7 10 689 http://afzarhiv.org/files/original/173362117acc50e69bb62c1df5c4ff56.pdf 30e6fb02246fdc13469a9ce0da101f10 PDF Text Text ����� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Dokumenti iz arhiva Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context A Dokument Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Postavke o AFŽu Creator An entity primarily responsible for making the resource Arhiv Bosne i Hercegovine Source A related resource from which the described resource is derived Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA Publisher An entity responsible for making the resource available Arhiv Bosne i Hercegovine, Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1949. Rights Information about rights held in and over the resource Arhiv Bosne i Hercegovine, Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource PDF Language A language of the resource SH Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 360-A Coverage The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant 5 str. 1949. Drugi kongres AFŽa Jugoslavije kulturno-prosvjetni rad Narodni front politički rad ravnopravnost žena http://afzarhiv.org/files/original/77673fffece23062b896e306d25edbdf.pdf 204f4e3e1f29fb69e6f6ade088e179fa PDF Text Text ��Predgovori. K d v a d e se tip e to m iz d a n ju . T a „skroz i naskroz neznanstvena knjiga “, kako „ Z e n u “ nazva H . H erkner1, doživljuje eto u njemačkoj literaturi vrlo rijedak slučaj dvadesetipetog izdanja, a ja se nadam, da će slijediti i daljnja. Vanredno povoljnome odzivu, na koji je naišla u njemačke čitalačke publike, odgovaraju u različitim stranim jezicima mnogi prijevodi, koje je doživjela, otkako je izašla. Osim toga, što je dvaput prevedena na engleski (London i New-York), ona je prevedena na fran­ cuski, ruski, talijanski, švedski, danski, poljski, vlamski, grčki, bugarski, rumunjski, madžarski i češki. Mogu se dakle ponositi uspjehom moje „skroz i naskroz neznanstvene knjige “. Mnoga pisma, osobito od žena iz najrazličitijih društvenih krugova, pokazaše mi dalje, kako je djelovala naročito na ženski svijet, koji ju je n a j t o p l i j e dočekao. U z to moram da se srdačno zahvalim svima onima, koji me pomogoše bilo gradjom, bilo ispravkom i dopunom navedenih činjenica, stavivši me tako u položaj da mogu knjigu obraditi što tačnije. A li toplome pristajanju na jednoj stoje nasuprot žestoki protivnici na drugoj strani. Dok jedni označuju knjigu najbeskorisnijom i najopasnijom od knjiga, koje su izašle u novije vrijeme (u tom smislu pisahu jedne antisemitske novine u Berlinu), dotle drugi — medju ostalima dva evangelička duhovnika — izjavljuju, da je to jedna od najćudorednijih i najkorisnijih knjiga, što ih uopće ima. Ja sam zadovoljam i s jednim i s drugim sudom. Knjiga, koja govori o javnim stvarima, mora kao i govor o javnim odno­ 1 Radničko pitanje. N apisao dr. H . Herkner. Berlin 1894. A . Bebel: Ž ena i socijalizam. I �sima upravo p r i s i 1 i t i na to, da svatko zauzme stano­ vište. T ek tako može da poluči svoju svrhu. Medju ostalim brojnim napadajima i pokušanim pobi­ janjima, što ih je tijekom godina izazvala moja knjiga, dva djelca zaslužuju osobitu pažnju poradi naučenjačkoga ka­ raktera njihovih pisaca. T o je knjiga dra. H . E. Zieglera, izvanrednog profesora zoologije na sveučilištu u Freiburgu i. B., a nosi naslov: „Prirodna nauka i socijalnodemokratska teorija, odnošaj njihov, izložen na temelju Darwinovih i Bebelovih djela V i poslije ove rasprava dra. Alfreda Hegara, profesora ginekologije na sveučilištu u Freiburgu i B., imajući naslov: „Spolni nagon4 *.2 Obadvije ove knjige čine utisak, kao da su po dogo­ voru njihovih autora napisane u svrhu „znanstvenog uni­ štenja4 moje knjige. Z a to govori, što oba pisca djeluju 4 na istom sveučilištu, što su obadvije knjige izašle u istoj nakladi i što obojica svoje izdanje opravdavaju time, da ih je na pobijanje potakla neobično velika prodja, koju je doživjela moja knjiga sa svojim „pogrješnim4 i „neznan­ 4 stvenim teorijama4 . D a je to učinjeno po dogovoru, svje­ 4 doči dalje podjela rada, za koju su se (čini se) oba pisca sporazumjela. Dok Ziegler nastoji pobiti moja kultumohistorijska i prirodoznanstvena naziranja, bacio se Hegar u glavnome na fizijološko i psihološko karakterisanje žene, kako ga ja iznosim u svojoj knjizi, ne bi li kakogod do­ kazao, da je pogrješno i netačno. O nda obojica, svaki sa svoga gledišta, pokušavaju pobijati moja ekonomska i socijalnopolitička izlaganja, i to njihovo pokušavanje pokazuje, da su se upustili u područje, na kojemu nijesu upućeni i na kojemu će poradi toga ubrati još manje lovorika, nego li na polju stručnjaka, od kojih bih najprije mogao očekivati stvarno pobijanje. Poslije toga imaju obadvije ove knjige zajedničko još i to, što obradjuju područja, kojih se ja nijesam ni dotakao i koja s mojim izlaganjima ne imaju baš nikakove veze, ili što, kao naprimjer Hegar, čine izjave, kojima ja ne imam 1 Stuttgart 1894., nakladom Ferdinanda Enkea. 2 Stuttgart 1894., nakladom Ferdinanda Enkea. �III razloga prigovarati. O ba djela su nadalje t e n d e n c i j o z n i s p i s i , koji pod svaku cijenu hoće da dokažu, da ni pri­ rodne znanosti ni antropologija ne mogu pružati materijala u dokazivanju potrebe i koristi socijalizma. O ba su pisca, što se medjutim u polemikama često dogadja, vadila iz mojega djela i trgala iz saveza, što im se činilo prikladno, ostavljajući, što im bijaše nezgodno, po strani tako, te sam se upravo izmučio, dok sam prepoznao vlastite svoje riječi. Govoreći o obim knjigama, ja ću se najprije pozabaviti Zieglerovom raspravom, koja je izašla prije. Ziegler je pogriješio već u naslovu svoje knjige. Ako je htio pisati kritiku na socijaldemokratske teorije s obzirom na Darwina, nije za podlogu svoje kritike trebao uzimati moju knjigu, jer bi bilo čudnovato učenje od mene, kad bih ja sebe htio smatrati jednim od socijalističkih teoreti­ čara ; on je za svoju svrhu trebao odabrati djela Marksova i Engelsova, čijim stopama mi svi idemo. T o je on dakako mudro propustio. O n nije trebao da smatra moju knjigu nekom vrsti stranačkog dogmatičkog spisa, jer sam u njoj, i to u uvodu, izrijekom objasnio, u koliko se nadam svojom knjigom naići na saglasje mojih stranačkih drugova. Ziegler toga nije mogao ne opaziti. Ali pošto je ipak ostao kod izabrana naslova, bilo mu je jamačno više stalo do pikant­ noga, nego li do istinitoga. Ponajprije moram da na ovome mjestu odbijem tešku objedu, kojom Ziegler objedjuje Engelsa, za kojega tvrdi, da je u svom djelu „Porijetlo familije, privatnog vlasništva i države4 preuzeo b e z i k a k o v e k r i t i k e čitave teorije ' Morganove. Engels ima u znanstvenome svijetu i suviše cijenjeno ime, a da bi ta Zieglerova objeda ostavila ma kaki dojam. Đespristrano proučavanje Engelsovog djela do­ kazat će i laiku — a medju ove u ovom slučaju ne spada Ziegler —, da je Engels Morganove nazore tek adoptirao, jer su se podudarali sa nazorima i studijama, koje je sam s Marksom stekao na tom području. I pošto ih je Engels jednom usvojio, on ih je podupro novim dokazima tako, te će protivnicima biti nemoguće pobijati ih s nadom u uspjeh. O no, što izvodi Ziegler, potpomagan W estermarckom i Starckeom, proti naziranjima Morganovim, En- �IV gelsovim i svih onih, koji sa Morganom i Engelsom stoje u bitnom na istim polaznim točkama, to je tako klimavo i bez temelja i svjedoči o jednoj takovoj površnosti shvatanja, te se nije nimalo uvećalo moje počitanje prama znanstvenjacima Zieglerova kova. Ziegler se boji (str. 15. njegova djela), da će i njega stići kleveta, kojom sam tobože udario sve današnje naučenjake, naime optužba, da oni svoj naučenjački položaj izrabljuju na korist vladajućih klasa. Ja se ogradjujem od toga, da sam ikoga oklevetao. Cini se, da našim profeso­ rima riječ kleveta vrlo lako teče iz pera, kako se vidi iz Hackelova napadaja na mene (vidi str. 250. ove knjige). U koliko izričem vlastita moja naziranja, sve, što pišem u ovoj knjizi, moje je potpuno osvjedočenje, koje može da bude i k r i v o , no koje nije nikada izrečeno p r o t i v m o ­ j e g a b o l j e g a u v j e r e n j a , što bi se jedino moglo krstiti klevetanjem. O no dakle, što sam ustvrdio o većem dijelu naših učenjaka, ne samo da vjerujem, nego bih mo­ gao i dokazati mnogim činjenicama. Meni je dovoljno, da uz sud jednoga muža kao što je Buckle (strana 246. ove knjige) navedem sud jednog Fridrika Alberta Langea, koji u drugoj nakladi svojega „Radničkog pitanja" na strani 15. govori o k r i v o t v o r e n o j z n a n o s t i , koja poslije prvog miga stoji na usluzi kapitalistima. I pošto je Lange malo podalje izložio postojeće nazore o državnim znanostima i statistici, on nastavlja ovako : ,,A da su u jarmu takovih nazora (kakove imaju monarsi) i muževi od znanosti, lako je objasniti podjelom rada na duhovnim područjima. Uz rijetkost koje slobodne filozofije, koja u sebi kao u kakovu žarištu okuplja rezultate sviju znanosti, naši su, pa i najučeniji i najvrsniji istraživaoci do stanovitoga stepena upravo djeca općenite predrasude v i d e ć i , i s t i n a , v r l o o š t r o u s v o m u ž e m kr u g u , ali i z v a n o v o g a ni š t a. U r a č u n a m o li a m o n e s r e ć u j e d n e . f i l o z o f i j e * , koju d r ž a v a plaća, koja se tje^a o b r t i mi c e i koj a je uvi j e k s p r e m n a p o s t o j e ć e p r o g l a s i t i r a z u m n i m , o t k r i t ć e m o d o s t a r a z l o g a za n a s u uzdržaljivost, kad već i z n a n s t v e n a pitanja vode tako n e p o s r e d n o prama e l e ment i ma �V b u d u ć i h s v j e t s k i h r e vol uc i j a , ka ko se to oči ­ tuje i u zakonu životne konkur enci j e. “ Ovi izvodi F. A . Langea jasni su i ne trebaju nikakova dodatka. Opširnije naći će Ziegler u prvom i drugom po­ glavlju Langeove knjige. Ziegler veli dalje, kako su mu savjetovali, neka napusti svoj spis proti meni i mjesto njega neka dovrši već odavno započeto djelo o embrijologiji, jer će „više koristiti svojoj karijeri“. Ja isto držim, da bi to bilo pametnije ne samo zbog njegove karijere, no i zbog njegova učenjačkoga glasa, koji nije nimalo porasao nje­ govom knjigom proti meni. — Ne mogu, a nije ni potrebno da na ovome mjestu opširno ulazim u Zieglerove prigovore, što ih on izlaže proti znanstvenim istraživanjima, koja su se već od Bachofena i Morgana amo činila o odnošaju spolova kod naroda na najnižim stepenima ljudskoga života. Ne prodje gotovo ni jedan dan, a da ne donese sa sobom novih dokaznih činjenica za Bachofen-Morganova načela, pa i ja sam u prvom odsjeku ove knjige iznio za šire kru­ gove nekoliko novih fakata, koji će po mome uvjerenju isto tako posvjedočiti neosporivu opravdanost tih načela. Cunowljeva rasprava: „ O rodbinskim organizacijama kod australskih crnaca“ , koja je medjuto izašla i o kojoj govorim u prvom odsjeku ove knjige, ne samo da donosi mnoštvo novih čjnjenica u tom smjeru, već se opširno bavi i s na­ zorima W estermarcka i Starkea — Zieglerovih pomagača — pobijajući ih temeljito. Poradi kratkoće upućujem Zieglera na to. Nastojeći Ziegler da iz vlastite pobude dokaže, kako je monogamijski odnošaj izmedju muža i žene „jedan posve prirodni običaj“ (strana 88. njegove knjige), on je sebi silno olakšao dokazivanje. Na jednome mjestu nastao mu je monogamski odnos iz čisto psiholoških razloga : „ljubavi, uzajmične težnje, ljubomore**, ali odmah dalje kaže, da je brak potreban, „jer javnim sklapanjem braka priznaje čovjek pred društvom kao dužnost ostati vjeran svojoj ženi, skr­ biti za svoju djecu i odgajati svoj podmladak**. Na jednom mu je dakle mjestu monogamija „jedan posve prirodni običaj“ , odnošaj, koji nastaje iz „čisto psiholoških uzroka**, dakle nešto kao prirodni zakon posve jasno, a nekoliko stranica �VI podalje označuje brak prisilnom zakonskom ustanovom, koju je društvo uredilo zato, da muž ostane svojoj ženi vjeran, da se za nju brine i da odgaja djecu. Kakva mi je to dosljednost? Lijepo li će mišljenje imati dobri gradjanin o tom prirodoznanstvenom učenjaku! A ko je javno sklapanje braka potrebno za m u š k a r c a , kako bi bio vjeran svojoj ženi, kako bi se za nju brinuo i kako bi uzgajao svoju djecu, čemu nam Zigler ne kaže ni riječi o jednakoj obvezi žene ? O n i nehotice naslućuje, da se žena današnjega braka nalazi u jednom prisilnom položaju, koji joj namiče ono, što se od muškaraca može postići tek osobitim svečanim zavjetom, no što se u bez­ broj primjera ne postizava. Ziegler nije tako ograničen ili neupućen, te ne bi znao, da je primjerice već u starom zavjetu patrijarhalnoj familiji bila podlogom poligamija, u kojoj su živjeli praoci naši do kralja Salamuna, a da ih nije od toga odvraćao onaj „posve prirodni običaj“ i da na njih nijesu djelovali „psihološki razlozi za monogamiju“ . Poli­ gamija i poliandrija, koje u historijskom vremenu postoje već tisućljeća i od kojih je prva još i danas na istoku od mnogih stotina milijuna ljudi priznata socijalnom ustanovom, najjači su protudokazi Zieglerovim ,,prirodoznanstvenim“ razlozima čineći ih apsurdnima. Eto, kuda će zabasati čovjek, prosudjuje li po ograničenim buržoaskim predrasudama tudje običaje i društvene ustanove tražeći prirodoznanstvene razloge ondje, gdje mogu biti mjerodavni tek s o c i j a l n i uzroci. Ziegler nije trebao navoditi ni primjera iz spolnog života antropoidnih majmuna, kako bi dokazao, da je monogamija nekim načinom prirodna nužda, dok majmuni ne budu po­ sjedovali bar kao najprimitivniji ljudi jednu društvenu orga­ nizaciju, koja bi ravnala njihovo mišljenje i poslovanje. Darwin, na kojega se proti meni poziva, bio je daleko oprezniji u svom prosudjivanju. I Darwinu se činilo nevjerovatnim postojanje „skupnog braka“ i stanje promiskuiteta prije ovoga, ali on je bio dosta objektivan da kaže, kako su svi oni, koji su potanje proučavali ovo pitanje, bili dru­ goga mišljenja nego on, i da je „skupni brak“ (specifični ovaj izraz potiče od nas. Opaska pisca) činio prvotni i �VII općeniti oblik spolnog saobraćaja na čitavoj zemlji, kao i brak medju braćom.1 Ali od Darwina je istraživanje drevnih društvenih prilika u velike uznapredovalo; mnogo, što se onda činilo nevjerojatnim, danas je posve jasno, pa bi ja­ mačno i sam Darwin, kad bi danas živio, napustio stare svoje sumnje. Ziegler ne vjeruje u Darwinovu nauku, da se stečene sposobnosti mogu baštiniti, i pobija najener­ gičnije ovo shvatanje; ali onaj nazor, što ga sam Darwin ostavlja kao nevjerojatan, da je naime monogamija bila prvotni odnošaj spolova medju ljudima, poprima Ziegler kao nepogrješivu istinu, sa žarom vjernoga kršćanina, koji misli, da je izgubio duševno spasenje, ne vjeruje li u dogmu svetoga trojstva, ili sumnja li kao katolik u bezgriješno Marijino začeće. Ziegler se veoma vara, ako misli, da će svojim jako dogmatičnim, ali s historijskog i prirodoznanstvenog gledišta posve krivim načelima moći pobiti doka­ zana fakta, koja tumače razvitak spolnih odnosa na razli­ čitim kulturnim stepenima čovječanstva. Kako Ziegler i jednako misleći pojimaju Morganovo shvatanje razvoja spolnih odnosa, čini se, da će oni s tim proći isto onako, kako je većina naših naučenjaka prošla s materijalističkim shvatanjem povjesti. Jednostavnost i pri­ rodnost ovoga, po kojoj svi protuslovni i na oko nejasni dogadjaji postaju jasni i razumljivi, ne imponira njima, jer je ono i suviše prosto i ne pušta maha spekulacijama. Dalje, oni se boje — a da niti sami toga ne vide — konzekvencije ovoga naziranja za postojeći državni dru­ štveni poredak; jer, ako vrijede zakoni razvijanja i za društvo, kako bi onda buržoasko društvo moglo tvrditi, da izvan njega ne može biti nijedno bolje društveno uredjenje ? Ziegler ne pojmi vezu, koja postoji izmedju Darwinove nauke i socijalističkog naziranja na svijet; preporučam mu ovdje, neka pročita u F. A . Langeovu „Radničkom pitanju*4 prva.dva poglavlja, koja nose naslove: „Borba za opstanak** i „Borba za bolje namještenje** ; možda će mu tamo biti jasnije, što mu je bilo nerazumljivo kod mene. 1 Porijetlo čovjeka i spolni izbor, od Charlesa Darwina. 2 0 . poglavlje. Sekundarni spolni karakteri čovjeka. H a lle a. d. S ,, naklada O tona H endela. �VIII Na strani 247. ove knjige pokazao sam i to, kako Ziegler ima krivo, kad misli, da može proti meni upotrebiti nazor Virchowljev o Darwinovim teorijama, koje vode prama socijalizmu. Dok ja Darwinove prirodoznanstvene nauke posmatram u uskoj vezi sa socijalističkim naziranjem na svijet, Ziegler misli pobiti to shvatanje pozivajući se na Darwinov sud o ratovima i na njegova malthuzijanistička načela. Prije svega moram zahtijevati, da me se citira ispravno, kad me se već hoće citirati. O no, što Ziegler na 186. strani svojega djela navodi kao moju misao o vječnome miru, jest posvema netačno i pokazuje potpunu njegovu nespo­ sobnost, da se snadje u mislima jednog socijaliste. Može se dopustiti, da su mnogi ratovi bili poticalo kulturi, ali da je takovo značenje svih ratova, to može da ustvrdi tek jedan ignorant u stvarima povjesti. A samo barbar može još vjerovati, da razvoj čovječanstva unapredjuju današnji ratovi, gdje se u masama ubijaju najjači ljudi, cvijet kul­ turnih nacija, i gdje se u množinama uništuju sredstva kulture, jer to zahtijevaju današnji ratovi. Svaki trajniji mir bio bi po ovom nazoru Zieglera i drugova zločin, počinjen na čovječanstvu. T o, što Ziegler iznosi u svojoj knjizi o tom poglavlju, glupava je zasukanost, a isto takova je zasukanost ono, što poduprt Darwinom tvrdi o malthuzijazmu. Posvemašnje Darwinovo nepoznavanje društvenoekonomskih teorija zavelo ga na najsmionije tvrdnje, čim bi se radilo o društvenim temama; ali od Darwina ovamo tako su veliki koraci učinjeni na socijalnom po­ dručju, te se ono, što se još dalo oprostiti Darwinu, ne može pregledati jednom njegovom učeniku, osobito, ako taj kao Ziegler dolazi s pretenzijom imati na tom po­ dručju mjerodavan sud. Sto bih mu o tom imao kazati, rekao sam u onom odsjeku ove knjige, koji nosi naslov „Napučenost i prenapučenost**, pa ga zato upućujem tamo. Jedan od glavnih aduta, koje Ziegler iznosi proti meni, tiče se mojega nazora o spospbnosti razvijanja kod čo­ vjeka, specijalno pak o istoj sposobnosti kod žene u ra­ zumnim i prirodnim društvenim odnošajima, o sposobnosti razvijanja pomoću uzgoja i nasledja. Svome krivom načelu, �IX da je nasledje stečenih vlastitosti nemoguće ili moguće tek u beskrajno dugim vremenskim perijodima — gdje se oslanja na W eismanna, — podaje on toliko značenje, te o njem čini ovisno čak i ostvarenje socijalističke misli. O n naime tvrdi: „Prije, no što bi se ljudi privikli na novu društvenu organizaciju, propala bi već davno ta nova organizacija“ (strana 19). T a rečenica svjedoči o čudesno na­ ivnom shvatanju, što ga Ziegler ima o nastajućim društvenim oblicima. O n ne zna, da su društvene potrebe ono, što stvara društvene formacije, i da prema tomu društveni oblici rastu zajedno s ljudima, kao i ljudi s njima, da jedno nastaje pomoću drugoga i oboje zajedno. T a društveno se uredjenje ne da ni zamisliti bez ljudi, koji hoće i koji su kadri uzdržati ga i unaprijediti. A ko se igdje može go­ voriti o prilagodjivanju, to se može ovdje. Povoljniji odnošaji, koje ima svako novo društveno uredjenje prema prijašnjemu, prenose se na pojedince i oplemenjuju ih ne­ prestano. Prema Zieglerovim izvodima čini se nazor o nasledjivanju stečenih osobina već toliko preživio, te još samo natražnjaci vjeruju u nj. Pošto nijesam stručnjak i pošto sam prenatrpan najrazličnijim poslovima, koji od ovog pitanja stoje vrlo daleko, ne mogu se pozvati na slična iskustva i opažanja, ali pozorno mi je posmatranje pokazalo, da ovaj, s tako apodiktičnom sigurnošću od Zieglera obradjivani tema stoji na vrlo slabim nogama, imajući uz to proti sebi najpriznatije zastupnike Darwinizma. T ako je u „Prilogu k općim novinama**, Miinchen, 13. ožujka 1894., dr. Louis Biichner objelodanio raspravu pod naslovom „Prirodna nauka i socijalna demokracija**, u kojoj govori o Zieglerovu djelu. N e samo, da se Biichner izjavljuje proti W eismann-Zieglerovom shvatanju, već odmah upućuje na to, kako uz Darwinova naziranja pristaju Hackel, Huxley, Gegenbauer, Fiirbringer, Eimer, Claus, Cope, Lester W ard i H erbert Spencer. Dalje je proti W eismannu ustao H ake u polemičkom spisu, kojega stručnjaci u velike cijene i koji nosi naslov: „Stvaranje i nasljedjivanje, mehanika razvoja kod organizama**.1 Pa i H egar 1 Leipzig 1893. �X se izjavljuje proti Weismannu u svojoj raspravi, upravljenoj proti meni (strana 130. i dalje). Posvema na zemljištu teorije o nasljedjivanju stečenih vlastitosti stoji nadalje profesor dr. Dodel, koji u svom sp isu : „Mojsije ili Darwin, jedno školsko pitanje"1 na strani 99. piše doslovce ovako: „Ali od najvećeg su značenja činjenice progresivnog ili po­ stepenog nasledja. Bitnost njihova stoji u tome, da se mogu baštiniti i individualne vlastitosti, to jest vlastitosti najnovije, osobine najnovijega datuma. “ A Hackel piše o istom pitanju u listu na L. Điichnera od 3. ožujka 1894. — citiranom u gore spomenutom Điichnerovom spisu o Zieglerovoj knjizi — ovako: „Iz ovog članka vidjet ćete, da je moje stajalište u ovom temeljnom pitanju nepro­ mjenljivo isto, to jest strogo monističko (a u isto vrijeme Lamarckovo). Teorije Weismannove i ovima slične dovode uvijek u d u a l i s t i č k e i t e l e o l o š k e predodžbe, koje naposljetku postaju šušti misticizam. A u ontogeniji vode one ravno prama staroj dogmi o preformaciji“ itd. Na istom stanovištu stoje Lombroso i Ferrero u svom djelu: „Z ena kao zločinka i prostitutka"a, u kojemu na strani 140. govore o nagonima potčinjenosti i podatljivosti, koje je žena stekla prilagodjivanjem. Isto tako dopušta Tarnowsky8, da se može baštiniti perverznost spolnog nagona, stečena u osobitim prilikama, a Krafft-Ebing4 go­ vori o značaju žene, koji se kroz bezbrojne generacije razvio u stanovitom smjeru. Ovi navodi dokazuju, da se ja sa mojim shvatanjem nasljedjivanja stečenih vlastitosti nalazim u uglednome društvu i da Ziegler tvrdi više, no što može dokazati. Ziegler je po svom gradjanskom pozivu prirodoznanac, ali kao zoon politicon — da govorimo s Aristotelom — jamačno je nacijonalni liberal. Z a to govori česta neodredjenost izražavanja, kad dolazi u nepriliku s dokazima, za to, dalje, svjedoče grčevita naprezanja, kojima bi htio čitavi ljudski razvoj dovesti u vezu s današnjim buržoaskim 1 2 3 4 Stuttgart 1895. P eto, popravljeno izdanje. Leipzig 1894. Nezdrave pojave spolnog nagona. Berlin 1886. Psihijatrijski naukovnik. 1. svezak, 2, naklada. �XI poretkom, hoteći nas uvjeriti, da su socijalne i političke ustanove obzirom na brak, familiju, državu i t. d. u svim vremenima nalikovale današnjima, što bi imalo vrijediti kao dokaz, da se na koncu devetnaestog stoljeća filistar ne treba apsolutno ništa brinuti oko toga, što će mu do­ nijeti dvadeseti vijek. Prelazim na Hegara. Svoju knjigu označuje ovaj društvenomedicinskom studijom. Da je križao riječ društveno i onaj dio rasprave, koji se odnosi na tu riječ, knjiga bi mu bila bitno bolja. Jer je socijalni odjeljak jako mršav i pokazuje u najvišem stupnju maleno poznavanje naših socijalnih odnosa i stanja. Nijednom rečenicom ne diže se Hegar iznad buržoaske prosječnosti, pa je kao i Ziegler potpuno nesposoban izreći jednu misao, koja bi izlazila iz najužega kruga buržoaskih načela. U mudroj dakle samospoznaji učinio je Hegar vrlo pametno napustivši obradjivanje čitavoga ženskog pitanja, što mu je bila prvotna namjera (vidi predgovor njegovoj knjizi); on je odabrao ograničeni tema, „kako bi se usprotivio pogrješnim i u velike štetnim nazorima, koji se . . . naročito u Bebelovoj knjizi ,Zena i socijalizam* šire u velikim množinama I onda dalje d o d a je : „Nasuprot, dobri radovi, počivajući zaista na znanstvenim temeljima, kao što je Ribbingova ,Seksualna higijena*, nalaze na razmjerno maleni odziv." T a mi je knjiga poznata, pisac joj stoji na strogo religijoznom zemljištu. Ali ta je knjiga zbilja neznatne vrijed­ nosti i nosi vrlo jasno obilježenu konzervativnu tendenciju. Vrlo jaku tendenciju ima i Hegarovo pobijanje mojega djela. U svom protivničkom žaru on kazuje više, no što može kao strukovnjak dokazati. Pri tom uzima uvijek u zaštitu otmjene klase prikazujući ih kao uzore ćudorednosti, dok na radnike baca kamen za kamenom, tako, te ćeš na mnogo mjesta pomisliti, da imaš posla s jednim klasno osviještenim buržoazom, a ne sa učenjakom. U koliko je opet H egar kao učenjak zbilja objektivan u svojim izla­ ganjima, u toliko njegovo djelo sadrži niz poučnih saop­ ćenja, kojima se može zaželjeti rasprostranjenje. Uzalud ćeš medjutim u njegovome spisu tražiti za velikim, opće­ nitim gledištima i mjerama društvene higijene, kakovu bi �XII tek država, upoznavši njezinu potrebitost, mogla provesti obzirom na društvo, kako bi se čitavi ljudski rod mogao odgajati na temelju najnaprednije znanstvene spoznaje U gradjanskom društvu postoje dva razreda, koji ne pripadaju proletarijatu, i koji bi, da se oslobode svog uskog buržoaskog horizonta, oduševljeno morali pristati uz socijalizam: to su učitelji i medicinari (higijeničari, gineko­ lozi, liječnici). Imalo bi se dakle očekivati baš od ljudi, kao što je Hegar i njemu slični, kojipo svom zvaničnom položaju znaju za bezbrojna zla, od kojih pati velika ve­ ćina ljudi, a osobito žena poradi naših društvenih odnosa, da progovore jednom riječ o mjerama ozdravljenja i pre­ obražaja, koje bi jedine mogle pomfoći. Ali to se ne de­ šava. Oni dapače još i brane prilike,koje su sama nepri­ rodnost, i pokrivaju svojim ugledom truli i gnjili poredak jednoga društva, koje danomice dokazuje, da ne zna sebi pomoći u pogledu sve većih fizičnih i moralnih zala. Upravo užasava takovo držanje mnogih naučenjaka, koji imaju za se samo to jedino opravdanje, da im društveni ambijenat, u kome se kreću, i predrasude, stečene u tom ambijentu, a postale drugom navikom, čine nemogućim, da misle izvan toga; oni ostaju uza svu svoju znanost „siromašni duhom“ . Hegar ima kao i Ziegler osobiti način citiranja; i on će izvaditi ono, što nije bitno, a ostaviti ono, što je bitno, pa će prema tome konstruisati pobijanje. Veliko značenje, koje ja podajem n o r m a l n o m zadovoljenju spolnoga na­ gona kod zrelih ljudi, daje mu naročito povoda, da proti meni polemizuje, a to čini tako, kao da sam ja zagovarao neumjerenost. Ističe, da se ja pozivam na Đuddhu i Schopenhauera i označuje izjave Hegewischa i Đuscha zastarje­ lima, ali prešućuje, da na mcjoj strani stoje autoriteti kao Klencke, Ploss i Krafft-Ebing, koji su se mnogo odrješitije izjavili, nego ona prva dvojica. U ovom izdanju navodim dalje konzervativnog statističara o ćudoredju v. Ottingena (strana 98. i dalje), koji je na temelju svojih statističkih studija došao do rezultata, što su posve slični mojima. Svemu tomu ne ima Hegar ništa boljega da postavi na­ suprot, nego statistiku Decarpieuxovu o smrtnim slučaje­ �XIII vima neoženjenih u Francuskoj od 1685. do 1745. (!!!) godine, i onda Đauerovu statistiku o oženjenima, koja se odnosi na godine 1776. do 1834. O bje ove statistike na­ stale su u doba, kad je još statistika bila u povojima, i ne mogu služiti kao dokazala. No i Hegar se zapliće u jaka protivuriječja. Na 9. strani svojega djela kao dokaz za neopasnost spolne uzdržaljivosti kod odraslih ljudi navodi katoličke svećenike i muške i ženske redovnike, koji od svoje volje živu u celibatu. O n pobija prigovor, da ovi ljudi ne živu uzdržaljivo ; na to da ih sili osim osjećaja dužnosti i javni njihov položaj, po kom bi svaka njihova zabluda postala predmetom ogo­ varanja i uskoro došla do sluha njihovih poglavara. Ali na stranama 37. i 38. svoje knjige piše on doslovno: „Jedna od Druruya (citirana kod Bertillona) utvrdjena či­ njenica g o v o r i v r l o o d l u č n o o š t e t n o m u p l i v u s u s p r e z a n o g a spolnog nagona kod stva­ r a n j a o v i h v r s t i z l o č i n a (silovanja, antentati na djecu itd.) Druruy je uporedio ispade proti ćudorednosti, koji su se kroz trideset mjeseci dogodili na školama, vodjenim od laika i svećenika. 34.873 laičkih škola pokazuju 19 zločina i 8 prestupaka, dok 3581 kongregacijskih škola pokazuju u isto vrijeme 23 zločina i 32 prestupka. D a k l e : zavodi, vodjeni religijoznim kongrega­ cijama, broje č e t i r i p u t više p r e s t u p a k a i d v a n a e s t p u t više zločina proti ćudored­ n o s t i ! " Mislim, da mi nije potrebno pobijati onoga, koji se sam tako pobija. Sličnih protivurječja ima i više Hegarovo djelo. Na strani 18. i 19. navodi tablice smrtnosti u Francuskoj, P a ­ rizu, Belgiji, Nizozemskoj, Pruskoj, Bavarskoj, koje daju pregled o broju smrtnih slučajeva na 1000 oženjenih ili neoženjenih u raznim starostima. Gotovo sve ove tabele govore u prilog mome naziranju, jer pokazuju, da je smrt­ nost neoženjenih — izuzevši starost od 15 do 20 godina — prosječno veća od one kod oženjenih ljudi. Dakako da veliki broj udatih žena umire u babinjama ili u posljedi­ cama porodjaja u dobi od 20 do 40 godina, a Hegar za­ ključuje iz te činjenice i iz mnogih bolesti, koje nastaju �XIV poslije porodjaja, da zadovoljenje spolnih potreba znatno diže broj smrtnih slučajeva kod žena. Ali on ne vidi, da one ne umiru poradi spolnog saobraćaja, već zbog njegovih posljedica, i da je prema tome tek f i z i č k o ustrojstvo velikog broja žena krivo, te im je oteščano preturenje radjanja. A ta fizička slabost opet je posljedica naših ku­ kavnih s o c i j a l n i h odnosa: jadna hrana, stan, život, uposlenje, duševni i tjelesni odgoj, odijelo (korzet) i t. d. Kao strukovnjak mogao bi Hegar znati i to, da je teškim patnjama roditeljica kriva u mnogim- slučajevima manjkava ili nikakva pomoć kod porodjaja, ili pak zaraza od muža. Sve te stvari mogle bi nestati razumnim društvenim usta­ novama i metodama odgoja, i ne bi bilo posljedica, koje se danas javljaju. I dok mi Hegar spočitava, da sam pretjerao govoreći o štetnom uplivu udovoljenoga spolnog nagona, pada on u drugi ekstrem ; štete udovoljenih spolnih potreba kod žena opisuje on tako, te dobija pravo apoštol Pavao, koji je, kako je poznato, naučavao: Zeniti se — dobro je, ne ženiti se — bolje. Hegar pobija nadalje tačnost mojega mišljenja, da neudovoljene spolne potrebe kod neženja upliviše i na broj samoubijstava. Ponajprije upućujem ovdje na statističke podatke, što se nalaze na 99. strani moje knjige. Ali i sam Hegar mora da prizna (strana 23) : „V e ć i n o m s u i u c j e l i n i v e ć i b r o j e vj s a m o u b i j s t a v a k o d s t a l i š a n e o ž e n j e n i h . " Cemu dakle polemisati? Dalje pobija Hegar moje mišljenje, da svladavanje spolnog nagona kod žena dovodi često do duševnih bo­ lesti, te se zovu satirijazis i nimfomanija. Ali i to pobi­ janje mojega mišljenja „ potpunoma mu je neuspjelo. Na strani 80. izjavljuje: „Ženski je spol u većini slučajeva više izvrgnut ludilu, nego m uški; ali razlika nije velika. N a p r o t i v j e v r l o v e l i k a r a z l i ka i z m e d j u n e ­ o ž e n j e n i h i o ž e n j e n i h , jer se kod p r v i h broj otprilike p o d v o s t r u č u j e . Taj odnošaj s e j o š j a č e i s t i č e , ako se ne obaziremo na djecu, kod koje se rijetko dešavaju duševne bolesti, već ako se računa samo na neoženjene počam od petnaeste godine. D o b i t ć e se t a d a za n e ž e n j e č e t i r i p u t v e ći br oj �XV s l u č a j e v a l u d i l a p r a m a o ž e n j e n i m a.“ Hegar nastoji tu veliku diferenciju, koja je tako nepovoljna za neženje, objasniti raznim razlozima, a ja mogu mirne duše potvrditi neke od tih razloga, pošto nijesam nigdje ustvrdio, da je susprezani spolni nagon j e d i n i uzrok bolesnim stanjima kod neženja; napokon i sam Hegar mora ko­ načno da dopusti (strana 31.) : „ I p a k j e r a z l i k a i zmedju neženja i oženjenih prevelika, a d a b i s m o j e m o g l i s a m o t i m e (naime od njega navedenim razlozima) o b j a s n i ti. “ Pitam i o pet: čemu dakle polemisati? Dalje veli on na strani 2 3 .: „Nimfomanija i satirijazis javljaju se kadgod uz vrlo znatne promjene u seksualnom aparatu ili u centralnom živčanom sistemu. “ Ali poradi čega nastaju te promjene, o tom on daje vrlo nedovoljna tumačenja. O n d o p u š t a , da postanku bolesti pomaže u velike spolno neudovoljavanje. „Nego prvo i glavno je umjetno i nasilno izazvano uzrujavanje.“ (!) Ali to uzrujavanje nalazi se već u spolnoj prirodi čovječjoj, jer bi inače bilo nemoguće. Hegar dopušta isto tako i to, da se u starini postajanje histerije pripisivalo susprezanju spolnoga nagona, ali on ne usvaja taj razlog; pa ipak piše na strani 3 3 .: ,,U ranijim su se vremenima, pa i danas, i ako rjedje, opažala s i l n a o b o l j e n j a od histerije i histerijske psihoze u zatvorenim zavodima kao što su ž e n s k i s a m o s t a n i , d j e v o j a č k i p e n z i j o n a t i , i ta su se oboljenja pripisivala isto tako često susprezanom spolnom nagonu. “ Hegar se ne buni proti ovome, već samo na­ stoji objasniti uzroke, a ja ne imam ništa proti tomu, jer sam ih i sam djelimično naveo. „Bolest tako dobija oso­ bito kod žena seksualno obilježje, “ veli Hegar dalje, — priznanje, koje opet odobravam. Nadalje veli: „Teško je medjutim odlučiti, u koliko se kod nastajanja tih seksualnoživčanih i duševnih bolesti ima uzimati obzir na susprezanje spolnog nagona.“ I to mi je priznanje dovoljno. U šestom odjeljku svojega djela obradjuje Hegar zla, koja nastaju za ženu otuda, što je ona pozvana, da radja djecu. Kako već gore navedosmo, tvrdi Hegar, da daleko veće opasnosti i zla prijete stališu udatih žena, no stališu �XVI neudatih, ako i ne može da posvema zaniječe štetni upliv neudovoljivanju seksualnih potreba. Pa ipak će i samoga laika o zlim posljedicama neudovoljivanja podučiti cijeli izgled starih djevojaka, nazvanih usjedjelicama. T o ne može ni Hegar posvema prećutati, pa zato veli na 30. strani: „No postoji još i drugi jedan razred djevojaka, koje su posvema zdrave ili barem ne pokazuju nikakve znatnije štete u njihovom tjelesnom razvoju, pa dospiju pomalo u višu starost, a da se ne udadu. Ove nerijetko pokazuju više ili manje izrazitim načinom sliku, koja ima mnogo za­ jedničko sa sušičavcima: osjećaj slabosti i propadanja, neveselje k radu, neraspoloženje, velika razdražljivost, bljedoća, mršavost, zapreke u genitalnim funkcijama i dr.“ Ove riječi sadrže i opet jedno dragocjeno priznanje. Pa opet neka padne sve zlo na me, što sam se — manje uvijeno od njega — usudio nazvati stvari pravim imenom. O onome, što Hegar tvrdi u sedmom odsjeku svoje rasprave o neumjerenosti u spolnom uživanju i o poslje­ dicama tako zvanog divljeg braka, ne ću da gubim riječi. Prvo zbog toga, što me nije razumio polemišući proti meni (da li proračunano, ili ne, ostavljam po strani), a drugo, jer se tu radi o izvodima, koji se uopće ne tiču mojih izlaganja. Inače se dogadja Hegaru kao i svim buržoaskim ideo­ lozima, da stavlja posljedicu na mjesto uzroka, izvodeči naprimjer pijanstvo iz nekog „etičnog defekta** umjesto iz društvenih uzroka. U toj sam knjizi govorio tako opširno o djelovanju socijalnih prilika na sve životne odnošaje, te ne ču da na ovome mjestu trošim u to riječi. Hegar se vrlo ogorčava poradi toga, što ja navodim, kako pripadnici „posjedujućih i obrazovanih klasa** često zavode kćeri iz naroda. T o da nije istina, krivci da su skoro bez iznimke vojnici, radnici, zanatlije, sluge, a rijetko je krivac koji od pripadnika boljih staleža, koji ^ obično kasnije teško okajava svoju zabludu, kod koje možda nije ni sudjelovao sam. Nije moguće zamisliti zasukaniju tvrdnjuod ove. Istina je, da su očevi od 170.000 ne­ zakonite djece, koja se prosječno godimice rodi u Nje­ mačkoj, tek dijelom pripadnici „posjedujućih i obrazo* �XVII vanih klasa*', ali u p o s t o c i m a oni predstavljaju n e ­ o b i č n o v e l i k i k o n t i n g e n a t . Nažalost se i pre­ često dešava, da su kmetovi, radnici i naročito sluge u otmjenim kučama pripravni preuzeti na se grijehe svojih gospodara. Neka se Hegar raspita o tom na rodilištu u Freiburgu, pa če biti bolje upućen u stvar, ako je uopće pristupan poučavanju u toj stvari. Preporučam mu još i to, neka pročita djelo svog mladjeg kolege, dra. M aksa T aubea u Leipzigu „O zaštiti nezakonite djece",1 koji kod izla­ ganja ovog pitanja dolazi do posvema p r o t i v n i h zaklju­ čaka. O no, što kod prosudjivanja socijalnih momenata go­ vori iz Hegara, jest slijepi, pun predrasuda branič buržoaskog društva. Isto tako, kad pjeva pravi panegirik posto­ jećem u Francuskoj sistemu dvoje djece, koji se po njegovu mišljenju ima smatrati idealnim stanjem. O uzrocima i po­ sljedicama toga sistema dovoljno sam govorio u drugom odsjeku ove knjige. Hegar, postavljajući se na obranu toga sistema, opet ne vidi posljedica, što ih taj sistem vrši na m o r a l n o m s t a n j u francuskog pučanstva. Njemu je, kao ginekologu, nepoznato, da taj sistem u velike unapredjuje rpimično pobacivanje, ubojstva djece, zavadjanje djece i nenaravni blud. N a istoj visini shvatanja stoje i ostala socijalna i po­ litička gledišta, koja zagovara proti mojim izvodima, pri­ mjerice ono, što govori o pravu na rad — koje njemačka socijalna demokracija nikada nije smatrala programatskim svojim zahtjevom — , o medjunarodnim odnosima, o za­ jednicama rada i o naravi novca. Njegova gospodarska mišljenja o agrarnim pitanjima posvjedočuju odista fenome­ nalnu površnost. Prema njegovu mišljenju ima se propa­ danje engleskoga poljodjeljstva pripisati ukinutim godine 1847. carinama na žito ! Pošto sam u svojoj knjizi na više mjesta istaknuo, da se danas plodno zemljište nasadjuje u velike šumama, gdje se gaje jeieni i srne, kako bi otmjena i bo­ gata gospoda mogla udovoljavati lovačkim svojim strastima, ponukalo ga je to (strana 94.) na slijedeću opasku: „Z a volju lovu nijesu nikakova ili jamačno vrlo malena zemljišta 1 Leipzig, 1893., K eil i dr. A . Bebel: Ž ena i socijalizam. II �XVIII zasadjena šumom i oduzeta njihovoj pravoj svrsi. Jedva uspijeva zaštititi od posvemašnje propasti mnoge vrsti ži­ votinja, kao što su jeleni i veprovi; dakako, pristaši jedno­ stranog utilitarističkog principa to je ravnodušno i njemu je pravo, ako će nestati i zadnjega zeca i zadnje srne. Kako će onda izgledati šume i livade!" Tako može pisati tek čovjek, koji ne ima ni pojma o onome, što se dogadja u zbilji, jer inače bi morao znati, kako su svi naši seljaci na sjeveru i jugu, na istoku i za­ padu složni u tom, da su štete, što ih nanosi uzgajanje lova u svim dijelovima Njemačke, dosegle toliku visinu, te je to upravo žalosno. Ni u feudalnim vremenima nije moglo biti gore, no što je sada u velikim dijelovima Nje­ mačke. I samo agrarno pitanje riješava Hegar začudo jedno­ stavno. O n piše (strana 106.): „Trgovačka politika, način oporezovanja, zakonodavstvo i d o b r a v o l j a l a t i f u n d i s t a mo r a t će u č i n i t i n a j v i š e za p o d i z a n j e m a l o g i s r e d n j e g s e l j a k a . . . " O n se dakle od vu­ kova nada spasu janjaca. Ovdje nestaje moje sposobnosti i volje, da i dalje polemizujem. Ne bude li njemački profesorski stalež poslao boljih boraca u borbu proti aždaji socijalizma, no što su to Hegar i Ziegler, moderno će „strašilo" postati gospodarom buržoaskog društva. Đesnene noći ne će nam zadati takovi junaci. O Uskrsu 1895. A. Bebel. �K tridesetičetvrtom izdanju. O d dvadesetipetog izdanja ovoga djela napustio sam njegovo popunjavanje ili djelimičnu preradu. Ali pošto se knjiga sve više tražila, činilo mi se poželjnim, da i opet preduzmem reviziju njezina sadržaja. Nijesam našao ništa, što bi trebalo mijenjati na temelj­ nim načelima, koja su našla izražaja u ovoj knjizi. Ali obazreo sam se na niz novih činjenica, koje postadoše poznate od dvadesetipetog izdanja ovamo, a isto sam tako povukao u krug njegovih izlaganja nekoliko novih literarnih pojava, koje sadržavaju izvode, vrijedne pažnje. Uzeo sam u obzir i nekoliko saopćenja i uputa, koje mi stigoše od strane čitalaca, na čemu im ovdje najsrdačnije zahvaljujem. Kako ne bi knjiga narasla još i više opsegom, bio sam prinužden izabrati od nagomilanog materijala tek ograničeni izbor. Jer bi se sa množinom gradje njezin sadržaj čisto lako podvostručio. Mnogi razlozi odvratili su me od takvog prošijivanja. Sto je knjizi bila svrha i što je ona, to smijem kazati, u velikoj mjeri i postigla — naime pobijanje predrasuda, koje stoje proti potpunoj ravnopravnosti žene, nadalje pro­ paganda socijalističkih ideja, kojih će se ostvarenje imati da zahvali u prvom redu ženi — to će knjizi biti svrha i u sadašnjem njezinom obliku i tu će svrhu, nadam se, postići ona još u većoj mjeri. N e prodje gotovo nijedan dan, a da ne bi misaonim ljudima donio novih dokaza, da sve to većem rasapu naših državnih i društvenih stanja može donijeti konac tek temeljiti preobražaj države i društva. Spoznaja, da je nuždan takav preobražaj, ne samo da je obuzela sve šire krugove proletarskog ženskog svijeta, već i sam buržoaski ženski pokret pošao je u svojim tež­ njama sve dalje, stavljajući zahtjeve, koje, se ranije usudjivahu stavljati tek najnapredniji elementi. Ženski je pokret u svim gotovo kulturnim zemljama osvojio godinama sve više zemljišta, pa i ako još ima u tom pokretu štošta ne­ �XX jasno i polovično, to sve ne će ostati trajno sakriveno elementima, koji u njemu djeluju, oni će napredovati sve dalje, htjeli oni, ili ne htjeli. Osobiti znak napredovanja toga pokreta jest u sve mnogobrojnijoj literaturi o ženskom pitanju, koju već po­ jedinac nikako ne može da pomno prati. Dašto, da se kvaliteta rijetko pokriva kvantitetom, ali ona je znak du­ ševne uzbudjenosti, a konačno nije manje velika ta razlika ni na ostalim područjima duševne djelatnosti. Glavno je, da pokret napreduje, a što će možda pregledati pojedinci, popravit će nagon mase, koja ne će skrenuti s pravoga puta, kad je jednom dovedena u kretanje. Berlin-Schoneberg, 15. studenoga 1902. A. Bebel. �K ped eseto m izdanju. Početkom ove godine navršilo se trideset godina, otkako je objelodanjeno prvo izdanje ove knjige. Kako sam već kazao u predgovoru k devetom izdanju, dogodilo se to u iznimnim prilikama. Nekoliko mjeseci prije, no što je ob­ javljen zakon o socijalistima, kojim je bila zaplijenjena sva socijalistička literatura. A ko se tkogod ipak usudio širiti kakvo zabranjeno djelo ili ga je ponovno izdao i bio pri tom uhvaćen, bio je za to nadaren šestmjesečnom tamni­ com. P a ipak je bilo učinjeno oboje. Prvo izdanje bilo je dogotovljeno u Leipzigu, ali je izašlo pod krivom zastavom. Kao nakladnik bijaše ozna­ čena pučka knjižara u Ziirich-Hottingenu, gdje je izlazio i u Njemačkoj zabranjeni „Socijalni Demokrat". S drugim izdanjem išlo je tešk o ; mogao sam ga objelodaniti tek 1883., pošto mi to lične zapreke ne dopuštahu ranije. Drugo izdanje izašlo je u nakladi J. Schabelitza u Ziirichu. O d onda do 1890. godine slijedilo je daljnjih šest izdanja, svako u 2500 primjeraka. Zapreke, koje su smetale proši­ renju knjige, bijahu savladane. O vda onda pala je po koja pošiljka policiji u ruke, koja je zaplijenila i nešto egzemplara prigodom kućnih piemetačina. Ali te knjige ne osta­ doše izgubljene, one dospješe, doduše besplatno, u druge ruke i bijahu možda još s većim žarom no od mojih stra­ načkih drugova čitane od policijskih činovnika, njihovih rodjaka i prijatelja. Kad je konačno 1890. pao zakon o socijalistima, preduzeo sam posvemašnju preradu i znatno proširenje knjige, koja je kao deveto izdanje izašla godine 1891. u sadašnjoj nakladi. Pedeseto sadašnje izdanje sadrži znatnu obnovu sadržaja. Sadržaj je postao pregledniji većim brojem poglavlja i razdiobom ovih u odjeljke. Knjiga je dosada izašla u četrnaest različitih jezika, u nekim zemljama u više izdanja, kao u Italiji i Sjedinjenim �XXII Državama. Prijevodom na srpski izlazi ona sada u petnaest jezika. Knjiga je dakle pošla svojim smjerom, a ja mogu da kažem bez pretjeravanja: ona je p o k a z a l a n o v e p u ­ t ove. Nijesu se uzalud njezini protivnici i preko svoje volje brinuli za njezino proširenje. Ali ona je naišla sa raznih strana i na priznanje I U svom djelu „Seksualno pitanje"1 zove je profesor Aupust Forel „važnom i znamenitom knjigom", koju se ima, pu­ stivši po strani njegove prigovore, „smatrati znamenitom i izvrsnom radnjom, kojoj se mora u glavnom svakako odo­ bravati". A na drugome mjestu veli, da — premda se osvrće na neke tačke, u kojima imam krivo po njegovu mišljenju — „duguje mojoj knjizi kao znamenitoj radnji veliko priznanje". Taj se sud odnosi na drugo izdanje od godine 1883. Profesor Forel. čini se, ne poznaje kasnija, bitno promije­ njena i proširena izdanja. Stoga moram propustiti da go­ vorim o kritici, koju je činio o izdanju od godine 1883. A jedan engleski pisac, G . S. Howard, sudi u svom djelu * „A History of matrimonial institution" (Povjest bračne ustanove) na strani 234._ i 235., London 1904. ovako: ,,U svojoj izvrsnoj knjizi ,Zena i socijalizam* diže August Bebel tešku optužbu proti današnjim bračnim od­ nosima." Daje zatim kratak pregled sadržaja i svršava: „Neka se misli, što se hoće, o pomoćnim sredstvima, što ih predlažu socijalisti, i neka se čini kolikogod nevjero­ jatnim, da sva naša nada ima biti u osnivanju jedne koope­ rativne republike, jedno stoji svakako: socijalisti su društvu učinili jednu vrlo dragocjenu uslugu proučivši temeljito i neustrašivo iznesavši činjenice. O ni su bez obzira otkrili bolesti, od kojih pati naša porodica u današnjoj državi. Oni su bjelodano dokazali, da se problem braka i porodice može riješiti samo u zajednici s problemom današnjeg eko­ nomskog sistema. O ni su pokazali, da je napredak omo­ gućen tek poslije potpunog oslobodjenja žene i poslije 1 Izašlo u miinchenskoj tiskari M . Miillera i sina. 4. i 5. izdanje Str. 578. i 5 89. �XXIII apsolutne jednakosti spolova u braku. S v i m o v i m o n i s u p o s t i g l i t o, t e j e d a n a s č o v j e č a n s t v o s e b i s t v o r i l o v e ć d a l e k o vi ši i d e a l o b r a č n o m e život u. " Ženski je pokret — kako buržoaski, tako proletarski — postigao vrlo mnogo u ovo trideset godina, otkako je izašla moja knjiga, i to u svim kulturnim dijelovima svijeta. Jedva da ima drugi koji pokret, koji bi u tako kratkom vremenu dostigao tako povoljne rezultate. U velike je napredovalo priznavanje političke i gradjanske ravnopravnosti žene, pri­ puštanje žena u nauke na visokim školama i pristupanje njihovo u zanimanja, koja su joj prije bila zabranjena. D a­ pače i stranke, koje su se ranije sa svojega principijelnog stajališta protivile modernom ženskom pokretu, kao kato­ lički centrum i evangelički kršćanski socijali, uvidjele su napokon, da treba promijeniti držanje. Prosto iz toga raz­ loga, da ne izgube posvema upliv na njima dostupne ženske krugove. Pitamo li, kako se objašnjava ta pojava, glasit će od­ govor: T o je uzrokovao veliki socijalni i ekonomski pre­ vrat u svim našim odnosima. K ad čovjek ima da se brine kao jedan bivši siromašni pruski ministar nastave za namještenje svojih sedam kćeri, krute će ga činjenice naučiti logici i uvidjavnosti. A kao njemu, tako ide nebrojenima u našim takozvanim višim društvenim krugovima, ma i ne bilo tu baš s e d a m kćeri, koje moraju postići životno za­ nimanje, koje im odgovara. Razumije se samo po sebi, da je tomu razvoju dobar dio doprinijela i agitacija žena, koje vode pokret. Ali nji­ hovi su uspjesi postali omogućeni tek tako, što je s n j i m a u p o r e d o r a d i o naš društveni i gospodarski razvitak, upravo kao i kod socijalne demokracije. Jer i sami andjeoski jezici imaju tek onda uspjeha, kad nailaze na posluh onoga, što propovijedaju. A ne ima sumnje, da je taj posluh sve povoljniji, i to zajamčuje daljnje uspjehe. Mi živimo u socijalnoj revoluciji, samo što to većina ne će da vidi. Lude djevice još ne izumriješe. Najposlije moram da se na ovome mjestu najtoplije �XXIV zahvalim mom stranačkom drugu N. Rjazanovu za veliku pomoć kod priredjivanja pedesetog izdanja. O n je obavio glavni dio posla. Bez njegove pomoći bilo bi mi nemoguće objelodaniti već sada knjigu u bitno popravljenom obliku, jer je bolest u posljednje dvije godine veoma oslabila moju radnu snagu, a osim toga mi je vrijeme i silu oduzeo drugi jedan veći posao. Schoneberg-Berlin, 31. listopada 1909. A. Bebel. �V Zena i socijalizam. A . B ebel: Ž ena i socijalizam. ��Uvod. Živimo u doba velikog društvenog preobražaja, koji svakim danom čini nove napretke. Sve jači pokret i nemir duhova opaža se u svim slojevima društva i teži prema velikim i važnim promjenama. Svi osjećaju, da se miče tlo, na kome stoje. Rodilo se mnoštvo pitanja, koja zani­ maju sve šire krugove, i velika se borba za i proti povela oko tih pitanja. Jedno od najvažnijih medju njima iskače sve više pred nas, a to je ž e n s k o p i t a n j e . Radi se naime o položaju, koji bi žena imala zauzi­ mati u našem društvenom organizmu, o načinu, kako bi mogla svestrano razviti svoje sile i sposobnosti, da bude potpun, jednakopravan i što je više moguće koristan član ljudskoga društva. T o je s našega stajališta pitanje isto kao i o v o : kakova bi oblika i kako bi organizovano imalo biti ljudsko društvo, da na mjesto tlačenja, izrabljivanja, bijede i nevolje dodje (izično i socijalno ozdravljenje po­ jedinaca i društva? Žensko je dakle pitanje za nas tek jedna strana općenitog socijalnog pitanja, koje ispunja danas sve glave, što misle, stavljajući u pokret sve duhove. O no se dakle može konačno riješiti tek uništenjem druš­ tvenih razlika i svih zala, koja otuda izlaze. P a ipak je potrebno baviti se specijalno ženskim pi­ tanjem. Jer pitanje, kakvi je položaj žene bio nekoć, kakvi je sada i kakvi će biti u budućnosti, tiče se — barem u Evropi — veće polovice društva, pošto je v e ć i dio či­ tavoga pučanstva ženskoga spola. P a i predodžbe o raz­ voju, koji je diljem tisućljeća mijenjao društveni položaj žene, tako malo odgovaraju zbilji, te su potrebna objašnjenja. Jer samo na nepoznavanju i nerazumijevanju ženskog po­ ložaja temelji se dobar dio predrasuda, s kojima danas na taj pokret gledaju najraznolikiji krugovi, i to .ne samo �4 ženski. Mnogi dapače tvrde, da žensko pitanje i ne po­ stoji, jer da je položaj, koji je žena zauzimala dosada i koji će zauzimati u budućnosti, odredjen već njenim „pri­ rodnim pozivom", a taj joj dopušta tek to, da bude žena, majka i kućanica. O na se ne bi smjela zanimati ni za što, što se dogadja izvan kuće njezine i što nije u najtjesnijoj vezi s njenim dužnostima kućanice. Prema ženskom pitanju stoje nasuprot različiti protiv­ nici, isto kao i prema općenitom socijalnom pitanju, gdje se radi o društvenom položaju radničke klase. Oni, koji hoće da ostane sve pri starom, brzi su na odgovoru i misle, da su stvar riješili uputivši ženu na njezin „prirodni poziv" kućanica, roditeljka i dadilja iz razloga, koje ćemo dalje opširno izložiti. Oni ne vide, da su milijuni drugih žena promašili taj poziv, jer im je brak postao jarmom, dok one postadoše robinje životareći u bijedi i nevolji. T o ne će da vide ti „mudraci", isto kao ni to, da se mili­ juni žena moraju istrošiti u najrazličitijim životnim zvanjima, često nenaravnim i preko njihovih sila, a sve to zato, što moraju da održe svoj goli život. Pred tom užasnom činje­ nicom oni zatvaraju i oči i uši, isto kao i pred nesrećom proletarca, tješeći sebe i druge, da je „uvijek" bilo tako i da će „uvijek" biti tako. Da bi žena mogla imati pravo sudjelovati kod uživanja svih kulturnih tečevina, da bi imala pravo iskoristiti ih za olakšanje i popravak svoga položaja, da bi isto tako kaoi muškarac imala pravo na razvoj svih duševnih i tjelesnih sposobnosti sebi u korist, o tom da­ kako ne će oni ni da čuju. P a ako im još kažete, da žena mora da bude i ekonomski neodvisna, kako bi mogla biti slobodna tjelesno i duševno i kako ne bi morala biti ovisna o milosti drugoga spola, onda ste iscrpili njihovu ustrpljivost, raspalili njihovu srdžbu i sad slijede cijele pre­ gršti žestokih navala na „ludosti vremena" i na „njegova glupa emancipatorska nastojanja". T o su filistri muškog i ženskog spola, koji se ne mogu osloboditi uskoga kruga svojih predrasuda. T o je rod mrač­ njaka, kojih ima svagdje, gdje vlada tmina, i koji vrisnu od straha, čim jedna zraka svijetlosti padne u mrak, koji im prija. �5 Drugi dio protivnika ovoga pokreta ne može doduše zatvoriti oči pred činjenicama, koje tako glasno govore; on priznaje, da se nikada ranije, s obzirom na cjelokupni kulturni razvitak, nije nalazio tako veliki broj žena u ovako nepovoljnom stanju kao danas, i da je stoga potrebno is­ pitati, kako da se podigne njihov položaj, u koliko su one upućene na sebe same. Ali ovome dijelu protivnika čini se, da je riješeno socijalno pitanje za one žene, koje su uplovile u pristanište braka. Stoga taj dio zahtijeva, da se neudatoj ženi otvore ona polja rada, za koja dostaju njezine sile i sposobnosti, kako bi mogla s čovjekom stupiti u privrednu utakmicu. Neki idu još i dalje i traže, da ta utakmica ne ima ostati samo u oblastima nižih vrsta zanimanja, nego da se proširi i na više pozive, na područja umjetnosti i znanosti; oni traže, da se ženama dopusti studiranje na svim višim školama, pa i na sveučilištima. Traži se nadalje slobodan pristup u državnu službu (poštansku, telegrafsku, željezničku), i to s obzirom na rezultate, koje su žene postigle naročito u Saveznim Državama. I jedan i drugi dio^ zahtijeva još i to, da se ženama dadu politička prava. Z ena je isto tako dobar čovjek i državljanin kao i muškarac, i dosadanje isključivo rukovanje zakonodavstvom od strane muškaraca dokazuje, da su oni svoje privilegije izrabljivali samo u svoju korist tutorišući ženu u svakom pogledu, što se mora spriječiti. Značajno je u ovim ovdje kratko označenim nastoja­ njima to, da ona ne izlaze iz okvira današnjeg društvenog uredjenja. Ne postavlja se pitanje: da li se time uopće postiže štogod bitnije i temeljitije za položaj žena. Stojeći na gledištu gradjanskog, to jest kapitalističkog društvenog uredjenja, gradjanska jednakopravnost muža i žene smatra se konačnim riješenjem ovoga pitanja. O ni ne pojimaju ili se varaju u tome, da je, u pogledu slobodnog zanimanja žene u privrednim i industrijskim zvanjima, taj cilj u stvari već i postignut i da ga radi svojih vlastitih interesa potpo­ mažu baš najviše vladaiuće klase. Ali u prilikama, koje postoje, djelovanje žena u svim industrijskim i privrednim zanimanjima ima za posljedicu to, da se konkurencija radnih �6 snaga zaoštrava, a posljednji je rezultat toga: smanjivanje dohotka za žensku i mušku radnu snagu, bio dohodak u obliku dnevnice ili plaće. Jasno je, da o v a k o v o riješenje ne može biti pravedno. Potpuna gradjanska jednakost žene nije posljednji cilj tek onih ljudi, koji se prijateljski drže prama tim ženinim težnjama u okviru današnjeg društvenog uredjenja, nego ga kao takvog priznaju i buržoaske žene, koje u tom pokretu sudjeluju. O ne i njihovi muški jednomišljenici stoje dakle sa svojim težnjama u protivnosti prama onim ljudima, koji su neprijatelji toga pokreta iz filistarske ograničenosti, iz niske samoživosti i straha od konkurencije, u koliko se tu radi o pristupanju žena na više nauke i u bolje plaćene položaje, ali tu ne ima razredne suprotnosti, kakva postoji izmedju radničke i kapitalističke klase. A ko dopustimo, da bi buržoaski ženski pokret i ostvario sve svoje zahtjeve za ravnopravnost s muškarcima, time još ne bi bilo uništeno ni ropstvo, što je današnji brak za nebrojene žene, ni prostitucija, ni materijalna zavisnost velike većine žena od njihovih muževa. Z a veliku većinu, žena sasvim je svejedno, da li će nekoliko hiljada njihovih dru­ garica, koje pripadaju bogatijim društvenim slojevima, dospjeti do položaja nastavnika, do liječničke prakse ili ma kakve naučne ili činovničke karijere. Tim e se n i z a d l a k u ne bi ništa promijenio c j e l o k u p n i p o l o ž a j njihova spola. Ženski spol strada u svojoj masi dvostruko: on trpi zbog društvene zavisnosti od muževa — koja je formalnom ravnopravnošću pred zakonima i pravima doduše ublažena, ali ne uklonjena, — i zbog ekonomske zavisnosti, u kojoj se nalaze sve žene uopće, a osobito žene proletarske, koje se nalaze u jednakom položaju.kao i muški proletarski svijet. O tuda slijedi, da sve žene bez razlike svog društvenog položaja, kao spol podjarmljen i zapostavljen prema mu­ ževima samim kulturnim razvitkom, imaju interesa kako je god moguće promijeniti zakone i uredbe u postojećem državnom i društvenom uredjenju. Ogromna množina zena najživlje je interesovana kod toga, da se iz t e m e l j a pro­ mijeni postojeći državni i društveni poredak, kako bi se uklonilo isto tako najamničko ropstvo, od kojega pati naj- �7 više ženski proletarijat, kao i spolno ropstvo, koje je najuže vezano za naše oblike vlasništva i način privrede. O ne žene, koje stoje u buržoaskom ženskom pokretu, ne pojimaju potrebitost takve radikalne promjene. Pod uplivom svog privilegovanog položaja one u napredovanju proletarskog ženskog pokreta vide opasna i neprijateljska nastojanja, koja treba da suzbijaju. Klasna suprotnost, koja zijeva izmedju kapitalističke i radničke klase, postoji dakle i u ženskom pokretu. P a ipak imaju te razdvojene sestre više dodirnih točaka u svojoj borbi, nego ljudi, razdvojeni klasnom borbom, pa se s toga mogu zajedno boriti nastupajući razdvojeno, ali navaljujući u slozi. T o je slučaj na svim poljima, gdje dolazi u pitanje ravnopravnost žena sa ljudima u današnjem državnom i društvenom uredjenju: naime djelovanje žene na svim poljima, za koja dostaju njezine snage i sposob­ nosti, i potpuna gradjanska i politička ravnopravnost sa čovjekom. T o su vrlo važna, i kao što ćemo vidjeti, vrlo opsežna pitanja. Osim toga imaju proletarske žene naročitog računa da se bore ruku pod ruku s proletarskim muškim svijetom za sve mjere i ustanove, koje štite radničku ženu od fizičke i moralne degeneracije, dajući joj mogućnost da bude mati i uzgojiteljica djece. Nadalje mora proletarka ući sa svojim drugovima po klasi i sudbini u borbu za temeljiti društveni preobražaj, za novo društvo, u kome će se potrebnim socijalnim ustanovama stvoriti mogućnost za potpunu ekonomsku i duševnu nezavisnost obih spolova. N e radi se dakle samo o tome, da se ostvari ravno- , pravnost žene i muža u postojećem državnom i društvenom uredjenju, što je cilj buržoaskog ženskog pokreta, već se radi i preko toga, da se otklone svi okovi, koji dovode u zavisnost čovjeka prema čovjeku kao i jedan spol prema drugome. O v a k o v o riješenje ženskog pitanja isto je kao i riješenje društvenog pitanja. Prem a tome onaj, koji teži za potpunim riješenjem ženskoga pitanja, mora ići rame uz rame s onima, koji su na svojim barjacima napisali riješenje socijalnog pitanja kao kulturnog pitanja za cjelokupno čo­ vječanstvo, a to su socijaliste. O d svih stranaka socijalnodemokratska je stranka j e- �8 d i n a , koja je uzela u svoj program potpunu jednakopravnost žene, njezino oslobodjenje od svake ovisnosti i potlačenosti, ne iz agitatorskih razloga, već zbog nužde. N e im a o s l o b o d j e n j a č o v j e č a n s t v a b e z s o c ij a l ne n e z a v i s n o s t i i r a v n o p r a v n o s t i spol ova. U ovim temeljnim načelima složit će se s nama svi socijaliste. Ali to još ne znači, da će se s nama složiti i u n a č i n i m a , kojima mi zamišljamo ostvariti naše krajnje ciljeve, to jest, kojim se mjerama i putovima može postići ta željena nezavisnost i jednakopravnost sviju. Čim se ostavi oblast stvarnosti i upusti u opisivanje budućnosti, otvoreno je spekulaciji široko polje. Borba se počima oko t o g a , što je vjerojatno, a što nije. Z ato sve, što jc u tom pogledu izloženo u toj knjizi, može se sma­ trati kao l i č n o shvatanje piščevo i zato treba sve even­ tualne napadaje upućivati samo na n j e g o v u' 1i č n o s t ; za ono, što je kazano, on će sam nositi odgovornost. Napadaji, koji će biti objektivni i iskreni, dobro će nam doći, dok ćemo prelaziti sa ćutanjem preko napadaja, koji neistinito iznose sadržaj ove knjige i koji se temelje na lažnim podmetanjima. U daljim izlaganjima bit će po­ vučene s v e konzekvencije, koje će slijediti iz ispitivanja činjenica. Prvi uvjet za spoznaju istine jest, kad se ne ima predrasuda, a k cilju .se dolazi samo na taj način, da se bez obzira izreče sve ono, što jest i što biti mora. �Prvi odsjek. Žena u prošlosti. Prvo poglavje. Položaj žene u prastarom društvu. 1. Glavna razdoblja prastare povijesti. Z en a i radnik imaju zajedničko to, što su ugnjetavani. Oblici toga ugnjetavanja mijenjali su se tijekom vremena i u različitim zemljama, ali je ugnjetavanje ostalo. Tijekom historijskog razvoja došla je ugnjetenima često u svijest spoznaja, da su ugnjetavani i to je vodilo promjeni i ublaženju njihova položaja, ali pravilno shvatanje uzroka ovog ugnjetavanja i kod žene kao i kod .radnika rezultat je naših dana. Trebalo je prije toga saznati suštinu društva i zakone, po kojima se ono razvija, pa tek onda da se javi pokret, koji će s nadom na uspjeh otklanjati ove nepravedne odnose. Objam i dubina jednog takvog pokreta zavise od količine uvidjavnosti, koju imaju zapostavljani slojevi, i o količini slobode kretanja, koju posjeduju. I u jednom i u drugom pogledu žena zaostaje iza radnika, kako po obi­ čajima i uzgoju, tako i po slobodi, koja joj se daje. Drugo je opet t o : prilike, koje traju generacijama, postaju konačno navikom, a nasledje i uzgoj čine, te se to obim spolovima čini „prirodno". O tuda žena još i danas smatra svoj potčinjeni položaj kao nešto, što se samo po sebi razumije, i nije joj lako objasniti, da je taj položaj nedostojan i da ona treba nastojati, kako će sa muškarcem postati jedna­ kopravan i u svakom pogledu ravan član društva. A li ma koliko se dalo sličnosti pokazati u položaju žene i radnika, žena ima prema radniku jednu pred n o st: o n a je p r v o l j u d s k o b i ć e , k o j e j e d o s p j e l o u r o p s t v o . Z en a je postala robom prije, no što je rob postojao. �10 Svaka društvena ovisnost i ugnjetavanje potiče iz e k o ­ n o m s k e o v i s n o s t i potlačenoga od tlačitelja. U tom se položaju nalazi žena od najranijih vremena, što nam poka­ zuje povjest razvijanja ljudskog društva. Poznavanje ovog razvijanja na svaki je način nešto novo. Kao što se nije moglo održati biblijsko pričanje o stvorenju svijeta pred istraživanjima zemlje, prirode i društva, zasnovanim na nepobitnim i bezbrojnim činjenicama, isto se tako neodrživim pokazao biblijski mit o stvorenju i raz­ voju čovjeka. Još nijesu doduše sve partije u toj povjesti razvijanja posve jasne, i u nekim već poznatim dijelovima još postoje razlike mišljenja medju ispitivačima o značenju i vezi ove ili one pojave, ali uzevši općenito, postoji jas­ noća i saglasje. Nepobitno stoji, da čovjek nije došao na zemlju kao kulturni čovjek, kako se to tvrdi o prvom bi­ blijskom paru, već je on prošao, oslobodjavajući se po­ stepeno čistog životinjskog stanja, kroz beskrajno duge periode razvitka, u kojima su se najraznovrsnije mijenjali kako njegovi društveni odnosi, tako i odnosi izmedju muža i žene. Laka tvrdnja, koju svakoga dana slušamo od neznalica ili varalica o odnošaju izmedju muža i žene, kao i izmedju siromaha i bogataša, da je naime „uvijek bilo tako“ i da „će uvijek biti tako*4, ti s v a k o m j e p o g l e d u pogri j ešna, p o v r š n a i lažna. Z a svrhu ovoga djela od osobite ie važnosti postepeno izlaganje odnosa muškog i ženskog spola od prastarih vre­ mena ovamo. Pošto su se u dosadanjem razvijanju čovje­ čanstva ovi odnošaji izmjenjivali zajedno sa razvijanjem načina proizvodnje na jednoj strani i sa razvijanjem načina proizvodne podjele na drugoj strani, onda se samo po sebi razumije, da će se usporedo sa daljnjim izmjenama u na­ činu proizvodnje i podjele dobara o p e t i z m j e n j i v at i i o d n o s i i z m e d j u j e d n o g i d r u g o g sp o la .^ Ništa nije „vječno** ni u prirodi ni u ljudskom životu; vječno je samo mijenjanje, promjena. U koliko se može pogledati natrag u razvoj ljudskoga �društva, prva je ljudska zajednica bila horda.1 T ek sa namnožavanjem i oteščavanjem pribavljanja životnih namirnica, •koje u početku bijahu korijenje, jagode, voće, nastupilo je cijepanje i razdvajanje horda i traženje novih staništa. Ovo skoro životinjsko stanje, za koje ne imamo nikakovih izvornih dokaza, nesumnjivo je postojalo sudeći po svemu, što smo doznali o različnim kulturnim stupnjevima divljih naroda, koji su posmatrani u historijsko doba ili koji kao takovi još živu. Čovjek nije došao na svijet gotov kao više kulturno biće po zapovijedi Stvoritelja; on je u beskrajno dugom i laganom procesu razvijanja prošao kroz najrazličnija stanja i prolazeći kroz promjenljive kulturne periode i neprestano diferenciranje u svim dijelovima svijeta i podnebljima uzdignuo se postepeno do današnje kulturne visine. 1 dok na jednom dijelu zemljine površine borave veliki narodi na najvišem kulturnom stupnju, drugi narodi u najrazličnijim dijelovima svijeta stoje na najrazličnijim stup­ njevima kulturnoga razvoja. Ovi nam narodi daju sliku naše prošlosti i pokazuju putove, koje je čovječanstvo u dugom toku svoga razvitka prešlo. Uspije li jednom po­ staviti zajednička, opće priznata gledišta, po kojima kulturno istraživanje treba da uputi svoja ispitivanja, pokazat će se mnoštvo činjenica, koje će baciti posve novo svjetlo na ljudske odnose u prošlosti i sadašnjosti. T ad a će nam se ukazati objašnjivima i prirodnima mnogi pojavi, koji su nam danas nerazumljivi i koje površni ocjenivači napadaju kao nerazumne, a nerijetko kao „nemoralne". — Zavjesu, koja je prekrivala najstariju historiju razvitka našeg roda, počeo je svojim ispitivanjem poslije Đachofena skidati ve­ liki broj učenih ljudi, kao Tylor, M ac Lennan, Lubbock i drugi. Ovima se pridružuje svojim temeljnim djelom Morgan, 1 „Čovjek samac, kojega prirodno pravo (i nauka o društvenom ugo­ voru) postavlja u početak ljudskoga razvoja, iznašašće je bez ikakove stvarne podloge i zato za teoretsku analizu čovječjih životnih oblika od isto tako m alene vrijednosti, kao i za povjesnu spoznaju. Čovjek pripada medju životinje, koje živu u stadima, to jest medju one životinjske vrsti, u kojima pojedine jedinice živu u trajno čvrstim savezima." (E d . M eyer, O počecima države i o njezinom odnošaju prama spolnim savezima i na­ rodnosti. 1907.). �12 kojega je opet dopunio Fridrik Engels nizom historijskih činjenica ekonomske i političke naravi, a u novije vrijeme Cunow dijelom potvrdio, dijelom pak ispravio.1 ^ Jasna i temeljita izlaganja, koja je Fridrik Engels, osla­ njajući se na Morgana, dao u svome izvršnome spisu, pro­ sula su množinu svijetlosti na mnoge nerazumljive i dijelom besmislene pojave u životu naroda višeg i nižeg kulturnog razvitka. T ek sada smo dobili pravi pojam o postepenom sagradjivanju ljudskog društva u toku vremena. Iz toga se vidjelo, da su se sva naša dosadanja shvatanja braka, porodice i države osnivala na potpuno pogrješnim pogle­ dima, da su predstavljala sliku mašte, kojoj je manjkala svaka podloga u stvarnosti. A što je dokazano za brak, porodicu i državu, vrijedi naročito i za ulogu žene, koja je u raznim periodima raz­ vitka zauzimala stanovit položaj, koji je takodjer bitno od­ stupao od onoga, što joj se kao ,,vječno“ pripisuje. Morgan, kojemu se pridružuje Engels, dijeli dosadašnju povjest ljudskoga roda u tri glavna razdoblja: divljaštvo, barbarstvo, civilizaciju. O ba prva razdoblja dijeli opet na niži, srednji i viši stupanj, jer se ti stupnjevi razlikuju po stanovitim osnovnim poboljšicama u pribavljanju sredstava za život. Sasvim u duhu materijalističkog shvatanja histo­ rije, kao što su ga zasnovali Karl Marks i Fridrik Engels, Morgan vidi u promjenama, što ih u stanovitim epohama izaziva u životu naroda napredak u procesu proizvodnje, to jest napredak u pribavljanju sredstava za život, glavno obilježje kulturnog razvitka. T ako niži stupanj u periodi divljaštva čini djetinjstvo ljudskoga roda, kada je čovjek živio djelimično na drveću, hranio se poglavito plodovima 1 Bachofenova je knjiga izašla 1861. pod naslovom: Materinsko pravo. Istraživanje o ginekokratiji u starini po njenoj religijoznoj i pravnoj prirodi. Stuttgart, izdali Krais i Hoffman. — Tem eljno Morganovo djelo izašlo je u njemačkom prijevodu pod naslovom : Prastaro društvo. Ispiti­ vanje o napredovanju čovječanstva iz divljine kroz barbarstvo do civili­ zacije, u izdanju J. H . W . D ietz, Stuttgart 1891. U istoj nakladi izašlo j e : Porijetlo familije, privatnog vlasništva i države. K ao ^dodatak Lew is H . Morganovim istraživanjima. Napisao Fridrik Engels. Četvrto, pomnožano izdanje, 1892. D alje: Rodbinske organizacije kod australskih crnaca. Jedan prinos k povjesti razvijanja obitelji. Napisao Henrik Cunow, 1894. �13 i korijenjem, ali kada počima kod njega i artikulisani govor. Srednji stupanj divljaštva počima upotrebom manjih živo­ tinja (riba, raka itd.) za hranu i upotrebom vatre. Javlja se izrada oružja, najprije toljage i koplja od drveta i ka­ mena, a zajedno s ovim počima lov, pa i rat sa susjednim hordama oko izvora hrane i mjesta za stanovanje i lov. Na ovom stupnju javlja se i ljudožderstvo, koje joi i danas postoji kod nekih plemena i naroda Afrike, Australije i P o ­ linezije. V iši stupanj divljaštva označen je usavršavanjem oružja u luk i strjelicu; javlja se pletenje rukom, pravljenje kotarica od like i trske i pripravljanje orudja od brušena kamena. Tim e je omogućena prerada drveta za pravljenje čamaca i koliba. Način života postao je dakle već mnogostručniji. Ova orudja i pomoćna sredstva omogućiše pri­ bavljati više hrane za uzdržavanje većeg društva ljudi. Niži stupanj b a r b a r s t v a počima po Morganu lončarstvom. Nastaje kroćenje i gojenje životinja, a zajedno s tim proizvodnja mesa i mlijeka i upotreba koža, rogova i dlake za najrazličitije svrhe. Rukom o ruku s ovim po­ čima njegovanje bilja. Na zapadu kultiviranje kuruza, na istoku gotovo svih poznatih vrsta žita osim kuruza. Srednji stupanj barbarstva pokazuje nam na istoku sve rasprostranjenije gojenje domaćih životinja, a na zapadu njegovanje hranivog bilja pomoću umjetnog natapanja. Sada se javlja takodjer upotreba suncem osušenih opeka i kamena za zgrade. Kroćenje i gajenje životinja zahtijeva stvaranje stada i vodi pastirskome životu. Dalje, potreba za većom koli­ činom hrane za ljude i marvu vodi prema poljodjelstvu. T o pak znači veću stalnost obitavanja, umnožavanje i raz­ novrsnost sredstava za život i postepeno iščezavanje ljudožderstva. V iši stepen barbarstva nastaje sa talenjem gvozdene rude i iznalaskom pisma. Pronadjen je gvozdeni plug, omo­ gućeno intenzivnije obradjivanje zemlje, primjenjena željezna sjekira i željezna lopata, koje su olakšale krčenje šume. Sa preradjivanjem željeza počima množina radova, koji ži­ votu daju drugi oblik. Željezna orudja olakšavaju gradnju kuća, ladja i kola; preradjivanjem metala javlja se dalje umjetni zanat, savršenija tehnika oružja, podizanje gradova �14 medju zidovima. Javlja se graditeljstvo kao umjetnost, a mitologija, pjesništvo i povjest po cimaj u se održavati i ras­ prostirati iznalaskom pisma. Osobito na istoku i u zemljama oko Sredozemnog m ora: Egiptu, Grčkoj, Italiji razvio se ovaj način života, koji je postavio temelj za socijalne preobražaje, koji su u tijeku vremena odlučno uplivisali na kulturni razvitak Evrope i čitave zemlje. 2. Oblici porodice. Razdoblja divljaštva i barbarstva imala su svoje osobite spolne i društvene odnošaje, koji se vrlo znatno razlikuju od odnošaja kasnijega vremena. Đachofen i Morgan otkrili su ove odnošaje svojim te­ meljitim istraživanjima. Đachofen, proučavajući najpomnije djela starih pisaca, nastojao je da udje u suštinu pojava, koje nam se u mitologiji, narodnoj priči i historijskim spo­ menicima čine potpuno stranima, pa ipak imaju mnogo sličnosti s pojavama i dogadjajima kasnijih vremena, čak i naših dana. Morgan, pošto je desetljećima boravio medju Irokezima u državi New-York, pravio je posmatranja, po­ moću kojih je stekao posve nove i neslućene vidike u ži­ votne, porodične i srodničke odnošaje tih indijanskih plemena, a na temelju toga postala su osvijetljena i objašnjena takva posmatranja i na drugim mjestima. Đachofen i Morgan otkrili su svaki na svoj način, da su odnošaji spolova kod raznih naroda bili u prastaro doba ljudskoga razvitka bitno drugačiji, no što* su to u historij­ skom vremenu i kod modernih kulturnih naroda. Naročito je Morgan svojim dugogodišnjim bavljenjem medju sjevernoameričkim Irokezima i na temelju uporednih proučavanja, na koja je bio potaknut tamošnjim opažanjima, otkrio, da se kod svih kulturno zaostalih naroda nalaze porodični i srodnički sistemi, koji se u osnovi razlikuju od naših, ali koji su slični njima morali postojati kod svih naroda na najraznijim stupnjevima kulture. Morgan je našao, da je u ono, vrijeme, kad je on živio medju Irokezima, postojao monogamski brak, koji se s obje �15 strane lako mogao razriješiti i koji je on nazvao „poro­ dicom sparivanja". O n je našao i to, da su nazivi za stepene srodstva, k a o : otac, majka, sin, kći, brat, sestra, koji su po našem mišljenju nesumnjivo postojali, označavali tada posve druge odnose. Irokez ne naziva samo svoju rodjenu djecu svojim sinovima i kćerima, već i djecu sve svoje braće, a ona njega zovu ocem. T ako isto i Irokeskinja ne naziva samo svoje sinove i kćeri svojom djecom, nego i djecu svojih sestara, koja opet nju nazivaju majkom. N a­ suprot djecu svoje b r a ć e zove ona nećacima i nećaki­ njama, a ona nju zovu tetkom. Djeca od braće zovu se braća i sestre, a isto tako i djeca od sestara. A djeca od jedne žene i njenog brata zovu se medju sobom bratići i sestrične. Značajno je dakle to, što se rodbinski nazivi kod njih ne ravnaju kao kod nas prema stepenu rodbin­ stva, već prema s p o l u rodjaka. Ovaj sistem rodbinstva vlada još ne samo kod svih amerikanskih Indijanaca i kod indijskih urodjenika, dravidskih plemena na Dekhanu i gaurskih plemena u Hindostanu, već prema istraživanjima poslije Đachofena slično je stanje moralo u prastaro vrijeme postojati svuda. A ko se na ovaj način posvuda ispitaju spolni i porodični odnosi još živih divljih ili barbarskih plemena, pokazat će se, da su ono, što je Đachofen našao kod mnogobrojnih plemena staroga svijeta, Morgan kod Irokeza, Cunow kod austral­ skih crnaca i drugi kod ostalih plemena, društvene i spolne formacije, k o j e s u č i n i l e o s n o v r a z v i t k u s v i h n a r o d a na z e ml j i . U Morganovim istraživanjima padaju u oči još i druge zanimljive činjenice. Irokeška porodica sparivanja stoji u nerazrješivom protivurječju s njezinim rodbinskim nazivima, i iz toga protivurječja izašlo se na taj način, što je još u prvoj polovici ovog stoljeća na sandvičkim otocima (H aw ai) nadjena porodica, koja je potpuno odgovarala tom rodbin­ skom sistemu, koji je kod Irokeza postojao samo još po imenu. Ali rodbinski sistem na Hawajima nije odgovarao opet tamošnjem obliku porodice, već upućivaše na jedan stariji, prvobitniji, ali više ne postojeći porodični oblik. Tam o su sva djeca braće i sestara bila smatrana kao braća �16 i se stre ; kao braća i sestre važila su sva djeca ne samo jedne matere i njenih sestara, ili jednog oca i njegove braće, već ukupno djeca sve braće i svih sestara bez razlike. Hawajski rodbinski sistem odgovarao je dakle jednoj stepenici razvoja, koja je stajala još niže od postojećeg porodičnog oblika. Pokazala se osobita činjenica, da su na Hawajima kao i kod sjevernoamerikanskih Indijanaca po­ stojala dva različita rodbinska sistema, koji više nijesu od­ govarali stvarnim prilikama, jer su u stvari bili prešli u jedan viši oblik. Morgan veli o tom ovako: „Porodica je aktivni elem enat; ona nije n i k a d a stacijonarna, n e g o p r e l a z i o d n i ž e g a o b l i k a u v i š i , u t o j mj e r i , u k o j o j s e r a z v i j a o d n i ž e n a v i š u s t e p e n i c u . Naprotiv su rodbinski sistemi pasivni; oni tek u dugim razmacima vremena registriraju napretke, koje je porodica u tijeku vre­ mena učinila, i mijenjaju se radikalno tek onda, kada se porodica promijenila radikalno.“ Još i danas mjerodavno shvatanje, koje zastupnici sa­ dašnjosti tvrdoglavo brane kao istinito i neoborivo: da je sadašnji porodični oblik postojao od prastarog vremena i da mora, ako se ne će dovesti u opasnost cjelokupna kultura, uvijek postojati, pokazuje se dakle prema otkrićima tih istraživača kao skroz pogriješno i neosnovano. Prouča­ vanje prastare prošlosti ne dopušta više nikakove sumnje 0 tom, da se na najnižim stupnjevima ljudskog razvoja odnos izmedju spolova potpuno razlikuje od odnosa ka­ snijeg vremena, i da su se na tim razvojnim stupnjevima razvila stanja, koja nam se čine užasom i blatom od ne­ morala, ako li gledamo očima našeg vremena. Ali kao što svaki stupanj ljudskoga razvoja ima svoje vlastite uslove za proizvodnju, ima isto tako i svoj moralni zakonik, k o j i j e s a m o o d r a z d r u š t v e n i h p r i l i k a . Moralno je ono, što je običajno, a običaj je opet ono, što odgovara najhitnijoj bitnosti, to jest socijalnim potrebama stanovite jedne periode. Morgan dolazi do zaključka, da je na nižem stepenu divljaštva vladao takav običaj spolnoga snošaja u spolnim savezima, po kome je svaka žena pripadala svakom čovjeku 1 svaki muškarac svakoj ženi, u kome je dakle postojala �17 opća mješavina (promiskuitet). Svi muškarci živu u mnogoženstvu i sve žene imaju mnogo muževa. Postoji opća zajednica žena i muževa, ali i zajednica djece. Strabo pripovijeda (66. godine prije Krista), da su kod Arapa braća spavala kod sestre i kod rodjene majke. Drukčije, no putem incesta (krvnoga grijeha), nije ni moglo biti pr­ vobitno umnožavanje ljudi, pogotovo, ako uzmemo po bibliji, da su ljudi potekli od jednog ljudskog para. Biblija protuslovi sebi samoj u ovoj škakljivoj tački, ona pripo­ vijeda, da se Kain, pošto je ubio brata svojega A bela, sklonio ispred lica Gospodnjega u zemlji Nod. Tam o je upoznao svoju ženu, koja zatrudni i rodi mu sina. Ali otkuda je bila njegova žena? Z ar Kajinovi roditelji nijesu bili prvi ljudi? Po židovskome predanju imali su Kain i A bel dvije sestre, s kojima su oni u incestu rodili djecu. Kršćanski prevodioci biblije izostavili su, ćini se, ovu po njih fatalnu činjenicu. Z a promiskuitet u prastarim vreme­ nima, to jest, da je horda bila endogama, da je spolni snošaj bio opći, govori i to, što se po indijskome mitu Brahma oženio svojom rodjenom kćeri Saravasti; isti se mit javlja kod Egipćana i u sjevernoj Eddi. Egipćanski bog Ammon bio je muž svoje matere i ponosio se time, Odin je prema E ddi bio muž svoje kćeri Frigge.1 A dr. Adolf Bastian pripovijeda: ,,U Svaganwari su rajahove kćeri imale povlasticu, da slobodno biraju sebi muževe. Četiri brata, koji su se nalazili u Kapilapuru, proglasili su najstariju od svojih pet sestara za kraljicu majku i o ž e n i l i s e o s t a l i m a. “ 2 Morgan uzima, da se iz stanja opće spolne mješavine doskora razvio jedan viši oblik spolnog snošaja, koji on 1 Ziegler se ruga u svom djelu, koje smo spomenuli u predgovoru, što se mitu pridaje ma kakovo značenje za kulturnu historiju. U tom shvatanju zrcali se sva jednostranost toga prirodoznanca. U mitima ima duboki smisao, oni su nastali iz „narodne d uše“, oni se tem elje na prastarim narodnim ' običajima i navikama, kojih je pomalo nestalo, ali koje obasjane religijoznom glorjom živu i dalje u mitu. A ko nadjemo činjenice, koje objašnjavaju sam mit, onda mu se s puno razloga mora priznati njegovo historijsko značenje. 2 Dr. A d olf Bastian, Putovanja po unutrašnjosti Arhipela, Singapora, Batavije, M anile i Japana. Str. 12. Jena 1869, A . Bebel: Ž ena i socijalizam. 2 �18 naziva p o r o d i c o m k r v n o g a s r o d s t v a . Sada su grupe, koje stoje u spolnom saobraćaju, odijeljene po g e n e r a c i j a m a tako, te djedovi i bake ćine jednu spolnu zajednicu muževa i žena. Njihova djeca ćine isto tako jedan krug zajedničkih bračnih drugova, a isto taka i njihova unučad, čim su dorasla do stanovite dobi. Tako je sada, za razliku od spolne zajednice na najnižem stupnju, kada je spolni saobraćaj bio opći, s p o l n i o d n o š a j jedne generacije sa d r ug o m isključen. Medjutim on sada postoji medju braćom i sestrama, bra­ tićima i sestričnama prvog, drugog i daljih stepena. Svi su oni medjusobno braća i sestre, ali su svi jedno drugome muž i žena. Ovom obliku porodice odgovara krvno srodstvo, koje se u prvoj polovici prošlog vijeka nalazilo na Hawajima još samo po imenu, ali ne i u zbilji. Naprotiv po amerikansko-indijanskom rodbinskom sistemu brat i sestra ne mogu nikad biti otac i mati jednog djeteta, kao što je to moglo biti po hawajskom obiteljskom sistemu. Porodica krvnog srodstva bilo je stanje, koje je postojalo kod Masageta u vrijeme Herodotovo, o čem on p iše : „Svaki se oženi jednom wženom, ali svima je dopušteno, da je upotrijebe“ . . . „Čim se jednom čovjeku prohtjedne jedna žena, on samo ovjesi svoj znak na prednji dio njezinih kola i bezbrižno spava sa ženom . . . Pri tom zabode svoj štap u zemlju kao sliku svojega djela . . . Obležanje biva javno.*“ Na slične odnošaje pokazuje Đachofen i kod Likijaca, Etruščana, Krećana, Atenjana, Lezbijaca, Egipćana. Z a porodicom krvnog srodstva slijedi po Morganu treći, viši oblik porodične zajednice, koji on zove poro­ dicom punalua. Punalua: mili drug, mila drugarica. Protiv mišljenja Morganovog, da je naime porodica krvnog srodstva — zasnovana na organizaciji bračnih klasa, koje su se generacijama stvarale — prvotni oblik, koji je predhodio porodici punalua, ustaje Čunow u svojoj na­ prijed spomenutoj knjizi. O n ne vidi u njoj^ najprimitivniji od dosada otkrivenih oblika spolnog saobraćaja, već jedan prelazni oblik, koji se javio tek s pojavom spolne zajed1 B achofen: Materinsko pravo. �19 nice, jedan prelazni stupanj prema čistoj plemenskoj orga­ nizaciji, na kome se — pored podjele na totem e1 — na­ lazi još neko vrijeme u izmijenjenom obliku i podjela na klase po starosti, takozvane porodice krvnog srodstva. Cunow izvodi dalje: Podjela na klase — svaki pojedini, muškarac ili žena, nosi ime svoje klase i svog spolnog sa­ veza (totema) — ne isključuje spolni saobraćaj izmedju rodjaka u pobočnoj liniji, nego spriječava kohabitaciju iz­ medju rodjaka u s p r a v n e i n i s p r a v n e linije, izmedju roditelja i djece, tetaka i nećaka, stričeva i sinovki. Izrazi tetka, stric i t. d. su imena slojeva. Cunow navodi dokaze za ispravnost svojih naziranja, koja se u pojedinostima udaljuju od Morganovih. Ali ma koliko on u pojedinostima odstupao od Morgana, on ga odlučno uzima u zaštitu od napadaja W estermarcka i drugih. O n veli: „Neka se i pokažu pojedine hipoteze Morganove pogrješnima i neka se druge i priznaju samo pod uvjetom, ipak mu nitko ne može poreći zaslugu, da je on prvi kon­ statirao identitet sjevero-američkih totema sa plemenskim organizacijama Rimljana, i drugo, da je dokazao, kako su naši današnji srodnički sistemi i oblici porodice rezultati dugog razvojnog procesa. Na taj je način prvi on omogućio novija istraživanja i stvorio temelj, na kom se dalje može graditi." I u predgovoru k svojoj knjizi opaža on izričito, da je njegov spis djelimična dopuna Morganove knjige o prastarom društvu. W estermarcku i Starckeu, na koje se u glavnom poziva Ziegler, može biti drago ili ne, da se nastojanje i razvi­ janje porodice ne ravna prema njihovim buržoaskim pred­ rasudama. Kritika, koju je Cunow posvetio Zieglerovim po­ moćnicima, morala bi pokolebati i najfanatičnijeg njihovog pristašu u ocjeni njihovih prigovora Morganu. 1 Totem je spolna zajednica. Svaki spol ima svoju totemsku živo­ tinju, naprimjer leguanskoga guštera, australskog parcova, vuka, medvjeda i t. d., po kojoj zajednica nosi svoje ime. Totem ska je životinja osobito obožavana, ona je savezu sveta i njegovi članovi ne smiju tu životinju ni ubiti ni njeno m eso jesti. Totem ska životinja ima slično značenje, kao i sveci, patroni cehova u srednjem vijeku. �20 3. Materinsko pravo. Brak punalua počima po Morganu sa isključenjem spolnih odnošaja izmedju rodjene braće i sestara po materi. Kad jedna žena ima više muževa, nemoguće je znati za oca. Očinstvo postaje fikcijom. Očinstvo se osniva i danas, u doba monogamnog braka, „samo na dobrom vjerovanju**, kako je već rekao G oethe na usta Fridrikova u svom „ Školovanju “. Ako je očinstvo u jednostrukom braku čestoput sumnjivo, njega je u mnogostrukom braku nemoguće utvrditi, samo porijeklo po majci je nesumnjivo i neosporno, pa su stoga djeca za vrijeme materinskog prava nazivana spurii, t. j. posijani. Kao što su se sve dublje promjene u socijalnim odnosima ljudi na primitivnom kulturnom stupnju vršile postepeno, to je van svake sumnje trebalo više vremena, da se porodica krvnoga srodstva preobrazi u porodicu punalua i mnogi tragovi toga preobražaja primje­ ćuju se još i u mnogo kasnije vrijeme. Najbliži izvanji po­ vod za razvitak porodice punalua bilo je možda to, da se zbog namnoženosti izvrši dioba, kako bi se zauzelo novo zemljište za pašu i obdjelavanje. A vjerojatno je i to, da su se na višem kulturnom stupnju javili pomalo pojmovi 0 štetnosti i nepristojnosti spolnog općenja izmedju braće 1 sestara i blizih rodjaka, što je zahtijevalo novo uredjenje bračne ustanove. D a je tako doista bilo, potvrdjuje jedna lijepa predaja, koju je — po Cunowljevu saopćenju — našao G ason kod Dieyerijaca, južnoaustralskog plemena, o postanku murdu-a (spolne zajednice). O na pripovijeda: „Poslije stvorenja svijeta uzimali su se očevi, majke, sestre, braća i drugi blizi rodjaci bez razlike, dok se nijesu jasno pokazala štetna djelovanja ovakovih spajanja. Održalo se vijeće starješina i vijećalo se o tome, kako da se to spriječi. Kao posljedica savjetovanja upućena je jedna molba Muramuri (velikom duhu), a taj zapovijedi u svom odgo­ voru, da se pleme podijeli na različite grane, a ove da se zbog razlikovanja označe raznim imenima prema živim i mrtvim predmetima, naprimjer prema dingu (vrsta domaćeg psa), mišu, kazuaru, kiši, leguanskom gušteru itd. Članovi jedne iste grupe nijesu se smjeli medju sobom uzimati, �21 nego samo članovi jedne grupe i članovi druge grupe. Sin jednoga dinga nije se primjerice smio oženiti kćerju dru­ goga dinga, ali se zato svako od njih dvoje moglo uzeti sa članom iz porodice miša, kazuara, parcova ili iz koje druge porodice, “ Ova je predaja jasnija od biblijske predaje; ona po­ kazuje najjednostavnijim načinom postanak spolnih zajed­ nica. Uostalom Paul Lafargue navodi u „Novom Vremenu*41 veoma oštroumno sa našeg gledišta potpuno opravdani dokaz, da imena, kao A dam i Eva, nijesu imena pojedinih osoba, već imena rodova, u kojima su živjeli Zidovi u predhistorijskom vremenu. Lafargue riješava svojim doka­ zivanjem čitav niz inače tamnih i protuslovnih mjesta u 1. knjizi Mojsijevoj. Isto je tako M Beer u „Novom V remenu“ 2 obratio pažnju na to, da je kod Zidova još i danas ženidbeni običaj, da nevjesta i majka mladoženjina n e s m i j u i m a t i i s t o i me , jer bi se u porodici dogodila nesreća, bolest i smrt. T o je drugi dokaz za tačnost Lafargueovog shvatanja. Gentilska organizacija branila je že­ nidbu medju osobama, koje su potjecale iz istoga roda. A po rodovskim pojmovima jesu zajedničkog porijetla ne­ vjesta i majka mladoženjina, ako imaju ista imena. Naravno, da današnji Zidovi ne imaju ni pojma o savezu te njihove predrasude sa starinskim njihovim rodovnim uredjenjem, koje je branilo takove brakove izmedju rodjaka. U početku su se time htjele spriječiti degenerativne posljedice krvnog spolnog općenja, i ma da je rodovsko uredjenje kod Z i­ dova propalo još prije hiljadu godina, predaja se ipak, kako vidimo, održala u predrasudi. Iskustva, stečena još prije kod gajenja životinja, morala su predočiti štetnost krvnoga grijeha. Kako su daleko sizala ta iskustva, vidi se iz 1. knjige Mojsijeve, iz glave 30., stiha 32. i slijedećih, gdje je Jakov znao da podvali svome tastu Labanu gojeći šarene janjce i koze, koji su po Labanovu obećanju imali pripasti njemu. Stari su dakle 1 9 . godište 1891., str. 2 2 4 . i dalje. 2 12. godište 1 8 9 3 ./9 4 . str. 119. �22 Izraelci već mnogo prije Darwina proučavali u praksi darwinizam. Kad smo već počeli da govorimo o prilikama starih Zidova, ajde da navedemo još i neke druge č i n j e n i c e , koje potvrdjuju, da je kod njih u prastaro vrijeme vladalo materinsko pravo. U 1. knjizi Mojsijevoj (3, 16) veli se o žen i: „I ti se moraš pokoravati volji tvoga muža, a on nejca bude tvoj gospodar. “ Ovaj stih glasi i drugačije: „Zena treba da napusti oca i mater i da se priveže za muža.“ Ali u prvoj knjizi Mojsijevoj (2, 24) veli se i to: „Zat o će č o v j e k n a p u s t i t i s v o g a oca i svoju m a t e r i z a s v o j u s e ž e n u p r i v e z a t i i postat će jedno meso.“ Isto se ponavlja kod Mateja 19, 3, Marka 10, 7 i u listu Efežanima 5, 31. O dista se dakle radi o tom, da je iz m a t e r i n s k o g p r a v a postala zapovijed, o kojoj tumači biblije ne imaju ni pojma, pa je zato u posve krivom svijetlu prikazuju. Materinsko pravo izbija i u 4. knjizi Mojsijevoj (32, 41). Tam o stoji, da je Jair imao oca iz plemena Jude, a majku iz plemena Manasije, pak se ipak Jair izričito zove s i n o m M a n a s i j e i bio je u tom plemenu nasljednik. Jedan drugi primjer za materinsko pravo kod starih Zidova nalazi se u knjizi Nehemijinoj (7, 63). Tam o se djeca jednog svećenika, koji se oženio iz židovskog bratstva Đarzilaj, zovu imenom toga bratstva Đarzilaj, pa se prema tomu zovu ne imenom svojega oca, već imenom majke. U porodici punalua uzimaju se po Morganu jedno ili više koljena sestara jedne porodice sa jednim ili više ko­ ljena braće d r u g e porodice. Rodjene sestre ili sestrične prvog, drugog i daljeg stepena bijahu zajedničke žene svojih zajedničkih muževa, a ovi nijesu smjeli biti njihova braća. Rodjena braća ili rodjaci raznog stepena bijahu zajednički muževi svojih zajedničkih žena, a ove nijesu smjele biti njihove sestre. Pošto je tako krvni spolni sa­ obraćaj prestao, novi je oblik porodice nesumnjivo doprinjeo bržem i snažnijem razvitku plemena i pribavio onima, koja su uzela ovu porodičnu (ormu, premoć nad onima, koja su zadržala stari oblik odnošaja. Rodbinski odnos, koji se razvio iz porodice punalua, �23 bio je ovaj: Djeca od sestara moje majke i njena su djeca, a djeca od braće mojega oca su i njegova djeca, a sva zajedno su moja braća i sestre. Djeca od b r a ć e moje majke su njezini nećaci i nećakinje, a djeca od sestara mojega oca su njegovi sinovci i sinovke, a sva zajedno su moji bratići i sestrične. D a lje : Muževi od sestara moje majke su i njeni muževi, a žene od braće mojega oca su i njegove žene, ali sestre od mojega oca i braća od moje majke isključeni su iz obiteljske zajednice, a njihova su djeca moji bratići i sestrične1. Podizanjem kulture razvija se ukidanje spolnog odnošaja izmedju sve braće i svih sestara, pa se to postepeno prenosi na najudaljenije rodjake u sporednoj liniji po ma­ terinoj lozi. Javlja se nova grupa krvnog srodstva rod (gens), koji se u prvom obliku razvio iz rodjenih i daljih sestara, njihove djece i njihove rodjene i dalje braće po materi. R od ima jednu pramajku, od koje potiču ženski nasljed­ nici u generacijama. Muževi svojih žena ne spadaju u tu grupu krvnog srodstva, u rod svojih žena, već pripadaju rodu svojih sestara. Naprotiv djeca ovih muževa pripadaju porodičnoj grupi svojih matera, jer se porijeklo mjeri po materi: Mati je glava obitelji i tako postaje „materinsko pravo “ , koje je dugo vremena bilo podlogom porodičnih i nasljednih odnošaja. Prema tome — doklegod je bilo pri­ znato nasljedje po materi — i žene su imale pravo su­ djelovanja i glasanja u rodovskom vijeću, one su birale saheme (poglavare) i ratne starješine i skidale ih. K ad je Hanibal s Galima učinio savez proti Rimljanima, imalo se u slučaju nesuglasica sa saveznicima povjeriti pravo pre­ sude galskim ženama. Toliko je bilo Hanibalovo povjerenje u njihovu nepristranost. O Likijcima, koji su priznavali materinsko pravo, veli H e ro d o t: „Njihovi su običaji dijelom kretski, dijelom karski. P a opet imadu jedan običaj, kojim se razlikuju od svakog drugog naroda na svijetu. Pitaš li Likijca, tko je on, od­ govorit će ti najprije svojim imenom, ^zatim imenom svoje matere i tako dalje u ženskoj liniji. Sta više, kad se slo1 Fr. E ngels, Porijetlo porodice i t. d. �24 bodnjakinja uda za roba, njihova su djeca slobodni gradjani, ali ako slobodan čovjek uzme inozemku ili robinju, nje­ gova djeca, pa bio on i najviša ličnost u državi, gube sva gradjanska prava." U ono se vrijeme govori o matrimonium-u mjesto o patrimonium-u, o mater (amilias mjesto o pater familias, a domovina se naziva dragom materinskom zemljom. Kao raniji porodični oblici, tako se i gens osnivao na zajednici vlasništva, to jest na komunističkom načinu gospodarstva. Z ena je upravljala i vodila porodičnu zajednicu, za to je imala veliki ugled kako u kući tako u pitanjima odnosa familije prema plemenu. O na je izravnjavala sporove,^ bila suditeljica i obavljala vjerske obrede kao svećenica. Ceste pojave kraljica i vladarica u starini, njihov odlučni upliv, kad su vladali njihovi sinovi, primjerice u Egiptu, sve je to bilo posljedicom materinskog prava. U onim je vreme­ nima mitologija u velikom dijelu poprimila ženski značaj; Astarta, Demetra, Cerera, Latona, Izida, Frigga, Freja, G erda i t. d. Z ena je nepovredljiva, ubijstvo matere je najteži zločin pozivajući sve muževe na osvetu. Krvna je osveta zajednička stvar za sve ljude jednoga plemena, svaki je dužan da osveti nekoga člana te porodične zajednice za nepravdu, koju mu je nanio član drugoga plemena. Obrana žena potiče muškarce na najveću hrabrost. Tako su se pokazivala djelovanja materinskog prava u svim životnim odnosima starih naroda, kod Babilonaca, Asiraca, Egipćana, kod Grka prije herojskoga vremena, kod italskih plemena prije sagradjenja Rima, kod Skita, Gala, Iberaca i Kantabrijaca, Germana i t. d. Z ena ima u onim vremenima po­ ložaj, kakav nije imala nikada poslije. Tako veli Tacit^ u svojoj „Germ aniji:" „Germani drže, da je u ženi nešto sveto i proročko, zato poštuju savjet žena i pokoravaju se njihovim riječima." Diodor, koji življaše u vrijeme Ceza­ rovo, u najvećoj se mjeri ljuti nad položajem žena u Egiptu ; on je doznao, da stare roditelje ne hrane njihovi sinovi, već kćeri njihove. O n prezirno govori o ženskim slugama sa Nila, koji su pripadnicima slabijega spola dali u do­ maćem i javnom životu prava i slobode, koje su jednome Grku ili Rimljaninu morale izgledati nečuvene. �25 Z a vrijeme materinskog prava vladalo je uopće stanje mira. Odnosi su bili posve jednostavni, život primitivan. Pojedina plemena odijeliše se jedno od drugoga, ali zato poštivahu jedno drugomu oblasti. Kad je pleme bilo na­ padnuto, bili su ga muškarci dužni braniti, u ćem ih snažno pomagahu žene. Po Herodotu su kod Skita i žene sudje­ lovale u b o ju ; po njegovoj se tvrdnji djevica mogla udati tek onda, pošto je ubila jednog neprijatelja. Uopće bijahu u starini tjelesne i duševne razlike izmedju muškarca i žene daleko manje, no u današnjem društvu. Gotovo kod svih divljih i u barbarstvu živućih naroda su razlike u težini i i veličini mozga manje no kod naroda u civilizaciji. Kod tih naroda ne zaostaju žene tjelesnom snagom i spretnošću nimalo za muškarcima. Z a to ne govori samo svjedočanstvo starih pisaca o narodima, kod kojih vladaše materinsko pravo, za to svjedoče i ženske vojske Ašantija i zapadnoafričkoga kralja u Dahomeu, koje se odlikuju hrabrošću i divljaštvom. T o potvrdjuje i sud Tacitov o ženama kod starih Germana i podaci Cezarovi o ženama Iberaca i Skota. Kolumbo je pred Santa Cruzom imao održati bitku s jednim indijanskim plemenom, u kojoj su se žene ponijele isto tako hrabro kao i muškarci. Z a ovo shvatanje nalazimo potvrdu i kod Havelocka E llisa: „Prema H . H . Johnstoneu moraju žene Andombijaca na Kongu teško raditi i nositi velike terete, ali opet provode posvema sretan život. O ne su često snažnije od muževa, bolje razvijene i imadu često upravo prekrasna tjelesa. O Manymenima kod Arruwima u istome kraju veli P a rk e : ,T o su lijepi ljudi, osobito su žene ljepušaste i mogu nositi isto tako teške terete kao i muškarci.* U Sjevernoj Americi rekao je jedan indijanski poglavica H e a rn e u : ,Z ene su stvorene za rad, jedna od njih može toliko nositi ili dignuti kao dva muškarca.* Schelong, koji je s antropološkog stanovišta temeljito pro­ učavao Papuance u njemačkoj koloniji Nove Guineje, našao je, da su žene mnogo jače gradjene od muškaraca. T ako u srednjoj Australiji dogadja se zgodimice, da muževi tuku svoje žene iz ljubomora, ali u takovim slučajevima nerijetko se dešava, da žena uzvrati i bez pomoći izlupa muža. N a Kubi su se žene borile uz bok svojih muževa i imale su �26 veliku neovisnost. Kod nekih indijanskih rasa, kao kod Puebla u Sjevernoj Americi i kod Patagonaca, žene su velike kao muškarci, a ni kod Rusa, što se tjelesne veličine tiče, ne postoji tako velika razlika izmedju spolova, kao kod Engleza ili Francuza.4 *1) Ali i u radu su žene u izvjesnim prilikama strogo po­ stupale, i jao si ga muškarcu, koji je bio odviše trom ili odviše nespretan, a da bi doprinesao svoj dio općenitom uzdržavanju. Njega su prosto otjerali, pa se onda ili po­ vratio u svoj rod, gdje je bio dočekan neprijateljski, ili je stupio u drugi rod, gdje su prama njemu bili snošljiviji. D a bračni život urodjenika u unutrašnjosti Afrike nosi još i danas ovaj karakter, našao je na svoje veliko iznenadjenje Livingstone, kako pripovijeda u svom d jelu: „Missionary travels and researches in southern Africa4 4 (Misijonarske radnje i istraživanja u južnoj Africi), London 1857. Na Sambeziju naišao je na Đalondu, lijepo i snažno poljodjelsko pleme crnaca, kod kojega su žene uživale privilegovan položaj, što su mu potvrdila saopćenja Portu­ galaca, koja su mu se u početku činila nevjerovatna. O ne sjede u vijeću; mladoženja mora iz svojega sela putovati u ženino; on se pri tom obvezuje, da će majku svoje žene, dok bude živa, opskrbljivati gorivom, a u slučaju da dodje do rastave, ostat će djeca vlasništvo matere. No naprotiv mora se žena brinuti za muževljevu hranu. Pa i ako dodje gdjekada do malih razmirica izmedju muževa i žena, Livingstone je našao, da se muževi ne bune proti tomu ; vidio je naprotiv, da se muškarci, koji su uvrijedili žene, kazne vrlo osjetljivo i to — gladovanjem. Čovjek dodje kući da jede, ali žena ga pošalje drugoj i on ostaje gladan. Umoran i gladan popne se on u najnapučenijem dijelu sela na drvo i javlja plačnim glasom: „Čujte! čuj­ te ! Mislio sam, da sam se oženio ženama, ali one su mi sve od reda vještice! Ja sam neženja, ne imam ni jedne žene! Je li to pravo za čovjeka, kao što sam j a ! 4 4 x) H avelock E llis, Muškarac i žena. Str. 3 . do 4. Leipzig 1894. �27 Drugo poglavlje. Borba izmedju m aterinskog i očinskog prava. 1. Postanak očinskog prava. Sa namnožanjetn stanovništva postaje čitav niz sestrin­ skih rodova, koji opet stvaraju kćerinske rodove. Materin je rod za njih fratrija. V iše fratrija čine pleme. O va je društvena organizacija tako čvrsta, te je bila podlogom voj­ ničkoj organizaciji u starim državama, kad je već staro ro­ dovsko uredjenje bilo propalo. Pleme se dijeli u više ple­ mena, koja imaju jednako uredjenje i u svakom od njih ostaju stari rodovi. Ali pošto rodovsko uredjenje zabranjuje brak izmedju braće i sestara i svih rodjaka u materinoj liniji do najudaljenijeg člana, ono je time samo sebe po­ kopalo. Kako su medjusobni odnošaji pojedinih rodova bivali tijekom društvenog i privrednog razvitka sve zamr­ šeniji, to se zabrana braka izmedju različnih rodova nije mogla dugo održati, ona je morala sama po sebi pasti i rasprsnuti se. Dok je proizvodnja životnih namirnica sta­ jala još na najnižim stepenima zadovoljavajući vrlo malenim zahtjevima, bila je djelatnost muža i žene u glavnom jed­ naka. Ali sa uvećavanjem podjele rada nastupila je ne samo podjela poslova, već i podjela zanimanja. Ribolov, lov, stočarstvo, poljodjelstvo zahtijevali su naročitih znanja, a ona su u daleko većoj mjeri bila potrebna za pravljenje alata i posudja, koja su bila poglavito vlasništvo muževa. Muškarac, koji je u tom razvoju stupio naprijed, bio je pravi gospodar i vlasnik ovih izvora bogatstva. Sa namnožavanjem stanovništva i sa težnjom za većim pašnjacima i oranicama javila su se ne samo trvenja i borbe oko posjeda najboljeg zemljišta i tla, nego se javila i po­ treba radnih snaga. Sto su brojnije bile te snage, to veće je bilo bogatstvo proizvoda i stada. T o je najprije dovelo do otmice žena, a kasnije do zarobljivanja pobijedjenih muževa, koje su u početku ubijali. T im e su došla dva ele­ menta u staro rodovsko uredjenje ne slažući se dugo s njim. �28 K tome je došlo još i nešto drugo. Sa sve većim dife­ renciranjem poslova nastaje iz sve veće potrebe orudja, sudova, oružja itd. zanat, koji uzima samostalni razvoj odjeljujući se malo pomalo od poljodjelstva. Nastaje po­ sebno stanovništvo, koje se bavi zanatom, sa zasebnim interesima kako u pogledu na imanje tako i na njegovo nasljedjivanje. Dokle se porijeklo vodilo u ženskoj liniji, nasljedjivali su rodovski srodnici svoje pokojne rodovske drugove po materinoj lozi. Imanje je ostalo u rodu. Ali u novom stanju, kad je otac postao vlasnikom, to jest posjednikom stada i robova, oružja i posuda, kad je postao zanatlijom i trgov­ cem, pripala je poslije njegove smrti, dokle je on ubrojavan u materin rod, njegova svojina ne njegovoj djeci, nego njegovoj braći i sestrama i djeci i potomstvu njegovih sestara. Rodjena djeca nisu dobila ništa. Težnja, da se ovo stanje promijeni bila je dakle vrlo velika, i ono se promijenilo. Prije svega, namjesto braka sa više muževa i žena postala je porodica parova. Neki čovjek živio je sa jednom ženom i djeca, potekla iz toga odnošaja, bila su njihova djeca. O ve porodice parova rasprostirale su se u toliko više, u koliko je zabrana braka u rodovskoj organi­ zaciji otežavala takovo uzimanje i u koliko su navedeni ekonomski uzroci iziskivali nov oblik porodičnog života. Staro stanje stvari, počivajući na zajedničkom gospodar­ stvu, nije se moglo izmiriti sa ličnom svojinom. S t a l e ž i z a n i m a n j e odlučivali su, kad je bilo nužno odabrati mjesto za stanovanje. Iz proizvodnje robe, koja je sada nastala, izašla je trgovina sa susjednim i stranim narodima, što je bilo povodom novčanoj privredi. Taj razvoj je vodio i upravljao muškarac. Privatni njegovi interesi nijesu u glav­ nom imali ništa zajedničko sa starom rodovskom organi­ zacijom, čiji interesi bijahu često puta protivni njegovima. T ako je značaj rodova sve više opadao. Najposlije je rod sačuvao još samo vršenje vjerskih funkcija u porodičnoj zajednici; njegovo je ekonomsko značenje propalo i po­ svemašnji raspad rodovskog uredjenja bio je tek pitanje vremena. Sa ovim raspadanjem starog rodovskog uredjenja pao �29 je ubrzo upliv i položaj ženin. Materinskog je prava ne­ stalo, a na njegovo je mjesto došlo očinsko pravo. Čovjek je kao privatni vlasnik imao interesa u djeci, koju je mogao smatrati z a k o n i t o m i učiniti nasljednicima svojega vlas­ ništva, p a j e z a t o z a b r a n i o ž e n i s n o š a j s a drugim muškarcima. Naprotiv, on je za sebe zadržao pravo, da pored prave žene ili više njih drži toliko priležnica, koliko je mogao da ih uzdržava. I djeca ovih priležnica bila su smatrana zakonitom djecom. Dva važna dokaza u tom po­ gledu nalazimo u bibliji. U 1. knjizi Mojsijevoj, u glavi 16, u stihu 1. i 2. veli se : „Ali Sara, žena Avramova, ne radjaše mu djece. A imaše robinju Misirku, po imenu Agaru. Pa reče Sara A vram u: gle, G ospod me je za­ tvorio, da ne rodim ; nego idi k robinji mojoj, ne bih li dobila djece od nje. I Avram prista na riječ Sarinu.“ Drugo značajno mjesto je u 1. knjizi Mojsijevoj, u glavi 30., u stihu 1. i slijedećima. Tam o stoji: ,,A Rahilja vi­ djevši gdje ne radja djece Jakovu, pozavidje sestri svojoj; i reče Jakovu: daj mi djece, ili ću umrijeti. A Jakov se rasrdi na Rahilju i re č e : zar sam ja, a ne Bog, koji ti ne da poroda? A ona reče: eto robinje moje V ale, lezi s njom, neka rodi na mojim koljenima, pa ću i ja imati djece od nje. I dade mu Valu, robinju svoju, za ženu, i Jakov leže s njom.“ Jakov je dakle imao ne samo kćeri Labanove, dvije sestre, za žene istovremeno, već su mu one dale i svoje služavke, što je po običaju onog vremena bilo „moralno” . O n je, kao što je poznato, obje glavne žene kupio služeći za svaku od njih njihovu ocu Labanu po sedam godina. ono doba bijaše kupovanje žena općenit običaj kod Z i ­ dova, ali pored kupovanja žena bila je veoma razvijena otmica žene od pobijedjenih naroda; tako su primjerice oteli Benjaminovi potomci žene silonske.1 Zarobljena žena postala je robinjom, priležnicom. Ali ona je mogla postati zakonitom ženom, čim je ispunila ove propise: morala je odrezati sebi kosu i n o k te ; odjeću, u kojoj bijaše zaro1 Knjiga o sudijama 21, 2 0 i dalie. �30 bijena, morala je svući i zamijeniti je drugom, koja joj je bila dana; poslije toga je mjesec dana morala oplakivati oca i majku i kad je tako umrla za svoj narod i postala mu strana, tek onda je mogla legnuti u bračnu postelju. Najviše je žena imao, kako je poznato, kralj Salamun, koji je po knjizi o kraljevima (I, 11) imao ne manje nego 700 žena i 300 priležnica. Čim je očinsko pravo, to jest porijeklo po muškoj lozi ovladalo u židovskoj rodovskoj organizaciji, kćeri su bile isključene od nasljedstva. Ovo je kasnije bilo samo u toliko izmijenjeno, ako otac ne bi ostavio nijednoga sina. T o se vidi iz 4. knjige Mojsijeve (27, 2 do 8), gdje se govori o tom, kako je Mojsije — kad je Zelafead umro bez sinova i kada su kćeri gorko požalile, što su isključene iz očeva nasljedja, koje je imalo da se vrati Josipovu plemenu — presudio, da u ovom slučaju kćeri treba da budu nasljednici. Ali kad one stadoše namjeravati, da se po starome običaju udadu u neko drugo pleme, Josipovo se pleme požalilo, da će mu na taj način propasti nasljedje. Na to je Mojsije presudio (4, 36), da nasljednice mogu slobodno birati muževe, ali da su obvezane ostati u plemenu svojih otaca. Dakle, zbog svojine je povrijedjeno staro bračno uredjenje. Uostalom, već je u staro­ zavjetnom, dakle historijskom vremenu ovladalo očinsko pravo kod Zidova i organizacija bratstva i plemena osni­ vala se kao kod Rimljana na nasljedjivanju po muškoj lozi. Prema tomu bijahu kćeri isključene iz nasljedja, kako se to vidi iz I. knjige Mojsijeve (31, 14 i 15), gdje se tuže Labanove kćeri, Lea i R a h ela : „Eda li još imamo kakav dio i nasljedstvo u domu oca svojega? Nije li nas držao kao tudjinke, kad nas je prodao? pa je još i naše novce jednako jeo.“ 1 kod Zidova, kao kod svih naroda, kod kojih je nasljedje po ocu stupilo na mjesto nasljedja po materi, žjena je bila potpuno bespravna. Brak je bio kupovni brak. Z eni je bila nametnuta najstroža čistoća, dok muškarac nije bio vezan uz tu zapovijed, već je osim toga imao pravo imati i više žena. A ko se mužu prve bračne noći učinilo, da mu je žena već prije vjenčanja izgubila djevi- �31 čanstvo, imao je pravo, ne samo da ju otjera, već da je dade i kamenovati. Ista bi kazan stigla i brakolomnicu, a muža samo onda, kad bi počinio brakolomstvo s tudjom ženom židovskoga porijekla. Po 5. knjizi Mojsijevoj (24, 1 do 4) imao je čovjek pravo otjerati skoro dovedenu ženu, ako u njegovim očima ne steče milosti, ili ako ga u čemu bilo ne zadovolji. O n je tada morao napisati knjigu odpusnicu, dati ženi ruku i pustiti je iz kuće. D a je kasnije kod Z idova ženin položaj bio nizak, vidi se i otuda, što još i danas žene u sinagogi prisustvuju službi božjoj odvojeno od ljudi i što se ni u molitvi ne spo­ minju.1 Po starom židovskom shvatanju ne pripada žena u općinu, ona je i u vjerskom i u političkom pogledu jed­ naka ništici. A ko se nadje deset muškaraca na okupu, oni smiju vršiti službu božju. Z ene toga ne mogu, ma koliko ih bilo. Slično tome naredio je Solon u A teni, da se na­ sljednica mora udati za svoga najbližeg muškog agnata, ma oboje pripadali istomu rodu i ma je takav brak bio zabranjen po ranijem pravu. Solon je naredio i to, da vlasnik ne mora, kao dotle, ako umre bez djece, ostaviti svoj imetak svomu rodu, već da može u oporuci imeno­ vati za nasljednika koga hoće. Vidimo dakle, da čovjek ne upravlja vlasništvom, već vlasništvo upravlja njime i postaje njegovim gospodarom. Sa vladom privatnog vlasništva bilo je zapečaćeno podjarmljenje žene pod muškarca. Nastupilo je vrijeme pod­ cjenjivanja i čak preziranja žene. M a t e r i n s k o je pr a vo z nač i l o komuni z a m, j e d n a k o s t svi j u; p o j a v a o č i n s k o g p r a v a z na č i l a je vl adu p r i v a t n o g vl as ni š t va i u i sto vr i j eme 1 U nastarijem dijelu grada Praga nalazi se jedna mala sinagoga, koja potječe iz šestog stoljeća poslije Krista i koja je valjda najstarija u Njemačkoj. A k o posjetilac sidje za sedam stepenica u polumračan prostor, primjetit će prema sebi na zidu otvore, koji vode u jedan potpuno mračan prostor. N a pitanje, kuda vode ti otvori, odgovorio nam je v o d ič : u prostor za žene, gdje one prisustvuju službi božjoj. M oderne su sina­ goge povoljnije udešene za žene, ali je odvojenje žena od muškaraca očuvano. �32 p o d č i n j e n o s t i r o p s t v o ž e n e . T o je uvidiao i kon­ zervativni Aristofan, koji je u svojoj komediji „Pučka skup­ ština žena" ocrtao, kako žene dolaze na vladu u državi i kako uvode komunizam, koji on karikira najcrnijim bojama, da bi žene diskreditirao. Na koji se način ovaj preobražaj u pojedinostima iz­ vršio, teško je pokazati. Ali ova p r v a v e l i k a r e v o l u ­ ci j a, koja se javila u razvoju čovječanstva, nije izvršena istovremeno kod svih starih kulturnih naroda niti svuda na isti način. Medju narodima Grčke bila je prva A tena, gdje je najprije nastupio novi poredak u odnosima. Fr. Engels drži, da se ovaj veliki preobražaj izvršio posve mirno, i kad su stvorene sve pogodbe za novo pravo, bilo je tek potrebno jednostavno glasanje rodova, da se materinsko pravo zamijeni očinskim. Naprotiv, Đach­ ofen pozivajući se na stare pisce misli, da su se žene že­ stoko usprotivile tom društvenom preobražaju. O n naime u pričama o amazonskim carstvima, koje se nalaze u povjesti Azije i Istoka i koje su se pojavile i u Južnoj Americi i Kini, vidi dokaze za borbu i otpor žena protiv novog uredjenja. Sa nastupom muške vladavine izgubile su žene i svoj položaj u općini, isključene su iz vijeća i svakog važnog uticaja. Čovjek ih sili na bračnu vjernost, koju za sebe ne priznaje; ako žena prekrši tu vjernost, ona čini najveću prevaru, koja može snaći novoga gradjanina; ona mu do­ nosi u kuću stranu djecu kao baštinike njegova imetka, čega radi kažnjavahu stari narodi ženu, koja je prekršila bračnu vjernost, kaznom smrti ili ropstva. 2. Materinsko pravo u grčkim mitima i dramama. I ako su tako žene uklonjene sa svog vladarskog po­ ložaja, ipak su stari običaji i navike vladali duhovima još mnogo stoljeća, premda je dublji njihov smisao postao pomalo sve nerazumljiviji narodima. T ek sadašnje se vrijeme trudi, da bi ispitalo značenje tim starim običajima. Tako se u Grčkoj zadržao religijozni običaj, da žene prizivaju za savjet i pomoć samo boginje. 1 godišnje svetkovine i �33 t h e s m o f o r i j a nastale su u doba m a t e r i n s k o g p r a v a . Još i u kasnijem vremenu grčke su žene svetkovale ovaj praznik pet dana u čast Demetre i na svetkovini nije smio biti prisutan nijedan muškarac. Slično se dogadjalo u starom Rimu u čast Cererinu. Demetra i Cerera bijahu boginje plodnosti. Takve svetkovine obdržavale su se i u N je­ mačkoj daleko u kršćanski srednji vijek i bile su posvećene Friggi, koja je starim Germanima bila boginja plodnosti; i ovdje su muškarci bili isključeni od učestvovanja. U Ateni, gdje je materinsko pravo ustupilo mjesto očinskome pravu najranije, ali, kako se čini, poslije velikog otpora žena, očito se odražava tragičnost ovoga preobra­ žaja u Eshilovim ,,Eumenidama“ . Predm et je ovaj: A ga­ memnon, kralj u Mikeni, muž Klitemnestrin, žrtvuje po zapovijedi proročišta pri svom pohodu na Troju svoju kćer IHgeniju. Mati se bunila proti žrtvovanju svog djeteta, koje po materinskom pravu ne pripada njezinome mužu, i u Agamemnonovoj odsutnosti uzima za muža Egista, što nije bilo nemoralno po starinskom pravu. Kad se Agamemnon iza mnogogodišnjeg izbivanja vratio u Mikenu, ubije ga po nagovoru Klitemnestrinu Egist. O rest, Agamemnonov i Klitemnestrin sin, osvećuje po zapovijedi Apolona i A tene smrt očevu, ubijajući mater i Egista. Poradi ubijstva, po­ činjenog na materi, progone O resta Erinije, koje zastupaju staro pravo. Apolon i A tena, koja po mitu n e m a ma j ke , jer je gotova iskočila iz glave Zeusove, brane O resta i zastupaju novo, očinsko pravo. Radi presude stvar dolazi pred areopag, gdje se razvije ovakav razgovor, u kom su izražena oba suprotna gledišta: Erinija : Je li te prorok (A p o lo n ) naveo na ubijstvo majke ? O r e s t: Još ni do danas ne proklinjali svoju sudbinu. Erinija: Tako veliš sada, ali ćeš uskoro drukčije govoriti. O rest: Vjerujem , ali će mi pom oći otac iz groba. Erinija: Nadaj se u mrtve ti, što si m a jk u ubio. O rest: Dvostruki je grijeh navukla ona na svoju griješnu glavu. E rinija: Kako to ? Obavijesti o tom i sudije. O r e s t: O na je ubila muža i ubila mi je oca. Erinija: 1 ti još živiš, dok je o n a okajala ubivstvo. O rest: Z ašto je nijesi gonila za života? Erinija: O n a n i j e b i la u k r v n o m s r o d s t v u s a m u ž e m , k o g a j e u b i la . A . Bebel: Ž ena i socijalizam. 3 �34 O rest: A ja s a m , v e l i i, o d m a j č i n e kr vi . Erinija: Z a r t e o n a , u b i c o , n i j e n o s i l a p o d s v o j i m srcem? Zar se ne k u n e š d r a g o c j e n o m krvi svoje matere? Erinije dakle ne priznavaju nikakovo očinsko i muževIjevo pravo, za njih postoji samo materinsko pravo. Njima je ravnodušno, što je Klitemnestra dala umoriti muža, jer on je bio stranac; naprotiv, one zahtijevaju, da se kazni ubica matere, jer je O rest, ubivši majku, učinio najteže zločinstvo, koje se u starom rodovskom uredjenju moglo učiniti. Naprotiv, Apolon stoji na suprotnom stajalištu: on je po nalogu Zeusovu nagovorio Oresta, da ubije svoju mater, kako bi osvetio umorstvo oca, i brani taj postupak pred sudijama ovako: „Na to velim, čuj moju pravednu r ije č : Nije majka tvorac svo g a djeteta. O na samo prima i nosi probudjeni ž iv o t; O tac ga stvara, ona čuva tu zalogu Prijateljstva medju njima, ako je Bog ne povrijedi. T o ću potvrditi sigurnim dokazom. Jer otac m ože da bude bez majke; Dokaz je rodjena kći (A ten a) olimpskoga Zeusa, Koju nije nikada skrivala tama materine utrobe, A plemenitijeg podmlatka nije rodila nijedna boginja/1 Prema Apolonovu mišljenju stvaranje daje prvo pravo ocu, dok je naprotiv po dotadanjem mišljenju majka davala krv i život djetetu i bila jedini vlasnik djeteta, a otac njenog djeteta bio je za nju samo s t r a n a c . Z ato na mišljenje Apolonovo odgovaraju Erinije: T i uništavaš sile starog vremena . . . T i, mladi bože, hoćeš da upropastiš nas stare. Sudije se spremaju za presudu, pola ih je za staro, a pola za novo pravo, tako da prijeti opasnost jednakih gla­ sova. T ada dohvati A tena glasački kamečak s oltara i spu­ štajući ga u žaru govori: M eni je pripalo dati posljednju riječ I ja spuštam ovaj kamečak za O re sta ; Ja z a m a j k u n e z n a m , nije me rodila, k o, N o iz sveg srca hvalim s v e , š t o j e m u š P a č a k i u b r a k u , jer sam sva očeva. Z ato smatram sada, da je m a n j e k a ž n j i v o ubistvo žene, Koja je ubila svoga muža, k u ć n u o b r a n u . Neka pobijedi Orest i pri jednakoj podjeli glasova. �35 Druga jedna priča prikazuje propast materinskog prava u A teni na ovaj način „Z a Kekropsova vladanja dogodi se dvostruko čudo. Izbiju iz zemlje u isto vrijeme na jednom mjestu maslina, a na drugom voda. Preplašeni kralj pošalje poslanstvo u Delfe, da pita proročište o zna­ čenju ovih dogadjaja. Odgovor je glasio: Maslina označuje Minervu, a voda Neptuna i sada stoji do gradjana, po kome će od ta dva božanstva nazvati svoj grad. Kekrops sazove narodnu skupštinu, u kojoj su imali pravo glasanja muškarci i žene. Muževi su glasali za Neptuna, žene za Minervu, i pošto su žene imale jedan glas više, pobijedi Minerva. T o razljuti Neptuna i on poplavi morem zem­ ljišta Atenjana. D a bi ublažili srdžbu boga. osudiše A tenjani svoje žene na trostruku kazan: d a i z g u b e p r a v o g l a s a , d a n j i h o v a d j e c a n e n o s e m a j č i n o i me , a o n e s a me da se vi š e ne z o v u A t e n j a n k e . " 1 Tako pobijedi novo pravo. Brak, koji učini oca glavom porodice, očinsko pravo pobijedi materinsko pravo.2 3. Zakonite žene i hetere u Ateni. Prelaz iz materinskog prava u očinsko izvršen je svuda kao i u Ateni, čim je dostignut sličan stupanj kulturnog razvitka. Z ena je potisnuta u kuču, izolovana je i dobiva posebne prostorije — ginekonitis — u kojima živi. Isklju­ čena je čak od dodira s muškarcima, koji posjećuju kuću. T o je bila glavna svrha odjeljivanja. Ovaj preobražaj u običajima dolazi do izražaja već u Odiseji. T ako Telem ak kori svoju majku Penelopu zbog prisutnosti medju proscima i zapovijeda jo j: „T a podji kući i brini se za svoje poslove, Z a vreteno i stan i gledaj, da ti se radu Djevojke nauče ; govor priliči ljudima, A p r i j e s v e g a m e n i , j er ja s a m gazda u k u ć i 1“ 3 1 Bachofen, M aterinsko pravo. 2 Kada je zimi izmedju 1899 i 1900 predstavljana u Berlinu, Beču itd. Eshilova O restija u novoj obradi gosp. v. W ilam owitz-M ollendorfa, publika i kritika bijahu nesposobne da shvate duboki smisao ove tragedije i ona je za njih bila nešto nerazumljivo. 3 Homerova O diseja. Prvo pjevanje. �36 Ovakovo shvatanje već ^ je zavladalo u ono doba u cijeloj Grčkoj. Još i više. Žena, i kad je udovica, stoji pod gospodstvom najbližeg muškog rodjaka i nema više prava da bira muža. Siti dugog obmanjivanja lukave Penelope, prosioci se kroz usta Antinojeva obraćaju k Telemaku i zahtijevaju: Eto, prosci te opominju, da znaš i sam U srcu svom, a da i svi Ahajci znadu ! P o š a l j i m a t e r i r e c i jo j, d a u z m e z a m u ž a . Koji joj se svidja i k o g a j o j o t a c i z b e r e . 1 Ženinoj je slobodi sad već odzvonilo. Ako izadje iz kuće, mora da se zavija, da ne bi izazvala požudu kakvog drugog čovjeka. Na istoku, gdje su spolne strasti uslijed žarke klime najžešće, još je i danas najstrože provadjano ovo odjeljivanje žena. Medju starim narodima služi A tena za ugled novim uredjenjem. Z ena doduše dijeli s mužem postelju, ali ne i s to l; ona ga ne zove po imenu, nego „gospodaru**; ona mu je sluškinja. Javno se nije smjela nigdje pokazati, na ulicu je izlazila pod koprenom i odje­ vena najjednostavnije. Ako je učinila brakolomstvo, ona je po Solonovu zakonu platila taj svoj grijeh gubitkom života ili slobode. Muž ju je mogao prodati kao robinju. Položaj grčke žene u ono doba plastično je prikazan u Euripidovoj „Medeji**.2 O na ovako jadikuje: „O d svega, ah, što ima dušu i život. M i sm o ž e n e n a j b j e d n i j a b i ć a l Svojim mirazom moramo da kupimo muža, — 1 što je još gore od to g a : N a š e je t i j e l o od t a d a n j e g o v o . I uvijek postoji strašna o p a sn o st: Kakav će on biti, dobar ili rdjav? J^r je razvod za ženu uvijek mrlja, T e svoga sudjenika n e s m i j e p r e z i r a t i . 1 kad se uda za ljude s novim navikamn i nenaviknutim običajima, O na sama — pošto je nitko ne uči — Mora dokučiti prirodu svoga muža. 1 ako nam sve to srećno podje za rukom, 1 Homerova O diseja. Drugo pjevanje. 3 Stih 2 3 0 i dalje. Euripid je rodjen u Salamini 4 8 0 god. Krista. prije �37 I ako naš dragi rado i veselo živi s nama, Tada se našem životu može pozavidjeti. — / A inače — bolje biti m rtav! — muž, ako mu je j K uća omrzla, nalazi i z v a n n j e ono, što će Ublažiti tugu njegove duše, ( Kod prijatelja, kod vršnjaka sv o jih ; — 1 Mi imamo da gledamo samo na j e d n o g a . V e le nam, da živimo ugodno, bezbrižno , U kući, dok oni bitke biju I / Luda zabluda ; r a d i j e b i h t r i p u t 1 B i l a u b o r b i , d e g o da j e d n o m r o d i m l Sasvim su drukčije bile prilike za muževe. A ko je muž tražiood žene zbog radjanja zakonitih nasljednika strogu uzdržljivost prema drugim ljudima, on nije bio sklon da i sebi nametne istu uzdržljivost prema drugim ženama. N a­ stade doba h e t e r a. Ž ene, koje su se istaknule ljepotom i duhom, obično tudjinke, cijenile su više slobodan život u najintimnijim vezama sa muškarcima, nego bračno ropstvo. U tome tada nije bilo ničega za gnjušanje. Ime i slava ovih hetera, koje su podržavale najintimnije odnose sa prvim ljudima Grčke i prisustvovale njihovim učenim raz­ govorima i njihovim gozbama, doprlo je do naših dana, dok su imena zakonitih žena većinom zaboravljena i iščeznula. T ako je lijepa Aspazija bila intimna prijateljica zna­ menitog Perikla, koji se kasnije s njom oženio; ime hetere Frine postalo je kasnije ime za sve one žene, koje su se za novac prodavale. Frina je stajala u intimnim odnosima sa Hiperidesom i poslužila je Praksitelu, jednom od prvih vajara Grčke, kao model za njegovu Afroditu. Danaja je bila draga Epikurova, Arheanasa draga Platonova. Druge znamenite hetere bijahu Lais Korintska, Gnathaneja i t. d. N e ima znamenitijega Grka, koji nije općio s heterama. T o je bio način njihova života. Demosten, veliki govornik, precizirao je u svom govoru protiv Neera spolni život A tenjana ovako: „ M i u z i m a m o ž e n u , d a b i s m o s t e k l i b r a č n u d j e c u i i ma l i u k u ć i v j e r n u p a z i t e l j i c u ; p r i l e ž n i c e d r ž i mo , da n a s d v o r e i d a n a s n j e ­ guj u, a h e t e r e r a d i l j u b a v n o g u ž i v a n j a . " Z en a je bila tek stroj za radjanje djece, vjeran pas, što čuva kuću. A domaćin je živio, kako ga je bila volja. I danas se to često dešava. �38 Da bi se zadovoljilo pohoti za ženama, što se prodaju, osobito od strane mladih ljudi, nastala je prostitucija, koja je za vlade materinskog prava bila n e p o z n a t a . Prosti­ tucija se od slobodnog spolnog saobraćaja razlikuje time, što žena prodaje svoje tijelo za materijalna dobra bilo j e d n o m čovjeku, bilo cijelom nizu muškaraca. Prostitucija nastaje, ćim za ženu prodavanje njezinih draži postaje zanat. Solon, stvorivši A teni novo pravo, slavljen kao stvoritelj novog pravnog stanja, osnovao je javne ženske kuće, deikterion (državni bordel), i za sve je posjetitelje bila cijena jednako visoka. Po Filemonu iznosila je ta cijena jedan obol, od prilike dvadesetipet filira našega novca. Deikterij je bio nepovredljiv kao i hramovi Grka i Rimljana i kršćanske crkve u srednjem vijeku, on je stajao pod zaštitom vlasti. Oko stoipedeset godina prije Krista bio je i jeruzolimski hram običajno sastajalište ovakovih djevojaka. Z a dobročinstvo, koje je Solon učinio atenskim muš­ karcima osnivanjem deikterija, bio je od svojih savremenika ovako slavljen: „Solone, slava ti! Jer ti si prodavao javne ženskinje za zdravlje grada, za moral grada, koji je pun snažnih mladih muškaraca, te bi se bez tvoje mudre uredbe bili podali proganjanju boljeg ženskog svijeta.“ Mi ćemo vidjeti, da se u današnje doba posve istim razlozima oprav­ dava potreba prostitucije i bordela u državi. Tako su državni zakoni priznavali muškarcima kao prirpdno pravo, da rade ono, što bi za žene značilo prezrenje i težak prestup. Kako je poznato, ima i danas ne malo ljudi, koji predpostavljaju društvo jedne lijepe griješnice društvu svoje bračne drugarice, pa ipak vrijede kao „stupovi države", „stupovi poretka" i „čuvari bračne i obiteljske svetosti". Čini se, da su se grčke žene često osvećivale svojim muževima za naneseno ugnjetavanje. Ako je prostitucija dopuna monogamnog braka s jedne strane, brakolomstvo žena i nevjera prema muževima jest njegova dopuna s druge strane. Medju grčkim pjesnicima drama važi Euripid kao ženomrzac, jer voli u svojim dramama napadati žene. Sta im je on sve iznosio, najbolje se vidi iz jednog napadaja, �koji je jedna Grkinja u Aristofanovim „Tesmoforijskim svečanostima" upravila na Euripida.1 Tam o se veli: „Kakvim nas blatom on (Euripid) još nije uprljao ? 1 je li kadgod umuknuo klevetnički njegov jezik ? Kratko i jasno : G djegod ima publike, tragedija i borova, Tu se mi nazivamo noćnim pticama, pohotljivicama, Prijateljicama flaša, varalicama, brbljavicama, K od nas nije ništa dobro, mi smo muškarcima krst i pokora, Stoga, kad nam muž dodje kući izkazališta,2 G leda nas zlobno i obazire se, D a gdjegod nije skriven kakav ljubavnik. O dsad nam se ne dopušta ništa, što smo prije toga R adile, jer nas je on predstavio muževima tako opako, D a im žena izgleda zaljubljena, ako vijenac plete, Hi ako u kućanstvu što razbije, Muž odmah p ita : Zašto su ti crijepovi ? Sigurno zbog prijatelja iz Korinta." Pojmljivo je, što rječita Grkinja na taj način predusreće napadača svojega spola, ali teško, da bi Euripid mogao podići ovakve optužbe i da bi mogle naići na kakvo vjero­ vanje kod muškaraca, da oni nisu dobro znali, koliko su te optužbe opravdane. Sudeći po završnim rečenicama ove optužbe, u Grčkoj nije postojao onaj običaj, koji je vladao ranije u Njemačkoj i mnogim drugim zemljama, po kome je domaćin svoju ženu i rodjenu kćer ustupao gostu za jednu noć. O ovom običaju, koji je vrijedio u Holandiji još u petnaestom vijeku, kaže Murner o v o : ,,U Holandiji je običaj, kad domaćin ima dragoga gosta, da mu ustupi svoju ženu na dobru vjeru."3 Razvijanje klasnih borbi u grčkim državama i žalosno stanje u mnogim od ovih malih zajednica potaknulo je Pla­ tona, da istražuje najbolji ustav i najbolje državno uredjenje. U svojoj „Državi", koja je njegov ideal, traži za prvi razred gradjana, za čuvare, potpunu ravnopravnost žena. I one, kao i muškarci, treba da se vježbaju u oružju i da, kao i oni, vrše sve dužnosti, a „zbog slabosti spola" da rade lakše poslove. O n tvrdi, da su kod oba spola iste 1 Aristofan, Tesm oforijske svečanosti. 2 Iz kazališta, kamo grčke žene nijesu 3 Povijest njemačke kulture i običaja Leipzig 1867., O tto W igand. Poznato je, predmet u svojoj drami „C astu. Stih 38 5 i dalje. imale pristupa. od Joh. Scherra. 9. izdanje. da Sudermann obradjuje isti �40 prirodne sposobnosti, ali da je žena u svemu slabija od muškarca. Dalje, da žene budu zajednička svojina ljudi, a tako isto i djeca, tako, da otac ne pozna svoje dijete, ni dijete svojega oca. Aristotel misli više buržoaski. Po njegovoj „Politici“ ženi treba ostaviti, da slobodno bira muža, ali da mu ona bude podčinjena, a da ipak ima pravo „dati mu dobar savjet“. Tukidid izriče jedan nazor, kojemu će povladjivati svi filistri. O n veli, da najveću pohvalu zaslužuje ona žena, o kojoj se van kuće ne govori ni dobro ni zlo. Pri takvim pogledima moralo je poštovanje žena sve više padati. Z bog straha od prenaseljenosti izbjegavan je dapače intiman dodir s njom. Došlo se do neprirodnog udovolja­ vanja spolnom nagonu. Grčke države bijahu gradovi sa malom okolinom, koja je mogla ishraniti samo ograničen broj stanovništva. Ovaj strah od prenaseljenosti pobudio je Aristotela, da savjetuje ljudima uzdržavanje od žena i vršenje spolnog snošaja s dječacima. V eć je prije njega Sokrat hvalio ljubav prama dječacima kao znak više obra­ zovanosti. Najzad, ovoj neprirodnoj strasti bili su naklonjeni najčuveniji ljudi Grčke. Poštovanje žena spade na najniži stepen. Bilo je kuća s muškim prostitutkama, kao što ih je bilo sa ženskima. U takovoj društvenoj atmosferi mogla je postati Tukididova izreka, da je žena gora od morskog talasa za bure, od žara vatre i od divlje gorske bujice. „A ko je Bog izumio ženu, ma gdjegod on bio, neka znade da je prokleti tvorac najvećeg zla.“ Dok su se muškarci u Grčkoj podavali ljubavi prema dječacima, žene su pale u drugi ekstrem, podajući se lju­ bavi prema pripadnicima vlastitoga spola. T o se dogadjalo naročito medju stanovnicima otoka Lesbosa, poradi čega se ova zabluda zvala i zove lesbijskom ljubavi, jer još nije izumrla i još se danas podržava. Kao glavna predstavnica ove ljubavi važila je znamenita pjesnikinja Safo, „lezbijski slavulj“, koja je živjela oko 600 godina prije Krista. Nje­ zina strast nalazi silni izraz u njezinoj odi na Afroditu, koju preklinje: „Svevišnja, te sjediš na prijestolu od cvijeća, Lukava kćeri Zeusova, od pjene stvorena, Čuj me, �41 O boginjo, ne ostavi me da propadnem U jadu, u gorkoj muci 1“ — Još strastveniju čulnost izražava njena oda lijepoj Atidi. Dok je u A teni i u ostaloj Grčkoj već vladalo očin­ sko pravo, u Sparti, koja-je s Atenom vodila borbu oko prevlasti, još je vladalo materinsko pravo, dakle stanje, koje je postalo posve neobično većini Grka. Predaja veli : Jednoga dana upita jedan Grk nekoga Spartanca, kojom se kaznom kazni u Sparti brakolomnik. Na to ovaj odgovori: „Stranče, kod nas nema brakolomnika!“ Stranac: ,,A kad bi ga bilo ?“ „O n bi morao“, rugaše se Spartanac, „dati za kaznu jednog tako velikog vola, koji bi preko Tajgeta mogao piti vodu iz Eurota.“ Na začudjeno pitanje stranč e v o : „K ako može jedan vo biti tako velik ?“ odgovori Spartanac smijući s e : „Kako može u Sparti biti brako­ lomnika!“ Da su Spartanke bile svijesne svojeg položaja, vidi se iz obolog odgovora Leonidine žene jednoj tudjinki. K ad je ova primijetila: „V i ste, Lakedemonke, jedine žene što vladaju ljudim a!“ ona je odgovorila: „Mi smo i jedine žene, što radjaju ljude. “ Slobodan položaj žena za vlade materinskog prava razvio je njenu ljepotu i uzdigao njen ponos, njeno dosto­ janstvo i samostalnost. Svi stari pisci tvrde, da su ove osobine kod žena u doba materinskog prava bile veoma razvijene. Neslobodan položaj, koji je kasnije nastupio, morao je utjecati šte tn o ; ta se promjena ogleda u razno­ likosti odijela u oba razdoblja. Odijelo dorske žene stajalo je slobodno i lako na ramenima, ruke i listovi bili su slo­ bodni, to je odijelo Dijane, koja je u našim muzejima predstavljena slobodno i smjelo. Naprotiv jonsko odijelo sakrivaše oblik i spriječavaše pokret. Način, na koji se žena odijeva, daleko je više znak njene zavisnosti i uzrok njene nemoći, nego što se to obično i danas uzima. Z.enino odijelo i danas čini, da je ona slaba i da osjeća svoju slabost, što se najzad očituje u njenom držanju i u njenom karakteru. Spartanski običaj, da djevojke idu gole sve do udaje — što je uostalom i podneblje dopuštalo — pogla­ vito je činio, po mišljenju jednog starog pisca, da se kod Spartanaca razvije ukus za jednostavnost i težnja za dosto­ �42 janstvenom spoljašnošću, i prema pogledima onoga vremena, nije nimalo vrijedjao sramežljivost i izazivao požudu. I djevojke su zajedno s dječacima prisustvovale svim tjele­ snim vježbama. Tako se odgajao jedan snažan, samosvijestan spol, koji je znao svoju- vrijednost, kako to do kazuje odgovor Leonidine žene tudjinki. 4. Ostaci materinskog prava u običajima različitih naroda. U najužoj vezi sa nastalim materinskim pravom stajal. su stanoviti običaji, koje moderni pisci, ne poznavajuć1 1 nikako njihovo značenje, nazivaju „prostitucijom". Tako bijaše u Babilonu r e l i g i o z n a dužnost djevojaka, do­ raslih za udaju, da jedanput dodju u hram Milite, da bi žrtvovale svoje djevičanstvo prodajući se jednom čovjeku. Slično se dogadjalo u Serapeumu u Memfisu, u Armeniji u čast boginje Anaite, na Cipru, u Tiru i u Sidonu na čast A starte ili Afrodite. Sličnim običajima takodjer slu­ žile su Izidine svetkovine kod Egipćana. Ovo žrtvovanje djevičanstva bilo je kod boginje otkupljivanje isključivog pripadanja jednome muškarcu u braku. „Jer priroda nije obdarila ženu svim čarima, koje posjeduje, da uvene u naručaju jednog čovjeka. Prirodni zakon tvari odbacuje svako ograničenje, mrzi sve okove i smatra svaku isklju­ čivost kao grijeh prema božanstvu."1 Dalja blagonaklonost boginje morala je biti otkupljena žrtvovanjem djevičanstva nekom strancu. — U smislu starog shvatanja bilo je i to, što su libijske djevojke dolazile do miraza prodavanjem sebe. Po materinskom pravu žene su prije udaje mogle slobodno stupati u spolni saobraćaj, a muškarci su se protiv toga tako malo bunili, te su najviše cijenili onu ženu, za kojom se najviše žudjelo. Slično je bilo u Herodotovo doba kod Tračana : „O ni djevojke ne čuvaju, nego im daju potpunu slobodu, da se miješaju, s kime hoće. Naprotiv, na žene strogo p a z e ; oni ih kupuju od njihovih roditelja za veliko 1 Đachofen, Materinsko pravo. �43 blago.“ Čuvene su bile hijerodule u korintskom hramu Afrodite, gdje je preko tisuću djevojaka činilo glavnu privlačivost za grčki muški svijet. A o kćeri kralja Keopsa u Egiptu pripovijeda priča, da je sazidala jednu piramidu sa dohodcima od prodaje svojih draži. Slične prilike postoje još i danas na marijanskim, fili­ pinskim i polinezijskim otocima, zatim po W aitzovu mi­ šljenju kod različitih afričkih plemena. Drugi jedan običaj, koji se dugo održao na Đalearima i u kome se ogleda pravo svih muškaraca na ženu, bijaše u tom, što su prve bračne noći puštani kod nevjeste krvni srodnici po godi­ nama starosti. Najzadnji je došao zaručnik. Ovaj se običaj kod drugih plemena izmijenio u toliko, što su ovaj privileg kod nevjeste uživali predstavnici toga plemena, sve­ ćenici ili plemenske poglavice (kraljevi). Tako na Malabaru Caimari plaćaju patamarima (svećenicima), da uzmu ne­ vinost njihovim ženama . . . Najviši svećenik (namburi) dužan je, da ukaže kralju (zamorinu) ovu uslugu pri nje­ govu vjenčanju, a kralj mu za to plaća pedeset zlatnika.1 U Zadnjoj Indiji i na raznim otocima u Velikom O ceanu vrše ovu službu sad svećenici, a sad plemenski poglavice (kraljevi) a Slično je u Senegambiji, gdje plemenski po­ glavar vrši kao službenu dužnost defloraciju djevojke do­ bivajući zato uzdarje. K od drugih nekih naroda vršena je i vrši se ta defloracija djevojke, gdjekad dapače i ženske djece samo od nekoliko mjeseci, s pomoću naročito u tu svrhu udešenih kipova. Može se uzeti i to, da jus primae noctis (pravo prve noći), koji je do u kasni srednji vijek postojao kod nas u Njemačkoj i u Evropi, zahvaljuje svoj postanak jednakoj tradiciji. Vlastelin, koji se smatrao go­ spodarom svojih pripadnika ili kmetova, naslijedio je ovo pravo od plemenskoga poglavice. Kasnije više o tom. Tragovi materinskog prava pokazuju se dalje u oso­ bitim običajima južnoameričkih plemena, — ovi su se, iz­ gleda, održali i kod Baska, naroda sa prastarim navikama i običajima, — da na mjesto rodilje njezin muž legne u 1 K. K autsky, Postanak braka i porodice. K osm os 1883. 2 M ontegazza, Ljubav u čovječjem rodu. �44 postelju, da se savija i da se dade njegovati od primalje. Ovaj običaj znači, da otac priznaje novorodjenče za svoje dijete. Ovaj običaj kao da još postoji kod raznih gorskih plemena Kine, a pred nedugo vrijeme postojao je još i na Korzici. Medju spomenicima, koje je njemačka vlada predložila njemačkom saboru (zasijedanje 1894./95.) o njemačkim kolonijama, nalazi se u spomenici o južnoafričkim područ­ jima na str. 239. ovo mjesto: „Bez svojega viječa, koje sačinjavaju najstariji i najbogatiji, ne može on (plemenski poglavica u kojem selu Herera) stvoriti ni najmanji za­ ključak, i ne samo muškarci, več d o s t a č e s t o i ž e n e , dopače i sluge d a j u s v o j s a v j e t . “ A u izvješču o maršalskim otocima veli se na strani 254.: „Vlada nad sve­ ukupnim otočjem maršalske grupe nikad nije bila u rukama jednog jedinog poglavice . . . N o p o š t o v i š e n e i m a na ž i v o t u n i j e d n o g č l a n a o v o g r a z r e d a (irodija) i p o š t o s a m o m a t i d a j e d j e t e t u p l e m ­ s t v o i č i n , i z u m i r u i r o d i j e s p o g l a v i c a m a “. Način izražavanja i opisivanja kod izvjestitelja pokazuje, kako su im tudje prilike, koje spominju, i kako se u njima ne mogu snači.1 1 Slični odnošaji postoje još u kamerunskoj naseobini i inače u za­ padnoj Africi. Njemački jedan pomorski liječnik, te je proučavao zemlju i ljude na vlastite oči, piše nam : „Kod velikog broja plemena postoji pravo nasljedja na tlu materinskog prava. O činstvo je ravnodušno ; braća i sestre sama su majčina djeca. Muškarac ne predaje svojinu u nasljedje svojoj djeci, već djeci svoje sestre, dakle nećacima i nećakinjama, kao najbližim krvnim srodnicima. Neki poglavica W aya objasnio mi je užasnom engleštinom : Sestra moja i ja smo sigurni krvni srodnici, pošto smo djeca iste matere; jasno je dalje, da je moja sestra u krvnom rodbinstvu sa svojim sinom, dakle je njezin sin moj nasljednik i bit će poslije moje smrti kralj mojega grada (tow n). ,A otac vaš ?* upitam. ,N e znam, što je to, moj o ta c/ odgovori on. Kad sam ga zatim upitao : zar o n ne ima djece, odgovorio mi je valjajući se u smijehu na zemlji, da kod njih ne imaju djecu muškarci, već samo ženskinje.u „M ogu vam zajam čiti/' piše dalje naš izvjestitelj, „da je i baštinik kinga (kralja) Bella u Kamerunu n e ć a k n j e g o v , a n e j e d a n o d n j e g o v i h s i n o v a . Takozvana djeca Bellova, koja se često odgajaju u njemačkim gradovima, djeca su njegovih žena, kojima s e n e z n a z a o č e v e ; jer jednim bih se možda i ja mogao nazvati. Sto će na taj opis iz sadašnjosti reći poricatelji nasljedja po ma­ teri? N aš je izvjestitelj čovjek s otvorenim očima, koji pogleda stvar do dna; koliko čini to isto od onih, koji živu medju tim poludivljim ple­ menima? O tuda dolaze netačni opisi „nemorala* kod ovih urodjenika. �45 Dr. Henrik v. Wlislocki, koji je godinama živio medju sedmogradskim ciganima i bio konačno adoptiran od jed­ noga njihovih plemena, javlja,1 da su od četiri ciganska plemena, koja su u vrijeme, dok je on medju njima živio, dobila stari svoj ustav, bila dva plemena, A ian i i Cale, gdje je postojalo nasledje po materinoj lozi. Oženi li se putujući ciganin, on dolazi u porodicu svoje žene, koja ravna čitavim ciganskim domom. Imanje je vlasništvo že­ nino, odnosno ženine familije, dok je muž stranac. A po materinskom pravu ostaju i djeca u materinoj porodici. Dapače i u današnjoj Njemačkoj postoji još materinsko pravo. Tako javlja drugi list „Zapadnonjemačkog O bzora" od 10. lipnja 1902., da u halternskoj općini (W estfalija) vrijedi još prastaro materinsko pravo kod nasljedjivanja • gradjanskog imetka. D j e c a s u b a š t i n i l a o d m a t e r e . Uzalud su dosada bili svi pokušaji, da se ukine taj stari običaj. Kako malo može vrijediti sadašnji oblik porodice i monogamskog braka kao prastara i vječna ustanova, poka­ zuje još i raširenost kupovnog braka i otmice, poligamije i poliandrije. I u Grčkoj bijaše žena predmet kupovnine. Čim je prestupila kućni prag svoga bračnog druga, prestala je po­ stojati za svoju porodicu. Simbolski se to izražavalo tako, što su narešena kola, koja su je dovezla u kuću muževljevu, bila spaljena pred vratima. Kod O stiaka u Sibiriji prodaje još i danas otac svoju kćer; s poslanicima zaručnikovim on pregovara o visini cijene. Kao u doba JakovIjevo, postoji kod različnih afričkih plemena običaj, da muškarac, koji prosi kćer, služi kod budućeg tasta. Poznato je, da kupovni brak nije ni kod nas izumro, postojeći danas više no ikada u buržoaskom društvu. Novčani brak, te je općenito običan kod naših bogatih klasa, nije ništa, do li kupovni brak. Kao simbol, da je žena stečena kao blago, valja smatrati i vjenčani dar, te ga po običaju daje zaručnik zaručnici. 1 H . v. W iislocki, Slike iz života sedmogradskih cigana. narodopisu, jeziku i pjesništvu. Hamburg 1890. O povjesti, �46 Uz kupovni brak postojala je i otmica. Otmica nije bila obična tek kod starih Zidova, već svagdje u starini, ona postoji kod svih gotovo naroda. Najpoznatiji je primjer iz povjesti otmica Sabinjanaka po Rimljanima. Otmica žena bijaše svagdje ondje, gdje nije bilo dovoljno žena ili gdje je običajem mnogoženstvo, kao općenito na istoku. Naro­ čito je tamo obuzela ona velike opsege, dok je još posto­ jalo arapsko carstvo, od sedmog do dvanaestog stoljeća naših vremena. Simbolski se pojavljuje otmica žena još i danas pogdjegdje, primjerice kod Araukanaca u južnoj Chili. Dokle prijatelji mladoženjini pregovaraju s ocem nevjestinim, mla­ doženja se prikrada do blizine kuće, da bi se dočepao nevjeste. I čim je uhvati, baca J e na spremljena konja i bježi s njome u najbližu šumu. Ž ene, ljudi i djeca podignu veliku viku i gledaju da spriječe bijeg. Ali čim se mlado­ ženja sa svojom nevjestom dohvati šumske guštare, već se smatra, da je brak zaključen. O n je zaključen, pa ma dje­ vojka bila odvedena i proti volji roditelja. Slični običaji postoje kod australskih plemena. Kod nas sjeća još na otmicu žena običaj svadbenog putovanja; nevjesta se odvodi iz očinskoga doma. N a­ protiv, mijenjanje prstena podsjeća na podložnost i vezanje žene uz čovjeka. Ovaj se običaj prviput javio u Rimu. Nevjesta je dobijala od mladoženje željezan prsten, kao znak njezinog vezanja uz čovjeka. Kasnije se ovaj prsten pravio od zlata, a tek mnogo kasnije uvedena je medjusobna izmjena prstenova, kao znak medjusobnog spajanja. Prema mnogoženstvu (poligamiji), koje smo vidjeli kod istočnih naroda i kod kojih još i danas postoji, ma da samo kod privilegovanih i imućnih zbog malog broja žena i ve­ likih troškova, ističe se mnogomuštvo (poliandrija). Ono postoji poglavito kod gorskih naroda u Tibetu, kod Garrasa na indijskokineskoj granici, kod Đaiga u Godwani, kod Naira u najjužnijoj Indiji, a kao da postoji kod Eskima i Aleuta. Porijeklo se odredjuje po materi, jer nije drukčije moguće, djeca pripadaju njoj. Muževi ženini su redovito braća. Ako se oženi najstariji brat, ostala su braća isto tako muževi ženini, a pored toga ima žena pravo da uzme �47 i druge muževe. Ali i muškarci imaju prava na više žena. Kakvi su uzroci izazvali postanak poliandrije, još nije ra­ svijetljeno. Pošto poliandrijska plemena živu sva bez iz­ nimke ili na visokim gorama ili u hladnim podnebljima, vjerovatno je, da je poliandriju izazvala jedna pojava, o kojoj Tarnowsky govori.1 Tarnowsky je doznao od pouz­ danih putnika, da duže bavljenje na znatnim visinama uma­ njuje spolni nagon i da se on poslije silaska s tih visina javlja u novoj snazi. Tarnowsky misli, da se ovim sma­ njivanjem spolne akcije može objasniti relativno sporo mno­ ženje stanovnika u visokim predjelima i da ono putem baštinjivosti postaje jedan od degenerativnih momenata, koji utiču na perverznost spolnog osjećanja. Trajno stanovanje i življenje u vrlo visokim ili hladnim predjelima čini, te više muževa nije ništa mnogo za jednu ženu. Z ene su za to već i od prirode udešene prema tomu, zašto svjedoči činjenica, da kod eskimskih djevojaka menstruacija nastupa redovito tek u devetnaestoj njihovoj godini, dok se ona u vrućim krajevima javlja već u de­ vetoj ili desetoj, a u blagom podneblju izmedju četrnaeste i šesnaeste. A ko žarki predjeli po općem mišljenju poja­ čavaju spolni nagon, zbog čega je naročito u vrućim zem­ ljama rasprostranjeno mnogoženstvo, onda ga hladni pre­ djeli, a ovamo pripadaju visoke gorske zemlje, moraju znatno oslabljivati. Pored toga je iskustvom utvrdjeno, da se začeće rjedje javlja kod žena, koje stupaju u spolni odnošaj s više muškaraca. Z ato je priraštaj stanovništva kod poliandrije slab i potpuno odgovara teškoći pribav­ ljanja životnih namirnica u hladnim predjelima i visokim planinama. Tim e bi bilo dokazano, da je način proizvodnje — u ovom, nama naoko tako stranom stanju poliandrije — od presudnog uticaja na odnose medju spolovima. Još bi se imalo utvrditi samo to, da li i kod plemena na visokim planinama i u hladnoj zoni vlada ubijanje ženske djece, kao što je to poznato kod mongolskih plemena, što živu u visokom kineskom gorju. 1 Tarnowsky, Nezdrave pojave kod spolnog nagona. Berlin 1886. �48 5. Postanak državnog uredjenja. Nestajanje gensa u Rimu. Poslije roda sa materinskim pravom došao je na nje­ govo mjesto rod s očinskim pravom, koji je imao znatno slabije funkcije. Glavni mu je zadatak bio da vrši zajed­ ničke religijozne poslove i sahranjivanja i da primi na sebe uzajamnu obvezu za zaštitu i pom oć; pravo, a u izvjesnim slučajevima i dužnost roda bila je, da se brine o ženidbi i udaji, pa ticalo se to bogatih nasljednica ili ubogih sirotica. Rod je još upravljao i preostalom zajedničkom svojinom. Sa postankom privatnog vlasništva i vezanog s njim nasljednog prava nastale su klasne razlike i klasne suprot­ nosti. Nastupio je tijekom vremena savez imućnika protiv onih, što ništa nemaju. Imućni su htjeli da prigrabe u svoje ruke sve vladajuće položaje u novoj zajednici i da ih osigurajusvojim nasljednicima. Novčana privreda po­ stavši neizbježivom stvorila je prije nepoznate dužničke odnose. Borbe protiv vanjskih neprijatelja i suprotni inte­ resi u unutrašnjosti, kao i različiti interesi i odnosi medju poljodjelstvom, zanatom i trgovinom, iziskivali su zamršene pravne odredbe i naročite organe, koji su bdili nad redo­ vitim kretanjem društvenoga stroja i presudjivali sporove. Isto to vrijedi za odnose izmedju gospodara i robova, dužnika i vjerovnika. Tako je postala potrebna jedna sila, koja je sve ove odnose nadgledala, vodila, uredjivala, izravnjavala, zaštićivala i kažnjavala. P o s t a l a j e d r ž a v a , k o j a je b i l a n u ž n i p r o d u k t s u p r o t n i h in­ t er e s a , št o su se p o j a v i l i u n o v o m e dr u ­ š t v e n o m u r e d j e n j u . Prirodno je, da je državna uprava pala u ruke onih,koji su imali najvećeg interesa, da se ona osnuje i koji su silom svoje društvene moći vršili najveći uticaj, — u r u k e i m u ć n i k a . Aristokracija po­ sjeda stajala je dakle nasuprot demokraciji i tamo, gdje je vladala potpuna jednakost političkih prava. Z a vrijeme odnošaja, koji su vladali u vrijeme starog materinskog prava, nije bilo pisanih prava. Odnošaji su bili jednostavni, a običaj je bio smatran svetinjom. U �49 novom, mnogo složenijem uredjenju, bilo je pisano pravo jedna od najvažnijih potreba, a bili su potrebni i naročiti organi, koji će ga primjenjivati. Ali kako su pravni odnosi i poslovi postajali sve složeniji, pojavila se osobita klasa ljudi, koja je imala za zadatak izučavati pravna pravila i koja je najzad imala i sama interesa, da ih sve vise komplikuje. Tako su postali pravni naučenjaci, juristi, koji su zbog značenja, te ga je stvoreno pravo imalo za čitavo društvo, postali najuplivniji stalež. Novi gradjanski pravni poredak dobio je u toku vremena svoj najklasičniji izraz u rimskoj državi, i otuda onaj uticaj, što ga rimsko pravo vrši do dana današnjega. Državno je dakle uredjenje nužna posljedica svakog društva, koje se na višem stupnju podjele rada razdijeli na velik broj različitih zanimanja sa različnim, često puta suprotnim interesima, te se bore. O tuda dolazi nužno tla­ čenje slabijih. T o su uvidjali i Nabatejci, jedno arapsko pleme, koji su se po Diodoru pokoravali ovoj zapovijedi: ne sijati, ne saditi, ne piti vina i ne graditi kuća, već sta­ novati u šatorima, jer kad bi tako radili, l a k o b i i h j e d n a v i š a s i l a (državna sila) p r i s i l i l a , d a s e p o ­ k o r a v a j u . Slični propisi postojali su i kod Rahebićana, potomaka Mojsijeva tasta.1) Uopće jewmojsijevsko zako­ nodavstvo bilo upravljeno na to, d a Z i d o v e z a d r ž i na s t u p n j u z e m l j o r a d n i č k o g d r uš t va , j er su s e n j i h o v i z a k o n o d a v c i b o j a l i , d a s e n e bi upropast il a njihova demokrats ko-komuni s ti čka z a j e d n i c a . Z ato je i „obećana zemlja* izabrana u pre­ djelu, koji s jedne strane graniči s malo pristupačnom liba­ nonskom planinom, a s druge strane, naročito s istoka i s juga, malo plodnim krajevima i v pustinom, koja je omo­ gućivala izolovanje. O tuda su se Zidovi klonili mora, jer ono pogoduje trgovini, kolonizaciji i gomilanju blaga; otuda nadalje strogi zakoni proti dodiru s drugim narodima, stroge zabrane zaključivanja braka s drugim narodnostima, zakoni o siromasima, agrarni zakoni, godina svečanosti, sve dakle 1 M ojsijevsko ptavo, napisao Joh. David M ichaelis. I. svezak, 2. iz­ danje. Reutlingen 1793. A . Bebel: Ž en a i socijalizam. 4 �50 ustanove, da se spriječi skupljanje^ bogatstva kod poje­ dinaca. Trebalo je spriječiti, da Zidovi postanu narod, k o j i i m a d r ž a v u . Stoga se kod Zidova i održala ple­ menska organizacija, zasnovana na rodovskom uredjenju, sve do njihovog potpunog rasula, a tragovi toga osjećaju se i danas. U osnivanju Rima učestvovala su, čini se, latinska plemena, koja su već bila izašla iz materinskog prava. Zene, kojih nijesu imali, oteli su, kako je već spomenuto, iz ple­ mena Sabinaca i prozvali se po tom Kviritima. Još u kasno vrijeme nazivani su rimski gradjani u pučkoj skup­ štini imenom Kvirita. Populus romanus značilo je slobodno stanovništvo Rima uopće, a populus Romanus quiritium značilo je rimskog gradjanina i po porijeklu i po pravima. U rimskom rodu vladalo je očinsko pravo. Djeca su bila jedini nasljednici, a gdje njih nije bilo, nasljedjivali su srod­ nici u muškoj liniji, a ako nije bilo ni njih, imanje je pri­ padalo rodu. Sa udajom je žena gubila pravo da naslijedi imanja svojega oca i njegove braće, ona je istupila iz svog roda, i ni ona ni njena djeca nisu mogli nasljedjivati njenog oca i njegovu braću. A ko se pak ne uda, njeno je nasljedje bilo izgubljeno za očinski rod. Podjela na rodove i bratstva činila je u Rimu vjekovima podlogu za vojničku organizaciju i vršenje gradjanskih prava. Ali sa propadanjem rodova, zasnovanih na očinskome pravu, i sa opadanjem njihova značenja nastajale su povoljnije prilike za rimske žene; kasnije su one ne samo nasljedjivale, već su i uprav­ ljale svojim imanjem, dakle su bile u daleko povoljnijem položaju, nego njihove grčke sestre. Ovaj slobodniji položaj, koji su žene postepeno stekle, pobudio je starijega Catona, koji se rodio 234. godine prije Krista, da se ovako žali: „Kad bi svaki otac obitelji po primjeru svojih predaka držao svoju ženu u potpunoj podčinjenosti, onda ne bismo u javnosti imali tako mnogo da se bavimo ovim spolom." 1 kad su neki pučki tribuni 193. godine prije Krista istakli zahtjev, da se ukine jedan ranije donesen zakon protiv ženskog luksusa u odijelu i nakitu, grmio je on: „Kad bi svaki od nas oprezno čuvao prema svojoj ženi pravo i starešinstvo muževljevo, imali bismo ovdje manje teškoća �51 s cjelokupnim ženskim svijetom : naša sloboda, s kojom je kod kuće već svršeno, sad je i ovdje na forumu zgažena i uništena ženskom neobuzdanošću, i kad pojedinima ne možemo da odolimo, moramo se onda bojati i od svih njih ukupno . . . Kod naših starih žene nijesu mogle vršiti čak ni privatne poslove bez skrbnika i bile su u potpunoj zavisnosti od očeva, braće, m uževa: mi trpimo ćak i to, da one prisvajaju ono, što pripada republici, pa i da se miješaju u narodne skupštine . . . Puštate uzde njihovoj vlastoljubivoj prirodi, pa se opet nadate, da će one same ograničiti svoju samovolju. T o je još najmanje ograničenje, koje žene trpe, više preko svoje volje, nego iz poštovanja prema običajima ili zakonima. O ne, da u istinu govorimo, žele slobodu, ne, razuzdanost u svakom pogledu . . . I ako su tek počele, da nam budu jednake, doskora će biti nad nama." U ono vrijeme, koje Caton u svom govoru spominje, otac je za života bio tutor svojoj kćeri, ma se ona i udala, ili joj je odredjivao skrbnika. Po smrti očevoj za skrbnika je dolazio najbliži muški srodnik, pa ma on i ne imao uslova, da bude agnat. Skrbnik je bio u pravu, da prenese skrbništvo svakog časa na kojugod treću osobu. Rimska dakle žena nije u početku imala pred zakonom svoje volje. Oblici zaključivanja braka bijahu različni i primahu tijekom stoljeća najraznolikije promjene. Najsvečaniji brak bio je zaključen pred najvišim svećenikom u prisutnosti od najmanje deset svjedoka, i tu je bračni par kao u znak spajanja jeo kolač od brašna, soli i vode. Vidi se, da se ovdje radi o jednom obredu, koji ima veliku sličnost sa lomljenjem hostije kod kršćanske mise. Drugi oblik bračnog zaključivanja bio je zauzimanje imanja, koje se smatralo kao izvršeno, čim je žena, po pristanku oca ili skrbnika, živjela godinu dana pod jednim krovom zajedno sa svojim mladoženjom. N a treći je način brak zaključivan nekom vrsti uzajamne kupovnine, pri čemu jedno drugome dade novce i obećanje, da žele da budu muž i žena. Z a vrijeme C iceronovo1 bio je za obje strane slobodan razvod i čak 1 Rodjen 106. godine prije Krista. �52 nije bilo potrebno njegovo oglašenje. Ali lex Julia de adulteriis propisao je, da se razvod mora svečano oglasiti, i to je propisano zbog toga, što su se žene, koje su imale da odgovaraju za brakolomstvo, često puta pozivale na to, kako su razvod već izvršile. Justinijan (kršćanin)1 zabranio je razvod braka, osim kad je oboje htjelo ići u manastir. Ali njegov nasljednik Justin II. bio je prinudjen, da ga opet dopusti. S porastom moći i bogatstva u Rimu dodje na mjesto nekadašnje stroge ćudorednosti porok i strasti najgore vrsti. Rim je bio središte, iz kojega su se rasprostirali blud, raskoš i čulna istančanost po cijelom tadašnjem kulturnom svijetu. Strasti su naročito za carskih vremena, pomagane na razne načine od careva, poprimale oblike, koji su gra­ ničili sa ludilom. Muškarci i žene natjecali su se u poro­ cima. Broj javnih ženskih kuća bivao je sve veći, a pored njih grčka ljubav (ljubav prama dječacima) sve je više hva­ tala maha u muškim krugovima. Neko vrijeme bio je u Rimu broj prostituisanih mladih ljudi veći od broja prostituisanih žena.2 H etere su se, okružene svojim štovateljima, pojavljivale svečano na ulicama, šetnji, u cirku i kazalištu, često no­ šene od crnaca na nosiljkama, gdje su — sa zrcalom u ruci, sjajne od uresa i dragulja — ležale polunage, medju robovima, te su ih hladili lepezama, opkoljene četom dje­ čaka, eunuha, svirača; čudni patuljci su svršavali povorku. Ove strasti zauzeše u Rimu tolike razmjere, te postadoše opasnost za opstanak carstva. Z a primjerom muška­ raca išle su ž e n e ; bilo je žena, kako veli Seneka,3 koje su brojile svoje godine ne po konzulima kao obično, već po broju svojih muževa. Brakolomstvo je bilo posvudašnje, i žene, da bi izbjegle teške kazni, koje su ih očekivale, dale su se upisivati kao prostitutke u edilske listine. T o su radile i najotmjenije dame u Rimu. 1 Živio od 527. do 565. poslije Krista. 2 Poslanica sv. Pavla Rimljanima 1, 2 6 i 27 : Zato ih je i Bog pustio, da dotle odu u sramnoj nasladi. Jer su se i njihove žene odale nepri­ rodnom vršenju snošaja. Isto tako su i ljudi napustili prirodno vršenje sa ženom iv tražili naslade jedan s drugim i vršili blud medju sobom. 3 Živio od 2. do 65. godine poslije Krista. �53 Pored ovih raskalašenosti gradjanski su ratovi i sistem latifundija povećali nestupanje u brak i neimanje djece u tolikom stupnju, te se broj rimskih gradjana i patricija bio znatno smanjio. Z ato je 16. godine prije Krista August izdao takozvani Julijev zakon,1 kojim je propisana nagrada za radjanje djece i kazan zbog nestupanja u brak za rimske gradjane i patricije. Koji je imao djece, bio je u činu veći od onoga, koji nije imao djece, ili od onoga, koji nije bio oženjen. T ko nije bio u braku, nije smio primiti nasledja, osim od svojih najbližih rodjaka. Ljudi bez djece mogahu baštiniti tek polovicu. Ostalo je pripalo državi. Z ene, koje su bile okrivljene zbog brakolomstva, morale su jedan dio svog miraza ustupiti prevarenomu mužu. Uslijed toga bilo je muževa, koji su se ženili računajući na brakolomstvo svoje žene. T o je bio povod Plutarhovoj o pasci: Rimljani se ne žene, da bi dobili baštinike, već da baštine. Kasnije je bio Julijev zakon još i pooštren. Tiberije je naredio, da se ne smije podavati za novac nijedna žena, čiji je djed, otac ili muž bio rimski plemić. Z ene. koje bi se dale unesti u popis prostitutkinja, neka se prognaju iz Italije kao brakolomnice. Z a muškarce dašto nije bilo takvih kazni. Dalje, kako Juvenal javlja, u Rimu je u nje­ govo doba (u prvoj polovici prvog vijeka prije Krista) tro­ vanje bračnih drugova bilo česta pojava. Treće poglavlje. Kršćanstvo. Protivno običajima Rimljana u doba careva, kada je bezbračnost i neimanje djece prevršilo svaku mjeru, radili su Zidovi. Židovka nije doduše imala pravo izbora, otac joj je odredjivao muža, ali je brak bio dužnost, koju je ona zdušno vršila. Talm ud svjetuje: „Kad ti bude kći za udaju, daj jednom od ^tvojih robova slobodu i oženi ga njome.“ Isto su tako Zidovi savjesno slijedili zapovijed svojega 1 A u gust, posiaak Cezarov, pripao je adopcijom rodu Julijevn i otuda oznaka Julijev zakon. �54 Boga: „Radjajte se i množite." I zato su se usprkos svim progonima i ugnjetavanjima znatno umnožili; oni su zakleti neprijatelji malthusijanizma. V eć T acit veli o njima: „Medju njima vlada tvrda sloga i pripravno pomaganje, ali prema svima drugima ne­ prijateljska mržnja. Nikad ne jedu, nikad ne spavaju s ne­ prijateljima, i premda su jako podvrženi putenosti, izbje­ gavaju spolni odnošaj s tudjinkam a. . . Pa ipak nastoje oko množenja naroda. Jer ubiti jednoga od potomaka grijeh je kod njih; a duše slučajno poginulih ili pogubljenih sma­ traju besmrtnima. O tuda i ljubav vprema rasplodjavanju i preziranje smrti." T acit je mrzio Zidove i prezirao ih, jer su gomilali blaga i bogatstva prezirući očinsku svoju vjeru. O n ih naziva „najgorim ljudima", „ružnim narodom."1 Pod vladom Rimljana Zidovi su se sve više prikupljali. 1 pod dugim patnjama, koje su oni od tada pa gotovo kroz cijeli kršćanski srednji vijek morali podnositi, razvio se onaj unutrašnji porodični život, koji današnjem buržoaskom svijetu vrijedi kao neka vrst uzora. Naprotiv, u rimskom se društvu izvršavao proces raspadanja i rasula, koji je carstvo vodio prema njegovu koncu: Raspuštenosti, koja je graničila s ludilom, usprotivio se drugi ekstrem najstrože uzdržaljivosti. I kao što je prije raskalašenost, tako je sada asceza poprimila religijozne oblike. Z a nju je činio propa­ gandu sanjarski fanatizam. Raskoš i blud vladajućih klasa, koji prelažahu svaku mjeru, stajahu u najžešćoj suprotnosti prema bijedi i nevolji milijuna i milijuna ljudi, što ih je osvajački Rim dovukao u Italiju u ropstvo iz svih zemalja tada poznatog svijeta. Medju ovima bijaše mnogo žena, koje su, otrgnute od domaćeg ognjišta, rastavljene od rodi­ telja i muža i od svoje djece, osjećale najdublju nevolju i težile za oslobodjenjem. Veliki broj rimskih žena, gnjušajući se nad onim, što se oko njih zbivalo, osjećao je to isto. Svaka promjena njihova položaja bila bi im dobro došla. Duboko čeznuće za promjenom i za spasenjem obuzelo je široke slojeve i činilo se, da se približava spasitelj. Osvojenju židovskoga carstva i Jerusolima po Rimljanima bilo 1 Tacit, Historije, 5. knjiga. �55 je posljedicom uništenje narodne samostalnosti i stvorilo je medju ascetskim sektama one zemlje sanjare, koji su pro­ povijedali postanak nekog novog carstva, te će svima donijeti slobodu i sreću. Krist je došao i pojavilo se kršćanstvo. O no je bilo opozicija proti životinjskom materijalizmu, koji je vladao medju mogućnicima i bogatašima rimskoga carstva, ono je bilo ustajanje proti vpreziranju i potlačivanju masa. Ali poŠto je ono poteklo iz Židovstva, koje je poznavalo tek bespravnost žene i — zaneseno biblijskom predodžbom — gledalo u njoj uzroke svega zla, ono je propovijedalo pre­ ziranje žene, uzdržaljivost i uništenje puti, zbog koje se u ono vrijeme tako teško griješilo, ono je svojim dvosmislelim pripovijedima upućivalo na neko buduće carstvo, u kom su neki vidjeli nebesko, a drugi zemaljsko, i koje će svima donijeti slobodu i pravdu. O no je s takovim naukama našlo plodno zemljište na močvarnome tlu rimskoga carstva. Z ena se, kao i svi bijednici, nadajući se oslobodjenju i spasu iz svog položaja, gorljivo i pripravno priključila tome po­ kretu. T a do danas nije bilo većeg i znatnijeg pokreta u svijetu, u kom se ne bi i žene istaknule kao borilice i mučenice. Oni, koji hvale kršćanstvo kao neku veliku kul­ turnu tečevivu, ne smiju zaboraviti, da je baš žena bila, kojoj ono mora da zahvali veliki dio svog uspjeha. Njezina gorljivost pri preobraćanju na novu vjeru igrala je veliku ulogu kako u rimskom carstvu, tako i medju barbarskim narodima srednjega vijeka. O na je često i najmogućnije obratila na kršćanstvo. T ako je primjerice Klotilda sklonula na primitak kršćanske vjere franačkoga kralja Klodviga. Berta, kentska kraljica i Gizela, ugarska kraljica, uvele su u svojim zemljama kršćanstvo. Uplivu žena treba zahvaliti preobraćenje mnogih velikih ličnosti. A li kršćanstvo je vrlo zlo platilo ženi za te usluge. O no u svojim naukama sadrži isto preziranje žene, što ga u sebi sadrže sve istočne reli­ gije. O no joj zapovijeda, da bude poslušna služavka svome mužu, pa još i danas mora ona da mu pred oltarom dade obećanje poslušnosti. Cujmo, kako govori biblija i kršćanstvo o ženi i o braku. �56 Deset zapovijedi starog zavjeta upućeno je samo na muškarca. U devetoj se zapovijedi spominje žena zajedno sa služinčadi i domaćim životinjama. Čovjek se opominje, da ne žudi ni za ženom svoga bližnjega, ni za svojim slugom, ni za svojom sluškinjom, ni za svojim volom, ni za svojim oslom, ni za svim onim, što ima njegov bližnji. Z ena je dakle stvar, komad vlasništva, kojega muškarac ne smije željeti, dok je u tudjem posjedu. Isus, koji je pripadao jednoj sekti najstrožeg ascetizma i uzdržaljivosti,1 odgovorio je svojim učenicima na pitanje o braku ovako: T u riječ ne razumije svako, već kojima je to dano. Jer su neki uškopljeni zato, što su takvi izašli iz utrobe ma­ terine, neki su uškopljeni zato, što su ih ljudi uškopili; a neki su uškopljeni zato, š t o s u s a m i s e b e u š k o p i l i r a d i c a r s t v a n e b e s k o g . 2 dkopljenje je prema tome bogu ugodan čin, a odricanje od ljubavi i braka dobro djelo. Pavao, koji se može još u većem stepenu i od samog Isusa nazvati osnivačem kršćanstva, Pavao, koji je tek dao toj nauci medjunarodno značenje istrgnuvši je iz ograni­ čenog židovskog sektarstva, piše Korinćanima: „O onom, što ste mi pisali, odgovaram: za čovjeka je dobro, da se ne dotakne nijedne žene. Ali, radi kurvarstva svaki čovjek treba da ima svoju ženu i svaka žena svog muža“ . . . „Brak je nisko sta n je ; dobro je oženiti se, a još bolje ne ženiti se.“ „Živite duhovno i odupirite se željama tijela. Tijelo se buni protiv duha i duh protiv tijela.“ „Oni, koje je Krist pridobio, raspeli su svoje tijelo zajedno sa svojim strastima i požudama. “ O n je sam slijedio svoje nauke i nije se ženio. T a mržnja protiv tijela, to je m r ž n j a p r o t i v ž e n e , a l i i s t r a h o d ž e n e , koja je pri­ kazivana zavodnicom muža — vidi prizor u zemaljskom paradizu. U tome su smislu propovijedali apoštoli i crkveni oci, u tom je smislu radila crkva kroz čitavi srednji vijek stvarajući samostane i uvodeći celibat svećenika, pa u tom smislu djeluje ona još i danas. 1 Mantegazza, Ljubav u čovječanstvu. 2 Matejevo evang., gl. 19, stih II i 12. �57 Ž ena je prema kršćanskoj nauci n e č i s t a , zavodnica, te je donijela grijeh na svijet i upropastila čovjeka. I zato su apostoli i crkveni oci brak smatrali uvijek nekim po­ trebnim zlom, kako se to danas veli za prostituciju. T ertulijam je uskliknuo: „Ženo, ti treba da ideš uvijek u žalosti i prnjama, tvoje oči treba da budu pune pokajničkih suza, da bi se zaboravilo, kako si upropastila čovječji rod. Ž en o ! T i si vrata od p a k la !“ I dalje: „Valja odabrati nestupanje u brak, pa ma i propao ljudski rod.“ Jeronim v e li: „Brak je uvijek porok i sve, što se može učiniti, jest, da ga se oprosti i posveti “, zbog čega su učinili brak crkvenim sakramentom. Origen k a ž e : „Brak je nešto obesvećeno i nečisto, sredstvo požude“, i da bi se usprotivio na­ pastima, uškopio se. Augustin uči: „O ni, koji se ne žene, s ja tć e n a n e b u kao sjajne zvijezde, dok će njihovi roditelji ličiti na tamne zvijezde.“ Euzebije i Jeronim slažu se u tom, da biblijska izreka: „Radjajte i množite se “ , ne odgovara više vremenu i da se ne tiče kršćana.Moglo bi se na­ vesti još stotine citata od najuplivnijih crkvenih otaca, koji su svi od reda naučavali isto. O ni su svojim nepre­ stanim učenjem i propovijedanjem rasprostrti one neprirodne poglede na spolne stvari i odnošaj izmedju spolova, k o j i je m e d j u t i m j e d n a z a p o v i j e d p r i r o d e i čije je v r š e n j e j e d n a od n a j v a ž n i j i h d u ž n o s t i u ž i v o t u . O d ovih nauka boluje još teško današnje društvo i oporavlja se vrlo polako. Petar uzvikuje snažno: „Ž ene, budite poslušne svojim muževima.“ Pavao piše Efežanim a: „Muž je glava ženi, kao što je Krist glava crkvi“, a Korinćanim a: „Čovjek je slika i slava božja, a žena slava čovjekova. “ Prem a tome bi se i najgori čovjek mogao držati boljim od najbolje žene i u praksi je dosada to tako i bilo. Pavao podiže svoj moćni glas i protiv višeg obrazovanja ženina govoreći u prvoj poslanici Timoteju (2, II i t. d.) : „Neka se žena uči u tišini najvećoj p o k o r n o s t i . J a n e d o ­ p u š t a m ženi, da uči d r u g o g a , n i t i da b u d e g o s p o d a r mužu, v e ć da b u d e s k r o m n a . “ A Korinćanima (14, 34 i 3 3 ): „Naredite svojim ženama, da š u t e u općini, j e r n j i m a n e t r e b a d o p u s t i t i �53 d a g o v o r e , v e ć d a s e p o k o r a v a j u , kao što i zakon veli. Ako pak hoće, jda štogod nauće, n e k a p i ­ taju d o m a muže ve. Ž e n a m a ne pri l i c i da g o v o r e j a v n o u d r u š t v u.“ Sveti Toma Akvinac (1227. do 1274.) veli: „Zena je korov, što brzo raste, ona je nesavršen čovjek, čije se tijelo samo zbog toga brže razvija, što je manje vrijednosti i što se priroda na njemu manje zadržava.“ „Z en e se radjaju, da vječito budu pod jarmom svoga gospodara i meštra, koga je pri­ roda bogato obdarila u svakom pogledu i namijenila za gospodara. “ Takva se učenja ne nalaze samo u kršćanstvu. Pošto je kršćanstvo smjesa od židovstva i grčke filozofije, koji imaju korijen u starijim kulturama Indijaca, Đabilonaca i Egipćana, to je podčinjeni položaj, što ga je ženi pridije­ lilo kršćanstvo, zajedničko učenje u cijelom kulturnom svi­ jetu od prestanka materinskog prava. Tako stoji u Manuovu indijskom zakoniku: „Sramoti je uzrok žena, neprijateljstvu je uzrok žena, svjetovnom je životu uzrok ž e n a ; zato treba izbjegavati ženu.“ Pored preziranja žene pokazuje se uvijek i strah od n je ; tako se u Manu dalje veli: „Z ene su po prirodi naklonjene da zavode ljude: zbog toga ne smije čovjek ni sa najbližom srodnicom sjedjeti na samu“. Z ena je dakle i po indijskom kao i po starozavjetnom shvatanju zavodnica. Svaki gospodarski odnos ponizuje podčinjenoga. A podčinjen položaj ženin očuvan je sve do danas, i to na nekulturnom istoku još više, nego medju narodima s kršćanskim naziranjem na svijet. Ono, što je postepeno popravilo položaj ženin u takozvanom kršćanskom svijetu, nije bilo kršćanstvo, već k u l t u r a z a p a d a , k o j a s e razvi la b o r b o m pr ot i v k r š ć a n s k o g nazora. Kršćanstvo nije uzrok, da je položaj ženin danas po­ voljniji, no u vrijeme postanka njegovog. Kršćanstvo je bilo primorano, da protiv svoje volje izmijeni svoje držanje prema ženi. Nema sumnje, da drukčije misle o tom oni, koji sanjaju o „misiji kršćanstva, koje će osloboditi ljudski rod“. Sta više, oni tvrde, da je kršćanstvo oslobodilo ženu iz njezinog ranijeg niskog položaja, i pozivaju se pri tom naročito na vjerovanje u Mariju, odnosno Bogorodicu, na �59 vjerovanje, koje je kasnije zavladalo kršćanstvom i koje je znak nekog poštovanja prema ženskom spolu. Katolička crkva, u kojoj ovo vjerovanje postoji, teško da bi smjela dijeliti ovo mišljenje. ’ Navedene misli svetaca i crkvenih otaca, koje bi se mogle još i umnožati, govorile su sve zajedno i svaka o sebi protiv žena i protiv braka. Crkveni sabor u Makonu, koji je u šestom vijeku pretresao, da li žena ima dušu i sa jednim glasom većine odlučio, da ima, tako isto pokazuje neprijateljsko raspoloženje prema ženi. Grgur VII. zaveo je celibat svećenika,1 da ih ne bi ni­ kakve porodične obaveze odvajale od crkvene službe, a tome je išlo na ruku i samo vjerovanje u griješnost tjelesne požude. Ni razni reformatori, kao što su Kalvin i škotski svećenici, koji su bijesnih protiv „tjelesnih požuda“, ne dopuštaju ni najmanju sumnju u neprijateljsko raspoloženje kršćanstva prama ženama.2 Uvodeći obožavanje Marije katolička ga je crkva vrlo vješto stavila na mjesto obožavanja neznabožačkih boginja, koje se nalazilo kod s v i h naroda, što ih je tada kršćan­ stvo obuhvatalo. Na mjesto Kibele, Milite, Afrodite, V e ­ nere, Cerere i t. d. kod južnih naroda, na mjesto Freie, Frigge i t. d. kod germanskih naroda, došla je M a r i j a , koja je bila idealizovana po kršćansko-spiritualističkom shva­ tanju. Četvrto poglavlje. Ž ena u srednjem vijeku. 1. Položaj žen e kod Germana. Stari, zdravi i surovi, ali nepokvareni narodi, koji su u prvim vjekovima poslije Krista nagrnuli s istoka i sjevera 1 Protiv celibata su se pored ostalih borili i neki svećenici dijeceze u Mainzu izjavljujući : „ V i biskupi i opati imate velika bogatstva, kra­ ljevski stol i sjajne lovačke kočije, a mi siromašni prosti svećenici imamo radi utjehe samo jednu ženu. Uzdržaljivost je možda lijepa vrlina, ali je u stvari teška i gorka.*4 Y ves G uyot, Socijalne teorije kršćanstva. 2. iz­ danje. Pariz. 2 Mnogobrojni primjeri za ovo ualaze se kod Bucklea u njegovoj ,,P o vjesti civilizacije u Engleskoj", koju je na njemački preveo Arnold R uge. 4. izdanje. Leipzig i H eidelberg 1870. �60 kao golemi morski talasi i preplavili umorno rimsko carstvo, u kom je postepeno zavladalo kršćanstvo, odupriješe se svom snagom ascetskim naukama kršćanskih propovijednika i oni, htjeli ili ne htjeli, morali su voditi računa o ovim zdravim prirodama. Sa začudjenjem vidjeli su Rimljani, ^da su obićaji tih naroda bili posve drugačiji od njihovih. Što se tiče Nijemaca, T a c i t je ovu činjenicu priznao ovim riječima: „Njihovi su brakovi vrlo strogi i nijedan od nji­ hovih običaja nije više za pohvalu od ovoga, jer oni su gotovo jedini barbari, koji se zadovoljavaju jednom ženom ; vrlo rijetko čuje se u tom mnogobrojnom narodu o pre­ ljubi i ona se smjesta kažnjava, što je dopušteno samim muževima. Čovjek odreže kosu preljubnici i otjera je pred srodnicima golu iz sela, jer se prema povrjedjivanju ćudoredja ne ima nikakovih obzira. Ni po ljepoti, ni po mla­ dosti ili bogatstvu ne će takva žena naći muža. Tamo nitko ne smatra, da su poroci sitnica, kojoj se možeš na­ smijati ; tamo nije nikako uživanje zavesti ili biti zaveden. Mladići se kasno žene i zbog toga zadržavaju svoju snagu; pa ni djevojke se ne udavaju brzo i kod njih se opaža isto takva bujnost i jednaka tjelesna veličina. U istim go­ dinama, jednako jaki uzimaju se i snaga roditelja prelazi na djecu.“ Očevidno je Tacit, da bi Rimljanima pružio neki uzor, nešto odviše ružičasto opisao bračne odnošaje starih Germana. Dakako, da je kod njih bila preljubnica strogo kažnjena, ali to nije vrijedilo za brakolomnog muža. U T acitovo je doba rod kod Germana bio još u cvjetanju. O n, kome su u vremenu razvijenih rimskih odnosa rodovsko uredjenje i njegovi osnovi bili nepoznata i nerazumljiva stvar, pripovijeda sa začudjenjem, da kod Germana čovjek smatra djecu svoje sestre kao svoju rodjenu, dapače, da je krvna veza izmedju ujaka i nećaka svetija još i uža od one izmedju oca i sina, tako, da je u potrazi za jamcima sin sestre vrijedio kao veća garancija od rodjenoga sina. Engels pripominje na t o : Ako članovi jednog takvog roda dadu kao zalogu jednog svog sina i ako on padne kao žrtva nevjerstva očeva, takav se otac morao sam ubiti. A ko je pak to bio nećak, onda je njegovom propašću po- �61 vrijedjeno najsvetije rodovsko pravo. Z a njegovu je smrt kriv najbliži mu rodjak, koji je prije svih drugih bio dužan da štiti dječaka ili m ladića; on ga ili nije smio dati u zalog ili je morao ugovor očuvati.1 Uostalom, u Tacitovo doba materinsko je pravo, kao što Engels dokazuje, bilo već ustupilo mjesto očinskome pravu. Djeca su nasljedjivala oca, a ako njih nije bilo, nasljedje je prelazilo na njegovu braću i braću njegovih roditelja. Priznavanje prava nasljedja majčinoma bratu, i ako su očevi rodjaci imali pretežno pravo nasljedja, objašnjava se time, što je staro pravo tek bilo iščezlo. Uspomene na staro pravo bile su dakle uzrok pažnji Germana prema ženskome spolu, što je T acita tako iznenadilo. O n je našao još i to, da su im žene hrabrost jako raspaljivale. Z a starog Germana bilo je najgroznije pomisliti, da vidi svoju ženu u ropstvu i podčinjenosti, i takva ih je pomisao podstrekavala na skrajnji otpor. Ali su i žene bile prožete jednim duhom, koji je Rimljanima jako imponovao. Kad Marije nije pristao, da zarobljene žene Teutonaca posveti za svećenice V esti (božici djevičanske nevinosti), one su izvršile samoubijstvo. U Tacitovo doba Nijemci su već bili stalno nastanjeni; dioba zemljišta vršila se svake godine podjelom, a u za­ jedničkoj svojini ostali su šuma, voda i pašnjaci. Njihov način života bio je još vrlo jednostavan, bogatstvo im se sastojalo poglavito u sto c i; odijevali su se grubim vunenim ogrtačem ili životinjskim krznom. Z ene i prvaci nosili su još i lanenu košulju. Izradbom kovina bavila su se tek ona plemena, koja su živjela i suviše daleko, a da bi se kod njih mogli uvoziti rimski industrijski proizvodi. Pravdu je izricalo za manje stvari vijeće starješina, za važnije pak narodna skupština. Starješine su birane, i to ponajčešće iz iste porodice, ali prelazak u očinsko pravo omogućio je nasljednost ovog položaja i doveo je najzad do plemstva, iz kojega je kasnije niknula kraljevska vlast. Kakogod u Grčkoj i Rimu, i njemački je rod propao uslijed postanka privatne svojine, uslijed razvitka zanata i trgovine i mije1 E ngels, Porijeklo porodice i t. d. �62 sanja sa tudjim plemenima i narodima. Na mjesto roda došla je ustanova marke (Markgenossenschaft), demokratska organizacija slobodnih seljaka, koja je u toku stoljeća da­ vala jak otpor u borbi protiv plemstva, crkve i knezova, i koja nije potpuno iščezla ni onda, kad je zagospodarila feudalna država i počela dotle slobodne seljake bacati u zavisnost i ropstvo. Predstavnici marke bili su porodični starješine. Z ene, kćeri, snahe bijahu isključene iz vijeća i uprave. Bila su prošla vremena, kad su žene rukovodile plemenskim po­ slovima, što je Tacita veoma začudjavalo i što on spo­ minje s prezirom. U petom je stoljeću salijski zakon ukinuo pravo ženskoga spola na nasljedjivanje plemenskih dobara. Svaki muški član bratstva, čim se oženi, sticao je pravo na jedan dio zajedničkog zemljišta. Djed i baka, otac i mati i njihova djeca živjeli su obično pod jednim krovom u zadruzi, i češće se dogadjalo, da otac, da bi dobio nov dio zemljišta, oženi još nedorasla i za brak nerazvijena sina odraslom djevojkom, s kojom je on mjesto sina vršio supružanske dužnosti.1 Mladi bračni drugovi dobivali • su jedan tovar bukovih drva i drva za kolibu. A ko im se rodi kći, dobivaju tovar d rv a ; ako je novorodjenče sin, dva tovara.2 Ženski je spol bio cijenjen za pola vrijed­ nosti manje.3 Zaključivanje braka bilo je jednostavno. Vjerski je obred bio nepoznat, izjave pristanka s obje strane bile su dovoljne i kad je par ušao u bračnu postelju, brak je bio 1 Isto se to dešavalo u ruskome miru. V idi de Laveleye, Pravlasnišlvo, prijevod Karla Đuchera. Autorizovano njemačko izdanje. Str. 35. Leipzig 1879. 2 A k o je nekom čovjeku žena rodila, pa ako je dijete kći, neka iz šume proda tovar bukovih drva u subotu. A ko je sin, onda neka to isto učini u utorak i u subotu, pa neka ženi kupi od toga vina i bijela hljeba, dok boluje od poroda. G . L. v. Maurer, Povjest ustanove marke u N je­ mačkoj. 3 T o biva još i danas. T o se potvrdjuje uobičajenim pozdravom, kojim otac u Amrischwendu kod St. Blasiena odgovara na glas o rodjenju djeteta. A k o je djevojka, on usklikne : A h , sto mu muka I A ako je sin, klikne on : A h, hiljadu mu muka 1 Narodni život u Badenu, na­ pisao Eduard H ugo Maier. Strassburg 1900. �63 svršen. Običaj, da brak postaje pravovaljan istom poslije crkvenoga obreda, nastao je tekar u devetom stoljeću, a istom je u šesnaestom vijeku odlukom trijentskog sabora brak proglašen sakramentom katoličke crkve. 2. Feudalizam i pravo prve noći. Sa postankom feudalne države pogoršalo se stanje za veliki broj članova zajednice. Pobjedonosni vojskovodje služili su se silom, da zavladaju velikim oblastima ; sebe su smatrali za gospodare zajedničke svojine, koju su na stanovito vrijeme ili s pravom nasledjivanja ustupali svojoj odanoj pratnji: zarobljenicima, robovima i oslobodjenim robovima, obično stranog porijetla. Na taj su način stvorili dvorsko ili službujuće plemstvo, koje im je u svemu stajalo na službu. Osnivanje velikog franačkog carstva uni­ štilo je i posljednje ostatke starog rodovskog uredjenja. Na mjesto vijeća starješina došle su pod vojskovodje i plemstvo, koje se sad stvorilo. Z bog neprekidnih osvajačkih ratova i medjusobnih borbi prvaka, ogromna masa slobodnih ljudi, koja je sve te terete snosila, propadala je i osiromašavala. O ni više nijesu mogli odgovarati vojnoj obvezi. Mjesto toga su kne­ zovi i velika vlastela skupljali plaćenike, a od tada su se seljaci zajedno sa posjedom stavljali pod zaštitu svjetov­ noga ili duhovnoga gospodara, — jer crkva je umjela, da za nekoliko stoljeća prigrabi i veliku svjetovnu vlast, — kojima su plaćali danak i za sebe i za imanje. T ako je slobodno seljakovo imanje postalo zakupno dobro, koje je vremenom opterećivano sve više i više. K ad je jedared dopao ovog zavisnog položaja, nije trebalo mnogo, pa da seljak izgubi i ličnu slobodu. Zavisnost i ropstvo rasprostirali su se sve dalje. Vlastelin je imao gotovo neograničeno pravo raspola­ ganja nad svojim robovima i zavisnim ljudima. O n je imao pravo da prinudi na brak svakoga čovjeka, čim stupi u osamnaestu, a djevojku, kad navrši četrnaest godina. O n je mogao nametnuti čovjeku ženu, a ženi čovjeka. Isto je �64 pravo imao i prema udovcima i udovicama. Kao gospodar svojih podanika smatrao je, da ima pravo spolnog uživanja svojih ženskih robova, što se ogleda u jus primae noctis (pravo prve noći). T o je pravo imao i njegov zastupnik, ali se moglo osloboditi te obveze izvjesnim daćama, ćija se priroda vidi iz samog imena, k a o : posteljina, interes na nevinost, porez na košulju, kamati na pregaču, groševi za žigosanje i t. d. Mnogi su osporavali, da je ovo pravo prve noći po­ stojalo. O no je doduše ponekim ljudima neugodno, jer je vršeno ćak i u takvo jedno vrijeme, koje se s izvjesne strane želi istaknuti kao primjer morala i pobožnosti. V eć je naglašeno, da se ovo pravo prve noći razvilo iz jednog običaja, koji je u vezi sa materinskim pravom. Kad je ne­ stalo stare porodične organizacije, održavao se u početku običaj, da se nevjesta prve noći preda ljudima u zadruzi. Ali je to pravo u toku vremena ograničeno i najzad je prešlo na plemenskog poglavicu ili svečenika. Vlastelin ga je primio kao znak svoje vlasti nad licem, koje pripada njegovu zemljištu, i vršio ga je, kad je htio, ili zamjenjivao dankom u proizvodima ili novcu. D a je ovo pravo prve noči odista postajalo, vidi se iz „Starina" Jakova Grimma (1, 43), gdje stoji: „Vlastelinski zapisnik, koji hoće da se vjenča, treba da pozove i majera (upravnika dobra) i nje­ govu ženu. Majer treba da donese mladoženji lonac, u kome će on kuhati ovna, zatim tovar drva za svadbu, a majer i njegova žena treba da donesu još i četvrtinu od divlje svinje; a čim se svadba svrši, mladoženja je dužan pustiti majera, da mu spava sa ženom prvu noć ili je odkupljuje sa četiri šilinga i pet pfeniga." Sugenheim1 misli, da jus primae noctis kao pravo vla­ stelina potiče odatle, što je on imao da dade privolu za vjenčanje. Iz toga prava poteklo je u Đearnu i to, da su sva prvorodjena djeca iz braka, u kom se vršilo to pravo prve noći, bila slobodnjaci. Kasnije se to pravo iskup­ ljivalo nekim porezom. Najtvrdokornije su, po Sugenheimu, 1 Povjest ukinuća kmetstva i zavisnosti u Evropi do sredine devet­ naestog stoljeća. Petrograd 1861. �65 utjeravali taj porez biskupi od Amiensa, i to sve do po­ četka petnaestog stoljeća. U Škotskoj je kralj Malcolm III. objavio krajem jedanaestoga vijeka, da se pravo prve noći može zamijeniti porezom. Ali je ono u Njemačkoj posto­ jalo još mnogo dulje. Po papinskoj knjizi švapskog mana­ stira Adelberga iz godine 1496. morali su se kmetovi u Bortlingenu osloboditi prava prve noći na taj način, što je mladoženja davao krupicu soli, a mladenka jednu funtu i sedam šilinga ili zdjelu tako veliku; „da se u nju može smjestiti stražnjica**. Po drugim je mjestima nevjesta mo­ rala davati vlasteli u ime otkupa toliko sira ili masla, „ko­ liko je njena stražnjica bila debela i teška**. N a drugim su mjestima one davale ukrašene korduanske stolice, „koje su mogle tačno ispuniti tim svojim dijelom tijela**.1 Po opisima bavarskog apelacijonog suca W elscha otkup od prava prve noći postojao je u Bavarskoj još u posljednjem vijeku.3 Dalje tvrdi Engels,3 da se pravo prve noći održalo kod stanovnika W alesa i Skota kroz cijeli srednji vijek i da su ga zbog rodovske organizacije vršili ne vlastelin ili njegov zastupnik, već poglavica bratstva kao predstavnik sviju muževa, razumije se, ako to pravo nije bilo is­ kupljeno. Prema tome ne ima sumnje, da je pravo prve noći vladalo ne samo kroz srednji vijek, nego čak i u novo doba i da je igralo izvjesnu ulogu u zakoniku feudalnoga prava. U Poljskoj je plemstvo prisvojilo sebi pravo, da oskvrne svaku djevojku, koja mu se svidi, a naredjivalo je, da se udari sto šiba onome, koji bi se potužio. D a oduzimanje djevojačke časti izgleda još i danas veleposjedniku ili nje­ govim činovnicima kao nešto, što se samo po sebi razu­ mije, vidi se iz toga, što se ono vrši tako često ne samo u Njemačkoj, već i na cijelom istoku i jugoistoku evrop­ skom, kao što tvrde poznavaoci tih predjela. 1 Memminger, Stalin i drugi, O pis wiirtemberikih služba. Svezak 2 0 . (M agistrat u G oppingenu). Hormayr, Bavarci na istoku. O paska na str. 3 8 . V idi Sugenheim , str. 3 6 0 . 2 O plaćanju i otkupu od seljačkih tereta s osobitim obzirom na Bavarsku, W iirtemberg, Baden, H essen , Prusku i Austriju. Landshut 1846. 8 u pomenutoj knjizi, str. 97. A . Bebel: Ž ena i socijalizam. 5 �66 U feudalno doba bilo je zaključivanje brakova u inte­ resu spahija, jer su djeca, rodjena u tim brakovima, stu­ pala u istu podčinjenost, kao i njihovi roditelji; time su spahije umnožavali svoje radne snage i povečavali svoj dohodak. O tuda su d u h o v n i i s v j e t o v n i gospo­ dari išli na ruku stupanju u brak svojih podanika. Drukčije je postupala crkva, kada je imalo izgleda, da će sprječa­ vanjem braka prisvojiti izvjesnu zemlju. Ali je to obično snalazilo samo niži red slobodnih ljudi, koji su se uslijed spomenutih okolnosti sve manje mogli održavati i koji su svoje imanje ustupali crkvi, da bi iza manastirskih zidova našli zaštite i mira. Drugi su opet sticali crkvenu zaštitu za novac i usluge. Ali su često zbog toga njihovi potomci dopadali sudbine, koju su njihovi predji htjeli rado izbjeći; oni su postepeno padali u crkveno ropstvo ili su postajali samostanski novaci. 3. Razvoj gradova. Samostani i prostitucija. Gradovi, koji od jedanaestog vijeka počeše cvjetati, imali su živog interesa, da pomažu namnožavanje stanovništva olakšavanjem naseljavanja i zaključivanja brakova ; oni postadoše utočišta seoskome stanovništvu, zavisnima i robo­ vima, koji umakoše nesnosnome pritisku. Ali su se ka­ snije prilike izmijenile. Čim su gradovi dospjeli do moći i u njima zanatlijstvo osjetilo izvjesnu ugodnost, razvila se mržnja zanatlija prema došljacima, koji se htjedoše naseliti kao zanatlije i u kojima se gledalo nezgodne konkurente. Postavljene su zapreke došljacima. Velike takse na naselje, skupi majstorski ispiti, ograničavanje prava na vršenje za­ nata samo na izvjestan broj majstora i pomoćnika osudili su hiljade ljudi na zavisnost, vanbračni život i sitničarenje. K ada je u toku šesnaestog stoljeća bilo prošlo vrijeme cvjetanja gradova iz uzroka, koje ćemo kasnije navesti, i nastalo njihovo propadanje, smetnje naseljivanju i samo­ stalnom zanimanju povećavane su samo iz ograničenih na­ ziranja onoga vremena. A bilo je tu i drugih uzroka. Spahijska tiranija rasla je iz decenija u decenij, tako da su mnogi njihovi podanici rado zamjenjivali svoj bijedni �67 život za život prosjaka, skitnica ili razbojnika, čemu su pripomagale velike šume i rdjavi putovi. Ili su se u mnogo­ brojnim ratovima onoga vremena odavali najamništvu i pro­ davali se onoj strani, koja više plati i na kojoj je u izgledu bogatiji plijen. Tako postade mnogobrojni muški i ženski lumpenproletarijat, koji je bio bič za zemlju. Crkva je znatno pripomogla širenju opče pokvarenosti. Ako je celibat duhovništva bio glavni uzrok nemoralnih spolnih strasti, dodir sa Italijom i Rimom još im je više išao na ruku. Rim nije bio samo središte kršćanstva kao prijestol­ nica papinstva, on je bio, vjeran svojoj prošlosti u pogansko vrijeme careva, novi Babilon, evropsko sveučilište nemorala, a papinski dvor njerovo najotmjenije sjedište. Rimsko je carstvo u svom raspadu ostavilo kršćanskoj Ev­ ropi sve svoje proroke. Blagodareći dodiru duhovnika sa Rimom oni su prodrli u Njemačku. Neobično mnogobrojno svećenstvo, koje velikim dijelom sačinjavahu ljudi, čije su spolne potrebe uslijed lijenosti i izobilja dostigle najviši stupanj, a prisilnim neženstvom upućene na nezakonito ili neprirodno podmirenje, unosilo je nemoral u sve društvene krugove; ono je bilo kužna opasnost za moral ženskoga, spola u gradovima i selima. Veliki broj muških i ženskih samostana razlikovao se često puta od javnih kuća samo time, što je život u njima bio bjesniji i nemoralniji. I mnogobrojni zločini, poglavito ubijanje djece, mogli su u njima biti u toliko lakše sakriveni, što su tamo sudili samo oni, koji su obično stajali na čelu ove pokvarenosti. P o ­ nekad su seljaci gledali da osiguraju svoje žene i kćeri od duhovničkog zavodjenja time, što za svoga duhovnog pa­ stira nijesu primali onoga, koji se nije obvezao, da će uzeti prilježnicu. T o je bio povod, da biskup u Konstancu na­ metne svećenicima svoje dijeceze porez na prilježnice. Tim e se i da objasniti historijom utvrdjena činjenica, da je u onome srednjem vijeku, što ga naši romantičari pri­ kazuju tako pobožnim i moralnim, godine 1414. na saboru u Konstancu bilo prisutno ne manje od 1500 bludnica. Ali ove prilike nijesu nastupile tek sa propadanjem srednjega vijeka, one su se pojavile mnogo ranije i izazvale su razne tužbe i naredbe. T ako je godine 802 izdao Karlo �68 Veliki ovakovu naredbu: „Nad ženskim samostanima treba voditi strog nadzor, kaludjerice se ne smiju skitati, nego ih treba najpomnije čuvati; medju sobom ne smiju se prav­ dati i svadjati i u svemu se moraju pokoravati nadstojnicama i opaticama. Gdje postoje samostanski propisi, neka ih u svemu ispunjavaju. Neka se ne podaju kurvarluku, pijanstvu i gramzljivosti, nego neka u svakom pogledu živu pravično i trijezno. Nijedan čovjek ne smije uniči u njihov samostan, več samo za vrijeme službe božje, pa se onda mora odmah ukloniti." A jedna naredba iz 869 godine glasi: „Ako svećenici drže v i š e žena, ili prolijevaju krv kršćana ili neznabožaca, ili gaze kanonske propise, treba ih lišiti svećeničkog čina, jer su gori od običnih ljudi!“ Sama činjenica, što je u to doba zabranjivano svećenicima držanje više žena, govori u prilog toga, da još u devetome vijeku nijesu bili rijetkost brakovi sa više žena. U stvari nije bilo nikakovih zakona, koji bi to zabranjivali. Pa još i kasnije, u doba pjevača, u dvanaestom i trinaestom vijeku, nije bilo sablažnjivo držati više žena. U jednoj pjesmi Albrechta od Johansdorfa u zbirci „Pjevačko proljeće" (Zbirka Karla Lachmanna i Moritza Haupta. Leipzig 1857, S. Hirzel) stoji: Zar ie nepristojno Z a poštenoga muža D a ima dvije žene ? Sto je muževima mogućno, T o se ne dopušta ženama. Z a moralno stanje toga doba od sudbonosnoga su uticaja bili križarski ratovi, koji su desetine hiljada ljudi udaljavali za više godina od domovine, pa ih upoznali u istočno-rimskome carstvu s običajima, koji su dotle bili, tako reći, posvema nepoznati u zapadnoj Evropi. Položaj žena bijaše još nepovoljan osobito radi toga, što je njihov broj znatno nadvisivao broj muškaraca, ne uzi­ majući u obzir zapreke, koje su im oteščavale ulazak u brak i naseljenje. Kao poglavite uzroke tomu imamo da smatramo brojne ratove, bitke i dvoboje, a i opasna trgo­ vačka putovanja onog vremena. Dalje bijaše poradi^ neumjerenosti i raskalašenosti veći broj smrtnih slučajeva �69 kod muževa, i to potencirano raspoloženje za bolesti i smrt, izazvano takovim životom, očitovalo se osobito u vremenima kuge, koja je u srednjem vijeku bijesnila tako često. T ako je u razdoblju od 1326 do 1400 bilo tridesetidvije, od 1400 do 1500 četrdesetijedna, a u razdoblju od 1500 do 1600 trideset kužnih godina.1 Z ene su u masama krstarile po drumovima kao vračare, pjevačice, sviračice, u društvu sa djacima i klericima i po­ plavljivale sabore i vašare. U plaćeničkim vojskama one su činile naročita odjeljenja, bile su prema cehovskome duhu onoga vremena organizovane u cehove i prema ljepoti i starosti podjeljivane različitim činovima. Teškim kaznama bilo im je zabranjivano, da se podaju ma kome izvan toga kruga. U logorima su morale sa poslugom vući sijeno, slamu i drva, puniti jame, močvare i rupe i održavati čistoću u taboru. Pri opsadama imale su da zatrpavaju rupe gra­ njem i korovom, da bi olakšale juriše, one su pomagale namještati puške, a kad bi ove zaostale na putu, one bi pomagale da ih dopreme dalje.2 D a bi se barem u nekoliko doskočilo nevolji tih bez­ brojnih nesrećnih žena, osnivali su se počevši od sredine trinaestog vijeka u mnogim gradovima takozvani beguinski zavodi, što stajahu pod gradskom upravom. U tim zavo­ dima bijahu te ženskinje smještene, da bi provodile pristojan život. No ni ti zavodi, a niti silni kloštri ne bijahu podobni da se pobrinu za sve ove nesrećnice. Bračne zapreke, putovanja knezova, gospode svjetovnog i duhovnog staleža uz pratnju vitezova i slugu, koji su prolazili kroz gradove, mladi ljudi u gradovima, a da ne zaboravimo oženjene muževe, što su bez obzira jurili za promjenama u nasladi životnoj, — sve je to stvorilo u srednjevjekovnim gradovima potrebu prostitucije. I kao što je svaki obrt u ono doba bio organizovan i reguliran ne mogući postojati bez cehovskih uredaba, tako se dogodilo i sa prostitucijom. U svim većim gradovima bilo je javnih 1 Dr. Karl Bucher, Ž ensko pitanje u srednjem vijeku. Str, 6 . do 7. Tiibingen 1882. 2 Dr. Karl ĐiicKer, u pomenutoj knjizi, str. 35. �70 ženskih kuća, koje su bile gradski, kneževski ili crkveni regal, ćiji je čist prihod pripadao njihovim blagajnama. Ženske su u ovim kućama same birale upraviteljicu, koja je imala voditi račun o redu i naročito paziti, da bespravne konkurentkinje ne bi nanosile štete zakonski odobrenoj radnji. A ko bi se žene uhvatile u tome poslu, bile su kažnjavane od vlasti. T ako su se članice jedne takve ženske kuće u Nurnbergu potužile magistratu na bespravne konkurentkinje, „da i drugi krčmari drže ženske, koje noću izlaze na ulicu, noćivaju sa oženjenim i drugim ljudima i da one to vrše mnogo više i mnogo grublje, nego u običnim (cehovskim) javnim kućama, i da je žaliti, što se tako što dešava u ovoj hvaljenoj varoši.“ 1 Ženske su kuće uživale osobitu zaštitu; narušavanje mira u njihovoj blizini dvo­ struko je strože bilo kažnjavano. I članovi ovih ženskih cehova imali su pravo prisustvovati u povorci kod procesija i svečanosti, kod kojih su bili nazočni i drugi cehovi. A ne­ rijetko su bile ove ženskinje pozivane na kneževske i senatorske gozbe. Smatralo se, da su ženske kuće tu zato, „da bi se bolje očuvao brak i čast djevica**. T o je isti razlog, s kojim su u A teni opravdavali državne bordele i s kojim se još i danas ispričava prostituciju. Medjutim nisu izostajala ni nasilnička gonjenja bludnica od strane istih tih ljudi, koji su prostitutke održavali svojim prohtje­ vima i svojim novcem. T ako je Karlo Veliki naredio, da se jedna prostitutka dovuče gola na trg i išib a; on sam, „najkršćanskiji** kralj i car, imao je ne manje no šest žena u isto vrijem e; a ni njegove kćeri, koje su očigledno išle za primjerom svojega oca, nijesu bile predstavnice vrline. O ne su mu svojim životom spremile miiogi neugodni čas, da, donesle su mu i nešto nezakonite djece u kuću. Alkuin, prijatelj i savjetnik Karla Velikog, opominjao je svoje uče­ nike, da se čuvaju „krunisanih golubica, koje noću lete po Pfalzu**, razumijevajući time careve kćeri. Iste te zajednice, koje su javno organizirale bordele i uzimale ih u svoju zaštitu dajući svećenicima Venere svakojake povlastice, vršile su najstrože i najgroznije kazne 1 Joh. Scherr, Povjest njemačke žene. 4. izdanje. Leipzig 1879. �71 nad sirotom i napuštenom djevojkom, koja je pala. Ubice svoje djece, koje su iz očajanja ubijale plod svojega tijela, podvrgavane su najgroznijim smrtnim kaznama, a za ne­ savjesnim zavodnicima nije ni pijetao kukurijeknuo. O ni su možda zasjedavali u sudovima, koji su izricali smrtnu pre­ sudu nad javnim žrtvama. T akve se stvari još i danas dogadjaju.1 A i ženino brakolomstvo kažnjavano je naj­ strože, bar joj nije bilo dano izbjegnuti porugu na sramot­ nom stu p u ; medjutim, brakolomstvo muževljevo bilo je po­ kriveno plaštem kršćanske ljubavi. U W iirzburgu se gazda ženske radnje zakleo pred magistratom, „da će biti gradu vjeran i naklonjen i da će ženske nabavljati". Isto tako je bilo u Niirnbeigu, Ulmu, Leipzigu, Kolnu, Frankfurtu i t. d. U Ulmu, gdje su žen­ ske kuće ukinute 1573. godine, cehovi su tražili 1551, da se opet uvedu, „da bi se uklonila veća nezgoda" ! V iso­ kim strancima stavljane su na uživanje bludnice o grad­ skom trošku. Kad je kralj Vladislav 1452. ušao u Beč, magistrat mu pošlje u susret jednu deputaciju javnib ženskinja, čiji su se najljepši dijelovi tijela pokazivali kroz tanko odijelo. Isto je tako i cara Karla V ., pri njegovu ulasku u Antwerpen, pozdravila jedna deputacija golih djevojaka, i tu scenu predstavio je H ans Makart na jednoj velikoj slici, koja se nalazi u hamburškom muzeju. T akve pojave nijesu u ono doba izazivale nikakovo uzbudjenje. 4. V iteštvo i poštovanje žena. Fantazijom bogati romantici i ljudi lukave proračunanosti pokušali su prikazati srednji vijek osobito ćudorednim i oduševljenim od istinskoga poštovanja prema ženama. Tom u je naročito morala da posluži doba pjevača — od dvanaestog do četrnaestog stoljeća. Ljubavna služba vite­ 1 L eon Richer saopčuje u „Slobodnoj ženi" jedan slučaj, kako je u Parizu jednu služavku zbog čedomorstva osudio o t a c n j e n o g r o d j e n o g d j e t e t a , jedan ugledni, p o b o ž n i advokat, koji je zasijedao u poroti. Još i više. S a m j e a d v o k a t b i o u b o j i c a , a m a j k a p o t p u n o n e v i n a , kao što je ova t e k p o s l i j e osude izjavila pred sudom. �72 zova, koju su ovi naučili od Mavara u Španiji, imala bi da bude svjedočanstvo o poštivanju, koje se u ono vrijeme iskazivalo ženi. T u treba da na nešto podsjetimo. Prvo, viteštvo je bilo samo jedan maleni dio stanovništva, što vrijedi i za njihove žene ; drugo, samo je jedan vrlo mali dio viteštva vršio tu toliko uzvisivanu ljubavnu službu; treće, ili se ne poznaje, ili se izopačuje pravi smisao ove ljubavne službe. Doba, kada je cvjetala ova ljubavna služba bilo je d o b a n a j c r n j e g p r a v a p e s n i c e u Nje­ mačkoj, doba, kada je svaki red bio uništen, a viteštvo se odalo izlijetanju na drumove, pljačkanju i ucjenama. Takvo vrijeme najbrutalnijih nasilja ne može biti vrijeme, u kome vladaju samo blagi i pjesnički osjećaji. Naprotiv. Ovo je vrijeme u bitnom pridoneslo, da se uništi još i ono malo štovanja prema ženskome spolu. Viteštvo, kako na selu tako i u gradovima, sačinjavali su najvećim dijelom grubi, pusti bećari, čija je najmilija strast pored borenja i preko­ mjernog pijančevanja bilo najrazuzdanije zadovoljavanje spol­ nim požudama. Kroničari onoga vremena ne mogu se do­ voljno napričati o silovanju i nasilju, koje je vršilo kako seosko, tako i varoško plemstvo, u čijim rukama bijaše gradska uprava do trinaestog, a negdje do četrnaestog i petnaestog stoljeća. Zlostavljene su ličnosti rijetko kada imale mogućnosti, da pribave sebi prava, jer u gradovima plemići su zasijedali u općinskom sudu, a na selu je spahija imao neograničeno pravo kažnjivanja. Grdno je dakle pretjerivanje, da su plemstvo i gospoštija sa takovim obi­ čajima i navikama ukazivali kakvo osobito poštovanje prema ženama i da su ih nosili na rukama kao neku vrstu viših bića. Čini se, da je vrlo maleni dio viteštva obožavao žensku ljepotu, ali i to obožavanje^nije imalo nikakovih platonskih, nego vrlo realnih ciljeva. Čak i onaj harlekin medju obožavaocima ženske ljepote, onaj smiješne uspomene Ulrich von Lichtenstein bio je samo dotle pristaša platonske lju­ bavi, dok je to morao biti. U stvari je ova ljubavna služba bila obožavanje ljubaznice na račun — zakonite žene, bila je dakle s r e d n j e v j e k o v n i k r š ć a n s k i h e t e r i z a m , kakav je postojao u Grčkoj za vremena Periklovih. U za­ jamno zavodjenje žena bilo je kod vitezova veoma razvijen �73 ljubavni običaj, na kakav i danas nailazimo u izvjesnim krugovima naše buržoazije. Nesumnjivo je, da tako o t v o r e n a težnja za sjetilnim zadovoljenjem u to doba sadrži u sebi priznanje, da pri­ rodni nagon, koji je usadjen u svakom zdravom i zrelom čovjeku, ima prava da bude podmiren. U toliko je zdrava priroda odnijela pobjedu nad kršćanskim ascetizmom. S druge pak strane mora se opet naglasiti, da je to bilo priznato samo jednome spolu, a da se prema drugome postupalo tako, kao da ovaj nije mogao ni smio imati iste nagone. Najmanje prekoračenje onih moralnih zakona, koje su ljudi propisali za drugi spol, bilo je najstrože kažnjavano. A ženski spol navikavan je neprekidnim ugnjetavanjem i oso­ bitim uzgojem na mišljenje svojih gospodara, tako, te mu ovo stanje i do danas izgleda sasvim prirodno. Z ar nije bilo milijuna robova, koji su ropstvo smatrali za prirodno i koji se ne bi nikad oslobodili, da im se osloboditelji nijesu pojavili iz klase njihovih gospodara? Z ar nisu pruski seljaci molili, kada ih je Steinovo zako­ nodavstvo htjelo da oslobodi zavisnosti, da ostane pri starom, jer „tko će se za njih brinuti, kad se razbole ili ostare “ ? A zar nije tako nešto i s modernim radničkim pokretom? Koliko još radnika dopušta bez ikakva otpora, da eksploatatori na njih utiču i njima upravljaju ! Ugnjetenome je potreban onaj, koji će ga probuditi i oduševiti, jer on nema slobodne inicijative. T ako je bilo u modernome proletarskome pokretu. Cak su i buržoaskoj borbi za oslobodjenje, koja je relativno bila u povoljnom položaju, prokrčili put učitelji plemićskog i svećeničkog porijekla. M a koliko mana imao srednji vijek, on je posjedovao zdra\u čulnost, koja je odgovarala jedroj i krepkoj naravi puka i koju kršćanstvo nije moglo uništiti. O n nije znao za licemjerno pretvaranje i prikrivenu pohotljivost našega vremena, koje se plaši i ustručava da stvari nazove njihovim pravim imenom i da o prirodnim stvarima prirodno govori. O n nije poznavao ni onu pikantnu dvosmislenost, u koju se zavijaju one stvari, koje se zbog nedostatka prirodnosti ili zbog pretvaranja ne će otvoreno da nazovu, čime se �74 prave još opasnijima, jer takav govor draži, ali ne zado­ voljava, izaziva samo slutnju, ali ne kaže jasno. Naša društvena zabava, naši romani i naša pozorišta puna su ovih pikantnih dvosmislenosti i njihovo je djelovanje oči­ gledno. Ovaj spiritualizam bogatih razuzdanaca, te se skriva iza religijoznoga spiritualizma, ima danas silnu moć. Peto poglavlje. Reformacija. 1. Luter. Zdrava čulnost srednjega vijeka našla je u Luteru svoga klasičnog tumača. Malo će nas se ovdje ticati religijozni reformator, a više će nas zanimati Luter kao čovjek. U njemu kao čovjeku pojavljuje se krepka i nepokvarena pri­ roda ; ona ga je nagnala, da otvoreno i tačno iskaže svoju potrebu za ljubavlju i uživanjem. Njegov položaj nekadaš­ njeg rimskog svećenika otvorio mu je oči. O n je u praksi upoznao tako reći na vrelu neprirodnost kaludjerskog i opatičkog života. O tuda toplina, kojom pobijaše svećenički i samostanski celibat. Njegove riječi vrijede još i danas za one, koji misle, da smiju griješiti proti prirodi, i koji drže, da je u skladu s njihovim pojmovima morala i ćudoredja to, kada državne i društvene ustanove priječe milijunima ispunjavati svoje prirodne potrebe. Luter veli: „Zena, ako joj ne pomaže visoka, osobita milost, ne može se odreći muškarca, isto kao ni jela, spavanja, pića i druge prirodne potrebe. A isto tako ni muškarac ne može biti bez žene. Razlog je tomu, što je u prirodi isto tako duboko usadjeno radjati djecu, kao i jesti i piti. Z ato je Bog dao tijelu uda, žile, krv i sve, što je za ovu svrhu potrebno. A onaj, koji se od toga brani i ne će da se pusti prirodi na volju, što čini ovaj drugo, nego spriječava, da priroda bude prirodom, da vatra peče, da voda teče, da čovjek jede, pije i spava?" A u svojoj propovijedi o bračnom životu veli o n : „Kao god što ne zavisi od mene, hoću li biti čovjek ili ne, isto tako ni ti nijesi u stanju da budeš �75 bez čovjeka, jer ne zavisi od slobodne volje ili savjeta, već od prirode, da svaki čovjek mora imati ženu, a svaka žena muža.“ Ali Luter nije samo tako energičnim načinom branio bračni život i potrebu spolnog općenja, on ustaje i proti zavisnosti braka od crkve. O n je u tome pitanju potpuno stajao u naziranju starog vremena, koje je gledalo u braku akt slobodne volje učesnika, koji se crkve ništa ne tiče. O n veli o to m e : „Z ato znaj, da je brak isto, što i svako drugo ljudsko zanimanje. Kao što ja mogu sa jednim neznabošcem, Židovom, Turčinom, krivovjercem da jedem, pijem, spavam, hodam, jašim, kupujem, go­ vorim i radim, i s t o t a k o m o g u s n j i m b i t i i o s t a t i u braku. I n i ma l o se ne mo j o s v r t a t i na z a k o n e l u d j a k a , k o j i t o b r a n e . . . Neznabožac može isto tako da bude muž i žena, stvoreni od Boga, kao i sv. Petar ili sv. Pavao ili sv. Luka, pa i kao taj glupi, krivi kršćanin.'* Luter se izjavio dalje, kao i drugi reformatori, protiv svakog ograničavanja braka, a bio je i za obnavljanje braka, što je crkva zabranjivala. O n v e li: „Kako će se sada u nas smatrati bračne stvari ili razvod braka, rekao sam, d a to t r e b a d a s e o s t a v i p r a v n i c i m a i s v j e t o v n o j vl ast i , j er je b r a k s v j e t o v n a u s t a n o v a . " T ek krajem sedamnaestoga stoljeća protestanti su primili crkveno vjenčanje kao uslov, da brak bude pravovaljan. D otada je važio takozvani brak po savjesti, to jest prosta uzajamna obveza, da će se biti muž i žena i živjeti u braku. Po njemačkom pravu takav je brak smatran zako­ nitim. Luter je išao još i dalje, pa je strani, koja u braku nije zadovoljena — makar to bila i žena — priznao pravo, da se zadovolji izvan braka, „da se podmiri priroda, koja se ne može ugušiti".1 Luter je ovdje postavio načela, koja će izazvati živo negodovanje velikog dijela „poštenih ljudi i žena" našega doba, koji se rado u svojoj gorljivoj pobožnosti pozivaju na Lutera. U svom traktatu „ O brač­ nome životu", II, 146, Jena 1522, veli o n : „A ko zdrava žena podje za nezdrava čovjeka i ne može javno da primi 1 Dr. Karl H agcn. Književne i religijozne prilike Njem ačke u doba reformacije. Frankfurt a. M . 1888. �76 drugoga, a ne će da radi protivno svojoj časti, treba da kaže svome m užu: Vidiš, dragi moj, ti ne možeš da mi se odužiš, prevario si mene i moje mlado tijelo, doveo si u opasnost čast i spokojstvo moje, mi pred Bogom nismo časni, zato mi dopusti, da ja budem u tajnom braku s tvojim bratom ili najbližim prijateljem, a ti da nosiš ime, d a t v o j e i m a n j e ne p r e d j e na t u d j e n a s l j e d ­ n i k e , i d o p u s t i mi , d a t e p o t v o j o j v o l j i v a r a m , k a o š t o si ti m e n e b e z s v o j e v o l j e p r e v a r i o . " Čovjek je, izvodi dalje Luter, dužan pri­ voljeti na to. „A ko ne će, ona ima prava da pobjegne u drugu zemlju i da nadje drugoga. Tako isto, ako žena ne će da ispunjava bračnu dužnost, ima muž prava, da obleži drugu, samo joj to mora prije reći.'*1 Kako se vidi, to su vrlo radikalne i za naše doba, koje je bogato prijetvornošću i licemjerstvom, dapače vrlo nemoralne misli, što ih razvija veliki reformator. Luter je samo izrekao ono, što je u ono doba bilo naziranje naroda. T ako Jakov Grimm iznosi:2 „Ako muž ne može da živi zadovoljno i srećno sa ženom, neka je pažljivo natovari na ledja i odnese devet koračaja daleko od svoje kuće, ostavi je tamo pažljivo, ne objašnjavajući se, ne udarajući je, ne bacajući, ne go­ voreći joj ni jedne ružne riječi i ne pogledajući je ljutito; neka onda dozove svog susjeda, da mu on pomogne u nevolji, a ako njegov susjed ne će ili ne može to učiniti, neka je odvede na prvi budući vašar; ona mora da bude nakićena i urešena, a on je dužan ogrnuti je ogrtačem zlatom izvezenim, ne bi li na taj način primamili koga; pa ako joj ni to ne pomogne, onda neka joj sam djavo pomogne." Srednjevjekovni seljak htio je u prvom redu imati na­ sljednike iz braka, pa kad ih nije mogao stvarati sam, prepustio je to zadovoljstvo bez ikakvih skrupula drugomu kao praktičan čovjek. Glavno je bilo, da postigne svoju svrhu. Mi opetujemo : čovjek ne vlada svojinom, svojina vlada njime. 1 Dr. Karl H agen, u pomenutoj knjizi str. 23 4 . 2 Njemačke pravne starine, Starine iz okružja Blankenburg, str. 4 4 4 . �77 Iz spisa i govora Luterovih izvadjena mjesta o braku važna su naročito zbog toga, što su u najoštrijoj suprot­ nosti s naziranjima, koja danas vladaju u crkvi. Socijalna se demokracija može u borbi, što je vodi sa svećenstvom, punim pravom pozvati na Lutera, koji u pitanjima braka stoji na potpuno slobodnom stajalištu. Luter i reformatori išli su u pitanju braka još i dalje, razumije se iz oportunističkih razloga, da bi se dopali po­ jedinim knezovima, čiju su moćnu potporu ili trajnu blago­ naklonost gledali da pridobiju i očuvaju. Prijatelj reformacije landgraf od H essena Filip I. imao je pored svoje za­ konite žene jednu ljubavnicu, koja mu se htjela predati samo pod uslovom, da se vjenčaju. Slučaj je bio škakljiv. Razvod sa ženom bez opravdanih razloga značio je veliki skandal, a brak sa dvjema ženama u isto vrijeme bio bi za jednog kršćanskog vladara novijega vremena nečuven dogadjaj, koji bi izazvao isto toliki skandal. P a ipak se Filip u svojoj zaljubljenosti odlučio za potonje. Trebalo je samo utvrditi, da to ne stoji u protivurječju sa biblijom i da to odobravaju Luter i Melanchthon, reformatori. Prije svega započeše pregovori landgrafa s Butzerom, koji se s time slagao i koji je obećao, da će za to pridobiti Lutera i M elanchthona. Butzer je svoje mišljenje motivirao rekavši: Imati u isto vrijeme više žena ne protivi se evangjelju. Pavao, koji govori mnogo o onima, koji ne će doći u carstvo nebesko, ne govori ništa o onima, koji imaju dvije žene. Pavao veli dapače, „da svaki biskup treba da ima samo jednu ženu, a isto tako i sluge. Ako bi bilo nužno, da svakom pripadne po jedna žena, tada bi bilo zabranjeno, da jedan ima više žena." Luter i M elanchthon pridružiše se ovim razlozima i odobriše dvostruki brak, pošto je landgrafova žena pristala na njegov uslov, „da svoje bračne dužnosti prema njoj ispunjava još više, nego dosada".1 Pitanje o opravdanosti bigamije morilo je Lutera još ranije, kada je trebalo odobriti dvostruki brak Henrika VIII., kralja engleskog. T o izlazi iz jednog pisma na 1 Joh. Janssen, Freiburg i B. Povjest njemačkoga naroda od 1525. do 1555. �78 saskog kancelara Brinka, komu je u siječnju 1524. pisao: ,,U n a č e l u d a k a k o n e m o ž e on, L u t e r , ž a ­ b a c i t i b i g a m i j u, jer ova se ne protivi svetom pismu,1 ali on drži, da to nije lijepo, kad se to dogadja medju kršćanima, koji se moraju odreći i dopuštenih stvari.“ A poslije vjenčanja landgrafovog u ožujku 1540., pisao je (10. travnja) kao odgovor na njegovo zahvalno pism o: „Neka vječna milost prati V aš korak, koji smo Vam sa­ vjetovali, no k o j i ž e l i m o d a o s t a n e u t a j n o s t i . J e r b i i n a č e i g r u b i s e l j a c i (slijedeći primjer landgrafa) n a v e l i m o ž d a i s t o t a k o v e l i k e i v e ć e r a z l o g e , š t o bi n a m z a d a l o m n o g o p o s 1 a.“ Melanchthonu je bilo lakše odobriti dvostruki brak landgrafu, jer je on još ranije pisao Henriku VIII., „da svaki vladar ima pravo da uvede poligamiju u svojoj zemlji". Ali je dvostruki brak landgralov izazvao u njegovoj zemlji toliko negodovanje, da je on 1541. naredio, da se rasturi jedan spis, u kome se branila poliganija kao jedna stvar, koja nije protivna svetome pismu.2 Nije se više živjelo u devetom i dvanaestom vijeku, kada se mnogoženstvo još podnosilo. Dvostruki brak hessenskog landgrafa, koji je izazvao nezadovoljstvo u najširim krugovima, nije bio usamljen. Takvih je dvostrukih kneževskih brakova bilo još i u sedamnaestom i osamnaestom stoljeću, kao što ćemo još pokazati. Objavljujući, da je podmirivanje spolnog nagona jedna zapovijest prirode, Luter je iskazao samo ono, što su savremenici mislili i što su ljudi za sebe tražili. Reformacijom, koja je ukinula celibat svećenika i samostane u protestantskim zemljama, stvorio je on mogućnost stotinama hiljada ljudi, da zadovoljavaju svoj prirodni nagon u za­ konitoj formi. Ali stotinama hiljada drugih bilo je to i 1 Što je potpuno tačno, ali i objašnjivo, jer je biblija postala u doba, kada je poligamija bila veoma rasprostranjena medju zapadnim i istočnim narodima; ali je ona bila u najstrožoj opreci s običajima šesnaestog stoljeća. Pisac. 2 Joh- Janssen, po pomenutoj knjizi, 3. svezak. �79 dalje zabranjeno zbog postojećeg oblika svojine i zakona, koji su njemu odgovarali. Reformacija je bila protest nove krupne buržoazije protiv sputanosti feudalnog stanja u crkvi, državi i društvu. Krupna buržoazija, koja se naglo razvijala, težila je da se oslobodi od uskih okova cehovskih, plemićskih i pokra­ jinskih prava i da uvede državnu centralizaciju, jedno­ stavnu organizaciju raskošne crkve, da uništi mnogobrojne položaje za Ijenivce, da ukine samostane i da ih pretvori u privredna poduzeća. Luter je bio na vjerskom polju zastupnik ovih gradjanskih težnja. Zastupajući slobodu braka radio je za gradjanski brak, koji je ostvaren tek u naše doba zakonom o gradjanskom braku i ostalim gradjanskim zakonodavstvom, slobodom kretanja, slobodom rada i naseljivanja. Vidjet ćemo, u kolikoj je mjeri time položaj ženin izmijenjen. U doba reformacije nije se bilo otišlo tako daleko. Reforma­ cija je, istina, mnogima omogućila brak, ali s druge strane najstrože gonila slobodni spolni saobraćaj. U koliko se ka­ toličko svećenstvo pokazivalo popustljivim i tolerantnim prema spolnim strastima, u toliko je sad bjesnije ustajalo protiv njih protestantsko duhovništvo, koje je sebe već bilo zadovoljilo. Javnim ženskim kućama objavljen je rat, one su zatvorene kao „spilje sotonine“ , prostitutke rastjerane kao „djavolje kćeri**, a svaka žena, koja bi „pogriješila**, obilježena kao čudovište od rdjavštine. O d veselog sitnog gradjanina srednjega vijeka, koji je živio i puštao da se živi, postade bigotni, strogo moralni, mračni filistar, koji je štedio, da bi njegovi kasniji krupnoburžoaski nasljednici što raspuštenije živjeli i što više rasipali. Poštovani gradjanin s tvrdom kravatom, uskim horizontom, strogim ali licemjernim moralom postade pro­ totip društva. Zakonita žena, kojoj nije prijala — od ka­ toličke strane snašana — čulnost srednjega vijeka, veoma se slagala s puritanskim duhom protestantizma. Ali ostale okolnosti, koje su nepovoljno uplivisale na općenite prilike u Njemačkoj, imale su nepovoljan uticaj i na žene. �80 2. Posljedice reformacije. Tridesetgodišnji rat. Promjena u odnosima proizvodnje, novca i trgovine, koju je u Njemačkoj izazvalo naročito otkriće Amerike i novog pomorskog puta u Istočnu Indiju, proizvela je ve­ liku reakciju u društvenom životu. Njemačka je prestala biti središtem evropskog prometa i trgovine. Njemačka pri­ vreda, njemačka trgovina počeše propadati. U isto je vrijeme crkvena reformacija razorila političko jedinstvo naroda. Reformacija bijaše izlika, kojom se njemački knezovi nastojahu emancipirati od carske sile. S druge strane, knezovi su podjarmljivali plemstvo i, da bi lakše postigli svoj cilj, po­ magali su podizanje gradova. A mnogi su se gradovi uslijed mutnih vremena dragovoljno podvrgavali gospodarstvu kne­ zova. Uslijed privrednog nazadovanja gradjanstvo je za­ htijevalo sve veće zaštitne mjere, da bi se zaštitilo od neprijatne konkurencije, a knezovi su rado izlazili ovim željama ususret. Zastoj je bivao sve veći, a time i osiro­ mašivanje. Dalje posljedice reformacije bile su vjerske borbe i progoni — knezovi su ih upotrijebili za svoje političke i ekonomske ciljeve — koje su sa izvjesnim prekidima bijesnile po Njemačkoj duže od jednoga vijeka i završile sa potpunim iscrpljenjem Njemačke krajem tridesetgodišnjeg rata. Njemačka je bila nepregledno polje lešina i ruševina. Čitave zemlje i provincije bijahu opustošene, stotine gra­ dova, tisuće sela bilo je dijelom ili posvema spaljeno, a mnogo ovih nestalo je onda uopće sa lica zemlje. U mnogim je mjestima stanovništvo spalo na treći, četvrti, peti, dapače na osmi i deseti dio. T o je vrijedilo primje­ rice za gradove kao Niirnberg i za čitavu franačku pokra­ jinu. U ovoj krajnjoj nuždi, da bi se raseljene varoši i sela opet što prije naselili, pribjeglo se tome drastičnome sred­ stvu, da se muškarcima izuzetno d o p u s t i l o , d a i m a j u p o d v i j e ž e n e . Muškarce su uništili ratovi, ali žena je bilo na pretek. Z bog toga je 14. veljače 1650. godine franačka okružna skupština u Niirnbergu donijela odluku, „da se ljudi ispod 60 godina ne smiju primati u samostane“ ; dalje je izdana naredba, „da su svi svećenici i pastiri, koji �81 ne pripadaju nijednome ordenu ni kanonikatu, ^ obvezani stupiti u brak.“ „Pored toga treba svakom muškom licu dopustiti, da uzme po dvije ž e n e : ali ih treba podsjetiti i sa p r o p o v j e d a o n i c a češće opominjati, da se brižljivo i sa potrebnom diskrecijom trude, da kao vjenčani muževi dviju žena ne samo obje zadovolje, nego i da svako ne­ raspoloženje medju njima otklone. “ Upotrijebila se dakle i propovjedaonica, da propagira dvostruki brak i da muževima daje upute, kako će se vla­ dati. U to dugo vrijeme nastupio je zastoj u trgovini i prometu i privredi, u mnogočemu je to propalo posvema i moglo se tek pomalo oporavljati. Veliki dio pučanstva osurovio je, demoralizovao se i odviknuo od svakog urednog rada. I dok su za vrijeme ratova bile plaćeničke vojske, što su robile, plijenile, oskvrnjivale i ubijale prolazeći Nje­ mačkom s iednoga kraja na drugi i uništavajući i prijatelja i neprijatelja, sada su, poslije ratova, bile bezbrojne čete razbojnika, prosjaka i skitnica, koje su pučanstvo nagonile u strah i prepast spriječavajući ili uništujući trgovinu i promet. Naročito je za ženski spol došlo doba velikih muka. U ovo doba razuzdanosti dospio je prezir žene do vrhunca, na ženina se ledja najviše svalio teret općeg nerada. Hilja­ dama žena tumaralo je po drumovima i šumama kao skitnice puneći ubožišta i tamnice. Svima ovim patnjama pridružilo se još i to, što je plemstvo, pohlepno na zemlju, nasilno razgonilo mnoge seljačke porodice. Pošto je od reformacije moralo sve više i više popuštati pred kneževskom vlasti i pošto je dvorskim zvanjima i vojnom službom dovodjeno u sve veću zavisnost od nje, plemstvo je gledalo, da štetu, koju su mu knezovi nanijeli, nadoknadi dva ili tri puta više otmicom seljačkih dobara. U isto vrijeme reformacija je za knezove bila zgodan izgovor, da ovladaju bogatim crkvenim dobrima i da proždru bezbroj jutara njihove zemlje. T ako je primjerice knez izbornik August Saksonski prisvojio do kraja šesnaestoga vijeka ne manje od tri stotine crkvenih dobara.1 Tako su isto uradili njegova braća i rodjaci, ostali protestantski knezovi, a poglavito H ohen1 Joh. Janssen, Povijest njemačkoga naroda. 3. svezak. A . Bebel: Ž ena i socijalizam. 6 �82 zollerni. Plemstvo se ugledalo na taj primjer i prisvajalo sebi one općinske zemlje, sto je još bilo ostalo, kao i seljačka dobra bez gospodara, tjeralo od kuće seljake i bogatilo se njihovom zemljom. Bezuspješne seljačke pobune u šesnaestom stoljeću pružale su im željeni izgovor za ovo. I kad im je ta otmica jedamput pošla za rukom, nije se oskudijevalo u razlozima, da tako nasilno i dalje rade. Pomoću različitih šikaniranja, nasilja i izvrtanja prava, u čemu im je tadašnje rimsko pravo odlično pomagalo, se­ ljacima je oduzimana zemlja za najnižu cijenu, ili su oni rastavljeni od svojine radi toga, da se plemićska dobra zaokruže. Na ovaj su način uništena čitava sela i pokrajine. Da navedemo tek nekoliko primjera: od 12.543 seljačkih porodica na viteškim dobrima, koliko ih je bilo u Mecklenburgu u vrijeme tridesetgodišnjeg rata, ostalo ih je 1848. godine samo još 1213. U Pomoranskoj je propalo od 1628. godine preko 12.000 seoskih kuča. Preobražaj u seoskoj privredi, koji se izvršio u toku sedamnaestoga stoljeća, izazvao je novu eksproprijaciju seoskih dobara i pretvaranje posljednjih ostataka općinske zemlje u plemićsku svojinu. Z avedena je naizmjenična poljoprivreda, po kojoj je u izvjesnom vremenu vršena promjena u obradjivanju zemlje. Oranice su kroz neko vrijeme pretvarane u pa­ šnjake, što je potpomagalo stočarstvo i omogućivalo manji broj radnih snaga. U gradovima nije bilo bolje, nego na selu. Nekada je i ženama bilo dopušteno da budu majstori i da drže po­ moćnike i šegrte, samo su morale biti u cehovima, da bi se u konkurenciji izjednačile sa ostalima. Bilo je samo­ stalnih žena, koje su izradjivale lanene i vunene tkanine, čohu, odijelo i sagove, bilo je ženskih zlatara, livaca kovina, pojasara, remenara itd. Nalazimo primjerice ženskih krznara u Frankfurtu i šleskim gradovima, pekara u gradovima na srednjoj Rajni, pojasara vu Kolnu Strassburgu, remenara u Bremenu, čohaša u Frankfurtu, košaraša u Niimbergu, zlatara u K olnu.1 Ali u koliko se pogoršavao položaj za­ natlija, u toliko se pogoršavalo i raspoloženje prema ženskim 1 Dr. Karl Biicher, Ž ensko pitanje u srednjem vijeku. �83 konkurentima. U Francuskoj je ženama zabranjeno obavljanje zanata još krajem četrnaestog stoljeća, u Njemačkoj tek krajem sedamnaestog vijeka. U početku im je zabranjivano da budu majstori — izuzimajući udovice — kasnije im je uskraćeno, da budu i pomoćnice. Uništenjem ceremonijalnog katoličkog kulta protestantizam je oštetio ili potpuno uništio masu zanata, naročito umjetničkih, u kojima je radilo mnogo žena. A konfiskacija i sekularizacija velikih crkvenih imanja povukla je za sobom slabije pomaganje sirotinje, zbog čega su u prvom redu stradale udovice i siročad. Općenito gospodarstveno rasulo, koje je uslijed svih tih navedenih uzroka nastupilo u šesnaestom stoljeću i trajalo kroz sedamnaesti vijek, izazvalo je sve strože za­ kone o braku. Zanatlijskim pomoćnicima i slugama i sluš­ kinjama brak je bio uopće zabranjen, osim, kad su mogli pokazati, da ne ima opasnosti za njihovu općinu, da će joj sa svojom budućom porodicom pasti na teret. Zaklju­ čivanje brakova mimo zakona bilo je kažnjavano strogo, kadgod i barbarski, primjerice po bavarskome pravu korbačem i zatvorom. Ali su naročito strogim progonima bili izloženi takozvani divlji brakovi, koji su postajali u toliko češći, u koliko se teže dobijalo dopuštenje za stupanje u brak. Duhove bijaše obuzeo strah od prenaseljenosti i da bi se umanjio broj prosjaka i skitnica, dolazio je dekret za dekretom, a jedan bijaše stroži od drugoga. Šesto poglavlje. Osamnaesti vijek. 1. Dvorski život u Njemačkoj. Slijedeći primjer Ljudevita X IV ., kralja francuskog, ve­ lika većina u ono doba mnogobrojnih njemačkih kneževskih dvorova rasipala je novac na svakojaki sjaj i raskoš, naro­ čito na metrese, što je premašilo snagu njihovih država i državica. Povjest kneževskih dvorova u osamnaestom vijeku spada medju najodvratnija poglavlja u historiji. Jedan je mogućnik nadmetao drugoga u praznoj naduvenosti, sum a­ �84 nutoj rasipnosti i skupim vojničkim igrama. Naročito se daleko otjeralo u bijesnom ženskarenju. Teško je reći, kome od mnogih njemačkih dvorova pripada slava u ovo rasipno vrijeme, te korumpiraše javni život. Danas je to bio ovaj, sjutra onaj kneževski dvor, i nijedna njemačka država nije ostala od toga poštedjena. Na knezove se ugledalo plemstvo, a na plemstvo opet gradjani prijestol­ nice. Ako je kći iz kakve gradjanske porodice bila srećna da se dopadne kome visokom gospodinu na dvoru ili samoj Njegovoj Svijetlosti, od dvadeset takvih slučajeva devetnaest ih je smatralo to za najveću sreću i porodica je bila gotova, da ih dade za plemićske ili kneževske metrese. T o su isto radile plemićske porodice, ako bi se njihove kćeri svidjele knezovima. Đeskarakternost i bestid­ nost bijahu ovladale najširim krugovima. U ovom pogledu najgore je bilo u obim njemačkim prijestolnicama, u Beču i u Berlinu. U njemačkoj Kapui, u Beču, vladala je doduše jedan dobar dio stoljeća strogo moralna Marija Terezija, ali je ona bila nemoćna prema bogatome plemstvu, ogrezlom u sjetilna uživanja, i prema buržoaziji, koja mu je podražavala. Marija Terezija je po­ moću svojih komisija za nevinost bila organizovala razgranjen špijunski sistem, zbog čega je izazvala ogorčenje i podsmijevanje. Uspjeh je bio ravan ništici. U frivolnom Beču kružila je u drugoj polovici osamnaestog vijeka reče­ nica : „Ljubi bližnjega svojega kao sama sebe, to jest, ljubi ženu drugoga kao svoju vlastitu.“ Ili: „Ako žena podje desno, muž treba da ide lijevo. A ko ona nadje pratioca, on treba da traži prijateljicu.** Kako se u ono vrijeme nisko mislilo o braku i brakolomstvu, vidi se iz jednoga pisma pjesnika Chr. von Kleista, što ga je ovaj 1751. pisao svom prijatelju Gleimu. T u stoji: „V eć su Vam poznate stvari markgrofa Henrika. O n je poslao svoju suprugu na svoja dobra i hoće da se rastavi od nje, jer je zatekao kod nje u postelji princa od Holsteina . . . . Markgrof bi doduše bolje učinio, da je tu stvar prećutao, umjesto što je učinio, da sada cijeli Berlin i pola svijeta govori o njemu. Pored toga n e t r e b a j e d n u t a k o p r i r o d n u s t v a r u z e t i t a k o r d j a v o , naročito kad ni sam muž nije tako vjeran. �85 Sablazan je u braku neizbježiva, i s v i l j u d i i ž e n e , g l e d a j u ć i d r u g e o mi l j e n e ličnosti, p r i mo r a n i su, d a i s a m i b u d u n e v j e r n i . A k a k o s e m o ž e k a ž n j a v a t i o no, n a š t o j e č o v j e k p r i m o r a n ? ” O stanju u Berlinu pisao je 1772. engleski poslanik Lord Malmesbury: „Potpuna moralna pokvarenost vlada kod oba spola sviju klasa, čemu još pridolazi neimaština, koja po­ tiče bilo zbog velikog poreza sadašnjega kralja, bilo zbog ljubavi prema luksusu, kome su se naučili od njegova djeda. Ljudi sa malo sredstava provode razvratan život, žene su prave harpije bez trunke stida. Prodaju se o n o m e , koji im najviše plati, a nježnost i prava ljubav za njih su ne­ poznate stvari.” U Berlinu je u ovom pogledu bilo najgore pod Fridrikom Vilimom 11., koji je vladao od 1786. do 1797. O n je svome narodu pružio najgori primjer. Njegov dvorski svećenik Zollner spustio se tako nisko, te mu je priznao za drugu ženu njegovu metresu plemkinju Juliju V oss. A kad je ova skoro za tim, prve nedjelje umrla, Zollner se se nije ustezao, da ga vjenča s drugom metresom, groficom Sofijom Donhoff. Na rdjave primjere, kakve je Fridrik Vilim II. poka­ zivao krajem toga vijeka, upućivali su ga njegovi rodjaci još početkom toga vijeka. Koncem srpnja 1706. vojvoda Eberhard Ljudevit Wiirttemberški uzeo je za drugu ženu svoju metresu Gravenitzovu, „upropastiteljicu zemlje”, kako je i danas u W iirttenbergu nazivaju. Brak je zaključio neki mladi svećenik M. Pfahler, te bijaše župnikom u Miihlenu a. N. A rodjeni bratić Eberharda Ljudevita, vojvoda L eo­ pold Eberhard u Mompelgardu, radio je još i gore: on je u isto vrijeme držao t r i žene, od kojih su povrh svega dvije bile sestre. O d svoje trinaestero djece dvoje je vjenčao jedno s drugim. Držanje ovih narodnih otaca iza­ zvalo je veliko negodovanje kod njihovih podanika, ali je na tom i ostalo. Samo se kod vojvode wiirttemberškog uspjelo carskim posredovanjem 1708. godine, da se uništi brak sa Gravenitzovom. Ali ona uskoro stupi u prividan brak s nekim propalim grofom W iirbenom i ostade još dvadeset godina vojvodina ljubavnica i „upropastiteljica zemlje” za Švabe. �86 2. Merkantilizam i novo bračno zakonodavstvo. Sa jačanjem kneževske vlasti od šesnaestog vijeka i sa početkom nove ere stvaranja većih država postala je sta­ jaća vojska, koja se nije mogla održati bez velikih poreza. Jedno zbog toga, a drugo zbog raskalašenog života na svim dvorovima iznudjivane su od naroda goleme svote. O ve zahtjeve mogao je zadovoljiti samo jedan mali dio naroda, koji je bio sposoban za plaćanje poreza. Z bog toga su razne vlade, naročito u većim državama, gledale od osamnaestog stoljeća da zgodnim mjerama po moguć­ nosti povećaju broj stanovnika i podignu sposobnost plaćanja poreza. Put prema tome pokazivao je društveni i gospodarski preobražaj, što su ga izazvali, kao što je već spomenuto, otkriće Amerike, plovidba oko Afrike i pronalazak mor­ skoga puta u Istočnu Indiju, i što ga je potpomagala svaka nova plovidba oko zemlje. Ovaj je preobražaj obuzeo najprije zapadnu Evropu, ali kasnije i Njemačku. Novi saobraćajni putovi stvoriše nove trgovačke odnose, koji dostigoše do tada nepoznatu i neslućenu razgranjenost. "Portugalci, Španjolci, Nizozemci, Englezi gledali su prije sviju, da se okoriste tim novim prilikama. Ali se time koristila i Francuska, a najzad i Njemačka. Njemačka je bila vjerskim ratovima i svojom političkom pocijepanošću vrlo oštećena i privredno veoma zaostala. Nove potrebe svjetskog tržišta, izazvane proširenjem oblasti za prodaju evropskih zanatskih i industrijskih proizvoda, revolucijonirale su ne samo zanatlijsku proizvodnju, već i poglede, osjećanje i mišljenje evropskih naroda i njihovih vlada. Namjesto dosadašnje isključivo zemaljske proizvodnje, koja je izradjivala za dnevne potrebe mjesta i njegove naj­ bliže okoline, stupi manufaktura, što znači proizvodnja na veliko pomoću što većeg broja radnika sa što razvijenijom podjelom rada. Trgovac sa većim financijskim sredstvima i širim pogledima postade rukovalac ovog novog oblika pro­ izvodnje, koji je ili sasvim zamijenio ili barem potisnuo zanat, a njegovu cehovsku organizaciju uništio. Tim e je nastalo vrijeme, kad je žena mogla upotrijebiti svoju snagu �87 u privrednom radu. Kućna industrija ili fabrička preduzeća za preradu lana, za predenje i tkanje vune, krojenje, ple­ tenje gajtana i t. d. otvoriše joj veliko polje za rad. Krajem osamnaestog stoljeća radilo je već 100.000 žena i 80.000 djece u predionicama, tkaonicama i štamparijama Engleske i Škotske, istina, pod takvim uslovima rada, koji su u pogledu nagrade i radnog vremena izazivali jezu. lste su prilike bile i u Francuskoj, u kojoj je u to vrijeme radilo desetinama hiljada žena u mnogobrojnim tvornicama. Ali ovaj ekonomski razvitak iziskivaše više ljudi za rad, a kako je ovih zbog osvajačkih ratova šesnaestog, sedamnaestog i osamnaestog vijeka u Evropi i s onu stranu mora bilo vrlo malo i kako početkom osamnaestog stoljeća nastade iseljavanje u prekomorske zemlje, napred­ nije vlade moradoše osjetiti potrebu za olakšavanjem na­ seljavanja i zaključivanja brakova. Spanija, koja je zbog svoje osvajačke politike vrlo rano osiromašila na ljudima, bila je već 1623. prinudjena, da izda zakon, po kome su se sva lica, vjenčana izmedju 18. i 25. godine, oslobodjavala za izvjestan niz godina svih tereta i poreza. Siromašnim licima davana je stanovita pomoć iz državne blagajne. Dalje su oslobodjavani svih poreza i tereta oni roditelji, koji su imali bar šestero djece na životu. Osim toga je Spanija potpomagala useljavanje i kolonizaciju. U Franceskoj je Ljudevit X IV . bio prinudjen, da istrebljenje ljudi u njegovim ratovima nadoknadi time, što je kroz četiri ili pet godina oslobodjavao svih tereta sve one porezne obvezanike, koji bi se oženili prije 21. ili 20. go­ dine. Potpuno je oslobodjavao tereta sve one, koji su imali desetero žive djece, od kojih nijedno nije otišlo u svećenike, fratre ili opatice. Plemići sa istim brojem djece, od kojih nijedno nije postalo duhovnikom, dobijali su go­ dišnju mirovinu od 1000 do 2000 livra, a ostali gradjani, koji ne bi bili podvrgnuti plaćanju poreza, dobijali su pod istim uslovima polovinu ove svote. Maršal Mavro Saksonski preporučivao je Ljudevitu X V ,, da dopusti zaklju­ čivanje brakova samo na pet godina. Pruska je naredbama iz godina 1688, 1721, 1726, �1736 i drugim podesnim mjerama išla na ruku useljavanju, naročito useljavanju vjerskih prognanika iz Franceske i Austrije. Teorija populacije Fridrika Velikog našla je dra­ stičnog izraza u jednom pismu, koje je on 26. kolovoza 1741 pisao Voltaireu. U pismu stoji: „Ja smatram ljude za stado jelena u košutnjaku jednog velikog gospodara, koji imaju zadatak, da ga nasele.“ O n je svojim ratovima svakako učinio, te je bilo nužno, da se njegov košutnjak ponovo naseli. A i u Austriji, Wiirttembergu, Đraunschweigu pomagano je useljavanje, a zabranjivano iselja­ vanje kao i u' Pruskoj. Dalje su u osamnaestom vijeku Engleska i Franceska otklonile sve smetnje zaključivanju brakova i nastanjivanju, za kojim su primjerom pošle i druge države. U prve tri četvrtine osamnaestog vijeka nacijonalni ekonomi i vlade smatrali su veliku naseljenost kao uzrok najvećeg blagostanja u državi. T ek krajem osam­ naestog i početkom devetnaestog stoljeća nastade nov obrat, koji izazvaše velike ekonomske ■ krize i revolucijonarni i ratni dogadjaji prve polovine devetnaestoga stoljeća, na­ ročito u južnoj Njemačkoj i Austriji. Sada su iznova po­ višene godine, koje se traže za stupanje u brak, a zahtije­ valo se za to izvjesno imanje ili osiguran dohodak i izvjestan položaj. Sirotinji je stupanje u brak bilo onemogućeno, a naročito je općinama bilo dano veliko pravo u pogledu utvrdjivanja uslova za stupanje u brak. Ovdje ondje selja­ cima je zabranjivano čak i podizanje takozvanih dnevnih radionica ili je naredjivano, kao u Bavarskoj, što nazadna zakonodavstva još i danas imaju, da se razruše sve dnevne radionice, koje su podignute bez dopuštenja izbornih kne­ zova. Samo je u Pruskoj i Saskoj ostalo bračno zakono­ davstvo relativno napredno. Posljedica ovih bračnih ograni­ čenja, pošto se ljudska priroda ne da ugušiti, bila je ta, da se broj prilježnica, usprkos svih zapreka i progona, umnožio, a broj vanbračne djece u nekim njemačkim drža­ vicama dostignuo broj zakonite djece. T o su bile posljedice jednog očinskog režima, koji se prčio svojim moralom i kršćanstvom. �89 3. Francuska revolucija i velika industrija. U data žena iz gradjanskog staleža živjela je u ono doba u najstrožoj domaćoj povučenosti, krug njenih radova i poslova bio je tako velik, te je ona kao savjesna do­ maćica morala biti na nogama od jutra do mraka, da bi ispunila svoje dužnosti, pa i to jedva uz pripomoć svojih kćeri. O na je imala da posvršava ne samo dnevne kućne poslove, koje i danas opravljaju domaćice sitnih gradjana, nego i mnoge druge poslove, od kojih je danas žena oslobodjena modernim razvitkom. O na je morala presti, tkati, bijeliti, sama šivati rublje i odijelo, pripravljati sapun, svijeće, pivo, ukratko, ona je bila prava pepeljuga, a odmarala se jedino, kad je nedjeljom išla u crkvu. Brakovi su sklapani samo medju istim društvenim redovima, najstroži i naj­ smješniji kastinski duh vladaše u svim odnosima. Kćeri su uzgajane u istom duhu i držane su u najstrožem kućnom zatvoru; njihov horizonat nije se širio dalje od najužih kućevnih odnosa. Tom e se bio pridružio još i jedan šuplji formalizam, koji je zamjenjivao obrazovanost, a duh i život ženin pretvorio u okretanje mlinskoga kola. Duh refor­ macije bio se posvema izopačio, najprirodniji nagoni čo­ vjekovi i njegova težnja za životom bili su ugušeni pod masom „dostojanstvenih" regula, koje medjutim ubijahu duh. dupljoglavost i ograničenost vladale su gradjanstvom, a niži staleži živjeli su pod pritiskom i u najbjednijim pri­ likama. Došla je francuska revolucija uništivši staro državno i društveno uredjenje u Francuskoj i poslavši jedan dah svojega duha i u Njemačku, i tom se duhu nijesu mogli dugo odupirati stari odnošaji. Specijalno za Njemačku francuska je vladavina značila jednu revoluciju; ona je ono, što je bilo staro i preživjelo, oborila ili ubrzala njegov pad kao u Pruskoj. I pored svega, što je pokušavano u doba reakcije poslije 1815, da se točak vremena opet vrati unazad, novi je duh postao i suviše moćan, pa je najposlije i pobijedio. Cehovske povlastice, lična zavisnost, tržišna i oblasna prava odoše malo po malo u naprednijim državama u ro­ �90 potarnicu. Pojaviše se nova tehnička poboljšanja i izumi, prije svega izumljeni i popravljeni parostroj i uslijed toga pojeftinjavanje robe pružiše rada masi radnika, a naročito žena. Krupna industrija slavila je svoje rodjenje. Pojaviše se tvornice, željeznice i parobrodi, rudarstvo, gradjevinarstvo, manufaktura stakla i porculana, tekstilna industrija najrazličitijih grana, izrada strojeva, fabrikacija alata i t. d., univerziteti i visoke tehničke škole pružahu umne snage, koje su ovome razvitku bile potrebne. Nova klasa, kapi­ talistička krupna buržoazija, potpomognuta od sviju na­ prednih ljudi, borila se za uništenje ovih sve više ne­ snosnih prilika. Sto je revolucija odozdo 1848. i 1849. zakolebala, to revolucija odozgo 1866. uništila. Ostvareno je po želji buržoazije političko jedinstvo, za kojim je došlo ukidanje starih ekonomskih i društvenih ograničenja, koja su bila još zaostala. Nastala je sloboda rada, sloboda kre­ tanja, uništenje bračnih prepreka, sloboda nastanjivanja, ukratko, pojavilo se cjelokupno ono zakonodavstvo, koje je kapitalizmu bilo potrebno za njegov razvitak. Pored rad­ nika koristila se ovim novim razvitkom i žena, jer joj je on otvorio slobodan put. Još prije novoga stanja, koje je nastupilo 1866. godine, uništena su mnoga ograničenja u raznim njemačkim drža­ vama, što je izazvalo zatucane reakcijonare, da proriču propast ćudorednosti i morala. Tako je već 1858. biskup u Mainzu, gospodin Ketteler jadikovao, „da ukidanje bračnih zapreka znači uništenje braka, pošto je sada mužu i ženi ostavljeno, da se razidju, kad hoće.“ Ova tužaljka sadrži i nehotice priznanje, da su moralne veze u današnjem braku tako slabe, te samo najjača prinuda održava muža i ženu u zajednici. Kako je sad lakše sklapanje brakova izazvalo brže nagomilavanje ljudstva i kako je u novoj eri divovski razvitak industrije stvorio mnoge, ranije nepoznate društvene nedaće, to se i sada, kao i u ranijim periodima, iznova pojavi strah od prenaseljenosti. Kasnije ćemo pokazati, što znači ovaj strah od prenaseljenosti, pokazat ćemo pravu njegovu vrijednost. �Drugi odsjek. Žena u sadašnjosti. Sedmo poglavlje. Zena kao spolno biće. 1. Spolni nagon. U buržoaskome svijetu zauzima žena drugo mjesto. Najprije dolazi muškarac, onda ona. Postoji dakle gotovo obratni odnos, no u doba materinskog prava. U prvom je redu izazvao ovu promjenu razvitak od primitivnoga ko­ munizma do vlade privatnoga vlasništva. Platon je zahvalio bogovima za osam dobročinstva, koja su mu bili učinili. Kao prvo dobročinstvo smatrao je, što su učinili, da bude rodjen kao slobodan, a ne kao rob, a kao drugo to, što je rodjen kao muškarac, a ne kao žena. Slična se misao nalazi u židovskoj jutarnjoj mo­ litvi. Zidovi se mole Bogu: „D a si hvaljen, Bože, gospo­ daru naš i svega svijeta, k o j i m e n i j e s i u č i n i o ž e n o m ." Nasuprot tome Židovke se mole zamijenjujući to mjesto riječima: „ . . . k o j i si m e s t v o r i o po s v o j o j v o l j i . “ Suprotnost medju spolovima ne može se oštrije izraziti, nego što je to u riječima Platonovim i u molitvi Zidova. Muškarac je pravi čovjek prema mnogim mjestima u bibliji, kao i po engleskom i francuskom jeziku, u kojima postoji jedna riječ za pojm ove: muško i čovjek. A kad govorimo o narodu, obično mislimo samo na muškarce. Z ena je za­ nemareno biće i u svakom je slučaju muž njezin gospodar. T o muškarci smatraju da je u redu, a većima žena nalazi, da im je takva sudbina. U ovom se shvatanju ogleda po­ ložaj ženskoga spola. Sasvim nezavisno od pitanja, je li žena potištena kao proleterka, ona je potištena u društvu privatnoga vlasništva, kao spolno biće. Množina zapreka i prepreka, te ih mu­ �92 škarac ne poznaje, postoji za nju na svakom koraku. Mnogo štošta, što je muškarcu dopušteno, njoj je zabranjeno; sva sila društvenih prava i sloboda, , što ih ovaj uživa, njoj se, ako ih upotrijebi, pripisuju u grijeh i zločin. O na trpi i kao društveno i kao spolno biće. Teško je kazati, u kome pogledu trpi ona najvećma, i zato je razumljiva želja mnogih žena, koje bi voljele, da su se rodile kao muškarci, a ne kao žene. O d svih prirodnih nagona, koje čovjek ima, poslije nagona hranjenja radi održanja života najjači je spolni nagon. Nagon za održanje vrste najsilniji je izraz „volje za životom". Ovajje nagonduboko usadjen u svakom normalno razvijenom čovjeku i kad se dospije u doba zrelosti, tada je podmirenje toga nagona najhitniji uslov fizičkog i duševnog zdravlja. Luter ima pravo, kad veli: „Tko se protivi prirodnom nagonu i ne postupa, kao što priroda hoće i mora, taj ne čini ništa drugo, no se protivi, da priroda ne bude priroda, da vatra ne gori, da voda ne kvasi, da čovjek ne jede, ne pije, i ne spava." Ove bi riječi trebalo urezati u kamenu nad vratima naših crkava, u kojima se tako revno propovijeda protiv „griješnoga mesa". Zgodnije ne može ni jedan liječnik ni fiziolog istaknuti nužnost podmirenja ljubavne potrebe kod čovjeka. T o je zapovijed čovjekova prema sebi samom, koju on mora ispuniti, ako hoće da se razvija na normalan i zdrav način. O n ne smije zanemariti nijedan organ svoga tijela, niti odreći ijednom prirodnom nagonu normalno pod­ mirenje. Svaki organ ima da vrši funkcije, koje mu je pri­ roda namijenila, u protivnom slučaju škodi organizmu. Z a ­ koni fizičkog razvitka čovjekovog moraju se proučavati i ispunjati isto tako, kao i zakoni duhovnog razvitka. Du­ ševni rad čovjekov zavisi od fizijološkog sastava njegovih organa. Potpuno zdravlje obih priroda stoji u najtjesnijoj medjusobnoj zavisnosti. Poremećenje u jednome mora iza­ zvati poremećenje i u drugom dijelu. Takozvane životinjske potrebe stoje u istom redu s takozvanim duševnim potre­ bama. 1 jedne i druge su djelovanje istog organizma, i i jedne na druge utječu. T o vrijedi i za muškarca i za ženu. Prema tome poznavanje osobina spolnih organa isto je �93 tako potrebno, kao i poznavanje svih drugih organa, i čovjek mora pokloniti njihovoj njezi istu pažnju. O n mora znati, da organi i nagoni, koji su usadjeni u svakom čo­ vjeku i čine jedan vrlo bitan dio njegove prirode, a u stanovito doba života p o t p u n o njime ovladaju, ne smiju biti predmet tajenja, lažnog srama i potpunog neznanja. Iz toga dalje izlazi, da poznavanje fiziologije i anatomije raznih organa i njihovih funkcija kod ljudi i žena treba da bude isto tako raspostranjeno, kao i ma koja druga grana ljudskoga znanja. Naoružan tačnim poznavanjem svoje fizičke prirode, čovjek če mnoge životne odnose posmatrati drugim očima. T ada bi sama po sebi iščezla tolika zla, pored kojih danas društvo prolazi ćutke i bogobojažljivo, ali koja gotovo svakoj porodici zadaju muka. U svim drugim stvarima znanje važi kao vrlina, kao najuzvišeniji, najljepši ljudski cilj, ali samo ne znanje o v i h stvari, koje stoje u najtjesnijoj vezi sa bićem i zdravljem našeg vla­ stitog Ja i sa temeljem svakog društvenog razvitka. K a n t veli: „Muž i žena tek zajedno čine potpunnog i cijelog čovjeka, jedan spol dopunjava drugi. “ S c h o p e n ­ h a u e r izjavljuje: „Spolni je nagon najsavršeniji izraz volje za životom, a time i koncentracija svih voljinih težnji." „ . . . Potvrda volje k životu koncentrirana je u aktu stvaranja potomstva i to je njezin najodlučniji izražaj." A dugo pred njim rekao je B u d d h a : „Spolni je nagon oštriji od sjekire, kojom se ukroćava divlji slon, on je topliji od plamena, on je kao strijela, što se zabada u duh čovjekov." Pri takvoj intenzivnosti spolnog nagona ne smijemo se čuditi, što spolna uzdržaljivost u zrelim godinama kod jednog kao i kod drugog spola utiče na nervni život i na cijeli organizam tako, te dovodi do teških poremećenja i nenormalnosti, a u stanovitim prilikama do ludila i samoubijstva. Naravno, da se spolni nagon ne javlja kod svih priroda podjednakom jačinom; on se u mnogome može obuzdati odgojem i vladanjem nad samim sobom, a naročito izbjegavanjem podražaja zabavom, lektirom, alkoholizmom i sličnim stvarima. Uopće, kako se čini, podražljivost se manje opaža kod žena, nego kod ljudi, a gdjekada se, �94 šta više, kod žena javlja izvjesno neraspoloženje prema spolnom snošaju. Ali je takvih malo i takvo stanje kod njih izazivaju fizijološke i psihološke dispozicije. Prema tome smije se re ć i: u koliko se nagoni i mani­ festacije života kod spolova jače pokazuju, kako u organ­ skom tako i u duševnom pravcu, i sa jasnijim oblikom i karakterom, u toliko je čovjek savršeniji, bio on muško ili žensko. Svaki je spol dostigao svoje najviše savršenstvo. „Kod moralnog čovjeka*4, veli K l e n c k e u svom spisu „Zena kao supruga**, „obaveza supružanskog života stoji pod moralnim principom, kojim upravlja razum. “ Ali ni pri najpotpunijoj slobodi n i j e m o g u ć e potpuno ugušiti neizbježivu potrebu održanja vrste, koju je priroda pridijelila normalnim organizmima obih spolova. Gdje muški ili ženski pojedinci n e o d g o v o r e na vrijeme ovoj d u ž n o s t i prema prirodi, to ne biva uslijed s l o b o d n e o d l u k e 0 u z d r ž a l j i v o s t i , makar se ona takvom predstavljala, ili u s a m o o b r a n i označavala kao akt slobodne volje, v e ć u s l i j e d d r u š t v e n i h z a p r e k a , koj e su­ ž a v a j u p r i r o d n o p r a v o i ubijaju organe. T e zapreke daju cjelokupnom organizmu tip kržljavosti kako po izgledu, tako i u karakteru, i rastrojstvom nerava iza­ zivaju bolesno stanje duše i tijela. Čovjek dobije ženski, a žena muški lik i karakter, jer spolna suprotnost nije ostvarena prirodnim pu tem : čovjek ostaje j e d n o s t r a n , ne d o p u n j a v a s e b e s a ma , ne p o s t i ž e n a j v i š u t a č k u s v o g a b i ć a . “ A Dr. Jelisava B l a c k w e l l veli u svojem spisu „T he moral education of the young in relation to sex“ (Moralni odgoj mladeži u pogledu na spolni nagon) : „Spolni nagon posto:i kao neizbježivi uvjet života i društvenih temelja. O n je najjača sila u čovječjoj prirodi. . . 1 ako nije razvijen, niti rezultat razmišljanja, ipak je ovaj neodoljivi nagon c e n t r a l n a v a t r a ž i v o t a 1 prirodni čuvar od svakog mogućeg uništenja.‘€1 Praktični Luter dolazi odmah s pozitivnim savjetima. O n preporuča: „Tko se ne osjeća spokojnim kao nevin, treba za vremena da pribavi sebi zanimanja i rada, a zatim u ime Boga da 1 E. Blackw ell, Eseji o medicinskoj socijologiji. Str. 177. London 1906. �95 stupi u brak. Momče najdalje u dvadesetoj, a djevojka u petnaestoj ili osamnaestoj godini, tada su oni još zdravi i spretni, a neka ostave Bogu, da se brine, kako će im djecu odhraniti."1 Nasljedovanje dobrih savjeta Luterovih nažalost je nemoguće u našim društvenim prilikama, a o pouzdanju u Boga, koji će othraniti djecu, ne će da znade ni kršćanska država ni kršćansko društvo. Z nanost se dakle slaže s nazorima filozofa i sa zdravim Luterovim razumom, iz čega slijedi, da bi čovjek trebao da normalnim načinom zadovoljava svojim nagonima, koji su sa njegovim unutarnjim bićem u najužoj vezi, koji su dapače samo to biće. Ako to zbog društvenih ustanova ili predrasuda nije moguće, onda je spriječen razvitak njegove prirode. A o posljedicama toga znaju pričati naši liječnici, bolnice, ludnice i tamnice, da i ne spominjemo hiljade razorenih porodica. U Leipzigu je izašla jedna knjiga, čiji pisac veli: „Spolni nagon nije ni moralan ni nemoralan, on je samo prirodan, kao god glad i žedj, a priroda ne zna za moral, “ 2 ali je društvo daleko od toga, da bi priznalo ovu misao. 2. Nestupanje u brak i brojna samoubijstva. Medju liječnicima i filozofima jako je rasprostianjeno mišljenje, da je čak i oskudan brak bolji od neženstva, a njima u prilog govori i iskustvo. „D a se smrtnost kod oženjenih (ako stavimo u poredbu 1000 tridesetgodišnjih neženja i 1000 tridesetgodišnjih oženjenih) ukazuje manjom, čini se, da je sigurno, a ta je činjenica upravo karakteri­ stična. Osobito se kod muškaraca opažaju velike razlike. T a je smrtnost u nekim starostima upravo dvostruka. Veom a je čudnovat i veliki broj smrtnih slučajeva kod muškaraca, koji su rano ostali udovci.“ 3 Neki tvrde, da specijalno i broj samoubijstava raste 1 Luterova sabrana djela. 10. svezak, str. 742. H alle a. S. 1744. 2 V eritas, Prostitucija pred zakonom. Leipzig 1893, 3 Dr. G . Schnapper-Arndt, Društvena statistika. Str. 196. Leipzig 1908. �96 uslijed nezdravih spolnih odnosa. Uopće u svim zemljama broj samoubijstava kod muškaraca znatno je veći nego kod žena. Tako je primjerice došlo : Na 1 0 0 .0 0 0 ljudi samoubilaca U godinama Odnošaj ženskih pre­ ma muškim samouboji­ ženskih cama muških N je m a č k a ..................... A u s t r i j a ..................... Š v ic a r s k a ..................... I t a l i j a .......................... Franceska ..................... Nizozemska . . . . E n g l e s k a ..................... Š k o ts k a .......................... I r s k a ............................... N o r v e š k a ..................... Švedska ..................... Finska .......................... Evrop. Rusija . . . 1899 1898 1896 1893 1 888 1901 1891 1891 do .. „ „ 190 2 1901 1903 1901 1892 1902 1 900 1900 1901 1891 do 1900 1891 .. 1900 1891 1900 1885 „ 1894 3 3 .0 2 5 .4 3 3 .3 ' 9 .8 3 5 .5 9 .3 13.7 9 .0 2 .3 10.0 21.1 7 .8 4 .9 8 .4 7 .0 6 .4 2 .4 9 .7 3 .0 4 .4 3 .2 1.2 2 .5 8 .6 1.8 1.6 2 5 .5 2 7 .6 19.2 2 4 .5 2 7 .3 3 2 .3 32.1 3 5 .6 5 2 .2 25 4 0 .8 23.1 3 2 .7 1 U njemačkom carstvu bilo je u godinama 1898 do 1907 sam oubojica: G od. U kup- M ušDO kih 1898 . 1899. 1900. Z enskih G od. . . 10835 8 5 4 4 .1 0 7 6 1 8 4 6 0 . .U 3 9 3 8987 2291 2301 2406 1902 . . 1904. . 1907. . Ukupno M uš- Zenkih skih . 1 2 336 .1 2 4 6 8 .1 2 7 7 7 9 7 6 5 2571 9704 2764 9753 3024 Na 100 muških samoubojica dolazilo je ženskih 1898 26.8, 1899 27.2, 1900 26.8, 1904 28.5, 1907 31. Ali u doba izmedju 15. i 30. godine veći je nego kod muževa procenat samoubijstava kod ž e n a . Tako je postotak samo­ ubijstava u dobi izmedju 15. do 20. i izmedju 21. do 30. godine bio u prosjeku ovaj: 1 F. Prinzing, Priručnik medicinske statistike. Str. 3 5 6 . Jena 1906. �97 15 do 2 0 god. 21 do 3 0 god. U godinama muških ženskih muških ženskih Pruska .......................... Danska ..................... Š v ic a r s k a ..................... Franceska ..................... 1896 1896 1884 1887 do „ „ .. 1900 1900 1899 1891 5 .3 4 .6 3 .3 3 .5 10.7 8 .3 6 .7 8 .2 16 12.4 16.1 10.9 2 0 .2 14.8 21 141 Na hiljadu samoubojica u dobi izmedju 21. i 30. go­ dine dolazilo je prosječno godina: Muškaraca 1 854 1868 1881 do 1868 .......................................... „ 1880 .......................................... „ 1888 .......................................... 14.95 14.71 15.3 Z ena 18.64 18.79 2 2 .3 Broj samoubijstava obudovjelih i razvedenih veći je od prosječnog broja samoubica. U Saskoj dolazi na razvedene muževe s e d a m p u t a , a na razvedene žene t r i p u t a toliko samoubijstava, koliko ih je prosječno za ljude i žene. Samoubijstva razvedenih ili obudovjelih ljudi i žena č e š ć a su, ako ne imaju djece. O d djevojaka, koje su bile nagnane na samoubijstvo od 21. do 30. godine, bilo ih je, koje su oduzimale sebi život zbog prevare u ljubavi, ili pošto su „pale4 Statistika pokazuje, da se sa dizanjem prosječnoga *. broja vanbračne djece diže i broj ženskih samoubojica. Broj ženskih samoubica u dobi izmedju 16. i 21. godine neobično je velik, što nas takodjer upućuje na to, da po­ tražimo uzroka u nepodmirenom spolnom nagonu, ljubavnoj čežnji, tajnoj trudnoći ili prevari od strane muških. 0 položaju žena kao spolnih bića veli profesor v o n K r a f f t - E b b i n g : 2 „Jedan od uzroka ludosti kod žena, koji se ne smiju ^podcjenjivati, leži baš u njenom dru­ štvenom položaju. Z ena, po prirodi razvijenijih spolnih po­ treba od muškarca, bar u idealnom smislu, ne zna ni za kakvo drugo časno podmirenje tih potreba osim u braku (Maudsley). „O n joj jedini pruža potrebno zadovoljenje. U ovom se pravcu njen karakter razvijao kroz čitave generacije. Još 1 H . K rose, Uzroci čestih samoubijstava. Str. 2 8 . Freiburg 1906. 2 Psihijatrijski učevuik. I. svezak, 2 . izdanje. Stuttgart 1883. A . Bebel i Ž ena i socijalizam. 7 �98 mala djevojčica igra se majke svoje lutke. Moderni život sa uvećanim potrebama daje sve manje mogućnosti tom podmirenju spolnoga nagona putem braka. T o vrijedi na­ ročito za više staleže, u kojima se brakovi zaključuju ka­ snije i rjedje. „Dok čovjek, kao jači, pomoću veće umne i tjelesne snage i slobodnog društvenog položaja, lako podmiruje spolne potrebe ili umjesto toga nalazi zadovoljstva u ka­ kvome radu, kome se predaje svom snagom, dotle su neudatim ženama ovi putovi zatvoreni. T o vodi neposredno svijesnom ili nesvijesnom nezadovoljstvu prema sebi i svi­ jetu i bolesnom maštanju. Katkada se traži naknada u re­ ligiji, ali uzaman. Iz religijozne zanesenosti, uz pratnju masturbacije ili bez ove, razvija se mnoštvo živčanih bo­ lesti, medju kojima se često javljaju histerija i ludilo. Samo se tako može pojmiti ta činjenica, da najveća uče­ stalost ludila kod neudatih žena dolazi u doba od 25. do 35. godine, to jest u vrijemenastupanja bujnosti i nada, dokle kod muškaraca ludilo nastupa najčešće od 35. do 50. godine, u vrijeme najteže borbe za opstanak. „Sigurno je, da nije slučajno, što se sa umnožavanjem vanbračnosti pitanje o emancipaciji ženskinja sve više ističe na dnevni red. Njega treba shvatiti kao odjek ne­ snosnog socijalnog položaja ženina u modernom društvu, kao opravdan apel na društvo, da ženi stvori nadoknadu za ono, za šta je od prirode upućena, a što joj prilike današnjega društva uskraćuju. “ A Dr. H . P i o s s u svom djelu „Zena u prirodi i narodopisu**1 raspravlja pitanje o uplivu nepodmirenog spolnog nagona na neudate žene i veli: „Neobično je značajno ne samo za liječnika, nego i za antropologa, da postoji jedno sredstvo, kojim se ovaj proces opadanja (kod djevojaka, koje stare i venu) može pouzdano ne samo zaustaviti u njegovu napredovanju, nego i izgubljena bujnost opet povratiti, ako ne do stare ljepote^ a ono ipak do znatnoga stepena. Ali nažalost naše društvene prilike do­ puštaju i omogućuju upotrebu ovoga sredstva u veoma 1 Osmo izdanje, 2. svezak, str. 606. Leipzig 1905. �99 malo slučajeva. Kod već ocvjetalih ili skoro propalih dje­ vojaka, ako im se samo ukaže prilika za udaju, vidja se, da za kratko vrijeme po vjenčanju cijelo tijelo dobije svoju staru oblinu, rumenilo se povrati na licu, a oči opet dobiju svoj nekadašnji sjaj. B r a k j e d a k l e p r a v i i z v o r m l a d o s t i z a ž e n s k i s p o l . Priroda ima svoje odredjene zakone, koji sa neumoljivom strogošću traže svoje pravo, i svaka vita praeter naturam, svaki ne­ prirodni život, s\aki pokušaj prilagodjivanja životu, koji ne odgovara prirodi, ne može proći bez vidnih tragova degenerisanja u organizmu, životinjskom, kako god i ljud­ skom. “ Pitanje je sa d a : ispunjava li društvo zahtjeve, koje razum ističe za život naročito ženskoga spola? A ko se na to odgovori niječno, javlja se pitanje : može li društvo ispuniti te zahtjeve? Ali ako se na oba pitanja mora dati negativan odgovor, nastaje treće pitanje: kako se ti za­ htjevi mogu ispuniti? Osmo poglavlje. M oderni brak. ' 1. Brak kao zvanje. „Brak i porodica su osnovi države, tko dakle napada njih, napada društvo i državu i potkopava ih,“ viču bra­ nioci današnjeg društvenog uredjenja. Monogamni je brak, kao što smo već utvrdili, rezultat buržoaskog načina privredjivanja i oblika svojine, on je neosporno najvažnija podloga buržoaskog društva, ali drugo je već pitanje, od­ govara li on prirodnim potrebama i zdravom razvitku ljud­ skoga društva. Mi ćemo pokazati, da je ovaj brak, što se osniva na buržoaskim odnosima vlasništva, više ili manje brak po nuždi i da pokazuje mnoge nezgode i da svoj za­ datak postizava samo nepotpuno ili nikako. Mi ćemo dalje pokazati, da je on jedna društvena ustanova, do koje ne mogu doći milijuni ljudi, a da je ponajmanje zasnovan na �100 slobodnom izboru i da nikako ne postizava svoju prirodnu svrhu, kako to tvrde njegovi hvalitelji. O današnjem braku veli John Stuart Mi l l : „ B r a k je j e d i n o s t v a r n o r ops t vo, za koj e z a k o n z na. “ Po Kantovu mišljenju čine potpuna čovjeka tek muž i žena. Na normalnom spajanju spolova osniva se zdrav raz­ vitak ljudskoga roda. Podmirenje spolnog nagona nužno je za zdrav fizički i duševni razvitak čovjeka i žene. Ali čo­ vjek nije životinja i za više zadovoljenje njegovog najsilnijeg nagona nije mu dovoljno samo fizičko podmirenje, potrebno je i duševno privlačenje i podudaranje sa bičem, s kojim se spajanje vrši. A ko toga ne ima, spolni se snošaj vrši čisto mehanički i on je tada nemoralan. Kao više biće čovjek traži, da se uzajamno privlačenje očuva i poslije svršenog spolnog akta i d a r a s p r o s t r e s v o j o p l e m e ­ n j u j u ć i u t i c a j i n a b i ć a , k o j a s e i z t o g me d j u s o b n o g s p a j a n j a r a d j a j u . 1 U stvari, to se sve u da­ našnjem društvu ne može tražiti od nebrojeno mnogo bra­ kova i to je pobudilo V a r n h a g e n v. E n s e a , da piše: „Sve, što nam je izlazilo pred oči, kako od zaključenih brakova tako i od onih, što su imali da se zaključe, nije nam moglo dati lijep pojam o takovu spajanju; naprotiv, cijela ustanova, koja je trebala da se osniva na ljubavi i poštovanju, a koju smo mi u svima ovim primjerima vidjeli, da je prije na svemu drugom osnovana, postade nam prosta i odvratna i mi glasno ponavljamo misao Fridrika Schlegela iz fragmenata .A teneja*: Gotovo svi brakovi su pre­ ljube, provizorni pokušaji i daleki nagovještaji stvarnog braka, čija će prava suština po svim duhovnim i svjetskim pravima biti u tome, da više lica treba da postanu jedno. “ a Ovo mišljenje potpuno odgovara Kantovu. Uživanje u potomstvu i obveze prema njemu čine lju1 „Raspoloženja i osjećanja, kojima supruzi jedan drugome prilaze, nesumnjivo su od najpresudnijeg upliva na rezultat spolnog akta i prenose izvjesne karakterne osobine na novo biće.“ Dr. Elisabeth Blackwell : „Moralni odgoj mladeži s obzirom na spolni nagon.“ I G oethe opisuje, od kakvog su upliva osjećaji, koji dovode dva čovjeka do intimnog sa­ obraćaja. ~ Osobitosti, 1. svezak, str. 239. Leipzig, F. A. Brockhaus. �101 bavni odnos dvoje trajnijim. Koji par, dakle, hoće da stupi u brak, treba da bude nacistu sa time, da li su obostrane osobine podesne za takvo spajanje. Ali odgovor morao bi biti neuplivisan. Ali to se može dogoditi tek o d s t r a ­ n j e n j e m s v a k o g d r u g o g i n t e r e s a , koji nije ni u kakvoj vezi sa pravom svrhom spajanja, podmirenja pri­ rodnog nagona i umnožavanja vlastitoga bića u umnožavanju rase, a i sa nekom mjerom uvidjavnosti, koja obuzdava slijepu strast A pošto u današnjem društvu u mnogo­ brojnim slučajevima ovih pogodaba nema, današnji je brak daleko od toga da ispuni svoj pravi cilj i zbog toga nije opravdano smatrati ga kao neku idealnu ustanovu. Koliko se brakova zaključi iz sasvim drugih obzira, no što su ovi, ne može se ustvrditi. Dotični imaju interesa, da pred svijetom svoj brak drukčije predstave, no što je u zbilji. T u vlada licemjerstvo, za kakvo nijedna ranija društvena perioda nije znala. A država, politički predstavnik ovoga društva, nema interesa, da istražuje stvari, koje bi to društvo prikazale u sumnjivoj svijetlosti. Pravila za stu­ panje u brak, što ih država postavlja svojim činovnicima i službenicima, n e s l a ž u s e sa* mj e r i l o m , k o j e t r e b a da b u d e p o d l o g a br aku. 2. Manji broj poroda. Brak treba da bude spajanje, u koje dvoje iz uzajamne ljubavi stupa, da bi postiglo svoj prirodni cilj. A li se ovaj motiv javlja danas č i s t samo u najrjedjim slučajevima. Ogromna većina žena smatra brak kao sklonište, u koje pod svaku cijenu moraju stupiti. Obratno, veliki dio ljudi posmatra brak sa čisto spekulativnog gledišta i cijeni i ra­ čuna njegove materijalne dobitke i gubitke. A čak i u bra­ kove, za koje niski i egoistički motivi nijesu bili od pre­ sudnog značenja, gruba stvarnost unosi toliko povoda za neslogu i razdor, te se samo u rijetkim slučajevima ispune nade, koje su mladenci u svom zanosu očekivali. T o je prirodno. D a bi brak pružio supruzima zado­ voljan zajednički život, potrebno je, pored uzajamne ljubavi i poštovanja, o s i g u r a n j e m a t e r i j a l n e e g z i s t e n c i j e , �102 raspolaganje onim ži vot ni m pot r e pš t i na ma , k o j e oni s m a t r a j u k a o n u ž n e za s e b e i s vo j u d j e c u . T eška briga, teška borba za opstanak jesu prvi klinac u mrtvački lijes bračne sreće i bračnog zadovoljstva. A briga postaje u toliko veća, u koliko se bračna zajed­ nica pokaže plodnija, u k o l i k o j e d a k l e p o t p u n i j e i s p u n i l a s v o j ci l j . Seljak naprimjer dočekuje sa zado­ voljstvom svako tele, koje mu krava oteli, broji radosno prasiće, koje mu krmača oprasi i sa zadovoljstvom priča o tome svojim susjedima, ali tužno gleda, kad mu žena do­ nese prinovu o n o m e broju njegovih izdanaka, koji je još mogao bez brige odgajati, — a taj broj n e s m i j e biti ve l i k, — u toliko tužnije, ako novorodjenče nesrećom bude d j e v o j k a . Može se dakle kazati, da i zaključivanje brakova i radjanja zavisi od ekonomskih prilika. U Francuskoj se to najklasičnije pokazuje. Tam o prevladjuje u poljoprivredi sistem sitnih gazdinstva. A kad se zemljište ispod izvjesne granice raskomada, ne može više da porodicu ishrani. Tako je postao čuveni i zloglasni sistem dva djeteta, koji se u Francuskoj razvio u jednu društvenu ustanovu, izazvavši u mnogim krajevima na užas državnika zastoj ili čak znatno opadanje stanovništva. Ono, što na selu izaziva razvoj proizvodnje robe i novčano gospodarstvo, to još u većoj mjeri stvara industrija u gradovima. T u najbrže opada plodovitost braka. Broj radjanja opada neprestano u Francuskoj, usprkos umnožavanju brakova, i ne samo u Francuskoj, već u ve­ ćini kulturnih država. U tom se razvoju opaža posljedica naših društvenih prilika, koje bi morale izazvati na mišljenje vladajuće klase. U Francuskoj se rodilo g. 1881— 937057 djece, godine 1906. samo 806847, dok se godine 1907. rodilo još samo 773969 djece. Porodjaji godine 1907. manji su za 163088 od porodjaja u godini 1881. Karak­ teristično je pak, da je broj vanbračnih rodjenja, koji je iznosio u Francuskoj 1881. godine 70079 i dostigao u razdoblju od 1881. do 1890. najviši broj od 75754 u 1884. godini, stajao i 1906. na 70866 glava, tako da opadanje rodjenja pada isključivo na bračne porode. O p a ­ �103 danje porodjaja je karakteristična crta, koja se opaža kroz cijelo stoljeće. Na 10000 stanovnika u Francuskoj dolazilo je porodjaja u godinama: 1801 do 1810 332 1811 „ 1820 316 1821 „ 1830 308 183! * 1840 290 1841 1851 1861 1881 do „ „ „ 1850 1860 1870 1890 273 262 261 239 1891 1905 1906 1907 do . . . . . . 1900 . . . 221 206 206 197 Prema tomu je godina 1907. prama godini 1801 (333) za 136 poroda manje na 10000 stanovnika. Jasno je dakle, da taj rezultat pripravlja francuskim državnicima i socijalnim političarima velike glavobolje. Ali Francuska nije u tom je­ dina. Njemačka, a osobito Saska, pokazuje već odavna siičnu pojavu i smanjivanje broja radjanja izvršuje se još brže. T ako je u Njemačkoj dolazilo na 10000 stanovnika porodjaja u godinam a: 1875 . . 423 1880 . . 391 1885 . . 385 1890 , . 370 1895 . . 373 1900 . . 368 1905 . . 340 1906 . . 341 1907 . . 332 V ećina ostalih evropskih država pokazuje sličnu sliku. T ako je na 1000 stanovnika došlo poroda u : 1871 1891 1901 1881 do 1880 do 189 0 do 190 0 do 1905 Engleska i W ales . . Š k o t s k a .......................... Irska ............................... I t a l i j a ............................... Švedska .......................... A u s t r i j a .......................... U g a r s k a .......................... B e lg ij a ............................... Švicarska . . . . . . N iz o z e m s k a ..................... 3 5 .4 3 4 .9 26 .5 3 6 .9 3 0 .5 39 4 4 .3 3 2 .3 3 0 .8 3 6 .2 3 2 .5 3 2 .3 2 3 .4 3 7 .8 29.1 3 7 .9 4 4 .0 3 0 .2 28.1 3 2 .5 2 9 .9 3 0 .2 23 3 4 .9 2 7 .2 37.1 4 0 .6 29 28.1 3 2 .5 28.1 2 8 .9 2 3 .2 3 2 .6 26.1 3 5 .8 3 7 .2 2 7 .7 28.1 3 1 .5 1907 2 6 .3 27 2 3 .2 3 1 .5 2 5 .5 3 5 (1 9 0 6 ) 36 2 5 .7 ( 1 9 0 6 ) 2 6 .8 3 0 .0 Manji broj poroda je dakle posve općenit i premda Francuska i Irska pokazuju najniže kvote, to smanjivanje porodjaja vrši se najbrže u Engleskoj, Njemačkoj (Saskoj) i Škotskoj. Iste pojave nalazimo u Sjedinjenim Državama i Australiji. T o će se još očitije pokazati, ako namjesto općenitih brojeva poroda uzmemo u obzir bračnu plodo- �104 vitost, to jest djecu, rodjenu u braku kod žena od 15. do svršene 49. godine: do „ „ 1885 . 1895 . 1905 . D esetljeća 1876 1886 1 896 do „ „ 1885 . 1895 . 1905 . c d 0 9 a c d Q V > o z a 0 9 ~o u ► tn a L iu < Ugarska (kraljevina) 1876 1886 1896 c d 0 9 o >n c > cO 250 22 9 203 271 25 5 235 250 24 5 264 244 235 217 262 259 246 240 231 21 9 259 246 244 246 250 242 234 2 25 216 239 230 225 B a N u O :S S T3 .2 * ® ta C Z -3 Q .2. ’5j 4) Njemačko carstvo D esetljeća Engleska i W ales Živorodjena bračna djeca na 1000 udatih žena u dobi izmedju 15. i 49. godine (u godišnjem prosjeku) i « ► •a C Q 0 0 9 a to 268 258 243 273 265 250 276 263 259 267 250 216 ta c d a .0 b V 288 259 262 266 248 251 293 286 272 ffi 264 236 213 ta V u e ta 0 0 u £ £ 167 2 4 8 150 2 4 9 132 2 3 2 Navedene činjenice pokazuju, da se rodjenje jednog čovjeka, „slike božje4 , kao što se u religiji veli, prosječno 1 manje cijeni, nego prinova jedne domaće životinje, a to je znak žalosnog stanja, u kom se nalazimo. U gdjekojem pogledu naši se pojmovi malo razlikuju od pojmova bar­ barskih naroda. Ovi su često puta ubijali novorodjenčad, ta je sudbina naročito pogadjala djevojke, a poneka ple­ mena čine to i danas. Mi ne ubijamo djevojke više, za to smo dovoljno kulturni, ali vrlo često postupamo s njima kao sa zadnjim stvorenjima. Jači čovjek potiskuje ženu u borbi za opstanak, a ako i ona stupi u borbu, jači je spol sa mržnjom prati kao mrsku konkurentkinju. Ljudi viših staleža bore se protiv ženske konkurencije najogorčenije i najžešće. Vrlo rijetko pak biva, da isključenje ženskog rada i radnici traže. K ad je na primjer jedan takav predlog podnesen jednom francuskom radničkom kongresu g. 1876., velika se većina izjavila protiv njega. O d toga je vremena kod klasno osviještenih radnika sviju zemalja prevladalo uvjerenje, da je radnica ravnopravno biće, što se naročito pokazuje u odlukama medjunarodnih radničkih kongresa. �105 Klasno svijesni radnik zna, da današnji ekonomski razvitak nagoni ženu, da bude konkurenat muškarcu, ali on zna i to, da bi zabrana ženskog rada bila isto tako besmislena kao i zabrana primjene strojeva, i zbog toga nastoji, da obavijesti ženu o njenom položaju u društvu i d a j e o d g o j i za d r u g a u o s l o b o d i l a č k o j b o r b i p r o ­ letarijata protiv kapitalizma. 3. Novčani brak i bračna burza. Današnje društvo stoji bez sumnje iznad svih ranijih, ali je shvatanje odnosa izmedju oba spola ostalo u mnogom isto. Profesor L. v. Stein objelodanio je 1876 knjigu: „Z ena u oblasti nacijonalne ekonomije4 , koja malo odgovara 4 svome naslovu i u kojoj daje vrlo poetičnu sliku braka. U toj slici pokazuje se podčinjeni položaj žene prema ,,lavu“ muškarcu. Stein p iš e : „Čovjek hoće biće, koje ga ne samo voli, već i razumije. O n hoće nekoga, čije srce ne samo da za njega kuca, već čija ga ruka i po čelu gladi; on hoće biće, koje pojavom svojom prosipa zrake mira, spokojstva, reda, tihog gospodarstva nad samim sobom i nad hiljadu stvari, koje mu danomice trebaju; on hoće nekoga, tko će sve te stvari obasuti onim neopisanim mirisom ženske nježnosti, koji je sunčana toplota za kućni život. “ U ovom prividnom hvalospjevu ženi krije se ponižavanje žene i egoizam muškarca. Gospodin profesor slika ženu kao mirisno biće, koje će svojim praktičnim računanjem umjeti održati u ravnoteži prihode i rashode kućanstva, ali u isto vrijeme kao zefir, kao krasno proljeće lebdjeti oko gospo­ dara kućnog, zapovjedničkog lava, čitajući mu iz očiju svaku želju, gladeći mu nježnom rukom čelo, koje on, „gospodar kuće“ , nabere možda pri poradjanju svojih vlastitih gluposti. Ukratko, gospodin profesor opisuje ženu i brak, kakvih se u stotini jedva j e d a n slučaj može naći. O n ne vidi i ne zna ništa o mnogim hiljadama nesrećnih brakova, o velikom broju onih žena, koje ne uspiju nikako da brak zaključe, kao ni o milijunima onih, koje naporedo sa čovjekom mo­ raju da tegle i rade od jutra do mraka, da bi zaradile koricu kruha. K od svih njih gruba, surova stvarnost otare �106 poetičnu boju lakše, no što ruka obriše obojani prah sa lepirovih krila. Jedan pogled na one nebrojene patnice pokvario bi gospodinu profesoru njegovu poetski obojenu sliku i njegov koncept. Z ene, koje on vidi, čine samo jednu neznatnu manjinu, a sumnjivo je, da one stoje na visini svoga vremena. Jedna često puta citirana izreka glasi: „Najbolje mjerilo za kulturu jednoga naroda je položaj, koji žena zauzima." Mi uzimamo to kao tačno, ali će se vidjeti, da naša toliko hvaljena kultura još nije daleko odmakla. U svome spisu „Zavisnost ženina4 — naslov karakteriše mišljenje piščevo 4 o položaju žene — John Stuart Mill veli: „Život je ljudi postao više domaći- Napredak civilizacije nameće čovjeku prema ženi više okova." T o je tek u stanovitoj mjeri tačno, u koliko izmedju čovjeka i žene postoji iskren bračni odnos, ali sumnjivo je, da ova izreka vrijedi za jednu dobru ma­ njinu. Pametan čovjek smatrat će za svoju vlastitu korist, da žena iz uskoga kruga kućnog rada izadje u život i da se upozna sa strujama vremena. „O kovi4, koje on time 4 sebi natura, ne stežu. A li pitanje j e : da li moderni život nije podvrgao brak novim faktorima, koji ga razoravaju jače, no prije? Brak je postao u velikom stepenu predmet materijalne spekulacije. Čovjek, koji se ženi, gleda, da sa ženom privjenča i svojinu. U ranije doba to je bio glavni razlog, što su kćeri u početku, kad je očinski red nasledja važio, bile isključene cd nasledja, stekle ponovo pravo nasledja. Ali nikada ranije nije brak na tako ciničan način, tako reći na javnom trgu, bio predmet spekulacije i prost novčani posao kao danas. Danas se razvila halapljivost za brakom sa takvom bestidnošću, te stalno ponavljana fraza o „svetinji4 4 braka izgleda prosto kao poruga. O va pojava ima kao i sve svoj uzrok. Nikada ranije ne bijaše velikoj većini ljudi tako teško, da se popnu do izvjesnog blagostanja, kao što je d a n a s; ali nikad ni opravdana žudnja za životom, do­ stojnim čovjeka, ne bijaše tako o p ć e n i t a . T ko postav­ ljenog cilja ne dostigne, osjeća to u toliko teže, što svi vjeruju, da imaju j e d n a k o p r a v o na uživanje. F o r ­ m a l n o ne postoji n i k a k v a staleška i klasna razlika. �107 Svaki hoće ono, sto on prema svome položaju u životu smatra kao cilj, vrijedan borbe. Ali mnogi se osjećaju zvani, a malo je izabranih. Da bi u buržoaskom društvu mogao jedan ugodno živjeti, dvadeset ih mora skapavati. I da bi jedan mogao plivati u svim uživanjima, stotine i hiljade moraju ostati u bijedi. Ali svatko hoće da bude medju privilegovanima i laća se svakog sredstva, za koje mu se ćini, da vodi k cilju, predpostavljajući, da se ne će suviše kompromitovati. Najpogodnije i najbliže sredstvo, da se postigne viši društveni položaj jest n o v č a n i b r a k . Potraga što veće svote novaca s jedne strane i čežnja za rangom, titulom i dostojanstvom s druge strane podmiruju se uza­ jamno u višim društvenim redovima. Kod njih se brak smatra kao trgovački posao, kao neka konvencijonalna veza, koju obje strane izvana poštuju, a u ostalom svaka strana postupa po svojim sklonostima.1 U svakom većem gradu postoje naročita mjesta i dani, u kojima se viši razredi sastaju poglavito u svrhu zaklju­ čenja brakova. Ovi se sastanci zgodno nazivaju „bračnim burzama". Jer kao i na burzama, i ovdje igraju glavnu ulogu spekulacija i halapljivost, a ni podvala ni prevara 1 Politički brak u najvišim krugovima spominjem samo potpunosti radi. U ovim brakovima postoji redovno, za muškarca opet u većem stepenu nego za ženu, privilegij, da se v a n b r a č n o naplaćuje, kako hoće i koliko hoće. Nekada je za knezove bilo sasvim u redu, da izdržavaju bar j e d n u m etresu; to je bio tako reći jedan od kneževskih atributa. Tako je, po Scherru, Fridrik Vilim I., kralj pruski, inače poznat kao s o ­ lidan (1 7 1 3 . do 1740.), održavao odnose s jednom generalicom. M edjutim poznato je uopće, da je naprimjer A ugust Jaki, kralj Poljske i Saske, imao 3 0 0 vanbračne djece, a talijanski kralj Viktor Em anuel, re galantuomo, ostavio je 32 vanbračna djeteta. Nedavno je postojala jedna romantična mala njemačka rezidencija, u kojoj je bilo jedno tuce naj­ ljepših zaselaka, koje je odnosni „gospodar4 podigao svojim isluženim 4 metresama. O tom predmetu mogu se pisati debele knjige, a i postoji, kao što je poznato, jedna velika biblioteka o ovim pikantnim stvarima. Unutrašnja historija većine evropskih kneževskih dvorova i plemićskih porodica predstavlja za svakog poznavaoca gotovo neprekidnu Chronique 8candaleuse. Nasuprot takvim činjenicama zaista je potrebno, da siko(anti, koji pišu historiju, ne samo priznaju „legitim nost4 različnih „go­ 4 spodara i gospodarica44, već i da se trude, da ih sve predstave kao uzor domaćih vrlina, kao vjerne supružnike ili dobre majke. Auguri nijesu još izumrli i živu, kao nekada rimski, i danas od neznanja gomila. �108 ne izostaju. Dugovima preopterećeni oficiri, koji donose stari plemićski naslov; od razvrata rastočeni raskalašenci, koji u bračnom pristaništu žele da oporave svoje srušeno zdravlje i traže dadilje; fabrikanti, trgovci, bankiri, koji gdjekad stoje pred bankrotom i htjeli bi da se sp a su ; najzad svi, koji idu za novcem i bogatstvom, činovnici, koji imaju izgleda za napredovanje u činu ili su u nov­ čanim neprilikama, — svi oni izlaze kao mušterije na „bračnu burzu“ i zaključuju bračnu trgovinu. Vrlo je često ravnodušno, je li buduća žena mlada ili stara, lijepa ili ružna, prava ili grbava, obrazovana ili neobrazovana, smjerna ili naprčena, kršćanka ili Židovka. Nije li jedan „ čuveni državnik rekao: „Brak izmedju kršćanina H . i Židovke St. može se veoma preporučiti* ?l T a karakteristična slika, uzeta iz konjušnice, nailazi, kao što iskustvo poka­ zuje, u visokim krugovima našeg društva na živo odobra­ vanje. Novac naknadi svu štetu i pretegne mane. Njemački kazneni zakonik (§§ 180. i 181.) kazni podvodjenje teškom robijom ili tamnicom, ali kad roditelji, skrbnici ili rodjaci podvedu za cijeli život svoju djecu, pitomce ili rodjake čovjeku ili ženi, prema kojima se ne ima ljubavi, samo radi novca, dobitka ili ranga, ili kakve druge koristi, nikakav državni tužilac ne može podići tužbu, i ako je prestup tu. Ima mnogo dobro organizovanih biroa za udadbu i ženidbu i svodnika i svodilja svih vrsti, koji profitiraju tražeći kandidate i kandidatkinje za „sveto stanje braka**. T akve se radnje veoma dobro rentiraju, naročito ako ,,rade“ sa članovima viših staleža. Godine 1878. bio je u Beču krivični proces protiv jedne svodilje zbog trovanja, koji se završio osudom na petnaest godina tamnice. U istom je procesu pored ostalog utvrdjeno, da je prije fran­ cuski poslanik u Beču, grof Banneville, plaćao toj ženi 22.000 formata svodilačke nagrade, da mu pribavi ženu. I drugi članovi visoke aristokracije takodjer su u ovom pro­ cesu teško kompromitovani. Stanoviti državni organi pu­ stili su tu ženu, da svoj mračni i zločinački zanat godinama prakticira. Z ašto su to činili, o tome, prema ovome, što 1 V i d i : „Knez Bismarck i njegovi ljudi*4, od Buscha. �109 smo rekli, ne može biti sumnje. U prijestolnici njemačkog carstva pričaju se slične stvari, one se dešavaju svakog dana, gdjegod ima kandidata za brak. Naročiti predmet bračne trgovine postale su posljednjih decenija za pohlepno evropsko plemstvo kćeri i nasljednice bogate sjevernoameričke buržoazije, koja opet sa svoje strane traži ranga i dostojanstva, kojih u njihovoj otadžbini nema. O tome su objavljeni karakteristični podaci u jednom dijelu nje­ mačke štampe u jeseni 1889. Jedan plemićski industrijski vitez u Kaliforniji preporučio se u njemačkim i austrijskim novinama kao bračni agent. Ponude, koje je dobio, poka­ zale su jasno, kakvo shvatanje vlada u tim krugovima o „ svetinji “ braka i njegovoj „etičkoj “ strani. Dva pruska gardijska časnika, od najstarijeg pruskog plemstva, bijahu gotovi da učine bračne ponude, jer su po vlastitom pri­ znanju dugovali zajedno preko 60000 maraka. U pismu svome svodniku vele od riječi do riječi: „Naravno, mi unaprijed ne možemo ništa plaćati. V ašu nagradu dobijate poslije svadbenog putovanja. Preporučite nas samo da­ mama, protiv čijih porodica ne ima nikakovih primjedaba. Isto bi tako bilo veoma p o ž e l j n o , da nas upoznate s damama po mogućnosti dopadljive spoljašnosti. Ako je potrebno, mi ćemo dati naše fotografije za povjerljive svrhe onom Vašem agentu, koji nas bude obavijestio o bližim okolnostima i pokazao fotografije i t. d. Mi smatramo ci­ jelu stvar u potpunom povjerenju kao stvar č a s t i (?) i naravno zahtijevamo to isto od V as. Očekujemo što prije odgovor preko V ašeg ovdašnjeg agenta, ako ga imate. Berlin, Friedrichstrasse 107. B a r u n v. M ............ 15. prosinca 1889. B a r u n v. W . . . .“ Neki mladi njemački plemić, H ans v. H ., pisao je iz Londona, da je visok 5 stopa i 10 palaca, da je od stare plemićske porodice i da služi u diplomatskoj službi. Priznao je, da je svoju imovinu jako umanjio nesrećnom okladom na konjskim utrkama i da je prinužden tražiti bogatu ženu, da bi deficit mogao izmiriti. A spreman je, da se odmah krene na put u sjevernoameričke Savezne Države. Spomenuti industrijski vitez tvrdio je, da su se osim �110 mnogih grofova, baruna itd. prijavili kao kandidati za že­ nidbu tri princa i 16 vojvoda. Ali ne samo plemiće, već i gradjane vuće srce za bogatim Amerikankama. Neki arhitekt Maks W . iz Leipziga tražio je ženu, koja mora imati ne samo novca, već i ljepote i obrazovanosti. Iz Kehla na Rajni pisao je jedan mladi tvornićar, Robert D., da bi bio zadovoljan sa ženom, koja bi imala samo 400.000 maraka, a obećava unaprijed, da će je učiniti srećnom. Ali zašto ići tako daleko, svega toga ima tako blizu. P o ­ gledajmo samo na mnogobrojne anonse za brak u velikim buržoaskim listovima, pa ćemo naći i takvih ponuda, koje može napisati samo potpuno propala savjest. Ulična dje­ vojka, što iz gorke bijede radi svoj zanat, katkada je uzor pristojnosti i vrline prema ovim ponudjačima braka. Koji socijalnodemokratski ekspeditor, koji bi takav oglas primio u svoj list, bio bi izbačen iz svoje partije. Buržoasku štampu takvi oglasi ne ženiraju, oni donose novaca, a ona misli kao car V espazijan: non olet (ne smrdi). Ali to ne smeta ništa buržoaskoj štampi, da piše protiv namjera so­ cijalne demokracije, koja tobože razara obitelj. Licemjernijeg doba od ovog našeg nije bilo nikada. Poslovnice za udadbu i ženidbu jesu danas novinski oglasi većine buržoaskih listova. A ko muško ili žensko nemaju boljeg načina da stupe u brak, oni povjere svoje srce pobožno konzervativnim ili moralno liberalnim novi­ nama, koje se za novac i b e z lijepih riječi brinu, da se slične duše nadju. Mogle bi se čitave strane ispuniti samo primjerima, koji jednoga dana izadju u tim novinama. Ovda onda dogodi se i interesantan fakat, da se pomoću oglasa traže d u h o v n a l i c a za supruge i obrnuto da duhovna lica traže žene. Ponekad se ponudjači obavežu, da ne će gledati na n e v j e r u , ako tražena žena bude bogata. Ukratko, moralna propalost izvjesnih krugova našeg društva ne može se bolje izobličiti ni na kaki način, no ovakvim nabavljanjem braka. �I ll Deveto poglavlje. Rasap porodice. 1. U čestale rastave braka. 1 država i crkva ne igraju u takvom „svetom braku“ nikakovu lijepu ulogu. Mogu državni činovnik ili svećenik, koji su za zaključenje braka potrebni, biti uvjereni, da je mladenački par, koji pred njima stoji, sastavljen najprlja­ vijim radom ; može biti očigledno, da mladenci ni po sta­ rosti, ni po tjelesnim i duševnim osobinama nijesu jedno za drugo; može na primjer nevjesta imati dvadeset, a mla­ doženja sedamdeset ili obrnuto; može nevjesta biti mlada, lijepa, vesela, a mladoženja star, nemoćan i mrzovoljast, predstavnika države ili crkve to se ne tiče ništa. Bračna se veza „ blagoslovi “ i to blagoslovi sa toliko većom sve­ čanošću, u koliko se „sveti čin“ bogatije plati. A ako takav brak poslije nekog vremena postane nesrećan, kao što je s v a t k o mogao predvidjati i kao što je nesrećna žrtva, u većini slučajeva žena, predvidjela, i ako se jedna strana odluči na razvod, tada država i crkva postavljaju najveće zapreke, a prije nijesu pitali, uzimaju li se mladenci iz ljubavi i moralnih nagona, ili golog, pr­ ljavog egoizma. Sad se ne smatra kao dovoljan razlog razvodu moralna omraženost, sad se traže opipljivi dokazi, dokazi, koji jednu stranu u očima javnog mišljenja obeščaste i ponize, inače se razvod ne može dobiti. Sto katolička crkva razvod braka uopće ne dopušta, osim naročitim do­ puštenjem pape, koji se vrlo teško dobija i u krajnjem slučaju znači samo rastavu od stola i postelje, to pogor­ šava stanje, pod kojim pate svi katolički narodi. 1 nje­ mački gradjanski zakonik otežao je razvod braka znatno. Tako je otpao razvod braka na osnovu uzajamnog pristanka, što je primjerice bilo dopušteno po pruskom zemaljskom pravu. O tpala je jedna odredba, na osnovu koje je izrečen znatan broj razvoda braka, često puta i takvih, kod kojih je bilo i ozbiljnih razloga, ali koji se iz obzira prema krivoj strani prećute. T ako je na primjer u Berlinu od �112 5623 slučajeva bračnih rastava, koje su raspravljene od 1886. do 1892. izvršeno 1400 ili 25 procenata na osnovu uzajamnog pristanka. U mnogobrojnim slučajevima razvod braka može nastupiti samo tako, ako se zahtjev za razvod podnese za šest mjeseci od dana, u koji je tužilačka strana saznala za uzrok razvoda (§ 1565. do 1568. nj. gradj. zak.). Po pruskom zemaljskom pravu trajao je taj termin godinu dana. Uzmimo na primjer slučaj, da jedna mlada žena vidi odmah poslije stupanja u brak, da se udala za čovjeka, koji nije muž. O d nje se i suviše traži, potrebna je izvjesna moralna snaga, pa da u toku od šest mjeseci podnese zahtjev za razvod braka. Kao razlog za ove po­ teškoće navedeno j e : „Jedino što većim otežavanjem bračnog razvoda može se suzbiti s v e j a č e raspadanje porodice i ona iznova učvrstiti " Ovaj je razlog u svojoj osnovi protuslovan. Poremećeni brak ne postaje opet pod­ nošljiv, ako se supruzi prinude, da usprkos unutrašnjoj odvratnosti i mržnji ostanu zajedno. Takvo stanje, poduprto od zakona, skroz je i naskroz nemoralno. Posljedica je, da se u toliko slučajeva stvori za bračnu rastavu razlog, koji će sudac m o r a t i da uvaži, a od čega ne dobija ništa ni država ni društvo. Kao koncesija katoličkoj crkvi usvojena je rastava od stola i postelje, koje u starom gradjanskom pravu nije bilo. U buduće se ne uzima više kao razlog bračnom razvodu ni to, kad brak krivnjom jedne strane ostane bez djece. A unošenjem odredbe u gradjanski zakon (§ 1588.) : „Crkvene obveze u pogledu braka ne mijenjaju se propisima ovoga odjeljka (o braku),“ učinjena je takodjer koncesija crkvi; ona ima doduše samo deko­ rativan značaj, ali je karakteristična za duh, koji u početku dvadesetog vijeka vlada u Njemačkoj. Z a nas je dovoljno priznanje, da je bračni razvod oteščan zato, da bi se suzbilo sve jače raspadanje familije. Tako dakle i protiv svoje volje ljudi ostaju za cijeli život prikovani jedni za druge. Jedna strana postaje robom druge, prinudjena, da se iz „bračne dužnosti" poda naj­ intimnijim zagrljajima druge strane, kojih se ona možda gnjuša više, nego grdnje i zlostavljanja. Punim pravom veli M antegazza: „N e ima veće torture, nego što je ta, koja �113 primorava jedno ljudsko biće, da se podaje milovanjulica koje ne v o li. . Z ar takav brak nije gori od prostitu-’ cije? Prostitutka ima do stanovitog stepena slobodu, da se otrgne od svog ružnog zanata, i ima prava, ako ne živi u javnoj kući, da ne proda zagrljaj onome, koji joj se iz ma kakvog uzroka ne svidi. Ali prodana žena mora da podnosi zagrljaje svoga muža, ma imala stotinu razloga, da ga mrzi i prezire. A ko je brak unaprijed, sa znanjem obadviju strana, zaključen kao brakza novac ili položaj, tada je stvar po­ voljnija. Strane se uzajamno prilagode i pogode na neki modus vivendi. Skandal se ne želi i s obzirom na djecu mora da se izbjegava, i ako baš djeca najviše stradaju u hladnom, mrzovoljnom životu roditelja, i kad on ne predje u otvoreno neprijateljstvo, svadju i razdor. Još češće se uzajamno prilagode zbog toga, da bi otklonili materijalne štete. Obično je rnuževljevo držanje kamen smutnje u braku, to pokazuju procesi za razvod braka. Hvaleći svome go­ spodarskom položaju, on umije da se naplati i gdje na drugom mjestu, ako mu se brak ne svidi i ako u njemu ne nadje podmirenja. Z ena može poći stranputicom mnogo manje, jedno iz psihološkog razloga, jer je to za nju kao za osjetljiviju stranu mnogo opasnije, a drugo, što se njoj svaki prestup bračne vjernosti uračunava u grijeh, koji ni društvo ne oprašta. Ista radnja ženi se računa kao ,,pad“, — bila ona supruga, udovica ili djevojka, — mužu u naj­ gorem slučaju kao „nekorektnost". Jedan i isti postupak cijeni se sasvim različno, prema tome, potiče li on od muža ili žene, pa i same žene obično sude o „paloj" sestri najstrože i najnemilosrdnije.2 Obično se žena samo u slučajevima najteže muževljeve nevjernosti i muževljeva zlostavljanja odluči da zatraži razvod braka, jer se najčešće nalazi u materijalnom za­ visnom položaju i prinudjena je, da brak smatra kao pri1 Fizijologija ljubavi. 1 Aleksander Dumas veli vrlo tačno u „G ospodinu A lfonzu“ : „Čovjek je stvorio dvije vrsti morala: jedan za seb e, drugi za ženu; jedan, koji mu dopusta ljubav sa svim ženama, i jedan, koji ženi u naknadu za uvijek izgubljenu slobodu dopusta ljubav samo sa jednim čovjekom .” V idi Margaretinu samooptužbu u Faustu. A . Bebel: Ž ena i tocijallzam. g �114 bježište; zatim, što se kao raspuštenica nalazi u nimalo zavidnom položaju. Na nju se gleda i s njom se postupa tako reći kao sa srednjim rodom. I kad ipak najveći broj molbi za razvod braka potiče od žena, to je dokaz, pod kakvom moralnom torturom one živu. U Francuskoj su žene prije stupanja na snagu novog zakonodavstva o razvodu braka (1884) isticale zahtjeve za rastavu od stola i postelje. O ne su mogle podići tužbu za razvod braka protiv muža samo tada, ako on, proti volji svoje supruge, dovede u kuću ženu, s kojom živi u intimnim odnosima. Zahtjeva se rastave od stola i postelje podneslo prosječno godišnje o d : 1856 1861 1866 1901 do n „ žena 1 8 6 1 .................... .................... 1729 186 6 . . . . .................... 21 3 5 1 8 7 1 ..................... . . . . 2591 1905 .................... .................... 2 3 6 8 muškaraca 184 260 330 591 . Ali ne samo da su žene podnesle najviše zahtjeva, brojevi pokazuju i to, da su oni od perijode do perijode rasli. I s druge se strane pokazuje, u koliko nam predleže vjerojatna saopćenja, da molbe za rastavu braka u većini slučajeva potiču od žena. Slijedeća će tabela omogućiti ovu poredbu.1 Procenti tužba u godinama muža žene obih supruga 5 .0 6 8 .9 4 5 .4 59.1 59.1 3 9 .6 5 6 .7 9 0 .6 0 .5 8 .2 — 4 .9 — — 16.6 84.1 9 7 .0 100 7 8 .5 — — — Razvodi Austrija . Rumunjska Švicarska Francuska Đadenska Engleska i Škotska . Austrija . Franceska Engleska i Škotska . do W ales . . . 1893 1891 1895 1895 1895 1895 1898 . . . . . . W ales . . . 1897 1895 1895 1898 do . . . . . . . n n n n r t 1897 1895 1899 1899 1899 1899 1899 4 .4 3 0 .6 2 6 .4 4 0 .0 3 6 .0 6 0 .4 4 3 .3 Rastave n n 1 899 1899 1899 1899 4 .9 15.9 3 .0 — 1 Georg v. Mayr, Statistika i društvena nauka. 3 svezak, str. 253. Tubingen 1909. �115 U Sjedinjenim Državama, gdje sad postoji statistika kroz četrdeset godina, razdijelile su se tužbe za razvod braka, kako slijedi: 1906. Proc* O d muževa . žena . . 1867. do 1886. 11 2 5 4 0 216176 Proc. 1887. do 1906. Proc. 3 4 ,2 6 5 ,8 316149 629476 3 3 ,4 6 6 ,6 23455 48607 3 2 ,5 6 7 ,5 Ukupno 328716 100 945625 100 72062 100 Vidimo dakle, da su žene pcdnesle više nego dvije trećine od svih molba za razvod braka.1 Sličnu sliku po­ kazuje nam Italija. Tam o se u godinama 1887. i 1904. raspravilo 1221 i 2103 molba za razvod braka. Ovima je bila povodom žena u 393 i 1142 slučajeva, muž u 214 i 454 slučajeva, a oboje supruga u 414 i 507 slučajeva. Ali statistika nas uči, ne samo da žene podnose veći dio molbi za razvod braka, već i da broj razvoda brzo raste. U Francuskoj je razvodjenje braka 1884. regulisano novim zakonom i od tada su razvodi iz godine u godinu znatno porasli. Bilo ih je godine 1884.— 1657, 1885 —4123, 1 8 9 0 .-6 5 5 7 , 1895.— 7700, 1900.— 7820, 1905.— 10099, 1 9 0 6 .-1 0 5 7 3 , 1907.— 10938. I u Švicarskoj brzo rastu slučajevi bračnih razvoda. U godišnjem prosjeku od 1886. do 1890. bilo ih je 882, od 1891. do 1895. — 898, 1897. — 1011, 1898.— 1018, 1899.— 1091, 190 5 — 1206, 1906.— 1343. U Austriji došlo je godine 1899. do 856 bračnih raz­ voda i do 133 bračnih rastava, u godini 1900. do 1310 i 163, u 1905. do 1885 i 262. Dakle u vremenu od deset godina broj se razvoda i rastava više nego podvo­ stručio. U Beču se od 1870. do 1871. desilo 148 raz­ voda, oni su godinama učestali i bilo ih je od 1878. do 1879. — 319 slučajeva. Ali u Beču, kao jednom pretežito katoličkom gradu, teško je provesti razvod b raka; pa ipak je već sredinom osamdesetih godina mogao primijetiti jedan bečki sudac: „Tužbe za razbijene brakove tako su česte, kao i tužbe za razbijene prozore. “ U Saveznim Državama broj razvoda braka iznosio je 1 Brak i razvod. 1887. do 9 6 , str. 12, W ashington 1908. 1906. Bureau of the C ensus. Bulletin �116 godine 1867— 9937, 1886— 25535, 1895— 40387, 1902 —61480, 1906— 72062. Da je broj bračnih razvoda ob­ zirom na pučanstvo ostao u godini 1905. isti kao u godini 1870., apsolutni broj bračnih razvoda iznosio bi godine 1905. samo 24000, a ne 67791, kako je bilo u stvari. Ukupan broj razvoda braka 1867. do 1886. bio je 328716, od 1887. do 1906. — 945625. U glavnom u Saveznim je Državama najviše bračnih razvoda. Na 100.000 po­ stojećih brakova došlo je razvoda : 1870.— 81, 1880.— 107, 1890.— 148, 1900— 200. Uzroke tomu, da su tamo bračni razvodi češći nego u ikojoj drugoj državi, treba tražiti u tome, što je, prvo, razvod braka, naročito u pojedinim državama, lakše dobiti, nego u većini drugih zemalja, a drugo, š t o ž e n e i ma j u d a l e k o n e z a v i s n i j i pol ožaj , ne g o u dr u g i m z e m­ l j a ma , i z b o g t o g a m a n j e d o p u š t a j u , d a i h m u ­ ž e v i t i r a n i š u. U Njemačkoj je broj pravovaljanih osuda za razvod braka iznosio od 1891. do 1900.: 1891 6 6 7 8 1892 6 5 1 3 1893 6 6 9 4 1894 7 5 0 2 1895 8 3 2 6 1896 8601 1897 9 0 0 5 1898 9 1 4 3 1899 9 5 6 3 1900 7 9 2 8 Vidimo, da je od 1899. do 1900. broj bračnih razvoda spao za 1635, jer je 1. travnja 1900. stupio na snagu gradjanski zakonik s otežavajućim naredbama. Ali život je bio jači od zakona. Razvodi braka, pošto imse broj u godinama 1900. do 1902. umanjio, učestaše od onda još više. Porast njihov dogadja se češćom upotrebom § 1568. njem. gradjan. zakona. (Raspad bračnog odnošaja.) U koliko su učestali bračni razvodi poslije 1900., pokazuju slijedeći brojevi: 1 9 0 1 -7 9 6 4 , 1902— 9069, 1903— 9933, 1904— 10868, 1905— 11147, 1 9 0 6 -1 2 1 8 0 , 1907— 12489. U Saskoj usprkos svim nestalnostima raste broj razvoda. T ako je palo: U pet godina 1836 d o 1846 „ 1871 „ 1840 1850 1875 Bračnih N a 10 0 0 0 0 razvoda brakova 356 395 581 121 121 122 U pet godina 1891 1896 >901 d o 1895 „ 1900 „ 1905 Bračnih razvoda 921 1130 1385 N a 100000 brakova 138 151 168 O d 100000 postojećih brakova razvelo ih se u Pruskoj �117 prosječno godimice od 1881 do 1885 67.62, 1886 do 1890 80.55, 1891 do 1895 86.77, 1896 101.97, 1905 106, 1908 121. T o je znatan porast. T aj porast učestalih razvoda medjunarodna je pojava. Tako je na 100000 postojećih brakova dolazilo prosječno godimice razvoda ili rastava u : 1881 do 1885 1886 do 189 0 3 1 .6 3 7 .3 11.8 3 3 .9 6 .5 12.3 0 .6 25 .5 19.4 3 0 .4 5 2 .3 11.3 7 5 .9 7 .4 13 0 .4 3 1 .9 19.7 3 0 .5 73.1 10.6 8 0 .9 7 16.7 1.1 43 13.9 2 8 .5 16.1 220 12.1 2 8 .6 7 .8 200 19.3 3 1 .6 10.0 188 1876 do 1880 A u s t r ij a ............................... U g a r s k a ............................... R u m u n jsk a .......................... I t a l i j a .................................... Franceska .......................... Engleska i W ales . . . Š k o t s k a ............................... I r s k a .................................... B e l g i j a ............................... Nizozemska ..................... Norveška .......................... Švedska ............................... Finska .................................... Š v i c a r s k a .......................... _ — — — oko 1900 31 58 98 15 129 10.6 26 1 72 78 33 45 29 199.9 Pogriješno bi bilo, ako bi se iz ove razlike u brojevima izmedju različitih zemalja htjelo izvoditi povoljne i nepo­ voljne zaključke o „moralnom stanju". Nitko ne će tvrditi, da švedski narod ima četiri puta više uzroka za razvod brakova, nego engleski. U prvom redu treba imati na umu zakonodavstvo, koje razvod braku u jednoj zemlji oteščava, a u drugima više ili manje olakšava1. T ek u drugom redu dolazi u obzir moralno stanje, to jest prosječna suma razloga, koju bilo muž ili žena smatraju kao dovoljnu za podnošenje molbe za razvod. A li brojevi pokazuju: uopće razvodi braka rastu b r ž e od stanovništva i r a s t u i o n d a , k a d z a k l j u č i v a n j e b r a k a o p a d a . O tom ćemo govoriti malo dalje. 1 U Engleskoj je razvod braka povlastica bogatih. Troškovi procesa tako su veliki, te je razvod braka nemoguć gotovo za neimućnika, koji bi bili još prisiljeni, da putuju u London. U cijeloj zemlji ima samo jedno sudište za bračne rastave, a ono je u Londonu. �118 Vrlo znatno djeluju na bračne razvode veće razlike u starosti kod supružnika, bilo da je muž mnogo stariji od žene, bilo da je žena starija od muža. T o će pokazati slijedeća tabela, sastavljena na temelju švicarske službene statistike: Godišnji broj rastava na 1 0 0 .0 0 0 brakova I 1881 do 1890 1891 do 1900 271 189 193 195 226 365 759 | 328 198 181 19 0 226 431 870 Muž stariji za 2 6 i više g o d in a ............................... „ „ „ 1 1 do 25 g o d i n a .......................... „ „ „ 1 do 10 g o d i n a .......................... M už i žena jednako s t a r i ......................................... M už mladji za 1 do 10 g o d i n a .......................... „ „ „ 11 do 25 g o d i n a .......................... ..........................| „ „ „ 2 6 i više godina O pitanju, kako su žalbe za razvod braka razdijeljene na različite slojeve naroda, mi imamo medju ostalima po­ datke iz Saske od 1905. do 1906. i iz Pruske od 1895. do 19051. G odišnji broj razvoda na 1 0 0 .0 0 0 oženjenih muškaraca Saska Zemljoradnja i š u m a r s t v o .......................... I n d u s tr ija .............................................................. Trgovina i p r o m e t ......................................... Činovništvo i slobodna zvanja . . . . . Pruska 59 220 297 346 34 158 229 165 Bračni razvodi bijahu u Saskoj najčešći u činovništvu i slobodnim zvanjima, a u Pruskoj u trgovini i prometu. T ada dolazi u Saskoj na red trgovina i promet, a u Pruskoj činovništvo i slobodna zvanja. T reće mjesto zauzima indu­ strija sa 220 slučajeva za Sasku, a sa 158 slučajeva za Prusku. Najmanji je broj u zemljoradnji. Češći slučajevi bračnih razvoda u gradskom pučanstvu prema seoskom dokaz su, da uopće sve veće industrijalizovanje čitavoga društva i sve manja stabilnost javnog života izazivaju sve 1 Paul Kollmann, Razvodi braka u Saskoj. Časopis kr. saskog državnog sudišta 1907., II., i F. Kiihnert, Pokret bračnih razvoda u Pruskoj od 1895. do 1905. godine. Časopis kr. pruskog državnog sudišta 1907., II. �119 nepovoljnije bračne odnose, te se umnožavaju faktori, koji razorno djeluju na brak. S druge strane oni su dokaz, da se sve veći broj žena odlučuje na to, da zbaci sa sebe jaram, koji im se čini nesnošljiv. 2. Gradjanski i proletarski brak. A li zla u braku rastu i korumpiranje braka raste za­ jedno sa zaoštravanjem borbe za opstanak i pretvaranjem braka u stvar novca i kupovine. Porodicu je danas sve teže uzdržavati, a to opredjeljuje mnoge ljude, da se uopće ne žene i tako pričanje, kako žena treba da ogra­ niči svoj rad na kuću, da izvrši svoj poziv kao domaćica i majka, postaje sve više b e s m i s l e n a f r a z a . Na drugoj strani ove prilike idu na ruku vanbračnom podmi­ rivanju spolnog saobraćaja i umnožavanju broja prostitutkinja; takodjer raste broj onih, koji boluju zbog nepri­ rodnog podmirivanja spolnog nagona. U imućnim klasama žena često puta spadne, kao god u staroj Grčkoj, na ulogu prostog aparata za radjanje za­ konske djece, čuvara kuće ili starateljke oko muža, koji je razoren razvratom. Radi svog zadovoljstva ili svojih lju­ bavnih potreba muž izdržava hetere — danas nazvane kurtizane ili metrese — koje stanuju u najljepšim dijelo­ vima grada. Drugi, kojima sredstva ne dopuštaju da izdr­ žavaju metrese, živu prije ili poslije stupanja u brak sa bludnicama, za koje im srce više kuca nego za ženom ; s njima se zabavljaju, a jedan dio naših žena toliko je pokvaren, te nalazi, te su takva zabavljanja sasvim u redu.1 1 Diicher u svojoj već više puta citiranoj knjizi : „Žensko pitanje u srednjem vijeku u žali za raspadanjem braka i porodičnog života; on osudjuje porast ženskog rada u industriji i traži ,,povrataku „pravom p o ­ zivu žene", gdje ona „vrijednosti" stvara kući i porodici. T ežnje m o­ dernih prijatelja žena izgledaju mu kao „diletantizam" i nada se, „da će uskoro naći tačniji put", ali očigledno nije u stanju, da taj put pokaže. A to je sa buržoaskog gledišta i nem oguće. Bračni odnosi, kao i položaj svega ženskoga svijeta, nijesu stvoreni po čijoj volji; oni su prirodni proizvodi našeg društvenog razvitka. A ovaj kulturni razvitak teče po imanentnim zakonima. �120 U višim i srednjim klasama društvenim glavni izvor zla u braku leži dakle u vjenčanju radi novca i položaja. Ali brak je još više iskvaren načinom života ovih razreda. T o se tiče i žene, koja se često odaje lijenosti i zani­ manjima, koja korumpiraju. Njenu duševnu hranu čine često puta jedino čitanje dvosmislenih romana i bludničkih knjiga, gledanje frivolnih kazališnih komada, slušanje mu­ zike, koja draška sjetila, podraživanje nerava i zabavljanje skandalima svake vrsti. Ili je lijenost i dosada odvedu ga­ lantnim pustolovinama, koje čovjek još više traži. Ona juri od jednog zadovoljstva k drugom, od jedne gozbe na drugu, a ljeti hrli u kupatila i ladanje, da bi se od zimskih napora osvježila i našla novih zadovoljstva. Cronique scandaleuse nalazi u ovakvom načinu života po­ voljnog zem ljišta; zavodi se i podaje se zavodjenju. U nižim klasama novčani je brak nepoznat. Radnik se redovito ženi iz naklonosti, ali razoravajući uzroci prate i njegov brak. Veliki blagoslov u djeci donosi brige i muke i najčešće dovodi do bijede. Bolest i smrt pohadjaju rad­ ničku porodicu često. Besposlica pooštrava bijedu do naj­ višeg stepena. I šta li još ne smanjuje radnikovu zaradu ili šta li ga sve za neko vrijeme ne lišava svake zarade! Trgovačke i industrijske krize donose mu besposlicu, uvodjenje novih strojeva ili načina rada izbacuje ga kao pre­ kobrojnog na ulicu; ratovi, nepovoljni carinski i trgovački ugovori, zavodjenje novih posrednih poreza, gonjenje od strane poduzetnika zbog zastupanja svog uvjerenja i t. d. uništavaju njegov život ili ga teško poremete. Cas nastupi jedno, čas drugo, zbog čega ostaje bez posla čas duže, čas kraće vrijeme, to jest gladuje. Nesigurnost je obilježje njegova života. Takvi udari sudbine izazivaju neraspolo­ ženje i ogorčenost, a to se poslije prenosi u kućni život. Kad se svakog dana i svakog sata javljaju potrebe, koje se ne mogu da podmire, izbijaju razdor i svadje. Kao po­ sljedica toga nastupa rušenje braka i porodice. Ili oboje, muž i žena, idu na rad. Djeca su ostavljena sama sebi ili nadgledanju starije braće i sestara, kojima su nadzor i njega takodjer potrebni. O podne se u naj­ većoj hitnji proguta ono bijedno jelo, i to, ako roditelji �121 uopće imaju vremena, da dotrče kući, sto u hiljadama slučajeva zbog udaljenosti mjesta za rad od stana i zbog kratkoće pauze nije moguće. Umoreno i malaksalo oboje se uveče vraća kući. Mjesto prijatne, vesele kućice oni dodju u tijesan, nezdrav stan, koji često nema dovoljno ni svijetlosti ni zraka i u kome nedostaju najpotrebnije ugodnosti. Sve veća oskudica na ugodnim stanovima i užasne posljedice, koje otuda potječu, čine jednu od naj­ mračnijih strana našeg društvenog poretka, koja vodi mno­ gobrojnim nesrećama, porocima i zločinima. I ta oskudica dobrih stanova, usprkos svih pokušaja da se ublaži, po­ staje sve veća u gradovima i industrijskim okružjima. O na zahvata sve šire slojeve: sitne proizvodjače, činovnike, učitelje, male trgovce i t. d. Z ena radnikova vrativši se uveče kući umorna i iznurena ima opet pune ruke p o sla ; na vrat na nos mora se starati, da bar ono, što je naj­ nužnije, dovede u red. Djeca se odmah odvedu u postelju, žena sjedi i šije i krpa duboko u noć. O na ne zna za odmor i okrepu. Muž ima često malo znanja, žena još manje, i ono majo, što imaju jedno drugome da kažu, brzo je gotovo. Čovjek ide u gostionu, da tamo nadje prijatnosti, koje kod kuće nema, pije i potroši prema svojim prilikama i suviše. Ponekad se oda kartanju, koje stoji velikih žrtava i više društvene krugove, i izgubi u kartama još više, no što zapije. Z a to vrijeme žena sjedi kod kuće i ljuti s e ; ona mora da radi kao tegleća marva, za nju nema oduška i odm ora; čovjek iskorišćuje, što može bolje, slobodu, koju mu je donio taj slučaj, što je rodjen kao muškarac. T ako se javlja nesloga. Još ako je žena manje predana, ako uveče, vrativši se kući s posla umorna, traži opravdanog razonodjenja, gospodarstvo podje natrag i bijeda se podvostruči. I usprkos svemu tomu mi živimo u „naj­ boljem od svih svjetova'*. T ako se i brak proletarijata sve više razorava. I pri povoljnom radnom vremenu proletarski je brak ipak izložen razornom uplivu, jer tada prekomjerni i nedjeljni rad odu­ zima radnikovo vrijeme, koje mu jedino za njegovu porodicu ostaje. U bezbrojnim slučajevima on ima da ide čitave sate do radionice, za vrijeme odmora opodne nije mu �122 moguće ići kući; jutrom ustaje vrlo rano, kad djeca još najdubljim snom spavaju, uveće se vraća kući tako kasno, kad se ona u istom stanju nalaze. Hiljade radnika, naročito gradjevinara u velikim gradovima, zbog daljine stanovanja ne vraćaju se kući preko cijelog tjedna- Pri takvim prili­ kama neka se onda goji porodični život! Osim toga prevladjuje sada sve više ženski rad, osobito u tekstilnoj industriji, koja je hiljadi parnih tkaonica i mehaničkih vre­ tena stavila u službu jeftine ženske i dječije ruke. Sada se raniji odnošaj preokrenuo. Z ena i dijete idu u tvornicu, a muž bez posla i hljeba sjedi kod kuće i vrši kućne poslove. „Tako se u radionama za priredjivanje surovina u okolici Chemnitza nadje mnogo žena, koje tu rade samo zimi, jer njihovi muževi, koji su rukodjelje, zidari, tesari itd., ne imadu zimi nikakvu ili tek malu zaslužbu. U drugim okružjima traže žene gradjevinara posla u tvornicama za zimskih mjeseci. Dešava se često, da se u ženinoj otsutnosti muž brine za kućanstvo.” 1 U sjevernoj Americi, koja je svojim brzim kapitalističkim razvitkom dala sva zla evropskih industrijskih država u mnogo većem razmjeru, postoji jedno vrlo karakteristično ime za stanje, što ga ovi odnosi izazivaju. Industrijska mjesta, u kojima rade poglavito žene, dok muževi sjede kod kuće, zovu se she towns, što znači „njihovi gradovi”, gradovi žena.2 Pristup žena u sve privredne pozive danas je priznat od svih strana. Buržoasko društvo, jureči za dobitkom i profitom, odavna je uočilo, kako je odličan predmet za eksploataciju radnica u sravnjenju s muškarcem, jer je 1 Tehnika i gospodarstvo. Listopad 1909. Str. 3 7 7 , 2 Z a ovu činjenicu govori slijedeća bilješka iz jednih novina od godine 1893. U njoj se v e li: „Jedna od o s o b i t o s t i t v o r n i č k i h s e l a jest klasa muževa, koji se vrlo tačno zovu „kućanstvenicima“ . G otovo u s v a k o m gradu, gdje ima mnogo i n d u s t r i j e , nadje se takovih muževa u v e l i k o m broju. Tko dodje k njima malo iza ručka, naći će ih sa pregačama, gdje peru posudje. U drugo doba može ih se naći, gdje zapremaju krevete, umivaju djecu, pometaju ili kuhaju . . . Ovi muškarci bave se kućanstvom iz toga j e d n o s t a v n o g razloga, sto njihove žene m o g u v i š e o d n j i h z a s l u ž i t i i što se nešto prištedi, kad žene idu na rad.u �123 podložnija i sa manjim zadovoljna.1 Broj zvanja i vrsta zanimanja, u kojima žene kao radnice rade, raste sve više. Prevladjivanje i usavršivanje strojeva, jednostavniji proces rada poradi sve veće njegove podjele, sve jača medjusobna konkurencija kapitalista, kao i borba industrijskih zemalja na svjetskom tržištu, sve to sprema uvjete za sve veću primjenu ženinog rada. O va je pojava zajednička svim industrijskim državama. Ali u koliko se broj radnica pove­ ćava, u toliko su oni jači konkurenti muških radnika. O vo potvrdjuju mnogobrojne izjave tvorničkih nadzornika i sta­ tistički podaci o radnicama u privredi. Najgori je položaj žena u onim privrednim granama, u kojima one pretežito rade, kao na primjer u industriji odijela i rublja, naročito u onim radnim granama, u kojima se radi u svome stanu za poduzetnika. Ispitivanja o polo­ žaju radnica u fabrikaciji rublja i u konfekciji, koja je ca­ revinsko vijeće izvršilo 1886., pokazala su, da žalosne nagrade prinudjivaju ove radnice na sporednu zaradu pro­ davanjem svoga tijela. Naša kršćanska država, čije se kršćanstvo redovito uzalud traži tamo, gdje bi trebalo da ga ima, a nalazi tamo, gdje je suvišno ili štetno, ta krećanska država radi kao i kršćanski buržoa, što ne čudi onoga, koji zna, da je kršćanska država tek agenat kršćanske buržoazije. D r­ žava se teško odlučuje na zakone, koji ograničavaju ženino radno vrijeme na snošljivu mjeru i zabranjuju dječiji rad, kao što ni mnogim svojim činovnicima ne da ni dovoljno nedjeljna odmora ni normalno vrijeme rada i time šteti njihov porodični život. Poštanski, željeznički, kaznionički i tako dalje činovnici često moraju da vrše svoju službu 1 „G ospodin E ., jedan tvorničar, saopćuje mi, da on isključivo žene zaposluje kod svojih mehaničkih vretena; on daje prednost u d a t i m ženama, osobito takvima, koje imaju porodicu, č i j e j e u z d r ž a v a n j e o v i s n o o d n j i h , one. su mnogo pozornije i lakše ih se dade naučiti, nego neudate, a o n e s u p r i s i l j e n e , d a s v e s v o j e s i l e n a p n u , kako bi pribavile potrebna sredstva za život. Tako se kreposti, osobite kreposti ženskoga značaja upotrebljavaju na njegovu štetu, — tako je sve moralno i nježno u njihovoj naravi samo sredstvo njihova ropstva i njihovih muka.w Govor lorda A sh leya o desetsatnom radu, 1844. Karl M a r k s , Kapital, 2 . izdanje. �124 preko dopuštenog vremena, a plaća im stoji u obratnom razmjeru. Pošto su dalje cijene stanova prema dohotku radnika, nižeg činovnika i sitnog čovjeka i suviše velike, oni se moraju ograničiti na najskromnije. U stan, na prenoćište, uzimaju samce ili djevojke, ili jedne i druge u isto vrijeme.1 Stari i mladi stanuju u natjesnijim sobama, zbijeni, bez rastavljenosti spolova, često puta svjedoci najintimnijih stvari. O tome, kako tada prolaze osjećanje stida i moral, postoje strašna fakta. Ogrubjelost i podivljavanje omladine, o čem se u posljednje vrijeme tako često govori, imaju se pri­ pisati poglavito takvim prilikama, koje postoje u gradu i na selu. A kakav upliv na djecu mora imati privredni rad ? Najgori, što se zamisliti može u fizičkom i moralnom po­ gledu. Nagomilavanje udatih žena u industriji od najkobnijih je posljedica naročito za vrijeme trudnoće, porodjaja i u prvim danima djetinjeg života, kad su djeca ovisna o maj­ činome mlijeku. Z a vrijeme trudnoće javlja se veliki broj bolesti, koje razorno utiču kako na plod, tako i na orga­ nizam ženin izazivajući prije vremena porod ja je i pobacivanja. Cim dijete » dodje na svijet, majka je prinudjena, da se što prije vrati u tvornicu, da njeno mjesto ne za­ uzme konkurentkinja. A neizbježne posljedice toga za dojenčad jesu : zanemarena njega, rdjava hrana, čak potpuna oskudica u hrani; da bi ih umirili, daju im raznih opiuma. Dalje su posljedice: umiranje i zakržljavanja u masi, jednom riječi: degeneracija rase. Cesto puta djeca rastu, a nikad ne uživaju pravu materinsku ili očinsku ljubav i ne osjete istinsku roditeljsku ljubav. T ako se radja, živi i umire pro­ letarijat- A država i društvo čude se, što se surovost, ne­ moral i zločin nagomilavaju. 1 Prema popisu pučanstva u Pruskoj od 1900. bilo je 3 4 6 7 3 8 8 osoba, koje nijesu bile u rodu s kućegazdom, a prosječno su ti strani elementi sastojali za Prusku od preko četvrtine sustanara (3 7 8 3 4 8 pod­ stanara i 4 5 3 3 2 2 sunočnika), na ladanju od jedne sedmine, u gradovima već od jedne trećine, a u samom Berlinu od preko polovice (5 7 1 8 0 pod­ stanara i 9 9 9 7 5 sunoćnika). G . v. Mayr, Statistika i društvena nauka. 3. svezak, str. 89. Tiibingen 1909. �125 Kada je početkom šezdesetih godina prošloga vijeka hiljadama radnica u engleskim pamučnim okruzima uslijed sjeveroameričkog rata za slobodu robova ostalo bez posla, liječnici su opazili neobičnu stvar, da je smrtnost djece usprkos velikoj bijedi stanovništva o p a l a . Uzrok je bio u tome, što su djeca dobijala sada hranu od majke i bolju njegu, no što su je ikada imala. Isti je fakat konstatiran za vrijeme krize sedamdesetih godina u sjevernoj Americi, naročito u N ew Yorku i M assachusettsu. Besposlica je lišila žene rada i ostavila im vremena za njegovanje djece. Isti su se pojavi opažali za vrijeme generalnog štrajka u Švedskoj (kolovoz i rujan 1909). Brojevi smrtnosti u Stockholmu i u drugim većim švedskim gradovima nijesu odavna bili tako povoljni, kao što je to bilo u tjednima toga gole­ mog štrajka, jedan od najistaknutijih medicinskih autoriteta grada Stockholma izjavio se u tom smislu, da ovi neobično povoljni odnosi smrtnosti i uopće zdravlja stoje bez sumnje u najužoj vezi s generalnim štrajkom. Naročito je izvan svake sumnje okolnost, da su velike gomile, od kojih je za vrijeme štrajka bila sastavljena „vojska ljenivaca“ , imale prilike nalaziti se skoro n e p r e s t a n o p o d s l o b o d n i m n e b o m , na svježem zraku, što je naravno vrlo povoljno utjecalo na tjelesno zdravlje. Ma koliko bili opsežni sani­ tarni propisi, što vrijede za radione, zrak je u radionama ipak uvijek takav, te mora obzirom na zdravlje djelovati manje ili više štetno. A ne smije se podcjenjivati ni z a ­ b r a n a a l k o h o l a za vrijeme generalnog štrajka. U kućnoj industriji, koju privredni romantičari prave tako idilskom, odnosi nijesu nimalo bolji. Ovdje je pored čovjeka i žena prikovana za rad od jutra do mraka i djeca se za najranije mladosti upotrebljavaju za taj isti rad. Strpani u najmanjem prostoru, čovjek, žena, porodica i pomoćnici živu zatrpani odpacima od rada i zagušeni najneprijatnijim isparenjima. Kakav lokal za stanovanje i rad, takav i za spavanje. T o su obično mračne rupe, bez ventilacije, veoma opasne po zdravlje, čak i kad bi u njima stanovao samo jedan dio onih, koji su smješteni. Sve teža borba za opstanak goni često puta žene i muškarce na postupke, kojih bi se oni pod drugim priii- �126 kama gnjušali. T ako je 1877. utvrdjeno, da je u Miinchenu medju prostitutkama, koje su stajale pod policijskom kon­ trolom, bilo nešta manje nego 203 žene radnika i zanatlija. A koliko se udatih žena podaje iz bijede ne podvrga­ vajući se policijskoj kontroli, koja duboko dira osjećaj stida i ljudskog dostojanstva 1 Deseto poglavlje. Brak kao opskrba. 1. Opadanje zaključivanja braka. Nije potrebno dalje dokazivati, da u opisanim prili­ kama raste broj onih, koji ne gledaju na bračni život kao na paradiz bojeći se da stupe u nj. O tuda dolazi to, što broj sklapanja brakova u većini kulturnih država opada. Iz iskustva se zna, da visoke cijene žitu u jednoj jedinoj godini utiču štetno na sklapanje brakova i radjanja. I što više napreduje industrijalizovanje jedne zemlje, to većma ovisi ^ j broj o držanju i padanju čitave ekonomske ko­ njunkture. Duže privredne krize i sve jače pogoršavanje općeg privrednog stanja moraju uplivisati stalno nepovoljno. T o potvrdjuje bračna statistika u svim gotovo kulturnim zemljama. Prema najnovijem vladinom izvješću sklopljeno je u Saveznim Državama od 1887. do 1906. godine 12,832.044 brakova. 1887. 1891. . 1892. 1893. . 1894. . 4 8 3 .0 9 6 562*412 5 7 7 .8 7 0 , . . . . . . . . 578.673 566.161 1902. . 1903. . . 1904. . . 1905. . . 1906. . . 7 4 6 .7 3 3 7 8 6 .1 3 2 781145 . . 804*787 . 8 5 3 -2 9 0 Vidimo dakle, da zbog krize 1893./94 broj zaključenih brakova godine 1894. ne samo da se ne diže, već da za 12.312 pada. Ista se pojava opetuje godine 1904. poka­ zujući, da je broj zaključenih brakova spao za 4987. U Francuskoj pokazivaše sklapanje brakova slijedeću sliku: �127 1873. 1878. 1883. 1888. do do do do 1877. . 1882. . 1887. . 1892. . . • . . 1893. do 1897. . . . 288.000 1898. do 1902. . . . 296.000 1903. do 1907. . . . 306.000 .299.000 . 281.000 .284.000 . 279.000 Najvišu brojku pokazuje godina 1873. sa 321.238 brakova. O donda se umanjuje broj sklopljenih brakova podignuvši se opet s napredovanjem gospodarskog života. Godine 1907. pokazuje Francuska najviši broj poslije 1873. godine: 314.903. sklopljenih brakova. T aj je porast do­ nekle posljedica novog zakona od 21. lipnja 1907., koji je nužne formalnosti za sklapanje braka pojednostavio unapredivši tako broj brakova. Na 1000 srednjeimućnog pučanstva došlo je brakova: Države Njemačko carstvo . . . otuda Pruska . . . . „ Bavarska . . . „ Saska . . . . A u s t r ij a ............................... U g a r s k a ............................... I t a l i j a .................................... Švicarska .......................... Francuska .......................... Engleska i W ales . . . Š k o t s k a ............................... I r s k a .................................... B e l g i j a ............................... Nizozemska ..................... D a n s k a ............................... Norveška .......................... Švedska ............................... Finska .................................... Evropska Rusija isklj. područje V isle . . . B u garsk a ............................... S r b i j a ............................... | 1871 do 1875 1876 do 1880 1881 do 1885 1886 do 1890 1891 do 1895 1896 do 1900 1901 do 1905 1907 18.84 15.68 15.40 15.68 15.88 16.83 16 16.2 18.88 15.86 15.92 16.32 16.40 16.86 16.2 16.4 18.92 14.65 13.64 13.96 14.76 16.09 15.2 15.4 19.96 17.70 17.62 18.64 17.52 18.76 16.6 16.8 18.30 15.52 15.88 15.40 15.76 16.04 15.8 15.81 21.50 19.30 20.24 17.72 17.92 16.05 17.2 19.6 15.54 15.06 14.08 17.64 14.96 14.40 14.8 15.4 16.06 14.90 13.80 14.00 14.72 15.59 15 15.6 16.96 15.16 15.04 14.48 14.90 15.14 15.2 16 17.08 15.34 15.14 14.70 15.16 16.14 15.6 15.8 14.98 13.76 13.76 18.02 13.68 14.94 14 14 9.72 9.04 8.66 8.66 9.48 9.87 10.4 10.2 15.44 13.94 13.94 14.34 15.24 16.45 16.2 16.2 16.64 15.76 14.28 14.04 14.48 14.88 15 15.2 15.88 15.54 15.38 13.94 13.84 14.79 14.4 15.2 14.58 14.40 13.82 12.76 12.92 13.73 12.4 11.8 14.04 13.20 12.84 12.20 11.45 12.04 11.8 12.0 17.68 15.72 14.90 14.40 12.98 15.34 13 13.6 19.62 17.62 18.06 17.94 17.08 17.80 — — 18.04 17.24 16.07 — 22.80 23.32 22.14 21.76 19.84 — — — — — — — D a broj zaključenih brakova u večini zemalja, gdje vlada industrijska prosperiteta ili kriza, opada, pokazuje se posve 1 Iz godine 190 6 . �128 jasno u Njemačkoj. 1872., godina za njemačko-francuskim ratom, dala je za Njemačku, kao godina 1873. za Fran­ cusku, najveći broj zaključenih brakova (423.900). O d go­ dine 1873. pada taj broj i dodje u godini 1879., u vrijeme najžešće krize, do svog najnižeg stepena (335.113); onda se lagano diže do godine 1890., koja još bijaše godina prosperiteta; pada iznova u godini 1892. i diže se opet u godinama prosperiteta, da u godinama 1899. i 1900., u vrijeme najljepšeg industrijalnog procvata, dosegne svoj vrhunac (476.491 godine 1900., 471.519 godine 1899.). Nova kriza donese opadanje sa sobom. Godine 1902. pada broj sklopljenih brakova opet na 457.208, da u godi­ nama 1906. i 1907. (498990 i 503964) opet dospiju do vrhunca. Pa ako je godine 1906. broj zaključenih brakova bio za 13.004 viši nego 1905., pokazuju se već uplivi krize od 1907. u smanjenom apsolutnom prirastu (samo 4974 prema godini 1906.) i relativnom nekom prirastu (mjesto 8.2 na 1000 stanovnika tek 8.1). Uopće pokazuju brojke u većini zemalja tendenciju opadanja zaključenih brakova. Najpovoljnije stanje u skla­ panju brakova bilo je sredinom sedamdesetih godina; od tada pa do kraja devedesetih godina to je stanje samo izuzetno dostignuto i kako se vidi iz priložene tabele, velika većina navedenih zemalja ostala je iza njega. Ali ne samo odnosi zarade, već i o d n o s i s v o j i n e utiču u velikoj mjeri na zaključivanje brakova. Schmollerov Godišnjak za 1885., sveska I., pruža saopćenja o kretanju stanovništva u kraljevini Wiirttembergu, iz kojih izlazi, da sa uvećanjem k r u p n o g posjeda broj ž e n j e n i h ljudi od 25 do 30 godina o p a d a , a broj n e o ž e n j e n i h izmedju 40 i 50 godine r a s t e . (V idi tablicu na strani 129.). Sitni posjed ide na ruku sklapanju brakova, on omo­ gućava većem broju porodica i ako skromnu egzistenciju, dok krupni posjed utiče nepovoljno na sklapanje brakova. Neprestanim industrijalizovanjem ladanja raste broj zaklju­ čenih brakova u gradjanskim zanimanjima. Tako je u go­ dinama 1901. do 1904. na 1000 pripadnika jednog zanimanja došlo u Švedskoj do zaključenja braka: �129 Z e m ljo r a d n ja ...............................4.78 Industrija i ru darstvo.................. 7 17 Trgovina i p r o m e t .................. 7.75 Slobodna i druga zanimanja . . 6.33 U prosjeku 5.92 Svi ovi brojevi pokazuju, da su presudni ne m o r a l n i , već m a t e r i j a l n i uzroci. B r o j s k l o p l j e n i h b r a k o v a kao i m o r a l n o s t a n j e j e d n o g d r u š t v a zavi si j e d i n o od n j e g o v e m a t e r i j a l n e podl oge. Postotno vlasni­ štvo zemljišta u hektarima Postotno vlasništvo muškaraca oženjenih u neoženjenih dobi od 25 u dobi od 4 0 do 5 5do20 preko 20 do 3 0 god. do 5 0 god. Gornji Neuenbiirg . . . . Istočno od Stuttgarta . . . Južno od Stuttgarta . . . . Sjeverno od Stuttgarta . . Schw arzw ald ............................... Gornji N e c k a r .......................... Prema i s t o k u .......................... S j e v e r o is to k ............................... Svapski A l b ............................... Sjeverna gornja Svapska . . O d H alla prema istoku . . Područje Bodenskog jezera . Srednja i juž. Gor. Svapska 7 9 .6 7 8 .9 6 7 .6 5 6 .5 5 0 .2 4 3 .6 3 9 .5 2 2 .2 2 0 .3 19.7 15 .5 14 .2 1 2 .6 2 0 .4 ' 0 .0 17.7 3 .4 2 4 .8 7 .6 3 4 .8 8 .8 4 2 .2 7 .6 4 0 .3 16.1 4 7 .6 12 .8 2 7 .7 50.1 4 0 .8 3 8 .3 4 8 .0 3 2 .3 5 0 .0 3 4 .5 6 1 .4 2 4 .4 4 1 .1 4 6 .3 6 3 .6 5 1 .3 4 8 .6 5 0 .0 4 8 .6 4 4 .3 4 8 .7 3 8 .8 3 8 .8 3 2 .5 3 2 .5 2 3 .5 3 0 .0 4 .4 8.1 8 .7 1 0 .0 10.1 1 0 .8 1 0 .0 1 0 .6 7 .5 9 .7 1 3 .8 2 6 .4 19.1 2. Čedomorstva i pobacivanja. Strah od siromaštva i bojazan, da se djeca ne će moći odgojiti, kao što položaj iziskuje, glavni je uzrok, koji žene iz s v i h klasa goni na postupke, koji nijesu suglasni s pri­ rodnom svrhom, a cesto puta ni sa kaznenim zakonikom. O tuda su se pojavila najrazlićitija sredstva za sprijećavanje oplodbe, ili, ako je ova i protiv volje bila, za uništavanje ploda, pobačaj, abortus. Pogriješno bi bilo tvrditi, da ova sjedstva upotrebljavaju samo lakoumne, nesavjesne žene. Cesto puta vrlo odane žene žele da ograniče broj djece A . Bebel: Ž ena i socijalizam. Q �130 i stojeći pred dilemom: ili da odreku mužu ili da ga otje­ raju na ono, za što je on inače vrlo sklon, — radije se izlažu opasnosti upotrebe abortivnih sredstava. Osim toga ima žena, koje, da bi sakrile ,,pad“ , ili iz neraspoloženja prema trudnoći, porodu ili odgoju djece, ili iz straha, da ne izgube brzo svoju dražest i ugled u očima muža ili ljudi, rade to isto i za dobre novce nalaze predusretljive potpore kod liječnika i primalja. Umjetni pobačaj, sudeći po različnim znacima, ulazi sve više u praksu. V eć kod starih naroda postojao je, a danas se upotrebljava od najcivilizovanijih naroda pa do barbarskih. Stari Grci obavljahu ga otvoreno, a da proti tomu nijesu ustajali zemaljski zakoni. U vrijeme Platonovo bilo je primaljama dopušteno izazivati abortuse, a Aristotel je preporučao prijevremeni porodjaj kod neudatih ondje, „gdje je žena uza sve mjere opreznosti zatrudnjela**.1 Po mišljenju Julesa Rouyera 'rimske su žene pribjegavale poba­ čaju iz više razloga. Jedno su htjele izbjeći rezultat nedo­ puštenih odnosa, dalje su htjele zadržati mogućnost nepre­ kidnog uživanja, osim toga htjele su izbjeći i promjenama, koje izazivaju na tijelu žena trudnoća i porodjaj.2 Kod Rimljana se žena od 25 do 30 godina smatrala već starom i zato se ona uklanja s puta svemu, što bi njemu dražest okrnjilo. U srednjem vijeku pobačaj je kažnjavan teškim tjelesnim kaznama, čak smrtnom kaznom, a slobodna žena, kad to učini, postaje rob. Danas je pobačaj najviše rasprostranjen u Turskoj i u Saveznim Državama. „Turci misle, da dijete do petog mjeseca ne ima pravog života; oni se ne ustručavaju ni­ malo izazvati pobačaj. P a ni u vremenima, kad će aborti biti kažnjavani, ne će oni biti rjedji. U samom vremenu od šest mjeseci godine 1872 raspravljalo se u Carigradu o više nego 3000 slučajeva umjetnim načinom izazvanih abortusa. “ 3 Još su češći slučajevi pobacivanja u Saveznim Držažama. U svim većim gradovima Unije ima zavoda, u ko­ 1 E. M etschnikoff, Studije o prirodi čovjeka. Str. 135. Leipzig 19 0 4 . 2 Jules Rouyer, M edicinske studije o starome Rimu, Paris 1859. s E. Metschnikoff, u pomenutoj knjizi, str. 134, 135. �131 jima djevojke i žene prije vremena vrše porodjaje; mnoge američke novine donose oglase o tim zavodima.1 U ta­ mošnjem društvu govori se o pobačaju isto tako bez ustru­ čavanja, kao i o urednom porodjaju. U Njemačkoj i ostalim evropskim zemljama vladaju o tome drukčiji pojmovi, a njemački kazneni zakonik predvidja tamnicu za učinioca i pomočnika. U mnogo slučajeva pobačaj prate najgore posljedice, često nastupi i smrt, često se zdravlje za uvijek razori. „Najteža trudnoća i najteži porodjaj mnogo su lakši od bolova, koji su posljedica vještačkog abortusa. “ 2 Neplodnost je jedna od najobičnijih posljedica. Usprkos svega toga pobačaji su sve češći u Njemačkoj. T ako je radi odstra­ njivanja ploda osudjeno od 1882. do 1886. godine 839 osoba, od 1897. do 1901. 1565, od 1902. do 1906. 2236.3 Chronique scandaleuse posljednjih godina ispunjena je slučajevima pobačaja, koji su izazvali veliko interesovanje, jer su u njemu igrali ulogu ugledni liječnici i žene iz otmjenog društva. A sudeći po sve češćim oglasima o tome u buržoaskim novinama, množe se zavodi i mjesta, u kojima udate i neudate žene imaju prilike, da posljedice svojega ,,pada“ dočekaju u potpunoj tajnosti.4 Strah od velikog broja djece s obzirom na imovno stanje i troškove oko uzgajanja učinio je, da se kod čitavih klasa i naroda upotreba preventivnih sredstava razvila u sistem, koji je postao društvenom bolešću. Poznato je, da je gotovo u svim slojevima francuskog društva proveden sistem dvoje djece. Malo je kulturnih zemalja sa tako čestim brakovima, kao što su u Francuskoj, ali ni u jednoj zemlji nije prosječni broj djece tako malen i porast sta­ 1 P . Brouardel, Pobačaj. Str. 36. do 3 9 , Pariz 1901. Prema jednom službenom izvješću bilo je u New -Y orku nabrojeno do 2 0 0 osoba, koje se kao zanatom bave odstranjivanjem ploda. 2 Ed. R eich, Povjest i opasnosti abortusa. 2. izdanje. Leipzig 1893. 3 Statistika njemačkoga carstva. 3. svezak. Kriminalna statistika za godinu 1906. 4 U Švedskoj došlo je na 1 0 0 .0 0 0 stanovnika pred sudbenu istragu kriminalnih abortusa: 1851. do 1880. 3 .0 4 , od 1881. do 1690. 6 .6 6 , a od 1891. do 1900. 19*01. F. Prinzing, u spomenutom djelu str. 4 4 . �132 novništva tako spor. Francuski buržoa kao i sitni vlasnik i seljak drže se ovog sistema, njima se pridružuje i fran­ cuski radnik. Naročite seoske prilike, čini se, da su u nekim krajevima Njemačke dovele do sličnih stanja. U jugozapadnoj Njemačkoj postoji jedan dražestan kraj, u kom se u vrtu svake seljačke kuće nalazi drvo somina, čiji se dijelovi upotrebljavaju kao abortivna sredstva. U drugom jednom okrugu iste oblasti postoji već odavna kod seljaka sistem dvoje d jec e ; oni ne će da dijele svoje imanje. Osim toga pada jako u oči, kako se u Njemačkoj rasprostire literatura, koja pretresa i preporučuje sredstva za „svojevoljnu besplodnost“ . Naravno, uvijek pod „nauč­ nom4 zastavom i sa pokazivanjem na tobože opasnu pre­ * naseljenost. Pored pobačaja i umjetnog spriječavanja začeća igra izvjesnu ulogu i zločin. U Francuskoj se ubijstva i napu­ štanja djece nagomilavaju, potaknuta francuskim gradjanskim zakonikom, koji zabranjuje istraživanje oca. § 340. fran­ cuskog gradjanskog zakonika veli: „La recherche de la paternite est interdite4 (zabranjeno je istraživati oca dje­ 4 tetu), dok § 314. veli: „La recherche de Ia maternite est admise4 (dopušteno je istraživanje majke). Zabranjeno 4 je tražiti oca, a dopušteno je tražiti majku, to je zakon, koji bez uvijanja izražava nepravdu prema zavedenima. Ljudi u Francuskoj mogu zavesti žena i djevojaka, koliko im god podje za rukom, svake su odgovornosti prosti i nemaju nikakvog plaćanja troškova. O ve su odredbe do­ nesene radi toga, da se ženski spol zastraši od zavodjenja muškaraca. V idi se, da je posvuda slabi muškarac, taj predstavnik jakoga spola, onaj, kojega zavode, a koji nikada ne zavodi. Kao konzekvencija članka 340. francuskog gra­ djanskog zakonika došao je članak 312, koji glasi: „ L ’enfant conQU pendant le mariage a pour pere le mari4 (dijete, 4 rodjeno u braku, ima za oca muža). Kad je traženje oca zabranjeno, muž se onda mora zadovoljiti i smatrati za svoje dijete, koje je njegova žena dobila s drugim. Fran­ cuskoj se buržoaziji ne može poreći barem dosljednost. Svi pokušaji, da se članak 340 ukine, propali su dosada. S druge strane francuska je buržoazija gledala, da �133 okrutnost zakona, po kom je prevarenim ženama oduzeta mogućnost prenesti uzdržavanje djeteta na njegova oca, izgladi ustanovom kuća za nahodčad. O duzeta je dakle novorodjenčetu osim oca i majka. Po francuskom pravnome uobraženju nahodčad je siročad i francuska buržoazija pre­ nosi uzdržavanje svoje vanbračne djece na d r ž a v n i t r o š a k kao „djecu otadžbine". Divna ustanova! U Nje­ mačkoj se sve više ide za francuskim stopama. O dredbe gradjanskog zakonika za njemačko carstvo sadrže o pravnim odnosima vanbračne djece propise, koji su protivni ranijem humanijem pravu. T u stoji: „Vanbračno dijete i njegov otac nijesu rodjaci." Naprotiv je već car Josip II. izdao dekret o jednakosti vanbračne djece s bračnom. „Nikakva oca ne ima vanbračno dijete, za čiju je majku u vrijeme začeća postojala conceptio plurium (odnošaj s više m u­ škaraca)." Z a lakoumnost, slabost ili siromaštvo materino kazna je prenesena na dijete. Z a lakoumne očeve ne zna zakon. „Majka ima pravo i dužnost, da se stara za van­ bračno dijete. Roditeljska vlast ne pripada njoj. O tac vanbračnog djeteta dužan je, da dade djetetu do navršetka šesnaeste godine uzdržanje prema p o l o ž a j u m a j k e računajući tu i troškove oko uzgoja i školovanja. O va obveza vrijedi i preko šesnaeste godine, ako je dijete nesposobno, da samo sebe izdržava. O tac je obvezan, da naknadi materi troškove oko porodjaja, kao i uzdržavanje za prvih šest tjedana poslije porodjaja i druge neizbježive troškove oko trudnoće i porodjaja." I tako dalje. Po pruskom zemaljskom pravu zavodnik je plaćao besprijekornoj neudatoj ženskoj ili udovici prema svome stanju i imanju, ali ta svota nije smjela prekoračiti četvrtinu njegove imovine. Vanbračno je dijete imalo pravo tražiti od oca za uzdr­ žavanje i odgoj, bez obzira na to, je li mu mati bila bes­ prijekorna osoba, ali samo do iznosa, koji je bio dovoljan za uzgajanje bračnog djeteta kod ljudi seljačkog ili običnog gradjanskog staleža. A ko je vanbračni spolni snošaj vršen pod obećanjem za budući brak, sudac ima da prizna osra­ moćenoj ime, stalež i čin zavodnika, kao i sva prava jedne razvedene žene, oglašene za nevinu, a u tom slučaju van­ bračno dijete ima sva prava djece, rodjene u pravovaljanome �134 braku. T o je sada prestalo. Natražnost je deviza našeg zakonodavstva. U razdoblju od 1831. do 1880. raspravljeno je pred francuskim porotnim sudištima 8568 slučajeva čedomorstva, a taj se broj 471 (u godinama 1831. do 1835.) dignuo do 970 (u godinama 1876. do 1880.). U isto vrijeme bilo je raspravljeno 1032 slučaja abortusa, 100 slučajeva u samoj godini 1880.1 Razumije se samo po sebi, da tek najmanji dio umjetnih pobačaja dolazi do znanja sudova, redovito to biva tek onda, kad slijede teške bolesti ili smrt. Čedomorstvo je dolazilo kod stanovništva čitave zemlje u 75, postotaka, a abortus samo u gradovima u 67 postotaka. Z ene u gradovima imaju pri ruci više sredstava, da bi odstranile normalni porodjaj, otuda tako mnogo slu­ čajeva abortusa i razmjerno malo čedomorstva. Na selu je odnošaj obrnut. U Njemačkoj je zbog čedomorstva osudjeno u godinama 1882. do 1886. — 884, od 1897. do 1901. — 887, od 1902. do 1906. — 745 osoba.* T o je eto slika, što nam je pruža današnje društvo o svojim najintimnijim odnosima. O na se daleko udaljuje od slike, koju o društvu sastavljaju fantaste, tek ima tu pred­ nost, da je — istinita. T reba medjutim dodati još nekoliko karakterističnih poteza kistom. 3. Odgajanje za brak. Uopće ne bi trebalo da bude podijeljenih mišljenja o tom, da danas ženski spol stoji u duševnom pogledu prosječno ispod muškoga. Balzac,wkoji nije bio nikakav pri­ jatelj žena, tvrdi doduše o v o : „Zena, koja dobija muško obrazovanje, ima najsjajnije i najplodnije osobine, koje su potrebne, da osnuju svoju i svoga muža sreću“, a Goethe, koji je žene i ljude svoga vremena dobro poznavao, zlobno veli u Djačkim danima Meštra Vilima (Ispovijesti jedne lijepe duše) : „Učene su žene ismijavane, a ni školovane nijesu trpljene, vjerovatno zato, što se držalo za neučtivo 1 A . Pouzol, Potraga za ocem. Str. 134, 471 Paris 1902. 2 Statistika njemačkog carstva 183. svezak. �i3 5 zastidjeti tako mnogo ljudi neznalica*4, ali time nije ništa izmijenjeno u faktu, da uopće žene duševno zaostaju za muškarcimn. O va razlika m o r a da postoji, j e r j e ž e n a s a m o ono, š t o je č o v j e k , kao n j e n g o s p o d a r , n a č i n i o o d n j e . Obrazovanje žena zanemarivano je još više od obrazovanja proletarijata, a ono, sto se na tom polju čini, nije dovoljno. Mi živimo u vremenu, u kom potreba za izmjenom misli raste u svim krugovima, i tu je zanemareno duševno razvijanje žene velika pogriješka, koja se muškarcu osvećuje. Kod muškarca je obrazovanje upućeno — bar se tako veli, i ako se to sadašnjim sredstvima ne postizava — na razvitak razuma, izoštravanje mišljenja, proširenje stvarnog znanja i učvršćivanje volje, ukratko na obrazovanje funk­ cija razuma. Nasuprot tome, kod žene viših staleža obra­ zovanje se upućuje poglavito na pojačanje o s j e ć a n j a , na formalno i estetičko obrazovanje, pomoću kojega se samo pojača ženina živčana osjetljivost i fantazija, kao što je to glazba, beletristika, umjetnost, poezija. T o je najobrnutije, što može biti. Ovdje se pokazuje, da se faktori, koji imaju da odluče o obrazovanju žene, daju voditi svojim predrasudama o prirodi ženskoga karaktera i ogra­ ničenom njenom položaju u životu. Osjećajni život i fan­ tazija žena ne smije se i dalje razvijati, što pojačava samo njene sklonosti prema nervozi, već i kod nje, kao i kod muškarca, treba razviti rad razuma i upoznati je sa poja­ vama praktičnog života. Z a oba spola bilo bi od najveće koristi, kad bi i žena imala namjesto suvišne osjećajnosti, koja često puta postaje neprijatna, jednu dobru porciju razvijenog razuma i sposobnosti za egzaktno mišljenje, na­ mjesto nervozne osjetljivosti i plašljivosti čvrstinu karak­ tera i fizičke hrabrosti, namjesto estetičnog znanja, u koliko ga ona uopće ima, poznavanje svijeta i ljudi i pri­ rodnih sila. Uopće je dosada osjećajni život žene bezmjerno razvijen, naprotiv njen dušeVni razvitak spriječavan, zanemarivan i ugušivan. Uslijed toga žena pati od hipertrofije osjećajnog života i zbog toga je podložna svakom praznovjerju i zabludi, divno tlo za religijozne i druge šarlatanerije, lako upotrebljivo �sredstvo za svaku reakciju. Ograničeni ljudi oplakuju to, jer i oni od toga pate, ali ga ne mijenjaju, jer još i sami u ogromnoj većini stoje do iznad ušiju u predrasudama. Uslijed ovoga, što smo iznijeli, žene gledaju na svijet drukčije od ljudi, a time je stvoren još jedan jak izvor razlika izmedju obih spolova. Sudjelovanje u javnom životu danas je za svakog čovjeka jedna od najhitnijih dužnosti njegovih; što mnogi ljudi toga još ne pojimaju, ne mijenja stvar ništa. Ali je sve veći krug onih, koji uvidjaju, da javni interesi stoje u n a j u ž o j vezi sa privatnim odnosima pojedinaca, da dobro i zlo pojedinih lica i porodica zavise mnogo više od javnih ustanova, nego od ličnih osobina i radnja. Saznaje se, da su najveći napori pojedinaca nemoćni prema nedostacima, koji leže u stanju stvari i odredjuju njihov položaj. S druge strane borba za život traži mnogo veće napore, nego prije. Danas se uopće traže od čovjeka napori, koji u sve većoj mjeri zauzimaju njegovo vrijeme i njegove snage. A bez znanja i indiferentna žena ne razumije ga. Može se reći, da je duševna odijeljenost muža od žene danas veća, nego prije, kada su odnosi bili još sitni i uski i ženi pristupačniji. Osim toga bavljenje javnim poslovima angažuje veliki broj ljudi u dotle nepoznatoj mjeri, što proširuje njihov horizonat, a odvaja ih od kuće sve više i više. Tim e se žena osjeća zapostavljenom i stvoreno je novo vrelo razmiricama. Vrlo rijetko zna čovjek, da se razumije sa ženom i da je uvjeri. Obično čovjek misli, da se ono, što on hoće, ništa ne tiče žene, ona toga ne razumije. O n se ne trudi, da je uputi. „T i ne razumiješ toga“, stereotipni je odgovor muža na žalbu njezinu, da je zapostavlja. Nerazumijevanje žena još se više povećava nerazumnošću većine muževa. Povoljniji odnos izmedju muža i žene javlja se u proletarijatu, jer obadvoje znadu, da vuku ista kola i da za njihovu buduć­ nost, dostojniju čovjeka, postoji samo jedno sredstvo: temeljiti društveni preobražaj, koji će učiniti sve slobodnim ljudima. U koliko se ova spoznaja medju proleterskim že­ nama više širi, u toliko se više usprkos bijedi i nevolji i d e a 1i z u j e njihov bračni život. O bje strane imaju sada zajednički cilj, prama kome teže, i nepresušno vrelo pobuda �137 u izmjenjivanju misli, do kojih ih vodi zajednička borba. Broj proleterskih žena s ovom spoznajom svakom je go­ dinom sve veći. T u se razvija pokret, koji je od odlučnog značenja za budućnost čovječanstva. U drugim brakovima osjećaju se u zrelijim godinama sve jače razlike u obrazovanju i u gledištu, koje se u početku braka, dok još strast prevladava, lako previdjaju. U koliko se spolna strast gasi, u toliko je više treba zamijeniti du­ hovnim saglasjem. Ali bez obzira na to, razumije li čovjek svoje gradjanske dužnosti i vrši li ih, on samim svojim poslom dolazi u stalan saobraćaj s vanjskim svijetom, u neprekidan dodir sa najrazličnijim elementima i najrazličnijim stvarima; ta duhovna atmosfera proširuje njegov horizonat O n se nasuprot ženi nalazi najčešće u nekoj vrsti duhovnog pabirčenja; nasuprot tome, kućni posao, koji ženu od jutra do mraka zauzme, ne daje joj vremena za obrazovanje i duševno je slabi i zahiruje. Ovu kućnu bijedu, u kojoj danas većina žena živi, tačno opisuje buržoaski pisac Gerhad v. Amyntor u „ O p as­ kama na knjizi života**.1 U poglavlju „Smrtonosni ugrizi muha“ stoji pored ostalog i o v o : „Ne dirljivi dogadjaji, koji nikoga ne štede i donesu ili smrt muža ili moralnu propast dragog djeteta ili dugu, tešku bolest ili propast kakvog važnog plana, ne uništuju oni svježinu i snagu domaćice, već sitne svakidašnje brige, koje srž i kosti jedu . . . Koliko milijuna vrijednih doma­ ćica u kuhanju i ribanju istroše volju za životom, u službi domaćih briga izgube rumene jagodice i djavolasti osmjeh, dok ne postanu, nabrana, mršava, skršena mumija. Vječito novo pitanje : ,Sto ćemo danas kuhati ?*, neprestano stru­ ganje, tucanje, čišćenje, rezanja jesu kaplje, što padaju lagano, ali i stalno i sigurno razoravaju duh i tijelo. Ognjište, na kom se kuha, je mjesto, gdje se sastaju najtužnije bilanse prihoda i rashoda, gdje razmišljanja o poskupljivanju životnih namirnica i sve težem pribavljanju potrebnog novca najjače deprimiraju. N a plameni oltar, gdje juha vrije, pri­ nose se kao žrtve mladost i čednost, ljepota i vedra 1 Sam. L ucas, Elberfeld. �138 volja, i tko može poznati u staroj kuharici grbavih ledja i upalih očiju nekadašnju bujnu, veselu, koketnu nevjestu sa nakitom ? — Još je starima ognjište bilo svetinja i kraj njega su oni stavljali svoje Lare i kućne zaštitnike, — pustite i nas, da čuvamo ognjište kao svetinju, na kojoj odavna njemačka domaćica umire polaganom smrću, da bi održala kuću ugodnu, prostrt stol i porodicu zdravu.“ T o je utjeha, koju buržoaski svijet pruža ženi, koja pri sadašnjem uredjenju bijedno skapava. O ne žene, koje se uslijed svojih društvenih odnošaja nalaze u slobodnijem položaju, imaju obično jednostranu obrazovanost, koja se silno ističe zajedno sa nasljedjenim ženskim karakterističnim osobinama. Obično imaju one smisla samo za čistu vanjštinu, brinu se samo za tričarije i urese i cilj životu svome traže u zadovoljavanju pokva­ renog ukusa i u robovanju razbuktalim strastima. Z a djecu i njihov uzgoj ne zanimaju s e ; ona im zadaju suviše muka i dosade i one ih ostavljaju guvernantama i služavkama, a kasnije predaju uzgojilištima. O ne smatraju svojom za­ daćom, da od kćeri načine lutke, a od sinova jeunesse doree, onu odvratnu klasu ljudi, koja bi se smjela staviti u isti red sa svodnicima i svodiljama. T a jeunesse doree čini glavni kontigenat za zavodjenje kćeri radnog naroda; ništa ne raditi a rasipati, to ona smatra svojim pozivom. Iz opisanih prilika razvile su se neke karakteristične osobine žena, koje se sa pokoljenja na pokoljenje sve pot­ punije prenose. Muškarci se rado zadržavaju na tome za­ boravljajući, da su oni sami tomu krivi. U te rdjave ženske odlike broji se strašna govorljivost i brbljavost, sklonost, da o najništavijim i najbesmislenijim stvarima vode bes­ krajno duge razgovore, razmišljanje samo o vanjskom iz­ gledu, nakitu i društvu i robovanje svim budalaštinama mode, dalje lako nadražljiva zavist i ljubomora prema ostalim ženama, sklonost na neistine i pretvaranja. O ve se odlike primjećuju kod ženskog spola još u mla­ dosti, samo u različnom stepenu. T o su odlike, koje su postale pod pritiskom društvenih prilika i dalje se razvile nasljedjem, ugledanjem i odgojem. Bedasti odgojitelj ne može druge pametno uzgojiti. �139 Da bi se protumačili uzroci postanka i razvitak odlika kod spolova i čitavih naroda, mora se postupati istom me­ todom, koju upotrebljavaju moderne prirodne nauke, kad hoće da saznadu postanak i razvitak organskih tijela i nji­ hovih karakterističnih osobina. Svakom živom biću historijski uslovi života daju njegove karakterne osobine; ono je prinudjeno, da se prilagodi postojećim uslovima života,koji napokon postaju njegova priroda. Čovjek ne čini izuzetak od onoga, sto u prirodi vrijedi za sva živa bića1; čovjek ne stoji van domašaja prirodnih zakona, on je, fizijološki posmatran, najrazvijenija životinja. T o se ne će da prizna. Stari su već prije hiljadu godina, i ako nijesu znali moderne prirodne nauke, u mnogim ljudskim stvarima imali mnogo pametnije nazore od mo­ dernih, a glavno je to, što su oni svoje nazore, zasnovane na iskustvu, praktično primjenjivali. S udivljenjem se cijene ljepota i snaga grčkih muškaraca i žena, ali se ne će da vidi, da su na prirodu i razvitak stanovništva tako po­ voljno uticali ne srećna klima i čarobna priroda zemlje, koja leži na moru, već načela tjelovježbe i uzgoja, dosljedno od države provedena i odredjena radi toga, da ljepotu, snagu i okretnost spoje s oštrinom i elastičnošću duha. U duševnom pogledu i tako je žena prema čovjeku bila zanemarena, ali ne u pogledu tjelesnog razvitka.2 U Sparti, koja je najdalje otišla u tjelesnom vježbanju obiju spolova, dječaci i djevojke išli su goli do potpunog uzrasta i vjež­ bali su se zajedno u tjelesnim radnjama, u igranju i rvanju. Neskrivanje ljudskog tijela i prirodno ponašanje prema onom, što je prirodno, uticali su, da se ne razvije čulna podražljivost, koja se najprije umjetno stvara tamo, gdje se priječi druženje obiju spolova u mladosti. Tijelo jednog spola nije bilo nikakva tajna za drugi spol. T u se nije 1 V idi sud Krafft-Ebbinga aa str. 101. do 102. 2 P l a t o n traži u svojoj „Državi", „da se žene odgajaju kao i muškarci", i zahtijeva o d a b i r a n j e ; on je dakle poznavao značenje odabiranja za razvoj čovjeka. A r i s t o t e l postavlja u svojoj „Politici" kao uzgojno n a č e lo : „Najprije se mora razviti tijelo, a onda razum." K od nas s e misli, ako se uopće misli, napokon na tijelo, koje razumu daje oružje. �140 mogla javiti igra dvosmislenosti. Priroda je bila priroda. Jedan je spol uživao u ljepotama drugoga. 1 jednom neusiljenom, prirodnom saobraćaju spolova čovječanstvo se mora vratiti, ono mora oturiti sadašnje nezdrave spiritualističke nazore o čovjeku i stvoriti načine uzgoja, koji će omogućiti fizičku i duševnu regeneraciju. Kod nas vladaju, naročito o ženskom uzgoju, još vrlo natražni pojmovi. D a i žena treba da ima snage, duha i od­ lučnosti, smatra se kao nešto krivo vjerno, kao ,,nežensko“, i ako nitko ne će moći poreći, da bi se ona takvim od­ likama mogla zaštititi od mnogih nepravda i neprijatnosti. Nasuprot tome njezin se tjelesni razvitak, baš kao i duhovni, spriječava, što je moguće više, pri čem bedasto odijevanje igra priličnu ulogu. O no je ne samo spriječava u fizičkom razvitku, ono je često puta neposredno upro­ pasti, pa ipak se malo liječnika usudjuje da ustane protiv toga. Strah od toga, da se ne zamjere pacijentici, goni ih, da ćute ili čak da laskaju njezinim budalaštinama. M o­ derno odijelo spriječava u velikoj mjeri ženu u slobodnoj upotrebi njenih snaga, ono šteti njeno tjelesno razvijanje i budi u njoj osjećanje nemoći i slabosti. A ovo je odijelo opasno i za zdravlje okoline, jer je žena u stanu i na ulici pokretna mašina za dizanje prašine. Razvitak žene sprije­ čava i stroga odijeljenost spolova u školi i u društvenom saobraćaju, a ona odgovara spiritualističkim nazorima, što ih je kršćanstvo u nama duboko usadilo. Koja žena ne postigne razvitak svojih odredjenja i spo­ sobnosti, koja se zadrži u najužem krugu ideja i opći samo sa licima svojega spola, n e m o ž e se uzdići nad ono, što je svakidašnje i obično. Njen se horizonat kreće samo oko pojava u njenoj najbližoj okolini, oko rodbinskih odnošaja i onoga, što s time stoji u, svezi. Mnogoglagoljivo zabavljanje najvećim besmislicama, sklonost brbljavosti dobijaju otuda najveću pobudu, jer žive duševne odlike traže, da se na bilo koji način izraze. A čovjek, kojega ovo često dovede u neprilike ili očajanje, ljuti se na ove odlike, koje on, „otac stvorenja", nosi na svojoj savjesti. Ne smije se poreći, da se u najnovije doba javlja sve više usklika za razumnijim nazorom o svijetu i životu, ali to su tek zametci i tiču se tek nekih društvenih slojeva. �141 4. Bijeda današnjeg bračnog života. U našim društvenim i spolnim odnosima žena je svim dijelićima svojega bića upućena na brak i onda je sasvim prirodno, što brak i vjenčanje čine glavni predmet njezinih težnja i razgovora. Isto tako ženi, koja je fizički slabija i običajima i zakonima potčinjena muškarcu, jezik je glavno oružje protiv muškarca i ona se njime koristi. T ako stoji stvar i sa izvikanom ženinom žudnjom za kićenjem i dru­ štvom, te ona pokazuje svoju užasnu stranu u ludostima mode, a očeve i muževe dovodi^ do najveće bijede i ne­ prilike. T o je lako protumačiti. Z ena je za muža u prvom redu predmet uživanja; u ekonomskom i društvenom po­ gledu zavisna, ona mora da gleda svoje sklonište u braku, ona zavisi dakle od čovjeka i predstavlja jedan dio njegova vlasništva. Njezin položaj postaje još nepovoljniji zbog toga, što je broj žena obično veći od broja muškaraca — stvar, o kojoj ćemo još pobliže govoriti. T a nerazmjernost pojačava konkurenciju žena medju sobom, koja se još jače pojačava time, jsto se iz najrazličnijih razloga izvjestan broj ljudi ne ženi. Z ena je time prinudjena, da se što povoljnijom vanjštinom bori sa svojim spolnim drugaricama oko muža. A ko se ima na pameti trajanje ove nerazmjemosti kroz mnoge generacije, ne će nam biti čudnovato, što su ove pojave pod stalnim uticajem istih uzroka dobile današnji ekstremni oblik. Pri tom možda konkurencija medju ženama oko ljudi ni u koje doba nije bila tako oštra, kao u da­ našnje, dijelom iz uzroka, koje ćemo još pretresti. Sve veće poteškoće oko toga, da se egzistencija obezbijedi, kao i sve veće društvene potrebe upućuju ženu više nego ikada prije na brak, kao na „ sklonište “. Muškarcima se ovo stanje svidja, jer oni crpu koristi iz njega. Njihovom ponosu, taštini i interesu godi uloga gospodara, a u toj gospodarskoj ulozi oni su, kao i svi vlasnici, teško pristupačni razlozima. U toliko je više u interesu žena, da se oduševe za izvojevanje pjrilika, koje će ih osloboditi ovog nedostojnog položaja. Ž ene smiju čekati na pomoć ljudi isto tako malo, kao i radnici na pomoć buržoazije. �142 Ako se dalje uzme u obzir, koje karakterne osobine izaziva borba za povlašteni položaj i na drugim područjima, naprimjer na industrijskom; kako se niska, čak i sramna sredstva u borbi upotrebljavaju; kako se bude mržnja, zavist i klevetništvo, onda postaje jasno, što se u konku­ renciji žena oko muževa pokazuju slične karakterne odlike. O tuda dolazi, da se žene medju sobom prosječno manje podnose, nego muškarci, da se čak i najbolje prijateljice lako posvadjaju, ako se tiče ugleda kod nekog muškarca i t. d. O tuda se zapaža i to, da se žene, ma se nikad prije ne vidjele, gledaju obično kao dva neprijatelja. Sa neobičnom sposobnošću žena primijeti, kad druga u nečemu pogriješi, rdjavo namjesti haljinu ili učini kakovu sličnu kar­ dinalnu pogriješku. U pogledima, kojima se one susreću, nehotice se dade pročitati i sud, koji jedna o drugoj ima. Kao da jedna drugoj hoće da rekne: „Ja znam bolje od tebe namjestiti se i privući na sebe pažnju." S druge strane žena je od prirode impulzivnija od muškarca, ona manje razmišlja nego on, ona je nesamostalnija, naivnija i zbog toga podaje se mnogo većoj strastvenosti, koja se u najljepšem svijetlu pokazuje u istinskom herojskom požrtvovanju, sa kojim se za svoje dijete zalaže, ili za svoje brine i u bolesti ih njeguje. Naprotiv ova strastvenost pokazuje se u žudnji za osvetom u najružnijoj formi. Ali i dobre i rdjave strane uvjetuju se, podstiču, spriječavaju i izmjenjuju u prvom redu socijalnim polo­ žajem. Isti nagon, koji se u nepovoljnim odnosima javlja kao pogriješka, pod povoljnim uvjetima postaje izvor sreće za tu osobu, kao i za druge. Fourierova je zasluga, što je sjajno dokazao, kako jedan te isti nagon čovjekov u raz­ ličitim prilikama daje potpuno suprotne rezultate.1 Pored upliva ludog duhovnog uzgoja ne manje su važni uticaji bedastog ili nedovoljnog fizičkog uzgoja s ob­ zirom na prirodni cilj. Svi se liječnici slažu u tome, da je pripremanje žene za njen materinski poziv u svakom po­ gledu nedostatno. „Vježba se vojnik u rukovanju oružjem 1 A . Bebel, Charles Fourier, njegov život i njegove teorije. Stuttgart 1907., J. H . W . Dietz. �143 i zanatlija u rukovanju alatom, svaka služba traži studije; čak i fratar ima svoje ispite. Samo se žena ne uzgaja za svoje ozbiljne materinske dužnosti.4,1 Devet desetina dje­ vojaka, koje dobiju prilike da se udadu, stupaju u brak sa gotovo potpunim nepoznavanjem materinstva i njegovih dužnosti. Neopravdano ustručavanje, čak i matera, da sa odraslim kćerima govore o tako važnim spolnim funkci­ jama, ostavlja ih u najvećem neznanju dužnosti prema sebi i svome mužu. Stupanjem tf brak žena stupa obično u potpuno nepoznatu oblast života; ona je o tome stvorila neku sliku u fantaziji, obično iz romana ne baš najpreporučljivije vrsti, sliku, koja tako malo odgovara stvarnosti.2 Nedostatna znanja o privrednom životu, koja su, kako stvari još stoje, za brak nužna, i ako su ženi mnoge dje­ latnosti, za koje je bilo prije posvema razumljivo, da ih žena obavlja, oduzete, daju takodjer povoda za diferencije. Jedne ne znaju iz privrede ništa, jer smatraju, da im ne dolikuje voditi brigu o tome, po njihovu mišljenju to je stvar sluškinja; druge pak, iz široke mase, spriječava borba za opstanak, da se obrazuju za poziv gazdarice, one moraju da budu od zore do mraka u radionici ili tvornici. Razvoj prilika sve više potiskuje pojedinačna go­ spodarstva, ona se održavaju samo besmislenim žrtvama novca i vremena. Drugi uzrok, koji mnogim ljudima uništava cilj braka, leži u fizičkom razvitku mnogih žena. Naš način hranjenja, stanovanja, rada i nastave, ukratko cijeli način života u 1 Irma v. Troll-Borostyani, M isija našeg stoljeća. Studija kao prilog ženskom pitanju. Pressburg i Leipzig. 2 U jednom svom romanu pripovijeda Aleksander Dumas sin ovo : Jedan katolički svećenik visokog položaja saopćio mu je u razgovoru, da je od stotitu žena, koje su se udale, najmanje osam deset u toku mje­ seca dana došlo k njemu i reklo, da su se u braku razočarale, da se kaju, što su se udale. T o je vrlo vjerovatno. Volterijanski odgojena francuska buržoazija misli, da se slaže s njezinom savješću dati svoje kćeri na odgoj u manastire, ona polazi od pretpostavke, da je lakše ru­ kovoditi neobrazovanom, nego obrazovanom ženom. T ada se moraju jav­ ljati sukobi i razočaranja. Zar ne savjetuje L aboulaye, da držimo žene u umjerenom neznanju, jer „notre empire est detruit, si 1’ homme est reconnu". (N aša će vladavina biti razorena, čim upoznaju muškarca). �144 mnogočem nas više uništava, nego unapredjuje. S pravom se može govoriti o nervoznom vrem enu; ali nervoznost ide ruku o ruku s lizičkom degeneracijom. Malokrvnost i ner­ voznost su naročito mnogo rasprostranjene kod ženskog spola. O ne postaju sve više društvenom bolešću, koja, ako još koje pokoljenje potraje, a ne uspije se, da se naša društvena organizacija postavi na povoljniju osnovu, vodi naš rod prema propasti.1 Ženskom je organizmu s obzirom na spolnu svrhu po­ trebna naročita njega, a prije svega dobra hrana i u izvjesnim perijodama dovoljno čuvanja. Obadvoje velika većina žen­ skog spola nema, a pod današnjim odnosima teško može da stvori. Z ena se čak toliko naučila na ograničenje po­ treba, te naprimjer mnoge smatraju za svoju bračnu dužnost, da svaki bolji zalogaj zaštede za muža zadovoljavajući se same najslabijom hranom. Isto se tako odjeljuju u hrani dječaci od djevojaka. Uopće se smatra, da se žena može zadovoljiti ne samo lakom, već i gorom hranom nego čo­ vjek. Z ato nam ženska mladež pruža žalosnu sliku za svakoga, koji stvari razumije.2 Veliki dio naših mladih žena tjelesno je slab, malokrvan, užasno nervozan. Posljedice su bolovi pri menstruaciji, oboljenje organa, koji stoje u vezi sa spolnom svrhom, koje dovodi često puta do opas­ nosti po život ili do nesposobnosti da se djeca radjaju ili doje. „Ako ova generacija naših žena bude napredovala i dalje, kao do sada, nije daleko čas, kad će biti pitanje, mogu li se kulturni ljudi i dalje uračunavati u red sisavaca ili ne.“ 3 Mjesto zdrave, vesele supruge, sposobne majke, 1 Progresivna paraliza (mekšanje mozga) raste mnogo brže medju ženama, no medju muškarcima. Tako je primjerice došlo u Pruskoj do paralitičkog ludila kod 100 osoba : Muških Ženskih Muških Ženskih 1876 do 1879 17,0 3,7 1895 do 1897 18,5 7,6 1880 „ 1891 17,3 5,4 1898 ., 1901 16,2 7,5 1892 „ 1894 17,7 6 .8 V idi F, Prinzing, u spom. knjizi, str. 177. 2 Opširnije o tom u „Knjizi za žene“ od gospodje H . S. Adam s, Dr. med., Stuttgart. 3 Dr. F. B. Simon, Njega zdravlja kod žene. 7. izdanje, str. 2 4 0 . Stuttgart 1909, J. H . W . Dietz. �145 kućnim dužnostima predane žene čovjek ima bolesnu, ner­ voznu ženu, od koje liječnik ne odlazi, koja se neprestano tuži na propuh i ne može da podnese ni najmanji sum. Mi se ne ćemo kod ove stvari dalje zadržavati, svaki može za sebe zamišljati dalje ovu sliku; u svojim porodičnim krugovima naći će dosta primjera. Iskusni liječnici uvjeravaju, da se veća polovica žena, naročito u gradovima, nalazi u više ili manje nenormalnom stanju. Prema stepenu bolesti i karakteru čovjeka takvi brakovi moraju biti nesrećni i oni daju čovjeku u očima javnosti pravo na vanbračne slobode, koje kod žena mo­ raju da izazovu najnesrećnije raspoloženje. A često puta vrlo različna spolna očekivanja jednog ili drugog dijela daju povoda velikim razmiricama, a rastava, i ako je tako po­ trebna i opravdana, ostaje nemoguća. Ovdje se ne smije prećutati, d a v e l i k i d i o l j u d i p r e d s t a v l j a k r i v c e za f i z i č k e b o l o v e , koje n j i h o v e ž e n e u b r a k u p o d n o s e . Veliki dio muškaraca boluje zbog razvrata od kroničnih spolnih bo­ lesti, koje se zbog toga, što im ne pričinjavaju velike ne­ prijatnosti, vrlo često uzimaju na laku ruku. A li one u spolnom saobraćaju sa ženom proizvode kod nje vrlo ne­ prijatne i očajne unutrašnje bolesti, koje se jave odmah poslije stupanja u brak i vrlo često dovode do nesposob­ nosti za primanje ili za radjanje djece. Obično nesrećna žena nema ni pojma o pravom uzroku bolesti, koja joj dušu pritiskuje, život ogorčava i svrhu braka razorava; ona čini sama sebi i prima prijekore za stanje, za koje je drugi kriv. Mnoga bujna žena, čim stupa u brak, dopadne kronične boležljivosti, za koju ni ona ni njeni nemaju ob­ jašnjenja, jer liječnik mora da šuti. Kako novija ispitivanja pokazuju, ova okolnost — što uslijed kapavca materija muškarčeva nema sjemena i čovjek ostane cijelog života nesposoban za stvaranje djece — r e l a t i v n o je č es t u z r o k b r a č n o j n e p l o d ­ nosti, n a s u p r o t staro] p o v o l j n o j t r a d i c i j i g o s p o d a r a s t v o r e n j a , koji su u v i j e k bili A . Bebel: Ž en a / socijalizam. ]Q �146 g o t o vi d a k rivic u za nemanje djece svale na ž e n u . 1 Vidi se, da veliki broj uzroka u množini slučajeva ne daje, da bračni život bude ono, što treba da je. Sumnjive je dakle vrijednosti, kad i sami naučenjaci vjeruju, da su sa emencipacijonim težnjama žena gotovi time, što ih upućuju na brak, koji u našim socijalnim prilikama po­ staje sve više karikatura, a sve manje odgovara svojoj pravoj svrsi. Jedanaesto poglavlje. Šanse braka. 1. Odnošaj spolova u brojkama. Medjutim savjet ženi, neka potraži svoj spas u braku, kao u svom pravom pozivu, savjet, komu većina muška­ raca bez razmišljanja odobrava, zvuči kao najgorča poruga, dok savjetnici i odobravaoci baš protivno čine. Schopen­ hauer, filozof, ima o ženi i njenom položaju razumijevanje jednog filistra. O n veli: „Z ena nije pozvana za velike radnje. Njezina karakteristika nije djelotvornost, već s t r a ­ d a n j e . O na se odužuje životu bolovima kod porodjaja, brigom za dijete, p o d l o ž n o š ć u m u ž u . Njoj su za­ branjene najsilnije manifestacije životne snage i bsjećanja. Njen život neka bude tiši i neznatniji od muževljeva. Z ena je pozvana da bude njegovateljica i odgojiteljica djece, p o š t o je s a m a d j e t i n j a s t a o s t a j u ć i k r o z c i j e l i s v o j v i j e k d j e t e t o m , neki srednji stupanj medju djetetom i muškarcem, k o j i j e t e k a r p r a v i č o v j e k . . . Djevojke se neka odgajaju za kućanstvenost i p o d l o ž n o s t . . . Z e n e s u n a j p o t ­ p u n i j i i n a j n e i z l j e č i v i j i filistri.*4 U d u h u ' Schopenhauerovu je pisano i djelo Lombro1 D i. F. B. Simon u pomenutoj knjizi, str. 2 6 7 . Simon govori op­ širno o ovoj temi i njoj srodnoj: zašto tolike žene ne znaju, otkuda toliko poboljavanja poslije vjenčanja ? — gdje se našem muškom svijetu podaje lekcija. �147 sovo i Ferrerovo: Ž ena kao zločinka i prostitutka.1 Nijesrno upoznali nijedno znanstveno djelo tolikoga opsega, — ono ima 590 strana, — koje bi o zadanoj temi sadr­ žavalo tako malo dokaznog materijala. Statistički materijal, iz kojega se povlače najsmioniji zaključci, većinom je manjkav. Piscima dostaje često tucet slučajeva, da bi otuda povlačili najzamašnije konzenkvencije. Materijal, koji može imati najveću vrijednost za ovo pitanje, sakupljen je, što je karakteristično, od jedne žene, od gospodje Dr. Tarnowske. Upliv socijalnih prilika i kulturnog razvoja ostavljen je gotovo sasvim po strani, sve se prosudjuje s jednostranog fizijološko-psihološkog stanovišta, a osim toga upleten je u dokazivanje veliki broj etnografskih sa­ općenja o najrazličitijim narodima, a da se dublje ne ispi­ tuje značenje tih saopćenja. Po izvodima spisateljičinim žena je, baš kao kod Schopenhauera, veliko dijete, lažljivica par excellence, nesposobna da prosudjuje, nestalna u ljubavi, nesposobna ni za koje herojsko djelo. T u se tvrdi, da se inferijornost žene prema muškarcu vidi iz velikog broja tjelesnih razlika i odlika. „Ljubav ženina nije u os* novi ništa drugo, već sekundarni karakter m aterinstva; sva osjećanja predanosti, koja vežu ženu za muža, nijesu stvar seksualnih impulza, već n a g o n a p o k o r n o s t i i o d a ­ n o s t i , s t e č e n i h p r i 1 a g o d j i v a n j e m .“ 2 Kako su se ti „nagoni" stekli i prilagodili, ne ispituju p isci; oni bi pri tom morali istraživati socijalni položaj žene u tijeku tisućljeća, koji ju je učinio time, što ona jest. Pisci do­ duše opisuju ropstvo i podložno ženino stanje kod najrazličitijih naroda i u najrazličnijim kulturnim razdobljima, ali kao Darwinovci, te imaju svezane oči, izvode oni sve to iz fizijoloških, a ne iz društvenih i ekonomskih uzroka, kojima je u prvom redu uvjetovan fizijološki i psihološki razvoj žene. Pisci dolaze i. na to, da govore o ženskoj taštini i postavljaju nazor, da su kod naroda nižega kulturnog ste­ pena tašti spol muškarci, i to da se vidi još i danas pri­ 1 Autorizovani prijevod, Dr. med. H . Kurella. Hamburg 1894. 2 U pomenutoj knjizi, str. 140. �148 mjerice na Novim Hebridima, na Madagaskaru, kod plemena oko Orinoka, na mnogim otocima polinezijskog arhipela i kod nekih afričkih naroda. Naprotiv vide oni, da su kod naroda višega kulturnog stepena tašti spol ženske. Ali zašto i otkuda? Odgovor je vrlo blizu. Kod plemena na nižem kulturnom stupnju vladaju prilike materinskog prava, ili te prilike još nijesu prevladane. Uloga, koju igra žena u tim odnosima, ne sili je, da se bori za muškarca, muš­ karac osvaja nju i za tu svrhu kiti se on i postaje tašt. Kod naroda na višem kulturnom stepenu, osobito kod svih kulturnih naroda, ne bori se uz malo iznimaka muškarac za ženu, već žena za muškarca, i ako se dešava rijetko, da bi žena uzela inicijativu i ponudila se muškarcu. T o joj brani takozvana pristojnost; ali u stvari se to nudjenje dogadja načinom njezina nastupanja, luksusom, što ga raz­ vija, načinom, kako se kiti, predstavlja u društvu i nami­ guje. Ovako joj držanje nameće njena prekobrojnost i socijalna potreba, zbog koje smatra brak kao sklonište ili kao ustanovu, preko koje jedino može podmiriti svoj spolni nagon i steći neku društvenu vrijednost. Prema tome i ovdje su č i s t o e k o n o m s k i i s o c i j a l n i u z r o c i , koji izazivaju jednu odliku čas kod žene, čas kod muža, a koja se po navici smatra kao potpuno neza­ visna od socijalnih i ekonomskih uzroka. Iz toga se dalje može izvesti: čim društvo dodje u stanje, u kome će pre­ stati zavisnost jednog spola od drugog i oba biti podjed­ nako slobodni, n e s t a t ć e i t a š t i n e i b u d a l a š t i n a m o d e , k a o i m n o g i h d r u g i h m a n a , k o j e mi d a n a s s m a t r a m o za n e i s k o r j e n j i v e , jer su t o b o ž e p r i r o d j e n e čovjeku. Sto se specijalno tiče Schopenhauera, on prosudjuje kao filozof ženu isto tako jednostrano, kao i većina naših antropologa i medicinara, koji u njoj vide samo spolno, a nikada društveno biće. Schopenhauer se nije nikada ženio, on dakle sa svoje strane nije ništa pridonio, da jedna žena više oduži dug svoj životu, koji joj on pripisuje. I tu do­ lazimo na drugu stranu medalje, koja nije nipošto ljepša. Mnoge se žene ne udadu, jer ne mogu da se udadu, to svaki zna. Običaj zabranjuje ženi, da se nudi, ona mora �149 biti isprošena, to jest izabrana, ona sama ne smije da prosi. A ko se ne nadje prosilac, ona ostaje u velikoj vojsci onih sirotica, koje promijene cilj života i nemajući sigurne materijalne podloge obično dopadnu bijede i nevolje, a često trpe porugu. Otkuda dolazi nerazmjemost spolova? Mnogi su brzo gotovi s odgovorom : suviše se djevojaka radja. O ni su, kao što će se vidjeti, rdjavo obaviješteni. Drugi pak zaključuju iz toga, što je u većini kulturnih država više žena, nego ljudi, da se poligamija (mnogo ženstvo), bila zlo ili dobro, mora dopustiti. Ali poligamija je ne samo protivna našim običajima, ona je p o n i ž e n j e za ženu, što doduše ne smeta Schopenhaueru, da iz svoga poznatog omalovažavanja i preziranja žene potvrdi: „ Z a ž e ns ki spol u cjel ini p ol i ga mi j a je d o b r o činstvo.“ Mnogi se muškarci ne žene, jer misle, da ne će moći prema svom položaju uzdržavati j e d n u ženu i eventualnu djecu. Uzdržavati dvije žene moguće je tek maloj manjini, a tu ih ima vrlo mnogo, koji imaju jednu i više žena, jednu zakonitu, a jednu ili više njih nezakonitih. Ovi, što su po svom bogatstvu privilegovani, ne dadu se priječiti u tom, da čine, što ih je volja. I na istoku, gdje poligamija po običaju i zakonu po­ stoji već tisućljećima, ima razmjerno malo muževa više nego jednu ženu. Govori se o nemoralnom uplivu turskog ha­ remskog života. Ali se ne vidi, da je on pristupačan samo m a l o m dijelu ljudi, i to iz v l a d a j u ć i h k l a s a , dok većina muževa živi u monogamiji. U gradu Alžiru bilo je krajem šezdesetih godina od 18282 braka 17319 sa samo jednom ženom, 888 sa dvije žene i samo 73 sa više od dvije. Carigrad, prijestolnica turskog carstva, pokazao bi isti rezultat. Kod seljačkog stanovništva na istoku još jače prevladjuje brak sa jednom ženom. Na istoku, kao i kod nas, dolaze u obzir materijalne okolnosti, koje većinu ljudi nagone, da se ograniče na jednu ženu.1 A kad bi ma­ 1 „Sto se tiče poligamije, ona je u čitavoj Indiji tek malo raspro­ stranjena. U čitavom carstvu došlo ie prema popisu od 1901. kod svih religija na 1000 supruga 1011 supružnica; monogamski brak ne trpi dakle od smetanja poligam ije .“ G . v. Mayr, u navedenoj knjizi, str. 7 7 . �150 terijalne okolnosti bile za sve ljude podjednako povoljne, poligamija se ipak ne bi mogla provesti, jer bi nedostajalo žena. Br o j g l a v a o b i j u s p o l o v a , ko j i j e u n o r ­ m a l n i m p r i l i k a ma g o t o v o j e d n a k , u p u ć u j e s v u d a n a b r a k s a j e d n o m ž e n o m. Z a dokaz navedimo tabelu, koju je Biicher objelodanio u jednom članku u „Općem statističkom arkivu".1 Muškaraca Stanovništva uopće N a 1000 muškaraca dolazi žena 17 0 818561 41643389 177648044 2197799 6994064 174914119 40540386 170269179 1 871821 6771360 345732680 82183775 347917223 4066920 13765424 1024 973 958 852 968 399301857 Evropa . . . . Amerika . . . . A z i j a ..................... Australija . . . A fr ik a ..................... Zenskinja 394366865 793668722 988 Rezultat ove tablice morao bi mnoge začuditi. S iz­ nimkom Evrope, gdje na 1000 muških dolazi prosječno 1024 ženskih stanovnika, u svim je drugim dijelovima svijeta protivno. P a ako se i uzme, da su u stranim dije­ lovima svijeta, a i tamo, gdje se obavljao popis, popisi s obzirom na ženski spol neobično netačni, — to treba naročito istaknuti za sve zemlje s muhamedanskim stanov­ ništvom, gdje je broj ženskih stanovnika manji naveden, no što je u stvari, — ipak stoji, da, bez obzira na poje­ dine evropske zemlje, nigdje broj ženskih glava ne nadmašuje znatno broj muškaraca. Medjutim je carski statistički ured u Berlinu u svom novom popisu pučanstva godine 1900. sastavio za evropske i neevropske države novu tabelu, koja se proteže na 838 milijuna ljudi. „Uzme li se u obzir, da tu nije uzet rezultat popisa u Italiji, Bosni i Hercegovini, Costarici, Argentini, 1 Karl Biicher, O podjeli obih spolova na zemlji. Predavanje, držano 6. siječnja 1892. u Geografskom i Statističkom Društvu u Frankfurtu a. M. O pći statistički arkiv. Izdao Dr. Georg v. Mayr. 2. godište. Tiibingen. 1892. �151 Transvaalu, Oranje, Cipru, Formosi i Pescadoresu, broj popisanih ljudi iznosio bi 882 milijuna, a na 1000 muškaraca prosječno 991 ženska glava . . . Može se dakle za popisane ljude uzeti gotovo jednaki razmjer obiju spolova, pa ako i ima nešto više muškaraca, to je jamačno minimalno."1 Drukčije stvar stoji s Evropom, koja nas poglavito za­ nima. Izuzimajući južne evropske zemlje Bosnu i H erce­ govinu, Srbiju, Bugarsku, Rumunjsku i Grčku posvuda je žensko stanovništvo jače zastupano od muškog. O d velikih država ovaj je odnos najpovoljniji u Ugarskoj i Italiji: na 1000 muškaraca dolazi 1009, dotično 1010 ženskinja; poslije toga u Belgiji, gdje na 1000 muških stanovnika dolazi 1013 ženskih. Naprotiv Portugalska (1093) i Nor­ veška (1082) pokazuju najnepovoljniji odnos. Z a ovima dolazi odmah Velika Britanija sa Irskom: tu na 1000 muških dolazi 1063 ženskih stanovnika. Francuska, Nje­ mačka, Austrija i Rusija leže u sredini, tu na 1000 muških dolazi 1033, dotično 1032, 1033 i 1029 ženskih sta­ novnika.2 U Njemačkoj se u zadnja dva decenija sa svakim po­ pisom pučanstva razvio na bolje odnošaj izmedju ženskog i muškog pučanstva. D ne 1. prosinca 1885. bilo je žensko stanovništvo za 988.376 glava mnogobrojnije od muškoga, kod pučkog popisa dne 1. prosinca 1890. iznosio je taj suvišak još 966.806 glava, 1895. — 957.401, 1900. — 892.684, a kod popisa od 1. prosinca 1905. spao je na 871.916 glava (1029 ženskih na 1000 muških stanovnika). Glavni uzrok smanjivanju te razlike jest u smanjivanju iseljenika, medju kojima sudjeluje poglavito muški spol. T o se jasno pokazuje na odnosu spolova u sjeveroameričkoj Uniji, u koju uvire glavna rijeka iseljenika i koja ima isto toliku oskudicu u ženama, koliki je suvišak u Njemačkoj (na 1000 muškaraca dolazilo je godine 1900. tek 953 ženskinja). Iseljavanje iz Njemačke spalo je sa 220.902 1 G . v. Mayr, u pomenutoj knjizi, str. 3 6 . do 37. D o istog rezultata dolazi i Dr. G . Schnapper-Arndt, Društvena statistika, str. 105. Leipzig 1 908.: ,,U glavnom se pokazuje prilična jednakost izmedju obih spolova." 2 P o G . Schnapper-Arndtu, navedeno djelo, str. 107. do 108. N a temelju novih popisnih rezultata — u glavnom oko 1900. godine. �152 glave u godini 1881. na 22073 u godini 1901. i na 19883 u godini 1908. Veliko iseljavanje ljudi u odnosu prema iseljavanju žena prouzrokuje dakle u prvom redu razliku izmedju broja glava obiju spolova. Tako se Italija, gdje je još početkom četrde­ setih godina prevladavao broj muških glava, pretvorila zbog velikog iseljavanja u zemlju sa ženskim suviškom. Dalje, unesreči se mnogo više ljudi, nego žena u poljo­ privredi, obrtu, industriji i saobračaju, isto se tako mnogo veći broj ljudi nego žena nalazi u tudjini — trgovci, po­ morci, mornarske čete i t. d. Druga jedna pojava, koja je statistikom utvrdjena i za­ služuje veliku pažnju, jest to, što žene d u ž e živu od muškaraca i zbog toga u s t a r i j i m godinama ima više žena, nego muškaraca. Prema pučkom popisu od godine 1900. nadjen je ovaki odnošaj starosti kod obih spolova: U starosti V iše muških Ženskih 6904732 2925918 3179813 4251204 3669656 27 7 0 4 5 1 2053085 13 0 0 6 3 7 681751 6871599 2912573 3162448 4293775 3731556 2923228 2320273 1545808 868671 33133 13345 17365 — 27737247 Ispod 10 godina 10 do ispod 15 godina O d 15 do 21 „ .2 1 „ 3 0 ,, • 30 „ 40 „ .. 4 0 „ 5 0 „ „ 50 „ 60 „ , 60 „ 70 „ „ 7 0 i više „ Muških 28629931 V iše ženskih Suvišak žena _ _ — — — — — — 42571 61900 15 2 7 7 7 267188 245171 186920 — — — — 63843 956527 892684 — — — — — O va tablica pokazuje, da do 21. godine broj dječaka nadmašuje broj djevojčica.1 U prvom je redu taj suvišak dječaka uvjetovan odnošajem rodjenja. Svagdje se rodi više dječaka, nego dje­ vojčica ; tako se na primjer u njemačkom carstvu rodilo: U godini 1 8 7 2 na 1 0 0 djevojčica 1 0 6 ,2 dječaka „ „ 1884 „ 100 „ 1 0 6 ,2 „ „ 1900 „ 100 „ 1 0 6 ,0 w „ „ 19 0 5 „ 1 0 0 „ 1 0 6,3 „ „ 1907 .. 1 0 0 1 0 6 ,3 1 Prema popisu od 1890. postojao je suvišak dječaka samo u starosti ispod 10 godina, a prema popisu od 1895. do ispod 16 godina. �153 Ali muški spol umire ranije od ženskoga, a naročito u djetinstvu umire više muike, nego ženske djece. T abela pokazuje, da od 21. godine ženski spol brojem nadmašuje muški. O d 100 muških dotično ženskih stanovnika srednjeg pučanstva umrlo j e : U godinama 1 8 7 2 -1 8 7 5 1 8 7 6 -1 8 8 0 1 8 8 1 -1 8 8 5 1 8 8 6 -1 8 9 0 muških 2 9 ,5 2 7 ,8 2 7 ,3 2 5 ,8 ženskih 2 6 ,3 2 4 ,5 2 4 .2 U godinama 1 8 9 1 -1 8 9 5 1 8 9 6 -1 9 0 0 1901— 1905 muških 2 4 ,6 2 2 ,6 2 1 ,0 ženskih 2 2 ,1 2 0 ,0 18,8 1 23,1 T abela na strani 152. pokazuje dalje, da u doba za­ ključivanja brakova izmedju 21 i 50 godina ženski spol nadmašuje muški za 257248 (godine 1890. za 422519) glava, a u doba od 50 do 70 i više godina dapače za 699279 (godine 1890. za 566400) glava. Kako u Engleskoj tako i u Njemačkoj raste godimice broj starica. V eom a velika nerazmjemost spolova, koja od godine do godine raste, vidi se nadalje 'medju obudovjelim i raz­ dvojenim licima. Kod popisa od 1890. i 1900. iznosio je broj obu­ dovjelih : 1RQO M u š k a r a c a .......................... ž e n a .................................... V iše ž e n a ............................ 1QOO 774967 2157870 809238 2352921 1392903 1543683 K od tih obudovjelih stajaše u starosti od 4 0 do 6 0 godina 6 0 i više godina . . . . 1890 „ M uževa Z ena . 222286 842920 . 506319 1158712 1900 „ M uževa Z ena 225191 900357 537116 1299805 Razvedenih je bilo 1890. godine 25271 muškaraca i 49601 ženskinja, a 1900. godine 31279 muškaraca i 60738 ženskinja. O d tih je bilo u starosti od 4 0 do 6 0 godina 6 0 i više godina . . . . . . . . 1890v Muževe. Z ena 13825 24842 4917 7244 1900„ M uževa Žena 16976 30385 5713 8452 1 Njemačko carstvo u zdravstvenom i narodopisnom pogledu. Str. 29. Berlin 1907. G odine 1907. došlo je na 100 umrlih ženskinja 109,3 muškaraca. �154 Ovi nam brojevi pokazuju dalje, da su u prvom redu o b u d o v j e l e i razvedene žene isključene od ponovnog stupanja u brak, čak i u godinama najveće sposobnosti za brak, jer u dobi od 15 do 40 godina bilo je obudov­ jelih muškaraca godine 1890. 46362, a 1900. 46931, obudovjelih žena godine 1890. 156235, a 1900. 152659, razvedenih muškaraca godine 1890. 6519, 1900. 8590, razvedenih žena godine 1890. 17515, a 1900. 21901. Ovdje je brojkama utvrdjena šteta, koju razvod braka nanosi ženama. N e ž e n j e n i h i n e u d a t i h bilo je 1900. u godi­ nama od Muškaraca 15 do 4 0 godina 4 0 do 6 0 godina 6 0 i više godina . . . . . . . . . . . . Zena 6700352 426388 141416 5824464 503406 2521341 Kod neudatih i neženjenih lica izmedju 15 i 40 go­ dina muški je spol dakle za 875.880 glava jači od ženskog, što za ovaj može izgledati vrlo povoljno. Ali ljudi od 15 do 21 godine sa malim izuzetkom ne mogu da se žene, njih je bilo 3175.453 prama 3064.567 žena. Isto je tako velikom broju ljudi izmedju 21 i 25 godine nemoguće da zasnuju porodicu — podsjećamo samo na vojna lica, djake i t. d. — medjutim su sve žene u ovim godinama sposobne za brak. A ko uzmemo dalje, da se veliki broj ljudi iz najrazličnijih razloga nikako ne ženi — samo broj samaca preko 40 godina iznosi 567.804, računajući tu udovce i razvedene, prema kojima je stajalo 812.181 ne­ udatih žena sa preko 2 milijuna obudovjelih i razvedenih — vidjet će se, da je položaj ženskog spola u pogledu zaključenja braka vrlo nepovoljan. Prema tome, veliki je broj žena u današnjim prilikama prinudjen da se odreče zakonitog podmirenja spolnog nagona, dokle ljudi podmi­ renje njegovo traže i nalaze u prostituciji. Položaj žena bio bi sasvim drugačiji, čim bi preobražajem naših soci­ 1 Statistika njemačkog carstva: Popis 1. mačkom carstvu. 150. svezak, str. 9 8 , do 99. prosinca 1900. u nje' �155 jalnih prilika bile otklonjene smetnje, koje danas mnogim stotinama hiljada ljudi ne dopuštaju zasnivanje braka. Vidjeli smo, da veliku razliku u broju spolova prouz­ rokuje prekomorsko iseljivanje. I vojna obveza goni mlade ljude, i to najsnažnije, u inozemstvo. Godine 1900., prema vojnom izvještaju, osudjeno je zbog nedopuštenog iselji­ vanja 135.168 ljudi, a iz istog razloga nalazilo se još 13.055 pod istragom. Ovi brojevi obuhvataju generacije do 45. godine života. Gubitak je Njemačke zbog ovog ne­ dopuštenog iseljivanja vrlo znatan. Osobito je jako iselji­ vanje u godinama poslije velikih ratova, to se pokazalo poslije 1866. i u godini 1871. do 1874. Veliki gubitak u ljudima dolazi dalje zbog nesrećnih slučajeva. Broj nesreća sa smrtnim svršetkom iznosio je u Pruskoj u godinama 1883. do 1905. ništa manje nego 297.983 (od toga godine 1905. — 11.792 muških i 2922 ženskih unesrećenika). O d 1886. do 1907. godine iznosio je broj usmrćenih osoba u industriji, privredi, državnim i općinskim poduzećima 150.719, medju njima i jedan dio žena. Jedan znatan dio lica, što u ovim poduzećima radi, ostao je uslijed nesreće v j e č i t i bogalj i postao nespo­ soban za porodični život (od 1886. do 1907. — 40.744), drugi umiru rano i ostavljaju svoju obitelj u bijedi i ne­ volji. Veliki gubici ljudi skopčani su i s pomorstvom. U vremenu od 1882. do početka 1907. potonulo je 2848 brodova izgubivši pri tom 4913 ljudi posade — to bijahu s malo iznimaka sami muškarci — i 1275 putnika. Kad ljudski život bude cijenjen po punoj vrijednosti svojoj — a to će u najvećoj mjeri biti u socijalističkom društvu — društvo će moći otkloniti najveći broj nesreća, naročito u brodarstvu. U mnogobrojnim slučajevima ljudski život i ljudsko tijelo jesu žrtve opake štedljivosti podu­ zetničke klase, a u mnogim drugim slučajevima uzrok je žurba i umor od rada. Ljudsko je meso jeftino; pogine li jedan radnik, ima drugih, koji će da ga nadomjeste. Naročito se u brodarstvu gospodari bez odgovornosti. U engleskom je parlamentu sredinom sedamdesetih godina otkrio Plimsolls, da su mnogobrojni vlasnici ladja iz zlo­ činačke pohlepe za profitom visoko osiguravali s l a b e �156 ladje i zajedno sa svim radnim osobljem puštali da od najmanje nezgode na moru propadnu, da bi dobili visoke osigurnine. T e se ladje zovu m r t v a č k i*m b r o d o ­ v i m a , a nijesu nepoznate ni u Njemačkoj. Svake godine pomorski činovnici sude velikom broju pomorskih nesrećnih slučajeva, pri čemu se obično utvrdi, da je nesreća na­ stupila uslijed starosti, ili pretovarenosti, ili neispravnog stanja i nedovoljne opreme ladje, ili zbog mnogih od tih uzroka zajedno. Z a veliki dio propalih ladja nije moguće utvrditi uzrok propasti, jer se ona dogadja na moru, a ne ostane na životu nitko, tko bi mogao dati obavještenja o uzroku propasti. Baš na tom području kriju se najveći grijesi. Z aštitne mjere na obalama za spašavanje brodolomaca još su vrlo nedovoljne i manjkave, jer su gotovo isključivo upućene na privatna dobročinstva. Sa spaša­ vanjem brodolomaca na dalekim tudjim obalama stoji još gore. Društvena zajednica, koja će smatrati kao svoj naj­ viši zadatak podjednako staranje za dobro sviju, moći će učiniti ovakve nesrećne slučajeve vrlo rijetkima. Ali da­ našnji zvjerski privredni sistem, koji računa s ljudima kao sa brojevima, da bi što veći dobitak postigao, često puta ubije čovjeka za talir profita. 2. Smetnje i zapreke braku. V eći broj žena. Ali ima još i drugih momenata, koji oteščavaju ili one­ mogućuju bračna sklapanja. Velikom broju muškaraca ne da država, da stupe u brak. Okreće se očima nad celi­ batom, koji je dužnost katoličkom duhovništvu, a nitko ne ima ni riječi pokude kraj daleko većeg broja vojnika, koji su na to odsudjeni. Časnici ne trebaju za brak samo pri­ vole svojih predpostavljenih, oni su ograničavani i u slo­ bodnom izboru žene, jer je propisano, da ona treba da ima neki odredjeni imetak. T ako je na primjer godine 1889. a u s t r i j s k i č a s n i č k i z b o r dobio neko druš­ tveno „poboljšanje**. O d tada je časniku kao k a n d i d a t u z a ž e n i d b u poskočila cijena. Kapetanu, kad mu je p r e k o t r i d e s e t g o d i n a , porasla je cijena za či­ tavih 8000 f o r i n t i , dok se kapetan i s p o d t r i d e s e t �157 g o d i n a teško dobija, a nikako ispod 30000 forinti miraza. Oficir, koji je htio da se ženi, a preturio je tridesetu, imao je* dotada da pokaže zajednički imetak od 12.000 forinti ili 600 forinti nuzgredne plaće, pa i kraj tako ma­ lenih nuzgrednih dohodaka gledalo se gdjekada kroz prste pružajući olakšice. Novi su ženidbeni propisi stroži. K a­ petan ispod trideset godina mora da ima 30.000 forinti, a ako je preko trideset godina star, 20.000 forinti, štopski oficir do pukovnika 16.000 forinti kaucije, pa ipak smije tek č e t v r t i n a časnika da bude oženjena, dok se od zaručnica traži besprijekorni predživot i položaj, koji od­ govara staležu. T o vrijedi za časnike i vojničke liječnike. Z a ostale vojničke činovnike s časničkim činom novi su ženidbeni propisi blaži, ali za časnike u generalnom štopu još stroži. Časnik, pridijeljen generalnom štopu, n e s m i j e s e u buduće u o p ć e d a ž e n i , dok pravi kapetan iz generalnog štopa ispod trideset godina treba da ima kauciju od 36.000, a kasnije od 24.000 forinti. U Njemačkoj postoje od 1902. u glavnom ove o d re d b e : Odobrenje za vjenčanje oficira ili sanitetskog oficira sa manjom plaćom od kapetana prve klase može se tražiti tek tada, kad dotični oficir pokaže, da ima v a n r e d n i d o h o d a k , koji mora biti najmanje za kapetana druge klase i distriktnog oficira zemaljske žandarmerije sa plaćom 4500 maraka — 1500 maraka godišnje, za distriktnog oficira zemaljske žandarmerije s plaćom od 3300 maraka — 2100 maraka godišnje, za poručnika i potporučnika zajedno sa višim oficirima poljskog lovačkog zbora 2500 maraka go­ dišnje. Cak i podoficirski zbor podleži ograničenjima za stupanje u brak i podčasnicima je za stupanje u brak po­ trebno odobrenje viših starešina. T o su drastični dokazi za m a t e r i j a l i s t i č k o s h v a t a n j e , koje država ima o braku. Uopće javno mišljenje smatra, da ljudi ispod 24 ili 25 godina ne treba da se žene i to zbog toga, što obično tek tada stiču gradjansku samostalnost. Samo kod lica, koja su u ugodnom položaju, da ne moraju tek nezavisan po­ ložaj osvajati, na primjer kod lica vladarskog staleža, smatra se, da je u redu, da se čovjek od 18. ili 19. godina oženi djevojkom u 15. ili 16. godini. V ladar postaje punoljetan i �158 sa 18. godinom, tada se smatra da je sposoban da vlada mnogobrojnim narodom. Obični smrtnici stiču punoljetnost tek sa 21. godinom. Ova razlika u naziranju o starosti, u kojoj treba da se brak zaključi, pokazuje, da su za to mjerodavni samo so­ cijalni obziri, a sa čovjekom kao spolnim bičem oni ne­ maju ničega zajedničkog. Ali se prirodni nagon ne da sputati izvjesnim socijalnim prilikama i nazorom, koji njima odgovara. Cim čovjek dostigne zrelost, spolni se nagon razvije svom jačinom. Spolna zrelost kod ženskog spola, javlja se ranije ili kasnije, što zavisi od ličnosti, klime i načina života. U žarkoj zoni nastaje već od devete do desete godine i tamo će se naći žena, koja u tim godinama već nosi prvo dijete na rukama, ali u 25. do 30. godini one su već ocvjetale.1 U umjerenoj zoni pravilo je 14. i 16. godina, a u nekim slu­ čajevima i kasnije; a pojava spolne zrelosti različna je i kod djevojaka na selu i u gradu. Kod zdrave, snažne se­ ljanke, koja radi teške poslove, menstruacija se prosječno kasnije javlja, nego kod naših rdjavo hranjenih, razmaženih, preosjetljivih, eteričnih gradskih djevojaka. Tam o se spolna zrelost razvija obično normalno, ovdje je normalni razvoj izuzetak, javljaju se svakojaka poboljevanja, koja liječnike često puta dovode do očajanja. Koliko su puta liječnici prinudjeni da izjave, da je udaja najradikalnije sredstvo za liječenje! Ali kako da se primijeni to sredstvo? Nesavla­ dive zapreke stoje na putu izvodjenju ovog predloga. Sve to pokazuje, šta se mora mijenjati. Prvo je po­ trebno promijeniti odgoj, koji ima da vodi račun o fizičkom i duhovnom čovjeku, zatim treba stvoriti potpuno drukčiji način života i rada. Ali oboje je moguće stvoriti za sve samo u p o t p u n o p r o m i j e n j e n i m d r u š t v e n i m p r i ­ l i k a ma . Naši su socijalni odnosi stvorili duboku protivrječnost izmedju čovjeka kao spolnog bića i čovjeka kao društvenog bića. T a protivrječnost nije bila ni u koje doba tako očita 1 E. Metschnikoff. Studije Leipzig 1904. o prirodi čovjeka. Str. 118. do 119. �159 kao u današnje, i ona je uzrok mnogom zlu i mnogoj bo­ lesti, koji snalaze u prvom redu ženski spol. Jedno zbog toga, što njen organizam u mnogo većoj mjeri stoji u za­ visnosti i pod uplivom spola — naprimjer redovna pojava perioda — zatim je žena mnogo više izložena zaprekama, da svoj najjači prirodni nagon na prirodni način podmiri. O va protivrječnost izmedju prirodne potrebe i društvene prinude vodi k neprirodnosti, tajnim porocima i razvratima, koji potkopaju svaki slabiji organizam. Protuprirodnom podmirenju povladjuje se često puta na najsramniji način. V iše ili manje tajno nude se izvjesni fabrikati, koji se obično preporučuju oglasima u familijarnim novinama i listovima za zabavu. T e su ponude većinom upućene na bolje situirani dio društva, jer su cijene tih fabrikata tako velike, da ih siromašniji teško mogu nabaviti. Zajedno s ovim oglasima preporučuju se i gadne slike (često puta čitave serije fotografija), pjesme i prozna djela slične sadržine, čiji su već naslovi sračunani na spolno draženje i izazivaju progon policije i državnih odvjetnika. Ali pošto ovi imaju i suviše posla sa socijalnom dem o­ kracijom, koja ruši „kulturu, brak i porodicu< ne ostaje (, im vremena za ove stvari. Jedan dio naših romana djeluje u istom pravcu. Poslije svega toga bilo bi čudo, kad umjetno izazvani spolni razvrat ne bi postao društvenom bolešću. Tromi, udobni život mnogih žena imućnih razreda, podraživanje živaca najrafiniranijim sredstvima, presićavanje uživanjem izvjesne vrste umjetnosti, koja je postala redovno zanimanje i u kojoj ženski spol, koji pati od duševne hi­ pertrofije i živčane preosjetljivosti, gleda najodličnije sredstvo zabave i obrazovanja, sve to pojačava spolnu nadražljivost i goni na ekscese. Kod siromašnih žena izvjesni naporni radovi, naročito, koji se sjedeći obavljaju, izazivaju priliv krvi u donje organe i spolno draženje Najopasniji rad u ovom pogledu jeste danas vrlo rasprostranjeno šivanje na stroju. O n je tako opasan po zdravlje, da se dnevnim radom od deset do dvanaest sati za nekoliko godina razori najjači organizam. Pretjerano spolno draženje izaziva i dug rad u radionicama sa visokom temperaturom, naprimjer u �160 šećernim fabrikama, radionama za bijeljenje, poduzećima za štampanje platna, zatim noćni rad pri plinskoj svijetlosti u prepunim radionicama, naročito pri zajedničkom radu obiju spolova. T o je takodjer niz onih pojava, koje jasno osvjetljavaju mahnitost i bolesno stanje naših današnjih prilika. Ali se ova zla, duboko ukorjenjena u našim socijalnim prilikama, ne dadu odstraniti ni moralnim propovijedima ni palijativnim sredstvima, koja su uvijek pri ruci socijalnim i religijoznim šarlatanima i šarlatankama. Sjekira se mora spustiti na korijen zla. T reba stvoriti društvene prilike, koje omogu­ ćavaju prirodni uzgoj, zdrav način života i rada i svakome normalno podmirenje prirodnog i zdravog nagona. Mnogi obziri, koji ženu vežu, ne postoje za čovjeka. Đlagodareći gospodarećem položaju na njegovoj je strani, u koliko nije jograničen socijalnim zaprekama, slobodan izbor ljubavi. Činjenica, da je brak za ženu utočište, na­ dalje prekobrojnost žena, a i običaj, ne dopušta ženi, da svoju vojju izjavi, već je sile, da čeka, hoće li biti po­ tražena. Cim se pruži prilika, da nadje muža, žena obično jedva čeka, da je on spasi iz društvenoga prezira i bagatelisanja, koje je čini ,,usjedjelicom“ . Često puta ona sa prezirom gleda na one svoje sestre, kojima osjećaj ljudskog dostojanstva ne dopušta, da se prvom namjereniku prodadu u bračnu prostituciju i predpostavljaju, da same idu trnovitim putom života. S druge strane, čovjek, koji hoće da u braku podmiri svoju ljubavnu potrebu, obično je vezan socijalnim zapre­ kama. O n mora sebi da postavi pitanje: možeš li ti hraniti ženu i možda djecu i osloboditi se briga? U koliko su idealnije njegove bračne namjere, u koliko je on rješeniji oženiti se samo iz čiste naklonosti, u toliko će ozbiljnije morati postaviti ovo pitanje. Mnogima je u današnjim odnosima priredjivanja i svojine nemoguće postići to, sto žele, i oni više vole da ostanu neoženjeni. Drugima, koji su manje savjesni, nameću se druge sumnje. Hiljade ljudi postižu tek kasnije samostalan, dobar položaj, a zenu „prema položaju“ mogu izdržavati, samo ako ona ima veći imetak. Svakako mnogi mladi ljudi imadu pretjerane poj- �161 move o takozvanom životu prema položaju, ali oni moraju računati s tim, da će mnoge žene uslijed lažnog odgoja i društvenih navika tražiti više, no što su oni u stanju. Dobre, skromne žene oni obično ne upoznadu, one su povučene i nema ih tamo, gdje se obično žene traže. A žene, s kojima se oni susreću, nijesu rijetko one, koje gledaju da zadobiju čovjeka spoljašnjom pojavom, pretva­ ranjem i koje ga varaju o svojim ličnim odlikama i svom materijalnom položaju. O ne se dalje služe u toliko revnije svim sredstvima namamljivanja, u koliko više stižu godine, koje ih gone, da sa udajom požure. A ko jednoj takvoj podje za rukom da osvoji muža, ona je toliko navikla na reprezentaciju, tričarije, kićenja i skupocjene zabave, te bez toga ni u braku ne može biti. T u se za muškarce otvara ponor, te mnogi radije poštede cvijet, što cvate na njegovu rubu, a može se ubrati tek uz opasnost, da slomiš vrat. O ni polaze sami svojim putom i traže zabave i užitka čuvajući svoju slobodu. Obm ama i prijevara, to vlada danas posvuda u gradjanskom društvu. Nije dakle čudo, što se one upotrebljavaju i kod sklapanja brakova povukavši oba dijela u tešku patnju, ako uspiju. Statistika pokazuje, da boljeg društvenog položaja i obrazovani razredi običavaju sklapati brak u višoj starosti, no što je to običaj kod nižih klasa. T ako je prosječna starost onih, koji se vjenčavahu, iznosila u Kopenhagenu od 1878. do 1882. (po W estergaardu) za slobodna zvanja, tvorničare, velike trgovce i bankire 32,2 godine; za obrt­ nike i male trgovce 3 1 ,2 ; za trgovačke pomočnike i na­ mještenike 2 9 ,7 ; za konobare i sluge 2 8 ; za tvorničke radnike, mornare i nadničare 27,5 U Pruskoj je od 1881. do 1886. iznosila prosječna starost vjenčanih muškaraca kod rudara 2 7 ,6 ; kod tvorničkih radnika 27,7; kod kovinara 2 8 ; kod kamenara 2 8 ,2 ; kod gradjevinara 2 8 ,6 ; kod drvodjelaca 28,7 ; kod strojara 29 ; kod odgojitelja i uči­ telja 29,1 ; kod poljodjelaca 2 9 ,6 ; kod prometnih činov­ nika 3 0 ; kod trgovaca 3 0 ,9 ; kod liječnika, duhovnika i činovnika 31,8 do 33,4. U Engleskoj je, prema Ansellu, ženidbena starost bolje situiranih i obrazovanih od 1840. do 1871. iznosila prosječno 29,95 godina, a odonda je A . Bebel: Ž ena i socijalizam. 1J �162 ženidbena starost za ove razrede narasla. Kod različitih poziva od godine 1880 do 1885. bila je prosječna starost vjenčanika kod G odina Godina R u d a r a .................................... 2 3 ,5 6 Tekstilnih radnika . . . 2 3 ,8 8 K r o j a č a ............................... 2 4 ,4 2 O b r tn ik a 2 4 ,8 5 N a d n i č a r a ..............................2 5 ,0 6 Trgovačkih pomoćnika . 2 5 ,7 5 T r g o v a c a ...................... 2 6 ,1 7 M a r v o g o j a c a ............ 2 8 ,7 3 Slobodnih zvanja i rentijera 3 0 ,7 2 Ovi brojevi pokazuju i opet jasno, kako društveni po­ ložaj upliviše na zaključivanje brakova. Pa ako je u većini evropskih država prosječna starost vjenčanika zadnjih deset­ ljeća devetnaestog stoljeća donekle pala, to je- opet jedna posljedica jakog industrijalizovanja društva. Tako je u nje­ mačkom carstvu, Austriji i Švedskoj, gdje porast mladih vjenčanika ide ruku o ruku sa znatnim umnožavanjem indu­ strijskog radništva. Naprotiv je ženidbena starost u starim industrijskim zemljama, u Francuskoj i Engleskoj, porasla. Izuzetak čini Rusija, gdje je porast ženidbene starosti po­ sljedica uništavanja zadruga. Broj ljudi, koji iz najrazličitijih razloga ne stupaju u brak, stalno raste. I to su baš takozvani viši krugovi, u kojima se ljudi češće ne žene, jedno zbog toga, što su im za­ htjevi veliki, zatim, što oni nalaze uživanja i zabave i izvan braka. S druge strane, za žene su veoma nepovoljni odnosi u mjestima, u kojima stanuje mnogo penzijoniraca s poro­ dicama, a malo mladih ljudi. Tam o se broj žena, koje ne mogu da se udadu, penje na 20 do 30 i više od stotine. U pogledu kandidata za brak u najgorem su položaju oni ženski krugovi, koji uslijed svoga društvenog položaja gle­ daju visoko, ali ne imaju da dadu novca čovjeku, koji to traži. T o vrijedi naročito za ženske članove mnogobrojnih porodica, koje živu od plaće, uživaju ugled, ali nemaju no­ vaca. Život ovih žena je relativno najgori. Iz ovih se kru­ gova rekrutira opasna konkurencija radnicama u pletenju, pranju rublja, cvjetarstvu, čišćenju, rukavičarstvu i kitničarstvu, ukratko, u svim poslovima, koje poduzetnik radije daje u stan na izradu. O ve dame rade za najmanje na- �163 grade, jer mnogo puta rade, da zarade ne cijelo izdrža­ vanje, već samo stanoviti suvišak za odijelo i svrhe luksusa. Poduzetnik rado iskorišćuje konkurentski rad ovih dama, da bi snizio nagrade siromašnih proletarka i iscijedio im posljednju kaplju krvi, one su prisiljene da napregnu i istroše sve svoje sile. Isto tako mnoge činovničke žene, čiji su muževi slabo plaćeni i ne mogu da im omoguće način života „prema položaju", upotrebljavaju svoje slobodno vrijeme za ovu nečistu konkurenciju, koja pritiskuje tako silno široke slojeve ženskih proletaraca. Akcija buržoaskih ženskih udruženja za podizanje žen­ skog rada i pristup žena u više pozive, upućena je pogla­ vito na to, da ženama iz viših slojeva stvori bolji životni položaj. D a bi to mogla postizavati sa više izgleda na uspjeh, ona se rado stavlja pod zaštitu visokih i najviših dama. Ovim buržoaske žene podražavaju samo buržoaskim muškarcima, koji isto tako vole protektorate i rade na onom, što može imati u s p j e h a s a m o u m a l o m , a nikad u velikom. T o je Sizifov posao, što ga oni rade varajući sebe i druge, kako nijesu nužne korjenite reforme. S te se strane suzbija i svaka sumnja u racijonalnost osnova naše državne i društvene organizacije. Konzervativna pri­ roda tih težnja spriječava, da se u tim udruženjima uko­ rijene takozvane destruktivne tendencije. Kad je na berlin­ skom ženskom kongresu s proljeća 1894. manjina istaknula misao o zajedničkom radu buržoaskih žena s proletarskima, to jest sa socijalnodemokratskima, u većini se podigla bura protesta. Ni buržoaskim ženama ne će poći za rukom, da se iz blata izvuku vukući same sebe za kose. Koliki je broj žena, koje se iz navedenih okolnosti moraju odreći bračnog života, ne da se tačno utvrditi. Suvišak žena, što ga ima Njemačka, dijeli se vrlo ne­ jednako na pojedine zemlje i okruge, kao i prema klasama starosti. Po popisu stanovništva od 1900. (statistika nje­ mačkoga carstva. 150. svezak, str. 92) dolazi primjerice: �164 Na 1000 muških lica dolazi ženskih u godinama ispod 15 15 do 40 40 do 60 preko 60 I 1012 Berlin . . ................................................... Kraljevina S a s k a ......................................... 1015 „ Bavarska desno od Rajne 1015 lijevo od Rajne | 986 Kraljevina W i ir t t e m b e r g ..........................1 101 5 1000 Đaden .................................................................. 999 H a m b u r g ........................................................ Provincija B ran d en b u rg............................... 993 „ P o m o r a n s k a ............................... 989 .................................... | 991 „ Rajnska 1 044 1 030 1024 99 7 1041 974 1031 1015 1035 954 1191 1107 108 3 1 07 0 1134 1 079 1038 108 9 109 9 1009 1659 1 360 1 163 1157 1179 117 3 14 5 4 1 276 1214 112 0 Njemačko c a r s t v o ......................................... 1 00 8 1087 1218 995 U doba prave sposobnosti za brak od 15 do 40 go­ dina suvišak žena u čitavome njemačkom carstvu iznosi 8 na lOOO ljudi, a pošto za vrijeme ovih klasa starosti pada 1 1,100.673 muških stanovnika na 11,187.779 ženskih, pokazuje se suvišak od 87.106 žena. I to je lako razumljivo, jer izmedju onih 11,146.833 njemačkih žena, što su 1900. bile sposobne za radjanje (18 do 45 godina), bilo ih je samo 6,432.772 (57*71 po sto) oženjenih, 283.629 (2*54 po sto) obudovjelih, 31.176 (0 ’28 po sto) rastavljenih i 4,399.286 (39*47 po sto) neudatih. U iste četiri klase starosti pokazao se (prema statistici njemačkog carstva, 150. svezak, str. 91.) odnošaj spolova u drugim zemljama, kako to pokazuje tabela na str. 165. Vidimo, da gotovo u svim zemljama sa istom ili sličnom ekonomskom strukturom postoji slično stanje u pogledu podjele spolova prema klasama starosti. U svim ovim zemljama znatan dio žena — bez obzira na druge različite uzroke — ne ima izgleda da stupi u brak. Tako je u Engleskoj godine 1901. od 1000 ženskih lica preko 15 godina bilo udatih 496,4; u Škotskoj 442,8; u Irskoj 370,9; u Švedskoj 468,2; u Norveškoj 469,9. Šta vele na to oni, koji odbijaju težnju žena za neza­ visnim, ravnopravnim životnim položajem upućujući je na �165 brak i kućanstvo? Nije krivica na ženama, što se tako mnogo njih ne udaje. A šta biva sa žrtvama naših socijalnih prilika? Osveta uvrijedjenih i poniženih priroda pokazuje se u naročitim crtama lica i karaktera, po kojima se takozvane stare dje­ vojke kao i stari asketski neženje u svim zemljama i pod svim klimatima razlikuju od ostalih ljudi, i pruža dokaz o silnom i štetnom uplivu prigušenog prirodnog nagona. T ako­ zvana nimfomanija kod žena, kao i mnogobrojne vrsti histerije, niču iz ovoga izvora. Histeričkim nastupima vodi dalje nepodmirenost u braku, koja je često puta kriva za neplodnost G od. N a 1 0 0 0 muških lica došlo je ženskih u godinama ispod 15 15 do 40 40 do 60 preko 60 N j e m a č k a ......................................... A u s t r ij a ............................................... U g a r s k a .............................................. S r b i j a ................................................... I t a l i j a .................................................... Švicarska ......................................... Francuska ......................................... L u x em b u r g ......................................... B e l g i j a ............................................... Nizozem ska .................................... D a n s k a ............................................... Š v e d s k a ............................... .... . • Engleska i W a l e s .......................... Š k o t s k a ............................................... I r s k a .................................................... Sjedinjene američke države . . Egipat ............................................... Japan .................................................... Novi južni W a l e s .......................... Q u e e n s l a n d .................................... T a s m a n i j a ......................................... N eva Zeelandija ..................... Rt dobre N ad e .......................... !i 1900 1890 1900 1896 1881 1888 1896 19 0 0 1890 1899 1890 1899 1891 189 1 1901 1900 1897 1891 1 891 1891 1891 189 1 189 1 995 1005 998 969 963 999 998 992 992 986 978 97 1 1006 973 968 979 943 978 978 976 977 979 989 1008 1046 1029 952 1021 1059 1012 852 984 1031 1080 1016 10 7 5 10 7 3 1 03 7 969 996 962 827 698 877 927 1008 1087 1079 982 925 100 5 11 0 3 1029 988 10 1 8 1031 1073 1146 1096 1165 110 3 889 943 951 679 559 898 661 939 1218 1130 1033 804 980 1148 1108 1063 1117 1145 1179 1252 1227 1389 1032 987 1015 1146 665 611 632 654 1019 T o je u glavnim potezima naš sadašnji bračni život s njegovim uticajima. Rezultat je ovaj: Današnji je brak ustanova, k o j a j e p o s t o j e ć i m s t a n j e m n a j u ž e �166 v e z a n a i sa nj i m st oj i i pada. Al i se ovaj brak nal azi u r a s p a d a n j u i p r o p a d a n j u , kao i s a m o b u r ž o a s k o d r u š t v o . Jer šta smo utvrdili za buržoaski brak? 1. Broj rodjenja relativno opada, i ako stanovništvo raste, što pokazuje, da se životni položaj porodice pogoršava. 2. Broj zahtjeva za razvod braka raste, i to daleko jače, nego što se stanovništvo namnožava, a u ve­ ćini slučajeva zahtjevi dolaze od žena i ako one razvodom u privrednom i društvenom pogledu naj­ više gube. T o govori, da raste broj nepovoljnih faktora, da se dakle brak raspada. 3. Broj zaključivanja brakova r e l a t i v n o o p a d a , i ako stanovništvo raste, što pokazuje, da brak u očima mnogih ne odgovara više svojim socijalnim i moralnim ciljevima i da se na njega počima gledati kao na stvar bez vrijednosti ili bar sumnjive vrijednosti. 4. U svim kulturnim državama postoji nerazmjernost u broju spolova, i to na štetu ženskog spola, koja nije stvorena radjanjem, — jer se prosječno radja v i š e dječaka, nego djevojaka, — već nepovoljnim s o c i j a l n i m i p o l i t i č k i m uzrocima, koji leže u u državnom i društvenom uredjenju. P o š t o sve ove n e p r i r o d n e , o b i č n o po ženu š t e tn e prilike leže u suštini buržoaskoga društva, p o j a č a v a j u ć i se u t o k u n j e g o v a razvi ja nj a, ono se p o k a z u j e ne­ s p o s o b n i m , da ovo zlo u k l oni i ž en u osl o­ bodi. Z a t o je p o t r e b a n j e d a n dr ugi d r u­ štveni poredak. Dvanaesto poglavlje. Prostitucija je nužna socijalna ustanova buržoaskog svijeta. 1. Prostitucija i društvo. Brak predstavlja jednu stranu spolnoga života buržoaskoga svijeta, prostitucija drugu. Brak je lice, prostitucija �167 naličje medalje. Ne nadju li muževi u braku zadovoljenja, oni ga po pravilu traže u prostituciji. 1 tko se od muškaraca ma iz kojeg razloga odrekne braka, on isto tako po pravilu traži zadovoljenja u prostituciji. Z a ljude, koji ne živu u braku, bilo zbog toga, što tako Koće, ili što su prinudjeni, kao god i za one, kojima brak ne pruža ono, što su oče­ kivali, odnosi za podmirenje spolnoga nagona mnogo su dakle povoljniji, no za ženske. Ljudi su iskorišćivanje prostitucije uvijek smatrali kao jednu povlasticu, koja im „po pravu“ pripada. U toliko strože i oštrije oni paze i osudjuju, kad žena, koja nije prostitutka, „zgriješi4 . Sto žena ima iste nagone, koje i 4 čovjek, šta više, što su ti nagoni u izvjesno doba ženina života silniji, nego li inače, to ove ne smeta. Snagom svog vlasničkog položaja čovjek primorava ženu, da nasilno ugušuje svoje najžešće nagone i od njene nevinosti dovodi u zavisnost njen društveni ugled i stupanje u brak. Ničim se drastičnije, ali ni u strašnijem obliku ne može pred­ staviti zavisnost žene od muža, no ovim iz osnova različitim shvatanjem i različitom ocjenom podmirenja jednog te istog prirodnog nagona O dnosi su za čovjeka osobito povoljni. Priroda je dodijelila ženi, da snosi posljedice akta oplodjavanja, dok čovjek ima samo zadovoljstva, a nikakve muke ni odgovor­ nosti. Ovaj položaj, koji je bolji no ženin, doprinjeo je znatno onoj razuzdanosti u spolnim prohtjevima, kojom se odlikuje dobar dio ljudi. Ali pošto ima toliko uzroka, koji spriječavaju ili ne dopuštaju u dovoljnoj mjeri legitimno podmirenje spolnog nagona, posljedica je toga njegovo divlje podmirenje. P r o s t i t u c i j a j e d a k l e j e d n a n u ž n a soci j al na u s t a n o v a za g r a d j a n s k o d r u š t v o , i st o onako, kao što je policija, s t a j a ć a vojska, crkva, kapitalizam. O vo nije pretjerano i mi ćemo to dokazati. Izložili smo, kako je stari svijet gledao na prostituciju i kako ju je smatrao potrebnom, pa je šta više i zvanično organizovao, i to kako u Grčkoj, tako i u Rimu. Kakvi su nazori o ovom postojali u kršćanskom srednjem vijeku, �168 takodjer smo naveli. Cak se ni sveti Augustin, koji se po Paulusu mora smatrati kao najjači stup kršćanstva i koji je neumorno propovijedao askezu, nije mogao uzdržati, a da ne uzvikne: „Istrijebite bludnice i silna će strast srušiti sve.“ A sveti Tom a Akvinski, koji dosada važi kao najveći autoritet na području bogoslovlja, izjavio je to isto još drastičnije: „Prostitucija u gradovima liči na zahod u palači; odstrani li se zahod, palača će postati nečisto i smrdljivo mjesto." Provincijski koncil u Milanu godine 1663. izjavio je isto. Cujmo sada, šta govore moderni. Dr. F. S. Hiigel veli: ,,S napredovanjem civilizacije prostitucija će se uvijati u sve snošljivije oblike, ali nje će nestati sa zemaljske kugle tek onda, kad p r o p a d n e s v i j e t . " 1 T o je smiona tvrdnja, ali tko ne može da sebi zamisli nikakvog društvenog oblika, osim buržoaskog, tko ne priznaje, da će se društvo promijeniti i doći u zdrave i prirodne odnose, taj mora da se složi s drom. Hiigelom. Slično izjavljuje znameniti higijeničar M. Rubner, pro­ fesor na berlinskom sveučilištu i ravnatelj higijenskog insti­ tuta : „Prostitucija je kod žene postojala u sva vremena i kod svih naroda na zemlji, ona je nešto neuništivo, jer služi spolnom saobraćaju, jer izlazi iz p r i r o d e č o ­ v j e č j e i jer je nagon prostitucije u mnogim slučajevima tako reći p r i r o d j e n a mana mnogih žena. Pa kako je u nekom narodu zastupan genij i bluna, golem čovjek i pa­ tuljak i druge iznimke od općenite, obične sredine, isto se tako igrom poroda javljaju one abnormalnosti, koje vode k prostituciji."2 Nijednom od navedenih ne pada na um, da bi drugim društvenim uredjenjem moglo nestati uzroka prostitucije, nijedan ne kuša istražiti njezine povode. Dašto, da i jedan i drugi sluti, baveći se otim pitanjem, da su nepovoljni društveni odnosi glavni razlog, zašto toliko žena prodaje svoje tijelo, ali ta se misao ne razvija u konzekvenciju, da bi zbog toga trebalo stvoriti nova društvena stanja. 1 F. H iigel. Z a povjest, statistiku i reguliranje prostitucije u Beču 1865. 9 Maks Rubner, Nauka o higijeni. 8. izdanje, str. 6 5 4 . Leipzig 1907. �169 Medju malo onih, koji priznaju, da su glavni povod pro­ stituciji gospodarske prilike, spada T h . B a d e :1 „Uzroci beskrajne moralne propalosti, iz koje se javlja prostituisana djevojka leže u današnjim s o c i j a l n i m prilikama . . . T o naročito izaziva r a sp ad a nj e srednjih klasa i n j i hove e g zi s t en c i j e , o s o b i t o kod z a n a t l i j s k o g s t a l e ž a , koji danas samo u malom dijelu živi od samostalnog, privrednog rada." Dade za­ ključuje svoja razmatranja ovako: „ Bijeda materijalne egzis­ tencije, koja je jednim dijelom već upropastila tolike po­ rodice, a jednim dijelom će ih tek upropastiti, vodi i mo­ ralnome razoravanju porodice, a naročito ženskog spola." 2 Ali prostitucija nije samo od prirode stvorena ustanova, koja će, kako veli R. Schmolder, „po ljudskome mišljenju o s t a t i n e p r e s t a n i p r a t i l a c l j u d s t v a " . 3 O na je i društvena institucija, bez koje se ne bi moglo zamisliti buržoasko društvo. Leipziški policijski liječnik dr. J. Kiihn v e li: „Prosti­ tucija nije samo zlo, koje se mora trpjeti, v e ć j e to j e d n o p o t r e b n o z l o, jer ona žene štiti od nevjerstva (na koje samo muškarci imaju pravo. Pisac.) i krepost (razumije se žensku; muškarcima ona nije potrebna. Pisac.) od napadaja (sic 1), a time i od p a d a."4 O ve riječi karakterišu na najotvoreniji način suhi egoizam muškog svijeta. Kiihn zauzima korektno gledište policajnog liječnika, kome je zadaća kontrolom prostitucije spasiti muškarce od neu­ godnih bolesti. T reba misliti samo na muškarca, komu je celibatski život ogavan i mučan ; ali milijuni celibatskih žena 1 T h. Bade, O skitanju i javnim plesnim zabavištima. Berlin 1858. 2 1 zbilja, statistika, koju je berlinska policijska uprava prikupila o po­ rijeklu 2 2 2 4 upisanih prostitutki g. 1 8 7 1 /7 2 , pokazuje, da su <015 = 4 7 ,9 procenata iz zanatlijskog staleža, 4 6 7 = 2 2 .0 procenata iz staleža tvorničkih radnika, 3 05 = 14,4 procenata iz staleža sitnih činovnika, 2 2 2 = 10,4 procenata iz trgovačkog i prometnog staleža, 8 7 = 4,1 pro­ centa iz poljoprivrednog, a 2 6 = 1,2 procenta iz vojničkog staleža. Za 102 prostitutke nije se moglo saznati očevo zanimanje. 2 R. Schm older, Kažnavanje i policajni progon obrtimične prosti­ tucije. D iisseldorf 1892. * J. Kiihn, Prostitucija u devetnaestom vijeku s liječničkopolicajnog stanovišta, Leipzig 1892. �170 moraju se zadovoljiti. Sto se kod muškarca smatra pravom, to je kod žena nepravo, nemoralnost i prestup. Drugi je zanimljivi gospodin dr. Fock, koji smatra prostituciju „nužnim korelatom naših civilizovanih uredaba*4. 1 O n se plaši suvišne proizvodnje ljudi, ako bi se ženili svi, koji sazore za spolni odnos, pa zbog toga smatra kao važnu stvar, da prostituciju država „regulira**. O n nalazi opravdanim, da država upravlja prostitucijom i vodi nadzor nad njom i da na sebe primi brigu o snabdjevanju ljudi bludnicama, koje nemaju sifilis. O n traži najstrožu kon­ trolu svih ženskinja, za koje je dokazano, da provode slobodnu ljubav. Z ar i onda, kad dame, koje vode „slo­ bodnu ljubav**, pripadaju višim klasama? Stara je to pjesma. Dr. Fock traži isto tako oporezovanje prostitutki i koncentrisanje prostitutkinja u o d r e d j e n i m u l i c a m a . Drugim riječima, k r š ć a n s k a d r ž a v a hoće da od prostitucije stvori izvor novčanih prihoda time, što za račun muškaraca organizuje i štiti prostituciju. Kako je ono rekao car V espazijan u sličnom slučaju ? Non o le t! (N e smrdi.) Osobito stajalište zauzima dr. Henrik Severus,3 koji se isto tako izjavljuje za zakonito priznanje prostitucije. O n u njoj vidi vrlo k o r i s n u ustanovu, jer je ona nužni pratilac braka, pošto bez nje ne bi mogla postojati sloboda bračnog za­ ključivanja. Prema tomu, njemu je prostitucija neka vrst sigurnosnog ventila za buržoasko društvo. O n tvrdi: „V e­ liki dio bijede, koja danas izaziva tako neprijatno društveno stanje, potiče otuda, što se brakovi sklapaju bez razmi­ šljanja, bez studiranja pitanja, kako će se osigurati život. Država ima interesa, da se takovi brakovi ne sklapaju, jer su djeca, koja iz njih izlaze opasnost za s i g u r n o s t d r u š t v a , pošto se za njihovo uzdržavanje roditelji nijesu dovoljno pobrinuli, a kao bračna djeca ne mogu u kuću za nahodčad.** Medjutim, prostitucija spriječava, da se „pod prinudom prirodnih zakona zaključuju brakovi, koji vode u m n o ž a v a n j u o n i h e l e m e n a t a u n a r o d u , što 1 Dr. Fock, Prostitucija s e t i č k o g i zdravstvenog gledišta. N je­ mački tromjesečnik za javno zdravstvo. 2 0 . svezak, 1. sveščić. 2 Dr. H . Severus, Prostitucija i državna vlast. Dresden 1899. �171 . postaju p r o t i v n i c i m a d r ž a v e i d r u š t v a jedno zbog toga, što živući u bijedi nisu mogli dobiti nikakva odgoja, a drugo zato, što su proživjeli mladost bez sreće. “ Prema tome bi dakle u prostituciji, koju reguliše država, bio nadjen čak i lijek i zaštita od socijalne demokracije, naziranje, koje, ako ništa drugo, ima bar prava na origi­ nalnost. D a k le ! ostaje kod toga : prostitucija je nužna društvena ustanova buržoaskoga svijeta, isto tako, kao što je policija, stajaća vojska, crkva i kapitalizam ! 2. Prostitucija i država. U njemačkom carstvu država ne organizuje i ne kontroliše prostituciju, kao što je to slučaj u Francuskoj, nego je samo trpi. Zvanične javne kuće zakonom su zabranjene, za bludničenje se prijeti teškom kaznom. Ipak to dosada nije priječilo, da u velikom broju njemačkih gradova, iz­ medju ostalih u Mainzu, Magdeburgu, Altoni, Kielu, Niirnbergu, W ormsu, Freiburgu i Br., Leipzigu, Regensburgu, Hamburgu, Augsburgu, Wiirzburgu i t. d., i poslije toga, kao i prije, postoje javne kuće, koje policija trpi.1 Stanje, koje je teško razumjeti i čija je protivrječnost sa zakonima naših državnih upravljača dobro poznata. Njemački kazneni zakonik prijeti kaznom za izdavanje stana jednoj prostitutki. Ali s druge strane policija je prinudjena trpjeti hiljade prostituiranih žena i štititi ih u njihovu zanatu, čim one pristanu da budu unesene u policijski registar kao prosti­ tutke i da se podvrgnu pravilima, što su propisana za prostitutke — naprimjer periodičnom liječničkom pregledu i t. d. Ali ako država koncesijonira prostitutke i pomaže im time da vrše svoj posao, onda one moraju imati i stan, šta više, u interesu je javnoga zdravlja i reda, da one imaju stan, u kome če moći vršiti svoj zanat. Kakva pro­ tivrječnost! N a jednoj strani država zvanično priznaje: prostitucija je nužna, na drugoj, ona goni i kažnjava blud1 Paul Kampffmeyer, Prostitucija kao klasna pojava društva i njezin socijalnopolitički ustuk. Str. 41. Berlin 1905. �172 nice i bludničenje. Osim toga ovakvo ponašanje države potvrdjuje, da je prostitucija za moderno društvo sfinga, čiju zagonetku ono ne može da riješi. Vladajuća religija i moral osudjuju prostituciju, zakoni kažnavaju njeno povladjivanje, pa ipak je država trpi i štiti. Drugim riječima, naše društvo, te se prči svojim čudoredjem, s\ojom religijoznošću, svojom civilizacijom i kulturom, mora trpjeti, da njegovo tijelo razoravaju kao svirepi otrov nemoral i ko­ rupcija. K r š ć a n s k a d r ž a v a d o p u š t a , d a j e b r a k n e d o s t a t a n i d a mu ž i ma p r a v o z a h t i j e v a t i i i z v a n z a k o n s k o p o d m i r e n j e s p o l n o g nagona. U toj državi žena se samo toliko uzima u obzir, u koliko se podaje nezakonskim požudama muškarca, to jest, ako postane bludnicom. Isto tako, nadzor i kontrola, koju dr­ žavni organi vrše nad licima, koja se prostituišu, ne rasprostiru se i na muškarca, koji traži prostitutku, što bi samo po sebi moralo doći, ako bi se htjelo, da policijskoliječnička kontrola ima nekog smisla i bar polovicu uspjeha — da već i ne govorimo o tome, što pravda traži, da se zakoni podjednako primjenjuju na oba spola. Ovo štićenje muškaraca od žene, što ga vrši država, posvema izokreće prirodne odnošaje. C i n i se, k a o d a su mu š k a r c i sl abi j i , a ž e n s k e j ači spol , kao da je žena z a v o d n i k , a ubogi , sl abi č o v j e k z a v e ­ d e n i . Priča o zavedenju A dam a po Evi u paradizu djeluje i nadalje u našim naziranjima i zakonima dajući pravo kršćanstvu: „Z ena je velika zavodnica, posuda grijeha.“ Muškarci bi se imali stidjeti ove tužne i nedostojne uloge. Ali njima nije neugodno u toj ulozi „slabih** i „zavedenih**, j e r š to su v i š e š t i ć e n i , t o v i š e m o g u d a g r i j e š e . Kad se muškarci sastanu u gomili, oni se, kako se čini, ne mogu zabavljati bez prostitutke. T o su izmedju ostaloga pokazali i dogadjaji na proslavi njemačkih strije­ laca u Berlinu ljeti 1890., dogadjaji, koji su potaknuli 2300 gospodja, da se jednom peticijom obrate na vrhovnog načelnika njemačke prijestolnice: „Dopustite milostivo. V aša Visokoblagorodnosti, da vam o saveznoj njemačkoj strjeljačkoj proslavi, što se održala od 6. do 13. srpnja kod Pankova, saopćimo ono, što je do nas u unutrašnjosti �173 doprlo putem štampe i drugih obavještenja. Izvještaji o tome, koje smo primili s najdubljim ogorčenjem i zgra­ žanjem, donijeli su izmedju ostalog, da je na toj sveča­ nosti bilo i ovakvih igrokaza: ,Prvi njemački herold, naj­ veći šantan na svijetu*. ,Sto i četrdeset kavalira.* Pored toga manji tingl-tangli i strjeljački šatori, u kojima su se nametljive ženske vješale o vrat ljudima. Dalje, .slobodni koncerat', na kojem su prozračno obučene konobarice drsko i bezobzirno, sa zavodničkim posmjehom, pozivale na .stre­ ljački odmor* gimnazijalca kao god i oca porodice, mladića kao god i odrasla čovjeka . . . A onu gotovo golu ,dam u\ koja je pozivala publiku na posjet u šatoru .Tajne H am ­ burga ili jedna noć u Sv. Pauliju’, mogla je policija i uklo­ niti. Naužasnije pak, što smo mi prosti gradjani i gradjanke iz unutrašnjosti mogli čuti o tako mnogo hvaljenoj prije­ stolnici carevine, jest vijest: da je odbor za svečanost umjesto konobara, koji su se nudili, ponamještao velik broj .mladih ženskinja’, kojima on za službu ništa nije plaćao . . . Mi njemačke žene imamo kao supruge, majke i sestre hiljadostruka razloga da svoje muževe, sinove i braću ša­ ljemo u Berlin na službu otadžbini, pa u svojoj pokornosti i tvrdom povjerenju molimo V ašu Visokoblagodarnost, da velikim i moćnim uplivom, kojim V i, kao najviši činovnik prijestolnice carstva, raspolažete, budete dobri, pa da na­ redite, da se ti nedostojni dogadjaji ispitaju, ili da izdate ma kakve odredbe, koje se Vašoj Visokoblagorodnosti čine pogodne, da se više nitko ne usudi priredjivati ponovno te orgije, naročito na budućoj S e d a n s k o j s v e č a ­ n o s t i . . .“( ! ! ! ) K od svih velikih, pa i kod takozvanih narodnih pro­ slava, gdje muškarci dodju u većem broju, opetuje se slično 1 Njemačke su vlade pokušavale toliko puta izaći iz protivrječnosti, u kojoj se gledom na prostituciju nalazi praksa državne vlasti i kazneno zakonodavstvo. O ne su donosile zakonske osnove, kojima se, izmedju ostalog, po­ 1 „Kad u Buschovom cirkusu zasijeda savez poljoprivrednika ili kad se u Berlinu obdržavaju veliki kongresi, tada rastu cijene . . . ljudskome m esu.“ Satir, Noćni život u Fridrikovoj ulici. Str. 16. Berlin 1907. �174 licija opunomoćava, da prostitutke uputi na jedno odredjeno mjesto stanovanja. Priznalo se, da se prostitucija ne može uništiti, pa je zbog toga najpraktičnije, da se ona na odredjenim mjestima trpi i kontrolira. Jedan takav zakon — u kome se cijeli svijet slaže — povratio bi u život bor­ dele, koji su četrdesetih godina prošlog vijeka službeno ukinuti u Pruskoj. Ovi zakonski odnošaji izazvaše veliko uzbudjenje i silni broj protesta, kojima se obraćala pažnja na to, da će se država istaknuti kao zaštitnica prostitucije i time izazvati uvjerenje, da eksploatisanje prostitucije nije protivno moralu i da je ona zanat, koji država odobrava. Ovi zakonski projekti, koji su u plenumu i komisiji dr­ žavnog sabora naišli na najžešći otpor, ostadoše sve do danas samo neuspjeli pokušaji. Ali i samo to, što su oni mogli biti predloženi, pokazuje grdnu nepriliku, u kojoj se danas našlo društvo. Državno reguliranje i kontrola prostitucije ne samo da kod ljudi stvara uvjerenje, da država povlašćuje prostitu­ ciju, nego još da državna kontrola štiti i od bolesti, i to uvjerenje baca ljude sve više u prostituciju i lakoumnost. Bordeli ne umanjuju spolne bolesti, oni ih umnožavaju, ljudi po st aju lakoumniji i nepažljiviji. Kakvo shvatanje izaziva državna zaštita bordela, pokazuje onaj slučaj, kad su se prostitutke u Engleskoj, upisane na osnovu spisa o prostituciji, u šali nazivale k r a l j i č i n i m ž e n a m a , jer su bile privilegovane zakonom, koji je obja­ vila kraljica. Iskustvo nas je naučilo, da od zaraze ne zaštićuju ni zavodi za prostituciju, koji se policijski kontrolišu (kuće tolerancije, bordeli), kao god ni liječnička pregledba, što je odredjuje policija. T ako je tajni medicinski savjetnik dr. Albert Eulenburg godine 1898 pisao na jedno pitanje bečkom odboru gospodja za borbu protiv kasarnskoga uredjenja prostitu­ cije: ,,U pitanju policijskog kontroliranja bludnica, ja uzimajući dašto u obzir poteškoće kod momentane pro­ vedbe — principijelno stojim potpuno na stanovištu vaše peticije i smatram, da je praksa, koja je u najvećem broju zemalja odavno uobičajena, i nepravedna i nedostojna i �175 povrh toga sasvim nemoćna da donekle sigurno postigne navedenu svrhu. “ D ne 20. srpnja 1892. izjavilo je berlinsko medicinsko udruženje, da se ponovno uvodjenje bordela ne može pre­ poručiti ni sa higijenskog, ni sa moralnog gledišta. Priroda ovih bolesti u najviše je slučajeva takva, da se one ne mogu lako i odmah opaziti, pa ako bi se htjela makar kolika sigurnost, onda bi se pregledba morala vršiti više puta dnevno. A to nije moguće, kad se ima na umu broj žena, koje treba da budu pregledane i troškovi oko toga. G dje se za jedan sat mora „ekspedirati" trideset do četrdeset prostitutkinja, tu je pregled teško što više, no samo jedna komedija, a isto je tako broj pregleda jedan­ put ili dvaput nedjeljno sasvim nedovoljan. T ako veli dr. Đ laschko:1 „Mišljenje, da kontrola bludnica pruža neku zaštitu od zaraze, jest kobna zabluda, te je na žalost veoma rasprostranjena. M ože se naprotiv reći, da svaki, tko se pušta u odnos sa prostitutkom ili kojom lakoumnom djevojkom, srlja svaki put u veliku opasnost. “ Uspjeh ovih mjera osujećen je još i zbog toga, što ljudi, koji prenose bolest s jedne žene na druge, nijesu podvrgnuti nikakvoj kontroli. Prostitutku, koja je baš sada pregledana i pronadjena kao zdrava, zarazi poslije jednog sata kakav spolno oboljeli čovjek i ona tu zarazu prenosi na čitav niz drugih posjetilaca sve do prvog idućeg dana kontrole ili dok sama ne primijeti bolest. Kontrola nije samo iluzorna, nego još uz to ovi pregledi, koje po ko­ mandi vrše muški liječnici namjesto ženskih, najdublje vrijedjaju osjećaj stida i doprinose, da on bude potpuno uništen. O vo potvrdjuje veliki broj liječnika, koji tu kon­ trolu vrše.2 T o priznaje čak i službeni izvještaj berlinske 1 Priručnik higijene. Izdaje dr. med. Th. W ey l. 10. svezak. „H igi­ jena prostitucije i veneričkih bolesti." N apisao Dr. A . Blaschko — Berlin. Str. 111. Jena 1901. 8 „Zapravo čitavim ovim sistemom regulisanja ne pobijaju se nikako uspješno venerične bolesti, a niti se njihov broj vidljivo ne umanjuje. Varljiva sigurnost, što se daje muškarcima, čini ih neopreznijima; umno­ žavanje izmjeničnih odnosa povećava opasnost zaraze barem za toliko, za koliko je umanjuje liječničko odstranjivanje nekoliko teško bolesnih." August Forel, Seksualno pitanje. Str. 3 3 8 /3 3 9 . M iinchen 1907. �176 policijske uprave, u kome se veli: „Može se priznati i to, da z b o g u p i s i v a n j a ž e n s k e j oš d u b l j e mo­ r a l n o p r o p a d a j u . 1 A prostitutke i gledaju na sve moguće načine da izbjegnu toj kontroli. Dalje, posljedica ovih policijskih mjera jest i to, sto je bludnicama vanredno otežano, čak učinjeno i nemogućim, da se vrate na koji pristojniji posao. Z e n a , k o j a j e p o t p a l a p o d r e ­ d a r s t v e n i n a d z o r , i z g u b l j e n a je za d r u ­ štvo; o n a u n a j v i š e s l u č a j e v a za n e k o ­ l i k o g o d i n a j a d n o s v r š i . Zgodno i iscrpivo se protiv policijskog reguliranja prostitucije izjavio u Ženevi peti kongres protiv nemorala rekavši: „Obligatna liječnička pregledba prostitutkinja u toliko je kobnija kazan za ženu, što ona baca u posvemašnju propast nesrećnice, koje su joj silom podvrgnute, jer razorava i onaj ostatak osjećanja stida, koji se još može naći i kod najpokvarenijih. Država, koja hoće policijski regulirati prostituciju, zaboravlja, da je dužna pružiti jednaku zaštitu obim spolovima; ona mo­ ralno upropašćuje ženu i oduzima joj dostojanstvo. Svaki sistem službenog reguliranja prostitucije ima za posljedicu policijsku samovolju, kako god i povredu sudskih garancija, koje su zajamčene svakoj individui, čak i najvećem zlo­ čincu, proti samovoljnog apšenja i zatvaranja. Pošto se ova provedba prava vrši samo na štetu žene, otuda ^proističe neprirodna nejednakost izmedju nje i muškarca. Z ena se povlači na niveau prostog predmeta i s njom se više ne postupa kao s osobom. O n a s e n a l a z i i z v a n z a ­ k o n a. “ Kako malo koristi redarstvenoliječnička kontrola, daje nam najuvjerljiviji dokaz Engleska. Pred početkom zakon­ skog reglemantiranja godine 1867. bio je na 1000 Jjudi kod vojništva 91 spolno zaražen prema vojničkom izvještaju. Godine 1886., dakle poslije devetnaestgodišnjeg postojanja reglemantiranja, bilo ih je na 1000 već 110 slučajeva, ali godine 1892., šest godina poslije ukinuća reglemantiranja, bilo je samo 79 slučajeva spolno zaraženih na 1000 ljudi. 1 Drugi izvještaj kraljevske policijske uprave u Berlinu 1881 do 1890. Str. 351 do 3 59 . za godine �177 U gradjanstvu je od 879. do 1882. — dakle za vrijeme reglemantiranja — dolazilo 10 slučajeve sifilisa na 1000 ljudi, a od 1885. do 1889., naime poslije ukinuća, 8,1 slučajeva na lOOO. Ali na prostitutke, podvrgnute pregledu, taj zakon je imao sasvim drukčije djelovanje, nego na č e te : 1886. na 1000 prostitutkinja bilo je 121 slučajeva bolesti, 1886., pošto je zakon već dvije godine bio u krjeposti, 202, broj bolesti je zatim postepeno opadao, ali je 1874. iznosio ipak 16 slučajeva više, no broj od 1886. I smrtni slučajevi kod prostitutkinja strahovito su se umožili pod vladom toga zakona. 1865. broj smrtnih slučajeva na 1000 prostitutkinja iznosio je 9,8, medjutim godine 1 8 7 4 - 23. Kad je krajem šezdesetih godina engleska vlada pokušala proširiti akt o pregledu na sve engleske gradove, ppdiže se čitava bura protesta u engleskom ženskom svijetu. Ž enske su smatrale taj zakon kao uvrjedu cijeloga spola. A k t habeas corpus, taj osnovni zakon, reklo se, koji engleskoga gradjanina štiti od napadaja policije, hoće da se za ženu ukine; prema tome, svakom surovom policijskom činovniku, koga pokreće osveta ili drugi niski motivi, bit će dopušteno, da napadne na najčestitiju ženu, ako samo posumnja, da je ona pro­ stitutkinja, dok naprotiv razuzdanost ljudi ostaje i dalje ni čime nespriječena, pa se, šta više, i zakonom štiti i potiče. M a da je ovo zauzimanje engleskih žena, pod vodstvom Jezefine Đutlerove, za propala bića iz njihovoga spola izazvalo rdjava tumačenja i sumnjive primjedbe ograničenih ljudi, one sa velikom energijom ustadoše proti uvodjenju toga zakona. U novinskim člancima i brošurama pisalo se ,,za“ i „protiv“ i spriječavalo se širenje toga zakona, poslije čega je 1886. došlo i njegovo ukinuće.1 1 Najpouzdaniji pomoćnici žena bijahu engleski radnici. U svom zna­ menitom spisu „Povjeat jedne križarske vojne" piše Jozefina Butlerova: „M i smo zaključili pozvati narod. V e ć u jeseni 1869. pisali smo svakom članu parlamenta obih kuća, a i mnogim drugim vodjama svjetovnih i crkvenih partija. O d svih odgovora, što ih primismo na naša pisma, izjaviše se malo njih, da se s nama potpuno slažu . . . P ošto nadjo3mo vrlo malo uspjeha kod krugova, na koje smo zbog njihovih interesa najviše računali, obratismo se na radnički narod zemlje. T u nas se susrelo posvema drukčije. Ja vrlo dobro znadem, da i radničke klase imaju svojih pogriA . B e te l: Ž ena i tocijalizam. 12 �178 Njemačka policija ima sličnu vlast za te stvari i česti slučajevi iz Berlina, Leipziga, Kolna, Hannovera i mnogih drugih mjesta, koji su prodrli u javnost, dokazuju, da su zloporabe ili „ nesporazumi“ vrlo laki pri vršenju te vlasti, ali kod nas ne ima ni traga od jedne energične opozicije protiv tih ovlaštenja.1 Čak su i u sitnoburžoaskoj Norveškoj godine 1884. z a b r a n j e n i bordeli, i godine 1888. u glavnom gradu Christianiji u k i n u t o prisilno upisivanje prostitutkinja i pregled, koji je s njime spojen. U s i j e č n j u 1893. i z d a n a j e j e d n a k a n a r e d b a z a c i j e l u z e m l j u . Vrlo dobro kaže gospodja Guillaume - Schack gledom na državne „zaštitne mjere“ za muškarce : „Čemu učimo mi naše sinove kreposti i čudoredju, kad država proglasuje nemoral potrebnim zlom ? Kad ona mladom čovjeku još prije, no što je duševno sazrio, dovodi ženu, ožigosanu od vlasti kao robu, da bude igra njegovih strasti?4 ' M ože jedan spolno bolesni čovjek u svojoj razuzdanosti da zarazi koliko ga volja tih jadnih bića, koja u naj­ većem broju na taj stidni zanat nagna gorka nevolja ili zavodjenje, tome gubavcu nitko ni riječi ne će kazati, ali jao teško bolesnoj prostitutkinji, koja se odmah nije pod­ vrgla liječničkoj pregledbi. Garnizonski, univerzitetski, pri­ morski i t. d. gradovi nagomilavajući u sebi snažne, zdrave ljude postaju glavnim rasadištima prostitucije i njenih opa­ snih bolesti, koje se odatle prenose u najudaljenije kutove zemlje i posvuda šire propast. Kako jejnoralno kvalificiran veliki dio naših djaka, o tom govori „Časopis za pobijanje javnog nemorala44:2 „ K o d o g r o m n o g d i j e l a d j a š ješaka i da su kao i ostali narodni slojevi isto tako malo slobodne od egoizma; ali sam čvrsto uvjerena, da prosti narod, kad ga se pozove u ime pravednosti, uvijek dokazuje lojalne i povjerljive namjere." Citirano kod P. Kampffmeyera, u pomenutoj knjizi, na str. 69. 1 „G odine 1901. zlostavljena je u Beču uz odobravanje svjetine jedna Francuskinja po policajnom agentu Neuhoferu, bačena k bludnicama u zatvor i nasilno liječnički pregledana. Taj slučaj izazvao je u saboru pet interpelacija. G odine 1902. uapšene su u Hamburgu i Kielu gospodje pod sumnjom, da su prostitutke, a dijelom su i zlostavljene. Ovi slučajevi izazvale 8. rujna golemu demonstrativnu skupštinu u Hamburgu, na kojoj sudjelovahu pripadnici svih stranaka." P. Kampffmeyer, u pomenutoj knjizi, str. 66. 2 15. kolovoza 1893. Berlin. �179 t v a d a n a s s u p o j m o v i o m o r a l n i m s t va r i ma s t r a h o v i t o niski, š t a više, to su p o j m o v i n o ć n i h s k i t n i c a .“ A iz tih krugova, koji se razmeću svojim nacijonalizmom i „njemaćkim moralom", rekrutiraju se naši administrativni činovnici, naši državni odvjetnici i naši suci. Kako zlo stanje u tom pogledu mora da bude speci­ jalno kod studenata, vidi se iz toga, što je u jesen 1901. veliki broj profesora i liječnika, medju njima imena prvih stručnjaka, uputio jedan apel njemačkim studentima skre­ ćući im izričito pažnju na žalosne posljedice spolne razuzdanosti i pretjeranog alkoholizma, koji u toliko slučajeva podjaruje spolnu razuzdanost. Najzad se uvidja, da se sa prikrivanjem dalje ne može, već da stvari treba iznijeti onake, kakve su, da bi se ma koliko spriječilo nedogledno zlo. 1 u drugim klasama bilo bi potrebno, da se ove opo­ mene primu srca. „ Z a tvoje grijehe plaćat će tvoji potomci sve do trećeg i četvrtog koljena." O va izreka biblije odnosi se najpot­ punije na spolno razuzdanog i oboljelog čovjeka, pa naža­ lost i na njegovu nevinu ženu. „Napadaji kaplje kod mla­ dih muških i ženskih lica, razni oblici sušenja hrptenjače i mekšanja mozga, živčane bolestiraznih vrsti, očne bo­ lesti, kostobolja i zapala crijeva, sterilnost i sušica u to­ likim slučajevima ne potječu ni iz čega drugog do iz sifi­ lisa, koji je zastario, koji se nije opazio, ili je iz pojmljivih razloga bio prećutkivan . . . Kako sada stvari stoje, ne­ znanje i lakoumnost vode k tomu, da se od bujnih seoskih djevojaka stvaraju žuti, uveli stvorovi, koji za ekstravagan­ cije svojih muževa prije braka i izvan braka moraju da plaćaju kroničnim spolnim zapaljenjima."1 A dr. A . Blaschko veli medju ostalim : „Epidemije, kao kolera i kozice, difterija i tifus, čije naglo djelovanje pada odmah svakom u oči, izazivaju kod pučanstva užas, ma da se po svojim opakim posljedicama jedva mogu uporediti sa sifilisom, a po širenju ne mogu to ni izdaleka . . . Medjutim prema 1 O pasnost prostitucije po zdravlje. N apisao dr. Oskar Lassar. Ber­ lin 1892., A ugust H irschwald. �180 sifilisu društvo stoji, moglo bi se reći, sa ravnodušnošću, koja čovjeka užasava.4 1 Krivica je u tome, što se smatra 4 za „nepristojno4 , da se o takvim stvarima javno govori. 1 T a ćak se ni njemački državni sabor nije mogao odlučiti, da unese u zakon i to, da bolničke blagajne imaju prema spolnim bolesnicima postupati, kao god i prema ostalim bolesnicima.2 Sifilitični je otrov po svome djelovanju najžilaviji od svih otrova i najteže se od svih može iskorijeniti. Mnogo godina, pošto je bolest prošla i ozdravljeni živi u zabludi, da je svaki trag uništen, javljaju se u braku mnogobrojne posljedice kod žene ili kod novorodjenčadi, a za porijetlo čitave jedne vojske bolesti žena i djeca imaju da zahvale muževljevim odnosno roditeljskim spolnim bolestima. U jednoj peticiji, koju je udruženje za zaštitu mladeži uputilo u jesen 1899. njemačkom državnom saboru, navedeno je, da je u Njemačkoj oko 30.000 djece još od rodjenja sli­ jepo zbog toga, što je zaraženo kapavcem (triperom), a da je kod 30 postotaka nerotkinja isto to uzrok njihovoj ne­ plodnosti.3 Zbilja čovjeka mora da užasava činjenica, što postoji toliki silni broj brakova bez djece i što on raste. 1 slaboumna i kretenska djeca imaju u najviše slučajeva da tu svoju nesreću pripišu istom uzroku, a kakve se grozne posljedice mogu izazvati jednom sićušnom kapljicom sifilitične krvi prilikom cijepljenja kozica, za to postoje grozni primjeri. T o, što se nalazi veliki broj onih, koji pate od spolnih bolesti, poticalo je toliko puta na donošenje jednog zakona za carevinu, koji bi propisao postupak specijalno prema 1 Liječenje spolnih bolesti na okružnim blagajnama i u bolnicama. Berlin 1890., Fischerova medicinska knjižara. 2 O va odredba zakona o bolesničkom osiguranju ( § 6. a) omogu­ ćila je općinama, da zaključe, da se kod bolesti, nastalih od spolne razuzdanosti, ne daje uopće ili samo djelimice bolesnička potpora, ali ta je ustanova ukinuta novelom od 2 5 . svibnja 1903., koja je stupila na snagu 1. siječnja 1904. 8 Medju stanovnicima slijepačkih zavoda bilo ih je poradi infekeije slijepih od poroda u Berlinu 2 1 , 3, Beču 3, 1, Breslavi 3 5 , !, Budim­ pešti 47, 9 , Miinchenu 78, 8. Th. W e y l, Društvena higijena. Str. 6 2 . Jena 1904. �181 spolnim bolesnicima. Dosad se još nije moglo odlučiti na takav jedan korak, vjerovatno od straha pred veličinom zla, koje bi se tada pokazalo. U stručnjačkim krugovima došlo se do općenitog uvjerenja, da je triper, koji je prije smatran sitnicom, najopasnija bolest. Prividno izliječen, on i dalje razvija svoje djelovanje u ljudskome tijelu, tako, te je, kao što je to dr. Blaschko saopćio u jednom svom predavanju u Berlinu 20. veljače 1898., pri policijskim pregledima u Berlinu svega kod jedne četvrtine do najviše jedne trećine prostitutkinja, koje bolovahu od tripera, konstatirana bolest. A u stvari od tripera boluje ogromni, pretežni dio prosti­ tutkinja,- no bolest se prilikom kontrole utvrdjuje samo kod jednog malog broja. A pošto se i od toga dijela liječi samo mali dio, društvo ovdje stoji pred jednim zlom, od koga ono za danas ne ima lijeka, a koje prijeti teškim opas­ nostima, naročito ženskom dijelu stanovništva. 3. Trgovanje djevojkama. U koliko se ljudi, od svoje volje ili prinudjeni, od­ riču braka tražeći podmirenja spolnoga nagona u divljini, u toliko se sve više umnožavaju prilike za zavodjenje. Velika dobit, što ju pruža svako poduzeće, zasnovano na nemo­ ralu, potiče mnogobrojne neskrupulozne špekulante, da mame k sebi mušterije nudeći im rafinirana zadovoljstva svih vrsti. T u se vodi računa o svakoj potrebi mušterije prema njenom činu i položaju, o svakoj sposobnosti plaćanja. Kad bi „javne kuće“ mogle izbrbljati sve svoje tajne, pokazalo bi se, da one, koje u njima stanuju i koje su tolikoput i bez ugledna porijetla i bez više obrazovanosti i odgoja, ali koje raspolažu to većim tjelesnim dražestima, stoje u najintim­ nijim odnosima sa vrhovima društva, sa ljudima visoke inteligencije i obrazovanosti. O datle izlaze i tamo ulaze ministri, viši oficiri, tajni savjetnici, narodni predstavnici, suci itd. pored predstavnika nasljedne, financijske, trgovačke i industrijske aristokracije, ljudi, koji se danju i u društvu pojavljuju dostojanstveno i ozbiljno kao „zastupnici i čuvari morala, reda, braka i porodice“ i stoje na čelu kršćanskih dobrotvornih ustanova i udruženja za „suzbijanje prostitu­ �182 cije“. Vlasnik jednog lokala, koji služi tome podvodjenju u . . . . ulici u Berlinu izdaje čak i svoj ilustrovani list, u kom se slikaju orgije društva iz te kuće. Lokal ima preko 400 sjedala i u njemu se svako veče skuplja ele­ gantna publika, koja kao stalni gost — kako se to u listu veli — pripada najvišoj aristokraciji po rodjenju i po bo­ gatstvu. Radosni uzvici i klicanja dobijaju prosto strahovite dimenzije, kad se tu nadju, kao što to gotovo svaki dan biva, mnogobrojne dame iz pozorišnog svijeta i poznate ljepotice iz veselog svijeta, i kad dosjetljiva direkcija, da bi krunisala veselje, priredi pred zoru lov na jegulje . . . U krugu oko basena čuče visoko uzdignutih haljina lijepe posjetilice ovoga doma i love jegulju. I tako dalje, Policija zna tačno za ove orgije, ali se čuva, da otmjenome društvu pokvari uživanje. Isto tako nije ništa drugo, do li kuplerstvo najprostije vrsti, kad jedan berlinski zavod za balete šalje ovakvu pozivnicu otmjenome muškom svijetu: „Potpisana uprava lovačke dvorane, kojoj ste Vi, visokopoštovani gospodine, preporučeni kao strastveni lovac, do­ pušta sebi visoku čast, da Vašoj visokoblagorodnosti skrene pažnju na jedan novopronadjeni divni lovački teren i da V as najučtivije pozove na prvi lov plemenite divljači 26. kolovoza o. g. u lovačkim dvoranama. Naročita okolnost čini našu novu šumsku oblast osobito prijatnom i ugodnom : zemljište, na kome se lovi, nalazi se u sredini prijestolnice, divljač se nimalo ne štedi. “ Naše buržoasko društvo liči na neko veliko karnevalsko društvo, u kom jedan drugoga kuša da prevari i napravi budalom. Svaki nosi dostojan­ stveno svoju službenu masku, da bi poslije, slobodan, u toliko neobuzdanije dao maha svojim sklonostima i stra­ stima. A i z v a n a sve se to prelijeva moralom, religijom i poštenjem. Ni u jedno doba nije bilo većeg licemjerstva, no u naše. Broj augura raste svakim danom. Ponuda žena za uživanje množi se brže, no njihova potražnja. Sve gori socijalni odnosi, bijeda, zavodjenje, žudnja za izvana sjajnim životom, koji je prividno slobodan, sve to lifruje kandidatkinje iz svih društvenih slojeva. K a­ rakteristično opisuje stanje u prijestolnici njemačke care­ �183 vine jedan roman H ansa W achenhusena.1 Pisac se ovako izražava o svrsi svog rom ana: „Moja knjiga govori naročito 0 žrtvama ženskoga spola i sve većem propadanju nje­ govom zbog n e p r i r o d n o s t i n a š i h d r u š t v e n i h i g r a d j a n s k i h o d n o s a , zbog krivice baš i samog žen­ skog spola, zbog zanemarivanja uzgoja, zbog potrebe za luksusom i zbog sve veće, brže ponude na trgu života. O na govori o prekobrojnosti ovog spola, koja svakim danom oduzima sve više nadu onima, koji se radjaju, izglede onima, koji prirastuju . . . Ja sam pisao otprilike kao što državni odvjetnik iznosi tok života jednog zločinca, da bi iz toga resumirao njegov grijeh. A ko se dakle pod romanom razumijeva nešto izmišljeno, suprotnost istini, koja se ne kazni, onda u tome smislu ovo, što će se čitati, nije ni­ kako roman, već istinska slika života, bez retuširanja.“ U Berlinu odnošaji nijesu ni bolji ni gori, no u ostalim ve­ likim gradovima. D a li na stari Babilon više liči grčkopravoslavni Petrograd ili katolički Rim, kršćanskogermanski Berlin ili neznabožački Pariz, puritanski London ili veseli 1 strastveni Beč, teško je riješiti. Isto socijalno stanje pro­ izvodi iste socijalne pojave. „Prostitucija ima svoje pisane i nepisane zakone, svoja pomoćna sredstva, mjesta, iz kojih se rekrutira (various resorts), od najsiromašnije kolibe pa do najsjajnije pa la če ; svoje bezbrojne stupnjeve i to od najnižeg pa do najprefinjenijeg i najkultiviranijeg; ona ima svoja specijalna uživanja i javna mjesta za sastanke ; svoju policiju, svoje bolnice, svoje tamnice i svoju litera­ turu.“ 2 „Mi više ne slavimo svetkovine Ozirisa, bakanalije i indijske orgije u proljetnome mjesecu, ali se u Parizu i drugim velikim gradovima, u mračnoj noći, iza zidova javnih i privatnih kuća, predaju ljudi orgijama i bakanalijama, kojih ni najsmionije pero ne može da se usudi opisati**.3 U takvim odnošajima zauzela je trgovina ženskim me som goleme dimenzije. O na se vodi u središtima civili­ zacije i kulture na najbolje organizovani način, rijetko kada 1 „Sto proguta cesta**. Socijalni roman u 3 sveska. Berlin, A . H off­ mann i drug. 2 Dr. Elisabeth Blackw ell, T h e moral education (Moralni uzgoj.) 3 M antegazza, L ’amour dans l’humanite (Ljubav u čovječanstvu). �zapažena od policije. Čitava vojska pribavljača, agenata i transportera muškoga i ženskoga spola vodi taj posao istom hladnokivnošću, kao da se radi o prometu ma kakove robe, krivotvore se legitimacije i izdaju svjedodžbe, u kojima se tačno opisuju kvalifikacije pojedinih „komada", a trans­ porteri ih daju kupcima kao uputu. Cijena se kao kod svake robe ravna po kakvoći i roba se prema ukusu i tražbini mušterije razvrsta i razašalje u različita mjesta i zemlje. Najprepredenijim manipulacijama nastoji se umaknuti pozornosti i ispitivanju policije, a nerijetko se upo­ trijebe i velike svote, kako bi se zatvorilo oko čuvara zakona. T ako se poimence veliki broj takvih slučajeva kon­ statirao u Parizu.1 Njemačka uživa žalosnu slavu, da je žensko tržište za polovicu svijeta. Nijemcima prirodjeni nagon za putovanjima čini se da ispunja i jedan dio njemačkih žena, tako, da one više, nego li žene drugih naroda, osim austrougarskih, pružaju svoj kontingenat za opskrbljivanje medjunarodne prostitucije. Njemačke žene nastavaju hareme turske, kao i javne kuće u unutrašnjosti Sibirije sve do Bombaya, Singapora, San Francisca i Chicaga. U golemom svojem djelu ,,lz Japana u Njemačku kroz ^Sibiriju" govori pisac W . Joest ovako o njemačkoj trgovini djevojkama: ,,U našoj moralističkoj Njemačkoj užasavaju se ljudi nad trgovinom robija, koju tjera ma koji zapadnoafrički crnački knez, ili nad odnošajima na Kubi i u Đraziliji, a nitko se ne bi sjetio brvna u vlastitom oku, j e r n i u k o j o j d r u g o j z e m l j i ne t r g u j e s e t a k o b i j e l i m r o b i n j a m a , n i i z k o j e z e m l j e ne e k s p o r t i r a se t o l i k o r o b e , k a o b a š i z N j e m a č k e i A u s t r i j e . Put, što gfc proputuju ove djevojke, dade se posve tačno slije­ 1 Držanje policije naprama prostituciji u mnogom je pogledu vrlo interesantno. Tako je godine 1899. u jednom berlinskom procesu usta­ novljeno, da je jedan poticajni komesar upotrijebio jednu prostitutkinju, kako bi nadzirao i uhodio jednog djaka smatrajući ga anarhistom. A u Pragu saopćio je u kolovozu 1902. poticajni šef jednom tamošnjem listu, da je ženi nekog nižeg policijskog činovnika oduzela koncesija da drži javnu kuću, pošto joj je muž zlostavljao jednog uapšenika. Praska po­ licija nagradjuje dakle svoje činovnike podjeljivanjem koncesija za javne kuće. Prekrasno stanje. �185 diti. U Hamburgu ukrcaju se one za Južnu Ameriku, Bahia i Rio de Janeiro dobije svoju količinu, najveći dio odredjen je za Montevideo i Buenos Aires, dok mali ostatak odlazi Magelhaensovim putom do Valparaisa. Druga grupa uputi se preko Engleske ili ravno u Sjevernu Ameriku, ali ovdje može samo teško konkurirati domaćim produktima, zato se razdijeli po Missisipiju do New Orleansa i Teksasa, ili ode prema zapadu u Kaliforniju. P od naslovom .„Ceškinja" eksportiraju se daljnje čete nje­ mačkih djevojaka preko A lpa u Italiju, a onda južno u Aleksandriju, Suez, Bombay, Kalkutu do Singapora, sve do Hongkonga i Shanghaja. Holandijska Indija i istočna Azija, osobito Japan, slaba su tržišta, jer Holandija ne podnosi u svojim kolonijama bijelih djevojaka takve vrsti, a u Japanu su domaće kćeri i same dosta lijepe i jeftine ; pa i amerikanska konkurencija iz San Francisca kvari po­ voljnu konjunkturu. Rusija je opskrbljivana iz Istočne Pruske, Pomoranske i Poljske. Prva je postaja većim dijelom Riga. Ovdje se nalaze petrogradski i moskovski trgovci i šalju svoju robu u velikim količinama u Nižni Novgorod, preko Urala u Irbit i Krestovskij, pa čak u unutrašnjost Sibirije ; tako sam primjerice jednu njemačku, na taj način prodanu djevojku našao u Tšiti. T a golema trgovina je potpunoma organizovana, nju posreduju agenti i trgovački putnici, i kad bi n j e m a č k o m i n i s t a r s t v o i z v a n j s k i h p o s l o v a z a t r a ž i l o k a d a i z v j e š ć a od svojih k o n z u l a , d a l e bi se s a s t a v i t i o d i s t a z a n i m ­ ljive s t a t i s t i č k e tablice." O va trgovina cvate u punoj mjeri, kako su često kon­ statirali socijalnodemokratski zastupnici u njemačkom držav­ nom saboru. O sobito jako tjera, se ta trgovina ženskim mesom u Galiciji i Ugarskoj za Carigrad i ostale gradove u Turskoj. Naročito se tamo šalju mnoge Židovke, koje se inače rijetko nadju u javnim kućama. Novac za putovanje i ostale troškove šalje se agentima već unaprijed. A da bi se pre­ varile i zavele oblasti, izdaju se nenapadni brzojavi naru­ čiteljima. �186 Neke od tih depeša glase ovako: „5 b u r e t a ma g j a r s k o g v i n a s t i ć i ć e t a d a i t a d a u V a r n u “, pod čime se misli na pet vrlo lijepih djevojaka; ili „3 v r e ć e k r u m p i r a , p o s l a n e p o p a r o b r o d u L l o y d M in e r v a " . T u se radi o tri manje lijepe djevojke, ili o „običnoj robi“ . Druga jedna depeša glasi: „U p e t a k d o ­ l a z i m s k o b r o m. I m a m sa s o b o m d v a o mo t a fi ne svi l e. “ 4. Množenje prostitucije. N ezakonite matere. Broj prostitutkinja teško se dade ocijeniti, a tačno se nikad ne može dati. Policija može približno ustanoviti broj onih, kojima je glavno zanimanje prostitucija, ali ona to ne može o daleko većem broju onih, kojima je to tek spo­ redno zanimanje. P a ipak su i približno poznati brojevi užasno veliki. Po Ottingenu ocijenjen je već krajem šez­ desetih godina broj prostitutkinja u Londonu na 80.000. U Parizu je 1. siječnja 1906. bilo 6196 upisanih prosti­ tutkinja, ali i od ovih izbjegavalo je liječničkoj pregledbi više od jedne trećine. U cijelom Parizu bilo je 1892. od prilike 60 bordela sa 600 do 700 bludnica, dok ih je godine 1900. bilo 42. Taj broj neprestano p a d a (godine 1852. bilo je 217 bor­ dela). Ali zato je broj tajnih prostitutkinja mnogo narasao. Na temelju ispitivanja, što ga je poduzelo pariško municipalno vijeće godine 1889., navedena je brojka od 120.000 za žene, koje se prostituiraju. Pariški policajni prefekt, Lefrine, cijeni broj upisanih na 6000 prosječno, a do 70.000 tajnih prostitutkinja. O d 1871. do 1903. policija je uapsila 725.000 bludnica, a 150.000 njih došlo je u zatvor. G o­ dine 1906. bio je broj uapšenih prostitutkinja 56.196.1 U Berlinu iznosio je broj bludnica, upisanih kod redarstva : 1886.— 3006, 1890 —4039, 1893.— 4663, 1897.— 5098, 1 8 9 9 .-4 5 4 4 , 1 9 0 5 .-3 2 8 7 . 1890. bilo je postavljeno šest liječnika, koji su imali 1 Dr. Sicard de Plauzoles, La fonetion sexuelle (Spolno zanimanje). Str. 67. Paris 19 08. �187 da svakog dana vrše pregled po dva sata. O tada se broj liječnika umnožio na dvanaest, a od nekoliko godina ovamo, na protest mnogih muških liječnika, postavljen je za taj pregled jedan ženski liječnik. Prostitutke, koje su kod po­ licije upisane, sačinjavaju u Berlinu samo jedan ma l i dio prostitutkinja, čiji broj ljudi, upućeni u te stvari, cijene n a j m a n j e na 50.000. (Drugi, kao Lesser, računaju 24.000 do 25.000, a Raumer 30.000.). G odine 1890. bilo je samo u berlinskim točionama 2022 konobarica, koje bijahu gotovo sve odane prostituciji. A isto tako i broj djevojaka, uapšenih zbog povrede moralnopolicijskih propisa, broj, koji se iz godine u godinu diže, pokazuje, da prostitucija u Berlinu stalno raste. Broj uapšenica bio je godine 1881.— 10.878, 1 8 9 0 .-1 6 .6 0 5 , 1 8 9 6 .-2 6 .7 0 3 , 1897.— 22.915. O d dje­ vojaka, koje su 1897. poapšene, predano je 17.018 njih na osudu, — dakle na svaki sudski dan dolazilo je njih 57. Kolik je broj prostitutkinja u cijeloj Njemačkoj? Neki tvrde, da bi taj broj mogao biti 200.000 od prilike. Strohmberg cijeni broj javnih i tajnih prostitutka u Njemačkoj na 92.200 ili izmedju 75000 i 100.000. Kamillo K. Schneider pokušao je god. 1908. saznati tačan broj upisanih pro­ stitutkinja. Njegova tabela obuhvaća za 1905. godinu 79 gradova- „Pošto ne manjkaju velika mjesta, u kojima bi još mogao biti znatan broj bludnica, drži on, da bi 15000 bio prilično tačan skupni broj Uzevši, da svih stanovnika ima okruglo 60,600.000, došla bi jedna upisana na 4040 stanovnika. “ U Berlinu dolazi jedna prostitutka na 608, u Breslavi na 514, u Hannoveru na 529, u Kielu na 527, u Danzigu na 487, u Kolnu na 369, u Braunschweigu na 363 stanovnika. Broj prostitutkinja, koje se nalaze pod kontrolom, stalno opada.1 Prem a različitim računanjima odnosi se broj zvaničnih prostitutkinja prema tajnima, kao l prama 5 do 10. T u postoji dakle čitava vojska onih, koje prostituciju- smatraju kruhom, a isto je tako velik broj ortih žrtava, koje padnu od bolesti i smrti. 1 Kamillo Karl Schneider, Prostitutka i društvo. Socijalnoetička stu­ dija. Str. 4 0 do 4 1 , 188 do 189. Leipzig 1908. �188 Da je ogroman broj prostitutkinja1 i suviše sit svog načina života, šta više, da ga se grozi, stvar je, koju pri­ znaju svi, koji poznaju to. Medjutim, kad se jednom za­ padne u prostituciju, vrlo malome broju njih ukaže se prilika da se od nje spasu. Hamburški pododbor britanske, kontinentalne i opće federacije priredio je 1899. jednu anketu medju prostitutkama. Ma da je samo malo njih od­ govorilo na postavljena pitanja, odgovori su ipak karakte­ ristični. Na pitanje: Da li biste V i ostali pri tom zani­ manju, kad, bi se drugačije mogli izdržavati ? odgovorila je jedna : Šta čovjek može početi, kad ga svi ljudi pre­ ziru ? Druga jedna odgovorila j e : Ja sam iz bolnice molila pomoć. T reć a: Moj me je prijatelj izbavio tako, što je isplatio moje dugove. Sve se one nalaze u dužničkome ropstvu prema bordelskim gazdama. Jedna saopćuje, da svojoj gazdarici duguje 700 maraka. Odijelo, rublje, nakit, sve im to gazda daje za strahovito visoku cijenu, a isto im se tako i jelo i piće uračunava po najvišoj cijeni. 1 osim toga, one imaju da daju gazdi po jednu odredjenu svotu dnevno za stan. O va stanarina iznosi do 6, 8, 10 pa i više maraka na d a n ; jedna piše, da svome Ljude­ vitu mora dnevno plaćati 20 do 25 maraka. Dok ne isplate dugove, gazda ih ne p u šta ; a isto tako njihovi iskazi ba­ caju sa raznih strana svijetlost na držanje policije, koja stoji više na strani tih gazda, no usamljenih djevojaka bez ikakve pomoći. Ukratko, mi usred kršćanske civilizacije imamo tu jedno ropstvo najgore vrsti. A da bi svoje s t al e š k e i n t e r e s e mogli bolje štititi, vlasnici bordela osnovali su čak i jedan s t r u č n i o r g a n , koji ima medjunarodni karakter. Broj prostitutkinja raste u toliko, u koliko raste broj žena, koje su uposlene kao radnice u najrazličnijim indu­ 1 N a 1000 članova berlinskih okružnih blagajna došlo je bolesti od Sifilisa Tripera M ekog šankera muš. žen. muš. 1892 do 1895 3 4 ,6 9 ,8 8 ,8 1896 do 1900 4 2 ,4 8 ,4 11,9 1901 do 1902 4 5 ,8 9 ,7 13,0 F. Prinzing, u pomenutoj knjizi, str. 2 2 9 . zen. 1.5 1.6 2.0 �189 strijskim i zanatskim granama i često puta moraju da ku­ bure s najamnicom, koja je za umiranje i suviše visoka, a za život i suviše niska. Prostituciju unapredjuju i industrijske krize, koje su u buržoaskom svijetu postale nuždom i koje unose nevolju i bijedu u stotine hiljada porodica. Po jednom pismu vrhovnog konstablera Boltona nekom tvorničkom nad­ zorniku, koje je pisano 31. listopada 1863. za vrijeme pa­ mučne krize u Engleskoj, izazvane sjeveroameričkim ratom za oslobodjenje robova, broj mladih prostitutkinja umnožio se više, nego za svih posljednjih 25 godina.1 Ali ne pa­ daju samo radnice kao žrtve prostitucije, njena se oblast rekrutovanja nalazi i u „višim zanimanjima". Lombroso i Ferrero citiraju M acea,2 koji za Pariz veli, „da svjedodžbe guvernanta višeg i nižeg stupnja manje vode zaradjivanju kruha, a m n o g o v i š e s a m o u b i j s t v u , k r a d j i i p r o ­ sti tuci ji . " Parent-Duchatelet sastavio je u svoje vrijeme statistiku, po kojoj je od 3183 prostitutkinja bilo 1441 njih, koje su se prostituirale zbog oskudice i bijede, 1255 njih, koje su bile bez roditelja i bez sredstava, 86 ih se prostituiralo, da hrani uboge roditelje, braću ili djecu, 1425 bijahu ostav­ ljene od svojih ljubavnika prilježnice, 404 njih bile su dje­ vojke zavedene od časnika i vojnika i onda dovedene u Pariz, 289 njih bile su služavke, zavedene i otpuštene od gospodara, 280 njih preselilo je u Pariz, da tamo nadje zaslužbe. Gospodja Đutler, gorljiva pobornica za najbjednije i najnevoljnije svojega spola, v e li: „Slučajne prilike, smrt oca, majke, besposlica, nedostatna plaća, nevolja, varljiva obećanja, zavedenje, postavljene mreže upropastiše ih." Vrlo poučna su saopćenja, što ih Karl Schneidt u svojoj brošuri „Nevolja konobarica u Berlinu"3 donosi o uzrocima, koji ove tako često bacaju u prostituciju. Pada u oči ve­ liki broj sluškinja, koje gotovo uvijek postanu kelnerice, to jest prostitutke. U odgovorima, što ih je Schneidt dobio ša1 Karl Marka, K apital, 2. izdanje, 1. svezak, str. 4 8 0 . 2 U pomenutoj knjizi, str. 4 5 8 . 3 Berlin 1893., M oderna naklada. �190 ljući pitanja konobaricama nalazi se naprimjer ovo : „Zbog toga, što sam od svojega gospodina dobila dijete i morala zaradjivati.4 Druge vele: „Zbog toga, sto mi je knjiga ^ bila upropaštena", druge o pet: „Zbog toga, što se šivanjem košulja i sličnim poslovima malo zaradjuje", ili: „Zbog toga, što sam kao radnica bila otpuštena iz fabrike, a nijesam mogla nigdje više naći rada", ili: „Zbog toga, što je otac umro, a ostalo četvero male braće i sestara." Da naročito sluškinje, koje padnu kao žrtve zavedenja g o ­ s p o d e , k o d k o j e s l u ž e , sastavljaju veliki kontingenat prostitutkinja, to je već poznato. O neobično velikom broju zavedenih sluškinja po njihovim g o s p o d a r i m a ili sino­ vima ovih podiže oštre optužbe Dr. Maks T aube u jednom spisu.1 No i viši društveni razredi daju svoj dio prostitu­ ciji, samo to nije radi nevolje, već zbog zavedenja i sklo­ nosti k lakoumnom životu, kićenju i zabavama. O tom se u jednom spisu „Pale djevojke i policija za moral" kaže ovako : 2 „Ukočen od zaprepašćenja, od užasa, čuje tako gdjekoji pošteni gradjanin, gdjekoji pastor, učitelj, visoki či­ novnik i visoki oficir medju ostalim, da mu se kćerka tajno odala prostituciji, i k a d b i b i l o d o p u š t e n o i z­ n i j e t i i m e n a s v i h t i h k ć e r i , ili bi m o r a l a n a s t u ­ p i t i j e d n a s o c i j a l n a r e v o l u c i j a , i li b i k o d n a ­ r o d a bi l i t e š k o p o v r i j e d j e n i p o j m o v i o č a s t i i vr l i ni . " Naročito se finije prostitutke rekrutiraju iz tih krugova. A i veliki broj glumica, čiji troškovi oko garderobe stoje u najgorem odnosu prema njihovoj plaći,3 upućen je na takvo prljavo privredno vrelo. Isto to važi i za veliki broj djevojaka, koje stupe u službu kao prodavačice i slično tome. A ima dovoljno poduzetnika, koji su toliko nepo­ 1 Dr. med. M aks Taube, Zaštita nezakonite djece, Leipzig 1 8 9 3 , V eit i drug. 2 Berlin 1889., W ilh. Issleib (G ustav Schuhr). 3 U svom djelu „Kapital i štampa*, Berlin 1891., konstatira Dr. F. Mehring, da je jedna darovita glumica bila angažovana u poznatom jednom kazalištu sa 100 maraka mjesečne plaće, a da su joj samo izdaci za garderobu iznosili do 1000 maraka mjesečno. Deficit je pokrivao jedan „prijatelj1 *. �191 šteni, da nisku najamnicu opravdavaju time, što će dje­ vojke uputiti na pomoć „prijatelja Švelje, krojaćice, modistice, tvorničke radnice u stoti­ nama hiljada nalaze se u sličnom položaju. Poslodavci i njihovi činovnici, trgovci, vlasnici dobara i t. d. smatraju vrlo često kao neku vrstu svoje povlastice, da ženske rad­ nike i službenike upotrebljavaju za zadovoljenje svojih strasti. Naši pobožni konzervativci vole da odnose na selu predstavljaju u moralnome pogledu kao neku vrst ideala nasuprot velikim gradovima i industrijskim okruzima. Tko poznaje te odnošaje, zna, da oni nijesu takvi. T o potvrdjuje medju ostalim i jedno predavanje, što ga je vlasnik jednog plemićskog dobra držao u jeseni 1889., o kom su saski listovi donesli ovakav izvještaj: „ G r i m m a. Vlasnik plemićskoga dobra na Rocknitzu, Dr. von W achter, držao je tu skoro na ovdašnjoj skup­ štini kapetanije predavanje o s p o l n o m n e ć u d o r e d j u u našim s e o s k i m o p ć i n a m a i u njemu je ocrtao današnje odnošaje ne baš ružičasto. T om prilikom je pre­ davač sasvim otvoreno priznao, da u mnogo slučajeva i p o s l o d a v c i , čak i oni o ž e n j e n i , stoje u veoma i n t i m n i m o d n o s i m a sa svojom ženskom služinčadi, pa posljedice tog odnošaja izravnjavaju ili n o v c e m ili z l o č i n o m uklanjaju ispred očiju svijeta. Nažalost, ne smije se zatajiti, da nemoral po seoskim općinama razvijaju ne samo djevojke, koje su kao dadilje u gradu usisale taj otrov, i momčad, koja se sa njime upoznala služeći u vojsci, nego da taj nemoral prenose na selo i o b r a z o ­ v a n i k r u g o v i , u p r a v n i c i plemićskih dobara i o f i c i r i prilikom manevara. Kako Dr. von W achter veli, ovdje na s e l u i ma vr l o m a l o d j e v o j a k a , k o j e su na ­ v r š i l e 17 g o d i n a , a d a n i j e s u p a l e . “ Otvoreni predavač platio je tu svoju ljubav prema istini društvenim bojkotom, koji je nad njime objavio uvrijedjeni oficirski svijet. Slično se dogodilo pastoru W agneru u Pritzerbu u Marki, koji je u svom djelu „Ćudoredje na ladanju*4 rekao neugodnih istina gospodi veleposjednicima.1 1 N a poticaj pastora W agnera složila se na konferenciji ćudorednih društava 20. rujna 1894. jedna anketa. Rezultati su objelodanjeni u djelu od dva sveska: Spolnoćudoredne prilike evangeličkih žitelja u Njemačkoj. 1 895. do 1896. �192 Većina prostitutkinja biva bačena u ovaj zanat u ono doba starosti, u kom se one teško mogu smatrati kao spo­ sobne za rasudjivanje. „O d tajnih prostitutkinja, koje su u Parizu od 1878. do 1887. uapšene, bilo ih je 12.615 = 46,7 procenata malodobnih, a u godinama 1888. do 1898. bilo ih je malodobnih 14.072 = 48,8 procenata. Lakonska i tužna statistika Le Pilleursova stavlja za većinu pariških bludnica ovu shem u: oskvrnute sa 16, prostituirane sa 17, a sifilitične sa 18 godina.1 U Berlinu našlo se 1898. medju 846 novoupisanih prostitutkinja njih 229 malodobnih, i t o : 7 u 21 * 33 dobi od 15 godina ,. „ 16 „ „ „ 17 „ 59 udobi od 18 godina 49 „ „19 „ 66 „ „ „ 20* „ U rujnu 1894. odigrala se u Budimpešti jedna skan­ dalozna afera prvog reda, u kojoj se pokazalo, da je 400 dvanaestgodišnjih do petnaestgodišnjih djevojčica palo žrtvom čete bogatih raskalašenika. 1 sinovi naših „posjedujućih i obrazovanih klasa" smatraju često za jedno od svojih prava, da zavode djevojke iz puka i da ih tada ostave na cjedilu. Djevojke iz naroda, koje lako povjeruju, koje nemaju za sobom život i iskustvo, kao god ni radosti ni prijatelja, padnu vrlo lako kao žrtva zavodništva, što im se približuje u sjajnom, laskavom obliku. Posljedice toga su razočaranja i jad, a naposljetku zločin. O d 2,060.973 djece, što su rodjena godine 1907. u Njemačkoj, bilo ih je 179.178 rodjenih izvan braka. Predstavite sebi brigu i bol, što ih velikom dijelu tih matera spremi porod njihova nezakonitog djeteta, ako se i dopusti, da se Jcasnije jedan dio ove djece legitimira po njihovim očima. Ž e n s k a s a m o u b o j ­ s t v a i u m o r s t v a d j e c e treba dovesti u savez većinom s b i j e d o m i n e v o l j o m ostavljenih žena. Sudbene ras­ prave zbog dječjih umorstava podaju o tom mračnu i^ po­ učnu sliku. T ako je u jeseni 1894. pred porotnim sudištem u Kremsu (Donja Austrija) mlada neka djevojka, što se osam dana poslije poroda u bečkom rodilištu našla s dje­ tetom na cesti bez sredstava i u očaju ga usmrtila, o s u 1 Profesor S. Bettmann, Liječničko nadziranje prostitutkinja. ručnik socijalne medicine**. 8. svezak, str. 8 2 . Jena 1905. * S. Bettmann, u spomenutoj knjizi, str. 794. »Pri­ �193 d j e n a n a s m r t n a v j e š a l i m a . O hulji, što se nazi­ vaše ocem, nije se saznalo ništa. A u proljeće 1899. javljalo se iz Posena: „O ptužena zbog umorstva stajaše u ponedjeljak 22-godišnja r a d n i c a K a t a r i n a G o r b a c k i iz Aleksanderruha kraj Neustadta a. W . pred porotom u P o s e n u . O ptužena je bila godine 1897. i 1898. u s l u ž b i k o d p r e p o š t a M e r k e l a u N e u s t a d t u . Iz njihovog intimnog odnošaja došla je u lipnju prošle godine na svijet kćerka, koju je mati dala na hranu rodjacima. P r e p o š t je dva prva mjeseca plaćao 7 1/a maraka hranbine za dijete, ali, kako se ćini, kasnije više n i j e htio trošiti, barem je tako izjavila optužena Gorbacki. Pošto je ona morala prati djetetu rublje i pošto je imala i drugih izdataka, zaključila je ona o d s t r a n i t i d i j e t e . Jedne nedjelje u rujnu prošle godine z a d a v i o n a d i j e t e j e d n i m j a s t u k o m . P o r o t n i c i j e p r o g l a s i š e k r i v o m p r o mi š l j e n o g u m o r s t v a , ali u z e š e u o b z i r o l a h k o t n e o k o l ­ n o s t i . Državni je odvjetnik zahtijevao xnajvišu kazan o d p e t g o d i n a t a m n i c e . Sud je izrekao presudu na tri godine tamnice zbog ubojstva/* Eto, tako se zavedena, sramno ostavljena, u očajanje i sramotu bez pomoći natje­ rana žena riješava na posljednje, ona ubija plod svojega tijela, dolazi pred sud i dospijeva u tamnicu, ako ju ne kazne smrću. Đezdušni pravi ubojica — prolazi nekažnjen, oženit će se malo zatim po svoj prilici kćerkom kakve „časne i poštene" familije i bit će vrlo poštovani i pobožni muž. T ako u časti i ugledu prolaze mnogi, što su na takav način okaljali čast i svoju savjest. Ali kad bi i žene dobile svoju riječ u zakonodavstvu, bilo bi mnogo štošta drugačije u tom pogledu. Očito je, da mnoga umorstva djece ostaju neotkrivena. Krajem srpnja 1899. stavljena je u Frankenthalu na Rajni pod optužbu jedna služavka, što je svoje novorodjeno vanbračno dijete utopila u Rajni. Državno odvjetništvo pozvalo je sve redarstvene oblasti uz Rajnu od Ludwigshafena do nizozemske granice, da mu jave, nije li u stanovitom vremenu isplivala na kopno kakva dječja lješina. Čudnovata posljedica toga poziva bijaše, da su oblasti javile, da se u ono vrijeme izvuklo iz Rajne A . Bebel. Žene. i socijalizam. 13 �194 ništa manje nego 38 lešina djece, a da im se dotada nije moglo saznati za matere. Najokrutnije postupa, kako već spomenusmo, francusko zakonodavstvo, koje zabranjuje potragu za ocem, a ustraja nahodišta. Zaključak konventa od 28. lipnja 1793. glasi: „La nation se charge de 1 education physique et morale * des enfants abandonnes. Desormais, ils seront designes sous le seul nom d ’ orphelins. Aucune autre qualification ne sera permis.4 (Narod se brine za tjelesni i moralni 4 odgoj napuštene djece. O na su od toga časa označena jedinim imenom sirota. Ne će se dozvoliti nikakva druga oznaka). T o je bilo vrlo zgodno za muškarce, jer se time obveza pojedinca svalila na cjelinu, samo da on ne bi bio kompromitovan pred javnošću i pred svojom ženom. P o­ dignuti su domovi za siročad i nahodišta. Broj sirota i nahodčadi iznosio je godine 1833. do 130945 ; cijenilo se, da je svako deseto dijete bračno, samo da su ga se ro­ ditelji htjeli riješiti. Sva ta djeca ne uživahu osobitu njegu i zato je broj smrtnih slučajeva bio vrlo velik. U ono vrijeme umrlo ih je u prvoj godini života čitavih 59 po­ stotaka, dakle preko polovice; do dvanaeste godine umrlo ih je 78 procenata, tako, da je od 100 njih samo 22 do­ seglo dobu od dvanaest godina. Početkom šezdesetih go­ dina bilo je još 175 nahodišta, 1861. bilo je u njima 42194 enfants trouves (nahodčadi), a uz to još 26156 enfants abandonnes (napuštene djece) i 9716 sirota, svega 78066 djece, koja se na državni trošak odgajaju. Godine 1905. zabilježilo se 3348 nahodčadi. Broj napuštene djece iznosio je 84271. U cijelosti se broj napuštene djece jedva smanjio zadnjih desetljeća. U Austriji i Italiji osnovaše se takodjer nahodišta, za koja se brine država. „Ici on fait mourir les enfants4 4 (ovdje se ubijaju djeca), kaže se, da je neki vladar prepo­ ručio tačan natpis za te zavode. Ali u Austriji iščezavaju ona pom alo; sad ih ima samo još 8,^ u kojima je po­ četkom devedesetih godina bilo smješteno preko 9000 djece, dok ih je 30.000 bilo smješteno izvan tih zavoda. Trošak za njih iznosio je nešto oko dva milijuna forinti. U zadnjim godinama znatno je spao broj nahodčadi, jer �195 još godine 1888. bilo je u Austriji zajedno s Galicijom 40865 nahodčadi, od njih u zavodima 10466, a u pri­ vatnoj njezi 30.399, pa se na njih trošilo 1817.372 fo­ rinta. Broj smrtnih slučajeva bio je kod djece, smještene u zavodima, manji, nego broj djece u privatnoj njezi, na­ ročito u Galiciji. O vdje je godine 1888 umrlo u zavodima 31,25 procenata djece, dakle više, nego li u nahodištima drugih zem alja; ali od djece, dane u skrb privatnicima, umrlo je 84,21 postotaka, pravo umorstvo u masama. Čini se, da poljačko plemičsko gospodarstvo ide za tim, da bi što prije tjeralo sa života te uboge crviče. U cijeloj Italiji primljeno je od 1894. do 1896. u takve zavode 118.531 dijete. Prosječno godimice 29633 : dječaka 58901, djevojčica 596 3 0 ; nezakonitih 113141, zakonitih 5390 (tek 5 procenata). Kako je velik broj smrtnih sluča­ jeva, vidi se iz ove statistike:1 1890. do 1892. Broj djece, što su primljena u n a h o d išta .......................... O d toga umrlo u prvoj go­ dini ......................................... T o Čini na stotinu . . . Broj smrtnih slučajeva neza­ konite djece u Italiji . . Smrtnost bračne djece . . 1893. do 1896. 1897. 91549 1 09899 26661 34186 3 7 ,3 41386 3 7 ,6 9711 3 6 ,4 2 5 ,0 18,0 2 7 ,2 17,5 2 3 ,4 15.9 Užasno stanje vlada u domu za nahodčad Santa Časa dell* Annunziata u Napulju, gdje je od 853 dojenčadi umrlo godine 1896. njih 850. Još godine 1907. primljeno je u nahodišta 18896 djece. Z a godine 1902. do 1906. iznosio je broj smrtnih slučajeva kod tih nesretnih crvića 37,5 postotaka, a to znači, da više nego jedna trećina takve djece umire u prvoj godini života.2 Uopće je svuda priznata činjenica, da vanbračno rodjena djeca umiru u mnogo većoj postotnoj mjeri, nego li 1 S. Turcsanyi i javno zdravstvo 1903. 2 Priručni rječnik Članak o nahodištima S. Engel, Nahodčad u Italiji. Tromjesečnik za 35. svezak, str. 771. državnih znanosti. 3. izdanje. 4. svezak. 1909. i sirotištima. �196 bračna. Po pruskoj statistici umrlo je od djene d jec e : 18 81-1885 1886-1890 18 9 1-18 95 10.000 živoro18 9 6 -19 0 0 19 0 4 Rr v /G r a d Bračne ^ Ladanje 211 , 86 210 , 87 203 , 87 195 , 85 ]J2 v , . /G r a d Vanbračne ( U d a n je 398 3 ,9 39 5 332 385 336 374 333 ^ ^ 179 Karakteristično je i odlučan dokaz za usku vezu iz­ medju prostitucije i tužnog stanja sitnih ljudi i seoske dru­ žine, da je od 94779 vanbračno rodjene djece bilo godine 1906. djece od matera, koje su pripadale ovim zanima­ njima: gradskoj služinčadi 21164, seoskoj služinčadi 18869, zajedno dakle 40033 ili 42 procenta. Zbroji li se seoska družina i seoske nadničarke i radnice zajedno, iznosit će to do 30 procenata, dok ih u industriji i obrtu ima 14 procenata (13460).1 Diferencija u smrtnim slučajevima kod bračne i van­ bračne djece pada u oči naročito u prvom mjesecu njihova života; tada je prosječno smrtnost vanbračne djece t r ip u t veća, no kod bračne. Nedovoljna njega za vrijeme trudnoće, bolesni porodjaj i rdjava Jtijega poslije toga jesu ti jednostavni uzroci ovoj pojavi. Čuvena „pobacivanja" i razni pokušaji protiv ploda u utrobi povećavaju broj žrtava. A i broj mrtvorodjenih veći je kod vanbračne djece, no kod bračne, poglavito zbog pokušaja jednog dijela matera, da još za vrijeme trudnoće izazovu smrt svoga djeteta. K tomu još pridolaze i ubijanja djece, za koja se ne zna, jer se ta umorena djeca sakriju medju mrtvorodjenčad. ,,K broju od 205 ubojstva djece, što ga navode francuski sudbeni dokumenti, valja još — misli Bertillon — pribro­ jiti najmanje 1500 tobožnje mrtvorodjenčadi i 1400 sluča­ jeva smišljenih umorstava gladom ."2 Na 100 djece došlo je mrtvorodjenčadi: 1 G . v. Mayr, u pomenutoj knjizi, str. 140. 2 Schnapper-Arndt, u pomenutoj knjizi, str. 181, �197 U godinama N j e m a č k a .................................... Pruska .................................... Saska .................................... B a v a r s k a ............................... W iirttem berska..................... Badenska ............................... Austrija .................................... Š v i c a r s k a .................................... Francuska .................................... N i z o z e m s k a ............................... D a n s k a .......................................... Švedska .................................... N o r v e š k a .................................... Finska .......................................... I t a l i j a .......................................... Bračna 1891 do 1 900 190 2 1 900 1900 1891 190 0 1891 1891 190 0 1891 1900 1900 1895 1903 1897 1891 9 1895 9 1891 1900 1894 1893 1891 n 1895 1891 n 1 9 0 0 1891 y 1 900 y 1891 1896 3 ,1 5 3 ,0 2 3,31 2 .9 8 3 ,3 0 2 ,6 2 2 ,6 4 3 ,4 0 4 ,4 0 4 ,3 8 2 ,4 0 2 ,4 6 2 ,4 7 2 ,5 4 3 ,8 9 n w n ft Vanbračna 4 .2 5 4,41 4 ,2 4 3,61 3 ,4 8 3 ,3 5 3 ,8 6 6 ,1 4 7 ,5 4 8 ,1 3 3 ,2 0 3 ,3 0 4 ,0 6 4 ,4 3 5 ,1 6 1 O na vanbračna djeca, koja prežive, osvećuju se društvu za zlostavljanja, koja su im nanesena time, što jednu n e o b i č n o v e l i k u postotnu količinu daju zločincima svih stupnjeva. 5. Zločini proti ćudoredju i spolne bolesti. Drugo jedno zlo, koje se toliko puta javlja, moramo takodjer na kraju ukratko dodirnuti. Pretjerano spolno uži­ vanje mnogo je škodljivije, nego nedovoljno. Organizam, koji se pretjerano zloupotrebljava, propada. Impotencija, neplodnost, bolovi u hrptenjači, oglupavjelost, idiotizam i druge bolesti posljedice su toga. U m j e r e n o s t u spolnom saobraćaju isto je tako nužna, kao što je i u jelu, u piću i ostalim ljudskim potrebama. Ali umjerenost izgleda mla­ deži vrlo teška, naročito onoj, koja živi u izobilju. O tuda veliki broj „mladih staraca" u višim društvenim slojevima. Broj mladih i starih otmjenih razvratnika velik je i pošto su uslijed pretjeranog spolnog uživanja postali tupi i presićeni, oni osjećaju potrebu za osobitim nadražajima. 1 da ostavimo na stranu one, kojima je urodjena ljubav prema 1 F. Prinzing, Uzroci mrtvih porodjaja. Sveopći statistički arkiv 1907. 7 . svezak, str. 4 3 d o 44. �198 svome spolu (homoseksualnost), veliki broj ovih nesrećnih ljudi baca se u neprirodnosti grčkoga doba. Spolna ljubav prema muškarcima mnogo je više rasprostranjena, nego što najveći broj od nas može i da san ja; o tome bi tajni spisi gdjekoje policijske kancelarije mogli otkriti užasnih (akata.1 Ali se i medju ženama počinju u jačoj mjeri javljati ne­ prirodnosti stare Grčke. Lezbijska ljubav, safizam, izgleda, da je prilično rasprostranjena medju udatim ženama u Parizu, a po Taxelu medju otmjenim pariškim damama čak i u ogromnoj mjeri. U Berlinu, kako se čini, četvrtina se pro­ stitutkinja odaje tribadiji, ali ni krugovi našeg otmjenog ženskog svijeta ne oskudijevaju na Sapphinim učenicama. Drugo jedno neprirodno podmirivanje spolnog nagona je silovanje djece, koje se posljednjih decenija umnožilo. T ako je u Njemačkoj zbog zločina i prestupa proti ćudoredju osudjeno godine 1895.— 10239, 1905.— 13432, 1906.— 13557 osoba. Medju ovima na temelju § 174. (nemoralni činovi s djecom) godine 1902.— 58, a 1907.— 72 osobe, dok na temelju § 176. tačke 3 (nemoralni čini s osobama ispod 14 godina) godine 1902. — 4090, 1906. — 4548, 1907. — 4397. U Italiji iznosio je broj zlo­ čina proti ćudoredju od 1887. do 1889.— 4590, 1903.— 8461 ili 19,44 i 25,67 na *100.000 stanovnika. Jednaka je či­ njenica ustanovljena u Austriji. „Jaki porast delikata proti ćudoredju u perijodi od 1880. do 1890. — veli punim pravom H . H erz — pokazuje, da gospodarska struktura sadašnjosti s uvećanjem broja neženja i neoženjenosti, koja je uvjetovana promjenama na selu, nije nikako postala uzrokom loših moralnih odnosa. “ 2 Ljudi iz „liberalnih zanimanja", koji najčešće pripadaju višim razredima, vrše u Njemačkoj oko 5,6 procenata kri­ minalnih prestupa, a medju tima oko 13 procenata tih silovanja djece. Ovaj postotni broj bio bi još veći, kad tim krugovima ne bi stajao na raspolaganje veliki broj 1 T u nedavno su procesi M oltke, Lynar, Eulenburg podali joi užasniju sliku, no što se mogla očekivati. Oni su dokazali, koliko je ta perverznost raširena u višim društvenim krugovima, naročito u vojničkim i dvorskim. 2 Dr. H ugo H erz, Zločinstva u Austriji. Str. 65. Tiibingen 1908. �199 sredstava, da ove zločine zataje. Užasna otkrića o silo­ vanjima djece u Engleskoj, koja je osamdesetih godina prošloga vijeka iznijela „Pall Mall G azette” , pokazala su, kakvo je stanje stvari u tom pogledu. Slijedeći će brojevi najbolje pokazati na venerične bo­ lesti i njihov porast, na venerične bolesnike bolesničkih blagajna N jem ačke: Triper 1877. 188 0 . 1883. 18 8 6 . 1889. do „ „ „ „ 1879. 188 2 . 1885. 1888. 1891. Sifilis 23344 28700 30038 32275 41381 67750 79220 65980 53664 60793 Triper 1 8 92. do 1 8 9 4 . 1895. „ 1897. 1898. „ 1901. 1902. „ 1904. 50541 53587 83374 68350 Sifilis 78093 74092 101225 76678 Uzmemo Ii prosječni godišnji broj, u razdoblju se od 25 godina dignuo broj tripera (7781) i sifilisa (22583) na 22750 i 25559. Broj žitelja umnožio se samo za 25 po­ stotaka, broj bolesnika od tripera za 182, a onaj sifilitičara za 19 procenata! Imamo tu još jednu statistiku, koja se ne odnosi do­ duše na mnogo godina obuhvatajući tek jedan jedini dan i pokazujući, koliko je pacijenata dne 30. travnja 1900. došlo pred liječnika zbog tripera, šankera isifilisa. T u sta­ tistiku izdalo je prusko ministarstvo nastave. Upitni se arak razaslao na svekolike liječnike. Prem da je od njih poslalo odgovor samo 63,5 procenata, posljedica tih upita bio je odgovor, da je dne 30. travnja 1900. u Pruskoj skoro 41000 spolnih bolesnika bilo pred liječnikom. 11000 ovih imalo je svježi sifilis. U samom Berlinu bilo je toga dana 11600 spolnih bolesnika, medju njima 3000 njih, koji su baš oboljeli od sifilisa. O d 100.000 odraslih žitelja stajaše u liječničkoj n jezi: Muškaraca U „ „ „ „ B e r lin u ........................................................................................ 17 gradova a preko 1 00 .0 0 0 stanovnika . . . . 42„ s .30.0 0 0 do 100 .0 0 0 stanovnika . . 47 „ s ispod 3 0 .0 0 0 s ta n o v n ik a ............. ostalim gradovima i seoskim općinama .. . • • U čitavoj 1419 999 584 450 80 N j e m a č k o j .......................................................... 2 8 2 Zena 457 279 176 169 27 92 Uopće imaju od gradova najviše veneričkih bolesnika �200 lučki gradovi, gradovi s visokim školama i garnizonama, kao i trgovački i -industrijski gradovi. (Konigsberg na 100.000 — 2152 muškarca i 619 žena, Koln 1309 i 402, Frankfurt na M. 1505 i 399). Sto se Berlina tiče. nalazi Đlaschko, „da u velegradu kao što je Berlin svake godine od 1000 mladiča izmedju 20 i 30 godina njih gotovo 200, dakle skoro peti dio oboli od tripera, a 24 njih od novog sifilisa. A vrijeme, u kom je muška mladež izložena opasnosti spolne zaraze, traje dulje od jedne godine; za mnoge slojeve naroda traje ono pet, a za mnoge deset i preko deset godina. Mladi će čovjek iza petgodišnjeg celibata uloviti jedamput triper, a u deset godina dvaput. Poslije četiri do pet godina će svaki deseti, a poslije osam do deset godina svaki pet, mladić uhvatiti sifilis. Ili drugim riječima: od muškaracai koji se žene u tridesetoj, svaki će imati već dva puta triper, a svaki četvrti i peti bit će sifilitičan. T o su brojke, dobivene nakon najpomnijih računa, koje nama, liječnicima, kojima se mnoga pred svijetom zatajivana nesreća ispo­ vijeda, ne smiju izgledati pretjerano.'* Rezultati ankete od 30. travnja 1900. nalaze svoju po­ tvrdu u opsežnoj radnji o toj stvari za prusku vojsku, radnji, koja potiče iz godine 1907. i koju je sastavio štopski liječnik Dr. Schwiening.1 T u se vidi, da pojedina vojnička okružja, koja se u cijelosti — doduše ne svagda — pokrivaju s pokrajinskim okružjima, liferuju godimice gotovo uvijek isti broj venerično oboljelih novaka. A neki vojnički zborovi ističu se osobito visokim brojkama. T ako primjerice treći zbor, koji se uno­ vačuje iz Brandenburga. O n se nalazi u Berlinu, komu valja pripisati krivnju za 2 procenta venerično oboljelih novaka. U devetom zboru nadomještava Berlin Altona (Hamburg), u dvanaestom Dresden, a u devetnaestom Leipzig. Prema Schwieningovim računima dolazi raširenost spolnih bolesti iz civilnog pučanstva. O d 1000 unovačenih bilo je veneričnih bolesnika: 1 Generalni nadliječnik profesor Dr. Schuraburg, Spolne bolesti, nji­ hova narav i rasprostranjenost. Leipzig 1909. �201 B e r lin ......................................................................... 27 gradova s više od 100.000 stanovnika 26 „ 5 0 .0 0 0 do 100 .0 0 0 33 2 5 .0 0 0 „ 5 0 .0 0 0 Gradovi s manje od 2 5 .0 0 0 stanovnika i seosk e o p ć in e ............................................... D r ž a v a ................................................................... 1903. 40,9 14,9 11,6 8,2 1904. 37,2 16,7 9,6 6,8 4,3 7,6 5.0 8,1 1905. 45,2 15,8 9,5 9,1 4.0 7.8 ; S 58,4 v e n erič n o boU n e p ru s k im v eleg ra- dovima bilo je od 1000 rekruta spolno bolesnih u H am ­ burgu 29,8, Leipzigu 29,4, D resdenu 19, Chemnitzu 17,8, Miinchenu 16,4. Prem a G . v. Mayru iznosio je godišnji prirast veneričnih bolesti od tisuće za 1903./04. u Pruskoj 19,6, u AustroUgarskoj 60,3, u Francuskoj 27,1, u Italiji 85,2, u E n­ gleskoj 125, u Belgiji 28,3, u Nizozemskoj 31,4, u Rusiji 40,5, u Danskoj 45. O sobito se šire spolne bolesti u mornarici: u njemačkoj mornarici bilo ih je 1905./06. na putovanju 113,6 od tisuće, u domaćim vodama 58,8, na kopnu 57,8, a u engleskoj mornarici godine 1905. 121,55, a 1906. 121,94. Mi dakle vidimo, kako se kao posljedica našeg soci­ jalnog uredjenja javljaju i umnožavaju poroci, ekscesi, pre­ stupi i zločini svih vrsti. Cijelo društvo dolazi u neko ne­ normalno stanje, u kom ponajviše žene pate. Z ene osjećaju sve više i više ovo stanje i traže po­ moći. O n e zahtijevaju u prvome redu ekonomsku samo stalnost i nezavisnost, da se ženi, baš kao čovjeku, dade pravo da radi sve, za što ima snage i sposobnosti; one naročito traže pravo, da se bave onim granama rada, koje se nazivaju „slobodnim zanimanjima**. *Jesu li ove težnje opravdane? Jesu li one izvedive? Pomažu li što? T o su pitanja, koja traže što prije odgovor. Trinaesto poglavlje. Privredni položaj žene. 1. Razvoj i rasprostranjenost ženskog rada. Težnju žene, da samostalno privredjuje i da bude lično nezavisna, buržoasko društvo priznaje do jednog stanovitog �202 stupnja za opravdanu, kao otprilike i težnju radnika za slobodom kretanja. Glavni razlog ovoj predusretljivosti na­ lazi se u klasnom interesu buržoazije. Buržoaziji je potrebna puna sloboda muških kao i ženskih radnih snaga, da bi produkciju mogla razviti do vrhunca U koliko se mašinerija i tehnika usavršuju, proces rada sve više i više dijeli u najprostije aktove tražeći manju tehničku obrazovanost i snagu, u koliko se s druge strane povećava konkurencija izmedju pojedinih industrijalaca i konkurentske borbe či­ tavih proizvadjačkih oblasti — izmedju jedne države i druge, jednog dijela zemlje i drugog — u toliko se ženska radna snaga sve više traži. Specijalni uzroci, koji vode ovoj sve većoj upotrebi žene u sve većem^ broju privrednih grana, izloženi su op­ širno već ranije. Z ena se sve češće upotrebljava za rad pored čovjeka ili na njegovu mjestu zbog toga, što su že­ nini materijalni zahtjevi skromniji, no čovjekovi. Jedna okolnost, koja proizlazi iz njene spolne prirode, prinudjava je da prodaje svoju snagu za jeftiniju cijenu; ona je pro­ sječno češće od muškarca izložena tjelesnim krizama, koje povlače za sobom prekide u njenom radu, a pri kombi­ naciji i organizaciji radnih snaga, kakva postoji u krupnoj industriji, lako izazovu i prekid cjelokupnoga posla. T rud­ noća i babinje produžavaju te pauze.1 Poduzetnik iskorišćuje tu okolnost i za n e p r i j a t n o s t i , koje ima zbog tih kriza, d o b i j a d v a p u t v e ć u n a k n a d u p l a ć a j u ć i z n a t n o m a n j e n a d n i c e . Isto tako, žena je vezana za mjesto u kom živi, ili za njegovu najbližu okolinu; ona ne može, kao što to u najviše slučajeva biva sa čovjekom, mijenjati mjesto svoga življenja. Dalje — kao što se može vidjeti u citatu iz Marksova „Kapitala" na strani 123 — naročito rad udatih žena ima osobite draži za poduzetnika. Kao radnica udata je žena 1 Prema popisima, što ih je složio nadzornik tvornica Schuler, broj dnevnih posjetitelja na bolesničkim blagajnama bio je za ženske članove 7,17, a za muške samo 4 ,7 8 . Trajanje pojedinih oboljenja bilo je kod ženskinja 2 4 ,8 , a kod muškaraca 2 1 ,2 dana. O . Schwarz, Posljedice rada udatih žena u tvornicama s gledišta javnog zdravstva. Njemački tromjesečnik za javno zdravstvo 190 3 . 3 5 . svezak, str. 424. �203 mnogo pažljivija i više sklona da uči, no kad je neudata; imajući pred očima svoju djecu ona napreže sve svoje sile, da bi zaradila najnužnije životne namirnice i tako ona gdjekada pristaje i na ono, na sto neudata ženska nikako ne pristaje, a radnik još manje. U opće, radnica se još ri­ jetko usudjuje udruživati se sa svojim drugovima u cilju izvojevanja boljih uslova rada. I to joj podiže vrijednost u očima poduzetnika; šta više, ona u njegovim rukama često puta služi kao dobar akt protiv tvrdoglavih muških radnika; ona zatim ima veću ustrpljivost, veću okretnost prstiju, razvijeniji ukus, osebine, koje ju za veliki broj radova čine sposobnijom od muškarca. O ve ženske vrline umije pošteni kapitalist u punoj mjeri da cijeni i tako sa razvitkom naše industrije oblast rada, na kojoj žena biva upotrebljavana, širi se sve više iz godine u godinu, ali se — a to je najvažnije — n j e n s o c i j a l n i p o l o ž a j n i k a k o ne p o b o l j š a v a . A ko se upotrijebi ženska radna snaga, ona vrlo često ostavlja bez posla mušku radnu snagu. A li potisnuta muška radna snaga hoće da živi, ona se nudi za manju nadnicu, a ta ponuda opet spušta još niže najamnicu radnice. T o spuštanje najamnice ide do barbarske pljačke radne snage, pljačke, koja biva sve veća zbog stalnog revolucijoniranja tehnike i procesa rada, naročito zbog toga, što taj proces revolucijoniranja uštedom radnih snaga čini suvišnima i ž e n s k e radnike, pa se tako ponuda „ruku“ još više povećava. Nove industrijske grane, koje se tek javljaju, djeluju donekle nasuprot tom stalnom stvaranju relativno izlišne radne snage, ali ne dovoljno snažno, da bi mogle neprekidno poboljšavati uslove rada. T ako je u tim indu­ strijama, primjerice u elektrotehničkoj, potisnuta muška radna snaga od ženske. T ako se u velikoj tvornici malih motora Sveopćeg Električnog Društva većina strojeva upravlja djevojkama. Svako penjanje najamnice preko jedne odredjene mjere nagoni poduzetnika, da teži sve većem usavršivanju svoje mašinerije, da namjesto ljudskih ruku i ljud­ skoga mozga postavi automatsku mašinu, koja nema svoje volje. U početku kapitalističke produkcije na tržištu rada prema muškome radniku stoji gotovo samo muški radnik, �204 sada se pak jedan spol upotrebljava protiv drugoga, a potom dalje mladost proti starosti. Z ena potiskuje muš­ karca, a ženu opet potiskuje rad mladih ljudi i djece. T o je „moralno uredjenje” u modernoj industriji. Ovo bi stanje napokon postalo nesnošljivo, kad moć strukovnih radničkih organizacija ne bi svom silom djelo­ vala njemu nasuprot. Pridružiti se tim organizacijama, to je specijalno za radnicu jedna zapovijest nužde, jer je radnica kao pojedinac mnogo manje kadra dati otpora po­ duzetniku, nego li radnik. T o postepeno uvidjaju i radnice. Tako ih je u njemačkim strukovnim organizacijama bilo 1892. — 4355, 1899. — 19280, 1900. - 22884, 1905. — 7441.1, 1907. — 136929, 1908. — 138443.1 Godine 1892. bio je to samo 1,8 procenat svih članova organi­ zacija, a u godini 1908. 7,6 procenata. Prema petom medjunarodnom izvješću o strukovnom pokretu iznosio je broj ženskih članova u Velikoj Britaniji 201.709, Fran­ cuskoj 88.906, Austriji 46.401. Težnja poduzetnika, da produže radni dan, kako bi iz svojih radnika iscrpli što veći profit, olakšana je manjom otpornom snagom radnica. O tuda ta pojava, da je primje­ rice u tekstilnoj industriji, u kojoj ženske sačinjavaju mnogo više od polovine cjelokupnoga broja radnih snaga, vrijeme rada n a j d u ž e , zbog čega je baš tu i morala interveni­ rati državna zaštita ograničavajući zakonom vrijeme rada. Naviknuta poslovima u kući, da ne mjeri vremenom svoj rad, žena pušta bez ikakva otpora, da joj se to vrijeme produži i u radionici. U drugim granama rada, kao u čišćenju, fabrikaciji cvijeća i t. d .2 one upropašćuju svoje nadnice i radno vri­ jeme time, što uzimaju posebne poslove, koje rade kod kuće, a ne primjećuju, da time same sebi konkurišu, jer za šesnaestsatni radni dan ne izrade više, no što bi za­ radile sa reguliranim desetsatnim radnim vremenom. 1 U svim njemačkim strukovnim organizacijama 1681 I I . a „Naročito u konfekcijskim poslovima. A li i u drugim tvornicama. Tako u Sonneberškim tvornicama igračaka, u tvornicama rublja, tvorni­ cama cipela, tvornicama papira.M R. W ilbrandt, Zaštita radnica i kućni rad, str. 84. Jena 1906. �‘3 __ g ___________________________________________________ 5 S >« * cm co co o o cm 00 '^ .’-.0 0 ^ . t q q c o *o co *T 3 —* Tt<" Tl<‘ — 0 0 lO* 0 0 CO* 0 5 CO* CD CD T f T f o f —T 5 0 £»C M _. „ __ .. ^|QO)^M^t>OOCOC 5 t-~ CM — —TTCTicOtOtOOCOr — CD CM — t o CM c o c o c o T fc o c o c o c o to c o to m c o c o c o c o c o -^D cO iQ iO O C O ^inO D h-Q O Q O C O D _ ^ Q O N C M ^ O O O lfl O O iO D ^ lO O ^ C M ^ 0Q — CD — O r ' - l O C M m O i O C D r — C D O O C M O , C M O O g C D ^rO O T Ć O O C O C O — t - — — CT5COD5 D l O D ^ C O D O ^ t O i n i n h - h - D ' t ’- C M O CO — CM O) — CM CM O1 ) 0 0 0O CD — D4 5 — r"- co co m ^ r - 05 00 O ) — C M O iO C M 5 5 O h * CM X 'rt* ^ 0 0 — h - r - CO — t - CM 0 0 0 0 CO . .C M C M N I O I O O mr» —~ o “ CO ^ t*"* ■^ro-'TcD —■'t--------------^ « O ) 0 0O0 CD -— — c . _<IC 0I^CO 5 ____ 5 5 0 5 0 0 CM CM O 0 0 - . _ iD C T it^ C D C M O C C O C D _ 5iOCOl0050>lQlO’ «r CMCMCD — C O C D tO C O U — C 0 5 C CD — 0 5 COC 0 0 CO — CD — — 5 CMCO — t>-CM CM COCM — CD — CO — O O O O Q C O '> T '5 ' C O c D r ^ Q ' ' t C M — C M C M t ^ i O h 'C O ^ O C O C D C O O O C O O C M O i C O iQ O O t-iO C M — C M C M O O C O C M t ^ O O t Q ^ O Q l O ^ * — C D O C O l O — i Q O t ^ - — CM — O 4 CO — 0 0 CO CM — CM — l O C M C M O D — CM CO CD — — C— O 4< -2 - .£ ,3 5® * * o 0 a -3-r £S cq Z Q»c > Zo tjJ>to JS >- co 0 J!>cn I) .2 « *• "3 J* js c wkT.— Z < D CC 2 Ovi brojevi sadržaju S JQ S g VQ CM 5 X co t r 100 n privrednike. SSiSSgfc: CM CO 0 5 0 5 CO cd — CM CM CM CM 0 > Is- CM lO 0 0 !''■ 0 0 lO 05 O 0 0 0 0 CD lO O — 91219 T f G O C O C M C M '^ O Q O ^ C O i D C M — l O iO C O C O 0 > IO CM iO tO CD tJ< iO tO osoba Biss CM — iz vojske C M t ^ O — C M C D lO — O c p r p C D O O C M C O t O t n 1 Isključivši nesamostalne popisa bile izvan zemlje. 3 dan •- koje T f O d J T f " tf tO O O — 0 0 CM O O 0 0 0 0 M O i CO Q 0 0 CM O ) T f 0 0 CD’ 0 0 — ■ ■ 't tO M r f T f * '3«' ** CO T f CM C O CM CO O S — CMCMCMCMCMCMCM — i mornarice, iqo> OiO> — O icooioqcM ^-^in — co<o — ■** in co to o" co — in to* 00 05 ■ *}* 5** tj*' oo* T T i O T f c ^ i O T p i O ^ C O '^ C O r o ^ '^ '^ ^ C O su na 205 �206 Godina popisa Koliko značajnu ulogu u privrednome životu raznih kulturnih država igra ženski spol, jasno nam pokazuje ta­ bela na str. 205. kako u pogledu uposlenih lica iz oba spola, tako i u odnosu prema stanovništvu.1 O va tabela pokazuje dalje, da broj žena, sposobnih za privredjivanje, predstavlja u svim kulturnim zemljama vrlo znatan procenat cjelokupnoga stanovništva. U Austriji i Italiji najveći, — vjerovatno, da je uzrok tome način popisa, po kome su uzimana u obzir ne samo ona ženska lica, kojima je jedna vrsta privrede glavno zanimanje, no i ona, kojima je to sporedno zanimanje, — u Sjedinjenim Državama najmanji. Ali je važna i uporedna tabela o tome, koliko je broj lica u privredi porastao prema ranijim perijodima. Uzmimo ponajprije Njemačku. Ukupno žiteljstvo Privrednici Privrednici u O d 100 pri­ procentu vrednika bilo je m. muških ženskih muških ženskih ž. stanovništva m. * ■ 1882 2 2 1 5 0 7 4 9 2 3 0 7 1 3 6 4 1341 5 4 1 5 5 5 4 1 5 1 7 6 0 ,5 7 2 4 ,0 2 7 1 ,2 4 2 8 ,7 6 1895 25409161 2 6 3 6 1 1 2 3 15541841 6 5 7 8 3 5 0 6 1 ,1 3 2 4 ,9 6 7 0 ,2 5 2 9 ,7 5 1907 3 0 4 6 1 1 0 0 3 1 2 5 9 4 2 9 1 8 5 99 2 3 6 9 4 9 2 8 8 1 6 1 ,0 6 3 0 ,3 7 66,21 3 3 ,7 9 T abela pokazuje, da je broj privrednika daleko veći od prirasta pučanstva, da je dolazak ženskih radnih snaga u privredi još većma nadvisio taj prirast, tako, te broj muškog privrednog stanovništva ostaje relativno stacijonaran, dok žensko privredno pučanstvo relativno i apso­ lutno raste i tako ženski rad to više potiskuje muški rad. Broj privrednika porastao je od 1882. do 1895. za 16,6 postotaka, a od 1895. do 1897. za 19,34 procenata, i to broj muškaraca u privredi za 15,8 dotično 19,35, a broj žena u privredi čak za 18,7 procenata od 1882. do 1895. i za 44,44 po sto od 1895. do 1907.! Pošto je prirast stanovništva od 1882. do 1895. iznosio samo 1 Rječnik državnih znanosti. 2. svezak, str. Zahn, Zvanje i statistika zanimanja. 83 2 . 3. izdanje. F. �207 19,8, a od 1895. do 1907. samo 19,34 postotaka, to je broj osoba u privredi uopće porastao, ali posto je porast muškaraca u privredi išao zajedno s porastom cjelokupnoga pučanstva, to je broj ženskinja u privredi najjače narastao, a to svjedoči, da borba za život traži više naprezanja, nego ranije. O d 1882.do 1895. i od 1895. do 1907. rasli su ( + ) ili padali (— ) u N jem ačkoj: + + + — O d 1882. do 1895. „ O d 18 9 5 . do 1907. Ženski privrednici 2 3 ,6 0 posto + 2 ,9 7 9 .1 0 5 = 5 6 ,5 9 posto Muški privrednici 2 .1 3 3 .5 7 7 = 15,95 posto + 3 ,0 7 7 .3 8 2 = 1 9 ,85 posto Ženska služincad 3 1 .5 4 3 = 2 ,4 6 posto — 6 4 .5 7 4 = 4,91 posto M uška služincad 17.151 = 4 0 ,3 5 posto — 9 .9 8 7 = 3 9 ,3 8 posto 1 ,0 0 5 .2 9 0 = O soba u privredi dolazilo je n a : 1882 ženski muški 1895 ženski I muški 1907 ženski muški 2534909 5701587 2753154 5539538] 4598986 5284271 1126976 5269489 1521118 6760102 2103924 9152330 298110 1272208 579608 17589031 931373 2546253 183836 213746 233865 19862$ 320904 150791 Zemljoradnja i šumarstvo . . Industrija i rudarstvo . . . . Trgovina i promet . . . . Nadničarstvo razne vrsti . . Javne službe i slobodna zani­ manja .......................................... Vojska i mornarica . . . . 115272 373593 542282 176648 — 618335 288311 630978 — 799025 651194 Umnožile su se, odnosno smanjile privredne osobe u O d 1882 do 1895 po­ muških sto ženskih Zemljoradnja i šumar­ stvo ........................ Industrija i rudarstvo . Trgovina i promet Nadničarstvo raznih v r s t a ........................ Javne službe slobodna zanimanja. . . . Vojska i mornarica . Ukupno . . . po­ sto Od 1895 do 1907 po­ muških sto ženskih po­ sto 4- 218245 8,60 -I- 162049 2,80 +1845832 67,04 - 255267 4.61 + 394142 &5,oo +1490613 28,30 + 582806 38.31 +2392228 35,39 + 281498 98,40 + 486695 38,30 + 351765 60.69 + 787350 44,76 - f 50029 27,20 - 15120 7,10 + 87039 37.22 - 47835 24,08 -|- 61376 53.25 154285 33,25 + 111663 — + 180690 — j— — — + 179153 39,65 — — — 20216 — -1-1005290 23,60 +2133577 15,90 +2979105 - +3077382 1 — �208 O d osoba, bavećih se privredom, bilo ih je 1907 1895 ženskih Samostalni Namješteni . Radnici i t. d. (isključivši sluge) . . posto 1069007 49418 muških • posto 2 2 ,1 ženskih posto 4405039 0,81 582407 muških posto 4438123 1130839 3745455 77,09 9071097 64,6 4853880=100,00 14058543=100,00 7634283=100.00j 16982854=100.00 1 O d s a m o s t a l n i h žena bilo ih je 1907. prama 1895. 1907 Industrija (kućna industrija) . 4 7 7 2 9 0 Trgovina i promet . . . . 246 6 4 1 Z e m lj o r a d n j a .......................... 3 2 8 2 3 7 5 1 9 4 9 2 — 4 2 2 0 2 = 8 ,1 0 postotaka 2 0 2 6 1 6 + 4 4 0 2 5 = 21, ii 3 4 6 8 9 6 - 1 8 6 5 9 = 9 ,0 4 Najjače bijahu ženske zastupane u Odijevanje Kamena i zemljena industrija 1907. 4 ,5 8 5 .7 4 9 8 8 3 .1 8 4 5 4 5 .1 7 7 5 2 8 .2 3 5 3 3 9 .5 5 5 2 4 8 .9 6 2 7 3 .0 3 9 7 2 .2 7 0 6 7 .3 2 2 4 8 .0 2 8 1895. 2,745.8^10 71 3.021 2 9 9 .8 2 9 42 7 .9 6 1 2 6 1 .4 5 0 14 0 .3 3 3 3 6 .2 1 0 39555 3 9 .2 2 2 3 0 .3 4 6 Privredne grane, u kojima ženski radnici u Njemačkoj znatno nadmašuju broj muških radnika, jesu u glavnom o v e : Ženski 4 2 Z e m lj o r a d n j a ..................................................4 ,2 1 7 .1 3 2 Tekstilna industrija ............................... 4 6 6 .2 1 0 O d ij e v a n j e .................................................... 4 0 3 .8 7 9 Č i š ć e n j e ......................................................... 8 5 .6 8 4 2 6 6 .9 3 0 G o s t io n ić a r s t v o ......................................... 2 7 9 .2 0 8 Kućna p o s l u g a ......................................... 129.197 Đ olničarstvo................................................... Muški 2 ,7 3 7 .7 6 8 3 9 0 .3 1 2 3 0 3 .2 6 4 5 8 .0 3 5 1 3 9 .0 0 2 36.791 7 8 .5 2 0 O ve brojke daju jasnu sliku o stanju stvari u Njemačkoj. 1 ako se krug privrednika širi daleko preko porasta pu­ čanstva, ipak porast ženskih radnih snaga u privredi još �209 daleko nadmašuje taj broj. Ž ena se sve više i brže uposluje na svim područjima. Dokle broj muškog privrednog pučan­ stva ostaje relativno stacijonaran, raste žensko privredno stanovništvo i relativno i apsolutno. Još i više. Prirast ženskog spola medju privrednicima glavni je dio porasta privrednika u cjelokupnom stanovništvu. Prirast žena u broju pučanstva spao je od 70,81 _ procenata u 1895. na 63,90 procenata u 1907. godini. Ž enski je rad dakle dobio to­ liki opseg, toliko značenje, te kao da prstom upire na plitkost filistarske rečenice: žena spada u kuću. U Engleskoj bilo je zaposleno u industriji: ukupno 1871. . 1881. . 1891. 1901. . muških 1 1 ,5 9 3 .4 3 6 8 ,2 7 0 .1 8 6 1 1 ,1 8 7 .5 6 4 7 ,7 8 3 .6 4 6 . 1 2 ,7 5 1 .9 9 5 8 .8 8 3 .2 5 4 1 4 ,3 2 8 .7 2 7 1 0 ,1 5 6 .9 7 6 ženskih 3 ,3 2 3 .2 8 0 3 ,4 0 3 .9 1 8 4 ,0 1 6 .2 3 0 4 ,1 7 1 .7 5 1 O d 100 privrednika muških ženskih 6 9 ,5 9 6 8 ,0 9 7 0 ,0 9 30 ,4 1 31,91 29,91 Dakle u vremenu od 30 godina porastao je broj muških uposlenih osoba za 1,886.790 glava = 22,8 po sto, a broj ženskih za 848.471 = 25,5 postotaka. Osobito je značajno na tabeli, da je 1881., premda je ta godina bila godina krize, broj muških uposlenih osoba spao prema go­ dini 1871. za 486.540 glava, dok je za 80.630 glava po­ rastao broj ženskih glava. Relativno padanje ženskih radnih snaga godine 1901. tek je prividno, te se broj u poljo­ privredi ne može uporediti s odnosnim brojem iz godine 1891., jer sada većina žena i kćeri poljoprivredničkih figu­ riraju u grupi ljudi bez zanimanja. Izim toga su u zadnjih dvadeset godina osobito jako napredovale one industrije, u kojima se traži više muška radna snaga, prema tomu je tekstilna industrija relativno, a od 1891. i apsolutno naza­ dovala : 1 8 81. Kamena i zemljena industrija Obradjivanje metala' i stro­ jarstvo Gradjevni o b r t Tekstilna industrija . . . . 1901. Prirast u O d toga postotku ženskih 5 2 8 .4 7 4 8 0 5 .1 8 5 53 5 .0 0 6 8 1 2 .9 1 5 7 6 4 .9 1 1 1 .0 9 4 .6 3 6 1 ,2 2 8 .5 0 4 1 ,1 2 8 .6 8 0 1 ,1 5 5 .3 9 7 52 47 5 6 1 .2 3 3 2 .4 8 5 6 6 3 .2 2 2 Ipak je ženski rad opet napredovao na štetu muškoga. A . Bebel: Ž ena / eocijalizam. 14 �210 Samo se broj prirasta ženskog rada, koji je od 1851. do 1861. iznosio još 12,6 procenata, a od 1871. do 1881. — 7,6 procenata, smanjio od 1891. do 1901. na 1,8 pro­ centa. Godine 1907. brojila je tekstilna industrija 407.360 radnika = 36,6 procenata i 679.863 radnica = 63,4 postotka. Nasuprot tomu, ženski je rad mnogo jače narastao u konfekcijskoj industriji i u trgovačkom zanatu. Dalje se pokazalo još i to, da mladje ženske radne sile potiskuju starije. A pošto su ženske ispod 25 godina većinom neudate, na mjesto udatih ili obudovjelih žena stupaju djevojke. Privredne grane, u kojima su ženski radnici Engleske brojem znatno nadvisili muške, bijahu u glavnom ove: Ženski Kućni p o s lo v i 1 ,6 9 0 .6 8 6 Konfekcijska in d u s t r ij a 7 1 1 .7 8 6 Tekstilna i n d u s t r i j a 6 6 3 .2 2 2 otuda pamučna industrija . . . . 3 2 8 .7 9 3 „ vunena in d u s tr ija 153.311 1 0 4 .5 8 7 „ konoplja, l a n ........................... „ s v i l a ............................................. 2 2 .5 8 9 „ v e z i v o ....................................... 2 8 .9 6 2 Muški 1 2 4.263 4 1 4 .6 3 7 4 9 2 .1 7 5 193 .8 3 0 106 .5 9 8 4 5 .7 3 2 8 .9 6 6 9 .5 8 7 Naplata žena je gotovo u svim granama znatno manja, nego naplata muškarcima z a i s t o r a d n o v r i j e m e . U tekstilnoj industriji prema najnovijoj anketi iznosila je prosječna tjedna zaslužba godine 1906. kod muškaraca 28 šilinga 1 peni (28,55 maraka), a kod žena tek 15 šilinga 5 pencea (15,66 maraka).1 U industriji dvokolica, gdje se u zadnje vrijeme zbog uvedenja strojeva brzo razvija ženski rad, dobivaju žene na tjedan samo 12 do 18 šilinga, dok su muškarci zasluživali 30 do 40 šilinga.2 Istu pojavu su­ srećemo u industriji papira, u knjigoveštvu i u industriji cipela. Osobito se zlo naplaćuje ženski rad u konfekciji rublja : 10 šilinga na tjedan — to je već dobra zaslužba. 1 T extile Trades 1906. London 1909. 2 E. Cadbury, C. M atheson i G . Shann, W om en’s work and wages. Str. 121. London 1906. �211 „O pćenito uzevši žena zaslužuje trećinu ili polovinu tjedne plaće, koju dobija muškarac . ,*1 Slićne razlike u plaći postoje izmedju muškaraca i žena u poštanskoj službi i u učiteljskoj službi. T ek kod pa­ mučne industrije u Lancashireu zasluživahu oba spola u istom radnom vremenu skoro iste plaće. U Saveznim Državama razvijao se ženski rad, kako slijedi: Zemljoradnja . . Slobodni pozivi . Kućna posluga Trgovina i promet Tvornice . . . . 1 880. 5 9 4 .5 1 0 1 7 7.255 1 ,1 8 1 .3 0 0 6 3 .0 5 8 6 3 1 .0 3 4 1890. 6 7 8 .8 8 4 3 1 1 .6 8 7 1 ,6 67.651 2 2 8 .4 2 1 1 ,0 2 7 .9 2 8 % Ukupno Ukupno žena muških 1900. 9 7 7 .3 3 6 4 3 0 .5 9 7 2 ,0 9 5 .4 4 9 5 0 3 .3 4 7 1 ,3 1 2 .6 6 8 % °/o 2 ,6 4 7 .1 5 7 14,7 3 ,9 1 4 .5 7 1 17 ,4 5 .3 1 9 .3 9 7 18,8 1 4 ,7 7 4 .9 4 2 8 5 ,3 1 8 ,8 2 1 .0 9 0 8 2 ,6 2 3 ,7 5 3 .8 3 6 8 1 ,2 1 7 ,3 9 2 .0 9 9 10 0 2 2 ,7 3 5 .6 6 1 100 2 9 ,0 7 3 .2 3 3 100 Vidimo odavle, da je broj žena, uposlenih u privredi od 3,914 571 u godini 1890. poskočio godine 1900. na 5,319.397, dakle znatno brže od cjelokupnog pučanstva, koje se od 1890. sa 62,622.250 umnožilo do 1900. sa 76,303.387 glava tek za 21 procenat. Isto tako pada re­ lativno neprestance broj uposlenih muškaraca, koji su po­ tisnuti od žena. T ako sada od 100 privrednika otpada na ženu 18,8, dok je godine 1880. otpadalo na njih ne više od 14,7 procenata. N e ima gotovo zanimanja, osim njih 9 (od 312), u kom ne bi bile zaposlene žene. Prema popisu od 1900. bilo je medju njima dapače 5 mornara, 45 vlakovodja i ložilaca, 185 kovača, 508 mašinista, 11 svrdlača i 8 bač­ vara. „ T e brojke nemaju, razumije se, velikog socijološkog značenja. O ne pokazuju samo to, da ima vrlo malo zani­ manja, od kojih bi ženskinje bile apsolutno isključene, bilo zbog svog prirodnog ustrojstva, bilo pak s obzirom na zakon. “ a O sobito su jako zastupane žene u slijedećim zvanjima: 1 E. Cadbury i G . Shann, Sw eating. Str. 7 6 . London 1907. 2 Statistika uposlenih žena. Str. 3 1 . W ashington 1908. 4 �212 služavke i konobarice 1,213.828, (abrikacija ženskih odi­ jela 338.144, zemljoradnice 497.886, pralje 332.665, uči­ teljice 327.905, posjednice farma 307.788, tekstilne rad­ nice 231.458, kućegazdarice 147.103, prodavačice 146.265, švelje 138.724, bolničarke i primalje 108.691, nekvalifi­ cirane 106.916. U tih dvanaest zanimanja nabrojeno je 3,583.333 = 74,1 procenata svih žena u privredi. Osim toga ima još 85.086 stenografistica, 82.936 klobučarica, 81.000 trgovačkih pomoćnica, 72.896 knjigovodkinja i t. d., zajedno u 19 zanimanja s više od 50.000 žena 4,293.894 = 88,8 procenata svih žena u privredi. V iše žena bilo je u slijedećim zanimanjima. O d lOO privrednika došlo je n a : Konfekcija r u b lja ............................................................... Č i š ć e n j e .............................................................................. Š v e l j e ................................................................................... Fabrikacija o k o v r a t n ik a ............................................... Č i p k a r s t v o ......................................................................... R u k a v ič a r s tv o .................................................................... Vezanje k n jig a .................................................................... T ekstilne f a b r i k a c i j e .................................................... G a z d a r ic e .............................................................................. B o ln ić a r s tv o ......................................................................... Praonićki z a v o d i ............................................................... Služinski p e r s o n a l ......................................................... Iznajmljivanje s o b a ......................................................... S t e n o g r a fija ......................................................................... U čitelji i u č i t e l j i c e .......................................................... U čitelji i učiteljice g l a z b e .......................................... Ž ene Muževe 9 9 ,4 0 ,6 98 2 9 6 ,8 3 ,2 7 7 ,6 2 2 ,4 7 2 ,8 2 7 ,4 6 2 ,6 3 7 .4 5 0 ,5 4 9 5 50 50 9 4 ,7 5 ,3 8 9 ,9 10,1 8 6 ,8 13,2 8 1 ,9 18,1 8 3 ,4 16,6 7 6 ,7 2 3 ,3 7 3 ,4 2 6 ,6 5 6 ,9 43,1 O d 4,833.630 ženskinja u privredi, koje imadu 16 i više godina, bilo ih je 3,143.712 neudato, 769.477 udato, 856.005 obudovjelo, 63.436 rastavljeno. „Porast u procentnom odnošaju privrednika,“ veli amerikanski izvještaj, „bio je najveći kod udatih žena, pošto je taj procentni odnošaj bio 1900. za četvrtinu veći, nego li 1890. 1890. bila je u privredi tek jedna žena od 22 godine, a 1900. jedna od 18. Relativno i apsolutno vrlo je velik bioj obudovjelih i rastavljenih žena. O d 2721438 obudovjelih žena bilo ih je 1900 godine zaposleno u privredi 857005 = 31,5 po �213 sto, a još veći je postotak bio medju rastavljenima. O d 114935 bilo ih je godine 1900 zaposleno u privredi 55,3 procenata, a 1890 godine 49 po sto. T ako bivaju svake godine sve više i više žena oslonjene same na sebe. O d 303 zanimanja, kojima se bave žene, ima ih 79 59 31 125 63 s „ „ „ „ manje „ „ više „ od „ „ „ „ 100 žena 1 00 do 5 0 0 „ 5 0 0 * 1 000 1 0 0 0 ,. 5000 „ O d 100 uposlenih osoba u dobi od 16 i više godina dobijaju: Muškarci Manje od 7 dolara 18 7 do 9 1 5 ,4 „ 9 99 2 0 „ 6 0 ,6 2 0 99 2 5 „ 4 .8 V iše od 2 5 „ 2. Prosječna tjedna plaća 11,16 dolara Ž en e M anje od 7 dolara 6 6 ,3 7 do 9 ,. 19,6 9 13,2 15 * 15 20 „ 0 .8 „ 20 „ 25 0.1 6 ,1 7 dolara Vidimo, da 60,6 postotaka svih muškaraca dobijaju više od 9 dolara, dok nasuprot samo 14,1 postotaka rad­ nica dobijaju više od 9, a više nego dvije trećine (66,3 po sto) manje od 7 dolara.1 Prosječna tjedna plaća iznosi za muškarce 11, 16, a za žene 6,17 dolara, dakle skoro dvostruko manje. Isto je tako velika razlika u ćinovnićkom svijetu. O d 185874 civilnih činovnika nabrojeno je : 172053 muških = 92,6 po sto i 13821 = 7,4 procenta ženskih. U K o­ lumbiji, gdje je sjedište centralne uprave, diže se postotak ženskog rada do 29 procenata. P a ipak manje od 720 dolara dobijaju 47,2 procenata svih žena, dok muškarci samo u 16,7 procenata.2 U Francuskoj je prema popisu od 1901 bilo u pri­ vredi 19715075 pučanstva, od toga 12910565 muškaraca i 6804510 žena. Na pojedina zanimanja razdijeliše se oba spola, kako slijedi: 1 Earnings of wage-earners. Bulletin 9 3 , str. 11. W ashington 1908. * Executive civil service of the U nited States. W ashington 1908. �214 Muškarci P o ljo p riv r e d a ..................... T r g o v in a ............................... Kućna posluga . . . . Slobodna zanimamja . . Industrija................................ 5517617 1132621 223861 226 5 6 1 3695213 Proc. Ženske 72 2658952 65 689999 23 791176 67 1 7 3278 6 3 ,5 2 1 2 4 6 4 2 Proc. 28 35 77 33 3 6 ,5 „Dakle broj ženskog radnog naroda je polovica muškog radnog naroda."1 Kao u svim drugim zemljama najmanji je procenat u svim zanimanjima, što zahtijevaju veliku fizičku snagu. (U rudarstvu dolaze 2,03 žene na 100 muškaraca, u kameno­ lomima 1,63, u metalurgiji 1,06). Naprotiv najviše žena ima u tekstilnoj industriji — 116 žena na 100 muškaraca, u konfekcijskoj industriji, u praonicama 1247, u konfekciji rublja 3286.2 U opće je, kao što konstatira gospodja C. Milhaud, najviše žena u onim industrijama, gdje je radno vrijeme i suviše dugo i gdje je plaća i suviše niska. „Tužna činje­ nica : dok industrije s kratkim radnim vremenom uposluju tek nekoliko tisuća žena, dotle obrti s dugim radnim vre­ menom uposluju stotine tisuća njih."3 Sto se tiče naplate rada, buržoaski E. Levasseur veli, da u svim gotovo slučajevima plaća žena rijetko kada iz­ nosi dvije trećine naplate muških radnika, a mnogo češće dostiže polovicu.4 2. Tvornički rad udatih žena. Kućna industrija i industrije, pogibeljne zdravlju. Vrlo je visoki procenat, što ga uopće predstavljaju udate radnice prema cjelokupom broju radnica, stanje, koje je vrlo ozbiljno za porodični život radnika, i taj broj uposlenih udatih žena stalno sve više raste. Njemački privredni nad­ 1 C. 2 E. republike, 3 C. 4 E. M ilhaud, Radnica u Francuskoj. Str. 4 do 5. Paris 1907. Levasseur, Radnička i industrijska pitanja u Francuskoj za treće str. 2 7 5 do 2 7 6 . Paris 1907. M ilhaud, u pomenutoj knjizi, str. 22. Levasseur, u pomenutoj knjizi, str. 537. �215 zornici priredili su godine 1899. anketu o vremenu rada udatih žena i razlozima, koji ih nagone na rad .1 T ako se saznalo, da u tvornicama radi ukupno 229.334 žena. Osim toga prema saopćenjima pruskih rudarskih oblasti radilo je preko dana u rudnicima 1063 žena. U Badenu, u poduzećima, koja su podčinjena kontroli pri­ vrednog nadzorništva, broj udatih radnica u vrijeme od 1894. do 1899. poskočio je od 10.878 = 27,05 proce­ nata na 15.046 = 31,27 procenata svih odraslih radnica. U kojem su opsegu na priopćenoj sumi od 229.334 zastupane glavne industrijske grane, izlazi iz slijedeće tabele : 1 1 1 .1 9 4 T ekstilna i n d u s t r ij a .................................................... Industrija h r a n e .............................................................. 3 9 .0 8 0 19.475 Kamena i zemljena in d u s t r ij a ............................... Industrija o d i j e l a ......................................................... 13 .1 5 6 Industrija p a p i r a ......................................................... 1 1 .049 Obradba k o v i n a ......................................................... 1 0 .739 Drvena in d u s t r ij a ....................................... 5 .6 3 5 Poligrafski o b r t i .............................................. 4 .7 7 0 Industrija strojeva . . * .................... 4 .4 9 3 Kemička i n d u s t r i j a ................................ 4 .3 8 0 D r u g o ..................................... .......................................................5 .3 6 3 ____ Ukupno . . . 2 2 9 .3 3 4 Pored tekstilne industrije ističe se odmah industrija hrane i sredstava za uživanje, gdje prije svega daje uposlenja mnogobrojnim ženama fabrikacija cigara i duhana. O nda slijedi industrija papira, naročito zavodi za sortiranje prnja i ciglane. „Z ene se bave većinom u napornim zani­ manjima (kamenolomi, ciglane,bojadisaone,kemičke tvor­ nice, fabrike šećera i t. d.) teškim, a često i nečistim poslom, dok se mladje ispod 21 godine radnice nalaze u tvornicama papira, tvornicama cigara i odijela. Z a najgore poslove, što ih drugi izbjegavaju, nadju se tek starije rad­ nice, naročito udate. “2 1 U p oslenje udatih žena u tvornicama. Prema godišnjim izvješćima privrednih nadzornika za godinu 18 9 9 . obradjeno u odjelu za unutarnje poslove. Str. 18, 2 1 , 2 3 , 4 9 , 53 , 6 2 , 6 3 . Berlin 1901. 2 „ U krajevima, gdje su koncentrirane tkaonice, diže se procenat udatih žena medju tvorničkim radnicama daleko preko prosječnih 2 6 pro­ cenata, naprimjer u Sachsen-Altenburgu do 56, a u Reussu do 5 8 pro­ cenata." R. W ilbrandt, Tkalci u sadašnjosti. Str. 143. Jena 1906. �216 O d mnogih mišljenja o uzrocima i razlozima, zbog kojih je toliko rasprostranjen rad udatih odnosno rastavljenih i obudovjelih žena, neka spomenemo samo nekoje. U potsdamskom okružju navodila se kao razlog uposlenju žena u tvornicama vrlo često nedostatna zaslužba muževa. Prema saopćenjima dvaju nadzoriyka tvrdilo je 53,62 procenata uposlenih žena, da je zaslužba hranitelja nedovoljna. P o ­ svema slično izjavljuju nadzorni činovnici okružja W estpreussen, Frankfurt a. O ., Mittelfranken, Wiirttemberg II., Unterelsass i t. d. Magdeburški činovnik navodi isti razlog za većinu uposlenih ž e n a ; a druge moraju raditi i zbog toga, što muž za sebe odviše treba ili što je pijanica. Druge žene opet radile su iz navike i toga, što nisu odgojene za poziv žene. Dopustimo, da za maleni broj slučajeva vrijede takvi razlozi, opet velika većina njih radi zato, jer mora. T o je uostalom konstatirala i strukovna organizacija drvodjelaca u Stuttgartu priredivši anketu godine 1900. Č i­ novnik za Unterelsass konstatira, da glavni uzrok radu udatih žena treba tražiti u modernoj kulturi, prometnim sredstvima i u industrijskoj potrazi j e f t i n i h r a d n i h s n a g a , koja je stvorena neograničenom konkurencijom. U date žene bivaju rado uposlivane i zbog toga, što se na njih v e ć m a m o ž e š o s l o n i t i i š t o s u p o s t o ­ j a n e u r a d u . Đadenski tvornički nadzornik (dr. W orishoffer) veli: „No prije svega su niske plaće radnica ono, što po­ svuda nagoni poslodavce, da ih upotrijebe u poslu. Z a to je dovoljan dokaz to, što su plaće najmanje baš u onim industrijskim granama, gdje se u većem broju nalaze rad­ nice . . . U tim industrijskim granama glavno je mogućnost u većem broju uposlivati ženske radnike, a u radničkim je familijama nužda uzrok, da ženske stupaju u posao.“ Činovnik iz Koblenza veli: „Zene su općenito povjerIjivije i rade marljivije od mladih djevojaka. Mlade radnice nijesu sklone nečistim i neugodnim poslovima, koji zbog toga ostaju ženama, koje nemaju toliko zahtjeva. Tako pri­ mjerice mnoge žene uposluje sortiranje prnja .4 ,1 1 U spomenutoj knjizi, str. 57, 63. �217 Što se tiče najamnice, utvrdjena je činjenica, da se uopće ženski rad gore plaća od muškoga rada, pa i tamo, gdje je on jednak. U tom pogledu ne postoji nikakva^ raz­ lika izmedju privatnih ^poduzetnika, države i općina. Z ene u željezničkoj i poštanskoj službi dobijaju manje, nego mu­ škarci za jedan te isti r a d ; učiteljice svaka općina plaća gore, no učitelje. Razlozi za to jesu o v i: žena osjeća manje potreba, a prije svega slabija j e ; njena je privreda u vrlo mnogo slučajeva tek dodatak prihodu muža ili oca kao pravog hranitelja; diletantski, provizorni i slučajni karakter ženskog rada; velika industrijska rezervna vojska radnica i otuda njihova manja otporna sn ag a; „nečista konkurencija" takozvanog „srednjeg staleža" u krojaštvu, čišćenju i u in­ dustriji cvijeća i papira; žena je redovito vezana na mjesto svoga stanovanja. A i vrijeme rada za žene je prosječno najduže, kad zakonodavstvo ne intervenira u njihovu zaštitu. U jednoj raspravi o plaćama tvorničkih radnika u Mannheimu godine 1893. podijelio je pokojni Dr. Worishoffer tjednu radničku plaću u tri razreda :1 Najniži razred obu­ hvaćao je tjednu plaću do 13 maraka, srednji od 13 do 24 marke, a visoki preko 24 marke. Prema toj raspravi dadoše plaće slijedeću sliku. Plaće iznašahu: N iži Svi r a d n i c i ........................................2 9 ,8 posto M u š k i ....................................................2 0 ,9 w Ž e n s k i ....................................................9 9 ,2 „ Srednji 4 9 ,8 posto 5 6 ,2 „ 0 ,7 „ V isoki 2 0 ,4 posto 2 2 .9 w 0,1 Radnice su najvećim djelom zaradjivale zbilja nadnicu za gladovanje, jer su dobijale: Tjednu plaću ispod 5 m arak a „ od 5 do 6 „ .. 6 „ 8 „ .. h 8 , 10........... ............................... „ „ 10 „ 12 „ 12 „ 15 O statak preko 15 „ 4 ,6 2 posto 5 ,4 7 „ 4 3 .9 6 ,. 2 7 .4 5 ,. 1 2 .38 „ 5 .3 8 » 0 ,7 4 „ Prem a rezultatima jedne ankete, koju je priredilo ber­ linsko privredno nadzorništvo, iznosila je prosječna tjedna 1 W orishoffer, Socijalni položaj tvorničkih radnika u M annheimu. �218 zaslužba radnica 11,36 maraka. Ispod 6 maraka dobijalo je 4,3 procenta, 6 do 8 maraka 7,8 procenta, preko 12 do 13 maraka 27,6 procenata, preko 15 do 20 maraka 11,1 procenata, preko 20 do 30 maraka 1,1 procenat. Najveći dio plaća leži izmedju 8 i 15 maraka (75,7 pro­ cenata). U Karlsruheu iznosi prosjećna tjedna zarada svih radnica oko 10,02 maraka .1 Najbjednije su plaćeni radnici u kućnoj idustriji, i to kako ljudi, tako i žene, pa ipak žene još mizernije. Uz to je radni dan bez granica, a u sezoni neizmjeran. A isto je tako u kućnoj industriji vrlo ćesto uobićajen i tako­ zvani znojni sistem, to jest radniku posrednici — faktor, majstor i t. d. — daju posao, pa onda jedan zamašan dio najamnice, koju poduzetnik plaća radniku, traže kao na­ gradu za svoj trud. Koliko je jadno plaćen ženski rad u kućnoj industriji, pokazuju nam ovi podaci o stanju, koje u tom pogledu vlada u Berlinu. Šarene muške košulje (košulje od barhenta), koje su još 1889. plaćane 2 do 2,50 marke za tucet, liferovane su poduzetniku 1893. godine za 1,20 marke. Jedna švelja srednje kakvoće mora da radi od rana jutra do mrkoga mraka, ako hoće da za dan izradi 6 do 8 košulja, nedjeljna zarada iznosi 4 do 5 maraka. Radnica, koja šije pregaće, zaradjuje 2,50 do 5 maraka nedjeljno, ona, što šiva kravate, 5 do 6 maraka, v j e š t a šivačica bluza 6 maraka, v r l o s p o s o b n a radnica dječjeg odi­ jela 8 do 9 maraka, izvježbana radnica žaketa 5 do 6 maraka. V eom a izvježbana šivačica finih gornjih košulja može da u plodnoj s e z o n i zaradi 12 maraka, i to, ako radi od 5 sati ujutru do 10 sati uveče. Radnice na na­ kitima, koje mogu samostalno kopirati modele, zaradjuju m j e s e č n o 30 maraka, okretne radnice za ukrašavanje haljina, koje su već čitavu godinu dana radile taj posao, zaradjuju za vrijeme s e z o n e m j e s e č n o 50 do 60 ma­ raka. Sezona iznosi ukupno pet mjeseci. Radnice kišobrana i suncobrana zaradjuju tjedno, sa dvanaestsatnim radnim danom, 6 do 7 maraka. Takve nadnice, koje dostižu baš 1 Marija Baum, Tri razreda najamnih radnica u industriji i trgovini grada Karlsruhea. Str. 60. Karlsruhe 1906. �219 za gladovanje, primoravaju radnice na prostituciju, jer ni sa n a j s k r o m n i j i m zahtjevima ne može nijedna radnica da opstane u Berlinu bez 9 do 10 maraka nedjeljno. O ve činjenice pokazuju, da moderni razvitak sve više i više otrže ženu od porodičnog života i kuće. Braku i porodici kopa se grob, oni se raspadaju, pa je već i s pogledom na ta fakta apsurdno upućivati ženu na kuću i porodicu. T o može da radi samo onaj, koji živi ne mi­ sleći ništa, koji ne vidi ili ne će da vidi stvari, koje se oko njega razvijaju. U velikom broju industrijskih grana uposleni su isklju­ čivo ženski radnici, u drugom još većem broju one čine većinu, a u najvećem broju ostalih grana rada radnice su uposlene u više ili manje znatnom broju. T aj broj postaje sve veći i one sve više prodiru u nove grane zanimanja. Njemački zakon o privrednome uredjenju od 1891. utvrdio je na jedanaest sati normalni radni dan za sve radnice u fabrikama, ali je on izigran grdnom količinom izuzetaka, koje mogu vlasti dopustiti. Isto je tako zabranjen i noćni rad radnica po fabrikama, ali i tu savezno vijeće može da dopusti izuzetke za tvornice, u kojima se proiz­ vodnja ne može prekidati ili za izvjesna sezonska poduzeća (na primjer tvornice šećera). T ekar pošto je medjunarodna bernska konvencija na 26. rujna 1906. propisala (za tvor­ nice) uvedenje jedanaestsatnog noćnog odmora ; pošto je socijalna demokracija godinama energično tražila zabranu noćnog ženskog rada u privredi i sniženje dnevnog radnog vremena na osam sati, popustile su vlada i gradjanske stranke iza dugog otpora. Iza toga je iz zakonske osnove o redu u privredi, koja je još ostala u komisiji, istrgnut onaj komad, što se odnosio na uredjenje ženskog rada. Osim ove odredbe u zakonu od 28. prosinca 1908. predvidjeno je za žene d e s e t s a t n o m a k s i m a l n o r a d n o v r i j e m e u svim onim poduzećima, gdje je uposleno n a j m a n j e d e s e t r a d n i k a . U dane prije nedjelja i svetaka ne smije trajanje rada prekoračiti osam sati. R ad­ nice, koje radjaju, ne smiju se uposlivati osam tjedana prije i osam tjedana poslije porodjaja. Ponovno njihovo stupanje u posao uvjetovano je svjedodžbom, koja dokazuje, �220 da je od njenog porodjaja proteklo najmanje šest tjedana. Radnice ise dalje ne smiju upotrebljavati za transportiranje kod gradnja različite vrsti. Usprkos energičnom otporu so­ cijalne demokracije prihvaćen je predlog, da više upravne oblasti mogu dozvoliti za pedeset dana rad preko odredjenog vremena. Osobitu pažnju zaslužuje § 137 a, koji je učinio prvi korak dokončanju izrabljivanja kućnim radom. T a odredba glasi: „Radnicama i mladim radnicima ne smije se davati za dane, u kojima su bili uposleni zakonom dopuštenim radom, posao od poslodavaca ili njihovih posrednika.“ Bez obzira na njegove manjkavosti znači taj novi zakon ipak neki napredak uoči postojećem stanju. Ali žene bivaju sve više uvlačene ne samo u one in­ dustrijske poslove, koji su prema njihovoj slabijoj fizičkoj snazi za njih pogodni, već i u sve poslove, iz kojih eksploatatorska klasa može da izvuče veći profit upqtrebljavajući žene. T u spadaju kako n a j n a p o r n i j i tako i n a j n e p r i j a t n i j i i za zdravlje n a j o p a s n i j i po­ slovi, a time se svodi na svoju pravu mjeru ono f a n t a ­ s t i č n o shvatanje, koje u ženi gleda samo nježno biće s finim strunama, kako je vrlo često slikaju pjesnici i pisci romana, da bi podražili čovjeka. Fakta su tvrdoglava, neumoljiva, i mi imamo samo sa faktima da računamo, jer nas ona čuvaju od lažnih zaklju­ čaka i sentimentalnih budalaština. A ta nas fakta uče, da su izmedju ostalog žene uposlene: u tekstilnoj industriji, u kemičkoj industriji, u industriji metala, u industriji papira, u industriji strojeva, u drvenoj industriji, u industriji sred­ stava za hranu i uživanje, u rudarstvu nad zemljom — u Belgiji u rudarstvu i pod zemljom, čim je radnica preko­ račila 21. godinu života. Nadalje na širokom području obradjivanja vrtova i polja, u marvogojstvu i u industrijama, koje spadaju ovamo, napokon u različitim granama privrede, u kojima su one već odavna, na neki način kao privilegovane, isključivo radile: kod izradjivanja rublja i ženskih odijela, u raznolikim granama pomodnih struka, u svojstvu prodavačica, komptoaristica, učiteljica, dadilja, spisateljica, umjetnica svake vrsti i t. d. Desetine hiljada žena iz sitnog �221 srednjeg staleža upotrebljavaju se kao robinje dućana ili na tržištu, a time su otrgnute gotovo od svakog rada u kući, a naročito od uzgajanja djece. 1 najposlije mladje, a naročrto ljepše ženske sve se više i više upotrebljavaju na naj­ veću štetu cjelokupne svoje ličnosti u javnim lokalima svih vrsta kao personal za posluživanje, pjevačice, plesačice itd. za primamljivanje muškog svijeta, koji žudi za uživanjem, oblast, u kojoj vlada najstrahovitije i najgore stanje i u kojoj gospodarstvo nad bijelim robljem slavi svoje najbjesnije orgije. Medju ovim zanimanjima ima ih mnogo, koja su u n a j v e ć o j m j e r i opasna. T ako je veoma opasno dje­ lovanje sumpornokiselih i alkaličnih plinova u fabržkaciji slamnatih šešira i pranju slamnatih šešira; vrlo velika opa­ snost zbog udisanja pare od klora pri bijeljenju biljnih tvari; opasnost otrovanja postoji u fabrikaciji šarenih papira, ša­ renih oblatna i šarenog cvijeća, pri izradi metahromotipije, otrova i kemikalija, bojadisanju olovnih vojnika i olovnih igračaka. Premazivanje ogledala živom prosto je smrtonosno za plod u utrobi trudne žene. Dok od živorodjene djece u pruskoj državi umire pro­ sječno 22 procenta tijekom prve godine života, dotle prema dr. Hirtu od živorodjene djece onih radnica, koje premazujil ogledala, umire 65 procenata, onih, koje gla­ čaju staklo, 55 procenata, onih, što rade s olovom, 40 procenata. Godine 1890 od 78 trudnih žena, koje su ra­ dile u slovolivnicama okruga W iesbadena, normalno je porodilo samo 37 njih. Prem a dr. Hirtu u drugoj polovini trudnoće veoma je opasan rad na fabrikaciji šarenog pa­ pira i vještačkoga cvijeća, ispunjavanje bruseljskih čipaka olovnom prašinom, izradba klišea, premazivanje ogledala, industrija kaučuka i rad u svim tvorničkim poduzećima, u kojima su radnice izložene udisanju škodljivih plinova: ugljičnog oksida, ugljične kiseline i sumporovodnika A u najvećoj je mjeri opasna fabrikacija fosfornih žigica i izradjivanje tkanina od vunenih krpa i otpadaka. Prema izvje­ štaju badenskog privrednog nadzornika za godinu 1893 g o d i š n j i prosječni broj prijevremenih porodjaja kod žena, koje učestvuju u privrednome životu, popeo se od 1039 �222 u godinama 1882 do 1886 na 1244 u godinama 1887 do 1891. Broj porodjaja, kojima je morala prethoditi kakva operacija, iznosio je od 1882 do 1886 prosječno godišnje 1118, medjutim od 1887 do 1891 popeo se na 1385. Još bi se mnogo ozbiljnije činjenice otkrile, kad bi se slična istraživanja izvršila po cijeloj Njemačkoj. Gotovo uvijek privredni nadzornici zadovoljavaju se u svojim izvje­ štajima ovom primjedbom : „Osobite štete za žene zbog rada u fabrikama nijesu se zapazile.*' Pa kako bi se one i mogle zapaziti, kad posjet inspektora traje malo vremena i kad se ne traži liječničko mišljenje? Utvrdjeno je dalje, da postoje velike opasnosti po život i pojedine dijelove tijela naročito u tekstilnoj industriji, u fabrikaciji zapaljivih materija i u radu sa poljoprivrednim strojevima. Osim toga veliki broj radova, koje navedosmo, spada u najteže i naj­ napornije čak i za muškarce, to nam kaže prvi pogled, koji bacimo na onu vrlo nepovoljnu listu. Neka se i dalje govori, koliko se hoće, kako je ovaj ili onaj posao nedo­ stojan žene, šta to vrijedi, kad ona ne može da bude upu­ ćena na drugi kakav rad, koji njoj više odgovara! Kao industrijske grane ili kao manipulacije u industrij­ skim granama, u kojima mlade djevojke ne bi trebale da rade zbog opasnosti po njihovo zdravlje, a specijalno zbog opasnosti po njihove spolne funkcije, ističe dr. H ir t: 1 izradbu brončanih boja, masni i oštri papir, razbijanje (pri izradbi šešira), glačanje (staklenih stvari), brisanje bronce s kamena (litografija), grebenjanje lana, češljanje konjske dlake, grebenjanje barhenta, cinkovanje željeznog lima, radnje pri izradi tkanina od vunenih krpa i otpadaka. U ovim pak zanimanjima smjele bi se upotrebljavati mlade djevojke, samo ako bi postojale i bile pregledane nužne zaštitne mjere (uredjenje ventilacije i t. d . ) : Pri izradbi tapeta od papira, porculana, olovaka, sačme od olova, eterskih ulja, alauna, broma, kinina, sode, parafina, ultramarina, (otiovnih) šarenih papira, (otrovnih) oblatna, metahromotipija, fosfornih žigica,2 švajnfurtskog zelenila i 1 Privredni rad žena. 1878, 2 Medjunarodnim zaključkom od 2 6. rujna 1906. izmedju Danske, Njemačke, Francuske, Italije, Luksemburške, Nizozemske i Švicarske za- �223 umjetnog cvijeća. Isto je sa rezanjem i sortiranjem krpa, sortiranjem i mljevenjem duhanskih listova, izradbom pa­ mučnih zavoja, motanjem pamuka i svile, čišćenjem krevetskih pera, sortiranjem dlaka za kistove, pranjem (sumporenjem) slamnatih šešira, vulkanizovanjem i nastavljanjem kaučuka, bojadisanjem olovnih vojnika, paketiranjem burmuta, premazivanjem ogledala, brušenjem šivaćih igala i ocjelnih pera. Nije zbilja ni najmanje lijepa slika gledati žene, čak i trudne, gdje u natjecanju s muškarcima pri podizanju že­ ljezničkih pruga vuku teško natovarena kola; ili ih posmatrati, kako pri zidanju kuća prave kreč i cement ili nose teške tovare kamenja; ili pri pranju ugljena i željezne rude. T u se od žene oduzima sve, što je čini ženom, i njezine se ženske osebine nemilosrdno gaze, kao što se obratno ljudima u tolikim vrstima zanimanja oduzima sve, što ih čini ljudima. T o su posljedice socijalnog eksploatisanja i socijalnog rata. Naši pokvareni društveni odnošaji postav­ ljaju sve stvari naopako. Kad se ima na umu, koliki je objam, što ga ženski rad zahvata u svim oblastima privredne akcije, kao i to, da on prijeti postati još veći, razumljivo je, što zainteresovani muškarci gledaju na sve to s vrlo malo prijateljstva. Nesumnjivo je, da sa širenjem ženskoga rada porodični život radnikov propada sve više i više, da je prirodna po­ sljedica toga rada raspadanje braka i porodice i da ne­ moral, demoralizacija, degeneracija, bolesti svake ruke i smrtnost djece rastu u strahovitoj mjeri. Prema statistici stanovništva njemačkoga carstva smrtnost djece znatno je porasla u gradovima, koji su u posljednjim desetljećima postali pravim tvorničkim središtima. Osim toga raste ona u seoskim općinama, gdje zbog poskupljivanja mlijeka pada dobrota hrane. Najveća je smrtnost dojenčadi u Gornjem Pfalzu, u Gornjoj Bavarskoj i Donjoj Bavarskoj, branjeno je u tim državama upotrebljavanje bijelog fosfora za žigice od 1. siječnja 1911. počevši. U Njemačkoj ne smije se takve upaljive tvari od 1. siječnja 190 7 . pripravljati, a od 1. siječnja 1908. ne smiju se nu­ diti u trgovini, prodavati ili na koji bilo način stavljati u promet. U E n­ gleskoj je godine 1909. prihvaćen sličan zakon. �224 u nekim kotarima Liegnitza i Đreslave i okružnoj kapetaniji Chemnitzu. T ako je godine 1907. od 100 živorodjenih umrlo prve godine života u Stadtamhofu (Gornji Pfalz) 40,14, u Parsbergu (Gornji Pfalz) 40,06, u Friedbergu (Gornja Bavarska) 39,28, u Kelheimu (Donja Bavarska) 37,71, u Miinchenu 37,63, u Glauchau (Saska) 33,48, u W aldenburgu (Šleska) 32,49, u Chemnitzu 32,49, u Reichenbachu (Sleska) 32,18, u Annabergu 31,41 i t. d. Još su gori odnošaji bili u većini velikih tvorničkih sela, od kojih mnoga imahu da pokažu broj smrtnosti od 40 do 30 procenata. P a i pored svega toga ovaj socijalni razvitak, koji daje tako žalosne rezultate, jest napredak, isto onako napredak, kao što je to sloboda proizvodnje i trgovine, sloboda radnikova kretanja, sloboda zaklju­ čivanja brakova i t. d., koji utiču povoljno na kapita­ listički razvitak, ali baš time zadaju smrtni udarac srednjem staležu. Radnici nijesu skloni da pomažu sitnim zanatlijama, kad oni pokušaju da ograniče slobodu privrede i slobodu kretanja i da iznova podignu feudalne i cehovske pregrade, sve zbog toga, da bi umjetnim načinom održali u životu sitnu proizvodnju, jer ništa drugo ne bi im moglo biti svrhom. Isto se tako i u pogledu ženskoga rada ne može povratiti staro stanje, što dabogme ne isključuje to, da se strogim zaštitnim zakonima spriječi prekomjerna eksploata­ cija ženskoga rada i da se djeci, koja su obvezana posje­ ćivati školu, zabrani rad u privredi. U tom se interesi radnikovi pokrivaju s državnim, općim ljudskim kulturnim in­ teresima. Država je primjerice prinudjena — kao što je to posljednjih decenija bio više puta slučaj, posljednjiput 1893., kad se radilo o tom, da se vojska opet znatno pojača da spusti minimalnu mjeru, koja je propisana za jednog vojnika, zbog toga, što je uslijed degenerišućih djelovanja našeg privrednog sistema sve veći i veći broj mladih ljudi, koji su nesposobni za vojsku: eto, tu svi imaju interesa, da se uvedu zaštitne mjere.1 Konačni se cilj mora sa­ 1 M edju pozvanima bilo je u postocima za vojsku sposobnih 1902. 58.5, 1903. 5 7 ,1 , 1904. 5 6 ,4 1905. 5 6 ,3 , 1906. 5 5 .9 , i 1907. 5 4.9. Z b og neuporabivosti moralo se otpustiti prigodom novačenja od 1881. �225 stojati u tome, da se uklone š t e t e , koje prouzrokuju mašinizam, usavršeni alati i moderan način rada, a da se naprotiv svim članovima društva pruže k o r i s t i , koje su mašinizam, usavršeni alati i moderan način rada donijeli čovječanstvu i koje još u mnogo većoj mjeri mogu donijeti, ako se ljudski rod organizuje na način, koji tim produk­ tivnim snagama najbolje odgovara. Bezumlje je to i vapijuća nepravda, što od kulturnih napredaka i rezultata, koji su produkt cjeline, vide koristi samo oni, koji ih svojom materijalnom snagom mogu sebi da prisvoje, a medjutim hiljade marljivih radnika i radnica, zanatlija i t. d. obuzima užas i briga, kad čuju, da je ljudski duh učinio opet neki pronalazak, pomoću koga se može doći do mnogo većih rezultata, no ručnim radom, te uslijed čega imaju izgleda da budu bačeni na cestu kao beskorisni i prekobrojni.1 Uslijed toga ono, što bi trebali svi radosno da pozdrave, postaje predmetom najžešće mržnje, koja je ranijih decenija toliko puta izazivala juriše na tvornice i uništavanje strojeva. Neprijateljsko raspolo­ ženje, koje je slično tome, postoji danas vrlo često izmedju muža i žene kao radnika. O no je isto tako neprirodno. Mora se dakle pokušati, da se osnuje jedno društveno uredjenje, u kom će vladati potpuna ravnopravnost sviju bez razlike spola. T o je mogućno izvesti, čim sva sredstva za rad po­ do 1885. 2 ,0 7 po sto, od 1891. do 1895. 2 ,3 0 , od 1901. do 1905. 2 ,4 7 procenta. W . C laassen, O padanje ratne spreme u Njemačkoj u gradu i na selu od 1902. do 1907. Arkiv zabijologiju rasa i društva, 1909., svezak 1. 1 Tvornički nadzornik A . R e d g r a v e držao je krajem prosinca 1871. predavanje u B r a d f o r d u, u kom je medju ostalim rekao i o v o : „O no, što me je od nekog doba frapiralo, to je promijenjeni izgled tvor­ nica vune. Prije su one bile ispunjene ženama i djecom, sad se čini, da sav posao vrše strojevi. N a moje pitanje dade mi jedan tvorničar ovo objašnjenje: P od starim sistemom radilo je kod mene 63 lica; po­ slije uvedenja savršenijih strojeva ja sam broj ruku reducirao na 33, a u posljednje vrijeme, uslijed novih velikih promjena, ja sam bio u stanju, da ga od 33 reduciram na ! 3 . “ Dakle u toku malog broja godina broj radnika smanjio se gotovo za 8 0 procenata, dok je masa produkata u najgorem slučaju ostala ista. — Mnogobrojna zanimljiva saopćenja u tom pogledu daje „Kapital" Karla Marksa. A . Bebel: Ž ena i socijalizam. 15 �226 stanu svojinom društva; ukupni rad dostiže najveći stepen plodnosti time, što će se svi blagotvorni tehnički i naučni re­ zultati i pomoćna sredstva primijeniti u procesu rada i što će za sve one, koji su sposobni za rad, postojati obveza, da vrše jednu stanovitu količinu rada, koja je nužna za podmirenje društvenih potreba, za šta opet u naknadu društvo daje svakom pojedincu sredstva za razvijanje nje­ govih sposobnosti i za uživanje života. Zena će isto kao i čovjek biti koristan i ravnopravan član društva, ona će kao i muškarac moći potpuno raz­ vijati sve svoje tjelesne i duševne sposobnosti i ispunja­ vajući svoje dužnosti imati sva prava. Stojeći prema mu­ škarcu kao slobodna i ravnopravna, ona je obezbijedjena od svih napadaja na njezino dostojanstvo. Današnji razvitak društva sili sve više i više takvom uredjenju, a baš velika i teška zla, koja taj razvitak nosi sa sobom, prinudjavaju ljude, da ostvare to društveno ure­ djenje. Četrnaesto poglavlje. Borba žene za obrazovanost. 1. Revolucija u kućnom životu. Ma da se ovaj razvoj ženinoga položaja može tako reći opipati, ma da ga svaki, koji gleda otvorenim očima, mora vidjeti, još se svaki dan čuje brbljanje o „prirodnome pozivu“ žene, koji je upućuje na kuću i porodicu. Ovako se najviše galami tamo, gdje žena pokušava da prodre u krug viših zanimanja, na primjer u više naučne i administrativne struke, liječničku i pravničku profesiju, prirodne nauke i t. d. Izmišljaju se najsmješniji prigovori i brane pod formom učenosti. G ospoda, koja važe kao učena, pozivaju se na nauku, ovdje kao i u mnogim drugim stvarima, da bi bra­ nila najveće apsurdnosti i besmislice. Njihov glavni vajni razlog je to, da žena po duševnim sposobnostima stoji iiisko ispod muškarca, da ona u duševnim oblastima ne može da uradi ništa, što bi bilo od velikoga značenja. �227 Ovi prigovori odgovaraju u tolikoj mjeri predrasudi najvećeg broja ljudi o pozivu i sposobnostima žene, da svatko, tko ih podigne, može računati na općenito odo­ bravanje. Nove će ideje stalno nailaziti na oštar otpor, doklegod opća obrazovanost i svijest bude stajala na tako niskom stupnju, kao što je to danas, naročito zbog toga, što je u interesu vladajućih klasa, da svijest i obrazovanost ogra­ niče što je moguće više na svoj sloj. Z ato će nove ideje u početku zadobijati za sebe samo jednu malu manjinu, i ona uvijek biva ismijavana, klevetana, pa i gonjena. Ali ako su nove ideje dobre i razumne, ako su one kao nužna posljedica ponikle iz postojećih odnosa, one će se sve više širiti, manjina će najposlije postati većina. Tako su se do danas razvijale sve nove misli u historiji, pa će isto tako proći i ideja o uvodjenju stvarne i potpune eman­ cipacije žena. Z ar nisu nekada i pristalice kršćanstva bile mala ma­ njina ? Z ar reformatori, moderna buržoazija, nijesu imali najmoćnijih neprijatelja? P a ipak su oni pobijedili. Ili, je li uništena socijalna demokracija zato, što su je u Nje­ mačkoj dvanaest godina sputavali iznimnim zakonima ? Nikad njena pobjeda nije bila sigurnija, nego onda, kad se mislilo, da je ona uništena. Pozivanje na prirodni poziv ženin, po kome ona ima da bude domaćica i čuvar djece, ima isto toliko smisla, koliko i tvrdnja, da uvijek mora biti kraljeva, jer ih je dosada, doklegod historija pamti, svuda bilo. Mi ne znamo, gdje je postao prvi kralj, kao god što ne znamo, gdje se pojavio prvi kapitalist, ali mi znamo i vidimo, da se mo­ narhija u toku vjekova bitno promijenila i da je tendencija razvitka u tome, da joj oduzima sve više i više moći, dok ne dodje vrijeme, a ono više nije daleko, kad će ona po­ stati izlišnom. Kao god monarhija, tako je i svaka dr­ žavna i društvena ustanova podvrgnuta stalnim izmjenama i promjenama, a najzad propadanju. Mi smo vidjeli u histo­ rijskom dijelu ove knjige, da današnji oblik braka i položaj žene nije nikako „vječito“ bio ovakav, kakav je danas, nego da su naprotiv i jedno i drugo produkt društvenoga �228 razvitka, koji se nikako nije završio. Ako je prije od pri­ like 2350 godina Demosten i mogao izjavljivati, da je je­ dini poziv ženin u tome, da „radja zakonitu djecu i bude vjerni čuvar kuće“ , danas je to gledište zastarjelo. Tko bi se danas usudio da tako nešto brani kao „prirodom odredjeno“, a da ne zasluži prijekor, da podcjenjuje ženu? Istina, još i danas ima tih sova, koje u sebi usvajaju to mišljenje starog Atenjanina, ali se nitko ne usudjuje da javno izrekne to, što je prije dvije hiljade godina slobodno i otvoreno, kao nešto, š t o s e p o s e b i r a z u m i j e , smio da izjavi jedan od najznatnijih ljudi Grčke. U tome se sastoji napredak. No ako je moderni razvitak iskopao grob milijunima brakova, on je s druge strane opet povoljno uticao na raz­ vitak braka. Prije nekoliko desetina godina u svakoj gradjanskoj i seljačkoj kući smatralo se kao nešto sasvim pri­ rodno, ne samo da žena šije, plete i pere — ma da je i to velikim dijelom izašlo već iz mode — nego isto tako i da mijesi hljeb, prede, bijeli, pravi pivo, kuha sapun, izradjuje svijeće. Napraviti odijelo izvan kuće smatralo se kao neumjerena rastrošnost. Vodovod, plinsko osvjetljenje, kuhanje plinom ili petrouljem itd. — o elektricitetu da i ne govorimo — pored još jednog velikog broja drugih na­ prava, koje se danas nalaze po kućama i kuhinjama, bile su tada nepoznate stvari. Dašto, još i danas postoje stari odnosi, ali su oni izuzetak. V ećina žena diže ruke od mnogih poslova, koji su se prije smatrali kao ženini pri­ rodni poslovi, zato, što ih industrija može da vrši bolje, praktičnije i jeftinije, nego što to može domaćica, te zbog toga, barem u gradovima, po kućama više i ne ima naprava za te radove. T ako se za nekoliko desetina godina u našem domaćem životu izvršila jedna velika revolucija,, kojoj mi poklanjamo malo pažnje samo zbog toga, što je smatramo kao nešto sasvim prirodno. Čovjek i ne obraća pažnju na promjene, koje mu se tako reći pred očima vrše, samo zato, što one ne iskaču naglo preda nj i ne ruše naglo red, na koji se on navikao; medjutim, on se buni protiv novih mišljenja, koja prijete da ga otrgnu od zastarjelih glupih ideja, na koje se navikao. �229 T a revolucija, koja se izvršila u našem domaćem životu i koja zadire sve dalje, izmijenila wje bitno i u drugome pravcu položaj ženin u porodici. Z ena je postala slobod­ nija, nezavisnija. Naše bake, ako su bile poštene majstorske žene, nijesu smjele pomišljati niti su pomišljale na to, da primjerice ne drže u kući i ne hrane radnike i šegrte, a da zato idu u kazalište, na koncerte i lokale za uživanje čak i radnim danom. A koja bi se od tih dobrih starih žena usudila i da pomisli da vodi brigu o javnim poslo­ vima, kao što to već mnoge žene ćine. Osnivaju se udru­ ženja za najrazlićnije svrhe, primaju se i izdaju listovi, sa­ zivaju kongresi. Kao radnice one se skupljaju u organiza­ cije, dolaze na skupštine i u udruženja muškaraca i tu i tamo — mi sad govorimo o Njemačkoj — dobijaju pravo da smiju birati privredne sudove, pravo, koje im je opet oduzela reakcijonarna većina njemačkog državnog sabora ljeta gospodnjeg hiljaduosamstotinadevedesetog. Koji bi to glupan htio da zbriše ove promjene, koje opisasmo, ma da se ne može osporavati, da one pored svijetlih strana imaju i mračnih, koje stoje u tijesnoj vezi sa cjelokupnim odnosima društva, koji previru i tru le ! Ali ipak ima više svijedih strana. I same žene, ma koliko da su ukupno za danas konzervativne, nijesu baš nimalo sklone da se vrate u stare, tijesne, patrijarhalne odnošaje ranijih vremena. U Saveznim Državama društvo doduše stoji isto tako na buržoaskom temelju, ali se ono ne zanosi ni starim evropskim predrasudama ni preživjelim ustanovama, pa je zbog toga mnogo sklonije da primi nove ideje i ustanove, ako one obećavaju koristi. Tam o se već odavno na po­ ložaj ženin gleda drugačije, no kod nas. Tam o se primje­ rice u bolje situiranim krugovima več odavno došlo na misao, da je ne samo naporan i spor posao, pa bogme i za kesu štetan, ako žena još bude sama mijesila kruh i kuhala pivo, nego se isto tako smatra za izlišno, da ona k u h a k o d k u č e . Centralna kuhinja kooperative za jelo, snabdjevena svim mogućim strojevima i pogodnim pomoć­ nim sredstvima, zamijenila je privatnu kuhinju; žene, koje sačinjavaju kooperativu, kuhaju na izmjenu i tako se dolazi �230 i do boljeg^ raznovrsnijeg i jeftinijeg jela, a sa mnogo manje napora. Naši oficiri, koji nimalo nisu ni socijalisti ni komu­ nisti, rade slično ovom e; oni u svojim kasinima organizuju privatnu kuhinju, postave jednog administratora, koji ima da nabavlja životne namirnice na veliko, jelovnik je za­ jednički, a jelo se gotovi u parnim kuhinjama kasarne. Oni živu mnogo jeftinije, nego u hotelu, a imaju bar isto tako dobro jelo. Kao što je poznato, i hiljade najbogatijih po­ rodica živu po cijelu godinu ili pojedinih dijelova godine u pensionima i hotelima ne žaleći ni najmanje za domaćom kuhinjom; one smatraju za veliku prijatnost, kad se oslo­ bode privatne kuhinje. A to, što naročito imućnije i bo­ gatije žene nikako ne pristaju da rade u kuhinji, isto tako ne kazuje, da je taj posao „prirodni poziv“ ženin, šta više, činjenica, da vladarske i otmjene porodice, kao što i veći hoteli svi angažuju k u h a r e za kuhanje jela, mogli bismo govoriti čak i u prilog toga, da je kuhanje muški posao. Na ovo naročito svraćamo blagonaklono pažnju onih, koji ženu ne mogu da zamisle drukčije, no kako maše kuhačom. I sad, ništa bliže pameti, no sa centralnim kuhinjama ustanoviti za opću potrebu i centralne zavode za pranje i potrebne naprave za sušenje — kao što su ih već u svim većim gradovima bogataši i spekulanti i podigli i došli do odličnih rezultata; dalje sa centralnim kuhinjama ustanoviti i centralno loženje, pored vodovoda sa hladnom vodom i one sa toplom vodom i time otpada velik broj teških i sporih poslova. Veliki hoteli, mnoge privatne kuće, bolnice, škole, kasarne, javne zgrade svih vrsta itd. imaju te i slične ustanove, električnu rasvjetu, kupatila itd. Mana je to, što su samo javni zavodi i imućne klase ti, koji uživaju ove koristi, koje bi, kad bi svima bile pružene, uštedile ogromnu količinu vremena, napora, radne snage i materijala i visoko uzdignute niveau života i blagostanje sviju. Ljeti 1890. do­ nijeli su dnevnici opis napretka, koji je u Saveznim Drža­ vama postignut u pogledu centralnog loženja i snabdije­ vanja uzduhom. T u je izmedju ostalog stajalo i ovo: •„Pokušaji, činjeni u novije doba poglavito u Sjevernoj Americi, da se grijanje kuća čitave jedne četvrti ili dijela grada vrši sa jednog mjesta, pokazali su dosta ozbiljnih �231 rezultata i u konstruktivnom pogledu izvedeni su tako briž­ ljivo i zgodno, da se, s obzirom na povoljna iskustva i financijske koristi, koje ti pokušaji obećavaju, smije očeki­ vati njihovo dalje rasprostiranje. U novije se doba otišlo još i dalje, pa se upinje, da se pojedini, ne suviše pro­ strani dijelovi grada, ne samo podmiruju grijanjem iz neko­ liko centralnih mjesta, nego još i snabdijevaju s v j e ž i m uzduhom, bilo ugrijanim, bilo rashladjenim." O no, što je tada bilo projektirano, danas je na mnogo mjesta, i bolje, ostvareno. Filistarska tjesnogrudnost i ogra­ ničenost rado kod nas sliježe ramenima, kad je riječ o tim i sličnim planovima, ma da se i mi u Njemačkoj nalazimo u procesu one tehničke revolucije, koja je privatne kuhinje kao i druge poslove, što su se do danas vršili u domaćem kućanstvu, učinila bila isto onako izlišnima, kao što je to mašina i moderna tehnika učinila zanatska poduzeća. U početku devetnaestog vijeka čak je i jedan Napoleon iz­ javio, da je ideja o ladji, koju tjera para, ideja sumanutog čovjeka; ideju o gradjenju željeznice proglasili su za glu­ post ljudi, smatrani za mudre, jer, govorili su, nijedan čo­ vjek ne bi mogao ostati u životu, ako bi se vozio na ta­ kvoj jednoj spravi, pošto bi brzina vožnje oduzela putnicima mogućnost, da d išu ; slično tome postupa se još i danas prema velikom broju novih ideja. T ko bi našim ženama prije sto godina predložio, da se kane nošenja vode, pa upotrijebe vodovod, taj bi bio optužen, da hoće žene i sluškinje navesti na nerad. Ali velika tehnička revolucija koraca brzim koracima na svim oblastima života i rada, nju ništa više ne zadržava, a buržoasko društvo ima historijski zadatak, da tu revolu­ ciju, koju je ono i izazvalo, dovede do njenog vrhunca i da na svim područjima stvori one klice za preobražaje, k o j e će d r u š t v o , p o d i g n u t o na s v o m t e­ melju, s a m o r a z v i t i u v e l i k o m o b j a m u i u č i n i t i z a j e d n i č k i m d o b r o m sviju. Razvitak našeg socijalnog života ne ide dakle u tom pravcu, da ženu opet turi u kuću i na ognjište, kako to hoće naši fanatičan kućanstvenosti i zbog čega oni, kao ono Zidovi u pustinji, kukaju za izgubljenim egipatskim �232 loncima s mesom, v e ć o n z a h t i j e v a , d a ž e n a i z a d j e iz u s k o g a k r u g a k u ć a n s t v a i u z m e p o t p u n o u č e š ć e u j a v n o m ž i v o t u — u kome se tada ne će vidjeti samo muškarci — i u k u l t u r n i m z a d a c i m a č o v j e č a n s t v a . Laveleye ima pravo, kad p iše :1 ,,U koliko raste ono, što mi imamo običaj da zovemo civilizacijom, u toliko slabe osjećanja porodičnog pijeteta i veze i vrše sve manji uticaj na radnje ljudi. Ovaj fakat je u tolikoj mjeri općenit, da se u njemu može gle­ dati zakon društvenog razvitka/' Ne samo, da je položaj žene postao drugi, nego i položaj sina i kćerke prema po­ rodici, položaj, koji je postepeno u tolikoj mjeri postao samostalan, da to prije nikada nije bio slučaj, ovo naročito u Saveznim Državama, u kojima se uzgoj pojedinaca za samostalan i nezavisan život vrši u mnogo većoj mjeri, nego kod nas. Mračne strane, koje i danas pokazuje ovaj oblik razvitka, nijesu s njime ’neminovno spojene: njihov je korijen u socijalnim odnosima našeg vremena. Đuržoasko društvo ne izazove nijednu novu prijatnu pojavu, a da joj odmah ne prida i mračnu stranu, ono je u svim svojim napredovanjima dvostrano i dvosmisleno, kao što je to već Fourier oštroumno istaknuo. Kao Laveley, vidi i Dr. Schaffle, da je drugačiji ka­ rakter porodice naših dana posljedica društvenog razvitka. O n veli: 2 „Kroz historiju se zbilja provlači pod II. objašnjena tendencija, da se porodica svede na svoje s p e c i f i č n e funkcije. Porodica napušta jednu po jednu provizornu i tudju funkciju, ona, u koliko se pojavila kao umjetna do­ puna stanovitih socijalnih funkcija, ustupa mjesto samo­ stalnim institucijama prava, reda, sile, vjerske službe, na­ stave, tehnike i t. d., čim se te ustanove razviju." 2. D uševne sposobnosti kod žene. Z ene prodiru sve dalje, i ako zasada samo u manjini, a medju njima svega jedan dio, koji je potpuno svijestan 1 Prastaro vlasništvo. G lava 2 0, kućna zajednica, Leipzig 1879. 2 Gradivo i život društvenog tijela, 1. svezak. Tubingen 1878. �233 svojih ciljeva. O ne hoće ne samo da mjere svoje snage s čovjekovim snagama u privrednoj i industrijskoj oblasti, one hoće ne samo da zadobiju slobodniji i nezavisniji po­ ložaj u porodici, nego one hoće još i to, da svoje duševne sposobnosti ogledaju u višim sferama života i u javnome životu. Njima se rado odgovara, da one za to nisu spo­ sobne, jer ih priroda nije obdarila. Pitanje o zanimanju višim strukama može u današnjem društvu imati značenja samo za mali broj žena, ali je ono od principijelne važnosti. Velika većina ljudi vjeruje najozbiljnije, da im žene mo­ raju uvijek biti i duševno podčinjene i da one nemaju ni­ kakva prava na jednak položaj s njima, pa su zbog toga najodlučniji protivnici ovih težnja. Isti ti ljudi, koji nemaju ništa primijetiti, kad žena radi one poslove, od kojih su mnogi u najvećoj mjeri naporni, često puta opasni, u kojima se najvećma upropaštuje ono, što je čini ženom, u kojima ona na najeklatantniji način vrijedja svoje materinske dužnosti, hoće da je isključe od onih zanimanja, u kojima te zapreke i opasnosti postoje u mnogo manjoj mjeri i koja mnogo bolje odgovaraju njenom tjelesnom sastavu. Naročito je živahnija agitacija u Njemačkoj, da se že­ nama dopusti studij na univerzama, izazvala veliko protiv­ ljenje, koje se upravlja osobito proti tomu, da ih se pusti na studiranje medicine T ako Pochhammer, Fehling, S. Binder, Hegar i t. d. V . Đarenbach mišljaše, da je ne­ sposobnost žene u znanostima dokazao time, što se dosada medju ženama nije pojavio nijedan genij i da su zato očito nesposobne za studij filozofski. A ko svijet ima dosta muških filozofa, može se bez štete odreći ženskih. P a i prigovor, da se medju ženama dosada još ne pojavi genij, ne stoji i nije nikakav dokaz. Geniji ne padaju s neba, oni moraju imati prigode, da se obrazuju i razviju, a ta je dosada manjkala ženama, njih se tisućljećima ugnjetavalo, a isto tako im se oduzela ili smanjila prilika i mogućnost, da razviju svoje duševne sposobnosti. Kad se rekne, da žene nemaju nikakvih dispozicija za genija zbog toga, što se misli, da se mora odreći genijalnost onom svakako ve­ likom broju znamenitih žena, onda je to isto tako pogriješno, �234 kao kad bi se tvrdilo, da medju muškima nije postojalo više genija, no što je broj onih, koji su priznati kao geniji. Jer svaki seoski učitelj zna, koliki se veliki broj sposob­ nosti kod njegovih djaka ne razvije potpuno samo zato, što im se ne pruži mogućnost, da se obrazuju. Sta više, svaki je od nas poznavao u životu ljudi, za koje mora reći, da bi postali ukras ljudske zajednice, genijalni ljudi, samo da su mogli razvijati svoje sposobnosti pod srećnijim okol­ nostima. Broj talenata i genija medju ljudima mnogo je veći, neg što se do danas moglo pokazati. Isto tako stvar stoji i sa sposobnostima ženskog spola, koji je već toliko hiljada godina, mnogo više no muški, duševno potlačivan, zauzdavan i sakaćen. Mi nemamo nikakva mjerila, po kome bismo mogli tačno ocijeniti, koliko se izobilje duševnih snaga i sposobnosti može razviti i kod ljudi i kod žena, čim te snage i sposobnosti budu počele bujati pod prirodnim uslovima. Danas je u ljudskome svijetu isto, kao i u bilinskome svijetu. Milijuni dragocjenih klica i ne počnu se razvijati zbog toga, što je zemljište, na koje padaju, nepovoljno ili već okupirano, i tako za mladu biljčicu nije ostalo nimalo uzduha, svjetlosti i hrane. Isti ti zakoni, koji važe u pri­ rodi, važe i u ljudskom životu. Kad bi neki vrtljar ili zemljoradnik htio za jednu biljku ustvrditi, kako ona ne može da se usavršava, i ako nije ni pokušao, da je usavr­ šava, njega bi svaki njegov prosvjetljeniji susjed proglasio za budalu. Isto bi to bilo i onda, kad on ne bi pristao, da neku svoju žensku domaću životinju spari sa muškom savršenije rase, da bi dobio savršeniju životinju. Danas više nema ni jednoga seljaka, koji je tolika neznalica, da ne uvidja koristi od razumnog njegovanja svojih biljaka i životinja — drugo je pitanje, da li mu njegova sredstva dopuštaju, da provede bolje metode — ; samo u ljudskome svijetu ne će čak ni učeni ljudi, da vrijedi ono, što sami smatraju kao neminovni zakon za sav ostali svijet. A medjutim može svaki, i ako nije pri­ rodnjak, crpsti iz života poučnih (akata u tome pogledu. Z bog čega to, da se djeca bolje situiranih klasa redovito razlikuju od djece siromašnih ljudi i p o . izgledu lica i po �235 sastavu tijela i po izvjesnim duševnim osobinama? Zbog razlike u uslovima života i odgoja. Jednostranost, kojom se obrazuje za odredjeno neko zvanje, daje čovjeku neki odredjeni karakter. U najviše slučajeva lako ćemo po držanju i izražaju lica prepoznati župnika ili učitelja, a isto tako i vojnika, ma se on i na­ lazio u civilnom odijelu. Vrlo se lako nadje razlika iz­ medju postolara i krojača, stolara i bravara. Dva blizanca imajući veliku sličnost u djetinjstvu, razlikovat će se znatno kasnije, ako su im zanimanja posve različna; ako se jedan primjerice posvetio teškom ručnom radu kovača, a drugi filozofskom studiju. Đaštinjivost s jedne strane, a prilagodjivanje s druge igraju u čovječjem razvoju odlučnu ulogu, baš kao i u životinjskom carstvu, _a čovjek je i onako najprilagodljiviji od svih stvorenja. Cesto je dovoljno par godina drugog načina života ili zanimanja, da bi se od jednog čovjeka razvio posve drugi. Promjene u vanjštini ne opažaju se nikada tako očito, nego kad čovjek iz si­ romašnih i malih odnosa predje u bitno bolje. Najmanje će možda svoju prošlost zanijekati promjenom svojega lica; razlog je u tom, što većina ljudi preko stanovite starosti ne osjećaju nikakve želje za daljnjim obrazovanjem, a ćesto im to nije ni potrebno. Ljudi nižih staleža rijetko pate od te pogriješke. U naše doba, što gleda na novac i materi­ jalna sredstva, klanjaju se ljudi mnogo radije č o v j e k u s v e l i k o m k e s o m , n e g o li p r e d č o v j e k o m od z n a n j a i v e l i k i h d u š e v n i h dar ova, na­ ročito, ako taj ima n e s r e ć u biti s i r o m a š a n i n e i m a t i r a n g a . Obožavanje zlatnog teleta ni u koje doba ne bijaše tako rasprostranjeno, kao u današnje. T a zato i živimo ,,u najboljem od svih svjetova". Najjasniji primjer za to, što čine različiti uslovi života i odgoja, vidimo u našim industrijskim okružjima. Tam o su već po vanjštini radnik i poduzetnik takova suprotnost, kao da pripadaju dvjema različitim ljudskim rasama. T a nam je suprotnost izašla pred oči na gotovo užasan način prilikom jedne izborne skupštine, koja se održala zimi 1877. u nekom rudarskom industrijskom gradu. Z bor, na kome je trebalo da se vodi rasprava s jednim liberalnim �236 profesorom, bio je sastavljen tako, da su obje stranke bile zastupane u podjednakom broju. Prednji dio dvorane bili su zauzeli protivnici, gotovo bez izuzetka zdravi, snažni, često krupni tipovi; u zadnjem dijelu dvorane i na gale­ rijama stajali su radnici i sitna buržoazija, devet desetina njih tkalci, najvećim dijelom mali tipovi uskih grudi, bli­ jedih obraza, lica, s kojih se čitao jad i nevolja. Jedni su predstavljali situ vrlinu i moral buržoaskoga svijeta, koji se sastoji u sposobnosti plaćanja, drugi pak radljive pčele i tegleće životinje, od čijih plodova rada živu gospoda, koja tako dobro izgledaju. Neka se jedna generacija stavi u jednako povoljne uslove života i suprotnost će kod naj­ većeg broja ljudi iščeznuti, a pouzdano će biti sasvim uništena kod njihovih potomaka. Uopće je kod žena teže utvrditi njihov socijalni položaj, no kod ljudi: one se sa većom lakoćom snadju u novim odnosima i brže primaju viši način života. Nji­ hova sposobnost prilagodjivanja veća je, no kod tromog čovjeka. Sto je za biljku dobro zemljište, svijetlost i uzduh, to su za čovjeka zdravi socijalni odnosi, koji daju mjesta razvi­ janju svih njegovih duševnih i tjelesnih dispozicija. Poznato načelo: „Čovjek je ono, što jede" izražava malo jedno­ strano sličnu misao. Nije u pitanju samo to, što jede, nego čitavi njegov način života, socijalna sredina, u kojoj se kreće, koja spriječava ili potpomaže njegovo osjećanje, nje­ govo tjelesno i duševno razvijanje, utiče u povoljnom ili nepovoljnom smislu na njegovo osjećanje, njegovo mišljenje, njegov rad. Mi vidimo svakog dana, kako duševno i mo­ ralno propadaju ljudi, koji se nalaze i u dobrim materi­ jalnim prilikama, zato, što van uskoga okvira njihovih domaćih ili ličnih odnosa na njih djeluju nepovoljni s o c ij a l n i odnošaji, što postaju toliko važni, te ih mogu uputiti na pogriješne staze. O pći odnosi, u kojima netko živi, čak su od mnogo većeg značenja, nego porodični odnošaji. Ali ako su socijalni uslovi razvijanja jednaki za oba spola, ako ni za jedan ne postoje nikakve zapreke, i ako je socijalno stanje društva zdravo, o n d a s e ž e n a d i ž e n a t a k v u v i s i n u s a v r š e n s t v a s v o g a b i ć a , o k a k v o j mi �237 još n e m a m o pr ave p r e d o d ž b e , jer takvo sta­ nje j oš d o s a d a ni je p o s t o j a l o u hi s t o r i j i razvitka čovječanstva. Prem a onom, što su pojedine žene do danas uradile, čovjek ima prava očekivati najbolje, što može biti, jer te žene strše isto toliko u vis iznad mase svojega spola, ko­ liko i muški geniji iznad mase svojih spolnih drugova. Mjerene mjerilom, kojim se naprimjer obično mjere vladari, žene su čak pokazale prosječno više talenta za vladavinu, nego ljudi. Kao primjere neka spomenemo Izabelu i Blanku Kastilsku, Jelisavu ugarsku, Katarinu Sforzu, vojvotkinju od Milana i Imole, Elizabetu englesku, Katarinu rusku, Mariju Tereziju i t. d. Pomagan činjenicom, da su žene medju svim rasama i u svim dijelovima svijeta vladale odlično, čak nad najdivljim i najnemirnijim hordama, Đurbach opaža, d a b i v r l o v j e r o v a t n o ž e n e b i l e mn o g o s p o s o b n i j e za p o l i t i k u od m u š k a ­ r a c a. 1 Kad je godine 1901. umrla engleska kraljica Viktorija, jedan je veliki engleski list predložio, da se u Engleskoj uvede žensko prijestolonasljedstvo, jer povjest Engleske pokazuje, da su ženski njezini vladari vladali bolje od muških. Mnogi veliki čovjek znatno bi se smanjio, kad bi se znalo, šta ima da se zahvali samo njemu, a šta drugima. Jednog od najvećih genija francuske revolucije njemački historičari, primjerice von Sybel, vide u grofu Mirabeauu. Ali je istraživanje pokazalo, da on za koncepte gotovo svih svojih govora treba zahvaliti usrdnoj pomoći nekolicine učenjaka, koji su u tišini za njega radili i koje je on znao izrabiti. S druge strane zaslužuju najveću pažnju pojave, kao što je jedna Sappho, jedna Diotima u vrijeme Sokratovo, jedna Hypatija u Aleksandriji, jedna gospodja Roland, pa onda Marija W ollstonecraft, Olimpija de Gonges, gospodja v. Stael, George Sandova i t. d . ; kraj njih blijedi mnoga muška zvijezda. A isto je tako poznato, kako su žene djelovale kac majke znamenitih ljudi. Z ene 1 Dr. H avelock E llis, Muškarac i žena. Autorizovano njemačko izdanje od Dra. H ansa Kurelle. Str. 2 0 1 . Leipzig 1894, nakladom Georga H . W iganda. �238 su učinile, što im je iole bilo moguće u prilikama, koje su za njih bile s a s v i m n e p o v o l j n e , a to budi za budućnost najbolje nade. Zapravo se tek u drugoj polovici devetnaestog stoljeća počelo u većem broju ženama utirati putove i puštati ih u natjecanje s muškarcima na najraznolikijim područjima. Rezultati, koji su postignuti, veoma zadovoljavaju. Ali uzmimo taj slučaj, da žene prosječno nisu sposobne za razvijanje toliko, koliko čovjek, da medju njima nema nijednog genija ni velikog filozofa: je li onda ta okolnost vrijedila za muškarce, kad im se prema riječima zakona dala potpuna ravnopravnost s „genijima“ i „filozofima" ? Isti ti učenjaci, koji ženi odriču više sposobnosti, skloni su, da se tako drže i prema zanatliji i radniku. Kad se plem­ stvo poziva na svoju „plavu" krv i svoje porijeklo, oni se podrugljivo smiješe i sliježu ramenima; ali prema čovjeku nižega staleža oni smatraju, da su aristokracija, koja za ono, što je postala, ima da zahvali ne povoljnijim uslovima za život, već jedino nekom svom specijalnom talentu. Isti ti ljudi, koji na jednom području spadaju medju ljude bez ikakvih predrasuda i prezrivo gledaju na one, koji ne misle slobodno kao oni, na drugom području, čim je u pitanju njihov staleški ili klasni interes, njihova taština ili egoizam, ograničeni su do gluposti i neprijateljski raspoloženi do fanatizma. V iši muški svijet sudi negativno o nižem, a slično tome gotovo sav muški svijet o ženama. Muškarci * u velikoj većini ne gledaju u ženama ništa drugo, do Ii i predmet za izrabljivanje i uživanje; da ih smatraju^ kao j r a v n o p r a v n e , to se protivi njihovoj predrasudi. Zena treba da bude ponizna i skromna, ona treba da se ograniči na kuću, a sve ostalo da, ostavi kao područje „go- j spodaru svekolikog stvaranja". Z ena treba da na sve mo-/ guče načine zauzda svoje misli i sklonosti, pa da čeka, što \ će za nju odlučiti njena zemaljska providnost, otac ili muž. 1 U koliko više odgovara svim ovim zahtjevima, u toliko je više hvale kao „pametnu, poštenu i punu vrlina", pa ma ona i propala pod teretom fizičkih i moralnih patnja, koje su posljedica njenog neprirodnog i prisilnog položaja. A ako se govori o j e d n a k o s t i s v i h l j u d i , onda je nesmisao htjeti iz nje isključiti polovicu ljudskog roda. �239 Ž ena ima i s t o pravo, koje i muškarac, na razvijanje svojih snaga i njihovu slobodnu prim jenu; ona je čovjek, kao god i muško, i ona treba kaogod i on da ima slo­ bodu da rasposlaže sobom kao svoj gospodar. Slučaj, što se ona rodila kao žena, ne smije tu ništa da izmjenjuje. Ž eni oduzeti ravnopravnost zbog toga, što se rodila kao žensko, a ne kao muško — pri čem je muškarac nevin, kao i žena — isto je tako nepravedno, kao i kad bi se prava i slobode doveli u zavisnost od religije ili po­ litičkog uvjerenja, a isto tako besmisleno, kao i kad bi se dva čovjeka smatrala neprijateljima zbog toga, što po rodjenju pripadaju različitim plemenima ili različitim narod­ nostima. T o su pogledi, nedostojni slobodnog čovjeka. Napredak Čovječanstva leži u tom, da se ukloni sve, što dovodi u zavisnost i podčinjenost jednog čovjeka prema drugom, jednu klasu prema drugoj, jedan spol prema drugom. Nikakva druga n e je d n a k o s t nije oprav­ d a n a o s i m one, k o j u je s t v o r i l a p r i r o d a praveći razlike izmedju p oje d inaca rad i p o s t i g n u ć a p r i r o d n o g cilja. A p r i r o d n e g r a n i c e ne će p r e k o r a č i t i n i j e d a n spol, j e r bi t i m e u n i š t i o s v o j u p r i o d n u s vr h u . 3. Razlike u tjelesnom i duševnom ustrojstvu muškarca i žene. Protivnici r a v n o p r a v n o s t i žene s muškarcem na­ vode kao glavni argumenat to, što tvrde, da žena ima manji mozak od čovjeka, da ona isto tako i po drugim osobinama stoji iza čovjeka, te je time dokazan njezin trajni inferijoritet (niža prirodna sposobnost). Neosporivo je, da su muško i žensko dva čovjeka različitih spolova, da i jedno i drugo ima specijalnih organa, koji odgovaraju spolnome cilju i da zbog zadataka, koje svaki spol mora izvršiti radi ostvarenja prirodne svrhe, postoji čitav niz raz­ lika u njihovim fizijološkim i psihološkim osobinama. T o su fakta, koja nitko ne može poricati, niti će ih poricati, a li o n a n i k a k o n i j e s u r a z l o g za r a z l i k u �240 u socijalnoj i političkoj ravnopravnosti m u š k a r c a i ž e n e . Čovječanstvo, društvo sastoji se iz o b a d v a spola, o b a d v a n e o p h o d n a za opstanak i dalji razvitak njegov. I najgenijalnijeg čovjeka rodila je mati, kojoj on često puta treba da zahvali za sve, što naj­ boljeg ima. Kakvim se onda pravom hoće ženi da odrekne ravnopravnost s muškarcem? Bitne razlike, koje po mišljenju znamenitih autoriteta postoje u tjelesnom i duševnom ustrojstvu muškarca i žene, slijedeće su : Sto se tiče visine tijela, nalazimo primjerice kod Havelock Ellisa prosječni broj od 170 centimetara za muškarca, a za ženu 160 centimetara (kod Vierordta 172 i 160, u sjevernoj Njemačkoj po Krauseu 173 i 163 cen­ timetara). Tjelesne visine odnose se kao 1 0 0 :9 3 . Kao prosječna težina može za odrasle da vrijedi 65 i 54 kilo­ grama. Davno je već poznato, da je grudni koš kod žen­ skinja m anji; ali, kako pokazuju tačna mjerenja, to se znatno uveličava. Kod ženske srednje veličine noge su tek za 15 milimetara kraće od nogu isto tako velikog muš­ karca, i Pfitzner sumnja u to, da se ta razlika dade opa­ ziti kod promatranja hgure. „Dijeljenje tjelesne visine u duljinu stasa i duljinu nogu uplivisano je isključivo staturom, a posve neovisno od spola.“ Nasuprot je ženska ruka očito kraća od muškarčeve (1 0 0 :9 1 ,5 ). Bez obzira na veličinu i širinu muške ruke, kod muškarca je prstenjak redovito dulji od kažiprsta, dok je kod žene obratno. Muška je ruka po tom sličnija majmunskoj, kao što je i duljina ruke ,,pithekoidna“ (majmunu slična) oznaka. Sto se tiče veličine glave, dade se za visinu muške i ženske glave ustanoviti apsolutni odnošaj 1 0 :9 4 ; rela­ 0 tivna visina glava odnosi se kao 100 : 100,8, što kod žene pokazuje apsolutno manju, ali relativno veću glavu. Po Pfitzneru odnose se apsolutne visine glava kao 1 0 0 :9 6 ,1 . Relativna visina muške glave odnosi se prema onoj ženske glave kao 100 : 103 ; tu se već jasnije vidi, da je ženska glava relativno nešto veća. Ž enske su kosti manje, tanje, nježnije i na površini više glatke, jer slabija muskulatura treba manje hrapave površine za podlogu. Taj slabiji razvoj mišičja jest jedna od najočitijih osobina ž e n e ; ona �241 se očituje u manjoj debljini pojedinih mišića, a osim toga su mišići kod žene mekši i bogatiji vodom. (Sadržina vode u muskulaturi iznosi po v. Bibri kod muškarca 72,5, a kod žene 74,4 procenta). Naprotiv ovom odnošaju kod mišičja stoji obrati razmjer masnog tkiva. Njega ima kod žene u znatno većoj mjeri, no kod muškarca. Prsni je koš razmjerno kraći i više stisnut, a ostale razlike stoje u di­ rektnoj svezi sa spolnom svrhom. Navodi različitih pisaca o apsolutnoj i relativnoj težini utrobe veoma su često znatno protuslovni. T ako se prema Vierordtu kod muškarca od­ nosi težina srca prema težini tijela kao I : 215, prema Cleudinningu kao 1 : 158, a kod žene prema istim piscima kao 1 : 206, odnosno 1 : 149. Općenito se može uzeti, da je ženska utroba, i ako je apsolutno manja, relativno teža od muškaračke. Težina srca iznosi kod muškarca 350, a kod žene do 310 grama. U ženskoj krvi ima nešto više vode (80,1 1 procenata prama 78,15), manji broj krvnih stanica (krvnih tjelešca) u objamu (4,5 prama 3 milijuna na kubični milimetar) i manje tvari, koja bojadiše krv (prema Ellisu iznosi razlika 8 postotaka). Manja veličina srca, uži stas, a vjerojatno i veća količina vode u krvi kod žene uzrokom je, da se kod žene manje troši tvar i da joj je potrebno manje hrane. „Tako se objašnjava, što i civilizovani čovjek u mnogom nalikuje životinji, naročito majmunu, više, nego žena, da pokazuje ,pithekoidne‘ značajke, osobito razvojem ličnoga skeleta i duljinom udova.“ Sto se tiče razlike lubanja kod obih spolova, moramo odmah istaknuti, da dosada još prema Bartelsu nije po­ znata, a jamačno niti ne postoji očita, u svakom slučaju očita oznaka, po kojoj bi se moglo prosuditi, pripada li stanovita lubanja ovom ili onom spolu. Uzevši apsolutno, muška je lubanja u svim dimenzijama veća od ženske. Prema tomu je i prostor u lubanji i težina veća (odnošaj 1 0 0 0 :8 8 8 ). A li odjelito promatranje mozgovne i lične lubanje dovodi do nešto drugih rezultata. Potonja je kod muškarca ne samo apsolutno, već i relativno veća. N asu­ prot su kod žene relativno daleko veće dimenzije u mozA . Bebel. Ž en a i socijalizam. 16 �242 govnoj lubanji. Pa i iz brojeva o sadržini lubanje izlazi relativno veća lubanja za ženu. Kao srednji broj za sve normalne mozgove odraslih osoba izlazi za muškarca (po Grosseru) težina od 1388 grama, a za ženu 1252 grama.1 Pretežni broj težina za muški spol (84 procenta) leži izmedju 1250 i 1550, a za ženski spol (91 procenat) izmedju 1100 i 1450 grama. Ali se ove težine ne smiju uporedjivati direktno, pošto je žena manja od muškarca. T reba dakle da ustanovimo rela­ tivnu težinu mozga. U poredjenju s težinom tijela otpada kod muškarca 21,6 grama, a kod žene 23,6 grama moz­ govne supstancije na kilogram težine čitavog tijela. O bjaš­ njenje toj pretežitosti imamo da potražimo u činjenici, da je ženski stas manji.2 Druge nam rezultate daje poredjenje jednako velikih pojedinaca različitih spolova. Prema Marchandu je težina ženskoga mozga za sve veličine tijela bez iznimke manja, no kod jednako velikih muškaraca. No taj je postupak isto tako malo korektan, kao i uporedjivanje tjelesnih visina. O n predpostavlja, da je dokazano ono, što još treba do­ kazati : direktan snošaj izmedju visine tijela i težine mozga. Đlakeman, Alice L ee i Karl Pearson ustanovili su na temelju engleskih podataka i mjerenja, da ne postoji nikakva očita relativna razlika izmedju muškarca i žene, što se tiče težine mozga, to jest, jedan muškarac jednake \eličine tijela, starosti i glave ne će pokazivati nikakvu razliku u težini mozga s jednom prosječnom ženom .3 Dapače ističe Marchand, da je sitnost ženskog mozga 1 Prdsječno važe prema Muški mozak: Ženski mozak: Bischoffu (B avarsk a).................................... 1362 1219 Boydu (E n g le sk a ) ......................................... 1325 1183 Marchandu ( H e s s e n ) ............................... 1399 1248 Retziusu ( Š v e d s k a ) .................................... 1388 1252 2 „Genijalni su muškarci redovito malog stasa i velikog mozga, a to su i glavne oznake djeteta, pa i čitavi izražaj njihova lica i njihov temperamenat podsjeća na dijete. “ H avelock Ellis, Muškarac i žena. Str. 392. 1894. 3 J. Blakeman, A lice L ee i K. Pearson, A Study of the biometric constants of english Brainweights. Biometrika 1905. V o l. IV. �243 uvjetovana možda većom finoćom njegovih živčanih eleme­ nata. „D ašto,“ veli Grosser, „to još nije mikroskopski do­ kazano, a bilo bi i vrlo teško utvrditi to. Ali treba na to upozoriti analogijom, da je i očna jabučica i labirint uha kod žene nešto manji, no kod muškarca, a da zbog toga ovi aparati ni u kojem pogledu nijesu manje fini i manje sposobni. Drugi jedan, jamačno glavni razlog za odista slabiji razvoj ženskog mozga leži u okolnosti, što je slabije razvijena ženska muskulatura. “ 1 U koliko se ove razlike zasnivaju na samoj prirodi spolne razlike, one se dabome ne mogu izmijeniti. U ko­ liko se pak te razlike u sastavu krvi i mozga daju modifikovati drugim načinom života (ishranom, duševnom i fi­ zičkom gimnastikom, načinom zanimanja itd.), to se za sada ne može ni na koji način pouzdano ocijeniti. Č i n i se, d a j e n e p o b i t n a č i n j e n i c a , d a s e ž e n a d a n a š n j e g v r e m e n a v i š e r a z l i k u j e od mu­ š k a r c a , no ž e n a p r v o b i t n o g v r e m e n a ili ž e n a z a o s t a l i j ih n a r o d a , a to je s a s v i m poj mljiva p o s l j e d i c a s o c i ja l n o g razvitka, k o m e je ž e n a k u l t u r n i h n a r o d a bi l a p o d ­ č i n j e n a z a p o s l j e d n j i h 1000 d o 1500 g o d i n a . Prema Havelock Ellisu iznosio je kapacitet ženine lu­ banje (ako se lubanja muškarca uzme kao 1000) : C r n c i.......................... 9 8 4 H otentoti . . . . 951 H i n d u ..................... 9 4 4 E s k i m i .....................931 H olandezi . . . . 9 1 6 ( 9 0 9 ) R u s i ................................. 8 8 4 N i j e m c i ....................... 8 3 8 — 8 9 7 2 K i n e z i ........................... 8 7 0 E n g le z i ............................ 8 6 0 — 8 6 2 Parižanka (1 9 godina) 8 5 8 Protuslovni podaci kod Nijemaca pokazuju, da su mje­ renja vršena na vrlo različitom materijalu — kvantitativno i kvalitativno — i da stoga ne mogu biti apsolutno po­ uzdana. Ali jedno je u tim brojkama sigurno Z en e crnaca, 1 Privatni docenat Dr. O tto G rosser, Tijelo žene u djelu „Muškarac i žena". Izdao profesor Dr. Kossmann u Berlinu i Dr. S. W a liss u Beču. Str. 4 0 . Stuttgart 1907. 2 Prema pet različitih pisaca 83,8, 8 6 4 , 8 7 8 , 8 8 3 , 8 9 7 . Z a Prusku (K upfer) 9 1 8 , za Bavarsku (R ause) 8 9 3 . �244 H otentota i Hindua imaju znatno veću kapacitetu lubanje, no njemačke žene, Engleskinje, Parižanke, a opet su ove potonje zajedno inteligentnije. Pri uporedjivanju težina mozga od znamenitih pokoj­ nika pokazale su se slične protivrječnosti i osobitosti. Prema profesoru Reclamu težio je mozak prirodoslovca Cuviera 1830 grama, Byronov 1807, znamenitog mate­ matičara Gaussa 1492, filologa Hermanna 1358, pariškog prefekta Hausmanna 1226 grama. Posljednji je imao mozak, koji je težio kao jedan prosječni ženski mozak. I Gambettin mozak težio je znatno ispod prosjeka ženskih moz­ gova, vagao je tek 1 180 grama. I Dante da je imao mozak, koji je bio ispod prosječne težine muškaračkog mozga. P o ­ datke slične vrsti nalazimo kod Havelock Ellisa. Prema njima imao je jedan posve obični individuum, čiji je mozak vagao Bischoff, 2222 grama, mozak pjesnika Turgenjeva 2012 grama, dok je nasuprot treći po redu veličinom bio mozak nekog ludjaka iz grofovije H a n ts ; mozak običnog jednog radnika vagao je 1925 grama i njega je istraživao isti Bischoff. Najteži ženski mozgovi imali su težinu iz­ medju 1724 i 1580 grama, a dva mozga od ovih poticala su od duševno bolesnih žena. Na njemačkom kongresu antropologa, koji je u kolovozu 1902. obdržavan u Dort­ mundu, konstatirao je profesor W aldeyer, da je istraživanje lubanje od filozofa Leibniza, koji je umro godine 1716, pokazalo, da njezin obujam iznosi 1450 kubičnih centi­ metara, što odgovara težini mozga od 1300 grama. Po Hansemanu, koji je istraživao mozgove Mommsena, Bunsena i Adolfa v. Menzela, vagao je Mommsenov mozak 1429, 4 grama, dakle nije bio ništa teži od prosječne te­ žine mozga kod jednog odraslog čovjeka. Menzelov mozak vagao je tek 1298 grama, a Bunsenov još manje 1295 grama, dakle manje od prosječne težine i ne mnogo vise, nego težina mozga kod jedne žene. T o su očite činjenice i one potpunoma ruše starp shvatanje, da se duševne spo­ sobnosti imaju mjeriti po sadržini lubanje. Raymond Pearl poslije istraživanja engleskih podataka dolazi do ovog zaključka: „Ne postoji nikakvi dokaz, da �245 izmedju duševnih sposobnosti i težine mozga ima užih veza.“ 1 Engleski antropolog W . Duckworth veli: „Ne ima sigurnog dokaza, da je kod čovjeka velika težina mozga znak visokih duševnih sposobnosti. Ni težina mozga, ni kapacitet lubanje, ni obujam glave, gdje se to sve moglo ustanoviti, nijesu od nikakve koristi kod mjerenja duševnih sposobnosti. “2 Kohlbriigge, istaknuvši se posljednjih godina čitavim nizom istraživanja o mozgovima ljudskih rasa, veli: „Inte­ ligencija i težina mozga su dvije posve neovisne jedna o drugoj veličine. Kao nedovoljni dokaz odbija se često isticana veća težina mozga kod znamenitih ljudi, jer pre­ koračuje prosječnu težinu mozgova, ali to se ne čini kod gornjih društvenih klasa, kojima su svi ti ljudi pripadali. Tim se izvodima ne ima pobiti to, da težina mozga može porasti naprezanjem osobito u mladosti, čime bi se dala protumačiti veličina mozga kod boljih društvenih slojeva ili boljih učenika (kapacitet ljubanje), naročito, kad se sje­ timo, da kod bolje situiranih ljudi dolazi u obzir i prenahranjenost. T aj porast težine, izazvan prevelikim duševnim naprezanjem, ima, kako je poznato, i svoje mračne stran e: mozgovi ludjaka često su teški. Glavno je, da se može dokazati, kako inteligencija (posve nešto drugo od rada) ima bilo kakvih veza s težinom. I za vanjštinu vrijedi to isto, naime to, da se dosada nije mogao pokazati nikakav odnošaj izmedju stanovitog izgleda i više duševne obrazo­ vanosti, genijalnosti ili inteligencije. “3 Pouzdan je dakle fakat, da se duševne sposobnosti isto tako malo mogu cijeniti po težini moždane mase, kao «to se i fizička snaga može cijeniti po veličini tijela. V e ­ liki sisavci, slon, kit, delfin i t. d. imaju veće i teže moz­ 1 Raymond Pearl, Variation of Correlation in brainweight. trika. V o l. IV ., June- 1905., str. 83. 2 W . Duckworth, Morfologija i antropologija. Str. 4 2 1 . Cambridge 1904. 3 K ohlbriigge, Istraživanja o brazdama velikog mozga kod rasa. Č asopis za morfologiju i antropologiju. 11. svezak, 3. str. 598. Stuttgart 1908. Biom edo 4 2 2 . ljudskih sveščić, �246 gove. Ali što se tiče relativne težine mozga, nadmašuje ih većina ptica i malih sisavaca. Mi imamo vrlo malih ži­ votinja (mravi, pčele), koje inteligencijom nadmašuju mnogo veće (primjerice ovcu, kravu), isto onako, kao što često puta ljudi visoka rasta zaostaju po svojim duševnim spo­ sobnostima daleko iza ljudi sitna i neugledna stasa. Kako prema svemu izgleda, duševne sposobnosti zavise manje od moždane mase, a više o d o r g a n i z a c i j e m o z g a i od u p o t r e b e - m o ž d a n i h snaga. „Po mojem mišljenju — veli profesor L. Stieda — nedvojbeni je uzrok raznolikosti psihičkih funkcija finija gradja mozgovne kore : nervne stanice, supstancija izmedju njih, raspored krvnih klijetaka, ustrojstvo, oblik, veličina, broj živčanih stanica, da uz to još ne zaboravimo pre­ hranu i mijenu tvari u njima."1 A ko hoće da potpuno razvije svoje sposobnosti, mozak mora, kakogod i svaki drugi organ, neumorno da se vježba i da dobija hranu, koja mu je potrebna; ne bude li toga, ili počne li on razvijati svoju akciju u pogriješnom pravcu, tada nastupa namjesto normalnog razvoja ne samo sp rje ­ čavanje njegove radnje, već upravo zakržljavost. Jedan pravac razvija se na račun drugoga. Ima više antropologa, kao Manouvrier i drugi, koji do­ kazuju, da u morfološkom pogledu žena stoji dapače više od muškarca. T o je pretjeravanje. „Uporedimo li oba spola, — veli Duckworth, — vidjet ćemo, da ne postoji nikakva trajna razlika, koja bi u morfološkom pogledu di­ zala jedan spol nad drugi."2 Havelock Ellis hoće da vrijedi samo jedno ograničenje. O n misli, da kod žena postoji manje varijacija, no kod muškaraca. Ali je Karl Pearson u protivnoj kritici dokazao opširno, da je to prazna vjera lažnog učenjaštva . 3 A nitko, tko i malo poznaje historijski razvitak žene, ne će osporavati, da je već od toliko hiljada godina grdan 1 L. Stieda, M ozak jednog filologa. Časopis sa morfologiju i antro­ pologiju 1907. U . svezak, 1. sveščić, str. 135. 2 Duckworth, u pomenutoj knjizi, str. 42 2 . 3 K. Pearson, Variation in Man and W oman in chances of death 1. svezak, str. 3 7 6 , London 1897. �247 grijeh prema ženi činjen i da se još i danas čini. Kad medjutim profesor Bischoff tvrdi, da je žena mogla isto onako kao i čovjek razvijati svoj mozak i svoju inteli­ genciju, onda ta njegova tvrdnja pokazuje nedopuštenu i nečuvenu mjeru neznanja predmeta, o kom se govori. Iz izlaganja o položaju žene u toku našeg kulturnog razvitka, koje se nalazi u ovoj knjizi, može se potpuno uvidjeti, da se sve velike i bitne razlike u duševnom i tjelesnom raz­ vitku muškarca i žene imaju pripisati hiljadugodišnjim vla­ davinama čovjekovim. Naši prirodoznanci trebali bi priznati, da se zakoni njihove nauke u punoj mjeri mogu primijeniti i na čovjeka. Nasljedjivanje i prilagodjivanje važe za čovjeka, kao i za svako drugo prirodno biće. A li ako čovjek ne čini ni­ kakav izuzetak u prirodi, onda se teorija razvoja mora primijeniti i na njega, a pomoću nje postaje jasno kao sunce ono, što inače ostaje mutno i mračno i onda biva predmetom naučne mistike ili mistične nauke. Prema različitom odgoju spolova, ako je ovaj izraz dodopušten za veliki dio prošlosti, a naročito za ženu, i ako nije tačnije re ć i: ukalupljivanju — razvio se i s a s t a v mozga kod spolova. Fizijolozi se svi slažu u tome, da se oni dijelovi mozga, koji utiču na razum, nalaze u prednjem dijelu glave, a oni dijelovi, koji utiču na život osjećaja i ćudi, u srednjem dijelu glave. K od muškarca da je više razvijen prednji dio, a kod žene srednji dio glave. P r e m a tome se f ormira i p o j a m o l j epot i č ovj eka i ž e n e . Po grčkom pojmu o ljepoti, koji još i danas vlada, ž e n a t r e b a da i ma usko, č o v j e k v i s o k o i na­ r o č i t o š i r o k o č e l o . I taj pojam o ljepoti, koji je izraz ponizivanja žena, toliko je utisnut u njihovu dušu, da one visoko čelo smatraju kao nešto ružno, pa poku­ šavaju da prirodu poprave umjetnim načinom time, što na­ vlače kosu na čelo, ne bi li ono izgledalo što niže. 4. Darwinizam i stanje društva. Nije dakle dokazano, da žene po svojoj moždanoj masi stoje niže od muškaraca, ali se isto tako ne treba �248 čuditi, što se žene danas nalaze na ovom duševnom stepenu. Darwin zacijelo ima pravo, kad kaže, da ne bi moglo biti ni riječi o kakvom poredjenju, ako bi se jedna lista najistaknutijih muškaraca u poeziji, slikarstvu, skulpturi, muzici, nauci i filozofiji stavila pored isto takve liste naj­ istaknutijih žena na tim oblastima. Ali može li i da bude drugačije? Č u d n o b i b i l o , k a d n e bi b i l o t a k o . Zbog toga i odgovara Dr. Dodel iz Ziiricha, 1 da bi od­ nošaj bio sasvim drugačiji, kad bi se žene i muškarci kroz čitav jedan niz generacija jednako odgajali i bili upučeni na usavršavanje u onim umjetnostima i disciplinama. Z.ena je, uzevši prosječno, i fizički slabija od muškarca, što kod mnogih divljih naroda nije slučaj.8 Sto može da postigne vježbanje i uzgoj još iz mladosti, vidi se na primjer na damama iz cirkusa i aktrobatkinjama, koje zaprepašćuju svojom hrabrošću, odlučnošću i tjelesnom snagom. Pošto je takav razvitak stvar uslova, pod kojima se živi i uzgaja, ili grubo izraženo prirodoznanstvenim jezikom stvar „dresure", smije se kao pouzdano smatrati, da fizički i duševni život ljudi vodi k najljepšim rezultatima, čim se čovjek u m i j e š a u n j e g o v r a z v i t a k i o d r e d i m u j e d a n ci l j . Kao god što biljke i životinje zavise od uslova, pod kojima živu: povoljni im potpomažu razvitak, nepovoljni spriječavaju, a prisilni ih odnosi primoravaju, da mijenjaju svoje biće i karakter, pod predpostavkom, da uslijed nji­ hova djelovanja ne propadnu, — isto to biva i sa čo­ vjekom. Put i način, na koji čovjek dolazi do svoje egzi­ stencije i nju uzdržava, utiče ne samo na njegov vanjski izgled, već i na njegovo osjećanje, njegovo mišljenje i nje­ gove radnje. Ako su nepovoljni uslovi za egzistenciju ljudi — to jest rdjavo socijalno stanje — uzrok nedovoljnog indi­ 1 Nova povjest stvaranja. 2 Primjere za ovo, kao što je već spomenuto, daje Dr. H avelock E llis u svojoj knjizi, koju tolikoput citirasmo. Iz njih se vidi, da je žena kod mnogih divljih i poludivljih naroda ne samo jednaka s čovjekom po fizičkoj snazi i veličini tijela, nego ga jednim dijelom i nadmašuje. EUis se pak s ostalima slaže i u tome, da se uslijed našeg kulturnog razvoja stalno dizala razlika u objamu lubanje obih spolova. �249 vidualnog razvitka, onda iz toga izlazi, da se sa promjenom uslova za svoju egzistenciju, to jest socijalnog stanja, mi­ jenja i sam čovjek. Sva je stvar dakle u tome, da se so­ cijalni odnosi organizuju na takav način, kako će svaki čovjek dobiti mogučnosti, da nesmetano razvija svoju lič­ nost, da zakoni razvijanja i prilagodjivanja, koji se po Darwinu mogu nazvati darwinizmom, počnu na sve ljude dje­ lovati svijesno i sa jednim naročitim ciljem. A to je moguće samo u socijalizmu. Ljudi, kao bića, koja misle i saznaju, moraju svijesno sa jednim ciljem, mijenjati i usavršivati uslove svoga života, to jest svoje socijalne odnose i sve, što s njima stoji u savezu, i to tako, da se za sve stvore podjednako po­ voljni uslovi egzistencije. T reba da svaki pojedinac uz­ mogne razvijati svoje dispozicije i sposobnosti, da bi time usrećio kako sebe, tako i cjelinu, ali on ne smije imati mogućnosti, da škodi drugima ili cjelini. Njegov interes i interes sviju treba da dodje na mjesto suprotnosti interesa, koje danas vladaju društvom. Darwinizam je, kao i svaka istinska nauka, jedna emi­ nentno demokratska nauka ;1 ako jedan dio njegovih pred­ stavnika tvrdi protivno, on ne zna cijeniti značaj svoje vlastite nauke. Protivnici, naročito svećenstvo, koje uvijek ima (ini nos, čim su u pitanju koristi ili štete, shvatili su to, pa zbog toga i denunciraju darwinizam kao socijali­ stički i ateistički. U tome se i profesor V i r c h o w slaže sa svojim najžešćim neprijateljima, pa je na kongresu prirodoznanaca u Miinchenu godine 1877 napao profesora H ackela: „Darwinova teorija vodi k socijalizmu.“ 2 Vir1 „Dvorana znanosti je hram demokracije." Buckle, Povjest civiliza­ cije u Engleskoj. 2, svezak, 2. dio, 4. izdanje. Preveo A . Ruge. Leipzig i H eidelberg 1870. 2 Ziegler u pomenutoj knjizi na strani 11 i 12 dokazuje, da to nije smisao Virchowljevih razlaganja. A li baš njegovi navodi Virchovvljevog govora potvrdjuju to. V irchow je rekao : „Zam islite samo, kako se d e s c e n d e nt n a t eor i j a već danas pr e ds tavl j a u glavi j e d n o g s o c i j a l i s t e ! (V e se lo st). D a, gospodo, to se nekomu može činiti i sm iješno, ali je stvar vrlo ozbiljna i ja se nadam, da nama descendentna teorija nc će valjda donijeti s v e o n e u ž a s e , k o j e s u s l i č n e t e o r i j e z b i l j a i z a z v a l e u s u s j e d n o j zeml j i . �250 chow je pokušao diskreditirati darwinizam zbog toga, što je Hackel tražio, da se teorija razvoja unese u nacrt na­ stave. Predavati u školi prirodnu nauku u duhu Darwina i novijih prirodnih ispitivanja stvar je, proti kojoj se bori sve, što hoće da održi današnje uredjenje. Uvidja se dobro revolucijonarno djelovanje tih teorija, pa se stoga zahtijeva, da se one uče samo u krugu izabranih. Mi pak mislimo : A ko Darwinova teorija vodi k socijalizmu, kao što Vir­ chow tvrdi, onda to nikako nije dokaz protiv te teorije, nego je to dokaz za socijalizam. Ljudi od nauke ne smiju se pitati, da li konzekvencije jedne nauke vode k ovom ili onom državnom uredjenju, k ovom ili onom društvenom stanju, ili da li ga opravdaju; oni imaju istražiti, da li su teorije tačne, i a k o s u o n e t a č n e , o n d a s e i m a j u p r i m i t i s a s v i m k o n z e k v e n c i j a m a . T ko po­ stupa drugačije bilo iz lične koristi, bilo radi milosti odozgo, ili zbog klasnog i stranačkog interesa, njegov je rad za preziranje i on ne čini nikakvu čast nauci. Istina, pred­ stavnici cehovske nauke, naročito na našim sveučilištima, mogu samo u rijetkim slučajevima da se podiče samostal­ nošću i karakterom. Strah, da ne izgube sinekure, da ne okrnje milost odozgo, da ne budu primorani odreći se ti­ tula, ordena i avanziranja, nagoni najveći broj tih pred­ stavnika, da se pregibaju i da skrivaju svoja uvjerenja, ili, šta više, čak da javno govore protivno onome, što misle i znaju. K ad je jedan Dubois-Reymond prilikom neke mo­ narhističke proslave na berlinskoj univerzi 1870. uzviknuo: „Sveučilišta su zavodi za uzgajanje duševne garde Hohenzollernima,“ onda se može suditi, kako o cilju nauke misli Ipak i ova teorija, kad se k o n z e k v e n t n o provede, i ma s v o j i h v e o m a s u m n j i v i h s t r a n a , a da je s o c i j a ­ l i z a m s t u p i o s n j o m u t i j e s n u s v e z u , t o v am, n a d a m se, n i j e i z m a k n u t o i s p r e d o ka . Mi m o r a m o s c i j e l o m o v o m s t v a r i b i t i n a č i s t u.“ D a, mi smo i uradili ono, čega se Virchow plašio, mi smo izvukli konzekvencije iz Darwinove teorije, kon­ zekvencije, koje sam Darwin i jedan veliki dio njegovih pristaša ili nije izvukao ili ih je pogriješno izvukao. I Virchow skreće pažnju na sumnjive strane ove teorije zbog toga, što je predvidjao, da će socijalizam iz nje izvući i da m o r a izvući k o n z e k v e n c i j e , k o j e s e u n j o j nalaze. �251 većina ostalih, koji po svom značaju stoje duboko ispod Dubois-Reymonda .1 Nauka je zbačena na stepen služavke, koja služi vlasti. Objašnjivo je, što se profesor Hackel i njegovi pri­ staše, profesor O . Schmidt, v. Hellwald i drugi, energično brane od užasnog prijekora, da darwinizam radi za soci­ jalizam, i što tvrde, da je baš suprotno istina, da je dar­ winizam aristokratska nauka, jer uči, da posvuda u prirodi savršenije organizovana i jača živa bića gaze ona niža. I pošto, po njima, imućne i obrazovane klase predstavljaju savršenije organizovana i jača bića u društvu, oni njihovu vladavinu smatraju kao nešto sasvim razumljivo, jer nju opravdavaju prirodni zakoni. O va struja medju našim darwinistama nije u stanju ni da nasluti, kakvi su privredni zakoni, koji vladaju buržo­ askim društvom, zakoni, čija vladavina ne uzdiže na druš­ tvene visine ni najboljega, ni najspretnijega, ni najsposob­ nijega, ali zato vrlo često najlukavijeg i najpokvarenijeg, stavljajući ga u takav položaj, da je u stanju svojim po­ tomcima stvoriti najprijatnije uslove za život i razvijanje, tako, te njima poslije nije potrebno ni da prstom maknu. Ni pod jednim privrednim sistemom, prosječno uzevši, ne­ maju tako malo izgleda da se uzdignu u vis i da ostanu gore na površini ljudi sa dobrim i plemenitim čovječanskim osobinama, kao pod kapitalističkim privrednim uredjenjem. Može se bez pretjerivanja kazati, da su ti izgledi u toliko slabiji, u koliko se ovaj privredni sistem približava svome vrhuncu. Bezobzirnost i besavjesnost u izboru i upotrebi sredstava jesu oružja, koja imaju mnogo više djelotvornosti i obećavaju mnogo više uspjeha, no sve ljudske vrline zajedno. I društvo, podignuto na takvoj bazi, može sma­ trati kao društvo „najsposobnijih i najboljih** samo onaj, čije je poznavanje suštine i prirode toga društva ravno ništici, ili kojim buržoaske predrasude vladaju u tolikoj mjeri, te ga smetaju u mišljenju i izvodjenju zaključaka. Borba za opstanak vodi se kod svih organizama, ma da 1 D ubois-R eym ond je, naglasivši, kako su ga zbog toga napadali« ponovio ovu citiranu rečenicu u veljači 1883. prilikom proslave rodjendana Fridrika V elikog. �252 oni i ne vide okolnosti, koje ih na nju nagone, ona se kod njih vrši nesvijesno. T a borba za opstanak vodi se i u ljudskom svijetu, medju članovima svakog društva, čim u njemu iščezne solidarnost ili dok se još ne javi. Ova borba za opstanak mijenja se prema obliku, koji tijekom razvoja dobijaju medjusobni, socijalni odnosi, ona dobija značenje razrednih borbi, koje se vode na višim stupnje­ vima. Ali te borbe vode — i u tome se ljudi razlikuju od svih ostalih bića — k sve savršenijem pojimanju su­ štine društva i napokon k saznanju zakona, koji vladaju njegovim razvitkom i utiču na njegov razvitak. N a j z a d z a l j u d e p o s t a j e p o t r e b n o j o š s a m o t o, da s a z n a n j e , do k o j e g su došli, p r i mi j e n e na s v o j e p o l i t i č k e i s o c i j a l n e u s t a n o v e i d a i h p r e m a n j e m u i z m i j e n e . Razlika dakle izmedju čovjeka i životinje u tome je, š t o s e č o v j e k m o ž e n a z v a t i ž i v o t i n j o m , k o j a mi s l i , d o k ž i v o t i n j a n i j e n i k a k o č o v j e k , k o j i mi s l i . T o veliki dio naših darwinista u svojoj jednostranosti i ne uvidja. O tuda onaj lažni kružni zaključak, što ga oni izvode .1 Profesor Hackel i njegovi pristaše isto tako pobijaju, da darwinizam vodi k ateizmu, i pošto su svim svojim naučnim izvodima i dokazima i z b a c i l i „stv o rite lja č in e 1 Iz pera profesora Enrica F e r r i j a potekao je spis pod naslovom : „Socijalizam i moderna nauka, Darwin-Spencer-M arks“ (preveo i popunio Dr. H ans Kurella. Leipzig 1895., nakladom Georga H . W iganda), u kome on, specijalno nasuprot H a c k e 1 u dokazuje, da darwinizam i so ­ cijalizam stoje u potpunoj harmoniji i da je to jedna osnovna zabluda H ackelova, — u kojoj se on sve do posljednjih dana nalazio, — što darwinizmu pridaje a r i s t o k r a t s k i karakter. Mi se ne slažemo na svim mjestima s Ferrijevim spisom, a naročito ne dijelimo ono njegovo mišljenje o sposobnostim a žene, s kojim on u bitnosti stoji na gledištu Lombrosa i Ferrera. E 1 1 i s je u svome „Muškarcu i ženi" dokazao, da su osobine muškarca i žene, i ako različite, ipak od j e d n a k e v r i ­ j e d n o s t i — jedna potvrda one Kantove izreke, da muško i žensko tek z a j e d n o čine čovjeka. Pa ipak Ferrijev spis dolazi baš kao na­ ručen, samo je prevodilac mogao sebi uštediti jednu primjedbu na str. 10, u kojoj spominjući Zieglera govori o „lakoumnim tvrdnjama Bebelovim“. Gospodinu Kurelli bilo bi teško dokazati tu ,,lakoumnosta , a baš je ta tvrdnja l a k o u m n o dodana izlaganjima Ferrijevim, s kojima se mi p o t p u n o slažemo. �253 grčevite pokušaje da ga prokriomčare kroz zadnja vrata. Radi toga oni stvaraju neku svoju vrstu „religije", koju nazivaju „višim moralom", „moralnim principima" i t. d. Profesor Hackel je na kongresu prirodoznanaca u Eisenachu pred porodicom velikog vojvode weimarskog pokušao ne samo da spase religiju, nego da i svog učitelja Darwina prikaže religijoznim. Pokušaj je propao, kao što će to po­ tvrditi svaki, tko je čitao to predavanje i Darwinovo pismo, koje je u njem citirano . 1 Darwinovo pismo govorilo je, istina, u opreznim izrazima, protivno od onoga, što je po profesoru Hackelu trebalo da govori. Darwin je morao voditi računa o „pobožnosti" svojih zemljaka, Engleza, pa se zbog toga nikad nije usudio da javno iskaže svoje pravo mišljenje o religiji. Ali kao što se saznalo brzo poslije weimarskog kongresa, on je to privatno učinio pred Dr. L . Biichnerom, kome je kazao, da on od s v o j e č e t r d e ­ s e t e g o d i n e — d a k l e o d 1849 — n e v j e r u j e v i š e ni u š t a , j e r n i j e m o g a o d o ć i ni d o k a k v i h d o k a z a z a v j e r u . Isto tako, posljednjih je godina svoga života Darwin podupirao jedan ateistički list, koji je izlazio u New Yorku. 5. Žena i slobodna zanimanja. Z ene treba i na duševnom području da povedu utakmicu s čovjekom : one ne trebaju da čekaju, dok ljudima dodje volja da im dopuste, da razvijaju funkcije svoga mozga i da slobodno koracaju u tom pravcu. Ovaj je pokret u punom svom jeku. V eć su žene uklonile mnoge zapreke 1 Profesor H ackel je u br. 8 „Zukunft^-a (Berlin 1895) štampao jedan članak o predlogu protiv socijalista, koji je izašao pred njemački državni sabor, pa pri završetku njegovom primjećuje izmedju ostalog „Ja zacijelo hisam nikakav prijatelj gospodina B ebela, koji me je tolikoput napadao, a jednom prilikom, u svojoj knjizi o ženi, baš i k l e v e t a o . ' Prijekor, koji mi gospodin H ackel ovdje čini, n a j j a č i je prijekor, koji se nekome može učiniti: on znači — što, čini se, da gospodin H ackel ne zna — da sam napadao na m ega, i a k o s a m z n a o , d a z a to n e ma m p r a v a . Ja sam svijestan, da to nisam učinio i moram čekati, da profesor H ackel dokaže svoju tvrdnju; dok on to ne učini, ja je odbijam kao l a k o u m n u . Pisac. �254 stupaju na duševnu arenu u čitavom nizu zemalja s oso­ bitim uspjehom. Pokret za puštanje žena na studije po univerzama i velikim školama i u sfere akcija, koje odgo­ varaju tim studijama, pokret, koji je medju ženama sve jači i jači, ograničen je po samoj naravi naših odnošaja na buržoaske ženske krugove. Proletarski ženski krugovi nisu tim pokretom neposredno zainteresovani, jer su njima za danas uskraćene sve te studije i mjesta, do kojih se dolazi pomoću njih. P a ipak je ovaj pokret i njegov uspjeh od općeg interesa. Prvo, tu je u pitanju principijelni zahtjev, koji uopće hoće da odredi položaj žene prema muškome svijetu ; zatim ima da se dokaže, što su žene u stanju da učine još i danas, pod odnosima, koji su u najvećoj mjeri nepovoljni za njihovo razvijanje. Dalje, žene imaju interesa, da ih naprimjer u slučaju bolesti, ako je to potrebno, liječi ženski liječnik, prema kome one osjećaju više povjerenja, a manje stida, no prema muškome. Z a veliki dio naših žena ženski liječnici su prava blagodat, jer sam taj fakt, što se u slučajevima bolesti i raznovrsnih organskih kriza, koje stoje u tijesnoj vezi sa spolnim životom, moraju povjeravati muškarcima, spriječava ih u vrlo velikom broju slučajeva, da na vrijeme ili čak i uopće traže liječničku pomoć. Zbog toga poslije nastaje velik broj neugodnosti i najgorih poslje­ dica ne samo za žene, već i za njihove muževe. Teško da ima i jednog liječnika, koji nije imao prilike, da se potuži na to i gdjekada na zločinačku uzdržaljivost žena i njihovo zatezanje, da otvoreno kažu, što im je. T o je pojmljivo, ali nije pametno to, što muškarci, a naročito mnogi liječnici, ne će da uvide, koliko je zbog toga oprav­ dano i nužno, da i žene studiraju medicinu Ženski liječnici nijesu nikakva nova pojava. Kod naj­ većeg broja starih naroda, specijalno i kod starih Nijemaca, žene su bile one, koje su se odavale liječničkom zvanju. Ženskih liječnika i operatera od velikoga glasa bilo je u devetom i desetom vijeku kod Arapa, naročito za vrijeme vladavine A rapa (M aura) u Spaniji, kad su ženske studi­ rale na sveučilištu u Kordovi. Uplivu Maura ima se pri­ pisati, što su žene studirale i na raznim talijanskim sve­ učilištima, kao u Đologni i Palermu. Kasnije, kad je „po­ �255 ganski“ upliv u Italiji iščeznuo, te su studije zabranjene. T ako je univerzitetski kolegij u Bologni donio 1337. god. ovu odluku: „I zato, što je žena glavni izazivač grijeha, orudje djavla, uzrok čovjekovog protjerivanja iz raja i upropastiteljica starog zakona, zbog čega treba najrevnije izbjegavati svaki odnošaj s njom, mi svakome izrijekom zabranjujemo, da pokuša u ovaj kolegij uvesti kakvu ženu, ma koja ona bila i ma kako ona časna bila. A ako netko ipak to uradi, onda da ga rektor kazni teškom pedepsom ." Dopuštenje ženama da studiraju imat će prije svega taj koristan rezultat, što će ženska konkurencija izazvati kod muške mladeži energiju za učenjem, energiju, koja je danas vrlo slaba, kao što se to s najrazličnijih strana tvrdi. A već samo to je velika dobit. Tim e bi se isto tako znatno popravio i moral muške m ladeži; pijančevanje i orgijanje, kafanski život naše studentske mladeži dobili bi time dobar udarac; u zavodima, iz kojih izlaze pogla­ vito naši državnici, suci, državni tužitelji, viši policijski činovnici, svećenici, narodni predstavnici i t. d., udomaćio bi se ton, koji više odgovara zadacima, radi kojih se oni osnivaju i uzdržavaju. A prema jednoglasnoj ocjeni nepri­ stranih poznavalaca tih odnosa neophodno je i što prije potreban bolji ton. Broj država, koje puštaju žene na studiranje u svojim univerzama i velikim školama, brzo je porastao zadnjih desetljeća. Nijedna zemlja, koja ima ambiciju da bude kulturnom državom, ne može se trajno opirati ovoj tražbini. Svima su prednjačile Savezne Države, iza njih je došla Rusija, dakle dvije države, koje u svakom pogledu poka­ zuju najoprečnije karakteristike. U sjeveroameričkoj Uniji žene su puštane na studiranje u svim državama; u Utahi od 1850., u Jowi od I 860., u Kansasu od 1866., u W isconsinu od 1868., u Minnesoti od 1869., u Kaliforniji i Missouriju od 1870., u Ohiju, Illinoisu i Nebraski od 1871., a poslije ovih dodjoše na red sve ostale države. Razmjerno prema ovom širenju ženskog studija osvojiše u Saveznim Državama žene i svoja namještenja. Prema po­ pisu od 1900. bilo je 7399 ženskih liječnika i ranarnika, �256 5989 spisateljica, 1041 ženskih arhitekata, 3405 ženskih duhovnika, 1010 ženskih državnih odvjetnika, 327.905 učiteljica. U Evropi bila je prva Švicarska, koja je svoje univerze otvorila studiju žena. Broj slušatelja na švicarskim univerzama iznosio je: 1896./97. 1 9 0 0 ./0 I . 1905./06. 1 90 6 ./07. . . 4181 . . 5301 . . 7676 . . 8521 O d toga studentica 391 854 1502 1904 O d toga sluiateljica 728 1429 2757 3156 Po različitim fakultetima podijeljene su studentice u zimskom semestru 1906./07. ovako: pravo 75, medicina 1181, filozofija 648. Po narodnosti bilo ih je 172 iz Švi­ carske i 1732 iz inozemstva. Broj studentica iz Njemačke spao je, jer su one, i ako s nekim ograničenjima, pripu­ štane na njemačka sveučilišta. Godine 1906.^07. iznosio je broj pravilno imatrikuliranih. studentica oko 30 postotaka svih imatrikuliranih djaka, a uključivši ovamo i slušateljice 37 procenata svih studenata i slušatelja. U Engleskoj su žene puštane na predavanja, ali u Oxfordu i Cambridgeu ne mogu pristupati k promocijama. U Francuskoj je go­ dine 1905. bilo 33.168 djaka, medju njima 1922 studen­ tice (774 iz inozemstva). O ne se podijeliše ovako: pravo 57, medicina 386, prirodne nauke 259, literatura 838, ostalo 382. Države, u kojima se žene puštaju na nauke, jesu Savezne Države, Engleska, Nizozemska, Belgija, Danska, Švedska, Norveška, Rusija, Njemačka, AustroUgarska, Italija, Švicarska, Francuska, Turska i Australija. Ženskih liječnika ima u Indiji, Abesiniji, Perziji, Maroku, Kini i t. d. Naročito u istočnim državama ima sve više ženskih liječnika. Ograde, što ih u tim zemljama nameću ženi religija i običaj, čine, te su ovdje ženski liječnici prava blagodat. Poslije dugotrajnih borbi i velikih napora napokon je i Njemačka, i ako sa sustezanjem ranije, došla u novu kolotečinu. Zaključkom saveznog vijeća od 24. travnja 1899. dopušteno je ženama praviti medicinske i zubarske ispite za ljekarničko zvanje, pod istim uslovima, kao i �257 muškarcima. Drugim zaključkom saveznog vijeća od 28. srpnja 1900. pripuštene su i u Njemačkoj liječnice, aprobirane u inozemstvu, ako su državne pripadnice, a isto tako se liječnicama uračunavaju njihove studije, započete u inozemstvu. V eć prije godine 1908. bio je pristup k naukama dopušten ženama na pojedinim njemačkim univerzama, tako u Heidelbergu i Gottingenu. V eć u zim­ skom semestru godine 1901—02. bilo je u sveučilišnim iskazima navedeno 1270 slušateljica. Isto je tako cijeli niz njemačkih gradova osnovao djevojačke gimnazije i realke, tako u Karlsruheu, Stuttgartu, Hannoveru, Konigsbergu, Hamburgu, Frankfurtu a. M-, Breslavi, Berlinu, Schonebergu, Mannheimu i t. d. T ek u proljeću 1902. bio je od senata berlinske univerze odbijen posjet i imatrikulacija ženskih studenata, koji imaju svjedodžbu zrelosti od koje njemačke gimnazije. Još se nije u Njemačkoj slomio otpor vrlo uplivnih krugova proti ženskom studiju. T ako je pruski ministar nastave u ožujku 1902. držao u pruskom saboru govor, u kom je medju ostalim ovako govorio: Ženske su gimnazije jedan eksperimenat, koji prosvjetna uprava mora odbaciti; on se boji, da posjećivanje gimnazija i univer­ ziteta utiče štetno na razlike izmedju muškarca i žene, koje je priroda stvorila, a kultura razvila. Njemačkoj po­ rodici treba očuvati, što je više moguće, odlike njemačke žene. T o je rezonovanje po sasvim staroj šabloni. Isto je tako i jedan veliki dio njemačkih profesora, sada kao i prije, neraspoložen prema ženinim studijama, ma da drugi od njih priznaju, da tolike žene, kojima je dopušteno stu­ diranje, odgovaraju potpuno, a nekoje čak i izvanredno onome, što se od njih očekivalo. A kako jedan veliki dio studenata — vjerojatno vrlo velika većina — misli o že­ ninim studijama, o tome nam svjedoči protest članova kli­ nike u Hallu, što su ga oni u ožujku 1902. objavili po­ zivajući kliničare cijele Njemačke, da mu se pridruže. Pošto se razjasnilo, da je taj protest izazvan agitacijom društva „Žensko obrazovanje — ženski studij“ u Berlinu, agitacijom u korist zahtjeva, da se ženi dopusti studiranje medicine, kaže s e : „Pošto je tim korakom ovo pitanje izneseno pred forum javnosti, članovi klinike u Hallu obraA . Bebel: Ž ena l socijalizam. 17 �258 ćaju se krugovima, za koje je riješenje ovog pitanja u prvom redu od interesa i važnosti, kliničarima na njemačkim univerzama, zato, što oni ili iz iskustva znadu, koliko je nesnosno takvo stanje, ili pak mogu zamisliti, k o l i k o m u č n i h s i t u a c i j a i s i t uac i j a , koj e se r uga j u s v a k o m o s j e ć a j u s t i d a , može tu i tamo izazvati ta z a j e d n i č k a n a s t a v a na k l i n i k a ma , s i t u a c i j a , k o j e s u t o l i k o o d v r a t n e , d a i h č o v j e k n e bi m o g a o t a č n i j e p r e c i z i r a t i , a da ne i z a z o v e n e g o d o v a n j e . Medicinski fakultet hallskog sveučilišta bio je jedan od prvih u njemačkoj carevini, koji je pokušao, da ženama dopusti studij medicine, i za taj se pokušaj može reći, da je p o t p u n o n a s t r a d a o . U ustanove č a s n o g a r a da u v u k a o se sa d o l a s k o m žena c i n i z a m i danas su na dnevnom redu scene, koje u podjednakoj mjeri izazivaju negodovanje nastavnika i djaka, kao što god i pacijenata. O v d j e e m a n c i p a c i j a ž e n a p o s t a j e n e s r e ć a po dr uš t vo, o v d j e ona d o l a z i u k o n f l i k a t s a m o r a l o m , i njoj se ovdje zbog toga moraju zatvoriti vrata 1 K olege! T ko bi se mo­ gao usuditi, da pred ovim činjenicama ustane protiv naših opravdanih zahtjeva! Mi tra ž im o :d a s e ž e n a m a z a ­ b r a n i k l i n i č k i s t u d i j , jer nas je iskustvo naučilo, da se zajednička klinička nastava, s muškim i ženskim slušateljima, isto tako ne može složiti s temeljitim studijem medicine, kao god n i s a o s n o v n i m n a č e l i m a p r i ­ s t o j n o s t i i m o r a l a . Pitanje, koje pokrenusmo, iz­ gubilo je sada svoj lokalni karakter. V eć se i sa viših mjesta mogla čuti po koja o definitivnom odobrenju, koje bi se dalo ženama za medicinske studije. V i ste svi u jednakoj mjeri zainteresovani za našu stvar i zbog toga mi vas pozivam o: Zauzmite položaj prema ovom pitanju i pridružite nam se, da tako podignemo zajednički protest P‘ Ovaj je „protest * snažan dokaz ograničenosti, ali i 1 konkurentske zavisti studenata klinike, jer se na to moraju svesti i njihovi obziri prema moralu. Ono, što je dopušteno u najvećem broju kulturnih država već toliko vjekova bez ikakve štete po moral i osjećanje pristojnosti kod^ stude­ nata, ima da bude opasnost po Njemačku ! Njemački stu­ �(l i 259 / denti nisu baš na glasu zbog osobitih vrlina, pa bi trebalo da se kane ovakvih šala . 1 Kad ništa ne vrijedja pristojnost i moral to, što bolničarke prisustvuju svim mogućim ope­ racijama, što ih liječnici vrše nad muškim i ženskim bo­ lesnicima, pa im uz to u najvećoj mjeri i pom ažu; kad je pristojno i moralno, da čitave grupe mladih ljudi studija radi stoje kao posmatrači kraj postelje jedne rodilje ili prisustvuju operacijama ženskih bolesnika, onda je smiješno, kad to isto pravo ne će da se dade i studentkinjama. Jedan sasvim drugi razlog, no što je taj hallskih kliničara, navodio je pokojni profesor Bischoff ustajući protiv toga, da se ženama dopusti studij medicine, a taj j e : s u ­ r o v o s t s t u d e n a t a ! o čemu je on zacijelo najbolje mogao suditi. Ali ma koliko ograničeni i zavidljivi konku­ rentski muški krugovi ustajali protiv ženskog prava na studij, pitanje je riješeno u korist ženskog spola. Na 18. kolo­ voza 1908. izašao je zakon, kojim se ženama dopušta učenje na pruskim univerzama, što im se dosada dopuštalo tek u svojstvu slušateljica. Propisi za studiranje žena na zemaljskim univerzama imaju tek jednu ogradu, a ta je, da pripadnice države u jednom slučaju, a inozemke u svim slučajevima imadu tražiti odobrenje ministarstva za imatrikulaciju.2 Ukupni broj žena, koje su bile imatrikulirane i studirale na njemačkim univerzama u zimskom semetru 1908./09., iznosio je 1077 prema 377 njih u ljetnom 1908. i prema 254 godine 1906. O d toga ih je studiralo u Berlinu 400, u Bonnu 69, u Breslavi 50, u Erlangenu 11, u Freiburgu 67, u Giessenu 23, u Gottingenu 71, u Greifswaldu 5, u Hallu 22, u Heidelbergu 109, u Jeni 13, u Kielu 2, u Konigsbergu 17, u Leipzigu 44, u Marburgu 27, u Miinchenu 134, u Tiibingenu 6, u Wiirzburgu 7. T oga još nema tek na sveučilištima u Strassburgu, Rostocku i Miinsteru. Broj slušateljica iznosio je u ljetnom 1 Jedna statistika, koju je složio B laschko, daje slijedeći izvještaj o rasprostranjenosti spolnih bolesti kod pojedinih zanimanja : najprije d o ­ laze tajne prostitutke sa 3 0 postotaka, ooda dolaze djaci s 2 5 pro­ cenata, trgovci sa 16 i radnici sa 9 procenata. 2 S osobitih razloga mogu žene s dozvolom ministarstva biti riješene od posjećivanja pojedinih predavanja. . �semestru 1908. godine 1787, a u zimskom semetru 1908/09. godine 1767, od toga u Berlinu 313, Strassburgu 249, 20, Konigsbergu 1 16, Breslavi 168, Miinchenu 131, Bonnu 1 Leipzigu 93, Giessenu 93, Gottingenu 73, Tiibingenu 67, Hallu 54, Freiburgu 50, a u svim ostalima manje od 50. O d imatrikuliranih zena studiralo ih je bogoslovlje 3, pravo 31, medicinu 334, filozofiju 709. Puštanje žena k naukama na univerzi učinilo je po­ trebnom temeljitu reformu viših djevojačkih škola. Odredbe od 31. svibnja 1899. postavile su za više djevojačke škole kao pravilo školsko vrijeme od devet godina, a u iznimnom slučaju deset godina. Prema tomu, razvoj je tražio, da se čvrsto ustanovi deseti razred u nastavnom planu za višu djevojačku školu. Dok je prema statistici od godine 1901. od 213 javnih viših djevojačkih škola bilo njih 90 sa devet, a 54 sa deset razreda, dotle je u listopadu 1907. spao broj devetrazrednih škola s 90 na 69, a broj desetrazrednih porasao od 54 na 132. P a i medju privatnim višim dje­ vojačkim školama bilo je u listopadu 1907. kraj 1 10 devet­ razrednih već 138 desetrazrednih. Ne preostajaše ništa, do li to, da se tom faktičnom razvoju udari birokratski žig i da se, što je više moguće, spasi „odlika njemačke žene4 . 1 Prema reformi od 18. kolovoza 1908. ima viša djevojačka škola sastojati od deset razreda. Z a „dopunu njezine na­ obrazbe, kako bi se njemačka žena odgojila za svoj budući životni poziv 4 uzet je u obzir dvogodišnji ili jednogodišnji 1 licej. A da bi se mladim djevojkama viših staleža omogućila priprava za akademska zanimanja, uzeti su u nacrt o b r a ­ z o v n i z a v o d i , koji će sa višom djevojačkom školom stajati pod jednom upravom. Tako je po nekom nacijonalnom mjerilu proveden taj eksperimenat pod pritiskom ekonomskog razvoja od istog onog ministarstva nastave, koje ga je u ožujku 1902. otklo­ nilo. Cujmo službeno objašnjenje: „Brzi razvoj naše kulture i s tim zajedno napredovanje društvenih, privrednih i obrazovnih prilika donijelo je sa sobom, te je baš u srednjim i višim staležima ostalo mnogo neopskrbljenih mladih djevojaka, čime je za skupnost ostala uništena mnoga vrijedna ženska sila. Prekobrojnost ženskog �261 pučanstva nad muškim i sve češće neženstvo muškaraca u višim staležima sili veliki procenat djevojaka iz obrazovanih krugova, da se odreknu svog prirodnog poziva kao supruge i majke. Njima treba utrti putove k zvanju, koje odgovara njihovu odgoju, kod većine njih ovo isto i zato, da mogu pribaviti potrebna sredstva za život, ne samo u karijeri nadučiteljica, već i u drugim zanimanjima, do kojih se dolazi studijem na univerzi, u koliko su one tu za žene.“ Skoro bi čovjek vjerovao, da čita izvadak iz moje knjige ! Bilo, kako bilo, ženski se studij ne da više suzbiti. Ženski su liječnici u većem ili manjem broju uposleni već u svim kulturnim zemljama na zemaljskoj kugli, pa dapače i u onim zemljama, koje još ne vrijede kao kulturne. Pokojni LiHung-Chang imenovao je svojim kućnim liječnikom jednu kinesku liječnicu, koja je prakticirala u ženskoj bolnici rodjenoga svoga grada Futschanga. Pokojna gospodja Kovalevska, znamenita matematičarka, bila je od 1889. do svoje smrti godine 1891. profesorica matematike u Stockholmu. Ž enskih profesora ima u Saveznim Državama velik broj, gdješto u Italiji, u Švicarskoj, u Engleskoj, u Francuskoj, gdje je znamenita fizičarka Marie Curie otkrivši sa svojim mužem radioaktivna počela Radium i Polonium sada, po­ slije smrti svojega muža (1906.), postala njegovom na­ sljednicom na univerzi. Mi vidimo, gdje su žene kao liječnici, zubari, pravnici, suci, kemičari, fizičari, geolozi, botaničari, viši učitelji i t. d. djelotvorne u javnim ili pri­ vatnim namještenjima, i samo stoji do žena, da dokažu svojim djelovanjem, kako mogu povjerenu im službu obav­ ljati isto tako dobro i savjesno, kao i muškarci. Ljeti 1899. izjavila se dapače većina birača u ziiriškom kantonu kod glasanja, da će žene pustiti, da obavljaju odvjetničke po­ slove. T aj je zaključak prihvaćen sa 21717 proti 20046 glasova. U Americi ima u 34 države ženskih advokata. Osim toga u Francuskoj, Nizozemskoj, Švedskoj, Danskoj, Finskoj, Rusiji, Kanadi i Australiji. O no, što mnoge ljude, naročito iz naučnjačkih krugova, čini protivnicima ženinog prava na studiranje, jest to, sto se oni boje, da se nauka time ne ponizi, da njenom ugledu uopće ne naškodi to, što se čak i žene mogu ba­ �262 viti naučnim studijama. O ni u naučnom studiranju vide jednu osobitu povlasticu, do koje mogu doći samo iza­ branici muškoga spola. Nažalost, naši univerziteti, kao što i cjelokupna na­ stava, još su slabo organizovani. Koliko se najdragocjenijeg vremena upropašćuje, kako djetetu u pučkim školama tako i mladiću u višim školama, da bi mu se mozak napunio stvarima, koje ne stoje u skladu ni sa razumom ni sa na­ učnom spoznajom ; koliki mu se grdni teret trpa na ledja, teret, koji on poslije u životu ne može da upotrijebi, već koji ga naprotiv spriječava u njegovu napredovanju i nje­ govu razvijanju! U pripremnim zavodima za univerzitete učenici se pretrpavaju masom suhoparnog, beskorisnog ma­ terijala za učenje i pamćenje, koji im upropašćuje najveći dio vremena i najdragocjenije moždane snage, a i na uni­ verzama se najčešće produžuje u istom smjeru. Čitava masa zastarjelog, preživjelog i suvišnog predaje im se uz ono, što je dobro i korisno. Jednom napisane kolegije najveći broj profesora preglaba iz semestra u semestar za­ jedno sa svim starim dosjetkama. Uzvišena nastavnička služba postaje kod mnogih običnim zanatom, pa djacima nije potrebno nikakvo oštroumlje, da brzo prodru u nje­ govu bitnost. Osim toga i tradicijonalni pojmovi o univer­ zitetskom životu čine svoje, te mladi ljudi i ne shvataju baš ozbiljno te godine studija, a nekoji, koji hoće ozbiljno da ih shvati, biva užasnut i sasvim odbijen pedantskim i neugodnim načinom predavanja mnogih profesora. Opadanje energije za učenje i studiranje jest činjenica, koja je zapa­ žena svuda na našim univerzitetima i višim školama i koja izaziva zabrinutost čak i u mjerodavnim krugovima. S ovim stoji u najužoj vezi štreberstvo i favoritizam, koji silno na­ preduju u našem vremenu, tako siromašnom karakterima, i sve više zavladjuju po velikim školama. Dobri porodični odnosi, „dobri pogledi na svijet** stupaju na mjesto znanja i sposobnosti i šepire s e ; biti patrijota, to ^jest čovjek, koji nema nikakvog svog mišljenja, već se brižljivo upravlja prema onima gore, gleda, s koje strane vjetar duva, i puzi i uvija se, to sve vrijedi više, no jedan karakter i jedan čovjek od sposobnosti i znanja. Kad za ove štrebere dodje �263 vrijeme ispita, onda se brzo za nekoliko mjeseci slupa ono, što se čini, da je neophodno potrebno, da bi se kroz ispit moglo provući. A ko se napokon ispiti sretno preguraju i dobije kakvo činovničko ili drugo mjesto, onda najveći broj tih istudiranih radi čisto mehanički i zanatlijski, ali sma­ traju kao veliku uvredu, ako ih oni, koji „nisu studirali“ ne predusreću s najvećim visokopoštovanjem i ne gledaju ih i ne drže se prema njima kao prema nekoj višoj rasi ljudi. Veliki broj onih, koji pripadaju višim zanimanjima, advokati, suci, medicinari, profesori, činovnici, umjetnici i t . d., n i s u n i š t a d r u g o , d o l i z a n a t l i j e u s v o j o j s t r u c i , s r e t n i , š t o m o g u s t a j a t i za p u l t o m . Samo čovjek, koji t e ž i k v i š e m u , uvidja tek kasnije, koliko je beskorisnih stvari naučio, a često puta nije naučio baš ono, što mu je neophodno potrebno, i tek tada počima da uči. Z a vrijeme najboljeg dijela nje­ gova života mučili su ga tako mnogim stvarima, beskori­ snim i štetnim ; drugi dio svoga života mora on da upo­ trijebi, da bi se oslobodio svega toga, što je beskorisno i štetno, i uspeo se na visinu modernog shvatanja, i tek tada može on da bude koristan član društva. Mnogi i ne izadju iz prvog stadija, neki zaostanu u drugom, a samo mali broj njih ima energiju, da se svojim radom progura do trećega. Ali dekorativni duh zahtijeva, da se sredovječne trice i beskoristan nastavni materijal i nadalje zadrže, a pošto su žene, samo zbog svoga spola, bile do danas izbacivane iz sviju prethodnih škola i pripremnih zavoda, pa su to u mnogom pogledu još i danas, ta je okolnost onda veoma zgodan izgovor, da se pred njima zatvore i vrata univer­ zitetskih slušaonica. U Leipzigu je sedamdesetih godina jedan od najslavnijih profesora medicine priznao otvoreno pred jednom damom o v o : ,,G i m n a z i j s k o o b r a z o ­ v a n j e n i j e , i s t i n a , n u ž n o za r a z u m i j e v a n j e m e d i c i n e , ali se ono mo r a s m a t r a t i kao prethodni uslov za s t u p a n j e na s t u d i j m e d i c i n e z b o g t o g a , d a n e bi p a t i o u g l e d nauke." Postepeno se počima i u Njemačkoj javljati opozicija �264 protiv traženja klasičnog obrazovanja kao nužnog uslova za studij medicine. Golemi napredci u prirodnim naukama i njihov značaj za cjelokupni život izazivaju potrebu, da što veći broj ljudi bude u njih upućen; medjutim gimnazijski odgoj s privilegisanjem klasičnih jezika, grčkog i latinskog, smatra prirodne nauke kao stvar od manje vrijednosti i zanemaruje ih, pa tako biva, da početnici studenti često nemaju potrebnih ; red znanja iz prirodnih nauka, koje su od vrlo velikog značenja za pojedine struke studija, na­ primjer za medicinu. Protiv ovog jednostranog načina obra­ zovanja podigla se napokon opozicija i u samim nastav­ ničkim krugovima. U inozemstvu, naprimjer u Švicarskoj, odavno se već studijama prirodnih nauka pridaje najveća važnost i na medicinu se pušta svaki, tko ima dovoljno predznanja iz prirodnih nauka i matematike, pa ma on i nemao prethodnog takozvanog klasičnog obrazovanja. Isto se to radi i u Rusiji, Saveznim Državama i t. d. U Rusiji, u kojoj progoni i bespravnost Zidova spa­ daju u osnovna državna načela, propisano je jednim carskim ukazom od 1897, da se u novi medicinski ženski institut, koji se imao otvoriti, smije primati samo 5 procenata slu­ šalica nekršćanskih vjeroispovijesti. I to se od tih 5 pro­ cenata smije primiti samo 3 procenta Židovki, a ostala 2 procenta moraju biti zadržana za slušateljke muslimanskog porijetla. T o je jedan od nazadnih koraka, koji su u Rusiji na dnevnome redu. Ruska bi vlada imala u toliko manje razloga za takve uredbe, što s jedne strane ogromna care­ vina još u vrlo velikoj mjeri oskudijeva u liječnicima, a što su s druge strane ruske ženske liječnice bez razlike vje­ roispovijesti ili porijetla dobile svjedočanstvo o najvećoj požrtvovnosti u vršenju svoga poziva. Tako profesor Dr. Erismann, koji je mnogo godina djelovao u Rusiji, objavlja slijedeće u predavanju, što ga je držao na 54. skupštini liječničkog središnjeg udruženja u O lten u : „Ovih^ prvih godina dobilo se vrlo povoljnih iskustava iz rada ženskih liječnika. O ne su još od početka umjele zadobiti povjerenje stanovništva; u plemenitoj utakmici sa svojim muškim ko­ legama one su odnijele čak i pobjedu; pokazalo se ubrzo, da na svakog ženskog liječnika dolazi prosječno godišnje �265 više pacijenata, no na muške liječnike, ma da su i oni vršili svoju dužnost velikom odanošću i požrtvovnošću, naročito su se bolesne žene u gomilama obračale za liječ­ ničku pomoć ženskim Eskulapima ."1 N a drugoj strani konkurencija žena, koje se toliko bojao zainteresovani muški svijet, nije nigdje štetno djelo­ vala, naročito ne u liječničkoj praksi. Prvo, čini se, da ženski liječnici dobivaju iz svojega spola jedan krug paci­ jenata, koji se rijetko i tek u najvećoj nuždi obraćaju za savjet muškom liječniku; a zatim se pokazalo i to, da znatan dio žena, koje se posvećuju studijama, čim kasnije stupe u brak, ili uopće i ne otpočinju liječničku praksu ili je poslije kratkog vremena napuštaju. Pokazuje se, da su kućne dužnosti, što ih buržoaski svijet nameće domaćici, naročito kad dodju još i djeca, tako velike, te mnogim ženama postaje nemoguće, da u isto vrijeme služe dva gospodara. Naročito žena, koja je liječnik, mora da bude svakog trenutka i danju i noću spremna vršiti svoj poziv. A to velikom broju njih nije moguće . 2 Pošto su Engleska ,8 Sjedinjene Države i Francuska prve počele upotrebljavati žene i za privrednu inspekciju — a potreba toga osjeća se u toliko jače, u koliko, kao što je dokazano, broj radnica iz godine u godinu raste, a tako se isto umnožava i broj poduzeća, u kojima su rad­ nice isključivo ili pretežno uposlene — za ovim se pri­ mjerom poveo i čitav niz njemačkih država. Baden, Ba1 Organizacija besplatnog liječenja na klinikama po velikim ruskim gradovima. (Petrograd i M oskva). Njemački tromjesečnik za javno zdravstvo. Braunschweig. 2 O teškoćama, što postoje za žene, koje imaju porodicu, a u isti mah hoće, odnosno moraju da vrše neku službu, ima puno zanimljivog materijala knjiga A d ele Gerhardove i H elen e Siraonove: „Materinstvo i duševni rad“ (Berlin 1901., G eorg Reimer). U toj knjizi govore i na osnovu svog iskustva govore spisateljice, umjetnice, pjevačice, glumice itd. I rezultat je tih mišljenja, da društvo mora izmijeniti svoje socijalne od­ nose sve iz tem elja, ako se hoće, da se potpuno razvije ženska inteli­ gencija, koja se nalazi u izobilju i teži za akcijom, što je isto tako naj­ veći interes i samog društva. 3 Prema posljednjem izvještaju za 1908. ima u Engleskoj 16 ženskih privrednih nadzornika, i to M iss A . M . Anderson kao šef i 15 po­ moćnica. �266 varska, Hessenska, kraljevina Saska, W eimar, Wiirttemberg i t. d. pridodali su privrednim nadzornicima ženske činovnike kao i pomoćnike i neke su od njih svojim radom već stekle priznanje. U Pruskoj stoje privrednom nadzorništvu na raspolaganje tri činovnice, u Diisseldorfu, Breslavi i W iesbadenu svagdje po jedna. T a činjenica do­ kazuje, da je Pruska i u ovom pogledu zaostala vrlo da­ leko iza onoga, što bi bilo neophodno potrebno. T a ne ima ni jedne pomoćne ženske sile u kotarima kao što je Potsdam (s 32.229 radnica), Frankfurt a. O . (s 31.971), Liegnitz (s 31.798) i u drugima, gdje bi one bile neop­ hodno nužne. I ovdje se pokazuje, da radnica ima više povjerenja u jednu predstavnicu svoga spola, te ženski nadzorni činovnici dolaze po koji put do podataka, koji se njihovim muškim kolegama ne daju. Jedna je još mana ovog uredjenja to, što ti pomoćni činovnici nemaju po­ svuda samostalan položaj, koji je za njihov rad neophodno potreban, a ni plaća nije, kakva bi trebala da bude. Naj­ veći broj vlada pristupio je ovoj novoj ustanovi pipajući i oklijevajući.1 U Njemačkoj je nepovjerenje i konkurentsko neraspo­ loženje prema upotrebi žena u javnim službama naročito veliko zbog toga, što vojnički stalež liferuje svake godine toliko neupotrebljivih oficira i isluženih podčasnika za sve moguće položaje u državnoj i općinskoj službi, da za radne snage iz ostalih krugova ne ostaje baš nimalo mjesta. Ali i ako se ženama dade služba, ona im se daje sa znatno manjom plaćom, poradi čega one u očima muškoga svijeta, koji je prema njima već unaprijed neprijateljski raspoložen, izgledaju kao stvorenja niže vrijednosti, a po tom i kao konkurenti, koji im smanjuju nadnicu i plaću. Mnogostrukost ženinih sposobnosti osobito se pokazala na svjetskoj izložbi u Chicagu godine 1893. Ne samo da su ženski arhitekti podigli veličanstvenu gradjevinu za iz­ ložbu ženskih umjetničkih i privrednih proizvoda, nego su se posjetioci divili još i finom ukusu i umjetničkoj izradbi 1 O d 1897., kad je u Bavarskoj imenovana piva tvornička nadzor­ nica, dignuo se do 1909. broj ženskih činovnika na 2 6 . Četrnaest država saveza ne imaju još ni jednog ženskog činovnika. �267 izloženih predmeta, koji su svi bili djelo ženinih ruku. Pa i na oblasti izuma žene su postigle već lijepih uspjeha, a njih će u budućnosti biti još više. T ako je jedan američki stručni dnevnik objavio popis pronalazaka, koje su učinile žene, i evo tih predmeta, koje su one izum ile: Usavršena mašina za predenje; razboj, koji se okreće (rotary loom) i koji uradi triput više, no obični; elevator od lanaca; škulja za parni šaraf; aparat za spašavanje prigodom po­ žara; aparat za mjerenje vune, jedan od najosjetljivijih strojeva, koji su ikada pronadjeni i koji je od neocjenjive vrijednosti za industriju v u n e ; rezervoar vode, koji se može nositi i koji se upotrebljava za gašenje v a tre ; jedan način za upotrebu petroleja kao goriva za parostroje namjesto drveta i ugljena; usavršena sprava za hvatanje iskara na lokomotivama; signal za skretnice na željeznicama; jedan sistem grijanja vagona bez vatre ; jedan uljeni flanel (lubri­ cating felt) za smanjivanje trenja (pri kretanju željeznica) ; stroj za pisanje; signalska raketa za m ornaricu; teleskop za gledanje u d u b in e; jedan sistem za sprječavanje buke kod željeznica, koje idu iznad gradova; sprava za pravilno odvodjenje dim a; stroj za savijanje i lijepljenje kesa od papira i t. d. Naročito su žene u mnogom pogledu usa­ vršile strojeve za šivanje, tako su primjerice izumile po­ moćnu spravu za šivanje jedara i debelih tkanina; aparat za uvlačenje konca, dok stroj ra d i; usavršeni stroj za ši­ vanje kože i t. d. Ovaj posljednji izum učinila je jedna žena, koja već godinama radi u New Yorku sedlarski posao. Teleskop za gledanje u dubinu, koji je pronašla gospodja M ather, a usavršila njezina kći, jest pronalazak od najveće važnosti, jer omogućava, da se pregleda dno i najveće ladje, a da se ona radi toga ne prenosi na suho. Pomoću toga teleskopa mogu se sa palube vidjeti dijelovi ladje, utonule u kom brodolomu, prepreke za plovidbu i torpedi i t. d. M edju strojeve, koji su zbog svoje izvanredne komplikovanosti i genijalne konstrukcije skrenuli na sebe općenitu pažnju, kako u Americi, tako i u Evropi, mora se ubrojiti i jedna mašina za fabrikaciju kesa od papira. Veliki broj ljudi, medju njima ugledni mehaničari, sve dotle je uzalud �268 pokušavao da izradi takvu jednu mašinu. Jedna je žena, Miss Maggie Knight, pronadje; zatim je ta dama konstrui­ rala opet jednu mašinu za savijanje i lijepljenje kesa od papira, koja radi koliko trideset lic a ; ona je sama uprav­ ljala namještenjem te mašine u Amherstu, u državi M assa­ chusetts. Petnaesto poglavlje. Pravni položaj žene. 1. Borba za civilnopravnu ravnopravnost. Socijalna zavisnost jedne rase, jedne klase ili jednog spola dobija uvijek svoj izraz u zakonima i političkom ure­ djenju zemlje, u kojoj oni živu. Zakoni su izraz vladajućih interesa, formulirani u paragrafima i uzdignuti na stepen prava jedne zemlje. Z e n e , k a o z a v i s n i , p o t l a č e n i spol, d o b i j a j u p r e m a t o me t a k a v p o l o ž a j i u p r a v u j e d n e z e m l j e . Zakoni su negativne i pozitivne naravi. Negativni, u koliko pri diobi prava ni jednom riječi ne spominju potlačenoga; pozitivni, u koliko mu ukazuju na njegov potlačeni položaj i naznačavaju po koji izuzetak. Našem općem pravu osnov je rimsko pravo, koje vodi računa o čovjeku samo kao o biću, koje nešto posjeduje. Staro germansko pravo, koje je ženi pridavalo više dosto­ janstva, samo je jednim dijelom ostalo na snazi. Kako u francuskom jeziku ista riječ, „ 1 hommett, označuje čovjeka * i muškarca, a isto tako u engleskom jeziku riječ ,,man“, francusko pravo poznaje čovjeka tek kao muškarca, a isto je tako do pred nekoliko decenija bilo i u Engleskoj, gdje se žena nalazila u ropskoj zavisnosti od muža. Nekoć je tako bilo i u Rimu. Tam o su postojali rimski gradjani i žene rimskih gradjana, a gradjanka nije bilo. U Njemačkoj se pravno stanje za ženu poboljšalo u toliko, što je namjesto šarene karte nastupilo jedno jedin­ stveno gradjansko pravo, pa su tako prava, koja je ona tu i tamo imala, dobila opću važnost. Po njemu je ne­ udata žena dobila neograničeno pravo na tutorstvo; žene �su stekle pravo da budu svjedoci pri zaključivanju brakova i pri pisanju oporuka; žena je nadalje dobila potpunu spo­ sobnost za pravne poslove, to jest, da zaključuje ugovore, izuzev, ako se (kao udata žena) obvezuje lično na neku radnju, kao god što se bez privole muža ne smije pri­ hvaćati nikakva tutorstva. Obveza bračne zajednice postoji za obje strane, u koliko se zahtjevi druge strane ne izo­ pače u zloporabu njenog prava. A ako su o tome kod supruga suprotna gledišta, onda m u ž odlučuje, naročito on ima da odredjuje mjesto stanovanja i stan. Zloupotreba prava od strane muža riješava ženu od dužnosti, da mu se pokori. Uprava kućanstvom pripada jedino ženi, ona ima takozvanu vlast nad ključevima, po kojoj ona u krugu do­ maćeg rada vodi brigu o muževljevim stvarima i zastupa ga. Muž mora ispunjavati obveze, u koje ona stupi. Ipak može muž ili sasvim ukinuti ili ograničiti ženinu vlast nad ključevima. A ko on ovo pravo zlorabi, tutorski sud može ovo ograničenje uništiti. Z ena je dužna preuzeti muževe poslove u kući i izvan nje, ali samo, ako se iz načina muževa života vidi, da mu je to obični posao. Državni je sabor odbio zahtjev, da se kao pravilo uvede bračna podvojenost dobara. O na se može obezbijediti samo bračnim ugovorom, što se pri zaključenju braka vrlo često propušta, pak poslije izaziva nesnošljivo stanje. Uvedena je naprotiv takozvana zajednica uprave. Po njoj uprava nad imanjem ženinim i uživanje plodova od njega pripada mužu, ali je to ograničeno na dobro, koje je ona donijela mužu. Naprotiv ženi pripada neograničeno upravljanje i raspolaganje nad onim, što je ona za vrijeme braka stekla svojim radom i vodjenjem kakvog posla. Muž nema prava, da pravnim poslom obveže svoju ženu za imanje, koje mu je ona donijela. A i obezbjedjenje može žena zahtijevati u slučaju, kad se kod nje pojavi opravdana bojazan, da joj je u opasnosti imanje, koje je donijela, što bi čestokrat mogla prekasno doznati. A ona može podići i tužbu, da se ukine zajednica uprave u slučaju, kad muž^ svojim po­ stupanjem dovodi u veliku opasnost opstanak žene i djece. Muž odgovara za štetu, koja se pojavila uslijed rdjave uprave. �270 Velika nepravda može se činiti ženi pri razvodu braka. Naime, u slučaju rastave, mužu pripada imanje, koje su supruzi zajedničkim radom stekli, pa čak i onda, kad je m u ž k r i v a c , a žena najviše stekla; dok nasuprot žena ima pravo tražiti skromno uzdržavanje samo onda, kad ga ne može dobiti iz prihoda od svog imanja i od prinosa svojega rada. Nadalje u slučaju rastave mužu ostaje imanje, koje bi se, recimo, nakupilo od neutrošenih prihoda ženi­ nog imanja. Očinsku vlast zamijenila je roditeljska, ali kad se kod roditelja pojavi razlika u mišljenju, očevo mišljenje preteže. Kad otac umre, tada vršenje očinske vlasti zajedno s pra­ vom na uživanje plodova od imanja djetetova prelazi na mater. Rastavljena žena, čak i kad dobije pravo na odgoj djeteta, ne ima pravo da zastupa dijete i da upravlja nje­ govim imanjem, dok naprotiv otac uživa sva roditeljska prava. U Engleskoj do 1870. godine na temelju običajnog zemaljskog prava muž je imao svojinu nad pokretnim imanjem svoje žene. Njoj se pravo vlasništva ostavljalo samo za nepokretna dobra, ali je i tu muž imao prava, da upravlja i uživa plodove. Pred sudom je engleska žena bila nula, ona nije mogla vršiti nikakve pravne poslove, čak nije mogla ni da sastavlja pravovaljanu oporuku, ona je bila rob svojega muža. Z a zločinstva, koja bi ona iz­ vršila u prisutnosti svoga muža, bio je odgovoran on, ona je smatrana kao nepunoljetna. A ko bi ona nekom napravila štetu, onda se za tu štetu sudilo, kao kad bi je učinila koja d o m a ć a ž i v o t i n j a , muž je za to imao da odgo­ vara. Prema jednom predavanju, što ga je godine 1888. držao u westminsterskoj kapeli biskup J. N. W ood, žena još ni pred sto godina nije smjela jesti za stolom, niti progovoriti prije, nego li je što zapitaju. Nad krevetom je kao znak bračne' vlasti visio bič, koji je muž smio upo­ trijebiti, kad god bi se žena uzjogunila. Samo su kćeri imale da slušaju njene zapovjedi, sinovi su u njoj gledali svoju služavku. Prema odnosnim zakonima od 1870., 1882. i 1893. ostaje žena vlasnicom ne samo onoga, što donese u brak, �271 već i onoga svega, sto stekne ili dobije baštinom ili darom. Pravni se odnošaji mogu izmedju supruga mijenjati tek posebnim ugovorom. Englesko se zakonodavstvo povelo u tom za onim Sjedinjenih Država. P o slije. zakona o zaštiti djece od 1886 prelazi roditeljska vlast poslije očeve smrti na mater. U zakonu o pravu nasljedstva od 1890. muž je kao i prije predpostavljen. O ba supruga imaju slobodu svjedočanstva. A li ako nije nikako drugačije odredjeno, muž zadržava vas p o k r e t n i imetak pokojne žene. N a­ suprot udovica baštini tek trećinu pokretnog dobra i dobija trećinu prihoda zemlje, a ostalo pripada djeci. Prema no­ vom zakonu o vlasništvu supruga od 1908. udata žena duguje roditeljima i mužu uzdržavanje. A li ima još mnogo ostataka starog sredovječnog prava, koji vrlo znatno po­ goršavaju položaj udate žene. Kako smo vidjeli, dosada je pravo bračne rastave još uvijek vrlo nepovoljno po ženu. Preljub muža još uvijek ne može biti povod rastave za ženu, to on postaje tek onda, kad je u savezu s okrutnošću, bigamijom, silovanjem i t. d. 1 Osobito natražno ostaje za ženu uopće gradjansko pravo za ženu u Francuskoj i u svim zemljama — većinom romanskim — na koje jako upliviše ili u kojima s nekim promjenama direktno vrijedi francuski gradjanski zakonik. Tako u Belgiji, Spaniji, Portugalskoj, Italiji, ruskoj Polj­ skoj, u Nizozemskoj i većini švicarskih kantona. O naziranju Napoleona I. o položaju žene postoji jedna karakte­ ristična rečenica, koja vrijedi još i d a n a s : „Jedno nije francuski, a to je žena, koja može činiti, što joj se svidi .“2 T ek što se uda, dolazi žena pod skrbništvo muža. Po § 215. gradjanskog zakonika ona bez privole muža ne smije stupiti pred sud, ma i imala kakav javni posao. Prema § 213. ima muž da štiti svoju ženu, a ona ga mora slu­ šati. O n upravlja imanjem svoje žene, što ga je ona doni­ jela u brak, on može njezina dobra prodati, opteretiti hipo­ tekama, a da ona tome i ne da svoje privole. Posljedica 1 A . Chapman i M . Chapman, T h e status of women under the english Law . London 1909. 2 L. Bridel, La puissance maritale (Bračna vlast). Lausanne 1679. �272 je toga, da se žena često nalazi u položaju pukog roba. Muž zapija s bludnicama ili u gostioni ono, što žena stekne, ili pravi dugove ili zakarta prihod ženin i pušta nju i djecu da skapavaju,on ima dapače ito pravo, da od ženina poslodavca traži njezinu zaslužbu. Pa tko da joj onda zamjeri, ako se ona u takvom stanju odriče fri­ volne bračne zajednice, kako je to vrlo česti običaj u Fran­ cuskoj. O na ne može dalje u večini romanskih zemalja — u Francuskoj do 1897. — dolaziti kao svjedok kod zaklju­ čivanja oporuka i bilježničkih akata. Nasuprot tomu, nju se pušta — čudna li protivrječja — svjedočiti pred sudom u svim kriminalnim slučajevima, gdje njezino svjedočanstvo prema prilikama može izazvati smaknuće jednog čovjeka. U k r i m i n a l n o m j e p r a v u o n a p o s v u d a s ma ­ t r a n a p u n o p r a v n o m i nj oj s e za s v a k i z l oč i n i p r e k r š a j mj e r i i s t o m mj e r o m, k a o i m u š k a r c u . Ovo protivrječje ne će da vide naša gospoda zakonodavci. Kao udovica može ona načiniti oporuku o svojoj ostav­ štini, ali nju se ne pušta u velikom broju država da bude svjedokinja kod oporuke, dok medjutim prema članku 1029 gradjanskog zakonika ona može da bude imenovana i zvr šiteljicom oporuke. U Italiji je ona od godine 1877. prema gradjanskom zakoniku smatrana kao puno­ pravna svjedokinja. Predpostavijanje muškarca ističe se osobito jako u za­ konu o bračnoj rastavi. Prema gradjanskom zakoniku u Francuskoj je bilo dopušteno suprugu, da podnese predlog za rastavu braka, čim bi žena sagriješila preljubom, me­ djutim po članku 230 žena je mogla podnijeti taj predlog samo onda, kad bi muž svoju konkubinu uzdržavao zajed­ ničkim imanjem. Ovaj je članak zakonom o rastavi braka od 27. srpnja 1884. pao, ali je u francuskom kaznenom pravu ostala i dalje ova razlika, što je veoma karakteristično za francuske zakonodavce. Zgriješi li žena preljubom, ona se kazni tamnicom od 3 mjeseca do 2 godine. Muž se kažnjava samo tada, ako prema navedenom članku 230 gradjanskog zakonika uzdržava konkubinu u kući bračnog para, pa ga žena zbog toga tuži. Ali njega se, ako je �273 proglašen krivim, odsudi tek na novčanu globu od 100 do 2000 franaka. (Članak 337. i 339. kaznenog zakona). Takva pravna nejednakost bila bi nemogućom, kad bi u francuskom parlamentu sjedjele i žene. Slično pravo postoji u Belgiji. Kazan za preljub žene ista je, kao i u Francuskoj, dok se muž kazni samo onda, ako je preljub učinjen u stanu bračnog para, pa i onda se muž kažnjava tamnicom od jednog mjeseca do jedne godine. Nešto je dakle pravednije u Belgiji, nego li u Francuskoj, ali tu kao i tamo, postoji dvogubo pravo za muškarca i ženu. Slične odredbe pod uplivom francuskoga prava po­ stoje u Spaniji i Portugalskoj. Talijansko opće pravo (ci­ vilno pravo) od godine 1863. dopušta ženi rastavu, ako muž uzdržava svoju konkubinu u kući, ili na mjestu, gdje se boravak prilježnice mora smatrati osobito teškom uvrje­ dom supruge. G odine 1907., u isto vrijeme sa zakonom (od 21. lipnja), koji je promijenio čitavi niz članaka u gradjanskom zakoniku obzirom na zaključivanje brakova, prihvaćen je konačno od obih komora zakon od 13. srpnja, koji čini ženu jedinom posjednicom svega onog, što je ona samostalno stekla ili dobila baštinom ili darom. Muž je izgubio pravo raspolaganja nad posebnim ženinim imet­ kom. T o je prvi dobar korak u francuskom zakonodavstvu i francuska žena stoji danas na istom onom stupnju, na koji je engleska žena stupila zakonom od 1870. Mnogo dalje, ne samo u poredjenju s francuskim, već i s njemačkim gradjanskim zakonikom, polazi novi švicarski civilni zakonik, prihvaćen 10. prosinca 1907., koji će od 1. siječnja 1912. stupiti na snagu. Namjesto različitih za­ kona pojedinih kantona, — koji su se dijelom oslanjali na francuski Code civil, kao Z eneva, W aadt i talijanska Švi­ carska ; ili na austrijsko pravo, kao Bern i L u zern ; ili na staro običajno pravo, kao Schwyz, Uri, Unterwalden i t. d., — dobija sada Švicarska jedan jedinstveni zakon. Sloboda žene i djece zajamčena je. Novi zakon priznaje ženi sudjelovanje kod bračnih prihoda (jedna trećina) i onda, ako je žena tu bila samo kao pomoćnica ili kućanica. Pa i u pravu nasljedjivanja stoji ona bolje, nego u njemač­ kom pravu. T ako ona uz muževe roditelje dobiva osim A . Bebel: Ž ena I socijalizam. 18 �274 polovice ostavštine još i doživotnu prehranu od druge po­ lovice. Dužnici muževima, koji se ne brinu, kako treba, za ženu i dijete, mogu biti pozvani od suca, da svoje dugove uprave na ženu. Medju bračne zapreke nije ubro­ jena zabrana, da se rastavljeni suprug vjenča s onim, s kojim je počinio preljub. (Dotični § 289. francuskog gradjanskog zakonika otpao je i u Francuskoj godine 1904.) Pravo bračnog posjeda ostalo je u glavnom onako, kako je to u njemačkom civilnom zakoniku. U prvom redu odlučuje bračni ugovor, koji se može zaključiti i prije i poslije vjen­ čanja. Vanbračna djeca imadu, ako je materi obećana ženidba, pravo ne samo na alimente, kao što je to po njemačkom pravu, već i na očevo ime stekavši time prava bračne djece. Švedska je zakonom od 11. prosinea 1874. obezbijedila udatoj ženi pravo, da slobodno raspolaže onim, što stekne svojim ličnim radom. Danska je g. 1880. isto to načelo uzdigla na stupanj prava. A po danskome pravu svojina ženina ne može da odgovara ni za muževljeve dugove. Sasvim tako glasi i norveško pravo od god. 1888. i finsko od godine 1889 : udata žena ima isto pravo ras­ polagati svojim imetkom, kao i neudata, tek ima nekoliko iznimaka, spomenutih u zakonu. U norveškom se zakonu izrijekom veli, d a ž e n a p o s l i j e b r a k a p o s t a j e ne s l o b o d n a . ,,U skandinavskim, kao i u gotovo svim drugim zem­ ljama, došao je taj općeniti pokret za proširenje .posebne svojine* ženine do iste one tačke, do koje je došao i u E ngleskoj: do r a d n e privrede udate žene. Vladajuće klase mnogo su radije napustile patrijarhalni položaj malog čovjeka nad radnikom, nego li položaj čovjeka iz vlastitog svog sloja nad ženom, koja nešto posjeduje.4,1 U 7 rakonu od 27. svibnja 1908. čini dansko zakono­ davstvo dalji jedan korak. N e vrši li suprug, odnosno otac dužnost uzdržavanja, žena, odnosno djeca mogu tražiti, da im se uzdržavanje omogući iz javnih sredstava, čim je oblast ustanovila visinu svote za uzdržavanje. 1 Marianne Tiibingen 1907. W eber, Supruga i majka u razvoju prava, str. 3 7 7 . �275 Pravo odgajanja djece i pravo da donosi odluke o nji­ hovom uzgoju pripada ocu po zakonodavstvu najvećeg broja zem alja; ovdje ondje dopušta se materi podredjena saradnja u tom poslu. Staro rimsko načelo, koje je stajalo u najoštrijoj suprotnosti prema dobi matrijarhata, naime, da otac ima sva prava nad djecom, danas čini posvuda osnovni ton zakonodavstva. U Rusiji imav udata žena pravo raspolaganja tek nad svojim imetkom. Sto se tiče njezine privredne djelatnosti, ona je potpuno zavisna od svojega muža. Bez njegove dozvole njoj se ne daje putnica, neophodno potrebna kod svake prom jeni stanovanja D a bi preuzela kakvo namještenje ili se bavila kakvim god privrednim poslom, ona mora za to imati isto takvu privolu muža. Bračna je rastava postoječim zakonom tako oteščana, te se može provesti tek u vrlo rijetkim slučajevima. Mnogo je nezavisniji po­ ložaj žene bio prije u starim seoskim općinama, što se ima zahvaliti komunističkim uredbama, koje još postoje ili na koje još postoji sječanje. O na je bila upraviteljica svog posjeda. Uopče je komunizam za ženu najpovoljnije soci­ jalno stanje, što nam je več pokazalo razlaganje o dobi materinskog prava.1 U Saveznim Državama žene su izvojevale potpunu civilnopravnu ravnopravnost, a tako su isto spriječile, da se uvedu engleski i slični zakoni o prostituciji. 1 Kako je tačno ovo shvatanje, vidi se iz Aristofanove vesele igre „Ženska pučka skupština" (preveo Hieronymus Miiller, Leipzig 1846). Aristofan opisuje u toj veseloj igri, kako se atenska država bila toliko približila propasti, da već nitko nije znao, kako bi se spasla. Pritani na pučkoj skupštini staviše atenskim gradjanima pitanje: kako da se spasi država. N a to jedna žena, preobučena u muško, predlaže : da se ženama preda upravljanje državnim kormilom i ovaj predlog bude bez prigovora pjrihvaćen, „jer je to još jedino bilo, što se u A teni nije dogodilo". Z en e uzmu državnu upravu u svoje ruke i odmah uvedu k o m u n i z a m . D ašto, da Aristofan ovo stanje ismijeva, ali je karakteristično u njegovoj pjesmi to, što žene, čim počnu odlučivati u javnim poslovima, zavode komunizam, kao državno i društveno uredjenje, koje je sa njihovog gle­ dišta jedino pam etno. Aristofan zbilja nije ni slutio, kako je u šali po­ godio istinu. �276 2. Borba za političku ravnopravnost. V eć opipljiva pravna nejednakost žena prema ljudima nagnala je naprednije medju njima, da traže politička prava, da bi putem zakonodavstva isposlovale za sebe ravno­ pravnost. T o je ista ona misao, koja je vodila i radničku klasu, da svoju agitaciju upravi k cilju osvajanja političke vlasti. Ono, što je za radničku klasu pravo, ne može da ne bude pravo i za žene. Potlačene, bespravne, u mnogom pogledu zapostavljene, one imaju ne samo pravo, već i dužnost, da se brane i da se late svakog sredstva, koje im se čini zgodno, da bi sebi izvojevale nezavisni položaj. Dabogme, da i protiv ovih težnja opet viču reakcijonarne žabe. D a vidimo, s kojim pravom. Z ene, obdarene visokim duševnim sposobnostima, umjele su u raznim periodama i kod najrazličitijih naroda igrati političku ulogu od velikog uticaja, čak i tamo, gdje, kao vladarice, nijesu držale silu u svojim rukama. O d toga se ne izuzima čak ni papinski dvor. A ko do upliva nijesu mogle doći neposredno i preko prava, što su ih uživale, one su to činile putem duševne nadmoćnosti, pa i spletke i intrige. Osobito je velik njihov uticaj, i to kroz čitave vjekove, bio na francuskom dvoru, a ništa manji i na španjolskim i talijanskim dvorovima. T ako je krajem sedamnaestog sto­ ljeća na dvoru Filipa V . španjolskog velika komorkinja Marija od Tremouillea, vojvotkinja od Đracciana i kneginja od Ursinsa, bila kroz trinaest godina prvi ministar Spanije vodeći kroz to vrijeme izvrsnim načinom španjolsku politiku. Pa i kao vladarske metrese one su se majstorski razumjele u to, da sebi zajamče često silni politički upliv; podsje­ ćamo samo na poznata imena, na Maintenonicu, metresu Ljudevita X IV ., i na Pompadourku, metresu Ljudevita X V . Veliki dušpvni pokret, što se u osamnaestom vijeku izvršio medju muževima, kao što su Montesquieu, Voltaire, d A lembert, Holbach, Helvetius, La Mettrie, Rousseau i mnogi drugi, nije ostao bez uticaja na žene. I ako su mnoge od njih samo iz mode, ili iz žudnje za intrigama, ili iz ma kojih drugih ne baš svijetlih razloga učestvovale u tom velikom pokretu, koji je podvrgavao sumnji opravdanost �277 svih osnova države i feudalnog društva i potkopavao ih, veliki broj žena živo se interesirao za njega i učestvovao u njemu samo iz oduševljenja prema uzvišenim ciljevima. V eć nekoliko decenija prije provale velike Revolucije, koja je svježinom bure zaduvala Francuskom rasklimavši i sru­ šivši sve staro i oduševivši najnaprednije duhove cijelog kulturnog svijeta jasnim slavljem, hrlile su žene gomilice u znanstvene i političke klubove i sudjelovale u debatama, gdje su se nečuvenom dotada smionošću tumačila filozofska, prirodoznanstvena, religijozna, socijalna i politička pjtanja. P a kad je konačno u srpnju 1789. uvod za veliku Revo­ luciju započeo jurišem na bastillu, bile su žene iz najviših slojeva i iz puka, koje su vrlo aktivno ušle u pokret i vrlo znatno uplivisale kao pristalice i protivnice. Ekscesivne kako u dobru, tako i u zlu, one učestvovahu, gdjegod bi im se pružila prilika. Velika većina povjesničara više je od velikih djela isticala ispade Revolucije, koji su pod tadašnjim uslovima bili sasvim prirodni, jer su bili posljedica sve­ kolikog onog golemog ogorčenja zbog neopisive korupcije, eksploatacije, laži, preziranja, bestidnosti i izdaje, što su ih vladajuće klase pokazivale i vršile prema narodu. Pod uticajem tih jednostranih opisa pjevao je Schiller ono svoje: žene postaju hijenama i na užasan se način podruguju. Pa ipak su one tih godina dale tako mnogo primjera heroizma, duševne veličine i sposobnosti požrtvovanja, koja zadivljava čovjeka, da bi napisati jednu nepristranu knjigu „O ženama u velikoj Revoluciji" značilo podići im jedan počasni stup, svijetao na daleko.1 T a i sam M ichelet kaže, da su žene bile avantgarda revolucije. O pća bijeda, u kojoj se francuski narod nalazio pod pljačkaškim i sramotnim režimom Burbonaca, padala je svom težinom, kao uvijek u takvim pri­ likama, osobito na žene. Pošto im zakon nije dopuštao, da gotovo ni na kakav častan način zaradjuju, one su u dese­ tinama hiljada padale kao žrtve prostitucije. Uz to je došla i glad godine 1789., koja je do vrhunca popela bijedu njihovu i njihovih. O na ih je u listopadu nagnala na jurišanje vijećnice i na povorku u Versailles, sjedište dvora; 1 V idi Emma A dler, Znam enite žene u francuskoj revoluciji. Beč 1906. �278 ali ona je potaknula i veliki broj njih, da kod narodne skupštine traže, „da se opet uspostavi jednakost izmedju muškarca i žene, da im se dade sloboda rada i uposlenja i da im se ustupe namještenja, za koja su sposobne". A pošto su pojmile, da moraju imati moć doći do svog prava i da se moć dade izvojštiti samo onda, ako se organizuju i sakupe u masama, one su ustrojile po čitavoj Francuskoj ženska udruženja s neobično velikim brojem članova i su­ djelovale na skupštinama muškaraca. 1 kad je genijalna gospodja Roland sebi preduzela, da medju „državnicima" revolucije, Girondistima, igra političku ulogu vodje, vatrena i rječita Olimpija de Gonges uzela je u svoje ruke vodstvo žena iz naroda čitavim oduševljenjem, koje je bilo u nje­ zinom temperamentu. Kad je 1793. konvenat proklamirao prava čovjeka (les droits de 1’ homme), ona je odmah uvidjela, da su to tek prava muškarca. Njima nasuprot stavila je Olimpija de Gonges u društvu sa Ružom Lacombe i drugima 17 čla­ naka „ženskih prava", koja je na 28. brumairea (20. stu­ denoga 1793.) opširno tumačila pred pariškom općinom, 17 članaka, koji još i danas zaslužuju potpuno odobrenje i u kojima je bila rečenica, što odgovara situaciji: „Ima li žena pravo uspeti se na stratište, ona mora da isto tako ima i pravo dignuti se na govornicu." Njezini zahtjevi ostadoše neispunjeni. Medjutim, njeno ukazivanje na pravo žene, da se u stanovitom slučaju i preko svoje volje popne na stratište, dobilo je krvavu potvrdu. Zbog njenog zala­ ganja za prava žene s jedne strane i zbog njene borbe protiv nasilja konventa s druge strane, konvent je našao, da je ona sazrela za stratište; njezina glava padne još 3. studenoga iste godine. P et dana poslije toga pala je i glava gospodje Roland. O bje umriješe kao junakinje. Kratko drijeme prije njihove smrti, 17. listopada 1793., konvenat je svoje neprijateljsko raspoloženje prema ženama potvrdio i time, što je donio odluku, da se raspuste sva ženska udruženja, a kasnije je otišao čak tako daleko, kad žene nastaviše protestirati protiv nepravde, koja se prema njima vrši, da im je zabranio posjećivanje konventa i javnih skupština i postupao je prema njima kao prema buntov­ nicima. �279 Kad je konvenat, videći, gdje se protiv njega diže mo­ narhistička Evropa, objavio, da je „otadžbina u opasnosti*4 i naredio, da cijeli narod ustane na noge, pariške se žene ponudiše, da čine ono, što su dvadeset godina poslije oduševljene pruske žene i uradile: da puškom u ruci brane otadžbinu u nadi, da time dokažu svoje pravo na jednakost. Ali im se u gradskoj vijećnici istaknuo nasuprot radikalac Chaumette, koji im je doviknuo: „O tkad je ženama do­ pušteno, da izdaju svoj spol, pa da se prave muškarcima? O tkad je nastao taj običaj, da one napuštaju skromnu brigu o kućanstvu, kolijevku svoje djece, pa da izlaze na javna mjesta, da sa tribina drže govore, da stupaju u re­ dove četa, jednom riječi, da ispunjavaju dužnosti, koje je priroda jedino čovjeku dodijelila ? — Priroda je rekla muškarcu: budi muškarac ! Trka, lov, zemljoradnja, politika i napori svih vrsta tvoja su p r i v i l e g i j a ! O na je ženi rekla: budi žena! Briga o djeci, sitnice kućanstva, slatko nespokojstvo materinstva, to su tvoji r a d o v i ! — Lude žene, zašto hoćete da budete muškarci? Sta vam je još potrebno ? U ime prirode ostanite ono, što je s te ; i daleko od toga, da nam zavidite na opasnostima tako burnog života, zadovoljavajte se time, što ćete činiti, da mi na te opasnosti zaboravljamo, kad smo u krilu svojih porodica, što ćete nam upravljati pogled na divnu sliku djece, koju ste vi svojom nježnom brigom usrećile.“ Nesumnjivo je, da je radikalac Chaumette ovo prosto oteo iz usta najvećem broju naših muškaraca. I mi sma­ tramo, da je to pametna podjela rada, ostaviti muškarcima obranu zemlje, a ženama brigu o kući i ognjištu. A što se ostaloga tiče, govornički izlijev Chaumettov samo je jedna fraza. Sto on govori o mukama muškarčevim pri obradjivanju zemlje, nije tačno, jer u zemljoradnji, još od naj­ starijih vremena pa sve do današnjeg dana, žena nije imala najlakšu ulogu. Napori lova i trke nisu nikakovi „napori**, već jedna zabava muškarcima. A politika ima opasnosti samo za o n e , koji plivaju p r o t i v struje; uostalom, ona izaziva bar isto toliko zadovoljstva, koliko i napora. Iz ove besjede govori egoizam muškarca. Slična nastojanja, kakva izazvaše u Francuskoj pojava �280 enciklopedista i velika revolucija, pojavila su se u Sa­ veznim Državama, kad su se ove sedamdesetih i osam­ desetih godina borile za nezavisnost od Engleske i uvele demokratski ustav. T u je bila u prvom redu Mercy O ttis W arren i žena kasnijeg drugog predsjednika Saveznih Država Mrs. Adam s i njoj slične žene, koje su se izlo­ žile za političku ravnopravnost. Njihovom je uplivu trebalo zahvaliti, da je barem država New Yersey dala pravo glasa ženama oduzevši im ga opet već 1807. godine. Još prije provale revolucije u Francuskoj (1787.) bio je tu Condorcet, kasniji Girondista, koji se u jednom sjajnom eseju zauzeo za žensko pravo glasa i potpunu političku jednakost spolova. Potaknuta velikim dogadjajima u susjednoj zemlji, po­ digla je s onu stranu Kanala svoj glas 1759. rodjena hrabra Marija Wollstonecraft. 1790. pisaše ona knjigu proti Đurkeu, najžešćem protivniku francuske revolucije, u kojoj je branila traženje čovječjih prava. Ali vrlo skoro došla je ona do toga, da i za svoj vlastiti spol traži čo­ vječja prava. T o se dogodilo u njenoj, godine 1792. izašloj knjizi: A Vindication of the Rights of women (O prav­ danje ženskih prava), u kojoj je, kritikujući oštro svoj spol, tražila i smjelo branila za žene potpunu jednakopravnost. Ali je, što je i naravno, naišla na najžešći otpor i najteže i najnepravednije napadaje. Poslije teških duševnih borbi, ona je umrla (1797.) prezrena i ismijana od svojih savremenika. No najčudnije je to, što se u isto vrijeme, kad se u Francuskoj, Engleskoj i Saveznim Državama pojaviše piva ozbiljna nastojanja oko izvojštenja političke ravnopravnosti žena, našao u zaonda zaostaloj Njemačkoj jedan njemački spisatelj •— T h . G . v. H ippel — izdavši knjigu, u kojoj je, isprva anonimno, pod naslovom „O gradjanskom po­ boljšanju žena“, Berlin 1792., zagovarao jednakopravnost žena. T o bijaše u doba, kad bi u Njemačkoj jednako dobro došla i knjiga „ O gradjanskom poboljšanju muška­ raca". T o više se treba diviti smionosti toga čovjeka, što je u toj knjizi povlačio sve konzekvencije za socijalnu i �281 političku ravnopravnost spolova i sto je to vrlo spretno i s mnogo duha i branio. O donda je dugo vrijeme počivala tražbina političke ravnopravnosti žena s muškarcima, ali je taj zahtjev postao pomalo postulatom u naprednijem ženskom pokretu svih kulturnih zemalja, a u nekim je državama i ostvaren. U Francuskoj su se za društvenu jednakost spolova zauzeli St. Simonisti i Fourieristi i Fourierist Considerant je u ustavnoj komisiji francuskog parlamenta godine 1848. pred­ ložio, da se] ženama dadu jednaka politička prava. 1851. opetovao je Pierre Leroux predlog u komori, ali isto take bez uspjeha. Danas su stvari u bitnom drugačije. Čitavi se razvoj, sve su se prilike odonda znatno promijenile, pa su tako promijenile i položaj ženin. O ne su više, nego ikada svim strunama svojega bića vezane s tokom društvenog razvoja i više su, nego ikada samostalne. M i vidimo, kako u svim kulturnim državama stotine tisuća i milijuni žena rade jed­ nako muškarcima u najraznolikijim zanimanjima i kako iz godine u godinu raste broj onih, koje je vlastita snaga i vlastita sposobnost potaknula da vode borbu za egzistenciju. Ne može dakle ženama, isto kao ni muškarcima, biti ravno­ dušno, kako stoje naše socijalne i političke prilike. Pitanja na primjer, kao što s u : kakva se unutrašnja, a kakva spoljna politika vodi, da li ona izaziva mogućnost rata ili ne; hoće li država svake godine stotine hiljada zdravih ljudi prikivati za vojsku, a desetine hiljada odgoniti u tud jin u ; hoće li se najnužnije životne namirnice poskuplji­ vati porezima i carinama i u toliko više pritiskati onu po­ rodicu, koja je mnogobrojnija i to u doba, kad su kod velike većine sredstva za život u najvećoj mjeri skučena, — ta se pitanja isto toliko tiču žene, koliko i muškarca. I žena plaća izravne i neizravne poreze na svoj način života i od svojih dohodaka. Sistem odgajanja za nju je od najveće važnosti, jer način odgoja odlučuje u velikoj mjeri o polo­ žaju njezinoga sp o la ; kao mati ona je kod toga dvostruko zainteresovana. Dalje, stotine hiljada i milijuna žena u stotinama za­ nimanja lično su isto tako živo zainteresovane stanjem so^ �282 cijalnog zakonodavstva. Pitanja, koja se tiču dužine radnog vremena, noćnog, nedjeljnog i dječijeg rada, rokova u ko­ jima se plaća najamnica i otkazuje posao, zaštitnih mjera u tvornicama i radionicama, jednom riječi, radničke zaštite, dalje cijelo zakonodavstvo o osiguranju, sistem privrednih sudova i t. d. od najvećeg su interesa i za nju. Radnici poznaju samo nepotpuno ili baš nimalo stanje mnogih in­ dustrijskih grana, u kojima su žene isključivo ili pretežno uposlene. Poduzetnicima je sav interes u tome, da prikri­ vaju rdjavo stanje, za koje su oni krivi, a privredna in­ spekcija u mnogom se pogledu i ne prostire na one pri­ vredne grane, u kojima su žene isključivo uposlene, ili je još sasvim slaba, a tu su baš zaštitne mjere najnužnije. T reba tek potsjetiti na radne prostorije, u kojima po našim gradovima rade švelje, krojačice, čistiteljice i t. d. Odonud još ne dodje nikakva gotovo tužaljka, tamo ne prodre dosada nikakva još inspekcija. Z ena je kao privredno biće interesovana i na trgovačkom i carinskom zakonodav­ stvu i na čitavom gradjanskom pravu. Ne može dakle biti nikakve sumnje o tom, da ona ima isto toliko, koliko i muškarac interesa, da stekne upliva na stvaranje naših prilika po zakonodavstvu. Njezino učestvovanje u javnom životu dalo bi baš njemu veliki polet i otvorilo bi mu tolike nove vidike. Na sve te pretenzije dolazi kratak odgovor, koji odbija: žene se ništa ne razumiju u politiku, šta više, najveći broj njih ne će zato ni da čuje, a ne umiju ni da iskoriste pravo glasa. T o je istina i nije istina. Odista, dosada još nisu široki ženski krugovi, bar u Njemačkoj, tražili političku ravnopravnost. Prva žena, koja se još krajem šezdesetih godina u Njemačkoj za nju založila, bila je gospodja Hedwig Dohm. U novije vrijeme za nju se snažno bore radnice, koje su socijalno-demokratskog uvjerenja. Prigovorom, da su žene dosada pokazivale veoma slabo zanimanje prema političkom pokretu, ne dokazuje se ništa. A ko se žena dosad ništa nije ticala politika, time nije do­ kazano, da ih se ona n e m o r a ticati. Isti razlozi, koji se navode proti pravu glasa za žene, isticani su i u prvoj po­ lovini šezdesetih godina protiv općeg prava glasa za muškarce. �283 1 sam pisac ovoga djela pripadao je još 1863 onima, koji su bili p r o t i v njega, a četiri godine kasnije on je općem pravu glasa imao da zahvali, što je izabran u njemački državni sabor. Desetinama hiljada dogodilo se slično : svaki je od njih od Savla postao Pavao. P a ipak ima još mnogo ljudi, koji svoje političko pravo ili ne iskorišćuju ili ne umiju da ga iskoriste, ali to još nikako nije razlog, da im se ono oduzme, i ne ima nikoga, tko bi im ga htio oduzeti. Pri izborima za njemački državni sabor redovito ne glasa 25 do 30 procenata birača, a oni se rekrutiraju iz s v i h klasa A medju 70 do 75 procenata njih, koji učestvuju pri izbo­ rima, po našem mišljenju većina njih glasuju onako, kako n e bi smjeli glasati, kad bi pojmili svoj pravi interes. Sto oni to još nisu pojmili, uzrok je nedovoljno političko obra­ zovanje. A li se političko obrazovanje ne dobija na taj način, što će se mase držati daleko od javnih poslova, nego tako, što će se one pustiti, da vrše svoja politička prava. Nitko bez vježbanja ne postaje vještak. Vladajuće klase uspijevale su dosada, da u svom interesu veliku većinu naroda održa­ vaju u stanju političke maloljetnosti. Z bog toga je sve do danas zadatak jedne klasno svijesne i cilja svijesne manjine bio, da se sa energijom i oduševljenjem bori za interese cjeline i da tromu masu potresa i uzdigne na svoju visinu. A li je tako bilo do danas u svim pokretima, pa ne može ni da začudjava ni da oduzima hrabrost, što ni u ženskom pokretu nije drukčije. Dosadašnji uspjesi pokazuju, da su napori i žrtve bili nagradjeni, a budućnost donosi pobjedu. U času, kad žene dobiju ista prava, što ih imaju i muškarci, kod njih će se probuditi i svijest o dužnostima. Pozvane, da dadu svoje glasove, one će se zapitati: radi čega? Z a koga? Toga časa u odnosu izmedju muškaraca i žene javit će se čitavi niz podsticaja, koji će, daleko od toga da pogoršaju taj uzajamni odnos, naprotiv sasvim ga poboljšati. Z ena, koja je neupućenija, obratit će se, sasvim je prirodno, na muškarca, koji je obavješteniji. Posljedica je toga izmjena ideja i uzajamno poučavanje, stanje, kakvo je dosada samo u najrjedjim slučajevima postojalo izmedju muškarca i žene. T o će dati nove draži njenom životu. �284 Nesrećna razlika izmedju spolova u pogledu obrazovanosti i shvatanja, koja izaziva tolike diferencije u mišljenju i spo­ rove, čovjeka odvlači od tolikih njegovih dužnosti i nanosi štetu općenitom interesu, sve će više iščezavati. Umjesto kamena smutnje čovjek će u ženi istih pogleda dobiti oslon ; ona će, ako je sama svojim obvezama spriječena da uče­ stvuje u jednoj stvari, davati čovjeku podsticaja, da vrši svoju dužnost. O na će isto tako smatrati da je sasvim u redu, da se jedan dio prihoda daje na novine i agitacione svrhe, zbog toga, što i njoj novine služe za pouku i zabavu i zbog toga, što ona razumije, da su žrtve za agitaciju nužne, ako se hoće izvojevati ono, što njezin muž i njezina djeca nemaju — život, dostojan ljudi. T ako će obostrana briga za opći interes, koji je najtješnje spojen s ličnim, uticati tako, te će i muškarca i ženu oplemenjivati u najvećoj mjeri. Dogodit će se suprotno onome, što tvrde kratkovidni ljudi ili neprijatelji zajednice, koja bi počivala na potpunoj ravnopravnosti sviju. Ovaj odnošaj izmedju oba spola bit će u toliko ljepši, u koliko više društvene ustanove budu muškarca i ženu oslobodjavale materijalne brige i prekomjernog tereta rada. Nadalje će vježbanje i odgoj pomoći u ovom slučaju, kao i u svim ostalim. A ko ne idem u vodu, ne naučih nikad plivati; ako ne učim nijedan tudji jezik i ne vježbam se unjemu, nikad ne ću znati govoriti njime. Svaki nalazi,da je ovo sasvim prirodno, ali mnogi ne poimaju, da to isto važi i za državne i za društvene poslove. Z ar su naše žene nesposobnije od crnaca, koji mnogo niže stoje, a kojima je u sjevernoj Americi priznata politička ravnopravnost ? Ili, zar da jedna duševno visoko razvijena žena ima manje prava, no najsuroviji, najneobrazovaniji muškarac, no na­ primjer jedan nadničar iz zadnje Pomoranske, koji nema pojma ni o čemu, ili kakav ultramontanski poljski radnik na kanalima, i to samo zato, što ih je slučaj poslao na ovaj svijet kao muškarce ? Sin ima više prava od majke, od koje je naslijedio možda svoje najbolje osobine, koje su ga tek napravile onim, što je. Zbilja sm iješno! Uostalom, mi više ne riskiramo da skačemo u mrak, u područje, koje je nepoznato. Sjeverna Amerika, Nova �285 Zeelandija, Australija i Finska već su prokrčile put. O tom djelovanju pisao je već 12. studenoga 1872., sudac Kingmann iz Lasamie City u Ženskim Novinama (W om en’s Journal) u Chicagu ovo : „V eć su tri godine, kako su na našem teritoriju žene dobile pravo glasa, a tako isto i pravo, da budu na svim onim položajima, na kojima mogu biti i ostali biraći. Z a ovo vrijeme one su birale i bile birane za različite službe; one su vršile funkcije porotnika i mirovnih sudaca. O ne su u masama učestvovale u svim našim izborima i ma da mi se čini, da neki medju nama ne odobravaju princip ženinog miješanja, ipak mislim, nitko ne će moći ne pri­ znati, da je to miješanje izvršilo jedan u z g o j n i upliv na naše izbore. Z bog njega su izbori proticali mirno i u redu, a zbog njega su u isto vrijeme naši sudovi mogli pohvatati i kazniti razne vrsti krivaca, koji su dotle osta­ jali nekažnjeni. „Kad se naprimjer teritorij organizovao, nije bilo gotovo nikoga, tko sa sobom ne bi nosio revolver i pri najmanjem ga sporu upotrebljavao. Ja se ne sjećam baš nijednog slu­ čaja, da je porota, sastavljena od muškaraca, oglasila kao krivog ijednoga od onih, koji su iz revolvera pucali; ali kada bi medju porotnicima bile dvije ili tri žene, oni su se uvijek ravnali prema uputama (instructions) suda . . .“ A kako se dvadesetipet godina poslije uvedenja prava glasa za žene misli u W yomingu o tom pra u, o tom govori adresa, koju je 12. studenog 1894. narodno pred­ stavništvo ove države uputilo svim parlamentima na svijetu. U njoj se reklo o v o : „Pravo glasa, što ga žene u Wyomingu imaju i upo­ trebljavaju, nije imalo nikakvih rdjavih posljedica, već u m n o g o m p r a v c u v r l o d o b r i h ; ono je u znatnoj mjeri doprinjelo tome, da se zločini i siromaština iz ove države prognaju i to bez ikakvih nasilnih m jera; ovo je priporaoglo, da dodjemo do mirnih i urednih izbora, do dobre vlade, dosta visokog stupnja civilizacije i do javnog re d a ; i mi s ponosom ukazujemo na taj fakat, da od dva­ desetipet godina ovamo, otkako žene imaju pravo glasa, ni u jednom kotaru u Wyomingu ne postoji ubožnica, da �286 su nase tamnice gotovo prazne, a zločini skoro nepoznati. Oslanjajući se na naše iskustvo, mi neustrpljivo navaljujemo, da svaka civilizovana država na zemlji dade bez oklijevanja ženama pravo glasa. “ I ako odajemo svekoliko priznanje političkoj akciji žena u državi Wyoming, mi ipak ne idemo tako daleko, kao što to čine oduševljeni zastupnici ženinoga prava glasa u tamošnjem narodnom predstavništvu, pa da isključivo ženi­ nome pravu glasa pripisujemo ono zavidno stanje, u kome, prema opisu adrese, uživa ta država — jer tu odlučuje čitavi niz socijalnih momenata razne vrsti —; ali je nepo­ bitno to, da je ženino pravo glasa imalo n a j b l a g o t v o r n i j i uticaj na Wyoming, a da iz njega nije proizašla baš nikakva šteta. T o je n a j s j a j n i j a argumentacija za uvodjenje njegovo. Primjer W yominga našao je nasljednike. U Saveznim Državama dobiše žene političko pravo glasa godine 1893 u Koloradu, godine 1893 u Utahu, godine 1896 u Iđahu, godine 1908 u Južnoj Dakoti, godine 1909 u W ashingtonu i odmah izabraše nekoliko zastupnica. Godine 1899, pošto se to pravo u Koloradu moralo obnoviti poslije pet godina, zaključio je parlamenat sa 43 proti 3 glasa ovu rezoluciju: „Nalazeći, da j e d n a k o p r a v o g l a s a za o b a spola postoji već pet godina u Koloradu, za koje su ga vrijeme žene isto tako u masama iskorišćavale, kao god i ljudi, i to s takvim uspjehom, da su za javne službe birani p o g o d n i j i kandidati, da je izborni red p o b o l j š a n , zakonodavstvo u s a v r š e n o , opća obrazovanost u z d i g ­ n u t a , osjećanje političke odgovornosti zbog ženskog upliva j a č e r a z v i j e n o , donja kuća zaključuje, da s obzirom na ove rezultate p o l i t i č k u r a v n o p r a v n o s t žena p r e p o r u č i svakoj državi i svakom teritoriju sjeveroameričke Unije kao zakonodavnu mjeru, koja je u stanju da sa sobom donese više i bolje uredjenje. “ U cijelom nizu država zaključiše parlamenti uvedenje izbornog prava, ali je glasanje naroda uništilo ove zaključke. Tako u Kansasu, Oregonu, Nebraski, Indiani i Oklahomi; u Kansasu i Oklahomi taj se proces dvaput, u Oregonu �287 čak triput ponovio, ali su ipak većine proti političkoj eman­ cipaciji ^ženskog spola postale sve manje. ,.Z ene su postigle svu silu tih prava na komunalnom području, ali uzevši poprijeko, sva ta njihova napredovanja nijesu bas vrlo znatna. Razumije se samo po sebi, da žene posjeduju potpuno gradjansko pravo u onim četirim drža­ vama, gdje im je dano političko pravo izbora. Bez obzira na to, njima je tek u jednoj jedinoj državi, u Kansasu, priznato aktivno i pasivno pravo kod izbora za općine, pravo, koje u sebi uključuje aktivno i pasivno pravo kod izbora školskih oblasti i pravo referenduma kod stvaranja poreza. Aktivno pravo kod izbora za općine priznato je ženama u Michiganu već godine 1893., no to nije nikakvo opće pravo, jer je vezano sa svjedodžbom obrazovanja. Države Louisiana, Montana, Jowa i New-York podiieliše im pravo glasanja kod stvaranja općinskih nameta Z ene su stekle više upliva na području školske uprave, nego li na polju općenitih komunalnih prilika. O ne imaju aktivno i pasivno izborno pravo kod školskih oblasti u Connecticutu, Delaware, Illinois, M assachusettsu, Minnesoti, Montani, Nebraski, New Hampshireu, New Yerseyu, New Yorku, Sjevernoj i Južnoj Dakoti, Ohiu, Oregonu, Vermontu, W isconsinu, W ashingtonu i na teritoriju Arizone. Aktivno izborno pravo za škole imaju one u Kentuckyu i na teritoriju Oklahome, ali u prvoj državi dano je ono tek stanovitim klasama žena i tek pod stanovitim uslovima. U Kaliforniji, Jowi, Louisiani, Maini, Pennsylvaniji i RhodeIslandu dano je ženi pasivno izborno pravo za škole, ali samo za neka mjesta u školskoj upravi.4,1 U Novoj Zeelandiji imaju žene političko izborno pravo od 1893. godine. O ne su vrlo živo učestvovale kod izbora za parlamenat, čak življe od muškaraca; ali one posjeduju samo aktivno izborno pravo, izabrani mogu biti tek muškarci. O d 139.915 punoljetnih žena dalo ih se godine 1893. unesti u izborne liste 109.461, dakle 785 od 1000. Kod izbora sudjelovalo ih je 90.290, 645 od 1000. Godine 1 Klara Zetkin, K pitanju ženskog izbornog prava. Str. 64. do 6 5 . Berlin 1907. G odine 1909. dobiše žene izborno pravo u Južnoj Dakoti i W ashingtonu. �288 1896. glasalo ih je 108.783 (68 procenata), godine 1902. 138.565, godine 1905. 175.046. U Tasmaniji dobiše žene pravo, kod općinskih izbora godine 1884., a političko izborno pravo 1903. godine. U Južnoj Australiji imaju žene političko izborno pravo od 1895., u Zapadnoj Australiji od 1900., u Novom Južnom W alesu od 1902., u Queenslandu od 1905., u Victoriji od 1908. Savez tih kolonijalnih država već je godine 1902. uveo u saveznom parlamentu žensko pravo glasa. S pravom, da biraju, vezano je i pravo, da budu birane, ali dosad još nijedna žena nije birana u parlamenat. Punoljetnim ženama priznato je aktivno i pasivno iz­ borno pravo za parlamenat pod istim uslovima, koji vrijede za muškarce. Manje je demokratski uredjeno kod općinske uprave. Pravo sudjelovanja kod općinske uprave vezano je na vojničku dužnost. O d 1889. mogu žene, koje plaćaju porez, bitj birane u sirotinjske odbore gradskih i seoskih općina. Z ene se mogu birati i za predstojnice ubožnica, u školske odbore i školska ravnateljstva. Uslijed grandijoznog generalnog štrajka u listopadu 1905. i pobjede ruske revolucije opet je u Finskoj uspostavljen ustav. Radničkoj je klasi uspjelo vanjskim pritiskom ispo­ slovati toliko, te je sabor stališa uzeo opće izborno pravo — i za žene — u zakon. Isključeni su od toga prava oni, koji uživaju ubožničku potporu, i oni, koji državi duguju ličnog poreza, i to 2 marke za muškarce i 1 marku za ženske. Godine 1907. birano je narodno zastupstvo 19, godine 1908. 25 žena. U Norveškoj sudjeluju žene od 1889. u školskoj upravi. O ne mogu po gradovima biti pošiljane u školska^ vijeća. Z ene, što imadu djecu, mogu glasati kod izbora školskih nadzornika. N a ladanju imaju svi, koji plaćaju školski namet, bez razlike spola pravo prisustvovati kod skupština školskih odbora. Z ene mogu da vrše službu školskih nad­ zornika. Pomalo se ženama pušta upliv i na ostale komu­ nalne stvari. Godine 1901. dobile su aktivno i pasivno pravo kod općinskih izbora sve norveške žene, koje su dostigle 25. godinu života, koje su norveške državljanke i stanuju kroz pet godina u zemlji i koje su za posljednju �289 poreznu godinu platile ili same državnog ili općinskog po­ reza za najmanji godišnji dohodak od 337,50 maraka (300 kruna) u seoskim okružjima, 450 maraka (400 kruna) u gradovima, ili ako živu u zajednici dobara s jednim mužem, kojemu je nepokretni imetak oporezovan. 200.000 žena dobilo je pravo glasa, otuda 30.000 samo u Christianiji. Kod prvog izbora, u kom sudjelovahu žene, izabrano je u općinska i gradska zastupstva 90 žena (i 160 za­ mjenica), otuda u Christianiji šest gradskih zastupnica i jedna zamjenica. 1. srpnja 1907. dobiše norveške žene i političko izborno pravo. Ali ne pod istim uvjetima, kako ga imaju muškarci. Z a političko izborno pravo vrijede za žene iste odredbe, kao i kod komunalnog izbornog prava. Politički bespravno ostaje još 250.000 punoljetnih proletarka. U Švedskoj imaju od 1862. neudate žene aktivno bi­ račko pravo za okružne skupštine i za općine pod istim uslovima, pod kojima i muškarci, to jest, kad su puno­ ljetne, kad imaju oporezovan dohodak od najmanje 562,50 maraka i kad su platile svoje poreze. Još godine 1887. glasalo je tek 4000 žena od 62.000 njih. Pravo, da budu birane u općinske službe, bilo im je isprva posvema us­ kraćeno, 1889. dopušteno im je jednim zakonom, da budu birane u sirotinjske i školske odbore. A u veljači 1909. dobiše švedske žene pasivno izborno pravo za sva za­ stupstva, seoska i gradska. G odine 1902. odbiveno je u drugoj komori političko izborno pravo za žene sa 114 proti 64 glasa, a godine 1905. sa 109 proti 88 glasova. U Danskoj dobiše žene poslije mnogogodišnje agitacije u travnju 1908. aktivno i pasivno izborno pravo za općine. Pravo glasa imaju sve žene, koje su dostigle 25. godinu života, pa ili same imadu godišnji dohodak od najmanje 900 maraka u gradu (manje u ladanjskim okružjima) ili živu u zajednici dobara s jednim muškarcem, koji je oporezovao svoje nekretnine. Osim toga ima još izborno pravo ženska služincad, kojoj se košta i stan uračunavaju u plaću. Kod prvog izbora godine 1909. izabrano je u Kopenhagenu sedam žena za skupštinu gradskog zastupA . Bebel: Ž ena i socijalizam. 19 �290 stva. N a Islandu imaju žene aktivno i pasivno pravo bi­ ranja u općine od 1907. godine. A izvojevanje prava glasa za žene u Engleskoj ima za sobom čitavu historiju. Po starome pravu pravo glasa u srednjem vijeku imale su one žene, koje su bile vlasnice zemlje, a kao takve one su vršile i sudačku vlast. Tijekom vremena one izgubiše ova prava. U aktu o izbornoj re­ formi od 1832. bila je upotrebljena riječ „person4, što po 4 engleskim pojmovima obuhvata članove obiju spolova, muškarca i ženu. P a ipak se taj zakon za ženu s ograniničenjem tumačio i nju su odbijali, gdje god bi pokušala da sudjeluje u biranju. U billu o izbornoj reformi od 1867. staviše namjesto riječi „person4 riječ „man4 . John Stuart 4 4 Mill predlagao je, da se namjesto „man4 opet stavi 4 „person4 , sa izričitom motivacijom, da žene treba da imaju 4 pravo glasa pod istim uslovima, pod kojima i muškarci. Predlog bude odklonjen sa 194 glasova proti 73. Šesnaest godina poslije toga (1883.) opet se u donjoj kući učinio pokušaj, da se ženama dopusti pravo glasa. Predlog je bio zabačen većinom od samo 16 glasova. Daljnji pokušaj godine 1884. bio je, zbog nejednako posjećene kuće, odbiven sa 136 glasova većine. Ali manjina nije klonula. Godine 1886. podje joj za rukom, da u dva čitanja izvojšti primanje predloga, da se biračko pravo za parla­ menat dade ženama. Raspust parlamenta spriječio je ko­ načnu odluku. D ne 29. studenoga 1888. držao je lord Salisbury jedan govor u Edinburgu, u kom je izmedju ostaloga rekao o v o : „Ja se ozbiljno nadam, da više ne će biti daleko onaj dan, kada će žene dijeliti s muškarcima pravo glasa za parlamentarne izbore i zajedno s njima odredjivati politički pravac zemlje.4 A A lfred Russell W allace, poznati priro­ 4 doslovac i pristaša Darwinov, izjavio se o istom pitanju: „K ad muškarci i žene budu imali slobodu da idu za svojim najboljim impulzima, kad i jedni i drugi budu do­ bili što je moguće bolji odgoj, kad se nikakva lažna ogra­ ničenja ne budu nametala jednom ljudskom biću samo zato, što je ono slučajno drugoga spola, i kad javno mni­ jenje budu regulirali najmudriji i najbolji, a mladež budu �291 sistematski izoštravali, onda ćemo vidjeti, kako će zavla­ dati jedan sistem ljudskog odabiranja, koji za posljedicu mora imati preporodjeno čovječanstvo. Dokle god žene budu prinudjene, da udaju smatraju sredstvom, pomoću koga mogu izbjeći siromaštvu i zapuštenosti, one se na­ laze i ostaju u mnogo gorem položaju, kad se uporede s muškarcima. O tuda prvi korak u emancipovanju žena jest otklanjanje svih ograničenja, koja ih spriječavaju, da se s muškarcima natječu na svim područjima industrije i zanimanja. Ali mi moramo i dalje ići, pa da ženama do­ pustimo vršenje njihovih p o l i t i č k i h p r a v a . Mnoga ograničenja, zbog kojih su žene do danas patile, ne bi se javila, da su žene imale neposredno zastupstvo u parla­ mentu." Na 27. travnja 1892. opet je sa 175 proti 152 glasa uskraćeno čitanje jednog predloga od sira A . Rollita. N a­ suprot tomu prihvatila je 3. veljače 1897. donja kuća predlog, da se podijeli pravo glasa, ali uslijed raznih ma­ nevara njegovih protivnika nije dotični predlog dospio do trećeg čitanja. Godine 1904. opet se isti proces ponovio. O d zastupnika donje kuće, izabranih 1906., velika se ve­ ćina prije svog izbora izjavila povoljno o ženskom pravu glasa. D ne 21. lipnja 1908. odigrala se u Hydeparku grandijozna demonstracija. V eć na 28. veljače prihvaćen je sa 271 proti 92 glasa predlog Stangerov, da se prihvati žensko pravo glasa s uslovima, koji danas vrijede za muško iz­ borno pravo. Na području lokalne uprave sve se više širi žensko pravo glasa. U skupštinama crkvenih općina imaju oporezovane žene baš toliko pristupa i glasa, kao i muškarci. O d 1899. imadu žene u Engleskoj pod istim uslovima, kao i muškarci, aktivno i pasivno izborno pravo za općin­ sko vijeće, okružno vijeće i vijeće grofovije. Po seoskim općinskim i okružnim vijećima, kao i u ubožištima, svi posjednici i stanodavci — isto i ženski — imaju pravo glasa, ako stanuju u općini ili okružju. Pasivno izborno pravo u ova tijela imaju svi punoljetni stanovnici bez raz­ like spola. U školskim vijećima imaju žene aktivno, a od 1870. i pasivno izborno pravo pod istim uslovima, kao i �292 muškarci. Godine 1903. je reakcijonarni engleski školski zakon oduzeo ženama pasivno izborno pravo u školske oblasti londonske grofovije. O d 1869. imaju neodvisne i neudate žene pravo glasa kod izbora u državna vijeća. Dva zakona od godine 1907. ustanoviše za Englesku i Škotsku, da se neudate žene mogu birati u grofovijska i općinska vijeća. Ali žena, koja bude izabrana predsjed­ nicom takve skupštine, ne smije u isto vrijeme vršiti s tim vezanu službu mirovnog suca. One mogu osim toga biti sada birane i u sirotinjske odbore. Prva gradonačelnica birana je 9. studenoga 1908. u Aldeburghu. 1908. sjedilo je u engleskim sirotinjskim odborima 1162, a u školskim odborima 615 žena. U Irskoj imaju žene, ako su samo­ stalne i oporezovane, aktivno izborno pravo u općinama od 1887., a od 1896. imaju aktivno i pasivno pravo za sirotinjske odbore. U britskim kolonijama sjeveroameričkim postoji u većini pojedinih pokrajina žensko komunalno pravo glasa općenito pod istim uslovima, kao i u Engleskoj. Isto tako je na komunalnom području uvedeno žensko pravo glasa i u afričkim engleskim kolonijama* U Francuskoj je prvi mali napredak donio zakon od 27. veljače 1880. Njime je stvoreno jedno izborno tijelo, kome pripadaju školske predstojnice, nadinspektorice, nad­ zornice ubožišta. T o izborno tijelo ima da se bavi pučkim školama. Drugi zakon od 23. siječnja 1898. daje ženama trgovkinjama pravo, da sudjeluju kod trgovačkih sudova. Zakon od 27. ožujka 1907., reformirajući privredne sudove, dao je ženama aktivno izborno pravo u ta tijela, a od 25. studenoga 1908. imaju žene pasivno izborno pravo. U Italiji dobile su žene već 1893. (protivno od Nje­ mačke) aktivno i pasivno pravo glasa kod izbora za pri­ vredne sudove. O ne mogu da budu birane i kao pred­ stojnice i upraviteljice bolnica, ubožišta, sirotišta i školskih komisija. U Austriji mogu žene, koje po svom posjedu spadaju u veleposjedničku kuriju, vršiti aktivno pravo glasa kod izbora za državni parlamenat ili zemaljski sabor osobno ili po jednom muškom opunomoćeniku. U općini mogu žene sudjelovati kod općinskih izbora u toliko, u koliko one, �293 kad navrše 24. godinu života, plaćaju kao općinari izravni porez na svoj posjed, obrt ili p rihod; udate žene vrše svoje izborno pravo preko svog muža, ostale preko puno­ moćnika. Sto se tiće prava glasa kod izbora za zemaljske sabore, žene, koje spadaju u razred veleposjednika, imaju posvuda pravo glasa, samo ga — izuzevši Donju Austriju — ne mogu vršiti osobno. Samo u ovoj krunovini odredjuje zemaljski zakon od 1896., da veleposjednici moraju gla­ sovati svi osobno, bez razlike spola. Z a privredne sudove posjeduju žene, kao u Nizozemskoj, samo aktivno izborno pravo. U Njemačkoj su žene izrijekom isključene od aktivnog i pasivnog izbornog prava za prava parlamentarna tijela. U pojedinim zemljama, dotično dijelovima zemalja imaju žene pravo glasa kod izbora u općinska vijeća. Pasivno izborno pravo ne imaju žene baš ni u jednom gradu ili općini. U gradovima su one isključene i od aktivnog izbornog prava. Izuzetak od toga pravila čine jedino gradovi velike vojvo­ dine Sachsen—W eim ar— Eisenach, kneževine Schwarzburg— Rudolstadt i Schwarzburg— Sonderhausen, Bavarska s desne strane Rajne i Travemiinde, gradić u Liibecku. U bavarskim gradovima imadu pravo glasa sve k u ć ep o s j e d n i c e , a u saskoweimarskim i schwarzburskim sve g r a d j a n k e . A li samo u Travemiindenu imaju one pravo, da ga o s o b n o izvršuju.1 Sto se tiče seoskih općina, žene posjeduju aktivno izborno pravo redovno u onim općinama, gdje pravo glasa ovisi o posjedu zemlje ili o stanovitom plaćanju poreza. Samo moraju svoj glas dati preko svog zastupnika, a ne mogu biti ni birane. T ako u Pruskoj, Braunschweigu, Schleswig-Holsteinu, SachsenW eimaru, Hamburgu i Liibecku. U kraljevini Saskoj prema općinskom redu može žena vršiti izborno pravo samo onda, ako je posjednica zemlje i ako je n e u d a t a . A ko je udata, prelazi pravo glasa na njezinog muža. U državama, gdje je u općinama vezano pravo glasa sa općinskim gra-, djanskim pravom, ne imaju ga žene. T ako u Wiirttembergu, u bavarskom Pfalzu, u Badenu, H essenu, Oldenburgu, A nhaltu, G othi i Reussu j. L . U Sachsen-W eimar-Eisenachu, 1 Politički priručnik za žene. Str. 86. Berlin 1909. �294 Koburgu, Schwarzburg-Rudolstadtu i Schwarzburg-Sondershausenu ne samo da žene mogu pod istim uslovima, kao i muškarci, steći gradjansko pravo, već tu imadu i pravo glasa, koje je posve neovisno o posjedu. Dašto, da ga i tu ne mogu izvršivati osobno. U pruskim općinama, gdje postoji ograničeno izborno pravo žena, sudjeluju žene s pravom glasa izravno ili ne­ izravno kod izbora u okružna zastupstva. U izbornom sa­ vezu većih posjednika, zastupnika rudničkih i privrednih poduzeća, biraju žene okružne zastupnike direktno, dok ih po seoskim općinama biraju neizravno, jer tamo općinske skupštine i općinska vijeća ne biraju zastupnike same, već samo izbornike, i pošto okružna zastupstva biraju zastup­ nike u pokrajinske sabore, maleni broj žena s pravom glasa može vršiti tek vrlo skromni upliv na upravu po­ krajine. Zadnjih godina žene u sve većem broju i s najboljim uspjehom ulaze u njegovanje ubogih i sirota (iznimku čini samo Bavarska), u mnogim gradovima i u školske komisije (Pruska, Baden, Wiirttemberg, Bavarska, Saska) i u ko­ misije za istraživanje stanova (Mannheim). Jedino javno područje, na kom žene posjeduju aktivno i pasivno izborno pravo, ostaje osiguranje bolesnika; dok im je ostalo uskra­ ćeno izborno pravo za privredne i trgovačke sudove. Izborno dakle pravo u navedenim slučajevima u Nje­ mačkoj iAustriji gotovo je bez iznimke vezano ne za osobu, već za posjed. T o je vrlo poučno za vladajući državni moral i za postojeće pravo. N e ima li čovjek novca ili zemlje, on je u političkom pogledu ravan nuli. T u ne odlučuje ni razum ni inteligencija, već posjed. Princip, da ženi kao nepunoljetnoj ne treba dati ni­ kakvo pravo glasa, u stvari je dakle prebrodjen. Pa ipak se ljudi odupiru, da joj priznaju puno pravo. Veli se, opasno je dati pravo glasa ženi, jer je lako pristupačna religijskim predrasudama i jer je konzervativna. Ali je ona i jedno i drugo samo zbog toga, što nema znanja; uzgo­ jimo je i naučimo je, gdje je njen pravi interes. Uostalom, pretjeruje se s tim religijskim utijecajem, koji se pripisuje izborima. Ultramontanska agitacija bila je u Njemačkoj �295 toliko uspješna samo zato, što je znala s o c i j a l n i i n ­ t e r e s s p o j i t i s r e l i g i j s k i m . Ultramontanski ka­ pelani natjecali su se dugo vremena sa socijalnim demo­ kratima u otkrivanju društvene truleži. O tuda njihov upliv na mase. Sa završetkom kulturne borbe taj utjecaj poste­ peno iščezava. Svećenstvo je prinudjeno, da napusti svoju opoziciju prema državnoj vlasti, a jednovremeni porast raz­ redne suprotnosti primorava, da ima više obzira prema katoličkoj buržoaziji i katoličkom plemstvu, pa toga radi na socijalnoj oblasti mora da pokaže veću uzdržljivost. A time ono gubi upliv na radnike, koji pada naročito onda, kad ga obziri prema državnoj vlasti i vladajućim klasama na­ gone, da odobrava ili da trpi postupke i zakone, koji su upravljeni protiv interesa radničke klase. Isti razlozi dopri­ nose, da na kraju krajeva upliv svećenstva i kod žene padne. K ad čuje na skupštinama i u novinama i kad iz svog iskustva sazna, gdje je njen pravi interes, ona će se isto tako emancipirati od svećenstva, kao i muškarac.1 U Belgiji, gdje ultramontanizam još gotovo neograničeno vlada nad širokim slojevima narodnim, jedan dio katoličkog svećenstva vidi u davanju prava glasa ženama snažno oružje protiv socijalne demokracije i zbog toga ga i traži. A i u Njemačkoj bi se po koji konzervativni poslanik, kadgod bi u državnom saboru socijalna demokracija istaknula zahtjev, da se ženama dade pravo glasa, izjavio za to pravo, s mo­ tivacijom, da u njemu vidi oružje protiv socijalne demo­ kracije. Nesumnjivo je, da su ovaki pogledi jednim dijelom opravdani, kad se ima na umu političko neznanje, u kom 1 D a ova pogibao može nastupiti, vrlo je brzo uvidjelo svećenstvo. Kraj velikog značenja i opsega, sto ga je ženski pokret zauzeo čak u gradjanskim krugovima, uvidješe vodje katoličkog centruma, da s negira­ njem vise ne ide; oni se s toga potpuno izmijeniše. S onom lukavošću, koja je od vajkada resila sluge crkvene, podupire se sada ono, što se prije pobijalo. N e samo da se zagovara ženski studij, već se daje ženama i potpuna sloboda udruživanja i skupljanja. O ni, koji dalje gledaju, iz­ javljuju se čak i za to, da se ženama podijeli čak i pravo glasa, u nadi, da će otuda najviše profitirati crkva. Isto se tako zagovara organizacija ženskog spola, čak i organizacija ženske služinčadi. A li sva ta nastojanja ne podupiru se iz kakvog osjećaja za pravo, već lih toga radi, kako žena ne bi došla u ruke crkvenim i političkim protivnicima. �296 se žene danas još nalaze, i osobito silan upliv, što ga sve­ ćenstvo vrši na njih. Ali to još nikako nije razlog, da im se pravo glasa ne da. Danas isto tako ima još milijuna radnika, koji proti svom klasnom interesu biraju predstav­ nike buržoaskih i crkvenih stranaka dokazujući time svoju političku nezrelost, pa im se ipak zbog toga ne će da oduzme pravo glasa. Nedavanje prava glasa ne prakticira se zato, što se ljudi boje neznanja masa, — računajući tu i žene — , jer ono, što su one danas, vladajuće su ih klase takvima napravile, već zato, što se boje, da se one po­ stepeno ne opamete i podju svojim putem. U nekim njemačkim državama toliko se još zaostalo, da se ženama ne daje čak ni političko pravo udruživanja. U Pruskoj, Bavarskoj, Braunschweigu i čitavom jednom nizu drugih njemačkih država one ne smiju sastavljati ni­ kakva politička udruženja, u Pruskoj ne smiju sudjelovati čak ni na svetkovinama političkih udruženja, kao što je to vrhovni administrativni sud donio odluku još 1901. godine. Rektor berlinskog sveučilišta učinio je u jesen 1901. glupost, koja se smatrala nemogućom, zabranivši, da jedna žena drži predavanje u studentskom udruženju za socijalne nauke. A iste te godine policija je u Braunschweigu zabranila ženama, da sudjeluju u radu evangeličkog socijalnog kon­ gresa. T o, što je pruski ministar unutarnjih poslova godine 1902. milostivo izjavio, da je spreman dati ženama pravo slušanja na skupštinama političkih udruženja pod uslovom, da slično židovskim ženama u sinagozi zauzmu mjesto u naročitom odjelu dvorane, protivi se zakonu, ali karakteriše, koliko je sitan naš javni život. Još u veljači 1904. mogao je Posadow sky u državnom saboru svečano izjaviti: ,,U politiku neka žene ne diraju." Ali je dosadašnje stanje postalo nezgodno i samim gradjanskim strankama. Proletarski pokret žena svladao je sve zapreke prava udruživanja. I tako je konačno novi zakon od 19. travnja 1908. — to je jedina poboljšica, koja se može smatrati bitnom — donio ravnopravnost žena u životu udruženja i skupština. S aktivnim biračkim pravom mora, sasvim prirodno, da bude spojeno i pasivno. „Z ena na tribini njemačkog državnog sabora, to bi tek bilo lijepo," čujemo, gdje uz­ �297 vikuju. U stvari, u drugim državama one već stoje na tri­ binama parlamenta, a i mi smo već odavno navikli da žene na njihovim kongresima i skupštinama svih vrsta gle­ damo na tribini. U Sjevernoj Americi one se pojavljaju i na propovjedaonici i na porotnićkoj klupi, pa zašto onda ne bi i na tribini njemačkog državnog sabora? Prva žena, koja dodje u parlamenat, znati će imponovati. Kad su prvi radnici u njega stupili, mislilo se, da se i s njima može tjerati šala, i tvrdilo se, kako će radnici brzo uvidjeti, kakvu su budalaštinu ućinili, kad su takve ljude izabrali. Ali su njihovi predstavnici znali brzo izazvati respekt prema sebi i sad se boje, da takvih ne bude mnogo. Frivolni će komedijaši primijetiti: „A m a zamislite trudnu ženu na tri­ bini njemačkog državnog sabora, kako je to neestetično!“ A ta ista gospoda smatraju, da je sasvim u redu, da se trudne žene upotrebljavaju u onim najneestetićnijim poslo­ vima, gdje se potkopava žensko dostojanstvo, pristojnost i zdravlje. Bijedan je podlac o n a j čovjek, koji sa trudnom ženom može da tjera šalu. I sama pomisao na tc, da je nekad i njegova majka tako izgledala prije, no što je njega donijela na svijet, morala bi da mu u obraze natjera ru­ menilo stida, a pri drugoj pom isli: da on, baš glavom taj surovi podrugljivac, očekuje od sličnog stanja svoje žene ispunjenje vrhunca svojih želja, trebalo bi, da posramljen umukne.1 1 „Finske zastupnice su polovinom majke, odnosno supruge . . . O d udatih socijalno-demokratskih zastupnica naroda tri su postale za dosa­ dašnjeg zasijedanja majkama, i to bez posljedica. Njihova je trudnoća za vrijeme parlamentarne djelatnosti bila općenito smatrana kao nešto pri­ rodno, ne bijaše dakle na tom ništa čudnovato niti neobično. M oglo bi se , što više, reći, da je taj momenat djelovao uzgojno na skupštinu. Sto se pak tiče parlamentarnog rada žena u užem smislu, budi naglašeno, da su i one iz svojih stranaka birane u naročite komisije. A to je dokaz, da su stranke bile osvjedočene o radnoj sposobnosti žena. U komisiji za radničke odnošaje, gdje se pravljahu zakoni o radničkoj zaštiti, o osigu­ ranju radnika i novi privredni zakon, nalazile su se uz dvanaest muškaraca i četiri žene, dok su tri žene izabrane zamjenicama. U zakonsku komisiju, kao i u komisiju za ustav, birane su dvije žene kao redoviti članovi, a jedna kao zamjenica. 1 žene su se odista iskazale na svojim mjestima. G ospodjica H . Parssinen, članica iinskog sabora, Ž ensko pravo glasa i sudjelovanje žena u parlamentarnim radnjama Finske. „Dokumenti napredka“ 1909., srpanj, str. 5 4 2 do 548. �298 Z e n a koj a r ad ja d j e c u , č i ni d r u š t v u b a r i s t o t o l i k u u s l u g u , kol i ku i mu š k a r a c , koji s v o j i m ž i v o t o m b r a n i z e m l j u i o g n j i š t e od o s v a j a č k o g n e p r i j a t e l j a ; ona radja i uzgaja i kasnijeg čovjeka, čiji život nažalost vrlo često tone u krvi na tako­ zvanom „polju slave4 1 još nešto. Život ženin s t a v 1j e n *. j e n a k o c k u u svakom slučaju m aterinstva; sve naše majke pogledale su smrti u lice, kad su nas radjale, a mnoge su od njih i podlegle tomu aktu. „Primjerice u Pruskoj broj žena, umrlih kod porodjaja, nadmašuje vrlo znatno pomor od tifusa. Na tifusu je 1905 i 1906 umrlo po 0,73 i 0,62, a od porodjaja 2,13 i 1,97 računajući na 10.000 živih žena. Kakvi bi izgledali odnošaji, — opaža s pravom profesor Herff, — kad bi muškarci bili izloženi ovim mukama u jednakom broju? Ne bi li se sve pokrenulo ?<L < B r o j ž e n a , k o j e p r i l i k o m p o r o d j a j a u mr u ili s ve nu, m n o g o je v e ć i , no br oj m u š k a r a c a , koj i na b o j n o m p o l j u p a d n u ili b u d u r a nj e ni . O d godine 1816 do 1876 u Pruskoj je samo kao žrtva porodiljske groznice pala ne manje nego 321,791 žena — prosječno na godinu 5363. U Engleskoj je broj žena, koje umriješe u babinjama, od godine 1847 do 1901 iznosio 213.533, a godimice ih uprkos svim higijenskim mjerama umire ne manje nego 4000.2 T o je mnogo veći broj, no što je za to vrijeme u raznim ratovima ljudi poubijano ili umrlo od rana. A uz ovaj ogromno veliki broj žena, poumrlih od porodiljske groznice, dolazi još veći broj onih, koje zbog toga stalno venu ili prije vremena umiru.3 1 s toga razloga žena može da zahtijeva potpunu ravnopravnost s muškarcem, Ovo naročito mora da se rekne onima, koji muškarčevu dužnost, 1 Profesor Dr. O tto v. Herff, U borbi proti babinjama. Str. 26 6 . Leipzig 1908. 2 W . W illiam s, D eaths in Childbed. Str. 6. do 7. London 1904. 3 „N a svaku ženu, koja danas u babinjama umre, moramo da raču­ namo petnaest do dvadeset njih, koje budu vise ili manje teško zaražene, te im ovo tako razori organe u donjem dijelu tijela i cijelo zdravlje, da su poslije često puta cijelog života boležljive.“ G ospodja Dr. med. H . B. A dam s, Knjiga o ženama. 1 svezak, str. 3 6 3 . Stuttgar* 1894, Južnonjemački nakladni zavod. �299 da brani domovinu, ističu kao jedan momenat, koji ga vi­ soko uzdiže nad ženom. U z to najveći broj ljudi zbog ovakvih naših vojnih ustanova i ne vrši tu dužnost, ona za veliki broj njih postoji tek na papiru. Svi ovi površni prigovori, koji se ističu protiv javne akcije ženine, ne bi se mogli ni zamisliti, da je odnos izmedju spolova prirodan i da ne postoji umjetno naduveni antagonizam izmedju spolova. T a još se iz mladosti raz­ dvaja njihovo kretanje u društvu i njihov odgoj. A naročito je antagonizam, koji se ima pripisati kršćanstvu, taj, koji spolove stalno drži u razdvojenosti i medjusobnom nepo­ znavanju, a to spriječava slobodniji drugarski odnos, uza­ jamno povjerenje i uzajamno dopunjivanje njihovih karak­ ternih osobina.1 Jedan od prvih i najvažnijih zadataka razumno organizovanog društva mora biti to, da uništi ovu kobnu razdvo­ jenost, a prirodi vrati njena prava. Neprirodno stanje po­ čima još u školi. Prvo rastavljenost spolova, pa onda naopaka ili nikakva nastava o tom, što se čovjeka kao spolnog bića tiče. Istina, u svakoj se dobroj školi predaje danas prirodna historija: dijete doznaje, da ptice nose jaja, pa onda iz njih legu m lade; ono doznaje i to, kad počima doba parenja, da su zato potrebni mužjak i ženka, da oboje zidaju gnijezda, legu i njeguju mlade. O no saznaje dalje, da sisavci legu žive m lade; ono sluša o vremenu, kad se javlja spolni nagon, i o borbi mužjaka oko ženke, koja tada n astaje; ono doznaje, i koliko se obično mladih izleže, pa možda i to, koliko vremena traje ženkina trudnoća. A li sve, što se tiče postanka i razvoja njegovoga spola, ostaje u mraku, zavija se u tajanstvenu koprenu. Pa kad onda dijete pokuša, da svoju prirodnu žudnju za saznanjem zadovolji pitanjima, koja upućuje roditeljima i majci, — učitelju se ne usudjuje, — onda mu se izmišljaju najglupavije priče, koje ga ne mogu zadovoljiti i koje imaju u toliko gore djelovanje, kad ono jednog dana ipak sazna 1 Ljeta gospodnjeg 1902 općinski odbornici N eu ssa na Rajni odbili su pomoć za javno kupalište, jer zacijelo ne može pojačati moral to, kad djeca, obučena tek u jedne gaćice za kupanje, gledaju jedna drugima gola tijela. �300 prirodu svog porijekla. Bit će malo djece, koja to do svoje dvanaeste godine n i j e s u saznala. Uz ovo dolazi još i to, što u svakoj maloj varoši, a osobito na selu, djeca još od najranije mladosti posmatraju iz najbliže, najneposrednije blizine parenje pernate živadi, oplodjivanje domaćih živo­ tinja na dvorištu, ulici, goneći stoku na pašu i t. d. O na slušaju, kako zadovoljavanje nagona kao i akt radjanja raznih domaćih životinja postaje kod roditelja, slugu i starije braće i sestara pitanje, o kom se razvijaju važne diskusije do najmanjih detalja i bez ikakva stida. Sve to kod djeteta budi sumnju u ono, kako su mu roditelji opisali njegov dolazak na svijet. Na kraju krajeva dolazi ipak dan sazna­ nja, ali na drugi način, no što bi to došao kod prirodnog i razumnog uzgoja Djetetova tajna čini, da se ono što više udalju e od roditelja, a naročito od matere. Postizava se suprotnost onoga, što se u nerazumnosti i kratkovidnosti htjelo postići. T ko pomisli na svoje djetinstvo i na svoje drugove iz mladosti, zna, šta su često puta posljedice toga. jedna američka žena1 iznosi u jednom djelu izmedju ostalog to, kako je, da bi zadovoljila svog osmogodišnjeg sina sa njegovim neprestanim pitanjima, kako je došao na svijet, a ne hoteći da ga zaglupljuje pričama, otkrila mu njegovo pravo porijeklo. Dijete ju je slušalo s najvećom pažnjom i od toga dana, kad je saznalo, koliko je briga i bolova svojoj majci zadalo, prionulo je uz nju s tolikom nježnošću i visokim poštovanjem, kakvo dode nije poka­ zivalo, pa je to preneslo i na druge žene. Spisateljica po­ lazi od tačnog mišljenja, da se samo od prirodnog uzgoja može očekivati bitni popravak, a naročito veće poštovanje i savladjivanje muškog spola prema ženskom. T ko misli bez predrasuda, ne će moći doći ni do kojeg drugog za­ ključka. M a sa koje se tačke pošlo, kad kritikujemo današnje stanje, na kraju krajeva stalno se dolazi opet na o v o : nužna je t e m e l j i t a i z m j e n a n a š i h s o c i j a l n i h o d n o s a i sa njome korjenita izmjena u položaju spolova. 1 W om anhood, Its Sanctities and Fidelities by Isabella Becher-Hooker. Boston, L ee and Shepard, Publishers. N ew York 1874., L ee, Shepard and Dillingham. �301 Ž ena mora, da bi brže došla do cilja, obazrijeti se oko sebe, da nadje saveznike, s kojima će se sasvim naravno sresti u proletarskom pokretu. Klasno svijesni proletarijat već je odavno otpočeo juriš na tvrdjavu, klasnu državu, koja održava i vladavinu jednog spola nad drugim. Tvrdjavu valja sa svib strana opkoliti opkopima, a topovima svih kalibara na predaju prisiliti. Vojska, što vrši opsadu, na­ lazi sebi časnike i zgodno oružje na svim stranama. So­ cijalna nauka i prirodne znanosti, historiografija, pedagogija, higijena i statistika daju pokretu municije i oružja. Filo­ zofija ne zaostaje i u Mailanderovoj „Filozofiji spasenja" objavljuje skoro ostvarenje „idealne države". Osvajanje klasne države i njezinu reorganizaciju olak­ šava pocijepanost u redovima njenih branilaca, koji pri svekolikoj zajednici interesa prema zajedničkom neprijatelju obaraju jedan drugog u borbi oko pljačke. Interes jednog sloja stoji nasuprot interesu drugih. Dalje, što nama ko­ risti, jest buna u redovima neprijatelja, koja sve više raste, čiji su borci jednim velikim dijelom kost naše kosti, meso našeg mesa, no koji su se iz nerazumijevanja ili zavedeni dosada protiv nas i sebe samih borili, ali se sve više osvješćuju i nama pridružuju. Dalje, nama pomaže dezertiranje poštenih osviještenih ljudi iz redova današnjih ne­ prijateljski raspoloženih mislilaca, kojima njihovo više znanje, njihova bolja uvidjavnost daje impulza, da se uzdignu iznad svog niskog klasnog interesa, pa da se, idući za svojim idealnim nagonom prama pravdi, pridruže čovječan­ stvu, koje čezne za oslobodjenjem. Mnogima još nije postalo posve jasno stanje raspa­ danja, u kom se već nalazi država i društvo, pa je zato potrebno i ovo razlaganje, što sada dolazi. �Treći odsjek. Država i društvo. Šesnaesto poglavlje. K lasna država i m oderni proletarijat. 1* Naš javni život. Razvoj društva dobio je zadnjih decenija u svim kul­ turnim državama svijeta neobično brzi tempo, koji ubrzava svaki napredak na svim oblastima ljudske djelatnosti. Naši su socijalni odnosi time stavljeni u prije nikada nepoznato stanje nemira, vrijenja i raspadanja. Vladajuće klase ne osjećaju više čvrsta tla pod svojim nogama, a institucije gube sve više i više čvrstoću, da bi mogle prkositi navali, koja dolazi od svih strana. Svih krugova, najviših i naj­ nižih, uhvatio se osjećaj nelagodnosti, nesigurnosti i neza­ dovoljstva. Grčeviti napori, koje čine vladajuće klase, da bi šivanjem i krpanjem socijalnog tijela učinile kraj tomu nesnosnom stanju, pokazuju se kao ništetni, jer nijesu do­ voljni. Sve veća nesigurnost, koja otuda raste, povećava njihov nemir i njihovu nelagodnost. T ek što svoju trošnu kuću podupru kakvom gredom u obliku zakona, otkrivaju, da bi na deset drugih mjesta takva greda bila još po­ trebnija. I zbog toga se oni i sami nalaze u neprestanoj medjusobnoj svadji i razlici mišljenja. Sto jednoj stranci izgleda kao neophodno potrebno, da se donekle umire i pomire mase, koje postaju sve nezadovoljnijima, to druga smatra kao slabost i popustljivost, koja se nikad ne može oprostiti i koja samo izaziva želju za većim koncesijama. Z a to najjasnije svjedoče beskonačne rasprave u svim parlamentima, koje stvaraju uvijek nove zakone i ustanove, a da se ipak ne dolazi do mira i zadovoljstva. Medju samim vladajućim klasama postoje suprotnosti, koje se ne mogu izravnati, a ove još zaoštravaju društvene borbe. �303 V lade — i to ne samo u Njemačkoj — drhću kao trska na vjetru; one moraju da imadu potporu, jer bez potpore ne mogu postojati, i zato se oslanjaju sad na ovu, sad na onu stranu. Ni u jednoj gotovo naprednijoj državi Evrope ne ima vlada trajnu parlamentarnu većinu, s kojom bi mogla sigurno računati. Društvene opreke do­ vode majoritete u raspad i razlaz; i vječito promjenljivi kurs, osobito u Njemačkoj, pokapa i zadnji ostatak po­ vjerenja, što ga vladajuće klase imaju još u sebe. Danas je jedna strana nakovanj, druga kladivo, sjutra obratno. Jedna ruši ono, što je druga s naporom podigla. Smetnja biva sve većom, nezadovoljstvo sve trajnijim, frakcije se gomilaju i uništavaju u par mjeseci više sila, nego prije u isto tolikom broju godina. Pored toga stalno se povećavaju materijalne potrebe u obliku različnib prireza i poreza, a javni dugovi rastu u beskrajnost. Po svojoj prirodi i svom biću država je klasna država. Mi smo vidjeli, kako je ona bila potrebna, da štiti na­ stalo privatno vlasništvo i da državnim ustanovama i za­ konima regulira medjusobne odnose vlasnika, kako god i odnose izmedju njih i onih, koji nemaju nikakve svojine. U ma kakvim se oblicima u tijeku historijskog razvoja po­ javljivalo zadobijanje svojine, u prirodi same svojine je to, da su vlasnici najmoćnija lica u državi i da oni državu organizuju prema svojim interesima. A li u prirodi privatnog vlasništva je i to, da ona pojedinca nikad ne zadovoljava, on teži svim sredstvima, da ga poveća. O n se dakle trudi, da državu organizuje tako, da bi pomoću nje mogao što potpunije ostvariti svoju namjeru. Na taj način zakoni i ustanove države postaju tako reći sami po sebi klasni za­ koni i klasne ustanove. A li državna sila i svi, koji imaju interesa u održanju postojećeg državnog poretka, ne bi bili u stanju, da to uredjenje trajno održavaju nasuprot masi onih, koji nemaju ni najmanje interesa u njemu, kad bi samo ta masa došla do spoznaje, šta odista taj postojeći poredak znači. T o se dakle mora na svaki način spriječavati. Radi toga mora se masa održavati u što je moguće većem neznanju o prirodi postojećih odnošaja. No i to �304 nije dosta. Nju se mora učiti, kako je postojeći poredak bio vječit i vječno mora trajati, kako njega uništiti znači ustajati protiv poretka, koji je sam Bog^ uveo, i zato je religija uzeta u službu ovom uredjenju. Sto manje mase znaju i što su praznovjernije, u toliko bolje ; održati ih u tom, to je dakle u državnom, „javnom interesu'4, to jest u interesu klasa, kojima je postojeća država zaštita njihovih klasnih interesa. Vlasnici, državna i crkvena hierarhija, sve se to udružuje u svrhu zajedničkog rada oko zaštite svojih interesa. Ali sa težnjom za sticanjem imetka i množenjem imetaka diže se kultura. Sve veći biva krug onih, koji teže, da sudjeluju u zadobivenim napredcima i kojima to do stanovitog stupnja i uspijeva. Na toj novoj bazi podiže se jedna nova klasa, koju vladajuće klase ne priznaju kao ravnopravnu i jednako vrijednu, ali koja zalaže sve, da to postane. K onačno se javljaju nove klasne borbe, pa čak i nasilne revolucije, kojima nova klasa zadobija to, da joj se prizna, da zajedno vlada, naročito zbog toga, što ona po­ čima igrati ulogu branitelja širokih masa potlačenih i izrab­ ljivanih i njihovom pomoći izvojšti pobjedu. Ali čim nova klasa dobije silu i vlast pored starih, ona se udružuje sa svojim negdašnjim neprijateljima protiv svojih negdašnjih saveznika i poslije nekog vremena počimaju opet klasne borbe. No pošto nova vladajuća klasa, koja je za to vrijeme karakter uslova svoje egzistencije utisnula u cijelo društvo, može svoju moć i svoje imanje proširivati samo tako, što će jedan dio svojih kulturnih zadobitaka ostaviti i klasi, koju tlači i eksploatiše, ona time uzdiže na viši stupanj inteligenciju i sposobnost za akciju kod ove klase. A time ona sama daje oružje, kojim će biti uništena. Borba masa upravljena je sad protiv svake klasne vlada­ vine, ma u kom obliku ona postojala. Pošto je ova posljednja klasa moderni proletarijat, nje­ gova će onda misija donijeti sa sobom ne samo njegovo oslobodjenje, već i oslobodjenje svih ostalih, koji su po­ tlačeni, pa dakle i žena. Medjutim, u prirodi je klasne države ne samo to, da eksploatirane klase održava u što je moguće većem bes- �305 pravlju, nego još i to, da troškove i terete izdržavanja države u prvom redu svali na njihova ledja. Ovo je u toliko lakše, što način podnošenja tereta biva u oblicima, koji zatajuju pravo svoje značenje. Jasno je, da visoki ne­ posredni porezi za pokrivanje javnih izdataka moraju u toliko više izazvati buntovničko raspoloženje, u koliko je niži prihod, od koga se oni uzimaju. Lukavost dakle nalaže vladajučim klasama, da drže ovdje mjeru i da na mjesto neposrednih udare posredne, to jest poreze i prireze na najnužnije artikle potrošnje, jer se time tereti raspodjeljuju na svakodnevnu potrošnju i najvećim dijelom neprimjetno ulaze u cijenu robe i tako obvezanike obmanjuju o količini poreza, koje plaćaju. Koliko netko plaća poreza na kruh, sol, meso, šećer, kavu, pivo, petroulje ili carinu itd., većini je nepoznato, a i teško je izračunati; oni ni ne slute, ko­ liko ih se iscrpljuje. A ovi porezi rastu razmjerno s brojem članova obitelji, oni dakle predstavljaju najnepravedniji način oporezivanja, što se može zamisliti. O bratno pak, imućne se klase razmeću direktnim porezima, što ih plaćaju i prema visini njihovoj odmjeravaju sebi politička prava, koja ne daju proletarskoj klasi. U z to dolazi državna pomoć i državno potpomaganje, koje imućne klase dodjeljuju sebi putem poreznih premija i carina na sve moguće životne namirnice, kao i ostale subvencije u iznosu od mnogo sto­ tina milijuna svake godine, što se uzima na račun masa. Dalje, k tomu dolaze ogromna izrabljivanja putem povišice cijena u najrazličnijim potrebnim artiklima, što ih vrše krupnokapitalističke poduzetničke organizacije preko svojih saveza, trustova i sindikata, koje država unapredjuje svojom privrednom politikom i trpi bez imalo otpora, ako ih, šta više, još i ne potpomaže svojim sudjelovanjem. Doklegod su eksploatisane klase mogle biti održavane u nepoznavanju svih tih mjera, one za državu i vladajuće društvo ne skrivaju nikakvu opasnost Ali čim ih oštećene klase upoznadu, — a političko obrazovanje mase, koje se diže, omogućava im to sve više i više, — ove mjere, cija užasna nepravda postaje očevidna, izazivaju ogorčenje i pobunu masa. Posljednja iskra vjere u osjećanje pravde kod vladajućih sila gasi se i uvidja se priroda države, koja A . Bebel; Ž ena i socijalizam. 20 �306 takva sredstva primjenjuje, i bitnost društva, koje ih raz­ vija. Posljedica toga jest medjusobna borba do konačne istrage. U težnji, da zadovolje najsuprotnije interese, država i društvo gomilaju organizacije preko organizacija, ali se ni­ jedna stara temeljito ne odstrani, a nijedna nova ne pro­ vede se temeljito. Radi se polovično, tako, da nijedna strana nije zadovoljna. Kulturne potrebe, izašle iz narodnog života, traže, da se o njima povede račun, ako ne će, da se inače stavi sve na kocku; da bi ma i traljavo bile pod­ mirene, za njih mora da se dosta žrtvuje, i u toliko više, što se svuda nalazi velik broj parasita. Ali upo/edo s time, ustanove, koje su suprotne kulturnim ciljevima, ne samo da se održavaju, nego se, šta više, zbog postojećih klasnih suprotnosti proširuju, te su u toliko nesnosnije i teže, u koliko ih sve veća uvidjavnost glasno proklamuje i z l i š ­ n i m a . Policija, militarizam, sudstvo, tamnice, cjelokupni administrativni aparat postaju sve prošireniji i skuplji, ali se time ne pojačava ni vanjska ni unutrašnja sigurnost, već biva baš o b r a t n o . U internacijonalnim odnosima pojedinih naroda zavla­ dalo je postepeno jedno sasvim neprirodno stanje. Ovi se odnosi umnožavaju, u koliko raste proizvodnja robe, u koliko razmjena robe u masama postaje sve lakša pomoću prometnih sredstava, koja se stalno usavršuju, i u koliko privredni i naučni rezultati postaju općim dobrom svih na­ roda. Zaključuju se trgovinski i carinski ugovori, podižu se medjunarodnim sredstvima skupocjeni saobraćajni putovi (sueski kanal, gotthardski tunel i t. d.) Pojedine države potpomažu velikim svotama parobrodarske linije, koje utječu na jačanje prometa izmedju najrazličitijih zemalja na našoj zemlji. Osnovao se svjetski poštanski savez — jedan kul­ turni napredak prvoga reda, — sazivaju se internacionalni kongresi za sve moguće praktične i naučne ciljeve, rasprostiru se najodličniji duševni proizvodi pojedinih naroda prevodjenjem na razne jezike glavnih kulturnih naroda, i sa svim tim radi se sve više na i n t e r n a c i j o n a l i z o v a n j u i b r a t i m l j e n j u naroda. Ali političko i vojničko stanje Evrope i kulturnog svijeta stoji u čudnoj protivnosti s ovim �307 razvitkom. Narodnosna mržnja i šovinizam podstrekava se ovdje ondje umjetnim načinom. Posvuda vladajuće klase pokušavaju da održe uvjerenje, kako onaj tudjinski narod smrtno mrzi ovaj njihov i kako samo vreba trenutak, da skoči na njega i da ga uništi. M edjusobna konkurentska borba kapitalista u pojedinim zemljama dobija na interna­ cionalnom području karakter borbe kapitalističke klase jedne zemlje protiv kapitalističke klase druge zemlje, i pot­ pomagana političkim sljepilom masa izaziva takvu utakmicu u vojnim naoružanjima, kakvu svijet nikad nije vidio. Ova utakmica stvorila je vojske takve veličine, kakve nikad prije nijesu postojale, ona je stvorila orudja za ubijanje i razoravanje na kopnu i na moru, u tolikoj mjeri savršena, kako je to moguće samo u jednom vremenu najrazvijenije tehnike, kao što je naše. O va utakmica izaziva razvoj razornih sred­ stava, koji na kraju krajeva vodi do razorenja sama sebe. Uzdržavanje vojske i mornarice traži žrtava, koje svakom godinom bivaju veće i koje konačno upropaste i najbogatiji narod. Godine 1908. platila je Njemačka samo za svoju vojsku i mornaricu redovitih troškova — računajući tu i izdatke na mirovine i kamate državnog duga, u koliko je on učinjen za ratnu svrhu — znatno preko 1500 milijuna maraka, a ova svota raste godimice. Prema Neymarcku iznašahu izdaci evropskih država za 1866 1887 1870 1906 milijuna franaka Vojska i mornarica Državni dugovi . K a m a ti.......................... 3000 66000 2400 3500 75000 3000 4500 117000 5300 6 72 5 148000 60001 I tako Evropa plaća godišnjih 6725 milijuna franaka (5448 milijuna maraka) za vojsku i mornaricu, a 6000 mi­ lijuna franaka (4860 milijuna maraka) kao kamate od tih dugova, koji su većinom učinjeni u ratne svrhe 1 Odista prekrasno sta n je ! Primjer Evrope slijede Amerika i Azija. Savezne D r­ 1 A . Neymarck, La Statistique internationale des valeurs mobilieres u „Bulletin de l’institut international de Statistique“. 17. svezak, str. 40 3 . K openhagen 1908. �308 žave izdadoše godine 1875—386, 8, a godine 1907/08 — 1436, 9 milijuna maraka. U Japanu su redoviti izdaci za vojsku i mornaricu, računajući ovamo i penzije, iznosili godine 1875 — 20, 5, a godine 1908/09 — 220, 4 mili­ juna m araka! Kraj ovih izdataka pate obrazovni i kulturni ciljevi u najvećoj mjeri, zapuštaju se najnužnije kulturne zadaće, a izdaci za izvanjsku zaštitu rastu u tolikoj mjeri, te će po­ kopati i cilj same države. Sve to veće vojske sadrže u sebi najzdraviji i najsnažniji dio naroda, za njihov razvoj i obrazovanje upotrebljavaju se sve duševne i tjelesne sile na taj način, kao da je najviša zadača našeg vremena obra­ zovanje za ubijanje u masama. Uz to se orudja za rato­ vanje i ubijanje neprekidno usavršuju, ona su se toliko usavršila u pogledu brzine, djelovanja i savladjivanja zapreka, te su postala strahovita kako za neprijatelja, tako baš i za onoga, koji ih upotrebljava. Ako se jednog dana taj ogromni aparat stavi u pokret, — kojom će zgodom neprijateljske evropske sile izvesti na bojno polje 16 do 20 milijuna ljudi, — pokazat će se, d a j e v e ć p o s t a l o n e m o ­ g u ć e u p r a v l j a t i i r u k o v a t i n j i m e . Ne ima ge­ nerala, koji tolikim masama može zapovijedati, bojnog polja, koje je dovoljno veliko, da ih može primiti, i administra­ tivnog aparata, koji ih dugo vremena može hraniti. U slu­ čaju bitke nema dovoljno bolnica, u kojima bi mogli svi bolesnici dobiti mjesta, a sahranjivanje brojnih mrtvaca po­ staje gotovom nemogućnosti. Ako se uz to imaju na umu strahovite krize i pustoši, koje će u buduće jedan evropski rat izazvati na g o s p o ­ d a r s k o m području, onda se bez pretjerivanja smije kazati: p r v i i d u ć i v e l i k i r a t j e p o s l j e d n j i rat . Broj bankrota bit će tolik, kolik još nikada nije bio. Izvoz prestaje, zbog čega hiljade tvornica sasvim obustavljaju rad ; prestaje dovoz životnih namirnica, uslijed čega slijedi go­ lemo poskupljivanje životnih namirnica, a broj porodica, čiji hranitelji stoje na bojnome polju i kojima treba pomoći, iznosi na milijune. Ali otkuda da se uzmu sredstva ? 1 ako naprimjer stoji Njemačku uzdržavanje vojske i mornarice u ratu dnevno 45 do 50 milijuna maraka. �309 Političko i vojničko stanje Europe zauzelo je takov razvoj, te bi lako znalo svršiti s katastrofom, koja bi čitavo buržoasko društvo povukla u propast. Na vrhuncu svoga razvitka ovo je društvo stvorilo takvo stanje, da mu ono onemogućuje egzistenciju; ono priprema sebi propast sred­ stvima, koja je samo stvorilo, kao najrevolucionarnije od svih društava, što su do danas postojala. Veliki broj općina dolazi postepeno u očajan položaj, jer prosto ne zna, na koji će način da podmiri potrebe, koje su iz godine u godinu sve veće. Naročito su naši veliki gradovi i industrijska mjesta, koja brzo rastu, gdje ubrzani porast pučanstva ističe velik broj zahtjeva, kojima siromašne većinom općine ne mogu zadovoljiti drugačije, nego nametanjem velikih poreza i zaključivanjem zajmova. Škole, cestogradnje, centrale za osvjetljenje, kanalizacija, vodovodi, izdaci za zdravstvene, privredne i prosvjetne svrhe, za policiju i administraciju umnožavaju se iz godine u godinu. Pored toga dobro situirana manjina svuda traži od općina, da podmiruju njene najskuplje potrebe. Ona od njih zahtijeva, da podignu više prosvjetne zavode, kazališta i muzeje, da urede fine gradske četvrti i parkove i da ih snabdjenu luksusnim osvjetljenjem, taracom i t. d. Može se većina stanovništva i tužiti nad ovim priviligiranjem, ono leži u naravi odnošaja. Manjina ima moć i ona je upotrebljava za to, da bi na račun cjelokupnosti podmirila svoje kulturne potrebe. Protiv samih tih razvijenih kulturnih potreba ne može se ništa primjetiti, jer su one napredak, pogriješka je samo to, što se njima koriste poglavito imućne klase, dok bi trebalo da ih svikolici uživaju. Dalje je loše i to, što je uprava često ne baš najbolja i što je skupa. A nije rijetkost ni to, da su činovnici nepristupačni i da nemaju dovoljno pojma o mnogostrukim potrebama, za što često puta treba i velikog znanja. Općinski pak odbornici u najvećem broju imaju da rade i da se brinu za održanje svoje lične egzistencije, te tako nisu u stanju da podnesu žrtve, koje se traže za temeljito vršenje njihovih dužnosti. A često se ti položaji iskorišćuju za zadovoljenje ličnog interesa, a na grdnu štetu zajednice. Posljedice padaju na one, što plaćaju porez. Društvo ne može da pomišlja na �310 temeljitu promjenu tih odnošaja, koja bi donekle zadovoljila. M a u kakvom se obliku nametali porezi, nezadovoljstvo raste. Z a nekoliko decenija najveći broj ovih općina ne će biti u stanju, da ovakvim načinom uprave i kupljenja pri­ hoda podmiruje svoje potrebe. U općini, baš kao i u državi, korjenita reforma postaje neophodno nužnom, jer se općini u najvećoj mjeri postavljaju zahtjevi za ostvarenje kulturnih ciljeva, jer je ona jezgro, od koga ima da se poene izvršivati društveni preobražaj, ćim se za to bude imalo volje i moći. Ali kako će se toj potrebi zadovoljiti danas, kad pri­ vatni interesi vladaju nada svim, a interesi zajednice stav­ ljaju se iza njih? T o je u nekoliko riječi stanje našeg javnog života, a ono je samo ogledalo socijalnog stanja društva. 2. Zaoštrenje razrednih opreka. U našem socijalnom životu biva sve teža borba za opstanak. R at sviju proti svima rasplamsao se najžešće i biva nemilosrdan, vodjen često bez izbora sredstava. N a­ čelo: O te-toi de la, que je m’y mette (Digni se ti, da zasjednem ja) ostvaruje se u životnoj praksi snažnim gu­ ranjem lakata, silom i prijevarom. Slabiji mora uzmicati pred jačim. G dje nije dovoljna materijalna sila, moć novca i po­ sjeda, tamo se upotrebljavaju najrafiniranija i najnedostojnija sredstva, samo da se dodje do cilja. Počinja se laž, va­ ranje, prijevara, lažna mjenica, kriva prisega, najteži zločini, samo da se dodje do žudjena cilja. I kao što u toj borbi ustaje jedan proti drugomu, tako i klasa proti klasi, spol proti spolu, jedno doba starosti nasuprot drugom. Korist je jedini regulator ljudskih odnošaja, svaki drugi obzir mora da uzmakne. Hiljade i hiljade radnika i radnica bivaju^ iz­ bačene na cestu, čim to profit ushtije, i pošto utroše i posljednje, što su imali, bivaju upućivani na javnu milo­ stinju i život skitnica. Radnici putuju takoreći u krdima od mjesta do mjesta*, unakrst cijele zemlje, a društvo ih posmatra sa toliko većim strahom i toliko dubljom grozom, �311 u koliko više zbog duge besposlice njihov vanjski izgled postaje bijedan, a zatim i njihov unutrašnji život demoralisan. Pošteno društvo ne može ni da sluti, šta to znači mjesecima ne biti ustanju podmiriti svoju potrebu za urednošću i čistoćom, sa praznim želucem lutati od mjesta do mjesta i u najviše slučajeva biti susretan slabo sakri­ vanim gnjušanjem i preziranjem baš onih, koji su stupovi toga sistema. Obitelji ovih ubogara pate najužasniju ne­ volju i padaju na teret javnoj milostinji. Nerijetko očajanje nagoni roditelje na najužasnije zločine i prema sebi i prema djeci, na ubijstvo i samoubijstvo. Naročito se u vremenima krize umnožavaju brojevi tih očajničkih aktova u užasnoj mjeri. A li to sve ne smeta vladajuće klase. U istom broju novina, što javljaju takva djela nevolje i očajanja, stoje iz­ vješća o bučnim svečanostima i sjajnim službenim para­ dama, kao da sve pliva u veselju i obilju. Općenita bijeda i sve teža borba za egzistenciju tje­ raju žene i djevojke sve brojnije u prostituciju i propadanje. Demoralizacija, podivljalost i zločin gomilaju se, a ono, što prosperira, to su zatvori, tamnice i takozvana popravilišta, koja jedva mogu da dadu mjesta masama svojih stanovnika. Zločini stoje u najužoj vezi sa socijalnim stanjem društva, što ovo nikako ne će da prizna. O no tura poput noja glavu u pijesak, da ne bi moralo priznati prilika, što ga optužuju, i laže sebi i obmanjuje se, da je svemu tomu kriva „lijenost" i „požuda za uživanjem“ kod radnika i to, što ovi nemaju „religije". T o J e ili najgora samoobmama ili najodvratnije licemjerstvo. Sto je nepovoljnije stanje društva za većinu, to su mnogobrojniji i teži zločini. Borba za opstanak dobija najsuroviji i najnasilniji oblik, ona stvara stanje, u kome jedan gleda u drugome svog smrtnog ne­ prijatelja. Društvene se veze klimaju i čovjek stoji proti čovjeku kao neprijatelj.1 1 V e ć je Plato poznavao posljedice takvog stanja. O n piše: „Nije jedna država, u kojoj postoje klase, već d vije: jednu čine siromasi, drugu bogati, a obadvije stoje jedna pored druge vrebajući . . . Vladajuća klasa ne može konačno da vodi rata, jer se tu mora poslužiti masom, koje se, kad je ova naoružana, boji više od istog neprijatelja. Plato, Država. Aristotel veli: „Brojno osiromašivanje je zlo stanje, jer se ne može sprije­ čiti, da takvi ljudi postanu buntovnici.w A ristotel, Politika. �312 Vladajuće klase, koje ne vide ili ne će da vide ko­ rijen stvari, pokušavaju na svoj način da spriječe zlo. Ako rastu siromaština, bijeda i kao posljedica toga demoraliza­ cija i zločini, ne traži se u tom slučaju izvor zla, pa da se on odstrani, nego se kažnjavaju produkti takvog stanja. 1 u koliko veća zla bivaju i broj zločinaca raste, u toliko se — misli se — oštrija ganjanja i kazne moraju upotreb­ ljavati. Misli se, da se djavola može istjerati pomoću Beelzebubovom. 1 profesor Hackel nalazi, da je sasvim u redu, da se protiv zločina bori što je moguće težim kaznama, a naročito smrtnom kaznom.1 U tom se on najljepše slaže s natražnjacima svih dlaka, koji su mu neprijatelji na smrt. Hackel misli, da se nepopravljivi zločinci i ništarije imaju iskorijeniti kao drač, koji oduzima biljkama svijetlo, zrak i zemlju. D a se je Hackel bavio i sa studijem društvene nauke, umjesto da se isključivo bavljaše prirodnim znano­ stima, znao bi, da se ovi zločinci dadu promijeniti u korisne, uporabive članove ljudskog društva, ako im društvo dade odgovarajuće uslove života. O n bi našao, da uništavanje pojedinih zločinaca ili činjenje bezopasnima isto tako malo spriječava pojavu novih zločina, kao i kad se na jednoj njivi doduše pokida korov, ali se zaboravi počupati korijen i uništiti sjeme. Čovjeku ne će nikad biti mogućno, da apsolutno spriječi stvaranje štetnih organizama u prirodi, ali m u je m o g u ć n o , d a s v o j u , d r u š t v e n u o r g a ­ n i z a c i j u , k o j u je on s a m s t v o r i o , popr a vi tako, da ona s v im a s t v a r a p o v o l j n e uslove za e g z i s t e n c i j u , da s v a k o m p o j e d i n c u daje p o d j e d n a k u s l o b o d u r a z v i j a n j a , p a d a mu v i š e n i j e p o t r e b n o , da s v o j u g l a d ili s voj n a g o n za i m e t k o m ili s v o j u a m b i c i j u p o d ­ m i r u j e n a r a č u n os t a l i h. Neka se proučavaju u zr o c i zločina i neka se odstranjuju, pa će biti i zločini odstranjeni.2 1 Prirodna povjest stvaranja. Četvrto popravljeno izdanje. Str. 155. i 156. Berlin 1873. 2 Slično tvrdi Plato u svojoj „Državiu : „Zločini imaju svoj uzrok u neobrazovanosti i u zlom odgoju i uredjenju države.1 Plato je dakle su­ ' štinu društva poznao bolje, negoli učeni njegovi nasljednici poslije tridesetidva stoljeća. T o baš nije utješljivo. �313 Oni, koji hoće da zločine otklone na taj način, što će uništiti njihove uzroke, ne mogu dabogme da se sprijatelje s nasilnim mjerama za njihovo ugušivanje. O ni ne mogu spriječavati društvo, da se na svoj način zaštićava od zlo­ činaca, koje ne može mirno pustiti da vrše svoj posao; ali oni u toliko neodoljivije zahtijevaju izmjenu društva iz osnova, t. j. uništavanje uzroka, koji izazivaju zločine. Statističari i socijalni političari pokazali su toliko puta na tijesnu vezu izmedju socijalnog stanja društva i prestupa i zločina.1 Jedan od najobičnijih prestupa — koji naše društvo i pored svih kršćanskih učenja o milosrdju smatra kao prestup — jest prosjačenje u danima slabog posla. T u nam statistika kraljevine Saske pokazuje, da je broj lica sudbeno kažnjenih zbog prošnje rastao u toliko više, u koliko je rasla velika privredna kriza, koja je u Nje­ mačkoj počela 1890, a 1892 do 1893 dosegla svoj najviši stepen. Godine 1890 bilo je radi ovog delikta kažnjeno 8813, 1891 10075, 1892 — 13120 osoba. Slično je i u Austriji, gdje je radi skitanja i prosjačenja osudjeno god. 189) — 90926, a godine 1892 — 98998 osoba. 2 T o je vrlo veliki porast. Proletarizovanje masa na jednoj strani sa naglim go­ milanjem bogatstva na drugoj strani, to je uopće obilježje našeg perioda. Pravac razvoja, u kom se nalazimo, vidi se već iz te činjenice, što je u Saveznim Državama godine 1900 petorica ljudi, J. D. Rockfeller, nedavno umrli Harriman, D. Pierpont Morgan, W . N. Vanderbilt i G. D. Gould, posjedovalo preko 3200 milijuna maraka i što je njihov uticaj toliki, da vladaju ekonomskim životom Sjedi­ njenih Država, pa i jednim dijelom Evrope. U svim kul­ turnim zemljama kapitalistička velika udruženja, čiji soci­ jalni i politički uticaj postaje sve osudniji, predstavljaju najznačajniju pojavu novijega vremena. 1 M . Skursky, Iz najnovije literature o ekonomskim uzrocima krimi­ naliteta. „N ovo Vrijem e", 2 3 . godište, ? . svezak. 2 H . Herz, Zločin i zločinaštvo u Austriji. Str. 49. Tiibingen 1908. „Z a zločinačko djelo." veli pisac, „od velike je važnosti svaka ekonom­ ska forma. Organizacija proizvodnje i potrošnje i razdioba gospodarskih dobara djeluje često odlučno na zločine." �314 Sedamnaesto poglavlje. Proces koncentracije u kapitalističkoj industriji. Industrija potiskuje zemljoradnju. Kapitalistički privredni sistem vlada ne samo nad dru­ štvenom, već i nad političkom organizacijom; on upliviše i vlada nad osjećanjem i mišljenjem društva. Kapitalizam je gospodar i zapovjednik proletera, čiju radnu snagu on kupuje kao robu za upotrebu i iskorišćavanje, i to po ci­ jeni, čija se veličina kao i kod svake druge robe upravlja prema ponudi i potrošnji i oscilira oko troškova za njenu proizvodnju, čas iznad njih, čas ispod njih. Ali kapitalist ne kupuje radnu snagu „Boga radi" ili zato, da bi učinio veselje radniku, — premda on prikazuje stvar takovom, — već da od njenog rada dobije profit, koji trpa u svoj džep u obliku poduzetničke dobiti, kamata, zakupnine, rente od zemljišta. Ovaj višak vrijednosti, koji je iscijedjen iz rad­ nika i koji se kod poduzetnika iznova kristalizuje u ka­ pital, u koliko ga on ne potrati, daje kapitalistu moguć­ nosti, da stalno povećava svoje poduzeće, da usavršuje proces proizvodnje i da upotrebljava uvijek novu radnu snagu. A to mu opet omogućuje, da poput konjanika u oklopu stane naproti neoboružanom pješaku i da ga uništi. O va nejednaka borba razvija se sve jače i jače na svim područjima i poslije radne snage mladića i djece predstavlja žena u njoj sve veću ulogu, kao najjeftinija radna snaga. Posljedica takvog stanja je sve oštrija podjelba na jedan razmjerno mali broj moćnih kapitalista i na grdnu masu golaća, koji su bez ikakva kapitala upućeni na svakodnevnu prodaju svoje radne snage. Srednji stalež dolazi u ovakovu razvoju u sve nesigurniji položaj. Kapitalističko iskorišćavanje zahvata, jednu za drugom, sve oblasti rada, u kojima je dotle još vladao mali obrt. Medjusobna konkurencija kapitalista sili ih, da nalaze uvijek nova područja izrabljivanja. Kapital obilazi „kao ričući lav �315 i traži, koga će progutati". Male i slabije egzistencije uni­ štavaju se, pa ako im ne uspije da se spasu na drugo koje područje, — što je sve teže i sve manje moguće, — one zapadaju u klasu najamnih radnika ili katilinarskih egzistencija. Svi pokušaji, da se propadanje zanata i srednjeg staleža spriječi zakonima i ustanovama, koje se mogu uzeti samo iz ropotarnice prošlosti, pokazuju se bezus­ pješnima ; i ako bi za neko vrijeme održavali ovog ili onog u iluziji o njegovu položaju, ta iluzija iščezava brzo pred silinom (akata, koji se jave. Proces, u kom krupni gutaju sitne, istupa jakošću i neumoljivošću prirodnog za­ kona tako reći opipljivo pred oči. Kako se socijalna struktura Njemačke promijenila u kratkom razdoblju od dvadesetipet godina, — od 1882. do 1895. i od 1895. do 1907., — neka nam pokaže uporedjenje rezultata na dva privredna popisa u rečenim godinama. Bilo je : privred. u glavnom zanimanju 1882 Poljoprivreda . . Industrija . . . Trgovina i promet Kućanstvo . . . Javne službe i slobodni pozivi Bez zanimanja U kupno . . 189 5 više ili manje od 1882 1907 8236496 6396465 1570318 397582 8292692 9883257 8281220 11256254 2338511 34 7 7 6 2 6 471695 432491 10 3 1 1 4 7 1354486 1425961 2142808 + + + + 1646761 = 19,99 4 8 5 9 7 8 9 = 7 5 ,9 8 1 9 0 7 3 0 8 = 1 2 1 ,4 6 7 4 1 1 3 = 18,63 1738530 + 3404983 + 7 0 7 3 8 3 = 6 8 ,5 6 2 0 5 0 4 9 7 = 15 1 ,4 0 . 1 8 9 8 6 4 9 4 2 2 9 1 3 6 8 3 3 0 2 3 2 3 4 5 |+ 1 1 2 4 5 8 5 1 = privrednika sa članovima porodice 1 882 1 895 Ukupno . . više ili manje od 1882 1907 Poljoprivreda . . 19 2 2 5 4 5 5 1 8 5 0 1 3 0 7 1 7 6 8 1 1 7 6 Industrija . . . 1 6 0 5 8 0 8 0 2 0 2 5 3 2 4 1 2 6 3 8 6 5 3 7 Trgovina i promet 4 5 3 1 0 8 0 5 9 6 6 8 4 6 8 2 7 8 2 3 9 K ućanstvo . . . 938294 792748 886807 Javne službe i slobodni pozivi 2 2 2 2 9 8 2 2 8 3 5 0 1 4 3 4 0 7 1 2 6 Bez zanimanja 2246222 3327069 5174703 1544279= + 10328457 = + 3747159= — 145546= + + 18,18 6 4 ,2 5 8 2 ,6 9 15,57 1 1 8 4 1 4 4 = 5 3 ,3 3 2 9 2 8481 = 1 3 0.30 . 45222113 5177 0 2 8 4 61720529 + 16498416 = 60169 = 1324924 1339318 1264755 - U z to dolaze sluge 5 3 ,9 5 3 4 ,2 7 4 ,5 3 �316 Ovi brojevi pokazuju, da se u toku navedenih dvade­ setipet godina izvršila velika promjena stanovništva i nji­ hovih zanimanja. Stanovništvo, koje živi od industrije (ru­ darstva i graditeljstva), trgovine i prometa, umnožalo se na račun poljoprivrednog stanovništva; gotovo cijeli priraštaj — 6548171 od 1882 do 1895 i 9950245 od 1895 do 1907 — dolazi jedino na ono prvo stanovništvo. Istina, broj privrednika, kojima je poljoprivreda glavno zanimanje, porastao je za 1646761 glava, ali je on daleko zaostao iza prirasta cjelokupnog stanovništva, a broj cjelokupnog poljoprivrednog življa čak je spao za 1544279 = 8 pro­ cenata. Sasvim drugačije stoji stvar u industriji (uključivši ovamo graditeljstvo i rudarstvo), trgovini i prometu. U obadvim kategorijama veoma je jako porastao broj privrednika i čla­ nova njihovih porodica, i to u većoj mjeri, no što je raslo stanovništvo. Broj privrednika u industriji, koji je već go­ dine 1895 dostigao broj privrednika u poljoprivredi, pre­ stigao ga je sada za 1372997 glava ili za 15 postotaka. A broj članova njihovih porodica nadmašio je broj članova poljoprivrednih porodica za 8705361 glavu ili 49 proce­ nata (godine 1895. za 1751934). Još silnije se penje broj privrednika i članova njihovih porodica u trgovini i sao­ braćaju. R e z u l t a t j e t aj , d a p o l j o p r i v r e d n o s t a ­ n o v n i š t v o , to j e s t onaj pr a vi k o n z e r v a ­ tivni dio stanovništv a, koji sačinjava g l a v n i o s l o n a c s t a r o g p o r e t k a stvari, biva sve više p o tis k iv a n o i pr ekrivano sta nov­ ništvom, koje se bavi industrijom, trgo­ v i n o m i s a o b r a ć a j e m . Stvar ništa ne mijenja to, što se od 1882. isto tako znatno zajedno sa svojim po­ rodicama povećao i broj onih, koji živu od javnih služba i slobodnih zanimanja. Osim toga se još mora primjetiti, da je kod ovog odjela zanimanja prigodom zadnjeg popisa bilo nešto manje privrednika — barem relativno , ali broj članova njihovih porodica raste 1895. i 1897. još i dalje prema godini 1882., i ako je taj prirast mnogo manji - od 1882. do 1895. za 38,29, a od 1895. do 1907. �317 samo za 21,96 procenata. Jak priraštaj onih, koji su bez zanimanja zajedno sa članovima njihovih porodica, ima se pripisati namnožavanju rentijera, računajući tu i one, koji živu od rente za nesrećne slučajeve, za nesposobnost i za osiguranje u starosti, i većem broju onih, koji primaju milo­ stinje, studente svih vrsti, članove ubožnica, bolnica, lud­ nica i tamnica. Karakterističan je i sićušan priraštaj privrednika u kuć­ noj službi, kao god i direktno opadanje broja slugu, što dokazuje prvo, da se relativno smanjuje broj onih, kojima prihod dopušta da drže ta lica, a drugo, da je medju proletarcima, koji čeznu za većom ličnom nezavisnošću, sve manje obljubljeno ovo zanimanje. G odine 1882 privrednici, kojima je poljoprivreda glavno zanimanje, sačinjavali su 43,38 procenta, 1895— 36,19, a 1907 još samo 32,69 procenta od ukupnog broja privred­ nika; ukupni broj poljoprivrednika, iznosio je 1882— 42,51 procenta, 1895— 35,74, a 1907 ne više od 28,65 procenata. Nasuprot tome, broj privrednika, kojima je glavno zanimanje industrija (uključivši amo rudarstvo i graditeljstvo), iznosio je 1882— 33,69 procenta, 1895— 36,14, a godine 1907— 37,23 procenata. Z ajedno sa članovima svojih porodica sačinjavahu oni 1882— 35,51, .1 8 9 5 —39,12, ali godine 1907. već 42,75 procenta. Z a privrednike u trgovini i sa ­ obraćaju i članove njihovih porodica brojke su stajale ovako: S porodicom 1882 . 1895 . 1907. .. .. .. . 10,02 .1 1 ,5 2 .13.41 Bez nje 8,2 7 10,21 11,50 Vidimo dakle, da je sada 56,16 procenata (u Saskoj čak 74,5) čitavog pučanstva Njemačke upućeno na indu­ striju i trgovinu, dok poljoprivreda ne uposluje više od 28,65 (u Saskoj tek 10,07) procenata 2. Proletarizovanje napreduje. Prevlast velike industrije. Ali je važno konstatirati i to, kako se privredno p u ­ čanstvo dijeli na samostalne privrednike, namještenike i radnike, i kako se ove tri kategorije dijele po spolovima. T i brojevi naći će se na tabeli na str. 318. �318 Industrija Trgovina \ 346899 1977122 477290 1499832 2500974 3161 13 8 3 8 7 99076 2269 96807 66644 5881 60763 1882 261907 11987 | 249920 263745 9324 254071 96173 18107 78066 1895 505909 79689 426220 686007 63936 622071 98812 16264 82548 727262 1443 7 7 582885 ! 4096243 545229 3551014 5881819 2251860 3629959 1882 9071097 123 3 04 7 365005 836042 5 9 5 57 1 1 992302 4963409 5627794 2388148 3239646 1895 1 3 6 9 4 16 0 195 9 5 2 5 605043 1354482 8593125 1 562698 7030427 3028983 1907 Radnici 765551 14 1 5 4 8 7763858 Namještenici 246641 5 8 2 4 0 7 11308 39 1907 1012192 295957 39418 1907 4338123 11311 2941466 3745455 4161 9 6 1 17836121 159889 7 28 3 4 71 4254488 105 2 1 6 5 Samostalni privrednici 2568725 519492 2288033 27716«! 2010865! 2 2 2 1 8 2 6 1895 . . 2061764 1 skupa 579478 640941 1542272 2201146 202616 .1621668 . . ženski . . 550936 843557 . . \ skupa . . 15 0 5 7 2 | muški | muški 701508 4405039 . • ženski . { 4183039 106 9 0 0 7 1 Cn Oi to 10 0 7 2 1 8 621825 l j 307268 1 5490288 § 8 U > £ to co — to <1 i to 5 1 90687J 5474046 £ to to I? C o ° i s s< ST ST “ 7T C *o ® S« SJi ST H ° c N n< ° “ JT X) if t a X3 o' �319 O na pokazuje, da je u poljoprivredi broj samostalnih privrednika od 1882 do 1895 istina porastao za 280692 glave = 12,5 procenata, ali da je od 1895 do 1907 opet za 67751 glavu spao, tako da je prema godini 1882 broj samostalnih privrednika porastao tek za 212941 glavu = 9,2 procenata. Nasuprot tomu broj radnika, koji je od 1882. do 1895. spao za 254025 glava = 4,3 procenta, digao se od 1895. znatno — za 1655677 glava = 29,4 pro­ cenata. Posmatramo li taj priraštaj izbliže, naći ćemo, da se on ima pripisati umnožavanju članova porodica ženskog spola (za 170532 kod muškog, a za 1820398 kod ženskog, zajedno za 1990930). Uzmemo li u obzir nadničarski i družinski rad u poljoprivredi, pokazat će se nazadak muških radnika za 381 195 glava, a prirast ženskih za 45942, za­ jedno dakle znatni nazadak poljoprivrednih radnika za 335253 čovjeka. U poljoprivredi nije samo manji broj sa­ mostalnih privrednika, već i družine i nadničara; prirast privrednika, koji se bave poljodjelstvom, ima se prema prošlom popisu pripisati jakom namnožavanju porodičnih, naročito ženskih članova. Drugačije je u industriji. T u je u razdoblju od dvadesetipet godina broj samostalnih privrednika spao za 234024 = 10,6 procenata (od 1882 do 1895 za 139382 = 5,2 procenata), dok je stanovništvo poraslo za 36,48 procenata (od 1882 do 1895 za 14,48). A to su poduzeća sa jed­ nim ili sa dva pomoćnika, koji su od toga trpjeli. Broj radnika porastao je od 1882 do 1895 za 1859468, a od 1895. do 1907. za daljnih 2637414 glava. Uzmemo Ii pak samo prave radnike, ez članova njihovih porodica, broj je njihov od 5899708 u 1895. porastao na 8460338 ljudi u 1907. T ri četvrtine svih ljudi, zaposlenih u industrijskim zanimanjima, jesu radnici (75,16 procenata). O pet se obratni odnošaj pokazuje u trgovini i saobra­ ćaju, gdje je čak i broj samostalnih privrednika, ali kao i u industriji broj namještenika i radnika znatno porastao. Naročito su žene, koje se u trgovini kao samostalne pri­ vrednice umnožavaju, a to su ili udove, koje se tuku kroz život pomoću malog trgovanja, ili je to supruga, koja kuša na ovaj način umnožiti prihod svojega muža. Broj samo­ �320 stalnih privrednika popeo se od 1882 do 1907. za 310584 ~ 44,3 procenta, ali broj namještenika i radnika još se i više umnožio (za 364361 = 258,8 i za 1232263 = 169.4 procenata). T o je očiti dokaz, kako se velika trgo­ vina razvila, osobito od 1895. do 1907. Broj namješte­ nika gotovo se podvostručio, a u njem se broj ženskih namještenika pošesterostručio ! Općenito se od 1882. do 1907. broj samostalnih pri­ vrednika svih kategorija popeo za 5,7 procenata, pa je dakle znatno zaostao iza umnoženja stanovništva (36,48 procenata). Nasuprot tome digao se broj namještenika za 325.4 procenata, što je dokaz, da moćno razvijena velika industrija treba namještenika, dok je broj radnika porastao za 39,1 procenata. O vdje treba istaknuti, da se medju 5490288 samostalnih privrednika nalazi vrlo veliki broj ljudi, koji provode baš proleterski život. Tako je primjerice od 2086368 industrijskih poduzeća bilo ništa manje nego 994743 njih s jednim pomoćnikom, a 875518 njih, koja su uposlivala do pet pomoćnika. U trgovanju robom bilo je 1907. od 709231 glavnih poduzeća ne manje nego 232780 poduzeća s jednom osobom, nadalje je bilo medju samostalnim privrednicima u trgovini i saobraćaju 35306 kućaraca, zatim 5240 služnika, nadničara itd., tisuće age­ nata za osiguranje, kolportera itd. Dalje valja obratiti pažnju i na to, da se u sve tri kategorije broj samostalnih privrednika ne poklapa sa brojem poduzeća. A ko primjerice jedan vlasnik firme ima desetak podružnica, kao što je to na primjer slučaj u trgovini du­ hanom i cigarama, ili ako jedna potrošačka kooperativa ima toliko i toliko dućana, onda se svaka podružnica računa kao zasebno poduzeće. T o isto važi i za industrijska po­ duzeća, na primjer kad jedna fabrika strojeva ima i svoju livnicu gvoždja i stolarsku radionicu itd. Navedeni brojevi ne daju dakle tačnih obavještenja o koncentraciji poduzeća s jedne strane, ni o kvalitetu egzistencije na drugoj strani. Pa ipak, uprkos svim manjkavostima, podaci najnovijeg popisa obrtnih gazdinstava od 12. lipnja 1907. podaju sli^u najsnažnije koncentracije i centralizacije kapitala u indu­ striji, trgovini i prometu. O ni pokazuju, da zajedno s po- �321 spješnim industrijalizovanjem cijelog gospodarskog reda na­ preduje gigantskim koracima i koncentracija svih proizvodnih sredstava u malo ruku. Samostalni privrednici, radeći posve sami, koji su još 1882. pokazivali broj 1877872, opali su od godine 1895. još i više, godine 1895. bilo ih je nabrojenih 1714351, a 1907. još samo 1446286, dakle manjak za 431586 = 22,9 procenta. Malo je gazdinstvo padalo jako od popisa do popisa. 1882. iznosilo je ono 59,1 procenata, 1895. — 46.5, a godine 1907. još samo 37,3 procenata svih osoba, zaposlenih u privredi. Posve se protivno tomu razvijalo veliko gazdinstvo, koje se diglo od 22,0 na 29,6 i 1907. na 37,3 procenata. Sto su veća gazdinstva, to je brži po­ rast. O d 1895. do 1907. porastao je personal malih gaz­ dinstava za 12.2 procenata, onaj srednjih gazdinstava za 48,5 procenata, a personal velikih poduzeća za 75.7 po­ stotaka. Sa 5350025 ljudi, z poslenih u privredi, godine 1907.postalo je veliko gazdinstvo najveća grupa,dok je još 1882. uposlivalo znatno manje osoblja, nego lijedno gazdinstvo s jednim čovjekom. U grupi od sedmero zani­ manja ima ono vladajući položaj s više od polovice svega osoblja. T ako je od svakih 100 osoba zaposleno u velikim gazdinstvima: Rudarstvo . . . • . . . . 9 6 ,6 procenata „ Industrija str o je v a ................ 7 0 ,4 Kemijska industrija . . . . 6 9 ,8 „ Tekstilna industrija . . . . 6 7 ,5 „ „ Industrija p a p i r a ................5 8 ,4 Kamena i zemljana industrija 5 2 ,5 ,, Industrija sapuna, masti i ulja 5 2 ,3 „ U ostalim je grupama veliko gazdinstvo imalo već 1895* većinu, ali njegov se položaj još znatno pojačao (obradjivanje metala 47,0, poligrafski obrti 43,8, saobraćajni obrti 41.6. gradjevni obrt 40,5 procenata svih osoba, zaposlenih u privredi). T ako je gotovo na svim oblastima razvoj bio povoljan po veliko gazdinstvo. Koncentracija gazdinstva i, što je jedno te isto, koncen­ tracija kapitala vrši se osobito brzo tamo, gdje je kapita­ lističko gazdinstvo zavladalo u punoj mjeri. Uzmimo priA . Bebel. Ž en a i socijalizam . 21 �322 mjerice proizvodnju piva. U njemačkoj pivarskoj poreskoj oblasti, kamo ne ubrajamo Bavarsku, Wiirttemberg, Baden i Elsass-Lotaringiju, bilo je ukupno pivara G odina 1873. 1880. 1890. 1900. 1905. 1906. 1907. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13.561 11.5 6 4 8 .9 6 9 6 .9 0 3 5 .9 9 5 5 .7 8 5 5 .5 2 8 od tog broja zanatskih 1 0 .927 10 .374 8 .0 5 4 6 .2 8 3 5 .6 0 2 5 .4 2 3 5.251 sa proizvodnjom piva od 1000 hektolitara 19 65 5 21 .1 3 6 3 2 .2 7 9 44 .7 3 4 4 6 .2 6 4 4 5 .8 6 7 4 6 .3 5 5 Cjelokupni broj pivara spao je dakle od 1873. do 1907, za 8033 = 39,3 postotaka, broj zanatskih pivara spao je za 3676 = 51,9 procenat, dok se opet proizvodnja piva po­ većala za 26,700.000 hektolitara = 135,7 postotaka. T o znači propadanje sitnih i srednjih gazdinstava i ogromno povećavanje krupnih gazdinstava, čija se proizvodna moć silno razvija: godine 1873. došlo je na jednu pivaru 1450, a godine 1907.— 8385 hektolitara. Tako je svagdje, gdje do vlasti dolazi kapitalizam. U Austriji bilo je go­ dine 1876 — 2248 pivara, koje su proizvodile 11,671.278, a godine 1904-/05. bilo ih je još samo 1285, ali ove su proizvodile 19,098.540 hektolitara piva. Slične rezultate pokazuje proizvodnja kamenog ugljena i rudarska industrija u Njemačkoj. U prvoj se broj cen­ tralnih poduzeća, koji je 1871. do 1875. iznosio prosječno 623, sveo 1886. godine na 406, a istovremeno se proiz­ vodnja ugljena povećala od 34,485.400 tona na 67,342.200 tona, a prosječni broj radnika porastao je od 172.074 na 239.954 glava. Slijedeća tabela prikazuje zorno taj proces koncentracije u industriji kamenog i smedjeg ugljena do 1907. G od. 1900. 1905. 1906. 1907. Centralna Kameni ugljen Množina poduzeća Radnici (prosječ.) 1000 tona 338 331 322 313 4 1 3 .6 9 3 4 9 3 .3 0 8 5 1 1 .1 0 8 5 4 5 .3 3 0 10 9 2 9 0 ,2 1 2 1 2 9 8 .6 13 7 1 1 7 ,9 1 4 3 1 8 5 ,7 Centralna Smedji ugljen^ Množina poduzeća Radnici (prosječ.) 1000 tona 569 533 536 535 5 0 .911 5 4 .9 6 9 5 8 .6 3 7 6 6 .4 6 2 4 0 4 9 8 ,0 525 1 2 ,1 5 6 4 1 9 ,6 6 2 5 4 6 ,7 U proizvodnji kamenog ugljena smanjio se dakle od sedamdesetih godina broj gazdinstava za 49,8 postotaka, �323 dok je broj uposlenih radnika porastao za 216,9 procenata, a proizvodnja čak za 420,6 postotaka. U čitavoj rudarskoj industriji bilo je u godinama: Broj centralnih poduzeća 187 1 .— 7 5 . . . . 3034 188 7 ................................ 2 1 4 6 1889 ................................ 1962 190 5 ...................................... 1862 190 6 186 2 190 7 ................................ 1958 Prosječni broj radnika Množina 1000 tona 2 7 7 .8 7 8 3 3 7 .6 3 4 3 6 8 .8 9 6 6 6 1 .3 1 0 6 8 8 .8 5 3 7 3 4 .9 0 3 5 1 0 5 6 ,0 8 8 8 7 3 ,0 9 9 4 1 4 ,0 2 0 5 5 9 2 ,6 2 2 9 1 4 6 ,1 2 4 2 6 1 5 ,2 O vdje se dakle broj gazdinstava smanjio za 35,5 procenata, ali je zato porastao broj uposlenih radnika za 164r4 procenta, kao što i proizvodnja za 374,5 pro­ centa. Prema manjem, ali mnogo bogatijem broju poduzetnika stajaše nasuprot znatno porastao broj proletaraca. 1871. do 1875. došlo ih je prosječno na svako gazdinstvo 92, 1887. — 160, a 1907. bilo ih je 307, uprkos tomu, što se broj gazdinstava od 1862. u godini 1906. povećao na 1958 u 1907.1 ,,U rajnsko westfalskom industrijskom području bilo je 1907. istina još 156 rudnika, ali otuda ih je 34 (21,8 procenat) raspolagalo sa više od preko 50 procenata rad­ nika. I premda statistika gazdinstava navodi još 156 ruhrskih cehova, ipak je sindikat ugljena, iz kojega su isklju­ čeni svi rudnici, imao samo 76 članova; tako je već da­ leko bila napredovala koncentracija rudnika. Prema izvještaju iz veljače god. 1908. iznosila je brojka sudioništvovanja u ugljenom sindikatu 77,9 milijuna tona ugljena." 1 Godine 1871. bilo je u prometu 306 visokih peći sa 23.191 radnika, koji su proizvodili 1563.682 tone sirova željeza, a u godini 1907. proizvodilo je 303 visokih peći sa 45.201 radnikom već 12,875.200 tona, na svaku vi­ soku peć u godini 1871. — 5110 tona, u godini 1907. — 42.491 tona! „Prem a jednom popisu, što je u ožujku 1 O tto H u e, Prilozi k povjesnom razvoju rudarske industrije. „N ovo Vrijeme**, 27. godište, 1. svezak, str. 6 6 5 . �324 1896. objelodanjen u listu .Ocjel i željezo1 mogla je u ta , vrijeme sama jedna njemačka talionica, Oberhausen na Rtu dobre Nade, proizvoditi sirova željeza do 820 tona u 24 sata. Ali već godine 1907. bilo je 12 talionica, koje su mogle u 24 sata proizvesti 1000 i vise tona '*1 Godine 1871./72. obradilo je 311 tvornica u industriji repnog šećera 2,230.918 tona repe, godine 1907./08. na­ suprot 365 tvornica 13,482.730 tona. Prosječna obradba repe iznosila je na svaku tvornicu 1871./72. — 7237, a 1907./08. — 36.939 tona! Godine 1871./72. dobilo se 186.441 tona = 8,28 procenata obradjene repe, a 1907./08. — 2017071 tona = 14,96 procenata. I ta se tehnička revolucija vrši ne samo u industriji, nego i u saobraćaju. Njemačka pomorska trgovina imala je : G odine 1871 1901 1905 1 90 8 1909 Jedrilica Tovarna sposobnost u tonama . . . . 4372 . . . . 2270 . . . .2 2 9 4 . . . . 2345 . . . . 2361 manje nego 1871 2011 90 0 .3 6 1 5 2 5 .1 4 0 4 9 3 .6 4 4 4 3 3 .7 4 9 4 1 6 .5 1 4 manje 4 8 3 .8 4 7 P osade lj 34739 12922 1 2914 12800 12844 manje 21895 Brodarstvo pomoću jedrilica znatno dakle opada, ali u koliko ono još postoji, t o v a r n a s p o s o b n o s t l a d j e i b r o j p o s a d e o p a d a . 1871. na jednu jedrenjaču do­ lazila je tovarna sposobnost od 205,9 tona i posada od 7,9 ljudi; 1909. pak, jedrenjača je prosječno imala tovarnu sposobnost od 176,4 tona i posade samo 5,4 ljudi. Drugu sliku pokazuje njemačko parobrodarstvo na moru. Njemačka je imala: G odine 1871 1901 1905 1908 1909 vise nego 187V Parobroda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Tovarna sposobnost 147 1390 16 5 7 1922 1953___________ 1806 Posade ljudi 81994 4736 1 ,3 4 7 .8 7 5 36801 1 .7 7 4 .0 7 2 46747 2 .2 5 6 .7 8 3 57995 2 .3 0 2 .9 1 0 ____________ 58451 2 ,2 2 1 .0 0 6 1 O tto H ue, u spomenutoj knjizi, str. 666. 53715 �325 N e samo dakle da se broj parnih ladja znatno povećao, nego se i njihova tovarna sposobnost još više povećala, a medjutim posada razmjerno pala. 1871. jedna parna ladja imala je prosječno tovarnu sposobnost od 558 tona, a posadu od 32,1 čovjeka; 1909. pak imao je jedan pa­ robrod prosječnu tovarnu sposobnost od 1230 tona i po­ sadu od svega 29 ljudi. Z a kapitalistički razvoj našeg gospodarstvenog poretka govori i brzi porast motorskih sila. Prema Viehbahnu u industriji carinskog područja bilo je 1861. upotrebljeno 99.761 konjskih sila.1 1875. upotrebljavalo se u Njemačkoj u poduzećima, gdje je bilo uposleno više od 5 ljudi 1055750 konjskih sila i to u 25.152 slučajeva, dok je go­ dine 1895. bilo upotrebljeno 2,938.526 konjskih sila, skoro tri puta toliko, u 60.176 slučajeva. Željeznička (i tramwajska) poduzeća i parobrodarstvo nijesu navedeni u toj statistici. U Pruskoj je bilo nabrojeno konjskih sila : G odine 1879 1896 1900 1905 1906 1907 Stojeći parostroji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8 8 8 .0 0 0 2 ,5 3 4 .9 0 0 3 ,4 6 1 .7 0 0 4 ,6 8 4 .9 0 0 4 ,9 9 5 .7 0 0 5 ,1 9 0 .4 0 0 Pomični parostroji i lokomobili 4 7 .0 0 0 1 5 9 .4 0 0 2 2 9 .6 0 0 3 1 5 .2 0 0 3 3 4 .4 0 0 3 6 3 .2 0 0 U Pruskoj se dakle u razdoblju od 1879. do 1907. broj upotrebljenih konjskih sila gotovo pošesterostručio! Koliko je silno napredovao razvoj industrije prema popisu od 1895., vidi se otuda, što se u Pruskoj broj stojećih parostroja od 1896. do 1907. umnožio za 35 postotaka i što je čitava radna sposobnost strojeva u to vrijeme porasla čak za 105 procenata. Dok je godine 1898. ukupno 3305 parostroja sa 258726 konjskih sila služilo za tjeranje dinamostrojeva, godine 1907. bilo ih je 6191 sa 954945 konjskih sila, što znači porast za 87 odnosno 269 procenata.2 Slijedeće brojke pokazuju porast parne snage po konjskim silama u najvažnijim industrijam a: 1 A . H esse , Statistika privrede, Str. 168. Jeoa 1909. 2 A . H e s s e , u pomenutoj knjizi, str. 163. do 164. �326 Industrija Rudnici i talione . Kamen i opeke . . Obradba metala S t r o je v i..................... T e k s t i l ..................... 1879 . 5 1 6 .0 0 0 . 2 9 .0 0 0 . 2 3 .0 0 0 22.000 . 8 8 .0 0 0 1897 1907 1 ,430 0 0 0 1 3 2.000 5 7 .0 0 0 6 1 .0 0 0 2 4 3 .0 0 0 2 ,2 8 4 .0 0 0 2 5 5 .0 0 0 11 3 .0 0 0 3 2 9 .0 0 0 3 2 3 .0 0 0 1 naočigled ovom bajoslovnom razvoju produktivnih snaga i ove silne koncentracije kapitala hoće još neki da pokušavaju, kako bi ovu činjenicu oporekli. Na jedana­ estom zboru medjunarodnog statističkog instituta u Ko­ penhagenu (kolovoz 1907.) pokušao je to učiniti fran­ cuski ekonomista Yves Guyot. Na temelju jedne površne statistike predložio je on, da se riječ „koncentracija*4 od­ strani iz statistike. Njemu je izmedju ostaloga odgovorio Karl B iicher: „Apsolutno umnožavanje broja gazdinstava može se dapače vrlo lako dogadjati u isto vrijeme, dok se ona koncentrišu. Ali svagdje, gdje su poduzimani po­ pisi po gazdinstvima (etablissements), neizbježiva su dvo­ struka popisivanja; jedna banka sa 100 depozitnih blagajna broji se kao 101, jedna pivovara sa 50 pivotočja, što imaju lokal i inventar, daje 51 gazdinstvo. Dašto, da podaci jedne takve statistike ne dokazuju ništa u prilog navedenom pojavu.** „Prema dosadašnjim istraživanjima č i n i s e , da samo poljoprivreda nije podložna procesu koncentracije; u obla­ stima rudarstva, trgovine, saobraćaja, osiguranja i gradi­ teljstva ona je očita; u oblasti industrije nju je teže uočiti stoga, što svaki kulturni narod, koji se snažno raz­ vija, mora pokazivati proširivanje industrijske proizvodnje, i to radi četverih razloga: 1. Sto industrija preuzima ranije funkcije u kućnom gospodarstvu; 2. što se prirodni pro­ dukti u potrošnji nadomještavaju industrijskim produktima (drvo željezom, prirodne boje umjetnima i t. d.) ; 3. radi novih izuma (autom obil); 4. radi mogućnosti izvoza. Evo, tu se baš stoga dogadja najopsežnija koncentracija, a da se ipak ne smanjuje broj poduzeća, već se, šta više, umnaža. Posvuda, gdje industrija proizvodi uporabivu robu 1 Profesor dr. S. Reyer, Snaga. Ekonomske, tehničke i kulturnopovjesne studije o razvijanju državnih moći. Str. 348. Leipzig 1908. �327 tipičnog značenja, neizbježivo je uništenje samostalnih malih gazdinstava. T ako na najvažnijim oblastima gospodarstva napreduju brzo kapitalistički oblici proizvodnje. Nije mudro pobijati socijaliste u onom, u čemu imadu pravo, a u tvrdnji, da koncentracija raste, imadu oni bezuvjetno pravo. “ 1 Istu sliku, što je pruža ekonomski razvitak Njemačke, pokazuju sve industrijske države svijeta. Sve kulturne države nastoje, da postanu sve više i više industrijskim državama; ne samo, da one hoče proizvoditi industrijske artikle samo za svoju vlastitu porabu, one hoće da ih i izvažaju. I zato se ne govori samo o nekoj nacijonalnoj ekonomiji, već i o s v j e t s k o j . Svjetsko tržište regulira cijene bezbroju industrijskih i agrarnih produkata i vlada nad socijalnim položajem naroda. Proizvodno područje od najvažnijeg zna­ čenja po odnošaje svjetske trgovine, to je sada sjeveroamerikanska Unija, odakle dolazi glavna pobuda za revolucijoniranje odnošaja u svjetskoj trgovini i buržoaskom društvu. Popis od zadnjih trih decenija pokazao je slije­ deći rezultat. U industriju uloženikapital pokazivaše: 1680 1890 ..................... 1900 ..................... 2 7 9 0 milijuna dolara 6525 9813 Vrijednost industrije bila j e : 1880 . . • . . 5 3 6 9 milijuna dolara 1890 ..................... 9 3 7 2 1900 ........................1 3000 Savezne Države stoje dakle danas kao industrijska država na čelu svijeta, izvoz njihovih industrijskih i agrarnih proizvoda diže se od godine. do godine, a golema gomi­ lanja kapitala, kao posljedica toga razvoja, nastoje se upo­ trijebiti i izvan granica zemlje i uplivišu u velikoj mjeri na industriju i promet u Evropi. I sad to več nije pojedinački kapitalista, što stoji kao pokretač iza ovog razvoja, već su to konzorciji kapitalista i poduzetnika, koalicije kapitalista, koje unište i najjače privatne poduzetnike, ako se namjere na njih. Što će u tom razvoju početi srednji i mali podu­ zetnik, kad čak i veliki prepada? 1 Izvještaj medjunarodnog statističkog zavoda, 17. svezak, str. do 184. K openhagen 1908. 183. �328 3. Koncentracija bogatstva. Ekonomski je zakon, da sa koncentracijom gazdinstava i sve većom produktivnošću rada broj radnika relativno o p a d ' a , dok se naprotiv bogatstvo koncentriše u sve manji broj ruku procentualno prema ukupnom stanovništvu. T o najbolje pokazuje razdioba prihoda u raznim kul­ turnim zemljama. O d svih većih njemačkih država Saska ima najstariju i relativno najbolju statistiku poreza na prihod. Zakon, koji važi za taj porez, stupio je u život još 1879. Ali je bolje uzeti jednu od kasnijih godina razreza, jer su prvih go­ dina vršeni prosječno dosta niski razrezi. Stanovništvo Saske poraslo je od 1880. do 1905. za 51 procenat, broj oporezovanih lica narasao je od 1882. do 1904. za 160 postotaka, a prihod, procijenjen za porez, za 23 procenta. Do početka devedesetih godina godišnji prihod do 300 maraka bio je oslobodjen od poreza, a poslije do 400 maraka. Godine 1882. broj lica, oslobodjenih od poreza, iznosio je 75.697 = 6,61 procenata svih, kojima je raz­ rezan porez, 1904. medjutim 205.667 = 11,03 procenata. T reba još spomenuti, da se u Saskoj prihod žena i prihod članova porodice ispod 16 godina uračunava mužu, odnosno starješini porodice. Broj poreskih plataca od 400 do 800 maraka prihoda iznosio je 1882. 48 procenata svih, kojima je razrezan porez, 1904. samo 43,81 procenta, jedan dio njih dakle bio je uskočio u klase sa većim prihodima. Prosječni prihod oporezovanoga iz ove klase bio se popeo u toj periodi od 421 do 582 marke = 37 procenata, zaostajao je dakle još daleko za prosječnim prihodom od 600 maraka. Poreski obvezanici sa prihodom od 800 do 1250 maraka sačinjavahu 1882. 12 procenata svih, kojima je raz­ rezan porez, 1904. sačinjavahu 24,38 procenta svih opo­ rezovanih, broj oporezovanih sa prihodom od 1250 do 3300 (od 1895. sa 3400) maraka sačinjavao je, naprotiv, 1882. 20 postotaka, a 1904. samo 16,74 po sto od svih onih, kojima je porez razrezan. Godine 1882. imahu ispod 3300 maraka prihoda 97,60 postotaka oporezovanih, �329 a godine 1904. ispod 3400 maraka 95,96 postotaka. Ako se ima na umu, da je Lassalle 1863. računao, da u Pruskoj prihodi od preko 3000 maraka iznose do 4 procenta cje­ lokupnih prihoda, ali da su medjutim kirije, porezi i cijena gotovo svih životnih namirnica porasle, a isto se tako ja­ vile mnogobrojne potrebe, onda se položaj velikih masa relativno vrlo malo popravio. Srednji prihodi od 3400 do 10.000 maraka činili su 1904. samo 3,24 postotka svih, kojima je razrezan porez, a prihodi u iznosu od vise nego 10.000 maraka manje, nego 1 procenat (0,80). Broj poreskih obvezanika sa 12.000 do 20.000 maraka 0,80 pro­ centa. Broj prihoda u iznosu od preko 12.000 maraka po­ rastao je sa 4124 u 1882. na 11.771 u 1904., dakle za 188 procenata. Najviši prihod iznosio je 1882. 2,570.000 maraka, a 1906. 5,900.600 maraka. Rezultat je ovaj: niži prihodi su se istina malo podigli, ali je to povišenim cijenama više no izravnano, srednje su se klase procentu­ alno ponajmanje popravile, dok je medjutim broj i prihod najbogatijih ljudi najjače ponarastao. Klasne su se dakle suprotnosti zaoštrile. U svojim istraživanjima o podjeli pučkih prihoda u Pruskoj od 1892. do 1902. dolazi profesor Adolf W agner do slijedećih rezultata. O n dijeli žiteljstvo Pruske u tri velike skupine: donji stalež (najdonji do 420 maraka, srednji 420 do 900, najgornji 900 do 2100 maraka), srednji stalež (najdonji od 2100 do 3000, srednji od 3000 do 6000 i najgornji od 6000 do 9500 maraka) i na gornji stalež (najdonji od 9500 do 30.500, srednji od 30.500 do 100.000 i najgornji s prihodom od preko 100.000 maraka). Cjelokupni dohodak podjeljuje se u gotovo podjednakim dijelovima na ove tri grupe. 3,51 postotka gornjeg staleža raspolažu sa 32,1 procenta cjelokupnog prihoda, donji stalež, obuhvatajući 70,66 postotaka slobodnih od poreza, raspo­ laže isto tako sa prihodom od 32,9 procenata cjelokupnih prihoda, a srednji stalež sa 25,83 procenata raspolaže sa prihodom od 34,9 postotka sveukupnih prihoda. Uzme li se u obzir samo prihod, koji ima da odbacuje porez, vidjet će se, da na oporezovanike sa 900 do 3000 maraka pri­ hoda, koji su godine 1892. sačinjavali 86,99 postotaka, a �330 godine 1902. 88,04 postotaka svih poreznika, otpada nešto preko polovice oporezovanih prihoda, naime 51,05 postotak godine 1892., a godine 1902. 52,1 postotka. Na dohotke od preko 3000 maraka, koji predstavljaju 13 odnosno 12 postotaka svih cenzita, otpalo je od prilike 49 procenata godine 1892., a 48 procenata cjelokupnih oporezovanih prihoda godine 1902. Prosječni dohodak malih cenzita iznosio je u čitavoj Pruskoj godine 1892. od pri­ like 1374, a godine 1902. 1348 maraka, smanjio se dakle za 1,89 po sto. Nasuprot tomu porastao je prosječni prihod velikih cenzita od 8811 maraka u godini 1892. na 9118 maraka u godini 1902., dakle za 3,48 procenta. N a gornji stalež, koji je godine 1892. predstavljao samo 0,5, a godine 1902. 0,63 procenta svih cenzita, otpalo je godine 1892. 15,95 procenata, a godine 1902. 18,37 procenata sveukupnog prihoda. Najslabije je umnožavanje kod nižeg i imućnijeg srednjeg staleža, nešto jače kod najgornjeg donjeg staleža, a najjače, i to rastući s porastom prihoda od grupe do grupe kod najgomjeg srednjeg i kod čitavog gornjeg staleža. Sto je veći prihod cenzita jedne grupe, što su oni bogatiji, to se relativno više umnožava njihov broj. A sve više raste broj cenzita s većim i naj­ većim dohotkom, a oni prosječno svi dobijaju sve veće dohotke, što drugim riječima znači, dogadja se sve veća koncentracija prihoda ne samo kod pojedinaca osobito bo­ gatih, već kod svih viših i najviših ekonomskih slojeva pučanstva, koji brojno rastu, ako i predstavljaju jedan ap­ solutno ili relativno maleni broj. „O tuda slijedi zaključak, da moderni gospodarski razvoj na svaki način koristi čita­ vom narodu porastom prihoda, a svakoj ekonomsko-socijalnoj klasi množenjem njezinih članova, samo što se to dogadja u vrlo nejednakoj mjeri, najviše najbogatijoj, zatim donjoj klasi, a najmanje srednoj; da se je prema tome po­ većala diferencija klasa, u koliko ona ovisi o veličini pri­ hoda.4 1 * 1 A d olf W agner, Prilog metodi statistike narodnih prihoda i na­ rodnog imetka, i Daljnja statistička istraživanja o podjeli narodnih prihoda u Pruskoj na temelju nove prihodne statistike 1892. do 1902. „Časopis kraljevskog pruskog statističkog zemaljskog ureda*1 1904. �331 Prema poreznom popisu od 1908. bilo je u Pruskoj 104.994 oporezovanika s prihodom od preko 9500 ma­ raka i s cjelokupnim prihodom u iznosu od 3.123,273.000 maraka. Medju ovima njih 3796 s dohodcima od preko 100.000 maraka s čitavim prihodom, koji sačinjavaše 934,000.000 maraka. Bilo je nabrojeno 77 cenzita s više od jednog milijuna prihoda. 104.904 cenzita, ili 1,78 procenat, s više od 9500 maraka prihoda imalo je iste do­ hotke, kao i 3,109.540 (52.9 procenta) njih sa dohotkom od 900 do 1350 maraka! U Austriji otpadaju „na prosječno 12 do 13 proce­ nata cenzita u prihodnim stupnjevima od 4000 do 12000 kruna okruglo 24 procenta čitavog čistog prihoda. Uzme li se zajedno sav prihod do 12000 kruna, to u tu grupu ulazi 97 procenata cenzita i 74 procenta prihoda. N a ostala3 procenta oporezovanika dolazi o n d a 26 p r o c e n a t a s v e u k u p n o g d o h o t k a / * 1 Minimum, slobodan od poreza, veći je, no u Pruskoj — 1200 kruna ili 1014 maraka. Mali oporezovanici s pri­ hodom od 1200 do 4000 kruna sačinjavahu godine 1904. 84,3 procenata svih oporezovanika. Broj najbogatijih ljudi s više od 200.000 kruna prihoda činio je godine 1898. 255, godine 1904. — 307, to jest 0,032 procenta svih cenzita. U Velikoj Britaniji i Irskoj pripada, prema L. G . Chiozza Money, polovica svega narodnog prihoda (više od 16.600 milijuna maraka) jednoj devetini svega pučanstva. O n dijeli pučanstvo u tri skupine: bogataše s više od 700 funti šterlinga (14.000 maraka), imućnike s dohotkom od 160 (3200 maraka) do 700 funti šterlinga i neimućnike s manje od 160 funti šterlinga (3200 maraka) prihoda. . S obitelju Bogataši . Imućnici . Neim ućnici . . 2 5 0 .0 0 0 7 5 0 .0 0 0 5 ,0 0 0 .0 0 0 1 ,2 5 0 .0 0 0 3 ,7 5 0 .0 0 0 3 8 ,0 0 0 .0 0 0 4 3 ,0 0 0 .0 0 0 Prihod u funtama šterlinga 5 8 5 ,0 0 0 .0 0 0 2 4 5 ,0 0 0 .0 0 0 8 8 0 ,0 0 0 .0 0 0 1 .7 1 0 ,0 0 0 .0 0 0 1 F. Leiter, Podjela prihoda u Austriji. Str. 123. Leipzig 1908. �332 I tako vise od jedne trećine sveukupnog narodnog prihoda pripada manje nego jednoj trećini pućanstva. Boothsova istraživanja o Londonu i Rowntreesova o Yorku dokazaše, da 30 postotaka cijelog pučanstva mora da se kroz čitavi život muči u pandžama vječite nevolje. 1 Na temelju statistike baština pruža E. Levasseur slije­ deću skrižaljku za Francusku: „Dvije petine narodnog bo­ gatstva nalaze se u posjedu od 98 procenata vlasnika, koji posjeduju manje od 100.000 franaka; od prilike jedna trećina pripada maloj skupini od 1,7 procenta, a četvrtina čitavog narodnog prihoda čini posjed posve neznatne ma­ njine — 0,12 procenta!“ V idi se dakle iz toga, kako je velika množina onih, što ne posjeduju ništa, a kako je malen broj klasa, koje posjeduju mnogo. „Neoporeciva je — veli G . Schmoller — rastuća ne­ jednakost. N e će biti dvojbeno, da je podjela imetka Evrope od 1300. do 1900. bila nejednaka, dašto u vrlo različitoj mjeri u pojedinim zemljama . . . Noviji je razvoj sa sve jačim klasnim oprekama silno povećao nejednakost imetka i prihoda. “ 2 Ali ovaj proces kapitalističkog razvitka i koncentracije, koji se vrši u svim kulturnim državama, izaziva uslijed anarkije u načinu proizvodnje, koju još do danas nijedan trust ni savez nije mogao spriječiti, neminovnu suvišnu proizvodnju i zastoj na pijaci. Mi ulazimo u krizu. Osamnaesto poglavlje. Krize i konkurencija. 1. Uzroci i posljedice krize. Kriza se javlja zbog toga, što ne postoji nikakvo mje­ rilo, kojim bi se mogla prava potreba za nekom robom u svako vrijeme mjeriti i pregledati. U gradjanskom društvu 1 L . G . Chiozza M oney, Bogatstvo i uboštvo. Strana 41. do 4 3 . London 1908. 2 G . Schmoller, Nacrt opće nauke o narodnom gospodarstvu. 2. svezak, str. 4 5 4 , 4 6 3 . �333 ne ima te sile, koja bi mogla regulirati čitavu produkciju. Prvo, broj kupaca jedne robe razasut je širom cijeloga svijeta, a na sposobnost kupaca, od koje zavisi potrošnja u masi, utiče veliki broj stvari, koje pojedini producent ne može da kontrolira. Zatim, pored svakog producenta ima mnogo drugih, čiju proizvodnu sposobnost pojedinac ne zna. 1 sad, svaki se upinje svima sredstvima, koja mu stoje na raspolaganju — jeftinijom cijenom, reklamom, davanjem na što duži kredit, izašiljanjem putujućih agenata, pa čak i potajnim i podmuklim klevetanjem produkata svojih kon­ kurenata, sredstvo, koje naročito cvjeta u kritičnim danima — da pobijedi sve svoje konkurente. Cjelokupna proiz­ vodnja upućena je dakle na subjektivnu procjenu pojedinca. Svaki poduzetnik, hoće li da se održi, mora lifrovati odredjenu količinu robe; ali on hoće da proda još mnogo veći kvantum, jer od toga zavisi ne samo njegov veći prihod, nego i vjerovatnost, da će triumfirati nad svojim konkurentima i učvrstiti se u svom položaju. Z a neko je vrijeme prodaja obezbijedjena, pa čak i povećana; to na­ goni na proširivanje poduzeća i na proizvodnju u većoj masi. A li ti privremeni povoljniji odnosi ne nagone samo jednog poduzetnika, da napregne svoje sile, nego njih s v e . Proizvodnja predje daleko iznad potrebe. Najednom se tržište prepuni robom. Prodaja zapne, cijene padnu, pro­ dukcija se ograniči. Ograničenje proizvodnje u jednoj grani izaziva smanjivanje broja radnika, sniženje nadnica, ogra­ ničenje potrošnje u redovima radnika. Zastoj proizvodnje i prodaje u drugim granama nužna je posljedica. Mali za­ natlije svake ruke, trgovčići, gostioničari, pekari, mesari i t. d., čije su mušterije poglavito radnici, gube lijepu pro daju svoje robe, pa i oni padaju u bijedu. Kako djeluje jedna takva kriza, pokazuje statistika bes­ poslenih, što su je koncem siječnja 1902. sastavile berlinske strukovne organizacije. U Berlinu i njegovim predgradjima nabrojilo se preko 70.000 čisto besposlenih, a do 60.000 djelimično besposlenih radnika. D ne 13. veljače 1909. berlinske su strukovne organizacije upriličile novo popisi­ vanje besposlenih, pa se pokazalo, da ima 106722 (92655 �334 muškaraca i 14067 ženskinja) besposlenih.1 U Engleskoj se u rujnu 1908. godine nabrojilo 750.000 besposlenih. T o su radnici, koji su htjeli da rade, ali nisu mogli naći baš nikakva rada u ovom najboljem od svih svjetova. Č o­ vjek može da zamisli žalosne socijalne odnose tih ljudi! Jedna industrija liferuje drugoj sirovinu, jedna zavisi od druge, zbog toga jedna mora da trpi i podnosi udarce druge. Krug onih, koji sudjeluju u krizi i koji su njome pogodjeni, proširuje se. Veliki broj obveza, koje su se primile u nadi, da će povoljno stanje dugo vremena trajati, ne može da se izvrši i to još više pojačava krizu, koja iz mjeseca u mjesec biva sve ogromnijom. Masa nagomilane robe, orudja i strojeva postaje skoro bez vrijednosti. Mnoga se roba prodaje često u bescjenje. Ovo bacanje uništi često ne samo vlasnike te robe, već i na tucete drugih, koji su ovim bacanjem prisiljeni, da svoju robu prodaju isto tako ispod cijene troškova. No i za vrijeme krize po­ stojano se poboljšavaju načini proizvodnje s namjerom da se predusretne konkurenciji; ali to sredstvo krije u sebi opet uzroke novih kriza. Pošto je kriza dugo godina po­ trajala i pošto je suvišna proizvodnja pomalo odstranjena prodavanjem proizvoda u bescjenje, ograničenjem pro­ dukcije i uništenjem manjih poduzetnika, počima se društvo opet polagano oporavljati. Potreba se diže, ali za­ jedno s njom diže se odmah i proizvodnja. Iznajprije po­ lagano i oprezno, no čim povoljnije stanje potraje malo duže, počne staro natjecanje doskora iznova. H oće se na­ doknaditi ono, što se izgubilo, i ljudi se nadaju sakriti se, dok ne bukne nova kriza. Ali pošto se svi poduzetnici bave tom istom mišlju, svaki usavršava sredstva za proiz­ vodnju, da bi došao ,,iznad“ drugoga, katastrofa se nanovo izaziva, mnogo brže, još opasnijih posljedica. Bezbrojne egzistencije dignu se kao lopte u vis i padnu, i ta nepre­ kidna promjena izaziva ono strahovito stanje, što ga pro­ življavamo u svakoj krizi. Krize postaju u toliko češće, u koliko raste proizvodnja u masama i konkurentska borba ne samo izmedju pojedinaca, već izmedju cijelih naroda. 1 Besposlica i popisi besposlenih zimi 1 9 0 8 ./0 9 . kladom knjižare Vorvvarts. Berlin 1909. N a ­ �335 Borba oko mušterija u malom i potrošačkih područja u ve­ likom biva sve žešća i svršava konačno s golemim gubi­ cima. Roba i namirnice nagomilani su tu u velikim koli­ činama, medjutim masa ljudi, koja bi htjela da ih troši, ali ne može da ih kupi, trpi glad i nevolju. Godine 1901. i 1907./08. dokazale su još jednom ispravnost ovog prikazivanja. Poslije godina privredne potištenosti, u kojima je medjutim krupnokapitalistički razvitak činio neprestanih napredaka, otpočelo je povoljnije kretanje nalazeći priličnih pobuda u reformama i novim nabavama za vojsku i mornaricu. Z a vrijeme ove periode počeo je nicati bezbroj novih privrednih poduzeća najrazličitije vrsti, veliki broj drugih povećao se i usavršio u težnji da se uz­ digne na onu visinu, koju dopušta stanje tehnike, da raz­ vije svoju proizvodnu sposobnost. A li je u isto tolikoj mjeri porastao i broj poduzeća, koja su iz ruku pojedinih kapitalista prešla u vlasništvo kapitalističkih udruženja (dio­ ničkih društava), a to je promjena, za koju je vazda ve­ zano manje ili više znatno povećanje poduzeća. Mnoge hiljade milijuna maraka predstavlja kapital novoosnovanih dioničkih društava. S druge strane su kapitalisti svih ze­ malja u težnji, da osnuju nnacijonalne i internacijonalne saveze. Karteli, prstenovi, trustovi niču iz zemlje kao gljive, i njima je svrha, da se utvrde cijene i da se proizvodnja regulira na osnovci tačnih statističkih podataka, e da bi se izbjeglo suvišnoj proizvodnji i opadanju cijena. N astu­ pilo je gorostasno monopolizovanje cijelih industrijskih grana na korist poduzetnika, a na štetu radnika i potrošača, mo­ nopolizovanje, kakvog još nikad nije bilo. Mnogi su mislili, da je kapital tako došao u posjed sredstva, koje mu omo­ gućuje ovladanje tržištem na sve strane, na štetu publike, a na svoju korist. Ali izgled vara. Zakoni kapitalističke proizvodnje ukazuju se uvijek jači od najlukavijih predstav­ nika sistema, koji mišljahu, da u svojim rukama imaju nje­ govo reguliranje. Kriza je ipak nadošla i pokazalo se i opet, da su najlukavije proračunanosti bile opsjena i da gradjansko društvo ne će izbjeći svojoj sudbini. Ali kapitalizam radi u istom pravcu dalje, jer on ne može nikuda iz svoje kože. Način, kojim on mora da �336 djeluje, obara sve zakone gradjanske ekonomije. Slobodna konkurencija — alfa i omega gradjanskog društva — trebala bi na čelo poduzeća staviti najsposobnije. Iskustvo me­ djutim pokazuje, da ona na čelo stavlja redovito tek najbesavjesnije i najlukavije. A i dioničko društvo ukida svaku individualnost. Kartel, trust, prsten idu još i dalje, ne samo da pojedinac poduzetnik iščezava kao samostalna osoba, već i samo dioničko društvo postaje karikom u lancu, što ga u ruci ima jedan kapitalistički savez sa tom zadaćom, da pritište i pljačka publiku. Pregršt monopolista nametne se gospodarima društva, diktiraju mu cijene robi, a radni­ cima plaćevne i životne uslove. T aj razvoj pokazuje, kako je suvišan postao privatni poduzetnik, kao i to, da je proizvodnja, kojom upravlja cijeli narod i ljudska internacijonala, postala ciljem, prema kojemu kroči društvo. Samo s tom razlikom, što organizo­ vana proizvodnja i podjela dobara konačno n e ć e k a o d a n a s p r i p a d a t i k l a s i k a p i t a l i s t a , v e ć c j e l i ni . O pisana gospodarska revolucija, koju gradjansko društvo rapidnom brzinom goni k vrhuncu njenog razvitka, zaoštrava se neprestano novim važnim procesima. Dok sjeveroamerička konkurencija, koja se naglo povećava, potiskuje Evropu svake godine sve više sa njenih potrošačkih po­ dručja, a konačno i sa njenog vlastitog tržišta, dotle se podižu i neprijatelji na istoku, koji iz dana u dan čine sve k r i t i č n i j i m privredni položaj cijeloga svijeta. Konkurencija goni kapitalista po cijeloj zemaljskoj kugli, kako to kaže Komunistički Manifest O n neprestano traži nova područja potrošnje, to jest zemlje sa narodima, kod kojih može prodati svoju robu i izazvati nove potrebe. Jednu stranu ove težnje pokazuje revnost, kojom posljednjih decenija razne države traže kolonije, a naročito Njemačka, koja je doduše uspjela da okupira velika zemljišta, ali na­ seljena narodima na najprimitivnijem kulturnom stepenu, koji ne osjećaju znatnije potrebe za evropejskom robom. Druga strana ove težnje sastoji se u tome, da se moderna kapitalistička kultura unese u one narode, koji već stoje na jednom višem kulturnom stepenu, ali su se dosad više ili manje oštro odupirali prodiranju modernoga razvitka. �337 Tako Indijci, Japanci, a nadasve Kinezi. T u se radi o zem­ ljama, koje obuhvataju više od jedne trećine stanovništva cijele zemlje, ali i o takvima — kao što su to već Japanci pokazali u ratu proti Rusiji —, koje su, čim im se dade poticaj i primjer, same u stanju, da kod sebe razvijaju kapitalistički način privrede, i to pod takvim uslovima, koji će za naprednije narode biti od kobnih posljedica. Proizvadjačka sposobnost tih naroda van svake je sumnje, ali isto tako i njihove male potrebe — što ih prije svega omo­ gućuje klima — i spretnost, kojom se oni znadu prilagoditi novim prilikama, kad su već na to primorani. I tu nastaje starom svijetu, uključivši ovamo i Savezne države, jedan gospodarski konkurenat, koji će takodjer dokazati neodr­ živost kapitalističkog privrednog sistema na cijeloj zemljinoj kugli. Z a to vrijeme nastoje razni konkurentski narodi — u prvom redu Savezne Države, Engleska i Njemačka — da osvoje prvo mjesto i upotrebljuju sva sredstva, kako bi si osigurali što veći komad svjetskoga gospodstva. Borba oko vlasti na svjetskom tržištu dovodi do svjetske politike, do uplitanja u sve važne medjunarodne procese, a da bi se tu s uspjehom moglo intervenirati, vrše se pomorska naoru­ žanja u tolikom opsegu, kakav se ne pamti, a to opet nanovo izaziva opasnost novih velikih političkih katastrofa. Tako sa opsegom područja privredne konkurencije raste i opseg političke. Protivurječja dobivaju medjunarodni ka­ rakter i u svim kapitalistički razvijenim državama izazivaju iste pojave i iste borbe. A ovakvo nesrećno stanje po­ stalo je ne samo zbog oblika, u kome se proizvodi, nego i zbog načina, na koji se dijeli ono, što je proizvedeno. Preprodaja i poskupljivanje životnih namirnica. U ljudskom društvu svi su pojedinci vezani medju se tisućama veza, u toliko mnogostrukije, u koliko je v i š i kulturni stupanj jednog naroda. N astupe li krize, osjećaju ih svi članovi. Krize u proizvodnji uplivišu na distribuciju (podjelu) i potrošnju, i obratno. Karakteristično obilježje kapitalističke proizvodnje je A. Bebe.: Žena l tocijalizanu 22 �338 koncentriranje sredstava za proizvodnju u sve većim radio­ nicama. U distribuciji se opaža suprotna težnja. Kad ne­ koga strahovita konkurencija zbriše kao producenta iz reda samostalnih egzistencija, on onda u devet od deset sluča­ jeva pokušava, da se kao trgovčić utisne izmedju produ­ centa i kozumenta, da bi kako tako održao svoju egzi­ stenciju1. O tuda očiti porast mešetara, trgovčića, sitničara, piljaraca, trgovačkih posrednika, maklera, agenata, gostio­ ničara i t. d., kao što smo gore statistički utvrdili. Najveći broj ovih lica, medju kojima je naročito veliki broj žena, koje vode samostalan posao, živu životom, punim briga, i njihova je egzistencija jadna. D a bi se održali, mnogi su od njih prisiljeni računati sa n a j n i ž i m strastima ljudskim i zadovoljavati im. O tuda prevladjivanje reklame, osobito u svim onim poslovima, koji udovoljavaju zadovoljavanju strasti za uživanjem. Ne može se dakako poreći i posmatrano sa više tačke gledišta to je veoma dobra pojava, da se u modernom društvu opaža jak nagon za uživanjem života. Ljudi počimaju uvidjati, da se m o r a ž i v j e t i č o v j e č a n s k i , ako se hoće, da se bude čovjek, i oni tu potrebu pokušavaju da podmire u oblicima, koji odgovaraju njihovome pojmu o uživanju života. Ali po svojoj raspodjeli bogatstva društvo je postalo m n o g o a r i s t o k r a t i č n i j e , nego li je to bilo u ma kojoj ranijoj periodi. Izmedju najbogatijih i naj­ siromašnijih danas je jaz veći, no ikada, ali je društvo po 1 „Nazadovanje starog ručnog obrta nije jedini uzrok nerazmjernom podizanju malog trgovačkog privredjivanja. Postepeno industrijalizovanje i komercijalizovanje zemljišta stvara usprkos svojoj težnji za veleprivredom neprestano tlo za male poslove. Isto su tako i izumi, što ih stvaraju nove industrijske grane, jedan uzrok, da se za potrošnju ovih proizvoda javljaju nove male privrede. A li nadasve se jak porast sitničarenja tumači time, što je — kako to izvodi trgovačko-obrtna komora u Dresdenu u jednom odobrenju saskoj vladi (str. 18 brošure „Konzumne udruge i političari srednjeg staleža") — mala trgovina postala velikim utočištem za mnogo­ brojne osobe, koje su očajale zbog toga, što ne mogu privredjivati drugim načinom". Paul Lange, Sitničarenje i politika srednjeg staleža. „Novo Vrijeme", 2 5 . godište, 2. svezak, strana 6 9 5 . �339 svojim idejama i zakonima postalo d e m o k r a t i č n i j e . 1 Masa zahtijeva sve veću jednakost, a pošto još ne zna putove za njeno ostvarenje, ona teži izopačenoj jednakosti time, što pokušava da radi isto, što i oni iznad nje i da sebi stvori svako zadovoljstvo, koje se može postići. Sva moguća sredstva za nadraživanje služe tome, da eksploatišu ovaj nagon, a posljedice toga često su veoma ozbiljne. Jedna po sebi opravdana težnja vodi u velikom broju slu­ čajeva na stranputicu, čak i u zločin, i društvo ustaje na svoj način protiv toga ne mogući medjutim ni najmanje da izmijeni stvar. Povećanje broja posredujućih osoba ima mnogo rdjavih posljedica. Ma da ti ljudi najvećim dijelom imaju velikih napora i briga u svom radu, oni su većinom jedna klasa parasita, čiji je rad neproduktivan i koja isto tako živi od produkata rada drugih, kao god i poduzetnička klasa. Poskupica životnih potrepština neizbješiva je posljedica pre­ prodavanja O ne poskupljavaju toliko, da često puta stoje dva ili višeput veću cijenu od one, koju proizvadjač za njih dobiva.3 A ako veliko poskupljivanje robe nije za pre­ 1 Profesor A d o l f W a g n e r iznosi sličnu misao u prvoj preradi Rausovog „Udžbenika političke ekonomije". O n veli tu na str. 361 : „Socijalno pitanje jest svijest o protivurječju izmedju privrednoga razvitka i slobode i jednakosti, koje lebde kao ideal pred ljudima i ostvaruju se u političkom životu". 2 Tako saopčuje D r . E . S a c h s u svom spisu „Kućna industrija u Thiiringenu" izmedju ostaloga i to, da je u godini 1869. produkcija od 244'/2 milijuna pisaljki odbacila 1 2 2 .0 0 0 do 2 0 0 .0 0 0 forinti najam­ nice radnicima, a da se prodajna cijena iz posljednje ruke digla na 1,2 0 0 .0 0 0 forinti, dakle šest puta više od onoga, što je dobio producent. Ljeti 1888. plaćalo se za pet centi somovine iz prve ruke 5 maraka. Sitničar je velikom trgovcu platio 15, a publika je njemu platila 125 maraka. Isto se tako uništuju mase životnih namirnica, jer im cijene ne isplaćuju transporta. Tako u godinama preobilnog lova na haringe upo­ trebljavaju se čitave ladjice ove ribe za djubrenje, dok se u susjedstvu nalazi mnogo tisuća ljudi, koji ne mogu da kupe nijedne haringe. Slično se godine 1892. dogodilo u Kaliforniji kod preobilate žetve koruna. Kad su godine 1901. nisko pale cijene šećera, svjetovao je jedan stručni list ozbiljno, neka se veći dio gotovog šećera baci u vodu i uništi, da bi cijene poskočile. Isto je tako poznato, da je Charles Fourier bio po­ taknut na njegov socijetarni društveni sistem time, što mu je kao šegrtu jedne trgovačke radnje u Toulonu bilo naloženo, da potopi u moru jednu ladju riže, da bi joj na taj način cijene poskočile. O n je u sebi rekao, da društvo, koje se laća tako barbarskih i bezumnih mjera, mora imati lažnu podlogu, i postao je socijalista. �340 poruku i nije moguće, jer se tada umanjuje potrošnja, onda se ona na umjetan naćin pogoršava, onda se pribjegava patvaranju životnih namirnica, krivoj mjeri i vagi, samo da bi se došlo do profita, koji se na drugi naćin ne može postići. Kemičar C h e v a l i e r kaže, da su mu od raznih naćina za patvaranje životnih namirnica poznati 32 za kavu, 30 za vino, 28 za čokoladu, 24 za brašno, 23 za rakiju, 20 za kruh, 19 za mlijeko, 10 za maslac, 9 za maslinovo ulje, 6 za šećer itd. Najveća prevara vrši se u sitnićarskim radnjama pomoću prodaje ranije odmjerene ro b e ; ćesto se puta za jednu kilu daje samo 900 ili 950 grama, i tako se gleda, da se dvostruko nadoknadi ono, što je popušteno u cijeni. Najgore prolaze radnici i sitni gradjani, koji robu uzimaju na vjeresiju, pa stoga moraju da šute i onda, kad gledaju, kad se prevara vrši na njihove oči. Velika zlopo­ raba krive vage vrši se i kod prodaje peciva. Obm ane i prevare su vezane neizbježivo s našim socijalnim prilikama, a neke državne ustanove, kao na primjer visoki neizravni porezi i carine, podstrekavaju obmane i prevare. T u malo pomažu zakoni proti patvaranju životnih namirnica. Borba za egzistenciju sili varalice, da upotrebljavaju sve rafinira­ nija sredstva, a rijetko kada postoji t e m e l j i t a i s t r o g a kontrola. A biva i to, da se pod izgovorom, da je za hva­ tanje falzifikata potreban jedan veći i skuplji administra­ tivni aparat — što je sasvim tačno — onemogući svaka ozbiljnija kontrola. Ali ako nadzorne mjere imaju kakav uspjeh, onda one izazivaju povišicu cijena, jer je niža cijena bila moguća samo onda, kad se roba patvorila. D a bi se doskočilo ovim lošim stranama trgovine, od kojih uvijek i posvuda najviše trpi masa, pristupilo se osni­ vanju konzumnih udruga. Naročito su u Njemačkoj potro­ šačka udruženja vojničkih lica i činovnika dobila toliki opseg, da su upropastila mnogobrojne trgovačke radnje. Ali i radničke konzumne udruge razvile su se u posljednjih deset godina jako, pa su prešle čak i na to, da same proizvode neke potrebne stvari. Konzumne udruge u Hamburgu, Leipzigu, Draždjanima, Stuttgartu, Breslavi, Beču itd. po­ stale su uzorne ustanove, pa godišnji promet njemačkih potrošačkih udruženja dostiže do stotine milijuna maraka. �341 O d nekoliko godina ovamo postoji u Hamburgu za nje­ mačka radnička potrošačka udruženja jedna centrala, koja nabavlja robu u največim količinama i time omogućuje nje­ zino najjeftinije odaslanje na pojedine udruge. O va udru­ ženja dokazuju dakle, da je sitničarska posrednička trgo­ vina izlišna. T o je najveća korist od njih, a uz nju dolazi još i ta, što ona liferuju dobru robu. Materijalne koristi, do kojih dolaze njihovi članovi, nijesu bogzna kolike, a i olakšice, koje daju ta udruženja, nijesu dovoljne, da bi znatno poboljšale njihov položaj. Ali je osnivanje potro­ šačkih udruženja jedan simptom, da se i u najširim krugogovima uvidjelo, kako je posrednička trgovina izlišna. Društvo će najposlije doći do takve jedne organizacije, koja će trgovinu učiniti izlišnom na taj način, što će pro­ izvodi dolaziti u ruke potrošača bez ikakvih posrednika, osim onih, koji su potrebni za transport iz jednoga mjesta u drugo i za raspodjelu i koji stoji stoje u službi društva. Poslije zajedničkog nabavljanja životnih namirnica dolazi svakako i jedan dalji zahtjev: da se sve ono, što je lju­ dima potrebno, proizvodi zajednički, u najveličanstvenijem opsegu, što bi i opet u velike uštedilo snage, prostora, materijala i postupka svake vrsti. D e v e t n a e s t o poglavlje. Revolucija u poljoprivredi. 1. Prekomorska konkurencija i bjeganje iz zemlje. Gospodarska revolucija u našoj industriji i našim pro­ metnim odnosima zahvatila je u velikoj mjeri i poljopri­ vredne odnošaje. Trgovačke i industrijske krize osjećaju se takodjer i na selu. Stotine hiljada članova poljoprivredničkih porodica uposleni su privremeno ili sasvim u obrt­ nim i industrijskim poduzećima, i ova vrsta zanimanja širi se sve više i više, prvo zbog toga, što veliki broj sitnih poljoprivrednika nema dovoljno posla za sebe i članove svoje porodice na svom gospodarstvu, a zatim i zbog toga, što krupni poljoprivrednici smatraju, da je korisno, a k o �342 j e d a n d o b a r di o p r o i z v o d a svog z e ml j i š t a tu o d m a h , n a s v o m e i ma n j u , p r e t v o r e u i n d u s t r i j ­ s k i p r o d u k a t . O ni na taj način profitiraju velike troškove transportiranja sirovine, primjerice krumpira i žita za špirit, repe za šećer, žita za brašno ili za varenje piva itd .; oni dalje dobivaju mogućnost, da vrše naizmjence poljoprivrednu i industrijsku proizvodnju, pa mogu bolje iskoristiti radne snage, koje im stoje na raspolaganju i koje su osim toga i jeftinije i poslušnije, no u gradu i industrijskim okružjima. Isto su tako zgrade i stanovi mnogo jeftiniji, a porezi i iz­ daci niži, jer su gazde na selu tako reći i zakonodavci i izvršioci zakona: oni iz svoje sredine šalju veliki broj za­ stupnika i imaju u svojoj ruci upravu i policijsku vlast. T o su razlozi, zbog kojih raste broj parnih kotlova na selu. Zemljoradnja i industrija dolaze u sve tješnju uzajamnu vezu, jedna dobit, koja ide u korist naročito krupnom poljoprivredništvu. Kapitalistički razvitak, koji je i u Njemačkoj zahvatio krupni posjed, izazvao je jednim dijelom slične odnose, kao i u Engleskoj i Saveznim Državama Na ladanju već ne vladaju oni idilski odnosi, koji su postojali još pred malo decenija. Moderna kultura zapljuskuje postepeno i najskriveniji kutak sela. Naročito je militarizam i protiv svoje volje izvršio revolucionarni uticaj. Veliko umnožavanje stajaće vojske najviše opterećuje selo, u koliko je riječ o porezu u krvi. Veliki dio ljudi za stajaću vojsku uzima se u seoskom pučanstvu. Ali kad se sin seoskoga gazde, nad­ ničar ili sluga, vrati na selo poslije dvije ili tri godine, iz varoške ili kasarnske atmosfere, koja nije baš presićena uzvišenijim moralom, on se vraća sa velikim brojem novih pogleda i kulturnih potreba, kojima hoće da i u buduće zadovoljava. D a bi to mogao, on u prvom redu traži veće nadnice; stara umjerenost izgubila se u gradu. Ili on u mnogo slučajeva više voli da bude što dalje od sela i tu njegovu odluku ne mogu da izmijene svi pokušaji, potpo­ magani čak i vojničkim oblastima, da ga tamo vrate. A isto tako i saobraćajna sredstva, koja se sve više rasprostiru i usavršavaju, doprinose razvijanju potreba na selu. U saobra­ ćaju s gradom upoznaje čovjek sa sela svijet s jedne posve �343 nove i zamamljivije strane, njega obuzmu nove ideje i on upoznaje kulturne potrebe, koje su mu dosada bile po­ svema nepoznate. T o ga čini nezadovoljna s njegovim po­ ložajem. Sve veće ambicije grada, provincije, općine itd. pogadjaju i seljaka i zemljoradnika i izazivaju kod njih još u većoj mjeri buntovničko raspoloženje. K tomu pridolaze jos i drugi vrlo važni momenti. Evropska poljoprivreda, a specijalno i njemačka, dospjela je krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća u novu fazu svog razvoja. Dok su dotle narodi bili upućeni na agrarne produkte svoje poljoprivrede ili, kao n. pr. Engleska, na poljoprivredu susjednih zemalja — Francuske i Njemačke — odonda se situacija promijenila. Uslijed veličanstveno usavršenih i razvijenih prometnih sredstava — brodarstva, željeznica u Sjevernoj Americi — počele su se životne namirnice uvoziti otuda u Evropu i obarati u njoj cijene žitu, tako da kultura glavnih vrsta žita u srednjoj i zapadnoj Evropi poče bivati malo rentabilnom,* te se tako cjelokupni odnosi proizvodnje izmijeniše. K tome je došlo i to, da se područje medjunarodne žitne produkcije znatno povećalo. Pored Rusije i Rumunjske, koja je pokušavala, da svoj izvoz žita popne što je moguće više, osvanulo je na tržištu naročito argentinsko, australsko, indijsko, a kadgod i ka­ nadsko žito. Tijekom daljega razvitka pridodje još jedan novi nepovoljni momenat. Sa sela otpočeše bježati mali seljaci i zemljoradnici, koji se zbog uzroka, što ih gore spomenusmo, iseljavaju ili na onu stranu oceana ili putuju sa sela gomilama u gradove i industrijska okružja, tako da je na selu uzmanjkalo radnih snaga. Preživjeli patrijarhalni odnosi, naročito u istočnoj Njemačkoj, rdjavo postupanje i u najvećem stupnju neslobodan položaj seoskoga radnika i sluge povećaše ovo bježanje sa sela. Koliki su gubitci zbog iseljivanja nastupili naprimjer od 1840 do pučkog popisa 1905, pokazuje to, što su pruske provincije Istočna i Z apadna Pruska, Pomoranska, Poznanjska, Šleska, Saska i Hanovera izgubile 4,049.200 ljudi, a za isto vrijeme Bavarska, W iirttemberška, Đaden i ElzasLotaringija pretrpjele gubitak od 2,026.500 lica, dok je �344 naprotiv primjerice Berlin u tom istom razmaku vremena dobio doseljavanjem okruglo 1,000.000 lica, Hamburg 402.000, kraljevina Saska 326.200, porajnske zemlje 343.000, W estfalska 246.100*. 2. Seljaci i veleposjednici. Sa svim ovim promjenama stajaše u vezi to, što je poljoprivreda počela da trpi od nestašice kapitala, što je raniji razvoj, koji je išao prema tomu, da veliki posjed prikupi srednji i sitni posjed, u mnogom pogledu ustupio mjesto drugoj tendenciji. Medjutim je onaj pritisak imao za posljedicu i to, što se tromi karakter poljoprivrednih poduzetnika počeo postepeno mijenjati, jer se uvidjelo, da se dosadašnjim putem ne može više iči, da se valja maknuti i početi sa novim načinima privrede. U njemačkom carstvu i njegovim pojedinim državama javi se težnja, da se pogodnom carinskom i prometnom politikom i velikim neposrednim izdacima za sve moguče svrhe na račun cje­ line pomogne „nuždi poljoprivrede". Naročito se sad opo­ ravlja srednji i krupni posjed, dašto pod uslovom, ako se njime gospodari na način, koji bar donekle odgovara visini, na kojoj stoji moderna tehnika. Z a to svjedoče cijene do­ bara, koje su posljednjih godina neobično poskočile. H oče li poljoprivreda da prosperira, nužno je, da u društvu, u kome vlada kapitalizam, i ona bude kapitali­ stička. Naročito je potrebno, da se i ovdje, kao i u indu­ striji ljudska radna snaga nadomjesti, odnosno podupre strojem i višom tehnikom. D a ovo u sve večoj mjeri biva, dokazuje to, što je u Njemačkoj u vremenu od 1882. do 1895. u poljoprivredi broj parnih plugova poskočio od 836 na 1696, a broj dinamostrojeva od 75.690 na 259.364. T o je vrlo malo, kad se uporedi sa onim, što bi se poljo­ privrednim mašinama moglo postiči, i dokaz je, s jedne strane, za veliku zaostalost poljoprivredne radinosti, ali, s druge strane i za to ,'d a je primjena mašine dosada bila nemoguča kako zbog nedovoljnih sredstava, tako i zbog 1 Četvrtgodišnjak statistike njemačkoga carstva 1908, I, str. 423. �345 nedostatnog prostora zemljišta, koje pojedinci obradjuju. Z a primjenu stroja potrebna je veća površina zemljišta jedne i iste kulture, ako se hoće da ona bude racijonalno iskorišćena. Tom e pak na mnogo mjesta stoji nasuprot veliki broj sitnih i srednjih seljaćkih gospodarstva sa svojim raspodijeljenim zemljištem i razlićitom kulturom. Na koji je naćin u njemaćkom carstvu raspodijeljena ona površina, koja se upotrebljava u poljoprivredi, pokazuju slijedeće tab e le : 1 Nazadak ili napredak Broj gospodarstva Poljoprivredna 1907. od 1882. do 1895. od 1895. do 1907. 3236367 1016318 998804 281767 250 6 1 3378509 100 6 2 7 7 1065539 262191 23566 +174536 + 34911 + 72199 + 257 + 70 +142142 10041 + 66735 19576 1495 5558317 5736082 + 281973 -1 7 7 7 6 5 gospodartva 1882. 18 95. ispod 2 hektara 2 do 5 „ 5 „ 20 „ 2 0 „ 100 „ preko 100 „ 30 6 1 8 3 1 981407 926605 281510 24991 5276344 Poljoprivredna površina u hektarima Nazadak ili napredak Poljoprivredna od 1895. do 1907. gospodarsva 1882. 1895. 1907. od 1882. do 1895. ispod 2 hektara 2 do 5 „ 5 „ 20 „ 20 100 „ preko 100 „ 1825938 3190203 9158398 9908170 7786263 1808444 3285984 9721875 9869837 783 1 8 0 1 1731317 3304872 10421565 9322106 7055013 17 4 9 4 + 95781 + 568477 - 38333 + 45538 - 70127 + 18888 + 699690 -5 4 7 7 3 1 -7 7 6 7 8 8 31868972 32 5 1 7 9 4 1 31834873 + 648969 -6 8 3 0 6 8 O d 5,736.082 gospodarstva u godini 1907. bilo ih je ništa manje nego 4,384.786 ispod 5 hektara = 76 8 pro­ cenata svih poljoprivrednih gospodarstva, koja, u koliko se ne obradjuju vrtljarski ili imadu izvrsnu zemlju, daju tek jadnu egzistencu obradjivaću. A veliki dio njih niti ne dolazi ovdje u raćun, pošto medju njima ima 2,731.055 takvih gospodarstva, koja imadu 1 hektar, pa i manje opsega. 1 Karl K autsky, Agrarno pitanje. Stuttgart 18 9 9 .; i Predbježni re­ zultati popisa poljoprivrednih poduzeća dne 12. lipnja 1901. Četvrtgodišnjak statistike njemačkog cartva 1909. 2 . sveščić. �346 No i medju gospodarstvima od preko 5 hektara ima ih mnogo, koja zbog nepovoljna zemljišta ili nepovoljnih kli­ matskih odnošaja ili zbog slaba geografskog položaja, zbog nedostatnih prometnih sredstava itd. svom obradjivaču uza sav teški i dugi rad omogućuju samo sirotinjsku egzisten­ ciju. Može se reći bez pretjeravanja, da čitavih devet de­ setina obradjivača zemlje ne imadu sredstava i znanja, pomoću kojih bi iskorišćivali svoju zemlju tako, kako bi se ona dala iskoristiti. A isto tako mali i srednji seljak ne dobiva za svoje proizvode cijenu, koju bi mogao dobiti, on ima posla s prekupcem, koji ga ima u ruci. Trgovac, koji na odredjene dane ili u stanovitim godišnjim dobama putuje ladanjem i redovito opet prodaje prekupcima, hoće da ima pri tom i svoju korist; medjutim njemu sakupljanje mnogih malih količina pravi mnogo više truda, nego li veliko stovarište kod velikog posjednika; mali i srednji seljak dobiva stoga za svoju robu manje, nego li veliki go­ spodar, pa ako je još i kvaliteta robe slabija, što se često dogadja kraj njegova primitivnog načina gospodarenja, on se mora zadovoljiti sa svakom cijenom. K. tome pridolazi, te seljak ili zakupnik često ne može da dočeka vrijeme, kad će postići najveću cijenu proizvod, što ga on nudja na prodaju. On ima da plati zakupninu, kamate, poreze, on mora povratiti učinjene zajmove, ili izravnati dugove kod trgovčića ili zanatlije, dugove, koji su vezani na stanoviti rok, on mora dakle da proda, ma koliko bilo nepovoljno vrijeme. D a bi svoju zemlju popravio, ili da bi se izravnao sa svojom djecom ili s onima, koji su zajedno s njime baštinici, on mora da uzme jednu hipoteku; ali on ne može da mnogo bira medju zajmodavcima i tako uvjeti bivaju nepovoljni. T u odmah dodju visoki kamati i odredjeni rokovi za povratak duga; jedna slaba žetva ili jedna pogrješna spekulacija s kvalitetom ploda, gdje računaše na veliku cijenu, dovode ga do ruba propasti. C e s t o je kupac plodina i zajmodavac kapitala jedna te ista osoba, i on je tada posvema u vlasti svojega dužnika. Seljaci čitavih mjesta i okružja nalaze se takvim načinom u ru­ kama nekolicine vjerovnika. Primjerice seljaci, što obradjuju hmelj, duhan i povrće u Južnoj Njemačkoj i na Rajni, �347 mali seljani u srednjoj Njemačkoj. Vlasnik hipoteke isisat će im i posljednju kaplju krvi, on ih pušta, da kao po­ sjednici sjede na parceli, koja zapravo njima već i ne pri­ pada. Kapitalistički vampir nalazi često, da je mnogo ko­ risnije gospodariti na taj način, nego li da preuzme zem­ ljište i da na njemu sam gospodari ili da ga proda. T ako se u katastrima navode kao vlasnici tisuće seljaka, koji faktično već i nijesu vlasnici. Doduše, kao žrtva kapitali­ stičkoga krvnika padne i po koji veleposjednik, koji nije umio gospodariti ili je imao nesreću ili je pod nepovoljnim uslovima preuzeo gospodarstvo. Kapitalista postaje gospodar zemlje i zemljišta i da bi istjerao dvostruki profit, on dijeli zemljišta; on parcelira imanje, jer tako dobiva za nj nesravnjivo veću cijenu, nego li da ga proda čitavoga. A osim toga on uz veliki broj malih posjednika ima najbolji izgled provoditi svoj lihvarski posao s najboljim uspjehom. Kao što je poznato, i one kuće u gradu, koje imaju mnogo malih stanova, daju najveći prihod od iznajmljivanja. Javlja se velik broj reflektanata i kupi jedan dio parceliranog imanja, kapitalistički dobročinac pripravan je i na to, da im za malu naplatu prepusti i veće komade, a ostatak kupovne cijene pušta on da stoji na otplati kao hipoteka sa dobrim kamatima. A li tu baš i leži zec. A ko mali po­ sjednik zemlje ima sreću, pa mu uspije, da sa krajnjim naporom svojih sila izvuče iz svoje zemlje nešto malo pri­ hoda ili da izuzetno dodje do jeftinijeg novca, on može da se spasi, inače je propao, kako je to opisano. Propadne li malom seljaku ili zakupniku nekoliko ko­ mada stoke, to je za njega velika nesreća; uda li kćer, izdaci za nju povećaju njegove dugove, a uz to gubi jednu jeftinu radnu snagu; ženi li mu se sin, taj ga traži svoju parcelu zemljišta ili izravnanje novcem. O n mora vrlo često da propusti nužan popravak tla ; ne dadne li mu njegova marva dovoljno gnojiva — a to nije rijetko — proizvod zemlje nazaduje, jer on ne može da kupuje djubre. Cesto mu fale sredstva, da nabavi bolje sjeme, koje daje više prinosa; on ne može da rentabilno iskorišćuje strojeve; on često ne može da izmijeni plodove, koji odgovaraju kemij­ skim saS'tojinama njegova zemljišta. Isto tako on ne može �348 da iskoristi napretke, koje pruža znanost i iskustvo radi boljeg iskorisćivanja blaga. T o sprječava nedostatna krma, neprikladne staje, manjak ostalih prikladnih ustanova. 1 tako ima mnogo uzroka, koji malom i zadnjem seljaku oteščavaju život.1 Drugačije stoji stvar s velikom poljoprivredom, koja se proteže na razmjerno maleni broj gospodarstva, ali zato na znatnu površinu tla. Mi vidimo iz navedene statistike, da 23.566 gospodarstva sa 7,055.013 hektara poljoprivredno iskorišćene zemlje imaju još 2,019.824 hektara više, nego li 4,384.786 gospodarstva sa manje od 5 hektara površine. Ali se statistika gospodarstva ne pokriva sa statistikom posjeda, tako je godine 1895. bilo ništa manje nego 912.959 čisto zakupničkih gospodarstva sviju veličina, 1,694.251 gospodarstvo, koje ima jednim dijelom svoju vlastitu zemlju, a jednim dijelom zakupljenu zemlju, i 983.917 gazdinstva, na kojima se privredjivalo u drugim oblicima, na primjer, deputati, služba na tudjoj zemlji, rad na jednom dijelu općinske zemlje i t. d. Obratno, ima pojedinaca, čiji je imetak čitav niz poljo­ privrednih gospodarstva. Najveći njemački zemljoposjednik jest kralj Pruske, hoji posjeduje 83 imanja sa 98.746 hek­ tara, a poslije njega dolaze knez od Plessa . . . sa 75 imanja i 70.170 hektara „ 59.968 knez Hohenzollern Sigm. „ 24 „ 39.742 hercog od Ujesta „ 52 — „ 39.365 knez H ohenlohe-Ohringen „ 33.096 knez od Ratibora „ 51 Godine 1895. (ideikomisom vezano vlasništvo u Pruskoj obuhvatalo je u 1045 fideikomisa areal od 2,121.636 hektara ili 6,09 postotaka cjelokupne površine zemljišta. 1045 fideikomisa nalazilo se u rukama 939 posjednika i to njihovo fideikomisno imanje veće je za 206.600 hektara od kraljevine W iirttemberga, koja je velika okruglo 1,915.000 hektara. Godine 1903. posjedovalo je 1034 posjednika 1 152 fideikomisa, tako da su pojedinci imali više fideiko1 V idi A . Hofor, Seljak kao odgojitelj. „Novo Vrijeme" 1 9 0 8 ./0 9 ., 2. svezak, str. 7 14, 7 86, 8 1 0 . �349 misa. Fideikomisom vezana površina obuhvatala je 1903. 2,197.115, 1904. 2,232.592 hektara, a otuda ih je do 90 postotaka sjedinjeno u kompleksima od preko 1000 hek­ tara. Do 10 procenata fideikomisnih posjednika imalo je u svojim rukama preko 5000 hektara i 53'3 procenta ve­ zane površine.1 Srednji i krupni posjed ima, razumije se, interesa, da se održi postojeće stanje. Drukčije mali po­ sjed, koji bi iz racijonalne promjene prilika izvukao velike koristi. V eć je u samoj prirodi stvari, da veliki posjed teži, da se sve više i više uveća i da prigrabi sebi svukoliku seljaćku zemlju, koja mu samo dopadne šaka, tako u Gornjoj Šleskoj, Lausitzu, velikoj vojvodini H essen i t. d., krajevi, u kojima se svaki čas i u velikom broju objavljuje kupovanje seljačkih imanja. U Austriji vlada veliki zemljoposjed mnogo više, no u Njemačkoj, odnosno Pruskoj. Kraj plemstva i buržoazije tu je katolička crkva, koja je za se osigurala glavni dio plijena u zemlji i zemljištu. Isto je tako u Austriji u punom jeku i izbacivanje seljaka sa njihovih imanja. U Štajerskoj, Tirolu, Salzburškoj, Gornjoj i Donjoj Austriji, Sudetima nastoji se svim sredstvima seljake potisnuti sa njihove rodjene grude i seljačku zemlju pretvoriti u gospodsko dobro. Isti prizor, što ga nekoć pružaše Škotska i Irska, odigrava se sada u najljepšim krajevima Austrije. Kako pojedinci, tako i udruženja kupuju goleme komplekse zemljišta, a ono, što se za sada ne može kupiti, zakupljuje se, da bi se pretvorilo u lovišta. Novi gospodari spriječe svaki pristup dolinama, visovima i zaseocima, a tvrdoglavi posjednici po­ jedinih majura i šuma, koji ne će da se pokore gospodi, bivaju primoravani svim mogućim šikanama, da svoje imanje prodaji bogatim vlasnicima šuma. Staro obradjivano zem ­ ljište, koje je tisućljećima ishranjivalo mnoge generacije, pretvara se u pustinju, gdje se udome jeleni i srne, dok planinski vrhovi, koje plemićski ili buržoaski kapitalist na­ ziva svojim posjedom, postaju stanom divokoza. Čitave općine padaju u siromaštvo, jer im je onemogućeno tjeranje 1 J. Conrad, Fideikomisi. Priručni riječnik državnih znanosti. 4. sve­ zak. 3. naklada, str. 1 2 0 - 1 2 3 . �350 stoke na alpinske pašnjake ili im se to pravo paše uopće odriče. A tko su ti atentatori na dobro seljaka i njegovu samostalnost? Uz Rothschilda i baruna Mayer-Melnhofa vojvode od Koburga i Meiningena, knezovi i prinčevi od Hohenlohea, knez Liechtenstein, vojvoda od Braganze, knjeginja Rosenberg, knez od Plessa, grofovi Schonfeld, Festetics, Schafgotsch, Trauttmannsdorf, lovačko udruženje grofa Karolyja, lovačko društvo baruna Gustadsa, plemićsko lovačko udruženje iz Đliihnbacha itd. Posvuda se širi ve­ liki zemljoposjed. T ako je godine 1875. bilo u Donjoj Austriji samo 9 osoba, od kojih je svaka posjedovala više od 5000 jutara sa cjelokupnom površinom od 89.490 hek­ tara, a godine 1895. bilo je već 24 osoba, koje posjedo­ vahu u svemu 213.574 hektara. U čitavoj Austriji obasiže veliki zemljoposjed površinu od 8,700.000 hektara, dok na mali zemljoposjed otpadaju 21,300.000 hektara. Fideikomisni posjednici, 297 obitelji, posjeduju 1,200.000 hektara. Milijunima malih zemljopo­ sjednika, koji obradjuju 71 procenat čitave površine, stoje nasuprot nekolike tisuće velikih zemljoposjednika, koji ras­ polažu sa preko 29 postotaka čitave površine u Austriji. Ima tek malo poreznih kotara, u kojima ne bi imao imanje nijedan veliki zemljoposjednik. U većini kotara ima dva ili više velikih zemljoposjednika, koji vrše mjerodavni politički, socijalni i društveni upliv. Skoro polovica veleposjednika imaju imanja u više okružja, a mnogi od njih u nekoliko krunovina carstva. U Donjoj Austriji, Češkoj, Moravskoj i Sleskoj ne ima kotara bez njih. T ek industriji je uspjelo, da ih donekle potisne, tako primjerice u sjevernoj Češkoj i na češko-moravskoj granici. Inače se veliki posjed pro­ širuje posvuda: u gornjoj Austriji, gdje je od svih kruno­ vina još najbolje situiran seljački stališ, isto kao i u Gorici i Gradiški, u Štajerskoj, u Šalzburškoj, u Galiciji i u Bu­ kovini, manje već u oni zemljama, koje su već i bez toga domena veleposjednika, naime u Češkoj, Moravskoj, Sleskoj i donjoj Austriji. U donjoj Austriji od čitave površine zemljišta, koja opsiše 1,982.300 hektara, otpadaju na veleposjed (393 po­ sjednika) 540.655 hektara, na crkvu 79.181 hektar. 13 �351 posjeda, svaki sa više od 1000 hektara, obuhvataju zajedno 425.079 hektara = 9 procenata svekolike površine, medju njima grof Hoyos-Sprinzenstein sa 33.124 hektara. Cijela površina Moravske iznosi 2,181.220 hektara, od toga otpa­ daju na crkvu 81.857 hektara (3,8 procenta), 116 posjeda preko 1000 hektara obuhvataju više, nego li 500 000 po­ sjeda do 10 hektara, koji čine 92,1 postotka svihkolikih posjeda. O d 514.677 hektara površine austrijske Sleske posjedovala je crkva 50.845 hektara, a 79 posjednika za­ jedno 204.118 hektara. Češka s površinom od 5,194.500 hektara ima od prilike 1,237.085 zemljoposjednika. Podjela zemljoposjeda karakterizovana je neobično velikim brojem vrlo malih posjeda i brojnim veleposjedom. Gotovo 43 procenata svih manji su od 1/a hektara, a preko četiri petine njih ne nadmašuju 5 hektara. Ovih 703.577 zemljo­ posjeda (81 postotak) obuhvataju tek 12,5 postotaka čitave površine Češke. Nasuprot tomu 776 osoba posjeduje 35,6 procenata cijele površine, dok čine tek 0,1 procenta svih zemljoposjeda. Još gore izgledje ta podjela posjeda, analizujemo li veču kategoriju od „preko 200 hektara1 T u *. se pokazuje ovaj rezultat: hektara 380 osoba posjeduje . . . . 141 .................................... 104 151 „ . . . . ukupni broj hektara 2 0 0 do 5 0 0 5 0 0 „ 1000 1000 „ 2 0 0 0 preko „ 2 0 0 0 116.143 101.748 150.567 1 ,4 3 6 .0 8 4 O d posljednje grupe posjeduje 31 osoba od 5000 do 10.000 hektara, 21 osoba od 10.000 do 20.000 hektara, a knezovi Mor. Lobkowitz, Ferdinand Kinsky, Karl Schwarzenberg, Alfred W indischgratz, grofovi Ernst W aldstein, Johann Harrah, Karl Buquoi od 20.000 do 30.000 hek­ tara, Clam-Gallas i Sar. Czernin svaki preko 30.000 hek­ tara, Joh. knez od Lichtensteina 36.189 hektara, knez Max Egon Fiirstenberg 39.162 hektara, Jos. knez ColloredoMannsfeld 57.691 hektar i Joh. A d. knez od Schwarzenberga 177.310 hektara = 3,4 procenta čitave površme u Češkoj. Carski posjedi obuhvatatuju 35.873 hektara. Čitavi posjed tih 64 velikih zemljoposjeda iznosi 1,082.884 hek­ tara = 20,9 procenata površine Češke. Crkva posjeduje �352 150.395 hektara = 3 procenta čitave površine u Češkoj.1 Tako je bilo g. 1896., a medjutim je postalo još i gore. Prema podacima poljoprivrednog popisa od 1902. otpadalo je na 18.437 gospodarstva (0,7 procenta čitavog broja) 9,929.920 hektara ili jedna trećina čitave površine ! U sudbenom okružju Schwarz novi su gospodari zem­ ljišta uzeli i pretvorili u l o v i š t a sedam, u sudbenom okružju Zell šestnaest dobara, koja su dotle služila za pašu stoke. Na čitavo gorje Karvendel z a b r a n j e n o j e izgonjenje stoke. Visoko plemstvo Austrije i Njemačke zaj dno s bogatim buržoaskim pridošlicama pokupovalo je do 70.000 i više jutara površine, u alpinskim zemljama i pretvorilo ih u lovačka okružja. Čitava sela, stotine majura nestaju, stanovnici se tjeraju sa grude i zemljišta, a na mjesto ljudi i marve, odredjene ljudima za hranu, dolaze srne, jeleni i divokoze. Pa još čak neki od tih, što su na takav način opustošili skoro cijele pokrajine, dolaze ka­ snije u parlamentu i govore o „seljakovoj nuždi*4 i zlorabe svoju moć, tražeći za njih državnu pomoć u obliku carina na žito, drvo, marvu i meso, poreznih premija na rakiju 1 t. d., što sve ide na račun onih, koji ništa ne posjeduju. U najnaprednijim industrijskim državama nijesu, kao u Austriji, luksusne potrebe privilegovanih klasa ono, što po­ tiskuje mali posjed, nego je to potreba, da se pred za­ htjevima jednog stanovništva, koje postaje sve brojnije, način privredjivanja organizuje kapitalistički, da bi se mogle proizvoditi potrebne količine hrane T o se opaža naročito u industrijski veoma razvijenoj Belgiji. Prema statističkom godišnjaku (Annuaire statistique), što ga citira Emil Vandervelde u članku „Zemljoposjed u Belgiji u razdoblju od 1834. do 1899.“ , navodi se : Smanjio se isključivo broj onih gospodarstva ispod 5 hektara a naročito onih ispod 2 hektara. Nasuprot su ona gospodarstva, što obasižu više nego 10 hektara narasla do 3789. Koncentracija zemljoposjeda, koja odgovara napredovanju krupnoga gazdinstva i racijonalnom stočarstvu, jasno nam se ovdje 1 Pobliže o tom u : Posjednici i beskućnici u Austriji, od T . W . Teifena. B eč 1906., Prva pučka knjižara (Ignaz Brand). �353 ukazuje. O d 1880. nastao je jedan pokret, koji teče baš obratno, nego li onaj od godine 1866. do 1880. Dok je godine 1880. bilo još 910396 poljoprivrednih go­ spodarstva, godine 1895. bilo ih je još samo 829625, a to je u petnaest godina nazadak za 80.771 gospodarstvo = 9 postotaka. 1 to cjelokupni broj ovog opadanja važi samo za gospodarstva, koja imaju manje od 5 hektara, dok su se gospodarstva sa 5 do 10 hektara umnožila za 675, ona od 10 do 20 hektara za 2168, ona od 20 do 30 hektara za 414, ona od 30 do 40 hektara za 164, ona od 40 do 50 hektara za 187, a ona od preko 50 hek­ tara za 181 gospodarstvo. 3. Oprjeka medju g r a d o m i ladanjem. Stanje zemljišta i njegova obradba od najveće su važ­ nosti po razvoj naše kulture. O d zemlje i zemljišta i nji­ hovih proizvoda ovisi u prvom redu egzistencija pučanstva. Zemlja i zemljište ne da se uvećavati po volji; i zato je to važnije za sve, kako će se ono obradjivati i iskorišćavati. Njemačka, kojoj stanovništvo godimice raste za od prilike 870 000 glava, treba znatan uvoz žitne i mesnate hrane, ako se hoće, da cijene najnužnijih životnih namir­ nica budu bar donekle pristupačne. T u se pako javljaju oštri, suprotni interesi izmedju poljoprivrednog i industrijskog pučanstva, O no pučanstvo, koje se ne bavi poljodjelstvom, ima interesa u tom, da dobije jeftine životne namirnice, jer o tom ovisi njegovo uspijevanje kao ljudi i kao industrijskih i trgovačkih poje­ dinaca. Svako poskupljivanje životnih namirnica izaziva goru ishranu jednog velikog dijela pučanstva, ma da se isto toliko povećavaju najamnice i drugi prihodi onoga dijela stanovništva, koji mora da kupuje agrarne produkte. Jer sa dizanjem najamnica diže se i cijena industrijskih pro­ izvoda, a to, prema općem stanju na svjetskom tržištu, može povući za sobom opadanje prodaje. A ako se pak i pored skupljih agrarnih produkata prihodi ne povećaju, onda to znači ograničavanje ostalih potreba, u kom slučaju u prvom redu strada industrija i trgovina. A . Bebel: Ž ena i socijalizam. 23 �354 Z a poljodjelca stoji stvar sasvim drugačije. Kao indu­ strijalac i on hoće da postigne što veću korist svojim za­ nimanjem, i njemu je ravnodušno, kojim će je proizvodom postići. Ako ga dovoz stranog žita spriječava, da gajenjem žita dodje do dobiti, za kojom žudi i koja mu se čini potrebna, on onda svoje zemljište posvećuje kulturi ma kojeg drugog proizvoda, koji mu donosi koristi. O n sadi sladornu repu za proizvodnju šećera, krumpir i žito za pe­ čenje špirita, umjesto raži i ječma za kruh. Najplodnije dijelove zemljišta upotrijebi on za gajenje duhana, umjesto za gajenja povrća i voća. Drugi upotrijebe tisuće hektara zemljišta za pašu konja, jer konji za vojničke i ratne svrhe stoje u vrlo visokoj cijeni. Na drugoj strani, ogromne šumske oblasti, koje bi se mogle upotrijebiti za zemljorad, rezerviraju se za lovačko zadovoljstvo otmjene gospode, često puta i u onim predjelima, u kojima bi se moglo posjeći nekoliko stotina ili hiljada hektara šume i pretvoriti u kulturno zemljište, a da to umanjivanje šume nimalo štetno ne utiče na razvijanje vlage u tom predjelu. S ovoga gledišta mogle bi se u Njemačkoj još hiljade kvadratnih kilometara plodnoga zemljišta upotrijebiti za zemljorad. A li se ovim promjenama protivi kako materi­ jalni interes jednog dijela činovničke hijerarhije, šumarskih činovnika, tako i lovački interesi veleposjednika, koji ne će dopustiti, da im se ograničava zemljište za lov i lovačka zadovoljstva. Razumije se samo sobom, da bi se krčenje šume smjelo vršiti samo ondje, gdje je to stvarna dobit. S druge strane mogli bi se na korist zemlje pošumiti pro­ strani predjeli, naročito gorski krajevi i pustoši. U novije doba poriče se veliki upliv šume na razvoj vlage. T o je očito krivo. U kolikom stepenu djeluje šuma na vlagu kraja i time na plodnost zemlje i zemljišta, o tom jasne dokaze daje knjiga Parvusa i Dra. Lehmana „Gladna Rusija". Pisci konstatiraše vlastitim posmatranjem, da su krčenja šuma u najplodnijim pokrajinama Rusije, silna i bez plana, znatno prouzročila slabe žetve, od kojih u posljed­ njim decenijama trpe ovi tako plodni nekada krajevi. Uz mnoge druge činjenice oni ustanoviše, da je tijekom go­ dina u stavropolskom okružju nestalo pet malih riječica i �355 šest jezera, da su u okružju Đusuluka nestale četiri riječice i četiri jezera, u samarskom okružju šest malih riječica, u okružju Buguruslava dvije male riječice. U nikolajevskom i i novouzenskom okrugu četiri rijeke održane su teškom mukom spriječavajući ih nabacivanjem djubreta, da ne poniru. Mnoga sela, što su prije u svojoj blizini imala voda tekućica, ne imadu ih sada, na mnogim mjestima bunar mora da se kopa 45 do 60 metara u dubinu. Zemljište je zbog toga tvrdo i ispucalo. Siječenjem šuma presušiše izvori i smanjiše se kiše. Kapitalističko iscrpljivanje zemljišta dovodi i kapita­ lističke odnose. Jedan dio naših poljoprivrednika vukao je primjerice mnogo godina goleme profite iz obradjivanja repe i proizvodnje sladora, koja je s time vezana. Sistem oporezivanja unapredjivao je izvoz šećera, i to time, što su prinosi od oporezivanja sladorne repe i potrošnje šećera jednim znatnim dijelom izdani na izvozne premije. Premija, koja je fabrikantima šećera davana na dvo­ struku centu izvezenog šećera, bila je mnogo veća, no porez na repu, koji su oni plaćali, i tako im je ta premija omogućavala, da izvoze u inostranstvo ogrome količine šećera i da ih tamo jeftino prodaju sve na račun poreznih plataca u zemlji, te se tako gajenje šećerne repe rasprostranjivalo sve više i više. Profit, do koga su dolazile fabrike šećera pomoću ovog poreznog sistema, iznosio je godišnje preko 31 milijun maraka. Stotine tisuće hektara zemljišta (godine 1907/08. 450030), koje je prije bilo namijenjeno gajenju žita i t. d., pretvorene su u zemljište za sijanje sladorne repe, digoše se tvornice i opet nove tvornice i nužna posljedica bijaše krah. A i veliki prinos šećerne repe uplivisao je povoljno na cijenu zemljišta. O na se dizala. Posljedica toga bila je kupovanje sitnih imanja, čije je vlasnike visoka cijena mamila na prodaju. Zemlja je iskorišćavana za industrijsku spekulaciju, a proizvodnja žita i krumpira ograničena na zemljište gore kvalitete, uslijed čega se povećala potreba uvoza životnih namirnica iz inozemstva, Konačno je to zlo stanje nastalo zbog po­ litike premija na šećer i dobivši internacijonalni karakter, �356 prinudilo vlade i parlamente da ukinu davanje premija i da se stvari povrate bar koliko toliko prirodnim odnosima. Prema svim okolnostima ni sitni, pa čak ni srednji se­ ljaci ne mogu pored svih napora, briga i oskudica postići onaj socijalni položaj, na koji kao gradjani jedne kulturne države imaju pravo. Sve, što država i društvo budu činili, da održe te slojeve, koji su u biti osnov postojećeg držav­ nog i društvenog uredjenja, bit će uvijek samo krpež i petljanje. Agrarne carine škode ovome dijelu zemljoradnika više, no što mu korisfe. Velika većina njih ne proizvodi toliko, koliko im je potrebno za održanje života; oni su upućeni na kupovanje jednoga dijela svojih životnih po­ trepština, a do sredstava za to dolaze industrijskim ili drugim kojim sporednim zanimanjem. Jedan veliki dio naših sitnih seljaka ima u povoljnom stanju industrije i prometa većeg interesa, no u poljoprivredi, jer industrija i promet obezbjedjuju egzistenciju njegovoj djeci, za koju on ne bi mogao naći rada ni prihoda ni na kojem drugom mjestu. Jedna nepovoljna žetva umnožava broj onih seljaka, koji su prinudjeni kupovati poljoprivredne produkte. I šta mu onda koriste agrarne carine, zabrana uvoza i agrarne preventivne mjere, njemu, koji ne ima da proda baš ništa ili ima samo nešto malo, ali koji mora da kupuje nešto, a u prilikama i mnogo toga? A u tom se položaju nalazi najmanje 80 procenata svih poljoprivrednih gospodarstva. Kako će privredjivati obradjivač zemlje u eri privatnog vlasništva, to je njegova lična stvar. O n gaji ono, što mu se čini najrentabilnije, bez obzira na potrebe ili interes društva ; dakle: slobodno. Industrijalac radi isto tako. O n fabricira sramotne slike, nećudoredne knjige i osniva tvornice za patvaranje hrane. O ve i mnoge druge djelatnosti škodljive su društvu, one potkapaju moral i dižu korupciju. Ali one donose novaca, i to mnogo više, nego li ćudoredne slike, znanstvene knjige i prodaja nepatvorenih životnih namirnica. Pohlepni za profitom industrijalac mora da se brine samo oko toga, da ga ne otkrije oko policije, i on može da tjera svoj sra­ motni zanat, siguran, da mu zbog novca, što ga pri tom zasluži, zavidi društvo gledajući na nj s dubokim počitanjem. �357 Mamonski karakter našeg doba karakteriše najočitije burza i njezine makinacije. Zemljište i industrijski proiz­ vodi, prometna sredstva, promjene u temperaturi i politici, oskudica i preobilje, nevolja masa i nesreće, javni dugovi, izumi i otkrića, zdravlje ili bolest i smrt uplivnih osoba, rat i ratna uzbuna, često puta namjerice smišljena, sve to i još mnogo drugo postaje stvar spekulacije i upotrebljava se za izrabljivanje i medjusobno ucjenjivanje. Kapitalistički matadori zadobivaju najodlučniji upliv na stanje čitavog društva i pomagani svojim moćnim sredstvima i vezama, gomilaju golema bogatstva. U njihovim rukama bivaju mi­ nistri i vlade lutkama, koje moraju da plešu, kako već matadori burze vuku žicu iza kulisa. Državna vlast ne ima burzu, već burza ima u ruci državnu vlast. 1 preko svoje volje ministar mora da gnoji „otrovno stablo", koje bi naj­ radije iščupao, i mora da mu daje nove životne snage. Zbog svih tih činjenica, koje svakomu padaju sve više u oči, jer zlo svakim danom sve više raste, potrebna je brza i temeljita pomoć. A li društvo stoji pred svim tim zlom ne znajući šta da radi, baš kao izvjesna životinja na b rd u ; ono se stalno, kao konj na mlinskom kolu, okreće u krugu, nemoćno, bez ideje, slika bijede i tuposti. Oni, koji bi trebali da se pridruže ovima, ne imadu još uvidjavnosti; oni, koji bi mogli pomoći, ne će ; oni, se osla­ njaju na silu i u najboljem slučaju misle oni zajedno sa gospodjom P om padour: A pres nous le deluge (iza nas neka dodje potop). Ali ako potop dodje još za njihova života ? �Četvrti odsjek. Socijalizovanje društva. Dvadeseto poglavlje. Socijalna revolucija. 1* Preobrazba društva. Val se diže i zapljuskuje iundamenat, na kom počiva naša državna i društvena zgrada. Sav svijet osjeća, da se temelji klimaju i da ga još mogu spasti tek jaki potpornji. Ali to traži velikih žrtava, koje bi morale doprinijeti vla­ dajuće .klase. T u je pako sva zapreka. Svaki predlog, čije ostvarenje nanosi krupnih -šteta materijalnim interesima vla­ daj ućih klasa i dovodi ,u pitanje njihov privilegovani po­ ložaj, biva od njihove strane ljuto suzbijen i žigosan kao težnja za prevratom postojećeg državnog i društvenog po­ retka. Medjutim, ovaj bolesni svijet ne može se izliječiti, a da se ne dovedu u pitanje i najzad unište povlastice vladajućih razreda. „Borba za oslobodjenje radničkih klasa nije borba za povlastice, već borba za jednaka prava i jednake du­ žnosti i odstranjenje sviju povlastica*, stoji u socijalnodemokratskom programu. O tuda slijedi, da ništa nije učinjeno polovičnim mjerama i malim koncesijama. Ali vladajuće klase smatraju svoj privilegovani položaj kao sasvim prirodan i sam po sebi razumljiv, kao položaj, u čiju se opravdanost i dalje trajanje ne bi smjelo ni malo sumnjati, i tako je i opet razumljivo, što one odbijaju^ i pobijaju svaki pokušaj, da se njihov privilegovani položaj uzdrma. Je li samo u pitanju njihova kesa, njih bacaju u najveću uzrujanost čak i oni predloži i zakoni, koji ne m jenjaju osnove postojećeg društvenog uredjenja niti njihov privilegovani položaj. U parlamentima niču čitava brda �359 papira, na kojima su naštampani govori i — tresu se brda, rodi se miš. I najrazumljivijim zahtjevima o radničkoj za­ štiti staje se na put s toliko otpora, kao da o tom ovisi opstanak društva. P a kada se nakon beskonačnih borbi izvojuje od njih par koncesija, oni se prave, kao da su žrtvovali veliki dio svoga imetka. O ni pokazuju isti tvrdo­ glavi otpor, kad se radi o tom, da se potlačene klase priznadu formalno ravnopravnima i kad se traži, da one primjerice u pitanjima radnog ugovora pregovaraju s njima kao jednakopravne, Ovaj otpor kod stvari najjednostavnijih i zahtjeva naj­ razumljivijih potvrdjuje staro ono iskustvo, da se nikoja klasa, što vlada, ne može osvjedočiti r a z l o z i m a , ako je sila prilika ne prisili na uvidjavnost i popuštanje. A sila prilika sastoji se u sve većoj svijesti, koju kod potlačenih izaziva razvoj naših odnošaja Razredne suprotnosti bivaju sve oštrije, vidljivije i osjetljivije. U potlačene i izrabljivane razrede ulazi spoznaja o neodrživosti postojećeg stan ja; njihova srditost raste i one sve zapovjednije traže promjenu i čovječanskije odnošaje. I dokle ova spoznaja osvaja sve šire krugove, o n a n a k o n c u o s v o j i g o l e m u v e ­ ć i n u d r u š t v a , k o j a i ma na j i z r a v n i j eg i n t e ­ r e s a n a t o j p r o m j e n i . A li u istoj mjeri, u kolikoj se kod mase diže svijest o neodrživosti postojećeg stanja i spoznaja o nuždi promjene, p a d a s p o s o b n o s t o t ­ p o r a u klasi, ko j a v l a d a i koj oj moć p oč i va na n e z n a n j u i n e o s v ij e š t e n o s t i p o t l a č e n i h i i z r a b l j i v a n i h k l a s a . Ovo uzajamno djelovanje očito je i zbog toga se mora smatrati kao dobro došlo sve, što razvija taj odnos u tom smislu. Prema krupnokapitalističkim napredovanjima na jednoj strani oruši ravno­ težu na drugoj strani sve razvijenija svijest o protuslovlju, u kom stoji postojeći društveni poredak sa dobrom goleme većine naroda I ako riješenje i uništenje društvenih su­ protnosti stoji krupnih žrtava i velikih napora, to riješenje će se naći odmah onoga časa, kad suprotnosti dostignu vrhunac svog razvitka, prama kome one tako rapidno hrle. Kakve se mjere moraju poduzeti u pojedinim fazama razvoja, to ovisi o momentanim okolnostima. Nemoguće je �360 unaprijed reći, kakve će mjere učiniti nužnim okolnosti u pojedinom slučaju. Nijedna vlada, nijedan ministar, pa bio on i najmoćniji, ne zna već unaprijed, na sto će ga u slijedećoj godini prisiliti prilike. A još se manje može reći o mjerama, na koje će uplivisati okolnosti, čije nastu­ panje ne može nitko pouzdano proračunati ni proreći. Pitanje o sredstvima je pitanje o taktici u jednoj borbi. A taktika se ravna prema protivniku i onda prema pomoćnim sredstvima, koja obim strankama stoje na raspolaganju. Jedno sredstvo, koje je danas izvrsno, može sjutra biti pogubno, jer su se promijenile prilike, koje su jučer oprav­ davale njegovu upotrebu. Neka čovjek ima pred očima cilj, a sredstva za njegovo ostvarenje zavise od vremena i okolnosti; potrebno je samo to, da se upotrebe najdjedjelotvornija i n a j o š t r i j a s r e d s t v a , k o j a s u moguća u jed nom vremenu i u stanovitim o k o l n o s t i m a . Dakle, kad se čovjek upušta u slikanje budućih preobražaja, može postupati samo hipotetički, mora isticati predpostavke, za koje uzima, da su već nastupile. P o l a z e ć i s o v o g a s t a n o v i š t a , mi p r e d p o s t a v l j a m o , d a će u j e d n o m o d r e d j e n o m č a s u s v a t a zla, k o j a s m o o p i s a l i , d o s e ­ g nut i svoj vrhunac, pa će velikoj većini na r o da biti tako vidljiva i osjetljiva, p r i k a z u j u ć i joj se n e p o d n o s i v a tako, te će j u o b u z e t i o p ć e n i t a i n e s a v l a d i v a t a žel j a za t e m e l j i t i m p r e o b r a ž a j e m , kod č e g a će ona n a jb r ž u p o m o ć s m a t r a t i i najzgodnijom. Sva društvena zla imaju bez iznimke svoj izvor u druš­ tvenom poretku stvari, koji sada, kao što je pokazano, po­ čiva na kapitalizmu, na kapitalističkom načinu proizvodnje, pomoću kojega je klasa kapitalista vlasnik sviju sredstava rada — zemlje i zemljišta, rudnika i majdana, sirovina, orudja, strojeva, prometnih sredstava — i pomoću kojega ona vrši izrabljivanje i potlačivanje velike većine naroda, poslije čega slijedi sve veća nesigurnost egzistencije, potlačivanje i ponizivanje pljačkanih razreda. Prema tome b i �361 najbrži i najkraći korak bio, da se ovo kapitalističko vlas­ ništvo eksproprijacijom pretvori u društveno vlasništvo. P r o ­ i z v o d n j a robe p r e t v a r a se u soc i j a l i s t i č ku p r o i z v o d n j u , k o j u v r š i c i j e l o d r u š t v o i za cijelo društvo. Kr upno gazdinstvo i s v e v eć a p r o i z v a d j a č k a s p o s o b n o s t d r u š t v e n o g a rada, d o s a d a i z v o r b i j e d i i p o t l a č i v a n j u i zr abl j eni h klasa, p o s t a j u s a d a i z vor n a j v e ć e g b l a g o ­ s t a n j a i h a r m o n i j s k o g u s a v r š a v a n j a svi j u. 2. Eksproprijacija i eksproprijatori. Preobražaj svih sredstava rada u vlasništvo sviju daje društvu novu osnovku. Sad su iz temelja drugi životni i radni uslovi o b i j u spolova u industriji, zemljoradnji, pro­ metu, odgoju, braku, u znanstvenom, umjetničkom i društ­ venom životu. Čovječja egzistencija zadobija nov sadržaj. Pomalo i državna organizacija gubi tlo, d r ž a v a n e s t a j e ; ona se u neku ruku sama ukida. U prvom je odsjeku ove knjige pokazano, zašto je država morala nastati. O na je produkat društvenog razvoja iz primitivnog, na komunizmu osnovanog društva, koje ne­ staje u tolikoj mjeri, u kolikoj se razvija p r i v a t n o v l a s ­ n i š t v o . Dolaskom privatnog vlasništva javljaju se u društvu antagonistički interesi. Nastaju stališke i razredne suprot­ nosti, koje nužno donose sa sobom razredne borbe medju različitim interesnim grupama prijeteći opstanku novog ure­ djenja. A da bi se mogli suzbiti protivnici novoga uredjenja i zaštititi vlasnici, protiv kojih oni ustaju, potrebna je jedna organizacija, koja će odbijati te napade i proklamirati vlas­ ništvo kao ,,pravno“ i ,,sveto“. O v a o r g a n i z a c i j a i sila, k o j a š t i t i i u z d r ž a v a v l a s n i š t v o , j e s t d r ž a v a . O na zakonima zajamčuje vlasniku njegov posjed i na temelju zakonski utvrdjenog uredjenja izlazi pred na­ padača kao sudac i osvetnik. Prema tome, interes jedne vladajuće klase vlasnika i interes državne vlasti uvijek je, po svojoj najdubljoj suštini, konzervativan. Državna se organizacija mijenja tek onda, kad to zahtijeva interes vlas­ ništva. Ako je tako država n u ž n a organizacija društvenog �362 uredjenja, koje počiva na razrednom gospodstvu, ona gubi n u ž n o s t svojeg o p s t a n k a i mo g u ćn o s t svojeg o p s t a n k a onim ćasom, kad padnu klasne suprotnosti ukinućem privatnog vlasništva. Država postepeno prestaje, kad se uništi vlast čovjeka nad čovjekom, baš kao što prestaje religija, kad ne ima vjere u nadnaravna bića ili u razumne, svrhunaravske sile. Riječi trebaju da imadu neki sadržaj; kad ga izgube, one prestaju bitisati kao pojmovi. Ovdje će možda, koji čitalac, pristaša kapitalizma, reći, da je sve to dobro i lijepo, ali kojim „pravom4 će društvo * opravdati ove iz temelja prevratne promjene? T o je pravo ono isto, koje je uvijek postojalo, kad se radilo o sličnim promjenama i preobražajima, naime o p ć i i n t e r e s . Izvor prava nije država, već društvo, državna je sila tek agenat društva, koji ima da upravlja pravom i da ga primjenjuje. Vladajuće društvo bilo je dosada uvijek tek jedna sitna manjina, ali koja je radila u ime čitavog društva (naroda), gradeći se „društvom4, kao što se Ljudevit X IV . držaše 4 državom : „ L ’etat c’est moi. (Država sam ja.) Kad naše no­ vine pišu : sezona otpočinje, društvo ide u grad; ili: sezona je pri kraju, društvo polazi na ladanje, one pod tim ne misle narod, već najgornjih deset tisuća, koje sačinjavaju „društvo4 , kao što sačinjavaju „državu4. Većina — to je 4 4 plebs, vile multitude, ološ, narod. Prema ovakvom stanju stvari, sve, što država u ime društva radi za „opći interes4, 4 ide u prvom redu na korist vladajućih klasa. U njihovom se interesu prave zakoni. „Salus reipublicae suprema lex esto4 (Dobro zajednice neka bude vrhovni zakon) je staro4 rimsko pravno osnovno načelo, kao što je poznato. Ali tko je stvorio rimsko društvo ? Z ar podjarmljeni narodi, milijuni robova? N e! razmjerno maleni broj rimskih gradjana, u prvom redu rimsko plemstvo, koje se dalo hraniti od podjarmljenih. Kad su u srednjem vijeku plemići i knezovi otimali zajedničku svojinu, oni su to činili ,,s pravom4 u „općem 4 interesu4 , a šta se tada radilo sa zajedničkom svojinom i 4 svojinom nemoćnih seljaka, to nam na svakom svom listu pokazuje historija srednjega vijeka sve do novoga vremena. Agrarna historija posljednje hiljade godina jest historija �363 neprekidne pljačke zajedničke i seljačke svojine, koju su u svim kulturnim državama Evrope vršili plemstvo i crkva. Kad je zatim velika francuska revolucija ekspropriirala plemićska i crkvena dobra, ona je to učinila ,,u ime općeg interesa**, i najveći dio od osam milijuna zemljoposjednika, koji sačinjavaju temelj gradjanske Francuske, imaju da svoju egzistenciju zahvale toj eksproprijaciji. U ime „općeg dobra“ zaplijenila je Spanija crkvena dobra češće, a Italija ih konfiskova sasvim, uz burni pljesak najgorljivijih branilaca „svetog vlasništva**. Englesko je plemstvo diljem stoljeća pljačkalo svojinu irskog i engleskog naroda i obdarilo samo sebe od 1804. do 1832. „zakonito**, ,,u interesu općeg dobra** sa ne manje od 3,511.710 akra zajedničke zemlje. A kad u velikom sjeveroameričkom ratu za oslobodjenje robova bijahu pušteni na slobodu milijuni robova, koji su dotle bili pravo vlasništvo svojih gospodara, kad ih pustiše na slobodu bez ikakve odštete, dogodilo se to takodjer ,,u ime općeg interesa**. Čitav naš buržoaski razvoj nepre­ kidan je proces izvlaštivanja i konfisciranja, u kojem izvlaštuje i siše tvorničar zanatliju, veliki zemljoposjednik se­ ljaka, veliki trgovac kramara i konačno jedan kapitalista drugoga, to jest veći manjega. Hoćem o li vjerovati buržo­ aziji, sve se to dogadja za dobro „općeg i n t e r e s a n a „korist društva**. Napoleonovci „spasiše** 18. brumairea i 2. prosinca „društvo** i „društvo" im je odobravalo; kad društvo bude jednog dana spasilo samo sebe na taj način, što će vlas­ ništvo, koje je stvorilo, preuzeti opet u svoje ruke, ono če počiniti najslavniji akt u historiji, j e r s e t u n e ć e p o d j a r m i t i j e d n i u k o r i s t d r u g i h , v e ć će se s v i m a p r u ž i t i j e d n a k i us l ovi za život, a sva­ kom o m o g u ć i t i e g z i s t e n c i j a , d o s t o j n a čo­ v j e k a . T o je u ćudorednom pogledu najveličanstveniji akt, što će ga društvo ikad izvršiti. U kojim će se oblicima izvršiti taj veliki društven proces eksproprijacije i pod kojim uslovima, to se ne moze proricati. Jer tko zna, kakove će tada biti prilike. U svom četvrtom socijalnom pismu v. Kirchmannu, �364 pod naslovom „K apital",1 veli Rodbertus na str. 117: „Ukidanje svega kapitalističkoga vlasništva nad zemljištem nije n i k a k v a obmama, već je sa nacijonalno-ekonomskog gledišta vrlo mogućno. A to bi jamačno bila i n a j r a d i ­ k a l n i j a p o m o ć d r u š t v u , kojemu, kao što se ukratko može reći, porast rente — rente na zemljište i kapital — stvara nesreću. Stoga bi to bio jedini oblik ukidanja svo­ jine nad zemljištem i kapitalom, k o j i ni z a t r e n u t a k n e bi p r e k i n u o p r o m e j i n a p r e d o v a n j e n a ­ r o d n o g a b o g a t s t v a . * 1 Šio će reći naši agrarci na ovaj nazor jednoga od bivših njihovih drugova? Kako će se poslije takva koraka stvari vjerojatno for­ mirati, ne može se pouzdano pokazati. Nijedan čovjek ne može znati, kako će buduća pokoljenja obrazovati u poje­ dinostima svoje organizacije i kako će na najsavršeniji način udovoljavati svojim potrebama. Kao što i u prirodi, tako se i u društvu nalazi sve u stanju neprestanog tijeka, jedno dolazi, drugo propada, staro, izumrlo biva nadomještavano novim, sposobnijim za život. Izumi, otkrića i po­ pravci najbrojniji i najraznolikiji, kojima se ne može pred­ vidjeti domašaj i važnost, javljaju se i revolucioniraju i mijenjaju već prema svom značenju način ljudskoga ži­ vota, cijelo društvo. Prem a tome, u izlaganju, što slijedi, može se dakle raditi samo o razvijanju općenitih principa, koji se, prema svemu, što dosada pisasmo, i sami ističu i čija se prak­ tična primjena može dogledati do jednog izvjesnog stupnja. Društvo nije ni do danas bilo nikakva zajednica, koja bi se dala upravljati i voditi pojedincima, ma da je često puta tako izgledalo — „čovjek misli, da gura, a biva guran “ — već je to jedan organizam, koji se razvija po odredjenim imanentnim zakonim a; u budućnosti će me­ djutim biti još više nemogućno svako vodjenje i upravljanje prema volji pojedinaca. Društvo će tada predstavljati jednu demokraciju, koja je odgonetnuta tajnu svojega bivstva, ono je otkrilo zakone svog razvoja i, svijesno svrhe, primje­ njuje ih sada na svoj daljnji razvoj. 1 Berlin 1884. �365 Dvadesetiprvo poglavlje. Osnovni zakoni socijalističkog društva. 1. Davanje posla svima, koji su za rad sposobni. Čim društvo uzme u svoje ruke sva sredstva rada, bi t i će r a d n a d u ž n o s t s v i h oni h, k o j i su s p o ­ s o b n i za r a d b e z r a z l i k e s pol a , o s n o v n i za­ k o n s o c i j a l i z o v a n o g d r u š t v a . Društvo ne može bez rada opstojati. O no dakle ima pravo da traži, da svatko, tko hoće zadovoljiti svojim potrebama, radi prema svojim tjelesnim i duševnim sposobnostima kod priredjivanja predmeta, koji služe udovoljenju potreba. Glupa tvrdnja, da socijalisti hoće da ukinu rad, besmislica je bez primjera. Onih, koji ne rade, ljenivaca ima s a m o u buržoaskom svijetu. Socijalizam se slaže s biblijom, dok ova veli: T ko ne radi, neka i ne jede. No rad treba da uz to bude i korisna, produktivna djelatnost. Novo će dakle društvo zahtijevati, da se svatko prihvati jednog izvjesnog industrijskog, zanatlijskog ili ma kakvog drugog korisnog posla, kojim će on sa svoje strane doprinijeti nešto podmirenju društvenih potreba. B e z r a d a n e m a uživanja, n i k a k a v rad be z uživanja. Pošto su svi obvezani da rade, svi imaju jednaki in­ teres na tom, da vide ispunjena ova tri uslova kod rada. Prvo, da vrijeme rada bude umjereno i da se nitko suviše ne n apreže; drugo, da rad bude što je više moguće ugo­ dan i da pruža prom jenu; treće, da rad bude što više produktivniji, jer o tom ovisi vrijeme rada i stepen uži­ vanja. O va pako tri uslova ovise opet o vrsti i množini radnih sredstava i radnih snaga, koje su na raspoloženju, i od zahtjeva i života budućega društva. Socijalističko dru­ štvo ne ide za tim, da živi proletarski, v e ć d a o d ­ strani proletarski način života velikoj v e ć i n i l j u d i . O no nastoji, da svakome pruži što je moguće veću mjeru životnih ugodnosti i tako nastaje pi­ tanje : kolike će biti potrebe društva? D a bi se to moglo ustanoviti, potrebna je jedna uprava, �366 koja će obuhvatati sva područja djelatnosti u društvu. Z a ovu svrhu čine naše općine jednu prikladnu podlogu, ako su one prevelike, da bi se dobio laki pregled, njih se dijeli u okružja. Kao nekoć u prastarom društvu, tako i sada svi punoljetni pripadnici općine, b e z r a z l i k e s p o l a , sudjeluju u izborima, koji dodju i odredjuju po­ vjerljive osobe, koje će voditi upravu. Na čelu svih lokalnih uprava stoji jedna uprava centralna — valja spomenuti, da to nije nikakva vlada sa silom u ruci, već neki egzekutivni upravni kolegij. — Ravnodušno je kod toga, da li je ta centralna uprava imenovana po skupnosti ili po općinskim upravama. T a pitanja ne će u budućnosti više imati zna­ čenje, što ga danas imaju, jer tu ne će biti u pitanju za­ uzimanje položaja, koji daje veću vlast i upliv i bolje prihode, nego povjereničke dužnosti, za koje će se uzimati najprikladnije lice, b i o t o m u š k a r a c i l i ž e n a , i ko­ jima se ta zvanja mogu oduzeti ili ponovo izborom dati, prema tome, kako potreba zahtijeva i kako birači žele. Svi se položaji zauzimaju samo za jedno odredjeno vrijeme. O ni dakle, koji zauzimaju ta mjesta, ne će imati nikakvu posebnu „činovničku kvalifikaciju", tu ne ima svojstva trajne funkcije i hijerarhijski red unapredjivanja. Iz nave­ denih razloga isto je tako ravnodušno, postoje li izmedju centralne uprave i lokalnih uprava stupnjevi, kao na pri­ mjer provincijalna uprava itd. Budu li nužni, ustanovit će ih. ne budu li nužni, ne će ih ni biti. O svemu tome od­ lučuje potreba, kako se ona u praksi javi. Ako je razvitak društva učinio izlišnima stare organizacije, ukinut će ih bez huke i buke i bez svadje, jer nitko ne ima ličnog interesa, da one i dalje postoje, a na njihovo će mjesto ustanoviti nove. O v a u p r a v a , k o j a s e z a s n i v a n a n a j ­ širem d e m o k r a t s k o m temelju, razlikuje s e i z o s n o v a o d d a n a š n j e . Koliko li borbi u no­ vinama, koliko li jezičnoga boja u našim parlamentima, koliko li sudara aktova u našim kancelarijama, dok se iz­ vrši i jedna najsitnija promjena u upravi i vladi I Prije svega je glavni zadatak to, da se ustanovi broj i vrsta raspoloživih snaga, broj i vrsta radnih sredstava, fa­ brika, radiona, prometnih sredstava, zemlje i zemljišta itd. �367 i dotadašnja njihova proizvodna sposobnost. Dalje valja ustvrditi, koliko ima gotovih proizvoda i kolika je množina artikla i stvari potrebne, da se udovolji potrebi za neko izvjesno razdoblje. Kao god što,danas država i razne za­ jednice utvrdjuju svake godine svoj proračun, isto će to u budućnosti važiti i za cjelokupno društvenu potrebu, pri čemu će se moći u punoj mjeri uzeti u obzir promjene, koje su posljedica proširenih i novih potreba. Statistika igra tu glavnu ulogu; ona je najvažnija pomoćna znanost u novom društvu, ona pruža mjerilo za cjelokupnu druš­ tvenu djelatnost. Statistika se već danas primjenjuje u velikom objamu za slične ciljeve. Proračuni carevine, države i općine osni­ vaju se na velikom broju statističkih podataka, koji se kupe svake godine u pojedinim upravnim granama. Duže iskustvo i izvjesna stabilnost u tekućim potrebama omo­ gućavaju to. P a i svaki poduzetnik jedne veće fabrike, svaki trgovac, u n o r m a l n i m prilikama, može odrediti tačno, kakve potrebe ima za slijedeće četvrtgodište i na kakvi način mora da uredi svoju proizvodnju i svoju ku­ povinu. A ko ne nastupe kakve ekscesivne promjene, on sve to može izračunati lako i bez muke. Iskustvo, da krize nastaju uslijed slijepe anarhijske proizvodnje, to jest uslijed toga, što se ne zna, koliko ima već proizvedenih predmeta, kolika je potrošnja i potreba raznih artikla na svjetskom tržištu, nagnalo je, kao što smo već naglasili, krupne industrijalce najrazličitijih grana indu­ strije, da se sjedine u kartelima i trustovima, s jedne strane zbog toga, da se utvrde cijene, a s druge strane zato, da se na temelju stečenih iskustva i prispjelih narudžaba re­ gulira proizvodnja. Prema proizvodnoj sposobnosti svakog pojedinog poduzeća i prema vjerojatnoj potrošnji utvrdjuje se, koliko svako poduzeće posebice smije proizvesti za nekoliko najbližih mjeseci. Prekoračavanja tih granica ka­ žnjavaju se velikim ugovorenim kaznama i izbacivanjem iz udruženja. Poduzetnici sklapaju ove ugovore ne na korist, već na štetu publike, a na svoju korist. Njihov je cilj, da moć koalicije iskoriste radi toga, da bi došli do što je moguće većeg profita. H oće se, da se regulisanjem pro- �368 izvodnje postignu kod publike tolike cijene, do kojih se nikad ne bi došlo u konkurentskoj borbi izmedju pojedinih po­ duzetnika. Obogaćuje se dakle na račun konzumenata* koji moraju platiti traženu cijenu za jedan proizvod, što ga trebaju. Pa kako je kartelima, trustovima i t. d. oštećivan potrošač, tako je i radnik. Kad poduzetnici regulišu pro­ izvodnju, jedan dio činovnika i radnika postaje suvišnim, i da bi mogao živjeti, on konkuriše svojim drugovima radeći za manju nadnicu. Osim toga je socijalna moć kartela tako velika, te su i same radničke organizacije rijetko kadre, da im na put stanu. Poduzetnici imaju dakle dvostruku korist, oni primaju veće cijene i plaćaju manje nadnice. Ovo re­ guliranje proizvodnje, koje vrše poduzetnički savezi, s uprotno je o n o m e r e g u l i s a n j u , k a k v o ć e b i t i u s o c i j a l i s t i č k o m d r u š t v u . Danas je mje­ rodavan interes poduzetnika, u buduće će to biti interes cjelokupnosti. Medjutim u buržoaskome društvu ni najbolje organizovani kartel ne može predvidjeti i unijeti u račun sve faktore; konkurencija i špekulacija na svjetskom tržištu bijesne i dalje u prkos kartela, i tada se najednom pokaže, da je u računu jedna rupa i cijela se umjetno načinjena zgrada sruši. Kako velika industrija, tako i trgovina ima opsežne statistike. Svakog tjedna izdaju veća trgovačka i lučka mjesta preglede o skladištima petroleja, kave, vune, šećera, žita i t. d. Statistike, koje su često puta sasvim sigurno netačne, jer posjednici robe imaju nerijetko ličnog interesa ne puštati, da se sazna prava istina. Ali u cjelini su ove statistike prilično sigurne i daju interesentima pregled, kako će tržište izgledati u najbližem vremenu. No i ovdje valja imati na umu spekulaciju, koja pravi iluzornima i ruši sve račune, a često puta onemogućava svaki realni posao. A kao god što je u buržoaskom društvu nemoguće opće regulisanje proizvodnje zbog toga, što su tu hiljade privatnih proizvodjača sa medjusobno suprotnim interesima, isto je tako nemoguće regulisanje distribucije (podjele proizvoda) zbog spekulativne naravi, što je ima trgovina, zbog velikog broja trgovaca i borbe njihovih interesa. Ono, što je već dosada učinjeno, pokazuje samo, što bi se tek dalo uraditi, kad bi privatni interes iščezao i nad svime zavladao opći �369 interes. Z a ovo su jedan dokaz statistike žita, sto ih izdaje država, i koje se kupe svake godine u raznim kulturnim državama i omogućuju izvodjenje zaključaka o veličini že­ tvenih prinosa, o stepenu podmirivanja domaćeg tržišta i o vjerojatnosti cijena. Medjutim. u jednom socijalizovanom društvu prilike su potpuno uredjene, čitavo je društvo vezano solidarnošću. Sve se vrši po planu i redu i tako je lako utvrditi mjerilo za razne potrebe. A tek kad se ima pred sobom nešto iskustva, onda se vrši sve kao u igri. A ko se na primjer statistički utvrdi, kolika je prosječna potreba u pekarskim, mesarskim, cipelarskim, rubeninskim i t. d. artiklima, pa ako se s druge strane tačno zna proizvodna sposobnost ustanova za produkciju tih predmeta, o n d a s e i z t o g a može i z n a ć i p r o s j e č n a mj e r a za d n e v n o d r u ­ š t v e n o p o t r e b n o r a d n o v r i j e me . Iz t o g a se d al j e m o ž e uvi dj et i , d a l i su n u ž n i i z v j e s n i z a v o d i za p r o i z v o d n j u o d r e d j e n i h artikla, ili s u i z l i š n i i d a li s e m o g u u p o t r i j e b i t i z a d r uge svrhe. Svaki pojedinac odlučuje o grani rada, u kojoj bi htio biti zaposlen. Veliki broj najrazličitijih područja rada daje mogućnosti, da se vodi račun o najrazličitijim željama. P o ­ kaže li se na jednom području suvišak, a na drugome nedostak sila, uprava mora poduzeti nužne korake, da bi poravnala odnose. Organizovati proizvodnju i različitim snagama pružiti mogućnost, da ih se upotrijebi na pravome mjestu, to će biti glavni zadatak izabranih funkcijonara. U koliko se više sve snage dopunjuju, u toliko se sa manje trvenja okreću točkovi. Pojedine grane rada i odje­ ljenja biraju svoje redatelje, koji će upravljati poslom. T o nijesu priganjači, kao što su današnji nadzornici i poslovodje, već su to drugovi, koji namjesto proizvodjačke funkcije imaju da vrše tu upravljačku funkciju, koja im je dodijeljena. Nije isključena i ta mogućnost, da sa usavr­ šavanjem organizacije i razvitkom obrazovanosti kod svih članova ove funkcije postanu naizmjenične, tako, da ih po jednom odredjenom redu vrše svi radnici b e z r a z l i k e spola. A . Bebel: Ž ena i todjalizamk. 24 �370 2. Harmonija interesa. Rad, organizovan na temelju pune slobode i demo­ kratske ravnopravnosti, kod kojega je jedan za sve i svi za jednoga, u kojem dakle vlada potpuna solidarnost, izazvat će takvu volju za stvaranjem i takvu utakmicu, kakva se u današnjem privrednom sistemu nigdje ne može naći. A takav duh, to uživanje u stvaranju, upliviše takodjer i na produktivnost rada. Dalje z b o g t o g a , š t o s v i u z a j a m n o r a d e j e d n i z a d r u g e, svi imaju interesa, da svi predmeti budu što je više moguće bolji i savršeniji i da se proiz­ vode sa što je moguće manjim trošenjem snage i vremena rada, bilo zato, da se skrati vrijeme rada, ili zbog toga, da se dobije vremena za proizvodjenje novih produkata, koji podmiruju više potrebe. O v a j z a j e d n i č k i i nt e r e s d a j e s v i m a p o v o d a , da r a d e na usa­ vršavanju, razvijanju i ubrzavanju pro­ c e s a rada. Sl avol j ubl j e, da se ne š t o p r o n a d j e i ot kri j e, d o b i t će u n a j v e ć e m s t e p e n u p o d s t i ­ caj a, s v a k i će t eži t i , da s v o j i m p r e d l o z i ma i i d e j a m a n a t k r i l i d r u g o g a . 1 Nastupit će dakle baš suprotno od onoga, što tvrde protivnici socijalizma. Koliko li izumilaca i pronalazača propada u buržoaskom društvu! Koliko li ih se izrabi i onda odbaci I Kad bi na čelu buržoaskoga društva stajali duh i talenat namjesto imanja, 1 „M oć utakmice, koja potiče čovjeka na najogromnije napore, samo da bi izazvao pohvalu i divljenje drugih, pokazuje se, kao sto nam isku­ stvo potvrdjuje, vrlo korisnom svuda, gdje se ljudi javno takmiče, čak i tamo, gdje su u pitanju frivolne i takve stvari, od kojih publika nema nikakve koristi. A utakmica, koja bi se vršila i koristila općem dobru, jeste jedna vrsta konkurencije, protiv koje socijalisti ne ustaju." J o h n S t u a r t M i l l , „Politička ekonomija". Svaki savez, svako udruženje lica, koja imaju iste ciljeve i težnje, daje nam isto tako mnogobrojnih pri­ mjera uzvišenijih napora, kojima se ne dolazi ni do kakvih materijalnih, već samo do idealnih uspjeha. Istina, utakmičare pokreće slavoljublje, žudnja da se istaknu, težnja da koriste općoj stvari. A li je ova vrsta slavoljublja jedna vrlina, ona se razvija na sreću sviju zadovoljavajući u isti mak i žudnju pojedinca. Slavoljublje je štetno i za odbacivanje samo onda, kad ono ide na štetu cjeline ili na račun drugih. �371 o n d a bi n a j v e ć i b r o j k a p t a l i s t a m o r a o u s t u p i t i s v o j a m j e s t a r a d n i c i m a , p o s i o v o dj a m a, t e h n i ­ č a r i ma , i n ž i n i r i m a , k e m i č a r i m a i t. d. T o su ljudi, koji su u devedesetidevet od sto slučajeva učinili prona­ laske, otkrića i usavršivanja, koje poslije toga izrabljuje čovjek s velikom kesom. Koliko je tisuća izumitelja i pro­ nalazača propalo zbog toga, što nijesu našli čovjeka, koji bi dao sredstava za izvedenje njihovih pronalazaka i izuma, koliko zaslužnih pronalažača i otkrivača gnječi socijalna mizerija svagdašnjeg života, to se ne da izračunati. Ne gospodare svijetom bistre glave i ljudi oštra razuma, već ljudi, koji imaju mnogo sredstava, što još ne znači, da se ne može naći zajedno bistra glava i puna kesa. Svaki, koji se kreće u praktičnome životu, zna sa ko­ likim nepovjerenjem radnik danas gleda na svako usavr­ šavanje, na svaki nov pronalazak, koji se zavede. 1 s pravom. Redovito on od toga ne ima nikakve koristi, već samo onaj, koji tu novost primijeni; on se mora bojati toga, da će ga novi stroj, usavršenje, koje se uvede, baciti na ulicu kao prekobrojnog. Umjesto da sa radošću dočeka jedan pronalazak, koji čovječanstvu čini čast i treba da donese korist, sa njegovih se usana otima protest i kletva. A ko­ liko usavršavanja procesa proizvodnje, koja otkrije kakav radnik, ostane neizvedeno. Radnik prećuti takvo otkriće, jer se plaši, da od toga ne će imati korist, već samo štetu. T o su prirodne posljedice suprotnosti interesa.1 1 v. T h ii n e n, „Izolovana država" (R oatock), v e li: ,,U suprotnosti interesa nalazi se razlog, zbog kojega proletarac i vlasnik stoje jedan prema drugome kao neprijatelji i zbog koga će biti nepomirljivi sve dotle, d o k s e n e u n i š t i p o d v o j e n o s t i n t e r e s a . S vremena na vrijeme, fabričkim otkrićima, podizanjem chaussea i željeznica, stvaranjem novih trgovinskih veza, može se povećati ne samo blagostanje njegovog najam­ nog gospodara, već i nacijonalni prihod. A li pri našem sadašnjem dru­ štvenom uredjenju radnik ne vidi od toga nimalo koristi, njegov položaj ostaje, kakav je i bio, a c j e l o k u p a n p r i r a š t a j p r i h o d a i d e u d ž e p o v e p o d u z e t n i k a , k a p i t a l i s t a i veleposjednika". Ovaj posljednji stav jest gotovo doslovna anticipacija one izjave, koju je G ladstone 1864. učinio u engleskom parlamentu rekavši: »Ovaj bujni prirast prihoda i moći (koji je z» posljednjih dvadeset godina Engleska postigla) ograničio se isključivo na imućne klase". A na strani 20 7 . svo­ �372 U socijalističkom društvu biti će u n i š t e n a suprot­ nost interesa. Svaki će razvijati svoje sposobnosti, da bi koristio sebi, a time u isti mah i zajednici. Danas su za­ dovoljenje ličnoga egoizma i općega interesa većinom s up r o t n o s t i , koje jedna drugu isključuju; u novom su društvu ove suprotnosti uklonjene, z a d o v o l j e n j e lič ­ n o g e g o i z m a i r a d na o p ć e m d o b r u s t oj e u m e d j u s o b n o j h a r mo n i j i , oni se pokrivaju.1 Veličanstveno djelovanje jednog takvog stanja očigledno je. Produktivnost rada silno će porasti. Naročito će produk­ tivnost rada silno porasti još i zbog toga, što će prestati ovo prekomjerno d i j e l j e n j e r a d n i h s n a g a po hi­ ljadama i milijunima malih poduzeća, koja proizvode najnesavršenijim orudjima i alatima. Prije smo pokazali, na koliko je bezbrojnih sitnih, srednjih i krupnih poduzeća razdijeljen privredni život Njemačke. Slivanjem sitnih i srednjih gazdinstava u krupna poduzeća, koja raspolažu svim preimućstvima najmodernije tehnike, izbjeći će se današnje ogromno traćenje snaga, vremena, materija svih vrsta (svijetlosti, toplote i t. d.) i prostora, a produktiv­ nost rada bit će mnogo veća. Kolika razlika postoji iz­ medju produktivnosti sitnih, srednjih i krupnih gazdinstava, neka nam pokaže jedan primjer iz industrijskog popisa države M assachusetts od 1890. godine. Tam o su podu­ zeća deset glavnih industrijskih grana podijelili u tri kate­ jega djela veli v. T h iin en : „ S v e z l o l e ž i u o d v a j a n j u o d n j e g o v a p r o i z v o d a". r a d n ik a M o r e 11 y izjavljuje ovo u svojim „Principima zakonodavstva" : „Svojina nas dijeli na dvije klase, na bogate i siromahe. Oni ljube svoje imanje, a ne mogu da brane državu ; ovi apsolutno ne mogu vo­ ljeti otadžbinu, jer ih ona ne dariva ničim drugim, nego bijedom. M e­ djutim, kad je zajednica dobara, svaki voli svoju otadžbinu, jer ona svakom daje život i sreću". 1 Ocjenjujući korisne i štetne strane komunizma kaže John Stuart M ill u svojoj „Političkoj ekonom iji": „Nijedno polje ne može biti po­ voljnije za razvitak takvog jednog shvatanja (da je javni interes u isti mah i lični), nego što je to jedna komunistička zajednicu. Svekoliko sla­ voljublje, kao i sva fizička i duhovna akcija, koje danas naporno teže zadovoljenju pojedinih i samoživih interesa, tražili bi drugu vlast rada i samo po sebi našli ju u težnji za općim blagostanjem zajednice". �373 gorije. O na poduzeća, koja su stvarala ukupnu vrijednost manju od 40.000 dolara, uračunata su u nižu klasu, ona, koja su proizvodila vrijednost izmedju 40.000 i 150 000 dolara, u srednju klasu, a ona, koja su producirala vrijed­ nost iznad 150.000 dolara, u višu klasu. Rezultat je bio ovaj: Broj poduzeća Niža klasa . . Srednja klasa V isa klasa . . 2042 968 686 Ukupno . . . 3696 Procenat svih poduzeća 5 5 ,2 2 6 ,2 18,6 100 Cjelokupna suma Procenat proizvedene vrijed­ cjelokupne pro­ nosti pojedinih izvedene vri­ klasa dolara jednosti 5 1 ,6 6 0 .6 1 7 1 0 6 ,8 6 8 .6 3 5 3 9 0 ,8 1 7 .3 0 0 5 4 9 ,3 4 6 .5 5 2 9 ,4 19.5 71.1 100 Sitna poduzeća, kojih je bilo dva puta više, no sred­ njih i krupnih gazdinstava, proizvela su dakle samo 9,4 procenata cjelokupnoga produkta, dok su krupna poduzeća, čiji je broj iznosio svega 23 procenta svih poduzeća, pro­ izvela gotovo dva i po puta veći kvantum produkata od svih ostalih poduzeća. Ali bi se i krupna poduzeća mogla organizovati još mnogo racijonalnije, tako, da bi se sa najsavršenijim tehničkim oblikom produkcije mogla stvoriti m n o g o v e ć a r količina proizvoda. Koliko se može uštediti na vremenu, kad je proizvodnja organizovana na najracionalnijoj bazi, o tome je 1886. T h. H ertzka iznio jedan interesantan račun u svojoj knjizi „Zakoni društvenog razvitka". O n je ispitivao, koliko je radnih snaga i vremena potrebno utrošiti, pa da se krup­ nom proizvodnjom podmire potrebe stanovništva Austrije, koje je tada imalo 22 milijuna glava. Radi ovoga je Hertzka tražio obavještenja o produktivnoj sposobnosti krupnih po­ duzeća u raznim granama rada, pa je onda prema tome sastavio svoj račun. T u je uračunato i privredjivanje na 101/* milijuna hektara oraće zemlje i 3 milijuna hektara pašnjaka, koji bi bili dovoljni za taj broj stanovništva, pa �374 da podmire njegovu potrebu u zemljoradničkim produktima i mesu. Dalje, Hertzka je unio u taj svoj račun i podi­ zanje stanova, tako, da svaka porodica dobiva svoju kućicu od 150 kvadratnih metara sa pet odjeljaka, koja će se moći održavati 50 godina. Izašlo je, da je za poljoprivredu, gradjevinarstvo, proizvodnju brašna i šećera, industriju ugljena, željeza i strojeva, industriju odijela i kemijsku indu­ striju potrebno 615.000 radnih snaga, koje bi morale raditi dnevno kroz godinu onoliko, koliko to sad prosječno iznosi radno vrijeme. Ali tih 615.000 glava predstavljale su s a m o 12,3 p r o c e n a t a s t a n o v n i š t a u A u s t r i j i , k o j e j e s p o s o b n o za r ad, ne r a č u n a j u ć i t u ni ­ j e d n u ž e n u , k a o n i m u š k a r c e i s p o d 16 i i z n a d 50 g o d i n a . Kada bi 5 milijuna ljudi, koliko ih je bilo sposobnih za rad u vrijeme pravljenja ovoga računa, bilo uposleno kao i onih 615.000, o n d a b i b i l o p o t r e b n o , d a s v a k i o d n j i h r a d i s a m o 36,9 d a n a , u o k r u g l o m 6 t j e d a n a , pa da se proizvedu najnužnije životne namirnice za 22 milijuna ljudi. Ali ako uzmemo 300 radnih dana u godini umjesto 37, onda bi — uzimajući, da je sad radni dan 1 1 sati — pri novoj organizaciji bio p o t r e b a n r a d o d s v e g a 13/s s a t a , pa da se p o d m i r e n a j n u ž n i j e p ot r e b e . Hertzka unosi u račun i luksusne potrebe bolje situ­ iranih i nalazi, da bi za njihovu proizvodnju kod stanov­ ništva od 22 milijuna duša bilo potrebno još 315.000 radnika. Ukupno bi tada po Hertzkinom računu s obzirom na nekoliko industrija, koje u Austriji nijesu dovoljno raz­ vijene, bio potreban okruglo jedan milijun, to jest 20 pro­ cenata muškog stanovništa sposobnog za rad, isključivši one ispod 16 i preko 50 godina, pa da se za 60 dana podmire svekolike potrebe stanovništva. A ko pak unesemo u račun cjelokupno muško stanovništvo, koje je sposobno za rad, tada bi njemu bilo potrebno d a d n e v n o r a d i s v e g a d v a i po s a t a p r o s j e č n o . 1 1 U svojim „Krivim naukama'4 ruga se gospodin Eugen Richter ogromnom skraćivanju vremena, koje mi stavljamo u izgled, kad se uvede opća obvezatnost rada i najsavršenija tehnička organizacija procesa rada. On kusa umanjiti što je moguće više produktivnu sposobnost krupne in- �375 Ovaj račun ne će iznenaditi nikoga, koji ima pregled nad prilikama. Uzmimo sad, da pri tako umjerenom vre­ menu rada izuzimajući bolesnike i invalide mogu još da rade i ljudi stariji od 50 godina, dalje, da bi mogla raditi i mladež ispod 16 godina, a isto tako i jedan veliki broj žena, u koliko ne bi bile spriječene odgajanjem djece, spremanjem hrane i t. d., u tom slučaju vrijeme rada moglo bi se još više skratiti ili bi se u znatnoj mjeri mogle pod­ miriti i druge, nove, sve više potrebe. A isto tako nitko valjda ne će tvrditi, da ne će biti još vrlo važnih napredaka i usavršenja u procesu rada, koji se ne mogu dogledati, a koji će čovječanstvu donijeti novih blagodati. S druge strane radi se na tome, da se kod sviju zado­ volji veliki broj potreba, koje danas može da zadovoljava samo jedna manjina, a sa sve jačim kulturnim razvijanjem javljaju se uvijek nove potrebe, koje isto tako hoće da budu podmirene. M o r a s e u v i j e k p o n a v l j a t i : n o v o d r u š t v o ne će da ži vi p r o l e t a r s k i , o n o za­ h t j e v a da ž i v i k a o j e d a n v i s o k o r a z v i j e n kul­ t ur ni n a r o d i to sa s v i m a s voj i m č l a n o v i m a o d p r v o g d o p o s l j e d n j e g . A li ono ne će podmi­ rivati tek svoje materijalne potrebe, ono će isto tako svima dati dovoljno vremena da se obrazuju u umjetnostima i znanostima svake ruke, a isto tako će im omogućiti i odmor. 3. Organizacija rada. Još i u drugim, vrlo bitnim tačkama razlikovat će se socijalistička komuna od buržoaskog društva. T u otpada načelo „jeftinog i lošeg” , koje je za jedan veliki dio buržoaske produkcije mjerodavno i mora biti mjerodavno, pošto veći dio mušterija može da kupuje samo jeftinu robu, koja postaje brzo neuporabiva. T u će se proizvoditi samo najbolje, što duže traje i rjedje treba da bude nadomješ* tavano. Budalaštine mode i ludosti mode, koje izazivaju dustrije, a naprotiv da silom nadme značenje sitnog zanatstva, da bi mogao tvrditi kako tada produkcija ne će biti veća. D a bi socijalizam predstavili kao nemoguć, braniči postojećeg ,,reda“ moraju diskreditirati dobre odlike svog vlastitog društvenog uredjenja. �376 samo rasipavanje, a često i neukus, prestaju. Nesumnjivo je, da će se tada oblačiti i ukusnije i dopadljivije, nego li danas — mimogred budi rečeno, mode za posljednjih sto godina, naročito kod muškaraca, odlikuju se potpunim ne­ dostatkom ukusa —, ali se tada ne će više uvoditi svakog trećeg mjesece nova moda, jedna ludost, koja stoji u naj­ užoj vezi s jedne strane sa medjusobnom konkurentskom borbom žena, a s druge strane sa uživanjem u kićenju i i sa taštinom i sa potrebom pokazivati svoje bogatstvo. Isto tako, danas veliki broj lica živi od tih ludosti mode i njihov interes ih nagoni, da tu modu još više stimuli­ raju i forsiraju. S tim pomodnim budalaštinama u odije­ vanju pada i ludost mode u stilu stanova. T u je ekscen­ tričnost otišla do najgorih krajnosti. Stilovi, za čije su raz­ vijanje bile potrebne stotine godina i koji su postali kod najrazličitijih naroda — ne zadovoljava se više stilovima Evropljana, već se prelazi na stilove Indijanaca, Japanaca, Kineza itd. — izlaze iz mode za nekoliko godina i od­ bacuju se. Naši umjetnički zanatlije ne znaju već, što će sa tolikim svojim uzorcima i modelima i kamo će s njima. T ek što su se sortirali u jednom „stilu” i tek što misle, da izvuku troškove, koje su oko njega imali, već je tu jedan novi „stil” , koji opet traži velike žrtve vremena i novca, duševnih i tjelesnih sila. U ovoj trci i jurnjavi od jedne mode k drugoj, od jednog stila k drugomu očituje se najasnije nervoznost vremena. Nitko ne će ustvrditi, da u toj žurbi i uzburkanosti ima smisla i razumnosti i da se to može smatrati kao znak društvenoga zdravlja. , T e k će s o c i j a l i z a m u n i j e t i ve ću s t a b i l ­ n o s t u ž i v o t i n a v i k e d r u š t v a ; on će omogućiti mir i uživanje i bit će osloboditelj od današnje užurba­ nosti i uzrujanosti. T ad a će nestati i nervoznost, taj bič našeg vremena. Ali i rad treba da bude što je više moguće prijatan. Z a to su potrebne ukusno i praktično uredjene radionice, onemogućavanje svake opasnosti, odstranjenje neugodnih zadaha, isparina, dima itd., ukratko svih zdravlju štetnih i nesnosnih upliva. U početku će novo društvo proizvoditi pomoćnim sredstvima za rad, koja su mu ostala od starog �377 uredjenja. Ali to nije dovoljno. Mnogobrojne raštrkane ra­ dionice, u svakom pogledu nezgodne u svakoj mjeri, manj­ kavi alati i strojevi, koji su za svašta bili upotrebljavani, niti su dovoljni za broj ljudi, koji će biti uposleni, a niti mogu zadovoljiti njihovu težnju za udobnošću i prijatnošću. Najvažnija je dakle potreba, da se uredi mnogo velikih, svijetlih, zračnih, savršeno snabdjevenih i ukrašenih radnih prostorija. I umjetnost i tehnika, spretnost glave i ruku naći će u času opsežno polje rada. Sve grane strojarstva, fabrikacije alata, graditeljstva i poslova oko unutrašnjeg uredjivanja zgrada dobivaju najbogatije prilike za rad. Sad vće se u praksi izvesti sve ono, što je ljudski pronalazački duh mogao da stvori u pogledu udobnih i prijatnih gradjevina, dobre ventilacije, osvjetljenja i loženja, mašinskih i tehničkih uredaba i čistoće. Radi štednje u motornim sna­ gama, ogrjevu, osvjetljenju, vremenu, kao god i radi prijatnosti rada i života svih ljudi izvršit će se što je mo­ guće pogodnija k o n c e n t r a c i j a radionica na nekoliko točaka. Stanovi će se odijeliti od radnih prostorija i nepri­ jatnosti industrijskog i obrtničkog rada. A sve će nepri­ jatnosti opet pogodnim uredbama i preventivnim mjerama svake ruke biti svedene na najmanju mjeru, pa najzad i sasvim otklonjene. Sadašnje stanje tehnike ima već do­ voljno sredstava, da najopasnije vrste poslova, kao što su ludarstvo, kemijski radovi itd., p o t p u n o oslobodi od svih opasnosti. T a se sredstva ne upotrebljavaju u buržoaskome društvu, jer prouzrokuju velike troškove i jer ne postoji nikakva obveza, da se za zaštitu radnika pruži što više od onoga, što je najpotrebnije. Neprijatnosti, koje su spojene na primjer sa radom u rudnicima, mogle bi biti otklonjene drugom vrstom uredjenja, jakom ventilacijom, uvodjenjem električne rasvjete, znatnim skraćivanjem radnog vremena i čestom izmjenom radnih snaga. Isto tako nije potrebna nikakva osobita oštroumnost, da se pronadju za­ štitna sredstva, koja će primjerice kod gradnja učiniti go­ tovo nemogućim svaki slučaj nesreće i učiniti taj rad jednim od najprijatnijih. T ako se u dovoljnoj mjeri kod najvećih gradnja mogu podići obilne zaštitne mjere protiv sunčane žege i kiše, kao i kod radnja pod otvorenim nebom. �378 Isto će se tako u jednom društvu, kao što je socijali­ stičko, kojemu radne snage stoje u izobilju na raspoloženju, moći lakše izvesti češća izmjena u upotrebi radnih snaga i koncentracija izvjesnih radova u odredjeno doba godine i dana. Pitanje o odstranjenju prašine, dima, čadja i neugodnih smradova može se i danas već potpuno riješiti kemijom i tehnikom, što se ne dogadja nikako ili se dogadja tek dje­ lomično samo zato, što privatni poduzetnici za tu svrhu ne će žrtvovati potrebnih sredstava. Mjesta proizvodnje u budućnosti, gdjegod se ona nalazila, pod zemljom ili nad zemljom, razlikovat će se dakle od sadašnjih u smislu naj­ povoljnijem. Usavršavanje uredaba je za privatno gazdin­ stvo u prvom redu pitanje novca, i ono glasi: dopušta li to posao, rentira li se to? Ako se to ne rentira, radnik može i da propadne. Kapital ne učestvuje ondje, gdje ne ima profita. Čovječnost ne ima tečaja na burzi.1 U socijalističkom je društvu pitanje o profitu doigralo svoju ulogu, ono i ma vu vidu s a m o b l a g o s t a n j e s v o j i h č l a n o v a . Sto njima koristi i što njih štiti, to mora biti uvedeno, što njima škodi, to je izbačeno. Nitko nije primoravan sudjelovati u jednoj opasnoj igri. Pa ako će se poduzimati poduzeća, gdje će postojati pogibli, mo­ žemo biti sigurni, da će se javiti množina dobrovoljaca, to više, što se tu ne može raditi o poduzećima, koja smetaju kulturi, već samo o onakvima, koja je unapredjuju. 4. Porast radne produktivnosti. Svestrana primjena motorskih snaga i najsavršenijih strojeva i alata, najšira podjela rada i spretna kombinacija radnih sila dovesti će proizvodnju na takovu visinu, te će se za proizvodnju nužnog kvantuma životnih namirnica v r l o z n a t n o r e d u c i r a t i r a d n o v r i j e m e . Po­ većana proizvodnja donosi svima koristi; u d i o p o j e1 „K apital", veli „Quarterly Reviewer", „bježi od strke i svadje i bojažljive je naravi. T o je vrlo istinito, ali to jo i nije sasvim istinito. Kapital se užasava mjesta, gdje ne ima profita, ili gdje je vrlo mali profit, baš kao sto se priroda užasava praznog prostora. U koliko je veći profit, u toliko je kapital smioniji. A k o je sigurnih deset procenata, svuda �379 d i n c a na p r o d u k t u r a s t e sa p r o d u k t i v n o š ću rada, a sve ve ć a p r o d u k t i v n o s t o p e t omo­ gućuje skraćivanje odredjenoga radnog vremena, koje je d r u š t v u p o t r e b n o . Medju motornim snagama, koje će se tada primjenji­ vati, zauzimati će elektriciteta odlučni položaj. V eć i samo buržoasko društvo nastoji, da je svagdje upotrijebi. I u što se opsežnijoj i savršenijoj mjeri to dogadja, to bolje po općeniti napredak. Djelovanje ove najače od svih pri­ rodnih sila, djelovanje, što revolucijonira, raskidati će t o p r i j e veze buržoaskog svijeta i otvoriti vrata socijalizmn. Ali će ova snaga biti u najpunijoj mjeri iskorišćena i u najvećem opsegu primijenjena tek u socijalizovanome dru­ štvu. O na će i kao motorna snaga i kao izvor svijetla i toplote doprinijeti u ogromnoj mjeri poboljšanju uslova za život cijeloga društva. Elektriciteta se odlikuje od svih drugih sila time, što je u prirodi ima i suviše. Naši vo­ dopadi, morska plima i osjeka, vjetar, sunčano svijetlo dat će bezbroj konjskih sila, čim ih budemo znali iskorišćavati potpuno i za jednu svrhu. „Silno bogatstvo energije, koje nadmašuje svaku potrebu, pružaju oni dijelovi zemaljske površine, kojima sunčana toplota, i to baš ondje većim dijelom neiskorišćena, pa čak i nesnosna, pritiče tako stalno, da bi se njome moglo pro­ vesti i jedno stalno tehničko poduzeće. M ožda ne bi bilo pretjerano, kad bi sebi jedan narod već sada osigurao jedan dio tih krajeva. A zato nijesu ni potrebne velike površine zem lje; n e k o l i k o k v a d r a t n i h m i l j a u s j e v e r n o j A f r i c i d o t i c a t i će p o t r e b i j e d n e z e m l j e , k a o š t o j e N j e m a č k a . Koncentracijom sunčane toplote dade se proizvesti visoka temperatura, a s njom sve ostalo, transportni mehanički posao, nabijanje akumulatora, svijetlo i toplota, a elektrolizom izravno ćete ga n a ć i; kod 2 0 procenata on je već živahan; kod 5 0 procenata, onda je već sasvim sigurno vratoloman ; z a 100 p r o c e n a t a o n b a c a p o d n o g e s v e l j u d s k e z a k o n e ; z a 300 p r o c e n a t a , t u v e ć d « ima z l o č i n a , za k o j i će r i s k i r a t i , č a k a k o mu p r i j e t , i p o g i b a o , d a d o d j e n a v j e š a l a . Kad gungula i svadja donose ptofita, on će kuražno jurnuti u oboje." Karl Marks, „K apital", I. svezak 2. naklada. Bilješka na str. 2 5 0 . �380 i materijal za ogrjev. “ 1 Čovjek, koji pruža ovakvu per­ spektivu, nije nikakvi fantasta, već ugledni profesor berlin­ skog sveučilišta i predsjednik fizikalno-tehničkog državnog zavoda, čovjek dakle, koji u znanosti zauzima prvi red. A na 79. kongresu britskog udruženja u Winnipegu (K anada) rekao je u svom nastupnom govoru (kolovoza 1909) znameniti engleski fizičar Sir S. Thom son: „Nije daleko dan, kad će iskorišćivanje sunčevih zraka revolucijonirati naš život, kad će se čovjek osloboditi svoje ovi­ snosti od ugljena i vodene sile, i kad će svi veliki gradovi biti okruženi silnim aparatima, pravim hvataljkama sunčanih zraka, u kojima će se hvatati sunčana toplina i gdje će se zadobivena energija nakupljati u golemim rezervoarima. T o je snaga sunca, koja u ugljenu, u vodopadima, uhrani, obavlja sav rad na svijetu. Kako je silna ta množina snage, što je sunce izbacuje na nas, bit će jasno, čim uvažimo, da toplota, što je zemlja prima o podne za vedra dana, prema istraživanjima Langleyevim, odgovara onergiji od 7000 konjskih sila po jednom akru. P a ako naši inžiniri za sada još i nijesu našli načina, kako da iskoriste ovaj golemi izvor snage, ja ne sumnjam u to, da će im to konačno uspjeti. Kad će jednoć biti iscrpljene zalihe ugljena u zemlji, kad već snaga vode ne će doticati našoj potrebi, tada ćemo iz toga izvora crpsti svu energiju, koja je potrebna, da se rad na zemlji dovrši. T ada će se centri industrije prenijeti u žarke pustinje saharske, a vrijednost jedne zemlje mjerit će se po tom, koliko ona može da izloži velikih „hvataljka sunčevih z ra k a ".* Prem a tome bila bi uklonjena briga, da će nam jednoć uzmanjkati i ogrjevnog materijala. A pošto nam pronalazak akumulatora omogućava prikupljati veliku količinu snaga, pa da je nosimo, gdje hoćemo, ili štedimo, za kad hoćemo, tako, da pored 1 Energija rada i primjena električne struje, napisao Fr. Kohlrausch Leipzig 1900, Dunckei & H umblot. * V e ć godine 1864 učinio je Augustin Monchot pokus, da sunčanu toplotu upotrijebi za industrijske svrhe i konstruirao je jedan sunčani stroj, popravljen jo i od Pifrea. Najveći sunčani stroi (heliomotor) stoji u Kaliforniji i služi kao sisaljka. V od a se iz studenaca siše brzinom od 1 1 0 0 0 litara u minuti. �381 snage, koju nam daje sunce, plima i osjeka, možemo raču­ nati i iskoristiti i snagu vjetra i nabujalih gorskih potoka, koji se samo s vremena na vrijeme javljaju, onda na koncu konca ne će biti nijedne ljudske akcije, kojoj ne bi stajale na raspoloženju motorne snage, ako je potrebno. T ek pomoću elektricitete postaje moguća izgradnja vo­ denih sila u velikom stilu. Prem a T . Koehnu ima u osam evropskih država r a s p o l o ž i v i h v o d e n i h s n a g a : V elik a Britanija . . . N j e m a č k a .................... . Švicarska . . . . I t a l i j a .......................... . Francuska . . . . . Austro-Ugarska . . . Švedska ..................... ,. N o r v e š k a .................... , . . . . . . . Konjskih sila 9 6 3 .0 0 0 1 ,4 2 5 .0 0 0 1 ,5 0 0 .0 0 0 5 ,5 0 0 .0 0 0 5 .8 5 7 .0 0 0 6 ,4 6 0 .0 0 0 6 ,7 5 0 .0 0 0 7 ,5 0 0 .0 0 0 N a 100 stanovnika 23,1 2 4 ,5 138 150 169 4 5 4 ,5 1290 3409 O d njemačkih saveznih država Đadenska i Bavarska raspolažu s najviše vodenih snaga. Đadenska može na samoj gornjoj Rajni dobiti oko 200.000 konjskih snaga, a Bavarska raspolaže s preko 300.000 neupotrebljenih (kraj 100.000 upotrebljenih) konjskih sila. Profesor Rehbock u Karlsruhe procjenjuje teoretski energiju cijele vode, što optiče zemaljsku površinu, na 8 milijarda konjskih snaga. Kad bi se otuda mogao iskoristiti rentabilno samo šesnaesti dio, još bi se uvijek zadobilo 500 milijuna konjskih snaga, koje trajno djeluju, jedna suma energije, koja bi više od deset puta nadmašila energiju ugljena, koja je izračunata godine 1907. približno (1000 milijuna tona). Pa ako su takvi računi za sada još i teorije, oni opet pokazuju, ka­ kovim li se tvorevinama imamo nadati u daljnjoj buduć­ nosti od „bijelog ugljena.“ Samo iz slapova rijeke Niagare, koja dolazi iz oblasti jezera s površinom od 231 880 če­ tvornih kilometara — to je od prilike 43 procenta površine čitave Njemačke sa 540.000 kvadratnih kilometara, — može se postići više vodenih snaga, nego ih imaju zajedno Engleska, Njemačka i Švicarska.1 Prem a drugom jednom 1 T . K ohn, O nekim velikim evropskim zalihama vode i o njihovu gospodarskom značenju. Elektrotehničko glasilo 1 909., svezak 38. �382 računu, koji se navodi u jednom službenom izvještaju, ima u Sjedinjenim Državama Amerike ništa manje nego 20 milijuna konjskih sila, koje godimice čine ekvivalenat 300 milijuna tona ugljena.1 Tvornice, koje će biti opskrbljene ovim „bijelim** ili „zelenim** ugljenom sa silom šumnih nabujalih potoka i vodopada, ne će imati dimnjaka ni vatre. Elektriciteta će omogućiti i to, da će se brzina naših željeznica i više nego podvostručiti. Ako je početkom devedesetih godina prošloga stoljeća gospodin Meems u Đaltimoru držao, da će biti moguće sagraditi jedna elek­ trična kola, koja će u satu prevaljivati 300 kilometara, i ako je prof. Elihu Thomson u Lynnu (M assachusetts) vjerovao u izgradnju elektromotora, koji će prevaljivati kod željeznica u satu do 260 kilometara, ta su se već očeki­ vanja gotovo i ispunila. Pokusne vožnje, poduzete 1901. i 1902. na vojničkoj željeznici Berlin-Zossen, pokazaše već mogućnost do 150 kilometara prevaljivanja na sat. A kod preduzetih pokusa u godini 1903. Siemensova su kola dosegla brzinu od 201 kilometra, dok su kola općeg elek­ tričkog društva dosegla brzinu od 208 kilometara. Slijedećih godina kod pokusa s brzovlakovima s parnim lokomotivama postignute su brzine od 150 i više kilometara u satu. Sada je lozinka 200 kilometara na sat. 1 na areni se već javlja August Scherl sa svojim novim projektom o brzovlacima, koji dosadašnje željezničke pruge predaje trgo­ vačkom prometu, dok će veći gradovi biti vezani jednotračnim željeznicama sa 200 kilometara brzine.2 Pitanje o uvedenju elektrike na željeznicama na dnev­ nom je redu u Engleskoj, Austriji, Italiji i Americi. Z a prugu izmedju Philadelphije i New Yorka projektiran je električni brzovlak s brzinom od 200 kilometara po satu. Isto će tako porasti brzina morskih parobroda. Naj­ 1 Supply and distribution Of Cotton. Str. 37. W ashington 1908. 2 Novim redom za željeznice i promet od 4. studenoga 1904. usta" novljena je za osobne vlakove brzina od 100 kilometara po satu. G odine 1908. zaključilo je prusko ministarstvo javnih radnja, da parni promet na željezničkim linijama Leipzig— Bitterfeld- -Magdeburg i (Leipzig H alle pretvori u električni promet. �383 važniju ulogu igrat će pri tom parna turbina1. „O na je danas prva u interesnoj sferi tehničara. Cini se, da je ona jedina, koja će potisnuti parostroj, osnovan na poluzi, ako se bude primjenjivala opsežno. Dok je većina inžinira smatrala parni vijak tek zadaćom budućnosti, on je postao pitanjem sadašnjosti, upozorivši svojim uspjesima čitav tehničarski svijet na se . . . T ek je elektrotehnika sa svojim brzim strojevima pribavila proširenu primjenu novim mo­ tornim strojevima. Najveći broj svih današnjih parnih vijaka služi tjeranju dinamostroja“ 2. Parni je vijak svoju premoć nad starim strojevima sa polugama pokazao naročito kod plovidaba oceanom. T ako je engleski oceanski parobrod „Lusitania", providjen parnim vijcima, u kolovozu 1909. prevalio put od Irske do New Yorka u 4 dana 1 1 sati i 42 časa prosječnom brzinom od 25 85 uzlova (oko 48 ki­ lometara) u satu. Godine 1863. sagradjen parobrod „Amerika*, zaonda najbrži parobrod, prevaljivao je 12,5 uzlova (23,16 kilometara).1 A nije daleko dan, kad će električno tjeranje propelerom igrati vrlo veliku ulogu kod velikih brodova. Ono se već upotrebljava kod malih bro­ dova. Jednostavno usidrenje i velika sigurnost djelovanja, dobra regulacija i slobodna vožnja bez potresanja — sve to čini parni vijak idealnom snagom za stvaranje energije na brodu. I rukom o ruku s uvodjenjem elektrike na že­ ljeznicama ići će i uvodjenje elektrike u cijelom brodarstvu. Pomoću elektriciteta revolucijonirat će se i tehnika dizanja tereta. „A ko je sila pare uopće pružila mogućnost graditi dizala, prenašanje elektriciteta izazvalo je pravu revoluciju u graditeljstvu strojeva za dizanje u toliko, što je tim strojevima dalo slobodno kretanje i neprestanu 1 D ok stari parostroj miče svoja kolesa posredovanjem pomične po­ luge, parni vijak stavlja parostroj u gibanje izravno, kao što vjetar stavlja u gibanje vjetrenjaču. 2 C. M atchoss, Razvoj parostroja. 2. svezak, strana 6 0 6 do 607. Berlin 19 08. 8 „Pedesetih godina trebalo je jedrenjakom do N ew Yorka šest tje­ dana, parobrodom dva tjedna, devedesetih se godina isti put prevaljivao u jednom tjednu, a danas u dana. Dva dijela svijeta su uslijed ovih napredaka jedan drugomu bliži, no Berlin i Beč pred sto godina." E. Reyer, Sila. Str. 173. Leipzig 1908. �?84 pripravnost**. Promet s elektricitetom izazvao je medju ostalim najopsežniju promjenu u gradnji dizala. „Svojim masivnim zavinutim kljunom od lijevana željeza, počivajući na teškom kvadratnom temelju, laganim kretnjama i ne­ snosnim šumom pare, što se izbija, čini parno dizalo utisak gorostasne životinje prije potopa. Kad je zahvatilo, ono razvija silnu snagu dizanja, ali ono treba ljudi, koji če ga rukovoditi, ljudi, koji če lancima učvrstiti teret na njegovu kljunu. Z bog svoje nespretnosti u hvatanju, zbog polaganosti i tromosti ono je prikladno tek za velike terete, a ne može se upotrebljavati kod brzog dizanja masa . . . Posve drugu sliku pruža več izvana moderno, elektrikom tjerano dizalo od ocjeli: vidimo lijepog, slobodnog, nad dvoranom • ocjelnog nosioca, gdje je na sve strane pustio svoje vitke i pomične hvataljke, čitav stroj ravna jedan jedini čovjek pritiščuči lakim pritiskom puce na električnoj struji i sileči na brzu kretnju ocjelna uda dizala tako, te ona bez ičije pomoči hvataju užarenu ocjelnu ploču i dižu je u vis; tu se ne čuje nikaki drugi šum, do li tiho zujanje elektromotora**.1 Bez pomoči ovih strojeva ne bi se dao svladavati svakim danom sve veči transport u masama. Razvoj, koji se od sredine devetnaestog stoljeća ovamo vršio u pogledu snage dizanja i prenošenja, pruža uporedba dizala u Puli i u Kielu. Prenosna sila prvoga iznosi 60 tona, a drugoga 200 tona. Jedna Bessemerova ljeva­ onica ne bi se dala ni zamisliti, kad ne bi bilo takvih brzih dizala, jer se inače silne množine rastopljenog ocjela, stvorene u kratkome vremenu, ne bi dale prenositi u ovom obliku. U Kruppovoj tvornici u Essenu radi 608 dizala s ukupnom silom od 6513 tona, što je jednako teretnom vlaku od 650 vagona. Mali troškovi oko prekomorske prevoznine, koji su životni uvjet današnjega svjetskog pro­ meta, ne bi bili mogući, kad se kapital, nagomilan u bro­ dovima, ne bi mogao iscrpiti brzim rasterećivanjem. O tkad su brodovi providjeni električnim dizalima na palubi, spao je sav godišnji trošak od 23.000 na 13.000 maraka, dakle skoro za polovicu. A ta poredba pruža sliku napretka tek o jednom deceniju. 1 O . Kammerer, Tehnika (lizanja nekoć i danaa. Str. 2 6 0 . Berlin 1907- �385 Na svim oblastima prometne tehnike donosi svaki dan sa sobom golemih uspjeha. Problem lijetanja, neriješen još pred dva decenija, danas je već riješen. Pa ako sada upravljivi zrakoplovi i različiti strojevi za letenje još i ne služe lakšem i jeftinijem transportu masa, već samo športu i militarizmu, oni će kasnije umnožati i produktivne snage društva. U velike napreduje i bezžični sistem telegrafije i telefonije ; njegovo upotrebljavanje u industrijske svrhe množi se svakim danom. U malo će dakle godina čitav promet statična novu podlogu. Čitavo se rudarstvo nalazi danas u preokretu, kojega je pred deset godina bilo teško i zamisliti. T aj preokret stoji u uvodjenju elektricitete u rezervoare vode, ventila­ ciju, izgradjivanje rovova i dizanje radnika. Radnje s elek­ tromotorima revolucijoniraše radne strojeve, sisaljke, dizala. Bajoslovna su mišljenja i ona, što ih je nekadašnji francuski ministar nastave Berthelot (umro 18. ožujka 1907.) objavio u proljeću 1894. na jednom banketu saveza kemičkih tvorničara u jednom govoru o značenju kemije u budućnosti. Gospodin Berthelot opisivaše u svom govoru, kako će kemija stajati oko godine 2000, i ma da njegov opis sadrži kojeto humoristično pretjerivanje, opet ima u njem i mnogo toga stvarnog, u čem ga možemo slijediti. Gospodin je Berthelot prikazao, što je kemija stvorila u par desetljeća i označio je kao njezine tvorevine slijedeće : „Fabrikacija sumporne kiseline, sode, bijeljenje i bojadisanje, šećer od repe, terapeutski alkaloidi, plin, pozlata i posrebrivanje i t. d . ; tada je došla elektrokemija preokrenuvši metalurgiju iz temelja, thermokemija i kemija pra­ skavih tvari opskrbljujući industriju mina i vodjenje rata novim energijama, čuda organske kemije u pravljenju boja, mirisa, terapeutskih i antiseptičnih sredstava i t. d .“ A to je tek p o č e t a k , doskora će se poći na rješavanje mnogo znatnijih problema. U godini 2000 ne će već biti ni po­ ljoprivrede ni seljaka, jer će kemija odstraniti dosadašnji zemljorad. N e će već biti ugljenika, a prema tomu ni ru­ darskih štrajkova. G o r i v e t v a r i nadomjestit će kemij­ ski i fizikalni procesi. Carine i rata više ne im a ; p l o ­ v i d b a u z d u h o m služeći se kemijskim tvarima kao A . Bebel: Ž ena l »odjallzam. 25 �386 sredstvima pokretanja izrekla je smrtnu osudu ovim zastar­ jelim ustanovama. Problem industrije stoji u tom, da se nadju izvori snagć, koji su neiscrpni i koji se mogu obno­ viti sa što manje rada. Dosada smo stvarali paru kemiiskom energijom izgorjela ugljena; ali se ugljen teško dobija i zaliha je njegova danomice sve manja. Treba misliti na to, kako će se upotrijebiti s u n č e v a t o p l o t a i ž a r z e m l j i n e u n u t r a š n j o s t i . Postoji temeljita nada, da će se oba ova izvora upotrebljavati do u beskonačnost. Izdupsti rov od 3000 do 4000 metara ne presiže znanje današnjih, a još će manje presizati sposobnosti budućih inžinira. Time bi bilo otvoreno vrelo svekolike topline i svekolike indu­ strije ; ako se tomu još v o d a pridoda, mogu se na zemlji staviti u gibanje svi mogući strojevi, ovaj izvor snaga jedva će u stotinama godina pokazati kakvo smanjivanje. Iskorišćavanjem zemljine topline bili bi riješeni mnogo­ brojni kemijski problemi, medju njima najviši problem ke­ mije, pravljenje h r a n e kemijskim putem. U principu je taj problem već riješen; sinteza masti i ulja odavna je poznata, šećer i ugljeni hidrati isto su tako već izučeni, a uskoro će se upoznati i sastojine dušikovih elemenata. Problem životnih namirnica čisto je kemijski problem ; onoga dana, kad se dodje do jeftine snage, koja tomu odgovara, proizvodit će se potrebite životne namirnice pomoću ugljika iz ugljične kiseline, vodika i kisika iz vode i dušika iz atmosfere. O no, što su dosada činile b i 1i n e, činit će i n d u s t r i j a , i još s a v r š e n i j e , nego li priroda. Doći će vrijeme, kad bude svatko nosio uza se u džepu dozu s kemikalijama, iz koje će udovoljavati svojim potrebama bjelančevine, masti i ugljičnih hidrata, bez obzira na doba dana i godine, na kišu i sušu, bez obzira na studen, tuču i nametljive insekte. T ada će nastupiti jedan preokret, 0 kome danas ljudi ne mogu imati čak ni pojma. Iščeznut će njive, vinogradi i pašnjaci; čovjek će postati mnogo blaži i moralniji, jer više ne će živjeti od ubijanja i raza­ ranja živih bića. T ad a će iščeznuti razlika izmedju plodnih 1 neplodnih predjela, i možda će za ljude p u s t i n j e p o s t a t i mjest a, u k o j ima će oni n a j r a d i j e ž i v j e t i , jer je tamo zdravije, no na vlažnom, podvodnom �387 zemljištu i barovitim, trulim ravnicama, gdje se danas gaji poljodjeljstvo. T ada ce se potpuno razviti i u m j e t n o s t zajedno sa svim ljepotama ljudskoga života. Zemlja više neće biti takoreći nagrdjena geometrijskim figurama, koje povlači zemljoradnja, već će postati v r t o m , u kome će bujati do mile volje trava i cvijeće, džbunje i šuma, i u kome će ljudski rod živjeti u izobilju, kao i u zlatno doba. Čovjek se zbog toga ne će odavati lijenosti i korupciji. R ad postaje srećom i čovjek će raditi više no ikad, zato, sto radi samo za s e b e , da bi se duševno, moralno i estetski razvio do najvišeg stepena. Čitatelj može u predavanju Berthelotovu držati oprav­ danim, što ga je volja, tek je pouzdano, da će u buduć­ nosti, hvala najrazličitijim napredcima, kvalitet, količina i raznovrsnost produkata porasti silno i da će ugodnost života budućih generacija biti u neslućenoj mjeri veća. Profesor Elihu Thomson, slaže se sa W erner Siemensom, koji je već godine 1887. na berlinskom kongresu prirodoznanaca izrekao: da će se k e m i j s k i e l e m e n t i moći električnim putem d i r e k t n o p r e t v a r a t i u h r a n u . Dok je W erner Siemens mislio, da će se jednom, ma i u dalekoj budućnosti, moći umjetno sastavljati kakav ugljeni hidrat, kao naprimjer groždjani šećer, a zatim i škrob, koji mu je toliko srodan, čime će biti pružena mogućnost „pra­ viti kruh od kamena", kemičar Dr. V . Meyer tvrdi, da će biti moguće, da drvena vlakna budu izvorom ljudske hrane. Medjutim je (1890.) Emil Fischer faktično umjetnim na­ činom proizveo groždjani šećer, učinivši time jedno otkriće, koje W erner Siemens smatraše vjerovatnim tek ,,u dalekoj b u d u ć n o s tiO d o n d a je kemija učinila i dalja napredovanja. Sad su već umjetnim načinom proizvedeni indigo, vanilin, kamfor. Godine 1906. uspjelo je W . Lobu provesti asimi­ laciju ugljične kiseline izvan biljke sve do šećera djelovanjem velikih električnih napetosti. 1907. našao je Emil Fischer jedno od najkompliciranijih sintetičnih tijela, koje je vrlo slično naravnom proteinu (jedna sastojina bjelančevine). A u godini 1908. iznalaze R. W illstatter i Benz klorofil (biljevno zelenilo) u naravnom stanju i dokazuju, e je to jedan spoj s magnezijem. Osim toga, umjetnim je načinom �388 iznadjen čitav niz najvažnijih tjelesa, te igraju neku ulogu u oplodjivanju i nasljedjivanju. 1 tako se riješenje glavnoga problema organske kemije — dobivanje bjelančevine — pomaklo u oblast ne baš daleke budućnosti. 5. Ukidanje suprotnosti izmedju duševnog i ručnog rada. Jedna u ljudskoj prirodi duboko usadjena potreba jest potreba slobode odabiranja i mogućnosti poslovne pro­ mjene. 1 kao što neprestano ponavljanje čini odvratnim i najbolje jelo, tako je i sa djelatnošću, koja se danomice, jednim te istim redom opetuje; ona otupljuje i umara, čovjek radi tek mehanički ono, što mora, ali bez višeg zanosa i užitka. U s v a k o m čovjeku ima čitav niz spo­ sobnosti i nagona, koji treba da budu samo probudjeni i razvijeni, da bi, postigli najljepše efekte, stavljeni jednom u djelatnost. Čovjek biva tek na taj način savršenim čo­ vjekom. Socijalističko će društvo pružiti najpotpuniju mo­ gućnost ovoj želji za promjenom. Silno umnožavanje pro­ duktivnih snaga, zajedno sa sve većim uproštavanjem radnoga procesa, ne samo da omogućuje znatno skraćivanje radnog vremena, već o l a k š a v a i i z u č a v a n j e n a j r a z ­ novr s ni j i h vještina. Stari se naučni sistem već preživio, on još tek egzi­ stira i moguć je još tek u n a t r a ž n i m , z a s t a r j e l i m oblicima proizvodnje, kako ih reprezentira zanatlijstvo. A pošto ovo u novom društvu iščezava, iščezavaju zajedno s njime i sve ustanove i forme, koje su mu svojstvene. Nove dolaze na njihovo mjesto. V eć sada pokazuje svaka tvornica, kako je u njoj malo radnika, koji bi još slijedili svoje zanatlijsko zvanje. T u radnici pripadaju najrazličitijim granama poslova, u najviše slučajeva dovoljno je vrlo kratko vrijeme, da se izvježbaju u svome poslu, koji je^ samo jedan dio cjelokupnoga rada, pa da ih onda, kao što to biva pod današnjim vladajućim sistemom, upregnu uz dugo radno vrijeme bez ikakvih promjena i bez obzira na nji- �389 hove sklonosti praveći ih mašinama pored mašina.1 I ovo će stanje iščeznuti sa promjenom društvene organizacije. Z a usavršavanje u fizičkim radovima i za umjetnička za­ natska vježbanja bit će i suviše vremena na raspoloženju. Velike učeničke radionice, snabdjevene svim udobnostima, tehnički potpuno usavršene, olakšat će i mladom i starom izučavanje pojedinih radova. Bit će u izobilju kemijskih i fizikalnih laboratorija, koji odgovaraju svim zahtjevima i stanju tih nauka, a isto tako bit će i dovoljno učiteljskih sila. T ek će se tada vidjeti, kako je kapitalistički sistem proizvodnje ugušio ili uputio na pogrješan put razvijanja čitav jedan svijet nagona i sposobnosti.2 Ali ne će posto­ jati tek mogućnost, da se vodiračuna o potrebiza pro­ mjenom, već mora biti i c i 1jd r u š t v a, da tupotrebu podmiri, jer se na njoj osnivah a r m o n i j s k o r a z v i ­ j a n j e č o v j e k a . Profesionalne fizijonomije, koje danas pokazuje naše društvo — sastojala se profesija u jedno­ stranome radu ma koje vrsti ili u lijenosti — postepeno će iščeznuti. Danas ima vrlo malo ljudi, koji imaju mo­ gućnosti, da se naizmjence odaju različitim poslovima. Nadje se gdjekoji u osobito povoljnim prilikama, koji iz­ bjegne monotoniju svakodnevnog posla, pa pošto je platio svoj porez fizičkome radu, traži razonodjenje i lijek u du­ ševnom. Obratno, naidjemo ovdje ondje na gdjekojeg mnogog radnika, koji se zanima nekom vrstom ručnog 1 „Velika masa radnika u Engleskoj, kao god i u najvećem broju ostalih zemalja, ima tako malo slobode za izbor svog zanimanja i za za­ državanje u njemu, ona je, praktično uzevši, toliko zavisna od utvrdjenih pravila i tudje volje, kako to nije moguće ni pod kojim drugim sistemom, izuzev pravo ropstvo." John Stuart M ill, Politička ekonomija. Hamburg 1864. 2 Jedan francuski radnik vraćajući se iz San Franciska p iš e : „Nikad ne bih vjerovao, da sam sposoban za sve one poslove, koje sam u Kaliforniji vršio. Bio sam čvrsto uvjeren, da osim slagarskog zanata nijesam ni za što drugo . . . A li našav se u sredini ovoga svijeta pusto­ lova, koji lakše promijene svoj zanat, nego li svoju košulju, vjere mi I ja sam radio, kao i ostali. Pošto mi rudarski posao nije donosio do­ voljno prihoda, ja ga napustih i odoh u grad, gdje sam naizmjence bivao tipograf, pokrivač krovova, lijevalac olova i t. d. Stekavši to iskustvo, da sam sposoban za sve radove, ja se manje osjećam kao molusk, a više kao čovjek." Karl Marx, Kapital, 1. svezak. �390 rada, vrtljarstvom i t. d. Blagotvoran utjecaj jedne akcije, koja se osniva na naizmjeničnosti umnoga i fizičkoga rada, potvrdit će svaki higijeničar, o n a j e j e d i n a p r i ­ r o d n a . Pretpostavlja se, da se svaka akcija v r š i u m j e ­ r e n o i da odgovara individualnim snagama. U svom spisu „Značenje znanosti i umjetnosti" grof Lav Tolstoj šiba hipertrofični i nenaravni karakter, koji su zbog nenaravnosti našega društva dobile umjetnost i nauka. O n najoštrije osudjuje preziranje fizičkoga rada, koje je u današnjem društvu zauzelo mjesto, i preporuča povratak u prirodne odnose. Svaki čovjek, koji hoće da živi prirodno i s uživanjem, trebao bi, prvo, da provede dan tjelesnim radom na polju, drugo, u zanatlijskom radu, treće, u du­ ševnom radu, četvrto, u obrazovanom društvenom saobra­ ćaju. Čovjek ne bi smio da fizički posao vrši duže od osam sati. Tolstoj, koji primjenjuje u praksi ovaj način života, i tek otkad ga primjenjuje, kako on kaže, osjeća se kao čovjek, zaboravlja samo, da je to, što je za njega, nezavisnog čovjeka, mogućno, nemogućno u današnjim od­ nosima za veliku masu ljudi. Jedan čovjek, koji dnevno teško radi deset do dvanaest, a čestoput i više sati, samo da bi obezbijedio svoj jadan život, čovjek, odgojen u ne­ izvjesnosti, ne može zadobiti Tolstojevo naziranje na život. T o ne mogu ni svi oni, koji se nalaze u borbi za op­ stanak i koji se moraju pokoravati njenim zahtjevima, a ono malo njih, koji bi mogli raditi, što i Tolstoj, najvećim dijelom ne osjećaju nikakvu potrebu za tim. T o je jedna od onih iluzija, kojima se Tolstoj odaje, misleći, da će propovijedima i primjerom moći izmijeniti društvo. Iskustva, do kojih je Tolstoj došao tim svojim načinom života, do­ kazuju, koliko je on razuman, ali da bi se takav način života mogao zavesti kao opći običaj, potrebni su dru­ gačiji društveni odnosi, jedno novo društvo. B u d u ć e d r u š t v o imat će ove od n o s e , u n j e m u ć e b i t i b e z b r o j u č e n j a k a i u m j e tn i k a s v a k e v r s t i , a l i ć e s v a k i o d n j i h fi ­ zički raditi je d a n dio dana, a ostalo �391 v r i j e m e u p o t r i j e b i t i po s v o m e u k u s u na studije, um jetnost i dru štv e n i život.1 Suprotnost izmedju duševnoga i fizičkoga rada, su­ protnost, koja postoji i koju vladajuće klase zaoštravaju Što mogu više, da bi i duhovnim sredstvima obezbijedile sebi vladavinu, m o r a t i ć e d a k l e i š č e z n u t i . 6. Dizanje konzumcione sposobnostiIz ovoga, što smo dosada rekli, izlazi dalje, da su u budućem društvu onemogućeni dani krize i besposlice. Krize potiču otuda, što kapitalistička proizvodnja, nadražena profitom i bez ikakva mjerila za stvarnu potrebu, prepunjava tržišta, ide do suvišne proizvodnje. Pošto u kapitalističkom privrednom sistemu produkti imaju karakter robe, koju njihovi vlasnici nastoje da izmijene, potrošnja robe zavisi od k u p o v n e m o ć i konzumenta. Medjutim kupovna moć ogromne većine stanovništva, čiji se rad plaća ispod vrijednosti i čija se radna snaga ne upotrebljava, kad poslodavac ne može iz nje iscijediti višak vrijednosti, ogra­ ničena je. K u p o v n a m o ć i p o t r o š a č k a m o ć u u b u r ž o a s k o m su s v i j e t u d v i je r a z l i č i t e s t v a r i . Mnogi milijuni imaju potrebu novih odijela, ci­ pela, pokućstva, rublja, robe za jelo i pilo, ali ne imadu novaca, pa zato njihove potrebe, to jest njihova p o t r o ­ š a č k a m o ć , ostaju nezadovoljene. Tržište robom je pre­ 1 Sto može da od čovjeka postane u povoljnim uvjetima razvijanja, vidimo primjerice na L e o n a r d u d a V i n c i j u , koji bijaše izvrstan slikar, znamenit vajar, traženi graditelj i inžinir, odličan graditelj za ratna utvrdjenja, muzičar i improvizator. B e n v e n u t o C e l l i n i bijaše zna­ menit zlatar, izvrstan m odelista, dobar vajar, priznati majstor za ratna utvrdjenja, odličan vojnik i spreman glazbenik. A b r a h a m L i n c o l n bio je tesar, zemljoradnik, ladjar, trgovački pomoćnik i odvjetnik, dok se nije uzdigao na predsjedničku stolicu Saveznih Država. M ože se ka­ zati bez pretjerivanja, da najveći broj ljudi ima onu profesiju, koja n e odgovara njihovim sposobnostim a, zato, što u nju nisu stupili po slo ­ bodnoj volji, već po sili prilika. M nogi rdjav profesor mogao bi kao po­ stolar dati i što valjano, a gdjekoji valjani postolar biti isto tako valjan profesor. �392 natrpano, ali gomila gladuje; ona hoće da radi, ali ne na­ lazi nikoga, tko bi htio kupiti njihov rad, jer poduzetnik ne može pri tom ništa da zasluži. Umri, propadni, postani skitnicom, zločincem, ja, kapitalista, ne mogu to da pro­ mijenim, ja ne mogu potrebovati robu, za koju ne nalazim kupca sa stanovitim profitoih. I čovjek ima sa svoje strane potpuno pravo. U novom će društvu biti uklonjeno ovo protuslovlje. O no ne će proizvoditi ,,robu“, da je „kupuje" i „prodaje", ono će p r o i z v o d i t i ž i v o t n e n a m i r n i c e , k o j e će bi t i za p o t r o š n j u , za konzum, jer i n a č e n e i m a j u n i k a k v u s v r h u . U njemu ne će potrošačku moć ograničavati kao u buržoaskom svijetu ku­ povna moć pojedinca, v e ć p r o d u k t i v n a m o ć c j e ­ l i n e . Ako bude dovoljno sredstava za rad i radnih snaga, onda će s v a k a potreba biti zadovoljena. Granica dru­ štvene potrošačke moći biti će samo — z a s i ć e n o s t potrošača. Ali kao god što u novom društvu ne če biti „robe", tako isto najzad ne će biti ni novaca. Novac prividno iz­ gleda kao nešto suprotno robi, a medjutim i on je sam ro b a ! Ali novac, ma da je i sam roba, predstavlja u isti mah i društveni oblik ekvivalenta, mjerilo vrijednosti za svaku robu. Medjutim novo društvo ne će proizvoditi robu, već predmete, koji podmiruju potrebu, upotrebne vrijed­ nosti, za čiju je proizvodnju potrebna izvjesna količina dru­ štvenog radnog vremena. Vrijeme rada, koje je prosječno nužno za proizvodnju nekog predmeta, bit će jedino mje­ rilo za njegovu upotrebu u društvu. Deset minuta društvenog radnog vremena, utrošenih na jedan predmet, jesu ravno deset minuta društvenog radnog vremena, utrošenih na drugi koji predmet, ni više ni manje. Društvo ne će da „zaradi \ ono hoće, da se medju njegovim članovima razmjenjuju predmeti istoga kvaliteta, iste upotrebne vrijednosti, a na kraju krajeva njemu ne će biti potrebno, da utvrdjuje čak ni upotrebnu vrijednost, ono če proizvoditi ono, što mu treba. A ko naprimjer društvo nadje, da je za proizvodnju svih potrebnih produkata nužno radno vrijeme od tri sata �393 dnevno, ono će onda uvesti trosatni radni dan.1 Usavrše li se načini proizvodnje toliko, da se potreba može pod­ mirivati društvenim radom od dva sata dnevno, ono će utvrditi radno vrijeme od dva sata. A ko nasuprot cjelina traži, da se podmire njene više potrebe, za što je, i pored povećanog broja radnih snaga i pojačane produktivnosti radnog procesa, potrebno radno vrijeme od dva ili tri sata dnevno, društvo će uvesti veći broj radnih sati.Njegova volja bit će njegovo carstvo nebesko. Koliko je potrebno društvenog radnog vremena za pro­ izvodnju jednog produkta, lako je izračunati.2 A na osnovu toga mjeri se odnos tog dijela radnog vremena prema cjelo­ kupnom radnom vremenu. M a kakav certifikat, jedan štam­ pani komadić papira, zlato ili lim, ovjerava vrijeme utroše­ noga rada i daje mogućnosti svome posjedniku, da taj znak razmjenjuje za predmete, koji podmiruju potrebe najrazličitijih vrsti.3 A ko on nadje, da su mu potrebe manje od 1 V alja stalno imati na umu, da će cjelokupna proizvodnja biti or­ ganizovana na najvišem tehničkom stupnju i da će s v i raditi, tako da će pod takvim prilikama i trosatni radni dan biti predug. O w en, koji je bio veliki tvorničar, dakle može važiti kao stručnjak, smatrao je — u prvoj četvrtini devetnaestog vijeka — dovoljnim radni dan od dva sata. 2 „N ije potrebno, da se okolišajući utvrdjuje, kolika količina druš­ tvenoga rada leži u jednom produktu; dnevno iskustvo direktno pokazuje, koliko je prosječno toga rada potrebno za jedan predmet. Društvo može jednostavno da izračuna, koliko je sati rada uloženo u jedan parostroj, u jedan hektolitar pšenice od posljednje žetve, u sto kvadratnih metara tkanine ove ili one kakvoće. Njemu poslije ne će padati na pamet, da kvantume rada, koji leže u produktima i koje je ono sad izmjerilo direktno i apsolutno, izražava još i nekom relativnom, nestalnom, nedo­ voljnom mjerom, kojom se služilo tek za nevolju, nekim drugim pro­ duktom, umjesto njihovom prirodnom, adekvatnom, apsolutnom mjerom, vremenom . . . Društvo će plan za proizvodnju organizovati prema sred­ stvima za proizvodnju, u koja naročito spadaju i radne snage. Efekti ko­ risnosti raznih predmeta za upotrebu, uporedjivanih medju sobom i mje­ renih količinama rada, koje su potrebne za njihovu proizvodnju, odredjivati će na koncu konca taj plan. Ljudi će urediti sve stvari vrlo jednostavno, bez miješanja mnogohvaljene „vrijednosti"." Fr. Engels, Prevrat znanosti po gospodinu Eugenu Diihringu. Stuttgart, J. H . W . D ietz. 3 G ospodina Eugena Richters toliko iznenadjuje iščezavanje novca u socijalističkom e društvu — novac se ne će ukinuti, on će kao suvišan iščeznuti sam sa uništenjem sistema, koji radnome produktu daje z n a č a j �394 onoga, što za svoj rad dobija, onda on radi za toliko manje vremena. Ako hoće kome da pokloni ono, što sam nije upotrijebio, nitko ga ne spriječava; hoće li d o b r o ­ v o l j n o da radi za drugoga, tako da ovaj uživa dolce far niente, ili ako hoće da zajedno s njime upotrebljava društvene produkte, nitko mu ne brani. Ali nitko ga ne može primoravati, da radi u korist drugoga, nitko ne može prisvajati sebi jedan dio njegovih prava, koja je on stekao svojim radom. Svaki može zadovoljavati sve svoje želje i pretenzije, koje se mogu ispuniti, ali ne na račun drugih. O n dobija ono, što uradi za društvo, ni više ni manje, i nitko ga treći ne može ni najmanje eksploatirati. 7. Jednaka obvezatnost rada za sve. „Ali gdje će ostati razlika izmedju lijenih i marljivih, izmedju inteligenata i glupaka?“ T o je jedno od glavnih pitanja naših protivnika, a odgovor na nj izaziva u njih tešku glavobolju. A nijedan od ovih lukavaca i mudračina ne misli na to, da se primjerice u našoj činovničkoj hierarhiji ne čini ta razlika izmedju „lijenih4 i „marljivih4 , * 4 r o b e — te on tomu posvećuje čitavu jednu glavu u svojoj knjiz^ „Krive nauke". Naročito mu nije jasno, kako je to sasvim svejedno, da ii će uputnica, koja glasi na jedno izvjesno vrijeme izvršenoga rada, biti komadić papira, zlato ili lim. O n k a ž e : A li sa novcem bi se i djavo iz sadašnjeg uredjenja svijeta uvukao u socijalnodemokratsku državu — da će na koncu konca postojati samo socijalističko društvo, a nikakva socijalnodemokratska „država", preko toga gospodin Richter tvrdoglavno pre­ lazi, pošto inače dobar dio njegove polemike ne bi imao smisla — , jer zlato ima samostalnu vrijednost kao kovina, može se lako čuvati, i tako bi onaj, koji ima zlata, mogao lako nagomilavati vrijednosti, iskupljivati se od obvezatnosti rada, pa čak i davati zajmove pod kamate. V alja smatrati čitatelje velikm glupanima, kad im se takav lim daje za naše zlato. G ospodin Richter, koji ne može da so otrgne od pojma kapitala, ne može dašto da shvati ni to, da gdje nema nikakva kapitala, nikakve robe, tu ne može biti ni „novca", a gdje nema ni kapitala ni novca, tu ne može biti ni kamata. G ospodin Richter je toliko začaran pojmom kapitala, da prosto ne može da zamisli svijet bez „kapitala • M i bismo htjeli znati, kako član socijalističkoga društva da „uštedi" svoj zlatni certifikat rada ili čak i drugima da ga pozajmi i iz­ vuče otuda „kamate", kad svi ostali imaju isto to, što im on nudi i od č e g a on živi. �395 „inteligenata" i „glupaka“, već o visini plaće, a većinom i o unapredjenju odlučuje s t a r o s t s l u ž b e , ma se i tražila za više koje mjesto osobita obrazovanost. Učitelj, profesor — a baš su ovi posljednji najnaivniji pitači — ne dolaze do plaće, koju donosi sa sobom položaj, po svojoj kvaliteti. V eć i vrapci na krovovima znadu, u ko­ likim slučajevima u našoj vojničkoj, činovničkoj i naučenjačkoj hierarhiji ne zapadaju unapredjenja najspremnije, već one, koji su srećni po rodu, rodbinskim vezama, prija­ teljstvu, ženskoj milosti. A da se ni bogatstvo ne mjeri po marljivosti i obrazovanosti, tomu su jaki dokaz berlinski gostioničari, pekari, mesari, koje biraju u prvom razredu pruskog trorazrednog izbornog sistema, a mnogo puta ne znaju razlikovati ni dativ od akuzativa, dok se berlinska inte­ ligencija, ljudi od nauke, najviši činovnici carstva i države biraju u drugom ili trećem razredu. Razlika izmedju lijenih i marljivih, inteligentnih i glupih ne postoji, jer je iščezlo ono, što pod time razumijevasmo. ,,Ljenivcem“ zove društvo primjerice onoga, koji je izbačen iz posla, primoran na skitanje, i konačno doista postane skitnicom, ili onoga, koji je propao zbog lošeg odgoja. T ko bi pak nazvao ljenivcem onoga, što sjedi na novcu i provodi vrijeme u neradu i žderanju, taj počinja uvredu, jer onaj je „častan” čovjek. P a kako će ovo biti u novom društvu? Svi se razvi­ jaju u jednakim životnim uslovima i svaki radi t a m o , kuda ga uputi sklonost i spretnost, zbog toga će biti ma­ lene razlike u produktima1. Atmosfera društva, koja sva­ koga potiče, da se istakne pred drugim, pomoći će isto tako, da se razlike izjednače. Nadje li tkogod, da ne može na jednom području izvesti ono, što izvode drugi, odabrat će sebi drugo područje, koje odgovara njegovim silama i sposobnostima. T ko je radio zajedno sa većim brojem ljudi na jednom poslu, taj zna, kako je onaj, koji 1 „Svi normalni ljudi r a d j a j u s e g o t o v o s a j e d n a k i m r a z u m o m , ali o d g o j , z a k o n i i p r i l i k e s t v a r a j u razlike i z m e d j u n j i h . Pravo shvaćeni pojedinačni interes sliva se sa za­ jedničkim interesom ili javnim interesom." H elvetius, O čovjeku i njegovu odgoju. S obzirom na vrlo v e l i k u većinu ljudi H elvetius ima Pr® * v° ono, što je kod njih različito, to su dispozicije pojedinaca za najrazlicitije vrste radova. �396 se za izvjestan rad pokazao nesposoban i neupotrebljiv, pa namješten na drugo mjesto vršio svoju novu dužnost na najveće zadovoljstvo sviju. S kakvim pravom može netko da traži povlastice prema drugima? Ako je priroda bila prema nekome maćeha, da on ni pored najbolje volje ne može da uradi ono, što drugi urade, d r u š t v o g a o n d a ne m o ž e k a ž n j a v a t i za p o g r i j e š k e p r i r o d e . A ko je obratno priroda dala nekom toliko sposobnosti, da ga one uzdižu iznad ostalih, d r u š t v o o n d a n i j e o b ­ v e z a n o n a g r a d j i v a t i ga za ono, š t o ni j e n j e ­ g o v a l i č n a z a s l u g a . Dalje je načelo socijalističkoga društva to, da svi imaju jednake uslove za život i odgoj, da se svakome pruži mogućnost da razvije svoje znanje i sposobnosti prema svojim dispozicijama i sklonostima, i tako je time dano jamstvo, da će u socijalističkom društvu znanje i sposobnosti ne samo stajati na mnogo višem ste­ penu, no u buržoaskom društvu, već i da će biti r a v n o ­ p r a v n i j e raspodijeljeni, a ipak m n o g o s t r u č n i j i . Kad je G oethe na jednom putovanju po Rajni pro­ učavao kolnsku katedralu, on je u aktima o podizanju gradjevine našao, da su stari graditelji svoje radnike plaćali jednako visoko prema vremenu; oni su to činili, jer su htjeli imati valjan i savjesno izveden posao. T o buržoaskom društvu u mnogom izgleda kao anomalija. O no je zavelo sustav rada po komadu, zbog kojega radnici natjeruju jedni druge na pretjeran rad i time daju poslodavcu mogućnost, da ih plaća u toliko manje, da im spušta nadnice sve niže i niže. A kako god stoji stvar s fizičkim radom, tako ona stoji i s duševnim. Čovjek je produkat vremena i prilika, u kojima živi. Jedan Goethe, da je pod isto tako povolj­ nim uslovima rodjen u četvrtom mjestu u osamnaestom vijeku, bio bi umjesto pjesnik i prirodoznanac vjerovatno k a k a v v e l i k i c r k v e n i o t a c , koji bi zasjenio možda čak i sv. Augustina. Naprotiv, da je Goethe došao na svijet kao sin kakvog siromašnog obućara u Frankfurtu umjesto kao sin bogatog frankfurtskog patricija, on ne samo da bi teško postao ministrom weimarskog velikog vojvode, već bi najvjerovatnije ostao obućar i umro kao pošten postolarski majstor. G oethe je i sam priznao, da je za njega �397 to bila srećna okolnost, što se rodio u materijalno i druš­ tveno povoljnom položaju i time dobio mogućnosti, da se razvija; tako naprimjer u svom „Meštru Vilimu“. D a se Napoleon I. rodio deset godina kasnije, nikad ne bi bio postao carem Francuske. A isto tako ne bi ni Gambetta postao onim, što je postao, da nije bilo rata od 1870./71. Ostavite kod divljaka dijete inteligentnih roditelja, koje ima lijepih dispozicija, i od njega će postati divljak. D r u š t v o j e d a k l e u č i n i l o s v a k o g a o n i m, š t o on j e s t . Ideje nijesu produkt, koji pod nekom višom inspiracijom, inspiracijom odozgo, nastaje u glavama pojedinaca, već je to produkt, koji u glavama pojedinaca stvara društveni život i razvoj, u kojemu se on kreće, „ d u h v r e m e n a “. Jedan Aristotel nije mogao imati ideje jednoga Darwina, i jedan je Darwin morao misliti drugačije, nego li jedan Aristotel. Svaki misli onako, kako ga primora misliti duh vremena, to jest njegova okolina i njezine pojave. O tuda biva često, da različiti ljudi misle u i s t i m a h jedno te isto, da se na mjestima, koja su jedna od drugih veoma udaljena, u isto vrijeme prave sasvim jednaka otkrića i izumi. O tuda se tumači i činjenica, da je jedna ideja, izrečena pedeset godina ranije, ostavila svijet hladnim, dok je pokrenula čitav svijet ponovljena poslije pedeset godina. Car Sigismund mogao se 1415. usuditi da prekine riječ, zadanu Husu, i da ga dade spaliti u K onstanzi; Karlo V ., i ako daleko veći fanatićar, morao je 1521. pustiti Luthera, da podje svojim putom s državnog sabora u Wormsu. Ideje su produkat društvenog zajedničkog djelovanja, društvenog života. A što važi za društvo uopće, to specijalno važi i za razne klase, od kojih je sastavljeno jedno društvo u jednoj odredjenoj historijskoj eposi. Kako svaka klasa ima svoje posebne interese, ona ima i svoje posebne ideje i naziranja, koja vode onim razrednim borbama, kojima je ispunjeno historijsko razdoblje čovječanstva, a koje dostižu svoj vrhunac u razrednim suprotnostima i razrednim bor­ bama sadašnjosti. N e radi se dakle samo o tom, u kojem v r e m e n u netko živi, već i u kojem d r u š t v e n o m s l o j u jednog vremena, čime se odredjuje njegovo osje­ ćanje, mišljenje i djelovanje. �398 Bez modernog društva ne bi bilo nikakvih modernih ideja. T o je, čini se, jasno i očevidno. A u korist novoga društva ide još i ta činjenica, što će sva sredstva, koja su ljudima potrebna za izobrazbu, biti v l a s n i š t v o d r u š t v a . I onda se od društva ne može zahtijevati, da posebice nagradjuje ono, što ono omogućava i što je n j e g o v proizvod. Toliko o kvalificiranju tjelesnog i duševnog rada. O tuda izlazi dalje, da ne može postojati nikakva razlika izmedju višeg i nižeg rada, kao što naprimjer danas jedan meha­ ničar smatra sebe za nešto više od nadničara, koji vrši radove na ulici i slično. Društvo će dati, da se obavljaju samo društvu korisni poslovi i tako će svaki rad za društvo biti jednako vrijedan. A ko se neugodni, odvratni radovi ne budu mogli vršiti mehaničkim, dotično kemijskim putom ili ma kojim procesom pretvoriti u prijatne radove — a u ovo n e t r e b a s u m n j a ti, ako se samo imaju na umu napredci, koji su postignuti u oblasti tehnike i kemije — i ako se ne nadju dobrovoljne snage, potrebne za taj posao, onda će svaki primiti na sebe obvezu, da odradi svoj dio posla, čim bude došao red na njega. T u ne će biti nika­ kvog lažnog stida i nikakvog besmislenog preziranja nad korisnim radom. T o postoji tek u našoj trutovskoj državi, u kojoj se nerad smatra kao sreća, na kojoj čovjeku treba zavidjeti, a radnik se u toliko više prezire, u koliko su teži, naporniji i neprijatniji poslovi, što ih on vrši, i u koliko se više pokazuju kao nužni za društvo. Danas se Tad plaća u tolikoj mjeri slabije, u koliko je on neugodniji. T om u je razlog jedan velik broj radnih snaga, koje stoje na najnižem kulturnom stupnju i koje je stalno revolucioniranje procesa produkcije izbacilo na ulicu kao rezervnu vojsku, i ove radne snage, da bi živjele, prodaju se za najniže radove pod tako nisku cijenu, da se za te radove „ne isplati** uvoditi čak i strojeve. Primjerice tucanje ka­ mena je jedan tako slabo plaćen i tako neprijatan posao, te je to već ušlo i u poslovicu. Bila bi malenkost, kad bi se tucanje kamena, kao što je to u Saveznim Državama, obavljalo pomoću strojeva, ali mi imamo toliko jeftinih �399 radnih snaga, te se uvodjenje stroja ne „isplati*'.1 Čišćenje ulica, čišćenje kanala, izbacivanje djubreta, kopanje zemlje u dubinu itd., svi bi se ti radovi već pri današnjem stanju našega razvitka mogli pomoću strojeva i tehničkih uredaba tako organizovati, te u njima ne bi više bilo ni traga od onih neprijatnosti, koje su danas u mnogom pogledu neizbježive za radnike. Ali pravo uzevši jedan radnik, koji čisti kanale, da bi čuvao ljude od zdravlju škodljivih mijazama, vrlo je koristan član društva, dok su naprotiv jedan profesor, koji predaje krivotvorenu povjest u interesu vladajućih klasa, ili jedan bogoslov, koji nastoji zamagliti moz­ gove svrhunaravnim transcendentnim naukama, u najvećoj mjeri škodljivi individui. Naši učenjaci, kojima su danas dana zvanja i časti, reprezentiraju velikim dijelom ceh, odredjen i plaćen za to, <Ja bi branio i opravdavao autoritetom znanosti vlast vo­ dećih klasa, da bi je prikazivao pravednom i potrebnom i da bi uzdržavao na snazi postojeće predrasude. Zapravo ovaj ceh u velikom dijelu goji nadrinauku, truje mozgove, 1 „Kad bi se imalo birati izmedju komunizma sa svim njegovim izgle­ dima i današnjeg društvenog stanja sa svim njegovim patnjama i neprav­ dama ; kad bi neizbježiva posljedica institucije privatnog vlasništva bila to, da se plod rada dijeli ovako, kao što danas vidimo, gotovo u obrat­ nom razmjeru prema radu — d a n a j v e ć i d i j e l o v i p r i p a d a j u o ni ma , ko j i u o p ć e n i k a k o n i j e s u r a di l i ; ma l o ma nj i d i j e ­ l o v i oni ma, ćiji je rad g o t o v o s a m o n o mi n a l a n , i t ako r e d o m na ni ž e, d a j u ć i s v e m a n j u n a k n a d u , š t o je rad t ež i i n e p r i j a t ni j i , d o k na k o n c u n a j n a p o r n i j i i n a j n e s n o s n i j i r ad ne m o ž e r a č u n a t i s p o u z d a n o š ć u , da će d o b i t i č ak n i o n o l i k o , k o l i k o j e n a j n u ž n i j e z a ž i v o t ; k a d bi , v e l i m o , a l t e r n a t i v a b i l a : o v o i l i k o m u n i z a m , o n d a bi s v i p r i g o ­ v o r i k o m u n i z m a , v e l i k i i ma l i , p r e d s t a v l j a l i s a m o p l j e v u n a v a g i . " John Stuart M ill, Politička ekonomija. M ili se jako upinjao, da „reformira" i „opameti" gradjanski svijet. Naravski, uzalud. I tako je on, kao i svaki uvidjavan čovjek, koji poznaje stanje stvari, konačno postao socijalistom . A li on se ne usudjivaše priznati to za svojega života, ali je upriličio, da se poslije njegove smrti objelodani njegova autobio­ grafija, koja sadrži njegovu socijalističku ispovijest. S njim je bilo kao i s Darvvinom, koji nije htio, da ga za života smatraju ateistom. T o je komedija, na koju buržoasko društvo primorava tisuće. Buržoazija hini lojalnost, vjeru i vjerovanje u autoritet zato, što se njezina vlast osniva na narodu, koji usvaja te „vrline", medjutim se u sebi ona svemu tomu sm ije. �m radi na štetu kulture, vrši duševni najamni rad u interesu buržoazije i njezinih klijenata.1 Društvena organizacija, koja će u budućnosti onemogućiti egzistenciju takvim elemen­ tima, izvršit će djelo oslobodjenja čovječanstva. S druge strane, prava je nauka vrlo ćesto vezana za neprijatan odvratan rad. Naprimjer, kad liječnik secira le­ šinu, koja se nalazi u stanju raspadanja, ili kad operira zagnojene dijelove tijela, ili kad kemičar istražuje izmetine, to su radovi, koji su često puta odvratniji od najodvrat­ nijih poslova, koje obavljaju nadničari i neuki radnici. Nitko ni ne misli, da to prizna. Razlika sastoji u tome, što jedan posao, da bi se obavljao, traži opsežnih studija, dok drugi rad može vršiti svatko bez velikih studija. Z bog toga se radovi i cijene iz temelja različno. Ali društvo, u kome će potpuna, svima zagarantovana mogućnost obrazovanja ukinuti današnju razliku izmedju obrazovanih i neobrazo­ vanih, uništava u isti mah i suprotnost izmedju kvalifici­ ranog i nekvalificiranog rada, to više, što razvoj tehnike ne zna za granice, iza kojih bi bilo nemoguće zamijeniti ručni rad strojevima ili tehničkim procesima. Treba tek pogledati na razvoj naših umjetničkih zanata, primjerice na rezanju u bakru, na ksilografiju i t. d. Kao što su najneprijatniji radovi često puta najkorisniji, tako je i naš pojam o ugodnom i neugodnom radu površan, vezan samo za vanjski izgled stvari, kao god i toliki drugi pojmovi u buržoaskome društvu. 8. Ukidanje trgovine. Preokret u prometu. Čim se cjelokupna proizvodnja novoga društva postavi na bazu, sličnu ovoj, koju skicirasmo, ono će proizvoditi, kao što već primijetismo, ne više robu, već predmete za potrošnju, za potrebu društva. A time prestaje i trgovina, u koliko saobraćaj s drugim narodima, koji još stoje na buržoaskom temelju, ne bude činio nužnim stari oblik trgo­ vine, koji ima smisla i mogućnosti da postoji tek u društvu, 1 „U čenost služi često isto toliko Đucklc, Povjest engleske civilizacije. neznanju, koliko i napredku. �401 zasnovanom na proizvodnji robe. N a taj se način pokreće na produktivnu djelatnost velika vojska osoba obih spolova. T a velika vojska sad je slobodna i može da proizvodi; ona sad proizvodi artikle, koji podmiruju potrebu i tako omogućava, da se u većoj mjeri troše, ili, upotrebljena za rad, utiče na smanjivanje društveno potrebnog radnog vre­ mena. Danas se hrane te osobe više ili manje kao parasiti radnim proizvodima drugih i moraju se, što nitko ne će poreći, često toliko brinuti i mučiti, ne mogući ipak da sebi obezbijede pristojnu egzistenciju. U novom će društvu oni biti suvišni kao trgovci, gostioničari, mešetari, posred­ nici. Na mjesto tuceta, stotina i tisuća dućana i trgovačkih lokala svih vrsta, koliko ih danas svaka općina u razmjeru prema svojoj veličini ima, doći će velika općinska skladišta artikla, elegantni bazari, čitave izložbe, za koje će trebati razmjerno mali upravni personal. Čitava trgovačka akcija bit će pretvorena u jednu centralizovanu, čisto administra­ tivnu akciju, koja će imati da vrši veoma jednostavne po­ slove i koja će centralizovanjem svih društvenih ustanova biti sve jednostavnija i jednostavnija. Sličan će preobražaj doživjeti i čitav prometni sistem. Telegrafi, telefoni, željeznice, pošte, riječni i morski brodovi, ulične željeznice, teretni i osobni automobili, zra­ koplovi i strojevi za lijetanje i kako se već zovu sve te ustanove i sredstva za vožnju, sve će to biti d r u š t v e n o vlasništvo. Mnoge od tih ustanova, kao pošta, telegraf, brzojav i većina željeznica u Njemačkoj su već državni istituti, pa je njihova promjena u društveno vlasništvo tek pitanje forme. T u se već ne mogu povrijediti privatni inte­ resi. A ako država poradi u istom pravcu dalje, to bolje. Ali ova poduzeća, kojima država upravlja, nijesu n i m a l o socijalistička poduzeća, kao što se pogriješno misli. T o su poduzeća, koja se od države isto tako kapitalistički izrab­ ljuju, kao da su u rukama privatnih poduzetnika. Nikakve osobite koristi ne imadu od toga ni činovnici ni radnici. Država ne postupa prema njima nimalo drukčije, no pri­ vatni poduzetnik; kad se naprimjer u radionama državne mornarice i u željezničkoj upravi u Njemačkoj izdaju na­ redbe, da se na rad ne primaju radnici stariji od četrdeset A . Bebel: Ž ena i socijalizam. 2C �402 godina, onda je to jedna mjera, koja jasno ističe klasni karakter države kao države eksploatatora i koja nagoni radnika, da se buni protiv države. T e i slične mjere, kojih se država laća kao poslodavac, mnogo su gore od onih, koje poduzima privatni poduzetnik. Ovaj je prema državi uvijek tek jedan mali poduzetnik, i posao, koji on otkaže, dat će možda koji drugi. Država pako može kao monopolizovani poslodavac ovakvim načelima jednim mahom survati u bijedu tisuće. T u se dakle ne radi socijalistički, već kapitalistički, i socijalisti imaju i suviše razloga ustajati protiv toga, što se današnje državno gazdinstvo smatra kao socijalističko i kao ostvarenje socijalističkih težnja. Kao god što će na mjesto milijuna privatnih poduzet­ nika, trgovaca i posrednika svake vrsti stupiti veliki centralizovani zavodi, tako će isto i čitav transportni sistem zadobiti drugo lice. Milijuni sitnih pošiljaka, koje se sva­ koga dana upućuju gotovo isto tolikom broju vlasnika i izazivaju veliki gubitak rada, vremena i materijala, sliti će se sada u velike transporte, koji idu u općinska skladišta i centralna mjesta za proizvodnju. Rad će dakle biti i ovdje mnogo jednostavniji. Kao što se god naprimjer transport sirovina za jedno poduzeće od hiljadu radnika vrši mnogo jednostavnije i lakše, nego li transport za sto­ tinu sitnih poduzeća, razbacanih amo tamo, tako će i centralizovana mjesta produkcije i distribucije za čitave općine ili njihove dijelove omogućiti veliku prištednju svake ruke. T o ide na korist cijelome društvu, ali i s v a k o m p o j e ­ d i n c u , jer se sad zajednički interes pokriva s pojedinač­ nim interesom. Tim e se sasvim mijenja izgled naših mjesta za proizvodnju, prometnog sistema, a naročito naših obitavališta, sve to dobija mnogo prijatniji izgled. U glavnom prestaje huka, buka i trka naših velikih gradova s hilja­ dama kola i raznovrsnih prometnih sredstava. Gradnje cesta, čišćenje ulica, sav način stanovanja i života, medjusobni ljudski saobraćaj, sve se to u velike mijenja. Sad se s la­ koćom mogu provoditi higijenske mjere, koje se danas ili ne vrše nikako ili tek sa najvećim troškovima, pa i to ne sasvim potpuno, ili se često puta vrše samo u otmjenijoj četvrti. �403 U takvim će se prilikama komunikacioni sistem usavr­ šiti u najvećoj m jeri; možda će tada najotmjenije saobra­ ćajno sredstvo biti zrakoplov. Saobraćajna su sredstva žile, kroz koje se vrši izmjena proizvoda — kolanje krvi — po cijelom društvu, ona omogućuju osobne i duševne odnošaje medju ljudima, ona su zato u najvećem stepenu kadra, da kroz cijelo drušjtvo rasprostru i s t i n i v e a u blagostanja i obrazovanosti. Sirenje i razgranjivanje najsavršenijih saobra­ ćajnih sredstava do najzabačenijih mjesta u unutrašnjosti jest dakle j e d n a n u ž n o s t i j e d a n o p ć i d r u š v e n i i n t e r e s . Ovdje nastaju za novo društvo zadaci, koji da­ leko natkriljuju one, što ih sadašnje društvo može sebi sta­ viti. A opet, s druge strane, ovaj komunikacioni sistem, usavršen do vrhunca, utjecati će sretno na decentralizaciju, na rasporedjivanje po cijeloj zemlji onih ljudskih masa, koje su se danas natrpale po velikim gradovima i indu­ strijskim središtima, pa će tako biti od presudnog značenja kako za zdravlje tako i za napredak duševne i materijalne kulture. Dvadesetidrugo poglavlje. Socijalizam i poljoprivreda. 1. Ukidanje privatnog vlasništva nad zemljom i zemljištem. Zajedno sa sredstvima za proizvodnju i promet društvu pripada i zemlja kao prvobitni predmet svega ljudskog rada i temelj svekolike ljudske egzistencije društva. Društvo na najsavršenijem stupnju ponovo uzima u svoje ruke ono, što je u svom početku imalo. Kod svih naroda, koji su se uspeli na izvjestan stupanj kulture, postojala je z a j e d ­ n i č k a s v o j i n a zemlje. Zajedničko vlasništvo čini temelj svakog primitivnog društva i bez njega ono nije moguće. T ek je, kao što smo vidjeli, postankom i razvitkom pri­ vatnog vlasništva i o b l i k a v l a d a v i n e , koji su s njim spojeni, ukinuto poslije teških borba zajedničko vlasništvo i uzurpirano kao privatno vlasništvo. Otmica zemlje i njeno �404 pretvaranje u ličnu svojinu bili su prvi uzrok podjarmlji­ vanju ljudi, koje je počinjući od ropstva pa do „slobodnog“ najamnog radnika u dvadesetom stoljeću prošlo kroz sve moguće stupnjeve, dok konačno poslije dugog razvoja od toliko hiljada godina podjarmljeni iznova ne budu pre­ tvorili zemlju u zajedničko vlasništvo. Važnost zemlje za ljudsku egzistenciju bila je uzrok, zbog kojega je u svim društvenim borbama svijeta — u Indiji, Kini, Egiptu, Grčkoj (Kleomenes), Rimu (brača Gracchi), kršćanskom srednjem vijeku (religijozne sekte, Miin7eri, seljačka buna), u kraljevstvu Azteka i Inka, u socijalnim pokretima novih vremena — vlasništvo zemljišta bilo glavni zahtjev onih, koji su stupali u borbu. Pa još i sada nalaze ljudi opravdanim vlasništvo nad zemljom i zem­ ljištem — Adolf Samter, Adolf W agner, Dr. Schaffle, H enry George i drugi — ma da ne će ni čuti o zajed­ ničkom vlasništvu na ostalim područjima.1 1 Pa ni crkveni oci, pape i biskupi nijesu se mogli uzdržati, da se ne utrkuju u komunističkom pravcu u vjekovima, kada je zajednička svo­ jina doduše još prevladjivala, ali kada je pljačka zemlje bila u svom jeku. D ašto, da syllabus i enciklike devetnaestog vijeka ne poznaju više taj ton, a i rimski pape postali su podložni buržoaskome društvu i bivaju njegovi — nasuprot socijalistima — najrevniji branitelji. Tako je rekao biskup K l e m e n t I. (umro 102 našega računanja): „Upotrebljavanje svih stvari na tom svijetu treba da bude svima zajedničko. Nepravednost je kazati: to je moja svojina, to pripada meni, a ono drugomu. O datle je došla svadja medju ljudima.4 Biskup A m b r o z i j e milanski, koji je * živio oko 3 7 4 ., uskliknuo j e : „Priroda daje sva dobra svim ljudima zajed­ nički; jer Bog je sve stvari stvorio, da bude užitak zajednički za sve i da z e m l j a b u d e z a j e d n i č k i p o s j e d . Priroda je dakle stvorila pravo zajednice i samo je nepravedno zauzeće (Usurpatio) to, što stvara pravo vlasništva.4 S v . I v a n C h r y s o s t o m (umro 4 0 7 ) izjavio je ovo u 4 svojim homilijama, upravljenim protiv nemorala i korupcije carigradskog stanov­ ništva: „ N e k a n i t k o n e n a z o v e n e š t o s v o j i m v l a s n i š t v o m ; od Boga smo sve primili za zajednički užitak, a M o j e i T v o j e r i ­ j e č i s u l a ž i ! 4 S v . A u g u s t i n (umro 4 3 0 ) je izjavio: „Jer postoji 4 individualna svojina, postoje i raspre, neprijateljstva, zadjevice, ratovi, ustanci, grijesi, nepravde, umorstva. O dakle svi ti bičevi ? Jedino od vlas­ ništva. Uzdržimo se dakle, braćo, od toga, d a j e d n u s t v a r p o s j e ­ d u j e m o k a o s v o j e v l a s n i š t v o ili se uzdržimo barem od toga. d a j e l j u b i m o .4 Papa G r g u r V e l i k i izjavio je oko 6 0 0 : „Treba 4 da znate, d a j e z e m l j a , o d k o j e v i potičete i od koje ste stvoreni, svim ljudima z a j e d n i č k a , i da zbog toga plodovi, koje daje zemlja. �405 Blagostanje pučanstva ovisi u prvomu redu o obradbi i iskorišćivanju zemlje i zemljišta. Dignuti kulturu zemljišta na najviši stupanj, to je u najeminentnijem smislu opći in­ teres. A već smo pokazali, da taj najviši razvoj nije moguć u obliku privatnog vlasništva. Medjutim, potpuno iskorišća­ vanje zemlje ne zavisi samo od načina, na koji se njome gospodari, već tu dolaze u obzir još i faktori, kojima nije dorastao ni najkrupniji pojedini posjednik, a ni najmoćnije udruženje, faktori, koji u izvjesnim slučajevima prelaze čak i preko granice država, pa postaju internacijonalni. 2. Melioracije zemljišta. Društvo mora imati u vidu zemljište kao cjelinu, njegove t o p o g r a f s k e osebine, njegove gore, ravnice, šume, je­ zera, rijeke, ribnjake, pašnjake, močvare, bare i baruštine. O ve topografske osebine poied geografskoga položaja, koji je nepromjenljiv, imaju izvjesnih utjecaja na klimu i kvalitet zemljišta. T u se pruža najprostranije polje za djelatnost, na kome se može dobiti još^veliki broj iskustava i poku­ šati mnoštvo eksperimenata. Sto je dosada država vršila u tom pravcu, to je malo. Prvo, ona za takve kulturne za­ datke daje neznatna sredstva, a osim toga, čak i kad bi imala volju da više poradi na tome, spriječili bi je krupni privatni posjednici, koji vode prvu riječ u zakonodavstvu. t r e b a d a p r i p a d a j u s v i m a b e z r a z l i k e .“ B o s s u e t, zna­ meniti biskup od M eauxa, umro 1 7 04., veli u svojoj „Politici svetoga pisma44: „Kad ne bi bilo vlada, zemlja bi zajedno sa svim svojim dobrima pripadala ljudima isto onako, kao i uzduh i sv ijetlo st; po prvobitnome pravu prirode nitko nema specijalnog prava ma na što. S v e p r i p a d a s v i m a ; o d b u r ž o a s l č e v l a d e p o t j e č e s v o j i n a .4 Ovaj po­ * sljednji stavak trebalo bi jasnije 'iskazati o v a k o : P ošto se zajedničko vla­ sništvo pretvorilo u privatno, mi smo dobili buržoasku vladu, koja mora da ga štiti. A jedan od modernih, Zacharia, veli u svojih „Četrdeset knjiga o državi*4 : „Sve nevolje, s kojima se moraju boriti civilizovani na­ rodi, mogu se svesti Ba jedan uzrok, n a p r i v a t n o v l a s n i š t v o n a d z e m l j o m i z e m l j i š t e m.4 Svi ovi skupa shvatili su više ili ‘ manje pravilno narav privatnog vlasništva, koje je, otkako postoji, kako sasvim tačno kaže sv. Augustin, izazivalo procese, neprijateljstva, zadje­ vice, ratove, ustanke, nepravde, umorstva, sama zla, koja će iščeznuti, kad se ono ukine. �406 A bez znatnih ograničenja prava privatnog vlasništva ne može se na ovom području ništa postići. Ali egzistencija države temelji se na proklamiranju privatnog vlasništva „svetinjom*4, krupni privatni posjednici njezini su najvažniji stupovi, i tako ona ne ima snage da kroči u tom pravcu. Moralo bi se pristupiti velikim i opsežnim melioracijama zemljišta, pošumljivanjima i rašumljivanjima, navodnjavanjima i odvodnjavanjima, miješanjima zemlje, izmjenama terena, rasadima i t. d., pa da prinos zemljišta dosegne svoj naj­ viši vrhunac. Jedna vrlo važna stvar za kultiviranje zemljišta je op­ sežna, sistematski organizovana mreža od rijeka i kanala, koja se mora izvesti prema naučnim principima. Pitanje o jeftinijem transportu na vodenim putovima — tako važno za današnje društvo — bilo bi doduše od malog značenja za novo društvo, ali se vodenim putevima mora dati velika pažnja zbog toga, što oni omogućuju transport s najmanjim trošenjem snage i materijala. No najvažniju ulogu igra sistem rijeka i kanala zbog svog značenja za opsežno od­ vodnjavanje i navodnjavanje, za liferovanje djubreta i ma­ terijala za melioracije, za izvoz žetve i t. d. Iskustvom je utvrdjeno, da zemlje, oskudne vodom, pate mnogo više od hladnih zima i vrućih ljeta, nego li zemlje bogate >odom, i zato su primjerice u primorjima ti ekstremi u temperaturi tek izuzetni. Ali ovakovi ekstremi u vremenu nijesu ni korisni ni ugodni ni bilinama, a niti ljudima. T u bi nesumnjivo povoljno uplivisao prostrani sistem kanala u vezi sa kultivisanjem šuma. Takav sistem kanala, spojen s uredjenjem velikih bassina za prikupljanje i čuvanje vode­ nih masa, bio bi od velike koristi u danima, kada rijeke nabujaju i razliju se zbog velike vlage i bujnih kiša. Isto bi to bilo potrebno za planinske rijeke i planinske potoke. T ad a bi bile nemoguće poplave sa svojim pustošenjima. Prostrane i koncentrirane vodene površine uplivisale bi vjerovatno i na urednije padanje kiša. A one bi nadalje omogućavale i namještanje sisaljki i ostalih sprava za obilno navodnjavanje zemljišta, čim to bude zatrebalo. Velike površine zemlje, koje su dosada skoro neplodne, mogle bi se umjetnim navodnjavanjem pretvoriti u plodne �407 predjele. Tam o, gdje danas ovce jedva nalaze bijednu hranu i gdje u najboljem slučaju sušičavi borovi pružaju k nebu svoje mršave grane, mogle bi rasti bujne žetve i gusto stanovništvo naći hrane i uživanja. T ako je na­ primjer u pitanju samo to, hoće li se i koliko će se utro­ šiti rada, pa da se goleme pjeskovite prostorije Marke, ove „kutije pjeska u svetom njemačkom carstvu**, pretvore u plodni Eden. T o je u jednom predavanju prigodom njemačke poljoprivredne izložbe u Berlinu proljećem 1894. istaknuo jedan govornik.1 Ali veleposjednici Marke nijesu u stanju podignuti potrebne kanale, uredjenja za navod­ njavanje, melioracije, miješanja zemlje i t. d., i tako baš pred vratima carske prijestolnice stoje ogromne prostorije zemlje u takvom kulturnom stanju, koje će potonjim na­ raštajima izgledati nepojmljivo. S druge se strane kanali­ zacijama može izvršiti odvodnjavanje ogromnih barovitih prostorija i močvara i tako ih omogućiti za kulturu, kao naprimjer na sjeveru i jugu Njemačke. Isto bi se tako tekući kanali mogli iskoristiti za gojenje ribarstva pružajući obilan izvor hrane, oni bi dalje općinama, koje nemaju rijeka, omogućili podizanje najljepših kupališta.2 Nekoliko primjera, da se vidi, u kolikoj mjeri djeluje navodnjavanje. U blizini W eissenfelsa dalo je 7 l/a hektara dobro navodnjenih livada 480 centi otave, dok je odmah uz njih 5 hektara nenavodnjenih livada iste kvalitete dalo tek 32 centa. Prve dakle livade u odnošaju prema po­ tonjima dale su dakle više no deset puta veći prihod. Kod Riese u Saskoj povećalo je 65 hektara navodnjenih livada čist prihod od 5850 maraka na 1 1.100 maraka. Po 1 I u službenom izvješću o svjetskoj izložbi u Chicagu veli s e : „Valja sve vise nastojati oko toga, da se voda upotrijebi u voćarstvu i u povrćarstvu, i vodarska udruženja, upriličena za tu svrhu, mogla bi kod nas od pustinja stvoriti rajeve." 2 „T a primjerice na jednoj od najkultiviranijih oblasti austrijske monarkije — u Češkoj — ima 6 5 6 .0 0 0 hektara oranice, što čini četvrtinu cjelokupne površine, oranice, koja treba da se odvodni, a od livada je jedna trećina odviše suha ili odveć mokra. Naravski da je još mnogo gore u predjelima, koji su uopće nazadovali u gospodarskom razvoju, poimence u G aliciji." Dr. Eugen v. Philippovich, Narodnogospodarska politika. Str. 97. Tiibingen 1909. �408 Buchenbengeru je neplodno tlo pašnjaka u Bocku, na desnoj obali Lippe, navodnjavanjem, na koje se svega skupa potrošilo 124.000 maraka, dalo godišnji čisti prihod okruglo oko 400.000 maraka dok je prije bilo posve neplodno. Poboljšavanja zemljišta u Donjoj Austriji povećavala su sa troškom od 1 milijuna kruna čisti prihod za 6 milijuna kruna. Veliki troškovi oko navodnjavanja rentirali su se. U Njemačkoj pak, osim Marke, ima još mnogo predjela, čije zemljište, u glavnom pjeskovito, daje prilično dobar prinos, samo neka dodje koje vrlo vlažno ljeto. Ovi bi predjeli, isprepleteni kanalima i navodnjeni i na taki način popravljeni, davaji za kratko vrijeme pet puta i deset puta veći prihod. U Španjolskoj ima primjera, gdje je prihod dobro navodnjena zemljišta bio tridesetisedam puta toliki naprama nenavodnjenom zemljištu. Dajte dakle vode i nove, ogromne količine hrane niknuti će za tren oka iz zemlje. N e prodje gotovo nijedna godina, a da u najrazličitijim pokrajinama, u najrazličitijim državama ne navale jedan, dva i češće puta više ili manje velike poplave potoka, rijeka i rječina. Velike površine plodna tla bivaju odne­ sene silom valova, druge se pokrijj pijeskom, kamenjem i muljem ostajući tako neplodne kroz par godina ili zauvijek. Iskorijenjeni bivaju cijeli nasadi voćnjaka, koji su trebali decenije za svoj razvitak. Isprane bivaju kuće, mostovi, ceste, nasipi, ruinirane željezničke tračnice, nastradali ljudski životi, upropaštena marva, razorene melioracije zemljišta i uništena sjetva. Široke površine zemljišta, izložene čestim pogibeljima poplave, ne osiguravaju se nikako ili tek slabo, da ne bi štetovale neprestano. Poplave pojačavaju pusto­ šenja šuma, naročito na brjegovima i naročito po privatnim poduzećima. Besmislenom pustošenju šuma, koje ciljaše za profitom, ima se pripisati opadanje plodnosti „ u pokra­ jinama Pruskoj i ^Pomoraniji, u Koruškoj i Štajerskoj, Italiji, Francuskoj, Španiji, Rusiji i t. d. Posljedice pustošenja šuma po brdskim predjelima jesu poplave. Poplave Rajne, O dre i Visle mogu se pri­ pisati poglavito pustošenju šuma u Švicarskoj, odnosno u Galiciji i Poljskoj. Jednaki uzroci skrivili su česte poplave �409 u Italiji, poimence poplave Pada. A s istih razloga izgu­ bili su najveći dio svoje plodnosti Madeira, veliki djelovi Španjolske, naplodnije provincije Rusije, široki, nekoć bujni i plodoviti predjeli u Prednjoj A ziji.1 Konačno se već i u buržoaskom društvu uvidjelo, da na tom području ništa nije učinjeno samim puštanjem i da se sile, koje razaraju kulturu, razumnim mjerama mogu pre­ tvoriti u sile, koje će kulturu unapredjivati. I tako se pošlo k izgradnji velikih ustava, koji prikupljaju vodu u velikim množinama, pa se onda snage ove vode upotrebljavaju za elektrizovanje industrije i zemljorada. Naročito se u Ba­ varskoj mnogo radi oko ustavljanja brdskih rijeka i potoka, da bi se time dobilo sila za elektrizovanje željeznica i svih mogućih industrijskih ustanova. I tako se stara, agrarna Bavarska sve više pretvara u modernu, industrijsku zemlju. 3. Preobražaj u zemljoradu. Samo se po sebi razumije, da se ove velike zadaće ne mogu izvršiti za tren oka, ali će novo društvo napreg­ nuti sve svoje snage za taj cilj, jer je njegov j e d i n i za­ datak raditi na k u l t u r n i m s t v a r i m a i o t k l a n j a t i s v a k u n j i h o v u z a p r e k u . O no će tijekom vremena stvarati takva djela, na koja današnje društvo ne može ni da pomisli, jer ga već i pri samoj pomisli hvata vrtoglavica. Cjelokupno obradjivanje zemlje usavršit će se znatno bolje mjerama, koje opisasmo i njima sličnim. Pored na­ vedenih već načina za što bolje iskorišćivanje zemljišta dolaze još i drugi. Danas se mnoge kvadratne milje ze­ mljišta nasadjuju krumpirom, da bi se od njega pravile ve­ like količine rakije, koju onda konzumira isključivo naše siromašno pučanstvo, koje živi u nuždi i nevolji. Rakija je jedini stimulus, „rastjerivač briga“, koji ono može da nabavi. Z a kulturnog čovjeka ovog novog društva nestalo je trošenja rakije, i tako će jedan dobar dio zemljišta i radnih snaga 1 Veliku korist pruža, po Schwappachu, šuma vežući tlo, naročito u brdinama spriječavajući oticanje i u ravnicama umirivanjem pustoga pi­ jeska Rašumljivanje je jedan od poglavitih uzroka, što se oranice u Rusiji pretvoriše u pjeskovite predjele. �410 biti oslobodjen i upotrebljen za proizvodnju hrane. V eć smo upozorili i na to, kako se danas goji šećerna repa i fabricira slador za izvoz. V iše od 400.000 hektara naj­ boljeg zemljišta za kulturu pšenice upotrebljava se kod nas godimice za gajenje sladorne repe, da bi se šećerom opskrbila Engleska, Švicarska, Savezne države i t. d. T o je konkurencija, u kojoj podliježu one zemlje, kojima pod­ neblje omogućuje obradjivanje sladorne trstike. Naša stajaća vojska, rastrgana produkcija, rastrgan promet, rastrgano poljodjelstvo i t. d. traže milijune konja, a isto tako ogromne prostorije zemljišta za hranu i uzgoj mladih konja. Posvema promijenjeni socijalni i politički odnošaji u budućem društvu oslobodit će one površine zemljišta, koje su danas za to upotrebljene. I tako su i opet za druge kulturne potrebe zadobivene velike površine zemljišta i mnoge radne snage. U novije se doba ogromne površine zemljišta, u objamu od mnogo kvadratnih kilometara, oduzimaju poljoprivredi i čitava se mjesta sravnjuju sa zemljom, jer novo oružje, koje daleko nosi, pa onda novi način borbe zahtijeva vjež­ bališta, na kojima će moći manevrirati čitavi vojnički zbo­ rovi. T o će isto tako prestati u budućem društvu. Veliko polje gospodarenja sa zemljom, šumom i vodom već je odavno predmet pretresanja vrlo opsežne literature. Nijedno područje nije ostalo netaknuto: šumarstvo, navodnjivanje i razvodnjivanje, gojenje žita, mahuna i graška, povrćarstvo, gajenje voća, jagoda, cvijeća i uresnih bili na, gajenje bilina hranivih za inarvu, livadarstvo, razumno sto­ čarstvo, ribarstvo, peradarstvo i pčelarstvo, elementi i sred­ stva za gnojenje, upotreba otpadaka u gospodarstvu i indu­ striji, kemijsko istraživanje zemljišta i njegova upotreba i dotjerivanje za ovu ili onu kulturu, kvalitet sjemena, plodored, strojevi i posudja, pogodne ustanove svih vrsta za gospo­ darstvo, promjenljivost vremena i t. d., sve je to uzeto u krug znanstvenih pretresanja i istraživanja. Ne prodje go­ tovo ni jedan dan, a da se ne dodje do novih otkrića i iskustava, koja imaju za posljedicu poboljšavanja i opleme­ njivanja na ovom ili onom području. Obradjivanje zemlje postalo je poslije T haera i J. v. Liebiga znanošću, i to jednom od prvih i najvažnijih znanosti, postigavši toliki �411 opseg i značenje, kao rijetko koja akcija u oblasti materijalne proizvodnje. A li ako uporedimo ovo golemo izobilje napredaka svih vrsta sa stvarnim stanjem naše poljoprivrede, mor a se k o n s t a t i r a t i , da je s a mo j e d a n vrlo n e z n a t a n b r oj p r i v a t n i h p o s j e d n i k a bio u stanju, da bar d o n e k l e i s k o r i s t i o v e n a p r e t k e i to da svi ovi imaju u vidu samo svoj privatni interes, bez obzira na zajedničko dobro. Najveći dio naših poljo­ privrednika, može se slobodno reći 99 procenata, nije nikako u stanju, da se koristi svim onim koristima i napredcima, koje im pruža znanost i napredovanje tehnike, oni ili nemaju sredstava ili nemaju znanja, ili ni jednoga ni drugoga. Ovdje novo društvo nailazi na jedno polje, koje je i teoretski i praktički dobro pripravljeno i koje treba samo da se organizuje, pa da postigne najveličanstvenije rezultate. 4. V elika i m alena poduzeća. Razvitak elektrokulture. Dok se još čak i u socijalističkim krugovima zastupa mišljenje, da se sitno gazdinstvo može održati u konku­ renciji sa krupnim, samo ako su gazde i njihovi pomoćnici marljivi, dotle u stručnjačkim krugovima odavno vlada su­ protno mišljenje. Može seljak naprezati do vrhunca i svoju snagu i snagu svojih ukućana, već i sa stanovišta kulturnog čovjeka njegov se položaj može samo sažaljevati. Ma koliko on proizveo naprežući se i skučavajući svoje potrebe, mo­ derna tehnika i znanost o obradjivanju zemlje proizvodi mnogo više. A prije svega, primjena tehnike i znanosti jedina je u stanju, da i seljaka učini potpuno kulturnim čovjekom, dok je on danas samo rob svoga posjeda i helot svojih vjerovnika. Neizmjerne su koristi, što ih veliko poduzimanje u poljoprivredi pruža, samo ako se razumno upotrebljavaju sva preimućstva. Ponajprije znači ono znatno proširenje površine, koja se ima iskoristiti, jer se njime izbjegava bezbroj kolnih i pješačkih putova i ograda, koje su po­ sljedice raskomadana posjeda. Nadalje se uklanjanjem sitnih �412 gazdinstava uštedjuje velika količina vremena, koje se dotle tratilo. Pedeset lica, uposlenih u krupnom gazdinstvu, može bez obzira na racijonalnija radna sredstva proizvesti mnogo više, no pedeset lica, uposlenih u sitnim gazdinstvima. Samo u velikom poduzeću moguće je kombiniranje i diri­ giranje radnih snaga, koje najbolje odgovara svrsi. Uz to još dolaze goleme koristi, koje sa sobom donosi primjena i iskorišćavanje svih mogućih strojeva i usavršenih ustanova, industrijsko eksploatisanje prihoda, racijonalnije marvogojstvo i peradarstvo itd. A naročito donosi koristi primjena elek­ triciteta u poljoprivredi, primjena, koja baca u sjenu sve ostale metode obradjivanja zemlje. P . M ack1 utvrdjuje, da se uvodjenjem rada sa strojem postiže ušteda od preko 5000 konjskih dana, a pri izdatku od 40.000 maraka kapitala pojeftinjavanje produkata za više od 12.000 maraka ili 48 maraka po jednom hektaru, ne uzimajući tu u obzir veći prihod kod uvodjenja duboke kulture kao i egzaktnijeg kultiviranja i djelovanja strojeva.3 Višak prinosa u zrnu, koji sobom donosi duboka kul­ tura, cijeni se na 20 do 40 procenata, dok bi se prinosi biljaka, čiji je plod u zemlji, popeli na 50 procenata. Ali uzmimo, da višak prinosa iznosi prosječno samo 20 pro­ cenata, i tada se na imanju, o kome je riječ, prinos po­ većava za 55,45 maraka od hektara, što čini sa spome­ nutom već prištednjom zajedno 103,45 marke od hektara. A ko se uzme, da je cijena jednog hektara zemlje 800 maraka, onda je to nuzgredna dobit od 13l/a procenata. Trebalo bi dakle još samo, da se urede potrebne električne cen­ trale, pomoću kojih će se vršiti proizvodnja. No tada se 1 P . M ack, A lthof-R agnit, Rittmeister a. D . und Rittergutsbesitzer, Polet naših poljoprivrednih gazdinstava uslijed pojeftinjavanja troškova oko proizvodnje. Rasprava o uslugama, što ih poljoprivredi pruža tehnika strojeva i elektriciteta. Konigsberg 1900. 2 V elik o značenje postigao je zadnjih godina duboki kopač (Cam p­ bells), pomoću kojega se postiglo golemih uspjeha u beskišnim predje­ lima Sjeverne Amerike. M ogućnost, da se prištedi na ljudima, uzrokovala je konstruiranje ulagača za skretaljke, strojeve za dizanje sječke itd. Isti nedostatak ljudskih snaga izazvao je dalje i upotrebljavanje strojeva, ko­ jima se prištedi na poslu, kao stroj za dijeljenje koruna, stroj za sadjenje koruna, apaiati za sušenje, strojevi za držanje sijena itd. �413 ne će samo pokretati sve moguće mašine, koje se upo­ trebljavaju u gospodarstvu, nego će se doći još i do ogrijeva i osvjetljenja. Pomoću električnih ustanova mogu se osim stanova i ulica opskrbiti električnim svijetlom i staje, suše, podrumi, skladišta i tvornice, a kada to traži potreba, može se noću i žnjeti. Mack je izračunao, da bi se općenitim uvodjenjem elektricitete u poljoprivredi mogle uštediti dvije trećine dosadašnjih teglećih životinja (1,741.300 komada), što bi dalo godišnji čisti prihod od 1.002,989.000 maraka. Odračunaju li se od te svote troškovi za električnu snagu, ostaje godišnja ušteda od okruglih 741,794.000 maraka. Uvodjenje elektricitete daje poljoprivredi sve više značaj čisto tehničko-industrijskog procesa. Sliku raznolikog upotrebljavanja elektriciteta u poljoprivredi podaje slijedeća statistika i1 Elektromotorom se mogu goniti: 1. Strojevi, koji po­ većavaju čisti p rihod: a) za narudžbu: strojevi za čišćenje žita, trieuri, električni plugovi (usavršeni razvoj); b) za žetvu: strojevi za kosidbu (obradjuju se), strojevi za žetvu krumpira (postoje već u takvoj savršenosti, te bi se jedva dali dalje usavršavati), ustanove za navodnjivanje 2. Stro­ jevi, koji smanjuju troškove: a) dizala, ustanove za rasterećivanje u sušama, elevatori za dizanje žita i slame na livadama i u sušama, kao i za dizanje sijena na sjenike, dizala za vreće, sisaljke; b) transportna sredstva: trans­ portni žlijebovi i vezovi, kao i puhaljke za čišćenje zrna, poljske željeznice, koloturi za dizanje teških tere ta ; c) za prodaju: preše za slamu, mlinovi. 3. Strojevi poljoprivredne industrije: a) strojevi za spaljivanje i strojevi za fabrikaciju škroba, vodene sisaljke za svaku svrhu; b) mljekarstvo: ohladjivači mlijeka, centrifuge, lonci za maslac, preše itd .; c) mlinovi za rezanje, kružne pile i druge vrsti pila; d) strojevi za dubenje, skretaljke. 4. Strojevi za pripremanje krmiva: rezač repe, preše za krumpir, raž itd., vodene sisaljke. Prem a izvještajima može se već pomoću elektro­ motora obavljati 13 postotaka čitavog rada na imanjima, 1 Kurt Krohne, Prošireno uvodjenje elektriciteta u poljoprivredi. E lek­ trotehnički časopis 1908., svesci 3 9 do 4 1 . �414 gotovo sve na ovaj način, ekonomskim iskorišćavanjem vremena i privrednih sredstava. Evo, koliko je postignuto, da bi se očistilo i otposlalo 1000 kilograma žita : Radni sati 1. Kad se sve radnje obavljaju rukom . . . 104 2. Kad se upotrijebe mali strojevi za čišćenje . 41,4 3. Kad se upotrijebi elektrikom tjerani ormar za čišćenje s motorom od 20 konjskih snaga . 26,4 4. Kad se ogromni ormar za čišćenje zajedno sa ulagačem, puhaljkom za sječku i prešom za slamu tjera motorom od 60 konjskih snaga . 10,5 Sad već ne stoji ništa na putu sveopćem upotreblja­ v ah u električnog pluga u poljoprivrednim poduzećima. Kao i električne transportne željeznice postigli su već i elek­ trični aparati za oranje veliki stupanj savršenosti. Veliki i skupi parni plug radi racijonalno tek na najvećoj površini zemlje kao plug za duboko oranje. O n u glavnom služi samo tomu, da bi se postigli što veći prihodi plodova. Nasuprot tomu može se električni plug jednako upotrijebiti za oranje u dubinu i ravninu, pa je kadar da osvoji i srednje gospodarstvo. O n omogućuje obradjivanje strmih prisoja, gdje na poteškoće nailazi i sam obični plug. On u velikoj mjeri uštedi na vremenu, kao što će to pokazati slijedeća tabela troškova kod upotrebe električnog pluga u poredbi s konjskim, volovskim i parnim plugom. Troškovi po jutru kod pluženja na palac srednje dubine 4 K o n j i ..................................... V o l o v i .............................................. Parni plug, unajmljen od . . . n » « do . . . Parni plug, vlastiti od . . . . •• .» rt do . . . . Električni plug, konjskih snaga 40 „ .. .. 60 » 80 6 8 11 14 2 ,5 0 3 ,6 5 6 ,0 0 7 ,5 0 4 ,5 0 6 ,0 0 2 ,7 0 2 ,6 5 2 ,5 0 3 ,0 0 4 ,6 5 6 ,7 0 8 ,4 0 5 ,0 0 6 ,7 0 3 ,5 5 3 ,4 0 3 ,1 5 4 ,2 0 5 ,8 0 7 ,6 0 9 ,3 5 5 ,8 5 7 ,6 0 4 ,6 0 4 ,3 0 3 ,9 0 7 ,7 0 7 ,9 0 9,1 5 1 1,00 7 ,3 0 9 ,1 5 6 ,2 5 5 ,7 0 5 ,2 0 13 ,3 0 1 0,20 10,70 12,55 8 ,8 5 10,70 7 ,9 5 7 ,1 0 6 ,5 0 �415 Lako dovodjenje i djeljivost električne energije, osobita jednostavnost posluge i tjeranje električnih strojeva sači­ njavaju velike koristi u poljoprivredi, gdje je za dovodjenje snage potrebna tek jedna tanka žica. A pošto se za upo­ trebu električnih strojeva predpostavlja jedna mreža iz cen­ trale, jedna organizovana električna mreža, to čak i uvodjenje elektriciteta u poljoprivredu može biti vezano s e l e k t r o k u l t u r o m , direktnim uplivisanjem elektricitete na rastenje bilina. Posljednjih su godina fizijolozi biljaka, a uz njih i praktični agronomi najrevnije proučavali uplivisanje elektri­ citeta na rast i oplodjivanje važnih kulturnih bilina, naro­ čito naših žitarica. Ovu je zadaću riješio godine 1906 umrli profesor K. S. Lemstrom. O n je velike plohe kulti­ viranog zemljšta prekrio žičanom mrežom, pa je toj mreži u većini slučajeva pomoću strojeva za influenciranje dao pozitivnu napetost, dok je negativni pol ležao na tlima, a onda je za čitave vegetacijone perijode ili kroz jedan dio nje pustio tamnu struju na takvo pokusno polje, dok je drugo polje za kontrolu ostalo neuplivisano. Pokusi su obavljeni u različitim širinama i gotovo svi od reda pokazaše ponajprije povećanje žetvenog prinosa, koji je kolebao izmedju 30 i preko 100 procenata, zatim skraćenje vre­ mena, potrebnog za dozrijevanje’ i napokon znatno bolju , kvalitetu. Ali kod ove se metode pojavio cijeli niz prak­ tičnih neprilika, koje je znao odstraniti Newman, jedan engleski gospodar. Njemu je uspjelo, da za Lemstromovu metodu zainteresira znamenitog engleskog fizičara Oliver Lodgea. Prem a jednom novijem Lodgeovom izvještaju po­ kusi su se od 1906 do 1908 godine protegli na površinu od 10 hektara, pa se tu pokazalo važnim, da žičana mreža može nad zemljom visjeti u visini od 5 metara, a da to ništa ne smeta povoljnom uplivisanju na žetveni prinos. O va visina dopušta ispod sebe prolaziti posve lagodno visoko natovarena žetvena kola, a isto se tako pod njom mogu obavljati svi poljoprivredni poslovi bez smetnje, dok po Lemstromu žičana mreža ne smije nad bilinama stajati �416 više od 40 centimetara.1 Različiti mlinari pravili su pokuse i našli su, da je elektrizovana pšenica dala mnogo bolj& brašno od one, koja nije bila elektrizovana. 1 tako je novi način dozrio, da se s uspjehom uvede u poljoprivrednu praksu i vrtljarstvo. D a bi se Fowlerov parni plug sa dvije Compoundove lokomotive mogao iskoristiti, kao što treba, potreban je areal od 5000 hektara, što znači veću površinu, no što iznosi sva oraća zemlja velikog broja seoskih općina. R a ­ čuna se naprimjer, da bi se prištedilo 1600 milijana ma­ raka, kad bi se onoliko kultivirano zemljište, koliko je iz­ nosilo 1895 godine, obradjivalo najrazličitijim strojevima i uopće svim savršenijim procesima. Po Ruhlandu3 bi već i samo suzbijanje žitnih bolesti bilo dovoljno, pa da sadašnji uvoz žita u Njemačku postane suvišan. U brošuri „Korov po našim livadama i poljima" od Dr. med. Sonnenberga u Wormsu veli se, da prema rezultatu jedne službene ankete u Bavarskoj bavarska poljoprivreda zbog korova u svojim poljima trpi u žetvi gubitak od 30 procenata na godinu. Posmatrajući dvije površine od četiri kvadratna metra, od kojih je jedna bila zarasla u korov, a druga očišćena od korova,Nowatzki je našao ove rezultate: Vlati N a površini zarasloj u korovu . . . 216 „ „ očišćenoj od korova . . . 423 Zrna 180 528 Slame 239 1077 grama „ Dr. v. Riimker, profesor na poljoprivrednome institutu sveučilišta u Breslavi, izjavljuje, da u cijeloj Njemačkoj ne ima ni traga od kakvog ekonomisanja hranljivim sastojinama zemljišta na temelju statistike obradjivanja zemlje Sije se i obradjuje se zemljište često puta jednostavno po stano­ vitoj shemi, bez ikakva razmišljanja i sa tako nesavršenim i nezgodnim orudjima, te rezultat muka i napora mora uvijek da bude vrlo neznatan. N j e m a č k i p o l j o p r i 1 M . Breslauer, Uplivisanje elektriciteta na porast bilina. Elektroteh­ nički časopis 1908. svezak 38. str. 1915. Pod vodstvom Breslauerovim gradi se kraj Berlina jedno takovo pokušalište. 2 Dr. G . Ruhland, Tem eljna načela aktualne agrarne politike. Tiibingen 1893, Lauppova knjižara. �417 vrednicinevršeč nje s j e me n a , koj e v. R ii m k e r pokazuje ranjem sjemena mogao a k ni r a c i j o n a l n o s o r t i r a ­ je tako l akposao. Pr of e sor ovom tabelom, koliko bi se sorti­ povećati prinos od hektara: N e s o r t i rana od hektara u kilogramima Ukupna žetva . . . . 8 0 0 0 Zrna ..................... , , 1668 Slame i pljeve . . . . 6 3 3 2 Težina žetve u 7 7,2 hektolitrima . . . . Pšenica je davala Sortirana od hektara u kilogramima 10800. 2885 791 5 7 8 ,7 V išak prinosa sortiranog usjeva u kilogramima + 2800 + 1217 + 1583 + 1,5 Višak prinosa uslijed sortiranja iznosi dakle prema toj tabeli 1200 kilograma zrnja od hektara, koji, procijenjen sa 15 maraka po dvostrukoj centi, čini novčanu vrijednost od 180 maraka. A ko se uzme, da troškovi na sortiranje iznose najviše 4*40 marke, ostaje još č i s t i p r i h o d o d p r o d a j e s a m o g z r n j a 175*60 m a r a k a o d h e k ­ tara, ne u r a č u n a v š i o v a m o v i š a k p r i n o s a u s l ami i pljevi. Na t e m e l j u j e d n o g ni z a r e z u l ­ t a t a , d o k o j i h j e d o š a o k u š a n j i m a, R i i m k e r d a l j e i znos i , da s e i z b o r o m sorta, koj e d a j u najveći prinos, u p o j ed i n i m m j e s t i ma pro­ sj ečno mo že žet i više: raži . pšenice ječma zobi . 9„ m . 300—700 kilograma zrnja ili oko 42— 98 maraka od hektara . 300 — 800 „ „ „ 45— 120 „ „ .. .2 0 0 — 700 „ „ 34— 119 „ „ .2 0 0 - 1 2 0 0 „ „ „ „ 26— 156 „ „ „ „ A ko uzmemo ukupni višak prinosa uslijed sortiranja sjemena i uslijed pravilnog izbora sorte za pšenicu, onda bi se pri samoj proizvodnji pšenice prinos mogao povećati za 1500 d o 2000 k i l o g r a m a z r n a i l i z a 220 d o 295 m a r a k a o d h e k t a r a . U jednom spisu „Budućnost njemačke poljoprivrede“ 1 pokazuje se, koliki bi se ogroman višak prinosa mogao postići kod svih poljoprivrednih produkata, kad bi se obil­ nim i pametnim gnojenjem — dovoženjem mineralnog dju1 Napisao komercijalni savjetnik Heinrich Albert-Bieberich radnju učitelja gospodarstva H omutha. Friedenau-Đerlin 1901. A . Bebel: Ž en a I socijalizam. uz sa27 �418 breta : superfosfata i djubreta od Thomasovog brašna, kainita i fosfornih kiselina — zemljište osposobilo za veći prinos. T ada bi se u Njemačkoj od zemljišta, na kome se goji pjjenica, moglo vrlo lako dobijati prosječni prinos od 36 dvostrukih centi, a od zemljišta, na kome se goji raž, prosječni prinos od 24 dvostruka centa od hektara. A isto tako jedan dobar dio zemljišta, na kome se goji raž, mogao bi biti boljim gnojenjem i obradjivanjem iskorišćen za proizvodnju pšenice, tako, da bi prosječni prinos oraće zemlje, na kojoj se goje žitarice za kruh — dvije petine pšenice, tri petine raži — mogao iznijeti do 28'8 dvostrukih centi od hektara. Kad se oduzme ono, što treba za sjeme i žito, koje ne valja, onda za prehranu na­ roda ostaje 26 dvostrukih centi. Uz 7*9 milijuna hektara, na kojima se sada goje hljebna žita, mogao bi doći još i 1*5 milijun pašnjaka, zemlje na ugaru i puste zemlje — lugovi i močvare1 — tako, da bi se pri prosječnom pri­ nosu od 26 dvostrukih centi od hektara i obradjenom ze­ mljištu od 9*4 milijuna hektara moglo godišnje proizvesti 251 *92 milijuna dvostrukih centi hljebnog žita. Ako se ra­ čuna godišnja potrošnja od 175 kilograma po glavi, o n d a b i b i l o h l j e b n i h ž i t a z a 144 m i l i j u n a l j u d i . Pri popisu stanovništva godine 1900 imala je Njemačka okruglo 56,345.000 stanovnika, dakle, prema tadašnjem stanju tehnike i znanosti njemačka bi zemlja mogla opskr­ biti hljebom čak dva i pol puta veće stanovništvo. Pri sadašnjem načinu privrede, rastepenom privatnom posjedu, Njemačka je prinudjena, da uvozi iz inozemstva prosječno jednu devetinu hljebnih žita, koja su joj potrebna. Ako bi se htjelo, da se pri sadašnjem načinu privredjivanja pro­ izvodi ma i približno onoliki prinos, to bi izazvalo tako visoke cijene životnih namirnica, te većina ljudi ne bi bila u stanju kupovati ih, čime bi bio promašen cilj. Samo se komunističkom proizvodnjom na najsavršenijem stupnju mogu postići oni rezultati, a na ovo, razumije se, spome­ 1 O d sadašnjih 5 milijuna hektara puste zemlje, v zemlje na ugaru pašnjaka i t. d. odračunata su 4 */* milijuna hektara. Sto je od toga iz višega pošumljeno, moglo bi se postići promjenom u oraću zemlju ili pašnjake. �419 nuti pisci i ne pomišljaju. Po jednom računu, koji su oni sastavili, organizovanjem intenzivnije kulture, moglo bi se u njemačkoj poljoprivredi proizvesti v i š e : H ljebnih ž i t a .................................... 145.1 milijuna dvostrukih centi K r u m p i r a ...................................... 4 4 4 ,0 „ „ „ Z ob i, ječma, graška i boba . 7 6 ,7 „ „ » ......................................... 146,2 „ „ „ Sijena O t a v e ....................................................110,0 Krmivo r e p e ................................. 2 2 6 ,0 „ „ „ A ako uzmemo u obzir još i to, da bi se prema predlozima Mackovim, koje gore navedosmo, uvodjenjem elek­ triciteta uštedio vrlo velik broj životinja za teglenje, onda bi se gojenje stoke za klanje moglo u znatnoj mjeri pove­ ćati, ili bi se zemljište, koje je zato potrebno, iskoristilo za kultiviranje ljudske hrane. Drugo jedno područje poljoprivredne djelatnosti, koja se u mnogo većoj mjeri dade eksploatisati, jest gojenje peradi i proizvodnja jaja. Vrijednost jaja, koja se godimice uvoze u Njemačku, iznosi od prilike 149,7 milijuna ma­ raka (1907), a vrijednost žive pernate živine preko 40 mi­ lijuna maraka. Na ovim različitim oblastima još su veoma zaostale ustanove za gajenje i kulturu. Dalje, koncentracija staja, stovarišta svih vrsta, podruma, odjeljenja za krmu i hranjenje stoke, radionica djubreta, što će sve biti poslje­ dica koncentracije gazdinstava, ne će samo uštediti vrlo mnogo vremena, snage i materijala, već će to biti mnogo zgodnije i za racijonalno iskorišćivanje, što je kod sitnih i srednjih poduzeća nemoguće, a kod krupnih rijedak slučaj. Kako su primjerice jadne higijenske ustanove u velikoj većini staja, kako je oskudna hrana i njega stoke i pernate živine! D a su čistoća, svijetlo i uzduh isto tako potrebni životinjama kao i ljudima i da povoljno utiču na njihovo zdravlje, to je još malo poznata činjenica seljaku iz dva­ desetog stoljeća. A samo se sobom razumije, da će se ispunjavanjem ovih uslova mlijeko, maslac, sir, jaja, med, meso dobivati i proizvoditi pod mnogo racijonalnijim, zdra­ vijim i korisnijim odnosima. A vještim spajanjem i iskorišćivanjem ljudskih i mašinskih snaga, koje stoje na raspoloženju, ne samo da će �420 se usavršiti u neslućenoj mjeri obradjivanje zemljišta, već i^ samo prikupljanje ploda. Podizanje velikih* prostorija za čuvanje ploda, sušnica i t. d. omogućit će žetvu, ma ka­ kovo bilo vrijeme, a brzim prikupljanjem onoga, što je požeto, izbjeći će se golemim gubicima, koji su danas tako česti. Tako, kako v. d. Goltz tvrdi, pri jednoj jedinoj žetvi, kad je nepovoljno vrijeme, u Mecklenburgu propadne žetvenoga prinosa u vrijednosti od 8 do 9 miijuna ma­ raka, u okružju Konigsberg u vrijednosti od 12 do 15 milijuna maraka. 5. Vinogradarstvo u budućnosti. Isto će tako i kultura voća, jagoda i povrća dosegnuti u budućnosti toliki razvitak, kakav se danas drži nemo­ gućim, i umnožit će u velike njihov prinos. Koliko se kod nas još griješi obzirom na voćarstvo, i ako baš Njemačka ima osobito povoljno podneblje za gojenje jabuka, vidi se otuda, što se godišnje uvozi više od 40 milijuna maraka svježeg voća, a preko 20 milijuna osušenog. Dovoljno je samo jednim pogledom pogledati na loše stanje naših voćaka u ogromnom dijelu Njemačke, čak i u zemljama, koje su zbog svoga voćarstva izašle na glas, kao Wiirttemberg, pa da stvar postane pojmljivom. Ovdje se pruža veliko polje djelatnosti poljoprivrednoj i vrtljarskoj. Slično je i s kulturom jagoda, koja je tek u svom početku. Primjenom umjetne toplote i vlage u velikim, zaštićenim dvoranama omogućit će se gojenje povrća, voća i jagoda na veliko i u svako doba godine. Dućani cvijeća u našim velikim gradovima proizvode usred najoštrije zime cvijet, koji se natječe s onim, što se u ljetu nalazi. Jedan od najveličanstvenijih napredaka u oblasti umjetnog voćarstva predstavlja na primjer umjetni „vinograd“ ravnatelja vrta H aupta u Đnegu u Sleziji, koji je medjutim našao veliki broj podražavača, a koji je još odavno imao predhodnika u drugim zemljama, primjerice u Engleskoj. Njegovo ure­ djenje i rezultati opisani su u „Vossovim Novinama** od 27. rujna 1890. tako zamamljivo, te možemo ovdje iznijeti izvadak iz toga opisa. U tom se listu kaže: �421 „Na jednoj gotovo kvadratnoj površini od 500 kva­ dratnih metara, to jest na jednoj petini jutra, podignula je staklena kućica od 4,5 do 5 metara visine, ćiji su zidovi okrenuti taćno prema sjeveru, jugu, istoku i zapadu. U smjeru od juga prema sjeveru namješteno je u dvanaest redova sve dva po dva stupca, na razmaku od 1,8 metra, na koje se u isti mah oslanja i ravan krov. T u se nalazi jedna gredica od 1.25 metra dubine na jednom nasipu debelom 25 centimetara, kroz koji prolaze cijevi za dre­ nažu zajedno sa vertikalnim cijevima za ventilaciju zemlje. U ovu gredicu, čija je tvrda zemlja napravljena mekšom, rahlijom i plodnijom na taj naćin, što je u nju nabacan kreć i malter, pijesak, staro djubre, brašno od kosti i kali­ jeva sol, gospodin H aupt je zasadio uz one stupce tristotineišezdeset ćokota svih vrsta, koji u rajnskim vinogradima daju najplemenitije sokove od vinove loze, dakle: bijeli i crveni rizling, traminac, bijeli i plavi muškat i burgundovac. „Ventilacija ove prostorije vrši se pored više otvora na zidovima pomoću velikih jezićaca na krovu, koji se pro­ stiru u dužinu od 20 metara. O ve jezićce zatvara i otvara neka vrsta gvozdene poluge, snabdjevene jednim zavrtnjem i rućicom, tako da se mogu držati u svakom položaju, ma kolika bila bura. Cokoti se navodnjavaju pomoću 26 tuševa, koji su pričvršćeni za cijevi od kaučuka, od kojih je svaka dugačka 1,25 metar i visi na jednom vodovodu, koji je doveden gore. A li je gospodin H aupt uveo u svojoj ,vinarskoj radnji' i svom .vinogradu' jedno zbilja duhovito sred­ stvo za brzo i izobilno navodnjavanje: a p a r a t z a u m j e t n o p r a v l j e n j e k i š e . Gore ispod krova na­ laze se četiri duge bakrene cijevi, koje su u razmacima od pol metra fino izbušene. Fini mlazovi vode, koji izlaze kroz te otvore, padaju u mala okrugla sita od prozorske gaze i prolazeći kroz njih raspadaju se u snop tanahnih mlazova kao vodoskok: da bi se bašta tuševima dobro nakvasila, potrebno je uvijek po nekoliko sa ti; ovdje me­ djutim treba tek okrenuti pipac i po cijeloj kući struji blaga, svježa kiša, padajući odozgo ravnomjerno na čokote, zemlju i stepenice od granitnih pločica. Temperatura, koja nije izazvana nikakvim umjetnim grijanjem, već povećana samo �422 prirodnim svojstvima jedne staklene baste, iznosi 8 do 10 stupnjeva Reaumura više od temperature vanjskoga uzdu ha. Da bi se čokoti očuvali od najstrašnijeg i najopasnijeg ne­ prijatelja, filoksere, ako bi se ona slučajno javila, dovoljno je samo zatvoriti sve cijevi za drenažu, a otvoriti sve pipce na vodovodima. Kao što je poznato, ovaj neprijatelj ne može da se održi na ovlaženim čokotima. O d bure, hlad­ noće, mrazova, prekomjernih kiša čuvaju umjetni vinograd stakleni krov i zidovi; od tuče fine rešetke od žica, kojima je prekriven krov; od suše sprave za umjetno pravljenje kiše. Vinogradar ovog .vinograda* sam glavom vedri i oblači nad njime i može se smijati opasnostima svih nenadanih ćudi i zloba ,ravnodušne* ili okrutne prirode, koje prijete da sasvim unište plod tolikih muka i napora običnog vino­ gradara. ,,Ono,v što je gospodin H aupt očekivao, potpuno se ispunilo. Cokoti su odlično uspijevali u ravnomjernoj toploj klimi. Groždje je potpuno i sasvim sazrelo i dalo je već u jesen 1685. takav mošt, da on po bogatoj sadržini šećera, a maloj količini kiselina nije ni po čemu zaostajao iza mošta, koji se dobijao u rajnskim predjelima. Isto je tako izvrsno uspijevalo groždje slijedeće godine i nepovoljne 1887. godine. U ovom se prostoru, kad čokoti budu do­ stigli svoju potpunu visinu od 5 metara i ponijeli guste grozdove sve do vrha, može godišnje proizvoditi oko 20 hektolitara vina, i tada troškovi oko proizvodnje jedne boce najfinijega vina ne će stajati više od 40 pfeniga. „Ovaj potpuno tvornički način proizvodnje novoga vino­ gradarstva daje najveće i najravnomjernije prinose, a mi ne možemo da vidimo ni jednu okolnost, koja bi ga mogla u čem spriječavati, kad bi se on vršio na veliko. Staklene bašče ove vrsti, zahvatajući Ve jutra zemlje, mogu se bez sumnje podići i na ostalim velikim poljskim dobrima sa istim spravama za ventilaciju i navodnjavanje, drenažu i proizvodjenje kiše. I u njima će vegetacija niknuti još za nekoliko tjedana prije, nego na otvorenom polju, loza će biti zaštićena od svibanjskih mrazova, kiše, hladnoće za vrijeme cvjetanja, od suše za vrijeme, dok izbijaju zrna, od ptica, koje kljucaju, i ljudi, koji kradu groždje, od vlage �423 za vrijeme zrijenja, od filoksere za vrijeme cijele godine i visjet će do studenog prosinca na čokotu. U svom pre­ davanju, koje je 1888. držao pred društvom za unapredjivanje vrtljarstva, koje ga je tada posjetilo, predavanju, iz kojega sam i ja uzeo nekoliko tehničkih podataka za opis ovoga .vinograda*, pronalažač i osnivač njegov razvio je pri kraju još i ovu zamamljivu perspektivu budućnosti: Pošto je ova vrsta vinogradarstva moguća po cijeloj Nje­ mačkoj, a naročito i na zemljištu, koje je inače neplodno, pjeskovito i kamenito (kao na primjer na najgorem zem­ ljištu Marke), koje se na ovaj način može učiniti urbarnim: nakvasiti, onda se iz toga vidi, od koliko je velikog kul­ turnog interesa po zemlju takvo .vinogradarstvo pod staklom*. Mogao bih ovu kulturu nazvati . v i n o g r a d a r s t v o m b u d u ć n o s t i ‘.“ Pisac zatim opisuje, kako je vino, dobiveno iz toga groždja, naišlo na najveću pohvalu stručnjaka, pa d odaje: „da vinograd ostavlja dovoljno prostora i za njegovanje drugih nuzgrednih, takodjer rentabilnih kultura. T ako na­ primjer gospodin H aupt izmedju svaka dva čokota zasadjuje po jedan grm ruža, koji u travnju i svibnju daje jedan divan bokor, a uz istočni i zapadni zid breskve, čiji bujni cvijet u travnju daje unutrašnjosti ove staklene vinske palače tako čaroban izgled, te to podsjeća na priče**. U novije .vrijeme poklanja ovom načinu voćarstva mnogo pažnje naročito Belgija. No i u Njemačkoj ima ta metoda kultivisanja velik opseg, primjerice gajenje ananasa. Ništa ne priječi, da se još u mnogo veličanstvenijem objamu zavedu slične ustanove za najrazličitije vrsti kultura, tako da nam mnogi produkti donesu dvaput ili triput veću žetvu, koja će nam omogućiti i luksus. Danas su takva poduzeća u prvom redu pitanje rentabilnosti, a do njihovih produkata dolaze tek privilegovani članovi društva, koji mogu za njih platiti. Socijalističko društvo ne zna ni za kakvo drugo pitanje, do za to, ima li dovoljno radnih snaga, a ako toga ima dovoljno, onda će se djelo izvesti na korist sviju. �424 6. Mjere proti iscrpljenju zemljišta. 1 tako vidimo, kako se već u današnjim prilikama utire put za potpun preobražaj u načinu ishrane. A l i j e i s ­ korišćavanje svih ovih otkrića sporo, da ne m o ž e bi ti spor i j e, jer m o ć n e k l a s e — agrarci i njihovi socijalni i politički p o m a g a č i — i m a j u n a j v i š e i n t e r e s a u t o me , da se ova o t k r i ć a ne p r i m i j e n e u praksi. Istina, u proljeće se svake nedjelje u svim crkvama moli za dobru žetvu, ali uvijek sa onom tihom rezervom, sa kojom se, kako se veli, mole poklonici svetog Florijana: Sveti Florijane, zaštiti moju kuću, uždi drugu I Jer ako je žetva u svim zemljama dobra, onda cijene silno padnu, a od toga agrarca obuzima jeza. Njemu škodi ono, što svim drugima koristi, i zbog toga je on potajni protivnik svakog izuma i otkrića, koje ne donosi koristi samo njemu, već i ostalima. Naše je društvo posvuda u protuslovlju sa samim sobom. Uzdržavanje zemljišta u plodnom stanju i povećavanje njegove plodnosti ovisi u prvom redu od dovoljno gnojiva materijala. Zbog toga će dobijanje gnoja biti i za novo društvo jedna od najvažnijih zadaća.1 Gnoj je za zemlju ono, što je za čovjeka hrana, i za zemlju nije s v a k i gnoj od jednake vrijednosti, kao što ni za čovjeka svaka hrana nije jednako hraniva. Zemlji se moraju vratiti baš oni sastavni kemijski dijelovi, koje je 1 „Ima jedan recept za plodnost polja i za vječito trajanje njihovih p rinosa; ako se ovo sredstvo dosljedno primjenjuje, donijet će poljo­ privredi više koristi, nego li ijed n a mjera dosada; on je u ovom e: Svaki gospodar, koji odveze u grad vreću žita, ili centu riže, ili repe, krumpira i t. d., morao bi, kao kineski kuli, da donese sa sobom iz grada isto toliko (ako je moguće, i više) sastavnih dijelova zemlje, koliko je utro­ šeno na taj plod, pa da vrati polju ono, što mu je oduzeto; on ne treba da 8 prezirom gleda nijednu ljusku od krumpira, nijednu slamku, već uvijek mora misliti na to, da jednom njegovom krumpiru treba ljuska, a jednom njegovom klasu vlat. Izdatak njegov za taj uvoz je neznatan, a ulagaaje sigurno, nijedaa štedionica nije sigurnija i uijedan kapital ne donosi veću rentu; površina njegova polja p o d v o s t r u č i t c e s e s v o j i m p r i n o s o m v e ć z a d e s e t g o d i n a , on će proizvoditi više zrna, više mesa i više sira, a da ne utroši više rada ni vremena, i �425 ona izgubila u jednoj žetvi, a moraju joj se u pojačanoj mjeri dati oni sastavni kemijski dijelovi, koji su u prvom redu potrebni, da bi se na njoj mogla gojiti jedna odredjena vrsta bilina. I zato će studij kemije i njezino prak­ tično primjenjivanje postići toliki stepen, kakav se danas ni ne sluti. Tvari životinjskih i ljudskih otpadaka sadrže sve one kemijske sastojine, koje su potrebne za ponovno proizvodjenje ljudske hrane Mora se dakle nastojati, da se do njih dodje u što većoj mjeri i da se one što racijonalnije rasporedjuju. U tom se danas vrlo mnogo griješi. Naročito su gradovi i industrijska mjesta, kamo se hrana dovozi u grdnim količinama, a otkuda se vraća zemlji tek jedan mali dio najdragocjenijih izmetina i otpadaka. Posljedica je ta, da dobra, udaljena od gradova i industrijskih mjesta, koja svake godine najveći dio svojih produkata izvoze tamo, osjećaju veliku oskudicu u materijalu za gnojenje — jer najčešće puta nije dovoljno djubre ljudi i stoke, koji živu na tim imanjima, pošto oni troše samo jedan dio žetve — i tako bi zavladao pljačkaški sistem, koji bi ze­ mljištu oduzimao snage i smanjivao žetve, da se dovažanjem umjetnoga gnoja ne nadoknadjuje oskudica prirodnog. Sve zemlje, koje proizvode poljoprivredne proizvode, a nikako ne vrše gnojenje, moraju prije ili kasnije propasti zbog iscrpljenosti zemljišta, tako Ugarska, Rusija, države oko Dunava i t. d. Liebig je polovicom prošlog stoljeća razvio teoriju o načinu, na koji će se oraćoj zemlji nadoknaditi iscrpljene materije i otuda je slijedilo upotrebljavanje koncentriranoga gnoja. Schulze-Lupitz je upozorio na to, kako su izvjesne biljke, ma da nikako nisu nadjubrivane dušikom, ipak obo­ gaćivale zemlju dušikom, jedan fenomen, koji je objasnio on tada ne će nemirno očekivati nova nepoznata sredstva, kojih nema, da mu na drugi neki način učine polje plodnim . . . Stare kosti, čadja, pepeo, izlužen ili neizlužen, krv životinja i otpatci svake vrsti trebali bi da se sakupljaju u naročitim zavodima, pa da se odatle razašilju . . . V lad e i redarstvene oblasti u gradovima morale bi se brinuti za to, da s e zgodno udešenim djubriitima i kloakama spriječi gubitak ovih tvari.“ L iebig, Kemijski listovi. Leipzig i H eidelberg 1865. �426 i riješio Hellriegel. O n je pokazao, da su milijarde bakcila one, koje u symbiozi sa stanovitim mahunastim plodovima dobavljaju neposredno iz uzduha dušik i stavljaju biljkama na raspoloženje.1 Dok agrikulturna kemija predstavlja od vremena Liebigova jednu stranu naučnoga kultiviranja zem­ ljišta, dotle agrikulturna bakteriologija predstavlja drugu stranu. Osim toga Njemačka ima u svojim rudnicima kalija i kainita u Thomasovu brašnu, u superfofatu i fosfornoj ki­ selini cijeli niz izvora mineralnog djubreta i kad bi se ono pravilno upotrijebilo, a zemlja razumno obradjivala, mogle bi se proizvoditi ogromne količine hrane. O značenju ovih raznovrsnih umjetnih sredstava za gnojivo pruža sliku podatak, što ih je Njemačka g. 1906. potrošila za 300 milijuna maraka, od toga sumpornokiselog amonijaka za 58,3 milijuna, čilske salitre za 120, dok ostatak otpada na Thomasovo brašno i superfosfat, kalijeve soli, guano i ostale vrsti gnojivih sredstava. O d ovih je sredstava za djubrenje najvažnije djubrenje dušikom. Koliko je vanredno njegovo djelovanje, pokazuje slijedeče. Dok je nasuprot dobrom nagnojivanju prema Wagnerovim istra­ živanjima prinos zobi na hessenskom zemljištu pomanj­ kanjem fosforne kiseline spao za 17 procenata, pomanj­ kanjem kalija za 19 procenata, dotle je pomanjkanjem du­ šika spao za 89 procenata. U svim je pokusima, računajuči kao s jednom godinom i jednim hektarom, postignuto čistog dob itk a: 96 maraka, ako se djubrilo potpuno, 62 marke, ako je u potpunom djubretu manjkao kalij, 48 ma­ raka, kad je u djubretu falila fosforna kiselina, 5 maraka, kad je manjkao dušik. Izračunato je, da bi Njemačka, podvostručivši svoje djubrenje dušikom, ne samo pokrila svoje potrepštine žita i krumpira, več bi joj ostale i zna­ menite količine za izvoz. A izvori ovih najvrjednijih gno­ jivih sredstava, naslage salitre u Chili, naslage guana isto tako, brzo se iscrpljuju, dok je sve veča potreba dušikovih preparata — u Njemačkoj, Francuskoj, Engleskoj i po­ 1 Njemačka poljoprivreda u početku novog stoljeća. Svečan govor, držan na kraljevskoj gospodarskoj akademiji dne 12. siječnja 1900. po Dr. M aksu Delbriicku. �427 sljednjih deset godišta u Saveznim Državama Amerike. Engleski kemičar William Crookes nabacio je to pitanje već u godini 1899. i označio, da to pitanje ima daleko veće značenje, nego li mogućnost skorog iscrpljenja britskih ugljenika. Prema tomu smatraše on glavnim zadatkom ke­ mije riješenje problema, kako da se dušična sredstva za djubrenje proizvode iz golemog rezervoara dušičnog, iz uzduha. T reba tek podsjetiti na to, da kvantum zraka, na­ lazeći se nad jednim kvadratnim centimetrom zemlje, važe okruglo jedan kilogram i da su od toga četiri petine dušik, odakle izlazi, da zemaljska atmosfera sadrži okruglih 4000 milijuna tona dušika, Sadašnja godišnja potrošnja salitre odgovara 300.000 tonama dušika. K ad dakle i ne bi po­ stojala mogućnost nadoknadjivanja dušikom, njegov bi ke­ mijski spoj bio dovoljan, da pokrije za vrijeme od 14000 milijuna godina današnju potrebu salitra. I ovaj je zadatak medjutim već riješen. V eć godine 1899. stvorili su A . Frank i N. Caro djelovanjem atmos­ ferskog dušika na kalcijev karbid (vapno i ugljen) uz visoku temperaturu kalcijev cyjanamid, koji u svom sirovom stanju sadrži 14 do 22 procenta dušika. Novo sredstvo za gno­ jenje uvedeno je u trgovinu pod imenom vapnenog dušika. Ali to nije jedino. Norvežanima E. Birkelandu i S. Eydeu uspjelo je godine 1903. izgorio dušik pomoću elek­ tricitete pretvoriti u salitrenu kiselinu. Ovaj drugi po­ stupak daje jedan produkat, koji je u svakom pogledu ravan čilskoj salitri, pa je na nekim vrstima zemlje čak i nadmašuje. O d nekoliko godina ovamo taj se produkat na njemačkom tržištu gnojem prodaje pod imenom norveške salitre. A godine 1903 uspjelo je O ttu Schonherru naći jedan proces, koji je u tehničkom pogledu još korisniji od Birkeland'Eydeova procesa. Osim električne snage taj po­ stupak treba tek najjeftinije materijalije, naime vodu i vapnenac. Nasuprot tomu za stvaranje vapnenoga dušika potreban je još i ugljen, te se potrebni dušik ne moze upo­ trijebiti u obliku uzduha, već se od njega mora naročito odijeliti. I tako je u poljopvrivredu uvedeno novo jedno sredstvo za djubrenje, koje se proizvodi pomoću čistog �428 tehničko-industrijskog procesa stojeći na raspoloženju u bezmjernim količinama. 1 Po A . Miilleru jedan zdrav, odrastao čovjek luči go­ dišnje popriječno 48,5 kilograma čvrstih i 438 kilograma tekućih ekskremenata. Prema današnjem stanju cijena za gnojivo, kad bi se tolika materija mogla upotrijebiti bez gubitka uslijed isparivanja i t. d., predstavlja vrijednost od 5, 15 maraka. Velika poteškoća za potpuno iskorišćavanje ovih materija jest u glavnom u podizanju zgodnih i pro­ stranih ustanova, gdje će se one sakupljati, i u velikim transportnim troškovima. Veliki dio ekskremenata iz gra­ dova odvodi se u naše rijeke i prlja ih. Isto se tako naj­ veći dio otpadaka po kuhinjama, zanatlijskim radionicama i tvornicama lakomišljeno baca, dok bi se i on takodjer mogao upotrijebiti kao djubre. Novo će društvo naći sredstva i načina, da toj rastroš­ nosti stane na put. Ono će riješiti lakše ovo pitanje, pa i na taj način, š t o ć e u n j e m u v e l i k i g r a d o v i p o č e t i p o s t e p e n o da i š č e z a v a j u , j e r će se stanovništvo decentralizovati. 7. Ukidanje suprotnosti medju gradom i ladanjem. Današnje podizanje naših velikih gradova nitko ne će smatrati kao zdrav produkat. Vladajući industrijski i pri­ vredni sistem odvodi postojano velike mase pučanstva u velike gradove. Tam o je glavno sjedište industrije i trgo­ vine, tamo se sastaju prometni putovi, tamo sjede posjed­ 1 P o profesoru Đernthsenu, O solnoj kiselini u uzduhu. Predavanje, držano na sedmom medjunarodnom kongresu u Londonu. Časopis za pri­ mijenjenu kemiju. 1909, svezak 2 4 . Pošto nova industrija za proizvodjenje elektriciteta potrebuje jeftinih vodenih snaga, badenska tvornica anilina i sode i druge njemačke kemijske tvornice u savezu sa norveško-francuskim društvom, što su ga osnovali Birkeland-Eyde, osiguraše sebi prikladne vodene snage u Norveškoj. O snovala su so dva društva, svako a dio­ ničkim kapitalom od 1 6 ,000.000 kruna, za iskoriščivanje norveških vodenih snaga i za proizvodjenje salitre. Osim toga je badenska tvornica anilina i sode zamolila bavarsku vladu zu koncesijoniranje jednog nacrta, kojim bi se imalo zadobiti oko 5 0 .0 0 0 električnih konjskih snaga iz A lze i urediti jedna tvornica blizu Burghausena u južnoistočnoj Bavarskoj. �429 nici velikih blaga, centralne oblasti, vojnička zapovjedništva, viša sudišta. Tam o su veliki obrazovni zavodi, umjetničke akademije, velika uživališta i zabavišta, izložbe, muzeji, ka­ zališta, koncertne dvorane i t. d. Onamo tisuće vuče zvanje, tisuće uživanja, još više tisuća njih vuče onamo nada u lakšu zaslužbu i ugodniji život.1 Ali ovo stvaranje velikih gradova, izraženo slikovito, ostavlja dojam čovjeka, kome se trbuh neprestano pove­ ćava, dok medjutim noge bivaju sve tanje i tanje, tako, te najposlije nijesu kadre nositi toliki teret. U neposrednoj blizini ovih gradova sva sela dobivaju isto tako gradski ka­ rakter i u njima se proletarijat nagomilava. Njihove općine koje su najvećim dijelom bez ikakva imanja, moraju do vr­ hunca da naprežu poresku svoju snagu, pa opet ne mogu da zadovolje zahtjevima, koji se stavljaju. Približe li se na­ pokon velikome gradu ili ovaj njima, one ulete u nj baš kao planeta, koja se odviše približila suncu. Ali se ovim ništa ne poboljšavaju životni uslovi cjelokupnoga gradskog pučanstva. O ni dapače bivaju sve nepovoljniji uslijed nagomilavanja gomila u prenapunjenim stanovima. Ovo nagomilavanje masa, koje se pod današnjim razvitkom mora vr­ šiti i koje na neki način predstavlja revolucionarna središta, doigrati će svoju ulogu uvodjenjem novog društva. O d toga časa bit će potrebno, da se te mase rasturaju, a to će se 1 Prema popisu stanovništva od 12. lipnja 1907. Njemačka je imala 42 velegrada s preko 100 0 0 0 stanovnika. G odine 1816. postojala su Njemačkoj samo 2 grada, svaki s preko 1 0 0 .0 0 0 1871. bilo ih je samo 8. Berlin je godine 1871. brojio okruglo 8 2 6 .0 0 0 , 1900. — 1888000, 1905 — 2 0 4 0 1 4 8 , narastao je dakle više nego za dvostruko (147 pro­ cenata) „V eliki B erlin- brojio je 1871. - 8 7 5 3 2 8 , 1900. - 2 4 6 9 0 0 9 stanovnika. G odine 1907. imala su 4 2 velegrada 1 1 7 90000 stanovnika. V eliki broj ovih velegradova osjetio se primoran, da industrijom bogata predgradja, koja prema broju svojih stanovnika predstavljaju čitave gra­ dove, uzme u svoju gradsku vezu, čime se broj stanovništva jednim mahom silno povećao. U razdoblju od 1885. do 1905. porastao je Leipzig od 1 7 0.000 na 5 0 3 .6 7 2 stanovnika, Koln od 161 0 0 0 na 4 2 8 .7 2 2 , Magdeburg od I l 4 .0 0 0 na 2 4 0 .6 3 3 , M iinchen od 2 7 0 .0 0 0 na 5 3 8 9 8 3 . Breslau od 2 9 9 0 0 0 na 4 7 0 9 0 4 , Frankfurt na M . od 154000 na 3 4 4 .9 7 8 , Hannover od 140.000 na 2 5 0 .0 2 4 , Dusseldorf od 115 0 0 0 na 2 5 3 .2 7 4 , Niirnberg od 115 .0 0 0 na 2 9 4 .4 2 6 , Chemnitz od 1 1 1.000 na 2 9 4 .9 2 7 , E ssen od 6 5 .0 7 4 na 2 3 9 .6 9 2 stanovnika i t. d. �430 izvršiti jednim procesom, koji je suprotan današnjem, p o š t o će s a d a o b r a t n o s t a n o v n i š t v o iz ve­ l i k i h g r a d o v a o d l a z i t i u sel a, t amo o s n i ­ vati nove općine, koje odg ovaraju promi­ jen jenim prilikama, i svoju ind ust rij sk u d j e l a t n o s t s p o j i t i sa p o l j o p r i v r e d n o m . Čim gradsko stanovništvo usavršenjem saobraćajnog si­ stema, načina za proizvodnju i t. d. dobije mogućnosti, da prenese na selo sve, čime je naviklo podmirivati svoje kul­ turne potrebe, da tamo opet ima svoje obrazovne zavode, muzeje, kazališta, koncertne dvorane, biblioteke, društvene lokale i t. d., iseljivanje će odmah započeti. Život će imati sve ugodnosti dosadašnjeg velegradskog života b e z n j e ­ g o v i h š t e t n i h s t r a n a . Stanovništvo će stanovati daleko zdravije i ugodnije. Poljoprivredno pučanstvo sudje­ lovati će u industriji, a industrijsko stanovništvo u poljo­ djelstvu i vrtljarstvu, jedno mijenjanje zanimanja, u kome danas može da uživa tek mali broj ljudi, pa i to pod uvjetom prekomjernog radnog vremena i napora. Kao god na svim područjima, tako i ovdje buržoasko društvo razvija stvari u ovome pravcu prenoseći na selo iz godine u godinu sve veći broj industrijskih poduzeća. Nepovoljni životni uslovi velikoga grada, skupe stanarine, povišice plaća primoravaju mnoge poduzetnike na ovo ise­ ljavanje. S druge strane krupni posjednici postaju sve više industrijalcima (tvorničari šećera, rakije, piva, cementa, robe od ilovače, crijepova, drvene preradbe, papira i t. d ). Pa već i danas po predgradjima velikih gradova stanuju dese­ tine hiljada onih, koji rade u tim gradovima, a kojima usa­ vršena saobraćajna sredstva omogućuju stanovanje po pred­ gradjima. D e c e n t r a l i z o v a n j e m p u č a n s tv a iščez­ nut i će i s a d a š n j a s u p r o t n o s t izmedju seo­ skog i gradskog stanovništva. Seljak, taj moderni helot, koji je dosada, osamljen na selu, bio odsiječen od svakoga kulturnog razvitka, postat će sada slobodnim čovjekom, jer će biti kulturnim čovje­ �431 kom u najvećoj mjeri.1 Negdašnja želja kneza Bismarcka, da vidi uništene velike gradove, bit će ispunjena, ali u sasvim drugom smislu, no što je on očekivao.* Dvadesetitreće poglavlje. Ukidanje države. A ko pregledamo ono, što smo dosad izložili, naći ćemo, da će ukidanjem privatnog vlasništva .nad sredstvima za proizvodnju i njegovim preobražajem u društveno vlasništvo nestati pomalo množina zala, što ih buržoasko društvo na svakom svom koraku pokazuje, a koja postaju sve nesnosnija. Vladavina jedne klase prestaje, društvo razvija cje­ lokupnu svoju djelatnost po planu, koji je samo sebi utvr­ dilo i samo sobom upravlja i samo sebe nadzire. Kao god što se ukidanjem najamnoga sistema onemogućuje svaka eksploatacija čovjeka čovjekom, isto će tako sad prestati i svaka prevara i podvala, patvaranje životnih namirnica, špekulacija na burzi i t. d. Dvorane Mammonova hrama stajati će prazne, jer su državni papiri, akcije, mjenice i 1 Profesor A d olf W agner kaže ovo u svom već citiranom djelu „U d ž­ benik političke ekonomije" od Raua : „Privatno, sitno seosko vlasništvo nad zemljom sačinjava ekonomski temelj za jedan vrlo važan dio stanov­ ništva, za jedan nezavisan, samostalan seljački položaj i funkciju, temelj, koji se ne može zamijeniti nikojim drugim “ D a se autor za ljubav svojih konzervativnih prijatelja ne oduševljava a tout prix sitnim seljakom, on bi naše sitne seljake morao smatrati kao jednu vrstu najsiromašnijih ljudi. Sitni seljak je u d a n a š n j i m prilikama gotovo nepristupačan za višu kulturu, on se napreže od jutra do mraka vršeći najteži rad, a često puta živi gore i od psa. M eso, maslo, jaja, mlijeko, koje' proizvodi, ne uživa on, već to proizvodi za d ruge, on se u sadašnjim odnosima ne može uspeti ni na kakav viši stupanj života, pa zbog toga postaje elementom, koji s p r i j e č a v a k u l t u r u . Tko voli natražnjaštvo zbog toga, što mu to ide u račun, taj može biti zadovoljan, što ovaj društveni sloj i dalje egzistira ; medjutim ljudski napredak traži, da on iščezne. * K nez Bismarck jo u erfurtskome „Parlamentu za uniju" od 1850 grmio proti velikim gradovima „kao ognjištima revolucije", koja treba srav­ niti sa zemljom. O n je imao pravo, gradjansko društvo stvara u moder­ nom proletarijatu svoje „grobare". �432 obveznice, hipotekarni listovi postali papirom za umatanje. Schillerova riječ: „Neka se uništi naša knjiga dugova, neka se umiri cio svijet'4, bit će sama stvarnost, a biblijska riječ: ,,U znoju svoga lica jesti ćeš kruh“, vrijedit će od­ sada i za burzovske junake i trutove kapitalističke. M e­ djutim rad, koji će oni kao ravnopravni članovi društva imati da obavljaju, ne će ih udaviti, nego će im u fizičkom pogledu još i koristiti. Briga oko posjeda, koju je po pate­ tičnim uvjeravanjima naših poduzetnika i kapitalista često puta teže podnositi, no nesigurnu i bijednu sudbinu rad­ ničku, bit će im sasvim skinuta s ramena. Naši burzanci bit će poštedjeni od svih uzbudjenja prilikom špekulacija, koje od njih izazivaju toliko srčanih bolova i kaplja i prouzrokuju nervoznost. 1 oni i njihovi potomci živjeti će b e z ­ b r i ž n o i osjećat će se vrlo ugodno pri tom. Ukidanjem privatnog vlasništva i razrednih suprotnosti iščezava postepeno i država. „Pošto kapitalistički način proizvodnje sve veći i veći broj stanovništva pretvara u proletarijat, on stvara silu, koja ima da vrši taj preokret, jer inače propada sama. A kapitalizam, koji sve više i više pretvara u državno vlasništvo sredstva za proizvodnju, sam pokazuje toj sili put, kojim će izvršiti preobražaj . . . „Država je bila oficijelni reprezentant cijelog društva, njegova organizacija u obliku jednog vidljivog tijela, ali je ona ovo bila samo u toliko, u k o l i k o j e b i l a d r ­ ž a v a o n e k l a s e , koja je u svoje doba predstavljala cijelo društvo: u starom vijeku gradjana, koji su držali robove, u srednjem vijeku feudalnoga plemstva, u naše doba buržoazije. A kad najzad zbilja postane reprezentant cijeloga društva, o n a s a m u s e b e č i n i s u v i š n o m . Čim više ne bude bilo nijedne društvene klase, koja se mora ugnjetavati, čim prestane borba za pojedinački op­ stanak, koja je posljedica klasne vladavine i anarkije u proizvodnji, i kolizije i ekscesi, koji proističu iz te borbe, nije više potreban nikakvi pritisak, radi kojega je bila po­ trebna jedna represivna sila, država. Prvi akt, u kome se država pojavljuje zbilja kao reprezentant cijeloga društva eksproprijacija sredstava za proizvodnju u ime društva , jest u isti mah i njezin posljednji samostalni akt kao dr­ �433 žave. Intervencija državne vlasti u društvenim odnosima postajat će suvišnom u jednom području za drugim, dok sama po sebi sasvim ne iščezne. Namjesto vladavine nad licima dolazi administracija nad stvarima i upravljanje pro­ cesom produkcije. Država se ne ,ukida*, ona umi r e * * . 1 Zajedno s državom iščezavaju i njezini reprezentanti: ministri, sabori, stajaća vojska, policija i žandari, sudovi, odvjetnici i državni odvjetnici, tamničari, porezne i carinske oblasti, jednom riječju: čitav politički aparat. Kasarne i ostale vojničke zgrade, sudske i administrativne palače, tamnice i t. d. čekaju sada na bolje odredjenje. Desetine tisuća zakona, naredaba i propisa postaju sada makulaturom i imaju tek historijsku vrijednost. Velike, a ipak tako si­ ćušne parlamentarne borbe, u kojima ljudi od jezika umi­ šljaju sebi, da svojim govorima upravljaju i vode svijet, prestaju sada, one ustupaju mjesto administrativnim kolegijama i administravnim delegacijama, koje imaju da se bave što boljim uredjenjem proizvodnje, distribucije, odredjivanjem količine potrebnih namirnica, uvodjenjem i pri­ mjenjivanjem valjanih novosti u umjetnosti, uzgoju, saobra­ ćaju, procesu proizvodnje i t. d., u industriji i poljoprivredi. T o su sve praktične, vidljive i opipljive stvari, koje može svaki riješavati objektivno, jer ljudi ne će imati nijedan lični interes, koji bi bio suprotan društvenome. Nitko ne će imati kakav drugi interes osim zajednicu, interes, koji se sastoji u tome, da se sve organizuje i proizvodi najbolje, najpogodnije i na najveću korist sviju. Stotine tisuća nekadašnjih reprezentanata države prelaze u najraznolikija zanimanja i pomažu svojom inteligencijom i snagom na umnožavanju društvenog bogatstva i ugodnosti. Budućnost ne će znati ni za političke ni za proste zločine i prestupe. Tatova je nestalo, jer je iščeznulo privatno vlasništvo i jer u novom društvu svaki može lako i bez poteškoće radom zadovoljiti svoje potrebe. Ne će biti ni „skitnica** ni „vagabunda**, oni su produkat jednog društva, koje se zasniva na privatnom vlasništvu, i oni iščezavaju, 1 Fr. E ngels, Preobražaj znanosti gospodina Eugena Ddhringa. Treće, pregledano i umnoženo izdanje, str. 3 0 1 . i 3 0 2 . Stuttgart 1894. A. Bebel: Ž ena t socijalizam. 28 �434 čim iščezne takovo društvo. Umorstvo? Z ašto? Nijedan se ne može obogatiti preko drugoga, a umorstvo zbog mržnje ili osvete odvisi direktno ili indirektno od socijalnih prilika u društvu. Kriva prisega, krivotvorenje dokumenata, prevara, varanje s nasljedjem, prijevarni bankrot? Ne će biti privatnog vlasništva, na kojem se i proti komu se vrše ova zločinstva. Podmetanje požara? Tko će u tom tražiti veselje i zadovoljstvo, dok društvo oduzima svaku mogućnost mržnje? Patvaranje novca? „A h novac je samo obmama", sva bi muka bila uzalud. Preziranje vjeroispovijesti ? N esm isao; ostavit će se svemogućem i predragom Bogu, da kazni onoga, koji ga je uvrijedio, ako se tada uopće i bude prepiralo o tome, postoji li Bog ili ne. T ako će se svi temelji današnjeg „uredjenja" pretvoriti u mit. Roditelji će kasnije pričati o tom djeci kao o sta­ rim bajoslovnim vremenima. A priče o mučenjima i pro­ gonima ljudi, koji su nekad propovijedali ove nove ideje, doći će im isto onako, kao nama, kad slušamo o spalji­ vanju krivovjeraca i vještica. Imena svih ,,velikihu ljudi, koji su se istakli ganjanjima novih ideja i za to bili oba­ sipani odobravanjima svojih ograničenih savremenika, bit će zaboravljena i na njih će naići tek po koji historičar, kad stane prelistavati stare knjige. Nažalost mi još ne ži­ vimo u tom sretnom vremenu, kada će čovječanstvo smjeti disati s l o b o d n o . D v a d e s e t i č e t v r t o poglavlje. Budućnost religije. A kako država, tako će proći i religija. O na ne će biti „ukinuta", niti će se Bog „svrgnuti", a niti će se „vjera iščupati ljudima iz srca", i kako sve ne glase one glupe izreke, kojima se optužuje ateističke socijalne demo­ krate. Takve ludorije ostavlja socijalna demokracija buržo­ askim ideolozima, koji su u francuskoj revoluciji pokušali ovakva sredstva i naravno doživjeli jadni brodolom. Vjerske �435 organizacije, a s njima i crkve iščeznuti će pomalo bez nasilnog napadanja i potlačivanja mišljenja, bila ona kakova mu drago. Religija je transcendentni odraz svakog društvenog stanja. U koliko ljudski razvitak kroči naprijed, u koliko se društvo transformira, transformira se i religija, ona je, kako Marx veli, čežnja za iluzornom srećom naroda, koja se javlja u onom društvu, k o m e j e p o t r e b n a i l u z i j a , 1 a iščezava, čim masa sazna, u čemu je prava sreća i kako se ona može ostvariti. Vladajuće klase u svom vlastitom interesu nastoje spriječiti ovu spoznaju i pokušavaju reli­ giju očuvati kao jedno sredstvo svojega gospodstva, što se najjasnije izražava u poznatoj rečenici: „ N a r o d u se mora sačuvati religija." T aj posao postaje vrlo važna službena funkcija u jednom društvu, koje se zasniva na gospodstvu klase. Formira se jedna kasta, koja preuzima ovu funkciju i sa svim svojim oštroumljem nastoji sačuvati i proširiti ovu zgradu, jer time raste njezin vlastiti ugled i moć. U početku fetišizam na najnižem stepenu kulture, u primitivnim društvenim odnosima, religija postaje politeizmom u višem razvitku, monoteizmom u još naprednijoj kulturi. Nijesu bogovi stvorili ljude, već su ljudi napravili sebi bo­ gove, Boga. „O n (čovjek) je njega (Boga) stvorio na sliku i priliku svoju", a ne obratno. V eć se i monoteizam pre­ tvorio u jedan panteizam, koji obuhvata sve i rasplinjava se sve više i više. Prirodna je nauka dokazala, da je teo­ rija o stvaranju zemlje za šest dana samo priča; astrono­ mija, matematika i fizika učiniše od nebesa samo jedan uzdušni prostor, a od zvijezda na nebeskom svodu, na ko­ jima angjeli stanuju, sunca i planete, čija priroda ne daje ni jednom angjelu živjeti na njima. V ladajuća klasa, videći se ugrožena u svojoj egzisten­ ciji, grčevito se pripija uz religiju kao uza stup svih auto­ riteta, kao god što su radile i sve vladajuće klase prije nje.2 1 Karl Marx, O paske uz kritiku H egelove pravne filozofije. N je ­ mačko francuski godišnjaci, 1. i 2 . svezak Paris 1844. 2 Kako su o tome mislili već stari, pokazuje slijedeća izjava A ri­ stotelova : „Tiran (ime samovladara u staroj Grčkoj) mora se p r i č i n j a t i �436 Buržoazija sama ne vjeruje ni u što, ona je cijelim svojim razvitkom, modernom naukom, koja je ponikla iz njenoga krila, razorila svaku vjeru u religiju i svaki autoritet. Njezina je vjera tek prividna vjera, a crkva uzima u pomoć ove lažne prijateljice zato, jer treba pomoći. „Vjera je po­ trebna narodu. “ U novom društvu ne postoje nikakvi obziri. Njemu je lozinkom neprestani napredak i nepatvorena znanost. Ima li još tkogod religijoznih potreba, neka ih zadovoljava s onima, koji su mu ravni. Društva se to ne tiće. I sve­ ćenik mora raditi, da bi živio, a pošto će on pri tom i ućiti, doći će i za njega vrijeme, kad bude uvidio, da je na juz višenije: biti ćovjekom. Ćudorednost i moral postoje i bez religije; protivno tvrde samo glupani i farizeji. Ćudorednost i moral izrazi su za one pojmove, koji odredjuju medjusobne odnošaje ljudi prema nadnaravnim bićima. No kakogod religija, tako i pojmovi o moralu proistiću iz svakog socijalnog stanja ljudi.1 Kanibal smatra Ijudožderstvo vrlo moralnim; mo­ ralnim smatrahu Grci i Rimljani ropstvo, feudalni plemić srednjega vijeka kmetstvo i podložništvo; vrlo moralnim se modernom kapitalistu ćini odnošaj najamnoga rada, izrablji­ vanje žena i demoralizovanje djece zanatlijskim radom. Četiri društvena stupnja i četiri pojma o moralu, ali nijedan k ao'd a religiju smatra vrlo ozbiljnom stvari. Jer kad podanici misle, da im je vladalac bogobojazan i pobožan, oni smatraju, da on ne radi ništa nezakonito, a s druge strane ne smiju da ustanu protiv njega, pošto on ima uza se pomoć bogova." Aristotel, Politika. „Vladar mora imati dobra ljudska svojstva, ili još bolje, d a s o p r a v i ka o da ih ima; on n a r o č i t o mo ra da s e pr a v i k a o s a s v i m p o b o ž a n , s a s v i m r e l i g i j o z a n . A ko ga nekoji i progledaju, oni ipak ćute ; jer državno veličanstvo štiti vladara, i on uz tu zaštitu, a k o t o t r a ž i n j e g o v i n t e r e s , može da utamani pro­ tivničku stranku. Zato, što je u mnogo prilika pokazao bogobojažljivost, k a d g a t o n i š t a n i j e s t a j a l o , većina podanika smatrat će ga kao čovjeka, koji se mora poštivati, čak i onda, kad bi radio protiv poštenja, vjere i religije. U o s t a l o m , v l a d a r t r e b a d a u n a j" v e ć o j m j e r i p o m a ž e i r a z v i j a k u l t i c r k v u.“ M acchiavelli u svom znamenitom djelu: Vladar, 18. poglavlje. 1 V idi K . Kautsky, Etika i materijalističko shvatanje historije. Stutt­ gart 1905, Nakladom J. H . W . Dietzovih naslj. �437 od njih ne predstavlja najuzvišeniji pojam morala.1 Najuzvisenije moralno stanje jest ono, u kome ljudi stoje jedni prema drugima kao s l o b o d n i i j e d n a k i , u kome za sve ljudske odnose vrijedi ono osnovno načelo: „Sto ne ćeš, da se tebi čini, ne čini ni ti drugome. “ U srednjem je vijeku vrijedilo rodbinsko stablo, danas odlučuje posjed, u budućnosti će čovjek vrijediti kao čovjek. A budućnost pripada socijalizmu. Dvadesetipeto poglavlje. Socijalistički uzgoj. Pokojni narodni zastupnik Dr. Lasker držao je sedam­ desetih godina u Berlinu jedno predavanje, u kome je do­ šao do zaključka: jednak niveau obrazovanja mogućan je za sve članove društva. Dr. Lasker je bio antisocijalista, uporni pristaša privatnog vlasništva i kapitalizma, a pitanje uzgoja danas je p i t a n j e n o v c a u najeminentnijem zna­ čenju ove riječi. Pod ovakovim uslovima n e m o g u ć je jednaki niveau obrazovanja za sve. U relativno povoljnijim okolnostima, svladavanjem mnogih teškoća i velikim na­ porom energije, koje mnogi nemaju, pojedinci mogu steći više obrazovanje. M asa nikada, doklegod živi u socijalnoj podčinjenosti i ovisnosti.2 1 A k o je buržoa u neprilici za razloge, kojima će opravdati nedo­ pušteno, možemo se kladiti za tisuću prema jedan, da će se pozvati na „ćudorednost*. Tako je u proljeće 1894. jedan „liberalni** savjetnik ber­ linskog komorskog suda izjavio na jednom evangeličkom sinodalnom zboru, kako smatra „moralnim**, da izborno pravo za crkvenu općinu ima samo onaj, koji plaća porez. (I) 2 „Izvjestan stupanj kulture i blagostanja nuždan je vanjski pred­ uvjet za razvitak filozofskog duha . . . Z ato vidimo, da se počelo filo­ zofirati samo u onih naroda, koji su se digli do znatnog stepena blago­ stanja i kulture.*4 Tennem ann. Bilješka kod Đucklea, u spomenutom djelu, 1. svezak, str. 10. — „Materijalni i intelektualni interesi idu zajedno. Jedan ne može biti bez drugoga. O ba su vezana kao tijelo i duh; rastaviti ih, značilo bi izazvati smrt.** v. Thiinen, Izolirana država. — „Najbolji život kako za pojedinca, tako i za državu, je onaj, u kome je vrlina sa v a n j s k i m dobrima tako spojena, te se time omogućuje aktivno sudje­ lovanje u lijepim i dobrim djelima.** Aristotel, Politika. �438 U novom su društvu uslovi egzistencije jednaki za sve. Potrebe su i sklonosti različite i ostati će različite, jer tako zahtijeva čovječja priroda, ali svatko se može razvijati po mjerilu životnih uslova, koji su za svekolike jednaki. Jeddnakost uniformna, koja se podvaljuje socijalizmu, besmi­ slica je, kao mnoge ostale. Kad bi on išao za njom, on bi radio nerazumno, jer bi dospio u protuslovlje sa samom prirodom ljudskoga bića i morao bi se odreći toga, da vidi, gdje se društvo razvija prema njegovim načelima.1 Čak ako bi socijalizmu i pošlo za rukom, da društvo pre­ vrne i u neprirodne odnose zgura, ovi novi odnosi, koji bi se osjećali kao okovi, bili bi za kratko vrijeme raspr­ snuti i socijalizmu bi zanavijek odzvonilo. Društvo se raz­ vija i ono radi prema svojim imanentnim zakonima.2 Jedna od najvažnijih zadaća novog društva mora biti uzgajanje potomstva. Svako dijete, što se rodi, jest pri­ nova, koja je društvu dobro došla; ono gleda u tome mo­ gućnost svoga opstanka, svoj daljnji razvitak; ono osjeća 1 G ospodin Eugen Richter preživa u svojim „Krivim naukama" ne­ prestano otrcanu frazu, da socijalisti hoće neku „prisilnu državu" — da 0 državi ne može biti govora, moralo je već postati jasno Čitaocu naše knjige — ; on dakle priča, kako će društvo dati samom sebi „državu** ili društveno uredjenje, k o j e j e p r o t i v n j e g o v i h i n t e r e s a . A l i n e m o ž « s e s v o j e v o l j n o s t v a r a t i od jedne države iz temelja različita država ili novo društveno uredjenje, to bi bilo proti svim zakonima, po kojima država i društvo postaju i razvijaju se. Neka se tješe gospodin Eugen Richter i njegovi jednovjernici; ako socijalizam ima besmislenih težnji, koje mu oni pripisuju, on će i bez njih propasti. Isto su tako lude primjedbe Richterove: da bi u društvenom stanju, kakovo hoće socijalisti, ljudi morali biti „angjelima". Kao što je poznato, angjela ne ima, a niti ih mi trebamo. S jedne će strane prilike uplivisati na ljude, a s druge strane ljudi na prilike, i ovo posljednje će bivati to češće, što bolje budu ljudi poznavali prirodu društva, k o j e o n i s a m i s t v a r a j u , i svoja iskustva p r i m j e n j i v a l i s v i j e s n o na s v o j u d r u š t v e n u o r g a n i z a c i j u . T o j e s o c i j a l i z a m . Nama nisu potrebni d r u g i l j u d i , a l i s u n a m p o t r e b n i p a ­ m e t n i j i i u v i d j a v n i j i , no š t o su v e ć i m d i j e l o m danas, 1 da bismo ih učinili pametnijima i uvidjavnijima, mi agitiramo i objelo­ danjujemo spise, kao što je i ovo jedan* 2 Ćudno je, da pri neograničenoj ograničenosti protivnici socijalizma ne tvrde, e će u socijalističkome društvu svaki dobiti jednaku porciju hrane i jednako velike komade rublja i odijela, da se tako „okruni" djelo uniformne jednakosti. �439 dakle obvezu, da se svim silama založi za novo živo biće. Prvi predmet njegove brige bit će prema tome rodilja, mati. Ugodan stan, prijatna okolina, ustanove svih vrsta koje ovom stadiju materinstva odgovaraju, pažljiva njega za nju i za dijete, to su prvi uslovi. Majčine grudi sačuvati djetetu dotle, dok je potrebno i moguće, razumije se samo po sebi. Moleschott, Sonderegger, svi se higijeničari i li­ ječnici slažu u tome, da hranu majčinu ne može ništa pot­ puno nadoknaditi. O ne, koji se kao Eugen Richter bune proti tomu, da mlada mati dolazi u rodilište, gdje je okružena svim onim, što danas omogućuje tek bogatsvo, a i ovo ne može da dade sve ono, što mogu dati ovakvi naročito uredjeni za­ vodi, treba podsjetiti na to, da se u današnjem društvu n a j m a n j e č e t i r i p e t i n e ljudi radjaju u n a j p r i ­ m i t i v n i j i m prilikama i odnosima, koji su uvrjeda našoj kulturi i civilizaciji. A od posljednje petine naših matera samo je manjina u stanju, da barem donekle uživa njegu i ugodnosti, koje bi trebala da uživa jedna žena u ovakvom stanju. U s t v a r i , u g r a d o v i m a s a d o b r i m r o d i ­ l i š t i m a i ma i d a n a s ne ma l o žena, koje, či m o s j e t e , da se p r i b l i ž u j e čas, o du u te z a v o d e i o č e k u j u p o r o d j a j . Al i su t r o š k o v i u tim z a v o d i m a t a k o veliki, te se s a m o m a l i b r o j ž e n a m o ž e k o r i s t i t i n j i ma , o s t a l e s e u s t e ž u z b o g p r e d r a s u d a . I ovdje dakle imamo primjer, k a k o b u r ž o a s k o %d r u š t v o u u t r o b i svojoj nosi svuda klicu budućeg. Materinstvo većine otmjenih gospodja dobija naročitu odliku u tome, što one prenose svoje materinske dužnosti, što brže mogu, na — p r o l e t e r s k u d o j i l j u . Kao što je primjerice poznato, vendski je Lausitz (Spreewald) kraj, odakle nabavljaju dojilje one žene berlinske buržo­ azije, koje ne će ili ne mogu da same doje svoju novorodjenčad. Spremanje za dojilje, koje se vrši na taj način, što se same djevojke puste da zatrudne, da bi poslije po­ rodjaja svoje djece mogle stupiti kao dojilje u imućnim berlinskim porodicama, postalo je danas z a n a t o m . N i­ jesu nikakva rijetkost djevojke, koje rode troje i četvero �440 vanbračne djece, da bi se poslije toga mogle najmiti kao dojkinje, a kad u ovom poslu zarade, oko njih se momci iz Spreewalda otimaju. Sa gledišta buržoaskog morala ova je radnja nedopuštena, ali sa stanovišta familijskog interesa buržoazije ona se čini pohvalnom i poželjnom. Cim je dijete postalo veće, očekuju ga vršnjaci za za­ jedničku igru pod zajedničkim nadzorom. Sve, što se za njegov duševni i tjelesni razvoj prema stupnju uvidjavnosti i potrebe može da učini, tu je. Svatko, tko je promatrao djecu, zna, d a s e o n a n a j l a k š e u z g a j a j u u d r u š t v u s v o j i h v r š n j a k a ; u njih je veoma živ nagon druženja i oponašanja. Naročito manja djeca uzimaju rado odrasliju za ugled i primjer i njih slušaju više, nego svoje roditelje. O va se svojstva dadu korisno upotrijebiti u uzgoju.1 Z a uredjenjem dvorana za igru i dječjih vrtova slijedi uvodjenje putem igre u početke znanja i različnih privrednih zanimanja. Slijedi primjeren duševni i tjelesni rad, spojen s gimnastičkim vježbama i slobodnim kretanjem na igralištu i vježbalištu, na sklizalištu, u kupalištu; vjež­ banja u marširanju, borenju i egzercirima za oba spola. T reba razviti zdravo, otvrdnuto, tjelesno i duševno nor malno razvijeno pokoljenje. Korak po korak vrši se uvo­ djenje u najrazličitije praktične radove, vrtljarstvo, poljo­ djelstvo, tvornički rad, tehniku proizvodnog procesa. Ne zanemaruje se duševno obrazovanje u različitim oblastima znanja. U sistemu uzgoja izvtšit će se isti proces čišćenja i popravljanja kao i u sistemu proizvodnje. Ukida se ^množina zastarjelih, suvišnih metoda i učila, koja spriječavaju duševni i tjelesni razvitak. Kad poznavanje prirodnih stvari bude dovedeno u sklad sa razumom, nagon za učenjem razbuktat će se mnogo jače, nego kad kao danas jedan nastavni predmet protuslovi drugome, naprimjer, kad se na jednoj strani predaje religija na osnovu biblije, a na drugoj strani prirodne znanosti i povjest prirode. Uredjenje učionica, 1 T o je sjajno izložio Fourier, i ako je u izvodjenju svojih ideja dospio u utopiju. A . Bebel, Charles Fourier, njegov život i njegove teo­ rije. 3. naklada. Stuttgart 1907. �441 uzgojnih zavoda i sredstava za obrazovanje odgovarat će visokom kulturnom stepenu novog društva. Sredstva za obrazovanje i učenje, odijelo, izdržavanje daje društvo; nijedan pitomac ne će biti zapostavljen prema drugome.1 T o je i opet jedno poglavlje, „proti kojemu se bune naši buržoaski „ljudi od poretka**.2 Škola će biti kasarnom, ro­ diteljima će se oduzeti svaki upliv na djecu, dovikuju pro­ tivnici. O svemu tome ne ima ni govora. Pošto će rodi­ telji u novom društvu imati daleko više slobodna vremena, nego što je danas slučaj sa vrlo velikom većinom — da podsjetimo na desetsatno i još višesatno radno vrijeme većine radnika, poštanskih, željezničkih i policajnih činov­ nika i t. d., na zauzetost poslom zanatlija, malih seljaka, trgovaca, vojnika, mnogih liječnika i t. d. — , oni će se moći posvetiti svojoj djeci više nego danas. O s i m t o g a će r o d i t e l j i i mat i u r e d j e n j e n a s t a v e u s v o j i m r u k a m a , j er će o n i o d r e d j i v a t i mj e r e i ustanove, koje treb a p r e d u z e t i i uvesti. Mi ć e m o t a d a ž i v j e t i u j e d n o m s k r o z i na­ skroz d em o k ra ts k o m društvu. Nastavni o d b o r i , koj i b u d u p o s t o j a l i , bi t će s a s t a v ­ l j e ni od r o d i t e l j a — m u ž e v a i ž e n a — i od­ g o j i t e l j a . Može li se vjerovati, da će oni raditi protiv svojih osjećaja i interesa ? T o se dogadja u današnjem društvu, u kome država provodi svoje uzgojne interese protiv volje većine roditelja. Naši protivnici misle, da je najveća ugodnost rodite­ ljima imati čitavi dan djecu oko sebe, da ih uzgajaju. Z a ­ pravo je posve drugačije. Sa koliko je teškoća i muke skopčano uzgajanje djece, najbolje znaju oni roditelji, koji 1 C o n d o r c e t je tražio u svom uzgojnom planu : „Nastava mora biti besplatna, jednaka, općenita, zorna, duševna, industrijska i politička i mora smjerati k stvarnoj jednakosti." Isto tako R o u s s e a u u svojoj „Političkoj ekonomiji" ; „Specijalno mora biti uzgoj javan, jednak i za­ jednički, stvarati ljude i gradjane." I A r i s t o t e l traži: „Pošto država ima samo jedan cilj, ona mora dati svim svojim gradjanima samo jednu istu nastavu, a briga oko nje mora pripasti državi, a ne smije biti pri­ vatna stvar." * Tako Eugen Richter u svojim „Krivim naukama". �442 su u tom položaju sada ili su bili. V iše djece olakša uzgoj, ali ona traže toliko posla i truda, da majka radosno oče­ kuje dan, kad će ih škola za stanovito vrijeme preko dana odvesti od kuće. Većina roditelja ne ima mogućnosti, da uzgaja svoju djecu, kako treba. Vrlo velika većina nema za to vremena; oci imaju svoj posao, a matere treba da se brinu oko kućanstva, ako ne moraju da se bave privredjivanjem. Pa ako i imaju vremena za uzgajanje, u mnogo­ brojnim im slučajevima manjka za to s p o s o b n o s t . Ko­ liko je roditelja u stanju da prati uzgajanje svoje djece u školi i da im bude pri ruci? Vrlo malo njih. Majka, koja bi to najprije mogla učiniti, rijetko kad ima sposobnosti, jer nije zato prethodno spremljena. A osim toga se na­ stavne metode i nastavna gradja mijenjaju tako često, te to roditeljima ostaje nepoznato. Nadalje su kućne prilike daleko većeg broja djece tako oskudne, te ne nalaze ni potrebne ugodnosti, ni reda, ni mira, da bi mogla kod kuće izraditi svoje školske zadaće ili naći ovdje primjerenu pomoć. Z a tu svrhu manjka često ono, što je najpotrebnije. Stan je oskudan i prenatrpan, svi se tu kreću u najužem prostoru; pokućstvo je ubogo i ne pruža nikakovih pogodnosti djetetu, koje hoće da radi. Nerijetko fali svijetlo, uzduh i toplota; materijalija za učenje i rad, ako ih uopće ima, od najloše su kvalitete; često cvili i glad u utrobama mališa oduzimajući im svaki smisao i radost za posao. Osim toga se mnoge stotine hiljada djece nagone u sve moguće domaće i privredne poslove, koji im ogorčuju mladost čineći ih nesposobnima za obav­ ljanje njihovih malih obrazovnih zadaća. A često puta imaju djeca da svladaju upornost ograničenih roditelja, kad traže vremena za školske zadatke ili za igru. Ukratko, ima. tako beskonačno mnogo tih zapreka, te je čudo, da je mladost uzgojena još i tako dobro. T o je jedan dokaz za zdravlje ljudske prirode i njezin unutrašnji nagon za napretkom i usavršavanjem. Đuržoasko društvo priznaje jedan dio ovih zala samim tim, što olakšava uzgajanje mladeži uvodjenjem besplatne nastave, a gdjegdje daje besplatno i nastavni materijal* dvije stvari, koje je još sredinom osamdesetih godina tadašnj �443 saksonski ministar nastave, odgovarajući socijalističkim na­ rodnim zastupnicima, nazvao „ s o c i j a l p o d e m o k r a t s k i m z a h t j e v i m a " . U Francuskoj, gdje je poslije duge zanemarenosti odgoj naroda to više napredovao, otišlo se, barem u Parizu, još i dalje, i d j e c a s e z a j e d n i č k i h r a n e o o p ć i n s k o m t r o š k u . Siromasi dobijaju hranu badava, a djeca imućnijih roditelja plaćaju malu svotu općinskoj blagajni. T o je dakle već jedna komunistička ustanova, koja se na zadovoljstvo roditelja i djece najbo­ ljom pokazala. Nedostatak današnjeg školskog sistema — on ne ispu­ njava ni najobičnije zadatke, koje je sebi postavio — vidi se dalje u tome, što su hiljade djece u s l i j e d n e d o ­ voljne hr ane n e s p o s o b n a , da isp u n ja va ju s v o j e š k o l s k e d u ž n o s t i . N e p r o d j e ni j e d n a zi ma, a d a u n a š i m g r a d o v i m a h i l j a d e d j e c e n e o d e u š k o l u b e z d o r u č k a . Hrana stotina hiljada druge djece n e d o v o l j n a je . Z a svu ovu djecu bilo bi javno hranjenje i odijevanje veliko dobročinstvo; ona ne će gledati „popravilište" u jednom društvu, koje ih urednim hranjenjem i odijevanjem nauči, što to znači biti čovjek. Ovu nevolju ne može poreći buržoasko društvo i samilosne duše osnivaju zavode za doručak i juhu, da bi p u t e m d o b r o č i n s t v a barem donekle ispunile ono, što je dužnost društva. U novije se doba i jedan broj općina počima brinuti oko toga i pruža siromašnoj djeci potrebnu opskrbu. Ali je sve to nedovoljno i pruža se kao dobročinstvo, što bi imalo da bude pravo.1 S pravom su u našim školama takozvani domaći školski zadaci što je moguće više ograničeni, jer se saznalo za nedostatke školskih radova, koji se vrše u roditeljskom stanu. Djak imućnijih roditelja prema siromašnijim nije samo privilegovan po vanjskom položaju, već i po tome, što 1 „Sada u 2 0 pariških gradskih četvrti postoje školske kantine, u kojima se daje objed — m eso i povrće. Samo je to obligatorno, dok neke gradske četvrti daju doručak i večeru.“ H elena Simon, Škola i kruh. Str. 4 4 . Hamburg 1907. Zahvaliti je inicijativi radničke stranke, te se u Engleskoj uputilo jednoj komisiji godine 1906. uredjenje školske prehrane. �444 često puta ima na raspolaganju guvernante i domaće uči­ telje, koji mu pomažu. Nasuprot tome kod bogatog uče­ nika lijenost i nemarnost dolaze od bogatstva, koje im učenje čini suvišnim, a često mu dolaze na oči moralno ružni primjeri, koji ga zavode. T ko svakog dana i svakog sata sluša i gleda, kako rang, stanje i bogatstvo sve znače, stiče čudnovate pojmove o čovjeku i njegovim dužnostima i o državnim i društvenim ustanovama. Strogo uzevši, buržoasko društvo nema razloga, da se buni protiv komunističkog uzgajanja djece, koje socijalisti hoće, jer je ono jednim dijelom već i uvedeno za povla­ štene krugove, s a m o u n e d o v o l j n o j m j e r i . Mi potsjećamo na k a d e t s k e k u ć e , v o j n i č k a s i r o t i š t a , a l u m n a t e , s e m i n a r e , b o g o s l o v i j e itd. U ovima se mnogo hiljada djece, dijelom iz najviših sta­ leža, odgajaju n a n a j j e d n o s t r a n i j i i n a j i z o p a č e n i j i način i u n a j s t r o ž o j s a m o s t a n s k o j k l a u z u r i i obrazuju za odredjena zvanja. A mnogi roditelji iz imućnijih klasa, koji kao liječnici, svećenici, činovnici, tvorničari, posjednici, veliki seljaci itd. stanuju na ladanju ili u malim mjestima, gdje viših škola ne ima, daju svoju djecu u veće gradove na opskrbu i preko cijele godine vide se s njima najviše za vrijeme praznika. Apsurdno je dakle, kad se naši protivnici bune protiv komunističkog odgoja djece i otudjenja od roditelja, a s a m i su z a v e l i s l i č a n o d g o j za s v o j u ro­ djen u djecu, samo u iskvarenom, lažnom i n e p o t p u n o m o b l i k u . I o uzgajanju djece imućnih razreda pomoću dadilja, bona, guvernanta, kućnih učitelja moglo bi se pisati naročito poglavlje i to bi bacilo neobično svijetlo na njihov porodični život. Pokazalo bi se, d a i ovdje vlada u mnogočemu licemjerstvo, a n i k a k v o i d e a l n o s t a n j e , ni k o d n a s t a v ­ n i k a , n i k o d u č e n i k a. Odgovarajući potpuno izmijenjenom sistemu uzgoja, koje ima u vidu duševni razvoj i obrazovanje djeteta, broj uči­ teljskih sila morati će porasti. Uzgoju društvenog podmlatka morat će se pokloniti ista briga, kao u vojsci za obuku vojnika, gdje jedan podčasnik dolazi na osam do �445 deset prostih vojnika. A ko u budućem društvu jednak broj učenika bude učio jedan učitelj, moći će se postići, što se postići mora. I uvodjenje u mehaničke radove, u najsavršenijim školskim radionicama, uvodjenje u vrtljarstvo i zemljoradnju, činit će bitan dio uzgoja mladeži. Sve će se to provesti naizmjenično i bez naprezanja, da bi se odga­ jali što je više moguće potpuni ljudi. Uzgoj mora nadalje da bude j e d n a k i z a j e d ­ n i č k i z a o b a s p o l a . Rastavljenost je opravdana samo u slučajevima, gdje ju različitost spolova čini apso­ lutno nužnom. U ovom načinu uzgoja su Savezne Države već daleko pred nama. O ndje je uzgoj obih spolova od primarne škole do univerziteta zajednički. Ne samo n astava, već i n a s t a v n a s r e d s t v a su b e s ­ p l a t n a o b u h v a t a j ući tu i p r e d m e t e za r u č ni rad i o b u k u u ku h a n j u , pa o bu k u iz k e m i j e i f i z i k e , i p r e d m e t e , k o j i su u č e n i k u p o t r e b n i kod e k s p e r i m e n t i r a n j a i r a d a. Uz većinu škola nalaze se dvorane za gombanje, kupanje, plivanje i igranje. U višim školama obrazuje se ženski spol u gombanju (plivanju) veslanju i marširanju.1 Socijalistički uzgojni sistem učiniti će još i više. Dobro reguliran i uredjen i stavljen pod dobru kontrolu, on će trajati do doba, kada društvo prizna svojoj mladeži, da je punoljetna. T ad a su oba spola u najpunijoj mjeri sposobna, da udovoljavaju svim pravima i dužnostima u svakom pravcu. Sada je društvo sigurno, da je uzgojilo članove spretne, razvijene potpuno, ljude, kojima ništa ljudsko nije strano, koji poznaju svoju vlastitu prirodu i svoje rodjeno biće, kao i biće i stanje društva, u koje oni stupaju kao punopravni. Tako će kod naše današnje mladeži nestati rdjavih navika, kojih je iz dana u dan sve više i koje su prirodna posljedica truleži i raspadanja društvenoga stanja. Razuzdanost, nediscipliniranost, nemoralnost i gruba žudnja za 1 Profesor Dr. Emil H ausknecht, Amerikansko školstvo. Znanstveni prilog godišnjem izvještaju druge gradske realke u Berlinu. Uskrs 1894. Gartnerova naklada. �446 užitkom, što se pokazuje naročito a omladini naših viših prosvjetnih zavoda, na našim gimnazijama, politehnikama, sveučilištima itd., grijesi su, koje izazivaju i pojačavaju razorenost i nespokojstvo domaćeg života i otrovni uplivi dru­ štva. Isto će tako nestati i zli uplivi fabričkog sistema, loše stambene prilike, neobuzdanost i raspuštenost mladeži u godinama, u kojima je čovjeku najviše potreba uzda i samoodgoja. Svim ovim zlima izbjeći će buduće društvo i bez upotrebljavanja prisilnih sredstava. Društvene ustanove i duševna atmosfera, koja će društvom zavladati, učiniti će ta zla nemogućima. Kao što u prirodi bolesti i uništa­ vanja organizama mogu da nastupe samo tamo, gdje se vrši proces raspadanja, tako je i u društvu. Nitko ne će poricati, da naš današnji obrazovni i uz­ gojni sistem boluje od velikih i opasnih bolesti, i to da od njih više boluju više škole i obrazovni zavodi, nego li niže. Seoska škola je uzor moralnoga zdravlja naprama jednoj gimnaziji, ženska radnička škola za siromašnu djecu uzor je moralnosti naprama velikom broju otmjenih penzionata. Razlog tome ne treba tražiti daleko. U gornjim društvenim klasama ugušena je svaka težnja za višim ci­ ljevima, o n e n e m a j u v i š e i d e a l e . U s l i j e d n e ­ d o s t a t k a i d e a l a i v i š e g r a d a , k o j i j e svi j e s t a n svrhe, r a s p r o s t i r e se ž u d n j a zauživ a n j e m i r a z v r a t sa s v o j i m f i z i č k i m i mo­ r a l n i m p o r o c i m a . Kako da bude drugačijom mladež, odrasla u toj atmosferi ? Ono, što ona vidi i upoznaje, to je materijalno uživanje života bez mjere i granice. Cemu težiti, kad bogatstvo roditelja čini težnje suvišnima ? M a k s i" m u m obrazovanosti velike većine sinova naše buržoazije sastoji se u tome, što dragovoljno polažu jednogodišnji dobrovoljački ispit. Kad je to postignuto, onda ^>ni misle, da su se uspeli na Pelion i O ssu i osjećaju se polubozima. Imaju li patent pričuvnog časnika u džepu, njihova gordost i ponos ne poznaje više granica. Upliv, što ga danas ima ova generacija, pretežno vlada karakterom i znanjem,^ ali jaka u sjetilnim nasladama i štreberstvu, označuje sadašnje doba kao vijek rezervnih oficira. Njena je oznaka to, što ima mnogo putenosti, ali nikakov karakter i malo znanja. Servilnost prema gore, gordost i brutalnost prema dolje. �447 Kćeri viših razreda uzgajaju se velikim dijelom za lutke, pomodne ludjakinje i salonske dame, koje jure od užitka do užitka, pa konačno, site svega, pate qd dosade i svih mogućih faktičnih i uobraženih bolesti. Kad ostare, one postaju pobožne bogomoljke i spiritistkinje, koje se zgra­ žaju nad pokvarenošću svijeta i propovijedaju ascezu. Stepen obrazovanosti nižih slojeva gledaju da spuste što niže. Proletarac bi mogao da postane i suviše pametan, nasititi se ropskog položaja i pobuniti se proti svojim ze­ maljskim bogovima. Sto je masa glupavija, to se lakše dade njome vladati i upravljati. „Najgluplji radnik nama je najmiliji, “ izjaviše opetovano puta istočnolabski vele­ posjednici na svojim skupštinama. U ovoj jednoj rečenici stoji čitav jedan program. T ako je s obzirom na nastavno i uzgojno pitanje da­ našnje društvo isto tako besciljno i bespomoćno, kao i obzirom na sva ostala socijalna pitanja. Sto čini ono ? Ono grabi za batinu i propovijeda religiju, to jest pokornost i zadovoljstvo onima, koji su i suviše pokorni i zadovoljni; ono propovijeda uzdržaljivost ondje, gdje se čovjek mora uzdržati i od najnužnijeg, jer ni to ne ima. Koji se u svojoj surovosti bune, njih se šalje u takozvana popravilišta, koja stoje pod uplivom pietista. 1 tu smo pri koncu pedagoške mudrosti našeg društva. Čitavu zanemarenost odgojnih metoda za zapuštenu proletersku djecu pokazuju brojni slučajevi zlostavljanja, koja vrše vodeće osobe u takozvanim uzgojnim domovima i koja često dovode do kaznenih procesa proti njima Ovdje se otkriva, kako je fanatična religijoznost kriva najstrahovitijim zlostavljanjima, koja se vrše sa pravim sadističkim veseljem. A koliko je još tih strahota skrivano od javnosti! Dvadesetišesto poglavlje. Umjetnost i književnost u socija­ lističkom društvu. Cim novo društvo odgoji svoj podmladak do puno­ ljetnosti, svakomu će pojedincu biti ostavljeno njegovo �448 daljnje obrazovanje. Svaki će se baviti i vježbati u onom, na što ga goni sklonost i predispozicije. Jedni će se odati prirodnim naukama, koje se sve sjajnije razvijaju; antro­ pologiji, zoologiji, botanici, mineralogiji, geologiji, fizici, kemiji, prehistorijskim znanostima i t. d. i t. d., drugi će se opet dati na povjest, jezikoslovlje, studij umjetnosti i t. d. Ovi iz pasije postaju muzićarima, oni slikarima, kiparima, glumcima. U buduće ne će biti ni cehovskih umjetnika, ni cehovskih učenjaka, ni cehovskih zanatlija. Tisuće tih sjajnih talenata, te su dosada bivali ugušivani, razvit će se i pokazati svoje znanje i umijeće, kad se tomu pruži pri­ goda. Ne će već biti muzičara, glumaca, umjetnika i naučenjaka zbog profesije, ali zato to više zbog o d u š e v 1jen j a i t a l e n t a i g e n i j a l n o s t i . I što oni budu dali, nadmašiti će sadašnje rezultate u tim oblastima isto tako, kao što će djela industrije, tehnike i agrikulture bu­ dućeg društva nadmašiti današnja. Nastat će za umjetnosti i znanosti jedna era, kakve svijet još nije vidio, a tome će odgovarati i tvorevine, koje ona bude dala. Kakav će preporod doživjeti umjetnost, kad jednom nastanu prilike, čovjeka dostojne, nije slutio nitko manji, nego pokojni R i k a r d W a g n e r , koji je o tom već 1850 govorio u svom djelu „Umjetnost i revolucija'*. Ovaj je spis već i zbog toga osobit, što je izašao neposredno poslije jedne ugušene revolucije, u kojoj je sudjelovao i W a g n e r . W agner proriče, što će sa sobom donijeti budućnost; on se obraća izravno na radničku klasu, neka ona pomogne umjetnicima stvoriti pravu umjetnost. Medju ostalim veli o n : „Kad našim b u d u ć i m s l o ­ b o d n i m l j u d i m a pribavljanje sredstava za život n e b u d e v i š e c i l j ž i v o t a , nego kad nas, blagodareći novoj djelotvornoj vjeri ili b o l j e z n a n j u , pribavljanje sredstava za život b u d e k a o n a g r a d a n a š e g r a d a l i š i l o s v i h b r i g a , ukratko, kad industrija već ne bude naša gospodarica, već naša služavka, o n d a će n a š cilj ž i v o t a bi ti u ž i v o t n o j r a d o ­ s t i , a mi ć e m o s e t r u d i t i , d a n a š u d j e c u uzgojimo sp o s o b n o m i spremnom. Pola­ �449 z e ć i od v j e ž b a n j a snage, od n j e g o v a n j a t j e l e s n e l j e p o t e , u z g o j ć e v e ć iz l j u b a v i p r e m a d j e t e t u i z b o g r a d o s t i na c v j e t a ­ nju n j e g o v e ljepote biti cisto umjet­ n i č k i i s v a k i će č o v j e k u ma k o j e m po­ g l e d u b i t i p r a v i u m j e t n i k . R a z l i k a u pri­ r o dn i m s k l o n o s t i m a r a zv i t će najrazlič i t i j e p r a v c e d o n e s l u ć e n o g b o g a t s t v a !“ T o je potpuno socijalistički posmatrano i podudara se savršeno s našim izlaganjima. U budućnosti će društveni život bivati sve više javnim životom. Kuda se smjera, vidimo najočitije na sasvim pro­ mijenjenom položaju žene prema ranijim vremenima. D o­ maći život bit će ograničen na najpotrebnije, zato će me­ djutim biti otvoreno najviše polje potrebi društvenosti. Velike dvorane za predavanja i diskusije i pretresanja svih društvenih stvari, o kojima će buduće društvo suvereno odlučivati, dvorane za ručanje i igru, čitaonice, biblioteke, koncertni lokali i kazališta, muzeji, igrališta i gombališta, parkovi i promenade, javne kupelji, obrazovni i uzgojni zavodi svake ruke, laboratoriji i t. d., sve to uredjeno naj­ bolje, pružiti će umjetnosti i znanosti i svakoj vrsti zabave najbogatiju priliku, da stvara ono, što je najviše. Isto će tako odgovarati najvišim potrebama zavodi za njegovanje bolesnih, okuženih i ostarjelih. Kako li će naprama tomu izgledati nekoć tako hva­ ljeno naše doba! O vo ulizavanje za naklonost i smiješak odozgo, ova ponizna, pseća pokornost, ova uzajamna lju­ bomorna borba s najgadnijim, najnižim sredstvima oko privilegovanog položaja; ovo potlačivanje pravog uvjerenja, skrivanje dobrih svojstava, koja bi se mogla ne svidjati, kastriranje značaja, licemjerstvo savjesti i osjećaja — ta svojstva, koja se kratko m o g u o z n a č i t i k u k a v i č ­ l u k o m i b e z n a č a j n o š ć u , dolaze danomice svć odvratnija. O no, što čovjeka podiže i oplemenjuje, osje­ ćanje vlastitog dostojanstva, nezavisnost i nepotkupljivost savjesti, svoje uvjerenje, slobodno iskazivanje svojih misli, u današnjim prilikama biva obično pogriješka i prestup. O ve osebine često puta unište čovjeka, ako ih nije spoA . Bebel: Ž ena i socijalizam. 29 �450 soban ugušiti. Mnogi čak i ne osjećaju svoje poniženje, jer su se već navikli na to. Pas smatra kao sasvim pri­ rodno, što ima gospodara, koji će mu, kad je zlovoljan, dati da osjeti bič. Sa pomenutim promjenama u društvenom životu doži­ vjet će temeljitu promjenu i cijela literarna produkcija. Bogoslovske literature, koja danas u godišnjim katalozima literarnih pojava pokazuje najveći broj, nestati će zajedno s jurističkom. Z a jednu nema interesa, za drugu nema više potrebe ; iščeznut će i projzvodi, koji se odnose na svag­ dašnju borbu oko državnih institucija, jer će te institucije prestati postojati. T e će studije postati kulturnohistorijskima. O tpasti će masa htcdh literarnih proizvoda, kao znak pokvarena ukusa, često puta omogućena samo žrtvama, što ih pisac donosi iz taštine. Sa gledišta naših sadašnjih od­ nosa može se bez pretjeravanja reći, da će četiri petine svih literarnih proizvoda nestati sa tržišta, a d a o d t o g a ni j e d a n j e d i n i k u l t u r n i i n t e r e s ne s t r a da . Tako je velika masa površnih ili štetnih proizvoda i oči­ glednog djubreta u oblasti literarne proizvodnje. Beletristiku i novinarstvo zadesiti će ista sudbina. Nema ništa površnije i po duhu praznije, nego što je najveći dio novinarske literature. A ko bi se stanje naših kulturnih te­ čevina i naših naučnih pogleda mjerilo po sadržini naših novina, vidjelo bi se, da ono stoji vrlo nisko. Rad lica i stanje stvari ocjenjuje se sa gledišta, koja odgovaraju pro­ šlim vjekovima i koja odavna ne mogu da izdrže kritiku naše nauke. Pretežni dio naših žumalista čine ljudi koji su, kao što je nekada Bismarck tačno rekao, „promašili svoj poziv“, ali čije gledište i čije potrebe odgovaraju spe­ kulativnim interesima buržoazije. Uz to ove novine kao većina beletrističkih listova imaju zadatak, da u svojim oglasima daju mjesta najprljavijim reklamama, svojim bur­ zovnim dijelom one služe istom interesu na drugom jednom polju. Materijalni interes poduzetnika odredjuje sadržinu. Beletristička literatura, p r o s j e č n o uzevši, nije mnogo bolja od novinarske literature: ovdje se naročito njeguje spolni život s njegovim eks^psima, sad se popušta be­ stidnoj otvorenosti, sad najneukusnijim predrasudama i pra- �451 znovjericama. Svrha je, da se buržoaski svijet, ne vodeći računa o svim njegovim nedostacima, koji se u sitnicama priznaju, prikaže kao najbolji od svih svjetova. N a tom širokom i važnom području buduće će društvo morati stvari temeljito raščistiti. Znanost, istina, ljepota, borba ideja, samo to će vladati. Svakome, koji valjano stvara, dati će se prilika sudjelovati. O n već ne će ovi­ siti o milosti knjižara, o novčanom interesu, o predrasudi, već od nezainteresovanih stručnjaka, koji i pod njegovim uplivom stoje i protiv čije odluke, ako mu je nepovoljna, uvijek može apelirati na cjelinu, a to mu je danas nemo­ guće i u novinarskoj redakciji i kod izdavača, koji vodi računa samo o svojim privatnim interesima. Naivno mi­ šljenje, da će u socijalističkom društvu borba mišljenja biti ugušena, mogu zastupati samo oni, koji u buržoaskom svijetu gledaju najsavršenije društvo i iz neprijateljstva na­ stoje da socijalizam ponize i okleveću. Društvo, koje po­ čiva na potpuno demokratskoj jednakosti, ne poznaje i ne trpi nikakvo ugnjetavanje. S a m o n a j p o t p u n i j a s l o ­ b o d a m i š l j e n j a o m o g u ć u j e n a p r e d a k , k oj i j e ž i v o t n i p r i n c i p d r u š t v a . Isto je tako velika obmama, kad se buržoasko društvo prikazuje kao zaštitnik prave slobode mišljenja. Stranke, koje zastupaju klasni interes vladajućih, objavljuju u štampi samo ono, što ovom klasnom interesu ne nanosi štete, i teško onome, koji se o to ogriješi. Njegovo je socijalno uništenje zapečaćeno, i to zna svatko, koji pozna prilike. A kako se izdavači i knjižari odnose prema literarnim radovima, koji im nisu po volji, o tome bi nam znali književnici otpjevati po koju pje­ smicu. Najzad i naše krivično zakonodavstvo i zakon o štampi pokazuju, kakav duh gospodari vladajućim i gospodarećim klasama. Prava sloboda mišljenja izgleda im kao najopasnije od svih zala. Dvadesetisedmo poglavlje. Slobodan razvoj osobnosti. 1. Bezbrižnost života. Čovjeku treba dati mogućnosti, da se potpuno razvije, to treba da bude cilj ljudskoga društvenog života, on ne �452 smije da bude privezan za grudu zemlje, na kojoj je slu­ čajno rodjen. Ljude i svijet ne treba poznavati samo iz knjiga i novina, za to je potrebno lično promatranje i praktičan studij. Buduće društvo mora dakle omogućiti svima ono, što je mnogima u današnjem već moguće, i ako se u većini slučajeva ljudi kreću pod pritiskom bijede. P o t r e b a p r o m j e n e u svim ž i v o t n i m odnoš a j i m a d u b o k o je u s a d j e n a u l j u d s k o j na­ r a v i . O na izlazi iz nagona za usavršivanjem, koji je sva­ kom živom biću imanentan. Biljka, koja stoji u tamnom prostoru, diže se i uspravlja, kao da je svijesna svijetla, što upada kroz jednu rupu. Tako i čovjek. Nagonu, koji je čovjeku prirodjen, mora se udovoljavati na razuman na­ čin. Nagonu za promjenom ne će se protiviti novo društvo, naprotiv, tek će ono omogućiti svima zadovoljenje ovog nagona. T o će biti olakšano saobraćajnim odnosima, koji će biti razvijeni u najvećoj mjeri, medjunarodni će odnosi poticati na to. U buduće će mnogo više ljudi s najrazli­ čitijim svrhama putovati po svijetu, nego li danas. Društvu će nadalje biti potrebna bogata riznica svih sredstava za život, da bi zadovoljilo svoje potrebe. Prema tomu će društvo odredjivati radno vrijeme po potrebi; ono će ga odredjivati čas duže, čas kraće, prema potrebama i naravi godišnjeg vremena. O no će se odavati u jedno doba godine pretežno poljoprivrednoj, u drugo više industrijskoj i umjetničkoj proizvodnji; ono će upravljati radnim sna­ gama, kako bude potreba iziskivala : kombiniranjem mno­ gobrojne radne snage, najsavršenijom tehnikom ono će moći u igri izvesti ono, što se danas pričinja nemoguće. Kao što društvo preuzima brigu oko svoje mladeži, tako i oko svojih staraca, bolesnika i invalida. T ko bude ma rad kakvog uzroka postao nesposoban za rad, za njega će se pobrinuti cjelina. I tu se ne će raditi o jednom aktu dobročinstva, već o d u ž n o s t i , ne o mrvici kruha, već o zasluženoj njezi i pomoći, koja mora pripasti onome, koji je u godinama snage i sposobnosti za rad ispunjavao svoje dužnosti prema cjelini. Večer života bit će^ starosti poljepšana sa svime, što će društvo moći da pruži. Jer se svaki nada, da će jednom i sam uživati ono, što starima �453 čini. Sad već starce ne muči pomisao, da drugi čekaju na njihovu smrt, kako bi baštinili. A isto je tako iščeznula i bojazan, e će biti bačeni u stranu kao isisani limuni, kad ostare i oslabe. O ni ne će biti upućeni ni na milost i pomoć svoje djece, ni na prosjačke krajcare svojih općina.1 Vrlo je dobro poznato, u kakovom se položaju nalazi ve­ ćina roditelja, koji su u starosti upućeni na pomoć svoje djece. I kako nada u b a š t i n u demorališe djecu, a još više rodjake. Kako se niske strasti bude i koliko se zlo­ čina time izazove. Umorstvo, podvala, kriva prisega, iznudjivanje. Moralno i fizičko stanje društva, način rada, stanovanja, hranjenja i odijevanja, njegov društveni život, sve će pri­ donijeti tome, da nesrećnih slučejeva, oboljevanja i iznemo­ glosti bude što manje. Naravna smrt, izumiranje prirodnih snaga postat će tada sve više i više pravilom. Uvjerenje, da je nebo na zemlji i da umrijeti znači svršiti, pobudit će ljude, da živu pametno. Najviše uživa onaj, koji uživa dugo. Dug život najbolje zna da cijeni svećenstvo, koje priprema ljude za „onaj svijet'*. Bezbrižnost života daje im mogućnost, da dostignu prosječno najvišu starost. 2. Preokret u ishrani. Z a život je u prvom redu potrebno jelo i pilo. Prija­ telji takozvanog „prirodnog načina života" pitaju često, za­ što je socijalna demokracija ravnodušna prema vegeterijanstvu. Evo z ašto : svatko neka živi, kako ga je volja. Vegeterijanstvo, to jest prehrana bilinama, našla je zemljišta 1 „Čovjek, koji je cio svoj život probavio u poštenom i napornom radu, ne treba da živi u starosti svojoj ni od milosti svoje djece ni od buržoaskog društva. Nezavisna, bezbrižna i osigurana starost je najpri­ rodnija nagrada za besprekidne napore u danima snage i zdravlja.*4 v. Thiinen, Izolovana država. N o kako izgleda u buržoaskom društvu ? Milijuni gledaju sa jezom u budućnost, kada će, ostarjeli, biti izbačeni na ulicu. A naš industrijski sistem čini ljude rano starima. Zakonsko osiguranje u starosti i nemoći u Njemačkoj, toliko hvaljeno, pruža vrlo malu naknadu, to svi priznaju. Pom oć, koju ono zajamčuje, mnogo je nedostatnija od mirovina, koje države daju velikoj većini umirovljenih činovnika. �454 ponajprije u takovim krugovima, koji su u ugodnom polo­ žaju, da mogu birati izmedju vegetabilne i animalne hrane. Medjutim, za veliku većinu čovječanstva ne postoji taj izbor, ona je primorana živjeti prema svojim sredstvima, sredstvima, koja je upućuju zbog oskudice isključivo na vegetabilnu hranu, koja je najmanje hraniva. Našem radnom pučanstvu u Sleskoj, Saskoj, Thiirinškoj i t. d. korun je glavna hrana, pa čak i kruh dolazi tek na drugo m jesto; meso, pa i ono slabije kvalitete, dolazi rijetko na stol. Najveći dio ladanjskog puka, ma da goji marvu, rijetko se hrani mesom, on mora marvu da proda, kako bi stečenim novcem zadovoljio drugim potrebama. Z a mnogobrojne ljude, koji su primorani da živu kao vegeterijanci, dobro bi došlo, da s vremena na vrijeme dobiju koji biftek ili koju šunku.1 U koliko se vegeterijanstvo okreće protiv p r e c j e n j i v a n j a hranivosti mesa, ono je u pravu; ali nema prava, kad iz vrlo sentimentalnih razloga ustaje protiv upotrebe mesne hrane kao štetne i kobne. N a primjer zbog toga, što prirodni osjećaj ne do­ pušta, da se životinje tamane i „lešina" jede. Ali želja za ugodnim i spokojnim životom goni nas, da objavimo rat velikom broju životinja, kukaca razne vrsti i da ih tama­ nimo, a da ne budemo sami pojedeni, moramo da ubijamo i istrjebljujemo divlje životinje. Kad bi se štedio život 1 D a je tomu odista tako, potvrdjuju pokusi s prehranom, o kojima u novije vrijeme izvijestile dva talijanska istraživača. Ispitivano je mije­ njanje tvari kod jednog pučanstva, koje se već od davnih vremena hrani vegetabilnom hranom. Takvo pučanstvo, živući u jadnim ekonomskim prilikama, nalazi se na jugu Italije, u Abruzzima. Hrana mu sastoji od kuruznoga brašna, povrća i maslinova ulja. Tamo ne jedu ni mlijeka, ni sira, ni jaja. N a stol njihov dolazi meso tek tri do četiri puta na godinu. Radi pokusa dalo im se u hranu meso, i to tako, da je svaka osoba kroz 15 dana dobila 100 grama mesa, a kroz daljnjih 15 dana 2 0 0 grama mesa. Pokazalo se, „da su se procesi asimilovanja razvili znatno povoljnije- Neobično veliki isprva gubici hranivih tvari dodjoše do najmanje mjere. N e samo da se dodana životinjska bje­ lančevina probavila potpuno, već se i vegetabilna hrana probavljala bolje, nego prije. T o je tim značajnije, što je bila 'teško probavljiva, sastojeći gotovo od same kuruze, koja ima mnogo celuloze.1 D i. med. A . Lip4 schiitz, Reformiranje naše prehrane? „Novo Vrijeme*', 27. godište, 1. svezak, str. 9 1 5 . �455 „dobrih čovjekovih prijatelja1, domaćih životinja, ovih bi 4 se „dobrih prijatelja** za deset godina toliko namnožilo, da bi nas „pojeli** lišavajući nas hrane. Lažna je tvrdnja, da bilinska brana pripitomljuje osjećaje u čovjeka. U dobro­ ćudnom Indijancu, koji se hrani biljem, probudi se „zvijer**, čim ga na otpor izazove surovost Englezova. Hranivost jedne hrane ne smije se prosudjivati po sadr­ žim bjelančevine, što je sadržana u njoj. Mora se uzeti u obzir i to, koliko ostane neprobavljeno bjelančevine u toj hranivoj tvari. S toga gledišta stoje primjerice meso i riža odnosno krumpir obzirom na bjelančevinu jedno prema drugome kao 2,5 i 20 odnosno 22, to jest, od 100 grama bjelančevine, koja je uzeta s mesom pojavi se 2,5 grama u izmetini, od 100 grama bjelančevine, koja je uzeta s rižom ili krumpirom, 20 odnosno 22 grama. Znameniti ruski fizijolog Pavlov i njegova škola dokazaše, da se kod probave kruha izlučuje daleko više fermenta, nego li kod probave mesa. Pavlov je dalje pokazao, da probavni sokovi, koji izlaze iz želučanih žlijezda, sastoje od dvije veličine ob­ zirom na kvantitet: želučani sok izlazi s jedne strane na podražaj želučane sluznice, a s druge strane kao „tekovni sok“ na podražaj sjetilnih organa pomoću dotične hrane. Množina tekovnog soka ovisna je o našem duševnom stanju, primjerice o gladi, brizi, srditosti, ve elju itd., a onda i o naravi dotične hrane. Ali značenje toga tekovnoga soka različito je kod probavljanja različitih hrana. Mnoga hrana, kao naprimjer kruh, kuhana jaja ili čisti škrob, ne mogu se, kao što je pokusima neposredno dokazano, uopće pro­ bavljati, ako pri njihovoj probavi ne djeluje taj tekovni sok: ona se može probaviti samo onda, kad ju se uzima s tekom (ili s drugim hranivim sredstvima). Naprotiv se meso, kao što je to Pavlov dokazao, može djelimično pro­ baviti i bez tekovnoga soka, dok je probavljanje mesa s tekovnim sokom daleko brže (skoro za pet puta). „ M i dakle mo ram o uzeti u obzir prilike, koje su v e z a n e za d u š u č o v j e k a . O v d j e je po­ stavljen most izmedju činjenica hranbene ( i z i j o l o g i j e i s o c i j a l n i h prilika. M o d e r n i g ra dj an in , n a r o č i t o r a d n i č k a klasa, živi �456 u t a k v i m s o c i j a l n i m pr i l i kama, koje mor aj u u n j e m u u g u š i t i s v a k i n o r m a l n i t ek. R a d u tvornici, b e s p r e k i d n a briga oko svag­ d a š n j e g a kruha, n e d o s t a t a k d u š e v n o g od­ mora i radosti, pot p u n a tjelesna iscrplje­ nost , s v e su to m o m e n t i , koj i u n i š t a v a j u t e k . U ovakovom duševnom stanju mi nijesmo kadri da izlučujemo tekovni sok, koji je potreban, da se probavi vegetabilna hrana. Naprotiv je meso takva hrana, što se — da se tako izrazimo — sama brine za svoju probavu; ne samo da se ona dobrim dijelom dade probaviti i bez teka, već je ona i moćan podraživač našega teka. Tako meso pomaže probavu onih vegetabilija, koja smo zajedno s njime uzeli. Cini nam se, da u tom leži velika prednost životinjske hrane za modernog čovjeka.4,1 Sonderegger pogadja jezgro »tvari, kad veli: „Ne po­ stoji nikakav red po rangu u nužnosti sredstava za hra­ njenje, postoji tek nepromjenljiv zakon miješanja njihovih hranivih materija. “ Ispravno je, da se samo mesnom hra­ nom nitko ne može da hrani, medjutim bilinskom može, predpostavljajući, da je izabere. S druge strane, nitko se ne će zadovoljiti stanovitom bilinskom hranom, ma bila ona i najhranivija. T ako su bob, grašak, leća, jednom riječi leguminosa, najhranivije od svih hranivih materija. Ali bi bila tortura hraniti se isključivo samo njima, što bi trebalo da bude moguće. T ako u prvom svesku „Kapitala** na­ vodi Karl Marx, da čilenski posjednici rudnika sile svoje radnike, da jedu godinama bob, jer im ovaj daje veliku količinu snage, te mogu snositi napore, kao ni od koje hrane. Radnici se odriču boba, i ako je tako hraniv, ali ih oni nagone, da ga jedu. Ni u kojem slučaju sreća i zdravlje ljudi ne zavise od ove ili one vrsti hrane, kao što to tvrde fanatici medju vegeterijancima. Klima, socijalni odnosi, na­ vika i lični ukus, to je mjerodavno.2 1 A . Lipschiitz, u pomenutoj knjizi, str. 9 1 4 do 9 1 5 . 8 „Zdrava hrana isključivo je vegetabilna s malim pridodatkom ani­ malnih supstancija. M eso se u seljačkoj hrani upotrebljava vrlo malo. D anas ne če nitko poreći, da se na taj način dade dobro živjeti. Cak i isključivo vegetabilna hrana uz dobro mijenjanje ne škodi zdravlju. �457 U koliko se više razvija kultura, na mjesto gotovo isklju­ čivo mesne hrane, kao kod lovačkih i pastirskih naroda, stupa sve više biljevna. Raznovrsnost njegovanja bilja znak je više kulture. Sa polja odredjene veličine može se dobiti mnogo više vegetabilnih hranivih materija, nego što se ga­ jenjem stoke može dobiti mesa. Ovaj razvitak daje biljnoj hrani sve veće preimućstvo. Prevoz mesa, koji se danas vrši, blagodareći ekstenzivnoj privredi, iz dalekih zemalja, naročito iz Južne Amerike i Australije, bit će za nekoliko decenija obustavljen. S druge strane, stoka se ne gaji samo radi mesa, već i radi vune, dlaka, ščetina, kože, mlijeka, jaja itd. O tom ovise mnoge industrije i mnogo ljudskih potreba. Isto se tako velika količina otpadaka, koje daje industrija i domaće gospodarstvo, ne može upotrijebiti ko­ risnije, nego za gajenje stoke. U budućnosti će more morati pružati čovječanstvu mnogo više životinjske hrane, nego dosada. T eško da će se tada dogadjati još, da se pri bogatom ribolovu čitavi tovari upotrijebe za djubre, kao što to danas biva, jer sredstva za transport i konzerviranje ne daju mogućnosti, da se čuvaju ili pak visoka cijena transporta spriječava izvoz. A vrlo je vjerojatno, da će, sa ukidanjem suprotnosti izmedju grada i ladanja, kad se sta­ novništvo preseli iz velikih gradova na ladanje, kad se rad u zatvorenim tvorničkim prostorima sjedini s poljoprivrednim, mesna hrana zaostati za biljevnom. Nedostatak sredstava za podraživanje u biljevnoj hrani može se nadoknaditi ra­ zumnim priredjivanjem mirodija. Ali čisto vegeterijanski način života nije za buduće društvo ni vjerovatan ni po­ treban. A li se posvuda, po svim kontinentima javlja očigledno druga jedna želja, napušta se prva jednostavna hrana, traže se dodaci i sredstva, koja bude tek, a ovamo spada i m eso, koje se u kuhinji dade na sto raznih načina prirediti. O va težnja za promjenom hrane opaža se posvuda, pa kako iščezavaju jednostavni običaji, navike, narodne nošnje, tako se pobijaju i stariji načini prehrane. Ovaj se preokret zapaža u svim zemljama, i u Japanu, gdje je prije vladala naročita hrana, potiskuje evropska stari režim, a mornarica je čak zavela novu hranu, jer je ova kompedijoznija pokazavši se boljom za radnike, koji su u poslu. O pćenita je težnja doći do koncentrirane, masne i ukusne hrane.“ M . Rubner, Pitanja narodne prehrane. Str. 3 1 . do 32 . Leipzig 1908. �458 3. Komunistička kuhinja. Ali kod hrane je daleko važnji k v a 1i t e t, nego kvantitet; mnogo ne pomaže, ako to mnogo nije dobro. A kvalitet se znatno popravlja načinom pripravljanja. Ako se hoće postići najveći stepen koristi, p r i p r a v l j a n j e h r a n e m o r a da o d g o v a r a z n a n o s t i i s t o tako, kao s va k a d ru g a l ju ds k a djelatnost. Zat o treba z n a n j a i s r e d s t a v a . Nije treba dokazivati, da naše žene, kojima danas pripravljanje hrane poglavito pripada, često puta ovoga znanja n e m a j u i ne mogu da imaju. T ehnika velikih kuhinja dostigla je već savršenstvo, za koje ne znaju ni najbolje uredjene porodične kuhinje. N a­ ročito odgovara željama kuhinja sa električnim grijanjem i svijetlom. Ni dima, ni vrućine, ni p a re ; kuhinja nalikuje više jednom salonu, nego li jednom radnom prostoru sa svim mogućim tehničkim i mašinskim uredbama, koje brzo i lako vrše najneugodnije i najdangubnije poslove. T u su električne sprave za Ijuštenje krumpira i voća, aparati za vadjenje jezgra, alat za punjenje kobasica, preša za slaninu, stroj za siječenje i drobljenje mesa, aparati za pečenje, mlinovi za kavu i mirodije, aparat za rezanje hruha, stroj za drobljenje leda, aparati za vadjenje čepova i stotine drugih orudja i strojeva, pomoću kojih relativno mali broj lica sa umjerenim naporom može da zgotovi jelo za sto­ tine gostiju. Isti je slučaj s priborom za pranje i čišćenje. Privatna je kuhinja za milijune žena jedna ustanova, koja traži najveće napore, najveću dangubu i najveće ra­ sipanje, ona im oduzima zdravlje i dobro raspoloženje i predmet je svagdašnje brige, naročito kad su sredstva, kao kod većine porodica, najoskudnija što mogu biti. Ukidanje privatne kuhinje znači za mnoge žene oslobo­ djenje. Privatna je kuhinja isto tako nazadna i preživljena ustanova, kao i radionice sitnog majstora, obje znače naj­ veću protivnost ekonomiji, veliki gubitak vremena, snage, materijala za ogrijev i svijetlo, hrane i t. d. Hranivost jela povećava se time, ako se ona dadu lako asimilirati; ovo je odlučno.1 Prirodni načm hranjenja kod 1 Sposobnost asimilacije jela od presudnog je značenja za pojedinca. Niemeyer, Nauka o zdravlju. �459 sviju omogućit će tek novo društvo. Cato hvali stari Rim, da je do šestog vijeka od osnivanja grada (200 prije Krista) bilo poznavalaca ljekarstva, ali nije bilo rada. Rimljani su živjeli tako trijezno i jednostavno, te su bo­ lesti bile rijetke, a običan oblik smrti bijaše smrt od ostarjelosti. Stvari su se iz temelja promijenile tek onda, kad su se razvili na jednoj strani požuda i lijenost, ukratko raspuštenost, a na drugoj strani nevolja i pretjeran rad. U budućnosti će biti nemoguća pohotljivost i raspuštenost, ali i nevolja, bijeda i oskudica. Svega je dovoljno za sve. V eć je Heinrich H eine pjevao: N a zemlji ima hljeba dost Z a svekolike ljude I R uže i mirte, ljepota i radost I šećerni grašak je tude. D a, šećerni grašak svakome, Cim mahuna pukne jednom ! N ebesa mi prepuštamo A ngjelu, vrapcu vriednom.1 „Tko jede malo, živi dobro “ (to jest dugo) rekao je Talijanac Cornaro u šesnaestom vijeku, kako ga citira Niemeyer. Najposlije će u buduće i kemija pridonijeti mnogo više, nego li dosad, pripravljanju nove i bolje hrane. D anas se znanost mnogo zlorabi, da bi se omogućila patvorenja i iznudjivanja; medjutim je jasno, da kemijskim načinom zgotovljeno jelo, koje ima sva svojstva prirodnog proizvoda, pokazuje isti rezultat. Način dobijanja sporedna je stvar, ako proizvod u svem ostalom daje ono, što se od njega traži. 4. Preobražaj u domaćem životu. Kako u kuhinji, revolucija će se odigrati u cjelokupnom domaćem životu i otpasti će mnogi poslovi, koji se danas moraju obavljati. Kako će u buduće zavodi za centralno pripremanje hrane učiniti potpuno suvišnom domaću ku­ hinju, isto će tako sa centralnim grijanjem i centralnim električnim svijetlom otpasti svi poslovi, koje je dosada 1 Heinrich H eine, Njemačka, zimska priča. �460 iziskivalo loženje peći i spremanje svjetiljaka i aparata za svijetlo. Vodovod sa toplom kao i sa hladnom vodom omogućiti će svakomu, da bez pomoćnih lica ima i pranje i kupalište. Centralni zavodi za pranje i sušenje po­ duzeti će čišćenje i sušenje rublja; centralni zavodi za či­ šćenje vršiti će čišćenje odijela i sagova. U Chicagu su bili izloženi strojevi, koji su obavljali čišćenje sagova a naj­ kraćem vremenu, što je izazvalo čudjenje i divljenje dama, koje su posjetile izložbu. Električna se vrata otvaraju pod lakim pritiskom prsta i sama se zatvore. Električna insta­ lacija raznosi pisma i novine u sva kućna odijelenja i sve spratove, električna kola prištedjuju penjanje uza stube. Unutrašnji kućni namještaj, pod, zastiranje zidova, po­ kućstvo, bit će udešeni tako, te će se sve moći najlakše čistiti, da ne bude sakupljača prašine i bakterija. Djubre i otpaci iznosit će se iz kuće na sličan način, kao što vo­ dovod odvodi upotrebljenu vodu. U Saveznim Državama u gdjekojim evropskim gradovima, naprimjer u Ziinchu, Berlinu i njegovim predgradjima, Londonu, Beču, Miinchenu, ima već takvih kuća, uredjenih sa svim rafinemanom, u kojima stanuju mnogobrojne imućne porodice — ostale ne mogu da podnose troškove — i uživaju veliki dio opisanih udobnosti.1 1 O d 2521 stanova, koji su godine 1908. nastali u W ilmersdorfu, imalo j e : Centralno lo ž e n j e .............1001 ili 39,71 procenata Opskrbu toplom vodom . . 1373 „ 5 4 ,4 6 „ Električno svijetlo . * . . . 1288 „ 5 1 ,0 9 „ K u p a o n u .................................... 2 0 6 3 „ 8 1 ,8 3 „ L i f t .................................. 6 9 9 „ 2 7 ,7 3 Sakupljač p r a š in e ..................... 3 0 4 „ 12,06 „ Plin je bio uveden u sve stanove. U Berlinu i oko njega postoji već i više kuća s jednom kuhinjom. O vdje se, u zajedničkoj kuhinji, gotovi jelo za sve stanovnike kuće. Tako već na svim područjima buržoasko društvo nosi u sebi klice socija­ lističkog preobražaja društvenog: ,.Grad budućnosti imat će osim zajed­ ničke kuće sa plinskom, elekričnom centralom za loženje, ^osim škola i prostorije za sastajanje i centralnu kuhinju za čitavu zajednicu. Tada ne će biti nemoguće direktnim telefonskim pozivom zatražiti u stanove jelo, koje će se dovoziti na malim automatskim kolicima, slično, kao^ što se u velegradovima raznose pisma pomoću podzemne električne pošte. T o je daleko manje teško i daleko izvedljivije, nego li riješenje problema o letenju, koji se još do nedavna činio tako utopističkim. E. Lilienthal, Reforma kućanstva. Dokumenti napretka. Svezak 9. 1909. �461 Ovdje imamo i opet jedan dokaz o tome, kako bur­ žoasko društvo utire put revolucijoniranju domaćeg života, ali samo svojim izabranicima. A čim se domaći život bude na ovaj način iz osnova promijenio, nestati će sluge, ovoga „roba za sve ćudi gospodjine“. Zajedno s njim nestati će i dame. „Bez slugu nema kulture“, uzviknut će gospodin v. Treitschke sa komičnim patosom. O n je isto tako malo sposoban da zamisli društvo bez slugu, kao što ga Aristolel nije mogao da zamisli bez r o b o v a . Čudno je, što gospodin v. Treitschke smatra naše sluge „nosiocima naše kulture**. Treitschkeu kao i Eugenu Richteru zadaje mnogo brige i čišćenje cipela i odijela, u čemu se pak svaki ne će sam za sebe brinuti. No u devet desetina slučajeva danas to svaki sam radi, ili radi žena za muža, ili kćer i sin za porodicu, i moglo bi se odgovoriti time, da što danas čine devet desetina, može činiti i ona jedna desetina. Našao bi se i drugi izlaz. Zašto da se u buduće m l a d e ž bez razlike spola ne upotrijebi za takove i slične poslove? Rad ne sramoti čovjeka, pa sastajao se on i u čišćenju cipela, to je iskusio i mnogi oficir iz staroga plemstva, koji je zbog dugova otpirio u Savezne Države i tamo postao slugom ili čističizmom. Gospodin Eugen Richter prikazuje u jednoj svojoj brošuri, kako na pitanju čišćenja cipela pada „socijalistička država budućnosti**. „Socijalistički državni kancelar** odreći će se naime toga, da čisti sebi cipele i eto, to će biti njegova nesreća. Protivnici su se silno ushićivali tom kri­ tikom i time posvjedočili svoju skromnost u tome, šta traže od kritike socijalizma. G ospodin Eugen Richter morao je doživjeti poraz, jer ne samo da je jedan od njegovih stranačkih drugova u Niirnbergu odmah poslije štampanja njegove brošure pronašao s t r o j z a č i š ć e n j e c i p e l a , već je na chikaškoj svjetskoj izložbi 1893. bila izložena jedna e l e k t r i č n a m a š i n a z a č i š ć e n j e c i p e l a , koja je taj posao obavljala potpuno i savršeno. Tako je glavni prigovor, koji su Richter i Treitschke podizali protiv socija­ lističkog društva, propao u praksi pred jednim izumom, koji je nadjen u buržoaskom društvu. Revolucionarni preobražaj, koji iz temelja mijenja sve �462 životne odnose ljudi, a naročito položaj žene, vrši se već pred našim očima. Samo je pitanje v r e m e n a , kad će taj preobražaj u najvećim razmjerima uzeti u svoje ruke samo društvo, ubrzati ga i uopćiti ga i s t i m e p r u ž i t i pr i l i ke, da svi b e z i z n i m k e s u d j e l u j u na nj e­ g o v i m m n o g o b r o j n i m r a z n o v r s n i m kor i s t i ma. D v a d e s e t i o s m o poglavlje. Žena u budućnosti. O vo poglavlje može biti vrlo kratko. O no sadrži samo konzekvencije, koje iz onoga, što je dosada kazano, izlaze za položaj žene u budućem društvu, konzekvencije, koje dapače i sam čitalac može lako izvući. Z ena novoga društva bit će socijalno i ekonomski potpuno nezavisna, ona ne će biti više potčinjena ni sjenci od gospodstva i izrabljivanja, ona će stajati prema muš­ karcu kao slobodna, jednaka i biti će gospodaricom svoje sudbine. Njezin je uzgoj jednak čovjekovom izuzimajući nastranosti, uvjetovane razlikom spola i njezinim spolnim funkcijama; živući u prirodnim životnim uslovima, ona može razvijati i upotrebljavati svoje fizičke i duševne sile prema p o trebi; za svoju djelatnost ona odabire one oblasti, koje odgovaraju njezinim željama, sklonostima i predispo­ zicijama, i radi pod istim uslovima kao i muškarac. Jedan dio dana radit će kao praktična radnica ma kakav posao, drugi dio dana bit će odgojiteljica, ućiteljica, dadilja, treći dio dana zanimat će se umjetnošću ili naukom, četvrti dio dana vršit će ma koju administrativnu funkciju. O na će stu­ dirati, raditi, uživati, zabavljati se sa sebi ravnima ili s muš­ karcima, kako ona hoće i kakova već bude prilika. U izboru ljubavi bit će kao i muškarac slobodna i nespriječavana. O na prosi ili se udaje i sklapa brak jedino s obzirom na svoju naklonost. Taj je brak privatan ugovor bez posredovanja kakvog funkcijonara, kao god što je brak do srednjega vijeka bio privatan ugovor. Socijalizam ovdje ne stvara ništa novo, on samo na višem kulturnom stupnju �463 i pod novim društvenim formama uspostavlja ono, š t o j e b i l o o p ć e n i t o p r i z n a t o p r i j e , no š t o je p r i ­ v a t n o v l a s n i š t v o z a g o s p o d a r i l o društvom. Pretpostavljajući, da zadovoljavanjem svojih nagona ne nanosi nikome nikakve štete, čovjek ima sam sobom da raspolaže. P o d m i r e n j e s p o l n o g n a g o n a je isto tako lična stvar svakog pojedinca, kao i p o d m i r e n j e svakog drugog prirod­ n o g n a g o n a . Nitko nema o tome da polaže račun drugome i nitko nepozvani nema u to da se miješa. Kako ja jedem, pijem i spavam i kako se odijevam, to je moja lična stvar, a isto je tako lična stvar moj saobraćaj sa licem drugog spola. Uvidjavnost i obrazovanje, potpuna lična nezavisnost, osebine, koje će se sa uzgojem i odnosima u budućem društvu same po sebi javiti, sačuvat će sva­ koga, da ne radi ono, što mu nanosi štetu. Muškarci i žene budućeg društva imat će u mnogo većem stepenu samoodgoje i poznavanja vlastitog bića, nego što je to danas. A samim tim, što će nestati onog glupog i smiješnog skrivanja spolnih stvari, saobraćaj spolova bit će mnogo naravniji, nego danas. A ko se izmedju dvoje, koji su sklopili brak, pojavi nesloga, razočaranje ili mržnja, moral nalaže, da se neprirodna i zato nemoralna veza raskine. A pošto će iščeznuti odnosi, koji su dosada veliki broj žena osudjivali na vanbračnost ili prodaju svojega tijela, to će nestati i nadmoćnosti muškaraca. S druge strane, potpuno novo društveno stanje otklonit će mnoge smetnje i zapreke, koje danas uplivišu na bračni život i koje ga često čine nedovoljno razvijenim ili sasvim nemogućim. Zapreke, apsurdnosti i neprirodnosti u današnjem po­ ložaju žene dolaze sve više u svijest širokih krugova na­ lazeći živa izražaja u socijalnoj literaturi, kao i u roma­ nima ; često medjutim u neskladnoj formi. Nitko, tko misli, ne će poreći, da današnji brak sve manje odgovara svojoj svrsi, i zato nije nikakvo čudo, što slobodan izbor ljubavi i slobodno raskidanje podržavanih odnošaja smatraju kao nešto prirodno čak i oni, koji uostalom nijesu skloni^ da otuda izvuku konzekvencije za promjenu našeg sadašnjeg društvenog stanja; oni drže, da samo privilegovanim kla­ �464 sama treba priznati slobodu spolnog saobraćaja. M a t i l d a R e i c h h a r d t-S t r o m b e r g o v a veli naprimjer u jednoj polemici1 protiv emancipatorskih težnja spisateljice F a n n y Lewaldove: „Kad V i (F. L .) tražite potpunu ravnopravnost žene s muškarcem u socijalnom i političkom životu, to mora imati pravo i G e o r g e S a n d o v a u svojim emancipatorskim težnjama, koje sadrže samo ono, što muškarac odavna neosporno ima. J e r s e n e m o ž e n a ć i n i ­ j e d a n u p r a v o p a m e t a n r a z l o g z a t o, d a u ovoj r a v n o p r a v n o s t i su djeluje samo glava, a ne i s r c e ž e n i n o i da ona ne bude slobodna davati i primati kao i m u š k a r a c . N aprotiv: ako žena prema svojoj prirodi ima prava, a s tim i dužnost - jer mi nismo dužni zako­ pavati blago, koje nam je dano — da u duševnoj utak­ mici s drugim spolom napreže vlakna moždjana do krajnje granice, ona mora imati i pravo, d a r a d i o d r ž a n j a r a v n o t e ž e u s p o s o b n o s t i m a ubrza krvo­ t o k s r c a n a n a č i n , k o j i j o j s e č i n i naj p o d e s n i j i m. Bez ikakvog moralnog uzbudjenja svi mi čitamo naprimjer kod G o e t h e a — da uzmemo naj­ većeg za primjer — kako je često rasipao toplotu svojega srca i oduševljenje svoje velike duše na druge žene. Uvidjavan čovjek nalazi, da je to prirodno, baš zbog nje­ gove velike duše, koja se teško zadovoljava, a samo ogra­ ničena moralnost ne odobrava tome. Zašto se dakle Vi rugate .velikim dušama’ medju ženama 1 . . . Uzmimo, da je cijeli ženski spol bez iznimke sastavljen od George Sandičinih velikih d u ša ; svaka je žena Lukrecija Floriani, čija su sva djeca djeca ljubavi, ali koja je svu ovu djecu odgojila kako pravom materinskom ljubavlju i predanošću, tako i uvidjavnošću i razumom. Sto bi tada bilo od svi­ jeta ? N e m a s u m n j e , d a b i s v i j e t m o g a o p o s t o j a t i i n a p r e d o v a t i i tada, kao i da­ n a s , i d a b i s e m o ž d a b o l j e o s j e ć a o. “ 1 Ženino pravo i ženina dužnost. Odgovor na pisma Fanny L e ­ w aldove: Z a i protiv žena. 2. naklada. Bonn 1871. �465 Ali zašto da na to imaju pravo samo „velike duše“ ? Kad su mogli jedan Goethe i jedna George Sandova, da izuzmemo njih dvoje izmedju mnogih drugih, koji su radili i rade kao i oni, živjeti po sklonostima svog srca, kad je naročito o Goetheovim ljubavnim aferama štampano knjiga za pol biblioteke, koje njegovi obožavaoci i obožavateljice sa ushićenjem gutaju, zašto ne odobravati kod drugih ono, što je predmet zanosnog udivljenja, kad dolazi od jednoga G oethea ili jedne George Sandove? Dakako, sloboda u izboru ljubavi nije moguća u bur­ žoaskom društvu — u tom i leži vrhunac našeg dokazi­ vanja —, ali neka se svi ljudi stave u slične socijalne uslove, 'koji danas vrijede samo za izabrane u materijalnom i duševnom pogledu, pa će svi imati mogućnosti za pravu slobodu. U ,,Jacques“-u opisuje George Sandeova jednog muža, koji o brakolomnom odnošaju svoje žene sa drugim ovako su d i: „Nijedno ljudsko biće ne može zapovijedati nad ljubavlju i nitko nije kriv, ako je osjeća ili ako je nema. Sto ženu ponizuje, jest la ž ; što ruši brak, nije čas, što ga ona ljubavniku pruži, v e ć n o ć , k o j u o n a p o ­ s l i j e t o g a p r o v e d e s a s v o j i m m u ž e m . “ Jacques se osjeća obvezanim, da zbog ovakovog shvatanja ustupi mjesto svome suparniku (Borelu) i tada ovako umuje: „Borel bi na mome mjestu svoju ženu mirne savjesti istukao i ne bi se zarumenio, da ju tada primi u zagrljaj, poniženu njegovim batinama i cjelovima. Ima ljudi, koji bez razmišljanja, po istočnjačkom običaju ubijaju svoju nevjernu ženu, jer je smatraju kao zakonito vlasništvo. Drugi se tuku sa svojim suparnikom, ubiju ga ili udave, i tada ženu, koja im reče, da ih voli, mole za cjelove i milovanja, dok se ona usteže puna straha ili predaje u očajanju. T o je u bračnoj ljubavi običan način ponašanja i meni se čini, da je ljubav svinja manje podla i manje surova od ljubavi takvih ljudi.” 1 Brandes dodaje ovim navedenim rečenicama o v o : „O ve istine, koje za naš da­ našnji o b r a z o v a n i svijet važe kao elementarne, bile su *) G eorge Brandes, Literatura Leipzig 1883. V eit & Co. A . Bebel: Ž en a i socijalizam. devetnaestog stoljeća. 5. svezak. 30 �466 prije pedeset godina vapijući u nebo sofizmi." Ali ni danas se „imućni i obrazovani svijet" ne usudjuje, da se otvo­ reno izjavi za načela George Sandove, i ako faktično po njima živi. Kao što je licemjeran u moralu i religiji, tako isto i u braku. Ono, što su radili Goethe i George Sandova, rade danas tisuće drugih, koji se ne mogu uporediti s Goetheom ili Sandovom, pa ipak ne gube ništa na društvenom ugledu. T reba čovjek samo da ima ugledan položaj i sve ide samo od sebe. Bez obzira na to, slobode jednoga Goethea ili jedne George Sandove vrijede sa stanovišta gradjanskoga morala kao nemoralne, jer se sukobljuju sa moralnim zako­ nima, koje je društvo stvorilo, i sa prirodom našeg dru­ štvenog stanja. Prisilni je brak za gradjansko društvo nor­ malan brak, jedini „moralni" savez spolova, svaki je drugi spolni savez nemoralan. Đuržoaski je brak, kako smo nepo­ bitno dokazali, posljedica buržoaskih prilika s obzirom na vlasništvo. Stojeći u najužoj vezi sa privatnim vlasništvom i nasljednim pravom, on se sklapa radi dobijanja „zako­ nite" djece za nasljednike. A pod pritiskom društvenih prilika on je nametnut i onima, koji nemaju ništa da nasli­ jede, 1 on postaje društveno pravo, koje država kaznom štiti, zatvarajući u tamnice ljude i žene, koji živu van­ bračno ili se rastave. Ali u socijalističkom društvu ne če se imati šta na­ sljeđivati, i ako se kao baština smatra pokućstvo i lične stvari, i sa te tačke gledišta današnji oblik braka otpada. T im e je svršeno i sa pitanjem o nasljednom pravu, koje socijalizam ne treba da ukida. Ne ima li privatnog vlasni­ štva, ne može biti ni nasljednog prava. Ž ena će dakle biti s l o b o d n a i djeca, koju bude imala, ne će joj ovu 1 U svom djelu ,,Gradja i život društvenoga tijela4 veli Dr. S c h a f (1 e : „Slabljenje bračne veze olakšavanjem rastave braka ne može se zacijelo željeti, ono bi bilo protivno moralnim zadacima ljudskog parenja i štetno za održanje stanovništva i odgoj djece." Prema onome, što smo rekli, izlazi, da mi smatramo ova naziranja ne samo netačnima, već smo pripravni, da ih smatramo i nećudoredniraa.4^ Medjutim će i Dr. Schaffle priznati, da je nemoguće, u jednom društvu daleko kul­ turnijem, nego li je sadašnje, uvoditi ili održati ustanove, k o j e s e k o s e s n j e g o v i m p o j m o v i m a o moral u. �467 slobodu umanjiti, ona joj mogu samo uvećati radost života. Dadilje, odgojiteljice, prijateljice, odrasla ženska mladež bit će joj u pomoći u slučajevima, u kojima joj je pomoć potrebna. Moguće je, da će u buduće biti ljudi, koji će reći slično A . H u m b o l d t u : „Ja nisam stvoren, da budem otac porodice. Osim toga ja smatram ženidbu za grijeh, radjanje djece za zločin “ P a šta onda? Moć prirodnog nagona pobrinut će se kod ostalih za ravnotežu. Nas ne uznemiruje ni neprijateljstvo prema braku jednog Humboldta ni filozofski pesimizam jednoga Schopenhauera, Mainlandera ili v. Hartmanna, koji u „idealnoj državi“ stavljaju čovječanstvu u izgled samouništavanje. Mi smo ovdje istog mišljenja kao i Fr. Ratzel, koji piše sa punim pravom: „ Č o v j e k se ne s m i j e d u l j e s m a t r a t i kao i z u z e t a k od p r i r o d n i h zakona, ne go neka već jednom počne tražiti z akonitost u s v o j i m v l a s t i t i m r a d n j a m a i m i s l i m a i neka na s t o j i , da živi po p r i r o d n i m z a koni ma. O n ć e p o s t i ć i t o, d a z a j e d n i č k i ž i v o t s a n j e m u j e d n a k i m a , to j e s t p o r o d i c u i dr­ žavu, u r e d i ne po n a č e l i m a d a l e k i h vje­ k o v a , već po r a z u m n i m p r i n c i p i m a n a r a v n e s p o z n a j e . P o l i t i k a , m o r a l , p r a v n a n a č e la , k o j a s a d a k u l j a j u iz s v i h m o g u ć i h izvora, d o ć i će u p o t p u n i s k l a d sa z a k o n i m a pri­ r o d e . Ž i v o t , d o s t o j a n č o v j e k a , o k o m e se p r i č a t i s u ć l j e ć i m a , p o s t a t i će k o n a č n o i s t i n o m.**1 Ovo se vrijeme približava o r i j a š k i m k o r a c i m a . Ljudsko je društvo tijekom hiljada godina prošlo kroz sve faze razvoja, da bi najposlije došlo dotle, odakle će ući u komunističko vlasništvo i potpunu jednakost i bratstvo, ali ne više samo suplemenika, v e ć s v i h l j u d i . T o je veliki napredak, koji ono čini. Slobodu, bratstvo i jedna­ kost svih ljudi, za čime je buržoasko društvo uzalud te­ žilo, na čemu nasijeda i mora da nasjedne, ostvariti če 1 Citat u H ackelevoj „Prirodnoj povjesti stvaranja1'. 4. naklada. �468 socijalizam. Đuržoasko je društvo moglo postaviti samo teoriju, koja je, kao i u mnogim drugim stvarima, u pro­ tivnosti sa praksom. Socijalizam će združiti teoriju i praksu. Povratak čovječanstva polaznoj tački njegovog razvitka biva na daleko višem kulturnom stupnju, negošto jeonaj, od koga je pošlo. Prvobitno je društvo imalozajedničku svojinu u rodu i bratstvu, ali tek u najgrubljoj formi i na nerazvijenom stupnju. Razvitak, koji je otada učinjen, ra­ stočio je zajedničku svojinu do najsitnijih beznačajnih osta­ taka, razorio rod i cijelo društvo rastvorio u atome, ali on je u svojim različitim fazama silno podigao produktivne snage društvene i mnogostrukost potreba, od rodova i ple­ mena stvorio narode i države i time opet proizveo stanje, koje je sa potrebama društvenim u vapijućoj protivnosti. Z adatak je budućnosti, da ovu protivnost razriješi time, što će izvršiti na najširoj osnovi pretvaranje privatne svojine i sredstava za rad u zajedničku svojinu. Društvo uzima u svoje ruke ono, što je nekada imalo i samo stvorilo, ono omogućuje svima, u skladu s novim uslovima života, da živu na n a j v i š e m kulturnom stupnju, to jest, o n o d a j e s v i m a o n o , š t o j e u p r i m i ­ t i v n i m o d n o s i m a m o g l o b i t i s a mo pr i vi l eg p o j e d i n a c a i l i p o j e d i n i h k l a s a - A sada i žena o p e t uzima a k t i v n u ulogu, koju je nekad imala u prvobitnom društvu, ali ne kao gospodarica, već kao rav­ nopravna. „Konac državnog razvoja nalikuje početku ljudskog ži­ vota. Prvobitna se jednakost vraća opet. Život, zasnovan na materinstvu, otvara i zaključuje kružno kretanje ljudskih stvari,“ piše Đachofen u svom djelu „Materinsko pravo*. A Morgan veli: „Sa nastankom civilizacije porast bogatstva postao je tako ogroman, njegovi oblici tako raznovrsni, njegova pri­ mjena tako opsežna, a u p r a v l j a n j e n j i m e u d e ' š e n o je t a k o v j e š t o u i n t e r e s u vlasnika, te ovo b o g a t s t v o s t o j i d a n a s p r e m a na­ r o d u k a o n e s a v l a d i v a s i l a . Ljudski duh stoji sputan i bez pomoći pred vlastitim svojim djelom. Ali ipak će doći vrijeme, kad će ljudski razum ojačati za vladavinu �469 nad bogatstvom, kad će utvrditi kako pdnos države prema vlasništvu, što ga ona štiti, tako i granice pravima vlasnika. I n t e r e s i d r u š t v a s u a p s o l u t n o p re č i, n e g o i n t e r e s i p o j e d i n a c a , i j e d n i i d r u g i mo r a j u biti d o v e d e n i u pra v ed a n i harmoničan o d n o š a j ; puki lov za bogatstvom nije krajnja meta čovječanstva, progres će postati zakonom budućnosti, kao što je bio za prošlost. Vrijeme, koje je proteklo od osvita civilizacije, jest samo jedan mali dio vremena u dosadaš­ njem životu čovječanstva, samo jedan mali dio vremena u njegovom životu. P r o p a s t d r u š t v a s t o j i p r e d nama kao kraj j e d n o g h i s t o r i j s k o g raz­ vitka, čiji je j e d i n i k o n a č n i cilj bio bo­ g a t s t v o ; j e r t a k a v r a z v i t a k s adr ži e l e ment e svoga vlastitog uništenja. ,,D e m o k r a c i j a u upravi, bratstvo u d r u š t v u , j e d n a k o s t pr ava, o p ć e n i t i uzgoj p o s v e t i t će n a j b l i ž i , viši s t u p a n j društva, za koj i p o s t o j a n o r a d e i s k u s t v o , r a zum i znanost. „ O n o će bi t i o b n o v a — ali u v i š e m obl i ku — slobode, jed n a k o sti i bratstva starih rodova."1 T ako ljudi različitih stajališta dolaze do istih rezultata na osnovi svojih znanstvenih istraživanja. Potpuna eman­ cipacija žene i njezina ravnopravnost s muškarcem jedan je od ciljeva našega kulturnog razvitka, i njezino ostva­ renje ne može spriječiti nikoja sila svijeta. Ali ona je mo­ guća samo na temelju preobražaja, koji ukida vlast čo­ vjeka nad čovjekom, dakle i kapitalista nad radnikom. T ek onda će čovječanstvo dostići najvišu tačku svojega razvoja. Najzad će doći „zlatno doba“, o kom su ljudi tisućlje­ ćima sanjali i za kojim su čeznuli. K l a s n o g o s p o d ­ st vo s v r š i t će z an a vi j e k, a s njim i gos­ p o d s t v o m u š k a r c a nad ženom. 1 Morgan, u pomenutoj knjizi, atr. 474 do 475. �470 Dvadesetideveto poglavlje. Internacijonalnost. Život, dostojan čovjeka, za sve, ne može biti stvar jednog povlaštenog naroda, koji, izolovan od svih ostalih naroda, ne bi mogao ovo stanje ni zasnovati ni održati. Cijeli naš razvitak jest proizvod zajedničkog rada nacijonalnih i internacionalnih snaga i odnosa. 1 ma da nacijonalna ideja u mnogome još vlada glavama i služi kao sredstvo za održanje političke i socijalne vlasti, jer je ova moguća tek u krugu nacijonalnih granica, mi smo već du­ boko zapali u internacijonalizam. Trgovački, carinski i brodarski ugovori, svjetski po­ štanski savez, medjunarodne izložbe,* kongresi za medjunarodno pravo i medjunarodni novčani saobraćaj, ostali internacijonalni naučni kongresi i savezi, medjunarodne istraživačke ekspedicije, naša trgovina i promet, naročito medjunarodni kongresi radnika, koji su nosioci novog vre­ mena i čijem se moralnom utjecaju ima zahvaliti, te je u proljeće 1890. na poziv njemačkog carstva održana u Ber­ linu prva medjunarodna konferencija za zaštitu radnika, sve je to svjedočanstvo medjunarodnoga značaja, što ga zauzeše odnošaji izmedju različitih kulturnih naroda, bez obzira na njihovu nacijonalnu zatvorenost, koja se sve više narušava. Nasuprot nacijonalnoj privredi mi govorimo o s v j e t s k o j p r i v r e d i i pridajemo joj veći značaj, jer o njoj u bit­ nosti zavisi dobro i blagostanje pojedinih naroda. Veliki dio naših proizvoda zamjenjuje se za proizvode stranih zemalja, bez kojih ne možemo da već egzistiramo. I kao što jedna industrijska grana nanosi štetu drugoj, ako u jednoj od njih nastupi kriza, tako isto kriza obuzme na­ cijonalnu proizvodnju jedne zemlje, ako se proizvodnja druge ukoči. Odnosi izmedju pojedinih zemalja postaju sve tješnji, bez obzira na sve prolazne smetnje, kao što su ratovi i nacionalistička izazivanja, jer njima gospodare materijalni interesi, najjači od svih ostalih. Ove odnose pojačava svaki novi prometni put, poboljšanje svakog pro­ metnog sredstva, svaki izum ili usavršenje u procesu pro- �471 izvodnje, po čemu postaje roba jeftinijom. Lakoća ličnog saobraćaja izmedju zemalja i naroda, daleko udaljenih medju se, jest jedan novi bitan faktor u lancu veza. Ise­ ljivanje i kolonizacija jesu druga moćna poluga. Jedan narod uči se od drugoga, jedan nastoji da drugoga nadvisi u utakmici. Pored razmjene materijalnih produkata najrazličitije vrsti razmjenjuju se i duševni proizvodi, kako u iz­ vorniku, tako i u prijevodima. Z a milijune postaje nuždom izučavanje stranih živih jezika. Ali pored materijalne ko­ risti ništa ne pridonosi više tome, da se antipatije uklone i probude simpatije od upoznavanja sa jezikom i duševnim proizvodima tudjeg naroda. Djelovanje toga procesa približavanja, što se vrši na medjunarodnoj ljestvici, jest to, da različite zemlje p os t a j u s ve s l i č n i j e u s v o j i m s o c i j a l n i m pri­ l i k a m a . Kod najnaprednijih i z b o g t o g a m j e r o ­ d a v n i h kulturnih naroda ta je sličnost već tolika, da onaj, koji je upoznao ekonomsku strukturu jednog naroda, pozna u glavnom već i one ostalih. O d prilike tako, kao što kostur životinja iste vrsti ima istu organizaciju i grad ju, pa ako čovjek ima njegove pojedine dijelove, može da teoretski konstruira cijelu životinju. Daljnja je posljedica ta, da moraju biti i jednake po­ sljedice tamo, gdje postoje jednaki socijalni tem elji: gomi­ lanje velikoga bogatstva i protivno ovome najamno ropstvo, zarobljivanje masa mašinerijom, vlast bogate manjine nad masama, sa svim posljedicama, koje slijede otuda. Mi vidimo doista, da klasne opreke i razredne borbe, koje bijesne u Njemačkoj, pokreću čitavom Evropom, Sa­ veznim Državama, Australijom i t. d. U Evropi vlada od Rusije do Portugalske, od Balkana, Ugarske i Italije do Engleske i Irske isti duh nezadovoljstva, opažaju se iste pojave socijalnog vrijenja, sveopće revoltiranosti i rasula. Izvana raznoliki, već prema stepenu razvoja, karakteru pu­ čanstva i obliku njihovoga političkog stanja, u bitnosti su ovi pokreti posvuda jednaki. Njihov su uzrok duboke društvene suprotnosti. Svakom se godinom one sve vise zaoštravaju, vrijenje i nezadovoljstvo prodire sve dublje i na šire u društveno tijelo, dok konačno jedna pobuda, �472 možda i neznatna, ne izazove eksploziju, koja će se poput munje proširiti preko čitavog kulturnog svijeta izazvavši na bojno polje za i proti sve duhove. Borba novog svijeta proti starom se rasplamsala. Na pozornicu dolaze mase, borba se vodi punoćom inteligen­ cije, što još nikada ne vidje svijet ni u jednoj borbi i kao što ne će nikad više vidjeti u sličnoj borbi. J e r to j e p o s l j e d n j a d r u š t v e n a b o r b a . Stojeći u početku dvadesetog stoljeća, mi vidimo, kako se ta borba približava posljednjoj svojoj fazi, u kojoj pobjedjuju nove ideje. Novo će se društvo podići na medjunarodnoj osnovi. Narodi će se zbratimiti, oni će jedan drugome pružiti ruke i raditi na tome, da novo stanje postepeno prošire na sve narode na zemlji.1 Jedan narod ne će više dolaziti drugome kao neprijatelj, da ga eksploatiše i ugnjetava, kao predstavnik tudje vjere, koju mu hoće da nametne, već kao prijatelj, koji hoće da uzgoji sve ljude za kulturne. Kulturni i kolonizatorski radovi novoga društva bit će po svojoj prirodi i svojim sredstvima isto tako različni od sa­ dašnjih, kao što su oba društva u suštini svojoj različna. N e će se upotrebljavati ni barut, ni olovo, ni alkohol, ni biblija; kulturna će se misija preduzimati samo mirnim sredstvima, koja će učiniti, da barbari i divljaci gledaju u civilizatorima ne svoje neprijatelje, već svoje d o b r o t v o r e . Pametni putnici i istraživači znaju već odavna, kako je taj put uspješan. K ad se jednom kulturni narodi ujedine u jednu veliku federaciju, tada će zauvijek „umuknuti ratne bure“. Vječni mir ne će tada biti san, kao što danas gospoda u uni­ formi hoće da prikažu. Ovo će vrijeme doći, čim narodi upoznaju prave svoje interese. A ovi se ne će unapredjivati ni borbom, ni svadjom, ni oružanjima, sto upropašćuju zemlje i narode, već mirnim sporazumom i za­ jedničkim kulturnim radom. Osim toga se vladajuće klase i njihove vlade brinu, kao što je gore izloženo, da se 1 „Nacijonalni interes i interes čovječanstva nalaze se danas u neprijateljstvu. N a jednom višem stupnju civilizacije oba će se interesa poklopiti i postati jedno." v. Thiinen, Izolirana država. �473 militarističkim oružanjima i ratovima stane na kraj zbog njihove ogromnosti. T ako će posljednje oružje, kao i to­ lika prije njega, otići u muzeje, neka buduća pokoljenja vide, kako su se prošle generacije hiljadama godina klale kao divlje životinje — dokle čovjek konačno nije triumfirao nad životinjom u sebi. D a su samo nacijonalne osobitosti i suprotnosti interesa — koje vladajuće klase u svim zemljama umjetno podstrekavaju, da bi u zgodnom času dobile u jednom velikom ratu kanal za odvodjenje opasnih struja — ono, što izaziva ratove, potvrdjuje jedna izjava pokojnoga generala feldmaršala M o 11 k e a. U prvom svesku njegove ostavštine, koji obradjuje njemačko-francuski rat od 1870— 71., veli se medju ostalim i ovo u uvodnim opaskam a: „ Do k l e n a r o d i ži vu o d i j e l j e n i m život om, bi t će i n e p r i j a t e l j s t a v a , k o j a se mogu i z r a v ­ n a t i s a m o o r u ž j e m , ali j e ž e l j e t i u i n t e r e s u č o v j e č a n s t v a , d a r a t o v i p o s t a n u rj edj i , kao što su p o s t a l i strašniji." Eto, ovaj zasebni nacijonalni život, to jest neprijateljsko ogradjivanje jednog naroda proti drugom, iščezava sve više u prkos svim suprotnim nastojanjima, da se održi, i bu­ duće generacije moći će bez muke ostvariti i one zadatke, na koje su genijalne glave mislile odavna i za čija su riješenja činile bezuspješne pokušaje. V eć je Condorcet imao ideju, da uvede u život jedan opći svjetski jezik. A ne­ kadašnji predsjednik Saveznih Država, pokojni Ulysses Grant, rekao je u jednom govoru: „Pošto su trgovina, na­ stava i brzi prenos misli i materija pomoću telegrafa i pare promijenili sve, ja vjerujem, da Bog priprema svijet, da postane j e d a n narod, da govoii j e d a n jezik, da po­ stigne takvo savršenstvo, u k o m e v i š e n e ć e b i t i p o t r e b n e ni v o j s k e ni r a t n e m o r n a r i c e . " N a­ ravno, kod jćdnog punokrvnog yankeea dragi Bog igra ulogu izravnjavanja, koje je jedino proizvod historijskog razvoja. N e treba se tome čuditi. Licemjerstvo ili čak i borniranost u pitanjima religije nigdje nije veće, nego u Saveznim Državama. Što manje državna vlast svojom or­ ganizacijom upravlja masama, u toliko više mora to činiti �474 religija, crkva. O tuda buržoazija izgleda uvijek najpobožnija tamo, gdje je državna vlast ^najslabija. Pored Saveznih Država u Engleskoj, Belgiji, Švicarskoj. I revolucijonarac Robespierre, koji se glavama aristokrata i popova sigraše ka loptama, bio je, kao što je poznato, vrlo religijozan, radi čega je dao svečano uspostaviti najviše biće, koje je kratko vrijeme prije toga — isto tako neukusno — kon­ venat objavio kao zbačeno. 1 pošto su se prije velike re­ volucije najlakoumniji i najblaziraniji aristokrati u Francuskoj razmetali svojim ateizmom, Robespierre ga je smatrao ari­ stokratskim i denuncirao ga je pred konventom u svome govoru o najvišem biću ovim riječima: „ A t e i z a m j e a r i s t o k r a t s k i . Ideja o najvišem biću, koje bdije nad potlačenom nevinošću i kažnjava triumfatorski zločin, pot­ puno je demokratska. K a d B o g a n e bi b i l o , m o r a o bi s e j e d a n t a k a v i z m i s l i t i . " Kreposni je Robes­ pierre slutio, da njegova kreposna buržoaska republika ne može izgladiti socialne opreke, o t u d a vjerovanje u naj­ više biće, koje vrši odmazdu i gleda da izravna ono, što u njegovo vrijeme ljudi još nijesu mogli izravnati, otuda je i vjera bila jedna nužda za prvu republiku. Ovo će vrijeme proći. Jedan kulturni napredak iza­ zvati će drugi, čovječanstvo će postavljati sebi uvijek nove zadatke i dospjeti do takvog kulturnog razvitka, koji ne će više znati za narodnosnu mržnju, ratove, religijozne borbe i slične natražnosti. Trideseto poglavlje. Pitanje naseljenosti i socijalizam. 1. Strah od prenapučenosti. Ima ljudi, koji p i t a n j e n a s e l j e n o s t i smatraju najvažnijim i najaktuelnijim od svih pitanja, jer prijeti opas­ nost od „prenapučenosti", šta više, ona već postoji. Ovo se pitanje mora pretresati specijalno sa medjunarodnog sta­ jališta, jer ishrana i razmještaj naroda postaju sve vise �475 medjunarodna stvar. Oko zakona o naseljenosti vodjene su poslije Malthusa mnoge prepirke. U sv6me djelu, koje je postalo slavno i glasovito, „Prilog principu naseljenosti koje Karl Marx označuje „djački površnim i popovski izdeklamovanim plagijatom iz Sir Jamesa Stewarta, Townsenda, Franklina, W allacea itd.“, „bez ijedne samostalne ideje“, Malthus iznosi gledište, da ljudstvo ima tendenciju, da se umnožava u geometrijskoj progresiji (1, 2, 4, 8, 16, 32 itd.), dok se hrana može da uvećava tek u aritmetičkoj progresiji (1, 2, 3, 4, 5 itd.). Nužna posljedica toga jest, da se izmedju broja ljudi i količine hrane brzo javila nerazmjernost, koja neminovno vodi bijedi u masi i pomoru u masi. Z ato je potrebno „uzdržavati se “ od pravljenja djece. Ne smije se ženiti onaj, koji ne ima dovoljno sred­ stava za ishranu svoje porodice, jer za „stolom prirode** nema mjesta za potomstvo. Strah od prenaseljenosti vrlo je star. Njega je bilo, kao što ispitivanja u spomenutom spisu pokazuju, već kod Grka i Rimljana, a tako isto pri izlazu iz srednjeg vijeka. O n je vladao Platonom i Aristotelom, Rimljanima, sitnim gradjanima srednjega vijeka, on je vladao i nad Voltaireom, koji je o tome štampao jednu raspravu u prvoj četvrti osam­ naestog vijeka. Drugi su se književnici ugledali u njega, dok se najposlije u Malthusu nije javio onaj, koji je ovim strahovanjima dao najjači izraz. Strah od prenaseljenosti javlja se uvijek u perijodama socijalnog raspadanja. O pće nezadovoljstvo, koje se tada javlja, hoće da se pripiš'e u prvom redu suvišku ljudi, a ne nedostatku životnih namirnica i načinu pribavljanja i podjele njihove Svako izrabljivanje čovjeka po čovjeku osniva se na klasnoj vladavini. A prvo i najbolje sredstvo klasne vlada­ vine jest zauzimanje zemljišta. Iz zajedničkog posjeda po­ staje postepeno privatni posjed. Masa ostaje bez vlasništva i primorana je, da svoju porciju životnih namirnica zaradjuje u službi kod imućnih. U takvim prilikama svaki pri­ raštaj u porodici ili novi konkurenat pada kao teret. Javlja se sablast prenaseljenosti, koja u toliko veći strah širi, u koliko se zemlja sve više monopolizira, a u produktivnosti �476 gubi, bilo što se dovoljno ne obradjuje, ili što se najbolje zemljište pretvara u pašnjake, ili što se kao lovna oblast rezervira za uživanje gospodarovo i tako otkida obradjivanju za ishranu naroda. Rim i Italija trpjeli su najveću oskudicu u hrani, kada se zemlja nalazila u rukama otpri­ like tri tisuće latifundijskih posjednika. O tuda očajni uzvik: Latifundija uništavaju Rim. Zemljište Italije bilo je pretvo­ reno u ogromne lovske oblasti ili u vrtove za uživanje plemićskih posjednika, a često je ležalo neobdjelano, jer je obradjivanje robovima bilo skuplje, nego li cijena žitu, koje se dovozilo iz Afrike i Sicilije, stanje, koje je širom otvo­ rilo vrata lihvarenju sa žitom, kojim se bavilo opet u prvom redu bogato plemstvo Rima. T o je bio glavni razlog, da se napusti obdjelavanje domaće zemlje. Plemstvo je dobijalo na lihvi sa žitom više, nego na proizvodjenju žita na svom ladanju. U takvim su se odnosima rimski gradjani ili osirotjelo plemstvo radije odricali braka i djece, što nije moglo biti spriječeno svima premijama, koje su se davale na zaklju­ čenje brakova i djecu, da bi se spriječilo umanjivanje vla­ dajuće klase. Slična se pojava javila krajem srednjega vijeka, pošto su plemstvo i svećenstvo u nizu vjekova svima sredstvima lukavstva i nasilja lišili vlasništva mnogobrojne seljake i i prigrabili sebi općinsku zemlju. Z bog pretrpljenih zlostav­ ljanja seljaci su se bunili, no bili su potučeni, a plemstvo je tek tada nastavilo svoj otimački zanat još na višoj ljestvici, što su reformovani knezovi prakticirali i prema crkvenim dobrima, uslijed čega je broj hajduka, prosjaka i skitnica porastao kao nikada prije. Njihov je broj bio naj­ veći poslije reformacije. Izvlašteno seosko stanovništvo teklo je u gradove. A ovdje su, zbog uzroka, koje smo prije naveli, životni odnosi postajali sve gori i tako se „prena­ pučenost*1 javila posvuda. Pojava Malthusova pada u onu perijodu engleske indu­ strije, kada su uslijed novih pronašašća Hargreavesovih, Arkwrightovih i W attovih nastali silni preobražaji u meha­ nici i tehnici, koji su provedeni poglavito u pamučnoj i platnenoj industriji i ostavili bez kruha desetine hiljada �477 radnika dotičnih kućnih industrija. Koncentracija posjeda i razvitak krupne industrije uzeli su u ono vrijeme u E n­ gleskoj velike dimenzije. Sa brzim porastom bogatstva na jednoj strani brzo je rasla bijeda mase na drugoj strani. U jedno takvo doba vladajuće klase, koje su imale sve raz­ loge, da postojeći svijet smatraju najboljim, morale su tražiti jedno vjerovatno objašnjenje za jednu tako protuslovnu pojavu, kao što je osiromašivanje masa uslijed sve većeg bogatstva i najvećeg cvjetanja industrije. Ništa zgodnije, nego krivicu pripisati suviše brzom namnožavanju radnika radjanjem djece, a ne tome, što su oni učinjeni suvišnima procesom kapitalističke proizvodnje i akumulacijom zemlje u rukama lordova. U takvim prilikama „djački površni, popovski izdeklamovani plagijatu Malthusov sadrži objaš­ njenje postojećeg zla, koje odgovara najskrivenijim mislima i željama vladajuće klase i koje ju pred svijetom oprav­ dava. Tim e se tumači i ogromno odobravanje, koje je naišao na drugoj strani. Malthus je za englesku buržoaziju r e k a o u p r a v o v r i j e m e p r a v u r i j e č i t a k o j e, u s ­ p r k o s t o m e , š t o n j e g o v s p i s n e m a ni j e d n e j e d i n e „ s a m o s t a l n e mi sl i ", p o s t a o v e l i k i s l a v a n č o v j e k , a n j e g o v o i m e n a z i v za čitavuteoriju.1 2 Proizvodnja u prenaseljenosti. Prilike, koje su izazvale kod Malthusa očajni krik i njegove brutalne teorije — on ih je uputio radničkoj klasi i tako zajedno s neuspjehom požeo i porugu — poslije toga su se od decenija do decenija još jače rasprostrle. N e samo u otadžbini Malthusovoj, u Velikoj Britaniji, već u svim zemljama na svijetu sa kapitalistićkim načinom pro­ izvodnje, koji povlači za sobom ekstenzivni sistem u poljo­ privredi i podjarmljenje masa mašinerijom i fabrikom. ^Ovaj se sistem sastoji, kao što je pokazano, u tome, što je radnik odvojen od sredstava za rad, bila ona zemlja ili 1 Što su Darwin i drugi postali takodjer pristašama Malthusovim, pokazuje samo to, kako nedostatak ekonomskih studija vodi k najjedcostranijim posmatranjima u prirodonaučnoj oblasti. �478 alat, i što su sredstva za rad prešla u ruke kapitalista. Taj sistem stvara neprestano nove grane industrije, razvija ih i koncentriše, ali i baca stalno nove mase naroda na ulicu, čini ih „prekobrojnima". U mnogom pogledu on ide na ruku, kao u starom Rimu, latifundijama sa svim njihovim posljedicama. Irska je klasična zemlja u Evropi, koju je engleska ekspanzivna privreda najgore pogodila. O na je imala već 1874. 12,378.244 akra livada i pašnjaka, a samo 3,373.508 akra oraće zemlje, i svake godine stanovništvo se smanjuje, a oranice se pretvaraju u livade i pašnjake za ovce i goveda i u lovačke oblasti za lordove.1 (Godine 1908. 14,805.046 akra lhada i pašnjaka, a 2,328.906 akra oranice). Irska oranica nalazi se kao zakup u rukama veli­ kog broja malih i najmanjih zakupnika, koji nisu u stanju da iskoriste zemlju u većim razmjerima. Tako pruža Irska izgled zemlje, koja se iznova vratila od zemljorada k sto­ čarstvu. Pri tom je stanovništvo, koje je početkom devet­ naestog vijeka brojilo preko 8 milijuna glava, opalo danas na 4, 3 milijuna, a još su uvijek nekoliki milijuni „preko­ brojni". Pobuna Iraca protiv Engleske tumači se ovim vrlo jednostavno. Š k o t s k a pokazuje u svojim odnosima vla­ sništva i obdjelavanja zemlje posve sličnu sliku kao Irska.2 1 Ferdinand Freiligrath pjeva u dirljivoj pjesmi „Irska" : T ako se stara gospodar, da ga jelen i vo, T o jest: da ga njegov seljak tovi, Um jesto da isuši svoje dolove V i ih znate v e ć : irske bare I O n ostavlja zemlju da leži bez koristi, N a kojoj bi se struk do struka njihao ; O n je ostavlja ludo vodenoj kokoši, Vivku i divljoj patci. 1 eto, prokletstvo: — Močvare 1 pustoš od četiri milijuna milja. ‘ ,,D v a m i l i j u n a a k r a , koji obuhvataju n a j p l o d n i j u zemlju 2 Škotske, postali su potpuno p u s t i . Prirodna trava u predjelu Glen Tilt spada u najhranivije trave u grofoviji P e r th ; Deer forest (divlji park) u predjelu Ben Auldera bijaše najbolji pašnjak u prostranoj oblasti Baden och a; jedan dio Black Mount Foresta bio je najboljiškotski pašnjak za crne ovce. O prostranosti zapuštene i opustjele zemlje za 1 o v a č k a u ž i v a n j a može se stvoriti predodžba iz toga, što ona obuhvata veći prostor, nego što je cijela grofovija Perth. Gubitak, koji zemlja uslijed �479 Slično se stanje ponavlja u U g a r s k o j , koja je tek po­ sljednjih decenija stupila u moderni razvitak. Zemlja, tako bogata radnim zemljištem kao malo koja u Evropi, zadu­ žena je, njeno stanovništvo osiromašilo i dopalo lihvarskih šaka. U očajanju iseljava se u masama. Ali zemlja je kon­ centrirana u ruke modernih kapitalističkih magnata, koji vode sa šumama i njivama najekstenzivniju privredu, tako da će Ugarska doskora prestati biti zemlja, koja izvozi žito. Slično je stanje i u Italiji. U Italiji je političko jedin­ stvo naroda, kao i u Njemačkoj, išlo na ruku kapitali­ stičkom razvitku, ali vrijedni seljaci iz Piemonta i Lom­ bardije, Toscane, Romagne i Sicilije osiromašuju sve više i propadaju. V eć se iznova počimaju stvarati močvare i bare tamo, gdje su bili još pred nekoliko decenija dobro obradjeni vrtovi i njive sitnih seljaka. Pred vratima Rima, u takozvanoj Campagni, leži zapušteno stotinu hiljada hek­ tara zemlje, u predjelu dakle, koji je nekada bio najbujniji u starom Rimu. Močvare pokrivaju zemlju i izdišu svoje otrovne mijazme. Kad bi se primjenom zgodnih sred­ stava uredili temeljiti kanali i dobro navodnjavanje, stanov­ ništvo Rima dobilo bi bogat izvoz hrane i uživanja. Ali Italija pati od žudnje da bude velevlast, ona upropaštuje stanovništvo lošom upravom, militarističkim i mornaričkim oružanjem i „kolonizacijama", i tako nema sredstava za kulturne zadatke, kao što je taj, da Campagnu učini plod­ nom. Slično stanje ovome u Campagni jest i u Južnoj Ita­ liji i Siciliji. O va, nekada žitnica Rima, sve više osiroma­ šuje ; iscrpljenijeg, oskudnijeg, zlostavljenijeg stanovništva nema u cijeloj Evropi. Sinovi najljepše zemlje u Evropi poplavljuju pola Evrope i Amerike kao nadničari ili se u grupama zauvijek iseljavaju, jer ne će da umru od gladi na očinskoj zemlji, koja nije njihovo vlasništvo. Malarija, ovog silnog opustošenja u izvorima proizvodnje ima, može se cijeniti po tome, sto bi zemlja divljeg parka Đen Auldera mogla ishraniti 15.000 ovaca i što ona čini, samo jedan t r i d e s e t i d i o c j e l o k u p n e l o ­ v a č k e o b l a s t i u Š k o t s k o j . . . Sva je ova lovačka zemlja skroz neproduktivna . . . O na bi se mogla bez uštrba potopiti u valovima Sje­ vernog mora.'* Londonski „Economist*', 2. srpnja 1866, citiran kod Karla Marža, K apital, 1. svezak, 2. izdanje. �480 ona strašna groznica, širi se po cijeloj Italiji u takim d i­ menzijama, da je vlada, u strahu od nje, već 1882. nare­ dila istraživanje, koje je dalo žalosni rezultat, da je od 69 provincija zemlje ova bolest u velikoj mjeri snašla 32, 32 su već dohvaćene, a samo je još 5 ostalo poštedjeno. Bolest, koja je prije bila poznata samo na selu, prodrla je u gradove, jer tamo nagomilani proletarijat, uvećan proleta­ riziranim seoskim stanovništvom, čini ognjište za zarazne bolesti. 3. Siromaštvo i plodnost. S koje god strane posmatrali kapitalistički privredni si­ stem, uvjeravamo se, da bijeda i nevolja masa nijesu po­ sljedica oskudice u sredstvima za hranu i život, već i posljedica nejednake njihove podjele i naopakog načina privredjivanja, koji jednima daje u izobilju, a druge pri­ morava na skapanje. Malthusove tvrdnje imaju smisla samo sa gledišta kapitalističkog načina proizvodnje. Na drugoj strani sam kapitalistički način proizvodnje goni djecu u proizvodnju ; njemu su potrebne jeftine dječje „ruke' za radionice i tvornice. Kod proletera postaje rad djece nekom vrsti računa, ona moraju sama sebi steći sredstva za život. Proletarac u kućnoj industriji primoran je da ima mnogo djece, jer u tom leži jedna garancija za njegovu sposobnost u konkurenciji. T o je jamačno užasan sistem, on pojačava osiromašenje radnika i njegovu zavisnost od poduzetnika. Proletarac je prisiljen da radi za sve bjedniju nagradu. 1 svaka ustanova radničke zaštite, svaki viši izdatak za ovu ili onu socijalnu dužnost, koji ne obvezuje poduzetnika i za kućne radnike, koji za njega rade, podstiće ga, da pro­ širi krug kućnih radnika; kućna industrija daje poduzetniku koristi, kakve mu lako ne pruža nijedan drugi oblik pro­ izvodnje, predpostavljajući, da se on može provesti prema prirodi proizvodnog procesa. No kapitalistički proizvodni sistem stvara ne samo hiperprodukciju robe i radnika, već i inteligencije. 1 inteli­ gencija obezbjedjuje sebi opstanak sve teže, ponuda uvijek �481 nadmašuje potragu. Samo jedno nije u ovom kapitalističkom ^ svijetu suvišno, a to je kapital i njegov vlasnik, kapitalista. A ko su buržoaski ekonomi malthusijanci, oni su ono, što u buržoaskom interesu moraju da budu, samo svoje buržoaske mušice ne treba da prenose na socijalističko društvo. John Stuart Mill v e li: „Komunizam je upravo ono stanje stvari, kod kojega se smije očekivati, da će se javno mišljenje najintenzivnije izjaviti proti ovoj vrsti samožive neumjerenosti. Svako namnožanje naroda, koje bi umanjilo ugodni položaj stanovništva ili povećalo njegove napore, moralo bi imati kao posljedicu za svakog pojedinca u društvu neposrednu i očiglednu bijedu, a ona se tada ne bi mogla pripisati samoživosti poslodavaca ili nepravednim povlasticama bogataša. U tako promijenjenim prilikama ne bi moglo izostati, da javno mišljenje ne pokaže svoje nego­ dovanje, a ako ono ne bi bilo dovoljno, da se kaznama ma koje vrsti uguši ova ili koja druga za društvo štetna neuzdržaljivost. Prem a tome komunistička teorija ne zaslu­ žuje nikako naročiti prigovor sa gledišta opasnosti od prenapučennosti; šta više, ona se preporučuje time, što ima tendenciju, da ovo zlo u velikoj mjeri spriječava. “ A pro­ fesor A d . W agner veli na strani 376. Rausovog „U džbe­ nika političke ekonomije'*: „Najmanje bi se u jednom soci­ jalističkom društvu mogla priznati sloboda braka i sloboda radjanja djece." O ni dakle polaze od pretpostavke, da je težnja za prenaseljenošću zajednička svim društvenim sta­ njima, ali obojica pripisuju socijalizmu osobinu, da će odnos stanovništva i hrane moći dovesti u ravnotežu bolje, nego svaki drugi društveni oblik. Posljednje je tačno, prvo nije. Bilo je doduše pojedinih socijalista, koji zaneseni Malthusovim idejama strahovahu, da opasnost od prenaseljenosti „stoji blizu". A li je ovih socijalističkih malthusijanaca ne­ stalo. Dublji pogled u narav i suštinu buržoaskog društva naučio ih je nečemu boljem. A i tužaljke naših agraraca pokazuju nam, da mi proizvodimo — sa gledišta svjetskog tržišta — i suviše hrane, tako, da niske cijene, koje otuda potiču, čine njezinu proizvodnju nerentabilnom. _ ^ Naši malhusijanci uobražavaju sebi, a zbor buržoaskih predstavnika ponavlja za njima bez smisla, da će socijalisA. Bebel: Ž ena I wocljallzam. 31 �482 tičko društvo, u kome postoji slobodan izbor ljubavi i život dostojan čovjeka, postati „stajom kunića"; da će potonuti u neograničeno spolno uživanje i proizvodjenje djece u masi. M ože se očekivati baš suprotno. Dosada su imali prosječno najveći broj djece ne bolje situirani slo­ jevi, već obratno, najgore situirani. Može se čak bez pre­ tjeravanja reći . - u k o l i k o j e o s k u d n i j i p o l o ž a j j e d n o g p r o l e t e r s k o g sloja, u t oliko je pro­ sječno obilatiji b l ag os lov u djeci, izni­ m a k a i ma i na j e d n o j i na d r u g o j s t r a ni . T o potvrdjuje i Virchow, koji je sredinom prošlog vijeka p isao: „Kao što engleski radnik u svojoj najdubljoj potonulosti, u najvećoj otupjelosti duha zna na kraju krajeva još jedino za dva izvora uživanja, za, pijanstvo i spolno općenje, tako je i stanovništvo gornje Sleske koncentriralo p r i j e m a l o g o d i n a sve želje, svu težnju na ove dvije stvari. Uživanje rakije i podmirenje spolnog nagona potpuno su ovladali njima, i tako se lako dade objasniti, što je to stanovništvo isto tako brzo raslo u broju, kao što je gubilo na fizičkoj snazi i ćudorednosti." Karl Marx daje u „Kapitalu" sličnu izjavu pišući: „Faktično ne samo broj rodjenja i smrtnih slučajeva, već apsolutna većina porodica stoji u obratnom razmjeru prema visini najamnice, dakle prema količini životnih sredstava, kojom raspolažu različite kategorije radnika. O v a j z a k o n kapitalističkog drušva zvoni besmisleno m e d j u d i v l j a c i m a ili č a k c i v i l i z i r a n i m ko­ l o n i s t i m a . O n podsjeća na sirovu produkciju živo­ tinjskih vrsta, koje su individualno slabe i izložene zatira­ nju." Dalje citira Marx Lainga, koji v e li: „Kad bi se sav svijet nalazio u povoljnim prilikama, brzo bi o pustio/ Laing je dakle suprotnog mišljenja M althusovu: dobar način života pridonosi ne umnožavanju, već opadanju poroda. Slično veli i H erbert S p e n c er: ,,U v i j e k i p o s v u d a se usavršavanje i sposobnost održanja potomstva sukob­ ljavaju medju sobom. O tuda slijedi, da će dalji razvitak čovječanstva imati za posljedicu v j e r o v a t n o o p a d an j e umnožavanja. “ Ovdje se dakle slažu mišljenja ljudi, koji stoje inače na potpuno različitim gledištima, a njihovom shvatanju pridružujemo se i mi. �483 4 . Nedostatak ljudi i suvišak hrane. Cijelo pitanje naselja moglo bi se ukratko riješiti re­ kavši, da strah od prenaseljenosti ne ima u doglednom vremenu nikakva smisla, jer se nalazimo pred jednim suviškom hrane, koji svake godine prijeti čak da bude veći, i da ima više smisla briga oko toga, kuda ćemo s tolikim bogatstvom, nego li oko toga, hoće li ono biti dovoljno. Proizvodjačima životnih namirnica bila bi najveća želja brži porast potrošača. Ali naši su malthusijanci u prigovavaranju nepotrebni i protiv njih moramo ustati, da im ne bi ostao izgovor, kako im se ne zna odgovoriti. O ni tvrde, da opasnost prenaseljenosti u skoroj buduućnosti leži u zakonu „opadanja zemljišnog prinosa". Naše kulturno zemljište postaje „umorno za prinos", sve veće žetve ne mogu se više očekivati, a pošto zemljište spo­ sobno za kulturu, koje se još može obdjelavati, postaje sve rjedje, to je opasnost od nedostataka hrane pri daljem porastu stanovništva neposredna. U ovom djelu, u poglav­ ljima o poljoprivrednom iskorišćivanju zemlje, već je, kako mislimo, nepobitno dokazano, kolike goleme napretke čo­ vječanstvo može učiniti u pogledu dobijanja novih količina hrane čak i sa gledišta današnje nauke o obradbi zemlje, ali hoćemo da priložimo tome novih primjera. Jedan vrlo valjani veleposjednik i priznati narodni gospodar, dakle čovjek, koji u oba pravca daleko natkriljuje Malthusa, rekao je već 1850., dakle u vrijeme, kad je još agrikulturna ke­ mija ležala u povojim a: „Produktivnost proizvodnje siro­ vina, naročito h r a ne, ne će u buduće zaostajati za produktivnošću u fabrikaciji i tra n s p o rtu ... T ek u našim da­ nima počima agrikulturna kemija otvarati izglede za poljo­ privredu, koji će bez sumnje zavesti još u mnogu zabludu, a li k o j i će na k r a j u k r a j e v a s t v a r a n j e h r a n e d o v e s t i u z a v i s n o s t od d r uš t va , kao št o danas leži u n j e g o v o j vl asti , k o l i k o će i k a k v o g će p l a t n a p r o i z v e s t i , samo kad ima gotova pam uka."1 Justus v. Liebig, tvorac agrikulturne kemije, misli, „da je zemlja neiscrpiva i da neprekidno daje najobilatije žetve, 1 Rodbertus, Prilog tumačenju socijalnog pitanja. 1850. �484 ako ima u dovoljnoj količini ljudskog rada i sredstava za gnojenje4 Zakon opadanja zemljišnog prinosa Malthusova *. je tvrdnja, koja je mogla biti prihvaćena u njegovo vrijeme sa vrlo nerazvijenim poljoprivrednim stanjem, ali koja je odavno oprovrgnuta naukom i iskustvom. Sta više, zakon je : P r i n o s j e d n o g p o l j a s t o j i u u p r a v n o m r a z m j e r u p r e m a l j u d s k o m r a d u , k o j i se na n j e g a u p o t r i j e b i (uključivši ovamo znanost i teh­ niku), i p r e m a d j u b r e t u , k o j e s e n a n j e g a d o b r o u t r o š i . Kad je sitnoseljačkoj Francuskoj bilo moguće, da svoj zemljišni prinos u posljednjih devedeset godina više nego učetverostruči, dok se stanovništvo nije ni udvojilo, to se mogu očekivati potpuno drugi rezultati od društva sa socijalističkom privredom. Naši malthusijanci ne vide dalje, da pri današnjim odnosima ne ulazi u obzir samo naše zemljište, već zemljište cijelog svijeta, t. j. većim dijelom zemlje, čija plodnost daje dvadeset, trideset i još više puta toliko, koliko naše zemljište iste veličine. Zemlja je doduše prilično jako zauzeta od ljudi, ali s a i z u z e t k o m j e d ­ n o g m a l o g d i j e l a o n a n i j e n i g d j e t a k o o bd j e l a n a i i s k o r i š ć e n a , k a o š t o bi m o g l a b i t i o b d j e l a n a i i s k o r i š ć e n a . Ne samo da bi Velika Britanija mogla proizvesti veću količinu hrane, nego danas već i Francuska, Njemačka, Austrija i još u daleko većem stepenu ostale zemlje u Evropi. U malom Wiirttembergu sa njegovih 879.970 hektara zemlje, zasijanih žitom, mogla bi se samo primjenom parnog pluga pro­ sječna žetva podići od 6,140.000 centi na 9,000.000 centi žita. E v r o p s k a Rusija, uzimajući za mjerilo stanje stanov­ ništva u Njemačkoj, mogla bi ishraniti mjesto oko 100 mi­ lijuna, koliko danas broji, 475 milijuna. Danas broji ev­ ropska Rusija otprilike 19 ’4 stanovnika po kvadratnom metru, Saska preko 300. Istina je, da Rusija ima prostranih oblasti zemlje, ko­ jima je klima onemogućila veću plodnost, ali na jugu ima klimu i plodnost zemlje, kakva Njemačkoj ni izdaleka nije poznata. Dalje, sa porastom naseljenosti i kulture zemlje izazivaju se promjene u klimi, koje se danas ne dadu iz­ �485 mjeriti Posvuda, gdje se čovjek skuplja u gustim masama, vrše se i klimatske promjene. Mi pridajemo ovim poja­ vama premalo značenja, mi ih čak nijesmo kadri ni iz­ mjeriti u cijelom opsegu, jer nemamo zato povoda, a kako stvari danas stoje, ni mogućnosti za eksperimente u veli­ kom. T ako isto i danas tako rijetko naseljena Švedska i Norveška sa njihovim ogromnim šumama, neiscrpnim bo­ gatstvom kovina, sa njihovim rijekama i morskim oblastima mogle bi biti bogat izvor za ishranu jednoga gusto nase­ ljenog stanovništva. U današnjim prilikama nije moguće steći zgodnih sredstava i ustanova, koje bi otvorile pristup k bogatstvu ovih zemalja, i tako se jedan dio raštrkanog stanovništva iseljava. Sto se o sjeveru može da reče, dobija dileko veće značenje za jug Evrohe : za Portugalsku, Spaniju, Italiju, Grčku, zemlje oko Dunava, Ugarsku, Tursku i t.d. Naj­ povoljnija klima, zemlja bujna i plodna, kakva se teško nalazi u najboljim predjelima Saveznih Država, davala je nekad nebrojenom stanovništvu n a j b o g a t i j u hranu. Trule političke i socijalne prilike ovih zemalja učinile su, da stotine hiljada žitelja iz Evrope isele preko oceana, mjesto da ostanu u otadžbini ili da se nastane u onim zem­ ljama, koje su mnogo bliže i ugodnije za stanovanje. Cim se ov­ dje budu našle pametne socijalne i političke ustanove, bit će potrebni novi milijuni ljudi, da se ove prostrane i plodne zemlje podignu na viši kulturni stepen. Z a dugo vrijeme mi imamo u Evropi, da bismo b a r d o n e k l e postigli više kulturne ciljeve, ne suvišak, već prije n e d o s t a t a k u ljudima, a u takvim je okolnostima apsurdno podavati se ma kakvoj bojazni zbog prenaselje­ nosti.1 Pri tom se mora uvijek imati na umu, da iskorišćenje postojećih izvora hrane primjenom nauke i rada n e zn a za g r a n i c e i s v a k i dan donosi n a mn o v a 1 T o naročito vrijedi o Njemačkoj. U prkos neprestanom namnožavanju pučanstva tako je isto stalno i opadanje njegovo u iseljivanju: ono je primjerice 1891- brojilo 1 2 0 .0 8 9 glava, 1907. još satno 3 1 .6 9 6 glava. Naprotiv je poraslo useljavanje, jer u različitim industrijskim gra­ nama (ali domaćih radnika. Broj useljenih bio je primjerice 1900. 7 5 7 .1 5 1 , a godine 1905. — 1 ,0 0 7 .1 4 9 . �486 o t k r i ć a i p r o n a l a s k e , k o j i u m n o ž a v a j u iz­ v o r e za d o b i j a n j e hrane. Idemo li od Evrope u druge dijelove svijeta, n e d o ­ s t a t a k na l j u d i m a i s u v i š a k u z e ml j i po­ k a z u j e s e j o š u m n o g o v i š e m s t e p e n u . Naj­ plodnije i najbujnije oblasti na zemlji leže još p o t p u n o ili skoro potpuno neiskorišćene, jer se njihova obradba i eksploatacija ne može da otpočne sa nekoliko hiljada ljudi, v e ć se t r a ž e k o l o n i j e sa m a s o m od m n o g o m i l i j u n a , d a bi s e b a r d o n e k l e z a g o s p o d a ­ r i l o p r e b u j n o m p r i r o d o m . Ovamo dolaze pored ostalih centralna i južna Amerika, jedan teren sa stotinama hiljada kvadratnih milja. Argentina je 1892. kultivirala tek oko 5 milijuna hektara, a zemlja ima na raspoloženju 96 milijuna hektara plodnog zemljišta. U južnoj Americi ima zemlje, zgodne za uspijevanje pšenice, koja leži još neobdjelana, najmanje na 200 milijuna hektara; Savezne Države, Austrougarska, Velika Britanija i Irska, Njemačka i Fran­ cuska zajedno imaju za strmna žita samo oko 105 mili­ juna hektara obradjene zemlje. C a r e y je tvrdio prije četrdeset godina, da je sama dolina Orinoka sa 360 milja dužine kadra da pruži toliku količinu hrane, k o l i k o j e p o t r e b n o c j e l o k u p n o m č o v j e č a n s t v u . U z­ mimo samo polovicu toga, preobilato je. Svakako bi sama Južna Amerika mogla ishraniti v i š e p u t a toliko ljudi, koliko ih danas na zemlji ima. Hraniva vrijednost jednog terena, zasadjenog bananima, i isto tolikog terena, zasijanog pšenicom, odnosi se kao 133 prema 1. Dok naša pšenica na povoljnom zemljištu nosi dvanaesterostruki do dvadeseterostruki plod, riža daje u svojoj domovini 80 do 100struki, kuruza 250 do 300 struki, a u gdjekojim predje­ lima, kao na primjer na Filipinima, prihod riže cijeni se na 400struku količinu sjemena. Kod svih ovih hrana bilo je pitanje u tome, da se pripravom učine što hranivijima. U pitanjima prehrane kemija ima pred sobom neiscrpivo polje razvitka. Centralna i Južna Amerika, naročito Brazilija, k°ja je sama skoro tako velika kao cijela Evropa — Brazilija ima 8,524 000 četvornih kilometara s oko 22 milijuna stanov- �487 nika napram Evropi s 9,897.010 četvornih kilometara i otprilike 430 milijuna stanovnika — nabrekle su bujnošću i plodnošču, koja izaziva udivljenje i čudo svih putnika, a ove su zemlje neiscrpivo bogate i rudama i metalima. Ali one su za svijet još gotovo zatvorene, jer je njihovo sta­ novništvo indolentno, brojno slabo i kulturno stoji prenisko, da bi postalo gospodar silne prirode. Kako stvar izgleda u Africi, pokazala su nam otkrića posljednjih decenija. 1 ako jedan dio centralne Afrike ne će nikad biti upotrebljiv za evropsku kulturu zemlje, druge teritorije velikog opsega dade se veoma dobro iskoristiti, čim se postupa po razumnim principima kolonizacije. S druge strane ima u Aziji pro­ stranih, plodnih zemalja, koje mogu hraniti nebrojene mili­ june ljudi. Prošlost nam je pokazala, kako tamo u sada neplodnim, gotovo pustim predjelima blaga klima izmami zemlji bogatu hranu, ako čovjek razumije, da joj dovede blagoslovljenu vodu. Sa uništenjem veličanstvenih vodovoda i ustanova za navodnjivanje u prednjoj Aziji, u zemljama Tigrisa i Eufrata it. d., u pustošnim osvajačkim ratovima i ludim ugnjetavanjem stanovništva zemlje hiljade kvadratnih milja pretvoriše su u puste pješčane pustinje.1 Kako u Aziji, tako i u Sjevernoj Africi, Meksiku, Peru. Stvorite milijune civilizovanih ljudi, bit će vam otvoreni neiscrpivi izvori hrane. Datuljina palma uspijeva u Aziji i Africi u nevjerovatnoj količini i traži pri tom tako malo mjesta, da 200 drveta pokrivaju tek jedno jutro zemlje. Durrha nosi u Egiptu više nego 3000 struki plod, pa ipak je zemlja siromašna. N e uslijed suviška ljudi, već uslijed jednog pljačkaškog sistema, koji je doveo tome, da se pustinja od decenija do decenija sve više širila. Nije moguće pro­ računati, kako bi srednjevropski način obradbe oranica i vrtova pokazao veličanstvene rezultate u svim ovim zemljama. S a v e z n e D r ž a v e Sjeverne Amerike mogu, prema d a n a š n j e m stanju zemljorada, ishraniti l a k o petnaest 1 Karger cijeni prihod u A natoliji čak i kod neuspjele žetve na 9 do 13 dvostrukih centi, u prosjeku na 2 6 , 4 0 do 3 9 dvostrukih centi, na dobro djubrenom i navodnjenom zemljištu na 6 6 dvostrukih centi. (M edjunarodna poljoprivredna konkurencija, jedan kapitalistički problem. N a ­ pisao profesor Dr. G ustav Ruhland. Berlin 1 9 01.) �488 do dvadeset puta više od svog sadašnjeg stanovništva (85 milijuna), dakle 1250 do 1700 milijuna; K a n a d a bi mogla dati hrane, po istom razmjeru, mjesto za šest mili­ juna za više stotina milijuna. Dalje imamo Australiju, mno­ gobrojna, dijelom velika i izvanredno plodna ostrva Veli­ kog i Indijskog oceana i t. d. N a m n o ž a v a t i l j u d e , a ne umanjivati, to je poklik, koji se u ime kulture upućuje čovječanstvu. Posvuda su socijalne ustanove — postojeći n a č i n p r o i z v o d n j e i p o d j e l e p r o i z v o d a — uzrok oskudici i bijedi, a n e p r e k o b r o j n o s t ljudi. Neko­ liko bogatih žetava u z a s t o p c e obore cijene hrani tako, da zbog toga propadne veliki dio naših poljoprivrednika. Umjesto da dovede producente u bolji položaj, oni dodju u gori. Veliki dio gospodara g l e d a d a n a s u d o b r o j ž e t v i n e s r e ć u , jer ona obara cijene tako nisko, te se teško pokriju troškovi oko proizvodnje. I to da su pametne prilike ? D a bi se bogate žetve drugih zemalja odstranile od nas, uvode se visoke carine na žito, pomoću kojih se uvoz stranog žita oteščava i cijena domaćem podiže. M i n e m a m o n e d o s t a t a k , v e ć su v i š a k u h r a n i , k a o što imamo s u v i š a k u i n d u s t r i j s k i m p r o i z ­ v o d i m a . Kao što milijuni ljudi imaju potrebu za indu­ strijskim proizvodima svih vrsta, ali je u sadašnjim odno­ sima vlasništva i rada ne mogu da podmire, tako isto mi­ lijuni oskudijevaju u najnužnijim sredstvima za život, jer ne mogu da ih plate, i ako ih ima suviše. Očigledna je ludost takvih prilika. Pri bogatoj žetvi naši špekulanti sa žitom često puta namjerice uništavaju plod, jer znadu, da cijena u toliko jače skače, u koliko je ploda manje, i tu bi se mi morali plašiti od prenaseljenosti! U Rusiji, južnoj Evropi i mnogim drugim zemljam svijeta propadaju s t ot i n e h i l j a d a centi žita godišnje, jer nema prikladnih skladišta i podesnih prometnih sredstava. Mnogi se mi­ lijuni centi hrane godimice uništavaju, bilo što su pripreme za žetvu nepotpune, bilo što u onome času nema do­ voljno radnih ruku. Cak se gdjekoji hambar, gdjekoja puna žitnica i cijeli domazluk spale, jer premija osiguranja ispla­ ćuje bolje od prodaje; sredstva za život uništavaju se iz �489 toga istog razloga, zbog kojega se ladje sa ljudima i mi­ ševima potapaju u more.1 Z a vrijeme naših vojnih vježba upropaste se godišnje veliki žetveni prinosi — troškovi jednog manevra, koji traje tek nekoliko dana, iznose na stotine hiljada, procjena je, kao što se zna, uvijek umje­ rena — a takvih manevara ima svake godine sve više. Radi istih svrha obriju čitava sela i velike predjele otrgnu od svake kulture. N e smije se zaboraviti, da u spomenute izvore dolazi i more, čija se vodena površina prema kopnu odnosi kao 18 prema 7, dakle dva i pol puta veća, i koje još oče­ kuje na racijonalniju eksploataciju svojeg ogromnog bo­ gatstva u hrani. Pred nama se dakle otvara za budućnost slika, koja je vrlo različita prema tamnim slikama, što ih naši malthusijanci slikaju. T ko može uopće reći, gdje se imaju postaviti granice našim kemijskim, fizikalnim i fizijološkim znanjima? T ko smije proreći, koja će divovska poduzeća u kasnijim vje­ kovima izvoditi čovječanstvo, da bi postiglo bitne promjene u klimatskim odnosima zemalja i eksploataciji njihova ze­ mljišta? Mi vidimo već danas u kapitalističkom društvu podu­ zeća, koja su se prije jednog vijeka smatrala kao nemoguća i luda. Mnoge su prevlake prosiječene i mora spojena. Milje dugački tuneli, probušeni kroz utrobu zemljinu, spajaju zemlje, rastavljene najvišim b rd im a ; drugi su probušeni ispod morskog dna, da bi se udaljenost skratila, a iz­ bjegle smetnje i opasnosti, koje postoje za zemlje, morima rastavljene. G dje je dakle tačka, na kojoj bi netko mogao re ć i: „Dovle i ne dalje !“ N e samo, da „zakon opadanja 1 V e ć su u vrijeme svetog Bazilija (umro 3 7 9 ) morale postojati slične prilike, jer on dovikuje bogatašim a: „ V i jadnici, što ćete od­ govoriti višnjem sucu ? V i zastirete tapetima golost vaših zidova, a ne pokrivate odjećama nagost čovjeka I V i kitite konje skupocjenim mekim gunjevima, a prezirete vašu braću, pokrivenu traljama. V i u n i š t av a t e s v o j e ž i t o u ž i t n i c a m a i n a gumni ma, a n e ć e t e č a k n i p o g l e d a t i n a o n e , k o j i h l j e b a n e m a j u .“ Moralne propovijedi malo su pom agale kod vladajućih, a ne će ništa pomagati ni u buduće. Treba izmijeniti socijalne ustanove, da nitko prema bližnjem ne može biti nepravedan, i svijet će se dobro osjećati. �490 zemljišnog prinosa" pada pred našim sadašnjim iskustvom, već za kulturu sposobne zemlje pretiče i milijuni ljudi bili bi potrebni, da je obrade. Kad bi se u isto vrijeme otpočeo rad na svim ovim kulturnim zadacima, i m a l i b i s m o n e p r e v i š e , v e ć p r e m a l o l j u d i . Čovječanstvo se mora još jako namnožavati, da bi udovoljilo svim zadacima, koji ga čekaju. Niti je obradjena zemlja iskorišćena, kao što treba da bude iskorišćena, n i t i z a g o t o v o t r i č e t v r t i n e z e m a l j s k e p o v r š i n e i m a l j udi , koj i j e m o g u o b r a d i t i . Relativna prenaseljenost, koju danas redovno stvara kapita­ listički sistem na štetu radnika i društva, p o k a z a t ć e se na v i š e m s t u p n j u k u l t u r e ka o b l a g o d a t . Sto mnogobrojnije stanovništvo nije zapreka, već sredstvo kulturnog napretka, i to baš onako, kao što su današnja hiperproduckija robe i životnih namirnica, razoravanje braka upotrebom žena i djece u industriji, izvlaštenje srednjih slojeva krupnim kapitalom prethodni uslovi za viši stepen kulture. 5. Socijalne prilike i sposobnost namnožavanja. Druga strana pitanja glasi: Namnožavaju li se ljudi u dovoljnom broju i i m a j u li p o t r e b e z a t o ? D a bi dokazali veliku sposobnost ljudi za množenje, malthusijanci se rado oslanjaju na abnormalne slučajeve pojedinih porodica i plemena. Ali se time ništa ne do­ kazuje. Nasuprot tim slučajevima ima drugih, u kojima se usprkos povoljnih uslova za život javi poslije kratkog vre­ mena potpuna^ sterilnost ili tek vrlo mala sposobnost na­ množavanja. Čudo je, kako često puta brzo izumiru dobro situirane porodice. I ako Savezne Države imaju, kao nikoja druga zemlja, povoljne uslove za namnožavanje stanovništva i ma da se svake godine useljavaju stotine hiljada u naj­ jačoj dobi života, njihovo se stanovništvo udvoji tek za trideset godina. Z a tvrdnju, da se stanovništvo udvoji^ u vremenu od dvanaest ili dvadeset godina, nema nigdje jačeg dokaza. Kao što je već naglašeno citatima Virchowa i Marxa, �491 stanovništvo se množi najbrže tamo, g d j e j e n a j s i r o ­ m a š n i j e , jer je, kao što Virchow s pravom iznosi, spolno uživanje pored pića njegovo jedino zadovoljstvo. Kad je Grgur VII. naturio svećenstvu celibat, svećenstvo dijeceze Mainz, kao što smo iznijeli, tužilo se, da ono nema sva uživanja kao prelati i da je žena njihova j e d i n a radost. N edostatak raznovrsnog zanimanja možda je uzrok, što su prosječno brakovi seoskih svećenika tako blagoslovljeni djecom. Nepobitno je dalje, da naši najsiromašniji okruži u Njemačkoj, šleska Sumava, Lausitz, Tiirinška šuma, H arz itd. jesu mjesta najgušćeg stanovništva, čija je glavna hrana krumpir. Dalje je utvrdjeno, da je spolni nagon kod tuberkuloznih osobito jako razvijen i da oni često puta prave djecu još u stadiju slabosti, u kome se ne bi vje­ rovalo, da je to moguće. Prirodni je zakon, koji je izražen i u citatima Herberta Spencera i Lainga, da se naknadi u kvantiteti, što se iz­ gubi na kvaliteti. Najsavršenije i najjače životinje: lav, slon, deva itd., naša domaća marva, kao konj, magarac, goveče donose na svijet vrlo malo mladih, dok se naprotiv niže organizovane životinje množe u obratnom razmjeru, primjerice sve vrsti kukaca, većina riba itd., manji sisavci, kao zečevi, parcovi, miševi itd. S druge je strane Darwin utvrdio, da izvjesne životinje, čim dodju iz divljine pod čovjekovu ruku i pripitome se, gube svoju plodnost, na­ primjer slon. T im e je dokazano, d a p r o m i j e n j e n i u sl ovi ž i v o t a i p r o m i j e n j e n i na č i n života, k o j i z a t i m d o l a z i , i g r a j u o d l u č n u u l o g u za v i š e i l i m a n j e v e l i k u s p o s o b n o s t n a mn o * ž a v a n j a. A li su baš darwinisti, koji se takodjer plaše prenase­ ljenosti, oni, na koje se naši moderni malthusijanci kao na autorite oslanjaju. Naši su darwinovci uvijek nesretne ruke, čim svoje teorije primijene na ljude, jer pri tom postupaju grubo empirijski i ne vode računa, da je i čovjek životinja najviše organizacije, ali nasuprot ostalim životinjama saznaje prirodne zakone i umije da ih svijesno upotrijebi i iskoristi. Teorija borbe za opstanak, nauka, da klica za nova bića ima daleko više, nego što se prema količini sredstava �492 za život može da održi sposobno za život, mogla bi vri­ jediti i za ljude, kad bi oni, mjesto umnih napora i upo­ trebe tehnike za svijesno iskorišćivanje uzduha, zemlje i vode, pasli travu kao stočna stada ili neograničeno zado­ voljavali spolni nagon kao majmuni. Uzgred da napomenemo, da je sam fakat, što spolni nagon nije vezan za odredjena vremena osim kod ljudi samo još kod majmuna, jasan dokaz za njihovo srodstvo. Ali ako su bliski rodjaci, nijesu jedno te isto, ne mogu se staviti na isti stupanj i mjeriti istom mjerom. D a u današnijim odnosima vlasništva i proizvodnje borba za opstanak postoji i za pojedinog čovjeka i da mnogi ne nadju potrebne uslove za život, tačno je. Ali oni nisu našli sredstava za život zato, što ih ne bi bilo, već zato, što im ih ne daju socijalne prilike, i kad ih naj­ više pretiče. A pogriješno je dalje izvoditi iz toga, da je to, što je dosada bilo, nepromjenljivo i da tako mora vječno ostati. T o je tačka, na kojoj darwinisti udaraju stramputice, oni proučavaju povjest prirode i antropologiju, ali ne i socijologiju, već bez razmišljanja idu za našim buržoaskim ideolozima. Tako oni dolaze do svojih krivih zaključaka. Spolni nagon kod čovjeka traje preko cijele godine, on je njegov najjači nagon, koji traži da bude podmiren, ako njegovo zdravlje ne će da strada. Redovito i ovaj je nagon u toliko jači, u koliko je zdravije i normalnije razvijen čovjek, kao što dobar tek i dobra probava pokazuju zdrav želudac i čine osnovne uvjete za zdravo tijelo. Ali podmi­ renje spolnog nagona i začeće nijesu jedno te isto. O plodnosti ljudskoga roda postavljene su najrazličitije teorije. Uopće mi u ovim tako važnim pitanjima tumaramo još u mraku, i to naročito zbog toga, što je kroz mnoge vjekove postojala najljuća bojazan od ispitivanja zakona postanka i razvitka ljudi, od studiranja zakona stvaranja i razvijanja. T o postaje postepeno drukčije i mora postati još mnogo drukčije. S jedne se strane postavlja teorija, da viši umni razvoj i jači umni rad, uopće viša nervna radnja ugušuje spolni nagon i slabi sposobnost stvaranja. Drugi to poriču. P o ­ �493 kazuje se na fakat, da bolje situirana klasa ima prosječno manje djece i da se to nema pripisati samo preventivnim mjerama. Izvjesno je, da jako napregnut duševni rad ugušuje spolni nagon, ali se mora poreći, da se tim radom bavi većina naše imućne klase. S druge strane i pretjerani tjelesni napori djeluju zatorno. A svako pretjerano na­ prezanje je štetno i iz tog razloga treba da se odbaci. Drugi tvrde, da način života, naročito hrana, odredjuje pored izvjesnih fizičkih stanja kod žena sposobnost stvara­ nja i začeća. Pogodna hrana, kao što se pokazuje i kod životinja, odredjuje više od svega posljedice akta stvaranja. O vo je odista presudno. O d kakvog je upliva način hranjenja na organizam izvjesnih životinja, konstatirano je kod pčela, koje, dajući naroćitu hranu, proizvode sebi kraljicu. Pčele su dakle u poznavanju svoga spolnog razvitka otišle dalje od ljudi. P o svoj prilici njima nije hiljadama godina nitko propovijedao, da je „nepristojno4 i „nemoralno4 brinuti * 4 se o spolnim stvarima. Poznato je dalje, da biljke na dobrom zemljištu i dobro nagnojenom bujaju, ali ne daju sjemena. D a i kod ljudi način hranjenja utiče na sastav muškog sjemena kao i na sposobnost oplodjenja ženskog jajeta, teško može biti pod sumnjom, prema tome bi u velikoj mjeri od načina hranjenja zavisila sposobnost množenja stanovništva. Drugi faktori, čija je priroda još malo poznata, igraju takodjer izvjesnu ulogu. U pitanju stanovništva bit će u buduće od presudnog značaja jedno. T o je viši, slobodniji položaj, koji će tada naše žene bez iznimke imati. Inteligentne i energične žene — bez obzira na iznimke — obično nemaju volje da daju život većem broju djece kao „promislu božjem4 i da 4 tako najbolje godine života provedu u stanju trudnoće ili sa djetetom na grudima. O vo negodovanje prema mnogoj djeci, koje danas osjeća većina žena, bit će bez obzira na svu brigu, koju će socijalističko društvo posvećivati trudnim ženama i materama, prije pojačano, nego li uma­ njeno, i u tome, po našem mišljenju, leži velika vjerovatnost, da će se stanovništvo u socijalističkom društvu sporije množiti, nego u buržoaskom. �494 Naši malthusijanci nemaju nikakva razloga da razbijaju glavu zbog namnožavanja ljudstva u budućnosti. Dosada su narodi propadali uslijed brojnog opadanja, a nikada zbog prekobrojnosti. Najposlije, reguliranje broja ljudstva u društvu, koje živi u skladu sa prirodom, vrši se bez štetne uzdržaljivosti i bez neprirodnog preventivnog snošaja. Karlu Marxu budućnost će dati i ovdje pravo; njegovo shvatanje, da svaki period ekonomskog razvitka ima svoj zakon po­ pulacije obistinit će se i pod vladom socijalizma. U spisu „Umjetno ograničavanje broja djece“ zastupa H . Ferdy m išljenje: Svojim oponiranjem malthusijanizmu socijalna demokracija ima za cilj jednu huljariju. Brzo mno­ ženje ljudstva priprema proletarizaciju u masi, a ova vodi k nezadovoljstvu. A ko se uspije, da se prenaseljenost sa­ vlada, učinit će se kraj i širenju socijalne demokracije i njezina socijaldemokratska država sa svima njenim ljepo­ tama bit će za uvijek zakopana. Ovdje se malthusijanizam javlja kao novo sredstvo uz mnoga draga, kojima se soci" jalna demokracija ubi^a.1 Medju ovima, koji pate od straha pred prenaseljenošću i zato traže naročito za radnike ograničenje brakova i slo­ bode naseljivanja, nalazi se i profesor Dr. Rudolf Wagner. O n se tuži, da se radnici u poredbi sa srednjom klasom žene prerano. Samo što on, kao i drugi sa sličnim naziranjima, ne vide, da muškarci srednjih klasa dolaze tek u većoj starosti do takvog životnog položaja, koji im omo­ gućuje odgovarajući brak. Ali zbog ovog odricanja oni se zadržavaju kod prostitucije. A ko li se pak radniku oteščava sklapanje braka, upućuje ga se na isti put. Ali neka se 1 K olosalno neznanje socijalistoždera Ferdyja u pogledu socijalne demokracije vidi se najbolje iz ovih rečenica, koje su nalaze na 40 strani njegova s p isa : „Socijalna će demokracija otići u svojim zahtjevima dalje od neomalthusijanizma. O na će tražiti, da se minimalna nadnica odmjeri tako, da svaki radnik može graditi djece prema društvenom stanju hrane. Čim bi jedamput bile izvučene posljednje konzekvencije socijalne demo­ kracije i privatna svojina bila ukinuta, odmah bi i najzatucaniji rekao! Z ašto moram ja raditi duže i napornije samo radi toga,, što se mom susjedu svidjelo, da deset novih članova unese u društvo ? Treba prvo znati abocedu socijalizma prije, nego što se neko usudi pisati o njemu, i to još tako neskladne gluposti. �495 onda nitko ne jada na posljedice i neka ne viče o „pro­ padanju ćudorednosti i morala". I neka se onda nitko ne buni, ako muškarci i žene, pošto ove potonje imaju iste nagone kao i muškarci, živu u nezakonitoj vezi, da bi za­ dovoljili svom prirodnom nagonu i vanbračnom djecom naselili gradove i sela. Nazori W agnera i drugova protive se i interesima buržoazije i našem gospodarskom razvoju, koji treba što više ruku i radnih snaga, koje će biti spo­ sobne za utakmicu na svjetskom tržištu. Sićušnim, kratko­ vidnim filistarstvom i natražnjaštvom ne liječe se zla. Ni­ jedna klasa, nijedna državna sila nije na početku dvade­ setog vijeka dosta jaka, da zadrži ili spriječi naravni razvoj društva. Svaki će pokušaj svršiti sa neuspjehom. Struja razvitka tako je jaka, da će prevaliti svaku zapreku. Ne natrag, već naprijed, to je lozinka, a onaj, koji misli na spriječavanje, taj je zasukanac. Č o v j e č a n s t v o će u s o c i j a l i s t i č k o m društ vu, u k o m e će t e k b i t i s t v a r n o s l o b o d n o i na pr i ­ rodan temelj postavljeno, svijesno rukovo­ diti svojim razvitkom. U svim dosadašnj im e p o h a m a ono je u p o g l e d u p r oi z v o d n j e i po­ d j e l e k a o i n a m n o ž a v a n j a s t a n o v n i š t v a radilo b e z p o z n a v a n j a s v o j i h z a k o n a , d a k l e nesvij e s n o ; u n o v o m d r u š t v u o n o će r a di t i sa po­ znavanjem zakona svoga razvoja svijesno i po planu. S o c i j a l i z a m j e n a s v i m o b l a s t i m a ljudskoga rada primjenjena znanost. �Kraj. Naša izlaganja pokazuju, da je ostvarenje socijalizma stvar ne svojevoljnog rušenja i gradjenja, već prirodnog historijskog postajanja. Svi faktori, koji igraju ulogu s jedne strane u procesu rušenja, a s druge strane u procesu po­ stajanja, faktori su, koji rade, kao što moraju da rade. Niti „genijalni državnici“ niti „buntovni demagozi4 ne * mogu rukovoditi stvarima po svojoj volji. „O ni misle, da pokreću, a ono njih pokreće.“ Ali mi smo blizu trenutku, „kad je vrijeme, da se završi**. Mi smo u ovim izlaganjima ćešće govorili o hiperpro­ dukciji robe, koja stvara krize, jedna pojava, koja je ka­ rakteristična za buržoaski svijet i koja se nije pojavila ni u jednom ranijem perijodu razvitka. Ali buržoaski svijet ne stvara samo hiperprodukciju robe i radnika, već i inteligencije. Njemačka je klasična zemlja, koja u velikom razmjeru stvara ovu hiperprodukciju inteligencije, koju buržoaski svijet ne umije više da isko­ risti. Stanje, koje je bilo vjekovima nesreća za njemački razvitak, bitno je pridonijelo ovoj pojavi. T o je postojanje sitnih državica i smetnja, koju je ovo političko stanje činilo krupnokapitalističkom razvitku. Sitne su državice decentralizovale duševni život naroda, one su stvorile mnoge male centre duševnog života, koji su utjecali na cjelinu. U tom odnosu prema pojedinoj centralnoj vladi mnogim državicama treba neobično velik činovnički aparat, kojemu je potrebna stanovita viša obrazovanost. Tako su postale kao ni u jednoj drugoj zemlji Evrope velike škole i univerze u masi. Ljubomornost i taština raznih vlada igrale su pri tom veliku ulogu. Slično se dogodilo, kad su pojedine vlade otpočele uvoditi obvezatnu narodnu nastavu. Težnja, da se ne zaostane iza susjedne države, donijela je ovdje dobar plod. Potreba u inteligenciji je porasla, kad je rasprostiranje obra­ �• 497 zovanosti, idući zajedno sa materijalnim razvitkom bur­ žoazije, probudilo težnju za političkim radom, narodnim predstavništvom i općinskom samoupravom. T o su bila sitna tijela za sitne zemlje i okruge, ali su ona izazvala kod sinova viših klasa pobudu, da dobiju mjesta u njima i da prema tome udese svoje obrazovanje. Kako sa znanostima, tako i sa umjetnostima. Nijedna zemlja u Evropi nema razmjerno toliko slikarskih i umjet­ ničkih i tehničkih škola, muzeja i umjetničkih zbiraka kao Njemačka. O stale zemlje mogu možda pokazati u tom po­ gledu u svojim prijestolnicama nešto većeg značaja, ali takva razdioba preko cijelog carstva kao u Njemačkoj ne postoji više nigdje. U pogledu umjetnosti samo u Italiji. Cijeli ovaj razvitak utjecao je, da njemački duh postane dublji, oskudica u velikim političkim borbama davala je dovoljno vremena za izvjestan duševni život. Dok su se drugi narodi borili oko prevlasti na svjetskom tržištu, dok su zemlju medju sobom dijelili i vodili velike unutrašnje političke borbe, Nijemci su sjedili kod kuće i sanjali i filozofirali. A ovo sanjanje, spintiziranje i mudrovanje, kome ide na ruku klima, koja goni kućnom životu i naporima, stvorilo je onaj kritički, posmatralački duh, kojim su se Nijemci počeli odlikovati poslije svoga probudjenja. Dokle je engleska buržoazija sredinom sedamnaestog, francuska krajem osamnaestog vijeka izvojevala za sebe pretežni upliv na državu, njemačkoj buržoaziji pošlo je za rukom da osvoji relativno vrlo umjeren upliv na državnu vlast tek sa 1848 godinom. Ali 1848 bijaše godina ro­ djenja njemačke buržoazije kao svijesne klase, koja, oličena u liberalizmu, stupa sada na pozornicu kao samostalna politička partija. I ovdje se pokazala osobitost njemačkog razvitka. T o nisu bili fabrikanti, trgovci, ljudi od trgovine i financija, koji su vodili prvu riječ, već u prvom redu liberalizmom zadojeno stališko plemstvo, profesori, knji­ ževnici, pravnici i doktori svih fakulteta. T o su bili nje­ mački ideolozi i zbog toga je njihovo djelo propalo. Poslije 1848 buržoazija je neko vrijeme politički ću ta la ; ali vri­ jeme političke grobne tišine pedesetih godina ona je izrabila u toliko temeljitije, da razvije svoje privredne poslove. A. Bebel: Ž ena I toctjalizam. 32 �498 Austro-talijanski rat i početak regenstva u Pruskoj pokrenuše buržoaziju iznova, da pruži ruku za političkom vlasti. O tpoče pokret nacijonalnih udruženja. Buržoazija je već bila i suviše razvijena, da bi i dalje mogla trpjeti mnoge političke, a u isto vrijeme i ekonomske zapreke u okviru mnogih pojedinih država; ona dade znak, da postaje revo­ lucionarnom. Gospodin v. Bismarck shvati situaciju i isko­ risti je na svoj način, da pomiri interese buržoazije sa interesima pruskoga kraljevstva, kome buržoazija nije nikada bila neprijatelj, jer se bojala revolucije i mase. Najzad padoše zapreke, koje su spriječavale materijalni njezin razvitak. Sa bogatstvom Njemačke u ugljenu i rudi i sa inteligentnom radničkom klasom skromnih potreba buržoazija je za nekoliko decenija pokazala tako kolosalan razvitak, kakav osim Saveznih Država za isto tako kratko vrijeme i u istom opsegu nije postigla buržoazija nijedne zemlje. Tako je Njemačka kao industrijska i trgovačka zemlja brzo došla na drugo mjesto u Evropi, a žudi za prvim. Ovaj brzi materijalni razvitak imao je i svoju drugu stranu. Sistem ogradjivanja, koji je postojao do osnivanja jedinstva N jem ačke medju svim njemačkim državama, pružao je uslove za život jednom neobično mnogobrojnom staležu zanatlija i sitnih seljaka. Sa naglim raskidanjem svih brana oni su se odjedamput našli prama neobuzdanom razvijenom kapitalističkom procesu proizvodnje. Zbog toga su oni došli u očajan položaj. Uslijed prosperiteta početkom se­ damdesetih godina opasnost se činila manje opasna, ali se osjetila to jače, kad je nastala kriza. Buržoazija je izrabila epohu prosperiteta za svoj kolosalni razvitak i pro­ dukcijom u masi pojačala je pritisak deset puta. O dsada se jaz izmedju imućnih i neimućnih proširio brzo i naglo. Ovaj proces rastvaranja i asimilovanja, koji se vrši sve brže, pokreće na jednoj strani porast materijalne moći, na drugoj opadanje otporne snage; baca čitave klase u sve veći tje­ snac. O ne vide svoj životni položaj u sve većoj opasnosti i sa matematičnom sigurnošću vide, da su odsudjene na propast. U toj očajnoj borbi mnogi teže, da se po mogućnosti spasu promjenom zanimanja. Starci ne mogu vise tu pro- �499 mjenu da izvedu, imanje mogu da ostave djeci u najrjedjim slučajevima, pa se čine posljednji napori i daju zadnja sredstva, da se sinovima i kćerima zagarantuju položaji s utvrdjenim dohotkom, za koji kapital nije potreban. T o su činovnička mjesta u državnoj i općinskoj službi, na­ stavnički poziv, poštanska i željeznička služba, viši položaji u službi buržoazije, za komptoarima, u magazinima i fabri­ kama, kao knjigovodje, magazinari, kemičari, tehničari, inžiniri, konstrukteri i t. d., dalje takozvana liberalna zvanja: pravnici, liječnici, bogoslovi, književnici, umjetnici, graditelji, učitelji i učiteljice i t. d. Hiljade i hiljade, koje bi se prije odale privredi, obziru se sada ma za kakvim položajem u spomenutim zvanjima, jer nema više nikakve mogućnosti za samostalan život, s kojim bi se moglo izaći na kraj. Sve se gura na više škole i studije. Realke, gimnazije, politehnike i t. d. niču kao gljive iz zemlje, a one, što postoje, prenatrpavaju se, u istom razmjeru raste broj studenata na univerzama, slušalaca u kemijskim i fizikalnim laboratorijima, u umjet­ ničkim školama, privrednim i trgovačkim školama, višim ženskim uzgojnim zavodima svih vrsta. U svim je strukama bez izuzetka prepuno, a rijeka postaje sve jača. Stalno se traži osnivanje novih gimnazija i viših škola za uzgoj, koje bi primile taj broj učenika i djaka. Vlasti i privatnici vopo minju, da se ne ide na studije ove ili one struke. Cak i teologija, koja je prije zbog oskudice u kandidatima bila u opasnosti, da ne usahne, dobiva blagodati od ove prenagomilanosti i vidi sve svoje zadužbine iznova popunjene. „Propovijedam vjeru o deset tisuća bogova i djavola, ako se traži, samo neka mi se stvori mjesto, gdje ću moći živjeti, “ razliježe se sa svih strana. Cesto puta ministri ne dadu dozvole za osnivanje novih, viših škola, „pošto su postojeće obilno pokrile potrebu u kandidatima svih struka". O vo se stanje zaoštrava time, što medjusobna borba buržoazije i konkurencija do istrebljenja nagoni jedan dio njenih sinova, da traže sebi javne položaje. Dalje, stajaća vojska, koja sve više raste sa čitavom vojskom oficira, vodi k penzioniranju množine časnika u najboljem dobu, koji, protežirani od države, traže utočišta u svim mogućim �500 položajima. Velika masa kandidata za civilnu službu iz nižih vojnih činova oduzima hljeb drugim slojevima. K tomu pridolazi, da velika vojska državnih i općinskih činovnika svih klasa tvori i mora da tvori svoju djecu za struke, kao što su već spomenute. Socijalni položaj, obrazovanje i pretenzije ovih krugova traže otudjenje djece od tako­ zvanih niskih vrsta zanimanja, koja su i preko toga takodjer prenatrpana. Sistem jednogodišnjih dobrovoljaca, koji po sticanju iz­ vjesnog stepena obrazovanosti za stanovitu materijalnu žrtvu dopušta vojnu službu za jednu mjesto za dvije ili tri godine, takodjer umnožava broj kandidata za činovničke službe i položaje. Naročito se to tiče mnogih imućnijih seljačkih sinova, kojima se više ne svidi povratak na selo i očinskom zanimanju. Z bog svih ovih razloga Njemačka ima više nego ikoja druga zemlja brojan učenjački i umjetnički proletarijat, veliki proletarijat u takozvanim liberalnim zanimanjima, koji se neprestano množi i nosi vrijenje i nezadovoljstvo sa po­ stojećim prilikama u više krugove društvene. O va mladež biva potaknuta na kritiku onoga, što postoji, i pomaže znatno ubrzati sveopći rad na raspadanju. I tako se od svih strana napada na postojeći poredak i tako ga se potkopava. Sve su te prilike dovele do toga, da je njemačka so­ cijalna demokracija preuzela prvu ulogu u velikoj borbi budućnosti Njemački su socijalisti bili oni, koji su otkrili zakone kretanja modernog društva i socijalizam znanstveno obrazložili kao društvenu formu budućnosti. U prvom redu Karl Marx i Friedrich Engels, a idući za njima i bacajući žar u mase Ferdinand Lassale. Isto tako su njemački so­ cijalisti pioniri, koji šire medju radnicima najrazličitijih na­ roda misao socijalizma. Na osnovu proučavanja njemačkih duševnih i obrazov­ nih prilika mogao je Buckle prije pol vijeka pisati, da Njemačka ima doduše veliki broj najvećih mislilaca, ali da ne ima zemlje, u kojoj bi jaz izmedju klase učenjaka i mase naroda bio tako velik, kao baš u njoj. T o danas v e ć n i j e tačno. T o je vrijedilo dotle, dok se u Njemačkoj �501 znanost ograničavala na naučenjačke krugove, koji stajahu daleko od praktičnog života. O tkada je Njemačka revolulucijonirana ekonomski, odonda je i znanost primorana, da stupi u službu praktičnom životu. Z nanost je sama postala praktičnom. Shvatilo se, da ona ima tek onda potpunu vrijednost, kad postane sredstvom za život, čemu je mnogo dodprinio razvoj krupnokapitalističke proizvodnje. Tim e su n Njemačkoj za posljednjih decenija sve znanstvene struke jako demokratizovane. Ponajprije je velik broj mladih ljudi, obrazovanih za vise pozive, mnogo učinio, da se znanost unese u narod, a onda je i opća školska obrazovanost, koja u Njemačkoj stoji na višem stepenu, nego u većini drugih zemalja, olakšala masama shvatanje jedne količine duševnih proizvoda. Ali je duševni niveau masa podigao znatno naročito socijalistički pokret sa svojom literaturom, svojom žurnalistikom, svojim udruženjima i skupštinama, svojim parlamentarnim zastupanjem i kritikom, koju na svim poljima javnoga života vrše svi ovi faktori. I iznimni zakon proti socijalnoj demokraciji (od 1878. do 1890.) nije u ovome učinio nikakovu promjenu. O n je nešto malo pritisnuo pokret i usporio njegov tempo, ali je s druge strane pomogao, da se pokret spusti u dubinu i stvori veliko ogorčenje protiv vladajućih klasa i državne vlasti, Konačan pad iznimnog zakona bijaše samo posljedica razvitka socijaldemokratske stranke pod njim i ekonomskog razvoja naroda, i tako pokret maršira, kao što u danim odnosima mora da maršira. A kako u Njemačkoj, socijalnodemokratski pokret je učinio posljednjih decenija neslućene napretke u svim kul­ turnim državama, o čemu daju rječitu svjedodžbu medju­ narodni radnički kongresi sa sve jačim sudjelovanjem. T ako se u svim kulturnim državama rasplamtjela velika borba duhova, koja se vodi sa sve većim žarom. Pored socijalne nauke arsenal, iz kojega se oružje uzima, čine široka oblast prirodnih nauka, higijena, kulturna historija i filozofija. Temelji postojećeg stanja napadnuti su sa s v i h strana i najsilniji udarci upućeni su protiv stupova starog društva. Revolucionarne misli prodiru u najkonzervativnije krugove i dovode redove naših neprijatelja u najpuniju za­ �502 bunu. Zanatlije i učenjaci, zemljoradnici i umjetnici, trgovci i činovnici, čak i fabrikanti i bankiri, ukratko ljudi svih položaja pridružuju se radnicima, koji čine veliku vojsku, koja se bori za pobjedu i koja će je izvojevati. Svi se uzajamno pomažu i dopunjuju. 1 od žene uopće, a naročito proleterke traži se, da ne izostane u ovoj borbi, koja se tiče i njezina oslobodjenja. O na ima da dokaže, da je pojmila svoj pravi položaj u pokretu i u borbama sadašnjosti za bolju budućnost i da se odlučila, da sudjeluje u njima. Stvar je muškaraca, da je pomognu, kako će prekinuti sa svim predrasudama i sudjelovati u borbi. Neka nitko ne potcjenjuje svoju snagu držeći, da do njegove osobe nije stalo. U borbi za na­ predak čovječanstva ne može biti nepotrebna nijedna snaga, ma kako ona slaba bila. Neprekidni udar kaplje probuši najzad i najtvrdji kamen. A od mnogih kapljica postaje potok, od potoka rijeka, od više rijeka velika rijeka. N a kraju krajeva nema više zapreke, koja bi bila dovoljno jaka, da je spriječi u njenom veličanstvenom tijeku. T ako isto ide u kulturnom životu čovječanstva. Budu li u ovoj borbi punom snagom radili svi, koji se osjećaju pozva­ nima, konačna pobjeda ne će izostati. O va će pobjeda biti jednom to veća, u koliko svakr pojedinac bude išao obilježenim putem sa više revnosti i sa punijim požrtvovanjem. Pomisao, da li će pojedinac bez obzira na žrtve, rad i trud doživjeti početak novog, ljepšeg kulturnog perijoda, da li će uživati plodove po­ bjede, ne smije nikoga odbiti, još manje ga smije odvratiti s puta, kojim je pošao. Mi doduše ne možemo odrediti ni trajanje ni narav faze, razvitka, kroz koju ova borba za najviše ciljeve ima da prodje, nama je nemoguće znati pouzdano dužinu svog života. Ali kao što ovladjuje nama volja za životom, možemo gojiti n a d u , da ovu pobjedu doživimo. Z ar ne živimo u vijeku, koji juri naprijed sa čizmama od sedam milja, od čega drhću svi neprijatelji n o v o g v i š e g društvenog poretka? O brzom razvitku i sve silnijem rasprostiranju socija­ lističkih ideja svaki dan pruža novih dokaza. U svim se oblastima komeša i potiskuje napred. Jutarnja zora silno �503 mami na lijepi dan. Borimo se i težimo stalno napred, ne obzirući se ni „gdje" ni „kad" stoje udarene medje novog, boljeg doba za čovječanstvo. A ako mi padnemo u toku ove velike borbe za oslobodjenje čovječanstva, na naše mjesto stupaju oni, koji teže za nama. Mi padamo svijesni, da smo naš dug kao ljudi odužili, i s a u v j e r e n j e m , d a če c i l j b i t i p o s t i g n u t , m a ka k o se t o me o p i r a l e i p r o t i v i l e sile, k o j e su ne pr i j a ­ telji ljud sk og napre tka . „Socijalizmu pripada budućnost, to znači u prvom redu radniku i ženi.“ �Dodatak. U svojoj knjizi „Supruga i mati u pravnom razvoju“ Marijana W eberova polemizuje proti mome nazoru, da je i kod Grka postojalo materinsko pravo. O na veli doslovce (strana 5 9 ): „Jer je posve nemoguće, s pristašama teorije, e je materinsko pravo bilo jedna svim narodima zajednička, sta­ rija faza razvoja — primjerice s popularnim spisateljem A . Bebelom — uzimati problematiku u Oresteji Eshilovoj kao primjer ,,potlačivanja“ starije epohe mate­ rinskog prava i njezine moralnosti po mladjem očinskom pravu u Grka. Bebel naime — a s njime (prema Bachofenu) mnogi — misli, da je osvećivanje ubojstva matere po starim prirodnim božanstvima jedan dokaz, da je nekoć u Grčkoj krvna veza izmedju matere i sina bila veća, nego Ii izmedju oca i sina, i da je očinsko pravo, koje je štićeno od mladjih božanstva svijetla, naročito od Apolona, istom produkat kasnijeg razvoja. Na ovo treba reći, da baš stotine godina starija homerska pjesma, od koje je Eshil uzeo siže, ne zna ništa o tragici konflikta izmedju neminovne, od Boga samog nametnute sinovske dužnosti, koji ubija majku, da bi osvetio oca. Šta više, kod Homera leži sva težina na tom, što O rest ispunjava dužnost krvne osvete na Egisju, koji je zajedno sa Klitemnestrom ubio Agamemnona. Sto on pri tom ubija i majku, stvar je sporedna i u tom nema nikakva problema. “ » Nasuprot ovim izvodima ja ostajem kod svog shvatanja. Ponajprije konstatiram, da sam materinsko pravo kod Grka izričito stavio pred vrijeme heroja. (Vidi stranu 24. ove knjige, kojoj je sadržaj jednak ranijim nakladama). Ali to ne isključuje, nego se čak samo po sebi razumijeva, da se prelaz od starog stanja u novo vršio tijekom stoljeća, jer �505 se faze društvenog razvoja u ono vrijeme izvršavahu pola­ ganije, nego što je to danas kod nas. Pa čak i u našem divljem, brzom vremenu postoje najjače suprotnosti tijesno jedna uz drugu u društvenom razvoju. Herojsko doba Grčke početak je perijode očinskog prava. No da je još i u he­ rojsko doba medju Grcima, koji su se borili ispod Troje, postojalo materinsko pravo, izlazi iz onog mjesta Ilijade, gdje Lykaon, sin Priamov, moli Ahila za smilovanje : Ne ubij me, j e r j a n i j e s a m t j e l e s n i b r a t H e k t o r o v, koji ti ubi prijatelja, blagog i hrabrog! Homer je branitelj novog prava. K ad on dogadjaje svo­ jega vremena prikazuje s ovog stanovišta, onda to odgo­ vara jednakoj pojavi u naše doba. Koliki pjesnici i povjes­ ničari mogu ili hoće prikazivati dogadjaje drugačije, nego što to odgovara njihovim planovima i interesima? Kod H o ­ mera dakle Eshil nije mogao naći gradivo za svoju Oresteju, ali jamačno kod — H esioda. Prema historijskim podacima imao bi ovaj biti za dva ljudska vijeka mladji od Homera. O n je dakle stajao još posred bojeva i slušao je uspomene, koje se pričahu medju različitim narodima onih vremena o prelazu materinskog prava u očinsko. U ono se vrijeme, prema Bachofenu,1 govorilo čak o jednoj Heziodovoj pobjedi nad Homerom kod svečanog pogreba Amfidamasova. Stoji, da je H eziod nasuprot Homeru bio branič starog poretka, a Eshil, koji je iz prikazivanja Heziodova uzeo gradivo za svoju tragediju, opisao je histo­ rijsku istinu, to jest zabilježio je nazore, koji su tu i tamo vladali faktično o odnošaju spolova. A ko je u Homeru sporedna stvar to, što O rest ubija i svoju majku, onda je to shvatanje nerazumljivo. Umorstvo majke ne bi bila sporedna stvar ni sa gledišta očinskog prava. O rest, ubijajući svoju mater, kaznio je u njoj uzrok umorstvu muža i oca i spasio je čast uvrijedjenog muža. Očito je, da se Homeru nije činilo zgodnim, da u ono uzburkano doba opravdava umorstvo matere. I tako ono u njegovu prikazivanju izlazi kao „sporedna stvar“. O ba shvatanja, Homerovo i Eshil-Heziodovo, jedno 1 Materinsko pravo, str. 298. �506 pored pored drugoga, ne bude u objektivnom kritičaru sumnju o tom, e je samo posljednje shvatanje ono, koje odgovara pravom stanju stvari. O vdje bi još samo na to upozorio, da se u Ilijadi i Odiseji žena i majka posve različito procjenjuju. Gdje se u Ilijadi govori o ženi i majci, ili kad se govori njoj, onda su atributi ppčitanje i ljubav. Drukčije u Odiseji. Primjerice, prosto je brutalan način, kojim Telemah postupa sa svojom majkom Penelopom. A način, kojim prosci pozivahu T elemaha, neka otpravi majku i neka joj zapovijedi, da uzme onoga za muža, kojega joj izabere otac, pokazuje najgori prezir, koji se može dati jednoj ženi ili majci. Sudeći po ovome, Odiseja je nastala u kasnijem vre­ menu, kad je već u velike napredovalo omalovaženje žene. ��� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Knjige Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context M Knjiga Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Žena i socijalizam Creator An entity primarily responsible for making the resource August Bebel Publisher An entity responsible for making the resource available "Naša snaga", Jugoslavenska socijalistička nakladna zadruga, Zagreb Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1913. Contributor An entity responsible for making contributions to the resource Socijalistička biblioteka IV Prevod: Ljubomir Wiesner Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource PDF Language A language of the resource SH Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 66-M Coverage The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant 506 str. 1913. August Bebel bračni zakon Darvin feudalizam majčinstvo prostitucija razvod braka reformacija socijalizam žene žene u industriji žene u privredi žene u socijalizmu žensko pitanje http://afzarhiv.org/files/original/c89bc6b5e02e950a920424756168cb49.pdf 792d3cbd1cf4eaa5337560b41fad8b6d PDF Text Text ��Političke teme Biblioteka suvremene političke misli �Izdanja Centra za kulturnu djelatnost Zagreb Političke teme Biblioteka suvremene političke misli Urednik Zagreb, 1987. Rađule Knežević �Žensko pitanje I ■ ■ ■ ■ ■ ■ socijalističko sam oupravljanje ■v Blaženka Despot cekade �Copyright Blaženka Despot,1987. �Kazalo 1. Što žene imenuju muškim mišljenjem 2. Emancipacija i tehnologija 3. Povijest i socijalistička priroda 4. Povijest i priroda žene 5. Žensko pitanje i socijalističko samoupravljanje 107 Pogovor 144 7 39 58 89 Bibliografske jed in ic e autorice na temu ženskog pitanja 149 Literatura 151 ��Što žene imenuju muškim mišljenjem? »Misli vladajuće klase u svakoj su epohi vladajuće misli, tj. klasa, koja je vladajuća materijalna sila društva, istovremeno je njegova vladajuća duhovna sila. Klasa, kojoj stoje na raspolaganju sredstva za materijalnu proizvodnju raspolaže samim tim i sredstvima za duhovnu proizvodnju tako da su joj zbog toga, uzevši u prosjeku, podređene misli onih, koji su lišeni sredstava za duhovnu proizvodnju. Vladajuće misli nisu ništa drugo do idealni izraz vladajućih materijalnih odnosa, tj. u obliku misli izraženi \ Jadajući materijalni odnosi, dakle, idealni izraz odnosa, koji bas jednu klasu čine vladajućom, dakle, misli njene vladavine. Individuumi, koji sa­ činjavaju vladajuću klasu, imaju između ostaloga svijest i stoga misle; ukoliko oni, dakle, vladaju kao klasa i određuju čitav opseg jedne histo­ rijske epohe, razumije se po sebi, da oni to čine u svim njenim dimenzi­ jama, dakle, između ostaloga vladaju i kao mislioci, kao proizvođači misli, upravljaju proizvodnjom i raspodjelom misli svoga vremena, da su, dakle, njihove misli vladajuće epohe. . .« Marx — Engels: »0 proizvodnji svijesti«, Rani radovi, Zagreb, 1953, str. 313. Dodali bismo: v l a d a j u ć e m i s l i j e d n e e p o h e su m i s l i ne s a mo v l a d a j u ć e kl as e, ve ć i vl adaj ućeg SPOLA. �I Da bi se pokazalo kako vladajuća misao jedne epohe nije samo misao vladajuće klase, već i misao vladajućeg spola, nije slučajno izabrana kritička analiza Hegela. Na Hegelu, odnosno, dijalektičko-spekulativnoj metodi filozofije slo­ bode, pokušat ćemo ukazati na razliku klasnoga i spolnoga pitanja, odnosno, osnovnu tezu da žene ne ozbiljuju nivo emancipacije klase kojoj pripadaju. Kritička analiza Hegela treba pridonijeti samoosvješćivanju žena da moraju napustiti zdravorazumsko shvaćanje svoje emancipacije kao oslobađanja od muškarca, od nje­ gove kontrole njihove seksualnosti i fertiliteta, kao, napo­ kon, njihovo traženje za pukom ravnopravnošću sa muš­ karcima. Upoznavanje sa dijalektičko-spekulativnom me­ todom filozofije slobode dovodi do svijesti da je problem emancipacije žena jedinstven sa poimanjem slobode. Unutar filozofije prije Hegela, žensko pitanje ne može se ni postaviti, niti žene mogu postaviti pitanje slobode, jer kao spol u njoj ne učestvuju. Filozofi koji prethode Hegelu i koji izlaze iz metafizičkog mišljenja, nemaju što reći o ženi, jer je u metafizičkom mišljenju razlika između muš­ karca i žene ukinuta u pojmu »čovjek« koji je racionalno biće i prema tome postoji samo jedna filozofija i samo jed­ no mišljenje. Ako filozofi prije Hegela — dakle metafizičari — nešto kažu o ženama, oni to kažu sasvim privatno. Kada daju zajedljive primjedbe o ženama, kao primjerice Schopenhauer,' onda to oni govore iz svojih nesretnih iskustava sa ženama, iz svojih političkih, religioznih opredjeljenja, dakle, iz nečega što je heteronomno za samu stvar. Ta miš­ ljenja nemaju nikakve veze s njihovom filozofijom, jer i/, metafizičke filozofije nikakvi filozofijski odnos spram žena nije. moguć. U Hegela koji ide na nadvladanje metafizike, na apsolutnu filozofiju, pokazat će se nemogućnost uteme­ ljenja ženskog pitanja u filozofiji uopće, baš zato što je Hegelova filozofija apsolutna, s jedne strane; a pošto se radi o nadvladavanju metafizike, razlike zbiljnosti i idealilcta, s druge strane, to se ukidanje mora povijesno posredo[1] Vidi: Was Philosophen iiber Frauen đenken?, Miinchen, 1980 �Sto žene imenuju muškim mišljenjem? 9 vati a samo se povijesno posredovanje može staviti u pi­ tanje. Apsolutna filozofija jest ideja izložena u vremenu, dakle u. svjetskoj povijesti, a pošto u svjetskoj povijesti postoje individue koje se odnose, pa tako i muškarac i žena, zatim čovjek i država itd., sve je to imanentno Hegelovoj filozofiji. Budući da je Hegel apsolutnu filozofiju utemeljio na ideji u vremenu ili svjetskoj povijesti, u kojoj se zbivaju sva pos­ redovanja slobode, da bi ona bila konkretna, tekstovi koji su relevantni za žensko pitanje prvenstveno su: Filozofija povijesti i Filozofija slobode. Hegel je svojom filozofijom, svojim posredovanjem slo­ bode neophodan utemeljenju jednog marksističkog feminizina, jer je Marx već učinio temeljitu kritiku Hegelove filo­ zofije prava, Hegelove filozofije države, Hegelove filozofije državnog prava, Hegelove dijalektike i filozofije uopće. Marx vrši kritiku Hegelove filozofije istim kategorijalnim aparatom dijalektičko-spekulativne metode i deducira njo­ me proletarijat, koji, kao niti žene, nije filozofijska kate­ gorija. Time se žensko pitanje dovodi u pojmovnu blizinu sa proletarijatom, jer im oboma nema mjesta u filozofiji slobode, ali zato im je mjesto u ozbiljenju filozofije. Razli­ čitost njihovog mjesta u ozbiljenju filozofije upravo je pro­ blem jednog marksističkog feminizma. II Filozofija povijesti u Hegela ide od pretpostavke da su zbivanja u povijesti bila umna. Zbivanja su bila umna zato jer u apsolutnoj filozofiji, u kojoj se ideja izlaže u vremenu ili u svjetskoj povijesti — ova je povijest potrebna kao posredovanje da se dođe do apsolutne umnosti, do ap­ solutne spoznaje. Um je beskonačan, um je naprosto supstancijalna moć, pa prema tomu se ta supstancijalna moć kao ideja izložena u vremenu povijesno posreduje. Pitanje je: koja je krajnja svrha svijeta? Ako je moćan taj um koji uspostavlja povijest, cijela se svjetska povijest zbiva na du­ hovnom tlu. To je za Hegela važno, jer kod njega postoji ideja koja se izlaže u prostoru a to je priroda, koju obra­ đuje u Filozofiji prirode. Povijest po umu, svjetska povijest, međutim, zbiva se u ideji vremena i, dakle, na tlu duha. Za apsolutnu filozofiju bitno je da odredi koje su to osobine duha. Jedino je na tlu duha moguće da posredovanjem svjet- �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 10 ske povijesti, apsolutnom spoznajom dođe duh samome se­ bi. Prva je karakteristika duha — supstancija duha. Ona je Slobodna ili jedina istinitost duha kao sloboda. Zbog toga je Hegelova filozofija — filozofija slobode. Svjetska povijest ne može biti ništa drugo nego stalno posredovanje u slo­ bodi, svjetska je povijest u prvom redu napredovanje u svi­ jesti o slobodi. Radi se naime o tome da je duh »Bei sich selbst sein < duh je jedino pri sebi, pa je njegova prva ka­ ; rakteristika da je slobodan, jer sve drugo što jest spram nečega se odnosi i o nečemu ovisi i upravo zato što o ne­ čemu ovisi je bitno neslobodno. A samo ono što se ni na što ne odnosi ostaje samo pri sebi i apsolutno je slobodno. Taj duh koji je »Bei sich selbst sein«, baš zato što je stalno pri sebi i samo se na sebe odnosi, jest apsolutno slobodan, pa će svjetska povijest biti napredovanje u svijesti o slo­ bodi. Jer ona je umna upravo zato jer će se supstancijalitet uma povijesno tako posredovati da će se (da se izrazim go: tovo marksistički) povijesne etape razlikovati po napredo­ vanju u svijesti o slobodi. I tako će Hegel smatrati da je prirodno stanje bitno neslobodno jer u njemu nitko nema svijest o slobodi, a bez svijesti o slobodi nema ni nje same. Po Hegelu se svijest o slobodi prvi put javlja kod Istočnjaka, dakle u istočnim kulturama, ali samo svijest da je je­ dan slobodan (faraon koji ima oznake božanstva), a upra­ vo su zato svi drugi neslobodni. Ako su neslobodni oni su neumni, povijest im nije umna ili je na vrlo niskom stup­ nju posredovanja umnošću. Lijepa je kultura Grka, reći će nam zatim Hegel, počela s tim da su neki ljudi slobodni. Germansko-kršćanskoj kulturi Hegel će potom dati onu ulo­ gu svjetskog duha u kojoj je spoznato da je čovjek slobo­ dan, tj. da su svi slobodni. U tome i jest taj novovjekovni senzibilitet, ta evropska kultura, taj modemi duh, svijest o tomu da su svi slobodni (o čemu će još biti riječi). Ako se apsolutna filozofija, apsolutno znanje mora posre­ dovati povijesnošću, a povijesnost je umna, svjetovnovst uma je umna zato jer je po duhu a duh je sloboda. Pitanje je ovdje koji su instrumenti slobode? Nama je to intere­ santno jer su to žive individue, pa između ostalog i muš­ karci i žene, i narodi, i rase itd. Oni su instrumenti slobo­ de, tako da svaki radi individualno po svojim strastima. Borba tih strasti zbiva se tako da mora pobijediti um, a sama se apsolutna ideja povlači na stranu i pušta da se strasti same bore da bi um pobijedio i u tome je lukavstvo �Sto žene imenuju muškim mišljenjem? 11 uma. Strasti se bore za ideju koja ostaje odmaknuta, a naiavno da u strastima kojima su pokretači ljudi, ono što je umno mora pobijediti, kako bi Hegel rekao, vidljivo je to od svakodnevnog našeg posla da samo na jedan način nešto možemo svrhovito učiniti, pa dakle umno, do toga da svaki konflikt ili svako zbivanje pobjeđuje um. Tako naše strasti rade kako bi apsolutni duh sam sebe spoznao, a time i mi radimo na povijesnosti, odnosno na našem napredovanju u ideji slobode. Međutim, kod Kanta bi to značilo da su ljudi instrumentalizirani od slobode; a da je čovjek od bilo čega instrumentaliziran — to je za Kanta nemoralno. Me­ tafizičko se mišljenje i kreće u ovom krugu. Instrumentalizirati nekoga za neku drugu svrhu izvan njega jest nemo­ ralno. Ali kod Hegela je to metafizičko mišljenje jedna apstraktna aporija: ili biti instrumentaliziran ili biti slo­ bodan. To što mi radimo kao instrumenti slobode jest up­ ravo naša ćudorednost i mi radimo za nijezinu umnost, ra­ dimo umno, i jedino se tako oslobađamo i napredujemo u slobodi/ Prema tome je upravo najviša umnost i najviša slo­ boda biti instrumentaliziran od slobode, što znači biti ću­ doredan. Mi smo ćudoredni upravo onda kad smo instru­ mentalizirani od slobode i samim time bitno slobodnoj Hegel je ovdje htio pokazati da je dilema biti instrumen­ taliziran ili biti slobodan, apstraktna aporija. Biti instrumen­ taliziran od slobode i za slobodu, znači biti slobodan. Pot­ puni je objektivitet duha u državi. Država je objektivni duh i realitet, apsolutni duh ima objektivni realitet u zbilj­ nosti države. Objektivni duh je država u cijelom svom rea­ litetu i s tim je ovdje apsolutna istina koja je objektivirana u toj instituciji. Kako se taj individuum sa svojim strasti­ ma odnosi spram države? Hegel sm atra da imamo apstrakt­ ne i metafizičke predrasude o slobodi i subjektivnoj volji, i onoj slobodi koja je objektivna u državi. Naime, Hegel ov­ dje ide protiv teorija o državi koje su nastale na temelju teorija društvenog ugovora od Rousseaua nadalje. »Glavna je stvar da sloboda, kako se ona određuje poj­ mom, nema za princip subjektivnu volju i samovolju, nego uviđavnost opće volje, i da je sistem slobode slobodan raz­ voj njenih momenata. Subjektivna je volja posve formalno određenje u kojemu i ne leži ono što ona hoće. Samo je umna volja ono općenito što se u sebi samome određuje i razvija, izlažući svoje momente kao organske članove. O tak­ voj gotskoj gradnji katedrale stari nisu ništa znali«.2 MetaL2] Hegel: Filozofija povijesti, Zagreb, 1966, str. 53. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 12 fora o gotskoj katedrali ukazuje da je subjektivna volja ili subjektivna sloboda naprosto samovolja koja ni ne zna šta hoće i nije ništa, nego je samo ona volja koja je umna i ko­ ja je, dakle, ostvarena u državi. Prema tomu, pojedinac tu nikako ne može biti slobodan prije države, nego on može tek u državi biti slobodan, naprosto zato što je država ta objektivna istina i objektivni duh. Odnosno, on će biti slo­ bodan ukoliko sluša zakone. Individualna je volja kao sub­ jektivno određenje, samovolja, koja je neumna, a ona opća volja, umna, jest u državi; individua je slobodna samo onda kada sluša državu (i »rukovodstvo«, rekli bismo danas, Hcgel će reći birokrate). (Slobodna volja je jedino ona koja zna šta hoće, apsolutnom je metodom određena razlika sub­ jektivne volje kao subjektivističke ili kao proizvoljnosti i one umne volje koja nam posreduje povijest upravo kao umnu i kao slobodu. \ Za žensko pitanje, za emancipaciju žena bitan je odnos individue i države kao pretpostavke slobode, da bi se žene oslobodile pukog zdravorazumskog shvaćanja slobode izvan toga odnosa. U Hegelu će se žena u tom smislu prvi put spomenuti u Filozofiji prava, gdje Hegel govori o patrijar­ hatu, što ćemo još analizirati. U prirodnom stanju nema slobode, jer nema svijesti o slo­ bodi. To je tek početak povijesti, početak posredovanja iza kojega tek dolazi napredovanje u slobodi. »To je prirodno stanje i prema svome pojmu onakvo ka­ ko ga empirijski nalazimo u egzistenciji. Sloboda kao idealitet neposrednoga i prirodnoga ne opstoji kao nešto ne­ posredno i prirodno, nego se naprotiv mora steći i tek za­ dobiti, i to beskonačnim posredovanjem u njegovanju zna­ nja i htijenja. Stoga je prirodno stanje naprotiv stanje ne­ pravde, sile, neobuzdanog prirodnog nagona, nečovječnih djela i osjećaja. Na svaki način, opstoji ograničenje s po­ moću društva i države, ali ograničenje onih tupih osjećaja surovih nagona kao nadalje i reflektirane proizvoljnosti volje i strasti.«3 Dakle, sve što mi zovemo ograničenjem vo­ lje kad metafizički mislimo, jest za Hegela samo ograniče­ nje onih tupih strasti po kojima je čovjek upravo neslubodan. To ograničavanje pada u posredovanje kojim se tek proizvodi svijest i htijenje slobode kakva je ona zaista, tj. umna i prema svome pojmu. »To je ono vječno nerazumi­ jevanje slobode što se ona uvijek shvaća kao formalna u [3] Ibid, str. 46. �što žene imenuju muškim mišljenjem? 13 subjektivnom smislu, kao apstrahirana od njenih bitnih predmeta i svrha. Tako se ograničenje nagona, žudnja i strasti koja kao takva pripada samo partikulamoj individui, samovolji i proizvoljnosti, uzima kao ograničenje slobode. Naprotiv, takvo je ograničenje upravo uvjet iz kojega pro­ izlazi oslobođenje, a društvo i država jesu ona stanja u ko­ jima se sloboda štaviše ostvaruje.«4 Ako se mi kao žene pozivamo na slobodu, a bez primanja ovog posredovanja hegelijanski bi nam se reklo:/pa vi se borite za one slobode, one strasti koje su upravovneumne, jer ono što jest umno upravo je to ograničenje i erosa i stra­ sti i dovođenje individue u odnos sa državom, jer je tek ona objektivitet slobode, pa je tek u odnosu spram nje i zakona, sloboda djelatna po sebi i za sebe i mi smo utoliko u napre­ dovanju pojma slobode ukoliko smo u odnosu sa zakonom i državom! Stoga Kegel smatra da je prva pretpostavka um nos ti tog odnosa u patrijarhatu (i u ograničavanju pu­ ke čulnosti prirodnoga stanja). Tek u njemu nastaje i sloboda za nas ukoliko hoćemo umnu volju, a ne svoju sub­ jektivnu apstraktnu volju, a sam je patrijarhat baziran na porodici. »Patrijarhalno se stanje ili u pogledu cjeline, ili bar u pogledu nekih pojedinih grana smatra odnosom u kojemu s onim što je pravno nalaze svoje zadovoljenje ujedno ću­ doredni i duševni element pa se sama pravda i prema svom sadržaju istinski vrši samo u vezi s njim. Patrijarhalnom je stanju osnovom odnos familije koji sa sviješću razvija prvu ćudorednost kojoj država pridolazi kao druga. Patrijarhalni odnos je stanje prijelaza u kojemu je familija već sazrela u pleme ili narod, pa je stoga veza već prestala biti samo veza ljudi i povjerenja, postavši vezom službe. Ovdje prije svega valja govoriti o ćudorednosti familije.(Familija je sa­ mo jedna osoba, njezini su članovi svoju osobnost (a s njo­ me pravni odnos kao i daljnje partikulam e interese i sebič­ nosti) ili međusobno napustili (roditelji), ili tu osobnost još nisu postigli (djeca koja se isprva nalaze u goru navedenom prirodnom stanju). Članovi su na taj način u jedinstvu osjećaja, ljubavi, u međusobnom povjerenju, u vjerifAi lj w bavi ima jedna individua svijest o sebi u svijesti \lruge, odrekla se sebe, a u tome međusobnom odricanju ona je zadobila sebeUisto tako drugi poput same sebe kao jednu s onom drugom). Daljnji interesi potreba, vanjskih prilika života, kao i izgrađivanje unutar nje same, sačinjavaju u [4] Ibiđ, str. 47. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 14 pogledu djece zajedničku svrhu. Duh familije, penati, isto su tako jedno supstancijalno biće kao duh nekog naroda u državi, a ćudorednost u jednom i u drugom sastoji se u os­ jećaju svijesti i htijenju, ne u individualnoj ličnosti i inte­ resima, nego u općoj bitnosti svih njihovih članova. Ali to se jedinstvo u familiji uglavnom osjeća, ostaje unutar pri­ rodnog načina; država treba da nadasve (ovo sam potcrtala, B. D.) respektira pijetet familije; s pomoću nje ima ona za svoje pripadnike takve individue koje su već kao takve za sebe ćudoredne (jer kao osobe one to nijesu) i koje za državu donose sa sobom zrelu podlogu po kojoj se osjećaju kao jedno s cjelinom«.5 Upravo samo onda kad jedna filozofija kao Hegelova, smjera da bude apsolutna istina i apsolutna sloboda, da duh bude slobodan, jer može spoznati sam sebe, naša sloboda može biti samo u napredovanju svijesti o slobodi sa potpu­ nom sviješću da treba odbaciti subjektivnu slobodu i biti instrumentaliziran od apsolutne ideje. Ćudoredni moral u napredovanju ka slobodi možemo imati samo kao individue u odnosu spram države, s jedne strane, a s druge strane, ta država mora insistirati na familiji gdje se vrši (kako bi­ smo mi danas rekli) socijalizacija: da upravo svaka jedin­ ka bude u svojoj subjektivnoj volji ukinuta u ime te cjeli­ ne. Pri tomu je patrijarhat prva pretpostavka slobode. Uz cijelo određenje familije kao mjesta ćudorednosti i ukidanja individua da bi se mogli odnositi spram države kao realiteta slobode, ona je otporni materijal za Hegelovu metodu. Familija je jedan tamni temelj, nešto prirodno, jer se radi o spolovima, radi se o djeci, starcima, radi se o dobnim razlikama, o biološkoj reprodukciji, što je sve priroda. A kako je u početku rekao — sloboda po sebi i za sebe ne dobiva se po ideji koja ije u prostoru, dakle u pri­ rodi. Obitelj već zato što je sastavljena od prirodnih indi­ vidua ima jednu biološku funkciju. Ona je tamni talog, mulj, apsolutnom duhu, koji sada iz svoje umnosti, kao ipak pretpostavke svjetske povijesti da rađa individue, mo­ ra biti čim više posredovana. To znači što više ukinuti sub­ jektivnu slobodu, pogotovo spolnost, a to se može tako da individuum bude ukinut u ime familije kao cjeline koja gaji u sebi osjećaje. Ali osjećaji nisu kategorija apsolutnog du­ ha, pa će za Hegela zato familija još uvijek biti tamni ta­ log. Država mora posredovati tu osjećajnost jer joj ova is[5] Ibid, str. 47 — 48. �Sto žene imenuju muškim mišljenjem? 15 poručuje takve individue koje slobodu vide u odnosu sa državom, odnosno, koje u državi vide naprosto umnost. Hegelova apsolutna filozofija, koja ide na ukidanje metafizike, mora definirati i familiju i ženu. Umnost je odnos spram zakona, a spram zakona individua ne može stajati direktno, nego će umno i ćudoredno Hegel morati postaviti tako, da je dužnost čovjeka da stupi u brak, dužnost da rađa djecu; dužnost upravo zato jer kao individua može imati suviše subjektivne volje koja je neumna. Posredovanje sa umnom voljom omogućeno je na prvom stupnju ukidanjem poseb­ nosti u familiji, tako da familija postaje cjelina. U zabludi smo ako danas govorimo o slobodi a da pri tom ne znamo šta Hegel podrazumijeva pod slobodom i umnošću. Mi svi živimo u sjeni Hegela, svjesno ili nesvjes­ no, htjeli mi to ili ne. Njegova država je tu. Ona nam se nameće kao umnost, pa čak i kao sudbina. To Hegel i po­ kazuje u razgovoru sa Napoleonom u Filozofiji povijesti. »Kad je Napoleon jednom razgovarao sa Goetheom o pri­ rodi tragedije, rekao je da se novija tragedija od stare bit­ no razlikuje po tome što mi više nemamo sudbine, kojoj bi ljudi podlegli, i što je na mjesto starog Fatuma stupila politika. Prema tome bi nju trebalo upotrebljavati kao no­ viju sudbinu za tragediju, kao naj neodoljivi ju silu pred kojom se individualitet ima prignuti.«4 III Odnos individue spram države kao objektiviteta slobode, posredovan familijom, zbiva se na području prava. Slobode nema u prirodi, priroda je neslobodna kategorija — ideja izložena u prostoru. Stoga će se svo posredovanje slobode izvesti na području prava — sloboda jest moguća samo posredovana pravom. »Tlo je prava uopće ono duhovno, a njegovo pobliže mje­ sto i ishodište volja koja je slobodna, tako da sloboda čini njegovu supstanciju i određenje, a pravni je sistem carstvo ozbiljene slobode, svijet duha proizveden iz njega samog kao druga priroda«.6 Nema slobode bez posredovanja pra­ 7 vom, jer je upravo pravo ozbiljenje slobode ili ono posredo­ vanje što ukida prirodu. Ući u pravo, smoći ući u slobodu. [6] Ibid, str. 293. [7] Hegel: Osnovne crte filozofije prava, Sarajevo, 1964. str. 31 — 32. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 16 Bez posredovanja pravom nema slobode, jer bez njega osta­ ju prirodne kategorije, a priroda je po svom bitnom odre­ đenju neslobodna. Ideja po sebi i za sebe slobodne volje posreduje se pravom kao ozbiljenje slobode ili slobodna volja. Međutim, u samoj Filozofiji prava Hegel ima još u pravu tri posredovanja, beskonačno posredovanje slobode. A ta su tri posredovanja u filozofiji prava: sfera apstrakt­ nog ili formalnog prava, zatim sfera moraliteta i sfera običajnosti. I unutar prava posredovanje ide još kroz te tri sfere. Ovo je posredovanje sfera apstraktnog ili formalnog prava, sfera moraliteta, sfera običajnosti. U sferi običajnosti nalaze se porodica, građansko društvo i država. Zadržat ćemo se pobliže na sferi običajnosti, iako se prve dvije ne mogu sasvim mimoići iz posve određenog razloga, jer se i radi o ideji po sebi i za sebe slobodne volje, bez koje slobode nema. Paragraf 11: »Samo tek po sebi slobod­ na volja jest neposredna ili prirodna volja. Određenje raz­ like koju u volji postavlja pojam koji sam sebe određuje pojavljuje se u neposrednoj volji kao sadržaj koji nepo­ sredno postoji. To su nagoni, želje, sklonosti, pomoću kojih je priroda odredila volju. Taj sadržaj u svom razvijenom određenju dolazi doduše od umnosti volje, pa je tako po sebi uman. Međutim, otpušten u takav oblik neposrednosti on još nije u obliku umnosti. Taj je sadržaj, doduše, za mene, moj uopće, ali ovaj oblik i ovaj sadržaj još su razli­ čiti. Volja je tako u sebi konačna volja«.8 Mislim da se iz ovog paragrafa najbolje vidi što znači determiniranost volje kao moje volje, koja se može meni uči­ niti kao moja uopće, ali to je ipak samo konačna volja. Tek ta konačna volja mora ići u beskonačno posredovanje ideje po sebi i za sebe slobodne volje, da bi bila slobodna, odnos­ no, beskonačna volja je ona koja hoće samu sebe ili slobo­ du. Beskonačna volja je sloboda, ako hoće samu sebe. Ove sve naše volje su konačne volje i po tome mogu tek stupiti u posredovanje, ali same po sebi nisu slobodne. Ova bes­ konačna volja koja je sloboda, jer mi razgovaramo o slo­ bodi, u § 22 određuje se: »Volja koja je bit, koja je po sebi i za sebe jest istinski beskonačna«.’ To je ta volja za slobo­ dom jer je njen predmet ona sama, dakle, on za nju nije drugo ili možda granica, nego se volja u njemu, naprotiv, sa­ mo vratila u sebe. Onda dalje nije »puka mogućnost, dispo­ zicija, moć, nego zbiljsko beskonačno, infinitum actum, jer [8] Ibiđ, str. 38. [9] Ibiđ, str. 44. �što iene imenuju muškim mišljenjem? 17 opstanak pojma ili njegova predmetna spoljašnost jest unutrašnjost sama«. Ovim smo metodologijski riješili da se radi o posredovanju beskonačne volje po sebi i za sebe koja je sloboda. A ta se volja mora posredovati, u kojoj sva­ ki moj uopće je konačna volja, i da bi ušao u slobodu mo­ ram se posredovati. Ako se analitički izostavi sfera ap­ straktnog i formalnog prava, zbog metodologije našeg rada treba se ipak djelomično zadržati na sferi apstraktnog i for­ malnog prava, zato što kod Hegela treba uvijek ukazati, a da ne kažem, emocionalno, prokazati, to, da privatno vlasni­ štvo, porodica, građansko društvo i država stoje u protoku. To znači, kada se žene bore za bilo kakvu slobodu i ravno­ pravnost, a daje im se bilo koji argument protiv toga, onda treba pokazati da je Hegel superioran svakoj drugoj argu­ mentaciji protiv žene, ali pod pretpostavkom protoka umnosti građanskog društva, podjele rada, a to znači nečeg par exellence klasnog. Svaka pozicija protiv žena, ili ograniče­ nje njezine slobode, mora se sukobiti sa privatnim vlasni­ štvom, sa građanskim društvom, dakle, sa klasnim katego­ rijama. Da bi uvijek ukazivali na taj protok između privat­ nog vlasništva, običajne sfere porodice, građanskog društva i države, moramo uzeti određenje vlasništva iz sfere ap­ straktnog ili formalnog prava koje inače ne uzimamo poseb­ no, a koja pretpostavlja moralitet i običajnost. Moja volja, moja konačna volja, može ući u objektivitet, da bi ja bio osoba, a ne prirodno biće, samo tako, da se ona objektivira, jer ako ja imam volju a vis a vis mene predmet, ako imam volju za tim predmetom, moja volja i predmet su u ap­ straktnom odnosu. Moja volja je realizirana tek kad taj predmet posjedujem. Pošto je moja volja posredovana slo­ bodom, ja tu slobodu mogu posredovati tako da je objekti­ viram u posjedu. Privatno vlasništvo je pretpostavka mene da budem slobodan čovjek. Da sam ja slobodan moram po­ sjedovati, dakle, moram imati privatno vlasništvo kao objektivaciju moje volje za predmetom. A posjed kao prav­ na kategorija (jedan cijeli pravni sistem štiti posjed) upra­ vo zbog toga je ozbiljenje slobode. Vidjeli smo Hegelovo određenje da je pravni sistem ozbiljenje slobode. Pravni sistem je to stoga jer nam čuva posjed, a posjed jest objektivacija moje volje da budem slobodan čovjek. U ovome se krije izvor Hegelovog mišljenja o ženama. U § 45 stoji: »Da ja imam nešto u svojoj čak spoljašnjoj vlasti, u tome se sastoji posjed, kao što je posebna strana da ja nešto činim svojim, iz prirodnih potreba, nagona i �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 18 proizvoljnosti, poseban interes posjeda. No, ta strana da sam ja sebi kao slobodna volja u posjedu predmetan, a time također zbiljska volja, sačinjava ono istinsko i pravno u tom određenju vlasništva«.'0 Dakle, tek ideja vlasništva, odnosno, pravna kategorija vlasništva, zbiljski čini moju slobodnu volju i mene kao slo­ bodu, jer je objektivirana u predmetnosti. Sve je drugo apstrakcija. Tu je velika prednost hegelijanske metode da ona nadvladava svaku metafiziku i apstrakciju. Apstrakcija je bila odijeljenost predmeta i volje. Ta metafizička apstrak­ cija se ukida time što moja volja postaje predmetna kao sloboda i to u privatnom vlasništvu. Paragraf 47: »Kao oso­ ba, ja sam sam, neposredno pojedinac — to u svom daljem određenju ponajprije znači: ja sam živ, u svom organskom tijelu, koje je moj po sadržaju opći, nepodijeljeni spoljašnji opstanak, realna mogućnost svakog dalje određenog opstojanja. No, kao osoba imam ja ujedno svoj život i tijelo kao i druge stvari, samo ukoliko je to moja volja. Prema tome, ja mogu i sebe imati samo kao moju volju, kao mo­ ju slobodu kao oblik mojeg posredovanja ideje po sebi i za sebe da bi bila slobodna volja, a to znači u posjedu«." Iza određenja vlasništva kao objektivacije volje u apstraktnom i formalnom pravu, prelazimo na sferu običajnosti. U sferi običajnosti najviše se može vidjeti razlika između zdravorazumskog shvaćanja i Hegelove apsolutne metode ili dijalektičko-spekulativne metode. Iz neposrednog iskustva, a po­ gotovo tko nije filozofijski obrazovan, pod običajem sma­ tramo uglavnom skup normi ili obrazaca po kojima se po­ naša jedno društvo, a da pri tom mislimo da bi se ono moglo ponašati i nekako drugačije. To za Hegela nije običaj, jer je običajnost posredovanje ideje po sebi i za sebe slo­ bodne volje. Prema tomu svrha je da se slobodna volja bes­ konačno isposreduje do slobode. A običaj će joj biti samo sredstvo tog posredovanja. Običajnost spada u neophod­ nost posredovanja slobode, a pojedinci nisu ništa drugo ne­ go — metaforički rečeno — marionete apsolutnog duha, ko­ ji nam daje običajnosne moći da naše individualne sudbine određujemo prema običajima kao svoje nužno posredova­ nje. To je upravo ono područje, gdje se sa Hegelom uvijek spore moralisti, a Hegel ima vrlo loše mišljenje o moralisti­ ma. Porodica i brak spadaju u kategoriju običajnosti. Od­ ređenje običajnosti u § 144 glasi: »Objektivno, običajnosno, koje stupa na mjesto apstraktnog dobra (a apstraktno do[10] lbid, str. 60. [11] lbid, str. 61. �Sto žene imenuju muškim mišljenjem? 19 bro je Kantov princip npr. treba da — primjedba D. B.) jest konkretna supstancija po subjektivitetu kao spas bes­ konačnom obliku. Ona postavlja u sebi razlike koje su time određene pojmom, pa po tome običajnosno ima čvrst sadr­ žaj koji je za sebe nuždan, te opstojanje uzdignuto nad sub­ jektivno mnijenje i nahođenje jesu po sebi i za sebe bitkujući zakoni i uredbe.«1 2 Zakoni i uredbe su po sebi i za sebe umni i koji nadvla­ davaju cijeli subjektivitet i ulaze u posredovanje apsolutne slobode, u određenju da su pojedinci instrumenti apsolutne slobode, što je dalje određeno u § 145: »Da je ono obi­ čajnosno sistem tih određenja ideja, to sačinjava nje­ govu umnost. Ono je na taj način sloboda ili po sebi i za se­ be bitkujuća volja kao ono objektivno, krug nužnosti čiji su momenti običajnosne moći, koje upravljaju životom in­ dividua, imajući u njima kao u svojim akcidencijama svoju predstavu, pojavni oblik ili zbiljnost.«1 Nad pojedincima su 3 kao individuama običajnosne moći, bolje vladaju njihovim sudbinama i onaj običajnosni krug: porodica, brak, građan­ sko društvo, država. To je upravo umno, jer oni nisu ništa drugo nego akoidencije ili pojavni oblik gdje se sloboda po­ sreduje. Sloboda ne smije biti apstrakcija, nego se mora posredovati u pojavnim oblicima, pa kad mi upadamo u krug nekih običajnosti, običaja, zakona i uredaba, onda se upravo ponašamo slobodno i umno jer smo mi predstave, akcidencije, ili pojavni likovi slobode po sebi i za sebe, vo­ lje koja hoće samu sebe. U to određenje običajnosti spadaju: brak, građansko društvo i država. Najprije smo počeli od braka i porodice da sebi metodologijski pojednostavimo razumijevanje Hegela. Vidjeli smo već u Filozofiji povijesti da je za Hegela familija i brak uopće jedan tamni mutni talog koji se ne da do kraja nadvladati. Brak je uvijek od­ nos između dva bića, dva prirodna bića, konkretno dva spo­ la, muškarca i žene. Dok je jedno biće kao biće prirodno biće, priroda, nema govora o slobodi. Ono može ući u slo­ bodu sa drugim prirodnim bićem samo tako da se posre­ duje običajnosno u braku. Da bi biće uopće bilo slobodno ono stupa u brak. Ako ne stupi u brak, onda živi kao prirod­ no biće, a prirodna bića su neslobodna bića. Prirodna bića tek pravnim posredovanjem dolaze u kategoriju ozbiljenja slobode. U brak će se stupiti kao u pravnu kategoriju, koja je u pravu jedan stupanj posredovanja, to je brak običajno­ sti, koji je za naš zapadnoevropski krug — o kojem Hegel [12] Ibid, str. 142. [13] Ib id, s tr. 142 — 143. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 20 govori — monogamna porodica i čak, nerazrješiva porodica. Ako ja mogu kao prirodno biće doći u kontakt sa drugim prirodnim bićem u slobodi a ne u prirodi, onda moram stu­ piti u brak koji je u pojmu nerazrješiv, jer ne mogu biti slobodan nego u ukinuću svoje prirode na taj stupanj da ona postane samo modalitet egzistencije, ispunjava pojam. »Običajnost braka sastoji se u svijesti o ovom jedinstvu kao supstancijalnoj svrsi. Time u ljubavi, povjerenju i za­ jedništvu cijele individualne egzistencije u kojem je uvje­ renju i zbiljnosti prirodni nagon snižen na modalitet jednog momenta i da se istakne duhovna veza u svom pravu kao ono supstancijalno, a time kao ono što je uzvišeno iznad slučajnosti, strasti i vremenski posebnog nahođenja kao onog po sebi nerazrješivog«. To znači da je svaki odnos pri­ rodnog bića i prirodnog bića, konkretno spolova, neslobo­ dan odnos, ukoliko nije u braku. Odnos među spolovima neslobodan je ako nije u braku, jer mu tek brak daje mo­ gućnost da svoju prirodnost svede na jedan nužan, na je­ dan minimalan nivo. Ali ono još uvijek ostaje priroda što je taj tamni talog da bi slobodu imao u toj svojoj vječnosti. No, u brak se stupa zbog toga da se stvori porodica, koju Hegel određuje u § 158. Upravo zato jer se prirodna bića moraju ukinuti kao prirodna u pravu ili u braku, porodi­ ca će značiti muškarca, ženu i djecu, ali tako da svi ukinu svoju individualnost u člana porodice. Pretpostavka je slobode življenja u porodici da se svaki osjeća kao član a ne posebna individua: »Porodica ima kao neposredni supstancijalitet duha svoje jedinstvo koje sebe osjeća, ljubav kao svoje određenje tako da opstoji uvjerenje da se ima samo svijest svog individualiteta u tom jedinstvu kao bit­ nosti koja po sebi i za sebe bitkuje da bi se u njemu bilo ne kao osoba za sebe nego kao član«.'4 Dakle, ja sam slo­ bodna osoba po sebi i za sebe, upravo zato jer djelujem ili se osjećam u jedinstvu sa porodicom, što znači da sam čo­ vjek. Kad bih se osjećao individua u porodici, onda bih bio neslobodan. Jedna je stvar da se u porodici svatko osjeća kap član i ukida svoju individualnost u ime slobode, a dru­ go je, da se ukidanje člana kao žena ili muškarac gleda na drugi način. Svaki se mora ukinuti u svom individualitetu da bi bio slobodan, ali posredovanje kojim se ukida muš­ karac kao član i žena kao član različito je. Kod Hegela takva razlika ne izlazi iz slučajnosti, nego upravo iz slobode, a ta je sloboda u tome što prirodne razlike muškarca i žene [14] Ibiđ, str. 149, § 158. �šio žene imenuju muškim mišljenjem? 21 u ovom duhovnom određenju braka i porodice postoje, jer se običajnosni supstancijalitet kao pojam pocijepao u sebi na duhovno i materijalno. Prema tome, da muškarac ima drugu ulogu a žena drugu, da muškarac ima duhovnu ulogu kao ono aktivno, koje je u odnosu sa državom dakle slo­ bodom, a žena ima ono prirodno ili materijalno ili pasivno, jer je njezina uloga u pijetetu, jest nužda običajnosnog ili tog nužnog posredovanja slobode. § 165: »Prirodna određe­ nost obaju spolova dobiva pomoću svoje umnosti intelek­ tualno i običajnosno značenje. To je značenje određeno razlikom u kojoj se običajnosni supstancijalitet kao pojam po sebi samome cijepa da bi iza njega dobio svoju živost kao konkretno jedinstvo.«1 Da bi dalje u § 166 sasvim odre­ 5 đeno rekao za žene: »Ono jedno stoga je ono duhovno kao ono što sebe razdvaja u osobnu samostalnost koja bitku je za sebe i u znanje i htijenje slobodne općenitosti, samosvi­ jest pojmovne misli i htijenje objektivne konačne svrhe. Ono drugo (drugi spol, prim. D. B.) je ono duhovno koje sadržava u slozi kao znanje i htijenje sups tanci jalnog u obliku konkretne pojedinačnosti i osjećaja. Ono prvo u odnosu prema spolja nešto moćno i djelatno, ovo drugo pasivno i subjektivno. Mužu je stoga i zbiljski supstancijalni život u državi, znanosti i slično, te inače u borbi i radu sa spoljašnjim svijetom i sa sobom samim, tako da on samo iz svog razdvajanja zadobiva samostalnu slogu sa sobom čiji mirni zor i osjećaj subjektivne običajnosti ima u porodici u kojoj žena ima svoje supstancijalno odre­ đenje, a u tom pijetetu svoje običajnosno uvjerenje.«1 To 6 je inače paragraf koji je najkarakterističniji, a čini mi se da ga apstraktno razumijemo. Zbog važnosti za uteme­ ljenje marksističkog feminizma vratit ćemo se u slijede­ ćem poglavlju još jednom na analizu ovih Hegelovih teks­ tova. Naime, ne bismo razumjeli ništa od Hegela, bi­ li bi i suviše zdravorazumski kad ne bismo razum­ jeli da ta razlika ide iz apsolutne metode. To da je žena ono drugo, to je umno po sebi i za sebe, jer se obi­ čajnosni supstancijalitet pocijepao u sebi na ono prvo i na ono drugo, kad se ukidaju prirodna bića da bi bila slo­ bodna bića u braku i porodici, kao članovi imaju u to­ me različite uloge — to je po sebi za sebe umno. Inače ne bi bilo umnosti u prirodnoj razlici spolova. Prirodna raz­ lika spolova i postoji da bi se po sebi i za sebe mogao ci* [15] Ibid, str. 154. [16] Ibid, str. 154. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 22 jepati običajnosni supstancijalitet i posredovati sa slo­ bodom. Kada imamo takvu porodicu u kojoj su se ukinuli individualiteti kao članovi i to ukinuli jedni u duhovno, a jedni u materijalno, jedni u aktivno, jedni u pasivno u ime slobode, porodica postoji zato da odgaja dje­ cu. Jedan oblik porodice odgovara jednom određenom dru­ štvu, jednoj određenoj socijalizaciji. Potrebna je takva so­ cijalizacija koya treba građanskom društvu i slijedeće je poglavlje Filozofije prava: »Građansko društvo«. Cijeli prob­ lem treba gledati u historijskom posredovanju: najprije privatno vlasništvo, pa brak, pa porodica sa socijalizaci­ jom djece, a zatim građansko društvo, koje također spada u kategoriju običajnosti. Porodica i jest dio građanskog društva i posredovanje ideje po sebi i za sebe slobodne voljje kao običajnosne kategorije i da bi ušli u građansko društvo. Hegel će pokazati, da je sve ovo bilo umno posre­ dovano zbog ozbiljenja umnosti same. Svaki mali oblik umnosti je viši oblik, ali traži sve niže oblike posredovanja (prema tome trebali smo imati takvu porodicu, takav brak, takvo vlasništvo, takvo shvaćanje slobode) da bi pokazali da je građansko društvo umno. Engels, koji je uvijek znao reći mnoge istine, kaže: »I Hegel i Goethe su bili olimpijski Zeusi u svom području ali im je virio komad filistarskog perčina.«'7 Ovo nije komad nego sasvim cijeli filistarski perčin, jer takve apoteze građanskog društva nigdje nema, gdje se ono smješta u sferu običajnosti, što znači u sferu posre­ dovanja po sebi i za sebe slobodne volje. Građansko društvo je neophodno posredovanje u apsolutnoj slobodi. To da su ljudi sebični, kod Hegela igra pozitivnu ulogu. Svaki radi iz svoje sebičnosti, a pošto svi više rade iz svoje sebičnosti, ra­ de i za dobro drugih. Ja kao svoja konačnost i svoja sebič­ nost i svoja pojedinačnost, dobivam svoje priznanje umno­ sti upravo zato jer sa svojom sebičnosti dolazim u općosl. To je apoteza podjele rada, umnosti podjele rada. Građansko društvo sa svojim potrebama i s ogromnim brojem zadovo­ ljavanja potreba, gura pojedinca u podjelu rada da bude se­ bičan, da mnogo radi, a s time radi za opće dobro. Ideja je lukava i sebičnost iskorištava za posredovanje slobode, da se iz svoje sebičnosti radi na opću dobrobit i da je pojedina sebičnost, ja kao pojedinačno, ili moje pojedinačno opće, nadvladano kao umni svijet. Stoga je trebalo prije toga ovakvo određenje braka i porodice i socijalizacije djece.1 7 [17] Vidi: Engels: Luđ\vig Feuerbach i kraj njemačke filozofije, Zagreb, 1947, str. 13. �Što žene imenuju muškim mišljenjem? 23 »Posredovanje da se partikulariziranim potrebama pripremi i stekne isto tako partikularizirano sredstvo jest rad, koji od prirode neposredno isporučeni materijal specifira za te raznolike svrhe pomoću mnogostrukih procesa. To formi­ ranje daje, pak, sredstvu vrijednost i njegovu svrsishodnost, tako da se čovjek u svojoj potrošnji odnosi prvenstveno prema ljudskim produkcijama, pa su takvi napori ono što on troši.«1 To je apoteza umnosti podjele rada. Svi rade, 8 imaju partikularizirane potrebe, partikularizirani rad. U prevođenju na marksistički rječnik, na pitanje što ljudi tro­ še mi bismo rekli: robe, rezultate robno-novčane proizvod­ nje. Hegel je to trošenje vidio kao umnost toga da ono što mi trošimo jest rezultat drugih ljudskih produkcija, a one su upravo nešto ljudsko. Ljudska produkcija je ono pre­ ma čemu se ja odnosim kao spram produkta tuđeg rada, kao što se drugi odnosi spram mene kao produkta tuđeg rada i to sve skupa daje umnost. Iz robno-novčane proiz­ vodnje slijedi otuđenje i nejednakost među ljudima, ali Hegel će se zalagati da nam pokaže da su individue po pri­ rodi nejednake i da je ta njihova nejednakost upravo um­ nost ovih partikularnih svrha. Kada bi individue bile jed­ nake onda ne bi mogle razmjenjivati produkcije svoga ra­ da. Budući da je potrebno partikularizirati sredstva i mno­ go rada, potrebne su i različite prirodne dispozicije koje in­ dividue ima(ju, kao i različita imovinska stanja kao pretpo­ stavku umnosti. To je način posredovanja da bi svaki u svojoj sebičnosti i posebnosti prešao u opće ili radio za opću dobrobit, da ljudi nejednaki po svojim prirodnim od­ ređenjima idu u svoja posebna određenja, u ono što mi zo­ vemo fah-idioti (kažemo, naravno, s kritikom). To je za Hegela dobro, pretpostavka umnosti da se može postići općost. »Mogućnost učestvovanja u općoj imovini, posebna imovi­ na, uvjetovana je, međutim, neposrednom vlastitom osno­ vom (kapital), djelomice vještinom, koja sa svoje strane opet sama uvjetovana imovinom, a zatim slučajnim okolno­ stima kojih mnogolikost stvara različitost u razvoju već za sebe nejednakih prirodnih, tjelesnih i duhovnih dispozicija — različitost koji se u ovoj sferi posebnosti javlja u svim pravcima i na svim stupnjevima, pa joj s ostalom slučaj­ nošću i proizvoljnošću nužna posljedica nejednakost imo­ vine i vještine individua.«1 9 I dalje u objašnjavanju tog paragrafa koji je možda naj[18] Osnovne crte Filozofije rađa, § 196, str. 172. [19] Ibid, str. 173, § 200. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 24 interesantniji jer brani umnost podjele rada, Hegel će reći: »U ideji sadržanom objektivnom pravu posebnosti duha ko­ je je od prirode — elementa nejednakosti — ostavljenu ne­ jednakosti ljudi u građanskom društvu ne samo da ne uki­ da nego je proizvodi iz duha«, pa je uzdiže do nejednakosti vještine, imovine i same intelektualne i moralne obrazova­ nosti, suprotstaviti zahtjev jednakosti pripada praznom ra­ zumu, koji tu svoju apstrakciju i svoje »treba da« (das Sol!en) uzima kao realno i umno. Tu je — za Hegela — razlika spekulativne metode i zdravo-razumskog mišljenja. Zdravo-razumsko mišljenje kaže da bi svi trebali biti jednaki. Za Hegela je to apstraktna spe­ kulacija das Sollen, »treba da«. To je apstrakcija, sfera po­ sebnosti koja sebi zamišlja opće i u tom samo relativnom identitetu s općim zadržava u sebi, kako prirodnu, tako i proizvoljnu posebnost, a time ostatak prirodnog stanja. Na­ dalje, »sistem ljudskih potreba i njihovom kretanju ima­ nentni um jest ono što ga raščlanjuje u organsku cjelinu razlike.«2 Svaki zahtjev za jednakošću, bilo u imovini ili za 0 jednakošću individua, puka je apstrakcija metafizičkog das Sollen, koje spada pukom razumu ili zdravo-razumskom mišljenju, jer bi svi htjeli biti jednaki, a to razumsko mišlje­ nje spada u sferu prirodnog prava (po prirodi su svi jed­ naki), a po prirodi nisu ništa jer ne mogu biti slobodni, nili ljudi, nego tek kad dođu u pravo, a kad dođu u pravo ili posredovanje ideje po sebi i za sebe slobodne volje, onda su upravo slobodni zato što su nejednaki. Svoje prirodne nejednakosti drugačije posreduju u društvu i iz toga, kao umno, proizlazi različitost u imovini, a što znači u slobodi, jer je slobodan upravo onaj koji nema volju apstraktno ne­ go volju objektiviranu u posjedu. Tako nam je napokon u § 207 rekao (naravno da se individue po svojoj prirodnosti, dakle, po svojoj neslobodi, opiru stezi uskog obrazovanja — mi bi danas rekli usmjerenog — međutim, Hegel smatra da je to umno, ako je ovo sve umno da su nejednaki radovi up­ ravno umni uz nejednake ljude i nejednake sposobnosti, on­ da je umno učiniti stegu da se ljudi obrazuju za uska i stručna zvanja, jer tek preko te posebnosti mogu dobiti općost koja dolazi u odnos sa drugom posebnosti, kad troši produkciju njegovog rada): »Individua daje sebi zbiljnost samo ukoliko stupi u opstanak u općem, dakle, u određenu posebnost.«2 ' [20] Ibiđ, str. 173 — 174. [21] Vidi: Ibiđ, str. 177. �Što žene imenuju muškim mišljenjem? 25 Opstanak je uopće određena posebnost, 'jer tek ta određe­ na posebnost garantira općost ili umnost. Običajnosno uvje­ renje, stoga, u svom sistemu čestitost i staleško učenje da se treba s pomoću svoje djelatnosti, marljivosti i vještine učiniti članom jednog od momenata građanskog društva i kao takav se održati, pa da se samo s pomoću ovog posre­ dovanja s općim valja brinuti za sebe, kao što time valja bi­ ti priznat u svojoj predstavi i predstavi drugih. Samo kroz svoju usmjerenost, kroz svdju uskost, kroz svoju stegu pojedinačnost mogu dobiti priznanje općosti, jer kao posebna individua mogu izaći u općost, dakle slobodu, preko svoje posebnosti. Onda dobivam priznanje od drugih i od sebe. »Da se individua ponajprije, tj. osobito u mladosti, opire predstavi da se valja odlučiti za poseban stalež (on kaže stalež, a mi bismo rekli zanimanje — opaska B. D.) sma­ trajući to ograničenjem svog općeg određenja i pukom spoljašnjom nužnošću, leži u apstraktnom mišljenju koje ostaje u općem i time nezbiljskome pa ne spoznaje da zato da bi opstojao pojam uopće stupa u razliku pojma i nje­ gova realiteta, a time u određenost i posebnost. Pa da ona samo na taj način može steći zbiljnost i običajnosnu obje­ ktivnost.«2 2 Steći običajnosni objektivitet znači nadvladati ono mla­ denačko koje se opire toj posebnosti, a opire se zato jer je još svo u prirodi a nije u slobodi, nije posredovano pravom i slobodom, da mu se pokaže da može biti slobo­ dan samo u toj posebnosti, da može dobiti priznanje u običaj nosnom objektivitetu. Na početku navedene tvrdnje da je Hegel najrelevantniji mislilac za utemeljenje žens­ kog pitanja u ozbiljenju filozofije slobode, ovdje je izve­ den kao osvještavanje žena spram slobode posredovane u protoku: privatno vlasništvo — porodica — građansko dru­ štvo — i napokon država. Iz toga znači da svaki argument protiv slobode žene ili emancipacije žene, stoji iza privat­ nog vlasništva, iza podjele rada i iza države, jer je to taj nužni protok. Odnosno, prigovori protiv emancipacije že­ na su smisleni ukoliko treba osigurati građansko društvo, ukoliko treba običaj nosna sfera posredovati po sebi i za sebe slobodu u državi, ukoliko je privatno vlasništvo pret­ postavka moje objektivirane slobode. To je umno, to je slobodna umnost ili umna sloboda, ukoliko je subzistencija ljudi takva da oni idu u svoje pojedinačno da bi bili opći, ukoliko je u podjeli rada, ako je svrha porodice i [22] Ibid, str. 178. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 26 braka da posreduju prirodu tako da se djecu socijalizira, da se stupi u odnos sa državom kao slobodom. Ako je ci­ jela kategorija prava ili filozofije prava ozbiljenje slobode, onda je nužan i takav nerazrješivi brak i takva porodica i takva socijalizacija. Iza poimanja Hegelove metode nema više mogućnosti da se kaže: ja sam protiv privat­ nog vlasništva, ali i protiv emancipacije žena. Zbog po­ sebne važnosti za utemeljenje odnosa i razlike klasnog i spolnog pitanja, i u sljedećem poglavlju analitički će se pratiti Hegelova metoda. IV Ženskom pitanju se osporava rang teorijskog proble­ ma — usprkos izvedenog u prošlim poglavljima — upravo misaonom konstrukcijom da je dijalektičko-spekulativna metoda filozofije slobode ukinula spolnost (i mušku i žen­ sku) uspostavljanjem osobe kao subjekta. Stoga moramo još analizirati dijalektičko-spekulativnu metodu filozofije slobode i na njoj osvješteni modemitet da bismo ukazali na razliku ukidanja spola žene i muškaraca u tom mora­ litetu, na konstrukciju jednakosti, koje žene imenuju muš­ kim mišljenjem. Dijalektičko-spekulativna metoda filozofije slobode, spo­ znaje dovršavanja svijeta rada građanskog načina proizvo­ đenja života, proklamiranog revolucijom jednakosti i slo­ bode, modernitetom, moralitetom, modernim senzibilitc tom. Spolnost se smatra ukinutom (i ženska i muška) sa­ mim uspostavljanjem tog moraliteta, uspostavljanjem oso­ be kao subjekta. Osoba kao subjekt je ona koja je bes­ konačna volja. »Moralno stajalište jest stajalište volje uko­ liko ona nije prosto po sebi nego za sebe beskonačna. Ta refleksija volje u sebe i njen za sebe bitkujući identitet spram bitka po sebi i neposrednosti i određenosti koje se u tom razvijaju, određuju osobu kao subjekt.«7 Dakle, za 3 sebe beskonačna volja određenje je jednakosti, slobodnih osoba. Idealitet volje može naći objektivnost samo u po­ sjedu, posjed je zbiljska volja i tako je objektivitet slobo­ de osiguran samo u spoznaji da ideja slobode istinski op­ stoji samo kao država. U § 57 modemitet slobodne osobe koja je subjekt beskonačne volje za sebe, osigurava se u spoznaji da ideja slobode iskonski opstoji samo kao država. [23] Ibiđ, str. 103, § 105. �Sto žene imenuju muškim mišljenjem? 27 Hegel i njegov princip posebnosti, osobe kao subjekta, prava na osobnu sreću, ne može izaći iz podvojenosti gra­ đanskog svijeta, svijeta jednakih ljudi kao osoba koje su za sebe beskonačna volja, jednaki po svojem određenju — radu, i slobode u objektivnom obliku, gdje je posjed objektivitet slobode i time čini zbiljsku nemogućnost jednakosti ljudi. Stoga će moralitet kao sfera osobe da se uspostavi u subjekt kao beskonačnu volju za sebe, biti podređen vla­ sništvu pojmljenom kao zbiljskom toposu slobode i jednako­ sti: razlici privatnog vlasništva u subjektivnom smislu (radu) i objektivnom smislu (posjedu, kapitalu). Ovdje je nužna aporija samoga građanskoga društva, i na njemu ute­ meljene filozofije slobode, da je čovjek slobodan ako ima privatno vlasništvo, a čovjek je onda iako nije slobodan (ako nema privatno vlasništvo). Vlasništvo se javlja kao supstancijalno određenje rada — njegova objektivnost, spram subjektivnosti rada (rada kao sposobnosti). Slo­ bodna osoba kao beskonačna volja za sebe ograničena je i ukinuto je njeno ograničenje spoznajom objektiviteta svoje volje, spoznajom objektiviteta slobode u državi. Sto­ ga će Hegel zaključiti da je zahtjev za jednakošću ljudi apstrakcija, jer je »jednakost apstraktni identitet razuma na koji ponajprije pomišlja mišljenje što reflektira, a time i osrednjost duha uopće, kad mu se odnos jedinstva poja­ vi ir nekoj razlici. Ovdje bi bila jednakost samo apstrak­ tnih lica kao takvih, jednakost izvan koje pada upravo time sve što se tiče posjeda, to tlo nejednakosti.«2 4 Dakle, osrednji duh kao želja, a ona nije ništa objektivno, ne može shvatiti što je sloboda za sebe, a ta plačljivost ne pojmi da traženje za opstanak svih nema temelj u mo­ ralitetu, u pravu, već u građanskom društvu. Ograničenje slobode osobe kao beskonačne volje za sebe na vlasništvo, dovodi u vezu moralitet, građansko društvo i državu. Ideja slobode iz svoje apstrakcije do realiteta u državi posreduje se nužno običajnosnošću i porodicom. U ovom posredovanju koje Marx imenuje apstraktnim i u čijoj kritici ukazuje na protivurječnost, što je utemeljena na razlici rada u subjektivnom obliku (rad) i objektivnom (kapital), zbiva se još jedna apstrakcija, nejednakost, ne­ sloboda žene. Sama porodica, odnos osoba određenih u moralitetu u prelazu do države određena je običaj nosnošću, što znači da [24] Ibid, § 49, str. 63. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 28 »običajnosna supstancija kao ona koja sadržava samosvi­ jest što za sebe bitkuje ujedinjena sa svojim pojmom, zbilj­ ski je duh jedne porodice i jednog naroda.«2 Podvrgavanje 5 individue običajima mišljenjem da (je to ograničavanje sa­ me individue, za Hegela je samo refleksija apstraktne svi­ jesti. Upravo što osoba ima zasebičnost beskonačne volje kao slobodu koja se objektivira u vlasništvu, »običajnost je ideja slobode kao živo dobro koje u samosvijesti ima svo­ je znanje, a pomoću njegova postupanja i svoju zbiljnost, kao što postupanje ima svoju po sebi i za sebe bitkujuću podlogu i pokretačku svrhu u običajnosnom bitku — po­ jam slobode koji je postao postojećim svijetom i prirodom samosvijesti .«“ Tako određen običaj mora nužno ukinuti neposredni ili prirodni običaj nosni duh u porodici u kojoj svatko biva ukinut za sebe da bi bio njen član. »Porodica ima kao ne­ posredni supstancijalitet duha svoje jedinstvo, koje sebe osjeća, ljubav, kao svoje određenje, tako da opstoji uvjere­ nje da se ima samosvijest svog individualiteta u tom je­ dinstvu kao u bitnosti koja po sebi i za sebe bitkuje, da bi se u njemu bilo ne kao osoba za sebe, nego kao član.«7 ’ Osjećaj i ljubav u porodici kao osjećaj jedinstva, moguć je po Hegelu i onda kada se osoba koja po sebi i za sebe bitkuje ukida u člana, jer je to neposredni supstancijalitet duha. Jedan naš filozof u svom radu »Antimetafizički karakter ljubavi«2 izlaže, većini nam nepoznati, mladenački Hegelov 3 rad o metafizičkom karakteru ljubavi. Ljubav se pojmi kao povijesno — duhovni odnos moguć samo između slo­ bodnih osoba, izraz modernog senzibiliteta, u kojem je je­ dino moguće da se oni koji se ljube odnose kao slobodna osoba spram slobodne osobe, odnos u kojem se duhovno uspostavlja u drugom, bez ukidanja sebe samoga, odnos jed­ nog poetskog stvaranja, u kojem sloboda individue doživlja­ va svoju posebnost, svoje pravo na sreću, na užitak u dru­ gom, kao i taj drugi u njoj, i time oblikuje novi život, stva­ ranje. U samopotvrđivanju davanja i uzimanja, u uposebljavanju čovjeka, stvara se svijet čovjekovih mogućnosti, baj­ ka. Ljubav se kao prirodna, neposredna, spolna, seksualna posebnost pretvara u odnosu dvaju slobodnih bića, koja su to povijesno po duhovnom posredovanju, po estetskoj indivaduaciji, po modernom senzibilitetu, gdje čovjek intimizira* 8 2 [25] Ibiđ, § 156, str. 148. [26] Ibiđ, § 142, str. 142. [27] Ibid, § 158, str. 149. [28] Polja br. 230, Novi Sad, 1978. �Što žene imenuju muškim mišljenjem? 29 i poetički stvara svoj svijet, čovjekov svijet, u novom po­ vijesnom proizvođenju svijeta, čovjekovog svijeta. »Slobodna ljubav« moguća je kao ljubav u slobodi, lju­ bav slobodnih ljudi, kojima je taj odnos cijeli svijet. Ali »ostatak« ovog intimiziranog svijeta je vlasništvo i briga oko onoga izvan ljubavi, što je ljubavi strano i što joj se gadi, jer u taj slobodni odnos osobe i osobe za sebe unosi objektiviziranje vlasništva, odnos onoga koji ima i onoga koji nema, čija sama pomisao vrijeđa ono što je ozbiljenje slobode u odnosu ljubavi, u ljubavnom odnosu kao odnosu dvije slobodne osobe. Institucionalizacija slobodne ljubavi — brak — smatrat će autor Hegelovim pribojavanjem da je taj odnos suviše nesiguran za građansko društvo, i shod­ no tome, da iz toga odnosa proizlazi dilema: ili ljubav ili institucionalni brak, sa zalaganjem za ljubav kao odnoa slobodnih osoba koje se potvrđuju u davanju i primanju, u jednom odnosu, gdje se ne gubi sebe i time protivuriječi građanskom načinu etabliranog društva u državi. Kaže se, između ostalog, da većina žena želi brak, porodicu, insti­ tucionalizaciju ili smrt ljubavi. Znači da su žene manje sposobne za ljubav, manje slobodne osobe, koje iz mora­ liteta, zasebičnosti beskonačne volje nisu u stanju ozbiljiti povijesno — slobodni — estetsko — poetički odnos i spremne su da ukinu svoju osobnost u člana porodice. Po tome bi više učestvovale na »neposrednom supstancijahtetu duha«, u kojem se ljubav osjeća tek kao član porodice. U tom slučaju bi bile bliže osobi koja zasebičnost besko­ načne volje pojmi kao slobodu i državu i time joj je manje posredovana sloboda sama, dakle, je više u njoj za sebe. Ali upravo je obratno! Na pretpostavkama Hegelove dijalektičko-spekulativne metode, beskonačna volja za sebe ima objektivitet u vlasništvu i tako je objektivitet te volje i slobode jedino država. Slobodna osoba — vlasništvo — — običajj — porodica — građansko društvo — država. Pre­ ma tome, ljubav je iz osnovnog određenja dijalektičko-spekulativne metode, nešto što se mora nadvladati i može biti samo ljubav »člana« da se posreduje vlasništvom porodice u građansko društvo. Najprije običajnosna je dužnost da se stupi u brak (!). O slučajnostima odnosa ljubavi i braka u njegovim posebnostima, govori Hegel u § 162, gdje upra­ vo u stupanju u brak na temelju ljubavi govori kao o »bes­ konačnoj posebnosti«.............. »U drugom ekstremu to je beskonačno posebna osebujnost koja pribavlja važenje svo­ jim pretenzijama, pa je povezana subjektivnim principom �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 30 modernog svijeta. — No u modernim dramama i drugim umjetničkim prikazima gdje ljubav spolova sačinjava os­ novni interes, element prožete hladnoće koji nalazimo u njima dovodi se u vatru prikazane strasti s pomoću potpu­ ne slučajnosti koja je povezana s njome, naime da se cijeli interes prikazuje kao da se osniva samo na ovima, što za­ cijelo može biti od beskonačne važnosti za ove, ali to nije po sebi.«2 9 Nadvladavanje puke spolnosti i prirodnosti u braku u ime duhovne veze nije utemeljeno na pretpostavkama slo­ bodnih individua, koje su slobodne za slobodnu ljubav, već: »Običajnosno braka sastoji se u svijesti o ovom jedinstvu kao supstancijalnoj svrsi, time u ljubavi, povjerenju i za­ jedništvu cijele individualne egzistencije, u kojem je uvje­ renju i zbiljnosti prirodni nagon snižen na modalitet jed­ nog momenta prirode, koji je upravo u svom zadovoljenju određen da nestane i da se istakne duhovna veza u svom pravu kao ono supstancijalno, a time ono što je uzvišeno iznad slučajnosti, starosti i vremenskog posebnog nahođenja kao ono po sebi nerazrješivo.«" Moderni senzibilitet, pravo na vlastitu sreću ukazuje se nevažan po sebi, a duhovna je veza moguća tek u svom pravu. Antimetafizički karakter ljubavi nemoguć je, jer je ljubav, kao pravo na sreću, kao odnos dvije slobodne osobe nemoguća, jer su one slobodne u beskonačnoj volji za sebe u vlasništvu i time se nužno kroz običaj koji je ideja slobo­ de, unosi u neposredni običaj nosni odnos, pravo, moment prirodnog života, u kojem je prirodni nagon uveden u brak da bude ukinut. Hegelu je ovo posredovanje slobode neop­ hodno da osigura imovinu porodice, prijelaz na građansko društvo i napokon državu kao realitet apsolutne ideje, kao njezin objektivitet. Ljubav je običajnosno, bračno posre­ dovana uvijek sa objektivi tetom beskonačne volje za sebe, naime vlasništvom i državom. Ovaj odnos ljubavi i braka, ljubavi i porodice, porodice i države posredovan zbiljskim vlasništvom, protivurječnost je slobode i društvenog bit­ ka i predmet Marxove kritike Hegelove filozofije prava, filozofije državnog prava i filozofije i dijalektike uopće. U istini spekulativne filozofije, u utopijskoj ideji filozof­ skog uma — proletarijatu, Marx će iskazati da je ljubav moguća samo kod proletera, jer vlasništvo ne posreduje njihovu ljubav, jer nije umno, već ne-umno. Kasnije će biti riječi o »sretnoj proleterskoj obitelji«. [29] Ibid, § 162, str, 151. [30] Ibid, § 163, str. 151. �Sto žene imenuju muškim mišljenjem? 31 U ukidanju puke spolnosti kao pretpostavke jednog mo­ menta prirode za uspostavljanje duhovne veze u svom pra­ vu krije se zamka nemogućnosti »ženskog pitanja«, odno­ sno, pukoj refleksiji danog uviđaja, da je većina žena spre­ mna odreći se ljubavi u ime braka. Ili, one su manje spo­ sobne da sudjeluju u modernom senzibilitetu, moralitetu osobe da sudjeluje u zasebičnosti beskonačne volje. Naime, običajnosni supstancijalitet kao pojam se dijeli po sebi — kao što smo vidjeli u prošlom poglavlju — i po tome pri­ rodna određenost spolova dobiva svoju umnost. Prirodna određenost spolova ostaje umna po sebi i za sebe, iako je spolnost ukinuta u duhovnoj vezi. »Prirodna određenost obaju spolova dobiva s pomoću svoje umnosti intelektual­ no i običajnosno značenje. To je značenje određeno razli­ kom u kojoj se običajnosni supstancijalitet kao pojam po sebi cijepa, da bi iz nje zadobio svoju živost kao konkretno jedinstvo.«3 Brak kao običajnosnost odnosa između pri1 lodno dva različita spola sadržava »moment prirodnog ži­ vota i to kao supstancijalni odnos — život u njegovu to­ talitetu, naime kao zbiljnost rada i njegov proces. A u sa­ mosvijesti se, drugo samo unutarnje ili po sebi bitkujuće, i upravo time u svojoj egzistenciji samo spoljašnje jedin­ stvo prirodnih spolova preobraća u duhovno u samosvje­ snu ljubav.«3 2 Prirodni spolovi kao »članovi« porodice u tom spoljašnjem jedinstvu ipak imaju realizaciju spolne ljubavi u po­ rodici kao jednoj osobi, jer oni kao akcidencije u odnosu su sam supstancijalitet. Taj odnos kako je rečeno u § 165 jest rezultat cijepanja običajnosnog supstancijaliteta poj­ ma po sebi iz čega sada bitno proizlazi umnost njegove konkretnosti: »Ono jedno stoga je ono duhovno, kao ono što sebe razdvaja u odnosu samostalnost koja bitkuje za sebe i u znanje i htijenje slobodne općenitosti, samosvijest pojmovne misli i htijenje objektivno konačne svrhe — ono drugo je ono duhovno koje se održava u slozi kao znanju i htijenju supstancijalnog u obliku konkretne pojedinačnosti i osjećaja; ono prvo u odnosu prema spolja nešto moćno i djelatno; ovo drugo pasivno i subjektivno. Mužu je stoga i zbiljski i supstanci jalni život u državi, znanosti i slično, te inače i radu sa spoljašnjim svijetom i sa sobom samim, tako da on samo iz svog razdvajanja zadobiva samostalnu slogu sa sobom, čiji mirni zor i osjećajnu subjektivnost [31] Ibid, § 165, str. 154. [32] Ibid, § 161, str. 150. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 32 ima u porodici, u kojoj žena ima svoje supstancijalno odre­ đenje, a u tom pijetetu svoje običajnosno uvjerenje.«3 3 Supstancija kao odnos člana porodice prema porodici određuje sada taj odnos tako, da iako su spolovi u svojoj neposrednoj spolnosti ukinuti kao prirodni, nagon snižen na modalitet jednog momenta prirode i uzdignuti u sa­ mosvjesnu ljubav, prirodna određenost spolova ostaje um­ na po sebi i za sebe načinom posredovanja spram običajnosnog supstancijaliteta. Muž ima pretpostavke da u smislu moderniteta postane slobodna osoba sa zasebnošću besko­ načne volje, njegov spol mu omogućava da u borbi izvana i borbi sa sobom ima izvjesnost u osjećajnoj subjektivnoj običajnosti u porodici. Žena kao spol ima u tom pijetetu svoje mjesto, pa će Hegel u istom paragrafu dirljivo govoriti o pijetetu Sofoklove Antigone kao zakonu žene, kao zakonu osjećajnog supstancijaliteta, unutrašnjosti, koja još nije postigla svoje ozbiljenje. Običajnosno je ovdje Hegelu tra­ gično, jer stvara suprotnost spram javnog zakona države, što je individualizirana u ženstvenosti i muževnosti. Tragičnost, opisana u Antigoni, individualizirana ženstve­ nost kao osjećajni subjektivni supstancijalitet, jest upravo nenadvladana prirodna spolnost položaja žene. Dapače, pri­ rodna određenost obaju spolova iz običajnosnog supstanci­ jaliteta dobiva pomoću svoje umnosti intelektualno i obi­ čajnosno značenje. Spol tako, usprkos nadvladavanju puke spolnosti, biva u porodici sudbina žene. Sudbina onemo­ gućava slobodu i zato ovdje ne može biti ljubavi, jer je ljubav, ljubav među jednakima. Muž i žena kao dvije svi­ jesti ne mogu uspostaviti niti odnos Sluge i Gospodara. Svijest kao odnos S—0 kod sluge omogućava mu da u od­ nosu svijesti i svijesti S—S sa gospodarom beskonačnim posredovanjem radom, učini gospodara ovisnim o njemu, jer se gospodar ne odnosi spram objekta, slobodnog pred­ meta, već rezultata rada sluge. Sluga je, dakle, odričući se borbe svijesti i svijesti za priznanje, radnim posredova­ njem sa slobodnim predmetom, učinio i sebe slobodnim. Sluga ima povijest, biti sluga nije sudbina. Žena, međutim, nema povijesti, njen spol je njena sudbina, ona se ne mo­ že osloboditi, ne može posredovati, ona se ne može uspo­ staviti spram muža kao svijest spram svijesti. Ona nije slobodna osoba, ona se ne može uspostaviti kao subjekt, koji je kao osoba beskonačna volja za sebe. Stoga se sup­ stancija kao odnos članova spram porodice uspostavlja [33] Ibiđ, § 166, str. 154. �što iene imenuju muškim mišljenjem? 33 zajedničkom imovinom, porodičnom imovinom. Osoba ko­ ja je slobodna u zasebičnoj beskonačnosti volje, čija je zbiljnost vlasništvo, javlja se sada kao pravna osoba — po­ rodica. Ali, »porodicu kao pravnu osobu, spram drugih treba da zastupa muž kao glava. Nadalje, njemu prvenstve­ no pripada stjecanje prema spolja, briga za potrebe, kao i dispozicija porodičnim imutkom.«3 »Bračni ugovori kad 4 u njima leži ograničenje zajedništva dobara bračnih dru­ gova, određivanje stalnog pravnog zastupništva žene i si. (potcrtala D. B.) imaju utoliko smisla ukoliko su upravlje­ ni na slučaj diobe braka prirodnom smrću.«3 5 U ovom slučaju određenju neukinute spolnosti, u sudbini žene kao žene u porodici, iskazuje se žensko pitanje, pro­ blem deklarirane jednakosti građanskog društva kao po­ sebni spolni problem spram klasnog problema. Jer, dok dr­ žava kao realitet apsolutne slobode apsolutnog duha pomiruje privatno vlasništvo u objektivnom smislu (kapital) i subjektivnom vidu (rad), pravom koje osigurava slobodu zasebičnosti volje u vlasništvu, tako da se ljudi pred njom javljaju jednaki, žena nije niti pred zakonom jednaka. Ogra­ ničenje njene slobodne osobe kao subjekta beskonačne vo­ lje u objektivitetu vlasništva, određeno je zakonom, odno­ sno ograničenje slobode klasnom pripadnošću ovdje čini da je žena ispod nivoa emancipacije klase kojoj pripada. Žena može imati samo pravnog zastupnika ili tutora za raspolaganje imovinom. Žena i muškarac kao prirodni spolovi su u braku na drugačiji način ukinuti u svojoj neposrednoj spolnosti u duhovno, u samosvjesnu ljubav. Njihovo različito ukidanje osigurava »život u njegovu totalitetu, naime kao zbiljnost roda i njegov proces.« Stoga feministički pokreti, nastali u građanskom društvu, koji jedino i mogu nastati u egalitarističkom društvu, svoju borbu temelje najprije na borbi za pravo žene, za jednaka prava s muškarcima. Tek se preko prava stupa na tlo du­ hovnog u nužno posredovanje slobode. Agresivni otpor spram »vještica«, spram traženja prava žene, miješanje spolne i klasne uloge, uloge porodice i drža­ ve, evidentna je i onda, kada država kao politička država zakonodavno ulazi u sferu građanskog društva. Marx kaže: »Ukoliko fabričko zakonodavstvo regtiliše rad u fabrika­ ma, manufakturama itd. to se isprva Ispoljava samo kao [34] Ibid, § 171, str. 166. [35] Ibid, § 172, str. 167. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 34 mešanje u eksploatatorska prava kapitala. Naprotiv, svako reguliranje tzv., kućnog rada pokazuje se odmah kao nepo­ sredno diranje u roditeljski autoritet, aa to je korak od ko­ jeg se bolećivi engleski parlamenfaugo licemerno ustru­ čavao.«3 6 Država kada i mora zbog svoje »općenitosti, zbiljnosti slobode, donositi zakone o reguliranju sfere građanskog društva kao svoje empirijske osnove, ustručava se dirnuli u patrijarhalnu porodicu, jer joj upravo ona omogućava njezin vlastiti temelj. Suprotnost subjektivnog rada i obje­ ktivnog rada na kojemu se država vidi kao zbiljnost apso­ lutne slobode, mora se proizvoditi 'prirodno', mora joj biti osiguran prirodni temelj — patrijarhalna porodica. Hegel je ovu prirodu, spol, prije zajedničkog ukinuća u samosvje­ snu ljubav, ostavio neukinutom, dapače, ostavio spolnost žene kao njenu sudbinu, temeljnu zbiljnost roda i njegovog procesa. Budući da se porodica ukida u građanskom druš­ tvu ona mu kao prirodni temelj mora osigurati prirodnost opstanka, prvenstveno razlike subjektivnog rada i objek­ tivnog rada. Ova razlika počiva na podjeli rada, pa mora biti jasno određena podjelom rada spolova. Žena je rađalica, a muškarac mislilac, gospodar.«3 7 Kako je porodica-porodica građanskog društva, supstan­ cija kao odnos »članova« mora supstancijalno odrediti od­ nos muža i žene kao mislioca i rađalice. Umnost građanskog društva, umnost podjele rada u svom proizvođenju života mora dovesti u odnos nejednaki polo­ žaj ljudi u porodici sa nejednakim u građanskom društvu. Prirodna određenost time dobiva svoju umnost, a priroda, koja je za Hegela drugobitak ideje, ovdje je u svojoj pri­ rodnosti pretpostavka apsolutne slobode. Iz samog odnosa među slobodnim individuama uvođenje prirode bilo bi nešto ne — umno. Ali iz nemogućnosti, postavljanja odnosa slobodnih osoba, svijesti i svijesti koja uzajamno ne vodi borbu, nego se potvrđuje u ljubavi, uvedena je priroda, prirodna određenost kao osnova posredovanja. Antimetafizički karakter ljubavi nemoguć je, kako ograničenošću zasebičnosti beskonačne volje u njezinom objektivitetu — vlasništvu (klasni momenat), tako i prirodnim ograničenjem spolova (»žensko pitanje« — spolni). [36] Mara: Kapital I, Beograd, 1972, str. 432. [37] Vidi: P. Skok: Etimologijski rječnik hrvatskog ili srpskog jezika III, Zagreb, 1973, str. 677. �Šio žene imenuju muškim mišljenjem? 35 Ograničenje žene na ahistorijsku rađalicu, koja tek u braku dobiva svoje supstancijalno određenje bitno je ogra­ ničava da se okreće sebi i u sebe kao vlastitom predmetu i time da ona ima pravo »posebnosti«, dakle da hoće ljubav kao odnos dviju svijesti, koje se ne bore, već potvrđuju jed­ na u drugoj i proizvode život. S unutrašnje strane, u svom ograničenom svijetu, ograničenom obrazovanju kao pret­ postavci ukidanja puke spolnosti, kao bitno neslobodna, žena ne može proizvesti beskonačnost posebne osobe, in­ dividue, koja jest tek modernitet. S vanjske strane pravo na vlastitu sreću, na vlastiti smisao života onemogućen joj je, a sigurnost da uopće jest, osigurava joj brak unutar prava. Muškarac, koji ima supstancijalni život u državi, znanosti, u borbi sa svijetom i sa samim sobom (okreće se sebi i u sebe) i time ozbiljuje modemi senzibilitet, pravo na posebnost, na vlastitu sreću. Muškarci stoga u spolnom, osjećajnom odnosu ljubavi, odnose se spram žene kao spola svih žena, ne razlikuju mnogo jednu od druge i izleti iz braka su im dopušteni. Že­ na, naprotiv, voli posebnost muškarca, njegovu diferenci­ ranu posebnost i slobodu, voli jednoga. Iz uronjenosti u spol ulazi u jedinu mogućnost duhovnosti kao rađalica, u odnos braka s jednim muškarcem. Stoga žene žele brak! Izvan njega kao odnosa objektivnog duha, one su čista spol­ nost. Stoga kada žena ljubi drugoga izvan je zakona, obi­ lježena je. Ljubav je moguća slobodnim osobama, žena je neslobodna osoba, spol. Pitanje ljubavi kao slobodne ljubavi, ljubavi između slobodnih osoba, slobodne žene i slobodnog muškarca u zasebičnosti beskonačne volje bez braka, odnosno, razumi­ jevanje slobode bez poimanja realiteta slobode u državi, upravo su postavile feministkinje. Time su stavile u pitanje patrijarhalnu porodicu, državu i samu dijalektičko — spe­ kulativnu metodu filozofije slobode. Samoosvještavanje žena kao ono što u pojmu omoguća­ va modernitet i moralitet modernog svijeta, nije stoga zah­ tjev za oslobađanjem žena u gradualnom smislu u carstvu nužde, u građanskom društvu, nego beskonačne volje koja hoće samu sebe bez posredovanja. Upravo stoga, etablira­ no društvo građanskog načina proizvodnje života, agresiv­ no suzbija samoosvještavanje žena, naročito vidljivo u no­ voj desnici i neokonzervatizmu. Hegel je kao filozof građanskog društva ukinuo puku �'Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 36 spolnost u braku i doveo je do samosvjesne ljubavi, ali na pretpostavkama prirodne određenosti spolova. Time je osi­ gurao protok u građansko društvo, njezinu ukinutost u građanskom društvu. Za socijalizaciju ljudi koji neće tražiti jednakost, već pojmiti jednakost kao »apstraktni identitet razuma na koji najprije pomišlja mišljenje što reflektira, a time i osrednjost duha uopće« da je ta želja koja nije ništa objektivno, morala se uvesti prirodna određenost. Tek prirodna razli­ čitost muškarca i žene kao članova porodice, kojima je sam laj odnos supstancijalitet, osigurava se u socijalizaciji dje­ ce, svrsi samoga braka, »moment prirodnog života i to kao supstancijalni odnos — život u njegovom totalitetu, naime kao zbiljnost roda i njegov proces.« I samo »običajnosno razrješenje porodice jest u tome, da djeca, odgojena kao slobodne ličnosti, budu priznata u punoljetnosti kao pravne osobe i da budu sposobna da imaju djelomice vlastito slo­ bodno vlasništvo, djelomice da osnuju vlastite porodice — sinovi kao starješine, a kćeri kao žene (potcrtala D. B.) — da osnuju porodicu u kojoj se sada njihovo supstancijalno određenje, spram kojega odstupa njihova prva porodi­ ca kao prvi temelj i polazište, a !još manje ima ikakva prava apstraktne loze.«3 Običajnosno razrješenje porodice je za­ 8 vršena socijalizacija ljudi, koja omogućava prelaz u gra­ đansko društvo, sinova kao starješina — i kćeri kao žena. Građansko društvo u protivurječnosti slobode i društve­ nog bitka u zavisnosti svih od sviju proglašava opću, stal­ nu imovinu (vidi § 170) svojom vlastitom sigurnošću. Ne­ mogućnost jednakog učestvovanja u općoj imovini socijali­ ziranih bića da prihvate prirodnu podjelu rada u porodici, upozorava još jednom na prirodnost nemogućnosti jedna­ kog učestvovanja: »Mogućnost učestvovanja u općoj imovi­ ni, posebna imovina, uvjetovana je, međutim, djelomice vje­ štinom, koja je, sa svoje strane opet sama uvjetovana imo­ vinom, a zatim slučajnim okolnostima, kojih mnogolikost stvara različitost u razvoju već za sebe nejednakih prirod­ nih tjelesnih i duhovnih dispozicija — različitost koja se u ovoj sferi posebnosti javlja u svim stupnjevima, pa joj je sa ostalom slučajnošću i spolfjašnošću nužna posljedica neje­ dnakosti imovine i vještine individua. — U ideji sadržanom objektivnom pravu posebnosti duha koji od prirode — ele­ menta nejednakosti ljudi u građanskom društvu ne samo da ne ukida nego je proizvodi iz duha pa je uzdiže do ne[38] Ibiđ, § 177, str. 155. �Sto tene imenuju muškim mišljenjem? 37 jednakosti vještine, imovine i same intelektualne i moral­ ne obrazovanosti — suprotstaviti zahtjev jednakosti, pripa­ da praznom razumu, koji tu svoju apstrakciju i svoje »treba da« uzima kao realno i umno. Ova sfera posebnosti koja se­ bi zamišlja opće, u toni samo relativnom identitetu s op­ ćim zadržava u sebi kako prirodnu tako i proizvoljnu poseb­ nost, a time ostatak prirodnog stanja. Nadalje, sistemu ljudskih potreba i njihovom kretanju imanentni um jest ono što ga raščlanjuje u organsku cjelinu razlika.«3 0 Ova zbiljska nejednakost među ljudima, koja je progla­ šena prirodnom, mišljena je kao zbiljnost konkretne slo­ bode države. Jer, porodica, građansko društvo, zbiljni su po državi, a ne država po njima. Apsolutna sloboda je mo­ guća kao objektivni duh u državi, koji pravom posreduje svoju prirodnu osnovu. Kako je zasebičnost beskonačne volje objektivirana u vlasništvu, ljudi mogu biti slobodni samo zbiljnošću države i po njoj. »Država je zbiljnost kon­ kretne slobode; a konkretna sloboda sastoji se u tome da osobna pojedinačnost i njeni posebni interesi isto tako imaju svoj potpuni razvoj i priznanje svog prava u sistemu porodice i građanskog društva kao što s pomoću samih se­ be djelomice prelaze u interes općega, a djelomice sa zna­ njem i voljom priznaju to opće kao svoj vlastiti supstancijalni duh pa su za nj djelatni kao za svoj konačni cilj, tako da ni ono opće ne važi i ne izvršava se bez posebnog inte­ resa, znanja i htijenja, niti individue žive kao privatne oso­ be samo za ovo potonje, a da im htijenje nije u jednom u općem i za opće, imajući djelatnost koja je svjesna te svr­ he. Princip modernih država ima tu nečuvenu snagu i du­ binu da daje da se princip subjektiviteta dovrši do samo­ stalnog ekstrema osobne posebnosti, a istovremeno može ga vratiti u supstanci jalno jedinstvo i da tako u njemu održi samo to jedinstvo.«4 0 Država tako pomiruje protivurječje privatnog vlasništva, kojemu je supstancijalno određenje rad. Rad kao subjekt privatnog vlasništva, koji leži u temeljima građanske proiz­ vodnje života po svojoj unutarnjoj određenosti trebao bi us­ postaviti opću jednakost među ljudima. Ali jednakost posta­ je puka apstrakcija jer je vlasništvo objektivitet slobode za sebe. Protivurječnost slobode i društvenog bitka postavlja se u zbiljnost konkretne slobode države, razlike objektiv­ nog vlasništva u kapitalu i subjektivnog u radu, sposobno­ sti. [39] Ibid, § 200, str. 173 — 174. [40] Ibid, § 260, str. 209 — 210. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 38 Prirodna nejednakost među ljudima, a posebno žene i muškarca, prirodni je temelj posredovanja apsolutne slo­ bode u realitetu države, koji je idealitet građanskog načina proizvođenja života. Pošto privid slobode građanskog druš­ tva u dijalektičko — spekulativnoj metodi filozofije slobo­ de apstraktno ukida spolnost, odnosno, nejednakost spolova uzima za svoju pretpostavku, žensko pitanje može radikalno staviti u pitanje filozofiju slobode, dijalektičko — speku­ lativnu metodu i njoj potrebno građansko posredovanje proizvodnje života, istovremeno sa istinom spekulativne filozofije — proletarijatom. �Emancipacija i tehnologija Za promišljanje odnosa emancipacije i tehnologije pola­ zimo od Marxova određenja emancipacije: »Svaka en^ncipacija je svođenje^čovjekovog svijeta, čovjekovog odnosa rTa samog čovjeka.«* Svođenje čovjekova svijeta, čovjekovih 1 odnosa na samog čovjeka, traži u određenom odnosu, odno­ su emancipacije i tehnologije, da tehnologija bude po čo­ vjekovoj mjeri. Problem se sastoji u tome da se odredi Što je tehnologija. Različite definicije tehnologije sv/jedoče o tome, da pojam tehnologija nije niti jednostavan, niti je­ dnoznačan. Neproblematizirani pojam tehnologije, nepropitano razumljen kao »nauka ili sklop znanja i vještina o fizikalnim, kemijskim kao i drugim postupcima prerade sirovina, poluprerađevina u proizvodnji, također skup sa­ mih tih procesa« (Leksikon Jugoslavenskog leksikografskog Zavoda, Zagreb, 1974) ima značenje reperkusije za poima­ nje same emancipacije. Nauka ili sklop znanja i vještina o fizikalnim, kemijskim i drugim postupcima prerade sirovina, poluprerađevina u proizvodnji, kao i skup samih tih procesa, jednoznačno i neupitno može ući u odnos svođenja čovjekova svijeta i čovjekovih odnosa na samog čovjeka. Ovakvim se određe­ njem tehnologije daje jedna neutralna definicija zbiljnosti suvremene proizvodnje, visoko razvijenih proizvodnih sna­ ga. Tako određeni pojam — tehnologija, određuje prinije­ li] Marx: »K židovskom pitanju«, Rani radovi, Zagreb, 1953, str. 65. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 40 njivanje nauke i vještina u procesu modernih industrijskih društava. Bez vrijednosne, o'dnosno, društvene relevancije, ovakva definicija ipak sugerira vrijednosni odnos tehnolo­ gije i emancipacije, jer se čini da se ne može staviti u pi­ tanje odnos sklopa znanja i vještina i svođenje čovjekova svijeta i čovjekovih odnosa na samog čovjeka. Nauka, pri­ mjenjivanje nauke, znanja i vještine u samom procesu proizvodnje, neophodni su uvjet suvremenog načina proiz­ vodnje, čovjekova odnošenja kao prirodnog bića spram prirode, ukazivanje njegove generičke biti. Suvremeno gene­ ričko biće čovjeka iskazuje se u tako određenoj tehnologiji. Ili, tako određena tehnologija pridonosi jednoznačnom svo­ đenju čovjekova svijeta na samog čovjeka. Međutim, ova­ kvo se određenje može prihvatiti u odnosu na Marxovo određenje emancipacije, samo ukoliko se eventualno radi o svođenju čovjekova svijeta na samog čovjeka. Dakle, ako se radi o proizvodnji, o historijskom načinu proizvodnje suvremenog društva, koje se spram prirode odnosi tehno­ loški. U samom Marxovom određeniju emancipacije stoji da je ona svođenje svijeta i čovjekovih odnosa na samog čovjeka. Iz ponuđene definicije tehnologije ne može se za­ ključiti ni na kakve čovjekove odnose. Ona je data izvan svakog odnosa, čovjekovog odnosa, društvenog odnosa, što za marksizam znači izvan klasnog odnosa. Tehnologija je ovdje naprosto nauka, primijenjena nauka, znanja i vješti­ na, koje su potrebne suvremenom načinu proizvodnje živo­ ta. Ta su znanja izvan društvenih odnosa, izvan klasa, pa će ovladavanje takvom tehnologijom biti tek neutralna pretpo­ stavka za daljnje razumijevanje svođenja čovjekovih odno­ sa na samog čovjeka. Uvođenje čovjekovih odnosa u kore­ laciju emancipacije i tehnologije ukazuje se ovdje kao pro­ blem političke emancipacije. Neutralno određenje pojma tehnologije, ostavlja netaknutim čovjekove odnose u proiz­ vodnji u kojoj zatiče takvu tehnologiju. Budući da se radi o promjeni čovjekovih odnosa, o njihovom svođenju na sa­ mog čovjeka, to svođenje spada izvan tehnologije same, u političku borbu za svođenjem čovjekovih odnosa na sa­ moga čovjeka, dakle u sferu političke emancipacije. Da bi tehnologija mogla ući u odnos sa emancipacijom mora biti posredovana političkom emancipacijom. Politička emanci­ pacija je, međutim, upravo rezultat građanskog društva. Ona je podijelila čovjeka na egoističnog individuu i na gra­ đanina. Ona je realizirala određeni odnos ekonomije i po­ litike, građanskog društva i političke države. »Politička emancipacija je, s jedne strane, redukacija čovjeka na ego- �Emancipacija i tehnologija 41 ističnog, nezavisnog individuuma, a s druge, na građanina, na moralnu ličnost.«2 Dovođenje u odnos tehnologije i emancipacije posredova­ njem političkom revolucijom, iskazuje se nedostatnim, jer je upravo politička emancipacija onemogućila svođenje čo­ vjekovih odnosa na samog čovjeka. Ona je i samog čovjeka u tom odnosu učinila homo duplexom: egoističnim indivi­ duumom i građaninom. Prihvaćanje ponuđene definioije tehnologije u teoriji i praksi zemalja real-socijalizma, utemeljuje se na druga­ čijem poimanju političke emancipacije. Smatra se da je po­ litička emancipacija dovršena tek diktaturom proletarija­ ta. Politička emancipacija građanskog društva sa podje­ lom čovjeka na egoističnu individuu i građanina, vidi se nadvladanom podržavljenim ili podruštvovljenim sredstvi­ ma za proizvodnju. Pukotina između građanskog društva i političke države, koja je krajnja posljedica političke eman­ cipacije, smatra se da se može promijeniti drugačijim od­ nosom ekonomije i politike. Politika biva nadređena eko­ nomiji. Preuzeta tehnologija ideološki funkcionira na »so­ cijalistički način«, a svođenje čovjekovih odnosa na samo­ ga čovjeka smatra se ozbiljenim, poistovjećivanjem države i društva. Sami odnosi u proizvodnji, čovjekovi odnosi, ostaju ne­ promijenjeni a nepromijenjeno razumijevanje tehnologije ipak znači promjenu u vlasništvu, objektivitetu slobode, emancipaciju. Dominacija politike nad ekonomijom usvaja neutralnu definiciju tehnologije i dovodi je u direktni od­ nos s emancipacijom. Socijalistička država »socijalistička državnost« figurira kao čovjekovo generičko biće bez ika­ kve mogućnosti da ukine građansko proizvođenje života. Hipertrofiranje državnog i političkog spram bitnog ra­ zumijevanja emancipacije kao svođenjje čovjekova svijeta i čovjekovih odnosa na samoga čovjeka jest upravo neemancipacija. »Tek kada stvaran, individualan čovjek po­ vrati u sebe apstraktnog građanina i kao individualan čo­ vjek postane generičko biće u svom empirijskom životu, u svom individualnom radu, u svojim individualnim odnosi­ ma tek kada čovjek spozna i organizira svoje »forces propres« kao društvene snage, i stoga, više ne bude od sebe dijelio društvene snage u obliku političke snage, tek tada će čovjekova emancipacija biti dovršena.«3 [2] Ibid, str. 65. [3] Ibid, str. 65. �žensko pitanje i soc. samoupravljanje 42 Tehnologiju ne možemo bezupitno dovesti u odnos s emancipacijom, čak ako smatramo da taj odnos mora biti posredovan političkom emancipacijom. Obzirom da su na­ uka, primjena nauke, znanja d vještine, samorazumljivo u određenom odnosu sa emancipacijom, očito je da je nuž­ no redefinirati pojam tehnologije. Ponuđena definicija bila je nedovoljna da se njome pojme čovjekovi odnosi kao pretpostavka emancipacije, pa se oni moralju naći u sa­ moj definiciji tehnologije, odnosno tehnologija sama jest jedan određeni čovjekov odnos, klasni odnos. II Nužnost određivanja tehnologije kao određenog čovjeko­ vog odnosa, društvenog odnosa, izlazi već i iz historijske činjenice, da je sama riječ »tehnologija« prvi puta upotrije­ bljena u djelu Beckmanna Johana: Entwurf einer allgemeine Technologie 1806. godine.4 Očito, da je nauke i vještine o fizikalnim, kemijskim i drugim postupcima obrade ma­ terijala, bilo na različitim razinama otkada postoji obrada materijala, odnosno, sama proizvodnja. Imenovanje sa­ mog pojma »tehnologija«, odnosno, traženje »nabačaja« za opću tehnologiju zbiva se tek 1806. godine. Znači da se radi o takvim znanjima i umijećima obrade materijala, ko­ ja se ne razlikuju samo kvantitativno, već i kvalitativno od prijašnjih, da se radi o novosti u cjelokupnoj društvenoj proizvodnji, koja stavlja u odnos nauku — umijeće i pro­ izvodnju. Nova društvena proizvodnja, utemeljena na no­ vom odnosu nauke i umijeća i njihove primjene, nauka o skupu tih procesa u proizvodnji, različito oblikuje i čovje­ kove odnose u proizvodnji. Novost tih čovjekovih odnosa u koje stupaju kvalitativno novim određenjem nauke kao znanja i vještina o fizikalnim, kemijskim i drugim postup­ cima prerade sirovina, imenovano tehnologijom, zbiva se kvalitativno novi društveni odnos, čovjekov odnos, odnos razvijenog kapitalizma. Odnos tehnologije i emancipacije može se razumjeti samo kao kapitalistički tehnološki odnos. Tehnologija omogućava razvijeni kapitalizam, određeni čo­ vjekov odnos, kao što je tek tim odnosom omogućena. Do­ vođenje u odnos tehnologije i emanoipacije, podrazumije­ va stoga, nužno poimanje tehnologije kao određenog dru­ štvenog odnosa. Ovakvim promišljanjem odnosa tehnologi[4] Mayer Lexikon, Leipzig, 1886. �Emancipacija i tehnologija 43 je i emancipacije, redefinirani pojam tehnologije glasi: teh­ nologija je historijski određeni odnos općega i zajedničkog rada. Budući da se radi o historijskom odnosu dvije vrste radova: općeg i zajedničkog rada, a rad je za sebe i po se­ bi mjesto gdje se svodi čovjekov svijet i čovjekovi odnosi na samog čovjeka, moguće je dovesti u odnos tehnologiju i emancipaciju. Ukoliko nam se danas čini samorazumlji­ vim da su tehnologija i emancipacija u odnosu, odnosno da je tehnologija pretpostavka emancipacije, to je upravo stoga, što poimanje tehnologije uključuje suvremeni odnos općega i zajedničkog rada. Marx je odredio u Pretvaranju viška vrijednosti u profit da je »opći rad svaki naučni rad, otkriće, pronalazak. Opći rad kao nauka uvjetovan je djelo­ mično kooperacijom sa živim ljudima, većim dijelom na re­ zultatima znanosti u cjelokupnoj povijesti znanosti. Zajed­ nički rad je neposredna individua.« Određenje tehnologije kao odnosa općega i zajedničkog rada, nauke i kooperacije individua, određuje ujedno tehnologiju kao historijski odreueni svijet čovjekovih odnosa, proizvodni odnos kapital — rad. Pri samorazumljivom određenju odnosa tehnologije i emancipacije potrebno je upozoravati da je taj odnos po­ sredovan odnosom kapital — rad. Tehnologija kao odnos općeg i zajedničkog rada, čovjekov odnos, utemeljen je na odnosu kapital — rad i prema tome svođenje čovjekova svijeta i odnosa na samog čovjeka, nemoguće je izvesti bezupitnim preuzimanjem tehnologije. Tehnologija je moguća tek u razvijenom kapitalističkom načinu proizvodnje, u određenim čovjekovim odnosima, društvenim i klasnim, kada su naslijeđena manufakturna sredstva za proizvodnju i na njima zasnovana podjela rada, transformirana prema samom pojmu kapitalističkog nači­ na proizvodnje — profitu. Naslijeđena manufakturna sred­ stva za proizvodnju ne osiguravaju efikasnu proizvodnju vrijednosti, višak vrijednosti, oplodnju kapitala. Za efikas­ nu proizvodnju vrijednosti potrebna je daljnja raščlamba procesa rada do tako pojednostavljenih dijelova da na nji­ hovo mjesto može nastupiti mehanizam. Kapitalistički na­ čin proizvodnje, koji se temelji na robno — novčanoj pro­ izvodnji, ekvivalentnoj razmjeni apstraktnog rada, morao je svaki konkretni rad na sredstvima za proizvodnju podje­ lom rada pretvoriti u apstraktni rad, da bi na njegovo mje­ sto mogao doći mehanizam — stroj. Hegel je umnost podje­ le rada temeljio upravo na mogućnosti da se on učini me­ haničkim, kako bi na njegovo mjesto mogao doći stroj i iz­ rekao to u § 198: »Ono opće i objektivno u radu leži, me- �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 44 đutim, u apstrakciji, koja uzrokuje specifikaciju sredstava i potreba, a time ujedno specificira proizvodnju i stvara podjelu radova. Rad pojedinčev postaje podjelom jedno­ stavniji, a time postaje veća vještina u njegovom apstrakt­ nom radu, kao i količina njegovih proizvoda. Ova apstrak­ cija vještine i sredstava upotpunjuje ujedno ovisnost i uza­ jamnu povezanost ljudi za zadovoljavanje ostalih potreba do potpune nužnosti. Apstrakcija proizvođenja čini rad, na­ dalje, sve više mehaničkim, a time na koncu podobnim da čovjek može od njega odstupiti, a da na njegovo mjesto može stupiti mašina.« Zamjenljivost svake pojedinačne ope­ racije apstraktnim mehanizmom ukida i sredstvo za pro­ izvodnju u svojoj samosvojnosti .i pretvara ga u stroj. Sredstvo za proizvodnju određeno ije kao stalni kapital, Capital fixe, a stalni kapital u svom odnosu spram sebe je najadekvatniji oblik kapitala uopće. Svaki kapital nastupa prema radniku kao stroj. Tehnologija kao odnos općega i zajedničkog rada, kao odnos kapital — rad, ukazuje se kao odnos stroj, mašinerija spram živog rada. Živi rad, koji je podjelom rada atomiziran i obesmišljen, javlja se u službi mašinerije, u kojoj je sada nužno opći rad. Podjela rada u mašini iskazuje se kao okamenjeni društveni odnos, čovje­ kov odnos, i uspostavlja se kao podjela rada između radni­ ka i mašine. O tehnologiji kao određenom historijskom od­ nosu općega i zajedničkog rada može se govoriti tek u pro­ izvodnji koja je poznanstvljena, gdje je sredstvo za proiz­ vodnju u emfatičkom obliku capital fixe, i gdje se taj stal­ ni kapital pojavljuje u odnosu živog rada i stroja. Tek kad je opći društveni rad nauka, tehnološki izumi mogu se po­ javiti u mašineriji, koja je kao ukinuto sredstvo za proiz­ vodnju, stalni kapital, može se i kooperacija individua, rad­ nička klasa, živi rad, uspostaviti kao zajednički rad. Kapital tek kombinira zajednički rad s naukom, tako da živi rad gu­ bi svoju fizičku snagu, pa vještina ne egzistira u radniku, ne­ go u mašineriji, u tvornici. U tvornici naučna kombinacija tih radova djeluje kao cjelina. Društveni duh rada dobiva objektivnu egzistenciju izvan radnika. Iz ovoga slijedi da je dovođenje u odnos tehnologije i emancipacije moguć sa­ mo svođenjem čovjekovog odnosa na samoga čovjeka, što znači ukidanjem društvenog duha rada, koji ima objektiv­ nu egzistenciju izvan radnika. Ukidanje objektivne egzisten­ cije društvenog duha rada izvan radnika, nije moguće posti­ ći političkom emancipacijom. Ona, s jedne strane, otuđuje �Emancipacija i tehnologija 45 čovjekove odnose u svijet iznad njega, u politiku, u državu, s druge strane, ostavlja nepromijenjeni odnos općeg i za­ jedničkog rada, nauke i kooperacije individua. Podržavljenje ili podruštvovlijenje sredstava za proizvodnju ne podruštvljuje odnos živoga rada i mašinerije, kao niti kombinaciju radova u tvornici. Kapital fikse, stroj, u odnosu spram ži­ voga rada proizvodi kapitalistički odnos bez kapitalista. On uzima živu snagu radnika da bi mu isisao višak rada. Da taj rad ne bi bio eksploatacija, uzimanje viška vrijednosti, cijeli se problem prenosi na distribuciju viška rada, na na­ građivanje prema radu. Odnos tehnologije i emancipacije nije moguće izvesti, jer je tehnologija sama već određeni historijski — kapitalistički odnos općega i zajedničkog rada, nauke i kooperacije individua. Za posredovanje teh­ nologije i emancipacije nameće nam se kao neophodno tematizirati odnos općeg i zajedničkog rada. Promišljanje odnosa općega i zajedničkog rada kao pret­ postavke odnosa tehnologije i emancipacije nedovoljno je u suvremenoj marksističkoj teoriji. Prvi je promašaj u strukturalističkom viđenju proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa kao posebnih entiteta. Pri tome se emancipacija vi­ di u proizvodnim odnosima u političkoj revoluciji ukidanja privatnog vlasništva, a proizvodne snage, tehnologija, kao proizvodnje snage naprosto, tehnologija naprosto kao nešto neutralno i pozitivno. Društvena snaga rada izvan radnika, koju je uspostavio kapitalizam, misli se podruštvoviti poli­ tičkim ukidanjem privatnog vlasništva. Neosporno je da je ideologija neutralnosti proizvodnih snaga i ideologija klasnosti proizvodnih odnosa proizašla iz stvarno nisko razvi­ jenih proizvodnih snaga suvremenih socijalističkih društa­ va. Iz takvog temelja, iz takvih stvarnih teškoća, stvara se onda »teorija«. Promišljanje ipak ne može odustajati od pokušaja revolucioniranja određenog historijskog — kapita­ lističkog odnosa općega i zajedničkog rada— tehnologije. Sam Marx, a pogotovo Engels, nisu jednoznačni u po­ imanju proizvodnih snaga. Njihovo veliko odavanje prizna­ nja buržoaziji za razvitak proizvodnih snaga najjasnije su artikulirali u Manifestu komunističke partije: »Buržoazija je u svojoj jedva stogodišnoj klasnoj vladavini stvorila ma­ sovni je i kolosalni je proizvodne snage nego sve prošle gene­ racije zajedno. Potčinjavanje prirodnih sila, mašinska pro­ izvodnja, primjena kemije u industriji i zemljoradnji, parobrodarstvo, železnice, električni telegrafi, privođenje po­ ljoprivredi čitavih delova sveta, pretvaranje reka u plovne, �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 46 čitava stanovništva koja kao da su nikla iz zemlje — koje je ranije stoleće slutilo da su takve prirodne snage dremale u krilu društvenog rada«.5 Ovakvo priznavanje snaga društvenog rada buržoazije, ako nije posredovano cijelim duhom marksizma, može ra­ zumjeti proizvodne snage kao neku posebnu strukturu, neu­ tralnu tehnologiju, kao društveni odnos općega i zajednič­ kog rada. Osim toga, upravo jer je za marksizam problem tehnologije uvijek ekonomski posredovan, kritika građan­ skog načina proizvodnje najtemeljitije je izvedena u »pro­ izvodnim odnosima«, u Kritici političke ekonomije, u Kapi­ talu. Kritika građanske znanosti stoga je prvenstveno kriti­ ka građanske ekonomije — apsolutne nauke građanskog društva. Kritici Saya, Ricarda i Smitha poklonjeno je mno­ go brige i tek na toj kritici moguća je kritika političke eko­ nomije. Na tim je tekstovima evidentan Marxov »Opći rad«, koji je moguć — kako ga je sam definirao — većim dije­ lom na rezultatima znanosti u cjelokupnoj povijesti. Sam »opći rad« na tehnologiji, proizvodnim snagama, ostaje u drugom planu interesa, iako se sporadično javlja, posebno u kritici Urea i Babbagea. Ure i Babbage su mnogo više osnivači i mnogo su više utjecali na suvremene tehnokratske ideje od Saint Simona, a o njima i njihovom utjecaju na Marxa i Engelsa, na njihov »opći rad«, manje znamo na području razumijevanja tehnologije. Engels kritizira Babba­ gea da je »cinički apologet fabričkog sistema.« To je stoga što i Babbage i Ure priznaju samo objektivnost i egzaktnost bez ikakvih socijalnih i klasnih problema. Usprkos takvoj kritici tehnokratskih ideja, imenovanju proizvodnih snaga kao samosvojnih, teško se može oduprijeti dojmu, da Ure i Babbage nisu utjecali na Engelsa.6 Zbog važnosti promišljanja tehnologije kao historijski određenog odnosa općega i zajedničkog rada (kapitalističkog odnosa), sum­ nju da su Babbage i Ure utjecali na Engelsa, argumentirat ćemo in extenso Engesovim spisom: »0 autoritetu«. »Meha­ nički automat velike fabrike mnogo je veći tiranin nego što su ikad bili sitni kapitalisti koji zapošljavaju radnike. U najmanju ruku što se tiče sata rada nad vratima ovih tvornica može se napisati: 'Ostavite, svaku autonomiju, vi koji ulazite!’ Ako je čovjek naukom i stvaralačkim genijem sebi podvrgao prirodne sile, ove mu se osvećuju dok se n ji[5] Mane—Engels: Manifest komunističke partije, Beograd, 1960, str. 14. [6] Vidi interesantnu studiju o utjecaju Urea i Babbagea na Marxa i Engel­ sa: Exzerpte iiber Arbeitsteilung, Maschinerie und Industrie, Frankfurt, Ullstein Verlag, 1981. �Emancipacija i tehnologija 47 ma koristi pravim despotizmom, nezavisno od bilo koje or­ ganizacije društva (kurziv B. D.). Htjeti ukinuti autoritet u krupnoj industriji znači htjeti ukinuti samo industriju, uništiti predionicu pamuka da bi se vratili kolovratu.«7 Promišljamje tehnologije kao kapitalističkog odnosa op­ ćega i zajedničkog rada, zaboravlja se u zemljama real — socijalizma, pozivajući se često na ovakve eksplicitne sta­ vove Marxa i Engelsa, bez kritičkog odnosa spram tih tek­ stova i bez historijske dimenzije suvremenog društva, u ko­ jima tehnologija donosi takve moguće kataklizme, koje se uistinu ne mogu urediti političkom emancipacijom. Primje­ rice u DDR u Philosophisches wdrtebuch, pojam tehnolo­ gije uopće nije uveden. Način proizvodnje određen je kao jedinstvo produktivnih snaga i produkcionih odnosa. Pro­ izvodna snaga određena je kao uzajamno djelovanje sred­ stava za proizvodnju i ljudskog rada. Pitanje vlasništva nad sredstvima za proizvodnju centralno je pitanje revolucije. »Kroz podruštvovljenje najvažnijih sredstava za proizvod­ nju u socijalizmu su otklonjena ograničenja između radne snage i sredstava za proizvodnju kao i iskorišćavanje radne snage nastale privatnim vlasništvom.«8 Redukcija problema tehnologije na odnos proizvodnih snaga i proizvodnih od­ nosa, mehanički i strukturalistički razdvaja »proizvodne snage« i »proizvodne odnose«. Ukidanje privatnog vlasništva nad sredstvima za proizvodnju rješava — u ovoj ideologiji — probleme odnosa radnik — stroj, čovjekove odnose, jer po sebi ukida eksploataciju. Ukidanje privatnog vlasništva je tako posredovanje između tehnologije (kapitalističke, socijalističke) i emancipacije svođenja čovjekovih odnosa na samog čovjeka. Čak što više, ukinuto privatno vlasništvo kao dominantni čovjekov odnos, rješava ograničenje pro­ duktivnosti rada, odnosa općega i zajedničkog rada, što ga donosi privatno vlasništvo. U našem promišljanju tehnologije kao kapitalističkog od­ nosa općega i zajedničkog rada, to bi značilo, da taj isti odnos općega i zajedničkog rada funkcionira efikasnije u proizvodnom odnosu ukinutog privatnog vlasništva, nego u odnosu u kojem je uspostavljen zbog profita, efikasnosti. Bezupitno preuzimanje proizvodnih snaga kapitala, teh­ nološkog načina proizvodnje, ostavlja radnika u tehnološ­ kom racionalitetu spram mašine, spram »oduhovljenog ču­ dovišta«. Ekonomski se nalazi u tehnološkom racionalitetu [7] Birokratija i tehnokratija I. Beograd, 1966, str. 31. [8] »Philosophisches Worterbuch« /hrsg. Klaus G./ Leipzig, 1975. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 48 spram birokracije, institucionalne avangarde, koja raspo­ laže sveukupnim viškom rada, U takvom neupitanom teh­ nološkom racionalitetu, a u osnovnom čovjekovom odnosu, proizvodnom odnosu, socijalističko pravo na rad i ostale be­ neficije iz radnog odnosa, a na istoj mašineriji koja je kon­ struirana na načelu kompetitivne efikasnosti, za razliku od pi'oklamirane ideologije rasta produktivnosti rada, produk­ tivnost rada postaje suboptimalna spram one u privatno — vlasničkim odnosima. Realitet se uporno opire ideologi­ jiObzirom da mašina više nije stalni kapital kao najadekvatniji oblik kapitala spram samoga sebe, ali da ipak nije promijenjena, podjela rada u odnosu radnik — mašina, ne­ ki autori iz zemalja real-socijalizma pokušali su uspostaviti pojam »tehničko otuđenje« kao odgovor na evidentan ne­ sklad ideologije i stvarne emancipacije, a da pri tom još uvijek ostaju na stanovištu političke emancipacije. Pojam »tehničko otuđenje« opravdali su time, da je nemoguće naći u Marxa, jer se nije susreo sa problemima socijalizma: 1. sa socijalističkom revolucijom mora biti preuzeta mate­ rijalno — tehnička baza; 2. heteronomnost postojećeg stup­ nja tehnifikacije rada vodi različitom izražavanju motiva­ cije i zadovoljstva radnika kao i inicijative zaposlenih; 3. različiti je tempo isticanja zahtjeva za sadržajem rada i mogućnosti njegova zadovoljavanja; 4. mogućnost diver­ gencije, npr. u nedostatku ideološko-politicke djelatnosti između značaja rada i subjektivnog svjesnog odražavanja kod proizvođača; 5. nema prestabilizirane harmonije iz­ među automatizacije proizvodnje i povišenja stvaralačkog udjela radnika.«9 Sa tako dobivenim pojmom »tehničko otuđenje« zaklju­ čili su da je »izgradnja rada kao prve životne potrebe ko­ munističkog načina proizvodnje dubok dijalektički posao«. I ovaj pokušaj uvođenja pojma »tehničko otuđenje« kao reducirani problem tehnologije, kao određenog društvenog odnosa, konačno je osporen tvrdnjom, da se u tim diskusi­ jama »ne cijeni tendencija da se sa stvaranjem materijalno — tehničke baze komunizma sadržaj rada uočljivo homo­ genizira sa svojom stvaralačkom potencijom«. Pokušaj utemeljenja pojma »tehničko otuđenje« prividno je nov u okviru odnosa proizvodnih snaga i proizvodnih od[9] Philosophie und historischen Fragen der technischen Wissensc!taflen, Dresden, 1978. �Emancipacija i tehnologija 49 nosa. Dok je u osporavanju pojma »tehničko otuđenje« plauzibilna proizvodna snaga ideologije, u problematiziranju »tehničkog otuđenja« prividna je deideologizacija stvar­ nog stanja radnika u proizvodnji sa očitim pripisivanjem primata proizvodnim snagama. Za poimanje tehnologije kao klasnog odnosa općega i za­ jedničkog rada, relevantna je diskusija što su je vodili francuski i talijanski komunistički teoretičari o »mehani­ cističkom« i »revizionističkom« karakteru apstraktne protivurječnosti proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa. Po­ treba za redefinicijom pojma »proizvodne snage«, polazeći čak od priznate definicije u real-socijalizmu da je proizvod­ na snaga uzajamno djelovanje sredstava za proizvodnju i ljudskog rada, to može značiti samo da to uzajamno djelo­ vanje znači univerzalnost individua. E. Balibar11dao je defi­ 0 niciju: »Proizvodne snage su odnos stvarnog prisvajanja, što znači, historijsko emancipativna snaga univerzalnosti individue. Proizvodne snage bez apstraktne suprostavljenosti proizvodnim odnosima su odnos stvarnog prisvaja­ nja«. To dalje znači: 1. »proizvodni odnosi« ne predstavljaju neku »posebnu strukturu«; 2. u procesu proizvodnje i re­ produkcije ujedinjuju se proizvođači, predmet rada i sred­ stva rada; 3. odnos stvarnog prisvajanja ne znači samo »prisvajanje« u pravnoj sferi. Historijski emancipativna snaga univerzalne individue odnosi se spram tehnologije kao kapitalističkog načina od­ nosa općega i zajedničkog rada tako, da se u procesu pro­ izvodnje i reprodukcije ujedinjuju proizvođači, predmet rada i sredstva rada. Time počinje historijski proces ukida­ nja podjele rada uopće. Odnos stvarnog prisvajanja kao proces ukidanja podjele rada, proces je demokratskog up­ ravljanja tehnologijom, izbor alternativnih tehnologija, koje tek omogućavaju alternativno društvo, kao što alternativno društvo transformira sredstvo za proizvodnju adekvatno kapitalističkom načinu proizvodnje u sredstvo shodno no­ vom načinu proizvodnje života." Mjerenje univerzalnosti individue slobodnim vremenom, pretpostavka je ukidanja odnosa općega i zajedničkog ra­ da u mašineriji, općega proizvodnog rada, koji se hrani obesmišljenim operacijama kooperacije individua u živom radu. [10] Vidi: Marksizam u svetu I. Beograd, 1978. [11] Vidi: B. Despot: »Maschine und Arbeitsmittel«, Salzburger Jahrbuch jiir Philosophie 1978/79, Salzburg — Miinchen, 1979. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 50 Promišljanje odnosa tehnologije i emancipacije uvrštava se u povijest borbe za socijalizam. Univerzalna individua društveno-ekonomski i društveno-politički historijski uspostavlja se sa svojom specifičnom mjerom — slobodnim vremenom spram tehnološkog racionaliteta u procesu socijalističkog samoupravljanja kao al­ ternativnom društvu. Tehnološki odnos općega i zajednič­ kog rada u razlikama funkcija upravljanja, vođenja i iz­ vršavanja, društvenom svojinom nad sredstvima za proiz­ vodnju i samoupravljanjem, u procesu proizvodnje podruštvljavanja proizvođača, predmeta rada i sredstva rada po­ činje historijski novi proces proizvodnje života na zateče­ noj tehnologiji. Građansko je društvo zatečena sredstva za proizvodnju transformiralo adekvatno kapitalu, pretvaraju­ ći tehnologiju u odnos općega i zajedničkog rada; socijali­ stičko samoupravljanje započinje transformaciju zatečene tehnologije promjenom odnosa općeg i zajedničkog rada, procesom ukidanja podjele rada. Emancipacija kao svođenje čovjekova svijeta i odnosa na samog čovjeka u odnosu sa tehnologijom, posredovana je univerzalnom proizvodnom snagom individue, kojoj je specifična mjera slobodno vrijeme.'2 III Odnos emancipacije i tehnologije bitno ovisi, kako smo izveli, o poimanju njihovog posredovanja, kao i o odre­ đenju samog pojma tehnologije. Ukoliko se pojam tehno­ logije strukturalistički reducira na neutralne proizvodne snage, emancipacija je nužno posredovana političkom re­ volucijom, promjenom u proizvodnim odnosima i na toj se promjeni u real-socijalizmu uglavnom završava. Svođenje čovjeka na čovjekov svijet i čovjekove odnose, razumije se kao nadvladavanje suprotnosti građanskog društva i poli­ tičke države u promjeni proizvodnih odnosa, u diktaturi proletarijata, u etatizmu. Nepromišljanjem tehnologije kao čovjekovog odnosa, čovjekova svijeta u proizvodnim odno­ sima općeg i zajedničkog rada, nužno je zatvorena »histo­ rijska mogućnost« za problematiziranje samoga rada, pa onda i odnosa općega i zajedničkog rada. Svođenje čovje-1 2 [12] Vidi: BI. Despot: »Kakva je tehnologija potrebna samoupravljanju?«, Socijalizam 4, Beograd, 1979. �Emancipacija i tehnologija 51 kova svijeta i čovjekovih odnosa na samoga čovjeka, ne promišlja historijski odnos samoga čovjeka kao prirodnog bića spram prirode kao svojega anorganskog tijela. Odnos čovjeka kao prirodnog biča spram prirode, historijsko ma­ terijalistički pojmljen, uvijek jje posredovan historijskim načinom proizvodnje. »Priroda niti — objektivno — niti subjektivno nije neposredno adekvatna ljudskom biću«.1 3 Tehnologija kao specifični historijski odnos općega i za­ jedničkog rada, ujedno je historijski način objektivnog i subjektivnog poimanja prirode— kapitalistički način. Priro­ da kakva je čovjeku data tehnologijom, posredovana je kapitalističkim načinom proizvodnje života, ona je »kapi­ talistička priroda«. Nepriznavanje historičnosti prirode, kakva je data ljudskom biću u tehnologiji, mora pojmiti samu tu prirodu kao ahistorijsku, kao nešto što stoji s one strane čovjeka, izvan njega. Stoga će priroda spoznajno bi­ ti razumljena kao »kao stvari i pojave koje egzistiraju ne­ zavisno i izvan svijesti u svim raznolikostima svojih oblika za razliku od — svijesti. U tom je smislu priroda identična sa filozofskim pojmom — materija«.1 4 Odbijanje promišljanja tehnologije kao općega i zajednič­ kog rada, zatvara mogućnost odnošenja univerzalne indi­ vidue spram prirode, onemogućava joj da tu prirodu razu­ mije objektivno i subjektivno u ne-kapitalističkom odnoše­ nju, da razumije »socijalističku prirodu«. Jugoslavenskoj praksis — filozofiji pripada zasluga da je filozofijski spoznajno — teorijski i kritički ukinula »teo­ riju odraza«. Ahistorijsko poimanje prirode, neovisno o svi­ jesti čovjeka, filozofijsko je utemeljenje jednokratnog ra­ zumijevanja odnosa emancipacije i tehnologije, poimanje emancipacije u posredovanju političkom emancipacijom, u kojoj je čovjek političko biće sui generis. Odnos emancipacije i tehnologije posredovan odnosom stvarnog prisvajanja, pretpostavlja nastajanje čovjekove prirode, prirode čovjeka kao i njegovog odnošenja spram prirode svojeg anorganskog tijela. Taj odnos pretpostavlja, opet, povijest kao akt nastajanja prirode i čovjeka kao i njihovog odnosa. Emancipacija čovjeka kao prirodno-povijesnog bića na čovjekov svijet i čovjekove odnose, jest ukidanje spram [13] Marx — Engels: Rani radovi, str. 287. [14] Philosophisches Worterbuch — >'Natur«. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 52 prirode koji se zbiva posredovan tehnologijom, odnosom općega i zajedničkog rada koji vidi »kapitalističku priro­ du«. Ta se emancipacija zbiva u povijesnom posredovanju prirodnog bića čovjeka i ljudskog bića prirode. Apstraktna politička emancipacija, koja onemogućava da čovjek postane generičko biće u svom empirijskom životu, u svom individualnom radu, u svojim individualnim odno­ sima, utemeljena na ahistorijskoj prirodi, razumije ap­ straktno čovjeka kao građanina. Apstraktnost pojma »čov­ jek«, bez njegovog povijesnog nastajanja u odnosu spram prirode, očituje se i u samoj apstraktnosti pojma »čovjek«, u kojem ne postoji spol. »Čovjek« jest i muškarac i žena,, ali kada se misli pojam »čovjek« izvršen je već i metafi­ zički i religiozni redukcionizam spolova na pojam »čovjek«, u kojem se već pretpostavlja da je muškarac čovjek, a da je to i žena, treba u govoru posebno naglasiti, da bi se razumjeli. Kako se čovjek kao prirodno biće u odnosu sa prirodom povijesno posreduje, pa mu se prema tome pri­ roda i objektivno i subjektivno mijenja, odnos muškarca i žene, kao odnos različitih prirodnih bića, različitih spo­ lova, povijesno se posreduje. Redukcionizam i apstrakcija poimanja prirode neovisno o čovjekovoj svijesti, samu emancipaciju prevodi u sferi proizvodnih odnosa u politič­ ku emancipaciju. »Građanin« je, svakako, i neprirodan i aspo!an. Real-socijalizam u zaobilaženju problematiziranja tehno­ logije, određenog historijskog odnošenja čovjeka kao pri­ rodnog bića spram prirode kao svoga anorganskog tijela, ne može uspostaviti upitnim po čemu je pojam »čovjek« ukinuta prirodnost, ukinuta spolnost, na koji se on način razumije kao »muškarac« ukoliko nema dodatnog određe­ nja. Ne može postaviti upitnim koji odnos prirodnog bića i prirodnog bića uvjetuje takav govor kao vanjski simbol njegovog odnosa. Sam se odnos javlja kao »prirodni«, ne­ ovisan o povijesti, a emancipacija kao emancipacija »čo­ vjeka«, klase, u promijenjenim proizvodnim odnosima, koji ne mogu pojmiti niti »tehničko otuđenje«, a kamo li razli­ čito određenje »prirodnog« bića žene i »prirodnog« bića muškarca, nastalih povijesnim posredovanjem u odnosu sa prirodom. Napuštanje odnosa stvarnog prisvajanja, emancipativne historijske snage čovječanstva, u redukciji emancipacije na političku emancipaciju, posredovanu bezupitnom tehnologi- �Emancipacija i tehnologija 53 jom, real-socijalizam bezuspješno pokušava nadvladati pro­ ti vurječnost građanskog društva i političke države. On čak nihilistički zaboravlja svoje duhovno nasljeđe, Hegelovu filozofiju, na kojoj je tek izrasla istina spekula­ tivne filozofije — proletarijat. U toj filozofiji država kao objektivni realitet apsolutnog duha ima ipak za svoj tamni temelj — porodicu. Nešto prirodno, samoniklo, u osnovi je odnosa, u Hegela, između običajnosti, građanskog drušva i same države. Ali tamni temelj prirode mora biti po­ sredovan pravom, mora biti ukinut u svojoj prirodnosti, spolnosti, pukoj biološkoj reprodukciji. Priroda je zapreka apsolutnom duhu, nužda, ali je ujedno kao sama ta nužda objekt slobode, topos da se sloboda o sebi i za sebe utemelji u državi. Da bi država bila objektivni duh, realitet apsolut­ nog duha, njezin prirodni temelj — porodica, mora biti ta­ ko posredovan da omogući svoje nadvladavanje, protok u građansko društvo, a ova dalje u državu. Država je smisao porodice, smisao odnosa prirodnih bića da bi se mogli situ­ irati u građansko društvo. Pravno, odnosno duhovno posre­ dovanje da se spolovi ukinu kao puka prirodna bića, zbiva se u porodici, u kojoj se svaki član ukida da bi porodica bila cjelina. Ali to ukidanje i posredovanje vrši se na razli­ čite načine. Privatno vlasništvo, koje je pretpostavka slo­ bode građana i koje se izražava pravom, određuje — pono­ vimo to — u § 171 »Osnovne crte filozofije prava«: »Poro­ dicu kao pravnu osobu, spram drugih treba da zastupa muž kao njena glava.« Posredovanje se vrši sa pretpostavkom da je žena prirodnije biće, dakle, dalje od duha, i tek stu­ panjem u porodicu dobiva svoj ljudski, pravni, slobodni idenfN .:t, koji je izražen u § 166: »Muž je stoga zbiljski i supstancijalno život u državi, znanosti i slično, te inače u borbi i radu sa spoljašnjim svijetom i sobom samim tako da on samo iz svog razdvajanja zadobiva samostalnu slo­ gu sa sobom, čiji mirni zor i osjećajnu običajnost ima u porodici, u kojoj žena ima svoje supstancijalno određenje, a u tom pijetetu svoje običaj nosno uvjerenje«. Mogli bismo se složiti sa Engelsom, koji u jednom dru­ gom slučaju (kritizirajući odnos Hegelove apsolutne filo­ zofije i pristajanje na monarhiju Friedricha Wilhelma III) kaže: »Specifični oblik tog zaključka potječe, svakako otuda, što je Hegel bio Nijemac, pa mu je kao i njegovu suvre­ meniku Goetheu, odostraga visio komad filistarskog perčina. Goethe i Hegel bili su u svom području svakako, olim- �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 54 pijski Zeus, ali niti jedan niti drugi nikada se nije mogao osloboditi njemačkog filistarstva«.1 5 Međutim, bez obzira na Hegelovo filistarstvo, iz cijele Marxove kritike Hegela evidentno je da je istina spekulativ­ ne filozofije, protivurječnosti građanskog društva i političke države, proletarijat. Redukcijom pojma proletarijata iz kri­ tike Hegelove filozofije, vidljive su dvije razine problema emancipacije. U protivurječnosti Hegelove filozofije da }je čovjek slo­ bodan ako ima privatno vlasništvo, a čovjek je iako ne posjeduje vlasništvo, pridolazi protivurječnost spolnog po­ ložaja žene spram spolnog položaja muškarca. Upravo se u Hegelovoj filozofiji vide dvije razine problema emancipa­ cije: klasni i spolni, pri čemu je jedan određen prirodom, a drugi slobodom i njezinim ustrojstvom u državi. Opiranje prirode žene duhu, dakle slobodi, jače je nego prirode muš­ karca. Ozbiljenje spekulativne istine proletarijata u socijalistič­ koj revoluciji, u ukidanju privatnog vlasništva, u real-socijalizmu, smatra se da je ukidanjem privatnog vlasništva, političkom emancipacijom, vraćen čovjekov svijet i čovje­ kovi odnosi na čovjekovu mjeru. Samo dovršenom političkom emancipacijom, koja ne poznaje niti »tehničko otuđenje« smatra se da emancipa­ cija žene nema svoj klasni temelj, da svođenje čovjekova svijeta na čovjeka samoga uključuje u sebe i ženu, jer se njihov različiti položaj u objektivitetu države apsolutnog duha temeljio u kategoriji imovine, kategorije privatnog vlasništva. Socijalistička država u promjeni proizvodnih odnosa u sferi prava i zakonodavstva, određuje ravnopravnost spolo­ va, prirode žene i prirode muškarca i kao njihov rodni po­ jam ne uzima metafizičko — religiozno tradiciju »čovjek« već »radnik«. U svijetu rada socijalističke države i nagrađi­ vanja prema radu kao osnovnog socijalističkog principa, ideološki se ukida potreba emancipacije žena, jer je ona već reducirana na radnika, a radnička klasa na bezupitno pre­ uzetoj tehnologiji ideološki doživljava emancipaciju kao svođenje na svoju vlastitu mjeru, u sferi distribucije, ovla­ davanja dohotkom. [15] Engels: Ludvvig Feuerbach i kraj njemačke klasične filozofije, Zagreb. 1947, str. 13. �Emancipacija i tehnologija 55 Problem mogućnosti stvarne emancipacije žene kao pret­ postavke ljudske emancipacije, odnosno, svođenje čovjeka i čovjekovih odnosa na samoga čovjeka, upada u dvostruku zamku: 1) Bezupitno prihvaćanje tehnologije onemogućava odnos stvarnog prisvajanja, historijski emancipativne snage čo­ vječanstva. Ono onemogućava problematiziranje općega i zajedničkog rada. A upravo onemogućavanje toga promi­ šljanja onemogućava novo, socijalističko objektivno i sub­ jektivno odnošenje spram prirode. Poimanje prirode neovisno o ljudskoj svijesti, onemogu­ ćava »radnike« da dođu do svoje ljudske mjere, ali unu­ tar toga posebno žene, jer će se i »priroda žene« smatrati dodatnom determinantom za njezinu emancipaciju. Ona je radnik i time dijeli sudbinu emancipacije radničke kla­ se u radu, ali ona je i žena, pa će se »posebnost« njene emancipacije pravno i društveno-politički priznati samo kao briga radničke klase za svoju vlastitu reprodukciju. Priznavanje njene »posebnosti« ograničeno je isključivo na njenu ahistorijsku prirodu rađanja (briga za materinstvo, uvjete rada, porođajne dopuste itd.). Neproblematiziranje tehnologije kao općega i zajednič­ kog rada ostavlja neproblematizirani odnos čovjeka spram prirode i posebno prirode žene. Nejednakost stvarnih uvje­ ta života žena i muškaraca u najboljem bi se slučaju teorij­ ski moglo svesti na Marxovu »Kritiku Gothskog programa« da je nagrađivanje prema radu kao pravo, buržoasko pra­ vo kao i svako drugo, jer nejednake individue stavlja pred jednako mjerilo — rad i tako među njima uspostavlja stvarnu nejednakost. Različitost individua i njihovih spo­ sobnosti, koje je i samo rezultat građanskog društva, moglo bi se ovdje pojmiti kao nejednakost prirodnih mogućnosti. Onemogućavanje emancipacije, ili redukcija bića na mo­ gućnost te emancipacije na njihovu prirodu, nepromijenje­ nu osnovu, inače je jedino legitimno utemeljenje rasizma. Ako se još uzme u obzir, da »ovdje imamo posla s ko­ munističkim društvom ne onakvim kakvo se ono razvilo na svojoj vlastitoj osnovi, nego obrnuto, onakvim kakvo ono iz kapitalističkog društva upravo izlazi, s komunistič­ kim društvom dakle, koje u svakom pogledu, u ekonom­ skom, moralnom, duhovnom (kurziv B. D.), nosi na sebi madeže staroga društva iz čije utrobe izlazi«, onda je jasna �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 56 mogućnost ideološke redukcije spolova na pojam »radni­ ka«. Upravo je na moralnom području radnička klasa do­ živjela najveću interiorizaciju građanskog morala. To je smisao Lukacseve tvrdnje, da se radnička klasa mora oslo­ boditi ponižavajućih utjecaja što je na nju ostavio najamni odnos. 2) Bez promišljanja svođenja čovjekovih odnosa na sa­ mog čovjeka, dakle, odnosa u kojima se u svojem praktič­ nom životu taj odnos uspostavlja u podjeli rada i zadržava podjelu rada — država koja sada nije objektivitet apsolut­ nog duha, ali je topos njegove emancipacije, država kao država, u odnosu na nepromijenjenu proizvodnju, preuzetu iz građanskog društva, mora također zadržati protok: poro­ dica — građansko društvo (sistem potreba) — država. So­ cijalizacija individua i ideologizacija emancipacije mora dovesti u strogi odnos porodicu i državu. Porodica sada nije tamni, prirodni temelj objektiviteta apsolutne slobode u državi, nego je stvarni, empirijski temelj proizvodnje ži­ vota, u kojoj se individue socijaliziraju da uđu u određeni način proizvodnje života, a to znači etatističko — socijali­ stički. Autoritet političke revolucije i političke države ne­ održiv je bez autoritarne patrijarhalne porodice. Stoga real-socijalizam nije nikada do kraja tematizirao kršćanski te­ melj patrijarhalne monogamne porodice, podjele rada u njoj, kult materinstva, usprkos svojem ateističkom usmje­ renju. U takvoj porodici postoji različitost »prirode« žene od prirode muškarca, »prirodna« podjela rada i malogra­ đanski moral. Protok porodica — država osiguran je »madežima sta­ rog«. Ti »madeži« posebno prijanjaju za ženu, za njezinu »prirodu«, koja joj najčešće postaje sudbina, jer se često ne može dovinuti niti do »radnika«, nego ostaje u privaciji. Revolucionarna hegelijanska metoda, očišćena od svoje »mistične jezgre« ostavila je komad »filistarskog perčina« real-socijalizmu. Odnos emancipacije i tehnologije kao odnos svođenja čovjekova svijeta i čovjekovih odnosa na čovjeka samog, ukazuije se moguć kao odnos stvarnog prisvajanja. Odnos stvarnog prisvajanja kao rezultat historijsko — emancipativne snage čovječanstva otvara se tek problematiziranjcm real-socijalizma, odnosno, razumijevanja emancipacije kao političke emancipacije. Ovo problematiziranje može biti �Emancipacija i tehnologija 57 utemeljeno samo na procesualnom ukidanju podjele rada na opći i zajednički rad, na ukidanje podjele rada uopće, na problematiziranju tehnološkog racionaliteta spram pri­ rode. Tek u takvom problematiziraniju i na njemu uteme­ ljenom socijalističkom samoupravljanju kao alternativnom društvu, vidi se problem emancipacije žena kao posebno važan za svođenje čovjekova svijeta i odnosa na čovjeka samog. Zbog stvarnog, empirijskog položaja žena u društvenoj podjeli rada, u njima leži ogromni revolucionarni potenci­ jal ljudske emancipacije. Ali taj (je put dug, jer supsumcija žena pod pojam »radnika«, zamagljuje podjednako ljudsku radničku i ljudsku žensku bit, jer »sve prirodno mora na­ stati tako i čovjek (žena) ima svoj akt nastajanja, koji se kao akt nastajanja svjesno ukida«. �Povijest i socijalistička priroda* i U odnosu emancipacije i tehnologije, a u daljnjem pro­ mišljanju odnosa spolnoga i klasnoga, ženskog pitanja, teh­ nologiju smo iskazali kao određeni historijski odnos opće­ ga i zajedničkog rada — kapitalistički odnos. Ako je čovjek osnovna proizvodna snaga novog, socijalističkog proizvo­ đenja života, onda se ta snaga mora mjeriti historijski emancipativnom snagom slobode na dijelu. Zahtjev za ukidanjem podjele rada, za ukidanjem općega rada, koji se iskazuje kao društveno proizvodni rad iznad proizvođača, za procesualnim ukidanjem kapitalističke teh­ nologije, višestruko je relevantan za žensko pitanje. Tehnologija kao klasni odnos općega i zajedničkog rada, uvjetuje odnos čovjeka kao prirodnog bića spram prirode kao svojega anorganskog tijela kao otuđeni odnos, koji vi­ di »kapitalističku prirodu« kao jedino moguću iz tog od­ nosa. Ovim klasnim odnosom prirodnog bića čovjeka spram prirode kao anorganskog tijela, određen je i odnos pri­ rodnog bića ljudi međusobno kao klasni odnos, pogotovo odnos muškarca i žene o kojemu govori Marx. Metodologijski gledano, evidentno je da je Marx odnos muškarca i žene kao odnos prirodnih bića promislio još u »Ekonomsko-filozofskim rukopisima« iz 1844. godine ka[*] U nešto izmijenjenom izdanju tekst je objavljen u časopisu Socijali­ zam 1, Beograd, 1980. �Povijest i socijalistička priroda 59 da je išao ka »Kritici nacionalne ekonomije sa završnim poglavljem o Hegelovoj filozofiji«. Pri tome je cijeli taj odnos stavio u poglavlje: »Privatno vlasništvo i komuni­ zam«, što znači da je odnos muškarca i žene, kao odnos prirodnog bića i prirodnog bića, kao najprirodniji odnos, posredovan privatnim vlasništvom, pa da se prema tome u tom odnosu vidi i njegovo privatno — vlasničko otuđe­ nje spram prirode — u našem slučaju tehnološko otuđenje. Metodologijski Marx najprije ide od odnosa muškarca i žene kao odnosa određenog poviješću privatnog vlasni­ štva, da bi u Njemačkoj ideologiji, u poglavlju »Historija«, odredio što je porodica. Porodica, odnos muškarca i žene, roditelja i djece, stavljena je u (jedinstveni odnos stvaranja historije: »Proizvodnja života, kako vlastitog pomoću rada, tako i tuđeg pomoću rađanja, pojavljuje se već odmah kao dvostruki odnos — s jedne sirane kao prirodni, a s druge kao društveni odnos (potcrtala D. B.) — društveni u tom smislu, što se pod time razumijeva zajedničko djelovanje više individua bez obzira pod kakvim uvjetima, na koji na­ čin i zbog koje svrhe«.1 Porodica se iskazulje kao jedinstveni prirodni odnos, koji je, s jedne strane i prirodni odnos, a s druge strane društveni. Odnos žene i muškarca kao naj­ prirodniji odnos i odnosi u porodici, određeni su historij­ skim stupnjem posredovanja (načina proizvodnje) čovje­ ka kao prirodnog bića i prirode. Odnos »rađalice« i »mislioca« ahistorijski promatra taj odnos prirodnog bića (žene) i prirodnog bića (muškarca) spram prirode kao takve. Primitivnost takvog patrijarhal­ nog razumijevanja govori o nepovijesnom razumijevanju »prirode« žene, poniklom mnogo dublje od egalitarističkih društava, u kojem tek žena postavlja pitanje svoje »priro­ de«. Žensko pitanje, ako nije samo spolno pitanje, može se stoga utemeljiti samo u promišljanju što je »priroda«. Bez toga pitanja, patrijarhalna porodica kao mjesto socijaliza­ cije ljudi ostaje izvor autoritarne podjele rada na ženski i muški, a time takav oblik biološke reprodukcije sam auto­ ritarni odnos, koji je temelj autoritarne podjele rada, teh­ nologije, u proizvodnji i autoritarnog represivnog odnosa individue i klase, čovjeka i birokracije, radnika i države. Rigidnost patrijarhalne porodice i patrijarhalnog društva očita je u poimanju položaja žene u društvu kao nužno vefl] Rani radovi, str. 296 — 297. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 60 zanom za njezinu »prirodu«. Kako stoji danas, uistinu, po­ rodično vrijeme jest drugačije od vremena materijalne pro­ izvodnje života i ono unutar postojeće podjele rada u po­ rodici ženu sa njenom »prirodom« stavlja u diskontinuitet sa samopotvrđivanjem i realnom ravnopravnošću u dru­ štvu.2 Radikalni zahtjev za ukidanjem podjele rada, pa i podje­ le na opći i zajednički rad, znači drugačiji odnos spram prirode nego što ije kontemplativni odnos prirodne zna­ nosti i spram »kapitalističke prirode«. Za žensko pitanje od bitnog je značenja promišljanje novog odnosa spram pri­ rode, spram »socijalističke prirode«. Promišljanje »socija­ lističke prirode, odnosno, »prirode« viđene kroz klasnu i društvenu uvjetovanost, naravno, ne stavlja u pitanje onto­ loški realizam, već epistemiologijski realizam. Žensko pita­ nje izvan promišljanja odnosa povijesti i »socijalističke prirode« ostaje onemogućeno kao pitanje koje je inclusive i rješenje, ostaje u hiatusu: ili je ono apstraktno spolno pitanje bez klasnog medija, ili u redukcionizmu spolnog pi­ tanja na apstraktno opće klasno pitanje. II »Dok u običnom životu svaki dućandžija znade odlično razlikovati ono, što netko tvrdi da jest, od onoga što je on stvarno, dotle naša historiogra­ fija još nije došla do te trivijalne spoznaje. Ona vjeruje svakoj epohi na riječ, što ona sama o sebi kaže i uobražava« 3 Iz različitih metodologijskih i ideologijskih istjecišta, čini se ipak da je pojam »povijest« razumljiv, a da je pojam »socijalistička priroda« apsurdan, drveno željezo. Dakle, naj različitija izlazišta podrazumijevaju da je povijest po­ vijesna, a priroda nepovijesna. Budući da je priroda nepo­ vijesna, nemoguće je misliti tako nešto kao što je »socijali­ stička priroda«. Povijesnost povijesti može imati različito ontologijsko utemeljenje, različite interpretacije bitka, ali oni ne postavljaju upitnim samu bit povijesti, dok se i sa­ mim socijalistima prividi da je »socijalistička priroda« con[2] Vidi: C. Saraceno: »Porodično vreme i ženski diskontinuitet«, Mark­ sizam u svetu 8 — 9. [3] Mane — Engels: »Njemačka ideologija«, u: Rani radovi, Zagreb, 1953, str. 316. �Povijest i socijalistička priroda 61 tradictio in adiecto, jer je priroda, A = A, i time nepovijes­ na. Za idealizam izražen u fenomenologiji duha to je uistinu samorazumljivo.4 Marksistički se, ipak, materijalizam pre­ tvara u dogmatizam ako slijedi Feuerbachovu liniju, odnos­ no, pretvara »transcedenciju« u »antropologiju«. »Taj dog­ matizam potječe odatle što čovjeku koji nije učinjen dija­ lektičkim nužno odgovara neka objektivna zbiljnost koja podjednako nije učinjena dijalektičkom«.5 »Antropologija« ovog dogmatskog marksizma je kontemplativni materijali­ zam, građanski materijalizam. Iz kontemplativnog odnosa spram prirode proizlazi njezina nepoviljesnost, pa se može nazrijeti zašto je nemoguće misliti tako nešto kao što je »socijalistička priroda«. Kontemplativni odnos spram pri­ rode kao građanski odnos, ima značenje društveno— eko­ nomske i društveno — političke konzekvencije. Sa kritikom Hegelove dijalektike i filozofije uopće Marx utemeljuje stav da je »historija prava prirodna historija čovjeka«.6 Historija kao prava prirodna historija čovjeka, [4] Hegelova apsolutna znanost jest fenomenologija, jer je ljudsko biće, čovjek, za Hegela isto što i samosvijest. Otuđenje samosvijesti postavlja predmetnost. Budući da je čovjek samosvijest, to je njegovo otuđeno pred­ metno biće ili predmetnost (to što je za njega predmet, a predmet je uisti­ nu samo za njega, što je njemu suštinski predmet, što je, dakle, njegovo predmetno biće. Budući da ni stvaran čovjek kao takav, pa zato ni pri­ roda — čovjek je čovječna priroda — nije učinjen subjektom, nego samo čovjekova apstrakcija, samosvijest, to predmetnost može biti samo otuđena samosvijest) jednaka otuđenoj samosvijesti, a predmetnost je postavljena tim otuđenjem.«.........Nema tu ničeg neshvatljivog i zagonetnog. Napro­ tiv, suprotno bi bilo zagonetno. Ali je isto tako jasno da samosvijest, tj. njeno otuđenje, može postaviti samo predmetnost, tj. opet samo apstraktnu stvar, stvar apstrakcije, a nikakav stvaran predmet. Stoga je nadalje jasno da predmetnost, nasuprot samosvijesti, nije uopće ništa samostalno, su­ štinsko, nego obično stvorenje od njega postavljeno, a to postavljeno stvo­ renje, umjesto da se samo potvrđuje, samo je potvrđivanje akta postavlja­ nja, koji u jednom momentu fiksira svoju energiju kao proizvod i dodje­ ljuje mu prividno — ali samo za momenat — ulogu stvarnog bića« Marx, »Kritika Hegelove dijalektike i filozofije uopće« u: Rani radovi, str. 268 — 269.) [5] »No, njegovo (misli se na Feuerbacha — opaska B. D.) pretvaranje filo­ zofije u neku »antropologiju«, pustilo je čovjeka da se ukoči do fiksne predmetnosti i time odgumulo u stranu dijalektiku i povijest. I tu leži velika opasnost svakog »humanizma« ili antropološkog stanovišta. Ako se, naime, čovjek shvati kao mjera svih stvari, ako uz pomoć tog ishodišta treba da bude ukinuta svaka transcendencija, a da se čovjek sam istodob­ no ne mjeri tim stajalištem, da se »mjerilo« ne primijeni na samoga sebe ili — točnije rečeno — da se čovjek također ne učini dijalektičnim, tada apsolutizirani čovjek naprosto stupa na mjesto onih transcendentnih sila za koje bi on bio pozvan da ih objasni, razriješi i metodički ih nadomje­ sti. Na mjesto dogmatske metafizike stupa neki podjednako dogmatski re­ lativizam« (G. Luk&sc: Povijest i klasna svijest. Zagreb, 1977, str. 297). [6] »Ali čovjek nije samo prirodno biće nego ljudsko prirodno biće, tj. �žensko pitanje i soc. samoupravljanje 62 povijest kao povijest iz historijsko — materijalističkog ra­ zumijevanja društva, i time njezina povezanost sa priro­ dom, u Marxa je označena veoma plauzibilno u kritici Bruna Bauera: »Čak da je čulnost svedena kao kod svetog Bru­ ne na batinu, na minimum, ona pretpostavlja djelatnost (potertala — B. D.) za proizvodnju te batine. Dakle, primarno kod svakog shvatanja historije ije to da je ova osnovna či­ njenica promatrana u čitavom svom značenju i opsegu i da joj se dopusti da dođe do svog prava«.7 »Čulnost sve­ dena na minimum, na batinu, nužno pretpostavlja djelat­ nost za proizvodnju te batine«, a time čulnost — priroda, biva uključena u djelatnost, u povijest. Čovjekova prirod­ nost kao potrebitog bića uvlači prirodu u povijest i tako je »historija prava prirodna historija čovjeka«. Prirodnost čovjeka pretpostavka je povijesti i time je povijest u pri rodi, a nastajanje, historija čovjeka svojom djelatnošću čini i povijest prirode, povijest koja je u odnosu čovjeka i prirode, prirode i čovjeka, a čije je posredovanje »društvo«. Marx i Engels su nedvojbeni kada kažu: »Ali za život su prije svega potrebni hrana i piće, stan, odijelo i još štošta drugo. Prvo historijsko djelo jest, dakle, proizvodnja sred­ stava za zadovoljenje ovih potreba, proizvodnja samog ma­ terijalnog života, i to je uistinu historijsko djelo, osnovni uvjet čitave historije, koji mora biti ispunjavan svakog da­ na i svakog sata, danas kao i prije hiljadu godina, da bi se ljudi samo održali na životu«.8 Proizvodnja materijalnog života je utemeljujuća osnova povijesti. Povijest čovjeka je prava prirodna povijest, jer u svojem samonastajanju, u svojoj povijesti on se odnosi spram prirode u proizvodnji materijalnog života. Time je povijest proizvodnje materijalnog života i povijesti priro­ de, povijest njihova odnosa, jer su povijest i povijest toga odnosa mogući samo kao odnošenja oba relata »čovjeka« i »prirode«. Povijest ne može imati izolirano niti »čovjek«, biće koje postoji samo za sebe, stoga ljudsko biće, koje se kao takvo mora potvrditi i m anifestirati kako u svom biću tako i u svom znanju. Niti su, dakle, ljudski predmeti prirodni predmeti, ako su neposredno dati, niti jc ljudsko čulo, kako ono neposredno jest, predmetno, ljudska čulnost, ljudska predm etnost. Priroda — niti objektivno — niti subjektivno nije neposredno adekvatno data ljudskom biću. A kako sve prirodno mora na­ stati, tako i čovjek ima svoj akt nastajanja, koji se kao akt nastajanja svjesno ukida« (Marx: »Kritika Hegelove dijalektike i filozofije uopće« u: Rani radovi, str. 271). [7] Marx — Engels: »Historija«, »Njemačka ideologija« u: Rani radovi, str. 295. [8] Ibid. �Povijest i socijalistička priroda 63 niti »priroda«. Apstraktno mišljenje koje pojmi odvojenost »čovjeka« i »prirode« iz koje je isključena proizvodnja materijalnog života, poijmi onda povijest kao povijest ideje, ratova, ličnosti, misli, dakle, nečega izvan nje same, a »pri­ rodu po sebi« kao nepovijesnu. Materijalističko shvaćanje povijesti upravo polazi od ra­ zumijevanja povijesti koja nije proizvod predodžbi i fik­ cija: »Ljudi su dosad neprestano stvarali krive predodžbe o samima sebi, o tome što su, ili što bi trebali da budu. Svoje odnose uređivali su prema svojim predodžbama o bogu, o normalnom čovjeku itd. Proizvodi njihove glave prerasli su njihovu glavu — oni, tvorci, poklekli su pred svojim tvorevinama. Oslobodimo ih utvara, ideja, dogmi, imaginarnih bića, pod jarmom kojih oni kržljave. Pobuni­ mo se protiv ove vladavine misli (potertala — B. D.). Nauči­ mo ih da ove izmišljotine zamijenimo mislima, koje odgo­ varaju suštini čovjeka — kaže jedan, da se prema njima odnose kritički — govori drugi, da ih sebi izbiju iz glave — dodaje treći, i postojeća će se stvarnost srušiti«.9 Budući da su u »vladavini misli«, u apstrakcijama, Ni­ jemci su otišli najdalje, Marx i Engels vraćaju Nijemce na samu osnovu povijesti: »Imajući posla sa Nijemcima, koji nemaju nikakvih pretpostavki, moramo početi sa konsta­ tacijom prve pretpostavke svake ljudske egzistencije, a prema tome i čitave historije, naime s pretpostavkom da ljudi moraju imati mogućnost da žive da bi mogli »stvara­ ti historiju«. Ali za život su prije svega potrebni hrana, piće, stan, odijelo i štošta drugo«.1 Dakle, prva je pretpo­ 0 stavka materijalističkog shvaćanja povijesti proizvodnja materijalnog života, čime je ujedno u biti izražena »suprotnost materijalističkog i idealističkog shvaćanja« u »Njemačkoj ideologiji«. Suprotnost »prirode« i »historije«, dakle, razumijevanje »prirode« bez povijesti i »povijesti« bez »Prirode« u nerazumijevanju proizvodnje materijalnog života Marx i Engels su izveli u »O proizvodnji svijesti«: »Svako dosadašnje shvaćanje historije ili je u potpunosti zanemarivalo ovu stvarnu bazu historije, ili ju je smatra­ lo samo nečim sporednim, sasvim nepovezanim sa histo­ rijskim procesom. Stoga je historiju trebalo uvijek pisati prema mjerilu koje leži izvan nje; stvarna proizvodnja ži­ vota izgleda kao nehistorijska kao nešto što je odvojeno od zajedničkog života, sasvim iznad svijeta. Odnos ljudi [9] Ibid, str. 283. [10] Ibid, str. 295. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 64 prema prirodi na taj je način isključen iz historije, čime se stvara suprotnost između prirode i historije« (potcrtala B. D.).” Uzrok suprotnosti između »prirode« i »historije« u »Nje­ mačkoj ideologiji« (je određen kao nepriznavanje osnove historije u proizvodnji materijalnog života. Viče versa, pri­ znavanje proizvodnje materijalnog života kao temelja po­ vijesti, ukida apstraktnu podvojenost »prirode« i »histo­ rije« i poznaje samo jednu historiju, »historiju kao pravu prirodnu historiju čovjeka«. Historija kao prava prirodna historija čovjeka, kao historija »čovjeka« i »prirode« je hi­ storija njihova odnosa, historija proizvodnje materijalnog života, ili povijest čovjeka i povijest prirode je povijest proizvodnje materijalnog života, dakle, povijest načina pro­ izvodnje tog materijalnog života, proizvodnja materijalnog života, koja stvara tu samu povijest. Stoga je sa stanovi­ šta materijalističkog shvaćanja povijesti legitimno pitanje odnosa socijalističkog čovjeka i socijalističke prirode, na­ ime, njihovog povijesnog odnošenja u proizvodnji materi­ jalnog života, ili pitanje načina proizvodnje njihovog mate­ rijalnog života kao subjekta povijesti. Odnos historije i proizvodnje materijalnog života, određen je time da je prvo historijsko djelo — proizvođenje radi zadovoljenja potreba. Ovo proizvođenje radi zadovoljenja potreba stva­ ra se u djelatnosti odnosa čovjeka i prirode, kao što je i sam odnos uspostavljen, jer je čovjek prirodno biće. Dru­ ga činjenica uspostavljanja povijesti u proizvodnji sredsta­ va za zadovoljenje potreba čovjeka kao prirodnog bića, >sastoji se u tome da sama prva zadovoljena potreba, ak­ tivnost zadovoljavanja i već stečeno oruđe zadovoljavanja, vodi novim potrebama — i ovo proizvođenje novih potreba prvo je historijsko djelo«.'2 Treći odnos, koji se od samog početka uključuje u histo­ rijski razvitak, »sastoji se u tome da ljudi, koji svakodnev­ no ponovno stvaraju svoj vlastiti život, počinju stvarati druge ljude, razmnožavati se — odnos između čovjeka i žene, roditelja i djece, porodica«.'3 Napokon, za materijali­ stičko shvaćanje povijesti, svijest je samo određeni dru­ štveni odnos, kao i sam jezik koji i »jest praktično stvarna, stvarna svijest, koja postoji i za druge ljude, pa tek ta­ kođer i za mene samoga, a jezik nastaje kao i svijest tek1 3 2 [11] Marx — Engels: »Njemačka ideologija«, str. 306. [12] Marx — Engels: »Historija«, str. 295. [13] Ibid, str. 296. �Povijest i socijalistička priroda 65 iz potrebe, iz nužde saobraćaja s drugim ljudima«.1 Svijest 4 kao subjekt u idealističkom shvaćanju povijesti, u »vlada­ vini misli« nad stvarnim životom, pojmi se ovdje kao odnos u shvaćanju same materijalne proizvodnje. Iz produkcije i reprodukcije stvarnog života i svjesnog odnošenja ljudi u saobraćaju, proizlazi da je određeni historijski način pro­ izvodnje povezan sa određenim načinom zajedničkog dje­ lovanja, koji je »proizvodna snaga«. Proizvodna snaga u smislu zajedničkog djelovanja i dostupnosti ljudima same proizvodne snage je »historija čovječanstva«.1 Iz ovoga sli­ 5 jedi da je, sa stanovišta materijalističkog shvaćanja povi­ jesti, za »historiju čovječanstva« bitno proučavanje proiz­ vodnje materijalnog života, u našem slučaju socijalističkog načina proizvodnje. Proučavanje socijalističkog čovjeka i socijalističke prirode, dvije su strane jednog istog socija­ lističkog proizvođenja materijalnog života. Ili, socijalistički način materijalne proizvodnje podjednako je pitanje soci­ jalističkog čovjeka i socijalističke prirode, jer kako oni čine »historiju čovječanstva«, a čine je na materijalistič­ kim pretpostavkama, nije moguće da »historija« i »priroda« ostanu jedna drugoj strane. Upravo na pretpostavkama tuđosti »prirode« i »historije« utemeljuje se nematerijalističko shvaćanje povijesti, koje ne uzima u obzir sam način proizvodnje materijalnog života. Factum brutum da se miš­ ljenje pojma »socijalistička priroda« čini nemogućim, ogra­ ničava povijesnost povijesnog načina proizvodnje, jer se jedan relat, koji je nužna pretpostavka, isključuje iz samog tog odnosa, a tim i sam odnos iz povijesti. Isključivanje »povijesti prirode« ontološki znači ili ideali­ zam, ili kontemplativni materijalizam, dakle, građansko mišljenje, a ontički, nepovijesnost odnošenja spram prirode, naime stvarnog odnosa spram prirode u načinu proizvod­ nje samog materijalnog života. Ukoliko se ostaje ontološki na materijalizmu koji suprotstavlja »prirodu« i »historiju«, pogađa taj materijalizam Marxova i Engelsova kritika Feuerbacha. Naglašavanje »prirode«, »čulnosti«, čulnog predme­ ta a ne čulne djelatnosti, granična je situacija i teorije kao teorije i filozofije kao filozofije. »Uostalom, mi potpuno f 14] Ibid, str. 297. [15] »Odavde proizlazi da je određeni način proizvodnje ili industrijski stupanj stalno povezan s određenim načinom zajedničkog djelovanja ili s društvenim stupnjem, a ovaj način zajedničkog djelovanja sam je jedna »proizvodna snaga«, da količina ljudima dostupnih proizvodnih snaga uvje­ tuje društveno stanje, te dakle »Historiju čovječanstva« treba stalno izuča­ vati i obrađivati u vezi s historijom industrije i razmjene«. (Ibid, str. 297). �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 66 priznajemo da Feuerbach, težeći da proizvede svijest up­ ravo ove činjenice, ide tako daleko, dokle jedan teoretičar uopće može ići, a da ne prestane biti teoretičar i filozof«.1 4 Ostajanje na čulnom predmetu, a ne na čulnoj djelatnosti, osobito je vidljivo u Feuerbachovom kontemplativnom od­ nosu spram prirodne znanosti. »Feuerbach govori osobito o opažanju prirodne nauke, spominje tajne, koje su oči­ gledno samo oko fizičara i kemičara, ali gdje bi bila pri­ rodna nauka bez industrije i trgovine? I sama ova 'čista’ prirodna nauka dobiva svoju svrhu kao i svoj materijal tek trgovinom i industrijom, čulnom djelatnošću ljudi«.1 1 6 7 Svako apstraktno dijeljenje »prirode« i »historije«, svaki kontemplativni materijalizam, pogađa Marxova i Engelsova kritika Feuerbacha: »Ukoliko je Feuerbach materijalist, kod njega se historija ne zbiva, ukoliko uzima u obzir historiju, on nije materijalist. Kod njega se materijalizam i historija potpuno razilaze, što se uostalom iz rečenog već objašnja­ va.«1 8 Nerazumijevanje pojma »socijalistička priroda« u ontič kom, u proizvodnji materijalnog života samog, traži pro­ učavanje samog načina materijalne proizvodnje, koji se nepovijesno odnosi spram prirode. III Materijalističko shvaćanje historije, da bi bilo i materi­ jalističko i historijsko, mora promisliti način proizvodnje materijalnog života društva. U ovom načinu materijalne proizvodnje života otkriva se povijest sama, to jest odnos »povijesti« i »prirode«. Apstraktna suprotstavljenost »povi­ jesti« i »prirode« odgovara jednom određenom načinu pro­ izvodnje materijalnog života — građanskom. Povijesnost povijesti u jednom novom načinu proizvodnje materijal­ nog života, ili materijalističko shvaćanje povijesti, zahtijeva, ne samo da se može misliti, već da se u praktičnoprirodnoj djelatnosti može odnositi spram prirode koju smo pojmov­ no odredili kao »socijalistička priroda«. Ukoliko ne možemo misliti i djelovati kroz »socijalističku prirodu«, za to mogu postojati dva razloga: 1. socijalistička proizvodnja materi­ jalnog života nije povijesno novi način proizvodnje materi[16] Marx — Engels: »0 proizvodnji svijesti« u: »Njemačka ideologija«, str. 309. [17] Ibid., str, 311. [18] Ibid., str. 312. �Povijest i socijalistička priroda 67 jalnog života, jer se njezina nepovijesnost otkriva u istom, građanskom odnosu spram prirode, znači u tom smo slučaju materijalisti, ali ne historičari, ili 2. ako se socijalistički na­ čin proizvodnje života razumije kao novi povijesni način proizvodnje materijalnog života u podržavljenju ili podruštvovljenju sredstava za proizvodnju, u tom slučaju nismo materijalisti, jer podržavljenje ili podruštvovljenje sredsta­ va za proizvodnju spada u državnu, pravnu, ideološku sferu. Da bismo ostali na pretpostavkama i materijalizma i histori­ je, moramo misliti i djelovati kroz socijalističku proizvodnju materijalnog života, kao barem procesualnog, ako već ne novog povijesnog načina proizvodnje materijalnog života, a time i novog odnosa povijesti i prirode. Samo tim razu­ mijevanjem osigurava se povijest sama u njezinom pra­ ktičnom djelovanju. Marx je ustanovio da je za praktični razvitak ideje komunizma sasvim svejedno da li je ideja tog povijesnog čina izrečena ili ne, ako ne vodi računa o tome da se u historiji »na svakom stupnju zatiče materijal­ ni rezultat, zbroj proizvodnih snaga, historijski stvoren odnos prema prirodi i međusobno (potcrtala — B. D.), što se u svakoj generaciji predaje od njene prethodne, masa proi­ zvodnih snaga, kapitala i okolnosti, koje, doduše, s jedne strane, modificiraju novu generaciju, a s druge strane joj te okolnosti propisuju njene vlastite životne uvjete, i daju određeni razvitak, socijalni karakter, tako da okolnosti isto toliko čine ljude, koliko i ljudi okolnosti.«1 U radu »O 9 proizvodnji svijesti« naglašavanjem zatečenog »zbroja pro­ izvodnih snaga, historijski stvorenog odnosa ljudi prema prirodi i međusobno«, Marx osigurava pretpostavku kriti­ ci »idealističkog blebetanja«, naime, da nije »kritika, nego da je revolucija pokretačka snaga historije«. Ali da se re­ volucija ne bi smatrala voluntarističkim aktom moralističke provenijencije, promišljaju se pretpostavke same te re­ volucije. »Ova suma proizvodnih snaga kapitala i socijalnih oblika saobraćaja, koju svaki individuum svake generacije zatječe kao nešto dato, realna je osnova toga što su filozo­ fi predočavali kao 'supstanciju', 'suštinu čovjeka', što su obožavali i pobijali — realna osnova, koja time što se ti filozofi bune protiv nje kao 'samosvijesti', 'jedini', ni naj­ manje nije ometana u svojim djelovanjima i utjecajima na razvitak ljudi. Ovi zatečeni životni uvjeti različitih genera[19] »0 proizvodnji svijesti«, str. 305. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 68 čija odlučuju također da li će revolucionarni potres, koji se periodično navraća u historiji, biti dovoljno jak, ili ne, da obori osnovu svega postojećeg, i ako nisu dati ovi ma­ terijalni elementi totalnog prevrata, naime, s jedne strane, postojeće proizvodne snage, a s druge strane, stvaranje jedne revolucionarne mase, koja neće ustati samo protiv pojedinih uvjeta dosadašnjeg društva, nego protiv same dosadašnje ’proizvodnje života’, protiv cjelokupne djelat­ nosti na kojoj se ono baziralo, ako ti elementi ne postoje, to je, kako to pokazuje historija komunizma, za praktični razvitak sasvim svejedno da li je ideja toga prevrata izre­ čena već stotinu puta« (potcrtala — B. D.)2 0 Određivanjem pretpostavki revolucije, koja nije samo državni, voluntaristički, moralistički akt, nego ije, naprotiv, vezana za materijalne elemente totalnog prevrata: zatečene proizvodne snage i revolucionarne mase, koja je nastrojena protiv same dosadašnje »proizvodnje života«, na tlu smo historijskog materijalizma, historijsko — materijalističkog shvaćanja novog, socijalističkog načina proizvodnje, pa da­ kle i odnosa spram »socijalističke prirode«. Zatečeni stupanj »materijalnog rezultata, zbroja proizvo­ dnih snaga, historijski stvoren odnos ljudi prema prirodi i međusobno«, jest građanski način proizvodnje. Socijali­ stički način proizvodnje materijalnog života suočen je, dakle, sa »materijalnim rezultatima, zbrojem proizvodnih snaga, historijski stvorenim odnosom ljudi prema prirodi i međusobno« kao svojom realnom pretpostavkom, jer će taj način proizvodnje modificirati zatečeno, ali i biti modi­ ficiran samim okolnostima koje su date. Pod idealnom pretpostavkom da postoji masa, koja »neće ustati samo protiv pojedinih uvjeta dosadašnjeg društva«, nego protiv same dosadašnje »proizvodnje života«, ipak je nemoguće odrediti novi povijesni način proizvodnje materijalnog ži­ vota, jer je on određen zatečenim stupnjem proizvodnih snaga. Inzistiranje na revolucionarnosti masa, na svijesti kao konstituirajućem temelju novog načina proizvodnje bez razumijevanja determinanti zatečenih proizvodnih sna­ ga, jest idealizam, voluntarizam, koji pogađa kritika »idea­ lističkog blebetanja«. Da bismo se »pobunili protiv vlada­ vine misli« kao pretpostavke materijalističkog shvaćanja historije, treba proučavati socijalistički način proizvodnje materijalnog života. Taj način proizvodnje utemeljen je na [20] Ibid., str. 305—306. �Povijest i socijalistička priroda 69 naslijeđenim snagama, a ono što ga određuje kao novi pro­ izvodni odnos jest promijenjeni odnos prema vlasništvu nad sredstvima za proizvodnju kao dominantno klasni od­ nos. Promijenjeno vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju modificirat će, dakle, zatečene proizvodne snage, kao što će biti i njima modificirano. Legitimnost govorenja o novom načinu proizvodnje utemeljena je na novom proizvodnom odnosu: na državnom, to jest podruštvovljenom vlasništvu nad sredstvima za proizvodnju. Povezivanje novog povijes­ nog načina proizvodnje sa vlasništvom nad sredstvima za proizvodnju ne može se uspostaviti bezupitno. U našem ranije objavljenom radu2 izveli smo Marxovo ontološko 1 shvaćanje privatnog vlasništva, naime, da ije subjekt pri­ vatnog vlasništva — rad, otuđeni rad, podjela rada. Samo privatno vlasništvo je pravni, ospoljeni vid otuđenog rada, podjela rada. Ukidanje privatnog vlasništva o socijalistič­ kim proizvodnim odnosima tako je pravno, ideološko su­ protstavljanje novog odnosa, gdje podjela rada, otuđeni rad, ostaje uzrok i posljedica same suštine privatnog vlasništva, »privatnog vlasništva kao osobe«. Problem po­ djele rada, odnosno, ukidanje podjele rada, postaje tako prvorazredni problem socijalističkog načina proizvodnje. Podjela rada ostaje dvostruko suština privatnog vlasništva: 1. u zatečenom stupnju razvoja proizvodnih snaga, koji M'mu tu podjelu dalje uvjetuje; 2. u revolucioniranju masa protiv dosadašnjeg načina proizvođenja, jer su, s jedne sirane, njima uvjetovane, a s druge strane, zbog same te podjele rada onesposobljene da modificiraju zatečene proi­ zvodne snage. Podjela rada nas je učinila različito unakazenim »ekonomskim varijetetima«, kao što su »gurači koli­ ca« i »arhitekti«.2 2 Kao unakaženi »ekonomski varijeteti« sami »guiači ko­ lica« i »arhitekti« očito nisu dovoljna revolucionarna pret­ postavka za ukidanje dosadašnje »proizvodnje života«. Sto­ ga će Engels spram djetinjaste predodžbe Diihringova ko­ munizma staviti u odlučni odnos, mogućnost novog načina proizvodnje sa ukidanjem podjele rada.2 Dakle, društvo 3 [21] Vidi: B. Despot: »Um i sreća u relativno udruženom radu«, I i II, Gledišta br. 10 i 11—12/1978. [22] Engels: Anti — Diihring, Zagreb, 1948. str. 314. [23] »A sada pogledajmo g. Diihringovu djetinjastu predstavu prema kojoj društvo može preuzeti cjelokupna sredstva za proizvodnju, a da ne prevr­ ne iz temelja stari način proizvođenja i prije svega, da ukine staru po­ djelu rada, predstavu prema kojoj je sve svršeno čim se samo povede računa o 'prirodnim prilikama i ličnim sposobnostima' — a da i onda, Kao i prije, čitave mase egzistencija robuju proizvođenju jednog artikla, �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 70 može preuzeti cjelokupna sredstva za proizvodnju samo ako prevrne iz temelja stari način proizvodnje, prije svega ako ukine staru podjelu rada. Ukidanje privatnog vlasništva kao pretpostavke novog načina proizvođenja života, pret­ postavlja i ukidanje podjele rada; proces ukidanja podjele rada time postaje temelj novog načina proizvodnje, što znači i novog odnosa spram prirode, spram »socijalističke prirode«. Ili, drugačije rečeno: proces ukidanja podjele ra­ da bit će komplementaran sa razumijevanjem »socijalisti­ čke prirode«. Druga strana problema ukidanja privatnog vlasništva, odnosno, procesa ukidanja podijele rada, ili od­ nošenja spram »socijalističke prirode«, jest sam zatečeni stupanj proizvodnih snaga. Zatečeni stupanj proizvodni!] snaga, pa time d zbiljske pretpostavke za ukidanje te zate­ čene determinante, jesu građanske proizvodne snage. One su utemeljene na takvoj kulturi, na takvom odnošenju čo­ vjeka, društva d prirode, koja odgovara samoj logici gra­ đanskog načina proizvodnje, stjecanju profita, efikasnosti, učinku, znanstvenoj organizaciji rada, ovladavanju priro­ dom itd. Cijeli povijesni sklop visokorazvijenog društva sa visokorazvijenim proizvodnim snagama utemeljen je na svijetu rada, u kojem je rad — tehnika — znanost posta­ vljen kao obrnuta piramida znanost — tehnika — rad. Zna­ nost — tehnika — rad unesena je bezupitno u novi povije­ sni odnos, kao njegova vlastita pretpostavka, kao pretpo­ stavka novog načina proizvodnje. Samo buduće društvo u uistinu novom načinu proizvodnje, u mogućnosti ukidanja podjele rada, mišljeno je tek na temelju razvoja same te građanske znanosti — tehnike — rada, kao svojoj vlastitoj pretpostavci. Ideologičnost rasta proizvodnih snaga eviden­ tna je u ideologiji etatističkog socijalizma2, ali ona je mo­ 4 guća samim time što u cjelini radničkog pokreta nije do­ voljno tematiziran ovaj puki kvantitativni napredak razu­ mljiv kao razvoj proizvodnih snaga i tehnički napredak, kao poznanstvljivanje proizvodnje, kao tehnologije. Čak sama radnička klasa mogla je sebe razumjeti kao produk­ tivnu, za razliku od neproduktivne buržoazije, samo stoga što je imala taj afirmativan odnos spram razvitka proizvod­ nih snaga reduciran na tehnički napredak, na tehnologiju. da čitava stanovišta budu angažirana nekom pojedinačnom granom proizvodnje, i da se čovječanstvo još uvijek dijeli na izvjestan broj različito unakaženih 'ekonomskih varijeteta', kao što su 'gurači kolica' i 'arhitek­ ti'. . . . (Engels, Ibid., str. 314). [24] Vidi: B. Despot: Ideologija proizvodnih snaga i proizvodna snaga ideologije, Osijek, 1976. �Povijest i socijalistička priroda 71 Priznavanjem pukog kvantitativnog napretka u razvoju proizvodnih snaga kao vlastitih pretpostavki, evidentna je borba na terenu protivnika. Ideologija proizvodnih snaga, ovako shvaćena, proizlazi iz ideologije društva o samom se­ bi, da je ono novim proizvodnim odnosima osiguralo histo­ rijski nov način proizvodnje, s jedne strane, a s druge, ideo­ logijom znanosti o sebi samoj kao objektivnoj, općevažećoj, mjerljivoj, istinitoj, efikasnoj, podložnoj verificiranju itd. Znanost kao ideologija o vlastitoj nepoviješnosti i jednoznačnostđ je upravo ideologija građanskog društva o svo­ joj vlastitoj nepovijesnosti i vječnosti. Ova ideologija zna­ nosti, znanstvena ideologija i njezino prihvaćanje, onemo­ gućava da se pojmi cijeli taij »fetišizam znanosti« i fetiši­ zam sredstva za proizvodnju« analogno Marxovom poima­ nju »fetišizam robe«. Cijeli Marxov pojmovni, metodološki aparat u analizi »fetišizma robe«, smjera demistificiran ju fetiša, koji se artikulira kao odnos među stvarima, kao objektivni odnos, a skriva odnose među ljudima, odnose najamnog rada i kapitalističkog načina proizvodnje. Odnos prema sredstvima za proizvodnju, odnos radnika i sredsta­ va za proizvodnju jest također odnos robe i robe, jer je radnik kao radna snaga roba, a sredstva za proizvodnju također su roba, u kojem se procesu podjela rada, sredstva za proizvodnju i nauka, javljaju kao proizvodne snage sa­ mog kapitala. Kapital se u ovom odnosu pojavljuje kao su­ bjekt proizvodne snage, nauke.2 5 Prvobitne ludističke pobime protiv stroja još su psihološ­ ki bunt protiv te »robe« — stroja, »robe« — nauke i njenog fetišizma, i u materijalnom razaranju fetiša uspostavlja­ nje pobune protiv svog vlastitog robnog položaja ili odre­ đenog načina proizvodnje, koji ih takvima uspostavlja. Poznanstvljivanje proizvodnje racionalizira bunt i uspostavlja fetišizam sredstava za proizvodnju i fetišizam nauke kao objektivnih odnosa među stvarima i sužava uvid u taj od­ nos, kao odnos među ljudima, to jest određeni društveno — ekonomski odnos. Uvjet mogućnosti da se u socijalisti­ čkom pokretu i socijalističkoj praksi nije tematizirao feti[25] »Udruživanje radnika — kooperacija i podjela rada kao temeljni uvje­ ti produktivnosti rada — javljaju se jednako kao i sve produktivne snage rada, tj. one koje određuju stupanj njegove intenzivnosti i dakle njegove ekstenzivne realizacije kao proizvodna snaga kapitala. Kolektivna snaga rada, njegov karakter kao društvenog rada zato je kolektivna snaga kapi­ tala. Isto tako i nauka. Isto tako i podjela rada kako se ona javlja kao podjela zvanja i njima odgovarajuća razmjena. Sve društvene potencije proizvodnje jesu proizvodne snage kapitala i zato se on sam pojavljuje kao njihov subjekt« (Marx: »Temelji slobode«, Zagreb, 1974, str. 250). �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 72 šizam sredstava za proizvodnju i fetišizam znanosti teh­ nologije, leži dvostruko u samom izvornom marksizmu. Prvo je Marxovo shvaćanje socijalizma kao zbiljskog razvo­ ja individue pretpostavljeno punim razvojem proizvodnih snaga, da taj razvoj bude uvjet ukidanja ograničenja sa­ mih proizvodnih snaga, i drugo (što proizlazi iz prvoga), da se te same proizvodne snage rad — tehnika — znanost, ne postavljaju upitnim u tehnologiji u odnosu općega i za­ jedničkog rada. Prvi je stav Marx najpregnantnije iskazao u Grundrit.se: »Rezultat je — po svojoj tendenciji i dinamici — opći raz­ vitak proizvodnih snaga (bogatstva uopće) kao osnove isto tako univerzalnog saobraćaja, dakle, svjetsko tržište kao osnova. Osnova kao mogućnost univerzalnog razvitka indi­ viduuma i zbiljski razvoj individua s te osnove kao stalno ukidanje njihovog ograničenja, koje je poznato kao ogra­ ničenje, a ne važi kao neka sveta granica. Univerzalnost individuuma ne kao zamišljena ili uobražena, nego kao uni­ verzalnost njegovih realnih i idealnih odnosa. Otud i shva­ ćanje svoje vlastite povijesti kao procesa i spoznaja priro­ de (koja postoji i kao praktična moć nad prirodom) kao svog realnog tijela. Sam proces razvoja postavljen je i osvješten kao pretpostavka individuuma, ali radi toga je pri­ je svega potrebno da pun razvoj proizvodnih snaga postane uvjet proizvodnje, da određeni uvjeti proizvodnje ne budu postavljeni kao granica za razvoj proizvodnih snaga.«2 6 Pun razvoj proizvodnih snaga je uvjet proizvodnje, koja tek omogućava da uvjeti proizvodnje ne budu postavljeni kao granica proizvodnih snaga, koji su razumljeni kao pret­ postavka univerzalnosti individue. Ovaj razvoj proizvodnih snaga kao pretpostavku univerzalne individue Marx je pred­ vidio uspostavljanjem tih samih proizvodnih snaga unutar kapitalizma, a socijalističkom revolucijom razrješenje raz­ voja samih proizvodnih snaga, kojima je pretpostavljena ali ograničavajuća proizvodna osnova kapitalistički način na­ čin proizvodnje. Marx je u tome nedvojben: »Ali isto tako lako je uvidjeti da strojevi prestaju da budu agenti druš­ tvene proizvodnje čim oni, npr., postanu vlasništvo udru­ ženih radnika. Međutim, u prvom slučaju je njihova ras­ podjela, tj. što oni ne pripadaju radniku, isto toliko uvjet načina proizvodnje zasnovanog na najamnom radu. U dru­ gom slučaju izmijenjena bi raspodjela polazila od jedne [26] Mara: Grunđrisse, Temelji slobode, str. 249 �Povijest i socijalistička priroda 73 izmijenjene, tek povijesnim procesom nastale nove osnove proizvodnje.«2 Strojevi (dakle, rad — tehnika — znanost) 7 gube svoje značenje kada postaju vlasništvo udruženih ra­ dnika, ali to pretpostavlja novu osnovu proizvodnje, koja tek nastaje povijesnim procesom. U socioempirijskim so­ cijalizmima nije osigurana nova osnova proizvodnje, jer upravo nije ozbiljen razvoj proizvodnih snaga, koji je uvjet proizvodnje, već je uvjet proizvodnje postavljen kao sama granica rasta proizvodnih snaga. Ideologija proizvodnih snaga je evidentno supstitut za novu osnovu proizvodnje nastalu tek povijesnim procesom. Zbiljsko prisvajanje proi­ zvodne snage tako je ograničeno izgrađivanjem svoje vla­ stite pretpostavke. Sam, ipak promijenjeni proizvodni od­ nos, ukidanje privatnog vlasništva, ozbiljeno je u pravnoj sferi, u državi kao vlasniku nad sredstvima za proizvodnju. Ideologija proizvodnih snaga, rada — tehnike — znanosti upotpunjena je proizvodnom snagom ideologije, jačanjem prava i države, etatizmom i birokratizmom. Nepromijenjena suština privatnog vlasništva, podjela rada, ostaje i dalje, i dalje je ideologizirana kao pretpostavka svog vlastitog uki­ danja. Ovime su proleteri u svojoj apsolutizacij'i, a ne uki­ danju, i ne mogu izvršiti ono što su im u klasnom osvještavanju namijenili Marx i Engels: da oni moraju, »da bi ste­ kli lično priznanje, ukinuti uvjet svoje vlastite dosadašnje egzistencije, koji je ujedno uvjet čitavog dosadašnjeg dru­ štva, tj. moraju ukinuti rad. Oni se stoga nalaze u direk­ tnoj suprotnosti spram države, tj. prema obliku, koji je individuumima društva dosad služio kao opći izraz i da bi ostavili svoju ličnost moraju državu srušiti.«2 8 Pun razvoj proizvodnih snaga kao uvjet ukidanja ograni­ čenja samih proizvodnih snaga tako je legitimno izašao iz samog Marxa, usprkos njegovom drugačijem razumijeva­ nju povijesnog procesa osnove nove proizvodnje. Ovdje se povijesni proces kao način materijalne proizvodnje života prekida u smislu zatečenih proizvodnih snaga, a sama se povijesnost premješta u svijest, u pravnu sferu ukidanja privatnog vlasništva. Premještanje novog, socijalističkog načina proizvodnje materijalnog života u svijest, može se očitovati na uspostavljanju pojma »socijalistička robna proizvodnja«, na analizi fetišizma robe, a u isto vrijeme nepostojanju pojma, pa i analize »socijalistička priroda«, [27] Ibid., str. 319. [28] Mane — Engels: »Komunizam — proizvodnja samog oblika saobraćaja« u Rani radovi, str. 343. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 74 »socijalistička prirodna znanost«, »socijalistička tehnolo­ gija«. Historijsko dovršenje robne proizvodnje, totalne i apsolutne, zbiva se u jednom određenom društveno — eko­ nomskom odnosu, kapitalističkom odnosu, pa je u pojam »socijalistička robna proizvodnja« unesen novi društveno — ekonomski odnos, utemeljen na socijalističkom vlasni­ štvu nad sredstvima za proizvodnju. Sama povijesnost pre­ mještena je u sferu prava, a neposredna materijalna proiz­ vodnja života smještena je van povijesti kao rad — teh­ nika — znanost u podjelu rada na opći i zajednički rad. Fetišizam sredstva za proizvodnju i fetišizam tehnologije bezupitno se preuzima iz građanskih proizvodnih snaga i stoga se na tim pretpostavkama ne može pitati za socija­ lističku tehnologiju. Ukoliko se govori o materijalnoj proiz­ vodnji života, ostaje se na građanskom ekonomizmu, da­ kle, izrazito na historijskoj poziciji, a ukoliko se govori o povijesti, ona se premješta u ideološku sferu, dakle, na nematerijalističke pozicije. Time Marxova kritika Feuerbacha pogađa svako suprotstavljanje proučavanju i poimanju »so­ cijalističke prirode«, »socijalističke tehnologije«, »socijali­ stičke prirodne znanosti«. Odnos čovjeka i prirode ostaje u apstraktnom odnošenju posredstvom prirodne znanosti. Nekritičko preuzimanje prirodne znanosti kao afirmacija prirode i materijalizma, zaboravlja na Marxovu kritiku Feuerbachovog ushićenja prirodnim znanostima«....... ali gdje bi bila ova 'čista' prirodna nauka bez industrije i tr­ govine? I sama ova »čista« prirodna nauka dobija svoju i svoj materijal tek trgovinom i industrijom, čulnom dje­ latnošću ljudi.« Usprkos Marxovoj kritici kontemplativnog materijalizma, upozoravanju na vezu odnosa prirodne znanosti i industri­ je, iz samoga Marxa ipak proizlazi spomenuta bezupitnost same prirodne znanosti, odnosno, rada — tehnike — znano­ sti. Sam taj povijesni sklop daje pretpostavke uvjeta proiz­ vodnih snaga. Rad — tehnika — znanost ostaju na pret­ postavljenoj podjeli općega rada i kooperaciji individua utemeljujući temelj novoga načina proizvodnje, razvitka univerzalne individue, koji je moguć tek kroz tu samu proiz­ vodnu snagu, razriješenu njene kapitalističke primjene. »Razmjena živoga rada za opredmećeni, tj. postavljanje društvenog rada u obliku suprotnosti kapitala i najamnog rada — posljednji je razvitak odnosa vrijednosti i proizvo­ dnje koja počiva na vrijednosti.«* [29] Mara: Temelji slobode, str. 292. �Povijest i socijalistička priroda 75 Bezupitno preuzimanje rada — tehnike — znanosti, teh­ nologije, očituje se i na odnošenju spram prirode, »socijali­ stičke prirode«, u čijem bi promijenjenom odnosu tek ne­ stala podvojenost »povijesti« i »prirode«, uvođenjem prirode u povijest kao historijski materijalizam. Jer je »svako do­ sadašnje shvaćanje historije ili u potpunosti zanemarivalo ovu stvarnu bazu historije, ili ju je smatralo nečim spore­ dnim, sasvim nepovezanim sa historijskim procesom«.3 Ova 0 stvarna baza historije je proizvodnja materijalnog života, ili odnošenja čovjeka i prirode posredovanjem prirodne zna­ nosti. Stoga su lijevi teoretičari, inspirirani Blochom i nje­ govim stavom spram prirode, postavili odlučno pitanje od­ nosa radničkog pokreta i prirodne znanosti, socijalizma i znanosti.3 Odsudno pitanje postavljeno je kao pitanje jed­ 1 ne ne—građanske prirodne znanosti, drugačijeg poimanja prirode nego što ga je donijelo građansko društvo, građan­ ski način proizvodnje materijalnog života — građanska kul­ tura. Najradikalniji od njih, Petar Dudek, odbija kritiku »građanske nauke« koja se kao kritika reducira na indivi­ dualne zahtjeve, na subjektivno — moralni habitus poje­ dine znanosti, ili na značenju ideološko — političkog instru­ mentarija znanosti kao instrumentarija gospodara mono­ pola.3*Svakako da pozicija ovakve kritike »građanske« pri­ 2 rodne znanosti vodi materijalizirajućem principu unutar pojedine znanosti, a ne može utemeljiti materijalističko shvaćanje prirodne znanosti, odnosno, viđenje da su pri­ rodne znanosti onakve kakve su u uvjetu rada povijesno i pojmovno produkt građanskog društva, eo ipso, socijali­ stičku ili proletersku znanost, ukoliko se time označava znanstveni pogon u ekonomijama zemalja takozvanog real­ nog socijalizma. Kada znanost u ovim zemljama funkcioni­ ra na isti način kao znanstveni pogon u kapitalističkim ze­ mljama, isto tako dobro kao organizacija i kvalifikacija istraživanja i istraživača, susreće na građanske sadržaje istraživanja i oblike mišljenja.Đ Očito je da je »građanskost«, ideologičnost građanske nauke u samim sadržajima istraživanja i oblicima mišljenja. »Nepovijesno gledanje na materijalnu proizvodnju u smi­ slu promišljenog odnosa spram prirode, odnosno, prirod­ n o ] Ibid., str. 306. (31] Vidi: Marxismus und Naturbeherschung, »Beitreige zu den Erstcn Ernst Bloch Tagen«, Tubingen, 1978. 132] Vidi: P. Dudek: Gegenstand und politische Reiclnveite einer Kritik der Biirgerlichen Wissenschaft. 133] Ibid., str. 60 — 61. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 76 ne znanosti, opterećeno je poviješću radničkog pokreta i marksizma sa potvrđivanjem i propagiranjem apstraktnog produktivističkog racionaliteta ovladavanja prirodom, koji u odnosu spram prirode i živog rada principijelno ostaje na stanovištu kapitalizma.«3 Princip kvantifikacije i ap­ 4 straktnog produktivističkog racionaliteta nije pretpostavka ukidanja rada, ukidanja otuđenja, ukidanja države, već apsolutizacije rada i radnika. »Interesi emancipacije ra­ dničke klase, shvaćeni kao samoukidanje proletarijata, ne mogu stoga ići zajedno sa napretkom razvitka proizvodnih snaga. Njezino oslobođenje mora izaći iz podređenja post va­ renom radu ka kvalitativnom prevratu materijalnih proiz­ vodnih snaga u interesu onih koji rade.«4 5 Postavljanje upitnim građansku tehnologiju, građansko kontemplativno odnošenje spram prirode, socijalistički nehistorijski materijalizam i nematerijalističko shvaćanje po­ vijesti, emancipacije rada sa apstraktnim kvantitativnim racionalitetom — svakako je revolucionarni doprinos teo­ rijskom mišljenju. Ali dnzistiranje na razbijanju oblika miš­ ljenja građanske znanosti, bez osiguranih pretpostavki, ne spada više u marksizam, pa niti na njemu izvedene eman­ cipacije rada. Promišljanje »socijalističke prirode« i socija­ lističke prirodne znanosti također je pretpostavka novog načina proizvodnje. Ali ovaj se novi način proizvodnje iz marksizma teorijski i praktički može utemeljiti samo kroz rad — tehniku — znanost tehnologije. Neprolaženje kroz promišljanje socijalističke prirode i socijalističke prirodne znanosti i same ove mislioce ostavlja pred nerješivim za­ datkom, pred moralnim sudom o postojećem načinu proiz­ vodnje, dakle, nečim što ne može osigurati historijski ma­ terijalizam, »socijalističku prirodu«, novi način proizvodnje materijalnog života. Ovo se naročito očituje u razumijeva­ nju slobodnog vremena, koje je za nas realna historijska pretpostavka* kroz koju se destruira nepovijesni način eta­ 3 6 tističke socijalističke proizvodnje. Odnos prema prirodi ostaje tako utemeljenje puta pro­ mišljanja samog povijesnog odnosa, odnosa prema »socija­ lističkoj prirodi«. »Socijalistički odnos čovjeka prema pri­ rodi bazira se time na istom prisvajanju, čije je osiguranje gospodarstva isto kao i u kapitalističkoj produkciji«. Ako [34] Ibid., str. 29. [35] Ibid., str. 31. [36] Vidi: B. Despot: »Kakva je tehnologija potrebna samoupravljanju«, Socijalizam, br. 4, 1979. �Povijest i socijalistička priroda 77 će procesirajuća protivurječnost kapitala umanjiti radno vrijeme u obliku nužnog da bi se prekomjerno povećalo, to je znak raspoznavanja socijalističke produkcije, upravo obrnuta proporcija, smanjivanje prekomjernog radnog vre­ mena za uživanje produktivno-stvaralačke djelatnosti. Od­ nos prirode ostaje napokon nepromijenjen. Socijalističko i kapitalističko društvo nemaju samo posla s istom priro­ dom već i sa istim problemima: sa ukidanjem društvenog ograničenja ne padaju prirodna ograničenja eo ipso. Ovaj je problem posve nerješiv. Ne mogu spoznati u sadašnjem vremenu nikakve razlike između kapitalističkih zemalja i zemalja realnog socijalizma, nasuprot iskorištavanju ogra­ ničenih predručnih prirodnih resursa.«1 7 Problem odnosa spram prirode, ovladavanje prirodom, uistinu je nerješiv, ukoliko se u socijalističkom načinu pri­ svajanja prirode kao oslobođenja od radnog vremena vidi samo obrnuta proporcija povećanja prekomjernog radnog vremena na račun slobodnog. Protivurječnost radnog i slobodnog vremena na kapitali­ stičkim ograničenim osnovama, dakako, nije prekoračena razumijevanjem oslobođenja slobodnog vremena za novo ovladavanje prirodom. Ovo je ideologija, kako »objektiv­ nog« marksizma, tako i građanskog društva. Lijevi, Blochove provenijencije, imaju pravo kada kažu: »Mi stojimo na našoj političkoj praksi pred zadaćom nadvladati i objektivistički marksizam i građansku ideologiju i razgraničavati što oni imaju zajedničko.«1 3 »Ali 'objektivistički' marksizam, kao etatistički, idealisti­ čki i -deološki oblik novog načina proizvodnje, nije grani­ čna situacija marksizma i njegovog poimanja odnosa rad­ nog i slobodnog vremena. Ako se u njemu državno vlasni­ štvo nad sredstvima za proizvodnju sm atra nadvladavanjem ograničenja građanskih proizvodnih odnosa u ovladavanju i pokoravanju prirode, onda se novim odnosom garantira kvantitativno efikasniji način građanske proizvodnje. Pro­ blem prirodnih resursa postat će problem i opet nove gra­ đanske znanosti, ekologije, koja polazi od posljedice, a ne od uzroka. Polaženje od posljedica uvijek znači revizioni­ zam u radničkom pokretu. Povećanje slobodnog vremena na račun radnog nije samo »obrnuta proporcija«, nije pita­ nje kvantiteta, već povijesno novi kvalitet, koji omoguća137] Marxismus und Naturbeherschung, str. 63. 138] Ibid., str. 38 — 39. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 78 va i novi odnos spram prirode i spram prirodne znanosti. Ovaj novi kvalitet može se osigurati samo kroz proizvodne snage, zatečene proizvodne snage, ali i njihovim ukidanjem. Osiguravanje kroz zatečene proizvodne snage ujedno je pretpostavka njihovog ukidanja, koji nije samo izraz ideja i volje već razvijena protivurječnost unutar datih proizvod­ nih snaga. »U tom se preobražaju kao kamen temeljac proizvodnje i bogatstva ne pojavljuje niti neposredan rad koji čovjek sam obavlja, niti vrijeme koje on radi, već pri­ svajanje njegove vlastite opće proizvodne snage, njegovo po­ znavanje prirode ii ovladavanje njom putem njegova posto­ janja kao društvenog organizma — jednom riječju, razvitak društvenog individua. Krađa tuđeg radnog vremena, na če­ mu počiva sadašnje bogatstvo, izgleda bijedna osnovica prema toj novorazvijenoj koju je stvorila samo velika in­ dustrija. Čim je rad u neposrednom obliku prestao da bude veliki izvor bogatstva, radno vrijeme prestaje i mora pre­ stati da bude njegova mjera, a stoga i razmjenska vrijed­ nost — mjera upotrebe vrijednosti. Višak rada masa pre­ stao je da bude uvjet za razvitak općeg bogatstva, upravo kao i nerad malobrojnih za razvitak općih moći ljudskog mozga. Time se ruši proizvodnja koja počiva na razmjenskoj vrijednosti, i sam neposredni materijalni proces proiz­ vodnje dobij a oblik koji se oslobodio neimaštine i suprot­ nosti. Slobodan razvitak individualnosti, i stoga ne reduci­ ranje potrebnog radnog vremena da bi se stvorio višak ra­ da, već uopće redukcija potrebnog rada društva na mini­ mum, čemu tada odgovara umjetničko, naučno itd. razvi­ janje individua zahvaljujući za sve njih oslobođenom vre­ menu i stvorenim sredstvima.«3 9 Oslobođenje slobodnog vremena kroz postojeće proizvod­ ne snage time je kvalitativno novi povijesni odnos, koji tek ukida podjelu rada kao ontološku osnovu privatnog vlas­ ništva. Novi povijesni kvalitet jest pretpostavka ukidanja ljudi kao »ekonomskih varijeteta«, »gurača kolica« i »ar­ hitekata«, kao ljudi kojima ostaje vrijeme za »umjetničko« i »naučno djelovanje«, ali sada ne već kao otuđenih sfera otuđenih »ekonomskih varijeteta«, već upravo kao pretpo­ stavka same te naučnosti. Ukidanje nauke, zatečenih proiz­ vodnih snaga, moguće je samo kao ukidanje nauke kao profesije, kao »podruštvovljavanje nauke«, jer rad presta­ je biti mjera vrijednosti. Ovo je tek osnova novog načina proizvodnje očovječenja prirode i oprirođenja čovjeka, so[39] Marx: Temelji slobode, str. 293—294. �Povijest i socijalistička priroda 79 cijalističke prirode i socijalističke prirodne znanosti uopće. Novi povijesni način proizvodnje stoji i pada sa mogućnoš­ ću ukidanja rada — tehnike — znanosti tehnologije, uki­ danjem države, ukidanjem politike. Nerazumijevanje slobodnog vremena kao novog kvalite­ ta odnosa spram prirode, ukidanja nauke kao nauke, odu­ zima zbiljski topos odnosa povijesti i »socijalističke pri­ rode« i time opet objedinjuje građansko i socijalističko — etatističko razumijevanje proizvodnih snaga kao rada — tehnike — znanosti tehnologije. Talijanski teoretičari sindikata i partije uočili su važnost slobodnog vremena, a zbog ideologizacije proizvodnih sna­ ga, čiji je rast pretpostavka novih odnosa, najprije smatra­ ju potrebnim redefinirati same proizvodne snage. Kako smo izveli u poglavlju »Emancipacija i tehnologi­ ja«, proizvodne snage se određuju kao odnos stvarnog pri­ svajanja. Time se osigurava nadilaženje razlikovanja »proiz­ vodnih odnosa«, koji se odmah situiraju u ideologiju, i proučava jedinstvo proizvodnih snaga i odnosa u smislu novog proizvodnog odnosa Marxovog određenja bogatstva kao bogatstva individue. Proizvodne snage kao odnos stvar­ nog prisvajanja strukturno ukidaju neke posebne »proiz­ vodne odnose«, koji su sada materijalizirani kao odnosi prisvajanja »prirode«. Sam način prisvajanja prirode kao odnos stvarnog prisvajanja pretpostavlja sada ukidanje potoinjavanja individue društvenoj podjeli rada, stroju, tehnologiji, radu kao znanosti, jer je odnos stvarnog pri­ svajanja ljudskog bogatstva, bogatstva shvaćanja kao sve­ stranog razvitka individue. Za ovakav nov način materijal­ ne proizvodnje života upravo je pretpostavka ukidanje rada — tehnike — znanosti tehnologije, kao autentične građan­ ske artikulacije materijalne prođzvodmje života, građanske nauke, posebno prirodne, kao proizvodne snage kapitala. Pretvaranje nauke u proizvodnu snagu otuda se ne može smatrati »materijalnom bazom komunizma«. »Socijalisti­ čko pretvaranje nauke u proizvodnu snagu pretpostavlja ukidanje kapitalističkog odvajanja »nauke« od proizvođača, što znači i ukidanje nauke kao takve.«4 0 Znanstvenici i tehnolozi operiraju kategorijama apstrak­ tnog mišljenja građanske znanosti, koja od cijele prirode spoznaje samo mjezinu operaoionalnost, funkcionalnost u službi efikasnosti, dakle, profita. [40] Marksizam u svetu, br. 1/1978, str. 105. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 80 Fetišizam znanosti kao nečega naddruštvenoga i bezupitnog, vraća nas na Marxovu kritiku Feuerbacha, »ali gdje bi bila prirodna nauka bez trgovine i industrije?« Nadvladavanje kritike građanske znanosti u smislu političke pripadnosti znanstvenika »u službi narodu« u krajnjoj liniji je apsurdno. »Znanost za narod može biti, u krajnoj liniji samo znanost kroz narod — ukidanje odvojenosti umnog i fizičkog rada kao kolektivni politički proces.«4 Znanost ' kroz narod ujedno znači ukidanje nauke kao takve, ukida­ nje odnosa »vladavine uma«, apstraktnih kategorija spozna­ vanja prirode u njihovom kvantitativnom odnosu. Ukidanje »ekonomskih varijeteta« kao pretpostavka povi­ jesnog načina materijalne proizvodnje znači stoga ukidanje nauke »kroz narod«, kao kolektivni politički proces ovlada­ vanja radničke klase naukom. Ovladavanje proletarijata naukom preko svojih predstavnika, naučnih radnika, koji su u službi proleterskih interesa, jest birokratizacija samog proletarijata, kao što je i sama ta nauka izvjesna birokratizacdja prirode. Ova birokratizacija proletarijata i prirode utemeljuje radnika kao radnika, apsolutizira radničku kla­ su i time birokratizira njezinu vlast u državnom aparatu. Birokratizacija prirode, birokratizacija klase, bitno onemo­ gućava novi odnos stvarnog prisvajanja. Sprega birokratizacije prirode (nauka) i birokratizacije društvenih odnosa (država) idu zajedno. Stoga je i Rudolf Bahro mogao za­ ključiti da je »razvitak proizvodnih snaga tridesetih godina u Sovjetskom Savezu bio apsolutno nužan, a staljinizam nelzbježiv. Teror je u tridesetim godinama progresivno funk­ cionirao«.4 Neviđene alternativne tehnologije, znanosti na 2 putu univerzalnog razvitka individue, povezuje se s Marxovim stavom: »Ali radi toga je prije svega potrebno da pun razvoj proizvodnih snaga postane uvjet proizvodnje, da određeni uvjeti proizvodnje ne budu postavljeni kao grani­ ca za razvoj proizvodnih snaga.«4 Evidentno je da je mje­ 3 renje razvoja proizvodnih snaga, »punog razvoja proizvod­ nih snaga«, pretpostavka »univerzalne individue«, uvjeta proizvodnje koji nisu postavljeni kao granica proizvodnih snaga, uvjeta proizvodnje koji ukidaju same te uvjete, već je to mjerilo determinirano određenim načinom proizvod­ nje. Za kapitalistički način proizvodnje je to »mjerilo« raz­ vitak proizvodne snage — stalni kapital. Ako se uzme da je za uvjet proizvodnje, koji nije posta[41] Marxismus und Natnrbeherschung, str. 61. [43] Mara: Temelji slobode, str. 246 [42] Ibid., str. 38. �Povijest i socijalistička priroda 81 vljen kao granica razvoju proizvodnih snaga, neophodan >razvitak stalnog kapitala, a bez postignutog stupnja pro­ duktivnosti rada, onda je jasno osiromašenje ljudskih po­ treba, jer se time ne proizvode neposredni predmeti po­ trošnje«/4 Samo stvaranje stalnog kapitala, sredstva za proiz­ vodnju traži građansku tehnologiju, znanost, znanstvenu organizaciju rada. Kako je upravo ta tehnologija, ta zna­ nost, taj odnos općega rada i kooperacije individua ta znanstvena organizacija rada, pretpostavka kapitalističkog načina razumijevanja proizvodne snage, bogatstva, kod ta­ lijanskih komunističkih teoretičara se upravo javlja kritika znanstvene organizacije rada, koja je u etatističkom socija­ lizmu poistovjećena sa proizvodnom snagom kao uvjetom proizvodnje, kao »materijalnom bazom komunizma«.4 Mje­ 4 5 rilo stupnja razvoja proizvodnih snaga, stalni kapital, sred­ stva za proizvodnju ostaju u građanskom svijetu načina proizvodnje, a budući da su sredstva za proizvodnju po­ državljena, »teror je progresivno funkcionirao«. Preostaje drugo »mjerilo« razvoja proizvodnih snaga, uvjeta proizvod­ nje, koji ne ograničavaju samu proizvodnu snagu — slo­ bodno vrijeme. Ovo slobodno vrijeme za razvitak univerzal[44] »Razvitak stalnog kapitala još s jedne strane pokazuje stupanj raz\ itka uopće ili razvitka kapitala: Predmet proizvodnje usmjerene nepo­ sredno na upotrebnu vrijednost, a isto tako neposredno na razmjensku uijednest, jest sam proizvod koji je određen za potrošnju. Dio proizvodnje usmjeren na proizvodnju stalnog kapitala ne proizvodi neposredne pred­ mete potrošnje, niti neposredne razmjenske vrijednosti, bar ne razmjenske vrijednosti koje se mogu neposredno realizirati. Od već postignutog stupnja produktivnosti — od toga da li je jedan dio vremena proizvodnje dovoljan za neposrednu proizvodnju — zavisi, dakle, da li će se jedan sve veći dio vremena proizvodnje upotrebljavati za proizvodnju sredstava za proizvodnju. Zato je potrebno da društvo može pričekati da ono velik dio već stvarnog bogatstva može uskratiti, kako neposrednoj potrošnji ta­ ko i proizvodnji određenoj za neposrednu potrošnju, kako bi taj dio upo­ trijebilo za rad koji nije neposredno proizvodan (unutar samog materijal­ nog procesa proizvodnje). Ovo iziskuje visoki nivo koji je direktno raz­ mjeran promjeni opticajnog kapitala u stalni kapital, kao što veličina relativnog viška rada zavisi od produktivnosti potrebnog rada, tako veli­ čina radnog vremena — i život i opredmećenog — upotrijebljenog za proiz. vodnju stalnog kapitala zavisi od produktivnosti radnog vremena predvi­ đenog za direktnu proizvodnju proizvoda« (Mara: Temelji slobode, str. 295 - 296). [45] Franco Ferraroti u Alternativnoj tehnologiji kaže: »Budući da sam morao u Moskvi održati referat pred najvišim sindikalistima i predstavnici­ ma radnika iz industrije, moj pratilac i prevodilac Tars Kargen mi je diskretno prišao prije toga i upitao da li mora prevesti i dio referata u kojem sam vrlo oštro kritizirao tejlorizam, tj. znanstvenu organizaciju rada. 'Naravno’, odgovorio sam. Karganova je zbunjenost tad postala još očevidnija: 'Ali mi neprestano pripovijedamo našim radnicima principe znanstvene organizacije rada’. (Marksizam u svetu, br. 9/1977, str. 225). �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 82 ne individue nije nikakva apstrakcija, već sama najjača proizvodna snaga, njeno »mjerilo«.4 Odnos stvarnog prisva­ 4 janja odmjeravamo onda slobodnim vremenom. »Slobodno vrijeme koje je i dokolica i vrijeme za višu djelatnost — pretvorilo je svog vlasnika prirodno u jedan drugi subjekt i kao taj drugi subjekt on tada ulazi i u neposredni proces proizvodnje. Taj je proces u isti tren disciplina u odnosu na nastajućeg čovjeka i djelatnost, eksperimentalna zna­ nost, materijalno — stvaralačka i opredmećujuća znanost u odnosu na nastalog čovjeka, u čijoj glavi egzistira akumu­ lirano znanje društva. Za oba, ako rad zahtijeva praktičnu upotrebu i ruku i slobodno kretanje, kao u poljoprivredi, to je u isti tren i tjelesna vježba«.4 4 6 7 Odnos stvarnog prisvajanja, mjeren slobodnim vreme­ nom, novi je povijesni način materijalne proizvodnje živo­ ta. Ukidanje znanosti je onda proces ukidanja »ekonom­ skih varijeteta«; podruštvovljenje sredstava za proizvodnju znači podruštvovljenje znanosti; radnike koji konstruiraju novu znanost, novo sredstvo za proizvodnju nove potrebe, novi odnos spram prirode. Traženje nekog drugog načina promijenjenog odnosa spram prirode, naime novih proiz­ vodnih znanosti, osuđeno je na utopiju kao što je neuzima­ nje novog »mjerila«, slobodnog vremena, nužno vezano za etatizam, represiju i apsolutizaciju rada. Podruštvovljenje sredstava za proizvodnju je podruštvovljenje znanosti. Podruštvovljenje znanosti nije moguće bez ukidanja građan­ ske znanosti. Ukidanje »vladavine misli« nije moguće kroz sloj ljudi »ekonomskih varijeteta«, naučnih radnika, nego kao dugotrajni društveno — politički proces svih radnika. Ukidanje građanske nauke ujedno implicira čovjeka ispu­ njenog slobodnim vremenom, koji apstraktne kvantitativne metode prirodne znanosti zasjenjuje kvalitativno novim od­ nosom spram prirode. Stoga je pitanje promišljanja po­ vijesti prirode najprije uključeno u proces ovladavanja proletera prirodnim znanostima, a time i njenog ukidanja. Kao što je mjera odnosa stvarnog prisvajanja »slobodno vrijeme«, u procesu prisvajanja prirode u materijalnoj proizvodnji života, kroz to slobodno vrijeme, promijenjena [46] »Ušteda radnog vremena jednaka je povećanju slobodnog vremena, tj. vremena za pun razvitak individuuma, razvitak koji sa svoje strane dje­ luje povratno na proizvodnu snagu rada kao najveća proizvodna snaga. Sa stanovišta neposrednog procesa proizvodnje taj se razvitak može proma­ trati kao proizvodnja Capital fixea — Capital fixe beiti mati himself« (Marx: Icm elji slobode, str. 302). [47] Ibid ., str. 301. �Povijest i socijalistička priroda 83 individua kvalitativno mijenja svoj odnos spram prirode. Apstraktna podvojenost »društva« i »prirode«, »povijesti« i »prirode«, artikulira se kao povijesna priroda i prirodna povijest. »Povijest« i »priroda« u svojem odnosu posreduju se povijesnim načinom materijalne proizvodnje života. So­ cijalistički način materijalne proizvodnje života kao odnos stvarnog prisvajanja, započinje proces odnošenja spram »socijalističke prirode«, i ukoliko je taj odnos na djelu »socijalistička priroda« je povijesni čin spram kojeg se sa­ da povijest ne odnosi kao nešto vanjsko, nešto izvan ma­ terijalne proizvodnje same, nego je u njemu samom. Mo­ gućnost mišljertja i djelovanja, »socijalističke prirode« uvo­ di u povijest novi način materijalne proizvodnje u kojem »povijest« i »priroda« nisu mehanički jedna drugoj suprot­ stavljene, nego kao povijesna priroda i priroda povijesti čine jedinstvo. Sam pojam »socijalistička priroda« početak je tek istinskog jedinstva »društva« i »prirode«. »Ljudsko biće prirode postoji tek za društvenog čovjeka jer tek ovdje ono postaje za njega kao veza s čovjekom, kao njegovo po­ stojanje za drugog i kao postojanje za drugoga i postoja­ nje za njega tek kao životni element ljudske stvarnosti, tek ovdje ona postoji kao osnov njegovog vlastitog ljudskog po­ stojanja. Njegovo prirodno postojanje tek mu je ovdje po­ stalo ljudskim postojanjem, a priroda je za njega postala čovjekom. Dakle, društvo je dovršeno suštinsko jedinstvo čovjeka s prirodom, istinsko uskrsnuće prirode, ostvareni naturalizam čovjeka i ostvareni humanizam prirode.«4 8 IV Pojam »socijalistička priroda« ukoliko je nevidljiv iz od­ nosa stvarnog prisvajanja — odnos je etatističkog socijaliz­ ma, koji podržavljenim vlasništvom nad sredstvima za proizvodnju proizvodi i nadalje građanski način materijalne proizvodnje života. Izdvajanje prirodnog odnosa kao odlu­ čujućeg za cijeli način proizvodnje oduzima mu, s jedne strane, materijalističku osnovu, jer je historijski način proizvodnje u pravu, u politici, u državi, a s druge strane, ovu pravno-političko-državnu sferu uzima kao supstdtut subjektivne suštine privatnog vlasništva i otuđenja rada. Birokratizacija nauke, kao pogonska snaga same te podje­ le rada i proizvodne snage, ujedinjuje se sa birokratizaci148] Mara: »Privatno vlasništvo i komunizam« u Rani radovi, str. 229. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 84 jom odnosa među ljudima. »Staljinizam je kao teror us­ pješno ekonomski funkcionirao u tridesetim godinama/« Etatizam se kao autoritarno društvo bazira na autoritar­ nosti samog načina proizvodnje, na radu — tehnici — zna­ nosti, na tehnologiji. Odnos stvarnog prisvajanja ostaje sta­ ri — apstraktna razdvojenost »povijesti« i »prirode« sa ideologizacijom novoga u podržavljenim sredstvima za proiz­ vodnju, kroz čije se planiranje vrši akumulacija i izgrad­ nja »materijalne baze komunizma«, rast proizvodnih snaga. Socijalističko samoupravljanje jest odlučno suprotsta­ vljanje etatizmu. Kao odnos stvarnog prisvajanja ili po­ vijesno novi način proizvodnje, on je unio podruštvovljena sredstva za proizvodnju u prisvajanje prirode, kao i samu organizaciju rada i samoostvarenje dohotka i raspodjele od strane radničke klase. Deetatizacija kao odlučni mo­ ment novog načina proizvodnje stavlja sada radikalno u pitanje praktično — povijesnu funkciju klasne svijesti. Kla­ sna svijest proletarijata u svojoj praktično — povijesnoj funkciji omogućuje metodičko iskorištavanje kategorije objektivne mogućnosti, u smislu kako ju je odredio Lukacs.4 Pomoću kategorije objektivne mogućnosti razjašnjava 9 se »u kojem se položaju stvari može zbiljski prozreti privid i u kojem prodiranje do zbiljske veze s totalitetom uopće le­ ži u oblasti mogućnosti. Pitanje je, drugačije rečeno, pita­ nje proleterske znanosti«. A temeljna revolucionarnost pro­ leterske znanosti ne sastoji se samo u tome što ona graL49] »Tek takva utvrđivanja omogućuju metodičko iskorištenje kategorije objektivne mogućnosti. Prije svega se, naime, mora pitati koliko se unu­ tar određenog društva, s tačke gledanja određene pozicije u proizvodnji, uopće može opaziti totalitet ekonomike tog društva? Jer, koliko se mora izići iz faktične uskoće pojedinih individuuma i iz njihovih predrasuda o svom životnom položaju, koliko se ne smije prekoračiti one granice koje im određuje ekonomska struktura društva njihova vremena, kao i njihova pozicija u njoj. Klasna je svijest, dakle — apstraktno — formalno proma­ trano — istovremeno klasno određena nesvjesnost o vlastitom društven^ — povijesnom ekonomskom položaju. Taj je položaj dan kao određeni strukturni odnos, kao određeni odnos oblika koji se čine da vladaju svim predmetim a života. Ono 'lažno' ('krivo'), koji je sadržan u tom stanju stva­ ri, nije time nešto proizvoljno, nego upravo misaoni izraz objektivno — eko­ nomske strukture. . . Zadaća je sad brižljive povijesne analize da pomo­ ću kategorije objektivne mogućnosti razjasni u kojem se položaju stvari može zbiljski prozreti privid i u kojem prodiranje do zbiljske veze s to­ talitetom uopće leži u oblasti mogućnosti, jer ukoliko se totalitet aktual­ nog društva uopće ne da opaziti s tačke gledanja određenog klasnog po­ ložaja, ukoliko čak prom išljanje do kraja interesa klase, koje joj se pri­ pisuje, ne pogađa totalitet tog društva, onda takva klasa može igrati samo podređenu ulogu i nikada se ne može umiješati u tok povijesti, ni tako da ga pospješuje« (Lukacs: Povijest i klasna svijest, str. 112 — 113). �Povijest i socijalistička priroda 85 danskom društvu suprotstavlja revolucionarne sadržaje, ne­ go u prvom redu u revolucionarnoj biti same metode. Vla­ davina kategorije totaliteta nosilac je revolucionarnog prin­ cipa znanosti.5 Praktično — povijesna funkcija klasne svi­ 0 jesti jest ovladavanje znanošću koja sada kao proleterska znanost u svojoj revolucionarnoj metodi spoznaje totalitet. Objektivna mogućnost jednog novog načina proizvodnje, odnosa stvarnog prisvajanja, utemeljena je na mogućno­ sti kategorije totaliteta u znanosti. Odnos stvarnog prisvaja­ nja ekonomski je utemeljen na radu — tehnici — znanosti tehnologije. Pitanje će se sada artikulirati kao pitanje od­ nosa proleterske znanosti i građanske znanosti. S jedne strane građanska znanost — tehnika — rad, teh­ nologija, pretpostavka je novog odnosa, kao što je i uki­ danje tog odnosa pretpostavka novog odnosa. Naime, stvar­ ni odnos prisvajanja treba proći kroz građansku znanost — tehnika — rad, odnos općeg rada i kooperacije individua, ali da se ne bi zadržao u prolazu, mora se vidjeti katego­ rija totaliteta. Ali suvremena znanost kao proizvodna snaga je apstraktna znanost, koja svojim racionalnim, apstraktnim metodama čini nespoznatljivim sebi sam svoj predmet.5 1 Ona u racionalnom, apstraktnom diskurzivnom mišljenju ostaje kontemplativna i ne može doprijeti niti do svog vla­ stitog supstrata, a kamoli do totaliteta. Podruštvovljenje sredstava za proizvodnju, podruštvovljenje nauke, bitno može značiti samo proces ukidanja podjele rada, socijali­ stičku samoupravnu tehnologiju, ukidanje nauke. Ovlada­ vanje proleterskom znanošću, kategorijom totaliteta pret­ postavlja ukidanje nauke. Za to ukidanje nauke potrebno je njeno podruštvovljenje, što znači novi odnos stvarnog prisvajanja. Za taj novi odnos stvarnog prisvajanja iznašli smo mjeru — slobodno vrijeme. Skraćivanje radnog vreme­ na na račun slobodnog vremena je novi povijesni kvalitet, koji omogućava univerzalni razvoj individue, a »potrebno radno vrijeme dobit će svoju mjeru u potrebama društve­ nog individuuma«. Podruštvovljenje znanosti pretpostavlja obrat u odnosu rad — tehnika — znanost, tj. ozbiljuje [50] Ibid., str. 83. [51] ». . . Što je neka moderna znanost postala razvijenija, što je više sebi pribavila metodičke jasnoće o samoj sebi, toliko se ona odlučnije mora okrenuti od problema bitka svoje sfere, toliko odlučnije ona te probleme mora isključiti iz pojmljivosti što ju je sama izradila, što je ona razvijeni­ ja, znanstvenija, ona više biva formalno zatvorenim sistemom specijalnih, posebnih zakona, kojemu je svijest izvan vlastitog područja i s njime u prvom redu njegovoj spoznaji zadana materija njegov vlastiti konkretni supstrat zbiljnosti metodički i načelno nespoznatljiv«. (Ibid., str. 174 — 175). �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 86 formalno pravo proleterima organizacije proizvodnje na temelju spoznaje totaliteta. Proces istinskog podruštvovljenja sredstava za proizvodnju susreće se u empiriji sa pro­ blemom kako suvremena sredstva za proizvodnju učiniti sredstvima rada, kako nadići fetišizam stroja.5 Za socijali­ 2 stičko samoupravljanje postaje odsudno pitanje mogućno­ sti socijalističke samoupravne tehnologije, emancipacije i tehnologije. Ovaj je problem veoma otporan jer robno — novčana proizvodnja nameće svoju strukturu cijeloj lič­ nosti čovjeka. »Pretvaranje robnog odnosa u stvar sa 'sab­ lasnom predmetnošću’, ne može se, dakle, zaustaviti pri postajanju robom svih predmeta zadovoljavanja potreba. Ono nameće svoju strukturu cijeloj svijesti čovjeka: njegove se osobine i sposobnosti više ne sjedinjuju u organsko je­ dinstvo robe, nego se pojavljuju kao 'stvari', koje čovjek podjednako 'posjeduje' i 'otuđuje' kao i razne predmete vanjskog svijeta. I, naravno, nema oblika odnosa ljudi me­ đusobno, nema mogućnosti čovjeka da on ispolji svoje fi­ zičke i psihičke 'odlike', koje se u rastućoj mjeri ne bi pod­ redile tom obliku predmetnosti«.5 »Sablasna predmetnost« 3 strukturira proletere i onemogućava ovladavanje proleter­ skom znanošću, kategorijom totaliteta. Međutim, ovladava­ nje kategorijom totaliteta je ujedno fundamentalna pret­ postavka samoga socijalističkog samoupravljanja, jer u protivnom slučaju interpretacija totaliteta je privilegij jed­ ne društvene grupe — političara. Interpretacija totaliteta, a ne proleterska znanost, jest ideologija koju održava vlasti­ ta proleterska birokracija. Birokracija znači uvijek isto što i etatizam. Stoga će odlučno pitanje samoupravljanja biti u kakvoj su mogućnosti proleteri da osvoje proleter­ sku znanost, da znanost oslobode njene građanske parcijalnosti i apstraktnosti, što ujedno znači i da ukinu državu. Pitanje je praktično — povijesne funkcije klasne svijesti »koliko se unutar određenog društva, s tačke gledanja od­ ređene pozicije u procesu proizvodnje, uopće može opazi­ ti totalitet ekonomike tog društva«. Pitanje je analize ob­ jektivne mogućnosti koliko se može prodrijeti u totalitet društva. I opet postojeća tehnologija uvjetuje takvu dru­ štvenu podjelu rada, »ekonomske varijetete«, da se i »gurač kolica« i »arhitekt« odnose kontemplativno, kalkulirajuće i apstraktno spram totaliteta. Autoritarnom podje­ lom rada i autoritarnom tehnologijom uvjetuje se autori[52} Vidi: Um i sreća ti relativno udruženom radu. [53] Lukacs: Povijest i klasna svijest, str. 170. �Povijest i socijalistička priroda 87 tami odnos među ljudima, patrijarhalna porodica, etatizam. »Kvantitativne razlike iskorištavanja, koje za kapitalizam (građansku znanost) imaju neposredan oblik kvantitativnih određenja objekata njegove kalkulacije, moraju se za rad­ nika pojavljivati kao odlučne, kvalitativne kategorije nje­ gove cijele fizičke, duhovne, moralne itd. egzistencije«. Ta autoritarna kvantitativna tehnologija kvalitativno određu­ je radnika da ne može ovladati kategorijom totaliteta, a to je ovladavanje pretpostavka ozbiljenja samoupravljanja, antiteze etatizmu. »Ekonomski varijeteti« podjele rada suk­ cesivno proizvode tehnokratizam u proizvodnji, kao i biro­ kraciju u državi. Socijalističko samoupravljanje kao škola klasne svijesti stvara objektivnu mogućnost ovladavanja kategorijom totaliteta u odnosu stvarnog prisvajanja. »Slo bodno vrijeme — koje je i dokolica i vrijeme za višu dje­ latnost — pretvorilo je svog vlasnika prirodno u jedan drugi subjekt i kao taj drugi subjekt on tada ulazi i u ne­ posredni proces proizvodnje«. Mjera odnosa stvarnog prisvajanja, slobodno vrijeme, jest objektivna mogućnost socijalističkog samoupravljanja. Slobodno vrijeme kao objektivna mogućnost socijalističkog samoupravljanja otvara proces ukidanja politike, ali kroz politiku, ukidanja rada kroz rad, ukidanja znanosti kroz znanost. Zbiljsko podruštvovljenje rada i znanosti je nji­ hovo ukidanje, kao što i njihovo ukidanje pretpostavlja uki­ danje države. Znanost koja nije kontemplativna, već čulna djelatnost, osvaja kategoriju totaliteta, i više joj nisu po­ trebni posebni čuvari, ideolozi. Neautoritarna proizvodnja u korelaciji je sa neautoritarnim odnosima među ljudima i pretpostavka je besklasnog društva, jedne nove kulture, u kojoj se bitno mijenja od­ nos čovjeka i prirode, »povijesti« i »prirode«. Stupanj mo­ gućnosti razumijevanja »socijalističke prirode« zbiljski je temelj materijalne proizvodnje života kojemu je povijesna mogućnost socijalističko samoupravljanje. Iz brižljive ana­ lize socijalističkog samoupravljanja kao povijesne moguć­ nosti izlazi razrješenje »u kojem se položaju stvari može zbiljski prozreti privid i u kojem prodiranje do zbiljske veze s totalitetom uopće leži u oblasti mogućnosti«. Odnos stvarnog prisvajanja sa mjerom u slobodnom vremenu, promijenjeni je odnos spram prirode, ukida razliku »hi­ storije« i »prirode« i sa socijalističkom samoupravnom teh­ nologijom osvaja kategoriju totaliteta i ukida državu. Stal­ na analiza mogućnosti zbiljske veze s totalitetom ukida �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 88 ideološku, političku, državnu interpretaciju totaliteta. Ova analiza nije stvar »ekonomskih varijeteta«, naučnih radni­ ka, već historijska, društveno — politički čin uistinu udru­ ženog rada. Uspostavljanje socijalističke prirode kao utemeljujućeg temelja istinski novog povijesnog načina proizvodnje mora proći kroz razdvojenost »povijesti« i »prirode«, ali ujedno tu razdvojenost svakodnevno stavlja u pitanje. Jer nije ri­ ječ o antagonizmu prošlosti i budućnosti, već o svjesnom izražavanju misli prošlosti. »Mi onda ne istupamo nasuprot svijetu doktrinski s novim principima: ovdje je istina, pred njom na koljena! Mi svijetu razvijamo nove principe iz principa svijeta. Mi mu ne kažemo: »Prestani sa svojim borbama, to su gluposti, mi ti hoćemo doviknuti istinsku parolu borbe«. Mi u svijetu samo pokazujemo zašto se on zapravo bori, a svijet je takva stvar, koju on mora posvo­ jiti, makar to i ne htio«.5 4 [54] »Marxova pisma Rugeu iz 1843.« u: Rani radovi, str. 39. �Povijest i priroda žene Odnos povijesti i prirode žene pretpostavlja promišljanje odnosa povijesti i prirode, u kojoj se suprotstavljenosti bića povijesti i bića prirode, žena razumije naprosto kao priroda, kao nepovijesno. Svi ženski pokreti u raznovrsno­ sti rješavanja problema žena ipak se dadu svesti na zahtjev da žena postane povijesno biće, da uđe u povijest. U želji za ulaženjem u povijest nemisaono je suprotstaviti se svo­ joj »ženskoj prirodi«, prirodi žene i htjeti »mušku prirodu« kao povijesnu prirodu. Dakako da u agresivnosti i učinku građanske kulture muškarac još uvijek figurira kao sub­ jekt. Ali, svaka borba isključivo protiv muškaraca kao reprezentanta jedne određene kulture je eo ipso ostajanje na »prirodnoj poziciji« spolova, na afirmaciji stava muške kul­ ture i prihvaćanju da je ženska priroda konstantna. Gra­ đanski borbeni feminizam u smislu odbijanja muškarca odgovara borbenom ateizmu: borba protiv boga, svađanja s bogom koji je u sekulariziranom shvaćanju muškarac. Analogija borbenog ateizma i borbenog feminizma moguća je jer su oba, na nemisaonim pozicijama puke neposred­ nosti u kojoj se biće po sebi javlja spram drugog bića po sebi kao ugrožavanje njegovog identiteta. Dovođenje u pi­ tanje bića po sebi i Boga i Prirode, pretpostavlja povijesno razumijevanje prirode. Razumijevanje prirode posredovano je danas cijelom građanskom kulturom. Odnos spram pri­ rode određen je suvremenim prirodnim znanostima, koje sebe ideologiziraju kao znanost naprosto, kao istinu napro- �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 90 sto, a .istina su tek određenog svijeta u kojem je ta znanost uvučena u kapital — odnos. Građanska kultura pojmila je historičnost predgrađanskih društava, da bi sebe uspostavi­ la kao historijsku, znanstvenu. U duhu marksizma misli­ mo o tome drugačije: »Pokazuju li se s jedne strane predgrađanske faze kao samo historijske, tj. ukinute pretpo­ stavke, to se sadašnji uvjeti proizvodnje pokazuju kao uv­ jeti koji ukidaju sami sebe i stoga kao uvjeti koji postav­ ljaju historijske pretpostavke za jedno novo društveno stanje«,' Marxovo relativiranje građanske kulture, njeno vraćanje na puku historijsku pretpostavku jednog novog od­ ređenog stanja, ipak ostaje problem za promišljanje. »No­ vo društveno stanje« kao novo dovodi se u pitanje u etati­ stičkim real-socijalizmima, u kojima se ostaje na neukinutim historijskim pretpostavkama, na rastu proizvodnih sna­ ga. Stoga Marcuse govori o kvalitativno drugačijem društvu: »Govorio sam o nužnoj modifikaciji pojma socijalizma, jer verujem, da u Marxovu konceptu socijalizma postoji osta­ tak, elementi čiji se uticaj i dalje oseća, principa učinka i njegove vrednosti. Ove elemente vidim na primer u na­ glašavanju sve efektnijeg razvijanja proizvodnih snaga, sve produktivnijem iskorišćavanju prirode, rascepu »carstva slobode« i sveta rada«.1 2 Odnos prema prirodi »sve produktivnijeg iskorišćavanja prirode«, nužno se kritički promišlja kao mogućnost novog odnosa spram prirode. Marksizam neosporno ima u sebi ambivalentnost prema proizvodnim snagama: jednom kao sredstva za porobljavanje, a jednom kao historijske pretpo­ stavke za jedno novo društveno stanje. To je marksistički izgovor: jednom se izgovara iz ontološkog, povijesnog, a drugi puta iz ontičkog, historijskog. To je izgovaranje me­ tafizičko. Misliti i ozbiljiti novo iz staroga, novo u starom, novo kroz staro, to je marksistički iz-govor, iz-govor da se to ne može više tradicionalnim oblicima, a novih još nema. Nema sumnje da iz marksizma nije vidljiva neka druga mogućnost za neko novo stanje nego kroz historijske pret­ postavke. A te su historijske pretpostavke rast proizvodnih snaga i posebno znanosti. Ali ove pretpostavke nemaju autoritet apsolutnosti, ukoliko se stvara jedno novo društve­ no stanje, novi odnos spram prirode. »Novo društveno sta­ nje«, novo je društvo samo onda, ako se proletarijat ukida, a ne apsolutizira. Apsolutizacija proletarijata i svijeta ra[1] Marx: Temelji slobode, Zagreb, 1974. str. 170. [2] Marcuse: Merila vremena, Beograd, 1978, str. 20. �Povijest i priroda žene 91 da — »historijskih pretpostavki«, jest etatistički socijalizam. Predznak »novog stanja« je u ovom slučaju ukidanje pri­ vatnog vlasništva nad sredstvima za proizvodnju, podruštvovljenje sredstava za proizvodnju. Ukidanje privatnog vlasništva ovdje je mišljeno kao historijska pretpostavka »novog društvenog stanja«. Novo društveno stanje uspo­ stavljeno je novom državom i novim pravnim odnosima, dakle, politički. Zato Vladimir Bakarić kaže: »Nacionalizi­ rati znači pravno podruštvoviti, ali ne i stvarno«? jer: »Sub­ jektivna suština privatnog vlasništva, privatno vlasništvo kao djelatnost, koja postoji za sebe, kao subjekt, kao lič­ nost, jest, rad«.3 4 Za stvarno prisvajanje privatnog vlasništva, dakle, po­ trebno je ukinuti rad, ili podjelu rada, kako nam se ona građanski nadaje, jer se ta podjela prikazuje kao djelat­ nost čovjeka kao generičkog bića«.5 Postavljanje pitanja subjektivne suštine privatnog vlasništva, otuđenog rada, podjele rada, stavlja u pitanje i apsolutizaciju proletarijata, dakle, etatizam. Jer, ».. .moraju proleteri da bi stekli lično priznanje, ukinuti uvjet svoje vlastite dosadašnje egzisten­ cije, koji je ujedno uvjet čitavog dosadašnjeg društva, tj. moraju ukinuti rad. Oni se stoga nalaze u direktnoj sup­ rotnosti spram države, tj. prema obliku koji je individu­ umima društva dosad služio kao opći izraz, i da bi ostvarili svoju ličnost moraju državu srušiti«.6 Subjektivna suština privatnog vlasništva, rad, otuđeni rad, i podjela rada, artikuliraju se problemom promišlja­ nja proizvodnih snaga, odnosno, uključivanjem čovjeka kao osnovne proizvodne snage u odnos stvarnog prisvajanja. Odnos stvarnog prisvajanja ukida ideologičnost i apstraktnost »novih proizvodnih odnosa«, utemeljenog na pravnoj i političkoj sferi i promišlja slobodno vrijeme. Podjela rada, subjektivna suština privatnog vlasništva, u procesu svog vlastitog nadvladavanja, u procesu odnosa stvarnog prisvajanja, može se pojmiti samo kao podruštvovljenje [3] »0 pitanjima marksizma«, citirano prema: Marksizam — misao suvre­ mene epohe II, Beograd, 1976, str. 824. [4] Marx: Privatno vlasništvo i komunizam«, u: Rani radovi, Zagreb, 1954, sir. 246. [5] »Podjela rada je nacionalno-ekonomski izraz društvenosti rada unutar otuđenja. Ili, budući da je rad samo izraz čovjekove djelatnosti unutar otuđenja, ispol javanje života, to je podjela rada samo otuđeno postojanje čovjekove djelatnosti kao realne generičke djelatnosti ili kao djelatnosti čovjeka kao generičkog bića.« »Potreba, proizvodnja i podjela rada«, u: Rani radovi, 249. 16] Njemačka ideologija, Rani radovi, str. 343. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 92 rada = tehnike = znanosti, tehnologije. Stvarno, a ne sa­ mo pravno prisvajanje, time urgentno traži podruštvovljenje tog odnosa. Stvarno podruštvovljenje tehnologije, skra­ ćeno artikulirano, pitanje je podruštvovljenja znanosti, jer je znanost paradigmatički oblik proizvodnih snaga unutar privatnog vlasništva i podjele rada. Time se odnos stvar­ nog prisvajanja produbljuje kao problem stvarnog podruštvovljavanja znanosti. Stvarno podruštvovljavanje znanosti ideološki je reducirano zbog dva razloga: 1. zbog spomenu­ tog iz-govora marksizma i 2. zbog ideološke manipulacije znanošću, opet zbog dva razloga: a) što se znanost bezupitno postavlja kao »materijalna baza komunizma«, dakle, ne­ povijesni način građanske proizvodnje i b) što se znanost usprkos »materijalne baze komunizma« smatra oblikom društvene svijesti, kojemu je politička svijest eo ipso nad­ ređena. Područje bavljenja znanošću vidi se kao ostatak klasne podjele rada na kojoj privilegirani slojevi »nepro­ izvodnim radom« služe »proizvodno radu«. Nepovijesnost znanosti kao materijalne baze komunizma samorazumljivo je njezinim nepovijesnim odnosom prema prirodi, dakle, prema jednoj novoj kulturi. Ukidanje podjele rada, sub­ jektivne suštine privatnog vlasništva, koje je po sebi uk­ ljučeno u pojmu podruštvovljenja znanosti, ovdje je zadr­ žano s dodatnim frustracijama znanstvenika da se bave privilegiranim poslom, intelektualnim poslom u klasnoj podjeli rada. Pri tome se ideološki zaboravlja da je »doista slobodan rad, npr. komponiranje, u isti mah upravo đavol­ ski ozbiljna stvar, najintenzivniji napor«.7 Ipak je sprega građanske podjele rada = tehnike = zna­ nosti, podjele rada na opći i zajednički rad u svojoj auto­ ritarnoj i hijerarhijskoj strukturiranosti, korespodentna s hijerarhijskim autoritarnim odnosima među ljudima, po­ litičkim odnosima i napokon državom. Etatističkom modelu socijalizma odgovara hijerarhijski strukturirana znanost, znanost utemeljena na podjeli rada, na »tehnologijskoj podjeli rada« sa svojom efikasnošću u »socijalističkoj rob­ noj proizvodnji«. Odnos stvarnog prisvajanja, odnosno, stvarno pođruš tovijavanje znanosti radikalno postavlja u pi­ tanje etatistički model socijalizma a ne socijalizam po sebi, niti marksizam. Stvarno podruštvovljenje znanosti, histo­ rijske pretpostavke za »novo društveno stanje«, prije svega, znači proces ukidanja znanosti podjele rada na opći i za­ jednički. Proces ukidanja znanstvene organizacije rada, ap[7] Marx: Temelji slobode, str. 266. �Povijest i priroda lene 93 straktnog znanstvenog odnošenja spram prirode, proces je ukidanja podjele rada. Iz cijelog iz-govora marksizma ovaj proces je osiguran historijskom pretpostavkom slo­ bodnog vremena. Ili drugačije rečeno, slobodno je vrijeme mjera stvarnog prisvajanja, razrješenje odnosa podjele rada i slobodnog vremena, koje je nemoguće na pretpo­ stavkama građanske ekonomije. Ali iz iz-govora marksizma proizlazi da »samo neposredno vrijeme ne može ostati u apstraktnoj suprotnosti prema slobodnom vremenu — ka­ ko se ono javlja sa stanovišta građanske ekonomije. Slo­ bodno vrijeme, koje je i dokolica i vrijeme za višu djelat­ nost, pretvorilo je svog vlasnika prirodno u jedan drugi subjekt i kao taj drugi subjekt on tada ulazi i u neposre­ dan proces proizvodnje. Taj je proces u isti tren disciplina, u odnosu na nastajućeg čovjeka, i djelatnost, eksperimen­ talna znanost, materijalno stvaralačka i opredmećujuća znanost u odnosu na nastalog čovjeka, u čijoj glavi egzistira akumulirano znanje društva«.8 Slobodno vrijeme je tako mjera jednog drugog subjekta koji takav ulazi u proces proizvodnje. Postavljanje pitanja slobodnog vremena »jednog drugog subjekta«, legitimno je pitanje suprotstavljanja etatizmu. Za ovo je pitanje za­ interesirana radnička klasa po sebi, posebno ona socijali­ stičkog samoupravljanja kao toposa povijesne mogućnosti kvalitativno novog socijalizma.« Slobodno i oslobođeno vri­ jeme u korelaciji je s podruštvovljavanjem nauke. Svaka ideološka sintagma nauke u »službi naroda«, »partije« ili »udruženog rada« sporna je, ako joj nije osiguran temelj — slobodno vrijeme, kao mjesto nastajanja jednog novog subjekta kroz koji se i s kojim se ukida podjela rada. Uki­ danje podjele rada i podruštvovljenje nauke time su sino­ nimi. Odnos spram »konkretnog totaliteta« kao revolucio­ narnog »predmeta« revolucionarnoj »metodi« u razlici spram apstraktnog viđanja prirode posredovanog apstrakt­ nom građanskom kulturom, osiguranje je novog odnosa prema prirodi. Ili, ukoliko je slobodno vrijeme mjera stvar­ nog prisvajanja, utoliko je legitimno postavljenje pitanja o socijalističkoj prirodi. Odnos stvarnog prisvajanja kao odnos prema socijalistič­ koj prirodi artikulira se povijesno kao novi odnos. Odnos stvarnog prisvajanja kao jedno »novo društveno stanje« ima svoj legitimitet po svojoj povijesnosti, a povijesnost 18J Marx: Temelji slobode, str. 302. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 94 je marksistički razumljena za razliku od apstraktne podvo­ jenosti »povijesti« i »prirode«, kao historija koja je prava prirodna historija čovjeka. Po materijalističkom shvaćanju historije kao prave prirodne historije čovjeka, prvi je akt povijesti materijalna proizvodnja. Odnos čovjeka i prirode tako se posreduje odnosom u materijalnoj proizvodnji, a priroda biva uvučena u povijest, kao akt čovjekovog samorađanja. Iz ovog prvog akta materijalističkog shvaćanja po­ vijesti, kako su ga odredili Marx i Engels u Njemačkoj ideo­ logiji, definitivno je prekinuto s drugim shvaćanjima povi­ jesti.’ Suprotnosti između »povijesti« i »prirode« nema, a posredovana materijalnom proizvodnjom priroda se očita­ va kao povijesna. Dakle, ukoliko ima nečega povijesno no­ voga, ukoliko ima stvarnog odnosa prisvajanja, ono ima mjeru kako u slobodnom vremenu tako i u socijalističkoj prirodi. Socijalističko samoupravljanje kao povijesna mo­ gućnost, u Lukacsevom smislu, u preispitivanju onoga što se dade privesti realitetu, svakako je i negacija onoga što etatizam uspostavlja. Etatizam je uspostavljen na vulgar­ nom marksizmu, na nerazumijevanju biti historijskog mate­ rijalizma i materijalističkog shvaćanja historije i tako je nauka preuzeta kao vječna kategorija ....... »Vulgarni je marksizam posvema zanemario tu razliku. Njegova primje­ na historijskog materijalizma upala je u istu grešku koju je Marx predbacio vulgarnoj ekonomiji: ona je samo histo­ rijske i to također kategorije kapitalističkog društva sma­ trala vječnim kategorijama«.'0 Stoga je radnička klasa u samoupravljanju, u »kvalitativno novom socijalizmu« poli­ tički spremna postaviti pitanje podruštvovljenja znanosti, slobodnog vremena, odnosno, odnosa stvarnog prisvajanja. Znanost kao paradigmatički oblik proizvodnih snaga, rada mora se podruštvoviti, to znači ukinuti u svojem proizvode nju autoritarne podjele rada, uspostavljanja »ekonomskih varijeteta« od »gurača kolica do arhitekta« (Engels). 0 lom ovisi novi odnos spram prirode, spram socijalistički prirode, odnosno, novi odnos bića u jednoj novoj zajednici gdje je bogatstvo razvijena proizvodna snaga svih indivi­ dua, a mjera bogatstva nije nipošto radno vrijeme nego slobodno vrijeme. U povijesnoj mogućnosti kvalitativnog novog socijalizma, prvenstveno političko pitanje postaje ukidanje prirode po sebi, znanosti po sebi, tehnologije po sebi i iznalaženje u tom iz-govoru alternativa. Političko pi9 0 1 [9] Vidi: »Historija«, Rani radovi, str. 306. [10] Lukacs: Povijest i klasna svijest, Zagreb, 1977, sir. 328. �Povijest i priroda žene 95 tanje prvorazrednog značenja je revolucionarnost proleter­ ske znanosti. Ponavljamo: »A temeljna revolucionarnost proleterske znanosti ne sastoji se samo u tome što ona gra­ đanskom društvu suprotstavlja revolucionarne sadržaje, ne­ go u prvom redu u revolucionarnoj biti same metode. Via- dajuća kategorija totaliteta nosilac je revolucionarnog prin­ cipa u znanosti«." Radnička klasa ukoliko ne ide svojoj apsolutizaciji (eta­ tizam), nego svojem ukidanju, zainteresirana je za katego­ riju totaliteta, za novi revolucionarni sadržaj i metodu pro­ leterske znanosti. Kategorija totaliteta koja nadvladava fe­ nomen postvarenja i antinomije građanskog mišljenja, stav­ lja prvenstveno u pitanje prirodu po sebi, pa time i pri­ rodu ekonomske nauke kao i prirodne nauke. Ona mora postaviti u pitanje kategoriju uma. Građanska kategorija uma ulazi u etatizam kao sprega nauke »materijalne baze komunizma« i autoritarnih odnosa među ljudima u politici i državi. Povijesna mogućnost znači radikalno postavljanje pita­ nja radikalne emancipacije, kako ju je Marx odredio u Pri­ logu kritici Hegelove filozofije prava. Sam historijski put radničkog pokreta kroz autoritarne oblike rada — tehnike — znanosti, tehnologije i politike u stanovitom je smislu bio konzervativan — slijedeći iz-govor marksizma ostao je u građanskom svijetu s ideološkim predznakom novog u pravnom, dakle državnom artikuliranju ukidanja privat­ nog vlasništva kroz njegov manifestirani vid, a ne idući u suštinu privatnog vlasništva, podjelu rada. Unutar te podje­ le rada jedan dio proletarijata — žene, ostao je u poziciji da bude najzainteresiraniji za radikalnu emancipaciju, za ljudsku emancipaciju, onako kako je to Marx namijenio ulozi proletarijata: »formiranju jedne klase vezane radikal­ nim lancima, klase građanskog društva, koja nije klasa građanskog društva, staleža koji je ukidanje svih staleža, sfere koje posjeduju univerzalni karakter svojim univer­ zalnim patnjama i koja ne traži nikakvo posebno pravo, jer joj nije učinjena nikakva posebna nepravda, nego ne­ pravda uopće, koja se više ne može pozivati na historijsko, nego samo na čovječansko pravo, koja se nalazi u jedno­ stranoj suprotnosti prema posljedicama njemačkog držav­ nog udruženja, nego u svestranoj suprotnosti prema pret­ postavkama tog uređenja, naposljetku, jedne sfere, koja se ne može emancipirati, a da se ne emancipira od svih osta­* n u Ibid., str. 83. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 96 lih sfera društva, i da s time ne emancipira sve ostale sfere društva, koja je jednom riječi potpuni gubitak čovjeka, ko­ ja, dakle, može sebe zadobiti samo potpunim ponovnim do­ bivanjem čovjeka....... «'* Objasniti nam je zbog čega smatramo da su žene taj dio proletarijata čiji se interesi mogu poistovjetiti s interesi­ ma »potpunog dobivanja čovjeka«, a da se ne pozivaju na historijsko nego na čovječansko pravo. Materijalističko shvaćanje povijesti stoji na pretpostav­ kama ukidanja razlike »povijesti« i »prirode« i time se le­ gitimno postavlja pitanje, kako smo izveli »socijalističke prirode«, kao parametra za jedan novi povijesni odnos. Za taj novi povijesni odnos, za kategoriju totaliteta, žene su zainteresirane od ontološke do ontičke razine: ad 1. Auten­ tični akt povijesti kao proizvodnje materijalnog života uključuje u sebe i proizvodnju drugih ljudi, porodicu, ili ekonomski rečeno, proširenu reprodukciju. Za taj povijesni moment Marx i Engels u Njemačkoj ideologiji kažu: »Pro­ izvodnja života, kako vlastitog pomoću rada, tako i tuđeg pomoću rađanja, pojavljuje se već odmah kao dvostruki odnos — s jedne strane kao proizvodni, a s druge strane kao društveni odnos — društveni u tom smislu, što se pod tim razumijeva zajedničko djelovanje više individuuma, bez obzira pod kakvim uvjetima, na koji način i zbog koje svrhe. Odavde proizlazi da je određeni način proizvodnje ili industrijski stupanj stalno povezan s određenim nači nom zajedničkog djelovanja ili s društvenim stupnjem, a ovaj način zajedničkog djelovanja sam je »jedna proizvod na snaga«, da količina ljudima proizvodnih snaga uvjctuji društveno stanje, te dakle 'historiju čovječanstva' treb? stalno izučavati u vezi s historijom industrije i razmjene«. I Iz ovoga proizlazi da »prirodu žene« treba izučavati u ve­ zi s historijom industrije i razmjene. Sama ova ontološk i utemeljenost porodice u povijesti, za što je potrebno staln i »izučavanje u vezi historije, industrije i razmjene« govori 0 tome da je nemoguće iz historijskog materijalizma misli­ ti tako nešto kao što je priroda žene. nego da i sama ta »priroda žene« u izučavanju veze historije s industrijom 1 razmjenom može postaviti pitanje »socijalističke prirode žene«. ad 2. Nepovijesna, apstraktna podvojenost »povijesti« i »prirode« učinila je od žene jednu klasu vezanu »radikal/ [12] Rani radovi, s tr . 95 — 96. [13] Rani radovi, s tr. 296 — 297. �Povijest i priroda žene 97 nim lancima«, koja traži »potpuno dobivanje čovjeka,« jer u nepovijesnom građanskom gledanju na prirodu jedan je još nepovijesni momenat »prirode žene« reduciran na svoju spolnost, biologiju. Nepovijesno gledanje na prirodu, koje isključuje i sam proletarijat da bude povijesno biće, radikaliziran je na ženi, jer ona kao žena iz nepovijesnog odnosa spram pri­ rode, građanske apstraktne znanosti i konstituiranju klase kao političkog subjekta u borbi za moć, biva i spram muš­ kog proletarijata — proletarijat. Unutar klasne, građanske podjele rada, unutar »ekonomskih varijeteta«, građanskim svođenjem žene na »prirodu«, na njenu biološku funkciju, na spol, ona u »reprodukciji materijalnog života« također reproducira hijerarhičnost i autoritarnost sistema, odgaja­ njem djece u duhu sistema. K (Kiiche — kuhinja), K (Kin­ der — djeca) i K (Kirche — crkva) biva njezin nepovijesni svijet u kojem sa svojoj »ženskom prirodom«, a u podjeli rada, zauzima najniže mjesto i time ne može biti subjekt povijesti, učestvovati u izmjeni svijeta. Otuda »iracional­ nost« pripisana ženskoj prirodi i njena »apstraktna« želja za srećom, a ne za njoj stranim — umom. ad 3. Borba radničke klase za ovladavanjem novog načina proizvodnje i u političkoj organiziranosti proleterske re­ volucije, uključila je ženu kao ekonomskog i životnog dru­ ga, kao RADNIKA. Time su žene, koje su nadvladale »žen­ sku prirodu« ušle kao subjekt u povijest, ali povijest eta­ tizma ili revoluciju dobivenu na »muški način«. Muški na­ čin, muški oblik apstraktnih prirođoznanstvenih kategorija u odnosu prema prirodi, muški oblik autoritarnih odnosa među ljudima u politici i državi, uspostavili su neke žene kao povijesna bića u povijest u kojoj su učestvovali kao muškarci, u autoritarnom etatizmu. Princip sreće nije uspo­ stavljen, jer nema »socijalističke prirode«, podruštvovljenja nauke i osvajanja slobodnog vremena. Iz takvog odnosa usprkos deklariranim pravima jednakosti žena, stvarna jed­ nakost ne postoji, kao što i podruštvovljenje sredstava za proizvodnju eo ipso ne znači i ukidanje subjektivne suštine privatnog vlasništva, ukidanje podjele rada. Stoga se Simone de Beauvoir prihvatila teorije autonomnog femini­ stičkog pokreta, neovisno o radničkom pokretu, kako ga je izrazila u intenvievu s Jean Paul Sartreom o ženskom po­ kretu: »... Mislim da s istim stavom, u kojeg smo nas obo­ je vjerovali, da će socijalistička revolucija nužno sa sobom donijeti emancipaciju žena, da niti u Sovjetskom Savezu, �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 98 niti u čehoslovačkoj, niti u jednoj takozvanoj socijalistič­ koj zemlji, koju mi poznajemo, činjenično žene nisu bile jednake s muškarcima«.1 4 ad 4. Socijalističko samoupravljanje kao povijesna mo­ gućnost radikalno je stavilo u pitanje etatizam. Radikalno razmišljati o etatizmu, znači ići u korijen samog etatizma, a to je podjela rada. Odnos stvarnog prisvajanja samouprav­ ljača, radikalno postavljanje pitanja podruštvovljenja nau­ ke, proleterske znanosti s revolucionarnim »predmetom« — konkretnim realitetom i revolucionarnom metodom. Za ovakva pitanja pretpostavka je »slobodno vrijeme« i odnos prema »socijalističkoj prirodi«. Udruživanje rada i sredstava, proklamirano ZUR-om, pret­ postavlja pitanje o socijalističkoj samoupravnoj tehnologiji. Radnička se kla^a Jugoslavije, da bi samoupravljanje kao historijsku mogućnost privela realitetu, mora boriti pro­ tiv apstraktne prirode, prirode ekonomskih zakona, ap­ straktne prirode znanosti i tehnologije, koji utemeljuju podjelu rada, i ujedno su utemeljeni podjelom rada, protiv političkog autoritarnog odlučivanja i za afirmaciju samo­ upravljanja kao novog oblika odlučivanja. Zbog »prirode« ekonomskih zakona postoji još uvijek mogućnost razdvaja­ nja »povijesti« i »prirode«, dakle, ostajanje na temelju vul­ garnog marksizma, koji je komplementaran razumijevanju »historije« s građanskim društvom. Pitanje izgrađivanja povijesnih pretpostavki i prolaženje kroz njih u odnosu stvarnog prisvajanja, mnogostruko je opterećeno starim, što uvijek aktualizira problem »socijalističke prirode«. Patrijarhalno i tradicionalno društvo naroda Jugoslavije u svijesti zadržava sve te odnose, kada su oni već pravno, pa čak i stvarno nadvladani. To se zadržavanje posebno očituje u odnosu spram »prirode žene«. Ostavljanje žene u njezinoj apstraktnoj prirpdnosti neovisno o »historiji industrije i razmjene« vidljivo je i u malom učestvovanju žena u politici, u samoupravnim tijelima, znanosti, u stvara­ laštvu. Proizvodnja »ekonomskih varijeteta« od »gurača ko­ lica do arhitekta«, ostavila je uglavnom žene kao »gurače kolica«. Pretpostavka je za izlaženje iz ove situacije osva­ janje slobodnog vremena, kojeg ekonomski neovisne žene imaju ne samo manje od muškaraca, nego i od žena eko­ nomski zavisnih od muževa. Za takvu znanost, za tehnolo[14] » S a rtre Iib er S a rtre « , R o w o it T asc h e n b u c h V erlag G m bh. H a m b u rg , A ugust 1977, s tr . 170. R einbeck �Povijest i priroda žene 99 giju, koja ozbiljuje »historiju čovjeka kao pravu prirodnu historiju čovjeka«, za drugi princip »uma«, za sreću,'* najzainteresiranija je žena, za solucije koje dovode do »potpu­ nog ponovnog dobivanja čovjeka«. ad. 5. Iz ovog slijedi da je »žensko pitanje« klasno pitanje, da je ono time i političko pitanje i da žene ne traže nikak­ vo »posebno pravo«, jer im nije učinjena nikakva posebna nepravda, nego nepravda uopće i time se mogu pozivati na čovječansko pravo. Sama pravna sfera, bez razlike na svoju naprednost u izjednačavanju položaja muškaraca i žena u njihovom po­ stavljanju prema radu i rezultatima rada, analogna je pravnom ukidanju privatnog vlasništva podruštvovljenjem sredstava za proizvodnju. »Nacionalizirati znači pravno podruštvoviti, ali ne i stvarno«. Postavljanje pitanja i traženja energičnog rješenja »socijalističke prirode«, podruštvovlje­ nja nauke, »socijalističke tehnologije i slobodnog vremena legitimni je okvir marksistički shvaćenog »kvalitativno no­ vog socijalizma«, »novog društvenog stanja«, kojemu je socijalističko samoupravljanje povijesna mogućnost. Žene su sa svojim zahtjevom da uđu u povijest silan po? litički potencijal, jer su svojim vlastitim položajem »radi­ kalnih lanaca« u situaciji da radikalno dovedu u pitanje etatizam. Kolebanje žena da uđu u politiku, kako stvarnim neimanjem vremena, tako i odbijanjem politike kao »staro­ ga načina« i željom za zasnivanjem novog senzibiliteta, vraća ih ubrzo neodrživosti takve situacije, jer svaki njihov zahtjev kao zahtjev »ženskog pokreta«, dobiva ideološko — političku legitimaciju (primjerice »buržoaski feminizam«). Zahtjev žena da uđu u povijest, u »historiju kao pravnu prirodnu historiju čovjeka«, mora, stoga, proći političko osvješćivanje, jer odbijanjem politike kao medija svoje povijesnosti, ostaje se na utopijskom jednog »kvalitativno novog socijalizma«. Odbijanje politike sa strane žena ana­ logno je zahtjevima lijevih, koji bi novo društvo bez, ili mimo (građanskih) proizvodnih snaga i (građanske) zna­ nosti. Povijesna mogućnost bavljenja politikom unutar radnič­ ke klase, pristupačna je ženama između ostalog i zato, što politika i strategija radničke klase nisu više prvenstveno 1 5 [15] Vidi: BI. Despot: »Um i sreća u relativno udruženom radu« I, G/e* dišni 10/1978. i II Gledišta 11 — 12/1978. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 100 zaokupljene borbom za vlast, dakle, jednim autoritarnim principom, već: u građanskom društvu organizacijom mir­ nog ulaženja u socijalizam, a u našem društvu realizacijom socijalističkog samoupravljanja. Stoga će stupanj zastup­ ljenosti žena u politici biti parametar njihovog ulaženja u povijest. Pri tome, dakako, postoji svijest o ograničenosti politike kao takve, ali u sadašnjem stanju odnos žena pre­ ma politici, ili artikuliranje problema »Ka ženskom pita­ nju«, analogno je Marxovoj artikulaciji problema »Ka ži dovskom pitanju«: ....... »Politička emancipacija je svaka­ ko veliki napredak, ona doduše nije posljednji oblik čovje­ kove emancipacije uopće, ali je posljednji oblik čovjekove emancipacije unutar dosadašnjeg svjetskog pokreta. Ražu mije se: mi ovdje govorimo o zbiljskoj praktičnoj emancipa­ ciji«.'4 Razumijevanje socijalističkog samoupravljanja kao po­ vijesne mogućnosti »novog društvenog stanja« radikalno suprostavljenog, kako kapitalizmu, tako i etatizmu, morat će »žensko pitanje« imati u svojoj osnovi. Marcuseovo od­ ređenje: »Socijalizam kao kvalitativno drugačije društvo mora da otelovi antitezu, određenu negaciju agresivnosti i represivnih potreba kapitalizma kao kulture kojom domi­ nira muškarac«'7 koja kao povijesna mogućnost predstoji u našem društvu društveno — ekonomski i društveno — po­ litički. Vrednote »kvalitativno novog socijalizma« dane su dru­ štveno — politički i društveno — ekonomski u socijalistič­ kom samoupravljanju. Time je radničkoj klasi Jugoslavije namijenjena uloga, koju je Marx namijenio Nijemcima unu­ tar proletarijata: »U Njemačkoj ne može biti uništena ni­ jedna vrsta ropstva, a da se ne uništi svako ropstvo. Eman­ cipacija Nijemaca jeste emancipacija čovjeka«.'* Na pret­ postavkama proletarijata socijalističkog samoupravljanja i u pojmu žena kao pojmu njegovog najradikalnijeg dijela stoji i pada vlastita povijesna mogućnost. Sekularizirani prigovor da žene iz tradicionalne i patrijarhalne sredine s jednim određenim kulturnim obrascem ne mogu ući u borbu za ljudsku emancipaciju, pogađa također cijelu rad­ ničku klasu Jugoslavije. Da se ne bi ostalo na vulgarno marksističkom ekonomizmu, koji se poziva na »prirodnu za­ konitost« u Marxovoj formaciji, da nikada jedna društvena1 8 7 6 [16] Rani radovi, s tr . 65. [17] M a rc u sse: Merila vremena, s tr . 15. [18] Rani radovi, s tr . 87. �Povijest i priroda iene 101 formacija ne propada prije nego što budu razvijene sve proizvodne snage za koje je ona dovoljno prostrana, i ni­ kada viši i novi odnosi proizvodnje ne nastupaju prije nego što su se u krilu starog društva rodili uvjeti njihove egzi­ stencije, treba se podsjetiti Lukacsa: »Od svih oruđa za proizvodnju najveća je proizvodna snaga sama revolucio­ narna klasa«. Sa mogućnošću same revolucionarne klase da postane najjača proizvodna snaga stoji i pada ideja so­ cijalističkog samoupravljanja. II Nepovijesno razumijevanje »ženske prirode« vraćat će se u »pojmu porodice« na građansko razumijevanje braka, na društveni odnos koji je bio primaran, ali koji se u različi­ tim historijskim sklopovima vraća na empirijske činjenice. 0 ovom svođenju odnosa na »pojam porodice«, Marx je iz­ nio svoje mišljenje govoreći o materijalističkom shvaćanju historije, o ukidanju razlike »povijesti« i »prirode«: »Treći odnos, koji se odmah ovdje od samog početka uključuje u historijski razvitak, sastoji se u tome, da ljudi, koji sva­ kodnevno ponovno stvaraju svoj vlastiti život, počinju stva­ rati druge ljude, razmnožavati se — odnos između čovjeka 1 žene, roditelja i djece, porodica. Ova porodica koja je u početku jedini društveni odnos, postaje kasnije, kad umno­ žene potrebe proizvode sve društvene odnose, a povećani broj ljudi nove potrebe, podređeni društveni odnos (izu­ zevši Njemačku), i mora se onda izučavati i pokazati pre­ ma postojećim empirijskim činjenicama (potertala B. D.), a ne prema 'pojmu porodice', kako se to običava u Njemač­ koj«.1 9 Odnos prema »pojmu porodice« izražen je u Njemačkoj u apsolutnoj znanosti Hegela ili samosvijesti građanskog društva. Odnos spolova, »prirode«, kao drugobitak ideje, određen je pravom, tako da se uspostavljena spolnost kao datost ukida u pravu. Supremacija duha nad prirodom, muškog principa kao duhovnog spram ženskog kao »pri­ rodnog« određena je jasno u § 165. Osnovne crte filozofije prava: »Prirodna određenost obaju spolova dobiva pomoću svoje umnosti intelektualno i običajnosno značenje. To je značenje određeno razlikom u kojoj se običajnosni supstan[19] »Historija«, Rani radovi, str. 296. �102 Žensko pitanje i soc. samoupravljanje cijalitet kao pojam po sebi u samom sebi cijepa da bi iz nje zadobio svoju živost kao konkretno jedinstvo«.2 0 Svijest građanskog društva o sebi kao samosvijest odre­ đena je brakom, u kojemu se spolovi preobraćaju u duhov­ no: »Brak zadržava, kao neposredno običajnosni odnos, pravo, momenat prirodnog života i to kao supstancijalni odnos — život u njegovom totalitetu, naime kao zbiljnost roda i njegov proces. A u samosvijesti se, drugo, samo unutarnje ili po sebi bitkujuće, i upravo time u svojoj eg­ zistenciji samo spoljašnje jedinstvo prirodnih poslova pre­ obraća u duhovno, u samosvijesnu ljubav«.2 Iz samosvijesti 1 građanske kulture o sebi, ili u našem kontekstu, u odnosu spram ženske prirode, ona će biti određena kao ono »dru­ go« duha i stoga eksplicitno treba navesti vrhunac te sa­ mosvijesti o »ženskoj prirodi«. § 166. određuje: »Ono jedno stoga je ono duhovno, kao ono što sebe razdvaja u osobnu samostalnost koja bitkuje za sebe i u znanju i htijenju slobodne općenitosti, samosvijest pojmovne misli i htije­ nja objektivne konačne svrhe; ono drugo je ono duhovno koje se održava u slozi kao znanje i htijenje supstancijal­ noga u obliku konkretne pojedinačnosti i osjećaja; ono prvo u odnosu prema spolja nešto moćno i djelatno; ovo drugo pasivno i subjektivno. Mužu je stoga i zbiljski supstanci­ jalni život u državi, znanosti i slično, te inače u borbi i radu sa spoljašnjim svijetom i sa samim sobom, tako da on samo iz svog razdvajanja zadobiva samostalnu slogu sa sobom, čiji mirni zor i osjećajnu subjektivnu običajnost ima u porodici, u kojoj žena ima svoje supstancijalno od­ ređenje, a u tom pijetetu svoje običajnosno uvjerenje«.2 2 Da je mužu i zbiljski i supstancijalni život u državi, a ženin u pijetetu oblika konkretne pojedinačnosti i osjeća­ ja, stvar je duha samog, odnosno povijesti pojmljene kao fenomenologija duha, a ovaj je shvaćen kao zbiljnost roda. Polaženje od fenomenologije duha kao najvišeg oblika samosvijesti građanskog društva o »prirodi muškaraca« i »prirodi žene«, toliko je bitno za građansko samorazumijevanje da čak i Sartre smatra da se »žensko« pitanje od­ nosi na spol, a ne na klasu: »U mojim očima radi-se ovdje o dva borbena pokreta različitih aspekata i različitog zna­ čenja, koji se ne daju u svemu razgraničiti. U pogledu klasne borbe stoji se još uvijek nasuprot muškarca. Bitno [20] H egel: Osnovne crte filozofije prava, S a ra je v o 1964, [21] Ibid., § 161, s tr . 150. [22] Ibid., s tr . 154. s tr . 154. �Povijest i priroda iene 103 se radi o odnosu između ljudi, o odnosima koji pogađaju moć ili prirodu. U odnosu žene i muškarca radi se o nečem sasvim drugom. Postoje, bez sumnje, veoma važne konzekvencije ekonomske vrste, ali žene nisu klasa, a to nisu niti muškarci u odnosu na žene. Ovdje se radi o nečem dru­ gom, o odnosu spolova. Stoga mislim, da u osnovi za potlačivanja imaju druge oblike dvije velike linije borbe: klasna borba i borba spolova, iako ove dvije linije često idu zajedno«.2 3 Čak niti mislilac kao Sartre, pobornik egzistencijalne fi­ lozofije, koja se po sebT suprotstavlja Hegelovu univerzaliz­ mu, angažirani mislilac, ne vidi povijesnu mogućnost jedne nove zajedničke kulture. Građansko društvo u svojoj samo­ svijesti nametnulo je nepovijesnost prirode, apstraktno razdvajanje »prirode« i »društva«, »žensku prirodu«. Iracionalnost u suprotnosti s racionalnošću rezultat je znanstvene elaboracije prirode, koja u svojoj znanstvenosti ne može rastvoriti iracionalno, pa ga izjednačuje s emocio­ nalnim. Znanstveno — racionalno, apstraktno mišljenje po­ istovjećuje se s aktivizmom, a iracionalno s pasivizinom. Dva principa: racionalno — znanstveno — aktivni i iracio­ nalno — emocionalno — pasivni pripisuju se razlici spo­ lova. Tako je muškarac racionalno biće, a žena iracionalno, što znači, muškarac je povijesno biće. Međutim, ove dvojne osobine nisu rezultat nekog mitskog razumijevanja razlike ženske i muške prirode, nego su uspostavljeni znanstvenim posredovanjem, građanskom kulturom, njenim nepovijes­ nim odnosom prema prirodi. U realističkom romanu, koji je herojsko doba građanske klase, iracionalnost ženske pri­ rode stoga se ne opisuje nego oblikuje, kako je to pokazao u nas Milivoj Solar u studiji: »Mit o ženskoj prirodi u mo­ dernom romanu«.2 Odnos muškarca i žene, momenat ma4 [23] »Sartre iiber Sartre«, str. 170 — 171. [24] »Iracionalnost ženske prirode, međutim, realistički roman ne opisuje nego oblikuje. To' je važna distinkcija jer je opisivanje kao svojevrsno održavanje neke stvarne ženske prirode moguće tek na temelju mitskog iskustva, takvog iskustva koje uspostavlja kao stvarnost određenu koncep­ ciju ženske prirode pa se ta koncepcija može onda i opisati. Realistički roman nema takvo iskustvo »iza sebe«; on stoga ne oponaša neku već prije fiksiranu ideju o ženi nego takvu ideju na neki način stvara. Ženska priroda u romanu nije stoga tek puki odraz npr. socijalno podređenog položaja (iako, naravno, može biti i to) nego je ona izraz mnogo dubljih promjena ljudske prirode kao takve. Iracionalizam žene prema racionaliz­ mu muškarca konstituira se tek na temelju opreke racionalnog i iracio­ nalnog kao polova unutar kojih se razmatra cjelokupna stvarnost živo­ ta i svijeta, pa prirodna podjela na spolove biva shvaćena i interpretirana �žen sko pitanje i soc. samoupravljanje 104 terijalističkog shvaćanja historije evidentno je ovdje dru­ štveno posredovan. Građanska klasa u svojoj nepovijesnosti stvara mit o ženskoj prirodi kao vlastitu projekciju svoje materijalno — duhovne kulture. Iz umjetnosti, kao svoje­ vrsne interpretacije građanskog bića, iz romana, stvara se tako mit o »ženskoj prirodi«, iracionalnoj i pasivnoj, kao jednoj konstanti. Marxov stav izrečen u Njemačkoj ideologiji da se produk­ cija stvaranja ljudi mora promatrati iz empirijskih činjeni­ ca a ne »pojma porodice« ukazuje se ovdje kao metoda ra­ zumijevanja stvaranja »mita o ženskoj prirodi«. Herojsko doba građanske kulture vezano je za klasičnu prirodnu znanost, za mušku kulturu, za »mit o ženskoj prirodi« izrečen i u realističkom romanu. To je početak procesa poznanstvljivanja svih bića, u kojemu nepropusni dio za znanost biva određen kao iracionalan, emocionalan. U daljnjem procesu poznanstvljivanja kad je »najzad za­ hvaljujući razvitku proizvodnih snaga rada što ih kapital neprestano goni naprijed, stvar došla da posjedovanje i održavanje općeg bogatstva s jedne strane zahtijeva samo malo radnog vremena za cijelo društvo, a s druge strane radno se društvo prema procesu svoje napredujuće produk­ cije, svoje reprodukcije u sve većem obilju odnosi naučno* mijenjaju se i ti odnosi. U poznanstvljivanju proizvodnje i sama se priroda proizvodi kao povijesni projekt građanske klase, dakle, kao isključivi subjekt povijesti postaje kapital. Podudarno s poznanstvljivanjem iracionalne sfere nema više potrebe za oblikovanjem prirodnih konstanti, pa niti »mita o ženskoj prirodi«. U modemom romanu ne pojav­ ljuje se više kao u klasičnoj tradiciji različiti individuumi — muškarci i žene, koji uspostavljaju odnos u ljubavi, već se afirmira čist odnos seksualiteta kao takvog.2 2 5 6 u n u ta r sistem a k o ji u k ra jn jo j lin iji o d re đ u je z n a n stv e n a o rije n ta c ija koja z a m je n ju je m ito lo g iju . Ira c io n a ln o kao z n a n stv e n o ra c io n aln o j o b ra d i n e ­ d o s tu p n o iz je d n a č u je se s e m o tiv n im , p a je žena b iće em ocije za raz lik u o d fn u š k a rc a k o ji je sh v a će n k a o b ić e raz u m a; k ak o se zn a n stv e n o — o p e ra tiv n o rac io n aliza m v ez u je s ak tiv iz m o m , žena je p asiv n a, ona p rih v a ­ ća d o k m u š k a ra c d a je , o n a ču v a d o k m u šk a ra c o tk riv a , o n a je k o n ze r­ v ativ n a d o k je m u š k a ra c p ro g re siv a n . »Žena« 6/1970, s tr . 8. [25] M a n ^.Temelji slobode, s tr . 135. [26] » S ek su a lite t više n ije sta v p e rs o n a lite ta o d ređ e n o g njegovom p rip a d ­ n o šć u je d n o m sp o lu nego im p e rso n a ln a želja. T o se m ože sh v a titi i kao d e g ra d a c ija lju b a v i, ali te k u o k v iru m o ra ln ih o d re đ e n ja k o ja su daleko od iz v o rn o sti isk u s tv a stv a rn o v elik ih ro m a n a . S to m o d e rn i ro m an ne o d re đ u je že n sk u p riro d u u n u ta r n e p o s re d n e tra d ic ije ; i što , p rem a tom e, ne p o zn a je 'že n sk u p sih o lo g iju ', p a n i b itn u ra z lik u izm eđ u m u šk a rc a i že- �Povijest i priroda lene 105 Žene su u velikoj mjeri, adekvatno svojoj promijenjenoj ekonomskoj ulozi, prihvatile ovu agresivnu seksualnost. Ona im omogućava da ne budu reducirana na »žensku prirodu«, da ne budu pasivna, iracionalna bića. U ovome se kriju razni problemi sadašnje mogućnosti ulaženja žena u povi­ jest. Agresivna seksualnost u svođenju odnosa individuuma na njihovu jednaku spolnost, područje je onoga što Marcuse naziva represivna desublimacija. (Represivna desublimacija i ženu i muškarca stavlja u odnos jednakih prirodnih bića, a time sada, ne samo ženi, već i muškarcu onemogućava da postanu povijesna bića. Kao biće povijesti javlja se je­ dino kapital — odnos, kapital kao subjekt znanosti, u ko­ jemu i priroda žene i priroda muškarca i priroda uopće, postoji samo kao povijesni projekt. Time represivna de­ sublimacija u agresivnosti spolnosti kao takve, zamagljuje horizont za jedan uistinu mogući novi povijesni odnos. Bu­ dući, pak, da u moralu usprkos promijenjenim empirijskim uvjetima, kao i u svim oblicima svijesti, ostaju i stari oblici, građanski oblici razumijevanja »ženske prirode«, mitski ob­ lici ženske prirode predgrađanskog društva. Ovo stanje u velikoj mjeri frustrira žene. Muškarac se bolje adaptira na agresivnu seksualnost, jer je više homo duplex. U mo­ mentu ugroženosti — jer cijela je represivna desublimacija i građanski projekt prirode ugroženost — lakše se skriva iza oblika morala i kulturnih obrazaca, koji više ne odgo­ varaju »empirijskim činjenicama«.1 Oblici svijesti predgrađanskog, građanskog i postgrađanskog, otvaraju probleme dezorijentacije u društvu, ograni­ čavajući mogućnost jednog uistinu novog povijesnog odno­ sa, pogotovo u jednom, u principu patrijarhalnom društvu kao što je naše. Stoga će žena i sa stanovišta seksualnosti, u reduciranju bića na spolove, biti više zainteresirana od muškarca da radikalno postavi pitanje socijalističke pri­ rode, socijalističke tehnologije, podruštvovljenja nauke, slo­ bodnog vremena kao toposa uistinu novoga povijesnog od­ nosa uopće, a odnosa žene i muškarca posebno. Radikalnim postavljanjem prema etatizmu iz potrebe ci­ jelog svog bića, žene će kao povijesna bića, uz cijelu rad­ ničku klasu socijalističkog samoupravljanja, privoditi rea­ litetu ovu povijesnu mogućnost sreće. U ovom novom povine, te je rezultat jedne u osnovi drugačije temeljne orijentacije čije je konzekvencije na području morala još uvijek nemoguće odrediti.« Solar: >»M o ženskoj prirodi u modernom romanu«, str. 9. it �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 106 jesnom procesu, bez iskustva i primjera »ženska priroda«, kao i »socijalistička priroda« ulaze u historijsku kao pravu prirodnu historiju čovjeka. �Žensko pitanje i socijalističko samoupravljanje i Svaki pokušaj promišljanja »ženskog pitanja« u socijali­ stičkom samoupravljanju prilog je marksizmu kao prole­ terskoj teoriji društva. »Žensko pitanje« time postaje re­ levantno i za praktičnu djelatnost komunista, jer u Pro­ gramu SKJ stoji: »Naučno-teorijska osnova praktične djelat­ nosti komunista jeste marksizam, učenje o osnovnim zako­ nima razvitka prirode, društva i mišljenja i o neminovnosti socijalizma, čiji su osnivači Marx i Engels, i koje su dalje u novim uslovima, kroz praksu revolucionarne borbe razvi­ li Lenjin i drugi marksisti«.1 »Žensko pitanje« moguće je promišljati u socijalističkom samoupravljanju, jer se: 1. marksizam kao »naučno-teorij­ ska osnova praktične djelatnosti komunista« smatra otvo­ renim marksizmom i 2. što je socijalističko samoupravlja­ nje nastalo kao alternativni model etatističkom socijalizmu. Ad. 1. U Glavi desetoj Programa SKJ, »Društvena uloga i idejne osnove SKJ« pod naslovom: »Za dalje razvijanje marksizma« stoji: »Marksizam nije jednom za svagda ut­ vrđeno učenje, niti je sistem dogmi, već teorija društvenog procesa, koji se razvija kroz uzastopne istorijske faze, pa prema tome podiazumeva i stvaralačku primenu teorije i njeno daljnje razvijanje, pre svega uopštavanjem prakse socijalističkog razvitka i dostignućima naučne misli čovečanstva. 'Mi nikako ne gledamo na Marxovu teoriju kao LI] Program SKJ, Komitet konferencije SKJ u JNA, Split, str. 294. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 108 nešto završeno i neprikosnoveno. Mi smo, naprotiv, ubeđeni, da je ona udarila samo kamen-temeljac onoj nauci koju socijalisti moraju pokretati dalje u svim pravcima, ako ne žele da zaostanu za životom, (potcrtala B. D.). Mi ne pretendujemo na to da Marx ili marksisti poznaju put ka socijalizmu u svoj njegovoj konkretnosti. To je besmislica. Mi poznajemo pravac toga puta i znamo kakve klasne sna­ ge njime vode, a konkretno, praktično, to će pokazati samo iskustvo miliona kada se ono lati posla’«. (Lenjin) Pošto »socijalisti moraju pokretati dalje nauku u svim pravcima da ne zaostanu za životom«, neophod­ no je i novo promišljanje »ženskog pitanja« u socijalistič­ kom samoupravljanju. Određenjem marksizma kao teorije društvenog procesa, koji se razvija i koji je naučno-teorijska osnova praktičnog djelovanja SKJ, bez njegovog arbitriranja te teorije, ute­ meljuje se jedan otvoreni marksizam i jedna nova otvorena praktična djelatnost komunista. »Socijalistička primjena teorije i njeno daljnje razvija­ nje« jest odnos »teorije« i »prakse«, koji je i omogućio: ad 2. uspostavljanje društveno-ekonomskog i društveno-političkog sistema socijalističkog samoupravljanja kao alter­ nativnog modela etatističkom socijalizmu. Taj odnos »teo­ rije« i »prakse« u socijalističkom samoupravljanju uteme­ ljio je negaciju historijske nužde, vremenitosti radničke klase, da je »sada« moguće djelovati samo na nuždi, a slo­ boda će doći »poslije«. Ovaj odnos donio je socijalizam, koji se ne poziva na nuždu, da bi ograničio slobodu, za kojega ima slobode toliko, koliko je ona »sada«. Otvoreni marksi­ zam kao naučno-teorijska osnova praktične djelatnosti ko­ munista, riješio je »proletersko pitanje«, odnosno, proces »asocijacije slobodnih proizvođača« na osebujan, dakle, slo­ bodan način kojemu vrijeme više nije zapreka. Taj početak projekta slobode i rješavanja »proleterskog pitanja« u eko­ nomskoj, dakle ljudskoj emancipaciji, za razliku od puko političke, izražen je kao radikalan prekid sa historijskim kontinuitetom vremenitog prelaženja nužde, da bi tek kas­ nije nastupila sloboda. Otvorenim marksizmom kao naučnoj osnovi praktične djelatnosti komunista i projektom slobode socijalističkog samoupravljanja, kojim je radnička klasa subjekt ekonom­ ske, a time i ljudske emancipacije, otvara se nova moguć-2 [2] Ibid., s tr . 294. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 109 nost proširenja marksističke teorije o društvu novim po­ stavljanjem »ženskog pitanja«. Promišljanje »ženskog pita­ nja« kao spolnog pitanja s marksističkog stanovišta, dovo­ di ga u nužni odnos spram klasnog pitanja, proleterskog pitanja. Ali budući da »marksizam nije dogma, već teorija društvenog procesa« pretpostavljena je mogućnost druga­ čijeg razumijevanja odnosa »ženskog pitanja« i klasnog pi­ tanja, nego je to u etatističkom socijalizmu. Dogmatski i staljinistički marksizam izvršio je vulgarni redukcionizam »ženskog pitanja« na klasno pitanje. Tim redukcionizmom »žensko pitanje« se i ne postavlja, jer se problem ravnopravnosti žena gleda sa stanovišta »sada« mogućega i »poslije«, odnosno, njegovog potpunog rješenja u besklasnom društvu. Linija vremenitosti slijedi u redukcionizmu »ženskog pi­ tanja« kao »posebnoga« na »opće«, tako da se najprije mo­ ra osloboditi to »opće«, radnička klasa, a time se tek »posli­ je« mogu osloboditi dijelovi. Ukratko: ne samo da nije doš­ lo vrijeme za »žensko pitanje«, već njega u stvarnosti i ne­ ma nego je to »opće« pitanje emancipacije proletarijata. Zbog toga »žensko pitanje« stoji svagda u navodnicima, što znači da je quasi pitanje. Pa ipak nikada se unutar klasnog pitanja proletarijata i njegove emancipacije nije postavlja­ lo »muško pitanje«, jer je razlika neravnopravnosti žena evidentna u svakodnevnom iskustvu. Ta razlika izražena je navodnicima »ženskog pitanja« i rješava se »sada« norma­ tivno, zakonom, kao ravnopravnost žena, u političkoj sferi, i ekonomski jednakim mogućnostima u zapošljavanju, pla­ ćama itd., s jedne strane, a s druge strane, kao briga oko porodice, zapravo zaposlene žene, zaposlene majke, kao bri­ ga radničke klase za svoju vlastitu reprodukciju. Kako se pri tom nikada ne spominje briga za zaposlenog muškarca, zaposlenog oca, očito je da je ostala tradicionalna, patri­ jarhalna podjela rada u porodici: dioba privatnog i javnog života. Svakodnevni oblici diskriminacije žena sm atraju se osta­ cima u svijesti ljudi, koji nemaju osnova u novom proiz­ vodnom odnosu. »Općenitost« klasnog pitanja u odnosu na »posebnost« ženskog pitanja, jest i »općenitost« naprosto tako razumljene emancipacije radničke klase kao ljudske emancipacije. Općenitost emancipacije misli se kao podržavljenje sred- �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 110 stava za proizvodnju, jačanje socijalističke državnosti, cen­ tralizam i planiranje. Tako shvaćena emancipacija je u biti emancipacija gra­ đanskog društva kao politička emancipacija, koja je u so­ cijalizmu lišena protivurječnosti društvene proizvodnje i privatnog prisvajanja svojstvenog samom građanskom dru­ štvu. Način emancipacije etatističkog socijalizma stoga je »op­ ćenitost«. Njegova »općenitost« spram radničke klase, spram svakodnevnih uvjeta rada radnika, jest u bezupitnom pi'euzimanju proizvodnih snaga kapitala, prvenstveno nauke i tehnologije. Budući da ta nauka i ta tehnologija koje su iz-umljene u drugom proizvodnom odnosu, najamnom od­ nosu, sa drugom svrhom — stvaranjem profita, proizvode otuđenje; razotuđenje se vidi u proizvodnim odnosima, u dominaciji »općeg« nad »posebnim«, politike nad ekonomi­ jom. Apstrakcija ove »općenitosti« nužno preuzima autoritar­ nost podjele rada proizašle iz naučne organizacije rada, au­ toritarne odnose među ljudima, autoritarne odnose pojedi­ naca spram države, birokracije, tehnokracije, autoritarne odnose muškaraca spram žena. I za birokraciju se kao i za »žensko pitanje« tvrdi da ona nema društvene, stvarne os­ nove, nego da je odnos spram nje ostatak prošlosti u svije­ sti ljudi, jer je ona socijalistička birokracija, birokracija radničke klase, a to je naprosto contradictio in adiecto.’ Autoritarnoj proizvodnji materijalnog života nužno odgo­ vara autoritarna porodica, autoritarna socijalizacija lično­ sti, pa se »žensko pitanje« ne samo ne može riješiti, već niti postaviti, jer je patrijarhalna porodica sa patrijarhal­ nim moralom i podjelom rada upravo pretpostavka takvog cjelokupnog proizvođenja života. »Priroda žene« kao biološkog bića, kao majke, ostaje kon­ stanta onemogućavanja njezine samoaktualizacije. Kao ra­ dnik, u javnom životu, ona radi iste poslove kao muškarac, i tu je ne smeta »priroda žene«, ali u privatnom životu ona ostaje žena. Tako se krug zatvara: autoritarna proizvodnja traži autoritarnu porodicu, kao što autoritarna porodica so­ cijalizira autoritarne ljude, koji u svojem »posebnom« in­ teresu bivaju asimilirani u »opći« interes države i partije.3 [3] N a »O kruglom sto lu 1980« ovaj je sta v e la b o rira o Lev N aum enko. V i­ di: Socijalizam u svetu 1980. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 111 Takav se način proizvođenja života smatra nužnim, eman­ cipacijom radničke klase za »sada«, a sutra, »poslije« doci ćc potpuna emancipacija besklasnog društva. Socijalistički moral smatra se cementom takvog društva, a taj je utemeljen na patrijarhalnom porodičnom moralu, na autoritarnom i produktivističkom moralu. Supsumiranje »ženskog pitanja« kao »posebnog« pita­ li ja pod »opće« pitanje proletarijata, pokazalo se kao »po­ sebni« odnos radničke klase spram države, pa će Cristina Glucksman, francuska feministkinja i član KP Francuske reći: »Začudile su me mnoge analize u odnosu između kla­ sa i o državi, koje sam proučavala. To su analize stvaranja jedne boljševičke-staljinističke ideologije, ali pitanja kao na primer ono koje razmatra 1 političku funkciju moralne nor­ me' (potcrtala B. D.) kao sredstva za opravdanje moći i in­ strumenata normalizacije, dovođenja u red, društvene kon­ trole nad subjektima — obično se ne razmatraju.«4 Odnos »ženskog pitanja« kao »posebnog« i proleterskog pitanja kao »općeg« riješen je u etatističkom socijalizmu kao gubljenje svake »posebnosti« u jednu apstraktnu »op­ ćenitost« države i partije. Ova apstraktna općenitost sma­ tra se nužnom na temelju mogućnosti »sada«, na temelju )carstva nužnosti«. /Marksističko razumijevanje odnosa »ženskog pitanja« i lAasnog pitanja kao odnosa »posebnog« i »općeg«, zane­ maruju činjenicu da se »žensko pitanje« javlja upravo za­ to, jer žene ne dosižu razinu emancipacije klase kojoj pri­ padaju. Nedostatak redukcionizma »ženskog pitanja« na klasno pitanje evidentno je upravo na činjenici da je eman­ cipacija žena ispod nivoa klase kojoj žena pripada, dakle, ispod nivoa onoea, što je već u vremenu — »sada« povijes­ na mogućnost. 7 Građanska revolucija kao revolucija »trećeg staleža«, gra­ đanske klase, utemeljuje jednakost ljudi pred Zakonom, pred državom. Ona imenuje čovjeka kao građanina, koji je svaki kao građanin jednak za slijepu boginju Iustiziu. Ova velika socijalna i politička revolucija buržoazije pred »općenitošću« države, učinila je ljude jednakima pred zako­ nom i pravom. Ona je ljudsku emancipaciju pojmila kao političku emancipaciju i time izrazila svoj projekt slobode, njegov doseg i njegovu granicu. [4] Vidi: Marksizam u svetu br. 6 — 7/1981, str. 380 �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 112 Marksistička kritika građanskog razumijevanja slobode čovjeka kao političkog bića, pokazuje da je ona formalna demokracija, ukazujući na nejednakost ljudi u njihovom praktičnom, proizvodnom, svakodnevnom, empirijskom ži­ votu. Ali forma te jednakosti, jednakost pred zakonom, re­ zultat je jedinstvenog izražavanja kulture građanskog druš­ tva, u proizvodnji kao i u zakonodavstvu. Da su se ljudi uopće mogli pojmiti kao jednaki, čak i u svojoj apstraktnosti prema državi kao apstraktnom općem, uzrok je u proizvodnji, koja je već učinila put apstraktne robno — novčane proizvodnje, pa i radnika kao robe, na kvantitativ­ ni odnos razmjene. Prema tome, cijela je buržoaska demo­ kracija, politička emancipacija, shvaćena kao ljudska eman­ cipacija, rezultat apstraktne razmjenljivosti kvantitativnih elemenata roba i radnika kao robe, u kojoj su ljudi, bez obzira na ekvivalentne razmjene, razumljeni jednakim pre­ ma apstraktnoj općenitosti države. Budući da je građanska kultura utemeljena na robno — novčanoj proizvodnji, na fetišizmu robe, različiti kvantita­ tivni ekvivalenti pripisuju se jednakoj mjeri razmjenljivo­ sti, vrijednost same stvari. Fetišizmom robe, u kojemu je skriveni odnos među ljudima, najamni odnos, uspostavlja se cijeli odnos kao različita vrijednost roba i čovjeka — ra­ dnika. Ova različitost kao pretpostavka cijele građanske kulture nužno nosi apstraktnost jednakosti pred Zakonom, kao što je apstraktno »opće« u državi upravo ono što je općenitost same građanske kulture. Ali dok ta apstraktna općenitost, dakle, doseg građanske, političke emancipacije, vrijedi i za buržuje i proletere — muškarce, ona ne vrijedi za žene. Žene u samom uspostavljanju jednakosti nemaju pravo glasa, za jednaki rad nisu jednako plaćene, što proiz­ lazi iz dvije stvari: 1. da zbog svoje »prirode« imaju manju vrijednost kao ekvivalenat razmjene, kao vrijednost robe, da su manje vrijedna radna snaga i 2. da građanski moral odgovara socijalizaciji porodice, adekvatne potrebama cije­ le građanske kulture. Apstraktna općenitost, u kojoj je građanska klasa iznijela političku emancipaciju jednakosti i demokracije, iskazuje pri tom da »žensko pitanje« nije toliko »općenito«, da se emancipacija ne odnosi u istoj mjeri na žene, pa se »žensko pitanje« spram te »općeni­ tosti« javlja kao »posebno« pitanje, kao feminizam. Prema tome, »žensko pitanje« je ispod razine »općenitosti«, koju je donijela vladajuća klasa za sebe, kao i za eksploatirane — muškarce. Dakle, »žensko pitanje« nije samo klasno pi- �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 113 tanje, već je problem emancipacije žena da se žena eman­ cipira najprije na nivo emancipacije vladajuće klase i vlatlajućeg načina proizvodnje. Ova »posebnost« »ženskog pi­ tanja« u identifikacji žena prema spolu, u »sudbini žene«, odnosu spram njezine »prirode«, omogućava da se kao ne­ posredni osujećivač pokazuje muškarac, bez razlike kojoj klasi pripadao. Žene ovaj odnos osjećaju naročito u dvo­ strukom moralu, seksualnom moralu, moralu odnosa među spolovima, kojeg su interiorizirali i sami proleteri, a i mno­ ge proleterke. Zbog toga predstoje marksizmu još velika istraživanja o moralu kao pretpostavci »praktične djelat­ nosti komunista«. Moral jest i pretpostavka samospoznaje individue kao slobodnog bića uopće. »Svaka kritika morala — uvek je i kritika ideologije. Ali ona nikada nije suštinski obavljena: uvek je u radničkom pokretu postojao izvestan oblik moralizma potekao u izvesnom smislu iz hrišćanstva. Činjenica je da je borba protiv normi kao vrste ugnjetava­ nja došla naknadno, uz pokret za oslobađanjem žena. Moralizam je uvek s jedne određene tačke gledišta bio hrišćanski i muški shvaćen. Sve u svemu marksizam se nikada nije razračunao sa nastankom morala kojim se bavio Nietzsche.«5 (potcrtala B. D.) Spolna identifikacija kao zajednička osnova emancipa­ cije žena, borba protiv muškaraca kao spola, kao onog ne­ posredno prisutnog, čulnog, svakodnevnog eksploatatora, temelj je onoga što se naziva »buržoaski feminizam«. Ap­ straktna općenitost« građanskog domašaja slobode mogla je na svojim vlastitim pretpostavkama izboriti različito vrednovanje ljudi prema jednakom apstraktnom ekviva­ lentu razmjene i apstraktnost te razmjene ideološki ukinu­ ti u građaninu — muškarcu, ali ženi ne dozvoljava niti tu ideologiju jednakosti, taj stupanj općenitosti. Politička artikulacija »ženskih« interesa u raznim obli­ cima »borbenog feminizma« negacija je »ženskog pitanja« kao klasnog pitanja i ona time izlazi iz mogućnosti teorij­ skog utemeljenja unutar marksizma. Borbeni feminizam odnosi se spram muškaraca kao ludistički pokret radnika protiv strojeva ili borbeni ateizam protiv Boga. Neposred­ no, svakodnevno, čulno iskustvo represije nad ženama, pri­ pisuje se muškom spolu i borbeno se postavlja prema »agresoru«. Marksistička teorija o društvu, naravno, ne može se ute[5] K. Glucksmari: Marksizam u svetu, str. 379. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 114 meljiti na spolnoj borbi kao klasnoj borbi, ili spolnoj bor­ bi, koja zamjenjuje klasnu borbu. Ali redukcionizam »žen­ skog pitanja« na klasno pitanje u svakodnevnom iskustvu žena o njihovoj stvarnoj neravnopravnosti onemogućava im osvještavanje svojeg vlastitog bića. Marksistički feminizam, osim deklariranih klasnih odre­ đenja za borbu radničke klase ima velika iskustva sa samoosvještavanjem žena, koje se sastaju da bi analizirale svoja ženska iskustva, interpretirale nasilje, stjecale samorefleksiju oslobađanja. Žene dešifriraju simbole govora, modele mišljenja i kulture, koju je sačinio »čovjek« — muškarac. Asimilacija »ženskog pitanja« pod »opće« pitanje, pro­ letersko pitanje, negacijom posebnosti »ženskog pitanja« i klasno je pitanje, proletersko pitanje razumjela kao »po­ sebno« spram »općeg« države i partije. Etatističkom mode­ lu socijalizma odgovara redukcija »ženskog pitanja« na klasno pitanje za cjelokupno autoritarno proizvođenje ži­ vota: materijalne proizvodnje i biološke reprodukcije.( Že­ na je ispod razine emancipacije klase kojoj pripada, i u tome je cijela »posebnost« »ženskog pitanja«, ona trpi re­ presiju kao zaposlena žena i kao žena, što nije slučaj sa zaposlenim muškarcem i muškarcem. ) Uostalom »Međunarodna deklaracija o ravnopravnosti že­ na i njihovom doprinosu razvoju i miru« od 1975, koju je potpisala i Jugoslavija, potpuno je toga svjesna kada u točci 20. kaže: »Međutim, postizanjem ekonomskih i soci­ jalnih ciljeva, osnovnih i za postizanje prava žena neće samo po sebi dovesti do potpune integracije žena u razvoj na bazi ravnopravnosti sa muškarcem ukoliko se ne poduz­ mu posebne mere namenjene potpunom ukidanju svih oblika diskriminacije u odnosu na žene.«4 (potcrtala B. D.l Radi se upravo o poduzimanju posebnih mjera! Poduzimanje »posebnih mjera«, koje ne bi bile puki vo­ luntarizam ili »moralna mrzovolja«, moguće je upravo unu­ tar marksističke teorije o društvu, otvorenog marksizma kao naučno — teorijske osnove praktičnog djelovanja ko­ munista«, kako je to samoosvješteno avangardi i iskazano u njenom Programu. Te »posebne mjere« moraju biti utemeljene na »postiza­ nju ekonomskih i socijalnih ciljeva« socijalističkog samo­ upravljanja. »Ekonomski i socijalni ciljevi« socijalističkog6 [6] C itira n o p re m a : Žensko pitanje, R a d n ič k a Š tam pa, s tr. 241. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 115 samoupravljanja utemeljeni su na projektu slobode, na ekonomskoj emancipaciji, ljudskoj emancipaciji, na onom »sada« i opravdanju onoga »poslije« tek ukoliko je ono u »sada«. »Teorija« i »praksa« socijalističkog samoupravljanja na­ stala je u odlučnoj suprotnosti sa etatističkim modelom so­ cijalizma, sa »općenitošću« države, sa »općenitošću« partije prema klasi. Negiranjem nužnosti, ili barem njezine sveobuhvatnosti i univerzalnosti u prostoru i vremenu, podruštvovljenjem sredstava za proizvodnju i samoupravljanjem, osiguran je jedan drugačiji odnos prema »općem«. »Opće« je izraz otuđenja, proturječnost pluralizmu samoupravnih interesa. Pluralizam autentično samoupravnih interesa koji više nisu politički interesi, ali su ekonomski, konkretni, svakodnevni interesi radnih ljudi i građana u delegatskom sistemu, osnova je novog proizvođenja života: i materijalne proizvodnje i biološke reprodukcije. Politički sistem socijalističkog samoupravljanja nastao iz konkretnog proizvođenja života je antiautoritarni i time upravo alternativni model etatističkom socijalizmu. Daljnje razvijanje marksističke teorije o društvu, kao i stvaralačka primjena te teorije za promišljanje »ženskog pitanja«, tematizira upravo to »opće«. Odnos »ženskog pitanja« kao »posebnog« prema klasnom kao »općem« u redukcionizmu »posebnog« na »opće«, eta­ tistički i autoritarno je ukinuto »posebno«. Sa stanovišta tako razumljenog »općeg«, posebnost »ženskog pitanja« kao spolnog, uvijek se denuncira kao buržoaski feminizam. U alternativnom modelu socijalističkog samoupravi j anj a spram autoritarnog, etatističkog socijalizma, spram »općeg«, nužno se promišlja redukcionizam »ženskog pitanja« kao »posebnog« na »opće« kao neadekvatni redukcionizam samopotvrđivanja same radničke klase. »Poduzimanje posebnih mjera« za ravnopravnost žena, stavlja se u odnos ekonomskih i socijalnih ciljeva same radničke klase. Ekonomski i socijalni ciljevi same radničke klase su proces ukidanja »općenitosti«. Proces ukidanja »općenitosti« moguć je u jednom novom načinu proizvođe­ nja, što znači novom odnosu proizvodnih snaga i proizvod­ nih odnosa. Ovaj će se odnos potvrditi prvenstveno razu­ mijevanjem čovjeka kao osnovne proizvodne snage. Mje­ ra čovjeka kao osnovne proizvodne snage ukida apstrak- �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 116 tnu podvojenost proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa i mjerom pravog bogatstva uspostavlja slobodno vrijeme. Svijest radnika o sebi kao osnovnoj proizvodnoj snazi, stavlja u pitanje proizvodne snage kapitala: nauku i tehno­ logiju. Socijalističko samoupravljanje kao alternativni mo­ del etatističkom socijalizmu, kao projekt slobode, usposta­ vljanjem preduvjeta ekonomskoj i ljudskoj emancipaciji, dakle, čovjeka kao osnovne proizvodne snage, razumije nauku i tehnologiju i podjelu rada kao pravo političko pitanje. »Općenitost« se ne može nadvladati bez ukidanja podjele rada, bez upitnosti, bez promišljanja društvene uvjetova­ nosti nauke i spoznaje prirode, bez stavljanja u pitanje cje­ lokupnog »racionalizma ovladavanja svijetom«. (Max Weber), kakvog je uspostavilo građansko društvo. Borba protiv »općenitosti« značit će također borbu pro­ tiv nauke, podruštvovljenje nauke, koja prirodu gleda već na temelju izvršene podjele rada na ruke i glavu7 kao svo­ , jina klase koja ju je stvorila u svrhu dominacije i kontrole nad radničkom klasom. Ova borba protiv »općenitosti« is­ kazat će se kao protivurječnost tehnologije i samoupra­ vljanja, nauke u službi udruženog rada i podruštvovljenja nauke.8 Borba protiv »općenitosti« također je borba protiv »real-socijalističkih taylorističkih režima« — kako je to izrekao jedan učesnik Okruglog stola 1981. Borba protiv »općenitosti« je borba one slobode »sada«, a ne sutra, »poslije«, borba za spoznavanje drugačijeg od­ nosa spram prirode, nego što je ona u znanosti, »gdje poj­ movne identifikacije neempirijske razmjenske apstrakcije osvajaju našu svijest u gotovom obliku.« »Ove forme neem­ pirijske razmjenske apstrakcije« skrivaju novi historijski uvid praktičnog odnošenja čovjeka spram prirode, »socijali­ stičke prirode«. Stoga je neophodno tematizirati odnos povi­ jesti i novog povijesnog proizvodnog odnošenja prema »socijalističkoj prirodi.« Tek radikalnim postavljanjem u pitanje »općeg«, napu­ šta se instrumentalni karakter tehnologije i time moguć­ nost nadvladavanja »racionalnog ovladavanja svijetom«. Ra­ dikalnim stavljanjem u pitanje cijele kulture građanskog [7] V idi: Al. S o h n —R eth e l: »N auka k ao o tu đ e n a svijest«, Marksizam u svetu, 11 — 12/1980. [8] V idi: B. D espot: »Um i sre ć a u re la tiv n o u d ru ž e n o m rad u « , Gledišta b r. 10 i 11 — 12, B eo g rad , 1978. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 117 društva, cijelog načina proizvođenja života, ljevice na Za­ padu spram konzervativne ofanzive, mora teorijski odre­ diti svoj odnos spram alternativnih pokreta: feminizma, zelenih itd. U problemima na tom putu radnička klasa u svojoj jedinstvenoj borbi za socijalizam kao svjetski pro­ ces, u svojim raznim strategijama nužno izmjenjuje isku­ stva. Podruštvovljena sredstva za proizvodnju i samoupravlja­ nje kao alternativna kultura etatističkom socijalizmu, u svojem nadvladavan ju »općeg« iz temelja se drugačije od­ nosi spram »posebnog«. »Posebno« upravo proizvodi ono »opće«, a kako je ženska emancipacija ispod nivoa emanci­ pacije vlastite klase, pa i proleterske klase, artikulira se jedan poseban odnos »posebnog« i »općeg«. »Žensko pita­ nje« kao spolno pitanje jest »posebno« pitanje »prirode že­ ne«, ali u tom »posebnom« pitanju je sadržana sva »op­ ćenitost« proleterskog pitanja, jer odnošenje prema »žen­ skom pitanju« kao »posebnom pitanju« odustajanje je proletarijata da se bori za »općenitost« u kojoj je i sam iz­ gubljen. U »posebnosti« »ženskog pitanja« skriveno je ljud­ sko pitanje, pitanje ljudske emancipacije, jer odnos spram »prirode žene« je klasni, povijesni odnos spram prirode kao svog vlastitog anorganskog tijela. Agresivno odnošenje spram »prirode žene«, spram njezinog spola, kako u direk­ tnom spolnom odnosu, tako i u osujećivanju razine vlasti­ te emancipacije u ravnopravnosti u radu, odnos je ispod razine povijesne emancipacije samooslobađanja radničke klase. Takav je odnos mjera vlastitog odnošenja čovjeka kao praktičnog, prirodnog, generičkog, slobodnog i univer­ zalnog bića prema sebi kao osnovnoj proizvodnoj snazi, prema »socijalističkoj prirodi«. U onom biću, kojemu nije učinjena nikakva posebna ne­ pravda, nego ljudska nepravda naprosto, krije se osnova ljudske emancipacije. Povijest kao povijest »asocijacije slo­ bodnih proizvođača«, kao »carstvo slobode« moguće je ula­ ženjem žena u povijest. Ali da bi žene ušle u povijest mora­ ju one same, kao i proleteri spoznati odnos povijesti i pri­ rode žene, kao odnos povijesti i prirode. Svako razumijeva­ nje »posebnosti« »ženskog pitanja« u odnosu spram prole­ terskog pitanja zatvara proleterima mogućnost za ukidanje svoje vlastite »posebnosti« spram »općenitosti« države i partije. Nova kultura socijalističkog samoupravljanja razumljena �žen sko pitanje i soc. samoupravljanje 118 kao kultura rada — ovladavanje uvjetima rezultata svoga rada i uvjetima života uopće, istovjetna je novom proizvo­ đenju života. Proizvođenje života, kako materijalne proizvo­ dnje, tako i reprodukcije života jedinstven je proces. Nova kultura kao alternativni model etatizmu, najprije je neautoritarna kultura. Borba protiv »općenitosti«, proces so­ cijalističkog samoupravljanja kao stvarnog, a ne samo pra­ vnog podruštvovljenja proizvodnje, u osnovi je proširenja marksističke teorije o društvu i stvaralačke promjene te teorije. Ona podrazmijeva drugačiji odnos prema prirodi, drugačiji odnos među ljudima, drugačiji odnos žene i muš­ karca. Proces podruštvijavanja autoritarnosti podjele rada i tehnologije, pretpostavlja proces podruštvljavanja poro­ dice. Ono najprije znači ukidanje dvojakog morala »privat­ nog« i »javnog« i time ulaženje žena u povijest. Ukidanje »općenitosti« ukidanje je »čvrste ruke« samoupravnim spo­ razumijevanjem i dogovaranjem kao novim ljudskim sen­ zibilitetom. Autoritarna i patrijarhalna podjela rada i shodno njoj moral u porodici socijalizira autoritarnu ličnost. Redukcionizam »posebnosti« »ženskog pitanja« na klasno pitanje onemogućava proleterima njihovu vlastitu pretpo­ stavku ljudske emancipacije, koja im je dana kao povijesna mogućnost. U odnosu prema ženi, koja zbog svoje »prirode« ostaje uvijek ispod razine klase kojoj pripada, a na temelju interioriziranog morala vladajuće klase, najteža je bitka proletarijata protiv samoga sebe. »Proletarijat se dovršava time što se ukida, time što dovođenjem svoje klasne bor­ be do kraja ozbiljuje besklasno društvo. Borba za to druš­ tvo, pri čemu je diktatura proletarijata samo jedna faza, nije samo borba protiv vanjskog neprijatelja, protiv buržoa­ zije, nego istovremeno borba proletarijata protiv samoga sebe: protiv razornih i ponižavajućih utjecaja kapitalistič­ kog sistema na njegovu klasnu svijest. Tek onda kad je proletarijat te utjecaje prevladao, izborio je on zbiljsku po­ bjedu. Razdvajanje pojedinih područja koja treba da budu sjedinjena, različiti stupnjevi svijesti do kojih je proleta­ rijat do sada dospio u različitim područjima, jesu tačni po­ kazatelji onoga što je postignuto i onoga što ima da se po­ stigne. Proletarijat se ne smije bojati samokritike, jer nje­ govu pobjedu može donijeti samo istina, i zato samokri­ tika mora biti njegov životni element.«’9 [9] G. L u k acs: Povijest i klasna svijest, Z ag reb , 1977, s tr. 147. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 119 »Razorni i ponižavajući utjecaj kapitalizma na njegovu klasnu svijest« naročito se odnose na odnošenje spram že­ ne. Diskriminacija žene u bilo kojemu pogledu »privatnoga« ili »javnoga« života je odnos spram »prirode žene« u preu­ zimanju moralizma shvaćenog kao principa dominacije. S druge strane, negacija »ženskog pitanja« kao »posebnog«, utjecaj je »etatističkog senzibiliteta« koji se služi »politič­ kom funkcijom moralne norme« kao sredstvom opravda­ nja moći. Zbog toga je žena u socijalističkom samoupra­ vljanju najradikalnije zainteresirana za sve norme prokla­ mirane samoupravljanjem. U toj cjelokupnoj neautoritarnoj kulturi proizvodnje života vidi mogućnost svoje vlasti­ te emancipacije. Skidanje navodnika sa »ženskog pitanja« sm atraju žene pretpostavkom svoje emancipacije. Ali to je ujedno i pret­ postavka muškaraca, proletera da se emancipiraju u ljude. Žene, koje najneposrednije osjećaju autoritarnost u svom životu, silna su potencijalna snaga ozbiljenja kulture soci­ jalističkog samoupravljanja. Ali za to su još danas spremne samo najosvještenije žene, kao što samo i najsvjesniji dio radničke klase i radnih ljudi koristi, odnosno, primjenjuje zakone nauke, kako to stoji u Programu SKJ: »Komunisti koriste, odnosno, prim jenjuju rezultate nauke u skladu s društvenim interesom i sa stepenom društvene svesti naj­ naprednijeg dela radničke klase i radnih ljudi uopšte i u skladu s materijalnim mogućnostima društva.«1 (potcrtala 0 B. D.) Sam proletarijat trpi razorne i ponižavajuće utjecaje na svoju klasnu svijest.,Žene sa svojom »prirodom«, sa vladajućim patrijarhalnim moralom, teško istupaju u povijest da se samoaktualiziraju u individue. I one su interiorizirale autoritarni moral: mir, mar, red i rad, i teško ga se osloba­ đaju napornom borbom protiv okoline i sa osjećajem kriv­ nje. Emancipirane žene su samo »emancipirane« u traženju svoga ženskog identiteta, koje je teže od Proustovog »traže­ nja izgubljenog vremena.« Za stvar žena, za emancipaciju žena, najpogubnije je mu­ ško, etatističko etiketiranje njihovog procesa samoosvješlavanja kao »elitizma« ili »buržoaskog feminizma«. Samoosvještavanje žena o klasnosti njihove »prirode«, o kultur­ nom obrascu društva, moralnim normama, jezičnim sim­ bolima itd., mukotrpan je proces. Iako samo same žene mogu artikulirati oblike svoje porobljenosti, one se ne mo110J Program SKJ, str. 295. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 120 gu emancipirati »ukoliko se ne poduzmu posebne mere namenjene potpunom ukidanju svih oblika diskriminacije u odnosu na žene«. »Poduzimanje posebnih mjera« mogu­ će je tek kao samospoznaja muške avangarde da su te mje­ re pretpostavke vlastite emancipacije. Prilog promišljanju »ženskog pitanja« u socijalističkom samoupravljanju, temelji se na razvijanju marksističke teorije o društvu, koja je osnova praktične djelatnosti ko­ munista i socijalističkog samoupravljanja kao antiautori: tarnog modela socijalizma. Odnos otvorene marksističke teorije i antiautoritarnog proizvođenja života kulture soci­ jalističkog samoupravljanja u stvaralačkom odnosu »teo­ rije« i »prakse«, moguće je kao projekt slobode. Projekt slobode pretpostavlja drugačije poimanje odnosa »posebnog« i »općeg«. Redukcija »posebnosti« »ženskog pi­ tanja« na »općenitost« proleterskog pitanja, reducira tako­ đer »posebnost« proleterskog pitanja na »općenitost« države i partijske birokracije. Factum brutum da se »žensko pitanje« javlja kao poslje­ dica neravnopravnosti žena da dostignu nivo emancipacije vlastite klase, daje mu »posebnost« koja se ne može supsumirati pod »općenitost«. Utemeljenje »ženskog pitanja« na spolu potvrđivanjem njegove »posebnosti«, zamjenjiva­ nje klasne borbe spolnom, izvan je marksizma, i izvan onoga što bi žene u socijalističkom samoupravljanju htje­ le. Projekt slobode socijalističkog samoupravljanja omogu­ ćava ženama da se u pluralizmu samoupravnih interesa organiziraju po spolu i izmjenjuju svoja iskustva. Kada one to čine, nerijetko se to okupljanje naziva »feminiz­ mom«, a cijeli je bauk feminizma u Jugoslaviji da žene ko­ riste demokratsku konstituciju našeg sistema da se izrazi svaki neposredni interes radnih ljudi i građana. Ali interes žena nije samo jedan od posebnih, neposrednih interesa radnih ljudi i građana, već je u njegovoj »posebnosti« sadr­ žana cijela »općenitost« radničke klase. Stoga u Jugoslaviji nema feminizma koji bi bio izvan klasnog pitanja radničke klase. Ukoliko u mnoštvu feminizama ima zajedničko samo to, da je on uvijek ujedinjeni napor za oslobađanjem žena, moglo bi se uvjetno govoriti o feminizmu na jugoslavenski način, na samoupravni način. Ali proširenje marksističke teorije o društvu kao teorije �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 121 za praktičnu djelatnost komunista, nije dovoljan takav oblik napora, već traži revandikaciju odnosa »ženskog pi­ tanja« kao »posebnog« prema proleterskom pitanju kao »općem«. Ovaj odnos ne može biti riješen na način etatisti­ čkog socijalizma, jer je borba protiv njegove apstraktne »općenitosti«, protiv njegove autoritarnosti osnova socija­ lističkog samoupravljanja. Odnos »posebnog« i »općeg« može biti samo odnos »posebnog« i konkretno općeg, a to znači, da je u »općem« sadržano sve »posebno«, a da je u »posebnom« »opće«. »Posebnost« »ženskog pitanja« sadrži u sebi »općenitost« proleterskog pitanja. U svakom »posebnom« pitanju žena sadržan je problem ljudske emancipacije. Jer, ne radi se o političkoj emancipaciji i njezinoj »općenitosti«, nego o ljud­ skoj emancipaciji. A ljudska je emancipacija moguća samo u novoj, neautoritamoj kulturi, u projektu slobode koji zna­ či proces ukidanja podjele rada, podruštvovljenja rada, podruštvovljenja nauke i politike, a takvoj je kulturi potreb­ no neautoritarno proizvođenje ljudi, neautoritam i odnosi u porodici, koji tek socijaliziraju individue — samoupra­ vljače. U tom je smislu emancipacija žena pretpostavka ljudske emancipacije, a svako »žensko pitanje« jest ljud­ sko pitanje. Ono »poslije« rješavanja emancipacije žena jest utoliko, ukoliko je »sada« kao i za cijelu radničku klasu. Da se riješi redukcionizam »ženskog pitanja« na klasno, potrebno ga je najprije postaviti. Postavljenjem »ženskog pitanja« kao klasnog pitanja, a na čijoj su »posebnosti« evi­ dentni svi momenti ponižavajućih, najamnih utjecaja na klasnu svijest proletarijata, znači postaviti »žensko pitanje« i kao spolno, gdje je represija prema ženi izraz ropstva ci­ jelog čovječanstva. To znači govoriti o »ženskom pitanju« kao ljudskom pitanju. Apstraktna suprotnost spolnog i klasnog nestaje, i na svakom spolnom, »ženskom pitanju« vidi se otuđenost »muškog pitanja«, klasnog pitanja. Da bi se »žensko pitanje« uspostavilo na taj način u marksističkoj teoriji o društvu, potrebno je sa njega skinu­ ti navodnike. Dakle, žensko pitanje u socijalističkom samo­ upravljanju postoji kao ljudski problem ljudske emancipa­ cije proletarijata. Ovakav prilog promišljanju ženskog pitanja u socijalizmu prilog je marksističkoj teoriji o društvu, koja je ujedno naučnoteorijska osnova praktične djelatnosti komunista u ozbiljenju alternativnog modela socijalizma. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 122 Otvoreni marksizam kao »teorija« i »praksa« komunista, ozbiljuje projekt slobode koji se nosi sa svim problemima nužde, ali tu nuždu spoznaje iz slobode. Proklamirana deklaracija o ravnopravnosti žena ozbilju­ je se ukidanjem apstraktne podvojenosti postizanja eko­ nomskih i socijalnih ciljeva i poduzimanja potrebnih mjera za ravnopravnost žena, postavljanjem ženskog pitanja kao ljudskog pitanja u zajedničkom naporu žena i muškaraca za novo proizvođenje života, za novu kulturu bez apstrak­ tne općenitosti. Skidanje navodnika sa »ženskog pitanja« pretpostavlja mogućnost teorijskog utemeljenja marksističkog feminiz­ ma. Kako bez revolucionarne teorije nema revolucionarne prakse, teorijsko utemeljenje marksističkog feminizma pretpostavka je ljudske emancipacije i žena i muškaraca. II Kako smo istakli, mogućnost teorijskog utemeljenja mar­ ksističkog feminizma od izuzetne je važnosti, zbog razlike real — socijalizma, etatističkog socijalizma i samoupravlja­ nja. Njihova je razlika utemeljena teorijski na razlici razu­ mijevanja dogmatskog marksizma od otvorenog. Razlika dogmatskog i otvorenog marksizma razlika je poimanja smisla emancipacije. Marksizam shvaćen kao temelj poli­ tičke emancipacije radničke klase, institucionalizira se u ideologiji i proizvodnih odnosa i proizvodnih snaga." Dik­ tatura proletarijata sa ukidanjem privatnog vlasništva razumljena je kao opća emancipacija u kojoj se gubi svako »posebno« pitanje, pa onda i »žensko pitanje«. Marksizam, pak, shvaćen kao temelj ljudske emancipacije, kao emancipatorska epohalna ideja, jest tek početak procesa sa­ moupravljanja društveno — ekonomskog i društveno — po­ litičkog sistema u kojem se ide procesu oslobađanja čovje­ ka od svega što je izvan i iznad njega, ka »asocijaciji slo­ bodnih proizvođača«. Ali jasno je da se ovdje još uvijek radi o »carstvu nužnosti«. »Sloboda se u ovom području može sastojati samo u tome da udruženi čovjek, udruženi proizvođači racionalno urede ovaj svoj promet materije sa prirodom, da ga dovedu pod svoju zajedničku kontrolu,1 [11] V idi: BI. D espot: Ideologija proizvodnih snaga i proizvodna snaga ideologije, O sijek , 1976. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 123 umjesto da on njima gospodari kao slijepa sila; da ga vrše s najmanjim utroškom snage i pod uvjetima koji su najdo­ stojniji i najadekvatniji njihovoj ljudskoj prirodi«.1 * Udruživanje proizvođača da racionalno urede svoj promet sa prirodom, a onda i prirodom žene, odnosno, odnosom u porodici i odnosom među spolovima, bitno je drugačiji u državnom socijalizmu i samoupravljanju. Promišljanje ženskog pitanja sa stanovišta marksističkog feminizma spa­ da u jednu kontroverzu marksizma, koju je kod nas, ako ne prvi, ali među prvima naznačio Predrag Vranicki.1 1 2 3 Marksistička misao otvorenog marksizma mora biti kriti­ čka prema samoj sebi, u ovome slučaju spram kontrover­ ze u društvenom položaju žena u real — socijalizmu i so­ ci jalističkom samoupravljanju. Drugo, za teorijski razvitak otvorenog marksizma bitan je izazov postojanje alternativnih pokreta u svijetu, posebno feminističkih, koji je pretpostavka za strategiju odnosa radničkih pokreta i novih socijalnih pokreta, odnosno rad­ ničkog pokreta i feminističkih pokreta. Važnost ovog promišljanja dobiva na snazi jačanjem konzervativne politike i ideologije na Zapadu, od koje nije nnuna niti radnička klasa Zapada, a za konzervativne, anti­ feminističke ideje nemaju imuniteta niti socijalistička dru­ štva. Treće, utemeljenje marksističkog feminizma potrebno je zbog osvještavanja i emancipacije polovine čovječanstva Šio se zove žene. Dosadašnji odnos marksizam i feminizam živio je u »nesretnom braku« — kako reče socijalistička feministkinja Heidi Hartman. Dodala bih da je najčešće živio u vanbračnoj zajednici, pri čemu ne bi bila nesreća u onom »vanbračnom«, već što se to »vanbračno« vrednuje — s patrijarhalnog stanovišta — kao slučajna zajednica ili »divlji brak«. Logičko — metodološki, sa stanovišta opsega pojma »marksizam«, pojam feminizam, »žensko pitanje« kao spol­ no pitanje smatra se subordiniranim pojmom, a sa stano­ višta pojma feminizam pojam marksizma sm atra se kon­ tradiktornim pojmom. Ukratko, ili se radilo o klasnom pi­ tanju, u tom je slučaju žensko pitanje reducirano na klas­ no pitanje, ili se radi o borbi spolova žena — muškarac, jer [12] Mane: Kapital III, Zagreb, 1948, str. 755 — 756. [13] Vidi: P. Vranicki: O nekim kontraverzama u marksizmu, Rijeka, 1979. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 124 je njihova nejednakost prethodila građanskom društvu, pa je s toga stanovišta Marxov kategorijalni aparat nepri­ mjeren kritici kapitalizma, a s time i razrješenju proble­ ma patrijarhata u socijalizmu. Teorijsko utemeljenje poj­ ma marksistički feminizam osporava se sa stanovišta eta­ bliranog marksizma. S druge strane, samoosvještavanje žena u nastojanju da se iz mnijenja, od onoga što ne pred­ stavlja neku u sebi opću misao po sebi i za sebe, iz nekog vlastitog uvjerenja, do zadnje istine, prolazi put od mutnih predodžbi do jasnog pojma. Taj je put gotovo analogan socijalističkim poimanjima radničke klase devetnaestog sto­ ljeća, do samosvijesti proletarijata o sebi i za sebe u zadobivanju ideje znanstvenog socijalizma. U političkoj, revolu­ cionarnoj borbi za ozbiljenje ideje znanstvenog socijalizma, u borbi za ljudsku emancipaciju u 20. st. žene predstavlja ju polovinu čovječanstva. Marginalizacija problema polovine čovječanstva u ime općenitosti, bilo klasne, bilo pojmovne, a poimajući samo općenitosti kao filozofijske i umne, mora­ lo bi barem posustati pred jednim već zadobivenim stavom u mišljenju: »Zdrav ljudski um odnosi se na konkretno. Tek refleksija razuma je apstraktna teorija, neistinita, točna samo u ljudskoj glavi — između ostaloga takođe nije prak­ tična.«'4 Nije praktično ne poimati politički potencijal polovine čovječanstva osim u subordiniranosti spram pojma »klasa«, »proletarijat« ili »čovjek«.Feminizmu, ženskom osvještavanju, odnosno, njegovom teorijskom utemeljenju, opasnost je ostati u mnijenju, koje ovo »konkretno« poima kao vla­ stito uvjerenje zasnovano na »osjećajima, slutnjama, intui­ cijama itd., tj. na subjektivnim razlozima, uopšte na osobenosti dotičnog subjekta«.'5 Iz mnijenja se »konkretno« javlja kao spol, kao spolna borba žena — muškarac, kao protivurječje i poprište borbe za emancipaciju žena. Borba među spolovima kao pretpostavka teorijskog ute­ meljenja emancipacije žena polazi od apstrakcije razlika, koje ne sačinjavaju nešto konkretno. »Samo razum, razumsko mišljenje shvata drugosti kao nepodnošljive jedne za druge.«'4 Utemeljenje marksističkog feminizma na konkretnoj op­ ćenitosti, na izlaženju iz mnijenja (doxa), s jedne strane, u znanost (episteme), kao i s druge strane, iz apstrakcije1 5 4 [14] H egel: I storija filozofije, B e o g ra d , 1970, s tr. 28 [15] Ibid., s tr . 20 [16] Ibid., s tr . 29. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 125 »klase«, »čovjek«, iz ideologije, već onesposobljene svijesti, koja onesposobljava drugu svijest (Paić), moguće je u poi­ manju opsega pojma marksizam i opsegu pojma feminizam, odnosno, opsegu pojma klasno i opsegu pojma spolno, kao interferirajućim pojmovima. Nasuprot takve konkretne općenitosti marksizam kao samosvijest emancipacije proletarijata poimao je eman­ cipaciju žena kao pojma spola, kao subordinirani pojam. Feminizam bez razlikovanja prirodne konkretnosti od konkretnosti misli u svojoj apstraktnoj borbi među spolo­ vima kao pretpostavci emancipacije žena pojmio je pojam feminizma i pojam marksizma kao dva kontradiktorna pojma. Interferirajući opseg pojma marksizam s pojmom femi­ nizma na tlu je konkretnog općeg, gdje se za pojam eman­ cipacije žena pretpostavlja emancipacija klase, ali koja je emancipacija pretpostavljena emancipacijom žena. Takvim promišljanjem ostaje jedan dio opsega pojma emancipacija žene bez apstraktnog redukcionizma na pojam klase, a je­ dan dio opsega pojma marksizam, kao pretpostavka eman­ cipacije ljudi bez obzira na spol. Jedan dio opsega pojma feminizam odnosi se na patrijarhat, koji prethodi kapita­ lizmu, jedan dio opsega pojma marksizam kao otkriće viš­ ka vrijednosti, protivurječja kapitala i rada, mogućnosti ljudske emancipacije ukidanjem privatnog vlasništva od­ nosi se na čovjeka — radnika, bez razlike na spol. Interfe­ rirajući sadržaj pojma marksistički feminizam znači pokret za oslobađanjem žena, koji pretpostavlja socijalizam, ali pri čemu socijalizam eo ipso ne znači ukidanje patrijarhata. Mogućnost utemeljenja marksističkog feminizma kao interferirajućeg pojma marksizma i feminizma stoji i pada na dvije pretpostavke: 1. da je Hegelova dijalektičko — spekulativna metoda filozofije slobode conditio sine qua non čitanja Marxa, 2. da je duh marksizma u svojoj epohalnosti, a ne slovo marksizma, ponajmanje institucionalni marksizam u svojoj interepohalnosti kompetentan za taj odnos. Hegelova dijalektičko-spekulativna metoda filozofije slo­ bode utemeljena u Fenomenologiji duha i Znanosti logike, a nužno posredovana pravom, odnosno, filozofijom prava, u stupnjevitosti razvoja ideje po sebi i za sebe slobodne vo­ lje, metoda je i samoosvještavanje žena. U posredovanju �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 126 razvoja ideje po sebi i za sebe slobodne volje iz sfere ap­ straktnog ili formalnog prava, preko sfere moraliteta u običajnosti, sama supstancija običajnosti je prirodni duh — porodica, u svojoj podvojenosti i pojavi — građansko društvo — država kao isto tako opća i objektivna sloboda u slobodnoj samostalnosti posebne volje. U ovom posre­ dovanju revolucionarno se samoosvještava osoba kao slobodna — i muškarac i žena — ali u različitosti svoje prirode. Slobodna volja koja sebe hoće ne može biti na tlu pri­ rodnog, već na tlu duhovnog — a to je pravo, jer je: »Tlo prava uopće ono duhovno, a njegovo pobliže mjesto i is­ hodište volja, koja je slobodna, tako da sloboda čini njego­ vu supstanoiju i određenje, a pravni je sistem carstvo ozbiljene slobode, svijet duha proizveden iz njega samog kao druga priroda.«'7 Posredovanje prirodnosti na tlu prava kao carstva ozbiljene slobode osigurava filozofijski pojam općenitosti poj­ mu osoba, »čovjek« (i muškarac i žena) i rodno je mjesto osporavanja mogućnosti teorijskog ranga ženskog pitanja — feminizma, jer je ova općenitost konkretna, pošto je uki­ nula i muškarca i ženu, dakle spol. Različitost posredovanja spola: muškarac, žena, u sub­ jektivnom duhu običajnosne ideje — porodici, posreduje volju koja bitkuje po sebi i za sebe kao slobodna, istinski beskonačna. Određenje iz apstraktnog prava slobodne volje koja posta­ de po sebi i za sebe slobodna, jest prisvajanje, 'privatno vlasništvo. Odnos volje spram predmeta je apstraktan od­ nos, ako objektivacija moje volje nema pravo na prisvaja­ nje. »Lice ima pravo da svoju volju stavi u svaku stvar, ko­ ja je time moja, dobiva moju volju kao svoju supstancijalnu svrhu budući da ona takve nema u sebi samoj kao svoje određenje i dušu — apsolutno pravo ljudi na prisvajanje.«'* Izlaženje iz slobodne volje idealizma, gdje spoljašnje stva­ ri imaju privid samostalnosti u objektivaciju volje, u kon­ kretno, mora stupiti u pravo, u carstvo ozbiljene slobode, a to se posreduje posjedom (vidi § 45), ili »kako mi u vla­ sništvu moja volja kao lična, dakle, volja pojedinca, posta­ je objektivna, ona dobiva karakter privatnog vlasništva.«”1 8 7 [17] H egel: Osnovne crte filozofije prava, S a ra je v o 1964, § 4, s tr . 32 — 33. [18] Ibiđ ., § 44, s tr. 79. [19] Ibiđ., § 46, s tr . 60. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 127 Kako je poznato, kritiku privatnog vlasništva kao objektivacije slobode izveo je Marx, s time, da ovdje treba poseb­ no naglasiti aporiju u koju je upao Hegel: jednom mu je privatno vlasništvo pretpostavka »da sam ja sebi kao slo­ bodna volja u posjedu predmetan, a time također tek zbilj­ ska volja sačinjava ono istinsko i pravno u tome, određenje vlasništva«,” a drugi puta da i bez te predmetnosti u posje­ du, u poimanju da »svjetska povijest predstavlja postup­ nost razvoja čiji je sadržaj svijest o slobodi (tek u ger­ manskom životu važi načelo: »čovjek je slobodan«). To znači: čovjek je kao čovjek slobodan u potpunosti razvoja svijesti o slobodi, a za slobodu mu je potrebna objektivacija volje u posjedu da njegova volja bude predmetna! No, dok je Marx pomno analizirao kategoriju privatnog vlasništva kao objektivaciju slobode po sebi i za sebe slo­ bodne volje, i koju analizu i kritiku marksistički feminizam stavlja u svoju osnovu, odnos volje i tijela u Hegela, onaj je odnos, koji ukazuje da je povreda tijela veća ataka na mo­ ju slobodu, nego ataka na vlasništvo. Hegel u § 48 pripisu­ je bezidejnom, sofističkom razumu da može praviti razliku između stvari po sebi duši, koja neće trpjeti ako joj se tijelo zlostavlja i egzistencija lica podvrgava nasilju, kao da bi čovjek mogao biti slobodan, ako je tijelom u ropstvu. Ovo apstraktno mišljenje polazi od protivurječnosti tijela i duha. Međutim, Hegel kaže: »Tijelo ukoliko je ono nepo­ sredan opstanak nije primjereno duh; da bi bilo njegov voljni organ i nadahnuto sredstvo, mora ga on tek posje­ dovati.«'1 A da sam ja živ u svom neposrednom, organskom ' tijelu znači da sam kao osoba neposredno pojedinac. No, kao osoba imam ja ujedno svoj život i tijelo, kao i druge stvari (potcrtala B. D.) samo ukoliko je to moja volja. Ja imam ove udove, život, samo ukoliko ja hoću; životinja se ne može sama osakatiti, ili ubiti, ali čovjek može.«” Razumljivo je, dakle, ukoliko sam ja osoba, koja ima svoj život i svoje tijelo kao svoju volju, da je »nasilje koje je drugi učinio mojem tijelu nasilje učinjeno meni.« Hegel će zaključiti u § 48: »To što 'ja' osjećam da povreda i nasilje spram mog tijela diraju mene neposrednog kao zbiljskog i prisutnoga, sačinjava razliku između lične uvrede i između povrede mog spoljašnjeg vlasništva u kdjem moja volja nije u toj neposrednoj prisutnosti i zbiljnosti.«* 2 [20] Ibid., § 45, str. 60. [22] Ibid., § 47, str. 61 — 62. [21] Ibid., § 48, str. 62. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 128 Marksizam kada hoće učiniti redukciju ženskog pitanja na klasno pitanje, problem emancipacije žena na problem emancipacije od privatnog vlasništva, ne uviđa: a) da je i za Hegela ugrožavanje moga tijela veće ugrožavanje moje slobode, nego ugrožavanje privatnog vlasništva i b) da že­ ne, koje su povijesno uznapredovale u svijesti o slobodi, svoje tijelo spoznaju kao predmet svoje slobode i svako svoje tjelesno ugrožavanje premlaćivanjem, silovanjem, kontrolom plodnosti, verbalnim deliktima na žensko tijelo, na spol, smatraju atakom na svoju, u mišljenju zadobive­ nu slobodu, i kao relativnu samostalnost te uvrede, pa čak i primarnost nad zadiranjem u objektivizaciju slobode u posjedu. Pri tome je još za naglasiti da je povreda tijela, koja je gora od povrede privatnog vlasništva u Hegela već napredovanje u slobodi koja onemogućava ropstvo. Gluhoća marksizma za ove delikte protiv slobode u napa­ du na tijelo, kao i ignoriranje ovih problema kao da oni spadaju u žensku opsjednutost seksualnošću, u trivijalnost razgovora o isjecanju klitorisa, orgazmu, pobačaju itd., na­ vodi dio feminističkog pokreta, pokreta za emancipaciju žena, da negira utemeljenje ženske emancipacije u mark­ sizmu kao objektivističkom i ekonomističkom. Stoga se putevi oslobođenja traže u poimanju psihološke, patrijar­ halne, ideološke, tradicionalne, muške, seksističke usmjere­ nosti društva. Marksistički feminizam suglasan sa marksizmom u uka­ zivanju na Hegelovo građansko poimanje privatnog vlas­ ništva kao posredovanje volje po sebi i za sebe slobodne, ostavlja teorijsku analizu i samosvješćivanju žene ovaj dio oslobađanja u isticanju spolnosti i razlika u nasilju muš­ koga spola nad ženskim spolom kao relativno neovisnom o građanskom načinu proizvodnje života. Povijesno napredovanje u svijesti o slobodi žene postup no je, jer je ta svijest ostala isto tako relativno nepovijes­ na u pijetetu familije. »U ovom se društvu ćudorednost sa­ stoji upravo u tome da se članovi međusobno ne odnose kao individue slobodne volje, ne kao persone; baš zato je familija u sebi izuzeta od tog razvoja iz kojeg tek nastaje povijest«.2 5 Ostaci arhaičnosti u odnosu spram žene dijelom su u familiji, koja je izuzeta iz povijesti i time nije predmet fi-2 3 [23] Hegel: Filozofija povijesti, Zagreb, 1966, str. 65. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 129 lozofije, ali i tamo gdje je filozofijskom prom atranju pri­ mjerno da prihvati umnost — u državi. Jer Hegel zna kada prestaje ovo izuzeće familije iz razvoja da »ako duhovno jedinstvo prijeđe preko tog kruga osjećaja i prirodne lju­ bavi, ako dođe do svijesti o ličnosti, onda opstoji to mrač­ no oporo središte, u kojem ni priroda ni duh nisu otvo­ reni i prozirni: a za kojega i priroda i duh mogu postati otvoreni i prozirni samo tek radom daljnjega i u vremenu dalekog obrazovanja one volje koja je postala samosvijest. Ali pošto Hegel samosvjesnu volju dovodi u odnos sa drža­ vom, za marksistički feminizam je predmet kritike razli­ čitost posredovanja žene i muškarca u porodici da bi se iz subjektivnog duha — porodice stupilo u objektivni duh države. Da bi sfera građanskog društva mogla preći u državu: »Svetinja braka i čast korporacije dva su momenta oko kojih se kreće dezorganizacija građanskog društva«.2 Stoga 4 je predmet kritike marksističkog feminizma »svetinja bra­ ka«, koja uz korporaciju omogućava prelazak građanskog društva u državu kako je on određen u § 258: »Država kao zbiljnost sups tanci jalne volje, koju ona ima u posebnoj samosvijesti uzdignutoj do njene općenitosti, jest ono po sebi za sebe umno. To sups tanci jalno jedinstvo jest apsolut­ no nepokretna samosvrha, u kojem sloboda dolazi do svo­ jeg najvišeg prava, kao što ta konačna svrha ima najviše pravo spram pojedinaca, čija je najviša dužnost da budu članovi države«.2 Biti član države, građanin, nije moguće 5 bez posredovanja porodicom, koja omogućava i ulazak u svijet potreba građanskog društva, pa se tek time zadobi­ va konkretna predstava o tome što je čovjek. »Predmet je u pravu osoba, na moralnom stajalištu subjekt, u porodici član porodice, u građanskom društvu uopće građanin — ov­ dje sa stajališta potreba, to je konkretnost predstave što se zove čovjek; tek je, dakle, ovdje i zapravo samo ovdje, riječ o čovjeku u tom smislu.«2 6 Protok: privatno vlasništvo — porodica — građansko dru­ štvo, kao sloboda po sebi i za sebe slobodne volje koja ho­ će samu sebe, jest misao i vladajuće klase i vladajućeg spola. To je misao slobode privatnog vlasništva i muška mi­ sao dominacije nad ženom. Ali Hegel je u svojoj »gotskoj gradnji o kojoj stari nisu [24] Osnovne crte fitozofije prava, § 255, str. 202. [25] Ibiđ., § 258, str. 204. [26] Ibiđ., § 190, str. 170. �žen sko pitanje i soc. samoupravljanje 130 ništa znali«, u određivanju slobode na uviđajnosti opće vo­ lje, školovao svoje vlastite grobare: marksizam i feminizam. Marx je u Kritici Hegelove filozofije državnog prava, u Kritici Hegelove dijalektike i filozofije uopće promislio što znači ovo »opće« države, što znači po sebi i za sebe umno kao zbiljnost supstancijalne volje, koju ona ima u posebnoj samosvijesti uzdignutoj do njene općenitosti. Kri­ tika počinje na filozofijski način, jer oslobađanje čovjeka ide u temelj ljudskog opstojanja. Filozofiju je Marx osta­ vio i zadobivenu samosvijest slobode prenio na klasu, koju je Hegel, kada je sasvim pauperizirana nazivao ološem (vi­ di: § 244). Marksizmu se time ne oduzima legitimnost teo­ rije, razine općenitosti koja je potrebna da se ne bi radilo 0 mnijenju, konkretno opće jest proletarijat kao samo­ svijest, kao svijest o svijesti ekonomskog položaja radničke klase i njegova uvjeta opstojnosti. Klasa je tako postala ona općenitost koja ozbiljuje filozofiju, jer: »kad proleta­ rijat objavljuje raspadanje dosadašnjeg poretka u svijetu, onda on izvršava samo tajnu svoga vlastitog postojanja, jer je on stvarno raspadanje ovog svjetskog poretka. Kad proletarijat zahtijeva negaciju privatnog vlasništva tada on izdiže kao princip društva ono, što je društvo kao svoj princip uzdigao, što je u njemu, kao negativni rezultat dru­ štva već utemeljeno bez njegova sudjelovanja«.2 7 Marksistički feminizam kao interferirajući pojam pojmo­ va marksizam i fenimizam, utemeljuje se na Marxovu poj­ mu privatnog vlasništva, proletarijata, države, promjeni dosadašnjeg svjetskog poretka. Dijalektičko — spekulativ­ na metoda filozofije slobode, koja u volji po sebi i za sebe slobodnoj, pojmi povredu tijela kao predmet moga htije­ nja, većom od objektivacije moje volje u posjedu, posre­ dovala je samoosvješćivanju žena da tu istu metodu pri­ preme za predmet kritike, jer se cijela »gotska katedrala« umne slobode volje posredovala cijepanjem običaj nosnog supstancijaliteta »muškim« mišljenjem. Objektivacija slo­ bode volje u posjedu, u privatnom vlasništvu, supstancijalitet je običajnosti u porodici, građanskom društvu i drža­ vi. Marksističkom feminizmu je predmet kritike i ona Marxova interepohalna misao, koja ide isključivo na kritiku 1 ukidanje privatnog vlasništva, kao jedinih izbora otuđenih uvjeta opstanka proletarijata. Proletarijat, koji je sada kon­ kretnost misli u svojoj emancipatorskoj ulozi, supsumira problem emancipacije žena na problem ulaženja žena u [27] Mara — Engels: Rani radovi, Zagreb, 1954, str. 86. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 131 proletarijat — njihovo istupanje iz porodice u ekonomsku sferu života. Zbog zaokupljenosti fenomenologijom proizvodne snage kapitala u 19. st. i položajem radničke klase, Marx nije podjednako predmetom svoje kritike učinio svako posre­ dovanje volje, koja hoće samu sebe, dakle, slobodu. Radikalan je spram porodice, iako u naznaci, u Težina Feuerbachu. Ukazujući na podvojenu svjetovnu osnovu re­ ligije u 4. Tezi kaže: »Pošto je npr. otkriveno da je zemalj­ ska porodica tajna svete porodice, mora se prva teorijski i praktički uništiti (potcrtala B. D.). Teorijsko i praktično uništenje zemaljske porodice pojmljeno je u odnosu sa re­ volucionarnom praksom. (1. i 3. Teza o Feuerbachu), gdje se najradikalnije prekida sa tradicionalnom filozofijom. Odnos žene i muškarca misaono se zadobiva u Privatnom vlasništvu i komunizmu. Ali vremenom se pojam revolucionarne prakse premje­ šta u ekonomsku misao, čime se generički odnos žene i muškarca kao odnos opće emancipacije dovodi u isključi­ vu vezu sa privatnim vlasništvom. 1873. u Kapitalu piše: »... No ma kako strahovito i gnus­ no izgledalo rasulo stare porodice u kapitalističkom sis­ temu, ipak krupna industrija, dodeljujući izvan vlasti do­ maćinstva, u društveno organizovanim procesima proiz­ vodnje odlučujuću ulogu ženama, omladini i deci oba pola, stvara novu ekonomsku podlogu za viši oblik porodice i odnos oba pola.«™ (potcrtala B. D.) Ekonomsku, a time i ljudsku bijedu ženskoga rada: modistica, krojačica i čipkarica, opisanu u Pretvaranju viska vrednosti u profit, pripisao je Marx potrebi kapitala za jeftinom i nekvalificiranom radnom snagom. Ali ta bi po­ treba ostala apstraktna da u osnovi radničke porodice i porodice uopće nije ugrađena ideologija uloge žene kao prvenstveno majke, a onda tek kao radnice — patrijarhal­ ne porodice u smislu njenog određenja. Muška nadnica uvijek mora odgovarati minimumu histo­ rijskih potreba zadovoljavanja reprodukcije radne snage. Marksistički se feminizam tako teorijski susreo sa ideolo­ gijom monogamne porodice, koja tek omogućava kapitalu slabo plaćeni rad žena, kao što kapital sa svoje strane, od-2 8 [28] Marx: Kapital 1 — III, Beograd, 1979, str. 433. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 132 nosno, ansambl njegovih društvenih odnosa, učvršćuje monogamnu porodicu. Za teoriju marksističkog feminizma otvaraju se nova polja istraživanja: ideologija, reprodukcija, patrijarhat. (Vidi: Das Argument, Berlin W., 1982/132). Nejednakost nadnica, nejednakost složenosti poslova ko­ je obavljaju i patrijarhalna struktura porodice, čine ženu proleterku ovisnom o muškarcu proleteru i ako se ne ana­ liziraju navedeni pojmovi, subjekt revolucije također ima muški predznak, pri čemu je bitno onesposobljen za revolu­ ciju, jer mu vladajuća ideologija koju je i sam interiorizirao, zatvara horizont slobode. Prihvaćanjem ove ideologije i morala, radnička klasa posreduje porodicom umnost po­ treba građanskog društva, podjele rada i državu. Engels naslućuje nešto o tome: Moderni se monogamni brak osniva na otvorenom ili prikrivenom kućnom ropstvu žene, a moderno društvo je masa koja je sastavljena iz sa­ mih monogamnih porodica kao svojih molekula. Muž mo­ ra danas u velikoj većini slučajeva da bude onaj koji pri­ vređuje, hranilac porodice, barem kod posjedničkih klasa, a to mu daje položaj vlasti, kome ne treba posebnog prav­ nog privilegiran ja. On je u porodici buržuj, a žena pred­ stavlja proletarijat«.2 9 Usprkos tome, zaključak jest da ukidanjem privatnog vlas­ ništva nastaju tek pretpostavke za emancipaciju i žena i muškaraca. Samoosvješćivanje žena traži i od marksizma priznanje autohtonosti ženskog pitanja u analizi ideologije, reprodukcije i posebno patrijarhata. Predmetom kritike čini objektivistički marksizam, koji klasu smatra konkret­ no općim u misli. Kritika »svete proleterske obitelji« (vidi: M. Barett: »Unsoziale Familie«, Das Argument, 1982/136), je i za mark­ sizam i za feminizam bitna, jer u vremenu krize suvremenog svijeta jača blok neokonzervatizma, neoliberalizma i no­ ve desnice. U tom bloku, koji se sve više ideološki i po­ litički homogenizira na Zapadu, u velikom su broju pri­ padnici radničke klase. Etablirani marksizam 20. st. u real-socijalizmu svoju je ideologiju proglasio znanstvenom ideologijom, diktatura proletarijata mu je sekularizirana ideja Hegelove apsolut[29] Engels: Porijeklo porodice, privatnog vlasništva i države, Zagreb, 1956, str. 65. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 133 ne slobode, ukinuto privatno vlasništvo opće privatno vlas­ ništvo, a »sveta proleterska porodica« priprema članove u ćudoređu spram države. Etablirani marksizam izgubio je revolucionarnost Hegelove dijalektičko — spekulativne me­ tode filozofije slobode. Marksistički feminizam kao teorijsko područje interferirajućih pojmova feminizam i marksizam, u svojim je pro­ mišljanjima i istraživanjima pretpostavka emancipacije že­ na i muškaraca. Kao teorija on ne razumije spolove: žena — muškarac kao što ih razumijeva puki razum koji shvaća drugosti kao nepodnošljive jedne za druge. Marksistički feminizam, kako ga ovdje razumijemo, u teorijskoj artiku­ laciji samoosvješćivanja žena propituje misao i vladajuće klase i vladajućeg spola kao osnove dosadašnjeg načina proizvodnje života. U deideologizaciji »svetinje braka« pronalazi autoritarni princip ustrojstva porodice, podjele rada, tehnologije, pro­ izvodnih snaga rada i države. Stoga je sasvim razumljiv, još nedovoljno domišljen, ali u svojoj bitnosti izrečen, fe­ ministički stav šezdesetih godina: privatno je političko. Utemeljenje marksističkog feminizma kao interferirajućeg pojma između pojmova marksizam i feminizam omogu­ ćava drugačije razumijevanje ženskog pitanja od onoga u real-socijalizmu. Različitost razumijevanja emancipacije u ta dva načina proizvodnje života dobiva svoju konkretnost razumijevanja kritike i analize patrijarhata, koji je relativ­ no autohton i neovisan o kapitalizmu pa se ukidanjem pri­ vatnog vlasništva i ne rješava. Pravna i ekonomska jedna­ kost žena ne ukida patrijarhat, koji sa svoje strane i svo­ jom autoritarnošću u podjeli rada i moralu ostaje posredo­ vanje između građanskog društva i političke države. Sa, na otvorenom marksizmu, utemeljenom pojmu mark­ sistički feminizam, socijalističko samoupravljanje dobiva samoosvješćivanje i žena i muškaraca u njihovoj bitnoj ljud­ skoj emancipaciji. Patrijarhat neprimjeren pojmu socijali­ stičkog samoupravljanja i birokracija neprimjerena istom tom pojmu, u prešutnom ili barem neosvještenom savezu omogućavaju »čvrstu ruku« u porodici i »čvrstu ruku« u državi. Denunciranje feminizma kao buržoaskog, posebno poziva­ njem na građanske feministkinje, koje su se u prvoj fazi emancipacije borile samo za pravo glasa, a ne i za soci­ jalizam, predviđa da su predstavnice građanske klase bor- �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 134 bom za pravo glasa izvojevale to pravo cijelom spolu, žen­ skom spolu, i radnicama, a da je to veoma važna civilizacij­ ska tekovina, jer se upravo danas na području prava, poli­ tike i države, zbivaju prave klasne bitke. Nepriznavanje feminizma u socijalističkim zemljama ho­ će osporiti tvrdnju da žena nije na nivou emancipacije kla­ se kojoj pripada. Kako ukidanje privatnog vlasništva i pravno podruštvovljenje rada još ne znači i stvarno podruštvovljenje rada, tako i pravno izjednačavanje žena, čak i u ekonomskoj sferi, ne znači i njihovu stvarnu ravno­ pravnost. Stalne ekscesne situacije u osporavanju prava žena čak u njihovoj ekonomskoj ravnopravnosti kao pri­ mjerice osporavanje da mogu raditi kao i muškarci, ako to žele, ili da dvije žene mogu raditi na jednom radnom mjestu, a muškarci ne, fenomenologijski ukazuje da su ti ekscesi mogući i da se ne daju normativno-regulativno rije­ šiti, jer im uzrok i ne leži u toj sferi. Ukazivanje na patrijarhat kao zbiljsko onemogućavanje emancipacije žena, ali i cijele klase u samoupravljanju, mo­ guće je samo sa stanovišta teorije marksističkog feminiz­ ma. Stoga, stalna analiza patrijarhalnih oblika u društve­ nim odnosima, u kulturi, u moralu, jest ukazivanje na one­ mogućavanje ozbiljenja onih pretpostavki, koje je socijali­ stičko samoupravljanje u samosvijesti radničke klase samo sebi zadalo. Žene će se moći više uključiti i u institucionalne oblike samoupravljanja, tek onda kada društvo bude oslobođeno svoje patrijarhalne hipoteke. »Sudeći po historijskom naslje­ đu i aktualnim zbivanjima u društvenom životu, naše je društvo tipično 'muško'. To se pokazuje i u politici: od ra­ ta naovamo čak se i smanjuje prisutnost žena u političkom životu. A mi smo 'muško' društvo i u nauci, u kulturnoj kreaciji. Žena u kulturi je po pravilu reproduktivac. Ako je u najosjetljivijim sferama javnoga života, gdje se gradi prestiž društvenih elita, žena posve potisnuta, to se mora odraziti i na njezin položaj u društvu, na njezinu orijenta­ ciju u izboru zanimanja, na njen raspored u ukupnom dru­ štvenom radu ...« ... »Potreban je jedan psihološki rad protiv stereotipa u izboru ženskih zanimanja. Naš kućni od­ goj gaji predodžbu o ženi kao dobroj majci, potčinjenoj supruzi, nekom tko je jedno lebdeće biće, uvijeno u kozme­ tiku«.3 0 [30] S. Šuvar: Vizija i stvarnost u socijalističkom preobražaju i obrazo­ vanju, Osijek, 1982, str. 99 i str. 101. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 135 III Potreba za određenjem marksističkog feminizma, mark­ sističkog razumijevanja značaja oslobođenja žena za sud­ binu cijelog radničkog pokreta, a šire i socijalizma, evident­ na je danas u prodoru i ofenzivi konzervativne politike na Zapadu. Obzirom da marksizam nije vodio dovoljno brige o patrijarhatu kao jednom relativno neovisnom kontinuite­ tu klasnog društva, konzervativizam je moguć i u socijalisličkim zemljama. Ako zanemarimo distinkciju neoliberalizma, neokonzervativizma i nove desnice i pojmimo ih kao što je rekao mark­ sistički teoretičar Stjuard Hali, 1981. »velikom predstavom skretanja u desno«, onda se moramo složiti i s njegovom ocjenom ozbiljnih problema pred ljevicom da odgovori i promisli uspjeh konzervativizma. »U sadašnjoj situaciji, više nitko tko se ozbiljno bavi političkim strategijama ne može sebi dozvoliti ignoriranje »zaokreta udesno«. Možda još uvijek nismo u stanju da shvatimo njegov opseg i gra­ nice, njegov specifični karakter, uzroke i posljedice. Do sada nismo — uz jednu ili dvije značajne iznimke — uspjeli da iznađemo strategije koje bi mogle da mobilišu dovoljno moćne društvene snage da bi ga zaustavili. Međutim, ten­ dencija skretanja udesno nije sporna: više ne izgleda kao privremeni obrt političke sreće, ni kao kratkoročna pro­ mjena u odnosu snaga. Ona je dobro uhvatila korijena — po općem mišljenju — još od druge polovine šezdesetih go­ dina. I premda je prošla niz različitih stupnjeva, njena di­ namika i zamah izgledaju postojani. Nužno je da na ljevici raspravimo parametre ovog zaokreta (potcrtala B. D.) i da to učinimo cjelovitije i otvorenije, bez zadrške i predrasu­ da.« Ako je nužno da na ljevici raspravimo parametre ovog zaokreta, dovest ćemo konzervativni zaokret u odnos sa fe­ minizmom. Ako se pitamo politički, kako su mogli konzervativci doći na vlast i zbog čega su u ofanzivi, onda se ujedno pitamo, kako je nešto antidemokratsko u ofanzivi. Konzervativci su uvijek bili nešto antidemokratsko. Što se dogodilo i koje su pretpostavke u današnjem društvu, da ono bude anti­ demokratsko? Ili, kako je moguće na Zapadu da tradicio­ nalna demokracija ustukne pred konzervativizmom? Jedan cd francuskih konzervativaca De Noist kaže: »Danas vlada demokratska perverzija«. »Demokracija može voditi samo totalitarizmu, fašizmu, ničemu ni u šta.« Kako je moguće �žen sko pitanje i soc. samoupravljanje 136 teorijski utemeljiti nešto protiv demokracije, ako svi zna­ mo da je demokracija nastala u buržoaskom društvu, da je ona vođena francuskim prosvjetiteljstvom, racionaliz­ mom, filozofijom u ime prirodnog prava, umnog poretka upravo toga egaliteta da su svi jednaki. Ono važno emancipatorsko što je buržoazija i donijela jeste to, da su svi jed­ naki u demokraciji, da svi imaju pravo glasa i da glasaju za ono na čemu je buržoaski poredak zasnovan. Dakle, šla se je moralo dogoditi, da se ospori umni poredak na kojem je građanska klasa zasnovana, da bi se išlo do nečeg suprot­ nog. Umni poredak građanskog drušva denuncira se u ime prirodnog poretka tako, da suvremene znanosti, prvenstve­ no psihometrija, biologija, genetika i biosociologija, ukaT zuju znanstvenim metodama da su ljudi po prirodi veoma nejednaki. A nejednaki su crni i bijeli, žena i muškarac, pa i muškarci po svojim inteligencijama i sposobnostima kroz svu znanstvenu metodologiju. Budući da nam je danas zna­ nost paradigma istinitosti, težina ovih argumenata je velika, što bi značilo društvu u kome je znanstveno dokazano da su ljudi prirodno veoma nejednaki, a da imaju jednaka pra­ va? To bi upravo značilo nešto neumno. Dakle, denuncijacija demokracije ide od toga, da je umni poredak bio uteme­ ljen na prosvjetiteljima, na filozofiji, na metafizici a da znanost pokazuje upravo da taj metafizički princip nije znanstveni, da ne može osigurati niti jedan sistem. Prema tome, jedan je od aspekata ovih antidemokratskih proble­ ma znanstvena argumentacija protiv metafizičke, pa će se to pokazati u tome da se filozofija osporava ili potiskuje a u ime znanstvenosti. Ako se radi o odnosu emancipacije žena i feminizmu spram konzervativizma, onda je veoma važno naglasiti da se antifeminizam i konzervativizam mogu utemeljiti znan­ stveno. Zbog toga za pokret oslobođenja žena, a protiv ideo­ logije konzervativizma moramo inzistirati na klasnoj uvje­ tovanosti znanosti, pa i prirodne znanosti. Ako znanstvenost bezupitno, onu znanstvenost koja je bila proizvodna snaga kapitala, koju je kapital uzeo u svoju instrumentalnu svrhu, proglašavamo eo ipso istinom, onda ćemo završiti na prin­ cipu konzervativnosti svi zajedno, pa zato od konzervatizma nisu imuna niti socijalistička društva, upravo jer su vrlo često bezupitno uzele tu znanstvenost kao svoju vlasti­ tu pretpostavku. Historijsko materijalističko shvaćanje povijesti kao po- �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 137 vijesnog odnošenja čovjeka kao prirodnog bića spram svog anorganskog tijela prirode, postaje pretpostavka razumije­ vanja da ovakva znanost ima klasni, u ovom slučaju, gra­ đanski karakter. Promišljanje proizvodnih snaga i tehnolo­ gije kao društvenog odnosa, klasnog odnosa, pretpostavka je za utemeljenje marksističke kritike »znanstvenosti«. Neproblematizirana priroda kao objekt saznanja, neproblematizirane proizvodne snage, kao proizvodne snage kapitala, omogućavaju konzervativnu invaziju u ime znanosti. Demokratizacija se denuncira u ime znanstvenosti, naime u ime znanstvenosti koja je protiv filozofije, u ime prirod­ nog poretka koji je protiv umnog poretka prosvjetitelja i racionalista, tako da onda izgleda da je razlika među lju­ dima i između crnih i bijelih, između muškaraca i žena, između bogatih i onih koji to nisu — prirodna. Razlika iz­ među onih koji imaju posla i onih koji nemaju, između Metropole i Trećeg svijeta nije utemeljena u društveno — ekonomskom, niti društveno — političkom sistemu, nego u prirodi samoj. A bezumno bi bilo ne vladati se po priro­ di nego dati prirodno nejednakim ljudima da imaju jed­ naka prava. Suvremena kriza kapitalizma je i nastala iz pretjerane demokracije bazirane na metafizičkom sistemu principa uma a ne znanstvenosti, zaključuju konzervativci. Zašto se konzervativizam nadovezao na ovu antidemokratsku ideju? Konzervativizam je najprije bio antikapitalistički, orijentiran na protutežu građanskom društvu, upra­ vo toj demokraciji umnog poretka na kojem je građansko društvo nastalo. Cijeli se feudalni sistem nije mogao složiti da su svi ljudi jednaki, jer privilegije koje imaju feudalci upravo idu po plavoj krvi, po rođenju, po prirodi. Prema lome, konzervativizam 19. stoljeća, ne samo politički nego i teorijski, sa De Bonaldom i drugima je antikapitalistički. izruguje se buržoaskim vrednotama jednakosti, buržoaskim vrednotama tržišta, novca, ćiftinskoj logici. Konzervativci 19. stoljeća izmislili su termin snob. Feudalac je smislio za buržuje termin snob. Snob znači sine nobilitas — bez plem­ stva. Kome su se rugali? Onim skorojevićima koji su sine nobilitas, bez plemstva, i misle da će novcima kupiti ono što oni imaju po tradiciji, po bogu, po prirodi, oduvijek. Konzervativizam je najprije bio antikapitalistički. Kako se sada moglo dogoditi da taj neokonzervativizam dolazi na kapitalističku scenu kao antisocijalistički? U početku 20. stoljeća sa prvom sovjetskom revolucijom, �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 138 zatim socijalizmom kao svjetskim procesom radikaliziran Je pokret jednakosti koji egalitarizam proširuje i produb­ ljuje na to, da su ljudi jednaki ne samo, kao citoeni, kao građani, nego da treba ukinuti buržuja, da čak nema ne­ jednakosti među ljudima u onima koji imaju i onima koji nemaju. I sada kada se vidi radikalizirana jednakost, ono što konzervatizam ne može trpjeti, a ta jednakost je iden­ tificirana sa zemljama real-socijalizma ili socijalizma uopće, a nejednakost kroz privatno vlasništvo brani samo kapita­ lizam, konzervativizam postaje od početka dvadesetih go­ dina, naročito danas, antisocijalistički. Treba uzeti u ob­ zir ovu ambivalentnu strukturu konzervatizma koji posta­ je antisocijalistički, naprosto zato jer je antisovjetski i an­ tisocijalistički, jer socijalističke zemlje radikaliziraju jed­ nakost, a konzervatizam je naprosto protiv demokracije. Konzervatizam je bio protiv kulturnog obrasca koje do­ nosi građansko društvo, a kulturalni obrazac koje donosi građansko društvo prvenstveno je ono što su Marx i Engels odredili u Manifestu komunističke partije, da, u 100 go­ dina svoga postojanja buržoazija s jedne strane, revolucioniia proizvodne snage više nego su sva stoljeća učinila prije, ali ona ujedno razara porodicu. Marksistički teoretičar Sleinfels ukazuje da kapitalizam u sebi ima dva nivoa. Ima jednu ekonomsku racionalnost, a ta -ekonomska racional­ nost je išla na znanstvenost, na kalkil, na podvođenje zna­ nosti kao osnovne proizvodne snage kapitala, na profit, na blagostanje, na novac, na standard, na ekonomski racionalitet, koji buržoazija mora nositi. S druge strane taj racionalitet ne samo da je rasuo pororicu i tradicionalne vrijednosti, što je već Marx vidio, nego je stvorio jednu kulturu koja je bila omogućena najprije jednom količinom slobodnog vremena koju osigurava ova­ ko visoka racionalnost, zatim u ime demokracije boljom edukcijom i obrazovanošću stanovništva, zatim emancipa­ cijom žena koje su stupile i u radni odnos i osvijestile se. Dakle, nizom demokratskih tekovina koje naprosto prate kapitalizam. Te tekovine su omogućile jednu kulturu koja se kritički odnosi spram ovog ekonomskog racionaliteta, a koja je u biti hedonistička. Ta je kultura, zapravo, po svom senzibilitetu antikapitalistička. Dvoznačnost kapita­ lizma, da ima jedan ekonomski racionalitet, a da s druge strane ima jednu kulturu koja je neodgovarajuća ili kri­ tička spram tog racionaliteta, omogućila je da su konzervativci uzeli pravilo, da se danas svaki konzervativac na po- �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 139 Jiličkim izborima izjašnjava: »Nemojte misliti da sam ja konzervativan, ja sam za tehnologiju, dakle, za proizvodne snage kapitala, ali sam za mir, red i rad i porodicu«. Sto se dogodilo s državom i što se dogodilo da su konzervativci mogli preći u ofanzivu u politici, pa i u državP Država koja je funkcionirala iza II svjetskog rata i u SAD i na Zapadu, ali u SAD kao protutip, funkcionirala je kao država blagostanja. Naime, to je bila država koja je imala jedan konsensus između rada i kapitala, gdje su velike demokratske tekovine buržoaske revolucije velike tekovine borbe radničke klase, demokratske tekovine uopće, donijele mogućnost da sindi­ kati prave pritiske, da država blagostanja pravi razne so­ cijalne beneficije, od toga da nezaposleni moraju dobiti da­ vanja, žene se moraju zaposliti, izdvajanja za obrazovanje, zdravstvo, defektne itd. Kao jedan konsensus rada i kapi­ tala to je funkcioniralo sa prosperitetom kapitalističkog društva i konzervativci su bili u pritaji, negdje sa strane. Nisu imali što da kažu bez razlike na sve antisocijalističke ideje, nisu mogli doći u prvi plan politike. Međutim, kad je ta država došla u krizu, kada je kapi­ talizam došao u krizu, onda se odmah optužilo da je kriva takva politika socijalnog davanja, politika feminizma, kont) akulture, alternativnih pokreta. Kako je ta država došla u krizu, što znači i ta politika, šta su mogle ponuditi neokonzervativne stranke protiv de­ mokracije, pa onda na kraju i protiv žena? Prvo je bilo u restrikcijama, protiv besplatnog prijevoza djece u školu, jedne socijalne tekovine države blagostanja i to je izgledalo potpuno benigno. Međutim, o čemu se radilo? Prevozila su se bijela djeca i crna djeca, jer to je vrijeme demokratskih pritisaka, antisegregacijskih, feminističkih, zelenih, antipsihij atrij skih, antinukleamih itd. Ali u cijeloj Americi je ova restrikcija ori­ la sa ovakvom lozinkom: »vlast narodu, jebite cmčuge«. Vlast narodu, prema tome, ne državu koja intervenira soci­ jalno, nego kako to narod odredi. A tko je taj narod? To je bijeli narod. A sa cmčugama znamo što ćemo. Dakle, već je počela naznaka segregacionizma, dakle, antidemokratskoga. Velika predstava skretanja u desno, u jednom klasnom kolažu, nošena srednjom klasom i podržavana od dijela �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 140 radničke klase, zbila se u ideologiji. Srednja klasa sa ra cionalitetom odnosa spram prirode, kako ga je odredio Max Weber, nalazi konzervativnu ideologiju i identifikaci­ ju Amerikanaca, bez razlike na pripadanje klasi, u borbi protiv države blagostanja, kejnezijanskog tipa države, borbi protiv hedonističke kulture. Hedonistička kultura sa de­ mokratizacijom je uništila porodicu. Krivnja za krizu kapitalizma je kontrakultura, »nepopravljivi«, homosek­ sualci, a naročito žene. Žene su se borile za pobačaje, za seksualni odgoj u školama, za ravnopravnost, za svoje za­ pošljavanje. Tko je kriv osim crnčuga? Žene! Šta su žene napravile? Žene su napravile kriminal, straš­ nu djecu, zločine, tradicionalna porodica se raspala i to je krivo za krizu kapitalizma. Na ovoj minimalnoj slici identifikacije sretne porodice koja se sastoji uvijek na svim slikama od bijelog muškarca, bijele žene, muškarca zaposle­ nog sa dvoje, do troje djece, zdravih, naravno ne bolesnih, dovoljno je apstraktna da se zaborave klasne razlike, a do­ voljno konkretna da se nađu u njoj Amerikanci od radnič­ ke klase do svih srednjih slojeva. »To je Amerika«. I ta Amerika traži državu, ali ne državu blagostanja koja inter­ venira ili pravi konsenzus između kapitala a rada, koja je dakle demokratska, nego takvu državu koja treba samo zbog identifikacije sa zastavom, a ta zastava znači rat, antisovjetski, protiv socijalizma, blokovski rat, rat protiv Vijet­ nama, borbu za naoružanje. Desnica je za individualizam, a protiv kolektivizma i soci­ jalizma. Američki tradicionalizam i jest individualizam, ali jedan individualizam koji se stravično boji slobode. Taj je individualizam Alan Wolfe nazvao konformistički indi­ vidualizam. U prijašnjoj analizi dvije vrste racionaliteta građanskog društva, objašnjenje konformističkog individualizma iz ugla Super-ega i Ida, VVolfe je odredio: »Ne treba sumnjati u iskrenost ispoljavanja individualističkih osjećanja, ali američku desnicu karakteriše i neverovatan strah od slobo­ de, što se izražava u strogom konformizmu. U mišljenju desnice postoji očigledno razlikovanje između individualiz­ ma (dobro) i samozadovoljavanje (loše). Otuda je za desni­ cu disciplina isto toliko značajna kao i sloboda. Nesposob­ nost nacije da kontroliše svoje libido nagone — ukratko, da kontroliše greh, kriva je za inflaciju (odveć veliki broj lju­ di troši umesto da štedi), za zločine (odveć veliki broj lju­ di akumulira kapital na laki način, bez rada, (za sve lošije �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 141 uvete života u gradovima (odveć veliki broj organa vlasti koji troše odveć neodgovorno) za nacionalnu slabost (su­ više zahteva za zadovoljstvima, i to na način žrtvovanja kako jbi se nacija suočila sa spoljašnjom pretnjom) i za jeres (žene nastoje da izbegnu rad u kući, a muškarci se odveć zabavljaju). Kad konformistički nagon nadvlada nje­ no individualističko osećanje, ta ista desnica koja na sav glas trubi o slobodi, traži represiju, smrtnu kaznu, zakon i red, vojnu disciplinu, prošeka opterećenja i kontrolu nad štampom i slobodom govora. Američka desnica nikako da se odluči da li je partija ida ili superega.«3 1 Ta desnica koja se stravično boji slobode viče da su fe­ ministkinje čedomorke. Ona je i dio žena uspjela dobiti protiv »feministkinja čedomorki«, protiv seksualnog odgoja u školama, protiv savjetovališta za spolni život. Razne kla­ se, pa čak i spolove, desnica je ujedinila oko ideologije po­ rodice kao osnove društva. 1977. godine nova desnica je os­ novala »Koaliciju za porodicu«, sa geslom: »protiv pobača­ ja, za porod, za moral, za život, za Ameriku«. Na tom prototipu su se sada sastale sve klase neokonzervativci, i žene i muškarci, oko vrata nose sitna dječja stopa­ la, sitna , sasvim mala kao što mi nosimo ogrlice koja tre­ baju simbolizirati feministkinje čedomorke. Ta sitna sto­ pala, to su nerođena djeca, fetusi, kao jedan mitski, sasvim mitski odnos, da su feministkinje, odnosno, razaranje ovog mita o porodici, one koje uništavaju život uopće. Antietatizam neokonzervatizma koji se danas javlja, nije uopće antietatizam u onom smislu u kojem smo mi kao samoupravljači protiv etatizma kao jednog autoritarnog principa, nego obratno, on hoće autoritarnu državu koja štiti narod, naciju koja hoće rat, a prepušta i porodicu, ali i privredu tzv. prirodi. Antietatizam nove desnice izražava negaciju kejnezijanske države, državne intervencije u privredu, ostavljajući i pri­ vredu i porodicu prirodnim zakonima. On je protiv konsen­ zusa kapitala i rada, a za antagonizam kapitala i rada, koji je prirodan, jer su ljudi po prirodi različiti. On je za bije­ loga nad crnim, muškarca nad ženom, roditelja nad dje­ com, zaposlenih nad nezaposlenima. Privreda i porodica kao prirodni temelj države, koji su zbog države a ne država zbog njih, jest onaj protok hegcli[31] Marksizam u svetu 6/7, 1983, str. 211 — 212. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 142 janske države: privatno vlasništvo — građansko društvo — država. Sva pozivanja na rezultate prirodnih znanosti o nejednakosti među ljudima i pozivanje na prirodni pore­ dak, inferiorna su Hegelu. Pozivanje na prirodni poredak protiv umnog poretka građanskog društva i građanske me­ tafizike, Hegel je nadišao svojom dijalektikom. Kako smo vidjeli u Filozofiji prava upravo prirodne razlike među lju­ dima i posebno među spolovima postaju umne u građan­ skom društvu. Kritiku kejnezijanske države, zamjene drža­ ve građanskim društvom Hegel je naprosto predskazao. »Država kao zbiljnost supstancijalne volje, koju ona ima u posebnoj samosvijesti, uzdignutoj do njene općenitosti, jest ono po sebi i za sebe umno. To supstanci jalno jedin­ stvo jest apsolutna nepokretna samosvrha, u kojemu slo­ boda dolazi do svog najvišeg prava, kao što ta konačna svrha ima najviše pravo spram pojedinca, čija je najviša dužnost da budu članovi države. Ako se država zamijeni građanskim društvom i ako se njeno određenje stavlja u sigurnost i zaštitu vlasništva i osobne slobode, onda je interes pojedinaca kao takvih kraj­ nja svrha u kojoj su oni ujedinjeni, a iz toga isto tako sli­ jedi da je biti član države nešto proizvoljno. — No ona se sasvim drugačije odnosi prema individui, budući da je ona objektivni duh, zato sama individua ima objektrvitet, istinu i običajnost samo ako je njen član. Ujedinjenje kao takvo samo je istinski sadržaj i svrha, pa je određenje in­ dividua da živi općim životom; njihovo dalje posebno za­ dovoljavanje, djelatnost, način držanja ima taj supstan­ cijalitet i opću važnost kao svoju polaznu točku i rezultat«/* Zbog čega se dogodilo ljevici da je u defanzivi? Dogodilo se zbog mnogo čega u čemu je marksizam insuficijentan i šta je sve danas za marksizam izazov? Za ortodoksni mark­ sizam ili za onaj marksizam 19. stoljeća? Prvi, da uopće nije obraćao posebnu pažnju na državu, jer marksizam uvijek državu smatra nadgradnjom, pa nije razvio tu teoriju da vidi da se danas na tlu države i politike zbivaju prave klasne borbe. Drugo, kulturu je isto smatrao epifenomenom, nadgrad­ njom, i treće da je otpočetka ispustio iz ruke žensko pi­ tanje podredivši ga klasnom pitanju, smatrajući da će se uvijek kad se riješi socijalizam, riješiti i žensko pitanje.3 2 [32] Hegel: Osnovne crte filozofije prava, § 258, str. 204 — 205. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 143 A mi ovdje upravo vidimo da se neokonzervatizam ne može niti na čemu drugome vezati nego za ideale, za porodicu i za vraćanje žene kući. U Americi omogućava rješavanje tehnološke nezaposlenosti tako, da se opet širi kult mate­ rinstva, da žena dobrovoljno ode u kuću u ime svetinje obitelji, a da muškarac dobiva porodičnu nadnicu, što znači, veću nadnicu muškarcu da izdržava obitelj, a da žena ode kući. Jedan od propusta marksizmu danas je i to da se nije dovoljno bavio konzervativnim pokretima, već pretežno progresivnim pokretima. U Marxovom djelu »Osamnaesti brim er Luja Bonapartea«, koje je najpotpunije djelo analize konzervativizma stoji: »Sve klase i stranke ujedinile su se za vreme junskih dana u Stranku reda protiv proleterske klase kao stranke anarhije, socijalizma, komunizma. One su 'spasle' društvo od 'neprijatelja društva'. One su geslo starog društva 'Svo­ jina, porodica, religija, red', dale svojoj vojsci kao parolu i doviknule kontrarevolucionarnom krstaškom pohodu: 'Pod ovim ćeš zakonom pobediti'.«3 3 »Stranka reda« i »Liga za porodicu« ne razlikuju se mno­ go. »Velika predstava skretanja u desno« ima slične parole. Desnica je u isticanju tradicionalnih vrednota prvenstveno antifeministički orijentirana. Redukcionizam ženskog pita­ nja na klasno pitanje jedan je od uzroka ljevice u defanzivi. Utemeljenje marksističkog feminizma kao pojma oslo­ bođenja žena i muškaraca, ne samo od klasne eksploatacije, već i od patrijarhalne, doprinos je promišljanju ženskog pitanja i socijalističkog samoupravljanja. Teorija socijali­ stičkog samoupravljanja dala je i na drugim područjima doprinos razvitku marksističke misli. Odnos ženskog pita­ nja i socijalističkog samoupravljanja kao mogućnost ute­ meljenja marksističkog feminizma prilog je ljevice protiv kontrarevolucionarnog krstaškog pokreta, koji se očituje u »nimalo diskretnom šarmu neoliberalističke buržoazije«. (Altrater) [33] Marx: Osamnaesti brimer Luja Bonapartea, Beograd, 1960, str. 24. �Pogovor Zbirka studija »Žensko pitanje i socijalističko samoupra­ vljanje« nastala je kao predmet mojih istraživanja tijekom posljednjih pet godina. Poduzeta istraživanja pokušaj su utemeljenja marksističkog feminizma. Potreba promišljanja mogućnosti teorijskog utemeljenja marksističkog feminizma imperativ je vremena iz nekoliko razloga: 1. tradicionalno tretiranje ženskog pitanja (najčeš­ će u navodnicima) kao »posebnog pitanja spram klasnog pitanja kao »općeg« usmjerenje je etabliranog marksizma, odnosno, zemalja real-socijalizma, a socijalističko samou­ pravljanje kao alternativni model proizvođenja života i spram real-socijalizma i spram kapitalizma nema sukladne teorije ženskog pitanja; 2. što su neofeministički pokreti kao i novi socijalni pokreti uopće u svijetu izazov za mark­ sizam; 3. što emancipacija žena u svim segmentima društva, empirijski iskazano, nije sukladna emancipaciji muškog proletarijata; 4. što se feminizam sa strane etabliranog marksizma uvijek ocjenjuje kao građanski; 5. što su neokonzervativne i neoliberalističke orijentacije suvremene de­ sne politike ujedno i agresivno antifeminističke. Poimanje sintagme »marksistički feminizam« isključuje radikalni feminizam, koji borbu za emancipaciju žena poj­ mi isključivo kao borbu protiv spolova kao i onaj marksi­ zam iz kojega nije moguće misliti feminizam kao njemu interferirajući pojam, već samo kao subordinirani pojam. Izvedbeni princip marksizma koji omogućava teorijsko utemeljenje marksističkog feminizma pretpostavlja: 1. otvo­ reni marksizam, 2. marksizam shvaćen kao epohalnu emancipatorsku ideju i metodu. Za žensko pitanje, odnosno, marksistički feminizam, bitno je pitanje promišljanja od­ nosa povijesti i prirode. Poimanje prirode kao povijesne ka­ tegorije, kao proizvodnog odnošenja čovjeka, prirodnog bi­ ća spram svog anorganskog tijela prirode, pretpostavka je da se i »priroda« žene ne smatra vječnom u smislu reduk­ cije žene na rađanje i materinstvo. Radikalni feminizam, sa svoje strane, odbija »objekti- �Pogovor 145 vizam« marksizma. »Objektivizam« poimanja prirode, pa i »prirode« žene kao povijesne kategorije, osigurava fe­ minizmu predznak »marksistički.« Stoga je poglavlje: »Po­ vijest i socijalistička priroda« (58—88) nastalo prvotno. Iako se u ovoj studiji ne spominje posebno žena, ona je pretpostavka utemeljenja marksističkog feminizma. Iz odre­ đenja »socijalističke prirode«, iz kojega proizlazi odnos socijalističkog čovjeka spram socijalističke prirode slijedi i »Povijest i priroda žene« (89—106), odnosno, povijesti i »socijalističke prirode žene«. U daljnjem »objektivističkom« osiguranju marksističkog feminizma, u marksizmu shvaćenom kao emancipatorskoj ideji, nezaobilazan je odnos »Emancipacije i tehnologije« (39—57). Tehnologija kao društveni odnos općega i zaje­ dničkog rada, kao problem podjele rada, pogađa posebno žene jer im tradicionalno namijenjene uloge u društvenoj podjeli rada onemogućavaju da uđu u povijest. Etablirani marksizam zatvara upravo na ovim promišljanjima mo­ gućnost marksističkog feminizma. Razlika socijalističkog samoupravljanja spram zemalja real-socijalizma i dogmatskog marksizma od otvorenog marksizma, odnosno, različitost poimanja političke i ljud­ ske emancipacije, navela me je na iščitavanje Hegela »žen­ skim očalama«. »Sto žene imenuju muškim mišljenjem:« (7—38) rezul­ tat je trogodišnjeg bavljenja Hegelom. Na analizi Hegela utemeljene su dvije, za marksistički feminizam, presudne pretpostavke: 1. da žene ne dosižu nivo emancipacije klase kojoj pripadaju i 2. da je problem emancipacije žena kao spola filozofijski vezan za emancipaciju protoka: privatno vlasništvo — porodica — država, dakle, za klasno pitanje, i 3. da je misao jedne epohe misao ne samo vladajuće kla­ se, već i vladajućeg spola. Omogućavanje utemeljenja marksističkog feminizma po­ sredovano je i Marcuseovim djelom: »Um i revolucija«. Ono nam ukazuje da je prijelaz od filozofije na društvenu teo­ riju, prijelaz od Hegela ka Marxu .prijelaz jednom drugom redu istine, koji više nije moguće interpretirati samo preko filozofije. Taj je prijelaz moguć iz unutrašnje logike Hegelovog sistema, koja prelazi iz područja filozofije na podru­ čje države i društva kao nužnog posredovanja slobode. Promišljanje ovog posredovanja podjednako je bitno i za proletarijat i za žensko pitanje. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 146 Hegelovo dovođenje u ontološki odnos slobode i pri­ vatnog vlasništva predmet je Marxove kritike. Bit te kritike jest, da je za Hegela apstraktni individuum predmet prava, a ne konkretna osoba, jer oni koji imaju privatno vlasni­ štvo (objektivaciju svoje slobode) i oni koji nemaju pri­ vatno vlasništvo jesu slobodni. Hegel je učinio redukcionizam konkretne osobe na apstraktni subjekt prava. Protok: privatno vlasništvo — porodica — građanskog društvo — država, predmet je Marxove kritike. Ovu kritiku slijedi i marksistički feminizam i po tome je marksistički. Za socijalističko samoupravljanje nužno je podsjećanje na protok: privatno vlasništvo — porodica — građansko društvo — država, jer odumiranje države i deetatizacija ula­ zi u drugi red istine, koji nije moguće interpretirati samo iz filozofije, jer država za marksizam nije objektivitet slo­ bode, već klasna i historijska institucija. Međutim, Marxova kritika Hegelovog redukcionizma kon­ kretne osobe na apstraktni individuum, koji je predmet prava, pa dakle i slobode, i sama je, u izvjesnom smislu, reducirala konkretnu osobu na aspstraktnu individuu pra­ va, jer je »žensko pitanje«, pitanje emancipacije žene, re­ ducirala na problem ukidanja privatnog vlasništva. Hegelovu apstraktnu identifikaciju onih koji posjeduju privatno vlasništvo kao objektivaciju slobode, i onih koji ga ne pos­ jeduju, na apstraktne individue prava (klasno pitanje), Marx je smjerao nadvladati pojmom proletarijata (muški, ženski). U Hegelovom posredovanju slobode: privatno vlasništvo — porodica — građansko društvo — država, upravo razli­ čitost uloga u porodici: muškarca i žene, spolova, osigurava sam taj protok. Sam odnos objektivacije slobode u privat­ nom vlasništvu omogućen je »prirodnom« razlikom spolova, tako da žene nemaju mogućnosti niti da posjeduju privat­ no vlasništvo, niti pravo glasa, dakle, da stupe na tlo prava, koje je topos slobode. Za razliku od toga, muške individue, apstraktne individue prava mogu se naći u toj apstraktnosti, jer je ona nužnost posredovanja slobode. Sam je Marx smatrao da jeftina radna snaga žena i djece ovisi o potrebama kapitala za jeftinom radnom snagom. Ali ta bi potreba kapitala ostala apstraktna potreba, da se već nije utemeljila u ideologiji patrijarhata, da nadnice muš- �Pogovor 147 ke radne snage moraju zadovoljiti minimum historijskih potreba reprodukcije radne snage za kapital, a da je žena prvenstveno vezana za materinstvo, i da je njezina nadnica samo pomoć kućnom budžetu. Na taj se način utemeljio odnos supremacije muškarca (proletera) nad ženom (proleterkom) — problem spolnog odnosa. Marxove epohalne emancipatorske ideje smjerale su tome da oslobađanje proletarijata od protoka: privatno vlasni­ štvo — porodica — građansko društvo — država, utemelje na ukidanju privatnog vlasništva koje je i uzrok cijelog tog protoka. Real-socijalizam i etablirani marksizam kao njegova ideo­ logija, političkom revolucijom koja je ukinula privatno vlas­ ništvo, smatra da je riješio zagonetku toga protoka, a »žen­ sko pitanje« svodi na pravnu regulativu: jednakost žene i muškarca pred zakonom, jednake plaće za jednaki rad, pravo na pobačaj itd. Ne poimajući smisao ozbiljenja filozofije, jednog drugog reda istine koji se ne da interpretirati samo preko filozofije — neprimjereno filozofiji — vraća se na Hegela. Ukidanje privatnog vlasništva, a za Marxa je privatno vlasništvo podjela rada (»Privateigentum und Kommunismus«) sada glasi: podjela rada — porodica — država. Bu­ dući da država nije zasnovana na umnosti ideje, diktatura proletarijata je umna naprosto, a omogućava je podjela ra­ da i porodično posredovanje te podjele rada u socijalizaciji »prirodne« podjele rada na »muške« i »ženske« poslove. Socijalističkim samoupravljanjem stavlja se definitivno u pitanje umnost diktature proletarijata po sebi, dakle, i umnost podjele rada. Ljudska, i ne samo politička emanci­ pacija, traži utemeljenje u ekonomskoj emancipaciji kao toposu »asocijacije slobodnih proizvođača«. U tako razumJjenoj emancipaciji, podjela rada ne može biti bezupitno stavljena u odnos sa diktaturom proletarijata. Porodica kao umnost posredovanja između podjele rada i diktature proletarijata, patrijarhalna utemeljenost poro­ dice, aktualizira promišljanje: »Ženskog pitanja i socijali­ stičkog samoupravljanja« (107—143). Žensko pitanje i socijalističko samoupravljanje kao pi­ tanje konkretnih osoba, a ne samo apstraktnih individua, koji su subjekti prava ukazuje da se emancipacija žena mo­ že izvesti samo i emancipacijom muškaraca od njihovog �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 148 vlastitog patrijarhalnog mentaliteta i ideologije, a koji nije samo princip dominacije muškarca nad ženom već struk­ turalni model dominacije suvremenog društva uopće. Marksistički feminizam koji je dnterferirajući pojam poj­ mova proletarijata (klasno pitanje) i patrijarhata (spolno pitanje) revolucionarna je teorija koja osvježava i muškom i ženskom proletarijatu protok: podjela rada — porodica — diktatura proletarijata, a time d njegovo revolucionarno ukidanje. Ova je studija prilog tom promišljanju, a autorica je ob­ javila 22 bibliografske jedinice na tu temu od kojih je esej: »Žena u kulturi socijalističkog samoupravljanja« dobio II. nagradu časopisa »Žena« Zagreb, 1981. Blaženka Despot �Bibliografske jedinice autorice na temu ženskog pitanja »Lica« 1— 2, Sarajevo, IX, 15— 19, 1980. »Sozialistische Theorie und Praxis« 3, Beograd, VIII, 36— 41, 1981. W o m e n an d S e lf - M e n a g e m e n t , »Socialist thought and practice«, Beograd, XXI, 34— 39, 1981. Ž e n š č in a i s a m o u p ra v le n ie , »Sooialistečeskaja misi i praktika«, 3, Beograd, VIII, 35— 40, 1981. La d on n a e l'a u to g e s tio n e , »Ouestioni attuali del socialismo« 3, Beograd, VI, 33— 38, 1981. La fe m m e e t l'a u to g e s tio n e , »Ouestions du socialisme« 3, Beo­ grad, XXXI, 35— 40, 1981. La m u je rs y la a u to g e s tio n , »Ouestions del socialismo« 3, Beo­ grad, XVI, 35— 40, 1981. Ž e n a i s a m o u p ra v lja n je , »Delo« 4, Beograd, VIII, 69— 73, 1981. P ita n je s a m o u p ra v lja n ja i ž e n s k o p ita n je , »Marksistička misao« 4, Beograd, VIII, 54— 56, 1981. K ženskom D ie F ra u p ita n ju , und S e lb s t iv e m a lt u n g , La s u p re s s io n d e la d iv is io n d u t r a v a il e n t a n t e q u e p r e c o n d itio n d e l'a u to g e s tio n « , »Socialism in the world« 24, Beograd, V, 319— 320, 1981. Ž e n s k o p ita n je u s o c ija lis tič k o m s a m o u p ra v lja n ju , »Socijalizam« 11, Beograd, XXIV, 1859— 1871, 1981. Ž e n a u k u ltu ri s o c ija lis tič k o g s a m o u p r a v lja n ja , greb, XXXIX, 9— 24, 1982. N a g r a đ e n i e s e j. Ž e n s k o p ita n je bode, »Polja« d ija le k tič k o -s p e k u la tiv n o j »Žena« 5— 6, Za­ m e to d i f ilo z o f ije s lo ­ br. 227, Novi Sad, 135— 137, XXVIII, 1982. Treb a li ili n e p o s e b n a ž e n s k a o rg a n iz a c ija , »Žena« 1— 2, Zagreb, XXIX, 74— 79, 1982. S m is a o ž e n s k o g p ita n ja , »Naše teme« 6, Zagreb, XXVI, 1044— — 1050, 1982. >4 n o k e rd e s a s z a b a d s a g filo z o fia d ia le k t ik u s - s p e k u la t iv re h e n , »Letunk« 5, Subotica, XII, 704— 716, 1982. m odsze- R a p p o rt e n tre la »O u e s tio n f e m in e « e t c e lb e e n ta n t q u e q u e s tio n d e c la s s e , »Socialism in the vvorld« 29, Beograd, VII, 233— 235, 1982. O dn o s k la s n o g i ž e n s k o g p ita n ja , »Socijalizam u svetu« 29, Beo­ grad, VI 213— 214, 1982. E m a n c ip a c ija i te h n o lo g ija , »Rukovet« 1— 2, Subotica, XXIX, 322— — 336, 1983. h u m a n iz a c ije o d n o s a m e đ u s p o lo v im a , »Po­ lja«, Oktobar 1983, 422— 444. M a r k s is tič k i fe m in iz a m , »Socijalizam u svetu« 43, Beograd, XVIII, 107— 110, 1984. F ilo z o fijs k i a s p e k ti �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje M o g u ć n o s t u te m e lje n ja m a rk s is tič k o g fe m in iz m a , 10, Zagreb, XXVIII, 1440— 1497, 1984. 150 »Naše teme« R a d n ič k i p o k re t, n a c io n a ln o -o s lo b o d ila č k i p o k re t i n o v i s o c ija ln i p o k re ti, »Kumrovečki zapisi« 3, 164— 166, 1984. M a r x i e m a n c ip a c ija že n a , »Gledišta« 1—2, Beograd, XXV, 5 1—62, 1984. F e m in is tič k i p o k r e ti i m a rk s iz a m , »Pogledi« 2, Split, XV, 60—64, 1985. M a r k s is tič k a t e o r ija /p r a k s a i fe m in is tič k i p o k re ti, traživanja« 16, VI, 5— 15, 1986. »Filozofska is­ �Literatura Barret, M.: W o m e n 's O p p re s io n T o d ay , London, 1980. Bebei, A.: Ž e n a i s o c ija liz a m , Beograd, 1956. Borneman, E.: D a s P a tr ia rc h a t, Frankfurt/M , 1979. Bouvaire, S.: D a s a n d e re G e s c h le c h t, Hamburg, 1968. Theorie und Praxis in den USA und Grossbritannien, Berlin, 1981. F ra u e n s tu d iu m , Berlin, 1980. Firestone, S. H.: F r a u e n b e fr e iu n g u n d s e x u e lle F te v o lu tio n , Frankfurt/M, 1979. Fridan, B.: T h e F e m in in e M y s tiq u e . London, 1963. F ra u e n s tu d ie n . Haugg, F. (Hrsg.): F r a u e n fo r m e n . A llta g s g e s c h ic h te n u n d E n tw u r f e in e r T h e o rie w e ib ic h e r S o z ia lis a tio n , Berlin, 1980. Hegel, G. W. F.: O s n o v n e c r t e filo z o f ije p r a v a , Sarajevo, 1964. Horkheimer, M.: K r itič k a te o r ija d ru š tv a « , Zagreb, 1982. Jenson, J.: T he F re n c h C o m m u n is t P a r ty a n d F e m in is m . In The Socialist Register, London, 1980. Marcuse, hl.: E ro s i c iv iliz a c ija , Zagreb, 1965. Marcuse, H.: K u ltu r a i d ru š tv o , Beograd, 1977. Marcuse, H.: M e r ila v r e m e n a , Beograd, 1978. Marx-Engels: D e la , Beograd, 1968— 71. Millet, K.: S e x u s u n d H e r r s c h a ft, Munchen, 1971. Niggermann, H.: E m a n z ip a tio n z w is c h e n S o z ia lis m u s u n d F e m in is m u s , VVuppertal, 1981. P ro g ra m S a v e z a k o m u n is ta , Beograd, 1980. Ravioli, C.: F ra u e n b e fr e iu n g u n d A r b e ite r b e v v e g u n g , Hamburg, 1977. Rovvbotham, Sh.: N a c h d e r S c h e r b e n g e r ic h t. O b e r d a s V e r h a lt nis von F e m in is m u s u n d S o z ia lis m u s , Berlin, 1981. Rovvbotham, Sh.: S v e s t ž e n e — s v e t m u š k a r c a , Beograd, 1983. Tromel-Plotz, S.: F ra u e n s p r a c h e : Frankfurt/M, 1982. S p ra c h e der V e r a n d e ru n g , IVas P h ilo s o p h e n u b e r F ra u e n d e n k e n , Munchen, 1981. Z b o rn ik ra d o v a s e k c ije Hrvatske« (u tisku). • Žena i d ru š tv o « »Sociološkog društva �YU ISBN 86-7091-008-X Političke teme Biblioteka suvremene političke misli mala edicija Blaženka Despot Žensko pitanje i socijalističko samoupravljanje prvo izdanje izdavač: Centar za kulturnu djelatnost, Zagreb za izdavača: Branko Miškić uređuje: Radule Knežević recenzenti: Predrag Vranicki i Rade Kalanj oprema: Mihajlo Arsovski naklada: 1000, Zagreb, 1987. tisak: Zrinski Čakovec Kat. [70] ��Adolf Bibič Silvano Bolčić Hotimir Burger Branko Caratan Ivan Cifrić Veliko Cvjetičan Zlatko Čepo Blaženka Despot Adolf Dragičević Dušan Dragosavac Nikola Dugandžij Vladimir Goati Veselin Golubović Bosiljka Janjatović Tomislav Jan^ol Ivan Jelić Rade Kalanj Zlata Knezović Radule Knežević V jekoslav Koprivnjak Tena Martinić Vjekoslav Mikecin Dimitar Mirčev Jovan Mirić Blaženka Despot Pero Nasakanda I � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Knjige Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context M Knjiga Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Žensko pitanje i socijalističko samoupravljanje Creator An entity primarily responsible for making the resource Blaženka Despot Source A related resource from which the described resource is derived https://www.memoryoftheworld.org/ Publisher An entity responsible for making the resource available Centar za kulturnu djelatnost Zagreb Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1987. Rights Information about rights held in and over the resource Nepoznato Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource PDF Language A language of the resource SH Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 55-M Coverage The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant 156 str. Blaženka Despot emancipacija povijest socijalističko samoupravljanje tehnologija žensko pitanje http://afzarhiv.org/files/original/af44b3250fc0e7bc90d804c468c5b7e8.pdf 298a7a33c1706f1dd76ee4fd95a44d89 PDF Text Text ��Biblioteka LEGENDE dobitnik je Povelje »4. jul« — najvećeg društvenog priznanja za doprinos u gajenju tradicija narodnooslobodihčkog rata naroda i narodnosti Jugoslavije. �Izdavač NIRO »Dečje novine« Gornji Milanovac Za izdavača Miroslav Petrović generalni direktor Recenzent Nikola Kotle Odgovorni urednik Radmilo Lale Mandić Uređivački odbor Mirko Vujačić Radmilo Lale Mandić Ivo Matović (urednik) Dragan Marjanović Lektor Zora Maksimović Korektor Dobrila Petrović Grafički dizajn Rade Rančić Tehnički urednik Mirjana Avramović Štampa »Nikola Nikolić«, Kragujevac Štampanje u tiražu od 3.000 primeraka završeno avgusta 1978. godine �BOZO MAJSTOROVIĆ Marija Bursać ŽIVOTNI PUT I REVOLUCIONARNO DELO �BIBLIOTEKA »LEGENDE« VIII KOLO NARODNI HEROJI JUGOSLAVIJE �PRVA ŽENA NARODNI HEROJ 0 tebi pjevam, Marijo s Kamenice, djevojko-ratniče iz bataljona, što si pod titovku svila pletenice 1 srcem krenula protvu betona. B. Copić: MARIJA NA PRKOSIMA U sačuvanom dokumentu kojim je štab Pe­ tog udarnog korpusa NOVJ, oktobra 1943. godi­ ne, predložio Vrhovnom štabu da se Marija Bursać proglasi za narodnog heroja Jugoslavije, sem ostalog piše: »DRUGARICA MARIJA BUSAĆ, kao bombaš, jurišajući na rovove, razoružala je četiri Nijem­ ca i tom prilikom je, iako teško ranjena, iznijela i četiri puške. Prenešena u bolnicu, podlegla je ranama — sa pjesmom na usnama...« Na kraju tog dokumenta, kojeg su potpisali komandant Slavko Rodić i politički komesar Veljo Stojnić, naglašava se da je smrt Marije Bursać »težak gubitak, ali je ostala ponos svih boraca Desete krajiške brigade i naroda drvarsk doline«. Zbog toga je, u ime korpusa i na­ roda, predloženo da joj se, posmrtno, dodijeli �najveće ratno priznanje — Orden narodnog he­ roja Jugoslavije, odlikovanje koje je dodijeljeno 91 Jugoslovenki. Prva je za narodnog heroja pro glašena Marija Bursać, a posljednja Mika Bos­ nie, obje rodom iz revolucionarnog i ustaničkog grada-heroja Drvara. Komesar konpusa Velimir Stojnić Veljo, se­ oski učitelj na Kamenici i organizator prve partijske ćelije u drvarskom kraju (takođe u Kamenici),, u »Prosvetnom pregledu« je, novem­ bra 1973. godine, sačuvao od zaborava neke po­ jedinosti o proglašenju Marije Bursać za prvu partizanku narodnog heroja Jugoslavije: »U prvoj polovini oktobra 1943. godine bio sam u Jajcu, na referisanju kod druga Tita. Tom prilikom trebalo je da ga izvijestim i o ishodu bitke na Prkosima. Naime, Deseia krajiška bri­ gada je, po zadatku štaba korpusa, trebalo da li­ kvidira niz neprijateljskih uporišta na Prkosi­ ma, između Vrtoča i Kulen-Vakufa. Međutim, kako su na Prkosima bile jake neprijateljske snage, Deseta brigada se upustila u neravnu ro­ vovsku borbu u kojoj je pretrpjela teške gubit­ ke, naročito prilikom povlačenja. U toj borbi je ranjena i borac Marija Bursać. Marija je hit­ no prenijeta u bolnicu u Vidovo Selo, gdje je ubrzo podlegla ranama. Umrla je pjevajući bor­ bene pjesme. Po odluci Oblasnog komiteta KPJ za Bosan­ sku krajinu i štaba V bosanskog sorpusa, ja sam lično bio dužan da predložim drugu Titu da Vrhovni štab NOV Jugoslavije odlikuje Ma­ riju Bursać Ordenom narodnog heroja. Drug Ti­ to se odmah složio sa tim predlogom i Manja Bursać je 15. oktobra 1943. godine proglašena za narodnog heroja. Istovremeno, drug Tito nam je zamjerio na načinu na koji je izvedena operacija na Prkosi­ ma. On je prosto bio ogorčen kada je slusao ka­ ko su se borci Desete brigade tukli sa nadmoć­ nijim neprijateljem, prsa u prsa. ^ 'Bitka na Prkosima’ — rekao je Tito je­ ste primjer kako se ne smije ratovati. Po bro­ ju i veličini žrtava ona je, i pored sve hrabrosti koju su pokazali borci Desete bngade, ravna POraTito je zahtijevao da iz tog slučaja izvuče­ mo pouku i da više ne dozvolimo da se nešto slično ponovi. Bio je veoma kategoričan u j ocjeni«. �U Biltenu Vrhovnog štaba, broj 33 iz ok­ tobra 1943. godine, objavljena je odluka, potpi­ sana od Vrhovnog komandanta, o dodijeli nazi­ va narodnog heroja »drugarici M a r i j i B u rs a ć, borcu-bombašu III bataljona X krajiške brigade. Drugarica Marija Bursać je primjer ju­ naštva u svim borbama i na kraju je dala svoj život za slobodu svoga naroda — jurišajući na rovove neprijatelja kod s. Prkosa.« Ubrzo poslije Marijine herojske smrti, borac i pjesnik Branko ćopić je ispjevao pjesmu »Ma­ rija na Prkosima«. To je pjesniku ostalo u ži­ vom sjećanju: — Poslije bitke na Prkosima dobio sam, u jesen 1943. godine, zadatak, danas se više ne sjećam tačno od koga, da prikupim sve potreb­ ne podatke o Mariji Bursać. Buo je već riješe­ no da Marija Bursać bude proglašena za narod­ nog heroja i da se na taj način — ne samo toj hrabroj djevojci, već i čitavoj krajiškoj omla­ dini, posebno omladini ustaničkog i junačkog Drvara, a onda još i osobito ženskoj omiadini — i čitavom narodu drvarske doline koji se tako herojski pokazao... oda zasluženo priznan je. A u liku Marije Bursać je prosto oličena omladina Drvara, čitava naša krajiška omladina... Pa, kad sam prikupio podatke o Mariji Bur­ sać i poslao ih Vrhovnom štabu ili Centralnom komitetu KPJ, danas ne znam tačno kuda je to upućeno, ja sam bio, svim tim što sam saznao, veoma dirnut. I, inspirisan tim herojstvom par­ tizanke Marije Bursać, napisao sam zatim pjes­ mu »Marija na Prkosima«. 0 snazi istinske pjesničke inspiracije svje­ doče i ovi stihovi: Posljednje svitanje gledaju joj oči 1 zadnja pjesma iz srca se toči. Zapjeva o svome prvom Ilinj-danu kada je sveto breme ponijela, poklonila mu mladost k’o draganu. Marija Bursać je ne samo zbog herojskog podviga bombaša na Prkosima i pjesme s ko­ jom je umrla, već, i prije svega, kao oličenje jedne generacije, jedne mladosti koja je sve od sebe davala za borbu i u borbi — ušla u narod­ nu pjesmu i predanje, u zvaničnu istoriju narodnooslobodilačkog rata našeg naroda, u buk- �vare za đake prvake, u stvaralaštvo pjesnika re­ volucije. To je, uz zvanje narodnog heroja Jugo­ slavije, najljepše i najveće priznanje koje je­ dan junak iz naroda može zadobiti, najdublji i najčasniji trag koji iza sebe borac za slobodu i pravdü može ostaviti, do čega se u Marijinom zavičaju izuzetno drži. I ovo kazivanje o toj pr­ kosnoj heroj ini sa Prkosa, satkano od prisjeća­ nja desetina njenih saboraca, o tome treba da posvjedoči. Kamenica — to su zaseoci, s kućama bez reda razbacanim po kamenitoj planinskoj viso­ ravni s južne strane i poviše Drvara. Ona je i dobila ime po tome što oko 80 odsto njene po­ vršine pokriva kamen — ljuti kras pa se i je­ dan predio u Danjoj Kamenici zove Kras. Preo­ stalih 20 odsto zemlje čine kraška poljica pod livadama, ili vrtače u kojima su posne oranice. Nieni zaseoci se nalaze na 5 do 10 km jugoza­ padno od Drvara, a njenom jugoistočnom stra­ nom prolazi stara cesta Drvar — Bosansko Gra­ hovo i dalje, prema Dalmaciji i moru. Sjevernom kameničkam hrinom krivuda uskotračna pruga koja je prilikom gradnje još vi­ še izrazila taj silni kamen i krš. Podno same Kamenice nalazi se Bastaška greda, čija je sti8 jena vertikalno zasječena i čini klisuru duboku 400 metara; u podnožju te stijene izvire jako vrelo rječice Bastašice. Samo dvadesetak meta­ ra nizvodno, na lijevoj obali Bastašice, u stije­ ni, nalazi se omanja pećina u kojoj je drug Tito radio i stanovao za vrijeme svog boravka u Dr­ varu, u proljeće 1944. godine. Godine 1878, kada je došlo do sloma posljed­ nje bosanske bune na Crnim Potocima, i na mjestu gdje je kasnije izrasla Kamenica, bile su samo četiri ku,će. Šezdesetak godina kasnije, 1940. godine, na Kamenici će biti 180 ognjišta sa oko 600 stanovnika. Ipak, ni tada Kamenica »kao selo nije postojala«, već je, kako zapisuje Savo Pužić, »pripadala okolnim selima: Trninić-Brijegu, Drvar-Selu, Gornjem i Donjem Vrtoču i Bastasima.« Kako se od škrte kameničke zemlje nije moglo prehranjivati toliko življa, to je, pored od­ laska u pečalbu (najčešće u berbu kukuruza u Vojvodini), oko 250 Kameničana radilo u drvar­ skoj industriji. Bili su to, uglavnom, mlađi muš­ karci, dok žene i djevojke nisu radile u gradu �pošto je to smatrano nekom vrstom sramote, a istini za volju teško se i zapošljavala ženska radna snaga. U jednoj od kameničkih kuća zemljoradnik i radnik Nikola-Nidžo i domaćica Jovanka-Joka Bursać izrodili su i podigli šestoro djece, od ko­ jih je Marija prva došla na svijet. BURSACI SA KAMENICE Rođeni na Kamenici, oboje 1900. godine, Jovanka i Nikola su se, na jednom od jesenjih sabora u prvoj godini slobode, 1919, zarekli jed­ no drugom, a ubrzo i pred oltar stali. I četiri decenije potom, u razgovorima od kojih se po­ šlo u stvaranju prvog cjelovitijeg zapisa o Ma­ riji, stari Nidžo se tih dana živo sjećao: — Pa, jesen je i u nas, inače, vrijeme kao stvoreno za ženidbe i udaje. A ta naša 1919. go­ dina, ta prva slobodna jesen poslije dugog i teškog prvog velikog svjetskog rata — bila je obaška godina ženidba i udadbi, mladenaca i seoskih svadbi. Ljudi su se vratili sa vojne, mo­ mci odrasli i djevojke stasale, sve srećno što je preživjelo, pa se veseli, misli o budućnosti, o sreći. Tako smo se i moja Joka, rodom iz Trikića, i ja — zagledali na zboru kod Spasovine, obe­ ćali jedno drugom, pa požurili u Drvar, pred popa. U braku će Joka i Nidžo izroditi dvije kće­ ri i četiri sina. Odmah da kažemo: petoro od njih su, kada je narodu bilo najteže, u Titovu vojsku poslali — da bi dvoje, Marija i Duško, herojski poginuli za slobodu i čast domovine. Marija je rođena 4. avgusta 1920. godine. Os­ novnu školu nije učila, ali je pred sam početak drugog svjetskog rata završila domaćičku ško­ lu krojenja i šivenja. Tada joj je i kupljena no­ va šivaća mašina marke »singer«, što je bio sim­ bol »ruva djevojačkog«, vrijednost dovoljno ve­ lika da ni najveće zakeralo ne bi moglo reći ka­ ko je, eto, Bursaćeva cura već za udaju stasala, a bez ruva je i udadbene opreme. Duško, rođen iza Marije, 1923. godine, kao prvo muško dijete je veoma obradovao svoje roditelje. U poodraslim godinama završio je os­ novnu školu, a onda se, kao samouki stolar, za- �poslio u drvarskoj industriji drveta. Čim je po­ čeo ustanak Duško je, prvi iz Bursaćeve kuće, pošao među prvoborce. Poginuo je 25. maja 1944. godine, u vrijeme njemačkog desanta na Dr­ var, zajedno sa svih sedam članova Okružnog komiteta SKOJ-a, čiji je on bio sekretar. Brane­ ći, do zadnjeg metka i daha, rodni Drvar i dru­ ga Tita — svi su herojski izginuli. Zbog toga je taj Okružni komitet SKOJ-a za Drvar i odliko­ van Ordenom narodnog heroja. Druga kćerka Bursaćevih, Milka, rođena je 1925. godine. Nije završila osnovnu školu, već ostala samouka. Odmijenila je sestru Mariju u čuvanju stoke, da bi se ona mogla posvetiti te­ žim poljskim poslovima. Kada je u Sobotovom (Zlatonjića) gaju, na Kamenici, krajem 1942. go­ dine, formirana Treća krajiška proleterska brigara, partizanska aktivistkinja Milka Bursać po­ stala je borac u jedinici već proslavljenog Kameničanina Vicka Bodrože. Dragan, drugo muško dijete Bursaćevih, ro­ đen je 1927. godine. On je pored osnovne škole završio i zanat — prvo krojački pa trgovački. Čim mu je poginuo brat Duško, i on je otišao u partizane. Vodio je analfabetski tečaj na Kame­ nici, da bi ubrzo postao omladinski i skojevski rukovodilac, a maja 1944. godine je primljen u KPJ. Vaso, peto dijete Bursaćevih, rođen je 1931. godine. Rat ga je omeo da završi osnovnu ško­ lu, ali je ubrzo poslije ustanka postao partizan­ ski kurir i pionirski rukovodilac. Milan, rođen ratne 1944, najmlađe je dijete Jovanke i Nikole Bursać, četvrto muško, što je glava porodice naglašavala, jer su se u Krajini — krvavoj haljini, uvijek posebno brojila muš­ ka djeca — puškonoše i nasljednici. Djeca su, eto, dolazila na svijet jedno za drugim, a sve oskudnije se živjelo, pa su Joka i Nidžo naporno radili i sa sto muka vezivali kraj s krajem, noseći se sa sirotinjom. O tome Nidžo kazuje: — Kada je počeo onaj prvi veliki rat, avgusta 1914 imao sam četrnaest godina. A pošto je u oca bilo malo zemlje, još kamenite i posne, a mnogo- gladnih usta, morao sam da tražim zapo­ slenje. Prvo sam radio kao radnik na uskotračnoj pruzi Drvar-Lička Kaldrma-Knm tačmje na održavanju te pruge. Zatim sam, 1917, p �u Akcionarsko društvo »Stambajz«, odnosno »Šipad«, i sve do 1935. godine radio kao polukvalifikovani zidar. Kasnije sam prešao na rad kod iste firme kao ložač na parnim kotlovima, u kotlarnici. Aprila 1936. godine dogodila se teška ne­ sreća: eksplodirao je parni kotao pod napo­ nom od 14 atmosfera. Eksplozija je bila straho­ vita. Tom prilikom su poginula četiri radnika, a više ih je teže ili lakše povrijeđeno. U toj ne­ sreći Nikola Bursać je ostao bez desnog oka. Nesreća u kotlarnici dogodila se zbog kraj­ nje nemarnosti poslodavaca. Parni kotlovi su, naime, bili veoma stari i toliko istrošeni da ih je odavno trebalo zamijeniti. Inspektori koji su vršili povremene preglede bili su dužni da za­ htijevaju da se tako stari i dotrajali kotlovi, kao i druga amortizovana postrojenja, izbace iz upo­ trebe. Međutim, oni su i tim kotlovima, podmi­ ćeni od poslodavaca, »produžavali« vijek. I ta­ ko se, eto, produžavalo sve dok nije došlo do katastrofalne eksplozije i ljudskih žrtava. O svojoj teškoj povredi Nidžo je govorio: — Rana na oku je ubrzo zaliječena, ali su posljedice ostale trajne. Tako sam se, onog zlosrećnog proljeća 1941. godine kada su ustaše isukale kamu, našao u Zagrebu, u jednoj od veli­ kih zagrebačkih bolnica. Pošao sam onamo da tražim pomoć ljekara, jer su posljedice one po­ vrede od prije pet godina bile takve da je pri­ jetila opasnost da potpuno izgubim vid i na drugo oko. Kada je počela ustaška strahovlada, ljekarl Nikolu nisu puštali iz bolnice, jer još nije bio potpuno izliječen, ali je on žurio da se što pri­ je vrati svojoj porodici. Znao je dobro da su drvarski radnici, naročito poslije generalnog štrajka 1938. godine, na zlu glasu kod nenarod­ nih režima i svi od reda sumnjivi za policiju, za kraljevsku vlast i sve one koji su bili protiv komunista i svih koji napredno misle i rade, a ustaše su od prvih dana okrenule upravo pro­ tiv njih. Stari radnik i borac je, uprkos protiv­ ljenju ljekara, napustio bolnicu i okrenuo k ju­ gu, svom slobodarskom Drvaru. Ličkom pru­ gom, preko Karlovca i Gospića, stigao je u Knin, a odande uskotračnom, pravo na Kamenicu, pa u Drvar, među drugove. Majka Joka najbolje pamti kako je bilo teš­ ko odgajati toliku djecu — sa jednom, pre- �skromnom radničkom platom. Zbog toga se mo­ ralo, kad god se moglo, istrčati u njivu, na oranje ili kopanje, da se neka korist ima i od te uboge kameničke kamenjare. Jedva su Joka i Nikola čekali kada će im djeca, muška prije svega, porasti do motike, do šumarske sjekire, do bilo kakvog zanata i dru­ gog posla. Trebalo je prehranjivati sedmoro us­ ta u tako pasivnom kraju, u siromašnoj drvar­ skoj dolini koja, valjda od kako u njoj postoji pijaca (od 1900. godine, kada su na Uncu uda­ reni temelji šumskoj industriji, pilani i celu­ lozi), spada među najskuplje krajeve u zemlji. K tome, trebalo je i djecu školovati, bar toliko da ne ostanu slijepa kod očiju. — Kada je, školske 1934/35. godine, u Kame­ nici završena zgrada osnovne škole, moj Duško je već bio prerastao za prvi razred i učenje az­ buke iz bukvara, ali ja sam svog Nikolu moli­ la pa, bogme, i zaklinjala da ga damo da završi bar četiri razreda osnovne — oživljava uspome­ nu na svoga sina-heroja partizanska majka Jo­ ka Bursać. — Prvo je pošao kod učitelja Laze Tešanovića, zatim kod našeg najboljeg i najdra­ žeg učitelja Velje Stojnića i, na kraju, kod mla­ de i lijepe učiteljice Marije Uglj evičanin. Učitelj Veljo Stojnić je na Kamenicu do­ šao s jeseni 1938. godine. Potiče iz porodice kra­ jiškog učitelja, rodom iz Podgrmeča. Bio je član KPJ još od 1936. godine. Redovno je, pored na­ stave u školi, organizovao i politički rad u selu Kamenici. Održavao je posebne školske časove sa odraslijim Kameničanima, u koje je spadao i Duško Bursać. Mladi učo Stojnić je ubrzo stekao simpati­ je seljačke i radničke omladine Kamenice, Dr­ vara i drugih mjesta. On je često navraćao u mnoge seoske domove i u svima je veoma rado priman. Tako je sve češće svraćao i u kuću Bursaćevih. Posebno je prijatelj Marijinih i Duškovih roditelja, Nikole i Joke Bursać. — Odmah sam osjetio da J e učitelj Veljo veliki političar, ali da on to vješto krije pris' jeca se Nikola Bursać. — Više sam osjetio da će on »školovati« moju djecu, a Duško se vec toliko s njim zbližio i sprijateljio da su, sto ono narod ovdje kaže, bili nerazdvojni, »kao lonac i poklopac«. Pravo da kažem, nije me mnogo ra­ dovalo to što se oni druže, jer sam se bojao i �zazirao od svake političke »veze« koja bi mogla da ugrozi moju porodicu, moju djecu i moju kuću. Taj moj strah je postajao sve veći što sam saznavao više pojedinosti o tome kako ta­ dašnje vlasti ne gledaju bogzna kako na našeg novog učitelja. Duško je zavolio svog učitelja Velju, za raz­ liku od popa s kojim je, na časovima, ubrzo do­ šao u sukob. Svakog četvrtka je, iz Bastasa, radi održa­ vanja časova iz vjeronauke, u školu na Kameni­ ci dolazio pop Novo Dclić — prisjećaju se Joka i Nikola. — Naš Duško, već poodrastao i »svjes­ tan«, nešto se od samog početka nije dopadao popu, a ni njemu pop, jer ga je ne jednom uvredljivo i pred drugovima nazivao »matori magarče«: — Priča popo priče! — omalovažavao je Duško Novino »učenje«. — Bezbožniče, istjeraću ja nečastivog iz te­ be! — prodrao se pop Delić i golemim ključevi­ ma od crkvenih vrata udario Duška posred čela. Marija Bursać, prva žena narodni heroj Jugoslavije �— Aaaah! — samo je prostenjao Duško Bursac i pognuo glavu, ne toliko od bola koliko zbog uvrede i da se povuče u sebe i smisli novu osve­ tu popu Novi. Na tu osvetu nije trebalo dugo čekati. Đa­ ci sja se, brzo i potajno, dogovorili da popu is­ praše. Stotine kamenica ispratilo je crnu man­ tiju strmim puteljkom prema Drvaru. I vjero­ učitelj se više nikada nije pojavio na Kamenici. — Pročuo se taj »slučaj« brzo i dalje od Ka­ menice, a svi, nekako najviše, kao kolovođu i glavnog »bezbožnika«, spominju moga Duška, — sjeća se Joka. Zabrinuta, počela je da kara sina, kad li on i njoj poče da »čita očenaš« protiv popova i nji­ hovog lažnog učenja, a sve u korist zdravog ra­ zuma, radnika... — Tako sam mislila i ja, i milo mi je što ne da na se, da što misli to i govori, ali sam se, kao svaka majka, bojala za svoju djecu, zazirući i od popa i od žandara, i od vlasti i policajaca... Ubrzo se pokazalo da se majka Joka s raz­ logom pribojavala, jer se u čitavu stvar umiješa­ la policija i žandari. — Pred sam početak rata Duško se zaposlio u Drvaru — sjeća se otac Nikola, koji mu je ku­ pio i nešto stolarskog alata. — Uštedjeli _ smo nešto i od njegove prve zarade, jer je najprije radio na nekim vojnim montažnim barakama. Počeo je kao samouki stolar... DJETINJSTVO KAMENICKE ČOBANICE Bosonogo djetinjstvo Marije Bursać ni po čemu se naročito «nije razlikovalo od djetinjstva ostale seoske djece u njenom rodnom kraju. Majka Joka živo se sjeća i, kako ona kaže, sjećaće se dok je živa, bezbroj pojedinosti ve­ zanih za njenu djecu, a ponajviše za prvenče Mariju: — Bila je radoznala i poletna. Htjela je da uči, da se školuje, a u Kamenici još nije ni bi­ lo škole, niti je u to vrijeme u našem kraju bio običaj da ženska djeca idu na škole. Više puta mi se jadala kako je, eto, ostavih slijepu kod njenih rođenih očiju. Plakala je, bogme, i kada je u Kamenici otvorena škola, u koju su pošla �njena mlađa braća — već i prerasli Duško, i ta­ man stasali Dragan, a pristizao je i najmlađi, Vaso. — Mila moja majčice, zašto li sam ja tako nesrećna?! — rekla je kada ju je majka Joka jednog prepodncva zatekla svu uplakanu iza kućerka, oslonjenu pored prozorčića te pomoćne zgradice, koja je služila kao ljetnja kuhinja. — Zašto pištiš kao guja, 'ćeri moja, i zašto bi bila tako nesrećna?! Pa, lijepa si, od kuće Bursaća, udaćeš se, imati djecu, živjeti bolje od nas — tješila ju je maika Joka, znajući na šta Marija misli i pokušavajući, baš zato, da je »za­ govori« razgovorom o veselijim pitanjima. — Mamo, svi drugi idu u školu, a ja ... To je Marija govorila, vrškom šarenog rup­ ca brišući krupne oči. — Dobro si, 'ćeri, zametnula onaj vez, trebaće ti uskoro! — pokušala je Joka, iznova i poizdalje, da skrene razgovor. Majka je Mariju od malih nogu, priprema­ jući je za život na selu, upućivala u tajne i vje­ štine ručnog rada. Njena ljubimica je za to po­ kazivala i ljubav i talenat, o čemu svjedoči i je­ dan vezeni peškir koji se danas čuva u Vojnom muzeju na Kalemegdanu, u Beogradu, među hi­ ljadama najrazličitijih predmeta, dokumenata i oružja, što sve, kao bogata zbirka i na svojevr­ stan način, govori o ljudima i događajima NOR-a. Taj eksponat, vezan za Mariju, originalan je i neobičan: neko se pametno i znalački, odmah poslije oslobođenja, sjetio da na stalnu i glav­ nu vojnoistorijsku izložbu donese i neku uspo­ menu, neki predmet ili dokumenat vezan za ži­ vot i rad prve žene narodnog heroja Jugoslavije. Tako se sada, u Vojnom muzeju, kao posebna dragocjenost, čuva i za tu ustanovu neuobičajen izložbeni predmet, peškir-ručnik od lana i pamu­ ka, kojeg je, uz pomoć svoje majke Joke, izatka­ la i svojom rukom izvezla Marija Bursać. Ona je, mladim i nevještim rukama seoske čobanice, nacrtala »crvene cvjetove«, a poviše dugih, od pamuka izvezenih kita, izvezla krupna i nahere­ na slova, tako da je s jedne strane dobila tekst »Srećni svatovi«, a s druge svoje ime — »Mara Bursać«. Igrom surove ratne sudbine, Marijin vezeni peškir nije stigao da okiti kićene svatove, niti njenog dragog đuvegiju, već vitrinu najveće riz- �nice vojnih dokumenata, oružja i ratnih trofeja naroda Jugoslavije. Marijina majka Joka i danas, među kućnim dragocjenostima i najdražim porodičnim uspo­ menama, čuva još dvije Marijine rukotvorine: torbu-šareniou (za muškarce, veliku naprtnjaču) i torbicu-kićenku (malu, za žene i djevojke). Njih je Marija, razumije se uz pomoć majke Jo­ ke, tkala i pripremala kao svoje »ruvo djevojač­ ko«, kao osnovnu potrepštinu za svaku pravu ženu i domaćicu, ali i za kićenje skorašnjih sva­ tova. — Uvijek je bila vesela, raspoložena, nasmi­ jana; uvijek orna za razgovor, šalu, pjesmu — otimaju se uzdasi i suze Marijinoj majci. — Ne bi se lako i brzo naljutila kada bi ne znam šta pogriješila, nenadno napravila neki kvar, neho­ tice nešto oštetila. Drugo bi bilo ako bi vidjela neku veliku ljudsku nepravdu, ili bi je neko oz­ biljno uvrijedio. E, onda bi, jedva primjetno skupljajući mišiće oko očiju, pocrvenjela, ali opet ne bi galamila. — Samo zao čovjek i velika uvreda mogu me ozbiljno razljutiti — govorila je Marija, ka­ ko je, stvarno, i bilo. Nasred kamenite visoravni, koju su, valjda, zbog kamena i nazvali Kamenicom, malo kao pri strani, podno planinskog predjela Bobare, šću­ ćurila se Bursaćova kuća. To je tipična krajiško-lička zidanica, dijelom nad podrumom, malo ,poduža i použa. Brvnara, sa dva mala prozora od po četiri stakla, pokrivena šimlom, sa badžom nasred kuće, ispod koje je veliko ognjiš­ te, verige i skoro uvjek pristavljen lonac ili za­ pretan kruv. Uz kuću je i kućerak, nova građevina, neš­ to kao ljetnja kuhinja, u stvari zgrada za mladence, u kojoj je i rođeno prvo Jokino i Nikolino dijete, Marija, samo nešto više od godinu dana od kako su se uzeli. Uz kuću je i ruševna kukuruzana-pletara, do nje oveći tor za ovce, malo podalje kotarina i štala za sijeno. Dvorište poravnato »samoniklim« kamenim pločama. U blatu, često presahle lokve, rokće ranjenik za posjek, a kokoši i pilići najčešće u živici ili plo­ tu skriveni od orla ili lisice. Dalje, bunar, od be­ tona slivena cisterna za pijacu vodu. To je gotovo sve, takvo je Bursaćovo stanje i imanje. To je, skoro u dlaku, prva slika kak- �vu je Marija doživjela u najranijoj mladosti i posljednja koju je iz roditeljskog doma ponijela na svoj posljednji put, na Prkose. No, i s tom slikom je, kao i s mnogo čime — bilo pa prošlo. Ona je od rata naovamo, sa­ svim izmijenjena: od kućerka u kojem je rođe­ na Marija ni traga, a ostali samo zidovi stare Bursaćeve brvnare; Simla je davno istrulila, tor i kotarine polomljeni, nigdje ništa živo oko ne­ kadašnjeg porodičnog gnijezda, a preživjeli Bursaći su daleko... Rasla je i stasala Marija, poput svih dru­ gih seoskih djevojaka na Kamenici, na Krajini. Najranije djetinjstvo provela je u igri — bez igračaka. A ako bi se šta i našlo za igru, on­ da su to bile igre i igračke seoske djece: ljesko­ va motčica — kao vreteno; nagorio proštac — kao preslica; kriv štap — kao motika; drenova grana — kao zaprežna kola; kukorjek — kao ko­ njić, itd. S time se igrala »majke-prelje«, »kopa­ nja kukuruza«, »sušenja sijena«... Od najranijeg djetinjstva, već o:l pete-šeste godine, Marija je, kao najstarije dijete u seos­ koj porodici, počela da »ide za blagom« — čuva ovce, krave, konje... Umjesto da ide u školu, Marija je, sve neg­ dje do 14. ili 15. godine, bila čobanica; preskakutala je svaki kamen na Kamenici, znala ime svakoj svojoj ovci. Poznavala je ćud svake krave, manu konja... Pjesma je bila drugo glavno »zanimanje« Ma­ rijino: baš poput ptice pjevačice, poput ševe ili slavuja, Marija je povazdan pjevala; počinjala bi još ujutru, ispred kuće, pa nastavljala sve do uveče, dok ne bi prebrojila blago i zatvorila strugu na toru. Kako nije imala od koga čuti neke prigod­ ne dječije pjesmice, to je, kako se sjeća majka Joka, sama »uvijek nešto izmišljala«. Budući da nije znala onih prvih pjesmica za djevojčice, od­ više rano je počela da pjevuši pjesme koje bi slušala od seoskih cura i momaka, često nesvjes­ na njihova smisla i poruke, recimo: Curica sam k’o u čaši cv'jeće, Koga volim uzeti me neće! O Marijinom sazrijevanju, izrastanju u dje­ vojku i udavaču, uključivanju u život sela, o promjenama i o događajima »koje samo majči2 M arija B ursać 17 �18 no oko može da vidi i srce da osjeti« — najvjer­ nije i najuverljivije svjedoči upravo majka Joka: — Počela je vrlo rano da mi pomaže u svim kućnim poslovima, pa i onim najtežim. Odlazila je na pranje rublja — prvo sa mnom, a onda i sama. Najprije na veliku lokvu, a onda dalje, u Bastase, na vrelu Bastašice... Učila sam je, po tadašnjem adetu, da sve zna, da u svemu bude besprijekorna. A kako je bila i naše najstarije dijete, na njena pleća je, htjeli m;, i ona, to ili ne, padao mnogo veći teret nego što je trebalo i što je žensko dijete moglo i umjelo da ponese. Vrlo rano, već u 12. godini, išla je u polje, da kupi sijeno, a koju godinu kasnije i da ore, ko­ pa, sadijeva stogove... Kako je glava naše kuće, naš dobri Nidžo, odlazio zorom, i vraćao se o mraku s posla u Drvaru, Mariji je »padalo u dio« i da sječe i cijepa drva... Sve je Marija htjela, sve znala, um jela i sti­ zala. Podjednako je željela da, s majkom, kuva, pere, šije, tka, plete, veze; da čuva ovce i krave, ili da ih timari preko zime; da pomaže u ora­ nju, da kupi i plasti sijeno, kopa krompir; da siječe drva, dovlači ih iz šume i cijepa, kako bi majka skuvala jelo i ogrijala njenu sestru i braću... Laćala se i kosidbe, naročito da bi u okrajku nakosila svježe trave steonoj ili oteljenoj kravi. Skoro podjednako je imala volje i postiza­ la uspjeh u »ženskim« i»muškim« poslovima, bi­ lo u kući ili u polju. — Što Marija Bursaćeva očima vidi — to rukama stvori! — govorilo se po selu. I dodavalo: — Baš je kao muško — otresita i snažna! — Kad bi, rano moja ljuta, odlazila u Bobaru, da usiječe i dotjera drva, sama bi uzjašila na osamarena konja, upravila ga stazom ka pla­ nini, pa iz njedara izvadila klupko i igle pa ple­ la, pjevajući — sa sjetom govori njena majka. Čuvajući ovce i goveda, Marija je stigla da oprede, isplete ili izveze toliko mnogo i lijepo urađenih rukotvorina da su joj se svi čudili, a poneke djevojke joj, bogme, malkice i zavidjele. �SPREMLJENO RUVO DJEVOJAČKO Brzo je Marija izrastala, stasala u lijepu dievoiku za udaiu, što je majci Joki punilo sr­ ce. ispunjavalo je ponosom, čega će se kasnije često i rado sjećati: — Zor li cure Bursaćeve! — zgledale bi se i sašaptavale majke koje su imale sinove za že­ nidbu, pa došle na spasovinski sabor, na zagledanje cura i momaka. — Vidi joj samo oči; krupne li su i vedre Ii su. blago onom koga će njima milovati! — podgurkivale bi se. — Pogledaj joj lice, drugo moja, k’o u soko­ liće! — Bog da me ubne ako danas na saimu ima tako čista i okrugla obraza, tako rumenih jago­ dica! — Majka je poželjela, kako samo ima mio osmijeh! A slika je ovakva: igra kolo kraj novoizgrađene crkve na Spasovini, narod se komeša, mo­ mci zapjevaju, stariji ljudi ispijaju čaše i fla­ še, a majke zagledaju momke i djevojke, traže­ ći priliku za svoje najmilije: — Zubi joj baš ko dva niza bisera, štono u pjesmi vele! — I kose, bome, ima; kako ih je samo, be­ štija, podijelila na oko! — Ima, sele, i prsa, i stas, i noge, ma sve, sve, sve! . . . — Blago li će biti onome koga zapadne! Kad bi neko i od onih s druge strane Unca pitao čija je to cura, tako jedra, ponosita i li­ jepa, odgovorili bi mu: — Bursaćeva, s Kamenice, bog da joj sreću da i porod blagoslovi! Majka Joka je ponijela upečatljivu sliku i sa posljednjeg predratnog narodnog zbora kod crkve na Spasovini, dolje, u središtu drvarske doline, tačno na sredokraći između Kamenice i Drvara. Tu su se od davnina, bar jednom godiš­ nje, okupljali ljudi iz čitave doline gornjeg i sred­ njeg Unca — da se provesele, porazgovaraju, pritvrde stara i sklope nova prijateljstva i poznan­ stva, a bogme i da sebi izaberu snahu ili zeta. �— Marija je, tada prvi put, sada već i cura za udaju, išla na tu svetkovinu — veli Joka. — Imala je jedno 18 godina, a to je, po našim sta­ rinskim krajiškim običajima, najbolja dob dje­ vojci za udaju, dok muškarac može biti nešto i stariji. Iako je svježinom lica i nevinošću svega što se na njoj vidjelo i što je iz nje izbijalo iz­ gledala veoma mlada, znatno mladolikija nego što je imala godina — po opštem spoljašnjem utisku, od jedrine stasa do zdravog i zrelog rezonovanja, Marija je izgledala sasvim ozbiljna djevojka, »prava cura za udaju«, kako se to ov­ dje kaže za udavaču. — Odavno je bila već poznata kao »prava pjevačica«, svi su znali da nema pjesme dok je Marija prva ne povede. Hvatala se, u posljednje vrijeme, i u kolo. Onako, pred nama i među naj­ bližima. Nije u kolu nikada prednjačila kao u Djesmi. Ali, što je postajala zrelija to je sve vi­ še voljela da igra, pa ie počela i da vodi i, ka­ ko mi to kažemo, zavodi kolo. Onako, uz tamburicu-šargijicu, uz usne harmonike, svirale-diple, ier drugih instrumenata niie ni bilo. A kola su tada kod nas bile »kukonješće«, »vranjanka«... Bilo je to, najčešće, u samoj kući, ili u dvo­ rištu Bursaćevih. Obično kad se skupi seosko prelo ili sijelo, rede moba. Kuća Bursaćeva, ka­ ko je i red kad je puna cura i dječaka, bila je često sastajalište ne samo seoske omladine, već i snaša, pa i starijih ljudi. — I sama sam se začudila kad sam moju Mariju, na tom narodnom zboru kod Spasovine. mislim i posljednjem pred rat, odjednom vidiela kako igra i zavodi veliko kolo u kome ie bilo i nepoznatih, i to mnogo — kazuje Mariji­ na mati, koja je onamo stigla sa mužem Niko­ lom i odraslim sinovima, ponajmanje da »špiju­ nira« Mariju. — Kosa joj je podijeljena po sredini čela, oa joj onako kao malo pala iznad očiju, a ona se, pusta, zacrvenjela i zadihala. Čim mi uhva­ ti pogled — istrgnu se između meni nepoznatih momaka što su igrali do nje — pa pravo k meni: v — Rođena moja, majo, gledaš li me, gledaš iz prikrajka! — Maro, dijele moje, ali ti srce kuca! �— Igrala sam, kao nikada, ta vidiš da sam i okolo povela! — Vidim, vidim, ćerce, ali me nekakav stra’ hvata — da mi se ne oznojiš i ne prehladiš!. . . — Ih, majke! Znam ja zašto se ti plašiš, znam... — Moja ćerco, kako da se jadna mati ne boji za žensko dijete! — Eh, majko, majko, ja dijete; djevojka sam, vidi koliko me, ali se ne boj, ne — neću vas ja tako lako i brzo ostaviti! . .. — 'Ajde, 'ajde, dijete, proveseli se još ma­ lo, pa ćemo kući! — reče joj i isprati je, umil­ nim pogledom, do drugarica. Sunce je zašlo za Stranu i sjenka se protegla sve do Spasovine, što je bio znak da je kraj­ nje vrijeme da Kameničani polaze kućama. — Idemo mi polako, a vi još malo poigrajte pa krenite za nama — rekoše svojoj djeci Joka i Nikola i uputiše se pod Stranu, želeći da i na taj način utiču na osamostaljivanje svoje djece. Marija, Duško, Milka i Dragan su krenuli, svako sa svojim društvom, a svi u povelikom ja­ tu Kameničana, sve kršnih cura i momaka. Ta­ ko su, u priči i veselju, stigli i do kuće. U kući Bursaćevih su prije rata, pored Jo­ ke, Nikole i njihove djece, živjeli i Nikolin otac Rade (umro 1. aprila 1941) i majka Đuja (umrla aprila 1947. u Krajišniku, u Banatu), te braća Buran, Jovo i Stevan, sa svojim ženama i po­ rodom. Dosta prostrana, kuća je na sredini imala kuvariju i ognjište, a s obje strane, u pročelji­ ma, po jednu sobu. Nasuprot ulaznih vrata bi­ la su i izlazna, koja su, po običaju, pravljena i za to da bi se kroz njih moglo umaći pred neže­ ljenim gostom, ili, još prije, ispred kakve pot­ jere. Sporedna vrata vode u oveću baštu, od­ nosno voćnjak, zasađen, mahom, šljivama požegačama, pokojom trešnjom, kruškom ili jabu­ kom. Za voćnjak se nekako veže dosta rijetka šuma, zvana Bursaćev gaj, a iza njega kuće os­ talih bratstava ovog kameničkog zaseoka: Bosnići, Rodici, Trikići i, još dalje, prema Drvaru, seoska škola na Kamenici. Ispred kuće Bursaćevih bilo je uvijek ured­ no, prije svega, zahvaljujući Mariji. Majka Joka se sjećala: �— Prvo što bi Marija svake nedjelje, ili blagdanom, uradila bilo je da uzme oveću metlu od grabova pruća, pa, pošto ga prethodno vo­ dom poprska, počisti čitavo dvorište. Onda po spremi kuću, promijeni posteljinu, potom po­ sebno uredi svoju i sestrinu sobu, sprema stvari. Preturala bi, zatim, po svom kovčegu, sla­ gala prigotovljeno »ruvo«. A kad bi se tu naš­ la i koja njena drugarica, ona bi — preturajući svatovske darove, koje je trebalo na vrijeme pripremiti — više recitovala nego pjevala one poznate »kletve djevojačke« iz narodne pjesme: Jetrvi sam čarape oplela, Dabogda ih u zemlju odnjela. . . ŠTRAJK DRVODELJSKIH RADNIKA Na formiranje karaktera djece Bursaćevih, kao i drugih mladih ljudi ovog kraja, te na nji­ hovo napredno političko opredjeljenje, bitno su uticali neki značajni istorijski događaji u dr­ varskom kraju. Jedan od njih je i generalni štrajk pilanskih radnika Drvara koji je izbio 1938. godine. O tome štrajku i uopšte događa­ jima vezanim za njega govori metalski radnik, rodom sa Kamenice, Nikola Kotle koji će 1941. godine biti jedan od organizatora opšteg ustan­ ka u Drvaru, a tokom NOR-a poznati partizan­ ski komesar i komandant: — Pošto radnici nisu htjeli da prihvate za­ konsku proceduru oko štrajka, to štrajkom ni­ su mogli da rukovode radnički povjerenici, pa su radnici na zboru izabrali štrajkački odbor ko­ ji je rukovodio štrajkom. Štrajkački odbor je za predsjednika izabrao Milana Tankosića, nadložača, a za sekretara Nikolu Kotla, metalskog radnika i sindikalnog funkcionera. Oni su bili zaduženi da pripreme predlog zahtjeva u vidu kolektivnog ugovora. Na pregovore sa poslodav­ cima moralo se ići sasvim spremno i slobodno. Nakon usvojenih zahtjeva od strane svih radnika Tankosić i Kotle su zvanično ovlašćeni da potpišu kolektivni ugovor sa poslodavcima, razumije se u koliko do njega i dođe. Predlog kolektivnog ugovora sadržavao je 23 tačke, a u svakoj od njih su postavljani i od­ ređeni zahtjevi koje su već bili usvojili radni- �ci na svom zboru. Trećeg dana štrajka — otpo­ čeli su pregovori. Zahvaljujući jedinstvu radni­ ka i čvrstoj riješenosti da istraju do kraja — svi su se nalazili na svojim radnim mjestima i niko nije napustio radno mjesto do završetka štrajka — poslodavci su morali usvojiti sve rad­ ničke zahtjeve postavljene u svakoj od 23 tačke kolektivnog ugovora. Kotle će poslije tog štrajka, vjerovatno i zbog njegove značajne uloge u tim zbivanjima, biti primljen u Partiju, čega se on ovako sjeća: — Član KPJ postao sam 1939. godine, u mo­ joj rodnoj Kamenici, a primio me Veljo Stojnić, naš novi učitelj na Kamenici. Prije toga ni­ sam bio ni skojevac niti kandidat za člana Par­ tije. Veljo me i predložio za prijem u KPJ upra­ vo u trenutku kada je trebalo da se ostvari di­ rektiva najvišeg partijskog rukovodstva — da se u Drvaru, kao značajnom radničkom centru i, naročito, poslije čuvenog generalnog štrajka, stvori jaka partijska organizacija. Inače, u vri­ jeme tog velikog štrajka drvarskih radnika iz 1938. godine, kao i prije i poslije njega, bio sam u žiži aktivnosti i na »crnoj listi« žandara i policije. Do opšteg štrajka pilanskih radnika u Dr­ varu došlo je poslije niza većih i manjih radnič­ kih štrajkova i nemira. Štrajk je imao snažan odjek i dao Drvaru pečat jednog od najnapred­ nijih i najrevolucionarnijih proleterskih grado­ va ne samo u Bosni nego i u cijeloj zemlji. On se, u pregledu istorije KPJ i radničkog pokreta između dva svjetska rata, spominje među če­ tiri najznačajnija radnička štrajka u Jugoslavi­ ji — od preko 300 radničkih pobuna, štrajkova i nemira — koliko ih je bilo u 1938. godini širom Jugoslavije. Počelo je time što je oko 1.200 pilanskih radnika Drvara, 17. avgusta 1938. godine — obu­ stavilo proizvodnju. Radnici su ubrzo zaposjeli pilanu i na svim važnijim mjestima postavili svoje straže, tako da niko sa strane nije mogao da uđe u krug pilane. Uprava pilane našla se u nezavidnoj situaciji, tim prije jer tako organizovan štrajk radnika u to vrijeme nije očeki­ vala, a još manje masovnu podršku seljaka i di­ jela građanstva, koji su štrajkačima donosili hranu. U tome su, dakako, učestvovali i Bursaćevi, što je, uz razgovore o uzrocima štrajka i �snazi radnika, bitno uticalo na političko opredje­ ljenje mladih Kameničana, među kojima i Ma­ rije i njene braće. Čitav Drvar je bio — u znaku generalnog štrajka u kome je učestvovao Nikola Bursać, Marijin otac. Sutradan, 19. avgusta, u Drvar je iz Saraje­ va stigao i generalni direktor »Šipada«, Ulmanski. U gradiću na lijevoj obali Unca »gospodin generalni« se pojavio oko 11 časova. Oko njega je bilo čitavo jato direktora i raznih šefova. Uz to, u Drvar je, već prvog dana štrajka, iz Banje Luke, upućen velik broj žandarma, tačnije reče­ no čitava žandarmerijska škola. Pošto je detaljno upoznat o štrajku, Ulmanski je, istog dana oko 14 časova — pozvao na sastanak predstavnike radnika, tj. štrajkački od­ bor. Svi su došli. Pregovori su se odvijali s naporom i podugo. Na kraju, svi radnički zahtjevi su, kako je rečeno, usvojeni, čime je štrajk u potpunosti uspio. Dok je trajao štrajk vlast je izbjegavala da ga nasilno uguši. Plašila sc radničkog jedinstva i straha da radnici neće izaći na predstojeće iz­ bore za koje je agitacija bila u toku. Međutim, kad su izbori prošli, organi vlasti su preduzeli oštre mjere protiv svih koji su se isticali u štrajku, tim prije jer je, prema navodima jed­ nog od sudionika tih zbivanja, cijelih 98 odsto birača drvarske opštine glasalo za — opoziciju. Tako je iz »Sipadove« pilane, januara 1939. go­ dine, otpušteno 90 radnika - zbog držanja u — štrajku i za vrijeme proteklih izbora. Dvadese­ tak radnika je uhapšeno i oni su odležali u za­ tvoru od 5 do 20 dana. Sekretar štrajkačkog od­ bora, Nikola Kotle, osuđen je na maksimalnu kaznu koju je mogao izreći sreski načelnik 52 dana zatvora. Pored toga, predsjedniku i se­ kretaru štrajkačkog odbora, Milanu Tankosicu i Nikoli Kotli, ministar šuma i ruda je, svojim dekretom, zabranio rad u svim preduzećima njegovor resora. Tankosić je još kažnjen sa 400 di­ nara globe i izgonom iz Drvara zbog toga sto je vlast cijenila »da je njegov utjecaj među rad­ ništvom bio nepodesan za red i mir, te da bi nje­ gov povratak u Drvar mogao biti samo od šte­ te po opšte interese« ... �Neosporno, i držanje Drvara u štrajku, i takvi rezultati izbora, i progoni najistaknutijih naprednih ljudi — bitno su doprinijeli brzom sazrijevanju uslova za formiranje prve ćelije KPJ za područje Drvara. To se zbilo koncem 1939. godine, u selu Kamenici. Uz to, u ljeto 1940. godine, na području Drvara su formirana i dva aktiva SKOJ-a — u Drvaru i Kamenici. Od tada su se događaji i u Drvaru sve br­ že odvijali. Decembra 1940. godine ovdje su uki­ nuti URS-ovi sindikati i počela hapšenja napred­ nih ljudi, među kojima i nekih članova KPJ, ali su organi vlasti, pod pritiskom radnika, bili pri­ morani da ih puste. Krajem decembra 1940. go­ dine, metalski radnik i predsjednik Međustrukovnog odbora sindikata za Drvar Nikola Kotle interniran je u koncentracioni logor Međurečje kod Ivanjice. A u februaru 1941. godine neki čla­ novi KPJ, da bi bili onemogućeni u svom poli­ tičkom djelovanju, pozvani su na »vojnu vjež­ bu«; među njima je bio i kamenički učitelj Veljo Stojnić. Povodom događaja od 27. marta 1941. godine u Drvaru je došlo do masovnih demonstracija, a neposredno poslije njih u selu Kamenici je odr­ žan sastanak svih članova Partije iz Drvara i Bo­ sanskog Grahova, gdje je izabran Sreski komi­ tet KPJ za Drvar i Grahovo, sa sekretarom Ni­ kolom Kotlom na čelu. Pored niza usvojenih odluka, na tom skupu komunista je naglašen zadatak Sreskog komite­ ta, da radi na što bržem omasovljenja Parti,e i SKOJ-a i otvaranju partijskih ćelija u naseljima gdje ih još nije bilo. Zauzet je stav i u vezi od­ brane zemlje, koji se temeljio na jasnoj politici Partije. Na osnovi zaključaka Oblasnog partijskog savjetovanja za Bosansku krajinu, održanog po­ četkom juna 1941. na Šehitlucima iznad Banje Luke, u Drvaru i većim selima stvorena je mre­ ža vojnih povjerenika pri partijskim rukovod­ stvima, čime je ubrzan rad na pripremanju us­ tanka. Ubrzo je uslijedila odluka o formiranju gerilskih odreda. Na području Drvara formirano je više odreda, brojnih i dosta dobro naoruža­ nih; odred »Kamenica« imao je 48 pušaka, puškomitraljez i 22 pištolja; odred »Crvljivica« preko 100 pušaka i teški mitraljez; odred »Javorje« oko 60 pušaka i puškomitraljez. �Pored toga, uz odrede »Kamenica« i »Crvi iivica« formirana su i po dva diverzantska odre­ da sa po 30—40 ljudi. Drvarska dolina je, dakle, spremno dočeka­ la početak ustanka 1941, a u okviru nje i ponaj­ prije, Kamenica, što je bio rezultat višegodišnje aktivnosti Partije i Skoja na ovom području, do­ brim dijelom vezane za ime i djelo Velje Štojnića. PARTIJA PRIPREMA KADROVE 26 Kada se, početkom jeseni 1938. godine, u ne­ koliko godina ranije sagrađenoj školi, oglasilo prvo školsko zvono — pred redovnim ili preraslim osnovcima pojavio se novi učitelj Velimir Stojnić Veljo. Bio je to vjesnik nečeg novog i vrlo značajnog što je u to siromašno krajiš­ ko selo donio novi prosvjetni radnik, »miran i lijep kao djevojka, a nemiran i mudar kao sva­ ki pravi mladi revolucionar«. Time škola na Kamenici nije postala samo obrazovna ustanova za opismenjavanje kako tek dorasle tako i za školu odavno prerasle mla­ deži sa Kamenice, nego i rasadnik kulture u najširem smislu. A, povrh svega, i veoma znača­ jan politički činilac u neposrednoj blizini Drva­ ra, najvećeg radničkog centra u zapadnom dijelu Bosanske krajine, — Kada je na Kamenicu došao učitelj Veljo Stojnić, mladi komunista, rodom iz Dobrog Se­ la kod Bihaća, sve je bilo lakše, i, činilo nam se, nekako drukčije — sjeća se poznati radnik i revolucionar Vaso Trikić. — On je, kao mlad i ambiciozan prosvjetar i komunista, odmah po­ čeo da, u isto vrijeme, djeluje na više kolos je­ ka. Pored redovnog rada sa mališanima, okupio je u školi i oko škole i odrasle, a onda je sve slobodno vrijeme koristio za razne aktivnosti s omladinom. Škola je ubrzo postala pravi centar prosvjetnog, kulturnog i sportskog, a uz to i pri­ je svega — političkog života. Veljo je znao li­ jepo i sa narodom; zalazio je u kuće i vrlo brzo sticao naklonost i prijateljstvo svih... Dolaskom Velje Stojnića na Kamenicu, os­ novna škola postaje centar cjelokupnog života: počelo je vanredno školovanje prerasle djece; selo je proširilo Narodnu knjižnicu i čitaonicu; �rad kulturno-umjetničke grupe je živnuo, kao i rad »kluba za fiskulturu i sport«; izvršene su pripreme za otvaranje djcčije kuhinje... Povrh svega toga — i kroz sve to — mladi i poletni učitelj i komunista Veljo Stojnić vršio je snažan idejno-politički uticaj, neposredno sprovodeći u život sve one tada osnovne zadatke Partije. U najkraćem, on je politički pripremao i pridobijao za ideje Partije mlade ljude, radni­ ke i seljake, vezao ih za SKOJ i KPJ, odnosno za napredni radnički pokret, kojima su predsto­ jali sudbonosni događaji i istorijski zadaci — dizanje narodnog ustanka i izvođenje revolucije. Kamenica je doživljavala neviđen polet, a iz svake želje i akcije njenih žitelja izbijala je neodoljiva žeđ za preobražajem. To su podsticali i učitelj Veljo i ostali komunisti, jer su u sva­ kom napretku naroda vidjeli ostvar.vanje ideja Partije, a u svakom okupljanju mladeži moguć­ nost više za sprovođenje svog uiicaja. Pored ostalog, ovdje je, početkom 1939, organizovan i »Singerov« domaćički tečaj, za koji se, među prvima, prijavila i Marija. O tome Du­ ka Bačkonja, udata Tomanović, nosilac »Parti­ zanske spomenice 1941«, kazuje: — Kuće mojih i Marijinih roditelja su bli­ zu, pa smo, kao komšije, postale dobre drugari­ ce još od ranog djetinjstva. Zajedno smo čuvale stoku, radile u polju, odlazile na prve sastanke seoske mladeži poviše pruge, na prve zabave i Skupove kod škole, na prve seoske zborove... Zajedno sam s Marijom išla i na šestomje­ sečni »Singerov« kurs krojenja, šivenja, kuhanja i održavanja higijene u domaćinstvu. Znala sam već da je Marija vrlo vrijedna, a tada smo se svi uvjerili i u to da je i veoma umješna. Ispoljila je tada i druge vrline: drugarstvo, nesebičnost, dovitljivost. Tako je, krijući od stručne učitelji­ ce, pomagala mlađima i onima koje su slabije shvatale — kako da kroje, šiju, vezu. A kad bi usmeno nešto odgovarale pa se zbunile u odgo­ voru, Marija bi im tiho došaptavala, pokazivala pokretom... Još za vrijeme održavanja »domaćičke škole«, Marijini roditelji skupe ono malo ušteđevine, a nešto novca posude i od rođaka, pa joj, među prvim »šnajdericama« u selu, kupe novu šivaću mašinu onda čuvene marke »singer«. �Marija nije strijepila nad svojom novom ši­ vaćom mašinom, niti je ljubomorno čuvala od pogleda i ruku svojih drugarica. Naprotiv, sve­ srdno ju je pokazivala svojim drugaricama. čak je onima koje iz porodičnih razloga nisu mogle da pohađaju tečaj, dozvoljavala da »malo proba­ ju šiti«. — Mi smo sa Bursaćima duže vrijeme za­ jednički obrađivali zemlju, — prisjeća se dalje Duka Bačkonja. — Kako je moj otac umro još 1936. godine to je moja majka, da bi što lakše prehranila djecu, potražila savezništvo sa nekim od dobrih susjeda. Ali, na nevolju, bili smo ja­ ko siromašni, pa se niko nije baš jagmio za nas. Ipak, pristali su, i to bez dvoumljenja, Bursaći — Nikola i Joka. Mi smo imali jedno slabo konjče, koje nije moglo orati, a Bursaći dvoje do­ brih konja. I tako: Bursaćevim konjima bi smo orali, a našim drljali. Pošto je u nas, Bačkonja, opet, bilo petoro poodrasle djece, mi smo, za uzvrat, davali malo više radne snage, na kopa­ nju, recimo... Marija je bila i »velika kupačica kukuruza«, kako tvrde njene najbliže komšije, drugarice i vršnjaci s Kamenice. Kad bi udarila motikom po suvoj i pjeskovitoj zemlji, »samo bi se diza­ li klobuci prašine i sijevalo kao munje!« — Rado bi, rano moja ljuta, svi do Marije kada se kopa, jer je ona »gonila dupli red«. Ši­ rokim zahvatima brzo bi okopavala struk za stru­ kom, jer joj je taj, valjda i najteži, seoski posao nekako i najbolje išao od ruke. Makar da je ces­ to i »duplo više« od drugih kopača »ćerala«, pr­ va je izlazila na kraj jarka i počinjala odmah s šalama i doskočicama. Prva bi u toj prilici po­ činjala pjesmu — sjeća se majka Joka svoje uis­ tinu vrijedne i umješne kćeri. Marija je po fizičkoj razvijenosti i^ snazi bi­ la prosječna seoska djevojka, veoma ženstvena, ali i djevojka jake volje, velikih zelja i zdravih ambicija, po čemu se isticala među svom omla­ dinom napredne, radne i složne Kamenice po solidarnosti i čvrstini ljudi nadaleko čuvene. Prvoborac Savo Pužić, rodom iz Bastasa, u svojoj kraćoj hronici o susjednoj Kamenici za­ pisao je: »Iako administrativno podijeljeni na pet sus­ jednih sela, Kameničani su, udruženim snagama 1930. godine otpočeli izgradnju nove škole, a �dovršili su je 1934. godine, uz materijalnu po­ moć države. Bili su složni i na izgradnji puteva i mlinova u Misijama i na riječici Bastašici. Pored Nikole Kotle, Vicuke Bodrože i dru­ gih, u Kamenici je bio veoma poznat i ugledan seljak i samouki majstor Milan Bursać. On je radio kao tesar na izgradnji seoskih kuća i sta­ ja. Istovremeno, bio je poznat i kao najbolji kosac na Kamenici i široj okolini. Bili majstor u ta dva »zanata« od posebnog je ugleda među sta­ novništvom brdskoplaninskih sela na »tromeđi«. Osim toga, Milan Bursać je i jedan od prvih ko­ munista u ovom kraju, što je još više doprino­ silo njegovom velikom ugledu među Kameničanima i u čitavoj drvarskoj kotlini«. Dolaskom na Kamenicu učitelja i komuniste Velimira Stojnića, ovo siromašno i jedno od najmanjih sela u drvarskom kraju, postaje za vladajući režim osinjak u koji često navraćaju žandarmi« — zapisuje dalje Savo Pužić. Kamenička škola postala je centar okuplja­ nja ne samo školske djece već i sve seoske om­ ladine i starijih naprednijih ljudi. Učitelj i ko­ munista Stojnić je, pored svog redovnog posla sa đacima, neumorno radio na kulturno-prosvjet nom uzdizanju seoskog stanovništva. Tumačio je i rasturao naprednu literaturu među radnici­ ma, seljacima i omladinom. U kameničkoj školi su ubrzo počele i prired­ be. Omladina je uvježbavala i prikazivala pozorišne komade bliske seljacima, kao što su »Slu­ ga Jernej i njegovo pravo« od Cankara, »Jaza­ vac pred sudom« od Kočića i si. Na ovim priredbama u kameničkoj školi pri­ sustvovali su i mnogi Drvarčani, Bastašani, Vrtočani i dr. Početkom 1941. godine na priredbu u Kamenici organizovano je došla čitava sokolska četa iz Bastasa, koju je predvodio Savo Grahovac. DOLAZE ZBILJSKI DANI U uočiratnom vremenu, bremenitom bezna­ đem i bezizlazom, narodu i ovog kraja vjeru u bolje sjutra, u izvjesniju budućnost, ulivale su napredne snage, oličene u SKOJ-u i Partiji. Uči­ telj Veljo Stojnić, sa čijim je dolaskom nastao opšti preporod sela Kamenice, bio je pravo oli- �čenie najnaprednijih političkih snaga. Konačno, na Kamenici je već bilo stvoreno jače političko jezgro, koje je postajalo sve šire i uticajnije. — Nepunu godinu dana poslije formiranja partijske ćelije (1939. godine), na Kamenici je osnovana i prva skojevska organizacija u drvar­ skom kraju — sjeća se Milan Bosnie, jedan od organizatora opštenarodnog ustanka u Drvaru i okolini. — Komunista Veljo Stojnić, mladi seos­ ki učitelj, nesumnjivo ima glavne zasluge za stva­ ranje i partijske i skojevske organizacije u Ka­ menici i uopšte za razvoj komunističkog pokre­ ta u drvarskom kram u vrijeme kada je on, uis­ tinu, bio najpotrebniji. Pored Duška Bursaća, uč;telj Veljo Stojnić je oko sebe okupio više mladih ljudi sa Kame­ nice, mahom onih koji su već bili radnici u Dr­ varu. I već u prvoj polovini 1940. godine na Ka­ menici je osnovana i organizacija SKOJ-a. — Moj brat Dušan Bačkonja — kazuje Duka — bio je izabran za sekretara skojevske organi­ zacije na Kamenici, jer je prije toga bio kandi­ dat za člana Partije. Uz Duška Bursaća, Veljo ie imao posebno povjerenje u moga brata Duša­ na, a i u ostale mlade Kameničane koje je po­ litički okupio i organizovao. Marija Bursać, Duka Bačkonja, Štaka Bašić, Dragica Basic i još neke djevojke i žene sa Ka­ menice prvi put su tada počele da se »bave po­ litikom«, makar za tu riječ većma od njih nije čestito ni čula do dolaska učitelja Velie u njiho­ vo selo. Tada su one, vjerovatno prvi put, čule i za riječ »komunista«, »skojevac«, »borba rad­ ničke klase«. Sa takvim razvojem političkog rada, po Ka­ menici počinju da se vrzmaju i žandarmi, pom­ no prateći aktivnost učitelja Stojnića i omladine koja se okuplja oko njega. — Džaba mu bilo što se oko učitelja Velje kupe muškarci, nego i ženskin'e poludjelo za njim! — bobnjala je baba Bodroža. — Kog će vraga naše cure s učiteljem — ni­ je on prilika za njih! — slagala se s njom susjetka, od Trikića. , . — O cureee! Nije za vas politika vec pleti­ vo! — savjetovale bi ih, ne i bez prizvuka iro­ nije i skoro u horu, starije žene, majke i bake. Ali, mlade Kameničanke su se, kao i sve dje­ vojke svijeta, oduvijek interesovale za sve ono �što rade momci, pa su se i one prepustile toj »opasnoj« boljki — da se bar donekle upoznaju sa »političkom situacijom«. Nema sumnje, dje­ vojke su ponajviše strahovale od toga da im mla­ dići uskoro ne odu u soldačiju, pa su se zani­ male za vojnu i političku situacju. A šta to znači kad mladi ljudi odu na vojnu — ne jed­ nom su slušale od svojih majki i baka, koje su godinama čekale svoje muževe iz prvog svjetskog rata — da ih mnoge nikad i ne dočekaju... Kako je Duško Bursać svakodnevno bio u društvu, na vezi i u akcijama s učiteljem Veljom Stojnićem, sasvim je prirodno što je Bursaćeva kuća, već od početka političkog vrenja i previranja u Kamenici, bila jedan od centara rada i stjecišta naprednih ljudi, skojevaca i ko­ munista. U isto vrijeme, u Jokinoj i Nikolinoj kući se sve češće sastajala omladina, na preli­ ma i sijelima, ostajući ponekad i do duboko u noć. — Ama, Nidžo, brate, jesi li čuo da je učitelj Veljo osumnjičen za »širenje komune« i da vlast hoće da ga proćera iz našeg sela i iz čitave dr­ varske opštine?! — priupita jednom, u povjere­ nju, komšija Bodroža inače ćutljivog Nikolu Bursaća. — E, govorio sam ja mom Dušku da mu pri­ jeti velika opasnost ako i dalje bude nerazdvo­ jan s tim našim učiteljom za koga se skoro jav­ no govori da je »crveni«, da propagira prevrat u državi — oteo se uzdah Nikoli. — Ali, neka, neka ih; siguran sam ja da ni Veljo ni moj Du­ ško, ni oni što se s njima druže, ne mogu ne­ časno ni misliti ni činiti... Onda je došlo, na žalost Kameničana i pre­ brzo, do rastanka sa učiteljem Veljom Stojni­ ćem. .. U jesen 1940. godine Veljo je dobio zadatak da obavezno pođe u Sarajevo, na Pokrajinsko savjetovanje SKOJ-a. Obaveza se, razumije se, morala ispuniti, ali se postavio ozb ljan problem: kako napustiti školu, pogotovu što je već bio pod prismotrom policije. Na sastanku partijske ćelije u Kamenici, dogovoreno je da Veljo, ipak, pođe na Konferenciju. Krenuo je — naravno ile­ galno. I pored svih mjera predostrožnosti, poli­ cija je saznala da učitelj Stojn:ć nije u školi. Naime, još ranije je uprava grada Beograda po­ slala u Drvar svog policijskog agenta Srećkovića, �sa specijalnim zadatkom — da otkriva komuni­ ste i rad njihovih organizacija. Čim je taj prevejani agent saznao da je Stojnić odsutan iz ško­ le, dojurio je sa još dva agenta pravo na Kame­ nicu. Izvršili su detaljan pretres. Pri tom je is­ kusni agent našao toliko »dovoljno kompromitujućeg materijala« u školi, odnosno Stojnićevom stanu, da ga je mogao odmah uhapsiti. Pred par­ tijskom ćelijom se, kako ističe Nikola Kotle, po­ stavio zadatak da spriječi policiju da uhapsi Velju: — Došlo se do zaključka da je jedini izlaz — organizovati javne demonstracije u Drvaru, na kojima bi učestvovala čitava Kamenica, i to pr­ venstveno zbog pretresa škole. Demonstracije Kameničana su u'spjele preko svih očekivanja. Na taj način vlast je preduhitrena i spriječena da uhapsi Velju Stojnića. Policija je bila planirala da Velju uhapsi na željezničkoj stanici u Drvaru, ali je partijska će­ lija poslala tajnu »vezu« da ga presretne između Srnetice i Oštrelja. Tako je on sišao s voza u Oštrelju, pa preko Crvijivice i Pasijaka okrenuo pješice na Kamenicu. U kancelariji sreskog na­ čelnika čuo je: — Slobodno možeš da nastaviš rad sa djecom u školi i ni dlaka ti više sa glave ne smije da fali. To je, nesumnjivo, bila jedna od značajnih pobjeda napredne Kamenice i njene partijske i skojevske organizacije. Ipak, vlasti su, u februaru 1941. godine, kameničkog učitelja Stojnića, osumnjičenog za »pro­ pagandu komunizma« i kao »opasnog prevrat­ nika« — pozvale u rezervu, u kojoj će, u Banjoj Luci, služiti sve do napada Hitlera na Jugoslavi­ ju i sloma kraljevske vojske. Ali iako je u »pre­ vratu «1941. Stojnić bio daleko od Kamenice — njegov uticaj je bio itekako »prisutan«, naročito u radu partijsko-skojevskog jezgra što ga je up­ ravo on stvorio. Sve to što je u selu činio učitelj Veljo veo­ ma je interesovalo paladu braću Bursaće i njiho­ vu nešto stariju sestru Mariju. Ali, kako nije bio običaj da ženska djeca uče škole — već kako će kuću kućiti i djecu podizati -— to nije ni do­ lazilo, ne bar ozbiljnije, u pitanje da h jh ne, da i Marija Bursać nauči čitati, pisati i računati. — Eh, moj braco Vaso, blago tebi kad i tj već znaš da čitaš i pišeš, pa možeš da naučiš �i napamet ove divne pjesmarice — govorila je, s tugom u srcu, Marija svom tada najmlađem bratu, koji je upravo pošao u prvi razred osno­ vne škole. — Pa nauči i ti, sejo, da čitaš i pišeš, ko ti brani! — Svi, baš svi, eto, vele: »Nije za ženske knjiga, već kolijevka!« — Nemoj ti plakati, Majo, ja ću tebe nauči­ ti! — tješio ju je Vaso. — 'Ajde, braco, čitaj mi nešto... — A šta bi najvolila da ti čitam? — One lijepe pjesmice, od onog Zmaja!... Lako je pamtila i kratke narodne priče i baj­ ke, a posebno pjesme o junacima, pogotovu o Kosovu i Braći Jugovića, što je slušala od Du­ ška i Dragana, te još neke od seoskih guslara... Krijući od roditelja i susjeda, Marija bi se nadnosila nad bukvar brata Vase, učeći slovo po slovo. Hvalila bi se, kriomice, braći Dušku i Draganu — kako je već pola slova naučila, a naučiće, zacijelo, i čitavu azbuku, samo ako je oni nikome ne odaju. Molila ih je, po koji već put, da glasno recituju pjesmice koje su naučili napamet, kako bi i ona upamtila makar koju. Među prvim epskim pjesmama naučila je »Smrt majke Jugovića«, najčešće ponavljajući stihove: Ako su nam odletjeli idrali, Ostali su ptići ždralovići, Hranićemo ptiće ždraloviće, Naše pleme ostat' pusto neće! Između dva rata, posebno je bila popularna Zmajeva pjesma »Dižimo škole«. U Kamenici su, u vrijeme izgradnje nove školske zgrade, od 1930. do 1934. godine, svi znali i izgovarali Zmajeve stihove: Dižite škole, deçà vas mole, jer ima V goreg srama i stida neg' svome čedu — ne dati vida... A izgovarali su Kameničani, zamišljeni nad njom, i onu Zmajevu vizionarsku poruku mla­ dima: 3 Mai na Bui.sac: 33 �Pamtite, deco, ove zbiljske dane, Ove zbiljske dane, jedva dočekane ! . . . A ti »zbiljski dani«, u prenesenom značenju, dolazili su i ovdje, uvodeći i Kameničane u uis­ tinu ozbiljno vrijeme, donoseći trenutke sudbo­ nosnih odluka i konačnog obračuna, kako to i narodna pjesma kaže: Zeman doš’o — valja vojevati, Za slobodu krvcu proljevati, Dižite se, braćo, na oružje! VICUKA, MARIJINA LJUBAV O djevojci Mariji u roditeljskom domu na Kamenici, njenim ljubavima i željama, autor ovog štiva dugo je razgovarao s njenim najbližima. Sa Marijinim roditeljima, Jokom i Nikolom, prvi put 3. maja 1960, u njihovoj novoj kući u Bač­ koj Palanci, u Ulici Maršala Tita broj 66. — Pitaju nas često o Marijinim djevojačkim danima, o simpatijama prema momcima, o pri­ likama za udaju... To, izgleda, interesuje mla­ dež, a mi im ne možemo mnogo reći, jer je krat­ ko poživjela, još u teška vremena — veli Mari­ jin otac Nikola, — Bila je, bome, kao i svaka druga mlada i zdrava cura: imala je simpatija, željela je da živi, da voli i da bude voljena, da nađe pravu priliku i temeljnog životnog druga s kojim će proživjeti u slozi i ljubavi, izroditi djecu i po­ dizati ih u boljem vremenu — kaže starica Joka i, gledajući nekud u daljinu, dodaje: — Imala je momka kojeg je, možda, jedino, a svakako najviše voljela. Bio je to naš komšija, Vid Bodroža koga smo svi zvali Vicuka. Što jest — što nije, tek lijepo su se gledali i pazili. A bili su, bogme, i par, što vele kao bor i jela, baš jedno za drugo i po izgledu, i po naravi. Sa­ stajali su se počesto, na zborovima, na prelu, kod stoke... Naša djeca su često, i kada nije bilo nasta­ ve, odlazila školi, naročito od kako se Duško po­ vezao s učiteljom Veljom Stojnićem. Vicuka i Marija sretali bi se i tamo, ili na putu. �— Po selu se, istina, govorkalo da se u Ma riju zagledao i Živko Bodroža, kršan i dobar mo­ mak, isto iz našeg prvog komšiluka, koji će ju nački poginuti u bici na Prkosima, kada je i Marija smrtno ranjena. Učesnici te bitke su nam kazivali da mu je Marija pritrčala i previla mu rane junačke, ali je ubrzo ponovo ranjen i izdah nuo je baš tu, na tom krvavom bojištu — pri­ povijeda Nikola, dodajući i on da je njihova kći »imala dosta lijepih prilika za udaju«, ali da joj je srcu, ipak, bio najdraži Vicuka, a i ona njemu Ako se, dakle, može govoriti o pravoj s'm patiji, o momku djevojke Marije stasale za uda­ ju, o njenoj nepodijeljenoj ljubavi, onda je to Vid Bodroža Vicuka. To kažu njeni roditelji, ta­ ko priča većina Kameničana, toga se sjećaju i Marijini i Vicukini drugovi iz mladalačkih dana s Kamenice, te njihovi ratni drugovi i saborci. Vida Bodrožu svi su, od milja, zvali Vicu­ ka. Rođen je 1919. godine u Kamenici. To je onaj opjevani drvarski radnik i prvoborac ustan­ ka iz pjesme borca i pjesnika Branka ćopića čiji je naslov »Dva heroja bratstvo kuju i kroz borbu učvršćuju«. Pjesma je posvećena dvojici znanih junaka, kasnije narodnih heroja, Vicuki Bodroži i Anti Rukavini (rodom iz Žegara, kraj Bihaća). Njen dio glasi: Ponesi nas, striče vjetre, i ne štedi kilometre — Kamenici, kršnoj Lici na granici, nedaleko od Drvara, ima jedna kuća stara, od kamena građe grube, o nju vrijeme tupi zube; tu je gorki hljebac gricko Bodroža hrabri Vicko. .. Kada je odrastao, Vicuka je, uz seoske po­ slove, katkad zamjenjivao i oca na pruzi, odno­ sno posluživao u seoskoj školi, da bi se zatim zaposlio u Fabrici celuloze u Drvaru. Kada je u aprilu 1941. godine došlo do rasula bivše jugoslovenske vojske, u Drvaru i okolini se oružja i vojničke opreme moglo naći tako reći pored puta, doslovno na sve strane. Tako je Vid Bodroža Vicuka, izvršavajući direkt vu KPJ da se prikuplja oružje i ostali ratni materijal, do­ šao do mitraljeza. S njim će, kada je KPJ, 27. jula, pozvala u juriš na Drvar, učestvovati i is­ taći se u tom okršaju. Naročito će se, nešto kas- �36 nije, pokazati za vrijeme ustaške ofanzive iz prav­ ca Bihaća, u borbi koja je vođena na Oštrelju. Ugledan i omiljen, Vicuka je znatno dopri­ nio i omasovljenju ustanka u svom kraju, što je bilo veoma važno. U okršajima na cesti Bosanski Petrovac — Oštrelj — Drvar, Vicuko Bodroža se sa svojim vo­ dom nalazio na pravcu glavnog neprijateljskog udara. Daleko nadmoćniji i bolje naoružan, ne­ prijatelj je prisilio i lijevo i desno krilo parti­ zanske zasjede da se povuče iz okršaja i odstupi u šume Klekovače. Međutim, iako izložen najžeš­ ćem udaru i uragans'koj vatri neprijatelja, Vicu­ ka nije odstupao. Uz njega su ostali i nekolici­ na boraca njegovog voda. Ispod samog Oštrelja oni su se ušančili i nisu dali neprijatelju da pro­ dre na slobodnu teritoriju Drvara. Kada su os­ tali borci vidjeli da se Vicuka sa grupom drugo­ va odlučno odupire neprijatelju na pravcu njego­ vog glavnog udara, uz samu cestu, pribrali su se, sredili za napad i izvršili opšti juriš. Nepri­ jatelj je ne samo zaustavljen, nego i potpuno razbijen i vraćen tamo odakle je i došao. O partizanskoj pobjedi na Oštrelju i pod­ vigu Vicuke Bodrože brzo se pronio glas širom Krajine i Like. Vijest o uzaludnom pokušaju Pavelićevih ustaša da iz Bihaća prodru preko Bosanskog Petrovca za Drvar i Grahovo, odjek­ nula je širom »Nezavisne Države Hrvatske«, pa i dalje. Vicko Bodroža se istakao i u borbama iz­ među Drvara i Bosanskog Grahova, početkom 1942. godine, On je, samo sa jednim vodom, do­ čekao i više puta razbio daleiko nadmoćnijeg ne­ prijatelja. Tako je izvršio napad na istureni italijanski položaj na predjelu Gornje Kamenice. Bilo je to na sam 1. maj — Međunarodni praz­ nik rada 1942. godine. Partizanska pobjeda bila je potpuna. I praznikovanje Prvog maja bilo je tim veće i radosnije. Samo nekoliko dana posli­ je toga, na prijevoju Ploče, na cesti Drvar — Ka­ menica — Ploče — Resanovci — Bosansko Gra­ hovo, Vicuka Bodroža sa svojim borcima sačekuje italijansku kolonu i uništava dva kamiona. Te, druge, ratne godine Vicuka je primljen u Partiju. Godine 1943. Vicko Bodroža se istakao u vi­ še borbi tako da je dobio i posebnu pohvalu šta­ ba Prvog bosanslkog korpusa. Naime, on je sa svojim borcima, u okršajima između Sanskog Mosta i Prijedora, uništio bataljon Nijemaca, a �u jednoj bici između Bihaća i Bosanskog Petrov­ ca potukao je dvije čete Nijemaca... Maja 1943. Vicko je, sa komesarom svog bataljona, upao, jašući na konjima, u selo Čećavu i strojnicama su rastjerali preko 200 četnika!... Četvrta krajiška brigada, formirana 9. sep­ tembra 1942. godine na Tičevu kod Bosanskog Grahova, prošla je dug i slavan borbeni put od planine Šatora, preko Srbije i dijela Crne Go­ re, do bitke za Beograd i posebno se istakla u borbama na Sremskom frontu. U mnogim bor­ bama vođenim u operacijama prodora u Sr­ biju, u bici za oslobođenje Beograda i na srem­ skom frontu, komandant te brigade NOVJ bio je već legendarni junak Vid Bodroža Vicuka, što je bilo priznanje njegovoj ličnoj i starješinskoj hrabrosti. »Popunjena i odmorna, brigada je iz Beo­ grada pošla na sremski front« — stoji u opisu borbenog puta te brigade. »Tu je vodila teške borbe sve do aprila 1945. godine, kada je krenu­ la u posljednju ofanzivu za konačno oslobođe­ nje zemlje. Na sremskim ravnicama brigada je Viciiko Bodroža, jedina M arijina ljubav �izgubila više svojih rukovodilaca i starih i novih boraca. Među njima je bio i komandant brigade Vicuka Bodroža..,« On je, kako je zapisano, he­ rojski poginuo, »omogućivši da se dvije briga­ de NOVJ izvuku iz vrlo kritične situacije«. Za narodnog heroja proglašen je 5. jula 1951. godine. Tako su, u ratnom vihoru, poginuli i Marija i Vicuka. Time je i njihova ljubav, ljubav izme­ đu dvoje heroja, ostala neostvarena, što narod kaže — nesuđena. KAMENICA — CENTAR USTANKA Došli su: rat, kapitulacija zemlje, strahovla­ da ustaša i, srećom, ubrzo — opštenarodni usta­ nak kojeg su poveli komunisti... S dolaskom rata, simpatije su prekinute, ljubavi otete, mladosti zapućene na staze borbe i neizvjesnosti. Marija Bursać, kao, uostalom, i većina nje­ nih drugarica i drugova, imala je sada samo je­ dnu i istinsku ljubav — borbu protiv fašizma, žestok boj protiv okupatora i ljutu bitku sa do­ maćim izdajnicima, ustašama i četnicima. — Sloboda je najveća svetinja! — govorila je često Marija, dodajući da se tome mora podre­ diti, doslovno i bezrezervno, sve: i mladost, i ljubav, i udaja, i ženidba, i kuća i djeca, i zdrav­ lje i život! Sve je trebalo, sve se moralo žrtvo­ vati samo jednom: borbi za pobjedu, za oslobo­ đenje domovine, za bolju, pravedniju i srećniju budućnost svoga naroda. Pojedinosti o tome kako se Marija Bursać predala toj svojoj, sada i jedinoj, ljubavi — bor­ bi za narod, za slobodu, i kako je istinski i do­ kraja sve podredila i žrtvovala interesima revo­ lucije — živo se sjeća i Milan Tminić, istaknuti prvoborac od Drvara, u ratu član Mjesnog i se­ kretar Sreskog komiteta SKOJ-a: — Bar tridesetak puta sam u ratu ručao, večerao ili zanoćio u kući Bursaćevih, na Kame­ nici. Ali Mariju sam rijetko kad zaticao u kući. U prvo vrijeme radila je na sakupljanju po selu i odnošenju na položaje hrane, pa zatim obuće i odjeće, pokrivača i zavoja za borce. Tek kasno u noć dolazila bi iz akoije i odmah se prihvatala brojnih seljačkih poslova i domaćickih obave­ za u kući. �Bila je orna za svaki posao i sposobna da sve brzo i kako valja uradi: od dočekivanja i smještaja gostiju do podmirivanja blaga. Nikada nije mirovala, ni trena nije imala slobodnog... Starija braća su otišla u borbu, a mlađa osta­ la premlada, pa je ona jedina mog'a da pomog­ ne već postarijim i bolešljivim rod.teljima. Ona kod nas, istina, ni po tome nije bila ne­ ki naročiti izuzetak od dobrog dijela naše divne omladine. Bila je, što bi se reklo, tipična seoska, »nepismena«, djevojka. Ipak je, po mnogo če­ mu, služila kao primjer svim svojim vršnjaki­ njama. S njom, s njenim radom i uspjesima, ne­ rijetko smo prekorijevali druge djevojke, pa i mladiće — ističe Tminić. Čim je, sredinom aprila 1941. godine, kapi­ tulirala bivša kraljevska vojska, na scenu, pod okriljem njemačkih i italijanskih fašista, stupa kvislinška tvorevina »Nezavisna Država Hrvat­ ska«. Poglavnik Ante Pavelić brzo uvodi ustašku strahovladu. Na udaru su: komunisti i skojevci, pa Srbi, Židovi, Gigani... I u drvarskom kraju su počeli: pljačke, mal­ tretiranja, odvođenja nedužnih ljudi — prvo u policijsko-žandarmerijska mučilišta, zatim na streljanje, bacanje u bezdane, u rijeke... Ali, Komunistička partija Jugoslavije nije priznavala kapitulaciju. U radničkom Drvaru ona je imala ne toliko brojnu koliko jaku organiza­ ciju, računajući, uz to, i na novoformirane skojevske organizacije i veliki broj svojih saradnika i simpatizera. Na čelo naroda drvarskog kraja stavili su se najbolji njegovi sinovi — komunisti i revolu­ cionari, među kojima su se isticali: Ljubo Babić, Veljo Stojnić, Milutin Morača, Slavko Rodić, Ni­ kola Kotle, Vaso Trikić, Milan Bosnie, Bogdan Pećanac, Ilija Materić, Milan Bursać, Miloš Bauk. Vaso Kelečević i mnogi drugi. Oni, prvo, organizuju prikupljanje svog ras­ položivog oružja, zatim povlačenje odrasiih lju­ di i šume, okupljanje prvih borbenih grupa, ustaničkih vodova, četa i odreda. Već početkom jula 1941. godine Kameničani su organizovali i svoj logor u šumi Praščijaku poviše Kamenice, a već za nekoliko dana spustili su se iznad samih kuća, u šumi zvanoj Trninića �Okliak. Tamo su danjivali i nooivali, hranili se, prebrojavali sakupljene puške, municiju, bombe, pištolje, rogulje, sjekire i drugo oružje i oruđe s kojim će poći u prve borbe. To je, u stvari, bio prvi gerilski odred slobodarske Bosanske krajine. Istovremeno, na terenu Kamenice nala­ zio se i štab drvarskih ustanika, s komandan­ tom Ljubom Babićem na čelu, kojeg je partijsko rukovodstvo Bosanske krajine odredilo za vojnog povjerenika u srezu Bosansko Grahovo (i Drvar). Zamjenik komandanta Štaba bio je Milutin Morača, student prava iz kolonističkog sela Novi Žednilk kraj Subotice, rezervni oficir bivše jugoslovenske vojske. To što su Kameničani i u tome prednjačili u širem kraju, rezultat je djelovanja prve partij­ ske ćelije i prvog skojevskog aktiva u drvarskoj dolini — formiranim na Kamenici. Uostalom, na Kamenici je, tačnije rečeno u njedrima šume Bobare, noću 26/27. jula 1941. donijeta i odluka 0 otpočinjanju opštenarodnog ustanka u Bosni 1 Hercegovini, odakle su razaslati kuriri k Srbu, slobodarskom ličkom mjestu u kome je, istog dana kada i u Drvaru, sutradan 27. jula, planula prva ustanička pušlka — osvetnica u bratskoj Hrvatskoj. Ubrzo poslije dizanja narodnog ustanka, Ka­ menica postaje »zasebno selo«, na glasu ^ kao partizansko i borbeno, čime Kameničani, baš kao i prije rata, u radničkim štrajkovima, zauzimaju istaknuto mjesto u drvarskoj kotlini. Poslije prvog oslobođenja Drvara, 21. avgus ta 1941. godine — na inicijativu Štaba drvar­ ske brigade i u saradnji sa članom CK KPJ Mar­ kom Oreškov.ićem Krntijom — na Kamenici je održana konferencija žena, na kojoj su, pored žena i devojaka sa Kamenice i iz okoline, uces tvovale i Muslimanke i Hrvatice iz šire okoline Drvara, kao i žene iz Slovenije, koje su se za vrijeme ustanka zatekle na ovoj teritoriji, ka­ mo su ih Nijemci protjerali sa ognjišta iz oko­ line Maribora i iz drugih krajeva Sloven je. Na toj konferenciji žena manifestovano je bratstvo i jedinstvo Srba, Hrvata,^ Muslimana i Slovenaca, a borcima je, na položaje upućeno pismo, sa porukom da istraju u borbi protiv okupatora i domaćih izdajnika, te da se uzdrze od osvete nad nedužnim stanovništvom drugih nacionalnosti, a prije svega nad Hrvatima i Mus- �limanima koji nisu bili krivi za nedjela izdajni­ ka i krvoloka iz njihovih redova. Takav stav up­ ravo ubjedljivo govori o uticaju Partije u ma­ sama i visokoj svijesti naroda Kamenice i dr­ varske doline, tim prije jer su mnoge od tih že­ na ostale bez svojih najmilijih, koje su Nijemci ili ustaše zvjerski umoril'. Krajem prve ustaničke godine Kamcničani su, na potpuno demokratski način, izabrali i svoj prvi narodnooslobodilački odbor. Predsjed­ nik odbora bio je Nikola Bodroža, a članovi: Jovo Bursać, Dušan Rodić, Vid Bodroža i Dragan Dejanac. Na toj »kamenitoj Kamenici« je, u proljeće 1942. godine, osnovana i prva partizanska ekono­ mija na slobodnoj teritoriji Bosanske krajine. Stvorena od dobrovoljnih priloga seljaka iz oko­ line Drvara i od rekvizicije i konfiskacije imo­ vine neprijatelja naroda, ekonomija je jedno vri­ jeme raspolagala i sa 6.000 ovaca i koza, oko 320 grla goveda i konja i dr. Magacini su se nalazili u kućama i oborima Jovana Papka i Davida Kamenka u Koritima i u zaseoku Razboj kod Bastasa, a kasnije u samoj Kamenici. Pekara, otvo­ rena pri ekonomiji, bila je u selu Boboljusci. Upravnik te ekonomije bio je Kameničanin Đuro Bodroža. U jesen druge ratne godine, tačnije 22. avgusta 1942, na Kamenici je osnovano jezgro slavne Treće proleterske krajiške brigade. U svim tim i drugim zbivanjima Marija Bur­ sać je imala veoma zapaženu ulogu, zbog čega je njena aktivnost za NOP i ostala u tako ži­ vom sjećanju učesnika tih istorijskih događaja. Po sjećanju mnogih, Marija je već u predustaničko vrijeme, a obaška u prvim ustaničkim danima, predano izvršavala sve zadatke koje su postavljali Partija i SKOJ, mada ona, zvanično, još nije bila »organizovana«. Ubrzo je postala glavna ličnost među žena­ ma u čitavom kraju: kao vjetrom nošena, ona obavlja niz kurirskih zadataka na relaciji Kame­ nica — šuma Bobara — logori gerilaca — Drvar. A kada su organizovane prve ustaničke gru­ pe, čete i odredi, Marija, s još nekoliko druga­ rica i drugova, održava kurirske veze između pr­ vih ustaničkih četa i odreda u Drvaru i čitavoj drvarskoj kotlini. �Danju se oprezno kreće po kamenjaru, kroz išume i preko proplanaka, kako je ne bi primije­ tili i uhvatili neprijatelji. A noću se tako slo­ bodno kretala kako se može kretati najsmioniji muškarac, ne plašeći se »ni vuka, ni hajduka«. Pisma je krila u njedra, u opanke, zašivala u odjeću, a usmene poruke tako dobro pam­ tila — da ih je znala naizust. Poput košute je skakala s kamena na ka­ men, od kuće do kuće — kada bi sakupljala hra­ nu i odjeću, odnosno od položaja do položaja — na kurirskim zadacima. Sa strinom, Anđukom Bursać, Dukom Bačkonja i drugim djevojkama i mladim ženama, prikuplja i sprema hranu za ljude u šumi. čak se, kako kazuje Branko Vještica, rodom iz zaseoka Gornje Vrtoče, raspituje po selu da li još gdje-gdje ima skrivenog ili zabačenog oružja, starinskih kremenjača i lovačkih pušaka. Organizuje prikupljanje odjeće i obuće; sakuplja ši­ vaće mašine u seoskoj školi i rukovodi radom u improvizovanoj krojačnici... — Primjetno Marijino isticanje, kao veoma vrijedne i sasvim odane djevojke, zapaženo je u radu Odbora fonda. To su u nas bili prvi po­ moćni vojno-pozadinski organi vlasti kojima je osnovni zadatak bio snabdijevanje ustanika. E, Marija je bila najaktivniji član tog našeg odbo­ ra — sjeća se još vrijedna aktivistkinja na Ka­ menici Duka Bačkonja. — Taj Odbor fonda ve­ ćinom je i bio sastavljen od žena i djevojaka. Pored hrane, sakupljale smo gotove odjevne predmete, ali i tkanje i sukno, pa bi to šile u krojačnici što smo je organizovali u seoskoj ško­ li. U njoj je uvijek bilo spremno za rad bar de­ setak drugarica, onih što su uoči rata, zahvalju­ jući učitelju Velji Stojniču, završile »Singerov« tečaj šivenja i krojenja. Odnosile bi to u šumu, u logore ili u Drvar, kod tzv. »Kantine«, gdje je bio sabirni centar hrane d odjeće — za ustanike. MARIJA POSTAJE SKOJEVKA Prvi skojevski aktiv u ovom kraju, kako je rečeno, formirao je, još 1940. godine, učitelj V e ­ l i o Stojnić. Bio je to skojevski aktiv — na Ka­ menici. Za sekretara je izabran Marijin susjed �Duško Bačkonja, radnik u Drvaru kao i većina Kameničana. Rad skojevaca se prvo osjetio na kulturno^prosvjetnom i sportskom polju, a s vremenom i u pogledu idejno-poliličkog djelovanja. To je privlačilo, intcresovalo i okupljalo sve veći broj mladića i djevojaka. To druženje mladih za starije je bilo upad­ ljivo i pomalo čudno, da ne kažemo i sumnjivo, naročito za brižljive majke, koje su itekako pa­ zile s kim njihove kćeri »idu«. Odgovor na to njihovo pitanje doći će ubr­ zo, s vijestima o narodnom ustanku u Drvaru, 27. jula 1941. godine. Mladi su se družili — da bi se organizovali za borbu. — Još u septembru 1941. Marija je postala član SKOJ-a — kaže njen brat Dragan. — Sasta­ nak na kome je primljena održan je u kući ro­ ditelja aktivistkinje Duke Bačkonje. Bilo je to prvo primanje u SKOJ najaktivnijih mladića i djevojaka sa Kamenice, poslije izbijanja ustan­ ka. A Marija je važila za najaktivniju i najrevo­ lucionarniju omladinku, slobodnu, istrajnu, odvažnu. Poslije su primani novi članovi. Tako je krajem prve ratne godine skojevska organizaci­ ja na Kamenici imala 23 člana i bila toliko jaka i tako organizovana da je mogla da izvrši sve povjerene zadatke. Svi sposobni mladići sa Kamenice ubrzo će stupiti u partizanske odrede, a drugarice u rad­ ne čete, zatim i one u partizanske redove... U isto vrijeme, znatno je ojačana i partijsika ićelija na Kamenici, koju su uoči svenarodnog ustanka 1941. godine činila svega četiri člana: Velimir Stojnić Veljo, učitelj, Nikola Kotle, metalski radnik, Milan Bursać, seljak i Husein Habdičević, učitelj u Resanovcima (Bosansko Gra­ hovo), rodom od Doboja, (streLjan 1942. godine od strane neprijatelja). Vlado Grujić, iz Podbrine kraj Drvara, poza­ dinski radnik iz vremena ustanka, Mariju Bur­ sać je upoznao preko njene braće Duška i Dra­ gana koji su, jedno vrijeme, pješice, s Kamenice dolazili u školu u Drvar: — Obojica su bili divni drugovi, dobri đaci. Bio sam nešto mlađi od njih, pa bi me oni šti­ tili i od ponekog odraslijeg oškop:ce. Od njih sam prvi put ponešto čuo o radničkom pokre­ tu, SKOJni, Partiji. A nije ni čudo; to su bili uče- �nici naprednog učitelja i komuniste Velje Stojnica. Duško je ubrao postao vrlo uticajan u školi, djelovao je na sve nas i okupljao nas oko sebe. Oprezno nam je govorio o onome što će da dođe, o idejama Partije i SKOJ-a, o predsto­ jećim odlučujućim borbama. Nije prošlo dugo, a »ono što nas čeka« je došlo. Ubrzo je, poslije ustanka, formirana speci­ jalna, Drvarska omladinska četa, kojom je Duš'ko, u saradnji sa starijim drugovima, upućenih u oružje i vještine u ratovanju, rukovodio. Iz­ vodili smo vojničku obuku i pripremali se za skori odlazak u ustaničke, partizanske redove. Vježbali smo u Drvaru, na terenima Kamenice, Zaglavice... Tada je Vlado upoznao i Mariju, o kojoj je mnogo slušao i od njene braće: — Bila je stalno u akciji, uvijek vrijedna i politički dobro »potkovana«, što je u ono vri­ jeme bila prava rijetkost kod žena i djevojaka. Ostala mi je u uspomeni i kao veoma lijepa dje­ vojka, okrugla lica, rumenih obraza, crnoputa, krupnih crnih očiju, skladno razvijena. Nije baš mnogo govorila, ali ono što bi rekla imalo je svoje mjesto. I riječima, i djelom, i šalom, i ipjesmom, — bila je za borbu. Dok bi radila pjevušila je i, sigurno, tako osjećala: Mila majko ti ne zali sina, Kad ga u boj zovne domovina. U iskrenost Marijinih riječi duboko vjeruju i njene najintimnije drugarice koje su je, jed­ nog julskog dana 1941. godine, zatekle zamišlje­ nom nad otvorenim kovčegom, punim njenog ruva djevojačkog. Odjednom joj se otelo: — Rat je. Pokolj je počeo. I sad: ili u rop­ stvo robovati ili bunu buniti! Izbora nema — domovina zove! Daću joj sebe i — darove!... To je rekla i onda na kićene biljce, šarene vunene čarape, tkane torbe, na veliko ruvo — složila i ono malo, tkano, veženo, bijelo, sve naj­ urili ie. .. To je bilo u praskozorje ustanka. Marija se obećala — borbi, narodu. �PRVI USTANICKI DANI Bila je nedjelja, 27. jul 1941. godine. Ustanak na Uncu! Došli su oni »zbiljski da­ ni — jedva dočekani« kako je pjevao Zmaj. Za­ kucala na svaka vrata poruka iz narodne pjesme: Zeman đoš'o valja vojevali, Dižite se, braćo, na oružje! Došli su dani Drvara, da se pokaže i doka­ že zašto mu je narod, još davno, spjevao snažan stih: »Nema Unca do — žarkoga sunca!«, što je u svojim djelima oteo od zaborava veliki krajiš­ ki pjesnik i borac Petar Kočić. Ova junačka krajina, čuvena »tromeđa« i gnijezdo junaka, sve što je dobro znala i valjano imala, upjesmila je, sve mjerila epskim aršinima... Sad je sve što je do puške doraslo — kre­ nulo u ustanak, u bunu; doslovno sve se stavilo u službu borbe za slobodu, za pobjedu... S planinskih visova ove slobodarske trome­ đe Krajine-Like-Dalmacije, snažan vjjtar donosi, a valovi rijeke odnose, i opet neke neuhvatljive snage natrag vraćaju, kao snažan eho, kao opo­ menu, kao ohrabrenje — slobodarsku pjesmu na­ roda, nepokorenog i zbratimljenog: Sastala se Dalmacija s Likom Ne daju se pokoriti nikom ... Kordun, Bosna, Banija i Lika To je, braćo, čvršće od čelika. Ne samo što ovdje nije bilo uobičajeno, ne­ go je bilo i neprihvatljivo da žensko, još ako je djevojka za udaju — obuče muško odijelo! To joj selo nikada ne bi oprostilo, a navući na se ljagu muškarače — najružnije je što se može do­ goditi jednoj djevojci, ili bar toliko velik porok kao kad se okopili ili prevari vjerenika... Ipak, vrijeme poslije okupacije zemlje, zatim u doba pljačke, pokolja, bacanja u bezdane, ise­ ljavanja, zbjegova u šume, danonoćnog straha od njemačkog »šmajsera«, italijanske »kuse« i ustaške »kame«, od stotine nevolja koje je do­ nio rat — bilo je takvo da se i muško i žensko moralo držati muževno, jer su, slikovito govoreći, došla muška vremena. — Još one večeri, između subote i nedjelje, to jest između 26. i 27. jula četrdeset prve, kada �J® u okliaku, poviše Kamenice, usvojena odluka Partije o podizanju narodnog ustanka u Bosanskoj krajini i Lici — moia Mara se, boga­ mi, odmah obukla u muško odijelo. Našla'je ne­ ke »svetačke« pantalone jednog od braće pa neki kaput i kapu. Ona je prva od cura na Kame­ nici obukla pantalone, a odmah su joj se pridru­ žile još neke djevojke u selu. Tako je to i proš­ lo bez većih zamjerki i najvećih zakerala u selu. Sve je tada znalo u kakvim smo nevoljama, kak­ ve sve aie zijevaju na nedužni narod, i sada je najglavnije bilo da se te aie smire i pobiju, a ko se kako nosi — to je najmanje bilo važno. Ta­ ko se i događalo da mnogošta što nam ranije »niije išlo pod kapu« — ne vidimo, a i što i vi­ dimo — da ga lakše prihvatimo... Tako pripovijeda majka Jovanka, navodeći kao glavni razlog takve Marijine odluke — želju da, u slučaju susreta sa neprijateljskim vojnikom, izgleda kao muškarac, pa ,će i on »odmah imati veći zort nego kada bi vadio ženskinju...« Znano je da su sa Kamenice, te istorijske noći, kuriri požurili da jave drugovima na ličkoj strani, u Srbu, da sutradan, 27. jula, zajednički otpočnu sa — narodnim ustankom. Veza između komunista drvarskog kraja i Sr46 ba uspostavljena je još u vrijeme povratka ko­ lonista iz Novog Žeđnika, sa sjevera Bačke. Oni su tamo imali svoju skojevsku i partijsku orga­ nizaciju od preko 110 članova i veoma aktivno su radili. Riječ je o ljudima koji su, poslije ka­ pitulacije bivše jugoslovenske vojske, bez igdje ičega, protjerani sa svojih dotadašnj h domova, od strane mađarskih fašista. Hort'jevoi su, nai­ me, odmah počeli masovno da ubijaju i odvode u internaciju sve one koji su im smetali u ostva­ rivanju fašističke politike. Umjesto u smrt ili ropstvo, ovi ljudi — poslije prvog svjetskog ra­ ta, kao dobrovoljci, kolonizirani blizu Subotice — vratili su se s porodicama u zavičajna mjesta, k svojima. Među njima je bilo više skojevaca i komunista, kao što su bili: braća Milutin i Pero Morača, Drvarčani, a iz Srba d okoline: braća Dušan i Vojo Mileusnić, Đoko Jovanić, Danić Damjanović, troje mladih skojevaca i komunista iz porodice Bujić i dr. Jedna od Bujićevih, Mira, prvih dana ustanka će preći u partijsko rukovod­ stvo Drvara i udati se za Milutina Moraču, svog vjerenika i jednog od glavnih vojnih rukovodi­ laca drvarskih ustanika. �Svi ti ličko-krajiški Žedničani bili su ili čla­ novi KPJ i SKOJ-a, odnosno kandidati za člano­ ve tih organizacija, ili simpatizeri Partije i njena uzdanica. — Vrlo velik doprinos tih drugova i druga­ rica Žedničana, u narodnom ustanku u Drvaru i Srbu — kaže Nikola Kotle, u vrijeme ustanka komesar gerilskog odreda na Kamenioi i sekre­ tar Sreskog komiteta KPJ za Bosansko Graho­ vo, a kasnije komesar bataljona »Sloboda«, za­ tim član prvog Okružnog komiteta KPJ za Dr­ var, sekretar Okružnog komiteta za Podgrmeč i dr. — Eto, mi smo odmah za zamjenika koman­ danta Štaba gerilskih odreda za Drvar postavi­ li Milutina Moraču; Pero Morača je angažovan za agitaciju i propagandu, a Mira Morača-Bujić odmah je uključena u rad Partije na drvarskom području. Njihova djelatnost bila je veoma boga­ ta i vrlo uspješna. Oni su bili i glavna i najsigur­ nija veza s Partijom i ustanicima u Srbu i dru­ gim ličkim borcima. Zbog toga nikako nije slu­ čajno što su prve ustaničke puške u Krajini i Lici, tj. u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, pla­ nule usaglašeno, istog dana i gotovo u isti čas. Žedničani su u svemu tome, zaista, dali značajan doprinos; oni su imali idejne nadgradnje, inicija­ tive i partijskog ii vojničkog iskustva... KAMENICANI NA BARIKADAMA Drvar je oslobođen u prvom jurišu i ostao slobodan puna dva mjeseca: od 27. jula do 25. septembra 1941, kada su u njega, poslije žesto­ kih okršaja sa partizanima, upali Italijani. Braneći centar slobodne ustaničke teritori­ je, gerilski odredii su pružili žilav otpor italijanskim fašistima. Najžešći okršaj je vođen upra­ vo u blizini Kamenice, na cesti Drvar — Bosan­ sko Grahovo — Knin. Na šumskom prevoju Plo­ če, između Kamenice i Resanovaca, cesta je bi­ la prekopana, zatrpana golemim stablima drveća... U međuvremenu, organiizovano je povlačenje stanovništva iz Drvara, kao i evakuacija svega onoga što bi moglo korisno da posluži ustanici­ ma, odnosno za šta bi bila živa šteta da padne u ruke neprijatelju. Tako je, pored hrane i odje­ će, izvlačen građevinski materijal, oprema dz Fa­ brike celuloze, gateri sa pilane i alat iz Željez- �48 ničke radionice koja je već bila pretvorena u prvu ustaničku radionicu za izradu i popravku oružja. Sve je to odveženo na zaprežnim kolima, prenošeno na samarima konjića ili na ljudskim plećima i sklanjano duboko u obližnje šume Klekovače i Jadovnika, u izgrađene tajne magacine i iskopane zemunice. U svemu tome na očitu aktivnost ispoljava li su skojevci i sva omladina. Na vanrednom skojevskom sastanku u Kamenici, Marijin brat Duško je, kako se sjećaju sudionici tih događaja, kra­ tko i odlučno govorio: — Skojevci! Neprijatelj nadire od Knina i Grahova! Slobodni Drvar i čitava naša teritori­ ja su ugroženi. Cestu na Pločama moramo još dublje prekopati i pregraditi drvljem i kamenjem! Isto tako, moramo porušiti prugu kod Hrnjadi, kako nas fašisti ne bi iznenadili od Ličke Kaldr­ me. Takođe, moramo zarušiti i cestu i prugu kod Oštrelja — da neprijatelj ne bi upao, ili ne bar lako i brzo, iz pravca Bihaća i Bosanskog Petrovca, odnosno od Prijedora i Jajca... Na rat­ ne zadatke, drugovi i drugarice!... Zadaci su bili vrlo hitni i krajnje ozbiljni. Ali ne i prvi, a neće ostati ni posljednji te vrs­ te. I zbog toga se hrabri skojevoi sa Kamenice nisu plašili ni težine ni opasnosti koje je pod­ razumijevalo izvršavanje povjerenih im zadata­ ka. Iako se znalo da neki mogu i da poginu, ili da budu zarobljeni od neprijatelja, odnosno da i selo, što znači i rodna kuća, može biti, u znak odmazde, popaljeno — niko od njih nije ustuk­ nuo pred zadacima. Naprotiv, sve to kao da im je ulijevalo novu snagu, hrabrost, odvažnost. Sastanak je, kao i toliko drugih, održan u kući Duškovih roditelja. Tu je bila d Marija. Ona je znala da među njenim drugovima i drugaricama .ima mnogo ogladnjelih. I brzo s e pobrinu­ la za ječmen hljeb i poveću z d j e l u mladoga sira. S pravom je mislila: kada se najedu lakše će prekopavati cestu i rušiti prugu. Poslije jela Milan Bačkonja, komandir rad­ ne čete, i Duško Bursać, rasporediše ko ce u koju akciju. Usput, kroz selo pokupiše i ostalu omladinu, naoružanu krampovima, asovima, sjeLjiidi s Kamenice su od davnina poznati kao veoma vrijedni, pošteni, hrabri ji odvazm.S pra­ vom se i danas u tom kraju kaže da su Kamenv čani kremen-karakteri. Jer, sto reknu — to ne �poreknu — što naume to i izvrše. Riječ je za njih, kao, uostalom, i za većinu čitavog ovog gorštačkog elementa sa tromeđe Like, Krajine i Dalmaaije — zakon, svetinja. Tako su Kameničani, uoči ustanka, u samom ustanku i tokom čitavog rata — služili primje­ rom ostalim selima ustaničkog i ratničkog drvar­ skog kraja. — Neće tako lako ni Švabo ni Italijan, ni svojim tenkovima, ni kamionima, prijeći preko ovih prepreka — čulo se žagorenje mladića i djevojaka dok su prekopavali i zatrpavali stabli­ ma i kamenjem put između Kamenice i Resanovaca, krajem septembra prve ustaničke godine. — Ni blindirani voz ovuda ne može proći! — odjekivalo je, uz zveket pijuka, ćuskija i lo­ pata, sa druge strane Bobare, tamo kod Hrnjadi, gdje je prekopavana i rušena važna uskotračna pruga. Iako ustaničke snage još nisu bile toliko ja­ ke da bi mogle potpuno spriječiti prodor daleko nadmoćnijih i do zuba naoružanih neprijateljskih vojnih formacija, bar je njihov upad na slobod­ nu drvarsku teritoriju usporen. Deset dana vodi­ la se nadčovječanska borba kako bi se narod mirno mogao evakuisati, sve najpotrebnije izvući u šume, ustanički redovi konsolidovati. Po naređenju vojno-političkog rukovodstva, trebalo je uništiti svu industriju drveta u Drvaru i sve drugo što bi moglo korisno da posluži ne­ prijatelju — trenutno ii dugoročno. Polazilo se od toga da će fašistički okupatori, ako u Drvaru zateknu veliku pilanu, Fabriku ceiuloze i Željezničku radionicu, svim silama na­ stojati ne samo da to koriste za potrebe svoje vojne mašinerije nego i da se tu za stalno na­ stane i što duže i više eksploatišu prirodna bo­ gatstva i industrijska postrojenja. Teška srca su se Drvarčani, radnici iz Pila­ ne, Celuloze, Željezničke radionice i drugih pogo­ na odlučili da potpale svoje fabričke hale. Jer, to su im bile, uz njihove rodne domove, najdra­ že kuće, njihove prave hraniteljice. Uostalom, drvarski kraj je veoma pasivan, kamenit, bezvodan, sa surovim zimama, dosta odvojen od svijeta, pa hljeba sa sopstvene zem­ lje nikad ni do Božića, ali zato uvijek do Muče­ nika. Ti »mučenici« bi, za svaku kuću koja nije imala radnika u »Šipadu«, nastajali onoga dana M ariia Bursnć 49 �kada bi bili pometeni plitki ambari za žito, pri čemu domaćinu nije ostajalo ni prebijene pare da kupi štogod kukuruza, a o pšeničnom brašnu ili bijelom hljebu nije bilo ni govora. Tako je sada bilo nedoumice, ali nije smjelo biti neodlučnosti: — Naredba je vojno-političkog rukovodstva da se smjesta zapale: i pilana »Šipad«, i Fabri­ ka celuloze, i Radionica za popravku i izradu oružja i municije! Dana 25. septembra 1941. godine Drvarčani su sami zapaliLi dio svoga grada: svu svoju in­ dustriju drveta!... Bila je to najveća diverzija u porobljenoj Evropi u 1941. godini. Plameni jezici su se izvijali do neba. Golema količina gustoga dima prekrila je čitavu drvar­ sku kotlinu. Huka i buka, iz grada koji gori, pro­ dirala je gore, kroz Sklop, u Mokronošku župu i razbijala se dolje, kanjonom Unca, te odjeki­ vala po kameničkoj i pasijačkoj visoravni. To je bio prvi put u toku narođnooslobodilačkog rata da Drvar gori. Kasnije ie još dva pu­ ta gorio, ali se nije pokorio: drugi put u vrije­ me strašne »četvrte« neprijateljske ofanzive, s početka 1943. godine, a treći, posljednji, put — onog dramatičnog 25. maja 1944. godine, za vri­ jeme njemačkog desanta, kada je H:tler krenuo sa svojom operacijom »Konjićev skok«, sračuna­ tom da uništi Tita, ali i tog puta — bezuspješ­ no. Tako je nastala i ostala pjesma: Oj, Drvaru, triput si gorio, Al, se Švabi nisi pokorio! Borba se razgarala, zadaci skojevaca i uopšte omladine s Kamenice uvećavali, pa i broj nji­ hovih sastanaka učešćao. Sastanke, bolje reći ra­ dne dogovore, većinom su održavali u kući Bursaća. Tu im je nekako bilo najsigurnije, jer za­ selak je bliže šumi, u središnjem dijelu sela, pa ako bi otkud i izbio neprijatelj — najlaikše bi se izvukli iz opasnosti. Iz Bursaćeve kuće već četvoro su članovi skojevske organizacije, što činii jednu petinu akti­ va To su: Duško, sekretar aktiva, Marija i ses­ tra joj Milka, te strina Anđuka, čiji je muž Đuran, kao ustanik, junački poginuo početkom av- �gusta 1941, na Srnetici. I domaćini kuće, Nikola i Joka, već su osvjedočeni saradnici NOP-a, po starom gostoprimljivi ali i veoma oprezni prema svakom nepoznatom. DAROVANO RUVO DJEVOJAČKO U sobi, gdje se održava sastanak, nema do­ voljno sjedišta za sve, makar je tu oveća klupa, te nekoliko stolica i tronožaca. Marija se brzo do­ sjeti, pa donosi biljac ili ponjavu, te neki posje­ daše na pod. Ilegalni skojevski sastanci kratko traju. Sažet je dnevni red. On se u ustaničkim danima svo­ dio uglavnom na ocjenjivanje izvršenih i postav­ ljenje novih borbenih i pozadinskih zadataka: — Sada nam je glavno da obezbijedimo do­ voljno hrane za sve drugove u šumi, u četama i odredima! — kaže strina Anđuka. — Zima je na pragu, treba već da se brine­ mo za obuću — dodaje kratko Marija. — Briga za ishranu, odjeću i obuću je je­ dan od naših glavnih zadataka, jer imamo sve više boraca iz drugih krajeva, naročito iz Like, a dolaze i iz Banije, Korduna, sa Kozare, iz Dal­ macije — izvlači zaključak sekretar Duško. — Ima, ih, bogami, polugolih i gotovo pot­ puno bosih — kaže uzbuđeno jedan od najmla­ đih skojevaca. — Daleko su od svojih kuća, od majki i se­ stara — drugi će. — Na nama je, cure, da prve otključamo kovčege i darujemo borcima i narodu ruho dje­ vojačko, a kad nas, skojevke, vide onda će to ra­ diti sve djevojke — predloži Marija, dodajući: — Ko zna, uostalom, kako će biti: ko će ima­ ti sreću da se uda, da daruje dragana. Složiše se, sve u jedan glas, da »načnu« dje­ vojačke kovčege,. — Evo, ja dajem prva! — ustade Marija i otvori svoj sanduk, pa nastavi: — Drugovi koji su na položaju i koji odla­ ze u borbu — najljepši su mi i najmiliji svatovi! Vadi Marija iz kovčega smiljem namirisano ruvo: vuneni džemper, dva-tri para čarapa, onih bijelih i »malo šaranih«, što ih je svojim ruka­ ma, pošto je isprela vunu, plela i prala. �— Biće darova i za đuvegije, samo da izvoiujemo slobodu! — govori sekretar Duško, oče­ vidno zadovoljan ovom akcijom skojevki. Dogodilo se kako je Marija predvidjela: nje­ nim primjerom pošle su ne samo sve skojevke ne­ go i sve seoske djevojke, pa i snaše i starije že­ ne. Tada je sakupljeno pravo brdo raznih odjev­ nih predmeta, sve domaće izrade i najboljeg kva­ liteta, što će se, kroz rat, stalno ponavljati. Kuća Bursaća, puna boraca i skojevaca pod njenim krovom odnjihanih, bila je otvorena za sve borce za slobodu. Dolazilo se tu danju i no­ ću, nalazilo sigurno sklonište, uspostavljene ve­ ze, sačekivane poruke... — Bili su nam to dragi ljudi, ali je zlo bilo što nikada nismo bili sigurni da neko neće i ne­ zvan, nepoželjan, iznenada banuti u kuću — pri­ povijeda Marijin otac Nikola. — U.padoše tako, jednom, četnici već ozloglašenog »vojvode« Mane Rokvića. A u našoj kući sklonjen teže ranjeni partizan Dane Rodić... Čim su namjernici ugledali Danu, njihov star­ ješina je podviknuo: — Partizan, a!? — Nije, već bolesnik! — odgovori domaćica Joka. — E, dolijao si, vala, gerilski golaću! — us­ tremi se drugi bandit. — Pustite čovjeka na miru, zar ne vidite da ie na umoru! — umiješa se Nikola, predosjećaju­ ći da se može zlo dogoditi. — A ko je taj čovjek i odakle je? — opet će četnički »vođa«. Svi se zgledaše; nisu naučili da govore neis­ tinu, ali im sada druge niije bilo. Marija se pr­ va pribra, pa reče otresito: — To je moj muž! — A kad se, tako mlada, već stiže udati?! — Zimus sam > udala! se — Za bogalja i bolesnika? Eh, živa šteta! — zagleda je naočit četnik. — I ja često velim da je šteta, naročito sa­ da kada vidim da nisam imala sreće da^ pnje sretnem takvog deliju kao što si ti reče po­ sprdno Marija. Svi prasnuše u smijeh, pa i četnici koji, sre­ ćom, odoše. �Tako je teško ranjeni partizan Dane Rodić, zahvaljujući Marijinoj dovitljivosti i odvažnosti u toj veoma kritičnoj situaciji, spašen od sigur­ ne smrti. On je ubrzo prebačen u bolnicu. U pre­ bacivanju je učestvovala i Marija, koja u povrat­ ku sa tog zadatka, zamalo nije nastradala. Vraća­ la se sa krvavim jastukom i čaršafom u ruka­ ma, između Italijana u Drvaru, ali se i tu neka­ ko snašla. Slabije sreće u tim kritičnim trenuci­ ma bili su borci Lazar Rodić d Nikola Bašić, dok je Duško Bursać u posljednjem trenutku uspio da se sakrije u trap za krompir... Nekako u vrijeme kada su Krajinom izbija­ li po zlu poznati četnički pučevi, na Kamenici je zakazan širi politički skup. Italijanski fašisti još su bili u Drvaru, pa je i opasnost bila u ne­ posrednoj blizini. Ipak, u zgradi kameničke ško­ le se sleglo na stotine duša, čak i iz susjednih Bastasa, Vrtoča, Prnjavora i Trnimića Brijega. Marija, s grupom skojevki, dočekuje sve na vratima i razmješta po već punoj i pretijesnoj učionici. Skup je održan radi ojačavanja bloka­ de Italijana. Pri tome je svima bio jasan stav: — Svaki onaj ko Italijanima odnosi mlijeko, sir, meso, jaja i druge ponude, da bi ih razmije­ nio za so, petrolej, odjeću, i slično — ne samo što slabi narodnu borbu, nego i direktno sarađuje s neprijateljem! To je bio zvaničan i čvrst stav vojno-političkog rukovodstva koje je, sa jedinicama i naro­ dom, faktički, blokiralo Drvar pun Italijana, jer su na sve strane bile partizanske zasjede i straže. Školska učionica je odjednom izgledala i ma­ nja nego što je bila, a još zagušljivija od isparavanja mokre obuće i odjeće, od dima duvana i petrolejke. Ipak, ljudi su pažljivo slušali svoje rukovodioce: — Umjesto da švercujemo s italijanskim fa­ šistima i kokošarima, moramo dati sve od sebe da prehranimo naše drugove borce, da ih obujemo i odjenemo! — podržavala je Marija predgovornika. — Sta ti ima da pričaš i nekoga učiš! — us­ protivi se jedan mladić, očevidno pročetnički na­ strojen. — Ne treba nam niko da soli pamet! — is­ toga časa se uzjoguniše još dva-tri nenarodna elementa. Nasta opšta gungula. �— Nećete nas omesti! Ako ne uspije ova — uspjeće druga konferencija! Nas je više i ne bo­ jimo se ni vas ni Italijana! — nadvikivala je Ma­ rija one što su galamili. Smilja Grubor-Morača, rodom iz sela Zaglavice, u ratu rukovodilac partijske ćelije u svom selu, a potom sekretar Opštinskog komiteta KPJ za Drvar, ovako se sjeća prvog susreta s Ma­ rijom: — U selu Hrnjadi, u jednoj šumi, održavan je zbor u čast Prvog maja 1942. godine. Govorila sam okupljenom narodu o doprinosu žena i om­ ladine u NOB. Ispred vojske je govorio koman­ dant Slavko Rodić. Tu se našla i Marija Bursać, o kojoj se već pronio glas čitavim drvarskim kra­ jem. S pažnjom su je posmatrali. Imala je bom­ bu na opasaču! Ponosila se tim. Igrajući u ko­ lu, bomba se tresla, samo što ne otpadne. Svi su joj se divili! Imala je i hlače, što je takođe bila rjetkost tada vidjeti na ženama i djevojkama. Lijepo joj je stajala i partizanska kapa s peto­ krakom zvijezdom... OTIMANJE ŽITA NEPRIJATELJU Razvojem ustanka jačala je i »neborbena« aktivnost na slobodnoj partizanskoj teritoriji. Najprije se išlo na idejno-politički rad, a onda je red došao i na kulturno-prosvjetno uzdizanje. Cilj je bio da što veći broj mladića i djevojaka, mlađih žena pa i poneki stariji čovjek, budu uk­ ljučeni u kulturni rad, u pripremanje i izvođenje priredaba sa folklornim, recitatorskim, horskim i dramskim »tačkama«. S time je nekako i iš­ lo, ljudi su to prihvatali. Nešto teže je sprovođena u život parola: »Ni jedan omladinac ni omladinka — ne smiju biti nepismeni!«. Prvo su na analfabetske tečajeve i grupna opismenjavanja okupljani skojevci i kandidati za članove Partije, a zatim, po ugledu na njih, i ostala omladina. I ovaj zadatak je sasvim oz­ biljno i odgovorno shvaćen, bezmalo, kao i sva­ ki drugi — borbeni zadatak. Jer, borba protiv nepismenosti bila je itekako važna za dagnji ra­ zvoj i jačanje oslobodilačkog pokreta. Teškoća je bilo s školskim priborom, ali i tu se snalazilo: �— Treba da sakupimo sve tablice i pisaljke, pa makar i komadiće, svaki komad papira, olov­ ku, stila, pera i mastilo! — govorila je Marija, uključujući se zdušno u akciju opismenjavanja, mada je i sama jedva znala sva slova što ih je samoinicijativno naučila uz svoju braću. S vremenom su ti analfabetski tečajevi na Kamenici okupljali i sve žene do pedesetih godina. Kada su, 6. septembra 1941. godine, ustaničke snage iz Like, potpomognute ustanicima iz Bo­ sanske krajine, zauzele jako ustaško uporište Kulen-Vakuf i okolinu, čitava teritorija, s jedne i druge obale Une, ostala je pusta. Luke i plodne oranice okb Kulen-Vakufa, Kliške Luke, polja u Orašcu, Gradu, Ćukovima i dr. bila su zasijana kukuruzom, a djelimično i krompirom, koji je upravo stizao za vađenje. Istovremeno je trebalo obrati goleme količi­ ne šljive, jer je te godine, kao retko kada u do­ lini Une, rodila »požegača«. Direktiva je bila da se od što veće količine šljiva pravi pekmez koji može dugo da se čuva i da služi za ishranu bora­ ca i ranjenika. — U jesen 1941. godine, kada su ustaše pro­ tjerane iz Kulen-Vakufa i okolnih sela, išla je omladina i drvarskog kraja u berbu kukuruza, šljiva i drugih plodova jeseni — prisjeća se Bran­ ko Vještica. — Oko toga su se angažovali i Duško Bursać, kao sekretar skojevske organizacije, i njegova sestra Marija, tada već rukovodilac omladine i žena u Kamenici. U berbi kod Kulen-Vakufa, u Klisi i Orašcu, sreli smo se sa omla­ dinom i narodom iz ličkih i krajiških sela donjolapačkog i petrovačkog sreza. To su, ustvari, bile prve dobrovoljne radne akcije omladine ovog kraja. Istina, ta berba plo­ dova rodne godine sa poveće teritorije u gor­ njem toku Une, oko Kulen-Vakufa, nije obavlje­ na sa nekim radnim jedinicama, brigadama i če­ tama, već je predstavljala sveopštu akciju naro­ da, pionira i omladine, preduzetu sa ciljem da se što prije, s golemih površina, poberu rodni kukuruz i šljive. Sve je to odmah izvlačeno u obližnja sela, na visoravni s lijeve i desne obale Une, duboko u planinu Plješevicu, Lupinu, Osječenicu. Tamo su stvorene i prve partizanske baze, magacini sa žitom i hranom, kakvih je, prvo, najviše bilo na visoravni Kamensko, tamo između Donjeg Lapca i Korenice, duboko u planini Plješevici, na teritoriji Like. �KOMESAR RADNE CETE Za Mariju i njene drugarice i drugove u stvari, nisu prestajale ni prave žetve ni »žetve« narodne pomoći vojsci, ranjenicima i nejači iz zbjegova. Stalno se ponešto, uvijek s ljubavlju, skupljalo ili pravilo, prenosilo, čuvalo pokla­ njalo. .. ^ Krajem jula 1942. slavna Prva krajiška bri­ gada je, uz pomoć drugih odreda i bataljona, osobodila Ključ i prostranu i rodnu Saničku do­ linu. Valjalo je skupiti i, često ispred cijevi ne­ prijatelja, iznijeti bogatu i dragocjenu ljetinu. Zbog toga se u Saničku dolinu slegla omladina od Petrovca, od Drvara, od Mrkonjić-Grada. Ma­ rija je i u tome bila među prvima, o čemu Milan Trninić kazuje: — U ljeto 1942. godine i mi iz Trninić-Brijega, Drvar-Sela i drugih naselja, slali smo omla­ dinu u prve radne brigade za berbu ljetine is­ pred neprijateljskih bunkera u pitomoj Saničkoj dolini. Tamo je pošla i Marija. Iako je bila politički delegat u radnoj četi, čime je imala znatno više obaveza od drugih, ona je, samopri­ jegornim radom na njivi i u voćnjaku, neustrašivošću kada zazvižde zrna oko ušiju — služila za primjer svima i o tome su dugo pričali učes­ nici tih prvih dobrovoljnih i slavnih omladin­ skih radnih akcija u nas. Zborno mjesto za drvarsku omladinu bilo je kod Komande područja u Drvaru. Sjatila se za rad raspoložena mladež, s pjesmom, uzvicima, pretnjama fašističkim okupatorima. Preko Oštrelja, put je vodio do BraVska, kuda prolazi i uza­ na pruga, gdje su se slijevale radne čete i bri­ gade drugih srezova. Zastave su se viorile na planinskom povje­ tarcu, šarenile se narodne nošnje: kiklje, bluze, bijele i šarene marame, crveni džemperi i sive maje. Komandir 3. čete 3. bataljona Prve radne bri­ gade bio je Brane S. Bosnie iz Drvara, a Mari­ ja Bursać njen politički komesar. Radna četa je brojala oko 80 brigadista, od čega samo četiri mladića, dok su sve ostalo bi­ le devojke. Najmlađi je bio omladinac kojeg su svi zvali Mali Ševo. Njega je već prvog dana že­ tve nešto iznenada ujelo tako da je odmah na se skrenuo pažnju, pa su ga djevojke zadirki­ vale: �— Ujela Ševu — žaba! . .. — Nije to za šalu i smijeh već drugu treba pružiti pomoć — govorila je Marija i počela da mu priprema neke obloge, donosi hranu i brine za njegovo što brže ozdravljenje. — Ja i Manija Bursać bili smo rukovodioci Treće čete — sjeća se Brane S. Bosnie. — Kre­ nuli smo preko pasijačke visoravni ka planin­ skoj prevojnici Oštrelj i, dalje, preko Bravska, u Saničku kotlinu. Ostala mi je u živom sjeća­ nju Marijina pjesma, koju je ona vodila sve do blizu sela Bajer, gdje smo stigli predveče. Pošto smo sada već bili u neposrednoj blizi­ ni neprijatelja, nije se više smjelo pjevali i podvriskivati, čak ni preglasno govoriti. Smjestili smo se u improvizovani logor, u nekom šljiviku i štalama preko puta nekadašnje žandarmerijske stanice, sada porušene. Borci Prve krajiške brigade još su se borili na periferiji prostrane Saničke doline, nastoje­ ći da neprijatelja što dalje potisnu i stvore što prostraniju slobodnu teritoriju za žetvu i berbu. Mnoga sela bila su bez žive duše, jer su se s ustašama povlačile i njihove porodice i simpa­ tizeri, ostavljajući puste kuće i neobranu ljetinu. Čim su omladinske radne brigade stigle ras­ poređene su svaka na svoj sektor i određeni im radni zadaci na širokom potezu od Ključa, Gor­ nje i Donje Sanice, čak tamo do Sanskog Mosta. Radne jedinice štitili su sa položaja prolete­ ri koje je ovdje doveo Tito, zatim borci Treće krajiške brigade, te partizanske jedinice sa ovog terena. S Marijom je u akciji skupljanja ljetine, u ljeto i jesen 1942. godine, u Saničkioj dolini bila i Mika Knežević, rodom iz Malog Cvijetnića. Ona se sjeća da je Marija bila politički komesar Kameničke radne čete. Radilo se udarnički i rat­ nički, a Marija je davala primjer svima: — Otimali smo žito ispred neprijatelja, i Marija je uvijek bila u pokretu, a onako lijepo građenu lako smo je zapažali. Istina, ona je u našem selu bila poznata još prve ustaničke go­ dine, pa je omladina s Cvijetnića jedva čekala da vidi i nju i njenog brata Duška, koji je bio komandant prve radne brigade, Drvarske, u ko­ joj je bila i Cvijetnička radna četa. Žito smo, zbilja, želi ispred neprijateljskih cijevi i bunke­ ra, uglavnom noću. Danju smo se sklanjali, od- �marali, ili prebacivali dalje, na slobodnu terito­ riju, ono što smo prethodne noći oteli nepri­ jatelju ispred nosa. Pri tome su nas štitile naše partizanske snage, ali danju je to bilo gotovo nemoguće, naročito na otvorenim poljima, koja su nerijetko nadlijetale nemačke »štuke«. Marija je u Sariičkoj dolini prednjačila — kako u žetvi tako i u svim drugim aktivnostima. Pošto, uglavnom, nismo smjeli da pjevamo, ka­ ko nas noću, kada smo želi u tajnosti, ne bi ot­ krio neprijatelj, to sam ja zapamtila po duho­ vitim pričama i šalama, koje je tiho kazivala, a što je među nas unosilo posebnu živost i ve­ drinu, odgonilo pomisli na opasnosti. I Milka Grbić Mika, prvoborac sa Velikog Cvijetnića, takođe je bila s Marijom u istoj rad­ noj četi, čega se ovako sjeća: — Imali smo bazu u Bajeru, blizu šume Paunovac, između Ključa i Gornje Sanice. Spava­ le smo u štali seljaka Stipe, koji je tu sam os­ tao. U blizini smo imale organizovanu kuhinju i drugarice koje su radile oko kazana. Bio je to pravi vojnički život, samo što smo se, umjesto puškama, »borile« srpovima i vilama, radeći na mašini za vršidbu. Po svu noć smo znali da vršemo na toj vršalici i veoma nam je bilo žao što smio jednog dana morali da je na brzinu za­ trpamo slamom i zapalimo — da se njome ne bi koristio neprijatelj koji je, iznenada, žestoko navalio... U Saničkoj dolini smo radili sve seoske po­ slove vezane za sabiranje ljetine: prvo smo že­ le ječam, pšenicu i zob, zatim čupale i »tukle« grah, pa brale kukuruz, vadile krompir, izvla­ čile kupus i drugo povrće, brale šljive, jabuke, kruške i ostalo voće. Naša Marija, iako rukovodilac u četi, ni jed­ noga časa se nije ponašala kao »predradnik« ili »šef«, već prva uzimala srp, prva se laćala vila ili motike, prva prinosila snopove do vršalice. Sestrinski brižljivo je komesar Marija obi­ lazila žeteoce, raspoređene po štalama i voćnja­ cima, zalegle na slami, ne želeći da, onako pre­ morena, legne dok ne vidi da su svi na broju, zdravi i veseli, nahranjeni i smješteni, da je sve u najvećem redu. Spavalo se mahom pod ved­ rim nebom. Miješao se miris slame i četine, a »hor« zrikavaca bi do kasno u noć uspavljivao umorne brigadiste, koje je čekao nov, naporan i nerijetko opasnostima bremenit dan. �Jedne septembarske noći berači su se vra­ tili iz dnevne akcije sa saničkih njiva i voćnja­ ka. Brali su šljive, jabuke i kruške i tek kada su ih otpremili na sigurno mjesto, oko ponoći, došli su u logor i odmah pospali. Srećom, veći­ na je legla obučena i obuvena, kao da su pred­ osjećali opasnost... U gluvo doba noći, kad su svi spavali naj­ čvršćim snom — začula se jaka paljba. Nijem­ ci, predvođeni ustašama i četnicima, pokušali su da opkole logor omladinskih radnih brigada. Danima su se za to pripremali, izviđajući i špi­ junirajući naše položaje i snage. Ali, borci kra­ jiških brigada bili su dobro raspoređeni i pri­ pravni za borbu. Brigade žetelaca i berača brzo su se i na sigurna mjesta izvukle. Sad su se, pr­ koseći neprijatelju, mogli da pridruže Marijinoj pjesmi: Omladino, hajd' u berbu žila, Da hranimo vojsku druga Tita. Drugarice, ne broj radne dane, Jer radimo — sve za partizane! Uz sve to, stizalo se da se pripremi i kulturno-zabavni program. Pripremljen je i miting, ali je nekoliko puta odgađan zbog naleta neprijatelj­ ske avijacije i iznenadnih napada. Na kraju je održan: sve radne brigade su svečano postroje­ ne, u prisustvu boraca i naroda. Bila je to prava smotra rada i mladosti. Sve­ čanost je dugo trajala. Pjevalo se, igralo kolo, veselilo oko logorskih vatri. Čak je toga dana i hrana sa »vojničkog« kazana bila nešto bolja i obilatija... Omladina je na radu u Saničkoj dolini osta­ la do početka oktobra 1942. Tada su se omla­ dinke i omladinci, zdravi i veseli zbog radnih i ratnih pobjeda, vratili u svoja sela ili jedinice. CLAN KOMUNISTIČKE PARTIJE Odmah po povratku iz Saničke doline Ma­ rija je, kao provjereni skojevac i poznati akti­ vist, primljena u Partiju. U Partiju ju je primi­ la Mira Morača-Bujić, koja o tome kazuje: — Marija je bila tako obična, a, opet, u mnogočemu neobična, jednom riječju — baš do- �bra djevojka. Njen brat Duško bio je već rani­ je uključen u SKOJ i Partijđ. Nekako u jesen druge godine rata raspravljali smo u Komitetu koga da primimo u KPJ. Sastanak Sreskog ko­ miteta KPJ održavan je u zgradi preko puta pra­ voslavne crkve u Drvaru. Više drugova i druga­ rica je, prosto kao u jedan glas, predložilo i pri­ hvatilo da to bude — Marija Bursać. Pozvali smo je u Komitet. Razgovarala sam s njom. Brzo sam je upoznala i stekla ubeđenje da je ona odavno sazrela i zaslužila da postane član KPJ. Bilo je oko 11 sati prije podne kada smo je primili u Partiju. Svi smo joj čestitali. Bila je vrlo uzbuđena, sva ustreptala, preplanula. Ne­ što je rekla, valjda u smislu zahvalnosti na ta­ ko velikom priznanju i povjerenju. Ne sjećam se šta je rekla, ali pamtim da je to bila tvrda, škr­ ta riječ. Znam samo da su te naše omladinke sa sela bile od malo riječi, a od mnogo rada i akcija. Takva je bila i Marija. Takvi su bili i svi Bursaći... Nastavila je i dalje da radi, sada sa još vi­ še zanosa, političkog žara i mladalačke vedrine. Povezala se s partijskom organizacijom na Ka­ menici, uskočila u akcije. Jedan od posljednjih Marijinih pozadinskih zadataka, a bila je tada sekretar USAOJ-a i novoosnovane organizacije AFŽ u Kamenici, kako se sjećaju njeni roditelji Joka i Nikola — bio je onaj kada je, sa još ne­ koliko aktivista, jedne noći potrgala telefonsku liniju uz cestu u blizini Drvara. A kada je, krajem 1942, zauzeto Bosansko Grahovo, tamo je bila i Marija. Evakuisano je sve što se moglo. Odande je u Drvar dotjerano i oko 300 goveda, što je predato partizanskoj eko­ nomiji na Kamenici, da se sačuva za našu voj­ sku. Ubrzo će Marija stupiti i u borbene jedini­ ce NOVJ, baš u jeku »četvrte« ofanzive koja je ovuda pustošila. Nekako baš u vrijeme kada se Neretvi pri­ bližavala grupa divizij'a koje je k jugoistoku vo­ dio Tito, obezbeđujući prikupljanje oko 4.000 ra­ njenika i tifusara, u Vrtoču je održavana skojevska konferencija. Prisus/tvuje i Marija Bursać, sada član Komunističke partije. Skup se održa­ va u šljivaru, pred Sobica kućom. �Na dnevnom redu je samo jedna tačka: po­ puna partizanskih jedinica i pomoć kod formi­ ranja nove, Desete krajiške narodnooslobodilačke udarne brigade. — Drugovi i drugarice, neprijatelj izvodi ve­ liku ofanzivu, pa se nalazimo u najvećoj opas­ nosti i moramo svi dati sve od sebe da se odu­ premo njemačkim fašistima i njihovim saradnicima — govori prvo Duško Bajić Mali, član Sreskog komiteta SKOJ-a. (Herojski poginuo 25. ma­ ja 1944, za vrijeme njemačkog desanta na Drvar). — Naši borci, u danonoćnim borbama, ginu. Moramo novim drugovima, prije svega sa sko­ jevcima i skojevkama, da popunimo njihova mje­ sta! . . . Osim toga, neprijatelj je preduzeo veli­ ku ofanzivu, sa ciljem da uništi našu vojsku i uguši našu borbu za slobodu. Moramo da stvara­ mo i nove partizanske jedinice! — govorila je, dosta uzbuđeno, Marija Bursać. — Tako je! . . . Bravo Marija! . . . Ura za Ma­ riju! — uzvikivali su prisutni, pljeskajući. — Mi moramo izdržati do kraja, naša bor­ ba će biti pobjedonosna. Mi moramo... Ja se odmah javljam u novu brigadu! . .. Svi prisutni mladići i djevojke istog časa su pošli primjerom Marije Bursać. Kratko su zapjevali i zaigrali, pa pohitali kućama — da se oproste od roditelja, braće i sestara. BOMBAS DESETE KRAJIŠKE BRIGADE Prvi bataljon Drvarsko-petrovačkog NOP od­ reda tog mrzlog februarskog jutra nalazio se na predjelu zvanom Vrlinac. Tu je komandantu, Pe­ ri M. Pilipoviću, stiglo dvadesetak novih bora­ ca. Najviše je bilo drugarica, a među njima i Marija Bursać, s Kamenice. Na sebi su, uglav­ nom, imale suknje, vunene čarape i opanke od prijesne kože. Focrvenjela im lica, ruke skoro ukočene od hladnoće, koljena mrzla... Marija je željela da ostane u Prvom bataljonu, u kojem su bili sve njoj poznati i u bor­ bama očvrsli borci, u većini oni što su se poslije ranjavanja zalječivali i pripremali za nove okr­ šaje. Ipak, raspoređena je u Drugi bataljon. Žao joj je bilo što se morala rastati sa svojom vjer- �nom drugaricom Darom Rodić, sa Cvijetnića odakle je bio i komandant Pilipović, ali joj ni­ je moglo biti da bira, jer su interesi borbe bili najvažniji, što je shvatala i uvažavala. knjiška brigada, zbog većeg broja brkajlija u njenom stroju zvana i »Brkata bri­ gada«, zvaniono je formirana 10. februara 1943 godine. Prilikom njenog formiranja brojila je 900 boraca, naoružanih uglavnom italijanskim puš­ kama i sa nešto različitih puškomitraljeza. Kvalitet boračkog i komandnog kadra bio je dobar. Komandant Desete brigade, pri formiranju, bio je Velimir Knežević, politički komesar Ilija Materić, zamjenik komesara Obrad Malbašdć. Prilikom formiranja brigade Marija je, prvo, bila bolničarka, ali je, ubrzo, na svoju izri­ čitu želju, prešla za borca, i to bombaša, u Tre­ ći bataljon, kojim je komandovao Nikola Rokvić, zemljoradnik i radnik iz sela Podova, povi­ še Drvara. On o prvom susretu s Marijom ka­ zuje: —Mariju Bursać sam prvi put sreo u febru­ aru 1943, nekako pri kraju »četvrte« neprijatelj­ ske ofanzive, na našem terenu, u Trubaru. De­ seta krajiška brigada je bila tek u formiranju. Sa 18 omladinki iz drvarskog kraja, koje su do­ šle u moj, Treći bataljun, bila je i Marija. Posta­ la je borac 2. čete. S njom su u naše redove stu­ pile i Bosa Torbica, Milka Danić, Seja i Mika Rađenović i još neke drugarice. Bilo je to u vri­ jeme najžešćih okršaja s Nijemcima na Šatoru, zbog čega su nam te drvarske djevojke i tri-četiri Grahovljanke dobro-došle. Mariju sam zapazio po lijepom izgledu, ve­ drom duhu i zdravom rezonovanju, što sam pri­ mjetno dok sam ih raspoređivao, a većina ih je došla sa dužnosti bolničarki. — Druže komandante, radije u smrt, nego da me Švabe živu uhvate! — govorila mi je jed­ na od tih drugarica. — Ne predajem im se ja do posljednjeg met­ ka, do zadnje bombe! — presjekla je Marija. — Mi, bolničarke, nismo valjda u tolikoj ži­ votnoj opasnosti? — jedna će. — Eh, najviše bih voljela do dobijem puškomitra'ljez! — Marija je izrazila želju. — Ako mi baš odmah ne možete povjeriti puškomitraIjez, a ono mi dajte da budem pomoćnik nižandžije teškog mitraljeza. A kako se borim — vidjećemo već u prvom okršaju! ... �— Nemamo toliko mitraljeza, a potrebne su nam i bolničarke! — odgovorio je Rokvić zna­ jući koliko je tada, stvarno, bila dragocjena sva­ ka bolničarka, pogotovu iskusna i hrabra. — Druže komandante, hoću da budem bo­ rac, voljela bih da se ne razlikujem od ostalih boraca, želim da budem u borbenom stroju, mitraljezac, bombaš! — navaljivala je i dalje Ma­ rija. — Opasno je, Marija; nemaš iskustva, a tak­ vom ništa lakše nego poginuti... — Opasno je i za druge!... A kako onda da steknem iskustvo, ako mi ne date u borbu?! Uostalom, ako ginu drugi, zašto ne bih i ja?! Nije bilo druge, komandant Rokvić ju je ras­ poredio u četu kojom je komandovao Pero Pilipović. Evo kako je komandir upamtio Mariju: — Nije bilo borbenog ili bilo kakvog zadat­ ka kojeg se Marija, među prvima, ne bi prihva­ tila. Redovno je, sa ostalim drugovima i drugaricama, išla na stražu, u patrole i izviđanje te­ rena. Na najteže i najopasnije zadatke uvijek se javljala dobrovoljno. Nikada, ma i za trenutak dok je bila s nama, nije željela da ne bude u, što se kaže, prvim borbenim redovima. A kada se, kasnije, našla pri štabu brigade, kao kuvarica, iako je i to bilo po zadatku vojnog i par­ tijskog rukovodstva i sračunato da se malo od­ mori i oporavi — učinilo joj se da je zapostav­ ljena i osjećala se uvrijeđenom, maltene kažnje­ nom. — Borbe se vode na sve strane, a ja se, jad­ na, ovdje, u kuhinji, pored kazana, začahurila — govorila je, tužna i čemerna. — Volim da sam sa borcima, pa makar u prvoj borbi poginula. Udovoljili su joj. Vratila se u bataljon. Bila je ciča-zima. I glad. Borci su slabo od­ jeveni, polubosi. Počeo je i tifus da hara. A ne­ prijatelj nadire na sve božije strane. Ofanziva je bijesnila i svuda oko sebe zavijala u crno. — Iz Prekaje smo se prebacili na Bobaru — kazuje komandant Rokvić. — Jedan borac, sko­ ro bos, gladan i go, onako prozebao, odbio je da se dalje bori. Izveden je pred vojni sud. Sta je i mogao očekivati, u takvim uslovima, nego najstrožu kaznu? — Zar te nije sramota!? Ti si mi neki muš­ karac i partizan! Kolebaš se i prepao si se! Kao �da i mi, žene nismo gladne, bose i gole, pa opet vedra cela idemo iz bitke u bitku! — rekla mu je Marija, sva ustreptala, pred partizanskim stro­ jem. Njene rijeci bile su strelovitije od strije­ ljanja. Kolebljivac se postidio i pokajao. , .. ~ A P ,osl.iJe .vatrenog krštenja u prvim okr­ šajima Manja je bila toliko ushićena da se kod nje zapažala izuzetna hrabrost, odvažnost i želja za podvizima — svjedoči komandant njenog bataljona Nikola Rokvić, pa nastavlja: — S pravom se može reći da nije bilo ak­ cije u kojoj se Marija nije isticala, da se iz nje nije vratila sa ponekom zaplijenjenom puškom, pištoljem, mitraljezom i drugom ratnom opre­ mom, što bi, s ostalim borcima, zaplijenila. Nabrojaću samo neke Marijine podvige, kojih se dobro sjećam: — U »četvrtoj« ofanzivi, u borbama na Plo­ čama, istakla se u likvidiranju dvojice Nijema­ ca i iz akcije je donijela dvije mašinke; — u Strmici, kraj Knina, s drugovima je ubila tri četnika i donijela tri zaplijenjene pu­ ške; — između Šatora i Gnjata, pod Dinarom, vo­ đena je borba sa četnicima popa Đujića i »voj­ vode« Bogunovića, u kojoj je Marija, sa svojom desetinom, zaplijenila šest pušaka, i, na opšte čuđenje, sve ih donijela u četu; — u ljeto 1943. godine, u bici za Livno, Ma­ rija je prva upala u jedan ustaški bunker, gdje su likvidirana tri ustaška koljača, i iznijela nji­ hovo naoružanje, među kojima je bio i puškomitraljez; — u Prkosima — Marija je triput jurišala na njemačke bunkere. .. Govorila je često: — Kakav si u borbi! — takav si i borac i čovjek! ... Služila je za primjer drugima. Borce je hrabrila uoči akcija. Jenjavala je »četvrta« ofanziva. Partizanske snage su se sređivale i popunjavale, sve uspješ­ nije se odupirući neprijatelju, pripremajući se za nove napade. Deseta krajiška brigada je, u maju 1943, bila na području Šatora. Borci Trećeg bataljona imali su predah na Tičevu. Evo jedne slike koju su odatle ponijeli preživjeli borci: �— Bombaš Marija Bursać je, sa ostalim drugaricama, iskoristila topao sunčan dan da, na obližnjem planinskom potočiću, opere nešto svo­ je odjeće i odjeće svojih drugova. Dok su muš­ karci čistili i podmazivali oružje, drugarice su prale njihov i svoj veš, krpile odjeću, "prale ča­ rape, dotjerivale s e ... Sada je Marija izgledala kao prava partizan­ ka. Umjesto klotne kiklje, crvenog pletenog džem­ pera, opanaka i košulje od domaćeg tkanja, u čemu je došla u brigadu, sada je imala gotovo kompletnu uniformu italijanskog vojnika (zelen­ kastu bluzu i hlače), a na glavi, preko bujne ko­ se upletene u debele pletenice, partizansku kapu sa crvenom zvijezdom izrezanom od ličke »crljenkape« ili dalmatinske »čoje«, što je partizan­ skim borcima darivao narod Like, Dalmacije i Krajine. Imala je i pušku, kratku »talijanku«, opasač sa po dvije bombe s obje strane, te fišeklije pune municije. Bilo je to nakon borbi koje ie Deseta kra­ jiška, zajedno sa Četvrtom krajiškom i još ne­ kim ličkim i dalmatinskim jedinicama, vodila na sektoru Knina. U tim okršajima Marijina bri­ gada je postigla zapažene uspjehe, a u borbama se naročito istakla mlada Drvarčanka Danica Materić. DRAMA DANICE MATERIC U knjizi »Krajiške brigade«, izdatoj 1953. godine, sem ostalog je zapisano da »druga žena borac \z sastava Desete krajiške brigade, pored Marije Bursać, proglašena za narodnog heroja Jugoslavije — jeste Danica Materić«, siromašna seljančica i seoski sluga, rođena 1921. godine u Trninić-Brijegu — Šipovljandma, kraj Drvara. Kada je 1927. godine, iznenada i od teške jektike, umro Jovan Materić, radnik u Fabrici celuloze, iza njega je ostalo šestoro djece: četi­ ri sina i dvije kćeri. Danica, četvtrto dijete, ima­ la je tada tek šest godina, tako da oca čestito nije ni zapamtila. Siromaštvo se uselilo u kuću poluproletera iz zaseoka Golubić, između Tminić-Brijega i Šipovljana. Negdje 1929/31. Daničin ujak Nikola Tadić, siroče iz prvog svjetskog rata, nastanjen u plod­ noj Slavoniji, u okolini Bjelovara, odvede Da5 M arija B ursać 65 �niču »kod sebe«, ali ubrzo je »da u najam« Kati Koprivnjak, iz sela Predavač. Tu je ostala sve do kraja 1936. godine. Kada se vratila u svoj rodni kraj, Danica je bila već stasala 15-godišnja djevojka. Imala je smeđu kosu, malko dugu­ ljasto lice i blage tamnomodre oči. Bila je pra­ va ljepota-djevojka. I sve ono »što je naučila u Šlavuniji« — jednu novu kulturu i običaje, druk­ čije nego u drvarskom kraju — upotpunjavalo je Daničinu skromnu ličnost. O njoj će se ubr­ zo pročuti po okolnim selima i u radničkom Dr­ varu. Počeće i zagledanja prvih momaka, ali... Ubrzo će doći strašni drugi svjetski rat i dani mladosti i Danice Materić krenuće sasvim drugim tokovima. Već od prvog dana narodnog ustanka, 27. ju­ la 1941. godine, Danica Materić će biti među pr­ vim i najaktivnijim djevojkama i ženama rad­ ničke i revolucionarne drvarske doline. Bila je član Odbora fonda, organa za snab­ dijevanje ustanika hranom, odjećom i obućom — na bazi dobrovoljnih priloga naroda. Danica Materić je ubrzo iza ustanka prim­ ljena u SKOJ, a krajem 1941. godine postaće i samom početku 1942. godine, negdje u januaru ili februaru, postala je i član Komunističke par­ tije, i to među prvim omladinkama i ženama Drvara. Valjda nijedna djevojka iz okoline Drvara nije tako brzo i uspješno politički napredovala kao Danica Materić; za nepune dvije godine, od početka ustanka do početka aprila 1943. godine i Daničine tragične smrti, mlada seljančica iz Šipovljana kraj Drvara imala je više političkih funkcija, među kojima: član Opštinskog i Sreskog komiteta KPJ, član Opštinskog i Sreskog od­ bora AFŽ-a, član Opštinskog i Sreskog odbora Narodnog fronta, član prvog Sreskog narodnooslobodilačkog odbora D,rvar itd. Danica Materić je bljesnula kao zvijezda me­ đu drvarskim djevojkama. Ali, Danica iz Drva­ ra, kojoj su sasvim slučajno nadjenuli ime naj­ veće i najljepše zvijezde, doživjeće sudbinu zvi­ jezde koja je najsvjetlija ikada pada. Početkom februara 1943. godine u prvom borbenom stroju Desete krajiške NOU brigade je preko 900 boraca. Danica Materić je zamje­ nik političkog komesara 3. čete Četvrtog bataljona. �Kada je, 7. oktobra 1943. godine, u Bugojnu, Deseta brigada ušla u sastav Pete divizije — Da­ nica Matgrić više neće biti u borbenom stroju, ali će živjeti legenda o n joj... Jenjavala je »četvrta «neprijateljska ofanziva. Glavnina snaga NOV i POJ odavno se probi­ la preko Neretve i već je u dolini divlje Drine. Uskoro će i sudbonosna bitka na Sutjesci... A, ovamo, na tromeđi Like-Dalmacije-Krajine, vode se žestoke borbe sa neprijateljem, naro­ čito sa četničkim snagama popa Đujića. Pored Desete, tu je i Četvrta krajiška, zatim jedinice slavne Šeste ličke proleterske divizije »Nikola Tesla«. Dolazi i do čuvene bitke na Golubiću, po­ red Knina. To će biti posljednji i najveći pod­ vig hrabre Drvarčanke Danice Materić. Zbog to­ ga će ona ući u legendu — postati druga žena drvarske doline koja će dobiti najviše odliko­ vanje — Orden narodnog heroja. Drvarčanka Marija Bursać je prva, a treći Orden heroja, tri decenije poslije oslobođenja, dobiće hrabra Dr­ varčanka Mika B osnie... Prema kazivanjima Daničinih saboraca i rod­ bine, zapisaćemo ono što je najbliže istini o po­ sljednjem boju i dramatičnoj smrti te odvažne djevojke. Bitka u selu Golubiću i zaseoku Kijevo sela Vrpolja vođena je 4. i 5. aprila 1943. godine. Is­ tovremeno, vršeni su napadi na selo Pađane, Strmicu i širu okolinu jugoistočno i sjeveroza­ padno od Knina. U borbama s Krajišnicima sa­ de jstvu ju i borci Splitskog NOP odreda, te ne­ ke ličke jedinice. Borbe su bile žestoke i duge. Četnici su se dobro snalazili, jer su odlično poznavali teren, pa su i italijanska dejstva bila sve opasnija. Po­ što iz pravca jugoistoka nije bilo partizanskog udara prema školi u Kijevu, gdje je bilo glav­ no neprijateljsko uporište, moralo se i odstu­ pati. Praskozorje se više pretvaralo u pravu zo­ ru. Svitao je novi dan. Odstupanje je bilo ote­ žano, a Četvrti bataljon je već bezmalo deset­ kovan. U najtežoj situaoiji našla se upravo Tre­ ća, Daničina četa; u najkritičnijem trenutku os­ tala je potpuno odsječena. U međuvremenu, čet­ nici su poiskakali iz škole i zauzeli nove položa­ je. Obruč oko prorijeđene partizanske jedinice stezao se sa svih strana. Četnioi su pozivali par­ tizane na predaju, a ovi su im »odgovorili« me­ cima, kratkim rafalima i bacanjem bombi. �68 — Juriš, drugovi! ... Naprijed, Krajišnici! ... Ura »brkata« — uzvikivala je, bodreći svoje saborce, Danica Materić. — Zalomi desno krilo... Pravac škola! — odjekivali su poklici. Između kuća-zidanica i kamenih ograda hra­ bri partizani su se probili do same škole u Ki­ jevu. Bombaši su izbili do kamena-međaša na rubu školskog dvorišta. Iz škole neprestano štekti mitraljez. Kiša metaka fijuče na sve strane... Svanulo je. Dan je oduvjek bio neprijatelj onima koji napadaju, a mogućnost za spas oni­ ma koji se brane. Taj sunčani 5. april 1943. bio je koban za djevojku iz Drvara Danicu Materić, borca-bombaša i komunistu-komesara čete. — Predajmo se, drugovi, nema nam drugog izlaza! — oglasio se teško ranjeni borac. — Partizani se ne predaju! ... Borićemo se do poslednjeg borca! — rekla je Danica i izdigla malko glavu — da osmotri. — Pokušaćemo da se povučemo! — rekao je drugi borac. — Eh, dan nas je izdao! — procijedila je Danica. Baš u tom trenu neprijateljsko tane pogodi hrabru partizanku Danicu Materić. Prema pri­ čanju mitraljesca Đure Kralja, Danicu je metak pogodio u potiljak. A prema svjedočenju drugog njenog saborca, Esada Bibanovića, Danica Ma­ terić je, u nekoj uvalici na sredini brda Mali Veljuh, pogođena metkom u grudi, pored samog srca, i to iz puške nekog četničkog kurira... Daničinu dramu, ipak, izgleda da niko nije vidio. I to je pogodovalo da se o njenoj smrti ubrzo ispletu čitave legende: o tome kako su je se četnici dokopali, kako su je i gdje mučili i ponižavali, od položaja do centra Knina, vodeći je nagu kroz narod, itd. Šta je od toga svega tačno, a što plod mašte naroda koji je uvijek veličao i pamtio svoje prave junake, teško je re­ ći, tim prije što ni poslijeratna istraživanja o tome pod kakvim je okolnostima Danica izdah­ nula nisu dala očekivane rezultate. Zna se sigur­ no da se i u toj borbi herojski borila i da je njeno tijelo, sa lješevima još 22 muškarca, zako­ pano u rupama iz kojih je ranije vađena pržina, u selu Vrpolju, odakle su joj posmrtni ostaci prenijeti 4. jula 1956. u zajedničku partizansku grobnicu u Kninu. �Poslije tih borbi oko Knina, na brigadnom savjetovanju su istaknuti i pohvaljeni mnogi ne­ ustrašivi mladi borci, a među njima, posebno, drugarice Marija Bursać, Danica Materić i Zora Danić, Marija i Zora su to, pak, primile sasvim mimo: — Borile smo se kao i ostali drugovi! — odsjekla je kratko Zora Danić. — Ne želimo ništa više nego da dokažemo da možemo sve što i muškarci! Ova borba je i borba za ravnopravnost muškaraca i žena — ob­ jašnjavala je Marija, kao da se branila od tih pohvala. Danica Materić nije više bila među živima... POSLIJE PRELEŽANOG TIFUSA Komesar Desete krajiške brigade postao je Nikola Kotle. On se nekih detalja iz tih borbi ovako sjeća: — Marija se istakla kao bombaš u jurišima. Dobrovoljno se javljala za sve! . . . Ali s proljeća 1943, u onoj golgoti četvrte ofanzive, bila je is­ crpljena i omršavila; poboljevala je, pa sam joj naredio da se povuče na lakšu dužnost, pri Šta­ bu brigade i u komoru, da se tu malo odmori od marševa i bitaka i oporavi za nove teške za­ datke. — Šta ću ja ovdje, dokona?! Hoću nazad, u četu! — bunila se, čak javno protestvovala, ali je, komesarskim autoritetom, ubijeđena da os­ tane još kratko vrijeme. Jedva je izdržala mjesec dana i, uporno tra­ žeći da ide među borce, ponovo se javila kome­ saru na raport: — Druže komesare, da ja nisam što pogri­ ješila kada me još držite u zaštitnici?! — Nisi, Marija, ali si oboljela, islabila, što bi rekli tvoji — odgovorio joj je drug Kotle, koji se i danas tog »zvaničnog« susreta s njom živo sjeća: — Znao sam joj dobro: i oca, i mater, i bra­ ću, njihove i Marijine zasluge za naš pokret, za borbu, znao da je ona mnogo dala za pozadin­ ski rad, za okupljanje omladine i djelovanje AFŽ. I sada, u borbd, prednjačila je još ovako iscrpljena. Pribojavao sam se da ozbiljno ne �oboli, pa, rekoh, da je malo poštedimo. Ali ona se ne da pa ne da. Hoće naprijed, u bombaše r opus tih. O-tišla je u svoj Treći bataljon, a s njim će, ubrzo, u svoj poslednji juriš, na Pr­ kose. Za vrijeme kratkog oporavka pri Štabu bri­ gade, u kuhinji i sa rekonvalescentima, Marija je dobila zadatak da ode u Komandu mjesta Drvar. Usput je svratila na Kamenicu, da pozdra­ vi roditelje, rodbinu i svoje suseljane, drugove i drugarice koji su ostali u selu. Došla Marija! — brzo se pronio glas kroz Kamenicu. Niko nije pitao: koja i čija Marija; svi su znali da se radi o dolasku iz brigade Marije Bursać, Jokime i Nikoline kćeri. I požurilo je, i mlado i staro, da je vidi, od nje čuje kako im je u jedinicama, da se raspi­ taju za zdravlje svojih. — Divno nam je u brigadi! Svi su živi i zdravi — kratko je odgovarala, počinjući i sama s pitanjima. — A bojiš li se, Maro, kad pucaju puške i gruvaju topovi? — pitale su je drugarice. — U početku sam se malo bojala, naročito ikad meci fijuču oko ušiju, ali sada se više ne plašim ni topovskih granata! Navikla sam i na štektanje mitraljeza. Akio se mora poginuti — svejedno je danas ili sutra, od topa ili puške. — A šta si ti u brigadi, je si li bolničarka? pripitkivali su je. — Drugovi su me ubeđivali da budem bolni­ čarka, čak referent saniteta, onda da radim u komori, ali ia sam željela da budem borac, ra­ me uz rame s drugovima. Htjela sam u mitraijesce. I postala — dobrovoljac i bombaš... — Imate li hrane i duvana? ... Gdje spava­ te?. .. Šta jedete? — redala su se pitanja. — Mogu da vam kažem da među nama vla­ da veliko drugarstvo i međusobna bratska lju­ bav i poštovanje. Ono, nema duvana, ali kada se slučajno odnekud nađe jedna cigareta — on­ da je svi od reda puše, sve dim po dim, dok ne dogori. Tako se dijeli i posljednje parče kruha! — Veselite li se? ... Ima li kola i pjesme? ... - pitanjima nema kraja, ali Marija mora dalje. — Moram vas sada ostaviti; put mi je da­ lek i naporan, a i neprijateljski avioni ometa­ ju kretanje... �— Marija, znaš li da nam je još u životu ona naša kamenička zastava, što je sašivena od tvoje crvene svilene haljine. Na njoj je i žutom svilom izvezen srp i čekić i petokraka! — doba­ cili su joj i ona je, sva razdragana, žurno nesta­ la u grmoviti kamenjar. Kako se iz ofanzive vratila gotovo bosa, otac Nikola joj je napravio opanke oputnjake od prijesne goveđe kože. U tim opancima će po­ ći i u poslednji juriš, na Prkose, u njima preležati rane, a u njima je i sahranjena, na Spasovini. Sa jenjavanjem neprijateljske ofanzive do­ šao je vrhunac još strašnije ofanzive — pjega­ vog tifusa. Opaka bolest je, na kraju, obhrvala i Mariju koja se dugo s njom hrabro hrvala. Sredinom 1943. nju su iz brigade, privremeno, uputili kudi, da se koliko-toliko oporavi od bo­ lesti. Tu ju je, u krevetu i krajnje iscrpljenu, zatekao Đura Sabljić, kada je došao da prisu­ stvuje partijskom sastanku u kući roditelja Ma­ rije Bursać, na Kamenici. — Hoćeš li, Marija, tako iscrpljena, da i daije ostaneš u brigadi? — pitao je Sablj'ić. — Ovo će me, Đuro, brzo proći — odgovo­ rila mu je. — Da vidimo sa Okružnim komitetom i sa štabom Desete brigade, pa da se više ne vraćaš bolesna i iznemogla. — Ne želim da ostanem u pozadini. Cijenim ja taj rad, ali ima za to i drugih, boljih od me­ ne. ćim malo ozdravim — odoh ja u svoju De­ setu! I — otišla je, a da još nije bila sasvim ni prezdravila. — Posljednji put je došla kući kada je nje­ na brigada naišla kroz Kamenicu — prisjeća se Marijin brat Vaso. — Iznenada je banula, obje­ sila se majci oko vrata i pitala za oca. Zatim je ušla u sobu, prišla svojem djevojačkom kovčegu koji je sada bio već skoro potpuno prazan. Ni­ je ga otvorila, već je samo malo posjedila na njemu, stavivši pušku preko koljena. Uzdahnula je i pogledom se oprostila sa svojom sobom, izljubila se sa svima nama. Dugo je majka Joka gledala za kćerkom i za kolonom boraca koja je odmicala Kamenicom - u nove borbe... �MARIJA NA PRKOSIMA Borbci na Prkosima, u kojoj je Marija Bursać doživjela svoj najblistaviji trenutak, vođe­ na je u noći između nedelje i ponedeljka, 17/18. septembra 1943. godine. O njoj je, u jednom od zvaničnih izvora o našem NOR-u, »Hronologiji oslobodilačke borbe naroda Jugoslavije 1941— 1945«, na str. 545 zabilježeno: »U s. Prkosima (kod Kulen-Vakufa) dva bataljona 10. krajiške brigade i udarni bataljon Drvarsko^petrovačkog NOP odreda IV udarne divi­ zije NOVJ napali i, poslije žestoke borbe, uni­ štili dijelove 373. legionarske divizije. Izbačeno je iz stroja oko 250 neprijateljskih vojnika, dok su jedinice NOVJ imale 22 pogi­ nula (među kojima je i borac-bombaš 3. bataljona 10. krajiške NOU brigade Marija Bursać, na­ rodni heroj) i 44 ranjena. Zaplijenjeno: 4 haubi­ ce, 10 puškomitraljeza, 1 mitraljez, 5 tromblonskih pušaka, 2 minobacača i drugo oružje.« Hrabra, ponosna i prkosna Marija Bursać uvijek je bila željna borbe, a možda nikad željnija kao uoči juriša na Prkose. Upravo susreta sa njom, dok je Deseta brigada hitala na taj za­ datak, ovako se sjeća Đorđe Torbica Đoko, pr­ voborac rodom iz Drvara, a u to vrijeme mla­ di partizanski obavještajac: — Iz predjela Bosanskog Grahova, preko Kamenice, kolona je krenula prema Prkosima. I tada sam vidio Mariju. Koračala je u koloni. Njene krupne svijetlo-kestenjaste oči kao da su bile malko potamnile. Mi'lo lice više nije bilo okruglo kao prije bolesti. Sada je bilo blijedorumeno i nekako je odavalo sjetu. Crte te inteli­ gentne i odvažne žene, druželjubive, spremne za smijeh, šalu, pjesmu i igru — dopadale su se svima. Zbog toga su, valjda, i svi željeli da su s njom, da s Marijom razgovaraju, da uz nju ko­ račaju, da se s njom smiju. — Kako si, drugarice Marija? — upitao je prolazeći, Torbica. — Odlično! Jedva čekam da čujem »ura« 1 da jumem na fašiste! Ona će, stvarno, samo koji sat kasnije, za vrijeme strahovite borbe na Prkosima, za Zorom Danić, jurišati na čelu bombaških grupa i uzvi­ kivati: �— Razbucaj, Stevanija! . . . Opkoli, Mileva! — čime su hrabri Krajišnici, zanijeti borbom, zamjenjivali borbeni poklič »ura«. Miika Knežević Mika, borac Marijine čete, sjeća se da su na Prkose krenuli sa Jelinog Po­ lja, više Tiškovca. — Spustili smo se u drvarsku dolinu i za­ noćili u Bastasima. Dalje smo išli pored Pasijaka, kraj Oštrelja, rubom Klekovače: Kolunić — Medeno Polje — Bjelaj. Noću oko 10 sati stigli smo na Prkose. Prije nego što su krenuli u napad na brdo Krmarušu, komandant bataljona Nikola Rokvić je održao kratak govor i dao borbene zadatke. Na kraju je pitao: — Drugovi i drugarice, borci, ako ima ne­ ko među vama ko se plaši da ide u ovaj okršaj — neka slobodno istupi iz stroja. Niko se nije javljao. — Ko se i malo boji, i ko će stvarati pani­ ku, neka se jaVi ! . . . — Druže komandante, imam troje male dje­ ce, a predosjećam da ću noćas poginuti! — ja­ vio se samo jedan brkajlija. — Dobro, možeš izostati! Izostao je i ostao živ. Prvi plotun na Prkosima ispaljen je, kako se sjeća Nikola Rokvić, komandant 3. bataljona Desete krajiške NOU brigade, 17. septembra u 23,10 časova: — Prikrali smo se brdu Krma ruši što smo mogli tiše i opreznije. Svi koji su imali cipele sa đonom i potkovicama — izuli su se. Cigarete su odavno ispušene! Samo šapat i gestikulacije. Ali, septembarska mjesečina bila je — kao dan. Čuje se samo veselje Nijemaca i »Crne le­ gije«, iz bunkera, gore na brdu, gdje se, očigled­ no, osjećaju bezbjednim. Pirkao je blag povje­ tarac, iz pravca njihovog osinjaka prema nama, pa smo sve čuli. U akciji na Prkosima učestvovale su slije­ deće partizanske snage: 2. i 3. bataljon Desete krajiške brigade, Udarni bataljon Drvarsko-petrovačkog odreda i Vakufska četa tog odreda, u svemu oko 700 boraca, protiv dobro utvrđenog neprijateljskog diviziona sa oko 900 odlično na­ oružanih vojnika. �— Prvi napad je bio tako silovit da smo — računajući na iznenađenje neprijatelja koji je, očevidno, bio u pijanom raspoloženju — očeki­ vali brzo likvidiranje čitave neprijateljske posa­ de na brdu Krmaruši — sjeća se komandant Rokvić. — Ali, koliko god smo mi silovito napa­ dali toliko se i neprijatelj snažno odupirao. Jedan za drugim uslijedila su tri naša ju­ riša! Bio je to pravi ratni pakao. Negdje u to­ ku drugog juriša, možda između 2 i 3 sata uju­ tro 18. septembra, kad je bilo najgušće, pored mene grunu neprijateljska granata. Eksplozija me snažno odbaci i izbi mi dah. Na sreću — nisam ni ogreban. Otresoh se od prašine, počekah sekundu-dvije da se malo raziđe dim, kad, iza obližnjeg grma — Marija. Sprovodi četiri ne­ prijateljska podoficira. — Sta je to, Marija?! — pitam je iz zaklo— Ta, vidiš i sam: uhvatila sam četiri fašis­ ta iz artiljerije — kaže mi, očito iznenađena, jer me, vjerovatno, nije vidjela u onom krkljancu. Naredih joj da nama prepusti podoficire, pa dodadoh: — Bravo, Marija! Dosta je od tebe, sad se malo povuci dok... — Nisam stigao ni da joj do kraja kažem šta sam mislio, a ona se, na ćelu voda u kome je bila oolitički delegat, već stvorila u najgušćoj vatri, oko neprijateljske baterije. Odande sam joj, u jednom od kratkih prekida pucnjave, čuo poklič i poziv: — Drugovi, drugovi, zaplijenili smo njemač­ ke topove! ... Ko zna da s njima rukuje, neka požuri ovamo. Treba neprijatelja gađati iz nji­ hovih topova!... U neposrednoj blizini zaplijenjenih njemač­ kih topova nije se našao niko ko umije da s nji­ ma rukuje. Mariji se nije odazvao niko. Onda je ona poželjela da to uradi sama. Razumije se, ni­ je išlo. Zatim je pokušala da topove ošteti i izvuče zatvarače. Dograbila se neke željezne poluge, udarala njome po cijevima. Odjeknule se u nekolike snažne detonacije. Sa ioš nekoliko boraca — bombama je oštetila zaplijenjene topove koje je bilo nemoguće izvu­ ći, a nisu dali da neprijatelju dospiju u ruke. �Ubrzo je uslijedio i novi protivnapad nepri­ jatelja. I treći naš, partizanski juriš na neprija­ teljska uporišta Prkosi, na brdo Krmaruša. Marija Bursać je za kratko vrijeme zauzela busiju pokraj zaplijenjene i oštećenje neprija­ teljske haubice. Pa opet na juriš. Pripasala je oko sebe dva reda bombi i po­ čela pritrčavati najbližim neprijateljskim bun­ kerima. Na čelu bombaša i sa njima — uništi­ la je posadu tri neprijateljska ounkera! Tada je primjetila da je jedan od njenih drugova bom­ baša pao, teško ranjen. Prišla mu je i počela da mu ukazuje prvu pomoć. Odjednom je, iznena­ da, pored same nje, eksplodirala minobacačka granata. Ranjena je u obje noge, ali joj je naj­ teže povrijeđeno stopalo desne noge. Prosto je bilo raznijeto. Skakućući na jednoj nozi, posrćući i puzeći, sklonila se u najbliži zaklon. Sada već na opasaču nije imala ni jedne bombe, sve ih je baci­ la na bunker, među topdžije. A u juriš je pošla sa njemačkim karabinom i četiri bombe, dok je usred borbe, ono kada mi je privela četiri za­ robljena podoficira, već imala novu njemačku strojnicu, nekoliko šaržera municije u torbici i čitav niz bombi na opasaću. Sve je to »poslala« legionarima zaleglim na Krmaruši. Mnogi su ta­ mo i ostali ležeći zauvijek. Sada je Marija pala, pred narednim bunke­ rom, nemoćna da, i pored sve odlučnosti i hrab­ rosti, likvidira nove posade, otima i baca bom­ be, kosi rafalima. Na teško ranjenu Mariju naišao je njen drug s Kamenice, omladinski rukovodilac Trećeg bataljona, Nikola Bodroža: — Marija, sestro, pa ti si teško ranjena?! — Muči, Nidžo, nije to ništa! — Možeš li da se sama povučeš? Ako mo­ žeš — ja bih dalje, u borbu... — Ne mogu ,izgleda, sama, ali, izdržaću ov­ dje, a ti samo hajde naprijed — udri fašiste! Dok je Bodroža kretao u novi napad čuo je n jene riječi: — Živa ne smijem pasti neprijatelju u ruke! Na to se povratio, uzeo je na rame i izvu­ kao sa poprišta najžešće borbe. Sklonio ju je nešto pozadi, na mjesto koliko-toliko zaklonje­ no od vatre. �Tu je, sem ostalih, bio i komandant Drugog bataljona Mićo šušilović, u istom protivnapadu i takođe od granate, ranjen u desnu ruku. — Tebi, druže Mićo, ruku razni jelo — rekla je Marija kada ga je čula i vidjela. — Grunu granata, a geler se zari u moju desnicu! — Eh, prokleti fašisti, platiće oni sve naše žrtve! — Najteže mi je što me rani baš u trenut­ ku kad sam nanišanio i taman htio da potegnem obaraču... — I mene, brate, rani baš kad sam htjela da pomognem ranjenom drugu! — odgovori Ma­ rija, pa nekako naglo ućuta. U međuvremenu, opkoljenom neprijatelju je, dobro utvrđenom i naoružanom, još brojča­ no jakom, stiglo pojačanje od Vrtoča; bila je to motorizovana kolona od 400 do 600 vojnika. Ta­ ko osnažen, pošao je u novi, treći po redu protivnapad. Pred tom silom, koja još nije imala samo tenkove, četvrti juriš Krajišnika je morao biti obustavljen, tim prije jer je prijetila opas­ nost od pristizanja pojačanja legionarima i od Kulen-Vakufa, odnosno njemačke avijacije, jer je već svanjivalo. Sve u svemu, paklena bitka na Prkosima, računajući i puškaranja prilikom izvlačenja ranjenika, trajala je 4 do 6 časova. Moralo se nazad, uz znatne gubitke, ali je nepri­ jatelj pretrpio teške žrtve i izgubio velik ratni plijen. HEROJSTVO ZORE DANIĆ Doja Kovačević — Grahovac je, zajedno sa Darom Grubor, Milkom Trikić i Dukom Jović, prva ponijela nosila na kojima je bila Marija. Doja je, inače, s Marijom Bursać na Prkosima bila u istoj desetini. Zajedno su tri puta jurišale i uzmicale, a četvrti put se — povukle. U toku tako dramatične borbe nabrzinu je grabljeno neprijateljsko oružje, odjeća, municija. Doja je izvukla »hrpu pušaka«, dva puškom itral jeza, tri uniforme sa svom spremom (pištoljima, opasačima, fišeklijama, bajonetima...) Kad bi se mje­ sec skrivao iza oblaka prostor su osvetljavale nje­ mačke rakete. �— Za sudbinu nekih boraca iz borbe sa Pr­ kosa nikada nismo tačtno saznali, a smrt ili ra­ njavanje mnogih smo gledali. U najbolniiem sjećanju mi je ostao prizor pogibije naše hrabre drugarice Zore Danić, iz sela Šipovljana poviše Drvara. Kad god su sumirani rezultati borbe, po­ sebno bitke na Prkosima, Zorino ime je spomi­ njano uz Marijino. Ta vitka, koštuniava crnka, bakrenastog lica, obično je bila tiha i povučena, a u borbi nezadrživa, hrabra i uvijek prva. — Razbucaj S te ... — zaustila je borbeni po­ klič za juriš ali ju je metak pogodio pravo u otvorena usta i presjekao joj glas... Na brzinu su je drugarice izvukle sa vatre­ ne linije, privukle prvoj gomili kamenja i gru­ bo zatrpale. — Tek kada smo Zoru sahranili u kamenja­ ru i razidjelili oružje, odjeću i municiju, vidjeli smo da se niko nije sjetio, niti je za to bilo vre­ mena, da sa ubijenih fašista skinemo cipele, ma­ da je i bosih među nama bilo više. Krenulo se u pravcu odakle je i počeo na­ pad. Naišli smo na Mariju Bursać, sa Kamenice i Miloša Pilipovića, sa Boboljusaka. (I Miloš će kasnije, kao i Marija, podleći ranama zadobijenim na Prkosima). Zatekli smo ih kako leže na­ sred uskog seoskog puta, krčeriika. Znali su da ćemo ih naći i ponijeti! Odatle su »civare« (nosila) ponijele četiri drugarice. A Marija je s nosila počela — da pjeva!... U izvještaju štaba Drvarskog NOP odreda štabu Petog korpusa NOVJ, ističe se i junaš­ tvo »drugarice Zore Danić, koja je pred svojim bataljonom jurišala na neprijateljske rovove i bunkere« i »bila smrtno pogođena«. Poginula je »jurišajući neustrašivo, uz vrisak i pjesmu« i bacajući bombe »na neprijateljske rovove i bun­ kere«. Zora je, kako je u izvještaju pisalo, »pred svojim bataljonom jurišala na neprijateljske ro­ vove i bunkere vičući: 'Razbucaj Stevanija!’ Na­ kon nekoliko minuta bila je smrtno pogođena«, i, u kratkom zatišju između dva juriša, »zako­ pana u kamenjaru pokraj stare ceste Kulen-Vakuf-Prkosi-Vrtoče«. Zora Danić je, prema riječima njenog stri­ ca Bogdana Danica Boška, nosioca »Partizanske spomenice 1941«, rođena 1920. godine u Selu Šipovljani, kraj Drvara. Otac Nikola, pozadinski �78 aktivist NOP-a (umro u 84. godini, u Krajišniku, kod Zrcnjanina) i m.'.ika Đurđi ja Kecman — Pe­ ru;, sa Trninić Brijega (umrla prije rata) imali su dvije kćerke: Zoru i Maru. Zora je završila četiri razreda osnovne škole u Drvaru, a zatim se uključila u rad napredne drvarske omladine. U to vrijeme održavala je čistoću u seoskom Domu kulture i čitaonici, u Šipovljanima, i sa­ ma učestvujući u kultumo^umjetničkom radu, Bila je radna i vrijedna, mještani su je voljeli i zvali je »Sirota«, jer je rano ostala bez majke. Čim je počeo narodni ustanak u Drvaru Zo­ ra se, sa ostalom omladinom Šipovljana i dru­ gih sela, uključila u razne akcije vezane za narodnooslobodilački pokret i prednjačila u selu. Tu aktivnost nastavila je i u drugoj ratnoj godi­ ni, kao skojevka. A kada je došlo do formiranja Desete krajiške brigade, Zora se dobrovoljno ja­ vila u borbene redove. Kao borac i bolničarka učestvovala je u bitkama na podnožju Dinare, oko Knina i drugim. Posljednja Zorina borba bi­ la je — na Prkosima. Poduža kolona boraca i ranjenika brzo se formirala i od Krmaruše kretala u pravcu Dr­ vara. Teško ranjenu Mariju Bur'sać drugarice su donijele do jedne kuće u selu Stjenjani, pod Čiovkom. Pored ognjišta je prostrto malo slame i preko nje čist čaršaf. Kršna planinka odmah je ranjenoj Mariji ponudila šoljicu mlijeka. Svakim minutom, zbog sve većeg isticanja krvi kroz ranu na raznešenoj peti desne noge, Marija je postajala sve bljeđa i nemoćnija. Ali, uiprkos svemu, kao da je svakim časom posta­ jala sve razdraganija, veselija. Razgovarala je sa svima. Čini se kao da je govorom htjela da otjera bolove i pomisli na ono najgore — smrt. Smogla ie snage da popije nepunu šolju tople varenike. Stalno je govorila drugaricama: — 'Ajte vi sa jedinicom, lako je za metne, stići ću ja!... Ranjenu ju je sreo i Vladio Grujić, onda skojevski aktivist. On je pripadao vodu za obezbijeđenje u Drvarsko-petrovačkom odredu. — Zaobilazeći kolonu sa ranjenicima, odjed­ nom smo čuli da neko uzvikuje parole i pjeva. Bila je to Marija Bursać. Čulo se, sa nosila: »Svi u borbu — za slobodu!«, »Naša je po­ bjeda!«, »Smrt fašizmu!«... �I pjesme su bile borbene, motivisane Mari­ jinim trenutnim stanjem zdravlja i bolovima ot­ vorene rane. Više puta je ponavljala tada veo­ ma popularnu partizansku pjdsnu »Naša borba zahtijeva — kad se gine da se pjeva!«, pa »Om­ ladinku Maru« i druge. Među ranjenicima je bila i Milka Knežević Mika, rodom iz Velikog Cvijctnića, koja je u toj borbi bacila na neprijatelja 5 »kragujevki«; za­ robila 4 neprijateljska vojnika, spasila nekolika ranjena borca i, na kraju, zadobila tri rane. PJESMOM PROTIV BOLA Poslednje putovanje smrtno ranjene junaki­ nje Marije Bursać počelo je sa Prkosa, a zavr­ šilo se u Vidovu Selu i Spasovini. Nosili su je saborci, i omladina sa terena, na putu dugom dobrih 50 kilometara. To je put po bespuću, na­ poran i za momka bez bremena. Išlo se bez odmora. A rane sjeku i peku. Bezumno bole. Mrtav znoj probija... — Jesam li vam teška? — pita, po koj'i već put, Marija one koji je nose na nosilima. — Nisi nam teška, Maro, nisi! — odgovara­ ju njeni drugovi i drugarice, novopridošli i čili mladići i djevojke, iz sela kroz koja se prolazi i koji sami podnose svoja još vitka pleća pod nosila. Marija, prkoseći smrtnim ranama i boreći se pjesmom protiv bola, baš kao bombom protiv Švabe, pjeva sa nosila: Bolna leži omladinka Mara, Sa svojom se majkom razgovara: Mila majko, budi me u zoru, Primakni me,mojemu prozoru, Da ja vidim prije bjela dana Proletersku četu partizana, I pred četom mojega dragana; Da joj vidim samo desno krilo, Mislim, majko, lakše bi mi b ilo... Stigao je sa Prkosa tužan glas i na Kameni­ cu. Marijina majka Joka, sa grupom Kameničana, sišla dolje, u dolinu Unca, da presretne par­ tizane, da kćerki, bar materinskom miloštom, vida rane: �— Mila moja majko! — pridigla se da se iz­ ljubi s Jokom. — Zašto, 'ceri, pjevaš? Zar ti je sada do pjesme! — Ne boj se majko, ne boj, sve će se dobro svršiti! — Jadno mi i prežalosnio dobro, moja Maro! — Je li, majo, tata dobro? — Dobro je mojoj kući, bogme, reklo zbo­ gom kad mi je tebe tako ustrijelilo, sokoliće moja. — Gdje su Duško i Milka?... Jesu li zdravi? — Svi smo dobno, sem tebe, muko moja, mila!... — A kako je na našoj Kamenici, šta ima novo? — Sve je dobro, milošto moja, samo da nam ti ozdraviš! — odgovara majka Joka. Čim ču da su svi njeni najmiliji dobro, da je na Kamenici dobro — Marija zapjeva: Mila majko, kad u borbu pođem, Ti ne plači, ako ti ne dođem! Naša borba zahtijeva — Kad se gine da se pjeva! Među ranjenim drugovima iz Trećeg bataljona bili su: Rajko Pilipović, teško ranjen u pre­ dio vrata (ostao živ), Rade Rodić, sa Osredaka (također prebolio rane), Obrad Ševo i drugi. Od drugarica najteže su bile ranjene: Mari­ ja Bursać — u petu desne noge, Zorica Marinković — takođe u nogu, Mika Knežević — u de­ snu nogu, ruku i glavu. Prvo su sa Očijeva, prema Drvaru i parti­ zanskoj bolnici u Vidovu Selu, odnijeli^ ranjene drugove, pa su drugaricama rekli da još čekaju, dok ne stigne omladina iz susjednih sela. Pred očima su im još lebdjele strašne ratne slike sa Prkosa, a u ušima odzvanjali pucnji i eksplozije. O tome su tiho, posljednjom snagom, razgovarale. Marija i ostale teško ranjene drugarice pre­ noćile su u Očijevu, gdje ih je njegovala m]estanka Milka Rodić, koja sada živi u Backo.i Pa­ lanci, kao kolonist: . — Vidjela sam da je najteže partizanki Ma­ riji, ali umjesto da ječi i zapomaže, ona je ti- �ho, sasvim tiho pjevušila, kao da šapuće. Eh, Marija!... Kad god se sjetim mog pokojnog si­ na Nikole, koji je junački pao kao borac Tre­ će krajiške proleterske, 1944, godine, o čijoj sam smrti samo saznala od njegovih drugova, pred oči mi izađe i slika one krasne cure sa Kameni­ ce, Marije Bursać. Dok je Marija, teško ranje­ na, sa drugaricama i drugovima ležala na nosi­ lima, kod kuće Ilije Rodica, donijela sam im pu­ nu torbu lješnika, sira, kruha i komad mesa. Pred ranjenike su ponude iznosili mještani svih sela kroz koja je kolona nosila pronošena. I kako bi kolona kretala dalje, nosila bi preuzi­ mala omladina tog sela. Tako su stigli u Vidovo Selo, na istočnim obroncima Jadovnika, gdje je bila partizanska bolnica, smještena u kućama i štalama. Prvoborac Milan Knežević, rođeni brat Mi­ ke Knežević i tada pomoćnik političkog kome­ sara — intendant partizanske bolnice broj 3 (bol­ nica V divizije) Petog korpusa, dočekao je svo­ ju sestru Miku, Mariju, Zoricu i druge ranjeni­ ke sa Prkosa i, sa ostalim osobljem, učinio sve da im se brzo pomogne. On se sjeća da je u toj grupi doneseno ukupno 43 teža i teška ranjenika. — Bolnica u koju je, dan i po poslije ranja­ vanja, donesena i Marija Bursać, bila je smješ­ tena u jednoj štali i kući u zaseoku Bajići, na Vidovu Selu. Ljekari su bili dr Kišicki, šef bol­ nice, rodom iz Zagreba, i dr Đuro Gopčević. (Saznalo se da je kasnije dr Kišicki poginuo od četnika u Ataševcu, pod Klekovačom iznad Dr­ vara. kada je bolnica evakuisana prema Mliništu. S njim je bila i njegova žena, za čiju se da­ ljnju sudbinu ne zna). AMPUTACIJA DESNE NOGE Ljekari su preduzeli najhitnije mjere i ura­ dili sve što su, u tim okolnostima i sa takvom opremom, mogli — da se spasi život teško ra­ njene Marije Bursać. Intendant bolnice Knežević se sjeća da je Mariju Bursać operisao dr Gopčević, specijalis­ ta za hirurgiju. Zapravo, trećeg dana nakon Ma­ rijina ranjavanja upravnik divizijske bolnice dr Kišicki je došao do zaključka da nema drugog 6 M arija B ursać �izlaza nego pokušati sa amputacijom njene de­ sne noge. Tada je dr Kišicki uzdahnuo i pred osobljem bolnice nekako nemoćno raširio ruke: — To je već težak tetanus! Svima je teško pala ta istina, jer im je od­ zvanjala u ušima Marijina posljednja još sasvim razgovjetno izgovorena želja: — Violjela bih da što prije ozdravim! U želji da se za Mariju pronađe lijek spase­ nja, neko je predložio da kuriri htino pođu do štaba V korpusa, odnosno njegovog sanitetskog odsjeka, ali je on bio u Ribniku, na vrelu Sane, na dan i noć hoda odavde. Dr Gopčević je tvrdio da se za Mariju ni tamo, ni nigdje ne može naći lijeka, jer joj je dobar dio krvi istekao, zatro­ van je krvi uzelo velikog maha, a nema nikakve mogućnosti da joj se da transfuzija. Iskusni par­ tizanski hirurg je još tračak nade vidio u am­ putaciji Marijine ranjene noge. Dok se o tome odlučivalo do ljekara je dopiralo pitanje, vapaj: — Jeee liii doooktor tuuu? To je pitala Marija, više u bunilu, u trenut­ ku kada bi je bolovi savladali. — Jeste, Maro, tu su — dva doktora!... — Aaaa, mooože liii mi seee pooomoćiii?! — ječala je. Čitavu noć i sljedeći dan svi su bđjeli nad Marijom. Sve što je bilo moguće, u takvoj situa­ ciji i s takvom bolničkom opremom i instrumen­ tima, preduzeto je da joj se spasi život. Na riječi dvojice ljekara i plemenitih ljudi, Kišickog i Gopčevića, o tome kako bi bilo divno kada bi se Mariji mogla dati transfuzija krvi, jedan ranjenik je poskočio: — Svi bismo joj dali svoju krv! To su bile riječi koje su dolazile iz srca sva­ kog borca iz te bolnice, a izrekao ih je^Neđo Grubor, teže ranjeni borac. On je Mariji, čim je donešena, ustupio svoj bolesnički krevet. Bio je pokretan i nije mu bilo teško da se stisne s jos jednim ranjenikom u istom krevetu, dok mu se ne pripremi drugi, samo da se smjesti teško ra­ njena drugarica. Sada je za Mariju nudio i svo­ ju krv, ali su svi znali da nema mogućnosti da joj se ona ubrizga u usahli krvotok. Polumračna sobica, u kojoj^ su, pored Ma­ rije, smještena još dva-tri najteža ranjenika, 1la je isuviše tijesna da primi sve one koji su ze- �ljeli da, makar i toplim pogledom, pomognu Mariji; da je bar vide kako, u samotnim grčevi­ ma, pjevuši — kao da se već sa svima oprašta: Pozdrav'te mi sve drugove moje, Neka hrabro na braniku stoje! Neka brane našu zemlju milu, Dok ne slome fašističku silu! Pozdrav’te ih, ja im doći neću, Kol’ko vidim, uskoro umrijeću. Ležala je na drvenom krevetu, nastrtom sla­ mom, prekrivenom bjeljenim čaršafom od konop­ lje i pamuka i domaćim vunenim biljcem. Na kraju, riješeno je da se Mariji odsječe desna noga. Dr Gopčević je rekao intendantu bol­ nice, Milanu Kneževiću, koji je stalno bio uz Mariju: — Milane, ti moraš da je dobro držiš! — Trebali bi je, doktore, opiti, da bi što lakše podnijela operaciju... — Da, ali gdje nam je ikakvo sredstvo za narkozu?! Nađeno je i neko umirujuće sredstvo, istina »na partizanski način«, no bolest je već bila uze­ la toliko maha da je Marija počela gubiti svi­ jest. .. — Donesite lampu! — zahtijevao je dr Kišickii. — Evo lampe, ali nekako neće da gori! — rekao je intendant. — Eh, zar baš sada da izda, kada nam je dragocjen svaki sekund?! — Dajte iglu, bašliju, ili neku tanku žicu — da izvučemo fitilj — tražila je bolničarka. Marija mimo leži, poluotvorenih očiju, trza se u bunilu. — Nemojte da me otkrivate! . . . Nemojteee!... Blijedo lice i tijelo probijale su krupne gra­ ške znoja: — Vvuće m'i je. Sva gorim !... Raskopčajte mi kaput!... Nemojte mi košulju razdrljivatiL. Ni kiklju!. . . — Evo, donio sam samo trn, igle nigdje ni za lijeka! — dotrča lakše ranjeni borac, koji se dosjetio čime da izvuče fitilj žmirkave petro­ lejke. �Komešanje i neprirodan tajac prekinula je opet Marija: — Evo, imam ja iglu... Drugovi!... Peto­ krake!. .. Dugmad!... Z akite!... U njedrima je!... Nije više mogla da podigne ruku do sredine grudi, već je samo trepnula — da očima poka­ že na rub košulje u koji seoske djevojke, obič­ no, zadijevaju šivaće igle, tako dobrodošle i par­ tizankama Dok joj je noga amputirana i previjana, Ma­ rija nije glasa pustila. Samo se povremeno trzala i podrhtavala. — Marija je, zapravo, i umrla pod operaaïjom! Izdahnula je a da to duže vremena nis­ mo znali, bolje reći nismo htjeli da vjerujemo u to. Marija Bursać je operisana noću 21. septem­ bra 1943, a Ijekari, koji su nad njom prebdjeli svu noć i cio dan, ustanovili su da je umrla su­ tradan kasno popodne — Umrla je, rano moja ljuta, u petak uveče, a ja sam sjedila uz nju do posljednje nade, vjerujući da će oživjeti i ozdraviti — kaže Ma­ rijina majka Joka, koja je opet doletjela s Ka­ menice, da obiđe svoju Maru, olakša joj muke. — Vode, doktore!... govorila je još poslije operacije. — Dajte joj malo mlijeka! — reče jedna bol­ ničarka u nadi da će joj to pomoći, dati više snage. — Doktore!... Viode!... Sva saaagorijevam!... — Dajte joj malo vode! — bdio je nad njom doktor. — Ne, ne, majčice moja, milaaa!... Nisam te obrukala!... — Smiri se Mano, gledaj samo kako da nad­ jačaš bolest... — I neću te obrukati, majkooo!... Ni ćaćuuu!... Ni braću!... Onda se, začas, smirila, kao da je usnula. A pred zoru se ponovo trgnu: — Naprijed, drugovi!... Juuuuuriš!... Uraaa!... Majka joj je svojim igrubim seljačkim ruka­ ma nježno trljala slijepočnice, milovala blijedo lice i razdijelila kosu na sredini širokog, već uve­ loga čega, baš kako je kosu uvijek nosila. �— Naprijed, drugovi!... Nema odstupanja!... Pob jeda je našaaa!... Smirila se kada je svanulo. Zraoi sunca su prodirali kroz prozorčić i oba­ sjali joj sada već sasvim blijedo lice. I ona je, poslednjim atomom snage — kroz već poluzatvo­ rene zube, bijele baš kao dva niza bisera — pre­ ko skoro ukočenih usana — prozborila posljed­ nje riječi, poslednju poruku, poslednju pjesmu prkosa i ponosa: Naša borba zahtijeva Kad se gine da se pjeva. .. Smirivao se dan, 22. septembra 1943. Smrt |e nastupila sa sutonom. Zauvijek su se zaklopi­ le i ugasile one krupne Lijepe oči boje kestena. Oči Marije Bursać. Osvanula je i subota, 23. septembar ratne 1943. godine. Pod planinom Jadovnikom, u Vidovu Selu, jad je bio u srcima svih prisutnih. Ćutke, suz­ nih očiju, Marijini drugovi, osoblje Partizanske bolnice, drugarice sa Kamenice, najuža rodbina, spremali su se za posljednje Marijino putovanje — od Vidova Sela, preko Drvara, do groblja na brežuljku Spasovine, podno njene rodne Kame­ nice. Čim se pronijela vijest da je podlegla rana­ ma hrabra partizanka Marija Bursać, sa Kame­ nice je došla omladina, njena rodbina, drugovi iz Drvara i okolnih sela. Među rukovetima posljednjeg ljetnjeg polj­ skog cvijeća, kraj mrtvog Marijinog lica, bilo je i nekoliko sasvim svježih svjetloljubičastih stru­ kova mrazovca. Oni, kao prvi glasnici jeseni, ospu planinske livade i proplanke na rubovima Klekovače. Sada i ovdje oni su bili simboli Ma­ rijine posljednje jeseni — mrazovci kraj mrtve Marije. Na seoskom groblju, pored crkvice na Spasovini, slegla se, tako reći, čitava drvarska kot­ lina. Okupili su se narod i vojska, doslovno sve što je saznalo za Marijinu smrt i moglo doći na njen posljednji ispraćaj. Bilo je tu nekoliko sto­ tina mladića, djevojaka, djece, starijih i starčadi. Svi su bili nijemi, pognutih glava. Komunista, bombaš, politički delegat voda i heroj-djevojka Marija Bursać, sahranjena je �s najvećim partizanskim počastima. Pored osta­ log, kulturna ekipa je otpjevala Lenjinov po­ smrtni marš. Odjekivalo je Spasovinom: Vi padoste žrtvom, vi dadoste sve, Krv , život, mladost, radi slobode.. . Rukoveti cijeca i vijenci pored odra. Drveni sanduk prekriven zastavom, onom kameničkom napravljenom od Marijine curske cr­ vene haljine. Na njoj je ona svojom rukom, zlat­ nim navezom, izvezla srp i čekić i petokraku zvijezdu. Donesen je i vezeni peškir od bijelog doma­ ćeg tkanja, koji je Marija sebi za udaju pripre­ mila. On je, po drevnom običaju, prebačen pre­ ko drvene krstače. Na peškiru je, crvenim nave­ zom, bilo izvezeno poviše resa-kita: »MARA BURSAĆ« i »SRETNI SVATOVI«. Umjesto svatova i velikog slavlja — evo sahra­ na — mrtve Marije djevojke. Pored ostalih, od Marije se, u ime njene De­ sete krajiške NOU brigade, oprašta Veljko Ražnatović, pomoćnik političkog komesara i omladin­ ski rukovodilac u politodjelu brigade. Nad otvorenom rakom se od Marije Bursać posljednji oprašta njen brat Duško, sekretar Sreskog komiteta SKOJ-a za Drvar: — Draga sestro Marija, od tebe se opraš­ tam kao od sestre, člana SKOJ-a i Partije i hra­ bro pale partizanke... Ti si bila primjer naše herojske borbe, kako u pozadini tako i na fron­ tu. .. Nisi žalila svoje mladosti... Ni mi nećemo žaliti ni svoje živote — da istrajemo do konač­ ne pobjede nad fašizmom. I sloboda će nam do­ ći!... Ostaćeš vječno u sjećanju svoje braće i se­ stre, roditelja i rodbine, u vječitoj uspomeni ci­ jelog naroda Drvara i okoline... Tvojim prim­ jerom poćiće hiljade mladića i djevojaka naše domovine... Dok je masa stajala oko odra, njemački avio­ ni su dvaput nadlijetali drvarsku dolinu. Ipak, niko se nije pomjerio; Kamenica i narod čitavog drvarskog kraja dostojanstveno i hrabro su se opraštali od svoje slavne kćeri... Tako je sahranjena Marija Bursać, u groblju na domak rodne Kamenice — na Spasovini. �MARIJA VJEČNE MLADOSTI Tako je umrla jedna mladost — da bi vječ­ no živjela jedna legenda. Marija vječne mladosti! Pjesmom je i smrti prkosila... Desetak dana kasnije, 12. oktobra 1943, štab V korpusa NOVJ je predložio da se Marija Bursać proglasi za narodnog heroja, što je usvoje­ no, i ona je, kao prva žena u zemlji, dobila to najviše priznanje domovine za podvige u borbi za slobodu. Priznanje Mariji je i Titova pohvala krajiš­ kim ženama i omladini, i njegova ocjena da »voj­ ska koja ima takvu pozadinu, takvu omladinu i takve žene — mora biti nepobjediva!...« Ostala je o Mariji Bursać i pjesma Branka ćopića. O Mariji se često govori i dosta piše — kao o primernoj kćeri svoga naroda, a za ovu pri­ liku navodimo samo dio napisa o njoj iz Zbor­ nika »Narodni heroji Jugoslavije« (prvo izdanje): Marijini roditelji, Jovanka i Nikola �»U plejadi boraca narodnooslobodilačkog ra­ ta koje je dao junački narod Drvara, posebno se ističe ime Marije Bursać, prve žene u Jugo­ slaviji koja je dobila zvanje narodnog heroja. Kad se narod drvarskog kraja 1941, pod zasta­ vom Komunističke partije, masovno digao na ustanak protiv fašističkih okupatora i domaćih izdajnika, među ustanicima sela Kamenice bila je i obična, nepismena djevojka Marija Bursać sa svojom sestrom i dva brata. Tada, van rodnog sela potpuno nepoznato ime te djevojke, za ne­ punih tri godine postalo je simbol hrabrosti i odanosti narodnooslobodilačkoj borbi i narod­ noj revoluciji u Jugoslaviji...« Marija Bursać je jedan od 4.600 boraca i 18 narodnih heroja čiji je zavičaj današnja dr­ varska opština. Drvar je jedan od osam grado­ va heroja u zemlji, a njegov ratni okružni ko­ mitet SKOJ-a takođe je proglašen za narodnog heroja. Veliko priznanje ovom kraju su i riječi vođe revolucije Tita, koji je rekao da »Drvar spa­ da u onaj mali broj mjesta koja su od prvih da­ na ustanka 1941. godine do završetka rata bila žarišta narodnog ustanka; Drvar je bio mali grad koji je čvrsto nosio buktinju revolucionarno-oslobodlilačkog pokreta u našoj zemlji«. Sama Kamenica, iako jedno od manjih sela drvarskog kraja, dala je 235 boraca NOVJ, me­ đu kojima su i 34 drugarice. Od boraca koji su preživi jeli rat 43 su nosioci Spomenice 1941, a selo je imalo i 63 žrtve fašističkog terora. Drvarčanka sa Kamenice Marija Bursać je, kako je rečeno, prva Jugoslovenka koja je odli­ kovana Ordenom narodnog heroja. Dosad je to najviše priznanje za ratne zasluge dobila 91 že­ na. Posljednja među njima, i posljednja uopšte od 1.322 nosioca tog odlikovanja jeste šesnae­ stogodišnja Drvarčanka Mika Bosnie iz Vrtoča (odlikovana 17. maja 1974, povodom proslave ju­ bileja operacije Desanta na Drvar). Rođena 1928. godine, kao jedna od sedmoro djece Jelice i Pera Bosnića, Mika je na početku ustanka imala tek 12 godina. Ipak, i ona se, kao i svi njeni ukućani, kao i čitav narod Drvara, uključila u oživotvorenje borbene parole: »Svi na front — sve za front!« Sa ostalom omladinom je prikupljala hranu, odjeću i obuću za ustani­ ke, pisala i lijepila parole po gradu, obavljala kurirske zadatke u pozadini... �U proljeće 1944. godine Mika Bosnie je prim­ ljena u SKOJ, a neposredno pred desant na njen rodni grad, čij!i je cilj bio uništenje voćstva re­ volucije, bila je kurir pri Komandi mjesta Drvar. Isticala se na svim zadacima. Za vrijeme fašističkog desanta na Drvar, Mi­ ka Bosnie, djevojka borac koja se do tada ni po čemu nije razlikovala od stotina Drvarčanki koje su svim srcem radile za narodnooslobodilački pokret — učinila je, kako je zapisano u knjizi »Narodni heroji Jugoslavije« (Izdanje »Mladosti«, Beograd 1975) »izuzetan podvig — primjer he­ rojstva omladine Jugoslavije u naro.inooslobodilačkom ratu«. Neposredno pred desant, u Drvaru je formi­ rana tenkovska četa 1. proleterskog korpusa. Ona je izvodila vježbe u okolini Drvara, tako da Su Drvarčani poznavali naše tenkove i njihovu po­ sadu. »U toku borbe protiv neprijateljskih pado­ branaca, jedan partizanski tenk našao se u opas­ nosti. U tenku su bili Dragoslav RadosavLjević — Soča, komesar tenkovske čete, vozač Spaso Đurašković i nišandžija Jelača. U jednom trenut­ ku Nijemci su na tenk nabaciLi ćebe, tako da je vozaču bio zaklonjen vidik. Svi članovi posade bili su ranjeni i prijetila je opasnost da padnu u ruke fašistima. U tom kritičnom trenutku po­ red tenka je prolaziila grupa zarobljenih Drvarčana, koje su Nijemci sprovodili. Među njima bila je i šesnaestogodišnja skojevka Mika Bos­ nie. Uviđajući opasnost u kojoj se našla posada tenka, Mika je iskočila iz kolone zarobljenika, pritrčala tenku i zbacila ćebe. Ranjenom vozaču ponovo se otvorio vidik, pokrenuo je tenk i na­ stavio borbu. Razbjesnjeli Nijemci, kojima je plijen tako iznenada izmakao, okomili su se na hrabru skojevku i sasjekli je bajonetima...« Kasnije su Drvarčani, očevici junaštva skojevke Mike Bosnie iz sela Vrtoča, kazivali da se on a... »otela iz ruku njemačkih padobranaca«, te da je« ... smrtno ranjena iz njemačkog auto­ mata — posljednjim samrtnim grčem — svukla zapaljeno ćebe sa vizira partizanske tankete«... Za vrijeme fašističkog desanta čitav Drvar je pružio nadčovječanski otpor, a najrječitiji pri­ mjeri za to su herojska pogibija čitavog Okruž­ nog komiteta SKOJ-a, na čelu sa sekretarom Duškom Bursaćem, rođenim Marijinim bratom, junaštvo skojevke Mike Bosnie i podvizi mno- �gih drugih, znanih i neznanih. Prema zvaničnim podacima za vrijeme desanta poginulo je oko 700 boraca i građana od kojih 370 Drvarčana i Drvarčanki. Među Drvarčanima poginulim 25. ma­ ja 1944, za vrijeme desanta, bila je i Mikina maj­ ka Jelica i brat Zdravko. Samo nekoliko dana kasnije njemački padobranci su ubili i drugog Mikinog brata, Đorđa. Otac Pero i najmlađa ses­ tra Radmila umrli su od pjegavog tifusa, u pro­ ljeće 1943. godine. Tako je od devet članova po­ rodice Petra i Jelice Bosnie iz sela Vrtoča kod Drvara, ostalo samo troje: sestre Dušanka i Dobrila i brat Vlado. Dušanka je za vrijeme de­ santa takođe izvedena na strijeljanje, ali je, pu­ kim slučajem, teško ranjena uspjela da se izvu­ če iz gomile lješeva i sakrije na tavanu obliž­ nje kuće, odakle je posmatrala kako joj Švabe ubijaju sestru Miku. Tako je šestoro Bosnića od­ nio strašan ratni vihor, a četvoro od njih je pa­ lo u paklu desanta. Ostaci partizanskog tenka danas stoje ispred drvarskog muzeja, podno Titove pećine, koji svo­ jim eksponatima podsjeća i na stravični i he­ rojski 25. maj 1944, što je najljepši spomenik i skojevki — heroju Miki Bosnie. Drvar, grad heroj, rastući i razvijajući se u socijalističkoj domovini, čuva uspomenu na svoju slavnu prošlost, na heroje među kojima su a tri djevojke: Marija Bursać. Danica Materić i Mika Bosnie. Prva od njih, Marija Bursać, u pjesmi opjevana, simbol je sto hiljada žena — boraca Jugoslavije: Ide brigada, nosi Domovinu i dijete raste, čarobna bajka nad njime nevidljivo Marija bdije i diše toplinom — djevojka i majka. ��RIJEČ AUTORA Više od četvrt vijeka sam, istrajno i s povre­ menim prekidima, prikupljao sjećanja i tragao za pojedinostim a vezanim za život i djelo seoske djevoj­ ke sa Kamenice Marije Bursać, prve žene narodnog heroja Jugoslavije. Sada pred javnost izlazim sa ovom hronikom o Mariji Bursać, satkanom od sjećanja njene rodbi­ ne, Kameničana i saboraca. Priznanje i ohrabrenje su mi riječi iz recenzije druga Nikole Kotle, pred­ ratnog kovača i istaknutog komuniste sa Kamenice: »Naročita vrijednost rukopisa je u tome što o Ma­ riji govori mnogo ljudi, njenih seljana, drugarica i drugova, boraca i rukovodilaca — kroz čitav njen životni put — što čini jednu veliku kolektivnu isti­ nu o liku Marije Bursać,'narodnog heroja«. Drug Kotle mi je, svojim kazivanjima, prijedlo­ zima i primjedbama na rukopisu, značajno i svesrd­ no pomogao u radu na konačnom oblikovanju ove hronike, zbog čega mu se najsrdačnije zahvaljujem. Takođe su zaslužili moju iskrenu zahvalnost, za svoja nadahnuta kazivanja o Mariji Bursać i vre­ menu u kome je stasala u borca i heroja: njeni ro­ ditelji Joka i Nikola, braća Dragan i Vaso, zatim Velimir Stojnić Veljo, Vaso Trikić, Nikola Rokvić, Mika Grbić, Savo Pužić, Đorđe Torbica, Mika i Mi­ lan Knežević, Duka Bačkonja, Mira Bujić-Morača, �Milan Bosnie, Pera M. Pilipović, Milan Trninić, Bog­ dan Danić Boško, Duško Kurbalija i dr. Prilikom pisanja ove knjige o Mariji Bursać ko­ ristio sam se i slijedećom literaturom: 1. Hronologija oslobodilačke borbe naroda Jugo­ slavije 1941—1945; 2. Zbornici dokumenata iz NOB-a; 3. Krajiške brigade, 4. Sabrana djela Branka ćopića; 5. Bilten Vrhovnog štaba NOV i POJ; 6. Napisi iz listova »Radnička volja«, »Prosvetni pregled« i »4. jul«; Knjigom Milana N. Zorića »Dr­ var u ustanku«; Zbornik narodnih heroja Jugoslavi­ je« (prvo i drugo izdanje). ��SADRŽAJ Prva žena narodni heroj Bursaći sa Kamenice Djetinjstvo kameničke čobanice Spremljeno ruvo djevojačko Štrajk drvodeljskih radnika Partija priprema kadrove Dolaze zbiljski dani Vicuka, Marijina ljubav Kamenica — centar ustanka Marija postaje skojevka Prvi ustanički dani Kameničani na barikadama Darovano ruvo djevojačko Otimanje žita neprijatelju Komesar radne čete Clan Komunističke partije Mombaš Desete krajiške brigade Drama Danice Materić Poslije preležanog tifusa Marija na Prkosima Herojstvo Zore Danić Pjesmom protiv bola Amputacija desne noge Marija vječne mladosti Riječ autora 5 9 14 19 22 26 29 34 38 42 45 47 51 54 56 59 61 65 69 72 76 79 81 87 92 ���� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Knjige Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context M Knjiga Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Marija Bursać - životni put i revolucionarno delo Subject The topic of the resource Život narodne herojke Marije Bursać Creator An entity primarily responsible for making the resource Božo Majstorović Publisher An entity responsible for making the resource available NIRO, "Dečije novine", Gornji Milanovac Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1978. Rights Information about rights held in and over the resource Nepoznato Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource PDF Language A language of the resource SH Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 50-M Coverage The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant 100 str. Source A related resource from which the described resource is derived https://www.memoryoftheworld.org/ biografija Božo Majstorović Marija Bursać narodna herojka http://afzarhiv.org/files/original/637692e7cf8402f6653ada727161e4c6.pdf 19d1cdac9651adc3d6e42d6ac99ee0e9 PDF Text Text ' Dr. VLADIMIR BAKARUJ �Ze~ _u Jugoslaviji •danas (POVODOM 8. MART A 1948.) • ,·->. AnijaSisticka fronta zena J:ugoslavije danas je veUka realna snaga u ilivotu na8e zemlje, snaga prekaljena oil dana svog postanka kroz "oslobodilaCku borbu i u etapi izgradnje. N ema vise podrucja izgradnje u kome ilene, jos pred nelwliko godhm potlacene i nepriznate, ne bi davale svoju volju, stvaralacki prinos- kake u politwkim akcijama Narodnog fronta taka ina prosvjet?"om polju, u radovirna na obnovi, .u kulturnom i strue· . nim uzdizanjirna !judi. Oslobodenje ilene i njeno pravo na rav· nopravnost, i sloboda da ucestvuje u svim manifestacijama drilavne, privredne i kulturne djelatnosti, od najljepsih je tekovina nase narodne revolucije, tekovina po kojoj je nova Jugoslavija jedna od-prvili drilava u kojoj je odbacen historij· ski teret nepravde prema i§eni i ul<lonjena njezina pravna nejednakost prema mu8karcima. Predrasudama o manjoj vrijed-' nosti zena nema mjesta u na8oj stvarnosti i takve »teorije« sada slobodno caruju samo jos u kapitalisti67cdm svijetu. Telco· vinom oslobodenja !lena mi se panosimo tim vise, !ito 'je sticanje njihove ravnopravnosti doslo kao rezultat brbe samih zena u narodno-oslobodilaclcom ratu. . U tome sto je zena ravnopra1J11i alan naseg druStva, sastoji · se i bitna razlika izmedu antijasistii5kog pokreta zena naiie domovine ; zenskih organizacija v.elike ve6ine drugih zemalja. Dok · je pravni i drustveni. polozaj !lena u Jugoslaviji ozalconjen u .samom Ustavu, a njezina ravnopravnost s muskarcem dobiva danomioe sve novu i novu potrebu i primjenu, dotle demokratsk; polcreti antijaiiistlcinja u kolonijalnim i zavisnim zemljama pa u samim kapitalistickim metropolama, moraju da vade na.izeiicu borbu za priznanje svojih Jjudskih prava, borbu protiv reakcionarnih i faiHstickilv shvaeanja o mjestu, ulozi i vrijednosti zene u drustvu. · Upravo m-ih dana vade iraclce ilene zestoke borbe da bi za jednaki md dobivale jednaku placu kao i muiikarci, a ta parola vodi. i zene drugih zemalja u kapitalistickom svijetu. U lndiji je jedan od glavnih zad.litaka zen~kog polcreta borba protiv ropstva !lena, a taka je i u Alliiru, u JuiZnoj Afric; i drugim kolonijama. Ornai57ca zena u >.!llobodnim« Sjedinjenim Ame- ' .-.,. ,.. ~ \ .. &.. �rycloim. ~rzava1>J-a, nmna nikakve zct8tite od divljaqkog linea da s_~ p d'rugi1>!-.'k'{aje~irria. i f113'gp1;ori, , . > · •-• ·... ·. ·.· . ·.· . '\ , ·.· :. Ako je fakvo sto,nje u koloniJatnim ,zem!}a:rna~i. TWd Jem_li gr~anq _u USA! ne mogu ni zene 4r;gentine, Fr;aricu8ke, l(el~ke Br.tan:~e, ItaliJ.e.!'druf!ilt veli7cih ZfMalja, da. biulu, 'C·olJne ~a. svoJ~m _polo_zaJerr~;,_ 1_er u svakoj hd: _tih. drzava PDstoji , cztav mz zako_na, koJi fPT'Je<;avaju zeni biJo pravo glasa,(rpristu_p u neke .Javne sluzbe, sjobodu raspolaganja. imovinom,: iji koJe drugo pravo. . ·• . . Sl!e ~e ~.eP_ravde p~·otiv kojih je prislzjena da se bori zena 11; kf!?'tal•st~ck~m _zemZJama,. nepdvratna su .. proslost za Juyos,av:Ju i _zato An_t•fa8ist~cka fronta zena mooe da upravi sve .SVOJe ~nage na •zgradnJu. zemlje, na. podizanje njenog .kulturnog ~•voa u borbi za ostvarenje boljeg zivota u uvjetima kakmh ne moze biti u kapitalistickim drwvama. . · . . Otu_da J?r0._sticu ti sjajni rezuitati koje su postigle organizaC1Je Ant•faswtwke. fronte zena, bore6i se za podizanje bogatstva i _kultu_re, za likvidiranje nepismG·nosti, u provodenju ekonO'lYI,~Ioih m1~ra ~arodne ·vlasti, u organiziran'ju tecajeva za str"!cno u~d~zan)~ zena i konaeno, u uvlaCenju novih zena u pro:zvodnJU. UspJesj kac posljedica tih napora govore rjeCitije od icega o u~zi i polozaj~ zene u novoj Jugoslaviji,· o naglom procesu razmtka· kroz koJi prolaze mase zena do nedavno za- • robljenih u ku6ama, zastrtih jeredZama . iscrpljenih neizvjesn?s6u i brig_om za .~udbinu sv?je djece - 'i}o i&ene akfoivnog ucesmka u pr01zvodnp, rukovod10ca i orgamzatora narodne vlasti il~ Fronte; slobodne, smjele i sigurne u budu6nost. svoju i svoje djece. B~rbe?~.i an:tifa8istii5_ki. pokret zena u Jugoslaviji rastao je u svo)~m ·szrokim .razm)enma zajedno · s narodnim ustankom i krenuo u njegovom krilu od pocetka putem borbe protiv neprijatelja naroda - fa8istickog okupatora; 8 razvitkom te borbe mijenjao se i razvijao polozaj zene u na8oj zemljoi i stvarala .se nova slika o njenoj ulozi. N arod je u ratu upoznao legije zeria her?i~. predanih mdnika i pozrtvovnih boraca. N erazdvojno ukljucene u Narodnom frontu antifa8istkinje su saCinjavale od pocetka ustanka njegov bitni faktor, sudjeluju6i. u organiziraniu ustanka, u T"!tSeniu 1·eakcionarne i stvaranju nove narodne '!last~, vode6i sa cijelim. nc:rodom i oru:iianu borbu prC:tiv nepriJatel;'!'. T~umf oslobodllackog narodnog pokreta saddavao je zato ' pobJedu - oslobodenu i ravnopra'!5nu zenu Jugoslnvije. .Osnovna pretpostavka slobod( i ravnopravnosti iiena ·u na~o/!' g'!'Estvu - to je narodnaovlast. Samo u narodnoj drzaiii ._.., ob;. zaao- ,. ,..,~ d'~· . : :~ ~oze :s~ fena slobiJdno rii~vij~tt-X ~t9 ~~-iid iJivili'@7U< ::;;~~­ stvovaze ogromne mase zena u borbi za obnovu zfirnl}e'ili[w"ia:ir.. ciju ra'tne pusto8i; Na Kordunu, Lici i Dalmad]i'in:utcm!n()gose!a u. kojirruL su.zene. bile g){wrlft i i':(JSf() jedina radna .snafla u. izgrarJnji novih ku6a. Na .slwan naCin sudjelovale su i it _4ragim krlijevima u pOdizanju nove drzav~·tdko,rta 8U prvi pos1!Ji3ratni mjeseci bili ·ispunjeni primjerima· nesebicne pomo6i, · koju su antifa8istkinje pruzale narodnoJ vlasti u opskrbljivanju najteze postradalih krajeva, brigom za ratnu sirocad,_ospos!>b·Zjavaniem pruga i mostova, u sjetvi i mnogim drugim problemima koji s?,t bili osobito tesloi u prvoj poslijeratnoj godini. , Taka se u periodu mirnodopske izgradnje prekaljivala nii:. sa iiena i poprimala nove Odlike, a organizacija antifa8istkinja postala je jedan od najjabih oslonaca narodne vlasti i naj&vrs6ih st·upova Fronte privlnceci i aktiiiizirajlt6i .staZno' nove mase' Zena. · · Koliko je zalaganje seljanki u uvodenju novih kultura industrijskih biljaka, u borbi za povecanje pri->iosa na poljima, u uspjesima opskrbe, govore sami> rezultati tih akcija u ko· jima su i!esto zene g7.avni 6inilac. Rad na suzbijanju nepismenosti po s!>lima mnogo puta. pripao je· zenam,a, a tako i. njegovi uspjesi. Antifasistkinje u tvornicamt:t smjelo se takmice sa svojim· drugovima radnicima i daju• veli.k broj udarnica, koje su zorni prim jeri Tadnog .herrYizma. Inicijatori rada na vise ?'azboja takoder su zene, a one zauzimqju i vidno mjesto u o8posobl}l1Jo vanju -svojih drugarica radnica i njihovom izdizanju u .struene .radnice. U masovnim dobTovoljnim radovima ilene daju ve6inu ucesnika, a najve6i · dio poslova frontovskih organizacija ·u gradovima takoil6'1" m·se ilene. ' · · . T>·eba naroCito ista6i, da borba. z.a izvrsenje Petoy 0disnjeg plana ima najve6u. ulogu u preformiranju masa iiena, taka da je. samo u. NR Hrvatskoj u8lo. u industrijsku pr()izvodnju oko 22.000 zena u posljedn}e dvije qodine. Taj proces· razvija se u svim nasim republikama, a zajednicka mu je crta sve masovnije pristupanje zena u proizvodnju _i dru·stvene funkcije, pretvaranje nestruene zenske radne snage u strucne namjelitenike u poduzecima, u .rukovodioce u zadrugama, kvalificirane radnike u. tvornicama. Ovo nije samo. od vdikog znacenja Z£1 nasu privredu i odnose u njoj, vee i za fcrmiranje nove zene, potpuno slobodne i ravnopravne gradanke nove Jugoslavije. Jedan od rezultata tog razvoja i sve ve6e politicke aktivizacije zena jest i pove6an broj zena iza. branih na 'posljedniim izborima za na_rodne odbore u NR Hr·. vatskoj, koji je preko dva puta veci od onog na izborima 191J5. · ( . :. ill �· Zene Jugoslavije su alctivni graditelji saaijalizma u na8aj, zemlji, jer znaju da 6e im samo takvo. dru8tveiw uiedenje, u .· kame sredstva za proizvadnju priptidaju naradu, a dobra anima · kaji rade, asigurati ne samo njihov slobodni razvitak, vee i sigurart, balji i kulturniji Zilvat za narod i nasa. nova pokolje, . nja. Zato je ·takav i njihov odnos primla radu i zato je program . njihovog rada~· Petogodisnji plan. S tom perspektivom Antifasisticka fronta zena razvija sve inten:i:ivnije politiCki rad medu zenama i obuhva6a sve ve6e mase privode6i ih na stvara7a-. cki rad. , Borba za stvamnje novih drustvenih odnosa i novih baljih oblika drustvenog zivota i svijest 0 njihovim .duznostima prema zajednici, to su razlozi zbog kojih Antifasisticka fronta zena · mobilizira zene i upueuje ih na rad u poljaprivrerlu i inrlustriju; zatim, padizanje seoske zene i kZ£lturna-prosvjetni rad, te strucnt i gospodarski tecajevi zapremaju vazna r.njesta u radu AFz-a i veliku pomo6 narodnih vlasti u njenim kulturnim nastoja• njima.. Vrse6i svaju najadgovcxpniju i najeasniju duznast, jugaslavenska zena nosilac je odgaja novug pokoljenja, raz'vijanja u nasaj djeci vrlina novag i5ovjeka, _covjeka prozetag ljubavlju za svoj narod i domovinu, svijesnog i smjelag graditelja sacijaUzina. 'f!aj rad antifa.sistkinja JZ£gosla'Vije neprocjenjiv je ·prilog domovini i bitna crta njihopag stava i odnbsa prema narodu. Sve ave karakteristike Cine lik nove zene u Jugoslaviji i tvore od Anti{asistii5ke fronte zent:t jedan od najevrsi5ih asloc naca Narodnag frbnta. Time sto su mili}uni zena postali doist!' punopravnim gradanima, stvoreni ·su i danasnji: rlru8tveno-pah-· · ticki odnosi u nasoj rliYmovini i u tome je jerlan dio mo6i nove Jugosla"'ii? i veli~.og ugleda k_oii_ ·~ uziv~ ~ der;:o_rcratsrcirr: masama s1rom sm)eta. U tome )e 1 vel1k znacaJ kaJ!. 1ma An~':: ja!Jisticka fronta {Zena u M edunarodnoj demokratskoj federaciJI Zena. ·· Antifa:S.stkinje Jugoslavije m i sv!Jestll:n i bes,ko_fY!prom_isan borac za oi5Z£vanje mira, borac protlv smh po.~usa)a ratmh huskaca rla izazovu nove suTcobe i nbva krvoprobca. Kao mal_o gdje u svijetu zena je u Jugoslaviji osjetila sve styahote fa81: stickog dfvljanja i iatnih pustose'!ja. _ona s.~ ·s pus~~ u. rum borila proi'iv neprijateljske ag,rem)e ~ podmjela naJvece.. zrtve · gube6i cesto i dom i svoje nc:jdraze. Rat ~e ko~ vod10 go-. tovo u svakom selu, i na8a zena zna da <mper'!Jallzam ne p~znaje nikakvih moralnih, pravnih i ljZ£rlskih obzira. . . . . Kao i cijeli nas narod, antifrtSistkinja JugoslavtJe ~s,1ettla je terete i ponizenja nacionalnog •,opstva i zato ona mrz1 1mpe- .m:s i 'i • I I rtjalizam koj~ otima slobodu i. uniStava n~lnu nezaV:isn?si: N as· narod se ponosi svojom slobodom, kaJu Je stekao kr'!_lJu • borbama: Zato s prezirom odbacu~e _»Marshallov plan« kaJ'I po~ krinkom pomo6i .(ilvropi unosi plJacku narodnog bo_gq,tstva t ropstvo americkmn imperijalizmu. Takav stav Z<WZima prema »Marshallovom planu«, »T'l"'{manovoj doktrini« .i svim. drugim porobljivackim makinacijama novih fuh_rer_'! ·~ .gaule.ter.a '"' · anglo-americkog tabo:a i ~~a. z~na .anhfasltklnja Vjerna slobodi svog ?ta'roda, wkren1 1 IBtlnski borac za demokratska prava drugih naroda. · zene nove Jugoslavije . veze danas uz demokratske sooge drugih zemalja borba z:; post:-z.anj~ 'P}'nOJ!:avnog polozaja zene j borba protiV Uzrocn1ka 1 •zaziVaCa bljede_, neB<.fJ.U'r_• · nosti i parobljavanja koje priprema . medunarodni •m'J!er•Jal': ' zam. Ona svijesno i odlucno stupa ,. front demokratsk1h antlimperijalistickih snaga da sprijeCi pokusaje reakcije koja spr~­ ma nov'i rat. Ta borba ima naroi5iti smisao u nase dane kad JB svijet, nepune tri godine iza svrsetka najkrvavij~g rata u histo_• riji, ispunj~ novo~ galam'?"':. o ratu; obuhyac~'/l '!ovom pll: mom reakatje i drsk•m pokusaJ_tm'! tin se ~or~et~ t~sko ste_c~"!' mir. zena, a ,. prvom redu nasa z.ena ant•fa!flst.kln)a,..s ~al?'~6 prava dize sv?j gla? pro~iv d~sk•h tStup.anJa. 1mper_•Ja!tSt•c7~•h gangstera, koJi su •zvukli nemdene pr_of•t~. tz ~atn•.h spe.ku.acija, a sada se ponovno spremaju da IZ bzJede 1 ne.m?st1ne u zapadno-evropsltim' zemljama prave ~nosn.,<;< 1!oslo1:.e I _stv,o.r~ nove izvore profita. Ozlogla8eni ratnt zloat~?' . ~OJ' su ~anh ' paUli po naSim selima i ubijali narod .'Ro alJeloJ )!Ivrozn, ~ada. nalaze utoi5ista pod skutom anglo-amencke reakatJe, a svecano proklamirane obaveze o postqvanJu. prav.1': naro<3a na samoodre-. denje i odrzanje nacionalne nezaV1snost1 bezocno se gaze Tcad ' jos ne postoje ni glavni mirovni ugovori. Ta ~rska .rabota po- · pracena je buzicorr:, klooeta, laz~ i .uvr~da prot•v SO'I!J~skoq Sa- . veza i svega sto ]e napredno, ISt•nskt demokratsko ' slobodoljubivo. · Takva sitZ£acija trazi od na8e antifa!Jistkinje energicnu i upornu borbu protiv aZivljavanja ant~fasi~tiCkih :me! _ada. u. medu'naradnom Zivotu i jos i5vrst5e povez•van)e s anhfaststk•nJama . drugih zemalja. ,80,000.000 zena, koliko ih okuplja Medunarodna demokratska federacija zena - to je .ogr<YI!'na med:'nc:: . rodna snaga. S njom moraju rai5unati reakc10nan, potpaljiVaal rata, imperijalisti i prijatelji fasizm!l', a oni s njom. i rai5un:'ju, ' kako tq svjedoce mnoge m]ere poduzete u Zavadno,1 Evrop1, da bi se otezao ili onemogut5io rad njenih sekcija. U mo6nom frontu demokratsldh snaga .u kojem se zbijaju stot;ine' milijunia . 6 j 'l f �I miroljubivih i slobodarskih lju,rli svih zemalja, a Ciji je dio i Mf!dunarodna demokratska federacija i!iena,. stupa i antija§istkinja nove Jugoslavije. Pod pritiskom te sile _bit ce slomljen . svaki poku8aj imperijalizma da povede novi rat za svoje interese. "$a8a antifaSistkinja svijesna je te .snage i ona ocekuje 8. inarta- Medunarodni dan zena s odluenoseu, da jail energi!Jnije nastavi ovu veliku borbu. Situacija na medunarodnom polju zahtijeva od naiie antifa8istkinje i doJjnje jacanje medunarodne soliilarnosti demo7.;ratskih- i!iena, jedinstvo svih radnica, §eljanki i gradanki !l borbi za euvanje mira. Kao lito nasa i!iena svojim sudjelovanjem u izvrsenju, zadataka Petogodiiinjeg plana jaca nasu domovinu i. prema tome i. snage demokracije, taka se i u drugim; pa i u najudaljenijim zemljama miliju,ni i!iena bore pod najraznovrsnijim okOlnostima jacanje tih snaga svojim zemljama, za. razbijanje moci imperijalizma koji ih drzi u ropstvu. "R ova i!iena u Jugoslaviji zna iz iskustva sto znaci ropski poloi!iaj ona je svijesna da se taj polozaj moi!ie izmijeniti samo borbom i!iene u okviru demokratske borbe naroda za istinsku slobodu i nezavisnost. To znaoi, da bez borbe protiv imperijalizma - porobljivac'ia i eksploatatora naroda - ·ne moi!ie biti ni dosljedne borbe za oslobodenje i!iena. Zbog toga je jedna od vodecih deviza naiie antifaSistkinje: jedinstvo demokratskih iiena svijeta, jedinstvo l"Vrsce nego ikada u obrani mira, jedinstvo u borbi za os1obodenje iiene i slobodu i nezavisnost naroda, jedinstvo u suzbi.ianju svih p·Zanova, manevara reakcije i imperijalizma. To jedin- ' stvo jedan je od vaiinih uvjeta za pobjedu demoki'atskog pokreta iiena i zato je antifaiiistkinja Jugoslavije dosljedan borac za okupljanje svih demokratskih iiena: svijeta u jedinstvenu · frontu. . · · , Ovakav je lik naiie nove.iiene. Herojska borba na§ihnaroda u .ratu -; napori naroda da iz svoje opustosene zemlje izgradi sretnu i stobodnu domOvinu, izgradili 8U i nasu novu i!ienu, prekaljenu i vjernu kcer svoga naroda, neumornu trudben~cu. izgradnje i upornu graditeljku socijalizma, i!ienu borca,zq, mir ' demokraciju u svijetu, za razbijanje imperijalizma i reakcije. Te svoje crte razvija naiia nova zena u aktivnoj borbi i radu zajedno sa cijelim narodom stieuci tf!ko lik novog, socijalisti-. ckog covjeka. BRANKO sKRINJAR za u I. D I 0 v 8 BORBA ZA SVJETSKI MIR I DEMOKRACIJU �Likovi zena u borbi za inir demokraciju. u 1 svijetu JELENA STASOVA: KLARA CETKIN · - Srpanj 1932. godiri.e. U Njemackoj su fasi-" sticke organizacije podigle glavu. Podrzavani od krupnih financijskih magnata, rnladiCi u mrldm kosuljama, ubijaju radnike, unistavaju sindikalne organizacije, rasciscavaju teren za dolaza.Jc fasizma na vlast. Predsrtoji otvaranje · novoil!abranog • Reichstaga i njega po pravu najstarijeg poslanika, treba da otvori 75 godisnja Klara Cetkin. · Ona je bila gotovo sasvim slijepa, fizicki vrlo slaba. K1ara se u to vrijeme nalazila u Sovjetskom Sa.vezu. Njezina volja revolucionarnog borca uvijek je ostala cvrsta i nepobjediva. Ona dolazi u Berlin da bi ispunila svoj dug. Fasisticka stampa, grdiia je Cetkinu, njoj su otvoreno prijetili procesbm. Radt toga, iz predostroznosti bilo je odluceno, da prije Berlina prekine voznju i da automobilom, ude u grad, · Navest cemo malu ali karakteristienu epizodu· za K!aru Cetkin. Po silasku iz vagona sin nosi Klaru na rukama, jer ona. nem:i. snage da hoda. N a stepenicama zeljezniCke stanice on se splete i pad!!.. Svi saputnici ukoCil; su se od straha. A Klara je . .. I 11 �~·- •d • . . . .. . J~t• d ya, ~u~5' •Rdgc;>~orila '· »Ni¥a se nije dogodilo u · · ·,t e,'!ill'JltdrugoV)c«.,. .. .. . . . . , ... , llllr'.~se.,Bl!-. Pode ~tvaranJa ~ajih&taga. S~h8. ; ' r~ ; ... ·. : ·~· po podne Klara Cetkin u pratn .. d . . • . J8 .P puna. U tl'l sat,t ~nje na trihinn ·.i l'anciJna m ·e~o VI'},u "':na-!JQSlarti~a, polako se . .1Zgovori strasno optu2uJ·ucigJov~· P ed.ti~Jednif ~a Ra.Jhsta.ga; Ona .• . _ _ · .""'r pro v-__ asizrna.' . , . »Potreba. vremena --. govmi Cetk ·, ' . . > . .. ....·. svih trudben]ka za borbu protiv · f •. ma.- to Je .Jed an front trebno namje radi toga d . b' asi~a. ,;;:>vladati fai\izam poi eksploatisanih, smagn ~ji~ov~~~ 8 "?Uv"!;i moe podjarmljenih fizlcko postojanje ... Svi ·ko ... · g.a:uzaciJe, · napokon njihova fasizam treba da stvore 'jed~:: PriJet, 0J?asm~;~t, svi. koje tlaci· agentura.« · rant protiv fas1zma ., UJegovih I dm < ... Nekoliko dana poslije tog ·KI . .. . . · . me je strai\rio iscrplo N a . _ara mr Je piSala: »Putovanje 8 1 gla is;?uniti svoju zadacuap_:~:~ili!'-~ uzbu~e~je za to, da bih mo' · ' >:itH..!·s su me_ fiZic:ki«. je o!::I," C~~~ je hila nepolnirljiv bo;ac protiv fasizma Ona a opasnost, koju nosi fasizam ~dhenicima · go~': u m:~lll€ntu uspostavljanja fai\isticke diktatur~ u u ·e . ~': ona Je. Istup[ta sa plamenim pozivom radniCkoj klasi·r} dini~ se -~ Jedan front za hespostednu borbu sa fasizmom Zivota tao pobsiJ~dnJili dana svo~ rata koona je pisala .cianke, ·poiivei ci~ ve rasure o opasnosti ·· 'b!i. · . borbe 8 fa.Sizffi k .. . · ' Jr.~e P":' .• zuJe, o• neoJ)hodnosti • . ~~· ·OJl Je uveo reznn f>Zickog i duhovno . uni' ~~en.c~~ -. :~~J·~~zJ.illle· e uzase. i zvjerstva, c!ji su raZ!lljeJ. prekovvnarva:stva . Klara Ce~i.':', djevoja~k? ime Ajsner, rodila se 5. jula 18S7. ~~~.:u ~~O~Jl, u porodw, seoskog ucitelja. Socijalizmu ·je , PI'l•S. a . oz pozn~tvo :< rusk]m elnigrantskim student!· ma. Easm.1e Je~an od .~Jlh Jos1p Cetkin, pqstao je njen muz. · . dnZakon protiv SOCIJalista 1878. god. natjerao je Klaru . za]e, ~,s mu~m d!' elni:?rlra u ino2emstvo: Ovdje je ona okusila sva~ li~avan,Ja e.rmgraCIJe. Ona je s mukom izdrzavala bolesn<) · ~y:a' dvoJe d.Jece. Taj zivot prekalio ju je.. Socijalizam je shva~ .. ~ po govoru N. K: Kru\:ske -,-- ne usko, vee kako su a shva!Jli ~arks, Engels 1 LenJm i ana ga je 'i<hvatila kao . obraza.J cita':'og. uredenja, kao preradivanje svih uzajamnihpodnosa m:du l.].ndima, kao preobrai\aj cijele covjecje psiho1ogije. U zensk1 pokret Klara Cetkin je ulozila mnogo truda Jos · ~a P~m k?~~esu II: Internacionale (1889. g.) istupajuci.pro• IV on, S?CIJ~sta ko.]i su tvrdili, da je mjesto llene s.amo kra. domaceg .ogn.JISta,_ Kl":ra .ie. izjavila: »Mine priznajemo nikakvg posebno ~ensko pitanJe, rm ne poznajemo nikakvo posebno pi' Jos 1 ·. 2 nJ2. OCI~e fe_ 12 . J 1 J. tanje radruce . ; . ! ()s!:oboderije"'z(\ria, kao 'i'oslcil:iP'dEnije citavog covjecanstva doCi ce iskljucivo samo kao posljedicii'i)sloboderij~ riida. od kapitala: Sarno il oocij1aListickom .· drustYu, llene ·· kso 1 iadilici:. i.wpCe/ steCi-·ce sV:Ojia:: prav&.«.· Na iriicijakiVll Klare Cet1dh na ·Med\lnarodnoj llenskoj kon• ferenciji u Kopenhagenu .1910. godine bila je prihvaeena odluka o prJiznovanju svake gorune Medunarodnog dana :lena<-· 8. marta. Pod teSkim uvjetima carizma, ruske zene su prve organizirale praZIIoVJilnje toga dana. 1914. godine Klara im je pO• slala Silijedeci pozdrav: »Pozdravljam vasu hrabru odluku' o pro· slavi Medunarodnog dana :lena. Pozdravljam vas jos i mdi toga, Sto vi ne gubite hrabrosti i ne sjedite skrstenih ruku. Dusom i tijelom sam s varna«. · Ktara Cetkin je vrsRa veliki politicki u{jecaj medu llenama. Posta je bila veoma obrazavana 1 kultruran covjek, ona je vla· da1a osi1p. svog· materinjeg njemaCkog jezika, francuskim, engleskim i italij.an.ski.m, sto joj je omo•gncivalo d.a; se dobro sporazumijeva .sa zenama tih naci.onalnostic Cetldna je imakt Z!latnog ucesca u stvaranju Medunarodnog sekretarij>ata rona i iz· davala njegov list. U razgovoru sa J enjinom 1920. godine ona je ramijala :nrisao o potrebi saziva l\irokog Illl8dunarodnog kon• gresa z¢na sa uce8cem zena, ' bez razlike na nji.hoVll partijsku . pripadnost. N a kongresru je. trebalo pretresti pitanje zenskog zaposlenja i nezapoelenosti, jednake place sa radom muSkarca, ·socijalne zastite, interesa majke i. djeteta, organizacije Z<ln!L ·u sindiJkatima i sl. Tada taj plan nije bio ostvaren. AJi ideja Klare Cetkin tiije pmpala. U Parizn 1934. godine sastao se J14edunarodni kongres ,:lena, koji je poloZio temelj Medunarodne · organi2lacije zena; protivratnog i antilfasistickog Eolniteta, koji je posto.iao sve do poiletka drugog svjetskog rata. . Revolucionarni pokret ruskog. proletarijruta uvijek · je bio · Klari izvorom njenih dusevnih snaga. Sa zanosom je pri.Inila ona znacajni Lenjinov proglas, koji je dao citavom svijetu 7 .. novembra 1917. godine o zavrsetku socij:alistiCke revolucije i uspostavljanju vlade Sovjeta u Rus"ji. »Odlucno sam posla za bi>ljsevicima - pisala je Oetkina 1919. godine.. ·~ Po mojem miSijenju, historija je razrijesila teoretsiki spor o pravednosti ruskih radnili:a i selj:aka koji su uzeU vlast u svoje ruke. Gigantski lik Oktobarske revolucije stoj" pred nama i svojim va.trenim disanjem govori medunarodnom proletari.jatu: >>Postoj.im, postojat cu! Sli.jedi.te me!« · 27. juna 1918. godine Cetkina je posLala pismo Lenjinu, .u \:ojem je pisala, da su ona, Franc Meri.ng, Roza Luxemburg i ~at! Li.ebknecht i dusom i. srcem s boljesivicima, sa sovjetskcm I. 13 �-' vlliscu. !{~ Odgwor. Lertjin joj je pisao, da se boljsevicl .·:Po-. nose podrSkom takvih baraca praletarijaba.. . Klara Cetkin hila je . cvrsta uvjerena u nepabjedivost SoV.Jetskog Sav~za. Ziveci u Maskvi 1923. gadiue olia je govorila · ~ U~ravo ?VdJt; u. sasvim naraCitim uvje<tima, j;..,na uvidam pot: T'llll:'. obu]tam .1 ¥I~antske razmjere ruske revolucije, smjelost i ge;nJa.l;:tost nJeztnih voda . . . Kako bilo tezak slazen cak tragl<:an __tzgledao J.;alozaj, ciui mi se, da se u Savjetskoj Rusiji vee m_sta ne moze ~esiti,_ ovdje cvrsta ukarijenio novi svijet.« . S o~amn~m IJ1,lba~ odnosala se Klara Cetkiu prema tvorCim~. nase sovJe~e. drzave - .~i~nu Sbaljmu. Poslije smrti LenJma, ~l~r!' Je P';"ala: »Len.Jm .]e b1o ne samo rukavodilae um?"m, v_ec 1 plamenrm srcem revolucionarne Rusije, koji je zap~o SVJetsku revoluciju. Lenjin - plamen, Lenjiu - mac · svJetskog praletarijata<<. Klara ,1e sjajno .shvacala velicanstvenu historijsku ulogu druga .~taJJmll; u ~kav?dstvu bo!jseviilke partije, savjetskoj izgradnJl, shvacaJa Je UJegov znacaj za sovjetski radnicki po· kret. Nekaliko mjeseci prije smrti ona je odr~aJa svoj posljedllji govar: :;e ! »S iskr~ poStOv~.iem.-:- govarila je ona- pororavljam. druga Stal]ma, slavnog, gemJalnag rukavadioca Kamunisticke par~je, . kaji e,;tergicnascu i predanascu, koje zaslufu]u zanos i l!shicen.]e, ula_ze sve svoje snage u astvarenju izgradnje soeijaliLzm~, drag?cJenog zavjeta triju velikih voda, Marksa, Engelsa, en]ma.« . Klara Cetkiu je ~;la. jedan od n11;~boljili prijatelja Sovjet- · · · sk~.!f ~aveza. u_~antcaTa. SV,?Je ~0~1 pon;a!fala je izgradnju sas1].aJ1zma U ~a.saj zeml~ 1 UCVrscenje ffiOCj 1 Slave SO_Vjetske ?rzave. svaJlJ?. nastUJprma. u vatrenim 1clancima upucenim t;'ozemn;m ~adrucrma; ona je J.?OPularizirala uspjehe Savjetskog Saveza 1 br1gu proleterske drzave o materijalnim potrebama i kultul'l!;?m uz~za~ju ~vih n~o.da SSSR·a. Posljednjili godina .sv?!l"a ZJVo~~ C:etkma Je san.1ar1la o putovanju u nase srednjo· ~JJske s~vJetske republike. U njaj je sazria plan da napi.Se o zenama tih republika veliki rad, analogua radu koji je ona napi&ala o renama Zakavkaza, pod naslovom >>Oslobodeni Kavkaz«. . Re':'oluclonarna djelatnast Klare .Cetkin nasla je visoka . pnznan.Je u pozdravu Centalnog Komiteta VKP(b) na dan njene 75-godisnjice .1932. g:odine. · '" Centralni Komitet VKP(b) saJje na dan 75 • godisnjice plameni powav su borcu i ratnom dr1.lgu ·Engelsa. Ti si se · ~ y j 'ti I 14 . ·~ ·~ umorno borila , P'l'otiv oporttinizma ~ IT. Internadona!i i sa · svoni snagom velikog uma i revolucionarnom strascu ustala si · protiv bern,stajnstva, prativ revi:z;ioni;;;ta. ~ danima, k3;da je ·· plamtio svjetski rat, kada su se stupoVl IT. Internac~onale srarimo upregli u J:ola imperijalizma, ti si zajedno s LenJm0m, zajedno s Rozom Luksenburg A Karlam Liebknechte>m visoko , . podigla zastavu proleterske internacionale. Ti si hila s nama i u danima Oktobarske revalucije i u. danima gradanskili barbi, kada je svjetska kontrarevalucija pa'\. kusavaJa ugusiti Prvu .drzavu proletarijata u svijetu. PoZrt. vowi prijatelju SSSR-a, ti si uvijek na bajnoj strazi, kada neprijatelj prijeti zemlji Savjeta. . ' Za samoprijegorni revalucibnarni rad .Kiara Cetkin je d~ puta hila odlikovana 'ordenima Sovjetskog Saveza: ordenom Lenjina i ardenom Crvene zastai'"e. . Klara Cetkiri je umrla 20. juna 1933. godine. Sahranjena je u Moskvi na Crvenam trgu. Klare nell\a, aJi ana zivi medu nama, jer njena djelatnost, njena svijest;" njena volja se pre-. .tvorila u svijest, volju i akciju sirakih masa, .koje se bore sa reakcijom i fasizmom u citavom svijetu. LUJ ARAGON: Izvaci iz romana »Baselska zvona» Kad je Klara Cetkin dosla u Basel, vee je hila prosla pedesetu. Dug Zivot, dugit ·i.istorija koju ima za sobam,· nije nista prema onome Sta se atvara njezinaj buducnosti. Ona nije lijepa, ali u njaj ima nesto jako sto nadmasuje zenu. Prije bi se reklo .da je mala, iznenaduje sirinom poteza. Njezine su kose jos plave i taka teske da ih ni cesalj ni igle ne mogu nikada zadrzati. Licne su kosti izrazite, sn,azne. Covjek ne · maze da ie u mnastvu ne primijet!. Dosta je nemarna adjevena, ali ni njezine prugaste bluze, ni krzna kaje joj slabo sjedi na ledima, ne zadrzavaju paznju koju privlaci na se. Njezine su oci ano sto je na njoj neabicno. Pisac ove knjige vi(iio je Klaru Cetkin dvadeset gadin!! kasnije kad je gotovo umiraJa. Jos tada, u Moskvi, iscrpena ba.leseu i 'godiuama, · mrsava i ne mogavsi .smoci · daha na kraju 15 �r~~§rc~. ~-_k~4i~ .ie~~'i.ka, ~h1i se;,·lrari•~trlj~l~ d~Ia.iif~·fz Zive • pros _<;_sh KOJU J~ '?_':'a ~~Jel~vl]ava]a, _.ios i tada je imafa oghi.iilhe 1 velicanstvene om, oc1 CIJe!7· radmcke Njemacke; ptave·i po~ kr~tne kao duboke v_ode kOJ!ma prohi.ze struje. Bilo. je u·tome _ nes12 od ~o-rskog svJetlucanja i od pretka iz .legende stare nJ·ema""e Ra]ne. · · ·· · · · .g ~oci. pred ~~m~~esoin_ u B~selu, »Tri u _hotelu kral'a« ne~. ;'PIJun, s gorlJ.IV?scu. p~cetnika, razVija u svojoj sobi f~to~ gr. _I.JU Kla.~e Cetkm, KOJU J8 uspio snimiti poslije. podne na uhci. N adVIJa. se nad _kil~u. Grozn? je radoznao, jer je to njec/ g?va Prv~. ~n~ka ~OJU ·.Je napravw s malim aparatom skrive· .· u rucici s~ap:' sto mu ga .ie predao gospodin Sauvebon ·iz · en?ve. Negatiy. Je vrlo malen, ali jasan, te ga je.lako uvecati. COVJ<;k se _na?vi]a nad: kadu i vidi kako se pomalja slika Klare ~~t~m ko]a ce se poj:<viti u policijskoj kartoteci drugog odjela Jrustarstva r~ta, gd]e se potajno priprema <Ydgovor ovom iav• nom kongresu koji <)e se sutradan odrZa.ti. ·• ;']!" •.. !lpij'lm )e. <;illik:. a~i ga nov.ost njegova zanata bez sumnje ':'ru nestrplJIVllli. TaJ tip, navil;rao na najljep8e zene Pariza poceo .Je o_dJe~nom ,za~JOr::vijati da ima pred soborn sliku star~ zene, san]a!'Iti pred tim cudnim pogledom koji je kao tat ukrao. On ne PaZI na uska germanska ust~ ~ objesenim uglovima, na us~~ Goe!hea 1 Hegela, no: on Vldi samo pogled; Klarine SV!]etle OCJ. . · •. _ !lto cita u nj~ma? T3:mnice za ratnih godina iii onaj sjajni . c~-~ kad se stara zena po]avljuje unatoc cijeloj francuskofpoli· c:~' ~~ed IFongresa u Toursu 1921. godine i donosi mu plamenu .. i ri]ec IZ ko]e se rada Komuuisticka strauka Francuske? MaZda gleda u neprijateljicu samo onako ~ao u koju drugu; s naka. nom da ~u ~ nJeZine crte usijeku u pamet. To je covjek za ~oga s,u z;me st9 se have politikom uvijek ponesto smijesne, ali l€ to na cas bas zaboravio. *. * * . Ima jedan govor kojem~ ni jednu recenicu nije prenio o~aj broJ »!Jumanitea« koji je donio izvjestaj o kongresu u Base1u. Propus~en je cak i spomen o cinjenici da je taj govor odrfun. Govormkova pazocnost na kongresu nije spomenuta u ovom listu; ~ema _broju »Hum_a';'itea~< koji .ie iz.a8ao sutradan, nije moguce cak m pretpostaviti da .Je u Baselu bio nazocan njemacki . bbrac Klara Cetkin, koi-a je tu progovorila u ime svih socijaliS'iickih zena. . . ' .. 16 »Aka_ ~i majke_.-u®h~~je~ .~:~_dtl?hierri;;c,~--- ~ji~OV'o :~-iJ.he /JiOcevS_i_ J r_ai, _a~-~a·d. . n~-jr~n1i~- .-?ll-'z_ddo~t.i~- $~f6~-t::·_~-­ :s_vpjoj ___djeci __ mr_z;n~ __ so~~)auSti·c~<!m- b:ralstvu,-·tada · Ce, doC( dobd ktid. u· -~_u_-niijtf!-ze. l?.'Jla.sno-sti·ne· Ce Postojati na Zemlji vlast -koj!t 6e._biti ·ka'd:fa_.-da.irit iSC.upll . il~Srca taj uteaL-·_·raaa·.ce dna: u vrijeme· opasnosti_ i- nitjgi'Oznijik su· ,.' I ~islit~ na svoju CovjeCi:nu;ku i pr~leterskU ditZnOst. ~ko _'J?li -~en~ ·i maike ustajema- proiiV p_okoljf!, to nij'e _ zato, -Sto koba, najprij_e sniO u s'l!Om egOizmu ·i slabosti nesposobne ·w veUke Zrtve, Zfl ve1i_ke dljeve-; za -veliki ideal,· proSle smo kroz tvrdu- Skolu .U~ota U kapita~ UsiiCkom druStvu,. a u toj Sk<Jli .postale smo borci ... Tako mi moZemo suprptstaviti s~oju yla.stitu borbu i pa.sti, ako je potrebno; zct stVar slobode . .. « Ona govori. Ona ne govori kao usam.ljena rena, kao zena koja je sama za sebe postala svijesna velike istine, kao rena ko· · joj su iznimne okolnosti dale spoznaje i s.posobnosti muskarca, kao · genijalna zena rodena u nekoj ljudskoj radionici. Naprotiv, on~ govori kao zena za sve druge zene, da.bi iz. razila ono Sto misle sve zene jedne klase. Ona govori kao zena kojoj .ie duh izgraden .u uslovima ugnjetavanja, usred svoje ugnjetavane klase,_ Ona nije iznimka. !lto ana kal\e. vrijedi, jer to govore snjom tisuce i milijuui zena. Ona se nije izgradila, a·tako _ni one, u .tisini uciQnice i .bogatstva, nego u borbama s .bijedom i izrabljivanjem· Ona je jednostavno na visem sbup• nju savrsenstva, nov tip zene k 0 ja nema nista zajednicko s lut· kom kojoj je ropstvo, prostitucija i qokonost bila temelj. pjesama i epoha kroz sva l,ludska drustva do dana dana8njeg. ·Ona je zena sutrasnjice, iii jo,i§ bolje, usudimo se. reci: on a. je ze!la dana8njice. Zena koja je ravna ID)lskarcu. Zena prema kojoj stremi sva ova knjiga, zena u kojoj je drustveni problem rijei<en i proma8en. Zena s kojom taj problem jednostavno iscezava. Drustveni problem zene s njom se vise ne postavlja drukcije od drustveno_g problema muskarca . »Upravo zato 8to se budu6a pobjeda sodjaUzma priptema u borbi" protiv rata, - viknu.la je, - upravo zato mi Zene poja6avam0 tU. borb'u. N acionalne · drZave mogu za nas biti · istinska domovina jO~-- nia"n~e nego za radnike·. Mj moramo same· stvoriti · ·u socijalistw .. kom druStvu tu domovi-hu koja jed·ina obezbjeduje twjete ljudske emancipac-ije«. 8. marl 2 r~ ' I �, I ·-- Borci za _srecu J?okoljenfa - 'MERI RLOD VAJAN KUTIH.JE ·- ' Li£: Meri Klod Vajan Kutirje urezan je u mojoj pameti kao Ilk -plamenoga , govornika, sa neobicno Zivim i izrazajnim pokretima, -U toj mrsavoJ· slaboJ· v ' ' ' k. ao ziva pokretnoj zeni,' Cije je lice ozareno plamenom svijet_lih, plavjh oeiju, otkriva se vehki temperament i neohicnaduiievna · snaga. Na njepoj desnoj ruci utisnut - je (ispaljen) broj »30185<< pod tim brojem ona je bila unesena u srpisak gestapovih zarobljenika, Ona je prosla strasan put u koncentracionim logorima, Osviencima, Ravens'·" -: briku i drugim njemackim tvor/J!18 \ ·~-:: , nicama smrti, gdje su pred nje.: nim ocima pomagaci bijesuogaj firera ostvarivali svoj pakleni• ·plan >> proredivanja svijeta«.i Oko cetiri godine provela je( Meri Klod Vajan Kutirje ui konc-logorima' i Crvena armijai ~u je oslobodila, pocetkoin ma-: Ja 1944 godine zajedno sa 49 J Francuskinja, , koje su . ostaJei zive medu mnogim stotinama' hiljada tamo po·ginulih. , Pred njenim, su oeima, pogi.j ba:li mnogi njeni drugovi naj- / bi>lji predstavnici francuske in- j teligencije, na primjer: lijeenik i Meri Policer, zena filozofa Zor- : za Policera, Elen Solomon kci ' najveceg fizicara . sada5~jdce, Loncevena Danijel Karanova - ! veliki radnik zenskog - demo- ] kratskog pokreta i pokreta ot- ' pora u Francuskoj - i mnoge, 1 ~noge druge. U stra5nim go- i dmama· .zatvora Meri K!od je J upozl)ala stra5nu bijedu ljud-_! skih stradanja. ' . 0 svemu sto je vidjela i osje ' tJ!a ona je ispricala u tisini, u. mrtvoj tisini, u dvorani gdje se , odrliavao NirnberSkj proc:3 n" { kojj 'je bila pozvana kao s'vje- i dok. I pred duhovnom snagom ' Roja je gorjela u plavim ocim&. te fizicki slabe zene. najpTije je spustio glavu. veliki krvnik ljudskog roda - Herman Gering. U liku Meri-Klod mi vidimo izvor te snage koja preodolijeva :: sve zap.reke. Danas je Meri- 1 Klod Vajan Kutirje poslanil! j !rancuske narodne skuJ:>Stin.~, duhovljenO!lll, ozarenome lieu rcsi orden Pocasne legijei Cl~m bOTca - ~tifaSiste. je biroa Saveza francuskih ze- _ · I taj se b1iski, bookrajno drara i generalni sekretao- Med1!- gi 1ik joS jl!<Ce ocrtaV'a, ako vas narodne demOikraUlke fedei:acl- dopadne · sre6a da slt!Sate stra• sne r\jeci, pune . dubokog sa.dt:: jc ~ena. zaja, njen pTekrasni glas, .k~Jl u du5u prodire. Talent DJ<:ZlD govornicki svima je poznat. DOLORES IDARURI Ovdje hoou · da iznesem svoJe . utiske o. njenom nastu.pu na. jednoj prijateljskoj veCeri, Zamoljena od ·gostiju Dolo-: res je ustaJa da bi kazala nelro' liko rijeei. Pocela je s time d& osjeca duboko U2ibudenje sto Se naJazi u SovjeUlkom Savezu medu predstavnicima tog velikog i junackog naroda. Uzbu. denje ju je. na cas prekinul(l. Sta:jaJa je blijeda, sklorpljenih ociju. Zatim je, !'ll.VladavSi UZ· budenje, nastavill<. Ona je, rekla: »Za mnoge i mnoge_ zene cijeloga svijeta Sovjetski Savez .· predstavlja san, ma5tu, a~ za ZC!le spanije .....,. Sovjetski Savez ·.predstavlja nesto .besko·r.acno vise. Kad S'am •;ia odlazila za- Moskvu na aerodrO!lll sa me Blijedo, produhoyljeno lice k\prane spanjolske radnice .. ~a . ' Dolores Ibaruri vode i§.panskog mnogo !jubavi milovale su krlila radnog naroda: U njenim je ocir a<Jna, koji je kretao da odve· rna duboka tuga: njena jadna de Dolores u Moskvu i govodomovina jos se uvijek naJazi rile: »Ka:ko si sretna Dolores.• pod teskom fa5istickom ciz- sto ceil skoro biti u Moskvi, Stq mom: Njen jedini sin po.ginuo ces disati slobodni zrak zemlje je u boTbi pod zidinama StaJjin- kcja je uniStila fa8izam, zemlje grada. DolOTes · )e uvijek u 1 koja je tako mnogo uradila za crnOm. Ime Dolore~ znaCi »bol«. sreeu cijeloga eovjeeanstva«. :: 'ores je govorila o stradaN jeno drugo ime Pasiqnaria, koje joj je dao herojski narod nju svoje zemlje, o sovjetsko~ spanije, znaCi ~-,atrena«. Ono zemlj" koja je za spanske deneobdcno odgovara njenom pro- mOikrate postala drugom domo- · c ·-) '1 :~ ,,a 19 �~a· ..njeiJ.im·:or.ganizwtprom• vJnom;.· o velikom:.:Stl!ljinn.-cij1: je glas · odjeknuo cijelinr svije-' torn,. :pozi-.;om, . na J>omoii: spanskoi:ii ,nar:odit.: Qna je govqrila o n~raskidiv±tp. vezania proliyene ~ koji zajlvijek spaja dva ve!ika naroda ~ Sovjetski Savez i demokratsku ·Spaniju. · ~· Meni j<;> teiliko i bolno ·mi. sHti ,danas -ovdje, medn. vama, <> f:omk ~ govorila je Dolores --! da se herojski narod. moje zeJllj[je joo nvijek muci pod fa8i" stickim jarmom M'i jos ne mozemo vratiti ll naim .domovi- . nu i ispricati na8im sestr~a i djeci kako Zive sovjetske zene, · . kako su se, one borile za slqbodu i nezavisnost svoje zemlje, kako one danas u miru grade' sreeu svojoj djeci i djeci cijeloga svijeta. Ipa,1< ne &= mi biti uvijek ll progoootvn, i nama: ce doei svijetli O;ani, kad cemo se moci vratiti svojim kucama, blti . u kTUgU svoj~h drngova, ispricati · im sve o vama. Taj dan nije dalek.« Odusevljene, u2lbudljive rijeei Pasionarije na sve su ostav:ile duboki utisak. Da bi ublazila uzbudenje, iz~ano njenim .. govorom, Dolor""' predlozi da za.pjeva najmHiju pje.smu span- · . skog naroda, s kojom su se l:occi revo1ucionarne Spanije borili na barikadama i po.Jazlli u smrt za s!obodl! i cast svoje domovine _.: i jakim niskim kontraaltom . zapjeva: »Siroka moja rodena domovina ...« . Jedne veee.r\, pool.ije siedn!iee Izvrsnog komiteta, prisli su · k Dolores dva mlada e;panska .radnika i . zaprica.li se. Lica se 20 mla.dic~. su sja1a,. a oQi Dolores gledale su, ria. njih "'" . majcinsk()m njeznoscu. Pok>ziysi ruke na -njihoy~--- ramena, Ona:-je _go .. vorila: >>Ucite, uCite, u(\ite,- Ko-. rlsrtite svaku slobodnu rninutu. · Zapamtite da se borba u spaniji produzuje, ona se rrusplam-. sava sa ·novoiri. _-snagoni ·i -nije '! daleko dan kad ce domovini ! ustrebati vaSa snaga:, vase zna: 1 nje i vje8tina.« - 'J.edan oct·: mlamca za,pitao je Doloies. ne I zna It moi\da pna, gdje je rije' gova majlka: i Sto je s njom. Do!OTes je odgovorila da je njegova :inajlka · zdrava,. da ntnogo, radi, a dru.gog je · mladica za- : molila da je posjeti u hotelu, ona mu mora rtmogo' "toga ispricalti. . I bila je tako njezna u razgovoru s njima, taka je dubolt bJo njen pogled! A mladiCima kao da je ·govoriJa njihova sama majka - . d?movina. . i rukovodiocem. : : . . . . . . . : : S __Velik.im---Zll~j~·--r "~elik-~ taktom ona ruikovodi radom Sa:veza ·frahcuskih Ze.na li · Medimarodnom · deniokratskom ~<;: deracij<lm zena. Ona zna podict do visokog principije!no¥ _znacenja sva pitanja ko Ja JZULknu u procesu go'::o":a i u t~ku r::da: 'Prema nasa J ze.mlJl Ezent Katon se odnosi s velikim inte. resom i velikom ljubavlju: Ona , pozorno prati sve dogadaJe .kod nas. Ona govori o tome. da. Sov'jetski Savez predstavlJO Jedinu radost i velilm nadu franc~- · skih · zena; da ce j_edino po'?-o':'l na8e zemlje buduca pokolJ;n~a . upozna-ti sre6u. ·, , Ona vjeruje da to vnJetne pred porob!jivaeima prekrasne. Francuske nije poni:nla · seb~ nije daleko. Sovietske zene odgovaraju poniznosc~ __ pred izdajnicima _:EO:eni · Koton dub<»<om i iskreIakejima v 1 s~ke vlade. Ona sa rna njen muz i sin bill su ak- nom simpatijom. ti~i ucesniei pokreta ?~para, radi cega su ih progo~li kroz . ANA PAUKER citavO vrijen;>e okupaCIJC. · E2EN1 KOTON ' ucenica velikoga . fiz!car~ Sijed<i glave. · Plem~n_i:ti 1""?.Uporedo sa Dol&es, u sredi.Marlje Kiri . sama talentiram fil; mlade, ostre i pa.Zl~ve om. ni,. sjedi ·mrSava, skromno obu~ fizicar · doktor · fizickih nauka, Jo8 u staroi. poliufasistiCk~j cena sijeda zena sa ogromnim J!rofesdr na Sorboni, tride.se~ R.umunjskoj, Ana Pauker . Jt!. oe'ma, koje . ka-o . da . iznutra godlna je bila predava~ na vt:' uZivala ogromnu popul~rnos~ svjetlucaju. To je E.Zeni Koton. soj Sko.Ji _ to SU kratkt podaCl medu radnlciina i seljacrma 1 , Za vrijeme zasjedanja u Mo· llivotnog puta Ezeni Koton .. ~e­ skvi ona je navrsila 6(5 godina. na i: majka ucenjaka, gla.va :;e- medu svim malim ljudima u ~: ~l.ii. 'Nisu uzalud predstavmc; N ju su s"'dacno i Zivo pozdralike i slozne obitelj-i, baka .se- »llistocrijskih« partlJa pr?zva\1 vile toga dana sve clanice Izstero unuCadi, nezado:"olJU." mladu uciteljicu rumunJskon. vr8nog komiteta. sto ih je taka ma!o J"r J_e I.ujrrom MiSe!. Ona je "!;'ala za- · U osobi EZeni Katon vidim<>. njeiino s.-ce sposoono da zagripredstavnika · frahcuske inteli. je svojom top"nom jos mno·ge grijati narodne. ~ase 1i · :~bu­ gendje k<>joa se ocilikuje veli- : i mnoge _ takov~ je Elfeni Ka- diti u njiima mrznJIU na.fastzam,. kim hurmanizmom i gostoljubi- : ton _ pred"jedntca Medu~ar~­ na rat i s:imPatijU narodno-de· vosti. Ona predstavlja jectnu od ·I dne federacije zena, koJa J8 . mokratS'I<om frontu. onih, koje nisu S;tgnule glavu ~ s 21 ·' i,~ 1 • �:partija 'oko prijesto\ja J<mljal . Karola. Mlada i . vrlo aktivnai siroko popularna u masama,i komunistii'.ka partija prognanai •U podzemJje VCC U prvim godi-' n:una njenog postanka, bewh'; zlJ!'Ilo se istrebljuje. Socijalde-' mokrac~ja je . 'ma!ohrojiia i slaha. 1935. godin'e odrza.o se tako-: zvani »proces Ane Pauker« na kojemu je sudio rumunjski ~oj-' ni sud, ' . · . Na tom je procesu Ana Pauker govoriia vise od pet sati sa' ta.ko potresnom snag'om uvje-· ravanja da je · djelova.la 'i na.' »SUO€« i na Stra:Ze koji SU. za·' boraviii na svoj prethodhi do-· govor da joj ne daju moguiinoTo joj nlsii. mogli oprostilti u sti da progovori niti rijeei. faiiistiCkoj Rumuniji. D';a put Kada je kraljevski komesar '. j.e Ana Pauker hila hapsena pod koji je prisustvovao procesu'· optuzhom opasne agitacije pro- · dosao k sebi, dao. je prijed:log) tiv drzave i podstrekavanja ko- . da se javno kazni voda rumunj-' munistickom prevratu. Za vri- . kog proletarij.ata, »da je se jeme drugoga hapsenja jedan ohjesi · na javnome mjestu 'za: od krvniJ<a pucao je na nju i otrovni govor«. : ona je h1la tesko ranjen"a. Ali · I n samom zatvoru je Anai to je pridoniielo jos vecem oku- Pauker hila 'Opasnj neprijatelji pljanj.u narodnih masa oko te vlasti. Pocetkom 1939 godine herojske zime. premjestili su je u celiju, koja' Ana je ma.ti troje djece, ali je hila strogo odijeljena od ci-· ona sama nije iinala moguCno~. tavog svijeta. U ce1iji nije bilo; .sti da ih. odgaj:a: predstavnici ni prozora. Sedam je mjeseci) reakcionarno!f rezima ha.cili su Ana Pauker provela u toj ka.-: je u tanmicu na mnogo godina. 'menoj rnpi. Bila je oslobodena,. Tfu. je goilina Rumunija pred- nastojanjem na.Se Sovjetske i stavljala straiinu sliliu. Guilena vlade. Ni~!ft Sulje nevj~roj,atnim. progonima i te- . rorom, razdvojena radnioka klasa, · n"'Pismeno i siromaiino PO'Iiodom sjednice 'brorfmog ko•i seljailtv9, svade i· nemiri i me- miteta M. D. F. Z. u Moskvi, kojo) dusohne intrige 53 politioklh je zasijedala od 10.-15. X. 1946..J . 22 Sa ·IV. zasjedanja lzvrsnog odbora MDFZ u Stockholmu Pod uslovom jedinstva n:zeaunar.odnog zenskog pokreta svih demokratskih snaga mbci cemo da se suprotstavimo olanzivi reakcije Prolllo je sest mjeseci od zasjedanja Plenu!na Medunarodrie demokratske federacije zena. Za ovo vrijeme snage demokracije i reakcije ·au ·se jos jasnije izdvojile. Svjetska reakcija posta· je sve drskija. Ona pojacava svoju aktivnost na medunarodnoj areni, kao i untJ.tar .pojedinib z.emalja, pokusavajuci svim svojim snagama da . unese razdor medu snage demokracije i posije ne.slogu medu narode. demokrats.kih zemalja. Ona pokusava da stvori blokove zemalja, oslahi Organizaciju ujedinjel' 'h na- ·. cija, izolira Sovjetski Savez. Trtunanova >>doktrina« je NINA POPOVA ustupila mjesto Marsalovom potpredsjednica MDFil »planu«, koji nije niSta drugo · nego plan .upravljen protiv ne.zavisnosti i nacionalne slo· bode evropskih zemalja. Vlade pojedinih velikih sila otvoreno iguoriraju Postdamski sporazum. One zele da poveiiaju njemacku prolzvodnju, ne s toga sto. bi zeljele da olakSaju Njemackoj isplatu reparacija Sovjetskom Sa:vezu i drugim evropskim. drzavama iii doprinesu normalnom razvoju njemacke mirnodopske industrije i demo- .. ·~ l 23 �• ~ra!sko;i obnovi Njel)lll:~ke. Qva. poli~!ka ide za obnovom nj~­ d~~~og r@-tnog potencJJala, .• ona. kriJ~ u sebi prijetnjrc novog Ijo!?adaji .u Indon~ziji, s.itu":cij~ u Gr~koj, u IDni, u Juznoj KoreJJ J dru~ Z<;lliJama IZ@-ZJVaJu ozbJ!JnU zabrinutost .. Hoc !ap<is~:. ~olomzato:;J,. oh.rabreni .od strane· engleskih i amenckih Jmp.enJahstll:, prohJeVaJu krv indonezanskog· naroda koji se bor1.. za svo~u ne~:"':lSn?St. Americ~i imperijalisti nastavljaju SVOJlm drsk1m miJesanJem u unutrasnje poslove Kine i Grcke. Potstaknuta podrskom Anglo-Amerikauaca kineska. reakcion:<rna klika i grcki fasisti sprovode · uzasad teror nad napredmm demokratskim elementima. · . · · s.V.: ove "!pienice svjedoce, · da u sadasnjem moment\! u ofar:z1v1 reakCIJe, glavnu ulogu igraju krugovi monopolistickog kap1ta!a S~e<linjenih Americkih Drtava, koji pokusavaju da SVJe~sku pnvredu podrede svojim interesima, da uguse demokraciJU, o.duzmu nezavinost zemJjama Evrope i Azije i uspostave. SVOJe gospodstvo nad Cit>J.Vim svijetom. ·· . .~erick.a reakcija svirepo proganja demokratske organizaciJe 1 radnike svoje zemlje: ofanziva protiv sindikata Taft-H~rtlijev !l,~tiradni~ki zakon, diskriminacija Crnaca, p~Iicijske ~Jere u Cl!Ju provJ7ra yanja »lojaJnosti dva milijuna drz8:v;;.nh cmovmka«, p,roganJanJe svega demokratskog i progresivnog pod parol om borbe protiv komunisticke opasnosti. Sve ·ove cinjenice potvri!uju da se u Sjedinjenim Americkim Ddavama' demokratske -slob0de bacaju pod noge i ukidaju. · Oslanjajnci se na americke i engleske reakcionarne krngove, profasisticki elementi pojacavaju svoju aktivnost"i u zemJjam": nove ~emokraci~e. Su~enje Nikoli. Petkovu u Bugarskoj, ObJelodanJenJe lZdaJe N aclonal'caranisticke stranke u Rumuniji i spijuna Mikolajcikove stranke n Poljskoj kazuje cime se sve sluzi reakcija u borbi protiv demokratskih snag~ Jugo' istocne Evrope.. , Demokratske snage svih zemalja, a u prvom redu Sovjet~ ski Savez - tvt·i!ava mira, demokracije i napretka, .suprotstavljaju se .ofanzivi reakcije. . · Svaki posten covjek mora da prizna, da je · Sovjetski Savez u ovom trenutku, is to kao sto je. to bio prije rata, cvrsti i dosljedni brani!ac mira, demokracije, slobode i nezavisnosti naroda svih zemalja, i bas zbog toga ·su najdrskiji napa<li svjetske 'reakcije upravljeni na Sovjetski Savez. Svaki demokrata, kome su na srcu demokratske. slobode, !nir mei!u narodima i zivotna pitanja njegovog riaroda, njegove , zemlje, bez obzira na svoj socijaJni polozaj, partijsku pripad< J 24 nost, ,.asu LnacionaJriost; .. treba da. se najeriergi~Jti}e;nijostdie b.ori protiv -oniJ;l-koji lrlevetaju SSSR, koji siji.t iazdor i neprija' teljstvo mei!u narodima, koji vode propagall.du za 'novi pokolj, . protiv onih koji vrse groznicave pripreme da bi izlozili stotine milijuna lju<li strahotama:novog'rata; jer cejedino tako svrud d~m<J<krata doprinjeti jacanjti -snaga: demokracije . kojc nezadrzivo rastu; ·. · ·" . · 0 porastu i snazi demokratskih. snaga govori cvrsto, ile' razrUsivo jedinstvo naroda okodemokratskih vlada ·Jugoslavije, Bugarske, Poljske, Rumunije, pobjeda demokratskih snaga na izborima u Maoorskoj i t. d. · Mocni sin<likalni pokret u Francuskoj, Italiji i drugim zemljama, jacanje uticaja i autoriteta Svjetske sin<likaJne federacije, Medunarodne demokratske federacije zena, Svjetske ' omladinske federacije·, govore takoi!er (} jacanju .j ucvrscivanju demokratskih snaga, sto potvrduju rezultati rada Plenuma Svjetske sindlkalne federacije koji se sastao nedavrio u Pragu i Savjeta Svjetske federacije demokrats)<e omladi,ne . U borbi koju vodi protiv demokracije, reakcija svim mo- · guci.tn sredstvima nastoji da omete aktivnost i suprotstavi se sir~onju uticaja Svjetske sindikaln:e federacije, Mei!unarodne demokratske. federacije zena, Svjetske .federacije omladine, tih masovnih i demokratskih mei!unarodnih organizacija. Ona po- · kusava · da unisti je<linstvo demokratskih snaga, da ih rasparca i os!abi. , U tom cilju ona nastoji da sprijeci okupljanje demokratski raspolozenih iena na platfor~ni Mei!unarodne demokratske federacije zena. i zato obnavlja stare prezivjele zenske organizacije i osniva noVe. U proljece ove ·godine odrzan je u Parizu Kongres ·Grai!anske i socij"alne unije· rena, koji je iskrsnuo staru parolu njemackih, fasista o ogranicenju Zivota zene na kuhinju, crkvu i djecu, i koji je svoju tribinu namijenio antisovjetski.tn klevetama. 2\alosno je i cudno. da su ovim Kongresom rukovodile zene - d~zavnika koji danas vode unutarnju i vanjsku poHtiku Francuske, cime. reakcija dobiva ·mogucnost da se · pokriva .imenima sluzbenih licnosti. Kako nisu bile zadovoljne rezultatima ovog Kongresa, istelicnosti su rijesile da uzmti patronat nad drugim Kongresom, koji ce skoro sazvati u Parizu druga organizacija koja nosi impozantno ime »Svjetska antanta za mir«. Ci!j ove organizacije je potpuno ocigledan. Mi sve pamtimo da su 1945., inicijatori osnivanja Antante cinili ocajnicke napore da sprije' ce funkcioniranje Mei!unarodnog kongresa zena. Oni su, mei!u izvjesnim delegacijama vo<lili akciju za podrivanje Federacije, �J, nastoje~i da te delegacije ptidobiju za sebe, jer · su oni t~da spr~ali da sazovu svoj Kongrru,, ali taj pokt!Saj nije imao USpJeha. · · · · . ~eleci da sazovu ~a~ tek sada svoj Kongres, organizat?~> An~ante D:e prezaJu ru od kakvih sredstava. Oni su 'obja" · · ~ ~a Je ¥an Klo~. Va.jan-Kutirije clan njihove organizacije; ocey.u'l~o zato, da br unJeli zabunu u nacionalne sekcije Fede- · raCIJe 1 .st.;kle z~ sebe viSe. povjerenja. · Takvim metodama nisu potr~bru nikakVl .kom..-mta~! one sasvim jasno govore o tome, sta Je ova organrzaCIJa. NrJe onda nikakvo cudo sto u manife-. . st~. Antante :r;e~~ n:. jedne jedine rijeei o b6rbi protiv ostataka fasiZma, o ucvrscenJu demokratskih sloboda, 0 povisenju zivotnog standarda raduog naroda. · . · ·Gore spomenute organizacije, koje sebe gromko nazivaju »medut;~rodne« ne ?2ivaju simpatije ·· simkih ienskih masa. II(~ DJI~o':o postoJanje pre.~tavlja izvjesnu opasuost, jer iza nJih stoJe ~ake snage reakctJe · koJe mrze demokratski renski . pokret.•P:wlaceci sebi jedan dio rena pomocu feministickih i dema?"oskih par~l.a, ove organizacije slabe budnost zena pred o~~1vo~ reakcrJe, pokusavajuci da ih odVllku od borbe za nJihove zrvotne interese, od borbe za mir, za demokraciju: . _Plenum. ~ed~arodne demokratske feder,.cije zena postaVlO ;~e na Z~JedanJU ~ ~ragu p,;ed sve nacionalne sekcije FederaCIJe: borrtl se za Jedinstvo zenskih demokratskih snaga za s~.v~ d~m?kratski raspolozenih zena svih zemalja, protiv r~ak- .. , · CIJe '1 nJeruh manevara. . · Izv~<;Staji naci?nalnih organizacija i izvjestaj. Sekretarijata . FederaCIJe dokazuJU da se na ovom polju sprovodi sistematski r?:_d .. Ovdj~ smo cu1e da nase orgauizacije u Sjedinjenim Anrenckw. Drzavar;ua, u r.rancu~koj, Poljskoj, Ma.darskoj, Finskoj 1 dpigrm zemlJama, erne vellke napore da bi ostvarile odiuke Federacije. . Ali (pored oy.ih _pozitivuih rezu1tata, u trenutku poostren~a nap~.da reakciJe, · u trenutku otvorene propagande za podJelu SVlJeta u dva supr:otna tabora i u vezi s tim u jeku propagande za novi rat - ne moremo u "potpunosti da se zadovoljimo radom Federacije i njenih nacionalnih sekcija. Uzmimo kao primjer Anreriku. Svima je poznato da americki narod nije pristalica· politike raz~ora medu nacijama, politik~ koja l)OSi u sebi prijetnju za n_~vt rat. z:,t~. s~ '!.adamo, da ce Kongres americkih zena jos :VIse, energ~cmJe • s>re nastojati da objasni americkim zenama opasnost dJelatno~~i reakcije i da ce ujediniti sve napredne de- ., mokratske sna~e zena za borbu protiv izazivaca rata, protjv ~ ~ . 1 I ' naoada 'na demokratske tekovine , naro.da Sjedinjenih Anreric~ ki!i Drzavai naroda drugih z~~a(ja. T Federacij.a i njen Izvrsni odbor i njen Sekretarijat moraju da pr.ulle pomoc Kongresu americkih zena. i to ne samo razmjenom infonnacija i prepiske, vee licnim kontall:tom. U vezi s tim, bilo bi korisno uputiti predstavnioe Ji'ederacije u SAD u ·ci!ju objasnjavanja zadataka Medunarodne demokratske federacije zena. To' ce 8Vakako doprinjeti daljeJU pros'renju ·uticaja Federacije i Kongresa americkih zena na americke iilene i omogucif ce da se u Federaciju 'privuku i druge napr.edne zenske orgariizacije iz Sjedinjenih Anrerickih Ddava. · Ovdje smo cule u kakvoj kompliciranoj situaciji u uslovima .zestoke .ofanzive reakcije r.adi >>Savez francuskih rena«. Ali nadamo se d<J. organizacija koj.a je stek/a veliko iskustvo u periodu njemacke oku'pacije, organizacija koja se· rodila i ucvrstila u pokretu otpora, koja je cinila velike napore da bi izvrsila poslijeratne zadatke· u svojoj zemlji, koja je uzela aktivnog ucesca u sazivanju Medunarodnog Kongresa zena i obraZovanju naSe Feder.acije, moZe, u ovakvim uslovima, _ mno.. go da ucini. . I mi s pravoni ocekujemo od Saveza 'frap.cuskih zena da ·U sadasnjem casu razvije ajrtivniju, energicnijil borbu. · I stvarno, l:>a.S u Parizu - i pod zastitom sluzbenih licnoeti - sazvani takozvani >>medunarodni« kongresi koji se izja~njavaju protiv naprednih · i demokratSkih tekovina za zene, koji pokusavaju da oslab,e demqkratski front Francuske; da odvoje od njega iiene 'i koji sv 0je tribine UP,otrebljavaju za kle, vete protiv Sovjetskog Saveza i zemalja. nove demokracije. Mi smo prattle. stampu >>Saveza francuskih zena<< i Fede- .· racije ali nismo u njoj nasle dostojan odgovor na ave re:l.kcionarne ideje i klevetnicke istupe. Mi s pravom ocekujemo od na· sih francuskih drugarica da ce ,»Savez francuskih zena«, koristeci se bogatim iskustvom svog masovnog !;'ada, i u sadasnj'm · teskim uslovima, sire razviti borbu protiv neprijatelja demo· kracije. ' Pred »Savezom francuskih zen.a« kao i pred Kongresom americkih zena, pred svim nacionalnim organizacijama Federacije stoji zadatak sirenja njihovih redova, ucvrscenje jedin· stva zena njihovih zemalja i jacanje njihove. aktivnosti. Izvjestaj predstaVllice finskih zena · dokazuje da se u Fin· skoj proces demokratizacije jos uvijek sporo razvija. Ujedinjenje demokratskih snaga ide cesto iza jacanja snaga reakcije i zato ie borba za unistenie ostataka fa.Sizma u Finskoj vodena su 27 �·.d.osad• ···.na , ... ·. nakin· , koJ'i··., n.iJ'e'. • . . . . . 'o··1· .· · •. ·•.•.· .· N avo mo. .. ··'pr.l· za.d···o·.;•. J3:Y3:J4Cl. . .. ···.eli'·. · :kao . · < •• . .• , .· ~~er zavi~ru koJa Je ned.avno •otkrivena. u Fim>koj, tajna skla· dlsta orUZJa; sudske pro9ese, neka.Znjavanje ratnih zlocmaca. »De~o~ra~s~i savez zena Finske« treba da.poduzme veliki ra~ da b1 !!Je~l_llO napore svojih org'anizacija i. svih demokratS~lh organizaCIJa u Finskoj, u prvom redu u ·borbi za uni~tenJe ostataka fa.Sizma. · · · . Ma da s,u formalno finske zene .dobile . ista prava kao i, muskarci, one fakticno nemaju tih prava. . »Demokratski savez zena Finske« treba da se energicnije, borl za ekonomska prava zene. . . Borb~ za prav:- i interese zena pomoiii iie uj~injenju de·· :nokrat;skih snaga 1 ucnstit iie pozicije »Demokratskog saveza zena Fmske«. · · s.ad je takoder vrijeme . da se postavi p!tarije jedinstva , zenskih de~ok,;,atskih snaga u svim zemljama. Neophodna je p~treba dalJ.e. Siren]e r.edova demokratskih zenskih 'organiza· 'ClJa u po]edilllm zemljama i obezbjedenje aktivizacije njegovog rada pod demokrats.kim parolama. · c~i bu~,e .front demokracije, reakcija iie ·itnati ma~je mogucnosti da umsti demokratske tekovine i izazove novi rat. Zadatak ujeqmjayanja snaga traZi da we postojeci koordi· nacioni komiteti pojacaju svoju aktivnost, kao i da se stvore' novi komiteti tamo gdje ih nema. U ovom cilju, bilo bi korisno ~ se. medu d~Jt><>kratsk~ Z8nskim organizaoijama, koje nis11 , uclaftJ~~e ,!! nasu Federaci,ju, vodi ·kampauja za raskrinkavanje P?tpaiJ~vac:a rata, za zastitu demokratskih sloboda,, protiv p~·o~JaDJa demokrata u raznim zemljama, kampauja za pomoc c!m dJOOI 1 t. d. . . Mi imamo , ?dlicno iskustvo zenskih organizacija zemalja n?.ve demokra~lJ~· Ta1_11o gdje su ujedinjerie, zenske organiza· C!Je, predstaviJaJn vehku snagu. Ovo molino jedinstvo pomaze im da. uspjesno prebrode sve teskoiie podizanja narodne privre· , de koju je unistila njemaCka okupacija i da stvore nove i stvat'· ' no demokra~~ke _forme uprave u zemlji. Jed;nstvo je 11 prv'om redu omogucilo ze1fama. ovih zem'alj.a da u tako kratkom roku izvojuju ozbiljna politiCka, socijalna i ekonomska ostvarenja ono im poniaze da unutar svojih zemalja potpuno osujecuj~ manevre svjetske i domace reakcije. . Vazan zadata•k Je Federacije da organizira intenzivni,iu borbu i dade vecu podrSku traZenju demokratskih zemalja da · se zabrani atomsko oruzje. Ali to nije sve. Svaku propagandu za rat,. bez ·obzira u kom obliku se ona voili, treba smatrati opasnom po eovjehtnstvo. ,: Treba ka:Znja,vati .i l!ciniti,p~s'k;odljivim, one. kqjL stavljajl! u opasiwst. Zivoti':proii~i:it~t cita.vih !laroda,... i:deolo)i'k;a: ~re~~va koja propagira,ju rat, tr¢pa.:. isto tak9. .zaora.riiti kap·; tehni.cka sre'dstva za lljegovc, vo.del)je; na. prim]er atomsko. O,rui.ie. .. . . · :M~dunaroClria ,ae~okratska .fedei:~cija ·. zena ne Iwristi •do· yolJ!lo sve. svoje .moguii11osti i utica.f syojih c!an.ov!l, ci.ii , broj veE prelazi 80 milijuna, za borl)u protiv potpll)jivaca rata, protiv ofan.z.ive reakcije na . [iert\okr<ttske slobode, protiv podri· vacke djelatriosti reakcionarnih zenskih organiza,cija. · . . .. I~vjesne clanice. Izvrsnog odbora podcjenjuju nazalost opa7 sriost ·»kongresa« koje su sazvale reakcionarne zene. Poznato je da su predstavnice Federacije, koje su prisustvovale Kongresu »Lige za borbu za mir i slobodu« odrzanom u Luksemburgu, umjele dostojno da odgovore reakcionarnim elementima i da ' zigosu reakcionarni i antidemokratski karakter ovog. kongresa. Isto se tako sjecamo da su clanice Izvrilnog odbora znale da osujete pokusaj cijepanja koji su cinili organizatori »meduna· rodne<< skupstine zena u Sjedinjenim Americkim Drzavama. Ali riwzemo da navedemo i suprotJ+e primjere, kada clanice · Izvrsnog _odbora , cutke slusaju najreakcionarnije izmisljotine i klevete, na sastancima nekih, organizacija, duboko neprijateljski'hdemokraciji inapretku, ada ne kafu ni rijeci kao odgOvor ' ria propagandu najreakcionarnijih ideja,. na nakaznu k}evetu upuiienu demokratskim zemljama. Takvo · »ucestvovanje« ·skod· ljivo je i ne moze se tolerirati. Federacija u cjelini kao i svaki clan IzvrsnGg odbora, mo· raju da dobro shvate odgovornost koja leZi na njima i da budu budniji, jer nase sekcije 'upiru oci ·u nas, gleda.iu na nail stay. N" treba da. primamo sve pozive sa istim pcivjerenjem. Po· n.ekad demagoske parole slabe budnost izvjesnih clanica organizacije, i one prave greSke. Da su se Clanovi naSe .organizacije , i rukovodioci nacionalnih sekcija ce·sce konzultirali sa Sekreta· rijatom, izbjegle bi ~ mnoge oct, ovih gresaka. Sekretarijat i njegova Komisija za informacije · duzne su da nas na vrijeme i.urednije obavjestavaju o svim dogadajima u vezi s medunarodniri:J zenskim pokretoni, pomazuiii nam na taj nacin, da se bolje orijentiramo i donosimo pravilne odluke. Po nasem misljenju neophodno je postaviti pitanje o poja· canju rukovodstva i pomoci F1ederacije nacionalnim organizacijama, narocito u zemljama gdje su one jos slabe iii ih uopce nema. · U Al:'!;!"entini je post(Jjala jedna dosta aktivna zenska orga· nizacija, ona je radila, pod tel§kim uslovima, i bila jo j je potreI 29 �·. bna pomoe Federacije. Ova pomoc nije pl'UZena · na Vl'ijeme i a.rgentinska organizacija se sada nalazi. u teSkoj situaciji. ' . . Pomoe Federacije ocekuju 2enske organizacije Istoka, gdJe su zene potpuno obespravljene ,gdje se .Zestoko progoni Zenski demokratski pokret. Federacija je malo ucinila u tom . smislu, a s vremena na Vl'ijeme reakcionanie .Zenske organiza· c!j~ P?ku.Sale su. da stay~ ~ve zemlje pod svoj utica;, i u toll). cilJU Je Hana Rid,. ZamlJenila Korbet Embi na polozaju predl!jednice »Alijanse za mir«, proputovala ove godine kroz zemlje Srednjeg i Bliskog Istoka. · M;islimo da je neobicno potrebno i vallno, da se predstavni· ce Medunarodne demokratske federacije zena upute u koloni· jalne zemlje. · .Na zasjedanju u Pragu ispitan je polozaj 2ena u koli:>nijalnim zemljama, .ali nije ostvarena donesena odluka o upuci-" vanju komisije u ,kolonijalne zemlje. Vodeei :-acuna o specificnim zadacima koji .padaju na zene kolbnijalnih i zavisnih zemalja, sovjetska deJe,gacija smatra potrebnim da se uskoro sazove jedna konferencija zena kolonijalnih i zavisnih zemalja. Ova ee konferencija odigrati va2nu ulogu u aktivizaciji, organiziranju i povezivanju zenskog po, kreta kolonijalnih i zavisriih zemalja. . . Posebni zadaci se pos!f.vljaju pred na.Su Federaciju u vezi sa razvojem demo!<ratskog zenskog pokreta u Njemackoj. U trenutku kada svjetska reakcija cini velike napore da ' u,skrsne u Nje!lllackoj ;reakcionarne snage, mi smo dullni da jacamo zenske demokratske organizacije Njemacke kao jedan od .uslova. demokratizacije. . NjemaCke 'demokratsk((2enske organizacije treba da znadu, da ce u svom r.adu imati svestranu pomoe nase medunarod· ne Federacije. Neor>hodnost korisolidacije jedinstva zenskog demokratskog. pokreta tra2i od Sekretarijata da energicnije ukazuje na cjepacke pokusaje reakcije, koristeei' za to medunarodnu stampu i stampu nacionalnih organizacija, saradujuci s drugim medunarodnim organizacijama koje se bore za mir i demokraciju, . , · a protiv reakcije; Sarno pod uslovom jedinstva medunarodnog zenskog pokreta, jedinstva svih demokratskih snaga, moci cemo da se su- . prostavimo ofanzivi reakcije. Samo aktivna borba ujedinjenih snaga demokracije mo2e ne samo da ucvrsti, nego i povecademokratske pobjede naroda i da ocuva tako skupo izvojevani . mir. \ ·Antifa8isticki komitet sovjetskih zena siroko. popularizira medu zeliama Sovjetskog Saveza· aktivnost' i. zadatke Federa,.. Clje, putem novina, casopisa, radia. i kinematografa.. ' . · Komitet je sproveo kampanju protiv Franca, kampanju zastite ,grckog naruda, grckih zena; uputio je pismo Sovjetu · bezbjednosti Orga.nizl(cije Ujedinjenih nacija ·za zastitu Indonezanske Republike, i t. d. · · · Bor~i se za ucvrscen.Je demokra.tskog fronts, osujecujuci · manevre reakcije, pru2ajuci podrsku miroljubivoj politici svoje. vlade, sovjetske. zene '\" energicno bore za novi procvat svoje dom.ovine, za· ostvarenje prije roka poslijeratnog Petogodisnjeg plana, za ucvrscenje moci svoje socijalisticke drzave - tvrdave · mira i demo'kracije u citavom svijetu. . Sovjetske zene shvacaju da ucvrscujuci svoju zemlju; one · , ucvrscuju mir. i prakticno sprovode preporuku Federacije. Sovjetske zene su ·nain nalozile da ka2emo Izvr8nom odboru da ce one~ kao organizacija MDF:i:-a, i u buduce .ciniti sve napore kako bi zbile jedinstvo demokratskih snaga, imajuci u vidu plemenite zadatke Federacije u borbi protiv manevara reakcije, protiv potpaljivaca i propagatora novog krvavog 'rata,. za demokraciju. za trajan i pravedan mir medu narodima. 0 vezama MDFZ sa zenama i ienski'tft · d,emokratskim organizacijama zemalja Istoka IzvjeMaj Gurine, clana Izvrsnog, odbora · Medunarodne de)Uokratske federacije ·zena. Gospoda Koton je potpurio pro:ivilno postavila pitanje o po· Iozaju 2ena u zelilljama Bliskog i Srednjeg · Iztoka, a takoder i u Japauu.. $.. Svjetska stampa kao i dokumenti kojima raspola2e Sekretarijat MDF!!i, potyrduju da reakcija uzima maha u mnogim zemljama Istoka. · · Progone se demokratske organizacije i napretlui elementi, . ugusuju se demokratske slobode. Polozaj zena u ovim zemijama · je krajnje tezak. Ne samo sto one ne uzivaju jednaka prava. / �o vee u innogim .zeniljama ne mogu ni da se organizuju u borbi zacsveija j);ava. . . .. . > . Pod izgovorom anti:komunlsticke kampanje, kiko pisu sekretarijatu egipatske Z.,ne, njihova zenilja nldazi se ;na pragu fa8izma. Vlada je izdala. naredenje da . se uapse riinogi reido- , ljubi, da se zatvore demokrntski klubovi i. zabrane listovi kb'' ,1 su k;itikovali 'politiku terora i izjasnjavali se pri>tiv ugovor'a 1 ·»o Sa:vezu« s Velikom Britanijom. »Liga studentki!lja d univerzitetski obo:-azovanih zena Egipta«, clan Medunarodne demokratske federacije zena, raspustena je. Sindikalne s!obode su ukinute. Miroljubive manifestacije studenata · ·i studentkin.ia rasturaju se bajunetima i mitraljeskim rafalima. · U Iraku, reakcionarni elem<mti, koji se oslanjaju na strane · imperij,aJiste, pokusavaju da sacuvaju svoju vlast izazivajuci sukobe medu raznim grupama stanovnistva. Stalno se upucuju .kaznene ekspedicije cas protiv kurdskih plemena Ubila, Sulejmana i Tura, cas protiv arapskih plemena Muntafeka i Diviuanij.a. Sindlkati · su takoder raspusteni. .· · · Vlada je svirepo kaznila grupu sttidenala samo zato Sto su neki medu njima predlagali sazivanje studentskog kongresa · u Iraku. Ovi mladi !judi, zatvoreni bez sudenja bili su primorani da objave strajk g!adu, u zn"k protesta protiv··neilovjecnog postupanja. . , Neki od ·njih su poslije batinjanja bill prenijeti · u boinicu. Zene Iraka ne uzivaju nikakva pvava. Situacija u ?emljama Levanta · nije bolja: preduzeca, naroilito tekstilne fabrike, "<aposljavaju 0groman broj Zena i djece. Vlade republika nisu izdale nikakve zakone o za8titi nji· hovog rada, i zena nema pravo lla jednaku nadnicu za jednak rad. Zastita materinstva i djece ne postoji, isto t>Lko ni besplatna lijeilnicka pomoc. U Libanu. vlada prijeei rad »Socijal-demokratskom zeuskom savezu« koji jejuna 1946. primljen u Medunarodnuu demokratsku federaciju zena. ' U isto vrijeme podstrekava se aktivno'st profaslstiilkih organizacija. Vee prije rata nacisticki agenti su u Siriji, a isto taka i Libanu organizovali »Sirisku narodnu stranku<<, po ugledu na njemacku Nacional-socija1isticku stranku. U poiSetku r!Lta, ova stranka je bila raspustena i njeni vodi internimni. Pocetkom 1944, g., zahvaljujuc;i zauzimanju En· ' gleza, oni su pusteni na slobodu, a libansko Ministarstvo unu'trasnjih posfova dozvo1i1o im je da »reorganizuju« stranku pod nazivom >>narodna«. Ova stranka je postala slliga Britanaca i orude njihovog utjecaja u zemljama Levanta. · U Irlinu rena je potpuno ·._<gnjetena ioJ:>espravljeria. On!\ Zivi ·u po.tj)unoj. moraln?j i materijalnoj. za.:--~os~. <?d ~':!lg· oca, kasnije niuza. Ne .moze da seuda po sy<>J~JVOl~_,,n~ma pravo · na razvod~ MuSkarac ima. prav? da, pod naJIIlanJ>m ~Zll"ovorom, izbaci Z.,nu iz .kuce, da joj ,oduzme djecu. Zene. nemaJ,n pravo glasa, isto ~ao i m~odusnici :i -~inilnv~lcii nema~u uopce prava da. ucestVUJU U drustveno-poJibCkom ZIVOtU zem]Je. .. ·· . Iraiiska. zenska organizacija pis,e: .»Uslovi po_ koJ~a z\v~ ira;nske zene nisu bolji od ropskih uslova. srednJ.eg VIJeka,« ·1 dalje: ·,rranska Z.,nska organizacija iznosi jos j~om pr~d svjetsl<o javno mnijenje protest ·. nillijuna .porobljemh ra_dn1h zeria Irana protiv ove zalosne sttuacije.« Uspri:os te':oru, .Iran• ske zerie .se organizuju u borbi. za pravo da ucestvuJ~ :~ drustveno-politiCkom Zivotu svoje zemlje i zahtijevaju: za Jednak rad ·~ jednaku ·nadnicu. · . . .. . a N.a .sjeveru <!f'Zave,. u.- Vrijem.e· naci<malne ,autonor:uJe :t:Va~~ skog AzerbejdZana zene su imale"jednaka prava s ~uskarcrma. A sada. kao rezliltat ozivljav!Lnja aktivnosti reakciJe u Iranu, Zene sJ. poilo~o 'liSene prava, Zenske organi~ac~je ~ .. ras~~­ sterie, Razuzdani reakcionarrii elemenl;i grubo se podsmJ~~avaJU. i samoj pamisli .na aeki .demokratski pokret,. a naromto. n!\ Z.,D;jki .pokret. · . . . . . .·. U Abadanu, na primjer, postoJalo Je 17. s1nd1kalnih ~lu­ bova koje su Britanci raspustili' poslije straJka od 14 .. JU!a 1946. godine i u. vecinu ovih klubova smjeSitili javne kuce. _Cinizam ovog pastupkit maze se usporediti samo s postupcnna fasista za vrijeme njihovih krvavih orgija u. Evrop1: v • • . · Moglo bi se navesti jos niz primjera ugnJ_etav>~;~JR zena 1 u drugim zemljama Bliskog i Srednjeg.Istoka,-ali to mJe potrebno,. jer je polozaj svim tim zemljama isto tako tel'iak;. .. .Nasa Federacija, ·koja izrazava. tefuje i nade ~ena CIJelog svijeta, ne moZe a da ne digne svo.j glas u obranu .zena Istoka, jer one cekaju nasu pomoe. . . . .· . . . . •.. · Zene Irana nisu u mogucnosti da aktivno rade u nasOJ Federaciji; ali one sus nama i·one·polaZu. unas svoje nade . . Usvojoj poruci, upucenoj iranskim zenama 8. marta 1947., iranska Z.,nska organizacija je pisala: ... »lranska zenska organizacija, koju podupire 81 miliJ:ur' zena, - organizovanih u MedunarodJ;tu dem~krats~~~ f_ed~raCIJ~ -zena, nastavit Ce SVOjU borbU za pnznavanJe pol!tJck1h I SOC!• jalnih prava .zenama Irana.« . , . .. . . Ako im nil ne priteknemo u pomoc, predstavnJCe razmh »medunarodnih« organizacija, kojima reakcionarne vlade dajiJ vize, uspjet ce pomocu svojih demago8kih parola da zav.edu zene Istoka. . u 8... !ll~rt s 33 �. ' Vee ima pokusa.Ja ove VI'ste. Hana ~id, predSjednica »AliJ2l1Se« ;Proputoval!l: J~ proslo~ p;oljeca zem!je Bl:iskog Istoka: .Ja.sno JC da orta lll.JC rm(l!a teskoca oko vi!ze. · , ' · . iivajc:u"Siki »~acional 'Zajtung«, Bazel, ohjavio je ci:lj put(l · · preds,tavruce »AliJanse« u zemlje Istoka. · •Hana Rid - ..Pi;sll;o _je ovaj ~srt - pricaJa nam je 0 svom · putu po Ist:oku kOJl JOJ Je omogucio da se upozna s polozajem ~en~ na. ,Blisko:n Istoku, i da poradi na njihovom ujedi:njenju ~ J?r!~Oh!Je za clanstvo u Medunarodnoj alijansi rena »posto, Jece zel!Sike organizacije koje vee funkcionisu<<. ' ...• T~~ je reci o_k~jim j~ ''postojecim organizacijama. ovdje ~Jec. . <;, a _stvar JC 1pak Jasna, naim~ to, da u svojim govor~~- 1 clancJIDa predstavnica ,;AJijanse« nije kazala ni jedne rlJCCJ. o progrtJ:ffiu demok;atsikih. ~nskih organizacija i horaca ~a .. demo~a';;lJU. Ona . J~ P?_SJetila Egipat, ali nije primi" J~tila ~a JC zeooka orgaruzaC!Ja »Lige studentltinja i univer~tel".sik! o_hrru::ovanih. re~a« · izlozena napadima i progonima:: Ona JC PDSJetila Iran, ali m tamo nije ucinila. ni najmanju aluziju .na zahranu demokratskih slohoda. · ·. •Alijansa« ne moze da izrazava teznje Istoka, jer je suviSe da~eko od zadataka obrane demokratskih sJoboda' ohrane. zen-• skih prava. · ' · •.. . »()' i:nle 800.000 ~lanova Organizacije korejskih zena sma- b~amo 'svojom duZ!).oscu da vJ<al<emo na teror. koji se vrsi nad ~; · Zbog toga Federacija treha da pritekne u pomoc zenama Istoka. . . Medunar~dna demokrats~a federacija rena i sve njene na':o:_>ai:ne s,;:kclJe trel:>a energ;cno. da . protestuju protiv terora · kOJl se yrs1. nad demokratskim zensk1m organizacijarnJa. i svim naprednim zenama. · • . Mi tre~a ~a se oh_rammo viadu Egipta i Iran.a., americJuzuo,i Koreji i da traZimo da se zen:-~ ?r~amzacr,)ama ovi!J zemal,)a dazvoli da nastave· svojom aktivno""!lr da aktiv'.stki:n,ie renskog pokreta i svi zatvoreni demokroti bndu pusteni ua s~Dbodu. · !dnt ~lmpooro~ ..:Iasti!Joo.. u . 2e;n~ is~ocni.~ zemalja tre~a J:a bude omogueeno da· se UJedinJu~~ 1 _zaJ<;?mcki rad<; za ucvrscenje mira i hezhjednosti, z~ pobol.JsanJe llJihove sudbme. Federacija mora da posveti paZn.]u · prob!ei?u polozaja zena na Dalekom lsltoku. Isvrsm odhor proucit ee molhu za prijem u Medunarodnu demok;atsku federaciju zena, zena Juline Koreje koju je sad zahvatw ta!as p:z:ogo~a ~emokrata, medu ostalim { protiv Demokrat;;ke .orgamzaczJe zena Koreje. · Jos 1946: godin:. <?z'g>:nizacij<a korej~kih rena hila je pri:nlorana da, uputi amenckim zenania sJijedecu poruku: M \ koreJ·Skim zenama u americkoj okup<J,cionoj zoni i da •traZi:nlO pomoC :zmsili drugarica, .americkih zena.« ''. · . · . Ova wruka' je proizisl'! iz cinje!lice da su vojne vlasti zabranile rad korejskoj zenskoj organizaciji, oduzeli joj mogu_cno'st slobodnih sastanaka i izrazavanja svog miS!jenja. Ruko-· vodioci ove organizacije hili su iz!ozeni grubim ·progonima. Situacija u Juznoj Koreji je poslije toga postala jos teza. Koreanska policfja uz direktnu pomoc americkih vlasti vr8i pritisak protiv demokratskih organizacija i protiv njihovih rukovodilaca. U Juznoj .Koreji vrse se hrojna hapsenja. rnkovodilaca masov!lih organizacija. lief policije grada Seu1a izdao. je naredenje d!a se uapsi rukovodstvo. Demokratskog narodnog fronta, vode Nacionalne seljacke unije Koreje, koja hroji tri, milijuna c!anova; rukovodioci N acionalne . konfederacije rada koja hroji 600.000 clanova, predstavnici stranke radnog naroda i Demqkratskog saveza omladizie. l3roj uapsenih boraca za demokraciju dostize nekoliko hiljada ,a jedan rnkovodilac stranke radnog naroda svirepo je uhijen. . Na miti:ngu koji je orga!lizovao Demokratski narodni front, n cast sovjetsko-americke komisije, poliGija je, na ocigled svih prisi.Jtnih, uapsi!a dva govornika. - predstavnika sindikata i · predstavnicu renske organizacije. Medu rukovodiocima i aktivistjma demokratskih orga!lizacija uapsena je· i Jo Jong cung, predsjednica Orga!lizacije korejskih zena.. Americke vlasti zatv.orile su sjediste Centralnog odhora Demokratskog. narodnog fronta, Federacije udruzenja korejskih zena, Stranke .rada Juzne Koreje. Teroristi nasrcu na stamparije i redakcije demokratskih llistova. Korejske zene pisn Sekretarijatu nase Federacije slijedece: »Organizacija korejskih zena je jedna zenska organizacija Juline Koreje.koja se horila i koja sebori za likvidaciju zloglasriih ostataka japaMke dominacije i ostataka medunarodnog fasizma. i k9ja naprere sve svoje sile da sprijeci ponovno uspostavljanje njihove vlasti. Ona je hrabro hranila svoja prava u uslovima divljih represalija protiv napada terorista koji su rusili njene ustanove, protiv uvreda na!lijetih .njenim clanicama, ka'o sto je sisanje do glave samo zato, sto je neko postao c1an Federacije, protiv napada, hapsenja, zatvaranja i uhijanj;l. hjenih rnkovodi1aca, zahrane njenih listova i tako dalje .. ·.« Trella energicno protestovati protiv masovnih 1tap8enja, protiv uhistava koja vrse terorislli i policija uz pomoe ameriCkih okupacionili vlastj. · '- �,· •M:ejl!J.hal'<)(in;t.. ~emolrmts)ta :federa&ija, •. ZeiJJa treba<d;t 2:a, htijeva iia se pusti n:a slob6du ;ro Johg, ()!pig, z:UkoyqdiliJ.!i de). mokr'l.tskog ienskog . pokreta ;Juzne K<>rej~ ; osfa)e napredrie aktivij;tkinje.. Treba ueirtiti' 'sve ·. sto je. J.wtreblio . da ·americke oknpa:eione ylastj dozvole posto.Janje i slob6d!i.n' rad, deniokrat~... skim zenskim organizacijama ·; njihovim hikovbdiocima. · · ' lJ Japanu, rat i njegove poS!jedice jossl1 viie pOgorS:it!LI onako teilak poloza j japanskih zen:a .. Deniokratske: l'eforme ~je, Pt;edvidene .u klan!11Ulama l<apibilacije, ostvaruju se sn~ vise sporo i nepotpuno. . • . · · . ·· · . . ·. · . List »Nipon Tajms«, koji izlazi u Tokiu, objavljnje dolnimenta o ponovuom uspostavljanjn prinnduograda za zene. Ove je dokumente saknpio inspektor S!nzbe rada ,nancne i ekononi~ ske sekcije Gfavuog staoo oknpacionih trupa. . ... . ·. Sada . ka? i ·ranije veclna mladih raduica, zaposlene .s'll p{. tlgovoru s r.jlhoviliN'oditeljima, . i one i dalje stanuju, po bat"akania koje su ogradama podijeljene u male odaje od 10-12 met;ira. U svakojod ovih odaja Zivi 6 do 7 mladihdjevoj;Ura., · One mogu da se ndalje iz baraka samo dozvolom nprave, i to za vrlokratko vrijeme. Mpr:ajn da se hrane po pravilima utvrdenim bd strane direkcije. Cak se i knpaju u odredene vrijeme, kad zyo'n,ce objavi. To ~e ropski rezim. ·. · · . • .. . . . BBinicarka Zoze Otome piSe da nije nigdje inogla naci zii; poslel?'je ida je najzad hila primorarua da se prodana uliCi.za. dvije male sa.lice riZe. To je S'Udbina·hiljada i hiljada iepa i mla· dih ,djevojaka u Japanu. Tlaeenje i nezaposlenost tjeraju ih na · nlicu; bacaju u bijedn i prosUtnciju. · .· 'Javne kuee u Japanu formalno su likvidir.ane.. Ali. ne na,vlja se taka brzo, ni. jedan kvart. Tokija, unisten od ameriCkih aviona, kao kvartovi u kojim su smjeStene javne .knee.. Na. taj naCin. i najmanje mjere za poboljsanje poloi<aja zena u Japanu: zabrana prisilnog uposlavanja Zella u produk· ciji I ukidanje javuih knca, praikticno su svedene · na nul).!·· · . Ipak se budi svijest japanske zene, ja.C>a. njena teZrtja za ucestvovanjeni u organizacionoj drustvenoj ·djelat11osti. J apanke poCinju da se njedinjuju. u Ze.nske organizacije. One su osnovale »Savel: iena novog Japana«, koji brpji vise hiljada c!anpva, predstavuica raznih druStvenih slojeva i raznih profesija. ·Ova napredna organizacija, dodnie jos malobrojna, iinJa :~:a ci!jda sprovede knlturno-prosvjetni rad u masa,ma: Zen.a i da se upozna s njihovim problemima. ,. Nedavuo je stvoren i >>Demokra.tski zenski klnb<< - orgartizaeija koja okuplja ug1avuom zene intelektnalke. Osim toga postoje krsca.nska ienska druStva i druga vjerska drustva koja ob- 36 p1}J<usavi.i\l, uz.. p{.)J.lgc' s~r~m~:~i8li:«.r,a:····(~j'neri§~il'J·ehii~skih); da nastave ·sv').i humamtarru r~td. , . . .. . .· . , . ·, .•. : • · ,, • • 2ellske sekcije ·.·. koje posto.]tl pn ... SoqiJal-de.~O~'\t~()J S.trari~i, Komupisti(!kq~ p8;rtiji, Libe~a!noj .stranci i Smd]k~t1m~, rade pod demokratsk.>m Par".lama . 1 bore _se .£I"Btiv .. otpustanJa, s posla, za jednak rad -- J!ldnaku ~a<lr::cu, Je¥a~ost .gradanskih pr>j,Va zena, Jikvidaciju prost1tUC1Je, donose11Je zakona 0 zastiti materinstro i djece. . . .· . . . '. · Vecina ovih organizacija nema ;iasnog. programa, orgam· zaeiono sn. slabe, ne ucestvuju u Ciscenju ~Hitaristickih elemenata 1z drzavnogi dn).stvenog aparata. · . . .. •. : .. · ·. · Zadatak o!ISe Federaci,je sasto,ji se u tome da prun porn<>~ demokratskom Ze.nsko!ll pokre!Ju Ja:~. U tu svr~u po!rebn() je ·da sekretatijat Federacije uspost>tvi kontakt sa zenskim. ()•·. ganizacijama japana .i da ih sii-oko, Obavjei<tava .·. o zadacnna. t'ederaCije, l<ako bi zene J;tpana koristile iskustvo bor~e ~emo­ ki-atSkih ·Ze.na .svijeta zit . u111isten.ie ostataka f.asizm~ 1 n.Jego~~ ideologije, za miri demokraciju, ida pomogne zene Ja~a, u nJI· · hovo,jborbi za OSI\Ovr>a prava i demokratske_siOb.~e. . · · Borba koju vade potlaceni narodi Istoka 1 AZiJe, dob1va s':e veci i veci ztiacaj. u toj bOrbi zeire igraju istakuutu nlogu koJa . je jednako va.Zna i "a l?'.iih same i sa 1!-:'-s'!. open stvar;: 1!_adatak je Medunitrodne · deniokratske federam]e .,ena: pomom zenama istocnih zemalja koje su podvrgnute ta-ilstrllkom jarmu feu~!: nih ostalt3.ka stranih imperi.ialista i domaeeg ropstva - u nJ•· Iiovo.i borlii ~a osnovna prava, pomoCi im da se njedine za ovu ·.. : . · . .· .•. • · · borbn. Zbog toga Mednnarodna demokratska federac1J.a zena mora aktivuo da uzme. u. obranJI politick a, .ekonomsika 1 gradanska prava zena zem,alja Istookaj nji~~ve. den:okratske slohode. . . .Federacija mota" da nspostav11 ucvrstr veze sa,~e~okratsk1m Ze.nskim pokretom · Irana, ·Afganistana, IraJ;a, SmJe, . L1bana, Egiplla, JuZrte Koreje, Japana i drugih z~malJa IstGka. Potrebno je da se u ove ze~lje upnte. pr,edstav~lCe .~:<J.unarodne demokratske federacije zena da b1 uspostav1le hem kontakt s demokratsklm zenskiin organizacijama i raznim uticajnim na.prednim aktivistkinjama i da. bi objasnile ci,ljeve i zadatke Federacije. . .. • · . .. 'ih Federacija treba da pomaze gve orgamz~C1Je; u nJ ovom radu da im redOVllO salje dokumentarne publ!kaC1J€, da dopn· nasi 'jedinstvu zena " onim zemljama gdje demokratske zenske organizaciie jos ne postoje. • . , . • .· • .. .. l1iene Istoka ocekujn nasu pomoc, 1 nasa Je duznost pomoc;, im da se njedine s nama u zajednickoj .?orbi za gr~danskn l ekonomsliu ravuopravnost, ·za demokraCIJU 1 m1r. 37 �) ' Narodni .·front kao opcenarodna : politicka organizacija . . Tl<ierat Marsala Tita na n K<mgresu Narodnog Jr<mta Jugoslavije. ' . . S pojavom fasizma kao udarne pesnice medunarodne reak, ClJe - .ne samo protiv Sovjetskog Saveza i radnicke klase vee i pro~iV Svih ?Stalih naprednih sllag.a U SVijetu, poceli sU 'se U mno~m WmlJama pod vodstvom komunistickih partija, ad .uapredn11. elemenata, stvarati antifaiiisticki narodni frontovi za borbu protiv reakcije i fasizma. Oni su stvarani radi odbrane slo?o~e, demo.krac~j.e i svih !:aprednlh dostignuca covjecanstva koJa Je ugrozw fas1zam. Fas1zam se radio pod okriljem medu, · narodne reakcije, ona ga je. odnjihala i podigla na noge,. da joj, u J?rvom re~u, bude udarna snaga protiv zemlje socijalizma, vehk?_g SovJets~og. Saveza, da joj bude udarna snaga protiv ra?nJCke klase 1 DJene avangarde - komunisticke partije j sv1~ ost;ahh naprednih snaga u pojedinim zemljama u svijetu. To J~. b1la zam1sao medunarodne reakcije, zamisao kruprtih fi. nans1JSkih magnata, ciji su 1 interesi postali sve. viSe ugrozeni posljedicama velikih ekonomskih kiiza to jest - rastucom snagom izrabljivanih masa grada i sela, 'iii, drugim rijecima opasnoscu ad knpnijih socijalnih pokieta. . . Fasizam je bio potreban medunarodnoj reakciji protiv Sovjetskog Saveza kao agresor koji ce izvrsiti ono sto nisu mogle - kada se. rad>ila ova drzava r.adnika i seljaka - razne intet'vencije kapitalistickih zemalja u proslosti, koje su isle za tim da sruse sovjetsku vlast i ponovno uspostave .carizam. Meduna.r~dna realtcija imala je. panican strah od zemlje socijalizma, SavJetskog Saveza, koji Je stajao kao kula svjetilja i pokazi; v:ao - nacionalno ugnjetenim f socijalno izrabljivanim masama svijeta - put kojim treba da idu ka svojoj boljoj buducno-· stL Pravilno rjesem.je. socijalnog i nacionalnog pitanja, zb.acivanje s vlasti klase iz~abljivaca -. kapitalista i velikoposjednika i stvaranje drzave radnika i seljaka, to· je bilo ono sto je odnilevljavalo lie. samo radnicku klasu, i veci dio seljastva. nego i sve napr·edne snage svijeta. To je bilo u isto vrijeme ono sto je najvise razbijesnila· i preplasilo medunarodnu reakciju, koj.a se i onaka nalazila u rdavom polozaju zbog sve veeih ekonomskih kriza. Prema tome, fa.Sizam je bio _potreban zbog toga sto su radnici, seljac~ i ostale n~pre?n~ snag.e.svij!lta bi~;e sv:~ opll.snije za razne nacwnalne _ugnJetace 1 bezdusne !ZI'ablJ1· vace radnog naroda, zbog toga sto su radne mase sve upor· nije. trazile svoja prava - poboljsanje nepodnosljivog socijal· . nog, nacionalnog i ekonomskog polozaja. · Medunarodna reakcija, iii, bolje reel~ ani koji su omogucili da fasizam dade na vlast, nisu se ni malo prevarili u ·tome da je fasizam zaista mijogorceniji protivnik ne saino ra~c~e klase vee · i svakog naprednog pokreta, svake slobode . 1 sVlh kulturnih i demokratskih tekovina. Medunarodna reakcionarna .gospod.a nisu se prevarila u to~e . da ce fasizam. naj~lucnije pokusati da nniSti ne samo ra9mc}<i pokret, .nego _1 ~':':~1. demokratski .pokret tamo gdje se· docepa '(l~stJ. NaJrJemt~Je na~ · to pokazuje primjer Njemacke, gdje je·ffitre_r zaveo.~aJsUrOV1.)'' · totalitarni, teroristicki drZavni sistem, zatnn, ItaliJa Musoli· nija, Spanija Franka i taka da!Je. · · . A!i, medunarodna reakcija, na celu .s cemberlenom, Daladjeom, Huverom i drugima, prevarila se 'U ~?me da ce. se OS?'" vinske sile zadovoljiti samo .progonom radn1eke klase 1 ostai:~ "' demokratskih elemenata u sopstvenim . zemljama,. da. ce b1ti samo poslnilno orude za borbu protiv ':'apredni_~ eleme':'at.a: Kasnije kad je · svima postalo jasno da Je agresl)a glavru cilJ fasistickih drzava, medunaro_dna reakcija je mi_slila_ da lie_ s.e fasisticke osovinske sile zadovoljiti samo ':'.ahm . np.per1_Jalistickim plijenom, kao, na primje~ - .A~str~.JOm. ·1 Sud~t:rr::"· -·:Ali su se ta gospoda ljuto ,prevarila. ":": Jer .Je ~1o . ~eza~aZI;11V imperijalisticki apetit Hit!era, Mn~olrmJa •. Hll'?h1ta .1 ~ako d_alje. Dakle, posljedice: medunaro~ r;a~C!O';'eri po~!Jah su VJetar a ujedinjene nacije morale su ZUJetl naJstrasm~u burn. sto. je fasizam dosao na vlast u Italiji, ~je~ackoj 1_ Jai?a;m•. ~ kasnije u spaniji, bila je logicna . pos!Jedica prot!vur~e~nost: koje postoje u kapitalistickom _sv!je~u. ~o. su _Protivu~~ecnostl koje su latentne me!lu imperijahstwk1m ,s!lama 1 r<;~nmw;._se moralo je doei do takvog apsur~a daje. ?edo rea]<c1Je (f~s1zam_J diglo ruku i na vlastite roditelJe, da Il;lJe \)Oslusalo svoJe rodltelje i udarilo o'tlmah na Istok, ':'a SovJetsk1 s::_vez, a ~e na Zapad. Agresivne fasisticke si!e ,msu se ~ad.o~olJ1l: ~ah_n; ustupcima medunarodne reakcije. Imperijal1st1Ck1 ra_cum b11i s~ suviSe zamrseni posljedicama mirovnih. ugov~ra. JZa prvo!7 nn~e­ rijalistickog svjetskog rata - ~a b1 s~. zelJ~ revansa, OJemacki imperiializam samo na r_acun nek1h mahh n.aro~a - ~a­ dovoljio malim poklonima cemberlena, DaladJea 1 9rugth. Uz pomoc medunarodne reakcije, fasizam. je taka n:"bu,1ao da, su mu granice vlastitih' zem.aJja postale tiJesne, te 1h 1e pr~ ;-:; 39 �v_~lio;'sctefu~om da cisvo~i. sv~jet. C~k je i Evropa: postahi pretiJe~na za ~1tlera. No SVIJet Je ovaJ put, uz ogro!ntJ.e zrtve, bio spasen,_ -<Lto.u prvox:' :redu z~~ugom Sovjetskog Saveza: . -~ st.!!. dana~. opet VJdimo? VIdimo .da medunarodna reakCija pokusava ~ noVllll-eksperunentom. Opet s fasizmom< : . • : ·; --- · _Agresiv~~:U· n~a.':it~om iii_Ive;ijalizmu; za ocuv.ahje njegpvih,.postoJecih P?.ZJCIJa ~-o~';'aJaJ_IJe novih;.udgovara nazadna, agresi~aj_ ~~ron~hcka fasJstJcka Jdeologija, pomoeu koje hoce ?a spnJecJS_I~e?J;. na~rednih ljudskih misli o savremenom drust~, ~a _spri~ecJ sirenJe m_arksizma-lenjinizma, da sprijeei stva:l"aJ_IJe 1stJ~~k: d;;mokra;skih·drzava, ako vee ne maze da unisti velilru .SOCIJahs-tJcku dciavu, Sovjetski- Savez. . ·. · . . · . • DaJl"-'l·nie~unarodtia reakcija, na: celu sa americkitll 'finanCIJ~ki.ii_I ';'!a~~~ma:, izhovll; pocinje svo:j sbiri eksperimenat. Opet nestedilllic~, svl!'l sredstVlllla, u razmm zemljania; ukljucivsi i zapa~_u_NJ::macku, o~a nastoji obnoviti failizam;nastoji ponovo st';'?riti -zarJSte agreSJJe. Ona nastoji, po drugi put; stvoriti od f:_ts,Izma· uda:rn?- ~sni~u za ostvarenje svojih imperijalistickih c~IJ.eVa~;No, lnl· yJeruJem?; - uprkos tome sto u ·samoj Amel"ICI fas!Zam dob1va ~ye v~e terena, da ee ipak i ovoga puta medunarodna reakCIJa dozivjeti krah. _ . . 1''!<trodni ~rontprije ;ata bio je potreban tadi borbe protiv naJvece ra~tuce op~~nosti - failizma. On je bio potreban radi borbe ProtJv reakmJe u svakoj zemlji posebice. Prema tollle J';larod';ll front je bio potreban, prije rata, radi pobjede demb: kl"at~k~h sn>;ga nad. :eakCi~om, radi .ucvrsce:'-ja demokracije pr_ohy rll:stuc~:reakciJe, .~ruh_ borbe prohv rastuce ratne opasnosh, _Je~ Je f:'sizaii_I znamo rat. Narodni front je bio potreban tadi ?cuvan;~a ;tacwnalne 11{'Zavisnosti, - jerje fasizam predstavlJao naJvecu opasnost- po nezavisnost malih naroda. Taka -~'!- ?1_1~; ~o j~st - prije rata, komunisticke partije u_ svimkapitalrstwkirn zemljama tumacile ulogu faSizma. Sve . se to potv;dilo_ kao pot;puno i~tinit?! u velikoj tragediji za. vrijeme poSl]e~Je~ rat~, kada _le fas1zam porobio ne samo male, vee je ugro_z•?.. 1 vehke_ zenil~·~ i podvrg>~o narode tih zemalja najstt:aSUIJim patnJama I lStrebljenju: Ali i danas, - u vezi s tim. sto medunarodna reakcija postaje sve agresivnija, sto ponovno hoee zavesti failisticke metode, sto ponovno razni fasisticki huskaci postaju sve glasniji, - napredne snage u shk<>t'zemlji, a i u citavoin svijetu, ·moraju svim silama da se J:>.ore protiv__reak?!.ie, koj'!- ho~e da ponovno prouzrokuje u svi~ ~etu tragediJ~, ~hcnu _onoJ koJU smo nedavno dozivjeli. Ponovno Je potrebna zestoka 1 uporna borba protiv reakcije i faili= to jest -'- protiv ratnih huskaca. , ' 40 _., .;\ll ovoga puta.' mora:•se. strogo voditi racuna ·o·· svtm·propustil)la u proslosti~, __ , ;. · · , . . , _- -.-· c· . .- _· · · · , __ .. _-_ _ _. . _Da. !i_ su _ narodni frontovi odgovoriiLsvojim zadaeama uoci ra_ta i .za vrijeme velikog .-o~lobodilackag rata? Ne; nisu odgovorili svojim zadaeama u. nekim · zemljama., A- zailto. nisu:? -Zato sto su se. sporazumi stvarMi samo odozgo, s -vodstvim;t , partija, sto su u narodnim frontovima: bile razne partije, na. ci~ jem. su se ce!u· nalazila ne samo kolebljiv.a, nego -i reakcionarna, izdajnicka rilkovodstva, koja su u najsudbonosnijem casu iii kukavicki ustuknula, ili pres)a na stranu failistickih osva• jaca, takvi narodni frontovi imali su - zbog svoje heterogenosti i pomanjkanja odreden~ · plana. akcije _ nepokolebljiye i ~rijesenosti _ vise deklaratiyni karakter; nego •sto su bili borbeno objedinjenje, cvrst i nepokolebljiv front, koji J>i bio. ka-, da:r suprotstaviti se, pod sva:~u cijenu, domacoj reakciji irastucoj fasistickoj ratnoj op<tsnosti. Prema tome, maze se razmnjeti, alj ne i opravdati - _sto komunisticke partije u nekim zemljama nisu _izvrsile svoje zadatke organizatora borbe protiv okupatora i stvaranja vlasti istinske demokracije, Dru· gim rijeCima, orie .nisu bile u _stanju _pokrenl)ti .Siro.ke- ~~ase,, odmah ispocetka, i staviti se na celo tih ma<~a. UkolikO se, ka• snije, u nekim zemljama i pru:Zao izvjestan otpor okupatol"u, to - zbog gore navedenih razloga ~- ta borba nij-e imala niti jedinstven karakter, niti su postignuti rez\llta~r kakvi _su trebali biti postignuti, koji bi odgovarali zeljama naroda. To je, razumije se ,imalo J?;a posljedicu da je u tim zeniljama. pono:o.-no uzela reakcija: vla;;t u ruke. · · · Prema tome, po mome dubokom uvjerenju, glavni razlog takvim .propustima. bio je u ovome: · · 1. sto nije bllo dovoljno odlucnosti niti smjelosti; cim se stvarao antifasisticki front, .rrioralo. se. voditi r_acuna 0 tome da u slucaju fasisticke agresije nije. moguea borb;t demonstracijama, vee da je potrebna oruzana borba i da se treba -za nj\1 i spremiti. . . · . . . 2 .. sto se nije imalo vjere u snage naroda. a postoJale su iluzije u vodstva raznih partija; 3. sto narodni frontovi nisu hili· boroeno objedinjenje, s jedinstvenim i odlucnim rukovodstvom. s odredenim borbenim programom, s jasnom i odredenom linijom. · .:. .U tome je izuzetak Grcka, u kojoj je, uprkos junackoj borbi .grckih demokratskih snaga protiv okupatora, odmah. po· slije rata ipak dosla na vlast reakcija. dosE su na. vlast. oni koji su iii saradivali s okupator?m ili sjedjeli u inos~:anstv!l:' Ali, ani su dosli na vlast pomocu otvorene mtervenc!Je nek1h 41 �velesila na Zapadu, nekih imperijalista koji sada , prcko pon_oynp porobljene Grcke, hoce. da ostvare svoje imPerija!i~ticke Ci!Jeve na BalkanJI. · · ,, Mnogi danas misle da su narodni frontovi nesto zastarje16, nesto sto je u ovoj fazi razvitka suvisno i , tako dalje. ,Ali to je pogresno. Iako. se narodni frontOvi nisu u vrijeme rata ·u svim zemljama pokazali efikasni, zbog ·gore navedenih razloga, danas su oni - n,arodni frontovi - jos vise aktuelni, samo im treba ·dati novu sadrZinu. I danas je reakcija sve agresivnija, i danas fasizarri pomocu nje ponovno dize 'g!avu, i do.nas ratni huskaci postaju sve glasniji. Dakle, moze nastati nova opasnost rata - ako ne budemo budni, ako ne izvucemo pouke iz nedavne proslosti i poduzmemo najenergicnije mjere protiv svih ratnih huskaca, ako se ne ujedine sve napredne snage - ne samo u svakoj 21emlji posebice, nego u citavom svijetu, u najodlucnijoj borbi protiv ratnih huskaca, a za mir. Dakle, narodni frontovi ujedinjuju se u front mira u svi, jetu. To ujedinjenje znaci organiziraiw. jedinstveno istupanje za ocuvanje mira i medunarodne saradnje. · . S druge strane, narodni frontovi mqgu, u raznim zeml.iama, biU na raznini stepenima organizacionog i politickog razvitka, ali oni mogu samo u tom slucaju biti od .pune vaZ!losti za unutra8nji razvitak u svakoj zemlji,ako se postepeno pretvaraju u jednu jedinstvenu opcenarodnu organizaciju, u cilju efikasnijeg rjesavanja svih problema u zemlji ~ po!itickih, ekonomskih. socijalnih, kulturnih i tako dalje. To, jest. oni se razvijaju do tog stepena dok ne postignu jedan jedinstveni program· po · svim pitanjima unutrasnjeg Zivota. . Dakle, na taj nacin demokracija novoga tipa je moguca I ostvariva. Na taj nacln, na sadasnjoj etapi, ona se maze odrzati i razvijati dalje. U tom slucaju, narodni frontovi se postepeno pretvaraju u jednu jedinstvenu, . opcenarodnu po!iticku organizaciju, u kojoj je okupljena ogromna veeina naroda, s jedinstvenim ciljevima. · Razumije se, mozemo biti ·sigurni da ce medunarodna reakcija dreknuti - pa to je jednopartijski sistem, to protivurjeci takozvanom americkom principu cetiri slobode i tako dalje, I tako dalje. Ali, neka oni vicu koliko ih je volj.a, njima drugo i ne ostaje. Mi im mozemo odmah postaviti konkretno pitanje. Koliko vi, gospodo, imate partija? Imate samo dvije. A kakve su vam te partije? U su~ .Stini - potpuno jednake, one se oddavaju i podrzavaju svemocnom dolarskom diktaturom. Dakle, to su partije krupnih finansijskih tnagnata, bez obzira sto u njima ima i dobronamjenih pristalica, ~li koje pristalice ne mogu niSta uciniti, ma- 42 ka.r nesto i htjeli. Dakle, to su partije demokracije zapadnoga tipa, demokracije u vrlo los em smislu, preko. kojih ~rupni ka" pitalisti provode s_vuju dikta~uru. Ma ~ako blle _te nJI~ove pa~­ tije ·V'elike po broJU, one su 1pak partiJe s:uno Jedne sake naJ• veeih kapitalista Amerike. Za sada je to takq, a vjerovatno ce i tamo doei vrijeme da se situacij.a promijeni na bo!je, da Jiri>ke radne mase Amerike zaista tiZivaju slpbode ·o kojima se toliko prica, a o kojima, kao i mase drugih kapitalistickih ze- . malja, danas jos samo· sanjaju. KARAKTER NARODNOG FRONTA PRIJE RATA U JUGOSLAVIJI ' . i I "' Narodni front u Jugoslaviji, prije rata, razlikovao se utoJiko od narodnih frontova u nekim drugim. zemljama, sto nije' predstavljao neko privl'emeno objedinjenje s 'gradanskim partijama. On nije bio stvaran sporazumima odozgo izmedu rukovodstava, vee je bio, stvaran odozdo - pod ruk?vodstvom Komunisticke partije Jcgoslavije. On ~ii.e bi.o broJc.an~ tako J::k kao u nekim drugim zemljama, ali Je b10 kvalitatlvno boiJI. Razumije se, to ne znaci da 'smo mi propustili P9:zvati i vodstva. da u cjelini pristupe u Narodni fro:'~·· To :'e ~aCI_da s~? otklanjali ·sporazume s vodstvima partlJa, koJe .hi htJele uc1 11 Narodni front. Ne, takav stav bio bi nepravilan i stetan, jer u tome slucaju takva vodstva bi bilo. nemoguc': rask_rin~ati pr:;d masaroa kao reakcionarna, bi!O' b1 nemoguce skmuh s. UJch masku demokratizma, iza koje su se zaklanjali da zavaraju · mase. Postojala bi opasliost - da ~mo dopusti!i ~u gr;sku.da ostanemo izolirani od roasa - 1 u tom sluca]u dosla b1 u pitanje ne sarrio brojcana snaga Fronta, v-;c _i sam _ishoa. bor~e protiv okupator'!:. U Narodni front, ~ nasoJ__zeml]I, vee PJIJe rata, stupali su najnapredniji element!; ra~n!Ck~.kl~sa naeelu s Komunistickom partijom, narodna mtehgenc!Ja 1 napredno seljastvo i gradanstvo, bez obzira na partijsku . prip~dnost. Program Narodnog fronta bio je_iasno ~dre~~n. ~]ega )e dala Kompartija Jugoslavije, a sastoJao se IZ sliJedemh tocaka: 1. borba protiv . socijalnog izrabljivanja i naciona!nog ugnjetavanja; . · 2. borba za demokratizaciju zemlje, a protiv fasizma; 3. preduzimanje svili mjera za .?b::'n.u zeml~e .pred rastu6om opasnoscu napada od strane fas1stick1h osvaJaca; · 4. borba protiv pete kolone; 43 �_5. s~varanje diplomatskih odnosa a kasniJ'e i sav=a S OVJetsknn Savezom. . ' c~ .;::a . · Vodstva . ·gr~danskih partija hila s~ · i protiv Nar;dno~ fronta 1 protiV nJegovog programa. V<idstva · · ·· d · · ki .· · . " zvanrh demokratskih. (Ja_rtija o_iia su sklona grazana8 . ~_; ta~o­ bora · · izvJ· n · ·. . · • .' . VTIJ~me IZ· . . :. es Im ~r;:nz~anrma s predstavnicirna radnicke klase,. ali s~w ~~ :P?Iitrcko-spekulantskih po buda _:. da se docePaJ';I vlastr. _Ali crm su ta gospoda dosla na vlast pok aJ ~::i~aj~~~~"::c~e~~~~~;~.ij~r~~r protiv int~resa a~ar~d~~ . . !"renra .~oi'1e, zreo. politicki. instinkt sirokih radnih · masa prav1I~a IImJa Konmnisticke P:';rlije injena· uporna borba z~ mase I rad U masama, OffiOguCIJi SU stvaranje jednog cvrsto ~a.':~dnog fronta jos. do napada lla Jugoslaviju. Taj se Fron~ ~~hew u .. svakodn~vnaj · Zihivoj borbi protiv protunarodnih reZirna:koJI..su nennJosrdno proganjaJi SVe Sto Je bilo napredno U 2 ':~IJ1 kOJ1 su sve. vise vodili zemlju u krilo Hitlera i Musoll~ fi!Ja, _dok _na koncu · nije rezim Cvetkovic-Macek stvorio famoznr .a::rtrkomunisticki pakt sa fa8isti~kim . osvaji~irna. t'. D_akle, ~e s~o da u staroj JugoslaViji vodstva r>~Znil\ par1Ja msu. htJ.<:Ia ucestvovat! u Narodnom frontu, nego su, redom, 0';'1 koJ1 su se naJaz11i na vlasti, proganjali napredne .elemente 1Z Naro~nog fJionta ·• au Hrvatsk . s b ... h .. ,Za vrijeme Maceka .i Cvetk OVIca, . . . . . . ·, . · . OJ••. u as1ca, _apse':'o je i baca,no uzatvore i logore stotme. au,~ifas1_sta, _da ]:n~ zatim, za vrijeme kapitulacij•e hili preda~:.NIJerncnna 1 ustasama, koji ~u ih zvjerski poubijaJi. ·"· NJCn;n-ta gospoda ne mog~. danas opravdati taj .svoj zlocm, )er Je trebalo samo naredit: da se otvore vrata zatvora i da .mn~gi naj!:olj! sinovi nasih naroda budu · spaseni. od HitleroVJh ' Pa~eli~ev1h ?Jielata. ?"rema tome, za smrt poubijanih drugova ·kr1v J.e Macek, . on Je glavni krivac i mora za to da od~~v'.'-"a. ~~kle, tak_ozvane _de~okr_ate: Macek, CvetkoVic, subasJc I dru,1. predah SU ll&JbO!Je smov•e · nasih naroda u ruke okupa_tora. Kerest inac -,.- to. je ueoboriva optuzba protiv ,tJh nazoy1 dem~krata.1 ~rv Au~sta Cesarca, Bozidara . AdZije, OgnJena ~rrce 1 stotu':~ ?rngJh, antifasista .optu2uje i dokazuje da. su ~acek, _Cvet~ovJC 1 ~pog1 ..drugi njima slicni, hili. i ()staJi na3gor1. reakcwnerr 1 neprrJatelJI slobode i napretka. Ta krv ?okaz'!J': .da. su ta gospo\la hila saradnici fa8istickih osvajaca I ustask1h zhkovaca. · ·. . · . . Takva i. slicna _nedjel~ te. gospode, pokolel>ala su u njih VJ~ru n~Ihovih vla~tJtJh pnstaJ1ca, koje su sve vise dolazile do UVJerenJa da JC Jedino Narodni front na celu sa Koniunistickom 44 ln'arii. orgaD_izacija' koja <:Wslje~o, ill:tel'ese ~adnih, narodnih masa 1 ko)a ce znatJ bramb 1 nezaVIsnost zeml:re . . •· Svaki covjek, koji je jmao.osjecajpacionalne odgovornosti, !Il~rao j~ vee ,11oci oknpacije i prvih dana okup<;cije d.a se sa zgraz3Jljero uvjeri. --,_ koliko je, vladajuca Jilika i s.va reakcija · .Jngoslavije anacionalna i izdajnicka,' a povrh toga i nevj~ra­ jatno nesposobna u vodenju drzavnih poslova. .. ,Razuroije, se, nasa zemlja bi dozivjela J;llllOgq str,a.Sniju tragediju da njje hila organizacije. koja je u najteZim casovima. znala okupiti narod i povesti ga u · borbti ....,.. na .ZJvot · i smrt ...:._ za oslobodenje zemlje. To je bila .Komunisticka partija. Jugoslavije, koja je orga.nizirala Narodni front i stavila,cse ·u borbi na njegovo i\elo, ne stedeci svoje kadrove; . . . , . Dakle, .. dok se narod, okupljen u Narodnoro frontu poceo lacatLoruzja da brani ne samo svoju slobodu vee L sVoj .opstanak, svoje zivote, skoro sva vodstva raznih nazovi .partija .prepustila su .narod njegovoj sudbini. . .. Ali, narod je .uzeq svoju sudbinu u svoje vlastite ruke i ne samo oslobodio zemlju, nego stvorio na no Vim temeljima,. novu i bolju Jugoslaviju, a najurio sve one koji sti to i .zasluzili. · Dakle, koje su. osnovne karakteristike . politickog stanja uoci rata i prvih dana okupacije? 1. Definitivno su se izredaJe na vlasti sve burzoaske par-. tije, ukljucivsi i takozvanu seljacku partiju Maceka; sve . te partije,_ neke roanje neke viSe, bile su, na vlasti, stub monaro hije, odnosno ...,- stub reakcije; sv~ su one, od reda, radile protiv interesa citavog radnog naroda; 2; Jugoslavija bez. starih saveznika; likvidirana je ~ala antanta; saradnja s osovinskim silama (Stojadinovic, Jevtic, princ Pavle i drugi) ; . , 3. •sve veei otpor protiv fa8izacije zemlje; koncentracioni logori i sve jaci teror re2;ima protiv. naprednih antifa8istickih , elemenata; ~ _ 4.. definitivna rijei!lenost rezirna Cvetkovic_::Macek da se, po nalogu p~inca Pavia, Jugoslavija upregne u osovinska- kola; pristupanje takozvanom Antlkomunlstickom paktu; 5. potpuna nesposobnost vladajucih krugova - .civilnih i vojnih - da organiziraju obr.anu zemlje; • . . 6. favoriziranje teroristicke fasisticke organizacije, . takozvanih ustasa, ne samo od strane reakcionarne klike HSS.a na celu s Macek om, vee i od beogradskih vlastodrzaca ;· . . 7. potpun. kaos u vrijeme napada na Jugoslaviju; veecna vodstava partija napustaju mase u najtezim da.nima - bjeze inostranstvo, · stupaju u otvorenu sluzbu okupatorima, ili se partiJo':"• u 45 ~/7.,<''""'"" "4/& �·e .prikrlvaju, St<?•. u. isto yrijeme, zriaei . _:__ odvajan maaa .... vodatava partiJa 1 stupanje u Narodni front. J ··· ·ad b' 8. u takv~j sit':'a~i.ji, ~omunisti.cka partiJa Jugoslavije do~ lvab puno P.~vJer.enJ.e. s;rokih narodnih masa, koje se u procesu b or e sve VIse ucvrscuJe. · -· ~rema tome, vodstva · raznih gradanskih partlja biJa su . r~skrmkana, uglavn?~· vee d? napada na Jugoslaviju, a drza~ D]e; ~ _gosp~de Z": _vr1:eme prv1h dana okupacije ucini!o je te SU defm1t1vno 1Z!p1blli sv aka povjerenje narodnih masa. Prema to~e, Narodm front u Jugoslaviji predstavljao je objedinjenje svih P~gresivnih !Judi, svih antifasista, svih onih koji su bili • · sprenmt da ~rane, nezavisnost zemlje, koji su bili spremni da se bore protiv ~kupatora i ,njegovih domacih pomagaca. Zbog toga se N arodn~ front ':' Jugoslaviji i razlikovao od narodnih, frontoya u drugrm zem!Jama. On je predstavljao jedno snaZt1o mono~~-o o_bjedinjenje bas zbog toga sto · u njemu liije bi!.i kolebiJIV!h 11! . r~akcionarliih rukovodstava. U njemu su bile n":predne t;t:ase . lZ _ra~i~ partija pod rukovodstvom KomunistJcke p~rt'J?· ~J!o Je 1zmmaka. U Sloveniji se, na primjer, naslo !'-apredn;h _IJudt u n.kovodstvima gradanskih partija koji su 1Z r~d?IJUbtvih pobuda is!i zajedno s narodom i dije!iii s njim, u _tesk1m d:m!ma· borbe, svako zlo. Takvih slucajeva, ali u rna" . nJrm razmJerama, bi!o je i u drugim pokrajinama. . Po ?kup.aciji ~emlje, Komunisticka partija Jugoslavije ii-. da;J8 P?ZIV na ~;uzan~. borbu protiv okupatora, Taj poziv su pn~vacale sve s1re 1 s1re mase naroda. Prihvaeali su ga i oni ko.JI do t~d": nisu ni bili u Narodnoni frontu. Prihvaeali su ga svl__ rodo!JU)JI.. U ~arodnom frontu su se sada okupljali svi oni k_oJI su vo!Jeh s_voJu ze~j':, 1\oji _su bili spre~i da se bore. pr.Jti~ ok~pato;a I .~o~amh l;'da]mka Prihvaca!i SU ga narocito om kOJima Je pnJetio ustaski uoz, a kasnije _ cetnicka kama. R~zunJ!je ~e, za masovno jacanje Narodnog fronta i njeg?~ c">:stmu _1 upornost bil? je od velikog znacaja pravilno r~"sa':anJe ';'acwn~lnag pltanJa, pravilno rjesavanje socijalnog pltanJa: da!Je - . Jasne per~_l?ekti~'e temeljitog drustvenog preured~nJa u novoJ J':'goslaVIJI. VISe Je nego sigurno da bez tak':_e Jasne perspekhve nasi narodi ne bi niogli izdriati tako ~eske napo;e u oslobodilackom ratu. Prema tome, uspjeh nase ~orbe pro!:v okup~tora i do~acih izdajnika zavisio · je ad toga S~O SU naSI narodi cvrsto VJerovaJi U bolju buduenost i u pobJedu. , • N arodni front je sada dobio novi karakter, mnogo siri, i vec1:1 odg.?vornost, a prog;am N arodnog fronta se prosiruje noVJm tockama, kao na pnmjer: borba protiv okupatora, borba 46 protiv. domacih izdajnika; bratstvo i jedinstvo narod.!!. Juga.slavije, organizacija narodnooslobodilapkih odbora i drugo. Taj se program dopunj.avao i prosirivao, uko!iko je borba dalje trajala i ukoliko je veea bi!a oslobodena teritorija. N arodni front sada, na celu sa Komunistickom partijom, postaje postepeno odgovoran za organizaciju nove vlasti, nove drzave, _jer je on, kao politicks organizacija sa odredenim programom, · postao g!avno uporiste nove vlasti, koja je stvorena umjest 0 stare. Sa i;;vojim borbenim i demokratskim programom, Narodni front Jugoslavije, na celu s Komunistickom partijom, daje i novi . istinski demokratski karakter novoj vlasti. 'raj se demokratski karakter postepeno dopunjuje i usavrsava preko predstavnika Narodnog fronta u Saveznoj narodnoj skupstini i u federalnlln narodnim skupstinama. · ' Zasto se mor:.lo j 0s u toku prvih dana borbe pristupiti · organizaciji nove vlasti? · 1. Zbog toga sto su, kako smo ranije vidjeli, narodne mase izgubile povjerenje u vodstva svojih partij.a; razumije se, to nepovjerenje raslo je i' ucvrscivalo se u toku oslobodilacko.g rata cim je ·postalo jasnije da veeina tih vodstava otvoreno saraduje s okupatorom iii sapee iz rupa iii inostranstva da se ne treba boriti, nego cekatL. . 2. Zbog toga sto je okupator, pomoeu domaeih kvislinga, u punoj mjeri poceo iskoriscavati stari drllavni aparat da bi · · h!kse porobio narod; seoski starjesine, sreski nacelnici i tako dalje, poitali su sada orgmi. okupatora za pljackanje_·,zemlie, za odvodenje naroda na prisilni rad, za !aksu borbu okupatora . protiv naroda, .koji se digao na ustanak, za istrebljenje rodoljuba koji se nisu pomirili i r'op"ki. pogmJ!i siju pred okupatorom. Prema tome, takav izdajnicki aparat nije · se smio ostavcti da postoji, morao je biti uniSten. Taj aparat bio je u toku oslobodilacke borbe unistavan od strane partizanskih odreda i kasnije definitivno unisten od Narodno-oslobodilacke vojske Ju• go.shlvije. · 3. Zato sto su se narodi Jugoslavije uvjerili da stara vlast nije valjala ni po sustini ni po formi i dosli do uvjerenja da je potrebno stvoriti vh!st novu i po sadrzini i po fonni, to jest narodnu · vlast. Prema tqme, iako je N arodni front, na celu s Komunistickom partijom Jugoslavije, jos od prvih dana oslobodilacke borbe odabrao oblik narodne vlasti takav kakav danas inlamo, to nije bio oblik nove. vlasti kao neceg sto je izmisljeno, nametnuto, nepoznato. Ne, to je. bio oblik n'::rodri;o vlasti poznat narodima, poznat zbog toga 1er su ga cekah, cewuli za njim vee odavno i nosili ga u srcu. To je bio ba8 onaj \7 �je .narodi_·ma nase ,·z_em··lJ'-e naJ'b0·1J€ · 0·d·govarao '·, · · ·· · •· · · . . :'zeJel .~u ta~ obhk. vlasti na8i narodi zbog toga, jer imai ii) .• VJesne shcnostl s obhkom vlasti u Sovjetskom Savezu. .• · ·. . Prema tol)le, posto ie sta~a .vias~ b_ila unistena; styoren~ n_o.va, narodna vlast, na ·prmc1p1ma 1stinske narodne demokra: C1Je. · T.a n':'va nar?~a vlast. pi'oizasla je iz naroda, a Narodrtl' front Je· nJena pohticka: 0 snova. · ·· · .. Kada se ~o':ori o Na:?dnom frontu u Jugoslaviji,. onda ;e ru u kom slucaJu ne .""':'J~. zaboraviti izvjesne specificnostf Nar~dnog fr~nta u poJe~Im~ obl:'8tima, njegov neravnomjerni •_· r~zVItak, k~o 1 neraVllOmJern'. raZVItak samog ustanka u pojedi~ mm. obl~stim_a. Ta n.e:i'v.nomJernostbila je uslovljena tragovima proslosti, ?P~1~ politick1m stanjem koje je ostavilo duboke tragove .u poJedmrm pokrajinama. · .•. Ne mogu · ·a d~ povadom toga ne kazem nekoliko ri· Jeer o ~ome .kako nna nekih !judi izvan nase 2emije . i to· napredmh ljudi, koji jos uv!jek tvrde da je u Jug~slavijf ustar_;~k zauze? . takve . :.a':ffiJere i taka dobra uspio zbog . · naroCito . povo!Jmh· . po!itiCkih prilika u zemlJ.. I· Zb og gea· a · f k'h · dn. · 1 .,ra s. ' p~go ash za vode?-je b~rbe. Te tvrdnje su tako besmrslene ! .glupe. da skoro IZgledaJU zlonamjerne, s ciljem da se o~a~ovazr heroJska borba, i ne bi trebalo da ih se oirdje m spomi~J~. kada. ~e one. ne bi ponavljale. Bas u Jugoslaviji bile su pohtJCke prrhke naJmanje povoljne za 'vodenje )lorbe protiv Ok;'pat~ra. P:v~ Z~?g toga s.t.o je. Jugos!avija mnogonacionahia drzava; u kOJOJ pr1.1e r.ata ';'1Je b!lo n:acwnalne ravnopraVllosti, n:go obratno - postoJalo J•e naJgrublje nacionalno ugnjetava· nJe od. stran.e vehkosrp_sk.e hegemonije. Postojala je jaka me. duso.bl;la ~acw;>.>llna mrzn)~ medu pojediuim narodima: koju su rasp1r1va!1. b1vs1. vlasto~rsc1, koj':' sn raspirivale bivse gradanske. p~r~IJe, k_oJu su s1stematsk1 raspirivali neki reakcionarni _svecemc1 razmh. re!i~ja, t? j~st na vjerskoj osnovi. Prerim tom.e, nll;_C1?nai~~ mrz.n~a koJ~ J€ postojala prije rata, a koju su OJemacki, tal!Jansk1 1 drugi okupatori raspirivali do maksimu· ma,, rlo medusobnog istrebljenja, nije bila stimul za jedinstvo naroda Jugoslavije, :-:a j-ednu tesku i upornu borbu protiv okupato:a, n~go naprotlv ;- tp Je mnogo smetalo jos uspjesnijoj borb1, to Je samo povec~v~lo zrtve naroda. Bas zbog takve medusobne nacwnalne mrzn]e, okupatori su· mogli u Jugoslaviji n~ci. neko.liko kvisli;>ga-:-' ~ao.~to su bi!! ~avelic, Nedic, Rupmk 1 na k~ncu Draza M1ha]IOV1C 1 pomoc1 1h jakim snagama u borb1 protri> N arodno-oslobodilacke vojske. . .f:'rema tome, utoliko je znacajnija uloga Koniunisticke parti]'€ i Narodnog fronta u cjeliU:i- i boraca na frontu, koji su ob_lik. r z . 1.vlasti .ko_ji . je · 48 up rpo pr()poyij<;~%i i . . sirili parolu br;atstva i jedinstva svih 0 nar.Od8..-Jtigoslavlje.~. .. ·- . - ·· ---_· ----- ·. --·----· · Nlje bila prosta stvar: pokrenuti hrv~tske. mase u borbJ1 protiv kupatora, kqji je bio poniagac stvaranja takozvane Nezavisile0 :Orzave f[rvatske, na i\elu s Pavelicem.. Trebalo je mn'ogo napora da. se razgoliti ta lama ne,avisnost. Samo blagodareei radu Komunisticke partije u Hrvatskoj, politickoj zrelosti velikog dijela .hrvatskog naroda, zatim · politickoj zrelosti Srba Hrvatskoj, blagodareci N arodnom · frontu Hrvatske, · uspj~lo je pobrkatl racune okupatora i . ustaskih zlikovaca i okupiti veeinu hrvatskog naroda u borbu protiv okupatora i Pavelicevih ustasa. Nije bilo lako pokrenuti u borbu makedonski narod, koji je pod· vladavinom velikosrpske hegemonije bio svirepo prog.a· njan i nacionalno ugnjetavan, odnosno - nije mu se priznavala makedonska nacionalnost .. Trebalo je makedonskom na· rodu uporno objailnjavati i dati mu perspektivu da ce u oslo· bodilackoj borbi i on moci zaista ostvariti, uz pomoc ostalih na· roda Jugoslavije, svoju nacionainu slobodu. To je uspjela Ko· munisticka partija, njenim upornim radom i zrtvama, to je bio i uspjeh Narodnog fronta Makedonije. U Sloveniji je bila, na inicijativu Kompartije, stvorena Osvobodilna fronta odmah poslije okupacije zemlje, radi borbe protiv ok\)patora, koji nije ugrozavao samo slobodu Sloveni:je, nego i opstanak slovenskog naroda uopce. Prema tome, u Sl<i· veniji je Osvobodilna fronta dobila odmah najizrazitiji opeenarodni karakter i po tome se Narodni front u Sloveniji razJikovao, od poeetka, od narodnih frontova u' drugim pokraji· u na1r,~.a. ·' U Srbiji, Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini, razvitak Narodnog fronta pod okupacijom imao je skoro iste karaktel'isticne crte. Njegova masoVllost bila · je odmah ispocetka vrlo velika i to je omogiicilo da je u tim oblastima ustanak buknuo . nesto ranije i dao .svoj peeat ustancima u ostalim pokrajinama Jugoslavije jos u 1941. godini. ULOGA NARODNOG FRONTA U OSLOBODILAcKOM RATU Vee smo naprijed govorili o tome da je Narodni front, jo~ od svog forrniranja, dobio izrazito demokratski karakter. Kazali smo da se forrnirao od najnaprednijih elemenata - rad- ' nickeklase i svih ostaiih naprednih slojeva, bez obzira na do· S. mart 4. �tadasnju partijsku pripadnost iii d£-ustveni polozaj. · Prenia ; tome, imajuci jedinstveni program i jedinstvene ciljeve, N:a- · rodni front je postao trajna opcenarodna or'ganizacija, cija je ' uloga u Oslobodilackom ratu btla od ogromnog znacaja -"- jer • bez Narodnog fronta, ovakav kakav je bio nas, ne bi se nilmo- · gla zamisliti tako uspjesna borba protiv okupatora, a samim tim ni postignuce svega onoga sto danas ,imamo. Istinski demokratski karakter Narodllog fronta omogucio je i stvaranje nove ·narodne vlasti - istinski demokratskog ka• raktera. To su bili nar:odno-oslobodilacki odbori. Oni su, dlilde; organi Narodnog fronta radi izvrsavanja svakodnevnih zadataka: za mobilizaciju boraca u N arodno-oslobodilacku vojsku, za snabdijevanje fronta, za sred(vanje pozadine na ·oslobod~noj teritoriji, za vrsenje svih poslova koji su spadali u duZfiost nove narodne vlasti na oslobodenoj teritori:ii. Na okupiranoj teritoriji Narodni front je imao oteZan rad, ali i tu je stvarao nelegalne narodno- 0slobodilacke odbore. I tamo je Narodni front, pod rukovodstvom Kompartije, vrsio mobilizaciju boraca, -prikupljao raznu pomoc frontu, vrsio agitaciju i propaganda u korist oslobodilacke borbe. Na okupiranoj teritoriji Narodni front je imao ogromne zasluge za sirenje i jacanje vjere kod naroda da ce u Jugoslaviji · pobijediti Narodno-oslobodilacka vojska, da ce pobijediti Sovjetski Savez i ostali .saveznici. Prema 'tome, dezorganizacija i_ demoralizacija, koju je unosio Narodni front na okupiranoj teritoriji u · redove okupatora i domacih kvislingovaca, bila je od Velike koristi ne samo za narodno-osl9bodilacku borbu u Jugoslaviji, nego i za na.Se saveznike. Narodne Republike Jugoslavi]e, drZave s novim pr~vednijim. drilstvenim uredenjem. Ali je '; tu ogromnu ulogu q~rgrao N arodni -front, Narpdni front je bio ona .snaga na koJ~. =~. se upirali .kadgod su neke zapadne sile ht]ele, pod razmm prr]etnjama, da nam natl';:e stare up:avljace, reZim,~taroga tipa, ~e­ zinl beskrajno omrazen kod nasrh naroda, rezrm Gr'?la, Maceka subasica i njima slicnih, koji bi bill vjerne sluge tudih f!:.P" sp~dara i sluzili tudinl iliteresima na st~tu naroda J?-go~laVIJe. Narodni front je bio ono uporiste n.a koJe sm;o se. uprrah da ne popustimo ni pred kakvom prijetnJom stramh srla. Izbori za Saveznu skupstinu pokazali s~ ?,gromnu Zivo~u snagu Narodnog fronta kao opcen~r_odne pohtrck~ ~rg~mzacrJe. Rezultati izbora za narodne skupstm~ predstavlJ~Ju J:'<J:nu ?d najvecih pobjeda Narodnog fronta, Jer se na nJrma rzJasmlo 95% onih koji po novim zakonima imaj)l pravo glasa .- za novu Jugoslaviju, za Narodni front. Pre'!"a ,to'!"e, ~arodn.~ front inla neocjenjive zasluge za oZivotvore!'Je z:~Ja om~ ~_GJI su . u herojskoj narodno-oslobodilaCkoj. borbr ~~loZill svo~e zrvote, za ostvarenje nove, bolje Jugoslavic]e, z:r; o~votvoren~e .~ada ~VI~ boraca oslobodilackog rata, za ispunJenJe davnasnJ~?- tez~.Jl svih radnih !judi u nasoj zemiji, to jest ogromne vecme nasih1 naroda. · · Sarno blagodareci postojanju takv~~ Narodnog fronta, bilo je moguce, u taka ·brzom tempu,_ stv.orrtr no':u vlast odozdo do go1,e. Saroo blagodareei tome brio J•e moguce .za taka kra~ko Vrijeme stvoriti novi drzavni ap";_rat ,?a prav~~ fukcwmra pod novim uslovima u novim drustvenrm odnosrma. Sarno blagodareei Narodnom frontu moglo_je u nail?~ ze~Iji, uprkos svih smetnji; doei do tako brze politrcke stabrhzam]e. NARODNI FRONT POSLIJE RATA, U PERIODU MIRA Ocelicen -i, u oslobodilackom 'ratu, jail jace politicki objedinjen, s vee stee·enim bogatim iskustvom, Narodni front je -odmah pos!ije rata pristupio savladivanju novih teskih zadataka. Definitivna organizacija nove drfuve na rusevinama stare, nesposobne. za zivot Jugoslavije, izgradnja u ratu tesko postradale zemlje i taka dalje, to su hili zad!lci koji su staja:li pred Narodnim frontom, odmah poslije pobjede nad okupatorim!J. i ' domacim izdajnicima. Kad se ima u vidu da je i domaca i medunarodna reakcija cinila sve moguce da se u Jugoslaviji uspostavi stari poredak _ po tipu dotrajale zapadne demokracije, tek onda se vidi koliko je bilo teskoca pri stvaranjU nove Jugoslavije - Federati';Ile 50 lJU)GA NARODNOG FRONTA U OBNOVl ZEMLJE Nasa je zemlja iza~Ia iz ov~~a r~:ta sti'aho_vito porusena ~ opustdsena. Rane koje su zadalr ~asrm .~:;r~rn:a okupat?ri bile su taka teske da bi pod starrm politlck1m 1 ekonomskm~ · uslovima bilo pottebno viSe dec:;nija za. njih_ovo lijece~je. A~ Narodni front je i, u obnovu no:se ze~Je unw. ogrmrun radni, stvaralacki polet nasih naroda, zar nase omladme, se!Jaka, narodne inteligencije. Sarno blagodareci N arodt.wm fr_?ntu roo9a? je biti, u nevideno kratkom roku, ~pos.~a~lJ.e~ nas sao~racaJ, izgradeni potuseni m.ostovi, reljezmce, l'IJe~m ~ po~?rs:t<r tr~- · sport. Velika je zasluga Narodnog fronta sto ·Je veer dio. nasrh poruilenih sela i gradova ponovno obnovljen. Zasluga J8 Na51 �.~odrtogfr~nta, i t~ ne mala, au prvo;mredu raqh.il{a'u Front:u, - ~~~r~':u~~se tvormce taka brzo oh?ovljene i sto su ta,ko )n'zo Vel_ika j-ezasl.~¢a Na~odno~: fro_nta za u~hesno rjesava,nje u noVOJ JugoslaVIJl .razmh sOCIJalmh, ku1turnih i prosvjetri'h ~roblema. Vl_ada, Jrako. savezna taka i repuhlikanske; ile hi Jt\Oc ,Ia savladati sve te probleme bez pomoci jedne taka snaZile, taka masovne narodne organizacije kao sto je na8 N arbdni front. · · ·· · · ·· ., PETOGODisNJI PLAN I NARODNI FRONT . Kada __je vla_da pravila projekat PetogodiSnjeg plana, ona J€, raZUffiiJ€ se, Imaja U Vidn cinjenicu da ce taj veJiki pian za ekonomsk~. napredak . nase zemlje biti moguce ostvariti samo blag?dareci P<:~toJanJu N arodnog · fronta, oslanjajuci se na radni polet nasi_h _narodnih masa. Izvrsenje Petogodisnjeg plana.-. to Je veh,ki, ah teski zadatak, cije ostvarenje zahtijeva ':'a~vec~. z·a.laganJe. Naro.~nog fronta. Izgradnja zemlje, industri· ~ah;"aCIJa I elektrifikaCIJa zemlje, bit ce ostvareni hlagodareci Jedi_nstvu · naroda okupljenog u N arodnom frontu, blagodareci ~evi~enol':'. r':'dn~m elanu omladine, radnika, seljaka, narodne mtehgenciJe I svih ostalih radnih gradana nase zemlje. .Prema svemu sto smo naprijed govorili o Narodnom frontn pokazuje se da N arodni front kod nas nije odigrao samo yehku n!.ogu u ~atu, neg? da. jos vecu ulogu ima danas, u mirnoj IzgradnJI zem!Je. Prema tome, on je jedna neophoqna potreba za n~rod nase zemlje i u buducnosti. Posta on najbolje predstav!Ja ne samo politicko jedinstvo nasih naroda vee i bratstvo i jedinstvo u nacionalnom smislu - to Nar;dni front ne mogu zamijeniti nikakve gradanske politicke partije. Zbog toga I'!' ':'rodni fron_t J?Ostaje tra.ina OpCeWtrodna politiCka organizaC!Ja,_ zbog toga Je on nezamjenjiv i razlikuje se od svih do sada politickih partija i objedinjenja partija. Narodni front nema po. svome kar~~teru nista zajednickog bilo s kakvom opce· drzavnom partiJOffi, kOJU SU razni rezimi stvaraJi prije rata U Jugoslaviji, iii koju su stvarali totalitarni rezimi u fasistiilkim. zemljama. Sve takve partije i organizacije, koje su stvarali razni reakcionarni i totalitarni rezimi, bile su stvarane radi toga da se oddi, pod novom firmom, stari, dotrajali kapitalisticki poredak. One su bile stvarane zbog toga da se sprijeci demokratizacija zemlje, demokatizacija novoga tipa. Drugim rijecima, takve su organizacije bile stvarane protiv naroda radi ugusivanja demokratskih sloboda li doticnim zemljama: 52 U totalitarnim. zemljarAa. takve fasisticke organizaetJe bile su stvarane, razuniije oo, odozgo - raw pdpremanja osvajaCkog rata. Preko titkvih organimcija gajio se, do maksimuma, negativni, osvajacki nacionalizam, s ciljem osvajanja i pbrobljavahja drugih naroda. · ·· Naprotiv; Narodni front u Jugoslaviji je organizacija .svih naprednih !judi-- ne samo. radi borbe protiv reakcije ' fa8izma, radi "borbe l'Ja ocuvanje iz"Vojevanih i postignuea novih. te- · kovina, nego je to organizacija s ogromnim zadaeama koje je kod nas vee ostvario iii ee ih ostvariti. Nas Narodni front to je demokracija novoga tipa, istinska narodna demokracija. Takvo je politicko obiljezje Narodnog fronta u Jugoslaviji, takvo je politicko obiljezje narodnih vlasti u Jugoslaviji, koje se upiru na N arodni :front i proizJaze iz njega. sta pokazuje dosada8nje iskustvo u pogledu unutra8njeg polit1ckog razv:itka? U staroj versajskoj Jugoslaviji postojalo je mnogo raznih partija, s raznim programima. Sve te partije nzele su sebi z,a uzor takozvanu zapadnu demokraciju,. koja je u stvari hila a danas je jos vise - diktatura manjine nad veeinom ·to jest cliktatnra 8ake kapitalista nad vecinom naroda. Vladajuea kli· ka. na celu s monarhijom, uvijek je sebi, prerna potrebi, birala jednu iii viiie partija na koje se upirala pri sprovodenju raznih protunarodnih mjera. Druge partije ostajale su u opoziciji. taka dugo dok se i njima nije pruzila prilika da dodti na drzavne jasle, - jer sn titkve usluge vladajucoj kliki bile dobro plaeene n'a stetu naroda. Na taj nacin, izredale su se na vlasti sve partije, osim, razuntije se, Komunlsticke, ali se nista nije promi. jenilo na bolje, u korist naroda, nego, obicno, uvijek na gore. sta to dokazuje? To dokazuje da su se sve. predratne gra- ' danske partije diskreditirale. i izgubile pravo da danas govore u ime naroda. One su pokazale da nisn sposobne rukovoditi zeiDljom, da u danasnjem novom drustvenom uredenju njiho,, vo postojanje nema opravdanja i da je postalo suvisno. _ Novo drustwno uredenje u n..Soj zemlji .ahtijeva i novi oblik politiCkog Zivota. Mnogobrojne i heterogene po svojim shvaeanjima, politicke partije predstavljale bi u na8oj zemlji najveeu smetnju za brzi i trajni razvitak nase zemlje. . Ne samo politicka nego i ekonomska. struktura na.Se zemlje iskljucuje mogucnost postojanja brojnih politickih partija, sa starim programima i starim shvaeanjima. Jedinstwni ekonomski progra.m zahtijeva i politicko .ie· dinstvo .. 53 �,~ . .. . •.. l Za_m:islimo sebi ovakvu sliku: svr8ili smo rat, heba·prec1 :i na izgradnju zemlje, treba sav narod mobilizirati za. izvr&im]e l mnogobrojnih 1 · va.Znih zadataka, a imamo razne parti.ie. na 1 Celu s raznim Grolovima, MaCecima, Suba'SiCima, Lazic3.:irii~ -~ Gavrilovicima i tako dalje: Jedan kaze: ne treba graditi.naj- · prije ovaj ,most, vee onaj drugi. Drug! ce kazati: za.Sto se· daje · viSe pom.oCi ,recimo, Bosni, Lici, Crnoj Gori, -nego- nekoj di'U.;. goj republic!? A svi zajedno bi vjerojatno kazali: zasto da ba• · camo milijarde na obnovu porusenih sela, treba radije cekati dok se mal<;> oporavimo iii dobijemo reparacije ..i tako dalje? Kazali bi: iita ee nama Petogodiiinji plan, sta ce nama ·industrijalizacija i elektrifik!'-cija; Zivjeli su nasi djedovi i pradje, dovi na ovoj zemlji bez elektrifikacije i industrijalizacije, pa · · moremo i .mi; sta ce nama planska poljoprivreda, neka svaiti seljak radf kako zna i more. Da bi takve ·partije sirile medu narodom takve i mnogobrojne slicne stvari, .1 to mozemo biti duboko uvjereni. To bi na.Se snage paraliziralo, to bi onemogucilo sve ono lito priblizava naiiu zemlju blagostanju i procvatu. Netko ce, mazda, primjetiti: pa, u naAem Narodnom frontu ima, takoder; nekoliko gradanskih p<trtija. To je tocno, ali su mase, odnosno pristalice tih partija, s nekim svojim rukovodecim ljudima, usle u Narodni front prije svojih glavnih rukovodilaca, jos u vrijeme oslobodilackog rata, a poslije rata rukovodstva tih partija dosla su do uvjerenja, da je Narodni ·front najbo!je rjeiienje za nase narode, sama su usla u Narodni front i nalaze se danas na odgovornim polozajima u npravi zemlje. Prisustvo tih rukovodstava u Narodnom frontu ne slabi jedinstvo N arodnog fronta sve dotle dok vodstva tih partija sprovode program Franta dok su saglasna sa postojecom politickom i, ekonomskoril koncepcijom. ·A zatim, ukoliko se u Narodnom frontu i nalaze rukovodstva nekih partija, to su mahom napredni !judi, J<oji zele da cim vise Ctoprinesu izgradnji i ugledu nase zemlje. Prema tome, njihova prisustvo ne s1abi, nego, obratno, - jaca Narodni fron~. NARODNI FRONT I KOMUNISTicKA PARTIJA Komunisticka partija Jugoslavije hila je inicijator i organizator Narodnog .fronta Jugoslavij~ jos prije rata. Ona je u njega donijela .s\'e svoje veliko iskustvo organizatora i rukovodioca u borbi. Ona je Frontu dala svoje prekaljene u borbi kadrove, koji su sluzili, i danas sluie, kao prtmjer - svojim prednjacenjem u borbi u vrijeme oslobodilackog rata, svojim 54 prednjacenjem. u izgradnji · zemlje. Prema tome Komunisticka parti.ia i danas ima, ba.S potim svojim osobinama, rukovodecu ulog\1 u Narodnom frontu. Njoj im i dalje tu ulogu povjerile ~il:·oke narodne mase. ·. Ima li Komunisticka partija Jugoslavije neki drugi program van Narodnog fronta? Ne! Komunisticka partija nema drugog programa. Program Narodnog fronta je i njezin program. i Po cemu se onda razlikuje Kompartija od drugih Pl!rtija i od Narodnog fronta? Kao avangarda radnicke klase; Komunisticka partija Ju- · gQ!!lavije dobila je ulogu predvodnika svih naprednih demokratskih snaga - kako· u vrijeme oslobodilackog rata, tako i sada u mirnoj izgradnji zenilje. Tu siroku ulogu Kompartija dobija pod novim uslovima, koji su nastali n oslobodilackom ratu. Pod okupacijom ona ima ulogu organizatora i predvodnilta u oslobodilackoj borbi za slobodu i nezavisnost naroda Jugoslavije. Ulogu predvodnika svih napredniiL narodnih snaga, okupljenih u Narodn6m frontu, Kompartija stice, uslijed specificnag karaktera revolucionarnog razvitka na datoj etapi, uslijed novih puteva - koji su, osobito, karakteristicni u Jugoslaviji -. ka odredenom drustvenom preobrazaju. Do stvaranja nove drzave, pod napred uavedl)im uslovima, Kompartija je ne samo avangarda radnicke klase, nego i predvodnik svih r.aprednih snaga koje su .se zajednicki borile za jedan odredeni cilj, to jest za istjerivanje okupatora, za unistenje domacih izdajnika i za stvaranje nove drzavne zgrade - Federativne Narodne Republike Jugoslavije. Poslije stvaranja nove driave Kompartija · postaje predvodnik u cjelokupnom drustvenom razvitku: u izgradnji narodne vla.sti, to jest organizaciji drzave, u izgradnji zemlje, u ekonomskom i kulturnom zivotu i tako dalje. Tu ulogu ona vrsi \ 'kao sastavni dio N arodnog fronta, jer je ona njegov predvodnlcki dio. U svakoj epohi drustvenog razvitka, odnosno drustvenih promjena, postoje odredene etape koje karakteriziraju doticnu epohu i koje su uslovljene osnovnim elementima zbivanja date epohe. Koje su osnovne karakteristike u sadasnjoj epohi? 1. Po java fa.Sizma. Zbog, nepremostivih pr9turjecnosti medu imperijalistima radio se fa.Sizam, s potenciranom imperijali1 55 �'I ~ stickom tendencijom , za osvajarije 'svijeta ·~ ne samo eko- l nomsko nego i politicko, s tendencijom !ilrvidacije maEh ze- l malja i stvaranja zivotnog prostora za takozvimu viSu rasu i s tendencijom unisteilja svih kulturnih tekovina u svijetu. ' .: .Prema tome, staje kod nas Narodni front? .. :· ':t. Narodnjfrol1£ kod nas .je trajna ·opcenarodna politic)!:a oi-gaJiizacija, s jasno odredenim trajnim programom. ·2. Narodni front je politicko jedinstvo radnih, lju!li. nai3e zemlje: radnika, seljaka, narodne inteEgencije, omladine, zena 2, yeliki oslo_bodilac~i :at i potpuni vojniCki poraz fasizma, ;: svih radilih gradana, to jest svih onih koji' rade u duhu nov;e rat koJI su vodl11 ujedmJeni narodi na celu sa Sovjetskiin Jugoslavije. · Savezom. ,, Prema tome, to dokazuje da · narodi Jugoslavije iinaju u .. 3. ~ro.past starih ru:za vnih sistema u istocnim zemljama, · Narodnom frontu svoju zajednicku politicku organizaciju, isprokoJl sn ZlVJeh na prmCiplma takozvane zapadne demokracije i banu i prekaljenu u najtezim casovinla njihove historije. To st':'ar~j·e novih :lrustvenih sistema u doticnim zenlljama, ;,a dokazuje da ce ~ ujedinjeni u toj organizaciji, u kojoj se nalazi . prmc1prma rstmske, narodne demokracije. · i Komunisticka partija Jugoslavije - nasi narodi moci ostvariti svoju bolju i sretnjju buduenost. Ova zajednicka :organizacija . 4. , Revolucionarni drustveni preobrazaji odvijaju se u - N arodni front - jeste garancija da ce nasi· narodi ocuvati znaku borbe protiv fasistickih osvajaca, a za slobodu. i nacio-' tekovine velike oslobodilacke borbe, da ce ocuvati bratstvo i nalnu , nezavisnost, za ostvarenje pravednijeg drustvenog · si·' jedinstvo koje je zalog svih nasih usrjeha u sadasnjosti i bust~m~,. umjesto starog kapitalistickog sistema, zasnovanog na ducnosti; to znaci, da ce nasi narodi, taka ujedinjeni, ocuvati prmc1pmna takozvane zapa<IDe demokracije. sve ono za Sto .su gh;_uii najbolji' sinovi i kCeri naSe zemlje, da 5. Pokusaj obnavljanja fa8izma od strane iinperijalistickih ce ocuvati zajednicu bratskih naroda - Federativnu Narodnu sila, kao protuteze rastu&oj snazi demokracije novoga tipa i kao Republiku Jugoslaviju. (Jednodusno odobravanje. Svi delegati udarne pesnice za ostvarenje imperijalistickih ciljeva. · ustaju i pozdravljaju druga Tita. Dugotrajni aplauz i poklici). · 6. Ratno huskanje i klevetanje novih demokracija. Zbog nemogucnosti da u potpunosti zadovolji svoje imperijalisticke apetite, medup.arodna re11kcija, na celu s americkim iinperijalistiina, . preduzima najogorceniju .klevetnicku kampanju protiv demokratskih zemalja, osobito protiv Sovjetskog Saveza i Jugoslavije. Ratni huskaci cine krajnje napore da ubace svijet u novi rat, u novu katastrofu. 7. Nasuprot frontu reakcije - front· mira. Nasuprot je-· dinstvu medunarodnc reakcije i ratnih huilkaca, sve vise se uvida potreba i vee stvara· jedinstvo svih naprednih !judi, svih onih koji zele mir i medunarodnu saradnju, stvara se front mka, front demokracije. 8. Jedinstvo interesa radaiicke. klase i svih ostalih istinski demokratskih snaga, osobito u zemljam;t istocne Evrope, a napose u na.'loj zemlji - glavni faktor za stvaranje politickog jedinstva, za. stvaranje istinske narodne demokracije novog tipa. S likvidacijom staroga dru~tvenog sistema kod nas, s uacionalizacijom i prelaskom s'redstava za proizvodnju u ruke radnog naroda, jednom rijeci - sa stvaranjem nove Jugoslavije, s novom politickom i ekonomskom strukturo:rri; ·interesi svih onih koji ucestvuju u tome r,adu postaju identicni, zajed· nicki. 56 57 �Radovan Zogovic: ; '···."o_ ..• ······. Prkosne strafe ' / sto manji,.. , • smetaju vecem? mj~ri, Nama je po po stasu nai\em domovina naila PosveCemo strancu koji je ljutito·-- :rekaO: ·:.Vi zabo.ravljate da ste ·mala zemljac. M.ala?Pitajte njemacke. motorizirane zvijeri: Kad su je,: gdje do kraja uspjele ·da prebrode? ;Ne! Mjerom za prostor jednospratni · ne izmjeri zemlju~orosta.shi spomenik juna.Stva i s!obode! Vjekove pitaj! oluje gradobitne: (}dje . kopita tucna razbiju, gdje krila pustosna po1ome? Na ravninama heskrajnim, ru• 0 vrhove granitne _:_. mrke, prkosne, nebolomne! skrojena·- ,· · ni tijesna, ni kratka, ni golema. I ijto se ti, iz goleme·, za dvojicu nema! Mala?Srce je domovini mjera. . . . Srce ·ad srece bali. . Moje je puna Republike moje. U tvom JCkraljevstvo tvoje. Stanimo. I,i<'em k lieu .. Rekrutski, . komisis!ti goli. - Je r srce tvoje veCekao zemlja tvoja sto je?! ~eli Malen?·' Desifruj rijec. ZnaCi i i maloljetan? Triglav maloljetan? AI Triglav . nainjesn:ika nece? - sto ponos, sto zanos malene zemlje tebi smeta? 58 · na zemlju negolemu m~S&S? - tu mjesta sitnije ':' Svoj ponos, .. . ' · .. · . . . srce u zemlji od manJe hvatl.? u zemlji svojoj, po cijem da mjerim dekretu ? Ne! Zivi ne trpe mjeru. i . da srce na.Se, . . I nikom necemo dati i pravo srca, ' mjeri na metar i monetu! • oil �lena i. Savez Mlaz krvi domovini mojoj je · metar. Metar za prostor, za puteve njene i mede. Mjeri po. tragu krvi i nailih i dusmanskih ceta - i kraja biti n.eee! . Ne! Mjerom za prostor jednospratni, na metre, na ·arSine, ne. mjeri zemlju gorostasni prijesto slobodara Zemlju ilto oluje lomi, sto oblake odbija i para, zemljuvqiiku u visine! 60· boraca narodriooslobodilackog . rata , Ovo je treca godina otkako su nasi narodi u krvi i ognju domoV'inskog rata, pod rukovodstvom slavne Komunisticke Partije i Marsala Tita izvojevali pobjedu nad fasistickim zavojevacima i domacim izdajnicinia. Nakon te. velike historijske pobjede nasi su narodi dalje pregli na novu borbu, na nove zadatke, na izgradnju ratom opustoilene zemlje. Dosadasnji ogromni rezultati postignuti na privrednoj obnovi zemlj·e odraz su visoke svijesti i rodoljublja naseg na- ' roda. To jail jedamput potvrduje da je naila drzava zaista prava narodna ddava u kojoj su izvrilene duboke drustveno-eko" nomske i politiCke promjene. Takav preobraiiaj zemlje mogli su da izvrse samo novi !judi,. koji su u ratu vjerno slijedili Komunisticku Partiju i Marsala Tita. Zato nasi narodi cijene svoje prvoborce, koji nisu cekali, V>ac se latili oruzja da brane slobodu i nezavisnost svoje zemlje. Kako u ratu, tako i u miru oni se nalaze na ~elu borbe za ispunjenje i premasenje Petogodisnjeg plana. Od boraca cvrsto povezanih u' narodno-oslobodilackom ratu na frontu i pozadini, u logorima i tamrticama traili se danas u izgradnji zemlje da budlf jos cvrsce povezani. Osjecala se p 0treba jedne takove organizacije kao sto · je Savez boraca narodno-oslobodilackog rata u kojem ce svi ucesnici NOB-a djelovati unutar Nar0dnog fronta kao njezin sastavni dio. Svi su borci oslobodilackog. rata. oduilevljeno pozdravili inicijativu· Marsala Tita za osnivanje takove organizacije. Savez boraca ,ucesnika oslobodilackog rata novi je. tip organizacije, taj je savez u duhu novih druStveno-politiCkih i ekonomskih odnosa nase narodne drzave i sasvim ie suprotan ''raznim ratnickim udruzenjima: u kapitalistickim drzavama. ';I'akova udruzenja nisu vodila brigu 0. pravima svojih clanova j' · o njihovom zivotu. To je i razumljivo, kada se zna da u tim drzavama svu vlast i sva sredstva za proizvodnju drzi u svojim rukama saka" kapitalista. To dokazuje masa invalida-prosjaka koji, gonjeni besposlicom skapevaju ad gladi skupa ·sa svojom porodicom. Te su organizacije s.imo sredstvo u rukama imperijalista za huSkanje na nove ratove i porobljivanje drugih riaroda. 61 �. ·• I J · Nai'ii su narodi vjerovali u cvrsto i sigurno rukovodstvol · svoje Komunisticke Partije i· Marsala Tita. Tokom .borbe zba4 cili su sa vlasti izrabljivace, fasistici<e okupatore i njihove sluge' i svu vlast uzeli u svoje ruke. Narodna vlast donijela je niz za~· kana kojima se osiguravaju pra.va borcima. i svim trtidbenici'· rna nase zemlje. Tako Zakon o agrarnoj reformi kojim se vele• posjedniCka zemlja daje anima koji je obraduju; Zalwn o inva, lidima, koji ih zasticuje i omogucuje njihova ula.Zenje u pri• vredni zivot zemlje; Zakon o pomoci porodicama. palih boraca; Zakon o isplacivanju novcane otpremnine demobiliziranim borcima Jugoslavenske Armije i drugi zakoni koji stite futeres~ boraca iz narodno-oslobodilackog rata. Iz svega toga vidi se ko!ike su korjenite promjene nastale u novoj Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji, vidi se sva briga narodne vlasti za borce na.Se narodno'oslobodilacke borbe. Zato je zadatak Saveza boraca da cuva. i:Wojevane teko< · ville narodno-oslobodilacke borbe. J edna od osnovnl.)J. tekovilla te borbe je bratstvo i jedinstvo nasih naroda, koju treba cuvati i njegovati, jer je ona kamen temeljac Titove Jugoslavije, brat· ske zajednice ravnopravnih naroda. Bratstvo i jedinstvo nasih · naroda je najveci zalog ljepseg i sretnijeg Zivota naSih naroda i buducih pokoljenja. U nasoj zemlji nema vise fasisticb:ih ~orobijivaca, nema imperijalista kdji su ranije n,asu zemlju pretvarali u koloniju, a za svoje sebicue kapitalisticke futerese. Njih ima u svim, kapitalistickian drzavama.' Oni jos uV'ijek prolijevaju krv drugih naroda, 'kao naroda Kine, Indonezije, spanije. i naseg najblizeg ,susjeda na Balkanu, grckog naroda. Sveti je zadatak ucesnika oslobodilackog rata da bas o11i, koji su na svojim ledima osje• tili sve strahote rata i fasizma, ostanu i dalje odosljedrii borci l saveznici svih naroda koji se bore za svoju slobodu i neza· V'isnost, rame uz rame sa bratskim Sovjetslrim Savezom, prvoborcem protiv fasizma, za demokraciju, za trajan mlr u sV'ijeto.. Sav>eZ boraca dobiva na svom znacaju time, sto ce u nje· mu djelovati hiljade i hiljade zena koje su se sa toliko samo· ·prijegora i junacki borile u Oslobodilackom ratti, pokazale svo· ju visoku patriots<ku svijest \ ginule za slobodu i nezavisnost' svoje zemlje. Ve6 tada, tokom borbe mnoge su zene preuzele odgovorne durnosti i nije bilo zadatka kojeg nisu izws'le, pa bio i najtezi.. Teska je i krva'va bila borba za prehranu boraca na frontu. N eprijatelj je vrsio bjesomucne ofenzive na nasa zasijana polja. Parolu »ni zrna zita okupatoru« nase su zene i omladfua najsavjesnije sprovodilc i pomogle narodnoj vlasti 62 prelto sjetvenih i zetvenih komisija da osigura prehranu boraca i. civilnog pucanstva. Pod ·neprijateljskom vatrom na.Se su zene h>ntladina sijale i zele, nosile hranu borcima na'polozaje,'prenosile ranjene na sigurnija mjesta. Za vrijeme najzes,cih haranja tifusa svestranim zalaganjem zena, narodna je vlast mogla sprijeciti njegovo dalje sirenje. . . ·Mnoge su.Zene bolnicarke zrtvovale svoje zivote vrseci tesku i odgovornu durnost izvlaceci ranjene borce, a mnoge su od njih poginule kao mitraljesci i bombasi. Veliki je heroizam · i poZrtvovnost na.Sih rena koje su iz neoslobodenih krajeva, provlaceci se pokraj bunkera i bodljikavih zica, na svojim ledima prenosile hranu, oruzje i municiju. Zatvarane i zvjerski mucene po fasistickim zlikovcima, sla.ne na vjesala i u koncJogore, junacki su prkosile neprijatelju koji ih nije mogao slontiti. Na njihova su mjesta dolazile hiljade novih zena koje su nastavljale borbu. U teskoj borbi domovinskog rata, na frontu i pozadini prekalila se i ocelicila nova zena. Njen doprinos u narodno-oslobodilackoj borbi i konacnoj pobjedi je ogroman. I danas kao i u ratu zene se nesebicno zalazu na izgradnji svoje zemlje. Slobodne i ravnopravne, ·one se nalaze na mnogim odgovornim mjestin1a u organima narodne vlasti i u · njenom administrativnom aparatu. T:lko 6emo naci zene pocevsi od J.\redsjednika, tajnika i procelnika mjesnih narodnih odbora pa do ministara, a naci cenoo ih i na svim duznostima u. industriji, radnim zadrngama·, Skolama, zdravstvenim i socijalnim ustanovama. Iz njihovih redova svakodnevno nice sve veci broj udarnic.a i novatora, Sve one ulazu ogromne napore na izvrsenju Petogodisnjeg plana, Otuda i njihov veliki znacaj i zadatak u Savezu boraca. Njihov je bas zadatak, da ukljuce u privredni zivot zemlje i sve one zene, koje stoje po strani, da se bore za svaku :Zenu i ucille je korisnim clanom nase zajednice. Svaka zena treba da shvati da je rad castan i .da od zajednice moze traZiti samo onaj, tko zajedriici i daje:·· · Ali zene ce se joi'i kao Clanovi Saveza boraca narocito ·zalagati na pomaganju i pomoci narodnoj vlasti u pravilnom odgoju nasih mladih ·nara.Staja. Na.Sa omladina treba da bude odgojena u ljubavi prema svojoj novoj domovilli - Titovbj Jugoslaviji, kao cuvar njene slobode i nezavisnosti, postujuci isto• vremeno slobodu i nezavisnost drugih naroda. Nai'ie majke treba da svojoj djeci usaduju l.iubav prema nai'iem vodi Marsalu Titu, prema nasoj oslobdditzljici Jugoslavenskoj Armiji, oue treba da kod njih razvijaju osjecaj bratstva i jedinstva svih naS:ih naroda. · �Osobito .treba njegovati syete uspomene na poginule borce, na svaku kap prolivene kl-vi. sinova i kceri nasih m•rod: koji su naaim najmladima ostavili bogatu bastinu svih. i bcrbom steeenih tekovina. · Svaka majka treba da kod djece njeguje ljubav za i ljubav za rad. · Ako svaka zena i sv,aka majka bude isla tim f:'~;t:i'izi::~l nas uci naa drug Tito, onda naai narodi ne ce vise i i' zlocince kao sto su hili ustaae, cetnici i drugi :ilocinci, ce se stidjeti i prezreti njihova rodena djeca. Zene su u ovome ratu dale najvece Zrtve, zato treba budu i najvjerniji cuvari svih stecenih tekovina. Naae ce · borci preko Saveza ucesnika oslobodilackog rata jos prinjeti u zajednici sa Medunarodnom federacijom zena u protiv fasizma, za demokraciju i trajan mir u svijetu. j . II. D I 0 '' Maca Grietic, predsjednica Glavnog odbora AFz-a Hrvatske. RAD II. KONGRESA AF.Z-a JUGOS LAVUE * -Mi ni.Sta tude ne ·tra.Zimo_. mi niCije zemlje nismo dobili ni sv9je sto nam pripaik. 0110 8to imamo. · ne traZinw_, ali cemo znati da l>ran;inu•E ZnaCi_, mnogo .zaviSi od nas samik_, mnogo za·vis-i od toga naSa odluCnost buae postojana i joS bu"1'8Ca Mgo Sto- je bila. dO lrlnogo zavisi od toga rkt se ne dame pOkolebati.. da se- ne bojimo ni· kakoog zastraSivanja atomskCnn bmnbom i kojeCim drU.gim, da gra.dimo svoj mimi Ziv-ot i izgradujemo 'liaSu zemlju, da podiZemo na8e .tvornice i druge objekte, da omogu6imo na8im seljacirria-~_dJJ joii bolje obraduju svoju polja. sP. - Radimo kao da 6e sto ili pet sto godina biti mir-~ a spremixjmo i spremimo se - kao da Ce sutra otpoCeti rat. · TITO 64 8. m.aort 5 �MARSAL TITO p<>Wa'lil}4 II. KongreB AFZ·a lugoslawJ- �•_'( j Govor Marsala Tita na II. kongresu antifasistkinja Jugoslavije »Drage drugarice! Dozvolite i meni da pozdravim ovaj va.S kongres i da vam u ime vlade FNRJ i u ime Narodnog fronta. Jugoslavije za.Ze- · lim plodotvoran rad na daljem uspjesnom izvrilavanju vasih teskih zadaca. Va.S Drugi kongres odrzava se u punom jeku stvaralackog . rada na izgradnji nase :remlje, rada na stvaranju ljepi\e bu- ' ducnosti na.Sim narodima, na ostvarenju socijalizma u nasoj zemlji. Na ovom kongresu vi cete moei sa ponosom utvrditi ogromne ,uspjehe koje su na.Si narodi postigli za vrijeme od proslog va.Seg kongresa i da pri tome· vedra cela ka.Zete da su tim ogromnim naporima i velikim rezultatima .zene Jugoslavije dale svoj dragocjeni pri!og, da je to i veliki dio napora nasih svijesnih zena. Drugarice! Vi imate zaista s cim da izidetepred ovaj vas kongres. Mi to znamo, ali neka vam ti veliki uspjesi ne budu · razlog za s.amozadovoljstvo, za samouvjerenje da ste postigle kulminaciju, iako se imate cime ponositi. · N e, neka> \'am taj kongres bude podstrek za uklanjanje mnogih nedostataka koji jos postoje urvasoj organizaciji, u vasem radu. Ovdjetreba da se iznesu svi uspjesi, ali i svi nedostaci. To ce vam pomoci d .. ih IakSe uklonite. Ja sam vee vise puta imao priliku d.a podvucem ogromnu ulogu na.Sih naprednih zena za Vl'ijeme velike oslobodilack.borbe ha.Sih naroda, da podvucem u historiji riasih J;J.aroda ne' iluveni heroizam na.Sih zena, a sada j.a koristim ovu priliku da podvucem ogromnu ulogu nasih zena u izgradnji na.Se zemlj.e, da podvucem dragocjeni prilog koji daju zene Jugoslavije za ostvarenje naseg Petogodisnjeg plana. Hocu time da kalOem da. su u dosadasnjim uspjesima u obnovi razorene Jugoslavije zene imale svoj veliki udio; one su se i u izgradnji na.Se 21emlje pokazale na. primjernoj visini. Na koga ja mislim kad govorim o naprednim zenama Jugoslavije?. J a mislim na ZeThe borce, koje su se puskom u ruci borile za slobodu nasih naroda u oslobodilackom ratu iii radile u pozadini i koje sad.a isto tako poZrtvovno rade u fabrikama, 69 �1!-a P?ljima ili ~ll: biJo kojem drrigom va.Znom poslu za nasu zaJednicu.. Ja nuslim · na one poZI"tvovne zene koje rade marljivo u raznim fabrikama i predurecima, svijesne da rade ne samo za sebe, vee za citavu narodnu zajednicu ne stedeci svoj trud da ·njihov. doprinos toj zajednici bude c~ veci. J a mislim prl tom na one zene sa sela koje marljivo rade na polju da bi cim bolje i savjesnije, obraf!ile svoje njive i dobile cim 'vise ploda n~ samo u svoju korist, vee· i u korist citave zajednice. Ja mis~rm. na one mnogobrojrte majke, zene i sestre koje su u oslobodil!l;_cko~ ratu dale svoje najmilije, svoje sinove i keeri, svoje muzeve 1 braeu, i koje ne zale te velik·e Zrtve, vee se ponose s njima. Ja mislim na sve one zene koje dopr·inose svoj dio za dobro citave nase zajednice, a ne samo za sebe. bilo da rade u kancelarijama, u skolama iii na kojem drugom poslu. Ja mislim na sve one !Zene koje vole novu Jugoslaviju i tu svoju Ijubav ispoljavaju na bilo kakvom korisriom radu, na dobro nasih naroda. To su napredne zene, antifa8istkinje na dje!u, a ne na rijecima. To je ogromna veeina nasih naprednih zena, koje su svijesne svoje velike uloge u nasem novom drustvu, koje su svijesne svoje du!Znosti i odgovornosti prema nri.rodnoj z'ajednici. Evo, svim tim zenama ja smatram za svoju dumost da iz• rM;im zahvalnost i priznanje, sa zeljom da jo~ upornije nastave sa svojim radom za dobro nase Federativne Narodne Republike Jugoslavije. Ali, dozvolite mi da se i kriticki osvrnem na izVjesne nedoS1;atke i slabosti, kako na rad rukovodstva ove ve!ike zenske organizacije, talro i na drzanje jednog uijela, razumije se rnaJog dijela rena koje nisu svijesne svojih dulinosti n: se nemarno odnose prema zajednici. Ovdje ja ne mislim na onaj mali broj. razt!ih gospoda i gospodica po gradovima koje ne vole novu Jugoslaviju, koje su pod uticajem neprijatelja nove Jugoslavije, kojima je nerazmnljiv i tud taj bujan, stvaralacki Z:ivot u nasoj 21emlji; ja mislim na onaj drugi mali dio !Zena koje misle da su .za vrijeme rata dovoljno dale od sebe za novu Jugoslaviju, bilo u borbi bilo na radu u pozadini - ;- sada ne ucestvuju ni na r.aznim radovima u !wrist narod.a ni u drustvenom zivotu, vee se posvetise samima sebi. Na ta.i nacin, takve zene postepeno p.adaju u red onih zena koje ne shvaeaj'U novo drustvo, vee ceznu za Jakim zivotom, zivotom bez naroeitih briga i bez rada. cesto takve zeJJ.e poprimaju uavike zena neradnica iz starog drustva. Nikad ne moze nitko smatrati da je dao dovoljno od sebe za zajednicu, ako je sposoban fizicki i umno za daljnji rad..Ja isklju<lujem 6vdje zene optereeene bri- 70 gc;~m za djecu, jer i to je drustveni rad. Mislim pri tome da podvucem cinjenicu da ima drugarica koje su se u ratu dobro pokazale; ali koje sada u miru ne ucestvuju u javnom Z:ivotu to jest u politick om i stvaralackom radu za zajednicu. To je 'ne. pravilno i stetno ne samo za zajednicu, vee i za njih same, jer se one n3: taj nacin otuduju od ogromne ve6ine na8ih Zena koie su shvatJie . dub nove J ugoslavije i svoje du!Znosti. Isto• tako inla ne mali broj zena koje stoje po strani od toga novog zivota, ne zbog toga sto one ne bi voljele no1(11 Jugoslaviju, vee zbog toga sto jos nisu svijesne svojih novih duZl1osti i prava u novoj JugoslavijL Ali. moram pritom naglasiti da one nisu tome same krive. Ve!iki dio krivnje za to pada na slabost rada nekih rukovodstava zenskih organizacija, koje ne posveeuju dovoljno brige za rad tnedu tim zenama, z.a njihovu politicku . aktivizaciju na ucescu u .op6im naporima za izgradnju na8e ' zemlje. ' · Netko ee, mozda, pomisliti da je ova kritika suvise astra i nezasluzena. Ali, nije tako. Ova je kritika potpnno na mjestu i drugarice moraju o njoj voditi racnna. Da, tocno je, zene ucestvuju u radu Narodnog fronta u mnogim slucajevima, cak vise brojcano nego muSkarci. Mi vidimo cesto na raznim radovima mnogo viSe zena, i to je za pohvalu. Ali, moramo priznati da ostaje po. strani od toga rada ne mali broj (Zena, i to je· za osudu, jer to nije svojstveno novoj zeni nove Jugoslavije. Drage drugadce! . . · Anmasist'·cka fronta zena Jugos!avije predstavlja ne samo jednu jaku zensku organizaciju samo po sebi, vee ta organizacija predstavlja snaZan faktor, u svakom pogledu, u Narodnom frontu Jugos!avije, jedan od njegovih najjacih stubova; Prema tome je tim veea i vasa odgovornost za daljnje jacanje i razvijanje te vase organizacije, odgovo·rnost za politicki, kul· turni i svestrani drugi rad medu zenama. Pred nama sto je vrlo velike i teske zad.aee, a kad kaZem pred nama, onda se to narocito tice i nasih zena, vase organizacije koja treba da, obuhvacan]em svih rodoljubivih zena i njihovom svestranom aktivizacijom ,doprinese ,sto najvise moze u' nasim opeim naporima na ostv1frenju ei!jeva koji ee, kad budu ostvareni, znaciti sreeu i blagostanje za na8e narode, za na8u djecu, za nasa buduea pokoljenja. Vi ne smijete !Zaliti truda u va8em radu na budenju svijesti kod onih zena koje danas jos stoje po strani, umjesto da lmdu aktivne ucesnice u ovom historijskom dmstvenom preobrazaju kod nas, u ovim ogromnim naporima za ostvarenje naseg Petogodisnjeg plana, .za itZgradnju na8e zemlje - da iz zaostale postane jedna od najnaprednijih zemalj.a u svijetu u svakom pogledu. 71 �_____ DI'uga:rjce, _n~a ljepsa huducnost maze hlti samo d.iillO lla· Sih ruku; nasih )lapi>ra umnih ifiZiCkih, kao sto jei nasa slo. hOda dosla kao rezultat nadcovjecanske JioTbe i Z..tava nasih naroda. A sta mogu ·nasi narodi ui\illliti na tome da ostvare tu bolju buducnost, ani Sl) pokazali do sada u jednom vrlo kratkom peTiodu po svrsetku rata, postigavSi takve rezultate u politick6ji el!:onom.Skoj lzgradnji zem!je, kojiina se divi svijet. Drugarice, ja ne cu govoriti danas ovdje o vanjskoj politici, iako bib imao mnogo sto da ka.zem, ali_ cu spomenuti ·samo uzgred nekoliko stvari koje nam jasno govore o tome koliko je tocna n~a konstatacija da se u ostvarenju nailih zadataka orijentiramo u prvom redu na nase vlastite snage, na samopoZrtvovan rad nase omladine, nasill radnika i radn:ca u fabrikama i raznim podtizecima, na pozrtvovan rad nailih seljaka na poljima, na rad nase narodne inteligencije po raznim ustanovama, skolama i. poduzecima. Ogledajte se oko sebe i sta cete vidjeti? Na jednoj strani vidjet cete demokratske zemlje ovdje na · istoku i jugoistoku, na celu sa Sovjetskim Savezom, od _kojih je vecina strahovito postradala u ratu od njemackih i talijanskih ·fasistickih osvajaca. I dan as narodi tih zemalja sa nadcovjecanskim naporima izgraduju svoje ratom porusene zemlje, bore se uporno za mir, jer on im je neophodan za lijecenje ratOm zadanih rana. Sa druge strane vidjet cete reakcionarne financijske ]dike nekih velesila, tamo na Zapadu, cije su zemlje mnogo manje, maze se reci · nesravnjivo manj•e postradale u ratu; no ipak te kiike nisu zadovoljne ishOdom rata, jer nisu zadovoljile svoj imperijalisticki apetit. Te klike sada ponovno ugrozavaju mir. One huskaju i pripremaju se za rat, pomazuci _svim sredstvima dojucerasnje neprijatelje ujedinjenih n!lroda u ratti, njemaeke, talijanske, francuske i druge fasiste. Te ratno-hu8kacke klike nas 'mrze do dna duse. One inrze nas stvaralacki rad, nase uspjehe, nas mirni razvitak, nasu snagu koja postoji u nasem jedinstvu i od!ucnosti. Te klike se ne zacaju- da nam otmu iii uskrate ono sto je nase i 9d zivotne potreb<> za naile narode. Te klike hoce da nam u§krate ono minimalno sto je vee odredeno po medunarodnim fonunima za naknadu nailoj u ratu strahovito razorenoj zemlji, to jest reparacije i restitucije. Pitat cete: sa kojim pra¥om? Ne postoji za tu gospodu nikakav moral- u tom pogledu, a ni pravo. Oni su kadri naci stotinu raznih izgoyora, razumije se cinickih, sam·o da postignu svoje pohlepne imperijalisticke ciljeve. Sa te strane, drage drugarice, nemojte ocekivati nikakve pomoci, vee samo ugrozavanje i stetu. Sarno u sehe, u svoje vlastite snage u prvom redu, J onda u bratsku ekonomskJ.t sura~ju sa Sovjetskim S~v!'l~ll1 ostalim prijateljskim- zeml]ama m1 se _ moratno uzdatl koq IZ.• vrsenja nailih zadataka: Za nas mirni razvit~ mise mozemo uzdati u nerazrusivo prijateljstvo i zastitu velikog saveznika .--,. Sovjetski Sav~z, u nerazru~_ivo prijateljstvo. sa ."!~~ zeml_ja~ rna ovdje na JStoku, sa koJ.una nas v-ezu zaJedniCki mteres1 u pogledu _. svestrane suradnje i mirnog razvitka .. Mi se ll1o~mo uzdati takoder i u sve demokratske snage sVIjeta koJe Isto 0 vako mrze huskace rata, koje isto taka mrze rat kao sto ga. mrze nasi narodi ovdje. Drugarice, o vasim zadacama ja ne eu ovdje podrohno go· voriti. Vi ih, uglavnom, znate i to j•e predmet. "l(aseg kongresa. Ali dozvolite mi da vam staviw na Sl'Ce, kao vrlo VaZnU zadaciu: brigu o djeci, o mladom narailtaju. Nije dosta to da ' djeca budu odjevena, nahranjena i taka daJje. Vazno je za nas i to da ta djeca budu i pravilno odgojena u duhu nove _Jugoslavije. Ne dajte da nam neprijatelji nove Jugoslavije truju i otuduju nasu djecu. cuvajte nasu djecu i- bdite nad njom; . ~a. bi mogla zaista postati dostojni ~adani nase nove JugoslaVIJe, gradani nove l'lemlje socijalizma. To je jedan Od vaillh nll;ivaznijih zadataka. Kako · cete vi to raditi, to je stvar o kojoJ cete vi rjesavati ovdje na vasem koogr_esu. Drugi vafui vaili zadaci jesu: vase puna uceilce i svestrano zalaganje za ostvarenje naseg P~togodisnjeg plan.a,. vase Z':-_· Iaganje. za potpunu likvidaciju nep1Smenosti ~ naso] zemlJI, vase ucesce -u radu narodnih vlasti i tako dal.Je. · . Va.Zan zadatak valle organizacije jeste i uporna borba za. ucvrscenje mira. U izvrsenju toga zadatka vi se poveZite sa. svim naprednim zenskim organ'zacijania van n3;se gran~ce. V:i· se no ltko imaju praVO bas zene ·da stanu odJucno protiV SVlh ratnih huskaca, neprijatelja mira. zene, majke, ko}e razumii_u sta znaci izgubiti svoje najm:Iije u ratu, sta znaCI. r_azaran.]e zemlje, one su te koje najvlse tr~ba. da mrze uz_;ocmk~ rata. Neka ta mrfuja protiv ratni!J huskaca bude snazan pr1Iog za ucvrseenje mira u svijetu .• Mrznja I?~~tiv ra~ih. hus~aca treba da bude ana snaga. koja ce omo~Citi okupl_JanJe _svi_h pro:!?":· sivnih !judi svijeta u borbi za mrr, u borb1 protiv rmperiJ~l· stickih ratnih huskaca. Dignite -.voj glas vi, zene JugoslaVIJe, antifasistkinje, zajedno sa zenaJ"U.a citavog svi)eta __Protiy t'h mrskih ratnih huskaca koji nisu osjetili sta Je biJeda 1 zlo, koji nisu prosli krvava 'polja na ko_j;ma su ginuli sinovi i kceri · • . . • . . nailih naroda.. Neka vail kongres bude snazan podstreJ: za J?S v~ce uspJe1 he u vasem stvaralaCkom radu za dobra nase zaJedniCe .« 73 �c . dono8enjem rerurcionarnih na.zadnih zakona, kojti radnicku klasu vode pravom ropstvu<. Kongres su pozdravile delegatkinje zenskih ~ J organizacija stranih zefl!alja u U ime, Meduna:rodne demokratske federacije zena govorila je clanica delegacije francuskih zena Ivan Pertvi, kojca je izmedu ootalog rekla: gdje se demokratslti pokreti :iO\ bore protiv snaga reakcije, k~ ja u svojim rukania joo drZi k~ mandne pozicije. Ja ho&u d\ podvucem wdje napore zena demokrata jedne zemlje kao sl<} je Amerika, koje ustaju protii imperijafuma i ratnih huskac;i Ovdje treba da se osvrnemo,l na napore i odgovornost dem<l; kratsk'h zena Njemacke, ,~ija je dufuost da rade na osvj<lsciv"' nju njemackog narooa i da ga povedu njemu dnsad nepozna. Jugoslaviji i DvogodiSnjii plan tim putem, putem demokracije u novoj Bugarskoj, izgradujuCi sooijalizam i lLkvidirajuCi eksi mira. ploataciju covjeka nad eov:Jekom u obim zemljama«. Burna . ~zdravljena uzela je zatim I'lJeC predsctsvnica Bu. garsltog narosmog Zenskog sa~ Predstavnica francuskih zena veza Cola Dragojceva, koja jl Ani!iel Petren' pozdrav,iJa je konizmedu ostalog rekla: c gres u ime Koorilinacionog ocr»Va.S kongres odrzava se ~ bora Francuske, u kome je jednom va.Znom momentu c "' 'okurpljeno oko 30 demokratskil1 c bugar&ki i jugoslavens•ke naro i patriotskih organizacija a p<ide, odrZava se u vremenu izVr. sebno u ime francuskih zena sivanja ~o·razuma, zakljucenill radnica koje su okupljene u op· ne Bledu i Evksinogradu. Bu· coj Konfederaciji rada. Ona J& garski narod za svoje oslobode- na kraju govora istakla: »Danje i danitSnje U!l'edenje nove nas u Francuskoj zene su z,.demokracije duguje veliku z~· okupljene zivotnim problem.. hvo lnost legendarnom voffi ju· rna, koje nikada nije bilo te::e goslavenskili naroda mao-salu rijesiti. Place ru neobicno male fivot je skup i postaje skupl~ Josipu Broru Titu. svakog dana uz pomoo vlade Z'lldjucenjem ovih s.porazu· rna u prijateljoskoj 'Sllradnji iz. koja na opravdime zahtjev~ grad:ivat cemo nalie zemlje i !z. radnicke kJase odgovara mobivrsit cemo Petogodisnji plan t lizacijom vo;jske protiv naroda, * ime cehoslova.Ckih Zena kongres je pozdravila Alojzija Martin jakova, ko ja je i:zmeau ostalog rekla: »u ime cehoBilovackih Zena pozdravJj.am vas, nalie mile sestre, po<idravljam sve jugoslavenske zene, sav herojski jugoc slavens:ki nM'Od«. * * >l'-ene koje Sill se borile za pobjedu, znaju cijenu izvojevane slobode Ldanas se istom snagom bore za pobjede i uspjehe u izgradnji zemlje i ucvrscenju demokracije i mira. Ulazak jugoslavenskih zena u polit'Cki Zivot, njihovi uspjesi na i:zboz'ima za N arodnu skup~ i.tinu, pnkazuju da jugoslavenski narodi imaju povjerenja u snage zena i silage demokracije i govore o svim. moguCnostima koje Sill varna scada date. lma ovdje delegata zemalja 74 »Vlada N arodne fronte na celu s predsjednikom Klemert• tom Gottwaldom sprem.ila je ovogod:isnj:i plan ciji je prvi dto ispunjen za 106% (aplauz). U ispunjenju plana zene imaJ'U . svoj veliki udio, jer je od svin zapOBlenih vise od 40% zena. &etne smo sto u ovom velikom nastojanju slavenskih zemalja,, · gdje je put k socijalizmu dobio konkretne forme, stojdmo u cre- 75 �du . s . varoac Sretne: smo J!to za- · Jedno s vama . stojhno u rieptimirljivttj borbi protiv fa.Sizma, Sto zajedno sa svhn slavenskirn narodima pripadamo. slavnom taboru mira i deniokracije ko:p cemo uvijek odlucno braniti. Vjerujemo da ce se borba protiv fasizma, a za svjetsk1 mir uspjesno zavrsiti. Tome treba da pridonesemo i mi zene, sve demokratske zene cije se jed'ristvo tako divno man'fe·· stiralo«. * Butno pozdravljena delegatkinja Trsta Marija GabroveoPahor, istakla je izmedu osta.log: je cilj .da putem br•~tstvlt sli!J venakih i talijamkog izvoJUJemo postovanje nog ugovora. Mli ne cemo, na.S feritorij postane baza tiv demokratsklh . za razbijanje narodnih * pljen: i=edu .naSih malja«. . · dviju ze. * Predstavnica· talijanslrih zer1a Viviani Luditino rekla je izroedu ostalog: , U borbi,. koju vo:ie talijanaki radnici, sudjeluju Ze· ne. Savez ta.lijanskih zena istakao je zadatak da okupe sve Zene u borbi protiv oskudice, protiv nepismenooti i protiv svega, zbog cega pati talijanska porGdica. Fronta ta!ijanskih zena zeli da ·ozivi u. talijanskim zenama onaj partlzanski duh koj[ ih je vodio u borbi protiv nacifasizma za sada.Snju borbu protiv domacih · sLugll · amer:ckog imperijalizma«. hjecStrpano ,u: zatvore·Llogore, na celu sa nenstraSivim i mno-. go. voljenim boll"cem Anom Pauker. Kada je rumunjski narod os!obod1a Crvena armija, zene Rumunjske aktivno su . sa ukljucile u boirbu za izvojevanje pravog demokra:tskog reZimM. *· U ime a"!banslcih zena KongreJJ je pozilravila Neui!·ira Hoili!a: * U ime rumunjskih l<ena kongres je pozdravila Stela Magiaros. Ona je istakla napoii"e ru- »N aBe Zene kao- i radni narod, poznaju he.ro.isk oslol>od'lacku bo-rbu . sevljeni rad ·. naroda naa_e:.:i:~~~~~~~ njihovu d prema nacionalnim . Postovanje i prijateljstvo »i':ene Trsta. SV!Jesne sti, da zbog toga osjecaju prema ce svojom borbom post.ici ona slavenskim narodima prava, koja vee uZivaju zene u se poveealo posjetom BurliinJl'•·l Jugoola.viji, gdje je narodn" · sti marsala Tita, veliko·g munj,.kih zena za izvojevanje vla.st dala zeni ·ano mjesto u jugoslavens·k'h naroda i boljeg Zivota. »Stotine l<ena bldrustvn, koje joj pripada. Na.S teljSkim save=, koji je Drage drugarice i sestre! Pala mi je u dio ve1ika east 1 radost da uputim II. Kongresu heroj.skoh zena Jugo•slavfje naj~ plamenije pozdrave od strane atbanskih zena. PoSI.i smo s ubjedenjem da cemo ria ovom Kongresu, kop predstavlja manifestaciju bratstva i jedinstva zena Jugosla· vije u izgradnji zemlje, kao i u ucvrscenju demokracije, mo~t . nauciti mnogo toga, sto ce ll'l.!Il pooluZiti u izgradnj,i na.Se z.... / 76 77 �naee mlje i narodne demok:ra.cije. Jugoslavenske i alba.nske Zene, koje su upoznale ~ ba>ba.rskog i fa.Sistickog okupatora, znaju vrlo dobro, da su sve ove tekovine koje danas uZiva" mo izvojevane nebrojenim zrtvama i one su za nas vrlo skupe a takoder i dragocjene, jcr su polcvene krvlju na}!boljih ~r­ nova. Bratstvo. i jedinstvo koje .je niklo u tini teskim mometinia na.Si narodi euvaju kao zjenioo oka i oni ce to. ucvrscivati svakog dana sve vise, da bi postale jaka odbrana na~ih zajednickih tekovina i da bi time ra- ' . zbili sv~ki pokusaj . be~tidnih imperijalista i provokate>ra kao i ratnih huSkaca Amerike i En.gleske koji nastoj<:> da om<'taju razvitak demokracije u naS[m zemljama i ko:li nastoje da miniraju na.Su narodnu vlast. Akbanski narod odlucno ide m ..pred svojim putem cvrsto .ujedinjen u Narodnom frontu, a uvijek nadahnut herojskom KomunisW\kom partijom A1banije rukovoden svojim sinom general-pukovn'kom Enver HodZom. Albanski narod ide n ... pred sa stigurnoscu jer ima neprocjenjivu pomoe od strane bratskih jugoslavenskih naroda i velikog i dragog prijatelja marsala Tita. Ide napred sa sigm·noscu, jer se na celu Anti. fasist;Cko.g demokratskog bloka nalazi veldki Sovjetski Savez rukovoden najmilijim eovjekom radnih mas•a i genijem na.Seg doba velikim Staljinom, koj'i 78 brani demokraciju i miT i va svih naroda. · Na.S narod je tijesno povez. sa Buga.rskom druga D:m.itrov i svaki dab. ucvrscuje veze s . rodima ·nove demokracije. Sa radoocu pozdravlj svaki . napredak Jugoslavi· svaku fabriku ill prugu koja podize, jer mi znamo da o ucvrscuju Federativnu Narc Republiku Jugoslaviju l;oja ' stub mira i demokracije Balkanu kao i cvrst oslon opstanka demoki-acije u n • zemiji, jer je ona garancija nj ne slobode, nezavisnosti, teri rijalnog integriteta i ekonom skog napretka. Svaka odluka ovog kongr )toja ima za cilj mobilizaci · svlli zena u ostvarenjil Petog disnjeg plana, predstavlja za datke za ·albanske zene, jer j nasa zemlja ekonomsikim, turirlm ugovorotn tijesno pov zana s Jugoslavijom i rad:i nas je plan vezan i ·koord:inir s planom Federativne Narodn Republike Jugoslavije: Zahvaljrujuci ovoj saradojt pomoci, koje prijateljska Ju slavija prul!ia naooj zemlji, Albaniji se rad:i danas po p1J!!l i uzdize se jedan novi sreta Zivot koji obilhvata sve nar~ ne mase. Takoder jedan novi Zlivot d sad nepoznat poeinje za n zene. Svi putevi Zivota nase mlje otvoreni su i za nj'll. ~ banske zene danas su organw rane za izbornu kampanju gana mjesnih narodnih vl One ce danrus ponovno, kao i drUgog decembra za tr:i.jnog mira, za izgradnjru noNarodnu skupiltinu, na kojima vog i sreenog zivota za sve na.su ucestvovale sa viSe od 94% rodne · mase, za sigurnu buduCpokazati, da su dosljedne gra- nost novih pokoljenja. danke Narodne Repubjike AlZivio veliki voda jugoslavenbanije sa jednakim pravima na skih naroda, vrlo dragi prijatelj svima zivotnim sektorima, one albanskog naroda, marsal Tito. ce pokazati svo ju duboku svi~ zivio ll. Kongres Antifa.Sijest 0 potrebi ucvrscenja naro- tickih zena Jugolavije. dne vlasti, da ne bi domaci i * inostrani neprijatelji na.SN nijeU ime zena Poljske kongrea dno utociste gdje bi se zavukll, dli. bi narodni odbori postali je- pozdravlja Osupka Moravska dan jaki i zdravi oslo., ostvare- . Vujisa. nju drzavnog plana i da bi se postavili cvrsti temelji N arodne · Republlke - nase zemlje. Mi zene demokratskih zemalja koje uZivamo sva prava i demokratske slobode, dubo-ko osjecamo borbu i patnje naSih drugarica koje su jos pod kandZama kapitalistickih i imperijalistickih rezima. Sjeeajuci se ovih nasih drugarica kao i naile erne proslosti mi mobi1iziramo s jos vecom snagom na.Se narode da bi pojacali na.Se jedinstvo . s medunarodnom demokrat- , skom federacijom zena i s antiimperijalistickim blokotn protiv imperijalistickog i antidemokratskog bloka do potpune poDrage drugarice, pala nu Je bjede narodoe demokraCije I trajnog mira u svijetu, da se ne u dio cast. da u ime poljske debi nikad viSe ponovio uzas pro- legacije pozdravim va.S Konslog rata. gres. (Pljeskanje) Srdacno vas pozdravljam ne Neka odjekne. glas ovog Kongresa i neka cuje cio svi jet ka- samo u ime LigP rena - orgako se uzdizu i kako rade zene nizacije, koja u svoje redove nove demokracije. okuplja preko 720 hiljada chNeka ovo bude primjer za nova, vee u ime svih poljsk'h sve demokratske i miroljubive zena, cije ste simpatije zadobih ' zene, kako se treba boriti i ra- svojim nesaloinlJ!vim i herojditi za izgradnju demokracije 1 skim stavom u ?orbi sa okupa- 79 �Pod "<Jdstvom torOn!. v~eg )e- ra.dOm: i energijom' stoje u~ gendamog .Tita.. (Burno plje' do komunistkinje, socijalistki; skanje). A i va.Se kasnije po- nje, clanice- demokratske ·i na; bjede na frontu obnove domo· rodne. stranke, koje reprezent\. vine i ucvz:scenja demokratskog raju Poljsku demokratsku mi: uredenja, nisu tude poljskim sao. No, u nasoj organizac!Jt zenama. N a.Se interesovanje za nalaze se jos hHjade besparti} va.Su djelatnost u ve!ikom dijelu skih zena, koje ne pr;padJ1ju nt proizlazi iz punog razumijeva- jednoj partiji, koje proniatra; nja tih teskih ratnih preZiv!Ja- juci arenu medunarodne poH, vanja koja nisu nepoznata n....- tike, sve viZe shvacaju da samo sim narodima, a zatim iz silne' organizirane sn'age demokracije volje, koja velle oba .na.Sa narO" mogu US(>je8no · da · se odUipru da da sto brze izbrisemo kako ucestalim napadima reakc,je. materijalne, tako i dusevne ra- · Poljske zene se raduju gleda. ne koje nam je naneo fa.Sizam. juci snagu va.Se organizacije, U ostvarenju tog zadatka zene one se raduju i dive poletu 1 obih nasih zemalja WJimaju uspjesima va.Se organizacije, aktivnog uce8ca. . kao i uspjesima svih demokrat· Cinilo hi se, da vee treba skih organizaci ja zen a na ce!U da nastupi cas zavrsetka tog sa zenama SSSR .koje su uclakrvavog 'razdoblja sa njegovim njene u svjetsiku demokratsku strahotama i ' cas izgra4J1 je ze. federaciju zena, raduju se, je~ malja na.Sih naroda ita novim smatraju, da je to i nas odg,. temeljjma. No, mracni politiCki vor .na po!m8aje raspirivanja horizont i s:vijest, da jos postoji novo·g ratnog pozara za inter.. fasizam, koji poku.Sava da po- se kapitalizma. Zene Poljsk" salju danas va. digne glaVil, primorava nas da Ii<> zaboravimo na na.Se ratno ma zenama Jugoslavije, &rdac· iskustvo. Demokracija citavog ne pozdrave. Neka na.Se zelje no svijeta sada treba da brani mir budu pr'mljene kao zelje ·il uctivosti, vee kao zelje iza ko· i napredak. _ Mi, zene Poljske, ugledajuci jdh se kri:ie duboka vjera i 8'1· se u vas, svijesne S!D-O, da naro-', gurnoot da cemo zajednickhn pravedan cito sada, nije slobodno 'da gle- snagama ul!vrstiti (Burno i du· mir i demokraci ju. damo mimo na nastojanja koja idu za obnovom fasizma. Po- gotrajno odobravanje). znato nam je, da daljim jaea*' njem nase organ'zacije mo~e­ Kongres je pozaramla dele· mo postati ozbiljan faktor kojl gatkinja GrCke, koja je rekla: jaca snage tabora mira. Drage drugarice, OS]eeamo Danas u Poljskoj sve s:vijesne veliku radost sto mozemo • demokratkinje hrle u Lign Ze· ovog mjesta prenijeti drugoro na. Sa jednakim odu.Sevljenjem, Kongresu AFZ borbeni dub grcke llene, (OJJplauz). koja .se .Jl. trenutku . bori s ptfSMm na ramenu po planinama, polj!ma, gradovima i selima nase domovine (aplauz) Uzvik: »Zi- 0 v0tffi vjela borbena zena Grcke.'« »Zivjela Grcka demokratska armija«!) bori se za slobodu, z,. nezavisnost, za demokracijU, za d~ ..tUtpi 'll 13<>rbu za ~bnoV!l i izgr:illnjtl svoje zenilje kao sto ste stupile vi, (aplauz. •u skliclf »Ziv jela demokratska grcka vlada«, »Zivjele zene Grcke! «). U ovoj. borbi koja se danas vodi u na.Soj zeml;ji nicu ogro' mni redovi zena poznatih i nepoznatih heroja, koje padaju mJr. (aplauz) Osjecamo tu ra- od metaka domacih . izdajruka dost, jer mozemo u ime gz:Ckih potpomognuti od americkih imzena da pozdravimo II..Kon- perijalista. Osim ovih, danae ures AFZ Jugoslavije na.jtop:U- . ima na hiljade Zena koje trunu b . jim •.b ratsk" · nn · . pozdrav1ma ' po zatvorima i podrumima, po,, (aplauz). ostrvima, bolesne, trudne, sa Za vrijeme· kada susjedne de- malom djecom, llene koje pdj.e mokratske zemlje obnavljaJIU vremena railaju, a njihova djesvoje ruSevine i grade· srecnl> ca nose tragove mu.Cenja svoJih buducnost svojdm narodima, majiki. Karakteristican je prinail narod, koj[ je toliko Zrtvo- mjer da se prilikom posljelvao u borbi protiv zajednickog njeg transporta >lena, koje su nerrij,a.telja, protiv njemacklh otiS!e u progonstvo na ostrvo fasis:tii)kih zavojevaca, nije roo- Samotrakiju od 80 njih,koje su gao jo8 do danas da dobije ·svo- bile trudne, 27 je poro;l'!o u ju toHko voljenu slobodu i na- · prvom mjesec:u bora111ka u 10' ·· stavlja bo·rbu protiv novog oku- goru. Monarhofa.Sisti ne po8tuju patora, protiv anglo-americkog imperijalizma, borbu za mitt' i ~tarost, a progone mladost i za nezavisnost svoje zemlj.e. mnogo je staraca i starica koji (aplauz i usklici: »Zivio gene- odlaze u · progonstvo. Taiko na primjer staricu Lambrenu ill: ral Markos!) • . ' Q, toj na8oj borbi, kao i u Epira, Ciji je sin partizan u repro.sloj oiku.pa;:ij'i, · grcka zena dovima Demokratske armije odigrala je i odigrava VaZnU kad su uj)itali za8to se nalazi u ulogu, ne misleCi na orpasnosti, logoru odgovorila je ponosno: Zrtvujuci i svoj Zivot u borbi »lako sam tollko stara, dopr!protiv okUipatora i s puskom na njela sam i ja bar neSto za naramenu ratuje u prvim redovi- &-u slobodn<<. Dugotrajan aplauz ma Demokratske armije, pored Glasovi iz dvorane: Zivjele · svog druga, svog oca, pored slavne zene Grcke - borci za brata, jer zna da oslobodenje mir i demokraciju! « - aplauz njene domovine znaCi njenu i poklici: zivjele!). Medu Zrtvama nhlazi se i 5oO drustvenu, . ekonomsku i njenu politiCku slobooo i spremna .Je hiljada llena i djeee, koji se na8. maat 6 81 �laz:e na .u~icam_a bez kruha, gla. i. so. svojom slobodnom dm, goli 1 boSI, kao posljeilica svakim .danom 'sve. vise. VUW.<)Iill monarhofa.Sistickog terora koji nanosi udarce. · svojim ~ vr8i n.B;d _nji~a _zbc;g toga, te!j:ima koji unistavaju sb su. fasist1 ~!Jesm, .Jer nisa na.S narod. SV<)joni\bo1 r.& u stanJU da umste nasu nepo- rod. Iunistava born bjedivu herojsku Demokratsku planove. armiju ( dugotrajni aplauz). (RhlFERAT CANE BABOVlc) I __danas, svjetska reakcija Naiia je zernlja dovedena do stOJ! da ~azbije Drage drugar.l')l', ovog . trag:i~nog . stanja zbog pomognuta n:;)~~~~~~~~~~ anglo-amer1Cke mtervencije 1 sluzeci se svim II Kongres AntifailistiCke fronte zena. Jugoslavije odrZavruno takozvane americke pomoei Gr. ne bi dosla do izra~aja u momentu kada je nasa zemlja usla u drugu godinu PetogodiSnjeg · Ckoj, koja se tumi'!Ci pui\kama kratska solidaruoot na.Sih plana; sto zn~ci da nas ad prvog Kongresa. koji je oddan 1945. god. tenkovima, avionima i drugm: da, a narocito dijele ogromni uspjesi, koje je na.Sa dr:lava u poslij eratnom periodu, vrstama ratnog materijala da roda, jer na.Sa je borba per!odu obnove i izgradnje zemlje postigla na politickom, privred! bi ·se poveCa!o klanje naseg nanoon i kultunu>m polju. Nail II Kongres provesti ce Svoj rad u duhu vremeno i borba' . za sv;~~~~~~~~ roda. U syome cinizmu i sadiodluka i zadataka II Kongresa Narbdnog fronta Jugoslavije. Drugi zm.u koj•im Amerikauci ubijaJa Kongres N arodnog fronta Jugoslavije ima ogromni b1storijski znacaj . nas narod sa raznim rafinira. snaga, za jaeanje cvrstog za dalji razvoj naSe zemlje, za organizaciono uCvrSCenje lnoralno nim .na~inim~, ani su prema.Siil za slo·bodu, za nezavisnost i politickog jedinstva nasih narods .:... Kongres je dao analizn na8e , demokraciju. U ':;SeUJU ~Jerstava cak j nje· unutrailnje i spoljno-politicke situacije i jasne perspektive za dalji m~cke faswte. Protiv ovog 1'-pelujemo na vas, drugarice, druStveno-ekonomski i kulturni 1-azvitak. naSe zeralje, pos-tavto odre~Jersko~ terora u Grckoj, pro' koJe predstavljate demokrat. dene zadatke pred 'Citav na.S ·nar6d, Pred sve frontovske organizacije. tiy ~tnog i zvjerskog proga- ske zene Jugoslavije i na demoDrugi Kongres je pokazao politicko jediootvo naSih naro<lnih snaga DJaUJa naroda, protiv svestrane krate citavog svijeta da potpo. i snaga na.Se demokratske drl:ave, koja se zajedno sa Sovjetskim intervenci~e.A':lerikanaca i nJ!l- mc;g~ete. n~ naro·~ koji se he· Savezom nalazi na ·celu o:riih demokratskih drZava, k10je vode odluCnu hovog ':llJeSanJa U nase poslo- :oJski .bon (Odusevljeno odopolitiku mira i med:unarodne sio.radnje. 'I'akva nepokolebljiva politika ve,_ protiv svega toga bori se oravanJe: »Zivjele herojske ze· naile vlade i druga 'rita izvrsava interoo najsirih narodnih masa i nas narod sa svojom Demo- ne Grcke! J. jer samo na taj na. zbog toga ona predstavlja znaeajan d<>pr!nos jacanju bloka demokraiskom armijom na celu sa 5in ce se ubrzati pobjeda naseg kratskih antiimper!ja!istickih snaga citavog svijeta. generalom Markosom i sa de- naroda. Danasnja Evropa drukiiiia je nego je' hila n ocLdrugog vjetmokratskom vladom (buran ; zivio Drugi Kongres AFz Ju. ' skog rata. Izmijenili su se odnosi snaga med:;t v~~im. ~zav:a;na: du!foprajan aplauz. · Glasovi: goslavije! Zem!je Istoone Evrope do:bile su nov ekonornski,, SOCIJ&lru .' politic~ »Z~:pJela KomunistiCTro partija Zivjelo bratstvo i jedinstvo oblik i blagodareci tome one, su oslobod:ene od kontrole mostranih Grc~e~ J(oklici: »Zivjela!« , zena citavog svijeta i Medunamonopola i svog polozaja polu!wlonijalnih zemalja. - ZIVto herOJSki narod Grcket" rodna federacija zena! - >>Zivio! « »Zivjela D&nr,. Narodi Evrope, koji su osjetili sto znaei fail>sticko goopodarZi~o Tito! (Delegatkinje krf!t~ka armija Gri57>el<<) stvo izvukli su iz rata dragocjena iskustva~ Prij e svega uvjerili su >Z~vJe_la! « - »Dajmo svestranu ustaJU i skandiraju Tito-Marse da je moguCe braniti i od.braniti svoju slobodnu i nacionalnu nepomoo . za oslobodenje grckog kos! i Heroj Tito! «). zavlsnost ako se stvori jedinstvo demokratskih i patr!otskih snaga, naroda!« - Aplauz). . . (Zivjela Komunisticka partiNarodi E~rope uvjerili su se, dalje, u to, da se u borbi protiv reakcij~ Ja Grcke! Delegatkinje burna i agresora mogu cvrsto osloniti na Sovjetski Savez, ciji su narodi Na.S narod na celu sa Demonesebicnom borbom dokazali da su najdostoj·niii pobornici slobode 1 kratskom armijom i sa gener,.. pozdrav!j.aju borbu slobodoljunezavisnosti naroda. TreCe, u godinama. rata, viSe nego i:k.ada dotad-,lam Markosom (Odobravanje) b!vog grckog naroda za neza. VJSno.st, mir i demokraciju). uvjerili su se na:rodi u to, da su za Komunist.iCke partije, da su ko· Antifasisticka fronta zena · u izgradnji zemlje 82 83 �lll:~.l.li3St01:~ ,int_er.esi. _naroda_ :iz~~ ,-s.y:ega. ~~ajza4, -._:tlax_odi _-~ u ,~~atu Q.p_o_Zila~f ·syQje ._. snage__ deiD_6k.racije.- i shva thli _- da -onda, Iiada se _ _.sye qemokr_atske snage" Zbiju 'Oko _SOvjetskog"- Saveza,. nema te _-na svij~tu, "koja bi _mogla _dobiti 11s:Pj~Snu _borbu · protiv gemqkra:Oje_. sne -Ovo ogrom.no politi'Cko iskustvo steCeriO u teSkOm sridbonosnom periodu r3.ta ima danas velikl znaCaj u -boi-bi deinokratsk.ih · i lW,roljubivih snaga '1:1 svijetU Z9- ostvarenje demokratskog mira, za borbu protiv ratnih. huskaea. Demokratske snage u svi)etu porasie su u ogro~ razillje.: rima. Osfvarila se nova demokrat.ska vlast u nizu z.emalja ,centralne 1 j:ugoistoCne Evro.pe. Niz zemalja raskinuo je konaCno s ·imperijaHz. room i Cvrsto je poSao p~tem demokratsko-g razvitka. GrCki narod vodi heroj.sku oruZanu borbu -z.a svoju. nacionalnu nezavi-snorst. RadniCka klasa i- radni narod F·rancuske i Italije p,oSli su putem 'borbe protiv imperijalizma_ i potpaljivacb. novog rata, podi-gle su se stotine miliona stanovnika niza kolonijalnih i polukolonija!nih zemalja (Ki· ne, Indokine, Ind·onezije, Indije, itd.). lJ medunarodnim razmjerima ucvrscuje se jedinstvo radnicke klase preko Svjetske siudika!ne federacij,e. Ova . federacija je jedan od znaCajnih faktora medunarodne politike. T"ime se objaSnjava njen sve veCi" ugled m~du radniCkom klasom i svi:rh naprednim- elementi:ina cijelo-g svijeta. Svjetstka federacija omladine danas je miHons'ka organizacija. Medunarodna demokratska federacija Zena okuplja danas oko 80 miliona ClanO'va i zna.Cajan je faktor u_ boorbi za otStvarenje demokratskcig rlli.ra u svijetu. · · U toku II. svjetslrog rata ogromno Je p<>rastao ugled Komunistickih partija; to je rezultat odlucujuce uloge Jooje su KomuuisHi\ke p_artijg imale- u borbi protiv- faSiz.rua. ·zauvij ek su razbije~e laZi. o tome da su ~omunistiCke partije anacionalue, "lepatriotske partije, radne mase .shvatile su da je u rukama ~-mmunista za.st.ava nacionalne nezavisnosti najsigu~ja. KomunistiCke partije su i danas glavna snaga u borbi--za ostvarenj"e miJ:'a i demokracije u svijetu. One su se danas stavile na Celo svih demokratskih svih sl<Obodoljubivih -snag·a. Savjetovanje devet Komunistickih partija koje je odrzano u toku proSie godine u Poljsk_oj ima ogrmr.an znaCaj -za jaCanje demokratskog bloka, za ootvarenje mira i dem-okracije. Cinjenica, da su se KomunistiCke partije stavile na Celo svi...h demokratskih i slobodoijubivih snaga u svojim zeinljama, garancija je -da Ce snage dem-okracije i mira neprestano rasti, da Ce one biti ·CVTste i nepokolebljive. Snage koje brane mir- kaze se u deklaraciji Komunlstillkih partija - toliko su znaCajne i velike, da Ce planovi agreoo.ra, ako te snage budu nepokolebljive i- Cvrste u o(lbrani mira, ako pok~u Cvrst~u, tstrajnost, pretrpjeti potpund krah<. 84 •.. •.• . •U svijetti danas hema hiiroda koji. bih& rat: Rat bi htjeii.iJll;idetnakrafski elelhenti na celu · s imperijalistlma ·Sjedinjenih AmenCkih DrZaVa,- kOje au ·na ·sebe ll!teie uloiu z~Stitnika i s-pa;sioca ka,Pitaliztna, te.ze· za-oStvarenjem ·svoga: gospodstva u 'Svijetu, poSt.o su s6 poraz_om NjemaCke i Japana oslobodi~e svoj~ gl~~ ·k~nkure~ta. MonopolitstiCki i reakcionarni krugov1 Ameriike 1 ·nJilhOVl satelilti. u Zapadnoj Evropi sluze se u medunarodnoj pclitici imperijalistiCkim i fasi:stickim metodama. Oni bi pod vidom pruianja pomoCi htjeli da ekonomski potCine izvjesne- zemlje u Evropi. Oni klevetaju, zastra· Suju i prijete atomskom borobom. · Oni hoCe da uskvsnu faSizam, UVO:" deCi ga prije svega u svojoj zemlji. i da CovjeCanstvu nanesu nova stradanja i patnje. Njih dovodi do bijesa jaeanje demokratskog po-kreta. Njih dovodi do bijesa ljubav i povjerenje naroda prema ~ vjetskom Savezu. U Sovjetskom Savezu i zemljama nove demokra:. cije oni vide glavnu smetnju za ostvarenje svojih imperijalisti&.ih apetita, jer one vade politiku nezavisnosti i suvereniteta ze-malj~ na bazi demokratskih principa za trajnu i (hr--rstu saradnju, za kolektlvnu bezbjednost, za sp:rijeCavanje agresije, za :is.korijerij·ivanje ostataka faSizma, za uCvrSCenje i os.igui'anje demokratskih naCela. Sovjetski Savez_ 1 zemlje no-ve demokracije predstavljaju v'eliku i:nedunarodnu silu koja djeluje·na medunarodnu situaciju u interesu trudbenika cijelog svijeta. Pobjeda socijalizma u Sovjetskom Savezu i uloga Sovjetskog Saveza u drugcm svjetskom ratu i danas nadahnjuju radniCku klasu i narodne snage cijel.og svijeta u OOrbi protiv ameriCkog imperijali.zma. Pastojnnje progresivnog demokratskog bloka u svijetu na Celu sa Sovjetskim Savezom, koj:i. ujedinjuje napredne demokr.atske snage· sv1jeta j~ste sigurna garanci.ja za pobjedu demo1tracije i .mira u svijetu. · · N a8a zernlja u ovom demokratskom bloku preilstavlja znaCajan faktor u borbi pre>tiv -ne>vih patpaljivaea rata, protiv arilerickog imperijali.zma. IzgradujuCi · -svoju zemlju pod rukovodstv~ druga Tita'; najH narodi znaju da je svaki naS novi ekonomski uspjeh, svaki dalji lrorak u ostvarivanju Petogodisnjeg plana jak udarac neprijatelj:inla naSe nezavisnosti, neprijateljima demokracije i mira u ·Svijetn; Danas Jugoolavija nije, kao Sto je to bilo prije rata, okruZena zemljama lwje vode politiku su1wba i ra.zrnlrica. U g~vori k?je _ie Mar8al Tito u ime na8e vlade sk1opio nedavno s bratsJum SUSJedrum drZavama: Bugarskom, Rumunijom i Madarsk!om k.ao i ra~iji ugovori s Albanijom, CehoslovaCkom i Poljskom, uCinili su prekretnicu u medusobnim odnosima BaJkansk.G-Podunavskih zemalja i zemalj-a Istocne Evrope. Ovi ugovori predstavljaju cvrst temelj ~~· brat- , ske suradnje i medusobnog potpomaganja ovih naroda n CI!Ju ucvr- · scenja naTodne denwkracije u svojim zemljama. Ovi ugovori pred- 85 �stavljaju lzraz rij~senosti Balkansko-Podunavskih Ilal'O®, da mjesto . agrarnih prlvjesaka stvore od svojih zemalja napredne i priyredno jake, okonomski i politiClri nezavisne zemlje. Ovi ugovori izraz su i!vrste rijesenosti naroda ovih zemalja da ne dozvole lmperijallistima nikakav napad na svoju nezavisnos,· da se suprotstave svakom_ uvlaCenju svojih zemalja u imperijalistiCku igru, koja b.i iSla za tim, da im nanese teSku sudQinu koju ameriCki imperijalisti uz pamoC mon-3.rhofaSista u GrCkoj nanose herojskom grCkom narodu. Znacaj ovih ugovora velik je i po tome, sto o'PJ predstavljaju veliki doprinos opCem frontu mira, jak oslonac . snagama demQkracije i mira u svijetu. Tako snage demokracije i mira svakim danom rastu i jaCaju a naSi narodi u njiihovn sigurnu pobjedu unose svoj veliki doprinos. Mi smo. u ratu protiv fasizma stekli dragocjena isku~ stvi, upoznali mo6 jedinstva demokratskih snaga naroda i- znamo; Pa je jedinstvo najjaCe i najubojtitije oruZje u rukama naroda, koji se bore ~ pravednu stvar. H1storijsko :irskustvo je pokazalo da su narodi, koji su u borbi jedinstveni - nepobjedlvi. I zbog toga ce i svi-'planovi ameriCkog imperijatiZma propasti, jer je moe progresivnih demokratskih snaga svijeta, koje se cvrsto ujedinjuju u borbi za tra.jah mir i demokraciju, nepobjediva. UCvrSCujmo i d9.1je nepokolebljivo jedinstvo naSih sn.aga u borbi za konaCnu i veliCanstvenu pobjedu nad imperijalisticklm potpaljivacima rata. Neka u tom fron' tu mira zene Jugoslavije oeel'.cene u borbi protiv faslzma i lzgradnji nove demokraclje, budu jedna od sigurnih i aktivnih .snaga. Drugarice, prije nego !\to cu prijeci na ulogu koju je Antifasisticka fronta l!ena Jugoslavije od os!obodenja do' dana,s imala u politiCk-om, druStveitoon i priyrednom ra;zvitku naSe zemlje, a naroCito u vezi s ispunjenjem zadataka Petogodisnjeg plana, ja bih htje.Ja da se oSvrnem na razvoj antifaSistiCkog po·h.reta Zena u J-ugoslaviji, koji ce pokazati, da je danasnja uloga zena u zlvotu nase demokratske Jugoslavije logicni nastavak njiho·le bo•':le za demokraciju u staroj :Jugoslaviji i njihovog masovnog uceMa u narodno oslooodi· laCl!Joj borbi.. Joli prije rata u vrijeme pojave faSlzma, kada se u naooj zemJji stvarao antifas;sticki narodni front za borbu protiv nastupajuce opa.snosti fa.Sizma i rata, za borbu protiv reakcije, a za jaCanje demokratskih- snaga u borbi za oCuvauje ne~avisnosti zemlje, za njenu demokraciju, stvarao se i a.nt:ifa.SistiCki pokret Zena., On je ponikao na bazi oplienarodn<>g antifaslstiekog pokreta, koji je organlzirala i rukovodila nasa Komunilsrticka partija Jugoslavije, zene su se tada borile za svoju ravnopravnost, za pravo gl3.Sa, Sto je znaCiio Siroku mobiliizaeiju Zena za uCestvovanje u rijeSavanju nastupajuCih doga~ daja. One su se borile protiv reakcionarne i nenarodne vladavine, koja je vodila zemlju u rat. On~ su se borile za izjedna.Cenje nadnica. 86 "()().lie borbu pfutiv skupoce i · gladi, vodile · masovne akcije protiv odvodenja u logore i zatvore bo.raca, protiv fa.Si.zma, borile Se protivu uvodenja 1faSizma -u zemlji i njenog uptezanja u kola. fa.SistiCke coo- vine. Na programu antifasistickog fronta Jngoslavlje i u borbi za njegovo sprovodenje odgajale su se hil;ade i hi!jade zena Jugoslavije. Stotine i stotine stavljale su se u prv.e red!e>ve be>raca protiv fa5;zma. U toku narodno-oslobodilacke boroe, kada je na8 narod organiziraO i digao ll·stanak protiv okupatora, dogodio se krupan histo.. rijski preokret ·za naSe Zene . One su raVllJopravno, zajedno sa svojim narodom, sa najboljim njegovim. sinovima stupale _ u borbu protiv okupatora .. S~tine i stotine hiljada Zerui Jugoslavije borile su se najaktivnije kroz najrazovr.snije f·orme kako na frontu, talm i u pozadini. To ,le bila teSka, ali slavna bOrba naSih naroda, u l{ojoj su se ;:; Zene nauCile kako se t:reba boriti za nezavisnost. svoje domovine. One su se ooelicile u zajedniCkoj borbi. pokazale su nevi<'!ene prhnjere heroizma, koji Ce slu.Ziti pokoljenjima kao primjer samopoZrtvovanja i Jjubavi za svoj narod. ' Sa puno svijesti i saznanja stupile su na.Se Zene u redove bomca za slQ.bodu. One su znale da Stite svoju domovinu, svoju slobodu, svOju.djecti, svoje ognjiSte i bu'duCnost svoga naroda. Bor}>a za rav- --nopraVI'IDst Zene postala je sastavni dio borbe za slobodu i nezavts.. nost naroda, za stva:ranje nove Jugoslav:ije bez ugnjetaea i reakcije. »Nije u historiji covjeeanstva bilo nijednog velikog oslobodiIaCkog pokreta, a da u njemu nisu ucestvovale zene trudbenice. :Zene trudbenice, najpotlacenije medu potlac'!enima, nikad nisu ostajale i nisu mogle da ostanu van toka velikih osloba<lilaCkih poltreta. Oslobodilacki pokret robova istakilo je, ka,o sto je poznato, stotine hiljada, velikih mucenica i junakjnja. u redC>vima boraca za oslobodenje kmetova stajale su desetine hiljada zena trudbenica. I nije nli.kakvo Cudo Sto je revolucionarni pokret radniCke· klase, najsn.aZ- niji od svih oslobodilackih pokreta ugnjetenih masa, privukao pod svoju zastavu mi!ijune radnih zena«. (Staljin) _ To, sto se zena. od prvog momenta osjetila kao ravnoprav'ni cinilac u odbrani svoje zemlje, mogl<> se dogoditi samo u taltvom oolobodilackom pokretu kao sto_ je blo na8, pokretu na Cijem se celu nalazila Komuni:stiCka partija, koja je organizirala sve patriotske, rodoljubive i, progresivne snage u borbi za nezavisnost i slobodu svoje zemlje. Takva polltilia, koju je vodi!a naSa Partija,, omoguliila je da se pod zastavu oslobodi!acke borbe okup·e hiljade zena na frontu i p<>zadini. Ujedinjene u Narodnom frontu sa svim napred'Pim demokratsldm snagama zene su stvorlle snaznu o~ga'Pizaclju AntifaSistickog fronta ~ena JugoslaV'ije >koja je odigrala znaeajnu ulogu u toku rata, ll8.I'Oi!ito u borbi za sredivanje pooadine i za pomoe �voj.Sci, a-takoder i p6slije ·rata ri -bOrbi--za- obnovti. raz.Oreile ·zemlje«. (llilas). U toku rata Antifasisticka fronta zena Jtigoolavije dobila je za svoju ·organizaciju forinu, a prva Zemaljsk_3.-koilferericijii decembra 1942. godine organizacibno je ujedinila AntifaSistiCku frontu Zerii · u Cttavoj" Jugoslavij!i. Cilj naSe ·a.rg_a.nizacije bio-_ je da orgariizaci-ono poveZe najSire mase Zena, da -joB viS~. uCvi'sti jediristvo med:u ·njhna, da organizira jos vecu i siste=tsku pomoc N arodno-oslobodilaCkoj vojsci, da ih joB viSe aktivizira u izgradnji narodne vlasti i da razvije poli~Cku svijest, Zena -s ciljevima nai'Iodno~oslobodilaCke borbe. Iz- ovoga se, drugarice, jaeno vidi kakav je znaCaj .i kakva je uloga AntifaS1stiCke fronte Zena. hila .i u oslobodil8.Ckom ratu.· Anti~ faSilstiCka fronta Zena uvijek se rukovodila i bila krvno zainterOOova~ na na rijeSavanju goruCih pitanja zemlje i naSih naroda. Poslije oslobodenja zemlje AntifaSistiCka- fronta - zena· kao _·dio Narodnog fronta usmjerila je svu svoju aktivnost na rijeSavanju najaktuelnijih politiekih i · privrednih problema zemlje, na zadatke uCvrSCenja narodne .vlasti, produbljivanje i jaCanje bratstva i jedinstva naSih naro4a, izgradnju zemlj.e; koje je · kao osnovno; na Prv9m Kongr'esu AntifaSistiCke fronte Zena Jugoslavije, pred Zene postavio drug -Tito·. Ti zadaci postali su program rada na.Se organizacije. program na kojem smo niasovno okupljale Zene u cijeloj zemlji. Hiljade i hiljade zena prlstupi1o je preko svoje organizacije po prvi put u ;oov za rijih druStveno-politiCki Zi\1-Dt; Sto je PraktiCno zna.Cilo_ ja.Canje- jedinstv{l. naSih- snaga u Narodnom frontu, jaCanje snaga · naSe demokratske drZave. Kao ·sto se vidi, samopoZrtvovna uloga na§e !ene tijesno je povezana ·sa .svim etapama razvitka stvaranja· F'ederativne Narodne Republike Jugoslavije u kona.Cnoj bitci, u osfobodilaCkom ratu pi'otiv faSistiCkih z.avojeva.Ca, u -obnovi i privrednom razvitku zeml}e ukljuCivSi i prvi PetogodiSnj1 plan. UkljuCivanje najSirih masa Zena u svestrani Zi.vot zemlje, ~Ian i poZrtvovnost koju. one pokazuju u radu- na 1zgradnji zemlje vidno odra.Zava njihoVll svijest, njihova. saznanje da je-nova· istinska demokratsk.a vlast, nJihova rodena vl&st i!Z Cije -ruke su one dobile slobodu i ravnopravnost, da je Komuni~ stiCka partija na Celu sa drugo·in Titom njihova rodena Partija, lroja j-e :i:zvela Zenu i·z mraka i bes.pravnosti,. privukla · je druStvenom radu i vodi je svijetlijim putem buducnosti, Ravn-opravnost Zena i njihova najSira aktivizaciJa na uCestyovanju u druStvenom, privrednom i politiCkom Zivotu zemlje jeste jedna od naj<ZnaCajnijih osobina na.Se nove deinokratske drZave.- U Ustavu Federativne N arodne Republike Jugoslavije medu svim- tekovinama koje je_ narod za sebe izvojevao u slavnoj oslobo- . dilaCkoj borbi, ozak.onjena je ravnopr_avn~st Zena. 88 .. _._»~elle,,s1-!._-r.avnoprayrie s,-muSkarcima :u ·svim: obla£tima dr~v-:.. nOg-, p~iyrednoi i--dru~tveTio:p~litiCkog 'ziVotB.~- · - .- .. - ___ ·· ·. · · .- ·.-- -··. . -· Za jednak rad Zene imaju·pravo-_na jednaku_platu kao-i_mu$:karci i qZivaju p(}Sebnu zaStitu -u ·radno_m .odnosu«. DrZava ~~ro_C_ito S1:i~- interese:_-majke i- djeteta,_ osnivanjBm porodiliSta, obd~ta J placenim 0<1sustvom prije i poslije porodaja«. NaB. Ustav-_nije. pusta. deklai-acija;. :kao _·Sto je to sluCaj. u svim· zemljama ·gdje narod nema vlast u svoiim rukama' i gdje- nema realne baze za ostvarenje demokratskih prava naroda. _U _cjelokupnom Zivotu zerolje- Zene potpuno kor~ste svoja politiCka prava, _·prava ravnopravnog gradanina. N a izboriroa biraju i narod- njih bira u sva predstavniStva. One se. nala.ze u odborima Narodnog fronta, uzimaju veoma_ va.Zne funkcije u drZavnoni ·aparatu, u priyrednim preduzeCima, prvi put u svojoj historijt Zene s-u postale_ sudije i presuditelji. Clan Ustava o ekonomskoj ravnopravnDsti Zene ima realne uslove orstvarenja.- Tim Sto se vJast nalazi u rukama naroda, Stc se u njegovim rukama ~alaze ekonomske pozicije, Sto planska privreda u_ zemljd. znaCi osnov za .ostvarenje cijelog, bogatije.g i kulturnijeg Zivota naroda,_ stvaraju- se svakim danom sve viSe i ekonomsk.i uslovi koji Zeni omoguCavaju jo·S Sii·e i svestranije koriStenje njenih -prava. Razvoj industrije .u PetogodiSnjem. planu otvara Siroke mo~ guCnosti za oslobodenje Zene od kuCnog rada, za njeno ula.Zenje -u privredni .Zivot. Za ve1iko poveCanje broja industrij.skih radnika, kako _to. zahtijeva PetogodiSnji plan, Zene predstavljaju naroCito za neke grane ,industrije va.Znu rezervu. VeC na kraju prve planske godine, mi mo.Zemo kon.Statirati pojaCan PI'iliV Zena u industriju. U Narodn~j R_epublici Hrvatskoj na primjer broj -zena u industriji poveCao se za_40% U odnosu na 194"U. godinu. ~en~ su postigle znatne u·spjehe u pogledu ,njihove struCnosti. U srednjim i struCnim Skola.ma n8..laZi se na 'primjer 33,% Z.'?na, u rii.Zim 5_90/ 0, a nesumljivo je da Ce medu 400.000 novih kvalifikovanih radnika, koj'i ce 'U toko PetogodiSnjeg plana uCi u razne grane indus-trije biti i veliki procenat Zena. Pitanju materinstva naSa drZava posveCuje velik_u paZnju. ~ene _ koje. su zaposlene veC od C!Sloboctenja naSe zeinlje uZivaju ·pored godiSnjeg odmora p1aCeni dopust od Sest :nedjelja prije porodaja i Sest nedjelja po1slije porodaja. Kod _ nas je do sada za nepune tri. godine poslije oslobodenja u uslovima ogromne razruSeno•sti k·oju nam je okupatpr ostavio, podignuto 173 obdaniSta sa 6.771 djetetom, domo· va, interuata za preds!mlsku djecu 183 sa 16.399 djece, 366 dackih · domova sa 31. 195 daka i 100 dam-ova za ,uCenike u · privredu sa 6.371' djetetom: 200 oporavilista i 100 pjestovaliSta za 36.177 djece. p,odignuto je u ovih tri godine 19 jaaala i sedam materinskih domova. Kad _:. . znamo, da je n starc>j Jugoolaviji bilo svega 29 d<>mova sa 1.455 djece 89 �i 1!). Clom,wa Z<l. defektnu je ucinjeno na tom polju. djecu, oo.da. moie11>0 d<l ocijen.imo )r.oliko Kulturno-prosvjetn.Qm podi-zanju Zene, kao predu·slovu za njepuno uCerStvovanje u svim granam~ druStvenog rada, postavljeni su kod nas cvrsti temelji. P~osvjetne i kulturne ustanove dostupne su ·najSirim masruna naroda, osnov:rw .Sl~olo'Vanje je obavez.no i be<Splatno. Petogodiiinji plan postevlja likvidaciju nepismenosti u naiioj zemlji, Sto je- za Zene~ lwje su ranije viSe nego muBkarci bile zapostavljene u pogledu p~osvjecivanja, od velikog znacenja. 0 reali«irapjli pro~Svjetne politi.ke naSih narodnih vlas1i gov'O·ri medu ostalim i cifra koja kai:e, da je od 1946. godine do juna 1917. godine opismenjeno 402.730 zena. llQ RijeSenost i QdluCnost u Odbrani tekovina narodno-oslobodilaCke borbe, za izgradnju zemlje, Zene su narcCito snaZno, manifestirale u predizbornoj k3.mpanji 1945. g()dine i izborima za Ustavotro~u skupStfuu, koja znaCi krupSn korak u politiCkoj aktivizaciji Zena, naroCi1Jo na selu, gdje .su. propali svi 'pokuSaji reakcije koja je ra~ Cunala na njihova zaostalo-st. Procenat uCeSC.a Zena na izborima nije 1 zaostajao iza opCeg procenti uCeSCa naroda, a u mnogim krajevima Zene su l000/0 izlazile na izbore. lsto t8.ko bilo je njihova uCeSCe na izbOit'ima za skupstine Narodnih Republika. Zene su pokazale zivi interes na tzborima. za N:a:rodne· odbore. Ti izbori bili su ujedno f izraz porasta Z.rel•osti i Sp()sobnosti Zena. da uzimaju sVe veCeg uCeSCa u upravljanju drZavom. KarakteristiCn() je da je na i.zborima za nijesne, gradske i kotarske narodne odbore i~abrano u svim re~ publikama Federativne Narodne Republike Jugo,.lavije 50•;0 viSe zena,, nego sto je to bi1o 1945, godine. U ostvarenju .zadataka .narodne vlasti Z.ene su davale punli podrilku, kalm u borbi protiv ~peltulacije, erne burze, otkupu polj.oprivrednih proizvoda, sabi.ran.ju poreza i u svim d.rugim mjerama na~ne vl,.sti. Obnovi i-izgradnji zemlje, i«Vl'Senju Pe1»godiSnjeg plana, stotine i stotine hiljada Zena u akeijam.a' N arodnog fronta dale su mi~ lione radnili sati, materijalnih &redstava od o.g.iomne vrijedn.ooti. Snainu potvrdu takmiCarskog duha i radnog elana pok;azuje m.asovno udarniStvo zena u fabrikama, tr prvom polugodiStu 1947. godine procenat udarnica bio je 25,83%. U odnosu prema muSkarcima,- udarnicima, Zena .ima sve viSe i njihov procenat stalno rwste. • Dobrovoljno _maSovno uCeS6e na javnim radovima dobija na-. roOito u prvoj go<lini Pe1»godisnjeg plana sve organizovaniji karakter, Taka na primjer u b<>ku 1947. godine na do)>rovoljnim radovima u N~odnoj Republici Srbiji radilo je 735.559 ~ena i dalo je 6;74S,f51 radnih sati; u Zagrel>it na iz:gradnji Autostrade brabrtov.> i jedinstva 404.337 ze~ dale su 1,204.597 radnlli sati; U Makedonij;:· su u i~toj godini zene dale na javnim radovima 750.272 radna sata, a na ispunjenju lokalnih radova Nwodnog fronta radilo je 70.779. zena. Zene Crne Gore dale su na kolektivnim poljoprivredninf rado~ vima 1,022.014 radnih sati, a n raznim akcijama N~odnog fronta ucestvovalo j e oko 100 hiljada zena, . U vezi s PetogodiSnjim planom Antifa8isticka fronte zena razvija Siroku aktivnost za uvla.Cenje Zena u· razne gran~ industrije; dje_IujuCi na njih u pravcu stvaranja ljubavi za nove poolove, nova zvanja i podizanje njihove struCnosti. Mobilizacija zena se,la za ispunjenje sjetvenog plana, plana otkupa itd. dopunjuje se dan.a,s pojacanom mobilizacijom za njihova uvlaCenje u zadruge, za njihovo plansko i organimvano uCeS.Ce u .:. velikoj akciji Narodnog fronta - izgradnji zadrn•nili domova. PonwC m.aj·ci i djetetu, blisko na.Si.m Zenama zbrinj3.vanje ratne siroCadi, naroCito odmah poslije osjobodenja, bHa je glavna briga i zadatak naSe Qrganizacije. Zene su pokazale in.icijativu i r_a;zvijale najrazHCitije forme u pomoCi djepjim ustanovama. Od pomoCi ratne sirocadi to pitanje se prosirilo i na brigu o majci i djetetu uopce, Veliki su se uspjesi postigH u proovjetnom radu s Musliman' kama, jer je on bio prvi korak njihovog stupanja lz mracnog zivota resetaka I feredi:e u nov s1obodni zivot koji ih sve viSe i vise I>rivlaci, Samo od 8. marta do danas na Kosmetu je na primjer skinulo feredZu preko 30 hiljada zena, u Crnoj Gori 6.400 itil. To je najjaci dokaz k~o ist.inrska narodna vlast podiZe i uvlaCi u opCi Zivot zemlje i najzaostelije mase. Ucesce u privredn<>m i'ivotu zemlje, ispunjenju Petogodisnjeg plana u iz.gradnji socijalizm.a, pod.iZe s.vakim danom sve viSe Zena. U tom radu sve jaCe se izra.Zava novi lik Zene Jugoslavije,. 1ik dosljednog borca za slobodu zemlje, za ilzgradnju socijalizma u njoj. PoZrtVovnim uCeSCem u izgradnji i jaCanju svoje demokratske zemlje Federativne Narodne Republike Jugoslavije i aktivnim zalaganjem na -pitanjima mira i demokracije u svijetu, .A.ntifaSisti~ka fronta Zena, Cvrst je .stup Medunarodne demokratske federacije Zena i daje svoj pun prilog u jacanju demokratskog antfunperijalistickog fronta u svijetu. Objedinjeni u narodno.,oslobodilackom frontu na Celu sa drugom Tit-om, naSi narod.i proSli su teSko 1skuSenje oslo~ bodilaCkog rata, i i•z njega izi.Sli ·S izvojevanom historiJskom pobje~ dom. Narodni front okupljao je u toku narodno-oslobodilacke borbe sve patriotske i !'lodoljubive snage u borbi za Cast i nezavisnoat zemlje. Nako-n· oslobodenja Narodni front pnstao je CuvaT i:zvojevanih 91 �tek<>vln~ narod:no-oslohodiJa?l<:!> oorbe, organizator privredlie. ohllo'Ve' i · ]igi-adi!je.· zeiDije, :industriializacije i · elektriflkac;Je; .. mobil\Zati>f iuijSU-ih_ ~~ ~irod3:_na ja.yrS~nju z_adataka Petogodi~nje·g- piana~ DiU-: gLKon~es_ .Narodnog. fr9uta_.:poka.'Mi10 jed-a nema'i .ne-·moZe--bitf-u'na.Soj ~mlji itikakve droge po.JijJCke organizacije koja bi mogU1 ti.· talilo sirokom obimu .da oJ>jedini sve pozitivne stvaralacke snage llaSih llal'\lda. na djeh1lzgradnje. na8e zenilje, na djelu stvaranja ·sre&te b1lduenosti naSim narodima. N a II .Kongresu jos jednom je potVrdena volja nasih naroda da ostanu CVDSto ujedinjeni u Narodnom frontu celu s drogom Titom i KoMunistickom partijom. na Danas je- naS narod usmjerio sve syoje snage za uCvrSCenje izvojevanih pobjeda.. Nesalomljivu volju,_ energiju i inicijativu koju, ispoljavaju ·naSi !judi u radu moZe ispoljiti ..santo onaj narod, koji je osjetio Slobodu i postao gospodar u svojoj zemiji. Danas se_ jasno .vidi, da samo ona -zemlja koja ide putem istinske demokracije, putem mzvitka socijaliizln.a moZe i u stanju je, da osigura brzi napredak zemlj.e;_ da je -s:amo takva uprava zerillje koja u ·.Sebi sjedinjuje -inte~ _rese -najSirih narodnih m.asa grada i sela, koja je neraZd.Vlojna i krvno vezana sa svojim narodom, S'posobna da Otrgani!Zira ·i ·i'ukovodii takvim -~and1oZnim- radom k-oji se sprovodi u ri.aSoj zemlji. >>Kada je vlada pravila projekt Petogodisnjeg plana ona je, razumije se, imala u vidu Cinjenicu da Ce taj veliki plan za ekonomski napredak naSe zemlje ·biti moguCe -o:stvariti blagodareCi pO~ stojanju N3.rodno.g fronta, oslanjajuCi .se na rad i polet naSih -na rodnih masa. Izvrsenje PetogodiSnjeg plana - to je velild aLi teZak zadatak, Cije ostvarenje zahtijeva najve-Ce zalaganje Narodnog fronta« - kaZe drug Tito Nema sumnj'f da su naSi narodi s prvim P.etogod.if-njim. planom stupili na .no'Vi p\{t razvLtka naSe zemlje,. na put lwnaCne bitke za savladivanje i likvidaciju _Zaostalosti stare i nenarodne Jugo.&lavije, na uC:vr,SCenju na.Se slobdde, politiCke i ekonomske nezavisnosti. N aSe narod.ne _ma,se veC dan as vide Sta z.a njih znaCi planska privreda. Plan svakodnevno uvlaOi nove i nove .stotine ljudi. U .naSoj zemlji, gdje tru.dbenici rade za sebe, za Svoju domovinu1 za P,ogat· stvo -0itavog naroda, a ne za eksrplo'atato-re i kapitaliste, r-sui je postao djelo easti, ponooa i heroizma. . 4 Drug Tito u ..svom govoru o Petogodi~njem planu na zasjedanju skup8tine FNRJ dao je program privrednog i kulturnog ra.>vitka naSe zemlje. »Ostvarenje ovog PetogodiSnjeg plana potpuno Ce pre· obrBIZiti na.Su zemlju. To znaCi da- Ce naSa zemlja postati ne samo moogo bogatija materijalnini dobrima, nego Ce ta materijalna dobra omoguCiti br:zi razvitak. Im.at Cemo ne -sam-o mnogo viSe raznih fa~ brika,_ rudnika, Zeljeznica, r~nih maSina, dobrih k<omunikacija, ra.zne 92 . stO~e iZi'IJ1otni-h_namirnica, .vee _Cemo-jmati -f_niliOgo' vi.Se·+~ll_fii· ~k~l~: sr8!4tiih Lvisokih,.raznih naucnih ustanova; ohnovljenih seli>i gT;.. do~.itd. Stvoritce se ujedno uslovi za laksi dalji svestranijfrllizc vitak.: Silno ce porasti bogatstvo naroda. Vee pri kraju pete g(){iine 0 vog Plana opci narodni dohotak sihlo .ce se poveeati. U odnosu na 1939. godinu igledat ce po prilici ovako: Opci narodni dohodak 1939, godine 13 milijardi, 1951. - 345 milijardi iii 139%. Dalje vri;iednost skupne materijalne proizvodnje bila je 1939. godlne 203 milijarde, 1951. godine 366,6 milijardi iii 180%. Savezna vlada s drogom Titom na celu dala je s prvim PetogodiSnjim planom jasne perspektive - pretv3.-ranje stare, ·privredno zaostale; polulmlouijalne Jugoslavije - u naprednu hldustrijsku nezavisnu zemljru, s kojom se postavljaju Cvrsti temeljf razvitka soci-jalizma u · na.Soj zemlji. U osnovi- naSeg plana najva.Znije je. to -Sto se bogatstvo zemlje rudnici, fabrike, banke, S-unie, _saobraCaj i drugo, nalaze u rukama na-rodne d.rZave, slu.Ze Citavom narodu za poveCanje bla.gosta.nja i m.aterijalnog podiZanja, Sto ~e maZe desiti samo u zemlji k.oju viSe ne sapinje kapitalistiCki jaram, u kojoj vladaju . nov·i druStve:rri odnosi. Vee prva godina PetogodiSnjeg plima pokazuje kakve je uspjehe p<>stigla nasa planska privreda. Vee prva godina plana poceta je uspjesno da rije8ava i rijesila je dio velikog zadatka Petogodisnjeg plana. 0 uspjesima prve godine plana najrjeCitije govore cifre na svim poljima naSe- dr.Zavne izgradnje, na svirn poljima naSeg druStvenog Zivota; U rudarstvu je na primje'r, kako to naVDdi dritg ·Tito u svom novo~odiSnjem govoru, plan ostvaren :r.a 104%, u 'industriji za -11 mjeseci- 99%, sliCni su rezultati u ·elektro~privredi, saobraCaju gradevina.mtvu i Pomorstvu. Plan sjetve ostVaren je .za 99,2%_ a bi-oj zadruga, poveeao se na 146,30/0 • Znatui uspjesi postignuti su u po· gledu prosvjete i ospooobljavanja struCnih kadrova u radio_ s1luZbi i ldnematograf~ji. Podignute su 6.63 djeeje ustanove i 127 raznihustanova z.a odrasle, a drZava je dala 4 milijarde_ 26 miliona 96 hiljada r 498 dinara za. podizanje socijalnih ustanova :i pomoC porodicama palih boraca i Zrta va faSistiCkog terora. 0 poboljSanju Zivotni.h uslova r"adnih ljudi govore: poveCanje prosjeCne nadnice za ·aka 20.,660j0 'i 1,508.087 radnika, namjestenika i cl"'!ova njihovih porodica koji su koristili plaCehi odmor, na Sto je drZava t.tZ razne druge povlastice dala 883 miliona 639 hiljada 990 dinara. Financijski rezultatd govore o tome da je naSa zemlja privredno ja.ka i da ona ima mogucnost "" ispunjenje svih planskih zadataka. 93 �'l Prva planBik.a godina, .rezultatima koji su u njoj ~gnuti dalaje odlucan odgovor svim neprijateljima u in~transtvu 1 kOO. ~ koji su klevetali na.S _plan, klevetali nasu zemlju 1 na.S· ~rod. NJuna smeta privredni ra-zvitak, politiCka i ekonomska nezav:snost ~ve Jugoslavije. Qui bi vise voljeH da mogu i dalje da vrse bestiduu · ekspioataciju na8eg nar-31da. Oui zale sto su po~)edom narodne v~":"ti :izgubili bog3.tstvo, rudnike, Sume, sirovine koJrma su ~podarili u staroj Jugoslaviji. Oni bi htjeli da ponovo zavedu sVOJ mon~pol ~ nasoj zemlji, radi pljacke narodnog bogatatva. Zbog toga om zas1- · paju na.Su demokratsku driavu )devetama, zb<>g to·ga om prave razne provokacije na na8im granicama. Uspjesi prve godine plana razbili au ave nade naSih nep~jatelja. U prvoj pJan,skoj godiui ojaealo je jos vise jedinstvo ~uih snags u Naroduom fr<>ntu i ispoljila se najevrsca rije8enost na81h ~~uih nu:sa da izvrse prvi Petogodilinji plan. U na8oj dem<>kratskOJ drza'?. nal"'d je pos.tao gospodar, vl~st se -nalazi u rukama naroda. Nas1 , narodd imaju Tita, iskusnog i provjerenog borca, koj.i naSe narOO.e vodi pravllnim, lenjinsko-staljinskim putem. NaSi !judi odulievljeni Titovim planom cine oove herojske podvige na fl'lontu rada u i.ndustriji_.. na se1u u ~ogim. akcija~ u po.. disanju zadruznog zivota i drugo. Svuda se vodi nepok.ol~?lJlVa borba za ispunjenje Petog<>dilinjeg plana. Kotl nas ne postOJl UlJed~nsekt~r rada iz oblasti narodi:te privrede koji se ne bod za puno Irz.vrsenJe prvog Petogodisnjeg plana. Silna stvaralacka inicijativa' i radna aktivnost radnwke _klase, herojske i>mladine, zena i inte~gencij~, s~ naSih ]judi -~~a 1 sela, nasli su svoj j,zraz u zalaganJu na IZvrsenJ~ P~togod1s~Jeg pla~. Takmicenje koje je obuhvatilo sve sektore nase dJelatnosti pretvorilo. se u stvarui svenarodni pokret. Uspjesi i iskUJStva prve godine pla~ garancij"; ~u 'aa ce naSi narodi U tekuce cetiri godine plana USpJOSllO !Spumti SVe zadatke izgradnje socijalizma i ostvarenja uslova za bolji zivot. ogroman doprinoo koji je naSa. OTganizacija do~ad~ a ~roCi~ u toku prve godine Petogodisnjeg plana, dala na 12gradnj1 ~ase zemlje, govoo o tome, da je organizacija Antifasisticke fronte ze~ spre.mha., . da primi na sebe i da · ispuni sve ~ne n~ve ~tke ko~e pred nju postavlja dalji eloonomski i kulturm razVItsk nase zemlJe. Odlnke II Kc>ngresa Naroduog fronta Ju,goolavije obavoo~ju naSu o.rgani'Zaciju da sa joS veCom enei-gij-om, aktivizirajuCi najSue mase zena. pristupi daljin! zadacima. Ispunjavanje:'?' till ~~~ na8a organitzacija, kao dio Naroonog f.ronta JngoslaVlJ•; dopnm~ ce uevrscenju N arodnog ironta i jedinstvu naSih narodnili snaga. fl Y • Pred nas':' or~a~ciju postavlja se kao jedali oo vaZuijih za,. dataka masovm politick! raa. medu zenama. On treba da nam sluzi . kao sredstro mobilizacije stvaralaCke. aktlvnosti Zena _ STed.stvo za. ·' podizanje njihovog po.JitiCkog saznanja o odgovornost/ prema zatlacima kaji su postavljeui pred Citav nas naroo. Zadatak na8.e orgauizacije jeste da svakoduevno kroz stampu · preko sastan.~~- i konferenc_ija objasnjava veliki zadatak, koji j~ . pl'Vl PetogodiSnJl plan postaVIo pred narode na8e zemlje. Svaku nailu · zen';:. tre?a do':e:'ti do ~nanj": da ispunjavanje PetogodiSnjeg plana · znam pnvr~m r -~ulturru razVltak naSe zemlj~, poveCanje na.Seg '(>o.; gatstva, "~SI~r~nJe b?ljeg i imuCnijeg .iivota naSill ljudi grada i sela, · da u~vrsce':'Je 1 ~azVItak na8e privrede predstavlja garanc!ju na§e ~ezaV1;~n~st~, d_oprmos snagama demokracije u svijetu u borbi protiv nnpenJallstiilklh potpaljivaca novog rata. Organisacija Antifasisticke fronte Zena treba da. uCini. da svaka naSa Zena bude obavje.Stena o medunar"?"oi situacij~ o snazi i borbi demokratskog bloka u svi1 jetu, o. dopr:no::m na.Se zemlje u jaCai1ju demokJ;atskih snaga u borbt za traJan m>r 1 tako dalje. . . Rezultate. i uspjehe prve godine Plana treba sto Sire populariza-ati I. pokaza.ti Sta je ':'aSB zemlja dobiJa samo U toku prve godine Plana 1 kako ce sve to lZgledati na kraju Petoljetke. _Mi n;t·oramo._znati, da se naS prvl Petogodi,Snji plan ostvaruje napo-rnna 1 upornom borbom svih naSih ·Ijudi za izvrSenje velikih zadataka Plana. NaSe Zene mo·raju znati, da se na.S Plan ostvaruje u procesu barb€ ~a svim t_eSkoCama i da se sve teSkoCe i- prepreke ne mogu(savladati bez aktivnog uCeSCa najSirih narodnih inasa bez punog iskoriSCa:anja, svih narodnih snaga. Ispunjenje Petogodi~njeg P~ pred~~VlJ.a krupan korak u borbi za izgradnju socijalizma u nas?J zem~JI 1 zbog toga se od · svih naSih ljudi u prvom redu traZi ,~ savJestan 1 Castan odnos prema svim sv!)jim obavezama i zadacim.a. Cio_ r;arod, a prem_a tome· i Zelle, rrioraju se jOS upornije truditi na ub~zanJ?-. tempa podizanju narodne privrede. U vlsokom tempu i savladivanJu svih prepreka i teSkoCa na svim sektorima rada u industriji, u poljoprivredi kapitalnoj · izgradnj!i u lokalnim front'ovsk· k ·· d • ' un, a _mJama, u ~a ~nom pokretu, u sve veCem i svestranijem poveca~~u pro?uktivnosti rada utvrden je i kljuc nasih uspjeha ll lZ?rad?JI zem_IJe, ..~bog toga m.i moramo uporno i sistem·atski objaSnJavati znaCaJ nas1h dneynih zadataka u svim oblastima rada. Osim · :oga, sva~u mjeru na.Se narodne vlasti moramo i politiCki objasniti, Jer ..nam Je .t~ -~redstvo za jo.S Sire i masovnije· okupljanje Zena na · drustveno-pohtiCkom radu. Bila bi nepravedno ako bismo dozvoHll da Zene, koje- sa pu~? PC:Stovanja uCestvuju u izgradnji naSe zemlje SVakodnevrum angazm:-anJ.em u sprovodenju mjera .na§e drZave, ne 95 �,,/ shvate u potpunosti njihov poliiicki znacaj. Stalnim politickim radom postiCi cemo da se kod zena· jos viserazvije i pojaea Qna Jjubav i elan kOje one -Uitose. u svaki pasao.. · Drugi zadatak nai§e arganizacije .jeste mobJliZacija raspolo~ive radne snage za no.Su indu~triju. ~ene predstavljaju znacajnu rezervu radne snage i zbog toga je ~edau od prvih zadatakP.. n..Se organizacije ll!ktivna i organizirana pomoc na rijeS..vanju <>Vog pitanja. Nesto viSe od 200j0 Zena zaposleno je u · industriji, od toga procenta najviSe otpada na tekstilnu industriju, Sto znaCi da vrlo mali broj, skoro neznatan, d<>lazi na druge industrijske grane. Ovo nam gov<>ri o tome, koliko je ranije Zena bila zapo1stavljena u odnosu na njeno struCno podizanje. I baS zbog toga, xrd moramo nastojati i biti uporni u rije5avanju ovog problema. U t<>ku naseg Piana treba da se strucno ospose>bi 400.000 novih radnika. Od ovoga broja, sasvim je jasno, veliki procenat predvida Zene. One Ce moCi da zaUJZmu mnoga mjesta u raznim granama industrije u koje u sta~oj Jugoslaviji nisu imale pristupa.. / Usko povezano sa pitanjem· uvlaCenja Zena u privredu jeste dakle i njihovo dalje strucno uidizanje. Kao nail da.lji korak u tom pogledu treba da bude briga da uposlena zena ne ostane zauvijek obiCan radnik, 'veC di ona preko s truCnih kurseva, koji se u svim preduze·C.ima od.rZavaju, stekne onaj struCni minimum, koji joj je potreban na putu do kvalifikovano,g radnika. Treba, pri svem ovom shvatiti, da izvrSujuCi ovaj z-adatak, popun~aVajuCi radna mjesta noVlom syjeZom radnom· shagom :hz re· dova Zena, mi izvrSavamo obaveze i duZnosti prema naSoj drZavi, a s druge strane, ukljuCujuCi Zene u prodzvodnju nii ih Cinimo ekonom· ski samostalnim i time u prav.om smislu ravnopravruiro uCesniC.ima u -.lzgradnji zemlje. Ulazak zeua u privredu postavlja pred na.Su organizaciju problem organiwvanja joS Sire mreZe djeCjih ustanova,_ jasala i obdaniSta. NaSa -~rZava preduzima mjere u rijeSavanju ovog pitanja, ali no.Sa organisacija treba da daje inicijativu da bude prvi pomoCnik drZave po oV1om problemu. Mi nioramo pomo6i Zeni majci, da nesme. tano radi i stiCe nova znanja. Zbog toga na~e socijalno-zdravstvene sekcije ovo pitanje treba da postave kao teZiilte svoga rada. Pitanje djeCjih ustanova nije tako pr:osta stvar, osobito kad se uz.me u obzir Cinjeniea da su one novina u naSoj zemlji, jer se u staroj Jugoslaviji uopCe niko nije bavio ovim pitanjima. Zbog toga naSe ocganizacije treba ovo pitanje da proucavaju, osobito kad se radi o davanju kon· kretue pomoei od strane nase organizacije. · TreCi krupa.n zadatak naSe organ,izacije predstavlja rad sa ze. nama na selu u ovoj f<>Zi razvitka nase zemlje, kada postav!jamo pa- 96 .¥, faJelrio '·:sa incluS·hijaliZS.cijom i _relOOnst.nikciju _miSe_ ·-_P<>lj.o.J?rLVr~de. · Treba ~Ciniti sve da Zene .sehh lwje_·su_ u t.oku rata.izvi'Sav,ale mno:ge i l(rn.p)l~ zMa.tke ·na frontu i ti po~Zadini, postaD.u dana.s syijesru-. nosi.. lac zivdta na selu koji predvida Plan razvitka nase zemlje. · Za.druge kao najpogodnija organizacio~a for1Ila no.Se poljopriv;e~~-,. ~i: Ce_ n,:ijb? !je ·~jesto i naj?olja Skala pteko koje C'e Zene joS s1ln1Je ucestvovatl u CJelokupnom ·privrednom Zivotu preko koje Ce on~ r~jeSava:_i svoja goruCa pitanja i najliolje osjetiti sve· predrtosti, · koJe 1m pruza nova demokriltska drZava. Masovno upisivanje Zena u zadruge, n:fihOvo organiz:ovanj-e ua konk:etnim .zadacima, koje preu.zimaju zadtUge i Narodni front, kao sto _ su lzgra!fnja zadruZnih domova, izvrSenje obave.za primm zadrugama, njihova angaZovanje u-·privrednim mjerama, kao ·sto su razne vrste otkupa i taka dalje - .sve je to zadatak naSe ·orgaTiizacij.e na· selu. . Neposredno ve~ano ·za izvrSenje sVih ovih zadataka jeste. pitanJe kulturno-prosvJetnog po~izanJa Zena uopCe, a pogotovo Zena na sel;t. ~?red analfabetskih teCajeva, CitalaCkih ·grupa- koje smo do sa~ ~au- kao osnovnu fOrmu, pitanju prosvjeCivanja -Zelia m~ u dalJem radu, moramo priCi mnogo Sire 1 sa mnogo i mnogo · razno;. vrSnih fermi. N~ka nam iskustva i uspjcsi koje su- naSe organizacije postig~e ?reko raznih ~urseva za Zene·· (pCelarskih, mljekarkih, povr.. tlarsk1h 1 t. d.) posluze kao putokaz u tome kakve su forme rada najbliZe ZenLi kakve koristi donosi ovakaV rad u una.pl-eUiVanju njenog domaCinstva i nje same. · S~ .spomen~ti zadaci nisu zadaci samo naSe organi.zacije. Oni su sadrzaJ Plana Narodnog fronta, ali na nama je, da mobiliziramo do maksimuma na.Se Zene, da postanu ak.tivni borci za njihova izvrSenje. NaSa organi·zacija _ima joS niz pitanja _koja i nadalje ostaju v~oma .vaZna. l~vrSenje zadataka kapitalne izgradnje, rad n8, ispunJavanJu lokalmh planova Narodnog fronta ostaje i dalje posao na kome ~i moramo uCin.~ti mnogo, p_qCev od najsitnijih ushiga do najkrupmJih poslova, kOJl budu postavljeni: u toku izgradnje. Narodni front se sa puno vjere oslanja na naSu organizaciju, jer je Ona u ovoj godini na mnogim mjestima bila nosilac aktivnosti frontovSikih organizacija. · ·Na ovom mjestu moramo se dotaCi i nekih pitanja po kojima ~u naSe .ze~e najodgovornije. Drug Tito viSe puta, obraCajuCi se ze~am.a, lStlc~o je kao naS najyaZniji zadatak odgajanje djece, od .. gaJanJe novih pokoljenja u duhu tekovina narodno-oslobodilaCke , borbe. Be:isumnje, nema Casnijeg ni plemenitijeg zad-atka koji treba da izvrSi naSa organizacija od ovoga. OdgajajuCi naSe Zene- u duhu , naSe dem~kratske drZave, mi Cemo im pomoCi u odgoju njihove djece, · 8. mart 7 97 �u duib.u novog- patriotizma, Ijub~vLprema svo_me narOOu, u dlfhu nove; ·. Tito:ve Jugos)~yiji:i Us)to pi}vez.aP:6 .M.oviii'j \j~ste ,; brig,l'za! AAril<>v~ ~ i djeeje kuhinje. Ova briga ne J;re)>a da se ogleda samo u pribavljanju materijallrih sredstat"'L,, <>~ .w<mi. .biti .s',lestrana: pd.n11jsitnii~.brige za nj-ihove prostorije, QO>'Zivota: U. 'nJimafMi' m,OramO. 'hasu· ~moe· · viSe skrenuti na novu stranu Zivota u dOmovima. Treba !"aiZnim pa~ tr<>natoma' Sl\abdijeY,ti d9<Il!9Ve· biranim kujigama za edg<>varajuci twrast d~,?Ce, djeCjom Stampom, igraCkama, da bi djeca u domovima imaia-:1"ados4ul_.Zivot. Ukloniti:_ka~nSiki izgled naSih domova, pomoCi odgojlte!jima·U Qdgojn.om zadatkU _,-, t<> je ·du.Znost nase organ>zacije u ovoon peripdu, Ovo su, u najgrubljlm crtama izneseni, neki ed za-. dataka naSe ·organi-za·cije. No o~i Sill svakako mnogo raznovrsnij1 na _ tereriu. Svi oni zahtijevaju okupljanje jos veceg br<>iil Z,nai njihpvu · jo5 vee,., sjstematslt:u J plans]<u aktivlzaclju. NaS8'' zene·.:mf: ·£e u ~-- reciovim.a'· boraca za i&P,ttllJ.avanje TdtoYog Plaria, one Ce dati sV:U: svoju snagu, energiju, za :djeliO pro:. · cviita 'sv'oje· rodene zemlje. pa . ~II Kongres AFZ-a Jugosl~vije! Dajmo sve ·na5e snage za. ostvarenje ·Prvog PetogodlSnjeg plana! Zi"iio ·N"-rodni f-ront :roda .)"u.goslayije! opeenarodna politicka o·rganizacij'a .na· Zivio :ruko,;<>di:lac i O<"ganicza.tor nasih pobjeda marS!>! Jugosla'l'ije JO!Silp Broz TitO! I t! ·Rez.ultati · rada .· A FZ-a ..r ·. neki .. ·~ organizadoni problemi (REb'ERAT VANDE N.OVO$EL) Od I. ·Kongresa AntifaiiistiCke fronte Sella do dallas, AF2 je : dao 'ogrC>man udio u ~ri!enju zadataka, koje je Narodili front postavljao pred sve narode Jugoolavije, koje je nametala potreba . brze obnwe onog lito je p6ru.Seno i dalja izgradnja zemlje, podizanje privrede i stvaranje blagostanja za radne !jude. Rad AFz-a u poslijeratnoon periodu i ka.Snije, u vriieme izvrsavanja Petogodiiinjeg piana, odvijao se na bazi programa i zadataka Narodnog fronta Jugoslavije; Nasa prgani:oacija uskladivala . je :woju aktivnost s potrebama zemlje, bila je mobilizator masa zena za akcije Narodnog fronta u naporima za .izgradnju .zemlje, pomagala je narodne vlasti u rjeliavanju najrazlii!itijih probleliiA i fadila na ku1turno-pr<>SVjetnom i politicllkom izdizanju zena. Kao sto smo u toku narodno-oslobodilacke borbe tralili i pro. nalwzili najb<>lje forme rada i pokretali hiljade zena na ispunjavanje glavnih zadataka za oslobodenje zemlje, tako. smo i sada, u poslijeratnom periodu .izgradnje i privredn<>g razvitka naAe zemlje, nastojali da uv.ijek pronademo najbolje forme rada, kako bi se Zene do kraja ukljuCile u op4i, Samoprijegorni rad na obnovi zem• lje i sto vise doprinjele izvrsenju svih zadataka, koji stoje J?red Citav.im naS-im narodom. u poslijeratnom periedu, kad :;·e pred citav narod kao najvaZniji zadatak postavljalo konacno organiziranje drZave i uevr.. scenje narodne vlasti, zene Jugoslavije bile su znacajan politiilki faktor u Narodnom frontu i znaeajna pedri!ka narodnoj vlasti u izvriienju tog zadatka. . lzborl za US>tavotvornu slkup5tinu, ed:rZani novembra 1945. godine, bili su prva poslijeratna manifestacija na5eg naroda, kada je do punog izrazaja dosla politicka svijest zena. Masovnim uce· seem na izborima, koje je u nekim krajevima bilo 100 procentno, Zene su jasno i nedvosmisleno dale svoj glas za Narodni front, z~ uevrscenje i dalje razvijanje tekovina narodno-oslobodilacke borbe, Na prvim izborima za US>tavotvornu slkup5tinu postotak zena n.ije zaostajao za opCim postotkom uCeSCa na izborima, a u nared .. nim izbGrima broj Zena gla·saCa stalno je rastao. Na izborima za Hrvatski sabor glasalo je 92,5% zena - glasaiia, na izborima za Narodne odbore 99, a po negdje i 100%. �.Broj .. zeJl!' izabranih u Navodne.odbore tal<<><ier.se. poyee~o. j~-- odliaz. pojJti;an_~, ~-C-~a. -?~na·_-M-_..-dr.Z?:xno.ni- i --Rrivr~nom. z1y~tu. rre,mlje."' ... : . . . .: . '•·· •. ·'• ·• . ·. . . . ,u Sleyenijj., ,u J:<arqcine <;>dlx>re ,izabrap.o .je,.. 1;61~. joe.Ji;>, u S!'biji 1,738, u Hrva,tsa;oj ,2.62Q,. u .Cmoj · O<>ri 18ll ,<ena. To P!IID iOvori, da se .zene sve viSe ospOsobljavaju __.zq. -razne drZayne-_- po~ .~love, .:da su-&_POS:Oblie ila: u d:rZavnom- a,para-tu- J _-4rugim ·.raznim mjesuiDB. zauz.mu- .rukovodeCi polo:Zaj. ·Ma-sovnim uCestvova:p.jem __ u sv.im podruCjtima privredhog"''.druStvenog ·i poUtiClkog Zivota izbijaju na·povrSinu-sve novi i novi·kadrovi Zena._Ali na-.ovom- putu nam ~toje joS .velilki D.ap~i_~_ .:N"aSa .o-rgani-zaeija mora pomoCi_ d;:L Zene _joS v.il'!e .u.cestVUJ.·u u naro.dno.j :;la:tt· da nj:h.ovo. uzd.izanie ide .up<Jredo . ..... .·.•. -sa_ razvit;kom. d~aye i --teZnjam -samih ~e-n~... - .• - . -- ' . ''::::o •• ' • ,,' . UCESTVOVANJE ~ENA U ARCIJA:VIA NARODNOG FRONTA Dalji rllzvitak naSe zemlje na ekonmnskom i privrednom polju, na.S prvi Petog'odiilnji pl~postavio je pr~ sve na.Se narode. nove zadatke, zada'bke naj¥eCeg zalaganja u naponma za ostvarenJe plana avih- narodnih sn·aga. _ Nasa organizacija uispjela je-da preko akc.ije Nal'!odnog fronta mobilizira Siroke slojeve Zena po pitanjima p'rivredDe. izgradnje i ·izvrSenja· PetogqdiSnjeg plana,_ i Zene su .se kon:kretnim_ radoon Cvrsto -vooale za front, one su postale &V'ijeslle duZnosti i Casti clana Narodnog fronta. U svom refe~atu na Drugo.m kongresu Narodnog fronta Jugoslavije drug BakariC· je rekao: »Za Zene se opCenito mo.Ze kaz_ati da dobrO sudjeluju u radu lokaln.ih organi~Zacija Franta. _Ima i t_a· kvih cTgan:zacija gdje su one glavni nosioci njilhove aik.tivnoslt-1«. U- Srbiji su ~ene u. akcijama; N3.rodnog fi-o-nta od 1. januara 1~4 7.. godihe, prema nepotpunim_ podadma dale ~a re~ula~i·j·i Jta: nala i rijeka,- podizanju Skala, domova kulture 1 mehorac.lJI .s:st miliona 748.151 radnih sati. U ogro,mnoj aktivno~ti, mnogobroJnim dobro.voljnim. radnim &atima, koje-su podizanju ne.Seg glavnog gra~a dale Beogradanke, naroCito s~ is.ti.Ce njihova uCeS-ce_ na gradevm~ skim radovima u·ljeto 1947. godlne, jer su tim rad<>vima sa 799.794 radnih satf·one pomogle na· podizanj,u stanova, Sto- je jedan od najvaZnijih problema grada. Na i.zgradnji fabrike ,maSina a.latljika. u Zelezniku n~roCito pri zavrS:ndm radovima, svakodnevno Je odlazilo na- stot.iri~ Zena Beograda .._Medu 15 hiljada frontovaca, koliko ih je samo jednog dana radilo na Zelezni.ku, bilo je oko 60% Zena. Visoka svijest ZagrepCankli pokazala &:e i u masovnom uCeSCu na 17.gradnji autostrade »Bratstva i jedinstva«, najveCoj a'kciji Na- 100 B r<ldnog' Ironta Zagreba; ·gdje su·'zene daie'·'1',204.5fJT 'radrilh sat! .. ;(}Jre- ·su··_ t~mo · radile "tf-:bi;igi~_a:ama ;i---.-radnim·;·,·kO!ekthi-ilri·a;:~:i i'Skoristavale svaki slobodni trenutak, kako bi svaka ·pojedina Zen~.-''·m:'O-'gfa. da. a~· ··&vOj .Udio .na:-- -tom .vel_ kOhf· dj_elU.·· . ~8.·_ 'taj · neiun~ran·:·:;i poZrtvo· van rad ·migi:adeno je· -z1atnom ZnackOm ·5oO-· Zeiia; srebtriom :.1.350, a<me'falnoin 3.340 zena. . ' Pre~- podacim~_- iZ- s.vega-:_20" -kotareva;- iene-"BO~ne i· HercegO~ . vine- dale su do sada u raznim akcijama Narodnog fro;n-ta 25,706.140 radnih dana. Na Sumskim radov.ima one su dale ·36.27·3 radiia dfl.na;_ na cl. .. SCeilju-·i pop'ravki bunara 632.000 ·radnih dana. ·Na radoVilna c"gla .. na:. kopanju zemljil" i. pravljenju eigli - 74.800 radnih; dana. Na p<>pravci i ciscenju puteva, na pravljenju novih .puteva '15;670.0J'O radnih Qana. Na poSumljavanju -156.800 radnih dana. gaScnju Sum-( skih pozara 24.000 radn 'h dana. N a Omladinskoj pruzi zene su dale 72.855 radnih dana. U brigadama Narodno.g fr<>nta Sarajeva, koje su radile na izgradnji ZE'ljezniCke stanice Sarajevo1 bilO' je prekO 90% Zeila. ·· ' · ·u- _8loveniji "u Posljed.nje vr.ljeme zene se sV:e ViSe uklju~uju. u racine akcije N arodnog f_rop.ta. U Ljubljani su .Zelle dale _ · .z.. za gradnju grada 188.700 dobrovoljnih radnih sati, a u radoVima je uCestvovalo 47.246 Zena. Na regulaciji rjeCice. Lijaka, stvaranju. plodne pozadine novo-o-sloobodenom kraju Gorice, ·Zene Vipavske doline su ~nnogo ui-adile. One su pomagale omladinskim radnim bri· gadama, 8. i same su uze1e uCeSCe u radovima na melioraciji. Na.. roCito su. se i-stakle na <lobrovoljnom radu lokalnog znaC~ja· Zene. ~Iaribora. Na terenu je radilo 41.000 zena i dale su 151:400 dobrovoljnih radnih ·-dana·. Zene ·-su za svoj rad bile odlikovane i dobile su prelaznu zastavicu. :l;ene ~akedonije su radile i na. te.Skim poslovima, kao Sto Je zidanje elektriCne centrale u V3.revom Selu,~·na raSCiEi!avanju rjet!· nag kor.ita u Bitolju, zatrpavanju moCvariSta u Skoplju. One oh· navljaju poruSena · i popaljena sela kumancivskog, debarskog i bi .. toljskog kotara. U nedjelji za izgradnju puteva organizacija Anti... fasisticke fronte zena Skoplja dala je 8.000 radnih dana. Medutim joS iina po5lova kojih treba da se prihv:1te naSe organizacije. Treba poboljSati seoska· gazdins.tva, raditi ria podiza~ nju higijenskog nivoa, uvodenju Stednjaka na mjesto ognjiSta, unoSenju kreveta u kuCe, kreCenju kuCa i tako dalje. U selu Smiljevu kotar De1llirbisar Zene su org'anizirale radne jedinice AntifaSistiCke fronte Zena i zasadile 1.500 strukova duhana. U Kavadaru Zene su sadile rnak porodicama Ciji su sinovi poa ginuli u ratu i onima, koj{ su na, odsluZ·enj-u _vOjnog_ roka. Gndski . od·bor AF.:2~a u Skoplju mobiliz;rao je Zene na iz.gradnji rezervoara 101 �zal .. gradskt-~vodovod .. ,z.ene su na_ -tQm- '.p9shi iskop~~e .IOJ)O? ku~nih metaraczenlije'.:L ustedje!e na>'Odridj ·Vlasti pol a llllliona · dina~a. Qrganizacija AF2•a ()me G<>re dala• je tokom ·1947. go~1~e na. kolektivnim po!jopr;vredni:m radovima. l,Q22,000 .•radmh sat.>, ·a na a.stalim dq])~:o¥olillin;> r<>dovb:n,a . iste. g(}dine • 97!'\.2&0 r.admh satJi. i~ne_,_·gu-·&Jtr£c{i~---u ~ok~ -~-~~t;_. _godine_ 9.~7£?_ .k')J.Ca, veC_i-n_~m.,-.na selu i wprayjl~ 1i&.2~0 metam ·. puteva. ·. ." •: "e; * ._ . tJ _$Vim ~kC~jain:a Ne.-l'Odqog Jfronta. u kojima- su sudjeloya}_e Z.ene,. naSa _·-organizacija_ je i~nalazila raznorazne .forme za .-~~J~C1.. vanj6 _Zena- u. rad. ,Neke od t.ih fo-rmLsu._ se _p_ok~a~e __v.r~o dobrnna i uspjele su da- najSire obuhvate ~ene. ~arocitu ~mc~Ja~vu u pr~­ nala.Zenju novUh fol"'!'ii rada poka:zJil_e. su. zene n_~ :~zvrse~JU lokaln. h plano:va Narodnog fronta. . .. . · . .. . , . . V sprovodenju sjetveno'g plana, siJaUJU mdustr~JIS-klh _bilJikl fene su pokaza:le veliku_ a.ktivnost. ~ne s~ _st~arale ~~ve~e fondove~_ukraj'evi-ma _gdje sil ·oni pili nec_lovOlJm, 1· org@-nwll:aie me?u~ sobn.u pomoC. u obradi ·zemlje. Zene su stvarale sjetvene akt1y~, lUI,ko _ pomogle narod:n-oj vlasti da se zasije svaka sto-pa zemlJe bi i do.bije taCna evidericija o ~asijanim, povrSinam~< . . .U Srbij.i su zene u 1946. godini prihvatile? a _kasnije u 1947. razviie, aikciju za ·gajenje svilene bube gd~e god J~ b1lo za to uslova, pa i tamo gdje se ona do tada nije_ gaj1la. NevJe.rovatrl;~ upornos! i .snaiaZij~vost su Zene _p<?kazale u vremenu, kad J__e, usll~ed. ka-s.:~w~ razvijanja dudovog lis:ta postoj~~~ _o=pasn~?st _d_a c~ .fUSJen:~,:,. ug.nuti. One su preko aktiva, SpeCI]alno organlZ;tra~hwza vtaJ. ¥osao, pronaSle naCin za_ odrZanje gusjeni-ca listom mle-C1:e, ru~e~ 111 dr1~ gim. Na taj naCin sdmo u srezu tamnav~kom Sipaseno Je- 2000....~;:, Cahura. Zene Crvene ,Reke i Vran_d-ola., kod Bele. P~lanke, t_aknuclle -su ae kro·z specijalno organiz.irane aktive u gaJeUJ<U perad,l. 'vei.iki. sm~.sao za Stednju. p-okazale su Zene S~~plja ~~d ~11 prona-Sle llaCin. kako da upotdjebe v~~je~e~e ad b~Cemoh _k~stica .~z fabrike voenih konzervi. One su qm~tile 35.000 SJemenkl, lZ _koph je presOvanjem. dobijeno ulje. _Na t~j na·Cin prdvredile ~u i pr1loz.1le Fondu za obnovu zemlje 176.000 dmara. , . U: sv.im tim, na o¥-o sitnim rad·ov-ima, Zene _ ~u . p~o.nc:~az~l~ nove, raznolik~ obli:ke rada ~-~ji . ~ovore o .s~val'~l~&.o.~ l'lllClJ atlv: Zena, kao re.zultatu njihove svl]esh, da svak1 1 naJ&I_tniJJ. ra~, ~valu novi naCih koji slu:Zi da se posao bolje ~proyede, 1ma _znacaJ.~ za cjelokupni razvoj zemlje. Sve ov-? po·kazuJ_e nam_ da ~khvnost z~-na u Narodno-m frontu raste 1z godme u godmu, pokazuJe_ nam veh~~ poZrtvovnost Zen~ koja proizlazi iz ljubavi prema novOJ Jugo-slaVlJ1. 102 Nes:umnjivo je da ovi US!pjesi -govore i o Sirini- baSe organia;acije~ cvrstini i o tome da se Narodni front -'"- rukovodilac :dru·· stvenog . zivota naAe zemlje, moze . sa. sig\J.rnooou osloniti. na ~ena Jugoslavije, ha radne, napredhe zene Jugoslavije. · I Bogatstvo raznih fonni koje nicu u nasoj organizadji ne ·ko• risti se dovoljnq za daljnje sirenje' organizacije. ·Nasa. rukovodstva pocevsi od ·Centralnog odbora, pa do kotarskih, rie prihvacaju plodono&nu samoinicijativu Zene i ne insistiraju dOvol:}no da se naj... bolje forme obrade i prenose. Kad se govori o radu i naporima koje ,je Narod.ni front ulozio u obnovi i i2gradnji zemlje, u ostvarenje zadataka prve godine Petogod.Uinjeg plana, onda tu u redu d<>lazi ono ogromne> zalaganje, elan i duh takmicenja koji je u svom radu po fabri.kama pokazala neiia radnicka klasa. U svim takm!icenjima radniCike klase, koje je u neiiim preduzeCima pokretao sind-ikat, Zene radnice ni-su izostaj~le i2.a svo.jitl drugtiva. Najbo!ja potvrda tome jeste veliki broj udarnica, znatall broj radnica, koje, kao na primjer tekstilke, poSI\aju in cijatod rada na v·ise razboja, inicijatorj povecanja proizvodnje u preduze- 0 njenoj prvom Ci:rita. · · Radnicama koje veC rade U:, fabrikama, pridruZ.uje se sve veCi broj zena koje sad ulaze u fabrike \Ia bi u njima stvarale ma.teri• jaina sredstva za ' ostvarenje PetogodiSnjeg plana. .Petogodisnji plan, eije ostvarenje zahtijeva na stotine hiljada novih fabriCkih radnik:a, otvara Zenama Siroke puteve za ulazak u industriju i ilema sumnje da Ce one sve ma:s.ovn'je ulaz.iti u fabrike i tako Jspunitf jedan od svojih najvaznijih zadataka u Petogod.imjem planu. RAD NA SOCIJALNO-ZDRAVSTVENIM PITANJIMA Posebno mjesto u radu na.Se organizacije zauzirma pomoC na· rodno:j vlasti u rje&avanju socijaLno-zdravstvenih problema. Vee prvih dana po oslobodenju otpocelo ..- sa pod'zanjein u&tanova; koje poma.Zu Zenama-majikama. NaSa organizacija je shvatilS: da rjei!avanje ovog ozbiljn<>g pitanja nije samo" stvar drfuve, nego da su bas zene du.Zne da d.rZavi pomognu n rjeiiavanju tog .pltanja. U Srbiji je na inicijativu zena, otv<>reno 38 porodiliSta. Ta porodUiSta ne rjeSavajt! dodu.Se potpuno pitanje poradanja Zena 1.1 bOijim uslovima, ali i taj rad je znaCajan, jer on pokaz·llje pr_avilan put, kOjim treba iCi u tom p_oslu. Ra.s.prost-ranjena forma pomoCi maj-kama hila Su savjetovaliSta, k-Qja su nicala svagdje na inicija_tivu naSih odbora. �__ N~~-~-,-~,rgapi.~,~~:i~,~- :j,e S j~-~~-e-_---.~~_ra~-~"-Y.~-4-ila.. _ a~j,\ac_jju d}i_ }~-~~ ko·rist~ ~p_a·s!oieCa·_·.·_·s~Vj~tdv_aliS_hr, _ a:_~~f-_ drti~ge ;Strail._e _~· jlS:~tqjala ;~da . , ·- Zhi~iere·S-uj~·.:HjeC.ni:¥,_~, -~- Pn()<m_ -r~du. --~en.;lije~p._i.k~;. s~str~_ po#l.~G­ nice i druge za --o5nivartje oVakoVih- savjetovB.HSta- olidje,- ·gdje· Je za to bilo' uslova. AFZ Vll. rejona u Beogradu organizirao je do.~fi\··_ pisivanje lije<1p.ik~ .-iz.: ~yj_~to-va~ta s~-, Zenama, koje. su .ga veC p~'~' , sjetile, take{ da su ·an·e Ortda ·dobijale r PisW.ene saVjefe. Medu posjetio-cima toga s~vjetovaiiSta_ bilo __ je -i m,nogo_· seljar);ki_ iz okoline Beograda. · U _Crnoj Oo·ri, gdje za _vrijeme -stare Jugo&~l:avide -lijeCnik nii3 zalalolo u .~ela, u 1947. godini proslo je kroz savjetovalista 2;243 Z.ene, veCinom_Zene seljanke..Tamo .je naSa organ.izacij:a, uz-pomoC Crvenog krsta i naro4ne vl:asti, pri sv-im· djeCjim dis:i_)·anzerimn . redovno odr.Zav-ala teCajeve o njezi_1 ishra~i -a~jenCeta., OdrZ~a su 22 takva teeaja za 600 zena. Glavni odbo-r -AFZ -Slovenije, uz pomoC C.rve-nog krsta i narod-ne 'rla-sti, organizirao je. a·avanje paketa z-a -Sto h-i.g.ijensJtije u&lQve_ pri porodaju. Lijep3 i -raSirena forma pomoCi i paznJa prema maj-ci · su Cc· kaonice za ·majke s malom djecom, koje su naSe Organizacije otVarale na ·Zeljezni-Okim stanicama. . · Brigu o pomOCi rad-noj Zeni pokaiuje inicijativa GIJvnog adbora AFZ S'rbije koji je, u sa.radnji s Crveilim krstom, organdzirao kUrseve za. ruko.vodioce jasala. u radllim ·zadrugama. Iz svak~ radne zadruge u SrbiJi 'poz.v'anS: j.e n,a kut·s.,.po jedmi. Zena taka da Ce se u proljeCe, kad otpo.Cnu polj-ski radovi, moCi u zadrugama otvor.iti ~·eionske ja-Sle za djeCu."_ · NajveCu pomoC narodnoj vlasti dala je ·naSa organizacija u svojoj brizi- za dj~cu. Zene Bosne i Hercego:yine su _ raZil!OV11'SJ'llim radovima u pona maganju djeejih domova: dale 1,500.000 radnih dana. Organizacij~ AFZ Bosne i ·aercegovLne vodi p·otpunu brigu nad 1.101 daCkom kubinjom.. Dalje, putem patronata, kao najrazvijenije forme pomoCi djeCj·im ustanavama, Zene Srbije su; samo U 1946. godini daJe prilog u vrijednosti od 22,000.000 c1inara. 5.000 djece ratne 's!"oiladi iz Bo·sne i HercegOvine-, prihvatile su Zene S,lo,venije, a 3.000 od -njih smjestile su u svoje vlastite obitelj-i. Akcij'a )>DjeCje nedjelje«, _organizi.rana p:roSle godine u C.itavoj zerrlji od Svih masovnih organizacija, a pod rulmvodstvOil'D. Komiteta s-ocijalnog .staranja, privukla je ogromne mase Zena po selima i gra~ dovima. Pril~kO.m te akcije doSle su do izraZaja na}razliCitije ·forme rada, preko kojih su zene pomagale djecl. :Zene su preuzimale pa- tZ.oriate n~d nov,l~- dj_eCj~ -. :d~moVUna i. doinQ\i.i~ria:._\lGeriilka 1:1. pri:Vfedi,_ ·-011?:.-_su saJrllplj~l~ _ :'igrae}t_e. i k,lliig-~ Za <Uecu_;_ :_-O.dr,Zaie ~~9J~a pteda~a~j:i majkama :o nj_~i i, OdgdjR dj~ce__ ~- ~fug'o; -· ' ·· KULTURNO:PROSVJETNl I pOLITicKI )tAD JoS u vxijeme narodn-o-o-slob-od-ilaCke borbe Zene su: -p()kazi.:. · vale . veliku Zelju za pismenoSCu i · znanjem. Dan as, u o~lobodertoj zemlji one imaju sve m.o.guCnosti da tu s-voju teZnju ostvare. U 1946. godini u Bosni i Hercegovini opismenjeno je 39;762 zene, .a u 1947. godi.ni 65.401. U Srbiji je 1946. godine Opismenjeno 106.000: liena, a u 1947. godmi 170.000. U Makedonijije 1945-46. godine opismenjeno 17.900,zena, a u 1947. g9dini '-' 15.200. Cifre iz 1947. godine pokazuju rezultate· .p•lanskog· rada na su. ~bijanju nepi.smen06ti i dobr.oj -pomoCi koju je· AntifaSisti<:ka fronta Zena dala .drZavi u organizaciji oikupljanja i ubjedivanja Zena u,potrebu pohadanja analfabetskiih tecajeva. Popula.rnu i najrasprostranjeniju formu kulturno-pTosvjetnOg i politiCko.g -.rada pre?stavljaju Ci-talaCke grupe, koje se foflmiraju po ulicama u gradov-ima, i zaseocima: po selima. U CitalaCkim · gi-n.. pama Zene sei p-rivikavaju da uCe i Citaju, taino one naj·CeS-Ce pro-ra.. duju naSu s.tanipu i sliCno. , U Bosni i Hercegovini raCii 10.355 citalaCkih grupa. U Srbiji je bilo 1947. godine 14.900 citalaokih grupa, koj'ma je obuhvacena 178.900 l'lena; U Hrvat•koj tokom 1946. godine radilo je 12.000 citalaCkih grupa u kojima je bilo obuhvaceno 150 hiljada zena. u Zagrebu ima ~vega 1~3 CitalaCke grupe ,ali su one vrlo dobra «n~ga.. nizi-rane. _Kulturno-prOsvjetna sekcija Gradskog odbora AFZ redo .. vito odrZava sastanke s rukovodiocima- CitalaCkih grupa. Na tim. Sa.. stan-cima se oni upoznavaju s temama i naCinom prorad::vanja pojedinih tema. U posljednje vrijeme za kulturno-pro6vjetni i politiCki rail sve viSe koriste razni narodni obiCaji: posijela, prela, zajedniCko komu.Sanje kukuruza i sUCno. Interesiranje Zena za doma.Cinske i krojaCke kurseve i uoopCe za sve kur~eve gdje ·one m-ogu nauCiti neSto korisno za njihov sva~o:dnevni Zivot, vrlo je veliko. Mi joS d.osad ov-om radu nism-:l pr:i5h- dovoljno sistematski i u njemu nemamo velikih rezultata. NaSa- organizacija se nije dovoljno o·slonih na Siroki krug uCiteljica: -koji je razasut po Citavoj naSoj temlji i koji treba da odigra znaCajnu ulogu o opCekulturnom podizanju sela. UCitelj:ice su mnogo uCinile na- razvijanju pismenosti medu nas1m Zenama, ali' Ce one U!Z naSu pomoC moCi uCiniti mnogo na zdTavstvenom i na drugim poljima. 105 �' .~' :Naj;in'~aovnije se. zene grada i seJa.mogu obuhvatiti preilavanjima, ·naroeito predavanjima iz oblasti higijene, njege i odgoj.a djece._ Timo gdje je ranije bilo ·najteZe okupiti ·Zene, na primjer -:~~~( neltim predjeJi,ma gdje zive Musllmanke,. nama je to preko takovih p~edavanja uspjelo: Za kulturno-prosvjetni i politieki rad sa zenama znacajnu ulogu ·inJ.a--Stampa naSe organizaeije. Listovi i razne druge publik.acije su veli:ka pomoC naSim ·odbo.rima i naSim aktivist!kinjama u -nji~vom svakadnevnom radu sa zenama.· sta:mpa je adigrala veliku ulogu u organiziranju zena u narodno-oslobodilaCikoj borbi, a kasnije. u rljihOvom masovnom ukljucivanju u sve .obla&ti drustvenog .zivo.ta. >illena danas«, organ Centralnog adbora Antifasistiilke fronte l!ena Jugoslavije, ima preclratnu tradiciju. »:tena dam>s« je izlazih jo5 prije oi<upa. cije, tretirala sve aktuelne politicke probleme., preko njenih stranica vriila se mobilizacija Zena za obranu zemJje,ua pro· t~v faSizm.a,. za dem(!kraclju, za prava Zena, · Protiv gladi i ·.skupcxSe. Prve istmske vijesti o Sovjetolkom Savezu, o !!Ocijalizmu, o fadcovjecanskoj borbi rodoljuba spanjolske, - zene su saznavale• preko -~zene danaS«, Sve Sto je u to vrijeme bilo u ~ogramu Narodnog -f:ronta na· Cijem Sb Celu- nalazila KomunistiC!ka partija, tretirala je »:tena danas«. U vrijeme narodno-oslobodi!acke borbe »Zena danas« je iz!azila na oslobodenom teritoriju. Sada »illena danoo« razraduje ostiovna politiCka i eimnom.Ska pitanja na.Se zemlje, piSe o ulo-zi naS~ organi.zacije_ U l"ijeSavanju tih pitanja, pokazuje · puteve i naCine ko~ ·jim treba da idu nase aktivistkinje u okupljanju i radu sa !enama. L:st, na vrlo neposredan naCi-n upoznaje Zen.e s med:unar6dnom si~ tuacijom i s poi<retima zena 'u drugim zemljama. I d&nas Je »ZeM danas« direktivni list naSe organizacije. 1 U svim n..Sim republikama r&zvijen je rad na stampi i on je ra,zno Jik. Dobro razvijenu propagandu putem stampe fun a. nasa organi~acija u Hrvatskoj .. »liena~u borbi«, lil>t AFil<-a Hrvatske u posljedltje V!'ijeme obraOO se uglavnom seljankama. TiraZ mu je vi· zok. Glavni odbor Hrvatske otpoi!eo je i sa izdavanjem »Male knjiznice AFZ-a« koja tretira kulturno-prosvjetna, privredna pitanja i pitanja odgoja i njege djece. Ove br<>Surice takode su u p!"Vom redu namijenjene· selu. U Srbiji se brzo uvidi!a potreba jednog lista, koji bi pret.zno bio namijenjen seo<>kim zenama i koji bi tretirao pr<>blematiku se!a. KoUko 'je taJkav list posluiiio svojoj namjeni najbolje p'okazuje t.Lra.Z »Zore«, koji je rastao pri svakom noVQ!li'!. broju, i list danas izlazi ' · u 48.000 primjeraka. U Sloveniji je izdava&a djelatnost vrlo liiva; Glavni odbor AF2-a Slovenije pored >Nai!e zene<, ciji je tira.Z 47.000, imaje po- 106 .sebno Jist· zw ~eljanke •>>Kmeeka zena«, ~jjt je tiri!ih 16.000, primje1·aka. U >>KmeCikom glasu< slovenaCikom, tci.edniilm;• •Glavm. •'1!lb!>r ·st-~ln_o ured.uj.e Z~sku ,stram~···_ . . __ _ __ · - .. -:·,· .... :·:~ .... · -»NoYa::Zena«,; list ·Bosn_e;if,:S:e.rcegov:ilie j¥J.~n.je:,:·o4:.::PajCitaniji_h listo-va na selu. on· veoma Ziv6 i kon'kretno tre£ior~: --pr:oble_m_e'::~ela:.i rada.-- Z_en:a--ua sel:u, -koje ga vrlO_. rad?' _~itaj!~; · . ~ . . .. · U, Makedoniji se, tiraz lista »Ma>kedollQ<.a«· popeo .od ··3•Q(XLl1a i 15:000 priroje,rSJka, Sto, u_ ovom sluCaju, d-00t:a211.lje -uCvn:BCenje tam.oS· nje _organizacije. Gla.Vni Od!bor AFZ;.a ·Makedqnije vodi .ra.Cuna·o :rna.. n_jinama i. izdaje_ &voju .Stam!PU · i na turskom i. alib~om j_e~~u. »NaSa Zena« list Anti.faSisti&e :fu:oonte Zenll:· Crn-e GoT""e je u posljednje vrijeme znatno poboljsao svoj kvalite.t. · Pored veliikih teStkoea koje imaju naSi od!pori u vezi .sa .ieda· vanj-em Stampe, sa financiranjem, potrerbnim .kad·rom_--itd., treba- is·• 1 ta-Ci da naSa Stampa u .pos.Jjednje yrijeme p-ostaje sve- bo.lja -i. razn() .. Jiki.ja, uspijeva sve viSe da tretira -ulogu i --zadatke· .naSe organiza~ cije u .opCeprivrednom I_"azvoju zemlje, pomaZe·· pqdilzanju _politi&esvije&ti Zena ,j· njiho'-:,om kult,urno_...prosvjetnom \].OO.irzanju. I'ngradn•ja zemlje i izv·rSavanje P-etogodlSnjeg p'la.na. tra.Zi ')d_ · svih ljudi, naSe zemlje, najveee zalanje. Zene~mwslimanke shvatile se da OOe pokrivene feredZom, ne mo.gu korishti svoj_ ravnopravni poloZaj, ne mogu u prunoj mjei'li uCestvovati .u m,a.sovniiD. akeijama. Narodnog f·ronta, u izgradnji zemlje, u. Citavom druStvenom Zivot.u, --i one su otpoCele ISa skid•anjem feredZe. Na.Ko,soV:U i Metohij-i je ..-taj pokret uzeo veliikog maha. On je otpoceo pojedinaCnim :;kidanjem · feredZe na masovnim konferencijama. P,rJliikoitb proslave 8. marta 1946. godine, kada ie pred 5.000 !judi na mitin.gu u Pri5tini 40 siptarki skinulo feredru, Antifasticka fronta zena uz punu podr5ku Narodnog fronta organizii·ala je i v-(]dila- tu akcij_u tako, .da j·e- od 8. marta 1946. godine do danas sikinulo feredZu 30.000 siptarki. Isti poikret zahvat1io _je Bosnu i Hercegovinu. i Crnu Goru. Na U. -K~ .. gresu A.FZ~a Bosne i Hercego·vine, u jupu pro~He godine donese11a Je rezolucija o skidanju' ,.,.m. U Crnoj Gori do S·ada je sk:inulo fe- · redzu preko 5.400 mus!imanki i to je omogucilo n~ihovu mabiUzaciju na svim poslovima hg-radnje zemlje. Jednu od najuspjelijdh nasih · polit:i<n<ih akcija predstavljaju pripreme za proslavu i sama proslava 8. marta. S!Ve na.Se organdza .. ciJe raziVile su Si,roku politiCku: ·djelatnost da bi 5Ve Zene, p~l" i one u ·najlz3lbaCend.jim selima, hile upouate sa. znaCajem 8. ma.rta, .situacijom i -v1remenom. u kome se proslava · odrlava. Po s'Vim repu· blikama odr.Zavani su seminari za aktirvWtkin:je na kojdma se de· taljno ·-pro.radivao sav materijal o 8. martu i aktuelndm poli-tiCkim i privr~ prc!:>Iemima, tako da su nalie aktivistlkinje potpuno _pri' prem]jene od.Ja><ile na. selo. 107 �· ·. '---~-Kaa-·::oejCnju~emo'~-::p·oliti-Cku'i s:vijest··-..Zen~l~ i sumitamo'· -~-Ogromne koje-: orie. ula.Zu" ii:-svaki.:z8.daj:ak·:--ko_ji.-'Narodri:i-::front .ot_naSa>; dr.Z~V'St':poc;Iuz-hha,_: -onda ·.moZefuo re·CL da, .::_je-. _sVijest .naSe:· :.Zene zaista napo:re vilioka; S druge strane .nl:oramo·:k0n5tatirat-i da:-je· naSa ·:o.rganizac:ija u.:svom '·radu.----sa .Zenama- :zanemardla: ·poUtiCki .rad. OVa Se na.:roCito mOZe r..e·G:i~ za~- krajeve·· ·Jr_oji .su_:.u.-toku---rata. imali · Zivu politiC~u dje· latnost, gdje su Zene- ·navikle_ da -o svem.u na vrijeme·:sazllaju~-- Tek u posljednje vrijeme, a narocito poslije TL Kongre,sa Narodnog fronta koji, je 'pred &ve organizacije postavio pitanje politickog rada kao . jedan· od- veo•ma va~th .i- stalnih.ZS.datak.a:, riaSa organizaciJa·.je. pr_i_. SHt "ovom poslu per odredenom plana. U Svirri na~tm republikama-- u -toku je detaljna prorada Petogodisnjeg plana, referata druga: Tita na II. Kongresu Narodnog fronta i ostaH.h referata Kongresa. Semin~ri,_ konferencij·e i razne druge forme preko kojih je ovaj materijal Citan i objaSrijav.a~-svagdje Su. hili dohrO- organi.zovani i Ze)le su ih p:1asovno ·posjeC:vale, i' disku&ija na ovim sastancima p-okazala je .ogrom~n interes Zena za sva pitanja rheduna:rod,ne i ·na~e unu~ tarnje po!itike. * AutifaSisticka fronta zena Jugoslavije clan je Medunarodne demokratske federacije zena. Bogats iskustva koja nasa organiza• cija -posjeduje, njena Cvr&tina i maso;nost doprd.nijela sU da ona u Medunarodnoj federaciji poslije Z.na Sovjetskog Saveza po,staje svakodneVno- popularnija ,i svojim uCes tvovanj-em i radom U- ]'lDFZ d:opriilosi uCvrSCe;Ju niira u svijetu i bOrbi za istinsku demokra· ciju. Zene i_ Zenske organizacije drugih zemalja, a naroCito zemalja jugo-i&toCne Evrope pokazuju veliko interesavanje za Zivot i rad Zena Jugoslavije. za_ iskustva -u radu naSe Organizacije. Preko naSih listova naSe Zene _se _upoznaju s poloZajem Zene u drqgim zemljama i njihovom po\itiCkom borbom. · s druge strane, MDFZ vrlo je popularna me<Iu na5om zenama I akcije koj~ federacija provodi preko svojth nacionalnih sekcija, ll8ilaze kod na.s na veoma Ziv odziv~ Akciju za Spaniju, GrCku, Indoneziju svesrdno o:u prihvatile~ naiie zooe. Na strijeljanje spanjolskih rodol:iuba od atrane fasista i Franca one su odgovarile stotinama protestnih pisam.a Federaciji · i Ujedinjenin;1 nacijama. S ogromnim intereso"vanjem i odu!evljenjem prati citav nas narod uspjehe borbe &lobodoljubivog grckog naroda za svoju nezavisnost a osuduje ameriCke intervente, koji podrZavaju na vlasti monarhofaSiste u GrCkoj. Zene s ogromnim oduSevljenjem prate herojsku borbu i uspjehe, koj-e svakodnevno pos-LZe junaCka Narodna armija GrC.ke . . 108 , .:o• .q. nai\<!.tz.<llll!ii <><lJjaJ1a, je. n<t 1\ilj;L~e,;;asta.ll~!f,; !t<mf~te'!Cija i mitinga 'SaYsvrhom upoznavanja una, ,s cil.ieMinna (,borbom li!DF'Z. Sarno u Sloveniji, po$Jije ~asjedanja. Federaeiie.u .MOSikvi,. odrliaiW je 492 sastanka. Centl'alni oi!bor iidao je dvije bro8ure po&yeJlene zasjedanju',Federacije .u MoSkvi·c; S.tockhoJmu . . . Da bi Z..ne Lpojedine;~eD$ke organizacije u.i4"ugim ~emljam~ bile UpOZIIla.te s- radom- naSe __ Organizacij~, iis.pjesin)l.a j_ mno,gJm is~ a~ stvima, Centralni odlbor iz\laje d'lomi~>Sei!ni bilten za inostranstv<> na_- ru"$kom;- _f:rancuskom: i engleskoom, jezliku. Na~e_ Zene _su svijesrie da srv-ojim neum.oll1llhn _zalaganjem.. u izgradnji zemlje, u Slpl'OVOdenju Petogodilinjeg plana 1lCvrZCuju nezavi&OOSt nai\e zemlje i na taj naein istwretileno· jacaju dl)lllloikratski. front u svijetu, sto je i u programu MPFZ. ORGANIZACIONI PROBLEMI N arodnooslobodilacka borba n.Sih naroda priwukla je ogromne mase Zena, a AntifaSi5tiCtka fro:ruta. Zena pQ;mogla im. -je da· se ukljrriCe u opCenarodni p-o-kret, u opCi ekonomski i driavni Zivot zemlje. Mase Zena su preko svoje o:rganizacije sticale prva .-znanja, prv·a iskustva za svoj kasnlij; sve odgovorniji ·rad i duinosbi, koje je od njih trazila iOJgradnja zemlje. · Plansaci razvi~ak privrede obavezao je' naSu organizacijai da radi sa viSe sistem-a i vtse plana, da bude mobiL'Lzator ·i- organizatQtl" najSi.rih masa Zena u i'7N:rSenju _zadataka Narodliog fronta, i -da tarko pomogn,e Zenama - da u priVrednoj i!zg,ra.dnji Zem.lj.e zauzmu svoje mjesto~ !{~ se OSV'memo na rezultate rada Zena i: naSe O•rganizac:ije <l periodu izgradnje- zemlje, moZemo ko.nstatirati da su oni veliki, "da .w .Zene masovno sudjelovale u svim sektorima drU:StVene djelatnosti. One su uCestvovale u svim akcijama N arodiliog frOinta - u kap1talnoj ,izgradnji i u izvr8enju lokalnih planova Narodnog fronta, - sam'e ,pu -pronala2lile najii'aznovrsnije f.orm.e l'lida, kojima su opet mnogo doprinosile irzvrSavanj'l,l lolkalnih front-ovskih planova. Rezu1tati k9'je smo u izvjeStaju naveli, ne izraZavaju u cije... losti ono Sto su ·zene dale, ne &z-l.'l3Zavaju njihov elan, njihova poZrtvovno.st na izgradnji z.emlje .. Mi smatramo da je bilo nepravedn.o prema naSim Zenama Sto nj.ihove napore i rezu1tate nism·o pratili, b]j-eZHi, obj.avljiva1i svakodnevno i Sto d11nas ne mo-~emo· i.znij-eti u cielini rezultate rada AntifaSistiCke fronte Zena. Dakle, mf imamo rezultate 1 oni su dob-ri_ i veld,ki, ali mi imamo n-edostatke, a naS je najlkrupniji n-edostatak na koji nas je juCe upozorio drug Tito, Sto' nisrrio o-buhvatili sve Z.e'ne, Sto joS uvijek ima Zena koje kriv-icom- 109 .•\ �) ·•. ~aii~fo. stoje po 'strati! cJru5tvenog zivota, nezamteresirane za yeliko :, aj~!o izgradnje zemlje, koje trazi napore na8eg cjelokupnog riaroda. , , . · ·· Uoeilti tu greilku, prihvatit; p~t koj.i nam ja&lo pokazuje drug Tito, ·o!nthvatiti sve iene. Jugoslavije, opJodlti neizmjemu inlcijativu naiiih zena iz svlih krajeva zemlje - jeste najveea pouka i najve6i .zadatak koji nosit!'o sa ovog Kongresa. ., . . ..Drugarice, u prvom referatu vee su izneseni najkrupniji zadaci Antifa.Sisticke fronte zena u sada.Snjem periodu razvitk.a na.Se zemlje, u periodu izvr8enja Petogodisnjcg plana. Ja ovdje ne eu go. .. voriti o ulozi Antif..Sisticke fronte zena, koju ona ima u mo]jitzaciji zena ,na sel)l, llR radU za rekonstrukciju nase poJjoprivrette, jer je taj nas. zadatak danas toliko va.Zan, da snio mu mi dati i posebno mjesto u zasebnom referatu, - ali cu ponovno p0dvu6i OOke od . na.Sih zadataka i govoriti 0 tome, sto treba da ucinli na.Sa orgrunizacija, kako treba da a.-ganizira svoj rad da bi u potpunasti mogla Uzvr5iti sve ono sto pred njom stoji. PetogodiSnji plan industrijali<:acije i elektrifiikacije zemlje, koji·donosi bM.gostanje C~tavom narodu i uCvrS&uje nezavisnost naSe zemlje, traM od svih nasih. !judi velike napore i jos :liru mobi!izaciju · ..Vih snag a. Zato se pred nasu organizaciju kao prVJi zadatak po&tavlja: okupljanje svih zena na izvria>anju planokih zadataka zemlje preko akcija Narodqog frodta. Antifasisticka. fronta zeaa mora ueestvovati u izrailivauju planova Narodnog fronta, upoznavati Z.ne s tim pia. novima, ~imati 'oimveze za ojihovo izvriavanje, mobiliZirajuCi n.aj_Sire maSe Zena. U tom l'\adu mi moramo yoditi raCuna o tome, da nam obave~, koje u planov.ima, Narodnog fronta uzimamo,_ omoguCe mobilizaciju doi&ta &'iiih Zena. To Ce nam biti mogu<Ce, aJto naSa organizacij.a razra<H svoje zadatke i pronade takve forme rada koje .ce mo6i <'!kupit( i Z.ne vezane za kucu, djecu i obite!j. Tako cemo omoguciti svakoj pojedinoj zeni da bude ucOOJJJlk izgradnJe nove Jugoslavije. Mi ne smi.iemo pustlti da ijedna zena ,ostane po shani, da ostane van ueestvovanja n ekonomskom i driiStvellODl zivotu naSe zemlje. · i Pored rada u akcijama N arbdnog fronta, vrlo je va.Zno da!je ra>.vijanje s~l'!bstalnih akcija Antifasisticke fron~e iena kao sto su: pomoC Ustanovam.a djeCje zaAtite, patronata nad domoViima ratne siroCadi, p:tanja zdravStvene za.Stite Zena, za koju su Zen~ vrlo za· interesir_ane, i razna pitanja na kojima je naSa organizaeija vOO f do sada mnogo rad!i.la, a na kojima se Zene olkupljaju masovn(). Tako smo mi na pomoCi d.rZavi u brizi za djOOje d-omove i ratnu sirocad, naroeito nepol>redno poSI\je OS!obodenja, ucini!e mnogo, dol< smo u poslj.ednje vrljeme zapustile taj rad. Na5i od'l>ori nillu u pot· punosti shvatili da je to stalan, sv~akodnevni 'zadatak liena, da nije 110 :,·,:1\?Yolj~o. ~~j~.ti\i dj<><JU}l d<>lll.OV:eJ.obi~lji, nego.~ po~bilQ _·::'Stalno _-~~- _inter~SJiiaU ._ z;~ .riJi~Oy -~~lVQt)'" -~··,'·'< '·'lt_·tf': -_-~·hliJ'_:_.,_ ,.:.. :f'· ;fiei>e. Pa~ona?, koJ! su ka'<> :forffia <~ci~ i¥i~~··:;a~\~i;;i]~ ~H: ll1?" .drzavi ':'. hri~ o~o, ~j~ce hW, na~.• g?tgyo J:aNi>.pjesp.i'j'" forma .. , za "!as~vno okup!JanJe zena I>O..,t<>I!\ ptlianju, u,l).~l<Wt fep\ibliikalna stfpotpuno zamr1i d·rasp,al(s~-·- __ __··_":.:_ ·---.·-:_,_., ·:-·· . ·..... ··· .. ·. ' !'a5i ~j treba priduucvriicehj':' pattonaut i 4~ otga-nJZUJtl-: svoJ rad ta~o, dla_ pomoC drZaV:i- o-d ·strarl'e- AnHfaSisti&e· · ftonte_ Zena .~ 'pp. svini ~itanjima 'zaStite ·djeCe- ·--.o.··bude.. St3.lhii i ~fdkas~a. · -· · · da ·_ ----' ·. ·- . _. Da ~~o Sto Sil:~ pop~Htrizir~U -uc~6~ Zetia .-u a·~cijama-- Nia... . tOOnog fro~ta,· kao. i onih_ akCija ·koje Zene s3::111e prg_a,nj-~Uju -:i _.p:;'O• ._.vode, da_ 'Pl!Slllo na_ t_aj_ naCin _ j·oS vi:S~\ ra_zvij·~Ii f.~dili,. polet' liaSih .~ena~ potre~no-__je od -:-- osnQvni4 org&.nizacija AFZ_~--~ _ pa ·do. C~n.. .triliiiJog. od'bora - .organi_zirati' VQdenje. e·videneije.=· _Ka:ta,r·skd _·_.odbori treba da .S'asvim konkretno· po-mognu s~osJd~ 9Cf!J:>o!I]ria>u;· to¢ jl~:Siru. UVLAcENJE ZENA U PROIZVODNJU . ZADATAK· NAill NAJVAZNIJI Drugi vaZan i rulct:uelni zadata:k jeste pi-tanje najSireg u.vlaCenj.a Zena u proizvod,nju. Brzi. tempo industrijalfrzacije. i el<i<l<trifikacije. Ill!lse zemlje zahtijeva svaJkodnevno uklJuCiv-anje ·srve viSe noviih. kadrOva u · indu· &triju. Jedan ad i·zvora radn·e ooage· pred:Stavljaju,i"ene. BroJ Zena u ind'UJstriji dan-as daleko zao:staje za naSim PO>:trebama, a iSto taiko wlo je malen broj kvalif,icirawih iena. To nam poka,.uje da .ie pitanje zenske radae snage ozbiljno i da mu treba posvetiti najve6o . painju. Antiflasisti.i'.ka fronta Z.na treba da postane jedan od glav· nih mohili·zatora Zenske radne snage i _da preuzme ria s_ebe ·zadatak objaSnjavati ~nama potrebu njihO¥()g li.CeSC.a u industriji da kc.<d nj1h ra:zvij~ 51Illisao prema onim granai.na. ·prodzvodlije, u kojima Ce Zenska radna snaga rtJ.oCi najbo1j.e koristiti i da zajedno s-a sindika.. tom vodi r~Cuna o tome, da Zene Sto prije stekwu kvaliflkacije~' Na5a. . ckzava je od prvog dana oslobodenja otpoeela :md na tome da rad· nwi sto pdje stelmu kva!ifli.kacije i kod toga je posebna paZnja bila . posveCena ~Zenama. SiJlldikat je vodi-o raCuna o tOme· ·da kurseVima za radn1ke budu obuhvaCene i Zene, i da Po-stotak kv~lificiran~h ·rad· · . nika ra-s-te.. Rezultati, koji su do sada veC postignuti, ne ·mogu n~s zadovoljiti. Nasa suradaja sa sindikatima treba da bude jos tjesnja, svakodnevna, mi mo1"'3Dlo ukazivati sindikatima na razne konkretnc nepravilnosti na terenu i pomoCi im u odstranjivanjU tilt nepraviJ. · nos-ti. Odbori Antifa~is~i~ke ~ronte Zena moraju se svakodnevno 111 �b~vWna¥~~eni~ pit~njwa· i'di.vati p,mu i konkretitu p<>nioc orga• n:Iiria. ~i}aro~e __ Vlasti. i _ .s.l~d1k8.tU · u' nj:fibvOin- rljCSavanjU~, Mas:o.vni. ulaz:ik zena· ·u pi'oizVOditjU -n8.meCe "'istoVreinenO'- -v,rlo vaZno· pitanje smjeStaja · djece·· za-}joslellih- Zeiia. Pored dr.Za:ve koja rjeSava ova pitanje, AntifaSistiCka fronta 2ena kao organizacija. Zena, duZna je i ,morn da se jo5_ viS_e zaU:zm.{:: na proSirenju ~reZe djeCjih jasala i obdanista. u toni radl.l treba se povezivati sa sindikalnom org~·izacijom, _s od!bo~Tima Crvenog 'krsrt:a i u taj pooao privlaCiti Zene--pedagog~, lijeCnike i druge, ta··· je jed~n 00 najvaZttijih za.da.. taka naSih socijalno~zdravstveni.h sekcljla l one su mu du.Zne- p·o~ Sv:etiti najveCu paZnju. POLITICKI RAD SA ZENAMA Mo.Zemo opCenito r~Ci, da naS ·rad na politi~kom podizanju Zena niie bio sistematski, veC je uglavD.om bio vezan Zia odredene datume~ ·izbore, donoSenje plana, proslava 8. marta itd. Ozbiljni ne~ dostatak u naSem politiC.kom- radu jeste i-to, Sto za -_pojedine akcije ne pripremimo Zene na vrijeme, n:e objaSnjavamo im politiCki znaCaj ~wake kori,kretne akcij-e pOvez.ujuCi tu akciju sa opCim podiza-njeim zemlj e. Imi -i takv1h primjera, da su neke V'do dohrC fo.nne poJ.iUCkog i · kultuxno-prosvjetnog rada lia · terenu izgubile svoj prvobitni karakter. RijeC j.e o CitalaCk£ro gtupama koje su u nekim krajevima preuzirilale funkciju seoskih odbora i na taj :UaCin su~avale organizaCiju. Umjesto da seoski odbori, preko Sirokih konferenci_ja Zena, orga.'hie:.ir3ju pojed~ne akcije, one su- se postavljale· sa~o ria CitB.laCkiih grrupama, i -na taj naCi•ti se o·kuplJao daleko ·ma.nji broj _Zena, nego Sto je tO trebalo i moglo. Tako su"iitalaC.ke grupe, Ciji .je zadatak po!iticki .i kulturno-prosvjetni · rad, preuzimale ·duinosti odbora. Zatim, zapustili smo politiCki rad sa Z.enama ptreko politiCkih konferencija, --iako je ta forma rad~a Zenama vr1o bliska. I ma da su Z-ene b!le navikle na takve sastanke i na. njih rado d·o1az-ile,. mi smo konfe~eneije sazivali gotovo s-amo vadi organiziranja rada Zern~. U vez:i s odluka]Ua Drugo.g Kongresa N arodnog fronta, pred AFZ postavlja ·se vrlo odlUCno pitanje inteuzivnog masQvnog po.Jit:Ckog rada sa· Zenama grada i selra. Sve dosadaSnje forme po1iti<ikog rada, koje &u se pokaz-ale dobrima, mo-ramo obnoviti. NaS po... litiCki rad mora bHi' Ziv i svakodnevan, .povezan s konkretnim Z'adacima U Cijem rjeSavanju Zene uCestvuju. I ne samo to, treba ~Ci dcllje. Treba objaSnjavati Zenama naS Peto.godiSnH plan, i ~ta on predstavlja za naSt. · zemlju, -za :p.aro.d; upoznavati Zene s dosada~­ njim ·u&pjesima naSih naroda:, u izgradnji zemlje. I p'osljednju- Zenu 112 -h:~P-~ -~.4,~-~~-~ti __ 4o,:.~-~B~~ja,_c: _da ~~9p?n;~~~--) :~}H~u~~~-- ~~~~~~~~~-- ;n~~ zemlue s Je4~e. strane. px.eds~avlJ.a. ucy.rscenJe;-te~g_y_~n~ .ll:~:s~--~o~?" o-slobod_Ha()ke "borbe~_, n_e~ivifmostf .nase ~;~·rn:ue~ a--~--~-· 4rtrge· -~t~~ute: da ~j~_Gt3. ~()p6e. deiDOkratsk~ sn:~g(e- --~ svij'e~.u_,, · ., ,· ~' ~--_ Pos~bno .mf~to u raOO- nase ·,o-rgariiiaCij¢. V·reds-taVlja~-:~adB:titk odgojR_ djeC~. Dru-g TitO, govoreCi viSe_ Puta_ ·a ·zadacima na:Se Org·a~ilzaciie-· podvlaCio je ulogu Zenit u_ Odgdju. d!jece }{aO _j:eda!t Od ·naSih va.Zn-ih i stalnih zadataka. N a tom pitanj!ll se -dosad ll.Chiiio- ne&to, ali ne dovoljno, i zato Cem:o u na.Sem daljnjem radu tome pitanj:t morati posvetiti viSe pa.Znje. · _. _ Odgajati djecu -u duhu tekovina -- :rlai~odriooslo-bo.dila0ke borbe/ u· duhu nove J1,1goslavij_e, o.dgajati ih u predane i svijesn~- graditelje_· samo majke 'oslo-bodene ·. nl.Zinih-- jhl-"e-drasuda. naSeg· -druStva, mogu _ maj1ke p_olitiCki Mi"ijesne. Zato Ce n·a ov.om po5•lu prva ria.Sa: · dtiZndst biti: dobro upoznati Zene s. njihovom odgovo.rnom ulo~;om_ u _Citavom_ procesu odgoja i upu.titi ih na puteve i na.ci.ne __ kfij~ma Ce Sto _ bolje odgojiti svoju djeeu u Svijesne graditeije . IWVe Jugoslavije. Raznovrsne su forme preko k-ojih. naSa organiza:cija moZe pomoCi ,u rijeSavanju ovog pitanja. Bolja i stalnija veza sa skoloin; naSe aktivno uCeSCe. u Skolf>!k:im savjetima. na· roditelj-skim sas.tanc'ima, veCa briga za pionirsk.u organizaciju, sve su to putevi i mje_sta gdje se moZe rimogo uCiniti da odgoj dje'ce u n8.Soj zemlji- ide ·zaista pi"~vilnim tokom. · , JuCer !lam j e MarStal stavio na srce kao vrlo VaZnu ZadaCu brigu o djeci i mladom nar.aStaju. On je rekao: »Nije d-osta io da djeca budu odjevena, nahranjena i tako dalj~. VaZno _je za Has i · to da djeca budu i pravilno odgojena u duhu nove JugosJ,!tvije. Nedajmo dla. nam ne!)rijatelji nove Jugos1avije truju i o-tuduju naSu djecu. . iiuvajte nasu djecu i bdijte nad J>jom, da bii mogli ..Usta postati dostojni gradani naSe nove JugoslavijeJ gradan!i nove zeinlje socijaliz.. ma. T_o je jedan od vaSih, najvaZnJijih zadatal«l.« ORGANIZACIONO UCVRsCENJE Veliki je .uspjeh na~e organiiZacije Sto se u PDlsljednje vrijem~ pre.Slo planskom i sistematsko•m r.adu, Sto smo ·prekinuli s praksom kampanje koje su do nedavno bile karakteristiCne za rad naSe organizacije. Jedan ad najvaZnijih Zadata:-ka, koji pred nama stoji i Cijeg ~jeSa'."·anja Cerna morati da se ozbiljno prihV!atimo, jeste srediv~nje 8. mart 8 113 �o•Tada "'..Sih Qdiborao. Tl'eba- uciniti S'ie;. da n __ ;:pdbQrL;ra<k . ~,ql),tt'll,l>l· ranu, da viSe ~dulbljuju zadRtke naSe organi.zaeije :-'U.-·';v_ezi: s. _,<,).p6im zaQ.acima. · Na,rod!nog fronta; .narodne__ vlasti, · da ._ ·budu,. -~ pre:dvodnici masa Zena u I'~JeSaVlanju tih, -zadataka, _ po·srvete viSe- .pafhnje pi~ da ··trunjima usko vecz;anim za ·zivo-t- Zene:. . __ ._ ,NaSi- odib<a"i- su p'O .svom sastavu,_ .na~o.C..ito na :§le:lima ~lav:~om dobri. To dokaa;uje i spremnost s kojom zene na selu· pl"ihvacaju raz.ne_ mjere narodne vlru;ti, ali za naSe gradske.· odbore _tr.eb~ pri~ -mijetitiJ da. je p()trebn(), da u uJ-ima uCestvuje veCi -broj Zena - rad~ nica. Ima i ilakvih slruCajeva u naSoj o-rg,anizaciji, da in~·cijatilva od~ bora zao&taje iza :irucijatirve masa Zena, da odbor.i. postaju ko.C.ndca ra~vitka rada ThaSe organiiZacije. J aSI!lo je da takv.i · odbori ne mogu hiM rwkovod:ioei masa, dit ih treba mijenj ati i da u o.dbod:rna moraju biti one Zene, · koje su no.sioci rada i radne inicijative. Pored toga Sto Su odbori organi;zatori. rriasovnog rada Zena, OIIl.li morajfU objaSnj.a:vatii Zenama mj<&e narodnih vllasti, metode rada, sve Zadatke koje pred naSu organizacieju postavlja Narodni f!'Qnt i ,narodna vlarSt, treba da iz.diZu radne i politiCke .sporobnosti m'flsa Zena. PitanJe politiCkog prOsvjeC,ivanja Zena jeste jedan od naj:vazndjih mdataka nJasih odbora. ' Moramo biti svijesne, da -po-red polirtiCkog i kutturno-prosvjetnog rada sa .svim ·se.Jjankama, moramo naroCitU paZnju posvetiti Zenama--ru!kovo-diociana- naSe organizacije na selu, onhn Zenama, koje su najiJolje u selu i koje ee moci da budu na.jbolje agitatorke i ~~ropaga_ndisti svega novog i n!apredlno.g na selu. Raz·liC;i,te su forme kaiko to d.a postigaiemo, ali jedno je sigurno - da se to moZe posti.Ci jedino intenz~vriim politiC!kim i p·ro-S'Vjetb:~m r~dom sa zenama, '!J!relko kiur,seva, semdnara i o~sta.Jlih najraznov-rBliijirh fo rmi prosvjeCivanj·a. GlaVni odbori treba, da ·u Skladu s uSlovima u pojedinim kra~ -jeviilma, izrade plarllove tlakvih kurseva, a kotarski odlbori, kad ih organi,ziraju, ---treba -da se po pftanju predava.Ca -oslone na pomoC N arodnog fronta. DuZnos.t je na.Sih kotarskih odlbOO'Ia da -yod:e raCuna i o tome, kakye sve ku~rseve orglinle;iraju ostale organizacije: Narodrni f,ront, Crveni "Ju-..st,· s•indilkat, zadruge i dtrug"'e i da se pobrinu da i u njima uCestvuju Zene. Dalkle, treba izabirati Zene, podizati ihJ pratiti njihov 1·azv.oj, vodeC.i raCuna o njiboVim naklonostima. Seminari koji se Cfu'Ze pri kotarskiro odborima za rukovodioce seoskih odbora, a traju srvega jedJan do dva dana, doib-ra su nado~ "'""!IIl 1 I '·.kota.r&kog odbora dode aiktivisuki•nja, da bi' opel po\puJW. zamro d<t •' njenog slijedeeeg dolaSka, ' ·l . Da bisano sve w pwtig!i, neophod!w je d<>bro. organilziralti kotarske odbore, ucvrstiti njiliove sekretarijate, koji Ce kolektivno rukovoditi radotm naSe organi~cije, osnovati kancel8..rije gdje .fh .--joS -nem-a, uves-ti evi4eilciju rada i osigur:ati kontinrtllitet ·rada ko-·ta<"8kog odbora. ·Radi uCvxSCenja kotarske organi!Zac.ije mi smo ve.C priSH stvaranju sel<retarijata u kotarskim oilborima. kao i fcmnirnnju- sekeija po osn<YVni-m pitanjima rada i Zivota na selu :. d. to kultu·rnO'i>fqe .. vjetna i propagandna aekcija, pl"ivredna i socijal01o-zilravstvooa. Tamo gdje to do sa<;~a 11ije izw6eno, treba tome poslu odmah pristupiti. Ni-canje aktiva na selima i u gradovima po naj:razlliCitijim pi .. tanj;inta, koji imaju stalni ili povremeni karakter kao: akti.V za &~ renje Srtampe, za Cital~e ~e, za aooJ.fahetske teeajeve, za higi .. jenu, za njegu djeteta, za sjetV1ll, -Zetvu;· per3.dal.'lsltvo, g~jenje svl .. lene bube, za ra.dne &~i·je, 0Siiguravl3. najS·1ru mabilirzaciju Zena na sVim pitanj-ima drZaVn.og Zi~Vota, to jest na- izvrSenju zadataka Petogodiiinjeg plana. Zato t"-kve oblikj> rada treba razvijati kao vrlo uspjeSne u okupljanju najSi.rih masa Zena. Svlm tim poslovima 11 selu rukovodi i~vrSni .odbo·r koji- se sastoji od 10 ·do 15 druga!-ica, i koji se redovito sas.taje. · Od dobrog mda nal!ih odbom, njihove spos<>bnosti dia ~ · najpogodnije forme i da koriste pwtoj~ee dobre forme aa mobiliza, ciju Zena pc svim pitanjima. na.Se driavne -izgmd!njle, uveliko mtvisi uspjeh rada Antifasisticke frornte zena na svesltranom aktiviziranju zene za velike zadatke tw.Seg Perogodisnjeg plana. : Mi:s.Linn, drng'arice,_ da 6u izraziti vaSe zajednieko miS]jenje, ako kaZem, da Cemo se mi sve za1oZi-ti i da Cemo i~ti zadatke koji su u vezi sa izgradnjom zemlje postavljenj pred n..Se n&rode ; oDJe koje nam je dao nal! uCltelf i yoda rru!rsal Tito. (Burno i dugotraj.no odobr;avamje u Clijeloj kongroonoj divol'ani.) · puna kursevima. Ako budemo podi~ali kadar ~ena za rad u naSoj organizaciji u samo,m selu, onda &e · naSe seoske org.anilzacije boi.ti ZiVa tijela i ne. Ce se dogadati sluCajevi, da rad na selu Zivne u vrijeme kad iz 114 115 �tJce~e~···· zena .na selu i__ .,. urek¢nsi~uktHi nase•····poljoprivrede (REFERAT MARE 'NACEV:El) -U nd~u historijskih dogadaja bprbe· naSih n&roda .za ~il_obodu i sretan Zivqt, PetogodiSnji plan sVakako je jedan od naj;z.naCaj. nijih._ On zna.Ci· temeljne oon:ove naSe zemlje, blagoSrtrunje· raC.n-ih masa ..:,....; ostvarenj_e onoga, zaSto su se naSi uaro,di- borili u narodno· oslcbodHackoj borbi. tJ sv~tm Sudbonosnim Za narod dogad&jima, naSa Zena je na.Sla sVOje mjesli;o· kao'_a;ktivni bo,rac u na:rod11:oj revOluciji pod rukovodstvom i na yoziv Komunisti&e ·partije. ADJtifaSistiOka fro_nta Zena, p<Jmagala joj je da lahlle nade taj put, da se organizovanije uklj11Ci u opCenarodn-i pokret. za_ osl,Qbodenje _zemlje, slobodu i · nezavi~no.s-t, deinokraciju i prava radnog Corvjeka. Ta pomoC bila je naroCito znaCajna za Zenu seljanku, koja je vjeko¥ima Zivjeia·daleko od druStvenD,g Zivota, u krajnjoj bijedi d nepros.vijeCe:nosti. _ U boi"bi protiv faSi51tiCkog oku,pato!l"a, za na-cionalnu nezavis· nost i demokratJstk11 re2'1>blik11, treba pooovno pod<vu6i znacajn11 ulogu koju s11 imale upra¥o seljanke. Ilrlto do tada, pod protivnarodni.m r~ima u stMoj Jugoslaviji, zaQstale, nepism-ime, van dru.S~ tvenog i poHtiCkog Zivota, Zene su u StohiJjaditim masama , Cinile aktivni dio narodno-OS[obodi!ai!kog pokreta i pi,kazale do tada nevi• de-ni samoprijegor, heroizam, &vestranu .aktivnas-t u borbi naroda. U ov<lm mom-entu, kad je u na.Soj zemljli poCe:la izgradnja so_cij.aHzma, kad Petogodisnji plan lndllStrijalizaCije i elektrifikacije otvara persp.ektive za podd.zanje s~la, za raz:V'oj po-lje~pri:vrede, t~eba jasno o<kediti mj.,.to i ulogu_ seljanke u rekonstrukciji p<Jljopriv-rede, kako bi ona po-stala svijestan Cinilac i n-osilae stvaranja novog ~ivota na selu. V1idHk seljan!ke' s malog komadiCa vlastite zemlje sa kuCe i okuCnice valja proSlriti na S·ira pirtanja privred.tnog ra;zvitka zemlje, razvoja poljoprivrede, na izgradnju SoOcijalizma, u kome Ce se Zivot na selu ko•rjendrt:o i.zmijeniti. To zahtijeva ostvarenje . naSeg plana o- podizanju poljoprivrede, to je Zivotni interes seljak.a uopCe, interes Zena na selu. Napredna poljoprivr-eda, potrebna tehniCka baza ka.o uslo·v imuCntJ<g i lrnlturno.g Zivota na selu, obe2bijedit Ce mri·1ion:skim maiSama Zena j{)S puniji. i sreCniji Zivot od ovoga k-oj1i danas imaju u· svojoj demokrat3koj zemlji kao njeni slobodni i ravnopravni gradani. 116 _Po.loZaj Ze"ne, njeno ucesce U 6p.CedruStv'enom, politiCkom i pr~i­ vrednom Zivotu zemlje ·nera_~·ct.vojno .. Su p()_vezani<:sa s?_e:Iialno :..:ekono:m.skom strukturQm zemlje·; -s p610ZajenC naZ.Odnih rria'~a:-- U -iljOJ~ z_~tg_ -~ _Z~~e"d-qbqJ;ro ·z;dn_tere~irane ~za ·priyr~n~ _na;p_red~k, ____z_a plans-j{u-p-fivredu, za_ stvaranje Cvrste----i solidne· ekoilom.Ske- osnove naSe d:rZave u kojoj vlast i sva narodna .bogatstva: pripadaju narodu: zivot seljanke 11 staroj Jugoslaviji bio je vjeran odraz poloZaja najSJrih masa uopCe, odraz polo-Zaja naSeg sela i Zivota ljud·i u-njemu. -Na slici- tog· polo·Zaja, tog.Zivorta, uzaludno--bi bilo traZi.ti neki.f svjetlijti boju. Sve :;u one tamne, veo,ma- Cesto najcmje. Jugoslavij~_: n_ije -_bila niSta drugo nego agrafni privjesak, polu~ kolon1ija -.stranih .impedjali:sta, ·na kojem su i?P.i jeftino izvJ.aCili'-.si.. ravine i p·reko svojih eksponenata bivSih vhiS.todrZaca Jugoslavije, koji s11 se takoder bogatili iscrpljivanjem radnika ; radnog seljastvB.,- -ne sam{) .sP•reCavali razvoj iridustxije, nego i raZvoj _zemlje U~pce: · · 0 poveCanju poljoprivredne proizvodnj-e, kao jednog od materijalnih uslova za '.imuCan i kulrturan Zivot· selj-wka- u staroj Jugo.slaviji nije bilo -ni govora i ona je po prinoou Zitarica i mnogih drugih. poljo.prinednih produkata bila uglavnom na posljednjem iii predp<Jsljednjem mjestu 11 Evropi. Sve to se i te kako sn.Zno odra· :?jilo na poloZaj i _ Zivot seljaka. I ako .· je ·rad-1o od »zyijezde do zvi.. jezde« seljak nije sa svoje zern.'lje dobivao ni najnuZnije za Zi~Vot, a u.z to j-e na svojim ledim3. nosio sav teret izdrZavanja birokratskog :.parata stare J11gos,Javije, teret velikih poreza i raznih drug·ih daZbina, teret ogromnih seljaCkih dugova. zivotni llSlovi i k11lturni nivo naaeg seljaka l>ili su odraz teilk<>g stanja polj~rivrede i ekonomskog polozaja na selu. · Svu teZinu tog teSkog poloZaja najviSe je osj-eCala Zena. Kad. citamo rijeei dT11ga Staljoina <> polozaju ruSike seljanke 11 doba carizma, Oini nam se ka.o da je rekao i za poloZaj seoske Zene U staroj J11goslaviji. »Doik ie ona bila djevojtka smatrana je za p<JsljednJ~ medu trudbenicima. Radila- je za oca, radila bez predaha, a otac bi je joS prekoravao »Ja te hra.nim«. Kad bi se udala, ona j~ radila za muZa, radila je toliko ko-Iiko ju je on tjerao, a ipak ju je prekor~vao: »Ja te hranim«. Zena na· se1u hila je posljednja medu trudbenicima.« I seosku Zenu u staroj Jugos.Iaviji, tak-oder »p-osljednju medu trudbenicima«, uz nepriznavanje njeno-g rada, teS"ko/je pritiskivao teret sujevjerja i predrasuda, za~talost sela u zdravstvenom po-gledu. Ona je Cesto plaCala ~ivotom praznovjer.icu da je za vrijenie porod::ja neCastiva i s toga treha da rada na najpirljavijem mje-stu, u staJI;- a rez-ultat shvatanja da za Zensko d1jete nije S.kola, S.to je 117 �-··:· bilo naJJRCe ukorijenjeno. na selu, _bio je: 2,850;44_0 nepismen\h~ Cega je· svakako 90% otpadakr ria Zene. · , ZiveCi vjekovhna u bdjedi · i n'eznanju naSa seo-ska Zena ~ije mo.gla· ni da bud:e sv-ijesna sve teZine Z.i.vOta_-neproswjeCenosti i pTa~ zriOVjerica, ·vjet·ujuCi d~ je on jednom za -svagda dat.- _ Kad su se naSi narodi digl1i na ustanak protiv fa.Sis.tiCkih ?'kupat-ora, za svoju naciona,lnu ne2av~s-nost, borili s-u se i protiv teSk·og ZiVota kojim su Zivjeli prije rata~ U oslobodlila.Ckom ra:tu narod je uzeo vla,st u svo.je ruke, i pod rukovo.df,tvom,. KomunistiOke pa·rlije i dru,ga Tit a, bo,rbom stvorio s;ve preduslove za .izgradnju norvog· druStvenog poretka, za,'--izgradnju so.cijalizma, za novi Zivof na-roda Jugoslavije. U borbi .Za taj no;v1i Z.ivot naSa seljan:ka naSla je-svof·put, :ona je ma:sovno njdm stwpala, -o-n ju je iz kuCe, iz Vjekovnog· m;raka vo-dio u bo1lji Zivot .i sretniju buduCnost. Taj put ,sretnije buduC-nosti za: koju su -date besrorajne Z·rtve, postaje -&Jakim dano.m sve S.iri; gtana se i doseZe do posljednjeg sela. VeC u prvim danima na-kon os~.obodenja seljaStvo je osjetilo brigu srv-oj:e narrodne vlasti. Agratna reforma dala je seljacima zemlju za kojom su oni vje~ov·i•ma Zedali. U na5oj zemlji pobijed•io je pr.i:rucip: zemlja pr:ipada. mtome tk{) je 'obraduje. . Narodna vlast je wojom :polirtilkom sta.bilizacije cijena s-iste· ·mom snabdijevanja, borbom pro_tiv S:p-ekulacije omoguCUa da narod, u dvjema suhim g-odinama pos·lije rata, dobije hlj.eb. Radi obezbjedenja ~jemena i pod-izanja stoCarstva u •onim krajevi-ma gdje je ono u toiku rata stradalo, drZaVa je stvarala sjemen.l i ·s.toCni fond. Date su,, -osim toga, z:Datne s.ume novca i gradevinski matedj al za podizanje ·Oiput=A:oSenih seoskih n&selja:-. Ali teSke -posljedice Z!O!ostalosti polJop:rivrede· u staroj Jug~ slavij{ i pu.stoSenje okq.patora -za yrijeme rata j,oS uvijek se jako odr.aZava · na stanju naSe poljo~;:r.ivrede, pOiloZaju sela, na Zivotu seljaka. _ Petogo-d-i.Snji plan,, koji znaCi prQcvat naSe zemJ.je uop:Ce, znaCi i za po·ljoprivredu, za selo nov put razvitika i nwpretka. Kad se ve3 vlast i osno·vne privredne po~Zici}e nalaze u rukama naroda, onda je podizanje polj,opr.ivredne vrodukcije, poveCanje plodnosti zemlje jedan o.d osnovnih uslova im-uCnijeg, kulturnijeg Zivota na selu. Petogod·iSnj1i plan pred'Vida da se prino,s po h-ektaru· bijelih Zitar:ca u odno:su na 1939. g-odinu po'VeCa za 15%, kukuru·za 20% i industTijskog bilja od 8-30%. Ali to se ne moZe pD·stiCi stai'im naCinom abrade, zato ·su potrebne poljo:p-rivredne maSdne, umjetna gnojiva. PetogocLi.Snj1i plan pos~avlja rijeSenje toga pitanj.a. U 1951.. godini mi moxamo imati preko dva puta viSe tra:Mo-rskih plugmra no Sto ima-mo danas·, viSe olko 240.000 zapreZnih plugova, preko 118 60.000 sijacica, preko 2.500 Z.,tetica, vJse .. oko. 8.000. veza.Cica, vise o~o 220 kombaj na, viSe -oko .700 kos·Hica, _is to -toliko vrSalica, viSe oko 14.000 trijera i oko 70.000 Bjeekalica. Da bi se sve to proizvelo, potrebne su nam fabnike · polj-a:prirvrednih maS-ina fabrike umjetilih gnojiva. Industrijali2acija zemlje je dailde ,; b~ re!ron. strukcije po!joprivrede. A da bi se industrijalizacija uspjei!no Za· vrSila, potrebno je unapredenje poljopnivrede, cijela rekons-trwkcija., li!kvidacija zaosta.ph metoda obr.ade. Te dvije stvar:i nerazdvojuo su povezane. · Socija~-isbiCtki · razvoj naSe zemlje uk1oni.t Ce vjekovne suprot..· nosti .izmedu gu-ada i sela. Grad ne Ce bi-ti viSe centar iz lrojeg ka· pita!isW\k~ gulikoZ., vrlle e'k"!Ploataciju i osiroma.Senje seljai(tva, prou~rokuJu nazadovanje poljopriv·rede. Naii grad danas, gdje rad· nici u fabr.ikama pod-iZu industrJju i _stvaraju ta!ko osnov za pre.. p<rrod cijele zemlje, za padlizanje poljopriV1rede pa:moCi Ce sel}aku da izide iz zaostal-osti i bijede. Indus-trijalizadija i elektrifilkacij_a poddCi Ce tehniOki nivo obrade zemlje. , Tra®tori i poljoprivredne ma.Sine uopC.e, koje Ce p01kretatd elek· triCna energija, iazne radionice, fabri•ke Za preractivanje poljop-r·i .. vr-ednih proizvoda, promijenit Ce i2Jg.led sela. No.v 11ik .dobit Ce naSa sela, nov Ce postati Co:vjek u njdma. Sa. vremena drvene ralice -i muC~o? tavorenja na CestQ gladnom,.:l~omadiCu zernlje, naS seljak prelazi 1,1 novo doba poljopri<vredne maSine, umjetnog gnojdva, u doba imuCnijeg, ljepSeg Zivota.' Taj put vOOi i seljank.u u .&vijestan Zivo-t pun p:rdznanja njenog rada, u Z.ivot Sk.q.la, prosvjeCi-vanja, Zli¥ot poro<1iJiSta, lijeCniOkih savjeta i pom.oCi - Zivot, Ciji su os.. nov.i veC Cvrs~to pos-tavljeni u naSoj zemJH odmah po oslobodenju, aJi koji Ce po.stati joS ~i-ri i d,ost111pniji mi1Lionima kad pregnu svim svojim snagama na izgrad!llju roaterija.Jmih uslova nove pvivxede, nove poljop!livrede. Materijalni uslovi za razVoj no:vog Zi.vD'ta na selu znaCe: ma~ Sine na polju, elektriika, rekon&'bruatcija poljopriVrede. Treba, znaCi postati bo-rac za _:taj svijetao Zivo.t u naprednom ktdturnom selu, svdjestan .i aktivni horae za ostvarenje Peto-godiS-njeg plana u po· !jo:privredi. Kako d,a se pa.vedu milionske mase seljaStva u toj 01·ganizi .. rauoj i akti-vnoj borbd za rekonstrukciju poljaprivrede, borbi koja je neopllodni u.slov da se Petogod'snji plan na po!ju poljO:privrede izv.rSi, da se Sto b:tie i organizo~ariije uvedu sve mjere nuZne za njenu rekonstrukciju? Zadruge su te moCne ekonomske -organizacije, p.reko kojih Ce najuspjei!nije moci da se provede reikonstrokcija po!jopl,;vrede. 1 Bitna gazdinstva na selu nisu u stanju da pojedinacno upotreblj av~ju maSine, da uvode no:ve agrotehniCke mjere. Ud.ruZeni u za- 119 �d~.Ug~nia ~~ijaci 6~ .mo6i uspJesno ·a.a se koriste_ maSinama,mij_en~ -na~Cne metod~. obr~de_ zemtje, lakSe-__ dobijajp. priv-red~P.- struCnjakc:t, _kori'&lte~ se _ iSkustvima sa naS1h. ruoza.vn.m !joprivrednih imanja i t, d. .. . · · · ·.• ~ · . _,Jedino -preko zadruga poljoJlr-iyreda mo~e. da se . '·PO::Veze sa_ !3>.P'" cijalistiCkom industr,ijom time sto ce seljak preko njih prodavatl svoje pro~izvode i dob~vati razne alatke za obradivanje ~olj~.i o~tale (poljoprivredne) potrebne fudustrU&ke pro.dukte, N a taJ ll":em ce se ljudi i na selu, i u gradu osloboditi raznih eks.p~oa~ato~1h el~e 4 na~ta, kojj u razmjeni industr.ijskih i poljoprivredmh prm_z:voda_ :-Is~ koriscavaju i se!jaka i radnog covjeka u gradu. Eto taka s.e p~tem zaWuga · 1,1aJibolje uskta·duje individualni interes _ seljaStva. sa --I~te 4 r-esom so"cijaListi-Cke izgra-dnje naSe zemlje Ra:zvroj zemlj.o-rad-niCkog zadrugarbtva imat Ce veoma. vaZne poUtiCke posljedice. On Ce, kako -smo vLdjeli •. povez.ivati pr1;r~e sn.age naSeg sela i seljaStva sa· _ opCe narodn11m d~~ro~, ~rzavn.nn sektor-oon prdvred-e, ono Ce uklanjati po-stepeno ran·IJU VJek~vnu. su~ protnost izmedu gra-da i sela, stalno ·uCvrS6ivati savez ,rad:nilka 1 s~~ ljaka, radnih gradana i narodne intelige:_nc~je u _ N arodru fr~nt ;. jacati ekonomsku bazu tug jedlinmva. RazvoJem zadrugarstva Jai\a" Ce dalje op-Ca ·ruoga seljaStva u naSoj_ privred.i, jer preko za_druga, _/~oje na ovaj iii onaj naCin pove.zuju poje{linaC.na s~osk~ gazdms~v~, stvara se veCa moguCnost za planiranje u pQilj-o'pr-Ivredi, za uspJe~~ nije· SIProvodenje sjetvenog plana, p-lana o pove·Ca-nju 1prinosa. zemlJe. po hektaru, planru. razvitika st-oCars.tva,-provadanja otkupa ~- t ..d. Za razlilku od stare Jugoolavije u · k.aj-oj selj,aStvo lliJe 1malo ~ikakve moguCnos.ti da utiCe na pr.ivrednu pollitiku, ono s~-da-; _preko zadru~a·, na osnovu plana maZe da rtJ.kovo·di razvojem polJoprivrede na svom podruCju, da bu-de: nosila-c njenog raz-vitka. VeC og.rorona a:k.tivnost S·irom zemlje u izvrS.enj'u plan-ova· N~­ rodnoo- fronta i 1-okalnim akoijama na unapred.enju sela, pokazuJe spre~ost seljaStva, prekaljenog u NOB-i. da pri~vati s.v_e mje~~· sve ono no;vo, nuZno za obnavu i izgradnJu zemlJe. ~tollko pr~~e on-o Ce prihvatiti i ove joB Sire II'!-jere za stvaranje. s,ohdne eko-nom.ffite osnove u rek:onstruikoij.i poljo-privrede, za Sto Je ono krvno za~ ·il1J1:ere:si.rallo. · !deja zadJruZnog o1"'ganirzo;vanja bliska je naSem narodu. Zadru~ o-arstvo na ovaj ili onaj naCin obuhvaCa tri Cetvrtine naSeg stan-ov· ~i·Stva. Ono j-e do danas bilo ozbiljna podrSka narod-noj vlasti, kako u borbi : protiv raznih Spekulantskih elemenata, naroCito u oblasti trgovine, taka i u savladivanju raznih priv:rednih t~~o-Ca, koje su se pojavile kao p<>sljedica rata. Uzmimo Jedan grl~J~r: . • Malo planinsko selo Lazal"opo-lje u Makedol11Jl z,Iv~-e-lo Je ~uc~ nim zi'lotom peca]bara. Dok su rome'"- daleko od lmca zarad1vall 4 120 svoj gorki ~ljeb, Zene 5u predenjem _vune, za dv.a, tri seoska boga· ta-sa, '.f.eSk-o:- z-rvotar~re,~-jedVa- -.jshranjiVa.Ie·;_·djecti_/.DanaS je' tt)· -di-Ugac:ij~~·-~selfoci. :· su·::·se -:orgariiiiralf --u - radnu··_ Z8.drugU_;-··:njih6V_--ZiVdt~_ se izrllijeriiq. -·z:a-druga posjedtuje -kolektivn6 -radion-ice za izradu'- cv<m.a i doma.Seg sukna, ima svoju elektri.Cnu centtalu,-- koja-- poikrece · p.iranu'-1 sfO-lirSku radionlcu za Izrad-u i'azboja i na:ffijeStaja. Zadruga ima'-SVofu ·CitaonicU;. biblioteku, svoju·· fol:kloiriri ·grupu, zida -vec--za~ a-rUZni- doro,- S:· ove -godine· Ce poCeti- s·a· podizanjenl roOderne-·radionice za -tk~mj:e Ci-lima i- p'odiz3.njeiil djeCjeg -obdaniSta. 'SeljaCi. u toin sehi.'-rifetkp 5-u :imali -po koje grlo sitoke; a- zad.ruga danas i-rria oko · 1.800·=-krava i ·Ovaca. Umjesto uske lrozje staze, u Selo danas -ViOdi ~ii'oka ·cesta kojom zadlru!ni ka'mioni odvo.Ze u gi"ad zadi-uZne pro• iZVode, a do:Voze iz grada _sVe Sto je zadruga-rima potrebno. Selj'aCi iz Lazaro-polja- ne odlaze viSe. u peCalbu, Zene- ne ·j_)redu za osk.udan k.omadiC. .kruha. J edne, u poljoprivrednim~ a druge u · Cilimarskim br-igadarha4 dobijaju- nadnice prema :svom radu~ a nijedna od njih nije v,:se nepisrilen~. Dvije su u upravi zadruge. Zivo-t i rad. u i'adruzd priv-laCi i selj ake· iz okolnih sela, zad-ruga -je· · pO.&tala centar, koji na zadruZnoj osnovi unapreduje Cilimaistvo i tk8.nje domaCeg slikna i u o~kolni-m selima. Nov· Zivot· kojim- danas Zive Lazaro-poljke osjetile su' i di'uge Zene u sliCnim,_ a ·naroCi to u radnim zadrugama. Lepa~ Man-0-vSika zad,rugarka iz fadne zadruge »Crveni prole· ter<~ lmala je u proSloj g.odini 270 nadnica. Pred njom je po broju nadnica bio samo jedan zadrugar. Ona je postavljenu normu pravazilazila_za 30Q% i osim ono-ga Sto je dobila u·svojoj baSti,_p:r-ihodi. njeno·g rada na zadruZnim p-olj:Ina don.ijeli su joj -35.000 Din. I ako ovak.ve radne zadruge kao Lazaropoljska kod nas· joS n:Lsu mnogobrojne, i aka primjer Le.pe lVIanevske nije -veoma masovanl ipak sve to dokazuje svim naSim seljacima da su zadruge najrazliCitijih · tipova, one moCne ekonomske organizacije,_ koje Ce jedino moCi uzeti na sebe i uspjeSno rijeSiti sve probleme podizanja ,._, polj·oprivred.e i stvaranja novog sela. »Ali zadrugarstv-o Ce moCi sai:no oilda da vrSi ulogu, koja mu je u naSem siotemu odredena, ako ono zaista i u p.runoj mje-ri postane stvar samih seljaCk-ih-masa, i aka se bude razvijalo u skladu s podizanjem svijesti tih masa<<" (Kardelj). Bez aktivnog i svijesnog uCeSCa seljaka nema U51pjeSnog razv:oja zadruga;rstva. Svijesnom i aktivnom djelatnoSCu seljaka, njegovim rukama, izvrS~t Ce se i pJ~ dizanje i' unapredenje poljopr:ivrede. Zato Narodni front vrS.i danas, mobiliza-ciju ·najSir:h masa na unapredenju poljoprivrede, jaCanju i razvijanju zadrugarstva, po-stavlja ,kao osnovno pitanje svoje djelatnosti na selu. 121 �Ilo toga osnovnog zadatka Naro<lnog f.ronta izlazi i zadatak- naSe- organizacije na selu:· mobilizirati Zene seljaD.ke ·da ·po-·· _. strum aktivna snaga , u unapredenju poljoprivrllde i razvoja zadru•. ' glllrstva. Nije potrebno ni na.gla.Savati· da je ·tu neophodan uporan rad, mnogo smiSljeniji, mnogo organi,zo.vaillj1i, nego do sada. AF2-a treba·· taCno- da S31gleda u1ogu Zene na selu i njeno mjesto u stvara.nju .novog sela, podizanj.u napredne ,i mod-erne poljop:dvrede i pomogne seos.koj Zeni da i o.na postane bora:c .za novo selo i nov Zlivot u. nje .. mu. Da bi- zato naSLi najpraYilnije puteve i najbolje naCine treba joS jednom nil.glasiti ono Cime smo se mi i do sada -rukovodili u naSem _radu sa :Zenama, naime da na podizanje svijesti Zena ne mOZe n:Sta taka uticati kao uCeSCe u o•pCe privrednom Zivotu zemlje, Sta za Z.enu na selu znaCii, u~eSCe u ostvarenju PetogodiSnjeg plana u poljoprivredi, u- stvaranju i ra~oj11 zadruZnih organizacija. I zato je ·naS -prvi zadatak da Si,roko, mnOgo dublje nego do sada postavimo p.itanje fliktiviziranja seoske Zene u opCem ra:z.VIitku poljopri* vrede i zadruga:r.S.tva. Veliki broj Zena se veC na1azi· u zadrugama, Sto je ve1iki us.. pjeh kad se zna da prije rata one nisu mo,gle da budu njdhovi clanovi, ali se ponegdje joS uvijek zad.rZalo shvatanje, da u-. zadrugu moZe iCi samo glava porodice, da drugima, naroCito Z.enama to nije Potrebno, da one _to ne mo-gu. I zato je prvi ko~rak uvlaCenje se~ ljanki u zadruZni Zivot - njiho:vo masovno ulaZenje u zadruge, upisi.vanje u zadruZne -organizacije, · I za,to naSi 'Od!bori kotarski i seo.ski, moraju voditi raCuna o upis.ivanju za ZS:drugu svake Zane, S'\fakoj priCi, s¥akoj o•bjasniti i !icnu ko-rist koju ce imati aiko postane clan zadruge. Us;pjehe rada naSe organizacije na selu u: o'voj drugOj planskoj godJni mjerlt Cemo i po tome ko1iko je Zena uSlo u zadruge; koliko od njih su pootale akt.ivne zad:rogarke. :Mi smo veC imaili sluC3.jeva, --kao na primjer, u Hrvatskoj i · '~>Ma1kedonij1i da _su se Zene. i &ia.me, u.z ·pom.Q·C na.Sih Glavnih odJbora. udruZivale, da~ bi Sto uspjeSnije ra2.<Vlij,ale kuCnu rad·inost, kori.IS>tile se raZJbojem s brzim Cunikom, noZn_om preslioom koju su zajedni6ki ·na:bavile. Takovu in1icijativu treba Prenositi i u druge na,Se krajeve, podstrekavati je i razVijati, po:vezivati je uz zadruge. U ovom radu na privlaCenju Z-ena u zadruge mi m:oram.o imati u vid:u Cinjenicu da _su selj aCke mase naj'Podio~nije padanju pod uticaj _raznim klevetama o tome ka:ko zadru.ge znaCe oduzimanje njihove zem1je, ruSenje porodice -itd. A ako .za seljaka uopCe va~i da se veoma teSko ·navikava na novo, o-nda se to drvostruko moZC kaza:ti za seos-ku Zenu, a kad se joS zna koHko je ranije ropski 1 neprosvjeCen Z-ivot opteretio Zene zaostalim shvatanjima, predra·· 122 suda:ma; vradbbinama-, · onda· se .ne mogli .ni · sa.gledati znaCajne po~ sljedice ~-koje -Ce o.vako organizir.ani_ p-tivrednL-i -zadruZll-i Zivot na seht -imatt, u.· po.gledu daljeg pD(}svje6ivanja seo~te Zene. ·vee sada, zahvaljujuCi aktivnom uCeSCu Z-ene se1janke u drUStvenom i poHtiC:Iwm: Zivo.tu u ustanku, u obno.vi zemlje i privrede, mase selja0kih Zeria p-osfale su ·.svjesne Cinjenice da Covjek. moZe ne samo utic~ti na to hoCe li mu buduCnost biti ·ovakva ili onakva; veC da je on gr.4di sv.ojim--rukama. Materijalni u5lovi -~te bolje ·buduCnosti. na s_elu __:;. obrada Zemlje __,.. -ne zavisi Od elementarnih -sua prirod-e. MaSine i .agrotehniCike mjere Cine Cudes.a u poveCanju plodnoSiti zemlje. vidik.' se1janke, kroz aktivno uCeSCe u zadrugarStvu, kak..o sm.O veC rekli proSirit Ce se na c.io razvo.j naSe zem1je i joS je viSe uvjerit~ da taj razvoj Cini iljen Zivot ljepSim i kulturnijim, da ·na tom ra.t;·voj-J treba kao rezulta t njihove sve vece aktivnosti u zadru.Znorp Zivotu i .radu, uCriniti · da one postanu ona napredna snaga, koj a se bovi p-rotiv zaoS:talo~ti, a za no:ve naCine ra.da; savremene metode obrade zemlje, da Zene, veC prema svojim spos,obnostima, staju i na Celo. raznih za:druZnih. org~fnizacij.a. Kroz a,ktiviz.iranje Zena u zadrugarstv11 mi Cemo- postizavatl krupne uspjehe u vezi s joS svestranij.im_ uCeSCem seoske Zene 11 o·pCe:.drnSrtveno~poi:itiCkom Zivotu zemlje, jer zadJrugarstvo n.ema 5.anio \re{)[lla vaZan: ekonorns:ki nego .i p.olitiCki znaCaj, ono j-e oruZje narodne demok-tacije i sredstvo j8.Canja ekonomsike baze za joS CvrSCi savez radnih masa grada i sels. u Narodnom frontu. Kroz akti.viziranje seo-sikih Zen a u zad.rugama naSa ·organiz.acija moCi.. 6-a_ tako da dade najb6Iju pomoC Narodnom frontu u joS jaCe.m okuplja~ nju u njene r_edove ~ena na selu, da hi one postale joB /odaniji borci za stvaranje< programa .Narodnog fronta. I nikakve klevete Spekulailata na ~lu, nikakvi pokuSajli S.tetoCinskog rada kojj Ce .se m·oZda pojaviti tu i tamo, ne 5miju naCi podrMru kod Zena u Ciju je svijest dubokO prodrlo uvjerenje da je ova v1ast njih-ova, jer hiljadite mase seljallki uCestv.uju u i~radnji vlastite drZave. Aktiviziranje u zadrugama joS viSe Ce privla.Ci.ti Zene na rje- · Savanje &vih · proiblema koje · postav:lja narodna v1ast, z.a sprovodenje svih njenih mjera, jer razvo.j zadrugarstva zahtijeva velik.u podrSku i PomoC narodne Vla&ti. »Zad11-uge Ce biti ustvari Skola, koja Ce uC'iti selja.ka upravljanju drZavom. Zadl-uge Ce postati centar u kojima te se srti-cati sav pr.ivredni Zivot sela, sav-~rad na njihovom podizanju. Razvoj zadruga kod. nas Ce iCi u pravcu ujedinjavanja razn.ih tipova zadru.ga u jed,inslven tip·· osnovne zemljo:radn.iCike zadruge koja bi ujedinjavala u sebi .sve grane privredne djelatnosti na se:lu.« (Kardelj). Zadatak je naSe organizacije da pomogne Narodnom frontu, narodn9j vla-sti i zadruZnim· organi•ma, da nijedna Zena ne ostane 123 �·van··toga· ·c·entra-:·---"--za&uge. -.T· ·sa.mo :kada- ne-. bf-'uCestVo_v_ale u·. · gam a, Z8ne··bi -_-p.ue- ·koCnica:.tog r.azv'itka;- jer je ·an-- usroV-ljeri ·uceSCenf najSirih- ma-sa _zad-rugata, naj.SiTih maSa'- selja'ka --u 'UprS.Vljanju i sv.akodnevnom -radU· zadruga.. Z·adruge- Ce za ._Zerie- biti;· velika. Skola, ·cunkom··u tim radionicama··i--dn.igo, _Zei1e treba- da pOsVete riajveCU tOrske · sj)osobnoSti, pronalaze& noVe: .oblike li:ri.apredehja· :petjO.pti~ vrede, ·nov·e oblike Zivota i. rada na selu. Ti~obliei postajat .ce· sve raznov1·snijli, jer Ce u razvitku zadrug,a vrlo brzo doCi' ·do krU:pnih zadataka kao Sto je maSinizacija, stvaranje raznbvrsnih zadru.Znih 1 radio:nica·, organizovanje bo!-be protiv zaosta1ih- metoda :_obra~~ zemlje v-rlo brzo Ce doCi do uvodenja novih- agrotehniOkih rojera itd. o'snivanju zadruZnih radio-nica, pekara, radionica i lokalnih preduzeCa za P'reradivanje i konzerviranje vo-Ca, zadruZnih mljeka{a, peradarnica, s.usn:ca, najrazno:vrsnijih_ radionica: tkaCk~h, Cilimarskih i drug.ih vrsta kuCne radinosti, uvodenja razboja s bJ7-llll Cunkom u tim radionicama i drugo; Ze:rle tre-ba di posvete najveCu · bdgu, jer Ce to baS za njih blti od nato<'.ite· vaZ:nosti u podiz·anju '"nj1ihovog Zivotnog s.tandarda,· a to znaCi stvaQ'anje novih uslova z~ njihov Zivot i moguCnost da koriste sva prava -koja -im je obez. bijedila demokratska drZava. ImuC:n.iji .z:vOt, maSini-zacija poljoprl· vrede kao i mnog"~ih poslova koje seljanka obnavlja oko kUCe naj. ~;astarjelijim metodama, ~stvorit Ce us-love i dati viSe vremena .za brigu o uredenju kuCe, 1iCnoj higijeni, boljem pr-Lpremanju hrane, zdravij-oj ishrani dj&ce, nj-iho.voj veCoj njezi. Napredn.e j imuCne zadruge imat Ce viSe moguCnosti da svoj1im Clanovima o·siguraju veCu lijeCniCku pomoC, da urede svoje imbulante itd. ·Sirom per· e.:pektivom o razvitku novog Zivota_ na selu, sa znanj-em da njena sudbiria ovisi o razvoju C~tavog naSe.g, a uz to i lokalnog pr-ivrednoi Zivota, selj.anka Ce p-ostati ana na-predna s.naga koja Ce uticati na razvoj zadruga i pomoCi da one posta-nu mo.Cn-e ekonomske orga· nizacije, sposobile da selo iz z.aostalosti vode u nov napredan Z.iv~t, ona Ce postati borac prot:v svih Stetnih elemenata u selu, razmh Spekulanata i-eksploatatora, koji bi htjeli da zadruge uvuku u razne· Spekulaittske organizacije .i na njih utroSe dobit zadruge umjesto da ana utroSi u produktivne svrl;te same zadruge u kovist r-adnog seljaStva, za podizanje zadruZnih do-mova. gradnju kuCa, do-mova kulture, ambulanti, djeCjih ustanova itd. Zadata.k je naSe organir..a~ cij'~- da s.istematski tumaCi Zenama J)a selu da su ti S.tetni elementi na ~elu ia u za.drugama - i oni .koji govore prot!v zadruga i oni kojri terL.e da uvuku zadruge u nizne Spekulacije - nosioci ka.pita· listiCke t-endencije u razvoju zadrugarstva i ~ato protiv -njih i 2ene zadrugarke treba da vod.e stalnu borbu; Rlzumije se, uspjeh te - borbe zavisi od omasovljenja zadruga, 00 demokratskog upravljanja u nj.oj, jer Ce samo tako .moCi zadrugari- dn na vrijeme uklone· i!z 124 :romuge sve n,.;prlijatelje njenog l'azv<itlro j w. se dosljedno bore .. za napredne· oblike·· naC-ina :up,ra:vljanja ·i.·l'!ada· .-u ..-zadrugama • .-.: ·: ,_-,_, _. · -~ne:-na selu_- kao aktivni zadrugari :tre]:>a.-·da svo.je_- proiZyQde prodaju pr.eko zadruga, i pomognru talfo pravilnom organiz.iranju prom eta iooustrij~loih. i poljoprivrednih produkata ne samo . kao uslovu za oh?l!>bjedenje in~ustrije sirovinama i radnih !judi u gradu Z.ivo.tnim :namii'nicama, nego i kao ·uslovu ·za -pod,strek raz.vqja .poljoi)rivredne p_roizvodnje. T.i-ine Ce ana doprin.i.jeti Hkvi-ciiranju raz~ nih- Sp_e!kulanata na selu i u gradu koji tu i tamo nastoj.e da oroetu pravilnu ra1zmjenu industrij!skih i poljoprivrednih produkata i koji S-pekuliraju ·na raCun r~dn1ih -masa grada i sela.· ·Y.· U ve:z.i sa :s:vim ov.im e;adaCima naS~g rada: na selu znaCaj- kul~ t-u.i'no prosvetnog rada medu seookim Zena.ma po.staje joS veC.i,_. jer neprosvijeCena -seljanka ne- moZe postati aktivni borac protiv za· o·stal!Qsti na -selu, ne moZe i.mati pel-spektivu i biti uvjerella. u ko~ r-isilost i nuZnos-t nov.ih metoda obrade zemlje, ne maZe prihvatiti no.ve oblike cjelokupnog privfednog Zivota na selu. . NaSa oxganizacija je u svom radu na prosvjeCiiVanju seljank·i postigJa.do sad vidne rezultate. Svakako da je rezultat njen<>g rada naroCito posebnog rada -medu Zenam.a, to, S1o je kako 2namo veliki broj seljan.ki nauC.ilo -citati i pisati. Osim ana:lfabetski.h teCajeva· kao osnovne ,forme ·prosvjeCiva~ nj a naSe organizacije ou -i do sad sasyim pravi1TI.o uoCavale i po· stav1jale piitanje prosvjeCivanja mnogo Sire, .naroCito· u vezt s uce . . SCetrn 'seljanke u i·zvrSenju PetogodiSnjeg plana. Zato su ekono-m .. sk·01 n prosvjeCivanJu zena putem. raznih kurseva i.z poljoprivred-e, I stoCarstva, povrtljarSJtva, pCel.arstva ·i' drugih naSe organizacije po.. sveCiVale veliku paZnju i imale u tome znatuih uspj-eha. Mi smo &tvarali .i aktive Z~na za unapredenje s-vih tih pri<Vrednih- grana na selu, i ta:ko uopCe nastojaJ:i da na.S kalturno·pfOsvjetni· rad pove7' Zem~ s·, pitanjem struCnog i ekonomkog odgoja seoske Z.ene, znajuCi kolilw mno-go stvari · za i.zvrSenje plana u polj!()privredi ovisi o Zeni na selu, ko1iko j-e ona vaZan faktor za unapredenje poljo:privrede i :pojaCanje prin-osa s naSih polja. Time Ce naS kulturrio pi-osvje:tni rad na selu dObiti o:dredenu i konk.retnu sadrZinU, imajuCi jasan somjer Sto brZe.g tehniCkog i kil1turnog podizanja sela, time Ce on is:puniti svoj zadata¥: uCiniti naime, da seo'Skoj' Zeni postane jasnija nj·ena uloga i zadaci u unapredenju poljoprivrede. Kulturno prd.svjetni r~d ne treba prema tome, da teCe mimo za-druZnog Zivota, nego da s.e razvija u zadrugarila, jer kako kaZe drug Kardelj »bas zadruge treba da budu jedna od najvaznijih pro- 125 �' ''· ( S¥jet;alih· ognjJi>ta na se1u, ·Kulwrno pmsvjetni rad -na ~ selu, ,. (ki).ji je ·v·rlo .Cesto:-neaisferilat&k.i:,· sluC_ajan i bez plana, dobit ce-kroz zadrngu kon.kretnu sadriinu i· praiktiean cilj: pomooi llaSem se!Jaku kalko bi postajao sve svjesniji gxaditelj. PI"UZanju ;;nanja iz oblasti poijOij)rivrede, Narodni front i ove njegove organizacije us:mjerit Ce svoju prosvjetnu djelatnost na·~ · se1u. Or:ganizacije Narodnog ·fron:ta vee- preuzimaju Sistematsk;ije forme- rada- .u tom pra.vcu. Narodni front Srbije, na pri!lnjer; u c,i... -lju Upoznavanja seljaka proievodaCa s najvaZnij:im nljerama: koje · tre~Y,!. da provedu za sto uspjei!nije sprovodenje zadataika PetogodHJnjeg plana u oblasti poljopr-ivrede, u saradnji &a Mdnistar.stvom poljoprivrede i vezom zemljoraduiCkih . zadruga, organizovao je sellliru>re po najnovijim pitanjima polj<iprivredne proizvodnje. U kotarske aktive predavaca za ove seminare ulazi i odbornica AF!ii-a i naSi od!bori treba da povedu ra.Cuna, o. torile da u tim aktivima budu najadttivnije Zene sa sela, koje Ce znati da prenesu na selo ooo Sto su nauCile i da mobiliSu seoslke Zene na s.provodenju po-stawjenih mdera. Sigurno j~, da ·ee ·ove i ovaaoo sldene forme orga· nizi:rati Narodni front i 'U d.rugrlm :nafodnim republ:ikama, pri Cem:u i.reba da .ima najvebu. ,podrSiku naSa organizacija. Mjera. za uruwfedenje .po1joprivrede, Cijem Ce &provodenju Na~ rodnd front UBI!lljeriti forme svog prosvjetnog rada izlaze iz .zada· taika Petogodisnj eg plana u poljopriNredi. Oaim prooir~nja sjetve· nih povr!ina i poveCanja prinosa Zitarica i indl.l&trijskog· bi~ja, pl~,~ medu ootalim !Predv-ida na pri.mjer »Povisiti proizv<>ilnj111 lllllijeka po kiraVi na 200 Jitara, poveCati !pllinQs vun_e po ovei na 80%, a· teZinu za ~0% uvodenjem n<>vih rasa - b<>ijom ishranom i boljom njegom. J;loveCati :;.a 5 godina pro·izVodnju glavnih stoCnih proizv·oda i pre~ maSiti predratnu proizvodnju masti, mlijeka, vune i ,ko!e. Organizovati Sto veCu primjenu- veterinarskO~sanitet.Bkih mjera. (Zakon o Petogod;snjem planu). U vo<larstvu na pr. treba boljom njegom, obradom, masovnim suzbij.anjem bolesti i S-tetoCina drugim mje~ r~ poveeatLprinos voeaka po stablu. (1z zakona o Petogodis· njem planu). Jasno je da je za sprovod:enje tih planskih zadataika u po· lj<iprivredi nuZ!lo i ekonomS>ko -prosvjeeivanje seljaka, ekonomsko prosvjeCivanje Zena na selu, jer u sprovodenj.u ti.h. i sliCnih zada· taka one mogn j S'lakaaro ce odigra,l;:i znaeajnu UlOgU, posto -stl to sve grane ko-j-ima se Zene uglavn-om i bave. No zato je potrebno da seljanka prekine .sa ondm »pleti 'kotac kako ti i otac«, zato je poa treban u.p-0-r-ni, sistemrutski prosvjetni rad u pra·vcu njenog. prD<svjea Civanja uopS-te, o:slobod-enje od sujeverja, od uvjerenja koja se iSti•1a veC gase - da veCi urod -na polju ovis·,i o naS.im s.il.aiil.a i sliCno, potreban je posebno, rad na njenom eik_onolllJSlk-om odgoju. 126 Da. . Ce:oo.o .mi _uspjeti. u· tom . .!tvem _radu medu Zena-ma a.Qk~z je ogromno u~ei!ceseoskih zena cu' Narodn<M>Slobodia,.i\koj \orb;· izgradl1:ii ~aye, njiho.va odanost · narodnoj y:(asti, .dokaz je medu ostalim i. to sto su mnoge seljanke posle vee putem. uvodenja na: prednih metoda .. u poljoprivredi, st<> su na brojnim tecajevima po· kazale· _za to mno,go interesa, Sto su pronalaz.ile najraznovl'lsnije naCine-_u _p_oQ.izanj~ sitnih -grana pxivrede na se1u S.to _ su. vOO kao Mar.a DiLberoviC u Bosni _koja je uzgojila sjeme S~toredne pSenice iii Saveta PribiC ill> sela Stepariov.iCeva u Baekoj,, koja je nagradena zato sto je' po jutru dobila prekt> 20 tovara pSenice, a <>bicno se · dobije 10~12, postale novatori u poljoprivredi. NaS. zena na selJJ. bee: ~umnje _Ce po-Ci putem. svojih predhodnica jz Sovjetsatog Save2a_, _pute:rp., _ syima nama joS iz te&kih .za na.rs, predrat.nih vremena pozn&tim .Pai'ieAngeline, sestara Vi,nogradovih, Maml;ja'kat i drnglh.. * Pokrebno je da poilvucemo joil neke od vainijih zada taka naSrih na &e1u. D~adaSnji rad na iz.vrSenju lo\kaJnih plano.va· Na.todnog fron~ ta mo!'am.o oa,ganizirati- joB Sire i bolje, jer u.pravo ti planovi Su dio veliikog posla na una-predenju se1a~ _koje Ce se_ kroz zadruge i uz S-iru savremena tehniCku ba;zu sve ja-<Se podizati. Razv;oj pojedlim;ih gJl'ana seosike pr.ivrede kao Sto su na p-r. pera~ dar-stvo, ·mljekal'Stv<>, pcelaDstvo u okviru pojedinacn.ih seoskih gazdirustava, pomoC seosk.oj Zeni da ih una.preduje, vOOllla je vaZan zadatak llaSe organizacije. K8.Q o _veoma vaZno-m zadatku ml moramo i dalje voditi brigu za ispunjenje plana sjet-ve i pove~anje Sjetvenih povrSina. Obra· diti. sVB.iku stopu zemlje - bit Ce jedan od neposrednijih, veoma va.Zn-ih zadataka lroji nas oCekuju, a ~sto- taikvi su naSi zadac~i u otlkupu · Zi~arica i predaji drZav.i Sto v~e koliCine slobodnih viS~ lrova. '\ Mi. moramO jo.S Mre razv1jati sve dosadaSnje forme rada kao Sto su predavanja, kunsevi, seminari sa polja savremene abrade z-em.lje, ·podizanja raznih gra~a seoske privrede: peradar.stva, pCeIa:ratva, s-vilarstva, povrtla-rstva itd. Razvijat Cemo sve dosad:anje forme sa polja zdxaw;rtyenog i hi.gijenskog pros-VjeCivanja Zena na selu. U ovom._ pos1u treba_ k-ori<&ti.ti veoma uspj.e:Snu farniu slanja e~pa i£ grada u selo sa . konkretnlm zadacima domaCinskog i hig-IJenskog prosvjeCtvanja seo&kih Zena. VeCa i si,stematS!kija nego d? sada treba_ pr.i tom da bude saradnja naSe organ:izacije s Crvemm lwst-om. 127 �Pofrebno je joS i posebno tiaglasiti ulogu AntifaSistiCke_· fran~ te Zena,_ da veCu paZnju posve_Cuje baS onim pitanjima koja su ve zana za tj00.avanj6 prOblema Zerte - majke kao radnice i- u fabriti i na polju. · · Na -Ov<Jm poslu svuda je neophodn8,. joS Sira ~nicijativa i 3k~ t~vnoM Zena u tom pravcu. I4icijativa Glavnog odbOra- -AFZ-a Srbije da, · u zajednici S Crvenim krstom do p.roljeCa pripremi- kadar za sezonska obdaniSta u raznim zadrugama, "moZe da bude· primjer . kako Ce seoska Zena organizovanije p·ristupiti rjeSavanju pitanja materinstva, koriSrtenju svih moguCnosti koje pruZa drZava, kako bi bez vjeCite _brige za dijete mogla posvef.iti veCu paZnju svom radu na obradivanju polja. ZadruZni domovi koji 6e se' joS ove godine podizati po selini.a imaj.u qgromnu vaZoost za razvoj z::;..drugar&tva. Zato je Narodni· front na inicijativu druga Tita, kao jedan od svojih najvaZnijih .zadataka na se·1u uzeo i.zgradnju tih doniova, zato i nasa organi~ zadja treba da je shvruti kao jedan od svojih najpreoih poslova. U kotarske od'bore za- izgradnju d'Omova ulazit Ce i pred:stavnit::e naSe organizacije, i velika Ce biti uloga naSih kotarskih. adbora u aktiv.iziranju Zena iz pojedinih sela na· izgradnji domova. ZadruZni dam ne Ce _f,j:e zida.ti u svakom s-elu; a kotarski odbori mogU,- kao· na mnogTffi radovima do s3.da, vovezati rad- na podizanju doma u jednom selu sa onini seHma u kojima se joS ave go-· ine ne Ce zidati dom.. Rad Zena u radnim biigadama ko.je Ce formirati !'f arodni front bit Ce od neobi-Cne vaZno-sti i zato, Sto Ce na mnogim mjesti· rna Zene uo,pC-e zamjenjivati onu radnu snagu koja Ce nam biti potrebna za velike radove i gradiliSta u drugoj g-odini naSeg PetogodiSnjeg plana. Do sada pokazanu sp·retnoSt Zena za sve rado.ve, .nj-ihov elan i inicijativu m.oramo sada sistematski r s viSe plana poVezivati uz .~gra<:lnju zadruZnih domova. U obavezama koJe je dO .sada .veC -uzimao Narodni f-ront u 'Po· jedinim selima na podizanju ·doma i naSa organizacija je pr].mila na- sebe da Ce mobilizirati odredeni broj Zena. Tako treba raditi u svaikom -selu, nastojati da- Zene uz.mu konkretne obave~;e i u brojlt u kojem Ce raditi i poslu koji Ce obavljati. Svaka Zena m·o.Ze da ima i lillnu obavezu. Potrebno je razvijati takmiCenje kako medu selima i 'k:otarevima taka i medu pojedinim Zenama, grupama Zena na radjliStu u 5vakom se1u. Raz_lli aktiv,i koje Cerna organizirati na prLmjei: za pri~rema·, nje_ grade, za pomoC -upravi gradiliSta, pri r~sporedivanju raspo· loZive Zenske radne snage; za kultui'no-prosvjetni i politiCki r~d med:U Zenama na 'gradiliSrtu, eventualno prlprenianje hra.ne itd., bit 6e od yeHlke ko~Lsti za Sto bolje i or.ganlizovaD!ij.e uCeS.Ce Z~a. 4 \ .12& .'Na, ,samom_ 'radu· _· okoJ-~,izanja_·-:dortlO~a ~.o~~ni~t.h~at' -_·Cemo _si·stemal<llti kulturnu'p•osvjetJii rad\u oi10m smi.slti kalko'smo.to ·na:Prfd. go~oriH.:--.veza ·:grada·--~--,selom ._m9ze ~i :ovdJe- nl.1iog~· -·4a 'kO.r.isti. ,P.t;:i:redbe, .. predavanja- itd., ~kOje -"Ce naS_a orgalliz_acija -~u gTadtl jednO sa Olllladinom i sindikstimi .pripremati za pojedino sel<J ~gdje se ,gradi dom, j<)S jai!e ce 'povezivati zene grada i sela. · . Kad d<Jm<>Vi . budu · izgradeni, njihovo ured:ivanje, baata s cvi' jOOem oko;doma, zavj~e· 11:a -pr~riina, :vezeni· ukrasi i drugo treba b.; .prvom redu da bude bdga seookih .Zena pri Cemu one Ope£ mogu jmati veliku pomoe nas:h gradskih organizacija. . Radovi na i,;gradnji domova ce tako odmah u po<letku vezi· vati Zene uz zadruge_, uz zadru.Zne. domove kao i njihove centre. NilS rad· na · selu, treba da bude Th<likladen pers.pektivama opeeg razvuja sela. Zadatalt je Antifai!isrticke fronte zena da seoske zene aktivizira na specifieno selja<i'ltim pitanjima, da otkrije pred njima perspektive novog Zivota u naprednooi i kultlll'Jl<)m selu, asvjetljavajuci im Ucne interese koje ce imati .a.ko budu sto aittivniji gradltelji nal!e poljoprivrede onako, kako. to postavlja PetogodiSnji plan. To je jedini put p<>boljsanja svakodnevnog zivota zene na seju .i kau radnika na polju Hi u kuci i kao majke. Uporeda daltle sa rjai!enjem opcih p'tan'ja razvoja sela, dolazit ce se do sve kor.ijenitijih promjena u Zivotu · Z~~e; na- selu, zato ona ·.treba da bude aktivan 151'aditelj moderne poljoprivrede, , novog sela, aktivan graditelj socijalizllla· za- B. m;>rl9 129 �. . Rezolucije II.· kongresa AFZ-a o glavnim zadacima zena . Jugoslavije . . 0 SUDJELOVANJU ZENA U BORBI PROTIV RATNIH JlUsKAcA, ZA PRAVEDAN I CVBST M1R ll. kongres .A.nltifa.Sistiilke fronte zena J:u:goslavije, saslu§avi\i iserpne refer!lll:e i poslije svesb1~e ~usije, pokaz~? je jo6 jednom jednoduanost i nepokoleblJivost zena JugoslaVIJe u borbi protiv ra;tnih huSkaca, za ucvr86ivanje mira i demokracije u svijetu. . . . Zelle Jugoslavije, koj~ su ne~avno ~vjele sye &ra.J;o~ rata kao zene i majke dizu odlucno svoJ 'glas protiv pokusaJa reakciona.rriih snaga u svijetu, koje, na eelu s americkdm imjperijalistima, nastoje da jzazoVTU oovi rat. U borbi protiv potpaljivaea rata. one su povezan~ sa svim naprednim zenskim organizacijama u svijetu, sa SV!Dl de~o­ kratskim. snagama covjeeanstva, koje, zdruZene u front! lllll'a, sa Sovjetskim. Savezom na eelu, predst.avljaju veliku snagu koj~ je u sta.nju da osujeti i razbije imperijalistiCke planove za nov1 rat i. SIJlasi oovjeeanstvo od ratnih stral'lotao . , Ujedinjene s Ci.tavim narodom u Narodnom frontu, pod rukovodstvom Komuillstiilke partije i marsala Tita, rene Jugos:lavije, slobodni i ravnopravni !:judi u slobodnoj domovini, o~ Licene u borbi protiv fallizma i. u izgradnji narodne demokraclJe, postale su jedna od sigurnih i aktivnih snaga u fronti mira. Nalle zene su svijesne, da svoju bolju buduenost grade same srojim radom na socijalistiCkoj izgradnji. zemlje, da taj rad zn~ci obranu zemlje i o!iuvanje plodova naSe borbe, znaci borbu protiv imperijalistiilkih potpaljivaca rata i njihovih planova. u ime milijuna zena. Jugos:lavije koje predstavlj~, kongres se obavezuje: . · . . da zene Jugoslavije ujedinjooe sa citavim narodom u Narodriom frontu i preko svoje organizacije Antifallistiilke fronte zena treba i dalje da Ulafu sve svoje sn~ge u d?elo ek~om:-Jtoog podizanja i socijalisti~e izgradn~e svo~eo zemlJe, za !SpunJenJe Petogodisnjeg plana, Jer to, uz prnvr_;dni 1 kulturm P:?Cvat nalle zemlje, imucruiji i kultJUrni Ziv~t ~":leg naroda, ~a~1. ogromnu podrSku demokratskim i mirolJUb!VIffi snagama COVJCCa!WtVa u borbi protiv rr.tnih huSkacao · · 0 0 AntifasistiCka fronta zena treba da pojaea svoj rad medu zenania U smis:lti neprekidnog objallnjavanja zenama duboke po" vezanosti nase borbe na polju izgradnje socij!i.lizma. s op6om borbom za mir. Nase organizacije treba da obavjeStavaju zene · 0 dogadajima u svijetu, da im objasne uldgu nove Jugoslavije; sn1isao jacanja demokratskih snaga u borbi pr<)'tiv ratnih huSkaca. Antifasisticara fronta Z€na jos viSe i aktivnije trel>a da razvija borbu za ucvr8cenje mira na meduriarodnom polju, jacajm\i i .sireci i l}alje naSe veze s demokratskim zenskim organiz;tcijama i zenama cijelog svijeta, pomaZuci na taj nacin okupv lianje svih riaprednih !judi u borbi za miro " .. Dim6i odiucno svoj glas protiv ratnih huSkaca, kongres poziva zene cije~og' svijeta da jo·s joace zbiju svoj~ redov:, .i?~ tjellnje se povezu u MedunarodnoJ demokratskoJ orgamzaclJl zena, za' obranu prava za zivot, obranu suvereniteta i nezavisnostih svih narodao za pravedan i cvrst mir. 0 SUDJEWVANJU zENA U PRIVREDI ,• llo kongres Antifasistii'lke froJ+te. zena J'!goslavije na pocetim druge godine ootvarenja Petogodiilnjeg plana konstatira: da su zerie Jugoslavije dale dragocjen doprinos u stvaralackom radu na podizanju nase zemlje i izgradivanju socijalizma · u njoj; da pred Antifasistickom frontom zena Jugos!avije,' jednim od mocnih stupova N arodnog fronta stoje i dalje veliki zadaciobuhvacanje svih rodoljubivih zena i njihova aktivizacija n opv cern radu na izgradnji zemlje, na ostvareriju Petogodisnjeg plana, za srecu i. blagostanje nallih naroda, nalle djece, nasih buducih pokoljenjao llo kongres Antif asistiilke fronte Z€na J ugoslavije smatra da je, potrebno: lo pojacati sudjelovanje zena u privrednom i drustvenom Zivotu, poduzeti potrebne mjere za strucno osposobljavanje i usavrsavanje Z€rta u industriji, siroko ih mobilizirati za pohadanje tecajeva koje organizira narodna vlast, poduzeca, sidikati i organizirati strucne tecajeve od strane Antifasisticke fronte Zena; raditi na otvaranju djecjih ustanova da bi se pomoglo zeni radnicio · 2. objasnjavati renama velike zadatke koje Petogodisnji plan posta\'l,ia pred nasu industrijuo raditi na uvlacenju sto veceg broja zena grada i sela u privredu i industri:ju; 131 �· . 3. up~avlJiti *1\~e l!ela,sc~:ttjer~ '<:\ll;lll\l~eJf~je.~!PPri· vrede aktivizir!i.ti ih na. prpviJ®!lJU ti,jl.llJ.Jera 1 prov'OO!lJ:!cJll :.;:adataka · Petogodisnjeg P1inli u PRl)ppi:iW;(idi: raditi"!la.. wa,s<>v:· nom uclarijivanju Z<Olna Zeft>l;iOradniCke za~%~ i za!qiiti .se z~ njihova sudjelovanje. :U radu. ~1!-; pl'UZlti pCl(.llOC .u 1z: gradriji zadruZnih domova, ~acaJnOllJ. Zada.tku ko:p. ~az:odriJ front ostvaritje na selu; · · ·· · · ·· 4: sto sire obuhvatiti Zelle u 'radu na izvl'Senjti lokaJ:U~ ptanova Narodnog fronta:; AntifaSistiCka fronta zena okup1t sve napredrie i radne zene Jugoslavije i dat ce i ubuduce .svoJ .doprinos da. bi od na.Se ·zaostale zemlje izgradili jedriu ·ad· naJnaprednijih zemalja na svijetu. . · . u c: 0 BRIZI ZA DJECU I MLADE NARA~TAJE . Mi delegatkinje II. kongresa zena Jugoslavije, sllV'acaju?i znacaj zadataka - brige o djeci - koje je pred nas postav10 drug Tito, obavezujeriw se da c~mo cu~a~i nasu djeou i bditi nad njima da b1 mogli zaista posta.t1 dostOJlli gradaru nove Jugoslavije, gradani nove zemlje socijalizma. Obavezujemo se, da cemo na.Su djecu odgajati u duhu nov~ J1lgoslavije, u odanost; i ljtibavi prema. domovini i med~bnoJ !jubavi. Ucit cemo ih da svoje interese nikada ne odvaJaJu od interesa" zajednice. Koristit cemo sroomva koja nam prl1Za nasa drzava da odgojimo zdrave, radrie disciplinirane ljtide. Pomo~i · cemo im, dado kraja izv:rSavaju svoj osnovni zadatak,.da·uce. i savjesno izvrsavaju svoje Skolake· obaveze. Razvijat cemo kod njih zeljru za sticanjem znanja, ., samoinicijative · i stvaralailke snage. Taka cemo ih pripremiti da preuzmu i dalje razvijaj!l djelo izgradrije socijalizma u nasoj zemlji. Da bi to ostvarile a uzimajuci u obzir konkretne prijed· loge iznesene u referafuna i iliskusiji, II. kongres postavlja p,-ed sve organizacije ave zadatke: 1. pojacati lm1turno-prosvjetni i politiCki rad medu zenama putem konferencija, citalaCkih. grupa, seminara,', preda':ru;Ja, ~­ cajeva, sirenjem knjige i Stampe i tako pom.c:cl _PrOSVJ~C~':anJU zene, jer odgojiti djecu u duhu nove Jug~aVlJe, 1 odgOJlti ih da budu njesinisvijesni gradani, mogu samo zene oslobodene pred· rasuda, uzdignute i politiCki svijel!lle. · 132 ; ()dgajah,ie djece na .nov na~in trazi znan)a J uritjesncisti i duznost je nase orga,nizacije da 1lpoznajeczene'majke s . p,jih{l': vc:im· '6dgo-vornom ·ulogom ·u odgajanju djece i da ih··.u. ··- · ovome poucava.· .. · ·· .·· · ·. ·· ·· :·.· UcitclJice i nastavnice,. ~Janice organizacije AF~-a, treba da pori10jpiu ria.Su org;i,nizaciju u ispunjenju ovog zadatka; · · 2; ostvariti punu suradriju 'izmeda. doma, Skole i pionirske organizacije. U tu svrhu povezati se sa skolom i pionirskoin organizacijom i preko roditeljskih sastanaka, sudjelovanjem u skolskim vijecima i na savjetovanjima vrosvjetnih radnika, pro' dubljivati pitanje odgoja djece. Upoznati se sa poteSkocama u radu skole i pionirske organizacije i pomoci im da ih prebrode; 3, na.Se organizacije treba da budu glavni oslonac nase narodrie vlasti pri osnivanju savjetovalista za majke i djecu, djecjih dispanzera, oporavilista i ·t. d. Uciniti sve, da se tim usta· novama sluze sve majke kako bi odgojile zdravu i naprednu djecu; 4. na.Se organizacije treba da budu prvi pomocnici narodrioj vlasti u organiziranju siroke mreze djecj;h jasala i obdanista i tako pomognu radnoj zeni da njeno dijete bude zbrinuto, pra· vilno razvijeno i odgajano, / Organizacije AFZ-a su dufue da daju inicijativu za otviu'a· nje ustanova djecje za.Stite, da svojim iskustvom pomogou pri njihovom. ostvarenju, da procavaju · ovaj problem i pridonesu da te u.stanove budu na dostojrioj ·visini. U tu svrhu ostvari,ti · cvrstu vezu sa. narodriom vlascu i sindikatima. Otvaranje ovih ustanova u prvom redu je zadatak saroih radnica i namjestenica, Nase· organizacije dufue su takoder da pomogou radrioj zeni da .zbrine svoje dijete za vrijeme poljskih radova u sezon· skim obdanistima i jaslama. 5. specijalnu pailnju treba posvetiti djeci bez roditelja lisenoj materinske ljubavi i brige. Djecji domovi ostaju stalna briga nasih organizacija. Putem patronata UkJoniti kasarnski iZ· gled djecjih domova, opskrbiti ih biranim knjigama. stampom; igrackama, prl1Zitisvestranu pomoc odgojiteljima u odgoju dje· ce; suradivati pri osnivanju radionica i gospodarstava djecjih domova i uciniti sve da nasi roditeljski domovi postanu drs gi i top1i roditeljski domovi i zivi radni kolei<tivi. Briga zene mora se prenijeti i na ujecu pod starateljstvom, smjestenom kod staratelja, Aktivno sudjelovanje zena u starateljskim savjetima. provodenje strog-e evidencije nad zivotom, 133 �ta.().qrni o9gQ.iem ove dj~ce, up~a.va».ie siro!Ah rna..;!!. s1·:~~iF n.orn o llit<J.r!l.teljstvu, brig!!. o njihovoj bo)joj \:ludui;n.o!!ti cit ce, dll- i ta. djec!l. i!Jl,:;tjU S.Ve l!Vjete da po:;tll-!l.U dobri i grad!l.ni svoje ze!ll.lje, dostojni P.aSe sretne Z!l.jednice; 6, isto t11,1\';o putem pa\4ona.tll- :;~v~ttau{) pomoiii intel')late, domoye u~a. u priV!'edi i dacke kulliuje; 7, Qlligur:oti na~9j d.ieci radQ!"uo d.i<ltmj:;~tvq osuivanjem igraliSta, p<J.rkova, Jjetova.li~ta i t, d. · Dll- bi isPWlile :;lYe qve z:odatke oba.ve:ouje!Ilo :;e, ·<!a cemo prodl.!bljiva.ti pita11.ie odgo.ill- djece, izucav!l.ti org!l.nizaciju. i ra<'l · llVih ustanova djecje za~tite, upoznati :>e sa svi!Il zakon~i!Il propisi!Ila ·iz ove oblasti i izdi6i ~~ja.Jni ka<'lar ieJla, koje ce se pQ:;~vetiti ovim pitanjima. StEitut antifasistick~ fronte zena Jugoslavlje .AK'{'IV~O R..,4,Dl NA POLITI01).01'4. 1 PJ;lQZVJE'l'NOM rJUlJMNJU tENlil ·. . ZAIJAT.AK.JE .Ali',Z D.A . . Drugi kongres Antija8istiiSke fronte zena, oilr'Zan oil 25. do 27. sijecnja ove goiline, wsvojio je slije(let!j statut Antija8isticke jronte iiena Jugoslavijs: • AntifasistH'ika fronta rena Jugoslavije je demokratska anti· fasisticka ?r~a':iz_ac~ja, koja, kao .,a~tavui dio ~arodn-og fronta, okupl:la, U.JedmJll.Je ze11e Jugoslavije, razvijajuci :najraznovrsnije forme rada mequ ze11ama, kako bi naj!lire lllJil.Se ~ena sto aktiv• nije !lcestvovale u, drustvenom i privrednom zivotu u narodnoj vlas.ti, u izgradnji zemlje, stvaranjti i. organiziioar{ju ustanova ma.iku i d).iete i odgoju d.ieoe i ~vi!Il drugim l'a®ci!Ila koji se pred zene po~tavljaju u illgril.dnji Federativne N arodne Re· pul!bke Jugoslavije. U tmn cilju organizacija AFZ aktivnq radi n.a polltiiilrom i prosvjetnom podizanju n.ajsirih )Ilasa iena, . 1, • (jjan Antifasisticke fronte zena Jugoslav\je rnoze biti sva._lw zena koja u:hlva sv~ grada!lllk<l i biraoh prava u Fede• rahvnoj Narodnoj Republici Jugos!aviji, usvaja program i sta• tut Narodnog fro!l'ta i statut AFZ·a i radi na ostvarepju progra!Ila Narodnog fronta. Clanovi AntifasistiCke fronte l\ena · su Clanovi N<J.rodnog fronta. · . 2. Prava i duznosti c!anova jesu: da bira i bude biran l! Z1l odbor~,. 'delegate Za _kongres i ~onferencije, da, pri$l.istvuje konfer~nC!Ja~a; sasta!lclma, s.iedmcama i Kongresu, i da ucest· ak? je izabran~ za illana iii delegata, da pn.]edloge o sv1m pitanjhna organizacije 1 rada, da ucestvu]e u radu svoje organizacije i donosenju odlu!oa, da izvrsuje sva p11novazna rjese11ja odbora. 3. Clanovi A11tifasistii\ke fronte .zena Jugoslavije koji rade suprotno programu i statutu Narodnog fronta i statutu Anti· fasi~tis~e _fronte zena. mogu biti o\lstr>;~,njeni i'l qrganizacije An_t~as!~hilke fi'onte ~ena od str!lne odbora one organil)acije kO]OJ p!'!padaju. P,otiv ofu;tran.ienia mo~e ~e za!iti lzyrsnom odboru viSe organi~acije AntifasiJ>ticke fro·nte ~ena. 4. Antifasisticka fro»ta zena ima svoje saveZ!le organe i svoje organe u narodnim republikama. nJlhov~:n. ra?u,_ ~znost{svoJe ~!lslJe~Je 1 :'llle .u 135 �5. Najviili organ .Antifa.Sisticke fr<im<l. Zena Jugoslavijjl j<l-Ste . Kongres .Antifa.Sisticke fronte zena Jugoslavije, koji se saziva najlmanjjl jedaroput u dvijjl godine. Kongres saeinjavaju birani delegati sviK kotarsltih i njlima odgovarajucih· organizacija. Njihov .broj odreduje Centralni odbor ·.Antifa.Sistiilke fronte· Zena Jugoslavije, koji raspisuje izbore za delegalte. Kongres bira centra;Lni odbor Awtifa.Sisticke fronte · zena . koj .liroji do 200 , 'clanova, · iz cije sredine Kongres bira Izvclni odbor do najviae 40. clanova. 6- NajViSi organ .Antifa.Sisticke fronrt:e iena nal'Qdnih rec publiloo.; jeste Kongres, koji saziva Zemaljski odbor Antifa.Sistioke fronte Zena odgov'!l"ajuee narodne republike, a sacinjav.aju ga delegati mjesnih, kotarskih i njima odgovarajucih organizacija. Njiliov broj odreduje Zemaljski odbor koji broji do 150 clanow., iz cije sredine Kongres bira Izvi'Sni odbOT do 30 clailova. 7. NajviSi organi pokrajinskih, oblasnih, kotarskih i mjesnih organiza.cija jesu konferencija Antifasisticke fronte zena po:k;rajine, oblasti, lrotara, graila i mjesta. Konferenciju saci· njavaju birani delegalti orgovarajucih or~anizacija, Konferen· . cije biraju plenume i izvrSne odbore. 8. Sva rukovodstva Antifasisticke fronte Zena su izborna. Rukovodstva se biraju slobodnom v<iljom clanstva, a prostom veeinom glasova. 9. lzbore za organe AntifaSistiCke fronte zena ras:r>isuje Centralni odbor AntifaSisticke fronte Zena Jugoslavije kad se ovi vr8e jednovremeno u svim organizacijama AFZ Jugoslavije, a. Zemaljski odhori !<ad se i~bori vr8e u okviru jedne narodne republike. 10. Radi ucestvovanja u borbi za program Narodnog fronta, za mir, za izgradnju zem!je, na politi&om i kulturnom polju i u svim .akcijama Narodnog fronta, Antifasisticka fronta zena Jugoslavije najtjesnje suraduje i uskladuje svoj rad sa organizacijama Narodne omladine Jug<Jslavijjl, Jedinstvenih sindilmta, Crvenog krifu i drugih drustvenih, kulturnih i ostalih organizacija. 11. clanice Antifa.Sisticke fronrt:e zena Jugoslavije razvijaju rad orgami~acije Antifa.Sisticke fronte Zena, uskladuju ga sa planskim 1'adom organizacija Narodnog fronta i ucestvuju u radu osnovnih organizacija N arodnog fronta. ltvrs~;~i odbor Ai:F-a .Jugo~lavije · U ·IzvrSni odbor prelozene su :• A!agic Judita, 'Clan ~og. narodnog odbora Beograda; Vera Aceva, sekretar Glavnog od• bora AFz Makedonije, Nada Bogdanovic, sekretar Glavnog.odbora AFZ Srbije, Spasenija Cana Babovic, ministar rada NR Srbije, :Gadmikt Begoviii, predsjednlca AFZ Bosne i · Hercegovine, Bosa Cvetic, narodni poslanik, Dusanka Cnmura, clan Glavnog odbora AFZ Boone i Hercegovine, Bosa Daniloviii,. c1an sekretarijata Glavnog odbora AFZ Crne Gol"e, Vaska Duganova, sekretar Gradskog odbora AFz Skoplja, Cvita Gilic, s8ljanka iz Dalmacije, Justi Golicnik, seljanka iz Primorske, Maca Grzetic, radnica iz Zagreba, Nadida HiadZic, sudac Okrufuog ' suda Sarajev.o, Maca Jagoilic iz Srbije, loVIllnovic Lidija, predsjednica AFZ Crne Gore,Dusanka KovaCevic, clan sekretarijata Glavnog odbora AFz Bosne i Hercegovine, Soka KrajaCic, clan Glavnog odbora AFZ Hrvatske, Eta Kuzur, clan sekretarijata Glavnog odbora AFZ Vojvndine, Ljubica Levkova, clan sekretarijata AFz Makedonije, Milka Minic, predsjednik Komiteta za visoke skole pri vladi N arodne Repu blike Srbije, Mitra Mitro• vic, ministar prosvjete Narodne Republike Srbije, Olga Mara. Sovic, sekretar Glavnog odbora AF2 Bosne i Hercegovine, Blazenka Mimica, urednik »Zene danas<<, Mara Naceva, Novosel Yanda, Dobrila Ojdanic, sekretar Glavnog odbora AFZ Crne Gore, Vera Orevcanec, clan sekretarijata Glavnog odbora AFZ Makedonije, Angelca. Ocepek, radnica, predsjednica AFz Slovenije, Mila Prodanovic iz Beograda, Persa Prodanovic, domacica iz Beograda, Kata Pejnovic, potpredsjednik AFZ Hrvatske, Mika Radakovic, seljanka lz Like, Mara Radic, uciteljica iz Bosne, Neda Stefanic, iz Splita, Milica Stajic, domacica iZ Novog Sada, Nada Sremec, iz Vinkovaca, Marija Soljan, urednik »Zene u borbi«, Ivka segovic, sekretar Glavnog odbora AFz Hrvatske, Ljubomirka Tomic, clan sekretarijata Glavnog ad· bora AFZ Srbije, Vida Tomsic, Mima Zupanillc, clan Glavnog odbora AFZ ,Siovenije. 137 �. . Poziv MDFZ-a za organiziranje pomoci grckom narodu u cijelom svijetu Centralni odbor AFt-a Jugoslavije uputio .je Metlunarodnoj demolu-atskoj federaciji zena u Parlzu sli,jedeoo pismo: »Drngi kongres Antifa.Sisticke fronte i iena Jugoslavi,je, odrZan 25., 26. i 27. januara 1948. godine, kome .ie prisustvovalo 826 delegata iz svih krajeva Jugoslavije, traZi u ime svih zena Jugoslavije da Medunarodna demokratska federacija iena uputi svim naeronalnim sekcijama, iensk:im organizacijama u svijetu poziv za organiziranje akcije za. pO:moii grekom narodu i njegovoj oslobodila.c"koj borbi. Predstavnica zena slobOOne Grcke govorila nam .ie na kongresu o necuvenom teroru koji americki imperi.ialisti sa monarhofaliistima provode nad grckim narodom. »GrCki narod, rekla je predstavnica grckih rena, - nalazi se danas pod .iednom novom okupacijom, - angloameriCkom, koja po strahotama ne za.Ostaje ni u cemu od talijanske i njemacke okupaci,je. Zooll.jn slobodarskog grCkog naroda oni su pretvorili u jedan strasan logor smrti, gdje se gqsi svaki glas progresivnog eovjeka. Ovi Iogori smrti razasuti po pustim otocima puni su iena s malom djecom. Danas u njima leZi preko 20.000 Zena«. Karakteristicno je da se prilikom J!osl.iedn,jeg transporta iena, koje su otiSie u progonstvo na otok SamotraJD,ju, od 80 njih koje su bile trudne 27 porodilo u prvom mjesecu boravka >1logoru. . . Polazeci od na5eg osnovnog zadatka, - borbe protiv potpaljivaila rata,. borbe protiv agresora, a za slobodu i mirnu saradnjn medu narodima, - mi iene Jugoslavije .obraeamo se M:edunarodnaj demokratskoj federaciji iena da digne svo,j gla!i protiv ameriCkih imperijalista lroji odrZavajn omrznuti monarhofaliizam u GrCkoj. Mi molimo Federacijn da, preko svih nacionalnih sekci.ia .I drugih veza sa ienama i ienskim organizaeijama, pokrene akei· jn za svestranu pomoii grckom narodu, koji danas vodi borbu za svo,ju nacionalnu nezavisnost. Grcki na1·od, a posebno zenc koje su masovno ukljueene u oslobodilaCki polu-et svoga naroila, s pravom oeeku.iu od nas pomoii, jer boreiii se u svojo.i zemlji protiv ameriCkog imperi· jalizma one se bore protiv svih onih koji bi htjeli novi rat«. 138 Ill. DIO ZNANJEM POST I ZAVAMO VECU PRODUKTIVN OST RADA, A TIME BOLJI ZIVOT NARODA . . �(- .. Petogodisnji plan po ljoprivrede · seljacke . radne zadruge Uspjeilno je proS!a prva godina Pl'togodisnjeg plima. Dizu se nove i nove tvornice, novi rudnici, radnicka naselja, pToglasuju se i pojavljuju danomice noV'i udrurnici i novatori - radni elan proZima sav narod. • Sve se veei zahtjevi postavljaju na poljoprivredu, sve veee kolicine hrane treba pvoizvesti za radni narod u tvornicama· i gradovima, sve je vise potrebno sirovina za naSe tvornice, koje , za uzvrat, pored obuee, odjece i drngih proizvoda siroke potroilnje, proizvode za selo plugove, lmsilice, Zet~lice, tra~tore i drugo veoma potrebno orude i ma8ine. U novoj Jugoslaviji iz temelja se pTomijenio odnos mdustrij!'l i poljopTivrede. Nema vise kapitalistiCke industrij'e, koja je izrabljivala seljaka prodavajuCi mu uz' skup novae indtistrijske proizvode, a kupujuci posto bilo poljoprivredne proizvode. Zadaca je na8e socijalisticke industrije, da pomare razvitak poljoprivrede, da O·p\Sk!'bi selji:tka-poljoprivrednika alatom, masinama, vjeStackim gnojivima i sredstvima za za8titu bilja i predmetima siToke potrosnje. Prema Petogodisnjem planu industrija ce do 1951. godine proizvesti za potrebe poljopTivrede ma8ina i oruda u vrijednosti od tri milijarde 600 rrillijuna dinara, za jedmi milijardu 600 milijuna dinara sredstava za zastitu bilja i za dvije mil:ijarde i 100 milijuna dinara. umjetnih gnojiva. Poljoprivreda uz ta ogromna sredstva, uz svestranu pri· mjenu najnovij[h tekovina kod obrade zemljista i njege kultura (agrotehnike), te uz primjenu pravilne i obiine ishrane stoke i drugih mjera pravilne njege stoke (zootehnike) .treba da poveca vrijednost svoje proizvodnje u 1951. godini na 96,7 mili· jardi prema 63,8 milijardi dinara u 1939. godini, t. j. za 152°/o. Prinos bijelih zitarica ima . da se do 1951. godine poveca za 15'/o, kukuruza za 20% i industrijskog bilja od 8-30% iznad predratnog nivoa. Broj goveda da poras.te prema 1939. godini na 116'/o, svinja na 171%, ovaca na 146%, peradi na 139%. Te vel:ike zadatke preuzeo je na sebe nas seljacki radni narod. Pri rje8avanju tih zadataka ogromnu ulogu igra i jos ce vise igrati nase zadrngarstvo. U FNR Jugoslaviji ima vee preko 10.296 raznih zadruga. Od toga potrosackih i nabavno- 141 �prodajnih 7.204, prera4iva0kih poljbp~vredoog k,~!f]<tera ?!Ill, a seljaokih, radnih zadruga, 783. N:aroCLto se zapaza. porazt. seljaCkih radnih zadruga, lrojih je 1946. godine bilo 49Q, a 1947. • povecao se je broj na 78,3. . . , · , . • U N:arodnoj Republim HrvatskoJ 1945. godine bllo Je sest seljaCkih radnih zadruga, u 1946. - 40, a u 1947. ~ 156 seljackih radnih zadruga. Evo, sto. ka.Ze drug Kardelj o ulozi zemljoradnii\kih zadruga u vezi s unapredivanjem na8e po1joprivrede: »Zemljoradlllcka zadruga - pocev od na,tpr()Stijih do naj: razvi,ienih oblika - . j~be ()S!'o~a. organizaeiona _fo~a u ~or~• za rekoustrukciju na.se polJoprivrede, za pov~an.Je po~JOP';'­ vredne prodnkcije i za obezb,'jeden.ie blagostan,Ja i podizanJe knltumog nivoa naseg radnog sel,jaStva;« N:ema sumnje da ce pojedinacni seljai\ki posjed udrulien u i:azne seljaCke zadruge rijesaya.ti u pxy~m P~to~odiS~je~ ~lanu veliki dio zadataka. Pojedinacni sel]a0kl pos]ed tskortstiti ce za povecanje svoje proizvodnje plugove, sijaeice, kosilic<: i ~go razno ·orude, koje ce nase tvornice proizvesti na desetine .r st?tine tisuca komada, ono ce primijeniti naj!:>olje sje~e, .~OJ~ <;e proizvesti nasa drzavna poljoprivr~a ~ob:a•. pnnn]emt _ce umjetni dubar duboko zimsko oran]e, prasen]e 1 druge tekovme nauke. Uza~zen u razne zadruge, sve ce vise pos!ova zajednicki vrsiti. preko zadruga ce se prosvje~ivati, dok kona~o ne prede u najsavrseniji tip zadruga, koJe potpuno uskladuJU njegove Jiene i opce interese, u seljacke radne zadruge. Danasnjoj seljaCkoj radnoj zadruzi pripada ca,;sna uloga, da svojim primjerom pokaze. sve pr~osti za~~e obra?e zemljista, zadrufuog rada i zivota uopce. jJ seiJa.ckim rad_llll;l zadrugama zemlja je u velikim blokovim~. Do_k !e na po]edi· nacnom posjedu zemlja rastepena na des~~me s1tn.1h parcela, pa je primjena masinskog rada v_rlo. o!!arucena,. pTimJen~ plodoreda 'nemoguca, dok se na poJedmacnom pos]edu gub1 nu;o~o vremena na prelaze i druge nep!'oduktivne poslove, na veliktm !>:adrtilirim blokovima primjena masina, i najkrnpnijih, n:oguc!l · je u najveeoj mjeri. N:a tako velikom posj~d~ mogulia Je pn· mjena najsa"vrk\endje organiz~cije proizv.odJ?-Je 1 ra~a. potpun~ primjena planskog rada. Time se stvaraJ'; us~oVJ za po~pu;u pt·elaz nase poljoprivrede na naprednu po!Jopnvredu, koJa ce smanjiti proizvodne troSkove poljoprivrednih proizvoda, a ~­ vecati prinose. Takva poljoprivredna proizvodnja najsavr8em· jeg ti'pa prcizvodit ce nasoj industriji i gradovima sve ono, sto im po Planu treba, oslobodit . ce mnogo radne snage za nove tvornice, radne snage, koja. je Uslijed pojedinacne, neorganizi· 142 rlilie i neptanske Pz'oizVodnJe. dft.n!WS jos veza.na: TvOrniiie ee seilu sve vise robe· llircike potro8nje, sve ville stro- proizv~iti jeva i time olakSati rad u poljoprivredi. Mehandzirana poljo• privredna proizvodnja sve Ce ville ooti industrijsikoj proizvodnj!. Podizanjem materijalnog blagostanja na selu, podizat cie se i prosvjetni Zivot, i sve viSe Ce nestajati razlike u Zivotu grada . ·. i sela. .· U pogledu ogrolillile mogu6nosti primjene mehanizacije na velikim zadrufuim dobrima i time u pogledu smanjene pC)trebe radne snage te u pogledu poveeanja proizvodnje mogu nam lijepo posluZiti prim,ieri iz V elikog SSSR-a, koji je i u tom pogledu zadivio cijeli svijet. Utro/Oak rada po 1m poljsldh radom n :mdnim ·VRST RADA U kolbozima. 1937: godine GusjeniCni rre.ktori na . ZapreZni i traktori tollkovima. ruCni rad OTZ troSe , tro1ie troSi Oranje 0,28 Branje i kultiviranje 0,05. 0,10 Sjetva 2etva 0,32 0,41 0,10 0,20 0,48 2,04 0,26 O,f:h 9,49 d3ni:ma Na pojedin&Cnim .seijallkil!l go-_ spodarstvima 1922.-1925. god. 2,55 1,15 1,81 14,16 Godine 1940. proizveo je SSSR 38.300 tisuca tona Zita za prodaju gradovima i industrijskim sredistima, a to jel za sedam. naest milijuna tona viSe nego godine 1913. I na8e seljacke radne zadruge, iako su na pocetku svog razvoja, pokazuju prednosti zadrufuog rada na uzadrulienom zemljiStu sa zadruZnim sredstvima. SeljaCke radne zadruge u N:R Hrvatskoj u ~senskoj sjetvi - zahv'aljnjulii pomoci ma8insikih stanica i velikim uzadrulienim blokovima te planskom radu, ootvarile su plan ozimih Zitarica za 105 post(}, i to prije roka. Time su stvoreni uslovi, da zitarice prije zime dobra ukorijene i lll(kse prezime i u slucaju jakih zim· skih mrazeva. Plan dubokog zimskog oranja izvriii'On je stopostotno. Sarno .ie traktorima UZ!Jrano preko 5.500 k. j. zemljista. U 1947. godini, iako su prircdni uslovi uslijed suse bili veoma slabi, pravovremenom obradom i njegom, seljacke radne zadruge postigle su za 2-3 mtc veci prinos po jedinici povrsine, nego 1i okolni pojedinaeni selja.cki posjedi. Na primjer, seljaCka radna zadruga u Drvaru8i dobila je po k. j. 33 mtc kukurum naprama 15-22 mrt<; kod ostaJih seoskih domacin- 143 �stava, SeljaCka radn!t zadruga •IP,attizanskq bra,tstvo« u lira~. stovcu predala je ti ki:ump1ni. aq Vagqiia. Vis~qva za P~~~~ll' gradanstva u Zagrebu. Ista .2:adriiga predala .Je ~~ustriJl lana i · konO:plje u Vladisavcyna preko 15.000 kg. kon?:PIJmog yla)<na, a sjemenskom poduzecu »LiVada« oko 1.600 kg kon?p!Jm?g sjemena. Seljacka. radna zadrii~a ~ J agodnj:-~u predala JC u S.Jemenski fond dva 1 po vagona pseruce, a se!Jacka radna zadruga u Vodicama predala je . podriimarstvu u Susaku pet .vagona dobrog vina., Prinos po .trudodanu, .raeunavsi. vrije{ln()"t u na- · ravi i ~Iovcu krece se u pi:ijedinim seljackim zadrugama.od 250 do 400 dinar~. . Seljacke radne. zadruge izgradile .su pre_ko 1~ .~elikih staj~, , 20 kulruruzana, 30 sup a za alat, a u ovoJ g<Jdim odobren. Je kredit od 79 milijuna dinara za .izgradnju 50 stanova ·za za&:>gare, 70 staja, 90 velikih svinjaca, 60 .kukuruzana i ·niz. druglh objekata. Narocito u podizanjti .zadru~ domQva vrl;le se u seljaekim radnim zadrugama ,velike pnpreme. Gotovo sve seljaCke radne zad.""Uge imaju knjiZnice, citao~ice, drze predavanja,· salju svoje Clanove na razne l<ucrseve 1 sL . UspjeSan rad c;eljackih zadriiga pored vee ·spomen11tog brojcanog pDl'asta vidi se Lpo tome, Sto su poveeale u 19~7. godini prema 1946. broj domaeinstava za 1,5 P~.t3:, obradivu povrsinu za 1,6 puta, broj goveda za 1,6 puta, svmJa 1,3 p)lta, kopitara za 1,8 puta. . . · .. Kao sto vidimo, seljaCke radne zadriige vee danas s pravom ukazuju nasem radnom se1u, ?a je put osniva~~a seljackih radnih zadruga pravilan put, koJim treba da kroc1 n~e radnp s~1iastvo da unapredi prujoprivrednu proizvodnju; da naJbO!Je primij~ni sva sredstva, koja ~ Pet~godis?ji pl~ ?ati ~~­ privredi za njezino unapredenJe. Nase vee pO£tOJece se!Jac~e radne zadruge i one, koje. ce .se jos osnovati u. tokn Petogo~s­ njeg plana svijet:w su primjer nesebicne borbe najnaptedruJeg naseg radnog-seljastva za lijepu ·i bogatu buducnost naseg sela. Ing. Regan l)uro 144 o.5n0v,fia. organlzacro:nc:f'; nacela·>~ plan-ir9nje z!3dtugarna I U ·seljackim radrlim' ·. . . ·.. ·.· . . . (nmp:vno na,celo slob(>dnog . udruzivanja bez ]kakovog priti.ska dolazf narocito do izral<aja kod. osnivanja ·seljackih radnih zadruga. . , . · . Pr<le ri~e seljaCke radne zadruge nastale su ponajvi8e udrl1Zivanjem kolonisfa i agrarnih interesenata, koji su; dobivSi zen;ilju, -~ "oSklldici na inventaru i radnoj sn~Zit a sluZeCi se " iskustyom iz NOB-a; dosli do zakljuCka, da im je najlakse prebroditi sve teskoce u obradi zemljista .ako se udruZe. Ovako udru.Zeninajbolje ce koristiti svoj vrlo manjkavi inventar, ~aj­ bolje ce im moci pruZiti . poi:noc masinsko-traktorsk_a st":llic~, najboJje ce moei koristiti kredit i SVU drugu pomoc, kOJU Ce im narodna vlallt pruziti. Tako su nasthle brojne seljacke radne zadruge u Vojvodini i kod nas u Narodnoj Republici Hrvatsk;>i· Njihoy primjer su doskora slijedila i dru!l'a sela ..sa s~~rosJe­ diocima, koja su postradala od okupatora 1 domao>h fas1sta, :' koja su veoma aktivno ucestvovala u NOB, te time postigla vlsoku svije8t o snazi sloznog i zadTul<nog rada i borbi ne samo puskom u ruci, nego i na izgradnji na1\e narodne privrede. I zaista se nisu prevarili. V s6 prve godine seljacke radne zadruge iako su im Clanovi bill posve siromasni, bez radne i uZivne ;toke i bez zaliha, svu su svoju zemlju obradili. Vee nakonprve goiline nije bilo domacinstva, koje niie klalo, koje nije imalo kruha, mlijeka i dr. Manji dio kolonista, koji nisu usli u zadrugu, brzo su se uvjerili, da je njihov polomj mnog~ tezi, jer se ndsu i1druZili, te su mnoge kolonisticke zadruge iduce godine znabco porasle pristupanjem novih Clanova u zadrugu. I ostale zadrue.>e ' ·koie nisu kolonisticke, vecinom se, zahvaljujuci . b . ' ~ svom uspjeilnom radu, neprestano povecavaju. · U zadrugu se uclanjuju cijela domacinstva, koja unose u zadrugu svoju zemlju, radnu stoku i potrebni inventar. Svako zadruZilo domacinstvo duZilo je unijeti u zadrugu svu svoju zemlju, osim okucnice sa kucom za stanovanje i privrednim zgradama potrebnim za njegovo osobno gospodarstvo. Zemljiste uneseno u zadrugu ostaje privatno vlasnistvo · •zadrugara, koje iz zadruge ne moZe izdvojiti, d()k traje clan. i S, mart 10 146 �za- · stvo, a .to j~ najn;anje tri godi:tie.. Nakon toga ;roka, atko ?z,;uga;r '.stup1, dob1va on .nattag ill svoju zemlju, koj1l je UlJJio, ill, .~ko Je zadruga arondirala odnosno komasirala zadruZno zem}JlS~e, D:a n~,koii! d:-ngom mjestu, koje ne. krnji zadruZni blok, ali _u IstoJ VTIJednosb prema klasi zemljista, kojeg. je .u zadrugu nnw. · .• Un~senje zemljista i cinjenica, da ono ostaje ,privatno vlas~~t~o clano~a zadruge, daje osnovnu karakteristiku nai\im selJac~ radn1m zadrugama. Ne samo da ono ostaje privatno vlasms~vo za~ga;ra, neg<:_ i nacin unosenja odreduje i nacin rasp~dJele prihoda na svrsetku godine. Evo, sto se kai\e u »Opcm1 up~t~ma za osnivanje i poslovanje seljackih radnih zadruga«, tock1 13: »Kad se zemlja unosi u zadrugu u. obliku zak':'PR• za?r11Zna .doma6!_n-stva dobivaju kod podjele prihoda, po~liJe ?d;~I~ka open: trosko':a, ut~rdenu godiSnju zakupb.inu, ra:unaJUCI 1 zo;Jrur;mnu U Opce troskove, a preostali se prihodi diJele ..P:en;a IZvrSenom radu zadrugara, posto se prethodno izdvoJI IZVJestan procenat za potrebne zadruZ:ne fondove. . Kad se zemlja unosi u zadrugu kao osnovica za podjelu pnhoda, tada se nakon odbitka opiiih troskova i izvjesnog proce?ta za fondove ostatak prihoda dijeli jednim .dijelom raz?>Je:no vrijednosti unesene zemlje, a druglm · dijelom. prema 1zvrsenom radu. Kad se zemlja unosi u zadrugu kao urno, prihod se poslije odbitka. op~ih troskova i izvje,mog procerita za fondove dijeu prema IZvrsenom radu zadrugara. Jedan dio toga prihoda moze se prema rjesenju skupstine isplatiti zadruznim doma6instvima kao kaniata na un•esenu zemlju, ali ana ne smije preci visinu sluzbene godisnje kamatne stope. . Ovako se i~o postupa u .zadr~, kojoj je zemlja dodijelJena kao, zadruz1 pod toe. 2) cl. 23. saveznog Zakona o agrarnoj reform! i kolonizacijk Svako je ·domaeinstvo d11Zno prema pravilima zadruge da u zadrugu unese svoju radnu stoku, poljoprivredno orude i rnasine. Uneseni inventar i radna stoka procjenjuju se i njihova se vrijednost isplacuje domacinstvima u gotovu ·iii se 'otplaeuje prema zakljuccima skupstine. · • Dok se inventa;r ne i.splati, zadruga moze zakljuciti, da pla· ca kamate na neisplaceni dlo vrijednosti inventa;ra. Na sv;om licnam gospodarstvu sva.ko domacinstvo maze da drzi uzivnu stoku: govedo, svoju perad, pcele i sl. a na patkucnici svojoj da uzgaja kulture koje !~eli. ' . Da bi se gospodarstvo osiguralo za slucaj uginuca, nerodice 1 drugih elementarnih nepogoda, svaka zadruga osniva »re- 146 ~~rvni fond« u koji ulazi najmanje 60% od onog dijela priho4.'h koji je. odreden za fondove. . : Pored rezervnog fonda zadruga moile, prema pravillirui. i. . od!Ukanla skup8tine, da ima i druge foodove, kao fond 'za podizanje zgrada i nabavku inventara, socijalno•kultumi fond i drugi. Zadruga moze da osig11ra svoj.u imovinu i kod drZavhih osiguravajucih ustanova. Seljacke radne zadruge ujedinjuju vee i na stotine domacinstava sa stotinama i tisucama ha obradive zemlje. Osim toga su u proizvodnji obuhvacena i brojna druga sredstva: radna stoka,, goveda, svinje i druga sto·ka, sttojevi i inventar. Racine zadrilge predstav!jaju zadruZnu poljoprivrednu proizvodnju sa 1 razn.im poljoprivrednim granama: ratal"stvo, vrtlastvo, vinogadurstvo, stocarstvo i razna nuzgredna poduzeea. Za izvodenje rad<>Va potrebna su velika novcana sredstva, koja se u nekim zadrugama penju i na milijune dinara. Seljacke racliile 'zadruge predstavljaju prema tome .velika i organizaciono slozena poljoprivredna poduzeca. Kod uspje8nog upra,vljanja i rukovodenja tako velikim podmeeem ne smije . biti neplanskog rada i upravljanja prema naslijedenim naceli~ ma, koja su karakteristicna za pojedinacni sitni posjed. - SeljaCke radne zadruge traile planski rad. Stoga svaka takova zadruga .treba ,da ima maka;r i nesavrsen perspektivni plotn, tj. plan u kom pravcu ce se zadruga za nekoliko godin'l unaprijed razvijati, koje grane gospodarstva tre1>a razvijati u biljnoj, a koje u stocnoj proizvodnji. U. vinogradarsko-vooarskom kraju forsirat ce se pored stoearstva vocarstvo i vinogradarstvo, u blizini gradova vrtlarstvo, u drugini rajonima Zttarice i industrijsko bilje i sl. Zadruga treba da predvidi potrebu podizanja nuzgrednih poduzeea, zgrada i drugih investicija, izobrazbu kadrova i sl. Kad se ba;reni u grubim crtama ima pravac u razvi~ku zadruznog gospodarstva, onda se na toj osnovi sasta• vlja godisnji proizvodno-financijski plan. U njemu se predvida godiroja proizvodnja svih grana gospodarstva, potrebna sredstva za tekucu proizvodnju i potrebna radna snaga, potrebna sredstva za investicije te napokon, koliko ce se predvidivo postici u naravi i novcu po trudodanu. (Trudodan je ocjena rada prema njegovoj kolicini i kvaliteti, a konacno se obracunava na kraju godine). Proizvodni plan se dal;le razraduje u operativni plan, t. j. , detaljan plan po sezonama, koji u sitnice razraduje nacin izvr9enja proizvodno,financijskog plana. 147 �Radna snaga, koja izvrsava proizvodni plan u Zivot, jesu sa,mi. zadrugari. Najam tude radne.' snage dozvoljava. se ·sanio u iznhriilim slucajevima, kada se po!j6pHvredni ill drugi radoVi ne mogu pravovremeno izvrsiti i pored punog iskoriscenja radne, snage zadrugara. Sva .radna snaga organizira se u·..brigade . (2~50 zadrugara), a brigada se dijeli na grupe. Na celu brigade je brig~J,dir kao rukovodioc i organizator izvrsenja svih zadataka, koje brigada dobiva na oSI!lovu godisnjeg proizvod• nag plana. · •. Brigada se zaduzuje zemljiStem na nekotilro godina i· po• trebnim: inventarom za izvrsenje tih zadataka. Poljski radovi vroo se gotovo iskljucivo na osnovu radnih normi; .Radne norme odreduju se za sve poljoprivredne radove. Svaka radna norma u seljackoj radnoj zadruz! odreduje koli" cinu rada, koju zadrugar iii neka radna jedinica mora da izvrsi u lO·satnom radnom vremenu. Kod odredivanja radne norrne uzima se u obzir radna mogucnost srednjih i najboljih radnika. Svaka radna norma prema teZini posla i kvalifikaciji i vafuosti, koja je za to potrebna grupira se u jednu'· od 7 kategorija. Za svaku kategoriju odredena je ocjena u trudodanfula (od 0,5-·2 trudodana). Svakom se, bez obzira na spol, prehzima njegov rad i na osnovu radne norme zapisuje zarada u trudodanima. I u stocarstvu imamo brigadni sistem i naplatu prema uspjehu· (za namuzeno mlijeko, prirast, odbituprasad i sl.). Kad se na svrsetku godine zakljuci knjigovodstvo, koje se mora voditi u svim zadrugama i kad se UJStanovi koliko ce se dijeliti zadrugarima po trudodanu, onda svaki zadrugar prima onoliko u naravi i novcu, koliko je ·zaradio trudodana. Pri tom jos dobiva i za. zemlju ako je unesena u zadrugu na prva dva spomenuta nacina. Jednom rijeci, osnovno je nacelo u organizaciji rada u se· ljackoj radnoj zadruzi, da je svaki zadrugar odgovoran za iz· vrsenje proizvodnih zadataka i da je njegova zarada skoro lskljucivo ovisna o kolicini i kakvoci ucinjenog rada.. Dobrom organizacijom rada iskljucuje se' mogucnost prikrivanja lijen· cine iza leda marljivog radnika. Seljackom radnom zadrugom upravlja odbor biran n!l: godi8njoj skupStini. Proizvodno-financijski plan, radne norme, organizacija rada i svi drugi krupni zakljucci dolaze pred skup· stinu, koja ih rjesava, a upravni je odbar d11Zan te zakljucke ,· sprovesti u Zivot. Dakle, u seljai\koj radnoj zadruzi vlada pot· puni demokratski princip upravljanja. ' Ing. R. ll. 148 ~~ria c u selia~koj •· . radnof zadruzi .... Poloz~j iell.a u pojedioo~nom selja~~m po;!jedu nije za" •vidan. Ona mora da obavlja sve kuene poslove, da njeguje djecu ci da u sezonama rada radi u polju kao i svi mriskarcL Maze. se reci, da je rena u naseiil selu najmanje za 20 posto jace opterecena radom ad mu8karca, a kraj svega toga rad muskarca se smatra vrijednijim. Ta · nejednakost u pogledu rada i place za rad jps vid1jivije je prije dolazila do izrazaja, kad je seoska rena siroma.Snog seljaJ<a isla na rad bogatom seljaku ill na veleposjede. Na jednom te istom poslu, za jed· naku kolicinu rada zeni se nije priznavala ista placa. Dak&ko · da je avo posljednje u nasoj narodnoj drzavi odstranjena, te se zeni poljoprivrednoj radnici prema Uredbi o placama poljoprivrednih radnika za isti rad pla.Ca isto kao i muSkarcu. Medutim, govoreci o selj,ai\kim radnim zadrugama · i Zenama iz·Uglednih pravila, koji se u uacelu moraju drlati sve radne · zadruge, vidljivo je, da su postavljanjem radnih normi i placom z>: normu prema tezini i vaznosti posla, bez obzira na • spol i starost,, u radu siri clanovi .zadruge izjednaceni i nema vise potcjenjivanja rada, koji obavlja zena. zena, kao i svi zadrugari organizira se u brigade i grupe, ona dobiva svoje pro- • · izv<>dne zadatke kao i svi drugi zadrugari. Osim toga: se vodi .u Uglednim pravifuna narocita briga o · zenama koje su trudne i koje doje dj,cu. Njima se daje olak· sica kod ra.da, a mj-esec dana prije i mjesec dana poslije poroda one se oslobadaju od svih poslova ,a da im je pri tome zajam· cena njihova prosjeena zarada. . Medutim, polozaj zene u radu u se1jaC!rnn radnim zadrugama maze se olakSati na osnovu mnogo drugih raznih nacina~ Ona prije svega nije prisiljena, da po raznom nevremenu ide s teSkim teretom na trZiste da nesto proda. SeljaCka radua zadruga more problem prodaje da rije8i na zadruznoj osnovi. U seljackoj raduoj zadruzi Zabno na: primjer, zadruga da.je, na dan kad se u Sisku odrlava sajam kola, te svako tko hoce . moze da poveze na trg, da proda i kupi Slto hoee. Dakako da prodaju na veliko vrsi zadruga kao takva. Ako se ide u mlin, Zito voze zajedniCka kola, a ne mo·ra svaka zena da nosi u :milin vrecu na glavi, kao .sto se to cesto vidi pred mlinovima. Zeni siromasnih seljaka drugo i ne preostaje. Zena iz seljai\ke radne , zadruge na pr. u Sesvetskom Kraljevou ne nasi u Zagreb hrpu kanti s mlijekom, ustajuCi svaki dan u 3 sata ujutro, kao Sto 149 �se cest() vidi u Zagrebu da to cirieZene pojedina<'lnih seljaka iz okolice Zagreba. :Mlijeko iz seljacke 'radne zadruge n Sesvet'skom Kraljevcu odvaza: svaki' dan. kamion. ' · , . Narocito se olakSava rad zene u seljackoj radnoj zadruzi u l.]€tu kad dade najnapo:rnija sezona rada. Pripremanje jela u tim napotnim danlma zadaje domacicama narocito mnogo' brige i oduzlma 1m mnogo vremena. Treba is·peCi kruh, treba za rana ustati i spremiti jelo za cijeli dan. I bas u tim danima kad treba uajbolja hrana, top1a hrana, seljak j~e danima i da: · · · nima hlad'l>a jela. U nekim na8im selj·aekim zadrugama rjesavaju taj zadatak tako, da se u tim napornim danima vada zajednicki kuha rucak i zajednicki pece kruh. Mnoge seljacke radne zadrnge debljaju za te ljetue mjesece svinje, samo da im u najtezim danima rada hrana b11de sto bolja. Zeni je na taj nacin mnogo olaksano i omogucuje joj da u panoj mjeri sudjeluje u radu. A za djecu moiie seljacka radna l'Jadruga narocito nmogo uciniti. ra jadna djeca, koja 1l pojedinacnim seljackim gospo• darstvima eesto po cijele dane placu sama kod kuce dok _lm majka radi, u selj,a.ckoj radnoj zadruzi smjestena su .u to vri· jeme u djecje jasle i. vrtove, koje vee mnoge seljacke radne zadruge osnivaju i predvidaju. Obicno se takve jas!ice i vrtovi osnivaju od sVibnja do kolovoza. Djeca do 2-3 godine smjestaju se u djecje jasle, a starija u djecje vrtove. zene, koje doje djecu rade na sa-mom gospodalitvu ill u blizini, da hi mogle djecu dojiti. Time se neobicn<> nmogo cini za djecu i majke, a opet seljacka radna zadruga mo~e maksimairio mo· bilizirati radnu snagu, te se poslovi u najosjetljivijem i na} vaZnijem vremenu mogu obaviti u sto kracem vremimu. Ravnopravnost zena dolazi do potpunog izrazaja ne samo kod fiziCkog rada. Zena je u seljackoj radnoj zadruzi potpuno ravnopravn·i Gran, koji moiie da na skupstini bira i bude bi· rana. Na prlmjer, u seljaCkoj radnoj >~adruzi u Budasev\:t ~ena je tajp.ik zadruge. U seljackoj radnoj zadruzi Jedinstvo i u nmbgim seljaCklm radnim oodrugama zene, prosavSi kurs za knjigovode, preuzimaju knjigovodstvo. U seljackoj radnoj za· druzi Jedinstvo drugarica Mara vrlo uspjeilno vodi knjigovodstvo, taj tako va'fui ·sektor rada na svakom krupnom polj'Opri· vrednom dobru. ~~ne u seljackoj 11adnoj zadruzi preuzimaju rukovodstvo naroc1to nad granama sitnog stocarstva. PDlaze kurseve i osposobljavaju se za rukovodenje tim granama. U govedarstvu zene su mnzacice, odgajimci teladi i t. d. 150 :o. ;; ~o je dosadasnje ucesce u selja~m radnlm zadrugama · :v~Jiko, sve veCom mehan]zacijoin rada bit 6e _joS veCe, i ne Ce biti grane i posla, koji Zena ne ce moci svlado:t.ti. Lijep primjer .pr:uza nam bratski SSSR, gdje su zene za vrijeme Ilata preuzele sve funkcije u kolhozlma,od najvisih do najniZih, i s toJikimih uspdehom vr1iile, da se proizvodnja u kolhozlma ne samo nije sniZila, nego se i povis!la. Tltne snabdijevanje Ctvene .arJnije i tvornica nikad nije doslo u pitanje. .. · · Naroeito na prosvjetuom polju zena u seljaCki:m radmm zadrugama nmogo dobiva. Nigdje se IakSe ne organizi.raju kursevi .za nepismene, citaHtcke grupe, diletantske grupe i razne druge kultnrne akcije kao u s·eljacklm radnim zadrugama. I vee ilanas je vrlo vidno ucesce rena na. tom polju rada u seljaOO:im radnim zadrugama. Naroeito zenska omladina mahom: sva sudjeluje na polju ku:tturnog prosvjeeivanja. Jednom rijeei, ravnopravnost zena i,njihovo proovjeeivanje ciji su temelji udareni kod nas kad je narod preuzeo vbst, ni· gdje na selu ne dolazi do izrazaja tako, kao u seljaekoj radnoj zadruzi. . • . Ing. R. 9. 151 �V. SMIRNOV: .,.~· .. Odlomci iz; .· djela »Sinovi« \ . U proljeee vrati se dvanaest gopodarstava u k9lhoi Primali su ih na glarvnoj s[kuipStini, koja se zavukfa iza p·onoCi. Mnogci je biio smijeha, s·ale, <nutogo je bHo izreCeno Iijepih I·ijeCi. Ana Mihajlovna promatr81a je Nikolu Semjonoya i po tome;· kako je:··on -Zivahan al1 pa~ljiv, tres'w plamen= kapom vlasi, gkl.sno· I veselo g.orVorio na &lrupStinama, kako su- mu rad'O odgovarali selj,aci i Zene, a Mo je glavno, po tome kako su dolazili k sto•lu bjegunci uznojeni i crveni kao iz banje, pljaS!jivo mucali i molili, da ih opet primi u kolhoz - ona je shvatila: kolhoz je cvrst. Ta suglasnost, koja je vJadala "" skupl>tini, te rad<>st !judi. bila joj je mila. Ana M·ihajlovna sjedila je s Darj= Semjonovom i Olgom Jeljisjejevom na pocas:ooj prv<>J klupi, na kraju, i kad je trebalo glasovati; dizala je ruku zajed~o s drugima. Ona je osjecala da je ravnppravna u toj novoj veUkoj poroddci. U staro wijeme niJe· njezin glas nwta zna.Cio na ova.kvim skupstinama. Ana Mihajovna je uvijek stajala DdoGtrag ; nitko nije na nju obraeao p..Znju. Sve poslove rijeSa.vaJi su dobrti, imuCni gazde, ne pitajuCi, da,Ji je ona'·sporaznmna iH ne. Sada. je Semjonov poceo l>rojiti gl:>sove od Ane Miha:jiovne. Qd nje je kao j Od sviju drugih c]anova ko]ho•a zavisiJO: hoce li ill ne priuniti u kolhoz Avdo.tju Kuprijanovu, jednookog Antona -KovaCa, hoCe 1i sijati iii D.e lan, hoCe li ku·piti i1i ne bika z:s trasplod za ·ko.HHY'LIDO &tado. Ona skine bundu i maramu i otkrivena ikao i kod km.Ce, sjedli1a je na sikuiJStini, misliia,-sluSala druge, sama bi kadgod rekla po kojn rijee i koo glasovanja radila je onaka, ka;ko je mimila da je i~pravno. Kad je nastalo pita:nje da se povecaju p<>lja lana, i w;me u zakup braginsUta, ona ifl.ta, na kojima je rastao Ian skoro do pa"'uha, srel>r.nast kao sjedine - u "kupi\tini nastane spor ! Aala MihajiOV!lla je prva pristala uz upravu. - Pa sta se bojite, zem.e, doista? ona odlueno. - Ne r<>di zemlj a vee ru'ke. - lsroina - potvrdi Petar, te s plamenom i Ddobravanjem p<>gleda woju l>rigadu. - Zak:up nam daje isto zito.. Nikodin pokuca nolkt= po brijestovoj kutijici za ·duhan i na· smdje se. - Semjonov, 2api8; Strukovn kao udarnicu. · V1di!i ka.ko je zeljna rada. Divota! reee 152 - Pa, sto? - razljuti se Ana,.MuhajiO'I'na i Cadc·l1St@e. sa klupe. Seljaci po~staju udamd.ci, zaSto ne bi i Zene . - 2;ene ni malo ne cijene. A bez njili ni povje.sno lana ne aveZeS. BaS, tl~bro! Udrj"-,~: nJima,;--)t:Iihajlovna! - ~btui®o pjrietane uz nju Darja Semjonova i 'Olga Jeljdsjejeva. · · · Ani Mihajlovnoj bilo je lako na dul>i. U kutu su se smijal! sinovi; .Tamo je u kntn encio djed Pankra.t'i zadavao ,je ,d(ieci zagone!lke.. :. · . .· . . .. · . ~' l]dar.E,J.li su- _me, tukli- Effii_- da.va/Id- mi_ sv~ Cirnove a- ~lije . .-. s~cf!lrem-~·-pvijest~lje. A? _ ' Z:ak:asnio si .djede,· nem,a _sada cara. _ --.K~ n~a, __nemS:_:--_ m-~roljubtvo-·se:saglasi starac. - SluSajte,---VJ.apCiCi, drugu zagorn.etku · · Jedna stvar je ffinela Anu .Mal>ij:lovnu - Uip<'ava je nazna.Cila' preran rok- sijanja. U okrugu n'ije joS ni jedan ·-kolhoz 1za§ao u polje veC sir Cekali. topHje dane. ·Pravi1n0 _veli narod, da- od prevelike brzine nema dobra. Zl.o je ako udMe mrazovi, propa.st Ce sav la·n. A p!redsJednik iz~leda, ne marl. -za to: Jasno, njemu samo do . toga, da se pohva-Li u rajonu, kako &mo mi, eva, prvi posijali. Prije skupstine razgovarala je Mihajlovna s uprav1teljem i iZJrazila svoju bojazan. · --:- Moj je po5ao samo: prianiti . ~ iadabi, sto treba. Jel;jisjejev je nagovorio na.Seg predajedniilka. On je poo;nati !jubitelj .•. da pra·Ji pokuse !la tudi ra.Cnn. A :Sto moZ~ s- Nikolajem IV'a_novi~em ? Sam nema ruSta., pa Ce i nas u jesen ostaviti bez iCega. . 1 Dois.ta, Sto je mogao znati Semjono-v, koj-i nije nikad::i s·ija() Ian. Drago je Savelj Fjodoro.v.iC, on- je prije u svom gospoda.Tstvu uvijE>k imao 'najbolji lan. - A Sto ti-SutiS?- usklikne Ana MihaHovna protrn•uvSi. ZaSkHjivSi, GuSCin Ce ·uvrij edeno: - UlSta su mi zatvorili. • D~~?' na skupS~in~ llije rekao ni rijeCi ·protiv. Zene t seljaci oo ~vadi11 1 pravdah s predsjednirkom _i hrigad·i-rom, a GuSCin je na k:oo.Ju stola kuokao po raCunalu. - Mi se· ne boji.mo za se, Kolja . reCe Ana Mihajl-ovna \!na- ·. po~o~ ~rdito. -- Mi Cemo uradiU ... Ali sa.mo, rano je to. PoslusaJ ljude. Kalw- se ono veli, ·svako- s~eme z.na svoj,e vrijeme. - Stara je to po5:lo;vica, Mihajlovna. Dan as imSmo novu: rand usjev ne ~eCe se s· kasnim na jednu hrpu - veseJ:o i uvJereno reCe Semjonov. Ujutro su joS za svitanja izaSl:i da siju Ian. . Polja, uva~: i CiSJtine, j-oS su drijemale u magli kao pod poJu:Ivalom, Iza riJeke, medu · tamnin1 jelama 6urlikali su tetrijebt·. V11Sok:o. u zeleniltastom nehu plivali su bijeli obhici kao san·te. - Je An,;. 153 �' ~d lJ,Ogu ke Miha.;i!0¥!1<1 is!f.o<lll\~va. 01la !!\! llBJillW u zavojima kao po nevi\l~j~v·im ii¥1:e<plllli~ama, PQ<1igue ~e u vi>siAu I :.apj~va. &nd Mil:tailo~l>j se uilim da ie seva dolll'tjel.!l do saAt\\ oblaika i kupa &e u uebeGikom pJAvetuilu. - Li-je-po .. , po :>logovia:na .Jzrelie Ana M:ih.ajl0Vl1!1 i d·ubol\o. uzdabne p~lm grudima miris otkrav!jene zemlje. ' S nestr,pdjenjem i tuZ11im cudenjem, ogledavala se ·oiko sehe kao da je sad wogled%la, ugleda ovaj plamenl rub sunea nad sumom, ovo vJsoiko, mirno Jutarnje nebo, Orn!u maglu nad, nepregled~ nom Sirinom polj3. ,i Suma. Veo:r:p.a tegobno osjeti ana mladost p.ri· rode i svoju staa:•ost. E,:ad 1i je do&pjela proZivjeti ~ivot? ZaSto nij.; prije opa.Zala takvo p,roljetno jutro? U;;;plahirena je i ~ali za i:H~Cim, kao da bi htjela. iznova za-poceti zivot. 'i:o je nem"<o"'llce, i ts n<>l&puuiena zelja nagoni je na Siltl!ijeh, »Sigwno svi stan tako mJ•sle , . . smj~ala se ona, - Za· pravo, kakva sam ja stad~a, Ne ~a)je se sta!'ica. sija·ti )an. .A, kad bi i bUo tal<O, ll:akvo' ie to ~o? Ea.ikq tko, a ja :mam za lto•ga sam ubr&tila ~ivot. PrQ·~ · se ua le~aj:u moH dll'agl mJJcitelji,< Nll posli<>duJQj me<!\ od uv&le r>toii lli~na lws·.,ra dxvene kore sa crvenim pojas,om. Uz nju torba sa i~aPr~n.Un br:;l.3il).~ lane• nUn. sjem~jem Nii<ad<> jo~ nije .Mta Mihaj:lovn.a ~ijals to)ika mnog> IM!a. P!\Sljivo oll,s.\pa. i~ torl>e u l<oiiaru prvu p\U'o:iju ~tiJ!k)enOi!to sme<leg lll<\i$~g sje,menja. Oula vee opipom po<maje tQ l'l'&gln~o sjeme, malo, uSko, n'a okQ ~ Cudalava·to sYilllUti:tn vrSctm.a. ~>:Ka·o maleni vrOlGi« pomisli ana si,paju6i sjeme s dlruna na dlau, Ne ~ilrti vee ~a•.g;rije siewe te gutajnci u!jevitu mirisavu s•linu pode s l>o$arom na brazdu. Zemlja je bila taiko mcl<ana da &U no.ge Ane M:ihajlovne propadale. A neki nenl!ir ujedaiie ie ~a 1'1'90, Za Anu M:i!tajlovlw prestade postoj.ati jutro~ kojemu se rad,ovala. Qrna ~aQ.a njSta. ne vidl Oliim. 'l'laZ,e ~ero!je. >>To sam -znala , , . reikJ!a sam da treba ilelkati, U!li"opastit ees Ian, boZe!« Obuze j e guj ow i strah. »Nije vlall'titQ.,. nella..;. a pos<ije mwl>ar ; trava rasla.~ Ana M:ihajlQVn'l sicte s "bra ;ode i 1J ollai\1 oQII;>aci ll:o~aru. Sjedne na wee11 llall:~ena ll:!lo no<ln~> pt\ca. Prid~ Nikola Seanjo:nov, ruidvije se i br:iZno 11\Pita: - J e sd li b<>lesna: Mihajlovna ~ "-- N e-e-e ••. ~ zaaw 11" ;;~ij~ r , . :;c:' :Ne 911:' · -.-,' <;>na ll"4i~· C!'!Je 9'1 s~. biW\ave Qi!i, \1 !kqjima ~fl)g!'~J\1 zJoJmj pl&meool. ~ Ja. .6u ti, K:oija., reej ,iijv;u is~.. . -..::...;._No, reci. · _, ., · ., -. ll<.emlill · : · '_le pvima ~ hrfl<pavo pro~ije<A An!! MiJ'l~~ej1o.vna a usn~ JOJ se gi'C:';'ltO .na-cere. ~ Ostavlt cete J:laS g)adl).e s vljjim poku~J!na. Tg J• I!!VI' Ist!na! · · ·· • :'il<oda. Semjougv illllrovo nam~ti ride obrve. N1J'e ~rvi .puta da \II CUJe, · ~·. · Kn!al!ke lazi, Mihajlovna. Zailto ih slusas? - .. . - .Eakve, do Vit'aga; . knlaoke Ja.Zi? - v·iiknu Ana Mli:tajl<>vna posk~()l, - J":"j , !J bar JednOI!ll sijao Jan? U prijasnja wamena . ~to?. S1j na ~IJomn dao, jer. se veli: Ali<>na, dugaoka lana.,, sta Je to sad· Rugrute se nad zemljom, Ma~eha je! Ne-Zalite. ,, . Zar tl ie Ali\!lla davala vl>!O!k lan? ~ ue su~,.Zi SIVoj smijeh SewJouoy. - Nemoj da. grijeiiis {!,use, Mihajlovna. · ~ Ne Cu ?a, laZeln, nije bio baS· osol>ito dug. I A ...,.._ Po4 koJqm v,rstoon si ga prodavala? -:- Sto da kaZem. Ve6in{\lffi sam van vrste prodavala · - Dakle sa grijeMmn; · Semjonov •asuti. - p~,.. :Oobr() ie, <la se i t"'k" brines za !au. Hvala ti ... A sad . .. On uzm~ si1J<;u zemJje, :;¢isne je, <'!iglle ruiku do . grud~, {'rate. Jedva Je pala na zemlJu, gruda se ra,.,s,ip_a. • • 1 ?...,... r<~ili!ri To~o ?nako ka;Iro sa-vjet1:1ju agrononli. Prosu.Sila ~e zemlja, VldJs · Ra-m USJev dat ce nam sedamnae&tu vrst. Sij, Miha-Jl<>vna! - Ne cu, Nakol~>j. . · ~ Dobra, onda daj meni ko!!'pu, Ja cu mjesto t~be sijati. . S_em.~j9n.Qv se 04d1J·Cno Pa~ne -H~d to.Saru. Ali crv~u POJ&s na- la,zio se u -r~kam_a Ane Mlhajl~vn~. Pso·V~@; joj z~·ne ·u ·gr11J, Qua na,~lo pre~a.c1 poJa~ preko rarnena ; zamahne- rUJkom k;ao -d se i!!lrstl ba-ca;~uci saku sjemenja. ' a Ako ne urodi, I>OtuZit Cu se na te. Zapamti to, Semjo-no-ve! redu. S!:reman ~am, da QdJovaram ~ veselo se odazove predsJedmk odlazem. ~ Sudi mi Mihaji' ovna ali tek ·· s - -:--' '£! s~a. ' " • u Je en, a .o.e . SWlee kao d •· ·· u . .Bhstavo ; ...... a .raS!~1e.t a c1.pk e neumorrto raz.g-oli1,maglu l·D.IlZI~u. Sve J_~SniJe .1 s~e 1s:kacu tann1o ljubiCasti, vlaini paSnjaci. P :.tg0Vl, na koJtma bhstaJu lemeSi, taljige, kc-nji, q!)regnU~ti u brane. �M~i S!)_u"'r~u poo:niilu .po p<>lju- Ana Mvhajloma ubinr korak,_ a .ruikao jgj 8: P)l>lJ>!U 5akom sjernel!tla u. t.vktu _ poloreta "1:'1~e _polu: si<jaci; krug U<;~uci postJrance u koii: >iiok •• :&>k«. · _ . _. _. : . Laneno ·sjeme sipa se. ispdd pr!.tiju i u kosoj. blistavoj struj\ pada na zemJJu . _ ·· - ·. __ · __ · H'O.Ce 1i priniiiti? -_;_ S nemi.Wni pom-isli -Ana Mih9.jlavna. Pot~jice od djece [ ..,..jeda ona je trcala svak<>jutro ria pol~o i dugo stajala su;tlke, uznemirenai smetena. Pusto, mrtvo polJe lezal<>. je pred njom.. Ni :ie<]na travcica nije se probila kroz smedu JOO.ou zeanllije. Petog -iiii. 5estog dana Ana _Mihajlov"?: ne_.iwh'Z_i ~w eu<lne te bez daha oprerm<> ra&ctl\PI'ka zem!JU· Dugo mJe n1sta VidJela od uZbu· · ilooJa. Mrtva je, ikao pijesaik, zam<tvila .se zemlja na dlanu. ,&opao je Ian ... Nema .nl&ta ... Zemlja je pra..na.c Ana Mlhs;jlovna i ne bi se toJ.iiko trapila, ~ad bi to. bi~a, ·kao prije, njena vlastita, kao put medaS usika. o~a~-u~a: ~d- _lliJe 1. n~ma veli!ke Stete i ne OOekuj:eS nmogo; pokvar1la &I 1 sut1, a susJedi~a je &vejedno: Ssda ona odgo:vara pred svima za pokvS<enll zemiJu. Ali ro.i to je nije :rnJUCilo. Nide btlo _ ~traSI;t? S~o je _na or~ci propao; 1an, koji je ona posijala, na koraJu, ntJe m or.:.1~1~a bas v~: liika, a ona je upOO.oriila Semjonova, pa se ne mora st.rd·b _po.gledab l]udima u oCi; stmilno je bli•lo to, da se mrtvo poJde prot_eglo ~o same sume. Iolgleda da ce uniMi.ti ta PllStoii k<>lh?z, razbJeZ~t ce se na;rod, i opet Ce m'O.rati Ana Mihajlovna k01partl sam-o SVOJ komadiC -u prddetoj s3Jlllo6i. Jo8 jedinom mscep<ika zemlju _i odjednom_ sm~, blistav, sklizav grume!D.CiC nalik na @CuSan k<J'lrul.0.i6 starkla _khzne J O-J na d,Jan r pna ugQeda Zu.Oka:&t Cll"V·ie- }{!lice. _ A-a! ruskllikne Ana Mii!haj1lovna glasno, odahne opaziv~i kako joj pada na dlan d-rugo i"kHjalo sjeme, P'a treee,.. .. _ 1 · Ona paZlj·ivo posad,i mladice u zemlju, briZno -i0rav,na rnplCu ustade taruCi OOi k.ra;jem marame. Naskoro je Ana M-ihajlo,ma iiZivala 11 polj.u posijanom zelenim jedNa vidlljivd:m ':latima. Ona je govo1r.ila o lanu kao o malom dJe- tetu, - RaiSte ... iabte rodeni! Ah, ti: moj ljepolt:ane! .Jedva je n·iik:ao, a !kaik:o vee ra~srte. Vee 1ma eetVII'ti JiatiC - prillm.ijeti zadovoljno Darja Semjon.ovna. ~ Imat Cemo lan.a, ako ga uS ne poZdere. - DoniJjela sam we6u Cade. - '11u trel>a sto v<reea. 100 .-:Da J;aZelllo-:Ko!ji:~ naS!o bi se:+sto. Zene·,l<lZe i[ie6i? ·', ,,,,. ~ -J:leci ima nmogo, a Kolja. je jedan --,c.. pir-Ogru_nda Dar-ja::'bt-1'se pa'egacoon. - Svuda Kolja .. -', l;ao .da.-je ,on naJp<>trebnij-i! I taiko, go·to~o tjednima nije. .kod kuce. ' ,- -" -_ -. ' ' _ U n,jenom glasu je bilo i njefuog ponosa i uw:'ijede. Ana ba.Jloyna. reee. ono, iito je bi1o :prijatno cuti DarjL · -:-· sto ., se moze, . pa'Ooojedniik Mi~ k · · One su l<i:ajale na pOlju oblivene toplinoin pa'oljetnog &unca. Visoiko nad glavom l.astavlce s11 rezale blijedo plavetnilo svojim kao S:kare ostrim, klr·illma. Suh i vruc zrak strnjao je pro,tore>m. - Ah, trebalo bi kiiie ... pljllSika! -. proS.pee Ana Mihaj, 1-ovna klonula· od vruCine i n~rii!'nO pogleda usjeve.· · Podigne glav-u i s nad-om po.gleda·, u n-ebo, aii o·no je bilo beskrajcn.o i pusto, samo &u g~ IastaVice neumorno- presfjecale svojim olitrim krllima. - ~OCeS - ne CeS, aH treba i'Ci kravu pomusti ~ uzdah:q.e Da!rja., a: Ana MihajJ,ovna o:sjetiv.Si u suhim. uSitima gorCinu i sOl pode J;)olako za_ njom na paSnjak. I·cijeli dan neffii.rno Je osJeCa1~ netzrecivu Zedu. Nocu se Ana Mibajiovna dva p-ula builila i slusaJa ne ilu.mi li k~iSa na krovu_. _U izbi je bilo tiho, sparno i vrlo svijeUo. Ona se d-igne -i onako pospana stane piti iz same kablice grabeCi vodu Sakama,_ zatim pro'viri u trijem. VeCernji swnrak pre·lazio je u j.utarnje s-vitanje. Na pla.vo,m nebu obasjano•m rumenil-om svijetlile $U se rijetke .zvij-ezde kao p~o~ zirne kapi vode .. CeznutlJivo· su ponikle · nepom1Cne topolo_rve gran e. Culo se, kako- se u staji prevrCe i teSko d-i.Se krava. SiSavSi s trijenia· Ana Mihajlovna sade na txatinu. Nije bilo rose. Suha proslogod:ilnja trava sustala je, bola i tek mal<> hladila bo;e noge. >>SuSa. . . kao u Ijetu, gospode! ~ pomi,sJ:i Ana M-ihajl•ovna te se potiSteno vrati u izbu, legne Tia pod·· nepokrivel18. 1 sanjaS~ dva puta .jedno te isto, da ona, djevojC.ica, gaca blatnim. ka:lju.Zama1 zatim CuCnuvSi spuSta treSCice u vodu i oCarana gleda kako se one vrte i ljuljaju te plove u nabujali potok. Kisa padne krupna i to,pla, kad ju je Ana Millajlovna prestala oCekivati. PredveCe nenadano i nekako OO.jednom p&ta-mni neno, suho i snaZno udari grom i slije se kiSa. Ona istJ:'Ci iz i2Jbe prije djece, pruZ:i rulre, zam.re i u jedan_ tren nakisne, • 157 / ' �',\'; 0 Podne io:a gumna <i"i{>U!l-i nil/: k.oila. nwtovarooih vO:e&iJna. Naprijed ~ iSaO.. otfi<i1vene glave: Niikola Semj<)nov s !larm~~.ti;· za njim. udarnicj i·Pievaci. S bulrom i pjesmom produ kola po cestl Joraj lJiPl"llNe kolhoza i okr-enu u pokrajnu u>iciou. Zaeu\'Si pjesmu, koja se sve jace orila., .Ana Mihaj1ovri~, kojil je u dvoristli popra¥l;ial1i. ogra(lu za ·prascice vog!eda l<ro~ vrata': »Kuda ?< p&gadase . oina •gledajuei .kola, koja. su se priblizavala. . »Oin.i". se, v<>ze za fond osig.uranja i f.o:Wd za sjeme. Bit ce, _u mHn. Zasto idu ka.o na svaCLbu? « PiOOm.a, a joo vise kolhozuici, koji su bi.li na. prvim kolim.a, uzbude je. Mah•aH su rukama i upravo njoj, Ani MihajJoVI!lOj. Bujsna su tjea-ali bas Il(ieni sinovi, koji su se bogzna kaiko nasli tamo. Drndava k<>la s pjesmom krenu ravno na Anu MihajloWlu. Ona se naslonl!a na vrata i stajala ne zna•juci za se. Nije povjerova:la ooo, sto j<)j je ~valo srce. - Hid - "ta . . • dovezlii OO,o dai<>ve- - MiSka zategnu uzde, luJtavo i veiSelo ~ledase ·mater. · DaMuci v~inom Bujau se zaU.ti. u c'WoriMe ne ~luiiajuCi Miskinu za;povijed. Komadi b!ata letjeli su mu iepod kopita. l.jonka uhvati ume od ba"·ata, namota tl1 seljacki na obje ru'ke i s blazenbn ioorazom Jiea zau..!:avj ~dre<pca. Zaustavila se i druga kola. - Pr.jmi na~radu gazda-rice! - vikne djed Panikrat I m!adenai!lki Skoci s kola. Tu ti je Zito i · jos svasta, za la!n. • . Kooa da svaH:mo? nici j sta sutiS? Zar •i pregria;!a je~~:iik? - Pitwhu u sali kolho,_ Dikru:Ze je. - Da te nije mooda opet kotae po glavi lupio? - ' ,; - ~av>i,,_v.e!lrn ti!Dvi_~e takve mogu vu,!i .- .srdi-to odg<>vori LJO'l(jk.a .odla.zec' polako u triJem. Ma·ti je sitlw korac.W. ,.,. · · p<><iUPlLt"aliL wecu. · .· . . · · ·. · . . . . l'J I . . ' ' . 'taiko. su zajedno o~.n'...:1i v.reeu u pr·,·-~'·J'e An "'~. ·r· .. · ..• aZe ' · """""' · """""" • · a """'a) ovna Jl"k . s~I;Jaem:a · ku~a da, meeu ostaJe vrece i vrati se na ulieu. Tu se !HLdalrl 5a Ndko.JaJem Semjc>novim. Odmah joj Ileikaik met, pro!jetno ;iultro, ana vide odbaeenu koslllt"U s crv~~~ .u pai zaeuje 'svoj !)'nje<vni P"'igu.Sem glas· >Ne 6u Zelul' . P?Jai!Om o:.tat C'emo gladnil« Zwr je i:o doo,;ta ona go ~orila;•;.'::f.,rl~~a ... .• crveni N • b ·ti · vv~~ ·1 1 po-. : ?' e t;J~e >•••· Ali u strogom predsjedni:kovom pogledu kako JOJ ·Be l.WtiJll, proruta da je bHo U[!la"avo taiko - te duboko · · ' gl~vu ceikaj_u_Ci prijeik?re. ~ala je, da ih je za-Bilu:Zila, ma k.::~~= om Slramotlh. Sada ce sv1 kolhoznici mati kaikva ;. ""- &tara budala. AI: ~~bi Sem(jono.vJjeV;. prs4;i ona zacru.Je posve neart.o dirugo. 1 . ./"" ona o_,Jin;.u.a. oo.du nden dian cvmto ga stiS!lll! ' . . - Cestitam td, MihajlloVn.a, kao prvoj udavnici ... hvala ti u. 1me kolhoza na tvom po,Stenom radu. • On~. dize glruvu, liarl<o i zaeudeno pogleda Semjonova. Htj ede nesto rem, ab ne mogase. Nel!to je stisne 11 gr!u. Ana Mm '! . mahne ruikom i zaplaee. aJ ovna • Bilo ju ie malo stid, da ana, sta'ra zena, plaee kao dljete Ali zene trulwder stanu l!mrc.ati u l"U{PCe, a Sto je najva.Znije -,. bMe su to suze S!atke, kailoove ooa davno nije 0\SijetiJa, i zato. m nije Sikrivala. Orn:a racuna hoee. li joj izba bit; dosta veiika za toHku •aU· ~J:!k. Joi C.e ma.rai;i lli:uu - reCe Petar Jel-jisjejerv. i nasmije se sa.ma .na uli.cu iooliti. ~ Ha·h~! Bas tako! Ana Miihajlovna je znala da je u kolhozu prilieno za.radila .. Ne jedlnom po noCi izra.CunavaJ.a je. Ali to, Sto je sada ugrledala pre-m.a511o je sve njene ra.Cune. Netremice, zaustav·i Ana Mihajlovna svo·j neikaU<o ukocenj pogled na najbli?im kolima. Gornja ·vre-Ca je bita mrSavija i ne pltlla, kroz. rupe su vdri!la zlatn.a pSeniOOa zrna. UCirui joj se, da Ce se sad.a rasipati u blato. Ona koTakne. kolima. i htjede Sikii>uti tu mrl!avu vreeu. Ali je prije nje ~ailao u kola Ljonjka, uihvahlo vrecu na leda i z3,lj!U!ltj,a;o s·e pod- tim terretom. - Pretegnut ceil se ... pUSJti ... sama cu ... prosa<¢e mati i htjede u<eti -weCu. 159 �Borci za bolju berbu zetvu TIMIR.JAZEV, MIOURlN, LISENKO, CICIN Imena naucnika o kojima je ovdje rijec, nijesu sasvim' ne: poznata naSim zenama. Zata imena vezana su zuacajna i smjela otlrnica koja su na na}boljem putu da preobraze privredu. Otkriee novih sorti gajenih bilJ'aka, u prvom redu vocaka sposob· nih da uspijevaju pod surovim uvjetima sovjetskog sjevera:; otkrice visego.disnjeg zita prema mrazu i susi, otkrica postupka jarovizacije kojim se omogueuje proljetna sjetva ozimih usjeva - i niz drugih teorijskih i prakticnih tekovina nauke koje se nizu u brzom tempu jedne za drugom i otvaraju nove i· nes!u. cene horizonte. KLEMENT ARKADIJEVIO TIMIR.JAZEV IVAN, VLADIMIROVIC MIOURIN Proolo je vise o.d cetvrt vijeka od smrti ovog sjajnog naueenjaka. Mnoge usrt:anove u Sovjetskom Savezu i kolhozi, dombv~ prosvjete i kulture, bioloSki zavodi najstarija Poljoprivredna akademija u Moskvi nose njegovo ime. Rodio se 2. j,una 1843. godine u Petrogradu, kako se tada zvao Lenjingrad. Otac i mati su mu bili napredni !judi tako da SU i sina odgojiJ.i U tome, da mrzi SIVe sto je nazadno.' . Poslije svrilenih studija bavi se Timirjazev pitanjima poljoprivrede, promatrajuci pokuse s vjestackim dubrenjem. Bio je u inozemstvu da se specijalil'lira. On se uvijek interesuje vezom koju ima nauka o zivotu bilj•ke i blljne fiziologije i naucne po· ljoprivrede. U inozeffistvu .upoznao se sa Darwinom, cuvenim prirodnja· kom koji .ie poznat u cijelom svijetu po ucenju 0 postanku vrsta Zivih bica. Darwlpovo ucenje, kako se mijenjaju vrste biljaka i Zivotinja prodrlo je u to vrijeme mnogo i medu prosvjeeene i neprosvjeeene u nauci. Darwiu i njegove pri· sta:lice dokazivali su i dokazali, da su se vrste biljaka i zivotinja razvijale jedne iz drugih. N a najveci otpor nailazilo je ucenje, da je i oovjek postao na taj nacin. u rstoriji borbe za to ucenje K. A. Timirjazevu pripada najistaknutija uloga, kao njegovom pootojanom i nepoko!ebljivom ·zastitniku u Rusiji. . Timirjazev se ba vio naucnim r&dom vise od pedeset godina. Za to vrijeme napisao je deset radova: nekoliko desetina 160 S!"' ~oze postici eovjek, kada uporno i znalacki tezi da. pokori pnrodu, .pokazuj,u nam radovi. cuvenog ruskog vocara, Iv~~a Vladimirovica Micurina, koji. je sada pilznat u citavom svr.]etu. Roden 28, X. 1~55. umro je 7. VI. 1935. g. . · .· · Cijeli sv?J. dugi zivot. posvetio je Micurin jednom ljublje· nqm posl~. Vrse ':d 60 godma radw je na stvaranj)l novih boljih v;s:ta ':oc~ka. Pri_ to~. je n~~t<;jao pril":goditi svojstva juznog bilJa {)~trom podneblJu pomrcuc1 ga dal]e prenia sjeve!'u gdje ono nl,]e moglo uspijevati. · . · ' · · . u_ vocnjaku Micurina raste ·; dozrijeva nekoliko. vrsta prave ~move Ioze. (l! Ko~o"';l u Voronjeskoj oblasti) A grozde. uspi· Je.va samo _na JUgu SoVJfltskog Saveza. On je to postigao ·kriza~ nJem arr:en~e Loze s. dlvljom .lozom dalekog istoka .u Aziji. UkrStan]em raznih vrsta dobio je jabuke kajsije breskve ' orahe. Isto tako i naroCitu vrstu jagoda - aktinldija.' .•. Za vrijeme svog zivota izvrsio je oko 10.000 pokusa st~ 0 c f!vsr pr~~~ ~00 novi~ sorti vecinom _vocaka cije se gajenje·mo~ glo .P':'smt.' po veljlrom prostranstvu Sovjetskog Saveza: na kraJnJem SJeveru, Ura.lu, .Sibiru i da!ekom Istoku. Pored ostalih nagrada, odlikovanja i pros,Java gTad KozIov. se s::da zov£ Micurinsk. kao nagrada .za sva ~jegova US" Plesna d.]ela. i. mart 11 1!)1 • �TROFIN DljlNISOVIC I.JSENKO . . Lisenko nastavlja rad Timirj'azeva, on teoriju . .pr~vodi u prak~jega narocito zanima d~a vremena ~oje je ne~oj liiljcl potrebno od sijanja do sazrijevanja novog SJernena. Lisenko sa svoj[m saradnicima se trudi da tu··duljinu skrati. Postupa!' .k'!jim se postize ova izmjena biljke u pogledu vrem;;na ko~OJ Je · · potrebno. od sijanja do sazrijevanja - .nazvala Je sovJetska javnost ~jar o viz a c ija<<. . . Obrada sjemenja u ·cilju jarovizacije sastoji .,se u g:lavnom u odgovaraj.ucem kva.Senju i iz!aganju sjemenja odredenun temperaturama kroz odredeno vrijeme. UspjeS!lo ispitivanje uvjeta za jarovizaciju mogu da vrse samo naucni llavodi. Jarovizacijom se, sto je najznacajnije, ne mijenj~.sru:ru: rok od sijanja do sazrijevanja. Ubrzavanjem razvitka ·nnJe~JaJ:' s~ i mnoge druge osebine koje su do sada smatrane nas!Je~. 1 najstaJnijim. Lisenko saopcava illmedu ostalog kako se nnJenJa i otpornost prema bolestima. . . . Ovo Lisenkovo otkrice - da se jarovi?li~ajom mogu izmijeniti nasljedne osebine, inla ogromno znacenje za naucnu misao uopce. • . NIKOLAJ VASILJEVIC QICJN Cicin nastavlja djelo Mieurinova ukrstavarija, ali ne na vocu vee· na biljkama. On je dosao na misao da nkrsti psenicu s korovom pirevinom i da dobije novu vrst koja ce u sebi sjedinjavati povoljrie ooobine jednog .i drugog roditelja, kvalitet . . . gajene i otpornost divlje biljke. Ukrl\tavajuci pl\enicne sorte s divljim vrstam;t . p1revme! Cicin je uspio sa svojinl saradnicima da stvori niz nov1h sorti 1 vrsta koje po kvaliteti nadmasuju najbolje sruvremene sorte pl\eni~e. Te nove sorte ne podlijeru ni u najvlaS!lijim godi~ama; a otporne su prema bolestima koje prouzrokuju ral'llle stetne . ' . g!jivice. Uspjesi ukrstanja dati su povoda Cicin.u da ~o.de na nns.ao blisku fantaziji, da stvori sasvim novu gaJenu bllJku - VlSe~snju psenicu. . · · . . . . Micurin je bio jos Ziv, kad je Cicin poceo s eksper=entima, ali nije doZivio dan, kad je voda naroda Staljin )1 razgovoru sa Cicinom rekao: »V rsite smjelo eksperimente, mi cemo vas potpomoCi.~ 162 ·Naucno;-istrazivacki ·r ad u ·poljoprivredi Omasoviti pr!mJenu telcovi.W. naulfe • Pol}oprivrednoj pralcsi. (lz Petogodilmjeg plana) I . U svim gra11ama ljudske .djelatnosti nauka daje praksi nove mogucnosti razvitka i napretka. Hi! jade i hiljade ·strucnjaka rade na tome da pronadu no'Ve metode lijecenja, nove metode za dobivanje kemijskih proizvoda, da novim izumima omoguce s.to bolju industrijalizaciju, a u poljoprivredi da se omoguci sto veca produkcija kulturnoga bilja. . Svaki novi lijek, svaki novi stroj, sva:ka novo uzgojena sorta biljke rezultat je dugotraj.nih istraZivanja i nebrojenih . · pokusa koji pooekad traju i dulji niz godina.. Na::Icnom radu. u poljoprivredi pridaje se danas u svim naprednim zemljama svijeta vrlo veliki llnacaj. Primjenom teka. vina nanke u poljoprivrednoj prak~ prosirila se obradiva povrsina zemlje, prinosi se pove·cava:ju po jedinici povri§ine, olaksa• vaju se po)joprivredni. rado·vi, a time se stvaraju sve bolji uslovi Zivota i rada covjeka. IstraZivanja u poljoprivredi vrlo su raznolika, jer su raznolike i grane poljoprivrede. Razvojem naucnog rada nastaju sve vise specijah1e grane poljoprivl'ede, svaka vrst gospodarskog bilja i svaka vrst domacili zivotinja moi<e postati predmet specijalnog ispltivarija. U citavom svijetu osnivaju se danas naucno-istraZivacki zavodi u kojima se. ispituju sve mogucnosti napretka poljoprivrede, kao obrada i dubrenje zemlje,. uzgoj novih sorata gospodarskog bilj~, obrana bilja od bolesti, stetnika i t. d. N ajvece uspjehe dala je poljoprivredna nauka uzgojem novih sor~J,ta bilja. Krizanjem zitarica s divljim travama dobivene su nov.e vrlo otporne sorte, koje se . mogu ·uzgajati i ·u onim krajevima, gdje se je uzgoj kulturnog .bilja smatrao nemogucinl. Za sjeverne krajeve uspjelo je uzgojiti takve sorte voca, kojinla opora sjeverna klima ne sprijecava ni razvoj ili dozrijevanje. Krizanjem raznih sorata dobivaju se nove.sorte koje daju daleko vece prinose nego do sada uzgajane, taka na prinljer t. zv. heterotii'ini kukuru'z, kri.Zanac dviju :;;o• rata kukuruza daje za 2~0% vece prirode. 163 �smioi1a ]e izreka onaga koji je .kazao da .su prosli rat. hili ruski. poljoprivrec4U istra.Zivaci. Kada je Ukrajiila, Zitnic.a Rusije, hila popriSte horhi, ruski uzgajivaci dokazali su nekada puste stepe mogu davati vrijedno zito; · I[ I Naueno,istraZivack01!1 radu u poljopn:~vr~~e~dii:~~~~~~rs~;j~ u nasoj zemlji sve veca pa.Znja. Mogucnosti bilja u. nasoj zenilji .velike su, dok na sjev<:ru bolje sorte krumpira, na jugu se mogu· gajiti krajeva: pamuk i riza. Dalmacija ima mogucnost najboljih juznjackih vina, a Zitnica nase domovine, daje naJ'i<Valitetnije zito. Prvi zadatak naucno - 1Stra,av:tru<C02: rada u nasoj hiljnoj proizvodnji je odredivanje predjela gdje ce. se uzgajati pojedine sorte i pojedine vrste gospodarskog hilja. Kada svaka sorta hude uzgajana u anom podrucju koje joj po · klimi i zemljistu najbolje odgovara, moci ce dati najveci prinos. Taka se u ratarstvu provode pokusi s uzgojem raznih sorata poonice i kukuruza, u vaearstvu raznih sorata voca,- u vino.' gradarstvu raznih sorata vinove laze. Kod nas postoje instituti za naucno-istraZivaCki rad u raznim granama poljorprivrede. Instituti ia ispitivanje tla proucavaju sastav ·pojedinih tla, pa se prema ·tome· odreduje ka.ko i. kada ee· se zemlja naj,bolje gnojiti za razne vrste gospodarskog hilja. Instituti za zastitu hilj:a: proucavaju mogucnosti ohrane sveg gospodarskog bilja od holesti i stetnika, ispituju se mogucnosti primjene takvih sredstava za obranu gospodarskog hilja, koja se proizvode u nasoj zemlji.' Instituti za biljnu proizvodnju danas svojim istrazivackim radovima posvecuju veliku paznju uzgoju novih vrsta industrijskog hilja. Kod nas se ispituje mogucnost uzgoja bil,jke k. o k- s a g i z iz koje se dobiva sirova gum a. U na8em Primorju ·uspijeva samonikla brnistra koja more posluZiti,za fabrikaciju tekstila,pa se vrie istraZivanja za njeno iskoristavanje. Velika vaznost ,mor.tt ce se posvetiti istrazivanjima na podrucjn vocarstva i vinogradarstva. U nekim nasim krajevimasu specijalno povoljne prilike za uzgoj voca, pa _treba provest; istraZivanja koje sorte treha uzgajati, kako vocke njegovati a i ka.ko voce euvati. Uzgoj vinove laze inla narocituvazn.ost, jer je to za Citave predjele nase domovine glavna kultuTa. l&pituje se nacin uzgoja vinove laze kao i prerada _grpZda i njega vina. , U naucnom radu po!joprivrede primjenjuju se llli10go i neke pomoene grane, k.ao na primjer kemija i mikrohiologija. Kemijskim analizama istrazuju se umjetna gnojiva, razna sred- stva .za. zastitu hil']'a ,. sast av . zemlJ. . · .,_ . . . . . · lJUJ<; · ·... , , ·. se,kennjakom analiiom . e, a~ :":V:~htet vma ustanovnaucno-1~ll;~vack6m radu ~:vaka hiiJka I ~':'aki. dio biljke u . se ~tvrdi VTIJednost bi!o za ~~ vrga':'~ se ~enn.]skoj a.I\alazi-, da ~~mJs~u preradu. Mikrobiolo~YJ~ku 1h stocnu manu ili za induClma, lffia ve!iku p·nm']enu u. pol]·opnvred . o sitnim .z;,.,~ b·-. .. , . . - . nauka , t . . . , ~., 1 uces VUJU kako u ·proces.·. . noJ nauci, -jer mikroh' om • · · 1m a rastvorhe !' · .· 1 O~CUJe hranjenje hiJjke tak 0 · z:ru Je I gnojiva sto 1 u pr01zvodnji sira, ;ina i n:mogi!'J drugih produkata. ' -C1tav naucno-istraiivacki r .. : . . ratcnosti grana koje obraduje ad r~ P? svojoj opseznosti i po ra _du dat ce velike mogucnosti ;: 1 ~ova sazilanja u tom vre e. . ZVI a I napretka poljopri. ' . J)anas nema ni' jedne . .. . . . . . . ~ naueno-istraZivackom rad~n\P<;'IJ_P£nvrede ni u praksi nL I. d~val~ s.voj prilog napretku u K~oJ zena. ne ,?i ucestvovala, pol.]opnvreda IIInogo oslan · · · 0 se ':'. IStrazivackoin radu ce na tom podrucju zena mJ";. na lahor~to:nJska istraZivan ·a . u polj9privredi uopce . novft da!! ~VOJ veliki udio. UcesceJ :l~na .n~:ucno·i.stra.ZivaCko~ ra:d:g Je. a~uma, tako i uCeSCe ·.Zen a ze';a student poljoprivrede hi! po~rf;rvrede. Nije davno sto je nasem,fak_ultetu ]~edna z'ena . a nte . o~t. Medut_im, danas J·e _ ,na R · , . 1 nas avmk. ·. , . ra ·u ~vo~em naucno·Istrazivackog rada . .. . . . . J_,se_zemnovemogucnostiradak ·-. 'u PO!Jopnvredi oWa-. po!Joprivrede, a. time i opcem hl OJI~ ce doprinijeti napretku agostan.]u. , .. · . . _ 'tk- to r ,Ing. 0, Suilevic 164 • J65 �Uzgajajmo. industrijsk o _bilje Evropa se upoz:nala sa pamukom mnogo_ kasni~e nego sa lanom 1 ako Je kultura pamuka u Aziji . veoma stara. Kod nas, u Narodiloj · Republici Hr· vatskoj, knltura pamuka je. ranije bila skoro pe~o- · znata. Da bi se zadovolJlle potreoo nase tekstiln~ in· dustrije na pam':cnom vlakriu ·a koje nam Je neopho.U:o potrebno, to je u Petogodisnjem planu predvideno da se do 1951. godine zasije povrsina od 600 ha pamukomKako je vee receno, kultura pamuka je . kod n,as vrlo slabo poznata, pa cemo uikratko opisati bilj· ku Pamuk je bHjka, koja se razvija u oblik:U grn:a,. a ima fa vis~godi.Snjeg, sto zavisi od vrsti i pod ka,!<v1m uyJe~Jma r~ ~ v·.. di5nji pamuk raste samo u tropslcim kraJeV!IDa, a o n~e~~la:zli samo kao jednogodisnja bilj:~a. Grn:. naraste od 70 em do 2 metra v1soko, listovi su. mu obJCno s:;oJ':fi ~J;~kom pout lista vinove lo-ze, ali ima sorata _k??- k<:jil; ~e Lisee ov~ln~ .pbez urez- a. cVlJe:t lffia 5 !atica a zasticen Je caskom od. tn Ia ak .. · i . d . I tim pre ti Plod je tobolac u kome je nekohko pregra a, ~ n c:dama su sjemenke, koje Sill prekr!v;r:e pam~cmm vl~nom. ~od nekih vrsta je sjeme prekriveno JOS 1 kratkim J?ahUIJ!Cama, ' · d .. liti zaJ· edno sa vlaknom od S)'emenke. Je koJe se ne mogu 0 'b:i.ke more da jma j nekobko StO t'ma tob O· lJe . · ' dan grm pamucne 1 J . d ·· ·e iaca Pamuk ue cvate odjednom, pa prema to~e _1 O"';IJeV"":J to~laca nije u isto vrijeme~ ne,go se prodnlJUJe pa Jma VJSe oorbi u jlednoj godini (podbnanJe). . . .. . . Glavui. produkt pamuka je vlakno, ko]e :"' . CJ]e~ pren:a to da H je dulje i tanje (sto je vlakno ~ulJ~ I tanJ~, to bolj!• a vlakno koje je k;ace i•debl~e manje_Je ;,mJednostJ). Vn· 'edn,;,.t vladma ovisi o tome kada Je berba !ZVI'sena (a n prvom J Pamuk J: 166 redn o samoj vrs~i pamuka), Zre\9 V'lakno ima debele stijene sa unutra5njom suplj>nom, koja se jasi:J.<l vidi, i ono je najcvrsce. Nedozrelo vlakno ima tanke stijene, nije o·krnglo nego je splo· steno, pa je slabe cvrstoce i slabo se moze bojadisati. Kvalitet. 'VIakna ovisi jos i o broju zavijutaka (kovrca), pa vlakno- koje ima ViSe tih kovrca daje cvrst konac. Sjeme pamuka dobiveno sa stanovitog broja grmova je 2 do 3 puta teze od ·vlakna, koje se doblje sa istog broja grmova. . Iz sjemena pamuka dobiva se ulje, koje se u nekimkrajevima upotreblj-ava jednim dijelom za ljusku hraoo, a dijeJom se preraduj£ kao tehnicko ulje. Ked dobivanja ulja ostaju uljane pogace, koje su naroCito vrijedna stocna hrana sa mnogo bjelan· Cevine. Pamuku je potrebna u prvom redu takva klima u k 0 joj je ' harem 7 mjeseci bez mraza, u kojoj. je nadalje temperatura zra· ka visoka odnosno tako da temperatura odgovara pamuku i u · rapo proljece i u kasnu jesen, i napokon 'da imade u vrijeme njegovog razvitka mnvgo suncanih dana- U koliko je vrijeme sa ovim klimatskim i vremenskim uslovima duZe (bez mraza, vi .. soka temperatura i suncani dani) u toliko se mogu uzgajati sorte sa duzo-m vegetacionom periodom, jer ove sorte daju uvijek bolje vlakno. Kod · uzgoja pamuka V'laga ne igra odiucujucu ulogu, jer se njegov korijen razvija duboko u zemlju ' (triput je du.Zi od nje· gove "tabljike) i tako nalazi dovoljno vlage za svoj razvoj. Obilne kise skode pamuku radi toga, sto je_ onda manjl broj suneanih dana pa radi toga pamuk ne moze da se razvija, jer nema dovoljno svjetlcsti.' Umjetno natapanje koristi pamuku, ako se to natapanje ne obavlja kasno i ako nije pretjerano. Iz ovoga se vidi da je pamuk kultura koja treba naroCito mnogo s\ijetla t. j.sun"auih dana. · Pamuk moi\e kod redovitog gnojenja stajskim gnojem do·. laziti i vise godina uzastopce na istoj njiv{ sve dotle, dok se ne pojave stetnici (pamukova jaja). Kao predusjev dolazi lucerna, ozima pilenica iii koja druga ozima zitarica, mah=j,ace; dakle ll pogled)l ~redusjeva pamuk nema narooitih zahtjeva, ali zato ttazi dobro gnojenu zemlju. Pored staj·skog gnoja, dolazi u ob· zir za pamuk zeleno gnojenje. kombinirano sa umjetnim gnoji· vim a. Od umj-etuih gnojiva 1l tom slucaju · dolaze u obzir fos· for, kalij i vapno Za p~uk je· potr<:bno dubo-ko orano i dobro pripremljenc tlo. Priprema tla za natapanje je ovisna o polozaju zem:Ijista. i u razndm krajevima se primjenjuju razliCiti nacini. More oo 167 I ' �r.e~i> da se sk.qro '! svakom kraju pripremi zemljiste · . ; · za n.atapanje; pa bi nas da'eko dovelo, da prikaznjemo ·· ... · · nacine, ali je gla\1!10 kod svih 'vrsta priprema za natap anje, da voda ne dolazi neposredno biljci pamuka, nego izmedu pojedinih redova pamuka. . . Sjeme pamuka. ne smije potjecati od k.asl)e berbe; mora da bude dobro razvijeno i zdravo; dakle, neJ<a se sjemeuzima iz ·tobolaca .koji su prvi dozorili. Sjeme pamuka, sa koga su skin.ute pahuljice keniijskim putem, nice mnogo brze i jednolicnije, a i prirod pamuka se mnogo povisuje. U toplijim krajevima se sjeine moei u vodi 1-2 dana, jer j~ ljuska sjemena tvrda, a tim se pospjesuje brzo klijanja. Sjetva se obavlja onda, kada je prosla opasnost kasnih proljetnih mrazeva. Sije se u redove. ili u kucice, a negdje se sije i oma8ke. Prema plodn.osti tla i.rpravlja se i razmak sijanja izniedu redova, odnosno kueica. Taj je razmak izmedu redova od45 ~m pa do 1,22 m, a razmak u .redovima izmedu pojedinih grmova 40-c55 em. I .plodn.ost zenJ1jiSta utice na ove razmake, pa je pravilo da se na siromasnijim tlima sije gusce a na plodnijima rjede. Kolicina potrebnog sjemena .za 1 ha je razlicita i iznosi 45,60 pa cak i do 120 'kg.. Sjeme se sije plitk.o, a nikada dublje od 4 em. ·· · Kod povoljne temperature (oko 20° C) zrno posijanog pamuka klija vee sedmi dan, a a.ko je niza temperatura, onda tek za .3 tjedna. Ako se napra'"i kora, onda treba prije nicanja ze· ml:fu pobranati lakom branom. Kad se pamuk vee razvio, treoo ga nekoliko puta okopati. N'arocito kod sjetve u kucice, treba pamucne biljke prorje:divali, ootavljajuei po jednu ili dvije najbolje razvijene. biljke. Kad se redovi sastave i kada se priblizi vrljeme cvatnje pamuka, onda se prestaje sa radovima oko njega: · · Sa natapanjem se obicno pocimlje prije cvatnje i ono se P'?navlja prema potrebi. Vrijeme "dozrijeyanja pamuka traje i nekoliko mjese<;i. Kod dozrijeyanja tobolci gube svoju zelenu boju, susenjem pozute ili posmede, pucaju i otvaraju se caure, a vlakno iz caura se ,pokazuje i malo visi iz caure. Prema. dozrijevanju je da.kle i sama berba. Prirod pamucnog v1akna je ovis'¥1 o obradi, gnojenju, njezi, a narocito o vremenskim prilikama te iznosi od 300--1500 kg po 1 hektaru. · Od stetnika pamuka. najrasirenija je pa.mukova pipa, pamukov molJac i crveni pauk, a od bolesti je najopa.s:niji »rak korijenO\'Og vrata<<, koja izaziva uvennlost pamuka.· a Milan OrllC 16& lan Jedna od najvrijedni• jih industrijskih bilj,ka je sva.kako lan. Sa l"nenim platnom se ne moze ni usporediti .n. pr, pamucno ili konopljino platno, pa ni ono od drugih predivnih·biljaka. Kod nas u Jugoslaviji sije se lan u Sloveniji, Hrvatskoj, Slavoniji, Bosni i Srbiji, ali za. sada samo na sitnim pov!'Sinama. Obzirom na. vi'ijednost lanEmog plat-· na .. i na potrebe nasih tekstilnih tvornica bez' ;l uslovna je potreb" da 'fP 4 se povrsine pod lanom 4 mn.ogo povecaJ·u_ Tako ""'~u"'""-:-} Petgodisnji plan Narod·~ ne Republike HrvatSke ~f.P;_ predvida zasijavanje veJl ">likih ·povrsina lanom., U \ j godini 1929. bilo je pod ');' lanom 5.000 ha, a 1951. :l godine bit ee pod ovo.m · ~ '· ··..,. kulturom 22.000 ha, dakle zasijana povrsina ce . se povecati za 440%. N a · · zasijanoj povrsini 'od 22.000 ha, ..treba da se dobdje prirod od 8 mtc sjemena i oko 35 mtc. ':tabl]i~': ':"' 1 hektar, odnosno citava proizvodnja sjemena na .toJ povrsm1 treba da dosegne koliCinu od 178 200 mtc a stabljika za vlakno 770.000 mtc. · ' · Obzirom na v~~ost ove tekstilne biljke, treba da se upo.znamo sa ovom -~1Jednom kulturom, ciji proizvodi su potrebni u svakom domacmstvu. . . ]>re~a dob~ sjetve uzgaja se ozimni i proljetni Ian. Ozimni lan s!" SlJe ,u ruJnu, a proljetni u travnju mjesecu. Izmedu ozim;-og 1yr~lJ<:tnol? lana pos!o,ie ne~e r!'zlike, ali ,ie obr-ada zemlje 1:gno]enJe ~sto 1 za OZimn1 1 prol]etm, Tako, ozimni lan ima duIJU veget:'-c1onu pe~odu, pa su mu i vla.kanca ne8to grublja nego kod pro!Jetnog.;. oznnni !an ranije ojaca, pa mu buhac ne more mnogo naskoditJ, a osim toga tere polijere. """':''=. ~ 169 �• Za hin Q-eba da j,e zenilja plodna, da je ~ista 6d korova dosta vlafua, narocito onda aka se ian uzgaja za vlakno. Lan se ne rn.oze kultivirati na teskim glinenim tlima, posto u takva tla 'lle moze da prodire zrak, pa ga onda napadaju gljjvice, koje kvare kva.!Iitet v1akua. Osim toga se na takvoin tlu stvara kora, pa !an ne molie dobra i _;ednolicno nicati. J os su gora ona tla, koja se zam<:>cvare. Kao sto za !an nisu pogodna teska tla, taka ·nisu ni !aka pjeskovita, jer su siromasna na hrani, a i adville su S'llha. Pjeskovita tla se mogu upotrebiti za odgoj lana_ samo onda, aka su ranije dobra gnojena i ako su u vlaznoj klimi. Tla sa vecom sadrzinom va]}na su neprikladna za lan, jer je onda vJakno krhko. Najprikladnija tJa za Jan su ana ss osred· njom strukturom i koja se ne mogu zamocvariti, te koja imadu u sehi dosta dusika, kalija, lako topive fosforue kiseline i nesto vapna. Radi toga sto je Ian slab, pa teSko rastvara biljnu hranu u zemlji, Ian trazi stanovitu zalihu _hraniva u tJu i da ta hraniva budu u zemlji podjednako razdijeljena. Lan. se ne smije izravno gnojdti stajskim gnojem, a pogotovo ne ako gnoj nije. potpuno dozorio. A ako se gnoj·i stajskim ~nojem, onda on mora da bude pot]Yllllo zrio, a i onda ga se daje samo u malim kolicinama. Sjzme mora biti potpuno cisto, jer ce se u protivnom lan zakoroviti, a korovi su "Veliki neprijatelji lana jer -se Jan u po- · eetku polako razvija pa ga Jako korovi zaguse._ Zato treba ko· rove plijeV:ti. Dubljina sjetve neka ne bude veca od 3 em jer dublje posijan Ian tesko i nejednolicno nice. Sjetva neka se obavlja onda, kad_ se zemlia na povrsini prosusila. ~!ito se gusce sije to' ce vlakno biti bolje, a bplje sjeme 'i.e se dobiti aka se sije rjede. ' Lan je mnogo holje sijati sijamcom nego omaske, jer je .onda sjetva jednoliCnija, a i na _iedinicu povrsine upotrebi se manje sjemE!na. Kod sjetve sijacicom neka bude red od reda kao kDd sjetve pl\enice (10-12 em), a na 1 hektar je potrebno od 100-180 kg. Mnozina sjemena 6dmjerava se prema tome, da li se Ian sije za uzgoj sjemena ~ za vlakno; nadalje da ll je ze· mljliste vise iii manje plodno, a kolicina sjemena ovisi i o vrsti l>~na tj. da )i se Ian ra~granava iii je bez grana. Lan ne t:reba nikad sijati iza lana, J'er onda doJazi do t. zv. umornosti tla, pa lan ne moze uspijevati, · Lan se bere prema tome u koju svrhu smo ga goji!i. Aka je !an uzgajan samo za vlakno i kad se lieU dobiti fino i cvrsto vlakno, .onda ga j;reba brati (ldmah nakon cvatnje: Ako se l!eli dobiti u prvom red11 sjeme, onda ga treba brati kad su tobolci :1,70 potpuno suhi, ali i onda vlakno grublje, laklre se kida i tamne je bc;>je. .· . · Vlakno lana _upotrebljava se za najfinije tkanine, koje su mnogo jace i dugotrajnije od svih drugih tekstilnih biljaka (pamuk, konoplja). Od lanenog vlakna, koje je dobiveno kad je Ian enpan odmah poslije cvatnje, dobiva se najfiniji konac, a od takvog konca prave se poznate- briselske cipke. Laneno sjeme ima mnogo bjelancevine, pa su lanene pogaee dobivene poslije fabrikacije ulja, vrlo dobra hrana za mladu stoku (samo se kod hranidbe ne smije davati veca koliCina, dok se sto-ka ne privikne na njih, jer bi u protivn:om rda-.:o djelovale ria prohavne organe). Kod prerade stabljika lana u vla.kno, ostaje pozder koji se upotrebljava osim za gorivo jos i za dobivanje celuloze, za pravljenje ploca kod gradnja i sl. Lanimo u!je upotrebljava se u teh• nicke svrhe, ono se .na zraku zgusne, pa se raqi ovog svojstva upotreblj,ava kod fabrjkacije,firnisa,·boja,laka i t-·d. · Prema tome se vidi velika vrijednost lana, zato ga treba sto vise uzgajati ondje, ~d.i~ to klimatske prilike dozvoljavajru. M. 0. · Konoplja Od kultura za dobivanje vlakna za predu, za sada .ie najrasirenija kultura kOI\oplje. Kazemo za. sada, jer Petogod!Snji plan predvida, da ee se lanom na podrucju Naxodne Republike Hrvatske zasijs.vati vece povrsine nego li konopljom. O)>zirom na povrnine, koje ce se zasijavati konopljom (20.000 ha) u od· nosu prema povrsinama n:a kojima ce se uzgajati Ian (22.000 ha) vidi se, kolika se valinost pridaje lt.od lias kulturi ko· noplje. Iako ce se konopljom zasijavati manje povrsine, ipak ce ukupni prirod konoplje biti veci, jer konop!ja dade veci prirod po jedinici povrsine nego li lan. Na. navedenim povrsitJ.ama, predvida se · uk\'pni prirod konopljanih stabljika sa . 15,000 vagona (prosjeeno 75 mtc po hektaru). a prino$ lanenih stabljika sa · 7.700 vagona. Iz ovih --brojki vidimo ko!iko se va~nosti pridaje uzgaju konoplje, i kolika j~ potreba na konopljenim stabljika: ma odnosno na konopljenom. ·rlaknu. Ta valinost oeituje se u 171 �' • mnogos~ranoj upotrebi prirodakonoplje . ··(stabljika •i>sjerriMa');. Iz stab!Jlka dob1va se preradom vlakno; kucine. i kao . citpadak pozder. Iz vla,kna i kucina prave tkanine za odijela, -kucnc> rii' . blje, grubo platno, a i tkanine za ukra:s, kao. i vrece i tlninja :ia pakovanje. Osim naveqenog, vlakno konoplje se radi svoje cvrstoce uglavnom · upotrebljava za debele konopce, uzeta, razne cirade, u ribarstvu i u razri.e tehnicke svrhe (izblacija kablova, za vatrogasne i druge razne cijevi, konopce za sam 0vezacice, za pravljimje papira,kai> dodatak umjetnoj svili it. d.). Pozder. · se upotrebljava za proizvodnju celulozne vune, ploca kod gra; denja zgrada, za ljepenku, za gorivo i stelju (nastor pod stoku) ~ · Od konopljanog sjemena dobiva se ulje, uljne pogace, raz.na behnicka ulja, pravi se sapun, margarin, a i ulje za jelo. Osim toga je konopljano sjeme dobra hrana za perad i ptice (ali u manjim kolicinama). · Obzirom na ovako mnogostranu upotrebu konoplje bez obzira na navedena svojstva proizlazi i njezina velika vrijed-. J\OSt, a da Se ta vrijednost sto bolje iskoristi, potrebno je sve poduzeti da se dobije sto bolji i veei prirod. Za dobivanje do- • brog i velikog priroda mora se u prvom redu zemlja .dobro pripremiti t. j. duboko uzorati. Duboko preorana i dobra pripremljena zemlja za sjetvu konoplje je prvi i glavni uslov d0brom prirodu. · Ovdje moramo n;tglasitii podvuci, da dobra gnojenje- pod konoplju ne ce ni pribliZno. uticati na prirod, ako zemlja nije . u jesen duboko · preorana i dobro pripremljena. Za konpplju treba ovako prirediti zemlju:. zemlju. opmsiti . (plitk:o preorati) odmah cim je skinut usjev sa one njive na koju smo odlucili sijati kon 0plju, zatim u jesen tu njivu. nagnojiti i gnoj zaorati, u jesen zemlju duboko preorati plugom · na kog je metnut podrivac, i napokon· zemlju u proljece usitnjavati sve do same sjetve. Posto konoplja ima veliku masu nadzemnih dijelova (stabljika i Iisee), a korjen joj je srazmjerno mnogo slabije razvijen nego stabljika, to ona zahtijeva velike kolicine hraniva. u zemlji i to hraniva, koja se lako rastapaju u vodi. Osim ·stajskog gnoja potrebno je gnojiti kalijevim i fosfornim. gnojivirria, jer se onda dobiva vlakno cvrsto i tesko, ·dok dusicna gnojiva daju lagano i ne bas cvrsto vlakno. Kod uo;goja konoplje. za sjeme dodavati vi<le fosfornog gnojiva. Na prosjecno plodnim zemljistima gnoji 8e sa 200 mtc. stajskog gnoja, a od umjetnih gnojiva treba dodavati ona u · k 0jima su hraniva lako topiva u · yodi. Od umjetnih gnojiva· dolazi u obztr fosforno gnojivo superfosfat, posto je u njemu veci. dio" fosforne kiseline lako topiv u vodi; po hek.taru ga treba sipati 2()().-250 kg .. N ajbolje je 172 ~~ti ,sp.pe,rfosfat · k?d prolje~~eg.,!lsitnjavanja ·. zemlje ·• (~i:anje i\l.<:l!:lJanJe), a moze se. ciatr; 1 priJe same sjetve. Od kalijevog gn~JIV:a ~ol:'Zi ~ o~zir ~0% k:ll~jeva sol (150-200 kg na 1 ha), "'1\>J!l• Jena)]JolJe S1pat1 ponuJesanu zajedno sa superfosfatom.. .· Ko~ izbora s?.m'ena mora st; oso~ito paziti, da je sj~eme zdravo 1 dobro khJavo. Zdravo SJeme Je suho glatko sivo-zelene boje s crnim sarama, tesko je pa u vodi t~ne . kad se baca na usijanozeljezo _onda puca, a pokvareno zrno p'ougljeni. Sje. me odredeno za SJetvu, mora "e bez •obzira na navedena svojstva ispita,ti na klijavost: · Da konoplja moze proklijati potrebna je najmanje tempeo _ratura 1-2' C, a najbr.Ze klija kod 25' C. Za sjelne treba upotrebiti samo ono sjeme za koje se zna da je od visoke sorte i: da nije staro viile go<iina. Uslijed sadrzaja ulja u zrnu vrlo 'se lako sjeme pokvari (uzeze), pa se radi toga treba uzimati sjerrie od najnoVije zetve. Pokusima je ustanovljeno da sjeme poslije 1 godine irria klijavost 92,--960/o, poslije druge godine postotak klijavosti. pada do 80%, a trece godine do 59%, Kod ispitivanja klijavosti treba paziti i na to ,da Ji zrnje klije podjednako, jer ce se prema tome i pojedine biljke razvijati, jedne ce biti vece, druge manje, .a ta razlika se ocituje onda i · kod duljine vlakna sto mu sniza va vrijednost. · . • Konoplja se sije okq polovice travnj& .dakle onda kad je prosla mogucnost kasnih proljetliih mrazova. Ako vrijeme dozvoljava treba je sijati i ranije, jer sto je ranija sjetva, to ce ipriz:od ~it!, veci. U sjetvi za uzgoj za vlakno potrebno je kod SlJanJa SlJaCicom do 100 kg na 1: ha, a dubin.a sjetye je najbolja o?. 2-'4 em. Raste. vrlo brzo, pa sama ugusi korcive i · zato joj mJe potrebna nikakva daljnja 11.iega. U slucaju da se prije 1;icanja napravila kora na zemlji, treba je razbiti lakom.drljacom, da se sjeme moze dalje pravilno razvijati. '· Ako &e zeli .proizvesti sjeme, moramo konoplju sijati na razmak od 1 metra i cesto je okopavati. Sjeci se smije tek onda, kada je sjeme potpuno zrelo t. j. kad je Iisee zuto, a zrno sivozelene boje. Od sjemensk~ konoplje je vlakno grubo i daje losu predu. Kad se zeli proizvesti toliko sjemena konoplje .koliko. _je potrebno za buducu sjetvu, onda je najbolje sijati medu okopavine. .Zetva konoplje se ravna prema muilkim biljkama; t .. j. kada je oprasivanje zavrseuo, i kada muske biljke Izgledaju kao metla, ali opet da nisu suhe. U tom stadiju konoplja daje na} . bolje vlakno. Poslije zetve (sjecenja ili cupanja) ostavlja &e . kon?plja 2-3 dana da: se osusi raza~trta po zemlji, pa se po173 �sllje veie u s!lopove. :M:ocenJe korioplje u vodi traje 8'-12 da-. na, a na, rosi 3-5 tjedana. Konoplja ·se lomi .i trlja na. trlicama.. Cir;;tog vlakna se dobije oko, 9 mtc. sa 1 hektara. I ·M. o. ~ ( 2uka je kao samonikla, dugogodisnja, ctiviJa bnjka raSirena uz obalu naseg mora . od Istre pa preko atoka sasvim na jug Dalmacije. Dosada je bi1a koriscena u kuc· noj preradi u malom opseg\1 s razloga, j er prerada zuke nije jednostavna kao prera· da konoplje i lana, nego ·dugotrajna i teska. Nova Jugoslavija krenula je u toj grani privrede silno naprijed. Osnovane su dvije, tvornice za izradu vlakna iz fuke, i to jedna u Fazanima u Istri, a . drnga u Omisu u DalmacijL Do. tada nije u. nasim krajevima bilo takovih tvornica. Istovremeno s osnutkom ovih tvornica otpocelo je u· najveCim razmjerima uredivanje samomklih nasada fuke kao i zasijavanje novih povrsina. Iz zuke se prave uzeta vre· Ce, cerade, ribarske . mreZe. U novije doba zuka ima po· sebno privredno zna.cenje, jer nadomjestava pamuk i Ian, dapace ima ~vrsce, lakse i mnogo mekse vlakno od lana. Osim t 0 ga od fuke izradujemo platno trajnije od Ianenoga, pa je . osobito prikladno za odijela. OsoJ:>ito znacenje dobiva fuka time, sto uspijeva na nasem krsu, na slabim tlima, gdje ne trazi niti posebnu pripremu tla, a gnojidbu uopee ne, jer kao lepdrnjaca sama pribavlja dusik iz zraka. Uredivanje dosadasnjih povrsina pod fukom. obavlja se tako, da se Zuka razrijedi na razmak 80 do 100 em, okopa, sreZ€ Zuka Brnistra 174 ) ' /•'na·et·· zemljnm, a manJ'k>tjuca mjesta zasije u jesen s 4,.-5 sjem<IDI<OI, koje se stavlja 1!l nagrd\ltu zemlju. . · · · Novi nasadi fuke osnivaju se. na mjestima, koja nisu spo. sobna,.za obradu .poljskih usjeva.. · . · ~ svrhu dobiv:rnja vlakua iskoriStavaju se jednogodi8oje mladice. Berba traJe od drnge polovine .;;rpnja dalje. Porezane m~ adice veZu se u snopove i osuSe, a nakon toga se posuSeni . snopoyi Zicom povefu u velike i otpremaju. · ·. · · Dok je ranije u kucnoj preradi trebalo i nekoliko sedmica' mladi·ce zuke nam.akati u morn, a zatim trti da se odijeli vlakno od ostalog drvenastog dijela stabljike, danas postizavaju tvo.rniCki uredajli isti uCinak mnogo jeftinijim nacioom. Kuhanjem stabljike u kotloVima ispusta fuka smolast talog, koji drzi vlaikno, a zatim se. pomocu pritisika vode s·kida' vlakno, i'Jsti .u centrifugama i susi. . . Otpatke. li'r! .!zradi fu·ke i~korioouju tvornice papira za pro· lZVodnJu naJflruJih vrsta pap1ra. Stjepan Ravnikar ·· Danasnja industrijska , cikorija uzgojena je iz biljke vodopije, 1939. 1951 koja se nalazi na naZASUANE POV:R6ENE= sim poljima kao s-amo~a 1:100 l!JOO PROiZVopNJA: , . nikli •korov. Izborom, 1Jl[C. 1ZO.ZSO 21°· 0' 0 oplemenjivanjem i po"'~;~~~q,i~k:;~;~,;; trebnom njegom iz vor' dopije uzgojena ple!l1e• nita cikorija ' razlikuje se. ·od prvo bitne velikim i mesnatim korijenom. Ovaj korijen preraduju tvornice i:t surogat ka· ve. Iz 3 do 3 i po kg . korijena dobije se .ie. . . . .. dan kg. surogata, koji se :'- trgovma n~z1va cJ~orJJ?m, a sluzi ·kao primjesa kavi, kojoj daJe tan:lllu .J:<>Ju, gorcmu 1 posebni ukus i miris. Ukus i miris pr':'lne cikonJe n~staJ:e iiglavoom iz iuulina, koji przenjem prelaZJ u !:";ran;el, ~.1sto 1 od aromaticnog ulja, koga zadrZi· korijen, · . !'!see mkor!Je dobra je hrana za stoku, osobito goveda i SVJI1Ja. , Ciko;t:Jja se u ~ancuskoj uzgaja i kao krmna biljka te jednom zam}ana kost se kroz tri godine, do tri put'a godisnje i CIU.ORIJA 175 �daje' svihjama i govedima. Kako' je list gorak, treba :da-'·':e:i:tol<R na njega najprije navikne. • ·. ·. ·. ' .. ·, Uzgofeikorije ··slii\an je uzgojv repe. ~u lakSe ilovace, dok te8ke gline, podvodha · .mi.e'~"'l' : ne odgovara za nju. Sije se od pocetka travnja u redove il r'az; niaku 30 ·em. Sjeme je sitno i ne smije dospjeti dublje od pola do 1 em u zemlju; Stoga se sjetva provodi na taj naCin, da: se polje pred sjetvu povalja, a zatim sije · sijacieom, a zatim. po, novno prede valjkom. Iza kak9 nikne treba ju motikama aka· pati, pa:zeci da se na miade biljke pri toni ne nabaei zenilju. Okapanje, treba obavljati prema potrebi. Kad je us)ev razvio cetvrti list, proreduje se na. razmak 20~25 em. Da bi eikorija hila bolja i da se ne bi zakorovila treba je zatiin jos prema no· trebi okapati i pri tom one biljike. koje tjeraju u evijet unistiti. U rujnu i listopadu ·kosi se list 8 em nad glavom korijeha, a zatim se cikorij.u vadi. pomocu posebnih plugova. Od remlje . ociscenom korijenu eikorije otsijeea se nozem glava s preootali!llliscem, a sam korijen otp;ema za tvoruicu. Daje•po ha 150 do .200 mte koriJena. Cikoi'ija se kod· nas kontrahira za sada na povrsini 1200 ha. Ta povrsina P.Ovecat ce se na 1500 ha do 1951. godine. · Suncokr~t ~o uliprica Nema domacinstva u ko· jem · se pored masti · ne upotrebljava za priredbu jela ulje i to ad maslina, buca ili · suneokreta. Masiinovo ulje . upotre· blja va se u p;eteZn.oj mjeri u domacinstvima. Dalmacije i ostalih nasih primorskih. kra· ·;eva. dok ostala podrucja upotrebljavaju u najveeoj mjeri ulje ad suneokreta. To ulje po svojoj bra· nidbenoj vrijedposti, ukusu i boji potpuno zadovoljava zahtjeve riasih potrosaca, a kako je suncokret biljka koja .. ·. uspijeva u nasim krajevima · . . gdje se uzgaja i kukuruz to ' je potrd:mo cia se poblize upozna:mo sa tom biljkom. •· : Sun,eol<ret je d:one~en. u Evropu· iz JuZil~ Amerike . gdje uspijeva kao divlja biljka. ·. . . .. . . ... ·..· . . .. •• 9Y "\ \1 ;nasim podf~cjima brzo udomacio. buduci su ovdje 1 · ~e~lJll>ne ; ~hm;1tske pTlhke takove, da stvaraju veoma. poyoljne UVJete Za: uJegov, uzgoj. . •· ,. , Danas ~a';"'~ma . s~:'cokret ;velik dio oraniea plodnog podrUeJa srednJe 1 JUgD.lsbene Evrope gdje u opskrbi stanovhiStva masnocama igra veoma veliku u)ogu. • Uspjeiini uzgoj suneokreta i korist koju on dono.si u g~a":'~m o~se ~ izboru sjemena, pravovremenoj sjetvi, dobroj nJezi 1 praVIlnoJ. berbi. · . • Suneokret dolazi na svim tlima na kojima dobra uspijeva 1 kukuruz. · . . · · . . 0~ pocfuosi .dobra susu te su mu prirodi prilicno izjednaceni !Z godine u godinu. · . · ·. Sjetva suneokreta treba da se obavi u nasiin krajeviina izmedu 15. IV. i 1. V. Najbolje je ono vrijeme izmedu 15. IV. i 20. IV. Veoma ranasjr;tva. pogoduie, prema po.daci'llla dobi· venun na Zavadil za poljoprivrecfua istrazivanja u N. Sadu ·· stvaranju postranih glava. · · . ' Za sjetvu je najbolje uzeti suneokret kojega stavljaju u p;omet. po?uzeca koja provode kontrahazu, buduci je takovo SJeme od Jedne sorte i to one koja iinade bolja svojstva o.d sorata. koje su uzgajane u domacinstvu. To osobito vrijedi za svojstvo suncokreta da stvara vise glava, buduci je eilj stvoriti .sorte samo sa jednom glavom, sto je osobina ta;ko dobivenog . sjeniena .izvan dorriaciustva. Vlastito sjeme makar je nabavljen 0 od ustanove lwja pro· · vodi . kontrahazu brzo se pokvari jer se suneokret iskriZa sa biljkarna kojerastu u blizini, a koje moguce nemaju .sva dobra svojstva. · · Sjetva se obavlja sijaeieama za kukuruz na razmak redova od 40 do 60 em vee prema plodnosti tla. Za sjetvu se upotrebljava 8-12 kg ejemena po 1,•. k. j. Kako sunco'kret pomalo nice dobra ga je 8-10 dana. nakon sjetve u koliko se na tlu stvodla pokorica uslijed kiile, prodrljati laganom branom. Kada su biljciee dosegle 8-10 em provo.dimo prv<;> oka· panje sa prorjedivanjem suvisni1 biljaka. Prorjedivanje provo· diino na rastojanje od 40-50 em biljke od biljke u redu. Kada su biljke dosegle 30-;-50 em provodi se drugo, a po moguenos!i nesto kasnije i trece okapanje iii prorahljivanje tla. Zrioba suncokreta na·stupa potkraj sF]lnja ili pocetkom S• mart 12 177 �. kolovoza. Ovdje treba paziti da sumokret ne prezii jer time nastupaju gubici kod berbe, a s time i smanjenje priroda.. Suncokret se dobra odnosi prema gnojivima, ali g.a nij~ potvebno izravno gnojiti stajskim gnojem. Bolje ga)~ u plodo: redu staviti iza psenice i gnojiti sa umjetnim gnOJ!Vlma. neposredno pred sjetvu. . · · . Suncokret, kod kojega su. provedene sve potrebne mJere. u . uzgoju donosi dobar prirod i pokazuje se kao jedna od veoma rentabilnih kultura. Ing. Bralli<:o Sellen Secerna repa secerna .rep a je sirovina za tvornicu ilecera. Iz secerne repe tvornica izraduje secer, a kao otpatke pri fabrikaciji secera proizvodi melasu i repne rezance. secer je potrebna ljud- . ska hrana. sto je blagostanje u d:f.Zavi VeCe, to se i SeCera vise trosi. Otpadak pri fabrikaci.ii secera koji se zove melasa, sluzi kao sirovina iz koje tvornica kvasca proizvodi kvasac iii germu, koja sluZi .za podizanje peciva i hljeba. Zatim se iz melase moze proizvesti alkohol za pripravljanje zestokih alkoholnih pic~ (likera, ruma). l sama t·epa sluzi kao direktna 'sirovina za proizvodnjn alkohola, te je tvornica spiritusa iii zeste prer'!-duje u alkohol. Otpaci secerane metase i repni rezanci izvrsna su hrana za krave muzare u zimsko doba. Zanimljh'o je ,znati, d» danailnja secerna repa nije prije 150 go dina uopce ·jos postojala. On a je uigojena iz bijele vrsti stocne repe, te je uzgojena na· taj nacin, da je 1800. godi~e poilelo ispitivanj,em secera u pojedinim repama. One repe koJe su pokazale. najve&i postotak secera, daJje su uzgajane za sjeme. Iz ploda toga sjemena opet su izbirane one s najve&im sadrzajem se6era od pocetne, t. j. stocne repe. Do tada se se6er dobivao s:amo iz se6erne trske, koja raste u vrucim predjelima i daje po ha velike prinose do 15 vagona trske, iz koje se dobija 1 do 1 i pol vagona ile6era. Nase .repe dadu po ha oko 200 do 300 mtc korijen'\ repe iz kojlh se dobije pribliznot/12 ilecera t. j. do 3.600 kg po ha. · · 178 .· •· . rwa je dvrogodiSilja biljka. Prve godJineproizvedu se sjetvom korijeni secerne repe, a druge godine sadnjom k6rijena dobije se sjeme. · . • . . Da hi se proizvelo; korijenje recerne repe i postigao sto veei . •• prinos, treba polje na kojemu ce se Slijati repa vee u jesen du-' boko preoraki i pognojiti sa stajskim iii umjetnim gnojivima. U proljece· koncem marta i pooetkom aprila sije se repa masinom . u redove. Kada nikne, pazi se da ne zaraste u korov, te je treba okopati. U mjesecu majn iii junn proriJ'ede se porasle biljike na · jednaki razmak, 18 do 25 em. Kopanja se obavljaju po potrebi, da hi uvijek polje bilo razrahljeno i cisto od koTova. U ruj!nu · Hi listopadu vadi se repa iz zemJje, Iisee. s vrhom glave joj se odsijeca, a sam korijen, koji ima u ·sebi ile6er, otprema se u 8eceranu. · ·s. R. j · U1· . Porijeklom je vjerojatno iz Nizozemsike, gdje je poznato da je uzgajana jos u 16. stoljecu kao kulturna biljka. ' Iz 100 kg sjemena repice dobiva se 38-4(5 kg tilja. u industriji se to ulje cisti, nakon cega je jednake vrijednosti kao i druga jestiva ulja. Obpaci ulja upotrebljavaju se za rasvjetu zeljeznickih svjetiljaka i signaJa. U nasim k,rajevrma· se uzgajaju ozime adlike repice i to uglavnom dvije sorte, koje se nazivaju kupusna repica i repicina repica. Obje. su sorte na prvi pogled s1iene, aJi su razlicite i po"vanjskom izgledu i po svojstvima. Kupusna repica (Brassica Napus olei· fera) . ima tamno z~leno Iisee s prelazom na modrikastu boju, a bez. dlacica. Imaza 2'0 dana duZu. vegetaciju od repicine repice. Trazi i bolju zemlju, nesto je manje otporna protiv dugih zima, ali daje veee i bo!je prinose i sjem!'nike sadrZe ·z.a 5 do 8'/o vise ulja nego kod repicine repice. Repicina repica: (Brassica Rapa oleifera) vise je u narodu rasirena.' Ima manje zahtj•eva na tlo, gnojidbu i klimu, te . je otpomdja protiv zime i duzeg sm;r.zavanja, a i manje trpi od kukca repicnog sjajnika. Sazrijeva n nasim prilikama koncem svibnja. Razlikuje se od kurpusne repice sto sn joj prvi listovi koji obuhvacajn stabljiku dlakavi i svijetlo zelene boje. Jana replca 179 �/" Prema tome ·.treba prema pnlikama gospodarstya sortu koja ce se'odg)l.jati. ·: • .··:. ··· .: · . ·· ·.· · · · Repiee vole lakSe ilov·ace s propusn1in zemljistem: Poifvo<liin tlo ne odgovara. Korijen repiee prodire 70 em duboko u zemlju. Premda repica voli jaka zemljista, osobito iza .djeteline i lepir: njaca, obieno se sije iza zitariea. Tada je vr1o zahvalna za guo. jidbu s dusicnim gnojivima i s vapnom. Sije se najr'}nije od svih ozimina, pocam od diuge polovine ko1ovoza dalje do polo· vine rujna. Kasnija sj~tva se ne preporuca. Priprema tla.sastojr se u prasenju strnista nakon skidanja usjeva i zatim u provedbl dubokog oranja i usitnjenja zemlje za sjetvu. Sije se na razmak redovir:-30-40 em, dubirta 2-3" em. Po hektaru treba do 12 kg sjemooa: Pred zimu se okapa okapa,Jom. U proljece brzo raste i ne treba posebnu njegu. !tanje se kaaa zma pocnu dobivati tamnu· boju. Poslovi. oko. zetve obavljaju se ujutro za trajanja rose, jer su tada gubici na ispadanju sjemena najmanji. Naj· bolje ju je mlatiti na njivi na kojoj je uzgajana, osobito ako nema ponjava za njezin prevoz kolima. Ako to .nije zgodno, treba je odmah ·iza kosnje svesti u blizini gumna. Tu se maze staviti u plastove u kojima ce nadoci potpuna zrioba repicnvg zrna, t. j. sve sjemenke dobit 6e smedu boju. Po mlatnji treba repicu tanka razastrti na tavan\l da se dosusi, inace bi, ako se ostavt u hrpama, mogla popljesniviti. Prinos repice je razlicit. Prosjecno daje oko 10 mtc zma po ha. · Uzgoj repice za krmu Obje vrste repica prikladne su i za uzgoj zelene kl'1lle. Obicno se.u tu svthu vise upotrebljava repicna repica. Za.kl'IUu se sije repica i r.anije nego za sjeme. Repicu za kl'IUU treba.Si· jati gusce t. j. na razmak 15-20 em. Sjemena se pri tom upo· trebi na hektar do 20 kg. Prvi otkos daje repiea kasno u jesen, sve do zime;-a drugi u rano prol.iece. Kra ve je rado jedu i daju mnogo mlijeka od te hrane. U istocnoj Slavoniji siju · repicu i kao podusjev u kukuruz, koji ne zagrcu, nego iza zadnje kopn]e u njega omB.ske zasiju repicu. · · Uzgoj repice kako za sjeme,. taka i za zelenu krmu ~ade se i spojiti, pa se na dobrom tlu za kl'lllu u ]esen pokoseno polje repice more u proljece ostaviti da proizvede sjeme. · Mnogi se tesko o<'ll1?-euju na uzgoj repiee, jer prirod sjemena more i podbaciti radi napadaja repicnog sjajnika, opas· nog stetnika koj; izjeda evjetne pupove. No protiv napa~a se mozemo i braniti raznim sredstvima (Pantakanom), . mozemo repiou potrositi-za krmu, a isto i zaorati kao zelenu .gnojidbu, nakon· cega •ce se· jos moci' zasijati kukuruz. s. 180 R. $'yal<oi d0111aeici. potrebanje'' . U4 kucu · vrt · Raspored stetve i sadnje u vrtu Svaka domacica .treba da prije najranije sjetve u vrtu naraspored gdje ce sto sijati i saditi tokom cijele godine.. Ra,spored sjetve i sadnje treba da je takav, da ona ima kroz cijelo ljeto. i u jesen dovoljno svjereg povrca za potrol'mju i za spreman je i konzerviranje za zimu. .. <?na. t;eba uzg~ja sve vrsste povrca, a ono koje je hranjiVIJ€ ..' ko]€ ..vrse tz:osr kao na pr.: paradaj.:, kupus, luk, da uzgaJ8. na vroo gredrca. · . cini .?" PODJELA POVRCA NA SKUPINE Prema tome, koje dijelove povrtnih biljki uzimamo za trol'mju dijelimo povrce u vise skupina: · · a) plodovito mesnato (paradajz, paprika tikve krastavci, dinje, lubenice); _· ' ' b) mahunasto (gra!lak, .grah, mahuna.S) ; . c) zeljnato (kupus, kelj, karfiol, korabiea) • d) Jisna.to (s!!Jlata glavatica, endivija, spinab; e) korjenasto (mrkva, perilin, cikla, rotkva); f) luk<;>vnjaee (crveni luk, bijeli lui<, J?Oriluk). GNOJENJE VRTA Za sve povrce ne treba jednako gnojiti stajskim gnojem. Obilno griojenje stajskim gnojem voli plodovito, zeljnato i lisnato povr6e. . Korjenasto povr6e i lukovnjaee vole tlo gnojeno prije go· dinu dana. . Mahuna~~o poyrce ne ~~tijeV:a gnojenje stajSJkim gnojem, te dobra usprJeva 1 na slabrJe gno]enom,zemljiStu. . ~tajski l?noj. G':ojiti tlo stajskim gnojem · treba jo8 u JeS<3m, a ukohko to nrsmo, treba rano u proljece. Cim gnoj donesemo u vrt treba ga odmah r""""ti po gredicama i ukopati. 181 �Nije dobro da niti jedan dan lezi rasut po gredicama, vee · pozeljno, da se cim prije rasipa i da. se odmah i ukopa. smije se rasipati za vjetrovita vremena. · . Gnoj od . peradi je vrlo dobro gnojivo za gnqjenje plodo. vitog povrca. J os je bolje ako ga razmocimo u vodi i s njom zalijevamo. kompostiste. Kom. Kompost. Svaki maJfji vrt treba da post pravi se od razlicitih otpadaka iz vrta, kuhinje i smeca iz dvoriSta. Za dvije do tri godine sazori i sagnjije u finn rahh1 gnojnu zemljn - kompostnicu. Upotreba komposta u vrtu je .vrlo veHka. Kompost je po· treban za gnojenje gredica, za uigoj sjemena poslije sjetve, za uzgoj rasada (zeljnatog povrca, paprike, paradajza) i za pokri• vanje ostalog sitnog povrtnog sjemena kod sjetve na gredice u redove, za gnojenje u kucice: 'krastavaca, paradajza i opcenito za gnojenje sveg povrca. U svako godisnje doba s njim se moZe gnojiti. I Umjetni gnoj. U pomanjkanju stajskog gno:)iva treba ku. piti u trgovini dusicnog gnojiva (kalijev cijanamid, amonijski . sulfat, ci!Sika salitra). Kalijev cijariamid trj>ba dodavati prije sjetve harem jedau mjecec, a joi'i je bolje u jesen. Cilska salitra i amonijski sulfat daje se prije i poslije sjetve, kad biljke porastu i okapaju s~. Daj~ se na jednu pe; dicu od 10 m2 30-40 dkg, t. j. ~3 sake ih na 100 m' tr1 do cetiri kilograma. Dusieno um)etno gnojivo trebaju sve biljke za rast. korijima, lista i .stabljike - t o j e t em e I j no g no j i v o.· Fosforno .umjetno .. gnojivo (superfosfat i Thomasovu drozgn) treba viSe plodovito povriie za kru.pnocu I'~oda .. Fosforn_o gnojivo trebaju biljke za porast CVlJeta 1 ploda. . Zeljasto bilje .treba fosfornog gnojiva za cvrs~ocu glayice. Kalijsko umjetno gnojivq ( 40•/o kaliJeve soli_) trebaJU biljke za pora-st odebljalog korijena, za socnost 'i razv1tak ploda. S¥e korijenasto i zeljasto povrce treba kalijevo ·gn?jivo. . Umjetni gnoj sipa se omaske po gredici, a zatim se pl!tko ukopa.. . . . bil''· Cilska Salitra je vrlo dobra da se S .uJOffi Slpa oko]O ~,.,e. Vrlo je dobra za rasa d. Pola titre cilske salitre rastopi se u Jed: noj kanti vode (10 litaral i ta rastopina sipa se po rasadu 1ll ako smo rasad posadili, poslije sadnje za 10-12 dana ok~~o njega. Poslije polijevanja sa Cilskom salitrom rasad se zaliJe ios vodorn (}a se salitra bolje ispere u zemlju.. ima 182 Kalijskog .i fosfo~og umjetnog gnajiva: s1pa se 3-.--5 kg 100 m 2 , t. J. 2-3 sake na gredicu od 10' m'. Dusicnog' gno• j!va. sipa se. vise, 3-4 sake na gredicu. • Treba paziti da kod »ipanja. gnoj ne dode na list. jer ga opece. . ST() JE TO PLODOREQ? · Plodored je redoslijed sjetve i sadnje railicitih biljki .na istom zell]ljistu bilo u j,ednoj ili vise godina. Ako vi.se gcdjn!' uzastopce gajimo na istom zemljistu jednu v:rstu yovrca •.. '?no ce radati sve slahije i slabije, makar zemJju ~edov1to gnOJlli. l'!'.eka v;sta. povrca jednostrano iskoriscuje zahhu_ hra~~ u_ ~e;nlJI. _R;adi vece rodnosti potrebno je biljke·svake godine S!Jati 1li sad1h na drugoj gredici. ~obrim redoslijedom sjetve i sadnje povrtnih hilJ1ki, t. j. dobrnn plodoredcm postizavamo slijedece: 1. ne d~lazi do t. zv. umo~osti ze~jista i biljike vi8e rode; 2. razhe1tom obradom bolJe se uniste stetocihe i bolesti · koje dolaze na jednoj te istoj :vrsti povrca; 3.. bolje se unistava i sprecava razvoj korova. PRAVILNO JSE:ORisTAVANJE ZEMLJISTA U VRtU .Ako ~e!ii;t<> da ~to bolje iskoristimo svaku gredicl! u vrtu, . \reba sjetvu 1 sadnJu rasp<;>rediti tako, da nam u Vl'tu ne leZi · ni jedna gredica prazna. . Do brim· rasporedom mozemo dobiti 2-3 retve s iste gredice. · . U VT~U Taziikujemo: predusjev,. g]avni usjev, postrmi usjeV . 1 medUUSJCV. · . Za, pre<:! us j e v uzlma s~ povrce koje mo~esijati J k,?Je b:;zo rast\', tako .da se po~liJ<" '!-.i':_gove.berbe moze jos sijati 1,1 sad1t1 <lrugo povrce, a to Je:. grasa,k, spinat salata luk za >~elenu trosnju i korabica. · ' ' . Ze, g l a v n i us j e v 11ziruamo povrce koje treba da ra&te kro~ ?ijelo. ljeto, a to .ie. ~ve. ~l~dovito. po~c~ k.ao par~daj~, lmista.vci, zatim luk crvem 1 b!Jeh, kasm kelJ, k1.tpus i t, d. Za. p o s t r UI i ·us j e v uzimamo povrce koje more da lwci~ti osta~ak lj~ta i _jese~ ~'~. svoj ra:>t i da dos.pije za. troSliju. To Je povrce ko]e mJe osJetlJlVO na Jesenske mr:>zove kao jes~n~ke sorte rj>pe, rotkve, :r9tkvice, spinat, porilru!t i. matoVllac. · ~ ~a m e. d u us j e v uzlma se povrce koje brzo rMte i, !'\I" zauzrma vehki prostor kilo sto j.e salata, cikla, &plnat .i rotkviQa. se .. �Meduusjev se ohicno sije na rubove gredica krastavaca; luka,' zatim u paradajz, kupus i slicnd. ·· · · Sjetvom predusjeva, medum;jeva i postrmih usjeva mo• zemo dobiti i do cetiri retve s 1edne gredice. u ovim slucajevinia nije dovoljno gno}iti jedamput, vee po potrebi i dva puta i uz stajski gnoj sipati i umjetno gnojivo. Po potrebi treba gnojiti u jesen i proljece, a ljeti ovrsno, t. ·j. okolo biljke za vrijeme rasta. . sTO SE U VRTU NAJRANIJE SIJE I SADI? Najranije se u. vrtu. maze sijati cim vrijeme dozvoli da s.e zemlja priredi, t. j. usitni - salata, spinat, mrkva i persin, rotkvica i grasak s okruglim zrnom. Nikad ne prireduj zemlju dok je jos prevlazno, jer vise stetii\ nego koristi~. . Najranije se maze saditi u ·vrtu: crveni i bijeli luk, salata, korabica, zatim rani kelj i kupus. KAKO cEMO UZGOJITI DOBAR RASAD NA GREDICI? Rani rasadi salate, zeljastog povriia (korabice, kelja i ku· pusa}, zatim paradajza i paprike za sto raniju sadnju u aprilu, a paradajza i paprike u maju, na:jbolje iiemo uzgojiti u klija· Jistu. Ako k!ijaliste nemamo, s malo paZilje i briZ!jivosti . mo· zemo nzgojiti rasad u drvenom plitkom sanduciiiu, staroj serpi, loneu kraj prozora u toploj sobi. UspjeZilo .moremo · uzgojiti rasad i vani na gredici za ra· niju i kasnu sadnju, · Za raniju sadnju priredujemo grediee na slijedeci nacm: na mjestu .gdje kanimo osnovati gredicu iskopamo 10-15 em dtiboku jamu, u koju naslazemo svjezi konjski gnoj, u pomanj· kanju njega »govedi«. Gnoj dobra nagazimo, tako da bude uga:Zena naslaga 10 em debela., Na gnoj stavimo 10 em debeo sloj Siitne zemlje pomijesane s kompostom, jos je bolji ~am kompost. Zemlju poravnamo i taka dobijemo t. zv. g red 1 e u n a t crp 1 o j n o g i. Gredica treba da je sa sjeverne strane zasticena od vjetra. Cim vidimo da se gnoj zagrijao, sto usta· novimo opipom ruke, sijemo salatu, zeljasto povrce, paradajz, papriku i t. d. Sjeme nakon sjetve potapkamo ~asc!~om, obilno za!ijemo, a potom pokrijemo koml?osto~, ze'_lllJOm 1h po_s~e s~· zrelim stajskim gnojem. Taka ova] tanki slOJ komposta 1h staJ: , kog·gnoja (1-2 em duboko) cuva gredicu da se ne zapari 8 poslije zalijevanja. 184 Rasad treba redovno zalijevati i to obilnije a rjede, a nt d.an. ~k~ _SmO gilStO SijaJi, treba rasad Cim razvije ~ pronJedJtJ. Gust rasad lako oboli od holesti t. zv. erne . t.j. dola~i do crnog utanjenja stabljike pri zemlji. Ovoj . · · . bnlesti pogodu}e vlaga. · Rasad .ie veoma cesto riapadnut od neprijatelja i to. crvene stjeniee (ciganke) t buvaca. · . . Cr v e Ii a s t .i en i c a - c i g an k a unistava se taka, da se svako jutro kukei pokupe i unis.te. · B u hac i, sitni mali tamni kukci, koji skacu od jedne biljke na drugn, unistavaju se redovnim posipavanjem s pra:Skom DTT koji ~~ dobije u ljekarnama, zatim praskom Pepeinom. Pepeo, prasma sa ceste, takoder se posipava. Prasak DTT i Pepe~l) je djelot":oran, samo se mora s njim posipavati ujutro poshJe rose. svakih 5-8 dana, aka kisa pada i cesce; treba; obru b grediCe naprasi va ti. Za kasniju sadnju kelja i kupusa nacm1 se gredice bez konjskog iii govedeg svjereg gnoja. Svakako da je potrebno gnojiti kompostom iii dobra zrelim stajskim gnojem. Gredica se n~ci~i taka, da je malo udubljena, t. j. da su rubovi gredice poviseru. Taka udubljeno nacinjena gredica ·bolje se polijeva i bolje cuva vlagn. Gredice na topioj n.ogi treba osnivati u martu i pecetkom aprila. U dubljene gredice koncem aprila i u maju za uzgoj rasada za kasniju sadnju. · · < >;V"·"' NA sTO TREBA PAZITI KOD SADNJE? Kod. sadnje povrca treba paziti na slijedece: 1. Gredieu prije sadenja. s a d n i e a t r e b a do b r o z ali t i, taka da vadimo svjere sadnice. Kod vadenja probrati za sadnju samo ono, sto je dobra i zdravo. Sa slabim i tankim ,. . sadnicama bolje je ne saditi. · Paziti da je srce sadnic'e zdravo Iisee tamno zeleno, stabljika cvrsta. ' Cupati treba onoliko sadniea koHko cemo taj dan. moci posaditi. . . 2. V r i j e m e s a d n j e. Saditi treba u vlaznu zeinlju poslije kise. N e sadi u previse vla:Zno zemljiste, jer zemlju previSe pogazi.S i CiniS viSe Stete. Ne sadi za sunCana dana,- veC ujutro, a jos bolje pred vece. Ne sadi za vjetrovitog vremena, jer vjetar ne isusuje samo zemljiste vee i bi!Jku. 3. R a z m a k s a d n .i e. Za svaku vrstu povr<ia odreden je razmak sadnje. Ne sadi gusto. Rane vrste zeljastog povrca 1so �sadimo .gusee od kasarih sorta. Soite ·. bujnoga rasta rjede. '1 · 4, N a cin· s ad n j e. Povrce treba saditi s~:~~~~~~~; Sadnja rukom ne samo da nas zamara, vee je sporija i · nija za rast biljike. Sadilicom sadimo lakse, brze i bolje.. . . . Paradajz m<>Zemo saditi i motikom. Is~opamo . Jamrcu, stavimo sadnicu u koso polegnutom stavu i motikom prrgrnemo sitnu zemlju, a zatim potapkamo. · 5. D u b in a s ad j e. Kupus, kelj i karfiol sadi do zadnjih listica koji obavijaju srce biljke. Ako je srce u zemlji ili u dodiru sa zemljom, biljke se teze prime i sporije rastu. Celer. i salatu sadi na istu dubinu na kojoj su i prije bile · u zemlji. Paradajz, papriku, patlidzan i poriluk sadi dublje nego je prije bilo u zemlji. 6. p rip rem e sad n i ca. .Rasadu (sa~cama) . pori\ Juka, crvenog !uka, cikle, celera i salate trepa p~rJe sadnJ~ ·pr;· kratiti korjenje i vise listova. Ovim prikraClvanJem pospJCSUJe se rast korjencica i smanjuje isparivanje lisca pa se biljka bolje prima i zaLorjeriju.ie. Rasadu zeljnatog kupusa za kasnu sadnju takoder prikrati korjencice i Iisee. 7. Zalijevanje. Poslije sadnje biljku odmah ~zalij i pazi da Pt,:i. tom ne zab!at~~ Iisee _i, srce .. ~ad ~unce_ za~ece, zablaceno Iisee i srce se susr. PosliJe poliJevanJa prrgrnr rukom iii moticicom malo suhe zemlje oko sadnice da sprijecis ispa· rivanje i stvaranje kore oko zalivene sadnice. · 8. N ados ail ivan j e. Posadeni rasad kontroliraj; na·kon dva do tri dana i kasnije i prazna mjesta odmah nadosad1. Prazna mjesta smanjuju prirod. n ZASTo POVRCE TREBA cESTO OKAPATI? Poslije sjetve, cim bi!jke niknu i malo porastu trebamo _i!' okapati. Posadene biljke treba okapati 12.,.-~5 da~a P?ShJ~ sadnje. Oikapanje mora biti plitko da se razrahh povrsmski sloJ zemlje. · . . d· ·Prvo okapanje mora biti plice, dok ctr:ugo i trece treba a · je malo dublje, jer se biljka b~lje ukorijenila. Okapanjem: . · 1. rahlimo zemlju .da bi bio sto bolji pristup zraka svakom korijenu za disanje; 2. u prorahijenom zemljistu . bolje se preraduje hrana i je mogu bolje koristiti sebi za ra.st; · . 3. umanjujemo isparivanje vlage, jer raskidamo i porermetimo supljine zemljista gornjeg sloja pa vJaaa ne moze izJaziti. Ako poslije kise odmah okapamo, zeml:Ia nam ostaje · dure vla.Znijom i ne dolazi do stvaranja ke>re na povriiini; · 4. unistavamo korove i stetochre. ~obro ,ok>;~ati · nauci se vjellbom. Iza okapimja povrsina zem!Je mora brti skoro tako ravna kao da je grabljicama po· ravnana. ZALIJEVANJE VRTA . V ?da je neop_?odno pot_rebna za rast biljaka, jer biljke pr1maJu sve hranJIVe sasto]!ne tek kad su otopljene u vodi. Mnogo pirta je mala rodnost povrca uvjetovana pomanjkanjem vade u zemlji, a ne pomanjkanjem gnoja. . Mnogo. vode treba za rast kupusa, l<:elja, korabice, para· daJza, papnke, krastav'lca, dakle svega onog povrca ciji plodovi sadrze puno vode. · ·· V l"i j em e poI i .i evan .i a. U proljece i jesen 'kad su noCi _hladne,- polijevamo ujutro, jer polijevanjem ohladujemo · zeml]u. u ljetu polijevamo pod vece da kroz noc bilj>ka upije sto viSe vlage i osvjeZi se. Za vjetrovita vremena i po vrucini nije dobro polijevati, jer se voda gubi i<;parivanjem i dolazi do stvrdnjavanja zem· ljista. , .. Polijevati treba obill_lO. iii nikako. Aka se ~!abo zalije, . bii.Tka od toga nema korrsti; drugi dan ono malo sto: smo zalili od suncane zege ishlapi. Treba zaliti toliko da se povrSinska i podzemna vlaga spoje. Bolje je nedjeljno dva puta obilno zaliti, nego svaki dan po malo. ' Poslije oloilnog polijevanja treba okolo biljke zemlju raz-, rahiiti. Mlade, tek pos.adene biljke treba dok se ne -zakorijehe cesto i po manje zaliti, a dobra zakorijenjene bil~ke otilno. Sve biljke pred cvatnju i za vrijeme cvatnje trebaju puno vade, pa ako je u to doba susa, treba ih polijevati. Kupus treba puno vode kad se pocima glaviciti. · Salata voli da se pred glavicenje rosi, t j. da se strca s vodom; jednom da se obilno zalije i 2--3 puta da se rosi. Ing. V. M. 187 ' �\,Jzgof p6VttnOg .. bilja na ·. braniCaiT!a •. · • Vaznost povrtl,ja.rske proizvodnje U3poredo sa industrij"li~acijom nase zemlje, P?~anje'P­ novili tvornica, novih poduzeca i ustanova, potrebno Je mteJlZJ. virati nasu poljoprivrednu proizvoonju, prosirivanjem povrtllih ku1tura. u prilog podizanja povrtljarstva u nasoj zemlji, ide i cinjenica, Sto takav nacin poljoprivredne p"'oizvodnje daje vise zdrave i punovrijedllle hrane poljoprivredniku·proizvadacu, daje dobar novc><ni prihod i na taj naCin osigurava prehranu sela i gradova. · U nasoj Narodno.i Republici postoje i klimatski_ uvjeti za uspjeSan razvoj povrtljarstva, i nasa _ie du~os;t da s:-:e poduzmemo u tome cilju. Uglavnom postoJe u nasoJ zemrJl dva podrucja za uzgoj povrtnog bilja. Sjeverna Hrvatska sa Slavoni·;om i Istra sa Primorjem i Dalmacijom. Sve napredne zemlje sve viSe prosiruju uzgoje povrtnih kulJtura i prod':ciraju. ~ve vise povrca najzdravije vitaminske. hrane. Tako tsto, ctlJ Je nase poljop;ivredne proizvodnje uvadanje sve vi~ inte~_vllih kultura sa velikim prirodima. Svaki od nas znade sto znaCI po- · vrce za ljudsku i zivotinjsku hranu, i da naprednog goSipodarstva nema bez intenzivnog povrtljarstva. Uzgojem povrtnih kul· tura omogucuje se prehrana stoke a specijalno svinja i povecanje proizvodnje mesa i masti. Kod nas se jos uvijek premalo trosi povrce, kako na selu, ta.ko i u gradovima. Bas radi po· nianjkanja vitamiooke hrane kao sto je p<ivrce dolazi do raznih oboljenja koja se cesto svode na sasvim druge uzroke. To po· manjkanje vitaminske hrane os<Jbito se jasno opaza ko~ djece radllickih obitelj[ u gradovima, koja u dobi svoga raZV'Itka ne primaju dovoljno te punovrijedne hrane. Takove pojave ne smiju se dogadati kod nas, u iemlji koja ima narocito dobre uvjete za .razvoj povrtljarstva. •Nadalje, i po selima se ne pri· daje dovoljno paznje .povrtnim kulturama, te jeclno seljacko gospodarstvo od cca 4-5 k. j. zernlje ima tek dva do tri hvata kucnoga vrtica, a gotovo isti slucaj je i kod vecih gospodarstava. Premalo pal!nje posvecuje se vrtu. C:esto se dogada da i sam proizvadac oskudijeva iia povrcu, osobito zimi. U poljoprivrednom proizvodnom p!anu predvidene su mnogo vece povr8ine pod povrtnim kulturama Sto ce donijeti veliki uspjeh i seljaku-pro· izvadacu i radniku u gradu. Potrebno je mnogo propagande u 188 pogl<,du ,ier rias seljak jos uvijek ne nvid;>. kolika je val!nost putem pi:>vrca intenzivira nasa 'paljoprivredna . U gradovima postoje ,vrtovi koji uglavnom rade na trgovaCkoj bazi, proizvadaju povrce za prodaju i tako obskrbljuju gradove povrcem. No sve te. povrsine pod povrcem nisu ni izdaleka dostatne da podmire potrebe gradova. ·Treba iskorista· vati postojese vrtove do krajnosti najintenzivllijim povrtljarskim kulturama, i poveeati povrsine pod tim povrtnjacima da bi se potpuno namirilo potrebe grado,va na, povrcu. Gdjegod je moguce, potrebno je osnovati gradske vrtov~ da se opskrbi stanovnistvo grada na povrcu. Osim toga potrebno je agrikultnrnim mjerama kao sto je obrada, zalijevanje it. d. povecati .prirode do maksimuma. Imamo na primjer danas jos mnogo sluca· jeva gdje po kot.arskim mjestima koja imadu prilicno stanovnil\tva bez svog zemljista , nema nikakovih povrtnjaka koji bi te sluzbenike prehranjivali. 0 tome vode vlasti brigu i postepeno se osnivaju povrtnjaci po gotovo svim kotarevima, malo vecim mjestima i gradovima. Jedinq na taj nacin opskrbit cemo 'sto sire narodne slojeve tom punovrijednom hranom.· N adalje se osnivaju velika povrtljarstva koja ce moci proizvadati velike kolicine povrca i tako ispuniti svoj zadatak. Kako je vee receno, · l!asa seljacka gospodarstva trebaju· takoder mnogo viS. uzga• jati povrtne kulture, ·; mjesto ollih malih kucnih vrtica od ne· · koliko .cetvornih hvati, treba uzgajati povree na mnogo vecim povrsinaJ"la. ne samo u vrtu, nego je potrebno barem· neke vrste · ]lOvrca uzgajati kao oranicne kulture. ' ' Kod oranicnih ku1tura povrca doslo bi uglavnom u· obzir slijedece · povrce: mrkva, kupus, grab ·(niski i visoki) graSak (niski i visoki), repa luk, tikva i rotkva. . · .· . Kod toga uzgoja povrca na orallicama treba imati u vidu i njihovu rentabilnost. Potrebno 'je u prvome redu ·mehanizirati radove.oko uzgoja tog povrca, danam taj uzgoj bude rentabilan. Mjesto rukom, sijati sijacicom,. okapati okapacem i t. d. Meha- . nizacijom u po!Joprivredi uopce smanjujemo troskove proizvodnje, a postizavamo bolje uspjehe. Nadalje takovim uzgojem povrca na oranicama, moci cemo opskrbiti i osigurati prehranu mnogo vise blaga, osigurati vise gnoja i sprezne radne snage, osigurati. dobre i stalne prirode ostaJih. oranicnih kultura, pove· cati s1tno stoca~stvo, uzgoj peradi, zeceva i t. d. osigurati prehranu svoje obitelji zdravom i vitarninskom hranom, osigurati prehranu tadllika i uopce napredak vlastitog gospooarstva i cjeloknJl'lle nase privrede. .. . \ lll9 �Dokaz!IIDO je da je oogoj !p<lvrca na taj nacin dao vrlo~lobre.' rezuitate. · · ·· · Umetanje povrtnfu kultura u poljski plodored: . Takav plodored u ko]~ ~ecemo povrtljaJ:'ske kulture i(nade rieke vrlo velike prednosti. . p r v 0 , sto umetanjem povrca u pl?dored pol~skih kllitura obil:no gnojimo naile .oranice i tako poveca:oamo pnr?de J:altu;r,a koje dolaze iza povrca. To nam je moguce, kako Je vee .Pn1e navedeno, jer· uzgojem povrca stvara?'~ mogucnost ~zanJa mnogo viSe stoke, a s tim u vezi o~n:ogncuJemo mnogo vecu pro· izvodnju gnoja. · Dr-~ go, sta takavim uzgojem povrca d~b!Vari;? Inn,?g~ vece prirode po jedinici pavriline. a s tim u :veZl 1 vec1 novcaru prihad gospadarntva. , . . . T r e c e sto na taj nacin wkoriscujema nase ora~ce 1 u meduvreme~u, izmedu pajedinih poljs<kih knltura, kad br. ana u protivnom slucaju ostala prazna. ·. c e tv r t o, sto baljam izmjenam r~.avrsr;!h. k~tura n~ jednaj Wtaj aranici sprecavama ·napadaJe stetacm]'a 1 boles.ti. · Iza raznih mtarica, kaa ·Sta je jecam, uputn~ .je umetati k~o povrtnu kultnru mrkvii; kupus i bijelu repu. B~Jela repa moze takod:er doCi i iza poljske kulture Juka (narav~~~ uz. dobra gno: jenje). Kupns takad:er uz gnojenje dobra usptJe;'a JZa gra~a, I iza gra8ka. Iza djeteline uspijeva do~ro sve ~e]Jasto povrce, a osobito tikve i krastavci. Sp1nat dolaz1 kao oZima kllitura. !made jos mnogo ostaUh vrsti pavr?a kaje se u ~ekim zemljama sade kao oranic~e ku1ture, i ~~JU vr!o dabre prmose, no potrebne :su vrlo lntenz1vne rugrotehniCke mJere. Napretkom na;se poljaprivredne. praizvodnje stv_?rit c~ se mogucnost nvadanja mnogih pov:tmh ~u1tura u nase po!J~ke plodorede mehllllllizacijam poljopnvrednih radova, stvaranJem uredaja ;a natapR!nje i dr. Takvim ~acino~ intenzivne obrade nasih orfl!nica postici cemo blagostanJe sela 1 grada. Ing. ! l c. B. izvodllja povrtnog sjemena u seoskom vrtu · Razvoj• i uspjeh naseg povr'larstva zavisi o tom, kakvog . i kaliko .cemo povrtnag sjemena proizvesti. Da je povrtiarstvo tolika zapustena grana na~e poljoprivrede, uzrok je uprava u· tome, sto nti askudijevamo na dobrom, kvalitetnom povrtnom sjemenu iako imamo sve uslove da ga uzgojima u dovoljnoj ka.: licini. Mi Slllla prije rata a i sada paslij,e rata uva~ali velike ko· licine povrtnog sjeinena iz inozemstva i za skupe novce dobivali katkad i .lose s,ieme, ko,fe ne odgovafa na.Sim klim.atskim prili· kama. A cesto se na trZistu kupilo na pr. sjeme kupusa, a i,zad:e · podzemna koraba, i1i cikla, iii iznikne repa! Zato je najbolje, da svaka na.Sa Zella na selu, kaja zeli imati dobro i Jijepo povrce, koja .Z.!i imati koristi iz, svoga vrta, uzgoji sama sjeme, i to ad onog povrca, koje najbolje uspije-va u njenom vrtu i koje naj· bolje adgovara za tamosnje prilike. Ali ne samo, da uzgaja sjeme za svaje potrebe, nego i za potrebe drugih, povrtlarstva, za potrebe seljackih radnih zadruga, koje se maZda nalaze u tom selu i1i u blizini sela. Time bi mnogo pomogla i sebi i svom na· rodu. A koliko bi tek koristi bilo za na8u drZavu, kad ne bi avi· sila u uvazu iz vana. · Ne moze se reci, da je uzgo,i povrtnog sjemena ba8 sasviru jednostavna stvar. Tu treba posvetiti dovoljno pa2nje, a glavno je tocnost i sam posao ne prepustati drugom, nego ga obavljati sanr. . Kod uzgoja dobrag sjemena u ·seoskom vrtu, g!avnu pa.Z· nju treba posvetiti tome, da se sJeme istih i raznih vrsta povrca sadi tako, da se med:usobno ne mogu ukrStavati. Mnoge vrste naseg povrtno.g bilja guhe vremenom sVoja prvobitna svojstva, qavaju iz godine u gadinu sve manje prirode, gube svaj dobar i zdrav izgled i oblik, postaje krzljavo. Mi kazemo: biljka se iz• rodila. Ima nekih vrsta povrca, koje se lakse i br.Z. izrodi, vee u prvoj godini, dok kod nekih drugih vrsta traje nekolika go· dina. Uzrok je u tome, sto je kod mnogi.h biljaka cvijet udesen tako, da se vrlo lako opra.Si sa peludom druge susjedne biljke. Najmanji vjetar, pcela iii koji drugi kuk~ic prena8a futi cvjetni prah sa jednog cvijeta na drugi i na taj. nacin i nehotice ntijenj,a svojBtva sJemena, koji iz tog cvijeta nastane. Uprava radi toga potrebna je mnoge vrste povrca, koje imaju taka udesene avjetove saditi sto je moguce dalje jedne od drugih. Ta udaljenost treba da je tristo, petsto, a kod mnogih vrS'ta i vise od �hiljadu m,jer se I).a t11..i naCin mogu ocuvati od nepozel:in?g', tu:: deg pelu:da. seoSiki vrt je obicno malen pa ne ·ce biti inoglice saditi na potrebnu udaljenost, zato je 'potrebno ograniciti. se na sto manji broj vrsta iU saditi pojedine vrste i sorte koje se hiko ukrstavaju, na prireO.enu gredicu na polju "iii .na oranicL Takovom oplodivanju (stranooplodnji) naginju ove vrste povrca: kupus, kelj, korabica, mrkva, persin, celer, salata, luk.' paprika, krastavci, tikve, lubenice, dinje i mnoge druge vrste povrca. U znanstvenim zavodima, gdje se vrse ispitivanja po. jedinih vrsta i odlika, moze se zaprijeeiti »stranooplodnja« i na taj nacin, da se oko cvjetne stapke stavi vrecica od prozirnog · papira iii od tanke bije!e prozirile tkanine, koja propuSta do. voljno svijetla, a ne dopusta raznini lmkoicima, pcelama, vjetru, da oplode cvijet stranim peludom. Ali taj nacin · ne ·moie imati .siru primjenu u praksi i zato je tu jedini nacin odijeliti pojecline vrste i odlike (na pr. rani kupus od kasnog) vecim prostorom i na taj nacin im onemoguCiti stranoo•plodllJju. Gore spomenute vrste povrca vrlo cesto se ukr8tavaju sa divlj,im biljkama iste porodice, sto ima narocito los utjecaj na oblik i velicinu bi!jke, koja se vee citav niz godina uzgaja u na. sem vrtu. N arocito treba paziti, da za VI~.ieme kad cvate na pr. kupus, uklanjamo sve clivlje repice, koje u isto vrijeme cvatu isto tako tTeba kidati u blizini sve cvjetove divlje mrkve, kad nam cvate mrkva u na5em vrtu. Takovih primjera ukrstavanjit sa clivljim i pitomim biljem ima mnogo. Signrno ste opazili da paprika, koja .il" prosle gocline dala vrlo lijepe i velike plodove, u <irugoj iii trecoj godini daje tako krZijave plodove, koji ni. po svom obl'iku ni po s.vojoj kakvo&i ne slice na onu iz prve godine. Isto je kod paradajza, krastavaca. mrkve, luka, salate i drugog povrtnog bilja. Uzrok more biti i losija zemlja, sJabija njega, ali najceS6i je uzrok lose ukrS!tavanje. Kod dvogodiSnjeg povr· ca., koje daje sjeme u drugoj godini, treba paziti tek u drugoj godini, kada-razvija cvijetnu stapku, rla ne dode do nepoielj· nog UlkrStavanja. Zato se te bil:jke tek a drugoj gvdini sade na v~cu udaljenost. · Izmedu razn!h vrsta povrea vrlo rijetko dolazi do ukrsta· · vanja, tako se na pr. radi stednje na prostoru mogn saditi blizu knpus, luk, paprika, salata, paradajz, krastavci i t. d. Izmedu tih bilj'aka nikada ne moze doei do krii'.anja, jer su to hiljke sa· svim rizliCitih porodica, pelud jedne t~ove biljke ne ce moci da oplodi cvijet druge. Obratno je ali kod razlicitih sorata ra· nogi ·kasnog kupU\Sa, kelja, razliCitlb salata, sorata paprike na pr. babm·a i paradajz-paprike, koje se medusobno vrlo lako .ukrs1la,•aju i zato ih bezuvj.etno treba saditi. pojedinacno na na.Jm"n;.Je 300-500 m udaljenosti. . . uzgoja po-:rtnog. sjemena moramo luCiti one biljtke, ko.Je vee u prvo.1 gcdm1 da.Ju S.Jem; ~d onih. ~oje donasaju sjeme tek .'! ~rugo.1. godm1. 11.at? 1h 1 d;Jehmo na .Jednogodisnje i dvog_odlSll.Je. U .Jednogodi~UJe povrce ubrajamo: salate, krastavce, tlkve, papl'!ke, parada,z, dinje, lubenice, grasak, grah. ·rotkvice i t. d., a :: dvogodi~nje: kupus, kelj, karfiol, korabicu, luk,. mrk';', _persir:~ pastrnJak, celer, ciklu, crni korijen, korabu i t. d. Ak~. spma~ SIJemo u .P;oljece, daje nam sjeme u istoj godini, a p_osiJan u Jesen da.Je s~eme tek u drugoj godini. Slicno je i kod z1msk•h salata, matovilca i dr. . Uzgoj povrc~. z.a sjeme ne _razlikuje se od onog kojega uz· ga~amo_ za P;>tr~~nJu, ali za S]eme uvijek izabiremo najbolje," najlJ;>P~e, paJra,niJe, _na.Jplodnije i najzdravije biljke. Kod jedno· ~OdlSllJeg povrca ta.] lZbor obavljamo vee u prvoj godini. Tako ?emo na P~· sala.t~ _koje sm_o od~brali, oznaciti sa stapicem da 1h ne odrezemo priJe nego sto SJeme do•zori. Kod izbora salate ~oramo pazi_ti n:" to, da izabiremo one koje savijaju lij~pe, cvrs>te gla:ve ·~ ~o_Je ne t]er_aJU br~o u sjeme. Ali pri tome op~t tr<;~a paZiti JOS 1 na ono sto smo gore rekli, naime, da u isto vr~Je~e odstrani.mo sve . . one s8late, koje cvatu u isto vrijeme, a_Ima~~ mak~~ Jed_no lose svojstvo, jer se lose svojstvo uvijek, SlgnrniJe ll3JShJedu]e Od dobrog. Treba paziti narocito na to da se izabiru one, koje najbolje oznacuju pojedinu vrstu iii odiiku, a da se kod toga nastoje ukloniti losa i nepoZeljna SIVojstva. To vrijedi za sv~ vrste povrea. · . Kod ~vogodi~':'jeg povrca mo·zemo;sva dobra i losa svojstva );)r~matratl kroz c~tavu !l"'VU godinu i. tek druge godine u pro· lJece, kada. g'!- s~un? ':'a stalno mjesto, odabiremo ono, koje je dob!.o preZimilo l ko.]e lma sve druge dobre osebine znacajne.za doticnu vrstu. Tu treba paziti na oblik velicinu boju koliCinu priroda i t. d'. ' '' Kod kupusa na pr. treba paziti na to, da se. izaberu one na_jv~e najtvrde glave, Ciji listovi se na tjemenu daleko pre· knvaJu Jedan preko drugoga tako, da je tjeme glatko. Takve odabrane .glave kU:pusa daju mnogo bolje i mnogo vise sjemena. Jedna dobra uzgojena i odabrana glava kupusa moze da dade 80-100 grama sjemena. Ako.znamo da jedan gram. sadrzi oko 2Ei0-;-:300 zrna, znac) da mozemo od jedne dobro lzabrane biljike dob1ti oko 20.000 zrna kupusovog sjemena iii ad jedne glavice kupusa more se ·proizvesti oko 10.000 novih glavica! Uzgoj dvogo.diS!Ijeg povrca u prvoj godini ni u cemu se · ne razlikuj2 od uzgoja za potrosnju. U jesen treba biljke Izva· ! 8. rnaort 18 193 �diti. iz zem;Jj,e (u .krajevima gdje uema jakih zima mogu oetaviti na istoin mjes1Ju u zemlji, dobro nagrnuti zemljom ih PDkriti slammn), a spremiti u zimska S~I>remista: u podrum u pijes·ak iii trapove na suhom m5estu. U proljece ponovno izabiremo najzdi'avije i zatim ih sadimo na .stalno rojesto ml veci · razmak nego sto su bile posadene \li posijane u prvoj godini. · Biljtka kad razvija sjeme treba dobro obradenu zemlju, · mnogo hraniva, svijetla, zraka i topline, ukratko sve naj,bolje uslove za rast i razvoj. Zato se kupus, kelj, kar:f'iol sadi na razmak 60-70 em, korabiea, mrkva, per8in, cikla, eeler i t. d. na 40-50 .em Ink na 50-60 em (kod luka se srtavljaju po ce, llii glave u r~zmaku od 15-2'0 em u .ieC!no guijezdo a gnijezdo od gnijezda 60 em), por;Iuk 50-60 em razmaka izmedu re; dova,a izmedu pojedinih biljaka u redu 15-20 em i t. d. Treba podvuci da se ovaj razmak uzima samo kod biljaka, koje uz. gajamo za sjeme. · .Ako bilj,ka razvije za vrijeme cvatnje visoku evjetnu stabljiku, bezuvjetuo je potrebno uz svaki korijen stavititanji kolac iii cvrscu granu da se evijetua stapka moze privezati, kako se za vrijeme jacih vjetrova i nevremena ne bi slomila. Berba i sprmnan.ie s,iemena Sjeme svih vrsta povrca ne dozrijeva u isrto vrijeme, pa niti sjeme istih vrsta biljaka, koje su posadene u isto vrijeme ne dozrijeva u isti cas. Zato je potrebno biljke kako dozrijevaju postepeno obirati. Kod berbe sjemena ne valja cekati potpunu zriobu, je,r u tom stanju sjeme vrlo lako i brzo ispada iz svojih komusaka iii tobolaea. Sjeme treba obirati zajedno s dijelom evjetne stapke i to u casu, kad pocima sjeme dobivati svoju boju zriobe i kad poCimaju da se raspucavaju ovoji, koji se na· laze oko same sjmpeuke. Sjeme treba najprije u komuskama dobra prosusiti na zracnom mjestu. Najbolje je svezati nekoliko stapki zajedno i ovjesiti ih negdje na propuhu u supi iii rra tavanu. cim se malo prosusi, treba ga omlatiti, ocistiti od pljeve i ponovno prosusiti, rasprostrti u tankom sloju na kartonu, plahti iii na papiru. Tek na ovaj nacin posuseno sjeme rrioze se spremiti u. plrutnene iii papirnate vrecice, na koje ne smije da se zaboravi napisati vrsta, odlika i godina kada je dozrelo. Klijavost sjemena Klijavost kod raznih vrsta povrca je razlicita. Neke vrste guhe klijavost vee nakon jedne godine, kao sto je na pr. pastrnjak, crni korijen .. Zato jre potrebno sjeme tih vrsta povrca si- odmah nakon zriobe; Neke opet vrste zad:de klijavost po godina. To su krastavei, dinje, lubenice, tikve, eikla, · ko· · rabica, rotkva, dok vecina povrca zadrZi sposobnost klijanja 2--3 go dine. To su: luk, poriluk, mrkva, persin, salata, paprika, parad~jz, patlidzan i t. d. Kupusnjace i mahunasto .povrce zadrzi klijavost 3--4 godine. Kada avo znamo, onda nam je· jasno zasto je potrebno voditi tocno raclina 0 tome koje je godine sjeme brano. · Kod svih radova oko uzgoja povrca za sjeme, oko branja i spremanja sjemena treba biti narocito paZijiv i tocan, jer uajmanji propust i greska more da pokvari sav trud i muku koju smo imali kod uzgoja tog sjemena. A taj trud, ako uzmemo u obzir sve radove i okolnosti koje smo gore spomenuli, . nije malen. Najbolje je sve poslove oko toga da obavi jedna ruka, jedna osoba. Svaka domacica zna'sto.hoce i sto treba u svom kucanstVli. I kao sto smo na pocetku rekli, ne samo da uzgaja sjeme za svoje licne potrebe, nego i za okolna sela, za zadrllge - za narod. Ako nase drugarice budu spremno svladavale sve poteskoce koje se javljaju kod uzgoja dobrog i zdrilvog sjemena, za kratko vrijeme, kad sbeknu izvjesno iskustvo, koje je uz svu paznju takoder potrebno, mi cemo imati povrtnog sjemena dovoljno, ne samo za naSe potrebe, nego i za izvoz, te cemo i na taj skromni nacin potpomooi privredi l)ase drzave. lng. Elm Polak Spremanje i frapljenje povrca Vee od davnine je poznato da je povrce neophodno . potrebno za pravilnu ishranu covjeka. Napose je vazno da se upo· . trebljava svjeze pdvrce. To je u cijelosti dokazala Jos i nauka o vitaminima koja je utvrdila da se. bas u svj.erem povr6u nalaze cesto ponajvaZniji _vitamini. A bez dovoljnih koliCina vitamina nema zdravlja. Od proljeca do jeseni mozemo se nauziti povrca, ali od jeseni do prvog svjezeg povrca imadeino dugo razdoblje bez povrca. To je vrlo dugo razdoblje. To je sest mjeseci bez povrca. Ta okolno~t navela je sve nase preteee da poku8avaju osigurati svjeze povree sto je dulje moguee. Da vidimo kako se mogu spremiti pojedine vrste povrca bilo u svjerem stanju, u suhome iii u trapu. 195 �1, Kl]PUSNJACE · Kupus se more na vise u>icina sprematic .• . • ·t ~ · t · da se glave kupusa odr.ezu; ociste od suvisnog !lsca !. -a o 1 · · r .1 ·edoa do drnge. Ovako sE> .gave Je a)• poloze u podrum na po IC.~ ~ ' . . ·c ·. · t d su iz ··vrta mogu drliati do mies eca(ss~!~~~a)·ve~~~~eu~~;~:a ~~premljene . dosle ravno na po1 1cu . · · · ·· · hap 'Uupu1a upolj u- l<upu/ L~(Zli .t?a p_oltcL . .. . · dr• go krace jer su natucene, te vagomma .'ll kohma ~e. se~!~orija gdj~ su glave kupusa ili ~:ljt~(z:~~iut;a~~o~J~i) ne snrlje biti prevlazna, j~~ k~P':'~ .. . Ye ako je natucen,. ill na prerezu kocena pus a . 1 1 ~rzo. gn] J · 1· Dakle trazi se zraena, suha proston~a­ JenJe, sto opettinek r~ Ja .. J.edi isto. Drngi je slucaj s lisnatim Za gjava . e J Vl'1 • . . .• • k .,. • i.zdrzati svaku zimskim kel(!em sa kovrcav1m llilcem, 0 l' ce ! 196 zimu i led. Taj kelj ostavlja· seu vrtu i kad ga se upotrebljava, tada se rere, makar i pod snijegom. Korabica se moz~ spremati u podrum isto kao ·kupus, ali, je trajnija ako se utrapi vani u zemlji s liscem i korijenjem. U dvoredu s lopatom se naslaze korabica ta:ko, da Iisee samo malo viri iz zemlje (stih), pa opet red kGrabice i t, d. Dakle isto kao kad se spremaju korabice. Ovdje je potrebno spomenuti jos i rastiku Dalmatinku koja predstavlja izvorni oblik kupusnjaea. Ona je vrk> otporna, trajna, te stoji cijele zime na polju. Po potrebi se here Iisee za varivo. U Dalmaciji se cesto obicava ·nakon rezanja kupusovih i keljevih glava ostaviti korijen u zemlji. Iz tog korijena ?:' ·tjeraju u kasnu jesen pupovi slicni pupovima kelja pupcara sto se naziva cimavicama, cimulicama i. t. d. Ti mladi pupovi beru se i vrlo su tecna svjeza hrana kad se nista drugo nema na polju. Aka je nekome potrebno spremiti veee kolicine svjezeg kupusa, tada se moze prema prilozenoj slici naopako zatrapiti glave kupusa., tako da su glave u zemlji. Kod toga se .mora jako paziti na kretanje vode. Voda nikako nB smije preplaviti niti se zadrzati nad kupusom ni 24 sata, jer su inaee kupus, kelj ill korabica propali. 2. KORJENASTO POVRCE . Od toga mozemo spremati ciklu, mrkvu, persin, pastrnjak, rotkvu i drugo. Obicno ostaje u j:lolju zimska rotkva, persin, 197 �piJ,i;triljak, dok se cikla, mrkvq., celer 'uvijek sprema. Zi1tnSkU: rotkvu crnu i bijelu ostavlja se u polju, jer ana ce ·dobro zati zimu. Ukoliko se zeli imati pri ruci za tro.Snju, tada se vadi i spremi pod susu i1i hladni podr).un. · Za kucnu potrosnju je najbolje spremati u svjezi podrum. · ciklu, celer, mrkvu, persin, pasti-njak u cisti, vlaZni pijesak. U \ podrum s tempera.turom od '+ 2 do + 8° C i zdrav vlazan . . . . Pose~nu. paZnju ~reba posvetiti korijenju kod. ~aderija . .ga se ne ostetl. '"'": J;r ]e svaka rana prvi izvor kvarenja. Mogu se korJenJace spremati i u sanducice s pijeskom na gor~ spo~enuti _l)ac~n. U tom slucaju postaje na.s trap lako pre- . noSlv. Ali to Vr!Jedi samo za manje koliCine. 3. LJSNATO POVRi:E .· 1\)odr u-w->fk~ lra.p z a- • per:r\.r? W?rkvu c.czl~r .. U lis~a~o -povrce rac'::!'aju se locike, endivie, spinat, matovilac, rad1c 1 blitva. Od loCika moze prezimiti i to samo na polju bsl)ata zimska locika (salata) kao posebna sorta, koja je od~o~ena na to da _podnosi i najostriju zimu. Isto tako je i sa spmatom. 'kod koJega mor~mo paziti na to, da dobijemo bas sort':' k~Ja PC:dnosa zunu, ]er ima i ljetnih sorti pa i jesenskih, prol]etn:ih koJe ne podnose ni zimu ni ljeto . . Za matovilac je poznato, da je to zimski usjev koji nam daJ; prvu saJatu u proljece uz nail domaei radic ( u stvari maslacak). · . Endivia l)_e podnosi zi~u .. Nju se mora do zime u~ojiti 1 t~da s.e !"ap1 u hladno klilo Jedno do drnge. Endiviu je tesko sacuvah, Je~ ~': lako kvari, a i na rilraz je osjetljiva, zato ·treba stakla pokr:tJ 1. ~ has~rama i s daska~a, a za topla vremena odma.h otknv::t, 1 zrac1ti, te straga paz1t1 da se odrzi umjerena vlaga u zemlJI, a suh zrak izmedu endivie i stakla. · Na blitvu se maze racunati s,amo za blage zime i to ne u podrnmu nego na polju. · 4. MAHUNJAcE Tu ubrajamo grasak, grah, bob i slicno povrce. To sve ne me l'emo. spr~mati ni~i trap~ti za zimu: pa nam preostaje jedino konzervJranJe pomocu toplme i drng1h sredstava. jednom kutu iii uza zid naslare se red korjenjaca - · pa red pijeska - opet red korjenjaca pa opet pijeska i t. d. do najvece visine od 60...:..._80 em. Srce iii t. m. glava korjenjaea je uvijek vani. Pijesak mora biti u tu svrhu nerabljen i vlalOan. Suh pijesak ne valja, jer se )wrjenje brzo kvari. Ne pomaze ni to ako se suhi trap za!ijeva vodom. Mrkva · ce ·'se· u. tom slucaju poceti kvariti. Zato se traZi i srednje 19& 5. LUKOVNJAcE . To su crveni luk, ce~nja.k iii bijeli luk, te kozja.k. Pletu se u_ VI]en~e 1 taka se obJesenj na tavanu najia.kse sacuvaju za Cl]€lU ZlffiU. Njin:a treba mnogo zraka (propuha). ali bez suncevih zra.ka ko]e luk la.ko zagriju i upale ako se radl o vecim koliCi- 199 �!}a,ID;a-.lu:lut.~ LukovnjaCa"P:la_ ne. smeta jnr~z i -studen, vaZ_no samo to,.da se sinrznute lukovnj.ace ne donesu' naglo ira' mjesto... Ako se vijenac smrznutog 1uka danese s tavana u kuhinju, tada ga se ·mora potrositi, jer ee propasti. Ali ako on stoji n.a. tavanu i temperatura se polagano mijenja, tada nerria opasnosti da ce propasti bilo koja lukovnjaca. . Lukovnjace se ne moraju uvijek plesti, iaj<:o je to najp!i. kladniji naCin, vee se mogu spremati i na police (stelaze) iii po. dove u tankim s!ojevima. Nikako ne valja spremati lukovnjace na s.Jainu ili pod slamu, pljevu i slicno, to je propast za lukov. njace.. U lukovnjace ulazi i poriluk, naravno zimski, a on bez da!jnjega podnosi zimu. , · 6. PLODNJA(JE Rajcica i paprika mogu se spremati sa,mo tako, da se cijeli struk objesi na tavan iii pod strehu (susu). Od rajcica se to odnosi s;~mo na sitno plodoe vrste s plodovima poput tresanja, sl.iiva iii paprika u kojima je procenat vode malen. Od rajcica su za taj rad najprikladnije v;rste t. zv. sljivarice, koje se jos zow i visalice, jer se cijeli struk rajCice objesi s plodovima koji se drze na struku do Bozica, a : dulje ako ih ne' zahvati mraz. Za paprike je to opee poznati nacin .spremanja ---,- napose za pfeferone. 7. TIKVENASTO POVRcE · Od tikvenastog ·povrca mogu se sprem.iti vee opee poznate buee pecenice. Ali ima jos jedna vrst koju se cesto naziva i zimska buca•, koj.a se drzi kroz cijelu zimu sve do proljeca. Irna plodove velicine djecje glave, zeleno·pepeljasto prosarane kore a mesom srostavijenim iz dugih vlakanaca te crnim plosnatim sjemenkama. To je . Sijamska ili Malabarska misiraca. To je odlicna buca za varivo tim vise, sto se vrlo lako uzgaja, dobro rodi, lako i dobro se cuva u podrumu. Jedna i druga buca trazi slihi podrum gdje se ne s.mrzava. Ova posljednja tikva bi se trebala vise saditi i koristiti, jer je. vrlo prikladoa za uzgoj i cuvanje . '' Kada.je rijec o trapljenju, ta<iabi trebalo spomeimti i nesto o' tr~p!Jenju sadnic.:'-. (sjemenjaka) dvogodisnjeg bilja .. ' . :ro ]e 1sto tako vazan rad svakog vrtlara - ili Vrtla'.rice .c.. kao 1 spremanje za P?trosnju, jer je · dobro sjeme najvazniji usl~v za ~vakl povrtnJ!'k, a to cemo. naj<b9l.i'e pas.tiei vlastitom prmzvodnJom ·- sjemena. · To .ie jeftinije, sig10rnlje i bolje. · 8. SJEMENJACI Kod sjemenjaca mozemo to postici na razne nacine. Taka nam crtezi. prikazu.i':. da se glave kupusa mogu koristiti, a kocen; tr~p1t~. A m~ze se. 1 glavom trapiti naopako, kako nam , to vee PT!Je 1znesem crtez prikazuje. . , , . Is·to tako se mogu i keljevi trapiti ukoliko se ne radi o lis~oni kelju koji ostaje vani: Korabica se trapi kako je to 'vee op1sano, t. ). u brazdu pod lopatu. , Korjenasto pov:ce je najtere trapiti. Persin, pastrnjak i z1mska rotkva osta]e na pol]u. C1klu mrkvu i celer mozemo trapiti .!sto kao sto je ~pomenuto. Sa~o uvijek u pijesak, ·. jer on sluz1 UJedno i kao s1gurna bran a ·od miseva. · · Pamtite! Nikada trap neka ne bude visi od 60-80 em. Kod veeih kolicina neka se postupi prema crte:i:ima. Ce!er se ne smije sl~gati vise od dva reda .kako se to vidi iz crteza. U svakom SluCa]U treba trapove neprestanO preg]edavati zraciti i regulira? _ventilaciju da se odrzi zdrav, ne prevlaian 'zrak, te odgovar:'Juca temperatura od +2 do + 8° C: To su najvazniji momenti. . I konacno korjenasto povrce se ne smije prati kad se ui~Ze u trap. · . Ing. Z:vonimir Kani • Na taj nacin smo obradili sve povrtne vrste koje dolaze u . obzir za zimsko. spremanje ili trapljenje. 200 201 �·Bogatstvo seljackog 'doma naiVISe OVISI 0 zem 'v v • Mljekarstvo kao grana proizvodnje VaZn.ost · mljeka.rstya Jed.na od najvaZn.ijih grana nase stocarske prolzvodnje je mljekarstvo. Najveci doo nase N. R. H.,e je srtocarski, a osobito neki planinski predjeli gdje se narod gotovo iskljucivo bavi stocarstvom, i -glavna mu je hrana mlijeko i mlijeeni proizvodi. Nije potrebno naglasiti da je mlij·eko neophodna hrana za prehran:u djece, jer. ono sadrzi sve sastojine potrebne za razvitak i zdravlje djeejeg organizma. Ono je iza majcinog mlijeka prva i najva.Znija hrruta djetetu. Mlijeko . kao hrana. - Kravlje mlijeko prasjecno sadrZi 87,75% vade i 12,25% suhe tvari, koja se sastoji iz: 4,60•/o . mlij<lcnog sladora, 3,50'/o bjelancevine 3,40% masrti te 0,75% anocganskih tvari (pepela). · :Mlijecni slador je lako probavljiv. On je u mlijeku potjliUllo otopljen i podjednako razdije!jen. Od njega potjece slatki okus mlijeka. Njegovo najv.aZnije svojstvo je, da utjecajem baktedja i fermenata mlijeeno-kiselim vrijenjem provrije u mlijecnu kiselinu. Bjelancevina. mlijeka sastoji se iz kazeina, albumina i globnlina. Kazein ill simina, uvijek dolazi ·vezan sa vapnom. Prilikom mlijecno-kiselog vrijenja odjeljuje se od njega vapno i on se grusa u sir. Osim toga u praksi nikada ne dolazi mlijeeno kiselo vrenje samo za sebe, nego se uvijek nalaze u mlijeku razne·nec:isrt:oee i ostale baktedje, kao na pr. koli-bakterije, koje stvaraju octenu kiselinu i neke plinove, kao vodik, ugljiCni dioksid i druge .koji su opasni jer uzrokuju napuhavanje i kvarenje slra, a kod prehrane djece jake proljeve. Nadalje bakterije m:tslacne kiseline uzrokuju neugodan miris mlijeka. Te bakterije maslacne kiseline zaddavaju se obicno po posudama od mlijeka koje. nisu dobra isprane. S toga je vrlo vaZn.o da se upotrebljav·a za mlijeko pocincano iii aluminijsko posude, koje se dade dobro opratL Nije upntno mlijeko drzati u drvenim posudama, jer se takove. posude tesk.o ciste i uvijek u reskama 202 zaostaje Mcistoca. Lsto t!lko kao bakterije, kvare ·mlijeko i sir· razne gljivice, kvasci i plijesni, a ·na.Jbolji nacin da sacuvamo zdravo mlijeko je cistoea. cistooa kod muZi:lje, cistoca posuda i cistoca kod svakog posla .s mlijekom i mlijeenim proizvodima. Mast je najvrednija sastojina mlijeka, a jer je najlakSa sastojina mlijeka, diZe se na pwrsinu, i na .mlijeku se s,tvara vrhnje (skorup). Ba.S u pogledu sadrZaja masti u mlijeku vafuo je dobra izmuzivanje, jer je pokusima dokazano, d:l, se najvise masti nalazi u mlijeku pri kraju muZn.je. Mlijeko osim toga sadrzi i tvari, koje su neophodno potrebne za izgradnj:u covjecjeg i Zivotinjskog tijela. Tu je u prvom redu vapno i fosfoma kiselina, koja slilZi za izgradnju ki>stiju. Nadalje ima dosta alkalijevih soli, najviSe natrijevih soli. Osim toga mlijeko je bogata na vitaminima koji su vrlo v.a.Zni za prehranu organizma. Premda su te anorgan.,ke tvari u maloj kolicini u mlijeku, ipak su te tvari u takvom omjeru da se nicim ne mogu zamijeniti kod prehrane mladog organizma. · Kolostrnm iii mljezivo; je mlijeko nekoliko dana iza porodaj.a. Ono sadrzi mnogo vise suhih tvari, i to poglavito vapna, fosfome kiseline i magnezija, koji ima glavnu funkdju da praviino cisti probavni trakt mladunceta. K tomu sadrfuva i fermente koji poticu na probavu. Proizvoonja mB.ieka Za podizanje proizyodnje mlijeka potrebno je da se ispune preduvjeti, k~o sto je, izbor valjanih muzara, pravilna prehrana stoke, pravilno timarenje, te CiS>toca napose kod muznje i uopce, kod svih radova oko mlijeka i mlijecnih proizvoda. Nadalje je vazna organizacija nakupa i transporta mlijeka u centre !>0· trosuje, Kod te proizvodnje mlijeka imaju, specijalno u nasim seljackim gospodarstvima velikog udjela u radu nase domaCice, ooobito sto se tice muZn.je. Zato treba da se i zenama skrene pamja na va.Znost mljekarstva u opcoj proizvodnj.i, a osobito na vaZn.ost mlijeka i mlijeenih produkata, kao svakidasnje hrane naseg. naroda sela i grada. Pasmina i mlijecnost.- Kod muznog·bJaga treba paziti na tip zivotinje i njeno porijeklo. Da li su njezini roditelji posjedovali dobre muzne sposobnosti, da li ta vasmlna odgovara za doticni kraj, za nacin drZ=ja, hranu i stelju koju joj mozemo pruZiti te osim toga, da li posjeduje znakove dobre muznosti, da mozemo izabrati dobru muzaru. 203 �· Prebrana muzara ·· .· Za prehranu muznog blaga najva.Znija je zdiava i dobra pasa ·i 'zelena ktnia. Stoga je potrebno u· nasim gospodarstvima povecati povrsine pod krmnim biljem, kako bi na. manjini po. vrsinama mogli proizvesti dovoljno zdiave i punovrijedne krme. Pasu ima stoka samo za vrijeme nekoLiko mjeseci, dok, ako mi na oranicama proizvodinl.o krmno bilje, pa ga onda za zimu siliramo·, dobivamo kroz sve zimske mjesece, svje.Zu krmu punu vita)Jlina. Muzarama je potrebno jos dadayati i krepka krJJJ.iva uz siJeno i zelenu krmu. Ta krepka krmiva su: posije, razni otpaci tvornice ulja, secera. uljane pogaee, krmno. brasno, replni rezanci, zrnate zitarice i dr. Cinl nam muzara daje vise mlijeka, potrebno je dadavati joj vise krepke hrane, da se uz. drzi ravnoteza, t. j. da .Zivotinja ne slabi. Kad hranjenja muzara va.Zna je dadavati atprilike po jednu zlicu soli na dan. pa je nentirna, udara.,,.rwga1lla J.nedw··se do kraja pomusti a cesto puta pro;vrne m_uz_acicu i razlije pomu.Zeno mlijeko. ' ; . : ,Drug! 11€\C!U, muzuJa pa)cem, takoder prikazan u slici kod 11as.J£. dpsta uobic_ajen, ali je takoder vrlo pogresall. Kod t~kove m.u'!'llJe,se_.~ prvtm .. P';~can'm zgloboll1 i kaiiprstom )Ii sred11J.'\kom sttsce s1sa 1 ml!Jeko.koje .se odvojilo u sisi izmuzava se. Mufuja Ima niz momenata kaji su vrlo vaZni kod mufuje i kajinla treba pasvciiti punu pafuju. . 1. cistoea; Kod same muinje kao i kad svih radova ako m1ijeka, od presudnog je znacenja cistaca. . . '. MuZIIji treba pl1Iaziti u cistam odijelu, sa cistim pasudem (muzJic()i!ll) i cistim rukama. Prije nego pacnemo sa mufujom, treba oprati vime. Ruke je dobra Iagana namazati mascu, jer taka lakse muzema nega sa suhim rukarr.a, i nije talika opasnost azljede vimena. 2. Mir u litali: za vrijeme muwje ne smije se uznemirivati blago, nije doliro bacati stelju, niti ga hraniti, ni cistiti ispod njega. Ne samo sto time uznentirujemo zivoti~ju koja se !'Ill~':· nego i di.Zemo prasinu, koja pada u· mliJeko 1 zagad~ ga n~1· stoeama, koj•e sadrii:e u sebi milijune i ntilijune razmh stetmh . · . klica. 3. Na<lin muzn,je: Kod muZnje je vrlo vaZn.o d~ se .~na pra· vilno vrsi t. j. Citavom sakom, a ne samo palcem 1 kaz1prstom, kako je to kod rnnogih uobicaj~o. •. • . .. . Slika nam prikazuje pogresan nacm muzn]e, koJ1 Je _':la· zalost uobicajen. To je istezanje vimena. Kod -~~~ovog naCJ~a muZn.je sise se jako istezu, u njima oslabe m1s1c1 pa posta]u tanke i dugacke. . . Kod toga naclna mu.Znje, nadalje. jaktm pavlacenJem, os?· bito aka imamo hrapave ruke od posla, gotovo redovito nastaJU ozljede na sisama, te zivotinja prilikom muZn.je osjeca bolove 204 Ispravan nacin muznJe Pogresna muznja Najgore i<:kod to~a ;aclna mufuje, sta se kod dugai\kih palac 1 kaztprst vuce uz stiskanje niz sisu te se tako mliJek~!'l ~avla.Zi ruka i sis a, · i :'rlo lqko dode d~ ozljeda sis.a, a pos.Jed~ce toga s? ran':. na s1sama, osobito ako .Zivotinja lnla tvrde s1se;. Takovrm nacm~m lako mo.Ze doci do upale vimena, . Buduc1 da o_~.<dv_a nacma mu.Znje, koje smo sada opisali, '!'laJu. gotov~ UV1Jek stetne posljedice, treba odmah i bez okli• J8V~nJa- pr.~cl na 1spravan naCin muZnje, pomOCu Citave rulre (SVJh prstiJU) kako to prikazuje donja slika. . ~tsa 205 �\ Prednost ovakovog naciiia muZn.je je u tome, sto ~·e.JCUJ<:~ s!sa ne navla.Zuju, sisa se ne navlaCi i ne isteZe;·mnogo Ia.H:se se. izmnze do kraja, jer takav nacin. inuZn.je Zivotinju ne smeta, nego joj naprotiv, godi, pa je mirna za citavo vrijeme muZn.je, Taj se nacin muZn.je sastoji u tome, da se palcem i kaZi. prstom obuhvati sisa, cvrsto, tik do cisterne, kako je. pr~kazano na slici. Time se sprijeei povracanje mlijeka natrag u Cisternu. Kod toga treba paiiti, da palac sa kaZiprstom kod obuhv.ata sise, sacinjava pravilan krug, t: y. da sisu cvrsto obuhvatuno sa svih strana. Naravno da se pri tome ne smije okretati ni zavijati sisa, pa s toga razloga treba muzar da se primakne chn blize. Kad smo take cvrsto obuhvatili sisu, sada polaganim st'skoin prstiju (postepeno, srednjakom, prstenjakom i malim prstom), istiscemo mlijeko iz sise. Ni kod ovoga nacina ne smijemo trzati rukal:X).a, ni navlaciti sisu. . Takav nacin muznje ne umara toliko ruku. Nek1 muzari, prije i za vrijeme muZn.je masiriju vime, sto _je >:::Io dobr~ i preporucl jivo, jer to Zivotinji godi, i mi ju na taJ ;>acm podrazu. jemo da daje vise mlijeka, a ujedno masaza vrmena konsno djeluje r·a zdravlje krave. 4. Izmuzivanje do kraja: To je vrlo vafuo i potrebno s :nae razlo«a, Prvo sto tako dobivamo vise mlijeka, drugo, sto ie. zadnj';, mlijek~ kod mu:Znje mnogo vrednije jer sadrZi mn.og<;> vi~e masti trece sto na taj nacin Sprecavamo mnoga ObOI]enJa Vi· mena' (razn~ upale) koje redo vito nastaju kad se ne izm':ze do kraja, a time opadaju mlijecne sposobnosti. Potpu_no izmuzJVan]e osobito je vazno u pocetku laktacije (iza telenja) Jer aka ga onda propustimo, za citavog perioda steonosti ne cemo do~iti one kolicine mlijeka koje bi dobili pravilnim muzenJem. Osrm toga. ako se to ponavlja, da se potpuno ne izmuzava, mlijecne sposobnosti muzare zahire, i ta muzara kroz citav Zlvot ne ce vise dati one kolicine mlijeka koje bi trebala. Kod miiZnje treba zatim paziti i na slijedece: MuZn.ja treba da se obavlja uvijek u stanovito vrijeme, isto kao i hranjenje i ostali radovi u stali. , , Prije muznje dobra je takoder isproMti mlijeko da li je zdravo. To se \.tcini tako, da se io: svake sise izmuze jedan mlaz, te se mlijeko Iagana prelije preko <Ilana. Ako je bolesno, poznajemo ga po boji (zu6kasto vodene boje cesto puta i krvavo). i po mirisu jer bolesno mlijeko irna poseban neugodru mms. Takovo mlij~ko ne smijemo nikako mijei\ati sa zdravim, jer cemo tnko sve mlijeko pokvariti. MuZn.ja se vrsi dva do tri puta vee prema st":.rosti zivotin~:· kolicini mlijeka i vremenu. Ako je muzara u pocetku laktacrJe 206 ',' .i ·&Koje mlada, potrebno ju je tri puta ,{nustima:kar i rie daje .,rnn<Jgo mlijeka. . . ' . , ·. ·..' ·.~ad~ ~i nmo~e domacice primile ove savjete u pogledu .. muznJe, lZbJegla br se mnoga oboljenja muzara i povisila proiz; vodnja mlijeka. ITeradoo mli,jeka Kad je mlijeko procijedeno i cisto, moze se preradivati u vrhnje, maslac, razne sireve i druge proizvode. . Kiselo mlijeko nastaje djelovanjem mlijeeno-kiselih bakte· rija na slatko mlijeko. Bjelancevlne se zgrusavaju i mlijeko dobiva ukusan kiselkasti okus. N ajbolji nacin kiseljenja mlijeka, je pomocu kvasa, koji sami ucinimo. Mlijeko se nakon obiranja vrhnja ukiseli na toplam mjestu i to je kvas. Kiseljenje'. mlijeka pomocu kvasa vrsi ·se taka, da se puno, neobrano mlijeko ;.skuha na laganoj vatri i itza toga ohladi. Sada se dodaje' malo kvasa i cim se mlijeko poene grusati, stavi se na hladno mjesto. Skornp ill kajmak Skorup se pravi u Gorskom Kotaru ovako: Na laga,noj vatri iskuha se mlijeko u plitkoj. i sirokoj posudi. To se sada stayi na hladno mjesto. Povrsinu mlijeka prekrije tanka koz:ca. Sada se trosi vrhnje zajedno sa koZlcom za jelo. Vrlo dobar skorup prave Srbi uz zapadnu Moravu. Mlijeko se isto taka prokuha, zatim u plitkim drvenim posudicama hladi na pro· maji. To se sada vrhn.ie· mece u skafice od. jelova drveta gdje stoji do upotrebe. Seljac"ki kiseli sir Mlijeko se stayi ·u zemljani lonac i na to.plo mjesto. Za 24-36 sati ono je kiselo, i sada se stavi u cistu krpu, da se iscijedi sirutka, i onda u rupic";ste posudice, gdj~ se do kraja iscijedi i formira oblik sirn. Da se ubrza pravljenje s.ira, maze se kiselo mlijeko. s loncem staviti u vrucu vodu, jer ce se na taj naCin prije odijeliti sirutka. Isto til:ko neki ubrzavaju cije· denje stavljanjem krpice sa sirom pod tijesak. S!atki Sirevi: Oni se prave pomocu sirila, koje je sastojina zelucanog so.ka teleta. Njegovo je svojstvo da zgrusava kazein. Priprava sirila: Telece, iii janjece siriste dobra ·se ispere i jako posoli. .Tada se stavi susiti 2 do 4 tjedna, i kada je suho, onda je za upotrebu. Prije upotrebe sta:n se to sirilo u posebnu posudu sa vodom. Sada se kod sirenja uzima uvijek malo vade' iz te posude i opet nadolije sa dobra posoljenom sirntkom. Ta- · 207 �kovo .sirilo moze nam .sluziti za sirenje kroz ··3 injeseca. Pan~s' sve VISe. zamJenjuju~ domaCe· sirilo, tvOrniCka- -Siriia, koj·a- dO laze~ u trgovmu kao prasak, tekucina ili tablete. Slatke sirove dijehmo.u tvrd~ (em.e~taler, parmezan i dr.) i meke (imperijal, .somborskr srr, vlasrckr • dr.) Trapist spada u polutvrde sireve.. . . ~a,slac: Maslac se. pravi iz, vrhnja, koje se u malim se,· IJa?k;rrt_ gospodarstvima · obira iz mlijeka, a u mljekarstV:ima od]el]uJe pomocu S€paratora. U nekim gospodarstvima pravi se maslac od prekuhanoga mlijeka, koje se ulijeva u step, zajedno sa skor':l'~m. Nekr pak prave maslac iz kis•elog m!ijeka, sto m.{e preporuc!JIVO Jer predugo traje stepnja, i kakvoca tako dobivenog maslaca je slaba. M~slac ~ slatkog vrhnja. je vrlo 'ukusan, no nije trajan, pa ~e rzraduJ~ sa~o za domacu upotrebu. Za prodaju dolazi · u obzrr maslac rz krselog vrhnja. Vrhnje se k'seli kvasom a kod ml~ekarJ>tVa cist?m kulturom mlijeeno kiselih bakterij~: Ko!'l ,buckanJa (stepnJe) vrhnja treba paziti na slijedece: Najbolja / toplina vrhnja za buckanje je Ijeti 12 stupnj~va c. a zimi is do ~5 s~upnjeva C. Najbolja prosjecna brz'na stepanja (buc· k~Ja) .Je 50 .okretaja u ~inuti. Najbolji maslac dobijemo, ako buckanJe traJe oko ·40 mmuta. Nadalje, u stapu (maslenki) ne smije biti vise vrhnja od jedne trec'ne sadrzaja stepa. S buc· ka~jem (stepnjom) trebamo prestati kada su grudice maslaca velike poput prosena zrna. Onda se pomocu •ita odstrani stepka, te se u stap nalije voda kojom se ispire maslac, tako dugo, dok voda ne postane sasvim prozirna. Kod gnjecenja maslaca treba paziti na cistocu, i ne gnje· citi ga rukama, jer su nam ruke uvijek znojne, a maslac vrlo lako upija sve i male neeistoce. N akon toga stavlja se maslac u posebne kalupe. gdje dobiva konacnu formv. Maslac moremo takoder dobivati i iz sirutke,. nakon sirenja. Od 100 lltara. si· rutke mozemo dobiti 1 do 1% kg maslaca, no on je po kvaliteti nesto slabiji od ostaloga.. IskoriStavanje sirutke: Sirutka se da<J.e vrlo dobra i korisno upotrijebiti u gospodarstvu. Ona sadrzi do. 5% mlijecnog seeera, i skoro 1% masti. Najbolja je za prehranu svinja koje ju pohlepno i sa velikim tekom piju. Uzevsi u obzir nase mogucnosti naprednog i uzornog mljekarstva. najbolji i najbrzi put napretka u toj grani stocarske pro;zvodnjt je put zadrugarstva. J edina na taj nacin cemo moci primijeniti tekovine moderne znanosti i kvalitativno i kvantitativno povisiti nasu mljekarsku pro'zvodnju. lng. 0. B. 208 · Za steone krave osobito je vamo: da one na. vrijeme pre· suile: Razdoblje .presusenja ne Sllllije biti krace od 8-10 nedjeJja, a kodslabijih krava jos i du!je. U vrijeme dok je steona k~ava ~~suse11a, i~koris6uje ana svu hranu za razvoj' .ploda, koji uzadn.]rm m.]esecrma brzo raste. Razumljivo je sto.ga da od pra· vovremen~ presusenja krave ovisi uspjeh teljenja i kaikvoca podmlatka. No kod. toga se cesto gl'ijesi narocito kod dobrih muzara, koje se muzu skoro do zadnjih dana pred teljenje. Ti· me se, previse iscrpljuje krava i sprecava normalni razvoj plo·. da. Prividna koristod dobivenag mlijeka u stvari je · gotova steta, koja se pokazuje kasnije, nakon teljenj,\1. Krava, koja nije pravovremeno presusila, ne maZe davati nak<'n teljenja onoliko mlijeka, koliko bi se od nje dobilo, kad bi ona presu.Sila kako treba. Osim toga, ona ce za vrijeme steonosti vise os1abiti, teze 6e se teliti, a samo tele ce uvijek biti znatno slabije. Sve to upucuje nas da se na vrijeme prestane s muznjom ste· onih krava, te da one pravilno presuse. Kod dobrih muzara da bi one presusile, cesto se mora sniziti obrok jakih i socnih' kr· miva, a umjesto trokratne muznje uvesti dvakratu zatim jednokratnu i, ~onacno, iZITiuzivati kravu svaki .' drugi dan, dok ana sasvim ne presusi. Kada je krava presusila, 1po- . stepeno se pove6ava obrok hrane, tako da ana u hrani dobije dosta vaznih hranjivih tvari. u obrocima steone krave vaZila &U jaka koncentrirana krmiva, 11 kojirna ]'e sadrzana veca kolicina vrijednih hranjivih sastojina. Steonim se kravama ad ja· kih krmiva daje jecmena i kukuruzna prekrupa, te psenicne posije, a dnevni obrok iznosi 1-2 kg .. .u drugoj polovici steonosti treba izbjegavati davanje vecih koJ.icina silaze i zelene hrane, te sasvim ukinuti davanje tvornic· kih otpadaka, kao na pr. djibre, tropa, melase i sl. Steone krave ·se redovito hrane tri puta dnevno: ujutro, o podne i navecer. Najprije im se daju jaka k:miva, a nakon toga Sijeno. Poslije svakog hranjenja krava ·se napaja svjezom, ci· stom vodom, koja ne smije biti studenija od 12-15° C. Steone krave treba svakodnevno cistiti, a po potrebi mlac· nom vodom prati zamazana mj.esi;a po butinama i oko vimena. Kravama je potrebna redovita dnevna setnja, koja zimi kod povoljnog vremena mora trajati 2-3 sata. Ljeti je korisno drzati steone krave na pasnjacima i iSIPvstima gdje za njih treba urediti zaklon od vrucine i nevremena, te osigurati pitku vodu. S. maTt 14 209 �,, Za. dva do tri .dana· prije teljen:ja kravi se snizuje .hrane, a korisno je dati joj napoj od lanenog sjemena 1 l.vode), cime se olaksava probava. •· . Prvi obrok hrane daje se kravi 2-3 satacnakon teljenja i to se pripravlja mlacnj napoj od.lanenog sjemena iii posija: N"'kon toga krava postepeno prelazi na normalnu ishranu, te joj se hrana daje u tri obroka. Kao hrana za oteltenu kravu sll1Zi do bra sijeno iii otava, te jaka i so en a krmiva. Hrana mora biti zdrava i obilna, kako bi se tiroe nadoknadio gubiJ:ak na te· zini. u vrijeme steonosti i teljenja, te osigurala dobra proizvod. nja mlijeka. · · Dr. G. Kodiooc 0 konzerviranju krmiva U proizvodnji srtocne hrane nastoji se sve vise napustati ekstenzivno pasnjastvo,l i sve vise uvoditi sjetvu krmnog bilja na oranicama. To je osobi.to· vazno za ana gospodarstva, koja prema svojoj maloj povrsini nisu u moguc,nost da proizvedu dovoljno sijena na syojim prirodnim livadama, a osim toga, potrebno je u interesu cijele zajednice proizvesti sto vise hrane, pa treba prici intenzivnijem gospodarenju. Zelena krma sadrzi u sebi mnogo vitamina, koji SlU noophodni u prehrani. · Te vitaroine ne mozemo nadoknaditi nicim drllgiro, i mnoga i ronoga oboljenja ,;toke uzrokuje bas to. pomanjilmnje vitamina u brani. Svako bi dakle gospodarstvo trebalo da spremi - konzervira zelenu hranu stoki za zimu. No, nazalost ima vrlo mnogo seljaka, koji pustaju stoku da im ne- · potrebno oskudijeva na ze!enoj krmi, osobito zimi. Od tako oskudno hranjene stoke ne smije se niti zahtijevati, da nam ona bude sposobna za rad, a niti za mlijeenost. U proljece kada dodu na polju najtezi radovi, slabo hranj.ena stoka tesko izdrzi taj na,por i time se unistava njezino zdravlje. N as mnogi seljak radije napasuje. i po smrznutom, tako da cesrto dolazi do oboljenja stoke, nego da konzervira zelen]l hranu za zimu, KonzerV'iMnje krmiva vazno je i s tog razloga, sto spre· inanjem zelene s.tocne hrane za zimu· mozemo sacuvati velik dio /priroda od prop'1!1anja radi zime. Glavni preduvjet svakome stooarstvu je J)ovecanf~ »ovw$3-a. pod krmnim biljem i konzer· viranje krme za zim!l!i 210 PRIMITIVAN NAciN KONZERVIRANiJA U JAMAMA Konzervira.ti se mogu svi nadzerorii dijelo·vi kao Iisee, stab. !jike, zatilll korjenja,Ce i gomolji, repini rezanci, krUmpirova dibra, svi otpa.ci povrcarstva, krumpir, koraba, blitva, mrkva, repa, zeleni kukuruz i dr. . Svaki gospodai moze bez mnogo troska nacintti j·a,mu, u kojoj ce moci konzervirati krmiv•a; Ne mora to biti cementni silos, vee obicna jama, iskopana na nepropusnoj podlozi, gdje je podzemna voda dosta duboka, tako da nam ne prijeti opasnost da bi mogla zaliti jamu i upropastiti nasu krmu. J ama se iskopa u sirini. od 2.5 do 5 m, a. u dubini od 2-4 m. Velicina jame ovisi o kolicini krme, koju cemo ukiseliti. Uko· liko je tlo rahlo, potrebno je zidove kopati s malim nagibom , da se ne. zaruse i, obloZiti ih iznutra s nepropusnom glinom iii ilovacom, Dobra je takoder jamu ograditi pleterom i njega na· mazati nepropusnom zemljom. lsto tako i dno treba da je nepropusno, ·To je vallno radi toga, da nam bilje ne gubi vege· tacijsku vlagu, a takoder i da nam jama bude jace zasticena od navale vode. Dno je potrebno pokriti slojem sjecke ili pljeve, debelim do 30 em, Taj sloj ce. upijati onu vodu, koja bi even· tualno prodirala na .dno jame, a kasnije stoka pojede i tu sjeC:ku. Uglovi jame treba da budu zaobljeni, da se jama moze bolje napuniti krmom i tako bolje istisnuti zrak iz jame, koji stetno djeluje na kiseljenje krme. Stabljike treba sjeckalicom nasjeckati, i kad SlllO na;punili jedan sloj, dobro ugaziti. Pa taka dalje, dok bude jama puna. Aka ukiseljavamo (si\il'amo) citave goroo~je iii ko'l"je-' njace, dobra ih je izmije8ati s repinim rezanciroa, jer se .tako dadu lakse ugaziti. Kad ~mo napnnili jamu i dobra ugazili, treba je pokriti slojem pljeve iii sjeC:ke. heko toga niozemo stavitl smolno platno, i na to 50-60 em debeo sloj nepropusne zemlje. Mjesto zemlje mogu sluZiti za pokrov i' daske, na koje treba staviti veliko kamenje da ih pritii!te. · Glavna nam je svrha ugazivanja .; po'krivanja, da sprije· cimo pristup zr~a u jamu. Sada nastaje u zemlji zivahno djelova,nje raznih bakterija, a osobito bakterij;a mlijecnog vrenja. Krma se znatno ugrijava, stvara se mlijecna kiselina,Jkoja daje fini ukus kon· .zerviranoj krmi, a uz to i djelovanjem osrtalih bakterija na" staje uz druge proizvode raspadanja, i masJacna, octena i· druge kiseHne, koje treba izbjegavati. NajviSe pomognemo 211 �~tvaranju · mlijecne. kiseline, koja je pozel]'na; akrn ·~.,,. 'J''uu'" svaki pristup ·zraka u jamu. Aka je dobra silirana · bici nisu veci od 20 posto. Kod ansiliranja u velikim silosima od cementa vrsi SP isti proce5. Kod naprednih nacina konzerc · Viranja krme dodaje se cista · kultura bakterija mlijecnog vrenja, koja se onda brze razmnozi i ne nastaju drugi n.opozeljni produkti kod ukisel.tavanja krme. Ansiliranjem smo postigli pobolj.sanje prehrane stoke, zdravlja stoke, podizanje rn:lijecnosti, iskoris'Jli smo sve zelene i gomoljaste otpatke koji bi inace propali. Tim poSltupkom smo osigurali napredak naseg gospodarstva. Niti jedan seljak ne bi smio biti bez, harem ovakve, prin1itivne jame za siliranje krmiva. Ing. c. B .. Jshrana i n1ega sprasnih krmaca Poznato je, da se svinja brzo plodi, a krmaca nasi svega o·ko 4 mjeseca. Prema tome, mogu se od jedne krmace u toku jedne godine dobiti dva legla, a maze sa cak urediti prasenje i taka, da se dobiva u dvije godine pet legla. Medutim, ako bi se opce· nita uvelo barem tri prasenja u dvije godine, opazio bi se znatan napredak, jer, kako je poznato, kod nas se krmace prase vecim dijelom samo jednom na godinu. Glavni razlog tome je taj, da krmaca zbog slabije ishrane nije u stanju, da se nakon prasenja brzo oporavi, te, da se ponovno oprasi. Prema tome, prvi korak za povecanje plodnosti krmaca je bolja njega i ishrana krmace. nakon odbijanja prasadi. N a zalost, kod toga se cesto cini propust, te se krmaca, od koje se odbije prasad, smjesta u losu nastambu i hrani slabom i nedovoljl1om hranom. Ova pogreska se osvecuje, dakako ne · samo u sldbijem iskoriscav2.nju rasplodne )<rmace, vee i u manjem broju prasadi, te njihovoj slabijoj kvaliteti- Sisanjem iscrpljena, a nakon toga jos i slabo hranjena krmaca zaista nije u stanju davati brojnije leglo dobra razvijene rrasadi. Rezultat. prasenja, bro.i prasadi u leglu i njeno zdravlje u mnogome ovisi o ispravnoj njezi i ishrani rasplodne krmace u doba supmsnosti. Dok starije rasplodne krmace moraju dobivati hranu za stvaranje i razvoj plod~, mladim se krmacama mora jos k tome dodavati hrana za njihov vlastiti razvitak. 212 ·. ,.,, c:·D· pocetku suprasnosti· krniace· se fu'ane kaoi.drlig.e svinje, -a_u dnevnilii/ obrocima mogu b;ti manje" kolicine grubih krmiva; uctrecem i eetvrtom mjesecu suprasnosti mora se jos vise smanjiti.koliCina grubih krmiva, te ih ne smije biti vise od 10---c-1o'/o djelog obroka. Socna krmiva se daiu krma:cama u ko!icini, od 30~400/o ci.ielog obmka u prvoj polovici suprasnosti, a 20 do 30'/o u drugoj polovici suprasnosti. Jaka iii koncentriran'8. krrniva, -kao S:to su zrna Zitarica, vrlo su vaZna kod ishrane. Za Suprasne krmaCe vaZna su i mineralna hraniva, pa im se daju posebne mfneralne smjese u kolicini od 15 do 25 g dnevno. Vrlo je korisno obrok suprasne krmace popuni.ti dodatkom ob.ranog mlijeka, koje sadrzi vece kolicine vaznih hranjivih ·tvari, uprvom redu bjelancevina. Obranog mlijeka supranim krmacama daje se do 8 I dnevno. . . Suprasne krmace se hrane u tri ol>roka, a vafuo je da hrana' za svaki ol>rok bude svjeza i zdrava. Suprasnim krmacama je potrebna redovita setnia. +,e se one i zimi, kada je povoljno vrijeme, pustaju na 1-2 sata na zrak. Ljeti ih se pusta u jutro i navecer na pasu, gdje one slobodnp secu i nalaze obilje zelene hrane. Desetak dana prije prasenja prekida se pustanje suprasnih krmaca na pasu, a iz svinjca ih se tjera samo na kratku setnju od 20 do 30 minuta da se razgibaju i isprazne .. Suprasne krmace se drze u rrianjim grupama, po 3-'-4 grla u svakom predjelu. !(ada se priblizi vrijeme prasenja, t. j. 10-14 dana prije toga, suprasna kri,Uaca se odvaja, te se smjesta, kako smo to vee naveli u poseban predjel, gdje se dalje drzi i hrimi do prasenja. Uz takav predjel se pregrad'uje, po mo,gucnosti, jos jedan manji predjel s posebnim otvorom, kroz koji 6e prasad moci nesmetano prolaziti radi prihranjivanja. L:esto se uz kocanju krmace pravi i poseban ispust !1la prasad, kamo . ona izlazi na setnju. . Nekoliko zadnjih dana prije prasenja krmaci se smanjuje obrok hrane. te ona dobiva samo poloviim redovite dnevne koliCine. , . Prvilli 8-10 sati nakon prasenja krmaca se ne hrani, vee joj se daje samo voda za pice, da ugasi zed. Prvi obrok hrane za krmacu je rjjetki napoj od posija ili k'ukuruznog brasna. Drugi dan nitkon prasen:ia krmaca dobiva vise tog napoja, a tokom daljnjih dana se obrok napoja sve vise povecava, i sam napoj se pripravlja sve gusci, taka da za 8-10 dana krmaca dobiva hranu u obliku guste kase. Krmaci se hrana daje tri puta dnevno, ali se preporuca, da se u prv<l vrijeme nakon prasenja krmaca hrani u cetiri obro-. ka. U hrani dojne krmace mora biti dovo!jno jakih krmiva, 213 �ug\avnom prekrupe zitarica, a korisno je U obroku davati i .Ob' rano mlijel<o u kolicini od 5-10 litara dnevno. · .. . Vec'·od 3-5 dana nakon prasenja, ako je vrijeme povo!Jllo, krmaca se pusta na 8etnju, u pocetku ·na I<:atko - po 2~-'-:30 :mimtta, a zatim na sve dulje vrijeme .. U l]e~n_o doba. moz.e se krmaeu nakon 14~20 dana po prasenJU pusbh na pasu UJutro i pred veeer, svaki put po jedan sat. ' Dr. G. K. lshrana i n1ega prasadi Kada se krmaca oprasi, a predjel gdje se ana na1azi uredi, pusta se k njoj prasad da si8e. . . . Kod toga se slabija prasad smjeSta na prednJe dopte, Jer su u prednjem dijelu vimena jace razvijene mlijecne zl!Jezde, pa se izlucuje vise mlijeka. . .. . . Prasad sisancad. ima cetiri para zub!, kaJ!ma pi'lhvaca dajku. . · . ·1 Cesto se dogada, da jedan ili dva ad ovih zub1 :;eprav1 no izrastu, pa su ostri i smetaju krma.Ci · kad. pras'.'-d.s~se. Tahe zube treba aprezno skratiti j)OSebmm mahm klJ]eSbrna, .a nl· posto ih se ne smije lorniti ili vaditi. • . .. Za krmacu s· odoj'Cirna je vazno da svinjac, u koJem se drz1, bude dovoljno topao, a. temperatura zraka avdJe mora b!tl 12 do 15° C, jer sou odojci jako osjetljivi na ~tuden.. . . Prva i najvaznija hra.1.a p':asad1 kao 1 dru_g~ &lsavaca: Je majcino mlijeko, paje stoga vazno, d": ga krmaca 1rn,:t dovolJno. Da krmaca ima dosta mlijeka, poznaJe se. ~o tome sto. ]lrasad, koja sise redovito svaki sat, nakon sisanja sp~va, a v1di se t.o i po razvoju prasadi,. koja pod dobrom krmacom podvo~~rucl teZinu za ~7 dana. Kod krmace, koja ~ema dovalJno.mliJeka, prasad je nemirna, stalno se gur"; na s1su, t~. z~ostaJe u raz· · voju. Treba pokusati takvim krmacama_robol]sati hra~u ,da. s~ time poveca njihova mlijecnost, a odoJcad treba ram]e pocetl priucavati na drugu hranu i prihranjivati je. Buduci da prasad brzo raste to vee i kod normalnog legla nakon 8-10 dan~ prasadi ne'dostaje mlijeko krmace, pa joj treba poceti davah drugu hranu. Hrana za prasad sisansad daje · s.e u P?~e~nom pregradenom predjelu, kama ona moze po volJI .dolaz~t'. 1 pn· mati hranu. Prihranjivanje prasad1 moze se. proyest1 1 ta~o, · da joj se hrana daje u vrijeme dok se krmaca Pl!sta na pas.u. za ·hranjenje prasadi-sisancadi sluze posebne phtke kopanJe, 214 a'hra.na im se daje 1>-6 puta dnevno u·rrianjim obtocima, svaki put samo toliko, koliko_, pojedu za pola sata. Nakon toga Se p6suda s hranom ukJanja, te se pere i priprema za slijedecl · obrok. Dobra i izdasna ishrana prasadi je temeljni uslov za njen napreda.k. Odoj.cima, narocito kulturnih pasmina, korisno je, gdje je to moguce, aavatl za prihranjivanje vee od osmog do dtisetog dana starosti cijelo kravlje miijeko, koje sadrzi mnogo hranjivih tvari. Mlijeko mora biti od zdravih krava, ili se ono pa· sterizira. U pocetku se daje neznatna koUcina. od 30--;50 grama dnevno, 31 kasnije se obrok mlijeka · postepeno povecava na 0,50-1 l dnevno. Posude, u kojima se daje mlijeko, moraju , biti uvijek. ciste, jer se u protivnom mlijeko kvari i skodi pra" sadi. Prasadi staroj 30---40 dana umjesto ciBelog mlij<:ka daje se obrano, koje se takoder ·moze ukiseliti. Ishrana mlijekom je korisna za svu prasad, a: osoDito je potrebna prasadi onih krmaca, koje nemaju dovoljno mlijeka, i prasadi krmaca s mnogobro jnim leglom. Za prasad u dobi od 30---40 dana uputno je pripravljati kase od prekrupe jecma ili kukuruza na vodi ili obranom mli· jeku, te to davati u tri jednaka obroka. Obroci za prihranjivanje prasadi sastavljaju se prema raspolozivoj hrani i drugim okolnostima, ali je vazno da hrana bude uvijek svjeza i zdrava, te dai sadrzi sve potrebne hranjive tvari. U naprednim svinjogojstvima· Sovjetskog Savere uvedeni su slijedeci obroci za prasad od 10 do 70 dana starosti: 10-20 Vrst hrane Jaka krmiva a) u sulwm stanju 20 b) u obliku kase Krumpir Bra8no od djeteline blrkva, repa il4 silaZ 15 Starost pra.sadi u danima 20-30 30-40 40-50 50-60 KoliCina hrane u gramima 90 50 200 100 50 250 150 200 50 50 300 200 300 100 100 60~70 . wo 250 500 100 100 Sa ·7.-10 nedjelja · starosti prasad. se obicno odbija oq krmace. Prasad se odbija Jako, bez narocitih poteskoca, jer je . prije odbijanja naucena na redovitu hmnu, . te ne osjeca veee potrebe za sisanjem. Prije odbijanja se kastrira sva muska 215 �p~asad, koja se ne ceostaviti za rasplod, ow jer :o~eraciil! prasad na sisi lakse prebolL . . · • . Odbijanje prasadi se. provodi tako, da .se krmacu ostavl?a. dulje na pasi, a rjede se pusta prasadi za sisanJe. ~ko k!'Tilaca ne iz!azi na pasu; on a se odvaja od ~rasadi !e se .yusta prVI dl:Ln pet puta, drugi .eetiri, treci pet, a cetvrb 1 peb dan sa.?'a Jj· damput na dan da je prasad ~ise. N akon toga .se krmaca VI~e ne pusta prasadi, dok prasad 1 dalJe kroz nekohko dana ostaJe . u istoj pregradi; gdje je bila s krmacom. Odbijenoj prasadi se daje u prvo vrijemt; ista hrana, koju je ana dobiva1a dok je bila s krmacom, a zatl.ffi se prasad :razvrsta po velicini i razvoju u grupe od 10-12 grla u svakoJ, te se drzi u posebniill zajednickim predjelima i hrani se u prostoru za hranjenje tri 'i'uta na dan. • . Prasad se nakon odbijanja pusta y grupama na. set.nJu, da sto vise ojaca i otvrdne, a ljeti se pusta na dobru pasu. Kada se na taj naCin, uz dobru njegu i pravilnu ishranu, prasad uzgoji do starosti od 5-6 mjeseci, .ana )e. vee sposobna za daljnje iskoriscavanje, pa se u toj dob: vrs1 1zbor rasplodnih zivotinja za daljnji uzgoj, i razvrstanJe ostale prasad1 za tov i:Ii prodaju. · Dr. G. K. Nasadivanje i valenje Kod ptica u prirodi pomladak se proizvodi .tako,. da z~nka snese odredeni bro.i jaja, nakon cega na njih ,;;Jeda 1 toplmom svog tijela vali mJade. Kod domace per'!-di ,a u P.rvon: r~u ko~ kokosi nosivost se razvila u jacoj mjeri, te kokos ;nos; vec1 broJ jaja. To svojstvo je covjek proizveo sistemats~Im IZh?rDI_U I uzgojem. Medutim, i.kod .domace perad1 zadrza.o se ':'stmk: sjedenja, Sto se iskori;;.tava u peradarstv~ ~a prmzvo.dnJU ~od mJatka na prirodni nacm, kod cega se na J•aJ,a nasaduJe. kvock~. No u savremenom peradarstvu veceg opsega, za prmzvodnJ~ podmJatka sluzi posebni stroj, t. zv. ink u b at Danas vee . ima raznih sistema savrseilih inkubatora, U kOJl.ffia se nasa· duje nekoliko hiljada jaja i proimo~i ve~i. broj podmlatka· U inkubatorU se maze podmladak prOIZVOdltl U srvako doba ne· ovisno od kvocke, te se na taj nacin postilOe yelika: prednost umjetnog naCina proizvodnje, podmlatka peradi. o.:· . I):,od uzgoja peradi u manjem opsegu zadrzalo se prirodno hasadivanje, kod kojeg se perad nasaduje redovito. u proljece, kad se kod nje ispoljuje prirodni instinkt za sjedenje na jajiU)a. Za prirodno nasadivanje peradi prave se posebna gnijezda, iii se ova· ureduju jednostavno pregradivanjem odredenog prostora daskama iii opekom. N a dna gnijezda polaze se okrenuti . lil!s s ledine, na njega se stavlj,a sijeno iii shtma. Pod kvocku se zatim polaze odredeni broj jaja, tako da ih ona dohro pokrije svojim tijelom. Pod srednje veliku kokos moze' se metnuti 15 komada )<okosnjih j,aja. Kokos-kvocka cesto se nasaduje na jaj,a druge peradi, a narocito na pacja jaja, jer patke ohicno slabije sjede. Is.to taka se mogu pod kokos nasaditi i jaja guske, a i pure·. Pod kvoi\ku se maze staviti 8~10 pacjih, 8-9 purinih it: 4-6 guscjih jaja. Osim kokosi, za nasadivanje se cesto iskoristava pura, koja je dobra kv.ocka, te rado sjedi na gnij,ezdu, ._ maze se prisiliti ua sj,edenje kada je to potrebno. Pod puru se nasaduje 20-30 kokosjih, 15.-18 pacjih, 16-18 purinih iii 10-,-12 g-uscjih jaja. Gnijezda za nasadivanje postavljaju se u pnlumracnoj mirnoj, prostoriji ..Kad se nasadena kvocka primiri na gnijezdu i mirno sjedi, treba paziti da ana redovito silazi s gnijezda da se nahrani. Aka to kvocka ne cini sama, treba je svaki dan skinuti i pustiti da se najede, a jaja u gnijezdu se kroz to vrijeme prozrace, sto je potrebno za normalni razvoj zametkac Kvocka na jajima hrani se suhom hranom, u prvom redu zrnom, pa joj l:reba osigurati cistu vodu za pice . Dok kvocka sjedi na jajjma treba je cesce pregledati, pa aka se opazi da ima parazita (tekuta) treba je zaprasivati sredstvom protiv nametnika. Za vrijeme dok se kvocka pusta s gnijezda na h1;anu, mora se izvrsiti pregLed jaja, sto se provodi dva puta za ··vrijeme nasada. a Vrst jaja Drugi put se jaja se vrSi Koko8j.a PaCja Purina Gu8Cja Prvi pregled jaja pregledavaju 6--7 dand po nasadu 8 .dana- po nasadu 8 dana po nasadu 9 dana po nasadu 14 dana po nasadu 18 dana po nasadu 18 dana po nasadu 18 dana po nasad~~ , Kod 'prvog se pregleda ods.tranjuju sva neoplodena jaja, koja se poznaju po tome, sto su potpuno svijetla i cista. Ova se jaja mogu iskoristiti za kuhinju i za ishranu pilica. Kod drugog pregleda izlucuju se sva jaja, u kojima je uginuo zametak, jer su ana neuporabiva, pa ih treba baciti. 217 216 �Kad se podmladak proizvodi pomocu inkubatora, isto m•n ' 8e vrlli' pregled )aja, a s jajiin:a u str_9iu postupa !~ prema upu. tama koje sluze za rukovanJe stro)em. NaJVaZmJe kod _toga je odrzavanje · propisane topline i potrebne v1age u stroJu, te regularno zracenje jaja. • . . . . . . . . . ... Valenje"zavrsava razlicno kod po]edmlh vrsh peradt. ~ilt_<:t iz kokosjih jaja pocinjU' se valiti 20-21 dan po na~adu .. PI!ic~, koji se izvale znatno prije i1i poslije tog roka, redoVIto su slabt, i od njih nema veee koristi. Valenje purica pocinje 28. do 31. dan po nasadu. Guske se vale 21. do 31. dan, a pa1ke od 26 do 29 dana po nasadu. Dr. G. K. Pcelarenje · i proizvodnja meda N asim sirim narodnim slojevima slabo je poznata izvanredno hranljiva vrijednost meda. Ova nije nista n~obicno, jer je to otkriveno naucnim ispitivanjima tek pred ko]i desetak godina. Zbog toga je i koiH\ina njegove godisnje potrosnje po osobi kod nas maJena. Dok je prije rata na primjer u Engleskoj godisnja potro8nja po osobi iznosila oko 40 dkg, kod nas je iznosila tek 314 kg. STO JE U STVARI MED? Kao Zivezna namirnica on je produkat ·biljne proizvodnje, sakupljen i prireden djelovanjem 'pcela, te prema tome stoji na granici biljne i zivotinjske produkci.ie· U medu se nalazi oko 750/o invertnog secera. Dok se kod uzivanja obicnog bijelog secera. (saharoza) moraju probavni organi opteretiti procesom invertiranja, dctle u medu imamo po pCelama veC svrSe;nu invertaciju secera, zbe>g cega ga nas organizam maze direktno iskorisi.iti. U njemu se nalaze male kolicine bjelancevina, razne neorganske soli, organske i neorganske kiseline, etericka ulja i t. d. Od narocite su vrijednosti mravlja kiselina, hormoni, te taka zvani encemi (sastojci sto pomazu varenju), za.tim kalcij, fosfor, bakar, zeljezo j mangan, koji se nalaze, u malim, ali idealnim razmjerima za potrebe naseg organizma. Konacno prema nekojim istrazivanjima pojedini medovi su i radioaktivni. Sve ovo ·zajedno ne nalazimo niti kod jedne druge Zivefue naroirnice. _ 218 Zbog navedenih svojih sastojina, za bo1esnike,. rekonvalesi djecu, te starije osobe sa osjetljivom probavom, med je . , ,,O\'i<m>t hrana. · . Kod zaostale i slabunjave djece hranjene medom ustanovJjeno je povecanje hemoglobina (crvenih krvnih tjele6aca) ·do 250/o, porast teZine, t. j. djeca postaju jedra i rU'ffiena. Za vrijeme rata u Crvenoj armiji peelinji med je u sirem · opsegu uspjesno primjenjivan kod bolesnih i ranjenih. Rane su znatuo brze zacjeljivale, dok su razna zelucana oboljenja brzo popustala. I u nasoj narodnoj medicini med se upotrebJjava kod raznih oboljenja, opeklina, rana i t. d. Ukratko, postoji cijeli niz dokaza o hraruljivoj, dijeticnoj i antisepticnoj vrijednosti meda. Medutim, sve ovo odnosi se samo na CisH peelinji med, koji ' se nalazi poklopljen u mladom sacu, i na tekuci med koji je dobiven vrcanjem. Med koji se uZiva u starom crnom sacu, u kojem su se peele legle i u cijim stanicama vokraj meda imade i cvjetuog praska, daleko zaostaje u kva1iteti, jer je neukusan za uzitak. U prodaji kod nas cesto dolazi tekucb med dobiven bilo putem gnjecenja mednih ·satina rukama, bilo putem presanja., koji medovi takoder po svojoj kvaliteti i vrijednosti zaostaju od medova dobivenih vrcanjem. N adaJje u proda.ii se vidaju. nezreli medovi koji se poe znaju po tome sto su suvise rije<ti t. j. vodenasti, jer u sebi sadrze preveliki postotak vade. Ovakav nezreli med prerano je izvaden iz kosnice, t. j. prije nego sto su pce1e sabrani nektar preradile u med. Ako se uziva ovakav pezreli med, nastaju iz. vjesna crijevna oboljenja s wvracanjem, nakon ooga se ta,kvoj osobi obicno gadi i pravi med. , Specificna teZina pravoga meda iznosi 1.45, t. j. jedna litra meda treba da teZi 1.450 grama. 1 Po samoj kvaliteti ·medova dobivenih vrcanjem postoje stanovite razlike. Na primjer, oslm meda koji police iz cvjetova imade raznog meda t. zv. medlikO'Vca, kojega pcele, salmpljaju . po raznom drvecu i koji znatno zaostaje iza cvjetnog meda. No i najho1ji med J!IO·Ze postati stetan po ljudsko zdravlje ako se drZi u nezdravom sudu kao Sto su kante od cina iii prec svucenog lima. U takvom sudu stvaraju se razni otro~ kemijski spo:Jevi. Sye avo o medu treba da dobra znadu nase kuca~ nice, jer o njima b.a8 ov:isi opskrba obitelji s pravim peelinjian medom. Cisti pcelinji med moze se namjesto secera trolliti u kucanstvu u svim potrebama. kao u pecivu, u zasladivanju mli- �j€k~,kave,-·ca:)a, u prireJbi sp~cija1l1ih. mednih na.p11:all:a,· t~:·n:•)";• zad kod ukuhavanja voca. . Sama p~odukcija meda vrlo je zanimljiva; Nem~a~-~~:~;~~primjera da je co\'jek uspio iskorisUti ma kakve zivotin,_j,s.kog carstva · da mu sakuplj·aju i sarru:i&t:alnlO najbolju ljudsku hranu .kao sto je to slucaj s ~:":~''!';~,~f\~,;;,; demo med mi i ne po!l]isljamo na to da su pcele u jednog kilograma slatke materije izvrsile putovanja u . .koja bi ukupno uzev premasila dva putovanja aka ekvatora, ili na pr. da hiljadu pcela o·bleti za jedan dan 2,000.000 cvjetova. A1i osim ovog cisto produ.ktivnog rada, pcele vr8e jos jednu vrlo vaznu fun.kciju, koja je malo poznata. One oploduju voce i razno kulturno bilje. 77'/o oplodnje voila izvr8e pcele. Korist ad pcela u ovom obliku za narodnu privredu nekoliko puta nadmasuje korist od vrijednosti pcelinjih produkata. Ukratko, . vidimo da je zivot covjeka usko vezan sa zivotom ovih insekata. · · Po mo.gucndsti proizvodnje · meda stojimo · medu prvim drzavama, pa ce se njegova proizvodnja u buducnosti kod nas stalno povecavati.. Sadanja nasa proizvodnja iznosi · godisnje cca 10.000 q, dok bi sa 500.55~ pcelaca mogli samo u nasim t. zv. »pasivnim« krajevima proizvesti preko 100.000 q. U okviru stocarstva ne postoji ni jedna grana koja bi se po svojim minimalnim rezijekim troskovima mogla mjeriti sa pcelarstv·om. Kod sva.ke druge stocars.ke grane zahtijeva se doovno hranjenje i ciscenje sto kod pcelarstva skoro sasvim otpada, jer se pcele za< svoju hranu i ciscenje same brinu. U pcelarstvo ulozen novae, uz potrebno znanje i pravi1ni postupak . s pcelama, obicno se vecim dijelom vraca vee u narednoj godini. Vee danas mnoge se zene u selu bave pcelarstvom, a u buducnosti mnoga ce danasnja zena postati rnkovodilac pcelinjaka kod se.ljackih radnih zadruga. Za ova lagano, .zanimljivo i korisno zanimanje svaka zena ,maze da pronade dovoljno potrebnog vremena. Za uspjesno pcelarenje potrebno je prije svega s.tanovito znanje. Mora se dobra poznavati zivot pcela. Treba prouCiti dobrn pcelars,ku knjigu i pratiti pcelarske listove, pa ni uspjeh ne Ce izostati. ' Vidi Bliznjuk j Scerbin: »Pcelarstvo«, cirilicom, izdanje 1947. god.; mjesecnik >>Pcelarstvo« izdaje latinicom Po·ljoprivredna naklada, ·zagreb,Tomislavov trg 21. Godisnja pretplata Din 80.-. s. Peradin 220 Zene Hrvatske predstavljaJ:u veliku snagu za izvrSenje Petogoili§njeg plana Organizacija AFZ-a treba da bude cvrst oslonac Narodnog fronta UcESTVUJUcl U ISPUNJENJU JEDNOGODisNJEG PLANA, ~ENE ZAGREBA SU OPRAVDALE POVJERENJE NARODNOG FRONTA Prosle godin~ na III. konferenciji Narodnog fronta za grad Zagreb usvoJen Je ~edn~godiSnji plan, koji je bio predlozen na temelJU -obaveza poJedm!h ulicnih tajnistva i rajonskih odbora Narodt;og ~ronta. U ?kviru ovog plana, kao najveca radna obaveza _b,~a 1e !Zgradn.]a zagrebacke dionice autostrade >>Bratstva. ~ _Jed~n~!Va«. Za izvr8enje ave obaveze bilo je potrebno m~b.ihz!ratJ. ~1roke m_ase. g~adana i gradanki, jer je 0 tome i OV!silo usl?~esno IZVr&enJe Jednog ovako zamasnog zadatka. ~a ':TIJeme nep~~re~nih P_riprema za rad bilo je kod p6jedina<;a ';':VJesno sumnJ!CenJe obz1rom na objektivne potesko6e. :Kao naJvec, problem koji se postavio pred organizaciju Narodnog 221 �fronta bilo je pomanjckanje najhuZnijeg alata, a da i ne goyo,. ·. rima o ostalim tehnicldm. sredsvima ckoja su bila nuzno po-. trebna za gradnju jedne savremene autostrade. Medutim, 'rllckovodstvo Narodnog fronta imalo je ogromni uspjeh. . . Kad .su prve lopate i ckrampovi udarili u. 'tvrdu ledinu, kad ,su se pocele zatrpavati ogromne barustine i rusiti razni objekti, ckoji su se isprijecili uzduz autostrade, graditelji su pokazali upornu yolju da autostradu grade i izgrade, da ispune obavezu ckoj\1 su dali mar8alu Titu. Zdravo, socijalistiCko takmicenje obuhvatilo je sirocke mase. Tackmicio se ne samo rajon sa rajonom, ulica sa tilicom, brigada sa brigadom, vee i pojedinac sa pojedincem. Udovica Manu! a Danica tackmicila .se sa svojom djecom. Prebrodile su se ogromne poteskoce, a elan i inicijativa masa · s dana u dan je rasla tacko, da su l!>emljani radovi hili zavrseni i prije roka. pon\)S. Zagreba. Nju su pioniri · . .. . . · · rasla, rasla · · ' • · 1! PJ€Sffi1 OPJeVali, kako je ona rada i vesed: ~~J::Jen~~~~~t~au;oamra uR >>Perufn.11k'cil<< . Zivot pun.·.. lazb h .k . • · azne o · orne grupe ~odu ~ra~ft~\j:,a~' J~~:~~~ zb~:ovi, poslije rada pru~al_i ~u razO: sali rezultate takmicenja Lju~J:'~ samtog,tradd11; zvucruc1 prenagodisnji ,odmor. · a au os ra 1 provadali svoj INICIJATIVA ~IROKlH RADNIH MASA RIJEsiLA JE I ONO STO JE IZGLEDAW NEMOGUCE Naila obaveza data marsalu T't bil · 1 voza 1947. godine izvrse svi ze 1 . ':" a J~ da se od 31. koloba.lo prebaciti 110.000 m' zemlJ:. J~~~~~:v1 , za koji·rad je _trem]eseca prebaceno je 131.946 m' zeml'e • ~- p~a ?va 1 ~ ·nama SU jasno pokazaJi da U s' k. J ' , VI IZvrsem radOV1 Ol?9~na st~aralacka snaga, d;r~~~a~~~o:r~'f:i::an:a P<;stoji f!J8S1 1 ~no sto izgleda nemoguce. 6 do 7 000 gr dit tsad moze _da JC dolaz1lo na autostradu &vi su on· . . li .:'- e Ja anomiCe. '6 AiJ'l'osTRADA JE UcVRSCAVALA I OMASOVLJAVALA NASU ORGANIZACIJU, UciNILA OD NJE cVRST I JAI{ OSWNAC NARODNOG FRONTA Neposredno poslije gradske ·konferencije Narodnog fronta · •azvana je gradska konferencija AFZ-.a koja je, podvukavsi uspjehe i iskustva rada organizaci,je, od prosle godine, postavila kao glavni zadatak mobilizirati sirOke mase rena na izvrsen.iu Jednogodisnjeg plana Na.rodnog fronta. Rajonski odbori AFz-a uzeli su ob.avere po svim tockama Jednogodiilnjeg plana, sazvali masovne konferencije zena po ulicama i poduzecima, razradili oba veze, siroko razvili takmicenje i pravilnim svakodnevnim objasnjavanjem uspjeli da mobiliziraju na rad i one zene koje niBu bile obuhvacene u nasoj organizaciji. Autostrada, kao najveci.i. najmasovniji radni objekt, privukla je i one zene koje mi nickada prije nismo vidjeli na nasim masovnim sastancima bilo to AFZ-a ili N arodnog fronta. BAD JE POSTAO STVAR cASTI SVAKOG GRADANINA I GRADANKE NASEG GRADA Autostrada je preodgajala novog covjeka, covjeka danas·. njice. Na njoj se radao novi zivDt. Tu se zapravo preporadao novi Zagreb. Ni1;lm nikome nije bio nepoznat. Covjek se cijenio po tome koliko je dao na njenoj izgradnji. Rad je postao stvar casti svakog gradanina i gradanke naseg grada. Autostrada je postala 222 ~~:~~fas:k~!~r~~~~irii ~~~~rlr~m~~ ~;~~i~{~~iv~J~~ radni kolektivi dobrovoljno dijelo,;np1ops ~-!eva, kloJe su razn~ . konstruirali. U z drvene tacke k . · ra • '• a ug aynom samr je zeljezniclta prug.a. normalnogoJ; slu J?ekrevazale ze~lju, prol~ila rel' · ·· O dit a, Jezm' val'ak Je nab!]ao zemiJ'u G OSJ 1" uz ana] drveni ma)J' • J · .. . >tehnikom«. · ra e J1 su se ponos1h svoJom FORMIRAJUCI RADNE BRIGADE NASA ORGANIZACIJA BORILA SE ZA SVAKU ZENU I OJAiiALA SVOJU ORGANIZACIJU SA NIZ NOVIH CLANOVA Dva i po mjese?a rada Pokazali su da je N arO<lni f t soban ne samo da 1Zvrsi obavezu . '· . . ron. spozato je 110 000 3 1~ge, bJ!a Je povisena ·obaveza mar8a!u Titu od · m zem Je na 195.000, nadalje Nar d . f da ce osim zemijanih radova izv.rsit' . to _m ront se obavezao kolnika i jos je nadopunio svoju ~~,:V;~~ned ra~ove do ispod vodstvom strucnjaka izve"ti i bet . · . • a ce pod rukoproslave 30-godisnjice velikog Ok~~~anJe ceste. Rok je bio dan Da bi se ova obaveza casno n r~.. · · org.anizirati jutarnje radove jer SPadvrta1Jedme 1S!Punlla, trebalo je . . ' . . o a ug avnom radilo ·Po- ~iJ~~i~~~~~~u~~as s~o N,:a~o~:;U:,~~~fe~~~~od~aPJ:~:~ 223 �slije podne. Za izvrsenje tog zadati<a N arodni front ract)nao je uglavnom na organizaciju ze.na. Antifasistkinje IV: r~.)O?a for. mirale su zenske radne brigade, za njima su sh]ed1h 1 ostali rajoni. Ukrcavanje sljunka _na Savi bilo .i~ osigur~o i n:e samo to, veC i _njegovo iskrcavanJe 1 u~avn.~va. .nJe. Radov1 se -~l.su p~e· kidali tokorr\ cijelog dana. Orgamzac1J": ze:u~opravdala Je .P.OVJerenje N arodnog fronta. U .i<:dno,. fo_rt~nraJUC1 ave radne b~;ga~e AF!i:-a se bor:Ja za svaku zenu, OJacala svo]u orgamzac1JU •a 1 nizom novih Clan ova. " . · ,. • Jedini problem u jutarnjim radovima hila su nej":ka djeca. .I to je nasa organizacija rijesila. One d~ugarw~ ko~~ msu mo!fle da rade preuzele su brigu nad dJecom 1 n_a ta1 na<:_m. os~9bod1le veliki dio zena. Ova inicijatiya nase orgamzaC1Je ]OS Je v_1se ~bh­ Zila rene, povezala ih U radu sto je imalo ogroman Ut]e~a.] na mase zena. zenske brigade r.iSu se odvaJ_ale rada os~ah~ _br1gada .naprotiv, Narodni front pomogao Je naso] orgamzac1.11 da se na8 r\ld izdigne i ojaca. . .. . . Autostrada je privukla stflro 1 mlado. N1.1e b1~ mkak~v slucaj vidjeti baku i unuka kako rade. N a autostr~d~ .1e ?ol~z1!~ . mnogo djece, pa se pokazala potreba da se form1ra1.u P_10n_1rsk; odredi. Ovi pionirski odredi, PD? rukov~dstv_o~ odgoJ;tel]a, :mall su svoju pionirsku dionic~, l?dJe su s·~ 1~r~h1 z~bavlJah, a cesto su davali i priredbe po diomcama poJedtmh ra]ona, · ·~adno isku;tvo. Ol)i sujzvrsili i dio onih radova za koje sti. ni.rZno trebali strucnjaci. Taracarske brigade, u kojima su masovno ucestvovale.zene,. c"sno su izvrsile svoj zadatak. Nasa obaveza hila ' je ~sena 10 dana prije roka. Na izgradnji autostrade ueestVo"· valo je 404.227 zena koje su dale 1,261.000 dobrovoljnih I'adnih sati, dok je 416.151 muskarac dao 1,193. 7~3 dobrovoljnili radnih sati. ·· · · . Kad su na dan 30-godii§njice Velikog oktobra, povodom puSt:anja u promet zagrebacke dionice autostrade, prodefilirale ·brigade graditelja pred .svecanom tribinom, onda je Zagreb pokazao svoju spremnostda pod rukovodstvom Narodnog fronta· .prede u nove pobjede, u nove ·bitke za ostvarenje Petogodisnjeg ,plana. "-? ZLATNOM ZNAcKOM.KITII,E SU SE ZENE.KAO SA NAJDRAGOCJENIJIM NAKITOM Narodni front podjeljivao je znacke gradi,teljima .. k_ao. pri· znanje za 'njihov rad. Zlatnu znacku. dobio je. on":J• _ko]~ JC :mao 200 radnih sati. S njom se. ponosio svaki br1!fad1r 1 bnl?~d1rka. Zlatnom znackom zene su se kitile, kao sa naJc!ragoCJC;:'l]lm na· kitom. Nastalo je .Zivo taknticenje tko ce J~. pn]e Z"S~UZ!tl. Isp~· cetka, pojedine zene nocu su djecu ostavl]ale 1 .d?laz!le na rad1: liste da bi je sto prije zasluzile, dok se posl_;Je preslo na J?asovm nocni rad. Nekoliko mjeseci skoro do svrsetk_a JzgradnJe .~uto· strade radovi nisu prestali nocu. Smjena je sm]enu zamjenJ1Vala. ZASLUGOM ZENA NA LJETNJl ODMOR POSLANO JE · 7.200 PIONIRA Kap. na.izgradnji autostrade,)ako ina ostalim . ob'avezall1a . Jednogodisnjegplana, Narodnifront je imao punu pomoc i podrsku AFz-a: Jedna od. tih obaveza hila :ie da se na ljetni odmor posalje 4.000 pionira. Na tom veoma vafuom .zadatku Gradski odbor AFZ-a preko rajonskih odbora aktivfuirao je zene i bas njiliovom zaslugom na ljetl)i odmor je poslano 7.200 ·pionira. Sa syakom grupom pionira. odlazile su zene · bilo ka:o odgojiteljice i . uciteljice iii kao domacice, koje su kuhale i prale, Prema tome, obaveza koju je Narodni front preuzeo ne samo da je ispunjena vee .lEi i premasena. .. . KAK.VE JE ORGANIZACIONE FORME PRONAsLA NAsA · ORGANIZACIJA DA BI SE I DALJE UcVRsciVALA PLANSIH RAZVIJALA Radeci sedam mjeseci na autostradi, ~dje mas':'v':,ost od prvog do zadnjeg dana nije opadala, gradJtelJ! su-stekh o.,romno Poslije :~;avrsetka javnih radova organizacija AFZ nasla se pred problemom kako zaddati elan i zivost nase organ'zacije, kakvi sadrmj rada joj dati, sto joj pru.Ziti za daljnje ucvrscivanje medusobnog zbliZe.nja, kako odrzati ~u snagu da hi ju planski i dalje razvijali. Trebalo je civu probudenu politicku svijest uzgajati i dalje razvijati da bi ona zaista postala snaga, koja mijenja !jude, odnos medu njima, pa i svijet. Radi toga priSlo se planskom kulturno-prosvjetnom i politickom radu. Formirana je 171 citalaCka grupa, koje imaju zadatak da si- 224 8. mart 15 NA IZGRADNJI AUTOSTRADE UcESTVOVAW JE 404.221 . zENA, KOJE SU DALE 1,261.000 DOBROVOLJNIH RADNffi SATI 225 �ro.ke slojeve :zena .pribliZe naprednoj Jitera,turi, da med~ zena. ma razviju Ijubav prema domovi?i, oslobodilaekoj b?rb1 na8jh naroda, socijalistickom. radu. Os1m toga do ~.000 zen:'- uklo· .pljeno je u politicke krui!ioke kojima ~ovodi N~r?dm front. Tu se i!iene upoznaju sa naprednom teorlJOID, od,gaJ.aJu se u no: vom drui!itvenom i napredn?m duhu. _Dob~ ?io zena poh_ad~ niZe r srednje obrazovne tecajeve, zatim tecaJeVe stramh Je~~· ka i ostale teeajeve koje organizira narodna vlast. Razne knJI· i!ievne i kulturne ve!'eri, masovni posjeti kinemato.grafi~ .i kulturninl ustanovama, razvijaju kod naslh z~na sm1sao. 1 IJU· bav za svim onim sto je lijepo i korisno. Osun toga Gradski odbor AFZ-a dao je inicijativu da se organizir~ju .razni s~rucni teeajevi. kao krojacki, kitnicarski, keramicki 1 mz drug1h, na kojima se daju kulturno-politiCki casovi. Ove razne ~orme rada omogucuju nasoj organizaciji svestran rad !JledU zenama. •IMAJUCI VELIIiO RADNO ISKUSTVO, PROSAVsl RADNU sKOLU NA IZGRADNJI AUTOSTRADE, Ml SMO SPREMNI DA POD RUKOVODSTVOM NARODN'* FRONTA ISPU· NIMO SVE OBAVEZE NASEG PLANA ZA 1948. GODINU . .· . · .. Dne 15. velja.Ce odrzala se IV. gradska konfere~cija Na: rcdnog fronta na kojojje prihvacen pl~_z~ 194~ .. ~odm_u. ~vaJ plan sastavljen je na temelju obaveza ulicmh t~JUL~tva 1 raJon· skih fronta. Imajuci veliko radno iskustvo, prosavs1 radnu sko· lu na izgradnji autostrade, mi Sll).O spremni da. pod rukovod· stvom Narodnogfronta isp11nimo sve o~ave~e nas.e!l' plana. Kao najveci radni objekat mi cemo ave ~o~n:' Izgra~JtJ _Moskovsku ulicu u duljini od 3.300 metara za ciJU tz¥a~JU. Je pot:ebno dati 1 686.867 radnih sati. Osim toga nas ceka 1 mz. druglh :a· dova, 'kao izgradnja djecjih ~~ f~skul~~rnih. p~rkova, stad!(}n Maksimir, pionirski grad, djecJa 1gralista, prorurska pruga, kao i niz ostalih lokalnih rado:•a. Na kulturno-prosvjetnom . polju, osim o~talih to~aka, u ·planu je predvideno da se u organizaciji AFZ-a form1ra 250 citalacklh grl!pa. Ove godine Narodni front obavezao se da ~e ;ra ljetnji od· mor poslati 8.000 pionira, a svaka grupa borav1t ce na odm~ru mjesec dana, dok je prosle godine odmor sv.a~:' ~upe ~raJao 14 dana. Gradski odbor Narodnog fronta daJUCI prtznanJe na· soj organizaciji povjerio nam je pot!)unu brigu za o:ganizira· nje ovog ljetovanja. N!).Si ispunjeni zadaci, na.S rad, cvr.sta su ';hirrulciia · N arodnom frontu da cemo mi tu obavezu c8.$Ilo ispu• Plan Narodnog fronta predvida da se preuzmu p1tronati cetiri djecja doma, na cetiri doma za srednjoskolsku djecu · · na 4 doma ucen!ka u privredi. Zaaatak ovlh patronata jest · se vodi briga o odgoju i kulturno-politickom izdizanju nasih ucenika i naucn!ka u privredl. Ujedno je u planu predvideno da se otvori jedno daCko obdaniste u kojem ce boraviti daci koji stanuju van Zagreba. Na taj nacin ~vim dacima ce se pruZiti, dok cekaju na vlak, topla hrana i ugodan odmor. Ove godine 1. ozujka zapocelo je takm!cenje glavnih gra" dova naslh narodnih republika. Takmicimo se: 1. U dobrovoljnom fizickom radu na ostvarenju plana iZgradnje i uredenja grada. · 2. U akciji na likvidiranju nepismenosti i. usavrsavanju kulturno-umjetnickih drustava. · 3. U razvijanju ekonomske i k;ulturne saradnje sa selom. 4. U razvijanju fiskulture - fizickog obrazovanja naroda. Ove cetiri tocke takmicenja sastavni su dio Jednogodisnjeg plana Narodnog fronta. . . I.majuci iza sebe ne samo veliko radno iskustvo; ·vee cvrsti .i jaki N;!!,rodni front, ciju polovinu clanova sacinjava nasa orga. mzacija; mi t\emo plan zajedno sa cijelim gradom ispuniti. a ujedno mi &emo ispuniti zadatke, koje je pred zene Jugosla· vije postavio II. Kongres AFz-a Jugoslavije. · Vjeka MaruSic. 227 �. IV. D I 0 ,, PRAVILNO ODGOJE NA DJECA SRETNA" BUDUCNOST NARODA �· Odgoj dicce ie prvi zadatak zena Odgoj nase djece u duhu nove Jugoslavije ! »Cuvati djecu i bditi nad njima, da bi 'zaista mogli postati dostojni gradani nove Jugoslavije, nove zemlje soci~alizma.« ' J os nisu prosle tri godine od potpunbg oslobodenja nase zemlje, a mi smo vee stupili u drugu godinu borbe za ostvarenje Petogorusnjeg plana, u drugu godinu radnih pobjeda na izgradnji socija!izma. Prva godina ujedinjenih napora nasih naroda, godina naseg prvog zajednickog organizovanog planskog rada, dala je vee velike rezultate .. Mi ih vidimo u n.ovim kucama, tvornicama, rud• nicijna, skolama, putevima i zeljeznickim prugama, traktorima i plugovima na nasim poljima. Mi ih vidimo u svom svakodnevnom Zivotu. Mi ih vidimo u broju teeajeva za nepismene, koji iz dana u dari rastu, iii brojnim strncnim tecajevima i Sko· lama, koje daju nasim ljudima znanje, da mogu raditi jos bolje. Pred nailim ocima iz dana u dan mijenja se lice na!ie zemlje. U poztrvovnom i styaralackom radu preobrailavaju trndbenici nasu privredno i kulturno zaostalu zemlju u l!:emlju napretka, kulture i sve veceg blagostanja. »To je moguce, rekao je drug Tito, jedino pod novim uslovima naileg unutrasnjeg razvitka ltako ekonomskog tako i po!itickog i kulturnog, to jes.~. !l novoj druStvenoj strnkturi nase zemlje. Samo zato sto su oslob 0dene eksploatatorskih okova, te stvaralaCke snage na:lih naroda mogle su dati u jednom tako kratkom periodu poslije rata u nalioj od okupatora razorenoj zemlji - ·dosad nevidene rezultate na izgradnji.« Radosnq je biti sndioriik velikog djela izgradnje socijalizma, izgradnje novoga drnStva u kojemu zauvijek prestaje izrablji· vanje covjeka po covjeku, u kojemu sva prirodna i stvorena dobra, sve ljepote pripadaju anima koji ih stvaraju, trndbeni· cima na!ie zemlje, a ne sacici kapitalistickih izrabljivaca. 231 �Radosno je Zivjeti u nal<ojzemlji u kojojje rad sviju 'trud. benika · usmjeren jednom cilju, . u kojoj s tobcrm rame uz r~e rade milijuni !judi samcr u jednom cilju, da nasa domovina bude moena i bogata, da svako od nas, i ti; i ja, zivimo bolje- u ze. mlji u kojoj rukovode najbolji i najodaniji !judi narodu, gdje. je vol:ia naroda i njezinih rukovodioca isto, gdje je narod idejnopolitiCki jedinstven, cvrsto organiziran u N aradnom frontu, kojemu na celu stoji Kcrmunisticka partija, rukovodilac i predvod· nih nasih naroda u borbi za sretniji i bolji Zivot, u zemlji u kojoj je voda i ucitelj naroda drug Tito. Nova Jugoslavija, nove crte karalrtera nasih !judi tekovina su herojske borbene proslosti i stv'U'alackog rada !judi nase Z8mlje na isgradnji. Nasa domovina svakim danom je jaca, svijest nasih !judi svakim danom viSa, jer svaki trudbenik · nase zemlje znade unaprijed zasto radL »Mi znamo sto ce nai3em narodu ,a to znaci i vama i meni, dati mo j i vai3 rad, rad milijuna !judi nai3e zemlje, koji su krenuli da izgrade i stvore bolji zivot. To nam znanje daje hai3 Petogodisnji plan. Zato Sd s ·nevidenim odui3evljenjein, socijalistickim odnosom. prema radu takmi~e trudbenici .nase zemlje u tvornicaina, na poljima, nauc· nim ustanovama, . uredima i Skolama za · ostvarenje PetogodisIijeg plana,· da nasa zemlja, kao sto je rekao drug Tito, postane napredna zemlja s visokom tehJiikom, sa socijalistickim urede· 'njem, koju nikakva sila ne inoze ra:zbiti'« Mijenjajuci lice na.Se zemlje mi mijenjaino i sebe. Ogromna vecina nasih trudbenika na temelju novih morainih shvacanja postaje. svijesni graditelj socijalizma. Ta shvacanja izrazavaju . Se u drugarskoj solidarnosti, svestranom uzajamnom pomaga· nju !judi oslobodenih bd svakog izrabljivanja, za koje je rad ponos, c~t i h!JrO~aJI1, koji znadu raditi i stvarati zajednicki, koji syoje interese nt! odvajaju od interesa ko!ektiva, koji se · . ne .b()je poteSkoca, negoih zajednicki svladavaju. Ta shvacanja izrazavaju se u te4ji nasih !judi za ucenjem, za savladavanjem pot,rebJ:rih znanja i umijeca, a u,cilju, da njihov rad bude bolji .i njihov doprinos ostvai-enju zajednickog cilja sto veci i koris· · niji. Odatle proistice radno odusevljenje nasih naroda, nove crte kara:ktera ljndi nove Jugoslavije, duboki istinski patrio· tizain, Razumljivo je, da u nasoj drustvenoj sredini, prozetoj vi· sokom politickom svijesti, gdje kreloaJlje naprijed sviju trudbe· nika ide. jasno postavljenom cilju ..,.... ostvarenju socijalizma mora biti osignran idejoo·lJ()litiCk:i odgoj mladih narastaja, od· goj u duhu nove Jngos:lavije. 232 · Na 'II. Kongresu zena Jugoslavije drug nto , je rekao: ': :•~v:"ti djecu_ i bditi nad rijima, da bi zaista mogli postati dO'o stOJitll gradan1 _nove .Jugoslavije, nove zemlje socijalizina, Nije dosta to, da dJeca hudu odjevena, nahranjena ... , "azno je .ia nas i to, da -djeca budu pravilno odgajana u duhu nove Jugoslavi]"e.« . . -. . Odgoj eovjeka dugotrajan je i slozen proces, koji · se ·sastojf od nekoliiko razdob!ja. Cil.i je odgoja jedinstven u svakom tom razdoblju, ali svako od njih ima P"sebne zadatke. Zakoni tjelesnog i dlli!evnog razvoja djeteta odreduju do kojeg ste~ ·" pen3:. se, n;t_?Ze .l?ostici. cilj odgoja, u kojem pravcu je va.Zno ra.ZVlJatl hcnosti U OV1m ill onim godinaliJ.a. Jedno Cemo razvi• jati kod trogodisnjeg djeteta, a drugo kod djeteta od desetili cetrn~est godina, ali u svakoj dobi rukovodimo se opcim ciljem ' od~oJa: d': od na.Se djece odgojimo svijesne i aktivne gradane nase zem.IJe· sves~rano razvijene, .obrazovane, odarie domovini, ~po.sobne za ':ad 1 ~branu svoje-.domovine, .zdrave, · istrajne. i · 1de]no uprav!Jene, vrsoko moraine !jude. . . . . Mi obicno mislimo, .da morali:w • politicki. odgoj djeteta Pol!~nJ~ tek kad _quo stup! u ~kolu! kad ima mogucnosti da postane pwmr. Medubm odgo_] nase d]ece u duhu nove Jugoslavije a to ~aci odgoj na. n<Jv nacin,. kako ga t,raZi nai§a , drustv~na stvarn.ost; nov nacjn zivota, rada. i shvacanja nasi]l!judi .treba da _!locne od dana rodenja djeteta. Ne radimo'lii samo fla. nov . namn,, mi, i ~vimo ~a nov .naCin,_ odn~si _medu f?._ania drugaCiji su nego ramJe, pa 1 odnos1 prema naso_j djeci treba da tome odgovar.?'ju. _Nas novi Zivot, kao .i. svi~et~e tr~d!ci,ie nase herojsk~. proslo~1 treb~ d~ se u pun?J mJen OSJeCaJu . na odgoju na~~ ~ladih. narastaJa, da se. om u tom odgajaju, da to novo ()SJBCaJu od casa kad su ·se rodi!i. ·· · Razumljivo je da novi duh, novi ;,_acin zi~ota nai3ih !iudi utJ_ece na djecu i_ be~ _naseg aktivnog sudjelovanja, ali stva~ je ba~ u tome da m1 SVI]esno, organizovano i sisteniatski uvodimo nasu djecu u te nove odnose u na.Sem drustvu d!!. ih cuvamo ~ branim? o~. utje~aja s~arih zaostalih shvacanj~ i odnosa, da 1h. ~a taJ nacm \'npra;:I.Jamo za novi zivot u na.Soj zemlji, da SV1]esno rtikovod1mo n]Jhovim odgojem.. . Sv~ko o? n~ gleda u.. syom djetetu dostojnu zamjenu sebi 1 na;;t':J' sy:o.1e <:J1Jete odgo.1:ti taka, da voli svoje rodite!je, svoju bracu 1 p~1Jatel~':· da bude sto pametnije i sposobnije za Zivotnu borbu; Ali. to ruJe dosta. Pored toga mi moramo nauciti ·gledati na nasu dJecu ne san;to k_~o na nesto svoje, na nesto sto: pripada s~o nama. Na SVOJe di]ete moramo gledati kao novoga gradaruna na.Se zem.lje, za cije zdravlje i odgoj mi odgovaramo 233 �ne samo pred svojom s,av.iesti, nego pred cijellm nasim llB.l"O" . dom, kojemu on pripada kao i nama; za Cije ce dobro on. ratllti i Zivjeti kad odraste. Bas mi majke u prvom redu smo pozvane, da taj put izgradnje naile djece u svijesne i aktlvne gradane nase domovine pripravljamo od prvog dana, kad su ugledall svijet. Mi to jos <lismo dosta svijesni, i mi jos premalo posve. cujemo paZnje izgradnji naile djece. . Nalle zene, nase majke, cinile su herojSka djela za vrljeme borbe. One su doprinijele najvece zrtve za srecu nasih naroda. Danas u danima obnove i izgradnje njih odllkuju crte karaktera naJboljlh trudbenika naile zemlje, one su aktlvni i svijesni borci na svlm podrucjima izgradnje novoga Zivota u nailoj zemlji. U tome ih rukovodi duboki patriotizam, a u prvom redu sreca njihove ·. djece koju za njih stvaraju izgradujuci novu Jugo. slaviju. · · . Dijete je ljudsko bice, ·drustveno bice i kao takvo se rada. Ono se jo!i sasvim ma!eno; dok jos ne zna ru govoriti, ukljucuje u Ijudsko drustvo. Guce · nam, trazi i raduje se kad se s njim razgovaramo, pjevamo mu, s njim se igramo. Njegove rucice, ~i, ci:ielo njegovo t ice traZi djelovanje. Otlo se prevr-1~. dize, igra se svojim n\]zicLma i rucic&.ma i tako razvija svoJe fmage· Svaki momenat u toj borbi b.'eba iskor!stiti, da odgojimo zd· ~-,o. ~ktivno, ~c':l_~;<tal.no i r&:dosno diiete. OmO",'Ucitl mu da J:ooravi sto vise na zraku i suncu, da bude otporno. cu. · vati ga Od lupe i vike, da mirno spava. Iiraniti ga ]io propisima ·i odrzavati tocan red u njegovom Zivotu potrebno je njegovim njeznim snagam <J., koje u to vrijeme naglo bujaju. . . · Povijati dojeilce po starom nacinu i sputavati UJegovu aktivnost, drnati ga u zatvorenim prostor!jama, mjesto na zraku i suhcu, vikati, svadati se kraj djeteta, pustitl ga bez ,igracaka, bez razgovora i potpune cistoce, znaci odgajati ga nepravilno. , Vee u prvoj godini, zahvaljujuci ,tome, razvija se u drust':ll ljudi i pod njihovim utjecajem i rukovodstvom, ono usva]a prve obllke saobracanja s ljudima, pocinje govoriti - spora. zumijevati se s ljudima. Privikava se potcinjavati volji i za. htjevima, koje pred njega postavlja iu odrasli. Poslusa sto mu se kaze, razumije pohvalu iii prijekor. U drugoj godini vee hoda, znade se sluzit! predmeti~a- k~j~ j~- upol!alalo, govarl i svijes·~o se .rukoyo~~ onim sto ?u~e 1_ vuli od odraolih opon'l~a ih. Vee u toJ dob1 d11ete pokazu]e lZVJesnu inicijativu i sa.IJ1ostalnost. Do trece godine nauci samostalno jesti, igrati se, samo se ·opredi~ljuje 11rema stvB.l"ima i zna sto hoce, a sto ne ee. Prema svojun mahm snagama ono vee nastoji da bude korisno, da se uklopi u rad odraslih ( donijeti ko- 234 ma.dic drveta, podignuti nesto, »pomooi« mami kad. mljesi kruh per: rublj~ i t. d.) i to s najvecim veseljem. IDto, vee ga tu treb~ navikavat1 na samcstalnost da se samo pere, oblaei cipele it. d., urednost, poslusnost na pravila zivota u zajednici. Davati mu igracke, citati male price i pjesmice, koje oplemenjuju njegova cuvstva, razgovarati s njim, pravilno ga upucivati u igre da se · razvijaju njegove umne i tjelesne sliage i da stice prva p~avilna shvacanja o odnosima u ljudskoj zajeduici. P!ailiti i tuci dijete, kao sto neki cine cak u toj dobi, stvarno je divljastvo ,jer osim ljubavi .za !jude i ljepote prirode, dijete hema ·niSta u svom srcu. Dijete se nicega ne boji i moze prema svojoj .snazi vee i u toj dobi mnogo nauciti, a. od nas ovisi kollko, sto i kako ce nauciti ..• Vee tu na prvim koracima !r~ba odg~.i. djeteta biti idejno . upravljen, pun idejnog sadr· ' zaJa. Paziti da se nailom krivnjom, nerazumnom ljubavi ne razvijaju u djetetu stetni moralni osjecaji kao na pr. sebicnost, tvrdoglavost, hirovitost, djeeja raspustenost uslijed koje dijete ( osobito ako je jedinac) postaje mali tiranin. Takvi. osjecaji .ako se u prlim pocecima ne suzbiju i ako se ne pomaze djetetu da ih savlada, ani u daljnjem\ razvoju ostaju, ucvrscuju se i p:eobrazavaju u negativne crte karaktera. Kasnije, skola, pici· mrska organizacija, pa i samo dijete mora ulagati rnnogo snage da to ispravi u svom karakteru. ' ~sto je taka stet~~· ako se "djetetu ne posvecuje dosta pa.ZnJe,. ako ga se p!as1,, pa se dijete boji !judi, ,stvari i raz)'lih prtrodllih pojava. To koci njegov razvoj i njegovu aktivnost JCT dijete postaje p!asljivo, povuceno, pa cak i s!a bib zivacS: nesamostalno, a kasnije nesamostalan, bezinicijativan covjek. I zato su potrebni veliki napori i samog djeteta i zajednice da to savlada. . . . . . Nauc~ti dijet~ go':oriti, upoznati ga s ·. predmetima ·iz najbllze ?ko~ne, na':Iknuti ~a. ~~ samo radi sto moze, ocuvati ga zdraVlm ~ otporrum, pumm z1votne radosti, zadatak je odgoja nase djece u toj dobi. l! pr~dskolskoi dobi dolazi do znacajnih promj(ma u tjeles- • nom t.•duseynom razvoju djeteta. Pocinje oblikovanje osnovnih crta bcnos~I, kar~ktera, .volje, b':?e se i razvijaju umne spo-sobnosti, l!'t~res1, polazu temel.Ji moralnog vladanja, odnosa prema okohm, negativna i pozitlvna cuvstva. Predskolsko doba . temelj j~ na kojem se ]iodiZe slozena zgrada licnosti covjeka. ~Zatsta, karakter buduceg covjeka najvise se oblikuje u prvim godi)'lama zivota. Ono sto se sabere u karakteru u. tim · Prvim gOdin~ma te~eljito je, i cini drugu narav covjeka ..• Sve sto OOVJek popr.una kasnije u mnogim slucajevima nema 235 �onti cvrstinu, koju ima oilo sto je prirn:lj~no u godinama dje• tinjstva,<< rekao je veliki ruski pedagog l.Jsinski. . · Svi mi .znamo iz · iskustva, da su nam u neizbrisivoj usJ?omeni ostali razni dozivljaji iz- ranog djetinjstva. Mi se sjecamo kako smo se igrajuci uz majku iii oca nauci!i raditi razne po; slave. Kako sma· naucili razumijevati njihov rad i rad ostalih odras!ih !judi. Sjecamo se kako bi se u ljetnim vecerima stisnuli uz stariju djecu iii odrasle i slusali price o ljepotama koje _su djeca dozivjela preko dana na poljima, sumama, vodi i livadama, iii sto su stariji u toku dana dozivjeli u svom radu. Sje· camo se prekrasnih jutara kad bi drhturili od jutarnje hladnoce i trckarali uz stariju bracu, a ani nam tumaci!i za.Sto je trava mokra, premda- nije bilo kise, za.St? se jutrom seva dize prva u visine, da ostale ptice i zivotinje jos spavaju, a mi bi sretni i si· gurni mislili kako -ih se ne · bojimo. Tko bi zaboravio zimske veceri kada su se pricale narodne price i pjesme i kako smo saosjecali. s junacima, volili prave;dne pobjednike i mrzili ugnjetavace puni osjecaj:;t, da cemo se i mi taka boriti kada _budemo veliki. Jos nam je- dan as zao-, kad se sjetimo kako nam Je netko od starije ·djece. nemilosrdi1o urtistio- nas mlin sto smo ga izgradili na potocicu iza kise, m unistio nasu gradevinu od blata ili pijeska. Isto. taka· nezaboravan nam je strah kojega su nam tjenili u ko-sti od strahota mraka, vila, vjestica i vragova. . Zar nasa ·djeca mogu·- ikada zaboravitl strahote koja su vidjela i dozivjela za vrijeme bnrbe, i zar iz njihovih srca maze ikada nestati llU'znja prema neprijateljima. nase domovine ?_ Zar u njlma ne ce do smrti zivjeti svijetla uspomena na borce 1 ~e­ i-oje, i zar u rijihovim ocima ne ce uvijek osta~i slika d~ga 'l)_ta povezana S OSjecajem najveceg ponosa i.~rec:?. U ?JITI_la Z~Vl duboka ljubav prema -domov1ni, prema nas1m !Judima 1 nj1hDVlffi hetoi,kim djelima. · · Ti utiscl iz djetinjstva, koji ootaju neizbrisivi za Citav zivot, vrinijer odraslib s kojima dijete dolazi u dodir, stecene navike i nazori steceni u 11.jetinjstvu, utjecu na razvoj covjeka. .. - - Sve to l'Okazuje kako je vazno u tim godinama rukovoditi odgojem na.Se djece i njihov zi':ot i~puniti_ bo!?atim __idejnim ~a­ drzajima kbji ce djelovati na n]ih 1 1zgradn:_at1 u n11ma osebme novlh !judi svijesnih i aktivnih gradana nase zern!Je. Nalla dru~tvena stvarnost, bogata izvanrednim primjerima herojskog i-ada na izgradnji, istinske ljubavi prema domovini, medusobne !jubavi nasih naroda, borbe nasih ljudi za napredak dubokog osjecaia odgovornosti i duznosti prema zajedniC· koj 'stvari, najplemenitijih osjecaja prema covjeku, najljudsk!ii~ odilosa. medu ljudima,- daje sve mogucnosti za upoznavanJe 1 236 p_qveziv~t;je • na.Se djece . s radom !judi, s na.Som drnStvenoll1 s~varnoscu. To t!'eba da Cini temelj odgoja i razvoja nase <lJece. .. . . · · ~o djeca u toj ~obi ne steknu kulturno-higljenske n~vike t~n;:I]e pcorala, ~o 1m se ne razvija misljenje, znatiZelja, n~ potwe nJihova aktivnost i nj~ovo_ styai-ala.Stvo, ako u toj dobi ne st~!rnu os~ovne radne naVIke 1 IJubav prema radii ako se k~~ nJih u to~ d?bi ne razvijajuplemenita cuvstva prenia domoVJm,. ruk?vodioCJma i he;o.iima mise._zemlje, aka se ne odgaja pag:;ot~ki ponos.. sv_e ce. se to u z1votu mnogo teze postim: Isti?a.~e ••da sve_ sto )e pnmilo i nauci!o dijete u predskolskoj d~~~ J:?.)e c~to 1 TI_'Dze_ ~e "?nogo .toga u kasnijim godinama iz. ffil]emt1 u .nJegov~J SVlJestl- Maze se promijeniti njegov stav P!'~m~ drustvu,. U]egove navike i nazori. NaSe druMvo. preod~ , ¥aJ~ '· od_rasle !JUde. S uspjehom brise staro i preZivjelo u svi]esti !Judi. · ·. · · · stetno ~e za n~a riova p(>}roljenjaraVriodusno se odncisiti Pr~m~ _odgoJ~. p;-edSkolske djece i mis!iti, da se .cina mogu ,odgn]atli raZVIJatl sa"?a od sebe,. bez. naseg punog rukovodstva. '.I'a_;<:ay sta_Y. t:'-kod;r Je ostatak proslosti koga treba odbacitikao nesto P:-eZlvJelo 1 s~aro. _Nasa drustvena stvarnost, struktura nase _drz~17e, omggucava ~ stvara svaki dan sve bolje uslove .za odg_o.! ?ase predi\kol~ke dJ~ce. I:'a odg0 j predskolske djece treba paZ1t11. zb~~- toga, J_er .nasu dJecu treba pripremiti za ozbiljne Zadatke _kOJl I~ ~ekaJU kad predu U skoJu.. .. . . · _ Ide~no:politlcki o?goj nase skolske djece vodi nasa CHnl~, dina koJa Je rukovodilac ·saveza pionita. -· · · · ljeca_ ~u po svo~oj prirodi sklona organizaciji. Ona vol~ j zna u. radit1 u ko!e_ktivu~ organizirano, podcinjavati svoju ·volju koJ~kti~, prov?di~ SV~]U inicijativu. kroz kolektiv, Sto im pO• m";Ze pn ~g:'-J3:nJu UJlhove drustvene svijesti. Da je tako SVJ~doce dJec.Je ~~\. koj': djeca. uvijek izvode, zajedno i koj~ ~aze, dac se svak1 clat; 1gre tocno pokora.va odredenim _ ravihm~: Nas.a ?Jeca vole 1gru i treba da se igraju, da u d!stvu S~_?Jlh. vrsnJaka provo_de radosno djetinjstvo, ali. samo zajedmcka ~gra ne Zadovol]ava nasu djecu. . . . d ~Jeca na~e ;'em]~~- i naSe historijske epohe nisli kao djeca ru~1h zema!Ja 1 ramJih epoha. Ona Zive u drustvu k · bukti stv~r~3:cki r3:d, ~. koje;n se ostvaruje socijalizam.uOn~J~~ sa~emeruc1 . 1 sudiomc1. nase n.u:odilo • oslobodilaCke borbe. Om ~~ se _zaJed?o s os~alim gradamma nase zemlje borili protiv ~e~rlJ:'te!Ja; om su zaJedno s njima podnosili teskoce i stralwte OJe J~ okupator nanosio nasoj zernlji i naSim narodima 0 su svasta dozivjela ,vidjela i cula i njima je bliz i razumljiv c~l'j :?37 �za koji se borlmo. Oni z.ele i teze da SE) aktivno bore za njego,rp ostvarenje. 0 nama odraslima ovisi, da oni zaista budu . tako aktivni borci za ostvarenje socijalizma, borci protiv ostataka prcslosti, predrasuda, praznovjerja i neznanja kao . ~.u •bili aktivni borci protiv okupatora. P izgradnji ' jasni su njihovi zadaci. Potrebno je da ih pred njih p~=l~~~J~~~~· da. im pomognemo .da ih do kraja shvate, da im s.redstva da ih ostvaruju. Pionirska organizacija. po svojoj strukturi, oblicima, sadrzaju i metodama rada ima sve mogucnosti da aktivizira na5u djecu na te zadatke i mi treba da joj u pt>noj mjeri pomazemo. . . Medutim, mi cesto pokazujemo nerazum.ijevanje cak i za osnovni drustveni zadatak nase skolske djece, a to je polazak sko!e i savjesno izvrsavanje sko's!qh obaveza. Nisu kriva samo md!ia djeca ako ne polaze skolu ili' dobro ne uce. Ne znaci da samo oni nisu shvatili svoj osnovni zadatak, nego nismo ga shvatili ni mi. ier ih dovoljno ne pomazemo. Mi odrasli nismo do kraja shvatili, da je cilj odgoja nase d~ece jednak cilju izgradnje nove Jugoslavije i da on iz toga proistice. Izgradivati socijalizam mog-u samo napredni i borbeni ]judi kako su vecina trudbenika nase zemlie· I nasa djeca postat ce takva ako im omoguclmo, ako ib uk'jucimo u te zadatke. · . Mi cesto zaboravljamo na one oblike rada koji su nasu d;ecu stvorili aktivnim borcima u narodno-oslobodilackoj borbi. To je bio svakodnevni i neprekidni dodir s borcima. to je bilo svakodnevno i neprekidno saznanje o toku borbe, o putu pobjedi. To su bili svakodnevni i neprekidni zadaci koje su izvrsavala upravo nevjeroiatnom odlucnoscu i hrabroscu nasa djeca kao kuriri, pomagacj na6ih bolnica, ot:ganizatori skola i zivog kulturno-prosvjetnog rada u nasim selima. . »Puten:i korisnih poslova odgaja se kod djece· drustveni nacin njihovog prilazenja svakom pitanju. U drustvenom radu odgaja se drugarska solidarnost. tu- se izgraduje sposobnost da se udruzeno.-zajednicki, kolektivnp '"adi. Na ovom kao i na svakom poslu potrebno je znanje. Vuiiti knjigu; znati se njome sluzitl, upijati znanje,« ucila je pionire i ucenike E. K. Krupskaja. , N e smijemo nikada zaboraviti, da je uloga odra.slih u zivotu djece najznacajnija i da svaki odrasli covjek mora pomagati djeci, da nauce ono Sto on zna, da na taj nacin svi !judi nase zemlje zajednicki .rade na tom da nasa djeca budu zaista od· gajana u duhu nove zemlje socijalizma. Tatjana Marinic 238 roditelja U odgoju m!adih nar.Staja veoma je vallan njibov odnos prema roditeljima, koji treba da se izrallava u po8tovanju ugleda · i dostojaillStva roditelja. Utjecaj roditelja i, njihova rukovodstvo za uspjesan odgoj djece moguc je ako znadu odrzati syoj ugled .. · · i dostojanstvo. . . Pravilan odnos prema roditeljima odgaja se kod djece na dva nacina: putem neposrednog utj~caja (nalog, podstrek ili. kazna) i putem posrednog i to primjerom svog Zivota, vlada' njem, orgaU:ziranjem sredine u kojoj dijete Zivi. Ovaj put, t. j. . drugi, teZi je, ali no.nogo zahva!J\iji · · · Jedan od najvecih pedagoga svijeta A. S. Makarenko, koj( se bavio mnogo pitanjem autoriteta odgajate!ja pa i autoriteta roditelja, cesto je govorio roditeljima: . »Vase licno vladanje je najodlucnija stvar... Nemojte misliti da vi odgajate dijete jedino onda, kada ;razgovarate s njim, iii kad. ga po,ucavate,. iii .\ mu nala5ete. Vi ga odgajate u svakom trenutku va!leg Zivota; i'ak i onda, kad vas nema kod kuce. Kako se vi odijevate, kako razgovarate s drugim Jjud4na i o drugim ljudima, kako se ra· dujete i zaJostite, kako se obracate prema prijateljima i' kako po.Stupate s. neprljateljima, sve .to im.a za dijete veliko zna• cenje:« .. . Njegov autoritet kao odgajatelja bio je vanredno. visok. On je bio za djecu koju je odgajao onaj uzor, onaj ideal covjeka cijim se nalozima nije moglo ne pokoravati, .kojega su svagdje "premno slusali, kojemu su neo"'"'"aniceno vjerovali, a sto je glavno, kojeg su duboko poi&tivali i odano voljeli. Ta.i neograniceni autoritet pomogao je Makarenku da s. usiJjehom izvr6i svoj veliki pedagoski rad. . · Iz ovog primjera vidimo, da utjecaj na dijete prije svega zavisi o licnosti samih roditelja. sto je njihova licnost izrazitija; · pozitivnija, savrsenija, to je i njen utjecaj na dijete .dublji, svestraniji i bogatiji. Stoga je neobicno v.Zno da se svaki roditelj . brine da mu dijete ima stalno pred ocima pozitivne primjere . · . vladanja. A~o l??gledamo sa.svim malo dijete koje tek pocinje spoz?av~ti SVJ]et oko sebe, vrlo brzo mozemo primijetiti da je znati~elJno i sdrlono za promatranje i oponasanje. Njegova je ose· bma ~to. zeli prodriieti u samu bit pojava koje promatra oko sebe 1 zadrzava ib u svojoj svijesti, a kasnije ponavlja ib u svo- ' jim igrama i malim radovima. 239 �Ako omogucimo djetetu u .njegqvoj najranijoj nesto dobro, tada ce njegovo vladailje prema sviije1tu.. s1;o ,,g~; spoznaje biti pravilno, pozitivno, ali ako je .ono ~:!~~~~-m~,k~ dJetinjstva okruzeno nezdravom i nesredenom s· ono mora gledati lose primjere i grubost, slusati sva<te roditeljima, to· ce dijete kad · odraste tu grubost· uzvracati telj!ma u svojim postupcima. . .. .. Ogromna odgovornost lezi na svakom roditelju, jer. se sva,_ki korak i svaka rijec nalazi pod ostrim pogledom malaga bic_a. Sarno dobar primjer i pravilan postupak pomaze l'azvoju i j~­ ca-nju moralnih snaga djeteta, a obrnuto kida i koci njegov napredak, navikava ga :ha grubost, na la.Z i na ostale lose osebine .. U odgoju djeteta, u tom najvecem procesu obHkovanja ·lie. nosti, nema niceg sto bi roditelji mogli nazV-ati sitnicom. Sve je ovdje va.Zno, cak i ono, ·Site na prvi pogled izgleda da ne -zavreduje paznju. Upravo roditeljima naglasio je A. S. Makarenko: >>Ako ste vi roditelji, tada znajte da ste vasem (ljetetu dali mnogo godina unaprijed svu vasu paznju, svu vasu volju.< sto dijete postaje starije, to se u vec\oj mjeri pojacava odgovornoot roditelja za njegov odgoj, a takoder i za ·svoje via· danje. Odraslo c!ijete sposobno je ocijeniti ·vladanje svojih ro· ditelja i postavlja sve vece zabtjeve·prema sebi i okoliili· Da bi autoritet roditelja ostao na visfni, u ,Prvom redu p(i' treban je sklad medu oba roditelja. U porodici treba da vlada iskreno. drugarstvo, uzajamna pomoc\, ljubav prema radu i pra· vilan odnos prema drustvenom zivotu. · Djeca su ponosna na svo]e roditelje koji sn posteni i ·drustveno vrijedili I judi, oili rado slusajukadim roditelji pricaju o uspjesima u svome radu, o zivotu svog kolektiva, o do-gadajima i svakodnevnim uspj~­ siina na izgradnji nase zemlje. To je. najvaziliji izvor roditeiJskog autoriteta, koji prirodno budi u djetetu osjecanje •licnog postovanja, ·osjecaj ponosa za roditelje, koji se isticu na svome radu i uzivaju poMovanje u drustvu. Roditeljski odnos prema djetetu treba da bude ozbiljan i pun zabtjeva, a ujedno i pun postovanja djeteta. N e znaci to, popustati djetetu, nego ne prilaziti mu kao odraslom, vee ~u: boko prodirati u svijet djecjih interesa, postupaka, ra~ostl ~ tuga. Nije dobra pl'evelika njeznost. nego treba ]Jokazivatl praVI interes za voljene igre, za zivot u skoli, uspjeh u ucenju, i dru-. gove d.ie~eta. Zasto treba da smo takvi ]lrema djetetu? Evo zato, jer dijete osjeca pravi, iskreni i dobro11amjerili interes ]lrema sebi i razlikuje ga od namjestenog i povrsnog. Velika je pogreska roditelja ostaviti dijete u obitelji bez pa.Znje, 240 b~z' 'savjeta :i pomocj. Pomanjkanje nadzora u obitelji, dovodi d~'teSkib.. posljedica u razvoju djeteta, ono postaje nediscipli· rorano·; grubO,. neobuzdano, a u njemu je pritajena uvreda. i ne" zadovoljstvo. . · · · . Roditelji treba da si postave cilj,. da svakodnevno provode 1-2 sata,s djecbm. Tovrijeme trebakoristiti p.e za nvjeravanja djece o ovom iii onom, ne radi obracunavanja, . vee za bliz i · drugarskLrazgovor, .u kojem mogu doznati sto zanima njihovu djecu, u· ,cemu im, treba pomoc\i savjetom ili djelom. U dane, kad su.roditelji slobodili neka sa svojom djecom odu na zajedilicku set:hju ill zanimljiv i radostan izlet. U ,azgovoru s djecoin roditelji ne ispoljavaju samo svoju ljubav, nego takoder iskreno postovanje. prema licnosti svoje djece, dubOki interes za njihova doZivljavanja i za ono,. sto ih uznemiruje ili zanima. Jedino, na osnovu takvog cvrstng kontakta 'u kame nema ne- ' prirodne njeznosti, dakle na temelju medusobnog odnosa, koji je prozet dubokim osjecajem uzajamnog · povjerenja · i posto; vanja, moze se razviti pravo prijateljstvo izmedu roditelja i djece, sto je vazan nvjet, a ujedno mocno orude za pravila,n od' goj djeteta .n obitelji. · · . · Vrl.o cesto roditeljigrijeile kada smatraju da je djecL po: trebno uvijek i sv:;tgdje stalno. tutorstvo. Ima oceva i majki,' koji _ili casa P.e. pustaju dijete izvan svoga oka, na svaku rece· ilicu. koju dijete k_aze daju svoju primjedbu, .pohvalu iii ukorZa takve slucajeve moze se rec\i: »Odvise nadzira.ti dijete · i stalnotutorstvo :ilad njim znaci lose odgajati.« · Potr~~no ·~e. <;>~iasiliti i osjecaj djeteta pod .stalnim tutor~ stvo~. D1~ete Je ~seno rad?sno~. osjecaja slob¥~ u. svojim po~ s~UJ?Clma 1 ra~o':ffia, ono )e UV!Jek u napeto<>ti 1 oce~uje upli'· tan.)~ u sve s1!mce svog z1vota.. Ono se navikava vee od naj" ramJe ml~dostl,. da_ sebe t5_leda u centru stalne paznje, briga i strabovan]a rod1teiJa. Usi!Jed ovakvih postu:paka dijete postaje nesigurno, tra.Zi stalnu pomoc, cak i u .takvim prilika.ma, kad mu nije potrebna. Jednom rijeci; tako izgraduju potpuno nesamostalna covjeka. Zato, bit obiteljskog odgoja ilije samo upravljanje i razumno rukovodenje djetetom, nego i navikavanje da ono od. malih nogu bude samostalno. Odgoj u obitelji treba da se 'temelji .na poticanju i ucvrilcavanju tefuje djeteta za nezavisnoscu i po· drzavanje njegove Zive iilicijative. Ozbiljna, i dosta cesta pogreska obihlljskog odgoja. je prevelika njeznost roditelja ]lrema svojoj djeci. Neki roditelji vide svoje duznosti u tome, sto nastoje djeci pruziti najrazlicitija zadovoljstva. Svoju ljubav iskazuju u stalnim milovanjima, ' 8. mart 16 241 �njeZilostima, obasipavanju hvalom, te stalnom dariv•andli. ces1:o i bez povoda. Oni s velikom strepnjom pa.ze na zdravlje dj<Jte·~a; cuvaju ga od svjezeg zraka, zimi oblace u pet odijela, a. u , kada je lose vrijeme ne daju mu uopce izaci, da se ne bi · hladilo. Kod rucka s napetom paznjom gledaju na. svaki komad; koji dijete jede, na svaku zlicu juhe, koju dijete proguta. U slucaju, da dijete ne jede, mole ga, obeeavaju razne . igracke; zabavljaju ga pricanjem prica ill bajki. Veoma je tesko predo• . clti onu ogromnu stetu, koju nanosi ovakva prevelika ·njeZilost na razvoj citave licnosti djeteta. Sigurno je, da takav.. odgoj slabi njegove snage, da takvim odgojem dijete vidi sebe u sredistu okci kojeg se vrti citav Zivot oblteiji. Takvim odgojem dijete pocinje postavljati pretjerane zahtjeve na. svoju sredinu; a u njemu se 'odrazuju prvi znaci sebicnosti: Takva djeca najcesce zele biti gospoqan u obitelji, a kad odrastu iznenaduju roditelje swjom okrutnom nezahvalnoscu. · Nasuprot takvog odgoja, koji odise prevelikom njeznosti u nekim obiteljima vlada u jednakoj mjeri preostri postupak u kome ima .previse zahtjeva. Koliko velika njeznost smanjuje samostalhost djeteta, toliko krutost i ostrina potiskuju volju dieteta i poniznje njegovu licnost. Takva djeca, kpju se stalno opominje, grdi, na njih vice i kalinjava, postaju doista pokorni u obitelji, a katkada potpuno neocekivano odgovaraju grubim rijecqna u kojima se ispoljuje drskost i nepolltovanje. Izvan kuee; na ulici ili u skoli zadovoljavaju svoju zelju za nezavisnoscu, te postaju hlroviti, tvrdoglaiTi, grubi i nedisciplinirani. Vee ovo nekoliko primjera pokazuje nam, kako nepravilan odgoj prema djeci ima teske posljedice, koje se odrazuju ne samo u izgradnji nje.gove licnooti, vee i u odnosu prema roditeljima, a kasnije i prema citavoj zajednici. Mogli ]>i navesti jos citav niz slucajeva, gdje se u odgoju djece prave pogreske u.slijed kojih dolazi do nepravilnog odnosa i nepostovanja roditelja. Tako na pr..ima rodil;elja, koji u odgoju svoje djece ne poznaju nikakav sistem. Oni ostavljaju dijete cas bez svakog nadzora, potpuno na vol:i\1 slucaja, i)as ga strogo nadziru, zatim postaju njezni i pretjerano miluju i hvale, a katkada ga opet grde, predbacuju mu i kaznjavaju ga. U ovakvom odnosu roditelja prema djetetu nema nromisljenosti i odmjerenosti, sve zavisi od raspolozenja i slucaja, sve se odvija bez sistema. Rad, odmor, sa.n, jelo, igra nemaju odredeno vrijeme. Pod takvim uslovima dijete ne maze zavoliti red i ne moze steci volju za nj. Ono ne moze nauciti da gospodari svojim vremenom i svojim snagama, i z;a.zvija se u covjeka nestalnog karaktera bez via· stite volje, koji se teSko prilagoduje i snalazi u Zivotu. 242 'Katkad opet moliemo naci potpunu neuskladenost u odgojnim metodama oca i majke, i to u njihovim zahtjevima, koje postavljaju pred djecu, u savjetima, pohvalama, pa i citavom rultovodstvu vladanjem djeteta. Ono, zbog cega otac izrice po· hvalu izaziva predbacivanje sa strane majke, iii obrnuto. Umjesto jedinstva vlada neskladan postupak od kojeg svakako u najveeoj mjeri stradava razvoj djeteta. Zato, u obitelji mora postojati cvrsto i' nerazrusivo praviJo. Nitko od clanova obitelji ne moze. i ne smije mijenjat1 zahtjeve prema djetetu, ako je drugi· clan te zahtjeve postavio. Na pr. ako otac zna, da je majka nesto zabranila, on tu zabranu ne smije mijenjati i ako ... smatra da je nepravilno, a da se prije toga ne dogovori s majkom i to uvijek u odsutnosti djeteta, o tome, kako bi .trebalo u danom slucaju postupati. Nikada roditelji ne smiju u prisutnosti djeteta raspravljati o zahtjevima i ocjen; postupaka djece, jer to pokazuje da kod samih roditelja nema zajednicl<ih pogleda, a dijete koje bi .prisustvovalo takvom razgovoru moze zakljuciti: »Ja en onda raditi onaka- kako budem sam htio.<< U tom slucaju dijete nauci koristiti s'labosti odraslih, sluZi se lukavstvom i laskanjem. Sigurno je, da roditelji ne zele odgojiti takvu djecu, jer· ria.Sem drustvu i nasoj zemlji potrebni su !judi sa .i«kom voljom, pra~edni; odvaZni i posteni. Stetan utjecaj na razvoj djece; a ujedno i na njihov odnos prema roditeljima imaju i nezdravi uzajaml)i odnosi u obitelji izmedu oca i majke. Uzrokom mnogih zivcanih obolenja djece je nesklad u obitelji, svade i razmirice, ciji su svjedoci vrlo cesto djeca. Vee malo dijete (od 7 god.), koje prema miS!jenju roditelja nista ne ra.zumije sto se oko njega dogada,. u stvari bolezljivo reagira na viku, pretnje i psovku. Njeznom Zivcanom sistemu djeteta nanosi se povreda, koja katkada ostaje za citav Zivot. . · Ljubav roditelja prema djeci traZi od njih mnogo samosa· v!adavanja, strpljivosti i nastojanja, da se njihovo malo nezadovoljstvo ne pretvori u plamen gnjeva, jer cesti medusobl)i sukobi ,mogu ostaviti tezak trag na djetetu. · Iz sviju navedenih primjera vidimo, da je cilj odgoja u. obitelji odgojiti svestrano razvijene !jude, aktivne i. istrajne, koji 6e bit; sposobni da sva stecena znanja dadu svome narodu i domovini, dok cemo postovanje i autoritet zadobiti kod svoje djece, ako licnim primjerom i pravilnim postupkom jacamo mo· ;alne snage djeteta, ako nastojimo dobra upoznati svoje dijete 1 svaku osebinu njegova razvitka. To znaci, pornavati njegove sklonooti i zelje, njegov odnos prema radu, njegovo poi:ta.Sanje u porodici, skoli i van nje. Upornati ono, sto dijete voli raditi i c 243 �citati, kako izvrsava zadace, da li je nemarno iii marljivo u du, koje predmete_ slabije uci, kako dijete provodi svoj s kime se druZi i t. d. · ·· U svojim odnosima prema djeci, moramo biti pravedni, riikako ne Iagati djetetu, biti tocni u svojim .obecanjima'; -ako ze. limo steel njihova povjerenje. \ · Moramo znati postivati njegovu licnost, stb znaCi, izbjega,; vati samovolju u postupcima i rijecima. Ne bdgovarati hiram na hir djeteta, ne odgovarati gruboscu na njegovu grubost, rie odgovarati nemarnoscu i ravnodusnoscu na nemar djeteta. VIa~ dati sobom - svojim osjecajima i vladanjem, izgraditi u sebi cvrstu volju i nauciti dijete razumjeti razloge roditeljskih po. stupaka. ' Mi moramo biti dosljedni u svojim rijecima i postupcima, i brinuti se, da dijete ispuni svaki razuman zahtjev i izvrsi sva.ko zadano obecanje. Duzni smo pokazati osjecaj i brigu, ali istodobno i potrebnu strogo-st. Prava briga o djetetu nemoguca je, bez izvjesne stro· gosti, bez odredenih granica njegovih zelja. Tamo, gdje toga nema, ne ·maze biti pravoga ·a.utoriteta roditelja u oeima djece, tamo se ne moze postlci pozitivan rezultat- u oqgoju potrebnih ' . osobina novoga covjeka nase zemlje. Autoritet roditelja proizlazi iz razumrie ljubavi' i postova· nja svoje• djece, iz moralne prednosti roditelja, iz uvjerenja djece da ce kod njih uvijek- naci savjet i pom()c kada im je ona pDtrebna. · · Zdenka Krznar 244 _Kazne i nagrade · u odgoju _ 1 ! Kazne nagrade __ su ~gojna sredstva koja postoje otkad ~a~ o~goJ. Razum~JIVO JC, da su se kazne i nagrade raziicito prlmJenJIVale u razrum etapama :<azvitka Ijudskog drustva. One su u kl~':'nom dru8tvu imale izrazito klasni, ugnjetacki kara.kter. znaCI da S(l S _Promjenom drvJltva mijenja Upotreba kazna 1 nagrada u odgoJu. ~as. dauasnji odnos prema kaznama i nagradama ne maze . 1 ne ce b:~! ~~ak!l;~· ka.kav je !;>io na pr. na8ih roditelja u staroj JugoslaVIJ1 ih prrJe. !og_a. Nase danasnje drnstveHC prili.ke iz osnova su se promiJemle. Nestali su nepravedni i nepoiiceni _ kl":,sn_i o?n?si m~~u Iju~a, pa i stari odnosi prema omJadini, ' nasa] dJ7?1 1 nacmu nJihova odg 0ja. Mi, majke, nove Titove ~u~os!av1]e .~ora~o s7 upozna!i s tim novim odgojem, a.ko zehmo odgOJiti SVOJU d]CCU prav1Jno i prema potrebama nasega naroda. Svakako da .pitanje kazna i nagrada predstavlja jedno vallno pitanje dana8njeg odgoja i zato moramo znati kako se ova odgojna sredstva pravilno, peda.l(oSki primjenjuju. - Na prvi pogled to izgleda vrlo jednostavri.o. Ako je dijete nevaljalo, treba -ga kazniti, a ako je .dobra i _posluilno, treba ~~- pohvaliti ill nagraditi. Kako cemo ga kazniti, zavisi od ve· heme prest~<pa ill pogre8ke, koju je ucinilo, a isto ta.ko i kod nag_rada iii pohvala - prema tome koliko je bilo dobra, marlji· vo 1 poslu8no. To ee roditelji i odgajatelji obieno izvesti onaka, kako im se cini da je najbolje. · Kad bismo se slozlli s ovakvim misljenjem, znacllo bi da kaznjavanje i nagradivanje djece prepustamo svakom rodite· Iju i- odgajatelju,- da radi kako zna - od aka. A to je bas ne· pravllno. . Dovoljno je da se sjetimo, ka.ko smo mi bill kallnjavani ili djeca u nasoj okolini, pa da to odmah uvidimo. Takve kazne bile su u najviSe slucajeva nedovoljno pravedne, djeci nera· zumljive i f>edagoski potpuno nepravilno primijenjene. To ,,su velike pogreske. Mi i ne slutimo ka.ko se duboko zasijeca u dje· cje pamcenje sva.ki na8 nepravil!'n i nedovoljno objektivan _po· stupak pri kallnjavanju a i pohvaljivanju. Kako se dugo pamte takvi slucajevi!! Kako to ostavlja duboke tragove negodova· nja pa cak i prema roditeljima! N a taj nacin mogu se djeci na· nijeti trajne posljedice u njihovom razvitku i stetno djelovati na opci razvitak djeteta. Molle ga dov<;>sti do nepovjerenja u v!astite sposobnosti ,do povucenosti, pla8ljivosti, podmuklosti. ro 245 �' la~ljivosti, zlobe i slicno. Razumljiyo ]e, da se na]v1se stete moze djeci nanijeti tjelesnim kaznama. To su najteze i najopasnije kazne, koje se na zalost i sramotu jos i danas vrlo cesto primjenjuju u mnogim kucama. · Nije dovoljno znati, da su tjelesne kazne veliko zlo, da stetno djeJUjU i ponizUjU djeCU, da SU U sko!ama I zakonom Za• branjene, jer to je manjevise danas poznato svima majkama. Ja bib ovdje htjela da. istaknem cinjenicu, da unatoc svega toga, sto smo mi danas protiv tjelesnih kazna; jos u~ij~k ima mnogo djece, koja se tjelesno kaznjavaju. To sam ,Vld]ela ~a selu i u gradu, pa cak i kod roditelja, koji su protiv tjelesmh kazna. To dolazi otuda, sto se sam pojam tjel~!lih kazna ne- , pravilno shvaca. Nairne, oni misle ovako: ja sam protiv tie' Jesnih kazna i ne bih nikada mogao tuci svoju djecu, ali jedan mali udarac po prstima iii zadnjici - to ni~u nik~kve tjelesne kazne jer to jos ne nanosi nikakvih tjelesmh boh. To nam se na pr~i pogled cini da je tocno, tim vise, sto j·ed_ni~ takvim malim udarcem brze postiZemo kod male djece ze!Jenl rezultat t. j. da neke predmete ne diraju i sli?D:o, nego J?rip?vijedanjem i samo govorom. Ali to je samo pr1y1dan usPJeh 1 postepeno vodi do tjelesnog kaZnjavanja. Nai~e, .danas eemo C!iiete uda: riti njezno i malo, da se jedva razlLkuJe od mJlovanJa, sutra .1 prekosutra, kad budemo u nekoj z~rbi iii ljutnji, ~aj ce udarac biti jaci, pa ce se postepeno .pojacavati? ~ok ~e _Jednoga da~~ nasi udarci zaista. zadavati t]elesne bo!J I m1 cemo 00 nacl »usred tjelesnih kazna«, a da ni sami ne cem.o. znati. kako se to · protiv nase volje desilo. Zato bih ja ovom pnlikom 1stakla: Drugarice, ne upustajte se ni .u »Ii.~jnjemije~ u_~rce, _]er 6e vas oni neminovno dovesti do t.Je1esmh kazna 1 VI cete .Jednoga dana tumo recli: uVidjela sam,. bez batina se· zaista ne more nista postici. Vi niste nistli uVidje!i, nego ste u p,rvom pocetku nepotrebno poceli pr~jen_iivati _ud~rce, zadovol]ili ste se trenutninl uspjehom, niste rmah strplJenJ&: da J?O~t~peno ~': jete rijecima upucujete na vladanje prema okohm 1. odgo]1li ste ga tako, da reagira samo na udarce, t. j. da ~a tuc~te: ~a­ znmljivo da je kasnije teZe ·postiiii kod takve, dJece d1sc1plinu i poslus~ost samo tumacenjem, objasnjava;tiem, :ro zna~!· ~a vi svojim nepravllnim odgojem u domu otezava}e 1 .rad umtelJa U skoli · i. da je pitahje tjeJesnih kazna vrJo V~~O. I O~gOVOrll!' pitanje u', odgojU i da o tome treba ~~ogo m1sh!i· ~ ~e. sm1· jemo radi svoje »komotnosti~ ~an?.s1ti zlo vlastito] . dJeCl. Iz ovoga slijedi, da. dobro odgaJatl ll!Je bas laka. ~tvar. Ja sa~ sama majka i vldinl, koliko puta moram ponoVJtJ, da se oV? ili ono ne smije, dok baka jedninl »njeznim« udarcem po .ruCl za 1\as. odvrati dljete od tog eredmeta. Ali to nije Iiikakav uspjeh, to Je samo trenutno napustanje nekog zahtjeva 1 to iskljutivo iz straha, ali na taj se nacin ne odgaja covjek.' .Jedino strpl~ivi~ navik.av~njem, uvjeravanjem i obja8njavanJe:O, pa. ~~It 1 na]~adoJ d]eci - razumljivo, na njima pristupacan nacm - mozemo pravilno odgojiti dijete. . . Ka.o sto ~~e, koje ~t. nepravihlo i nepravedno primjeDJUJU, st~~o dJel?J_U? taka Je. 1st? sa pohvalama i nagradama. Prev1se hvaliti 1 nagrad1vati i kad j-est i kad nije potrebno ne~a ni~akve vrijednostl. Ima roditelja koji upravo obasipaj~ SVOJ~ dJe_cu pohvalama, a to je u krajnjoj liniji isto tako neprav!lno 1 stetno kao i. ona druga krajnost t. j. tjelesne kazne. T~va dje_c~ tak~.der sticu nepr~vihlu i netocnu sliku o svojoj . vri.J.edno~ti 1. ~V~Jlffi sposobnost1ma. Ona se precjenjuju, i ·ka- · · sm]e u skoll 1 lll!votu mogu imati vrlo velikih teskoca i nesnalazenja, kad dodu pod objektivnije i realnije mjerilo nego sto je bilo u roditeljskom domu. ·' · Nagradivanje. takoder mora biti objektivno i opravdano. Ima roditelja, koji za svaku sitnicu nagraduju svoju djecu. cak 1 za one postupke, koje dijete mora da cini na. pr. da se activo pona~a u gostima, da pazi na svoje odijelo i igracke da pije lijek ·koji mu je potreban, da pristane ici zubaru, da hbce samo' poiii na spavanje i. t. d. lli kasnije, kad pode u skolu - da odlazi na vrijeme, da se samo oblaci i obuva, da samo cisti i sprema svoje stvari, da cita knjige, da samo pise zadace. i slicno. · Na taj nachl naucimo djecu, da. ona zapravo nemaju nikakVih di!Znosti i obavez,a, da za njih uVijek drugi rade, pa i ono sto urade za sebe da bude nagradeno. A kako ce kasnije talrva djeca radlti za druge, za zajednicu? Razumljivo da ne. ee! Ali ne samo to, oni ee u Zivotu biti nezadovoljni, jer ce im sve biti teSko... Iz svega ovoga slijedi, da mi ne smijemo kamjavati i nagradivati kako se nama cini, slucajno, kako stignemo, jer je takvo ka2;njavanje i nagradivanje u najviSe slueajeva pogre8no i stetno. Rezultat takvog odgoja su djeca, koja su nezadovoljna i nesretna radi svoje >>prirode<, a zajednici i drustvu nekorisna i nepotrebna. · · Pa kako zapravo treba prlmjenjivatl kazne ·i nagrade, odnos~ pohvale, da pozitivno i dobra d.ieluju na razvitak na8eg djeteta? . Prije svega treba odgovoriti· na pitanje, da li je uopce po- . trebno kallnjavati djecu? Svakako! Kad su postupci i vladanje djeteta takVi ,da stete prije svega njemu samome, pa okolini i •• 246 ' I 247 �citavoj zajednici, ili bi mogli kasnije izazvati negativne posljedice, moraju biti otklonjeni i zabranjeni. .Mi ni u kojem sl11~ajt1 ne smijemo takve prestupe ostaviti nekaZ!ljene, prijeci preko njih kao da ih nismo opazili. !Jlace djeca n; ce ~aucit_i, _da s:vako zlo donosi sobom i poslj•edice. Dakle, nas pi'Vl zaklJUcak ]est taj, da objektivno loSi postupci i .P?na.Sa~je ?-ieee .. - . mora!u biti kaZ!ljeni. Zatim, mi mora]UO b1ti dos!Jedm 1 uv1.1ek 1ste _los~ postupke kaznjavati, a ne samo onda, kad smo neraspolozem, zaposleni i slicno. Osim toga svi clanovi u kuci .'?oraju jednako postupati. Dijete ce inace op.aziti, da s~. ova s~l]e pred l!'am~m govoriti iii r.aditi, a pred tatom ne smiJe. To JB vrlo vazno,_ :rer na taj nacin ne bi mogla dj3ca nikad n.auciti, sto se u drustvu ne smije raditi, d.akle lito nije dobra. . · · Kad dijete pode u skolu, onda se roditelji moraj~ upozn~ti i Sa Qdgojnim ciljevima sko!e i dovesti U. ~ad. SV?Je O~go]ne postupke sa oninla koji se provode. u. Skoli 1 u Pl?mr.~ko] org~­ nizaciji. Roditeljski dam, skola i piomrska organl"f_aCI]a mora1~ nastupati prema djetetu jednako. Na pr. .::'-k~ skola zabr~'? djeci pohadanje nekih priredbi, onda roditelJI mkako ne SllllJU voditl djecu na te priredbe i .s!icno. .. J?aljnji zahtjev sastoji se u tom, ~a s~aka. k~a ;mora. b)t1 . djetetu obrazlozena. Dijete mora znati, zastu ]e kaznJeno 1 ~ sto bas tom kaznom. All to jos nije dovoljno, nego tom prib-. kom treba djeci reci i kako ona mogu popraviti sv~.ie _vladanje i ubuduee otkloniti kaznu. Treba inl_ s~hlo pokaz1vati p~t ka popravljanju i razvi,jati kod djece tez~.Jll· da £0St~u -~ol.JI. Z~­ tim kazne ne smiju biti grube, ne SmiJU pomzavat; ,~l]ete, v~­ jed~ti ga i izazivati ogor~;,':je i .mrZD;iu prema sta~_'.Jlma, Ulll;Je· J>to osjecaja odgovornosb 1 du~osh. T?rema sta~]Im_a. _Zahm, kazne treba. djeci izricati ·mirno 1 ozbil]no, bez. VJkanJII:, 1. uzb~­ div.anja. U uzbudenom stanju ne smije se d]ecu kazn]avab, jer su takvekazne obicno grube i nepravedne. A kakve kazne moZemo upotrebl_javati? . . To zavisi prije · svega o velil\ini prestupa, Za.tinl o sa~?m· djetetu (njegovom uzrastu i zdravlju) i napokon_ o okohm u kojoj dijete Zivi. Kazne se danas uglavnom sastoJe ~ to~. d~ uskracujemo djeci ugodn~st~ i zabav~~ ~oje ~m p_ruza z1vot : okolina. Na pr. uskracivanJe Jedne uobiCaJ<me setn_Je s_ ocem 1h majkom, igranje sa djecacima iz susjedstva, p_osJ:t Jedne vesele priredbe, pricanje iii citanje_ od s_trane rOd1telJ:'• razgloeda: vanje knjiga ili slika koje tata 1ma, 1granje neke tgre sa sta rijima i sJ. 248 . c _l)akle,tu ne moremo dati jedan odredeni propis iii pravilo. 9. te_m tre~a d~ sva.ki r~i~elj !. odgaj~t<;]j sam razmisli i prema .zivu •.u SVOJe d]ece odredi 1 nacme kaznJavanja. . Samo ovako opr~zno izvedPno kaZ!ljavanje djece maze od- . gojno djelovati. · · Kak:o treba pobvaJjivati i nagradivati? · Da li je pohvaljivanje i nagradivanje uopce potrebno? Bas nase d"';;'a"D;ie. drustvo. odli~no pokazuje, kollka je vrijednost pohvalJ1VanJa 1 nagradtvanJa. Pohvale i nagrade vrlo pozitivno ~jelu~u n::'- razvijanje i o~raslih, a djece jos vise. To ih podstice , 1 od'-!~ev!Ja':a za t,:ad_. Ali poh':ale i nagrade ne smiju taka djelovatt,. d~ dJ_ec~ uc_<; 1 rade_ radi pohvala i nagrada, umjesto radi samog ucenJa 1 VnJednosti toga rada. Pohvale i ·nagrade ne dol~e u o_dgoju kao uadoknada iii placa za ulozen rad, noego kao pr1znanJe, da se nesto dobro naucilo iii uradilo. Djeca takade~ .~oraj~ znati, za.Sto su pohvaJjena i 'nagradena, moraju ~sJet~?: da ~e I??hvaJa _zaista »zaslui<ena<<, a to znaci, da odgaJatelJ1 1 roditelJ1 moraJu dobro odmjeriti vellcinu pohvale i nagrade, da. ana stvarno__odgovara. naporima i zalaganju, koji je u. rad ulozen. No to mJ•e uvijek Iako i tu odo-ajatelji cesto gri· jese. N arocito je to vazno · za sko!ski rad. gdje.vec djeca sama mogu dobra prosuditi,. da Ii je jedna pohvala iii nagrada potpuno pravedna i tocna. Kad se dijete pohvaJjuje,. onda ga treba dobra. up.~zn::ti -~ ~jelini. Nije dovoljn0, da na pr. jedan ucenik · dobro Cita I ptse 1 da bude pred •svima pohvaJjen kao do bar Ucenik, nego tek onda, kad je on zaista i po vladanju i ucenju dobar ucenik. Ako to nije moguce, onda tr-eba pohvaJu obrazloZiti ·~ rec! za.Sto je podijeljena - radi ucenja, vladanj.a, uredivanJa zb1rke, rada u pionirskoj organizaciji i t. de · · ·svakako treba djecu pohvaljivati i nagradivati kad god se z~. to pl'nZi doy;>Ii~o ~pra':'danja. To djecu veseli i razvija kod llJ1h duh takrrucenJa, sto Je svakako vrlo pozitivno. Prema tome, djecu treba 'pohvaljivati i nagradivati aJi i kaZ!ljavati, jer sv~ to moze vrlo dobro odgojno djelovah, no, ova odgojna sredstv.a treba pedagoski prinljenjivati. N. Frankovic, prof. 24!1 �Borba protiv djecje svojeglavosti »Znati odgajati, to je v>e!i.ki drzavni posao«, veli Gorki. I zaista nije dosta samo voljeti djecu, nego ih treba i odgajati, a odgoj je slozen i dugotrajan posao, to je odgovornost prema pojeclinom djetetu i prema narodu. Upravo ta odgovornost mora biti uvijek pred ocima roclitelja, a napose· u rjesavanju raznih odgojnih poteskoca koje se manje iii vise javljaju kod svakoga djeteta. Takvu jednu potei3kocu, koja je gotovo najneugodnija za sve roclitelje. predstavlja pojava djecje svojeglavosti. : ·. 0 svojeglavosti djeteta cuje se na sve strane: Ne ce me slu5ati ... U svemu mi prkosi ... Moja u skoli slusa, doma ni zaboga ... Onaj moj manji place za sv~ku malenkost ... Nikad ne slusa na lijepo, uvijek moram vikati ... , govore roditelji. Na ovakve i slicne optilZbe ne moze se dati isti odgov(ir, jer svojeglayost svakog djeteta maze imati ctruge uzroke. Potrebno je, da se j:lojava svojeglavosti malo opcenito razmotri, pretresu njeni. glavni uzroci i upoznaju sredstva, kojima se ona maze ukloniti. N a taj nacin mogu. roclitelji i sami pronaci uzroke svojeglavosti vlastitoga , djeteta i izabrati sredstva koja ce najviSe koristiti. · Svojeglavost ima vise imena, jer ima i vi~ <:>blika: tvrdoglavost, prkos, Jrirovitost, musicavost, jogunavost i ostalo. Zajednicko u svim tim. slucajevima je to,. da dijete pokazuje otpor prema tudoj volji i da zeli provesti svoju vlastitu. Tim su doslovce pogodeni obicno roditelji. LakSe slucajeve u toj stvari predstavlja: hirovitost, muiiicavost i jogunavost, jer se s malo dobre volje lako rjesavaju. ·Medutim, teze je s onim djetetom, koje svaki majcin zahtjev otkianja rijecima: >?ne ce« (ani najmanji), »ne Cu«;. »ne Cu, pa ne Cu«· (malo veCi), »ne Cu da me ubije« iii »ne·cu, pa ._sto mi mazes (ilkolska doba i veei). Ovakvo uporno otklanjanje tude volje i tudih zahtjeva obicno se naziva tvrdoglavost. U protivnorn slucaju clijete ide za tim, da svoju volju provede pod· svaku cijenu i cini upravo ono pro· tivno Zelji roditelja. N a pr. unatoe majcine zabrane igra se s nekim predmetom dok ga ne -razbije (malo clijete), druZi se s osobom koja lose utjece (vece dijete}. Ovaj slucaj svojegla· vosti naziva se prkos. Vanjski oblik prkosa je obicno »bas budem«, »bas idem«, »baS. bai3, bas«, »to je moje, s thn raclim sto hocu« i sl. U pojavi svojeglavosti ima raznih elemenata: ~ao s:bi?· nost, srdzba, strah, ·nezadovoljstvo, sklonost plaltanJu, teznJa za is.tic::njem vlastite vrijednosti, t8Znja !i!a vlascu i nasiljem i ~· SvoJeglav<:st )e. u~edno nedrustvena po;java. Kod maienog d~ete~a- ona ostec.uJe mterese vrlo uskog kruga ( obicno je u p~tanJn samo maJka, oba roditelja ill obitelj), no kod ilkolske ~Jec~,. ~ napose k~d odraslih !judi svojeglavoscu mo~e biti oste~el). 1 sJro.k krug l~ucli, jez: iza nje viri uvijek vlastita. korist. PoJava, .s~oJeglavostl namece rocliteljima va.Zan _zadatak, da je su~}JIJaJu na samom. pocetku, t. j. u ranom djetinjstvu, da M pn,]ed~ u stalnu naV!ku, a s tim u sastavni dio karaktera kod · odrashh. ' Svojeglavost je u svojim najtezim oblicima (tvrdoglavosti . 1 prkosaJ vrlo neul?odna pojava i za tnajku i za dijete te vodi ~o. stal~uh ~ukoba 1zmedu dj~teta i okoline. Majka se, ~zrujava 1 time .skod1 svome zdravlju, vice i kafujava, cirn jos poveeava ,. tu SVOJU ~~kll:•. napokon ~>na se i zalosti, jer je mnogoput uvjerena, ~ JOJ cliJete prkos1 samo zato, sto je ne voli i ne stuje, medutlm kod malene djece to sigurno otpada. Ni za clijete nije svojeglavost ugodan dozivljaj, Umjesto da se zad?voljno .i~a .i u vesetgj igri lijepo razvija, u nastupu prkos~ d!Jete 0SJ8Ca Jako nezadovoljstvo, najvece zivcano uz• budenJe, place, vice, gdjeka~a t~ce oko sebe rukama i nogarna, l:)~ca se na tl~, uk~atko, b:Jesm. Sve to jako iscrp_!juje snage dJe~eta, pa yec rad1 zdravlJa treba izbjegavati ave teze oblike SVOJ<:gi.a;rosti. To mozemo postici, ako znamo, 0 "'dje su njeni uzrocn1C1. • cesti .:rzrok svoj~gla~osti je u razmarenosti djeteta. Razmazeno diJete stvaraJu lJu~! p:eblagim i nedosljednim' postupkom .• TaJ<:av postupak se ocitUJe u nerazumnom i neprestanom pop~stanJu sa strane roditelja. U takvim prilikama dijete vlada sv~Jrm ro~lite!iill!a, a ?ni s~ visepu~ c~ i natjecu daudovoljavaJu razn1m zelJICama. Nuzna pos!Jeclica takvog rezima je, naravno, u domu tvrdoglavost i . prkos, u Zivotu van doma ne. sretn.o bice, koje nitko ne podnasa racli stalnog trarenja· povlastica. Protiyno od ra~azenosti maze biti uzrok svojeglavosti u zapostavi.J4l:l">m _P?lozaju .djetet~: To je dijete koje uglavnom r~te b~z lJubaV:' 1 ra~ost~, s koJim se postupa s visine, despotski Ta~ .d~sp,otizam. .'zr.azava se u surovm:n nagovaranju djet~!a:. VJecmm_ zapovi.JedJma, zabranama, prijetnjama, ru.fu'm l'!Jec.'n;a, batmam": pon_izi;ranj!ma, P?n;anjkanju svake strpljivostl 1 pravednost1, te IstlcanJu kraJUJe samovolje sa strane roclitelja. · Maze biti uzrok svojeglavosti u bolesti ili onoj urnornosti koja se javlja prije bolesti, u stanju UJ110r&, a i u pospanosti. 251 '* �· 'Mnoge pogreSke djeteta, pa i svojeglavost najbolje se listanju .bolesti, umornosti i pospa~osti•.<J!jete je raz~raZI.iiyo jece u dritstvu. Dobra je za'to ukljuciti djecu vee u predskolsko i onda ne treba od njega mnogo m tr~tl. st~ .se dlJete tJedoba u neki djecji kolektiv: lllabaviste, obdaniste, igraliste. U Iesno bolje osjeiia, manje je sklono SVOJeglavosh. drustvu djeca vide, da nema pov)astica ni za koga, da svi imaju cesto se na djecu stavljaju prete~ z~i. To je n. pr. jsta prava i iste dnlinosti, a u pravilno uredenim zabavistima onda kad od manje djece tra.Zimo da ;Iuze ':rlJe:ne budu sa~v1m . vlada reZim dana koji odgovara djecjim potrebama. sto viSe, mirna i tiha, da se duze vrijeme .b~ye .'stom '?'.ackom. ~-od skolu dobrouredenom djecjem kolektivu, pojedino dijete se i ne skog djeteta kad se zadaje prev1se .1 pret~Ih :Io~a:~:h zadasjeti da. traZi neke. pqvlastice, koje hi ga dovele u priliku da . taka uopiie kad se davaju zadaci nesrazm)e~~ d.JecJrm. snaprkosi ill na- neki drugi nacin pokaze otpor. U kolektivu jedno gam~. Sve to vodi do be~oljnost!, nervoznost1 1 sklonosti predijete potice · drugo na razne djelatnosti, kod cega se razvija ma raznim oblicima svoJeglavostJ. utakmica, tko ce . vise, tko ljepse, a sve, u vedroj i radosnoj atlnosferi u kojoj sala i humor moraju imati valinu uJogu., Osim :Daljnji uzrok moze biti u tomu, ako. se ne z~~ovoljava djetoga, ajeeja zabavista i obdaniSta rjesavaju problem prostora, cja potreba za djelatno8Cu. Kod djece: _to ~nac1 prvenstveno iShrane i nadzora, dok pitanje najtezih zivomih uslova rjesac igru, a onda i rad. Zdravo i normalno diJet..<: I~a Rotrebu da se vajll djecji domovi. · · · . . . ci'eli dan igra i krece, izuzetak od toga cm1 vrlJeme ~broka, s~avanja i tjelesne njege. Kod malo veee djece, od 6 g?~na daKakogod je potrebno, da se ·protiv svojeglavosti u · njenim lje prikljucuje se i potreba rada koji, naravno, mor~ b1tl P~:ma raznim oblicima borimo i to za vremena; dok je · dijete maJeno, njihovim snagama i sposobnostima. Za svu _tu >;khvn?st Jeca takoje potrebno, da ta borba bude uvijek razumna.' Krivo misle moraju imati dovoljan prost?_r,_ d?voljno _1g_racaka; dr~:vo oni koji drze, da je dobar odgoj ako od djeteta zahtijevamo vr6njaka. Pomanjkanje, kretllJI 1 dJelamosti Je vrlo cest 1 Jak slijepu poslusnost, t. j .. bezuslovno pokoravanje djeteta · svim zapovijedima i zabr•mama i kad dijete ne smije pokazati via· · uzrok svojeglavosti. . . stitu voljuni ucemu. · · V&Zan ~mrok svojeglavosti je u teSkim Zivo~ ~sl?_vrma kao sto je oskudica na hrani, zima, taman, vlazan 1 tiJesan Ako zelimo odgojiti samostalne.. i odincne !jude, onda ne stan tezak bolesrtik u kuci i ostaJ~. smijemo djecu naprosto dresirati ,vee moramo postovati i njihova volju, aka· je ona na mjestu i davati joj poticaja · da se' 'svojeglavost kod manje djece ima sv?~ ~rok i u nal!inti raZvije. Kadgod se tokom daria pruZi prilika, neka ·se niajka djeCjega miSijenja. Ono jos ne ZI_la pr?S~di~1 sto se o~. nJe_g~ obrati na dijete kakvim pitanjem iii primjedbom, .da cuje djeeje trazi nego svaki zahtjev roditelJa oc}enJu.Je. s_a ;tanoVI_sta ca. misljenje. Na pr. Kako ti se to svida? Za8toti se ne svida ?Ti sovite ugode iii neugode. Na pr. ne ce prl~!1 i~fe~~~~:r n~~a to lijepo znas, mogla bi mi malo pomoci: Tko .ce bolje paziti? mentano ne osjeea jaku glad, a onamo ga VIse (kod ciScenja graha iii drugih stvari). s djetetom treba tako igracka iii sto drp.go. razgovarati da ono osjeti, da i njegoyo misljenje nesto .vrijedi. · . · .. teiiko Kad su nam poznati uzroci SVOJeglavosti, ~Je ~amT a takoder, da i .njegova pomoc nesto vrijedi. PomanjJr.anje po· " d- t k .. a se mozemo .boriti protiv nJe. u povj~ranj.a budi kod djece sklonost otporu, n. pr. kad mu se stalno pronam sre s va, OJI.Dl . d d. t ta iii kako neki vele govori: suti, ti nista ne znas, Ne diraj, jer ces- polupati i sL . • prije svega do bar dneVIU re . Je e . . : dana. Dobar rezim dana hajbolje_ ~e odgoJn~ ~rtdst~~: Zar stariji uvijek moraju popustati ?, mogao bi upitati tkoman ·e i vece dijete. Po njemu mora bJh dan raz Je Jen ' god. Naprotiv, ne smiju popuiltati u zahtj•evilma; ako nisu oprav· da 8~ svim potrebama djete~a za~ovolj~,. naravno, kd~. kod d~j~~ dani, ali· otpor ·djeteta moraju svladavati mil'no, odlucno, ra· treba voditi racuna i o drustvemm pr~ikam~ u o~rma ezumno, bez samovolje, raznih scena i drazenja. A za sve to ~ivi. ReZimom dana ~ora s~ d~et~u..o:~j: ~~v~~ij~":;e~to treba prije svega mnogo, mnogo strpljivosti . ; ; nai mira za spava~Je, za oro. e o~ an'a u zatvorenom pro· vrijeme, tjelesnu n)egu, mogucnost 1gr ! t' .boravak i kreLjubiea Godler, profesor u ::~ ~~ ~~{~J;,:;;, i~~?s\~~: K~~~~o~;:fo':adJeteta treba re· Zim dana uskladiti sa skolsknn duznost!ilna. 252 253 �\ Nasa upravn1ca »Teta upravnica, teta upravnica, Sl~vica vise ne plac~ i igra se s ostalom djecom· Ivica je danas prv1 puta ~am ?ov~no noyu · ·eli dodite ·dodlte da vidite, kako se d]eca 1gra]u noVlii! ~~= kockama:«, ili »Janko izgleda da i:t'na vrucinu! dodite, t~ta u ravnica da sene bi sto dogodilo«- t~ko ~~u sv.m;.radosmm· / zabrinutlm casovima obracaju odga]atelJICe ?JecJeg doma »Anke Butorac« .na Paunovcu u Zagrebu, na. syoJU, ~e~u .up;av. nicu drugaricu Matildu Papo. I tet~ u~r:-::mca ~VIJ.e zun :u' sve svoje velike poslove, da se r:;d~Je d~ec~m.' uspJeslm~ sud]e· Juje u djeciim radostima i posvecu]e paznJU 1 br1gu sva om PO· · jedinom djetetu. · d · . ·· t »Ka:ko nam je Drago· napredovao u pos!Je nJe ."!'Je;ne, o se dijete sasvi:t'n promijenilo od kada je kod :n~s >>ill« .st? su djeca. pojela s tekom kobasice, kod novog kol~nJa, prav1t ce':no ; vise .kobasica, kad ih toliko vole<<, go~on ~e:ta upraVlllca i 00 brine se, da njena djeca imadu sve kao sto b1 1lllala u svom roditeljskom domu. . d· b · · oil jutra, pa moglo bi se reci do .SJntr>;, on~ vo 1 .rlf'l o ak adu u djecjem domu. U zorn, ona Je vee u k;ubinJI, tu ~~ d::.:rice Greta, Anica i. Milka, ku~a,iu i priredUJl~r~r~~e za tu veliku porodicu. Nije sala nahramti .70 male p_re s o · ~ d· da hrana bude pravilna,, ukusno 1 dobra pr1redena, .li j~;~e~e~irana, kako bi djeci sto vise ~Ia u te~ .. Teta .upravn1~a · oma.Ze savjetima domacici i kolektiv~ k_ubinJe, brm; ~e a Xjeca dobivaju svjeze povtce i sve s~?. 1m Je ~treb~o, I m~d~ ne zaboravlj.a razveseliti djecu naroc1tim k?lacm~a 1 P?S as ~a rna. Tu se peku u praznicke dane pokladmce, d1d.a _SJevernJak donosi na noyu godinu krasno umotane. bonbone 1 cokolad~, u vrtu se obire najljepse voce za praznicke dane, sve. to ~o!aZJ. ~a stol u !ijepim kosaricama, okiceni:t'n liscem iii cvij~cem lZ basce. Stolnjaci se bijele, .a ma!iilani s P?n?som pokazu.1u ~vakom P?" sjetiocu Jmko na njihovi:t'n stoln]aCima nema mrl]a. A~o Je · · k ·· fu.ug malen pa jos nije dovoljno samostalan, pomaze ':nu ~t~je dijete, sVi 'se kupe oko najmanjega, koji tetu upraVlllCU zove: »Moja baka«. . •. 1 d kako Stolniaci se bijele, a teta do~~Cl;a s J??n?som g e ~ a· djeca iz!aze na setnju u savrileno e1strm odiJelima, uredmm k. uticirria, Jijepi:t'n kapicama. A tek d~~-cja gard~roba! ';fu ~to]~ ~oredani na vjesalicama djecji.kap~bc1. ~ada VISe ~:oittm, ~": u krasni:t'n njeZnim bojama i ceka]U da 1h. ~e zanuJe."' sa zun ski:t'na, koje treba urediti, a tek onda spremLti preko !]eta u garderobu. 1 254 »Ljetos, ljetos« priea teta domacica >>da ste vidjeli ljetos kad su·nasa djeca odlazija na more, kako je na8a teta upravnica .nabavila djeci krasna ljetna odijela za more. A kako su bila sa· sita, ma u roditeljskoj kuci ne bi djecu bolje opremili«. I zbilja, svako dijete imalo je za more bijelo i plavo ljetno odijelo, svaki je irriao malu vrecicu s cesljem, sapunom, cetkicom za zube, ka· !odontom, rupcicima, rucnjkom i sve sto je djetetu potrebno. A kad su dolazila pisma odgajateljica s mora, koja su zabrinutoj teti upravnici javljala da. su djeca zdrava, }!ista i:t'n ne manjka i da neki vee i plivaju, teta upravnica jos uvijek nije bila mirna i slala pomoc da se djeci kupuje groZda da ga se nauZiju. A kad su se djeca vratila s mora cekalo ih je veliko iznenadenje. N ovi krevetici, za .svako dijete poseban krevet, za svako dijete po jastuk, a na dekama presvlake. Niko to ne moze pojmiti, tko nije pratio razvitak tog doma. Veliki kreveti, u koji:t'na je spavalo dvoje djece bez jastuka, trosni madraci, .vis old stolovi, nezgrapni ormari oliceni tamnom ·bojom, malo igracaka, trosna odijela za djecu, zapusten vrt i tko bi sve nabrojio kako je bilo kad se dom poceo osnivati u srpnju 1945. Proilecimo sada domom: u djecjirri spavaonicama mali svijetlo-plavi i 'svijetlo-ruzicasti krevetic\, novi madraci, jastuci, zastotcici na prozorirha. Sve mirise na cistocu. U kubinji po. trebno sude, djecje salice, tanjurici i sav pribor. U sobama djec· jeg vrtica gdje djeca borave preko dana mali stolici u lijepim_ bojama, police pune dobrih i izabranih igracaka, u akvariju ri· bice, u krletci pticica cvrkuce i pjeva preko cijeloga dana. Svuda staklenke sa cvijecem, lonci sa zelenilom, krasno izglacani rucni radovi i sve puno djecjih radova, koje s postovanjem cuvaju. A tek bolesnicka saba. U njoj su slikovnice, kocke, igracke, mali stolic za djecu koja ustaju, ali bolesnic]>a soba skoro uvijek je prazna, jer u domu se preduzirria sve, da se zaprijeci ulaz bolesti:t'na. Djeeja garderoba puna odjecice koja je lijepa i ukusno sa' il'ivena, u djecjim svlacionicama ormarici, u svakom lijepo slo· zena nocnica, objesen rucnik, ceilalj, casa i ilto djetetu treba kod umivanja. U magazinu uredno rasporedena hrana, tu su konzerve in!ijeka, mas!aca, sira, kante s masti, objesene sunke, i tko bi sve nabrojio. Za zirriu spremljeno 1000 lrg kupusa, ukuhano 200 kg rajcica, 100 velikih boca kompota, susene mrkve, kolerabe, raznog voca, 4000 kg krumpira itd. U smocnici kraj kubinje pore dane su boce sa pekmezom, kiseli:t'n krastavcirila i rajcicama, svako jaje utaknuto u staJak za jaja. A kad 1ode jesen .svijaju se grane od zrelog plemenitog voca; sve je puna povrca, u svinjcu zadovoljno rokce neko!iko. svinja, u dvoristu, hrane djeca kokoSi, zeCice, patke i pilice. 255 �I • Na igraliiltima ogradeni pjescanici, njihaljke, hazen, bt'vna i sve sto je djeci potrebno. u vrtu posebne gredice gdje djeca sade i vode brigu za svoje cvijeee i povrce. · · Teta upravnica je na svakom mjestu. Dogovara s domaqi' .com jelovnik, savjetuje ekonoma, budno pazi na svaki ,dinar n>lrodnog novca da bude utrosen na pravo mjesto, savjetuje se lijeCnikom, strepi nad zdravljem svakoga djeteta, ukazuje. sestt:~• ma, paz:i da izdana hrana bude dobro priredena, rublje krl!i5no opra.no i oglacano; sve ca.rape pokrparie, kaputici iscetkani, cipele ola.Stene, da nema nigdje ni truna pra.Sine i d.a se podovi sjaju kao sunce. Budno pazi na na.rodnu imovinu, tu se nista· ne unistava, ne gon nepotrebno elektrika, ako se. sto pokvari pa· hila to i nijma.nja igraCka djece, sve se odmah popravlja i stavlja u red. Kao da netko carabnim stapicem upravlja tim djecjim domom. A taj carobni staple, to su budne oci tete upravnice, ljubav za djecu i osjecaj odgovornosti. Ona nosi u sebi sve crte covjeka nove Jugoslavije. I to je ono, sto osigurava njen uspjeh na svakome koraku. Nema zapreke pred kojom· bi ona stala. Njena stvaralacka snaga omogucila je da sve stvari preradi u nove, bolje f ljepi!e~ Visoki nezgrapni stolovi pretva.raju se u male ukusne stolice, stari trosni jastuci u nove mekane, iz nista ona stvara cudesa i nikada se ne obmanjuje uspjesima, vee h 0ee jos bolje i jos ljepse za nasu djecu. . ·· · J]z Minista.rstvo Socijalnog Sta.ranja nju · pomase Crveni Kri.Z, Jron:tovske orgapizacije, AFz ulicnog bloka, ona se znala povezati s .nasim· tvornicama od kojih dobiva otpatke od materijaJa, da.Seice, papira i mnogo toga sto je potrebno u odgojnom i'adu s djeoom. KoJiko puta se tamo zateknu nase drugarice iz AFz·a kako krpe djecje ca.rapice, siju papuce; pomazu kod uku· hava.nja zimnice itd. Povezana je sa svima susjedima, koji ce . prije voditi-brigu o strcanju njenog voca, nego li o svojim vlastitim vocnjacima. >>Ma nije meni nista teSko nabaviti »ka.Se teta upravnica, »imade drugova pa ce mi pomoci«. To je njena jaka strana.. Povezivati se s ljudima i u svojoj ustanovi i van nje. Tko ne poznaje djecu djec. doma >>Anke Butorac«? Stanete li na. ulici kad prola.ze djeca ili se voze u tramvaju, cuti eete od nasih grada.na: >>A poznamo mi tu djecu, to u djeca iz djecjeg doma na ·Paunovcu«. A tek da zadu u dom i da vide kako se Zivot djece odvija od jutra domraka, joll bi bolje upoznali sto je dom »Anke Bu· torac« na Paunovcu. . U jutro, kad se djeca bude, prilaze im s nasmijanim licem odgajateljice, sve mlade drugarice s tecajem za odgajatelje i za· 256 dobro jutro. Djeca se vee spremaju za jutarnju tjelovjezbu dok se svi .o~~ku u ~aj~ce i_ g~c~ce, <?ni koji u vee gotovi od~ u sobe dJe~Jel? vrtica 1 ~ tgr; ;ekaJu svoje drugove dok se o?uku: Y esela ]e JUtarnJa t]elOVJezba. Djeca odlaze s jutarnje 9elov]ezbe _u :ados~om raspolozenju i time je njena svrha poluce!la. PranJe I obl~cenje prolazi bez guzve i stajanja u stroju. DJeca u. ~na:na silaze u praonicu i svlacionicu, dok drugi dotle spremaJu _Igracke _s koji~a s~ se i?"rali prije tjelovjezbe. Svaki puta. drugt. ~ram, p_oces!Jam, obuceni do laze na dorucak. Male reduse pomazu, stol Je prostrt okicen svijecem Pojeli su i od la~e ~ ~_?be _djecje~ ~rtica, da 'sto nova nauce, prepricaju' juce: :asn.Ju setn.]u, slusa.11;1 _za':i~ih;u pripovijetku, pjevaju, a· ima 1.P?Sla. Treb~ ?ahrarub ptictcu 1 octstiti njenu krletku, promijemti vodu cv~1ecu. u staklenkama, zaliti cvijece u Joncima, oprati lutk~ma ha!Jme .td. Kad je sve gotovo, haljinice se Iutaka suse 1gr~cke spreme, treba poci na setnju. To je radost na setnji im~ toliko toga d~ se vidi. i o toliko toga da se pr~ca i zapitkuje. Jedamput o~lazt se na setnju ulicama grada koji se kiti pred velike praz:'U:e, druJ?i ~uta u sumicu, pa cnda do pekara, u zadru~u, zooloskt vrt, pwmrsku zeljeznicu itd. A na setnji provode se 1. vesele pokr.etne igre, zat<? nose djeca sa sobom kantice, lopa· ?ce, lopte, uzeta, vuku kollca, a nose i lutke, da i one vide sto ~a n_ova. u gradu i prir?di. Djeca se povezuju sa zivotom. drustva 1 pr1rode, upoznavaju svoju .okolinu i prirodu. . »_Kakva je ~o krasota,<< uskliknula je jedna mala djevojcica ka~ . .1~ b1Ia prvt ~uta na setnji prema sestinama i ugleda!a ~ d.al.11pt _medu zel~rulom razasute kucice nasih sela oko Zagreba. ~ d1ec1 se ra~viJ_a J?Onos za ljepote nase domovine i rad nasih ]Judi.• O~a postuJU 1 vole. rad, poma.Su koliko to njihove snage ~opustaJu , ona znad~ to~no tko u kuci za njih pere rub!je, tko ~';'- kuha,. kako_ se to ra~i! odatle proizlaz:i njihova cuvanje odjec,ce, ne bacanJe hrane 1 cuva.nje igracaka. · · . N~ma tog narodnog praznika ill dogadaja u kom ne sud ·eluJu dJeca. Ona se odtJsevljavaju s ulicama okieenima zastaJa' rna,_ povorkama na.Sih trudbenika. · ·- ~ pozn~ju ~u~u gdje stanuje drug Nazor, oni z~aju da on p1se hJepe pnce 1 _pJesme za djecu, oni ga znaju i bili su kod nJel?~· Znadu da Je drug Staljin nas prijatelj, poznaju ga po s c1 1 n~ma tog narodnog praznika kad sama djeca ne kite slike rwkovodioca u svojim sobama djecjih vrtiea. . 'd Svakog~ dana pro~odi..".e setnja, a iza setnje djeca rucaju 1 ": spavab. U ~om~ Je tis1pa. sv; znadu da je djeci potreban I san 1 n~ma t~ga covJeka, kOJi bi glasne tada govorie> zapJ'evao I uznellllrlo d]ecu. ' 8, mart 17 �Iza sna djeca se zabave crtanjem, slikanjem, modeliranjell! opetuju sto su ranije naucila, sve to traje tek pola sata, pa ond~ nZinaju i opet odlaze na zrak. I,graju se veselih igara, ljeti se kupaju, zimi sanjkaju, grudaju, ali u svako godisnje doba pa i zimi borave dnevno 3-'----4 sata na zraku. Zato i nema bolest pristupa u kucu. Iza vecere starija djeca igraju se jos oko pola sata mirnih igara, razgledavaju slikovnice, cita im se koja lijepa prica, slusaju radio, grade od kocaka, a te gradevine ne ruse se, vee ponekad stoje i po nekolik6 dana, da se djeca mogu sto vise igrati i radovati svome· djelu .. Prije svavanja sva se djeca okupaju i iza 8 sati u domu je tiS!na. Budna je samo defurna, a i to je mnogo puta teta upravnica, jer odgajatelji su mladi, pa ih ona drugarski zamijeni da mogu otici u kino, kazaliste, ill kakvu priredbu. A tek u prazniCke dane i nedjelje, Zivot u domu odise po. sebnom radosti. Djeca provode dan u najmilijim igraina, igra se kazaliste .lutaka, odlazi na izabrane setnje, · a na vecer svira radio ili glasovir, idjeca plei\u, pjevaju a medu njima naci cete uvijek tetu upravnicu, koja se ukljucuje u djecje igre, te sad je putnik na parobrodu od kocaka, sad prica po slikama iz sli· kovnice, plese s djecom i ptivlaci u igti one povucenije ill opet · vodi btigu da se sve sprerni za izlet, priredbu ill posjetu. Sav dom odise slogom i ljubavi kolektiva odraslih, medusobnim pomaganjem i razurnijevanjem. Mladi odgajatelji potaknuti primjerom svoje tete upravnice, a pod rukovodstvom svog pedagoskog instruktora, postizavaju zamjerne rezultate u svome radu, 'tako da je dom vjezbaonica mlaclih kadrova · koji se spremaju za zvanje odgajatelja. Sloga kolektiva prelazi na djecu. N ema tu vike, nedrugarsltih odnosa. medu djecom ne moze ni biti, jer drugarstvo i lju· bav, prelazi na one male. Za sve sluzbenike djecjeg doma, pocevsi od tete upravnice pa do cistacice, mali gospodarj te velike kuce nisu samo »pitomci« nego u prvome redu djeca, rodena djeca, i. odatle te osebine i svi uspjesi. ,Sav poredak djecjeg doma pcsvecen je tom zadatku.. Jos bi se mnogo moglo pii;ati o teti upravnici. Njen rad za vrijeme narodno - oslobodilac!>e borbe bio je taltoder posvecen djeci. U djecjim domovima, u Italiji, pod tanetima neprijatelja, po snijegu, mecavi i zez; po prohodnim i neprohodnim stazama, ona je bdila i' stvarala, stvarala kao sto stvara i danas, kao sto stvara svaki covjek 1wji nosi u sebi novog eovjeka, covjeka · nove Titove Jugoslavijt>. StaSa lelW 258 I PetiJIJ' Simaga: Majka i dijet. �V. LIDIN: Tajanstveno ostrvo U predsoblju j-e odjeknuJo zvonce i starac -je neTJ.do -n.apustivSi toph1 sobu poSao da otvori v~ata. 0~ je bio viso·k. i InrSav:- s .o~g­ lom crnom kapicom na glavi ko.ja je Jl.Vijek zebla i u val]amm Ch-zmama, koje su mu pomaga.~e d:a oCuva toplinu u svom koS~atom dugom tijelu. Vjerojatno je- opert raCuit za elektriku ili opomena _od ;-tP!-'ave ZJgrade .. On je otSkrinuo vrata -i p,o.dozrivo se z.agl~ao u posJetJOca, koj.i je .. dosao tako u nevr jeme: to je bio djecak u kapi ·~ ':'au5nicama i sa ve1ikim sveZn.jem knjlga zbo.g kojih se sav nakrlV!O. Sta Zelite? - upita starac, nezadovoljan Sto ga ponovno bes_km":isno uznemiravaju. - Ja sam 1z rajoo:s&og odbora - rece djeeak odvaZ!lo. -. Mi slmplja,mo lrnjige za Crvenu armiju. . On je stajao zabacivSi glavu i gledajuCi u ;StarCevo lice koje se ne}asno naziralo 'u· ~umraku. - Jeste li yi profes-or'? RekoSe mi d.a 6e se kod vas vjerojatno naCi neke suv:-Sne · k.njige. - Da, a. tko vam je reka-o da Ce se kod mene naCi suvi.Sne lmljige? ~ up ita ·starac ironiCno, a;li ga ipak pusti u veliko i hladno predsoblje. - To su mi rekli u -stanu broj Cetiri, - spremno 'odgovori djeCak-. On se zad~vao penjuCi se u peti S·I)-rat sa svojim teBkim. sveZ· ,;jem lrnjiga i sadd je trliao prste koje je &paga do bola prignjeCila. - Ipak ...• - reCe starac stxo·go, i sam.o 'je m.eko ud.ubljenje n-a iz.du.Zenim obraiZirr.a jedva p.rirojetno odavalo njegov osmjeh vi treba da imate neiko .ovlaS-tenje, mladiCu. - Pa naravno . . . - Zurno reCe· djeCaJr. Odmah Cu doneti. Ono je kod djevojcice, mi slrupljamo zajedno. On jurne glavaOke nekud po stepe~>iea,ma i z>cas se vrati, t.Sko diSuCi, s nekim paph"lDm. --: Ever" ovlaStenja, izvolite. StarB.c skide nSJoCari i pTinese pap:ir kratkO.vidnim oCima. Na pap;iru j~ bile napisano da je pionir-timurovac Vasj.a Saveljev zaista ovlasten da skuplja lrnj·ige za Crvenu armiju. - V.. P:ite, - reCe zatim dj-ee!aik, meni samome je t€Sk.O, - knji- ge su ipak teret ••• Poveo ·sam sestru, Ona mi. pomaZe. 26Q A tako? - z-aCu4i se st-arac uCtivo. - A gdje Je .vasa- 5e- stra? ' Ona stoji pred vratima na stepen1cama,.- odgovori dje~ Cak. - Sarno ona :ma viSe sreCe ... Njoj, ne znS:m zaSto, daju viSe knjiga, - dodade on sa. zaviSCu. Starac otvori vrata i vidje gdje se na stepeniStu, SjedeCi na sveZnju· knjiga,. odmara djevojC.ica, takoder u kapi s. nauSnicama.; bilo je upravo smij eSno ko1iko je liCila na brata svojim prCa&tim nosorn i Svjetlim 1Jlav~m oCima. . - A Sto vi tu sjedite . . . kad ste veC doSli svratite, - reCe starac i ·pomoZe j-oj da unese sve.Zanj. - Sta ste vi tu sve nakupiU? - Znate. - reCe dje'C::i.-k, - ona je irnala sreCu. J a s1m dobi? 5tare Casopise, a p-og]_edajte samo kakve su njoj knf ge dali •. -' medu ostalima >>Tajanstveno ostrvo« - Zila Verna. PokaZi »Tajan·stveno os~o« - naredi joj on. Ona je brzo naBla knjigu u plavim koricama- izvukla je iZ sveZnja. - Evo, »Tajanstvenog ostrva«, - reCe djeCak, sta su joj dali. ZamisLte kakvu je srecu imala! pogl~ajte DjevojCica je prelistavala ,knjigu,_, a on je ljubomorno gledao ispod oka na sUke u njoj. ' - A da li s,te vi Citali »Tajanstveno ostrvo«, se starac. - Ne, nisam ·imao p-rilike, - zainteresova odgovori djeCak usteZuCi se . ...:_ Ova·- knjiga je bila za Crvenu armiju i nije bilo umjesno govoriti ·o tome da li ju je on Citao Hi Zel o da Cita - k.njigu je trebaiO doveCe predati. Ali on ipak nije inogao da zadri.i uzdah gurajuC~ J_e natrag u -sveZanj. - Ja s-am uostal~m Citao druge stvari Zila Verna, - ·reCe an·. da se ne bi pomislilo kako &e on i suvi.Se zainteresovao Za tu ·knj.igu i d~ se 'p-oslu koji mu je po_vjeren ne bi p-ridao nekj liCni interes.. - »0Samdeset hiljada milja Pod morem« i' »Djecu kapetana Grari- ta«. - Da, ali ipak ne bi ostrvo«, - reCe starac. poslije da predate? b~lo --na odmet proC.itati i ·>>Tajanstven::> Kako bi bilo da ·naj,prije proCitate, pa - Ne, nikako, - odgovori -djeCak odluCno. - Mi Stkupljamo . knj;ige za Crvenu armiju . . . I njih treba Sto prije. poslati nil front ~ .. Sta bismo mi &ve Zeljeli da Citamo! Eta. djevoj-Ctcama, ne znam za.Sto, uvijek viSe daju, - reCe on sa zaviSCu kao i mal.o 2!!1 �pr>Je, -'- a p<>·gledajte Ma ja imam, samo .stare brojeve casopi.sa; , MoZda bi se kod vas nasla neka Lijepa knjiga? Starac je oklijevao. Njegove dugacke noge bile su savijene u koljeninla, ruke sa velikim plaViCastim Zilicama zeble su, a on ih je povremeno zavlacio u rukave svog po&tavljenog sobnog kaputa koj;i je ~:Cio na Zfm£ku haljinu. ' · - A ~ad bih vam ja predlo·Zio da se zamijEmimo? - reCe on zatian. - Da na primjer u.zmem o·d vas »Tajanstveno ostrv·o.4, a da vam dam u zamjenu nekoliko dobrib knjiga. - Ne, - reCe djeCak, - to se ne moZe. Otkud mi .smijemo mij.enjati kad je knj'iga dana za Crvenu armiju. On je pogledao na djevoji!icu koja je takod:er odrecno klimnula glavom- vidi tina Sta on cilja, taj lukavi starac!- i ona odluCno stade dublje ~urati u sveZanj knjigu sa plavim koricama. - AH dop~the, mladi ljudi, - reCe starac ponovo.'l- Ja Valli U zamjenu za jednU knjigu nudim odjeduom nekoUko knjiga ••• na primjer Ljermontovljeva djela u SeE>t svezaka slikama. P·om.islite aamo ._ ..• Djecak i djevoji!iea zagleda!\e se pon~vn().. - Ne, __:: reCe djeCak odJ.uCno, ....- to mi .ne smijemo uraditi. M1 imamo_ pravo samo da skupljamo a ne i da mijenj.am.o .••. Znate - kad bi se to saznalo u rajonskom o-d:boTu •• ,• sa Starac skid-e na-oCari, dunu na nj ih i pon·ovnQ ih stavi. - Gle, kako ste vi, ffiladi ·lju_di, tvrdo-glavi, - reCe on kao ·gundajuCi.- Kad bih vam ja uze·o dobru·knjigu ·au zamjenu vam daO :fdavu, tad biste .tiaravno mogli posunmjati ..• - On sjede najza:l na·. veliki 5anduk koj.i j.e stajao tu u predsoblju, onak-o mrsav, sa dugim crvenim no-som i jcS uvijek mladim_ i s•vje-Zim· oCim~Cispod stakala naoCa.ra. - Ja vam dajem u zamjenu Ses:t svezaka _Ljer~ monto:vljevih---dje·la ••• dobro, do-dat Cu j,oS i ·puSldna u jednoj sVesci. Tu je i Puiikinova biografija, mnogo raznih "tka, ima lita da se vidi. · Djecak se p~ikoleba. - A ·sta Ce vama »Tajanstv·eno ostrvo.i? - upita on s nepo· vjerenjem, ---. d-a ga Citate '? - Pa jest, da citam. Odrasli ne citaju zila Verna, - rece djecak nes'gurno. - Vi nam namjei'n<> tak.o govorite. - K,ako ste vi neobiCna djeea! .•. - reCe staTac. - Nj·egovi mriiavi obrazi ponovoo su se sikupili, skrivajuci osmieh• - Vallla 262 nude :~ogo d:obr'h knjiga .za jednu, a vise kolebate. •Hajde, tko vam Je JOS dao cjelokupna djela Ljermontova i Pulilkina? _DjeCak __z~un~eno po-gleda_ na svoj -sve.Zanj klij-iga, veCinom sa star1m broJevima Ca&opisa. Zatim pogleda na sestru i ani su ;za• Jl1Lslili kako ce don JOt! u rajoMki odbor djlila Ljormontova i PuSkina. ~ Dobro, ~ pristade on najzad, poikaiite nam ips.k knjige. Starac u svbjim velik1m valjanim Cizmama ode u neku druga sobu 1 uskoro se vrat1 noseCi ,gomilu knjiga. To je bio Ljermontov 11 novom\ Zutom povezu 1 Pus-kin. DjeCak i djevojCica zinu.ie za tre· nutak. · - Dobro, - rece zatim djecak, - . dat cemo vam za to >Ta· jrinstveno ostrvo«.· Djev?.jCica je ipak uz~ahnula izvlaCeCi iz zavezanog paketa plavu knJigu i rasta.JuC. se s njom. · - Evo, uzmite, - reCe an·a. jo§ uvijek nedovoljno uVjerena da ::.u uCi.nili neSto Sto je dop-uSteno. Oni su Cutke poCe1li da vezuju knj·ige, dobijene u z:1mjenu. Raw zumije se bilo je pr_jatp.o donesti Ljermontova, ali je ipak bilo nekako nelagodno Sto su zamije~ili- k.njigu nam-ijenjenu. -Crvenoj arm.iji. - Sad -smo gotovi, - reCe djeCak- sestri. - McZemo iCi. Starac ih je ipak svajom zamj,en.om rlekako neosjetna uvrijedio. Oni podigolle svoje teske pakete i pod:oiie k izlazu. Starac je staja9 visok, k~>scat, sa plavom knjigom u ruci i iz~:Iedao je zadovoljan ~1om. · · - A sada, mlacti !judi, knjigu o·d mene za uspomenu. voUo Zil Verna. - Kako? - up ita djecak. - Pa da, sada kada ana kloniti. (J:tajte je sa veseljem. rei!e on· ·i zaustavi ih, - uzmite·· ova Znate ja- &am takoder u dje.tinjstvil ., - Da uzmemo od vas tu knjigu? pripada meni, j.a vam je mOi!u pow · Dj~ak i djevojCica p<JgledaSe se zbunjen·o. PruZ.Hi su im plavu knj:gu, ani su je ~ogli uzeti sabom i smatrati je kao .&voju. - Ne, r~Ce dje-Cak, razmisLivSi - vi je moZete, razumije se, ponovo pcklomtJ, ali mi je ne m-o.Zemo uz-eti za sebe. Ta nama su je dali- za Crvenu armiju, - Pa, dobro, procitajte je, pa je zat;m dajte za Crvenu arm>ju. Ja je poklanj~, a takva je moja Z.lja. .. I on im dade knjigu. 263 �- Pa kad je baS takva vaSa Zelja, nu cemo je proeita.ti i pre· .dati. Brzo. Cemo je proCitati, nemojte sumnjati. Veoma sreCni, oni_ se zaglav:Se u vratima sa svojim p9.ketima ZureCi se k izlaZu, i zami.SljajuCi unap,red sa u~ivanjem kako Ce po. slags:ti pred rajonsiln odbo·r Se.st novih Ljermontovih knjiga u zu. toni uvezu i kako Ce uveCe Citati p1lavu knj_igu sa Caro.bnim naslo. vom »Tajanrstveno os•trvo«, kOju svakako freba predati; ·cim pro. C1taju. ' Starac je jos malo stajao u hladnom PTedsoblju, slu8ajuCi zivahne djeCje glasQve i uZurbane korake na stepenic.ama, a zatim· osmjeh koga viSe nije trebalo uzdrZavati razvuCe nj-eg-o.ve obraze i on bez ~urbe na c:,voj im dug: m slabim nogama ode u toplu sobu, gdje je na po!ici za knjige nedostajao Ljermollltov, ali se soba zbog toga cinila nekalro bogatija i prostranija. V. D I 0 PRILOZI IZ KNJIZEVNOSTI I · UMJETNOSTI 264 �Spomenploca ·sa Omladinske pruge Ses;naestog ;novembra 1947. godine - trinaest dana prije dane obaveze - na ovo mjesto stigao je prvi voz Omladinskom prugom Samac-.Sarajevo. · Pruga Samac-Sarajevo, duga 242 kilometra, na kojoj je iskopano 5,520.000 kubnih' metara zemlje i kamena, podignuto 17 velikih mostova u du.Zini 2.086 metara, probijeno 9 tunela u duzini od 2.400 metara, podignuta je u vremenu od 1. aprila do 15. novembra 1947. god. · Prugu samac-Sarajevo izgradili su dobrovoljno na dar Otadzbini i Titu u prvoj godini Titove Petoljetke 211.000 clanova Narodne omladine, sinova i kceri svih naroda Jugoslavije, u saradnji i pod strucnim rukovodstvom 4.735 inzinjera, tehnicara i strucnih radnika, .uz pomoc mjesnih frontovskih organizacija i 5.735 demokratskih omladinaca iz 42 inostrane zemlje. Omladinska pruga samac-Sarajevo je dokaz spremnosti mlade generacije Jugoslavije, nadahnute idejama svoga velikog ucitelja marsala Tita, cta daje sve smtge za izgradnju socijalizma u Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji koja ce, rukovodena slavnom Komunistickom partijom Jugoslavije, po· stai:i srecna, bogata i vjecno slobodna. (Natpis na spomen-plooi, podignutoj 16. n<>vembra 1947. go- dine u proslavu otvaxanja Omladinske pruge Samac-Sarajevo.) 267 �Marija, seljanka iz Lukova oprasta se prije odlaska na prugu Zoro lijepa, mila seko, . Spremam ti se na daleko. Umij moje noge brze. Zalij mi ih tankom smrekom i mirisom Zute- smole, da mi mladost poskakuje niz planinu i kroz ceste, kad krecemo da kitimo pojuc grlom i pijukom domovinu, golubicu. Ne cu sama: u druzini davno znanoj, njegovanoj: Kad sam lje'"a cetrsdruge cula prvu teilku nogu da. se sulja kraj prozora doznala sam. to je Ivan kurir staba bataljona. A kada smq mi djevojke poslije kapu iskrasile sa natpisom »najboljemu«, to .ie isla mitral.iesca Ivan a, iz prve · Cete, sto je tri put. kraj Dreznice, u ]urisu, ranjen bio, i sto smo ga. tifusara, prenosili preko gore na rukama, na srcima da ga f asist ne zakolje. Kasnije su dosle cete sa zelieznim krizem. mrki. Tesko su se peli na brijeg i umo,-ui kao psine zagadili svu su goru !jesinom i paljevinom. 268 Dugo tako stajale su rodne kuce, udovice i zivice bez mlikanja. Cijelo selo jedan sprovod. N ase cete? N ase cete? Kud su? nismo znale; Saptalo se. Drhtalo se. AI' u petak. protrnusmo. Bjelolasici na vrhu culo se zamorenje, zatim mukli pucan.i dolom pa .ios jedan i jos jedan. Tada ko da su se usopile tresle su se gore, doci, Zene, jele, psi i. kuCe i naSa se razruSila ko da je od pijeska bila. Juris. jauk i pjesme su p!ele zastor pred ocima : nista se nije znalo dok kroz cestu, sa ordenom ne zasija tvrdo lice komandanta bataliona i!ruga Ivana iz Huma. . Komandanta bataljona? Njega? Ivana? Dietesce? N atisle se kuce. Zure. K~oz nrasinu prostor traZ€ Ukopane. U rue; mu je masinka, , a grlo se raspjevalo ko na slavi o blagdane. - JuriS, viCe, a za· lljim se strcali junaci. Grme. Paljbu su sa pjesmom skupa nastavili i za drugim brijegom nestali su, milovani ... 269 �Zoro Ujepa, mrla seko, cula sam, da danas junak IvM, omladinac vodi udarnu brigadu i da majci zemlji kopa ugalj, sto ce da zasine sa nt:lijardom sijalica i traktora i tenkova i sa puno zutih, plavih salova i papucica. Proleterka · Isprati me planinarko, zoro moja i mog doma, danas kad ti se daleko spremam, preko devet brda pojuc grlom i. niiukom domovinu, goiubicu.. Ne cu sama. U druZini davno znanoj. Njegovanoj. ANTE ZEMLJAR ~Cako! - zakolji dvlzicu. Do~lo dljete lru~i, ta red je. Povall Cako! - kmn.S·ije -Ce navratiti. Do' Ce; priupitati je za SlVoje,· iz.. mjeniti rijee dvije,« - zaokup'Ia je Jela svekra, prek!inje ga od sreee placljivim glasom. Ustumarala se po zgradici, trazi uZurbano J].eSto Cas u polici Cas u kovCegu, traZ·i, a ni sama ne zna Sto. Opila je sreCa, prom.ijenila izgled lica, dala novi Car i o:p.im ranim s:jedi· nama Sto joj izvirivaju ispod ~arame. ' -»DoSia moja cura! DoSia s-reca'!«- razgovara Jela sama st:>bom., razvlaCi uMJ.e na osmjeh i · poglediya ·s vremena na vrijeme na. onu Sto je danas razveseli - na sv·oju Milieu. Ponesena sreCom, rekao bi, i ne dotiCe se zemljanog poda. PromlCe na prstima -pored jedinog joj kreveta stisnuta s desne o.gnjiStu tik uz kwCeg za Zito;-~~ a ·na njemu, baS pod ikonom sv-etcga Arhandela - krsne slave Marka Mi!ivojevica- pri!jubili se jedno uz drugo, smjese so za sna sinovi joj Duro i VasJran, ko5-e im se ispremijeSE!Se, pTeba.clli ohoje ruCi.ce preko svoje seje, stisU se u botu po·red rije. »Prom·ijen'lo se dijete - zacurilo. VojniCiC - n-ema Ita; i to lijep· vo-jniCiC« - Sa.puCe Jela nadnesena nad kxevetom, a ·osmjeh ne jenj,ava ,bogato nagradiva ·is,Pacenu joj d~u. Uz ognjiSte skupia se svekar - 5-tari Marko - stisnuo grCevito r18eJjkin -kami'S, st:ska ga ljuhomorn:o i Suti.' Nan--;rgodio se_ pa· i ne romori. Zamu• kao Cudno kao i selo obmotano gunjem predveCerja a. dim iz lule mu pomij~ao ·se sa onim Sto klizi iz· jedv.a otSkrinute bad.Ze, hv!,1ta · se u kolo s- promrzlom burom - rekao bi zakunjao od godina, uta.. nuo u tihi slatki drijemeZ. Jela' nastavi bakru, podjari. U kuCerku se raz.d·ani p-lamenom.. GutajtiCl halapljiVo SuSanj 1 smrekrr otkri napasnik svu Markovu sirotinju. Otkri s-tidnim slojem praS·ine i luga prekriven poklo.pac kovcega sto 1>0 ga Marlro jos davno od neicih starih vrata skrpi, Kako prilj;ubljen uz ·kovCeg bjdi, skriva se od plamena - od o-Ciju - mali bukov tronozac, na kojeg Jela o podn~ pomavlja z:ljelu. Otkri staru uz sam krevet, s gornje strane 1ognjiSta .Su-tljivu taru na kojoj j,e nekada Jela uz vesele uzvike mladarije oloo sebe provlaC]a niti, tkala oprave. Cetiri. blizanca -- CeUri drvena stoliCa, a na ono.m Sto ga Marko priti~nu teretom godina, on-om- uz ognjiSte, novu, bije1u, Cad·om joS ne obajenu, tre-Cu ntOZicu, Zicom olrrp· . ljenu zdjelu ·i drvene Zlice poredane na polic.L Otlcri i magare kl~mpavogg Culu kako ga djeca Prozvala - PT'vezana kraj vrata, na kojeg Jela stalno poglediva. da ga preduhitri, Iupi metlicom - ugu.Si preuranjenu pjesmu, Na suva<ll k<>ju Marko na Culi 271 270 �iz ograde de>tjera bun<>yue looke preplaSene plamen<>m, sanj.ivo 'pre- · mje8tanje pjevcika. Mtsni ovcji dubar, masne brabonjike sto ih .Jelina metlica uzurbano sklanj a u prikraj ak. Pokaza kao na 'dlanu cij8Iu utrobu malog kamenog Cemera pre.krita ploCom., u kojem je kako bi to i sam Marko ponek.ad· zlovoljno rekao: »carovala nje· gova starost i s.irotinja«. Poigravajuci vretenom, kojeg uze da ne sjedi dokona pored vatre. J ela se stidnO n.adne5e put svekra i Zv.akajuCi p•ljuvaCku jedva smognu pOilO'Vll<> izustiti: >Pa, sta ve!is, Cako? - oces !i povaliti dv~zicu ?« M!l!rku poigra jabuCiea. Ljutito turnu kamis, stegnu prste k dlanu, liapnu ne8to nerazgo.vjetno kroz zube i opu8teni brk. Je!i se smrCe. Povi se jaCe nad vretenoln jedva suzdrZ1vajuCi suze... Ta kako i ne bi? »Nakinjilo se dijete, pr~bilo za ove tri godine hoda. juCi pg vrleti, napatila se jadn-ic8.. Mo~da je b1Ia i ranjavan1? Ko __ ,zna ?c - pomisli; a stari i dalje sj.edi nepom:C~o, ni da proslovi. c•~ Tek odjednom, poteiu& iz njedara praseci mjehur sa duvanom, zagrizavsi pal< sada nakostrje8en;. brk, rnuklo probubnja: »Slabo ·da ti nisi cer poslala u rat. Ne bi SvrSi{). Obukla joj ma_ter gacetine, mjesto pres!ice dala puSku. Pa da! - opremila mater vojnika prosto ••• < i prihvacajuci se <>pet !ule !jutito pljunu u lug na o·gnji- Stu, zam.uCe nanovo. U JeHnoj ruei pre&ta poskakivatl vreteno, Isp!junu smrkucuru dla.Cice vune Sto no jgj se raz:mrsivajuCi. slijepile za usne. RastuZI se. »Zar ovakav docek? Zar sam je ~ato pr.i <>dlasdru bhgoslovila 1 - Opet me boeka. Eto! - ni danas mi ne ce naciniti po volji Bra· Jila dane ·kao CtU'a cvjetke, a: raCun1la na prste kad Ce doC.i; Cekal!l dana.Snji dan ka.o ozebla sunca· - pa eta ... ? - Zajunio te zaj.unio, - uvijek govori swje« - a suze poCele kapati, ner,.taj.ati u proZdrlJl voffi_ htgu Sto se nakupio oko ognjiSta. Pr ·sjeti- se minulih d 'lna, pOOe oZivljavati proSlo.st svoje siroCadi ,djetinjstVo, naroC.ito nje .Mi!ice - i da stari ne g)eda pq-ed S<>bom tako mrgodn<J, prestala bi smrkutati; zabtig.arila bi na glas. ' »l;ta &am joj dila? Sta 1 - kori Jela u misli.ma_ sebe, razgle· dava ka:o opravu, zavirila u svaku posebno i, u- svih tih nenapu~jen.i.'l1 osamna.est godma svoje mezimice. Kad mi je· b:la dokona? Ko.llko se nnmucila - jos za nejaka - gledajuCi stalno put Dinare kad ce )RCe pripeCi, ili tame put mora oCe li zaCi pa da sjavlja blago. Da &e prihvati orie pure sto joj u kovcegu ostavim, da je stlsne sa kalupom.«' Ponovno za4;ra vreteno. Jela i Q..,!je ispljuvava dl,eice, a u utrobi pod sme.Zuranim sisama p'OdboCilo, davi. »Nije druge, veC -, est, oCiju mi - ko s mukom Jela sama sebi pr;zriade u mislima. mrzi je jail uvijek. Sjeti se kako je ponekad zagrijan kraj ploske 272 . Marka ljutito pripovijedao: »Pa da! - rOO:il<> se zensko. Rodi!o se. .:prvo, . pa Zensko - eto ti E.reCa - zbogo.m, b~i'iCete, iz M~ovJ · kuCe.« I odj~dnom po·Ce p.red njo-m da uskrsava Citav Zivot prp·vede~ pod oVim krovom,_pod tim ad Cada premaz3.nim ro:Znicama; pcCe~ a 4a ~a to maloCas n-ije ni pomislila, da Sall.la sebi p-onavlja dobro p9znate inorr.ente iz z·vata: ono Sto su kom:Sije kao priCU: poilekad jedan ·drugom pripovijedali dotaknuvSi se u razgovoru Marka IVi:ilivojeviCa: »Negdje po ratu, bit ee vam t<> bi!o o Petl<i, do8ao Marko iz Francuske. I zaborav.Ui na njeg-a . u selu. Ni rodena ga Zen a nije prepoznala. Slave mi, nije. E-to, priupitaj·te mu vrSnj.ake __ priup!tajte! - Do,Sao ti _on takO, Stao na pqtg, nazvao bo.ga - a ukuCani se eude. Bila mu tad u kuci osim Mil'ce i •estra Marta sto no vam je u GolubiCu za Markanom pokojn'Og PlavSe, Ka8ljuca ti moj Marko, kalHjucka i zamuckiva; ali da? - nEi poma.Ze, Vidi, zaborav-ili. I kaza im se _prvi. E, pustog li Cuda i veselja u kuCi! Petnaest je dana selo z3.dirkivalo pokojnu mu Milieu kak<> je mladozenji siljei pek!a. Ho-Cemo li, Marko? HoCemo li na tavan, a? - zapitkivale komSije, videCi ga u braniku k~o sijeCe boriCe. Slabi su, riejako, nejaCki, a i puni smole kao krastavci - _ va} kao se ~darajuCi ~emilice sjekirom. Ali nije &krivao mi·sli o tome da p~><rgnu kuCu na tavan, ograd.i 3.vliju,. p-regradi blagu. OteSao ti moj Marko roZnike, est, brate ,Cisto obrijao bradvom. IzbrojLo, p-roraCun·ao i pris:lonio uz kuCu da se suSe. N ikad do'kon. A i Milic'l se nekakQ promiJeni, Cisto po~u:d. N;kako se svojim Markanom nahva~ liti. Tara joj ·s( razigrala, u ruci stcilno poigrava vreteno. Nije htjela kazivati ,ali proCu fle - naumila Zeniti Jovana.(( I o Pokrovu, t~k Sto minu godina kako no Mat"lk.o- dode, zapjeva kubura. Doveli malu Slmi.m.J:. E, pust-o-g 1i Cuda - duSo sf nioja - pusto-g Ii veselja u kuC; mu. Ta kako i ne bi? Ostavio ga u koljevc.i, ni nagledao ga se sit, a na, evri sad - Zeni ga! Doveo snaju .. Podjetinio od rado.sti. Gdje god ga u ·polju sretneS, radi 1 ojka .rst~rio pramen erne na oCi, kupio novu crvenu ka.pu, on11 sa dugaCkim re:sama i izvija brate, kao klapac kod ovaca. A kad mu fle sna.Sa - njegova Jela - paCe Siriti, kad se osjeti kuljavom, Marko ti samo smiSlja, prevrCe roZnike, opipav.a, premjerava. u avliji i grokti 1i grokti. - kao o sve·tom Stevanu. U kuCi mu se razigra!a tara kao k!epka kad stada. No ne hi mu sudeno· saCuv~ti sreCu pod strejom. Dobi un•1Ce - malu Milieu; ali pro:inijeni se. Ko po1ud·o- bo.Ze in.i prosti.. C:;.m ga ko upita Sto mu snaja danese,. pljucka _mrzovoljno kroz brk pro,. bubnjavao ·rn Jedva razumljivo - »:da p-rostiS Zenske« - i psovao. , pri tOm kao ubo~en. 8. mart 18 273 �Milipa nije pravo ni prohodala, kad sto lie!! ti viditi - ra2lholl mu se stara. Babe zinule, 'Marko doveo doktora. AI umal te ga no ubi, jer .Milica ulnrije. Otad ga V.arnicom Pro~vasmo. Ali, du.So si moja, Sto no vam vele: »Est li poCera Covjeka po6era ..LeZe i Jovan. Jela kumi starog- »Cako, zoVi doktora, zovi, Cako! _..,ali da?!:- ni pro:sloviti. Jela 1uhvatila babe -vraCa. Kuva rastov lug i trave. Na:Paja mu.Za rano na mladu ned:eljicu, ali jok! Kaslje li, kaslje. Ripa- boze mi prosti - kao nietiljava ovca. Obojio •se nekom i!udnom bojollll, ne b!ijedozutom, ve/i i!isto poze· lenio. - I. stara se j-oS pravo nije ni ohladila, a- Jel!l ponovo zabu.. gari. ZamuCe tara. Sipilo s·e nevoljko objes]o, umirilo se i brdtlo;· ne udara odmjereU<J kao nekad 'dok su svekrva i snaja provlacile niti. RoZnici se sti,dno priljubili uz kuCu, kao da se i ne Cude Sto ih starina zanemari. Marka ubi Zalost. Presavio se uz stelae, Jmo kosjerina §:f:o no s njom dra:.eu kidamo, plastimo u naviljke da okitimo· o-gradu, udarf.mo mede. Pogrbio &e preko stoC.iCa, zgrCio, lice se sm.reZgalo, a brk pozutio kao kukuruz pod jesen pred srpom. Ne osyjesti ga n; !>lac djece, nova prinov·a; bl:1z-nad Sto no mu ih Jela clarofa 5etiri mjeseca po Jovinoj smrti. Ubila ga zalost, pukj starac - a ped€Seta tek minula. - Jela kao osudenik. Nadnjela se nad djei!icom - predala im miado&f; skupila se od muke i sirotL1je sa sta:rim i nji!ia, rekao bi zaboravila i divanit, hodat kao i!eljade. A Marko uvijek isti. Za· mrzio sve, boZe sa.Cuvaj nasmijati.se: ni tepanje unUCadl ne· izniami osmjeh na posivjeloun mu lieu. • :.Podjari vatru, Jelo! - proviriv§i samQ. nabus~to iz;2'(.r\•o:-oemm rijeCima u zgradicu, naredi &uvo sna.Si .stari Marko. Bukova glavnja je do·gorjevala, tinjala badaiuci pokatkad slabasni. plamilik, osvjetlia· voju/ii i!eljad oko ognj"sta. Pokorna, sutljiva kao i u S70!llll do sad, u cijelom tom zLvljenju pod ovom Marko¥om strejom. Jela hitr~ priskoci u prikrajak gdje su lezala drva ; komtme, natrpa za ~as punu pregaCti suvadi; podjari Zestoko. Za.grljetii kao i2:a Sna .u kre.. vetu, zaajeli pored ognj:sta Dukan i Milica. Prate oboje &a pogled<>m pul1im ljubavi majku, a Duka, cim se Jela pos!uju/ii po kuCj bar na Cas ookrene, stiska jaCe desno·m rukom ~to je Milici prebacio preko ramena sejina plelia, i ljube/ii je §ap/ie umiljato: >Ja se i u i\koli,, i kod. blaga· .•. ja se !Wllda, sejo s tobom hvalim. Zna§ •.. s"pce Dukari isprekidano, 6ikupi se nas dosta klapaca, sve vrenjaci, igramo· se kape kod blaga iii citamo, a kad je vjekna iii kisa iii kad se izmorimo, sjednemo na medu pa svasta pripovijedamo. Milos kuma Jovetine ide sa mnom - on ti je neko vrijeme nosio poiltu, 274 .. lL zna I sa puikom baratat!, nau<'!io·ga strle; i on ti obii!no povede tazgovor. Da vidia kako ti se tek on hvali sto su mu obadva brata kroo: Petu bili ,komandiri. A onda i ja - i nasmijavsi se veselo, j<>S toplije nadodade Dukan - i j a &e bogme ne stid'm, i ja pricam o tebi, o mojoj seji __. proleterki - ; poljubi je zane•en pritom, kao da se s tim poljupeem zahvaljiva svojoj saki za to sto je b<>rac, sto se on s Jijom jos kao dijete \noze ponosoti. Unose/ii na raZilju nadjevena brava, tlllpkajum na vjetru promrzlim nogalna, ude stari Marko, postavi na o-gnjiSte peCenic!l, Tiho, valjda maji!inim ponasanjem poucen, Dukan priskoei djedu, pr'hvati S€ raznja, &tade pomalo okrecati. Tek !ito ga dva tri puta okrenu, <>tvorise •• uz Skri.pu vrata proptmtajuci gosta i hladni pipak nemirne bure. »Zdravo ktime !« - veselo uzviknu MiUca, po--skoci 'sa stolca, pride i poljubi gunjem zaklonjena starca. >A ia - , ko mislim svratit Ce MiUca kumu« - poprjeCivajuCi srednjim prstom u Sali, pro~bori Jovefna pokazivajutf purom izmivene zdrave zube, koje mu ni patnle ni godine nisu iekvarile. Tek Sto kum prihvati prt!Zeni &tolac, Jela odnekud izvui!e pljosku, postavi na kovceg po. red, njega. Ne ometajuc; ga zanijeta oko lule, prihvati grabovu metlu, p<>~e sklanjatj b!llegu ispred njih. Za trenutak u izbi zavlada neka svei!ana tisina, jedino sto na malom zazdanom pendzeri!'cu tik pod ikonom, igra veselo se ·poigravajuci Skiljavi plamiliak kandila kao o slavi. >A moj sreanji pogibe?« - jedva Miwgavm snage, pro•bori •uvo J 0vetina Milici, st'snu gri!evitije rubima dugaeki kami!i lule, stade brisati izbrazdanim dlanoni fitidne suze. »Pa, s-arani§e li ga, dijete?« - razbi J'Jvetina ponovo tiii'nu koj.a se nekako bolno na• metnu. >Jesmo, kume - odvrati ozb ljno Milica i pomilo.va ga oi!ima. »Vjeruj, kume, bataljon je' plako ~a njim; plakao .kao malo dijete.« - »OkreCi, davole! okre6i., pripe.Ce se!« - uplete se u ra2.. gov<>r Markova psovka kojom unuka p<>casti, i malo· zatim kroz. kasalj izgovoreno: »zeneko, cura, a o rafu pri~a .... o bataljonu, •. « a zavrti pritom nekaiko Cudn:o glavo.m. Milica n-astavi kaz.~vati kumu Q.·djeci. Jovefna se podbo·Cio o Sljaku, l'H.:t netremice u Milieu, r,1u~a paZljivo, guta rijei!i, kazivanje mlade djevojke. Kad kad baci po· glrJ na Marka' i Dukana, osmjehne <e u' uzduh tepanju unuceta -:malog Jovana - ~to no mu ga najotarija snaha donese. Plelia mu se neSto pogrbila,· potisla od dugog pre"'.t)Senja vreCa izlizana ra• mena. Pogled mu odjednom stade prodornije kruzit< - poce Jove· t!na- upijati onim jedinim od suza ispranim okom, Sto ron osta o_t... kad lijevo izgnb' kod gazda Drage - izgled i kretnje Mil'c'ne. Kao da je S njim zove, pokre/ie U daljnje prii!anje, a S caaa 118 caS IX). koja krupna suza spusti se kriomice u lug gaseCi u njemu zi\.m!).o. tane hrastove l\eravice. Kro~ badliu bura pro:krada svoje smrznute 275 �pipke, ometa vatri veselu igru. Polgrava dimom, pla8i .ga, rast\re, zaviriv s: njim pod umo·rne kapke oronuloga- starca.:. Da ro.stjera tllZno raspol_ozenje sto nnsta poolije njegovili p!tanja, Jovetina se savlada, uguSi u sebi nekoLko nedoreCenih; .obrati se- Jell koja se zbila ·uz krevet, zapoCe Zivo, skrenu tok razgovora: »A ti, Jelo - jesi li zadovoljna, a? Otislo dijete - a sad vider« i pokS.za_glavom na Milieu: »a sada cura, vojnTh: i po; nema Sta« ,.pa da~ obukla joj maja gaCetine. Ne bi rat svrSio da. nije on~ uzela puSltu, ne bi, veijo!« - zabrunda odjednom Marko, uplet.e se u razw govor, i kao da je to tek nnako uzgred, samo za sebe izgovorio, dodade tise: »Vrti, flukane! vrti! - pripece se !« Jovet'na ne otrpi. Pookoci sa stoles, i sirec·i ruke, zustro napade Marka. »Mjesto da se ponosiS, ·a ti? - stidi se; zar su ti go· d~·D.e popile pamet? Nije li dosta Sto si ovoj jadnici -- 1 okrenu se ka Jel.i, pa nastavi J-ovetina - ~pio mladost i- snagu, _veC- i avo, dijete napada8. S tim si je docekao. Lijepo .•. !ijep<>, nema sta.• Marko potamnio. Crne mu oei ve&ma zasjale upadajuiii u duplju. Obrve se nalwstrije8ile kao dlake na ruci od leda. Nadimlju se grudi da ras.kinu pohlZuta puca koja im taka bezobzirno smetaJU iskazati svu ljutnju. I u casu dok SU mu se Zuljevite skUp·ljale U saku, dok su se nokti polmnjeno previli pred snagoon dlona, u casu kad ·mu psovka to11ko stra8na podignu i drugu stranu uvela brka - Milica milo reCe: »Nisam ti osram-otila sijedine, nisam, djede! I kad bi opet trebal<> uzeti puSku, pol'la bi prvac. Nije to bllo prelo, nije, djedef NauCila sam se nmo-game, nau-Cila sa-:n se svijet gle· dati majim oC:ima. Zar d-a Zivim -kao -mater mi? Da svakom povijam !eda? - A onda - nadoda Milica, izgove>ri ot&jeiieno: »joh sam nocaS tu, ne ceS dugo gJedati moje gaeetine i VOjrucku bJUZll. Odlazim, djede, veC. sutra idem u Skolu, ~dem dalj~- uCiti - otvarati -s:-re oCi.« Od dima Milica nije mogla jasno raspoznati kak•J ·se njezine rij-eCi daimaju djeda, ali on. je Sutio i. onako zaklon~en dimOm izgledao joj _je statiji, suviji, da mu je kosa ne od godm;:_j_ nekal<o luZavija ~postala - tud. PO'kaza noC, proviri i ona u Markovu potleuSicu. a kod og~ nj.iSta i dalje traje razgovor, samo Sto je sad viSe·-Celjadi oko pla,n~ena. Uz Mi[c.u zasjeli £>ukan i Vas.\:rtn, zagrh1t je obojica,~ a Vaskan, irijuCi ruke p.romrzle kod blaga, Cas ih prin.osi v~tri .cas se~tri na .leda. Okci ognjiSta se raspleo razgovqr. Te~e kaz1vanJe: prlpovijeda .MiJica komsijama, .pr!povijedaju i oni nj<>j, a pojedina n~gla· ~avanja ugl)sivaju zvii!danje, pjesmu kroz b'dZu zalutala VJetra. Marko se po'!kunjio i- Suti. I uZalud se Slmreka ve'sel;je n~pnu, uzalud zaphcketa, uzalud p.la.men razdani oko sebe - ni oni. ni govor. 'De mogu mu razveoeliti, poravnati l'od <>cima od mrzov<Jl]e sakup!Jene bore. ' se 276 :Nekako preit z()ru Jela probudi Milieu. Kako se javi razgovor pod strejom, ZivnuSe yaskan i Dukan, noZice im poCele igri3..ti. po ktevetu, Vaskanove u Cudu Sto ih a:n.aja ne Cuva u 'krilu, OiptUZile se· nagiO, dok f)ukan sv-ojima udara brata, prin-osi koljena na poljubac. A k8.d Jela, gurkajuCi stolac Milici, pride krevetu, kad ih Cas:. koril--Otkri, · rastaviSe se _braCa iZ zagrljaja. Vesel'o nadnijeti pospaniin licem k vatri, zaCas oboj.ica pof:.rkoCiSe ileji, a smijeSak na usnama, _-jenjava, umiva ih bunovne. Marko iz.vadio lulu, postavio je pored- sebe.na stelae pa kao i sino-C Suti. JarkajuCi Zerave"udari nehotiCe ·verige ~bje se u ranoj tiSini nekako muklo ozvaSe kao da im je zvuk od _Cada promukao. Razbudi se i plamen; osvijetli oko sebe. Jela se-. uZurbano prekrsti, pogleda na zagrljenu djecu, na starog8._ koji _-dalje lagano jarka i neSto nerazgovjetno krnz zube mrei. Okrenu se ikoni koju dim sa j.oS drijemeZljiv·og Zara zakloni od nje i · poSto izgovori nek3.ko brzo kao za se: »Odosmo!«- dade Milici znak da krenu. · Umornim· koracima odmiCe Jela- uz Milieu, vuCe, zapinje poderanim sivkastim gunlaSima o praSinu staze, u bezobrazno korjenje Sto sil -ga nekonie za prkos kau vlasi protkala debla hrastiCa -iz-lokanim ptiteljkom. Pored nj-e napinj-e se, gazi nekako stidno, skriva ranjenu no·gu vesela i zan.menjena· M:Jica, jedva 5-e uzdrZava pa d:a. otpo"Cne brojiti majCine u-Ce5tale uzclahe. Daleko iza leda nestalo zaseoska, ostao 'u Cudnom pokrovu praskozorja. »IdeS! eh! - dijete moje!« - paCe odjednom Jela izgoVa,rati mislj, povjeravati se kCeri. »Eh! - dijete moje, kOliko se radujem sto sam te vidjela, sto sam te docekala! ...« pa poll to pritom otuzn·~ i vesela uZdahnu. nekoliko :Puta nadoda: »koliko sam o tebi mis.lila, koliko. ·..« Milica se trgnu, pogl-eda milo maj!ku, up-i svoj Siroki pogled u nju. - Kod kum,J ovetine sjenice, povise buka - na doglei gradu - Jela nastav.i Zivlje naglaSavatl rijeCi, a i noge joj se ne· kako raskravne ponijete mladoSCu-kraj sebe.- »Nisu mi dali-ovih nesretnih godina, nisu mi dali ni predahnuti - sjeme im se utrlo, ko Sto i jeste! - skoro prodorno p-odviknu Jela kletvu, naslont cijelo tijelo nekako CvrSCe o rame svoje jedi.nice grleCi j.oj pleCa. »GDri od blaga - est, OCiju mi - gori su b-ili. Upanu u ku~u, prevrnu sve, o.dnesu Sto im je po, vo-lji, razbiju; i svaki su me put grdili da mi se duSa cijepala. TeZ.e su m-i bile pogane im rijeCi no sve drugo Sto mi prokletinje napraviSe. Unesu ti se· u· oCi o-nako zadrigli od krvi, i uvije;;: isto: gdje ti je ·ana kurva? - gdje ti je bandituSa? - drugarice! drugarice! beljili su na me« -- us.eknu"· krajem pregaCt: nos i suze produ.Zi sad V"C otuZnom bojom-, a suze nahrupile, utrkivajuCi se kao po komandi koja Ce prevaliti dulji, put na tugo-m uzoranom lieu. ~Ne bi pravo ni odmakl'i, a stari bi me zaokup-io: obukla mater 277 �ceri gacetine, poslala u rat curu ••• pa da ... mjesto presliee« novi vrijed slagao vrh dulie mi. S Mi!iiLnog jedrog Jica nesta bez. briZnog osmjeha, novo., drugo rumenilo davale joj materlne rijeCi. K<>d topoljs:kog zavijutka, na vrhu polacke &trane zastale. Milica se ~ese materi u lice; oscnotri ja-Ce nego dosad izmrSavljele joj obraze, donju pomodrjelu usnu, bore pod ocima. Zamukle obje gledajuci jedna drugu. Iza lcda im, probudena mirisom dana, d:mom I iz potleuSica, pokaza ·se i' Dinara, _pro·krade iz pokrov11---kojim je noC zastrje. Pogleda ih nijemor njih dvije kroz patnju i sreCu zbliZene; od. patnja rano ostarjelu Jelu i kcer joj pored nie probudenu borbom, i kao da im neSto· svojim Cudniom pogledom -govo.ri-- neSto ~i~ . . :tE, p-a, mila moja, niSta nego sretno! Sretno! ~ ponbse mo.j!« veC kroz SlUZe s mukom progovori Jela,. poljubi kCer u usta i medu oCi, ne puStajuCi joj glave iz ruku, kao da Zeli jo"l~ neStO zabo.rav..· ljeno· ali vaZno i vel:iko uliti, usad~ti u nju. Okrenu se naglo, zakoraiia put sela. Milica pogleda put 1je 1 boln0 se je kosnuse mladahne dulie materina pognuta leda, •asukane plecke. Pricini joj se nekako krhka, slom,Jjena tim bijednim zivotom stalnog potiiinjavanja, u<lini j()j se da 6e sad, ovog Casa vjetar ponijeti mater, _zaljuljati njome. Prinese Saku ustima, kao nekad kod blaga, napregnu 5e .da uti_Sa bolna osjeCanja, i podVl:knu za- njom ves·elo, rekao bi u Sali: »0, majo! o_ majo! - ta ·sta. si se tako zgrCila; nemoj' majo! Ta ua~ prav( &e, nasm.ij - Cuj'e·S li, maj.o! 0 majo! ---! ta im8.S li Cer proleterku ili namaS!« - »OCu, mila! oCu! - pomijeSan sa suzama 1 srecom dopre uzvlk do Mi.Jice, toplo je pozdravljajuci na novom putu. Vojin Jelitl 278 .... c I ~ 279 �. Pjesma vranduckih mmera Prica o slavi Nepoznata Stanka dosla je na prugu, hila je iz malo,g zabacenog sela; cuvala je ovce, sirotinjsko stado, sluilala od drugih za velika deJa. . I niko o njoj nista nije cuo, ni sanjala nije sta bi mogla znati. 0 zetvi je umela dobro da zanje, u secu je sa ocem slala mati. J os nije topla ruka mladica obvila djevojku u suton tih, i jos nije Stanko, dosla do otkrica... do reci za ljubav, da raste kroz nJih. Onda je dosla, brigadir na prugu.' i radila, kao sto se kod nas grabi, naucila pismo da J?ise drugu . i cekala jesen, da 1gra o svadb1. Ej, koliko vrede Stankini, dlal:'ovi1 . drukcija je Stanka n~go sto J!l bila, a svest i snovi, m!ad1 sokolov1 svakim su danom dobijali krila. Jednoga dana sve je bilo prosto, na sve strane pijuk kr5io je stene, premasila je no~u ~v~sta posto i po!!.tala prvi bngadir IZ smene. Pa je sad svi znaju, svom duzinom pruge i u zavicaju 0 njoj -pesine plave, ·. za njeno srce za junacke ruke, za rad sto kod nas uzdiZe do slave. Uci mlada Stan.ka, a -pesn;a o slavi doprla daleko, do pnslednJeg. sela. · cudna ti je zemlja ova zem~Ja nasa, rai!culo se po njoj za Stankma deJa. Mira Alec"kovic 1... Noc se brdska spuilta. Smrknu se Nemila. Nad Nemiloin gora isprijecena visi. U surome skriljcu peiiina se zbila; po njoj crnih suma sutljivi obrisi. Visoko nad glavom susti povijest grana, tu je jastreb neki mrko gnijezdo svio. Stijenama pritje8njen covjek sa svih strana postaje odjednom i silan i smion. ' . Trud je pogon svijeta; volje ljuti zaracl. Oci trudbenika ko kresovi gore. Ti nejak i smrtan, div si i obarac Koji rijecju mijenja cud Zemljine kore, Sluti uho brda bitku sto se sprema ... I noc ustuknuvsi pred Nemilom stoji. DrhCe od jeze stihija golema; minerskih ruku planina se boji. 2. Mineri idu: plaha vijest se sm. Fijuknu vjetar, brda zaiikripaiie. Tko su mineri? Mali brigadiri; seljaci s pluga i cobani s pase. Opori momci, prut bi mogli gristi sva cad planina na prsa im pada. AI struku znaju: oni su kursisti. Kllimri divljoj strah i trepet sada. Div naspram divu, prkos na prkosu. Od sraza cijeli krsni kraj ori se. Minernka ceta prvi rafa] prosu, i hrid se mace ; kamen rastvori se. Joii malo tu ee Kerber tvoj .iia drijema, vee cvili obruc sto je zemlju stezo. PiSi: naprijed! I zapreke nema sto strt je ne ce ta ruka zeljezo! (lz »Poeme o devojci s Pruge«) · 280 281 �3. Urla propuh stijena. Survinl) se mrve; Dva jurlsa stenju,. dva roy a sudarna. Raste prohod znoJan. Udi: tu se rve, Prva minerska, sedam put udarna! Smjena za smjenom kroci danonocno, rad tece vruc u besk~ajnom v;ntl<U. N ormu obarati! I prJtegm mocno, ~ilinom diana da skrsiil .orutku. ·, Travanj. Svibanj. Lipanj .. Termometar skace. Zastavom prestiZa podneVl se g~rde. U sumpor i potres brdo se umace, eksplozija teske prolama rekorde. Sve dublje, sve gusce prSte. ~e ruine Kroz tunelski mracni zagusll.!Vl s~n~uk. Dvadeset devetog, napokon, 1Z tmin izvi se gromki: · probijen je Vranduk! · Vesna Parun. ,. U fasistickim. tam nicama SLUGE NA DJELl,J Vrata celije se naglo otvore, a na mene, uz vrisak zena i zveket oru.Zja, bace se kao gladni vuci cetnici u crnim subarama, ko je je resila mrtvacka glava. »Ju Sime! Uh, Duro! Pere! §to uciniste, jadna vam mati. »Ne bojte se, Srpliinje, samo cemo hrvatsliu liurvu ... ona Ce na~ zapamtiti!« Pod teskim udarcima sa sviju strana pala sam na pod, a zathn me banditi izbacise van na kisu i blato. ' »Zivjeli Talijani! Smrt partizanima! Lizat 6eS bestijo parole, s kojima si poblatila nase plotove! Udri mrcinu, dok crkne!~ Jedan me cetnik pograbi s jedne, drugi s ·druge strane. Vuldi su me trcec:m korakom preko brda i dola i udarali me nogama. Pri tom su se dogovarali, Sto Ce sa mnom uCiniti: · »Da li kuglom iii bajonBtom? « »Ne«, javlja se napokon jedan, »prodat cemo je TaEjanima.« Malo poslije bilo je tsko. · »Dobar vecer, dobar vecer, gospodine kapetane! Evo vidite sto smo vam dbveli. Ovo je najopasnija zena medu banditima.« »Hm, tako mi bas ne izgleda. Da je harem kaliav komesar.« ?Ali, gospodine kapetane, vi ne znate tko je ova zena. Da je jos dva puta u na8em selu odrzala sastansk, sve hi odvulila u partizane. « Cetnicki ziotvori govorilf su talro rte zbog toga sto' hi vjerovali, da bi ja zaista »sve !jude odvukla u partizane.« Oni su to govorili samo zbog toga, da bi od 'ralijana izmamili iito vecu nagradu za svoj sramotni podvig. Talijanski kapetan baci na me prezriv pogled, ne bi li ipak nesta vrijedna otkrio. ' »Gospocjine kapetane, kada biste nam vi dali oruzje, sve bi drugacije hilo. Eto, u J asenku sve je •nase. Oni. jedva c·ekaju, gospodine kapetane. Ne ce ni jedna kapljica talijansike krvi pasti. · Sami cemo Drellnicu raz.oruzati. Sarno oru.Zj.a, samo oruzja, kapetane! Mi smo i zasluZili vase. povjerenje. Ub;Ji smo im komandira, komesara, pa sada doveli ovu. Vi ne znate sta ona za njih znaci.« »Vidjet cemo, vidjeti. Ako je talio, ne eete biti na steti< odgovorio je kapetan. 283 2S2 < �\ Noc sam pravda u podrumu osluskujuci kiSu, koja m.]e prestajala i .teSke korake karabinjera, koji me je cuvao. A drugo jutro u cetiri sata otpremljena sam pod oruzanom prat, njom u Ogulin i tamo bacena u samicu. ogulinske kule. . »Bio:itda, hodi Sima Polub't· Otkucava devet sati. 'a t I l m~ne ... Dati karamele ... « ti cigarete.; .« ' ese · · · »BlOnda, polubiti mene, dati Pijana njuilka ne pr t · pjesma: u dvoristu traje ~:s'J~~. 0 pet se cu;je zveket ca.Sa i »B10nda .•.« . · SOvrdi:;b,. mrak, glad. Zadah pijana vojnika. » SllD.o « · U OGULINSKOJ KULl U crnoj rupi, u drustvu . ilugavih stakora, sprovela sam ilest teilkih sedmica. Nisam imala kosulje za presvuci, niti ceslja kojim bi se poceilljala. Kada je kisa padala, dizala se voda ispod trulog poda i mocila ono malo slame, na kojoj sam lezala. Talijani su me u svako doba dana. i noci vukli na preslusanje. Vodili su me tri puta na strijeljanje, ali su se uvijek u {lOS]jednji cas predomislili, Da nije bilo Labre, vode cetnika, i pop a Mamule iz J asenka, Ja bih se donekle i obranila, jer nisam niil ta znala. Ali cetnici su dnevno dolazili i uvijek me teretili novim stvarima, taka da sam u .toku same istrage postajala sve vazni.ia licnost, a. kada je doslo do procesa, napravili su od mene i clana visokog partijskog komiteta. Spusta se weer, veeer kao i svaka druga, \ali danas teze, sumornije, maZda radi ki.Se koja treba da padne. scucurila sam se na prasnoj slami i nemirnim prst!ma prelazim · sve dijelove tijela. Svrab je strailan, oso bito kada dolazi noc. U celiji je mrak ,ma da je tek cetiri sata ljetnog- popodneva. Jedva razabirem razlupamf kiblu u kutu ... Zidovi koji su nekad bili mazda bijelo okreceni, sada su sivi, crni ... Nesta je na njima. Naprezem vid ... Pipam ... Pod prstima osjecam nesto glatko .. ;. To je krv, zgusnuta krv. Iz vana dopire zveket casa i razuzdane pjesme. Pije stoka. Uh, taj prokleti svrab . • . Tko je samo izmislio ku1e, rupe, samice? Koraci .. A, mijenja se stra.Za. Znaci, da se vani spusti1a noc. Odjednom pred vratima celije :>;acujem glas: »Bionda, hodi sima... Dati tebi karame1e, dati cigarete,. Bionda ... « K vragu, jos ces mi i ti sa svojom pijanom njuilkom zacepiti jedinu rupu, kroz koju mi .. do1azi ovo malo sparnGg zraka! Ne cu mu odgoviriti, maZda ce mu dosaditi. 284 dvan~~:~air. ;~ila, pusti me, guilim se · · · Zraka! Tuce vee cu »Bionda, t~be pucaU ... Ti moras simo « Uh , ne mogu v1S.-=- Da t .., · dr . ' ··· Voljela bih onda vidjeti t e t;nJt. 'j ugovl, ~ate cuju partizani! cava.S? Jail ce i unutrak .. ~OJU P' anu gub1eu. ·. ilta, otkljuTi m"!:· p~fju1fri~.i:ni, pa!tigiani _:_ Partigiani suma, ti kula. Sk •.1 Svinjo evo ti poljubac ··· ocl a sam kao ranjena zvijer i lupjla_sakom mrak. »Biol'lda, ti moraS . .. « Drugovi! pomo:ite! ZivotinJo, pusti rile! ¥~o~~as~ zacula se u daljini pucnjava i neka vika. • ~ , urn ... Kazni~e h~lje · .. tak, tak, bum ... »Pa;tigiaru, -mama mia, partigiani ... « Braco! Padam na ko1 · • 1 • ;j:~:ki R~~~m8 ~:ed~011 ~:~~ij!t~ft:ihslusa1~~l~~~ts~r, ~~~: druga~ijoe _ ako ne ~ me zove · · · Drugovi, ako ne maze bite ih rafalom dragogo~ ~~~~· e~o;~ moje. grudi! Poljuu gnjilezu i smradu. Hocu slo~o~~~a' . e cu ovdJe da ostanem Otkucava tri. Svice Tiilinu · din • . koja je pocela padati i · hrk . Je, 0 nan:s~va IJetna kiila, straha sakrio u hodniku u PlJa~o~ vo~mka, koji se od na kraju zaspao. l u pe • 1Z n]e pucao, plakao i Z&f.;in U CASTELLU VIA ROMA 17 . t Sredinom .kt;1ovoza 1942. doprem!jena sam u rijeCki t l amo sam v:d]eut kojeilta o cemu .. . . za vor Zatvorska je zg.ada Velika . 1' . l>rl]e ms.~m 1m~Ia pojma. mutne i mracne radi debelih =a{~e?o. ~~Ublste, ah su celije . D dz l ze Jeza na, prozoru. . ispitiv~~. rn ... Zvono, ltoraci, kljuceVi, transporti, procesi. �Dolazi Stefa Sabljic cma, izbijena. Dolazi Sla':'a J~das! ·zoblicena lica. Kuea popaJjena, dijete. odn:'eto, tast !Zgortr:o, tr1 I . b". B k Mavrinac dala Je unuku, pa !Zanu, krt!Za:: ~ j~:n;,;ud!aana dvadeset godina robije. ~arija Ge· ave. . . krivac za ubijstvo usta.Sa u Jezeramma - trJ· ;:c>va.tc, gdoudiJ:cnovma robiJ" e Mala Milica iz Kastva odnijcla je V!atld ctese.• · •· · . · . k" peket - doZJVOtna ro b'.Ja. · Gab l*J~~i:a~~ i noc. Prljava se slanmjaca jos nije ohladila od Marije, vee se na nju spu5ta umorna Jelka. Jedne dolaze: drugeJ~~a.! ostavila troje nejakih« •.. >Ti troje, ~ ja pd~t!~ ·ene Dan•• ih J·e doSlo trideset, nocas o azt razgovaraJU Z • ""< •-ansport cetrdeset u logor. .• . nk 1 1t " R b tiZe dvadesetgod:sn]a Slave a, s <e e ' Iz logora na , a u s • .e da si ·e ·od drzavnog pokri· ko~i se j~ .av.sau:ecJ.U e.b~~tp~:'&,~ !J3ura mi Jje sve odnijela, ostala vaca sas1 · . . • b" 1 sam gala, moram imati nesto na se t.c » . 1 SUDENJE · . bila pozvana 11. prosinca 1942. Rasprava Na proces sam .• t" . · t Jedan od sudaca ~;~~~~~e, ;':o1~l~~~~~~~u~~~~t\j~t~tl~anme~s-~tfos:~ujevr;~~ ~!b~~~~ .. ·e Kada su se povra Jl, na VlJ'eCanJ • . . • . • "edna hrvatska recenica: janskom a na kraJU !Zrecena Je J .'. • dena si na smrt! « . . . »RazunuJles, oamsu. potpuno m'rna ne skidajuci ociju s oftmra, Osta a s . . . · ' · k binJ'era pograbila koji tni je tu vijest saopcio. Dva su me ara . cvrsto pod ruku i povela. . . . . 1 u • »Gospodo, vi koljete na.Se vojnike«, rekao Iltl1 Je u pro az oficir. . . dana b"l J'ezJ·vo nusta Mui!nina tni je kruzila · 1a ~ · ·· · · "ki Ulica ]e toga zelucem. Karab:njeri su me pograbili kao psa, baClli u VOJWC kamion,. ~~ji je pojuriot u smrdljivoj celiji, provela cetiri U nJeckom sam za v~ru, . • . d casna sestra duga mjeseca u isc?kivanJ~a ~::ng~s ~~u z:boravinl na svoj Immaculata potrudt!a se,. u hal"ini od crnog sukna s bijelim p(}lozaj. '!itka ka~\p~e~cea'dan i Jnoc. Pokrivenr. cesto preko okovratni.ko;n. 0 1 az. blizinu i ako joj korake nisam cula. ~;~ju:1t~~c~~~:~;:usicje cr'veno sjajne oci u mene, govo. . k ·· · · •·. »No jesi li sprenma ?« rect:19. oZiljka 1943. pozvana sa~ upraVJte~)u, OJl Iltl1 Je .. saopcto, da sam pomilavan.. na doztvotnu robtJU. U UDINlUIA U udinskom istraZillom zatvoru Zivjele smo mjesecima zbijene kao nasoljene ribe u kaci. Kada sam u noci digla glavu, nisam znala gdje se nalazinl. cinilo mi se kao na dnu broda, gdje leZi roblje isprepletenih ruku, nogu, preko kojih gmiZu usi i stjenice. Zagu&ljiv zrak, smrdljiva kibla u kutu, uzdasi, buncanje' u snu, sve skupa vrilo je 'il. neizdrzljivom blatu i smradu. Zgrada je bila sagradena za 45 osoba. N as je bilo 180~ Tu je bila Tonica, koja je uvijek rukama zasticivaJa veliki trbuh, valjda da bi obranila dijete; zatim zena s izjedenim licem od raka i stara Radosevicka, kojoj je rana na grudima stalno , curlla. Ne cu nikada zaboraviti Ludvicu iz Grobnika, koja je tjednima lezala. na kraju smrdljivog hodnika i na ocigled propadaJa od teske tuberkuloze. N a nasu molbu i protest, da je se otpretni u bolnicu, odgovorila je uprava: >Poslije procesa«. Djevojka je umrla u vlaku, bas kada je isla na sudenje. casna Cirila, jedna od paziteljica; patila je od toga, sto je uvijek htjela · nekoga lijeciti. Taka se zat!Zela i za staru Slo· venku, koja je bolovala od nediha. Injekcijom joj je jednoga dana inficirala nogu. Staroj je zeni postajalo sve gore. Otrovanje je isla daJje i starica je u · teskim mukama izdahnula. cetiri dana lezao je njen les celiji, ne znam iz kojeg razloga. Za to isto vrijeme spavaJe su i Zivjele u istoj prostoriji i druge Zene . Izmedu ostaJog, najvise smo patile od stjenica. gladi i tan:wsnjih casnih sestara, koje su uam na svakom koraku zagorcavale zivot. Nuznik je bio samo jedan, i taJw. smo dnevno, · mnjesto na setnji, sprovele cijeli sat u cekanju. na red. u VENECIJA, SANTA CROCE DI lli.AGGIORE Pocetkom rujna stigla sam u venecijanski zatvor i tamo naisla na transport nasih zena, na glad, na bolest, na stjenice i sve ono, sto nas je stalno pratilo po toj prokletoj fasistickoj ItaJiji. U tom zatvoru upoznala sam se i s drugaricom .Toncikom Durjavom iz Ljubljane, koju su dva sata elektrizirali i 'kad nije htiela priznati, izvukli joj i debelo crijevo. Tu je hila i Zora Mitic iz Splita. »Treba tni operacija« - rekla je »Od udaraca mi se guoji u glavic. 287 �U kutu je lezala drugariea Zora iz S11Saka: »Ubili su mi muza prije nekoliko dina u Marti11Scici. Ne znam- kuda su mi dica«Osmi rujna uvecer. TaHjanke nesto galame. Vesele se. Da gcivorila je. nije svrsio rat? . · Deveti ujutro. Badoglio potpisao mir. Grlimo se medusobno, od srece nam suze teku preko obraza. Mazda cemo ipak ' jednom - kuci, u domovinu . . . · Odlucile smo, da ne cemo primati hranu· talw dugo, dok nas uprava ne oslobodi. Stupile smo jos toga dana u strajk gladu. Deseti rujna, jedanaesti. Ispijene i izgladnjele ad prije, osjecale smo se vrlo slabo. Upravitelj zatvora nam }e rekao, da su nemiri u cijeloj Italiji, da se drzavna 'vlast, raspada; da Nijemci negdje bjeze, a negdje i kolju, kao na pr. u Bolognl, itd. Dvanaesti rujna. Zatvorska je straza pobjegla. Talijanska vojska baca oruzje. Partizani su oslobo.dili zatvorenike u Trstu, oslobodili Istru. Nai\i u domovini ulaze u gradove. Sloboda! Talijanske zene klece na cestama, !jube zemlju. - Sloboda! Zvona zvone·. Englezi dolaze s juga, nasi partizani i talijanski narodni bore! sa sjevera. Talijanke nas grle u zatvoru. Vecer dvanaestoga. Utihnule smo. Grla nas bole od pjesme -i g!adi; S odjelenja, u kojem su zatvoreni drugovi, dopire pjesma. Drugovi se driOe, moramo i mi! sta je ova? Svirka, klicanje? Izgleda, da se narod veseli. K vragn, a mi? ... Na prozore, drugarice! Zovimo ih! Pa eva, idu, idu prema zatvoru . . . ·· ,Eviva Slavi, buona fortuna!« - Dobra sreca! Tiskale · smo se pcred resetkama, grabile za zeljeza i sto nam je grlo nosilo vikale: »Aprite, aprite« - Otvorite! Narod je doi\ao sa cvijecem, m1!2ikom i barjacima, ana nase dovikivanje bacili su sve iz ruku ·; navalili na vanjska vrata zatvora. Sve je to tr~jalo samo nekoliko sekunda. Od nekud, iz zatvorenog tavana, a i. s druge strane, poceli su stektati mitraljezi. Jedan je rafal preletio preko nasih glava. Popadale smo na pod. Srecom nije ni jedna stradala. Iz vana je dopirala silna ·pacnjava i galan1a. !stu su vecer baceni na.Si drugovi u. samice, a nakon nekoliko dana i mi za·· njima. Trinaesti rujna. Proglasena je nova fasisticka republika. C:etmaesti, petnaesti, dvadesetdrugi· rujna. Nitka se o nama vii'ie ne brine. z.ivimo na toploj jusi, koju dobivamo svako P.S>dn~, LeZimo na betonu i malo sla · .. . z'ma 1 glad. Bile smo za trans · me. Gns1_ na.S prljavstina Pfllgil r.azorena. Dnevno slus port,: »trasi~anti;< ne idu,jer j~ J.t~wrucu, smrt iii konac raamo ombardir~Je ; l!ekamo ... ~,~yn~mperaturu .. Venecija!k;- n~~bo~u! Sk~ro.1 sve zene , a -~a se guoje prsti zan0 k - . aga u 11"' u kosti. ma. ZahtiJevali smo i 1ije. 'k , tice 1 bradjl.VJCe na grudislati Nijemce. _ cru a, a odgovorili su, .d.l. ce nam poJedanaesti. Iistopada. 1 · ak .fi- ~ 0 • 0 . • • • podne. Pregledao nas vrlo p ' ..J ~ :"' liJecmk, i to u samo Re~ao .i:e: »Sire ce biti u re~~~~z1~?- 1• c~ _zapi~_:>o neke Iijekove. ~ pocei: J~Sti svoj bijedni obr~k d~cn! Je otisao, i mi smo za• ~tvo~1l~ 1 u.. celiju su nahrupili ·kao 1e di Q~ su. s~ wata naglo tip k?eiJ1. su bill u zatvorskoj sluz~i '_lu~~~' -~~avnik i svi , • . , . . oc I su nas grabiti za no . I Je preko pesalo. N=o znale sto se d d !'l'e, .za ruke. Sve se uskomellapali. , , oga a 1 branile smo se; jer su nas . a:'!' I Borba je trajala ei 'eli t.. .. 1 . vlaznoj zgradi, u sami~am~a - ~aJp~~I!Je. smo se nasle u crnoj zraka, na betonu bez· slame mJe. doprla . ne, · ~ije nam bilo jasno u ·z as ~· rad! ce~ .smo taka ka!injestotmu slavenskih imen~ .; p~~~~: sarmce 1sp1sani su _zidovi sa •l~le »DiZe se Crvena arml' di• . Oskar P. Susak«. Jlt, ze se savjest suncan~ iiovj~tva! Do8Ia je vecer · spustil · · • • . , . . javlja. Za8to' smo u ~a~ n_~c:J?oslo je jutro i nitko nam Z1mo ~Iobodu. Kada nall1 . . Cl • - neprestano vicemo i tran ,_ " Kada .nam klonu 'ruke umorJ!o grlo ' zapocmJemo lupai.<>m se . .• - . t 1~ • ITil ope nastavimo vik · ~ ~Prode i prvi i drugi i tr " d . .• . an]em. Za to vrijeme nismo nista je~~~ an:tiVec nam je svima dosta~ u vrucici i Cini nam se da sm' a _m ~pavale. Vee i buncamo da crknemo od ·gladi ill d . o ~.staVIJene medu tim zidovima 1 . . Treea vecer. Na'pokoria nn: !'l'll? ~inamitom u zrak. DJe od Nijemaca«, ka!ie on._ prlll)l direktor. »To je narede> -~~ ne »Ne, r danja!« i· vi odgovarate · , . r Vl· cete · odgovarati za naSa stra- Direktor je problijedio p .. t• 1 »Dovedite. ih, mi ih se :ne ~J~. n;un se svabania. OJimO .« gr.obnice. Mazda bismo i du- , dJe~~· kako su jednoglasno n: uplbao. o~o. zatvora. C:ule smo trazlla naSe osJobodenje. OOS IZWkiVala nase parole i lj~ p t' d , · e 1 -an smomrod stalno <>stale, ali se izvedene iz 8.. """" i9 288 ~ikada o~e 289 .- �.' ,; ~oblje i .mi smo radi toga dobiLi po nosu od peru""anske UPERUGI . Zatvorska je ambulanta puna nasih drugarica, starijih i .' mladih. Svaka druga ima upalu porebrice iii tuberkulnzu. Na8e sestre vuku sa· sobom posljedice batinjanja, a najviSe ih je, koje su prosle samioo ven<Jeijanske ~Gilideche« - kaznionice, gdje su· odlezale po dva, tri mjeseca u, mraku, na kruhu i vodi, jer nisu pristajale na sivanje crnih kosulja. . Tu je i 'l'onica Jadro iz., Brestove Drage. Prosle zime rodila je djevojcicu u ledenoj celiji, bez. njege i hrane, navukla porebricu jedriu, zatim i drugu. Dalje je tu Jelka. iz okolice Sibenika. I cijeli niz kreveta, u l!:ojima leze mlade zene i djevojke. One ne podriose vise hranu. Pojavila se masovna. bolest, koja ~e ispoljuje u ·neprestaJ;~om baca,nju i stucanju, a svrllava se nakon pet, sest nedjelja smrcu. · Castie se toj bolesti cude i vele: »Mi tu bolest, od ~oie pate Slave, ne poznajemo«. Umire nam drugarica, Marija 'l'iblj.as iz Kastva. Ona se muci, hropee. Krv joj na usta navire, ali ana jos ooli neilto ~i! ·. . . ' • Dru . • . dru . . . drugarice, papir . ·. . Pisite, pisite mo ... me sinlL Sinee moj, istrg1i su mi te 1llalo~ ... iz ruku. G~je si? Da li ziviS? ja ... hocu . . . da ti doeekas . . . cas .•. naseg ... oslobodenja, cas drugog. '; Zivljenja. Sine! odvukli. su me od ... tebe i ... domovine. Nisu se zazalili 'nad moj•im ..• su· zama bacili u ... samioo, gdje s.am. od tuge .•..1 vlage navukla tu st~ai!nu bolest. J a , . . umirem . . . sine! Ali zuam, da ne sama, vee da na. hi!jade majka umire ... za djecu svoju. Za njihova sreeu ... koja sigurno .do!azi k . Jedria krivulja namjesto potpisa.. Ruka je klonula i Marija 'l'ibljas7Miadenic iz Kastva. bi!a je ~rtva. . . . , Razderale smo crvenu· kosul]u, .sasile traloe 1 !Splsale na nj·oj crnim slovinla: . . , . . .. »'l'voje supatnice. i drugarice«. 'l'rakom smo .ok1tile trnov . .. vijenac i ·nj.ime ukrasile }ijes nai!e drage. ses~re. Drugi je dan dosao cuvar z~tvora s )~dn!IIl radnikom, kOJI je na nai!e cudenje zazidao mali prozorc1c, zapravo rupu, gradenu debelim resetk_am;a, ko~~ je gledala u neku usku uli· cicu, jediUU vezu S Van]Sklffi SVl]etom. »Zasto zazidavate ovaj prozor? I taka ne moZemo ni· kuda: !« • . ·-'' . »Vraga ne mozete, odgovor~o je cuvar: Jucer s~. )avue Vl• jest 0 smrti vaoo oone stanovnistvu Pen:g1e. N a: ~l1c1 se saku· pila masa !judi, odrZani su (Cijeli govon., Ispratili »$avuc na CIJe. Ne cemo taka!« ·. ~<;tvrti prosinca. Vrata perugianske kazuionice su se ot~o- i ta 1 J.a sam nakon .g?dine i po tanmovanja pustena na slobot ~· ·~a. me~e u vlam.IIIl, sredovjecnim zidovhp.a .ostalo je JOS r1 s.otme zena, ffiOJih supatnica i drugarica" ko]'e su ·mi na rastanku rekle: . · ' ' ·. »Poz<:J:avi drug?.ve i. bor:e u iloniovini! Reci inl da ovdjll, · trunemo, 1 da od nJ1h, ocekuJemo spasenje!« . ,Vr.acam se u domovinu kroz razrusime gradove i sela srednJe 1 SJeverne ·Italije. .· Trst, Rijeka. V.i~e•. n~ inor~~ slu~ati talijanski jezik: S!Q.. venske .~ _hrvatske r!Jeru ~sprephcu se 1 miluju mi sluh. B~z:c 1~43 .. yrovest cu na rodnoj grudi. U tudinske tanml• c.e .dop~r~o Je VIse puta glas iz domovine. Ah, Tito; Tito, s kolikim smo. zanosom -ilaptali tvoje ilne. · . · . J?omovino, ljubinl, tvoje tlo; jedino tlo na kojem se zelim bonti i umrijetit , · ·' . · . Ana Konjovic. I pr:· ·I • • n- .,. · pe ·b.Prvi, ?r'~gi, treei prosinca; cekam. Zima mi se uvlaei pod. sl a 1 pokrJVac. Buncam. , · · _Si_rene p~te, uopce ne prestaju. Nad gradom se neprestano CUJe tutnJ~:O:a .ameri~kih ~!ete6ih tvrdava<<. Dum, dllll;l ..• J?nevno se nesto 1 negdJe ruSI. Kad . li . ce se sruiliti ov··' v1 • • z1dovi? · , . .1 azxu 291 �FRKOVIC TATJANA: Radovan Zogovic: . Strijeljanoi mqloj Ani , studentici ·; Mf smo voljeli vjetar u polju pod klasoin zo bi, i snijeg u gradu, kad pada ria vjede i lice. I imali smo --'- cas u mojoj, cas u njenoj s'obi -· uramljen~ koplju Renoarove Citacice. . , I !mali smo, i poljubac smo imali nas dvoje, ·slucajni poljubac, koji nismo. ponovili; aeizbjeZni, nezaboravni poljubac, a jwjem nijesnio · nikad. rijeci prozborili. . I ko je znao i ko je_znao, mala Ana1 &. ce nas poljubac postati rana vjekovita, a 'Djevojka s knjigom - kurirka' partiz:otna, svezana kurirka sto na stratistu ·Cita ?. 'i ko bi znao, i ko bi onda znao, da ce' sada citacici nasoj, sto se k mom stolu nadvija, · teci krv iz usta niz bradu bijelu i podbradak, krv tiha i spora - sve gusca, sve tamnija .. • · Krv tvoja, mil!J:,.Anja, krv zrtve i stradanja! 292 Smrt maloga covjak~ , Udarili su ga nogom u bubrege, i on je oteturao u mrak. Vrata su se za njim teSko zatvorila, i kljuc se dva puta okre· nuo u bravi. , .· . · . Mali je covjek nacinio jedan korak u mraku i nagazio na nesto Zivo, i to Zlvo je zamumljalo. Mali je Covjek prestrasen stao i zbunjellim je glasom promucao tiho: »Oprostite«. (On bi tim istiap. glasom u tom casu rekao »Oprostite« i da su ga guriml) u medvjedi kavez, pa da. je medvjedu stao na. nogu). »Nista, druZe«, javio se duboki, dobrocudni glas iz mraka, »ima nas. previSe., pa to je«. Mall je Covjek sakom otro usta - on je inao cla je to krv - i jail je uvijek stajao na mjestu ne znajuci kud bi sam sa sobom. Medutim su mu se om po malb privikle na tamu, a unutra mrak i nije bio taka dubGk, jer je odnekuda. s vrha prOZGra, kroz usku pukotinu, ulazilo sasvim malo mjeseceva srebra, i sad je vee razaznaviw da' je ·pod celije bio prekriven · ljudima, lwji su tamo bili nagurani kao vrece. Mali je covjek glasno uzdahnuG. . »Evo ovdje, u desnom kutu celije, ima jail jedno mjeStan· ce za tebe«, rekao mu je netko, i Mali je covjek posao na desuo, polako kao da prolazi kroz. gusto natrpani ducan . sta· klenih i porculaitskih predmeta. Spustio' se na cement i tek je tada osjetio kako je strasno umoran i. kako ga sye bali. Uzdahnuo je ·ponovno i · pokusao da· se orijentira. Na zatiljku je osjecao zid1 koljeno mu se ticalo necijih topli\1 leda, a prsti su mu se doticali necije kovr· . cave kose. Obliza:> je krv s usnica, i napipao jezikom dva prazna mjesta u celjusti sprijeda. Zubi su ostahl gore, u sobi za pres!usa vanje, sjetio se, i bHo mu . je zao njegovih dvaju z.uba. A bail je jednog ad njih nedavno dao plombirati i toliko se namucio i potrosio. Da je to znao, pomislio je i opet uZ· ·dahnuo.. »Zasto si ti ovdje?« ·zapitao ga je rietko kraj njega. »Ne znam«, rekao je Mali covjek, i doista ,nije znao zailto je ovdje. Bio je kod prijatelja na veceri, i to je bHo sve. A to nije !malo nikakove veze s ovim ovdje. I kako je dospio ovamo, to njemu samome nije bilo jasno. Prijatelj je slavio Antunovo, a to s OvUm nije bHo doista ni u kakovoj vezi. Mali je covjek 293 �bio kod njega pozvan n9: veceru. ~ njeg?va z;ma.' N? ·remi .ie boljela glava, pa je ostala kod knee. Mozda bi sve bil<;> ,druga. . cije da je i zena iSla, no njn je eto, boljela glava; pa Je ostala kod kuce. · · Kod prijatelja bilo je cvijeca na ~re4encn ';1 b!ago'-:a?nici. p_ za veceru sn bile pe,·ene patke, pecem mladi krumpm, ~~­ leila salata i tresnje. A i vlna je bilo. Dobrog, starog. Pos!J]e sn malo i zapjevali. Tiho, diskretno, iza spuStenih zavjesa radi zamracenja. Posao je knci rano, prije jed"?-aest sati, radi. Zene kojn ,i~ boljela glava i koja je kod knee b1la sama. Da ne bude u br1~ za njega, jer je ona uvijek n brizi kad on navecer iz!azJ. R~ · pol:ic~tjnog sata. I nvijek ga ceka J:iudna. . · Prijatelj mu je_ dao i':;dar: peceni bat~ o~ patke u pap:r: natom nbrusn, i .nesto tresanJa da ponese zeru,. _pa da, ona VJdi da sn niislili i na njn, · Ulice sn .bile polivene srebmffi; mjeseeine, a grane su drvo. . reda risale erne bizarne ornamente na asfal!n... . .. , Mali se covjek nasmjesi.o i pomislio da Je ZJvot 1pak hJep, nprkos tome sto je rat i sto se svuda desavajn strahote. A ovdje se, ovako, ni ne osjeca. da i.e _ra_!:. . .. . Noc je bila topl'l. ljetna, 1 Mal'; J~ co'-:Jek odl'!cw da.~e pode · ravno knci, nego da se malo prosece ulicama, 1 da UZ!Va ·ovu I !ijepn tihn Jjetnn vecer. . · . Mali je covjek isao ulicama, i osjecao "!' ve_oma I:;tk •.k~o da na nogama ima krila nmjesto. los}h _r~tn.Jh c1pela, 1 ~lw­ je na koj.ekakove glnposti. Kako bi na pnm)er zg?_dn". b1~o d~ sad ovako naide na jednn samn gospodicn, n bJJel.oJ ~Jetno] haljini Svakako, !)lor ala bi biti. n _ b.ijeloi haljiilli, to ~e b1tno. I morala bi imati plavu kosn, k.o]a ln se J:ao srebro l]eskala na mjesecini. PredioZio bi joj .da tJ:o<ln. s~tah. . . . . ·Tako je svakojake glnpost: m1sl10 M~li ~?VJek, lnt~? uhcama i cekao n~ ce li se iza koJeg ngla poJaVlti o~a, n blJ~l~~· Najedanpnt je. negdje nesto 'prasn;>lo,, S!l!SVl;n n bli2Hll, zrak se potresao i stakla sn na prozorrma za><Vecala, · Mali je .covjek zafet~rao o•4 ~ri~isk~ zraka,,.a tad se t~ prestrasio. ,,pakleni stroJ«, po;"lslio _Je. 1. pred oc1 sn ~u . d.ooh plakati koji ce sutra _ogranuti n~. z~do~lllll":. ~ada s _Jmemm~­ onih koji ce za odmazdu biti srtll]~~Jalll. BlJCli 1 plaVI pia~~-; velikim crnim slovima medu koJrma se krvavo n)eC 8 .odmazda«' debelo stampana. . · Mali s~ Covjek jako prestrasio i poeeo treat! ..zaprav'? to nije poceo" trcati on, nego su same od sebe, a da .rm to mtko ·UIJC zapOVlJ~~ , stale trcati n"'gove no.ge. I htJele su bez.. "-<n-'"o •- = uvj~tno st'? .I>rije lruci: U mali tihi stanic, gdje na krevetu uz mai~·sv]etilJikn na nocnom onnaricu bdije Zen!' s oblogo.m na glaVI. ' 1, Trcao je uli?om, a njegovi su koraci gromko odjekivali na asfaltu. Zaustavile su ga ·neke spodobe u zelenim unifonnama, sa s!ovom u 'na kapi i sa smajsericama u rllkama. . . • •:ro je jedan od njih«, rekli sn i cvrsto sn ga uhvatili za gleZllJeve. . . . »Ja sam bio kod prijatelja na veceri«, mucao je on, »sla· y>l:i smo Antunovo«, no oni su mu odgovorili udarcinla n leda 1 nekuda ga vukli. Onda je zavijajnCi dojurio crni policajni auto u koji su ga bacili kao vrecu. . »B.io s~m ko~ prij~telja na veceri, slavili smo Antunovo«, p_onavlJaO Je Mali CovJek, no n kolima je bHa· prestra5ena ti· sma. ·. Automobil je stao .pred ustaSkinl redarstvom. Gurali sn i vukli Malog Coyjeka kojekakovim dugim ho.dnicima jako osvi· jetljeni:U, a ~imo njega sn prolaz'le tolike naoniZane s·podobe ·. u l'lelerum un:formama sa slovom U na kapi. . Ond.a s_e Mali covj~k nasao_ ': jednoj kancela,riji. Svjetiljka Je na p1sacem stolu hila namJestena taka . da je spodoba za s~olo;n bila u mraku. Jed;no sto ~e Mali covjek zapazio na stolu b1la Je boca s rumom i nekoliko nedopijenih cas a. Istresli sn mn dzepove na stol, i Mali je covjek ugledao n~ ,rubu st(}!a: patkin batak _ii bijel6m papiru kroz koji sn pro?;!e. mas':'e' m,lje, s_yoju legi!im'!cijn, lisnicn, rupeic, d.Ze;Pni noZlc 1 pap>rnatu vrerucu s tresnjama. · · A z!itim su ga obasnli tucom pitanja~ . >1 ti si jedan od njih. - To ceil nam skupo platiti! - Za· sto si bjezao? - Kome je bila namijenjena on a bomba? Odakle si je ,imao? - Tko su tvoji drugovi? - Gdje stam,Jju? - N a koju su stranu p(}bjegli? :- Preko koga inlas veze s partizanhria 7 - Govori, 'majkn ti koinun'stickn! - Govorit cea ti .vee kad ti pocnemo kozu derati! Ti si kommrist . prlZllaJ ...« ' . I udarali sn -ga sakama i nogama.. 1 A ·on je samo mucao: »Ja sam bio kod prijatelja. Slavili smo Antm.ovo ... « »Sad 6es ti slaviti Antunovo !« smijali sn se oni i dalje ga udarali. · . Onda j•e netko n nnifornti un'sao i neato rekao. I tada ie spodoba za pisacim stolom .mahnula rukom. Malog su covjeka .izveli i opet su ga ganjali i vukli hodnicln!a, a tada. su za njim . · zatvQI'.ild vrata Celije. ; .- . �• Mali se covj~k IJ1'emjestio s boka na bok, a netko ga je u mraku zapitao: >>Je ll te boll?« »Boll«, rekao je Mali Covjek i opipao celjust koja mu se cinila sva razbijena. »Jesu ll te dugo tukll ?<< opet je pitao glas. »Meni Sll cinilo jako dugo, ali ne znam kako su me dugo tukll<<, odgovorio je Mali Covjek. . . »Je ll te tukao jedan crni s brkovima ?« pitao je netko. »Ne znam«, odgovorio je Mali covjek koji se doista nije sjecao kako su izgledali oni koji su ga tukli. Znao je samo :iiL su ga neduZn.a tukli, i to mu .je bilo stra.Sno. · u celiji, je bilo j~ko tiho, tako da se izvana culo koracanje straze u potkovanim bakandZama. Koraci su kapall po kamenu kao sekunde. Mjeseceva se zraka povukla s prozora, i Malam se Covjeku ucmilo da mu je netko stavio ruku na oCi, jer je sve nestalo u posve crnom mraku. Cinilo mu ~e da ce zadrijemati, i bilo mu je jasno da je to najpanietnije. I u polusnu, kad je malo izgubio dodir sa 'stvarnoscu, i kada su se malo utiSali bolovi njegova tijela, Malom se Covjeku uNn:Io da ce ujutru sve biti drugacije. N esporazum ce, se rascistiti, oni ~e mu vratiti njegove isprave i lisnicu, lsprteat ce mu se i pustiti ga k;uCi. ' . .. I ba.S je- sanjao kako se vraca kuci tihim jutan;t.iim ullcama ruZicastim od . zore i smjesi se pometacima ulica, kad ga je probudilo skripanje vratiju i lupa teskih konika. . . · Cellj.a se zalila svjetlom, i Mali je Covjek ugledao,na VI'ati· rna nekoliko spodoba u zelenim uniformama. Lice mu je poprimilo prestra.Sen izra.Z, i stiscuc(se uza zid kao prestra.Sena Zivotinja, htio je ustati. · . , »PSt«, 8apnuo mu je .netko i uhvatio ga za ru,ku, >>ne mici se; pravi se da spavas<<. I Mali je covjek ostao ukocen i nepomican kao kukac koji se pravi da je mrtav. · »Sad ce me opet. tucl«, mislio je. »A mene sve boli«, i bio je preplasen kao malo dijete koje ocektlje sibe. . . • . . A spodobe su u .zelenim uniformama prozivale imena i no: gama udara1e !jude koji su Jezall u bubrege i cjevanice. Onda su iz cellje istjerale nekoliko !judi i izisle. ' Svjetlo se op3t utrnulo, i cellja je propala u mrak. Kad · su koraci na hodn:iku utihli, zapitao je Mali Covjek prestra· seno: »Kud su ih odvell ?« »A tko to zna ?<< glasio je odgovor. >>Mozda n.a pres!usavanje, a mozda ... «, covjek nije za, vrsio reeenicu. Mali je covjek ostao sam sa sobom i s dogada- . / • .AndrejeviC-.Kun: 'PrenoSenje oruZja 297 • �\ jima posljednjih casova. I koprcao se u svemu tmne kao kukac koji je pao na leda. · Zar je to moguce? Ne sanja li on sve to? Zar je istina· da u njihovu mirnom 1 gmdu postoji zgrada u kojoj !jude tuku, izbijaju im zube, u kojoj im ni nocti ne daju spavati nego :11 bude, udaraju nogama \ nekuda odvode? »II'rozda na presluilavanje, a maZda ... « Sto je ~ovjek time zapravo htio reci? Zar je moguce da ani tu i ubijaju !jude? J · da se ti !judi, koji su otisli nikad v'Jle ne ce vratiti? A on gotovo nije ni ~ao da postoji ta zgrada. I n'kad nije pravo mislio na to sto se desava. On je mirno spavao svake noel u svom cistom, mekom krevetu i nije mislio na tQ da ima mjesta gdje su noCi uzas. On je Zivio mirno i spokojno svojim zivotom i nije razmisljao o tom da u njegovom ·gradu ·svake nom tece krv. • . . »Baze«, pomislio je :M:ali Covjek na gla:s, »a ja sve to nisam znao ni vjerovao«. »Sto nisi znao? « pi tao je netko, »Ova ovdje«, rekao je Mali Covjek. »Mnogi nisu znali ni vjerovali, dok sami na sebi nisu o~jetili«, rekao je netko. . · »Da me sve ne boll i da mi .ne fale dva zuba. mislio bih da je to samo ruzan san<<, m'slio je Mali covjek; a tad je na glas zapitao: •A sto ce biti s anima?« •S kojima? « . 1 •S anima koje su odveli«. , »Neki ce 8e vratiti isprebijani" i krvavi, a neki se ne ce ni vratiti«. •Pa zar ovdje i ubijaju? « ul!:asnuo se Mali Coyjek. • zar nikad nisi citao plakate J>o gradu? « •Ali ja sam to sebi dtugacije zamisljao. Taka: sud, rasprava, osuda, .pa onda ... « I za :M:alog su Covjeka tek u to~ casu plakati postali Zivi i krvavi, a do onda su :bill samo bijeli ··ru plavi komadi papira i crna, masna slova. A sad je i za njega svako slovo postalo krvavo. izmuceno, isprebijano ljudsko ti· jelo s' raskrvavljenim usnicama i izbijenim zubima. • , · . Misli su kao parni cekici nabijale u mozgu :M:alog Covjeka. Ne, to nije moguce, to stavise nije ni zamislivo, mislio je, da bi njega dugo drzali ovdje, d.a bi ga jos. ~ukl~} da bi mozd.a odveli nekuda otkuda se ne vraca. Pa on ffiJ•e mstr. kriv. On .JC blo miran i tih gradanin i nikad se nije bavio politiikom. On je · radio samo svoj posao i nikad nije ni . pomislio na to da ,se suprotstavi vlastima. On nije stavise slusao ni strane radiostanice. Ovi tu oko njega, to je vee nesto dugo. Oni su sigurno 298 ne8ta r~kli ill.u~in>lli. lit?,se ne smije, ali on nije. A lpalj:, i njega · "':'. tukh .. Zar se. to snnJe? Zar se smije tuci covjeka:lkoji nije rusta. lmv? To Je nesporazum, to je jasno; Ali ipak ... A taka ~ao. sto su ~a zabunam tukli, mogli bi zabunom i ... Boze, pa JC H tako nesto moguce? " 1falog je covjeka uhvatio ern; uzas. Lomio je prste, a oCi s~. nJegov: sa .strahom zurile u mrak .. Osjecao je ·da ga probiJa lederu ZUOJ. ·. Cel:i~a i.e utihla i u~kla se u se _k~o kornjaca u svoju lin.· ~uru .. ~Judr. su ~e sakrrli u san. Mali. Je Covjek slu8ao njihovo ~e~olicno dlSanJe. Negdje je u kutu netko hrkao. Jedn:olicno 1 m1r11o, kao da je kod kuce, u krevetu. . Mali se ~~vjek. os'je~ao 11Zasno sam, ,i doslo mu je da vice,. ; da ~h pro~u~ 1 ~a llll ka.ze d~ se on uzasno boji i da on vise ne mo~_IZd':~ti t~J mrak.I tu.•sutn:ju. Nek.mu oni pomognu, jer on ll!]e msta knv, sasv1m msta, 1 on ne ce ostati ovdje. On ne . more ?s'tati ovdje. I :M:ali je Covjek ·osjeHo kako mu se usta r~"':l?-oo. na plac i ka~o mu se oiii pune su~ama. Sjetio se svog smc1!la•. I· kako g:' t;JRJka uzima na krilo kad se rasplace ; kako ga IJulJa na · ko!Jemma, a on je tu sam sa svojim oeajem. A jutro tako dugo ne dolam. . Jutro nije doslo, ali su se opet zaculi koraci na hodniku 1 vrata. su se opet otvorila. Vratili su se oni koje su odveli. Ali ne SVI. Pitanja, uidasi,, kletve u ll!I"aku. >~a•. vis~ ~emogu_« •. goyorio je jedan, »nek me ubiju, all · avo ru 2J!VotinJa ne b1 IZdrzala«. . »A Matu su zaklali pred mojim aeima., govotio je di"ugi. • . Netko je ~tenjao dugo i upo:no: U celiji je na~talo komesanJe. Netko Je trgao platno kosul]e da nekome zavije ranu Netko je trazio nesto za poplti. Netko je u mraku traiio kibl~ i povracao ad muke i slabosti. Malam je Covjeku doillo da v:rce: »Dosta · dosta!« I da liakarila lupa po zidu do krvi, do iznemaglosti.' Ali . se samo stisnuo u se i zakukuljio se u svoj llZas kao li~inka u kukuJjicu. • · · Onda se opet po malo sve stisala. Negdje se iz daljine, valjda s ulice, cuo stropot nekih kola. Mali je covjek, a da sam nije znao za.Sto, stao razmisljati 0 seljackin) koli.ma kaja se truskaju samotnom ulicom. I ·cini.lo mu se da vidi mrsavo ride kljuse, talj.ige sa sijenom a na niem kante i koilare, .a na bok!J sjedi i prijema seljak, i bic drbCe u zraku. I postalo je :M:alom . Covjeku nekako cudno pri dusi tuZna i toplo. Osjetio je kaJro je njegov grad bli.zu, a ipak tak~ 299 �. da:leko. I kao cla su w sada dva grada: jedaJil tam~ vani; a jedan ovdje, i posve su razliciti. I ulica mu se cinila · daleka i nedokuciva, kao da on nika<l vise ne ce njome hodati. Postala mu je !'estvarna, kao ceinja, kao neJti lijepi san.. »Sarno da skoro svane«, pomislio je Mali covjek i prepao se da 6e ovdje uvijek bijti ovako mrak. I nije mu to gotovo bilo ni cudno. ·Bilo bi nemoguce zamisliti zra,ku sunca u ovom mraku Hi modru yrpcu neba na prozoru. I bio je gotovo uvjeren da nikad viSe ne ce vidjeti svjetlo, pa mu je to bi!o str.asllo. A onda se najedanput, sasvim. nenadimo i neocekivano, razvila jedna siva vrpca na prozoru..Mali se covjek zagledao u tu sivu prugu i nije pravo mogao vjerovati da je to ipak sivi tracak svjetla u mraku. A ~d je ta pruga postala ruzicasta, ucinilo se to Malom Covjeku kao cudo, i osjetio je d.a nikada jos tako zivo i tako intenzivno nije osjetio zoru. Doslo mu je da se smije i da 'k!ice od rad<>sti, i htio je da probudi sve <>k<> s(lbe i da im ka.Ze da je jutr<> svanulo, kao da se dogodilo .neko cudo. Strah je nestao, i u njemu je procvala nada kao neki radoani jarki cvijcl. Gledao je na vrata i ocekivao da ·se ona otvore. Ona se moraju otvoriti, buduci da je zora svanula. Doci .ce netko u uniformi, prozvati njegovo ime. Dat ce mu njegove isprave i provesti ga .hodnicima, a tada· ce. se otvoriti kapija, i on·' 6e mimo stra.Za s pu5kama i bodovima izici na ulicu. · . Dr!at ce ruproc na ustima da se ne vide njegovi izbijen:i zubi i ici ce polako kao da je ustao iza duge bolesti. I milovat ee potplatima plocnik njefuo, kao da vee bogzna kako dugo nije . njime hodao. Izlozi ducana . bit ce mu kao otkriven je, i smjesit ce se lutkama u izlozima trgovina od odijela, a na Jelacicevom ce trgu kupiti kittcu cvijeca za 2/enu. Ona ce jadna biti u br'zi za njega. Sigurno nije .slJavala citave noci i strahov.Ua, jer on jos nik~, u sest godina ·njihova braka. nije ci· jele no6i izbivao iz kuce, a da je o tome nekako nije obavijestio. Blt" ee blijeda njegova rena, i izmucena na.kon nepro· spavane noci, i mazda ce ga htjeti grditi, no prestat ¢e odmah cim on skine maramicu s tt'ita. Za!:7lit ce ga njefuo, kao sto ga vee dugo nije zagrlila, a zatim ce se pozuriti da mu skuha bijelu kavu. I uz kavu, za malim bijelim kuhinjskim stolom, sa stolnjakom na kome sn modrim kpncem izVezeni neki cvjetlro i natpis »Svoja ku6ica, svoja slobodica«, pricat ·ce joj on dozivljaje noci. S beskrajnom je cel\njom pomislio Mali Covjek na taj stol, na salice i tanjurice s plavim rnbom i na trbusastu · posudici:t za secer sa siljatim pohlopcem, i osjetio kako mu ·te 300 stv:~cic(l . neobicno mnogo znace i k~ ·. · ·· draze nego u.·. su mu ikad bile· t· '· . da o su mu. _u oyom casll ·t· .. . . b1 1 b ez· nJ1h. CmJlo· mu se da • ""'o k.on. ne . maze m zanu·sl"ti ih 'di . . 1 lak njega samoga . . . . V> o o sebe 1 da su one dije- ptim~~s~6j~~~l~s:o u ,celiju, i. !judi su i predmeti poeeli poSaticementnog su poda IZ b ezobl'. · izran . • • .. Icne gomile tijela . stale ovrat~ci ~~~lj~ ig~ve, _siva i~pac~na. cekinjava lica, prljav'i ·zube desni . dr rvaVI re.ver1 OdiJ•ela. _D~ je razotkrio krebane. . ' mo e, okrvavlJene nokte, ISprzene, nateeene ta. »Jos je jedna noe '! k . I tk . · prc:s ,a«, r~. ao .1e netko s uzdahom. » .o zna kobke ce JOS proCI<< dodiLO je druoi »Kobko nas fali?<< ' · o·· :oPet«. noei »b~~t~;::~:.nuo je netko, »to znaci da ce zato ova »VKib~ je prepuna«, rekao je netko · »VeC curi po ' podu«. Onda su se otvorila vrata. Mali se covjek uspra . . li ~? se razvedrilo. Vee je skoro viknuo »Ovd. « , n VI~, 1 ce .mJe prozvao. Samo su ·cuvari donijeli kazan Je ' o: ~~ ga· t":~u punu miake, p:rljave vade koja je imai!\i~~J~:g~: 1 » a Ja se strpiti«. !f:~:t~~;r~~~!~7l~t~~a:~ ~~a~;~~~~~"~ ~j::~: sa vrata vikn . Kib! '., J ·..gn': 0 • no sad Je samo cuvar uo. » u Ispra.zrub«, 1 to je bilo sva · · OJ?-d": se vrata zadugo. viSe nisu otvarala. · · ~J: s:u se kojekako zaposlili. Da im prode vrljeme . bile ujepea ;Jfu:!~p~n~ofeh~~is~~~"!~ pjevala pjes!"e koj~ su li?!na~.su diskutirala o jednoj knj~i k~~ad~a~'J~ ~':~k an:r,~.o­ j~~: ~1 ~~- dgk .s~ d:,?j'k·ca ~~prest~o izvlkivala sl~va i br~~ 0 -' - I OVJe nll.t\.~. o _IDJe. shvacao o Cern se tu radi. »>lto ;ad; ova dvoJICa? << pitao je Mali covjek »IgraJu sa!'<<,. g!asio je odgovor. · · »>lab.<< zacudw se Mali Covjek >>pa bez daske 1. bez· fl·· gura ?« ·' »Oni igraju napamet«. »Pa zar _se ito maZe?« »U zatvoru -se sve moZe«. . I ~a! om je. Covj.ek:' posta!o .i>:~no da se u zatvoru doista -. s~e n;oze. No n.]ega Je !pak ]OS UVlJek suvise zaokuplj"alo pita UJ€ nJegove sudbine. · . · · 301 �' ' ~na li ! ujutro z~!« pitao je susjeda. »Kuda?,Na preslusavanje, misl~s?« rekao 1e "':"J~_d. »Ne, ne zovu Oni preslusavaju samo nocu da bu~e- st~asm]e«. »A .sto ce biti sa mnom? « pitao je Mali CovJek. . Sus jed je slegnuo ramenima. · . .·· · t Upleo se neko di"ugi i rekao: »Odavde ima samo dva pu a: sloboda ill smrt«. ~A logor?~ ~pit~o je treei:· • . •To je isto sto 1 smrt.} J?S g~re«. '-au je Coviek stao pr1cat1 svoJ ~~ucaj. . •. . . etk ;Ako je tako, onda ces skoro izaCl<< .- tJes'lO _ga J€ n >I n'sta n\su nasli kod teb~?« . . ·• . Mali se C:ovjek cudio: »Pa sto b1 mogli nacL«· I ·•t nisi ·priznao?« . · :P~!nam ja sto priznati«, rekao je opet Mall C:ovJek, . »Ti si radnik? « pitao je netko. >Nisam. Obrtnik«. · . c . ':e I SJet' se Mali C:ovjek ..svoje radionlce. Sad a bi onmora 10 . im t l'k posla.· sad 1 stajaod.· za dug~~- : .:e' ~~~,~~ ~oj~~ o~ih dv~ae~t ljetni~ 1 tu ba ave gu 1 1 • d'b • 1 tko zna da· li n]egov1 ,od;jela za koja je P:"euzeo. n~u z u. otiSao na Savu umjesto ' pomoenici rade? A _segrt Je s1gurno da musterojama nos! robu. . ,:Kad izades, hoces ·u misliti na sve ovo? « pltao ga je . v. 0 • .• • ••• °' 0 •• netko.Z. bih htio ovo sto .brze zaboraviti«, zamucao je » apravo · . · . , Mali covjek. . ne snnJe »Ne, druze«, rekao mu je je(jan. c~v]ek, »OVO se zaboraviti, zbog nas sanlih, z:og ~t~:· zapitao ga je dru~. .Jesi li ti sve ovo znao.. amo · . .' .• t· · rekao je Mali . N'sam C:uo sam doduse o tome pr1ea J«, · 1 . • »a!: msam .VJ·"rovao ' .da 'J·e to tako«· • co·,jek, 1 ~ . ' val' a da v·di· . drugi tako ne znaiu iJi ne VJeru]u, a . » 10 "to'm1e mora]'u govoriti kuce i vikati ulice. Ra saznaJU. vjesti. Jer to je. nepr":.vda«h cati da je to nepravda. Jer njega Mali je C:ov]ek poc~o s va . su neduZua tukli, a \o Je nepravda. . M r Cov'ek. .A sto da radinl?« pitao ie. zbunJ~nd aJaiuri)e 'ceil malo ··ta druZe« rekao mu JC susJe . » . . . .. · »N 1S • • t d • " po<'\eti raditi. To ce doCJ samo 'i raozm'sliti o svem ovom. :;' a ~es od sebe. Prirodno. Kao ]Utro lZa noc ~. c razm5§Jjati o svemu Mali se Covjek zamislio. Jest, on. e • ti . .diti ~ Nije to tome, dugo, paZljivo~ A tada? Kako ce poce ra • . dl samo tako. A !pak, drug mu je to rekao, kao da je to najjedno- · stavnlja stvar na syijetu. »Jesili ti kadgod razmisljao o tom?« pitao ga je netkoJ. , »0 cemu?« cudio se Mali Covjek. »0 tome sto se zbiva medu ljudima. Kako riepravda vlada i ;ako neduZni trpe. I kako mali covjek samo · Zrtvuj.e, a oni gore u:Zivaju? « · »Nisam«, .rekao je Mali Covj•ek i zacrvenio se. I zapi.tao je sam sebe kako to da on o tome nije rizmiSljao. A on je i sam bio mali covjek. »Jesi li citao kadgod one plakate po ulicama o strijelja• nima i o odmazdi? << pitao ga je sus jed. »VidiS, oni .brojevi na plakatima, to smo mi, ljudi«.Mali se Covjek zastidio. Eto, citao je one stra.Sne ]:>lakate, a nikad se nije nad time zanlislio. citao ih je onaka, Zm-eCi se na posao, letimice, i time je sve .bRo. gotovo. · · »Jesi li razmisljao o Savskoj cesti, o Maksimiru, o selima na Kordunu i o J asenovcu? « »C:uo sam o svem tome, ali je sve to doprlo samo .do uha, a ne do srca<<, mislio je Mali tiovjek, i postalo mu je' teSko. I za.Sto se sve to samo okHznulo na njegovoj po•vrsini, a nije mu doprlo dtiblje. I poce.o je Mali covjek razn1iSljati o svom Zl• votu, i slike su iskrsavale u njegovu sje!Sanju. .. Roditeljska .kucica na periferiji ·grada, mala, siromasna, ali ipak kucica, i to njihova kucica, s dva prozora i malim vrticem s nekoliko vocaka. Otac je bio stolar i cije1og je dana ra'dio. A dva put ,;e tjedno iSao na pjevanje s njihovim obrtniCkian pjevackim drustvoon. Mali je Covjek,. dok je bio dijete, iS'ao s majkom u .crkvu. N a sve mise i na sve veoornje. · ' Mali je covjek vidio sebe dok je . bio djecak u kratkim hlaC&ma i bluzi od flanela. Kako ide u skolu s torbom na ledima i kako poslijP podne poma.Ze majci u kucanstvu: plijevi vrt, nosi drva, trCi u ducan, vjesa rublje i poma.Ze majci prati sude. · Kad je svrsio osnovnu Skolu i opetovnlcu, dao ga je otac u zanat jednom starom krojackom majs1:.oru. ' Najprije je samo meo radionicu po kojoj su vazda lezali po podu konci i krpice, a kaenije je razna.Sao pakete muste" rijama. I znao je svuda tako lijepo reCi »Ljubim · ruke« gospodama i »Sluga sam pokoran<< gospodi, da su niu s:vuda davali napojnicu, koju on nije potrosio za kino, nego je stedio, tako dil je, kad je SvrSio nauk, imao vee dosta u8tedeno. 303 302 v' �· Kad je postaa pomg6nik, bio je · uvijek lijepo odjeven/ pd. Iazia je veceTnje teeajeve njemackag jezika i ~ao · u · plooliu skolu, taka da se· osjecao vee gotova kaa gospadiln.' . . Nije udvarao ni :slu.Zavkama, ni konobaricama, ni radrli" cama, vee se \7rzao samo aka obrtnickih keeri. · Radio je rnnogo i kod knee, izvan syog. ra:dliog Vl'emena, pa je vee i prije nega li je postoo obrtlllik oblacia Citavu svaju ulicU:. • · Kupavaa je francuske modlie revije i sanjario a modliom ,;alanu s trolrrilnim zrc!t1om i s garniturom s foteljima. Kasnije joe z~ zenu · uzeo keerku jedriog ~gledliog postolarskog maj§.tora. Vjencali su se u crkvi sv. Petra jedliog tihog, oktobarskog poslijepodlieva. A svadbena je vecera bila u jednoj gosmonici u VlaSkoj ulici. Saba je bila l~kieena .zelenilom i bijelim papirnatim ru.Zama, a na stolovima su bile torte s natp!sima od secera »2ivjeli mladenci«. Mali je covjek blo u fraku, .a mladenka u bje!ini s vijencicem papoirnatih m.irta u kosi. Tako su se fatagrafirali, i slika jos danas stoji na komodi u njihovoj spavaeoj sobi, samo sto je malo izblijeilila i uprljana od muha. · · ' Tada se M!Jli oovjek dao ;i.a ootvarenje svog sna modnom salonu. Nasao je s:tan, kupio pokucstvo i kod p:smosli~ kara dao izraditi veliku plocu koja je prilkazivala. gospodina u svijetlo·sivom elegantnom :odijelu, ·koji se zadovoljno smijesi, a iznad njega je pisalo »:lvlodni· salon«, a ispod toga ime i. pre·. . zime Malog Covjeka. Dalje, sto je bilo dalje? pitao se Mali Covjek. Nista nije bilo. Isao je svakog jutra. u radliju, o podne je dblazio. kuiii na rucak, poslije podne je opet krojio, a iza vecere je kadikad iSao sa llenCJm; u kino. . . · · Orida je doslo dijete i trebalo je jos viSe raditi. Jer je Mali oovjek htio da njegovo dijete ide na visoke skole i da postane nesto· drugo nego li sto je on bio. I taka Mali covjek n'kad nije imao vremena da se u bilo sto duboko zam.isli , •. Komad razgovora koji se kra; njega mrvio kao ·kruh trgnuo je Malog covjeka iz njego'l"ih m.isli. »Jebi li cuo da je Jozo poginua?« pitao je netko. »Cuo sam, hio je objes•en prije petnaest dana«. »Jadnii Jozo koliko li je prepatio. A bio je taka dobar mladic. ·Vee iz Skole su ga istjerali radi na.Se stvari i iz roditeljske kuce pa je morao uiliti privatno i izdrzavati se od toga Sto je kao ~adnik radio u jednoj tvornici. I u spaniji je bio. Vratio se ranjen i bolestan. A ipak je i dalje radio za pokret. Nedavno o 304 :Sl,l ga .uhvatil~. Muilili su ga da je bllo stra.Sno a ipak nikoga l)ij~ odap: Prije dvije su ga nedjelje objesili«. ' , M~ .se covjek za.stidio svog Zivota. Eto, taj Jooo je bio 1 1spravan covjek, a lliije mis1io ni na sebe ni na svog sma, nego na druge. I zbog toga je bio .spreman i poginuti. . . >~Sv.~ ~e to blti drugaeije kad izadem«, mislio je Mali caVJ~ 1 ucinilo lllu se da on sad sv;l.kako mora izaiii, ne viSe samo radi se~, ne~o i_ zbog drn~ih. Zbog onih koji ee ostati ovcdje.. · . . Mali se covJek zagledao u zid kraj sebe. , ·r'!'!' njem. su b~a ispisana imena i datum.i i narisan srp i celtic. Sve Je to bilo napisano oJJovkom, Zigicom Hi ugrebeno noktom. .. ·~~ 1i ti ova stije!!;a kazuje stogod? « zapitao ga je netko slilJedec! pogled Malog covjeka. Mali je cavjek sutio. , VldiS«, nastavio je netko, »tu je Ziv cl1o povijesti jedne pravedne borbe. Ovi !judi ad kojih su ovdje ostala s.amo · na i datum.i· su mrtvi, ali u svakome od nas ani Zive dalje. U . nama dalje Zivi ono za sto su oni pali. Sutra iie meiZda i od nas ostati samo pocetna sJ.ova i:ta ovom. prljavom sivoni zidu no nase. ee djelo ostati Zivo. Ta.mo na ratistima Rusije ~ u na~ S4n planinama i sumama<<. . . Mali je Covjek zacudelllo pogledao. ... »Da, vid!s, ova nekoliko poteza, to su krlmovli, pjesme, Jro. rac1, zvukOVI sl.obode. To su dok. azi, najjac•e zak.ll).tve. da J.··e netko,. mali covj~ kao i ti sto si, vjerovao u pobjedu dobra nad zlim. u. pobJedu_ pravde nad n,epravdorn, svjetla nad =a· ko~, u. pobJedn bolJe J;mdu~n~~ti cwjeka. I da je za to uvjerenJe b10 spreman dati SVOJ Zivot. Da se taj covjek borio za bol~u _i sretniju buduiinost radnog naroda, da je radio, da je trf!10 1 pao .. ! da n~. tu, s tog zi~:'· njegov,a usta, koja su sad ·vee. dugo lllJema, khcu da ne Sllll}emo stajati ekrStelliih ruku, nego da moramo slijediti njihov primjer«. . _Mali je Covje~ gledao u zid, u imena, irncijale, datume, i ucmilo mu se naJedanput da jza tih crta stoje !judi, mnogi lju?_i, a ~e~u n~in:a i nek~ znanci iz njegove mladosti, s perifer!Je. LJudi, koJe ·Je on vee davno, onda, kad se odselio u grad izgubio s vida. Ljudi za koje je on jos onda cuo da su komu· nist;. On je onda, kad j·e otvorio modni salon, otisao od njih, ~o sad mu se ucinilo da je opet medu njima. I postalo mu je Jasno qa on sa,d mom i dalje .ostati s njima, pa ma sto se de· silo. Jer ako su oni za nffito poginuli, znaci da. je·i vrijedilo za to poginuti. Ta i on; su voljeli svoje Zivcote tako kao sto i oo · voli svoj Zivot. · ~oste11 ime- 8, mart 20 305 �.. Zraka je sunca pala na sivi zid i pozlatila nek(>liko imena. Na srp i celtic ugrebene noktom u stijenu. · Mali se Oovjek ogledao po qeliji i podig~o glavu. I postao je nekak6 vedrijri kao da je i na nj pala zraka sunca, Do8ao je i:ucak. Prl~ava mlaka voda po kojoj su plivala nekuhana zrna graha. P()slije su neki dobili pakete. »Da moja zena zna gdje sam«f misHo je Mali Covjek, •i ona bi mend donijela paket da ne moram jesti ovu svinjariju«, i ceznutljivo gledao pakete. ' ' Ljudi kloji su izvana dobili jelo, razdijelili su ga bez daljnjega medu drugove, tako da je svaki dobio jednaki dio; Mali . se Covjek z~lio na:d tim i pitao sama sebe da li bi. i on bio · tako bez daljnjega ostalima bio podijelio svoj paket da ga je .dobio.' · Nakon ruCka je bio odmor. Spavali su poslije podne da nadomjeste noc u kojoj su ih uvijek budili. I Mali je Covjek zadrijemao, pa je pos!ije podne odlmicalo tree6im korakom, tako da se upravo zacudio kad je primijetio da je pruga svjetla nad prooorom postala siva. A tad se pro'budiila nada poonijooana sa strahom. J er je znao da ce sad doskora poeeti prozivanje i preslusavanje. Mozda oni i pustaju samo no6u. Da ljudi takovi prljavi i krvavi ne hodaju ulicama dok je svjetlo, tjeSio se. Doci ce tako kuci nocas, :mislllio je, i Zena ¢e mu na .elektricnom kuhalu skuhati caj i ispditi nekoliko jaja. 'I mislio je na miris przenih jaja u ma1oj bije1oj kuhinji. Onda je odnekuda k.roza l!iruove (Mali Covjek nije znao otkuda ni kako) ·iz neke druge celije dosla vij,est .da ce no<ias biti strijeljanje taoca. Njih dvije stotine na broju. Zbog onog ~<tentata sinoe u !rome je poginula neka krupna ustaSka zvi- · jerka. . · : · · ·. · Celija se uznemirila kao tr.ava l<.ad njome prode udarac vjetra. · Malog su Covjeka prosli trnci. Ouo je Qll vel; nekoliko puta te rijeci: »Taooi« i »Oilmazda«, ali su one tek sada. i za njega dobile znacenje, duboko, krvavo znacenje. · · Poceo je brojiti !jude u celiji. Nabrojio ih je trideset. Poceo je racuna.ti, sve ·nehotice. Ovdje u ovoj zgradi ima sigurno vise od deset takovih celija: dakle sigurno viSe od tristotine !judi, ·a to je i viSe nego dovoljno. Prema tome se maze desilti i vrlo je vjerojatno da on bude medu anima kloji su. adviSe. A osbn toga, on nista nije kriv, pa se sigurno i to mora uzeti u obzir. . Ovi tu oko njega., to je ipa.k nooto drugo, tjesio se Mali Oovjek. A na Celiju je padala noli. 306 Odnekuda se cruo 'sV'iranje radioaparata: »Vieni c' e una Strada nel basco i1 cui nom·e ·conosco ... « ¥ali je covjek slusao korake stra.Ze na hodniku. Osluskivao je kad ce cuti ubrzane korake i zveket kljuceva. Samo da ga odvedu prije nego li dodu po taooo. Pa makar i na preslusa. vanje, samo da u casu kad dodu po taoce ndje u eeliiji. Mali je Covjek osjetio kako mu cv.okocu. zubi. A svi su drugi _oko 'njega bill mirni. I za.Sto su ani takd mirnH pitao se Mali ·Covjek. Kao da oni nesto znadu sto on ne zna. Kao da liiU svijesni da nJ1ihnve patnje nisu bile uzalud. I kao da znadu da .~e i~ njihovih patoja i krvi, kao iz rosne zemlje procvasti 5m1Jeh 1 radost za druge, za one koji ce zivjeti posllje njih. , Po rubu je prozq'ra opet poteklo srebro. To je tamo vani, na beskrajnoj slobodnoj pucini neba izrnnio nijesec. · Tad su se zaculi teski k01;aci po hodniku. Mnogo koraka., Zveket kljuceva, Skripa vratiju i resko prozivanje koje je bilo . kratko i ost1'o kao hioi. Sad dolazi red i na na.Su celiju; mislio je Mali oovjek, i zeludac mu se zgrcio od ul!as.a kao da ga je netko stisnuo ledenom sakom. Mazda C.e nas mimoici, htio se tjesiti, no drhtao je ipak kao u gTomici. . · · Tad su se i vrata njdhove celije otvoiila, i na. !jude je sk1upcane na cementa pao jarki mlaz· svjetla. Jedna je spodoba okruzena · uniformama sa Sm.ajsericama drzala. u rukama spisak i metalnim neljudskim glasom p!t'ozivala. . M~i je Oovjek, stimut uza z;d kao da se htio sav u nj uvuci, slusao i brojlo. Joil se uvijek malo na<lao i vjea-ovao .da njega. ne ce prozvati. . .No zacuo je i svoje ime.. Lice mu se nehotice razvuklo na plac i stao je mucati: »To nije moguce ... Ja nisam nista kriv . . . J a sam ovdje slucajno. . . . Ja imilm renu i malo dijete ... «· Njegov je slabi glas postao krik, a ruke su se njegove grcevito hvatale·2lida, i kao da se htio 0 nesto uhv.a.titi. ~Drzte. se drugovi«, rekao je netko mirnim, strogim glasom, »da zvijeri ne vide da ih se bojimo i da nam je ,zao umrijeti.. « · Nato su i noge Malog covjeka poS!e s ostalirna poslusno i mirno. kao da idu na posao iii kuci. . Na hodniku su ih okruZile ·uniforme s automatskim puSkama, i tako su slSli na dvoriilte. U ·dvodstu su u svjetlu Jarkih 307 �reflektora stajali veliki zatvoreni kamio!lli kao neke · erne nemani. , Utjerhli sni ih unutra. . .. . Ljudi su bill nagurani u mracnoj nutrini kao stoka. ·. »Uhvatite se za ruke, drugovi«, rekao je ·netko, »da nas pojedinacno ne mrcvare, nego da nas ubiju sve zajediJ:o:<<. Jedan je fuljavi, topli dian uhvatio ruku Malog Cov]eka · · lederm i znojnu od smrtnog straha. I Mal om j·e covjeku postalo nekako lakSe. Kao da je iz. :te· · rulke strujala neka toplina i snaga. I Mali je covjek prestao ·. drhtati. Stisnuo je cvrsto tu ruku, i cini]p mu se kao da ga ona vodi u 2livot i u slobodu.. . · Kamion je pojurio. Kroz tihe noene ulice grad.a. · ·· Mozda ce proci i ispod prozora za kojima bdije i strahuje njegova rena i spava ·njegovo dijete, pomislio je Mali eovjek, i suze su mu stal<l mutiti pogled. . · . N etko u mraku kanda je osjetio njegove mis!L »Nase drugarice i na8a djeca ne ce plakati za nama. Oni ce znati da·smo pali za pravdu i slobodu. I one ce _stati na_ nase mjesto, a na8a. ce djeca kasnije, 'kad bude. sloboda. Zivjeti mjesto nas«, rekao je mirnim sigurnUJ;t gla~om.. . • . Kamdon se zatruskao na neravnoJ cesti. B1li su vee 1zvan grada. • Tu su polja, livade i sumice, misl!o je Mali covjek, kuda je vise puta nedjeljom isao setati sa svojim . .si¥cicem. On je sjedio na travi i pusio, a mali je brao tratinCice .i zlatice. I O·pet --.. j.e Malom Cgvjeku postalo beznadno teSko. »Tamo su naSe Sume«, re"kao Je netko u mraku, »i syaki je grm zasjeda, a svako stablo osvetnik .. Burne ce nas osvetiti · i oslobo·diti na8u djecu. « . . Mali je Covjek dig,mo glavu i najedanput, a da ni sam nije pra vo znao kako ni za8to,. osjetio _ie da .n.ije viSe !ak? mal~n: Rastao .je, radi -omh kojl su s UJillle bill u nttacno) nutrm1 kamiona. I cinilo mu se kao da postaje viSi, da raste kao stablo i da vidi daleko. sve dalje, premda je oko njega bio mrak. \ . Uto s.e iz patnje i iz blizine smrti rodila pjesmai razlila se mrakom poput srebrena potoka 'nadglasavajuci stropot motora. I Mali je Covjek pjevao, premda njie poZM;vao pjesmu! . on je pjevao jednostavno svo}om patnJom, sVoJom tugom 1 svojim srcem koje je upla8eno kucalo. Kamion je naglo stao. Kocnice su zacvilile. »Dtugovi, mi · smo svoju duZilost izvrsili<<, rekao je jeda;> covjek mirno. »Nasa zrtva nije hila uzaludna. Iza· nas stoJe hiljade, milijuni.« 308 '/ Drzal! ru se cvrstq za ruke dok su ih tjerali po rosnoj livadi malo dalje od ceste i jos su uvijek pjevali. Mjesec ih je pol!ijevai> svojim srebrom, i. nisu se cinili kao Zrtve, vee kao pc:>bjedn[ci. Pjevali su i onda kad su poeele pr'askati pu8ke, i sto w hici bivali gusci, to je pjesma slabija postajala. · Padali su mi;rno i spokojno kao otkosi trave nu meku rosnu .livadu koja je odisala ljetom. ~ _Mali je covjek pao s pjesmom oo usnama i vedrih oeiju, jer je u posljednjem casu spoinao da je i on uCinio neilto za slobOdu. N oe im je svima zatvorila oCi, rosa je prala krv s njihovih izmucenih tijela, a mjeseein,a im je satkaJa blistavi srebreni mrtvacki pokrov. c '·: · Arvlre}emc-Kun: Drvari!anke 309 �U vijavici Podno Dinare sjedi zena. Glava joj nagntita, ruke ~. krilu .. Planlnski vjetar'!eti sa snijegom, . ispunja bijelim pahulJICama, ostrom Wadnocom, stra8nim zavijanjem emu noc. . _ Zena sjedi nepomicno. U naborima su.knje, ~pea, bluze, sakuplja se snijeg. Zadrzava se '!"edu p~sb~a golih rukll: lt~o po ogoljelim granama: stabala. V]etar JOJ drze zakrpanu,. rsc!e: panu, modru suknju, igra se krajevima c~o¥ ~pea! pr?d';~ JOJ kroz istrosenu tkaninu do tijela. A ona ostaJe 1 da\Je SJedrti, ne mice se ne trese sa sebe snijeg: kao ·da je srasla s kamenom,, kao da su j~ nevidljivi korijeni vezali zauvijek _?Z ze?'li':'· .. . Sniva. Zamisljala je da ce samo za cas SJestl, o~?nti se, zaviti izmrcvarene od dugog pjesacenja noge, uspraVltl od tereta pogrmta leda, zagrijati.. od pranja. i l<:d~. izranjene ~e. Ali san ju je zahvatio. V arl]IV lazan, zacaraJUCl s":n pun divmh snova i vizija oduzeo joj je Zi.vot, spDjio je s hladnim kamenom, prekrio snijegom. ~I - - - Pred samu noc dosli su partizani do ·nje. lspunili su .m~lu kamenu kucu 'pokrivenu slamom, niskim ognjistem, zemiJarum .' .. . . podom, sitnom djecom. Njen najstariji sin Dusan bio }e ~ t;Jnna.. Preb";crvao ~e oruzje, mobilizirao nove. bo;ce. N3cu Je ~ ku?e od~aZ!o, no?u dolazio. U starim iznoserum hlacama, ocevo] bluZl,, gumen~ o.pancima bio je kao sjena•. Mrsav, mucaljiv, tih.•~ajka ga Je budna cekala po cijele noci dok .l:>i se on pod teskrm te~~tom kroz Dinaru penjao i pred zoru iscrpljen, iznemogao kucr do· .• . . Jazio. Zbunjivao je Dusana majcin pogled. Prev1se Je na nJe?a gledala sa strahom i b~~om. Osjecao j~ ~a !TPi zbmg to.g. nJegovog nocnog rada,. a m]e znao sto da JOJ ;ece, kako.d:l; J<?J sve .. razjasni. Katkada bi je samo umorno molio da ga ne ceka, d11 spava, da se za njeg ne brine. . . · - Ne mogu, sine..Kako te mogu pustlti da se sam tako patii!. Daj, pomoci cu ti. .· . I majlka je Jjubavlju sama sve shvat;ila. ~ocela je ~": pomaw sinU, da pqma,Ze bqrcima. Praia JC S kcer~om. MiJiC?ID nocu · partizansko rublje. Kad bi selo poleglo, nosrla ]e ma]ka na Dinaru hranu, municiju, oprano, zakrpano, nocvoopleteno rublje. Veselila. se njihovim uspjesima, milovala. im mlade glave, zavijala im rane .. 310 Jednog dana Dusan je posao dalje s vojskom. Rastanak je majci bio tezak. Muza su joj' cetnici odveli. N ajstariji sin bio je njen domacin, njena radost, ponos. Ali, bilo je jail djece u kuci, a treba!o je nastaviti za pocetim radom; ' · Pocela j/l Milica sve cesce iz kl\6e izostajati. Djetinje jos lice postalo je zrelije, ali male jamice na obrazima uvijek su se vedra smijale. -Zlatne pletenice su joj padale niz leda, oko lica. su joj ispod rupca ·virili 1mali, meki uvojci. Pla·ve oci, rumeni obtazi, scvijetli suncani iigled. :'larena bluza, · tamna suknja., vitki struk, tamnopute lilose noge. Pagledala je majku i brzo rekla: - - Idem s vajskam. . 1 nestala je kao i_Dusan. ., Jns veca praznina nastala je majci. Kuda su posla njena djeca? · A ana je dalje iSla uz Dinaru, eesto noeu na straZi. s.tajala · dok su se drugavi zadrzavali na sastanim. · Uvijek je za djecu pitala. S napregnutam pa,Znjom slusala 1 je o novim borbama, herojstvima, pobjedama. · Djeca joj se nisu javlj-ala. Hoce li se Zivi vratjti? . Dusan je poginua braneci odstt:rpnicu ranjenih i .bolesnih drugava. G!edao je kolonu iscrpljenih, iscjedenih !judi, Zena s djecom u narucju. Sjetio se majke; sjetia se sjetnog njenog . izgleda i bi!o mu je zao sto je ne ce kao pobjednik zagrliti. Ali, eta, ima jns kod kuce djece, ana ce da zive, da. se vesele Zi.votu. I taka je ostao uz bucnu Drinu, u smrtonosnom obrambenom lancu. A Milic.a? Bila je horae. Za drugocve se brinula kao majlka, u barbi se drzala kao. junak Tesko joj je bilo samo kad je mislila na majku - kako ce sa sitnom djecom. taka oranula i iZnemogla! · Ali jednoJ sivog, jesenjeg jutra, punog vlage, magle, nakon teskag nacnog. napada kod Dicma drugavi su je nasli mrtvu. U ruci neprijateljski mitraljez, u acima smirenosrt: pobjede. - Bila je junak, - rekli su majci. * 'Kad su noeu dasli k majci drugovi i zamolili je da ponese · hranu na Dinaru partizanima, zar im je mogla odbiti? · PoSLa· je lako, odnijela im je i predala teSko breme. 311 �\ _ Ostani, majko, bit ce vijavice. . 1 . \ ;.; ~ Kako inogu da djecu nejaku samu ostaVIm. Ta, smom . . . cu to.Jiko snage da se k njima natim. Ali snage su je izdale. Sjela je. Sjetil~ •se mrtve .dJe.ce drage muza u Jogoru izmucenog, .gladne nejacadi s n_atec~mm ti'elm;,a u alim ocima. rumor, neizmjeran umo: st?tme .~a­ ,Jh noel,· t~skog pjesacenja, crnih zgarista:, zapustemh ognJlsta zahvatio ju· je i svladao. · · . • . o•· · 1 · U snU se poce]O SV€ take Jako i brz? rJCSa~_atl. ZlVJ€ a Je srema mladost, suncani dani s ovcama na pas! uz bucmasru djecu. snijeg dalje pada i malo po rna1 po kriva zaIe denu o A majku. Vanja zanko »Zasto placete, ·kad ja ne· placem« Nikada ne cu zaboraviti nj•ezino lice, uokvireno crnim rupcem, lice na .kojem se ocrtavala neka duboka bal. Sa puskom na tamenu i bombom oko pasa, isla je uspravno i nekako ponosno i cvrsto kao da je sva isklesana od jednog komada· kamena. T~kvu sam je vidila prvi put u Prekaji, nedaleko Drvara, Drugarice su mi :;male reci samo. to, da se zove Vida i vise iliSta. . Bilo nas je nekoliko na okupu. Malo zatim prikljuci nam se i Vida. Prica nekako wselo, a opet joj se onaj izrazaj boli nikad rte gubi sa lie a.· Gledajuci je, nisam mogla odoliti, a da· je ne upitam:. · - DrU:garice, odakle si? · - Iz Jagodine, iz Srbije. , Toliko sam cula fJ srpskim partizanima! 0 onom dugom . i naporriom ma,rsu iz srbije preko SandZaka, Crne Gore i H~r­ cegovine u Bosnu, kroz neprdhodne snijezne planine, hladne i smrznute rijeke, kada su gladni i umorni, goli, bosi i smrznuti, povlaceci se, stalno u borbi s njemackim i 'izdajnicko-cetnickim bandama, prenosili svoje ranjene drugove, o onom dugom i · · napornom mari\u koji malo koja historija bGrbi poznaje. S udivljenjem sam gleda,la tu zenu; Gceiicenu .naporima i bor):>ama kako stoji tu medu nama i prica. Osjecam, svaka njez'na rijec kao da bodri, podize. N esto slicno mora da su osjetile i ostale drugarice, jer su sve jedna po jedna ui\utile i slusale samo nju. - !mala sam i ja tri sina, sada nema vise ni jednoga. Prvi mi je sin poginuo u Srbiji, u prvim danima ustanka. Kad sad doznala da je poginuo bilo mi je neiskazano tesko, ali nisam plakala. M<sE!a sam ~ on je poginuo, na njegovo m.ie-'?to mora doci drugi borac. Uzela sam pusku i posla da se borim. - U Crnoj Gori pade mi i drugi sin. Ubili ga cetniCi. Stisnula sam srce i nisam zaplakala.·RazmiS!jala sam- dva sina. dva borca, obojice vise nemam, treba se boriti dvostruko vise, i za jedtlog > za drugog, i - poslije male stanke c1odala je. izd~7.a!a sam sve napore i stradanja, ucestvovala u svim bor· hama. ali eto, mene nije pogodilo tane. ·. Kako je gorko izrekla te rijeci! Izrekla ill· je tako, kako to maze da izrece samo majka, koja bi dala sto svojih Zivota za zivot samo jednog svog djeteta. 313 312 �-;-1--. ' - Tjes;Ja sam se, nastavila je ona, - imam jos jedn.oga · sina.. Kad aam nedavno bila 1,1 BoMnskoin Petrovcu da obav:m ne!C posao,' doonil.!a ~am da je u Pett'ovac stigla brig ada u koio] se nalazio i moj najml;tdi sin. Poslije zavrsenog po·sla otisla sam da ga potrazim. Na8la sam ·llj·egove drugove, poznavrua sam ih. od 'ranije. Sjede oni u sobi i ctl!te puske. Uprav:o su se vratili sa Kupresa. - Zdtavo drugovi; ·pozdravim ih veselo. Gdje je Perica ~ Drugovi sute i ne· gledaju me. Upitam ih ponovno. Jedan od njih pruZi mi pusku. Bila je njegova puska. Razumila sam sve. - Je lise hrabro boriio moj.sin? Kako je pao? - Borio se junacki. Gledam te mladiiie, hrabre bo!'l!e, suze im se lede u ocima. Gledam ih. - Drugovi, zasto placete, gledajte - ja ne placem. Ona je rekla »drugovi<<, a da nas je malo l:!olje pogledala . morala bi rem: »Drugarice, za8to placete kad ja ne placem«. 15. aprila 1943. godine. lllilka r.as;;; • \ 3i4 z-:- 31b ' �K. SIMONOV: Razgovor s maikom PokaZi, nano, najlepsu saru, h~u·da grudnjak bude lep, pa kad ga braco sumom ponese da bude u njemu· ko kakav cvet. PokaZi, n,ano, na obe igle ' _kako di nacinim zvezdani roj, ill bar jednu, lepu, crvenu, da' se veseli braco moj. A kad se vrati kuci u selo izdalek.a ce strcati Stana: . - Braco. moj, ja .sam seja malena, ali sam seja partizana. , Oj, ~orne, nano, ,da i'ialjem na dar pleteni grudnjak od bele vun~, kome petokraku zvezdu na nJemu, kame, kad braco ne razume ne mogu mrtva usta da zbore, :m drugu da dam na~milije, • · kom drugu nil. srcu zvezde da gore i'itosu-za bracu ruk<:_ svile? cim prvi glasnik iz gore si<le, . dacu, nek nosi koin.andantu: - Druie, nek kare, i'ialje ti seja dar i'ito je spremHa. svome bratu. Svijeca 0vo StO CU Vam ispricatj dogodiJo I 5e devetnaestog OK(Obfa Cetrdeset Cetvrte godine. Strogo uzevSi;. u to vrijeme Beograd je veC bio z.auzet; u njemaCkim rukama ostao je samo mO·st Prerko djeke Save i mali dij·eHC zemljJSta na ob~li ispred- njega. U SIVitanje toga dana, devetnaesto.g, pet crvenoarmejaca odluCi.Se da se neprimjetno~ prebace do- mosta. Put ih je vodio kroz maH 5ikv'er, u k-ame je ·bilo ·nekoliko saworjelih tenkova i oldo~!lllh kola, na.Sih i njemaCkih, i nijednog Critavo.g drveta; strCala su samo ras:. cijep.ljena stabla, kao .&lornljena neCijom surovom 1-ukom na visini OOvjeCjega rasta. Nasred sikvera crvenoarmej·OO zahvati vatra 8 obale 1Z niilno- · . bacaCa k-o_ja pot:t:aje p.ola sata. Pola sata le.Zali ::..u o·nJ pod va-trom, i naj.Zad kad se malo utJSala, dvojdca lako ranjenih otpuzase na· trag, vuku~i dva teSka ra;njenika. Peti - poginuJJi - ostade leiat1 na s!kv!eru. NiSta ne znam osim to.ga da se po Cetnim · spi·sikovima preztvao Ceilru.lajev·i da je poginuo devetnaeStog. fzjutxa u Beograclu, na oball rijeke SaVe. · ·· ' Komandir Cete, kame je ipak bilo naredeno da s1,1tradan p·red svita:nj-e po.novo poJruSa da Se prebaci do moSta., reCe ·da &e tako. d'Ugo ne mora iCi po Hjelo Cekulajeva i da Ce ga sahraniti kad budu zau.zeli most. · A Nijemcd su ne!pl'estano pucali, i prek·o dana i kid je sunce ~ zalazilo, i u sumrak. Posred· samoga Sikvera, malo daiJe 6d ostalih kuCa, strS.ale su kamene razval\ne, po kojima je teSko bi!o od•rediti kakva je to kuCa ~i.la ranije. Ni~kome nije n~ na urn padalo da. tu, moZda, neko jos Zivi. Medutim, pod razvalinama, kuda je vodila crna, upola Clglrup.a zatrpana rupa, Ziviela je &tarica Marija DpkiC. Ranije je ona imala sobti na drugome stpratu, koja joj je ostala po smxti njerrJJo.ga mu:Za, Ouvara mosta. Kad je b1o poruSen d>tugi srrat, preSja je u 'SObu na prvome. Sv-i su, osim .nje, o.tiSti iz ·.knee. Kad je poruSen i ]l'l'Vi s-pa:-at, pres! a je podrum. Devetnaestoga J• vee bdo cstvrti dan kako je b'Ia u podrumu. Izjutra ·je lijepo vidjela kaiko je u skverus,koji ie od nje odvajala samo poikidana gv-osZid~a ograda, otpuzil</ pet ruskih .vojni·ka. Vidjela je kako su Nijemci poce•li pucati na njih, kako su se unao- u 317, 316 �lkolo ~ava:le lllilloge mine. cam: se up<>la i pomoiliJ.a iz Pod!rlli!Da . ii htjela da do'"iikne ru.ikim voj!Dicima da otpuze k njoj · ~ billi" je uvjerena da je tamo, gdje OOa z:vi, sigurnije, ali se U tlei.m cas_~u. jedna tnina rasprsn.u po·re·d ra.zvalina, i starica zaglu.SenB. etts.f,.Iozi.. jom, pade, udari glavmn o zid: i onesvijesti' se. Kad dode sebi. i opet provdri kroz po•rozor, vide da je od svih Rlwsa na skveru osta-o samo jedan. On je leZao porebarke;. zaba~ ·civSi jednu ruku, a srtavivSi drugu pod glavu, kao ·da je htio da se sto. bolje namjesti da spava. Ona ga pozove nekoliko puta, ali se · oltl !Ile odaziva. I ana shvati da 'je poginuo. ' Ndjeinci su· opet pucali, i u malome skveru su se i dalje ·ra.5!pil"- 1 skavale mine, podiiZuCi erne ·stuhove zemlje i pli<etvaraju6i u iverje grane' na ·dxvecu. Sa mrtvom rnloom pod glavom, poginuli Rus ie l..Zao usamljen u golome ma'lom skveru, gdje se ok0 njega valjalo pol!Jidano gvoZd:e i S'llho dxvlje. StaTa Dolli:iffi<a dugo je poS!matrala poginuloga i dugo mislila. Da je bdlo ma -i jecmog Zivog biCa pored nje, ana bi mu zacijelo kazala sta misli, ali l'ored nj.e ndje 'bill.o nikoga. oak su i mai\ku, koja je pored nje lO'vjela i\etiri dana u podrumu, ubili oillo;mci opeka priliikom po01ljedinje eilosp1ozi;je. Stoilca je dugo mislila, a potom je pooela pre\ura,ti po SVDme joooiDJOffi ZaVeZlja}U j otu<J,a i:>;Vukla nes\o Sto odmah s.akxi pod C.l'lllU udo.vii.Ck.u maracrruu, pa, ne 2rureCi se, ispu~ za iz ~a. · Nije zna.Ja Dli_ da puZi ni da J?'te'brCava, ve6 je iSl:a spo.rim sta~ ra&im ko~alli:om ka skveru. Kad .n~ putu naide na parce gvozdene o.grade, koja'Je b"as na tome m.jestu bi1a cijoela, ona- je ne pl!'eskaCi, - bila je odvee 'Jil.aira za to.. Bo,Jaiko vade dl1Z ograde, obid:e je i ude u sl<ver. · Niijeanci su i dalje · pucali ·iz roin{libacaCa, ali rui jedma mina ne pade hlizu sta~iee. · · , Ona prode kxoz sikver i dode do mjesta gdje je l.Zao. poginuJi ervenoarmejac. S mukom ga okrene na leda i vidi da mu je lice . mlado i veoma blljedo. Zagoladi mu kosu, s mll!kom mu S!Krsti vee ukooene rulli:e ; sjedne na zemlju po•red njega;Nidemci su i dal~e puc ali, . &1i su s.e mi9. e kao i ranij e, roop)."Ska- _ vale dal~ko od nj e . · · Sjedila je tako pored njega moZda citav srut, a moilda i <tva i sutila. Bi.Jo je hladno, i tiho, veoma tiho oo:m u trel!llutcima kad su se r""~Ptsikavale,mdne. N ajzad -starica usta..ne, p·a, odmaiknuvSi se od _mrtvaea, koll"Skn.u nellrolllro puta po slkveru. Uhrzo nade o.no sto je traiila: bHa je to rupa u obliku lijevka,' koju je jedna .tel\l<a granata naCinilai nekol:ilk:<> dana rarnL;fe i u k<>}<>j se vee pocel.a skupljabi voda- ... Kleeetli u rupi starica cl • Ok . . ·· . · Ii.a,ku.·pi!a na dnu :Neko''ko .pupo,_e 8 · al:':_a IZ~a<:Lvati vodu J;to. se bila • . · · " m "" Se Owwara}a- pa n.-.+ J-'A Sltil. Kad u rupi viSe lllije bilo vod st . . . ' . se o.,... ...ala po, Uze ~a ispod . .t'...... I. stad~ ga- VUCl. ar;c:a se vratj mrtvome Ruw. n.•.uha e,'" ·- .. . ,..., - Valj;llo n je prevum · · . hila veoma ,.u;ra te je za ::no.?" des~ ko~~l<a dalje, aJi je ona Najzad ga dovuc'e do rupe . ;ruJ~e tr1pu~ 8 Jeda1a i odmara!a se. da je sasvim umorna te . 1d pus 1 ga u l!Ju. ~ad .to u<liaiii, osjet:i i. IX!marala se. ' J<! ugo ~ svakako cltav sat ~ &jedjela A Ni9emci su nep!"esrtano . . . lelko od nje. puca11 1 Illllne su se rasprskavaJe daOdahnuwi, ona se pod:ize .kl . ·'-- . . poljubj ga u usta ;" celo. ' pa e 0e I preustiv81 !;l'rtvoga RWla, Potom ga je pocela poJaJL ·· . . . . • 1l1l!Ogo na lvicama rupe Ub o z~trpavatl zemlJom koje je bi!o ~ta vidjelo ispod zemije. t~ ;a. Je tako.zatrpala da se v.se nije ·ht)ela da nacin.i pravj grob . JOJ se to cmilo _nedovolJno. Ona je vlaciti nato mjesto jos, zemr~ r;n;vno odm~l'lvs; se, ona poce_ do- · mntvacem liakama na<Sini!a ~aiu ~u~: posli~e neiJ!GHko ilasova, nad .!'- Nijemd su neprestano pucruli, ali su ramJe, rrus~rskavaJe daleko d . se njihove .mine; kao' i Pos . .. nJe. r . to pru:li~e hum.Cicu, ona. izvadi .iz s~·oje erne udoviCke ma~ . ame on.o sto Je donela iz pod:ruma. Bi!a je to velioka vostana "ViJe.ca ~ ;t.~a od dviju vjencanih svi "eca VJencaUJa. ouvala cetrdeset i pet god.i~a. ' koje .· je od d-ana svoga Potraii u d.Zepu od- haljine · n d 51 · ""b glave u zemlju ., na gr.obu 'i ~ap:r ~ e S .,.1 c;~ 23.bode svijeCu- Celo. Bi!a je ·tiha no<! i j>lamen se dJi 1 JO. V1 Jec~ se lako rallplamsa. stranu. Zapa1ila. je ·s.vije·Cu pa ~:o. P~"':0 u. VJ.~, II;e povijajuCi se u pomi6na stavi·-"1 pod " ' J 1 Je •J•dJela pored groba ne. ' v., maramo-..n ruk.e na. kol' Kad b" · · ., 1 •e mme raSiprs<kavale daleko I Jen&. .. .. ' llJlhoo; alj se· svijeCa nekolik t : p ~men SVIJ-eCe bi se za~ 0 u hlizini, a jednom ·e &tk . pu a gaslla ka~ su se raspit1SJtavale vadila sibice i pono~o s+-'~ .pala. 8.tlaara J?~kl6ka bi uvijek, i!uteei """J::IUJtiVO pa 1I SVJOOU. Vee se blizilo";futro s .. · · b: · traiiwi, po zem.l"d om: · ,VIJeca J; lla dogorjeia do polovine. ·Po-· madi • 1 ha , J o sebe, stanca nad:e pregorJ el,j zahrdali ko~e cu pz~jupa po~~ds ~~m t savi &vojim staraCkirr,t rUkama i za. njao od vjetra Sikoro t / • da. !e polukrug od pleha zaklallStade, i ·<makvim irstim r l~e dSVIJeC~. Kad to uO"nd, starica prede o~Pet p.reko ma1o. . . nm. o .·om kakvim je i <1oSla ovamo, o.stao mtav . ti ~a sikve.ra, Ob1de onaj komadic Oljl"ade Mo. je borta:ro S:, . .. . · -11 vra se u .Podrum. · �· Pred svita.nje je c~ta u kojoj je ~uzio p<>ginuli crvenoru-mejac Cekulajev, pod jakom minol>a~aCkom va.1Jrom p.-.Sia preko foikvera ii zauzela JDIO..Sit. · 1 . · Pos!ije sat-dva potpU!IlJo se razdaniloo O<Jnnah za pj.Sacima na drugu obalu preSld su i naSi tenk.oVli. Borba se vodiila t&m.o' i nitko viSe.nije pucao iz mi~wbacaC-a ·na sikver. SjetivSi se da je sillioC po-ginuo Ceku1ajev; -·kOmandir ·cete na~ · redd da odu tamo -i ~ g.a sahrane u ·zajedniCkom gt'ObU s · onin:ia l!loji su pogJnuli tOga ju1lrao Dugo i uzaluclioo trazili su·tije!o pogirnuloga Cek'Ulajevao Odjednom jedan od boraca koji. su ga tr"" Ztld. zastade na ivici jezera, pa, uzviknuvSi od iznenad.enja, poiSe .dO~ zivati os1aleo PrJde mu nelooHko ljudio · · ALEKSEJ TOLSTOJ: G Pogled~jte - rece orvenoaxmejaco I s•.•i pogledase tam<> kuda je p<>kazivaoo Bli"'u pokidane ograde ·oko ekv.era, mi.d zemljqm zatopanom starom rup<>m od granate, uz<llizala se maAa humka. Ce!o glave b'<> je zaboden zahrdali polukrug od pleha, u· kame je tiho gm'je1a svijeea; Bila je veC sva izg·o:rjela, a oiko ostat!ka se razlio vosak, ali je mali plamen ne gaseM rS-e, r dalje treperiO riad njOm. Sv,j Jooji prido8e ·grobu gotovo u isti mah posikid,.Se kapeo Stajali Ml uokolo suteei i glee'ali dogori<:l.u sv.ijecu, ol:)uzeti tako jakim O&jeCaj em_ da llisu mogli progovdr"iti niti . rijeC~. Ball u tom Ca.s1u poj-avd ~e visoik.a. Sltarica u crnoj udoviOkoj ma· rami,. a oni je .i ne -pr.imjetme. SuteCi, tihtm srtaraCkim koracima., ona prode pored .civen()armejaca, SuteCi kJ,eCe kraj male humke, izvadi i,spod marame voStanu sVij.ecU· - onakv-u istu kao ~to je bila · i ona Sto je dogorjevali1,,;',na_ gro.bu,. - -pa, p<Odigaviti dogorjelu·, za. pal1i nj-Ome novu svijeCu i zabode je u zemJju na' isbo.me mjestu. Zatim poce da se dlZeo To j.oj 9dmah ne pode za rukom, te je crvenoarmejac koji ie bio hliZJ od oota!ili, ubv.ati ispOO lakta i pomo~e joj da umaneo ·· Ona Cak ni tad:a ne reCe ndSta. Po,gledavSi crvooo.a.r:mejce. koji su stajail g.o]o.glavi, ona im. se samo Cutke potlcloni, pa naglo pri· bra krajeve srvoje erne marame, ti ne. gledajuCi viSe na s;vije6u I)i njih, oi<Irel!le ~e i :pode natrag>o · Crvenoarimejci je ispratiSe pogledinla, pa, tiho ra.21go~arajuCi, kao da su se bojali da ne nat."USe, tiSinu, pod:oSe na drugu stranu, k mo.s-tu na X"ijeci Savi, ,iza. Ikoga se bio boj da &U&tignu svoju CetU. A na h·ttm:lk.u, usred zemlje ·erne od .barUta, smrv-ljena gvoZda i · i mrtva drveta~ gorjela je posljednja udovie:na. i.mo¥i~a - vjen· eana svijeea k(l'ju je jugos•lavenska majka prilpalila na grobu ruskog sina. I nj~n se plamen nije gft~~io i kaO da je bio vjeCan, kao sto su vjeene <majccne s~ i .,;noV'Jje jUilliStvo. •v . I kci -~aSli su je na putu. Isprva su pomislili, da je djevojCica ~rtva, n:a· Je I - • Mati zakren~o vol~o-~~ d~. ne pogazi njene bose. noge. Ali podi~~a gla~, VJ~5a_r J~J ~e rasCUr:ao ~ose a·na t ;i~ kao spalj6nu' J,ritvu. Gri.Sa je ad . ~gnuo se n z~koc:.P: Jur1J, kOJl Je SJedio straga. skoCio je iz kabi:tie 1 · ~ ··' .: · dJeVOJCicom. - · Penji. se u kamion. na bokOI"!a Se pomakla, upela se, . da stane Cetveron~Ske, i opet je pafa • '1 dn u blato na P~~u. -~Savo hce s poluotvorenim oCima .bilo je. bolno 1 .g a 0 . k~o kod PSlca, koJi .CuCi kraj' plota s komadiCem uZice .o vratu , i .ae. pr~seCi gle~. u prola.znike. Jurij se o-gledaO - u stepi.· Pod mokrim. pro1Jetmm o-blactma ruje bilo ni Ziv~ duS-e. ' ·· -. . . . --:- Ta~~-! Jas~ol .-: rek8.? fe surovi Jurij, iako mu- niSta nije blloJasno,. 1. pod1gao dJeVOJ~tcu. NJena glava se zabacili:t., i>3Ja na :riJegov.o =~ 1 _odmah se preplaseno uvukla u ramena. Cinilo se, da su joj Cak.i · ti btle J:.'razne - tako je· hila mrSava i lagana · J ·d k urJ.J Je SIDJ~sti. u kamion, na smotano navoSteno·: platno. medu 1 san u e ·S granatarna,. sk.oCi .u kabinu, zalupi :vrataSca s ·prlJ"avi.m probi· jenim· staklom. · · ~ Tjeraj. Zakasnit Cemo. GriSa reCe okreCuCi ruCicu ·= - Stanuje tu negdje u blizini, .a mi Cemo je odvesti vrag b.i znao.·.· 00 0 0 0 kudao . Kad su preSii oko kilomeiar~, Jul-ij odgovort hrapavim tromosponm glas_o~, koji mu je to-kom. rata po-stao navikom: ' - Dxv:~ se tvom aparatu za miSljenje. · Skr:nus~ 8 puta ~a beskrajn.i pro:SlogOdiSnji st~jak," .zagljibljuJUbCl. se tockovlma u crru.cu, i s pregrijanim motorom dovukoSe Se d',j o .ronka sten<>ke J'aruge· l<.l. • •• k ocmcama spust1se se po· : x · .¥ · • ... J;'" , ~rlpeet strmoj ·pa.dini 1 stadose nedaleko od baterije pokrivene mreZama. - T~S-ko ~a je o-d nje joS Sto ostalo :--- reCe Grigorij briSuCi rukavo_m z~YOJ sa cela. Ali djevojCica je bila Ziva. Preneso.Se je u kabi:.. ~u, 1 Gr1sa strogo reCe: - Pazi, _ne diraj stvari, sj-edj, minio _ Ali cemu pod nJO e · dn · nom Ja oQilll pamuCnom opravicom i tako j~· jedv3. · joS tinJala Iskra ZIVota. Jurij "je dugo gledao hladnirn 00 1rna na nJeno ·0b 0· }' . .. . ., · re~. Ic~, na d;1?e. staracke bore u uglovima poluotvorenih usta.·· Kad su arhlJerci dovrS1h 1stovarivanje, poSao je_ u zemunicu. · ' ~od ulaz~. u .huriker. na sanduku. od gran'ata sjedio je kapeta~ kon:and1r baten~e - . s.. izbrijanim Sirokim bakarno-crvenim licem, i puSio ln-atku luhcu uvlaceCi dim _sa zadovoljstvom.. Pet o • • --:- ¥• ¥· 80 mart 21 • • • · 321 �_ Kakva je kod nas tiSina. A? - reCe- Jutiju. -- ¢uju se f.e"te. Jutros su doletjele, prokletnice. ' ~ Kako Zivite? upita Jurij, - - Pa ·evo, noCas smo nasuli Nijemcima Zeravice. Zel~te li da po:.. gle"date? S breZulj'ka se vide bogati rezult3.ti. ;. Pa.Zljivo sasluSavSi ka~etana, koji se joS uvijek 1-lije b10 posve ohladio od nOOhog po~la, Jurij reCe tvrdo: _ l!nate li •aplijenjenih bonbona u bateriji? Ooko\ade na primjer1 -_ t:okolade? zadivljerto reCe kapetan i izvadi_ 1ttlicu iz tlSta.. PMii put cujem, da bi stariji lajtnallt usred puste stepe trebao c<>koladv. - Imam u a~tu djevojCicu.. . . ....... Tre·bali ste to odmah rec~. Motamo da zapitamo patrolu, om Cesto donose .Cokoladu. _ . .. Jurij je istim hrapaviri1 glasom izjavio, _da ~a ka:petan niJe P?SYe :razttr.nio. PodoSe do kamiona. Kapeta.novo se bakreno hce namrgod1 od saZaljenj.a, kad ugleda n-esretno dijete. . . . . - A kakio ti je ihte ~ Otkllda si? Cija li? ·-- upitao je dubokim glasOltt. · . DjevojCiea 'je 1opet, be.z odg~vora., poCela da uvla.Ci glavu u xnena. ra- . 'IUkii su je - rece kapetan - stvar je jasna • : ••. . .. Ah, gadOvi, ah, g-adovi .. • .. uzdisao je . suz~rzlJlyo. ~JeCajUCl se SVoje por_odice, koju su Nij-emci isto taka rastJerah, zgat1h. --- .Ne~~ dru.ge, ona je iz sela Vladimirskog, s one strane . . ·.. ~t~ mishte ·u uradite 8 njom? (Jurij slegne ramenirna). Ovdje ll baterl.Jl b1t Ce za nJ nmeno ••• ll:a:jde da potrazlmo c~koladu. . ' ... . . . . • . _ Ne treha ne treba - pro-Saptala· je djevoJclca Jedva_ cUJflO, kada su Jurij, Gris~ .i kar.'etan ·htjeli da joj dadu u usta ko!nadic za.":?b-. ljene Cokolade. S:va su trojica imala grube, debele prste, il. U djeVOJClM ustaS-ca malena - bilo ih je strah da- je dotaknu. Natezali se, nagova_rali j-e. Napokon jf' osjetila .slatko-Cu na usn~a, i7.ma:ta~i;rt C01tolado7~ i otv-0-rila zube. Kap_etan je radosno uzdahnuet 1 gurnuo JOJ -u zube :po ploCice, t ka.. DjevojCicu ostaviSe s GriSom. u kab_ini. Jurij je st~o s..taga na. .~ _ mio-n, da. pogleda nebo. "'aljajuCi se. s boka na bok, d1mec1 .se u:putlsenatrag. GriSa. napokon opazi. da ga djevojCica gle?a -- z~alh,• i':ioko~ada je djelovala, r-azvese-lila se. Dade j-oj drugu polov1nu plOOce 1 reCe.. - HoCe·S 1i d.a govoriS ili ne CeS? Pa valjda si velika.. ..:._ Ne Cu - odgovorila je tiho. - Za.S-t~ .to"? Svoji smo. Red ime. Gdje su ti _nta.ti, otac! DjevojCica se okr'enul~ i v.i'Se nije gleda19. niti je _pojel~ C?kob.du. • · · ,. •• • ruge gdJe Je nedaSmjestili Stl je _u natkrivenoJ zemuntcl, u :s1?raz~u Ja .... .' . .. . a Ieko od stanice bilo skl~diSte ratne zalihe) 1 gdje · su ZlVJeh lutlJ, Gr~ 322 i j-o.S pet crvenoarmejaca. DjevojCiei 1_:1rostt5e postelju ad trave pokrivenu Sinjelom. Oprali su joj glavu u 'iz\Toru i -zaf.'Ovjedili, da se opere sapu· nom, ~tavivSi je sarnu. da se n-e ,zbuni (djevojCici j-e bHo sigurtio v~ desetak godina). Jurij .je oprao i zakrpao njenu haljinicu. Hranili su je prve dane paZljivo, pomalo i Cesto, ali kada s-u je hranlla· sva sedmorica.- poCela je ;Opet ponavljati, kada bi joJ n~.§to trpali u usta; :»Ne treba, ,ne treba . • .< Po cijele dane leZai8.' je u zemunici okrenuta Zidu - d.rijemala, Sto li. :Kada bi _se s njom Salili - odvi'aCa1a bi se. Jedne je veC¢ri palo_ Jurju na uni da j_oj recitira »Moj dodiN:. u Od.Ionicima, koliko se sjeCao. DjevojCica ga je pogledala taka ozhiljno, s takvitn prijekorom; da ~e zbunio l otiSaci iz ~emutiiee ""'""' da puSi. · - Orta je pa.dflviCava- reCe mu G-riSa ..._'s njom nije sv~ u ~du. lzmakni odvezi Je u grad i -stnjestl rtegdje u · bOiniCU. Savjet je bio .stvaran. Ali jer. ga j~ d~o G~iSa, a on sam, J'utij ;·· je frknu6 u lulu: . ne - Niti je bolesna, niti pa-daviCava •• , .NajlakSa je stvar Covjeka skinuti s vrata. . . • - U bolnicu. Nije mir.isala ·jodof(}rma! Njen jad n:ije djeCji • • . Eta, i§ta. je njoj. Od ka.sne veCeri do ranog jutra zujali su njemaCki avionj meOu 2Vijezdara-'a gube~i dah. Od stahice se razlijega.lo truvanje protuavion~ .skih top&va, . ~ule su se ~eSke eks:p,lozije. Spavalo se ptiCji - poluotv3-renih oCiju. Jurij I GriSa vrati-li se jednom u zoru, nisu ni jeli ....... samo · svukoSe Ci~tne I legoSe. Na Jutijev leZaj sjede mltr3.Jjezac -Vanja ...... on je Zivio u jaruzi kao u oporaviliStu, zato, Sto Nijemci ovamo uopCe nisu -doljjetali. · - CujeS. ona_ je plakala cijelu .noC~_ tako g-orko kao Velika - teCo Vanja - prosto nam n1je data spavatL Jurij je mutno pogledao na njegoVo debe1o lice napola zaspalim oCima i .samo je p-orrtislio: »Tebi nije dala spavati •.• 4: lspostavilo se siljedeCe: DjevojCica je juCet eijeli· dart tSb. ~a Vanjom kao priVezana, ktid on - tti.da i ona, on ...... n_a mitraljesko nijesto, 2'le ...:.. Ol'fa je · u g-rrn,lju. Cak joj je priprijetio: ~Maskiraj se, nemof se -pokazivati«. Ona je do-puzala, sjela kraj njega ( Cistio je zatvaraC) i tihim, o-Cajnim glasom rekla rnu: »Vanja .. ,4': On njoj:- »Sta je, hoCe§ li da j~diQ?.; Ona opet: ::.Vanja« ....... i to tako, da se mitraljescu najeZila koZa. Slusaju~i na sv01ne lezaju to f.'l'ipovijedanje Grii!a je rek"" l<r"" drijemeZ :· \ ....... Tnko je. SmekSalo joj se sree. A kllko !;IQ zove to nije kanla? - NiSta nije dodttla, samo .....:. »Vanjac pa :tVan.Ja4':, gnja--vila me cijell dan. A noi\11 sarno place. To, ·da se u djevojCice smekSalo srce, uCinilo se s'Virna uvj0t>ljiv•, Cak i Jurju. Vanja je bio toliko jednosta.van, dobroduSan j s-por, od njs· govih-- rijeCi i Citava njegova ponaSe.nja Sirila se takva liligurnost, da Ce 323 �sve _biti. do~ro i .lijepo, te je djevojCica, naravno,. po_Cela. iCi .za njim kaa _.. P~iv~Zana i baS ·se njemu _ htjela poZaliti.- . :-_ Aha, eta· sad si rekla, kako ti . . . . Je cvokotao zubima· obuka 0 . k , I' _Je Ime, no-: JUilaCzn.a..-- VanJ·a> .h.... __ • ' Je osu Ju 1 rna "ic 8 · d r~.·~""'.u& 1 :pr.ivukao k c;ebi. _ N . J u, Jeo. 0 Valje, ogrlia 3e· - Najest • - aJe_st Ce.mo -se rakQva cern!? se - odgovciri ona . • -.-A dotle Cemo popuSiti? Je H d ? - Dobra. je o ro. Te n~i- se J:urij prohudio i, posvijetlivSi ijjepnOm 'll:!lllp.icom;·-··vi~·. dio je, da djevojCica leZi skupljemb k6lj'eria, zagrlivS·i jas~ nabijen travom, gorko plaCe u ·snu i. zove mukllm~ ·ri'eja.Snin{ glasOID: -»Mamice, mamice, gdje · si '? < Jurij je nije budio - neka bar U -snU nade· svoju mamu • • • »Mamice, Sto se ·krijeS-'? « Dj'evojCica je najBdnOC tiSutjela, poCela brZe disati i slabo, radosno viknula . : •.~aSl~ je valjda'. -~ ·• Jurij je za~3:1io_ i legao- na leda. POta.ko mu .. {10tl~Se .-inj~li. · :Bi}o je doba gluhe godine, kada je Ivan ·Karamazov u_ krCroi upitao br9.ta ,·.AijpS~: ,.Aka _radi sreCe ljudi treba :prinijeti na · Zrtvu samo _jedno 'djeteSCe, ikU ga treba uMii - bi li. se ti, radi_ ljridske sreCe, p:dhVatio toga, d3. ·_umoriS djet.eSce·?c Mislio _je Ivan KaramaZov, da je ·pred AijO.SU :Post<iv'ia· rieiaZ· reSivu. ·zagonetku.· AUD~Sa nije .tada 9dgovorio, . zaSutiO- je. • • .. :. Ub}tf dijete! • ~ • Ima _li neCega straSnijeg! ._ •. Pa makal:- i radi raskasne · sreCe cijelo-ga CovjeCanstva • _•• Tada hi 'takva sreCa hila -p~okleta •._ • A .ka- · r-amazovska zagOn~tka. rjeSavala se-- prosto, sada su je o-dgonetnu~i: ·-da, da, Uhio hi, ali Sarno neka to· dijete budem ja ._ •• _A. ta. za_g_tmetka _je prazna, izm.iSljen:a, apstraktna.. Sam Z.ivot narri zadaje drri.gu: ra~ti spasenja od IDu.ka makar jednoga - eva ovoga - djeteta, d'a li je .Spt~­ mail sva.ki, -koji se smatra· CovjekOril, da pade u &Ihrl1 Pitanje 'je -prOsto, . a ·odgovor jas:ari. I- GnSa, i Ivan-miti'aljezac, i · ostala Cetvorica·, koji snaz- · no hrCu u zemunici, i on - Jurij - odgovar~ju: Spre~i snio. Ju'rij- je opet nabio lulu. Grlo mu se nadi!Jl-810 ad _srd.Zbe._ U redu., pl;l.Stimo _.filozofiju. Posta\"ljamo praktiCno pitanje: .traZimo raCun- - tr~-. niilijUlla 'Njemaca za oVu jednu -djevojCicu, tri. milijuria dugokrakih' plavi.h Nijem17ca, s kravljim trepavicama i razvratnim -mozgo-v-i:rn.a. Vanja-:rnitraljezac uzeo,je l-ona.c i otr:.'U.Zao kroz_grmlje do s~·mog·a dna jaruge, g'dje je telFao potok praveCi na jedname mjestu vir.·. Tri je on, kad hi uhvatio, Casak slobodnog vremena, lovio-. rak~-ve; ·· Vanja -je skinuo ~jicu· i ko8ulju, legao na trbuh kraj vira i poCeo rukaina da pi-pa-po blatu- katkad ta.ko dubako, da_.je morao 'i gla.V'!l zagnjuriti u vodu. Kad_ hi napipao raka, Vanja bi rrirmljao: »Nadr!jaO si han.s"-Snaps buljooki ••. Ne svida ti se ••• Hajde, ·hajde u ·lana~.«-· JednaC je, puStajuCL mjehure, ~~ranio u stu.denu ·vodu s_kOro -do. pojaSa, a kad se ispravio - u njegov·oj ruci lupao je rep9ID golem. zeleni rak. ~a Vanjinim ledima ve.Selo se nasmijao njeZni glasiC. · BriSUCi: dlanovinia vodu s lica i kose okrenuu. se - smijala se djevojCica : ._. Sta je_'? Zar se. maZe rugati v-ojniku? - DjevojCica· je raSirila plave OCi, -obrve sU se digle, skupile - sad Ce zipla!c.ati ••• - Sa1im se ja, MaSka, ne plaCL Nisaif!. ja MaSa, ja sam _Valja -: odgovo~rila .je :djevojCica. b 4 • • - Vanja otkinu komad no . . plehnate kutijice - zavi dota~n~, ~avi, vjeSto nasu pro-stag duhana "i.1: . • ce Jeztkom -:- TI se ne ljuti na mene V I' • • da drnnam sve tvoje taJ·n 0 . • a Ja. LaJtnant JUrij naredio mf J·e, • v• - • e, n Je, naravno stro j• ne IZvrstm.nareOenJ·e - x c e v i e h . b•t . .k • g, a 1 pravedan. Nara-vn.-.. .,.., VanJa izv_uCe. iz cl_Zepa »kat"uS •.• :· madiCem Zeljeza Po·kreme .. J uc 1 s~~etno udari triput malim ko- Deder priCa. nu, PriJatno zamirtSe fitilj - zapuSiO je. J ••• Iz Valjinih krat~- r~eliica mo vjela s majkom Matrjon~m H b glo se razabrati ovo: Valja je Zi··· ' · stariJl Valjin · brat And ra. ro-vom..'. u . selu VI a d.1nur~k u. . _ M"" -' rtJa, sluz1o Je u C . lsa ,nestao je bez traga proS.l od" rvenoJ . arriliji, mlal!i .. Matrjona Hi3.brova veamae s! b~~e, ~d su se~o ~auzeli -Nijernci UVlJek govorila s tihom _Jala J-ednoga covJeka. i-o -njeiDu--'¢ je, _antihrist z·aredao po mrzk_nJom, dkad bi ga vidjela kroz prozor• »Op~t ·tl _,ucama,_abogdap .. ' ~a_ a~= »Marna zaSto Mih · ., ropao • · .« Kad je Valja · ·00 - . • . eJa 1vanoviCa naziv . . t'h · ' · Je goval"al~.: »Kad _porasteS: znat C as an 1 _r~stolll.'l« ~ mat,i . . es • -, . A sad, Va_ljko dOob:ro Suti , Sto mati u kuC:i govoi;_ ne • Gl ' raznost okolo p . - _adovali su. !mali 'su-' tri kokice -~-~ . • ~Z1 • .• •• < . ' . _,', pono.snog pijetla koji J·e sve "t d. • dviJe biJele- i Jednu, ZuCkastu -i.· 0 na e davaa kok N" · 11.I ' · . lJema:ca uvijek ' skrivala n ' s · : ama. J.Y. atrjona ih je' .od :t> U ProljeCe, kad .. a "jrazna ~Jesta. Govorila je: . pr1gr1 e suna.sce a k . ~ Jeta na dan, tad CeS se kCe k; b. • n se -ce oklee nositi _po tr-i i.•· ' l'Ice,oradovati .-< · Jd ne zore, prije tri' nedje]" e M . -e . •. . . .. , »Kt!erkicec k! . J ' ;llt;l'Jona probudi Valju:. re a Je - »Ohuc1 rna· _ ..... · , PD'gledaj, ·na koga se ljuti pijebt0 da .J.e c~z.~e, ogrn:i se -rna. ramom.. . . · Va IJa Je obukla materine ....• _ se mJe l1stca uvukla·u sUPu- · • -~< d"t e 1 Vl Je Ia: vrata na "sup· tcizme, ogrnula mara rnu;_ tza,s a na dvo. .d. -. , "! . s . .• 1 a vorena kapiJ. - ,; · ·. samo PIJetao lijeCe po d Voris u ljutlta , traZi a Vo1. . ·vt . . . vorena, kokosi nema . • . _ -. . _ 1JR J€ .uzviknul3., pr_O"', VlrJ.la kroz kapiJ·u Iza nJ·I·h' d · ,. · · · ova voriSt 1 ·s• a· . v sec1 za noge kokaSi _ v f.. • k . ~ ao Je· DJemaCki ·vojnik noe~.: su 1m r1la VlSJ"ela _v • . -. · , pot_rca1 za VoJ'nikom 0 a . k k .... __ · • · a 1Ja Je · krik.n,uh ' _ n Je S 0 OSIIDa k 0 C' · ·' ol;lakle se is:r:od povoSte:hog plat " l us . IO u zatvoreni · kamion, je odjurio. Valja J"e saTYI"' vik nal zacu o_ nekohko veselih gla.sava, i aut:~ nu. a za nJ"ima.· ~st r iko, stnko, · _p~ to su . na~:;e kokiCe.« ¥ • ¥ 4 v )'; • .. • U-"'J N a drug-oj strani ulice uko . d . . zi-dana Skala Nedavno . , so... o MatrJomne kolibe, hila je DO'Vi\ .. · Je onamo dosao auto 8 _I· d' ma. 1 Crnirn ·kapama. kJupe . kll .. b . . JU Irna U Cfnim §injeli. _. ' ·1 Jlge acl1 ·su ila dvoriSte, proza~ su za• 1 . 324 325. �maza1i kredoril_; pLot omotali bodljikavom z1com, od S~ole je postaO ge-stapO~ Pokraj toga mjesta vladimirski Zitelji 'nisil ni" ·prolazili, a ka.d je _ Matrjona morala iz kuCe, penjala se preka plata u uliCicil. Valja, stojeCi joS uvijek na uHei, vidjela je, kako je otuda iz ·ge.. stapa, iza.Sao Mihej Ivanovie: lu:PajuCi nogama, sE§ao po- stubiStu kraj · straZara i kao pijan neravno koracao-. Njegovo lice bilo je ·plavc,- - tako se uCinilo Valji - _sasvim naborano, kao da se vratio .s -"Onaga svijet'a. · DoSavSi do Valje zaustavio se i izbuljio na njU oCi: - Sta- CeS tu "! Mene _gledaS? Ah, poganat - udario je Valju Pil glavi i htio udariti ·Cizmom; ali- nije. pogod1o. A Matrjona je veC trCala od vrata, uzvikivala divljim glasom i u trku zabila nokte u naduven6, okrugl() Mihejevo lice: »ZaSto, zaSto si .udario l!loju kc!er!« - oborila ga na leda i r..'lju.skala ga po obrazima,: ' - :::.Antihriste prokleti I< - Hi je bio pijan ili se prepao, i samo je mahao rukama i nogama, a' Matrjona, ta je udarala, dok nije .sa stubiSta, gestapa nei:o oStro podviknuo lup. nuvSi vratima. 1\[ihej nije oprostio Valjinoj materi te batine. NoCu su k njima u kolibu doSla dva crna v·ojnika s larnpama i. stala kod vrata. USao je o:fi· eir dugaCka vrata, sitna lica bez podbratka i za njim Mihej IvanoviC. Matrjona je zadrhtal'a, prislonila se .uz peC. ·»Meni je kraj, kCerki· ee , •. c - 'pro.Saptala je. Mihej je iz njene· ruke- istrgnuo Valjinu ruku i gurnuo Valju za p:regradu, gdje je stajao krevet. »Zapovijeda:te li,· da izvrSim pregled, gospOdine oberlajtnante 'l <li - Oficir je sjeo za. stol i odgovorio polako ruski: »Radi svoj posao«. Valja .je kroz pukotin'u na viatima vidjela, kako je Mihej skoCio na klupu i p-oSao pravo k ikoni u poCasno-m uglu.-:»Tu- je, gospodine oher. lajtnante, eva pisma od njena sina MiSke . . .-s: Valja j-e Cula, kako j_e majka odgovorila tiha: i jasno: »!Pismo je podmetnuto . . • Vje'rujte mi., ·gospodine .•• Sin moj .Miha:p. n~stao je pro.Sle godine, zna cijelo selo •.• Ne maZe biti pisma od· njega .....< Oficix ,\ je i.zvadio 1ije·:pu dozu otvorio je - odmah je iskoCila ci· gareta, i zapalio ·se phimen •• ~ Mihej je relmo »Hi-hi, lukavo zar ne ... Oficir je zapalio, Tinao je gornju usnu duZu od donje, oslonio' se lakto~ virna na stol i poCeo Citati pismo. Mihej je, kea:eCi se, proSaptao: »Njegovo j-e to, njegovo pismo, MiS:kino, on je obavjeStajac u odredu, s maj_~ kom se dogovara ••• A drugi njen sin, Andrej, leti -preko franta tim partizanima • • .. c · . - Vjer:ujte g;ospodine, ne maZe on meni pisati, ja sam nepismena .... - ponovn..> je progovorila Matrjo-na. - Sad C-emo da vidirrio, jesi li ti pismena ili nepismena . • • Najednorn su oficiru isko-Cile Zile na dugaCku vratu. - Ne' Cu da gubim vi-ijeme s tobom. 'Savjetujem ti, da odmah kaz.es cijelu istinu, jer Ce muke biti straSne. ·---"-" On 'je ·nreko t'amena okr-enuo glat'll -pretna crnim vojniei.m&~ _.; Pripravite u:z..iclA., klupu,:- Zeravicu... - I na.jed.ared ·jii ispod sjene ~r:a .;~~=e n:ij::u::li~at~f~ P;~o d\ gleda Matrjonine poplavljele 1 niogia da . .,. -~ . .. . e_ eo a o Cemu Valja nikako niia prica cak m VanJI-mitraljescu· zub' •· • . . •. 1 malo grlo i ·rijeCi nisu . l 'l ,. ' SU JOJ se stezali, natli• . .. -' lZ az1 e, cuo se samo tanki pisak ka ko~l . ·s !~~~ ,se t~Io razumjeti, da je Valja tada nekoliko sati al:Sala d~~ ni~l;:j;~a p::~;in.o z:l m;Cenj? - k s~en~anje, jaukanje, krikove boli, r1k 1 glas, k~ji nije viSe sli~io ma.- na ezanJe, i teriD.u-. • . ·e .. uvukla kriomice u kOlibu ! .-na Su:adan se(..'Uperke kose, krpe. MatrjoninunaSla zasusjeda. Vidjela~ po u kry, Valju je pregradom n& ~r;ve:U, . usred ~~griZenih jastuka. DjevojCica je 8~:::~1}:ulSJe- ~ ,JU Je ~remJela k sebi. A vrata Matrjonine 1 . k pr a Je o cern 1 zatvonla kapke. bila u ne- kuCe podu:-- · . D':_~i su hili muC:ni, vreli, bez vjetra. Po putovima se ni'e stre-~~~a. pr:s~na od nepregle~ne bujice automobila. Kro-z praSnu mC:glu ~a~ J~ ~ reno s~n~e. Jurij se rijetko r:ojavljivao. u zemunici - mrSav ern, lJutlt, govorw Je kroz zube tako hrap3.vo 1-.."J • d d · ' · Sati ga s 1 · h t"l' · ~ '"'1 o Je osa no 1 slu. · v su s va 1 1, da se pribliZava ratna oluj N' · · negdje udarac,- a taj :ce biti Zestok a .._ ~Jemcl spremaju Doputovao je' na ~antilopk ~a~etan·komandir nj.ea-ovo · · od pra:Sine, ·Sjeo je pod hrastiCem na .klun-.. k . . d 10 Je SlY zadov0 r t · . "".. · raJ Je nonogog stoliCa, -.. · JS v,om Je sk.inuo kapu i zamolio izvorske vode.. lice P~stalo je joS Sire, a sav on - . - 0 baterije od brkova do Cizama Sa ~tani~e sam ja tebi svratio .._ rekao je Juriju _ 1 b' kOd· vas ~u rak·~~vi· u Jaruz: osobito dobri, dajder. ih jedno ·ped!;s€.tak. _ zovnuo Je ValJ~: 1 zadovo}Jno pomi_Iovao nJene zaokrugljene obraze - Gl t" . razvesehla se okata A . ~ ... _ . . . • e I DJe~ 'e t k " ' d . • . • . SJeo.;as. se, mst htjela C:a-kolade? - Zahohotao J a 0 sna.zv.o, a Je :ralJa ustuknula. - Sad sve jedeS'l JunaCina d'e· vojka .•. Nu-der, po-d1, nalovi ·mi debelih rakova. ' J brbf· /rapetan j~ ispio lonac i po studene vade i zapaliv.Si f.'OCeo je o d Ja 1 Co ovom ~I onom, o Cemu se o-biCi16 .u dokolici lfovori :na fronti. oma em, o m1 om, o proSlom i o to-me d s -k .. . : ave godine razmnoZili kao komarci. l>U je~en a Cu u d:~.t~aodt e It tetrebovl tovat Cu m . . U l I I sus vo otpu .. 'ben t.aJci na ra • tamo Cu se naloviti •. -~« Zavidizn Juriju 'Sto se Sluz o amo amo premeCe A. • • • , • i sve ma.Stam. da . . d J~, SJ~dlm na bateriji kao jazavae tao si' A . • . Je a o avim dJela Aleksandra Dumasa • . Ci~ · Ja msam cttao, ka.Zu - ne maZeS se otrgnut' St ~ ' . I • • .c . . .......... a. se cuje za Nijemce 'l - zaSk.ripi Jurij. _ HoC li k svrSxti ta gnJayaZa "! . e se s oro m!. db • . . 0 - Cekamo za jedno pet dana N'" .· '· Na d" . . • o • IJemc1 su vidljivo n-arvozni. . ;;orne o Je1u grup~rah su artiljerijski puk - preba.eili U prvo. !' T =~~·su ~otalne. a sad su ih zamijenili odabra~im Cetama - ~rg':~i l Je s or:o \1 svakoga. Kad uhvatim.o Nijemca, pOCeSat CeS se . po za: 327 �· I'"' - ·t k a av.iJ'aeije .':'-• . . Qeka~o,-... ce~ tiljkri. --Navukli su lli!LS~U ko ~CID:~- en ov , kam~· ImaS -pravo, dosadilo Je. istU~ivSi oStri nos . reCe Jurij: _ vee- Ce ani natrCati na nas. . _.._ . ._ --To ·je toC.nO, nije Cetrdeset prva godina •.. Pokazat- Ce~o. K t ·e sa zadovoljstvom promijenio ra_zgovor;_ kad -~e-_Va}J.a .Vrho~:roek:a;iei dorlljela zelene ·rakove; koji su _se sr~Ito micah. Ka.~ u . _ . d' se · protegnuo: petan je natakao kapu, P 0 . tgao . 1 . . • V · ih ·zD.a inogU oni Ne· zovem vas u goste na baterlJU • • • rag .. ' - . ·- . .~ . M· .. ob VjeStajci uhvatm su zapovtJed: daJe se 'oS -nOCas krenutl • • · 0 J1 a ·-. 'd- ·· · ·Nd. J • pk~0 r vanje Crvene armije i Cetiri za llkvt aCIJU • • • tn dana za o Ja . zd _ MaZda se -ne Cerna naskoro SmijaJi smO se • :. ~ -No ostaJte ravo . • • . liD.:·· vidjeti •. • . d to&ova tutnjao je i za. Sa._da se nije PraSina_ dizala ~amo_ o padu Urlalo je i zavijalo . . · som Citav o1.1zor na za • stirao se .crnom zavJe - . ~. . . ,. I taka dan. i -noC, sediniCl.l n~bo od nebrojenih aviona prob1JaJuh us1, 1 . d"va i;urno kao T- . okon dva mno-gog ava 1 · • Sedmicom. ~udar: 1 s~ se; nap t _, -1 i ·sle Cete pukovi. divizije, na :in"raVinjak, vrvJela Je- poza~m~, pu ?va ea·na;a kao da su Volga~ Ural-_i ... _..:· t · rili su kam1on1 puru gr . · d· trazt\;l pua JU . · . . taj burni kipeCi dio- zemlJe, g J'3 . Sibir bacali -prepune pregrSti Zera;l~e u- t" t dile~ da probi-ju kroz ruske .. ·· "ke voJ'.ske u smrtnoJ Jaros 1 ru · . su. - se nJem.ac - _ . •t• . ·h m"gle· slomiti, -i ginu1e su~ ,a b't· ·su mog1e m 1 su 1 ..arroije; -a_ pro 1 1 s: m . . ukovi i divizije skakale_ su. -iz vagona, nove .. blatno-zelene cete, batalJOnl, pd l se izgarale pretvarale U- tigljen, kamiona, ·.Juri:le. u tenkovima, _ra:al a.~ ~ ruske- a~tiljerij~, ~raCnih tenu· kom~dima _letjele ~ zrak -~ e ~ OZIJa~Sa.rouCeni N_ijeffici nazivali . StakOva i ·gardijskih mmobacaca, koJe su _o za ljinovim Orguljama. ValJ"u. JednoC je Jurij skoCio po cigarete -· Tih- daDa su ~abo. ravili b 't . kinJ·ama upale oCi izblijedile. , b · bil' su mu o- ras en1 ce • b" - ._mrl:iavi- _o razl.-i i. '.· gdje .vee clJelu sedm" .. . __ . 1cu n iJ" e-.nitko Zivio- ,__ pod _. ·je- .lV · Vi-dw .-Je:- u_ zemun c ' . d 1 . '"' stajao je s_iCuSni, Zllti_ .b.l:lk~tl6 .. p.Pllleten, leZaji _uredem, _na zar. a o~ pec~rpe koSulji<:u za lu'tku, a tu je .. . d'l i "tiho Stla od 1zncsene · _,.l. • Valj_a Je- SJe I a --· d mO'bilskih- krpa, lice je, imala uu 'k'aPll'a le_~ala i lutka: -smotana o au o . s _-nari~linim _oCima. . - Zdravo, -Valja, kako si, ne bojiS_ se sama·"?. ~ Ne,;. ne .bOjim se, striC.e Jura. -? --A kako ti je:bez to,ple hrane . . ; . - '" •. Ku· .... x·b· _ -Potrostla sam 1:il 1ce, a-stavite m1 g1b1ca 1 str1ce ·Jura • v t hal a sa.m i t()plo • • • ..... V l'k Stvari - Dobra ••• ·Drz1 se, a J a · • · gom ~e id~ I·Uayo- .• ~ Zbo- . · . · · ada d·a odatle nije .- Selo- Vladimirsko bilo je zau~eto tb~k~. ~~neg:sta;o - golemi ka~ . . • ··--·..1 - NiJ'emac 'Nije usplo po Je~.;t pobjegao m Jt;;:Ua~-:· • ·- ••• h . k ma~dirom bio 'je zatoblj_e-n na zem:nl.iOn s crnim voJmCima 1 DJl ovtm o lj3.nom· .-putu i spaljen -sa· .cijelim sadr~ajem. ·,Franta se 'i dalje· ·,Pomica.Ia nit. zapB.d. Jurij se Skupa s gospodarstvom- preselio. u Sik.arri -blizti---seia VI3.dimirska. Safer GriSa, priCaju~i u .sumrak poSlije veCer'e" SvakoJ'ake rB.tne nclvoSti, koje-.· Soferi ri.ekako' doznaju, tk-o Zna ·kako, prije drui"ih, ··SaopCio - je i~m-edu · ostalog: _ _ . · _ ·. - _ _ · -~ NaSa Valjka ·je tako uporna djevojCica; .juC.er je, trC.ala---u selo { raspitivala ·se za onaga M;iheja IvanOviCa,_ :rrezime mu ·Je nekako. Cii~i1'l - ,Nepjej. Vratila se m.rka: Nepjej kao da je propao u -zemlju..-- StanOv~ njci kaZu _za njega: »Bfo je g·ori od kug;e, mi bismo ga Zivog U ze'IDlju zakopali, on' to zna .•. Zato je i pobjegao . ~ . Tek Sto je GriSa spomenuo Miheja, pojavila -se Valja. Na:mrgoOeno. njeno lice -bilo je .-kao u od:t:asle, usn~- stisnute. Sjela 'j'e ria 'okrajak balva.'na, pored Jurij~ .. Kad su se o svemu narazgovarali, i Vanja-mitra· ljezac fzvukao njemaCku Usnu hannoniku, paCe r· svirati; Va1ja je -k<lZala oborene gl3.ve·: - StriCe Juriju, nadite toga Covjeka, koji je muCio · moju ina\lllU. Tada su se svi Okrenuli i poglE!da1i na djevojCicu. Jurij trznuv-Si no-zdrvom, odgovoriO. je: - Potrudit· Ceffio se, Valja, -da tO UCinimo .• ~. Drugovi, .trebal_G bf o · njem,u pokupiti p-odatke. Toga _Se p-rihV::itio Safer GriSa.· Za · nekoliko ·dana, u · isto- vrije-m,e, zn_ao je vee koj-eSta. - _·Mihej Ivanovi~ dOS3.o je odnekud sa stran-e u ·serO, pr~je_ osam g.odina, OZenio se jednom --udovicom - kolhoznicom i 'brzo, j~ ·otjeraP 11 --giob. 0 ·sebi je ·govorici -da je rudil.r i -rudarski sin, ali vjerojathije je·,. da Su i on i _otae mu hili podUzimaCi u rudnicima. Bio j-e zao l lukaV. K.6d n.Jega ·se uvijek, za Smok .ili za novae, mogla dobiti. iakija-.: JedD.o- ·vri.. jenle dolazi6 - j.e k njemu da pije veterinar, i evci Sto su uradili . '~ · •· (doznaiO se za ·to kaSnije, pod Nijemcima, 'karla se Mihej 'poCeo sam -hva· stati svojom okretnoSCu). UoCi Pokrova, ranom zorom, do~la je_·muza-li~a 1i staju i .vidjela: shnentalska krava »>Predsjednica«; porios kolhoza;- leZi n·a.- ·slami Crknuta iskeSenih zubi. Nastala je strka. Veterinar · je sp~vao kod Miheja i doSao je skupa s kolhoznicirna, pregledao »Predsjednicu~. - '»Odmaknite se, drugovi« - rekao- je uvjerl,livo · - »postoji O'pasnost, da je to sibirska halest.« Kravu su vrlo oprezno odvukH iza sela i z!l.kOPali s koZom, staju dezinficirali. Slava bogu, _pomora nije viSe. bilo.· A .:Mihej i veterinar jeli Su slaninu cijelu zimu. Sta je uradio · Mihej, Cime se · pOslije hvastao "? Uzeo je krupan krumpir, uvukaO se noCu s krivim kljuCem u staju i krumpir vjeSto ugurao »Predsjednici« u duS-nik tu:.. rivS:i Joj ruku u usta do lakta. A druge noCi su on i veterinar otkopali i uredHi kravu. Kad je poCeo rat s Nijemcima, .Mihej se toHko O>bradovao, da nije mogao·, da sakrije zl_obnu radost, i Citav taj dan sretao je Iju,de i ponav-(,_' 329 328 �tiao sJalnlh ~u: >Oh, pote$ ~e krvea ..• 6h, k!'Vea le sada. pote~i;. ·< Kad sn naSi, uzmiCuCi, prOlazili kroz selo, posrCu~l od ·umOra, gladhi -i _p.eveseli; a k~·asnoarmejci pokucali kod Miheja - da Zamo;le _inlijeka, on je. provirio_ kroz ·prozorCi~: »Nema, nema; r<:fcleni, sovjetska je- vlast · sve odnijeia..« Kad su uSii Nijemci - odrnah iza tenkova - stajao Je 1.iihej kod vrata zalizan, u Cistoj koSulji i lijepom kaputu drZeCi na · vezenoih ru~niku veliki kolaC i srehtni slanik. Klanjao Be NiJemcima dotle, dOk nije jedan ofidr,. prolazeCl, lizeo od njega kolaC, dao ga vojniku i rekao: :tOciliCno, hvala •••c · Ubrzo je Mihej poCeo obilazit.i kuCe 1 zapo~injati razgovore, sjedao je na stubiSti. lupkajuCi Stil.piCem i dvosmisleno pogledavajuCi na mrkoga doina.Cina i zbunjenu doinaCicu; koji su- stajali. - Ne zrulm - tumaCio je , - zaista, ne z:riam, kako Ceino sad Zivjeti fJod :pnvom VlaSCu tni kolhoznici? Ne razmii:iljajuCi ja sam lm, znM, ~·onudio hljeb i sol .•. Ali sada, me<lutim, poCeo sam ·sumnjati .•• lpak je .sovjetska vlast kojeSta dala • - • Narav·no 1 kod Nijemaca je ...._ • red, priVatna trgovina i uopCe, ali on je strog • -.• M.isii§ i ovako i ona.ko •.• Eto idetn Od ~ovjeka do CoVjeka. - I On bi, fur~teCi se, grebao · palic-rnn i~a uha. - Navika ••• DruStvo • . . Kolektiv . • . G!edaj ......,. pa momci Odlaze' u partiza.ne. ZhaCi .;..:.... iina nesto ••• Pitanje je .tako· . tler - -jesu li ~e Nijemd. ovdje ··cvrsto sthjeStili? , ~ . Kako ti mlsli§, Stjepane P_etroviCu? Vojnici njemaCkog garnizona u po-Cetku - sedmiC.u, dvije - bi•l da nisu obra.CaH naroCitu _paZnju na Zit8lje. ~ivjeH: su kao 1i ijetovaliStu: vrSili obuku, igrali nogotnet, duvali u trube, ~etali · u 's3.mim g3.Cami.t, bestidni~i, po u1ici 0 '\li kad ·su doputovati crni i kraJ ~kole na drve:riOj plo~i- iZvjesili objavu s p:rijetnjom za svaku stvar · - srrirtna kaz.ha _.. _pokazali su Nijemci vuC.je- zube. Organizovano su opija~kaH selO "do Cie:t~ i ono; Sto nisu odveZii na teretnjac:ma cnl.i, to su oCi~tiii Voj~ nioi posade. Gestapo se poCeD zanima.tj za svaku obHeij. Tada su' shv-atit.i Vladimirovci, zaSto -Je Mihej k njima doiiizio s bujicom sVOjih dvosmisle~ nih rijeCL VjeSto je i ner..'l'imjetno ispitao, podlac, izmedu rije~i, .tko im3 sima iii zeta u Crvenoj armiji, tko je bio :r:ovezan s doma~i:rh komuni· stima, tk.o se druZio s uCiteijetn Verjo:vskim. Uo~i dolaska Nijemaen·· otiSao je uCitelj iz sela zajedno s nekoliko djeCaka, i Sada - kaZu on u rajonu diZe 'Q. zrak mostove i skiadiSta, digao .je U Zrak viak s ~klopljeniril uesovSkim bateljoriom i popalio Je po putcr\rima dosta ka.~ mi,ma, . P0<1lije straine pogib!je toga e§aio"" (u najveloj brzini naietjeii su va~oni jedan na diugoga i po-padali s visoka nasipa). criti sti staii da uzima.ju ljude - i stare i nedorasle_- i da ih vode u §kolu. Uz~maU su u prvom redu iz onih kuCa, u koje je zalazio Mihej. NDC:ti su iz Skol· skog podruma kroz otvore dopirali tako p:rodirni kriko-vi • • • {:uti sii ih ,. do na kraj sela • r d' . ·,1 - . - ' .z JU I msu mogli spavati sjede-t!' kl g a varna, stan~e I starci Saptali su molitve', _I na upi ·mahali su 0 Mih · . . .. eJu se .Culo da prisustvuje muCen 'ima mace odakle u njegovom. dVoriStu dvi. e J • ' PomaZe Nijemcima ~e sada u zelenom kratkom ka ut b .. J •krave I voliC 1 Sam on hodao ~u vidjeli, kako. puSi cigaru K pd :~ 1:rlJ~o ~e. b::adu i brkove, a jedamput skrivali su jelo i odjeCu "t. . a -. l . J~dt .VIdJeh, da skreCe njihovoj kuCi, htjeii .primati MiheJ'a a]',. so PI~·-J~t.Jos ostalo, i podalje slali dJ·ecu- Nisu , ne rum 1 g b"Lo • • lazio ljudima jednostavno . . a . . t Je opasno. Sad viSe nije do· - . - - -, nego JE! tz dZepa izvla.Cio_ bocu Snapsa .. - Ne vole me sunatodn'ac' .. -.- • .~. dim, sve ja vidim Ne VJ' ! 1 : - govorto Je· ~jedajuCi Za Et6l _ vi.i. •· eruJu m1 S I tk ( Iz drugoga dZepa v3dio J. . '.'" P- e e pletu o m. •.ni, spletke· A e s 1amnu 1- rezao ·u .. t ··• zar. ja nisam Covjek? Jesam . . .. _J na ce vrtaste koniad;Ce.) sadno n'li je ...- D-osadno mi je s ~ir"mz:"IJe~ ~i. -vr~g? Eh, i:n.iH tnoji, doA kad Nijemac povje:ruje, ne moZ e Cll11a., Je~Ju mi od onog C:asa • •• organizac1ja .•. On nema kad deS ~a _pokG~ebati •... To ti je- teltnika rIJevao, primicao gladnome do a ,. mish"~ on mls 1"I- mao •.. · Mihej_. je na·' a . 1 .;. . -· · •. . :~: · 1Jav~tme, -kao da- J'a - +ob· , macmu. castcu i slaninu. 0 lll to sire o. meni Pr d" kak . . , _o:~<e ra Im u gestar.u H ... oCe da me sveZu, . o- Mihej ...... da se sluCajno vr t' S . t . ~0, deder kume, da. po.pije~o 8: 1 r OVJe;ka vlast - .ne bi imao kuda • o. • JeSio, krivo rekao oprostite H' • ot I.... ko sam u slabosti neSto_ Pogri.o · . • , ns a- radt •• • Evo ovu bocu -sam kod njii:l lZ-mo1 _.. dali su mi al" k k ? I-o . • • t a o »Na'« bacT I' k moJe krave • ~ • Pa taj novae z k . -. I I u Ice ~o Psu ••• Evo I Volim miijeko, a joS viSe voli. a I r~vu llnao sam davno spr.emljen. •. .. ,. ms n'J . sm~:~ci se ponovo naUjevao. _ Daa m n u - I o u ravo lnarnigiv~o ! v · .. .Je k:ru.ze takve pri~e •..• Sve Cu ostavltl ra~ ih odDio, krave, kad o meni preko fr'onte · - rad.ite sa .; ' 1 fm oda~le . . • Prebacit Cu se , _ . mnom sto hoCete n· ~ ,. · past cu mu pred noge· »K.rv.1 -.;, · • ·- ! cu poet Verjovkinu • j, ·. · JU< - rec1 c!u h 0 c da op~rem _sve gri..' · · Je e ...~ - ~- » u ' Pametniji dotnaCin je Sutio n"- gledaJ· ~· ... , . -e .u~tmuuorupr·t···· Cinjao vjerovati • . I P_ovladivati. A za .nekoliko ~ '. os IJI Je IW:. ern!. a Po DJega bi dolazili ?" . . . . Ju:rij je poSao skupa s Valjom S d . . . MiheJU. Valja je sluGa,Ia t k u e :ttlOJ maJoru I ispriCao mu IJ s a ovom napr.egnuto", b k . _. scu, 0 uz udeno gledaJ·uei sad ·J urija, sad maJ'ora te se ... ' ' Clnl10 ao d v•t ' s-~~o u nadi :-- naCi o-noga " • k, . a .CJ. av nJ en mali Zivo-t tinja ,._.,_. -·-- ·. -. . COVJe a a ako ga ne ~ lV.t_aJ:or Je. ••. pisa.o p·odatke »Trao·t )!:. .. Zl --. nauu ..;..._. utrnut Ce. . ~ . . · pod! · J ..1 Zagl~daia se ti nj~ga i ot:Jt cetllOd·--· _ ~ell:·· ·.c· I , Vaija Se nasmiest«, b· Putem 'ik~. .. . . . ~ . . . e uz u. eno pottesla glavom. u 1> am, u svoj ltigor J •· · k sHzafa Za njhn.... ' Ul'IJ. Je or~cao brzot. Valja je trCe.Si ~ StriCe J'urij, h0Ce li oni naCi' - Kako ja to mogu znati, vaija •. .- Kad je rek~o; znaCi; tr'a:iit 33:1. �..-,;., Kuda- CeS· ti poet!. Gluposti! • .-~- NaiCi C€8' na· minu, "ili & . te pogaziti kimion...• ~ -Ne maZe se? -:----:-_. I n,e. ~oZe. se, i D6 _6nja,vi i S1:1ti ••• Valja_ je tug·ovala nekoliko. dana,-·odgovarala·samo_ sa- >dac.i ;ne<. Sjedna postrance· skupiv k:ratke ·uz-d!gnute. obrve. J.ednoga jutra ·nisu Je na.Sli- u ·-zeinunici~ Pobjegla je. Stali ·su raspravljati - jaSrio, p-oSla .-je ·_u potragu za ·MihEdom.. Svima je bilo neJ:rijatno - do Vraga!·.p:z:o-Past-.\!e djevojCica. GriSa je iSao u selo, raspitiyao se:_ ponetko ju· je· ZaiSta vidio .lirij zakopane· Matrjani~e kuCice, :ponekoga je Pitala za _·Miheja, a kud3. )e zatim -Oti~la-- nitko n:ije vidio. -Nakon tri dana uSuljala se Valja u logor kao iSib3.no psetance, nep-CeSljana,- izgrebena, prljava. Nisu je psovali ni pitaH -- hili su. sam? ri:q.•ki. Valja- je prospavala_ sk_oro cijeli dan i ·noC, na"jela se, a Ujutro je o pet n.estala.JCdria Zena; Zena domaCeg komuniste, kad se Vratila s _d_voje djece ~ razruSenU -kuCu, · ispriCala je susjediina. (a sat· nakoD.- toga dotrCala ·su u· S:ikaru · dva· djeCaka. i- ispriCala to Soferu G:i-:iSi), da_ ·je jedna petnaest kilometara od ·sela; ·na putu, srela Matrjo-ninl:l·kCer, i da jOj ·je _sve ispriCala~ ·tak-o tuZ.no ., •. »Pa kako se ta r-•ametna djevojCica. "dosjetila, -da- se Mihej ·sigurrto ·skriva negdje na vojnim radovi1~1a ... c: »SVe cu-- obiCi, tetiCe Step3.nidO, gdje popravljaju · putove; gdjEl ruju · protutertkovske rOvove, Svima- Cu- pOgl~dati" u oCi ... « · Za_plaka".Ie smO skupa, dala · Sam _.joj koliCiC, i ·ci:ila je poSla... · · · ' ·.;_ Strice · Jurij, a striCe Jurij; ·ustanite brZe." hajderllo. Jurij. je, bP.de~i ·se·,- dubc)ko uzdahnuo. Jedva StO je sv3.njivalo h~Z mali pr~zo!CiC zeinunice. Val]a je stajala· "ki-aj leZaja i dirala ga po Jicu .•• -·NaSla si se ... Zdrrivo ..• Nevaljala si ti djevoj.CiC3. Sto me ~ ~raS '! - !demo ·onome stricu, kod koga sm·_o zajedno ·hili .. ·: St.rice Jui.-ij, ja sam ga _na.Sla., Glas joj je :DeobiCno zazvonio~ Jurij, joS uvijek uzdiSuCi, navukao je Cizm_e,, opa.sao se, prigladio· Cuperpl- .• - No, ito! z-bilja si n~Sla Y P-i}" - Aha~ .• Tamo Cu sve ispriCati, samo bde. PoSli smO u= Sedmo;i_ majoru, kOji je spavao na dvjema sastavljenim klupama ·zamotan u Sinjel i s toibom pod glavoin. Ni ne CekajuC:i, da ~-e on razbudi i _sjedne za stol. Valja je poCela brzo -pTiCati, kako je riaSli i prepO'Znala· .-Miheja: >Pre~Ha sam dvjesta kilometara i · ipak sam ga naSla. . . StriCe, obrijao je bradu i brkove, sam-o ga ja mogu prepoz~ nati ..• c Malo -kasnije major i ·Valja- odvezli su se ·na mjesto, gdje ·se po-pravljao put, Sto su ga ~ijemci razruSili. Valj3., stojeEi u otvorelioin 332 . autu, napregnuto je gle<!ala kroz staklo. ·D. igla J"e k k pr.oSaptala majoru: ru u, _6 renula. se· 1 - Ovdje. Nekaka.v. pogrbljeni Covjek, bijei od kreCnEi;praSin:e, s gl3:Vorn. z·a-motanom u maramu- i raSirenih :rio--'----. .. . Kad. . . t " . . . gu, omv~.a.ulm krpama, tucao Je--'kamen. .Je .s ao auto, . zazm1r1o Je i · k tk ·. . . .· · n fSt"l k . d . - ' nJegoyo ra onoso obnJano hce -sve se a~r I o, ao_- a Je pogledao u svj-etlost ..• : -u _, · --' Tojei ~- krikn u Ia Je v a 1Ja, pokazujuCi na nj~~a_ prstom · · .cemu Je stvar? ~ prom·uklo . . "t -t . . .. ;koji le priSao . ....:_ Moj dokumenat?. Iz -. Je UI-1 a? aJ CovJek maJora, opet nisko naZe i .., ,. · vohte • • ·- Sve Je u redu ..• _I on se CiCu,-·koja-·_je- St~ja~o~:;~~~:~n okrznuvSi bock.av~ pogl~dom djevoj• ~aJor, je. upitao ·_iis~aju6i pasoS: - VaSe prezime je Pavlov Alek 5 . D 8 . , ti:na treCe '! (Hladn V r· .., k • ~J . ~JanoviC,_ roden devet _sto-... . -· a .·a Jlna -H' ~ -- uhvahla Je 1 stegla _njegovu.) ., . · - -Tocno-, Pavlov A leks · D · . A . ... eJ emJanovic - ne diZuCi glave odgoVon· 0 1¥1-J. . Q" cemu_ se radi? - - 0 ·t_ome, da je tvoj. pasoS iz _njemacke komande ..• C:ovje_k" je i>o-hiko drmnuo giavom, _()smjehnuO se:: -:- Vi mene ne.-dirajte d '" · -_cl_Ja, ja -.sam-- bjeiunac i . S' -~.uze,k mo~ pas?S je izdala smoUenska mili· je'dn0c s k . z. ~o Jens a, Inyahd gradansk·~g rata. - ·Na~ mr: ne nosom. Zarsta pasji Zi t CeS ni_S_ta- doCclcati p u· ' k vo · • · Tucaj kamen; 4rugo_'_. ne · g~~Ore:· iz ·ko~nd~tur:o P~;:~ .S.~lil rv za sovj~tsku ~last, a ·eva Sta ti .. . Major je_ dotle Sutio, a· -kad je CoVJ"ek prStolj": . . poCeG cmiZdriti, izvuka(l_ ···je rnke ~ (Us~j! - Cov~ek se" nevoljko diZ~' i srditO baci CeltiC. - ·oigill .. - . ... maJor mu optpa dzepove). ldi u auto d . . rirJe dugo poricao - svjedoci su . , pre .amnmn ••. MrheJ sv_e priCati: ga odmah prepoznah., Tada je poCeo .. - Pod Nijemcima sam pio_ svakog dana iz o-Cetka . poshJe sam vee svoju savJ·est .. • P od radostt,_ a za 1IJevao prokleti N k ·· sam Nijemce s hljebom i sol', b"l .'. •• · e riJem ---sreo 1 0 • mr Je te.Sko pod. sro<vjetskom· vlaSCn, povjerovao- sam da ~:.u P.od NJ~, · . • . c - - IJemctma poCet" ..... · t' Sh • 1 ZlVJe 1• · nine istraZitelju _ ZivJ"et11. AI' . vacate li,_ grada.· 1 om su me prevaril. · ' • I' .,da to objavim preko radia ci. elome I,_ mo Iro, d~ dozvol-ite, ~qd -njih radio, u svOjstvu ~k nakro...du .• ·- :rrl~ rado, sam u puCetku . - ·.' o se aze umJetmka B"l · . ] .. .JIVO IZ tvrdogla-vog-seljaka izmami..:. t. •t' · ·.· I_o Je -zamm. ne VJeruje opire se . · -l o, s o on u stvari misli pr t k · 0 n men1 . . . ·. os a • .-. c~ ga, da kaZe ,• . . Sovje_tska ~l:si~m~a. VIdtm, ka~ da je g?l, i natjerat razmaha:o K d . ., Je zanemarrla, a ovdJe sam se i"'l •• • a sp. moje selJaCrce.. poCeli· ·vuCi u gestapo,. pa kad safu 333 �., l.!uo, kako onl tamo vi~_..;._ ah, §ta ·sam utadiot Osvijestio sam~ se, uzne~ · mirio ..• Htio !am da dignem na sebe ruku ••• Ali opet - votka, opet str21.h pred crnima. • • UZasni su to ljUdi, gradanine. istraZitelju .•• _1 bko sa.n1 se otkotrljao na dno .•• Otkinula se u mojoj duSi struna, gra... danine ,istra.Zitelju •.• Pitajte, sve CU. ispri~ati, sve Cu poka~ati •• , .Tako, da Ce se kose nakostrijeSiti ..•• Nekoliko noCi pripovijedao je o mukama raskih ljudi, o ·mukama i ubojstvima u gestapu. Pok&zao je jamu, gdje su zakopavali leSeve muCenika, pokazao je' ti Skolskom Podrum.u zakopane s·prave ·za muCenje, pollllldu za Z'eravicu, ZeljeZne kuke, na koje ~u Vje.Sali o rebra, gumene paliee, drvene igle, koje su zabija.lr pod nokte .•• 'PriCao je o muCenjima tihim glasom, podrobno, ka.o o ilekoj douia6oj radionici, gdje !e kolje stoka i prave it.>basice . . • · · - Prisustvovao sam innogima muCenjima, prisustvovao·- Iilrmljao je zahorivSi oCi. I najednOC je_ pao na zemlju, poCeo g-fepsti nogama pe zeffilji: - Evo tu je, krvca, evo tu je krVca - i ljubio je ·zemljani pod... · Prestanite da se prenavljate, .i suvi§e ste ,odvratril -- rekao mu ·je, ljudski, .oficir, koji je vodio istragu. Zatim, veC u sobi, upitao ga je: - Jeste li vi, Mihej Njepjej mislili katkada, radeCi za Nijemee, da pr()o dajl'!te ru!!ki narod, da prodaj~te domovinu? ...... Mislio sam, mislio.. . ali od same domovine ne CeS biti slt bliZ. je. kosulja od kaputa ••• Jedn6m rijeCi ,sudu je sve bilo jasno. U prisust~u :litelja sela Vladimirska, koje se tiskalo _oko Skole, u samoj Skoli i na prozorima, sud je osudio Miheja IvanoviCa -Njepjeja na vjeSala. Kad· je sudae izgovorio tu rijeC.. Mihej, koji je' stajao ravno, s- opruZenim _rukama na Savovima, nije Cak ni trepnuo, niSta se nije promijenilo na njegovu obrijanom-- Ce· kinJa.sio-m,_ debelom lieu s niskim Celom. U dvorani su zaC.ud:eno·, zado--voljno ·odahnuli,. i odrilah su stotine ruku zapljeskale, a- Zenski glas je zlobno povikao: - Malo je to n-jemu, podlacu .... Malo je za njega takva· kazna·. • ~ Trel;mla bi mtt oderati koZu ..• Ujutro se oko Vje§ala - dva nevel'ika stupa s popre~nom gredom - opet salru:pilo Cijeiov selo. Mihaja su doveli pod pratnjom Cetvorice crvenoarmejaca. !Sao je, kao da Su mu n-oge od pamuka, oborene glave. Sudac je ponovno proCitao ()Sudu. Miheja su poveli do klupice. U stukim\J je. PridrZali sll ga, usprayili. , • Tada on poCe uZurbano da sam sebi stavlja zamku, I svi su vidjeli njegove mrske, bjelkaste, prazne OCi, l mrski podsmjeh, koji je rastvor~o sitnozuba usta. ... Valja, stojeCi- sasvim blizu njega, povikala je ste_:luCi Sa~iee: - Nemoj se smijati ~ •• ViCi, ka9 Bto je ~oja mama. vikala. • • ! MAKSIM GORKIJ:. U izobilju oskudici Koracali smo seoskim Putem usred . o . • prosjaCki razrezanih na sitne k d. • . d P lj~ ra~evenih od jesen1, . •. oma Ic-.e, osad:lVao Je n d . guraJUCI nas u zatiljak i leda b ·. . ~-- -.. eugo an VJetar od njih modru oblaCinu. po ~;oz.ur" ~~o. ~btrucl sive oblake i- lijeio'eCi sjen.e, miCuCi ·gole grmo;e kao da J c~ I!Dl o~:We zemlje muvale su se se ze e u TIJima sakrit' K d b' na poI vrste od neveHka sela pust' 0 bl k . - . . 1. a smo IIi 1 studenu kiSu, ' a Iznenada .Sitnul ali _gustu i ¥ - BjeZmo! - ,zapovijedi moj su tnik . .. ·mrSav Covjek ko.StuDJ'ava· 1. pu • GngoriJ lvanoviC, dug i • tea sveca boZj-ega. na · . _ ' . nJegovu 11cu sive koZe s naborima dubokih oCnih . - . vale se malene veoma· srditJa~ad 1 pod ?"rmeCcim~ sijedih obrva, sakri.. ' e 1 o crvenila up I'"' . dovom ZeljezniCkog bataljona ali . a J;ne o~. Naztvao se re· nara, uapCe p-ako - hio ·e ~~v 'e Je .~r~go ,;ecma hiO nalik na zvo~­ tuCen i gnJ'eCen silno ogorJ'e ¥? kt, kOJ1 Je prosao ~slto i.reSeto«, h.io J·e • · n z1vo om i na 'k d' · Do ~Ia smo trCali svom snagom a}' t' I' VI ao sr:, .Iti se za svaki sluCaj. utopljenici.- Zamolili" "d ' 1 s Ig l smo u DJ, naravno, m-okri kao .,.,... o, a nam dO'puste ""'t· ' u dri.tgoj, . J)etoj, ali ri.ikud nas nijesu i>ustil~s~:~ se u j~dnoj kuCi, uzroka: _. • veoma J.ed!n-o-st?-V'lla - Mnog~ vas se, takvih, povlaCi! ~ Crkli - poZeH gazqama Grigorij IvanoviC ~ kiSa j~. r:IjuStaJa· sve jaCe. Stisnemo se .~ ~ dvorJstem, koJa su bila pokrivena daska p v:ratimt!. veCe kuCe · rna, stojimo, kisnemo i - naJednom s · k'e IZ ISe POJavi nevisok jed ¥k obliven kiSo-m kao i mi. '.~an mus arac, Isto tako do k1•aja. - Sto se tu stiSCete - p~oljeCe Cekate ~ . som, ZanimaJ.o me, ali sam se hio i ozlov . . . ...- uptta on veselim glamena Covjek Sali. Za _{)dgovor t o-lJ 1?• . sto se za takvoga neyr'e· >Ni d' na murne VOJntkove rijeCi· . g Je nas ne puStaju !« predloZi: . - Dodite k meni! I . Govorio -je kriCa~o kao da . selost ova ne samo da ; .. Je. g uh 1 veselol kao da je pijan. Ve. e niJe s 1agala s vremen . . se l Jakovorn; na njemu je bio t k f o~, nego m s odJcCom pokrio glavu. pod kafta o rcan a tan, jednim krHo-m kojega JO ' nom - ko.Sulja iz · ft" k · ispod ko.Sulje spuStale se gaCeo od . Je me t anme nejasne b.ojd, bila su mu bosa. meni se c· "I mk ra Ispru~~na platna, stopala nogu "I ' tm o, ao da Je kisa nJ"ega namoc1 a JOS mnog,) V'J • nem1 osrdnije nego li nas V . 'k . . · · ' • 'OJDI J-e .upitao: - A Sto ti, gazda, Seee.S? 334 335 �i.Sao. sam u s~l~, vra~ri;: n$it?:k0, ceti~r -~te''-~_:'·o~govor~- _on rado_. ~ DjeyojCica mJ se neSto razbolje~. Gazda! ~- klikne~ on_ podi-ug· ljivo,- zbacivSi kraj kaftana s g:Iave i .OtkriV:$i ridis~e· ~uJ!erke oCi~?.' ve?m_a tvrde-kose·- ·ni kiS~ ih nije mogla pri~eS1jati.- ~akav·sam ja·~az~a,-_po repu te? Gazde hodaju u ·cizmama. ' , Sirokih ramena- i dugoruk, bio _je zacljelo jak,ota, p3. je. po_ lj~pIjivu bliltu- gazio lako i-.brzo.i sve pit3.o: tko-·smo,: otkud Lkarriot' .. _...;. A ·evo idemo k tebi - odgovori vOjnik na deSetak. -Pharija. - Izvolite, molim, gostima se radujem -- reCe ·_ve_seli _seljaCiC gla..;;om · Covjeka, koji ima gdje primiti, ima Cime nahraniti go-ste, pa je ovaj njegoV glas prisilio vojnika na podrugljivo pitanje: - J esi li . malo gucnuo ? Ne zbog- toga Sto su tata i l!l_ama. zabranili, nego - Ne pijem. _ du:Sa.' mi prima. C:al~ i mirisom vodkinim nisam :z;adovoljan ; •• - Veseljak si t i - opazi tmtirno· vojnik. _ - Suzom ne 'ceS 'oprati nevolju. Prelazite pl'eko pletera, ·bit ~e ne blHle. ' :PreS-li smo :[:.Teko Pletera, iziSli vrtom na obalu .r-ijeke,. dva_ .111etra Sii'oke;- po_kliznu~i' se po ki.Som- ra:z;moCenoj $'linenoj stazi_ i d~li .do. kuCice s dva proZO<r_a, bez' dvoriSta, s budom zii. zahod usred ~rump1rove eime. U- udUbinaiD.a kuCiee hila je rialijepljena slarna, slama. na krovu hila naSuSurena vjetrom, prikrivena suhim granjEii'n., hrbat njegoV _sa~o se·_ kiLO po:d teZinom z;idaria 'dimnjaka~ - Ne osobito bogat~ vila pomi.slim. Unutl'8 je, .oCito. ne· Cisto i tijesno. Prekora.CivSi _prag, nad:emo Se u male~oon- priso-blju 'i _-odmah smo ShVatiH-; da je to - u1az .u lmpku. Na. klupi kraj prozora sjedila je-·sta..rica u· p_latnenOj ·koSulji SirokO raskreCenih _ goli~ nogu, · · boje ·smrekove kore- i' ·ceSljala- rijetkim Ce51fe·m prame si~ede kosej pi+ naSePI~ -ulazu _u~­ mahnula je gJavom kao uplaSen konj, ~k~ Su joj pale_ na--~o-1Jena, pa Je prestraSello za:tulila :. --·GO-spade, carice nebeska, ta Sto_je to'? ·oP~t. ~(-ti;_· J8goruSa ne~ koga doveo . . . BacivSi na pod. rUOkri kaftt:~.n. reCe .te,gor~a domaCinski i njeZno: • ._ _ _ - Ne pati, mamice, ne uznemiruj se, nako:~opel'i--· se, ·- ten~~i su d~lir--·No, prola:z;nici, zbacite nepotrebno ovdje_, jer- - Cete --namoc1ti u sobi - No kud CeS s nj!ma - zavijala je starica. __ . - NaCi :Cerna mjesta. Ulazite ,gcisti. Stariee znadu same gundat1 · · · :-- -Ah, jopCe! - u:z;dahnuvSi i beznadno mahnuvSi ,.glavom_ l'eCe ;tarica,. a ja: sam zamolio JegorSu, da mi dopuSti objesit_i -na~u- :mokru odjeCu na potk-rovlju. - MoZeS! - odobri domaCin.. 336 . P'\':U~emo __ s~ ,n~ _potkrovlje, ondje kiSa mlati _krov, vjet~r SuSti sla-mom 1 gl-a~in4~ -fijuCe i sipee neSto boino. . . ..._-, -~· Pi-;ivo· _n;tu je st8.ric:a rekla jopac - gunda u sumraku vojnik .-:Yj~S~juC( Odj'eCu._ ~-:-A i ·lupez je vjerojatno. Steta - nemamo Caja ·i sla' dor3., . m.o-gll. bisillo' :Se- napiti. . .. SilazeCi uzeo je uvidavno sa sobOm svoju teSku torbu-. Dolje, ll · ktipci~· hilo j(r _joS- SunCarilje, siva Jo'l'ozorna stakla _puStala s:u u tijesnu sobicu .neJ}godan mutez'- Slaboga svijetla. NjiSuCi se kraj .stola, ured~vao je dOmaCin limenu, malenu svjetiljku, pogledao goste i. rekao: _:_ J edan poput Stuke, a drugi nalik na grgeCa. No, sj~ajte ... Iz kllpke je naCinjEma stojna soba vrlo _jednost3.vno: police su. zamijenjene povi.Sen~m leZajima iz dasaka - ll:lpod le-Zaja - leZiSta, na njima domaCinska postelja, a na njoj, u kutu, veC posVema. u mraku, neSto se miCe.- PeC je preudeSena za kuhanje i za spavanje _ njoj. Na._ na banku njezinu sjedila je maCka, tude .su sjale nje·zine- OCi. s poviSerui leZaja objesila se i kao da ·se talila u sumraku neCija malena · bijela glava, · u ·prednjem_ kutu ~a klupi ·disalo je i tihano j~alo -pOd gomilOIOJ. prnja takoder neSto maleno. Doma-cin upali svjetiljku, uCvi"sti je o klinu, zabijenom- o_ Zid, koji je_ bio pobijeljen kredo-m, pa j8 oskudno svijetlorasvjetlilO nove, blatom jo-8 ne zagaZene Zuie _zak!Pe na trulom podu. Pri svijetlu se sve Tiekako Cudno maklo, stis:p.ulo tjesnije i- stvorila se nekakva· jadha udobnost, koja je u meni izazV3.la bijesno pitanje: >To li je -- Zivot?« · · - No, kako Cemo Zi~jeti '? __ ~pita doffiaCin1 . kao da .je ~o moje misli i veseli me __ njeg-ov. glas prisilio pomisliti, da se- taj skuCeni Covjek igra o-bijesti. ---- Lijepo bi .sada bil-o gucnuti Caja - nastavi on - ali nemamo ·· :~mo_vara. . · - · N enUt.mo takoder Caja, ni slado:fa - upotpuni netko mirnim i ·soCnim ~la~Oiri ispod leZaja. - - To se ogl;:t-sila moja domaCica - razjasni JegorSa. - A krumpira ne daS, Palago? - _Nisam ga zb_og kiSe mogla nakopati. ~ Ta~o. No, daj kruSca i soli. Krvh i -voda junaC:ka: hrana. ' '"- TatO - pozove s leZaja tih glasiC. - Ah, vi, Zitelji - reCe prezimo vojnik. - _1§ e sVidamo se? :___ upita domaCica izlaze-Ci na svtjetlo i zakapCajuCi. mi Prsilna. bluzu. - Onda - Cete moZda k drugima: poCi? Pitanja nje_zina nijesu zvuCila izazovno, ni uvrijetleno~ ali s oCitiro '.~jeCajem sv-ajega d~maCinskog dostojanstva. Ras.rd_io_ s~m se na vojnika, a on se· valjda u:p-laSio, da Ce nas istjerati na kiS:u~ Bio je Skrt- Covjek, ali sada je, smekSavSi s:voj drveni glas, ·. primirno rekao: · - Ti se, domaCice, ne uzn.emiruj, jelo imamo svoje. 8. maa1; 22 337 �NamrStivSi tamm~ obrve, poileda fenska ·zam.iSljeno Vojnika, pa. men~. - No, pa jedite - dopusti ona ravnoduSno i, preSavSi -U _.prednji kut,'nagne se ondj-e·razabiruCi prnje. Bila_je omalena, hahtjena, okrug~ loln i poneSto crvenom lieu pod visokim i izboi:!enim Celom, sjale su oz· biljne o.v~je oCi, §iroko- rasplinut nos i debele usne· Cinile Su njezinp lice nelijepi:m, ali bU.o je U njemu, u o-Cima neSto prijatno, neSto Sto je· 'simisliti: - nije glupa. I u lieu i u pojavi njezinoj opa!alo se neSto zajedniCko s muZem; i JegOrSa je svjetlobk, prCasta nosa, koSC3.t, a nebriZno kovrCava bradiCa nije davala njegovu ·ueu Osobito m.U.Zevan · iz~ gled. StojeCi u kutu, kraj peCi, on je gov:orio: - Kamo mokriS, JaSuCe? MakriS, brate, mimo ko'tita, zat n-e CU- -na ·mo iei!? Bjeloglav, tanahan dje<:ak iZuSti neStO slaho, ali rijeC.i se njegove nijesu rule Qd ocevih. - · Evo,- :r:-orolaZniei, momku - se oCi vla!e, kao da gnJIJU. Ne znate li sredstva za oCi'? Vla.Ze se i vla.Zt: - Sto da se radi! - Vozi ga u bDlni<iu --:-- s.avjetova mil. vojnik. - Nemamo: ·ga na Cemu voziti. Mi ti, brate, sami vozitoo one, ~oji Zele govorio je JegorSa pomagaju~: sinu popeti se na leZiSte. - U, bolnieu Sam ga vodio veC tri put. Kapali mu kaplje u oC:, dali za ispiranje - nije pomoglo! Ne, nije pomoglo - ponovj on i prvt , put tegko uzdahne gledajuCi, kako vojnik iz torbe vadi polovicu vojni~­ koga. kruha i komade pite. - Ne, ja ovako mislim: odredeno je da oslijepi. A evo i djevojCica - ima vrUCieu Cetvrti dan. Prehladila se. kaSlje . . • kako j-oj je1 Palago? Ali ne doCekavSi Zenina odgovora, vikne s rado-snim Cudenjern: - sto je to? Zar svinjetina? ~ But popravi_ ga vojnik. - U ohilju Zivite! Palago; glridaj: but! SmijeSeCi se pride· domaCica k stolu: - Komadin.a kakva! Ocevi . - Koliko li to novca stoji! Vojnik je htio da se naSali. Nije ku:r.•Ijen-o, ukradeno je ....:.... ·re~ on. - Jego-rSa nije povje· rovao. Toboie ~ zgepio? La!e§! Istina. Grimu-di Z~nu u bok, Jegor.§a se nasmije; zanjihao se, pa se p<lka.zalo, da za nj~m stoji stariea ispru~ivSi naprijed vrat, izbuljiv~H om, objeSene Ce1justi s otvorenom lakomom cupom bezubih u-sta.. Vojnik :po· rove velikoduSno d~a.Cine k; jelu. · .338 ' :Z:a. to ..,.. !>.vala! - rece Jegorlia• ....- Nego evo, !Ita ce.~, pnJa· telju, OdreZi komadiC momCiCu, njemu Ce koristiti. Me$Q je, br~te, ri· jetka hrana- •.• ZgrabivSi _kon:tad buta,, otrCao je. k leZiStu, govql'e6i ~ tr.ku: - Hrana se moZe krasti!__Naravno, ne yjerujetp. da ate vi ta.ti. - :Vjeriij ......... ostajao. je pri svome vojnik, a. dQmaCica upita mel~th Prije no Sto sam joj mogao odgovoriti "':"""" odgovod vojnil_t: - Hrana se moZe krasti! - poriovt Jegocla, gurnuv-Si. Zenu. . i I Stariml nukajuCi ih da sjednu za stol. - Rranu krade i miS i ptica. Pa -i Zo~ri. Krada nij-e obije1:1t, tako se meni Cini. - LaZi joS viSe na sebe _..... reCe Zene mdteCi ae. Je-gorSa Se su· gla.si s njom: - Naravno, nema koristi od laganja o ~bi! Pa ipak posloviea ve:li; Zeli.S 1i jesti, a nema Sto - dolazi u kuCu, gdje ima. dosta • Takve poslovice nema - reCe srdito starica • __ Zar ti sve znadeS? - P~ i znadem! ~eleCi. vjerojatno prekinuti riloguCu svadu, reCe Vojnik: - Tvoj je jezik spretno objeSen! Moja je du]a zv-qCna, sto·ga mi je i jezik Zustar -- odgovori .T•gorsa. Dederte, jedite - ponudi vojnik. I svi u.muknu. Vojnik je rado · jeo i jeo je mnogo, ali ovaj mu put koniadiC nije iSao·u grlo kao ni meni. Jezovito je bilo gledati, kako la* komo jede JegorSa, a osobitO straSno turB.Ia je komade .mes8. stariea. u erna, bezuba usta: prinoseCi :komad k lieu ona se u lsto vrijeine ilagibala. k njemu eijelim tijelom, kao da se boji, da Ce j,oj tko komad istrgimti iz prstijU. Jecala je, guSila se, a mutne nj-ezine oCi ljubomorno su ispod sijedih obrva giedale ·za brzom Jegorovom rukom. Vidjelo se, k&ko se' trza njezina Adanlova jabuka stvaraju~i na watrioj koZi luzne, nevi· dene nabore. U meni je njezina lakomost stvarala ..m.uCninu, pa sam opa• •io, d.a ju je mlada vee dva. put gurala laktom Q. bok. Sama ona, iPalaga, jela je ne ZureCi se, toCno, Zvakala hranu dugo, r.a se Cinilo, · da je t() S·utljivo hranjenje tiSti; od toga, a ri.e od sitosti Crveriila joj ·se uha S: obrazi. OCito sam se pravo domislio, i Palaga- ·je IieSto opazila, ~'a je zVuCni njezin glas najedn-om nadjaCao glasn-o mljaskanje muZeVlj-eVo i Zivotinjsko hripanj-e stariCino. - On je basnik, sve izmiSlja. Katkad ga uhvati - pa cijelu noC, do jutra trabunja. Katkad je pa~e strasno slu!lati. Najednom izmisli, d.1 Ce se m.noZiti Zohari. I - Uhu - reCe JegorSa lU-mnuvSi glavom. . - Umn·oZ~t Ce se tako, da ni ljudima, niti kome drug()me !ivome - ne Ce -biti mjesia na zemlj[, samo Ce vrvjeti lohari i IWta viSe! JegorSa J.Testane jes-ti i reCe posve u.vjereno: 339 �-: Di !11.iSevi! Protiv Zohara. _nema sred-stva, _a_._-tni$_ je,:_--_j.a.Ci ()(} ·njih', ni0Ze Z~hare jesti. I sami --znadete: ~e se--_drii·~-~sili. ·-·· . --~.-. - ViSe_ na ghipost1 - · umetne vojnik. . . . · - JegorSa je veC dospio n3.puniti usta butom, P?-· __ nije ~qgao od~ govOriti, nego je samo mahnuo rukom _po zraku. Ali .poStp jt:: gutao -za.. ·i.o:gaj odni3:h je bez z<idrZavanja i uporno ponovo pr?govorio,: .::..... A· zar glupos_t ._..;,_ J).ije sila? Glupost ti je, brate; ·tak9(ler sila, "Svladajder je. Kod nas se, U s-elu, uCiteljica borila prot~v_ g~u:posti, ~a su noCu doSli oruZnici - cB.p je! I - izvolite u Sibiriju, · u neMstanjen kraj .•. - Pripovijedaj o njoj - -predloZ.i rou Zena. - On pripOvijeda .o nj;oj tako, da paCe do suza dovodi. _ . . OtrvSi · usta skuto-m od s'Uknje, ieee starica neo-Cekivanim basom: - U boga nije vjerovala, oca nije poStivala, pa--Jo;{ j~ f ~ kraj! A joS na onOme· sVijetu . . • · Krrsteei se podrugljivo reCe J egQcla: - Gospode - pomiluj, repiCem po njuSci! - ~ .Palaga posavjetuje starici: - No, dok te nije bilo na onome svij~tu, ne pripovijedaj _o njemu. - Ona, uCiteljica, bila je - neobiCno .odvaZna - govorio je Je· gorSa vojniku. -:- A. otac nje_z.in -- pop, od _velike moCi, .popina! Razgovara on~ tako -S momcima, s. djevojkama, a -on se neopazice· privuCe, _Pa je- Sta.ne vu~(za kosu i udara~i po obrazima. Istukao.:je, ·a ona._u:staje sa zemlje i veli: ~azurnijete H, zaSto me on, pop, moj otac tukao.? ~ato, ··~t~ ~3.~ vam is~inu g<?vorila. Ne vjerujte .- viSe ->popovbna! A on· onda joS! .Pa joS . . • - A kako treba? - upita .sta~ica, pa: sama i odgov(_)ri: - · Tak:o treba. - Idi ti majko, - reoo ~ kCi ne .srclito ali uvjerljivo. - ·Dospj~ Cu - odazove se starica koja se veC najela~ pa ju je muCila _StucaVica,. ali joS uvijek je trpala u usta nesigurnom, ka:o pija: . nom ruko.m, komade pite Stl-pajuCi je pt~tima, koji su bilL po ·obliku t , boji .nalik na. korjen hrena.· - Gledaj, eva - koliko su Starice g1adn.e - re~e- m:i JegorSa. Svejedno im je, Sto se. radi, nosio ih Wag • - Ne spominjider crnoga pred noC, jopCe s vaSara . . . - iPrestani, majko . . . __;. ·Reci njemu, da prestan·e, da, njemu! - stane .govoriti starica. u basu i tako muklo, kao da joj .je U grlu zapeo kom~. - .-Jeste li vidjeli :takovu sirot~ju, dobri lju_di -? Zelim, kaZe, Zivjeti. Cestito, a Zivi sa Svima zub -za ztib nikomu - niti hogatomu~ niti. umn-omu -se. ne pokor;va~ Sad mu reb;a ravnaju, _sad ga u_ zatvor meC~. "St~dim se radi njega ·na ulieu iziCi - rikala- je starrca ·-sve muklije i zlob!lije: ~Ci nje· zma· sabiTala je mrvice sa. stoli-Ca, mrStila. S:e. JegorSa je tro d1anove .-o 340 gaCe ria; koljeri:iriia. · smijekci se, namigivno nam i tiane dove~> punicu da toga, da je · ona, udarivSi Sakarna po · stOiu~ navaliia' na: -nj: - KaniS li doCi med:u · svece - ne Zeni se, ridi bijesu, D.e muCi Zenu beZ potrebe. • • :· - No, gdje hez· potrebe? -'- u.zvrati JegorSa, na.rnigujuCi. _Ta gie. daj petero- je rodila• ~- Pljunuti tebi ·u gubicu - rikne stari_ca. - K6i je uzme pod ruku;lako-·di-gne i pone-se k· vratima govoreCi: . - Odlazi, odlazi, ·mamice! Najela si se, no - odmori se .•• MaSuCi n-o-gama drZala se starica za trbuh, rikala pljuvala na pod. - Zivis li dobro sa Zenom? - upita vojJUk:. -Jego_rSa. odvrati vatreno: - Zena·, brate, to je .•. to je, re-Ci Cu ti, sva nagrada rnoga Z,i. vota! Bogami. Da nje nema - zatukli bi me - kao kli~ u zid. A nju Cak i moji neprijatelji ~ijene - pametila je, -d-obro radi, pjesme pjeva bolje od ·grad-ske- glurnice •.• Upitao sam Jegor.Su: · zaSto je sjedio u zatvoru. - · Zatvaraju! - odgovori on veoma pravilno. -- Eta, posljednji put nijesam preds~ojniku neSto po volji rekao,' pa me ·zatvo.Tio na Citava tri mjeseca.: Kod nas je ovdje unaokolo samo p1emstvo, gospoda·-- stro-ga, t. j. traZe lijepo ponaSa:nje, a _ljude poznaju manje od konja i pa.sa. ProSie sam -jeseni bio konjvSarern kod Lodigina, a predstojnik je njegov zet,. pa i .sluZi ta-stu, kako ovaj ·Zeli. Prije toga sam Cistio ribnjak kod tl"govca· BajUnova, golema trgovca, gubica mu je ervena, kao tava, br-adu brije. LupeZ takav, da bi ga u cirkusu ni-Cgao prikazivati. I sve na kopej.Jru raCuna: u inozemstvtl - kaZe; raCuna se sve na kOpejku i Ii.a sa~, a svaki posao ide po Sest kopejaka za sat, pa rna Sto radio. Radio je, pasji sin, na tom, da -mi sudi sudbe.ni stol. Upitao sam zaSto? Na1lli'StivSi lice, nasmijeSi se JegorSa CeSuCi vra_t:· ...:: Taka, trice. D~ sam ga~ t~boZ.e, bika. takvoga, htio ubiti, da: sam toboZe - uCinio pokuSaj. A ja sam jednostavno lopatom ••. , - Po tikvi? - upita Vojnik gledajuCi JegorSu veorna f.'l'ijateljski a oCitim zadovoljstvom. - Ne ..• po ramenu, Sto li. No, to ·je bilo taka •.. naprosto sam zamahnuo, a on je naleti-o .-;..... dosadn-o razjasni Jegor-Sa. Ude ·paJ.aga,- sjedne na klupu kraj djevojCiee _i i-eCe odande: - iPripovijedaj o baki -Stjepanidi. - Da, evo svjeZega sluCaja - prihvati Jegor_Sa, oZivjevSi pon-o-vo. Za vrijerne najveCega rada umrla je tu nadniCarka kod Zetve, prenapela i ~ u iernlju nosom! Selja.ci pOO:tuju pokojnike, a tu - i sami znadete nije v?ijeme sahranama, -pa nerna ni tko ......: C$irota. Radii a je kod KOstjuhina, ima takav djelava:C, gulik:oZa. Nagovaraju ga: na tvojOj je .se 341 �Nije glup ......:.: prog1.mda vojnik· nanljesta.juCf-Se__.kraj dimnjaka. Nije gllllp, a ipak je -_: nePo.treban._ Eh, vrag_ vas • .,. • · Opsovao je i u.Su~O. Po krovnoj slainf netimornO _je i na:t_netljivo bhbhjala.'kiSa. Tihi Djezin rOinoii pod$jeCao je upravo na J'egorove·_riJecl. Krupna --mi- je ka.p pala ravno ·u oCi. Iza pet_ ~aka Cuo se dolj~ u ·p~· sol>lju priguseni Palagin glas: · · - Sjedniino ovdje, dok ona ne usne,· - Eh, _otrovna _starica· :..._ ·uZdahne teSko J.~gorSa. -POSute. Onda ZBna i'I'ogovori ponOvO tiho, ali razuffiljivo: - Kako je rtdno ispalo . • . Sto'? - ZaSli k nama siroma5ni ljudi, a mi smo .ih - obj,eli. _ No n.iSta! -I naS - objedaju. ~ni se ne b~je ukrasti, ·niti' se n_iilostinju z;m~liti siide. ·A mi ne moZemo - niti krasti, -niti prositi ••• · Najednoon- Skrinu -vrata i zaCuje se dubok i kao pObje-drtiCki sta· riCin Saj;lat: _ ·Evo, ·grdite me,· a dok ste vi jeli, 'ja sam sve kO:made. u su~j"U, koiniule u suknju • • •. _ Ta. odlazi, spavaji - gotovo vikne ;palal?a, a JegorSa progunda: _c Kakva kazan • • • . . _ Bu-dale! Gledajte koliko! Kad si me ti, glupaeo. povukla up~aSi18. ~ ·_se, 'oh~ iSpast Ce_ mi komidi. .. : SnaZno udare vrata, nasiane tiSina. I ki§a· kao da je oslabila. V~jnik ponovo snaZno 'op-suje. ·- Sto -ti je'? - upita:m. _ ·Na ttiene ·kaplje. Kuca, majku vam va.Su .•• Oslobodili seljaka sv3.kciga smisla, pa. ·cvrkuC:e kao Skvo-rac ; .• tasa.k ·se bavio -Suteei puzajuC:i. na drugo nijesto, On:da je riknuo kao staiica: _ RijeC.i izmi51jaju: izba - izhitak (obilje, op. _prev.) Gadovi. Leksije - CujeS _li '? Obilje, Sto? A starica?. Komade je s.akrivala . • • jesi 1i ~o'? ·obilje .• ~ Daviti hi trebalo pa,sjru djeeu, majku -•.• - Koga gnUS'? - Koga treba. Kako je seljak o nama ..• Nije glup. I dobro je. Sto nije bogat. Da je boga~, bio bi takoder niStarija.. Obilje: vaS~- ~am::· - Prevrtao se dugo, joS ·je dva put pu.zao u potkrovn~J prasmt mtJe· njajuC.i mjesto, na · njega, je ~ito . svagdje kapalo. _Ka.palo je i na mene, no ja sam se s tim v~ pomoirio. Onda. je vojnik najednom nekako zahrkao i zazvi.Zdao noso-m. Za neko vrjje:ril~ zaCujem ponovo kroz drijem JegorSin gla~: 344. .....-.;_ No,-'· __,ne-.plaCi! Sto da -.se radi? .Naravtio, holje bi b-ilo, da- majka umre - lakSe bi nam bilo • -• • - _Ta ·pom_isli! Ta treCe dijete .•. A Cline bismo ih hranili, d4 su Zivi? Da ih Saljemo pro~iti po ~vij_et_u ?', . A JaSa Ce oslijepiti ••• Da i sami ne !lslijepimo reCe JegorSa. R?-Zg:ovarali su jo~.d~go i 'uz romon njihovih glasova .sam usnuo. VOjriik me ·pi-obudio u zorri. KiSa' je p'l'estalB., pa smo ~iSli tiho kao ua se bojimo probuditi domaCine. * Da.Vno je to bilo. Ne SJecam se, da·· bih kadgod bio poZelio napi· sati o neveselom Zivotu veselOga· Jegor.Se i nnle njegove Zene. A ·sada s;tm se t_og8.. sjetio i napisao radi toga, Sto je ovih dana kod mene bio prijatelj, jedan · od dnih naSih izvanrednih Clanova stranke, koji paZlji~o pr_ate izgradivanj~ nov:oga Ziv'ota na selu i koji izvrsno umiju U seljaStvu buditi svijest- 0 potrebi da pon~fiCu Zi,vot Sirokim pute~ socijaliS.tiCke kul· t-qre. Prijatelj ~oj je starjeSina nad cijelim krajem i put11juCi po njemlt sluZbe!nim posloril na aerosaonicama 'zausfavio se u_ nekom veCem Sfl,ln. Dan je bio prazniCki i su~Can, radostan, vrijeme popodnevno, ali na· ulici je JoS: bilO praino. Aero-saonice za"ustavile · se na trgu kraj crkve. Safer je stao. pr:-egledav3.ti, da li je· sye u redu. Prva su se kroZ ljese naravnt> isuJa· djeC.ica,- iza njih :su dopuzale starice, radni je svijet bio na . zasijedanju u-se_oskonl vijeCu. Jedna se stari~a. doSavSi tik do saonica, za:Cudila: - BaCuSki moji, Sto _li nisu sagradili-! Tako i juri samo ·od sebe_'? Prijatelj Inoj. je vidio, da ako je i starica, ali - od- oliih- zuSttih, su joj Zive,_. Umne. I on je vrlo: Zustar,· Saljiv. i spretan u _upoznavaJ'!jU sa_~ ~eos~im ~vijetom. TumaCi starici: - Da, evo; juri! Naravno, ne bez ne-Ci~te si_le, vragovi il~_ kreC:u_, ako ih_ se i. ne vidi," oni su' tu.-. OCl .Ali st:irica razumije Salu: - _ KaZu, da vragova tih nema:. je li-ih-bilo? -_A - Nijesarn ih vict~Ia. Nego, ne rugaj se ti, dru_ze, nama. Mi r.g.zumijemo __;_ elektri_na djeluje. -Eh, da rni se. na toj -pov~ti, dok· nije nastao d:rugi dolazak! Prijatelj upita kao. da iskuSava: A hoCe ·n ga biti, drugoga dolaska? - PriCaju, da Ce biti. -- A tko Ce doCi ? - Starica odgovara: 345 �.__ Kako da mi, _ neuki, znademo? Valjda si ti. · - TkO-- Ce vas, vrago.ve moCv.arne, preodgojiti ..._ viCu mu iz go- ovakav ne-kak.av1 kakav ·mlle. 1 Plah »5-por dvaju pokolem.ja«: nekakav Cisto odjeveni sta:rac izB:zovno veli: ~ ~ - Mi, starci, u~mo brZe od onih, koji mir~ ~ mlijeku, jer -:'"' sami nmog_o z~ademo •• ·: - Toliko ne znate, koliko zaudarate. - Vi ste StetoCinci . •' . - N e svi! Budi pravedan - ne svH •· - Zatukli ste se u starinu, kao kli:nci u zid - Bez 'klijeSta ih ne CeS iS-Cupati. - 15eupavaju ih . • . Publika se srnije; a 'starica naklapa uiivajuCi u svojoj. odvaZnosti: _ Lljepo_ bi bilo provozati se. jednoC, pa .<>n;da_ -pripovijedati' ':la onomu svUetu; kakve stv.ari su se kod nas nauCiU praviti. - Ako imaS takvu Zelju - veli prijatelj sjedaj, putujemo! - Sarna'? Pozovi i susjede~ Nat~rao prijatelj u saonice pet stanca~ odvezao ih · u, polje., tjera -;om snagom, smiju se starice, povriskujli kao djevojke, zadovolJne su._ 8 VraCa se u selo, a na trgu su veC stotina dvije naroda; rnladeZ se :r:odruguje: - ... Sto, stareZ vam nije posluZi~a, pa ste ju natrag dovezli? Koliko se po. osobi plaCa za vozanje? kao A. neki momak, poneSto pripit, upita lju;bomorno i nabusito: · - Sa staricom ZeliS uredivati kolhoz '? Na tom mi je mjestu prijatelj kazao: .......: Gledam" }jude, sluSam Sale i mislim: polob.j je moj kao n~kad gubernatorski. A zar se itko i u snu usudio u stara vremena ovak~. kao sa ~otn razgovarati 8 gU.bern~torom. Mislim i u duSi mi .s.unce sVIJetli. Ponovo ·se- pojavio pripiti momak i iz;aziva; - A ja evo, druZe, zapijem novae! Zaradujem i - ~apijem! Drago mi je banCeVati •. \ - Obijestan je - govore iz gomile. - Istina· je - priznaje momak. - U obijesti sam. marljiv. - A u 1-ad,l? - I u radu. M'oji radni _dani su takv; - uh! Mogu piti, koliko Uspjela je a.gitacija.! Pride k meni soli dan bradonja i up ita: . - J e li stroj kupljen ill smo · ga saini n·acinili? -·Saml. hoeu _ U Gorkmn dakle. Taka sam i mislio, a upitao sam- samo. ~~ .s~ uvj-erim. Evo, vidite, grada.ni, radn-ici sami izraduju. To tr~ba oclJCnl~l· A bi li mogao provozati starce, druZe '? ;J?rijatelj moj provozao je, i starce, a ka.d se vratio na trg, reCe Nagovaraju ga: - Ne budali. Ne poka'zpj ·se glupljim, nego Sto jesi. - Ja da sam glup? - viCe moroak nastojeCi oCito, da izazove mali skandal, all ga stisnu i odguraju Siroka -leda »gra4ana seljakac. Cuje se-, kako. viCe: - MaZda sam glup od to-ga, Sto mi je dOsadno '? 1 bradonja okrenuvSi se k suseljani.ma: _ On je, gradani, drug ovaj, dob-ra uCinio~ St~ ..na~ je, eva, -pok kamo odlaze rubljiCi naSi. Jer mi ovdje. u :r.stb1t1 C1tamo, sluSamo azao, ak d t' da·em za _ gradi se! A Sto se gradi - ne vid~mo: ~:to u zn ra os 1 J. zajam dvadeset i pet rubalja. Tko hoce JOS. · 1 neoCekivano »U znak rad·osti< saperu muZiei stotinu i Cetrdeset rubalja tako, da je sofer ]"lredle>Zioo . _ Ne -bismo li. druZe Matvjeju, poSli po kraju svijeta -vozati? .D-onijet Ce to veliku korist n.aAoj ustanovi (Autocesti). MladeZ buCi :i smije se, a bradonja se sVe upoomije istiCe svojom g:radanskoth svijesti uvjeravajuCi nek-0-ga: " - Pod- dana.Snjorn vl~u je Ziv-ot pasta.() -uvjerljivim. 0~ sada preod.gaja i starce. 346 Ali veCina gradana, okruZivSi aerosaonice, miluje i glade stroj" a netko saopCuje: - Sada i ·gradanin seljak mo~e postati inZ1nlr. - Nego Sto? - NaSa vlast pomaZe ... konja~ I i Na njegovo mjesto stane drugi, takode; vi_s-ok seljak i isto pone.Sto pripit. Odjeven je solidno, u lijepom 'gradskom kaputu, pu_Stenima Cizmama, a nova krzneml -kapa zabaCena na .zatiljak otkriva Siroko Celo. Li<'e mu je mr.Savo, aStra nosa, madre oCi su. mu ozbiljno priZmirene, p-cdbradak obrijan, a ridasti, oStro zafrknuti brkovi daju lieu izraz_ odluCnosti, pa se odmah vidi, da taj Covjek znade svoju vrijednost. ~ To vi nama, druZe, pookazujete kulturu. U spjehe mehanike u indu.strijalizaeiji? Vrlo lijepo. Ka.o da ste doputova1i k divljaeima. pa ih . na.s.tojite u.divit.i. Prijatel) ga moj upita: tko je on? 347 �._- Ov:dje me poznaju_- odvrati on ponosno odmah _ iz gomile · _se zaCuje: .- Taj je naS! - Nasljedni, ovdaSnji, siromah. - PouCan je. - A tko je bio moj otac '? - upita seljak, obraCajuCi se gomili :dobije odgovor:_ - Oca su mu god. 1905. ubili . • • - Bio je takoder siromaSak. - Na jednom je jutru .Zivio s pet duSa. - Stanite! - reCe momak digav.Si rukU:. - Ubija se badava., ali ovdje treba otvoreno reC.i: bio je ubijen za privrienost radnom na· · rodu. Nije li tako? - Tako je, tako! Dakle vidite!· A onda, tko ga je ubio'? IZnoskovi. Bili su kod nas ovdje takvi ZivOderi. Iznoskovi. - Gulikt?Ze. - Sada· vam· je jasno, druZe. PredlaZem, da dodete k · meni. Po raspoloZenju momkovu, po vladanju suseljana pr~ma »nasljednom siromaSku« U.Cinilo ·se mojemu priJatelju, da kao da ga Zele malo »raZigrati« i1i prirediti dugi okrSaj rijeCima s tim tipoffi..:_ A veC j'e bil() okasno, gasilo se veCernje rumenil-o. - Izvolite - ttaZio je moroak 1'azmiCuCi rukom gomilu. - Molim i gradane, koji bote.~ BuduGi da run:ovodite kultu.rom, dru.Ze, zanimat Ce vas. - Na kratko vrijeme - upo-zori ga d-rug. - Ne ~em'{) vas zadriati - odvrati muZik. Stvar nije vaina i jednostavna je. Odu. Doveo ih k novoj kuCi s t;ri prozora, pokritim ulazom s izrezuckanirm stup-ovirna, stresao u prisoblju snijeg s pustenih Cizama, gostoljubivo i SuteCi' rastVOrio vrata u · sobu rasvjetljenu svjetiljkom obje .. Senom rta stro:r;.u. StrO<p i zidovi su o:Zbukani, okreCeni, pod boja:.disan, a. na njemu u prednjem kutu - Sirok madrtic pokriven plahtom. Ispod pokrivaCa izvirivale su na uzglavnici tri glave, od kojih u jedne joS svijetle oCi; a ostale dvije su utonule u Cvrstom snu. Na drvenom krevetudobre .stolar-ske izrade sjedi mlada Zena i hrani dijete. Ona oCito nije osobito zadovoljna dolaskorn gostiju i nalaZe strogo: - Za~varajte vrata, jer Ce se dj-ec~ pr!ililadi_ti. U prednjem kutu je nevelika polica s knj igama. Iznad nje su slike voda.· Kraj peCi uza zid stoji nOv. zeleni- ormar s posudem, a kraj -njega na stoUC.u stoji sa~ovar. Za domaCinoiD ·ude u sobu desetak ljudi. Oni 34.8 stanu·,kraj .vrata,: a on. prode naprijed do stol 8 gd_je se_ ruCa, i ponudiv.Si drngu stolac, ·reCe: ) "" - Ev·o,. pogled~j.te,. ~ako. Zivi seljak-kolhoznik. Stijene bi ·se mogle na~avno t~pe~1ma obh]ep1t1, ah radi Zohara odbacujem. tapete. Tako te koJekakVu br1gu za kulturu brinemo, koliko je moguC.e. · . I_st"o taka. pocinjenlo kOjesta iazumijevati o biti .Zivota. ,...... GovorjO Je· ..... ..,. • g hvahsavo, ali .u isto vrijeme kao da- J·e piitao or;..auo.-. J. e_ 1 sve u re d u. · uho 1 strogo nJegovo lice postalo je mekSe.. Prijatelj ga u:Pita: - Clan stranke? . _ . ~ ~o ~e - pred n~ma .. Za · sada je kolhoznik:-gractanin. Radnih dana I~adern P_odvsta._ ~rrm1~ sam do Sest stot:na kilograma, osim ·svega ostal~g zar~duJem pn 1zradr Sum e. Imam kravu. Kupio ·sam Zen.i .kaPu.t · za trrdeset 1 pet dukata 7""" mogu ga pokazati. , 1 ' ..;.... N-e treba - re.Ce Zena polaZuCi dijete u krevetae pokraj svoga. . - Trebao ·si mjesto _kaputa drugu kravu kupiti. Za tvoju obitelj je J~na maio - posavjetova mu drug; . - Eto .vidiS.! - obradovala se. Zena. - I' ja sam ti govorila! - TreOa d~le _joS kr~vu ,kupiti? -Tako - n~odi-edeno reCe domaCin. - Pj~ca ti na tJodu spav,aju~ To niJe zdravo. -- Potr~ban je krevet? Razu!llije~. Ali g~je da :ga metnemr'? - Prigradi ku.Ci joS jednu sobu. - JO-oS '? - otegnu pOdrugljivo doma.Cin. - Kako si dobar. Pa priZinirivSi ~pita: : ' · -· - Za.r, nie ZeliS -n~tjerati u .-kulake '? Kakva ti je danas, vlast: Siti pos<io iii se · Saliti ? vr~, . -: Salit . C.~ . se s to born nakon _toga,.- kad kupiS drugu kravu, kad pr1gra~1: sob~,- 1 uopCe, kad poCneS .Zivjeti uzo!"Ilo za primjer ostalima. Z~ to ces doh1t1 nagradu, a onda ~emo se i Saliti - reCe mu drug. .- _ - Cujete li, kako naSa vl~st govori '? - obrati se domaC.in Ijudima .. ~.ni ~~ sluSali Sutke ka.SljuckajuCi pokatkad~ .SapuCuC.i medu sobom, a broJ Je ~pho~ neopazice rasao, pa su u· Cvrstoj hrpi zapremali veC gotov~_ polov1~u so be. Od nJi~ova disanja malaksao je plamen u -svjetiljci, pa Je u sobt postalo sumracilo. - R~diti _treba naravno ne raC.unajuCi na nagradu, ta nagrade "te kao da ·samr seb1 dajemo. Osim toga nijesam ovdje- ja jedini takaV, -im3 ih i -boljih ad mene. · · ~~jate~j ga upita: koliko .je dojenCetu '? Pokaza1o _se: dvije nedjelje. 0'(1Jda prtJatelJ stavi joS pitanje: . . ......... ·A ti- za cijelo vee spavaS sa Zenom! .--Nego Sto? Zato ju i imam. �f11 sumtllkll se vidjelo, da · je lenA s!lllO poch>ehjela, !erte ·su still~ glasn.ije Saptati, a zaCuli se smijeSci i uzdnsi. Sa:da·_ jC ~tijatelj odfi_t..o kratak govor o tom, .kako Zenu treb3 lite.:;. t-f nalton ·poroGajtL· i rekao- joS jOOnom:· o· kMisti dtuge Sobe, u kojoj b: Zt!'ta mogla posljednje mjetec~ trudnoce i neko. Vtljeme );'OS!ijo poroda sPavati odijeljeno od mu£a. KaG odgovor na to Cuo se Zamor odohravanja Zenskih glaSova: · - H vala ti; Sto si to kazao 1 .- Kako bj_ to bilo potl'ebno na.tna. - Zenama.,.. toga v:rernena ti bi nam druZe . . kojih dvadeset sila "ili tek' t k ' mo-gao pomoCi 1 nabaviti nevelik, od . ., . · a o neSto, motoriC, pa blsmo onda selo raa....:Jet1Ill, a i radio ,~bismo uveli medu ostalitn. •. y • _Te rijeCi su osobito uzbudile glas_ovi: -. -= Evo izronul~ ,_.,_ E;.. je i sVeCano izjavila: j~, tetke, naSe vlasti .-... jest~ u· vidjeii 'l Mlad je, se stltati i'aZUtnije! A ~ekad, kotarslt:i pristav ·m au takvl! nadstraZar 0 h U. rijeC joj upane· kNp1in rnuSki glas: -.... Sto se tiCe -druge sobe- istina je! Od naSe tjOOrioCe pate riam dje·Cica, prije vreinena saznavaju, Cega· ne bi trebalo ••• DomaCin }lotvrdi mahnuvSi giavo~) .-.... Tttko je! Priznajem. pred svima: na istom kre'Vetu ..- ne moM~ se svladati. lstina je i sto se djece ti~e. Ah, koliko je ~oslal - Radio nemate ...-... opazi drug, a domaCin se namrgodi. - Radio_ nemam! ......_ pot\trdi On. ~ Za t3.d:o su j:lotrebni elementi, a po njih trebtt. putovati 1i ~ad goiovo s:totinu kilometara. Radio naro - ne pri.stiZe. - ;pa_ povisivii glas, p-oCne govoriti -~trogo: .....,. Cuo si, kako ·je pijani Co•ijak liil·.ao, da -- je glup <:d dosade 'l To je _on. vikao .. iz ~e. Zivimo doSadrio, osobito oni, ko]i su grad pomi~ rlsali, u v-ojsci' sluZiH. l novca: imamo i lako _ga zaradujeni.O, a kad _~e otkirieS od posla, na priJiljer, u prazniCki dan, znadeS li, i:lertiaS kud, kama. Ima nns ovdje oko tri stotic~ ,btil.~\1•1. a. .nemamo ~e gdje skupiti~ se ~ · · NadvikivajuCi se Culi se - Petroleja nam nedostaje druZ 1 ....... Svjetiljke treba zapaliti. '. • e• o, rasv~eta. ilam je kao u tuvaSa! - Tu:;e, mohm vas! - urnoli doma,Cica - No, da, upl~Sit Ce ih! Oronula. Zustra stai-iCa, kdja je obeCala, da ·Ce na oti.otile svijetu pripovijedati o aerosaonicama _.... graO~ne llpla.Sit Cete djecu. - Cega se naSa djeca boje? - upita netko kao saZalno . Gradani su zaista zaboravili i na CistoC b . . • na madracu, pr_imakli se u gomn· k t l u OJad~na. poda i na djeeu Koroljenku«, reCe uVjerlJ"iVo naglal s_ o,_~' a bra..jatl selJak ~sliCan piscu ... · savaJU..::l sve: Treba, druze, da Zivimo kao u. ~ ad k . inaCe - Sto Ce biti? .Jedni dg:r u, ako se ondje "..:Jreduje. Jer . . -=- ova1 to, rugi - onako' I t ' .. . raz- dV-oJrtr. I sam vidiS dru" d . _ · ope · t,;e se narod . ' ze, a a.;m~. _mno~ J nedostaje ~ .• . - l$tina! Nedostaci spreCavaju tok naS tomstveni sirpmaSak, ega Zivota - potvi-di p()nama. A starija visoka- Zena stane se tuZiti. - Trebalo hi ,da ovakv· kao ti k :. 1 · ·· ' OJt mogu sve, ·cesCe ·dolaze k - J csi li Cuo narodni druZ~ .. ' a po lieu mu se vidjelo da J'e i d' -lj upita domaCln smijeSeCi se, . • .... . . vr o za ovo an s razgo:vorom. . " . ·.• ZabilJezio sam ovaj razgov-or 0 d t d l)fle ostatku-t onako, kako sam g a cuo tz us a ruga, »koj.i s\l'e ti'lo~e«, iias Drug spomene crkvu. - Mislili smo lla crkvu - reCe domaCin. Malena je, stara, mraCna, dosada se U njoj maZda stotinu godina sabirala. Ne, crkva nam ne po"' dilazi. Naravno i ona se·moZe kOrisno- upotrijebiti', ali mlslim, da bi na.m bolje bilo podiCi novi domiC za sastanke. - Klub se zove - reCe netko iz gomile. - Klub - ili kako drukl!ije, a potxeban je. MladeZ naSa u §ko1i predstavlja pretna »KazaHStu na selu¢, ali od toga mnogo stradava Sko-la, od natezanja. u njoj a narOd od toga malo irna.. A i igro-kazi su - za. glll(pe. - Pa lito? NMtojte, to o v!Woj dobtoj volji ovlsi - re5e drug, a domaCin nastavi: - Po4e ii sve ovako, kako je dosad iSlo = sagtadit ~ ga. Naci Cemo svoje tesare, koji ~ogu slu.p.:~ot.i doou~ makar na \r~ sp:ata.. ~ do 350 351 �»Poslije cetiri ljeta bit ce tu bal!ta-grad!« Mokri grcevi studi, stan ni dobar, Prica o Kuznjeckstroju i o ljudima Kuznjecka . Na ov<>m mjestu !>it ce u prvoj pjatilktci. dO· vezeno 1,000.000 vagona. graiZevinsk<Jg materijala. Ovdje ce l>iti gigant metalurgije, ugljenokopni gigant i grad sa sto hiljada !judi. Iz razgovorci. sjede Po nebu oblaci bjere, i kiSom sumrak Zlnari. Ispod taljiga ~ starih radnici ZvaCu kruh. leze. sapat gordi i pod i nad: »Poslije cetiri !jeta blt ce tu basta•grad!~ 352 !judi, Al'sapat je jaci od gladi, on skriva · kapljica pad: , »Poslije cetiri ljeta bit ce tu basta-grad!« Tutanj ce da se prolama, razgoneC' , medvjei!a jata, raznt ce zemlju sabtama sila stokratog »Giganta«. Ustat ce zidovi k'o stjene. Para ce da para i svira. I cuje Tamna o!ovo-tmica i kiSa kruta k'o prut; sjede · · u glibu radnici i pale · plamen fut. Madre su usne od studi, no usne sap{Ju u sklad: u tmini. raskvasen trudni voda ni suh, 8. mart 23 �Mi cemo sunca Martene za.ZeCi iznad Sibira. Tu ce nam dati kuce, kuce bez gladi i vlage, skoro Ce, umiruCe, za Bajkal uzmaCi VI. DIO tajJi:e. Raste radnicki . sapat, nad tamom oblaka-stada, a dalje- PRILOZI IZ NAUKE I ZNANJA nerazumljivo, cuje se tek' »basta-grad«. Ja znamgrad ce da bude, jazn~- , vrt ce da cvjeta, kad ima ·. takvih ljudi u zemlji u Sovjeta! • lllaja.kovsld . �Njegov je glavni trud u tOillle, da bi predavanja odgovarala danasnjem vremenu. Kad su predavanja gotova, u oblasti ih pregledaju i odobre, a Vladimir Aleksejevic ide u rajone Krasnoseljskij; Kinesemskij, Sudislavskij, ' "s tekom-konceptom uvucenom u dZep, a vjecnim cvorastim stapom, on ide "po rajonu. u Krivu8evo, Samjetovo, Visokovo, Galkino. Kolhozi su pripravni da mu posalju konje, s.tarome predavacu predlazu transport, no Andronikov cesto voli da ide pjeske. Putem se odmara, sjed~ ravno na travu ill kamen. Za rufuog cvremena u blato i snijeg. On ulazi ranije u selo da bi svojim nestrpljivim slusateljima stigao na vrijeme. . · 0 njegovom predavanju doznaju vee ranije. Kad slusatelji posjedaju, Vladimir Aleksejevic motri ih sretnim ocima. Pocinje tiho, nezamjetljivo, uzdrzavajuci se, zatim mu glas postaje jaci, on se odusevljava. A o cemu on prica! - »0 herojskom Stalj.ingradu«, »0 jurisu Crvene armij<e na Berl'n«, »0 sovjetskom patriotizmu«, - on govori o rukovodiocima,· koji organiziraju ulogu Partije j drZave u Zivotu nasega drustva, o velicini naroda, o vatrenoj !jubavi i odanosti sovjetskih !judi svojemu vodi - velikom Staljinu. On govori i pred slusateljima se pomalja domovina s njezinom herojsk'lm pmsloscu, s velicanstvenom sadasnjicom i prec krasnom buducnoscu. Zano'sni su njegovi vatreni nastupi propagandist& i agitatm·a, koji se umjes11o koristi zgodnim citatom, narodnOI!Il poslovlcom, s tihom. On cesto iZl'al\ajno cita odlomke iz djela pisaca, no dogada se da zajedno s njim nastup.aju uci- · telji, amateri-Citaoci, on ih znade pronaCi u kolhozima, medu omladinom i mjesnom inteligencijom. · . Njegovi se nastupi pretvaraju u svojevrsne literarne veceri. Vladimira Ale.ksejevica zavolilli su u. radnickim i kolhoznim auditorijima, s isk~enim cuvstvom su mu zahvaini za predavanja. cesto" i uspjesno Vladimir Aleksejevic nastupa u Visokom, u Domu invalida domoviMkog rata. Kad stoj1 pred njima VladimiT Aleksejevic osjeca osobito uzbudenje. I kad pocne predavanje, u sobu k tim Jjudima ulazi veliki zivot domovine; slike rata, herojska fronta smenjuje se sa slikama poslijeratnog mirnoga rada, velikih radova ko,ji su opredije,Jjeni novom Staljinskom pj.atiljetkom. S takvim odusevljenjem nastupa Andronikov i pred komsomo1skom omladinom, pred radnicima i kolhozima. Za graditelje zeljeznicke pruge procitw je mjesto tri predavanja sedam. Oni k"o i u kolhozu »Trudovik«, Krasnopoljskoga rajona, zamolili su ga da ib eesce posjeeuje. U mjesnom kombinatu u Kootromi . r. »Ruski narod u · · t 'Ck . li · . • pos IJe predavanja liko radnika da '::{';e U:. OJ teraturi« k njemu je doslo neko- ~:~~~~~<e~ R~~~~of~~~nj~j~~;~~I:~~ ~~~di~us z~:~: :~ 1 · »Zoji K~smodemjansk~j~ 0 h~~u~avsi ~Jegovu pripovijest · o drn Matrosovu. , . OJ11Ua asnodona, o Aleksan- !'~ parobrodu »Sura« kao odgovor napisali su mu: ,:za,. va1JU]emo, vrlo lijepo.« ~akv!h odgovora je kod njega mnogo ani su m . .. zadt? sto Je u njima ocjena njegova rada od onih za kuoJ~rag>, ra 1. , -e on Od tog vremena kako je "p t . . 1 kt jevic posl.uzio je tisu6e slusateljao~ ~~c Vltdi~U:. Alekse-. predrrvan]a, ve~i .dio n.iih besplatno. . · go · P•DCltao 106 Kao stro"' IZraziti oredavac VI d' . A . i uporno radi lla sam . .. _ a nmr Iekse-ieviC rnro ......... ,. , t:~i. svojih predavanj~:z~;!~J~j~~hsr postoj~no brin: o kvali· riJa"om. To je pravi stvaralaCk' d k ~pun]av~ nov~m mate1 radosti. ra • 0 J1 mu pnbav!Ja mnoge h 192:· d . .. - .J~vni predavac - govori on 0 8 mar~ bJtJ nacruhn znanjem. Upamtite. vtm :.a u. UV1Jek kvabteta predavanja uvjetova " "d . •" enJIJ_J Je govor"o: U tome je bit naseg rada~a ]e 1 BJDlm stan]em predavaca, On sam u svojoj praksi ni . t . njemu postojano zivi zed kultur~~ m 1?17 u. to ne zarobavlja. U 1 izdizanja i krocenja naprijed Jod g~ • rdeJnoga razvrL1<a. zelj'l. kom uredu izjavio: . noc Je u oblasnom predavac- Moram da podem u pri' t 1 . , jem, da P:Oboljiiam. svoja preda~:j~ m~,rhocu da se izgradu· U Moskvi j·e boravio u .muze ·: . a I su mu putni nalog.· stitutima, r'azgovar;o· s rofesJ~~a. u nauCno-istraZivaCkim. in.. nju oblasnih predavaca c~o . o;rma. N a S~eruskom savjetovaskib predavaca, uporedio . Je. "';," pred~van)a najboljih mo·skov· 11 Andron!k.ov provodio u Le~J·;~:k~~ bsybolpmt ~kustvom. Veceri je TaJpt "to· ]JioecJ, u "u. prlJes lnicu dao mu je mnogo. · --; ZamJshte - govori Vasilije Alekse ·evic . • pomazemo ostvarivati novu StaJ 'i='< . .1. • - gle. nu V>ec ko~. nas slusatelji! Nov; l'udi _: _u. p]a~rl]etk~. A; ~akvi su telJI! Ja starac, a gle kako Jmi se h ~·;;ts~. pob]e~~ct, gradinarodu, Partiji, Staljinu! ace a JOs posluZim svojemu U tim rijecima Vasilija Al k . .. •. . . . hka ljubav domovini koja . e .se]evrca. zvuc, ta JSbnska veZivot jaVlnoga preda;aca, pr~~~:~~a s:;t~j:;a.skrornui, eestiti �MORSKI. SISAVOl Zrno znanja probija od celicnog (LENJIN) U MORSKOJ DUBINI Dva lstra.Zivaca- in:Zinjer Bertan i Dovlog Becle odlucili Znate li kakoje duboko·more? su se da vlastitim ocima .r~z­ u Tihom oceanu, na istocnoj motre sto se dogada .u vehk1~ strani Filipina nadeno je mje- morskim dubinama. · Sagr:'dili . sto duboko 10.830 metara. su ce!lcnu kuglu sa prozorn:na. U Sjevernoo1 ledenom moru, Mjesto stakla stavili su prozl~i . blizu pola, slavni heroJi-papa- pretopljeni kvarc. Na~rava ,;e . nJ'inci na5ll su da led pliva nad dobila ime batisfere. Om. ~u. SJeli u nju dobra se zatvonll 1 pobezdanom od 4.395 m, a S1avm cell 'na ceJlcnom t;zetu Sj)~• heroji-sjedovci na svom yut?v:':. stati u dubinu. Pomocu elektnnju tim. istim morem IZmJerili .. till' du ~u dubinu od 5.180 m. cnog reflek~ora ~"':'le ,. 1 su -. ~ binu te su Je snimil1. Ima 1i u toj silnoj dubini zivota iroa 1i zivotinja i biljaka? Oni su tamo vidjell nepoznate . S~cano svij·etlo ne prod ire ribe. U gustoj tarni. morske dukroz vodu ni pola kilometra du- bine plesu i pokre~u. se. razn<:oko, a u vecoj .1ubini vlada . bojne svijetle zivobn]e, sto SV!b jetle _ blijedo-zuto, blijedo-zevjecni rnrak. lena modro-crveno. Pa zar maze ista zivo posto- · t'm dub'nama ima morskih jati ondje, gdje je. vjeeni -~rak rakova, pauka, zvijezda. i gdje voda taka sJ!no tlaCl . Cime se hrane? Oni jedan U vel\koj morskoj du~iD;i drugoga zestoko progone. ?O uvjeti Zivota su veoma t~kl, n< ki se hrane ljesinama, rnrtv1m all su Ziva bica savladala ' t? ostacima zivotinja i biljaka ko]e dubinu. U novim prilikama Zl-' im padaju odozgo iz vellkog vovota nastale · su razliCit~. pro· denog svijeta sto se rasprotro mjene u gradi nti!'ova h]ela, u iznad njih. . razvitlru, u nac:n~ P':\'hrane. N ema sumnje, da u gole~·m ..N·e·ke prom]'ene . korJSte Z1votu u lildh dubma prostranstvima.. ve • . _ · . • dubokom moru. Pom:'lo su se u oceanima ZIVe JOS.. nu;o~e odije!ile Zivotinje, . koJe 8 ': se osebujne, neobicne ZJ:V~tm]:, zahvaljujuci nastab'?' pr.~m]~ma- koje su nepoznate. ~au~1 .' ko]e ma bolje prilagodll.e . Zivotu u J.oS nitko nikada mJe VIdlOvelikoj morskoj dub1lli. se U 360 Tnljan je morski sisavac. SHean je ostalim sisavcirna tollko, sto mu je tijelo . pokriveno krznom, Sto <liSe na zraku, Sto zenka rada Zive mlade othranjujuci ih mlijekom kao macke ill svinje. Tuljan je dakle sisavac.' Dok svi sisavci Zive na kopnu i tu tra:ie sebi hranu,· tllijan se hrani ribom. Citavo tijelo 'mu je prilagodeno vise za plivanje po vodi, nego za kretanje po kopnu Tuljanovo tijelo slicno je tijelu ribe; samo sto mjesto ribljeg repa ima natrag ispruzene dvije zadnje noge, na kojima se stopalo produzilo u lopatice, a prsti su medusobno spojeni debelom kozom. Te zadnje noge i sluze baS za pllvanje. Dlaka tllijana je kratka i glatka i · ne smeta mu pri kretanju u vodi. Na kop:qu se tuljan vrlo sporo krece. On ob!cno leZi na obalama iii le. deniaku a ako se pojavi najmanja opasnost, on se odmah zagnjuri u vodu. U rano pro, ljece zenke se zavuku negdje uz obalu i tu se kate. Tuljan zivi u sjevernim morima, Kaspijskom moru, Bajkalskom, Ladoskom i Onjeskom jezeru. Kitovi. :Kit je najveea zivotinja. Ima ih koji su dugacki po 30 metara a t-es:d 150 tona. Takav je kit 250 puta teZi od vola, 50 puta teZi od slana, najvece kopnene. zivotinje. Kitovi zive u oceanima i velikim morirna. On lici na ribu. Medutim · on je morski sisavac. On ima toplu krv, dise plucima, koti Zive mlade koje majka ot· hranjuje svojim rnlijekom .. Kit Zivi u istim Zivotnim pri· likama kao i ribe, pa se rib!ji oblik tijela pokazao kao najpri· kladniji za ovu zivotinju koja se takoder prilagodila Zivotu u vodi. Kao i kod riba, tako je i kod kita glavni organ za kretanje velika repna peraja, samo kod njega stoji peraja pljostirnice. Zadnjih nogn kit nema, a prednje su . se pretvorile u lopatice za pllvanje u kojima se nalaze kosti kao kod drugih sisavaca; Ona mu cuva toplinu tijela i zato kitovi mogn Zivjeti u hladnim polarnim krajevima. Pluca kitova su velika i primaju veliku koliCinu zraka, zato kit maze biti po 15 do 20 casaka pod vodoni. Bez obzira na vel'ku kolicinu kit se hrani sitnim Zivotinjama, pa .. najviSe puZevima i raCiCima kojih ima u morskoj yodi. Kit plovi . otvorenih ralja koje tnu sluze kao rr:<l'eza za lov na sitnu lovinu• Nema zube, ali su mu na nepcu smjestene siroke roznate place razrezane na kraju. One se zovu »kitove usi«. Kit ima vrlo usko grlo, vecu lovinu ne bi mogao progutati, l}.iti poku.Sava to ci~ niti. Od kita se maze dobiti mno· go korisne masti i uskih rozna· tih ploca, zato kitove mnogo love. U PUSTINJAMA U vrucim suhim krajev'ma ima velikih pust!nja. Ljeti je u pustinjama n-epodnosljiva vrucina, na mnogo ki!ometara nema .vade, Zivotinjska je hrana oskudna. · 361 �Takva je' Zivotinja P::'~eja. U republici Turkmenskoj, Ona hna samo tragove. oClJU, _a SSSR taka je velika zega, da , to pokazuje da su. ~reCI. proteJe stmce' zagrije pijesak do. 83 zovjeli na svije~l.u 1 Im":I: potpustLpnja, taka da se po n]emu no ra,;vijene oci. Kasn•J.e su se ne moze hodati bas. . . prilagodili spiljskom 2avotu u Kroz pustinju put_UJU _kara- mraku, pa su oci pos_to:Ie nepovane · koje jedva stizava]U od trebne i sve vise zakrzl]aVa~~· U bun~ra do ·bunara. S':'uda '~ s iljskom mraku ~ive i si1Jepe proteze suhi pijesak, glmena ill ribe. u spiljarila SJeve.~n~ Am:k.amena zemlja. rike SU nasli raka, kO)l JC. yeh~ Ali nema na svijet~ pustinje kao nas rijecni, ali JC, Sh]e!J; ~ kojoj ne hi b'lo bas mkakvth proziran. da se kroz n]ega vuli ~ivotin]a' i b'\iaka. s-:1!'0 su.1te ~ta mu je u zel ucu. . zivotinje i biljke nar~~Jte, prt au Mamutovim ~P;iljt;m":. S]egociene pusti~j~ko~ z:votu. nash .. t' . Am erike .•. . su vise ad Takva je zJVobn]a deva. o:r;,~ verne 40 · vrsta razhc·tih ZIVO)';~Ja~ maze narocito dugo P?d:n~si.J medU njima cvrcka bez OCl]U I zed. Nju nazivaju »pust:nJs. 0 1!' bez krila. ] 1 d om«, ,·er .·e od sv1h ztvotm]a 1 ?. . k najprikladnija za putovan]e roz . KAKO SV NASTALE PTICE? pustinju. · .. Od biljaka najces6e se Jial~ze U VTI)Cme kad su nastajale .. U kalttusi . trave na,;vane ~devma ptice i 'sis a vci, na_ ze~1JI s;t trava« \ druge b'ljke koJ~ dugo vec'ni obitavali gusberi. Nek'. ofl .mogu izdrzati bez vod~,. Jer. sa- njih su gmizali po. tlu, _dr_ugi su kune na liscu rezervu, Ih. p_usta- Zivjeli u vodi, treci 1et]eli. iu. kor;jen duboko u zemlJU do Ptice su se razvile iz gu~tera . 2 m-t. o'datle sisu vlagu potrebnu ali one nisu pro'~isle. ad .gustera koji su 1etjeli. vee. v]e;ro?atno od za Zivot. · . Po pustinjama cesto ima rud- on.'h. koji su se pen]ali po drnog blaga: nafte, bakarne ru- vecu. · . T stare vrste ptica Ima1e su dace i drugih. .zub:. dobra razvijene. prste n": .1. PODZEMLJOM k ntma, dugacak i kostan rep I •t Pomnogo stosta od gu~ ':~~Pod zemljom ima . spilja sli ·e su poceli da za. rz Java. Jt. n kril;ma rep tsto taka. po dzemn1'h hodn'ka · dvorana, · . · ' - · ·t· sve ·t· JC· prs 1 a mnos vo podzemn'h j,;vora, kz Zubi su poceli krz1]a':'I I . .· zera i rijeka. GdJekada se ro .• . taka da danasn]e ptice te spilje' maze '(Iodati desetke ~::aju ni zuba, ni prstiju na kilometara daleko. .. . . krilima, ni kostanog repa. . · I pod zemljom ima ZI':0 ~m]a, Prvobitne ptice nisu 1et]e1e, koje Zive slijepe u VJecnom one su viSe jedrile zrakom. mraku. i,; PTICE, KOJE SE HRANE SJEMENiiAMA Obicno 'se ptice hrane kukcima, ali ih ima koje se hrane sjemenkama a to su zebe i krstokljun. One se h~ane sjemenkama iz bob'ca kalhl!e, svracike, ljuste sjeme bacajuci kore. One zato imaju debeo i cvrst kljun, koji je podesen za skup1janje tvrde brane. KAKO JE NASTAO KONJ? Konj na svakoj nazi ima jedan prst s kopitom na vrhu. Kopito odgovara pandZama drugib zvijeri i noktima covjeka. Posta u brzom trku konj dodiruje tlo samo prstom, to su ostali prsti sve vise zakrZljavali, dok nije ostao samo · jedan. Katkad se ipak rada zdrijebe sa dva p_rsta i sa dva kbpita na nazi, to jasno pokazuje por'jeklo konja i potvrciuje da su njegovi "pr•etci na nogama imali vise prstiju. NAJVAzNIJI SASTOJCI PUNOVRIJ'EDNE HRANE Postavlja se pitanje kakva svojstva treba da ima punovrijedna brana koja je potrebna za svakog pojedinca, obzirom · na uzrast, fiz'o1osko stanje, vrstu fizickog ill dusevnog rada. N ajvafuiji sastojci hrane su bjelancevine, secer, ugljikohidrati, masti i mineralne tvari. 1. Bjelanoovine ima u mlijeku, mlijeenim pro'zvodima, jajim\t. ribi i mesu. Nju mi branom unosima svaki. dan u organizam, ali se s njom ne smije pretjerivati u ishrani, jer se u crijevima razvijaju procesi gujiljenja s izlucivanjem amonijak;a koji mijenja normalnu reakciju sokova, a posljedica , toga je opet slabljenje organizma. 2. Ugljilrobidrati sk.-ob, SeCer, med - su za organizam glavni tvorci energije. Od nas:h Ziveznih namirnica treba na prvom mjestu navesti kruh kao svakodnevni izvor ugljikohidrata, N ajvrijedni:fe .su one vrsta kruha koje sadrzavaju sve sastavne dijelove zrna, pa vitamin B. Pomanjkanje vitamins B u hrani uzrokuje poremecen ia funkcije nervnog sistema i sla, bljenje otpornosti organizm.a protiv zaraza. U Japanu i Kini je vr1o rasprostranjena halest beri-beri, a pojavljuje se kao rezultat pctpunog pomanjkanja vitamins B u bijelo oljustenoj r'zi - osnov- · noj ziveznoj namirnici u tim krajevima. 3. seeer spada medu u~1jiko­ hidra:te, · koji se najcesce upotrebljava.iu u hrani i SJllatra •c dragocjenom- Zive.Znom namjrnicom. osobito za liude koji se have teskim fiz'ck'm pos1ovima, jer se on sma tra va.zrum izvo· rom obnove energije. Mnogi lijecnici istuoaju pmtiv pretierane U]Jatrebe secera, OSDbito kod djece. On' tvrde, kad se previ.Se uzima secera, onda se stvara mlijeena kise1ina koja kvari zu·be i pomaze u njima razvitak procesa trulenja. Medutim se dokazalo da se trulenje dogada zbog nedostatka vitamina D. U svakom slucaju ne 363 �lI ,, I Kod biljaka nalazimo vitamin A u znatnoj koEclni kod mrkve.• i salate, spinata, kao i k~ d~­ gog povrca i zelenja. U zumanJ· ku jajeta ima ga takoder do~ta. Od Zivotinjskih organa na]bO· gatija su v'itaminima jetra. Ne~ dostatak vitamina izazlVa opa· danje otpornosti • prema zar:u:· nim bolestima,: sarlah~, gnp1, upali grla i t. d. Yitamm A regulira rast. or~amz:na, zato ga jo8 nazivaJU VItammom rasta. Vitamin skup!ne B-ovog vita· mina ima u proizvod'ma biljn~r; porijekla. N ajvise_ ga ima u zl· taricama, grahu 1 bobl;l, u PO· . vrcu i zelenju malo ga rma. NeVITAMINI dostatak vitamina B izaziva bo· . Vitam:ini se od hranjivih tva· lest beri-beri. Javljaj~ se i~to ri razlikuju time sto ne sudj~­ tako probavne smetnJe, zat·m lu.ju· neposredno u stv~:an]U smetnje u nervno~ si~temu, pro· tkiva i razvijanju energ"J]e, a sirenje srca, neSVJeStlCe. ipak su neophodno nuZne d?pu· Vitamin C nalazi se u namir· ne hrane, jer djeluju usm_Jera· nicama b'ljnog porijekla. U ze· vanju svih funkcija organ·zm'j-- lenom liscu b'ljaka, jagoda. Na· . Do danasnjeg vremena ~ozn:· to to nam je nekoliko vitamma c,. roC 1 ga mnogo im~ u plodu Sipka, 20-30 puta v1se. nego .u ja ·su svojstva i ~nac~j. svestr~­ naran:cama i limunu. Od. povrc:' no objailnieni. V1tamm1 se ob:· ima ga najviSe u slatko~- J?apn· cno oimacavaju .slovima abece· ci, a odmah zatim u !Jscu od de. Poznate vitamine dijelim~ obicno. na dvije grupe: one k011 kupusa. Znac·enje vitamina C ~e za iz. se rastvaraju u masti, t~ one koji se rastvaraju .': vod1. ~r: · mjenu tvari veoma veliko. On voj grupi pripadaJ". v;tam;n~ aktivno ucestvuje u procesu A, D, E, K, a drugoJ v1tanum prerade onih hranjivih __tvan ko: je je ·organizam usVOJIO, kao. I Bi C. procesu Vitamin A - nalazimo uglav• organizam cijepanja. hrane kt;JU prima, C!me poveca· nom u masnim tkiv'ina zivo~i­ va aktivno oksidozt! (f.~rlll:ente nja, a jos vise u slatkom vr~JU. koji pospjesuju oksJdac!JU 1_ sa: Najvise ima vitamina A 1': Jetr;· gorijevanje organ~e tvan) _ 1 ma . viba narocito morsk1~, ~­ istodobno omogucu]e oslobada· bljem .ulju, preparatima rt•bl]lh nje energije iz hrane. jetara: t.reba pretjerivati sa uzimanjem se&era. . . . 4. MaSt ide u red najbo~:<ti· jih vrela energije .. Puno:n-!Je~­ ncist pojedinih vrsti_ masti ~av1· si od kolicine vitamma u n]l~a. Najmanje vitamina (A) rm:' svinjska mast. svinjsko sal~ ::.1 • se, maslac jos vise, ,; na)vJse riblje ulje. . 5 Mineralne tvari su isto ta· ko ;,eophodni sastavni dio zivo· tinjskog tkiva. One se ?-al_aze uglavnom u zivein'm nanurmcallla biljnog porijekla. I u 364 ' . :PotpuniJ iii sko'!'o potpnno po- vima tla, u vodi, a m1mje u zra, manjkanje vitamina G u hrani ku._ Oni se nalaze u. covjecjeiil dovodi do oholjeiJ.ja skorbutom. i zivotinjskom organizmu naro- . ·' Vitamin D ima ga uglavnom CitO u cri_ievima, oili su uZroC· u jetrima Zivotinja, osobito ri- nici ~razlicitih vrijenja · i igraju ba, u roi:jeku, mas!acu, jaj'ma, veliku ulogn u seoskom gosp<i" pri eem ga ima u mlijeku mno- darstvu. Dakle oni su i korisni go vise ljeti nego zimi. Fiziolo- i stetni, oni &U covjeku i poma• ske funkcije vitamina D u orga- gaci i zatort!ici. Ali time sto je n'zmu povezane su uglavnom nauka upoznala mnoge mikrobe, s izmjenom kalcija i fosfora, o korisnima je odredila sluzhu a njem ovisi prav'lno snabdijeva- stetn'ma pronalazi sredstva za: nje tih tvari u svoistvu sastav· . unistavanje. riog dijela procesa stvaranja ko· Veliki. francuski naucenjak stiju. Kod djece se javljaju kao Luj Pasteur ispitao je 1861. gouzroci nedostatka vitamina D, d'ne uzrok vrijenja, koja su u znaci rahitisa. prvom redu uv:ietovana djelovanjem mikroha (posebnih za sva' ku vrstu: vrijenje vina, piva, ZARAZNE BOLESTI D<)prijatelj SO Covjeka i Zivotin_je octeno vrijenje i t. d,) On je kasnije ustanovio mikrobe-uzEpidemije (zarazne bolesti rocn'ke nekih zaraznih bolesti kod !judi) su se pojavljivale u 'zivotinja, ispitao njihova zivotstara vremena u velikim razmje- na svojstva i dokazao da ih · se rima i zahvacale su velika po- moze vjestackim putem uzgojiti. drucja sireci se medu velikim hrojem !judi i Zivotinja. U kratkom roku izumirale • su cijele NOVE KULTURNE BILJKE naseobine, a oni koji su preZiOsim bilja koje se .od davnine vje!i napustali su u strahu svo- uzgaja u ·nailem seoskom go• je dotadanje horaviste. Tumace" spodarstvu uvodi se uzgoj nonje za ta masovna oboljenja na- vog bilja. lazi!i. su u gnjevu boZanstva J!i Soja je vrlo srodna obicnom . svetaca, iii pak ohratno u osve· grahn. Ona cvate bje!kastim ti sotone. Umjesto izmisljeno·g »nadna- cvjetovima i ima sjeme kao bob. ravnog« uzroka napredniji !judi Soju uzgajamo zbog sjemena su poceli traziti prirodnije ob- koje je hranjivo. Iz sjemena se iasnjenje za zarazna oboljenja dobiva »Sojino m!ijeko« koje se !judi i zivotinja. Oni su najpri- upotrebljava kao pice, Od soje je mislili da se zaraza nalazi u se spremaju i razna jela. Kaucukovci. Kaucuk se dozraku. Kasnije se ustanovilo da su uzrok bolesti mikrobi. Mikro, biva iz gustog mlijecnog soka ba ima svuda: u gornjim sloje: nekih tropskih biljki. Taj sok 365 �' JEDAN lJLAN SUNlJEVOG teee iz drveta, ako ga dub~ko SISTEMA NOSI IME zarezemo u koru. Sav kaucuk MARsALA TITA potreban za . proizvodnju gume uvozi se ·iz inozemstva. · U Godine 1937. otkrio i~ M!loSSSR-u prqnadene su biljke. s~~; . rad Protic na beogradskoJ Z~Je~­ kaucukom hondrila, tan-sah·s ~ darn:ci novi planetoid, kOJI Je kok-sagis. U nj'ma se, nal_az~ dob'o privremenu oznaku _193~ .• kaucuk iz kojega su vee poceli W. P. dok mu se ne izracuna]U izradivati gumene proizvode. elementi i odredi. st~za. ~ek. kada se izvrse sv1 tl racum na 6sr.oV4 opazanja i kada pos:ne 11\IA LI iiiiVOTA potpuno s'gurno ~a se ra . o ;ednom jos neotkr1venom nebeNA ZVIJEZDAJ\IA I NA skom tije!u. uvrstava se pla~eSUNCU? 'd t 01 u grunu poznatih astero·da ~ • .. ona. i dobiva ime prema ze1 pr .• ]1 Ima li na zvi jezd~~a _i ~uncu ziv:h bica, bi!jaka, ZlVOtinJa, pa lazaca. Tako je i ovaj u Beogradu mazda i !judi? otkriven planetoid uyrs:en kao Sunce salje nevjerojatno ~b­ 1550 poznati planetoid 1 nazvan go topl'ne na sve str~ne. Koli~o . tk o samo topline dolazl na nasu Titoo Osim. planetoida T1ta. o no zemljuo je Protic i planeto'd 1517 naZasto sunce daje toplinu ?_ Z":· zvan Beograd i 1554 nazvan to. jer je silno uZar~no_.. Uzan- Nova Jugoslavija. mo li zeljezo ono n~JPrl]e po?;. MAI,i\ STATISTIKA nje svijetliti neiasmm c':'enun ZEMALTSKE KUGLE svijetlom. a zatim_ P?sta]e. sye zarce i svijetlije. llg';::1emo 15~~; Povrsina zemlje iznosi 509 I' ezo veoma iako. VIse 0od 1. , ']"una 950 ·814 km' • a od toga ~· ono se tali i posta]e tek~ce. mllJ zauzima kud . kamo veCJ more I . Maze li ista zivjeti na takovom dio, naime 71%. dok _na l}opno rastaljenom zeljezu? otpada 29% od naznacene. povr· Mi cak ne moremo ni pogle- sine. Ukupna povrsina SV!h mo· dati ravno u sunc_e, tako . za· . ra i jezera iznosi 361.059.000,_~ . ep!]'uje svi ietlo, sto dolaZI od kopna 148,891.814 km'o Povrsi· 8 11 · · · . · · nicga. To Je zato, Jer Jeo sunce na samih kontinenata bez o~ok:'; siino uzareno. Drzi se daJe .ten;· iznosi 139,704.000 km'o ..NaJvecl per atura sunca na povrsi~l .P~O kontinent je Azi,ja, kOJ1 zapr'; ma povrsinu od 42,081.00?k k~ bli~no 6.ooo• C a u sred!1ll Sjevema i Juma. Amen a . milijuna stupnjeva. · milijuna 390.000, Afrika ~0~r Prema tome na suncu i zvi- lijuna 687.000, Evropa 1 • . iezdama .nema Zivota. J 0 366 ~ juna 357.000, a najmanji konti. nent Australija s Oceanijom 8.555.000 km', dok polarne zemlje imaju povrsinu od · 7 mi!i;una 234.000 km 2 : Najprostranije more je Velild ill Tihl ocean, Paclfik, ·ko.ii zaprerna povri\inu od 165,246.000 km 2 , a to znaci, da je taj ocean sam veci od ·citavog kopna. · kugle z<llnaljske. Atlanski ocean povrs'nom je velik 82,442.000 km 2 , sto znaci nesto manji od skupne povrsine Azlije, Afrike i Evrope. Indijski ocean ima 73,443 .000 km •, dakle je veci od ukupne povrsine Azije i Afrike. Da bude jasl)ija PredodZba o veli~'ni tih oceana, navodimo, da velicina J adranskog mora iznosi samo 135.000 km'o Po statistici od g. 1925. dakle od prije 23 godine, !judi je na zemlji bilo po pr'lici 2 milijarde 140 milijuna i 600 tisuca. Ako racunamo porast pucanstva kroz ova dva decenija, a i mortalitet kroz 5 godina strasnog rata, ova bi statistika mogla donekle odgovarati danai\njoj. Od navedenog broja bijelaca ima. 50.5%, Mongola 33.8%. Malajaca 3.3%, Indijaca 2.2%, crnaca 6,4%, a ostalih rasa 3,9%0 Po ovoj stat'stici u bijelu rasu su ubrojeni Hindusi, Iranci i nekl ka vkaski narodi. Azija kao najveci kontinent broji i najvise !judi, i to po statistici od g. 1925. 1.178,620.000, Evropa 529,690.000, Sjeverna i JuZna Amerika 270,230.000. Afrika 151,660 000. Australija i Oceanija 10,360.000, a polarne zemlje, samo 21.000 stanov:nika. Ovaj posljednji strasni rat smanjio je mnogo stanovn~Stvo Evrope, a donekle i Azije, jer ne · samo da je u Evropi nazadovao broj porodaja, vee je i velik broj pog'nulih za vrijem'e rata. N ajveci vrhunci u svijetu su Mount Everest ill Como-Iun~a na Himalaji u Aziji, visok 8.882 m, zatim Godwin Austen na Karakorumu (Azija) 8.620 m. u Juznoj Americi Aconcagua 7.040, u Sjevernoj Americi Mount Mac Kinl~y 6.187, Kibo (Kilimandzaro) u Africi 6.010, a u Evropi Mont Blanc 4.810 m. Sl.ieme kod Zagreba visoko je 1.036 mo Najveca dubina ·mora izmje,. rena ie u Vel:ikom oceanu istocno od filipinskog otoka Mlndanao, ito oko 10.800 m. Naiveca. dubina Jadrana izno,si 1.260 m. Najduze rijeke sviieta su Mlssiesippi-Missouri 6.970 km, Nil 5 !:120, Amazonka 5.500, Ob 5.200, a Sava ima 940 km. Najvisi ~odopad svijeta nala-:. zi se ui,iuznoj Africi u Natalu, v=sok 650 m. a u Evroni je na ~­ visi Utigards Fos u N orveskoj, visok 610 metara, a Gubavica kod nas 110 m. Najveca jezera su Kaspijsko, s povrsinom od .436.000 km', zatim Gornje jezero u Sjevernoj Americi' 81.000, a Victoria jezero u Africi 66.250 km2 • N ajveC:i otok svijeta je Gri:inland, ima 2,170.000 km 2 , zatim Nova Gvineja 771.900 km 2 , Borneo 745.950, .a Madagaskar 591 367 �tisucu 560 km2• - Od poluotoka najveci je ~rapski poluoto~ ill Arabija, velik 2,170.000 km-. Sallla. Izohipse su one linije, ko- je spajaju sva mjesta crtanog predjela s istom nadmorskom visinom pa po tome, kako one vijugaj~, vidimo, gdje. je br.~o CRTANJE I (JITANJE strmije. Aka su iz.ohip~e b~e jedna drugoj, strmma. Je v,:c~. GEOGRAFSiilll KARATA Osim izohipsama, a to Je oblcntje, predstavljaju . nam. c:-tac~ geografskih kar.ata . ~trJ:tme 1 crticama, zaresCima_ ill »sra!ama«. Te crtice svojom nam duZinom. de bljinom i medusobnim razmakom takoder zo·rno predocuju priklon zemljista. Pril:l?n je strmiji, st? su »srsf.e« gusce. deblje i krace, a blaz1, ako su vise razmaknute tanje i duze. Osim toga nagib se ~eml)'sta moze prikazati i \"'mocu SJ":'a; a i bojama. Ravmce se oznacuju zelenom bojom, ~rda. s~e­ dom: sto je smeda bo]a t~m]a. to je brdo viSe. dok se bt~elom bojom prikazuju vrhunct, .~a koj'ma lezi vjecni pokrov smJega: Isto tako se predocuju i morske dubine pomocu linija i boja. Lin'je, koje spajaju sv.a mjesta na dnu mora' iste dubme, zovu se izobate. Vece dubine oznacuiu se tamnijim tonovima pl~ve boje. Promotrimo li pomn~tvo· Kad promatramo ..geogr~fske karte osobito spectJalne, cesto ave crteZe i uspored'mo s ko]o~ se- te~ko snalazimo, jer su nam kartom atlasa, )toji prikazu]e one sjene, crte i zares~i neja- fiz'kalni dio kojeg kontinenta, sni, pa ne mo~emo s.ebt pravo naime gore, rijeke i mora, stvar ce nam odmah biti jasna, i lako predociti konftgur~?lJU . teren:'. Po prilozenim crteztma stvar ce cemo moci pc ovim crt!cama .i.li nam odmah biti jasna, 'kad po- boiama razabrati konft'<UraCIJ~ terena, strmine pojed'nih hrda : gledamo. kako se iz':ad~je pro- gorskih Ianaca kao i dubine fil brda sa sl'ke. koJa 1e. pr~d­ stavljena crtama,. t. zv. ·IZahip- mora. Nar6dria Republika Hrvatska · I me i p o 1 o l!: a j. - Narodna Republika Hrvatska granici sa sjevera Madzarskom. Na j,gtocnoj i jmnoj strani IJ:rvatska · se prostire sve do Vojvodine, Bosne i Heroogovine. Na jugo' zapadnoj strani Hrvatska se naslanja na Jadransko More, a na sjeverozapadnoj na Narodnu Republiku S!oveniju. Rijeka Kupa i Sava dijele Hrvatsku na dva dij,.Ia koji se zuatno razlikuju jedan od drugog. Sjeverni dio prostire se do mad.Zarske granice i obuhvaca dijelove Hrvatske: Hrvatsko Zagorje, Slavoniju i Baranju. Drugi dio Hrvatske, koji se nalazi juZno od Kupe i Save, , prostire se preko Dinarskih Planina do Jadranskog Mora sa uzanim poj.asom primorja i sa .otocima sve do Bake Kotorske. On obuhvaca Pokupi:e, Baniju, · Kordun, Gorski Kotar, Modrus, Krbavu, Liku, Istru, Hrvatsko Primorje, Dalmaciju i Jadranske otoke. Do ovoga rata Istra je bila pod talijanskom fa8istickom vla8cu. U toku ovog rata ila8a Armija je oalobodila Istru. Cijeli itarod Istre ucestvovao je u narodnooslobodilailkoj borbi i izrazio zelju da bude pripojen svojoj domovini. Medutim, na mirovnoj konferenciji Istra je pripala Jugoslaviji, ali bez njenog sjeverozapadnog dijela. , Z em 1 jist e. - Po svom obliku zemljiste u Hrvatskoj je raznoliko. Sjeverni dio Hrvatske, preko Kupe i Save, zahvaca dobar dio Panonske nizine - Posavinu iPodravinu - na kojoj se protel!:u ove planine: Zagrebacka Gora, Bilo, Moslavacka · Gora, Papuk, Psunj. '· U jul!:nom dijelu Hrvatske prostiru se ogromne dinarske planine, te nizina i ravnica osim Pokuplja gotovo i nema. Ravno zenuj.iSte predstavljaju Ravni Kotari i dolina rijeke Rase u Istri, kao i ravna dna mnogobrojnih kraskih polja koja se {ll'otel!:u izmedu planinskih vijenaca. N ajvec( planine ovog kraja su: Cicarija u Istri, zatim Velika i Mala Kapela, Pljesiyica, Petrova Gora, Zrinjska Gora, Dimar.a, Svilaja, Mosor i Biok 0vo. Od polja koja se pruzaju izmedu vijenaca spomenutih planina · najval!:nija su: Kosovo Polje, Sinjsko Polje, Kninsko Po!je i Licko Polje. Istra i Dalmacij.a su gole i krsevite oblasti, slicne Hercegovini i Crnoj Gori. J ad ran s k o more. - Narodna Republika Hrvatska naslanja se cijelom svojom dminom na Jadransko More. Obala Jadranskog Mora je v'eoma razvijena, sto znaci da ima mnogo 8. mart 24 368 369 �zaliva, morskih kanala, otoka i poluotoka. Od zaliva najva.Zniji su: Rijecki, Zadarski, sibenicki, Splitski i Gruski Zaliv. Od otoka najva.Zniji su: Cres, Losinj, Krk, Rab, Pag, Dugi Otok, Salta, Brae, Hvar, Vis, Korcula, Mljet i Lastovo, a od poluotoka Istra i Peljesac. Zbog svog polozaja, obilja ribom i znatnog iskoriseavanja morske soli, Jadransko More ima veliki privredni i saobracajni znacaj. Preko njega mozemo doci u vezu i sa drrigim vrlo udaljenim drzavama i narodima~ J adransko More odigralo je znacajnu ulogu U" narodnooslobodilackoj borbL · Prvi slobodni otok u Jadranskom Moru bio je Vis. On je sluZio kao veza sa nasim saveznicima u ratu i skloniste nai!e mornarice. Sa Visa je prevozeno oruzje, municija i drugi materijal za nasu vojsku. Desetine hiljada nasih izbjeglica i ranjenlka" prevezeno je do Visa, a odatle u Iogar i bolnice u Italiji. R ij e k e. - Sve rijeke N arodne RepubLike Hrvatske oticu iii nepoocedno u Jadr.ansko More, iii preko rijeke Save i Drave u Crno More. " Rijeke koje utjeeu u Jandransko More imaju kratak tok, veliki pad i mnogo vode. Vece rijeke, koje utjecu u Jadransko More su: Raila u Istri, zatim Zrmanja, Krka i Cetina. Na Zrmanji je cuveni vodopad Kravlji Brod. Na Krki je divan vodopad Skradinski Buk sa 17 stepenica. Ispod Skradinskog Buka Krka prolazi kroz Prokljansko J•ezero iutice u sibenicku Dragu. Cetina gradi vodopade Veliku i Malu Gubavicu. Velika snaga ovih rijeka iskoristava se za proizvodnju elektricne struje. Zbog vapnenastog zemlj;sta mnoge rijeke u ovom kraju poniru i teku pod zemljom. To su ponornice. Najglavnija ponornica je Lika, . N eke izbijaju pred samim uscem u more kao velike rijeke. Takve su Rijecina kod Susaka i Rij<eka kod Dubrovnika. Rijeka Sava odvodi vodti mnogih rijeka Hrvatske. Pritoke rijeke Save s desne strane su Kupa i Una, a s Iijeve: Krapina, Lonja, Orljava i Bosut. U Kupu se ulijevaju Korana i Glina. Koranom oti£u sesnaest stepenasto poredanih Plitvickih Jezera, koja cine jednu od najvecih prirodnih ljepota u. nasoj drzavi. Druga velika rijeka u Hrvatskoj, cija voda otice u Crno More preko Dunava, jeste granicna rijelta Drav.a. I Drava 1 Sava ·su plovrie. K I i m a. - K1ima u pojedinim krajevima Hrvatske veoma je raznolika. Tako ima nekoliko klimatskih oblasti. U krajevima izmedu Dunava i Save ljeta su topla i dosta suomi, sa dugim vrucinama. Zime su hladne i vjetrovite, sa cestilr. jakim mraze, vima. Jesen i proljece su kratki. ' 370 . Jurno o_d _rij~ke Sav~ pa do Velebita klima ;e nesto oStrija.. LJeta su ~VJeza 1 ne traJu dugo, a zime su vrlo hladne . ·-U _Prlffio:~u i Da!maciji ~~eta s':l suha i topla, a zi~e blage. I !dsov1_te. SmJeg pada vrlo r!Jetko 1 brzo se to pi. Ovdje duva · VJetroVI: bura, .Siroko (jugo) i svjez ljetnji vjetar s mor~ maestral. ~ r i_v ~ e d_::· - ~lavn:t; P!'ivredna grana u Hrvatskoj je ze~JoradnJa. ~1torodn1 kraJ•eVI u N arodno_j Republici HrvatskOJ .::u Posav:na, ~odravlna i . Baranja. U ovim krajevima. zemlJ.S~~ se obraduJ;: savrememm pol_joprivrednim spravama. Tu se ~IJU sve vrste ZJ~a. Nar~ito je cuvena oaranjska plienica. Ali u Hrvatsk~J IOU: ~ra.Jeva koji su u poljoprivrednom pogledu potpuno s1r?mas_m.. Takvi su. kra_jevi: Lika, Gorski Kota:.•• Hrva.tsko Pr;moQe 1. D!!lmaciJa. Ono malo plodnog zem!Jista _koJe se tamo nalaz1, obraduje se uslijed krsevitosti mobkoro 1 budakom. O~im zitaric~ _n ~z:vatskoj s!l jos gaje industrijeke biljke . 1 povrce. U ak_o~m1 OSIJek:~; naro~ito se gaji cikorija i secerna :epa. a u okohm Zagreba 1 drug1h gradova razvijeno je povrcarstvo. ?, Hrvats~oj ce se ~etogodisnjim planom povecati obradiva .~vr~:na. odit c~ se rae~~ o tome ~to c; se u kojim krajevima S;JatJ. U Zlt~rodn~ k:aJeVJffia poveca t Ce Se proizvodnja zitar:c~. U ostalim .kra.JeVIm~ u.t.ros~rucit c; se sijanje industrijskih bi!Jaka! a povecat c~. se 1 SIJa~Je povrca i krmnog bilja. Da bi se ~ob1le nove povrsme obrad;ve zemlje, isusit ce se Lonjsko Po!Je. · Pri.vredni znacaj ima i pr_oizvodnja jurnog voca: maslina, na;_anaca. smokav.a, badema 1 ~'muna, koje uspij,eva u Dalmaciji, · vecmom n~ otoclffia. Najbo!Je smokve uspijevaju na otoku Hva~. Za~edno sa vi_nograd~a masline su glavni poljopriv:,;~ pr01zvod u Istri. U Pnmorju uspijeva i narocita vrsta Vlsa~Ja, zv~e _maraske, k~je imaju ·svjetski glas, jer se od n_jih praVI poznatJ liker maraskm. U Posavini rodi dobra voce narocito orah: i jabuka. '· ' SlavoniJa je poznata po svom bogatstvu sumom, narocito hrastovom 1 bukovom. U Gorskom Kotaru ima lijepih borovih suma. Zato sumars.tvo ima vellki privredni >;nacaj u Hrvatskoj. U po~J.edu ~-~ocars!;ra Narodl!-a Republika Hrvatska spada u re~. DaJboga?Jih nas1h .::'arodn1h republika. U tom pogledu naroClto prednJa(il .~l~vo~IJ~, u kojoj se. ;reoma uspjesno gaje ~obra go':eda. _konJ1 1 svmJe. U DalmaCIJi se dosta gaji ovca 1 k?z~, ah ovdJe ~toka mno_go trpi ljeti zbog oskudice u vodi, a Zlffil zbog oskud!Ce u hran1. U Dalmaciji, Primorju i Istri kao i u oblasti krSa, konja zamjenjuje magarac i mazga. ' Y 371 �U Slavoniji je razvijeno i pcelarstvo, a isto tako i pera. darstvo. Veliki privredni znacaj ima i rjecni i morski ribolov: Na Belju i u Nasicama postoje narociti umjetni ribnjaCJ, gd]e .se riba gaji u velikim kolicin~ma. M?rski ribolo': _ie t.akoder va~an za ishranu naseg stanovnistva. NJemu se rani]e O!Je po!danJaJ.a dovoljna pa.Znja. U nasem Petog?.disnjeU:. pla~u predv1~eno J~ da se morsko ribarstvo utrostruCJ. N aroCJto )e od vr1]ednosti lov na tune, kamenice i druge ribe. , Rudarstvo ima takoder veliki privredni znacaj, naro.cito za industriju Hrvatske, iako ono zaostaje za. ruda~stvom. u Srbiji, Sloveniji i Bosni. Zeljeza ima u PetrovoJ 1 Zm~1~ko] Go~~ t: Topuskom postoji i talionica zeljeza. U DahnaciJI, u Drms~ 1 na otoku Hvaru. ima vrlo mnogo boks1ta IZ koga se dob,va · aluminij. Na nekoliko mjesta, u manjim kolicinama i_ ne.St~ losije kakvoce, dobivaju se lignit i mrki ug~lj; kamem uga!J (u Ra8i), zemni plin, laporac za dob1van]e cem~nta (kod Splita). Najvece solane gdje se dobiva morska. sol Jesu u Ko· paru i Piranu u Istri, zati~ u Stan~, ~~ R~~u 1 Pagu,. . . Industrija u HrvatskoJ je razviJem]a VIS~ nego ma ~ ka]aJ drugaj naradnoj republici. Paslije aslaboden]a pred ;use rad· n!ke u Hrvatskoj postavio se zadatak da se paprave 1 oslabode eve masine u mnagobrojnim tvarnicama ko]e "':' stradaJe prl· Jikom povlacenja okupatora. Danas su asposo bl]e~a sya padn· zeca u Hrvatskoj i industrija Hrvatske zanzet ce Jednu od glavnih uJoga u industrijalizaciji nase zemlje. u Hrvatskoj je danas napredna industrija drveta. Drv~_se preraduje za gradevinske, stalarske i druge potrebe. Naro~ltO je znacajna industrija namjesta~a. hr.astove kore. PrOIZVOdl Se kemijskim putem ta~in z~ staylJen1e koze u ZupanJr " Durdevcu. Na·sliean nacin prorzvodi s!' 1 paprr. .. . Prehrambena industrija je takoder raZVIJen~. P;~ra~u]u se V'oce, meso, povrce, proizvodi. _sire~, kvasac, CJkorrJa rtd., za potrebe naseg stanovn'stva. Pasto )e Hrv!!-ts~:' bol?ata st?kom, · to je u Zagrebu razvijena kozarska mdustri]a 1 . ~ndustr:1a za preradu i susenje mesa, u Karlovcu ~ozars~a mdustr11a, u Zagrebu, Borovu i Karlovcu izrada obuce, zatrm vurrena mdu· strija, spravljanje svijeca i sa puna, 1zra~. rukav1ca .~. Karloycu itd. u DaJmaciji se konzervira riba •. naraCit.~ u Kamrz1 na Vr~u. Industrij.a tkanina dostigla je 1 -premas!la pre~r~tnu prmz· vodnju, a za pet gadina udvostrucit ce se. U V a.razdm?- se pre: raduje vuna i izraduju tkanin:'· ": Zagre~u se pre_radn]e·.vuna 1 izr.aduje pletivo, odijelo, rubl]e, carape 1 puJ.over;. U J:?ugare~I preraduju se pamuk ,konoplja i Jan. Zna~aJn.a Je prarzvodn]a !Z ? cementa ~ Majdanu kod Salina i u Sp!itu, proizvocfu.ja stakla u Zag~ebu .' Daruvaru,. vagona u Bradu, hrodov.a u KraJjevic1 1 · 'td Dab:Van]e elektricne struje ce se utrostruciti ·' . . Do~aca i zan.atska radinost imaju prillc~ znailaj za podmm':anJe pot~eba ~:oskag stanovnistv.a. U to3:u olmove nase zemlJe ove radr~asti il!'aJe su velik znailaj. Z.anatlije se udruZuju u z~tske p~mzvodacke zadru!?e i ?ve im~.Ju privredni znacaj, nar~crto u on.m gr.anama u koJrma mdustmJa ne moze da zado· vo!Jl potrebe st.anovnistva. · . L j e k o vi~-e. v ode i o d mar a I i St .a. - Hrvatska rma. mno~'? adlicmh mineralnih izvora. cuven.a su ljeci!ista i banJe: Lipik kod Pakraca (lijeci bolesti zuci, bubrega i skrofu. l'?zu), Tapu~ko u dolini Gline (lijeci reumatizam i iSijas) Kra· pmske Tophce, Varazdinske Toplice i Daruvar. ' · ' . u pl.aninakim predjelima im.a dasta zracnih banja kao S,IJeme .~na ~agrebackoj Gari), Plitvick.a Jerer.a i dr. euv~a su l]et_ovalis~a 1 a.dmaralista na ~adranskam Moru: Opatij.a u Istri, zabm Crrkvenwa, Selce, NoVl, Krk, Rab, Hvar, Korcula, Split Makarska, Dubrovnik, Cavtat i t. d. ' . .Por~d prirodnih !.iep'?ta, ~rajevi. u ~rimorju i DaJm.aciji rma1u.. ruvmh sp?memka rz nase proslasti, te privlace putnike. Za vr11en:e ra~a 1 ov3;.su ~~es~a j~k'? ostecen.a, .nnagi spamenici 1 znamemtosti ~u un,st!'m 1 ostecenr, hoteli osteceni, saobracaj ~koro anem~gncen. Nasa naradna vlast dovela je u red sve sto ]e .?stalo sacuvano, k.aka bi !judi, a naracito na.Z radni narod kOJI u staroj JugaslavijJ nije mogao d.a uziva u avim !Jepotama' mag.ao da provede dane odmara u avim krajevima. ' S "; o.br a ~a j . - Hrvatska ima veama. r.azvijen saobracaj. ~a?~z:acaJu sl~ze mnagobraj.ni dobri putevi, Ze.ljeznice, morsk.a 1 riJoecna plov1dba. Glavni zeljeznicl.C cvor .ie Zagreb, odakle se pruge razilaze u pravcu Beagrada i Vajvodine, u pravcu Slovenije i Trsta, u pravcu ~adranskag Mora za Rijeku i Split itd. Osim ovih glavnih p~ga, rz .Zagreb a se advaiaju i mnagobrajne sporedne pruge kaJe. yezn]u Zagreb s~ astal~ ~;ajevima Hrv.atake i cijele JugaslaV11:· Zato Zagreb rma na]vec1 promet. :robe i putnlka u cijeloj zemiJI.. · Glavna pristaniSta n.a morn su: Rijeka, Z.adar Sibenik Split i .Dubrovni·k. ' ' ~aka je saobracajna mrez.a u Hrvatskoj razvijenija no u ostahm narodnim renubl'kama, ipak ·saobracajna veza sa_ Primorjem i Dalmacijom nije dobra. · Z": vrijeme fasisticke i ustaske okupacije saobracaj, k.ao i sva pr1vreda Hrv.atske, jaka su o8teeeni. Besprimjernim zaJa- 373 372 �aanjem hrvatsklh radnlka { seljaka osposobljen je saobracaj u Hrvatskoj. Petogodisnjim pl<J.nom predvideno je da se izgradi moderan automobilski put - autostrada Zagreb-Beograd. Od velikog saobracajnog i privrednog znacaja je i podizanj·e porusenog mosta na Dunavu kod Bogojeva. Taj most vezuje Hrvatsku i Vojvodinu. . . . .• · PetogodiSnjim planom predvideno J€ da se ob~?VJ RiJeckoSuilacka Juka, koja ce biti nasa najveca i najuredem]a luka. S t a n o v n i s tv o, n a r o d n a v I a s t i p r o s v j e t a. - Vecinu stanovnistva Narodne Republike Hrvatske cine Hrvati. U daleko manjem broju ima Srba, dok ostalih narodnosti ima u neznatnom broju (MadZara i Talijana). U svojoj davnoj proSlo~ti ~rvats~~ je bi.la .. samostalna drZava u kojoj su svu vlast unah plemtei. PoshJe J~. Hrvatska . bila pod v!a8cu Austrije, ali s.u u zemlji ope~ neo~".:':"cem gospodari bili plemici. zivot seljaka u Hrvatsko], koJI cme ogromnu vecinu hrvatskog stanovnistva, oduvij"k je bio veoma t~zak. I domaci i strani velikani i plemicidskoriScavali su hrvatski narod do krajnje mjere. Zbog toga je jos 1573: _godine seljak .Matija Gubec poveo seljake u borbu protiv J?lemwa u Hr>:atskol. Buna Matije Gupca i nj~govih drugova-sel]aka krvavo Je ugusena, a narodu je bilo joil ieze. p 0 svrsetku Prvog svjet~kog ra,ta 1918. ~?dine hrvatski narod se ujedinio sa ostalim narodima Jug?slaV1.J_e. Med'_lbm, u staroj Jugoslaviji ni hrvatski narod, kao rn osta~1 narodi Jug~­ s)o:.vije, nije bio zadovoljan, ~e~ je bi~ sta~o ugn]etavan. N~pri­ jatelji nasih naroda su htJeh da 1skoriste to ne~adov~l]'stvo hrvatskog naroda. Kad su fasist! u~li u ~asu ze~JU. om. su u Hrvatskoj doveli na vlast domace 1zda]mke-ustase. Ustase su za vrijeme okupacije cinili str~sne zloci_nenad .~rpskim n~rodom u Hrvatskoj i nad rodoljubmm Hf':atlll1a ko]'l ~u _ustah prob': progona Srba, i koji su propovijedah bratstvo 1 Jedmstvo. ~va~1 posten Hrvat, a to je bil:;. ve.cina. hrvatsko~ naroda. osud10 Je ovaj zlocinacki rad domae1h Izda)mka~':'stas:'-· , . . Svakom rodoljubu, bio on Hrvat ill Srbm, ~:lo 1•e ~asn.~ d": spas i opstanak srpskog i hrvatskog n~ro~a le~1 u za]ed.mi\ko] borbi Srba i Hrvata protiv okupatora 1 nJegoVIJ:t. saradmka -:-;domacih izdajnika. Zato je Komunisticka partl~~ ~ug_osl_aVIJe pozvala sve Srbe i Hrvate iz Hrvatske da se zb1JU 1 U]edme u . . • borbi protiv neprijatelja. . Kroz narodnoos!obodilacku borbu hrvatski n~rod JS dosao do prave slobode. Hrvatska je u sastavu):<'ederatl':lle Nar:odne Republike Jugos!avije dobila svoju punu slobo~u. 1 Jnogucnost za svoj · razvita.k. Istovremeno narodnooslobodilackom borbom 374 hrvat?ki narod je prvi put u svojoj lrlstoriji dobio praw narodnu vlast. Na taj nacin ostvarene su stare zelje hrvatskog naroda za koje su se borili Hrvati jos od Matije Gupca pa do dana8njfu dana. \ Pr~svjeeenost stanovnika N arodne Republike Hrvatske nije swda Jed?a~a .. ra~?ama i plodnijim. krajevima, gdje je I_~arod bo!Je z:VJo 1 gdJe Je mogao da se skoluje; prosvjeeenost Je hila na dosta velikoj visini. Ali zato su u proovjetnom pogledu ~ogo _zao~tali siroma8n~ krajevi .Like i Dabnacije. Tamo je broj p1smemh bw veoma mali. Za vri]eme rata veliki broj skola bio ~e spaljen iii toliko ostecen da se u njfma nije moglo raditi. Narod Je odmah poslije oslobodenja pritekao u p&moc svojhn vlastima u podizanju i obnovi skola. Danas u svim krajevima Hrvatske . radi oko 400 skola vise 'lego prije rata. Pored. toga i u ovoj ' narodnoj republici drre se tecajevi za nepismene . Pored osnovnih skola, u Narodnoj Republici Hrvatskoj :ima mnogo srednjih i strucnih skola. Naroeito se velika pa8nja posvecuje skolovanju nasih strucnjaka u privredi, a u Zagrebu postoji i narocita skola za udarnike. U Hrvatskoj ima i nekoliko visokih skola, a u Zagrebu postoji univerzitet. · t.: l I G I a v n a m j e s t a. - Glavno mjesto Narodne Republike ~rvatsk~ jeste Zagreb. Zagreb leZi na rijeci Savi, u veoma Iijepoj 1 bogat~J _okolini. To je vaz·an trg<Jvackl i industrijski grad, Velika saobracaJna raskrsnica i kulturno i prosvjetno srediste cijele Hrvats.ke. Po svo;n izgledu Zagreb je moderan velilti grad, sa uredemm ulicama, pun lijepih i velikih gradevina, trgova i par~ova. U njemu se nalazi univerzitet, sve vrste srednjih i strucnih skola, narodno kazaliste (pozoriste), nekoliko biblioteka i mu· zeja, i raznih kulturnih i naucnih ustanova i zavoda, mnogo tvornica itd. Ostali va8niji gradovi su: Osijek na Dravi, Brad Vinkovci · Vukovar, Sisak, Varazdin, Kar!ovac i dr. Osijek je privredno i kulturno srediSte cijele Slavonije i Baranje. VaraZdin i Karlovac su vallna Industrijska mjesta. Na morskoj obali nalaze se mnogi lijepi gradovi, sa velikim -lukama, gdje pristaju mnogobrojni brodovi, donoseci raznu robu sa svih strana svijeta. Takvi su gradovi: Rijeka, nase najbolje i najuredenije morsko pristaniste, Bakar, Split, vallno industrijsko i trgovacko mjesto, puno lijepih starina i spomenika zatim Zadar, Sibenik, Iijepi i privlacivi Dubrovnik i mnogi drugi: U Istri su najvafuija mjesta: Kopar, Piran sa velikhn solanama, Pulj, vallna ratna luka, Vodnjan i Pazin. 375 �r I NIKOLA POGODIN: • Sto 1e to - americki dolar? OrteZi: Bar. E[itrrwva Velika ratna pustosenja u Evropi. Teske posljedice fasistiCke pljacke. Ali ni jedna zemlja na Zapadu nije toliko razorena, kao Sovjetski Savez. Englezi na svojem otoku, stvarno, nijesu znali za fasisticku najezdu. Oni su pretrpjeli masovne nalete Geringove avijacije Jjeta cetrdesete godine i samo tada su vidjeli rat u svojoj kuci. Medutim to je bio »rat bez neprijatelja«. Neprijatelj nije potpuno unistio njihova sela i gradove. Francuska je, kako je poznato, bHa unapred predana i prodana Hitleru. Krupna burzoazija davno je bHa u dogovoru sa njemackim fasistima. Francuska vlada je u stvari sama organizirala svoj poraz. Pariz je predan bez borbe ... Staljing;rad, Sevastopolj, Lenjingrad i Moskva ;.... u zapadnoj Evropi nema slicnih gradova- heroja. Nema tamo ni tragova velikih borbi, slicnih borbi na Kurskom obrucu. Ali sada se na zapadu Evrope, a prije svega u Engleskoj i Francuskoj, desavaju prekrasne stvari. Dobiva se utisak, kao da je rat v·iile. od svega razorio te zemlje. Tako razorene, da bez ukazivanja pomoci ne mogu izici iz corscikaka, u koji ih je doveo rat. Sadasnje vlade Francuske i Engleske tako i tvrde, da je bez amerikanaca nemoguce izici iz ovog polozaja. Jedini spas - americki dolar! Bezuvjetno, u Evropi poslovi idu vrlo lose. Engl-eskoj prijeti glad. Dijeljenje na kartice svega, cal!; i eigareta, a sve se smanjuje, smanjuje. Cijene na crnoj burzi sve vise rastu, rastu. Drzavna kasa se istrosila. Engleska vlada vee prodaje Americi dio svoje zlatne rezerve, iako je nedavno dobila od nje veci zajam u dolarima. Zajam je vrlo neugodan. Mi veli ne govorimo o procentima':'koji leiile na ledima trudbenika. Po uvjetu ugovora o zajmu Engleska treba da otvori vrata americkoj trgovini. A to znaci da ce im Amerikanci prodavati sve, a ad nj.ih ne ce kupiti nista. · I Franeuska se nije nasla u boljem polo~aju. Na redu su ·druge zemlje. Na redu je ostvarenje tako zvanog »Marsalovog plana«. · I I Sto ie to »Marsalov plan 1 . . . · ·· Amerike • Radi ce a t «• P an mmistra vanjskih p<Jslova Engleske. i Francu~ke~e oga »plana« tako drze sadasnje vlade Pocnimo ad posljednjeg pitanja. Hitlerovska najezda naucila · ' • ':'a zapadu, Prosjecni covjek na z1e ;:mog~ ee~.u proste !jude Je bio prije rata. za kapitalistu . pa ~· sa a ~J~ takav kaka,v - ratue liferacije, proilirenJ"e fab~~a _trgovadck1 posao, To je a_ 1 zavo a, zarade, ·samo U zaprezl »Wall stroeta« zarade Za pros · • • · ji? rnku, za ra~~ni~1ef;~';:~j~ z:agj~g~oJi ~vi _od ;ada svo. •. e~ roJ?e zrtve, godine pune ocajanja i u.Zasa Fa~iz uzase, Prosjeeni <iovjek uvidJo ·e ~m ~e ~?u;w n~cuvene ratne robljavanju, 0 naj.surovi ·em ro Jst a Je. ~IJec o V]ekovnom ponijesu mogli do k J P VU.· Ah 1 na zapadu bitlerovci . onca provestl SVOJ »no vi . d k . narod, Sovjetska armi · .. · Pore a «; SOVJetski porobljavanja, ]a spasili su narod zapadne Evrope od . · 376 317 �Cak i medu faaistickim stijenama zatvora znali su po pona.Sanju svojih krvnika, da nacistima ide lose na istoku. N ajpoznatiji esesovci poslije Staljingrada i. Kurskog obruca pC,.. Cell SU gubiti sainOUV)Brenje, . U Francuskoj su komunisti bill prvi, koji su se latili oru.Zja. To ne moze zaboraviti francuski narad. Prosjecni covj ek, koji se do rata jos kolebao, i imao bilo kakva shvatanja o opasnostoma fasizma, u dane njemacke okupacije upoznao je prijatelje od neprijatelja. I aka on sada sa mrznjom i strahom spomene prosli rat, ali ta mrZnja i taj str:j.h n'jesu vezani samo za Hitlera. Narocli Evrope ne mogu zaboraviti kako su engleski reakcioneri, a za n.iima citav desni logor Evrope, podsticali i podrzavali njemaCki fasizam. Krupni kapital - to je rat. Eta sto je shvatio na zapadu prosjecni covjek. Sadasnji upravitelji zapadnog dijela Evrope sa uznemirenoscu promatraju, kako je prosti narod masovno postao ljevlcarskiji nego sto je bio prije rata. Osim toga postao je aktivniji. On se odlucno bori za mir u citavom svijetu, za prijatelistvo sa Sovietskim Savezom. On hoce da sebe vicli na strani posten:h upravljaca i ne ce da se ponovi proslo. Sada se u zapadnim clijelovima Evrope odigrava necuvena i odvratna politicka spekulacija sa posHjeratn'm teskocama. Sa porazavajucim licemjerjem, pod maskom iskrenosti taka zvane »socijalisticke vlade« Engleska i Francuska, plase svoje narodne mase bezizlaznim ekonomskim polozajem, koji se pribliZava sa oskud!icom i glad!. Bez pomoci iz vana, mi se ne moremo izvuci. Ko ee doci s tom pomoci? Bogati Amerikanci. Oni ce dati dolare osiromasenoj poslijeratnoj Evropi i tim dolarima Evro· pa ce stati na noge. , Sad se pojavio stari americki general Marsall sa svo.iim ,planom«. Plan je sasvim prost ... »Mi amerikanci dat cemo vam svoje novce, Vi Evropejci, za te novce kupite od nas sve to sto Cemo vam predio2Jiti, a potom - razici cemo SO«. ' Eto to je prosto, taka grubo, da tu i ne treba misliti ni o cemu. Rijec je o kupovini, ne nikakvih posjednih poduzeca, sahta, rudnika i1i tvornica, vee o zauzimanju citavih zemalja, koje treba po tom planu da potCine svu svoju privredu americkom krupnom kapitalu. , . »Marsalov plan« je odraz ·inter .• ]'ltala »Wa!-Streeta« kako ga nazi es:: ame;,rCkog krupnog ka~ :unenu . ulice gdje su u New-Yorku VaJu u ~ltavom. svij~tu, po ve naJkrupnijih miliiardera koncentr.rane banke 1 upra..»Wal-Street« davno m~st . . · s:mrti predsjednika Ruzvelta a o s:-Je!'skoJ vladavini, i poslije best'dno dlktiraju svoju .val . · am~rl;"k~. milijarderi otvoreno i Cima drzave. JU sa asnJ= americkim upravl.ia• '378. 379 �prije svega zele. »organizirati Evropu«, na zgodan im nacm oduzeti privredu i samostalnost zemalja Zapada. Radi toga oni ispocetka obnavljaju njemacku industriju, koja ce na taj nacin biti potcb;ljena americkom imperljalizmu. NajvaZnije u tom planu je to, sto zapadno-evropska reakcija rado unaprijed prodaje svoje zemlje ameriCkom kapitalu koji dolazi. Francuska burzoazija je pred drugi svjetski rat rekla: - Bolje Hitler -,.- nego narodni front. Engleska reakcija joj je ponovila: - Bolje Miinchen i ustupci Hitleru, nego suprostavljenje fa.SiStickoj ekspanziji. Sada americka ekspanzija (unapred) obecava podrsku evropskoj reakciji. Americki kapital zeli da organizira takav rel\im u Evropi koji bi obezbijedio americke interese. Privredno podcinjavanje americkim interesima nemoguce je bez politickog potcinjavanja. Americki dolar oznacava novu zlocinacku zavjeru protiv naroda citavog svijeta. Njegov pohod u zapadni dio Evrope ~ to su samo prvi koraci samouvjerenih i drskih do krajnjih granica americkih kraljeva dolara. Oni uz to zele, da poprave i svoje poslove jer c£ u Amerid nastupiti kriza. Potrebno im je cim prije nametnuti Evropi za amerikance povoljne uvjete trgovine. Oni. su lihvari, u asnovi. svih njihavih planova je zarada. Medutlm uzaludna je tastina aka »spasonosnag<< americkog . plana. Maze se ugovarati sa Churchillom, Bevinima i de-Golima, maze se pomoeu novaca i orui\ja staviti fasisticka vlada, ali se ne mogu obmanuti narodi. N acije. ne ce kupiti I SADRZAJ Branko Skrinja!: Zena u Jugoslaviji _ Strana dana.s 3 I. dio --"-- Borba za svjetski mir i demokraciju ·Jelena S~aoova: Klara Cetkin L~j Ara~on: Izvaci iz romana »B~sel~ka ~vo~a« N:na SulJe: Borci za sreCu pokolJ'enJ'a Nma P opova: p od us.Iovom jedinstva medunarodnog Zensko · · · · . pokreta .SVlh _ clemokratskih snaga' mo'. cemo da .se su~• . g ~,;. . pro t s_t av1mo ofanzfv.i rea l~cije _ Gurina: o_ vez.~ma MDFZ sa Zenama i Zen.skim d~mokra~ki~ organ:zamJama zemalja Istoka . Josip Bro~-Tit?'· Narodni front kao ~e~ar~din ' n'·Ck • orgamzaCIJa . a po 1 1 a Radovan ZogoviC: Prk~sn~ st;ofe Maca GrZetiC: Zena i Savez ·boraca. nar~dn~-osiobodila~kog. rata . • 9 11 15 l8 23 3t 38 58 61 II. dio - Rad n.' Kongresa AFz-a Jugoslavije Gov.or. _MarSala Tita. na II. Kongresu 'f V1Je .. . . 65 &ntl as.i,stk:nja Jugosla- 69 Kongr.ehs su p<Jzdravile dele~atk'nj~ ze~s.kih o;ganizacija ~tra.: m _zemalj1 . . 14 Cana Babovi'· Anti'f ,. · · · · · · • · c. a~:~ I StiCka fronta Zena u izgr.a.<.hijf""Zt! i":e· ~. .83 Vanda Novosel: Rezultati rada AFz-a i k,/c . . . . "! 1... ,, problemi . . . ne _.t• orgalllZ1<l10ni 99 M_ara Naceva: UCeSCe Zena. na.selu. •:.~ · · · · . u rekonstz:U,.KCiji · naiie· poIJ oprivrede . . ·-.. 116 Rezdlucije _I_I. Kongresa AFZ-a. o ~lav~im. z.ad-~d~a iena· Ju~ goslaVIJe . Statut ant"faS.istiCke fronte Zena Jugoslavije Izvrsni odbor AFz-a Jugoslavije 380 • •. 130 135 137' ~81 •, -~; ,, ,. ~i �Strana Pooiv Medtl!llarodnoj demOkratskoj federaciji zena za organiciranje pomoci grCkom n~odu u cije!oan sv•ijetu m. dio __: Znanjem posfuavamo VeCu • . • 1!ime b<llji i!.lvot naroda p~oduktivnost • • • . rada a . ' . Ing. Regan Duro: Petogod:snji plan polj oprivrede i •se!j ,Cke radne zadruge • • • . . . • . R. D.: Osnovna -prgan:ZacioD.a naCela i planixanje u seljaCkim ,, radnim zadruga:m.a_ ._ . . . • • • • • • R.. D.: Zena u seljackoj radnoj zadruzi V. Sm1rnov: Odlomci iz djela ~si.no¥i« Borci za bolju berbu i zetvu Ing. 0. Sucevic: Nauiino-ifltra.ZivaCki rad u po!jo~rivredi Milan Orlic: Paniuk M. 0.: Lan ' M. 0.: Konop!ja, ' Stjepan Ravnikar: Zuka (Brn.istra) s. R.: c:ko~ija . ' • Ing. Branko Seeen: Suncokret .ka-o u!j.arica s. R.: .secerna repa ,s. R.: Uljana repica "'Ing. Vera Mikoh.!eviC: Raspor.ed sjetve i &adnje u vrtu Ing. ii. B.: Uzgoj povrtnog bi!ja na organicama Ing. Elza Polak: ProJzvodn:;a povrtnog sjemena u seoskoin vrtu -lng. Zvonimir Kan~: Spremanje i trapljenje povrCa Ing. ii. B.: Mljekarstvo kao grana proizvodnj e Dr. G. Koddnec: Ishrana i njega steon.ih krava Ing. C. B.: 0 konzerviranju krm.iva Dr. G. K.: Ishrana i njega S'Prasnih krmaCa Dr. G. K: Ishrana i njega prasadi Dr. G. K.: Nasadivanje i valen;e S. Peradin: _PCelarenje i proizvo-dnj a med_a Vjeka Maro.ilic: Orgonizacija AFZ-a treba da bude cvr•t oslo. 'n'a.C Na·rOdnog: fronta . IV. dio - ' Pravilno odgojena djooa - Sretna buducnost "'''roda Tatjana Mar"nic: Odgoj naile djece u duhu nove Jugoslavije . Zdenka rrrznar: A11toritet roditelja Nevenka FrankoviC: Kazne i nagrade--u od.goju Ljubica Godler: Borba protiv djeeje svojeglavosti .· SteAa JeUc: Na.Za upravnica V. Lid"n: Taja<JStveno ostrvo 382 138 139 141 145 149 152 160 16G 16g 171 171 175 176 178 179 181 188 191 195 202 209 210 212 214 216 218 221 22g 231 239 245 250 254 260 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Knjige Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context M Knjiga Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource 8. mart Subject The topic of the resource Osmi mart dan žena Creator An entity primarily responsible for making the resource Branko Škrinjar, urednik Source A related resource from which the described resource is derived Historijski muzej Bosne i Hercegovine Publisher An entity responsible for making the resource available Izdanje Glavnog odbora Antifašističke fronte žena Hrvatske Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1948 Rights Information about rights held in and over the resource Glavni odbor Antifašističke fronte žena Hrvatske Language A language of the resource SH Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 03-M Coverage The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant 382 str. 1948 8. mart Međunarodni dan žena http://afzarhiv.org/files/original/354765a1b5657a7638b833f4b975054f.pdf 87536b74fff373d6583ef67501ee8b9a PDF Text Text ����� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Dokumenti iz arhiva Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context A Dokument Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Uputstva za organiziranje festivala Saveza pionira Creator An entity primarily responsible for making the resource Centralni komitet narodne omladine BiH Source A related resource from which the described resource is derived Arhiv Bosne i Hercegovine Publisher An entity responsible for making the resource available Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 26.04.1949. Rights Information about rights held in and over the resource Arhiv Bosne i Hercegovine, Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource PDF Language A language of the resource SH Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 287-A Coverage The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant 5 str. 1949. Centralni komitet narodne omladine BiH Glavni odbor AFŽa BiH izložba priredbe Savez pionira http://afzarhiv.org/files/original/78dbe34a5944c7e22b24f587cc5329b4.pdf b065f96d7fdc76261be7bf1c052d8d51 PDF Text Text ��� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Dokumenti iz arhiva Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context A Dokument Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Uputstvo Centralnog odbora AFŽ-a Jugoslavije u vezi priprema za Prvi kongres AFŽ-a Jugoslavije, upućeno Glavnom odboru AFŽ-a BiH Subject The topic of the resource Priprema za Prvi kongres AFŽ-a Jugoslavije Creator An entity primarily responsible for making the resource Centralni odbor AFŽ Jugoslavije Source A related resource from which the described resource is derived Arhiv Bosne i Hercegovine Publisher An entity responsible for making the resource available Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 04.06.1945. Rights Information about rights held in and over the resource Arhiv Bosne i Hercegovine; Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA Language A language of the resource SH Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 31-A Coverage The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant 3 str. 1945 AFŽ AFŽ Jugoslavije Bosna i Hercegovina Jugoslavija Prvi kongres AFŽ http://afzarhiv.org/files/original/0943bef7c713f3a79411718078a2ee12.pdf 91e17791fe40028af4a7d6cdf6ac8ef1 PDF Text Text � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Dokumenti iz arhiva Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context A Dokument Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Bez naslova Subject The topic of the resource Dobrovoljna akcija prikupljanja pomoći za vojsku Creator An entity primarily responsible for making the resource Centralni odbor AFŽ-a Jugoslavije Source A related resource from which the described resource is derived Arhiv Bosne i Hercegovine Publisher An entity responsible for making the resource available Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 29.12.1942. Rights Information about rights held in and over the resource Arhiv Bosne i Hercegovine; Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA Language A language of the resource SH Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 11-A Coverage The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant 1 str. Type The nature or genre of the resource upute 1942 AFŽ Jugoslavije akcija prikupljanja pomoći kampanje NOB vojska http://afzarhiv.org/files/original/4aec6ecedae7328e0cb7eae54da67ad9.pdf c6aaccdf616c0af673aece845438a144 PDF Text Text �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Dokumenti iz arhiva Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context A Dokument Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Dopis Centralnog odbora AFŽ-a Jugoslavije u vezi organizovanja diskusije o nacrtu Ustva FNRJ. Subject The topic of the resource Ustav FNRJ Creator An entity primarily responsible for making the resource Centralni odbor AFŽ-a Jugoslavije Source A related resource from which the described resource is derived Arhiv Bosne i Hercegovine Publisher An entity responsible for making the resource available Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 10.12.1945. Rights Information about rights held in and over the resource Arhiv Bosne i Hercegovine; Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA Language A language of the resource SH, ćir. Type The nature or genre of the resource dopis Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 49-A Coverage The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant 2 str. 1945 AFŽ Bosna i Hercegovina Centralni komitet AFŽ-a Jugoslavije Glavni odbor AFŽ Bosne i Hercegovine Ustav FNRJ http://afzarhiv.org/files/original/f8e313095f341ba7f90e0b3ec2e425b1.pdf ed8d924f4809fa3829a44ebe5da11d9b PDF Text Text �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Dokumenti iz arhiva Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context A Dokument Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Program proslave 08. marta "Dana žena" u Jugoslaviji, Glavnom odboru AFŽ-a za Bosnu i Hercegovinu od 30.01.1946. Subject The topic of the resource 8. mart, Međunarodni dan žena Creator An entity primarily responsible for making the resource Centralni odbor AFŽ-a Jugoslavije Source A related resource from which the described resource is derived Arhiv Bosne i Hercegovine Publisher An entity responsible for making the resource available Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 30.01.1946. Rights Information about rights held in and over the resource Arhiv Bosne i Hercegovine; Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA Language A language of the resource SH Type The nature or genre of the resource dopis Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 58-A Coverage The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant 2 str. "Žena danas" 1946 8. mart aktivistkinje Bosna i Hercegovina Centralni odbor AFŽ-a Jugoslavije Glavni odbor AFŽ Bosne i Hercegovine Međunarodni dan žena obnova zemlje ravnopravnost žena ženski listovi