrade, dok su ostala domaćinstva adaptirala I modernizovala postojeće zgrade. Izgradnjom mreže puteva većina sela je povezana s gradskim centrima. Proizvodnja za tržište na selu izazvala je i neke dru­ ge procese. Tako, na primer, seoska domaćinstva sve više koriste proizvode industrije. Danas se oko 90 od­ sto potreba seoskih stanovnika u odevanju zadovoljava kupovanjem za razliku od stanja pre 30 godina, kada se 80 odsto odevnih predmeta Izrađivalo u domaćoj ra­ dinosti. Isto tako se sve više koriste i proizvodi preh­ rambene industrije (sve manje je zamornog rada do­ maćica oko pečenja hleba i slično). U seosku kuću umesto otvorenog ognjišta ulazi najpre štednjak na 107 �čvrsto gorivo, a zatim su došli električni štednjaci i drugi električni aparati za domaćinstvo. Oni koji su zaposleni u gradu ili oni koji su otišli u inostranstvo na privremeni rad, a porodice im ostale na selu, unose u seosko domaćinstvo ne samo proizvo­ dnu mehanizaciju već i savremenu opremu, naročito za kuhinje i kupatila. U rešavanju mnogih životnih pitanja koja su značajna za stanovnike sela veliku ulogu igraju mesne zajedni­ ce. One delimično neguju tradicionalne oblike saradnje između seljaka, ali razvijaju nove društvene odnose. Mesna zajednica je po ustavnim i zakonskim odredba­ ma postala jedan od najznačajnijih instrumenata urba­ nizacije sela pošto se u njoj seljaci dogovaraju uz ma­ terijalnu i stručnu pomoć i saradnju drugih radnih lju­ di i njihovih organizacija udruženog rada u okviru ko­ mune i šire. U svojim mesnim zajednicama seljaci sa­ moupravnim dogovaranjem i akcijama koje sami pokre­ ću rešavaju pitanja kao što su: elektrifikacija sela, iz­ gradnja putne mreže, vodovoda, škola i dečjih ustano­ va, zdravstvenih i veterinarskih stanica i slično. U poslednje vreme postaju sve šire i obrazovne i kulturne akcije. Za položaj žena na selu bili su značajni sve promene i ekonomsko-društveni procesi koji se na selu svuda ra­ zvijaju, iako različitim intenzitetom u raznim delovima zemlje. Položaj žena na selu u prošlosti bio je izuzetno težak ne samo zbog opšte zaostalosti nego i zbog vekovne zavisnosti od glave porodice. Stepen njihove podređe­ nosti bio je različit u raznim delovima Jugoslavije, ali ostaci njihovog zapostavljanja i danas rečito govore o teškoj prošlosti, koja još daje pečat bračnim i poro­ dičnim odnosima. Najznačajnije promene u položaju žene na selu poveza­ ne su s njenom afirmacijom u ulozi radnice u poljo­ privrednoj proizvodnji. Tek postepenim učvršćivanjem društvenog i ekonomskog vrednovanja rada s tim da vlasništvo na zemlju igra podređenu ulogu, otvoren je put kvalitativno novom položaju žene na selu. S priz­ nanjem svih građanskih prava ženama, mnogobrojne obrazovne i socijalno-humanitarne akcije i mere dobijale su sa sve većom ekonomskom ulogom seljanke-poljoprivrednog proizvođača svoju pravu sadržinu. Već u vreme stvaranja prvih seljačkih radnih zadruga došla je do izražaja uloga žene kao proizvođača. Vre­ dnovanje rada prema trudodanu, bez obzira na vlasniš­ tvo na zemlju, dovelo je do individualnog nagrađivanja 108 �žena za njihovo učešće u zadružnoj proizvodnji. Mnoge seljanke su prvi put doživele da njihov rad izlazi iz anonimnosti i da počinje da se tretira kao individualni radni doprinos. Vrednovanje rada u seljačkim radnim zadrugama prema trudodanu pokazalo se nedovoljno stimulativnim, pa se u kasnijem razvoju (posle rasformiranja tih zadruga) prešlo na merenje rada po poje­ dinačnom proizvodu koji se dobija na osnovi koopera­ cije zemljoradnika s poljoprivrednim dobrima. Tu je individualni doprinos pojedinog člana domaćinstva te­ že merljiv, ali se time utiru novi načini priznavanja ženskog rada u poljoprivrednoj proizvodnji i socijalisti­ čkom preobražaju sela. Bez obzira na vlasništvo na ze­ mlju žena u praksi postaje sve važniji nosilac poljopriv­ redne proizvodnje. U mešovitim domaćinstvima žena je postala čak glavni nosilac poljoprivredne proizvodnje, što u uslovima tržišne privrede dovodi do drukčijeg vrednovanja rada svakog učesnika u proizvodnji, a u prvom redu same žene. Prema rezultatima poslednjeg popisa stanovništva od 1971. godine, žene su činile 42 odsto aktivnih lica u poljoprivredi. Ali je svakako taj procenat viši, je r se izvestan broj stvarno aktivnih žena prilikom popisa iz­ jasnio kao »izdržavana lica«. Činjenica je da žene stal­ no ili povremeno učestvuju u proizvodnji pojedinih po­ ljoprivrednih kultura, naročito u oblastima u kojima je usled povoljnih prirodnih uslova, m ilioracije i agroteh­ ničkih mera moguća intenzivna proizvodnja povrća i ži­ vine. Žene postaju nosioci značajnih dopunskih delat­ nosti koje domaćinstvu donose novčani prihod. One se sezonski bave domaćom radinošću i turizmom, zarađu­ ju u industrijskom pogonu poljoprivrednog kombina­ ta, rade kod kuće u saradnji s obližnjom industrijskom ili zanatskom organizacijom, vrše usluge u domaćin­ stvima i slično. Mnoge od ovih delatnosti uslovljene su razvitkom industrijskih centara i sve višim standar­ dom stanovništva. Računa se da od ukupnog fonda ra­ dnog vremena utrošenog u individualnoj poljoprivred­ noj proizvodnji oko 65 odsto otpada na žene. Poveća­ no učešće žene u poljoprivrednoj proizvodnji i u druš­ tvenom radu uopšte značajan je činilac ubrzavanja opšteg društvenog progresa. To je g isto vreme osnova društveno-političke afirmacije žena. Sve veće učešće žena u poljoprivrednoj proizvodnji ima mnogostruke ekonomske i društvene posledlce. Ono omogućava i postupno ostvaruje ekonomsku, a tim e i društvenu emancipaciju seoske žene. Menjaju se I njena uloga, položaj I tretman u bračnim I porodičnim odnosima. S druge strane, to za nju nije uvek olakša­ 109 �nje. Ona je često još više izložena radnim naporima, a njene obaveze u porodici i domaćinstvu sporije se smanjuju ponekad iz objektivnih razloga, ali i zbog tra­ dicionalizma. Za ženu na selu je od najveće važnosti kojim će se tempom i na kojim osnovama razvijati poljoprivredna proizvodnja, dohodak proizvođača i društveni odnosi na selu. Sve oscilacije u tom razvoju, a naročito povreme­ no potcenjivanje značaja ljudskog faktora, odražavaju se I na položaj seoske žene. Za seosku ženu kao pro­ izvođača veliki značaj ima primena Zakona o udruže­ nom radu, kao i posebnog Zakona o udruživanju zem­ ljoradnika. Pravo na udruživanje na osnovu sopstvenog rada po zakonu Imaju članovi domaćinstva poljoprivre­ dnika koji se sami bave poljoprivredom, bez obzira na to da li su oni I formalni vlasnici imanja. Ličnim opredeljivanjem svakog radno aktivnog člana poljo­ privrednog gazdinstva za udruživanje ubrzava se pro­ ces stvarnog izlaska seoske žene Iz anonimnosti i ot­ vara joj se perspektiva da sopstvenim radom ravnopra­ vno učestvuje u svim društveno-ekonomskim odnosi­ ma. Izgrađivanje merila za sticanje i raspodelu dohotka srazmerno doprinosu svakog udruženog proizvođača u njegovom stvaranju, s gledišta ravnopravnog položaja seoskih žena, kao, uostalom, i drugih članova seoskog domaćinstva (sinova i kćeri), Ima veliki značaj, pošto se time objektivno meri 1 društveno priznanje za nji­ hov rad. Te radikalne mere treba da promene dosadašnju prak­ su da se u kooperaciji, prilikom Izbora u organe uprav­ ljanja na selu I u drugim slučajevima zanemaruje stva­ rni rad žena u poljoprivredi I prednost daje vlasniku Imanja — »starešlnl domaćinstva« (to Je u većini slu­ čajeva muškarac), nekad čak I u slučajevima kada je zbog njegove odsutnosti žena stvarno nosilac svih po­ slova na gazdinstvu. Udruživanje zemljoradnika neposredno olakšava rad že­ nama u poljoprivredi. Na primer, mehanizacija osloba­ đa ženu teških radova I ostavlja joj više slobodnog vre­ mena. Isti je slučaj I s organizovanom prodajom poljo­ privrednih proizvoda, jer Je dosadašnja prodaja na »pi­ jaci«, što Je uglavnom bio ženski posao, predstavljala za ženu veliku radnu obavezu. U mnogim dopunskim zanimanjima na selu, pre svega u Izradi predmeta domaće radinosti za tržište, najviše su angažovane žene. Neka seoska naselja su po svojim proizvodima čak nadaleko poznata. Poznati su ženski I muški ručni radovi, pletiva 1 tkanine i naivno sllkar110 �stvo i izvoze se u mnoge zemlje. Izrazit prim er su ženske zadruge za ručne radove u selima Dragačevo i Sirogojno, slikarska zadruga u Kovačici (Srbija) i dr. Napredak ovih i mnogih drugih, ranije zaostalih i za­ bačenih planinskih sela, bio je ostvaren onda kada su njihovi stanovnici, pre svega same žene, došli u polo­ žaj nezavisnih proizvođača i samoupravljača. Kućna ra­ dinost, koja je bila gotovo potisnuta industrijskom ro­ bom čak i tamo gde je tradicionalno bila sastavni deo naturalne seoske proizvodnje, poslednjih godina se po­ čela obnavljati i negovati. Razvoj novog tržišta s do­ laskom turista, koji su se interesovali za ručne rado­ ve, podstakao je kod stanovništva zabačenih sela negovanje starih umeća u školama i na posebnim kursevima. 2ene su u velikoj meri i nosioci razvoja turizma na selu. Na morskoj obaki turizam u »domaćoj radinosti« bio je i ranije razvijen. A li u novije vreme sve više se razvija i u brdovitim predelima poseban vid turizma, tzv. »seoski turizam«, koji ujedno omogućava neposred­ nu prodaju poljoprivrednih proizvoda. Razvoj toga tu­ rizma je posebno značajan za brdsko-planinska pod­ ručja, koja su ostajala po strani od procesa koji su obuhvatili poljoprivredu i selo. Zbog ograničenih uslo­ va za razvoj poljoprivrede i privrede uopšte, u tim područjima je agrarna naseljenost veća, mogućnosti zapošljavanja manje, a tržište teže dostupno. U tim krajevima uslovi rada i života b ili su nepovoljnijl i za­ to su ih mnogi muškarci napuštali, pa su žene morale Još više da rade. Seoskim turizmom one su Još uvek veoma zaposlene, ali se ipak njihov ekonomski i lični položaj znatno izmenio. Položaj seoske žene je u bumom razvoju zemlje veoma složen. Ona se ekonomski sve više osamostaljuje, uč­ vršćuje svest o svojoj ličnosti i svojim pravima. Njena nova društvena pozicija manifestuje se ponekad i u po­ javama koje, ako se polazi od ustaljenih shema, na prvi pogled zbunjuju. U onim dolovima zemlje koji su najviše zahvaćeni industrijalizacijom muškarac na selu teško može naći ženu koja bi se za njega udala jer devojke odbijaju da ostaju na selu Ili da dođu na se­ lo i da rade na individualnom poljoprivrednom gazdin­ stvu. Svest o ravnopravnosti u braku sve više se lspoljava u porastu broja razvoda brakova na zahtev se­ oskih žena. Ekonomska samostalnost žene I opšta at­ mosfera doprinose tome da ona više ne želi da osta­ ne u formalnom braku III da podnosi muževijevu tira­ niju. Broj nepismenih žena na selu brzo se smanjuje 111 �među mlađim ženama, mada je ukupni postotak nepis­ menih još uvek najviši upravo među seoskim ženama. Međutim, u poređenju s vremenom narodnooslobodilačke borbe smanjila se politička i društvena angažovanost žena. Pre svega, njih ima suviše malo na izbor­ nim funkcijama. Žene su često jedini radnici na seos­ kom gazdinstvu, jer muškarci odlaze da rade u drugo mesto ili u inostranstvo, tako da ženama sve više ne­ dostaje snage da, pored rada i materinstva, odgovore zahtevima obavljanja društvenih funkcija često i veo­ ma daleko od kuće. Ipak ima sve više slučajeva da žene, većom angažovanošću u društvenom radu u me­ snoj zajednici, uspevaju da ubrzaju zajedničko rešavanje životnih problema (dečja zaštita, školstvo, zdravs­ tvo i slično). Prema svim podacima, žene na selu ne zaostaju ni u učešću na izborima ni u povremenim ma­ nifestacijama društveno-političkog karaktera. Ali je na­ ročito nedopustivo njihovo manje prisustvo u organi­ ma zadruga i mesnih zajednica. Naime, ne može se njihova preopterećenost radom smatrati kao glavni uz­ rok takvog stanja. U tom pogledu su značajne pojave sve veće aktivnosti žena (često bez preuzimanja izbor­ nih funkcija) u unapređivanju proizvodnje (u korišćenju kurseva i službi za unapređivanje poljoprivrede i stočarstva, u učešću na kursevima i takmičenjima traktorista i slično), u akcijama u korist zajednice (sve veće učešće u organizacijama Crvenog krsta, u vatro­ gasnim društvima i slično), što važi i za njihovo aktiv­ no učešće u donošenju mnogih odluka mesnih zajedni­ ca za poboljšanje uslova života, a naročito za razvija­ nje raznih oblika staranja o deci. Pored izuzetno značajnih pozitivnih promena na selu uzetih u cei ini, statistički podaci sadrže i podatak da su neka sela ostala izvan domašaja promena, što utiče I na položaj žena. Za bolji društveno-ekonomski I poli­ tički položaj seoske žene, pored naprednog zakono­ davstva i promena u načinu privređvanja, od odlučuju­ ćeg značaja je i uporna borba protiv predrasuda u po­ gledu njene društvene uloge. Prema tome, menjanje položaja žene na selu od anonimne radnice u natural­ nom seoskom domaćinstvu do modernog poljoprivred­ nog proizvođača nije uslovljeno samo opštim ekonom­ skim rezultatima, ma koliko oni bili važni, već i svim drugim procesima na selu, koji su bitno uticali na promenu svesti I žene i muškarca o »tvarnom društvenom položaju žene na selu danas. 112 �Obrazovanje U obrazovanju stanovništva u Jugoslaviji postignut Je veliki uspeh, a naročito kod žena. Uoči drugog svetskog rata oko 40 odsto svih stanov­ nika iznad 10 godina starosti bilo je nepismeno. Među ženama je opšti procenat nepismenih bio oko 56, dok je na području današnje SR Bosne i Hercegovine i SAP Kosova iznosio čak do 84 odnosno 93,9. Još u toku rata na oslobođenoj te rito riji, a naročito odmah posle oslobođenja, počele su akcije na opismenjavanju stanovništva i na širenju školske mreže i raznih oblika obrazovanja odraslih. U periodu od 1945. do 1975. zajednica je za razvoj obrazovanja izdvajala prosečno godišnje više od 4 odsto nacionalnog do­ hotka. Otvoreno je 5000 novih osnovnih škola. Broj srednjih škola se povećao dva i po puta, a visokih i viših preko 12 puta — od 26 na 319. Pored redovnih škola razvile su se i druge vaspitno-obrazovne i kulturne ustanove. Škole za opšte obra­ zovanje odraslih sastavni su deo obrazovnog sistema. Znatno su se proširili izdavačka delatnost i štampa, radio i televizija. Sve je to doprinelo podizanju obra­ zovnog i kulturnog nivoa stanovništva. Broj stanovnika sa završenom visokom i višom ško­ lom povećao se gotovo šest puta, sa srednjom školom tri puta, a znatno je smanjen broj onih koji nemaju završenu osmogodišnju školu. Danas je sistemom ob­ razovanja obuhvaćeno 4,2 miliona lica. Broj nepisme­ nih je smanjen na 15 odsto u 1971. godini, ali su još znatne razlike po polu. Dok nepismenih muškaraca ima 7,5 odsto, žena ima 22,2 odsto. Velike su i regio­ nalne razlike, naročito kada je reč o ženama. U Slove­ niji ima samo 1,3 odsto nepismenih žena, a na Koso­ vu 42,8 odsto. Ipak ohrabruje činjenica da se nepisme­ nost kod mlađih generacija relativno brzo smanjuje. Od svih žena do 19 godina 1971. godine bilo je još 4 odsto nepismenih, i to uglavnom tamo gde je naslade konzervativizma najjače. Za obrazovanje žena posebno je bilo značajno uvođe­ nje obaveznog osnovnog osmogodišnjeg školovanja za oba pola i na principu zajedničkog vaspitanja dečaka i devojčica u mešanim razredima (koedukacije). Pošto je ova obaveza postala ustavna kategorija, za njenu realizaciju nerazvijene republike i pokrajine dobijale su posebne budžetske dotacije. Sprovođenje principa obaveznog osnovnog školovanja nije Išlo, razume se, bez teškoća. Ni danas nema dovoljno školskog pros­ 113 �tora, dok su u nekim krajevima predrasude o pohađa­ nju škola naročito ženske dece prilično snažne. Danas je osnovnim školovanjem obuhvaćeno više od 95 odsto dece od 7 do 14 godina. Međutim, još postoje razlike u procentu muške i ženske dece koja su obuhvaćena osnovnim obrazovanjem, posebno u uzrastu od 10 do 14 godina. Osipanje ženske dece u višim razredima os­ novnih škola uglavnom je zaustavljeno. U sredinama za koje je ova pojava bila karakteristična nastoji se da sva ženska deca završe osmogodišnju školu kako bi imala iste mogućnosti za dalje obrazovanje i za za­ pošljavanje. Postoje programi daljeg širenja mreže potpunih osnovnih škola; društvo ulaže napore da obezbedi uslove da sva deca iz brdskih područja poha­ đaju školu (prevoz, ishrana i slično), a u tom smislu se utiče na roditelje i sredinu. Sve veći broj učenika, sada već oko 91 odsto, posle završene osnovne škole nastavlja školovanje u škola­ ma drugog stepena. Broj devojčica u srednjim škola­ ma povećao se od 1946. do 1976. godine 10 puta, tako da su 1976. godine u ukupnom broju učenika srednjih škola učenice već bile zastupljene s oko 46 odsto. I na fakultetima i drugim visokim i višim ško­ lama broj žena je u konstantnom porastu, tako da su već 41 odsto svih studenata žene. U periodu od 1945. do 1977. godine na fakultetima, visokim i višim ško­ lama diplomirale su 239 194 žene (36,5 odsto svih di­ plomiranih); stepen doktora nauka steklo je 1647 žena (18,6 odsto), od 1962. do 1974. godine stepen magistra je steklo 2908 žena (23,5 odsto). Ovim krupnim rezultatima doprinelo je i otvaranje ško­ la na jezicima narodnosti koje žive u Jugoslaviji. U školskoj 1976/1977. godini devet narodnosti imalo je 1527 osnovnih škola s 377 000 učenika i 289 srednjih škola sa 75 600 učenika. Otvoren je i veći broj viso­ koškolskih ustanova u regijama u kojima živi veći broj pripadnika narodnosti (Vojvodina, Kosovo), u ko­ jima se nastava izvodi i na njihovim jezicima. Stvara­ nje takvih mogućnosti izuzetno je značajno s gledišta ostvarivanja potpune nacionalne ravnopravnosti svih naroda I narodnosti Jugoslavije. To je od posebnog značaja za žene i žensku omladinu iz redova narodno­ sti, jer su one u prošlosti najviše zaostajale u obrazo­ vanju. Obrazovanje se stimuliše I sistemom stipendiranja i kreditiranja učenika I studenata. Pored materijalne po* moći omladini koja nema dovoljno finansijskih sred­ stava da se školuje, to je i vid stlmullsanja bržeg ob­ 114 �razovanja kadrova određenih struka koje su potrebne privrednom i društvenom razvitku pojedinih područja. Stipendije i kredite dodeljuju radne organizacije svih profila, opštine, republike i pokrajine, samoupravne In­ teresne zajednice obrazovanja i fakulteti. Oni svi za­ jedno utvrđuju kriterijum e za dodelu stipendija i kre­ dita i dugoročnu kadrovsku politiku. A li politika stipen­ diranja samo delimično ubrzava obrazovanje ženskih kadrova. (Tako se, npr. na Kosovu, gde zbog tradicio­ nalizma ženska omladina rede nastavlja školovanje, pokušalo da se pored ostalih elemenata urede i kriterijumi prema polu kako bi se ženska omladina favorizovala u sticanju višeg stepena obrazovanja). Među korisnicima stipendija I kredita ima 42,6 odsto žena. Posebno se vodi računa o pozivu I struci za koje se ženska omladina priprema. U obrazovanju ženske omladine još se oseća usmerenost na određene škole odnosno pozive, što je naročito karakteristično za ško­ le drugog stepena. Školske 1976/1977. godine procenat devojaka na pojedinim vrstama škola bio je sledeći: u tehničkim i drugim stručnim školama 53,8, u školama za kvalifikovane radnike 28,3, u školama za obrazova­ nje nastavnika i u umetničkim školama 67,8, u gimna­ zijama 52,2, a u ostalim srednjim školama 32,6. Poslednjih godina najbrže se povećavao procenat ženske omladine u školama za kvalifikovane radnike i u teh­ ničkim i drugim stručnim školama. To je pozitivna ten­ dencija, ali je unutar tih škola ženska omladina pre­ težno orijentisana na tri smera: ekonomski, medicin­ ski i tehnički (od čega najviše na hemijsko-tehnološki smer). U školama za kvalifikovane radnike takođe se oseća podela na »muške« i »ženske« pozive, a u škole za kvalifikovane radnike metalske, električne, građevin­ ske, metalurške i rudarske struke, upisuju se pretežno muškarci, dok u školama za poljoprivredne pozive, op­ tiku I preciznu mehaniku oko 1/3 čine devojke. škole za odevnu, frizersku i kozmetičku struku po svom sa­ stavu gotovo su (isključivo ženske, iako su upravo ti pozivi suficitarni. Slično je i s drugim srednjim ško­ lama. škole za zdravstvene radnike, ekonomske i uči­ teljske škole po sastavu su gotovo isključivo ženske. L škole koje se smatraju izričito ženskim upisuje se J gotovo 2/3 devojaka, koje posle osnovnog obrazovanja nastavljaju školovanje. 3llčne pojave, ponegde čak i u većoj m eri, zapažaju )e na fakultetima i drugim visokim i višim školama, iako na fakultetima devojke pokazuju najviše Interesoranja za grupu egzaktnih I primenjenih nauka. Na prlner, od ukupnog broja studenata farmacije 83,5 odsto 115 �otpada na studentklnje, a zatim slede fakulteti stoma­ tološki, prirodno-matematički, hemijsko-tehnološkl I me­ dicinski. U grupi društvenih nauka žene se najviše upi­ suju na filološki fakultet, a potom na filozofski, eko­ nomski, pravni, pravno-ekonomski fakultet i fakultet političkih nauka. Na umetničklm akademijama i fakul­ tetima najviše žena ima na studijama muzike. U višim školama devojke su zastupljene u relativno velikom broju, na primer u medicinskim (83,6 odsto), u škola­ ma za socijalne radnike (67,8 odsto), pedagoškim (54,7 odsto) i ekonomskim (46,6 odsto), a najmanje u teh­ ničkim (17,8 odsto) i višoj školi za organizaciju rada (15,4 odsto). Odluka o vrsti školovanja bitno utiče na dalji razvoj pojedinaca. Stoga tradicionalističko opredeljivanje za ženske i muške pozive ima očigledno loše posledice i po ženu i po društvo. Jednostrano opredeljivanje žen­ ske omladine ima za posledicu poznatu suficitarnost kadrova u pojedinim pozivima, tako da veliki broj stručlio osposobljenih žena ne nalazi zaposlenje ili se za­ pošljava na neodgovarajućim radnim mestima. To je za zemlju u dinamičnom razvitku, za koju stručni kadrovi imaju izuzetan značaj, svakako štetno, a istovremeno negativno utiče na društveni položaj žena. Danas se postepeno savlađuju složeni uzroci jedno­ strane orijentacije ženske omladine u izboru škola i poziva, posebno s obzirom na otvorenost svih moguć­ nosti obrazovanja i rada za oba pola, iako i sada po­ red jakih tradicija deluju i objektivni životni uslovi ko­ ji taj proces usporavaju. Rano formiranje porodice (mada prosečna starost omladine pri sklapanju braka postepeno raste) i teškoće zaposlenih majki u vezi sa čuvanjem dece utiču na to da izvestan broj devojaka bira one škole koje kraće traju, odnosno pozive koji će im najviše omogućiti da se pored rada brinu o deci i domaćinstvu. O uticajima tradicionalnih shvatanja po­ rodice i uže socijalne sredine govori istraživanje na Beogradskom univerzitetu, iz koga se vidi da je 70 od­ sto studentkinja tehničkih fakulteta detinjstvo provelo u gradskoj sredini, a da 66,7 odsto studentkinja na fa­ kultetima koji obrazuju nastavnički kadar potiče sa se­ la. U izboru poziva često odlučuje 'i to koje škole po­ stoje u mestu stanovanja. Devojke sa sela se za vreme školovanja u srednjoj školi unekoliko rede udalja­ vaju od roditelja nego muškarci. Mnogi roditelji u ško­ lovanju kćeri ne vide tako jasnu profesionalnu perspek­ tivu kao za sinove, pa im se ne čini važnim za koju će se struku one odlučiti, pošto je još uvek u svesti 116 �ljudi ukorenjeno shvatanje da žena udajom obezbeđuje sredstva za život. Pitanju profesionalne orijentacije omladine ne pokla­ nja se dovoljna pažnja u toku celog obrazovnog proce­ sa počev od dečjih vrtića pa do upisa na studije. In­ formacije na osnovu kojih se odlučuju za poziv većina učenika još uvek dobija u razgovorima s porodicom i poznanicima, a ne od odgovarajuće stručne službe. Sada se postepeno razvijaju posebne stručne službe za profesionalno usmeravanje mladih. I sredstva javnih komunikacija tek počinju s programima za profesional­ nu orijentaciju. S uvođenjem »usmerenog obrazovanja« sve više će se prevazilaziti sadašnje teškoće u ovoj oblasti. Od reforme obrazovanja očekuju se radikalnije promene u sistemu obrazovanja, kojim bi se profili kadrova, obim i sadržaj znanja neprekidno prilagođavali potre­ bama materijalnog i socijalnog razvitka zemlje. Tom usklađivanju se teži samoupravnim dogovaranjem u sa­ moupravnim interesnim zajednicama obrazovanja, do­ govaranjem između delegacija zainteresovanih radnih organizacija (onih kojima su kadrovi potrebni) i dele­ gacija škola, uz oslonac na naučne i stručne službe. Polazne postavke za dalje reformisanje i izgrađivanje sistema obrazovanja napuštaju tradicionalno obrazova­ nje koje se završava u mladosti i usvajaju koncept permanentnog obrazovanja, elastične oblike obrazova­ nja i funkcionalnu povezanost svih stupnjeva, od pred­ školskog do visokoškolskog obrazovanja; jednakost ob­ razovanja u školama i vanškolskim oblicima obrazova­ nja; ravnopravnost obrazovanja omladine i odraslih na svim nivoima i u svim oblicima obrazovanja; zaokruženost svakog oblika i stepena obrazovanja posle osnov­ ne škole da bi svaki stepen obrazovanja osposobio polaznike za neposredno uključivanje u rad i za dalje obrazovanje. Takav koncept razvoja obrazovanja ide u prilog ženi kako u pogledu napuštanja tradicionalizma u izboru za­ nimanja i škole, tako i u pogledu mogućnosti napre­ dovanja u struci. Obrazovanje uz rad i permanentno obrazovanje podudaraju se s težnjom zaposlene žene za trajnom profesionalnom angažovanošću i napredo­ vanjem u profesiji i ujedno otklanjanju posledice pre­ kida u radu usled trudnoće, porođaja i staranja o detetu. To treba da doprinosi uspešnijem rešavanju pro­ blema stručnog usavršavanja žena i ukidanju razlika između obrazovanja muškarca i žene. Ne radi se samo o kvalifi'kovanju žena koje su se od prvih godina indu­ 117 �strijalizacije masovno zapošljavale bez kvalifikacija I često polupismene već i o mladim generacijama žena koje stupaju na rad stručno osposobljene. Devojke u školi često pokazuju bolji uspeh od mladića, marljivije su, radnije i disciplinovanije. Ali i pored toga, čak I one devojke koje su diplomirale s najboljim ocenama postepeno zaostaju na poslu za svojim kolegama jer radeći i brinući se o porodici najčešće ne uspevaju aa se dalje obrazuju. Tako su se ženama objektivno sma­ njivale i mogućnosti preuzimanja rukovodećih funkcija. Za opšte i stručno obrazovanje žena bez stručnih kva­ lifikacija ima sve više mogućnosti u okviru sistema obrazovanja odraslih. Postoje posebne škole za odrasle (školske 1976/1977. godine takvih škola je bilo 1157), zatim večernja odeljenja pri redovnim školama, centri za obrazovanje radnika u radnim organizacijama, rad­ nički i narodni univerziteti, dopisni kursevi i drugi ob­ lici obrazovanja odraslh. U svim tim oblicima uključen je relativno veliki broj žena (tečajeve i seminare rad­ ničkih i narodnih univerziteta za opšte, društveno-ekonomsko i stručno obrazovanje školske 1976/1977. go­ dine završilo je više od 281 000 žena; škole za odrasle — u kojima se obrazovanje stiče uz rad — školske 1976/1977. godine pohađalo je više od 124 000 ljudi, a među njima 36 odsto žena; u različitim oblicima in­ ternog obrazovanja uključen je takođe znatan broj že­ na). Međutim, potrebe savremenog društveno-ekonomskog I tehnološkog razvoja su takve da se očekuje mnogo veće uključivanje žena u sve oblike obrazo­ vanja. 0 uzrocima iz kojih se žene u većem broju ne uklju­ čuju u razne oblike obrazovanja uz rad svedoče re­ zultati ankete koja je obuhvatila radnice u proizvod­ nji, u upravnim službama I na rukovodećim mestima. Iz ankete se vidi da 30,2 odsto žena navodi kao prvi uzrok prezaposlenost u radnoj organizaciji i u kući; na drugom mestu je nedostatak interesovanja za daije obrazovanje (20,6 odsto), a na trećem neorganizovana dečja zaštita I društvena ishrana (8,6 odsto). Samo ma­ li broj žena (3,3 odsto) navodi kao uzrok nerazumevanje u radnoj organizaciji. Prezaposlenost u radnoj organizaciji češće ometa u daljem obrazovanju one radnice koje zauzimaju odgo­ vornija radna mesta, koje imaju višu školsku spremu 1 veće lične dohotke, dok žene s nižim obrazovanjem, nižim ličnim primanjima i većim brojem dece više op­ terećuje rad u domaćinstvu. Ove radnice zbog nižih dohodaka teže mogu da koriste servise i druge oblike pomoći u domaćinstvu. 118 �Potreba za poboljšavanjem proizvodnje i savremeniji način života i rada pobuđuju sve veće interesovanje i seoskih žena, koje se uključuju u razne oblike stručnog poljoprivrednog obrazovanja. Raznim oblicima opšteg obrazovanja na selu, kao što su pedagoško i zdravstveno-higijensko obrazovanje i ekonomika domaćinstva, obuhvaćen je znatan broj seoskih žena. Zanimljiva su iskustva iz obrazovanja žena za turizam na selu. Programi obuhvataju ekonomiku, estetsko i stručno poljoprivredno i domaćičko obrazovanje. Te kurseve pohađa sve više seoskih žena i devojaka. Re­ zultati se već zapažaju. Seoske kuće i dvorišta su bo­ lje opremljeni i uređeni, došlo je do preorijentacije u poljoprivrednoj proizvodnji, oseća se veća aktivnost žena u mesnim zajednicama i turističkim društvima itd. Sredstva masovnih komunikacija posvećuju sve više pažnje obrazovanju odraslih. Mnogi listovi i časopisi imaju specijalizovane rubrike za sistematsko obrazo­ vanje, što s obzirom na njihov tiraž ima veliki značaj (1976. godine izlazila su 2064 lista s prosečnim tira ­ žom od 12,2 miliona primeraka). Obrazovanje putem radija i televizije takođe postaje sve značajnije. Godine 1976. bilo je 4,5 miliona radio-pretplatnika i 3,4 miliona televizijskih pretplatnika. Te­ levizija dopire gotovo do svake porodice, a obrazovni program s vaspitnom, kulturnom i popularno-naučnom problematikom i aktuelne političke emisije dolaze i do onih slušalaca i gledalaca koji inače nisu uključeni u oblike neposrednog obrazovanja. Praćenje takvih emisi­ ja razvija i motivaciju za neposredno obrazovanje. U programskoj strukturi jugoslovenskih televizijskih stanica od 1975. godine približno jednu petinu čine vaspitno-obrazovne i kulturno-prosvetne emisije (11,8 od­ sto su čisto obrazovni programi). U radio-programima udeo obrazovnih emisija kreće se između 10 i 15 od­ sto. Značaj i efekat obrazovnih programa na radiju i televiziji raste srazmerno razvitku neophodne tehnič­ ke mreže. Posle drugog svetskog rata radio se brzo širio, a kasnije se širila i televizija. U Jugoslaviji je 1929. godine dolazilo 457 stanovnika na jedan radio-prijemnik. Posle 10 godina bilo je 100 stanovnika na je­ dan prijemnik, godine 1945 — 8,5, a 1976 — 4,7. Poslednji podatak zapravo ne daje pravu sliku o broju radio-prijemnika, jer pretplatnici koji imaju više pri­ jemnika plaćaju pretplatu samo za jedan. Evidencija TV-prijemnika pokazuje da je 1957. godine bilo 4465 stanovnika na jedan TV-prijemnik, 1960 — 618, a 1976 — 6,2. Tako brz razvitak televizije i radija do­ 119 �veo je do toga da su ova dva medija dospela na prvo mesto među svim sredstvima masovne komunikacije i da se procenat stanovništva koji sluša radio i gleda TV veoma brzo povećava. U tome gotovo iščezavaju razlike između žena i muškaraca. Ciklusi emisija koji, na primer, obuhvataju političko i ekonomsko obrazova­ nje, estetsko vaspitanje, opštu i tehničku kulturu i ostala područja obrazovanja savremenog čoveka obra­ ćaju se svima.1 ) 8 Socijalna politika i zdravstvena zaštita S obzirom na ulogu radnog čoveka kao nosioca odluka, socijalna politika se svojim sadržajem i svojim meto­ dama rešavanja problema radnih, životnih i drugih uslo­ va ljudi kroz samoupravni položaj čoveka sve više po­ vezuje u jedinstvenu celinu uz ulaganje napora za brži ekonomski razvitak zemlje. U mnogim pitanjima gotovo nestaju razlike između eko­ nomskog i socijalnog i sve više se uočava njihova uza­ jamna zavisnost. Pojedina pitanja socijalne politike u užem smislu traže ipak jasnu usmerenost društva. Sa­ moupravnim sporazumevanjem i društvenim dogovara­ njem određuje se potrebni deo dohotka za zadovolja­ vanje zajedničkih potreba i za solidarno obezbeđivanje ekonomske, socijalne i lične sigurnosti čoveka. U posleratnom periodu je veoma mnogo poboljšana zdravstvena zaštita stanovništva. Zbog skromne mreže zdravstvenih ustanova, malog broja lekara, nerazvije­ nog sistema zdravstvenog osiguranja i skupih lekarskih usluga, što je karakterisalo Jugoslaviju do drugog svetskog rata, zdravstveno stanje stanovništva bilo je veoma loše: velika smrtnost, naročito odojčadi, ras­ prostranjenost zaraznih bolesti i kratak ljudski vek. Pre rata godišnje je bolovalo od malarije oko milion ljudi, veliki broj je umirao od tuberkuloze, a rasprostranjene su bile i druge zarazne bolesti karakteristične za ne­ razvijene zemlje (velike boginje, pegavac, trahom, en­ demski sifilis i slično). Danas su sve te bolesti praktično iščezle. Malarija je potpuno iskorenjena; broj umrlih od tuberkuloze 1973. godine bio je osam puta manji nego 1939. godine; ne­ stale su bolesti koje nastaju zbog nedovoljne ishrane. Sada se povećava broj oboljenja karakterističnih za ,e) Efikasnost televizijskog načina obrazovanja odraslih potvrđuje anke­ ta sprovedena u Sloveniji, u kojoj Je 98,7 odsto gledalaca Izjavilo da želi da se I dalje na taj način obrazuje; 80 odsto Izjavilo Je da Je posebno zalnteresovano za ekonomska znanja Jer su Im ona potrebna za aktivno učešće u samoupravljanju. 120 �razvijenije zemlje. Smrtnost stanovništva je u stalnom opadanju. U 1977. godini bilo je 8,4 umrlih na 1000 stanovnika. Prosečni životni vek produžen je kod mu­ škaraca na 67, a kod žena na 72 godine. Broj lekara 1976. godine bio je šest puta veći nego 1939. godine. U zdravstvenim ustanovama radi 27150 lekara (od čega 14 637 specijalista); 5141 stomatolog, 4574 farmaceuta i 72 321 ostalih medicinskih kadrova. Na jednog lekara dolazi u prošeku za celu zemlju 794 stanovnika. Među lekarima je sve veći broj žena — 36,5 odsto. Žena lekara ima najviše u opštoj medicini (42,3 odsto), u specijalističkim granama malo manje (31,2 odsto). Znatno se povećao broj svih vrsta zdravstvenih usta­ nova. Kapaciteti bolnica mereni brojem bolesničkih kre­ veta povećali su se od 31 665 u 1939. godini na 127 646 u 1975. godini. Na 1000 stanovnika dolazi 5,9 bolničkih kreveta. Izgrađene su mnoge druge zdravstvene ustanove (domovi zdravlja, dispanzeri, ambulante itd.), koje pružaju medicinsku pomoć stanovništvu. U 1975. godini bilo je više od 12 000 ambulantno-polikliničkih ustanova, što znači 15 puta više nego pre rata. Takav razvoj zdravstvene službe uz znatno poboljša­ nje životnog standarda stanovništva, posebno uslova rada i ishrane, vidljivo su se odrazili na poboljšanje zdravstvenog stanja stanovništva u celini. Međutim, u nekim udaljenijim delovima zemlje još uvek nailazimo na nasleđenu nerazvijenost zdravstvene službe i na loše zdravstveno stanje stanovništva. Razlike su veoma izrazite, pa se stalno preduzimaju mere za razvijanje zdravstvene zaštite stanovništva na područjima gdeje ona nezadovoljavajuća. U tom smislu su izuzetno zna­ čajni zakoni republika i autonomnih pokrajina koji od­ ređuju obavezne uslove zdravstvene zaštite koji se mo­ raju kao minimum obezbediti za sve građane iz dru­ štvenih sredstava. Obavezne vidove zdravstvene zaštite čine zdravstvene i preventivne mere u vezi s biološ­ kom reprodukcijom stanovništva (zdravstvena zaštita žena za vreme trudnoće, porođaja, materinstva, spre­ čavanje trudnoće, zdravstvena zaštita novorođenčadi, dece i omladine); u vezi sa suzbijanjem zaraznih bo­ lesti; ranom dijagnostikom i lečenjem nekih oboljenja (rak) kao 1 u vezi sa zdravstvenim vaspitanjem stanov­ ništva. Za sprovođenje programa obaveznih vidova zdravstvene zaštite u manje razvijenim delovima zem­ lje obezbeđuju se I dodatna flnansljska sredstva. Zdravstvenim osiguranjem radnika (kojim se, osim oba­ veznih vidova, obezbeđuju potpuna zdravstvena zaštita 121 �i lečenje, a i nadoknada ličnih dohodaka za vreme bo­ lovanja, razne pomoći i druga lična primanja po os­ novu zdravstvenog osiguranja) u 1977. godini je bilo obuhvaćeno 74 odsto ukupnog stanovništva. Ako se tome broju doda i broj lica obuhvaćenih zdravstvenim osiguranjem zemljoradnika (23 odsto), oni koji ni po kom osnovu nisu zdravstveno osigurani čine samo ne­ znatan deo stanovništva. Na unapređenju zdravlja I podizanju opštih higijenskih uslova života angažovane su osim zdravstvenih ustano­ va i mnoge druge društvene organizacije i institucije. Radnički i narodni univerziteti, škole, mesne zajednice, zavodi za domaćinstvo ltd. organizuju cikluse predava­ nja, tečajeve, izložbe I druge oblike obrazovanja preko kojih se šire znanja o negovanju dece, higijeni, ishrani itd. Sve te aktivnosti se sve više okreću selu, kojem je pomoć te vrste i najpotrebnija (zavod za ekonomi­ ku domaćinstva u Leskovcu, na primer, do sada je organizovao više od 20 000 akcija na selu). Naročito je zapažena aktivnost organizacije Crvenog krsta u zdrav­ stvenom prosvećivanju naroda. Crveni krst ima sada pet mi Iiona članova i nosilac Je mnogih zdravstveno-preventivnih aktivnosti naročito u seoskim sredinama. Godine 1952. ova organizacija je počela sistematski zdravstveno-vaspitni rad sa ženskom omladinom. To­ kom dvogodišnjih kurseva od po 140 časova omladini na selu pružena su znanja o zaštiti zdravlja, ličnoj higi­ jeni. higijeni kuće i okućnice, nezi dece, prvoj pomoći. Ishrani ltd. U mnogim sredinama u ove kurseve su se uključivali I seoski mladići. Zavisno od potreba odre­ đenog područja, socljalno-medioinske patologije I In­ teresa ljudi svih uzrasta, organizuju se kursevi i semi­ nari na teme kao što su: zdravstvena zaštita majke I deteta, planiranje porodice, prlmena I prednost kontraceptivnih sredstava, profesionalna oboljenja, hlgljensko-tehnička zaštita, sprečavanje karijesa, komunalna higijena, Ishrana I dr. Samo u organizaciji Crvenog krsta takvim oblicima zdravstvenog obrazovanja bilo je obuhvaćeno u periodu od 1953. do 1 9 7 0 . godine ukup­ no 22 233 000 lica. Na ovom području rade i druge vaspltno-obrazovne Institucije, društvene organizacije, a pre svega zdravstvene ustanove, sredstva javnog lnformlsanja ltd., što sve doprinosi podizanju higijen­ skih prilika I nivoa zdravstvenog stanja stanovništva. Posebna pažnja se poklanja osposobljavanju ljudi za brigu o vlastitom zdravlju I zdravlju svoje okoline. U razvijanju zdravstvene zaštite prvo mesto Je Imala zdravstvena zaštita dece I omladine. Najvažniji zadatak 122 ' �je bio smanjenje smrtnosti odojčadi. Stopa smrtnosti odojčadi je stalno opadala — od 132,2 na 1000 živo­ rođenih u 1939. godini na 33,9 u 1978. godini. I pored toga što je smrtnost odojčadi još dosta znatna, posto­ je i velike razlike između republika i autonomnih po­ krajina, tako da smrtnost odojčadi u 1978. godini Iz­ nosi od 16 (Slovenija) do 79,3 (Kosovo) odojčadi na 1000 živorođenih. Osnovni uzroci Još visoke smrtnosti odojčadi su nepravilna nega i ishrana i niska opšta i zdravstvena kultura stanovništva, posebno majke. Zdravstvenu zaštitu dece i omladine u gradovima obezbeđuju većinom specijalizovane zdravstvene usta­ nove, a na selu pretežno opšte zdravstvene ustanove. Specijalizovanih zdravstvenih ustanova za decu pretškolskog uzrasta, tj. dečjih dispanzera i savetovališta, u 1977. godini bilo je 1184, a za decu školskog uzra­ sta 623 speci jal izovana školska dispanzera i ambulante. Dečji i školski dispanzeri imaju veliki značaj za una­ pređenje zdravstvene zaštite dece i omladine. Mada se nalaze uglavnom u gradovima, oni su organizovali ši­ roku mrežu savetovališta u prigradskim naseljima i se­ lima. Tako je rad savetovališta u 1974. godini obuhvatao 88 odsto odojčadi. Značajan deo celokupne aktiv­ nosti dečjih i školskih dispanzera jeste preventivna zdravstvena delatnost. Patronažna služba dispanzera obuhvatila je kućnim posetama svako drugo dete do šeste godine života. Ove ustanove organlzuju i druge preventivne aktivnosti, vakcinaciju, sistematske pre­ glede učenika, a sarađuju sa školama, dečjim ustano­ vama i roditeljima. U saradnji s obrazovnim ustano­ vama, društvenim organizacijama i mesnim zajednica­ ma na selu, one organlzuju predavanja, seminare i te­ čajeve, na kojima najviše učestvuju seoske žene. U zdravstvenoj zaštiti dece angažovano je 1639 pedijatara. Posebna zdravstvena zaštita žena, pored otkrivanja I lečenja raznih ginekoloških oboljenja, obuhvata celokupnu zdravstvenu zaštitu u trudnoći, stručnu pomoć prilikom porođaja, stručnu negu I pomoć posle poro­ đaja, kao i delatnosti u vezi sa širenjem I primenom kontracepcije. Republičkim i pokrajinskim zakonima o zdravstvenoj zaštiti određeni su obavezni vidovi za­ štite, koji se kao minimum moraju svima obezbediti. Sistematskom zdravstvenom zaštitom bilo Je u 1974. go­ dini obuhvaćeno 84 odsto trudnica (na te rito riji triju razvijenijih republika I pokrajine Vojvodine — 100 od­ sto). Takođe se znatno povećava i broj porođaja obav­ ljenih uz stručnu pomoć. U razvijenim dolovima zem­ 123 �lje svi porođaji se obavljaju uz stručnu pomoć, dok je u manje razvijenim i seoskim područjima taj proce­ nat niži. Tako je od ukupno 388 037 živorođene dece u 1975. godini uz stručnu pomoć rođeno 80,9 odsto. Programi zdravstvene zaštite sadrže i zdravstveno vas­ pitanje u vezi s polnim životom, posebno za spreča­ vanje neželjene trudnoće, koje se sprovodi među li­ cima oba pola. Savetovališta za kontracepciju beleže sve veći broj poseta. U njima je 1974. godine obavljeno blizu milion pregleda i savetovanja. Ukupan broj po­ seta naročito se povećao u onim delovima zemlje u kojima su i natalitet i smrtnost odojčadi najveći. Uporedo s povećanjem poseta raste i broj žena koje ko­ riste kontraceptlvna sredstva. U zdravstvenim ustano­ vama na 1000 žena fertilnog doba ima gotovo 50 ko­ risnica kontraceptivnih sredstava. Računa se da je taj broj i veći jer se sve žene ne obraćaju lekarima, već same kupuju ova sredstva. (Za neke vrste kontracep­ tivnih sredstava obavezni su pregled i kontrola lekara, dok se ostala mogu kupiti u slobodnoj prodaji.) Uprkos relativno brzom razvoju kontracepcije, broj po­ bačaja je u porastu. To je posledica liberalizacije i le­ galizacije pobačaja, pa se njihov broj u zdravstvenim ustanovama povećava, a smanjuje se broj započetih i izvršenih pobačaja izvan zdravstvenih ustanova. Prema nepotpunim podacima, u zdravstvenim ustanovama iz­ vrši se godišnje više od 300 000 pobačaja. Zdravstvena zaštita materinstva ostvaruje se u usta­ novama opšte zdravstvene zaštite i speci jal izovane službe za zdravstvenu zaštitu žena (u dispanzerima i savetovalištima za žene). Godine 1976. u Jugoslaviji su postojale 982 specljalizovane jedinice za vanbolničku zdravstvenu zaštitu žena. Bolnice imaju preko 14 000 ginekološko-akušersklh kreveta. Godine 1976. bilo je 1434 ginekologa. Uzevši u celini, u zdravstvenoj zaštiti majke i deteta ostvaren je izuzetan napredak. U svim delovima zem­ lje zdravstvena služba je u usponu, iako su regionalne razlike veoma velike, što se podjednako odnosi i na kapacitete i raspored zdravstvenih ustanova I na broj lekara I drugih zdravstvenih radnika. Zbog opšte neprosvećenosti i niskog nivoa zdravstvene kulture, če­ sto se i ne koriste raspoloživi kapaciteti zdravstvene službe. U tome nisu prepreka materijalne mogućnosti, jer su ovi vidovi zaštite besplatni za sve građane bez obzira na to jesu li zdravstveno osigurani III nisu. Osim zdravstvene službe, I mnogi socljalno-ekonomskl faktori utiču na zdravlje svih kategorija stanovnika I 124 �obrnuto — efekti poboljšanja zdravstvenog stanja od­ ražavaju se i na drustveno-ekonomski razvitak. Specifična zdravstvena zaštita radnika sprovodi se pre­ ko medicine rada, specijalizovane službe koja ima za­ datak da predlaže i sprovodi preventivne mere za stva­ ranje povoljnijih uslova rada i da leči različita ošteće­ nja zdravlja kao posledica uslova rada na određenom poslu. Periodičnim medicinskim pregledima radnika koji rade na poslovima koji mogu biti štetni po zdravlje, kao i drugim zdravstvenim merama diferenciranim po vrsta­ ma delatnosti i radnih mesta, stalno se unapređuje zdravstvena zaštita radnika. Na taj način su otklonje­ na mnoga oboljenja izazvana uslovima rada. To je ka­ rakteristično ii za neke grane u kojima radi veći broj žena. Posebna pažnja se poklanja zaštiti žena na rad­ nim mestima koja štetno deluju na njihovu funkciju materinstva. Jedna od prvih socijalnih mera posle oslobođenja zem­ lje bilo je uvođenje jedinstvenog sistema socijalnog osiguranja. Godine 1959. uvedeno je i zdravstveno osi­ guranje zemljoradnika. Pored zaposlenih u društvenom sektoru i seljaka, zdravstveno su osigurana i lica slo­ bodnih profesija. Sistem socijalnog osiguranja osim zdravstvenog obu­ hvata i invalidsko-penzijsko osiguranje. Zdravstveno osi­ guranje obezbeđuje lečenje u svim zdravstvenim usta­ novama, lekove, naknadu ličnog dohotka za vreme bo­ lovanja, druga lična primanja, ortopedska pomagala itd. Invalidnina se dodeljuje licima ako je njihovo zdravlje trajnije oštećeno. Broj korisnika svih penzija iznosio je u 1977. godini 1 408 000. Tako je na 1000 aktivnih osiguranika bilo ukupno 255 korisnika (95 starosnih, 88 invalidskih i 72 porodičnih). Poslednjih godina postalo je veoma aktuelno pitanje penzijskog osiguranja zemljoradnika. U Vojvodini kao najvećem jugoslovenskom poljoprivrednom području već je donesen odgovarajući zakon, a priprema se i u dru­ gim republikama. U skladu s materijalnim mogućnosti­ ma odnosno s dohotkom u poljoprivredi, postepeno se svuda uvodi i penzijsko osiguranje zemljoradnika. U nekim republikama uveden je princip jedne penzije na domaćinstvo. Postoji mišljenje, međutim, da muškarce i žene kao proizvođače treba tretirati individualno i izjednačiti u pravu na ostvarivanje lične penzije na osnovu ličnog rada. Koriste se i druga rešenja kao prelazna da bi se ostarelim licima na selu, koja više nisu sposobna za rad, obezbedila materijalna sigurnost. 125 �Tako, na primer, mnoga staračka domaćinstva ugovo­ rom predaju svoju zemlju društvenom poljoprivrednom gazdinstvu, koje Im osigurava doživotno materijalno iz­ državanje. Broj socijalno osiguranih lica u 1974. godini povećan je u odnosu na 1939. godinu za 7,6 puta, a izdaci za socijalno osiguranje su dostigli 13 odsto nacionalnog dohotka. Naročito su brzo rasla sredstva za penzije ne samo zbog povećanja broja penzionera nego i izno­ sa penzija, kao I zbog nastojanja da se ovoj kategoriji stanovnika lična primanja povećavaju u skladu s poveća­ vanjem ličnih primanja zaposlenih. 126 �Brak, porodica, domaćinstvo, dečja zaštita Preobražaj porodice Pobeda društvenih snaga koje su se zalagale za oslo­ bođenje ljudske ličnosti od svakog oblika diskrim inaci­ je, ravnopravno učešće žena u oslobodilačkom ratu, novi ustavnopravni poredak koji pored političke i eko­ nomske ravnopravnosti uvodi potpunu ravnopravnost supružnika u braku i porodici, i slobodno odlučivanje 0 rađanju dece, sve veća aktivnost žena u društvenoj ekonomici i njihova sve veća ekonomska nezavisnost od bračnih i porodičnih odnosa, razvijanje društvene brige za zaštitu, podizanje i vaspitanje dece — sve je to uticalo na preobražaj patrijarhalnih bračnih i po­ rodičnih odnosa koji su vladali na tlu predrevolucionarne Jugoslavije. U tome je zakonodavstvo odigralo značajnu ulogu. Ono 1 danas, posle ozakonjenja načela ravnopravnosti, pra­ ti i reguliše nove odnose među bračnim drugovima i članovima porodice koji nastaju u isto vreme s revo­ lucionarnim društvenim promenama. Pre drugog svetskog rata u Jugoslaviji je u porodič­ nom zakonodavstvu vladalo više pravnih režima. Na razlike među njima uticala je prvenstveno crkvena ju­ risdikcija. Međutim, sve crkve su bile jedinstvene u podržavanju patrijarhalnog braka, propovedale su teo­ riju o tome da je žena po božjem zakonu manje vredna i o nužnosti njene podređenosti muškarcu kao »glavi porodice«. Razvod je dopuštala samo islamska crkva, ali uglavnom na štetu žene. Odmah posle rata (1946) doneseni su Ustav FNRJ i zakoni o braku, o odnosima između roditelja i dece, o starate Ijstvu i usvojenju, koji su postavili porodične odnose na nove jedinstvene osnove i proklamovali po­ seban društveni interes za zaštitu braka i porodice. Ukinuta je crkvena jurisdikcija. U celoj zemlji ozako­ njeni su monogamija (ranije je pripadnicima islamske veroispovest! bilo dozvoljeno mnogoženstvo), potpuna ravnopravnost žene i muškarca u bračnim i porodič­ nim odnosima, njihova jednaka prava i dužnosti u od­ nosu na zajedničku decu, mogućnost raskida bračne veze na zahtev muža ili žene, izjednačenje bračne i vanbračne dece, posebna društvena briga za decu. Usvojenje, koje je ranije bilo Institut za produženje 127 �roda, postaje prvenstveno institut za zaštitu i zbrinja­ vanje maloletne dece. Zakoni i sam razvitak prokrčili su put novim odnosi­ ma. Ali u toku poslednjih decenija pokazala se potre­ ba za novim pravnim regulisanjem bračnih i porodič­ nih odnosa. Primena jedinstvenih zakona na različite uslove tražila je preispitivanje nekih rešenja. U raz­ nim sredinama iskrsavala su s različitom snagom raz­ novrsna pitanja. Razvitak društveno-ekonomskih odnosa rešio je mno­ ga socijalna pitanja, ali je postavio i nova. I dosledna primena principa ravnopravnosti u praksi iziskivala je nova pravna rešenja za nove životne i pravne dileme. O njima se raspravljalo prilikom donošenja mnogih za­ kona koji na prvi pogled nemaju neposredne veze s datom materijom, kao na primer, o legalizaciji abortusa (prilikom donošenja krivičnog zakonika); u vezi sa za­ konom o imenima (utvrđena je sloboda izbora poro­ dičnog imena supružnika), ili sa zakonom o ličnoj kar­ ti (u kojoj se više ne nalazi podatak o očevom imenu da bi se, pored ostalog, izbeglo pothranjivanje tradi­ cionalne diskriminacije vanbračnog deteta) i slično. Sve je to ukazivalo da je neophodno regulisati speci­ fičnosti u bračnom i porodičnom zakonodavstvu. Već posle ustavnih promena od 1971. godine i posle usva­ janja novog Ustava od 1974. godine republike i po­ krajine donose svoje zakone u ovoj oblasti držeći se jedinstvenih ustavnih principa. Time je pružena mo­ gućnost da se u nekim elementima ovo zakonodavstvo više prilagodi konkretnim uslovima pojedinih republika. Pojavile su se i razlike u gledištima o tome kako I koliko društvo mora I treba propisima I intervencijama da usmerava razvoj bračnih I porodičnih odnosa. Jedno od mišljenja koja su se ispoljila u javnim raspravama bilo je mišljenje da bi trebalo obavezati i ovlastiti dru­ štvenu zajednicu da više štiti brak < porodične odnose, \ da bi trebalo pooštriti mere prema bračnim drugovima zbog neispunjavanja dužnosti na koje se brakom obave­ zuju i pooštriti uslove razvoda. Po drugom mišljenju, zakonodavstvo bi trebalo još više liberalizovati i brak tretirati pre svega kao zajednicu zasnovanu na dobro­ voljnosti i ravnopravnosti obaju partnera. Po ovom mišljenju, trebalo bi da društvena zajednica štiti u prvom redu interes i prava deteta u porodici i u dru­ štvu, dok bi brak trebalo da štite sami bračni drugovi, utoliko pre što njihovi imovinskopravni odnosi ionako gube svoj nekadašnji značaj. 128 �U suštini sva ta razmišljanja su polazila od priznava­ nja potrebe za pojačanom društvenom brigom o detetu. Međutim, očigledno su se razlikovali pogledi na ulogu žene I majke i na ulogu porodice. Mnogi su smatrali da se porodica zbog zapošljavanja žena nalazi u krizi i zato su tražili da društvo zadrži bar majke u tradi­ cionalnoj bračnoj i porodičnoj ulozi. U skladu s tim zahtevala se jača državna i društvena intervencija u korist održavanja braka pooštravanjem uslova razvoda i mera protiv »krivog« supružnika. Drugo m išljenje je polazilo od nove uloge žene u radu i javnom životu, od njene ekonomske i političke samostalnosti, od podele dužnosti, odgovornosti i rada među roditeljim a u po­ rodici s tim da oni sami veoma aktivno učestvuju u naporima za razvoj društvene brige o deci. Ni prvo ni drugo mišljenje nije bilo apstraktno. Njiho­ va osnova se nalazila u objektivnim uslovima. Prošlost je bila još prisutna, ali su se i novi odnosi već pro­ bijali. Sve je to uticalo i na pravne propise i na kon­ kretne mere socijalne politike. S obzirom na ukidanje privatnog vlasništva kao osnove odnosa proizvodnje, ograničavanje svojine na zemlju i na privatna dobra koja neposredno služe za život (kuće, zanatske radnje i slično), izbor bračnog druga nije više zavisio od eko­ nomskih interesa, bogatstva ili društvenog statusa u meri u kojoj je zavisio ranije. Imovinskopravni odnosi supružnika pri tom nisu više u centru pažnje zakono­ davca. Međutim, zakonodavstvo o bračnim i porodič­ nim odnosima, kao i o socijalnom i zdravstvenom osi­ guranju, moralo je sadržati norme kojima se regulišu odnosi koji nastaju usled još srazmerno mnogobrojnog individualnog seljaštva i činjenice da m ilionj žena još rade samo u domaćinstvu ili na individualnom poljo­ privrednom imanju (1971. godine 30,7 odsto svih žena odnosno 50,7 odsto radno sposobnih žena od 15. do 65. godine starosti bile su popisane kao »aktivne«). Težište interesovanja zakonodavca i svih društvenih organa ii ustanova postaju odnosi roditelja i dece, od­ nosno svi oblici porodične brige o deci (adopcija, hranjeništvo). Formalno sklopljeni brak obično je osnova porodice, ali nije i jedina. Nastoji se na stvaranju uslo­ va za međuljudske porodične odnose i kad nema for­ malnog braka ili kada je on prestao razvodom ili smrću. U procesu deetatizacije menjao se pojam za­ štite braka i porodice, pošto su u društvenoj zaštiti sami radni ljudi i građani subjekti te zaštite. U svo­ jim samoupravnim organizacijama i svojim samouprav­ nim funkcijama u društvu oni stiču nove materijalne, 129 �pravne I političke mogućnosti da društveno obezbeđuju zadovoljavanje svojih životnih potreba. Takav tok razvitka uticao je I na dikciju ustavnih i zakonskih re­ šenja za ovu oblast. U Ustavu FNRJ od 1946. godine kaže se: »Brak je kao osnov porodice pod zaštitom države.« U Ustavu SFRJ od 1974. godine kaže se: »Porodica uživa društvenu zaštitu. Brak i pravni odnosi u braku i porodici ure­ đuju se zakonom. Brak se punovažno zaključuje slo­ bodnim pristankom lica koja sklapaju brak pred nad­ ležnim organom. Roditelji imaju pravo I dužnost da se staraju o podi­ zanju i vaspitanju svoje dece. Deca su dužna da se staraju o svojim roditeljima kojima je potrebna pomoć. Deca rođena van braka imaju ista prava i dužnosti kao I deca rođena u braku« (član 190). »Majka i dete uživaju posebnu društvenu zaštitu...« (član 188). Republički i pokrajinski ustavi i zakoni o braku I po­ rodičnim odnosima unose negde veće negde manje novine u postupak za sklapanje braka, u pogledu raz­ voda, brige o deci, adopcije, hranjeništva, razvijanja društvenih organa za pomoć roditeljima u podizanju dece, ali i u pogledu intervencije u realizovanju ro­ diteljskih prava u korist deteta. U vaspitnom sistemu posvećuje se posebna pažnja pripremi za odgovorne bračne I porodične odnose. U nekim republikama uvodi se obavezno predbračno savetovanje. Znatne promene najviše se ogledaju u razvoju pravnih normi u pogledu braka odnosno razvoda. U svim novi­ jim republičkim zakonima izražava se manje-više isti proces i zaključenje braka se sve manje smatra kao materijalno obezbeđenje samo žene. Kod razvoda pak prvenstveno se radi o razmatranju socijalnog položaja u kojem bi se našao jedan od supružnika bez obzira na njegovu krivicu za razvod. U brakorazvodnom po­ stupku više nije cilj utvrđivanje krivice za razvod, već se utvrđuje da li i do koje mere je konkretan brak postao neodrživ. Isto tako, ni deca se ne ostavljaju bračnom drugu koji nije kriv, već onome kod koga će im biti bolje (s pravom drugog roditelja da održava vezu s decom). Zakonodavstva svih republika i pokraji­ na Idu za tim da se uvede mogućnost sporazumnog razvoda, da se smanji III odbaci značaj utvrđivanja raz­ loga i krivice za razvod da bi se više pažnje posvetilo problemima dece odnosno socijalnim problemima raz­ vedenih drugova. Pojavljuju se norme o stvarnom bra­ ku, tj. o vanbračnoj zajednici žene i muškarca s prln130 �cipijelno istim posledicama koje važe za formalno za­ ključeni brak. Treba dokazati postojanje faktičkog bra­ ka. To je posebno važno u slučajevima kad ovakva zar jednica prestane da postoji da njen član koji je u nju unosio svoj rad (obično žena) ne bi Izgubio svoja pra­ va. Po Ustavu SFRJ od 1974. godine deca iz faktičkih brakova imaju sva prava u odnosu prema svojim ro­ diteljima kao i bračna. Interes je društvene zajednice da se sve manje upliće u međusobne odnose odraslih osoba i u brak kao slo­ bodnu životnu zajednicu dveju odraslih osoba suprot­ nog pola ukoliko se one pridržavaju društvenih normi i ukoliko svim svojim mogućnostima obezbeđuju što bo­ lje uslove za život dece.1 ) 9 Pošto je slobodna odluka uslov za sklapanje braka, a kako je potrebno da za takvu odluku oba partnera budu zrela, svi zakoni o braku utvrđuju minimalnu starost, isključuju prisilu, duševne poremećenosti I slično. Po­ red toga neki zakoni utvrđuju potrebu odnosno obave­ zu budućih supružnika da pre sklapanja braka posete bračno savetovalište (Hrvatska, Slovenija) polazeći od dužnosti društva da omogući slobodu u zaključivanju braka koja podrazumeva poznavanje posledica te od­ luke, poznavanje prava i dužnosti koji nastaju sklapa­ njem braka u društvenim, ekonomskim, medicinskim, socijalnim i drugim odnosima. Obaveštenja koja dobijaju pred sklapanje braka upućuju ih na stalnu saradnju sa savetovalištima, a naročito s onim savetovalištima koja brinu o potrebama deteta, kao i s onima ko­ ja im pružaju znanja o tome kako da sami odlučuju o vremenu i broju rađanja, dakle o mogućnosti da sami planiraju svoju porodicu. Na osnovi takvog gledanja na brak i bračne odnose, u jugoslovenskom društvu se sve više probija shvatanje da porodicom i porodičnim odnosom treba sma­ trati svaki stalni životni odnos u kojem se roditelji Ili uopšte odrasla osoba stara o detetu, a to može biti sama majka ili otac s detetom, baba, strina ili tetka s detetom, kao i adoptirano dete s adoptivnim roditelji­ ma. I hranjeništvo se smatra oblikom porodičnog od­ nosa. Prema tome, za nastanak porodičnog odnosa ni­ je odlučujuće zaključenje braka, nego rođenje ili usva­ janje deteta, Ili I neki drugi oblik trajne životne brige o detetu. Centralna ličnost porodice je dete. Svoje obaveze, zadatke i ciljeve u pogledu braka i po­ rodičnih odnosa u sistemu socijalističkog samouprav,9J »Značaj bračne veze za društvo Je u zasnivanju porodice. . . se u Zakonu o braku I porodičnim odnosima SR S lo ven ije. kaže 131 �Ijanja društvena zajednica ispunjava na kvalitativno nov način. Sve veće mogućnosti za stvarnu afirmaciju ravnopravnosti žene nezavisno od njenog bračnog sta­ nja ili porodičnih obaveza, usmeravaju brigu oba rodi­ telja podjednako na odlučivanje o tome kada i koliko će dece imati, a posebno na podruštvljavanje dečje za­ štite, na aktivnost u razvijanju društvene brige za ma­ terinstvo, za biološku reprodukciju stanovništva. Cilj društvene zaštite u pogledu tih specifičnih međuljucf* skih i društvenih odnosa jeste čuvanje slobode i in­ tegriteta ljudske ličnosti, onemogućavanje međusobnog iskorišćavanja, a posebno zaštita deteta u zajedničkom interesu društva i roditelja. Društvena zajednica ima u Ustavu, zakonima i samoupravno donetim odlukama os­ lonac za društvenu intervenciju u sprovođenju takve politike u slučaju kada pojedinac ne bi razumeo ili pri­ hvatio nove socijalističke društvene norme. Raznovrsna je delatnost društvenih faktora koji su angažovani u širenju prlmene novih normi o braku i po­ rodičnim odnosima. Te norme se usklađuju s ciljevi­ ma društveno-ekonomskog razvoja, s unapređivanjem ravnopravnog položaja polova, s poboljšavanjem uslo­ va za svestrani psihofizički razvoj mlade generacije. Zakonske norme deluju na preobražaj porodice od od­ vojene manje-više zatvorene zajednice u otvorenu ljud­ sku zajednicu, koja se ne oseća izolovanom. Na osnovi samoupravnog odlučivanja radnih ljudi o svim indivi­ dualnim, životnim i društvenim interesima, koji su isto­ vremeno I interesi porodice, podruštvljava se vršenje mnogih porodičnih funkcija i nastaju novi oblici etič­ kog I emocionalnog zajedništva ljudi u užoj i široj po­ rodici. Savremena tzv. nuklearna porodica zaposlenih roditelja i njihove dece sve više traži da se društveno obavljaju mnoge funkcije koje su dosad obavljale po­ rodice. Radi se o domaćinstvu i dečjoj zaštiti. Podaci pokazuju da se povećavaju broj domaćinstava uopšte i broj domaćinstava s jednom porodicom, dok se broj članova jednog domaćinstva smanjuje (kao i broj porodica na jedno domaćinstvo). Godine 1948. bi­ lo je 3 627 000 domaćinstava, a 1971. već 5 275 000 do­ maćinstava, od kojiih je 73 odsto bilo s jednom poro­ dicom. Raslojavanje velikih domaćinstava i smanjiva­ nje broja članova na jedno domaćinstvo prate tokove industrijalizacije: dok je 1948. godine u Jugoslaviji bi­ lo prosečno 4,4 lioa na jedno domaćinstvo, 1971. go­ dine taj prošek je opao na 3,8, uz značajne terito­ rijalne razlike — u Hrvatskoj i Sloveniji prosečan broj lica na jedno domaćinstvo iznosi 3,4, u Bosni i Herce­ govini 4,4, u Makedoniji 4,7, a na Kosovu 6,6. 132 �I brojke o sklapanju i razvodu braka pokazuju da se shvatanja o bračnim i porodičnim odnosima menjaju, ali i to da sve ne teče bez teškoća. Dok procenat sklopljenih brakova na 1000 stanovnika pokazuje ma­ nja odstupanja od jugoslovenskog prošeka (8,3), razlike među republikama i pokrajinama su osetnije u pogle­ du broja razvoda.2 ) 0 U svim tim promenama bitna je nova uloga žene u društvenoj podeli rada. Ona se više ne smatra pre­ težno suprugom, domaćicom i majkom, već postaje sa­ mostalan činilac društvene privrede. Svojim novim po­ ložajem radnika u udruženom radu ona se ekonomski i društveno osamostaljuje. Mnoga istraživanja su po­ kazala da se preobražaj tradicionalnih bračnih i poro­ dičnih odnosa vrši naročito brzo kada se i žena uklju­ čuje u rad izvan kuće. Njeno delimično odsustvo iz ku­ će, a posebno njen novčani doprinos kućnom budžetu, ugled i nova znanja koja ona stiče svojim radom van kuće nužno menjaju njen raniji, podređeni položaj u po­ rodici i postavljaju odnose na egalitarnije osnove. Za­ poslenost žene i njena ekonomska samostalnost nalažu i jednom i drugom bračnom drugu nova prava i nove dužnosti i diktiraju im novo ponašanje u međusobnim odnosima i u odnosu prema deci. Međutim, ovaj proces je suviše dubok i sveobuhvatan da bi za njegove sadašnje učesnike tekao bezbolno. Zapaža se da mnoge zaposlene žene-majke doživlja­ vaju svoj položaj kao konfliktan, bremenit napetosti­ ma. Izlaz iz takve konfliktne situacije one ponekad tra­ že u bekstvu u staro, u prihvatanju tradicionalne uloge žene u braku i porodici, tim pre što nije reč samo o shvatanjima već o objektivnim razlozima spore pro­ mene stare podele uloga između muža i žene u okviru porodice. U staranju o deci I u njihovom vaspitavanju majka se pretežno još uvek smatra najodgovornijom I zato je tu njena uloga odlučujuća. Deca se obraćaju za pomoć najpre majci, pošto većinom majke posećuju roditeljske sastanke u školi I slično. Ipak se to stanje postepeno menja. Istraživanja pokazuju da raste udeo oba roditelja u brizi za decu i da se povećava njihova zalnteresovanost za dobi janje stručne pomoći u vaspita­ vanju dece. Uočljive su razlike u shvatanju ravnopravnosti u poro­ dici i izvan nje ne samo Između grada I sela već na­ ročito između generacija. Za novu generaciju Je sve više samo po sebi razumljivo da muž I žena dele brigu ®) Broj razvoda na 100 brakova 1976: SFRJ 14,0: SR BIH 10.9, SR Cm a Gora 5,0; SR Hrvatska 17,4; SR M akedonija 7,1; SR Slovenija 14,6; SR S rbija 15,5; uža Srbija 16,3; SAP Kosovo 2,4; SAP Vojvodina 21,5. 133 �o detetu i domaćim poslovima. To je slučaj naročito u porodici u kojoj je žena odnosno majka zaposlena. Zato je neophodno podruštvljavanje nekih funkcija po­ rodice i stvaranje za to odgovarajuće društvene mate­ rijalne baze. Dečja zaštita, servisi za domaćinstvo, opremljenost domaćinstva savremenim tehničkim po­ magalima, prehrambena i druga industrija — sve to utiče na život pojedinca i porodice. U svim tim proce­ sima, iako nedovoljno brzo, smanjuje se razlika izme­ đu seoskog i gradskog načina života. Elektrifikacija i razvitak odgovarajuće industrije omo­ gućavaju relativno brzo opremanje domaćinstava sa­ vremenim tehničkim uređajima. Menja se i struktura lične potrošnje. Tako se, na primer, učešće Izdataka za Ishranu smanjuje, a rastu izdaci za trajna dobra (stan, nameštaj i slično). Organizovanje restorana za društvenu ishranu na rad­ nom mestu (radne organizacije subvencionišu cenu hrane i do 40 odsto), školska ishrana (veliki broj škol­ ske dece dnevno dobija od jednog do tri obroka u školi) i druge vrste servisa, na primer za pomoć u nezi bolesnika, rasterećuju ženu kao proizvođača i na selu i u gradu, kao i celu porodicu. U mnogim gra­ dovima na tome rade zavodi odnosno centri za una­ pređivanje domaćinstva. Oni praktičnim demonstracija­ ma, literaturom i proučavanjem problema ishrane i slič­ no predlažu i sprovode akcije, a često pritiču u po­ moć potrošačima kontrolisanjem industrijskih proizvo­ da i trgovine. U rešavanju ovih problema građani se angažuju u svojim samoupravnim i mesnim zajednicama i opštlnama. Za njihovo rešavanje zalažu se sindikati i mnoge društvene organizacije. Posebno mesto u tome ima specijalizovana društvena organizacija »Mesna zajednica I porodica«, koja podstlče društvene dogovore i pred­ laže stručna rešenja. Isto tako se širi prostor za sa­ moupravne odluke samih proizvođača. Na osnovi ostva­ rivanja prava raspolaganja celokupnim ostvarenim do­ hotkom nastaje sve više inicijativa da se društvenim dogovorima I samoupravnim sporazumima radnih orga* nizacija, među njima i mesnih zajednica, u opštini I šire brže rešavaju problemi podruštvljavanja životnih pitanja porodice. Ipak centralno mesto u problematici položaja žena u porodici I društvu zauzima problem materinstva i dečje zaštite. 134 �Društvena zaštita dece Društvena zaštita dece počela se veoma intenzivno razvijati još u toku narodnooslobodilačkog rata zahva­ ljujući brizi naroda da očuva svoj mladi naraštaj. Narodnooslobodilački odbori, u kojima su žene bile za­ stupljene u velikom broju, bili su organizatori dečjih domova, dečjih odeljenja u partizanskim bolnicama i drugih ustanova za zaštitu dece. Ugrožena deca bila su smeštena kod drugih porodica. U prvim godinama posle rata društvena briga bila je usredsređena na decu koja su izgubila roditelje i na decu invalide.21) Slabo zdravstveno stanje dece kao posledlca rata izi­ skivalo je ubrzano otvaranje zdravstvenih ustanova, savetovališta, dispanzera, porodilišta i dečjih bolnica. Ujedno su organizovani i školske kuhinje i masovna letovanja za decu. Posleratna pomoć UNICEF-a je bila izdašna. Od 1948. godine stizala je pomoć u hrani i opremi za zdravstvene i dečje ustanove i škole. Neki od programa UNICEF-a još se ostvaruju u manje razvi­ jenim područjima. U skladu s centralističkim sistemom upravljanja zem­ ljom, a u cilju koordinacije svih državnih i društvenih faktora, na saveznom nivou je u prvim posieratnim go­ dinama pri Ministarstvu za socijalnu politiku Savezne vlade delovao posebni Savet za zaštitu majke i deteta, a ista takva tela su bila organizovana i u republikama, pokrajinama i opštinama. U savetima je bilo značajno učešće Saveza sindikata i AFŽ-a. U prvim posieratnim godinama posebnim merama su usmeravana oskudna sredstva u korist dece, pa je tako započeto integrisanje potreba dece u planove društvenog razvoja. Poče­ la se izgrađivati metodologija utvrđivanja potreba de­ ce, njihovog prioriteta i načina njihovog podmirivanja. Oblici društvene brige o deci menjali su se prema razvoju društveno-ekonomsklh odnosa, ali je po priro­ di stvari područje dečje zaštite bilo među prvim pod­ ručjima koja su obuhvatile decentralizacija i deetatiza­ cija. Sreski i mesni narodni odbori, u funkciji starateljskih organa, brinuli su se o ratnoj siročadi, preduzimali su razne mere za vaspitno zapuštenu decu, otvarali su domove za ugroženu decu, materinske i dečje domove, domove za učenike u privredi, Internate za đake sa sela I slično. Sve više dece Je dobljalo dodatnu Ishra^J Popis od 1945. godine pokazao ]e da Je od 283 000 dece — rat­ ne siročadi 88 000 Izgubilo oba ro d ite lja . Za njih su organizovani deCJI domovi I In tern ati. III su Ih p rih v a tile druge porodice. B ile su osno1 P.™6 u»tanove za Izdržavanje 1 re h a b ilita c iju dece. Do kraja tltf 30 000 dece*8nOVane *U ^ u stanova. koje su m ogle prlhva- 135 �nu u mlečnim kuhinjama, širila se mreža zdravstve­ nih ustanova namenjenih majkama, deci i omladini. U okviru planova industrijalizacije i socijalističke re­ konstrukcije poljoprivrede i sela i politike ravnoprav­ nog uključivanja žena u te tokove, imali su prioritet posebni oblici zdravstvene i socijalne zaštite zaposle­ nih majki i njihove dece. Zakonodavstvo je obavezalo radne organizacije i narodne odbore da organizuju jas­ lice i vrtiće za decu zaposlenih majki.2 ) 2 Uprkos značajnoj ulozi koju su imale te ustanove, po­ stojale su slabosti, koje su tražile razvijanje novih ob­ lika društvene zaštite dece i ukazivale na potrebu da se unekoliko izmeni dotadašnji koncept te zaštite. Re­ lativno brzo povećanje broja ustanova, iako je i dalje bilo daleko iza potreba, dolazilo je u raskorak s mate­ rijalnim mogućnostima. Doprinos roditelja za izdržava­ nje dece u tim ustanovama bio je minimalan i počela su se javljati mišljenja da »država« treba da obezbeđuje sredstva za izdržavanje dece. Kako je ustanova za decu bilo suviše malo, društvenu pomoć su uživali sa­ mo oni roditelji koji su u njima imali decu. Dečje usta­ nove pri preduzećima često su bile mnogo udaljene od stanova radnica, pa zato neke radnice nisu mogle do­ nositi decu u takve ustanove lili su ih, iako rede, tamo ostavljale cele radne nedelje. Lokacija ustanova prema radnom mestu, a ne prema mestu stanovanja pokazala se neadekvatna, naročito kada se počela povećavati dnevna migracija radnika. Sve više je sazrevalo saznanje da probleme dečje za­ štite treba rešavati tamo gde porodica stanuje, što znači u naselju, u mesnoj zajednici, i da program nje­ nog razvijanja treba Izrađivati tako da u najkraće mo­ guće vreme što veći broj dece, a najzad i sva deca, steknu jednake uslove za razvijanje svih svojih spo­ sobnosti bez obzira na to da II je majka zaposlena ili ne. Godine 1961. uveden je relativno visok dečji dodatak, koji je tada primalo približno 1 200 000 zaposlenih ro­ ditelja za gotovo 2 500 000 dece. Tada je uvedena I obaveza roditelja da za Izdržavanje dece u ustanovama plaćaju deo doprinosa za pokrivanje režijskih troškova (ishrane). U to vreme većina ustanova za decu prešla Je na samostalno finansiranje I u n}lma su bili osno­ vani organi društvenog upravljanja. Bilo je potrebno fzvesno vreme da se ove ustanove prilagode novim M) Godine 1951. postojale su 524 ustanove za pretSkolsku decu * 26 000 dece, 267 dečjlh domova za decu bez roditelja s 20 000 dece, 1151 dom I Internat za 137 000 uCenlka I 66 specijalnih zavoda s 4700 dece. 136 �uslovima, što Je privremeno zaustavilo njihovo^ razvi­ janje. Posle tog prelaznog perioda može se uočiti ne­ prekidni pozitivni razvitak. A li i tu ima razlika među republikama i autonomnim pokrajinama, a pogotovo među opštinama. Razvitak dečje zaštite u svakom pogledu je sastavni deo društveno-ekonomskog razvitka, uslovljen je raz­ vojem materijalne baze, ali i stepenom razumevanja koji za njega pokazuju društveni faktori odnosno n ji­ hovom akcijom. Broj ustanova za dnevni boravak dece povećao se od 996 u 1961. godini na 2584 u 1976. go­ dini, tj. za 1588 (prosečno godišnje za oko 106 usta­ nova). Broj dece u tim ustanovama povećao se od 75 609 u 1961. godini na 208 353 u 1976. godini (godiš­ nje za 7 odsto). Povećanje broja ustanova 1 njima obu­ hvaćene dece ubrzano je razvojem samoupravljanja. Tempo rasta broja ustanova za predškolsku decu ipak ne zadovoljava stvarne potrebe. Od ukupno 2 534 000 dece do 7 godina starosti, dečjim ustanovama obuhva­ ćeno je samo 7,6 odsto (dece do 3 godine 2,4 odsto, a od 3 do 7 godina 11,6 odsto). Ovaj prošek je znatno veći u razvijenijim republikama i pokrajinama, u kojima ima više zaposlenih žena (u Sloveniji, Vojvodini i Hrvat­ skoj). Zbog nedovoljnih kapaciteta, ove ustanove su namenjene prvenstveno deci zaposlenih roditelja. S razvijanjem komunalnog sistema i samoupravljanja u svim oblastima društvenog života, posebno u zdrav­ stvu, školstvu i socijalnoj zaštiti, unapređuje se dru­ štvena briga o deci. Roditelji i građani u okviru mes­ nih zajednica aktivni su nosioci programa za poboljša­ nje uslova za zdrav razvitak dece. Glavna odgovornost i zadaci usklađivanja na osnovu solidarnosti u oblasti dečje zaštite pripadaju opštinama, republikama i auto­ nomnim pokrajinama. Počev od 1967. godine sve re­ publike su donele zakone o razvijanju i finansiranju dečje zaštite i u tu svrhu su odredile poseban dopri­ nos koji se prikupljao u namenske fondove. Iz tih fon­ dova je isplaćivan dečji dodatak i sufinansirano razvi­ janje ustanova dečje zaštite. Posle donošenja novog Ustava u celoj zemlji su osnovane samoupravne in­ teresne zajednice dečje zaštite, u koje su uključeni svi faktori koji su zainteresovani za razvoj dečje za­ štite na određenom području, u jednoj ili više opština ili u republici. U njima delegati-korisnici usluga usta­ nova i delatnosti dečje zaštite zajedno s delegatima-davaocima usluga, tj. zajedno s radnicima u ustanovama dečje zaštite, planiraju razvoj ove oblasti, stimulišu udruživanje sredstava I rada u tu svrhu I obezbeđuju 137 �solidarnu pomoć za određene grupe socijalno ugrože­ ne dece. Time se prevazilazi shvatanje da je dečja za štita problem koji nastaje samo za decu zaposlenih že­ na i da je to »ženski problem«, zbog kojega je ženska radna snaga skuplja. U takvom sistemu dečja zaštita postaje društveni problem najšireg značaja koji treba rešavati pre svega sa stanovišta uspešnog razvoja sve dece. »Dečja zaštita« se sve manje tretira kao usko socijalno pitanje, a sve više kao jedan od najznačajni­ jih elemenata celokupne društvene reprodukcije, širi se saznanje da se time istovremeno diže produktiv­ nost zaposlenih roditelja i da se optimalno razvijaju svi fizički i psihički potencijali budućih radnika. Da bi se poboljšali nega i vaspitanje sve dece, u progra­ mima razvoja društvene brige za decu razvitak tzv. neposredne dečje zaštite ima prednost u odnosu na oblike novčanih dečjih dodataka koje dobija jedan od roditelja. Neposrednu dečju zaštitu nude sve vrste ustanova za dnevni boravak dece (jasle, vrtići, putuju­ ći vrtići na selu i slično), tzv. »male škole« (koje u godini pred upis u osnovnu školu obuhvataju i onu decu koja inače nisu smeštena u predškolskim usta­ novama i tako im olakšavaju prelazak u školu), celo dnevni boravak u školi i razvoj celodnevne škole, us­ tanove za rehabilitaciju hendikepirane dece, društvena ishrana u školi, sistematska zdravstvena zaštita ild. Ne može se poricati značaj posredne zaštite, tj. dečjeg dodatka koji se daje roditeljima zaposlenim u društve­ nom sektoru i određenoj grupi poljoprivrednih proizvo­ đača. Ali uz ostale vidove brige za decu dečji doda­ tak sve više postaje socijalna pomoć onim porodicama koje svojim dohocima ne pokrivaju minimalne troškove života. On ima karakter društvene pomoći iz fondova solidarnosti porodicama s decom. Izuzete su samo po­ rodice s dohocima Iznad određenog prošeka po članu porodice, zbog čega je broj primalaca dečjeg dodatka opao. Međutim, u praksi se oseća da sve dileme još nisu otklonjene. Ponegde se Još gubi vreme u raspravlja­ njima o tome da II treba obezbediti uslove da majka što duže ostane 8 detetom, Ili pak omogućiti da deca budu što ranije uključena u odgovarajuću dečju usta­ novu; da li povećati novčanu pomoć porodicama s decom ili više subvencfonisati dečje ustanove i slično. Razlike u potrebama u našim uslovima su doprinosile tome da još nisu svuda formulisanl jasni koncepti. Za sve sredine Je karakteristično da se povećavaju In* teresovanje I odgovornost radnika u udruženom radu 138 �za ovu oblast. U mesnim zajednicama, opštinama i re­ publikama aktivira se sve veći broj građana. Raste spremnost da se problemi dečje zaštite rešavaju u no­ vim, samoupravnim oblicima. U mesnim zajednicama iz­ rađeni su mnogobrojni programi razvitka dečje zaštite. I broj dečjih ustanova i drugih oblika dečje zaštite brže se povećava u okviru ostvarivanja novog ustavnog sistema. Postepeno iščezava uverenje da je »država« dužna da se brine o razvitku dečje zaštite. Roditelji I građani sve češće odlučuju referendumom da samodoprinosom dopune zakonom određene namenske fon­ dove dečje zaštite kako bi ubrzali njihov porast. Vodi se akcija za to da se u svim urbanističkim planovima predvide dečje ustanove i da se one je vtin ije Izgra­ đuju pomoću tipskih projekata. Uvodi se sistem dru­ štvenog subvencionisanja cene u ustanovama da bi se u njima deci osigurao boravak bez obzira na m aterijal­ nu mogućnost roditelja, s tim što roditelji s višim pri­ hodima plaćaju veći deo cene koštanja. Na području dečje zaštite nastaju i novi oblici regulisanja odnosa i obaveza. Potpisuju se društveni dogo­ vori između svih zainteresovanih faktora u opštinama, autonomnim pokrajinama i republikama o programima razvoja društvene brige o deci i njihovoj realizaciji da bi se što više ujednačili uslovi za zdrav i svestran razvitak dece. U celokupnom razvoju dečje zaštite gotovo neprocenjivu ulogu odigrale su društveno-političke i društvene organizacije. Pod različitim nazivima u republikama i pokrajinama (»Naša deca«, »Prijatelji dece« i slično), one su delovale udružene u Savetu za vaspitanje i za­ štitu dece Jugoslavije. One godinama izdaju mnoge časopise i publikacije namenjene roditeljim a, vaspitačima i društvenim radnicima. Zajedno sa Savezom so­ cijalističke omladine, povezuju se sa Savezom pionira, tj. sa školskom decom. Tako već od školskog uzrasta preko te organizacije deca počinju da postaju subjekt koji se brine o sebi i koji se uključuje u društvo. Međunarodna godina deteta Organizacije ujedinjenih nacija 1979. godine pobudila Je široko upoznavanje po­ stignutih rezultata, mnoge nove inicijative za dugoroč­ no rešavanje potreba dece i omladine. Da bi se pored manifestativnih oblika brige o deci (festivala, izložbi, takmičenja i slično) postigli i dugoročni efekti, po­ sebno su bile značajne odluke Savezne konferencije Socijalističkog saveza I Saveza sindikata I odluke više zajedničkih savetovanja društvenih organizacija iz svih republika i pokrajina u 1979. godini (Skoplje u janu­ 139 �aru, Cavtat u maju, Beograd u junu, Ljubljana u oktob­ ru). Na tim savetovanjima je naglašena ne samo so­ cijalna već i društveno-ekonomska suština brige o deci. U toj godiroi ulaganja napora u svetskim razmerama za ostvarivanje prava deteta naročito je došla do izražaja činjenica da se u sistemu socijalističkog samouprav­ nog društva briga o deci i ostvarivanje njihovih prava integrišu u celinu društveno-ekonomskih odnosa. U tim nastojanjima žena predstavlja jedan od najaktivnijih činilaca. Ona zajedno s detetom prestaje biti objekt društvene brige i zajedno s muškarcem nastupa kao subjekt brige ne samo za svoju već i za svu drugu decu. Demografska kretanja Jugoslavija je poznata po svojim demografskim razno­ likostima, koje odražavaju nasleđene razlike u ekonom­ skom razvoju i druge socijalne i kulturne karakteristike pojedinih naroda i narodnosti odnosno republika i po­ krajina. Na neke od tih razlika se s obzirom na pozna­ te zakonitosti i dugoročnost određenih procesa s raz­ vojem ne smanjuju, već se delimično čak i povećavaju. Tako se u uslovima postojanja istog društvenog i eko­ nomskog sistema mogu pratiti različite posledice primene jednake politike na različite uslove. U socijali­ stičkoj Jugoslaviji demografska kretanja se tretiraju kao sastavni deo ekonomskih i društvenih odnosa, a pita­ njima planiranja porodice prilazi se sa stanovišta rav­ nopravnog položaja žene i zaštite njenog zdravlja, sa stanovišta prava oba roditelja da odlučuju o broju dece i vremenu njihovog rađanja, kao i sa stanovišta interesa deteta da se rodi kao željeno i voljeno. Put do takvih shvatanja utro je radnički pokret još pre revolucije svojim odnosom prema u to vreme veoma teškim uslovima života žena i porodica. Na 1000 stanovnika u Jugoslaviji 1974. godine bilo je rođeno prosečno 26,7 dece, a 1977. godine 17,7, od toga u istoj godini na Kosovu se rodilo 33,9 dece, u Vojvodini 14,0, u Hrvatskoj 14,7, u Srbiji bez pokra­ jina 15,3, u Sloveniji 17,6. Prirodni priraštaj na 1000 stanovnika u Jugoslaviji bio je 1947. godine 13,9, a 1977. godine 9,3. Unutar toga prošeka priraštaj u 1977. godini bio je u Vojvodini 3,7, u Hrvatskoj 4,7, dok Je na Kosovu bio 27,6. Nenavede­ ne republike zauzimaju vrednosti između ekstrema autonomnih pokrajina Vojvodine i Kosova. 140 �Motivacija za kontrolu rađanja i smanjivanje nataliteta na području Jugoslavije nije se pojavila tek u vreme industrijalizacije i urbanizacije. U nekim poljoprivred­ nim rejonima, posebno u dolovima Hrvatske i Srbije još u XIX veku drastično se počeo smanjivati broj porođaja sve do tendencije depopulacije. Da bi sprečili rasparčavanje zemljišta, u nekim krajevima Jugo­ slavije seljaci su sve više prelazili na sistem jednog deteta. Zbog veoma zaostalih zdravstvenih i higijen­ skih prilika takvo planiranje porodice sprovođeno je na razne načine »preko leđa« žena. Same ili uz pomoć nadrilekara i seoskih baba one su vršile pobačaj i često ga plaćale i životom. Pored navedenog ekonomskog razloga, na smanjenje nataliteta uticao je i nekadašnji položaj žene u po­ rodici. Težak život i mnoga opterećenja radom u polju i u kući naveli su seljanku da prihvati smanjenje bro­ ja dece i kao put za svoje rasterećenje od mnogih obaveza. Međutim, u većini zaostalih poljoprivrednih rejona u kojima je nepismenost žena bila visoka i na­ talitet je bio veoma visok, ali ga je pratila isto tako visoka smrtnost odojčadi. Na dinamiku razvoja stanovništva u novije vreme snaž­ no utiče intenzivnost ekonomskog i društvenog raz­ vitka. Zajedno s aktivizacijom žena u privredi i s po­ rastom opšteg standarda širi se motivacija za odgo­ vorno planiranje porodice. Ipak su spomenute razlike u stopi prirodnog priraštaja ogromne i iznose 3,7 do 27,6. Posledice takvog stanja su različite. U nekim republikama smanjuje se udeo mladih, a povećava udeo srednjih i starijih generacija. Veliki priraštaj na drugim područjima povećava udeo omladine, što zahteva veće investiranje u školstvo, brže otvaranje radnih mesta itd. Visok priraštaj smanjuje, između ostalog, i dohodak po stanovniku. U isto vreme u razvijenim područjima ne­ ma pritisaka na škole, pa je u većoj meri moguća modernizacija školstva. Popravila se kvalifikaciona struktura, a time su se povećali i dohodak i ulaganja u standard. Tako, između ostalog, i to povećava regio­ nalne razlike. Uprkos veoma različitoj demografskoj situaciji u zem­ lji, u njoj se vodi u suštini jedinstvena politika u po­ gledu društvenih stavova u odnosu na brak, porodicu, pobačaj 1 kontracepciju, ali su u praktičnim merama u raznim republikama stalno postojale razlike. Ustavno su sve te oblasti sada u nadležnosti republika 1 po­ krajina. Postaje sve očiglednija potreba da se u okviru jedinstvenih načela diferencirano prilazi realizaciji po141 �Jedinih mera, s tim da se uzimaju u obzir konkretni us Iovi. Sve više se nameće potreba za naučnim istra­ živanjem u praćenju demografskih kretanja. Zato je u nerazvijenim regijama društvena i politička akcija usmerena na oslobađanje omladine od starih pogleda, na menjanje položaja žene, na razvijanje škol­ stva i prosvetnih ustanova, na zdravstveno prosvećivanje, na razvijanje delatnosti koje zapošljavaju više ljudi, kao što su prerađivačka industrija, javni radovi, poljoprivreda itd. U svemu tome veliki uticaj imaju unutrašnje migracije iz sela u razvijenije krajeve i emi­ gracije u inostranstvo na privremeni rad. Razvoj planiranja porodice Društvene mere i pravne norme koje se odnose na planiranje porodice postepeno su se menjale. Među­ tim, ta postepenost — naročito što se tiče mogućnosti zdravstvene službe i novih saznanja o metodama kon­ tracepcije — imala je više razvojnih faza, dok je još davno usvojeno osnovno gledište o potrebi obezbeđenja slobode u odlučivanju o rađanju dece. Ta sloboda nije se proistovećivala s pravom na poba­ čaj. Postojalo je mišljenje da je o istinskoj slobodi odlučivanja o rađanju moguće govoriti samo pre za­ čeća i da Je cilj društvene akcije da za to stvori uslo­ ve. Odnos prema liberalizaciji pobačaja bio je u po­ četku restriktivan, iako je pobačaj bio prihvaćen kao jedan od metoda planiranja porodice. Smatralo se da bi potpuna legalizacija pobačaja u uslovima nerazvije­ nosti zdravstvene službe I manje-više niske higijenske kulture još više ugrožavala ženino zdravlje i smanji­ vala njeno interesovanje za prevenciju. Tako je veštački pobačaj bio postepeno liberalizovan, uz istovremena nastojanja da se proširi prevencija začeća kao glavni metod odlučivanja. Prvi problem koji Je tražio rešenje bilo je ograničava­ nje namernog pobačaja, koji Je bio rasprostranjen pre drugog svetskog rata, jer Je u staroj Jugoslaviji po­ bačaj bio zabranjen crkvenim i sudskim merama. Posle rata broj ilegalnih pobačaja koji su vršeni izvan zdrav­ stvenih ustanova još više je porastao uz relativno visoku smrtnost žena, pošto se pobačaj često Izvodio na nestručan, veoma primitivan način i u krajnje ne­ higijenskim okolnostima. Godine 1951. usvojen Je prvi savezni propis po kojem se kažnjavao izvršilac takvog pobačaja, a ne žena. Godine 1952. donet je savezni 142 �propis kojim se pobačaj legalizuje iz medicinskih, pravnih, zdravstveno-socijalnih i s tim povezanih so­ cijalnih indikacija. Godine 1960. novim propisom detalj­ nije su određene socijalne indikacije. (U 1967. godini, na primer, registrovano je na 389 000 porođaja oko 277 000 legalnih pobačaja, a smatra se da je pored ovih izvršeno još možda do 200 000 pobačaja). Ali se brzo uvidelo da se tim putem neće moći uspešno rešavati sve veći zahtevi za pobačajem koji su pratili promene u društvu (industrijalizaciju, urbaniza­ ciju, migraciju). Upornim nastojanjem bila je krajnje ograničena masovna pojava namernih pobačaja koji su vršeni izvan zdravstvenih ustanova, ali je broj poba­ čaja u tim ustanovama bio u porastu. Zato se težilo kompleksnijoj akciji s težištem na prevenciji, na širenju kontracepcije. Kontracepcija je prihvaćena kao najefi­ kasniji odgovor na pobačaj, a jačanje odgovornosti roditeljstva kao najbolja mera protiv visoke sm rtnosti odojčadi. Zahvaljujući akciji društvenih organizacija, posebno Saveza sindikata, kao i pravnim propisima, širenje kontracepcije je postalo sastavni deo zdravstvene službe, integralni deo savetovališta za majke i decu. Od 1961. godine u Ljubljani radi naučni Institut za planiranje porodice, koji se bavi naučno-medicinskim aspektima ovih problema. U redovno obrazovanje me­ dicinskih kadrova uključena je i savremena prevencija začeća. U poslednjim godinama pri mnogim ginekološ­ kim bolnicama organizuju se posebna odeljenja sa na­ učnim i stručnim zadacima. Prvi Koordinacioni odbor za planiranje porodice fo r­ miran je u Sloveniji 1961. godine, a na saveznom nivou 1963. godine. Godine 1967. na inicijativu Konferencije za društvenu aktivnost žena Jugoslavije i tog (savez­ nog) Koordinacionog odbora Savezni savet za planira­ nje porodice osamostaljuje se kao poseban društveni organ. Do 1969. godine stvoreni su uslovi da se problemu pla­ niranja porodice pristupi kompleksnije. Ilegalni poba­ čaj kao najveće zlo u velikoj meri je smanjen, ali još nije potpuno sprečen. Posle velikog porasta u 1962. godiini, legalni pobačaj je u nekim republikama počeo polako da stagnira, a posle 1966. godine ponegde je registrovano lagano opadanje broja^pobačaja, što se već može smatrati pozitivnom posledicom širenja kontraceptivne tehnike. Međutim, u nekim republikama broj pobačaja je počeo da raste obično kao prvi način planiranja porodice kada se u uslovima ubrzanog pro­ 143 �cesa industrijalizacije pojavila motivacija za ograniča­ vanje broja porođaja. Skupština SFRJ je 25. aprila 1969. godine doneia Re­ zoluciju o planiranju porodice. Taj dokument određuje politiku dugoročnog planiranja porodice polazeći od na­ čela slobode odlučivanja o broju porođaja i razmaku između njih kao čovekovog prava i težeći da dete koje se rodi bude željeno dete. Stvaranje uslova za ostva­ rivanje toga prava stavljeno je u zadatak odgovaraju­ ćim stručnim, obrazovno-vaspitnim i socijalno-zdravstvenim službama, a društveno-političke organizacije su po­ zivane na moralno-političku podršku. Iste godine done­ sen je savezni Opšti zakon o prekidu trudnoće, koji sadrži sve vrste indikacija za dozvolu pobačaja i koji ujedno priznaje i »individualnu indikaciju«. Opšti zakon je obavezao zdravstvenu službu i na pružanje saveta i sredstava kontracepcije. Ustavno pravo o slobodnom odlučivanju o rađanju dece U Ustavu SFRJ od 1974. godine u poglavlju o slobo­ dama, pravima i dužnostima čoveka i građanina kaže se: »Pravo je čoveka da slobodno odlučuje o rađanju dece. To pravo se može ograničiti samo radi zaštite zdravlja.«2 ) To čovekovo pravo je utvrđeno i svim re­ 3 publičkim i pokrajinskim ustavima i odgovarajućim za­ konima. Ostvarivanje ovog prava spada u delokrug re­ publičkih i pokrajinskih zakona, što obezbeđuje moguć­ nost da se opšti principi dovedu u sklad s različitim uslovima u pojedinim sredinama. Republički i pokra­ jinski zakoni utvrđuju pre svega zdravstvene mere za ostvarivanje ovog novog čovekovog prava. Pobačaj je svuda moguć na zahtev trudnice, ali samo do deset nedelja trudnoće. Posle deset nedelja propisan je po­ seban postupak. Pored toga, dve republike (Hrvatska i Slovenija) regulišu i dostupnost kontracepcije, steri­ lizaciju, lečenje neplodnosti i veštačko oplođavanje. Takav odnos prema politici planiranja porodice svedoči o tome da Je shvaćena uslovljenost demografskih kretanja opštlm socijalno-ekonomskim uslovima živo­ ta, da je shvaćena dugoročnost uzroka i posledica koje hastaju usled progiena tih uslova, kao i o tome da se uvažava i neguje duboko demokratski princip slobode ljudske ličnosti kao subjekta ličnih, porodičnih 1 dru­ štvenih odnosa. Ustav SFRJ, član 191. 144 �Ustavno utvrđivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju podstaklo je donošenje i drugih pravnih pro­ pisa na socijalnom i obrazovno-vaspitnom području. O načinu ostvarivanja ovog prava vode računa samo­ upravne interesne zajednice vaspitanja i obrazovanja, zdravstvene zaštite, socijalne i dečje zaštite. Razumljivo je što su idejno-politički i stručni proble­ mi rađanja, pobačaja i stvaranja uslova za srećno ma­ terinstvo bili i ostali stalna briga društvenih organiza­ cija. U njima su ih pokretale u prvom redu žene i to sa stanovišta zaštite svog zdravlja i poštovanja ličnog integriteta i sa stanovišta zdravlja deteta. Međutim, ne samo žene već i muškarci aktivno su se angažovali u ostvarivanju takve politike, koja im pruža mo­ gućnost da usklađuju veličinu porodice sa svojim že­ ljama i uslovima života. U tome su naročito bili aktiv­ ni oni stručnjaci koji su mogli neposredno pratiti ne­ sreće koje su nastajale zbog neželjene trudnoće i ra­ đanja. Stručnjaci (lekari, socijalni radnici, pedagozi) uključivali su se u sve većem broju u društveno-politički rad i koordiniranje svih aktivnosti na području popularisanja odgovornog odlučivanja o rađanju i ši­ renju znanja o sprečavanju neželjene trudnoće. Druš* tveno povezivanje svih zainteresovanih u tela za pla­ niranje porodice daje u nekim republikama značajne rezultate u smanjivanju broja pobačaja. Savezni savet za planiranje porodice i sva koordinacio­ na tela u republikama i autonomnim pokrajinama i u nekim opštinama na osnovu programskih ciljeva i za­ dataka Socijalističkog saveza programiraju, razvijaju i koordiniraju aktivnost za ostvarivanje svih uslova za slobodno odlučivanje o rađanju i o unapređivanju odgo­ vornog, društveno aktivnog, željenog roditeljstva i u vezi s tim nastoje da se u celokupan sistem vaspita­ nja i obrazovanja ugrade marksistički pogledi o huma­ nim, ravnopravnim i odgovornim odnosima polova i pripremanju mladih za odgovorne odnose u braku i po­ rodici. U zdravstveno-socijalnoj oblasti radi se na una­ pređivanju preventivne akcije. Pomenuta tela podstiču 1 naučnoistraživačku delatnost u ovoj oblasti i učestvu­ ju u oblasti normativnog uređivanja.2 ) 4 *4 ) Savet za planiranje porodice Jugoslavije I republl&ka I pokrajina.x .za Plan*ranJ® porodice konstltulSe se od delegata: Saveza socljalfstlčke omladine, Saveza sindikata. Konferencije za pitanja druš­ tvenog položaja žena, Jugoslovenske narodne armije, Crvenog krsta, delegata udruženja: ginekologa, pedljatara, defektologa, lekarsklh druš­ tava l zdravstvenih radnika, pedagoga, andragoga, univerzitetskih nas­ tavnika, Zajednice Jugoslovensklh univerziteta, udruženja viših Škola, udruženja pravnika, demografa. Zavoda za međunarodnu naučnu, kulturno-prosvetnu I tehničku saradnju, Saveta za vaspltanje 1 zaštitu dece, interesnih zajednica dečje zaštite, zdravstvenog oslguanja. Saveza ploiu8, j° 'I , ara« Konferencije za socijalne delatnosti, Udruženja socijal­ nih radnika, Stalne konferenctje gradova, Saveznog zavoda za društve­ no planiranje I dr. ii u6 145 �Savet za planiranje porodice Jugoslavije, zajedno s od­ govarajućim republičkim i pokrajinskim telima, a u saradnji s mnogim drugim društvenim faktorima, organizovao je mnogobrojne šire jugoslovenske rasprave, kao na primer: o uključivanju sadržaja o humanizaciji odnosa među polovima i o odgovornom roditeljstvu u nastavne programe svih škola; o problemima u vezi s ostvarivanjem ustavnog načela o pravu čoveka na slobodno odlučivanje o rađanju dece — u oblasti so­ cijalne zaštite i zakonodavstva, kao i vezi sa zadacima visokog školstva i pedagoških akademija, medicinskih i drugih škola u unapređivanju znanja omladine i bu­ dućih stručnjaka o humanizaciji odnosa među polovima i odgovornom roditeljstvu, o populacionoj politici u Jugoslaviji i slično. Zahvaljujući delatnosti društvenih organizacija i struč­ njaka, kao 'i pravnim normama, širenje kontracep­ cije postalo je sastavni deo zdravstvene službe — gi­ nekoloških bolnica i savetovališta za majku i dete. Savet za planiranje porodice Jugoslavije razvija me­ đunarodnu bilateralnu i multilateralnu saradnju s odgo­ varajućim organizacijama u drugim zemljama i učla­ njen je u Međunarodnu federaciju za planirano roditeljstvo. A li i pored zajedničkih načelnih stavova, u celoj zem­ lji ne postoje isti uslovi niti ista spremnost svih fak­ tora za rešavanje pitanja planiranja porodice. Ponegde nailazimo na zanemarivanje, pa I na otpore da se u redovnu nastavu za stručne kadrove raznih profila uvede nastava o problemima kontracepcije i seksual­ nog vaspltanja. I u zdravstvenoj službi je u nekim slu­ čajevima preventivna aktivnost suviše slaba, a zapo­ stavlja se I ofanzlvnije širenje saznanja o takvim sred­ stvima planiranja roditeljstva koja štite zdravlje maj­ ke i deteta i koja učvršćuju humane odnose među po­ lovima. Međutim, treba Istaći da činjenica da radni ljudi u savremenom društvu sve više odlučuju o svojim stva­ rima I naročito o raspodeli dohotka, objektivno vodi preokretu u pogledima na roditeljstvo I u odnosu na podruštvljavanje brige o deci u mesnim zajednicama I osnovnim organizacijama udruženog rada. Razvoj samo­ upravnog socijalističkog društva sve više praktično potvrđuje Engelsovu i Marksovu misao o biološkoj re­ produkciji kao nerazdvojnom delu baze društvene re­ produkcije. Odluke u svim za život pojedinca I društva odlučujućim sferama materijalne, društvene i biološke reprodukcije u istim su rukama. Na osnovu društvene 146 �svojine na sredstvima za proizvodnju i svog rada rad­ nici mogu odlučivati o uslovima rada, koji su osnova borbe za oslobođenje rada, za transformaciju rada iz nužnosti u kreativnu potrebu, za prevazilaženje otuđe­ nja čoveka. U tim okolnostima se i reprodukcija čoveka _ rođenje deteta — vrednuje drukčije. Roditeljstvo postaje slobodno i treba da donosi sreću majci, ocu, deci i društvu. Roditelji se staraju o svojoj deci sve više u društvenoj zajedničkoj akciji, u kojoj sa svim građanima rešavaju pitanja koja prelaze moguć­ nosti individualnih porodica. Podruštvljavanjem brige o deci i akcijom svih radnih ljudi u samoupravnom si­ stemu u korenu se ukida konflikt između materinstva, rada i političkog odlučivanja o društvenim poslovima, žene u udruženom radu i samoupravnim organima isto onako kao i muškarci odlučuju o sve boljim uslovima za život ne samo svoje već i sve dece i stvaraju te uslove. Tako taj njihov najautentičniji interes kao čla­ nova slobodne asocijacije proizvođača postaje put za prevladavanje razlika između dece koje preko individu­ alne porodice nije moguće otkloniti. Već sada se po­ činje vršiti raspodela prema potrebama u korist sve dece, iako u udruženom radu sada moramo vršiti raspodelu prema radu. Stavljajući brigu o detetu u centar društvenog interesa i interesa majki i očeva i svih građana, naše društvo se približava društvu jednakih mogućnosti za sve, društvu komunističke solidarnosti, u kojem se u tom cilju preobražava uloga žene i muš­ karca, kao što se preobražavaju i svi lični, porodični i društveni odnosi. Podruštvljavanje domaćinskih poslova i samoupravna društvena akcija za staranje o deci oslobađaju velike ljudske potencijale u korist opšteg razvoja društva, što mnogo znači za omogućavanje jednakog startovanja u život svoj deci i za stvaranje novih veza drugarstva i solidarnosti u porodici I u socijalističkom društvu. Ukidanje svake diskriminacije, vlastiti rad i odgovor­ nost za svoje i društvene stvari postaju osnova nove etike, novog socijalističkog morala. Zadatak je vodećih subjektivnih društvenih snaga da čoveku omoguće da bude objektivno stavljen u uslove da se na osnovu re­ zultata svog rada može potvrditi kao najviša vrednost i da ostvarujući svoj interes može i mora zajedno sa svim ljudima istovremeno postizati I društvene ciljeve. Oslobođenje rada i ljudske ličnosti uslov je za prevazi­ laženje i svih oblika čovekove otuđenosti, za humani­ zaciju svih ljudskih odnosa uključujući polne i porodIč­ 147 �ne. Garancija covekove s11obode postaje sloboda njegos~oboda njego­ čovekove slobode vog sugradanina i njegovih sugrađanki. Niko od njih sugradanki. sugrađanina ne maze eksploatisati drugoga, a svako je dužan da duzan može postuje slobode i prava drugih i za to je odgovoran. To poštuje opšta načela ulozi ljudi su istovremeno i opsta nacela o ulozl radnih !Judi — subjekata u samoupravnom drustvu. društvu. 148 �Međunarodna saradnja Narodi i narodnosti Jugoslavije u svojoj narodnoosiobodilačkoj borbi I socijalističkoj revoluciji povezali su se s antifašističkom borbom svih potlačenih naroda i s radničkim revolucionarnim pokretima. U okviru te saradnje značajno mesto imao je otpor protiv reakcio­ narne fašističke ideologije i prakse u odnosu na polo­ žaj žene u društvu i porodici. Međunarodnom antifa­ šističkom pokretu demokratskih snaga žene su dale značajan prilog, pored ostalog i stvaranjem i produblji­ vanjem veza s antifašistkinjama u raznim zemljama još u toku rata. U surovim danima rata hiljade Jugoslovenki koje su bile u koncentracionim logorima i zatvori­ ma hitlerovske Nemačke i fašističke Italije iskovale su drugarstvo, koje se manifestuje još i danas. Od osnivanja AF2-a kao organizovanog izraza masov­ nog učešća žena Jugoslavije u NOB-u, a tim e i u svetskoj borbi za rušenje fašizma, povezivanje s antifa­ šističkim demokratskim ženskim organizacijama posta­ lo je značajan deo rada te organizacije.25) Razvitak socijalističkih odnosa otvarao je nove prosto­ re i za aktivnost žena u ukupnoj međunarodnoj poli­ tici zemlje i u međunarodnoj saradnji s mnogim pro­ gresivnim, demokratskim, nacionalnim organizacijama i pokretima žena, s međunarodnim organizacijama i in­ stitucijama koje su angažovane na ostvarivanju ravno­ pravnih demokratskih odnosa među ljudima i narodima, kao i na unapređivanju društvenog položaja žena. U daljem razvoju samoupravni karakter jugoslovenskog socijalističkog društva i nesvrstana spoljna politika obezbedili su Jugoslaviji u međunarodnoj zajednici me­ sto doslednog borca za nacionalnu nezavisnost i suve­ renost svake zemlje i za ravnopravnu demokratsku saradnju u svetu. To je otvaralo nove horizonte i nove veze sa sve većim brojem zemalja, organizacija i insti­ tucija s kojima je Jugoslavija neprestano proširivala svoju međunarodnu saradnju. Otuda je međunarodna aktivnost žena Jugoslavije mnogostruka. Ona je usmerena na saradnju sa ženskim pokretima i organizaci­ jama o specifičnim pitanjima vezanim za društveni po­ ložaj žena u savremenom svetu, ali istovremeno i na **) A ntlfaS Istlčkl front žena Jugoslavije bio Je odmah posle drugog svetskog rata jedan od osnivača Međunarodne dem okratske fe d e ra c ije zena (M D F 2 ). Kao posledlca Staljlnovog p ritiska na Jugoslaviju, 1949. 's k u č e n Iz te organizacije. M e đ u tim , kasnije Je A n ti­ fašistički fron t žena, a potom Konferencija za pitanja društvenog polo­ žaja žena Jugoslavije, razvijala saradnju u pojedinim oblastim a s ovom. kao I mnogim drugllm međunarodnim organizacijam a, ali se n ije odaz­ vala pozivu da se ponovo učlani u M D F 2. 149 �rešavanje svih vitalnih pitanja savremenog sveta, bez čega nema ni uslova za dublje promene u njihovom životu, za jačanje učešća žena u naporima sveta za njegov miran i demokratski razvitak. Učešće žena se istovremeno pokazuje u sve razvijenijoj ukupnoj politič­ koj, ekonomskoj, kulturnoj, naučnoj i sportskoj saradnji i u drugim oblicima saradnje preko mnogih među­ narodnih veza organizacija udruženog rada u privredi, u obrazovnim, kulturnim i naučnim institucijama, društveno-političkih organizacija i udruženja, u kojima samo­ upravno odlučuju radni ljudi i građani, kao što odlučuju i o svim drugim pitanjima unutrašnjeg razvitka. Tako je počeo proces podruštvljavanja spoljne politi­ ke, u kojem se stalno širi aktivnost udruženih radnika i građana kao faktora i nosilaca međunarodnih odnosa. Međunarodna aktivnost Konferencije za pitanja društvenog položaja žena Jugoslavije Razvijanje međunarodne saradnje je jedna od značajnih oblasti u aktivnosti Konferencije za pitanja društvenog položaja žena. Intenzivno se razvijaju veze sa ženskim organizacijama mnogih zemalja u svetu, a posebno nesvrstanih zemalja, kao i sa ženskim organizacijama narodnooslobodilačkih pokreta. U okviru međunarodne saradnje Socijalističkog saveza radnog naroda Jugosla­ vije, Konferencija sada sarađuje s gotovo sto nacio­ nalnih ženskih organizacija i pokreta i s oko četrde­ set međunarodnih organizacija i institucija. Konferen­ cija nije članica nijedne od postojećih međunarodnih ženskih organizacija, ali zavisno od svog interesa i sadržaja skupova i mogućnosti za demokratsku raspra­ vu, šalje svoje posmatrače na susrete tih organizacija. Konferencija za društvenu aktivnost žena zauzima se za međunarodnu saradnju, posebno za mesto i ulogu žene u savremenom svetu sagledavajući ih u svetlu neprestanih društvenih promena i tako svojim isku­ stvima koja je stekla u oslobodilačkoj borbi i izgradnji jugoslovenskog socijalističkog samoupravnog društva doprinosi naporima međunarodne zajednice za pobolj­ šanje položaja žena. Iznošenje vlastitih iskustava uz ne­ prestano nastojanje da se ona obogate upoznavanjem uslova i rešenja koja se nalaze i drugde u svetu jeste osnovni sadržaj međunarodne saradnje Socijalističkog saveza radnog naroda Jugoslavije u cellni, pa i Kon­ ferencije za pitanja društvenog položaja žena. Ta sa150 �radnja se zasniva na doslednoj primeni principa ravno­ pravnosti i uzajamnog poštovanja, na težnji za razumevanjem specifičnih uslova u kojima se vodi bitka za progres i ulogu žene u njemu u svakoj zemlji odnosno u svakom regionu sveta. Za obaveštavanje inostranstva 0 gledištima i naporima koji se ulažu za afirm aciju ravnopravnosti žena, Konferencija izdaje poseban ča­ sopis -Činjenice i tendencije«. Kao jedan od vidova razmene iskustava na kojoj je zasnovala svoju među­ narodnu saradnju, Konferencija je do 1977. godine organizovala deset međunarodnih seminara s temama kao što su: »Javne službe za pomoć ženi u domaćin­ stvu kao jedan od bitnih uslova njene privredne i dru­ štvene emancipacije«, »Problemi ženske omladine — školovanje, zapošljavanje i društvena aktivnost«, »Mesto i uloga žene u lokalnoj samoupravi«, »Društveno-ekonomske promene na selu i položaj žene, dece i poro­ dice«, »Porodica u savremenom društvu«, »Planiranje porodice«, »Naučno-tehnološka revolucija i tendencije u obrazovanju žena«. »Žena i razvoj« bila je tema de­ setog seminara održanog u oktobru 1977. godine kao doprinos razmatranju puteva borbe za nove međuna­ rodne ekonomske i političke odnose i za unapređenje položaja žena u društvu kao interesa svih progresivnih društvenih snaga.26) Dubljem izučavanju i unapređenju položaja žena u sve­ tu služe i napori Međunarodnog centra za upravljanje preduzećima u društvenom vlasništvu u zemljama u razvoju sa sedištem u Ljubljani, koji tematiku uloge žena u razvoju integriše u svoju celokupnu naučnoistraživačku, obrazovnu i konsultantsku delatnost. Cen­ tar se posebno angažuje u izradi metodologije za uklju­ čivanje problematike žena kao faktora razvoja u naučno istraživanje, u sakupljanju, analitičkoj obradi i izradi bibliografije povezane s tom problematikom. Saradnja s naprednim snagama u svetu razvijala se i u okviru svih drugih društveno-političkih i društvenih organizacija, posebno u okviru razgranate međunarod­ ne aktivnosti Saveza komunista Jugoslavije, Socijalistič­ kog saveza radnog naroda Jugoslavije, Saveza sindikata 1 Saveza socijalističke omladine. Ove društveno-političke organizacije uključuju u svoj rad i napore za una­ pređenje položaja žena u svetu, je r je to zajednički interes svih naprednih snaga, a u isto vreme žene daju svoj doprinos u celoj međunarodnoj saradnji tih organizacija. Na seminaru su prisustvovale 102 strane ufiesnlce, predstavnice 50 nacionalnih I 9 međunarodnih regionalnih organizacija I In s titu c ija . I pomoćnik generalnog sekretara O UN H elvl S lp lle . Predsednlk SFRJ Josip Broz Tito uputio Je posebnu poruku sem inaru. 151 �Posebno značajan prilog međunarodnim naporima za oslobođenje žena pruža se u okviru međunarodne delatnosti SFRJ u Organizaciji ujedinjenih nacija i u pokretu nesvrstanih zemalja. Delegati Socijalističke Federativne Republike Jugosla­ vije učestvovali su na mnogim međunarodnim skupovi­ ma u okviru OUN, kao i na mnogim drugim političkim i stručnim sastancima žena. U tom okviru posebno je značajno zalaganje naših predstavnika za izgrađiva­ nje naprednog međunarodnog i nacionalnog shvatanja pojedinih pitanja i za njihovo pravno regulisanje, kao i za prihvatanje naprednih pogleda u OUN u odnosu na položaj žena i ravnopravnost muškarca i žene. Svetska godina stanovništva Na poziv Ujedinjenih nacija da se sve zemlje uključe u aktivnost povodom Svetske godine stanovništva (SGS) 1974, Savezno izvršno veće je formiralo Jugoslovenski odbor za SGS. U saradnji s republičkim i po­ krajinskim odborima Jugoslovenski odbor za SGS iz­ radio je plan aktivnosti povodom SGS u Jugoslaviji i izvršio potrebne pripreme za učešće predstavnika Jugo­ slavije na Međunarodnoj konferenciji o stanovništvu 1974. godine u Bukureštu. U tim pripremama je znača­ jan doprinos dao Savezni savet za planiranje porodice, a u tom okviru je bilo posebno zapaženo savetovanje (1973. godine u Beogradu)2 o izgradnji društvenih sta­ 7 vova o populacionoj politici u Jugoslaviji. U nastojanjima da se zaključci Međunarodne konferen­ cije o stanovništvu koja je održana u Bukureštu što doslednije i adekvatnije ostvaruju u Jugoslaviji, u pri­ premi je zaključivanje društvenog dogovora o saradnji u rešavanju pitanja od zajedničkog interesa u oblasti stanovništva. Na inicijativu i stalnim zalaganjem Saveta za planira­ nje porodice Jugoslavija je ostvarila saradnju s Fon­ dom Ujedinjenih nacija za populacione aktivnosti (UNFPA). Kao rezultat te saradnje, od 1977. godine UNFPA daje deo sredstava za tri jugoslovenska pro­ jekta iz medioinske. socijalne i demografske oblasti planiranja porodice. Ta saradnja se nastavlja: u pri­ premi je pet novih naučnoistraživačkih projekata zna­ čajnih za uključivanje oblasti humanizacije odnosa me­ ,7J Savezna konferencija SSRNJ, Savet za planiranje porodice Jugo­ slavije: Izgradnja društvenih stavova o populacionoj p o litic i u Jugosla­ v iji. Savetovanje održano u Beogradu septembra 1973. »Radnička Štam­ pa«, Beograd 1975. 152 �đu polovima u nastavne planove i programe na svim nivoima školovanja, pa i u pripremanju nastavnog kad­ ra za rad u ovoj oblasti. Međunarodna godina žena i Dekada UN za žene Zahvaljujući produbljenim raspravama o problemima razvoja i akciji nesvrstanih zemalja, OUN je prihvatila načela i akcioni plan za novi međunarodni ekonomski poredak. U tom okviru unapređivanje položaja žena sa­ gledano je kao globalno svetsko pitanje, kao strateško pitanje razvoja, koje se postavlja radi ciljeva razvoja i kao snažno sredstvo mobilizacije svih ljudskih poten­ cijala u borbu za materijalni i socijalni napredak. To uverenje izraženo je i u poruci koju je predsednik SFRJ Josip Broz Tito uputio Svetskoj konferenciji Me­ đunarodne godine žena OUN 1975. godine, u kojoj se, između ostalog kaže: »... Smatram da je veoma važno što se problemu po­ ložaja žene posvećuje u ovom momentu posebna paž­ nja i u svjetskoj zajednici i u svjetskoj organizaciji. Gledam i u tome porast uloge OUN i izraz jačanja sna­ ga mira i progresa u svijetu i uspjeha borbe koju vo­ de za rješavanje gorućih problema međunarodnih od­ nosa, posebno ekonomskih, da bi čovječanstvo, svaka zemlja i čovjek-pojedinac još snažnije zakoračili u svi­ jet mira, slobode, ravnopravnosti naroda i socijalne pravde. Duboko sam uvjeren đa su društvena uloga i položaj žene veoma indikativni za opći razvoj svakog društva i da svaka akcija usmjerena ka rješavanju pro­ blema položaja žene znači doprinos općem procvatu čitavog društva, a preko toga i napretku čitave svjet­ ske zajednice, i obrnuto. Borba za društveni progres, za prava čovjeka — čiji je dio ravnopravnost žene — nerazdvojni s u . .. « Proglašenje 1975. godine za Međunarodnu godinu žena Ujedinjenih nacija bilo je i u Jugoslaviji povod za ana­ lizu rezultata koje smo postigli u naporima za pobolj­ šanje društvenog položaja žena i za veću aktivnost u rešavanju onih društvenih problema koji posebno uti­ ču na društveni položaj žena. U isto vreme u toku Međunarodne godine žena vođena je još intenzivnija akcija i na međunarodnom planu. Na predlog Predsedništva Savezne konferencije Soci­ jalističkog saveza radnog naroda Jugoslavije Savezno 153 �izvršno veće je donelo odluku po kojoj je formiran po­ seban Jugoslovenski odbor za Međunarodnu godinu že­ na sa zadatkom da organizuje i usklađuje aktivnost odgovarajućih društveno-političkih i drugih činilaca fe­ deracije, republika i autonomnih pokrajina. Slični od­ bori su bili formirani u svim republikama, pokrajinama i u većini opština. Smatramo da treba navesti glavne stavove koji su iz­ građeni u Jugoslaviji o unapređivanju društvenog po­ ložaja žena, a koji su bili osnova jugoslovenskog delovanja u Međunarodnoj godini žena, na Svetskoj kon­ ferenciji UN u Meksiko-Sitiju i koji su ujedno dugo­ ročna osnova za aktivnost i u tekućoj Dekadi OUN za žene: — da su problemi unapređivanja društvenog položaja žene u suštini ključni problemi društvenih odnosa; da je njihovo rešavanje sastavni deo borbe za poboljša­ vanje ekonomskih i društvenih uslova, za viši materi­ jalni standard radnih ljudi i za mogućnost da oni od­ lučuju o rezultatima svoga rada, a time i o svom sva­ kodnevnom životu uopšte. To ne može biti samo rezul­ tat ekonomskog razvitka nego i svesnog, organizovanog delovanja naprednih političkih i društvenih snaga, u čemu žene treba da učestvuju masovno i ravnoprav­ no; — da je to u svetskoj zajednici sastavni deo zalaga­ nja za mir u svetu koji će se tem eljiti na poštovanju nezavisnosti, suvereniteta i ravnopravnosti svih naro­ da; za nove ekonomske i društveno-političke odnose u svetu, za brži ekonomski i socijalni razvitak zema­ lja u razvoju i za uspostavljanje novog međunarodnog ekonomskog poretka, a protiv kolonijalizma i neokolonijalizma, rasne diskriminacije i aparthejda i svake vr­ ste agresije, intervenoije, imperijalističkog pritiska i hegemonije. Na osnovi takvih stavova akcije u Međunarodnoj godi­ ni žena u Jugoslaviji bile su uključene u tekuće napo­ re za ostvarivanje novog ustavnog položaja radnika i građana u socijalističkom samoupravljanju I za dalje razvijanje, organizovanje i delovanje Socijalističkog sa­ veza i drugih društveno-političkih organizacija. U okviru takvih opštih napora aktivnosti MGŽ bile su značajan doprinos podruštvljavanju spoljne politike. Zajedno s drugim političkim i društvenim faktorima, odbori za MG2 vodili su i posebne akcije. Tako je bila veoma značajna akcija »Radnice govore«, koju je vodio prvenstveno Savez sindikata, a koja je imala istovre­ meno obeležje mobilizacije istraživanja. Održano Je više 154 �savetovanja i naučno-političkih skupova, na primer: Že­ na u udruženom radu; Žena — poljoprivredni proizvo­ đač; Zaštita žene na radnom mestu; Zapošljavanje I profesionalna orijentacija ženske omladine; Izgradnja sistema obrazovanja, posebno za žene i devojke; Ulo­ ga žene u delegatskom sistemu i društveno-političkom životu; Biološka reprodukcija, planiranje porodice; Dečja zaštita, politika društva prema porodici; Porodica i njene funkcije u samoupravnom socijalističkom dru­ štvu; Podruštvljavanje porodičnih poslova — društvena ishrana; Porodica i urbanizacija; Porodica u književno­ sti; Porodično zakonodavstvo; Uvođenje celodnevne nastave u školi; Žena u revoluciji; Opštenarodna od­ brana i žena; Sredstva javnog informisanja I uloga že­ ne u društvu; Žena U film u. Savezni komitet za zdravstvo i socijalnu zaštitu ini­ cirao je izradu studije o ostvarivanju ravnopravnosti žena i o njenom uticaju na porodicu u socijalističkom društvu. Republički i pokrajinski sekretarijati za zdrav­ stvo i socijalnu zaštitu takođe su podstakli izradu više studija o pitanjima koja se odnose na položaj žene (o zdravstvu, o socijalnim ustanovama, o tekstilnoj indu­ striji, o poljoprivredi itd.). U MGŽ izlazio je poseban bilten Jugoslovenskog odbora za MGŽ na svim jezicima naroda i narodnosti Jugoslavije. U njemu su štampani svi značajniji dokumenti Ujedinjenih nacija, Svetske konferencije MGŽ OUN, važniji dokumenti Međunarod­ ne organizacije rada, programi i podaci o radu odbora MGŽ itd. Sredstva javnog informisanja, politički i struč­ ni časopisi dali su velik publicitet aktivnostima u okvi­ ru MGŽ u zemlji i u svetu. Izdate su posebne publi­ kacije na stranim jezicima: Pravo čoveka u SFRJ da slo­ bodno odlučuje o rađanju, Status žena Jugoslavije, sta­ tistički ipregiled Žena u privredi I društvu Jugoslavije itd. Inicijative u zemlji i u inostranstvu u toku MGŽ sa­ stavni su deo opšteg međunarodnog delovanja SFRJ. Naročito je značajno zalaganje Jugoslavije za jačanje uolge i efikasnosti UN u ostvarivanju stavova i rezolu­ cija UN, naročito Specijalnog zasedanja Generalne skupštine o ekonomskim odnosima u svetu. Jugoslovenski predstavnici učestvovali su na Oko tri­ deset međunarodnih skupova u vezi s obeležavanjem MGŽ. Posebna aktivnost se razvijala u vezi s pripre­ mama Svetske konferencije OUN u Meksiko-Sitiju. U pripremama za učešće delegacije SFRJ na ovoj konfe­ renciji bili su angažovani mnogi društveni i politički faktori, naučni I kulturni radnici I sredstva javnog ln155 �formisanja. Održano je više od deset skupova za pret­ hodno proučavanje dokumenata koji su bili pripremljeni za tu konferenciju, a ujedno su na njima davani pred­ loži za rad jugoslovenske delegacije. U okviru MG2 u našoj zemlji su održana tri značajna međunarodna skupa: Zasedanje Poljoprivrednog potkomiteta Komiteta zadrugarki Međunarodnog zadružnog saveza, Svetska konferencija Crvenog krsta o miru i Međunarodna konferencija o problemima slepih žena. Analiza rezultata MGŽ, posebno Deklaracije i Plana akcije koji su usvojeni na Svetskoj konferenciji, poka­ zala je da u tretiranju položaja žena u savremenom svetu i u pojedinim društvima postoji visok stepen saglasnosti u oceni suštine problema i puteva njiho­ vog rešavanja. Do kompleksnog i progresivnog pristupa problemima koji se odnose na ravnopravan društveni položaj žena i muškaraca, po mišljenju jugoslovenskog predstavnika došlo je do konfrontacije s nosiocima na­ zadnih, u suštini eksploatatorskih i imperijalističkih, kao i paternalističko-birokratskih tendencija i krugova. Ti krugovi su pokušali da svoje namere prikriju demagoš­ kim frazama o »pomoći ženama«, ali one su se mogle lako prepoznati pored ostalog i pod ljušturom femini­ stičkih ekstremizama. Ti pokušaji su težili za tim da se društveni položaj žena razmatra odvojeno, kao »žen­ sko pitanje«, kao stvar samo edukativnih, humanitarnih i socijalnih mera, a ne pre svega kao sastavni deo opšte borbe za ravnopravne odnose među ljudima i državama, za brži razvoj, za novi međunarodni ekonom­ ski poredak. Na kraju MGŽ jugoslovenski, republički i pokrajinski odbori za MGŽ izradili su Predlog mera za unapređe­ nje društvenog položaja žena u Jugoslaviji i za dalje doprinošenje međunarodnoj aktivnosti u OUN i u po­ kretu nesvrstanih zemalja. Savezno izvršno veće i Predsedništvo Savezne konferencije Socijalističkog sa­ veza radnog naroda Jugoslavije predložili su Skupštini SFRJ da o tome raspravlja. Skupština SFRJ je tim po­ vodom izdala zbornik svih dokumenata Ujedinjenih na­ cija usvojenih na Svetskoj konferenciji MGŽ u Meksi­ ku, na XXX zasedanju Generalne skupštine OUN i u specijalizovanim agencijama OUN.2 ) 8 Na osnovu mnogih analiza \ dokumenata o aktuelnim pitanjima društvenog položaja žena u Jugoslaviji i na osnovu pomenutog Predloga mera, Skupština SFRJ je 30. marta 1978. godine donela Rezoluciju o osnovnim 28) Ravnopravnost, razvoj, mir. Odabrani dokumenti OUN I teka Skupštine SFRJ. aerlja X IV , ev. 8, Beograd 1977. 156 M G 2, B iblio­ �pravcima društvenog delovanja na unapređivanju društveno-ekonomskog položaja i uloge žena u socijali­ stičkom samoupravnom društvu (aneks). Nesvrstani za uključivanje žena u razvoj Pokret nesvrstanih zemalja na osnovu vekovnih težnja naroda i država za ravnopravnošću u slobodi i razvoju ponudio je čovečanstvu jedinu alternativu svetskom ra­ tu i samouništenju. Na inicijativu nesvrstanih zemalja Organizacija ujedinjenih nacija donela je rezoluciju o uvođenju novog međunarodnog ekonomskog poretka kao uslova za razvoj zemalja u razvoju, je r je to u za­ jedničkom interesu celog čovečanstva. U okviru dosa­ dašnjih međunarodnih ekonomskih odnosa ne mogu se rešiti problemi siromaštva, zaostalosti, nezaposlenosti, gladi i diskriminacije svake vrste, što se sve teško odražava na život većine stanovništva sveta, na život žena i dece. U cilju ostvarivanja odluka Ujedinjenih nacija o pobolj­ šanju položaja žena nesvrstane zemlje su u okviru svog akcionog programa usvojile i odluku o jačanju među­ narodne saradnje u pitanju »2ena i razvoj« da bi se gledišta koja su uspešno formulisana u Međunarodnoj godini žena sprovodila u život i tako pružao otpor po­ kušajima da se ona devalviraju. Podudarnost osnovnih progresivnih zaključaka Međuna­ rodne godine žena s bitnim opredeljenjima politike ne­ svrstanosti potvrdila je i Peta konferencija šefova drža­ va ili vlada nesvrstanih zemalja u Kolombu avgusta 1976. godine. Ministarski sastanak Koordinacionog bi­ roa nesvrstanih zemalja u Nju Delhiju, koji je održan u aprilu 1977. godine, odlučio je da se održi posebna konferencija nesvrstanih i drugih zemalja o ulozi žena u razvoju. Ta konferencija je održana u Bagdadu maja 1977. godine, a u njenom organizovanju i u ostvariva­ nju postavljenih zadataka Jugoslavija Je aktivno sudelovala kao jedna od zemalja koordinatora tog područja aktivnosti. Polazna tačka konferencije je bila teza da razvoj ne predstavlja samo ekonomski rast, već da u njegovom okviru kao njegov sastavni deo treba da se vrši I so­ cijalna, politička i ekonomska transformacija, da se promene u društvenom položaju žena moraju vršiti u okviru svih drugih odnosa u društvu i da je zato po­ boljšavanje položaja žena od opšteg značaja. Odgovor­ nost i za tu oblast leži na svim društvenim činiocima, 157 �na državi i užoj zajednici, ali i na aktivnosti samih že­ na. Završni dokumenat Bagdadske konferencije ističe da se pozitivne promene mogu izvršiti samo ako su u skladu s nacionalnim potrebama i uslovima, ako se realizuju kao suvereno pravo svake zemlje. Pri tom je ocenjeno kao neprihvatljivo svako nametanje tuđih modela. Taj dokumenat takođe ističe vitalnu vrednost opredeljenja koja su formulisana na Svetskoj konfe­ renciji MG2 u Meksiko-Sitiju; I tu je bila jasno utvr­ đena povezanost borbe za očuvanje svetskog mira, za uspostavljanje novog međunarodnog ekonomskog po­ retka i za poboljšavanje društvenog položaja žena. Šesta konferencija šefova država ili vlada u Havani 1979. godine pozvala je sve nesvrstane zemlje na ak­ tivno ostvarivanje takve politike. Ona je istovremeno pozvala »nesvrstane I druge zemlje u razvoju da uzmu efikasno učešće na Svetskoj konferenciji Ujedinjenih nacija povodom Dekade žena (Kopenhagen jula 1980. godine) i da daju odgovarajući doprinos na nacional­ nom, regionalnom i međuregionalnom nivou imajući na umu međuzavisnost jačanja uloge žena u društvenom i privrednom razvoju i napretka na polju zdravstva, ob­ razovanja i zapošljavanja u nesvrstanim i drugim zem­ ljama u razvoju«.2 ) 9 Jugoslavija je dala veliki doprinos daljoj aktivnosti OUN I posebno aktivnosti pokreta nesvrstanih i u ovoj oblasti. Ona je član Pripremnog komiteta Svetske kon­ ferencije povodom Dekade UN za žene, učestvovala je na prvom (juna 1978) i drugom zasedanju toga komi­ teta (avgusta— septembra 1979. godine) i na regional­ nom seminaru o učešću žena u ekonomskoj evoluciji (jula 1979. godine). U pokretu nesvrstanih Jugoslavija Je izabrana za jed­ nog od koordinatora saradnje u oblasti »2ena i razvoj«, a bila je i član Pripremnog komiteta Konferencije u Bagdadu i višestruko se angažovala u njegovom radu. U tekućoj Dekadi UN za žene (1976— 1985)3 povećala 0 se potreba da se ta međunarodna aktivnost stalno prati i da se u nju uključe sva bitna područja društvenog delovanja. U tu svrhu pri Saveznom izvršnom veću deluje posebno telo. Iz zavrSne deklaracije Seate konferencije šefova država III vlada nesvrstanih zem alja. ®) U 1975. godini, u Međunarodnoj godini žena, Generalna skupština UN proklamovala Je Dekadu UN za žene: ravnopravnost, razvoj I mir (1976— 1985) I donela odluku da se 1980. godine održi Svetska kon­ ferencija Dekade UN za žene da bi se na njoj razmotrio I ocenlo na­ predak koji Je postignut u ostvarivanju ciljeva Godine I Svetskog plana akcije u prvoj polovini Dekade I po potrebi postojeći programi prilagodili drugoj polovini Dekade u avetlu novih Činjenica I Istra­ živanja. i 158 �Međuresorska radna grupa usklađuje rad saveznih or­ gana na realizaciji odluka Svetske konferencije Me­ đunarodne godine žena u Dekadi OUN za žene. U tu grupu su uključeni i predstavnici republika i pokrajina. U višestranoj međunarodnoj akciji grupa posvećuje ve­ liku pažnju delatnosti Jugoslavije u okviru nesvrstanog pokreta na području koje se odnosi na ženu i razvoj. Polazeći od značaja poboljšavanja položaja žena za de­ mokratski razvitak sveta u celini, od stavova pokreta nesvrstanih zemalja u tom pitanju, delujući s istih dru­ štvenih pozicija s kojih je delovala u MG2, koje su trajna osnova delovanja Jugoslavije i u Dekadi UN za žene, Jugoslavija se zauzimala za potpun uspeh Svet­ ske konferencije Dekade UN za žene, koja je održana u julu 1980. godine u Kopenhagenu.31) U svom delovanju Jugoslavija je polazila od celine ciljeva Dekade za žene kako ih je formulisala Generalna skupština UN u okviru borbe za mir, za pravedniji i ravnomerniji ekonomsko-socijalni razvitak u svetu, za postizanje potpu­ ne nacionalne političke i ekonomske nezavisnosti i ljudskih prava. Podteme konferencije: »zapošljavanje, zdravlje, obrazovanje«, shvatili smo kao sadržinu čovekovih blaga koja se bez tih opštih uslova ne mogu steći. Sva goruća međunarodna pitanja, koja se poseb­ no oštro odražavaju na položaj žena, a koja je konfe­ rencija UN imala na dnevnom redu (uticaj izraelske okupacije na palestinske žene na okupiranim te rito rijama i izvan njih, žene i diskriminacija na osnovu rase, žene-migranti, žene-izbeglice u svetu), delegacija SFRJ tretirala je u okviru opšte borbe za nove političke i ekonomske odnose u svetu. Ona se zauzimala za to da se i konkretne akcije koje traže pojedina od tih pitanja uključe u dugoročnu borbu za m ir u svetu kao njen sastavni deo. U okviru grupe zemalja u razvoju (grupe 77) delegacija SFRJ je zajedno s drugim dele­ gacijama znatno doprinela tome da se, uprkos zaoštrenijim međunarodnim odnosima, u dokumentima te kon­ ferencije ukaže na neposrednu povezanost poboljšava­ nja položaja žena u svim zemljama sveta s borbom za promenu nepravednih svetskih ekonomskih i političkih od­ nosa, za novi međunarodni ekonomski poredak. Tako ■Program akcije za drugu polovinu Dekade UN za žene« 3? PrlPrernama za Svetsku konferenciju Dekade UN za žene u ok­ viru delatnosti Međureaorske radne grupe S IV -a u saradnji 8 M eđuna­ rodnim centrom za upravljanje preduzećlm a u društvenom vlasništvu u zem ljam a u razvoju u Ljubljani Izvršena Je an alitička obrada sadržaja ?? i irVi?nata ®vetalce konferencije Međunarodne godine žena održane u M eksiku 1975, kao I dokumenata skupova nesvrstanih zem alja I dru­ gih značajnijih međunarodnih skupova o društvenom položaju žena. Re­ zultati analiza su objavljeni u Izdanju Pregled odabranih dokumenata U jedinjenih nacija u D ekadi O U N za žene 1976— 1985. »Ravnopravnost, razvoj I m ir*. Ljubljana 1980. 159 �predstavlja značajan međunarodni dokumenat za saradnju u naporima za uspostavljanje novog međunarodnog ekonomskog poretka i očuvanje mira u svetu, kao i za neposrednu delatnost u svim organima i te Iima UN i izvan tih tela. U Kopenhagenu su pored Programa akci­ je donete i mnoge rezolucije o pojedinim vidovima po­ boljšavanja položaja žena putem međunarodne saradnje. Jugoslovenska delegacija se u posebnoj rezoluciji za­ ložila za to da se osnovni dokumenti ove konferencije predlože delegacijama na XI specijalnom zasedanju UN o međunarodnim ekonomskim pitanjima i tako neposredrrije povežu napori za unapređenje društvenog položa­ ja žena sa strategijom treće decenije razvoja UN s tim da ta strategija izričito deklariše napore za stva­ ranje društvenih, ekonomskih i političkih mogućnosti za oba pola na ravnopravnoj osnovi. U isto vreme s održavanjem Svetske konferencije UN u Kopenhagenu, održavao je svoje sastanke i debate i Forum nevladinih organizacija, u kojima su aktivno učestvovale i predstavnice Konferencije za pitanja dru­ štvenog položaja žena Jugoslavije, koje su iznele is­ kustva iz borbe radničke klase Jugoslavije za društve­ nu jednakost žena i dostignuća koja je u tome ostva­ rilo samoupravno socijalističko društvo. Međuresorska radna grupa za koordinaciju rada saveznih organa i or­ ganizacija u toku Dekade UN za žene pokrenula je pre­ ko SIV-a i preko delegatske baze u republikama i po­ krajinama analizu rezultata Svetske konferencije i raz­ matranje načina i mogućnosti daljeg stvaralačkog do­ prinosa Jugoslavije međunarodnoj saradnji u ovoj ob­ lasti. 160 �Prilozi Pregled pravnog uređenja od osobitog značaja za pravni položaj žena u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji 1. Karakteristike pravnog sistem a Jugoslavije Nova posleratna socijalistička Jugoslavija je s fede­ rativnim uređenjem na odgovarajući način rešila i na­ cionalno pitanje kao jedno od osnovnih pitanja slo­ ženog zajedničkog života jugoslovenskih naroda i na­ rodnosti. Ustavom SFR Jugoslavije od 1974. godine za­ konodavne kompetencije su podeljene između federa­ cije, šest socijalističkih republika i dve socijalističke autonomne pokrajine u okviru SR Srbije. Ovim usta­ vom, a posebno odredbom njegovog 281. člana, odre­ đene su i zakonodavne kompetencije federacije. U po­ gledu pravnog uređenja položaja žena zakonodavne kompetencije federacije ograničene su pre svega na uređivanje osnovnih prava svih zaposlenih (radnika i radnica) i osnovnih prava radnih ljudi da se osiguraju njihova socijalna bezbednost i međusobna solidarnost, dalje na uređivanje osnova sistema opštenarodne od­ brane, na uređivanje opštih upravnih i sudskih postu­ paka, s izuzetkom posebnih sudskih postupaka, izvesnog dela krivičnog prava i radnih odnosa onih koji su zaposleni u saveznim organima. Ostale odnose koji su značajni za položaj žena, kao, na primer: brak i poro­ dične odnose (uključno sa zbrinjavanjem dece u dru­ goj porodici, starateljstvom i adopcijom), nasleđivanje, zdravstvenu i socijalnu zaštitu (uključno s odnosima u vezi s materinstvom, dečjom zaštitom i planiranjem porodice), područje vaspitanja i obrazovanja i druge odnose uređuju republike odnosno obe autonomne po­ krajine. Međutim, pravni sistem u našem društvu nikako nije zaokružen ustavima, zakonima i propisima za njihovo izvršavanje. Mnogobrojna (i značajna pitanja koja ne­ posredno utiču na položaj žena, pre svega na područji­ ma dečje zaštite, socijalnog staranja, zapošljavanja, stambene i komunalne izgradnje, zdravstvene zaštite, penzijskog i invalidskog osiguranja, vaspitanja i obra­ zovanja uređuju radni ljudi Sami i neposredno samo­ upravnim opštim aktima (samoupravnim sporazumima, statutima I drugim samoupravnim aktima koje donose 161 �udruženi u osnovnim samoupravnim organizacijama r zajednicama (osnovnim organizacijama udruženog radar mesnim zajednicama i samoupravnim interesnim zajed­ nicama). Društvenim dogovorima samoupravne organi­ zacije i zajednice, društveno-političke i druge društvene organizacije i organi društveno-političkih zajednica obezbeđuju i u okviru ustava i zakona usklađuju samouprav­ no uređivanje odnosa od šireg interesa odnosno od opšteg društvenog interesa. Samoupravnim pravom radni ljudi i građani sami proširuju svoja prava utvr­ đena ustavom i zakonima kao minimum koji je svima zagarantovan. To znači da je pravno uređenje u SFR Jugoslaviji raznoliko, a ipak u osnovi jedinstveno i zajedničko. Pregled ovog uređenja u Jugoslaviji otežava i činjenica da osnovni elementi toga položaja koje određuju no­ vi ustavi federacije odnosno republika i autonomnih pokrajina zakonima i samoupravnim aktima još nisu u ceiini sprovedeni. Rok za usaglašavanje zakona s no­ vim ustavima istekao je, istina, 1. jula 1977. godine, ali time nije prošao rok za dalje sprovođenje tog za­ konodavstva. Stoga je ceo pravni sistem u vreme dok ovo pišemo,*) još u procesu preobražaja i usaglašavanja s temeljima novog ustavnog uređenja. Zbog toga su neka rešenja, koja se navode u daljem tekstu, još uvek samo trenutna odnosno privremena. 2. Pravno uređenje položaja žena na radu odnosno u vezi s radom Ustav federacije kao i ustavi republika i autonomnih pokrajina pored ravnopravnosti bez obzira na pol, garantuju svima slobodu rada, slobodan izbor zanimanja i zaposlenja i dostupnost svakog radnog mesta i svake funkcije u društvu pod jednakim uslovima. Svakome ko radi ustavi garantuju četrdesetdvočasovnu radnu nedeIju i pravo na takve radne uslove koji obezbeđuju nje­ gov telesni i moralni Integritet I sigurnost. 2.1. Stupanje u radni odnos I druga osnovna prava u udruženom radu uređuje Zakon o udruženom radu.**) On na osnovu ustava određuje da radnici u svakoj os­ novnoj organizaciji udruženog rada kao osnovnom or­ ganizacionom obliku udruživanja njihovog rada odre­ đuju uslove za sklapanje radnog odnosa. Ovi uslovi po zakonu mogu da budu samo oni koji su u vezi s po­ * Rukopis Je zavrSen 1. Januara 1979. ** Službeni 162 lis t SFRJ, br. 53/76 I 8/78. �trebama radnog procesa, s radnim uslovima i u vezi s radom i zadacima u organizaciji u kojoj udruženi radnici rade. Pol ne može biti uslov za sklapanje rad­ nog odnosa osim u slučajevima kada je neki rad zbog posebnih radnih uslova zabranjen za žene. 2.2. Po Zakonu o udruženom radu radnici imaju pravo i dužnost da u skladu sa zakonom, samoupravnim opštim aktima obezbede posebnu zaštitu trudnica od teš­ kog rada, od štetnih uticaja na radu, od prekovremenog i noćnog rada i druge oblike posebne zaštite materin­ stva. Zakoni republika i autonomnih pokrajina određuju na kojim je područjima delatnosti zabranjen noćni rad svih žena (pre svega u industriji, građevinarstvu i pro­ metu, a i u nekim drugim delatnostima) i u kojim dru­ gim delatnostima žena može da odbije raspored na noćni rad ili na neki drugi rad koji joj ne odgovara; to se osim na trudnice odnosi pre svega i na majke s malom decom. 2.3. U pogledu godišnjeg odmora samohrane i druge majke s malom decom uživaju povlastice, jer organi­ zacije u kojima su one zaposlene svojim samoupravnim opštim aktima, a u okviru zakonom određenog najkra­ ćeg i najdužeg odsustva, određuju njegovu dužinu; kao kriterijum pri tome služe i broj i uzrast dece odnosno položaj majke u staranju o deci. 2.4. Zakonodavstvo garantuje stalnost zaposlenja svim radnicima bez razlike. Svim radnicima, dakle i ženama, rad može da prestane protiv njihove volje samo u slučajevima koje određuje zakon. To su prvenstveno slučajevi težih kršenja radnih dužnosti, slučajevi kada radnik (radnica) neće da prihvati drugi rad ili da se osposobi za drugi rad ako rad koji trenutno obavlja nije više potreban radi ekonomskih poteškoća ili radi organizacionih ili tehnoloških poboljšanja; dalje, slu­ čajevi potpune radne invalidnosti; ako radnik ne pri­ hvati samoupravni sporazum o udruživanju u osnovnu organizaciju udruženog rada, ako na osnovu odluke suda mora izdržavati kaznu zatvora duže od 6 meseci, ako u slučajevima određenim zakonom Ispuni uslove za ličnu penziju. Zbog toga posebna zaštita stalnosti zaposlenja žena odnosno trudnica i majki s malom de­ com nije potrebna osim u izuzetnim slučajevima. Me­ đutim, takva zaštita, određena zakonom, potrebna je za žene koje rade kod privatnih poslodavaca. U ovom slučaju, naime, zakon dopušta I prestanak radnog od­ nosa protiv volje zaposlenih, osim kad se radi o trud­ nicama i majkama s malom decom. 163 �2.5. Uređivanje porodiljskog odsustva u cellni je u nad­ ležnosti republika i autonomnih pokrajina i u uređenju ovog pitanja postoje izvesne manje razlike. Najčešće je određeno da porodiijsko odsustvo traje 180 dana ne­ prekidno. U Vojvodini porodiljsko odsustvo traje 210 dana. Majka ima pravo da bira da li će posle poro­ diljskog odsustva raditi samo pola radnog vremena sve dok dete ne napuni od 8 meseci do godine dana (Ma­ kedonija, Slovenija), ili će iskoristiti porodiljsko od­ sustvo u ćelom najdužem zakonskom roku. U Hrvatskoj je uvedena mogućnost korišćenja dodatnog porodilj­ skog odsustva dok dete ne napuni 20 meseci. Međutim, odsustvo s posla u Sloveniji može da koristi i otac deteta ako neguje dete i ako su se on i majka deteta tako sporazumeli. Majka ima pravo na porodiljsko od­ sustvo i u slučaju da se dete rodi mrtvo ili da dete umre pre isteka porodiljskog odsustva, i to u tolikom trajanju dok se ne oporavi od porođaja i duševnog po­ tresa zbog gubitka deteta (45 dana). Naknada ličnog dohotka majke za vreme porodiljskog odsustva iznosi njen puni lični dohodak iz prethodne godine. Posle is­ teka porodiljskog odsustva majka ima pravo da nastavi isti rad ili drugi koji odgovara njenoj stručnoj spremi i daje joj mogućnost sticanja istog ličnog dohotka. 2.6. U sada važećem sistemu penzijskog i invalidskog osiguranja, koji inače važi za sve osiguranike bez ob­ zira na pol, žene su u izvesnoj meri povoljnije treti­ rane, jer mogu da steknu pravo na starosnu penziju već s 55 godina starosti, a ako se radi o porodičnoj penziji s 45 godina, dok muškarcima treba 60 godina starosti s istim najkraćim radnim stažom kao i za žene (20 godina). Žena bez obzira na starost stiče pravo na starosnu penziju (85 odsto od penzijske osnove, određene na osnovu valorizovanog iznosa ličnih doho­ daka osiguranika u određenom razdoblju) već posle 35 godina rada, dok muškarac tek posle 40 godina. Penzijsko kao i invalidsko osiguranje važi za sve za­ poslene, a i za slobodne profesije i uvedeno je od­ nosno uvodi se i za zemljoradnike i članove njihovih domaćinstava u skladu s prilikama i mogućnostima po­ jedinih republika i autonomnih pokrajina. Penzijsko i invalidsko osiguranje obuhvata pre svega pravo na starosnu i invalidsku penzjju, pravo na pro­ fesionalnu rehabilitaciju i zaposlenje u slučaju inva­ lidnosti, pravo na novčanu naknadu u slučaju telesne povrede i pravo na porodičnu penziju, ženski kao i muški članovi porodice osiguranika, a i neki članovi njegove šire porodice koje je osiguranik 164 �izdržavao, imaju u slučaju sm rti osiguranika pravo na porodičnu penziju ako zbog mladosti (manje od 15 go­ dina ili više ako se redovno školuju), starosti (na pri­ mer majka odnosno udovica u starosti najmanje 45 godina) ili iz drugih razloga ne mogu sami da se iz­ državaju. 3. Pravno uređenje položaja žene u braku, odnosa između roditelja i dece i slobodnog odlučivanja o rađanju dece 3.1. Po zakonima svih republika i autonomnih pokra­ jina, u čiju nadležnost spada uređivanje bračnih i po­ rodičnih odnosa, žena i muškarac su potpuno ravno­ pravni sa sklapanjem braka. Po zakonu SR Slovenije budući supružnici pre sklapa­ nja braka obavezno će posetiti bračno savetovalište da bi se na osnovu pravnih, socijalnih, zdravstvenih i dru­ gih saveta koje dobijaju što bolje priprem ili za zajed­ nički život. Po zakonu SR Hrvatske matičar će preporu­ čiti osobama koje nameravaju da stupe u brak da do dana venčanja posete odgovarajuću zdravstvenu ili drugu ustanovu i bračno savetovalište da bi se upo­ znale s mogućnostima i prednostima planiranja poro­ dice. Po novom zakonu o braku i porodičnim odnosima slično je uređenje i u SR Srbiji, kao i po porodičnom zakonu u*SR Bosni i Hercegovini; po tim zakonima matičar preporučuje budućim supružnicima ne samo da posete bračno savetovalište i zdravstvene ustanove već i da se uzajamno obaveste o zdravstvenom stanju. 3.2. Imovina koju poseduje svaki od supružnika prilikom sklapanja braka ostaje njegova svojina i on njome sa­ mostalno raspolaže i u braku. Imovina koju supružnici steknu radom u toku trajanja braka njihova je zajednič­ ka imovina, kojom oni zajednički upravljaju i raspolažu. U slučaju razvoda braka ta imovina se deli, a može se podeliti i za vreme trajanja braka bilo sporazumno bilo sudskim putem na predlog jednog od supružnika. Po zakonskom uređenju u SR Makedoniji i u SR Sloveniji, smatra se da su pri podeli zajedničke imovine supruž­ nika njihovi udeli jednaki. Ako se jedan ili drugi su­ pružnik ne slaže s podelom na dva jednaka dela, na njegov zahtev se sudskim postupkom može odrediti udeo svakog od supružnika na osnovu njegovog rad­ nog doprinosa. Drugi zakoni određuju da se udeo sva­ kog supružnika u zajedničkoj imovini, ako se oni ne mogu sporazumeti, određuje po njegovom doprinosu, koji obuhvata sve oblike rada i sudelovanja u upravlja­ 165 �nju zajedničkom imovinom, u njenom čuvanju i pove­ ćavanju. Novo zakonsko uređenje u SR Srbiji reguliše i imovinske odnose u porodičnoj zajednici i određuje da u slučaju kad u porodičnoj zajednici pored roditelja i dece žive i drugi srodnici koji svi zajednički privre­ đuju imovina stečena u takvoj zajednici pripada svim članovima te zajednice koji su učestvovali u njenom sticanju. 3.3. Po svim republičkim i pokrajinskim zakonima žena može zahtevati razvod braka iz istih razloga kao i mu­ škarac. Posle razvoda oba bivša supružnika imaju ista prava i iste dužnosti, što naročito važi za dužnost iz­ državanja drugog supružnika. Da bi što bolje zaštitili lično dostojanstvo obaju su­ pružnika i, sem toga, obezbedili interese žene i dece, zakoni republika i autonomnih pokrajina uvode moguć­ nost sporazumnog razvoda kao oblika koji supružnicima treba da omogući da ravnopravno i na najbezbolniji način raskinu svoj neuspešan brak. Po zakonu SR Hrvatske i po zakonu SR Bosne i Hercegovine spora­ zumni razvod je moguć samo ako supružnici nemaju maloletne zajedničke ili usvojene dece ili dece na ko­ ju oni imaju roditeljsko pravo. Po uređenju u SR Ma­ kedoniji i SAP Vojvodini sporazumni razvod braka mo­ guć je samo u slučaju ako su se supružnici sporazumeli i o izdržavanju i vaspitavanju dece. Po novom za­ konskom uređenju u SR Srbiji supružnici se moraju sporazumeti i o načinu svojih ličnih kontakata sa zajed­ ničkom decom, a po uređenju u SR Sloveniji i o izdrža­ vanju nezbrinutog supružnika, o obezbeđenju, vaspita­ vanju i izdržavanju zajedničke dece, o podeli zajednič­ ke imovine i o tome koji će od supružnika biti nosilac stanarskog prava. Međutim, u zakonodavstvu republika i autonomnih po­ krajina postoje očigledne razlike u regulisanju razvoda braka pre svega u slučaju kad samo jedan od supruž­ nika zahteva razvod sudskim putem. Dosad je takav razvod ocenjivan kao sankcija za neuspešan brak. Za­ koni u SR Bosni i Hercegovini, SR Srbiji, SR Sloveniji i SAP Vojvodini dosledno sprovode princip po kojem raz­ vod mora biti sredstvo za prekidanje nepodnošljivog braka, bez obzira na krivicu pojedinog supružnika za takvo stanje. Zakoni drugih republika i SAP Kosovo I novi zakon SR Hrvatske dopuštaju razvod braka na zahtev »krivog« supružnika samo u slučaju daljeg od­ vojenog života, koji ima za posledicu činjenicu da više nema mogućnosti za obnavljanje zajedničkog života supružnika. Takvo uređenje je posledica konstatacije da 166 �u nekim sredinama stvarni ekonomski položaj žena još uvek iziskuje takvo uređenje koje društvu omogućava da utiče na razvod utvrđivanjem krivice za bitnu poremećenost bračne zajednice. 3.4. Svi republički i oba pokrajinska zakona o izdržava­ nju supružnika po prestanku braka polaze, na jednoj strani, od težnje da se izdržavanje ne reguliše tako da odvraća od rada, a na drugoj strani, polaze od potrebe da se zaštiti supružnik u slučajevima kad se sam ne može izdržavati. Zato je u svim zakonima zapisano da na izdržavanje ima pravo onaj supružnik koji nije spo­ soban za rad odnosno onaj koji se ne može zaposliti. Oni zakoni koji su ostali pri tome da se utvrđuje »kri­ vica« za razvod određuju da pravo na izdržavanje ne može imati onaj supružnik koji je kriv odnosno koji je isključivo kriv za razvod braka. Po zakonima SR Bosne i Hercegovine, SR Hrvatske, SR Srbije i SR Slovenije u načelu pitanje krivice nije odlučujuće za određivanje dužnosti izdržavanja razvedenog supružni­ ka; pri tom zakoni SR Bosne i Hercegovine i SR Hrvat­ ske propisuju da nepodobno držanje supružnika u bra­ ku može biti uzrok da sud odbije njegov zahtev za iz­ državanje, zakon SR Slovenije upućuje sud da u odlu­ čivanju o izdržavanju uzima u obzir uzroke iz kojih je bračna zajednica postala neodrživa, zakon SR Srbije određuje da sud može odbiti zahtev za izdržavanje koji je podneo onaj supružnik koji je zlonamerno ili bez opravdanog razloga napustio drugog supružnika. 3.5. što se tiče položaja muškarca i žene koji žive u vanbračnoj zajednici, zakon SR Slovenije određuje da trajnija životna zajednica muškarca i žene koji nisu sklopili brak, iako bi to mogli učiniti, ima iste pravne posledice kao i formalni brak. Zakoni SR Bosne i Hercegovine, SR Hrvatske, SR Srbi­ je i SAP Kosovo izjednačavaju bračnu vezu i vanbračnu zajednicu muškarca i žene samo u pojedinim od­ nosima. Zakon SAP Kosovo to uređuje u određenim uslovima za nasleđivanje, podelu zajedničke imovine i za izdržavanje. Zakon SR Hrvatske određuje da iz vanbračne zajednice muškarca i žene nastaje obaveza za međusobno izdržavanje, a da pod zakonskim uslovima nastaju i druga imovinska prava i druge obaveze. Za­ koni SR Bosne i Hercegovine I SR Srbije Izjednačavaju životnu zajednicu muškarca I žene s brakom u pogle­ du prava na izdržavanje i drugih imovinskopravnih od­ nosa pod uslovima i na način koji su određeni zakonima. 3.6. Po svim zakonima republika I autonomnih pokrajina žena i muškarac su potpuno Izjednačeni kao roditelji. 167 �Međutim, u praksi je majka češće u težem položaju od oca. Zato novo zakonodavstvo u većini slučajeva po­ maže majci tako da starateljski i drugi organi posre­ duju u priznavanju odnosno utvrđivanju očinstva. Zakoni SR Bosne i Hercegovine, SR Crne Gore, SR Srbije i SR Hrvatske i SAP Kosovo omogućavaju starateljskim organima da podnose tužbu za utvrđivanje očinstva na sudu, ako to u ime deteta ne učini majka, a pretpo­ stavljeni otac ne priznaje očinstvo. Nejednak položaj žena s muškarcima u slučajevima kad se samo žene brinu o deci, nova zakonska rešenja pokušavaju da olakšaju nekim praktičnim merama. Nai­ me, često se nezakoniti očevi brinu za svoju decu sa­ mo na taj način što daju odgovarajući udeo za pokriće troškova za izdržavanje deteta. Zato neki zakoni daju starateljskim organima u nadležnost da pokrenu i vode u ime deteta postupak za određivanje alimentacije. Ponegde se određuju i posebne obaveze radne organizaci­ je u kojoj radi isplatilac alimentacije, odnosno ona se obavezuje na godišnju valorizaciju s obzirom na pove­ ćanje životnih troškova. Što se tiče utvrđivanja očinstva, novo zakonodavstvo u većini slučajeva uzima u obzir i mogućnost veštačkog oplođavanja kao jednog od načina slobodnog odlu­ čivanja o rađanju dece, koje je kao ustavno pravo od­ ređeno u saveznom Ustavu i u ustavima republika i autonomnih pokrajina. Zakoni republika i autonomnih pokrajina koji su doneti po novim ustavima određuju da nije dozvoljeno utvrđivanje očinstva deteta koje se rodilo s veštačkim oplođavanjem majke. Većina zakona, osim zakona SR Slovenije, sadrži odredbu po kojoj se mužu ne dozvoljava da se odriče očinstva u slučaju kad se saglasio s veštačkim oplođenjem svoje žene semenom drugog muškarca. 4. Pravno uređenje na nekim drugim područjima koje utiče na položaj žena 4.1. Društvena zaštita dece 4.1.1. Posle donošenja Ustava 1974. godine do početka 1975. godine u svim republikama i autonomnim pokra­ jinama doneti su novi zakoni o društvenoj zaštiti dece. U ovim zakonima razrađena su ustavna načela o dečjoj zaštiti i pobliže određeni pravni osnovi za formiranje i rad samoupravnih interesnih zajednica na području 168 �dečje zaštite, u okviru kojih se planira i sprovodi društvena zaštita dece. Sve te zajednice kompleksno planiraju zadovoljavanje potreba porodice i dece, dece pre svega od rođenja do upisa u osnovnu školu. Sve zajednice imaju takođe za­ datak da obezbede razvoj i funkcionisanje takozvanih neposrednih oblika dečje zaštite (pre svega dnevni bo­ ravak dece i njihovo čuvanje, vaspitanje i ishranu) i da usklađuju politiku društvene brige o deci s drugim samoupravnim interesnim zajednicama, pre svega ob­ razovnim, zdravstvenim i stambenim zajednicama. Po­ red ovih zadataka, većina zajednica brine se i o dečjem dodatku, ukoliko nisu u tu svrhu osnovane posebne zajednice odnosno ukoliko te zadatke ne izvršava druga interesna zajednica. 4.1.2. Prilikom primanja dece u vaspitno-zaštitne orga­ nizacije prednost imaju deca samohranih majki, vaspitno, materijalno ili socijalno ugrožena deca i deca za­ poslenih majki. Društvena briga o deci-đacima osnovnih škola organizovana je ishranom (školske kuhinje), produženim borav­ kom u školi koji postepeno prelazi u »celodnevnu« školu, i besplatnim udžbenicima, internatima, organizovanjem odmora odnosno rekreacije učenika za vreme raspusta i slično. 4.1.3. Poseban oblik društvene brige o deci jeste dečji dodatak kao novčana pomoć porodicama s nižim pri­ manjima za izdržavanje i vaspitanje dece. Granični iz­ nos dohotka na pojedinog člana porodice, koji još daje pravo na ovaj oblik društvene pomoći, različit je u republikama odnosno autonomnim pokrajinama I po pra­ vilu se godišnje revalorizuje u skladu s porastom lič­ nih dohodaka odnosno troškova života. Takođe se pre­ težno prilagođava specifičnim potrebama deteta. U poslednjim godinama broj dece koja Imaju pravo na dečji dodatak pomalo se smanjuje kao posledica opšteg podizanja životnog standarda, a i ugovorene politike samoupravnih interesnih zajednica koje se brinu za dečju zaštitu. One su svojim opštim samoupravnim normama preusmeravale sredstva za zaštitu dece, prvenstveno u neposredne oblike ove zaštite, u kojima već imaju prednost deca iz porodica s manjim priho­ dima ili deca koja imaju prednost iz drugih razloga (zdravstvenih, socijalnih itd.) u ovim oblicima zaštite. Sastavni deo ove politike jeste i uvođenje sistema dru­ štvenog subvencionisanja cene u ustanovama i oblici­ ma dečje zaštite da bi se osigurala dečja zaštita bez 169 �obzira na materijalne mogućnosti roditelja s tim što će roditelji s višim prihodima plaćati veći deo cene koštanja. 4.2. Zdravstvo 4.2.1. Ustav SFRJ iz 1974. godine određuje da svako ima pravo na zdravstvenu zaštitu, a zakonima se od­ ređuje u kojim slučajevima i onaj neznatan deo gra­ đana koji nisu osigurani ima pravo na zaštitu zdravlja iz društvenih sredstava. Zakoni republika i autonomnih pokrajina određuju da na zdravstvenu zaštitu iz dru­ štvenih sredstava imaju pravo sve žene u vezi s trud­ noćom, porođajem, materinstvom i kontracepcijom, a iz tih sredstava se finansira potpuna zdravstvena zašti­ ta novorođenčadi, dojenčadi, pretškolske i školske dece do kraja redovnog školovanja odnosno najdalje do navršene 26. godine starosti. Zakoni pojedinih repub­ lika i autonomnih pokrajina određuju i opseg zdrav­ stvene zaštite iz društvenih sredstava i za drugu omla­ dinu i posle ispunjene 15. godine života, pretežno u celini ili samo za određene slučajeve odnosno bole­ sti, ali i to najdalje do ispunjene 26. godine života. 4.3. Krivično pravo I u krivičnom kao u svem ostalom zakonodavstvu u SFRJ u skladu s ustavnom odredbom saveznog ustava i svih republičkih i pokrajinskih ustava, položaj žene je jednak položaju muškarca. Aii to, naravno, ne isklju­ čuje posebnu zaštitu koja proizlazi iz ustavne odredbe 0 posebnoj društvenoj zaštiti majke, deteta i porodice. Tako se prema odredbi novog krivičnog zakona SFRJ smrtna kazna, koja se po ustavu izriče samo izuzetno 1 za najteže oblike teških krivičnih dela, ne može Izreći trudnici i maloletnici (maloletniku) koji još nisu napu­ nili 18 godina, dok se licima koja u vreme kad su po­ činila krvično delo još nisu napunila 21 godinu takva kazna može izreći samo za najteže vrste tih delikata. U novim republičkim i pokrajinskim krivičnim zakoni­ ma postoje, kao i do sada, odredbe da se smrtna kaz­ na ne srne izvršiti nad trudnom ženom. Trudnice odnosno majke s malom decom inače uživaju određene povlastice za vreme izdržavanja kazne (na radu, u odnosu prema njima za vreme trudnoće I po­ rođaja, u pomoći prilikom otpuštanja s izdržavanja kaz­ ne i slično). 170 �Krivična sankcija protiv majke koja oduzme život detetu na porođaju ili odmah posle porođaja mnogo je blaža nego inače za ubistvo. Zbog posebnog psihičkog stanja majke koje je vezano za porođaj, i ova odredba pred­ stavlja oblik posebnog pravnog tretiranja majke. Slič­ no je i u pogledu kažnjivosti u vezi s nedozvoljenim abortusom. Kažnjava se samo lice koje ženi prekine trudnoću kada iz zdravstvenih razloga abortus nije dozvoljen; sama žena se ne kažnjava za izvršeni ne­ dozvoljeni abortus. U poglavlju o krivičnim delima protiv radnog odnosa i socijalne sigurnosti između ostalog određeno je kaž­ njavanje lica koje se svesno ne pridržava propisa o zaštiti žena i omladine ili o zabrani noćnog odnosno prekovremenog rada, a i lice koje se svesno ne pri­ država propisa iz oblasti socijalnog osiguranja i time krnji prava drugoga. Prema poglavlju o krivičnim delima protiv braka, po­ rodice i omladine, između ostalih, kažnjavaju se lica koja žive u vanbračnoj zajednici s maloletnom osobom koja još nema 16 godina; Lice koje protivpravno oduz­ me maloletnu osobu onome kome je poverena, a i lice koje teško zanemaruje porodične obaveze i koje izbegava davanje izdržavanja osobi koju mora izdržavati. Pored ovih krivičnih odredaba koje štite i odgovaraju­ ći položaj žene na radu odnosno u braku i porodičnim odnosima, za položaj žena značajne su i one odredbe krivičnih zakona koje štite polnu neprikosnovenost čoveka i moral. Inkriminisana su pre svega sva dela ko­ ja znače polno nasilje ili zloupotrebu položaja kod polnih odnosa. U krivičnom zakonu SR Slovenije sma­ tra se kao kažnjivo i polno nasilje muža nad sopstvenom ženom. Milan GASPARI, savetnik Predsedništva SR Slovenije 171 ��Spisak zakona od posebnog značaja za pravni položaj žena u Jugoslaviji A) Radni odnosi Zakon o udruženom radu (Službeni lis t SFRJ br. 53/76 I 8/78) Zakon o radnim odnosima (Službeni lis t SR Bosne i Hercegovine br. 36/77 i 11/78) Zakon o radnim odnosima (Službeni lis t SR Crne Gore br. 36/77 i 39/77) Zakon o radnim odnosima radnika u udruženom radu (Narodne novine SR Hrvatske br. 11 /78) Zakon za rabotnite odnosi (Služben vesnik na SR Ma­ kedonija br. 45/77) Zakon o delovnih razmerjih (Uradni lis t SR Slovenije, št. 24/77 in 30/78) Zakon o radnim odnosima (Službeni glasnik SR Srbije br. 40/77, 41/77, 52/77 i 53/78) Zakon o radnim odnosima (Službeni lis t SAP Vojvodi­ ne br. 31/77 i 37/78) Zakon o radnim odnosima (Službeni lis t SAP Kosova br. 77/77 i 27/78) B) Odnosi u braku i porodici 1. U SR Bosni i Hercegovini se do donošenja novih republičkih zakona primenjuju odredbe saveznih zakona donetih pre novog ustava iz 1974. godine 2. Zakon o braku (Službeni lis t SR Crne Gore br. 17/73 i 21/73) Zakon o odnosima roditelja i dece (Službeni lis t SR Crne Gore br. 54/75 i 4/76) Savezni osnovni zakon o starateljstvu (Službeni list SFRJ 16/65) primenjuje se u SR Crnoj Gori kao republički zakon. Zakon o usvojenju (Službeni lis t SR Crne Gore br. 28/77) 3. Zakon o braku i porodičnim odnosima (Narodne novine SR Hrvatske br. 11/78 i 27/78) 4. Zakon za brakot (Služben vesnik na SR Makedoni­ ja br. 35/73, 28/74 i 13/78) Zakon za odnosite na rodftelite i decata (Služben vesnik na SR Makedonija br. 5/73 I 17/73) Zakon za posebnite procesni postopkl vo semejnlte sporovi (Služben vesnik na SR Makedonija br. 13/78) Zakon za staratelstvo (Služben vesnik na SR Ma­ kedonija br. 5/73) 173 �5. 6. 7. 8. 9. 10. Zakon za posvojuvanje (Služben vesnik na SR Ma­ kedonija br. 5/73, 17/73 i 49/74) Zakon o zakonski zvezi in družinskih razmerjih (Uradni list SR Slovenije št. 15/76) Zakon o braku (Službeni glasnik SR Srbije br. 52/74) Zakon o starateljstvu (Službeni glasnik SR Srbije br. 44/75) Zakon o usvojenju (Službeni glasni'k SR Srbije br 17/76) Zakon o odnosima roditelja i dece (Službeni glas­ nik SR Srbije, br. 52/74) Zakon o braku (Službeni list SAP Vojvodine br. 2/75 i 10/75) Zakon o odnosima roditelja i dece (Službeni list SAP Vojvodine br. 2/75 i 10/75) Zakon o starateljstvu (Službeni list SAP Vojvodine br. 24/71) Zakon o usvojenju (Službeni list SAP Vojvodine br. 24/76 i 29/76) Zakon o braku (Službeni 'list SAP Kosova br. 43/74 i 3/77) Zakon o odnosima roditelja i dece (Službeni list SAP Kosova br. 43/74) Zakon o starateljstvu (Službeni list SAP Kosova br. 30/76) Zakon o usvojenju (Službeni list SAP Kosova br. 30/76) Zakon o braku i porodičnim odnosima (Službeni list SR Srbije, br. 22/1980) Porodični zakon (Službeni list SR BiiH, br. 21/79) C. Odnosi u vezi sa ostvarivanjem prava na slobodno odlučivanje o rađanju dece Zakon o uslovima i postupku za prekid trudnoće (Službeni list SR Bosne i Hercegovine br. 29/77) Zakon o uslovima i postupku za odobravanje pre­ kida trudnoće (Službeni list SR Crne Gore br. 11/71) Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje pra­ va na slobodno odlučivanje o rađanju djece (Narodne novine SR Hrvatske br. 18/78) Zakon o prekinuvanje na bremenosta (Služben ves­ nik na SR Makedonija br. 19/77) Zakon o zdravstvenih ukrepih pri uresničevanju pravice do svobodnega odločanja o rojstvu otrok (Urad­ ni list SR Slovenije št. 11/77) Zakon o uslovima i postupku za prekid trudnoće (Službeni glasnik SR Srbije br. 26/77) Zakon o uslovima i postupku za odobrenje prekida 174 �trudnoće (Službeni lis t SAP Vojvodine, prečišćeni tekst, br. 26/78) Zakon o uslovima I postupku za odobravanje preki­ da trudnoće (Službeni lis t SAP Kosova br. 47/77) D. Odnosi na području dečje zaštite Zakon o dječjoj zaštiti (Službeni lis t SR Bosne i Hercegovine br. 7/75 i 18/75) Zakon o socijalnoj i dječjoj zašiti i samoupravnim interesnim zajednicama socijalne i dječje zaštite (Slu­ žbeni lis t SR Crne Gore br. 31/74, 32/74 \ 4/78) Zakon o društvenoj brizi o djeci pretškolskog uzra­ sta (Narodne novine SR Hrvatske br. 51/74) Zakon za opredeleni oblici na opštestvena zaštita na decata i za samoupravnite interesni zaednici za opšte­ stvena zašita na decata (Služben vesnik na SR Ma­ kedonija br. 5/74 i 9/78) Zakon o družbenom varstvu otrok in o skupnostih otroškega varstva (Uradni lis t SR Slovenije št. 18/74 in 14/77) Zakon o dečjoj zaštiti i o samoupravnim interesnim zajednicama dečje zaštite (Službeni glasnik SR Srbije br. 48/74) Zakon o dečjoj zaštiti (Službeni lis t SAP Kosova br. 18/76) Zakon o samoupravnim interesnim zajednicama za zaštitu dece (Službeni lis t SAP Vojvodine br. 21 /74 i 5/78) E. Odnosi na području penzijskog i invalidskog osiguranja Zakon o osnovnim pravima iz mirovinskog i invalid­ skog osiguranja (Službeni lis t SFRJ br. 35/72, 18/76, 58/76 i 22/78) Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (Slu­ žbeni list SR Bosne i Hercegovine br. 36/72, 8/74, 7/75 i 41 /75) Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju. (Služ­ beni list SR Crne Gore br. 28/72, 4/73, 11/74 i 16/78) Zakon o mirovinskom i invalidskom osiguranju (pre­ čišćeni tekst, Narodne novine SR Hrvatske br. 20/78 i 26/78) Zakon za penziskoto i fnvalidskoto osiguruvanje (prečisten tekst, Služben vesnik na SR Makedonija br. 39/78) Zakon o pokojninskem in Invalldskem zavarovanju (prečišćeno besedilo, Uradni lis t SR Slovenije, št. 19/77 In 30/78) 175 �Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (Služ­ beni glasnik SR Srbije br. 51/72, 54/72, 9/74, 42/75, 53/75, 51/76, 26/77, 27/77, 40/77, 54/77 i 53/78) Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (Služ­ beni list SAP Kosova br. 37/72, 13/74, 11/76, 26/77 i 48/77) Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (Služ­ beni list SAP Vojvodine br. 26/72, 2/73, 19/73, 27/75 i 37/78) F. Odnosi na području zdravstvene zaštite Zakon o zdravstvu (Službeni list SR Bosne i Herce­ govine br. 37/75, 7/76 I 16/78) Zakon o zdravstvu (Službeni list SR Crne Gore br. 8/71 i 35/75) Zakon o zdravstvu (Narodne novine SR Hrvatske br. 32/70 i 41/70) Zakon za zdravstvo (Služben vesnik na SR Makedo­ nija br. 20/70, 11/71, 26/71 i 29/73) Zakon o zdravstvenem varstvu (Uradni list SR Slo­ venije št. 38/74, 1/75 in 31/76) Zakon o zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenoj službi (Službeni glasnik SR Srbije br. 32/68, 41/68, 18/70, 24/70, 8/73, 52/74, 2/7.5 I 22/76) Zakon o zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenoj službi (Službeni list SAP Kosova br. 55/75) Zakon o zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenoj delatnostl (Službeni list SAP Vojvodine br. 24/72 I 30/76) G. Krivično pravo Krivični zakon SFRJ (Uradni list SFRJ br. 44/76, 36/77 i 56/77) Krivični zakon SR Bosne i Hercegovine (Službeni list SR Bosne i Hercegovine br. 16/77 1 19/77) Krivični zakon SR Crne Gore (Službeni list SR Crne Gore br. 26/78) Krivični zakon SR Hrvatske (Narodne novine SR Hrvatske br. 25/77 i 50/78) Krivični zakon na SR Makedonija (Služben vesnik na SR Makedonija br. 25/77 i 30/77) Kazenskl zakon SR Slovenije (Uradni list SR Slo­ venije št. 12/77 in 3/78) Krivični zakon SR Srbije (Službeni glasnik SR Srbi­ je br. 26/77, 28/77 I 43/77) Krivični zakon SAP Kosova (Službeni list SAP Ko­ sova br. 20/77) Krivični zakon SAP Vojvodine (Službeni list SAP Vojvodine br. 17/77 i 24/77) 176 �Rezolucija Skupštine SFRJ o unapređivanju položaja i uloge žene Polazeći od Programa Saveza komunista Jugoslavije, Ustava SFRJ, rezolucija X kongresa Saveza komunista Jugoslavije, Zakona o udruženom radu, kao i od sistem ­ skih zakona koj<i su dali idejno-političku i normativno■pravnu osnovu za obezbeđivanje položaja i prava rad­ nog čoveka da odlučuje o svom radu i uslovima i re­ zultatima svoga rada, a tim e i za ostvarivanje ravno­ pravnog položaja muškaraca i žena i društvenog po­ ložaja žena u cei ini; — polazeći od postignutog stepena razvoja proizvodnih snaga i postignutih rezultata u razvoju socijalističkih samoupravnih odnosa u našem društvu i od činjenice da društveno-ekonomski i politički sistem osigurava muškarcu i ženi da snagom i inicijativom samoupravno udruženih i demokratski organizovanih radnika i radnih ljudi grade zajednicu slobodnih proizvođača u kojoj stvaraju mogućnosti za unapređivanje svojih životnih uslova i životnih usiova svojih porodica; — imajući u vidu određene teškoće i zaostajanja u ostvarivanju takvog položaja radnog čoveka, što se ne­ gativno odražavalo na ukupan razvoj našeg društva i socijalističkih samoupravnih društvenih odnosa, kao i na usklađen materijalni i socijalni razvoj društva; — a ocenjujući da je neophodna razrada društvenih stavova i sistematska organizovana društvena aktiv­ nost za poboljšavanje i unapređivanje društveno-ekonomskog položaja žena, kao i da je potrebno dalje raz­ vijanje međunarodne saradnje na unapređivanju dru­ štvenog položaja žena u svetu i njihovo uključivanje u razvoj, kao zajedničkog problema svih ljudi za čije rešavanje su posebno zainteresovane nesvrstane zemlje i zemlje u razvoju u borbi koju vode za novi međuna­ rodni ekonomski poredak; — Skupština SFRJ, na osnovu člana 281. stav 1. tač. 3. i 18. Ustava SFRJ, a u vezi sa članom 114. Poslovnika Skupštine SFRJ, na sednici Saveznog veća od 30. mar­ ta 1978. godine, donela je 177 �R ezoluciju o osnovnim pravcim a društvenog delovanja na unapređivanja društveno-ekonom skog položaja i uloge žene u s o c ija lis tič k o m sam oupravnom društvu I 1. Ostvarivanje ravnopravnosti muškaraca i žena u na­ šem socijalističkom samoupravnom društvu sastavni je deo borbe za samoupravne produkcione odnose i za celinu našeg društvenog i privrednog razvoja. Kao udru­ ženi radnik žena sve više postaje i neposredni činilac u odlučivanju i upravljanju društvenim poslovima. Time jača i njeno učešće u političkom životu. Sve je to deo dubokog društvenog preobražaja u kome se sve više prevazi l aze ostaci neravnopravnog položaja žena i nasleđene društvene podele rada. U dosadašnjem razvoju postignuti su značajni rezultati u zapošljavanju i obrazovanju žena, zaštiti materinstva, kompleksnoj društvenoj brizi o deci, podruštvljavanju poslova domaćinstva, učešću žena u samoupravnom političkom sistemu, opštenarodnoj odbrani i društvenoj samozaštiti, kao i u drugim oblastima društvenog ži­ vota: — u društvenom sektoru zaposleno je oko 5 miliona i 300 hiljada radnih ljudi, od toga oko 1 milion i 700 hiljada žena. Dve trećine žena zaposleno je u privredi. U društvenim delatnostima žene čine 3/5 od ukupnog broja zaposlenih; — postignuti su značajni rezultati u borbi za iskorenjivanje nepismenosti. Približavamo se potpunom obuhvatanju ženske dece osnovnim obrazovanjem (od ukup­ nog broja 47,7% je ženske dece), a od ukupnog broja učenika u školama srednjeg stupnja obrazovanja i stu­ denata 45% je pripadnica ženskog pola. Bitno je promenjena kvalifikaciona struktura zaposlenih žena. U strukturi zaposlenih sa srednjom školom ima 55% že­ na, sa višom 40% i sa visokom 30%. 2ene se sve vi­ še uključuju u razne vidove obrazovanja i stručnog osposobljavanja uz rad; — unapređena je zaštita materinstva u gradu i na selu. Oko 80% svih porođaja vrši se uz stručnu medicinsku pomoć. Porodiljsko odsustvo produženo je od 105 na 178 �180, odnosno 210 dana. Unapređena je i zaštita žena u vezi sa materinstvom; povećava se obuhvat dece raznim oblicima društve­ ne brige o deci, naročito dece zaposlenih roditelja. Po­ rasla je uloga udruženog rada u razvijanju raznih ob­ lika društvene brige o deci. Veća pažnja posvećuje se organizovanoj školskoj ishrani i produženom i celodnevnom boravku u osnovnoj školi. Stalno se unapre­ đuje zaštita dece čiji roditelji imaju niske lične do­ hotke, kao i socijalna zašita dece; — učinjen je određen napredak u rasterećivanju poro­ dice obezbeđivanjem društvene ishrane u organizacija­ ma udruženog rada, školama i dečjim ustanovama, otva­ ranjem jaslica i obdaništa. Opštim napretkom, elektri­ fikacijom sela, izgradnjom vodovoda u selima, razvo­ jem saobraćaja, trgovinske mreže, zanatskih usluga, in­ dustrije mašina i opreme za domaćinstvo znatno su olakšani poslovi u porodici i domaćinstvu; — sistem društvenog planiranja daje osnove za integrisanje socijalnog razvoja u ukupni privredni i dru­ štveni razvoj; — razvojem delegatskog sistema povećano je učešće žena u svim oblicima samoupravnog odlučivanja. Tako je u izborima 1974. godine u delegacijama osnovnih organizacija udruženog rada izabrano 30% žena, što približno odgovara i njihovom učešću u udruženom ra­ du. U skupštinama društveno-političkih zajednica, od opštine do federacije, više je žena delegata nego što je bilo u prethodnom periodu u predstavničkim telima. Takođe je značajno učešće žena u skupštinama samo­ upravnih interesnih zajednica, kao i organima upravlja­ nja u drugim samoupravnim organizacijama i zajedni­ cama; — u ostvarivanju koncepcije opštenarodne odbrane i društvene samozaštite sve veće je učešće i doprinos žena. One su u velikom broju zastupljene u jedinicama civilne zaštite i u raznim oblicima osposobljavanja za odbranu i zaštitu. Jugoslovenski odbor za Međunarodnu godinu žena Or­ ganizacije ujedinjenih nacija — 1975. godine uspešno je učestvovao u radu svetske konferencije Međunarod­ ne godine žena i dao značajan doprinos izgradnji sta­ vova sadržanih u dokumentima Organizacije ujedinjenih nacija i međunarodnih skupova. 2. I pored značajnih dostignuća u pogledu ravnoprav­ nosti žena i muškaraca u društveno-ekonomskom živo­ tu, još je nedovoljno učešće žena po osnovu rada u svim procesima Upravljanja i odlučivanja u društvu. 179 �Uslovl za ostvarivanje ravnopravnog društveno-ekonomskog položaja žena i muškaraca nisu uvek razrađeni kao aktuelan razvojni strukturni problem u tekućim, srednjoročnim I dugoročnim planovima razvoja organi­ zacija udruženog rada, mesnih zajednica, samoupravnih interesnih zajednica i društveno-političkih zajednica i nisu uvek predviđene odgovarajuće mere. U strukturi nezaposlenih preovlađaju žene od kojih je značajan broj stručno osposobljenih I kvalifikovanih; ima i otpora zapošljavanju žena; nije prevladana podela na tzv. muška i ženska zanimanja; nije dovoljno ostvarena dostupnost složenijih i odgovornijih poslova ženi; mali je procenat zaposlenih žena u privredno nedovoljno razvijenim područjima. Još u mnogim sredinama nisu stvoreni svi uslovi da žene individualni poljoprivredni proizvođači potpunije ostvaruju ustavni status neposrednog proizvođača, jer se nedovoljno vrednuje njihov rad. Nedovoljna usklađenost dosadašnjeg sistema obrazova­ nja sa potrebama udruženog rada još se odražava i na zadržavanje tradicionalnih ženskih zanimanja; nedovolj­ no se stvaraju uslovi za šire uključivanje žena u pro­ ces obrazovanja uz rad, zaostaje se u opštem i struč­ nom obrazovanju žena poljoprivrednih proizvođača. Biološka reprodukcija se nedovoljno tretira kao sastav­ ni deo društvene reprodukcije; nije dovoljno izučen sa­ držaj troškova biološke reprodukcije; nepovoljan je materijalni položaj žene pa i njene porodice za vreme porodiljskog odsustva zbog neadekvatne nakande za vreme odsustvovanja sa posla; zdravstvena zaštita za vreme trudnoće i porođaja nije dovoljno dostupna svim ženama u privredno nedovoljno razvijenim područjima zbog nedovoljno razvijene zdravstvene službe; nedo­ voljna je društvena solidarnost u snošenju troškova biološke reprodukcije stanovništva. Društvena briga o deci znatno zaostaje za potrebama i realnim mogućnostima, što se naročito odražava na zaostajanje zaštite dece zaposlenih roditelja, organizovanu društvenu ishranu dece i obuhvat dece predškol­ skim vaspitanjem i obrazovanjem, a naročito na selu. Nedovoljan je razvoj delatnostl za podruštvljavanje po­ slova u domaćinstvu. Učešće žena u samoupravnim organima i telima, a na­ ročito u delegacijama mesnih zajednica i delegatskim skupštinama, na rukovodećim i složenijim radnim ma­ stima u privredi i društvenim delatnostima, kao i orga­ nima društveno-političkih i društvenih organizacija ne 180 �odgovara njihovom doprinosu materijalnom i društve­ nom razvoju. I! Na osnovu iznetih ocena o ostvarenim rezultatima i problemima unapređivanja društveno-ekonomskog polo­ žaja i uloge žene u socijalističkom samoupravnom drutvu, Skupština SFRJ ukazuje: 1. Doslednim sprovođenjem Ustava SFRJ i Zakona o udruženom radu temlejno se ostvaruje društvena jed­ nakost muškaraca i žena. Dalji razvoj društvenih od­ nosa na osnovama samoupravljanja i uspešnlji eko­ nomski razvoj zavise i od stepena uključivanja žena u društveni i ekonomski razvoj. Razvojem socijalističkog samoupravljanja i materijalnih proizvodnih snaga stvara­ ju se uslovi za prevazilaženje nasleđene društvene podele rada prema polu i uslovi za unapređivanje socijal­ nih, obrazovnih, kulturnih, zdravstvenih i drugih huma­ nitarnih faktora razvoja društva. 2. Proces ostvarivanja jednakih uslova rada i života žena i muškaraca je veoma složen i moguć je samo ubrzanim celokupnim društveno-,ekonomskim razvojem sa odgovarajućim strukturnim promenama društva. Svi nosioci planiranja, radni ljudi u osnovnim organizacija­ ma udruženog rada i radni ljudi i građani u mesnim i samoupravnim interesnim zajednicama i društveno-političkim zajednicama u svojim planovima razvoja utvr­ đuju ciljeve i mere za unapređivanje radnih i životnih uslova. Na osnovu udruživanja rada i sredstava svi nosioci pla­ niranja treba da usklađuju svoje planove i da društve­ nim dogovorima i samoupravnim sporazumima o osno­ vama plana određuju i konkretizuju njihovo izvršavanje, opredeljuju svrhu i obim solidarnog i uzajamnog rešavanja životnih problema radnih ljudi, vreme za njihovu realizaciju i dr., kako bi osigurali mere za unapređiva­ nje: uslova stanovanja, društvene Ishrane, zaštite maj­ ke u vezi sa porođajem i roditeljstvom, dečje zaštite, obrazovanja i stručnog usavršavanja, razvoja svih dru­ štvenih delatnosti i uslužnih delatnosti kojima se podruštvljavaju poslovi u domaćinstvu i obezbeđuje dečja zaštita. Prilikom donošenja srednjoročnih i dugoročnih planova razvoja za naredni period treba imati u vidu i demo­ grafska kretanja i njihov povratni uticaj na ukupna kre­ tanja. U ove planove razvoja treba ugraditi odgovaraju­ će instrumente kojima će se uticati na uspešno ostva­ rivanje ciljeva socijalnog razvoja. 181 �Pitanja koja su od značaja za unapređivanje životnog, radnog i društvenog položaja radnih ljudi i građana, a naročito dece i porodice, treba da postanu u znatno većoj meri predmet naučnoistraživačkog rada. Zato je neophodno da se na tim zadacima, slobodnom razmenom rada, angažuju organizacije udruženog rada u ob­ lasti nauke i tako osigura da nosioci planiranja dono­ se odluke i na osnovu istraživačkih i naučnih podataka i saznanja. Potrebno je, na osnovu Zakona o osnovama sistema društvenog planiranja i o Društvenom planu Jugoslavije izgraditi obaveznu jedinstvenu metodologiju i minimum obaveznih jedinstvenih pokazatelja za celu zemlju, po­ trebnih za pripremanje, donošenje, ostvarivanje i pra­ ćenje planova socijalnog razvoja, kao delova planova ukupnog društvenog razvoja. Tim i ukupnim društvenim potrebama treba prilagoditi statistička i druga praćenja i istraživanja. Analize ostvarivanja planova razvoja osnovnih organi­ zacija udruženog rada i drugih samoupravnih organizaci­ ja i zajednica, opština, republika i autonomnih pokra­ jina i federacije, treba da sadrže i to kako se u celini ostvaruju socijalni ciljevi, kako bi se upotpunile mere i aktivnosti za obezbeđenje skladnijeg razvoja društva u celini. 3. Polazeći od toga da je porast društvene produktivno­ sti rada uslovljen stepenom razvoja proizvodnih snaga društva i korišćenjem rada i znanja ukupnih ljudskih potencijala, planovi društveno-ekonomskog razvoja na svim nivoima treba da polaze od ukupnog radno spo­ sobnog stanovništva i da doprinose njegovom ravnomernijem uključivanju u proces rada, odnosno radno angažovanje. Za sprovođenje utvrđene politike većeg zapošljavanja od bitnog značaja je da se programima zapošljavanja u organizacijama udruženog rada i drugim samoupravnim organizacijama I zajednicama, kao I u društvenim do­ govorima I samoupravnim sporazumima o zapošljavanju obezbeđuje, pod jednakim uslovima, zapošljavanje žena, naročito mladih, školovanih i kvalifikovanih, na svim poslovima I u svim delatnostlma. Stoga je neophodno da organizacije udruženog rada i druge samoupravne or­ ganizacije I zajednice objektiviziraju kriterijume i uslove zapošljavanja i da se time, kao i odlučnijom akci­ jom suzbijaju ponašanja kojima se žena dovodi u teži položaj pri zapošljavanju i raspoređivanju na radne za­ datke I poslove i usmerava u društveno manje produk­ tivne grane i delatnosti. 182 �Podsticanjem bržeg razvoja poljoprivredne proizvodnje i razvojem novih produkcionih odnosa na selu na os­ novama Zakona o udruženom radu unapređivaše se društveno-ekonomski položaj svih radnih ljudi na selu. Udruživanjem neposrednih proizvođača, stvarnih nosila­ ca proizvodnje, a ne domaćinstava, žene zemljoradnice i mladi zemljoradnici, na osnovu svog učešća u stva­ ranju dohotka, treba ravnopravno da učestvuju u samo­ upravljanju i odlučivanju o dohotku i drugim pitanjima i da na toj osnovi ostvaruju svoju socijalnu sigurnost. Narasle potrebe društva za brže razvijanje male privre­ de i uslužnih delatnosti zahtevaju da se i dalje merama ekonomske, poreske, kreditne politike i drugim merama podstiče veće radno angažovanje u tim delatnostima, čime se doprinosi i podruštvljavanju određenih poslova porodice i domaćinstva. Bržim privrednim i opštim razvojem privredno nedo­ voljno razvijenih područja, kao i drugim merama treba obezbediti veću ukupnu zaposlenost, a u okviru toga, posebno žena. Poseban značaj u tom pogledu treba da ima, u prvom redu, veće usmeravanje sredstava ka izvorima radne snage i povezivanje udruženog rada raz­ vijenih i nerazvijenih područja. Neophodno je efikasnije sprovoditi Zaključke Saveznog veća Skupštine SFRJ o sprovođenju i daljem izgrađiva­ nju politike zapošljavanja od 18. jula 1975. godine i Društveni dogovor o osnovama zajedničke politike za­ pošljavanja u Socijalističkoj Federativnoj Republici Ju­ goslaviji, a u tom sklopu i stavove koji se odnose na zapošljavanje i ostvarivanje zaštite prava žena na pri­ vremenom radu u inostranstvu. 4. Reformom vaspitno-obrazovnog sistema treba da se stvore bolji uslovi za veću efikasnost školovanja i za usklađeniju profesionalnu orijentaciju prema potreba­ ma udruženog rada, što će doprineti i prevazilaženju tradicionalizma u profesionalnoj orijentaciji žene. Ne­ ophodno je da se u nastavnim programima obezbede sadržaji koji će doprineti izgrađivanju pravilnih shvatanja i ravnopravnih i humanih odnosa između muškaraca i žena u udruženom radu, porodici i društvu u celini. Primaran i neodložan zadatak je da sva deca i svi radni ljudi steknu potpuno osnovno obrazovanje, jer je os­ novno obrazovanje preduslov za svaki rad, samouprav­ nu aktivnost i dalje stručno obrazovanje. Programima razvoja osnovnih organizacija udruženog rada i drugih samoupravnih organizacija i zajednica treba obezbediti uslove da se žena uključuje u razne oblike obrazovanja uz rad, radi bržeg osposobljavanja za 183 �obavljanje složenijih i odgovornijdh poslova u procesu rada. Neophodno je da zadružni savezi, zadružne organizaci­ je, organizacije udruženog rada i druge samoupravne organizacije I zajednice, kao i nadležni državni organi, razrade programe 1 organlzuju obrazovanje I osposoblja­ vanje žena na seoskim područjima, kako bi se one os­ posobile da u potpunosti i produktivno sudeluju u eko­ nomskom 1 društvenom razvoju. Ti programi treba da sadrže i pitanja iz oblasti zdravstva, Ishrane, planiranja porodice I si. 5. Posebna zaštita žena na radu treba da se zasniva na njenoj ulozi u biološkoj reprodukciji stanovništva, kao zaštita materinstva, a ne zaštita žene kao pola. U tom smislu potrebno je da se razrade mere zaštite u sa­ moupravnim I drugim opštim aktima organizacija udru­ ženog rada I samoupravnih interesnih zajednica. Polazeći od razvoja tehnologije, bolje organizacije rada, potrebe podizanja produktivnosti rada, efikasnijeg korišćenja kadrova i radnog vremena, ostvarivanja veće humanizacije rada i slično, neophodno je obezbediti adekvatniji raspored radnog vremena. U razvojnim pro­ gramima i planovima treba predvideti mogućnost skra­ ćivanja radnog vremena u jednom danu, kao i utvrditi načine ostvarivanja tog procesa. Potrebno je efikasnije stvarati uslove za rešavanje pro­ blema rada u noćnoj smeni svih radnika, uvođenjem savremenije tehnologije i bolje zaštite na radu, obezbeđivanjem uslova za smeštaj i brigu o deci za vreme noćnog rada roditelja, društvene ishrane I prevoza rad­ nika, zatim skraćivanjem trajanja radnog vremena u noćnoj smeni i si. Društvenim dogovorima, samouprav­ nim sporazumima 1 drugim samoupravnim opštim akti­ ma treba obezbediti da majka bez njene saglasnosti do određenog uzrasta deteta ne radi u noćnoj smeni, kao i da ne radi prekovremeno. Za efikasnije ostvarivanje poboljšanja uslova rada u noćnoj smeni svih radnika, a posebno radnika sa porodičnim obavezama, nužno jo usaglašeno i zajedničko delovanje osnovnih organizaci­ ja udruženog rada, mesnih i samoupravnih interesnih zajednica i društveno-političklh zajednica. Neophodno je da se svi zainteresovani društveni fak­ tori, a u prvom redu odgovarajući savezni organi, u okviru revizije konvencija Međunarodne organizacije rada i drugih međunarodnih konvencija založe za rešenja koja su u skladu sa naprednim shvatanjima o ulozi žene u razvoju društva. Potrebno je analizirati ostvari­ 184 �vanje i primenu m©đunarodnih konvencija koje se od­ nose na radne i životne uslove. 6. Polazeći od toga da su rađanje i roditeljstvo od naj­ šireg društvenog interesa, neophodno je obezbediti da zaštita materinstva i ostvarivanje roditeljstva pored porodice bude obaveza i osnovnih organizacija udruže­ nog rada, mesnih zajednica, samoupravnih interesnih zajednica, opština, republika i autonomnih pokrajina. Zakonima republika i autonomnih pokrajina, odnosno samoupravnim sporazumima treba obezbediti da se po­ rodiljsko odsustvo ne tretira kao odsustvo zbog bole­ sti i da naknada za vreme porodiljskog odsustva bude u visini ličnog dohotka koji je ostvaren u poslednjem tromesečju pre početka odsustvovanja, odnosno u v i­ sini prosečnog ličnog dohotka iz prethodnih dvanaest meseci, ukoliko je to povoljnije za korisnika porodilj­ skog odsustva, uz obezbeđenje odgovarajuće valoriza­ cije. Samoupravnim sporazumima i društvenim dogovorima, odnosno zakonima republika i autonomnih pokrajina, neophodno je obezbediti solidarnost i na nivou repub­ like, odnosno autonomne pokrajine u obezbeđivanju sredstava za naknade za vreme sprečenosti za rad usled rađanja. Na samoupravnim osnovama, uz odlučujuće učešće udruženog rada, neophodno je utvrditi razne oblike i uslove korišćenja porodiljskog odsustva. Takođe, treba omogućiti da i otac može koristiti deo odsustva radi nege novorođenčeta, kao i u slučaju bolesti deteta. Neophodno je obezbediti da zdravstvena zaštita bude dostupna svim ženama i da se zaštita materinstva i porođaji vrše u celini uz stručnu medicinsku pomoć i sprovodi preventivna zaštita i podiže zdravstvena kul­ tura putem raznovrsnih oblika zdravstvenog prosvećivanja i popularizacije mera za zaštitu zdravlja. Potrebna je određenija orijentacija na odgovarajuće me­ re potrebne za ostvarivanje ustavnog prava na slobod­ no odlučivanje o rađanju dece. Društveno-političke zajednice i druge samoupravne or­ ganizacije i zajednice treba da sagledaju položaj orga­ nizacija udruženog rada u kojima pretežno rade žene i preduzimaju odgovarajuće mere ekonomske i socijalne politike u solidarnom podmirivanju troškova biološke reprodukcije. 7. Društvenu brigu o deci treba razvijati kao ukupnost vaspitno-obrazovnih, zdravstvenih I socijalnih mera ko­ je deci obezbeđuju uslove za normalan razvoj, veću 185 �socijalnu sigurnost i socijalističko samoupravno obra­ zovanje i vaspitanje. Odlučnom i koordiniranom akcijom organizacija udruženog rada, mesnih zajednica, samo­ upravnih interesnih zajednica i društveno-političkih za­ jednica treba preduzimati mere za razvijanje i unapre­ đivanje društvene brige o deci, a naročito zaštite dece zaposlenih roditelja, organizovanje društvene ishrane školske dece i produženog i celodnevnog boravka u školi i širi obuhvat dece predškolskim vaspitanjem i obrazovanjem. U svim sredinama treba da se ulažu na­ pori da se svoj deci učine podjednako dostupni svi nivoi obrazovanja, bez obzira na pol i materijalne mo­ gućnosti. Na osnovu sagledanih potreba i interesa, radni ljudi u organizaciji udruženog rada i mesnoj zajednici utvrđuju program unapređenja društvene brige o deci, odlučuju o izdvajanju sredstava za realizaciju programa (sredst­ va iz dela fondova zajedničke potrošnje u organizaci­ jama udruženog rada, sredstva koja su udružena u sa­ moupravne interesne zajednice, namenska sredstva pri­ bavljena doprinosima od roditelja i građana i dr.) i vrše kontrolu namenskog korišćenja sredstava. U okviru samoupravnih interesnih zajednica i drugih nosilaca društvene brige o deci, kroz samoupravne spo­ razume i društvene dogovore o programu unapređenja društvene brige o deci treba da se stvaraju uslovi za brže udruživanje sredstava i slobodnu razmenu rada u ovoj oblasti. Stvarne potrebe zahtevaju da težište aktivnosti bude na bržoj izgradnji racionalnijih, jeftinijih i funkcionalnijih objekata za zaštitu dece, razvoju i organizovanju razno­ vrsnih pa i prelaznih oblika društvene brige o deci, povezivanju individualnog rada sa organizacijama udru­ ženog rada dečje zaštite, organizovanju društvene ishra­ ne u ško'lama i širem obuhvatu dece predškolskim obrazovanjem i vaspitanjem, u skladu sa potrebama i mogućnostima date sredine. Društvenu brigu o deci treba razvijati i putem razno­ vrsnih delatnostl za vaspitanje i zaštitu dece u poje­ dinim institucijama u mesnim zajednicama, aktivnošću društvenh organizacija i društava preko kojih radni lju­ di i građani dobrovoljno rešavaju svoje i zajedničke in­ terese deteta i porodice. Merama pospešiti objekata njem od 186 ekonomske politike i drugim merama treba jeftiniju i racionalniju izgradnju i opremanje i prostorija smanjivanjem, odnosno oslobađa­ komunalnih I drugih obaveza, bržim obezbeđi- �vanjem urbanističkih i drugih uslova za gradnju, sma­ njenjem, odnosno oslobađanjem od poreza na promet i drugih obaveza. Odgovarajućim merama ekonomske politike potrebno je obezbediti povoljnije uslove za proizvodnju i korišćenje predmeta opšte upotrebe namenjenih deci. Paralelno sa planovima izgradnje objekata dečje zašti­ te treba obezbediti osposobljavanje potrebnih kadrova za rad u njima. Većim uticajem korisnika i stvaranjem kadrovskih i drugih uslova za rad u više smena, za bolje iskorišćavanje postojećih kapaciteta, radno vreme organizacija udruženog rada dečje zaštite mora biti u skladu sa potrebama udruženog rada, roditelja i dece. Potrebno je izraditi standarde i normative delatnosti društvene brige o deci, razraditi sistem informisanja, evidencije i dokumentacije. Unapređenjem raznovrsnih oblika društvene brige o deci stvaraće se uslovi za prevazilaženje funkcije koju ima dečji dodatak. Međutim, dodatak na decu i dalje će imati funkciju pomoći porodicama sa nižim prima­ njima. U svim sredinama treba da se ulažu napori da se ubrzanije prevazilaze postojeće socijalne razlike i da se planovima razvoja i društvenim merama osigurava da svoj deci budu dostupni svi oblici društvene brige o deci, bez obzira na materijalne mogućnosti porodice. 8. Neophodno je ubrzati stvaranje uslova za podruštvIjavanje određenih poslova porodice i domaćinstva. Radnim ljudima treba omogućiti da imaju uvid u prob­ leme koji opterećuju radnu porodicu i domaćinstvo radi odlučivanja u OOUR-u i mesnoj zajednici o delu sred­ stava koja usmaravaju i udružuju za razvoj delatnosti kojima se podruštvljavaju poslovi porodice i domaćin­ stva. Prostornim i urbanističkim planiranjem u mesnim za­ jednicama i opštinama treba obezbediti sistematski programirani razvoj uslova života u stanu i naselju. Naselje treba da postane jedinstvena celina društveno i racionalno organizovanih delatnosti u kome radni lju­ di društveno organizovano rešavaju svoje životne i po­ rodične poslove. U tom smislu naselja treba opremiti neophodnim sadržajima za normalan život porodice, a prema prioritetim a koje će utvrđivati sami građani. U planove razvoja mesnih zajednica i opština treba uključiti delatnosti za zadovoljavanje ličnih i zajednič­ kih potreba građana, delatnosti za zbrinjavanje i vas187 �pitanje dece u predškolskom dobu, produženi i ćelodnevni boravak u školama, društvenu ishranu za zapo­ slene i za članove porodice, ustanove za negu obolelih članova porodice i brigu o ostarelim licima, i druge oblike zdravstvene preventive dece i odraslih, servise za pranje i peglanje, održavanje čistoće u stanu, hemijsko čišćenje, opravke aparata za domaćinstvo, ob­ jekte za rekreaciju, snabdevanje, prostorije za društve­ ni život, parkove, dečja igrališta, bračna i porodična savetovališta za planiranje porodice itd. U planovima mesnih zajednica i planovima društveno-politčikih zajednica, delatnosti za podruštvljavanje po­ slova domaćinstva i pomoći porodici treba tretirati kao proširenu funkciju porodice, kao delatnosti od posebnog društvenog interesa. U skladu s tim, potrebno je utvr­ diti rešenja kojima se stvaraju povoljniji uslovi za raz­ voj ovih delatnosti. To podrazumeva povoljnija rešenja na području poreza, doprinosa, amortizacije, komunalnih usluga, poreza na promet, carina i dr. 9. Delegatski sistem pruža široke mogućnosti da rad­ nici u udruženom radu neposredno učestvuju u samo­ upravnom političkom sistemu. To je posebno značajno za prevazilaženje zaostajanja učešća žena u procesu odlučivanja. Kod ocene funkcionisanja delegatskog si­ stema jedan od bitnih pokazatelja njegovog istinskog ostvarivanja treba da bude i učešće žena u delegatskom sistemu. Doslednom primenom utvrđenih principa ka­ drovske politike treba obezbediti da učešće žena u svim samoupravnim organima i na rukovodećim funkcijama odgovara njihovom broju i doprinosu koji one daju ukupnom razvoju društva. Na svim nivoima i u svim sredinama neophodno je analizirati zastupljenost žena na odgovornim društve­ nim funkcijama i odgovornim poslovima i radnim za­ dacima u udruženom radu, i u okviru dogovorene ka­ drovske politike preduzimati mere za poboljšanje po­ stojećeg stanja. Isto tako, neophodno je obezbediti adekvatni je učešće žena u međunarodnim aktivnostima u celini, u diplomatsko-konzularnim i drugim predstavništvima, kao i organima za međunarodne odnose u republikama i autonomnim pokrajinama. Posebnu pažnju treba posvetiti izboru žena poljopri­ vrednih proizvođača u samoupravne organe u osnovnim zadružnim organizacijama, zemljoradničkim zadrugama i osnovnim organizacijama kooperanata i dr., srazmerno 188 �njihovom stvarnom doprinosu i ulozi u poljoprivrednoj proizvodnji. Veću pažnju treba posvetiti obrazovanju za vršenje sa­ moupravnih funkcija, i planskim uzdizanjem kadrova uticati na adekvatniju zastupljenost žena na odgovorni­ jim društvenim funkcijama. 10. Ostvarivanje ustavnih odredbi o pravima i dužnosti­ ma svih radnih ljudi i građana da se osposobljavaju, pripremaju i organizuju za odbranu zemlje, ističe potre­ bu još većeg angažovanja žena u opštenarodnoj odbra­ ni i društvenoj samozaštiti. Neophodno je učiniti napo­ re za povećanje učešća žena u rezervnom sastavu Jugoslovenske narodne armije i jedinicama teritorijaine od­ brane i za raspoređivanje na određene dužnosti za koje imaju odgovarajuću spremu. Neophodno je razmotriti i utvrditi na kojim dužnostima u Jugoslovenskoj narodnoj armiji u miru, kao i u kojim organima i telim a koja se bave pitanjima narodne odbrane, mogu u većoj meri biti angažovane žene i u tom smislu određenim aktima i merama stvoriti mogućnost za veće angažovanje žena. Radi što potpunijeg obučavanja za odbranu i zaštitu neophodno je i žensku omladinu šire obuhvatiti obu­ kom za sticanje praktičnih vojnih znanja i veština. Veća zastupljenost žena u svim delaftnostima i na ruko­ vodećim mestima ima veliki značaj i za jačanje opštenarodne odbrane. 11. Sredstva javnog informisanja (štampa, radio-te'levi­ zija i dr.) treba neprestano da afirmišu ulogu i dopri­ nos žena ukupnom društvenom razvoju, humanizaciju odnosa u porodici, suzbijanje shvatanja i ponašanja ko­ ja su suprotna samoupravnom opredeljenju, aktivnost na unapređivanju podruštvljavanja poslova porodice i domaćinstva, društvenu brigu o deci, prilagođavanje radnog vremena potrebama radnih ljudi i dr. III 1. Polazeći od datih konstatacija i ocena, kao i od utvrđenih stavova u vezi sa unapređivanjem društveno-ekonomskog položaja i uloge žene u socijalističkom samoupravnom društvu, Skupština SFRJ smatra da dalje unapređenje socijalističkih društvenih odnosa na os­ novama samoupravljanja i uspešniji ekonomski razvitak je pretpostavka i znači veće uključivanje žena u dru­ štveni i ekonomski razvoj. Skupština SFRJ preporučuje da organizacije udruženog rada, mesne zajednice, samo­ upravne interesne zajednice i društveno-političke za­ jednice redovno razmatraju ovu problematiku, sagleda­ 189 �vaju stanje i postignute rezultate kao sastavni deo os­ tvarivanja planova razvoja, da donose konkretne mere za dalje unapređivanje društveno-ekonomskog položaja žena i da stalnom koordiniranom akcijom u svojim sre­ dinama stvaraju uslove za ostvarivanje jednakih pra­ va, obaveza i odgovornosti žena i muškaraca u sistemu samoupravnog udruženog rada i društvu u celini. Sprovođenje Rezolucije zahteva da Stalna konferencija gradova, Privredna komora Jugoslavije, savezi samo­ upravnih interesnih zajednica i druge samoupravne or­ ganizacije i zajednice na nivou federacije razrade od­ ređene stavove, kao i da pokreću inicijative i koordi­ niraju rad niza drugih samoupravnih i drugih subjekata na sprovođenju stavova i zaključaka. 2. Skupština SFRJ obavezuje Savezno izvršno veće da razradi operativni i dugoročni program mera i aktivnosti za sprovođenje ove rezolucije. Savezno izvršno veće treba da razmotri koje društvene stavove valja ugrađi­ vati u društvene dogovore i propise koji se donose za sprovođenje plana, kao i koje mere (poreske, carinske i druge ekonomske mere) treba preduzeti u tekućoj godini, u srednjoročnom i dugoročnom periodu, radi stvaranja povoljnijih uslova i podsticanja aktivnosti u udruženom radu, mesnim zajednicama, samoupravnim interesnim zajednicama i društveno-političkim zajedni­ cama za rešavanje pitanja kojima se doprinosi unapre­ đenju društveno-ekonomskog položaja žena i ostvariva­ nju jednakih prava, obaveza i odgovornosti žena i muš­ karaca u sistemu samoupravnog udruženog rada. Savezno izvršno veće i savezni organi uprave treiba da stavove iz ove rezolucije ugrađuju u odgovarajuće predloge zakona i drugih opštih akata koje predlažu Skup­ štini SFRJ i koje donose u okviru svojih prava i duž­ nosti. Prilikom podnošenja izveštaja o sprovođenju društve­ nog plana razvoja Jugoslavije Savezno izvršno veće treba da obaveštava Skupštinu SFRJ i o ostvarivanju ove rezolucije, kao i o merama koje preduzimaju savezn i organi u okviru prava i dužnosti federacije. » 3. Savezno izvršno veće treba da obezbedi redovno izveštavanje Skupštine SFRJ, kao i Organizacije ujedi­ njenih nacija o realizaciji Svetskog plana akcije za os­ tvarivanje ciljeva Međunarodne godine žena u našoj zemlji, kao i drugim pitanjima. Potrebno je da Savezno izvršno veće aktivno učestvuje u realizaciji Akcionog 190 �programa ekonomske saradnje prihvacenog u Kolombu prihvaćenog na predstojecoj konferenciji nesvrstanih zemalja o ulozl predstojećoj ulozi zena u razvoju. žena 4. Skupstina SFRJ pratice ostvariv.anje zadataka koji su Skupština pratiće ostvarivanje utvrdeni ovom rezolucijom i, u okviru svojih prava i utvrđeni duznosti, preduzi·mati !mere za nji'hovu dosUednu rea:l'idužnosti, preduzimati mere njihovu dostlednu reali­ zaciju. 191 ��Osnovni sta tistički podaci o ženi u jugoslovenskom društvu STANOVNIŠTVO PREMA P O P IS IM A 1953. I 1971 Ukupno Broj Procenat stanovništvo lica na aktlvnog IJoprlvred- u hiljadam a 1 doma- u ukupnom nog u ukup- ćlnstvo Procenat po- stanovništvu nom stanov---------- svega SFRJ žena svega nlStvu žene 1953 16 991 8 760 4,3 46,3 30,7 60,9 1971 20 523 10 446 3,8 43,3 30,7 38,2 Bosna i 1953 2 847 1 462 5,0 42,5 26,9 62,2 Hercegovina Crna Gora 1971 3 746 1 912 4.4 36,7 22,7 40,0 1953 420 218 4.6 36,4 20,0 61,5 1971 530 270 4.3 32,7 19,9 35,0 Hrvatska Makedonija 1953 3 936 2 075 3,8 47,7 31,8 56,4 1971 4 426 2287 3,4 45,5 34,0 32,3 — Kosovo — Vojvodina 5,3 40,8 22,9 62,7 4.7 38,3 23,4 39,9 1953 1 504 813 792 3.7 40,8 35,6 1 727 891 3.4 48,4 40,8 41.1 20,4 1953 6 979 3 568 4,6 48,4 32,6 66,7 1971 — Uža te rito rija 645 1 647 1971 Srbija 1 305 1971 Slovenija 1953 8 447 4 273 3.8 45.7 32.4 44,0 1953 1971 4 464 2 286 4,4 52,4 38,6 67,2 5 250 2 665 3,6 51,5 40,1 44,1 1953 1971 1953 1971 816 399 6,4 33,2 10,9 72,4 1 244 607 6,6 26,0 8,4 51,5 1 700 889 3.5 45,4 26,7 62,9 1 953 1 001 3,2 42,7 26,5 39,0 193 �s ta n o v n iš tv o s ta ro 10 i v is e g o d i n a p re m a o b r a z o v n o m n iv o u U P O P IS IM A 1953. I 1971 U procentima Bez Školske spreme I s 1— 3 razreda osnovne Škole 4— 7 razreda osnovne Škole 1 osnovna Škola VISa 1 Srednja Škola svega svega svega žene 42.1 24.2 50,1 43,7 6,6 57,4 56,1 15,2 Bosna 1 Hercegovina 1953 1971 67,2 51,9 32,0 80,7 28,5 17,2 36,2 48.5 50,9 Crna Gora 1953 47.2 62,8 46,6 44,3 33,8 1971 25,6 30,5 35,7 37,1 23,2 57,4 54.3 13,9 SFRJ 1953 žene 1971 Hrvatska 1953 1971 — Uža te rito rija — Kosovo — Vojvodina 194 0,1 6,1 2.8 1.8 0,5 1.1 0,1 9.0 3,8 2.8 1.2 0,3 7.3 18,5 12,3 60,1 36,1 3.8 2.2 61,3 59,1 11.1 11,2 23,0 8,0 24.9 31,6 1953 15.2 14,6 72,7 78,0 6,8 6,5 66,8 1953 43,2 55,8 48,9 25,9 1953 1971 44,5 35,3 60,7 28,0 71,2 36,8 82,5 56,1 47,2 55,2 74,0 39,6 53,2 34,3 39,8 28,4 50,1 33,5 18,8 24,0 1953 1971 2.0 58,2 1953 1953 1971 0,3 62,2 1971 Srbija 0,6 2.8 0,3 3,8 10,0 60,8 1971 Slovenija 5,3 žene svega žene 59,8 43,8 18,0 50.7 1971 M akedonija 4.1 10,8 24,7 51,7 63,0 60,8 50,5 14,5 36,8 62,5 63,9 6,6 14,7 7.0 15,0 2.3 6,9 7.5 17,4 visoka Škola 6,9 17,0 3,5 9.4 4,0 0,7 3.2 0.3 2.6 0,8 1.7 2,1 1.1 1.3 0,3 3.0 0.7 3,0 1,9 0,3 0.8 04 2.1 0,0 10,2 3,4 1.1 3,7 3,1 10,4 0.1 1.3 0,5 2,6 1.8 0,4 0,2 1,5 �NEPISMENO STA N O VNIŠTVO STARO 10 I V IS E G O D IN A PO STAROSTI I POLU U P O P IS IM A 1953. I 1971 U procentima Ukupno 10— 19 nepism eni godina 20— 34 35— 64 65 I vISe godina svega žene svega žene svega žene svega žene svega žene SFRJ 1953 25,4 17,3 16,3 26,2 36,7 49,6 54,7 64,9 15,1 35,8 22,2 12,2 1971 3.1 4.0 5,2 8,6 21,6 32,3 42,8 52,7 Bosna i 1953 40,2 57,2 23,3 17.3 31,2 50,6 63,0 81,5 81,5 91,9 Hercegovina 1971 23,2 35,1 4,2 6,1 11,7 20,3 39,7 59,1 70,2 83,7 Crna Gora 1953 30,1 44,5 7,4 3,5 17,3 29,4 48,9 69,6 60,8 92,7 1971 16,7 25,6 2,7 3,3 3,5 5,7 26,2 41,1 58,9 77,9 1953 16,3 22,4 5,3 6.8 6,8 10,5 23,8 32,1 44,9 53,9 1971 9,0 12,9 1.3 2,6 29,3 36,1 35,7 48,3 15,9 23,7 37,3 11.1 55,0 16,2 1953 1.3 20,0 1.8 72,8 78,9 93,0 1971 18.1 25.1 4,0 4,9 5,4 8,6 29,3 41,9 65,2 1953 2.7 2,8 1.0 8.4 0,9 2,9 2,8 10,4 1971 1,2 1.3 0,8 0,7 1.1 0,6 79,0 11,4 0.6 1,2 3,9 3,9 1953 27,9 40,5 11.7 16,7 17,2 28,2 1,1 40,9 57,6 60,7 73,7 1971 17,3 25,7 3,7 4,6 5.0 8,0 23,8 36,4 49,0 63,0 1953 29,5 44,9 9,9 15,1 16,5 28,7 46,0 68,3 69,3 87,1 1971 17,6 27,5 2,2 2.6 3,5 5.6 23,9 38,5 54,9 74,4 1953 54,8 72,1 37,2 46,0 70,4 77,0 91,2 92,8 98,2 1971 31,5 42,8 10,3 44,8 13,8 15,1 24,8 56,7 76,3 83,7 1953 12,9 17,0 5,0 5,3 7.6 19,0 22,0 31,5 91,1 38,0 1971 9.0 12,8 2,3 2,4 3,2 11.1 4,8 11,8 17,1 22,8 27,5 Hrvatska Makedonija Slovenija Srbija — Uža te rito rija — Kosovo — Vojvodina 195 �PRIRODNO KRETANJE STANOVNIŠTVA Na 1000 stanovnika Broj stanovnika u hiljadam a SFRJ živoro­ đenih 1952 16 798 29,8 1978 umrlih 17,3 40,2 Umrla odoj­ čad na 1000 prirodnog priraštaja 11,8 8,7 živoro­ đenih 18,0 105,1 33,8 113,9 Bosna i 1952 21 968 2 791 Hercegovina 1978 4 133 17,3 12,5 5,9 Crna Gora 1952 416 32,0 9.3 1978 582 18,0 6.1 Hrvatska 1952 3 913 23,4 12,3 1978 4 578 14,8 11,1 10,7 4,1 21,6 Makedonija 1952 1 280 39,9 14,0 25.9 129,8 14,2 57,5 64,3 16,2 8,6 27,7 11.4 32,4 22,7 11,9 80,4 1978 1 835 21,2 Slovenija 1952 1 498 22,8 1978 1 812 17,8 7,0 10,4 10,4 Srbija 1952 6 900 28,5 11,8 16,7 1978 9 028 17,7 1952 4 407 27,4 9.1 10,8 8.6 16,6 1978 5 499 15,0 5.8 1952 793 44,7 9.2 17.4 1978 1 526 32,0 6.2 1952 1 700 23,8 12,1 1978 2 003 14.1 10,9 27,3 102,3 — Uža terito rija — Kosovo — Vojvodina SREDNJE TRAJANJE 2IV O TA PO SO C IJA LIS TIČ K IM 12,4 7.4 103,0 37,8 87,0 26,3 27,3 25,8 145,9 69,8 113,2 11.7 3,2 16,4 REPUBLIKAMA I A U T O N O M N IM POKRAJINAMA 1952--1 9 5 4 1 9 6 0 -1964 1974— 1975 muSkarcI žene muSkarcl žene muSkarcl žene 56,9 59,3 62,3 66,9 66,5 Crna Gora 52,6 58,4 65,4 Hrvatska Makedonija 59,0 54,9 63,2 55,1 69,0 61,8 69,5 66,7 66,6 Slovenija 63,0 57,1 66,1 58,8 59,1 48,6 58,3 61,1 45,3 62,1 59,2 62,0 64.3 60,8 66,2 62,7 64,8 65,4 62,6 71,7 54,8 59,9 71,9 64,7 67,0 55,5 68,3 66,7 67,3 68,5 65,5 67,1 SFRJ Bosna I Hercegovina Srbija — Uža terito rija — Kosovo — Vojvodina 196 57,1 63,6 70.8 73,9 73,5 70,2 74,2 71,1 72,7 67,4 72,7 �ŽIVO R O Đ ENI PREMA MESTU S O C IJA LIS TIČ K IM POROĐAJA REPUBLIKAMA I STRUČNOJ I A U T O N O M N IM POMOĆI PO PO K R A JIN A M A U procentima Rođeni uz stručnu pomoć Rođeni u zdravstvenoj van zdravstvene o rg anizacije organizaciji 1959 1978 1959 1978 SFRJ Bosna 1 Hercegovina 42,2 83,3 10,1 2,2 25,1 78,9 4,6 2.6 C m a Gora 43,7 88,2 1.6 2,1 Hrvatska 52,7 97,1 22,5 1.7 3,8 4.8 Makedonija 35,4 73,5 Slovenija 73,5 99,2 24,7 0,4 Srbija 45,0 78,3 7.5 2,1 — Uža te rito rija 51,8 92,3 0,8 — Kosovo 16,6 44,4 1.6 1,2 — Vojvodina 61,1 96,3 32,4 2,9 3,6 UCESĆE ZAPOSLENIH ŽENA U UKUPNOJ ZAPO SLENO STI*) U procentim a 1964 1974 1976 24,8 21,5 29,2 24,9 33,9 29,2 34,5 29,5 Industrija 1 rudarstvo 24,4 30,2 33,0 33,6 Poljoprivreda 1 ribarstvo Šumarstvo 23,0 18,6 20,5 21.5 13,7 6,8 7.4 8,2 8.3 6,9 8,8 11,0 32,4 12,2 14,4 9.1 13,9 41,8 47,1 21,0 21,3 25,4 1954 UKUPNO Privredne delatnosti Građevinarstvo Saobraćaj 1 veze Trgovina 1 ugostiteljstvo Zanatstvo Stambena 1 komunalna delatnost Vanprlvredne delatnosti Kulturna 1 socijalna delatnost Društvene delatnosti 1 državni organi 48,9 21.1 58,7 38,7 31,3 30,8 41,8 51,7 56,6 57,6 51,8 56,3 59,6 60,5 42,0 48,3 50,3 27,3 *) Godišnji prošek zaposlenih u društvenom sektoru I sektoru Individualne svojine. 197 �PROSECNE STOPE RASTA ZAPOSUAVANJA 1954— 1964 1964— 1974 1954— 1974 1954— 1979 UKUPNO Muškarci 6.1 2.3 4.1 5.4 3.5 43 3.6 2ene 7,8 1.6 3.8 53 5.7 UČEŠĆE ZAPOSLENIH 2ENA PO S O C IJA LIS TIČ K IM REPUBLIKAMA 1 A U T O N O M N IM POKRAJINAM A 1979*) Procsnat zaposlenih žena Ukupno zaposlenih radnika svega u privrednim delatnoetlma u hiljadama SFRJ Bosna I Hercegovina C m a Gora Hrvatska M akedonija 8lovenlJa Srbija — UZa te rito rija — Kosovo — Vojvodina 5 615,0 798,0 121,3 1 369,9 409,3 779,5 2 137,0 1 421,5 187,6 547,9 353 303 31,0 38,8 29,9 43,9 32,6 33,0 20,4 35,2 *) DruStvenl sektor I sektor Individualne svojine. 198 303 253 263 34.0 28,0 393 27,8 28,0 183 303 o vanprl« vrednlm delatnostlma 583 553 493 64,7 49.1 70,8 543 55.7 32,1 813 �UCESĆE 2ENA U U KUPNO M BROJU ZAPOSLENIH O D G O VAR AJU ĆEG STEPENA STRUČNOG OBRAZOVANJA (K V A L IF IK A C IJ E ) PO D E L A T N O S T IM A *) S tanje 31. decem bra 1976 Procenat zaposlenih žena odgovarajućeg atepena k v a llflkovani 41,6 53,6 50,4 6,2 21.5 38,8 34,1 Privredne delatnostl 29,9 23.4 26,0 47,1 47,3 6,0 21,0 36,5 30,1 Industrija I rudarstvo 39,9 22,4 23,2 44,5 55,7 3,6 20,2 46,4 38,8 Poljoprivreda I ribarstvo 19,7 10,9 16,7 40,7 30,2 5,0 6,5 17,0 21.5 šumarstvo 8.7 8,2 22,9 31,5 23,5 2.3 2.2 3.8 8.7 Vodoprivreda 9.8 11,2 20,7 34,9 33,3 0,5 4.6 Građevinarstvo 7.9 18,2 18,9 34,8 30,8 0,7 1.1 1,3 2,8 2,8 5.4 n ekvallf I kovani vlsokokva llflk o v n l 33.1 polukvaliflkovanl visoko 34,6 niže vISe UKUPNO srednje svega stručnog obrazovanja Saobraćaj 1 veze 13,1 21,7 21,2 37,9 24,7 0.5 2.2 9.7 16,4 Trgovina 46,1 29,0 31,9 58,7 56,3 22,7 53,2 32,0 28,3 U gostiteljstvo 1 turizam Zanatstvo 80,9 33,3 33,3 58,4 68,5 20,7 49,5 76,5 77,8 17,0 12,1 13,7 34,4 53,0 2,3 9.7 30,6 37,1 delatnost 17,9 25,1 22,1 45,0 27,5 1,5 4.9 13,5 17,9 Flnansljske 1 druge usluge 49,1 30,4 41,6 61,8 64,5 7,4 23,7 35,0 46,5 Vanprivredne delatnostl 56,0 40,6 52,0 65,2 60,6 9,2 32.2 75,9 73,1 Obrazovanje 1 kultura Zdravstvo 1 socijalna zaStlta 52,8 44,2 55,4 57,3 57,4. 8,4 24,6 66,4 68,2 74,1 4 7,0 72,1 85,6 74,6 16,5 51,6 85,5 84,6 42,8 28,9 30,5 51,1 55,4 4,8 18,7 61,9 61,3 Stambena 1 komunalna DruStveno-polItlčke zajednice 1 organizacije *) Samo druStvenl sektor. 199 �LICA KOJA TRA2E ZAPOSLENJE PREMA STEPENU STRUČNOG OBRAZOVANJA 1979 GodISnJI prošek Kvallflkaclona Ukupno struktura u h llja - Procenat--------------------dama tena ukupno žene UKUPNO 762 53,7 100,0 100,0 S visokim , vISIm 1 srednjim obrazovanjem 175 63,1 22,9 Vlsokokvallflkovanl 1 kvallflkovanl 138 92 357 18,1 12.1 46,9 26,9 13,2 Polukvallflkovanl 1 s nižim stručnim obrazovanjem 39,0 60,0 Nekvallflkovanl r a z v o j s k o ls t v a po n iv o im a 1 9 3 8 /3 9 — 53 JZ Osnovne Škole Škole 1938/39 9190 1945/46 10 666 1975/76 1977/78 13 442 Srednje Škole 1938/39 VISe 1 visoke Škole 1945/46 1975/76 1977/78 1938/39 1945/46 1975/76 1978/79 13 188 1 086 959 ...* ) 26 33 303 349 46,4 1 9 7 7 /7 8 Ukupno školska godina 13.5 Učenika učenika u Procenat na 1 hiljadam a učenica nastavnika 1 471 1 442 2 856 2 831 211 114 833 919 17 25 394 440 42,5 42,0 47.1 47,5 34.1 29.8 45,3 45,6 23.3 38,9 39,9 39,5 42 50 22 21 16 8 17 17 14 20 • • • 19 *) Ukupan broj Škola se ne može dati, pošto bi to u toku realizacije proceea reforme srednjeg obrazovanja značilo v lieatru ko prikazivanje pojedinih obra­ zovnih Institucija. 200 �ZASTUPLJENOST UCENICA U SREDNJIM ŠKOLAMA, 1977/78 Struktura učenica po procenat vrstama škola u učenica U čenici Škole ukupno procentim a 919 070 Srednje škole — ukupno 45,6 100,0 37,5 29,9 7.6 62,5 11.7 27,4 6.1 0.8 0.1 0,2 11.9 1.3 6.1 0.9 0.1 Obrazovanje prema programu reforme 963 339 488 Prva faza (zajednička osnova) 631 273 442 Druga faza (završni stepen) 332 66 046 46,3 45,8 48,3 1 824 579 582 45,3 Obrazovanje koje n ije obuhvaćeno programom reform e ško le za kval iff kovane radnike 548 181 251 27.1 Tehničke i druge stručne škole 742 213 079 Tehničke škole 319 85 705 51 9723 53,9 29,9 33,8 23.4 15,6 73,7 66,4 86 JI 73,1 24,4 73,3 58,6 52,2 Poljoprivredne škole šumarske škole 7 1 606 Saobraćajne škole 23 5 167 Ekonomske škole 193 67 852 A dm inistrativne škole 31 8 371 100 29 519 18 M edicinske škole 5 136 O stale tehničke škole Opštetehnlčke škole 4 *) Ukupan škola ae ne može 4535 450 broj 7 918 49 G im nazije 951 31 Škole za obrazovanje nastavnika Um etnlčke škole 171 848 d a ti, Jer bi to u toku M 0.6 21,4 re a liz a c ije procesa reform e srednjeg obrazovanja znaSllo višestruko prikazivan je poje­ dinih obrazovnih In stitu cija. 201 �ZASTUPLJENOST STUDENTKINJA NA VISOKIM ŠKOLAMA 1078/79 GODINE Studenti Škole Fakulteti 198 Struktura studentklnja ukupno procenat po vrstama studentklnja Škola u procentima 314 276 39,9 100,0 46,5 16,7 55,5 52,8 84,9 24,5 5,8 9,6 7,6 1,6 1,6 Pri rodno-matematlčkl Tehnički 14 15 734 71 72 322 M edicinski 12 17 248 3 718 Farmaceutski 4 4 Poljoprivredni 8 9 846 Šumarski 4 3 063 Veterinarski 3 Biotehnički 1 2 436 1 355 Stomatološki Ekonomski 22 Za spoljnu trgovinu 1 Za turizam I spoljnu trgovinu Za hotelijerstvo 1 Za turizam 1 ugostiteljstvo Pravni 1 2 385 62 596 2832 751 770 1 395 20 58 108 23,8 32,2 40,6 46,5 56,1 43,4 41,0 25,1 48,1 1,9 0,6 0,8 0,4 23,2 1.3 0.3 0,3 0,1 22,3 M eđufakultetskl studij za socijalni rad 1 302 Političkih nauka 4 8 976 3 012 1 746 Organizacionih nauka 1 Za organizaciju 1 Informatiku Filozofski 1 7173 30,7 100,0 1 1 1 2 539 2 987 1 180 467 15,9 66,2 12,9 131 114 693 13,8 48,9 24.1 23,5 38,9 29 8 4 19 756 4855 5 144 1 951 29 119 18,1 10,4 83,4 20,3 47,7 30 314 45 8 4 Za novinarstvo PedagoSkl 1 291 2 Za Industrijsku pedagogiju DefektoloSkl 2 164 1 536 2 2 804 5 1 16 5 1 3 325 1 663 Likovna umetnoat Prlmenjena umetnoat Muzička umetnoat Za pozorlšte, film , radio 1 televiziju 1 965 302 1 729 586 Visoke Škole 4 Tehnička Ekonomsko-komercIJalna Za organizaciju rada Za fizičku kulturu 1 VISe Škole 202 7 3582 3 Tehničke Saobraćajne M edicinske Poljoprivredne Ekonomske 0A 27,8 10 2 Akademije umetnostl 0,2 2,8 0,6 12,6 2,6 0,1 1.0 0,4 1.6 0,4 0,1 100,0 20,1 9.8 58,8 11.5 FlloloSkl Za fizičku kulturu Za narodnu odbranu 87,1 38,8 17,2 45,0 52,0 70,3 36,8 58,2 33,7 73,3 14,8 7,3 39,7 29,6 45,4 48,3 6 15 sr,o 100,0 8,0 1,1 9.6 0,9 31,2 �Struktura Studenti studentklnja procenat po vrstam a ukupno škola u studentklnja Škole p rocentim a Pravne 1 upravne 4 6 671 47,5 7,1 S tatistička 1 51 58,8 0,1 Pedagoške 39 25 628 51,6 29,7 Za socijalne radnike 5 4 196 67,0 6.3 Za radnike unutrašnjih poslova 2 1 014 8,1 0,2 Za organizaciju rada 2 2 901 16,1 1.0 16 13 437 15,8 4,8 Za obrazovanje radnika SPECIJALISTI, M A G IS T R I I DOKTORI N A U K A S p e c ija lis ti I m agistri Doktori nauka 1962 do 1945 1976 1977 1978 do 1978 1976 1977 1978 1978 UKUPNO 14 284 1 567 1 900 1 937 9 635 715 687 772 Muškarci 10 878 1 204 1 413 1 442 7 845 590 548 629 2ene Procenat žena 3 406 23,8 363 23,2 487 25,6 143 495 1 790 125 139 25,5 18,6 17.5 20,2 18,5 KADROVI I KAPACITETI U ZDRAVSTVU 1939 Lekarl I stomatolozi Stanovnika na 1 lekara Srednje medicinsko osoblje Bolesničke postelje Stanovnika na 1 postelju 4 3 3 31 754 236 852 665 501 1950 5 3 4 49 138 021 158 754 329 1975 1977 31 059 687 67 406 34 1 3 7 126 000 169 130 135 167 763 78 516 203 �KORISNICI ZDRAVSTVENOG OSIGURANJA U hiljadama 1947 Indeks 1978 1978 1947 Osigurana lica 2 963 1 197 16 939 169 77 1 469 509 869 Starosnih 28 Porodičnih 64 546 414 1 950 646 1 597 9 612 601 Aktivni oslguranlci Korisnici penzija Invalidskih O stali oslguranlci POTROŠNJA IZABRANIH 571 489 5658 661 PREHRAMBENIH PROIZVODA PO ČLANU D O M A Ć IN STVA U kilogramima Sva domaćinstva 1963 Pšenično 1 raženo brašno Radnička domaćinstva 1973 1963 1973 101,8 91,6 49,9 33,0 Kukuruzno brašno 32,8 Kromplr 56.7 Ostalo povrće 69,8 15,1 59,0 88,9 2.5 45.6 87,7 Sveže voće 1 grožđe 48,3 67,0 3.9 48,1 73,5 56,2 9.6 8.4 24,0 1.4 8.7 8.7 35,7 3.3 97,0 8.9 73,3 4.6 91,2 8.5 M eso Sveža riba Jestivo u lje , litara Životinjske 1 druge b iljn e masnoće M leko, litara 18,4 32,2 1.0 4.9 2.9 7,9 80,2 5,5 M lečnl proizvodi Jaja. broj 74 Šećer 10,6 129 15,9 77 14,1 75,0 11.8 6,7 135 16,2 PROCENAT D O M A ĆINSTAVA S N EK IM TRAJNIM POTROŠNIM DOBRIMA Radnifika Sva domaćinstva domaćinstva 1963 Električni I plinski šporetl Bojleri Frižideri Usisivači Televizori Veš-mašlne Putnička kola 204 1973 1963 1973 38,9 14,4 25,1 15,0 28.1 60,7 28,9 53,5 29,8 52.1 68,9 28,6 48,8 31,5 55.7 86,3 47,6 79,8 553 81.4 10,9 7,9 34,9 17,8 21,3 18,2 59,7 32,8 �ŠEMA DELEGATSKOG SISTEMA 1978 B i r a č i osnovne organizacije udruženog rada i radne zajednice 5008234 Birači državni koji rade u mesnim organi sredstvima, samostalne zajedni­ obavljaju i društvenoza rad cama profesionamu -političke u svojini 14 422 069 građana delatnost organizacije 229 966 56 4 5 4 3 913 974 Društveno-političke organi­ zacije 14 4 2 2 0 6 9 I 53 702 (5,1%) ' 469 459 (33,6%) 1849 (21,2% ) članovi delegacija lovi, P ia r deleg<adja 130735 (9 ,9 % ) Članovi Članovi Članovi ■ Članovi delegacija delegacija delegacija delegacija 9 2 4 34 (19.9 % ) 39037 (38,0% ) Veće udruženog rada Veće mesnih zajednica DruštvenopditiČko veće r- -delegata 22741 (ia.8%f -deiegata 13&31 (11.5% )' -delegata 13463( 22AX) Skupštine opština -delegata 50035( 1. 8%) 7 Veće udruženog rada ĐruŠtveno-poliiičko veće Veće opština -delegata 880(21,9%)* -delegata 533(14,3% )* -delegata 502 (20,9%) Skupštine republika i autonom nih pokrajina -delegata 1915 ( 19.5 %) Savezno veće -delegata 2 2 0 ( 20 , 0 %) Veće republika i pokrajina -delegata 88 ( 10,2 % ) Skupština SFRJ -delegata ' 308 ( 17. 2 % ) Objašnjenje: u zagradije dat procenat žena Bez podataka za SR Sloveniju .je r se ne biraju stalni delegati UČEŠĆE ŽENA SKUPŠTINAMA U SKUPŠTINI SFRJ. REPUBLIČKIM I PO K RA JIN SKIM U procentim a 1958 Skupština SFRJ 1963 1967 1969 1974*) 1978 7,0 19,6 13,3 7,9 13,6 17,2 5,5 4.7 13,3 8,4 18,0 9.7 10,3 13,7 21,5 16,1 24,3 20,0 25,2 16,1 12,2 18,6 8,1 7,9 18,3 11.3 17,5 5,3 3,5 8,2 6.3 8,8 7,6 12,3 13,0 15,6 11,9 17.2 15,6 26,0 19,1 16,9 24,1 22,2 Republičke i pokrajinske skupštine Bosna i Hercegovina Crna Gora Hrvatska Makedonija Slovenija Srbija — Kosovo — Vojvodina IM 17,0 17,7 9.1 16,6 12,4 20,0**) 25,6 21,6 24,5 *) Do 1974. godine podaci se odnose na poslanike u okviru predstavničkog skupštinskog sistem a. Za 1974. podaci se odnose na delegate u okviru delegatskog sistem a prema Ustavu SFRJ Iz 1974. godine. * * ) Samo delegati u društveno-polltičkom veću. 205 �UČEŠĆE ŽENA U OPSTINSKIM SKUPŠTINAMA U procentima 1958 1963 1967 6,0 164 94 Bosna 1 Hercegovina 3,5 18.1 Crna Gora Hrvatska 3,1 6.5 Makedonija 5,1 Slovenija 124 20,1 Srbija 5,8 — — Uža te rito rija — SFRJ — Kosovo 1974*) 1978 6,9 154 174 8.0 6,0 15,6 17,6 144 6.6 194 94 7,8 34 7.1 11.1 14 4 12,7 12,6 16,6 284 2 8 4 **) 18,9 17,7 — 114 — — — — — — 5,1 7,2 — Vojvodina 1969 — 44 7,1 — 14 4 — 154 14,0 7.5 104 124 16.1 204 234 *) Važi napomena uz prethodnu tabelu. * * ) Samo delegati u društveno-polltlčkim većima. UČEŠĆE ŽENA U R A D N IČ K IM SAVETIM A O R G A N IZAC IJA RADA PRIVREDNIH I DRUŠTVENIH DELATNOSTI 1976 GODINE UDRUŽENOG Delegati radničkih saveta — radnici OUR u kojima se obrazuje radnički savet ukupno procenat OUR u kojima se ne obrazuje radnički savet ukupno žena žena UKUPNO Industrija 1 rudarstvo Poljoprivreda 1 ribarstvo Šumarstvo Vodoprivreda Građevinarstvo Saobraćaj 1 veze Trgovina U gostiteljstvo 1 turizam Zanatstvo Stambena 1 komunalna delatnost Flnansljske 1 druge usluge Obrazovanje 1 kultura Zdravstvena 1 socijalna zaStlta 206 344 839 115 456 20 279 6 290 1 266 30 724 19 647 40 023 13 807 8 407 8 446 7 310 50 917 22 667 26,5 23,1 225 739 16 361 11.5 8,0 1.0,0 16 693 1 307 502 94 13,2 29,5 41,4 9 021 2 758 11 010 5 942 5 734 7 269 10 656 112 495 16,5 16,2 28,7 404 594 procenat 25 991 414 28,1 16,4 18,8 12,0 15,9 24,2 33,9 45,5 26,2 21,5 36,2 47,7 62,7 �BROJ M E S N IH ZAJED NICA I Č LA NO VA ORGANA S A M O U P R A V U A N JA M E S N IH ZA JED NICA 1977 Broj mesnih Članovi organa sam oupravljanja zajednica koje m esnih zajednica su dostavile ukupno IzveštaJ procenat žena 10 018 178 107 7,2 1 200 35 843 16,7 7 351 109 837 3,4 1 467 32 427 9,8 1 285 33 410 5,6 162 2 426 5,3 Hrvatska 2 655 37 826 7,7 Makedonija 1 240 11 612 2,4 953 19 786 15,3 Srbija 3 723 73 047 6,4 — Uža te rito rija SFRJ Ukupno Gradske Seoske M ešovite Bosna 1 Hercegovina C m a Gora Slovenija 2 887 53 823 5,9 — Kosovo 319 8 359 4.7 — Vojvodina 517 10 865 9,9 AKTIVNOST M E S N IH ZA JE D N IC A U 1976 Seoske M ešo vite Ukupno Gradske 178 74 42 62 Osnovne ustanove Za dnevni boravak dece — Ustanove — Obuhvaćena deca 15 104 9 497 1 557 4 050 O m ladinski klubovi 754 179 406 169 Biblioteke 214 40 126 48 428 844 122 680 197 133 109 031 — Nabavljene knjige Đačke kuhinje — Deca korisnici 358 44 232 82 89 639 20 622 44 388 24 683 Aktivnosti O pism enjavanje — Kursevl 331 45 227 59 — Opism enjeni 12 435 1 984 7 808 2 643 Kulturno-zabavne priredbe — Priredbe 22 559 3 505 13 083 5 971 5 785 1 029 2 998 1 758 — Posetlocl u hiljadam a Zdravstveno prosvećlvanje — Kursevi — Slušaocl 1 788 422 926 440 126 776 29 104 62 303 35 369 8 276 34 691 918 1 702 5 893 1 465 26 604 6 385 Komunalna izgradnja i uređenje naselja Putevl u km — Izgrađeno — Opravljeno Mostovi 1 propusti — Izgrađeno — Opravljeno Zasađeno stabala Uređeno zelenih površina u ha Pošumljeno površina u ha Novoizgrađenl objekti — Trafostanice — Priključne električne mreže u km — Vodovodni rezervoari — Vodovodne razvodne mreže u km — KanalIzaclone mreže u km 10 285 326 4S2 8 569 7 847 1 390 9 814 824 647 542 891 443 126 868 1 461 154 888 689 12 737 630 10 895 329 1 212 1 919 230 676 1 209 4 591 2 144 5 161 556 1 777 477 1 606 297 7 2 7 2 044 708 369 100 87 602 1 247 1 475 480 207 �Vida Tomšič Rođena je 1913. godine u Ljubljani, gde je završila Pravni fakultet. Na Univerzitetu je pristupila naprednom studentskom pokretu, a 1934. godine je postala član Komunističke partije Jugoslavije. Na V konferenciji KPJ 1940. go­ dine u Zagrebu, na kojoj je održala referat O žens­ kom pitanju i radu među ženama, izabrana je za člana Centralnog komiteta KPJ. Godine 1941. bila je među osnivačima časopisa »Naša žena«, koji i danas izlazi. U toku narodnooslobodilačkog rata od 1941. do 1945. godine obavljala je više istaknutih dužnosti. Već 1941. godine kao ilegalac zatvorena je i osuđena od fašističkog vojnog suda na 25 godina robije. Posle kapitulacije Italije bila je jedan od organizatora pre­ komorskih brigada u južnoj Italiji, odakle se vraća u zemlju i aktivno učestvuje u na rodnooSlobođilačkoj borbi. Odlikovana je Ordenom narodnog heroja. Posle oslobođenja veoma je zapažen njen rad u poli­ tičkom životu zemlje. Između ostalog, bila je predsednik Skupštine SR Slovenije i predsednik Veća na­ roda Skupštine SFRJ, predsednik Centralnog odbora Antifašističkog fronta žena Jugoslavije i predsednik Saveznog saveta za planiranje porodice. Učestvuje i u spoljnopolitičkim aktivnostima Jugoslavije kao član parlamentarnih delegacija, delegacija na zasedanjima Organizacije ujedinjenih nacija, Komisije za socijalni razvoj EGOSOC-a, kao i na mnogim međunarodnim skupovima, naročito onima koji se bave pitanjem ljud­ skih prava i položaja žena. Sada je član Predsedništva SR Slovenije, predsednik republičkog Saveta za međunarodne odnose, član CK Saveza komunista Jugoslavije i redovni profesor za porodično pravo na Pravnom fakultetu u Ljubljani. Objavila je više govora, predavanja, intervjua i člana­ ka o političkim i društvenim temama. Na engleskom jeziku izašao je 1975. godine izbor njenih tekstova pod naslovom Status of Women and Family Planning in Yugoslavia, a knjiga njenih članaka Žena, rad, poro­ dica, društvo izašla je u dva izdanja na slovenačkom jeziku (1976. i 1978. godine). 208 ��VidaTomšič U RAZVOJU SOCUALISnČKE SAMOUPRAVNE JUGOSIAVUE JP � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Žena u razvoju socijalističke samoupravne Jugoslavije Publisher An entity responsible for making the resource available Novinsko-izdavačka radna organizacija Jugoslovenska stvarnost Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource PDF Language A language of the resource SH Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Knjige Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context M Knjiga Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Žena u razvoju socijalističke samoupravne Jugoslavije Subject The topic of the resource U ovoj publikaciji prikazujemo napore i dostignuća na putu k punoj ravnopravnosti žena u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji. Naše viđenje borbe za ravnopravnost i emancipaciju žena zahtevalo je da prikažemo tu borbu u istorijskoj perspektivi i kao sastavni deo borbe radničke klase i radnog naroda za socijalno i nacionalno oslobođenje. Što se tiče ciljeva i metoda borbe za ravnopravnost žena, smatramo da je potrebno stalno postavljati pitanje: ravnopravnost u odnosu na koga i u kom pogledu? Ako pokušamo da odgovorimo na tako postavljeno pitanje, odmah možemo utvrditi da se ne radi samo o nekim formalnim pravima žena koja bi ih izjednačavala s postojećim pravima muškaraca. Poznato je da i muškarci, naročito radnici, radni seljaci i radna inteligencija u određenim društvenim uslovima ne uživaju sva prava, odnosno da su mnogi i obespravljeni. Prema tome, nema ljudske emancipacije ako ona ne obuhvata oba pola. Zato nije moguće prikazivati borbu protiv neravnopravnosti žena izvan okvira zajedničke borbe radničke klase i svih naprednih društvenih snaga za ostvarenje svih čovekovih prava. U ovoj knjizi ćemo pokušati da pokažemo kako su se postavljali ciljevi borbe i kojim putem odnosno kako su se oni ostvarivali u Jugoslaviji. (Iz uvodnog teksta) Creator An entity primarily responsible for making the resource Vida Tomšič Publisher An entity responsible for making the resource available Novinsko-izdavačka radna organizacija Jugoalovenska stvarnost — OOUR Jugoalovenski pregled, Beograd Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1981. Contributor An entity responsible for making contributions to the resource Urednik: Božidar Đurović Rights Information about rights held in and over the resource Novinsko-izdavačka radna organizacija Jugoalovenska stvarnost — OOUR Jugoalovenski pregled, Beograd Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource PDF Language A language of the resource SH Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 42-M Coverage The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant 212 str. brak domaćinstvo emancipacija industrijalizacija nesvrstani NOB obrazovanje porodica radnički pokret ravnopravnost žena samoupravljanje udruženi rad Vida Tomšič zdravstvo žene u socijalizmu ženske organizacije http://afzarhiv.org/files/original/1ce900e416167899cac365f3b1119f25.pdf 7e1b1ee941b40b6d7296b4f5151d89be PDF Text Text �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Dokumenti iz arhiva Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context A Dokument Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Zapisnik sa prve konferencije Antifašističkog fronta žena za srez B. Novi Subject The topic of the resource Prva konferencija Antifašističkog fronta žena za srez B. Novi Creator An entity primarily responsible for making the resource zapisničarke Jelica Erceg i Stanka Rijavec Source A related resource from which the described resource is derived Arhiv Bosne i Hercegovine Publisher An entity responsible for making the resource available Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 22.10.1944. Rights Information about rights held in and over the resource Arhiv Bosne i Hercegovine; Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA Language A language of the resource SH Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 22-A Coverage The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant 2 str. Type The nature or genre of the resource zapisnik 1944 AFŽ NOB politička situacija politički referat http://afzarhiv.org/files/original/a7bf8c70d723970af14097ce93dd0547.pdf 98dea26fca812df27c4859454d219b60 PDF Text Text � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Dokumenti iz arhiva Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context A Dokument Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Rezolucija sa zbora žena na teritoriju opštine Rujiške Subject The topic of the resource Narodnooslobodilačka borba Creator An entity primarily responsible for making the resource Zbor žena na teritoriju opštine Rujiške Source A related resource from which the described resource is derived Arhiv Bosne i Hercegovine Publisher An entity responsible for making the resource available Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource s.a. Rights Information about rights held in and over the resource Arhiv Bosne i Hercegovine; Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA Language A language of the resource SH Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 30-A Coverage The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant 1 str. Type The nature or genre of the resource rezolucija AFŽ Bosna i Hercegovina Narodnooslobodilačka borba NOB http://afzarhiv.org/files/original/b86dc0feddc477822f5bf8aa80ae4a27.jpg 4655d3f58901f74bb0b5f4cc07043935 Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Video materijali Video A series of visual representations imparting an impression of motion when shown in succession. Examples include animations, movies, television programs, videos, zoetropes, or visual output from a simulation. Duration Length of time involved (seconds, minutes, hours, days, class periods, etc.) 3X52 minute Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Želimir Žilnik: Jedna žena - jedan vek Description An account of the resource Dokumentarni film na principima iskaza, intervjua i rekonstrukcije - kroz životnu priču junakinje Dragice Srzentić osvetljava niz značajnih događaja i ličnosti vezanih za jugoslovensku istoriju pre i posle Drugog svetskog rata. Kroz sliku jednog veka života žene heroja, otvaraju se retko pominjani segmenti eks jugoslovenskih intelektualnih i ideoloških lavirinata kroz koje se prolazilo u stvaranju i propadanju 8 država u kojima je živela ova Istrijanka iz Sovinjaka - (Austrougarska, Kraljevina Italija, Kraljevina SHS, NDH, FNRJ, SFRJ, Hrvatska, Srbija). Najzanimljiviji aspekt Dragicinog iskustva je njena hrabrost da, kao devojčica iz siromašne istarske seljačke porodice, krene u avanturu života: po dolasku italijanskog fašizma i ukidanja hrvatskih škola, ona odlazi u Karlovac, pa u Zagreb, gde završava srednju ekonomsku školu. Zatim sa bratom, studentom poljoprivrede, odlazi u Beograd. Tu se zapošljava kao činovnica, a paralelno sarađuje i druži se sa najznačajnijim antifašističkim intelektualcima, iz cele Jugoslavije, okupljenim u izdavačkom preduzeću NOLIT i oko redakcije časopisa “Nova literatura”. Časopis su osnovali Pavle i Oto Bihalji, pisci i istoričari umetnosti, koji su krajem dvadesetih godina u Berlinu bili saradnici i urednici časopisa proleterske literature “Die Linkskurve”, koji je zabranjen 1932. Po povratku u Beograd, braća Bihalji osnivaju NOLIT i pokreću "Novu literaturu" te nastavljaju da okupljaju najznačajnija intelektualna imena međuratnog antifašizma – domaća i strana. Izdaju knjige Đerđa Lukača, Džeka Londona, Hajnriha Mana, Isaka Babelja, Gorkog, Stajnbeka. Poznanstva i obrazovanje koje je Dragica stekla u tim godinama, obeležila su i njen kasniji život. Bila je među osnivačima nedeljnika NIN (1935. godine) koji je upozoravao na opasnosti fašizma, zatim mesečnika “Žena danas”, prve publikacije u predratnoj Jugoslaviji koja je analizirala žensko pitanje i promovisala ravnopravnost polova. Sa okupacijom 1941. godine, Dragica je stupila u redove ilegalnih boraca, prošla je sa partizanskim jedinicama borbe u Crnoj Gori, Albaniji, Kosovu, Makedoniji i Grčkoj, ali je bila i zatvarana od strane okupatora. U proleće 1944. bila je među organizatorima Antifašističke skupštine Crne Gore, a zatim je sa suprugom Vojom Srzentićem, pozvana u Titov Vrhovni štab na ostrvu Vis, odakle su poslati u vojnu misiju u London. Na BBC-u je Dragica imala emisiju, izveštavajući jugoslovenske slušaoce o napredovanju saveznika i o osnivanju nove vlasti na oslobođenim teritorijama. Ta iskustva kao i poznavanje ljudi su Dragicu kvalifikovali da je 1945. u Ministarstvu inostranih poslova imenovana u personalnu komisiju, koja je predlagala ambasadore Nove Jugoslavije. Duboko prožeta vrednostima borbe protiv nepravde i izrabljivanja, u posleratnoj hijerarhiji je došla u politički sukob zbog zalaganja za egalitarizam. Posle obavljene misije koju je imala 1948. godine - kada je dobila nalog da odnese Titovo pismo Staljinu i sačeka Staljinov odgovor u burnim ideološkim debatama pedesetih godina, ona i njen muž su bili proglašeni za političke protivnike sistema, te su poslati na izdržavanje “administrativne kazne”, u zatvore i logore koju su funkcionisali na staljinističkim metodama. Međutim, i sada, ulazeći u stotu godinu života, Dragica sa sjajnom memorijom, energijom, pa i optimizmom, zaključuje da nije prošlo vreme kada se treba zalagati “za novi, pravedniji svet”. Scenario i režija: Želimir Žilnik Kamera: Miodrag Milošević Montaža: Vuk Vukmirović Crtež i animacija: Aleksandar Rot, Aleksandar Ilić Obrada zvuka: Filip Vlatković Producentkinja: Sarita Matijević Učestvuju: Dragica Vitolović Srzentić, Ljiljana Đakonović, Dražen Vitolović, Dario Vitolović, Ondina Vitolović, Davor Lukas, Đulijano Vivoda, Marsel Žigante, Ines Akvavita, Ivanka Bošnjak, Josip Petranović Produkcija: Playground produkcija, Novi Sad Creator An entity primarily responsible for making the resource Želimir Žilnik Source A related resource from which the described resource is derived https://vimeo.com/playgroundprodukcija Link 1: https://vimeo.com/260089124 Link 2: https://vimeo.com/260118667 Link 3: https://vimeo.com/261477029 Publisher An entity responsible for making the resource available Playground produkcija, Novi Sad Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2011. Rights Information about rights held in and over the resource Playground produkcija Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource Online video - dokumentarni film Language A language of the resource Srpski Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 2-VM Coverage The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant 3 videa X 52 minute 2011 dokumentarni film Dragica Srzentić Drugi svjetski rat Jedna žena - jedan vek Josip Broz Tito Jugoslavija NIN NOB Nolit Novi Sad One woman - one century ravnopravnost žena Staljin štampa Želimir Žilnik Žena danas žensko pitanje http://afzarhiv.org/files/original/a88fbf113bec7fd7c9742adae8d3309b.pdf 447b2164004aeb544f275e91bad83804 PDF Text Text � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Dokumenti iz arhiva Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context A Dokument Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Dopis Okružnom odboru AFŽ-a u vezi sastanka plenuma Glavnog odbora AFŽ-a, od 02.05.1946. Subject The topic of the resource Plenum Glavnog odbora AFŽ-a Creator An entity primarily responsible for making the resource Zemaljski odbor AFŽ-a Source A related resource from which the described resource is derived Arhiv Bosne i Hercegovine Publisher An entity responsible for making the resource available Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 02.05.1946. Rights Information about rights held in and over the resource Arhiv Bosne i Hercegovine; Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA Language A language of the resource SH Type The nature or genre of the resource dopis Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 85-A Coverage The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant 1 str. 1946 Bosna i Hercegovina ekonomski razvoj plenum politički rad prosvjećivanje referati Zemaljski odbor AFŽ http://afzarhiv.org/files/original/59a7359ab795a9cd85acdaba93956b58.pdf 4c5f778b00a6caed0fd158c314d798c6 PDF Text Text � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Dokumenti iz arhiva Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context A Dokument Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Dopis kulturno-prosvjetne sekcije Description An account of the resource Dopis Sreskom odboru AFŽ-a, Mostar Creator An entity primarily responsible for making the resource Zemaljski odbor AFŽ-a Bosne i Hercegovine Source A related resource from which the described resource is derived Arhiv Bosne i Hercegovine Publisher An entity responsible for making the resource available Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 05.11.1947. Rights Information about rights held in and over the resource Arhiv Bosne i Hercegovine; Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource PDF Language A language of the resource SH Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 133-A Coverage The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant 1 str. 1947 analfabetski tečajevi Glavni odbor AFŽ Bosne i Hercegovine Kulturno-prosvjetna sekcija Sreski odbor AFŽ-a Mostar