1
10
10
-
http://afzarhiv.org/files/original/ff6dc26121275522407f5ff9f87da744.pdf
25769f217aa8b21677766df3d3680988
PDF Text
Text
���������
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Dokumenti iz arhiva
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
A
Dokument
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Plan sređivanja istorijskog materijala
Source
A related resource from which the described resource is derived
Arhiv Bosne i Hercegovine
Publisher
An entity responsible for making the resource available
Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA
Date
A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource
1950.
Rights
Information about rights held in and over the resource
Arhiv Bosne i Hercegovine, Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA
Format
The file format, physical medium, or dimensions of the resource
PDF
Language
A language of the resource
SH
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
367-A
Coverage
The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant
9 str.
1950.
domaćice
emancipacija
istorijski materijal
kongresi
Majka i dijete
nacionalne manjine
Osmi mart
položaj žene
pravo glasa
radnice
radnička prava
ženska štampa
ženske organizacije
-
http://afzarhiv.org/files/original/1f8db95e3937816ff9ce8b81481623ad.pdf
2a7cdc090cbac55e390b691e93015731
PDF Text
Text
���
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Dokumenti iz arhiva
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
A
Dokument
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Izvještaj o radu od Prvog kongresa AFŽa Jugoslavije
Subject
The topic of the resource
Izvještaj Zemaljskom odboru AFŽa BiH
Creator
An entity primarily responsible for making the resource
Sreski odbor AFŽa Trebinje
Source
A related resource from which the described resource is derived
Arhiv Bosne i Hercegovine
Publisher
An entity responsible for making the resource available
Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA
Date
A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource
11.12.1947.
Rights
Information about rights held in and over the resource
Arhiv Bosne i Hercegovine, Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA
Format
The file format, physical medium, or dimensions of the resource
PDF
Language
A language of the resource
SH
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
218-A
Coverage
The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant
3 str.
1947
akcije
analfabetski tečajevi
čitalačke grupe
Dječija nedelja
dječiji domovi
izgradnja
izvještaj o radu
krojački tečajevi
kulturno-prosvjetni rad
mjesni odbori
Nova žena
opismenjavanje
Petogodišnji plan
politički rad
porodilišta
pošumljavanje
seoski odbori
spomenici
Sreski odbor AFŽ-a Trebinje
štampa
zadruge
zdravstveni kurs
Zemaljski odbor AFŽa BiH
ženska štampa
-
http://afzarhiv.org/files/original/f070382667334f2e234785abb8a9308e.pdf
2a2ea7244e221e1bdae1b28ed2603397
PDF Text
Text
���
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Dokumenti iz arhiva
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
A
Dokument
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Izvještaj o radu od Prvog kongresa AFŽa Jugoslavije
Subject
The topic of the resource
Izvještaj Zemaljskom odboru AFŽa BiH
Creator
An entity primarily responsible for making the resource
Sreski odbor AFŽa Fojnica
Source
A related resource from which the described resource is derived
Arhiv Bosne i Hercegovine
Publisher
An entity responsible for making the resource available
Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA
Date
A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource
06.12.1947.
Rights
Information about rights held in and over the resource
Arhiv Bosne i Hercegovine, Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA
Format
The file format, physical medium, or dimensions of the resource
PDF
Language
A language of the resource
SH
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
219-A
Coverage
The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant
3 str.
1947
čitalačke grupe
čitaonice
Dječija nedelja
dječiji domovi
domaćinski tečajevi
električna centrala Fojnica
električna centrala Kreševo
izvještaj o radu
kampanje
konferencije
kurs za koloniziranu djecu
mjesni odbori
narodno prosvjećivanje
Nova žena
opismenjavanje
politička situacija
poljoprivredni radovi
porodilišta
radne akcije
rudnik Gomionica
školske kuhinje
Sreski odbor AFŽ-a Fojnica
štampa
zaposlenost
Žena danas
ženska štampa
-
http://afzarhiv.org/files/original/c0fe68ee956d1e82f3cc3e031e733193.pdf
6e3d93af91a446889360b9ee21d7122f
PDF Text
Text
��ЭАДАТАН
Н .АШ
Ако се осврнемо на
историј
и јефтина женска радна сн.ага с
ски развитак цивилизације, при
друге стране учиниле
метићемо да борба жене за своја
жена
постепено
права датира баш од почетка те
вати
мушкарца у
цивилизације.
Многобројне
су
жртве биле у току те дуге и не
равне борбе. Али било је и по
беда. Жене су полако освајале
позицију једну по једну, ма да
их је остало још доста до кона
чне победе. У колико су се на
људске радиности.
Светски рат
је убрзао овај процес и број за
послених жена у јавним и при·
ватним предузећима повећао на
до тада нечувену висину. Док су
чин
свакодневног
производње
структура
степену
и
друштва
њиховог
еконqмска
усавршавале,
развитка
одго·
варале су одређене форме дру
штвене свести. "Начин производ·
су да је
почела
замењи
свима
гранама
својим правима она је увек исти
цала да сврха њене
борбе
не
може бити ослобођење од извес
них обавеза, нити њихово преба
цивање на мушкарца, како се то
често и тенденциозно истиче, већ
ми.~1нонн људи годинама били о
је циљ љене борбе
п одела
и
примање обавеза
ради лакшег
сношења у заједничкој борби за
социјалну правду оба пола. То је
тргнути од својих
и
огњишта
и
данас
категорички
ммператив
жене су си
жене из широких народних сло
лом околности биле
принуђене
да заузму њихова места. У по
љима, фабрикама, мрачним руд
јева. Интерес је и појединаца и
друштва да се жени омогући ра
ницима
јућа улога у заједници,
и
рада,
државним
надлештви
вноправност
и
призна
одговара
и то на
ње условљава социјални, попити
ма, свуда су биле жене. Оне су
рочито данас када се све народне
чки
биле те које су издржавале по
родицу, лечиле рањенике, обезбе
l)иващ функционисање државног
снаге морају искористити до мак
симума. Снажна физички. и инте
ља мати и бољи друг и сарадник
и духовни
живот уопште".
Услове, дакпе, развитка људско
га друштва треба тражити у по
лектуално жена ће увек бити бо
литичкој економији.
Треба
се
само сетити примитивног
доба
апарата,
а
љивнм
фабрикама
људске
очајног
смртоносна сретства којима су се
данашњице. Осећање, пак, равно
положаја жене у то време, када
је она била објект, ствар у пра
вом смислу речи, са којом је му
шкарац располагао по своме ће·
фу, као са обичним предметом.
Данас већ није тако. Начин про
изводње људских добара развио
њихова деца и мужеви на боји
правности и чињеница да се у же
щту узајамно уништавали. У тој
тешкој и свирепој борби за опста
нак жена је положила испит. У
најкритичнијим часовима она је
нине способности има поверења
биће чвршћи и солиднији основ
за срећнији живот брачне зајед
се невероватно, а у извесној ме
огорченог
ри, ма да не равномерно
права
производње
и
са њим,
у исто
време у
праш
израl)ивале
показала своју способност.
нас
нема ниједног
скептика, ни
јој
може
супруга од заостале жене
нице, од осећања ропске потчи
њености
и
интелектуалне
учма
лости које су била главна карак
женских
теристика данашње жене. Усва
оспорити
јајући нетакнуто гледиште мно
противника
који
Да
свога
ге
и улози жене. Да је жена могла
у овој тешкој борби задобити и
витешку и тешку улогу коју је
одиграла у овој крвавој траге
дији човечанства. Једанпут укоп
ОВОЛИКО
чану
машинери
приличан број жена које су сво·
ју друштвене производње, жену
је било тешко отстранити на пре
јим радом и способностима успе
Чац од свих оних многобројних
степена друштвених лествица.
послова које је обављала за вре
ме рата. Период посператне об
кли,
и
схватање
друштва
права
о
правима
колико данас
ПО ·
седује, има у првом раду да за
хвали своме верном савезнику
-
неумитном току друштвеног раз
витка, који је уклањао све . пре
преке које су му стаја.'lе на путу.
Несумњиво, једна од таквих пре·
прека
јесте и
потчињени
поло
жај жене. А.ш победоносни ход
друштвеног развитка
уклониће
и њу као и многе друге и бацити
је на сметлиште људских заблу
да, на коју ће наше потомство
гледати са ·истим таквим
чуl)е·
у
компликовану
државе
признале
правност,
лосде
су
светског
рата
женама пуну равно
тако
да
данас
ле да се уздигну до
имамо
највиших
Али, као што смо и горе иста
зависност
друштвеног схва
који му је следовао омогућио је
тања од.
развитка
економских
прилика и овде је добила своју
да
снажну· афирмацију.
нове
и
жена
привредни
и
даље
просперитет
задржи
извесне
Доба про·
положаје које је заузимала
за
време рата. Као последица ових
појава долази до промене у схва
спернтета је прошло. Криза за
тању женске улоге и њених
стране. Капитализам у.11ази у јед·
пра- •
посма
ствара пустош и пометњу на
и
све
про
и улози која јој припада у дру
шлости.
штву. Дошла је до сазнања
да
ну нову фазу.
Као противтежа
слободоумним идејама, јавља се
одмах после рата један нови дру
штвени облик фашизам, који
Велюш светски рат са свима
својим последицама имао је ог
ромни утицај на развитак же н·
ских права. Он у ствари прет
ставља једну нову еру у њихо
вом животу. Још пре светског
она и мушкарац не претстављају
је у почетку, бар наизглед, прет
два света, веh два бића са одре·
стављао један напредни револу
!)еним функцијама, које се уза
ционарни покрет, чиме је ство
јамно
допуњују,
као и то да
функција која припада њој као
рио пометњу код радних маса
омогућио
жени не претставља нешто ниже
рата, услед јаког развитка инду
стријског капитализма и повољ
од функције која припада муш
ка рцу . Дошавши до овог сазна
власт. Пре освајања власт:i фа
шизам је главну снагу за свој
них коњуктурннх прилика, почео
ња она је све енергичније поче
која је у рату и доцније у пе ри
се осећати све већи при.qив жена
л а истицати своја права, траже·
у
при
ћи да она буду респектована од
оду кризе претрпела највећи бро
долом, стављајуlш јој у изглед
с .iедне
друге стране. Износећи захтев о
поправку тешког економског ста-
њем са каквим мй данас
трамо
преживе11е заблуде
разним
гранама
народне
вреде. Економски полет
2
ва. Прво сама жена долази до са
знања о својој правој вредности
хвата све друштвене слојеве
покрет
лакше
црпео
из
долажење
средње
и
на
класе,
�Са ирославе дана ир11м11рја
ња nо,а.рж11ыњем крупне н.нду·
\:трнје н Atoбow ае.1tnоссдннч кнх
и м ања . На власти, фашнэа и Ре
само да н"је нспунно своја обе
llања,
вell је постао
нај жешћи
До1tОСнwо говор светске
nацкфн:т·
ккње Гертру4е Бер, кој н је одржал~
бµан нл ац кап нталнстн.чког порет
прмккоw да11а и кра
ка . Прешао је јеАн оставн о сунђе ·
на Ко..tарче..ои универзитету.
ром п реко таблиuе основни х n р11.
ва грађана ; п редузета је дивља ·
чка хајка н а све слободоумн о и
напредно , нстн'tј'llн да се "нова
држава
не
раснпа
правима,
него
дужн остима " . У ствари, а кцепти·
pajy ilн корпоративни снстеи
и
средњевековно
сх ватање · дру
11
новембра о.
1.
С великим задовољством ко
ристим овај скуп да Вам и спо
Извршног Ко
митета Интернациона лне Ли ге за
ми р и слободу, чије ie седи ште
у Женеви и која има <1.~ан овс
\'
целом свету. Ова Ли г а је осно
н
прак.
вана средин о м Светско г рата, н1:
тнчно убеђивање својих п ротив
н ика.
О то ме с ведоч е
ломаче
само да би пр отествова .~а прv ·
ти в несреће рата, већ да бн дала
књи га највећи х светски х ми сли
~онкретан
лаца
Једног
и
тога
врем ена
за
концент рациони
логори .
предлог
прав ог
за
и
стварање
перманен тн ог
На би ск ренуо паж њу обесправ
мира за све народе света . Један
љеног
такав ми р може бити васnостаu ·
народа,
од
у ко•1е се налази,
тешког
стања
фашизам
Је.rt.ном, до тада нечувен о м ,
11а га ндом
створио
така в
је
про·
1iацио ·
нални занос , којн је својом екс
клузивношћу н величањем
рат·
них
страхота
постао
главна
пре·
Да о женск и~~ правима у фа ·
покрету,
при
-
но верујемо
људи н жене
овак ·
м и у то потпу
ако сви народи ,
-
ужи в ају
пол11 -
ти.чке. економске
и
сош1ја.111е
сдободе.
Ако се и скре1ю
хо11е
иир ,
ов
Није
прека ~1еђународне сарадње .
шнстнчскои
-
љен са м о онда
довољн о
се
мора
изјашњавање за
је упознати
11ри n ремити .
са ~10
п.1атонско
мир. Потр ебнu
и до
дна
испитати
вни околностнма, не може бити
ни говора сва коме је јасно. Је р
к оја се "не расипа
у држави,
лнти чке, економс ке, соци.iал11е 11
психолошке узроке. Лекар може
пра в има" нн за мушкарца, о по·
да .1ечи бо лестан органи за м с" .
стој ању неких п рава за жену не·
иа нн поие на . Фашнэаи је уни ·
мо ако познаје узроке бо лести
и акс> нх отклони. Нажалост наш
штио сва права
сироти свет је сувише б олестан
жене;
стотин а ~1а
хиљада и збацио их је из фабри ·
кз, предузеkа и државних надле
чу веној
штава. см атрајући. 110
крилатици , да је жена
једино
способн а
за:
• Kiпde r,
· Кi.lch.e uп d
Кirc h e" -: (дете, кухињу и 1tрк ву").
У погледу женских права фаши·
заи ј е вратио точак историје да·
леко у средњи век ,
којн
иу
је
служио за углед и при стварању
свога сталешког државног уређе ·
ња .
При размнш.ъању
стварима
~• ора се
човек
о овим
и нехо·
тице сетити речи јед11ог великог
иислкоца, који .ie рекао, да они
.љу• којН" покуша вају да зауста
ве т.о~ак друшт веног развитка и
окрен у
га
у
су протн ои
правцу,
л иче на брану у реци, која са•10
чики да река још јаче буч и. Ис
тн wа, оае
кочн 1ще фашистичког
уређења не могу зауст авити , нн·
тн окренути натра г , точак
ltC'l'O·
p!.fCXor
раэантЈСа, али могу учи ни
ти
мећу ћи по..уге у
JU,
зупце, маааову С1'раwне
.u
њихове
пО'!'ресе.
А
~ м потреса доћи иэгледа
са lq)ONТIOtje, јер страхови то
М;80P)'Ulbl и "н..UtТарнзација фа
ши.с:nаuџ 4.PJUU. довџа је до
pe11Cl(Jljc иа ApytOj стран и .
више С}
пра ве узроке ратов а . његове пv·
Какав је наш задатак у овом
с"учају? Да~1 ас, када се рат ве!\
на
жене
читавога
стати
извесном
делу
света
р авнодушне
не
пр11
::sе мљс .
11о г~1
о·
помис.1111
о неиино~::носrи једног
оп штег
покоља. Оне се морај у борити
свн и
сретствнма
да
до
њега
доl)е, јер су с весне да
данашњим
ст ра ховитим
као
једну
аутархију која 11очиње да по·~·
сећа на стање ствари ко је смо
,,_
nозиали за време рата. · Припре
мати
ти,
м ир
значи
спреч ити
прсдухитрити
р ат,
уклањајуl;и
ње гове узроке. Ако би се ста в11·
.1 е на
распо"1ожење народима
r·ромне
мањ~
сум е
новаuа
за
..,.
припре
мира као wто ратна инду
стр ија троши за припремање ра
та, мир би у свету био обсзбеlјец .
Један нови р ат неl\е раэл~ ко ва
т и више ни победиоца ни nобе·
~ене ~ он
ile
ног ун иштења
довести до потnv·
целог
човеча~·
ства .
А.1и о м.1адина целог ciieт a xu·
1\е да живи . Ради ње Интерuац и .
011а .1 н а .ll11ra жена за мир и сло
бод} ради. Пр 11дружите се и по
мозите нас у раду!
Сачувајте с на ма буктињу ми
ра . Обеilаји о данас. на сам дан
примирја, да смрт м илион а Љ\"
ди није била узалудна . Не жив;"
мо да бн убијали једн и друге!
с rворили
свет
који lle дати р ада и хлеба .
бnду и Мира r ви ма .
Живим о да би
C.1t"
Гертруда Бе11
јеRања ов их слобода .
Демо1<ра·
тија, социјал на пра вда и жен ска
paBflO П P3R H()(Т
.iPrl'
двојне ~т в<: рн ;
;-·," "
не мож ~
три
нер аЗ ·
,"".~ .1) · .,
1 1 н зам нt .~ ~·r ~.
Ан k·sщЈ
r.
:1i .1 d1 " ,11 ;1.
:1
не
1\е, в р и
ратним
сретств нма . светски рат који јс
прошао, изг.1едати
~·ранице
ше затв арају и стварају
Мада економско ста~ье iедн е зс ·
води
Jt.dBajy
света, државе се све више н вн ·
штвеног уређења, он је усвојио
меt.оде
гих, и м ада наук а и техника све
в ише н
Госпође, Господо, Другови!
руч им поздраве
м.ъе, ~ада један народ не MO>t<t:
посто Јати без
11 ронзвода дру
н г ра чка
према једном будућем рату, и да
Н ик.ада лепша , уз
В ИLЈеНИЈб ни кори
оне , њина деца и м ужеви би ·
ти храна ти!>! страшним оруђи~1а.
с ни ј3 же.п:-а ни је о
Г "8'1111 и најважнији задата к да
нашње *ене јесте борба п ротив
бу зимала људске
фаw11зма, против носиоца рата 11
духове, но што је
ile
заједничког непријатеља и жен е
и мушкарца,
п ротив
ковног ропсТва и
економске
средњеве
најсвирепи је
експ лоатације,
а
за
~"... начеЈ1а .1емократије и за
соqијu.ву
npa.a,11.y.
идеје сама п о себи
Борба за ове
ile
дон ети О·
сЈ1о6ођење жене и аф и рмац и ју
њених права . Илузорна. бн била
жеља за трајним У!
општим ми ром ме
ђу свим европским
НеЈрОДvlМб.
Ј. Ј. Rou~eQU
борба за жен ска п рав а без и зво·
а
�УЛОГА ЖЕНЕ У МУЗИЦИ
културној деЈ1ат
Једн ом речи, о не су ы оr .ле ама
ности жене, њена де11атност у о
У досадањој
терски да се баве оним што их
је привлачило, за шта су с е oce-
бласти музике од нарочитог
је
бу веhег усавршавања и могућ
ност јачег истицања, дотле је же
на имућнијих слојева и као из
интереса , и била је предмет нај
ha.1Je
способне, а11и са и о а матер
вођач и као ствараЈЈац остала ди
разноврснијих,
ски. У уметности је о соб ито му
зика била та жртва на к ој ој се
свирачица
летант, јер ј е и зу чавање музике
везано са великим материјалним
у
изд.ацима. Зато и сусрећемо
историји музике
међу
женама
кда всени
професионалним извођачима нај
често
контрадикторних
п отпун о
тумачења.
Године две стотине и триде
~1скаљивао
аматеризам
ж ена,
по
сете после Христа, по католичком
чевши од
веровању, ма ртирском с мрћу п о
гинула је Цеци.шја , прва музи
на
чарка,
музике,
тицом и најзад призната за па
ЈЈ.О данашњих грађа нских госпо
ђица у чиј~:~ вас11 итн и 11.лан до
-rронесу
,ђаЗи
ће и женама из економски слаби
касније
прог.1аwе на
музике
у
све
католичким
рене сансних
флаути, па
сткиња
преко
арист ократских
и
мршав о
салона
свируцкање-
на
земљама целога света. Не зна се
о њој да Ј1и је би.ла музичар -
пре певачице, јер ј е у тој грани
скупе
пошто
није
инструменте,
везана
.~акше
за
ъюгу
јих слојева л.а се усаврше и да
од оних која су заб.1и стаАа, ус
певањем зар ађују свој хлеб.
Светов н а музика
у
средњем
веку би11а је резервисана искљу
чиво за ыушкарце, јер је такав
био њен карактер . Као и п оези
ја, тако је и музика трубадура,
трувера и мин езинг ера бида ис
К.Ъ}' ЧИRО п ра в о мушкараца,
јер
се њена су ш тин а
састојала
у
пело да се
с.1ављењу
-
стваралац и .п и извођач
леген·
да тврди да се њој
има ::1ахва·
лити
о ргу.ъа
за
проналазак
али парадокс на је
-
чињен ица да
се касније кроз век ове у и сто
рији музике виш е ниј е заnаз и.10
име жене музичарке, нити је које
одржи.
и
оnевању
жене
као
Доста је расправљан о о недо
идола ; та музика је била израз
вољној креативности ж ене у об
витешког става ч овека према же
ласти
же но
ни као идеализ ованом бићу. Још
напросто
су тврдили- да је жени усЈ1ед њ е
мање је жена имала приступа у
црквен ој музици, јер, п о прави
не урођене
лу
музике.
м рсци
и
Психолози,
реакционари,
инфериорност и
ус
краћена и креати вна моћ, п от
крепљујући то тим е ш то жена
ма, кој има су 11 рофес ије му шк а
домен
се
даље околно
б.1е~ом. А.л и на то м тврђењу не
Мноrо су дубљи узроци кој и
музичком
тивном
пољу
смис.лу,
како
тако
у
и
продук
у
репро
дуктивном. Пре свега стара
и позната
истина да
на
је
је, у сви-.,
11атријархалннм друштвен им ф ор
-.,ациј аиа у
кулrурној
Ев ро п и,
n.лан испуни, да се она м оже на
звати
"образованом " .
Та чињеница
1· ајена
ш но,
ти
миниму м,
шта више на нулу. О неко м ра
ду ван кylie није могло бити нн
речи, јер то није био "же н ски "
н осао. Притешњена међу о квир t>
свога домаћег огњишта, же на ј е
м ог.ла само у том до мену да раз
вије коју од својих
способно
сти. Али ни ту не свака жен а без
разлик е, већ ·само она кој ој ј е
мате ријали(' стање
да је музика
-
днлетан тски,
ма.лим
повр
п озн авање м
њене
Lуштине и недо вољним удубљи
не
на
са мо
са
к роз векове друштвена улога же
сведена
и
-
л а ко се
примеро м
м оже
11отврд и
мушкараца:
зар
нису nропа~е у та ми и забораву
композиције аустриски х в11ада ра
Фердинанда 111, Леополда
1 и
Јозефа !? Зар не покушавају са
да на сиду да у 11аци о11алсоција
.пистичкој Немач кој оживе
ком
позиције Фридриха Великог, са
мо зато што је од пре·rстваник
најчистије теутонске расе?
Ето тај аматериза м с п реча вао
дозв ољаваЈ10
да се жен:~ која се
"бави ла
да ес бави нечим што би излаз и
ло и з оквира њених "дуж ности· ·
.ie
Такве су се жене бави;1е и у мет·
nољу. Ј ер док су мушкарци, · не
ношћу, али к ако им то ниј е била
само ло нагону свога та ле нта н е
професија , оне су јој приступа.1е,
као што се већ приступа н ече м у
го и по економски условљ е ној по
из доколи це и
с ионално и
бесп осл ич арства.
ари стократске
салоне
музиком "
и стакне на
м узи ч ком
треби радили на музици профе
тако
св оје
музичке капеле
и
п.лаhаЈ1и своје домаhе музичаре.
1-. Ј1авиру, коЈ1ико само да се тај
вањем
бил:~
жавали
Г·ђа Стана К.-аЈн
стати.
су омета.ли женино истицање
у
и до краја XVll века она је била
ск ор..>
искључиво
преимућство
владара и кнезова к ој и су одр·
сти и чињенице у ве зи с тим п ро
см емо
та
искључив
мушк араца .
преш.1а
баве ~1узи ком,
а не и стражуј у ћи
б и.1а
Са улице и из цркв е, музика је
раца би.'lе н едос-rуnне, ни1ю. ни:
је бран ио да
и
"mulier tace t in ecck sias",
је грана муз ике
им али и потре-
А ни у то м уском и затвореном
кругу жени из грађанских слоје
ва није би Ј1 0 места, док је оној
из
аристократс ких
•.юrућн ост да
остала
развије
само
аматери
зам кој и сщ> с помену11и.
Од п очетка индуст ријализаци
је па до данас, жена се више ис
тиче
п ри
у
области
данашње м
музике.
Ипак,
стању ствари не
можем о имати п раву с.л ику о же
ниним способностима на том по
љу у метности, јер док с једне
стране имамо ограничен број же·
на које се м огу бавити музиком,
а које т~ чин е а мате рски, без по
требне озбиљности. јер им је му·
зика забава, дотле с друге стране·
велики бр ој оних које иыају -rа
лента не м оже да се бави њоме .
~о на
cpeky
и пак смо далеко
од доба када ј-е Јероним,
от;щ
л атинске цркве, говори о да
"де
војка хришhан ка в е би чак сме,
1а
ни да зна шта је флаута" !
Ста11а Ђурић
-
Клајн
�ССОСКА Y'IHTCЉHl/A у ВЛАДИ
Суао110 Локор flllШ(l •••
Сузана Лакор је слабо
била
~озната ван синдикалн их и соци
Јалистичких кругова. Она је сео
ска учитељица малог села Аја, од
стотина становника, у Дордо ·
њи. Сузана Лакор оставља свој у
6
школу ва позив nретседника в ла
де г. БЈiуМа и долази на чело Ми
нистарства за
васпитање
деце.
Сетила сам се жене досто.iне сва·
и кецеља, крпљење одеЈ1а и св и
остали послови кој и се морају
сврш и ти: требљење ораха, коми
шање
кукуруза,
кухање
меће
кљукање гусака и п а така, ит.д.
'
" А ко само додате слици, риба
ње ку k е, одмачење рубља нз по
ток, п омис.1ите нз глача ње, мобе.
.одлажења на трг са те шким ко~
~ог поштова~:ьа и писма ко.iе ми
Је написала ЈОШ пре две године
шара ма пун им noвpka,
~ми са
си тном стоком за продају, коју
ке".
биl\ете појам о сјај ној употреби
о "Положају француске
Ево како и згледа
сеоске
сељан·
радни дан
жене:
"Рано устај ање, пи ше г-ђа Ла
кор. Човек тимари
у
г.лавном
крупну стоку : волове, краве, те
лад. Жена се стара за све остало.
"Чим устане, лети
зими
-
у зору.
-
пре но што сване , она је
заузета са хиљаду хитних и не
вуче кнло!'fетрим а за
собом . до·
вре мена наше сељанке.
" Ни душевни живот није леп
ши. Сузана Лакор се јако жа.1и
на душевну беду која пустоши
по н ашим се.~има: "Тrеба, каже
она с правом, објави :-11 рат не
знању у коме се развиј1 сељач к и
дух.
"Незнање, пи ше она, не значи
опходних послова. Ситна стока
са мо непи~меност. Уопште узев
надмећу се у заг11уwујуhем
посећивање школе је, изгледа,
живина, овце, свиње, пас, мачка: ·
не·
складу, свој им дре кањем, блејз·
њеи, гроктаiье м н р ик а њем .
"Треба дати раз11е меhе спрем·
љене у очи дана , н нахранити из·
гладнелу и немирну стоку.
"Затим , у журби старање о де·
ци, облаче ње, полазак у шко.1у.
"Посао, многоструки и
врстан према
годишњем
разно·
добу,
ши, ма ло ЈС посве неписмених
а
осредње.
..Лли
деца,
која
по
правилу,
ЈЗ је похађају нередовно ус.~ед
наме kу рад п рема годишњем до
бу, као што су кошење ,
жетва,
берба, брање ОР.аја, мас.,и н а, ке
стења, чување стоке ит.д
и поред
....
пожртвованости
која
васп и·
ље. Наизменце, са пијуком, секи
ром, грабља.ма и машином за пр
школе па све док не п остану љу·
скање,
ди, немају на расположењу ни·
час
жетелици,
на
пољу,
опет н а
жена
у
косачици
помаже
винограду,
и
човеку
у
шуми ,
какве душевне хране
шена
спорта,
...
читања,
која ли
уиетности
и узима на себе велики део свих
и лепотt остају да ча ме у досади
послова.
и мра ку
"Долази и време ручку, а бунар
није увек близу. Она одлази по
воду ·и са напором носи на рука
ма пуна ведра. Спрема се увек
једнаки сиромашан ручак. По по
дне,
.11ети,
човек
мало прилегне,
док жена, живчано издржљивија,
пере посуђе, спрема, и кући, која
се не може држати брижљиво и
укусно, даје привидан ред
"И понова од.11азн на посао, да
бн се пред ноћ вратила кући на
товарена корпааа пуним
траве,
репе и поврћа, .и поново нако је
већ време починху ...- наилази на
празна
ве.ч>&.
оr.11а.цвелу
стоку
и ва спремање вewtpe.
'Чар'~ ynomyњyjy: ноћна
б"ења, ~ Аеџе, уаГредно
npomt~
Cfii1ior
рубља, чарапа
111нннпарст11а
Ланор, поrсекретар
за
васпитање
деuе
е кономских при.~ ика , јер нм о ве
тача, при мај у оскудно и збркано
знање ... која од дана изласка из
алм увек тежак , зове жену напо·
Сузана
1.1ду у ш к олу до своје Ј 2 год., ко·
-
та деца, остају, ако
см е м реi'щ најпоузданиј и "чува
ри " незнања, неспособни да се,
сутра, ослободе притиска кој и
дави ,
да
схвате законе наук е
и
хи гијен е,
да протумаче смнсао
соција.1не и људске солидарно·
ности,
да
поведу
рат
противу
э.~очиначких п редрасуда и
ниске
себичности и да створе · око себе
радост, мисао, љубав високу
синтезу живота.
"Мрско незнање,
мати мрака,
ду,
~танове,
пољопривреду,
до·
иаћинстоо, за основну уrоднос'Т"
поро~~ице која би доне.1а здрав
ље и радост заједници на селу.
и која би у.1епшала њен живот.
"Нема дво рана за скуп штинt-,
нити "Народног дома" у коме би
се
сакупља ла
интелигенција
и
који би постао живо сред,ИШ1'е
ку.птурноr,
у метн ичког
11
дру
штве11оr живота: деце, омладине,
жена и стараца " .
"Снажни духови, људи од вред
ности који проведу
no
неколико
летњих дана на се.1у и који себе
с матрају прав им ·сељацим а з ато
што се наједу воhа или што не·
ког кишноr јутра натакну КЈЈОМ·
пе, ти људи
радо гоооре
да се
претерује када се тако приказује
стање на се.1у. У стdари , ми оста
јемо далеко од истине. Економ
ска беда на земљи је дубока,
сразмерна
мраком.
са
инт~л~ктуалннм
Оно што ми назива мо
шта предузимају да те одагнај у
и да на твоје место уведу про·
бедом не ограничав а се . са мо на
свећеност?"
се налази у укупности
"Ништа, ништа.
"Нема саветовалишта за мајке
пред порођајем . Н~.а, хигијеи.
ских одбора, нити '·•· :1·ледачица
кућа чији би се савет пощтовао.
потпуну оскудицу у хлебу. Беда
суровог,
мрачног и ружног живота, који
се проводи у атмосфери сумор·
ног, случајног рада у сталној не
сигурности за стурашњнцу.
Марсел Бребан
1
�Омладина говори ...
Изгледа да би међу младим де·
Rојкама и идадићи."1а треба.qо во·
лет паперј а ствара катар, који се
радост да ·оснују
никако не леч и.
овде
дити само веселе разговоре о љу
И упркос свему томе колико
љубави,
интелигенције
уносе
младе девојке у посао. Из њихо
вих марљивих прстију и злазе че·
Тако пролази наша младост пу
бави н ВР.ри у будућност.
д ,1и
-
нажа.юстl
У годинама када се очекује све
од
живота,
када
се сањ:~
свежином осећања
свом
младе девој·
ке, ми м о рамо да говори мо о жа·
лосној 11 ружној стварности .
Рођене за време страШ1-1их
- 18,
1914·
наша је м.1адост вр.'10 рано
познала драму разрушених огњи
шта: отац мобилисан, рањен, мр·
тав, и мајчине сузе ...
ПогЈ1едајмо око нас?
Младе девој ке, младе жене, у·
след тешког рада, често су оста
реле пре времена.
У нашим
данима
видимо их
свуда, !<ЗО раднице у индустрији
тканина, за плугом,
за писаhои
машин оы, у каме ним мајда н има,
v
са.'lонима, као продавачице или
iuваље које раде код куhе за кон·
фекцију, савијене над својим
столом у уској
мансарди где се
увлач и сумњива светлост.
И свуда се осећа
раднице.
рука
Лепе тоалете.
младе
украси,
чипк~. добре nосл.зстице н осе О·
зi1аку женских руку, руку млгдих
радн ица.
сто ремек дела уметности.
Па и ово све пре него што до·
ђе у руке потрошача прол ази по
ново кроз руке младих девојака
-
продавачица .
Али сви ови занати, које су же
не освојиле, макар и но цену ни
жих надница, прете да их изба·
це . Беспос.1ица им куца на врата.
Млада девојка не трпи само
од беспослице:
она се
налази
пред једном болном алтернати
вом. И тако се догађа да девој ·
ке
хитрих
руку,
упознавши
све
муке немаштине у~fесто мршавог
породичног буџета,
у место су·
морних усамљених дана, бивају
гурнуте у п роституцију. А и на
послу
претпостављ~ни
често
се
н е снебивају да упрљају оне ко·
је носе у себи светлост, будућ·
ност земље, мајке, сутрашње ва·
сnитачице. А оне су,
међутим,
сањале о раду, љубави, о ку hи.
Да, основати породицу
али разрушен
-
леп
сан.
шеширу, зар сте и за иом еи ат по·
сумњал и да су
на
огрлици
од
перл а, п еру лепо намештеном н а
то
руке
мл аде
раднице?
Емаљ који се топи а који
he
постати фантастична перла, пржи
очи
и црвени
трепавице
младе,
11ажљиве раднице.
Атмосфера
једне
радионице
пера није нимало здрави ја,
јер
породица,
неколико
деце,
породицу, јер,
беда је прогнала љубав.
на брига".
Колико м ладих девојака остај у
н еудате! Друге, рђаво удате јер су, без п осла, морале при м ити
првога који се јавио - не нал азе
љубав у свој им дом овима. Оне
сачињавају и пак део
rисаних" према
"привиле·
старим
рету родите.ъа, угушу јући у се·
би ин стин кте жене и ма.iке.
И живот свих ових дево.iака
Изражен је у писму једне од њих:
"Шта смо ми учиниле да буде·
мо тако малтретиране? Где
жале са храбрим ентузијазмом
руке ка животу . Ми смо ради11е
за
један
лел
идеал.
Из
помоћ".
Ми
ме
и
их не смемо оставити са
од1·оварамо
им:
-
Мн смо rаји.11и исте наде,
али ми нећемо разочарења. Ми
неhемо да се сурвамо на дно ам·
биса, већ да вам помогнемо да
изађете из њеr·а да би заједно
ишли
кроз живот.
Марија Н.
Кратке ве сти
Ч ехословачка
и
Младе девојке <Из сn0,!)1'ске органи
зације Ф. П. Т. израдиле су
"Жетве су леле, али
них
се више
н ишта не може продати. Све што
што
купи
има
да
се
јефтино, све
-
разо
чарења у које с мо пале, вичемо у
И млада сељанка нам прича:
-
су
наше лепе илузије? Ми сио пру
нада у будуће генерације.
има да се прода
неуда·
тим Девојкама, које живе на те·
С.1Јомити ыладу девојку значи
разрушити п ородицу.
У свакој
од њих разрушена је по јед·
Дивећи се једној
-
скупо.
џ е мпера
за
;рупе
де. Ова пошиљка , која
дирана
1
децембра,
1000
вуне
иадридске вла·
ke
бити експс·
намењена је спе·
ција.1н.о батаЉ<Оннма спортиста.
•
Младе девојке чак и не мис:~е на
Кинеске жене добиhе пра!IО гласа
Кинеска влца, на иноrобр.ојне зах·
тезе раэн11х Фе~1ннистичкнх
удруже·
ња, 06јави11а је јуна месеца декрет, да
ће сви кинески
rрађаин, мушкарци и
жене, нматн
не т а права прн.1нком Иду•
ћих
за
избора
претставнике
скупштине.
Поводом
11.
Народне
•
новембра
Лиге
м ајки и васпитачица за мир пре·
дале су властима у Паризу и о·
колини свој захтев, тражећи "да
се одмах сазове
једна
вели ка
и1:1тернационална
конференција
која би учини ла крај убитачном
наоружању, општој несигурно·
ст и коју оно подржава .и увећа·
Pa.t на
шнваtlем
~троју
ва и
еко ном. кризи, споразумом
између народа са добром вољом
и
сарадњом
пр отиву
оних
би хтели да наруще мир " .
ко.rи
�ДевоЈка без мираза
У низу иеАаhа,
кој е су зад
њих година снаш.11е наше палан
ке, свакако није без значај а про
бllеи. старијих и ј ош
неудатих
девојака. Ово пи тање заслужује
да се њим н ајозбиљније забави
мо: јер стоји у најтешњој вези
~а оп штом економском
и соци
Ј &Ј1но~1 кризом, са све већом жи
вотном
несигурношћу
жена
и
све дубљом кризом брака . Про
бле~~ није и ндивидуалан, нити
с11учајан и пролазан , већ општег
карантера, јер је нз године у го
~ину све већи број девојака, чи
ЈН су изгледи на брак мнннма11-
нн . Ч итаве генерације девојака
по паланкама стоје пред
њем брака
за њих
п ита
животни м питањем
-
збуњене и без одго
-
шт~о девојка средњег сталежа
НИЈе мor.
.iia тако лако прилагоди
НОВОЈ материј алној ситуаци
терету својим роднтељииа. Нај
мањи пре кор је вређа, постаје
преосет.ънва, склона свађи, цепи
д11ачењу и оговарањима.
Узрок
ЈИ. ~на је и даље веровала да ће
таквом душевном стању треба
тражити де.1ом у непрожнвљеној
младости, у томе што су је непо
СВОЈИМ здрав.ъсм, младошћу
вољне друштвене при.~ ике нате
'!""
СВОЈ.им пози тивним особинама
_
и
лепото~~. као вредна и способна
до~~а11ица ипак 11all11
себи лри
сто.1ну "прилику ". На сиро машне
редове у које су њени родитељи
дошли силом при.1нка, она г,1еда
са в~снне своје прошлости. Од
бацуј е
од
себе
чак и пом исае>
да бн се моr.•а удати за човека
који не договара њеном некада:
рале да се одрекне, ради доброг
rласа и угледа, оноr животног
задовољства, на које њен орга.
низам, по природни м законима,
има пуно право. Овако тешко
псих ичко стање неудатих не тре
ба п осматрати з.~урадо и с пот
смехом ; потребно
у11и у душу
је caoceliajнo
овзкв ог
бн11а,
па
шњем положају. Официр, чинов
схват~тн колико је то мучна си
туација за читав низ женских ге
"партије
нерација по нашим па.~анкаыа.
н ик, бо_r~;н трговац још су увек
на
које
ока
рефлек
Какао је нз,1аз из ове животне
тнра.
је
кризе~ у коју су без своје 1<ривицс
Ко је у низу послератних го
внти. Сва кокетерија, ,1укавост и
стицајем привредних и соцнја.1ннх околности запале м110rе де
дина посматрао пажљиво живот
умешност узалудн11 су. Тим ви
вора .
Али без мираза
-
овакве
младожење ~аво.11скн тешко у.110-
у нашим палан кам а, могао је за
лазити важне промене на разним
та за брак из године у годину
војке нз наше средине?
ше, што ј е број мушких ка ндида·
нараштајима девојака.
До
пре
неколико година била је млада,
све мањи.
лакше
Сам. без
се
живи
и
породице,
кроз тешкоће
прилаг одит и
се
менити свој начин лоо1атра ња н
мишљења, н пре свега ос rюсоGи
здрава, весела, безбрижна и ко·
пр обија
кетна, увек сп ремна на шалу и на
мушкараuа
смех .
је гледала
пред тешким проб.1еми ма брака.
ведр о, без бојазни да ће остати
неудата. Веров ала је у своју
"судбину", у
своју
животну
цу девој1<е већ се п о казују дуб·
ље боре, цео израз постаје су
у живот, без ружичастих иаоча
морннј и. Нестадо је он ог звонког
је личне тешкоhе и свој нереше
')Нди суви ше богати, ал и њи хово
смеха
~ерстзња,
ни животни пробле~1 не с ме г.1е
имовно стање довољно је гаран
место ш::~.~е све је више заокv п
дати као свој лични неуспех
и
ради тorn ес осс11атн маловред·
ности. С:з корзоа, забаве и п.1еса,
ном и потиштеном. Свој}' тешку
судби н у не треба посматратr1 из
двојено од друштвене средине,
У будућност
·:звезду водиљу". Родитељи нису
товало да ће девојка
имати со
лидну спрему и мираз. Ослања
-
тако резонује ве!\Ии а
Потребно је
новој друштвеној ситуаu11ји, из·
данас.
на.~азећи се
И тако године про.1азе. На .11н
и безбрижног
љују ~1н с-1и о неизвесној буд}tli
јући се на то, она н ије хтела да
она се п овлачи у кућу пред нео·
у чи школу нн занат, н ије тежи ла
дољивом нава.~ом
нових ге11ера
ција шипарица и
јака.
млађих дево
да постане економски
са мостал
на; сва њена брига и шла је за
tн м да себе оспособи за добру
и окретну домаћицу, и цдеа., јој
је бно да нађе у браку иирно и
срећно гнездо. Она је бнда наив
на; ван уског круга до маћичког
интересова ња, она није показива
ла
воље
да
се
занима
дом а,
она
про·
жнвљује своју дубоку интимну
трагедију. Неспособна да сама
прив ређу је, она oceha да је на
и
независан
живот. Девој~а треба да се пре
образи у нову радну жену, само
стално бнli е. које гледа отворено
ри и лреживедих традиција . Сво
од романтичне, сектнмента.1не и
за
И ту, затворена међу зидовима
осиромашеног
тн се за самоста.1ан
нови
живот
иепрнпраоне, де·
вој ка треба да се преобрази у но
ву радну жену, са~10ста.1110 биllе,
које отворено г.1еда у
живот,
без ружичастих наоча ра
и пре
живелих традициј а.
општим
п роблемима, да прошири своје о
бразовање, да се оспособи за ре
ално схватање живота и да буде
п рип равна
иа
све
његове
про
мене.
А те проме.н е су дошле нагло и
за њу не._ чекивано. Ви хор кризе
о
захватио је сред~ слојеве, бан
кроrстВА1 су се ннзапа, радње
су
~ранt, занати и
су
трговине
npon aдa.1e. Читави реАовк еко
номски НU88ИСНИХ људи
О.Ајед·
ном су се наw.tи без богатства,
па '181( • Оеэ сретстааа за анвот.
У тој aaar.oj хуци, наравно.
ontшao је• .-.ојааи мираз без
Трtга.
Шта са..а? С.Ој ~и .1ик.
c.ojt DOl'.ltJt "1iil801' и дру-
"
�Једна несванидашЕЬа из:ло.1Кба
на Коларчевом Ј'ниверзитету
Ма.нуелни радници и
ра.дни це
цртају људека. тела
uo
да што пре доlју до хлеба, н они се
но
израэ11п а же
морају за то што пре ос пособ ити.
п о ст и гну
љу да у чи щнат11 11 з простог раз л о
На тај начи н занат постаје шаб11он
јер људско
Чињеница да Је једн а же на,
эан11мању
кр оја•111uа,
га што не познаје
довољно
струкцију женског
п~Аа,
иако
њеи зан ат 11зрич11то захтева,
ни каква с.1учај11 ост
11
цртање је
сви
баш
тн
...
сретство
ну жни
да се
ус11ови
-
тело као жнвн објект
кон
који се јео.ноставно им итује н којн
преставља
то
непромењен прелази са мајстора на
за 11зучава1ье облика.
ниј е
11аводи нас на
калфу, са калфе на ш егрта
.•.
Ка рактер истнчно
Међутим омогуliавање 11нднвиду
је
Аа радници
показују много веhу ревност н ис
ал не
ход11у с тручну с прем у , а као пр е ду
њих овом с rн л и з овању , п р им е на л 11 ч
радн ице.
слов з а то једну ширу кулуру у об
ног
ес
ше разним
ласт11 кој а најв~tш е одго ва р а дотич-
тетс ког oc etiaњa. ннве нuије , духа
. ..
брига м а, оне не могу савесно да се
110Ј rр а11и зан ата.
дак.~е узајамно
к љу•1 и в о
као
срество
rp a1111uy
одр ж а ва
ел ног
пр в и
н
оп ажањ а ,
м а ш те,
ДОП)'њавање ману
интелектуалног рада,
Је
пре дусл ов за ус ав р ша ва ње за
трајнос т у
11 о с в ете
по хаlјању
ку р са,
Сп р ече не мање
кућевним
него
нпн ви
пос11овнма и
сво м ст р уч но м
усаврwава-
1ьу. И ту имам о до каз да је толико
н э внкан н
а ма т е ри з а м
н
ди л е т ант и
можда бн о н до
натства. За нат се баш по томе и р а
зам же на у свим областима у ствари
која се приближује
зл ину је од механ11з нране фабричке
п ос лед иц а њих ово г др у штв е ног
ње егзн с rе11u11Је,
сти гао
за
ис к ус тв а,
обли ка и
м атеријал
м 11 са о да сва ки з ана т з ах т ева п р е т
Када се занат н е бн трети рао ис
слободе у би ра њу
најбогатији
ум етности. Ап н .ьуди су прину ђени
flPY a
*
радин ости што
гуl\ностн за п рим е ну
ш11 роке
м о·
п о
ложаја.
ли чне ин ици
јативе. и ставља у покрет м исаони
Једна дсветнаестогодишња посети тељка
течаја
фигуралног
цртања ffp11чa:
обављају посебно т. ј . за сваку
ап а р ат .
ум е т н. за нат ства,
"Ја б их uрта.1 а
са мн о го ви·
1"стн tн1 те н онда
ш е вољ е када би ~1И се дала С.ЈЈ О·
не у к алу п ље •н1 с т 1 1
фо рин , а т•Ј
онако
ка ко
.ia
се
мора м
да
црта.~
наручи
-
по строго о.цреl)ено м ш абло
Радња у којој сам ја запосле·
на једина је те врсте у Југо сла
в ији. Ми сами и зраl)у је мо црте
же и " ф ортрук ераје" за руч не
радо ве. Мој з ан ат тзв. занатско
уметн ичко црта ње са стоји се из
три
посла :
с1шцир а ња,
и зраде
цртеж а и фортр уковања . Међу
т и ы у ф абри кама се та три посла
11
:., • ,
нада се )'\iP '
.~.,:_ ~ б) де 11здваја.1 а
нз реа,1но1 ·~ 1 . Ь ~ н уз1нзала на
не4осrнжан 11је ' ' ~ т,
него
када
постане
ну.
постоје наро чите з анатско -у мет
он се м ора прет
ходно ослободи ти од траанuиона11-
бода да употр ебю1 све свој е и1.:
куство и машту". ал 11
с ка 111 е ње н ост н
врсту посла п о стоји
други чо
век. У Н е~ ачкој, Аустриј и. Ма
ђарској и Францус кој, та вр ста
зан ата необи чно се негује. 4ак
Да бн се зан ат подигао иа степен
саст авни Аео жи вота сва
ког човека.
каАа буде приступачна
и он11ма кој н својнм рукама nронз
во,Ј.е добр а
њу
н амењ ена э адово.ь а в а
најразлич итнјнк
треба,
почев
ОА
љу дскнх
по
материјалних АО
ест е тски х .
Познато ј е да нарочито жене, ка·
ко у селу тако
много смисл а
11
у граду, показују
н у куса за ручне
ни ч ке ш коле. {"Kunstgewerbe-Schu-
le")
" . Ув ек са м воле.1а цртање. Још
док сам била у грађ анској школ и
скренул а
са м н а себе
пажњу
про фесора.
Једном сам туше м
нацртала подер ану цокулу. То 31:
би о читав догађај ! Највиш е са м
волела геом етриско цртање".
." Када сам први пут до шд а н а
ча с ф игура.п ног цртања и vrлi:-
PIJ·
дове, и често своЈ11м рукотворинама
превазилазе машту н и нвенциј у нај
веh11 х естетичара. (П р им ер : н арод
ни веэ~вн кој и служе нао ку риози
тет н украс богато намештених са
.10на, чнј11 су тво рщ1 нз народа ано·
ним нн).
Дакако.
већи на т их жена
нема најосновннјнх појмова о ум ет
н ости, а
з на нн
м ожда
в е л 11ки
део
њих
не
п н с а п1.
Све то 11оказује колико Је оправ
дан покуш ај Ко.1ар •1евог Уннвtрэ н
rета да
ра,
1ног
-
отварањем течаја фн гу
црта ња
п ристу п ач н о м
бра нwама.
-
уч1 1 нн
р азним
умеп1ост
з анат с ки м
Непоср едни задатак те
чаја б н б ио усавршавање рад ника у
својој струu11. Ат1 овоме, као што
смо рекли, нужно 11р етходн: оспобо·
ђе ње
од
нал н11м
поr ч и њ е ностн
фор м ама,
инте л е ~; та
њнхов о
за
к о1ше1 щн
оспособљавање
...
11р и. ање
репроду :ювањ е,
у r нс ака
и
и зо ш тр а
вање моћи запа жања итд. Фи гурал-
П олак: акт
8
""""""""!"""."""
В. Бухта : акт
�.ЦUЈ ••~ ~.11~,.~ла са14 запре·
nаЈ!Ьева м зlSуЊева. Чиuн.110 мк
се .ца никца нећу имати сиело
С'/'В да прl!н~сеw то на хартиЈУ.
Једва сам се в~ахо одЈl}'Чила д<t
седне11 м покушам цртати. Ма .!.;,
п о мало сам се прн.11агодила. По
чела сам да правим прве потезе
и .што сам даље р аЈЈ,ила
ла сам са
-
радn·
већом вољом и же
љом да ре шим постављени про
б.11ем, да постигнем савршенствv
форие. Ипак све зависи од р ас
положења: некада
Жена
sa
раз боЈем
у
ми необично
XepueroaннL
...
.
CHНllU
иде од руке, а некада
У оствар ивању свога циља н11юrазии на .многобројне
тешко
hе ... У поч етку саи имала борбу
r. ~
Имам: жељу да се у свои заяа·
са оцем коме никада није ишлt~
ту усавршим . То ие је највише
у главу моја одлука,
нарочито
навело да се упишем на курс фи·
када је видео актове. "То није
за тебе", понављао је упорно,
лакше сналази.~а у послу, треба
rуралног цртања- Јер, да би се
да
научим
за пажати
ствари,
да
умем лако решавати форме,
и
најзад да обоrатии м ашту ... Јер
нн она није неисцрпни
извор,
ако се стали9 не освежава.
су радови у највеhем
чији
броју за
ступљени на изложби.
-
који су
на најпримитивнији начин спро-
ЖЕНА
Развитак опажања и третирз
ње проблема којн стоје у неп:>
средној вези са л:-~ковнои ущт
нош l\у, убрзава процес ииш 1ы:
ња и сазнања, а то зt1а <1н
ку.~турно-просветном
Мануелним
потр ебно
поди ·
рада
Hil
n11ану.
радницима
НИЈ е
подизати дух и во.гоу
за овај рад. Јер они раде са 1:1е·
"Течај фиrуралног цртања има
за иаиуелне раднике
тичног и ЧИСТО ку.1турни ЗНЭЧ<IЈ.
зање једно г стварног
Најзад, да наведемо мишљење
једног иолерскоr радника
водили своје мис11и ка новим об
лицима, бе.1ежеhи њихов напре
. дак на хартији - поред прак
лико м
жељом
да
могуtшо сти остваре
у граннца~1 а
оно
шrо
виде".
ЊЕНО ТЕЛО
и
Жена је данас преоптерећена,
и у с.1ужби, жену која не распо ·
па и њено тело страда под тере-
ла же неки м нарочитим "секс- епи·
том ~шогобројних и разноликих
док се једног дана нисам уписа
ла, а да га нисам за то ни питеt·
ла. Хтела саи по сваку цену дii
искористим постојеће могућно
сти н развијем своју способност.
Дуго сэ,и тражила посао
који
ангажује не само руке него и
и најзад сам га нашлС1.
Мој посао преко· дана који радим
осам и по сати и
llfiOгo
пажње,
nрезања,
који
захтева
стрпљења
прип.ичко
ие
и
нџ
заиара.
Томе треба додати јо щ два сата
фвrуралног цртања."
диктатури мушког укуса , постале
ног делокруга. Она мора да испу ·
пота не зависи од детаља и сит·
њава свој пози в жене и мајке, а
них ефеката, ве ћ се одражава у
истовремено да самостално зара-
читавом држању и кретању чове·
њеног знатно прош иреног живот·
Зора Дедuнн: портрет
иозак,
лом" . Жене су се подвргле овој
задатака, који настају у оквиру
Али 011v
~ује за живот,
да води
куhан-
несИrурне и мало с весне да ле·
ковом. Из тог прецењинања му·
ство, и при томе да остане и н-
шког
своие мужу о~апа друг и при·
телесног саврш енства, к оје се по ·
јатељ.
стиже телесно
телектуално на висини,
да
би
Биолошка функциј а жене ca~ta
сексуално-естетског
суда
жене су створи.11е идеал једног
и
психич ки
нез·
дравим начином жнвота, не во·
је по себи узрок да жен а брже
дећи рачуна о потребама
п рофесионална преоптереhеност
исцрпљује снагу и с&еЖину же-
Преморена, и уцвала, n ренапе ·
та , немирна и нервозн а, уз лоше
не пре времена. Страх да неће
бити дорасла сви м овн и разним
функцион исање њених органа,
жена грчевито тражи п о11оћ }'
ф изичким
стари од мушкарца. Осим тога,
ceol'a
тела и његовим м оrуliиостима.
и душевним теретима
различитим вештачким сретстви·
напротив, делује као одмор ПО·
често пута убрзава овај процес.
м а, да споља и изнутра унесе о·
сле
И она се плаши тога. Узрок пре-
нет склад и ред, Неправилно по·
Оно пружа
тераном с.траху жене од старења
ступ.ање са њеним телом изазва·
око што мој занат не ио.же д11
u npyp. а то је: слобода у р1:
и њене очајне борбе за послед·
њи остатак женске привлачности,
ло је последице, које су веома че
сте. Ноге су јој спљоштене услед
последЈ:Ье
ие
не
иоuотоног
заиара
толик о.
и неинтер.есант
IЮТ дне.вuог посла.
шааању з.аЈЏtТКа, промена објек·
та Ј1 ве.пхо интересовање за саи
р.Д. -.('Јnхи tlY1' опри-јеи...нешw
llOВOI Оацн -решени npoбlleи
apnctaw за vене яогађајr
.11еж.и и у начину како мушкарац
неправи.1ног оптерећења
још и данас просУ,ђује вредност
хигнјt!н ске обуће, трбух избочен
-жеке..Јw,-и данас,
иожд& . још
и опуштен због неуредне и сл а
пре, већина иуwкара-
бе фун кције пробавног и полног
више
1:1ero
и не
ца ое признаје. и ие цени·, иакарап ара'та, седалица тешка и дебе·
9
�како том приликом
задржав 11те
дах све док крв не навали у гл а
ву због напињања. Претставите
себи како код ходања стискате
бедра, како дижете рамена када
хоhете да извадите
нешто
из
ор м а н а,
како притиску јете руке
уз тело када вам је хладно. Је
дан доктор у својој књизи о кул
тури тела жена каже: "Жене седе
у трамвај има, . као да морају му
скулама
седа.пице
кочити кола" .
Има .'Ьуди који су увек у жур
би, који су уве к згрчени, немир
ни и несп особни да се стварно
одм арају, да сваку
уко чен ост,
сваку
he
стегу тела уклоне.
Жене
често и на гимнастичком часу
у сваки корак, у сваку кретњу у
ложити
сув и ше
шиhне снаге .
живчане
и
ми
Оне мисле да ис
правно не вежбају ако притом н е
дахћу и не п оцрве не од напора.
Ове жене треба да науче пра
ву меру; оне треба да науче да
се
владање
телом и сувереност
уопште неhе постићи примењи ва
њем сиде, него еластичн оы сп ре
мом. Па
тако
he
једноставним
гимна стичкиы вежбама
научити
технику, која се заједно сз пси
хичким деловање м м оже пренети
и приыенити на цело животно др
жање.
На
другом месту треба да на
уче напињати мишиће. Хигијен
ска вредн ост и сп рав ног напи ња
ња, "енергизирања",
напетости
ми шиhа иноrо је познатија него
ла због пре~1ногог седења, боко
ви се нишу због не правилног ко
рачања; слабост мишића а и пси
хички разлози
грбава,
створили
округла
леђа
су јој
и у пал и
грудни кош. а запуштање муску
латуре
pyt<y
рокова1ю
и надлактице проуз
је
пљоснати
рељеф
важност попуштања мишића. Она
Како може гимнастика са сво
је стране помоћи жени у овој
борби са њеним органски ы сла
бостима
11 захте ви ма
живота,
llрави раз.1ози прераног про
штетна
за
хармоничан
ву у градовима, к оје имају мо-
зване "млитаве типове " .
Ствар
је само финог гимнастичког осе
1·уhности да проводе
ћања пронаhи између две крај
Мало је жена данас, а погото
у сваком
-
ности
вот: доста спорта, покрета и од
максима лне
мора на чистом
смо
бодној природи.
напред
спомену.1и,
nреопте
реl'iеност и нездрави ус.r~ови рада,
.1еже изван делокруга
гимнасти
цирања. Тај гимнастички рад мо
же једино да буде профилакса, предухитрити
-
п о пр ављати настаЈЈе
и
наиме
многострукост
може
модерним
људ има
да
доне
-
скоро
и
праву
музикал ну
дина мичких
раз
лика , којој се дивимо у кретњама
ведиких у м етница у п.1есу, и ле
пих
оште
на једностра н и непокретан
у нутрини смер, циљ за кретњу и
штетне
ка слабост жене ус,1ед њеног би
позива
презапос.~е ним
м еру,
млохавости
напетости
кле надомести рационалну физи
'IКУ негу, нарочито они ма
које
специфичност посла
приси:ьава
по сдедице. Верујс::мо, да фактич
о.1ошког
Гюшастика
ваздуху и у сло·
између
леч и
разна
ћења, ил и пак к оректура
бити
развитак
uслог тела. То је м етода за тако
средине и околине?
падања жене и њеног те.1а, које
ти и
скудатуре, која пре може
погледу здрав и хигијенски жи
гру дн.
може
је једно време била прецењивана
у обожавању т. зв. атлетске му
nревел иког
чин
на
Гимнастика мора нре свеrа да
рац ионад но
распо.1аже својо~~ снагом, да
је
с.1ободи .
Ван
рати ове млохаве типове, дати им
напетост,
живота.
научи жену како да
животиња у
граница је могуhности акт ивизи
држање
јер њихово
~оже
им ати
мл итаво
разних
уз
рока: коституција, животне при
.шке,
развитак
у
раном
детињ
трошења снаге којн изискује њен
н ауч и како да и сти ис1<и миру је.
приватни и социјални живот, не
Гимнастика )Юра да је на овФ1
могућности пружити им
)\Ора
или
подручју физи чке културе упути
љај угодности услед снаге и си
потпуног с.1ома. Снага жене мо
како треба да ради са исправно м
употребом своје енергије.
гурности, који осећамо после ги
Поо1 атрајте једном приликом,
давања тешкоћа, пружити им до·
жи вљај не као замену него као
побуду за истинску активност.
же
и
водити
да
до делиь1ичног
расте
упоредо
са
ве.1и
чином њене задаће, те да захте
ви живота буду потстрек за по
јачани рад.
10
шта све не учините са својим
трбухом, леђима, па и устима, и
ству, болест. Али је у грани цама
мнастичког
напора,
дож и в
noc,1e
свла
�и ~У јна >&.:на нс може ·и : не треба
пу помоll.и ће вреиенщ1, да по
он
да има изглед нежне жене деча
степено пренесе и у свој сваки
механич
чког типа. Оиа се не може оде·
ким, физиолошким а тиме и пси
дањи живот онај иир, р ед и ра ·
вати и кретати као ова последња
ционалност, што их је доживела
а да не деЈ1ује .11ажно и гротескно.
на своме те.11у. Примениће и на
Њено тело има други карактер
па треба да ииа и други изражај ,
који ()м-овара њеном биhу. Она
ће тада престати да имитира
стю1, f<ојн је често управо проти
ван њеном биhу,
и самосвесно
осталим подручјим а свога живо
Временом ће се жена научити
уз
гиинастнчки
оснива
на
холошким
рад, .ако
исправним
принципима,
се
да
влада свој им телом. Жена
познати исправне
теже,
откри.ти
односе
опет
he
у
равно
.
~ с~оме телу за
коне механи ке т. Ј . . оптереhења
и покр.ета.
Оптерећене
делове
тела расТеретmи, млитаве осве-
ће увидети колико ће се боље
та сазнање о могу hностима пове
ћања своје снаге и о граница ма
е.11астиэитета
своје
енергије, па
ће бити ви ше дорасЈ1а свнм сво
јим тешким и великим зэдаl\ама.
Јер
-
сваки успех у савлађи ·
осећати , колико ће бити леп а, ка·
да своју праву личност и у сво
јој телесној појави п озна, при
вању тешкоћа и победа запрека
јаче делују него свака појава
случајне и не заслужене 1'е11есне
зна и афирми ра.
и душевне лепоте
Али
-
најважн ије је ово: Ин
тензиван рад жене иа њеном те·
тост и
и.qн
дарови
...
Ина Шварц
Жена кочи} аш
жкти и -учврстити, и тако изнова
научити природан ход и слобод·
·но кретање.
Ослобођени
од
неједнаког
притиска и живљом
циркулаци
јом крви, освежени органи, боље
tie р адити и дуже ће остати у ак
цији, а 'биолошко старење усл~д
касније.
тога наступиће знатно
Жена
tie,
касније, проникнувшн
у бит свога тела и његових по:
треба сама подврћи критици с~ОЈ
начин живота на свим подручЈ И·
.ма .. Она ће показати веhе разу·
мевање за р~щионалну и хигијен
ску исхрану,
за "функцw он алну
козметику" уместо
примитивно~
спољашњег у.11епшавања . ОсећаЈ
младости, снаге и свежине де.110·
.
ваће на све органе, дакле на чи
таво физичко и душ.евно стање
жене. t;Ia тај начни 03ачана са~.ю·
свест одржава се поноао у др·
жању.
Можда
he жена захваљујући
овом осећању задовољства и све
жине, које јој даје
здраве
при родне ритиизиране
и
п~жрете,
почети· да исправља и свој доса
А8ЊИ идеаЈI женске лепоте. По·
мириће се са властитим
телом .
То значи ~а ће увидети да има
безброј типова тепа, те да може
бити пеп·а а .-а баш у свему не
о.-rовара последњем моментал·
иом модном типу. Пре свега тре·
ба да уклони 1рагове неисправ·
воr начина ЖИ11ота1 лоше вавихе
ве.хар11ОRМЧЈЮГ t:рет~а, јер че·
сто само оно унаказује. -еву и
'ЦЈНИ је,. З8ВС'1'8, py?QOK.
Да би жена познаЈtа свој ти~ ,
мора открити свој стил, коЈ и
кре-nьаwа и ~ржањеw ОАговара
t:a.иw њен.им особинама. Кi;Јwчата
••
�КАКО ЖИВЕ ЖЕНЕ НА
зетка, прешл и у хришћанство. На
Тонга Острвим а налази се и дан·
дањи титуларно п лемсrво, чији су
феуди ДОШ.ЈИ под удар потпуно
сп р оведене аграрне реформе. Сва·
ки живи од зе мље коју обрађу·
је. Острвљанин не служи. Мушка·
ра ц кад наврши 16 година, неудата
жена ил и у дов ица добијају најма·
ње оса м јутара земље од државе,
к оју су обавезни да обрађују. За
коном је прописа н број ко косових
стабала које м ора эасадити сваки
на сво ме земљишту, а то је мно го
више него што и зноси потреба је·
дне породице, јер пореза ес мора
платити Британ ској Им перији ...
перу руке, и то прање
руку
,,
и~1а
скоро фориу верског обреда. Брига
о народном здрављу законом је ре·
гулнсана. Н ароч ити контролни ор
гани обилазе недељно све куhе н
воде рачуна о чистоћи соба, кухи
ња, остава- и захода. Предвиђенt" су
казне за онога, који простор око
своје куће не држи у
примерном
реду.
Тако је то и у престо ници
Нукуалофа и у најудаљен ијеи селу.
Стога су природно на острву зара·
зне бопесrи та ко ретка појава. Ле·
кари~1а, који су сви од државе п.1а·
!\е н и, у ствари није првенствена д}'·
жност да .1ече бо"1ест, него
да
Клима иа острвииа је тропск а са
је
...,
че стим кишама и пов ремени •1 х лад·
ним ве"рови м а. Ве гетација ј е веоыа
ни испод Екватора у Тихо м Океану,
бу ј н а. 1:5оћа и поврћа и м11 преко це
ле годи не, кукуруза има у иэоби·
љу, жито не успева због велике
вруhнне . Хпеб месе од неког плода
с.11 ичног нашем кромпиру . Главна
ни је храна ип ак кокосов орах и
бана на.
Н а Тонги неиа бескућника, стан
бе но се питање ту решава лако. Ма·
ло труда и изло вештине па од бам·
бусове трске и л и шћа од пал ме ство
и 0 110 стоје под протекторато~1 Бри·
ри
танске Њmерије.
рање
Jll J(OЛCKt
девојке
113
11а тол н•1 к ог
завода
llpe
годину и
нешто више дан а
врати"а се наш а Београђанка, r·ђа
Вера Ми11 ер-Боби 1!, са
То11г1 или
Пријатељских острва, где
в е.1 1
Jt
про·
а ише од дванаест година.
20
Тоиrа острва се на.1аэе
Г· ђа Милер·Бобиl!
је одмах
сво~t повратку објавила
днев н и м
л истовима
степ е
у
у
по
нскии
вел ики\!
по·
тези~tа своје утиске са овоr плод
ног б.1агоr острва, а сада је
са р адници
оnш нрно
11awoj
причала
о
угодно
и
склон и ште
за
за зашт11ту од киша
одма·
и ве ·
трова. Пошто се много п о.1аже и на
леп изглед тих куhи ца, зидове та·
пеци рају савитљивом, танком а.пн
непр озрачном иатеријом, коју до ·
.бијају од коре једног дрвета, исти·
на на врло иучан начи н, израђено
руком, јер осим својих
жен н са Тонга Острва.
Тонга Острвим а, има
се
примитив ·
них алата не служе се благодетним
их
преко
изумима
м одерне техник е.
и напредно зако11одnвство. Станов
Хиг ијена је на Тонr и на завид·
но високом нивоу. Свако вече се
купају сви чланови породице . Ка
рактеристично је за схватање Остр·
ници су ви сок и, ра звијени, здрав и .
Боја њи хове коже је крео.1, коса и
веhа увреда ако се
три стотине, влада краљиц а Са11оте,
веома културна жена, којој острв·
љан и 11мају да зах вале за модерно
оч и су им црни . Под утицајем Ен ·
r.'Уеске Острвља ни су. скоро без изу·
вљана о чистоћ и в ећ и то да је нај·
неком
каже:
"Мо хе'' што значи "с паваш прљав'· .
Једу рука~1а, али пре и после јела
спрече. Ако се у некој кући р азбо·
ли један члан породице а укуhан ~
то не пријаве, бивају строго каж ·
њени. На тај начин успешно се суз·
б и јају празн оверице и надрилека р·
ство.
У опште м плану просвећивања.
жена је потпуно изједначена са му·
шкарцем. Основн а н астава је под
теретом казне обавезна .
Неп исме·
них на Тонги нема. Н а Тонги уро ·
ђеници не мај у прилике
да стек н у
вишу наобраэбу,
појединци
зато
иду у в еhе градове Новог Зеланда
иnи Аустралије ради да.ъег ш коло·
вања, али редак ј е случај да отац
пусти свог с и на а иарочитц ћерку
у далеку ту ђину. Зато је природно
да се у државној
осећа оскудица
урођеника,
положајима
управи
-
и зато на
одговорним
има ј ош
увек мн ого
Енглеза.
Жена у јавн ој служби
видети једино
Дtо насеља
стално
интелектуалаца
·телефони скиња,
у
може
престоници
се
као
дакти .юграфкиња
�1АТЕЉСК/IМ ОСТРВИМА''
м;ж хао aowohвo ~ у санитар
ним уставоаама.
А.11 н Аа жена на Тон гн н иј е још
напустНАа kућу, има свој нарочити
психолошки рамог.
Жене
су
на
Тонгн не саио п оштоване од му
шкараца, него су у п раво м см ислу
речи размажене. Жена је у кући го
сподар, она води о свему-, чак н о
новцу,
ил и
ци
рачуна
браћ а
и
мужеви,
~лушају
сврша вају
све
је.
си н ови
Мушкар
теже
п оспо
ве. Жена је у главном запослена
око деце. Жена је као м ај ка просто
обожавана. На х нгнјен скн живот
"рудне жене нарочито се пази. Она
Младе девој ке углавном се баве
руч ним радом,
свака себи спрема
покућанство, чаршаве н простирку,
што Ј:>е кад се уда поне'lн са собои .
Девој ке н и11аде жене п ри раду
увек певају, глас нм је Ј1еп н ва н ·
редно су иузн капне.
Воле забаве:
игран ке, слободно општење са м.~а·
днћнма нико им не брани . Када де·
војка наврш и 15--17 годи на удаје
се за младића
кога је
заволела .
Вен ча ње се обавља прво пред су
дом а после у цркви.
Госпођа Ми ·
.'Је~Бобиh каже да за време ти х
12 година, које је она провела међу
Тонганцима, никад није чула ни за
једак случај развода брака . Често
брачници н ису венча ни, али ни он и
њихова
обично многоброј н а
ни
деца, нису ни шта
ма1t1е
цењени
од
оних, чији је брак санкционисала
црква. Ту се не прави никаква раз·
лика, и а да црква п ропа гира r.'lеди·
ште да је тр.ајна срећа обезбеђена
са ио Божјии бЈЈЗГОСЈ\ово м.
не о храни.
Краљица СаЈtота је са негодова·
њеи
посматрала и
сувише
децу и наизмен ично по јеАН:Ј tix
надэнрава , док се ј една .1ругз бр.н ·
комотан
жнвот жене,
као и сразмере које
узима обожава ње жена од ст ра не
мушкараца, па је доwпа до зак.ъуч·
ка, да нерад ие води н и чем добром .
Морал се мора одржати радом · и
одговорношћу. Стога је донела за
Пошто су жене услеАе .'13 и зраде
више тканина н его ш то им је за
куhу потребн о, оне то заједн о
кокосовим
ни
opaxo•i,
.::<1
којн им ј е гл ав
експортн н артикап,
извозе
и на
1'Оие лепо зараде.
Са порастом б.1агостања п остале
су веће и њихове потребе, 11 с ве
кон, да се у сваком месту оснују
женска друштва, која је она назва ·
више се виђа на место сукњице од
па "Каутаха фефине". Сваког дана
женам а
састају се жене код једне од чnа·
ница друштва . Од раног јутра па
до увече жене ткају НАИ спремају
простирке н тапете. Али да би се
:а време трудноће неh е носи т и · н и ·
uта тесно на себи, н hи he ради што
нгурнијег хода сам о боса. Пр е по ·
юђаја често ће муж сазидати нову
:yt.y, где ће се жена на н овии, за
у сврху спрем љеним ткан инама
од
,ике на поду п ородити , а п оред ње
стварно
радило, а
не
да
се ти
са
не
готових
тка нина
где се онда предата количи н а раз
напу·
иужу да
адн то је спремање горког нап ит·
а "каве" (не наша каф а) н спрема·
.е дувана, кој н је неко љуто 11нш ·
е доста крупно сецкано н увијено
танке uстове ба н ане.
На пољу раде у главном мушкар ·
н , жене ми помажу саио ако не иа·
у ситне деце.
За в реме
вепнккх
ољскнх пОСЈ1ова жене ипак морају
а ие да спремају свој е куhе и да
отове јела .
пољопривредних
машина н теретних аутомобила. А
о добрим путевим а
брине се
др
би оскоп,
количину
предати једној државној установи,
муж обавља куhне по·
не препуш та
повику модерних
весну
пове , кува, пере нтд. Једи но што
<ена н икад
домаhа радиност дозвољава и ку ·
најоми љенија забава Тонганаца је
ово посело донесу увек
више цело то време
на љихови м ыуже
Ос им одела повећана
ку за оговарање или забаву, с в а ко
дру штво мора на крају године из
1а порођај у 6опинцу. П осле поро·
,аја мпада мајка не ради ни ш тв,
uта кућу;
него и
ви иа и деци.
жава.
дели на равноправне делове међу
члан ице каутаха фефине. Жене на
uта
европ ско одепо не само н а
станци изр оде сам о у згодну п рили·
,е се наћи спремна бабица. У по·
ледње време све чешhе иду жене
,јЈнке,
Cnpeмllbl ,.UИ
Гора наnЈ1тu
llJIJt
~ у CIU O
,lo6L
Cnptмajy
дt10J11t.
и
своју
Осим честих и весеЈЈих
игранкr1,
где се одлази са женом,
често и са децом .
Тонганкнња нарочито
радо чита ,
само сем бибпије њој ј е друга лек·
тира такорећи неприступачна, а он а
ту оскудицу ј ако осећа.
�Иэ п едаго г иј е
Смемо ли тући децу?
Батине играју велику улогу у
васпитању већине деце.
ДанС1·
шње п росечно дете једва може
да замис.1н како би изгледало
без батина. Батине су важни део
Главно осећањ~ приликом самог
нн
батинања је осеkање страха. Оно
могу се
чини да се батине урезују дуОо·
ња,
ко у душу детета и памте се ду·
глави,
го и са великом тачношћу. Врло
друге нежељене последице.
њихове
често
мисли
и
живота,
а врло
можете чути
да
говоре о
често остављају кобне последи·
батинама и кажу: "То сам тако
це
упамтио да нећу скоро забора·
и за цео живот.
Децу туку родитељи, учите
.ъи, мајстори и сви они који би
те животе требали да формир".
ју и спрем е за корисне чланове
друштвене заједнице.
У
питању
школ а
и
телесне
казне
су
потпуно
родитељи
с".
гласни. Родитељско кажњавање
подржава
и
вити " или "У животу неhу заоо
равити те часове" или "Страх ме
је гуш ио", "Обузем ме је гроз
ница од страха" .
зивају чине да деца памте своје
детињство као времена највећих
Код већине деце телесна
само закок<'давство
Јаким ударцнА1 а
изазвати разна запаље·
потреси
мозга,
бодови
у
глувоћа
нес.вестице;
н
Један учите~ је ј~даред изь·
звао
епилептични
ученика
свим
1\апад
ударивши
лака
му
шамара.
код
два
са
Дечак
је
имао диспозиције за епилепсију
(падавицу). Важно је то да ва1:·
питач
Батине и страх које Qне ИЭёt·
мука.
случајеви.
не може знати да ли дс·
те има неке д и спозиције или не
Телесна казна различито де·
иа свако дете. Г.fосдедице
J e
tyj
батина се не могу уопштити
и
казати да су о не увек исте. Врло
које у родитељско праве. васпи
често последице·
батина
имају·
тања хкључује и право кажња
трајно дејство, nрО!lлаче се кро::.
вања.
цео живот
Како сами
тврде,
родитељ11,
мајстор и и васпитачи, гл авни им
је циљ да дете тучом поправе и
да га натерају на кајање. Већи
утученост,
на старијих говори: "Батина је
себе,
и з раја изашла " . Она је неоп
ходна. Она је најбоље васп итно
моубистава у свету. Често, пак,
велика застрашеност води новим
казнама. Пример малих шеrрт11
који из застрашено сти постају
збуњиви, неспретни и често СС1·
го веће зло, но што доприносе
свим без кривице
поправљању и покајању детета
које је згреш и ло. А у они м слу
глед
изгледа
да
први
се дете
Телесна казна не показује У·
век своје дејство одмах. Некад·
се њени трагови не јављају у
детињству већ тек много доцни
посл~
батина поправило, не треба за
боравити да је то, у већини СЈ!}'·
чај ева, само тренутно дејство
под утицајем
страха
од
кој и
туку,
батинама
револт према себи. Код детета
се јавља
ност,
раздраженост,
пркос,
мржња
и
огорЧt:·
жеља
Зi:I
осветом, а све ово најчешће се
окреће против онога кој и тучt:.
Тако на ступа удаљавање и оту·
ђивање 11змеђу детета и васЛh·
тача, које се тешко да noпpii·
ви ти.
Какво је дејство, последице
батинања? Треба ли то дејство
жедети иди не? Да ли је у инте·
ресу
саме
деце
и
целок~лног
друштва? То су питања коЈа С>и
васпитачи и одрасли требали се·
би Да поставе пре но што подп
гну руку на нејако дете.
5airИ1ie стварају у дечији м ду·
шама
14
праву
пустош и
је у животу. Тежња за влашћу,
јогунаство и још велики број
поно;.·
изазивају
.панику.
добијају ба·
тине.
лu
них батина. Насупрот томе, они
trecpeha.
се код деце и жеља за смрћу. у.
деhемо да батине стварају мно
на
самог
мање вредности
жасне су статистике дечијих с;с·
Међутим ако проучимо то пи
тање, ако
дубље посматрамо
децу која су много тучена, ви·
нам
nu1·цењивање
осеhање
Из велике застрашености јавља
средство, то је увек било и увек
би ти, јер се без ње са децом
не м оже изићи на крај.
где
младост.
које доводе до других
ILe
чајевима
ил и
Од трајни,, пос.11едrща за жи
вот, ЛОСЛt'.ДИI ~(· •НI.;, . р~ !1 емо на
сваком корак у t) . .>ап.1ашеност,
других и зопач ености ј ављају с~
казна није једина околно ст кој<
мути њихов живот, батине често
постају основни
тон
њиховог
када дете одр1;1сте.
живота и стално утичу на њихu·
хладнокрвно да
во ра сположење. Код многе
деце
то
види
и
на
самом
ct:
ли~v
Ч есто то можемо опазити на л ~••
цу шкодске деце, деце која про
дају цвеће на улици, која нас Ч с·
кају пред биоскопю1а итд. Врло
Један дечко ко ј и је невино ту
чен прича: После тога почео ca~i
лажем
све:
оца,
мајку, учитеља и све друге Дру
ги дечак каже: "Поред тога што
сам
ста.1но
мислио
на
освету
учитељу бно
сам
зловољан и
према школски м друговима ". А
један одраСЈЈн прича ово: "Кад
је често страх од батина код дt:·
сад
це тако велики да нека не осе11:
да се борим да би се одвикао су·
одмах бо.1 од батина.
То је
зато што је услед
претераног
ровости п рема слабијим'!.
страха умањен
rуу окорели м злоч инцим а
рад
нерава
да бол не допире ни до
такu
мозга
ни до свести детиње већ се доц
није јавља као реакција.
При телесном кажњавању де·
це јављају се врло често несрећ·
завршио
школу
морао
сам
Не треба заборавити да је ме
један
од узрока често батињање у де·
тињству.
Телесна казна има такође вџ·
ло велики уцщај
на
развитак
сексуалног живота детета. Прво
�ради тога што убрзава сексуал.
но сазревање,
а .цруго
што
се
иоже прави ток сехс живота нз.
Мис Европа. ша.ље свој осмех ."
На досадашњим конкурсима за-лепо
опачитн.
Убрзавање секс. сазревања, у·
спед
те11есне
казне,
код
иноге
деце, а нарочито код оне са сл 11 •
бим нервним системом јавља се
отуда. што ударци
често изази·
вају полн и нагон. Полни нагон
се јавља услед тога што је деv
тепа, по коме се обично највише
туче, повезан са полни и органи ·
ма и стии нервни м везама, и по
вишена навала крви, изазвана у·
дарци ма, делује на суседне пол·
не органе.
Други ва жан м оменат за из~·
зивање
полног нагона
код деце
је стр ах: и стрепњ а због ударць
било по ком е делу тела.
ту биране су 11епе деwјке да "penpe·
зентују" св.оју земљу, а эатни да нх
прошетају преко
ue.1e
штих иенажера. После
изазван батинама доводи до са
ыозадовољења-онаније.
рављене, јер нису пружа,1е ништа што
бн заслуживало неку пажњу.
д.,н овогодишња инс Евроnа нelle бн·
ти заборављена. Јер, 011а нос је нэне·
надн11а једним 11епн~1 спонтанни г естом,
само посматрање батина постаје
оп асно по дете, јер изазива код
деце уживање . На п р. када уч и·
тељ туче ученика или мајка мл11-
ђеr брата ил и сестру код детета
се јавља задовољство на сексу·
Оиа неће да
напусти
мам само свој ос~1ех; н ја
hy нм ra
дати."
Плеиеннr и леп nок11011! Један осиех
кој11 се оружа да б11 кз.азвао радост,
који инје ФОrоrеннчаи, нн фабркко
ван, нн дат под најам за рек.1аиу па·
за зубе. Драговољан осмех нежне
девојке. која нема ништа др)'го н која
c-re
га носи својој отаџбини.
којим је међу сва ова nрнтворства н
11аж
земљу.
своје сунаwдннке. да се забав.ъа док
су они забринутн н док пате. "Ја н·
турн~Је
је љупко ННШТЭВИ.!О н бнва11е э~()о·
Помоl 1110aNcкoi д~ци
унела најшариантн11ју ствар ност.
Ове rоднне за мис Европу изабрана
је мис Шпанија, млада Катало1iка
ван нарочити
"која се не бави полнтико11 ".
одбОI) эа помоll же11ама н децн у ,1е·
11эјавнла је да
ова
ke
ьмада
девојка
Париз, 17 новембра. Овде је осно·
Међународн и
женски
енчарској Шпанији .
се вратити у Ката·
(По11нтика)
.1оннју. Шта? Нн иэпаrања на позор·
хзљнне ю
Југос11овенски 1.!рвснн крст повео Је
салона.~ нн ципеле од фирме" нн чз·
према од.11уци Лнrе 1.!рвено r крста, ак·
ра пе нз радње.. ни
цију за прикупљање npи.tora ~· оде.1у
ннцаwа, нн
Дешавало се доста често да 1t
своје
оне су се сасвн11 просто враhа11е у сво·
Интервјуисана,
.Прерани полни нагон код де11·~
Европе· до. Аме·
рике, на највеhу корнет неколико В< ·
њену
ва п.tажаиа, нн
уговору, нн
nуrовања. ни сан о
жеља за Хо.11ивудом?
-
Мш: Шпанија, крунисана за мис Европу,
не.
одр11че се своје
Bpaha
крхке
в.1 адае11·
се. куllн. И она каже заш то.
Сасвим nросто Гра~анскн рат раздире
и
новцу за шпанску децу, к оју је за·
десила
тешка
мо.1 и да се са
судбина.
прилозима
Uрвени
n ожур 1! .
крст
д~
зима не би затек.13 шпанску деuу Ot>
топлог одела.
алној бази.
Оси м опасности за децу бати·
не претстављају опасност и
за
онога који туче. Утврђено је да
ty м ноги батинашки педагози
Продавачица воћа
постапи садисти и да су децу rу
кди ради свог сексуа.
1. ужи вања .
И поред ових: ужасних посд1.:·
дица телесне казне, оиа и данас
постоји и много се прнм ењу;е.
Одрасли покушавају да батина·
ма
стекну
ауторитет
код
дец~.
Они хоће да утерају дисциплину
страхом.
Батине носе у својој би тности
карактер
силе и
не
одrовара3у
никако физичким и социјалним
потребама.
На суп рот таквом
васпитању
мн
морамо да тражнио једио
друго
васпитање,
ослобође но
сваке
п ринуде,
ауторитета
и
Hcs·
сиља. То васпитање мора да и:s·
м ен и однос између васпитача
"
васп и таник а, они морају да по·
стан у са радници. Ново васпита·
ње мора да се заснује н а позна·
вању потреба и жеља деце чији
се проблеми, интереси и идеали
не смеју превидети , јер су они
везани за живот одраслих и за
живот целокупног друштва . Са·
мо
таквиw васпитањем
створи·
ћеwо активне и корисне чланове
заједнице, зато се морамо борк·
тн против батина, а аа бољи н
чомчиији живот наше деце.
15
�Болничарка је дошла са дивн~'~t
бебом у наручју, спустила је на
Њено дете
њене груди и казала: "Ево јед:1а
" ..........................................
беба за вас. Хоћете ли. да по~u ·
јите дете? "
Ох, како не бшс
-
хтела! Радосна, Јања
али родити
цељама и викале : Госпођо! го
спођо! Јања није волела ову ту1,у, непријатну реч.
Четири сата хода! Не , она ни
није м ог.1а никако. По друг и п ут
је могла тако да лежи у кревt·
јој је сада дошло вре~1е да
ту над није ноћ. Четири сата ко·
Јања, жена Саве циглара, це·
дог је живота носила те шке Т\:·
рете , пр а.1а , прост ирала и
ла
се свакојако,
-
мучи ·
и:s·
рак по корак! На бескрајном У·
ба ци те шки плод из свога тела,
самљеном друму ! Кроз мрак! Ка·
сно .У но ћ Јања стиже до куhе.
а.1 и и ово се рођење несрећно
завршило. А ево како је било:
До болнице у
да се пешачи
"Да нам је бар мало ближе",
помисли овога пута. Али Сава,
граду имало Је
дуго: три сата по
меканој као гу ма земљи , а сат
њен муж,
п о тврдој калдрми. Четири п ута
прешле
иш .~а ј е Јања тим путем, три пу·
кућа, био
преко
цигле
ч ијих су ле1)11
читавих
великих
је становник насеља,
кьје се улогорило на блатњавим
та љуљајућ и дете у колевци ут
пољим а, где је· земља најјефти
нија, где се не n11aha за воду ни
робе, а четврти пут га више НИЈе
било у њој. Кад је Јања тако
издалека дошЈ1а у болницу но·
~а одношење ђубрета .
Сви су
живели од града, али нико није
сећи завежљај под пазухом, рс·
могао да живи у њеиу. Свако Је
~<оше јој: "Лез ите, го сп ођо! Ово
је ваш креuет". Јања се веома
за ч уди томе јер још никада по
лепио своју колибицу како је
боље умео, али ретко је ко на·
дану није .11сжала у кревету, ал и
предовао да је могао да се от·
сели на периферију града.
како није умела добро да одго
леж1.:.
Идућег дана Јања с дететом у
Цео јс дан Јања стрпљив о лежа·
,,а и чека ла свој час. Ва здух у
соби је био густ од јаког мири·
корача друмом за град. Сад веr.
вори
људима,
свуче
се
и
гнезду
утробе и по треhи
лут
са и те ш1<0 ес у дисао . Кревет ЈУ
не мисли о детињој главици на
јастучиt1у, ни о својој једној ко·
је
зи
об авио
несн осно м
тоn.'lином.
и
њ еном
ма сном
млеку, ни
о
Предвече, Јања изгуби с~р пље·
ње. Брзо се обуче, изиђ е у ход·
ник и ка д не угледа болни~ар·
ку, оде из болнице. Журил а је,
Сави, сво ме мужу. Ј:lемоћно Је
пливала тим бескрајним, сјајним
јер су м ожда већ трч але за њом
била храброст и пркосила, нато:·
болничарке у вел иким белим
ко рибља леђа на сунцу, друмом,
про падала је и издизал а се, гу
зала се и презнојавала од муке.
1<1.:·
У болници је већ није тиштаu
и
пажљиво
положила
је нежно
nрихватю1а
малу
главу,
дете
и
на
CBOJt:
велике груди. Дете је нашло си:.:у
и држећи се обема ручицама за
њу, же;.цно је аило. Јања је no·
сматрала зачуђено и радосно. У
подне она је веh ч екала на "сво
ју " бебу, а кад је болничарка
дошла · да је однесе, Јања жалu·
сно рече: "Ох, све ми се чини
да је моје" - "А и боље би . би·
ло да је ваше" одговори љуОа·
зно боЈiничарка. Ето, ви можете
дивно да :цо јите а немате ко1·а,
а њена мајка нема млека за дво
је". Мајка која је родила д11е.
бебе, пуна је захвалности и ра·
дости препуштала Јањи да Jtu·
доји дете и њих две су се ускu·
ро потпуно спријатељиле. Јања
Је сада већ мисnила, бринула се
и повијала дете сасвим искрено
као да је то потпуно природна
ствар, а после четвртог дојења,
толико се била навикла да дџ·
жи дете у наручју, толико се би
ла срасла са њим, да већ и сама
11ије знала је ли њено дете или
није . Оно је сада стварно било
њено, тако га је она осеhала.
Кад избије један сат поподне,
соба оживи. Око четири креве
та п оседају мужеви, очев и, бра
ћа и сестре. Нико није дошао до
Јање. Она је слушала и поема·
траЈIЗ
како
комшиница
разгова
дова. Дете је секло и цепало сна·
ра са својоы породицом. То је
била мала, весела женица, која
је лако рађа.1а и била веома по·
жним
носна на свој богати пород. "А
ни опојни мирис, ни белина зи
покретима њено месо, де
те је хтело по сваку
..
да се роди.
цену већ
шта вели? Чуди ли се што их је
сило као оно први пут кад је
рађала: доктори· и бопничарк1.:
свладали су јс, одузели јој свест
двоје?" говорила је она сво~
ме човеку. То је био миран •ю
век, кога брига увек чики пама·
а
.10
је
ис пливала
све
јеси л и п ричао тетка Мици? Па
де·
кад
Онда се
из
мрака
тужним и ћутљивим .. Као и
с.ломљена, слабачка, пуна бола,
сви припрости људи није умеv
болничарка је села код ње и тн·
да се снађе у разним новим си
хим
туацијама и само је кратко од
јој
гласом,
м еканим
каu
мед, г оворила како је њено дс·
те било најлепше, и најјаче што
говорио
су
Држао је шешир са масним обt•·
доы на ко л~нима и с времена нз
време га обртао.
икада
тако
видели,
али
га
нису
м орало пропасти.
У соби породиље било је про·
1
леће. На пр озору је стајало мнu·
го свежег цвећа а поред постеље
дисале су мале китице. У соои
је било весе.~о. Мале бебе цвр
кутале
су
попу т
малих
птица,
свака својим нарочитим гласом.
Мајке су ослобођене
лежале,
мирно и свечано, и слушале но·
ви глас свога детета. Тада се Ја·
њи
догоди
нешто
врло
лепо.
на
женина
запиткива
ња: "Јес', казао са и, чуди се".
-
"А
шта
ради
ради
Ма·
р и ца?"
- "Переш ли јој ноге
вања?"
-
npe
спа
"Пере м " .
А како је Миле? Је ли га
прошла кијавица?
·- Прошла је, иде већ у школу .•
А Перица, да се није 011ет
потукао у авлији?
-
�-Није се поrухао од онда.
Сада прави ЈЈађе од папира.
А шта ради тета Дана ; ку
-
ва .ан вам ручак ?
Кува, кува. Сваки дан. Па
ето,
Ј(ОСТа је пара
потрошила
рече бојажљиво човек. Треба!\~
на м сада више .
-
Да, требаhе, замнс.1н се м~. .
Мој муж је сти
-
мо ~рво да га подојим. Време
му Jel -
Седе на ниски троно
жац, на мести дете и снажио га
11рнтиску себи.
Сава Је стајао
ненавикнут и гледао мајку с яе
~ето м . Одједн~м му доl)е јако
1ешко да сад ЈОШ и дете имају,
ла за~овољна же ница, која је вс·
село рђала.
куhу уредити, све 1\у стићи! Са
да Јања мора и дете јо ш послу
жити, да ће се морати одвQјитн
и з а то дете . Он брзо изаl)е у
лар, знате, рече окреhуhн се Ја.
двориште.
љи . А ево сада имамо петоро
деце. Ја их све много во,1нм, а
Јања је била са)Ј.а срећна . Детt:
је било потпуно њено .. Комши:
и он нх вопи... Само кије лако
у ова врем ен а. Ран ије је много
ни це су навраliа.11е, г.~едале и пи
пале дете. Она је свима причала
више зарађивао." а сада је све
слабије и слабије."
о свом е тешком порођају у бол
. Столар не рече ништа. Седео
у nило
ници. Јања је п р ич ала, а дете се
у
њену
сису
и муз110
је
ЈС ћутке и некако СЈЈужбено, и
~кажним
тако дочекао
Је руке увек држала у цеђу, ку
четири
сата.
кад
зазвони звоно за одлазак, уста
де,
постави
столи цу на
место
окрете шешир два три пута, он~
д<Ј пољуби жену тихо у образ
Јања
која
nа11а је сада дете у благој ~ма
кој води и своји~~ грубии цркни
прстима додиривала
његов}' чи-
сту танку кожу.
h
оде скрушен . "Ех, рече млада
же на ожалошћ ена, он се · мало
ручи цама.
И кад је детиња глави ца лежа
ла на ш арено м јастучиkу, Јања
изненадио, знате , ни смо мисли-
јс гледапа у његове чврсто скло
11и да ће их двоје бити". А, ето,
пљене очи и била среk на да је
вн немате ни једно дете, разми·
из зноја и брига њиховог си ро·
шљал а је даље.
тнњског живота
-
"Немам, речt:
тешка срца Јања . Родим, па ни
шта. И као да са м права мајка,
спала, а Јања, срећна, положила
јс своје дете поред себе, бдНЈУ·
Ј\и над њим. Све више га је вv·
лела. Те вечери је спонтаност и
искреност која шета м еђу бол
н ичким
креветима
приближил а
те две мајке, једну која је пре
обилно рађала и другу ко ја је
остала без порода, и оне су тихо
разговарале до касно
у ноћ
Два дана доцније
...
пошле су
столарева жена и Јања заједно
из болнице и Јања је "помага·
ла" малој мајци да но си беое.
Али кад су подоста одмакле
од болнице, на једЈ1о ы празном
уrлу дес ило се нешто чудновато.
Јања и столарева жена раста;~1:
су се, држећи свака једну беоу,
онда су се три пута пољубиле h
пошле
-
свака
у другом
Све се објаснило оно.га дана
када је Сава у болници затра·
жио потврду о
живу децу!
-
Али његово детt:
је ж иво! Датум? Љ1е? Не ! Ње·
гово дете није ж и во ! Ок не •1а
детета! Ст ид га обузе. И бес!
Доста су га други изигравали,
магарцу, њега је са м живот из ·
неверно, а сад још жена! Дон о ·
си му дете! А сам н ема шта да
гризе! Полуде.1а је!
Од дечачких
година, док
је
м евао.
-
Ти ћеш ово ђубре, ово". д<>
сп акујеш и да
однесеш ! викао
је Саво.
Јања се укочи :
-
Ово
-
ово је мo.ie l Ја сам
држала га чврсто . Али Сава је
...,.... Ох, боме, нам}'Ч~rла се пv ·
1uтено!
Само ка4 сам опет ту,
рече аа'доюљна Јања. Данас ћу
јала усред собе и Јања
луд
п есницама
тук11а
уэа ·
.ie
no
њему .
он се кије дао оборити.
Онда
узрујана положи дете на кревет
и
журно
поче
да купи
no
соои
св оје.
рече Сава и неспретан обриса
~!Ној са чела . Онда се нагну и
А јеси ли
живо'Г)'.
није знао. А нежност није р азу ,
га подоји л а ! Без меке не бн жи
-
остане у
С авина јс одлука као грм ста ·
детиње ствари. На11рави завеж·
љај, умота дете у вунену мара
му н no~e. На вратима застаде и
Доие.11а си ? А." а ". а ... дете !
·. 1ољубн га у чело.
тешко родиЈ1а?
да
јо ш шегртовао, по Са.вин им Ле ·
!ји ма тукл и су сви: и мајстор,
и к алфа, и ·газда! Али о н се ни
је дао салои ити. Стајао је тврд
и отпоран. За милост и мекоту
эиднш како Је дивио дете!
-
деце! Саво, Саво ~ЈИ немам о ни·
једно! Саво. ми се мучиыо а не
мамо дете! 01fo мора да живи !
Не да м ја да угине! Моји су про·
пали а.1и ово је живо, оно м uра
подв аљива~1и му као тупоrлавом
...
Саво, Саво, ви кала је Јање:
рођењу дстет<r.
Родн и .11ист ? Издаје се са мо з;,
правцу
њему у сусрет. Саво, ево нашег
детета ! Ходи да видншl Ох, да
нешто
***
ето, а дете немам". У Јањином
наручју беба је, задовољна, зе.·
изникло
тако мирно, благо и безбрижно.
вело! Јања је дете ухвати.1а И
грмео, псовке су падале по соои
и
скакале
као
круп ан
град
П\Ј
Они
су сир о машн и. као
-
Збо r·о м,
Саво,
гледај
ти
Јањо, ви че Сава за њо•1,
куд k еш? Куд носиш дете? Ја
њо, не~1 ој! Ми ћемо као пре!
Али Јања ~е не окрете. Она Jt:
брзо одми цала, корача,iуh и од·
лучно, њене су сн ажне руке об·
виле замотано дете. Друм је не
стајао у вечерњој магл и ап н Ја
ња је ишла храбро у не нзве·
с ност ноћи, у неизвесност ново·
га самостал ног живота, носећи
собо м с воје право и нови живо1
Јањиној rАави , по детету.
-
реч е:
h
ин. Још вмше ! Она има 'Петоро
који је t.topaлa да заштити.
·
Ела Ненадовнli.
11
�СунчаН::>е деце вештачким
сунцем
Сунце,
већ сама
реч значи
симбол
ж ивота,
свет.11ости
и
здрав.ъа. Сунц е је идеал за ко·
јим су генерације веко в има бе·
природним
њем
и
и
вештачким
рационално
сунч~.·
није са мо корисно као лек за О·
· "-'ЈУ одојчад и децу, него оно
саста вљеном
исхрано)t.
1
Пр в и је захтен, да одојче жи
в и у најсвет;1и јој
соби
стана.
б<,дести. Суи чење снаж и децу 11
и ако нису пози·
тивно знале да је сунце и сун ча·
Због ниске спољне темпера тур1:,
разни м болестима.
Иако ултравиолетни зраци ис
продиру дубоко у дечји органи·
свесно жуделе
на енер гија један
од
r л авних
мајке често сун •1ају дете код зь
како год
ус певају у
твореног прозора . Нажалост овv
без сунца тако и дете, неж·
дете, јер обично стакло не про
на .ъудса биљка, императивно
захтева за свој правилни разви·
т ак у изобиљу сунчану енергију.
пушта ултравиолетне зраке, нај
У Београду за време зимских
м есеци недостаје деци разног
доба сунчана енергија. И што јС
дете мање утол и ко је овај не
достатак веhи. Млаl)и организам
много интензи вније расте од
старијег, а познато је да сун1{е
стакленим прозорима,
кој и 111::
задржавају удтравио.~етне зраке.
фактора жи вота.
И
бн.ъке не могу да
\t рану
има
пр есудну
уло гу
рашћења.
Но
зими
и зносе
мало
ваздуху
чад
-
а
кад
реду
се
сунца
:sa
се већ гр аде куће са спе ција.11н и:.r
сунч11·
и
\.
•
'"
свој
бољевају се од болести поремс·
ћаја у промени матер и је као што
су рахитис, тетанија и друге. (Ј.
ве бо.1ести развијају се, за око
опити показали су, да кож ни ка
пи.лари
(најтањи
крвн и
судови)
примају ове зраке и разн осе њи·
хову енергију п о цело м орган!! ·
зму. Они делују повољно иа ПО·
већање броја крвних зрнаца и
крвну боју. Ултравио.'!етни зра ·
ци делу ју такође
повољно
на
н еку
болест,
првенствено
и неот
nорни организам. У овим с;1уча
јевима је сунчање од неоцењиве
~
.
Rредност и.
Како
видимо
сун чана
купањ11
су корисна за децу сваког доt>а,
за
здрзву,
рекоива.11есцентну
ки
Др. МарнЈа ГаЈнli-Вајс
родитеЛ:
може
да
пружи
своме детету и за време зим ских
месеци св~ б.1агодети
сунч а ни х
зрака. Имућна деца могу се сун
Применои
вештачког
сунца,
чати у многобр ој ним
тако зване кварц-лампе, у стању
ј а~1а
опште 11литавости њене ма.'!е Ос:·
смо и у нашим климатским п ри
нам ештеника
бе. Дете се с времена на време
ли ка м а пружити деци све бдаго·
лажу са
трза, добија нападе
дети сунчања,
бо.1есничке
месеци.
за
време
Кв арц-лампа
зимских
п рои зводи
ординаци
приватн11х .'!екара,
и
радника
потребним
за децу
распо
апаратима
благајне.
Школс1н:
грч гЈiасних жица.
Тада лекар
већ констатује дечју авитамино
зу, рахитично или спазыофи.11н о
обољење. Ово се обољење пр
венствено развија код одојчади,
зраке, али постоје и друге лам
мају
пе, које дају топлотне зраке. И
наших сиромашних 1·rађана.
која
је
м.~еком
додуш е
само
пак су за дечји
органюам
крављим
г.'lавног
ултравиолетн11
или
храњена,
зраци. Поред рахитиса
значаја
но има и деце на сиси ко,iа су це
ле зиме била у мрачно.i соби и
сто га показу ју лаке
симптоме
рахитиса. Лек за ову болест Је
ултравиолетним
додавање
н алазе
онога
што
детету
не
достаје т. ј. nрихр~1на в итамина.
Оздрављење може се постићи
давањем витамина у облику рио·
:ьег зејтина, разних препарата,
18
ултравио11етне
прихрањивана
вештачки
и
болесну. У Београду данас сва
због
ИЈЈ'И
нарочито
да тренутно ослабљен и
.1ину скривено, у дечјем органи
фраса
имају
ју организам за туберкулозу, и
ова опака болест најлак ше наn;,
•
развитак довољно витам ина раз
ру и марту узнемирена је
ипак
грип, мале богиње и.11и ве.11и ки
кашаљ. Ове болест и дисnонири
.
п оремећаје здравља.
зму и показују ј асне симптоме
обично у п ролеће, мар та и аnри
,
1а месеца. За време зиме мајка
тек примећује да се главица ње
не бебе много зноји а у ф ебруа
они
дејство на састав крви. Науч.и и
,1а
·\
- ~~
да
недu·
за
за:м,
дејства је да сунчано дете до
бија знатно бољ и а петит, боље
и згледа и знатно боље напреду
је. Од нарочитог је значаја сун·
чзње за децу, која су прележа
задоби.ју озбиљн е
Одојчад к оја немају
чини их отпорнијом у борби са
рад плућа и срца. Резултат овог
и-s·
угрожена
услед ду1·отрајне зиме
статка
користи
баш се одојчад
сиромашном
првом
п у не
важније за организам. Но данас
зрацима. Стога су и одОЈ·
у
нема
приликом
носе, само им је лице изложено
ним
сунчање
, 1 одл ична п редохрана против
од
лече се
зраци м а
и
р аз·
н е друге болести: кожна обоље
ња, анемија,
д имфатизам,
ту
беркулоза и т. д. Ова деца се већ
под
стручним
лечењем
.'!екара, па овај у свако м случа
ју одређује потребно лечење за
свог малог пацијента.
За мајке
је важна чињеница, да сунчање
ПОЈIИК.'1ИНИКе,
државн и
и
ОП·
штински дечији днспансери при
на всштаЧК()
сун•1ање децу
�IllEГPТ
Са прозора иале кроја чке ра.
дноннце , на трећем спрату Qнде се
кухнњски баЈ1Кони и уски једно
крнлнн прозорчићи .
Лети
ок о
1:5а.-кона овија се- ладолеж а са ·
да, у јесен, упетљаЈ1е се о~ушене
гранчице око црних
гвоздених
шипки. Кад год спреиа радиони
цу Савка украде иинут два
гледа
те
прозоре
н
и
балконска
чнкове по соби", усудила се Сав
ка да ни прииетн. "Па шта? _
Зато сн тн ту да спремаш!", ре
иео); госпођа пије кафу коју
она, Савка, није скувала. "Ова
ма~а ужасно је прљава", рећи ће
ИаЈсторица сад њој
за шегрта.
"То дете је из глади утекло, а
не п оштује ме". А Савка ће у. се·
би: "Тако с и ти, дундо, и за ме
говорила, а сад могу и да ти от
кажем ако ми није право!" Тога
шегрта Савка he штитити . Хоће!
врата. А кад баци поглед доле, · Па она. зна шта је то! Пре свега
у тамно градско двориште, њој
се чинн
-
пресушени бунар. у
дну тога понора вндн
набацане
старе канте. Као у селу кад смет
љиштем затрпавају
проваљени
бунар. То је "пејзаж" коrа Савка
позна у свима детаљима. До сит
·"ица . Он ниа два изгледа
ју·
-
од СВОЈе плате купи \1е јој јастук
од вуне... не, шта ту, од перја!
. Па да, од перја! Да сиротица не
мора под главу мета ти овог твр
дог ђавола на коме се пеглају ру
кави". А било би добро да јој
купи и једно hебе, да не цвоко-
на
некога
иде иа рад. Можда је чиновни
he
ноhу на столу за кројење. Да·
боме! А од прве плате купиће јој
и чарапе. Гадно је то вечито под
влачити
подерану
ле ту,
па
кад
се најмање надаш рупетина
искочи. Hehe на њу ВИ1<ати, ни
Чекај, по реду: Пре свега неhе
мала брже и весе лије радити. Е,
морати прати ужасно иасне шер
тако. Сад је ве ћ протекао дан.
"Лаку ноћ", рећи he Савка увече
Н1кад времеиа • да се вода чести
то угреје.
Па онда: "Добро јутро, госпо
ђо" до.uзи она као у радио·
ницу, а р1ДИОНнцо већ поиtтена
(тnю 11екв шегрт је то аећ по·
две
нсде:ье,
а.1н ЈЗ
тачно
гом месту. И све кришом тра
жећи посао, она се решава: Да
рећи јој ни да ј е луда, ни глупа,
ни". Све лепо с њом, па he та
страшно је прати 'у м.11ахој води.
збогом мај
понаша, као и. пре, као да је Сав
ка још увек ученица. Алн зато
Савка тражи запослење на дру
А кад та књига заиста буде ту".
.110 и пече кобасице. Те wtphe
-
Савка је иnак престала бити ше
грт. Истина, мајсторица ес нето
Савка гледа сусетку, тоне у за
пе у којима мајстори ца топи са
љину". Не ! Чим се ослободи, до
десет дана . Али даље није могло.
ручка стати слободно на балкон ,
или на прозор, смејати се на не
кога и неће ослушкивати иде
лн иајсторнца.
tle онда". Па ће онда она".
ни:
десет. И збоr неких формално
сти још месец д'\На. И још дsа
као и девојка светЈ1е косе, после
Она
А
"Сутра. пресвуци самцима посте
Напокон је протекло и ти х се·
ликог дана ослободити се, би ·
тн радница. Па ће онда и она,
јој је већ радничка књи га у џепу.
пристави
кромпир".
дам дана, ла још седам, па још
че уздрхти у њој ишчекивање ве
и готово осећа да је она она де·
војkа са светлои косом . Ка о да
ољушти
бројим дане: још седам!
кад год је види, Савка јаче осе·
ти терет свога шегртовања, и ја
на балкону
воду,
ЈОШ
право не ни она, не г о време које
прекопута, пресавија руку
"Иди подложи ватру,
'!'У ~а на. Ти м ожда мис~иш да су
девојка проведе ту, код куће . И
на прозор као она
поглед на сат н неће моћи реhи:
корпу и ~1ИСЈ1и: Нека, још неде·
је споредно. Оно што Савку за
нима, то је сама та девојка. За
војке
сат. Седа м сати. "Лаку ноћ го·
споlјо"! А мајсторица he ба~ити
ла кафу. Мајсторица у.1азн. "Иди
на пијацу и купи "." Савка узима
ца, а иожда продавачица. Но то
Ае·
Па he онда ... Да, нарочито за
довољство бнhе јој погпедатн на
Савка је почистила радионицу,
но и то у кухињи. А после ваљда
п окрете
њене м ајсторице.
оч истила са мцима ципеле, скува·
одгонетала да девојка руча кас
прати
какве в~эе са при.ватноld куtюм
будем код вас!
см.еје и клима главом. Савка је
иисли,
Окренути!
у кревету! Да! Није мн сила да
се
носне
гл аву.
за кројење! Ја ћу сада спавати
и
за гледа се у "бунар". Или се о
кухињу,
о~р.енуће
Шта ЈОЈ могу? Радница нема ни
спавала н а овом дуга чко м столу
ној кецељи. Има плаву ~осу. На·
крене у
ако се <'
случајно сусретну у ходнику и
пр и ло~1исди како he рећи : "Нећу
остати код ва с. Три године сам
прозору Савкине радионице по
мути снвнну једна девојка у цр·
ограду балкона
ћи ће. ле.по поред њих,
код вас! Савка већ сада дрхти
Саио понекад на балкону према
на
то Савке тиче! И не само то. Про
:торице! Додијало је мени бити
ше крпе, и поподневни: тишина.
се
бацаЈу шт а куда xohe! Шта се
чепа се књижице
тарњн: тресу се ћилими и пра
слонн
кли су самци. Е, а сада". тојест
онда. кад се ослободи нека
и неће је се тицати да Ј[И је ово
ИЈrИ оно у кући урађено ИЈ[И није.
Госпођа држи два самца. Шта
су они, то се Савке не ти че, она
зна саио да су они гадови. Стра
шно испрљају собу 1 По два пута
.дкевно потребно је спремати њи
хоау собу! " Мопнм, не бацајте
јој кажем! Па зашто да јој не
каже м ? И рекла је. Руке су јој
Иса.110 дрхта ле,
гордо и осветнич
ки подигла је rпаву и гласно, да
забашури подрхтавање у гпасу,
изговорила:
- Госпођо, ја код вас неhу ра·
дити. Наkи lly посао".
Али посао није нашла. Наишла
је на војску незапослен их шва ·
ља.
Видећи је утучену, мајсторица
је рекла :
- Но, шта је? Код мене ти је
било као код матере. Плаћаћу
ти десе't ди11ара дневно. А док
не узиеи шегрта можеш ми по
моћи у куkи. Даћу ти за то хра·
'НУ. Од ручка увек нешто остане.
А и спавање имаш .
18
�,,Жена.-пол, жена. човек"
Од Др. Александра Костића. Издање Геце Кона 193б. Цена
150 д.
бр. 12.О, пов.
Александар Костић напи
неме је, уосталои, јасно да Је да
сао је у току последњих година
нас кључ женине судбине у муш
питања, али је још незрела деt их
правилно реши ..."
неколико обимних књига о пол
ким рукама". За нас је, напрu1:ИВ, јасно да се судбина жена
професор Костић нема ни
једне речи да осуди строгост и
Др.
r.
ним проблемима човека те се о
туд:~
сматра у нашој
щирокоЈ
јавности као највећи стручњ'1к
код нас за та питања. Његове
ру1щма и да he оне, у заједници
са социјално
напредним муш
гони хиљаде 11iладих и здрави:о.
књиге наишле су на врло добру
карцима.
прођу, па су чак неке прештам
н достојни.iу будућност. Оне не
0•1екују да им СЈЈОбоду и ·равно
биства због нездравих и непра·
паване у поновним
издањима.
Његова најновија књига: "Же
на-пол, жена-човек"
налази
у
њиховим
сопственим
изградити себи лепшу
правност п оклон е мушкарци, јер
рекламира
су свесне историске истине да се
на је са звучним ПОЈI.НаСЛОВИМё~,
у којима се наглашава захтев за
слободом
и
равноправношћу
слобода ни~ада није поклањала.
Ову мисао r. Костиhа
треоа
довести
у
везу
са
другом
жене. У посвети на првој страни
страни
:<њиге писац је ставио ове лепе
ја 1·л аси: "Жена се досада испu
.:1,авала највише и то искључи
речи :
потпуно
полу
способној и ослобођеној. као
чове1ч
и
одговорној
каu
грађаниtt''
по.:већује ово дело
Писац"
ОчигЈЈедно,
намера је писца
да'се читалачкој публици прет
стави као напредан и социјалан
културни радник, који иде Зi:!
духом
времена
и
новим
дру
штвеним струјањима. Та "соци
.iалност" нарочито је наглашена
у целој књизи и она је, изгледа,
срачуната на што бољи успех,
јер је писац бесумње увидео ЩЈ
се
код нас
дела
напредна
и
кv
-
во као пол. Појам жена-поп
"Жени
просвећеној и савршеној као
пуноправној
437
његове књиге,
на
со
цијал на много читају и цене.
Међутим, у предговору г. А
лександар Костиh открио се као
реакционаран пис.ац. После о
створен, док
жена-човек
тек
има
се
Jt
појам
да
ствара.
Жена-пол је садашњост, и жена ·
човек будућност".
Ове две мисли заједtrо
се
сматрати
водиље
као
основне
могу
идеје
цел ог дела "Жена-Пол,
Жена-Човек". Упркос томе штv
су многе генерације жена током
времена
доказале
на
разним
подручјима .људске делатности
да могу достојно носити назив
човека,
професор
Костић
их
сматра још увек само као пол на
б ић а, која треба мушки род д::.
уведе у будуhности и да од њих
створи
пуноправне људе.
несавремевост закона,
који
на
жена да врше, такорећи самоу·
вилних
прилика
у
којима
он1::
живе. Да, али зато г. професо11
преriоручује
други
радикалнt~
лек за решење многих друштве
них заЈЈа, а то је стерилизација,
шкопљење жена, ко је се већ
)'-
велико ·спроводи у Немачкој.
Уопште Др. Александар
ко
стић је велики побор~ик раси
зма . За њега је раса све, отуда
у расправљању
ма
он
полази
полН"Их пробле
са
гледишта
расе.
Десетине и десетине
страница
ове l<њи ге посвећене су описив.:
њу
у
расних
типова
детаљима
жена,
упушта
у
појединих де л ова тела,
порционалне
тематичке
односе и
формуле,
чак
ct
мерење
у
разне
преыа
про
ма
ко
јима би треба,10 да се одређује
пр ипадност
раси.
За правилно разумевање
по
ложаја савремене жене далеко
је важн ије
уочити
друштвену
поделу која постоји међу њим11.
У свакој раси им а жена које у
живају, не раде ништа и улеп
По свим крупним друштвеним
шавају се на све могуће начине,
питањима која интересу ју дана
шњу жену, проф. Костиh заузи
ма назадно и антисоцијално ста
новиште. У таква питања несум
њиво спада и пр облем побачаја.
док на другој страни постоје чи
Прошлогодищњи Лекарски Кон
таве легије жена радница, које
немају времена
ни да
се умију
како треба, а камоли да воде
1епоти. За те
рачуна о расној .
многобројне жене много су важ
нија питања х.11еба, стана, зара
билно сервираних ставова и сим"
гр ес донео је био резолуцију,
патија према новој и савременој
којој се тражи слобода побача
жени, Г· Костић закључује: "Сва-
ја у свим случајевима, кад је же
потреба, него да знају какве на
на принуђена
социјалних разлога да се лиши
ките носе жене поглавице у Цен
тралној Африци. Професор Ко
задовољства да буде мати. У и
стић није
Новог места нема. И тако Сав
ка и даље спрема самцима собу,
скупља њихове пикавце, пере су
де,
не
сме
да
г.11еда
часовник,
а
увече, што је најгоре, простире
ћебе н ~ сто за кројење и ,'Јеже
на тај тврди лежај.
А кад види сусетку, девојку
пдаве косе, Савка нервозно гуж
ва крај
прекројене
госnо ђине
хаљине на себи, очи јој се муте
маглицом nл ача.
(;;с се распр
штало, пропалQ. Осећа - још је
шегрт. И окреће главу, да не ви
ди плаву девојку ка1<0 без жур
бе,
.1агано
врата.
затвара балкон ска
Милка Жицина
из економских
у
и
де
и других основних животних
сматрао
за
потребно
и
да тим проблемима посвети бар
веhина наших јавних и култур·
онолико пажње колико описима
стом
них
смис;1у су се изјаснили
радника.
Међутим проф. Костић је од
лучан
противник
стр ог их
прописа
укидања
у
разних ..обичаја тзв. Д}IВЉИХ на
рода у колони јама.
Књига ,:же~а-Пол, Жена-Чо
ових
Кривичном
век" не претставља напредно дс
законику, који предвиђају роби
ју за жене које
'10бацују. На
страни
327 .он .и.ословно пиi.uе
с.ледеће: " Чак и када бих у н".
челу био за .1ега.11изацију поба·
чаја из социјалних разлога, не
бих никада био за ту легализа·
цију у нашо.i зе мљи ... Наша сре
дина може по1<р етати
поједина
л.о, како је то хтео њен аутор да
нам nри~аже.
У њој проблеми
данашње жене нису изнесени о
нако како заслужују да буду, тt
преиа томе,
ова књига не можt
бити путоказ, помоћу кога ће
се једна жена снаћи у 1'ешки111
и
комп·ликованим
нашњице.
питањима
да
�, /08 Џ~llO
•НО liOJЬf! flOДQ
Жf!Н1 ДQRQf
IQ
Борба upolilвв алнохолвзма
Нема друштвеног зла кој е то
.анко подмукло разара
и
п отко
nава заједницу, као што tO чини
алкохолизам . Скривен иза
р~а
внх народних обичаја. подржа
ван неп росвеkе11 ошћу и неупуhе
н оwћу маса. као
и
п о вршним
схвата њем, да је производња и
потрош ња алкохол а важна грана
народне привреде,
алкохо.~изам
·
сет дана затвора збо1·
ло кафанама .
псовања
Једна жена у очајању пнще по
ред
осталог :
..·.·.
....
но
како
алкохолизму
се
поново
живот
стао је неснош љив.
у
ода.о
куtш
по
У nослед1ье
време, тражећи излаза помишља
ла сам и н а са м оуби ств о, јер бод
није мог ла да пружи задов02ъа
вајуће резу.1тате. То долази оту·
да што она није имала довољн о
оодршке нити је наишла на ра
зумевање баш код оних кој н- су
за то најпозв_ан и ји. Зато ту бор
бу треба ставити н<~ wнру осно
ву. У њсниы редовима треба да
буду сен народни просветитељи
и учитељи; с ви они који увиђају
систематски
оштећује
људско
друштво. Несумњиво ~а и лека
ри са своје стране носе велик
део кривице, ј ер приликом бо
лести (с11 е ција.1н о венеричних) и
несрећних случајева заборавља.iу
да . п одвуку улогу алк ох ола кој и
је за ве hину ових пој а ва створио
погодну атмосферу а да и не го
кој и је од свих најтежи , бо.1 мај
ке која гледа с вој у децу уцвиље
вори мо о разн им живчаним и ор
мн ого п ропратних речи . Из њих
н е могу и н е смеју трпет11 да 1:1~1
rанскt1м поремеhајима којима је
алкохол непосредни узрок. На
се види да алкохо11 св ојом осо
се пијанство ~• уништавају њи хо
вен под маском заблуда и пред
мог ао
на је, утолико ви ше јер отац је
ту али своји м понашањем угро
жава живот и мир у куl\и".
Могло бн се навести хиљадама
сл ичних примера који говоре та
ко јасно да и м није
потребно
бином да пом ути свест, одст)>а
готово несм ета но
да коен своје жртве.
Али ако збацимо ту маску
погледаио С'l'вари онакве
и
какве
њује све оне моралне
рочи то они који су од њега било
непос редно нли посредно 1·1 ат или.
Треба
м обилисати
лизма и 1<ао супру ге н као мајке
и као сестре и као ћерке .
исто ТОЈ1 ИКО колик о и
ва н ајосновнија права. Жена ни
је дужна да уместо живо та с.~о
бодне н пунqп равне грађанке жи
и дужн ости према породици, оба
ви
pal;a
рад на за
једни чко м добру, све то н е по
стоји за алкохол11чара .
Он има
само једну страст и њој жртвује
као роб пијаног мума
жити п исма они х људи који
су
непо·сред~о
све и н а крају и свој е здравље
можемо сматрати
не
и дd
децу дегенерике .
Зато
у бо рби
за
и з војевање
-1<енск нх права, борба прот ив ад
па и живот. Дакле овакве људе
или
мушкарцн,
које човека чин е човеком. Љубав
су, онда ћемо разумети сву важ
посредно
О ни
кој и у животној борби дају бар
кочнице
ност а лкоходног питања. Мисл им
да he нам за то најбоље п ослу
саыи.
нарочито
жене, јер оне пате због адкохо
везе пре ма друштву,
тај начин је алкохолиза м, скри
расуда ,
ну и н апуштен у од оца, неизм ер
щ·гетност алкохола 11 најзад на
кохо.1 изма постаје ново п о.ъе ра
да
за
жену
данас.
Др. Катарина М11л11h
само неко
рисним него н штетним чланови
патили од алкохолизм_а. Тако .~е
ма друштва.
уг
Седом жена до611ло Је до~ада
нo5eJIOll'! ROi/!OAU
жа ствар, јер последице алкохо
рожена же на. Мада је же н а ал
кохоличарка ретк а појава (свега·
;ie 6ила је Марија К~и. Гlов и пут је
дан riише:
" ...А.1и
сад иде најте
ла су биле врло рђаве за м ене и
породицу, изгубио са м
службу,
углед у грађанству, оснром ~шно
li
имао других последица које су
вам позн ате и тако са и данас о
стао на сокаку
без
слуЈ!<бе
и
сретстава за жи вот јер сам сиро
машн ог стања а имам шест чла
нова у иојој пор~дици кој и че1еају хлеба од мој е личне зара
де" . Ил и један други
потпун()
искрено
каже
у
своме
" ...Већ
толико и толико
бало,
свакодневне
пис~tу:
година
у куhи живот не нде како бн тре
свађе до мржње
разми ри_це.
са женои,
са
братои т. ј. ортаком, у исто вре
ме и сталне неприлике. Наравно
да су у питању и ма;ернјадне о
кодн ости , саио се није могло yk~
у траг КОЈIНЧИНК , јер је ортак МОЈ
брат па је имао обзи ра према ме
ни, увек на штету своју". Трећи
п ише:
"... 1200
динара саи месеч
но зарађивао. полови ну
са и да
вао на пиtiе . Штету од пиt.а _саи
ммао, редоано после сваке пкЈаН ·
ке 111К8М кшао на рад, те <'ЗМ та -
8'о vсто rубмо рц.
сам
»• пута о_А
Кажњаван
пОЈtнцнје
no
де -
Алкохолизыом је
2%
нарочито
од СВi!Х пијаница) , њу алко
холизам трује преко мужа, оца,
брата. Она мора да 1·,1 еда
како
јој
алкохол нза~t разара породи
цу како јој деца иду
ro11a
и боса
и мора да трп и заједно с њима
разна физичка
и
душевн а
м у
чења.
Па можемо лн ми равнодушно
и скр штених руку гледати
~<ако
то11ихи људи а у вез и с њима _и
тол ике
жене
и
деца
11ро11адаЈу
услед овог отрова и то у данаш
ње вреие кад су нам за решава
ње других важн их
п итања
по
требне све наш е душевне и теле
П рва жена tЮСИnац Нобе.•оrе награ ·
награђена
за
рнком Бокере.1ои. а другк
NKj)·, сама
Ми знамо да
је
алкохол из~tу
да,
али да ли
заборавом
та
he
се
За
попра
вити?
Ни у ком случају, него ће напротив постати још веhа.
Зато мн не можем о остати са
мо посматрачи овог друштвеног
ЗЈ!а. Борба која се п ротив њега
води веt. иноrо година са
пуно
1tожртаовања и добре воље ипак
"' 1
књижевност су дооиле
Швеђанка Селма Лагерлеф
зз
xe-
награду
(1903). Та
.1нјанка Грагија Де11еда 11 Норвежзн·
ко С иr-рнја Индест.
Зо иир: бароница .(утнср. сара;:~н11-
ца и жена Нобе,1ова, која јс ~спела да
11оч11нн <>А њега пацнфttст)· и фнлан
т~юпа (1905) и амерички соцно.1ог Жа
на Адам.
•
ж~110 "1111dl/ap 11apo1111ot
3Jl,Q.Л,Q
тренутним
беда сам а
ра;~ну"а
(1911).
сне снаге?
врло често п овод економ ска бе
пронапазак
(1903) заједно сз својим мужем Хе11-
Мадридска влада ко.iа се еадс.
налази у Валенсији, наименова·
ла је г-ђу Федерику М онтени за
Мини стра
Народног
цраВЈЬо.
то је прва жена која је доби:~.s
мн ::н :тар:ю1 портфе.~. У Ш па
нији.
!t
�ФИЛМ
Мориша
Чешка продукција у режији др . Равенског, у rЈ1авноЈ упози Јир
МОДА
жина Стеnничкова
Плетене женске
Да л и нам је ова прича нова?
Или смо је хиљаду пута чули
ришиноr
са човеком,
опорим
и
рукавице
зликовачким, који у брачну со
бу улази са корбачем у руци .
Док Марнш а неповратно изгуб·
по вољи) н 5 грама · эатеореније нли от
Чули смо и свакога је путэ,
нарочито данас, све јези вија и
трагичнија. Мајке су пропати.1r
љена у том односу, регулисаном
11ореиије вуне, эа
с:~мо законом
ца. нr.1е број
своје, дошда је на ред нова Гс ·
мMt.!IC,
нера ција .
кс, ко_iэ н е
пр ич ану тужним, трагичним г.1а·
сом наших~ м~rјки . и старамајки :'
-
Изречена,
проста .
изгледа
Л.евојка
м,т1ади ha и не дају
kl
·!а њ ега.
Фра нцек:~.
тако
!!()ЈЈИ
једног
да се уда
.io.i
Мариша воли св1rа
:.~обро1·
младиhа. д,1 и
.r
поштенР Г
с иромашнt)г. И
-
то је довољан раз.101· да
.ie
ну судбину туђим, макар и роди·
тељским рукама. Јер. и новац ту
мора ла одигра своју улогу. О·
родитељ:~ко~:
вељом, даје само пасиван 0·1·1юр
1<y
и
щ:ср е lш е
она
продате
1111.111
,д~R<•.i·
н з~""'~ · }! ,\
r;-
с111н·11.
Траж е hи
nршстак
ре,
Р~· к авнце
,,..")\
H t' CDt' i1н:·
3<!·
у11е 1< тежак за реж11се·
не.:~.ос ледан је постављеном
nроб.'lему.
ry.
грама псрИ·вуне
60
(ooJ.s
проu1нрење .рукави·
2.
се
< 1 р11.1 1 1 жс 11 О)t
раде
у
шниту;
~111 1щ м ,
о
:·•J<'~I
ре111 е1: <: за
љубавнике . нараr>но срећно,
делове
почиње
у два де.,а
петљи
колики
c:i
према
се
гор ·
оно.1иким
()..:troвapa
шик ·
D<·hи де о се ради од леве ивице: до
линије
изреза а
мањи од десне ивице
д~ л.иније означене цртицама. На мо·
делу, веllи део ина 51 а мањи 21 пс:1 ·
љ~'. Сад се п,1ете један •па )фуги дw.
Францек се вpalia
уч~·
ни заувек несреliном и преда Њt.:·
и
МатериЈа11:
из
nојске,
Мариша је несрећн а, Францек ,1е
зове да v живот пођу заједно.
Али . је в·аора још ту,
чврст
и
формнрајуhн
при rоме
шниту. одуз.имањеи
изрез
прем<t
н додавањем. На
већем делу треба иапра вмtи отвор за
Ka.:i.
дугме.
се изрез заврWIН, плете се
1·рамзив, коме више ниј е стал11
преко целе ширине. За палце п.'lетнвu
тац, сеоски б огата ш који грче
до тога да 1·а Марнша воли, в~ћ
се
вито дрхти над своји м имањем
и прикупља новац, мрзи Фран·
да
~е исп.1".
се п.~ете засебно према 11~.~кјэма нз·
кроз КО.!)'
реза на шниту. Тада се састави са де·
цека и хоће да је прода Ваврн,
гuвори
младо1:т,
лом рукавице којн дО11ази на дл~н (ка
одвратном удовцу, чија је жен:~
умрла од његових бати на.
Да,
али то је само обичај дати M n ·
напаћена и измрцварена, али че·
слици десно)
одлvчна да нађе неко друго
це.пс ширине тога дела, паэеhи ув.ек ка
раа и то искључиво оноие К' јУ.
у тај брак такође уноси богат·
ство, као Вавра свој млин- И са·
свим је свеједно што Вавра не
му њен
!\ени
отац плати
мираз. Мариша
11е11роживљена
ше.;,с -
убија Вавру
Фотографија
веома
rлущ1
неко.nющ
сцена са женама и ма,iком.
раnно
да
има
ствар и
подели
зг
на
два деЈlа; свакн
н .плете се даље прек<.
линију изреза. а
јс добра,
жива, нарочито
f>t:·
поново
када се заврши~ изре~
па.,ац плете се преко це.пе рукав"·
це. l<о.з. прста се п.1етнво опет поде;rи
На
и сваки прст рреиа шниту засебно до·
осенч енчх
врши. Палац се по•1 не на месту озна·
уноси у тај брак ништа дру1·0:
неома .1ажно, као на пр и ме р сц~
ченом стрелицама, иа шниту фиг.
·о н је тука.о своју жену, он је у
не сувише ведре ПЈ.ЈИ одласку ре
моделу је почето са б пет.ън). Пnето.
грута у војску. У шаренилу н"
родни х мотива, ношње и кићан ·
се
ки, које засењују очи
1·леда.1аца· и одвраkају
врши. Ме!\уде.Ј1овн
• >снови
непоштен
и
граизив Ч "·
век, али он има имање . Ycкorp;r·
.:~.и роднте.ъи н сеоске
жене, ни·
викнуте преl{о свој и х
'судб11на
неуких
их од
;io
•разреза.
r де
се п11етиво
5
(На
~;одели
н сваки део за себе, према шниту эа·
фиг. б-11 -почи·
-
њу се на означено~~ крају једном пет·
на то, читава та средина сматра
проблема, за немарен је стварни
~ом
да је срећа Маришина тиме 1а·
прuблем и жив от сељака дат са
виђен шниrом. Кад се сви делови з.<t •
1·арантована
мо у иди ли'f нnм
за читав
живот.
Маришу, и покра.i њеноr oтn u·
ра, понекад за иста соетлог и И3·
ва нредног, удају за Вавру, дон
је Фран цек још у војсци.
Нама је мио тај покушај да се
продре у овај тешки друштвени
и морални проблем . И .11ик . Ма·
игран·
11рше, састане се пpli'O вуном ксте боје
а онда се сви wа~юви још једном пр ".
ни м,
сук
се н>м ~зтвореннјом вуном
КОЈУ
прошију
сви ,1еним
сликама
кошуљама
и
њама, веh 11роблемати ком
НОСИ у себи.
зас1:1ет.1и
покат·
кад као да ће се уобличити
л ик
чврсте
и
самосталне
у
деRОЈ·
ке, решен е да следује своју соп·
ствену
вољу
и
топло
младалач ·
ко осећање љубави. Социјална
страна ове драме правилно је
постављена, јер 1<од Маришиноr
.)ца не игра више улогу ·НИ ли<1·
ност човека
ни
Њеl'ОВИ квад\iТС:·
ти, ни ништа друго
вац.
Љ1астично
-
је дата
већ
Ht1 ·
прљ:н~а
страна тог куповно ~· брака Mu·
22
шију ву11ом затвореније 1111н отворени
је боје .
Горња ивица .и и3рез опш11ј)·
11
трн линије на
којо11 се
r'Qрњем .1е·
1у рука11ице, щш111и11rа отвор за дугме
и на одrоварајуhе иеС'tо 11рошнје О·
круr,10 дугме, боје друге вуне.
шности према родитељи ма а н::~
мајци,
плету се паэе~.и на облик пре;~·
ки . И фил м и ас није освежио mi
шаренилом декора, ни перјани·
цама ни ситно фалтаним, свеча·
ришин, покра.i све њене ы ало.щ··
рочито
11
.1-'emmes" лист
који у Поризу
издаје Светск и
комитет
жена
противу рата и фашизма дости
гао је тиражу од
55.000
а
можете
лист
често
срести вредне францускиње. ка
ко ул ицама носе огромне паке1'е
и продају сво.1 л ист.
Тако не остане ни један броЈ
неп родан.
сомота и друге
материје.
33
Жене саие разносе свој
киосцима,
И<>Же се скројн'!'lf
од штофа,
при м~:·
рака.
по
По нетом шннт:r
рукавица
да:.tе у
33
11остнма од којнх Је
rвакн стаЈао свега
99
динара појаз;1.1е
су с~ на једној друштвеној прире.:хr. 11
у Па ризу, која је бкла организован i у
qна8' у
штедње.
Свака
да ма је
•tnr.sн
да дvђе на ту забаву само у rо.ые 11•
коју је сама кројила, а чији матернј""
ю:,1 с 01to бити скупљи од
99
д1111ар,11.
�...
·~-уг
-
,1
1
1
1
' 1
1
1
1
1
1
1
:2
1
1
1
1
1
1
1
1
1
• 1
1
1
1
1
1
1 2'
"~ МА•
1
',, ~:н
',Ј
1
,
1
"'''
1
11 11\' ' '
l /l
,,,. , '
t•,1 МА
s ,,'
12 "
''' 12.:
',,
,
1.-'
------ -,
/
... ......
'
''
\
<
(
01.
t
оо
1
~~·
1 .... ;.,,
1
: МА t!
, МА , ,1
1ч
1
1
1
\
1
'
f
-------~
.... "-" -
------
МА
15
В•асммм м y p t AJIMM РЦЈ1а.11 Љ. ДнммтрмЈtвмh, ЖОР*• K11tN11
1coa 23. - Урtдн ~;w тво н адмнн11п р;щнј1 llawнt.eaa
( • t 3&11MH At CM PIAll CllKOI' AIHI ОА 4--6 'llC. llOCllt ПОАН f. YptдHHltl nр нма С811NОГ Пtfll 8 од 4- 6 • ас. llOC.lt nоднt.
O)
Го.-..-• nptт11.11ar1 стаје AlllllPI 48, по•уrодмwња 24; за мностра11ст11n годншн.t 70 ди н . а у 11ојtдн~;1·1ној продај и
.PL f . Ноец ct wa..« nptwo
рачуна бр. 5-4372 (са наэнамОN "За Жtну 111... с") мод П о1:1 т. w r t i:.110111:Le у Београ,u.
Штам парија Др аг. Поnовнhв, Луј а Бартуа бр. З. - Београ.t.
"u:.
�Две
шпанс11~
од стране
же н~.
во.t 1111н11
1тј е су
1· енерш1а
)' OOJ:ry:
Еми Молисо11, славна авијаrичарка
Жена вредно рс:ди и у фабрикама
Јолан Фtлдеш, мађарска 11њ11жевниuа
(111да
~•еђународну награ ду
11nja
Ло11дону :ia
" У.ню а мачке пецача".
<· - - Н е rа !>ю лепота
.v
oet;
11 хр~бр•)СЈ .i ~
о ,1.;1 ика шпа н с к е 11i~11e
Је овнх дана до
свој
нов
роман
�
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Periodika/časopisi
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
SP
Periodika
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Žena danas br.2
Creator
An entity primarily responsible for making the resource
Omladinska sekcije Ženskog pokreta (Mitra Mitrović, Radmila Dimitrijević, Olga Timotijević…)
Source
A related resource from which the described resource is derived
http://gerusija.com
Date
A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource
decembar 1936.
Format
The file format, physical medium, or dimensions of the resource
PDF
Language
A language of the resource
SH
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
SP-27
Coverage
The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant
25 str.
1936.
antifašizam
emancipacija
Omladinska sekcija
Žena danas
ženska istorija
ženska prava
ženska štampa
ženski listovi
ženski pokret
-
http://afzarhiv.org/files/original/9d7a62c91a0f37a053e5f785d1f75f05.pdf
64c24ec33e27b6a585dad3391385105c
PDF Text
Text
-.
-~_"..,,,_
��НОВО IIOЉE РАДА ЗА ЖЕНЕ
у
да дође до општег разоружања,
Одбор женских организащrја,
1<оме је председавала
г-ђа Ж.
Шејн претставница организације
што је њихов крајњи циљ ; оне
сматрају да Друштво народа,
које је сад једина међународна
организација с могуhношhу
да
снпце у с>лочину, кюји нису ю1а
"Узроци и срества рата" у Сје
допринесе
ле
дињеним Државама и г-ђа де
Липенс (Белгија), био је одбор
који је после Одбора синдиката
сакупио највећи број чланова (од
прилике 600 до 700
11засюши1<а
који заступају 60 милионз ЖбЈа) .
Два референта су бил а !1дрс
ђена, г-ђа Дингман претседница
Комитета женских органн :·тuиј э
за мир и разоружање, 1-:oj::i је
безбедности мора не само да је
са ч ува, већ и да је појача:
" Ако
са
се ;1\сне не 6уду uорнле
н а јвећом
зда
је
i(Oje
енергијом
на
противу
помоЈ1у ,
·оне
ће
бити одговорне за продивену 1<рв
своје деце! Оне
енергије да
ће
uити
спрече"
Ја
топло
поздрављам
овог
новог
женског
желим
живот
му
ве .лики
сауче
пој<:!ВУ
часописа
успех
и
и
дуг
...
У њему ће југословенс1<е же;-~с
наhи
ново
сретство да изразе
своје жеље, своје наде, да нас
у познају са својим напорима, би
ло да је у питању одбрана њихо
вих права или мира. Велики кон
грес који је одржан са тол!њ:о
успеха у Брислу, показао нам ј~
1<оли1<у
су д~латност не1<е од
же
на развиле да би га припремИ Јiе .
Интернационално удружење за
мир даt1е нм нове могућности, а
те he могуlшо.::ти жене морати да
искористе до 1<рајњих гранюџ1 .
Никада још с1<уп присталица
за мир није обухватио
то л и1<0
разних друштвених слојева, .~а
купио
толи1<0
ЈIИчности,
разних
угледних
здружио државнике
са
на.iскромнијим члановима народ
них заједница, · интелектуа .11це .:а
сељацима , које је тешко пр;що
бити, а који су, међутим, по :та
ни
да
играј у
једну
од
главш1х
улога у одбрши мира.
Сагласност која је постигнуrа
у главним тачкама у току О!!С мн
нифестације, г која је би ..
1а, не
заборавимо, поЈiазна тачка, у.ilи
ва храброст.
Многе жене из свих
коајена
света одмах су схватиле важност
једнога оваквог покрета за од
брану мира, а знамо и са каквим
су га
оне
одушевљењем,
жаром,
и пуне иницијативе успешно бра
и шириле у
својим
Зl'М
да
изабере најспособниј е
нарочито изнела конкретне
них
земаља,
разних
срединя,
ве
несени пред одбор:
Међународни плебисцит ~{::t
мир.
Организовање конференци
ја у појединим земљя"1а и међу
народних.
- Узајамна обавештавања о
разним методама 1<ојима се сЈ1у
же народни комитети, а
у
вези
са
миром
и
I<oja су
преду:~етим
акцијама.
Установљење Дана мира.
Образовање међунарпдних
група
говорника .
- Стварање
фронта за мир.
Међународног
Прикупљање
-
"Новчи:1а за
мир " .
- Увођење у што веhем 1јро
ју земаља поштанских
марака
мирољубивог карактера, да 611 се
испољила љубав према миру тих
земаља.
Захтев да жене бу ду у што
већем броју заступљене у Дру
-
штву народа
-штву
и
у централном од
Интернационалног
за
мир
Установљавање
народа
снаге
при
једног
одбора који ће бити
ра и у коме би биле
све
/(ру
.
Дру
нарочитог
стража
ми
заступљене
мира.
Сви су ови предлози усвојени
после живе дискусије.
Следеiш
закључци из мог а реферата нису
наищли
с в е оне биле прожете жељом да
слу ж е миру. Многе главниј~ ме
ђ у народне организације биле су
у раду овог о дб о ра :
2
ње
потстрекача
рата;
Оне су убеђене да снага опих
котстрекача
лежи
у
разе
р о и с повести, филозофских наче
Главни циљ овог претходног
с к у па био је да доведе у скЈ~ад,
што је могуhе
боље,
уч~шће
же на у специјалним одб(Јј)ИМd и
тичко попуштање опасн о бодре
мира".
Следеhи предлози су билн из
:rа, политичких убе~1ења, а ;ш су
зас тупљене.
Оне сматрају да уговори мо
рају бити неприкосновени;
Оне верују да је свако поли
недовољно
који сада желе мир.
.ъама .
: rош пре отварања Конгреса је
Оне желе његову демократиаа
ворим "О раду жена на одбрани
штва
:щ а 1<онференu.ија жена сакупи·
ла је многобројне жене из раз
колективне
цију;
схваћеној
бору
С Л\' .
пред- ·
стварању
логе и ја, која сам има Јi а дd го
ниле
Оне су продужиле да живо у
ч ес твују за све време рада у Бри
да
чествују у раду истих.
ни
на
кака в
о тпор:
"Делегати који су учествовали
Верују у недељиво ст · мира, о
не хоће мир за све;
Оне су убеђен е да се безбсд·
ност може да извојује
само за
једнички, да се само заједнич
ким мерама безбедности може
Оне
од г оворности
желе
да
најзад
ови
Ј.Iарода,
нар~)дИ из
енергично
сноју
чврсту намеру да. удруже
споје
напоре, не да би предузели по
ход на државе, 1<оје више ИЈIИ
мање
отворено
припремају
рат.
већ да ставе насупрот брану у
једињеног
фронта
пацифv.стн1<их
народа;
Оне се н.адају да he овај кон
грес бити једна важна етапа на
путу заједничког рада
народа,
држава , странака, појединаца;
Оне траже од жена из свих
земаља, свих друштвених слоје
ва, разних философских начела
и политичких убеђења, да бу ду
свесне своје одговорности и по
зивају их да придруже своје на
поре напорима оних које се веh
боре за мир."
Прочитани
закључци на пле
нарној седници
по
завршетку
конгреса
наишли
су
на
одушев
љени пријем од стране слушала
ца. На
седници
после
конгреса
од осам места, која су припада
ла светским организацијама, три
су
припала
женс1<им
организаци
јама .
Изабране организације су: Ко
митет
женских
мир и
разоружање,
митет
жена
организација
против
за
Светски
ко
рата
фа
и
шизма и Међународна лига же
на
за
мир
и слободу.
Помоhу ·ових организа ција же
не целога света могу да развију
велику делатност .
Ми смо сигурн е да југословен
с ке
жене
желе
да
што већем броју,
братски позивамо.
учествују
на
што
у
их
Габриела Дишен
претседница Комитета жена
протиь
рата и фашизма
�ПРИЛИКОМ ПРОСЛАВЕ
а реч
У
свим
као
напредним
што
земљама
су Енглеска,
Францу
ска, Чешка, Турска и друге, же
не имају своје листове које
са
ме издају и уређују. Преко тих
листова, износеlш
питања
их највише тиште,
која
Факат је и то да су се наше
жене до сада слабо бориле и за
лагале за она права која им не
оспорно припадају. То треба об
Знамо, да у тим истим земља
ном запоС!rављеношhу, делом не
обавештеношћу и незнањем .
Стога, да би
обавештене
ма жене имају право гласа и от
имале
шљења и
политичком
Међутим,
за
и
све
позиве
јавном
може ли
у
животу.
се поверова
ти да су им та права одувек при
падала
или
да
су
им
уступљена
о
наше жене б и ле
свим
догаi)ај има
који се дешавају у свету, да би
ворена
врата
Францусюz жене удружене
у "Народном фроншу н
манифесшују
јаснити делом њиховом друштве
оне се боре
за бољи живот свој и своје деце .
14 JY.l A
где
да
изнесу
најзад да
своја
ми
би се
упо
знале са борбама и успесима сво
јих другарица у другим
ма
земља
ми покрећемо овај лист. На
ша је жеља да се око њега оку
без икакве борбе с њихове стра
пи што веhИ број
не?
крајева наше земље, без обзира
На то
нам
he
оне најбоље
одговорити. Једна позната чехо
на
словачка
убеђење,
жена-сенатор
недавно
веру,
је изјавиЈЈа: "Да ми, жене у Че
кроз
хословачкој,
нисмо
која
народност
како
повезане
терен,
права
припремиле
данас ужива
мо никада не бисмо стекле. По
ма
њега
и
жена из свих
би
нашле
и
политичко
се
у њему и
уједињене и
заједничким
интереси
тежњама.
Жене мајке, домаћице, радни
грешно је мислити да су нам та
це,
права
све ви које сте вековима тр ети
поклоњена .
Ми
смо
их
освојиле".
ране
Ако се
ствар
чиновнице
запитамо
код
нас,
како
видимо
да
стоји
ни
на
као мање
да
буде
љима
као
и
свим
мушкарац,
-
по
па
ипак оне немају иста права.
од
и
једничком
на
ниже
искр е није
га за јавни и друштвени живот,
готово
вредне и
позивамо вас да нај
ступите
раде
интелектуалке,
мушкарца,
ше жене нису без икаквих заслу
оне
и
најпреданије
сарадњи
на
листу који
највернији
расположења
и
при
нашем
тумач
прави
за
треба
да
нашега
израз
на
ших заједничких тежњи.
Шта за жену значи позив?
Лист г-ђе Бруншвиг "Францу
скиња "
доноси
мишљење
г-ђ е
ПЈЈаминкове, сенатора у Чехосло
вачкој
о
горњем
Позив ствара
п ли новано
шњем
својство
значи
а
од жене дисци
биће,
тако
животу,
питању.
и
у
што
како у унутра
њеном
је
жене.
уштеду
нарочито
у
спољњем
иначе
Та
дисциплина
времену
уштеду
ретко
у
уопште,
раду,
време
се
да
цени
зараду,
а
Економска независност омогу
ћава јој СЈЈободнији избор друга,
укида
ропско
потчињавање
оне,
чији апетит зависи од онога који
га задовољава.
Тим е се подиже
морал брака ако жена и пре
стане
да
бу де
краљица
малог
краљевства своје куће, она за
то постаје равноправни ч лан је
дне шире заједнице.
Интелигенција, такт и умере
ност које стиче радом не одвра
Та иста дисциплина о
ћају је нимало од дужности пре
буздава осећања, потискујући их
за
учи
то је одвраћа од расипања.
се бр
дан одмор и в е штину да
зо обуче.
уре
улаже
вршења
дужности;
она
ма својима.
Уосталом,
завршила
је
г-ђа
је најбољи лек разочарењима и
Пламинкова, у земљама у којима
патњама . Шта више кроз рад же-
жене раде у свим
на
позитивни
постаје свесна
себи и другима;
да је
корисна
кроз труд који
професијама,
резултат11
су
нео
спорни .
3
�Нови феминизам
У последње време цримећу је
се међу женама једно снажно
кретање. Може се рећи да жене
вом месту погађа
жену .
Многе
масовно улазе у своје постојеће
феминистичке
организације
и
стварају нове. Док су десетина
државе, а нарочито фашистичке
покушале су на тај начин да ре
ше проблем запослености, што
жене избацују из производње и
удаљују са високих шI<ола. По
ма
ред тога,
година
служиле
шале,
женске
за
организације
потсмех
дотле данас
и
неукусне
приходи
мушкараца
стално смањују, таI<о да
се
су они
нас у
Немачкој
жена
треба
да
послужи као машина за рађање,
да буде доста
војника за
рато
борне планове фашизма.
тековину
немачких
Једну
жена
нису
јој фашисти одузели. А то је
право гласа. А и то само зато, јер
се тим правом не може никад
претстављају
у још мањој мери у могућности
користити. Немачка жена као
значајан чинилац у друштвеном
животу. Мада се програм није
да прехране своје породице, чи
мушкарац,
ји су чланови остали без посла.
Жена се у све већој мери поти
скује са посла. Услед тога и у
то
уклања
променио, сам феминизам у сво
ј ој суштини прошао је кроз ве
лике промене. Те промене су до
след
све
шле отуда, што је под утицајем
жене
су
спољних прилика тај програм
добио једно нарочито,
дубље
значење. Предратни феминиз<ш,
који је дотле стално
истrшао
него иI<ад да се окупљају oI<o
својих организација, да бране
тековине дугогодишњег развоја
и борбе, да очувају положаје и
своју неутралност и
предељивао, сада је
да
...___
није се о
- хтео, не
веће
ратне
приморане,
остваре
своје
опасности
данас
даље
више
захтев~.
На тој линији се женски покрет
може
право
оставили.
само са оних положаја
где се нешто зарађује. Јер нико
се не буни против тешI<ог рада
жене
и
деце
м у жем
и
ве
на поборниI<е фашизма, они· исти
I<ратије
догађаји
оцем,
ноправно
одре
ђени став.
жена,
ним
1 рам
док
данас
приликама,
тај
претставља
јег се жене
стички
у
промt~Њ~·
исти
центар
окупљају.
покрет
про"
око
Ј{С•
Фемини
претставља
ж~ну
која ради, претставља напр•~ !rну
жену, а бори се за права сних
жена. Сам покрет постоји још
определили
једнаку
надницу,
во на
рад
жене
упути
жене
лазиле
у
друштвени
темпом
живот,
у
ла-
1·ано су освајале позиције, о ЈШ,
тек је светски рат увукао и жену
у
вртлог
под
производње.
изванредно
кама. морала
способности.
године
су
Жена
тешким
је
прили
да опроба своје
Прве послератне
имале
да
поправе
оно
што се годинама рушило. Тако
су жене могле да учествују у
производњи у још већем броју,
јер је и њихов рад био потребан.
Оно што су прве феминистич
ке организације деценијама тра
жиле -- право гЈiаса добиле
су жене у већини напредних зе
маља доста лаI<о,
по очигледној
потреби. Учешће жена у јавном
животу створило је читав низ
социјалних установа, I<oje на пр
вом
месту
служе" заштити
ција.
После
неI<олико
година
полета долази
при
талас
оп
ште привредне кризе који на пр-
4
широке
соци
нако
право
родитеља,
једнак
олакшање развода
и
зараду,
-
и пра
може
да
исI<ључиво путем де
мократије.
Пр ог рам
баш
ште
тије.
бро,
дним
са тим, што постаје део оп
борбе за очување демокра
Јер видимо данас врЈiо до
да су фашистичI<е земље је
декретом
одузеле
сва
она
права која су жене I<роз дуги низ
година стекле. Фаruист~-tчка иде
ологија оснива с е на томе да же
ну
сматра другоразредним би
ћем које није способно за јавне
послове,
према
тоые
мора
да
се
врати домаћем огњишту. Фаши
стичI<о
"домаће
огњиште "
је
највећа заблуда, којом су жене
заваране да
спречава
високе
без
борбе
препусте
своје друштвене положаје.
Да-
се
немило
се
њихов
приступ
на
школе.
Насупрот
томе
видимо
демо
кратске земље као што је Фран
цусI<а. У борби за очување демо
жене
јиЈiе су
са
су
наступиле
мушкарцима,
себи
сва
права,
рав
осво
и данас
их видимо на највишим положа
јима државне управе. Научник
као г-ђа Кири-Жо ,шо , и
друге
могу
да
служе
пример
да
у
свима
женама
де мократсI<им
за
зем
љама само сrrособност одлучује
положаје, и жена је силом при
лика приморана да прихвати је
дан
од
ова
два
Промена у
феминистичI<ог
по
крет а добија нарочито значење
али
ма
најбоље
правца.
суштини
се
феминаз
испољава у
реду
којим
се
постављају
захтеви.
Досадашња главна тачка феми
нистичI<е борбе, женсI<о право
гласа
~ добија
другостепено
значење,
а
на
прво
место
ступа
један захтев који су феминисти
чке
организације
ратним
годинама
тек
у
истак~ е ,
п осле
а
то
је борба за мир. Фе~1Инизам не
тр<~жи само изједначењ е са му
шI<арцем, јер данас то изједна
чење значи једнакост у беди и
незапос.'!ен о сти, ј е днакост на бо
јиштима
и
у
смрти,
него
изједначење и једнакост
тражи
за
све
људе у једној лепшој и бољој
бу дућности.
деце
и матера. Жене постају свесне
својих права и то хоће да оси
гурају преко својих организа
вредног
жене
}алне установе, у породици јед
морал,
спорим
и
да заузму своје место у табору
демократије. Јер и сам фемини
стички програм, који тражи зэ
жену право гласа, за једнаI< рад
од почетка 19 века, али дуги нн:~
година није могао претстав.1ыm1
све жене. Све до светског рита,
су врло
су
пољопривреди,
срдно ую1ањају и најспособније
жене из свих плаћених места и
свет поделили на два табора; на
поборнике мира и демократије и
заузме
у
где она ради упоредо са својим
До пре кратког времена про
да
и
гласа,
Значајно је и то да се жена
грам феминистичког покрета ни
је могао привући широке слпје
морао
да
али не може да бира. Зато су јој
сусреће са осталим струјама, !<О
је хоће да одбране слободе ,1ич
ности. Они догађаји који су цео
хтео
само
Жене
ширите наш лист. Помозите нас
претплатnм
и сарадrоом
�Бахрија Нури Хаџиt.1. о Истамбулу
Доносимо
ресантю1х
ше
неколико
места
омиљене
госпођице
новој
из
врљо
позоришне
Бахрије
Турк.ињи,
на "Ус меним
инте·
п~редавања
умет ниц е
Нури
које
је
новинама"
Овако не говори само
млађи
свијет. Гази нема противника у
Турској. И ста рији га поштују
јер је он ишhерао
из Турске
на·
Хаџић , о
одржала
стран и
Новинар·
капитал
вређало
ског Удружења.
и
све
што
п онос турског
је
народа.
Али се мора рећи да су Га з и
јеве највј е рније при6алице же
Нарочито после Газијевих ре·
форама, овде је све у знаку пре·
порода . Нема више ни феса ни
фереџе. Све је одахнуло. И му·
не. Г1ос.1е вјековн_ог ро п ства , оне
су
стале
раме уз
раме
са
м у ш
нар()·
карцима. fЪима су итво ре н ~ сп е
шкоЈЈе, сва мјеста и · с в а з в ања у
држави. Оне су изј е днач е н е п р ед
чито, ослобођено вјековних пре
законом са муш1.:арци:v1а . Оне су
драсуда и тешких
окова вјер·
ског фанатизма. Код њi:ix се све·
изменило, све је ново. Остала им
своји господари . Оне се сл о бод
но крећу по Истю.1булу. О н е се
слободно купај у са м у ш к а р цима
на м о рскш~ плаж а:-.1а. Оне се но
се као св е Европ љ анке .
На прсте
се
могу избр о ја т и
земље у Европи у којима су ж е
не судије . А у Турској са д а већ
двадесет жена дјели правду.
У
шко
је
и
од
женско,
али
женско
старога учтивост
и
он1е
ност и урођена
способност за
културу и цивилизацију.
А како се жена осећа у мод<:р
ној Турској? Ево једног прю1е
ра .
Кад сам би.11а још мало дете,
тамо пред рат, једна наша 110 знаница из Сарајева, Хајрија Г
отишла је у Турску. Забуљена
у димијама и нанулама отишла
је Хајрија у Истамбул. Мислила
сам да је нећу више никад ни
дети.
А
прије
неког
времена
кад
Жена
Само
судија
понеко
у нон.о ј
вири
Турској
кроз
муше
бак.
Можда
F1е т е ПОМИС ЈЈИТИ да су
Турци само пре д свијетом Евро
пејци а да су у кућама остал и И
сточњаци . Боже сачувај". Посе
тила сам не колико 1< ућа .
Нико
не сје ди на поду и не једе пр
Истамбулу има више жена адно
ката него у Београд у .
Универ
зитет и у Анкари
и Царигр а д у
препуни су младих д јевојш<а к о
је ће да н ас сутра заједно с а му
шкарцима узети управу Тур с ке
у своје руке.
Двије младе Туркиње овнх да
на поставиле су са својим а еро
сам била по зва на на једну свад·
бу у Истамбулу, сасвим случа1н о, наишла сам на Хајрију. Пра
стима.
ва Европејка :
негде у запа дној Европи.
Сви
људи и жене рек ли су ми једно
Нико .више него жене помог ле
су Газију у његовој борби на о
бразовању турског народа. Када
је уведена латиница прве су же
ист.о:
не
Гази је наш спасилац. Же
лимо му сви да живи три вије·
буквара, позвале и ста ро и мла·
до и почеле да их
просвећују.
ка.
За
ни
налик на ону
Хајрију што је пред рат пош.11а
у димијама и са печом на лицу из
Сарајева.
Њој прошлост .11ичи
на
-
страшан
сан.
"Је ли могу:lшо, лијепа мо
ја. " вели она на српском језику,
"да се још жене у Босни п окри
вају? Видиш ли шта је наш Га
Мушкарци
и
жене
гово
рили су слободно једни с дру
гима.
-
Имала
сам
утисак
да
с~м
пл анима
два
пошле
у
њихо вим
нова
народ
рекорда .
са
го:'v!илама
примјером
по11ш1
зи овде урадио".
Око ''Хајрије стај ала су њена
дјеца. Једна ћерка има петнаест
година,
назије
иде у
и
шести
говори
разред
одлично
гиr.1-
ен~ле
ски . А и наша Хајрија са гости
ма час француски час турски.
Свадба
се славила у хотелу.
Мушкарци и жене сједили су за
једно баш као свуда у Европи.
Вјенчање није
било
код кадије
него на грађанском су ду.
Исто
тако и растава се обавља пред
редовним
грађанским
Муж не може
су ди ј ом.
више као досада,
и као што је, жалибоже, код нас
још увијек, да жени каже: "Ти
си пуштена " и да је из куће на
јури.
А какве је свадбе гледала Хај
рија у Сарајеву?
Мушкарци и
жене далеко
једни од других.
Анмфабетс~<н течај за жене у Турској
5
�Г-ђа д. Зечевић, претседиица Лиге жена за мир
и слободу, о миру
Г-ђа Зечевић била је љубазна да од
родне
. говори нашој сарадници иа ова три пи
Шта тера жену у борбу за
мир?
1.
у
подизању
нових
заузимањем
побољшање
временима
за
у
жена
и
ме
За време рата када се пореме
те и онако неуравнотежени и не-
су
и
мушкарци,
народни
посла
ыици, сваки у свој
изборни о
круг. Сам Гази вршио је дуж
ност учитеља,
зато су га прозва
ли Велики Муалим (учитељ).
Туркиња има
право не само
тајно да гласа,
него
може да
уђе и у парламенат. А у многим
земљама
културне
и
напредне
Европе ово право немају ни му
шкарци, а жене се тјерају у ку
хињу и средњи вијек.
Нас босанске Муслимане, че
сто оптужују да би цио дан сје
дили и кавенисали, да смо лије
ни, да ћемо цијелог живота о
стати
у
мраку
и
незнању.
Нека вам одговоре Босанци 1<0
ји су се иселили у Турску прије
педесет, двадесет година. Да ли
је и с њима тако? Ја сам улаэ11ла у њихове куће и дивила
бистрини
и
напредности
се
њихо
вих жена . Босанци у Кемаловој
Турској
одлично су се снашли.
На њима се не види ни трага од
уч малости босанских касаба. О
ни , може се ре!ш, спадају у нај напреднији елеменат у Кемало
вој Турској. Њихова бистирна и
вриједноћа, којој је Кемал дао
одушка, довела их је у прве ре
до ве. Међу нашим људима има
претседница
Лиге
и
сређени
жена
за
мир
слободу
друштвени
односи,
же
на је изложена свима невољама
које рат са собом носи. За вре
ме
ратних
заплета
мушке
радне
снаге напуштају своје домове и
остављају породице обезглавље
не, а жене и децу препуштају
својој
судбини. Наши
синови,
над којима смо бдиле дан и ноћ,
брижно их неговале и васпитале
по цену највећих жртава, по
стављају се за мету "неприја
тељског" оружја. Наши мили и
драги са којима смо везани нај
искренијом сестринском љубав
љу шаљу се у страдања. У мо
дерном
рату,
када
су
и
домови
отворени нападима непријатељ
ским из ваздуха, жене и деца је
днако
су
изложене
директним
опасностима за живот, као и рат
ници на фронтовима. Из тих ра
злога жена се мора борити да се
онемогуће
ратови и радити
се
његови
2.
отклоне
да
услови.
Је ли жена успела у своме до
садашњем раду за мир?
Од свога првог иступа на по
зорницу
јавне
делатности
жена
8
а
маса
ја и других манифестација
дан примирја 11 новембра,
дан
18
Прве
маја
и
на
на
конференције
хашке
у
другим
пригодама
стварају јавно мишљење које he
се увек определити у случају
потребе за мир. Настојимо да се
из ђачких уџбеника избаце сви
чланци који развијају
мржњу
према другим народима, а који
могу
да
рата.
посеју
семе ра~дора
Југословенска
лига
и
жена
за мир и слободу провела је ове
године
једно
писмено
гласање
за разоружање и мир и добила
је за то преко
600.000
потписа.
Овај рад био је примећен и на
међународним
конгресима
за
мир.
Што
је
до
сада
учнњено
у
свету и код нас за мир то је са
мо почетак једне акције која
има да се в.оди у будућности. Ка
да свака мајка буде свесна да је
мир највећа благодет и једини
ства, онда ће оне сматрати сво
ми
рољубивих идеј~ у народу. У
томе је имала и успеха. Књига
Берте
Сутнер
,,Доле
qружје "
усталасала је ја~но мишљење и
била претходница прве мировне
заслужне
плана.
страни,
ља у сузбијању ратних опасно
сти и ширењу мира. Она сара
ђује у свима међународним уд
ружењима која имају у свом
програму
обезбеђење
светског
мира . Наше жене разним преда·
вањима, приређивањем академи
предуслов
мира и ширење
ког
на
жи
ла за идеале
других Босанаца вриједно по
~1аже Кемала у извођењу вели
посланика
миран
се са свом одлучношћу заложи
конференције у Хагу и конфе
ренције за разоружање у Жене
ви. Лига народа, која је створе
на да буде чуварем мира у све
ту, основана је у главном на
принципима које је претседник
Вилсон добио од Џен Адамсове
и
за
Наша жена иде кораком са
женама из најнапреднијих зема
г ·ђа Д8RllQ8 ;se11U1111,
жене
неправда.
основица
З. Је ли наша жена што учинила
за мир?
опет
као
најмање
заштићене
највю.џе страдају . Из тих разло
друштвених
дата
вот.
У
га жене треба да раде да се у
друштву
задовољи
социјална
правда, јер су оне на удару свих
сло
питања повољније решена и ти
за
друштву
и
да јавно раде тамо су друштвен;.~
каквих невоља и кри
породици
мир
имају више права и могућности
генера
положаја.
свога
за
блема, а решавањем тих питања
избегавају се сукоби, борбе и
ратови. У којим државама жене
ција, дакле будућности народне.
Ово традиционално стање женlf
одржава се законом инерције и
моћи ће се поправити једино
енергичним
жена
ла на решавање соџијалних про
Жена је у подређеном поло
жају и у породици и у друштву
иако је сви сматрају темељем
породице и најважнијим факто
ром
лиге
боду.
Али рад жене био је посред
ним путем много обимнији. Же
на се свом својом душом баци
тања:
оснивачице
Међуна-
јом светом
за
прогрес
дужношћу
човечан
да своју
децу васпитају за мир и да све
догађаје у свету приказују са
једног
мирољубивог
станови
шта. Што више жене буду за
узимале функције у јавном жи
воту, оне ће све више, нарочито
као
наставнице
радити
и
васпитачице,
братства и
солидарности међу људима. Та
ко ће жене осигурати свету мир
и учинити највише за свој на
род,
за
на
ширењу
културу
и
човечанство.
�Пут ка слободи
Једна мануелна радница пише ...
У време рата било ми је око
десет година. Тада сам чула да
говоре како нисмо слободни. На
моја питања зашто нисмо сло
бодни старији су ми одговарали:
По његовом доласку били смо
сви уписани у школу, а он је сам
предузео бригу о храни . Најста
рији брат по свршеној гимнази
ји ступио је у суд. Отац је стал
но био премештан са службом
из места у место." због полити
ке» како је он причао. Када је
због тога што нам непријатељи
одузимају храну,
стоку и све
што је потребно војсци по це
ну нашег гладовања. Дакле за
долазио да нас види,
време рата упознала сам стање у
ишле
су
са
отвореним
очима
кроз живот. Баш у тој фабрици
уништене
старе
су
навике.
код
мене
донекле
Остатци
старога
живели су још увек у мени али
давао савете, а на нас децу често
коме нема слободе, а· нарочито
сам о слободи мислила кад сам
и
је викао. Овластио је једног ро
свима
је
била гладна. И тако ми је већ
као детету слобода постала дра
се бојала да у ње
ди, и у тој бојазни сам је тра
прила
очева плата није могла да их
све подмири. Једном је са оцем
жила
више
ћали и материјални трошкови, а
ном недостатку не умрем од гла
се нису . могли
ђака да се стара о нама· јер је
мајка била изнемогла. Ми смо
сви били одрасли, па су се пове
га, јер
они
годити новим условИма.
дошао неки човек и дао му је до
сам
на
сваком
месту,
па
чак
и
у дечијим играма (После као од
ста
расла, увидела сам да и сити љу
селили у другу кућу. Одмах по
селидби ја и један брат отиш.11и
смо на занат. Рођак се често опи
јао, псовао и тукао ме. Опет сам
у мислима долазила на слободу
ди могу бити без слободе). Та
ко, када би неко хтео да намет
не своју вољу као општу, ја сам
се бунила у име слободе. Деца
ме због тога назваше "Слобода".
Након дужег времена ми деца
уместо
да
се
играмо
излазили
бисмо на улицу и посматрали
војску у којој је било и црнаца.
Ускор о је цела паланка била њо
ме преплављена. Сада о слободи
нико није више говорио већ би
свако сакривао што је имао:
пара,
и донела
после
чега
одлуку:
смо
да
се
пре
сама
из
државам. Отишла сам у град и
ступила у фабрику као текстил
на радница. Посао сам брзо на
учила,
али
се надница
споро ди
зала. Била сам приморан~ да на
пустим ову фабрику и да потра
жим у другој боље
услове за
живот. Ступивши у другу фабри·
ку запазила
сам да
су и
нице исте као у првој:
Носећи брашно из воденице
била сам потпуно одвојена од
осталих жена које су ишле с мо
јом мајком. Постајале су ми већ
досадне, јер
чим би се виделе
се
су
мислиле
ја,
-
на
други
ту
рад
о свему
начин него
једноставније; о свему су
говориле слободно без устезања
са џакчетом
брашна, почеле би
одмах са старом причом. "Брзо
ће нам се људи вратити!". А ја
удаљена
од
њихових
прича,
Цуца Сокић: Праља
Пословођа
ми
фабрике
био
је
слила сам о многобројној војсци
пензионисани аустријски официр
која је исто као и она пре кра
који је задржао
ла ствари, ломила плотове и пља
особине.
чкала све што јој
је требало.
Чудила сам се зашто се старији
радују овој војсци, јер сам уви
ђала да нема никакве разлике
рала за почетак рада викао Је:
да уда ри једну радницу. Закон
ска повереница је устала у њену
заштиту, али он је навикао да
буде неограничени господар
и
напао је поререницу тако да у
мало ШТО није ДОШЛО ДО физи
чког обрачунавања. Одмах ~мо
ђењу старешина.
Једне вечери у дубоку јесен
дође ми отац . Били смо сви ра
досни и он нас је миловао. Два
брата јашила су му на колени
све устале и отишле у синдиюш
ну
како
сам још као дете себи
наш
многе деце.
интер
постав
љала било решено кроз практи
отац није остао у рату богаљ као
очеви
је
Тако је шпање слободе које
га по глави и по рукама. У кре
разговарали
организацију која
венисала, и ред је заведен.
ма а нас две сестре миловале смо
смо
војничке
"У строј ", а за свршетак рада:
"Ьољно" Тај човек је покушао
између војника који краду и о
них који реквирирају по наре
вету
све
Када би фабрика сви
Деца ~а периферије
чни
живот.
7
�Данашња муслиманка у Босни
Све до
манске
Каю
у
скора
жене
жене
је
ових
или
људи
су
оне
потчињене
муслй
изузетан.
феудалаца
служби
строго
положај
био
биле
обичајима ~ю
је су налагали патријархални од
носи и верск·И прописи. Ти оби
чаји
стављали
су
муслиманску
првог који наиђе. Тиме се обја
шњује велики број несрећних
,
бракова и чести разводи.
Девојке се удају врло рано:
почев од 15 год. а понекад (али
то су већ ређи случајеви) и од
13. Отуда велика неотпорност и
смртност прворођене деце. 18,
жену у бесправнији положај не
19 и 20 год. -
rо остале
рок за удају.
Тањо ,
жене
у
нашој
муслимнака·
земљи.
није
см е ла
то је већ крајњи
Покривање и сакривање жене
напустити куkу нити .иkи откри
пред
вена;
по
конвенционалност која са новим
вољи. Жи
генерацијама све више изчезава .
имала
се
безусловно
коравати мужевљевој
вела
је,
једнюставно,
роба
који није
смоо
животом
имати
сво
мушкарцима
Чим девојка
је
дорасте
обична
за
удају
почиње да меће на лице "печу"
јих жеља· •ни црохтева . Због та
(вео) и облачи "зар". На улици
квог свог
се ретко среће неоткривена Му
се
поло·Жаја муслимаака
у влачи.ла
ла
је
сама
слуге своrа
за
куЈiа
ради
он е
Општа
да
је
кад
се
и
и
отргну
привређива'Ј\И
породице .
почеле
оштр.е
одвајале
жена
п·очну
полако
кри
(то су
већином мла
де девојке из имућнијих поро
дица). Прича се, како су се не
живе
натерала
жене
одржања
су се
ти
и
себе,
осмаљенице
мужа...
и 0 QеСпослица
муслиман с ке
юд
у
животом
границе
муслиманке
Тако·
изглађива
-које
су
од •остали•х
Муслиманске жене сврше мек
женску
децу
тељске
школе.
у
средње
или
Примарни
учи
узро!с
је патријархална стега под 1<0 јом се женско дете одгаја, схва
тање да је жена преодређена з::~
рађање и кућевни посао. и вер
ски прописи који је спутавају.
Као последица првог узрока
јавља се неминовно и други,
а
то је прерана удаја која онемо
гућује похађање школе . Удајом
заувек
кида
са
школом
и
посвећује се искључиво дома
ћим пословима. Често су од пре
судног значаја рђави примери
школованих Муслиманки,
који
одвраћају многе родитеље да
дају кћери на школовање.
Најзад, узрок споредног зна
чаја који се јавља више као об
јективна сметња јесте закашње
ње
у
момци
да би
пењали
видели
на
девојку
мунаре
или
основну
и
средњу
школу
су
поткупљиваЈIИ укућане да је по
кажу. Видети девојку
била права реткост.
то је
-
Данас, ме
ђутим, девојке могу да "аliшку
ју" са момцима на капиџицима,
преко тараба, са прозора
...
теб (школу за верску обуку) и
највише основну шкоЈ1у . Права
је
реткост да родитељи
дају
жена
слиман ка
недељним
састанцима
и
на
тзв .
"те
феричима".
Док жене средњег сталежа ра
де у својим сопственим кућама,
сиромашне иду у надницу, слу
же, перу по кућама веш, рибају
шију и раде ручне радове за но
вац. Ручни рад, а нарочито "ке
рање" омиљен је и врло раширен
код Муслиманке. Њему посвећу
је она највише времена.
Као најбоља илустрација дру
штвеног и економског положаја
жене м_оже да послужи 9бичај
продавања
сиромашних
жена
у
Македонију, који се све више
практикује . То долази с једне
стране услед оскудице у женској
Затим, укорењено схватање да је
за жену једино прибежиште и
уточиште брак и према томе
девојка која се не уда на време,
да је промашила циљ.
Ако девојка не може да се уда
у свом месту, за њу ће се увек
наћи купац из Македоније коме
је потребна радна снага. Цена
по којој се продају жене варира
између 500 и 3000 дин. На ста
ници
увек
има трговачких
агена
та који су ту специја.Ј1но за то
да дочекују странце са високим
фесовима и да их упућују куда
треба.
Под
каквим
условима
живе
ове жене у Македонији, најбоље
показују
чести случајеви бек
ства. Истина , многе од њих код којих је економски момена:
одлучујући
газдинство
нашавши
о кю<вом
тамо
код
кућ е
нису ни сањале саблажњују
се. Ту свакако, пресудни значај
има тежња већине од њих да и
мају своју кућу, свој домазлук
или бар илузију да је то њихt>
во. Оне пре т постав љају да буду
сите, па макар по цену своје сло
боде и свог достојанства. О то
ме сведоче и писма у којима се
понеке хвале како имају у изо
биљу млека, сира, кајмака итд
Економски
моменат је, дакле,
одлучујући али је понекад и он
слаб да приволи жене на услове
недостојне
човека;
нечове• . но
поступање
и
немилосрдну
екс
плоатацију. Што је најгоре, вла
сници
купљених
доведу
њима
у
жена,
пошто
их
врше
са
Македонију,
даљу
'Грговину
препрода
вајуlш их по много скупљој це
ни. На тај начин жена претстав
ља
поред
радне
снаге
и
ствар
у
промету.
радној снази, која је готово бе
сплатна у :жвиру брачног "уго
вора" (за минимум егзистенције
век
жена
ропству обичаја, с друге стране
је ту ексnлоатисана
горе
Али док с једне стране још у
велики
жена
живи
него теглећа стока. За њу не по
све
стоји,
предним
уопште,
радно
време,
па
према томе ни одмор. Дакле,
њен п оложај је гори него поло
јача
муслиманских
потчињености
покре·т
муслиманима
међу
да
се
и
на
же
на открије, да се женска деца
шаљу у школу.и да се укине оби
чај затварања жене међу чет ири
жај
свог мужа!) а с друге стране у
след све већег осиромашења ко
зида .
.1 ику
дуже
је нагони чак и родитеље да тр
уседелица. Често се при томе не
поставља питање за кога. У не
о бузданој тежњи за удајом сла
бо се пази на избор а уз то де
војка нема готово никакве мо
п• ћности да ближе упозна сво1·
гују са својим кћерима. Томе
треба још придодџти апсолутну
бесправност и зависност од по
је последица третирања
жене
као нижег бића,
без слободне
слободе, нагло се еманципује.
Када већ једном изађе из оног
скученог оквира у коме је дота
да живела и пође у школу или
на рад, она се више не враћа на
траг, о покривању неће више да
чује, а своју прошлост сматра
воље и без правне способности.
срамном и понижавајућом.
ако
остане
с ) · ђеника. У даје се, на срећу, за
8
родице,
односно
старатеља,
за
у
због задржавања у мектебима.
Гла вни је циљ дев ој ке да се
што пре уда, јер се сматра за ве
срамоту
с .чушкиње, јер она ради
више
број
што
МусЈЈиманска
жена
кој а
прес:rавља здрав елеменат жељан
·
�Разговори са женама-домаliицама
У
овој
ћемо
рубрици
објављивахи
свију сталежа. Пратећи жену на свим
разговоре
оњим
заузима и на юојима корисно делује, даћемо
слику
о
то·ме
како жене
У првом
нама,
које
тили
саме
мисле о
броју објављујемо
су
с.воју
СМIО се дакле, најпре
радним
нашим
које
читаоцима
женама,
она данас
непосредну
свом положају.
раз говоре
енергију,
са
положајима,
са женама-домаћицама, са же
вољ у, свој живот, посветиле кући.
оним женама, чији је
Обра
рад и труд најмање При·
зната, о некој награди да· и не говор имо .
М. Ј. жена инжињера
дим. Кувам, спремам кућу, сама
приватног
чувам
чиновника
У једној
од типичних бео
градских кућа зиданој за ренту,
подаље
од
зазвоним
чаршијског
на
вратима
центра,
приземног
стана.
После
кратког чекања
врата се отварају. Једно љупко,
разиграно
дете
ресовању
за
у
великом
дошљака,
инте
спречава
ми улаз. Његова мама мора
прво
изгрдити,
тек
онда
га
могу
да уђем. У полутамном претсоб
љу љубазно се извињава за ма
ли
инцидент' на вратима
млада жена у
ном
стању
видљиво
очекивања
једна
напред
новог
чла
на породице. Најзад, у укусној,
чистој
трпезарији
заузели
смо
место, а ја укратко износим циљ
свог
доласка.
"О, ја само добро могу да
кажем о свом положају као до
маћица, као супруга... Али знам
да је мој случај редак". Многе
-
су
ми
се
жене
жалиле
да
мужа потцењиване ... "
Како мислите, госпођо,
ме :
вреди
ли
женин
рад
су
о
ван
од
то
.ку
ће, мислим кад и она привређу
је, више или мање него рад који
и ви радите-у кући?
- "И ја сам била запослена,
радила
сам
као
чиновница
у
једном
приватном
предузећу.
Много и напорно. А кад сам у
петој години брака, непосредно
пред порођај,
напустила
своју
службу, било ми је тешко
ср цу " .
Због смањеног прихода?
на
"И због тога. А о кућанству
појма нисам имала. Али видите,
све је испало добро. Изгледа да
-
свака жена има урођеног смисла
за послове у кући, ла и ја. До
шло је и д~те, приходи су били
мањи, али ја сам се снашла. И
верујте, ону зараду, којv сам
кроз
пет
година
сваког
првог
донела у заједницу са мужем,
надокнађујем мојим радом у ку
ћи, са шrедњом и пажљивим га
здовање~if . Само за грубе посло
ве држим помоћ, иначе с::~ма ра-
дете,
мање
ствари
сама
шијем и то се научи штедње
ради -, лети се побринем о зим
ници, и да колико се на томе у
штеди,
увидела
сам
на
пракси.
Цели мој дан је испуњен најра
зноврснијим пословима".
- Мамице, мамице, где је дру
га Мирина нога? прекида нас
мала враголанка држећи у руци
Миру, лутку инвалида, и у инте
ресу
даљег
несметаног
разгово
ра, обе смо се дале на потеру за
изгубљеном ногом.
"О, колико пута морам ја
у
току
дана
да
прекинем
свој
рад за такве и сличне ситнице!"
Дете тражи од вас и забаву,
не само помоћ приметим ја.
- "Па да, и то убрајам у сво
је дужжности. И радо их испу
њавам. Али тешко и заморно је
то. Због 5-600 динара, како се
данас плаћа жени-чиновници, и
пак не бих то препустила ни
коме".
Имате · ли прилике, госпођо,
по~~ад и за разоноду?
- "Ми врло ретко излазимо.
Мој муж сам неће никуд, а ја не
могу с њим због детета. Немам
на коме да га оставим. А одс1д
ћу још мање стизати на то, оче
кујем другу бебу".
Велика
много
су брига
кошта
приходи
ког
обично
света
не
данас
њихов
код
расту
деца,
одгој,
а
чиновнич
са
трошко
трошкова. Мој муж напорно за
рађује своју плату .. па мислим ..
ипак
немам
да
права
...
полажем
рачуна...
живим
ја
су
потлачене
и
ниподаштаване
од мужа страшно
жалим.
Ја
mатрам себе потпуно
равно
правном
са
мужем,
иако
ми
ту
једнакост закон не признаје . "
О борби жене за изједначење
у правима са мушкарцима ... ?
-
О томе причајте
ви мени
прекида моје питање живо
заинтересована
млада
жена
желела бих много да знам о ра
ду тих жена, које се залажу за
све нас. Једва већ чекам да и
дем и ја да гласам, интересујем
се за политику!"
Изгледа да се мој песимизам
очитавао на мом лицу, јер пре
но
што
сам
ишта
одговорила ,
она насмејано продужи:
- Знам ... знам... али док мо
ја кћерка одрасте ...
И док ме љубазно испраћа до
даје:
ко
Кад би се рачунало"'
врсте
послова
мора
коли
жена
да
посвршава сваки дан, не би
подцењивали. Ја се нимало
их
не
осећам подређена
мужу
што сам "само домаћица".
зато
А. Р., жена етолареког
радника
- "Мој муж ми даје целу сво
ју плату, ја морам да водим ра
чуна о томе да на све стигне. Ја
нисам потиштена због тога што
лично
знам
толико
и свој лични живот ... Жене које
вима.
ја
сад
уздржавам се ... 11наче ... не бих ја
дозволила да ме мој муж држи
под контролом,__ немам ја њему
да
не
лривређујем,
оно што
је заслуга.
имамо,
Треба
и
јер
моја
имати много
Тамо где престају вишеспрат
нице, на граници између "варо
ши" и периферије, у дну једног
дугачког
дворишта
са
неких
де
сет једнаких станова од собе и
кухиње, имају за 300 динара ме
сечне кирије свој дом моментал
вештине да од оно мало створим
но
све. то".
и његова жена, обоје већ у пе·
тој деценији живота. Киша, која
О једнаким правима ... ?
"Док
сам и ја зарађивала
била сам слободнија у трошко
вима за себе, помагала сам и
своју породицу ... а сад, богами,
ипак
се
уздржавам
од
личних
запослени
столарски
радник
је целог дана неуморно падала,
расквасила
је
некалдрмисано
двориште, и блато се у дебелом,
гломазном слоју нахватало на
моје ципеле. Како ли ћу да уђем
9
�у чисто избрисану собицу,
ми
слим се ја, мада ме та сува, прl>·
седа жена, коју сам тражила и
срећом затекла код куhе, већ по
дру ги-трећи пут позива да у
ђем. И р е шила сам се. На врхо
вима прстију.
- Уђите само, не мари и да
мало
упрљ а те
патос,
сваки
дан
це њено као да се озарило од да
положај, његов углед, ја де:~им
л~>ке
с њим, али су то његове ~а,-.11уге.
наде.
" Жена је искоришћавана, '10.Г;
само
грађен " . Пишите о томе каже
ми А. П . жена столарског радни ·
ка да је и домаћица радна
жена , а баш не важи данас ни
Не треба
зашта. "
м орам ја то да оперем, јер кад
ми
се
вр ат и
до несу
муж
они
љ авштине
и
и
син
много
са
са
посла
више
собом .
су
кад дођу, па не гледају баш на
т а к ве ситнице . А ја, хајд, па сва
ки дан рибај". Иако смо сиро
тиња, волим да ми је чисто ". Па
тако
дан
уз
дан,
слове,
стотине
питате
шта
увек
врсте,
сам
исте
па
радила,
по
кад
оно
се
се
и
не види."
А уморите се мн ого, зар не?
- И још те како! Више бих
волела један посао да радим, па
б аста, него овако" .
А ц е ни .1и бар ваш муж тај
ваш посао ?
- Којешта. Људи не цене
женин посао, дођу на готово, и
не питају одкуд т о. А човек ни•
кад не би у мео као жена..
Она
се снађе . О на држи куhу, ако ,ie
о на сп о собна и од ништа he '(а
с твори " . Кад је штрајк , или кад
.iема посла".
јести се мора у
век . " жена he да нађе опет он:Ј
најпотребн иј е. " Шта вреди
Да
човек д о в у ч е много у куhу,
ако
жена ниј е сп ос обна, неh е се ни
шта имати. А сваки неће ни да
да све". Све од жене зависи " .
А одкуд т о онда да мужеви
не
виде
корисност
и
вредност
тог р а д а ?
Жена даје · целу своју сна
гу, с воју младост у кућу, а муж
на рад само колико мора. Они
су ипак ти, који сма т рају да ~У
жене з ато т у да их с лушају, а
- зна т е г о спођице , - п римет и
-
као
у
поверењу
-
на ш и
људи
хоће жену често и да туку, а то
ј е велика непр а вда!
Ту устане забринута
лица и
у м о рног погледа, приђе орману
и
извади
рад ,
па
з г овор,
њем ,
неки
се
са
као
својим
започети
ручни
врати да продужи
очитим
да
од
ра
интерес о ва
тога
чека
неформулисаним
лек
јадима.
"За сина радим џемпер" -·
објашњава . - "иде зима"". "Ма
-
не
могу
да
седим
скрштених
ру
ку ни забога!" И насмеје се ИЗ ·
вињавајући се.
Кад сам јој причала о феми
низму,
о
циљевима
тог
К. М. жена професора
покрета,
На Дедињу, иза увек затворе
них капија,
окружена негова
ном баштом, отмена, пространа
вила,
где
једног
сам
осветљен
салон,
на
у комотну
жену
Ра·
шири осе·
отсечена
од
сам
пре
мало
фотељу,
оног
одак.1е
дошла, чекала
сам
на домаћицу.
да,
да пише
- почели
смо
право
да
вам
кажем,
на
С.С. државна чиновница
и жена државног
чиновника
Ништа не карактерише више
.J!f!1BOT једне чиновнице, која је
исти мах
и
околност
како
младом,
домаћица, него
сам ја са овом
културном,
радном
же
ном разговарала. Све се обавља
разговор.
Нисам ја о томе, што ви жели
те да знате,
а
"женска питања" нисам ни .:ги
гла. Знам да има :Жена које раде
за нека права и . шта ти ја све
знам. То је врло лепо!
у
Немојте о мени
те , није то за мене . "
жена
то је мени све, то Ј1ико окупира,
потпун о
света
-
његова
он да ме потцењује,
кад ја сама гледам на љега ()Д
доле на горе. Али, мен~ је до
бро.
Задовољна сам са _БОЈИМ
положајем. Жене које су и с ;н1е
запослене, питајте њих, оне , ве
рујем, имају више -да вам кажу.
hање сигурности и мира . Уваље·
никад
размишља .ла
.
Госпођо, велим ја, али то зна
брзо, економише се са временом
до крајности. По подне у пола
три
сам
отишла
код
ње.
Зате
те и 6-:з размишљања да сте су·
пруга, мајка, да сте домаhица у
овој куtш .
кла сам је баш при ручку .
О, па да! Са задовољством
осећам да кућа припада мени, и
она не може без мене. Ја сам ue- l
нам .
Док ручамо, можемо да
разговарамо. Журим, на:име. У
три имам опет посла. Знате, ја
се увек журим. И у јутро када
-·-
ли
дан
заузета,
иако
у
правом
смислу речи не послујем, јер и
мам
ко то да
рачуна
•
то
о
ради ."
с вему,
Је п оса о . "
па
али
в .:>дити
надзиравати
>;'
деца".
~во
и
Тек
што се вратила из канцеларије.
Изволите само, не сметате
-
идем у канцеларију и у два сата,
кад се враћам . Жена иако је за
послена
има
пуне
руке
посла
и
да
у кући. О свему треба водити ра
На з воно се појави собарица,
о стану. Мој муж ми често каже
"алал ти вера"". А ја нисам ни
вам и х покажем!
прими тихо
де ,
и
од
чуна:
изговарани налог, С·
некуд
са
спрата,
крi.з
ди ле - а , појаве с е после некrмико
тренут ака јед а н дечко, (иде већ
у шко лу ) и његова сестрица. Ле
пи,
здрави,
ч исти,
учтиви.
Ја
их
васпитавам,
цели
мој д а н посвећен ј е њима. Кад
-
баш морам и по п а тосу се В'/Ч\:'~1
с њима, возим о се лађом, аутом,
возом, а богами, понекад ми је
тtшко у мидеру се сагибатlf, пу
зити ..."
Видите, госп о ђо, и ви имате и
дужности и обавезе, и ви испу
ња в ате један з адатак ...
-
Један? Многе! Мој муж је
ле1шр,
заморан и
одговоран
је
његов р а д . Ја са м се посветИЈ1а
њему и деци. И све што је
-:
и
о
мужу,
и
о
исхрани,
какав изузетак. Жена -
и
у то сам\
уверена
- куд и камо је способ- ,
нија за разноврсне послове не
го мушкарац. Разлог је тај мислим llЏ'O су наши мушкар
0
ци
васпитани
тако
да
их
жене
служе.
Да ли бисте оставили службу
да би олакшали себи живот?
- Никако! Спремила сам се
за јавни рад, свршила сам фа
култет, волим своју професи ј у ,
а и материјални разлози нису на
последњем месту. Моја запосле
ност као што се види -- није
ниуколи к о
у
опречности
са
тим
да будем и домаћица . И ја у мем
да
кувам,
спремила
сам
чак
и
ти
зимницу . Видите, имамо и пара
ме у вези. Да ли : :е сматрам
од мање вредност11
нега
мој
дајза и пекмеза и слатка и ком
пота показује ми малу о с таву
чиновница-домаћица. Друге же
о тежњама жене за ослобођење
од подређеног положаја, њене
муж? Па
су се очи заблистале, уморно ли-
Л}1фикацију .
10
посетила
професора-лекара.
скошне
одаје
у
партеру,
са
многобројним сијалицама бли
ставо
зато што сам
Мене мој живот у породици,
универзитета
пр
Уморни
Ја сам ово што сам у друштпу
цењивана, јер њен рад није нп
жена,
свакако .
немам
вишу
Ја сам .:амо
шкоЈ1ску
Његов
ква
друштв ,~ни
не
недељом
се
одмарају ,
баш слда развијем највећу
а
ја
до-
�Црнкиња прича о свом
маћинску акцију. Мора се стићи
на све . "
А дете?
детињству
"Немамо деце. Али не зато
-
те су страшно мале. Од мене се
још и одузима половина плате, 1
Зовем се Ада Брајт, стара сам
година и имам седморо деце.
Али свега је петоро остало жи
во. Рођена сам у покрајини Те
неси. Тамо су ми рођени и отац
и мајка. Отац ми је био пољо
привредни радник. Сећам се још
како су он и мајка заједно из
јер сам
лазили
што се бојим још већег оптере
ћења пословима, а н е !
Нашла
бих ја и за одгој детета време
нс~". Ми не можемо да имамо де
це
из
новч аних
разлога,
иако
обоје радимо. Млади смо, а пла-
удата"
Баш
толико
да
не можемо да имамо дете". а во
лели би". много.
Мислим и не гледају радо ж~
ну у јавној служби .
- "Сада је мода да се говори
о
томе
да
запослена
жена
46
зане
марује своје дужное,ти "као чу
вар породице", да се извлачи од
,
на
поље
и
тамо
читав
дан радили. Тада су ми биле три
године. Мати је добивала за дан
25 цента, а отац 35. Ми, деца,
морали
смо код куће остати,
сами себи препуштени, старији
су морали пазити на млађе. Бит1
смо
сиромашни.
ства, и т. д. Али они који тако
говоре неће да размисле о дуб
Мислим да моја мајка није нн·
када имала више од 50 центи . И
она, и отац добивали су своју
зараду у неким папирним боно
љим
вима, које су у дућану, у којем
тешке
одговорности
разлозима
данашње
нездраве ситуације.
економске
и
материн
Када
социалне
другачије него
скроз
буду
прилике
данас,
жена
ће
своје способности на многостру
ки начин умети корисно манифР.·
стов ати.
- "А оно што кажете за бор
бу жена за једнака права". Рз.
дим и ја на ширењу феминисти
чких идеја". али наше су жei·Ie
тешко покрет љиве, треба их ра
љздрмати, јер ми ћемо само онда
успети, ако са уједињеном сна
гом бу демо тражили оно што
нам већ давно припада ".
Радо бисмо
разговор проду
жили, дотакли смо тему о којој
би се много
дало разговарати,
али три сата је, и жена се жури .
"Идем на једну конферен·
-
цију за мир
станку
-
живахно
додаје при ра
и
са
пуно
наде
та млада радна жена . "Ако бор
ба за грађанска права не ус
пе да раздрма жену, ваљда ће
борба за мир, која је данас т;~ко
неопходна,
пре
учинити
своје,
јер свака мајка, кћерка, сестр~
или супруга зна већ данас ruтa
би значио рат. Ми жене нећемо
рат! "
су
морали
куповати,
примали
нова. Ја сам у кући била једина
слушкиња .
Црнац се не сме потужити на
своју надницу . Сећам се како је
Ку-Клукс-Клан убио мога ујака,
премда им није ништа скривио.
Његова је жена имала сина од
свог првог мужа. И, ет6, тај мла
дић није хтео да ради за 25 цен
та на дан. И онда,
једанпут,
око поноћи, провалише им у
стан. Они увек проваљују око
поноћи. Мој ујак скочи са сто·
ла и пограби
столицу. Док се
спремао да
се њом одбрани,
у
бише га из револвера. Хитац га
је погодио у главу, тако да му
је мозак прснуо. Људи ~<оји су
га
убили
на лицу.
имали
Они
су
увек
црне
маске
убијају
ма
скирани.
у
место новца. И отац и мати би
ли су добри људи. Никад пред
никим
нису
затварали
врата,
чак
ако је о поноћи дошао сирома
шни Црнац, који је лутао по зе
мљи тражећи зараде,
извадили
су
нас
смо
децу
на
из
земљи
кревета,
спавати,
мора.11и
а
путник
је морао остати код нас колико
год је хтео. Када отац није више
могао зарађивати као пољопри
вредни радник, нашао је посла
у једној талионици .
Морао је
удисати
разне
отровне
плинове,
па је обо.11ио од туберкулозе.
Радио је тамо преко двадесет
година. Онда је умро. Моја мати
добила
је
од
талионице
венац
за његов гроб. Али нисмо до6и
л~-~ ништа да једемо.
Ми
деца
смо
ишли у
цркву.
Тако смо били одгојени. У кине
матограф нисмо могли ићи. Зато
је требало новаца. Белци
су за
црнце саградили цркве. Они во
ле кад ми
наши
су
идемо у цркву .
очеви
били
Али,
слободни
Ц.
Сокић:
Продавачице цвећа
Сећам се онда још, било ми је
14 година, како су испре
бијали мужа моје сестре. То се
тада
ДОГОДИЛО
у
МОМ
родном
месту.
И он је био пољопривредни ра
тек сваке друге недеље, а кућна
дник.
послуга је морала и недељом ра
јер није хтео да ради
бадава .
Једне ноћи дођоше
људи Ку·
дити. Моја је мати добија ла
Умољавамо све наше пријате
ље на чије смо адресе послали
први број да се претплате на
лист,
а
уколико
то
не
желе
да
нам лист натраг врате. Претплата
35
центи недељно зато што је јед
ној
белој
породици
праља
ру·
бље.
13
година мо
(која се добива код сваке поште)
на чек. рачун Бр.
поједем и да
шаље општом чек. упутни_ цом
54.372
са назна-
1<0м "За Жену данас".
Управа "Жена Дан~с".
сам
цу
су му у стан,
Клукс-Клана,
провалише врата.
изнесоше га и.11 куће, привезаше
га за једну стену на другој стра·
ни цесте и тамо га до крви иши·
Кад ми је било
рала сам и ја ићи белцима у по
сао. Добила сам за свој рад оно
лико колико ми је требало да
се
Провалили
морала
пазити,
се
обучем.
судове
кувати
прати,
и
ред
За
то
на
де
држати
у једној породици од десет чла·
баше.
Био
је тако
тешко
изра
њен, да му ни једно место на те·
лу није остало
маскирани
људи
здраво.
Кад су
отишли,
одве·
зали смо га, унели у кућу, и ле
чили. Ето, то су моје успом~не
из
детињства".
Ада Брајт.
11
�НОНГРЕСА
СА
Наше жене на Нонгресу говоре
Госпођица
Милена
вић, претседница
крета, на јавном
ма
у
По·
скупу о жена
индустрији,
говорећи
о
жени у индустрији у Југослави
ји, рек ,1а је измеђ у осталог и
ово:
"У Југославији као претежно
аграрној земљи индустрија је
још
врло
свега
млада, те
жена
60.000
Утолико
Атанацно
Женског
стога
има
запослених у
је већи и
страшнији
кон т раст са оним већим делом
друштва, који је из разних еко
номских недаt1а Ј!ишен свега то
га
и
пропада
од туберкулозе
На
прошлогодишњ ем
националном
конгресу
ј е ,да је
потребн о још најмање
12.000.000
дустри јске раднице, од којих су
малих
индустрији дувана итд.
У индустријама где раде жене,
само су у текстиЈ1ној индус т рији
жене
преко
купног
ка,
а
броја
у
јама
по Јювине
свим
више
од
упослених
осталим
или
цело
радни
индустри
мање
су
испод
ПО Ј!О ВИНе .
Највећи број жена је запо·
с.1ено у старости од 19 до 29 го
дин а. 38% жена раде у стар ости
од 14 до 24 године.
С обзиром на мали број
.~ификова них
радница
ква ·
запосле
се
у Европи,
задовоље
потребе
се птембра до
земаља.
л и она
На
конгресу је
жена
у члањених
10
o~
Женск ог
учеств о '
у
разн ~
стан
бе ну асанацију, који је одржан
станова
28
Интернационалног
Интер
за
у Прагу, констатовано
iб,5% у текстилној индустрији,
у индустрији одеће, 3,:3% у
rpec
других социјалних болести по
влажним, мрачним и нехигиј ·~ н
ским ћумезима.
њој.
По
статистици
из 1935
године од целокупног броја за·
послених жена 28% пада на ин
8%
Од
и
па да
с та нбене
културе.
У
Енглеској
је
подигнуто
нових малих станова,
ме~утим они којима су намење
2,000.000
ни ипак нису били у стању да се
ћилимове и јастуке, најразличи
тије врсте и за сваку употребу.
Хиљаде
козван е
офарбаних
"писанице"
јаја,
та
шаљу се за
време Ускрса на све стране. Је
дан од сеоских спец ија лит ета је
медењак,
може
"мали
месецима
крухек",
да
траје.
који
У
са
сви м сиромашним пределима ба
~1:>има користе, па су и даље оста
ве се прерадом дрвенарије, пле
Ј!И у
тењем
својим
бедним
и
мрачним
рупама .
Дакле, показало се да упо ре
до са грађењем оваквих стано
ва, треба економски омогућити
становање у њима онима којима
су и намењени .
Код нас је ц ео овај
проблем
корпи
и
других
предме
та, грнчаријом итд.
У јужним деловима наше о
таџбине наЈiазимо још трагов<1,
некада тако раширених породич
них
задруга ,
снажну
који
Ћелију
претстављају
наше
отаџбине.
још у з а че тку. Увек је сматрано
чини да
да има пречих потреба . Проблем
се оне у највећем броју налазе
г. д равих маЈiих станов а је прво
у
кла сан
них у индустрији,
нижим
што
платежним
разредима,
интереса нтно је пог леда ти
како
с тоји са орга низовањем жена у
одб ранбеним радничким орга ни
зац ијама . У синдикалним орга
низа циј ама жене су организова·
н е у малом броју и зато њихов
ути цај у тим најважнијим орга·
ннза цијама није много јак " .
На скупу о станбеном питању
1 · оворила
ск и
је
наш
архитек т,
Минић.
Она
познати
госпођа
је
жен
.IеЈЈена
отворил<t
Сl(УГЈ
овим речима: "Данашњи технич
ки изуми примењени у модерн о ј
арх итектури, пр уж ај у
максимал
социаЈ1ан
проблем
ко1' :1
треба што пре решавати и не мо
ж емо бити задовољни све дотле ,
докл е год
са лица
земље
не
иш
чезну и nоследње страћаре и јаз
бине За
станова ње,
које
прет
став ља ју најьеhе ругЈiо данашње
цивилизациј е.
О
тешком
сеља нке,
посЈюпима
и
мучном
изнурене
и
тешким
ним
недаЈ1ама,
свежа
вана
жена,
г оспођа
претставница
на
митингу
животу
најгруб љ им
материјил
и
однего
Крофта,
љубљанс1сих
о
жени
жена
сељанки,
не могућности конфора и хиги
имала је да каже само опо: "у ју
rосЈiове нској
куhевној
радино
јене.
сти
Међутим,
те
могућности
стварају се само за један
мањи
иУiуhнији део друштва који
чиње
свих
нике
фора.
12
већ
да бива
савршенстава
стављене
у
по
размажен
од
модерне
тех·
службу
кон
упослено је најмање
поЈiа
милиона особа, од то 1· а су већина
жене. У поје ди ним кућамd Пt:•
стоје праве ра д ионице за прера
ду
платнених
ил и
вунених
тка
ња за кућну потребу или за про
ђу. Читав низ везиља и ткаља ра
де беле и шарене везове , чип ке,
Сала за време
Зс
�ДУБРОВНИ НУ • • •
Интервју са страним женама
одговорност и же н е . Р ад им тако
ђе на кли ника ма и заступам кон
тролу рађања, јер су наше жене
<ТО 6:' о .
г
C z.ie зa
::>В а .1: ~ОО
а
i» о;.џрл.:u 11
на
1<·ом е
јс
је
~·
:t еле1·аткЈ1њ а
;;._,-~ а У:tРУЖ~њз
rю
врло с ир омашне,
ДубрО UНИК \' }{он
Сi н ло
з а сту пљено
11ретставни ца
40
Госпођа Сесил Бруншвин је
једна од трију француских же
на које су н еда вно ушле у влад у
Народнога фрон"га, и која са пу
а
имај у
много
но љубави и
свој зада та к
секретар при
свете . У име
30
ми
појединим земљама
је да
разумевања
врши
као државни пот·
Ј\'\инистарству про
своје владе дош ,1а
учествује на
Конгресу
у
Дубровнику . То је жена педесе
тих
година,
мирна,
сталожена,
Жена из Индије ; госпођа Са
ра,iини Дешпанде,
причала нам
са нечим врло благим у цртама .
ј е о своме ра ду и жи воту као и
више
о
феминизма у Француској, т. ј. у
чешћу најширих слојева жена у
борби за своја права, госпођа
Бруншвик нам је одговорила:
Јавно мњење је придобијен о
жив о ту
својих
д р у гарица
На наше питање: "Шта је нај
у
Ин д ији.
- Тек кад а сам се уда л а , 110чеЈiа
лује м
сам
за
да
се
спремам
друштве ни
рад
и
ш ко
и
жи
допринело
ствар
жене;
и
популарности
вот.
за
Ја ниса м образована као ост а
ле жене н а Конгресу, али имам
пуно љубави и воље за рад ме
исто толико колико и жена. Ра
то
мушкараца
није је фиминизам схваћен као
борба
тим
Ј)у женама.
против мушкараца,
данас то
више
није
међ у
случај .
Жене треба све своје захтеве да
прод иск уту ју и решавају заје д
Обилазим мала села радећи на
пр осве lшвању же на (јер жене не
радо оставља ју
своју
д ецу и
куће) . На с елу одржавам пре да
вања и курсеве, највише на по
љу хиг ијен е и буђења с о цијалне
но
са
мушкарцима,
како
они
не
б и имали утисак да је жена њи
хова
противница. Човеку је по
требна женина снага.
Г -ђа Сара ини Дешпанде
претставница
Индије
деце коју с тешком муком ис
храњују. Просечно жена има по
десеторо деце. Ја сам на челу и
r~одупирем покрет који ће удо
вицама д ати право преудаје, јер
је то у Ин д ији забрањено.
Просечна с м р т ност жене у Ин
ди .iи је 24 год ине поглавит о ус·
Тlед слабе
исхране,
последице
,·ешю1 х
економских
прилика;
сечни приход породиц е је
ме
7
пе
ниа, што је заис т а недовољно .
Жена у Индији је врло много
Г-ђа Бруншвнк
в езана за кућу и породицу кој е
су ц ентар њенога живота . П а
ип а к,
о на
се
вр ло
неправде;
У феминистичким удружењи
ма раде же не махом из грађан
ске класе.
Раденице више вол е
да раде са. својим друговима
у
сво јим синдикатима.
Па
ипак,
оне сарађују с нама и готове су
да учествују ·на свим нашим ?vlИ
тинзима, зборовима и демонстра
цијама .
Са радницима се може
највише радити на политичком
законодавних
поiьу и велики број интелекту
много
интере·
сује за п олит ику ; траже социал
ну еманци пациј у и уде ла у свим
јавним пос ло вима . Жене учест
вују н а и зборима (оне имају пра
во
г л аса
њу),
пре ма
раде
економском
активно на
ста
конгреси
ма, посећују јавне митинге и го
воре на њима,
дру штвених
оне
тела
су
агитују
невоља
чл анице
и
против
и одлазе у затвор заједно
са својим родољубивим мужеви
е
зас р авања
l<oвrpeca
ма ј
браћом.
алки
-
то
и
чини.
Када жене буду
постигле
сва своја права, како ће се фе-
13
�\1 Инизам да.~ье развијати у Фран
uу с кој? питали смо даље госпо
ђу Брунсквик.
-
И феминизам
је једна
вр
на наша питања. Како је то би ·
ло врао штетно по њих, они nи
убрзо изм е нили
направи ле
став.
смо
1qos
Већ
читав
низ
пр ед
повима о положају жене у
дустрији и на селу .
ин
требала
скупштин а да решава. Жене ек
Објаснили смо јој, да, с обзи
ром на функцију коју врш1: , же
н е интересе. И када буду доi5и
сперти
лимо да нам говори о положају
~е
не
ст а
синдиката,
одговорила
нам
је о на на то , синдиката за жени
с ва
политичка
треба да
.1ег рафској
са
жене
остану удружене.
н ас, н. пр., жене
!:f О
права,
у
Код
поштанско:те
служби,
мушкарцима
раде
у
зајед
свом синди
кату, па ипак оне имају
своју,
чисто женску, организацију.
Прави контраст госпође Бр ун
швик, је госпођа Пламинкова, се
натор У . ческој
Народној
Скуп
штини и једна од најистакнути
ло га које ј е те године
ставила, дошла је да, у име сво·
је в .l!ад е, узме овде реч на ску
о
г о вориле
су
питањима
на
ка о
све
што
стра
су
:1а
става, финансије, сељачко питй
њ е итд. Тиме смо хтеле да :и
кажемо да су и жене способне
да о тим питањима решавају.
Шеф једне партије рекао ми
је једном ово: "За мене је стн ар
јасна; ако будем имао за канди
дата жену способниј у од муш
карца, кандидоваћу њу . "Мора
ла сам му се наругати". Зар же-
јих поборница за политичка пра
ва жене. Иако има
је
врло
те мпераментна,
годину , то
61
енергична
жена,
жива,
одлучних
гесто
раденице
кати
је изгледало да смо старе позна
нице .
-на
синдикати:
године, почела је она, ми
ою се први пут кандидовале. Те
г о дине говорила сам у једној ва
праву
од
ту
Искористила
сам
о ко.1ност и на збору рекла: Ето
прилике
да
ваша
аа
ро ш буде прва која ће кандидо
вати жену.
"Имала сам успеха
јер се одмах прешло на пребро
јавањ е гласова које је жена до
била.
За све време наше
политичка
права
два
борбе за
примиле
анонимна
писма,
смо
што
доказује колико су нас мушкар
ци
озбиљно схватили, али и ~ш
ою
радиле
као
врагови .
Скуп
штина је хтела да анулира наше
г.1асо ве на предлог бечке владе,
а.1и чешки посланици били су уз
нас као и све партије осим кон
зерват иваца који су били за то
да жене бирају али не и да бу
ду биране.
Када
А како смо водиле борбу?
неки
посланик
умре,
мора
с е одмах заменити другим. На
равно да смо ми то искоришћа
ва ,1е и гледале да
на њихова ме·
ста пласирамо жене. Затим, по
стављале
смо
мушким
кандида
тима питање да ли су за или пра
тив активног права гдаса жен ;~?
Потом смо објављивале у виду
афиша
који
14
имена
би
оних
неповољно
кандидата
одговорили
синдиката
ко
послода
радника. Њи
хове су снаге подједнаке. У слу
чају спора,
постоји
нарочити
суд, али како је наша политика
према
раденицима, то
Имају ли и рад~ици своје
у тим
судовима.
У .судовима нема радничких
у
њима
седе
пра
А каква је надница жена?
--
Постоји велика
разлика у
на мора да буде четири главе ви
надици између мушкараца и же
на , просечно је 2/3, понекад и
половина.
То је ствар психоло
ша од човека, па да има подј е,;.~:
нака права ? Зар не може да бу
гије жене; она не тражи да буде
плаћена као мушкарац .
де бирана и кад је једнака, nко
баш хоћете и ИСТО ТО ЈI ИКО ГЛ\Т·
не највише раде?
Г -ђа П.1аминкова
Са свим случајно сазнала сам да
пос.~аника.
у
ве судије, а по потреби експерти.
гласа.
је у тој вароши умро један
раднице
синдикати
ваца и синдикати
-
1908
све га
великих
претставника;
женском
су
Код нас постоји само јед
претставнике
права.
згодне
колико
ји групишу све гране једне ин
дустрије. Иначе постоје двојаки
би жена у Чехословачкој за по
вам
у
врста
-
Замолиле смо госпођу Пламин
к о ву да нам прича нешто о бор
о
и
су обично одлуке су да у њихову
корист. О радницима вам нисам
посебно говорила, јер што важи
за једне, важи и за друге.
к о срдачан и једноставан, да нам
ро ши
Италији.
њима организоване?
управљена
ва. Наш сусрет са њом био је та
.1итичка
у
Постоје ли код вас синди
-
п а? Вама ј е муш1<арац увек спо
с обан
а
по 1<а же
жена
да
ли
мора
је
унапред
способна
да
пли
н е.
На крају смо запитале госпођу
Пламинков у да ли су жене у Че
хословачкој пре но што су доби
ле партиципацију
у
политици
имале
за
то
кадар
спрем них же
на?
Она нам је готово револтирано
одговорила :
"Зашто жене мо
рају унапред да се спреме;
оне
су
увек
спремне
у
,кад хоће и треба
раде " .
своме
позиву
озбиљно
да
Опраштајући се с нама, госпо
ђа Пламинкова је додала и ово:
"Знајте, ми жене у Чехословач"
кој чувамо демократију као на
-
У којим индустријама же
- Пре три месеца образован
је биро, коме стојим ја на челу,
с
циљем
да
проучи
у~лове
рада
жена
по
фабрикама. Постоји
тенденција да се жене извуку из
тешких
индустрија као што је
аутомобилска, те да се уведу у
индустрије које жени
највише
одговарају, као што је н. пр. ин
дустрија свиле, уопште текстил
на индустрија, индустрија моде
итд., у толико пре што су те ин
дустрије још недовољно разви
јене.
-
Да ли су жене замењивале
мушкарце по фабрикама за вре
ме последњег рата са Абисини-
јом?
-
~
Последњи рат је био мали;
ше највеће благо ".
у њему је учествовало свега ми
Госпођа
Амалија Фашио
из
Рима је једна од рет1<их мла!1их
жена које
овде, на
Конгресу
лио н људи,
од којих половина
добро вољаца и то је био махом
млад свет,
студенти и младићи
срећете . С обзиром да је просеч
но доба старости 60 год.
Шеф
Фашистичког савеза индустри ј
к оји још нису запослени . Уколи
ских
запослени.
раденика,
како нам
се
прет
ко је требало замењивати раде·
нике на фронту, чинили су то не
�ПојЈЈитичка права жена
Често чујемо у разrовору ова-
. ква
мишљења: Данас су прошла
времена
за
женска
права,
данас
ако
размотримо
ри
развиле
у
како
су
се стIЈа·
иностранству,
у
разним земљама, где су обе стра
рату, који тврде да све вр~и не
дозр евају тек под оружјем . Т о
су они кругови који стално сп ре
мају заво јевачки рат било све
сно било несвесно. Они ће ј е...r
никоме не требају жене у зва
њима, а још мање у политици!
не
Прошло је време када се жена
приближавала мушкарцу у кул·
кретне
ња . А када тако р азгледамо обе
н аркот изиране
турн о м
стране
новим ратом, који ће растрг ап r.
раздвојити појЈодице, уништи т11
и
политичком
животу!
Жена натраr у дом! Нека се вра·
ти
п ородици,
нриродно,
и
н е ка
безазлено
бу де оно
и детиња
сто створење на весеље себи и
својима! Мноrи утицајни rла
сови
дижу
се
и
истичу
ове
ло·
зию<е, одвраћајући жене од ле
дене и мрачне стварности јавног
живота. Нема сумње да у том
смеру иде јака струја, а мали
спољ ни знакови су јој на при·
мер:
н о ва
шено
са
и
женска
женским
мода са
стилом:
нагла·
дуга
ко·
слично.
Је ли ова тенденција једина и
најјача данас? Не чуј е мо ли и
друrе пароле, које нису тако ми
лозвучне,
али
су
можда
искре·
није? И ове друrе пароле истичу
да су пароле данашњице!
Да·
нас није време за деполитизаци
ју, за повлачење у приватни жи·
вот ,
ти
данас
у
све
се
оно
сваки
што
мора
се
у
упути
свету
до·
гађа, треба чак активно учество·
вати и борити се! Без борбе из
rубић е се и оне слабе позиције,
које су жене стекле задњих де·
ценија , снизиће се плате, отпу·
с тити жене из службе, затвори
ти звања за жене,
а у приватном
животу оживеће опет тr.нденције
строгог патријархалног аутори
тета и наглашо::не неједнакости
м у шкараца и жена, старијих и
млађих!
Како је данашње друштво по·
имале
се
прилике
размашу
и
и
да
резултате
пружа
С једне
времена
пока жу
свога
нам
се
делова
ова
слик э.:
стра не су бранитељи
пим
речима
н е, ни
v
с
ове
може да издржи критику.
се посвети
мужу и
деци,
како
је, дакле, неприродн о одва ја ти
је од тога. К ако је жена сретна
и
здрава
може
само
када
се
потпуно
своме
посветити
женском
позиву. Како се жена радо при·
лагођује и подређује мужу, који
ј е штити и води . Како је она
истински блиска природи, биљ
слу ша о цу
-
ко
буде.
заиста
Одговор
великих маса жена
само иза звучних
-
на
то
интересе
наћићемо
речи, само он
де r де смо раскринкали лозинке
и
уrледал и
дела,
права,
реална,
приметна дела; праве ефекте
конкретне
де.
резултате
Највише
можемо
и
пропаган
научити
женских
политичка
11р отив
пра ва
ие
t•)tio-
незрелост
са~ ю
је и з говор, а историја је 11ећ
давно осудила овај прастари
ar·
гуменат
цротив
надирања
. ва ~~
н о ве групације. Увек се п ока ..э ·
;,о да су нове групе, раниј е бес ·
правне, много зрелије него шт о
су то прорицали противници њи
приступачна
l!(ТОриски
читава
ална· сфера,
може
да
вредно
у
како
она никад
томе
створи,
интелекту
правцу
а
не
нешто
матерњи
ин
стинкти
јој
изумиру
код та
квог рада. Јавни живот и поли
тика тобоже су само за мушкар
це, који се у томе крећу као
у
своме прир. амбијенту, а за же
не је интерес за т о само спо љ а
налепљена фраза, док саму ствар
жена
никада
не
може
схватити .
гr1 што противници мис.11е,
присиљене
на
jf.p .: \·
кпr1 ~·нt;.
ки став . Аргуменат да жене Ј.а
нас
великим
делом
не
желе
сr~·
пити у јавни живот, да се rora
клоне и боје, само је делим иц е
истинит, а за блиску будућн ост
не доказују уопште ништа . Же
не ће бити фактима присиљеце
све више на сазнање, да је и њи
хов
приватни
живот
уrрож ен .
ако се не почну бринути саме за
своје интересе, који су истове т
Она улаже амбиције у то само
заведена неком модом.
Треба
ни
жене од тога
хо ве снаге потребне за јачањ е
д емократије, а само широка до·
след на демок ратија може свој о ч
одвратити васпи та
њем у детињству, треба опет
строго поделити сфере делова
ња за полове, јер је ова подела
природом одређена .
То су речи .
многе
жене
Лепе
речи ,
и за
сиrурн о
врло
при
природа ,
а
муж
као
са
интересима
широких
сл о
ј ева. Оне ће увидети да су њи ·
т раiном делотворном контрол ом
ос иrура1'И свим слојевима нар u ·
да,
дакле
и
женама
и
омладини .
напредак, слободу и мио.
де
Вера Ulтајн Ерлих
заштит
ник то може бити леп
Али пракса?
сан!
Ми познајем о из неких зема·
ља праксу оних који заступају
овакво становиште . Они немило
срдно
гурају
жене
звања, али их не
из
yrypajy
разних
у "топ
где сад нема ни оне зараде, која
заступа
жњa
децу.
аргуменат
хове еманципације. Такве гр уп е
већ су и зато много зрелије , 11е
стра
нн у осе ћањима која те речи у
уцвелити
Ниједан
ж ене
кама и животињама ; како јој ду·
ша пева када може да негује, .те
тоши. Даље, како је за жену не
обећањима,
оне
проб уди ти
успаване
да
ли дом" него у пуст и и хладни,
или
замашним
и
проширења
мамљиве, Топло скровиште,
Одговор нећемо наћи ни у ле
грозно
како природа нагони жену на то ,
ца ,
ва женам а бољи, сигурнији, лак·
ши живот?
дана
до мов е ,
денције у погледу женских пра
ва. И једна и друга страна исти
им а право? Која страна осигура
н о га
топлог оrњишта дома, заштиће
ноr гнезда. Они стално говоре
дв о јено, постоје и двојаке тен·
че своје аргументе, и д9казује
оправданост својих захтева. Ко
да
ко н
је била често једина за породи
цу. Ови исти смањују и плате
мушкараца,
домове.
Они
и
тиме
су
опет
строги
руше
чувари
морала, забрањују сва ку регула
цију
порода
и
тиме
нагоне
За наша пра ва
за срећу наше
деце
за
мир
ујединимо
се
на
свет (>едну дец у , која су пропаст
својих мајки. А што је г.~~авно ,
то су они исти кругови, rюји ви·
де решење свију потешкоћа у
15
�,,Невине''
Недав!l'О су наши дневни листо
ви донели вест о. побуни девојака
у једн.ом
Дому
крај Париза.
за
малолетнице
Ове су свезале
чу
ва1рке и пребацњли се преко зидо
ва вичући:
ска
тог
догађаја
књижевница
написа л а
ј-е
одличну
у
францу·
Жилије~·а
листу
Пари,
"Маријана"
репС'ртажу која
објављу
јемо за наше ~читатељке.
једну
же
ну: "Зашто су ме затвориле?"
Сама моја мајка довела ме је до
тога! А он ме је силом узео? За
што?" Жена висока, витка, седе
косе Булевар де Батињол, мис
Т илфорд,
"Слобода је наша!"
ЛоВ>одем
Грозничаво испитује
у
приватном
животу
своје
недужне
васпитнче.
ри, да помогне". Али за девој
чицу постоји следећи факат: за
то што су јој учинили зло, за
Сутрадан, бежи.
здарици: "Учинио ми
зло, га
зда!" Платили су 2000 франака
једном раднику да у зме кривицу
на себе и одседи годину дана.
Са имања на имање, из годи
не у годину, расла је, способна
за све . .Једе шта стигне, crraвa по
амбарима. Једне недеље, бал. И
чистоту детета,
лаковерност.
Док жена која игра улогу ста
-
рам ајке
косе
-
висока,
витка,
седе
испитује, пуна страха за
гонетну
малу:
" Та зашто си побегла? Зашто?
На један сат хода ОД Позо
-
ришта Уметности у Булоњу, у
пра вом Интернату, у коме је ди
ректорка та
иста
глумица,
друге
девојч1ще врше друго бекство.
Ко зна
них" ,
да није
случајно
тема
"Неви
произашла
из
пишчеве замисли (кроз најдебље
з идове девојке увек нађу начи
на
да
до
њих
продру
вести
из
с п ољ нег живота). породила план
о
бекству? Иста
грозничава ат
- ма
чос фера-пансионата-затвора
наст ира,
иста
рија
стада
.10ст
завере,
колективна
жена,
иста
сковане
хисте
ко
сва
крвава
да
се
пож9ли
га
.ie
гранка,
нежни
пог леди,
рука
ко
ј а милује: "Ти си слатка, златна,
и'маш лепе очи ." Никада није
чула тако нешто. Силовање, ба
тине,
скотски
рад,
глад,
али
то
не.
лис.
Крива?
Мајка једне од о~их које су
побегле :
"Какве све страхоте
долазе од те прошлrсти ! Зашто
је моја Ћерка то учинИЈ1а? Да
сте били тамо, сигурна сам да не
Оне и3
БуЈiоње и Пик·
писа
...
.Ј е днн од оних која
је
побе
r.~а ... петнаест година. Живела са
својо м мајком, а ова живи у кон
кvби натv
с
неким
р аздваја
од
пара
т роје у . истој
типом,
соби.
а
сви
Девој• 1 ицу
једна
з::шеса.
Једном,
када мајке није
било
код куће, он је искоришhу _:е .
Мајка тужи . Суђење. Ко бива ка
жњен? Љубавник? Мајка? Не.
Девојчица.
Осуђена на годину дана зато
чења,
од
рана у
18
пре
Дому
три
у
дана
мала
чупави,
жељни
сен
Дом слободња~, заточеница
и сирочади између · капЈ:iје Вен
сен и Пикписа уздижу се у оном
крају где се почетком деветнае
стог
века
налазио
чувени
мана
стир у коме је Виктор Иго сме
стио Коаету, ћерку Фантине, не
дужне
проститутке.
."Широка
пои , мале
улица,
атељеи,
де
приватне виле, станов
ници који се ни мало не интере
су ју за питомице велике куће иза
сивих зидова . До баште се про
стире гробље Пикписа. Прозори
Дома гледају на гробове. У дну,
пут,
rшштање
звиждаљ
ке, В()ЗОВИ који пролазе.
Оне никада не излазе.
У самом Дому има почасних
диплома. Од пре рата. Из 1900.
Можда
и
из
доба
Виктора
Ига? Дипломе
су на истакнутом
белодани ни да дискутује о ње
му. Бесумње има својих разлога.
Марсел )l{ениа, на против, тра
жи да се обелодани. Нека . зна
јавност! Нека контролише држа·
би' то учинила, она вас је и суви
ше волела . Рекла ми је волела
бих да Диреюорка не оде на
летњи одмор. Она која је знала
да ја и мој муж радимо да на
ва.
шој деци ништа не фали. Заиста
напорима у Домовима п.остоје
такви режими, да деца морају да
добри
Бог · нас
заборавља.
Ми
који смо били тако сретни при
помисли да сте помоћу лепе ре.
чи
успели
да
нам
створите
до
бро дете. Госпођо, шта треба у
чинити у животу да бисмо имали
ма ЈЮ среће ".
Кад се
интерни
Булоњу,
станари,
месту, неприкосновене. Што се
тиче режима у Дому, госпоtја
потпретседница неће ни да га о
зна
ч ијим сугестијама, влада од Ба
т ињола до Булоња ... И од Було
ња до Пикписа ... .Јесу ЈЈИ крине?
. Ј е су ли невине?
ни
зације, вребају шта се дешава
преко пута "код оних девојака".
окован
Хајде да попијемо коју!" И
остало. Сутрадан се буд11: "Ди
вота, имам малог пријатеља. Ако
будем имала среће, постаће мој
мали муж " .
Истог дана мали
пријатељ кида. Али остаје сифи
-
подмук
под
Дом за спас и збрињавање же
не (бивши Дом за слободњаке
из Сен Лазара) у Булоњу, налази
зграда за ре11ту, чији многоброј
Друга нека: у осмој години
чува~а је краве. Газда је сило
вао . Она је тако мало разумела
шта се с њом збило, да је дош
ја је вероваЈ1а у
своју
и
се у једној уској и јако насеље
ној улици. Пред кућом, велика
Крива?
Јiа,
плаћа
малолетне" изрекне одлуку, од
воде је у један од државних
затвора, Френ или Дулен, или је
Два су данас чувена: Булоњ
Пикпис.
хоће да утеши, да сми
-
А стара мајка, мис Тилфорд ко
ску по
заведена
воде у неки приватан Дом.
Булевар де Батињол, на сцени
јући
просто
торка
творили су је.
рано сазреЈ1е девојчице. Девој ч ица бежи из Интерната вређа'
или
било на пријаву родитеља,
било на улицu, воде је у Френ
где чека суђење. Када "Суд ;за
Марсел Жениа. У Булоњу; дирек
Невине И3 Батињола
Позоришта Уметности, плашљи
ве жене пробају пороке једне
заражена,
-
цн
-
хапси
нека малолетни
Ј{rад.љивица,
проститутка,
Јасним
гласом
као
њене очи, уметница
ка
-
што
су
директор
тврди:
"Нема
скандала!
скандал тај
што
Једини
упркос
је
нашим
прибегавају бекствима ' '.
Ваша једина радост
Пре самог бекс.тва,
имала
сам
прилике да посетим кућу у Бу
лоњу и". неоцењива срећа, да
говорим
насамо
пансионаткиња .
са
неколико
�-га, где се нал азе самице, у кој и
ци; затим следује пола сата од
мора, у трпезарији или малом
због анализе крви тако дуго,
гадно! А после, крај! Слободна!
ма су затворене преко ноlш, уза
дворишту,
ручају, враћај у се у
не али светле,
радионицу
где
п о;
одмор,
- Слободна? За место слу
жавке. За све.. . А затим, све ће
зав и сит и од људи код којих ће
служити . Тако плава, тако
на
смејана, тако свежа, тако руме
Силазила сам са треhег
том,
с једним
умиваоником,
л им СТОЛОМ,
спра
креве
столицом, ма
окреченим ЗИДОВИ МG
друг и
раде
до
шест
спавање.
и
Је
дампут недељно, час из францу
ишараним
натпиGима:
"Волим
мог малог "; "Патим у овој со
дн а
би " ;
них
"Живело бекство! ";
"Жан
је мој љуба вник " ...
Мање је натписа одкад ј е Же
ниа дозволила да се 01<аче слике,
цртежи,
1<ако
је
коме
воља .
Али ниједне сл ике, ниједн ог у1<раса у трпезарији и радионици,
где
30 пансионаткиња бораве
преко дана. Затвор светао, про
стран, сунчан, удоба н, хи гијен
ски,
али
-
затвор.
Изаћи! ох изаћи! Овде сам
веh осамнаест месеци а ниједном
још нисам изашла из куhе . Ни
-
ТОЛИКО да
купим
ШТОГОД
у
ра д
њи у пратњи чува рке. Ни колико
шетња две по две као ученице!
Кад би нас мало извели не бисмо
толико желеле
да
побегнемо!
Наша једина радост је да г.iiеда
мd кроз п укоти не на прозору, за ·
то што се види парче улице . Са
свим
мало
видимо
како
људи
живе!
Пре три године Жениа је ре
шила да их води зубном лекару.
Рекла ми је: "али вам унапред
кюкем, ако киднете, нећу поле
тети за вама . Само, доцније, не
ћу вас примити ." По три, слоб?д
но,
ишле
су
улицама
са
св t1.1с м
директорком; ни једна није по
казала да хоће да побегне. И, на
равно, после тога, свак~ је болео
зуб! Зашто Жениа ни.~е проду
жила с тим излазима? Зато што
су им
успут
људи
добацивали
свашта: речи заједљ иве, сажа
љиве, сви репе. Једн а мајка по
родице која се враћала с пијаце,
добацила је у очи
директорки:
"Ах, шетати с вашим бордело~1!"
Једна мајка породице ... свака
ко сигурна у своје ћерке!
Зашто се Дом налази баш у о
вом кварту? Зато што су му за
вештал и ову куhу. Деси се да се
некој Феријалној Колонији за
вешта
влажно
земљиште;
утоли
ко горе по назебе. Кад би држава
водила
н адзо р
над
приватним
ског и аритмет ике које држи је
добротвор ка (класа писме
и
класа
н е писмених
шно
колико
има!)
недељом
ових
-
стра
п оследњих
радио,
лектира:
У библиотеци има свега , почев
ши од "Софиј иних мук а" па до
"Протокола сионских мудраца " .
Новине су забрањене.
Не знамо шта се дешава у
-
свету!
- Незн амо ништа,
За време својих
ништа!
посета два п ут
недељно, Жениа им држи усме
не новине "Децо моја, нисте за
копане, у Шпанији с~ дешава о
во, у Америци оно ...
Сва њихова" забава, предава
ња, новине, биоскоп, то је Же
а заражена. Гадно!
Разноврсне Домове! пр екли
ње Жениа. Нека нам не ·убацу ј \'
у и сто време и невине и сифи ли
стичне и мале, још балаве, се
љанке, које су диг ле који гр ош ,
-
и несрећнице које су се година
ма
в у кле
по
тротоарима!
Јед н <l
ј ед ина зарази Ч>Идесет. Гот о в о
сам да примим само болесне , јер
је код нас специјално уређено за
лекарску негу
ва
изврши
-
али нека држа
разврставање.
Нека
нас држа ва контролише! Ја са~
л~уверена да ј ~ пој~диначно
милос ђе О.Ц>lј:~вело СЩ>.i~ !_]-Iека
@ж~ва . реоQiанизује
ста~ов е _
ниа. Никакво чудо што је вол е!
Она познаје живот, говори им
њиховим језиком, уме да убаци
коју сочну шатровачку реч... А
-~:~ рсте а ми, доброчини тељке,
_
донећемо сретства и снаге које
д ајемо сада!
када
особе,
од тридесет спасе десет ко
је оздраве, удају се, роде децу,
раде поштено, она налази потвр
ду за свој рад; али ни та љуба в
према Жении не успева да их С8е
задржи, зато што једно једино
лице ниј е у стању да испуни њи
хов живо т, а и да не говоримо
о
онима на другим местима, које
немају Жение! Треба им вежбе,
ра д а
...
Рада? За осам сати рада днев
но на конфекцији кокарди, ке
цеља, блуза, оставља им се 15
франака месечно на књижици .
Не волимо да правимо ко
карде! То не служи ничему ! Во
леле бисмо да научимо шивењ е,
да добијамо поуку; у том случа
-
ју кад изађемо, имале бисмо за
нат!
Оч иг ледно, све интелигентније
које раде на социалн о м
п ољу,
биле ОНР
патронатки ње
и л и сараднице, увиђају у шта с е
преобразило
"апостолство"
Пакао светаца
Знате л и шта је то када де
-
в о јке
заједно
добију
н ервну
кризу ? Када се неке грче , не.ке
урлају, неке пенуше, све у исто
време. · Лако је жалити их , ра зн.:
жавати
ном,
Да
-
се
... али
над
њиховом
судби
знате ли?
знам!...
Зато
разум е \!
над~орнице "апостолке" . Ваља
н е жене које нису мучиле дещ7 ,
ч ы.; кад би их за то овласти ли .
Дешава се обрнуто: деца њих
:v1уче!
·-- Не можемо ни тренутка пре
Оно што не заборав љају д а
ми кажу де војке, н е треба ве
стати да надгледамо, од јутра ;ю
ровати без проверавања то
је да сваког дана уче кување,
прање, пеглање (зато кућа носи
шта велите!
назив
"Школа
за
домаћице " ).
Али треба додат и и шивење .
но
Ја, уздчше једна , очиглед
школованија, волела бих д а
завешта њима , врt•tила би расп о
делу и еве нтуалне промене. До
бу дем стено - дактилографкиња!
Ж елела бџх д а студирам ...
зволила би смештај Дома за де
Стручно знање, докл~ hеш че
кати?
војке само у куhама окруженим
пространим земљиштем, где би
могле да трче, да се играју, не
гују цвеhе ...
Пошто се дигну у седам сати,
обуку се, доручкују, раде од о
сам ДО једанаест И ПО у радИОНИ-
-
на
-
Ми се не жалимо. Не МС\Же
мрака . ..
Дванаест
сати днеuно.
И стално страх од побуне ...
Оне нас не мрзе, низаш та 11' 1
шету не би нам учиниле зло (за
и с та, приликом беке г ва , з авеЈа
.;1е
су
ющзорнице
али
им нису
у
чиниле никакво зло). Али они су
изнервиране,
и изливају то I! a
нас! Например, Је.дна изјав љуЈР:
, . неhу да радим данас" ' и Тdко
бива. Штрајкује.
-
Записаhу те, изгvбиhеш јед
мо реhи да смо несрећне. Али З"'
ну посетv!
тво рене смо, разумете ли?
- Боли мене ... не могу. и онп
ко дэ миришем .мајку. Запишите
-
Ја
четири
сам скоро здрава.
месеца
под
Још
надзором
ме двecrlil пута ако xofieтe!
t-7
�Или нека xohe аспирин. Добро.
Све траже исто!
Та нећете рећи, ваљда, да има·
те глэвобољу!
апЬс{ола, кад би морали да воде
надзор о овим девојкама, изгу
били би ту своје апостолство!
Уосталом. онај који је био на
Дај, аспирин! Аспирин .~а
сае или штрајкујемо! И морамо
д:~ попустимо. То је разонода за
њих". Али ми, Боже мој, нисмо
жандари, не можемо вечито ју
рити за њима, кад крију <:воје
љубави по ћошковима, умивао
ницима, степеницама". Та на то
једино
и
мисле!
Ето
једна,
-
челу ове дванаесторице, још пре
две хиљаде година предложио је
други СИЈ:тем за изгубљене кhе-
својим другарицама,
знате
ли
ли шта је урадила?". Уради.ла· је
нешто у супу." Тек доцније се то
дознало.
Очајне, остале су ре·
кле: "Кад помислимо да обично
не једемо супу јер нема никца
сС\ли, а овај пут смо је сву по
љупале, тако ј~ била фино засо
љена." Њихови злочини, прчче
о
проституткама,
разни
ево
о чему говоре".
смо
поред
како
их
њих,
довести
трикови,
Читав дан
-
прогањане
до
тога
да
се
интересују за нешто друго? Ка
ко
испунити
њихово
срце
и
њи
хов дух?
То су сјајне жене; али нису
стручњаци . Ниједан педагог не
би пристао на дванаест сати ра
да дневно за триста франака ме
сечно. Пред неупућену надзор
ницу доводи се стадо разјарених
девојака. И тражи се од ње
да
бу де апостолка . Истина, о њима
се старају и добротворке, дивне
и благородне.
Механнчки, незанимљив,
корисан
рад;
ни
радости,
бес
ни
и
какве физичке вежбе, десет сати
потпуне усамљености у ћелији,
никаква веза са животом који на·
пољу струји нити са социалним
питањима, никакав идеал који би
их одушевио. Да се тражио не
би се нашао бољи начин да
се
код рано сазрелих девојака иза
з о ве
ненормална
сексуална
раз
д раженост . .Јер веh имају услоэа
за то .
Ово је · најбољи Дом те врсте,
пита се, онда, какав је најгори?
Кад се та
помамна
раздраже
ност, коју су у девојчицама про
бу дили: средина, људи које су
срели, често и сами родитељи, . а
к о ју је још више појачала усам
љеност у затвору
кризе,
плач,
-
претвори
претње
у
самоуби·
Није
ов де
реч
о
без војника, исто што и коњ без
главе. Мали би се стидео пред
не
својим друговима и било би мо
која нам
својим
душевним
и
говори
васnитким
гуће да нам школске в л асти оду
вољама :
зму
Наш Ханс је навршио осам го·
дина . Раније је рођендан нашег
детета за нас била права свеча
ност . Сада је његов рођендан за
нас
родитеље
само
дипломатско
изврдавање, а за дете право бој
но поље.
Били смо пацифисти. Ми смо
то још и данас. Али, ми то не
смемо да кажемо .
Чак ни нашем малом синчићу.
Не слутећи мали брбљивац би
могао већ сутрадан да нас уне
срећи.
посто л ке,
18
него
и
свих
а
дванаест
право
васпитања
тета , када би
у јавност.
цео
нашег
случај
де
избио
Ханс је дочекао свој рођендан
једном
битком.
Гласно је одје·
кивала његова убојна песма.
О Штрасбург, о Щтрасбург, ка
ко м~ срце боли
Кад се на твојим кубетима вију
триколори.
О Штрасбург, о Штрасбург, ку·
нем се до гроба црна
Да ће се скоро вити застава цр·
но-бела-црвена.
Ханс ј-е написао на једној це
дуљи
ове
Ова песма се сада највише пе
жеље:
Нови тенк са контраавионским
топом.
Војници, по могућности Француски и Немачки.
Оклопњача
наш учитељ то
каже .
Посматрам свог малог и · не мо
гу да кажем ни једну реч . Ништа
не смем да кажем, па ипак? Штг
ћу да урадим ако Ханс буде пре
причавао то у школи? Нарочито
своме учитељу? Не, то не могу .
Морамо наше пацифистичко осе
ћање задржати за себе .
Мајко,
наставља
Ханс
ва у свим немачким школама. По
мооа iv
пропису
руку
на
деца
заклетву
да
дигну
када
певају
други стих . Мој дечак то већ са
са топовима .
Шта да радимо?".
Ханс примећује моју<f<олебљи
вост. Важи, мама, зар не? Ти
ћеш ми купити све, све! Хоћу да
водим рат . Рат је тако леп. И
даље.
Наш учитељ је рекао да је онај
који не жели рат издајица отаџ
бине, кукавица и дрипац . Такве
вуцибатине треба презирати. Је
ли, мајко, да смо ми чисти Ари·
јевци?
За рођендан је Ханс добио
војнике . Вероватно ће , несхваћа
јући ово, вртети главом пацифи
сти иза граница Рајха. Али, ми
нисмо могли друкчије да посту·
сно је посматрати завезаних ру
само несретне
ју исти систем само. још појачан.
у ратном духу . Код нас је дечак
мајке ,
н е кој
цемерство, бес, револт, покушај
не
његовим именом и крстом покри·
внсокој
ј едне
о
пимо. Купили смо војнике. Ужа·
-
ли су га, разапели и похитали да
личности. Ов.о је .И•скрсн извештај
ством, .11езбијске склоности, ли
бекетва,
Није ни помишљао да затво
извесну Марију
Магдалену,
извесну жену која је покуша
да изврши браколомство . Чу·
Ханеов рођенда:ц:
одједном урла." из нервозе, же
ље, досаде, шта знам ја? "Ћути! "
~ Баш да не умукнем! И да до
ђе претседник Републике нећу да
умукнем!
"Да би се освети.'!а
ри .
рй
ни
ла
ку и запушених ушију како ва
спитачи васпитавају нашу децу
свим
механички
чини.
После извесног временЈ поно·
во улазим у његову собу. Скоро
сви француски војници леже
на
под у, без г Ј1аве.
питам,
Xaf:!C,
Све
лепе.
шта
нове
то
ра д иш?
војни к1:
сн
у ни
штио .
Блистајући
мали
од
фелдмаршал
за д ов о љства
ми
одг о вара :
Мајко, Немци су победили . О·
ни који леже, су све Французи ."
и
један
гомилу
презрив
п ал их
Али Хан с.
п о г лед
в о.1 н ик а
одм ери
на
поду .
за р Французи
нису
људи?
Мој дечак ме"посматра без ра
зумевања . Мама , па онй су наши
вековни
непр и јатељи.
И
даље
као да ми замера: Зар т и чак ни
то не знаш?
Зар ти
неразумеш
политику? али". дубок уздах се
оте
малом
из
груди
и
заврши ".
па ти си само жена!
Ужас ме је обузимао док сам
слушала
ове
речи.
�Болести ногу радног света
Проширење вена
Има једна читава група боле
сти од које болују људи и жене
само садашње цивилизације, а
примитивнији
и
некултурнији
народи од њих не болују . Нека
дашњи људ и који су се нестално
селили
по
природи
или
мушкарци и жене. У садашњој
цивилизацији и мутuкарац и жена
осуђени су да раде прекомерно,
изнад својих снага и да своје но-
па често и по ноћи, кроз годи
не, кроз цео живот, стално нашr
ноге слабимо и упропашnавамо ,
да скоро свака трећа особа сада
шњ е цивилизације има по неки
недостатак или оболење на но·
гама .
савреме·
Код наших же на долази
ни примитивци, . који живот Про·
в оде
у
трчању
и
лежању,
дец е , имају и довољно кретањ~
и д о вољ но одмора, да своје ми ·
шиhе развију и одморе, да своју
цирк улацију крви у ногама убр·
зају и одрже у току. Међутим,
откако
су
постала
села
и
не
хране и одмора,
само
што
раде
по
цео
дан ,
прве устају на ноге и последње
леж у , него оне подносе и све те ·
гобе материнства, од првих ун у ·
трашњих поремећаја у почетк у
трудноће , па до стварног прити·
ска повећања материце на окол
не вене и органе у доцнијим ме
сецима тру дно ће. Тако се код
већине наших домаћица ноге ис
кваре управо код трудноће, не
градо
ви, жене стално везане уз кућно
огњиште и за д о маће спремање,
а мушкарци, па сада и жене , ба
чени у радионице, канцеларије и
на п о ља, са напорним радом без
дово љ но
још
једна отежавајућа околност . Оне
попу1
кад
почеле
прве,
а
је носе цео терет тела и морају
стичу
заједно и рад и повећање те
жине, и слабији организам, и
већа потреба поштеде и одм о ра ,
који наше домаћице у већи ни
случајева немају довољно не с а
у
непрекидном
ста
ј ању.
Од превеликог стајања и седе
ња успорава се циркулација кр
ви у ногама. Крв почиње да оди
лази од срца и задржава се у ве
Пре лечења
навља
се
довољно,
пуни
се
уг·
љеном киселином и постаје там
нија . Оваква крв која се довољ
но не освежава кроз плућа, не
даје ногама свежу храну и због
тога
се
и
кожа
на
ногама
шири
и стањује, или запаљује и задеб·
љава и најзад пуца и отвара се.
Вене, модре жиле у којима крв
застаје, све се више шире и по
стају видљиве те у неким случа
јевима искачу под кожом као ка
кве кврге, вијуге, змијолико, па
чак и у величини јајета. То се
ге напрежу преко границе ко ју
ноге могу поднети. Ноге данас
подносе терет, за који оне нису
дорасле. Већ за један час стаја·
ња ноге отичу за преко 3% а за
8 или 12 часова стајања још мно
го више. За један час седења о
тичу за око 2%. То значи да ми
сталним седењем или стајањем
при раду или у собама, гостио
ницама, каванама, из дана у дан,
неповољне
та д а
околности
мо тада, него готово никад у то ·
ку
нама ногу. Ту она стоји, не об
све
јер се баш
по
да
држе
више,
друге,
сле
га
све
некад
су трпети у првом реду ноге, ко
свог
тешког
и
преоптереће ·
ног живота. Нарочито су опасн е
године између четрдесете и пе ·
десете
мења
када
и
се
цео
пролази
организ а~1
кризу,
док
не
уђе у нову равнотежу. У то д о
ба често се отварају прве ра н е
на ногама које су већ пре т ога
превеликим
радом
и
преоптер е·
ћењем ослабљене.
Савремена медицина може ове
болести са успехом да лечи . Она
истина
не
ширење
може
вена,
запречити
али
их
про·
може
от
клонити када се већ проши р е.
Без резања и операције: је д н о
ставним убризгавањем неког .~е
може често приметити и кроз ча
рапу. Крв може и да се разлива
из осл абљене вене по ножном
ка у њих (најбоље једне сп еци
који се прстом могу напипати у
јалне врсте рибљег зејтина ), по
сле чега се овакве непотребн е и
штетне вене смањују, сплаш њ а
вају и за неколико недеља н е ·
стају. Тада и нога постаје ла кша
и циркулација правилнија. А к о
ткиву. Чак и цела нога, од прста
су н о ге
до
најпре дрле око чланака, па И.Је
ткиву, па такве ноге онда имају
шарен
изглед, пун тамних и сме
ђих места . Ако се такве вене и
ткиво
око
њих
запале,
онда је
таква
нога
пуна
тврдих
чворова,
колена,
па
и
више
на
горе,
отечене,
-
оток почи ње
може бити отечена, задебљана и
тврда као бетон . Кроз такву оте
све
чену
онда се увијају неким специ ј а .1 ним фластерима, најпре два пут
и
стврднуту
ногу
циркула
ција се све теже обнавља, нога
све више страдава и најзад на
појединим местима отпада, то
јест отварају се тзв . живе или
вечне, хроничне ране (улкус кру·
рис).
Од ових бо.11ести
страдају
и
више
према
стврднуте,
недељно,
а
горе,
запаљене
после
и
два
у
ак о
су
ран ама.
пут
месе ч
но. У тим такозв . пластичним за·
Поспе печења
војима треба што више ходати
(Не лежи се, јер лежање још в и·
ше слаби ноге). У том ход<n-ьу
ногf' ~плашњавају, тврди чвора ·
19
�ви и конопи се упијају и неста
и новом кожом и тако зараш!1у
ју
те
се
цела
нога
опоравља
Плач
шњим
_ мора
у
извесним
размацима
Нажалост ово лечење није још
тога, у садашњој беди народних
управо
онима
приступачна
којима
би
била
најпотребнија. Зато би целу ме
дицину
требало
те жртве ко ј е оне радо чине за
своје дете, не само да детету не
користе
код
раширено међу лекарима, а осим
није
нарочито
реорганизовати
сиромашнијих
слојева
него
му
чак
и
шкоде .
Дете плаче. Мајка у томе ви
ди испољавање бола и према
прастаром обичају, узима га на
Нарочито је болно то питање
годи
да понавља, да
тако ноге одржавају здрави
щ1 и способним за даљи рад.
она
но
не непотребну нервозу и онемо
гуhу је миран сан.
ct>
слојева
одојчета,
одо.1чета
ћу проузрокује код целе околи
и
освежава. То наравно може да
врши само лекар. Ако су ноге
јако запуштене, онда се овакво
:1ечење
•
Плач
ју, ране испуњују свежим месом
где
дете није ноћу изоловано од о
сталих чланова породице. Љу ди
који су запослени преко целога
дана и којима је потребан од
мор, нису у могућности да надо
кнаде изгубљену енергију. И у
овом случају је жена у неповољ
нијем положају. Изнуреној од
порођаја, дојења и дневнога по
сла, њој специјално тешко пада
недостатак ноћног одмора. Она
крило,
љуља
га
и
пева
му
да
га
умири.
И заиста одојче ако нема на
рочитог
снн.
разлога,
умири
се
и
за
Шта је проузроковало - ово
наг ло стишавање?
Кад
одојче
узмемо у наручје и пригрлимо
оно има осећај тuплоте и зашти
ћености /{ао у мајчиној утроби.
ЈЬуљањем
се
понавља
ритам,
детета. Осећа се кривом, јер ми
који је оно осећало још у мајчи
ној утроби, кад је она ходала.
Тиме се је оно опет повратило у
која засеца у социјалну полити·
сли да је околина чини одговор
оно
ку,
ном за плач детета. Она налази
ј ем је било до рођења. Као што
да
видимо,
и
ставити
на
нове
основе,
у
слу
жбу народу. Али, то је већ тема
а
ми
ч.'Iанку
смо
желели
укажемо
да
на
само
у
овом
нека
о
болења на ногама, која су најче
шћа код нашег радног света.
реагира
на
сваки
покрет
и
глас
је једини лек узети дете у
наручје,
љуљати
га и дојити
иако овоме још није време. Тиме
постизава да дете сваке ноlш ре -
да
се
измени наш
начин живота,
јање и седење. Код свих посло
не само фабричких,
него
и
кухињских који се могу радити
седећи, треба
избегавати
пар
и
пута
опружити
на
дан
про
мишиће,
опружити
се
да
се
ноге
испразне
против
новонасталих
животних
неминовно
да
се
прилагоди.
да
га се узме
на руке
на
че
од
стекло
за
цео
неисправно
живот,
да
искуство,
плачем
може
све да постигне. Ми врло добро
накупљене крви. Два пут дневно
довио плаче, и по неколико пута
знамо да се мајка тешко
ићи у шетњу средњом брзином
се буди.
помирити
према ритму срца ~ млађе осо
Међутим је врло лако дете, од
бе брже, старије спорије. Бави
учити од буђења по ноћи. У бол
ти
се
што
више
на
свежем
ваз
.Јуху и природи, бавити се спор·
том
и
.Јати
и
и
санаторијама
бар доне_кл~ примењује
где
се
модер
на
тога
тим,
руке .
да
ако
да
Треба
то
не
да
ипак
може
узима де
је
свесна
чини,
само
испољава своје осећаје а не ради
у
корист
детета
.
пре
се одваја и дању и ноћу од мај
ке; донесу јој га само за време
кретању него до
дојења. Тиме се постиже да се
дете навикне
ношење,
уопште
трчању
ницама
те
с
Код одојчета, које није ноше
но и љуљана, плач остаје само
сигнал потреба организма, а не
сретство против
одраслих.
На
гимнастиком,
из.1етима,
не,
руке и Љуља га . Последица је да
дете све више плаче да би било
све више у рукама . Тиме је одој
и
кревет, или на земљу, бар на пет
минута
и
са том душевном појавом и само
ради према
свом осећају, код
најмањег плача узима дете на
Затим, по_сле једног сата
потребно је мало
здравог
ко
и љуља. Мати која није начисто
какав наслон . Енглеске домаhице
шетати
код
у
услова, којима међутим дете мо
сног циља
већ доста послова обављају се
седења
плач
стање
Плач више није сигнал . потребе
организма, већ сретство потсве
стаја
ње и употребити столицу или бар
дећи.
сретно
Одојче примети да овај плач
има своју последицу: узимање
на руке, љуљање и дојење, оно
га наравно осети и обилато ис
коришћава.
то јест избегне прекомерно ста
ва,
и
мирног одојчета је први протест
ра
У целој овој ствари важно је
мирно
недељним
више
се
с ада.
на
хигијена
дању,
док
и
педагогија,
на
их
дете
редовне оброке
ноћу
уопште
и
кање
љуљање~и
навикнуто
Наравно за све ово потребно
не добија и тако се и не буди.
је имати више слободног време
Осим тога не стиче штетну нави•
много труда,
на , боље наднице и здравије у·
ку љуљања и ношења на рукама.
То исто могу постићи и мајке
код своје куће, то јест и оне ко
је се не порађају у болници. Да
би имале потребну хигијену и
мирноћу која једина у овом слу
чају осигурава успех, потребна
им је само јасна свест о томе, да
на пла
врло
теш·
љења.
с.1ове рада. То је социјални за
тиме
дет~.
.Јатак оних који су за то позва
ни ,
а
у
првом
реду
самог
рад
н о г света, који мора да се брине
з а своје здравље и своју будуh·
н ос т .
20
ко
је
одучити
и
то
изискује
енергије
И• стрп
Ако мајка успе да своје соп
ствене
инстинкте
надвлада
и
де
те целисходно васпита оно ће
стећи искуство, да своје жеље
на здравији
испољава -
и кориснији начин
а неће својим пла
чем штетити себи и околини.
�ЖЕНА И СПОРТ
коатлетичарке Југославије, Б . с.
клуба и Баска. Присуствовао је
велики број гледалаца, који су
топло поздравили напоре женске
Све оне постају у неку руку ма
шине за постизање све веће бр
Није више потре бно трОШ"IТИ
речи и доказивати да је жени
спорт исто толико потребан кэо
и
мушкарцу.
То
је
данас
зине,
ге
-
престаном
где се непрекидно кроз ду
часове
понављају
и увек исти покрети
лико
механизиран
-
постао то
ке,
монотон,
чког
и
физичког освежавања
радних људи. Тако је кретање на
и
бно да
свежем
би
се
удови
повијена
груди;
и
цео
занесене
спортском
славом и
и
учини о
основни
циљеви
спорта,
несу~t
·
њиво најтеже погађа жену.
•
>Кенски пакоатпетски
горим хигијенским условима не
митннr
готово
животну потребу, он је још увек
привилегија
једне
обезбеђене
мањине којој служи као доко
тембра ове
лица.
учествовале само жене.
Први пут у Београду,
лакоатлетски
циљеви дана
се
у
године,
митинг
Београду
и
27
сеп
одржан
на
коме
је
су
Оне су
раније
бавиле
шњег спорта не пружају довољ
лакоатлетиком,
не
масовно
ле
своје утакмице увек у окви
напори и
ру
хазенских такмичења.
услове
за
спр овођење.
његово
Његови
али
су
одржава
Укуп
могло
се
видети
оне
тив предрасуда да физичка кул
тура није за жену.
Значајн о је да неке такмич:Јр
ке у
разговору
важну
подвлаче
Ми ћемо се трудити да да
спорту
његов
прави
није циљ да правимо
реко рде ,
већ да што већи и шири круг де
војака у Београду привучемо на
спортска
игралишта
и
дамо
Такмич ење је у сваком пог .1е
ду успело . Само би се могло по
желети да на идућем
митинг\'
буду заступљене девојке не са,1 0
из три воде ћа београдска клуба.
већ и ма лих клубова са перифе
рије, уколикс, имају хазену и.1и
лакоатлетску
су Чук аричк и, Брђанин,
uекордера
улажу
се
сва
ю1
могућности да се у једној дру
гарској средини и физички раз·
вијају.
чарки.
Овај митинг приредиле су ла-
i.
борба за рекорде, средство за
мерење снаге ."
Његова
снага
баш лежи у томе што се пом о ћу
њега ~~,!'!ија другарски дух ~е
ђу такмичарима не само једне
земље већ целог света".
Нама
љу
успеха и искоришћавања
крЈј
њих снага појединаца да би по
стигао рекорд.
Око "звезда" и
знача
Спорт никако не треба да буде
но је стартовало око сто такми
индивидуалннх
једн у
чињеницу :
тежње данас су управљени у ни
форсирања
с
схва
тају спорт и како се боре про·
лесна срца и да ће с тугом з2гледати своје деформисане ~ш
шиће.
Овакав спорт, у коме се у бе
сомучној трци за рекордима пот
пуно превиђају и запостављнју
леђа
преставља
лицима
-
организам
и
вим
мо
укочени
Организација
r-1ею1
резултати ,
коликом озбиљношћу
га дана да лече оболеле ноге, бо
оживели
мушкарци
им
нарочити
го воље и истрајности. На њихо
зичког напрезања морати једно
отпорнијим за многе штетне у
тицаје рада.
Иако спорт за многе жене ко
ј е раде под истим и можда још
го
да
неки
али су такмичарке показале мно
плуl1а,
се освежила
исправила
страху,
нути
потре
ваздуху
која су се напунила прашином и
димом по малим канцеларијама
и нездравим радионицама; да би
угнуте
рекорда .
појединачним успесима, треба да
знају да ће усЈ1ед претераног :Ри
спорт је неопходан ради психи
чистом
другог
"нова" не преотме славу.
И не
само оне, већ и све младе девој
одређени
и
неког
Због тога и престају да имају
свој лични интимни живот. .Је
дина им је жеља да туку своје
сопствене рекорде, живећи у не
већ
свакоме јасно. Данас, када је
посао у канцеларијама, у радИ •)·
ницама, а нарочито у фабрика
ма
или
омладине из Београда.
На овом мити нгу нису постиг
секцију,
као
шт о
Једин
ство.
сред
ства, да им се створе најповољ
нији услови, како би се из њих
извукла још која победа или ре
корд.
Међутим, шта видимо на дру
страни? Отсуство сваке
rој
rежње да се
огромном
броју
младог радног света омогући ак-
\
једно право спортско такмичење.
1
тивно учествовање у спорту Врло често
1
се поставља пи та·
ње: да жена, можда, н е губи од
своје
"женскости "
бавећи
се
спортом,
да спорт не утиче ште
тно на женино здравље? Свака
ко да
не, ако се н е претерује.
Али данас у преоштрој
конку
ренцији и претераној борби за
рекорде,
страдају
како
ње:1а
"женскост'', тако и њено здраз
ље. Стифенсова, Ван ден Оуце
нова, Валасијевичувна, постају
жртве
свог
сопственог
успеха.
Зрика Краин овнћ на старту
21
�Технички
ре3ултати:
метара.
60
Јуниорке:
(Панчевачки
спорт
Кордић
9.1,
Нела
Пуја
клуб)
9.1,
Радовановић
(обе Југославија) . Сениорк е:
9.2
Крајиновић
Кугла.
Баншчак
8.1,
Крајиновић
9.1.
8.25, Иве
Јошт 8.11, Живковић 7.12.
Ју
ниорке: Петровић 7.06.
Трчање 800 метара: Благојевић
3.03.8, Ђорђевић 3.20, Алимпије
вић 3.25.8.
Скок
у
даљину.
Крајиновић
Баншчаг 4.02, Пуја 3.99. Ју
Ра до вановић 4.1 1, Соти
5.06,
Дискос. Крајиновић
ковић
Скок у
Баншчаг
Штафета
ниорке :
ровић
3.87.
вис .
Јуниорке: Стефани
117,
Кордић
133,
117.
26.40, Жив
21.78.
Крајиновић 143,
Јошт
23.63,
Нела
4Х 100.
П. с. клуб
58.2.
Кунади
123,
Југослаю1ја
62.
Преко сто девојака са великим одуше вљење м учествовало је на првом лакоатлетском митингу жена у Београду.
МОДА
Неколико речи о моди
пе
и
шалови,
потпетицом,
цинеЈЈе
бере,
Мо да се мења све већом брзи
ном . Иностране и наш е веЈ1ике
модне ку ће неисцрпне су у 1ювим
идејама.
Скоро б и МОГЈIИ рећи
тични
да месечно
зо не, боје,
јају све већи број
лансирају нове фа
материје и украсе,
који нас у првом моменту збу
њ у ј у својом необичношћу, а ли
на које се брзо навикнемо. Је- '
дан
део
-
жена,
наравно
само
о не, чији џеп то допушта оба
везно примају све нове захтеве
моде.
Насупрот томе, све
изграђује једна мањ е
љ ива
мода,
-
мода
више се
промен
радне
жене.
Та мода захтева- од хаљине,
поред тога што
.ie
да
лепа, буде и
практична. На улици, у канцела
ријама, при проводу па чак и у
купаЈЈиштима с рећемо све више
жена, које нису обучене изричи
то по последњој моди, аЈЈи ипак
изгледају добро, љу пко а често
и елегантно обучене. Јер капри
си
стално
пр оменљ иве
моде
не
са
ниском
кратка
коса,
кратке чаране и .iош многи прак
из
детаљи
мод е ,
модних
-
не
великих
осва
жена .
доноси
ћемо с амо оно, што је заиста
практично, Ј1 е по и уз то и јеф
т ино.
Још је намера
да
помогне
наше
нашим
рубрике
читатељкама
~а мог у саме спремати себи је~
ноставне
ком
ше
ствари,
плетене
Поред
напр"
хаљине, да само
пр е правке,
нице.
као
разне
тога
модне
радо
ру
вр
он
одгтн
рамо на сва пита ња у нашој
брици
ру
"Савети " .
•
Зимски капут мора да бу де то
могу једноставно одбацити и у
пао ,
чинити
доброг кваЈiитета и у једној од
такозваних неутр ал них боја. Вр
ло је мали број жена које сваке
су
старомодним све оно што
радне
део
жене
жена
практично.
тлови
и
-
-
дакле
велики
прихватиле
Зимски
костими
као
капути,
ман
енглеског
кро
ј а без пелца, спортске хаљине за
лето
и
зиму,
кукичани
22
руком
костими,
плетени
пуловери,
или
ка-
тако
солидног
од
да
наш
послу)!ш
зимски
за
сваку
материје
године м огу себи да сашију по
један зимски капут, а још је ма
њи број оних које за једну се
зону могу се би да осигурају два
или више капута. Према томе , не.
ако изаберемо штоф
квалитета,
неупадљиве,
мирне и тамније боје, који се мо-
же носити како при лепом јесе
њем
и
или
у
зимском
данима
времену,
ружног
тако
времена,
на
киши и на снегу. При избору бо
је морамо исто тако једнако
имати пред очима боје оних ха
љина
са
којима
Водићемо
боја
располажемо.
строго
рачуна
зимског
бојом
капута
сваке
од наших
да се
слаже
са
хаљина .
Јер ништа није ружније неге· на
вући црн капут преко тегет пла
ве и браун хаљине, и,~и обратно.
То не зна чи, међутим, да само
исте боје могу да иду заједно
и
да
само
једно
Зимски каuуши
једноставан,
да
дино
него
салона
вида
прилику. То се може постићи је
Наша рубрика и наши савети
о мо д и треба да служе потреба
ма радне жене
Од париских и
осталих
из
мора
жалост
на највећу
-
капут
никако
изЈiазе
креатора
смемо ни једног тренутка да из
губимо
и да
оне
могу
само
да
иду
за
могу
оне
да
стварају потребну скљадност. По
стоје многи КО'Нтрасти боја који
се
игром тонова
по
слажу.
невероватно ље.
Узмимо,
напримfр,
шнала средње величине ~је су
обложене истим штофом или ис
више
подвукао
чисто
женски
карактер капута, потребно је да
они
до
буду окруласти
самог
иљи виспки
рамена .
Што се тиче кроја, сматрамо
да ће ова два типа најбоље од
говарати
за
овогодишњу
сезону:
�Капут
од
штофа
спортског
модерна пинија
кроја. Он најбоље одговара
тањим, виткијим женама. Зими
када се испод капута носе дебе
струку,
ли
капути
буду
а
врло
Како IЈеше освежиши
захтева да ови
јако
стегн ути
широки
при
у
вашу u11ошлоtодиљу
дну.
хаљину
Модеран је такозвани "крој зво
ова
на". Али у томе не треба прете
кав један капут на пунијој же
ни и сувише је кабаст да би мо-
ривати. lllирина капута при дну
Вашу стару зимску
хаљин у
моћићете врло лако да освежите
врло је
и реновирате, те ћете тако им а ти
1·ао лепо да изгледа, тим пре што
слободно
крој
са
џемпери
и
пуне
захтева
хаљине,
појас,
а овај
опет
резултати
могу бити и супротни: капут ће
појас и рукаве. Купите некол и
ландарати лево и десно, а то ће
ко боја вуне, јер
на пуначком струку, маколико га
капут
се
предњи
део,
носи
преко
ка
јер допушта
за јесен хаљину која ће изг.1е
дати као да је нова. Купите ву
н у у разним бојама, игле, и на
штрикајте . једну пасу, кра г ну ,
њом
затезали, још више подвлачи го
јазност. То се унеколико може
избећи тиме што ће се један део
појаса учинити невидљивим. Са
мо се једна половина појаса, ње
гов
практична
корачање,
претера
огромне
данас
често
и
али
ако
се
над овежу
на
г локне
чини,
као
што
ће наштрика-
још више сметати при ходу.
Рукав на капуту је уздигнут,
аЈЈИ не претерано као ш то је би
пута, док је дру га половина, део
на леђима, сакривен испод капу
ло
та где је провучен. Појасеви се
праве само од истог штофа од
кога је капут, или од коже. За
тварају се помоћ"
спортских
ваЈ1и да скроје што комп л ико
ваније и што надоданије рукаве.
Око лактова рукав је чак тесан,
шнала средње величине обложе
шта
не такође истим штофом или ис
си,
том
Никакве п уфне ни набори нису
више модерни. Сва је важност
усредсреl)ена на рамена , али се
кожом .
Крој
капута је једноставан,
широк, са шлицем ИЈЈИ дубоком
фалтном на леђима. Рамена су
скројена у полураглану, т. ј. ру
кав се ппродужава до самог вр:l
та, али
На
самој
као
нека
године,
ка
или бар
ни
на
норма Ј1не
том
ништа
са
не
њима
Џепови
т им
рукаву
сме
нс
ни су
капутима.
ширине.
не
да
сме
сме
га
отежава.
претеривати .
неопход ни
Ако
Ни
да ви
их
!Ia
желимо,
они се морај у усеlш у сам капут,
раглана.
код
ивици
врста
прошле
Ј1ин ијо'l1
не више косом
као што је случај
модерно
да су се кројачи просто утр1си
било укосо скоро до самог кука,
рамена,
рукав
нарамењаче
пре
лази ту ивицу и пење се до врата.
било сасвим
вертикално, у
последњем сЈ1 у 1 1ај у
овом
закопчавгју
се ј ед ним дуг метом за сам капут.
Ревери не морају бити строго
мушки. Напротив, да би се што
више
ски
нодвукао
карактер
је да
они
високи
до
као
чисто
капута,
буду
жен
потребно
округласти
самог
или
рамена.
Два џепа, нашивена, треба
нас потсећају својим обликом
ревере. Џепови су данас врло
жни на капутима и о њима
могло
Они
врло
много
угла вном
да
дају
се
сву
да
1н1
ва
би
пише.
ни делови бити лепши ако с у у
пругама; својом живошћу више
ће отскакати од штофа, што ће
дати весео изглед вашој ха љ и
ни. Ако купите основну бој у ву
ориги
налност капуту. Нећемо се овде
ба ви ти извесним џеповима који
се данас праве и који имитира
ју разне друге предм ете, као ам
ре.11чиће, ручне торбице, па чак
и рукавице . У питању нису вн111с
каприси
моде,
мо
покушаји,
као
интересантни
него
не
исту
пр от,
као
што
почнете
џепови морају бити нашивени и
правите
у облику ревера.
·1ије
три чет
врти дужине. Њих можемо, ме
ђутим, препоручити само онима
који су себи већ осигурали ка
нормалне
дужине.
Данашња
- - - -- --- -- - -- -- - -
Капут на струк .
Претплата:
годишња
стаје
дин.
48,
су
нај·
или
;i.a
најпре
штрикате ,
на
мустру (од хар
муслина)
према
к ојој
потребићете следеће боје: за uC·
нову, бод "жерсеј' ' ; за п руге U().
1
штру мпандла" . Можете, на пр н
:v~ер у овој п р о п ор цији: три ре
да жерсеј, један ред штр умпан
дла; три реда жерсеј, два р еда
ме ивице хаљине, али нису ружни
пут
на
од
ћете се равнати у току рада. У
Дужина капута допире до са
истог кроја
онда,
пруге
живљих боја; узмите, рецимо ,
црв ~ н у боју као гранат и п л ав о,
и ли зелено и жуто итд. Пре н о
са
прави,
примењени модни изуми.
Све
што желимо подвући то је л.а
ни капути
хаљина,
направите
штрумпадла
полугодишња
ција Пашићева
6 -
24
дин.
Број чек. рачуна
Уредница
прима петком
54372.
4-6.
итд.
Уредаи штво
и
администра
од
23
�nоштар1111 а п,1аl\ена у l'OTOBOM
L
.Ж:ЕНА ДАНАС
Наро д ш1
послаш1н
рес Ибар у ри,
"Ла 1111 ~ио нариј а"
н~:~.еље
1)виједа,
позна1 а
борила
-
на
rюд
1
Доло
именом
ноја се пуне
фронту
3
Гвада-
рам<'
Инкарнацио
~штета,
Једна
ш11а11ска
Воајола,
сада
Милицио11арк ~ пuлазе ма Фrюнт
~1111111цнонарка
В.ыс11ик и уред ник: Радмю1а Дию1 трнјсви\1
секретар но
милиционарка
Жор,1<а 1<.1ем . 1нсоа
23. Шта~1nар ијз Драг. Гlопонић а , Л _v ја Б аrтуn
61)
.Ј.
�
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Periodika/časopisi
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
SP
Periodika
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Žena danas br.1
Creator
An entity primarily responsible for making the resource
Omladinska sekcije Ženskog pokreta (Mitra Mitrović, Radmila Dimitrijević, Olga Timotijević…)
Source
A related resource from which the described resource is derived
http://gerusija.com
Date
A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource
februar 1936.
Format
The file format, physical medium, or dimensions of the resource
PDF
Language
A language of the resource
SH
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
SP-26
Coverage
The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant
25 str.
1936.
antifašizam
emancipacija
Omladinska sekcija
Žena danas
ženska istorija
ženska prava
ženska štampa
ženski listovi
ženski pokret
-
http://afzarhiv.org/files/original/1fcca515bd78ebada74e8b8153a67c0c.pdf
958031bc1d2b69b06558dba81be28ba2
PDF Text
Text
ŽENSKO PITANJE U SRBIJI
U
XIX I XX VEKU
��NEDA BOŽINOVIĆ
ŽENSKO PITANJE U SRBIJI
U XIX i XX VEKU
��rano preminuloj ćerki
Mirjani
CENTAR ZA M f E p
K N J I 2 N I C ^
in b
v. r.^
sign
��SADRŽAJ
UVOD...........................................................................................................................................0
FEMINIZAM U EVROPI U XIX VEK U ................................................................................. 7
1. Feminizam na prelazu u X IX v e k .........................................................................................7
2. Položaj žene u kapitalizmu - ideje i p o k re ti........................................................................9
3 'Teoretičar liberalnog fem inizm a Dž. S. M i l ......................................................................12
14
4. Teorija socijalističkog fem in izm a ...............
5. Ostvarivanje prava na jednako obrazovanje.....................................................................16
6. Pravo g la s a ...........................................
IV
7. Ženski pokret u Sjedinjenim Američkim Državama .......................................................18
ŽENE U VOJVODINI I U SRBIJI - PRVA POLOVINA XIX V E K A ...............................20
1. Opšte prilike, počeci pismenosti ..........................................................................................20
2. Položaj žene početkom X IX v e k a ......................................................................................... 21
3. Žene u Vojvodini i prve učenice.......................................................................................... 22
4. Prosvetitelji i prve ideje o školovanju.................................................................................23
5. Počeci kulturnog preobražaja u S r b iji................................................................................26
6. P osela...................................................................................................................................... 27
7. Pravni položaj že n e ................................................................................................................ 29
UJEDINJENA OMLADINA SRPSKA I EMANCIPACIJA Ž E N A ................................... 30
1. Osnivanje Ujedinjene omladine srp ske ............................................................................. 30
2. UOS i organizovanjc ž e n a .................................................................................................. 31
3. Ideolozi UOS o ulozi žene .................................................................................................... 34
4. Draga Dejanović - prva fem inistkinja ...............................................................................36
5. Shvatanje Svetozara Markovića o ženskom p ita n ju ........................................................37
6. Omladinska i socijalistička š ta m p a ................................................................................... 44
OBRAZOVANJE ŽENA U SRBIJI U XIX V E K U .................................................................51
1. Osnovno obrazovanje ženske dece ......................................................................................51
2. Viša ženska š k o la ................................................................................................................... 53
3. Ženska deca u gim nazijam a.................................................................................................55
4. Studentkinje na Velikoj školi i na U niverzitetu............................................................... 58
PRVA GENERACIJA SOCIJALISTKINJA U S R B IJI........................................................61
1. Socijalistkinje - prve studcntkinjc u inostranstvu ..........................................................61
2. Rad i sudbina prve generacije so cijalistkinja................................................................. 62
3. lika. Marković ....................................................................................................................... 64
ŽENSKA DRUŠTVA................................................................................................................ 66
1. Prva ženska, društva - osnivanje i počeci r a d a ................................................................66
2. Žensko društvo - Škole i ustanove..................................................................................... 67
3. Osnivanje novih ženskih društava..................................................................................... 69
MEĐUNARODNE ŽENSKE ORGANIZACIJE I SRPSKI NARODNI ŽENSKI SAVEZ... 71
1. Mirovni pokreti i že n e .......................................................................................................... VI
2. Međunarodne ženske organizacije i osnivanje Srpskog ženskog saveza......................V3
3. Rad Srpskog narodnog ženskog saveza............................................................................ V5
ZANIMANJA I ZAPOSLENOST ŽENA POČETKOM XX VEKA....................................V
8
1. Zanimanja že n a ................................................................................................................... V
8
2. Položaj žena u zanim anjim a.............................................................................................. V9
3. Učiteljice, nastavnice, lekarke............................................................................................ 80
4. Prva ženska, radnička, organizacija - S v e s t......................................................................82
5. Sekretarijat žena socijaldemokrata.................................................................................. 83
�ŽENSKA ŠTAMPA.................................................................................................................... 85
1. Prvi ženski časopis u Srbiji - „Vospitatel ž e n s k u " ................................. ...................... 85
2. „Domaćica" i druga ženska štampa do Prvog svetskog r a t a .......................................86
ŽENE U RATOVIMA............................................................................................................... 89
KRATAK OSVRT NA POLOŽAJ ŽENA U ZEMLJAMA KOJE SU 1918. GODINE
UŠLE U SASTAV KRALJEVINE SRBA,HRVATA I SLOVENACA................................91
1. Bosna, i H ercegovina........................................................................................................... ...
2. Crna G o ra ............................................................................................................................. ...
3. H rva tsk a ............................................................................................................................... 95
4. M akedonija............................................................................................................................ 97
5. S lo ve n ija ................................................................................................................................ 98
ŽENSKI POKRET U JUGOSLAVIJI 1918-1941...............................................................100
1. Opšti podaci ..........................................................................................................................100
2. Ženski radnički p o k r e t.......................................................................................................10 1
3. Narodni ženski savez Srba, Hrvata i Slovenaca ............
104
4. Društvo za prosvećivanje žene i zaštitu njenih prava - Ženski p o k re t....................... 109
5. Alijansa, ženskih p o k re ta ..................................................................................................... 112
6. Nova fem inistička društva...................................................................................................114
7. Om ladinske sekcije i om ladinke u ženskom p o k r e tu .....................................................116
8. Stvaranje masovnog ženskog p o k re ta ............................................................................... 118
9. Nastajanje antifašističkog ženskog p o k r e ta .................................................................... 119
10. Ženski lis to v i........................................................................................................................12 1
11. Nesuglasice u A lijansi ženskih p o k re ta ......................................................................... 122
12. „Žena dana.su i akcija za. pravo g la s a .............................................................................123
13. Prestanak rada Alijanse ženskih p o k re ta ...................................................................... 125
14. Kom unistička partija Jugoslavije i žensko p ita n je ......................................................127
ŽENE U RATU - ANTIFAŠISTIČKI FRONT Ž E N A ....................................................... 130
1. Otpor okupatoru ..................................................................................................................130
2. Žene i pripreme za oružani o tp o r.......................................................................................130
3. Organizovanje žena - definisanje njihovih ciljeva i za d a ta k a ...................................134
4. Žene u vojnom sanitetu i žene bork i n j e ........................................................................... 135
5. Stradanja žena u Srbiji ...................................................................................................... 140
6. Osnivanje Antifašističkog fronta žena. Jugoslavije........................................................141
7. Osnivanje Antifašističkog fronta žena u S r b iji.............................................................. 144
8. Žene u organima vlasti ....................................................................................................... 145
9. Druge ženske organizacije u. ratu ....................................................................................14®
ANTIFAŠISTIČKI FRONT ŽENA U OBNOVI I IZG RA D N JI................... :................. 148
1. Slobodne i ravnopravne ......................................................................................................148
2. Prve akcije žena posle završetka ra ta ................................................................................14Jj
3. Prvi petogodišnji plan i. aktivnost ž e n a ..........................................................................
4. Dečje ustanove, zapošljavanje žena ................................................................................
5. Skidanje žara. i feredže......................................................................................................
6. R ad na prosvećivanju ž e n a ................................................................................................^
7. Pravni položaj žena.............................................................................................................. rj?
8. Međunarodne v eze .............................................................................................................
UKIDANJE ANTIFAŠISTIČKOG FRONTA ŽENA I OSNIVANJE SAVEZA
ŽENSKIH DRUŠTAVA.......................................................................
1. Žene su subjekti svog vlastitog oslobođenja................................................................... 10 1
2. Posebno organizovanje žena - d a ili n e ? .......................................................................
3. Organizovati žene suprotno iskustvim a p ra k se ............................................................. 100
4. Otpori i kom prom isi............................................................................................................100
j”
�SAVEZ ŽENSKIH DRUŠTAVA JUGOSLAVIJE (1953-1961)....................................... 171
1 Smanjivanje aktivnosti žena u novim u slo vim a............................................................ 171
2 Rod na selu - opismenjavanje, zdravstveno i domaćičko prosvećivanje.................... 173
3. Zaposlenost i položaj žene u r a d u
174
4 Promene položaja žene u braku i porodici..................................................................... 175
5. Modernizacije u oblasti domaćinstva i svakodnevnog živ o ta .......................................176
6. „Porodica i domaćinstvo “ ................................................................................................ 179
7. Zapošljavanje žena ............................................................................................................ 180
8. Ukidanje Saveza ženskih društava...................................................................................181
KONFERENCIJA ZA DRUŠTVENU AKTIVNOST ŽENA (1961-1965).................... 185
1. Od samostalne organizacije do postepenog integrisanja u S S R N ..............................185
2. Problemi dečje za štite ......................................................................................................... 187
3. Planiranje porodice.............................................................................................................187
4. Problemi društvenog položaja žene u samoupravnom d r u š tv u ................................... 189
5. Konferencija za društvenu aktivnost žena kao pomoćno telo Socijalističkog saveza .... 192
6. Pokušaji posebnog organizovanja žena ........................................................................... 195
7. „Žena danas “ ........................................................................................................................196
8. Međunarodne v e ze ............................................................................................................... 196
FOTOGRAFIJE........................................................................................................................197
NOVE INICIJATIVE............................................................................................................... 219
PRILOG..................................................................................................................................... 223
OSNOVNI STATISTIČKI PODACI O POLOŽAJU ŽENE U JUGOSLAVIJI
223
1. Posleratna situacija - opšte napomene ............................................................................ 223
2. Stanovništvo..........................................................................................................................224
3. Iskorenjivanje nepism enosti...............................................................................................225
4. Učenice u osnovnim, nižim i srednjim šk o la m a ............................................................. 227
5. Studentkinje na višim i visokim školama, fakultetima i umetničkim akademijama .. 229
6. Zaposlenost ž e n a .................................................................................................................. 230
7. Zdravstvena zaštita žene..................................................................................................... 231
8. Dečje ustanove ..................................................................................................................... 233
9. Učešće žena u Saveznoj, republičkim, pokrajinskim i opštinskim skupštinam a
233
TABELE....................................................................................................................................236
UMESTO ZAKLJUČAKA......................................................................................................251
SUMMARY.............................................................................................................................. 256
1. Serbia and Vojvodina (1804-1918) ................................................................................. 256
2. Yugoslavia Between the Two Wars (1918-1941)............................................................258
3. Women in the People's Liberation War (1941-1945)..................................................... 260
4. Women's Issue in Socialist Yugoslavia............................................................................261
ODABRANA LITERATURA.................................................................................................266
IMENSKI REGISTAR........................................................................................................... 271
��Krajem XVIII i početkom XIX veka, inspirisani evropskim prosvetiteljstvom,
misao o emancipaciji žena prvi put na ovim prostorima - tačnije u Vojvodini - pri
hvatili su, delimično, Orfelin, još potpunije Dositej Obradović i Jevstahija ot Arsič.
Kasnije su ih u praksi, naročito u pitanjima školovanja ženske dece, sledili i drugi.
Ekonomski i u svakom drugom pogledu nerazvijena Srbija, tek izašla iz borbe za
oslobođenje od Turaka i iz revolucije, tražila je puteve svog napredovanja. Najpre
preko Srba koji su u Srbiju dolazili uglavnom iz Vojvodine i drugih k rčeva Austro
ugarske, a kasnije preko mladih ljudi koje je slala na školovanje u inostranstvo,
prihvatila je civilizacijske evropske tekovine i različita shvatanja o uređenju novog
društva u nastajanju. Načela Francuske revolucije o slobodi, jednakosti i svojini
našla su svoj odraz u konstituisanju mlade srpske države i njenog zakonodavstva.
I, mada su dugo zadržavala relikte srpskog ruralnog patrijarhalnog društva, na izvestan način ta načela reflektovala su se i na položaj žene u toj novoj zajednici.
Čini se da se ne može govoriti o emancipaciji žena u Srbiji u XIX veku bez
uvida u tadašnje ideje i praksu o tom pitanju u ostalim evropskim zemljama, kao
što se ne može preći preko opštih društvenih prilika koje su tada vladale u Srbiji.
Da bi se stekla makar približna slika o istinskom položaju žena u Srbiji potrebno
je - pored opisivanja tog stanja - uporediti ga sa položajem žena u drugim zemlja
ma. Ma koliko da su takva upoređenja nepotpuna, često i neadekvatna, ona ipak
pružaju osnovnu orijentaciju o tome u kakvom su položaju žene Srbije bile na poče
tku XIX veka, u odnosu na žene u drugim evropskim zemljama, u pogledu osnovnih
kulturnih, građanskih, ekonomskih i političkih prava.
Ta upoređenja pokazuju daje u ustaničko-revolucionarnoj Srbiji, zaostaloj
u svakom pogledu, položaj žene menjan nabolje, da su one u relativno kratkom vre
menu uz sve teškoće i otpore dostigle u osnovi sličan stepen emancipacije koji su
imale i žene u većini ekonomski manje razvijenih zemalja Evrope.
U drugoj polovini XIX veka žensko pitanje okupiralo je sve misleće napre
dne duhove u Srbiji; oni su svojim idejama i praksom nastojali da načnu nasleđena
shvatanja, teško iskorenjive običaje, versku i kulturnu zatucanost. Ideje prosvetitelja, m aterialist a, radikalnih filozofa, raznih socijalističkih struja, primenjene na
položaj žene, kao i praksa u menjanju njenog položeja, još u XIX veku - nasleđe su
koje nam je ostalo. Na toj potki, u prvoj polovini XX veka, nove generacije žena u
Srbiji mogle su da nastave u drugim, nešto povoljnijim uslovima, rad i delovanje
na emancipaciji žena u svim oblastima društvenog života, kao i rad na njihovom
samoosvešćivanju.
Još od vremena kada sam pre Drugog svetskog rata prišla ženskom pokretu
impresionirale su me žene koje su začinjale i razvijale ženski pokret. Ne manje ose-
�6
ćarga g^jim prema ženama svoje generacije koje su, naročito u ratu, ne štedeći sebe,
pa ni svoje živote, dale svoj puni doprinos za ostvarenje fundamentalnih pretpo
stavki ženskog oslobođenja. Moje duboko ubeđepje je da su žene svih generacija,
u svom vremenu sa svim njegovim i svojim vlastitim ograničenjima, uradile što je
bilo moguće. Nažalost, stalno prisutna patrijarhalna svest - tako snažno ispoijena
u ovom ratu - ruga se svim slobodarskim idejama, svim težnjama žena za h u m a n i,
jim odnosima među polovima. Sva dostignuća žena teži da poništi, a u najmanju
ruku da ih omalovaži. Umesto daJjeg širenja njihove slobode i afirmacije njihovih
ljudskih vrednosti primerenih ovom vremenu, svedoci smo da se ženama nudi vra
ćanje u davna vremena i ovekoveči ženska potčinjenost.
Ovaj rad je pokušaj da se na svetio dana izvuku tokovi misli koje su struja
le srpskim društvom o oslobađanju žena, napori prvih feministkinja i feminista da
smelo ukažu na patrijarhalno okruženje u kojem su žene živele, da lome stare i
umesto njih ustoliče nove vrednosti, koje bi kao krajnji rezultat imale to da žena
u budućnosti konačno postane ravnopravno ljudsko biće. To je i pokušaj da se na
jednom mestu prikaže istorija pokreta žena u Srbiji, da se ukaže i na napore i upor
nost samih žena da doprinesu promenama, da menjaju svoj status, na podršku i
osporavanja koje su u tome imale. Jer, one su umnogom zaboravljene - o njima isto
rija malo piše.
X
�FEMINIZAM U EVROPI U XIX VEKU
1. Feminizam na prelazu u XIX vek
U Francuskoj, kolevci evropskog feminizma, reč feminizam prvi put se javlja
početkom XIX veka. Notirana je u rečniku Robert 1837. godine, gde stoji daje femi
nizam „doktrina čiji je predmet širenje prava i uloge žena u društvu4. Reč je prvi
*
upotrebio Šari Furije.1
U prvoj francuskoj revoluciji, 1789. godine, žene su učestvovale naviše na
čina: bile su u brojnim oružanim odredima, a osnivale su i posebne ženske borbene
odrede, radile su u pomoćnim vojnim službama, osnivale su mnoštvo ženskih i mešovitih klubova koji su pomagali revoluciju. Usput, one su preko mnogobrojnih pe
ticija Ustavotvornoj skupštini tražile pravo glasa, pravo na jednako školovanje i
izjednačenje sa muškarcima u građanskim pravima.2
Sve što je u zapadnoevropskoj književnosti i filozofiji u XVII i XVIII veku
nastajalo kao misao o jednakosti žena i muškaraca, kondenzovano je uoči Francu
ske revolucije u delima i praksi francuskih feministkinja i feminista - najpre Kondorsea, Olemp de Guž i Fransoa Boasela, kao i u delima Engleskinje Meri Vulstonkraft i Nemca Teodora Hipela.
Inspirisana idejama radikalnog liberalizma, Meri Vulstonkraft je napisala
delo Odbrana prava žena (Windication of the Right of Women), u kojem je izložila
svoja shvatanja o pravima žena. Smatrala je da će se oslobođenje žena postići jed
nakim i zajedničkim vaspitanjem ženske i muške dece i omladine. Po njenom mišlje
nju, takvo vaspitanje za decu iz građanske klase ključ je za rešavanje ženskih prob
lema. Dva pola su stvorena da žive zajedno i od detinjstva ih treba navikavati na
zajednički život i zajedničko obrazovanje, tako da i žene i muškarci uče iste stvari
i na isti način. Takođe, ona propagira i pravo žena da se bave svim zanimanjima
kojima se bave muškarci, jer je to za siromašne žene pitanje njihovog opstanka. Pi
tanje političkih prava žena u njenom delu u drugom je planu.1
Ekonomist, sociolog i matematičar, sekretar Francuske akademije, Kondorse, u vreme Francuske revolucije, 1789-1795. godine, kao član Zakonodavne skup
štine, podnosio je predloge da se ženama da pravo na obrazovanje kao i pravo glasa.
Svoja gledišta sažeo je u sledeće tvrdnje: muškarci su razorili princip jednakosti;
mirno su lišili polovinu čovečanstva građanskih prava; prirodno je pravo žene da
LAndree Michel, Le feminisme, Presse universitaire de France, deuxieme edition, 1980.
Isto, str. 50-55.
a Sheila Rowbotham, Svest žena - svet muškaraca, Beograd 1983, str. 4-10.
�8
se protiv toga buni; žena nije inferiorna - razumna je. Razlike među polovima, po
njemu, nastaju zbog nejednakog vaspitanja žena i muškaraca. On se zalagao za pot
punu ravnopravnost žena, u skladu sa Deklaracijom o pravima čoveka.1
Spisateljica Olemp de Guž, po ugledu na Deklaraciju o pravima čoveka i gra
đanina, 1791. godine, napisala je Deklaraciju o pravima žene i građanke. U toj De
klaraciji ona je zahtevala da se otkloni dvosmislenost koju izaziva termin ljudi i
umesto tog term ina unela je term ine građanka!građanin i muškarac/žena. Smatra
la je da su žene hrabrije od muškaraca, da se one rađaju slobodne i da moraju imati
ista prava kao i muškarci. Prem a njoj, Deklaracija o pravima čoveka i građanina,
primenjena na ženu, podrazumeva da su neotuđiva prirodna prava žene: sloboda
ograničena samo slobodom drugog, svojina, sigurnost i, naročito, pravo na otpor
ugnjetavanju. Svaka vlast koja ne proizlazi iz volje koju izražavaju i muškarac i že
na - ništavna je. Ona se zalagala za apsolutnu ravnopravnost žena i muškaraca,
za pristup žena svim funkcijama, za podjednako učešće žena u svim obavezama,
kao i u kontroli administracije. Po njoj, brak je ugovor muškarca i žene koji trcge
dok tr^je uzajamna naklonost. Olemp de Guž je izrekla i poznatu misao: „Žena ima
pravo da se popne na giljotinu. Ona mora imati pravo da se popne i na govornicu".2
A pošto je zaboravila na „vrline koje pripadaju njenom polu" giljotinirana je 3. de
cembra 1793. godine.3
Fransoa Boasel, socijalist-utopist, propagirao je uništenje braka kao insti
tucije koju je izmislio muškarac da bi osigurao svoje carstvo. Smatrao je da su pri
vatno vlasništvo, religija i brak suprotni društvenim interesim a.4
U Nemačkoj u to vreme slične ideje je zastupao publicista Teodor Hipel u
svom delu O poboljšanju građanskog položaja žena, koje je 1790. godine objavio
pod pseudonimom. To delo se sm atra prvim manifestom nemačkog feminizma.5
Godine 1789, Francuska revolucija je stvorila preduslove za realizovanje
ideje o ravnopravnosti žena i muškaraca. Žene su u njoj učestvovale podjednako
kao i muškarci. No, one su svoju borbu za ostvarenje ženskih prava podredile borbi
protiv feudalizma. U revoluciji su preovladale snage građanskog staleža i sitnog
seljaštva i njihove vođe, te su žene - umesto da im se zahvale za njihov doprinos u
borbi za novo društvo i umesto priznanja koje su svojom borbom zaslužile - odvo
dili u zatvore, a mnoge su poslali i na giljotinu. N^jpre zato što su zahtevi žena za
ravnopravnošću u imovinsko-pravnim odnosima, koje su one u revoluciji postav
ljale, ugrožavali mušku dominaciju i, što je još važnije, predstavljali potencijalnu
opasnost za privatno vlasništvo.6Građanski zakonik, poznat i kao Napoleonov za
konik, donet 1804. godine, spretno je prilagodio rimsko, kanonsko i običjgno pravo
novim odnosima uspostavljenim buržoaskom revolucijom i postao jedan od osno
va novog buržoaskog društvenog sistema. Prem a ženi tgj zakonik je bio izrazito
neprijateljski. Na pragu novog vremena, koje je u prvi plan isticalo slobodu ijedna1 M a lte Albistur, Daniel Armogathe, Histoirc du fćminismc franqais, Ed. Des femmes, kiy. I, str.
307-344; Leon Abensour, Histoirc generale du fćm inism c dcs origincs a nos jours, Delgrave, Paris
1921.
2 Andree Michel, n. d, str. 53.
3 M a lte Albistur, n. d, str. 318-338.
4 Isto.
b August Bebel, Žena i socijalizam, Beograd, 1956, str. 226-227.
f Simon de Bovoar, Drugi pol, knj. I, str. 19 i 153-155.
>
�kost u svim pravima, pa i u pravima svojine, mogao se očekivati liberalniji odnos
prema ženi. Ali, suprotno tome, zakon je ukinuo i poslednje tragove prava koje su
žene određenih slojeva imale u ranijem društvenom sistemu: pravo na samostalno
obavljanje zanata, pravo na članstvo u cehovima, pravo plemkinja da samostalno
raspolažu svojom imovinom, pravo predstavljanja i pravo glasa u staleškim organi
zacijama, obavljanje svešteničkog poziva, i slično.
Iako je donet odmah nakon revolucije, kao njena tekovina, Napoleonov za
konik je mužu dao vlast nad suprugom i uspostavio vlast oca porodice. Cilj braka
je reprodukcija, muškarcu pripadaju javni poslovi, sticanje i odlučivanje o nasleđivanju stečene imovine, a ženina je dužnost da se brine za dom i porodicu. Zakonik
je udatu ženu, u pogledu pravne sposobnosti, sveo na maloletnicu, uporedio je sa
kriminalcima i mentalno zaostalim, i za njenog staratelja odredio muža; ograničio
je uslove za razvod braka, zabranio istraživanje očinstva, a odnose među supružni
cima postavio na odnose posedovanja. U jednoj primedbi na nacrt ovog zakona sto
ji: „Žena, deca, maloletnici, sluge nemaju svojine, jer oni su sami svojina: žena zato
što je deo muškarca, deca zato što su njihov proizvod, sluge jer su prosto oruđe;
njihovo vreme, njihov trud, njihove industrije - sve pripada gospodaru*'.1Francu
ski građanski zakonik značajno je uticao na zakonodavstva više evropskih zema
lja; takođe i na Srpski građanski zakonik iz 1844. godine, posebno u delu koji se
odnosi na položaj žene u braku i u građanskim pravima.
2. Položaj žene u kapitalizmu - ideje i pokreti
Ograničenja nam etnuta ženi postajala su sve veća kočnica ekonomskog ra
zvoja a ugrožavala su i njenu egzistenciju. Još krajem XVIII veka, industrija u ev
ropskim zemljama je apsorbovala veliki broj žena lišenih sredstava za život usled
propadanja kućnih zanata i kućne radinosti, kao i zbog osiromašenja seljaštva.
Osavremenjivanje industrije, tj. uvođenje mašina, omogućilo je zapošljavanje fizi
čki slabije radne snage, pa je i broj zaposlenih žena i dece stalno rastao. Za fabrikante ovakva radna snaga je bila rentabilnija jer je slabije plaćena, a uticala je i na
smanjivanje nadnica muškaraca. Beda radničke porodice naterala je žene da prihvataju nečovečne uslove rada - u pogledu dužine radnog vremena, higijenskih i
drugih uslova i, naravno, visine nadnica. Uslovi stanovanja samo su potencirali
eksploataciju kojoj su žene, muškarci i deca bili izloženi. A prostitucija je bila neizbežni pratilac bezdušnog izrabljivanja radnica, kao dodatni izvor prihoda za održa
vanje golog života.2
Žene iz vladajućih slojeva živele su lagodno u blagostanju, a ako su se i bavi
le politikom i feminizmom - bila je to više salonska zabava dokonih. Supruge ban
kara, trgovaca i industrijalaca oponašale su luksuz i način života na plemićkim
dvorovima, no počele su da se bave i finansijskim transakcijama. Žene osiromaše
nog seoskog plemstva, žene iz srednjih i nižih slojeva, činovničkih krugova, sitnih
LM alte Albistur i D. A, n. d, knj. II, str. 359-370.
z August Bebel, n. d, str. 88, 121-126, 264, 291, 295; Simon de Bovoar, n. d, knj. I, str. 163-164;
Andree Michel, str. 58-60; Karl Marks, Kapital, Treće izdanje, Tom I, Beograd 1958, str. 288-290,
333-335, 337, 355-360; dr Saša Đuranović-Janda. Žena u radnom odnosu, Zagreb 1960, str. 14-38.
�10
trgovaca, zanatima i sličnih zanimanja sve manje su bile u mogućnosti da svoju eg
zistenciju obezbeđuju udajom. Stoga su sve glasnije postavljale zahteve za školovanjem i profesionalnim obrazovanjem. Zapošljavanje na što povoljnijim poslovi
ma za njih je značilo obezbeđenje života, a da bi to postigle bilo je neophodno da
steknu potrebne kvalifikacije.1
Surova eksploatacija radnika i radnica izazvala je mnoge kritike kapitali
stičkog načina proizvodnje i raspodele, kao i kritiku svih političkih i međuljudskih
odnosa nastalih na tim ekonomskim temeljima: na neograničenom individualiz
mu i slobodnoj konkurenciji. Uočena je posebno teška situacija žena i dece; na nji
ma su se reljefno prelamale sve posledice jednog sistema u kojem je profit postao
vrhovni zakon. Među piscima, političarima, ekonomistima i filozofima pojavljuju
se reformisti koji traže da se poboljša funkcionisanje postojećih društvenih insti
tucija, da se izvrši reforma obrazovanja, da se zaštite radnici i radnice, posebno že
ne i deca. Udružujući se u razne vrste kooperativa, pojavljuju se i ideolozi koopera
tivnih pokreta i prvi socijalisti-utopisti koji traže mogućnosti promene vladajućeg
sistema. Značajniji predstavnici svih socijalističkih struja u okviru svojih vizija bu
dućeg društva razm atrah su i položgj žena u društvu, porodici i braku, dajući im
manje ih više značaja.
U Engleskoj je Vilijam Tompson, 1825. godine, uz saradnju Eni Viler, napi
sao Apel u kojem je istakao da se oslobođenje žena ne može postići u sistemu č|ji
je osnov slobodna konkurencija. Jer - nejednaka moć proizvodi i nejednake posle
dice. On je zagovarao društvo zasnovano na dobrovoljnom udruživanju i saradnji
u kojem bi žene bile ravnopravne. Protivio se dominaciji muškaraca i instituciji
braka, jer je brak po njemu doživotni zatvor za žene. Zalagao se, takođe, za eko
nomsku samostalnost žena, za njihovo pravo na rad, ah i za odgovornost društva
u podizanju i vaspitanju dece i za društvenu podršku materinstvu. Upoređivao je
položaj žena sa ropskim položajem crnaca i crnkinja. Smatrao je da su žene potčinjene, jer su fizički slabije i opterećene brigom o deci. U njegovo vreme u Engleskoj
se javljaju protesti žena protiv porasta cena, kao i prvi pojedinačni zahtevi za pravo
glasa.2
U Francuskoj revoluciji, od 1830. godine, uporedo sa buržoazijom i radni
štvom, ponovo su se zatalasale i žene svih slojeva. Socijalisti su nudili nove kon
cepcije o preobražaju starog i uređenju novog društva, kao i nove koncepcije o od
nosima m uškaraca i žena, i novu praksu u eksperimentalnim kooperativnim dru
štvenim zajednicama.
Sen Simon je propagirao ukidanje ropstva žena i slobodnu ljubav, a njegovi
sledbenici stvaranje slobodnih zajednica muškaraca i žena.3
Šari Furije je kritički pisao o seksualnom ugnjetavanju žena i o ryihovom
položaju u društvu, o braku i obrazovanju žena. Otkrivao je istorjjske korene potčinjenosti žena. Uočavao je posledice ekonomske zavisnosti žena; smatrao je da je
brak, kao jedina mogućnost za ženu da obezbedi svoju egzistenciju, zapravo prikri
vena prostitucija; on je, takođe, položaj žene upoređivao sa položajem crnaca i crn1 August Bebel, n. d, str. 294-295.
2 Sheila Rowbotham, n. d, str. 12-17. Puni naslov Apela glasi: Apel jedne polovine čovečanstva, pro
tiv pretenzije druge polovine, to je s t muškaraca, da ih zadrže u građanskom i domaćem ropstvu.
&Leon Abensour, n. d, str. 205-210; M a lte Albistur, n. d, knj. I, str. 390-402.
�11
kiEua. Autor je čuvene misli: „Menjanje jedne istorijske epohe može se uvek odre
diti srazmemo napretku žena ka slobodi, jer se u odnosu žene prema čoveku, sla
boga prema jakome, najočitije javlja pobeda ljudske prirode nad brutalnošću. Stu
panj ženske emancipacije jeste prirodna mera opšte emancipacije4. U falansterija'
ma koje je osnivao kao model njegovog utopijskog društva žene ekonomski nisu
zavisile od muškaraca, bile su ravnopravne u tim zajednicama. A uspostavljanjem
društvenog domaćinstva oslobođene su robovanja domaćim poslovima. U Evropi
su falansterije bile retke, dok ih je u SAD bilo više i duže su opstggale.'
U Engleskoj žene se uključuju u radnički, čartistički pokret, i organizuju
se da bi tražile pravo glasa. Robert Oven, socijalist-reformator i saradnik femini
stičkih listova, propoveda da su privatno vlasništvo, brak i religija izvor svih zala
i da se mogu ukloniti jedino prosvećivanjem. Svoje kolonije - u Nju Larnaku u En
gleskoj i u opštini Nju Harmoni u SAD - organizovao je na komunističkim princi
pima; u njima su žene imale jednaka prava kao i muškarci.
Gotovo istovremeno, u Francuskoj su se pojavile dve struje hrišćanskog fe
minizma. Jedna struja zastupala je pravo na obrazovanje žena. No, osnovni motiv
tog zalaganja za obrazovanje žena bio je da one postanu dobre supruge i mggke.
Pripadnice te struje prihvatile su hrišćanski brak i potčinjenost, osuđivale su bor
bu za politička prava žena i teorije o slobodnoj ljubavi. Godine 1832, pokrenule su
svoj list Journal des femmes, u kojem su propagirale svoje ideje. Druga struja bila
je bliska jednoj grupi feministkinja građanske orijentacije. I one su izdavale list La. gazette des femmes, od 1836. do 1838. godine, kao politički ženski časopis. Tra
žile su novu ženu, ali se nisu zalagale za promene postojećeg sistema. Zaktevale
su građanska i politička prava za žene, pravo na obrazovanje i pravo da ženama
budu dostupna sva zanimanja. Njihove osnovne akcije bile su podnošenje peticija,
pomaganje svih kampanja, kao i podržavanje svih mera vlade u korist žena i kriti
ka svih napada na žene.2
Među nekoliko žena koje su propagirale žensko oslobođenje bila je i Flora
Tristan. Bežeći od muža, koji nije hteo da joj da razvod braka i sa kojim se sporila
oko dece, sklonila se u Englesku. Tamo se susrela sa liberalnim radikalima i čartistima - sa Eni Viler, Ovenom i drugima - i u druženju sa njima otkrila klasnu borbu,
bedu radnika i ugnjetavanje Iraca i Irkinja. Prihvatila je socijalizam, ali je kao fe
ministkinja u svojim razmišljanjima o radničkom pokretu i pokretu za oslobođenje
žena došla na ideju da te pokrete i idejno i u praksi poveže.
U svom delu Radnička unija, (L’Union ouvriere), 1843. godine, ona je izlo
žila svoj program organizovanja radnica i radnika. Po njoj, svi radnici i sve radnice
moraju se organizovati kao klasa u jednu jedinstvenu i čvrstu Uniju. Jer do svog
oslobođenja mogu doći samo sopstvenim delovanjem. Polazeći od toga da društveni
prevrat sam po sebi neće resiti specifične probleme žena, ona je u svoj program oslo
bođenja rada unela i posebne zahteve žena: jednako pravo na rad, pravo na jedna
ko moralno, umno i profesionalno obrazovanje, izjednačenje žena i muškaraca u
porodici i u braku, pravo na razvod braka, pravo na jednake nadnice za jednak rad.
Predlagala je da se radničke unije obrazuju u svim departmanima, da organizuju
svoje domove, otvorene podjednako ženama i muškarcima. Pošto je, po njenom mi
Isto, Citat prema: Karl Marks i Fridrih Engels, Sveta porodica, Beograd 1959, str. 276.
r M altž Albistur i D. A. n. d. str. 402-440.
�12
šljenju, radnica radniku drugarica u neznanju i bedi, u domovima bi se ostvariva
lo zajedničko obrazovanje oba pola. Istakla je da jednakost žena i muškaraca nije
moguće ostvariti bez promena uslovljenih mentaliteta i običaja koji vladaju između
muškaraca i žena: „Najugnjeteniji muškarac ugnjetava svoju ženu. Ona je proleter
proletera**. Flora Tristan zamislila je da se u domovima Radničke unije poučavaju
i radnička deca, a u njima bi mogli naći mesta stari, bolesni i invalidi. Naišla je na
snažan otpor u svim slojevima, kao i među socijalistima raznih struja. Pisala je:
„Imam skoro čitav svet protiv sebe. Muškarce zbog toga što tražim emancipaciju
žena, vlasnike zato što tražim emancipaciju najamnih radnika**. Flora Tristan je,
dakle, teorijski povezala feminizam sa borbom radničke klase radi revolucionar
nog preobražaja društva. Ali u Francuskoj su bili retki njeni savremenici, uključu
jući i socijaliste, koji su njene ideje razumeli i podržali.1
Žan Deroan je pokušala da realizuje ideju Flore Tristan o organizovanju
radnika i radnica i da osnuje Uniju radničkih udruženja. Na osnivačkoj skupštini
našli su se delegati i delegatkinje iz preko sto radničkih društava, ali su delegatki
nje pohapšene, jer je ženama dekretom vlade okupljanje bilo izričito zabranjeno.
A pod pritiskom svojih drugova odrekla se autorstva ideje o sazivanju skupštine.
Oni su, naime, sm atrali da bi ideja i rad na udruživanju radnika izgubili važnost
ako bi se saznalo da je autor(ka) ideje - žena.2
Ali zato je pokret žena oživeo. Revolucionarni nacionalni pokreti, 1848. go
dine, pokrenuli su i žene u raznim zemljama. U Francuskoj su osnivani brojni fe
ministički klubovi i pokretane feminističke novine koje su tražile pravo glasa za
žene. Eženi Niboaje, Žan Deroan i druge žene na čelu raznih struja u feminističkom
pokretu, osnivale su svoje dnevne listove i preko njih široko plasirale svoje ideje.
Da bi branile ženske ekonomske interese, pored klubova, pojavile su se i prve pro
fesionalne organizacije žena. Osim prava glasa za žene, one su tražile i poboljšale
uslova rada, skraćenje radnog dana i povećanje nadnica. Među feministkinjama bi
lo je i pokušaja formiranja ženskih zadruga, biblioteka, javnih restorana, perionica i ustanova za čuvanje dece.
3. Teoretičar liberalnog fem inizm a Dz. S. MU
Apeli Meri Vulstonkraft i Viliama Tompsona u Engleskoj, koji su se svoje
vremeno usudili da postave pitanje položega žena, ostali su usamljeni. Ah sve veća
zaposlenost žena u m anufakturam a i fabrikama, i uz to veći broj neudatih žena,
udovica i drugih žena bez sredstava za život - dovodili su u pitanje tradicionalni
način življenja većine žena, naročito onih iz srednje klase i radničkih slojeva. Herijet Tejlor obnavlja zahteve za žensko pravo glasa i zahteva pravnu i političku jed
nakost žena i muškaraca. Krajem četrdesetih godina žene u Engleskoj osnivaju
ženske koledže i traže da im se omogući jednako školovanje kao i muškarcima, a
sredinom pedesetih podnose Parlam entu peticiju žena za pravo kontrole nad svo
1 Isto, str. 440—
449; Andree Michel, n. d, str. 62-64; Opširna biografija Flore Tristan kao prilog
njenom delu Lc Tour de France.
z Isto; Leon Abensour, n. d, str. 220-221.
�13
jom vlastitom imovinom (kojom je upravljao muž), koju Parlament nije prihvatio.
Pored zahteva za pravo na jednako školovanje, za pravo udatih žena da kontrolišu
raspolaganje svojom imovinom i svojim zaradama i za povećanje nadnica - one po
stavljaju i zahteve za pravo glasa, jer im se čini da će im učešće žena u Parlamentu
omogućiti da promene svoju sudbinu.
Njihove probleme i težnje izrazio je Dž. S. Mil u svojoj knjizi Potčinjenost
žena., koju je napisao, kako sam kaže, pod uticajem svoje žene Herijet Tejlor.
Propagirajući učenje radikalnog liberalizma i unoseći etičke principe u
društvene i pravne odnose, Milje u svoju koncepciju društva zasnovanog na slobo
di ličnosti i potpunoj demokratiji uključio i ženu. Smatrao je da se ravnopravnost
žena može ostvariti u kapitalizmu - poboljšanjem funkcionisanja njegovih institu
cija, a naročito unošenjem etičkih principa u odnose u braku i porodici, koje on ne
dovodi u pitanje. Njegove osnovne ideje su: intelektualne razlike među polovima
su rezultat prinudnog ograničavanja i neprirodnog podsticanja da se razvijaju jed
ne sposobnosti žene na račun drugih; brak je jedini vid ropstva koji zakon prizna
je; zakon mora dati pravo ženi da, na principima ravnopravnosti, bračnim ugovo
rom zaštiti svoja imovinska i druga prava; ženama moraju biti dostupna sva zani
manja i sve dužnosti. Najveća nepravda naneta ženama jeste to što su one - mada
čine polovinu čovečanstva - zbog pola isključene iz društva, iako su sposobne da
rade sve što i muškarac; žene su deo svoje klase i njene svesti, pa možda samo u
pitanju ženske ravnopravnosti mogu imati drugačije stavove od muškaraca iz svo
je klase.
Ako žene loše obavljaju svoje poslove, to je zbog toga što ih apsorbuju poro
dica, kuća i deca i zato što one svom zanimanju posvećuju samo ono vreme koje su
drugima zakinule, pa ono što žene na poslu rade - urade kad stignu. Potčinjena
žena je potpuno u vlasti svog gospodara. Ta vlast je bazirana na sili koja nema os
nova. Ali žena izbegava da se pobuni jer je izložena stalnom zastrašivanju i potku
pljivanju, i u pobuni bi morala da žrtvuje sve „ugodnosti** koje uživa. Samo je vlast
muža nad suprugom uspela u tome da se njegova podanica odrekne same sebe, jer
su žene vaspitavane tako da njihov ideal postaje da žive za druge i da popuštaju
tuđoj volji i vlasti. Muškarac koristi prirodno privlačenje polova, ekonomsku zavis
nost žene i to što njen društveni status i ugled zavise od statusa njenog muža. Tako
on u potpunosti ostvaruje pokornost žene. Pravda i potreba zahtevaju da se jedini
ostaci ograničavanja ličnosti u zakonodavstvu koji se odnose samo na ženu u no
vom svetu koji se hvali napretkom - otklone, na taj način što će se i u braku, kao
i u drugim odnosima, zakonom uspostaviti potpuna jednakost muškaraca i žena.1
Mil nije ostao samo na teoriji; 1866. godine u engleskom Parlamentu podr
žao je peticiju žena za pravo glasa, a 1867. je podneo zahtev da se žene uvedu u bi
račke spiskove. Njegovo učenje bilo je osnova engleskog ženskog pokreta u drugoj
polovini XIX veka, ali su se zahtevi pokreta vrlo sporo ostvarivah. Tek krajem XIX
veka žene u Engleskoj su stekle pravo da budu imenovane za inspektorke rada, da
budu birane u školske odbore i u gradske savete, kao i u opštinske i okružne skup
štine, ako su ispunjavale imovinski cenzus. Pravo glasa za izbore u Parlament, žene
su uporno postavljale, ah je njihove zahteve Parlament odbijao. A stekle su pravo
školovanja na pojedinim univerzitetima.
1 J. S. Mili, Potčinjenost ženskinja, Beograd 1871.
�14
U Nemačkoj i u drugim evropskim zemljama ženski pokret bio je, takođe,
pod uticgjem liberalnih teorija.
Lujza Oto, jedna od vodećih nemačkih feministkinja, 1848. godine, učestvo
vala je u liberalnom nacionalnom pokretu. Ona je sm atrala da nemački feministi
čki pokret pre svega mora biti nacionalan. Dugo godina je vodila jednu srednju
žensku školu u kojoj su stasale mnoge feministkinje, među ostalima i Klara Cetkin.
Takođe, Lujza Oto je, 1865. godine, osnovala Opštenemački ženski savez. A istica
la je i potrebu jednakog obrazovanja i poboljšanja položaja radnica.
U Francuskoj je, 1869. godine, formiran umereni Savez za ženska prava.
No, on nije imao mnogo uspeha u realizovanju ženskih zahteva, pored ostalog i
zbog rascepa u samom pokretu - na liberalno-buržoasku i socijalističku struju. Li
beralno-buržoaska struja postavljala je one zahteve koje u datom društvu može
da ostvari, i sve do 1901. nije postavljala zahtev za pravo glasa. Žene su dobile
pravo da budu birane u Viši savet za rad i da budu primljene na umetničke akade
mije.
U Poljskoj su se žene učesnice nacionalno-oslobodilačkog pokreta zalagale
za emancipaciju žena, naglašavajući da je ta emancipacija jedan od bitnih eleme
nata oslobođenja zemlje. U borbi za nacionalno oslobođenje poljskog naroda žene
su se bavile rešavanjem socijalnih problema koji su se u toj borbi javljali. I u dru
gim zemljama - Mađarskoj, Italiji, Srbiji, itd. - uz nacionalno-oslobodilačke pokre
te, javljaju se i pokreti žena, kao njihov deo ili samostalno organizovani.
4. Teorija socijalističkog feminizma
Oslanjajući se na ideje prvih socijalista i socijalistkinja - Furijea, Sen Simo
na, Ovena, Flore T ristan i drugih - o svojini, o organizaciji i ceni rada, o odnosima
polova, Marks i Engels su u Komunističkom manifestu (1848. godine), u Marksovom Kapitalu (objavljen 1867) i u Nemačkoj ideologiji (napisana 1845. a objavlje
na 1888. godine), izložili svoje shvatanje o položaju žene-radnice u kapitalizmu i o
njenom oslobođenju. Po njima, žene su, kao fizički slabije i manje kvalifikovam deo
radničke klase, bile besprimerno eksploatisane u radu, a u privatnom životu potčinjene svom mužu, koji je njihovu radnu snagu i radnu snagu dece prodavao kao
robu. Oblik porodice i položaj žene u društvu menjali su se zajedno sa ekonomskim
prilikama i svojinskim odnosima, pa je i položaj žene zavisan od njenog istorljski
uslovJjenog i promenljivog materijalnog položaja!, odnosno od položaja u proizvod
nji. U kapitalizmu je žena - otuđena od svoje prirode - definitivno postala samo
oruđe za proizvodpju svog vlastitog života pomoću rada, kao i oruđe za proizvod
nju tuđeg života i za povećanje broja najamnih radnika pomoću rađanja. I sve to
se javlja kao dvostruki odnos: istovremeno i kao prirodni i kao društveni.
Po njima, ekonomska nezavisnost žene preduslov je za oslobođenje žena od
svih oblika zavisnosti; nerazdvojno je povezama sa borbom radničke klase, a oslo
bođenje žena biće posledica oslobođenja proletarijata od kapitadističke eksploataci
je. Pošto su smatradi da će u socijalističkoj revoluciji nestati eksploatacija Čoveka
po čoveku, neljudski odnosi u procesu radai, u životu radnice i radnika, te da samim
tim ni žena neće više biti potčinjena muškarcu, već će postati autonomna ličnost
�15
i osloboditi se svih vrsta otuđenja - Marks i Engels se nisu bavili praktičnim pita
njima ženskog oslobođenja.1
Većina radničkih društava okupljenih u Prvoj internacionali (osnovana 1864)
uglavnom su se protivila zapošljavanju žena, jer su radnici žene na poslu smatrali
konkurencijom. A u pogledu njihove uloge i položaja u društvu, pod uticajem Prudona, Lasala i njihovih sledbenika, smatrali su daje mesto žene u kući. Prva internacionala je stoga izbegavala da žensko pitanje i pitanje porodice stavi na dnevni
red, mada su se Marks i Engels suprotstavljali antifeminizmu Prudona i Lasala.2
Nezapažena kada je nastala, marksistička teorija o ženi i društvu počela je
da se otima od zaborava i širi u radničkom pokretu u Zapadnoj Evropi tek od 1877.
godine - u Francuskoj preko teoretičara i osnivača Francuske radničke partije Žila
Geda i Pola Lafarga, a u drugim evropskim zemljama preko dela Augusta Bebela.
August Bebel objavljuje delo Žena i socijalizam, u kojem, oslonjen na Marksovo i Engelsovo učenje, na popularan način opširno izlaže istorijat ženske potčinjenosti, socijalističku teoriju ženskog oslobođenja, kao i perspektive žene u socijali
zmu. On podržava i druge savremene feminističke ideje i pokrete, naročito pokrete
za obrazovanje žena. Smatrao je da su žene uopšte, a posebno radnice, dužne da
učestvuju u pokretu za preobražaj društva, jer se istovremeno sa ukidanjem klasne
vladavine čoveka nad čovekom radi i o oslobođenju žene, tj. o ukidanju dominacije
muškarca nad ženom. Delo je prvi put objavljeno u Nemačkoj 1879. Do kraja veka
doživelo je preko pedeset izdanja, a prevedeno je na više jezika i u svoje vreme uti
calo na aktivistkinje ženskih pokreta u Evropi.
Nakon osnivanja više ženskih radničkih društava i savlađivanja otpora u
redovima samih socijalista, nemačka Socijaldemokratska partija, 1891, na inicija
tivu Klare Cetkin, uključila je u svoj program i ostvarenje ravnopravnosti žena.
Socijalizam je našao svoje pristalice i u Rusiji. Među onima koji su ga pri
hvatili istakao se ideolog ruskog revolucionarnog demokratskog pokreta N. G. Černiševski. Po njemu, prelazak u socijalističko društvo moguć je putem seljačke revo
lucije, pri čemu bi, da bi se izbegle posledice prvobitne akumulacije - ruska opština
u kojoj je bila sačuvana kolektivna svojina i udružena proizvodnja, mogla biti iskorišćena kao prelazna forma ka savršenijim oblicima proizvodnje. Polazeći od toga
da u socijalističkom društvu svi ljudi moraju biti slobodni, u svom učenju Černiševski je propagirao misao o potpunom ekonomskom, građanskom i političkom oslo
bođenju žene, kao i o nužnosti ravnopravnih odnosa žene i muškarca u braku, koji
se zasniva na prijateljstvu, uzajamnom poštovanju, ljubavi i uzajamnom pomaga
nju. U svom romanu Šta da se radi, koji je napisao 1863. godine, opširno je izložio
,
1 Karl Marks i Fridrih Engels, M anifest Kom unističke partije; Nemačka ideologija, u: Rani radovi
Zagreb 1953, str. 295-304; Karl Marks, Kapital, tom I, Kultura, Beograd, str. 333-356.
2 Andree Michel, n. d, str. 66-67; Svetozar Marković, R u ski revolucionari i Ncčajcv, u: Sabrani spisi,
knj. II, str. 379-380.
Prudon je smatrao daje položaj žene rezultat njene prirode i daje potčinjenost žene, u kojoj se ona
„dobro oseća" - prirodna. U njegovom učenju o društvu bez države, osnov društva je patrijarhalna
porodica u kojoj nema ravnopravnosti polova i u kojoj je mužu u određenim slučajevima dopušteno
i da ubije suprugu. Žena je za qjega nemoralna i glupa, služi samo za rađanje, i zato treba za rađaaje
odabirati „rasne žene“. Smatrao je da su zahtevi za ravnopravnost polova, za pravo glasa i pravo na
rad - nedopustivi.
�16
svoja shvatanja o „novim ljudima4 i „novim ženama4 i o novim odnosima u braku,
'
',
kao osnovi revolucionarnog preobražaja društva i oslobađanja žena. Ovo delo sna
žno je uticalo na rusku inteligenciju i omladinu, naročito na žene. One su se u revo
lucionarni pokret uključile kao ravnopravne učesnice - „nove žene“ - oslobođene
vekovnih predrasuda. I kasnije, među narodnjacima, anarhistim a i socijalistima
ruske žene su igrale značajnu ulogu. Kao ravnopravne učesnice u revolucionar
nim pokretima, one su se, boreći se za narod, borile i za svoju ravnopravnost.1
Malobrojne socijalističke partije u svojim programima proklamuju jedna
kost žena i muškaraca - u Francuskoj 1879, u Nemačkoj 1891. godine, itd. Klara
Cetkin, 1907. godine, u okviru Druge internacionale organizuje prvu međunarod
nu konferenciju žena socijaldemokratkinja. Sledeća međunarodna konferencija
žena u Kopenhagenu, 1910. godine, usvojila je njen predlog da se osmi m art prosla
vlja kao Dan međunarodne solidarnosti žena.
Od 1869. godine ideje o socijalističkom preobražaju društva i o oslobođenju
žena u Srbiji je najdoslednije zastupao Svetozar Marković.
5. Ostvarivanje prava na jednako obrazovanje
U svim evropskim zemljama školovanje žena zaostajalo je za školovanjem
muškaraca, i uglavnom je bilo pod neposrednim uticajem katoličke crkve, koja se
energično suprotstavljala obrazovanju žena. Reformacija je, ipak, u mnogim ev
ropskim zemljama postigla da se škole otrgnu ovim uticajima i da se školovanje u
javnim - ali samo osnovnim - školama proširi i na žensku decu (Nemačka, Š v i
carska, Holandija, Engleska, skandinavske zemlje). S izuzetkom Nemačke, Rusije
i SAD, sve do druge polovine XIX veka, srednjih škola za devojke gotovo da nije ni
bilo. Tako na primer, u Francuskoj je tek 1850. godine bilo naređeno da se u svim
mestima sa 800 stanovnika (kasnije 500) otvori po jedna škola za devojčice. Posle te
naredbe otvorena je samo poneka škola pod kontrolom katoličke crkve. Pokušaj da
se otvori srednja ženska škola, 1865/66. godine, zbog otpora nije uspeo. Tek 1867. go
dine organizovani su tečajevi za odrasle za drugi stepen obrazovanja, kao i tečajevi
za osnovno i profesionalno obrazovanje, i to uglavnom samo za trgovinu i umetničke zanate. Osnovano je i više medicinskih škola, ali su devojke koje su te škole za
vršile morale da odlaze u Tursku i u Alžir, jer se u Francuskoj nisu mogle zaposliti.
Od 1784. godine u Rusiji i Poljskoj osnivane su osnovne i srednje škole za
žensku decu koje su - kako je to K atarina Velika pisala Volteru - vaspitavale dobre
domaćice i majke. Pohađale su ih devojke iz plemićkih i građanskih slojeva, u razmeri 1:1. Sredinom XIX veka proširena je mreža ženskih srednjih škola. One su
dobile rang gimnazije, bile su otvorene za sve staleže i sve veroispovesti, a zadatak
im je - između ostalog - bio da razvijaju umne i moralne osobine žena. Po završet
ku ovih škola devojke su postajale učiteljice ili su pohađale dvogodišnje pedagoške
tečajeve i osposobljavale se da budu nastavnice u gimnazijama.
LLatinka Perović, Planirana revolucija, Beograd/Zagreb 1988, str. 123—
126; Isto, Srpski socijalisti
19 veka, Beograd 1986, kuj. I, str. 98-105; Leon Abensour, n. d, str. 257-259; Vitomir Vuletić, Svetozar
Marković i ruski socijalni demokrati, Novi Sad 1964, str. 82-83.
�17
U Nemačkoj je Prva ženska reaika osnovana još 1698. godine, u Berlinu,
a u XVIII veku realke su se počele osnivati i u drugim mestima. U Švicarskoj je
Srednja devojačka škola osnovana 1836. U Engleskoj je 1878. godine devojkama
dozvoljeno da pohađanju srednju školu u Londonu, a u Holandyi je u to vreme devoj
kama dozvoljeno da pohađanju sve srednje škole u zemlji. U Belgiji je Društvo za
žensko industrijsko obrazovale osnivalo trgovačke i zanatske škole. Srednje žen
ske škole nisu dopuštade devojkama da maturiraju, pa su one koje su htele da se
upišu na univerzitet - što im je bilo dozvoljeno - morale privatno polagati maturske ispite.
Otpor obrazovanju žena, naročito univerzitetskom, pružali su i katolički i
protestantski sveštenici, a oni su uglavnom imali kontrolu nad svim evropskim
univerzitetima. Među naučnicima, filozofima, lekarima i drugima dugo vremena
su se vodile diskusije o tome da li je žena umno jednako sposobna kao i muškarac.
Univerzitet u Cirihu umešao se u tu diskusiju tako što je eksperimentom hteo da
proveri suprotstavljena shvatanja, pa je 1863. godine dozvolio ženama da na nje
mu studiraju. Ruskinje su, kao najobrazovanije žene u Evropi, prve krenule u Cirili
na studije medicine, a zatim su na ciriški univerzitet stizale studentkinje iz goto
vo čitave Evrope. Krajem veka one su činile petinu od ukupnog broja studenata.
U Francuskoj je ženama bilo dozvoljeno da pohađaju razne tečajeve koji su se održa
vali na Univerzitetu u Parizu, ali žene za njih nisu pokazale veći interes, tako da
je 1868. na tim tečajevima bilo svega četiri, a 1886. godine - 119 studentkinja, s tim
što su strankinje bile brojnije od Francuskinja. U Engleskoj su žene osnivale kole
dže za žene još krgjem četrdesetih godina. A na univerzitete u Kembridžu i Oksfordu žene su prvi put primljene 1870, odnosno 1878. godine.
I u drugim zemljama ženama je dozvoljeno da studiraju na pojedinim, ali
ne uvek na svim univerzitetima u dotičnoj zemlji: u Holandiji 1870, u Finskoj 1890,
u Danskoj 1877, u Švedskoj i Norveškoj 1884, u Belgiji 1890, u Nemačkoj 1899, a
u Rumuniji i Italiji do kraja veka. U ove zemlje valja uračunati i Srbiju, u kojoj upis
ženama na Veliku školu nije bio zabranjen, pa se na nju već 1871. godine upisala
jedna studentkinja, a sledeće dve studentkinje upisale su se tek 1887. godine. Od
tada su se devojke kontinuirano upisivale na Veliku školu, uglavnom na Filozofski
fakultet.
6. Pravo glasa
Do krnja veka u evropskim zemljama ženama uglavnom nisu priznavana
politička prava. U XIX veku u nekim zemljama ženama su čak ukinuta biračka pra
va koja su imale u feudalnom poretku, a koja su one uživale po osnovu posedovanja imovine, ili na osnovu obavljanja određenog zanata ih profesije (na primer - veleposednice ih žene koje su hčno plaćale porez u Austro-Ugarskoj i u Francuskoj).
Na Novom Zelandu 1886, a u ostalim australjjskim državama 1896. godine,
žene su dobile aktivno i pasivno biračko pravo za opštinske skupštine, dok su za
izbore u Parlament u pojedinim državama to pravo dobile između 1893. i 1908. go
dine. U Engleskoj su žene od 1894. godine, pod istim uslovima kao i muškarci, ima
le aktivno i pasivno pravo glasa za opštinske izbore, okružne i grofovyske skupšti
ne. U Švedskoj su aktivno biračko pravo dobile samo za opštinske i okružne skup
�18
štine. U pojedinim nemačkim opštinama biračko pravo imale su vlasnice zemlje i
neudate žene, ali je u nekim drugim nemačkim opštinama ženama bilo zabranjeno
da se udružuju u politička udružena (Pruska, Bavarska, Braunšvajg) ili da učestvu
ju na političkim zborovima (Pruska). U više zemalja žene su dobile pravo da uče
stvuju u izborima za školske uprave, a ponegde da u te uprave budu i birane. Slično
je bilo i sa sirotinjskim odborima, tamo gde su oni postojali.
Tek posle Prvog svetskog rata nekoliko zemalja dalo je pravo glasa ženama,
ali više njih je to pravo ženama i dalje osporavalo, te su tamo žene biračko pravo
dobile tek posle Drugog svetskog rata.
7. Ženski pokret u SjedinjeJiim Američkim Državama
Prve doseljenice na novi kontinent učestvovale su u pionirskim poduhvati
ma podjednako kao i muškarci. Jedno vreme su bile malobrojnije i obrazovanije od
muškaraca, pa su u porodici imale dominantnu ulogu. No politička prava su im
bila uskraćena. A postepeno su ograničavane i u drugim pravima.
Pokret žena, koji vode kvekerke, tridesetih godina počinje sa zahtevima za
pravo glasa. One su, osim toga, pokrenule i kampanju za oslobođenje crnaca i crnki
nja. U tim kampanjama organizovale su izuzetno veliki broj raznih skupova, koji
ma su prisustvovali i muškarci i žene. Ah, pošto su ih muškarci u akcijama stalno
potiskivah, odlučile su da samostalno istaknu svoje zahteve za ravnopravnost. Kon
gresu u Seneka Folsu u državi Njujork, 19. jula 1848. godine, prisustvovale su žene
iz svih delova SAD. One su, po ugledu na američku Deklaraciju o nezavisnosti, donele Deklaraciju o pravima žena. Osnovne teze ove deklaracije bile su: istorija ljud
skog roda je istorija nepravdi i nasilja nad ženama; Tvorac je podario i muškarci
ma i ženama jednaka neotuđiva ljudska prava i vlada je dužna da ta prava čuva, a
ako to ne čini pravo je građana da se pobune i da zahtevaju novu vladu. Muškarci
donose zakone bez ikakve odluke žena. Oni su monopohsah sva lukrativna zani
manja, onemogućili da se žene obrazuju za ugledne profesije i crkvene poslove,
oduzeh su ženi sva građanska prava, stvorili dvojni moral, uništili veru u ženine
sposobnosti i njeno samopoštovanje i naterah je da dobrovoljno prihvati zavisnost
i poniženje. Zadatak žena je da odbiju zakone muškaraca i povrate sva prava koja
im kao ravnopravnim građankama SAD pripadaju. Najavile su da će se za ostvare
nje svojih zahteva služiti svim sredstvima i da će se boriti u svim krčevim a SAD
da bi u tome uspele. Razvile su široku i raznovrsnu kampanju za postizanje svojih
ciljeva. Obrazovale su i udruženja žena-radnica za postizanje boljih uslova rada, a
1869. godine osnovale su Nacionalno uduženje za pravo glasa žena.1
SAD su prve dozvolile ženama da studirali, i to 1850. godine u državi Utah,
a do kraja veka i u drugim državama. Početkom XX veka u SAD bilo je 2.438 lekar
ki, 2.163 arhitektkinja, 500 žurnahstkinja, 105 sveštenicai 110 advokatkinja.
LDr Jovan Đorđević, Žensko pitanjc\ Prva deklaracija o pravima žena doneta 1848. godine u Seneka
Folsu, str. 223-231.
�19
U SAD žene su, prvo u državi Vggoming 1869. godine, dobile pravo glasa, a
zatim do te g a veka gotovo i u svim drugim državama.
*
*
*
Učenje o neotuđivim prirodnim pravima, o pravu na slobodu, jednakost i
svojinu, kao i pravo na pobunu, u XIX veku, podstaklo je feministkinje i feministe
da formulišu građanska prava žena. Na prvom mestu isticali su da društvene ne
jednakosti nisu uslovljene prirodom polova, već nejednakim obrazovanjem. Zato
su zahtevali jednako obrazovanje za muškarce i žene, kao i dostupnost ženama svim
zanimanjima za koje su se osposobile. Pobunili su se i protiv institucije braka i ogra
ničenja koje je zakon nametao udatim ženama, zahtevali su ravnopravnost u bra
ku, naročito da žena može slobodno i samostalno raspolagati svojom imovinom ili
svojom zaradom, kao i pravo na razvod braka.
Socijalisti nisu verovali u građansko društvo. Njihovo učenje polazilo je od
toga daje položžg žene uslovljen načinom proizvodnje i raspodele, društvenim od
nosima u proizvodnji i raspodeli. Žena je dvostruko ugnjetavana - kao pol i kao
pripadnica klase - pa se njen položaj može temeljito promeniti samo revolucionar
nom promenom društva. Zahtevali su za žene pravo na rad pod jednakim uslovima, pravo na jednaku nadnicu za jednak rad, pravo na jednako, zajedničko i bespla
tno opšte i profesionalno školovanje ženske i muške dece, ukidanje braka kao insti
tucije, i pravo žene da slobodno raspolaže svojim telom.
I jedni i drugi su zahtevali i politička prava za žene, u prvom redu pravo
glasa.
U svojim dugotrajnim i upornim nastojanjima žene su, u toku i potkraj
XIX veka, uspele da se približno izjednače sa muškarcima u pravu na školovanje i
u pravu na zapošljavanje u nekim, ali ne svim, zanimanjima. U nekim zemljama
postignuta su i izvesna ublažavanja zakonskih ograničenja u bračnom i građan
skom pravu (u pogledu poslovne sposobnosti i raspolaganja zaradom, i si). Sve to
je uglavnom bilo uslovljeno povećanim potrebama društva za određenim profilima
zaposlenih i težnjom vlasnika kapitala da dođe do jeftine radne snage. Sva druga
istaknuta prava - naročito politička - ženama su bila uskraćena, i borba za njiho
vo ostvarenje gotovo u svim evropskim zemljama preneta je u XX vek.
Pokreti žena koji su nastali na koncepcijama liberalnog građanskog društva
i pokreti žena socijalistkinja razdvgj^ju se negde sredinom XIX veka. Bitna razli
ka među njima je to što su liberalni i drugi građanski pokreti položaj žena nasto
jali da poboljšaju reformama u postojećem društvu, a socijalistički pokreti žena su
smatrali da se oslobođenje žena može postići samo preobražajem društva, pa su
socijalistkinje svoj rad i svoju borbu povezale sa radničkim pokretom. Ah za neke
struje u socijalističkim pokretima žensko pitanje samo po sebi ni ne postoji.
�ŽENE U VOJVODINI IU SRBIJI - PRVA
POLOVINA XIX VEKA
1. Opšte prilike, počeci pism enosti
U Srbiji, koja je po svom položaju na vetrometini i sudaru različitih intere
sa i svetova, turskim osvajanjima je prekinut ekonomski, društveni, kulturni i sva
ki drugi razvoj. Neuspele bune, ustanci i ratovi na njenim prostorima dovodili su
do masovnih iseljavanja ili uništavanja stanovništva. Dok je u Evropi tehnički na
predak pokrenuo trgovinu, saobraćaj, industriju, i doveo do ekonomskog napret
ka i društvenih revolucionarnih promena, Srbija je imala samo jednu brigu - kako
održati goli život njenih stanovnika i stanovnica. Zbegovi i seobe, teror, progoni,
bolesti i beda - to je bila stvarnost Srbije s kraja XVII veka i kroz ceo XVIII vek.
Neuspeh Prvog srpskog ustanka doneo je nove nevolje srpskom narodu još jednu seču knezova na obalama Save i Dunava i još jednu seobu Srba, 1813. go
dine. Ko nije uspeo da prebegne u Vojvodinu bio je izložen svakojakom stradanju.
Po opustošenoj zemlji Turci su hvatali žene i decu i prodavali ih kao roblje, ako ih
nisu zadržavali u haremima. (U toku borbi slično su postupali i Srbi: oni su turske
žene sa decom tovarili na lađe i puštali ih niz Dunav, a neke su zadržavali u svo
jim haremima, koje su držali po ugledu na Turke.) Zabeležno je nekoliko slučajeva
da su srpske žene kolektivno, zajedno sa decom skakale u Moravu, Savu i Dunav
da bi izbegle zarobljavanje i torturu.
Drugi srpski ustanak je uspešno završen, ali Srbija je bila zemlja bede i o&ga;
bila je ispražnjena, opustošena, izložena boleštinama, gladi i smrti (kuga 1813-1815,
a 1816. i 1817. nerodica i glad). Navodi se da je beogradski pašaluk brojao jedva
100.000 stanovnika, d aje narod gotovo podivljao, da su šume pune begunaca, haj
duka, odmetnika, d aje moral bio takav „da se bez groze ne može pominjatiV
Narod je ipak opstao i, nedugo iza Drugog srpskog ustanka, uprkos svim
nedaćama, počeo je da se oporavlja. Kragujevac je postao prestonica, oživljavali su
trgovina i zanatstvo, vraćale su se izbeglice iz Vojvodine, ali i iz drugih krajeva koji
su još bili pod Turcima. Vođa Drugog srpskog ustanka, Miloš Obrenović (1813-1839.
i 1858-1860) uspeo je da u pregovorima sa Turcima ostvari izvesnu unutrašnju au
tonomiju Srbije. Turci su se povukli u gradove beogradskog pašaluka, a Miloš je
preuzeo odgovornost za izvršavanje obaveza naroda prema turskoj vlasti i za uspoLVuk Stefanović Karadžić, Pravitclstvujušći sovjet scrbskij za vremena Kara-Đorđijeva ili otimanje
ondašnjih velikaša oko vlasti, Dodatak, str. 56.
�21
stavljanje reda u zemlji. On se 1817. godine proglasio za naslednog kneza. Vladao je
po svom nahođenju, jer zemlja tada još nije imala zakona; zaveo je nove namete i
kuluke, stoje izazivalo nezadovoljstvo naroda i povremene bune. Oko sebe je okupio
nekoliko učenih ljudi i na svoj način počeo da organizuje domaće organe vlasti. Oslo
bodio se uticaja sveštenstva, prisvajajući sebi pravo da se meša i u crkvene poslove.
2. Položaj žene početkom XIX veka
Malo je podataka o tome šta se posebno zbivalo sa ženama za vreme turske
okupacije i u ustancima. Tu i tamo zabeleženo je da su žene prodavane kao roblje,
odvođene u hareme, obeščašćene i ubijane. Odnos Srba prema ženi zasnivao se na
nasleđenim patrijarhalnim shvatanjima i običajima, koji su, uostalom, bili karak
teristični i za druge zemlje. Žena je nečista, pa joj je tek 1730. godine bilo dozvo
ljeno da uđe u crkvu.1U narodnim pričama žene se često prikazuju kao zle veštice. Od starijih žena se moglo čuti da su veštice spaljivane, a zabeležen je i podatak
daje poslednja veštica spaljena 1803. godine.
Nešto više se zna o položili žene u srpskom društvu početkom XIX veka.
Vladsguće mišljenje, koje nesumpjivo ima svoje korene u prošlosti, bilo je daje žena
niže biće, a da je čovek samo - muškarac. Prem a tradiciji muškarac je u porodici
bio gospodar, vlasnik, dok žena nije mogla ništa posedovati, pa joj nisu pripadala
čak ni njena vlastita deca. U kući i u polju žene su radile i teške poslove, a kada su
obavljale i one najteže, za muškarca je bilo nedostojno da im pomogne, jer su žene
bile sluge a muškarci gospodari. Žena nije imala pravo ni da jede za stolom svoga
gospodara - njena je dužnost bila da dvori muža i njegove goste. Takav položaj ima
la je dugo i kneginja Ljubica, supruga kneza Miloša. Tek 1834. godine on je nare
dio da Ljubica sedi za stolom sa njim, ali gaje i tada morala poljubiti u ruku i poslu
žiti rakijom. Međutim, kada su u kući bili gosti, Ljubica nije sedela za stolom. Žena
je bila imovina koja se kupovala i prodavala kao i svaka druga roba. Za ženu je slo
boda kretanja bila prestup, a preljuba zločin koji se kažnjavao kamenovanjem. Muž
je imao pravo da ženu tuče. Ona se morala pokoravati svim muškim ukućanima,
prva je ustajala a poslednja odlazila na počinak.
„Ona je prirodna potreba i naslada svome mužu, izvor radne snage i produ
ženja loze.**2
Turci su nametnuli i neke svoje običaje u odnosu na žene. Nametnuli su im
poseban kuluk, rad u kućama spahija na „ženskim poslovima**. Bile su osim toga
izložene svakovrsnom teroru, ali su služile Turcima i za „n a s la d u p r i čemu nije
bilo u pitanju samo obično silovanje koje je bilo gotovo normalno u akcijama odma
zde prema onim ženama koje nisu uspele da pobegnu. Nije, naime, bio redak ni
slučaj posebnog nasilja nad ženama, kada je domaćin kuće sam nudio Turcima, ko
ji bi mu se nametnuli kao gosti, svoju žensku čeljad, uključujući i nedozrele devojčice, samo da bi ih odobrovoljio.3
2 Jovan Skerlić, Svctozar Marković, Beograd 1966, str. 263.
Tihomir R. Đorđević, O Srpskim ženama (predavanje u srpskom patriotskom društvu, Šabac 27.
XI 1911. godine).
Tihomir R. Đorđević, Srbija prc sto godina, 1946, str. 5-48.
�22
Sve do 1830. godine, prema turskim propisima i srpske žene su maramama
morale da kriju lice, a feredžom telo i odeću.1
U bračnim odnosima, koji nisu bili pošteđeni turskog uticaja, vladalo je ša
renilo. Stari zakoni i pravila o sklapanju i razvodu braka su nestali, novih nije bilo,
pa su i Srbi ponekad, po ugledu na Turke, imali i po dve žene, a pojedine starešine
imale su i svoje hareme. Bračne sporove rešavali su i turski i srpski sudovi, crkvene
vlasti, seoski kmetovi, pa i sam knez Miloš. Na ulicama su se retko mogle videti
žene, a ako su se i pojavile išle su pokrivene, i Srpkinje kao i Turkinje. Sklanjale
su se sa puta ne samo odraslim muškarcima već i muškom detetu, a ako su sedele
ispred kuće ustajale bi kada bi oni pored njih prolazili. Prilikom kakvih svečanos
ti žene su se zatvarale u kuće dok su povorke prolazile ulicama. Tako ni na velikim
svečanostima proglašenja hatišerifa i berata, 1830. godine, kojima je Srbiji prizna
ta autonomija, a Milošu Obrenoviću dato nasledno kneževsko dostojanstvo nije
bilo nijedne žene među više hiljada učesnika koji su došli iz svih krajeva Srbije.2
Ženski kuluk, uveden za vreme Turaka kao poseban kuluk, i dalje je zadr
žan. Žene više nisu kulučile na imanjima T uraka nego na posedima nahijskih kne
zova, visokih i drugih činovnika, kao i na posedima i konacima kneza Miloša. Oba
vljale su sve „ženske poslove“ na imanjima, sve domaće poslove u kućama i oko
kuće, češljale su, prele i plele, tkale, vezle i šile, prale, itd. Miloš je u konak u Kragujevcu pozivao „na kulučenje“ žene njegovih činovnika, između ostalih, i ženu
svog sekretara Dimitrija Davidovića. Kada mu se to prohtelo, slao je pandure da
dovedu žene na igranke u njegov dom. Uživao je u tome da šalama ponizi svoje vi
soke činovnike, sveštenike, a nije štedeo ni žene. Činio je to ponekad bez osećanja
mere, sa namerom da ih do kraja ponizi i javno osramoti.
3. Žene u Vojvodini i prve učenice
Srbi i srpske žene koji su u seobama dospevali u Vojvodinu živeli su krajem
XVIII i početkom XIX veka u sasvim drugoj kulturi, koja je podrazumevala i nešto
povoljniji položaj žena. Turci su iz jednog dela Vojvodine istisnuti 1692, ali su se
iz cele Vojvodine definitivno povukli tek 1716. godine. Ugarsko društvo bilo je pri
vredno i kulturno razvijenije, što se odrazilo i na Vojvodinu, pa je ona krggem XVIII
i početkom XIX veka, doživela znatan uspon privrede, a uz to i prosvete i kulture.
U okviru Ugarske, Srbi u Vojvodini su postigli crkveno-školsku autonomiju, gra
đansku i versku ravnopravnost, pa su osnivali svoje škole, osnovne i srednje. Uporedo je nastajala i nova građanska srpska inteligencija školovana na evropskim
univerzitetima, koja se razvijala pod uticajem racionalista, a kasnije i liberala. Ona
je svojim prosvetiteljskim i liberalnim idejama, naročito u prvoj polovini XIX ve
ka, presudno uticala na prosvetni i kulturni život u Srbiji, a samim tim i na položaj
žene.
Osim toga, žena je u ugarskom građanskom pravu bila gotovo izjednačena
sa muškarcem: nije bila pod tutorstvom muža, imala je poslovnu sposobnost, mogla
1 Dr Milka Jovanović, Nošnje u Beogradu u X IX veku, u: Istorija Beograda, knj. 2, str. 556-565.
1 Vuk Stefanović Karadžić, Istorijski spisi, Beograd 1969, str. 184-198; Mihailo S. Petrović, Beograd
prc sto god in a , Beograd 1930, str. 160.
�23
je otvoriti radryu, nasleđivala je oca ravnopravno sa braćom, slobodno je raspola
gala svojom očevinom i delom zajedničke tečevine u braku. Bračnim ugovorom čak
je sebi mogla obezbediti i neku nadoknadu za „službu suprugu4. Ali Srpkinje su
4
se retko koristile ovim prednostima i pravima, pa su se tako i sestre prilikom nasleđivanja držale običajnog prava i odricale se nasledstva u korist braće.1
Školovanje ženske dece u Ugarskoj nije se mnogo razlikovalo od drugih evrop
skih zemalja. Iako im školovanje nije bilo onemogućeno ni u XVIII veku, mali broj
ženske dece išao je u javne osnovne škole, i taj se broj sporo povećavao. Na primer,
u Bačkoj je 1757. godine u osnovnim školama bilo 214 učenika i 17 učenica, a u Ze
munu je tokom XVIII veka osnovnu školu završilo samo nekoliko desetina devojčica. Početkom XEX veka bilo je više ženske dece u mešovitim osnovnim školama, a
od 1822. godine one se u sve većem broju školuju i u dvogodišnjim osnovnim produ
žnim školama. U Zemunu je 1840. godine osnovana i Prva srpska ženska osnovna
škola. Podržavgjući osnivanje ženskih škola, srpska crkvena opština u Zemunu
izrazila je i svoje mišljenje - daje potrebno podizanje ženskih škola na viši stepen,
jer se radi o polovini ljudskog roda.
Devojke iz bogatih kuća pohađale su ženske institute, uglavnom u Austriji
i Ugarskoj. Školske 1755/56. godine u Prvu srpsku gimnaziju u Novom Sadu upisa
la se Marta Neškova, ćerka Neška Petrovića, uglednog građanina, najpre Beogra
da, a zatim i Novog Sada.2
4. Prosvetitelji i prve ideje o školovanju
O srpskoj ženi prvi je progovorio istoričar i izdavač, pristalica racionalizma
i prosvećenosti, književnik Zaharije Orfelin (1726-1785) u Slaveno-serbskom ma
gazinu, prvom srpskom almanahu. On je uzeo u odbranu žene za koje su, po nje
mu, neki tvrdili da „koštujut menše ot ničto“. U magazinu je ženi posvećen ijedan
sonet za koji se tvrdi daje prvi sonet u srpskoj književnosti. U sonetu je izloženo
nekoliko klasičnih primera o poštovanju žene, ljubavi prema njoj, njenoj mudrosti,
kao i primer Aspazije koju je Sokrat u nauci slušao. Anonimni pisac se na kraju
zapitao zašto hule na žene kad nikog na svetu nema kome žena život nije dala:
„Ako su te ničto: kako govoret sad,
To tko rožden ot žene, ii nju obožajet
ima biti ii ravan, ii gorši od nje jest4.3
4
Nešto kasnije, Dositej Obradović, rationalist, prosvetitelj, raspop, erudita
1putnik u svom bogatom i raznovrsnom književnom delu izložio je i svoja shvata
nja o ženi, kako su je videli i pojedini prosvetitelji i filozofi, književnici ih političari
tadašnje Evrope. Iz njihovih dela on je odabirao ono što će, po njegovom mišlje
nju, unaprediti Vojvodinu i Srbiju, što neće istrčavati daleko napred, ah će ženu
osloboditi verskog uticaja, i kao kritika stanja i kao pouka, naučiti je da slobodno
razmišlja i tako dođe do istine o svom položaju u srpskom društvu. Smatrao je da
LŽenski pokret u Vojvodini, Novi Sad 1933, str. 9-39.
2 Isto.
1 Isto, str. 54-65.
�24
napredak srpskog društva zavisi od vaspitanja njene omladine - i muške i ženske.
Suprotstavljajući se verskoj zatucanosti, sujeveiju i predrasudama, on je još 1784.
godine napisao: „Nek se ne uzda jedan narod do veka k prosvešteniju razuma doći
u kojemu žene u prostoti i varvarstvu ostaju4. Vredi malo opširnije navesti ideje
*
jednog buntovnog duha, jer i danas neke od njih još zvuče aktuelno.
Kritikujući rasipanje crkvenog novca na besmisleno zidanje dve zvonare
pred jednom crkvom, Dositej se zalaže za zidanje škola i za prosvećivanje: „Zrno
pameti neće se deci našoj pridodati, ako ćedu im do veka zvona lupati4. On smatra
*
daje bolje jedna knjiga „prevedena i naštam pana4 nego dvanaest nazidanih zvona
*
ra. Knjigom će se narod osloboditi sujeveija koje vodi u prostotu i propast. „Knjige,
braćo moja, knjige, a ne zvona i praporce4 - njegov je poziv na akciju prosvećivanja
*
u koju uključuje i devojke. On predlaže da se na trošak države pošalju mladići u
inostranstvo da uče da postanu učitelji, nastavnici ili prevodioci i da nauče da pišu
knjige. (Tada ni u inostranstvu nije bilo škola za profesionalno osposobljavanje devojaka.) „Ai dok se oni uče, mi ćemo ovde zidati... Najpre ćemo sazidati dve komodne i krasne škole: jednu za mušku decu, a drugu za devojke4. Devojčice, koje su ro
4
đene da postanu majke, postajući prosvećene nada su svenarodnog prosvećivanja.
Zato one od pete do dvanaeste godine treba da provedu u školi svakog dana osim
nedelje po četiri časa i da uče: istoriju, geografiju, logiku i etiku, i to na svom maternjem jeziku. Prosvećenu ženu od detinjstva valja učiti i razmišljanju kako bi
svoje sposobnosti korisnije upotrebila. Samo tako obrazovana majka moći će da is
puni svoje prirodne dužnosti supruge, imgke i „domostrojiteljice4
*.1
Ističući na više mesta da se žena rađa da „bude supruga, mati i vospitatelnica“, on se ipak eksplicitno opredeljuje za brak iz ljubavi. U određenim slučajevi
ma protivio se zabrani razvoda braka. Mislio je da bi ženi koju je muž napustio i
nestao crkva trebala da dopusti razvod, a ako se odbegli muž pojavi, rešenje je, po
njemu, prosto - neka nađe drugu ženu. Isto tako, smatrao je da bi ženi kojoj su
um rla tri muža valjalo dozvoliti da se uda i po četvrti put, jer među takvim ženama
ima i mladih. On navodi da su zakone o zabrani razvoda Srbima doneli „sveti oci4,
*
a to su pustinjaci i kaluđeri - zakleti neprijatelji braka i „čadorodija4, te „da se oni
*
u tuđe posle nisu mešali, iljadu bi puta pametnije učinili... Postovi i molitve decu
ne rađaju, nego česni i zakoni brak, jer tako oće Bog i tako mora biti vo vjeki vjekov,
a ne inače4. Dositej je napisao i opširan članak o slavnim ženama koje su se istakle
*
kao hrabre, mudre, ili su ih krasile neke druge vrline. Verovao je da i među seljan
kama i seljacima ima „prekrasni’, veliki’ i slavni’ duša4, koje bi u drugačijim prili
*
kama svetu poznate bile. Isticao je daje „duša kako u mužeskom tako i u ženskom
polu jednoga istoga roda“.
Dositej nije idealizovao žene. I kod njih je nalazio ponašanja koja je oštro
kritikovao; pomodarstvo, kinđurenje, povođenje za modom, isprazni razgovori o
modi i, naročito, navike ogovaranja, prema njegovom mišljenju, nisu dostojni ra
zumnih žena. On ženama preporučuje da se ugledaju na slavne žene o kojima je
pisao, da neguju vrline koje su one posedovale i da se okite znanjem i sposobnos
tima, između ostalih i državničkim. Žene koje se zanose ništavnim stvarima su
,,makine“ (mašine) koje nikada ništa neće ni da čuju, niti smeju da kažu. Ako žive
LDositej Obradović, Ne kaj se dobro čineći, Dela, peto državno izdanje, Beograd 1911, str. 103.
�25
po modi i običajima one „slovesni ljudi... sebe samovoljno u beslovesne makine pretvargyu**.1
Prosvetitejjske ideje prodirale su postepeno među muškarce i među pisme
ne žene u Vojvodini.
Onda kada su napisane Dositejeve knjige nisu bile dostupne u Srbiji. Ako
je koji primerak i prokrijumčaren, zbog uslova života, i zbog toga što u Srbiji nije
bilo pismenih ni muškaraca ni žena - nije imao ko da ga čita.
Dositeja, početkom XIX veka, sledi obrazovana, bogata i za svoje vreme do
voljno emancipovana - Jevstahija ot Arsič, prva srpska spisateljica. Uz hrišćansku
etiku, ona je prihvatila i prosvetiteljske ideje, izvorno i preko Dositeja, kao i preko
književnika i popularizatora nauke, Atanasija Stojkovića (1773-1832). U svojim
delima Jevstahija izlaže svoje verovanje u čoveka obdarenog razumom, zalaže se
za prosvećivanje, sanjari o budućem boljem životu, te srpskim i rumunskim devojkama savetuje da prihvate ideje vladajuće u građanskim krugovima Srednje Evro
pe, koje su daleko ispred shvatanja o ženi među Srpkinjama i Srbima, za koje su
žene u Vojvodini samo ,,domohraniteljice“. Ona devojkama savetuje da kupuju knji
ge, da se vidi „daje i u sadašnjem veku bilo čitateljica našeg pola... Ako ne možemo
veliku nauku postignuti, jer to našem polu nije ni od potrebe, čitanjem knjiga sve
predele sveta obilazimo**. Preporučuje devojkama da čitaju novine na „našem jezi
ku**, iz kojih sve mogu saznati. Čitanjem devojke ukrašavaju svoju prirodu, bogate
misli, domaćinstvom mudro upravljaju, one su „domohraniteljice kao matica u košnici“. Jevstahija Arsič još tada je uočila jednu karakterističnu „bolest** koja se javlja
kod žena koje osim poslova u domaćinstvu drugih zanimanja nemaju, o čemu se u
savremenim teorijama o feminizmu i danas piše. Prema njoj: „nema veće nesreće
od besposlene žene. Ona je bolesna kada je dugo u svom domu. Hrvati kažu ‘svakom
dospela’, a Srbi: ‘ta je svakoj ptici kobac’. Ženskom polu ne priliči da zna samo jed
no, niti se ujedno zaljubiti, nego da zna vreme rasporediti i za rad i za veselje... “.
U starosti žena je mužu nežna i verna supruga, ali ona ne treba da bude ropkinja
svojih strasti, jer je m^jka-vaspitačica i mora da čita i knjige, za svoju korist i na
slavu Boga. „U načelu je rečeno da bez lične duhovne nezavisnosti nema blagopolučija** (sreće) - formulisala je ona svoj stav o ženama. Naravno, u situaciji kada
zapošljavanje žena nije ni kao ideja doprla do ekonomski nerazvijenog srpskog
društva, Jevstahija nije ni mogla da postavi neko drugo pitanje oslobođenja žena,
osim pitanja njenog obrazovanja, bolje reći - samoobrazovanja. Ona usvaja Dositejevu ideju da ženska deca treba da uče istoriju, geografiju, filozofiju, etiku, a to im
je sada moguće jer im je, kaže ona, istoričar i književnik Jovan Rajić „dao sloven
ski jezik, a Stojković je svojim knjigama izgonio sujeveije iz svog roda“. Ona smatra
daje ženski pol „cveće na zemlji (...) raznog oblika, jedno je lepog lica, ali bez miri
sa, neko je zlo, mirisa oštrog, svako se lakomi na krasnu ružicu, opasno je uzbrati
je jer ima i trnja strasti koje roditelji čiste prosvećenošću, dobrotom i čestitošću**.
Jevstahija se gnuša svega ružnog, i potpuno je za prosvećivanje mladih.2
Isto, O slavnim ženama, str. 300-304; Etika, str. 401; Mczimac, Jc li čovek makina ili nije, str. 435-436.
Jevstahija ot Arsič, Sovjet maternij oboega pola junosti scrbskoj i valahijskoj, aki iščadije nežnogo
čuvstvovanija, imžc blago iščastic otrasli roda svoega obimaet sočinitclnica, Budim 1814. i Polcznaja
razmišlenija o četireh godištnih vremenah, s osobenim pribavlcnijcm o trodoljubiji čelovjeka i otudu
proishodjašćej vseopštej polzjc, Budim 1816.
�26
Dositej je pred kraj svoga života, 1807. godine, došao u Beograd da pomog
ne ustaničkoj vladi. Ustanici i njihove vođe, mada i sami nepismeni, svesni su toga
daje srpskom narodu pre svega neophodna prosveta. U prvom Praviteljstvujščem
sovjetu osnovano je i Popečiteljstvo (ministarstvo) prosvete i crkvenih dela, koje je
povereno Dositeju. Odgovoran za manastire, crkve, učitelje i sve što je potrebno za
vaspitanje, brinuo se, u ratnim uslovima, za osnivanje prvih srpskih škola, u koji
ma ženske dece nije moglo ni biti.
Među Srbima koji posle Drugog srpskog ustanka dolaze u Srbiju je i Dimi
trije Davidović (1789-1838), novinar, prosvetitelj i diplomata. On je ubrzo postao
sekretar kneza Miloša, i 1821. godine, predložio mu je da smelije počne otvarati
škole, za šta Miloš nije imao mnogo razumevanja. U tom poslu Davidović stavlja
na raspolaganje sebe i svoju porodicu, i to za nggmanju nagradu. A posebno je isti
cao potrebu osnivanja škola za „ženski pol“. Za početak je predložio da se škola za
žensku decu osnuje u njegovom domu. Njegova supruga učenice bi poučavala u kuvanju, šivenju, vezenju, a u čitanju i pisanju podučavala bi ih njegova svastika, i to
„bez svake plaće i nagrade, no samo iz čistog srca i privrženosti rodu svome“. Zastu
pajući takve ideje u prosveti, Dimitrije Davidović je govorio u ime jedne generacije
koja je prihvatila ideje racionalizma i prosvetiteljstva, i kojoj je uzor i učitelj bio
Dositej Obradović. „Svi naši rodoljubi početkom prošlog veka bili su uvereni da
treba početi sa umnim preobražajem srpskog naroda (...) sasvim u idejama XVIII
veka koji je u suštini propagatorski utilitaran (...) i stalna njihova želja bila je da
se popravi osnovna nastava pomoću dobrih škola i valjanih učitelja**.1
Kao što ni Dimitrije Davidović nije zaboravio žensku decu, nisu je zaboravi
li ni oni koji su posle njega na istim idejama, u prvoj polovini XIX veka, izgrađivali
sistem školstva u Srbiji. Među njih svakako spada i Jovan Sterija Popović.
5. Počeci kulturnog preobražaja u Srbiji
Oko 1820. godine, Srbija ima jedanaest gradova, oko dvadeset varoši i tri
naest varošica. Ranije, svakih desetak godina ta mesta su paljena, pa su se mnoga
sastojala samo od zgarišta, ruševina i gradina. Kuće su bile od trošnog materijala,
retko su zidane nove.2 Srbi su postepeno naseljavali i gradove i varoši u kojima su
još sedeli Turci, a i mnogi Srbi iz Vojvodine su prelazili i naseljavali se u Srbiji.
U kućama i sobama po turskom običaju nije bilo nameštaja. Dušeci sa po
steljinom smeštani su u dolape, svako veče su se prostirali po patosu a ujutro se
vraćali. Sve do 1834. godine, tako je spavao i knez Miloš. Stolova i stolica bilo je
samo u kneževom dvoru i u ponekoj školi. Ogledalo je u unutrašnjosti bilo nepoz
nat deo nameštaja, a 1827. godine u Beogradu se nije mogla kupiti obična metalna
kašika. Jelo se drvenim kašikama iz posuda koje su izrađivali Cigani. Srbi koji su
iz Vojvodine pristizali u Srbiju, unosili su zapadne običaje i zapadnu kulturu, što
se najpre ogledalo u odevanju, načinu ponašanja, gradnji kuća i uređenju stanova.
Milošev brat, Jevrem Obrenović, bio je pismen iako nije bio školovan. On
je 1826. godine otvorio srpsku bolnicu u Šapcu, zatim je u Srbiju doveo prvog leLKatarina Bogdanović, D im itrije Davidović, u: Izabrani život, Beograd 1986.
z Vuk Karadžić, Gcografičcsko statističesko opisanijc Srbije, Dela, Beograd 1969, str. 90-95.
�27
kara, a 1835. godine i prvu muzičku kapelu.1U Beogradu je izgradio prostrani dvor
u koji je uneo i evropski nameštaj i evropski način života, primao je stranu štampu,
a imao je i biblioteku. Njegovu decu - pet kćerki i sina - vaspitavali su učitelj i
učiteljica dovedeni sa strane: Kristina i Dimitrije Tirol. Kćerka Anka svirala je
klavir, govorila je nekoliko jezika, prevela je nekoliko članaka i pripovedaka. Sarađivala je u knjževnom almanahu Uranija (1827-1829), pa se sm atra prvom spi
sateljicom iz Srbije. Prva je ponela evropsko odelo.
U Srbiji su tada izlazile samo jedne novine. Alije nekoliko naprednijih Srba
primalo inostranu štampu.2
Tridesetih godina Srbija je postala privlačna za mnoge muškarce i žene. U Be
ograd, ah i u druge gradove, pristizali su učitelji(ce), pisci, oficiri, zanatlije, činovnici
i drugi pismeni i obrazovani ljudi. Prvu knjižaru osnovao je Gligorlje Vozarević, koji je
1827. godine iz Vojvodine stigao u Srbiju. U toj knjižari okupljah su se tada malobroj
ni školovani Srbi i dogovarah se o raznim inicijativama koje su imale za cilj pokreta
nje kulturnog života u Srbiji. U njegovom odsustvu zamenjivala gaje njegova šupruga
Sara. Odatle su potekle inicijative za osnivanje prvih novina u Srbiji, za osnivanje
Društva srpske slovesnosti, a sam Vozarević je u svojoj kući osnovao prvu biblioteku
u Srbiji. U štampariji, takođe tada osnovanoj, on je počeo da štampa i prve knjige.
Prvi bal održanje u Beogradu 1827. godine. Na kasnijim balovima su pred
njačili engleski konzul Hodžes i njegova supruga.
Sultanovim hatišerifom, 1830. godine, Srbija je dobila potpunu unutrašnju
autonomiju: stekla je pravo da samostalno uredi državu; da osniva škole, zdravstve
ne i druge ustanove; da može imati svoju (brojno ograničenu) vojsku; slobodu veroispovesti. Turci su se povukli u nekohko utvrđenih gradova.
U Kragujevcu, koji je tada bio prestonica Srbije, iste godine osnovana je Ve
lika škola za školovanje činovnika. Ona je uskoro pretvorena u gimnaziju, a za više
obrazovanje osnovan je Licej (1838).
Od 1833. do 1844. godine izlazi nekohko almanaha: Zabavnik, Uranija, Go
lubica, Danica. U Srbiji, kao i u Vojvodini, prevodi se strana hteratura, a javlja se
i više pisaca sa originalnim književnim delima.3
U Kragujevcu su, 1835. godine, otpočele da se održavaju i pozorišne pred
stave, u kojima ženske uloge igraju muškarci. Prve žene koje izlaze na javnu scenu
su glumice, sestre ih žene glumaca u diletantskim pozorišnim družinama (drugih
ni nema). Katarina Jovanović i Sofija Anastasijević prve su, 1840. godine, zaigrale
ženske uloge u pozorišnim komadima.4
6. Posela
Uporedo, menja se i svakodnevni život širih krugova srpskih žena. One su
relativno brzo prihvatale novine u oblačenju i ophođenju, uređenju kuće, menjale
LTihomir R. Đorđević, Srbija prc sto godina, Beograd 1946, str. 5-48.
2 Isto.
4 Isto.
Borivoje S. Stojković, Istorija srpskog požarišta od srednjeg ueka do modernog doba (drama i opera),
Beograd 1978, str. 230-236.
�28
su ustaljene navike i prihvatale prve oblike društvenog života. Određenu ulogu u
prosvećivanju srpskih žena imala su i posela koja su se održavala u kućama viđenijih i bogatijih Srba. Jevrem Obrenović je od 1832. živeo u Beogradu, a 1839. godine
postao je i upravnik varoši beogradske. U svom prostranom dvoru (koji se nalazio
na uglu današnjih ulica Kneza Miloša i Proleterskih brigada), krajem tridesetih
godina, uveo je običaj održavanja posela. Uz pomoć učitelja njegove dece Hristine
i Dimitrija Tirola, na poselima su se čitala dela francuskih i nemačkih pisaca i o
njima su se vodile diskusije, održavali su se muzički časovi, itd. Četrdesetih godi
na posela su bila veoma moderna, pa ih po ugledu na Jevrema Obrenovića organizuju i drugi ugledni Beograđani i Beograđanke. Na poselima se okupljaju političari,
književnici, visoki državni činovnici, profesori Liceja, diplomate i drugi uglednici
i njihove supruge. Čitala su se i prevodila strana književna dela, pevalo se i sviralo,
pričalo o proteklim događajima, o politici, a govorilo se i o ženama poznatim u istoriji i o njihovoj ulozi u savremenom društvu. U tome se isticala Katica DanilovićBogićević, koja je govorila o francuskim ženama. Pedesetih godina u Srbiji je sve
više obrazovanih žena, koje svoje obrazovanje stiču privatno, uglavnom kod profe
sora Liceja, ili na raznim institutim a u inostranstvu. Više njih govorilo je strane
jezike, poznavale su stranu i domaću književnost i istoriju, znale su da sviraju i pevaju, pa su na tim poselima bile aktivne i kao učesnice u programu.
Posela je održavala i „mala gospođa“ Jelenka, supruga dr Teodora Herbeza,
bivša nevenčana supruga kneza Miloša. Na njenim poselima okupljao se ,,krem“
srpskog društva, članovi Državnog saveta, diplomate, profesori i drugi ugledni
građani. Kneginja Persida Karađorđević, koja se školovala u Rusiji, održavala je
posela na dvoru kneza Aleksandra Karađorđevića, koja je vodio Matija Ban. Na
tim poselima okupljala je žene iz porodice Nenadovića i porodice Karađorđevića.
Ustavobranitelji su se okupljali u kući Laze Zubana, člana društva Srpske slovesnosti. Na tim sastancima stalno je bila prisutna njegova supruga, a često i Marija
Milutinović-Punktatorka.1
Ona je sa mužem, književnikom Simom Milutinovićem-Sarajlijom četrde
setih godina iz Vojvodine došla u Beograd. Jedno vreme bila je sekretarica Vuka
Karadžića. U Beogradu je bila učiteljica, a bila je i prva žena koja se u Srbiji uspešno bavila advokaturom. Kao oduševljena romantičarka i patriotkinja, ona se sve
srdno zalagala za prosvećivanje i obrazovanje žena i njihovu emancipaciju. Organizovala je posela za šire krugove žena, n^jpre u svojoj kući, a zatim je pomagala i
bila česta gošća na poselima koja su pod njenim uticajem organizovale i druge ug
ledne žene u Beogradu - „radi prosveštenija i izobraženija duha i duše“. Na prvom
takvom poselu kod Kaje, supruge trgovca Petra Karamarkovića, žene su pomagale
domaćici u obavljanju poslova, a Marija ih je zabavljala pripovedanjem i čitanjem.
Na svojiim poselima, koje je organizovala redovno jednom nedeljno, kao i na drugim
ženskim poselima, Marija je poučavala žene o tome kako se vodi domaćinstvo, ka
ko se obavljaju razni kućanski poslovi, govorila im je o svemu onome što se danas
naziva kultura stanovanja, o ishrani, o gajenju cveća u kući i bašti - jednom rečju:
o svemu što je u tadašnje vreme podizalo kvalitet življenja i doprinosilo menjanju
tradicionalnog načina života. Čitala im je ili prepričavala savremena književna dela.
LPoleksija D. Dimitrijević-Stošić, Posela u starom Beogradu, Beograd 1956.
�29
Ova posela za većinu uglednijih srpskih žena predstavljala su prve oblike
kulturnijeg druženja i društvenog života.1
7. Pravni položaj žene
Razvoj, trgovine je za posledicu imao prodiranje robno-novčanih odnosa i
stv a ran je bogatog sloja trgovaca sa sela. SeJjaci su dobili pravo na zauzimanje zem
lje, a sloj činovnika se stalno povećavao. Opozicija knezu Milošu, ustavobranitelji,
težih su da zakonima ograniče kneževu vlast, da obezbede pravni saobraćaj, slobo
dnu trgovinu i da regulišu činovnički položaj.
Od zakona koje su doneli za položaj žene od interesa je Građanski zakonik
i zakoni o školstvu.
U duhu građanske ideologije, srpski Građanski zakonik, donet 1844. godi
ne radi zaštite novostečenih prava na zauzetu zemlju, izražava principe neograni
čene, isključive i potpune privatne svojine.2
„Sve stvari, dobro i prava koja Srbinu prinadleže, jesu njegova svojina ih
sopstvenost, koje će reći, daje svaki Srbin savršeni gospodar svojih dobara, daje
on vlastan, ova po svojoj volji živeti, s njima po volji raspolagati, i svakoga otuda
isključiti, naravno po propisu zakona“ (član 211).
Potpuno u skladu sa ovim principom taj zakon je, po ugledu na Napoleonov
zakonik, reguhsao i položaj žene u braku i porodici. Ona ostaje svojina muža. Po
njemu je udata žena izjednačena sa maloletnicima, raspikućama, propalicama.
„Mladoletnima upodobljavaju se svi oni koji ne mogu ih im je zabranjeno
sopstvenim imanjem rukovati; takvi su svi uma lišeni, raspikuće sudom proglašene,
propalice, prezaduženici kojih je imanje pod stecište potpalo, udate žene za života
muževljeva“ (član 920).
Muž je glava porodice, on zastupa ženu, određuje gde će živeti, a ona je du
žna da ispunjava njegove naredbe, da ga služi, da održava red u kući, da čuva i neguje decu (član 109. i 110). Muška deca isključivala su žensku iz nasledstva svog
naslednog reda (član 396). Bilo je zabranjeno istraživanje očinstva (član 130). Za
ključivanje i razvod braka bih su pod crkvenom jurisdikcijom, a uslovi za razvod
braka strogo ograničeni, pa se razvod teško dobijao. Ovaj zakon primenjivao se pu
nih sto godina, sve do 1945. godine, kada je prestao da važi. No njegov uticaj još se
uvek oseća.
LIsto.
7 Slobodan Jovanović, Ustavobranitelji, Beograd 1990, str. 13-15.
�UJEDINJENA OMLADINA SRPSKA I
EMANCIPACIJA ŽENA
1. Osnivanje Ujedinjene om ladine srpske
U nastojanju da se Srbija izgradi po evropskom uzoru, 1839. godine iz Sr
bije je na evropske univerzitete poslato na studije deset stipendista. I sledećih go
dina nastavljeno je sa tom praksom. Ti mladi ljudi, pored svojih studija, u inostranstvu su prihvatali i savremena liberalna ekonomska i politička shvatanja. Po po
vratku u zemlju oni su postajali profesori u gimnazijama i na Liceju, činovnici u
državnoj upravi, ili su im poveravani i drugi odgovorni poslovi.
Na Liceju je, 1847. godine, osnovana Družina mladeži srpske, koja je negovala kulturu i književnost, ali je ubrzo u svoj program unela i borbu za nacional
no oslobođenje, borbu protiv turskog nasleđa, za više slobode i demokratije u unu
trašnjem životu zemlje. Zbog kritika upućenih ustavobraniteljima, 1851. godine,
Družini mladeži srpske zabranjen je rad. Pod vodstvom bivših članova Mladeži
srpske, i uz njihovo neposredno učešće, oboren je ustavobraniteljski režim i u Srbi
ju je vraćen knez Miloš, odnosno njegov sin Mihailo Obrenović. Kao prosvećeni
apsolutist, Mihailo je nastojao da ograniči vlast Narodne skupštine i da ojača svoju
kneževsku vlast, kako bi odozgo zaveo red u Srbiji. Za vreme njegove vladavine
(1860-1868) u Srbiji je sprovedeno više reformi, među njima i reforma školstva, a
osnovano je i nekoliko kulturnih ustanova. Formirana je široka mreža osnovnih i
srednjih škola u kojima je bilo sve više školovanih nastavnika rodom iz Srbije. Iako
su povremeno bili u nemilosti kneza, liberali su često zauzimali odgovorna mesta
u državnoj upravi i u školstvu.
Nove generacije omladinaca, školovane bilo u inostranstvu bilo u Srbiji,
slede svoje starije kolege, bivše članove Družine mladeži srpske i prihvatnu libe
ralne ideje u pedagogiji, ekonomiji, organizovanju države, kao i građanske ideje o
emancipaciji žena sa kojima su se u toku svojih studija susreli. Sa liberalima iz Voj
vodine, uz učešće predstavnika nekoliko đačkih družina, osnivaju, 1866. godine u
Novom Sadu, Ujedinjenu omladinu srpsku (UOS). Njen program ukratko su formu lisali: na osnovu istine, pomoću nauke srpski narod može postići blagostanje i
približiti se evropskoj kulturi i civilizaciji. Srpska omladina sa obe strane Save i
Dunava za vrlo kratko vreme prenela je u Srbiju napredne misli i dostignuća evrop
ske nauke, produbila je i proširila misli o unutrašnjoj i spoJjnoj slobodi.1
LMatica, 1868, br. 36; Svetozar Marković, Srbija na istoku, knj. III, Beograd 1966, str. 218.
�31
Zasnovana na idejama nacionalnog oslobođenja, na slobodi i napretku u
unutrašnjim političkim odnosima, najveći deo svojih aktivnosti omladina je usmeravala na podizanje nacionalne svesti celokupnog naroda. Za ostvarenje tog cilja bi
lo je neophodno da žena, kao mgjkai prva vaspitačica, bude osposobljena za taj po
duhvat.
I ranije je bilo žena koje su stupile u javni život. Među njima je i prva srpska
pesnikinja Milica Stojadinović-Srbkinja (1830-1878), velika pobornica Vukovih ide
ja i njegova saradnica u prikupljanju narodnih umotvorina. Svojom izvanrednom
lepotom i svojim stihovima izazivala je divljenje književnog sveta; nazvana je Vrdničkom vilom. Pesme su joj objavljivane u tadašnjim književnim časopisima u Voj
vodini i u Srbiji. Objavila je tri knjige stihova (prvu 1850) i svoj dnevnik U Fruškoj
Gori.
Njena prijateljica, takođe lepa i umna, Mina Karadžić-Vukomanović (18281894), Vukova kćerka, afirmisala se kao slikarka, slikajući uglavnom portrete svo
jih savremenika. Govorila je i nemački i srpski, zatim francuski i italijanski. Po
magala je ocu, vodila njegovu prepisku na stranim jezicima, pratila ga na njego
vim brojnim putovanjima, prisustvovala njegovim druženjima sa prijateljima. Na
pisala je Putovanje po Srbiji i Uspomene na Branka Radičevića. Prevela je na ne
mački i, sa predgovorom Jakova Grima, objavila Vukovu zbirku narodnih pripovedaka i poslovica.
U to vreme se pojavila i prva slikarka u Vojvodini - Katarina Ivanović
(1817-1882), koja je jedno vreme delovala i u Beogradu. Školovala se kao vanredna studentkinja na slikarskoj akademiji u Beču, jer tada žene na tu akademiju nisu
imale pristupa kao redovne studentkinje. Srpsko učeno društvo - preteča Srpske
akademije nauka - 1876. godine primilo je za svoju vanrednu članicu, s tim što su
i vanredni članovi imali gotovo ista prava kao i redovni.
2. UOS i organizovanje žena
Od osnivanja UOS žene prisustvuju njenim skupštinama, učestvuju u nje
nom radu, na njenim besedama i raznim manifestacijama.
UOS je održala šest godišnjih skupština. Sve one su, osim prve i šeste, pose
bno zanimJjive za žene. Iz zapisnika sa godišnjih skupština UOS mogu se takođe
uočiti razlike u shvatanjima o mestu i ulozi žene koja su vladala među omladinom.1
Drugoj skupštini, održanoj 1867. godine u Beogradu, prisustvovali su mno
gi ugledni političari, profesori Velike škole, novinari, kulturni i javni radnici iz Sr
bije i Vojvodine. Na njoj je, prvi put u Srbiji u jednoj političkoj organizaciji, postav
ljeno pitanje ženskog članstva. Delegat ruskih revolucionarnih demokrata, Ivan
Ivanović Bočkarov, predložio je da se u Statut unese odredba o tome da i žene mogu
biti ravnopravne članice omladine. Pridružili su mu se Ilija Vučetić, Jovan Krstić,
Vladan Đorđević i drugi. Predlogu se suprotstavio Laza Kostić, jer je smatrao da
je sama priroda odredila, kako on kaže, „delokrug žene“. Ne protivi se tome da se
1 O mladinska zajednica, sveska 1,1866, sv. 2,1867, i sv. 3,1868, sadrže zapisnike sa pet omladinskih
skupština.
�32
omladinke okupljaju s muškom omladinom i da s njom „stupaju u savez“, ali je pro
tiv toga da ih skupština proglasi ravnopravnim sa muškarcima. Uz njega su Milan
Đorđević i Aleksandar Sandić.
Jovan Bošković je dao kompromisni predlog koji je i usvojen, tako da prvi
i treći član statuta UOS glase:
„Rodoljubi iz sviju srpskih zemalja, i od svuda gde ih ima, sjedinjeni za prosvetu i napredak naroda, predstavljaju celokupnu omladinu srpsku ih mla
do srpstvo".
,,I ženskinje po mogućstvu i prirodnom položaju svome, treba da pomažu
postizanje zadataka omladine srpske".
Na Trećoj omladinskoj skupštini, 1868. godine, održanoj u Velikom Bečkereku (sada Zrenjanin), u statutu je, na predlog Ilije Vučetića, izmenjen član 3, tako
da on glasi: ,,I Srpkinje mogu biti članovi Ujedinjene omladine". Na ovoj skupštini
omladinke su učestvovale kao punopravne članice skupštine. Čitanje njihovih ime
na pozdravljeno je aplauzom i uzvicima „Zivele!". Tome se usprotivila izvesnaMila
Vidakova - da se ne bi shvatilo da se devojke u UOS upisuju radi tog „živele", zbog
čega se one osećaju neravnopravne sa muškim članovima. Pančevke su na ovoj
skupštini predložile da se UOS pozabavi otvaranjem zavoda za čuvanje dece i zavo
da za obrazovanje Srpkinja, što je skupština i prihvatila.
Na kraju Četvrte skupštine održan je poseban sastanak sa temom „Čime i
kako da pripomognu ženskinje zadatku omladinskom". Postavilo se, kao prvo, pi
tanje kakav delokrug rada odrediti članicama UOS-a, jer kako se navodi, one same
nisu spremne da omladinu pomažu u svim njenim aktivnostima, i kao drugo, kako
organizovati žensku omladinu.
Mišljenja su bila podeljena, i diskusija o ovoj temi pokazuje svu raznolikost
shvatanja o ženi među vodećim članovima UOS. Jedni su sm atrah da ženama tre
ba dodehti rad na „manje umnim radnjama", a drugi d aje za njih pogodno da se
bave ženskim vaspitanjem. A što se tiče organizacije, jedni su predlagali da se žene
u mesnim odborima organizuju zajedno sa muškarcima, ah tako da muškarci budu
u većini, dok su drugi sm atrah da žene treba organizovati u zasebne mesne odbore.
Bilo je i mišljenja da muški odbori odlučuju, a da ženski odbori njihove odluke izvr
šavaju. Ahmpije Vasiljević smatrao je da je razgovor o zadacima i organizovanju
žena važan i da o tome valja pisati i zatražiti mišljepje žena. Aleksandar Sandić je
ukazivao na opasnosti koje emancipacija žena sobom donosi, i ukazivao je na, po
njegovom mišljenju, negativan primer ruskih nihihstkinja. Po njemu, emancipaci
ja žena bila bi još opasnija za srpski narod. Ah, tvrdio je on, ako se pod emancipaci
jom podrazumeva da je žena ravna muškarcu - onda je to kod Srba već postignu
to, jer tu žena vlada u kući.
Aksentije Radović je smatrao d aje nužno emancipovati i muškarce i žene,
jer srpskom narodu ne preti opasnost od žena već od muškaraca. Žene su te koje
uče decu rodoljublju i stoga im pripada pravo prvenstva. Omladinu ne treba učiti
emancipaciji žena već jednakosti muškaraca i žena, i stoga UOS treba da organizuje družine sastavljene i od muškaraca i od žena.
Ilija Vučetić je smatrao da se moralna obrazovanost jednog naroda ceni po
položaju žena u društvu. Zalažući se za izjednačenje društvenog položaja žena i
muškaraca on kaže: „Napredak čovečanstva, ako ne i skoro, imaće taj rezultat, da
će svi ravnopravni biti. To se čini nemogućim, ah to će biti". Pod emancipacijom
�33
on podrazumeva ravnopravnost muškaraca i žena. Da bi se to postiglo prvi uslov
je podizanje vaspitnih zavoda za žene, a drugi zajednički rad i okupljanje muške i
ženske omladine radi međusobnog izobražavanja. Žene bi mogle da se brinu za po
dizanje ženskih zavoda, za organizovanje društava za pomoć sirotinji i društava za
obrazovanje dece. Predložio je da se omladinke organizuju i da same odluče o tome
šta će da rade.
Milan Kujundžić-Aberdar smatrao je daje situacija žena rezultat nepovolj
nih materijalnih prilika u kojima žene odrastaju. Siromašne žene su robinje, i sto
ga je nužno osnivati ženska vaspitavališta kako bi one mogle da se osamostaljuju
za obavljanje nekog zanimanja. Predložio je i osnivanje fonda za stipendiranje devojaka. One bi se posle školovanja mogle baviti čuvanjem dece, širenjem literature
i prikupljanjem pretplate za omladinske listove i knjige.
Vladimir Jovanović je smatrao daje supruga saputnica mužu, te zato žene
u okviru omladine treba da usavršavaju same sebe, da šire svoja znanja kako bi
bolje odgovorile pozivu majke i supruge. Predložio je da se u UOS osnivaju ženski
odbori u kojima bi bilo i muškaraca kako bi ih oni vodili i bili im učitelji.
Sofija Pasković je tražila da UOS zahteva osnivanje Više ženske škole u Voj
vodini.
Na Petoj omladinskoj skupštini došlo je do razmimoilaženja između libera
la i socijalista o pitanjima unutrašnje i spoljne politike. Liberali su predlagali da
se zanemare pitanja unutrašnje politike i domaći sporovi radi sloge u pitanjima
spoljne politike. Svetozar Marković je insistirao na utvrđivanju jedinstvenog cilja
omladine, koji bi podrazumevao duhovno ujedinjenje srpskog naroda, preobražaj i
demokratizaciju unutrašnjeg političkog i društvenog života u Srbiji, jer je - po nje
govom mišljenju - to uslov za postizanje uspelia u spoljnoj politici odnosno u rešavanju srpskog nacionalnog pitanja na principima slobode i ravnopravnosti naroda.
U ime petnaestorice svojih istomišljenika, on je predložio nova načela za
delovanje i organizaciju UOS. U tom predlogu ističe se da svaki član društva „bez
razlike pola, koji radi i privređuje u društvu mora uživati sva prava bez razlike. Po
ovome omladina priznaje potpunu ravnopravnost muškinja i ženskinja a smatra
kao prvu potrebu da se ženskinju pridadu jednaka prava na obrazovanje i rad kao
i muškinju'V Ali, i pored izvesnih kompromisa, jedinstvo u UOS nije postignuto.
Ujedinjena omladina prestala je sa radom 1871. godine. Ugarske vlasti su zahtevale da se njen rad ograniči isključivo na književno-prosvetni, s tim da njeni člano
vi i članice mogu biti samo građani i građanke nastanjeni u Ugarskoj. Uz to, namnožile su se i nesuglasice i u samoj omladini. Šesta omladinska skupština nije pri
hvatila zahteve vlasti, koja joj je inače zabranila da na dnevni red stavi neko drugo
pitanje osim izmene statuta, pa se skupština razišla.2 Pokušaj vojvođanskih soci
jalista da obnove njen rad, 1881. i 1882. godine, nije uspeo. Ali su njeni članovi, u
listovima i časopisima koje su osnivali, nastavili da propagiraju ideje o ravnoprav
nosti žena.
Ujedinjena omladina srpska prožeta je, dakle, težnjom da se i ženska omla
dina stavi u službu nacionalnih ideja i da se u tom cilju prosveti i obrazuje. Ideje
Svetozar Marković, Prcdlog pctnacstoricc za organizaciju Omladine srpske, u: Sabrani spisi, knj.
II, str. 127.
2 Radcnik, 1871. br. 27.
�34
0 ženskom obrazovanju i o ravnopravnosti žena su različitog, često konzervativnog
porekla i raznog dometa, ali to za ondašnju situaciju žena u Srbiji nije bilo od hitni
jeg značaja. Svaki, pa i najmanji napredak u prihvatanju civilizacijskih dostignuća,
makar malo je doprinosio i poboljšanju položaja žene u jednom izrazito patrijarhal
nom i zaostalom društvu.
3. Ideolozi UOS o ulozi žene
Ideolozi i istaknuti članovi UOS na svojim ,,besedama“ - koje kasnije objav
ljuju u omladinskoj štampi - propagiraju ideje o menjanju odnosa prema ženama
1o ravnopravnosti žena. Većina njih se zalaže da žene postanu i ravnopravne člani
ce UOS. U Matici - nezvaničnom listu Ujedinjene omladine - iz broja u broj objav
ljivani su napisi u kojima su se izražavala različita gledišta i mišljenja: od konzer
vativnih do socijalističkih. U Matici su štampani i prvi ogledi Drage Dejanović o
emancipaciji žena, besede i članci Vladimira Jovanovića, Ilije Vučetića, Antonija
Hadžića, Stojana Boškovića, i drugih. Svetozar Marković svoje prve članke o eman
cipaciji žena objavljuje u Srbiji, a potom u Zastavi i Mladoj Srbadiji.
Aktivnost Ujedinjene omladine srpske na emancipaciji žena započeo je,
1866. godine, Ilija Vučetić, publicista i političar i jedan od sekretara UOS, preda
vanjem u Budimpešti - O položaju ženskinja u društvu čovečanskom.
Nešto kasnije, u Matici, objavio je članak O omladini i njenom zadatku.
Omladina je, po njemu, budućnost srpskog naroda; ona je pozvana da ujedini i unapredi srpski narod. U to delanje i u to kolo valja da se uhvate i sve Srpkinje, i one
se iz tog kola ne mogu isključiti. „Omladina srpska koja je pozvana da veliko delo
narodnog preporođenja izvrši, ne označuje samo muške glave naroda srpskog, već
obuhvata u sebe i celu drugu, žensku polovinu naroda srpskog. U omladinu srpsku
spada svaki Srbin i svaka Srpkinja koji u slavi i sreći svoga naroda traže i svoju
sreću i svoj ponos: u kolo ujedinjene omladine imaju pravo i dužnost da stupe svi
Srbi i Srpkinje, koji teže ujedinjenju, slobodi i napretku naroda4
*.1
Nakon Vučetića javljaju se i drugi vodeći ideolozi Ujedinjene omladine. Svi
oni prihvataju vladajuća shvatanja u evropskim zemljama: daje mesto žene u kući,
ali daje ona pozvana da bude dobra majka, obrazovana supruga i prosvećena vaspitačica svoje dece. Oni takođe potenciraju i njenu ulogu u borbi srpskog naroda za
oslobođenje i ujedinjenje.
Vladimir Jovanović, političar, publicist i vodeći ideolog Ujedinjene omladi
ne, u Matici izlaže svoje nacionalno-romantičarske ideje o ženama. Nasuprot žem
pomodarki, poročnom i neoset^jivom mužu - što je proizvod zapadnog utic^ja, za
padne „nadri-civilizacije4, i nasuprot surovim srednjovekovnim običajima u odno
4
sima između muškaraca i žena - ističe idelani lik žene Srpkinje. Ona je, po njemu,
puna vrlina i održava srpski duh izražen u narodnim pesmama; ona će, negujući
taj duh i vrline, nadvladati sve nasleđeno, staro i izopačeno, kao i ono što se kao
pomodarstvo prihvata sa Zapada. Ljubav prema ženi i familiji kod Srba može da
razvije njihovu svest o sebi, što ih vodi čovečnosti. Žena je pozvana da bude mati,
i ona ima presudnu ulogu u vaspitanju dece. Doduše, muškarac je uređivao društvo
LMatica, 1867, br. 21.
�35
kako odgovara njegovim prohtevima, i on je često prema ženi tiranin. Brak zasno
van na ljubavi i uzajamnom poštovanju odlučujući je u polož^u žene; na ženi je da
u braku neguje harmoniju, negujući vrline srpskog duha. Obrazovanje i vaspitanje
žena, zasnovano na povratku tom duhu i rodoljublju, na ljubavi prema rodu i čovečanstvu, put je kojim žene mogu da ispune svoju najvažniju funkciju - vaspitačica
mladih pokoljenja.1
Antonije Hadžić, književnik, urednik više listova i časopisa u Novom Sadu,
kritikuje ,,institutkinje“ školovane na strani, koje šire pomodarstvo i strane uticaje. On smatra daje žena druga ravnopravna polovina čoveka, da muškarac i žena
imsgu svoje obaveze i daje muška civilizacija koja ne poštuje ženski pol civilizovano varvarstvo. Majke, po njemu, dva puta spašavaju čoveka: prvi put rađanjem iz
besprostornog i bezvremenog ničega, a drugi put vaspitanjem iz bezumnog životinjstva. Poziv majke je težak, a žene se za taj poziv ne pripremaju. Razlike između
muškaraca i žena ne potiču iz razlika u njihovim umnim sposobnostima - jer njih
nema - već su posledica prirodne funkcije materinstva. Stoga, dužnost omladine
je da te razlike umanjuje i da se zalaže za ravnopravnost žena i muškaraca u opštim
čovečanskim pravima.
Ljuben Karavelov, bugarski revolucionar, književnik i novinar, kao dopis
nik jednog bugarskog lista u Beogradu, povezao se i sarađivao sa UOS. U svojoj
dužoj pripoveci Je li kriva sudbina, opisao je razmišljanja čoveka koji je batinama
ubio svoju ženu. Na primeru porodice u kojoj je muž gospodar a žena potčinjena i
večito ustrašena, on razlaže iste ideje koje zastupaju ideolozi Ujedinjene omladine.
Muž smatra daje njegovo pravo da bije suprugu, jer je ona stvar koja mu pripada,
njegova robinja, da su batine stvorene za slabe i za žene. Karavelov ističe da sve što
je dobro u društvu treba priznati ženi, ali nju umesto priznanja tiranišu i muče.
Religija i društvene institucije oblikuju ženu kakva muškarcu treba za njegove cilje
ve i prohteve. Ali mladi prihvataju nove ideje i smatraju da se društveni odnosi i
odnosi između muškaraca i žena moraju iz temelja menjati - putem vaspitanja.2
Književnik Laza Kostić zastupa ideju daje Srbin mučenik i junak koji pola
že svoj život za dobro naroda i čovečanstva. Po muškom načelu, on je rešen „na pregorevanje života“, pa zato na drugom kraju mora naći radost - ženu - „protivnost
mužastvu“. Svu žestinu koja im je preostala od „namirivanja mržnje“ - muškarci
žrtvuju ljubavi prema ženi. Eva se - po Svetom pismu - privolela đavolu, a hrišćanstvo je, kao religija praštanja, pomirenja i ljubavi oprostilo ženi njen greh. To „svetsko istorijsko načelo4 prihvatili su i srpski junaci.3
*
J. Zivanović smatra daje žena po prirodi podvrgnuta muškarcu. Kćeri tre
ba učiti radu, pokornosti i umerenosti, kako bi muža usrećile i decu učile. Jer - to
je njihov osnovni zadatak.4
Marija Lebedeva u jednom svom govoru na poselu opredelila se za ograni
čenu emancipaciju. Pošto je prirodni zadatak žena da čuvaju porodicu, emancipaci
jom one ostaju bez poziva i stoga se emancipacija može braniti samo onda kad mu
škarac ponižava skromnu, ljubavlju ispunjenu i pobožnu ženu.5
LIsto, 1867, br. 31-36 i 1868, br. 1-3.
* Isto, 1868, br. 9-21 i 1869, br. 6 i 7.
* Isto, 1867, br. 33-36.
4 Isto, 1868, br. 12 i 13.
* Isto, 1870, br. 10.
�36
Svojim stavovima o emancipaciji žena u UOS izdvajaju se Draga Dejanović
i Svetozar Marković.
4. Draga Dejanović - prva feministkinja
Draga Dejanović (1840-1871), književnica i glumica, istakla se u krugu na
prednih žena i muškaraca u Ujedinjenoj omladini svojim neobičnim životom, pre
danošću idejama omladine i upornošću u širenju ideja o oslobođenju žene. Boraveći
u Pešti, 1863. godine upoznala se sa grupom srpskih đaka rodoljuba (Giga Geršić,
Laza Kostić, Jovan Toroman i drugi). Pod njihovim uticajem počela je da se bavi
pisanjem, najpre pesama, koje je objavljivala u Danici pod potpisom „Draga D-ć“,
a potom i u zbirci Spisi. Jedno vreme bila je i glumica, prvo u tek osnovanom Srps
kom narodnom pozorištu u Novom Sadu, pa u Narodnom pozorištu u Beogradu.
Zapažena je i na poselima u Beogradu, na kojima je propagirala ideje o emancipaci
ji žena.
Odana rodoljublju i napretku, u redove UOS, u pogledu emancipacije žena,
unela je nove elemente. Umesto uopštene priče o emancipaciji, ona je u Matici pro
govorila o konkretnom položaju žena u Vojvodini i u Srbiji. Po njoj, položaj srpske
žene odraz je nerazvijenosti društva i ukorenjenih predrasuda, kojih se treba otre
sti „radenom emancipacijom*4i izlaskom iz kuće na javnu scenu. Neravnopravnost
za ženu nastaje već u očevoj kući, jer se muška deca spremaju da rade i samostal
no zarađuju sredstva za svoju egzistenciju, dok se ženska deca pripremaju da pa
dnu na teret mužu, kao što su do udaje na teretu roditeljima. Žena je osuđena da
čeka muža, a ako ga ne nađe, ostaje stara, nepotrebna devojka, koja je na teretu
porodici i koja je često m eta podsmeha. Sa puno razumevanja, saosećanja i prav
danja ona govori o patnji žena zbog očajnog stanja u kojem se nalaze i provode svoj
neveseli život bez cilja i nade. Ah ona kritikuje i „ludo uverenje“ Srpkinja da su
stvorene samo za to da troše a da pritom ništa ne rade. One su uverene da su rad,
veština i nauka - muški poslovi, da je samo muškarac taj koji treba da zarađuje.
Sreća u braku je želja svake žene, ali mnoge je ne ostvare, pa bi one svoju sreću,
uvažavanje i ljudsko dostojanstvo mogle naći u tome da sebi i drugima od potrebe
i koristi budu. Jer: „Uz posao ide uvek i zadovoljstvo i uvažavanje samog sebe. Za
što, dakle, da se ta sreća krati ženama4. Ngjsvetija dužnost Srpkinja i neizbežna
4
potreba naroda je da se žena „osposobi za samostalan život obavljanjem kakvog za
nata ili javnog posla4. Srpske žene još ne veruju da samo rad čoveka spasava i da
4
je to osnov čovekove sreće - kako i muškarca tako i žene - i da je rad put do eman
cipacije. Pod emancipacijom, za sada, žene podrazumev^ju samo oslobođenje od
muževljeve dominacije, s tim da on i dalje sam vodi brigu o materijalnoj egzisten
ciji porodice. One se brinu šta će reći svet za ženu koja radi van kuće i u tome imaju
donekle pravo, jer se okolina takvim ženama podsmeva i drži ih za muškarače. To
ludo pitanje - šta će reći svet - vezuje i vezivaće Srpkinjama ruke sve dotle dok tuđinke ne uzmu sve poslove u svoje ruke, a onda će biti kasno da se jadikuje. Tu stra
šnu predrasudu treba pobediti i tražiti mesto u društvenom životu radi osiguranja
svoje budućnosti. Sudbina žena je sudbina naroda, i zato „oslobođenje ženskipja
mora se uzeti da je i oslobođenje celog našeg naroda od onih nazadpjačkih mana,
koje ga još i dan danas u okovima drže, pa zato ne treba žensku budućnost olako
�37
da uzmemo". Ona predlaže da žene počnu da rade - „i umno i telesno“. Jer, nauka
će uništiti one predrasude koje su zbog besposlice „tako strašno za naš ženski svet
prjonule, pa ako još dugo to u strče postaćemo još veće roblje neznanja i neveštine4.
4
Sirotinja i večito devojaštvo, zatim mane, kao što su radoznalost, ogovaranje, nedotupavnost, sentimentalnost, kinđurenje, povođepje za modom, nisu ženske ma
ne, već su to „mane iz zla besposlenih, lenjih, neveštih i od duga vremena mučenih
ljudi (...), a koje su kod radnih ljudi i žena davno utamanjene, nestale4. Ona nabra
*
ja niz zanata koje žene mogu da obavljaju i ne plaši se što će joj se zbog toga i žene
smejati. Ona se plaši samo toga što će ženski svet zbog svoje nesvesti i dalje osta
ti u svom žalosnom stanju. Umni i telesni rad osiguraće ženama samostalnu egzis
tenciju, a onima koje su u braku pružiće više sreće i razumevanja.1
I kad raspravlja o ulozi majke, ona na prvo mesto stavlja potrebu da savla
da pedagošku nauku koja prevazilazi pravne i bogoslovske nauke. I žena i muška
rac su rođeni da žive na zemlji i oboje moraju biti tako vaspitani da svojim vrlina
ma i poštenjem sebi osiguraju što bolji ovozemaljski život. Nauka i ženi može da
se nm ili i da postane ukras njene duše. Žene koje u sadašnjosti uče za svoju decu i
znanje koje će im m^jke prenositi popraviće svet.2
U trideset i prvoj godini umrla je na porođaju.3
5. Slivatanje Svetozara Markovića o ženskom pitanju
Među članovima Ujedinjene omladine srpske od njenog osnivanja jedno od
najznačajnijih mesta zauzima Svetozar Marković, svojim pregalaštvom i nastoja
njima da omladinu učini onom revolucionarnom snagom koja će predvoditi narod
u borbi za nacionalno i socijalno oslobođenje. Nastojao je da omladina svojom borbenošću i idealizmom postane onaj faktor koji će u Srbiju uneti savremene demo
kratske i socijalističke ideje. Neporeciva je njegova zasluga što je u idejne i politi
čke tokove u Srbiji uveo i originalne feminističke ideje, tretirajući žensko pitanje
kao nerazdvojni deo demokratizacije i oslobođenja celokupnog društva od svih vr
sta ograničenosti.
Već u svom prvom javnom nastupu, on kritikuje verbalizam i retoriku Uje
dinjene omladine i traži dela - pre svega u borbi omladine za oslobođenje i borbi
za bolji život srpskog naroda. U duhu shvatanja omladine, on se obraća i „srpskim
sestrama4: traži da se i one pripreme za konkretna dela u budućim borbama za
*
nacionalno oslobođenje, da se ostave uspavljujućih „opera4 i „fantaz j a “, i da zape*
vaju pesme „što bude srce u junaku4, da pažljivo čitaju kako se neguju bolesnici,
*
„kako se previjgju rane od kuršuma i sabalja (...) primer je Kosovka Devojka4. Uči
*
ih da „uvelom4 i ,,bledom“ Dušanovom potomku - kad im počne šaputati o „lučetu
*
molovanom** i na drugi način im se udvarati - kažu da je za Srbina „stidno da se
u ovo vreme (...) zabavlja takvim besposlicama**. Ali Marković u ta shvatanja unosi
Draga Dejanović, Emancipacija ženskinja, Matica, 1869, br. 34 i 35; Isto, Dvc tri rcči Srpkinjama,
Matica, 1870.
1 Isto, Srpskim majkama, Matica, 1871, br. 6 i 7.
* Dr Julija Hlapec Đorđević, Draga Dejanović, u: Studije i eseji o feminizmu, Beograd 1935; Mlada
Srbadija 1871, br. 21; Borivoje S. Stojković, n. d, str. 150-151.
�38
i jednu novu nadu - obećava da će doći „lepše vreme, pa nećete biti ‘luče molovano’,
već dostojne srpske žene s čovečanskim pravima i dužnostima‘V
Boraveći na studijama u Petrogradu, Svetozar Marković je upoznao ruski
revolucionarni demokratski pokret - i u teoriji i u praksi - kao i ulogu koju su u
tom pokretu imale žene. Na skupovima revolucionara i revolucionarki u Petrogra
du upoznao je snagu njihovih ubeđenja i njihovog požrtvovanja. One su za njega
„svete žene“, „vesnice novog veka“, koje pokazuju „kako čovečanstvo ne upotreblja
va ćelu polovinu svoje umne snage", i koje neće da budu igračke u muškim rukama.2
N. G. Černiševski i praksa ruskih revolucionarnih demokrata ostali su za
Svetozara sve do kr^ja njegovog života, tada u Evropi, još nedostignut primer istin
ske revolucionarne borbe za žensku ravnopravnost. U Švajcarskoj, gde je otišao da
se - kako sam kaže - „upozna izbliže sa braćom revolucionarima4, detaljnije se upo
*
znao sa političkim i ekonomskim delima tadašnjih materijalista, liberala i socijali
sta raznih orijentacija, sa delima M arksa i Engelsa i praksom Prve internacionale.
Uporedo sa čitanjem i učenjem, uključio se u politički život, upoznao revolucionare
iz raznih zemalja, koji su tada pred progonima našli azil u demokratskoj Švajcar
skoj. Tu se ponovo susreo sa ruskim studentkinjam a i studentim a i sa ruskim nihilistkinjama. Eksperim ent Univerziteta u Cirihu - koji se smatrao dokazom da su
žene intelektualno jednako sposobne kao i muškarci - podstiče ga da svoja teoret
ska saznanja o potčinjenom položaju žena u društvu i putevima njenog oslobođenja
nanovo proverava i domišlja: kroz teoriju i praksu ruskog revolucionarnog pokreta,
liberalnih feminističkih zahteva, kao i kroz praksu raznih socijalista i učesnika
Prve internacionale.
Praksa i stepen razvoja društveno-ekonomskih odnosa u Srbiji Svetozarevog vremena bili su daleko iza onih u Zapadnoj Evropi. Kapitalizam je bio tek na
pomolu. Nekoliko većih zanatskih radionica, topolivnica u Kragujevcu i rudnik
Majdanpek - to je gotovo sve što je Srbija imala u industriji i u rudarstvu.3
Svetozaru su nesumnjivo bila poznata relevantna teoretska shvatanja o ženi
i njenoj emancipaciji, kao i praksa pojedinih socijalističkih pokreta u organizovanju
prototipova novih zajednica i položaja žena u njima. To se vidi iz njegovog dela i
njegovog rada. Jer, on je često pojedine teorije i praksu objašnjavao, neke je kritikovao ili komentarisao, neke je delimično prihvatao, prilagođavao srpskim prilikama
i uticao na njihovo popularisanje. Pod njegovim uticajem preveden je Komunistički
manifest, a objašnjenja i popularizacija osnovnih teza marksističke teorije o polo
žaju žena u društvu izložene u Manifestu mogu se naći u nekoliko njegovih dela.
Knjiga Potčinjenost ženskinja Dž. S. Mila prevedena je i objavljena 1871.
godine. U predgovoru tom prevodu, kao i na drugim mestima, Svetozar se odredio
i prema ovom teoretičaru. Ideje o preobražaju društva i oslobođenju žena sadržane
u spisima i u romanu Černiševskog Šta da se radi interpretirao je često: u vezi sa
LSvetozar Marković, Srpskoj om ladin i, u: Sabrani spisi, knj. I, str. 23-26. (kurziv N.B.)
%Isto, Litcraturni večer, str. 28.
* Srbija 1866. godine, prema popisu zanimanja, ima 1.216.246 stanovnika i stanovnica, od kojih se
■
ryih 1.094.063 - tj. oko 89% - bavi zemljoradnjom. Broj industrijskih radnika sedamdesetih godina
prošlog veka je 1.500. Gradsko stanovništvo je u porastu; njega čine trgovci, zanatlije i relativno bro
jan činovnički stalež. Zaposlenih žena - osim onih koje rade kao nadničarke ili sluškinje po kućama
-jed va da ima (u topolivnici je zabeležena kovačica Marija-Maca Božić, koja je 1868. godine učestvo
vala u organizovanju jedne radničke zabave).
�pitanjima ekonomskog oslobođenja žene, braka ili odnosa između muškaraca i že
na. Kritikovao je i Prudona i Lasala, Ogista Konta i nemačke teoretičare zbog nji
hovog odnosa prema ženskom pitanju, kao i Ujedinjenu omladinu zbog njene mla
kosti.1 Dobro je poznavao i srpsku stvarnost, posebno položaj žene u tom patri
jarhalnom društvu. Opredelio se da iz raznih teorija preuzme sve ono što bi u bu
dućnosti moglo odgovarati srpskom društvu, a iz savremene prakse evropskog fe
minizma ono što bi u patrijarhalnoj Srbiji bilo prihvatljivo kao neposredan cilj i što
mu se činilo podobnim da ruši staro i gradi novo demokratsko društvo u kojem će
žene i muškarci podjednako živeti u slobodi, sa istim pravima i obavezama. Ideje
o emancipaciji žena, uz ideje o socijalnom preobražaju i demokratiji, u njegovom
delu spadaju u red onih ideja koje društvo kreću unapred. U svojim člancima o
emancipaciji žena, pisanim raznim povodima, kao i u drugim delima, žensko pitanje izdigao je na nivo bitnih, osnovnih pitanja preobražaja celokupnog srpskog dru
štva.2 To ga kao mislioca, pokretača i propagatora socijalističkih ideja izdvaja sko
ro do danas od svih naših teoretičara socijalizma, za koje je žensko pitanje, ako su
o njemu i pisali, ipak, ostajalo periferno. O njemu se pisalo uzgred; ponavljalo se
nekritički već rečeno bez udubljivanja, bez teorijskog osvetljavanja novih proble
ma koje je život nametao i traženja odgovarajućih rešenja.
Postojećim raširenim shvatanjima daje priroda stvarajući ženu i određuju
ći joj da rađa, opredelila i njene dužnosti da se ona stara o deci i porodici i daje sa
mim tim odredila i njen potčinjeni društveni položaj, Svetozar Marković suprot
stavlja savremenija shvatanja. U društvenom uređenju u čijoj su osnovi sloboda i
jednaka prava svake ličnosti ta prava se moraju priznati i ženi i, prema tome, žen
sko pitanje je prvorazredno društveno pitanje.
Tako i danas Svetozar Marković ostaje ne samo preteča savremenog femi
nizma, već i mislilac čije ideje o oslobođenju žene - iako ograničene stepenom razvo
ja ekonomske, društvene i kulturne misli uopšte, i posebno ograničene srpskom
stvarnošću - imaju još uvek draž nedostignutog. On je svestan da su njegova shva
tanja o oslobođenju žena u Srbiji daleko ispred njegovog vremena, ah je smatrao
da je upravo tada došlo vreme da se progovori o ženskom pitanju, jer je ono vrlo
bitno za osvajanje slobode u srpskom društvu. Na primedbe da je postavljanje tog
pitanja prerano, da postoje i preče stvari on odgovara: „Svaki koji to govori ne po
mišlja daje odnošaj muškinja i ženskinja, ustanova porodice - o s n o v a društve
nog uređenja. (...) Mili, kazujući kakva se nepravda nanosi ženskim u društvu, po
buđuje nas da mislimo na d r u g u s t r a n u ženskog pitanja, tj. da mislimo na
to: kako se nepravda nanesena ženi, sveti ćelom čovečanstvu. Čitaoci koji ozbiljno
prouče ovu knjigu uvideće kako je pitanje o ženskom oslobođenju nerazdvojno ve
zano sa cehm društvenim preobražajem za oslobođenje čovečanstva od sviju zala,
poroka, tiranije i robovanja - uvideće da ‘žensko pitanje’ nije za nas prerano, već
je ono prvo koje treba staviti na d n e v n i r e d“.3
Svetozar Marković, Ruski revolucionari i Ncčajcv, u: Sabrani spisi, knj. II, str. 379; Isto,
Socijalizam ili društveno pitanje, knj. IV, str. 245.
^ Jovan Skerlić, Svetozar Marković, Beograd 1966, str. 263-268 i 293.
Svetozar Marković, Oslobođenje ženskinja, u: Sabrani spisi, Beograd 1965, knj. II, str. 399—
402.
Ovty članak prvi put je objavljen 1871. godine kao predgovor prevodu knjige Dž. S. Mila Potčinjenost
ženskinja. Zabeleženo je daje ovo delo na engleskom jeziku prvi put objavljeno 1869, a 1870. godine
prevedeno na poljski, francuski i nemački. Nije zabeleženo daje 1871. godine prevedeno i na srpski
jezik.
�40
Žensko pitanje Svetozar posmatra u sklopu svih međusobno povezanih ma
nifestacija života. Njegove osnovne ideje mogu se sistematizovati u nekoliko teza
koje on inače više puta i raznim povodima opširno izlaže, razjašnjava i na razne
načine povezuje.
Kao prvo, nejednakost žena i muškaraca i potčinjenost žene nije prirodni
nego društveni odnos. Društvena nejednakost je nastala kao rezultat vrlo složenih
i dugotrajnih procesa koje on detaljnije navodi, a u čijoj je osnovi utakmica muška
raca radi zadobijanja žena i zadovoljenja polnog nagona. Muškarac je u toj utak
mici postao fizički jači, umešniji, izdržJjiviji i konačno je prisvojio ženu. Polno otu
đenje žene dovelo je do njenog društvenog, kulturnog i svakog drugog otuđenja od
njene ljudske prirode. Ženski organizam, koji je nekada bio jednak sa muškim, po
stepeno je degradiran tokom dugotrajne borbe sve dok se konačno nije došlo do
pojma daje „ženski organizam ‘stvoren’ kao nesavršeniji od muškog i daje ‘priro
dom određeno’ da žena bude potčinjena čoveku u životu“. P ri tome je religija odi
grala, kako on kaže, ,,groznu“ ulogu.1
Dajući pregled razvitka porodice prema Darvinu, u delu Realni pravac u
nauci i životu, on konstatuje da se položaj žene kod obrazovanih naroda, pa i kod
Srba, menja nabolje, ali da ona i dalje ostaje potčinjena. Muškarac u braku, „kao
fizički jači, i do dana današnjega ne priznaje u ženi čovečansku ličnost, već je vazda
sm atra kao svoj predmet ljubavi, kao svoju svojinu".2
Žena je tako vaspitavana da bude i ostane robinja svoga muža. To se preno
silo sa kolena na koleno, prelazilo je u običaje, moral i konačno u zakone, pa su naposletku i žena i muškarac „počeli to sm atrati kao svoj prirodni odnošaj“.3 A obi
čaji, zakoni, religija, obrazovanje i kultura uopšte uzevši, kod čoveka mogu da stvo
re naviku na robovanje i pokoravanje tuđoj volji, bez protivljenja i bez unutarnje
borbe.41 moral je društvena kategorija i razvija se sa razvojem društva. Naročito
su porodični instinkt - zasnovan na svojini i naslednosti - i društveni instinkt - tj.
težnja čovekova da živi u društvu - doveli do razvitka moralnih načela i u društve
nim i u porodičnim odnosima. Moralni običaji i zakoni bivali su sve savršeniji, pa
je na odnose u porodici posebno počelo da utiče „osećanje čovečnosti“, odnosno osećanje ljubavi i simpatije prema ljudima uopšte, koje se življenjem u društvu i vaspitanjem sve više razvijalo.5
Osnov ljubavi između muškarca i žene je polni nagon. Oni u ljubavi ostva
ruju nasladu, ali oboje jedno u drugom vide samo predmet koji tu nasladu pruža.
Naročito je to slučaj u braku u kojem je supruga dužna da zadovoljava muževljeve
životinjske nagone. Brak je praćen prostitucijom i u njemu se ogleda sva neprav
da prema ženi i hipokrizija patrijarhalnog društva. Jer, dok je muškarcu bila do
zvoljena potpuna seksualna sloboda, žena je ograničena strogim zabranama i mo
ralnom osudom društva.
Svetozar Marković je smatrao da je ukidanje institucije braka prvi korak
ka vraćanju žene njenoj ljudskoj prirodi. On je zastupao nove moralne odnose u
društvu, zasnovane na principima slobode i jednakosti, koje se moraju priznati i
1 Isto,
2 Isto,
9 Isto,
4 Isto,
6 Isto,
Realni pravac u nauci i životu, knj. I, str. 322-325.
str. 329.
Jc li žena sposobna da bude ravnopravna sa čovekom?, str. 215 i 216.
Realni pravac u nauci i životu, kiy. I, str. 309.
str. 294-320.
�41
ženama - polovini ljudskog roda. Umesto starog morala - potčinjenosti muškarcu
i nepravde društva prema ženi - novi društveni moral mora izraziti jednakost žena
i muškaraca, i mora biti zasnovan na nauci, pravdi i slobodi za sva ljudska bića. I,
žena mora postati individuum, ličnost. A kada se ženi prizna d aje ličnost moraju
se menjati i svi drugi odnosi u društvu i odnosi društva prema ženi, i odnosi izme
đu muškaraca i žena. Novi seksualni odnosi između muškarca i žene zasnivaju se
na obostranoj naklonosti, ljubavi i slobodnoj volji. Tgj odnos, koji Svetozar naziva
,,supružanstvo“, za razliku od formalnog braka, jeste „prirodni - fizički i moralni
- odnošaj između muža i žene (...) privatni odnošaj dve ličnosti u društvu4. On se
*
ne mora utvrđivati nikakvim obredima i zakonima, jer je veza zasnovana na obo
stranoj ljubavi, poštovanju i uzajamnom potpomaganju sama po sebi čvrsta.
Društveni moral stvara se i razvija vrlo sporo i dugotrajno; izražen u običa
jima, religiji, javnom mnjenju, zakonima, kulturi i obrazovanju on presudno utiče
na odnose u braku, koji su u poređenju sa ranijim stanjem postali bolji. Ali, tek
onda kad razvoj morala dođe do tog stupnja čovečnosti da čovek u drugom čoveku
vidi isto takvu ličnost kao što je i on sam, kada se ženi prizna da je ravnopravna
ličnost, kada se u načelu prizna da svaka ličnost ima ista prava na svoju sreću - tj.
da uživa u zadovoljavanju svojih potreba, tek onda se odnosi u porodici menjaju.
A kada se ženi prizna daje ravnopravna onda će osnovna društvena jedinica posta
ti „ličnost a ne porodica. Društvo mora biti skup ličnosti a ne skup porodica, kao
što je danas4. To se može postići samo temeljitim, ali postupnim promenama dru
*
štvenih odnosa i promenom oblika svojine.1
Pretpostavka za zasnivanje novih odnosa između muškarca i žene jeste ekonomska nezavisnost žene. Jer ekonomski nezavisna žena prestaje da u braku
traži izvor svoje egzistencije, prestaje da bude lutka koja živi od muževljeve milosti,
i ona kao i muškarac postaje ličnost, i ona kao i muškarac postaje privredna sila u
društvu. Ostvarena ekonomska nezavisnost vraća ženu njenoj ljudskoj prirodi.
Kada je nezavisna ona postaje slobodna da voli koga želi, ljubav za nju više nije
„zabranjeni plod4 nego prirodan poziv.
*
Odnosi između muškaraca i žena, bilo da su seksualni ili ne - moraju biti
pošteni, čisti, nežni, bratski i sestrinski. Prema tome, slobodna ljubav kao „zgyednica žena4 moralno je neprihvatljiva, jer je to ostatak shvatanja da je žena stvar,
4
privatna imovina muškarca, odnosno posledica ćiftinskog dvojnog morala, koji do
vodi do degradiranja porodice, do prostitucije i do zajednice žena. Socijalistima slu
ži na čast što su prvi odbacili „gledište da je žena imanje čovekovo4 i da su „prvi
*
ustali za ravnopravnost ženskinja u društvu4.2
*
Da bi ostvarila pravo na zapošljavanje, ženi se mora dati i pravo na obrazo
vanje i pravo da raspolaže proizvodom svoga rada; mora joj se, dakle, dati potpuna
ravnopravnost u građanskom pravu. Nauka je ciriškim eksperimentom dokazala
da žena intelektualno nije inferiorna, daje sposobna isto koliko i muškarac, da će
njen umni razvoj dostići isti stepen koji je dostigao i muškarac - ako joj se pruže
ravnopravni uslovi obrazovanja. Sumnje u žensku umnu sposobnost su potpuno
neosnovane, pa se neizbežno postavlja pitanje jednakog prava žena na obrazovanje.3
1 Isto, str. 328-334; Straža, Pism a, sv. 1, str. 40-52 i 190-199.
2 Isto, Beli teror, knj. II, str. 271 i 272; Isto, Socijalizam ili društveno pitanje, kuj. IV, str. 345-348.
Isto, J e li žena sposobna da bude ravnopravna sa čovekom?, str. 212-224.
�42
Žena kao obrazovana i nezavisna ličnost ima pravo - i to je interes društva
—da učestvuje u uređivanju svih društvenih odnosa, jer oni se tiču i nje isto koliko
i muškarca. I, mora imati „ravna prava pri izdavanju svih zakona zemaljskih (...)
čim ženskinja bude ekonomski nezavisna ličnost, ona mora biti i pravno nezavisna
jer je jedno bez drugoga besmislica
Nauka i istorija, a i pojedini eksperimenti, potvrdili su daje žena po priro
di jednako vredna kao i muškarac, daje njena potčinjenost društveni, a ne prirod
ni odnos. Od toga se pri rešavanju ženskog pitanja mora poći, i ustanoviti kako se
ženi može vratiti njena sloboda i njeno dostojanstvo u interesu celog čovečanstva.
Od odgovora na pitanja „kako da se vaspitava svaki član društveni? Kako da se će
la polovina čovečanstva ž e n s k i p o l izvuče iz mraka, iz potčinjenosti i prazne
sujete i zadobije za nauku i ljudski napredak? - zavisi državno i društveno uređenje
i međunarodni mir4. Stoga je žensko pitanje za Svetozara bitno a ne sporedno pita
4
nje svih društvenih sistema. „Ona se tiču sviju ljudi i sviju naroda.*41 manje razvi
jeni narodi treba da se u ovom pitanju koriste naukom i iskustvima drugih naroda.
Oslobađajući korak za ženu je i smanjenje broja rađanja, što zavisi od opšteg
obrazovanja i blagostanja. Kritikujući Maltusovu teoriju o prenaseljenosti i o uzdr
žavanju od fizičke ljubavi, on ističe da se prenaseljenost može dogoditi onda kada
je većina naroda ugnjetena, kada vladaju običaji prinude, siromaštvo i grubost, i
kada je položaj žene jadan. Svaki korak dalje od ropstva ka slobodi žene, umanju
je procenat umnožavanja stanovništva, i time se prekraćuje „grubo nasilje nad ženskinjama, koje već ne postoji u obrazovanoj klasi4.1
4
Držeći se načela da se nikada u praksi ne može odjednom stvoriti nešto što
je u teoriji zamišljeno kao najbolje, Svetozar Marković, kako i u drugim pitanjima
tako i u pitanjima ženske ravnopravnosti razm atra šta se u Srbiji, imajući u vidu
njen materijalni i kulturni razvitak, može ostvariti.2Srbija je, iako nerazvijena, po
njemu, pozvana da pristupi rešavanju ženskog pitanja. No, ono što je u Srbiji u
datom trenutku realno pre svega je da se, kao i u drugim zemljama Evrope u koji
ma se sprovodi agitacija za žensko oslobođenje - počne iznositi istina o ženskom
pitanju.
Iz Svetozarevih analiza, objašnjenja, popularizacija, polemika i predloga
zaključujemo da on neprestano ima u vidu i učešće žena u rešavanju društvenih
problema i društvenih odnosa. Napredak srpskog naroda on vidi u materijalnom
blagostanju, obrazovanju i slobodi. Žena je pozvana da u tome učestvuje i da posta
ne proizvođačica, a da bi to postala neophodno je da postane obrazovana. Samo ta
ko ona može postati punopravna članica društva.3 Znanje je jedan od glavnih či
nilaca u stvaranju bogatstva naroda i u stvaranju slobode. „Svaki čovek (muško ili
žensko - svejedno) koji hoće da u društvu živi kao punopravni član društva treba
da je o b r a z o v a n i r a d n i k . Čovek koji nije obrazovan nije kadar da shvati
svoj položaj i svoja prava u društvu. Da li će mu se ona poštovati ili ne, to sasvim
zavisi od slučaja. Čovek koji živi na tuđ račun u društvu ne može imati nikakvih
prava, on može samo ili primati milostinju ih pljačkati društvo ih pojedince.
Obrazovanje mora biti sveopšte, obavezno i besplatno, mora se još od detinjstva učiti kako upotrebljavati svoju snagu, zarađivati hleb i biti svestan kao čovek
LIsto, Načela narodne ekonomije, knj. IV, str. 300.
%Isto, N arodna skupština, knj. i y str. 83.
a Isto, Je li žena sposobna da bude ravnopravna sa čovekom?, str. 219.
�43
i građanin.1Po njemu, u srpskom narodu sva društvena pitanja nisu raščišćena,
ali je srpska omladina sposobna da usv€ya nove ideje. Tako je ona 1867. godine pri
hvatila i ideju d a „ ž e n s k i n j e u o m l a d i n i i m a j u j e d n a k a p r a
v a s a m u š k i n j e m“. A dotle ,,o pitanju ženske ravnopravnosti nije se u listo
vima pisalo4 Širiti nauku isto je što i širiti slobodu, a da „čovek bude slobodan
*.2
treba dvoje: treba da zna da bude slobodan i da hoće da bude slobodan. Gde jedan
od tih uslova nedostaje tu slobode nema4
*.3
Težeći da utiče na oslobođenje žene od potčinjenosti, on uporno propoveda
potrebu da se ona obrazuje. U Srbiji su već ranije pripadnici liberalne inteligenci
je podsticali te ideje, pa je u osnovnim školama bilo sve više ženske dece. Viša žen
ska škola počela je da daje prve učiteljice obrazovane u Srbiji i prve žene koje su
mogle nastaviti školovanje. Svetozar Marković upućuje žene da iskoriste sve mo
gućnosti školovanja koje im se pružaju u zemlji i u inostranstvu. Zapošljavanje že
na koje je za njega od najhitnijeg značaja za njihovu emancipaciju, posmatra ipak
u sklopu realne situacije u Srbiji u kojoj je malo i zaposlenih muškaraca i u kojoj
je stanovništvo u većini zemljoradničko, pa su njegove preporuke upućene ženama
iz relativno malobrojnog građanskog sloja. Pored onih kojima je preporučio da se
školovanjem osposobljavaju za zapošljavanje, on se obraća i ženama iz trgovačkih
i zanatskih redova - da pomognu svojim muževima u vođenju radnje kako bi se
kroz rad mogle oslobađati ponižavajućeg položaja žena koje žive od milostinje svo
jih muževa i predstavljaju njihovu igračku.'
Zamišljajući buduće društvo Svetozar je kao osnov političkog organizovanja
uzimao srpsku opštinu a kao osnov novog ekonomskog uređenja uzeo je seosku za
drugu; za njega je to bio primer asocijacije, kojom bi se u srpskom društvu izbegla
podela na klase i bezdušna eksploatacija radnika, što se dogodilo u zapadnim zemlja
ma. Smatrao je daje u srpskoj seoskoj zadruzi žena u podeli rada i raspodeli proiz
voda, odnosno prihoda bila gotovo izjednačena sa muškarcem, ali je kao i svi mlađi
bila potčinjena starešini. Stoga bi nova asocijacija morala biti demokratizovana i
oslobođena unutrašnjih patrijarhalnih odnosa.5
Nakon kulturnog, ekonomskog i građanskog izjednačavanja žena sledi i
njihova politička ravnopravnost. Kao prvi korak u osvajanju tog prava, Svetozar
se dosledno zalagao za to da žene u Ujedinjenoj omladini postanu ravnopravne i
osvešćene članice, pa je kritikovao njene besede i balove na koje se dolazilo više ra
di zabave nego da bi se čulo što se na besedama raspravlja.
Najzad, Svetozar sugeriše ženama da se same pobrinu za menjanje svog po
ložaja, da same preduzmu korake za svoje oslobođenje, jer se žensko pitanje tiče
neposredno žena. „Njih tišti neposredno njihovo potčinjeno ropsko stanje i ne mo
že se rešiti dotle dok same žene ne shvate svoj položgj i dok svojski ne nastanu da
zadobiju svoja čovečanska prava.46 Ova sugestija sadrži i misao da bi se žene mo
*
gle i posebno organizovati za ostvarenje svojih pojedinih prava, pogotovo ako se u
LIsto, Program, knj. II, str. 161.
Isto, Politički i ekonomski položaj radničkog staleža u Srbiji, knj. II, str. 157.
* Isto, Nešto o slobodi, knj. II, str. 396.
■
Isto, Je li žena sposobna da bude ravnopravna sa čovekom?, str. 220.
Isto, Suvremena radnička načela u odnosu na naš narod, knj. III, str. 60.
Isto, Je li žena sposobna da bude ravnopravna sa čovekom1, str. 217 i 219.
�44
obzir uzme pisanje liberalne i socijalističke štampe o primerima udruživanja žena
u drugim evropskim zemljama.
Ovako postavljeni neposredni ciljevi emancipacije žena - propagiranje ideja
o ženskoj emancipaciji, o osvajanju prava na školovanje i zapošljavanje, demokrati
zacija odnosa u zadrugama i, posebno, organizovanje žena - bili su prihvatljivi i
idejno heterogenoj Ujedinjenoj omladini i strujama koje su u njoj delovale. Razlaz
liberala i socijalista, Markovićevih sledbenika u Ujedinjenoj o m l a dini i kasnije od
vajanje radikala od socijalista, u datom vremenu nisu imali težih posledica po žene.
Još ranije, u redovima omladine, nedovoljno izdiferencirani pristupi ženskom pita
nju i odsustvo radničke klase i radnica, uslovili su da krajem XIX veka u praktičnom
radu u osvajanju prava žena između ove tri grupacije nema velike razlike. Kao pri
marno, svi su oni postavljali pitanje ženskog obrazovanja i širenje ideja o emanci
paciji, koje je svako na svoj način pokušavao i da ostvari.
6. Om ladinska i socijalistička štam pa
Pored beseda i tekstova vodećih članova Ujedinjene omladine, omladinska
štampa donosila je i druge napise o ženama. Kao nezvanični organ Ujedinjene om
ladine, od početka pa do prestanka izlaženja - od 1865. do 1870. - Matica je goto
vo u svakom broju publikovala jedan ili dva izvorna ili prerađena teksta koji su
širili opšta znanja o ženama, o vaspitanju, kulturi ponašanja, moralu, etici.
Sirenju znanja o ženama i afirmisanju ideje o jednakoj intelektualnoj i dru
štvenoj vrednosti žena i muškaraca služi i pisanje istoričara Ilariona Ruvarca, koji
je u Matici u nastavcima objavio životopise svih srpskih kneginja, kraljica i carica.1
Na stranicam a Matice pesnici posvećuju pesme ženi i slave je kao nacional
nu heroinu. Srpska žena je s kolena na koleno prenosila srpske tradicije, i njoj tre
ba zahvaliti za sve ono što je od srpskog duha očuvano (tako su mislili Jovan Grčić
Milenko, Laza Kostić, Stevan Petaković i drugi). Sakupljači narodnih pesama obja
vljuju lirske i junačke pesme u kojima se opeva lepota i smernost žene, bratska i
sestrinska ljubav i slične teme.
U prevodu Laze Lazarevića, Matica je u nekoliko nastavaka objavila deo
romana Černiševskog Šta da se radi, koji govori o liku i radu velikog beskompro
misnog i uzornog revolucionara Rahmetova.2
Ona donosi i vesti o događajima u svetu koji predstavljaju pojedinačna do
stignuća u osvajanju ženskih prava i koji žene u Srbiji mogu da podstaknu na akci
ju. Tako, na primer, 1866. godine, ona obaveštava da u Rusiji jedna devojka iz orenburške gubernije po dozvoli vlade uspešno studira medicinu, uz materijalnu po
moć svojih sunarodnika kozaka koji su poželeli da ih leči lekarka. Srpkipje se podstiču da pođu njenim putem. Matica takođe sm atra daje za žene u Vojvodini i Srbiji
značpjna vest o tome da su na nemačkim železnicama u službu primijene žene; da
su Amerikanke, pošto su osvojile pravo da mogu biti lekarke i pravnice, dobile i
pravo da mogu biti i sveštenice sa ograničenim pravima, i da nastavljaju da se bore
da im se to pravo ne ograničava.3
‘ M atica, 1868, br. 16-22.
2 Isto, 1869, br. 30-33. (Prvi deo romana objavljenje kao posebno izdanje 1872.)
* Isto, 1866, br. 10, 26 i 32.
■
�45
Pisala je i o mladoj Amerikanki, gospođi Miler koja u Njujorku drži govore
0 ženskoj slobodi i tvrdi da Amerika ne može biti slobodna zemlja sve dok polovi
na njenog stanovništva živi u ropstvu, i tražila da se donese zakon po kojem i žena
može biti predsednica SAD-a. U tekstu je istaknuto daje svi, uključujući i muškar
ce, rado slušaju, jer je - lepa. Zabeleženo je i to daje u državi Kanzas zakonodavna
skupština izabrala Emu Kontin za javnu beležnicu, daje ona već položila zakletvu
1 da obavlja svoju dužnost.1
Naravno, Matica je objavila i vest koja je tada odjeknula širom Evrope - da
je na Univerzitetu u Cirihu, 1868' godine diplomirala dvadeset petogodišnja Nadežda Suslova, i daje, kao prva žena, proglašena za doktorku medicine, hirurgije
i babičluka. Ona je doktorsku disertaciju napisala na latinskom jeziku, a odbranu
je dala na nemačkom. Matica donosi govor koji je tom prilikom održao dr Rose,
koji je istakao da su po prirodi intelektualno jednako nadareni i muškarci i žene
te da je ciriški eksperiment dokazao da i žena može da stiče univerzitetsko obra
zovanje.2 Uz pozitivan komentar, objavljena je i vest da su žene u Petrogradu i
Moskvi povele akciju za osnivanje ženskog Univerziteta, kao i vest d aje u Rusiji
ženama dozvoljeno da posećuju predavanja na medicinskom fakultetu kako bi mo
gle postati lekarke, i vest o aktivnosti nemačkih žena i pojedinih poslanika u nema
čkoj skupštini koji su se zalagali za emancipaciju žena.3
Detaljno obaveštav^jući javnost o radu Ujedinjene omladine, njenih skup
ština, skupova, beseda i akcija, Matica ne propušta da se osvrne na žensku omla
dinu. Beleži daje na svim njenim skupovima i poselima prisutan impozantan broj
devojaka, da se dešavalo da ih je više nego muškaraca i da na poselima i žene uče
stvuju u programu.
Prestala je da izlazi 1870. godine. Nasledila je Mlada Srbadija, koja je uvela
i posebnu rubriku i u njoj pratila napore i rezultate borbe žena za ravnopravnost
u pojedinim zemljama. Zabeležilaje daje u SAD otvoren koledž za devojke sa klasično-fllozofskim i prirodnjačkim odsekom i sa savremenim jezicima, na kojem stu
dije traju četiri godine, a žene dobijaju diplome kao i muškarci. Navedeno je da se
devojke u SAD intenzivno bave i politikom, te d aje u Londonu, pod uticajem Dž.
S. Mila, osnovano žensko društvo za pravo glasa.4
Donoseći napise o školovanju i stručnom osposobljavanju ženske dece u raz
nim zemljama, Mlada Srbadija do detalja nabraja šta se u pojedinim školama uči,
nastojeći da podstakne slične inicijative i u Srbiji. Ističe i primer londonskog Dru
štva žena, iz čijih je redova osposobljeno više lekarki, apotekarica, frizerki, slikari
ca, fotografkinja, telegrafistkinja, i drugih, koje su se već zaposlile i uspešno obav
ljaju rad u svojim zanimanjima.5
Prema pisanju Mlade Srbadije, u Beču je Društvo žena za žensku privre
du otvorilo trgovačku i industrijsku školu na kojoj se uče opšti predmeti, svi trgo
vački predmeti, francuski jezik, a uz to na školama radi nekoliko tečajeva, kao što
su telegrafski ili tečaj za šivenje i vezenje. Za devojke se sve više otvaraju i druge
škole na kojima se one osposobljavaju za razne kancelarijske poslove u trgovini i
1 Isto, 1867, br. 17 i 46.
1 Isto, 1868, br. 12 i 13.
a Isto, 1870, br. 4 i 10.
4 Mlada Srbadija, 1870, br. 1.
r Isto, 1872, br. 1.
‘
�46
industriji, kao i za razne „ženske" zanate.1Društvo za oslobođenje žene osnivalo je
u Vroclavu večernje škole za mlade devojke u kojima su se učili predmeti korisni za
dom i za privredu. Održavale su se zabave sa predavanjima korisnim za žene.
Otvorena je i škola za učiteljice u predškolskim ustanovama, kao i Viša ženska ško
la, koje su raspolagale i bibliotekom.2 Gotovo svi ovi napisi završavali su se izra
ženim željama da se i među Srbima i Srpkinjama započne sa sličnim inicijativama
i da konačno i oni počnu otvarati slične škole, što je dalo izvesne rezultate. Tako
je, na primer, u Srpskom crkveno-školskom saboru u Karlovcima, književnik i up
ravnik Tekelijanuma, Stevan Popović pokrenuo pitanje školovanja ženske omla
dine u učiteljskoj školi. Bez obzira na primedbu da će zajedničko učenje devojaka
i mladića dovesti do nereda i nediscipline u školi, književnik i političar Jovan Subo
tić i drugi podržali su predlog, pa gaje Sabor usvojio.3
I u Valjevu se, krajem 1872. godine, raspravljalo o otvaranju Više ženske
škole, pa je izabran i odbor građana za osnivanje škole, a opštinska štedionica je
počela da prikuplja dobrovoljne priloge za školu. Opština je, takođe, za školu obe
ćala besplatan stan, ogrev, poslugu i novčanu pomoć.
Preštam pan je i članak iz Crnogorca o Višoj školi na Cetinju, koja odgovara
sličnim savremenim školama u Evropi.
Mlada Srbadija donela je i članak O ženskom pitanju francuske socijalistki
nje Andre Leo. Ona u tri nastavka daje pregled feminističkog pokreta u Francus
koj. Žene u Francuskoj revoluciji, 1789. godine, nisu uspele da reše nijedno svoje
pitanje, povukle su se, i u opštoj restauraciji nazadnjaštva i zatucanosti, okrenule
su se filozofiji i književnosti. Učene žene su se 1830. godine borile za umni napre
dak, a mešale su se i u socijalne pokrete, ali su nailazile na nerazumevanje i podsmeh. Republikanci su postali konzervativci, te su izražavali otpor prema ženskom
pitanju, a tek poneki francuski socijalista ponovo je isticao prava žena, s tim što ni
oni u većini nisu bili raspoloženi da ih ženama i priznaju. Dajući nekoliko podata
ka o akcijama Dž. S. Mila i njegovih sledbenica, o Nemačkoj, Italiji, Švicarskoj i
SAD, ona konstatuje daje suština ženskog pitanja u radničkom pitanju i da se rav
nopravnost žene može ostvariti samo na demokratskim osnovama. Navodi i pri
mer da se žene u Francuskoj ustručavaju da pohađaju ženske škole; to čine samo
one hrabrije. Razvoj ženskog vaspitanja vodi samostalnosti - i toga se muškarci
plaše. Žena je još prosto oruđe ljudske proizvodnje, naslade i uživanja. Smatraju je
maloumnom, a ona je prva koja vaspitava decu, i upravo zbog toga ženu valja izvu
ći iz njenog ponižavajućeg društvenog položaja. Da bi to postigla, žena mora imati
snažan i radikalan karakter. Priče o njenoj telesnoj slabosti su obična preterivanja,
jer ona radi teške poslove: rađa, doji i obavlja kućne poslove. Ona poseduje unutra
šnju snagu, za razliku od muške ,,spoJjašnje“ snage. Ako se čovek na osnovu pravde
priznaje kao slobodna ličnost, slobodan član društva, obdaren razumom i voljom
- onda se to bez sumnje odnosi i na ženu, jer je i ona ljudsko biće.4
U skladu sa nacionalno-oslobodilačkim opredeljenjima Ujedinjene omladi
ne, Mlada Srbadija prenelaje pisanje Zastave o junaštvu bokeljskih žena. U jurišu
na jednu tvrđavu od trideset i pet poginulih bilo je devet žena. Time su one, kako
LIsto,
1 Isto,
a Isto,
4 Isto,
1872, br. 2.
br. 16.
br. 8, 9 i 10.
1872, br. 8, 9 i 10.
�47
kaže komentator, za potrebe svog naroda i svog života potpuno ispunile svoj „poziv “.
U članku Iskrena riječ Srpkinjama, istoričar i arhimandrit Nićifor Dučić poziva
Srpkinje da i one rade za oslobođenje svog naroda, da se ugledaju na primere ame
ričkih žena u ratu za nezavisnost, kao i na primere srpskih žena u bunama i ustancima. Kritikuje ih što su u vreme borbi u Hercegovini, 1861, i u Crnoj Gori, 1862. godi
ne, ostale potpuno ravnodušne. Nijedna se nije našla da pomogne ili organizuje po
moć ranjenicima, pa su oni pokušavali da pomognu sami sebi. To je Dučić gledao svo
jim očima, i to gaje i ponukalo da napiše ov^u članak. Nasuprot tome, hvali jednu Hr
vaticu koja je osnovala odbor u Zagrebu koji je slao novac i zavoje ranjenicima što su
činile i pojedine Srpkinje iz Sremske Kamenice, kao i pojedine Ruskinje i Čehinje.1
I Zastava Svetozara Miletića u pojedinim dopisima osvrće se na poneke
aktivnosti omladine vezane za žene. Tako ona iz Pešte izveštava daje Ilija Vučetić,
istaknuti član Ujedinjene omladine, govorio ,,o položaju ženskinja u društvu čovečanskom“ - temi koja je za srpsko društvo značajna ako ono želi istinske popravke.
A iz Pančeva donosi vest daje tamo počeo upis devojaka u članstvo Ujedinjene om
ladine i d aje prikupJjen izvestan prilog za njen fond. Dala je istorijat školovanja
Ruskinja u Cirihu i preuzela je članak bernskog Bunda, koji je ustao u odbranu
niskih studentkinja kada im je carska vlada, zbog navodnog nedoličnog ponašanja,
ukazom zabranila dalje školovanje u Cirihu. Zapretila im je, ukoliko se ne vrate u
zemlju, zabranom daljeg školovanja i u Rusiji, odnosno zabranom bavljenja zani
manjem za koje su se osposobile. Bund je objavio integralni tekst ukaza i ocenio
daje on izuzetno konzervativan i reakcionaran. Prava istina bila je u tome što su
Ruskinje vrlo aktivno radile u ruskom revolucionarnom emigrantskom centru u
Cirihu u kojem se formirala i Slovenska revolucionarna stranka i Slovenski revo
lucionarni odbor, kao i Slavenski i Ruski odbor Internacionale. Komentator Bunda,
suprotno tvrdnjama sadržanim u ukazu, ističe visoki moral i visoke radne kvalitete
ruskih studentkinja. Ciriška vlada zahtevala je od federalne vlade da protestuje i
traži povlačenje ukaza jer vređa i ciriški univerzitet.2
Tradicije ugašene Mlade Srbadije unekoliko nastavlja list Javor. On donosi
kratke vesti iz ženskog sveta. Tako, na primer, obaveštava: da su na cetinjskoj pri
vatnoj Višoj ženskoj školi održani uspešni ispiti i da će od iduće godine ta škola po
stati državna; daje umrla pesnikinja Sofija Klara Vujićka; da su još 1870. godine
dve Engleskinje, mis Mekenzi i mis Irbi u Sarajevu osnovale žensku školu na kojoj
predaju srpski učitelji. Inače, odnos lista prema ženama je konzervativan. Žena je
stvorena da drži kuću i da čuva zarađeno, a muškarac da radi van kuće. List je orijentisan na donošenje ličnih i porodičnih vesti i na obaveštavanje o humanitarnim
aktivnostima žena. Za vreme srpsko-turskog rata, 1876. godine, Javor je doneo vi
še vesti o osnivanju ženskih odbora za pomoć srpskoj vojsci i srpskim ranjenicima
u Novom Sadu, Somboru, Velikom Bečkereku i Sidu, o njihovoj organizaciji i radu,
sa detaljnim uputstvima kako osnivati i organizovati i nove odbore, kako organizovati radionice za izradu odeće, prikupljati pomoć i otpremati je preko Ženskog
društva, ili direktno Crvenom krstu u Beograd, ili na Cetinje. Iz ove aktivnosti po
nikla je i prva Srpska ženska zadruga u Novom Sadu.3
LIsto, 1871, br. 1 i 10.
2 Zastava, 1868, br. 13 i 28.
Javor, br. 1 (Javor je list Zmaja Jove Jovanovića. za zabavu, književnost i nauku izlazio 1862. i zatim
1874-1894).
�48
Krajem veka (1891) Javor je u više brojeva doneo imena srpskih spisatelji
ca, za koje kaže da su u većini bile učiteljice i da su umirale mlade. Doneo je i opši
ran članak o prvoj srpskoj spisateljici Jevstahiji ot Arsič, zatim o pesnikinji Vukosavi Binički, čija je poema prevedena na francuski jezik.1
I socijalistička štampa, početkom sedamdesetih godina, donosi više opširni
jih napisa koji se odnose na ravnopravnost žena. Listovi socijalističke orijentacije
često su zabranjivani, prestajali su da izlaze i ponovo se javljali. Ali, i pored svih
tih teškoća, žensko pitanje neprekidno zaokuplja pažnju socijalista.
U prvom socijalističkom listu, Radenik, objavljena je u više nastavaka ra
sprava Nešto o ženskom obrazovanju. Nepotpisani autor smatra da uzrok ženske
patnje, pod dominacijom muškaraca, koji ih tiranišu i kinje, psuju i tuku, proizlazi
otud što žene neimgu znanja i nisu obrazovane. One smatraju daje odnos u kojem
muž zapoveda, a žena se trudi da ostane lutka - sasvim prirodan. Žena koja obra
zovanjem postgje ličnost, sposobna da samostalno zarađuje svoj hleb, odbila bi da
bude oruđe muškarca i htela bi da ima sva prava kao i on. Muškarci se toga plaše
i zato tovare na ženu što je moguće više dužnosti - da bije ostavili bez obrazovanja
i bez prava. „No svega toga mora biti dotle dok se ženskinju zakonom ne osigura
ju bar najosnovnija prava. No, i u tom slučaju, one moraju biti toliko svesne svog
položaja da brane svoje pravo, i u svim prilikama da ga upotrebe u svoju korist, ne
oštetivši druge, i da budu toliko svesne da se mogu odupreti neosnovanim zahtevima muškinja.“ U raspravi se ističu primeri više evropskih zemalja i SAD-a, gde
su žene ostvarile pravo na školovanje i na obavljanje određenih zanimanja - nasu
prot činjenici da u Srbiji nije ni pokrenuto pitanje njihovog stručnog školovanja.
Osim toga, u SAD i u Engleskoj žene, organizovane u posebnim društvima, izraža
vaju svoje želje, organizuju velike mitinge, na kojima razbijaju ravnodušnost i podstiču kretanje unapred. Na kraju se traži da se u srpskoj skupštini izdejstvuju za
žene ista prava na obrazovanje koja imaju i muškarci.2
U članku Upliv ženskinja na napredak znanja (primedbe P N. Tkačeva na
članak Boklova) iznosi se položaj žene kroz istoriju u raznim zemljama i konstatuje da se položaj žene u pravu, vaspitanju i politici nije mnogo promenio, iako se on
u poslednje vreme, pod uticajem novih ekonomskih odnosa, menja. Kritikuje se
Boklova jednostranost, jer on samo u svojstvima žene, u njenoj nežnosti i osećajnosti vidi blagotvoran uticaj na progres čovečanstva - potkrepljujući to primerima
poznatih ljudi iza kojih su stajale njihove žene. Ne osporavajući te tvrdnje, u član
ku se ističe da je žena vaspitanjem koje joj se pruža, otuđena od društvenih dela,
da se njeno interesovanje ograničava, da se kod nje razvijaju samo smernost, nežnost i krotkost na štetu rasuđivanja, i da upravo takav odnos prema ženi zadržava
progres društva. Potrebno je, prema tome, kod žena razvijati osećanja, ali i interes
za sva druga pitanja kao i kod muškaraca.3
Novosti ženskog pokreta je članak u nastavcima, koji sumira postepene, go
tovo neprimetne promene u položaju žene po pojedinim zemljama (SAD, Svečar
ska, Engleska, Italija, Francuska, Nemačka i Rusija). U tim zemjjama žene se pri
LJavor, 1891, br. 6, 17 i 37; 1888, br. 1.
x R adenik, 1871, br. 16— (Radenik je prvi socijalistički list na Balkanu, izlazio je 1871. i 1872.)
18.
1 Isto. 1871. br. 28-31.
�maju na univerzitete, uz ženske škole za opšte obrazovanje osniv^u se i ženske
zanatske škole i škole za radnice, održavgju se predavanja za žene, osnivčgu se žen
ska društva i pokreću žene srednjeg i višeg društvenog sloja na raznovrsne korisne
aktivnosti.1
Iz briselskog radničkog lista La Liberte prenet je članak Žensko pitanje, u
kojem se zastupa stav da se žensko pitanje može rešiti samo preobražajem društva.
Radnice ne žele da se udružuju sa ženama iz građanske klase jer one žensko pita
nje postavljaju u buržoaskom duhu i uopšteno napadaju muškarce. No, one su spre
mne da idu sa onim ženama koje uviđaju da se žene moraju boriti za svoju neza
visnost na osnovu svoga rada i koje traže prava za sve žene - jer cilj im je isti - promena društvenih odnosa.2
U podužem članku Pravo na obrazovanje i vaspitanje, Radenik se zalaže za
jednako vaspitanje ženske i muške dece.3
List je doneo i dva članka o prostituciji kao društvenoj pojavi koja ,,čuva“
svetinju porodice i zaštićuje žene i kćeri bogataša „od surovog razvrata njihovog
sopstvenog staleža4.4
4
Braneći Parišku komunu od napada objavljenih u režimskoj štampi, Rade
nik informiše da je vojni sud osudio Lujzu Mišel na progonstvo, i donosi izvode iz
njene neobične odbrane koju „istorija nema često prilike da zabeleži4.5
4
Krajem 1871. i početkom 1872. godine, list u nastavcima objavljuje prvi deo
romana N. G. Cerniševskog St a da se radi.6
Kritički osvrt na školstvo u Srbiji, na kućno vaspitanje dece suština je član
ka Obrazovanje i privreda ženskinja u Švedskoj. U njemu se kritikuje srpska inte
ligencija koja prosipa zvučne fraze o emancipaciji žena, a u životu radi suprotno.
Emancipaciju žene ponegde shvataju kao put kako doći do bolje udaje, a muškarci
kako bolju partiju ugrabiti. Predlaže se reformisanje škola po ugledu na Švedsku.7
Javnost, pokrenuta, kako u uvodniku obaveštava, da bi širila prosvetu i
rasprostirala znanje i materijalističku nauku, izlazila je nepunih šest meseci. Za
to vreme objavila je dva napisa koja su se odnosila na žene. Opširno je prenela di
skusiju u Skupštini o predlogu da se i žene mogu zapošljavati kao telegrafistkinje.
Predlog nije prošao, iako gaje više poslanika podržalo.8
U članku Ruskinje u Cirihu u uvodnom delu podseća se na dva osnovna
shvatanja o oslobođenju žena. Po jednom, postojeće građansko društvo, iako nije
savršeno, počiva na dobrim osnovama, pa se pod oslobođenjem žena podrazumeva oslobođenje svih žena - i bogatih i siromašnih - od gluposti i predrasuda, te dos
tupnost ženama svih škola i svih zanimanja. Po drugom, žensko pitanje se ne može
odvojiti od pitanja oslobođenja rada. Kada se to pitanje reši biće rešeno i žensko
pitanje. A dotle nužno je da žene traže građansku ravnopravnost i pravo na učenje.
Zatim se u tom članku daje prikaz delovanja niskih nihilistkinja, njihove ozbiljno
LIsto, 1871, br. 83 i 84.
Msto, 1872, br. 23.
' Isto, 1871, br. 12.
4 Isto, 1871, br. 77 i 1872, br. 16.
* Isto, 1871, br. 84.
a Isto, 1871, br. 80-86 i 1872, br. 1-43.
7 Isto, 1872, br. 28.
a Javnost, 1873. br. 22.
�50
sti, skromnosti i predanosti nauci i narodu, prikaz njihovog života u Ruskom
domu, kojeg su osnovali sami studenti i studentkinje, i sami ga vodili. Najzad, d^je
informaciju o ukazu ruske vlade o zabrani studiranja Ruskinjama u Cirihu, i o
tome da su se one većinom vratile u Rusiju, gde ih je uhapšeno oko četrdeset.1
Osnovni motiv Ujedinjene omladine za široko i sistematično bavljenje eman
cipacijom žena je njena težnja da se žene buduće majke - osposobe kao vaspitačice mladog pokoljenja u nacionalnom i patriotskom duhu. To je po njihovim shvatanjima mogla samo prosvećena žena, bar delimično oslobođena patrijarhalnih
stega. Ideolozi Ujedinjene omladine na ženu su gledali kao na prvu i najvažniju li
čnost, koja je po njihovom mišljenju kroz vekove održala srpski duh, a njihovi ide
ali su bili Kosovka devojka, majka Jugovića, žene srpskih vladara i junaka i druge
žene iz narodnih i lirskih i junačkih pesama.
Uz svoju nacionalno-romantičarsku viziju o ujedinjenoj demokratskoj Sr
biji, Ujedinjena omladina u srpskoj ženi videla je neizbežni i nezaobilazni faktor u
buđenju i negovanju nacionalne svesti, kao i u nacionalnom radu za postizanje ci
ljeva omladine.
Socijalisti sa svoje strane, zalažući se za preobražaj društva, tj. za novo soci
jalističko društvo, učili su da se taj preobražaj ne može postići ako u njemu svesno
ne učestvuju žene. Uz devizu Ujedinjene omladine koju su prihvatili - da se slobo
da i blagostanje društva postižu obrazovanjem i naukom - izneli su na svetlost da
na i položaj žene u srpskom patrijarhalnom društvu. Javno su progovorili o tabu
temam a i založili se da se njihove ideje o ravnopravnosti u obrazovanju, kao i o dru
gačijim moralnim odnosima u braku i porodici što više prošire.
I jedni i drugi propagirali su novi lik žene: umesto kaćiperke i pomodarke
- ozbiljnu i um nu ženu; umesto površne - obrazovanu i razumnu, svesnu svoje ulo
ge; umesto potčinjene ropkinje u patrijarhalnoj porodici - ženu oslobođenu muške
tiranije; umesto braka zasnovanog na kupoprodaji - brak iz ljubavi. U njihovim
idejama mogu se prepoznati uticgji različitih feminističkih struja, ali su sve one čak i najblaže u tadašnjoj srpskoj stvarnosti - zvučale vrlo revolucionarno. Činjeni
ca d aje nosilac svih tih feminističkih ideja bila organizacija koja je u svoje redove
okupila najšire slojeve đačke i studentske omladine, kao i sve liberalne krugove
starije i mlađe srpske inteligencije u Vojvodini i u Srbiji, kao i socijaliste, doprinela
je tome da su ideje o emancipaciji žene prihvaćene i da su se u pogledu školovala
i zapošljavanja žena relativno brzo i realizovale.
LIsto, 1874, br. 36-39.
�OBRAZOVANJE ŽENA U SRBIJI U XIX VEKU
1. Osnovno obrazovanje ženske dece
U nepismenu Srbiju, tek izašlu iz rata, bede i bolesti, preko Srba koji su do
lazili iz drugih krajeva Austro-Ugarske, stigle su i ideje o školovanju ženske dece,
koje su počele da se ostvaruju u gotovo nemogućim uslovima. U vreme Prvog srp
skog ustanka, što u manastirima, što u pojedinim nahijskim i drugim centrima,
radilo je pedesetak osnovnih škola, ali nije zabeleženo da ih pohađaju i ženska deca. Posle Drugog ustanka, škole su postepeno obnavljane, a pretežno svi učitelji u
njima bili su iz Vojvodine.
Po dolasku u Srbiju, 1821. godine, Dimitrije Davidović je apelovao da se knez
Miloš i Narodni sovjet prihvate osnivanja škola i narodnog prosvećivanja, ali ni
njegov apel, kao ni saveti Vuka Karadžića nisu kod kneza Miloša imali mnogo uspeha. Do kraja njegove prve vladavine, pored obnavljanja starih, osnovano je svega
desetak novih škola, mada je po sticanju autonomije, 1830. godine, Srbija dobila i
pravo da osniva škole. U osnovnim školama 1832. godine bilo je svega 227 đaka,
od toga šesnaest učenica (7%), a 1836. godine radile su 62 osnovne škole sa 2.514
đaka, među kojima su i učenice, što je s obzirom na opštu situaciju u Srbiji ipak
bilo zadovoljavajuće.
Uticaj prosvetitelja, kojih je osim Dimitrija Davidovića više među prosvetnim radnicima i drugim činovnicima koji dolaze iz Vojvodine, nedvosmisleno je iz
ražen u prvom aktu o osnivanju Popečiteljstva prosveštenija (Ministarstva prosvete) iz 1839. godine. Njemu je stavljeno u zadatak da osniva „dobro uređene više i
niže škole, radi obučavanja mladeži srpske obojega pola“.
Škole su radile u privatnim neprilagođenim kućama, bez tabli, klupa ih sto
lica i bez udžbenika. Vukov pravopis bio je zabranjen, a za učenje su služili psaltir
i časlovac, sa nekim prigodnim čitankama i nešto malo udžbenika koji su nabavlja
ni iz Vojvodine. Učilo se čitanje, pisanje po diktatu, osnovne računske radnje i nešto
malo nemački.
Za načelnika prosvetnog odeljenja u ministarstvu prosvete, 1842. godine,
imenovanje dotadašnji profesor na Liceju u Kragujevcu, Jovan Sterya Popović, i
sve do 1848. godine on je radio na organizovanju školstva i prosvete u Srbiji. Prista
lica prosvetiteljskih ideja, ah ujedno i konzervativan u odnosu na žene, pisao je 1843.
godine da nije dovoljno samo to da ženska deca idu u osnovne škole sa dečacima,
nego da bi za njih bilo korisno otvarati i devojačke škole sa programom prilagođe
nim ženskim potrebama. Za vreme njegovog načelnikovanja, 1844. godine, donet
je školski zakon koji je postavio osnove školskog sistema - osnovnog, srednjeg i vi
šeg. Po tom zakonu, osnovne škole su na budžetu opštine i trggu tri godine. U varo
�52
šima bi se osnivale posebne škole za žensku decu i za njih bi se donela posebna pra
vila ,,s pozorom na opredeljenje ženskog pola“. U osnovnim školama uvedeni su
novi predmeti (istorija, geografija i prirodne nauke), ali u praksi je i dalje domini
rala religiozna nastava. Đaci su morali obavezno prisustvovati crkvenim obredi
ma, jer: „Nauka hrišćanska jest najznamenitija od sviju predmeta**.1
Dve godine kasnije doneta je uredba o ženskim školama - Postanovlenije
devojačkik učilišta - prema kojoj su ženska deca, počev od šeste godine, pohađala
trorazrednu osnovnu školu. U tim školama svaki razred trajao je dve školske godi
ne, tj. ukupno šest godina. Učenice su pre podne učile, kao i dečaci, gradivo osnov
ne škole, a posle podne učile su ženski rad. Učiteljice su bile žene, ali samo one koje
su imale dobro vladanje i na ispitu pokazale da imaju odgovarajuće znanje.
Osim javnih škola, četrdesetih godina osnivale su se i privatne škole za decu
i za odrasle, kao i privatne ženske škole. Tako su Klara i Leopold Špaček, 1846. go
dine, u Beogradu otvorili privatnu žensku školu. Njihova škola radila je oko deset
godina, i pored osnovne nastave davala je i neka druga znanja. U njoj, kao i u drugim
privatnim ženskim školama, učio se nemački jezik, lepo pisanje, lepo ponašanje i
klavir. One su bile značajne pre svega zato što su nametnule ideju o potrebi da se
ženskoj deci pruži obrazovanje više od osnovnog. U jednoj od tih privatnih škola
radila je i Marija Milutinović-Punktatorka.
Školovanje ženske dece najpre su prihvatili srpski činovnici i bogati trgov
ci, s tim što su oni svoju žensku decu slali u inostrane institute, dovodili im priva
tne učitelje iz Vojvodine i iz drugih krajeva Austro-Ugarske, ih za to angažovali pro
fesore gimnazija i Velike škole. Privatne ženske škole pohađale su devojčice, kako
se to govorilo, iz „prvih srpskih kuća“, koje nisu bile u mogućnosti da obezbede ško
lovanje u inostranstvu ih privatne učitelje.
Prva javna ženska osnovna škola osnovana je u Paraćinu 1845. godine, a
druga 1846. u Beogradu.2
Malobrojna srpska intehgencija gotovo je u cehni insistirala na školovahu
ženske dece, ah i otpori tom školovanju bih su jaki, i razhčitog porekla. Vladajuće
mišljenje seljačke Srbije bilo je da školovanje seljaku nije potrebno, a u pogledu žen
ske dece i u širim gradskim slojevima se smatralo da - devojkama škola nije potre
bna, jer neće biti ni trgovci ni popovi.
Školovanje ženske dece najpre je organizovano u zajedničkim školama za
devojčice i za dečake, na osnovu prvog srpskog zakona o školstvu koji je to dopuštao.
Međutim, gde god je bilo uslova za osnivanje dve škole, zakon je sugerisao i podvajanje. Pod uticajem raznih pedagoških teorija u kojima je često izražen i konzerva
tivizam prema školovanju ženske dece uopšte, a posebno prema zajedničkom ško
lovanju - 1857. godine, propisano je da se ženska deca u osnovnim školama imaju
odvojiti u posebna odeljenja, i to tako da se „ženska deca ne uče u jednoj istoj sobi
u kojoj se uče muška, no da i ženska škola ne bude i u jednom istom zdanju, niti u
jednoj istoj avhji, gde se škola za mušku decu nalazi, no da ona bude u odvojenom
zdanju i u odvojenoj avliji**.3
1 Vladeta Tešić, Počeci školstva u Srbiji, u: Prosvcta, obrazovanje i vaspitanje u Srbiji, Beograd 1971,
školstvo Srbije 1804—
1918, Dokumenti i kazivanja, Beograd 1980; Srećko Ćunković, Prosveta, obra
zovanje i vaspitanje u Srbiji, Beograd 1971, str. 15-23.
2 Isto.
3 J. Pecić, Prosvctni zbornik zakona i uredaba, Beograd 1897.
�53
Teškoće u kojima su osnovne škole nastajale bile su ogromne: nedostatak
učite(ja, školskog pribora i udžbenika, nedostatak zgrada i školskog nameštaja,
mali broj roditelja na selu koji su se odlučili da svoju decu dggu u škole. Stoga je
politika razdvajanja škola na muške i ženske usporila ionako spor proces uključi
vanja ženske dece u škole, naročito u manjim mestima i selima.
Ipak, u oblasti osnovnog obrazovanja, postepeno je prihvaćeno mišljenje da
i ženskoj deci treba pružiti jednako osnovno obrazovanje kao i muškoj. Bez obzira
na materijalnu oskudicu i nedovoljan broj nastavnika, broj učenica i učenika u os
novnim školama stalno je rastao.
Za vreme vladavine kneza Mihaila Obrenovića donet je novi Zakon o osnov
nim školama. Po njemu, školovanje u muškim seoskim školama trajalo je tri, a u
varoškim četiri godine. U ženskim osnovnim školama dužina školovanja smanje
na je sa šest na pet godina.
U Srbiji je 1863. godine bilo 273 muških osnovnih škola, sa oko 9.350 učeni
ka i nešto učenica, kao i 28 ženskih škola, sa 1.300 učenica, što čini oko 14% od
ukupnog broja đaka. Privatnih osnovnih škola u koje su išla deca iz imućnijih sloje
va bilo je deset, a od toga je samo jedna bila za mušku decu.1
Prema statističkim podacima o nastavi u školskoj 1879/80. godini bilo je
558 muških i 17 ženskih osnovnih škola, sa ukupno 64.464 đaka, a deset godina
kasnije bilo je već 936 muških škola, sa 82.509 učenika i 165 ženskih škola, sa 19.999
učenica - oko 20% u odnosu na ukupan broj đaka.
Novim Zakonom o osnovnim školama iz 1882. godine (kada je ministar prosvete bio Stojan Novaković) uvedeno je obavezno šestogodišnje školovanje za svu
decu, ali taj zakon je, zbog materijalne oskudice i nedostatka učitelja, veoma sporo
sprovođen, pa se privremeno (1897. godine) i odustalo od obaveznog šestogodišnjeg
školovanja.
Pred Prvi svetski rat radile su 1.262 muške osnovne škole, sa oko 140.000
učenika i 163 ženske osnovne škole, sa 30.000 učenica - oko 17% u odnosu na uku
pan broj. No, stvarni broj učenica bio je i nešto veći, jer tamo gde nije bilo uslova
za otvaranje posebnih ženskih škola učenice su pohađale muške osnovne škole.
2. Viša ženska škola
Reformom školstva, u Srbiji je 17/30. juna 1863. godine, osnovana Viša žen
ska škola, kao prva trorazredna srednja ženska škola. Dve godine kasnije pretvore
na je u četvororazrednu, 1875. u petorazrednu, a 1888. godine u šestorazrednu ško
lu. Početkom šezdesetih godina u Srbiji je bilo nekoliko nižih gimnazija i svega dve
LSrbija je, prema popisu zanimanja, 1866. godine imala ukupno 1.226.246 stanovnika i stanovnica.
Od toga broja u gradu ik je živelo samo 120.308, ili 9,97%, a na selu 90,03 % U zanimanjima van po
.
ljoprivrede radilo je 29.663 muškarca i 20.328 žena. U kućnim zanatima na izradi obuće i odeće najvi
še je i muškaraca i žena (4.701 muškarac i 4.175 žena), zatim na poslovima prehrane (3.053 muškarca
i 3.313 žena, među kojima su najbrojnije vodeničarke - 2.994). Trgovinom se bavilo 4.099 muškaraca
i 3.884 žene. Izvan svoje kuće malo je zaposlenih žena: nadničarki i sluškinja je 2.653, prema 4.861
nadničara i slugu. Pojavilo se nekoliko žena i u drugim zanimanjima: 24 babice, 64 tipogralkinje i 25
žena u knjigovežnicama. - Državopis Srbije, Popis ljudstva Srbije po zanimanjima na kraju 1866.
godine, sv. XIII, Beograd 1884.
�54
potpune muške sedmorazredne, a jedno vreme šestorazredne gimnazije u Beogra
du i Kragujevcu koje su pripremale đake za studije na Velikoj školi.1
U gimnazijama nije bilo učenica, a nije ih bilo ni u realkama koje su počele
da se osnivggu 1865. godine.
Viša ženska škola imala je dvojak zadatak: da daje srednju opštu naobrazbu
ženskoj deci, ali i da sprema učiteljice za ženske osnovne škole, i ženska odejjenja
u mešovitim školama, koja su sve brojnija.
Za direktorku škole, tadašnji ministar prosvete Košta Cukić i njegov pomoć
nik Ljubomir Nenadović, odabrali su devetnaestogodišnju Katarinu Đorđević (ka
snije Milovuk), koja je tada verovatno bila jedina žena u Srbiji koja je imaig formal
no više obrazovanje. Gimnaziju je završila u Rusiji, a zatim je na Univerzitetu u
Odesi stekla diplomu nastavnice.
Posle redovnog školovanja učenice koje su se opredelile za poziv učiteljice osta
jale su na praksi još jednu godinu. Glavni predmeti u toj školi bili su: hrišćanska nauka,
srpski jezik sa literaturom, opšta i srpska istorija, zemljopis, računica, prirodopis, pedagogika sa metodikom, lepo pisanje, ženski rad, igranje, gotovljenje jela sa dijetetikom,
a fakultativno jedan jezik, crtanje i muzika Kasnije su uvedeni predmeti fizika, hernija
i domaća tehnologija. Nastavu iz pojedinih predmeta držali su profesori Velike škole,
učiteljice i predavačice koje su birane iz redova najboljih učenica same škole, one koje
su se ,,samoradnjom“, ili u praksi, istakle u proširivanju svojih znanja i u pedagoškim
sposobnostima, i kao učiteljice postizale dobre rezultate u osnovnim školama.
Posebne udžbenike za tu školu pisali su profesori Velike škole, profesori gi
mnazije i pojedine nastavnice te škole. Tako je, na primer, Katarina Milovuk napisa
la udžbenik iz pedagogike i metodike i Opštu istoriju u kratkom pregledu za ženskinje\
Jovan Đaja, profesor gimnazije, napisao je Pedagogiju; Milovan Jovanović, profesor
Velike škole, Herniju i dijetetiku; Emilijan Josimović, profesor Velike škole, Fiziku za
zenskinje\ Dragutin Plejel, profesor realke, Herniju; Stojan Novaković, književnik,
profesor Velike škole i više puta ministar prosvete, Mali izvod iz srpske književnosti.
Ovakva škola osnovana je i u Kragujevcu 1891. godine. Obe Više ženske ško
le, u Beogradu i Kragujevcu, postale su, 1896, samo škole za opšte obrazovanje devojaka. Školovanje budućih učiteljica obavljalo se u novoosnovanoj trorazrednoj
ženskoj učiteljskoj školi u Beogradu. U Učiteljsku žensku školu izdvojila su se odeIjenja Više ženske škole u kojima su se pripremale učiteljice. U tu školu, po zakonu
su mogle biti primljene učenice koje su završile četiri razreda Više ženske škole ili
četiri razreda gimnazije.2
U Beogradu je radila i jedna privatna trorazredna srednja škola internatskog tipa, i u njoj se školovalo dvadeset do trideset učenica godišnje.3
LVelika škola osnovana je lakođe 1863. godine. Nastala je iz Liceja (osnovan 1838. u Kragujevcu i
preseljen 1841. godine u Beograd), koji je u svoja dva odeljenja - za pravne i za filozofske nauke, i u
trećem za prirodno-matematičke (osnovano 1853) - školovao državne činovnike, nastavnike i profe
sore za gimnazije - nepotpune i potpune.
2 Viša'&cnska škola u Beogradu - pedesetogodišnjica 1863-1913, Beograd 1913; Godišnji izvešt<yi Vi
še ženske škole; Stanka Glišićeva, Moje uspomene, Beograd 1923.
* Prema nepotpunim statističkim podacima, od osnivanja do početka veka, odnosno do osnivanja Više
■
ženske škole u Kragujevcu, Višu žensku školu u Beogradu završilo je oko 1.100 učenica. U istom vre
menu iz godine u godinu broj učenica u školi je stalno rastao: 1879/80. školske godine imala je 218,
1889/90. - 585 učenica, a 1891/92. - 670 učenica (u Kragujevcu 55). Školske 1899/1900. godine, posle
osnivanja učiteljske škole, obe škole su imale 637 učenica, od toga u školi u Beogradu je bilo 486.
�55
3. Ženska deca u gimnazijama
Previranja i krize u političkim odnosima, nazadnjački elementi u vlad^jućoj hijerarhiji, kolebanja u prosvetnoj politici - zavisno od toga koja se politička
stranka našla u vladi - imala je neposredne posledice za školovanje ženske omla
dine u srednjim školama.
Misao o potrebi višeg obrazovanja ženske dece navela je liberale i pristali
ce Svetozara Markovića da širim tumačenjem zakona omoguće ženskoj deci školo
vanje, ne samo u Višoj ženskoj školi nego i u gimnazijama. Među profesorima i di
rektorima gimnazija, profesorima Velike škole, učiteljima i nastavnicima, kao i
među funkcionerima u resoru prosvete, bio je veći broj bivših članova Ujedinjene
omladine koji su u omladinskoj, liberalnoj i socijalističkoj štampi zastupali ideje o
jednakom školovanju muške i ženske omladine. Oni su i kao roditelji bih zainteresovani da svojoj ženskoj deci pruže više obrazovanje i mogućnost profesionalnog
obrazovanja. Od školske 1874/75. godine, sa odobrenjem ili bez odobrenja ministra
prosvete, direktori gimnazija počeli su da primaju i žensku decu na školovanje. P r
va učenica upisana u potpunu kragujevačku gimnaziju bila je Sofija TaušanovićĐorđević.1
Propisi koji su se odnosili na školovanje ženske omladine svedoče o suko
bima, različitim shvatanjima i otporima koji su pružani ravnopravnom školovanju
ženske omladine sa muškom.
Zakon o Višoj ženskoj školi (koja je 1875. godine postala petorazredna) do
punjen je 1879. godine, pa su učenice koje su želele da postanu učiteljice bile obave
zne da obavljaju praksu u vežbaonici škole (četvororazredna osnovna škola) i da
polože ispit za učiteljice. Odredbe dopunjenog zakona omogućile su da učenice ko
je su završile neki razred u gimnaziji ili realki sa najmanje dobrim uspehom mogu
preći u naredni razred Više ženske škole, što je potvrdilo praksu nastalu nekoliko
godina ranije. Dakle, taj je zakon na posredan način priznao pravo ženskoj deci da
se školuje u gimnazijama. Učenice koje su na višu žensku školu dolazile iz gimna
zija ili realki bile su obavezne da tokom godine polože ispite koje tamo nisu učile.
Stojan Bošković, jedan od vodećih liberala tog vremena, imenovan za mini
stra prosvete, pobrinuo se da se ženskoj omladini šire otvore vrata gimnazija. On
je svojim raspisom upozorio direktore na postojeću praksu i na pomenuti zakon.
U njemu Bošković objašnjava da su roditelji svoju žensku decu „dovodili u obližnje
zavode", jer ih zbog siromaštva nisu mogli slati na Višu žensku školu, a „starešine
ovih zavoda, držeći se načela neodbijanja od školskog praga onih koji nauku traže,
primali su ih na svoju odgovornost ili po prethodnom pripitu kod ministarstva"...
Konstatujući daje to postala gotovo opšta praksa, on upućuje: „ali, moglo bi se do
goditi da koji od starešina školskih ovome i protivno postupi. Da se ne bi ovo pri
kojoj školi u napredak dogodilo, ja sam našao za potrebno da pogledom na pomenu
ti član zakona o Višoj ženskoj školi, naglasiti vam daje sasvim umesno, zakonu i
suvremenoj pedagogiji suglasno, potrebi i shvatanju našeg naroda sa svim pogod
no da žensku decu po položenom prijemnom ispitu, i sada i u napredak primate u
Miodrag Jugović, Prva beogradska gimnazija, Beograd 1939; Spomenica muške gimnazije u Kragujevcu 1833-1933, Beograd 1934.
�56
gimnazije do god se, kao što izjavih, ne stvore povoJjne prilike u širem razmeru za
više obrazovanje ženskinja4.1
4
Tada je učenica bilo već u svim gimnazijama, naviše u kragujevačkoj (20-30
godišnje), gde su one pohađale i više razrede. Pokušaj liberala i socijalista da učenicama obezbede upis u Prvu beogradsku gimnaziju nije uspeo. Kada je u kragujeva
čkoj gimnaziji bilo više od trideset učenica, 1880. godine, lični i partijski prijatelj
ministra prosvete, Alimpija Vasiljevića, direktor Prve beogradske gimnazije, Jovan
Đorđević, odobrio je upis Leposavi Bošković, rođaki Jovana Boškovića, tada profe
sora Velike škole. Uz nju su se upisale još dve učenice. Sledeće godine Svetomir Milosavljević, pristalica i lični prijatelj Svetozara Markovića, njen tadašnji direktor,
primio je u Prvu beogradsku gimnaziju šest novih učenica. Ah, već naredne školske
1882/83. godine, novi direktor gimnazije Đura Kozarac, i pored ranije pomenute pre
poruke ministra prosvete i protivljenja mlađih profesora, odbio je da upisuje nove
učenice. Tako sve do osnivanja Prve ženske gimnazije, početkom dvadesetog veka,
u Beogradu u postojećim gimnazijama nema učenica.2
Da bi se ispunili zahtevi za školovanje ženske omladine, ah i da bi se isto
vremeno ono zadržalo na nižem nivou i odvojilo od školovanja dečaka, 1886. godine,
donet je Zakon o ustanovi devojačke škole. Taj zakon je omogućio osnivanje trogodi
šnjih devojačkih škola inter natskog tipa, čiji je zadatak bio da usavršavaju žensku de
cu u ženskom radu i da unapređuju znanja koja su one stekle u osnovnoj škoh. Koli
ko je poznato, po ovom zakonu nije osnovana nijedna devojačka škola. Verovatno iz
materijalnih razloga, ali i stoga što su ženska deca već uvehko pohađala i gimnazije.
Iste godine školovanje u Višoj ženskoj škoh produženo je na šest godina, a
1891. godine u Kragujevcu je osnovna još jedna viša ženska škola.
Pravi udar školovanju ženske omladine naneo je konzervativac Andra Đor
đević, ondašnji m inistar prosvete, koji je 1894. godine svojim raspisom dezavuisao
Stojana Boškovića, i od naredne školske godine, ženskoj deci zabranio upis u gim
nazije. Polemišući sa raspisom Stojana Boškovića od pre šesnaest godina, on je iz
javio daje školovanje ženske dece u srednjim školama - „nenormalno, nepodesno
i neumesno4, da nije ,,u saglasnošću sa zakonom4, niti se može pravdati „potrebom
4
4
i shvatanjem našeg naroda4.
4
„Ova neobična pojava ženske dece u srednjim školama ukoliko je nenormal
na u tohko je i nepodobna i neumesna za doba deč^jeg uzrasta. Za nju nije bilo oslon
ca u zakonima srednjih škola, niti se može pravdati ’suglasnošću i suvremenom pe
dagogijom’, a niti ’potrebama i shvatanjem našega naroda’ (...) nje nema ni u dru
gim kulturnim državama, a ako se i nađe kakav slučaj, ograničenje samo na kakvu
stručnu školu4. Ipak, Đorđević je raspisom učenicama dopustio da nastave započeto
4
školovanje. Ah u peti razred gimnazije mogle su se upisati samo one učenice koje
imaju odhčan ih vrlo dobar uspeh i primerno vladanje, i to samo ako su za upis do
bile odobrenje m inistra prosvete. On se pozvao i na pomenuti zakon o devojačkim
školama (koji uopšte nije bio primenjen), smatrajući da one zadovoljavaju potrebe
„višeg obrazovanja ženskinja u većim varošima4.1 tako je odlučio: „da se od početka
4
nove školske godine ženska deca ne prim ku u prvi razred gimnazija i realaka .
1 J. Pecić, n. d, Beograd 1897, str. 318-320.
z Miodrag Jugović, n. d; Spomenica muške gim nazije u Kragujevcu.
a Prosvetni glasnik 1894, str. 393-394.
�57
U deset potpunih i četrnaest nižih gimnazija, školske 1891/92. godine upi
sano je ukupno 5.793 đaka, od toga 713 učenica, ili 12,31%. (U dve potpune i jednoj
nepotpunoj gimnaziji u Beogradu nije bilo nijedne učenice.) Osim toga, realku u
Užicu pohađale su 44 učenice, dok u realki u Beogradu nije bilo nijedne. U dve više
ženske, škole 1891/92. školske godine bilo je 725 učenica - 670 u Beogradu i 55 u Kragujevcu. Nakon zabrane upisa u prvi i peti razred, već 1894. godine, broj učenica
u gimnazijama je smanjen, i relativno i apsolutno, pa je od ukupno 5.244 upisanih
đaka bila 401 učenica, ili 7,14% u odnosu na ukupan broj upisanih đaka.1
U školskoj 1894/95. godini u Šapcu, Požarevcu, Nišu i Pirotu na brzinu su
otvorene više ženske škole. Navodno, to je učinjeno na zahtev opština, ali pravi ra
zlog je bilo kanalisanje nezadovoljstva zbog zabrane devojkama da se upisuju u gi
mnazije. Pošto opštine nisu imale sredstava da ih izdržavaju, nakon godinu-dve
ove škole su prestale da rade.
Koristeći odredbe zakona o Ženskoj učiteljskoj školi, u koju su mogle biti
primljene učenice koje su završile četiri razreda Više ženske škole ili četiri razre
da gimnazije, ministri prosvete Ljubomir Kovačević i Andra Nikolić ublažili su po
gubne posledice zabrane školovanja ženskoj deci u gimnazijama. Svojim raspisima
iz 1895,1896. i 1897. godine, oni su devojkama ponovo dozvolili upisivanje, ali sa
mo u niže razrede gimnazija i realki, držeći se zakona.2
Režim ipak nije odustajao od svoje namere da školovanje ženske omladine
zadrži na samo malo višem nivou od osnovnog, da vaspitava majke i domaćice, sa
izuzetkom obrazovanja učiteljica, jer su one bile potrebne za rad u ženskim osnov
nim školama.
Ubrzo, 1898. godine, za vreme vladavine narodnjaka, na sceni je ponovo
ministar prosvete Andra Đorđević. Tada je izvršena temeljna reorganizacija škol
skog sistema koja se najnepovoljnije odrazila na školovanje ženske omladine. Po
novom Zakonu o narodnim školama iz 1898. godine, školovanje je počinjalo u zabavištima, koja decu od pete do sedme godine pripremaju za osnovnu školu. Osnovne
škole su četvororazredne i obavezne su za svu decu od sedam do deset godina, a
uvedene su i dvogodišnje produžne škole. Takođe, kao više narodne škole, ustano
vljene su građanske škole za mušku decu. Njihov zadatak je bio da prošire znanja
učenika stečena u osnovnoj školi i pripreme ih za privredni građanski život, za
obavljanje neke profesije. U školama su se predavali isti opšti predmeti s tim što
su se u seoskim građanskim školama posebno predavali predmeti iz oblasti poljo
privrede, dok su se u gradskim predavali predmeti iz osnova narodne ekonomije i
knjigovodstva. Za žensku decu predviđene su samo devojačke škole, koje su imale
zadatak da ih, pored proširenja znanja stečenog u osnovnoj školi, „unaprede u žen
skom radu i domaćem gazdinstvu". Devojke su se, dakle, obrazovale samo za žen
ski rad i bavljenje domaćinstvom. Školovanje su mogle da nastave samo u dve više
ženske škole, u Beogradu i u Kragujevcu, i u Ženskoj učiteljskoj školi u Beogradu,
u koju je 1902. godine upisanć 99, a 1904. godine 185 učenica.3
Zar. R. Popović, Statistika nastave u Kraljevini Srbiji 1891-1982, u: Prosvetni glasnik 1896. i 1899,
decembarske sveske - Prilog.
1 Prosvetni glasnik, 1897, str. 444.
Zar. R. Popović, n. d, za 1898/99. školsku godinu, u: Prosvetni glasnik 1903, za 1900/1901. školsku
godinu, 1907. za 1902/1903,1903/1904. školsku godinu, 1908, decembarske sveske - Prilog.
�58
Stručno osposobljavanje za radnička zanimanja ženska deca mogla su od
1879. sticati samo u Ženskoj radeničkoj školi, koju je osnovalo i vodilo beogradsko
Žensko društvo.
Godine 1898, Zakonom o srednjim školama, gimnazije su postale škole za
pripremanje đaka „za slušanje nauke na univerzitetu i drugim visokim školama*4
,
i u tim školama nema mesta za žensku omladinu. Devojkama je izričito zabranjen
upis u gimnazije, s tim da su one učenice koje su već upisane školovanje mogle za
vršiti pod određenim uslovima. Pored toga, ovim zakonom uvedene su takse i ško
larine, pa je školovanje u gimnazijama bilo pristupačno samo deci iz imućnijih slo
jeva. Tako je u gimnazije 1901/1902. školske godine bilo upisano ukupno 3.537 đa
ka. Od toga samo 73 učenice (2%) kojima je dozvoljeno da završe započeto školo
vanje. Tek 1902. godine, izmenama tog zakona, povećanje broj gimnazija u odnosu
na 1898. godinu, i bilo je predviđeno osnivanje jedne potpune ženske gimnazije u
Beogradu, od ukupno devet potpunih i deset nepotpunih gimnazija.1
Devojke su uskoro stekle pravo upisa i školovanja u srednjim potpunim i
nepotpunim opšteobrazovnim školama bez obzira da li su one osnivane kao poseb
ne ženske ili kao mešovite škole. Pojavile su se i u novoosnovanoj trgovačkoj aka
demiji.
4. Student kinje na Velikoj školi i na Univerzitetu
Iste godine kada je osnovana Viša ženska škola, Licej je prerastao u Veliku
školu - „za višu i stručnu izobraženost*4 koja je imala tri fakulteta: Filozofski (na
,
kojem su studije trajale tri godine), Pravni i Tehnički fakultet (na kojima su studije
trajale četiri godine). Pod određenim uslovima, na Veliku školu, pored onih koji su
završili gimnaziju mogli su se upisati vanredni studenti i studentkinje. Tako je i učenicama Više ženske škole omogućeno da se kao vanredne studentkinje upišu na tu
školu. Već 1871. godine - osam godina posle osnivanja Više ženske i Velike škole - bla
gonaklonošću njenih profesora, u školu je, kao vanredna studentkinja primljena
Draga Ljočić. Ali studentska sredina, nažalost, još nije bila dozrela daje prihvati,
pa je ona na predavanja morala da dolazi u pratnji profesora. Možda zato, a možda i
stoga što je htela da studira medicinu, sledeće školske godine ona je otišla u Cirih i
na tamošnjem Univerzitetu se kao redovna studentkinja upisala na studye medicine.
Tek nakon šesnaest godina, 1887. godine na Veliku školu upisale su se dve
nove redovne studentkinje: Leposava Bošković, m aturantkinja Prve beogradske
gimnazije, i K runa Dragojlović, koja je m aturirala u Rusiji. Primio ih je rektor Veli
ke škole Jovan Bošković, a upis je odobrio Alimpije Vasiljević, ministar prosvete.
One su diplomirale 1891. godine i zaposlile se kao nastavnice. Posle njih na Veliku
školu kao redovne studentkinje nesmetano se upisuju učenice koje su završile kragnjevačku potpunu gimnaziju, učenice Prve beogradske gimnazije, koje su uspele
da se upišu i završe tu školu, kao i one devojke koje su po završenoj Višoj ženskoj
školi privatno polagale ispite završnih razreda gimnazije sa maturom. Kao vanred
ne studentkinje upisivale su se devojke koje su završile Višu žensku, a kasnije i Žen
sku učiteljsku školu.
1 Isto.
�59
Zabranom upisa devojaka u gimnazije nastala je paradoksalna situacija: na
Velikoj školi su se školovale redovne studentkinje sa završenom gimnazijom, dok
su u višim gimnazijama ostale samo one učenice kojima je izuzetno dozvoljeno da
završe školu koju su započele, a nove nisu mogle da se upišu.
Režim je još jednom pokušao da ženskoj deci i omladini uskrati prava na
školovanje koja su već bila ostvarena. Kao ministar prosvete, ponovo je u akciji Andra Đorđević. On je, 1899. godine, od sva tri fakulteta na Velikoj školi tražio da mu
odgovore da li je i ubuduće potrebno redovno ili vanredno školovati žensku omla
dinu, očigledno nameravajući da se devojkama uskrati pravo školovanja na Velikoj
školi. Ministar je bio poznat i po tome što je sve svoje političke protivnike - libera
le, radikale i socijaliste - profesore Velike škole, direktore i profesore gimnazija ne
milosrdno progonio, premeštao i otpuštao. No, uprkos njegovim represijama, pro
fesori Velike škole odlučno su se suprotstavili, i u tim politički vrlo nepovoljnim
vremenima odbranili pravo ženske omladine na visokoškolsko obrazovanje. Sva
tri fakulteta su jednodušno i izričito odbila bilo kakvo ograničavanje upisa student
kinja na fakultete Velike škole. U svojim odgovorima jasno i koncizno izrazili su
svoje opšte stavove o visokom obrazovanju ženske omladine, posebno o njihovom
pravu na ravnopravnost u toj vrsti školovanja. A Filozofski fakultet predložio je i
mere za povećanje broja studentkinja.1
Studentkinje Velike škole normalno su nastavile da studiraju na Univerzi
tetu u Beogradu. Sa izuzetkom 1901/02. školske godine - što je bila posledica zabra
ne školovanja u gimnazijama - njihov broj se iz godine u godinu povećavao.
Političke promene nastale posle 1903. godine - odnosno demokratizacija
društva - imale su za posledicu i definitivno potvrđivanje prava ženske i muške
omladine na školovanje u školama svih nivoa, uključujući i Univerzitet u koji je
1905. godine prerasla Velika škola.
Do balkanskih ratova, odnosno do Prvog svetskog rata, prema nepotpunim
podacima, broj redovnih i vanrednih slušalaca i slušateljki na Velikoj školi, odnos
no na Univerzitetu, bio je:
VELIKA ŠKOLA
godina ukupno studentkinje
1892/93. 442
18
1895/96. 465
32
1897/98. 444
33
1901/02. 421
22
1904/05. 490
47
%
4,5
6,9
7,6
5,2
9,8
godina
1905/06.
1907/08.
1912.
1921/22.
UNIVERZITET
ukupno studentkinje
88
670
110
1.022
117
1.166
1.193
5.972
%
13,1
10,7
10,7
20
2
Učenice gimnazija i studentkinje na Velikoj školi svakodnevno su se susre
tale sa još jednim vidom, ponekad surovog, otpora sredine; izložene su podsmehu,
Paulina Lebl-Albala, Razvoj univerzitetskog obrazovanja naših žena, Beograd 1930; Neda Božinović,
Udco Velike škole i Beogradskog Univerziteta u ostvarivanju ravnopravnosti žena u Srbiji, u: Ideje i
pokreti na Beogradskom Univerzitetu od osnivanja do danas, knj. II, Beograd 1989.
2 Isto.
�60
zlobnim ogovaranjima i zluradim komentarima čaršije, neukusnim šalama, lepJjenju etiketa u stilu „nije njima do škole već do provoda". Agresivnost dečaka u gi
mnazijama i njihova vređanja devojaka često su se završavala svađama i tučama,
pa su tako, na primer, učenice kragujevačke gimnazije morale da budu izdvojene
u posebna odeljenja i čak u posebnu zgradu. U Prvoj beogradskoj gimnaziji učenicama nije bilo dozvoJjeno da učestvuju u radu literarne đačke družine Nada, a na
Velikoj školi nisu mogle biti članice opšteg studentskog udruženja Pobratimstvo,
ni studentskog hora Obilić. Za vreme odmora na Velikoj školi studentkinje su iz
dvajane u zasebnu sobu, da se po hodnicima ne bi družile sa studentim a.1
Ali, bez obzira na sve otpore i na razlike u organizaciji i u sadržaju srednje
i visokoškolske nastave u pojedinim evropskim zemljama, može se konstatovati da
se Srbija pred kraj XIX i početkom XX veka izjednačila sa onim, ne tako brojnim
zemljama u kojima su žene ostvarile prava na školovanje. To se dogodilo pre svega
zahvaljujući razumevanju i naporima bivših članova Ujedinjene omladine srpske,
kao i sledbenika Svetozara Markovića, ali i upornosti devojaka koje su hrabro sa
vlađivale sve otpore, često nesvesne svoje pionirske uloge.
Posebnim propisom ugarskih vlasti, 1868. godine u Vojvodini je uvedeno
obavezno školovanje dece oba pola od šest do dvanaest godina. Nastava se obavlja
la na srpskom jeziku, a učitelji su se školovali u učiteljskim školama. U učiteljskoj
školi u Somboru školovale su se učiteljice. Narodno-crkveni sabor, 1871. godine,
prihvatio je predlog književnika i upravnika Tekelijanuma, Stevana Popovića, o
osnivanju viših devojačkih škola u Vojvodini i one su 1874. godine osnovane u Pan
čevu i Novom Sadu, a u Somboru 1875. godine.
Ugarski režim je sve više sužavao prava koja su Srbi imali u Vojvodini. Iz
među ostalog, uveden je mađarski jezik kao obavezan predmet u srpske škole. Pri
vredni, politički i društveni razvoj u Srbiji i naročito razvitak nauke i školstva, kao
i sve veći broj univerzitetski obrazovanih ljudi iz Srbije, doprineo je daje Vojvodina
postepeno gubila onaj značaj koji je imala za razvitak Srbije početkom i sredinom
XIX veka.
LMiodrag Jugović, n. d; Jovan Žujović, Dnevnik, Beograd 1986; Šonja Bokun Đinić, D r Draga LJočić,
neovdašnji život, u: Godišnjak/20, Međuopštinski istorijski arhiv, Šabac.
�PRVA GENERACIJA SOCIJALISTKINJA U SRBIJI
1. Socijalistkinje - prve studentkinje u inostranstvu
Početkom sedamdesetih godina prošlog veka Srbija se još nalazila u vazal
nom odnosu prema Turskoj i u sferi uticega dve velike sile, Rusije i Austro-Ugarske,
koje su se otimale o prevlast na Balkanu. Okupljanje, oslobođenje i ujedinjenje srp
skog naroda bih su davnašnji ciljevi vodećih političkih krugova u Srbiji, koji su 1875.
godine, kada je počeo ustanak u Hercegovini izgledah ostvarivi. Posle dva srpskoturskarata, 1876. i 1877/78. godine, Berlinskim ugovorom 1878. godine, vehke sile
priznale su Srbiji potpunu nezavisnost od Turaka i proširenje njene teritorije na
tophčki, niški, pirotski i vranjski okrug. „Radi obezbeđenja" Austrija je okupirala Bo
snu i Hercegovinu, a dobila je i pravo da vojskom posedne Sandžak. Bojeći se stva
ranja vehke Bugarske, 1885. godine kralj Milan poveo je srpsko-bugarski rat, koji
je uz pomoć Austrije završen bez teritorijalnih promena.
U unutrašnjoj politici kralj Milan Obrenović (1872-1889), kao i njegov sin,
kralj Aleksandar (1889-1903), nastojali su da učvrste i osiguraju svoj apsolutisti
čki režim, čime su otežavah uvođenje demokratije i parlamentarizma. Ceste promene vlade pa i ustava, policijski teror, progoni političkih neistomišljenika, gušenje
štampe, preki sudovi i shčne mere - bila su obeležja njihove vladavine. No, bez obzi
ra na to, iako vrlo sporo, uz učešće stranog kapitala, Srbija je ekonomski napredo
vala. Izgrađene su prve železničke pruge, otvoreno je nekoliko rudnika, osnovano
nekoliko industrijskih preduzeća, osnivane su banke i novčani zavodi, unapređena
je unutrašnja i spoljna trgovina, a uvećala se i poljoprivredna proizvodnja.
Oslobađajući se tutorstva državnih vlasti, razvijala se umetnost i nauka, a
razvojem pohtičke misli i otporom vladajućem sistemu postepeno su se iskristahsali i interesi pojedinih društvenih slojeva, što je dovelo i do formiranja političkih
stranaka: liberalne, naprednjačke, radikalne i socijalističke.
Nekoliko mladih devojaka, kod kojih je pod neposrednim uticajem Svetozara Markovića i njegovih sledbenika probuđen interes za pohtička i društvena zbivanja, početkom sedamdesetih godina otišlo je na studije u Cirih. To su bile sestre
Milica i Anka Ninković iz Novog Sada, Draga Ljočić iz Beograda, Mileva Andrejević
i Jehsaveta Marković iz Smedereva. Pored studija, one su učestvovale u radu grupe
srpskih socijalista, a družile su se i bile pod uticajem ruskih nihilistkinja, koje su
tada bile najbrojnije studentkinje u Cirihu. U prvoj srpskoj štampariji koju su os
novali studenti socijalisti u Cirihu slovoslagačice su bile sestre Ninković, Mileva
Andrejević i Jehsaveta Marković.
Kada je ruska vlada donela ukaz o zabrani školovanja ruskim studentima
i studentkinjama u Švicarskoj, i beogradska režimska štampa zahtevala je da se
�62
i Srpkinjama zabrani školovanje u Cirihu, smatrajući ovaj grad Jazbinom krajnje
pokvarenosti“, „otrovnim gnezdom svetskog ološa“. Đački episkop je od Karlo
vačke patrijaršije zabtevao da se sestrama Ninković, koje su u Švicarskoj živele
sa svojom majkom i bratom - studentom tehnike - zabrani dalje školovanje u Cirihu.
2. R ad i sudbina prve generacije socijalistkinja
Sestre Ninković, Milica i Anka, po završetku pedagoških studija, sa majkom
su se nastanile u Kragujevcu, gde su nameravale da, na savremenim pedagoškim
principima, otvore privatnu višu žensku školu. Njihov zahtev za otvaranje škole,
navodno zbog nedostataka u nastavnom programu, najpre je odbijen, ali novi mi
nistar prosvete Stojan Novaković kasnije je odobrio osnivanje škole. O tome da li
je škola zaista počela da radi podaci nisu sačuvani. Poznato je, međutim, daje maja
1875. godine sestram a Ninković naređeno da napuste Srbiju. Proterivanje su izbegle tako što su se udale za svoje istomišljenike - Anka za novinara Sretu Anđelkovića, a Milica za političara i novinara Peru Todorovića - i ostale da žive u Kragujev
cu. Milica je kao Perina saradnica zatim učestvovala u uređivanju i pisanju za list
Staro oslobođenje, čije je uredništvo bilo u njihovoj kući, a vodila je i administraciju
i ekspediciju lista. Za demonstraciju Crveno barjače, 15. februara 1876. godine, Mi
lica i Anka pripremile su crvene zastave.1
U srpsko-turskom ratu, 1876. godine Milica Ninković bila je bolničarka na
ratištu. Posle rata, krijući se od policije, odvojena od Pere, koji je tada bio u Novom
Sadu, preselila se u Beograd gde se izdržavala dajući privatne časove. Pod pritiskom
ili pretnjom policije, engleski konzul u Beogradu, kod kojeg se zaposlila, zamolio
je da taj posao napusti, pa je otišla u Novi Sad, gde je Peri Todoroviću pomagala u
poslovima oko izdavanja lista Straža. Tamo je okupila jedan broj devojaka u nefor
malnu organizaciju koja je imala svoj program rada i redovno održavala sastanke.
Uz materijalnu pomoć svojih prijateljica i zauzimanje dr Nadežde Suslove, otišla
je u Petrograd na studije medicine, koje je zatim nastavila u Cirihu i Parizu, gde
se nastanio njen brat po završetku studija u Cirihu. Uspešno je počela da polaže
ispite, ali se bolest, tuberkuloza od koje je obolela još u Petrogradu, pogoršala, pa
se vratila u Kragujevac kod svoje sestre Anke, gde je 1881. godine i umrla. Milica
Ninković je bila veoma obrazovana, održavala je veze sa vodećim socijalistima i so
cijalistkinjama drugih zemalja, bavila se prevođenjem i novinarstvom, ali je svoje
članke objavljivala bez potpisa. Govorila je nemački, francuski i ruski, a služila se
engleskim i italijanskim. Prevela je Babefa: Jedna junakinja iz Francuske revolu
cije, V Igoa: Istorija jednog zločina, Flerovskog: Azbuka socijalnih nauka. Sa srp
skog na ruski prevela je delo Svetozara Markovića Srbija na istoku, kao i nekoli
ko njegovih članaka za nemački list Forverc (Vorwarts).
LDemonstracije su izbile na velikom zboru koji su zakazali protivnici Svetozara Markovića i njegovih
sledbenika, nadajući se da će smeniti opštinsku upravu koja je bila u rukama Svetozarevih pristali
ca. Kada je izglasano poverenje opštinskoj upravi, jedan radnik iz Topolivnice razvio je veliku crvenu
zastavu na kojoj je pisalo - Samouprava. Zastava je uz zvuke Marseljeze u povorci nošena ulicama
grada. Zbog učešća u demonstracijama Pera Todorović je osuđen na četiri godine robije, pa je, da bi
izbegao zatvor, prebegao u inostranstvo, gde je ostao sve do amnestije, 1880. godine.
�Anka Ninković je živela u Beogradu, gde je bila vaspitačica, a izvesno vreme
i upraviteljica Doma učenica. Pamti se kao žena u dubokoj crnini, koju je nosila
posle smrti svoje kćerke jedinice, što je bio i razlog njenog padanja u misticizam i
okultizam. O tome svedoči i njen prevod sa francuskog dela Psihičke studije (Les
etudes psichiques), koje se bavi temama: Sta biva posle smrti i Glasovi s onog sveta.
Umrla je 1923. godine.
Mileva Andrejević i njen suprug Dragoljub Stojiljković, kao i Jelisaveta Mar
ković sa suprugom Milanom Pešićem, po odluci grupe srpskih socijalista u Š v icar
skoj vratili su se u Srbiju da bi preko socijalističkih listova širili socijalističke ideje.
Oni su u Smederevu izdavali opozicioni list socijalističke orijentacije Narodna vo
lja i satirični list Fenjer. Jelisaveta, koja je školovana u Rusiji i Švajcarskoj bila je
kćerka pukovnika Ilije Markovića, i u štampariju u kojoj su se ovi listovi štampali,
uložila je svu svoju očevinu. I Jelisaveta i Mileva su u Smederevu izazivale znatiže
lju jer su se, po ugledu na ruske nihilistkinje, odevale skromno i jer su nosile muške
frizure. Narodna volja i Fenjer ubrzo su prestali da izlaze pa su se obe preselile u
Beograd. Nakon što se razvela od Dragoljuba Stojiljkovića, Mileva se 1880. godine
udala za Dimitrija Mitu Cenića i ubrzo umrla. Bavila se prevođenjem dela I. S. Turgenjeva i A S. Ostrovskog.
Draga Ljočić studirala je medicinu u Cirihu. Kao studentkinja učestvovala
je u srpsko-turskom ratu, 1876. godine; bila je pomoćnica lekara u bolnici teških
ranjenika. Studije je završila 1878. godine, kao prva žena-lekarka iz Srbije.
Po završetku studija i dolasku u Beograd, učestvovala je na poselima u do
mu Lujze i Gavre Vitkovića, na kojima su se još odranije okupljali socijalisti i radikali. Sa njom je na posela dolazila i njena prijateljica Marija Sibold, koja je kao lekarka, 1876. godine, učestvovala u srpsko-turskim ratovima, i po njihovom završe
tku ostala u Srbiji, gde se bavila privatnom lekarskom praksom. Ta posela ličila su
na debatne klubove. Na njima se govorilo i o feminizmu, o niskim nihilistkinjama
- kao pobornicama ženske ravnopravnosti - o sestrama Subotin, Sofiji Barđin, So
fiji Perovskoj i dmgima. Govorilo se, takođe, o radu nemačkih i švajcarskih soci
jalistkinja, a na dva skupa Marija je govorila o Međunarodnom udruženju ženskinja, koje je, po njenim navodima, 1872. godine osnovano u Ženevi i čiji je zadatak
bio da radi na duhovnom zbližavanju svih žena i na unapređenju njihovog položaja.
Čitah su se i članci Augusta Bebela i tekstovi objavljivani u listu L ’ avenir des
femmes, koji je izlazio u Ženevi.
Draga se jedva zaposlila zbog toga što je žena, a zbog toga je bila i lošije
plaćena od svojih kolega. Nije imala pravo na napredovanje i pravo na penziju. Od
rane mladosti vodila je svoju ličnu borbu za priznavanje prava na školovanje, na
obavljanje zanimanja za koje se osposobila, za priznanje prava na jednako nagrađi
vanje i jednako napredovanje sa svojim kolegama, i tu je borbu prenosila i u redove
ženskih organizacija. Najveći deo svog radnog veka provela je među beogradskim
monopolskim radnicama, a uz to je besplatno lečila učenice Ženske radničke škole,
da bi konačno bila ijedna od osnivačica Materinskog udruženja. U okvirima beograd
skog Ženskog društva, čim su to političke prilike dozvolile, pokrenula je pitanje žen
ske ravnopravnosti, ostajući dosledna svojim mladalačkim preokupacijama. Tru
dila se da poveže ženska društava bez obzira na njihova idejno-politička opredeljenja. Kao lekarka učestvovala je u balkanskim ratovima i u Prvom svetskom ra
�64
tu. Stic^jem okolnosti ona je jedina iz prve generacije socijalistkinja aktivna u radu
ženskih društava krajem XIX i početkom XX veka.1
3. lik a M arković
Na poselima kod Lujze i Gavre Vitkovića česti gosti su političar i oficir Jevrem Marković, rođeni Svetozarov brat, i njegova žena Jelena-Ilka. Lujza i Tika sa
trećom sestrom, udatom Mohačanin, iz ugledne su vojvođanske porodice, sve tri
su obrazovane i školovane u inostranstvu. Prisustvovale su tim skupovima socija
lista i radikala, prihvatale njihove ideje, i aktivno učestvovale u razgovorima koji
su se vodili o svim aktuelnim političkim, kulturnim i drugim pitanjima. Režim je
sa podozrenjem gledao na ove skupove, i njihovi učesnici i učesnice bili su pod poli
cijskom prismotrom.2
Dvor je 1878. godine iskoristio „Topolsku bunu“ (zapravo neuspelu pobu
nu jednog bataljona) da se obračuna sa nepoćudnim radikalima. Bez ikakvog osno
va nekoliko njih je doveo u vezu sa pobunom, među njima i pukovnika Jevrema
Markovića, koji se u vreme Drugog srpsko-turskog rata istakao komandovanjem i
ličnom hrabrošću i stoga stekao veliku popularnost u narodu. Jevrem je osuđen na
sm rt i presuda je odmah izvršena, čime se htelo dati do znanja da se opozicija u voj
sci neće trpeti.
lika se posle Jevremove sm rti povukla u samoću, čvrsto rešena da osveti
sm rt muža. Boravila je u Jagodini, ali je češće dolazila u Beograd, gde se najzad i
preselila i iznajmila bedni sobičak u blizini Saborne crkve. Nabavila je pištolj, vežbala rukovanje njime, i svakodnevno odlazila u Sabornu crkvu, čime je postigla
da na njeno prisustvo sveštenici i crkvenjaci ne obraćaju pažnju, postala je neka
vrste crkvenog inventara. Tako je oktobra 1882. godine, dok se očekivao dolazak
kralja Milana, neopaženo ušla u crkvu, sačekala njegov dolazak i pokušala atentat
na njega.
Upravo zbog toga skupovi u domu Vitkovića naglo su prestali. Posle aten
tata uhapšeni su Gavra Vitković, Ilkina sestra Lujza (koja je u zatvoru poludela) i
druga sestra, njena prijateljica Lenka Knićanin i nekoliko njenih prijatelja i radi
kala, koji su bili osumnjičeni za saučesništvo u navodnoj zaveri i za podstrekavanje
na ubistvo. Kralj Milan je tražio da Ilki Marković sudi preki sud. Ona je na sudu
branila sve pohapšene, i uporno ostajala pri tvrdnji da je atentat sama smislila da
bi „muža osvetila, tiranina ubila i zemJju spasila4. Osuđena je na smrt, i pored na
1
govora, nije htela da traži pomilovanje jer se za svoje delo nije kajala. No, ipak je
pomilovana i osuđena na doživotnu robiju. Dvadeset četvrtog maja/6. juna 1883.
godine nađena je udavljena u požarevačkom zatvoru. A nešto ranije, u beograd
1 Biografski podaci o prvim socijalistkinjama rasuti su po raznim publikacijama. Njyvaznije: Dragoslav
Ilić, Prve žene socijalisti u Srbiji, Beograd 1966; Pera Todorović, Nekrolog, M ilica Todorović (Ninkovićeva), Samouprava, 1881, br. 141; Košta Milutinović, Prve srpske socijalistkinje i ruske nihilistkinje, u: Zbornikistorijskog muzeja, 1979, br. 15-16; Latinka Perović, Pera Todorović, Beograd 1983;
Poleksija Dimitrijević-Stošić, n. d; Ljubica Ljotić, M emoari, Bograd 1990; Šonja Bokun-Đinić, n. d;
AB, M G- 4116-XLV-524, sećanje Desanke Cvetković.
z Poleksija Dimitrijević-Stošić, n. d.
�65
skom zatvoru nađena je obešena Lenka Knićanin. Za obe se tvrdilo da su izvršile
samoubistvo. Međutim, dr Laza Paču, član lekarske komisije koja je vršila uviđaj,
u oba sluč^ga izdvojio je svoje mišljenje. Zatvorski stražar u beogradskom zatvoru
uskoro je poginuo - navodno je njegovom drugu slučegno opalila puška i na mestu
ga ubila. Niko nije verovao u te zvanične priče. U svojim kasnijim sukobima kralj
Milan i Milutin Garašanin međusobno su jedan drugog optuživali da su naredili
ova dva ubistva.1
O Ilki, inače, postoji nedovoljno proveren podatak daje, uz sestre Ninković
i uz supruga Jevrema Markovića, 1872. u Ciriku učestvovala na sastanku Srpske
socijalističke partije, na kojoj je donet i program.2
'Timočka buna, koja je izbila oktobra 1883. godine, povodom reorganizaci
je narodne u stajaću vojsku, uticala je na život Drage Ljočić i Marije Sibold. Marija
je osumnjičena da je održavala političke veze između radikalske štampe i ruskog
poslanstva, pa je morala da emigrira u Carigrad, gde je bila lekarka u sultanovom
haremu. U Srbiju se vratila tek 1903. godine, i kasnije je učestvovala u balkanskim
ratovima i u Prvom svetskom ratu i dobila čin sanitetskog majora.3
Istim povodom, kao mlada lekarka, Draga Ljočić je doživela hapšenje svog
supruga Raše Miloševića, člana Glavnog odbora radikalne stranke. Samo nekoliko
dana nakon što se porodila, Raša je osuđen na smrt, a zatim pomilovan na zatvor
sku kaznu. Nastavila je da radi i da brine o suprugu koji je izdržavao kaznu u požarevačkom zatvoru. Za vreme srpsko-bugarskog rata (1885) bila je jedina lekarka
u beogradskim bolnicama.1
U novoosnovanoj Narodnoj radikalnoj stranci (1881) su i pristalice Svetozara Markovića, među njima i žene. One su prisustvovale i osnivačkom kongresu,
a u njenom statutu bilo je zapisano da: „član Narodne radikalne stranke može biti
svaki srpski građanin i građanka koji usvoje program stranke**.5
Propagiranje feminizma, kako gaje formulisao Svetozar Marković, nije pre
stalo. Pre svega, priređivači njegovih sabranih dela nisu propustili da iznova objav
ljuju njegove članke o ženi, a i u delima drugih autora i u štampi njegove ideje se
popularišu, napadnu i brane.
1 Raša Milošević, Tim očka buna, Beograd 1924, str. 13-61; Jaša Prodanović, Istorija političkih stra
naka i struja u Srbiji, Beograd 1947, str. 445-488; Milka Grgurova, Atcntatorka lika, Beograd 1911.
Vojo Jeremić, Svctozarcva nepoznata delatnost i spisi, Beograd 1975, str. 76.
Vera S. Gavrilović, Žene lekari u ratovima 1876-1945. na tlu Jugoslavije, Beograd 1976, str. 112.
* Isto, str. 114.
Jovan Skerlić, n. d, str. 219, 220; Statut Narodne radikalne stranke, 1881.
�ŽENSKA DRUŠTVA
1. Prva ženska društva - osnivanje i počeci rada
Prve ženske organizacije javile su se u Vojvodini - 1864. godine u Novom
Sadu, a 1873. godine i u Starom Bečeju.
U Beogradu je, kao prvo žensko društvo, osnovano Jevrejsko žensko društvo,
1874. godine. Osnovala g aje E ster B. Pinto, koja je nakon udaje stigla u Beograd.
Ona je zatekla jevrejske žene nepismene, potpuno zatvorene u kuću, koje se ni me
đu sobom nisu družile. Idući od kuće do kuće, okupila je nekoliko žena i organizovala ih da prikupljaju pomoć za siromašne devojke koje nisu imale sredstava da
kupe opremu za udzgu, a delile su je gotovo tajno. One su postepeno širile svoje za
datke i, uz podršku jevrejske opštine, započele javnu akciju za školovanje jevrejske
ženske dece, u čemu su postigle vrlo ograničen uspeh. Tek kada su osnovale prvu
osnovnu jevrejsku žensku školu na Dorćolu - u kojoj je učiteljica bila Regina Jeliševa, prva Jevrejka koja je, 1879. godine, završila Višu žensku školu - pismenost me
đu Jevrejkam a se počela osetnije širiti.1
Na inicijativu Katarine Milovuk, upraviteljice Više ženske škole, 17/30. ma
ja 1875. godine okupilo se nekoliko obrazovanih i materijalno obezbeđenih žena
koje su osetile potrebu da se organizovano i javno počnu baviti humanitarim radom.
One su za tadašnje vreme imale dovoljno znanja, a nadasve dovoljno hrabrosti pa
su, po ugledu na žene u drugim zemljama, osnovale prvo srpsko Žensko društvo.
Od 1835. godine karitativni i hum anitarni poslovi spadali su u delokrug ra
da opština i m inistarstva unutrašnjih poslova. Beogradska opština za svoj komu
nalni program - u koji su spadali prosveta i socijalna pomoć - obrazovala je poseb
na tela, takozvane deputate, koje su sačinjavali ugledni građani, i iz kojih su iznikli
školski đački fondovi, kao i druge aktivnosti za rešavanje socijalnih problema. ,,Deputacije“ su bile rezervisane za muškarce, koji su se sastajali nedeljom posle litur
gije, a ženama je ostajalo da se anonimno, lično i privatno, krišom bave pomaga
njem pojedinih siromašnih porodica.
Tek je beogradsko Žensko društvo taj anonimni ženski rad iznelo u javnost,
uzimajući za svoje ciljeve: spremanje siromašnih devojaka za valjane žene, negovanje hum anih osećanja, i pomaganje sirotih i nevoljnih.2
Na dan osnivanja društvo je imalo dvadeset i pet članica, od kojih je devet
naest izabrano u upravu društva. Za prvu predsednicu izabrana je Katarina MiloLPrvo žensko jevrejsko društvo 1874-1924. N a dan pedesetogodišnjice od osnivanja, Beograd 1924.
z Ljubica Marković, Počeci fem inizm a u Srbiji i Vojvodini, Beograd 1934; Jelena Lazarević, Društve
ni rad i ideje, u: Domaćica, Spomenica, Beograd 1926.
�67
vuk. Članice društva su učiteljice, supruge profesora, činovnika, oficira i trgova
ca, tj. žene iz jednog tankog građanskog sloja. One su, kao žene, i od zvaničnih kru
gova i od Ujedinjene omladine srpske, godinama podsticane i usmeravane da oba
vljaju njihovu ,,misiju“, njihovo „poslanje** - da čuvggu dom i porodicu, vaspitavaju svoju decu, neguju i razvij^u srpski nacionalni duh i da se uglednu na nugku
Jugovića i na Kosovku devojku.
U sudbonosnim događsgima za vreme Prvog i Drugog srpskog ustanka, že
ne sa sela - nepismene i neorganizovane - su nevidljive kao društveni i nacional
ni činilac, iako u seobama, zbegovima, akcijama odmazde nisu samo trpele nego
su i čuvale decu, negovale ranjenike, bolesne i nemoćne. Mada različitih opredeIjenja, srpske žene se nacionalno snažno iskazuju u događggima koji su nastupili u
bosansko-hercegovačkom ustanku, Prvom i Drugom srpsko-turskom ratu (18761877 i 1877-1878) kao i u srpsko-bugarskom ratu, 1885. godine. Taj nacionalni rad
ostao je stalna komponenta pokreta žena u Srbiji, i taj element je u jednom patri
jarhalnom društvu bio cenjen, što je za žensku društvenu afirmaciju imalo poziti
vne ali i ograničene rezultate.
Štiocem okolnosti, prve aktivnosti Ženskog društva, neposredno po njego
vom osnivanju, sastojale su se u prikupljanju pomoći u stvarima i novcu za bosansko-hercegovačke ustanike i u organizovanju priredbi u korist Crvenog krsta, koji
je osnovan te iste, 1875. godine. Prve članice društva izrađivale su rublje za ustani
ke, za njihovu decu i ustaničku sirotinju koja je izbegla u Srbiju. Preko Zagreba su
organizovale dostavljanje pomoći za ranjene ustanike, a to isto su radile i u vreme
srpsko-turskih ratova, s tim što su u Beogradu organizovale i svoju pomoćnu bolni
cu u kojoj su dobrovoljno radile članice društva. Ako to nije imao ko da učini orga
nizovale su i parastose poginulim i umrlim. U ove aktivnosti društva pojedinačno
su se uključivale i žene iz Vojvodine.
Žensko društvo imalo je oko petnaest podružnica u unutrašnjosti - gotovo
u svim većim gradovima. Podružnice su se na početku svoga rada bavile otklanja
njem posledica rata. Na primer, kruševačka podružnica je u Ribarskoj banji podigla
kuću za siromašne vojnike, a u više podružnica članice društva - u posebno organizovanim krojačkim radionicama - 1877. i 1878, šile su odeću za sirotinju i na drugi
način pomagale porodice i decu poginulih vojnika.
Po završetku ratova hum anitarna aktivnost društva ogledala se u stalnom
ih povremenom pomaganju siromašne dece, i ženske i muške, koja su se školovala
u Beogradu, u Višoj ženskoj školi, gimnazijama, pa i u osnovnim školama u unu
trašnjosti. Društvo je deci obezbeđivalo stanove, odeću, obuću, ishranu i besplatno
lečenje. Godišnje je pomagalo između petnaestoro i dvadesetoro dece.
2. Žensko društvo - škole i ustanove
Žensko društvo se prihvatilo još jednog pionirskog posla koji nije dovoljno
vrednovan, retko čak ni zabeležen, kao što, uostalom, nije vrednovana nijedna dru
ga početna aktivnost ovog i drugih ženskih društava, iako je rad ženskih društava
nadomeštao nedostatak odgovarajućih javnih institucija u prosveti i u socijalnom
staranju. Žene su inicijatorke i izvršiteljice ovih, za tadašnje vreme izuzetno zna
čajnih aktivnosti, i to uglavnom na dobrovoljnoj osnovi. Tako je Žensko društvo
�68
12/25. decembra 1879. godine otvorilo školu za odrasle devojčice - prvu Radeničku
žensku školu. U njoj se učilo krojenje, šivenje i vez. Služila je za osposobljavajte
devojaka za samostalno obavljanje odgovarajućih zanata, kao i za njihovo osposo
bljavanje za rad u kući. Do balkanskih ratova školu je završilo nešto više od 1.000
učenica. Inače, to je bila jedina ženska radnička škola, sve do 1907. godine, kada
je u Pirotu opet podružnica Ženskog društva osnovala Žensku ćilimarsku školu.
Uporedo sa školom osnovan je i Pazar, gde su se prodavale rukotvorine učenica ško
le, kao i rukotvorine žena iz okoline Beograda. Njihovi proizvodi bih su poznati po
kvalitetu, pa su ubrzo našli kupce među strankinjam a i u diplomatskom koru. Sa
ovim rukotvorinama Društvo je 1886. priredilo izložbu u Beču, a 1889. godine je
prvi put učestvovalo na Svetskoj izložbi u Parizu. I kasnije u toku svog rada Dru
štvo je učestvovalo na više izložbi u raznim inostranim zemljama.
Kada je, 1885. godine, počeo srpsko-bugarski rat, Žensko društvo - koje ta
da ima već 460 članica - ponovo se angažovalo u prikupljanju pomoći za bolnice,
za siromašne vojnike i za decu poginulih. U svojoj radionici - koju im je u Dvoru
opremila kraljica Natalija, i sama im se u radu pridružila - članice Društva su šile
odeću za Crveni krst. A osim odeće izrađivale su zavoje za poljske i rezervne bolni
ce, i čijale su staru pamučnu odeću da bi time zamenile vatu; takođe su i kao dobro
voljne bolničarke radile u beogradskim bolnicama. U ovaj rad uključila se i Dobro
tvorna zadruga Srpkinja Novosatkinja, osnovana 1880. godine, kao i druge ženske
zadruge koje su u Vojvodini osnovane 1885. godine. Saradnja sa ženskim društvi
ma u Vojvodini, koliko su to prilike dozvoljavale, nastavljena je i posle rata.
Društvo je 1887. godine osnovalo i svoju biblioteku u kojoj je bilo oko 400
knjiga.
Crveni krst je 1893. godine organizovao prvu školu za nudilje i dobrovoljne
bolničarke. Zalaganjem Ženskog društva i u njegovoj organizaciji, u školu za nudi
lje prijavilo se deset, a u školu za bolničarke šest devojaka. I to predstavka novu
aktivnost Ženskog društva u osposobljavanju žena za profesionalni rad.
Dr Laza Lazarević, lekar i književnik, koji je sa Dragom Ljočić besplatno
lečio učenice Ženske radeničke škole i decu koje je društvo pomagalo, predložio je
da društvo svoj rad proširi i na sela, tako što bi u njima organizovalo predavaiya
o nezi dece i higijeni u kući. Taj rad se odvajao preko pojedinih podružnica.
Na podstrek m inistra privrede Sime Lozanića, 1899. godine, Žensko dru
štvo je osnovalo Đačku trpezu. A već poznati m inistar prosvete Anclra Đorđević,
imenovao je odbor trpeze koji je bio sastavljen od trideset gospođa i četiri profeso
ra, dok je kralj Aleksandar Obrenović postao njen pokrovitelj- To je bila prva javna
studentska trpeza - menza u kojoj su se hranili đaci iz gimnaziju i studenti Velike
škole.
Društvo je 1900. godine osnovalo i prvi Dom starica u Beogradu, koji je n^pre imao deset postelja, a kasnije je proširen i preseljen u drugu pogodniju zgradu.
Krajem veka Žensko društvo je imalo šesnaest podružnica i 536 članica.
U to vreme, pa sve do Drugog svetskog rata, bilo je uobičajeno da se za po
krovitelj (ic)e raznih društava uzimaju visoke ličnosti, koje su bile i najizdašniji do
natori. Tako je pokroviteljica Ženskog društva najpre bila kraljica Natalija, koja je
to ostala i posle njenog razvoda sa kraljem Milanom, sve dok nova kraljica, Draga
Mašin, nije preuzela pokroviteljstvo. Tada je i Ženska radenička škola dobila ime
kraljice Drage, koje je 1903. godine izbrisano. Pokroviteljica Ženskog društva te
�godine postala je princeza Jelena. Zabeleženo je, inače, daje društvo u sporovima
između kralja Milana i kraljice Natalije podržavalo kraljicu i da se nije priključilo
napadima na atentatorku liku Marković.
Za svoj rad i zasluge u ratovima, članice Društva su odlikovane sa 122 sre
brne i trideset i dve zlatne medalje. Crveni krst je svojim odličjima nagradio četiri
članice društva. Društvo je obavezno pozivano na javne manifestacije koje su pri
ređivale druge organizacije ili državni organi, a predstavnici mnogih drugih orga
nizacija prisustvovali su priredbama društva koje je ono organizovalo uglavnom
radi prikupljanja dobrovoljnih priloga, naročito za Žensku radeničku školu.1
Žensko društvo je, dakle, u periodu od svog osnivanja pa sve do Prvog svet
skog rata, svojom delatnošću nadomeštalo rad državnih organa koji ili nisu mogli
ili nisu imali razumevanja za stvaranje institucija za stručno osposobljavanje žen
ske omladine, za prosvećivanje, za zbrinjavanje ranjenika i invalida, siromašne de
ce, za pomaganje siromašnih i starih. U Društvu su bile najaktivnije žene koje su
završile Višu žensku školu; direktorke te škole, Katarina Milovuk i Persida Pinterović jedno vreme bile su i predsednice Društva. Iz ovog društva ponikle su žene
koje su, krajem XIX i početkom XX veka, osnivale i druga socijalno-humanitarna
društva, ili su bile aktivne i u drugim prosvetnim i profesionalnim društvima. Po
svojoj delatnosti društvo je u to vreme nezaobilazan faktor u društvenom životu
Srbije. Uoči balkanskih ratova društvo ima oko 440 članica i 39 podružnica u unu
trašnjosti.
3. Osnivanje novih ženskih društava
Sa zadatkom da radi na zbližavanju Srpkinja i Jevrejki, na zajedničkom hu
manitarnom radu, 1895. godine osnovano je Srpsko-jevrejsko društvo, dok se jedna
grupa žena, izrazito nacionalno orijentisanih i pod uticajem crkve, opredelila da
preko svoje organizacije Kneginja Ljubica i preko svojih opunomoćenika, tajno pru
ža materijalnu i moralnu pomoć prosvetnim ustanovama, srpskim crkvama i sveštenstvu u krajevima pod tuđinskom vlašću u Makedoniji. Društvo je materijalno
pomoglo preko dvesta crkava. Prva predsednica ove organizacije bila je Milka Vulović, nastavnica Više ženske škole.2
Kao odgovor na represalije i zločine turske vlasti u današnjim krajevima
Makedonije koji su bili pod njihovom vlašću, 1903. godine, na inicijativu slikarke
Nadežde Petrović, osnovano je Kolo srpskih sestara (KSS). Društvo je pomagalo
srpske dobrovoljačke i komitske čete u Makedoniji, postradalo stanovništvo i decu
koja su u borbama ili akcijama odmazde ostajala bez roditelja. Vrlo brzo je osno
valo svoje pododbore u svim gradovima i varošima u Srbiji, a posle 1912, i u nekoli
ko gradova Makedonije i Kosova. U pododborima u unutrašnjosti po pravilu su za
stupljene supruge sreskih načelnika, predsednika opština, sreskih lekara i drugih
funkcionera u srezu i opštini, direktora škola, uglednih trgovaca, zatim nastavnice
i učiteljice, bivše učenice Više ženske škole. Aktivniji pododbori su osnivali domaćiIzveštaj o pedesetogodišnjem radu Ženskog društva, u: Domaćica, Spomenica, Beograd 1926; Do
maćica 1879-1914.
Almanah humanih društava, Beograd 1940.
�70
čke i radničke škole za žensku decu i organizovali tečajeve za dobrovoljne bolničar
ke. Prva predsednica KSS bila je Savka Subotić, istaknuta fe m in istk in ja u Vojvodi
ni i u Srbiji, krajem XIX i početkom XX veka. Kolo srpskih sestara izdavalo je svoj
kalendar Vardar, koji je izlazio svake godine u tiražu od deset do trideset hiljada
prim eraka.1
Na inicijativu dr Jovana Jovanovića, ginekologa, i dr Drage Ljočić, 1904.
godine, osnovano je Materinsko udruženje. Cilj Udruženja bio je da se brine za na
puštenu decu. Od jednog dela javnosti osnivanje Udruženja dočekano je sa neskrivenim otporom i odbojnošću. Optuženo je da propoveda nemoral, pošto su njegove
štićenice i štićenici uglavnom vanbračna deca. No, njegove članice to nije obeshra
brilo, pa su uporno - protiv struje - uspele da podignu i dom od dobrovoljnih prilo
ga. Prva predsednica ovog udruženja bila je Sara Karamarković, žena koja je bila
aktivna u gotovo svim postojećim ženskim društvima i njihova velika dobrotvorka.
Ona je svu svoju imovinu zaveštala dobrovoljnim društvima.
Udruženje i Dom učenica srednjih škola osnovani su 1905. godine, na inici
jativu Darinke Nikolić, nastavnice Više ženske škole, koja je sve do 1925. godine
bila predsednica Udruženja. U osnivanju je učestvovao ceo kolegij Više ženske ško
le i krug „beogradskih gospođa4 iz drugih hum anitarnih društava.
4
Udruženje je za Dom nsypre kupilo jednu zgradu, a zatim je na susednom
placu sazidalo novi Dom koji postoji i danas, u ulici Proleterskih brigada broj 8. U
Domu je radila privatna šestorazredna gimnazija, a u staroj zgradi fabrika čarapa,
koju je Dom osnovao, i u kojoj su siromašne učenice četiri godine učile trikotažni
zanat.
Studentkinje Univerziteta u Beogradu pokušale su krajem 1906. godine da
osnuju Udruženje srpskih studentkinja. Održale su zbor studentkinja, izabrale za
sekretarku Milevu Lazović, i donele pravila po kojima bi zadatak udruženja, izme
đu ostalih, bio i proučavanje ženskog pitanja. Pravila su podnele na odobrenje uni
verzitetskim vlastima. Nakon nekoliko dana Mileva Lazović je zahtev za odobrenje
rada Udruženju navodno povukla. Verovatnije je da su joj to sugerisale univerzitet
ske vlasti, jer je navedeni zadatak izlazio iz okvira tadašnje Uredbe univerziteta,
a nije bilo uobičajeno da se studentkinje organizuju ni u okviru drugih studentskih
udruženja.2
LIsto; Kalendar- Vardar.
%
Almanah ženskih dru štava ; Jelena Lazarević, Darinka Nikolić, osnivač i tvorac Doma učenica sred
njih škola, Beograd; AS, Univerzitet 6702-V-136/906 i Registar 1906-6116.
�MEĐUNARODNE ŽENSKE ORGANIZACIJE I SRPSKI
NARODNI ŽENSKI SAVEZ
1. Mirovni pokreti i žene
Od samog osnivanja Međunarodni ženski savez kao jedan od svojih zadata
ka isticao je borbu za mir i za međunarodnu saradnju, i stoga se povezivao sa me
đunarodnim mirovnim pokretima.
Dve žene, Berta fon Sutner i Roza Luksemburg - prva aristokratkinja, a
druga revolucionarka - simbolično su obeležile dve glavne struje u mirovnom po
kretu: pacifističku i revolucionarnu.
Austrijska književnica, baronica Berta fon Sutner doživela je tri velika rata
- austrijsko-italijanski, 1859, austro-pruski, 1866, i francusko-pruski, 1870. godi
ne. U njima je izgubila supruga i više svojih srodnika i prijatelja. Sa iskrenim saosećanjima za sve lične tragedije i gubitke u ratu, ona je 1889. godine napisala ro
man Dole oružje - prvi antiratni, pacifistički roman, „mali žižak“ iz kojeg je u toku
i posle Prvog svetskog rata potekla bogata antiratna literatura. Njen roman, koji
je odmah preveden na nekoliko jezika, imao je veliki uticaj na njene savremenice
i savremenike, a kasnije je naročito uticao na generaciju koja je učestvovala u Pr
vom svetskom ratu. Više nego mnoge mirovne rezolucije i rasprave u kojima je Be
rta fon Sutner učestvovala kao članica Međunarodnog biroa za mir, njen je roman
pokolebao do tada rašireno i vladajuće shvatanje - da se međunarodne nesuglasice
i sukobi mogu rešavati samo ratom. Za svoj rad u mirovnom pokretu, 1905. godine,
ona je dobila Nobelovu nagradu za mir.1
Roman Dole oružje kod nas je, 1900. godine, prevela Katarina Milovuk, koja
je nekoliko godina kasnije postala predsednica Srpskog narodnog ženskog saveza.
Roza Luksemburg, naučnica i revolucionarka, borila se za što šire učešće
radnika i radnica u revolucionarnoj borbi, za miroljubivi međunarodni socijalistiPaulina Lebl-Albala, Dole oružje - Berta Sutner - velika pobornica za mir, u: Žena danas, 1938, br.
14 (Reprint izdanje, Beograd 1966).
Prve mirovne organizacije javile su se 1816. u Velikoj Britaniji, 1828. u SAD i u Francuskoj 1846. Ka
snije su se pacifistička društva osnivala i u drugim zemljama. Kao centralni organ svih mirovnih dru
štava osnovan je, 1891. godine, Međunarodni biro za mir (Bureau international de la Paix), sa sedištem
u Bernu. Okupljao je oko 200 mirovnih društava u kojima su naročito bile aktivne žene. U mirovnim
društvima članstvo je u većini, a u nekim i potpuno, bilo žensko. U mnogim ženskim društvima akcije
za mir bile su njihove najznačajnije aktivnosti. Berta fon Sutner, jedno vreme sekretarica Alfreda Nobela, osnovala je u Austriji Društvo prijatelja mira, a u Međunarodnom birou za mir obavljala je odgo
vorne dužnosti. .Umrla je pred početak Prvog svetskog rata.
�72
čki pokret, protiv šovinističkih opredeljenja u socijalističkom pokretu uoči i za vre
me Prvog svetskog r a ta Krhka i suptilna, sa žarom nepokolebljive revolucionarke,
usred Nemačke oštro je osuđivala nemačku socijaldemokratiju zbog glasanja za
ratne kredite i posvetila se protivratnim aktivnostima, pozivajući potlačene na obe
zaraćene strane da solidarno ustanu protiv uzroka rata, za mir u svetu. Hapšena
je više puta, a po završetku rata učestvovala je u revolucionarnim događajima u
Nemačkoj. Mučki su je ubili nemački m ilitaristi.1
U Vašingtonu je, 1888. godine, osnovan Međunarodni ženski savez (Inter
national Council of Women - ICW). Osnivačkoj skupštini prisustvovalo je 66 Ame
rikanki i osam žena iz Evrope, a već sledeće godine, drugoj skupštini prisustvovalo
je oko 5.000 žena, koje su predstaviale jedanaest nacionalnih udruženja sa 600.000
članica. Savez je prihvatio ideje koje je na početku veka izrazila Flora Tristan, a
koje je na osnivačkom kongresu ponovila Avril d’ Sen-Kroa: „Emancipacija žena
nije samo u njihovom interesu, već i u interesu čitavog čovečanstva. Emancipacija
žena biće istovremeno i emancipacija m uškaraca”.
Savez je na dnevni red postavio sve zahteve koje su žene isticale tokom XIX
veka: mir, hum anitarne aktivnosti, obrazovanje žena, njihovo zapošljavanje, aktiv
nost žena u socijalnim i političkim pokretima, reformisanje zatvora, bolnica, rad
u misijama, i si. Vrlo široki program ove „ženske internacionale“, kako kaže Andre
Mišel, mogao bi se kratko izraziti: „Sve što je ljudsko feminizmu nije stranoV
Kao odgovor na osnivanje raznih komiteta protiv ženskog prava glasa u
Engleskoj i SAD, 1904. godine, u Engleskoj je osnovana Međunarodna alijansa za
žensko pravo glasa (The International Women Suffrage Alliance - 1AW). U zemlja
ma Zapadne Evrope LAW je imala svoje sekcije, koje su propagirale žensko pravo
glasa. U Engleskoj se za to pravo takođe borila i Ženska socijalna i politička unija
(The Women Social and Political Union), koju je osnovala Emelin Pankherst sa svo
jim kćerima. Unija se u toj borbi služila ekstremističkom taktikom i metodama:
podmetanjem požara, bombama, razbijanjem raznih skupova, štrajkovima glađu i
slično.3
Međunarodni ženski savez, ICW, u periodu do Prvog svetskog rata, postav
ljao je mnoga pitanja koja su se odnosila na ekonomska, porodična i politička prava
žena. Uticao je na organizovanje žena u pojedinim zemljama i na njihovo udruživa
nje u nacionalne saveze, koje je primao u članstvo i smatrao ih svojim sekcijama.
Kada je počeo Prvi svetski rat, ICW u prvi plan svoje delatnosti stavio je borbu za
mir, pa je formirao Odbor za mirovne i međunarodne odnose (Peace and Internati
onal Relations), koji je zahtevao osnivanje međunarodne organizacije za vraćanje
miru. Uprkos svojim vladama, članice ICW iz Nemačke, Austro-Ugarske, Italije i
Engleske, 1915. godine, organizovale su u Hagu konferenciju za mir, na kojoj su
razgovarale o potrebi zaključenja mira i o međusobnoj pomoći. Uputile su svoje
predstavnice u SAD, Holandiju, Veliku Britaniju, Nemačku i Austro-Ugarsku da
bi ,,u ime sveta žena predstavile svoj apel u korist m ira“.4
1 M. Jedna nezaboravna žena, u Žena danas, 1940, br. 27; Ervin Šinko, O R ozi Luxemburg, u: Rosa
Luxemburg, Pism a iz zatvora, Zagreb 1951.
2 Andrće Micliel, n. d, str. 76 i 77.
a Isto, str. 80 i 81.
* Isto, str. 82.
■
�73
2. Međunarodne ženske organizacije i osnivanje Srpskog ženskog saveza
Beogradsko Žensko društvo odigralo je pozitivnu ulogu u prosvećivanju i u
školovanju žena u Srbiji, kao i u razvoju humanitarnih delatnosti. Za vreme kralja
Milana, a kasnije i Aleksandra, nije bilo uslova za neki drugačiji rad. Svaka slobo
doumnija misao je gušena, a članice postojećih društava bile su ograničene i shvatanjima svoje sredine i svojim socijalnim položajem. Većina njih je pripadala tankom
sloju supruga ili kćeri uglednih članova društva, visokih vladinih činovnika, trgo
vaca, industrijalaca, i si. Mnoge od njih još uvek su svoj ugled zasnivale ne na
svojim vlastitim vrednostima, nego na ugledu koji su u društvu imali njihovi mu
ževi ili očevi. Humanitarni rad, pomoć siromašnima, rad na opštem i profesional
nom stručnom osposobljavanju siromašne ženske omladine - kako bi sebi mogla
obezbediti egzistenciju - kao i nacionalni rad, bile su osnovne delatnosti ove gene
racije žena. Samozadovoljstvo svojom ulogom, postignutim rezultatima koje su
imale u nacionalnom radu i prosvećivanju, pohvale i odlikovanja koja su za svoj rad
dobijale, uvažavanje koje im se iskazivalo - sve je to uticalo da one ne traže nove
puteve ženske aktivnosti i potvrđivanja žena. Dom, porodica i vaspitanje dece - os
novna su briga i većine obrazovanih srpskih žena toga vremena. Žena nije indivi
dua - ličnost - ona je potčinjena. I tako treba da ostane. Samo u okviru tog položaja
srpske žene su tražile prostor za svoje delovanje.
Veze sa zaposlenim ženama, kojih početkom XX veka ima sve više, nisu za
ovaj krug žena od interesa. Za stanje duhova karakterističan je jedan događaj iz
1895/96. godine. Kosara Cvetković, nastavnica Više ženske škole, uključila se u jed
nu tadašnju zabavu -Međunarodnu prepisku. Maja 1895, dobila je pismo Međuna
rodnog ženskog saveza u kojem joj se nudi da radi na tome da u njenoj zemlji žene
osnuju nacionalni ženski savez, kako bi se on mogao učlaniti u Međunarodni žen
ski savez. Ali ona nije znala šta da uradi sa tim pozivom, jer u Srbiji prilike nisu
bile povoljne, pa je pismo poslala u Novi Sad, Arkadiju Varađaninu, koji je uređivao
Ženski svet, da ga objavi, ne bi li se tako našao neko ko bi to pitanje pokrenuo. No,
on ovo pismo nije objavio, jer je smatrao da poziv za osnivanje nacionalnog saveza
žena koji bi usvojio program Međunarodnog ženskog saveza neće biti povoljno primJjen. I, nažalost, bio je u pravu.1
Početkom veka osnovana su još četiri ženska udruženja, od kojih su se dva
izrazito bavila radom na nacionalnom planu. U Ženskom društvu je tek 1906. godi
ne jedna nova generacija obrazovanih žena uspostavila prve lične kontakte sa predstavnicama Međunarodnog ženskog saveza i pokrenula pitanje udruživanja posto
jećih ženskih organizacija u nacionalni savez, što je tada bila pretpostavka za učlanjivanje u međunarodne organizacije. Ali, više članica Ženskog društva prema toj
ideji se odnosilo apatično - kako one najnaprednije, tako i one najzaostalije - nisu
imale ni toliko, interesa da saznaju nešto više o tome šta bi taj savez radio. Druge
su tu ideju žestoko napadale, a treće su smatrale daje ona preuranjena. Tek kada
je najavljen dolazak u Beograd nemačke feministkinje Keti Širmaher, doktorke filo
zofije, radi osnivanja ženskog saveza za pravo glasa, predstavnice humanitarnih
Jelena Lazarević, Srpski narodni ženski savez i Međunarodni ženski savez, u: Domaćica, 1906, br.
12; Zapisnici sa scdnica S N Ž S , u: Domaćica, 1910, br. 1; Izvcštaji o radu, u: Domaćica, 1911, br. 12.
�74
društava rešile su da, pre njenog dolaska, osnuju Srpski narodni ženski savez (SNŽS).
Savez je osnovan 5/18. oktobra 1906. godine, i njega su činili: Beogradsko žensko
društvo, Kragujevačko žensko društvo, Kolo srpskih sestara, Društvo Kneginja
Ljubica, Srpsko-jevrejsko žensko društvo i Materinsko udruženje. Keti Širmaher
je 22. oktobra/4. novembra 1906. na beogradskom Univerzitetu održala veoma za
nimljivo predavanje, ali ona nijednu ženu nije pridobila za feminističke ideje. Sta
rije žene te ideje nisu prihvatale, a mlađe je ona odbila svojim prepotentnim pona
šanjem. Tek u direktnim razgovorima pridobila je nekoliko članica pojedinih dru
štava i predložila im da u već usvojena pravila Srpskog narodnog ženskog saveza
unesu zahtev za pravo glasa i da zatraže prijem u Međunarodnu alijansu za žensko
pravo glasa. Rekla im je da su gotovo sve evropske zemlje osim Srbije članice Alijan
se, pa je i SNŽS na brzinu, više iz nacionalnih nego ženskih razloga, odlučio da se
u nju učlani. I zaista, taj nacionalni savez žena - kako kaže Delfa Ivanić, koja je na
osnivačkoj skupštini izabrana za njegovu sekretaricu - niko nije želeo, nikom nije
trebao, pa je tek posle dve godine, osim raspravljanja o pravilima, počeo ponešto da
radi. „A cilj koji ih je rukovodio pri stvaranju jednog takvog udruženja, nije bila toli
ko želja da se učini dobro srpskoj ženi i njenoj stvari, već želja da se koristi Srbiji.“
Prva predsednica Saveza, Savka Subotić uskoro je zbog bolesti dala ostav
ku i nju je zamenila K atarina Milovuk.
Zanimljiva su i druga razm atranja Delfe Ivanić. Kada se zalaže za žensko
pravo glasa, ona ističe jedno mišljenje prilično rašireno među ženama. Žene, naime,
smatraju daje veliki broj žena kulturniji od mnogih muškaraca, te da ni neprosvećene žene ne stoje kulturno niže od neprosvećenih muškaraca. I iz najmračnijih
sredina žene imaju više srca i poštenja nego muškarci u toj istoj sredini, manje su
naklonjene porocima. Dati ženama široka građanska prava, uključujući i pravo gla
sa. manje je opasno po društvo nego činjenica da muškarci iz pojedinih sredina to
pravo već uživaju. Ali, s druge strane, dati široka prava ženama značilo bi „živeti
i dalje našim sićušnim i beznačajnim životom od danas do sutra". Delfa Ivanić insi
stira na novoj sadržini rada SNŽS, i izlaže jedan širok feministički program koji je
inspirisan programima Međunarodne alijanse za žensko pravo glasa i Međunaro
dnog ženskog saveza.
Osnovne ideje programa su: srpske žene treba obrazovati tako da postanu
svesne sebe, da postanu individue - ličnosti - i da se izvuku iz mrtvila i čamotinje, da
razvijaju osećaj odgovornosti i prema sebi i prema društvu. One se moraju organizovati tako da bi se, pored humanitarnog rada, mogle baviti i feminizmom i raditi
na otkrivanju problema žena, naročito zaposlenih, uključujući i radnice, i da bi mogle
raditi na širenju njihovih prava, na njihovom osvešćivanju i kulturnom uzdizanju.1
Odmah po osnivanju SNŽS je zatražio prijem u jednu od dve pomenute me
đunarodne ženske organizacije. No, nije potpuno izvesno kojoj organizaciji je za
htev za prijem podnet, jer se u zapisnicima, izveštajima i člancima stalno mešaju
Međunarodni ženski savez i Međunarodna alijansa za žensko pravo glasa. Ipak, po
izveštajima delegatkinja sa skupova ove dve organizacije i zapisnika sa skupština
SNŽS, proizlazi d aje on svoj zahtev za prijem u članstvo prvo uputio Ahjansi, ali
je procedura za prijem trajala nekoliko godina. Jer, SNŽS u svojim pravilima nije
imao za cilj postizanje ženskog prava glasa, a Alijansa je tražila da se to unese u
1 Delfa Ivanić, O Srpskom narodnom ženskom savezu, u: Domaćica, 1912, br. 1.
�75
pravila, jer je to prioritetni cilj svih njenih članica. Unošenje ženskog prava glasa
u zadatke SNŽS nye prošlo bez otpora pojedinih ženskih društava, njegovih člani
ca. Zagovornice učlanjenja u Alijansu kao glavni argument isticale su nacionalni
interes srpskog naroda, jer bi članstvo u Alijansi bila mogućnost da se na jednoj
međunarodnoj tribini izlože problemi srpskog naroda i njegove borbe za nacional
no oslobođenje i ujedinjenje. Samo uz takvo obrazloženje, prihvaćeno je da se u pra
vila SNŽS unese i zahtev za pravo glasa, ah kao drugostepeni zadatak. I Međuna
rodna alijansa je, da bi izašla u susret zahtevima SNŽS, na svom Kongresu u Lon
donu, maga 1909. godine, u svoja pravila unela odredbu da članovi Alijanse mogu
biti i nacionalni ženski savezi, koji „zbog nacionalnih prilika imaju pravo ženskog
glasa kao drugi zadatak*'. I tako, mada je i ranije prisustvovao njenim kongresi
ma, tek nakon te odluke, SNŽS je formalno primljen u članstvo Alijanse. Do 1909.
godine u Alijansu su primljene Italija, Švajcarska, Francuska, Belgija, Mađarska i
Srbija, koje su osnovale nacionalne saveze, ali kongresima su prisustvovale i dele
gatkinje ženskih društava iz drugih zemalja - iz Finske, Norveške, Danske, Islan
da, Nemačke, Velike Britanije, Novog Zelanda, Rusije, Austrije. Na Kongresu Me
đunarodne Alijanse za žensko pravo glasa u Londonu, 1909, delegatkinja SNŽS
Ana Hristić govorila je o srpskoj ženi i o njenim pravima, a na kongresu u Stokholmu, 1911. godine, Draga Simić-Hultkvist govorila je o srpskoj ženi. Na kongresu
Međunarodnog ženskog saveza koji je održan nešto ranije, takođe 1911, u Stokholmu, prvi put su prisutne delegatkinje SNŽS, Jelena Lozanić i Draga Simić. Jelena
je govorila o nastavi u Srbiji i o ustanovama koje su osnovale žene.
3. Rad Srpskog narodnog ženskog saveza
Od 1909. do 1912. godine Savez je održao nekoliko konferencija (sastanci
na kojima učestvuje više predstavnica pojedinih društava, a mogu prisustvovati i
druge zainteresovane članice) i nekoliko sednica uprave SNŽS - glavnih skupova.
Prvoj konferenciji SNŽS, koja je održana 16/29. decembra 1909. godine, i
kojoj su, pored predstavnica pojedinih ženskih društava, prisustvovale i predstav
nice podružnica Ženskog društva i pododbora KSS iz unutrašnjosti i nekoliko zainteresovanih žena iz Beograda, žene su upoznate sa radom SNŽS, oko izmene pravi
la, i učlanjenjem u međunarodne organizacije.1
Predlog Materinskog udruženja da SNŽS traži izmene Građanskog zakoni
ka, u cilju da se žena u građanskim pravima izjednači sa muškarcem, da se iz zako
na ukloni član 920, koji ponižava i vređa ženu, jer je izjednačava sa maloumnima i
raspikućama, da se ženska deca izjednače u nasleđivanju, kao i da se vanbračna de
ca izjednače sa bračnom - primljen je k znanju, ali po njemu tada njje postupJjeno.2
O pravu glasa počelo je sistematski da se piše na stranicama Domaćice, 1910.
godine, i to u okviru opširnog izveštaja sa Međunarodnog kongresa za žensko pra
vo glasa. Tada je Domaćica prvi put objavila da je Katarina Milovuk, direktorka
Više ženske škole u penziji, 1897. godine, od Kasacionog suda zatražila tumačenje
da se pod terminom „građanin** u izbornom zakonu, podrazumevaju i žene, i da
LDomaćica, 1910, br. 1.
2 Isto.
�76
je, 1902. godine, od Narodne skupštine tražila priznanje prava glasa za sebe i za
zaposlene žene. No, njeni zahtevi su odbijeni - uspela je utoliko što se o ovom pro
blemima uopšte, po prvi put javno raspravljalo. Od trideset i šest članova Senata,
za njen predlog glasalo je njih dvanaest. Kako je sama ispričala, najednom skupu
SNŽS, predsednik Kasacionog suda, Aleksandar Jovanović, njen predlog je komentarisao: „Po zakonu imate pravo, ah to nije običaj". Naglasila je daje u vreme pod
nošenja zahteva nijedna ženska organizacija nije podržala.1
Drugom redovnom Glavnom skupu SNŽS, m arta 1911. godine - pored de
legatkinja pojedinih ženskih društava članica SNŽS - prisustvovah su i pristalice
ravnopravnosti žena Milan Jovanović-Batut, Đorđe Nikolić, Vukašin Petrović, mi
nistar flnansija u penziji, kao i Berta Papenhajm, predstavnica jednog inostranog
društva za zaštitu devojaka. Na skupu se raspravljalo o pravilima i programu rada
Saveza. Osim unošenja u pravila odredbe o pravu glasa, dogovoreno je i da SNŽS
sarađuje sa svim muškarcima koji se zalažu za žensko pravo glasa, da se upozna
sa radom socijalistkinja, da organizuje predavanja o ženskom pravu glasa, da pri
vuče studentkinje u Savez i da ih oslobodi plaćanja članarine. Jelena Spasić i Dra
ga Ljočić obavestile su skup da socijalistkinje pripremaju peticiju kojom traže opšte
pravo glasa, jednako i za muškarce i za žene. (Pravo glasa imali su samo oni mu
škarci koji su plaćah porez iznad određene visine.) Predložile su da se SNŽS pridru
ži socijalistkinjama i da članice Saveza potpišu peticiju socijaldemokratkinja, ih da
njihov poslanik i u ime SNŽS-a podnese skupštini zahtev za opšte pravo glasa. Ovi
predloži nisu prihvaćeni, ah je svakoj članici na volju ostavljeno da sama, ako to
žeh, tu peticiju potpiše.2
Na ovom skupu najviše se raspravljalo o ciljevima SNŽS i zahtevu Alijanse
da u pravila Saveza uđe zahtev za žensko pravo glasa. U diskusiji o pravu glasa iznošena su razhčita mišljenja. Smatralo se, između ostalog, da najpre treba rešiti
mnoga druga pitanja - opismeniti žene, prvo im dati građanska, a tek onda politi
čka prava. Ipak, konačno su usvojeni članovi 7 i 8, koji glase:
„čl. 7. Savez stavlja sebi u zadatak na prvom mestu da radi na nacionalnom
polju i na poboljšanju položaja žene u društvu i državi i na drugom mestu da radi
na dobijanju ženskog prava glasa.
čl. 8. Srpskom narodnom ženskom savezu biće zadatak i cilj da stupi u du
hovnu zajednicu i sa srpskim ženskim ustanovama van granica Srbije“.
Na Drugoj i Trećoj konferenciji Saveza, novembra 1910, raspravljalo se o položa
ju zaposlenih žena, s tim što su Trećoj konferenciji prisustvovale i žene koje su zapo
slene - učiteljice, lekarke, telegrafistkinje i telefonistkinje. Na tom prvom sastanku za
poslenih žena, iako nedovoljno pripremljenom, čulo se dosta o njihovim problemima.
1 D om aćica, 1910, br. 2, str. 17; br. 4, str. 28-31; br. 5, str. 30-31; br. 6, str. 18-21; br. 7, str. 18-21; br.
8, str. 18-21; Isto, 1911, br. 10, str. 362-364.
2 Drugi redovni glavni skup Srpskog narodnog ženskog saveza 7/20. I I I 1911, u: Domaćica, 1911, br. 10.
4 Prema popisu stanovništva, 1900. godine u državnim i opštinskim ustanovama i službama zaposle
ne su ukupno 2.124 žene. Najviše je učiteljica (904 prema 1.188 učitelja) i vaspitačica (29 - vaspitača
nema); profesorice su dve a profesora je 355, lekarki i hirurškirua je 37 (229 lekarai hirurga), bolničar
ki je 29 (309 bolničara), babica je 71, a glumica 69 (glumaca 91), pevačica je 23 (5 pevača). U PTT slu
žbi je 57 žena (313 muškaraca). Ostale žene (1.058), zaposlene u državnim ustanovama i u opštinama,
radile su na raznim pomoćnim nekvaliflkovanim poslovima. Posle 1900. godine povećao se broj učite
ljica za oko 100. Javile su se i prve službenice u raznim drugim ustanovama: dve do tri u rečnom bro
darstvu, državnim železnicama, nekim stručnim opštinskim službama i novčanim zavodima.
�71
Istaknuto je da žene u Srbiji imaju pravo da se zapošljavaju, ali da pored
tog prava mogu da „umru od gladi“, jer su im plate niske. Telegrafistkinje im^ju
niže plate od njihovih kolega, nemaju prava na povišicu, telefonistkinje rade u smenama, a još su lošije plaćene od telegrafistkinja. Lekarke ne mogu biti postavljene
na službu u srezu, u bolnicama su njihove plate mnogo niže od plata njihovih kole
ga. A nemaju pravo na penziju i nisu zdravstveno osigurane, i to zbog toga što ne
služe vojsku, što nije tačno, jer su u slučaju rata vojne obveznice jednako kao i lekari. Lekari i službenici na određenim poslovima u državnoj službi postavljaju se uka
zom, imaju stalni posao, osigurani su u slučaju bolesti i imaju pravo na penziju, a
žene na takvim istim poslovima postavljaju se običnim pretpisom (rešenjem) i te
pogodnosti nemaju. Bilo je mišljenja da bi u svakom srezu trebalo postaviti makar
jednu lekarku, jer se žene ustručavaju da odlaze na pregled kod muškaraca, a osim
toga lekarke bi mnogo više učinile na prosvećivanju naroda. Bilo je i suprotnih mi
šljenja - da to nije posao za žene, i istican je primer učiteljica koje su na selu ugro
žene, izvrgnute spletkama i ogovaranjima.
Treća konferencija je zaključila da u program SNŽS uđe zahtev: „za jedna
ke kvalifikacije, sposobnosti, školovanje i jednak rad - izjednačenje žena sa muškar
cima". Predlog da se održi konferencija svih radnica nije prihvaćen, jer je preovladalo mišljenje da su one nagrađene bolje od službenica, da iza njih stoje njihovi dru
govi, pa su i u pogledu zahteva za poboljšanje svog položaja u boljoj situaciji.
Srpski narodni ženski savez nije imao svoje glasilo, pa se povela i diskusi
ja o tome da Domaćica postane zajedničko glasillo, što je naišlo na jak otpor. Radilo
se zapravo o tome da se nije želela menjati sadržina rada beogradskog Ženskog dru
štva, pa se insistiralo da Domaćica i dalje ostane njegov organ, namenjen isključivo
domaćicama, koji povremeno može objavljivati i priloge koji se odnose na SNŽS.
Ipak, više svezaka Domaćice je, uoči balkanskih ratova, postalo sadržajnije i zani
mljivije.
Očigledno pod uticajem međunarodnih organizacija, u program rada SNŽS,
pored humanitarnih i prosvetarskih zadataka, unose se i drugi zadaci u vezi sa po
ložajem žena, istina bojažljivo i redukovano na najopštije zahteve, što je i razumlji
vo jer su oni za većinu članica potpuno nepoznati. Ipak, prvi koraci su učinjeni to je početak vezivanja SNŽS za ideje savremenog feminizma. Određeni uticaj na
novu orijentaciju SNŽS imale su i one članice hum anitarnih društava koje su posećivale i skupove socijaldemokratkinja, koje su se ponovo organizovale 1910. godi
ne, naročito u pogledu isticanja zahteva za pravo glasa i za poboljšanje položaja za
poslenih žena.
Rad SNŽS na novim koncepcijama nije bio dugog veka, pa se o rezultatima
tog rada ne može prosuđivati. Bitno je, čini se, uočiti da su se u Srbiji početkom
XX veka našle žene prijemčive za nove ideje i nova strujanja u evropskom femini
stičkom građanskom pokretu, ali su istovremeno, osim retkih izuzetaka, pokaza
le izvesnu odbojnost prema radničkom ženskom pokretu, koji se tada oformJjavao.
Pored nacionalnog, prosvetarskog i humanitarnog rada, opredelile su se za rad na
problemima žena intelektualnih i službeničkih zanimanja. A pravo glasa ostalo je,
kako je i pravilima određeno, zaista drugorazredni zadatak.
Balkanski i Prvi svetski rat vratio je ženska društva na početak: aktivno
učestvovanje u ratnim naporima, i nakon ratova aktivno učešće u otklanjanju posledica rata.
�ZANIMANJA I ZAPOSLENOST ŽENA POČETKOM
XX VEKA
1. Zanim anja žena
Prve industrijske radionice, osnivane u drugoj polovini XIX veka, kao i ra
zvoj trgovine, uticale su i na promene položaja žena. Mada vrlo sporo, žene se zapo
šljavaju izvan kuće i u zanimanja koja do tada nisu obavljale.
Broj stanovnica i stanovnika u Srbiji znatno se uvećao krajem XEX i počet
kom XX veka, uglavnom zbog pripajanja novih teritorija, a povećao se i broj stanov
nica i stanovnika u gradovima, i on je 1900. godine iznosio 14,02% u odnosu na uku
pan broj.1
I dalje je, osim u poljoprivredi, najviše žena u zanatskoj proizvodnji. Ali, ja
vile su se i žene koje samostalno obavljaju pojedina zanimanja ili rade kao pomoć
nice u zanatskim radnjama. Žene su ipak najbrojnije u zanimanjima koja predstav
ljaju one poslove koje one i inače obavljaju u domaćinstvu - kao što su nadničarke,
sluškinje, pralje, kuvarice i dojilje - i za koje nije potrebna nikakva kvalifikacija.
Manje je žena u zanimanjima za koja se traži određena kvalifikacija - krojačice,
švalje, pletilje i tkalje.
U državnim i opštinskim službama zaposlene su 2.124 žene, prema 16.605
muškaraca. I među njima je najviše učiteljica - 904, prema 1.188 učitelja.
Na sto muškaraca koji obavljaju razna zanimanja dolazi 6,8 žena, s tim što
je u Beogradu taj procenat mnogo veći, i iznosi 28,7%. Statističar je, međutim, sma
trao za shodno da, uz ovgg podatak, konstatuje: „ženske ne padaju na teret onima
koji rade. Jer one rade sve domaće poslove koji nisu ušli u red zanimanja, pa je pro
cenat žena koje rade mnogo veći od onoga koji je iskazan**.2
1 U Srbyi je 1900. godine bilo 1.281.278 muškaraca i 1.211.604 žene (ukupno 2.492.882). U gradovima
je nastanjeno 200.285 muškaraca i 150.000 žena (ukupno 351.730, ili 14,02%). Ukupno je 1.508 žena
preduzetnica, odnosno samostalnih radnica, prema 37.904 muškarca preduzimača. Najviše je pralja
- 600 (u tom zanimanju muškaraca nema), zatim krojačica -4 1 9 (892 krojača), švafja -1 8 9 (2 muškar
ca). Pletilja je 71 (585 muškaraca), tkalja je 51 (135 tkača). Žene vode 24 gostionice i 34 kafane, a
muškarci ukupno 3.551. U svim zanatima bilo je ukupno 21.779 pomoćnika i pomoćnica, od toga 266
žena - najviše krojačica. U ostalim zanimanjima, žene su najbrojnije kao nadničarke 2.834 (12.979
nadničara), sluškinje - 880 (2.567 muškaraca slugu) i kuvarice - 564 (288 kuvara). Dojilja je 260, a 116
žena samostalno vodi trgovačku radnju (prema 8.737 muškaraca). U drugim slobodnim zanimanjima
je 203 prostitutki i 183 žena koje obavljaju razne druge poslove. U državnoj upravi zaposlene su 2.124
žene (prema 16.605 muškaraca). - Popis stanovništva u Kraljevini Srbiji 31. decembra 1900. godine,
Beograd 1905.
2 Isto.
�79
Teško je pratiti kako je teklo zapošljavanje žena početom XX veka. Nekoli
ko parcijalnih podataka govori da je broj žena zaposlenih u raznim zanimanjima
koje su one samostalno obavljale rastao, doduše sporo, ali konstantno. Tako je ras
tao i broj radnica u fabrikama, kao i broj žena u prosveti, zdravstvu, državnoj upra
vi, raznim privatnim novčanim zavodima, na železnici, PTT-u i drugim ustanova
ma. Tako je, na primer, 1910. godine u dve fabrike duvana bilo 700 žena, u tri knjigovezačko-kartonažne radionice 80 (sve u Beogradu), u fabrici municije 80, u fa
brici oružja 70 (obe u Kragujevcu), a u dve beogradske fabrike šešira bilo je zaposle
no 88 radnica.
2. Položaj žena u zanim anjim a
Položgg žena u skoro svim zanimanjima bio je lošiji od položaja muškaraca,
i imao je sve karakteristike položaja žena u zemljama ranog kapitalizma. Ženska
radna snaga u Srbiji obrazovala se iz najsiromašnijih slojeva stanovništva, iz grad
skih predgrađa ili obližnjih sela, gradske sirotinje, Romkinja, starica i dece. Ah ni
položaj onih žena koje rade u zanatstvu nije bio mnogo bolji. Zanati su počeli da
propadaju i sve su teže izdržavali konkurenciju fabričkih proizvoda. U zanatskim
radnjama proizvodilo se po porudžbini za trgovce i fabrikante. Radilo se na akord
(parče) ih na ajluk (za nisku mesečnu platu) kod svojih kuća, često sa sopstvenim
materijalima, uz veoma niske nadoknade. Da bi nešto zaradile, žene su bile prinu
đene da rade i po 18 sati dnevno, da u posao uključuju i ostale članove i članice po
rodice, naročito decu. Radilo se u stanovima - zapravo skučenim nehigijenskim iz
bama. To je naročito izraženo kod švalja, tkalja, prelja i ćilimarki. Na užarijama je
situacija bila još gora. Sa užarima su radile zajedno i njihove žene i deca - u mrač
nim, prašnjavim i vlažnim užarskim radionicama koje se zimi nisu grejale. Proizvo
dili su od sopstvenog materijala koji su uzimali na kredit od trgovaca. Dnevna za
rada za 12-15 časova rada čitave porodice kretala se uglavnom od 0,40 do 0,80 di
nara. Nadnice su se u to vreme kretale od jedan do dva i po-tri dinara za najkvalifikovanije radnike.
U fabrikama je prosečno radno vreme trajalo 9 do 13 časova, a nekada i vi
še. Sve nadnice su mizerne, a nadnice žena su još za 20-30% niže od nadnica muška
raca. Besprimerna eksploatacija uticala je i na lični i na porodični život radnika i
radnica. Bolest, naročito tuberkuloza i druge zarazne bolesti, pothranjenost, pijančenje, kartanje, prostitucija, porast broja vanbračne dece i mrtvorođenčadi, kao i
smanjenje životnog veka (25,19 - 1906, a 22,65 godina u 1906. godini) bile su nor
malne posledice izrabljivanja i siromaštva.1
Prema jednoj anketi, na primer, u leskovačkim tekstilnim fabrikama, u ko
jima je bio zaposlen veliki broj dece, od 41 zaposlene devojčice od osam do četrnaest
godina starosti njih osam u dobi od jedanaeste do trinaeste godine bolovalo je od
tuberkuloze, pet od škrofuloze, dvadeset njih bilo je bolešljivo, a osam slabunjavo.
Njih trinaest radilo je u smenama. Samo sedam njih je pohađalo jedan ih dva razre
da osnovne škole, dok ostale uopšte nisu išle u školu. U tim fabrikama radile su i
l ^ a8^a Lapčević, Položaj radničke klase i sindikalni pokret u Srbiji, Beograd 1928, str. 71-73, 84,
�80
tri starice od 78, 80 i 83 godine, bolesne, a jedna bez ruke koju je mašina odnela.
Zarađivale su samo 0,80 dinara dnevno.1
Sluge i sluškinje, kao i nadničari i nadničarke, gotovo su u ropskom položa
ju - propadnu i fizički i umno i moralno. Žene su još u detinjstvu izložene seksual
nom nasilju gazda i njihovih sinova, što ih vodi u prostituciju. Sluge i sluškinje,
nadničari i nadničarke uglavnom se ne evidentiraju. Bilo ih je na hiljade po grado
vima i varošicama i selima. Oni su bili podvrgnuti samo policijskim propisima i če
sto su proterivani kao skitnice.2
3. Učiteljice, nastavnice, lekarke
Učiteljice školovane u Srbiji davala je jedino Viša ženska škola, od šezdese
tih godina pa sve do pred krgj XIX veka, kada je deo njenih učenica izdvojen u Žen
sku učiteljsku školu. Sve one su bile mlade devojke, u početku sa jedva navršenih
petnaest, a kasnije sa sedamnaest-osamnaest godina.
Po završetku školovanja većinom su postavljane u gradske i varoške škole,
a manje u seoske. Po Zakonu o narodnim školama (1898) postavljane su u ženske
osnovne škole. Samo izuzetno su postavljane i u muške škole - tamo gde nije bilo
učitelja, ali su u tim školama mogle predavati samo u prva dva razreda. Učiteljice
su mogle biti samo devojke ili one žene koje su udate za učitelje. One koje su pre
donošenja tog zakona imale muževe drugog zanimanja, mogle su i dalje ostati u
službi. Ali, ako bi iz bilo kojeg razloga prestale da budu učiteljice, nisu mogle pono
vo biti primljene u tu službu. Ovaj zakonom uvedeni „celibat" za učiteljice i kasni
je je, sve do 1941. godine, bio stalna pretnja ženama koje su izabrale učiteljski poziv.
A po zakonu, već su u startu imale za 15-20% platu nižu od učitelja.
Slična situacija bila je i sa devojkama koje su završile filozofski fakultet, u
zemlji ih inostranstvu. One su, naravno sa nižom platom, na osnovu Zakona o us
trojstvu gimnazija, postavljane običnim rešenjem m inistra u zvanje „klasne učiteljice“ ih „učiteljice jezika", iako su završile fakultet kao i njihove kolege koji su po
stavljani za suplente, a po položenom profesorskom ispitu za profesore. Iako je zna
la da svoj status neće promeniti, Kruna Aćimović, koja je završila filozofski fakul
tet, na svoj zahtev položila je, 1894. godine, profesorski ispit. Naravno, nije postala
profesorka - i dalje je ostala učiteljica jezika - ah, ispit je polagala da bi dokazala
da ga i žena može položiti.3
Ženama koje su završile filozofski fakultet tek 1912. godine dato je pravo
da polažu profesorski ispit. Po položenom ispitu mogle su biti postavljene za profesorke, ah samo u nižim razredima gimnazije. No, zbog ratova - balkanskih i Prvog
svetskog rata - žene su ovo pravo reahzovale tek posle Prvog svetskog rata, i tek
tada su mogle biti profesorke i predavati u svim razredima.4
Položaj lekarki - koje se sve više zapošljavaju - možemo pratiti kroz priču
o Dragi Ljočić, prvoj lekarki iz Srbije. Po završetku studija i povratku iz Ciriha,
1 Isto, str. 122 i 123.
z Isto, str. 295 i 296.
'' Vasilija Kolaković, B osanka od Bijcljine, je d n a od prve dve fakultetski obrazovane žene Beograda i
Srbije, u: Godišnjak grada Beograda, XXV, 1978.
4 Paulina Lebl-Albala, n. d.
�81
ona nije mogla da dobije zaposlenje ni u jednoj zdravstvenoj ustanovi u Srbiji, a ni
je joj bilo odobreno da se bavi privatnom lekarskom praksom. Izgovori za diskrimi
naciju bili su različiti. Između ostalog, u jednom dokumentu kojim je odbijen njen
zahtev za zaposlenje stoji da joj se ne može udovoljiti jer - žene ne služe vojsku. A
da ironija bude veća, ona je iz srpsko-turskog rata, u kojem je učestvovala kao do
brovoljna bolničarka, izašla sa činom potporučnika. Tek na intervenciju kraljice
Natalije, pozvana je da pred posebnom komisijom polaže stručni ispit - koji je uspešno položila - i potom joj je odobreno otvaranje privatne lekarske prakse. Nešto
kasnije primljena je na rad u bolnicu, ali samo kao lekarska pomoćnica.
To zvanje dobila je običnim rešenjem ministra, a plata joj je bila niža od plata njenih kolega. Ni ona, ni lekarke koje su se posle nje zapošljavale nisu mogle bi
ti postavljene ukazom vladara ili resornog ministra na mesta koja su garantovala
stalnost, određenu platu, napredovanje u službi i penziju. Bez obzira na kojoj su
dužnosti bile, običnim rešenjem ministra dobijale su zvanje niže od ,,ukaznih“ zva
nja, koja su dobijala njihove kolege. Ministarstvo unutrašnjih dela, u čijoj je nadlež
nosti bila zdravstvena služba, 1904. godine, postavilo je zahtev da se lekarke izjed
nače salekarima, ah je Narodna skupština odbila taj predlog. Po završetku balkan
skih ratova predloženo je, takođe, da zakon odredi da lekarima i lekarkama za jed
nake dužnosti pripadaju i jednaka prava. No, tek po završetku Prvog svetskog rata
ovaj princip je ozakonjen.1
Prva arhitektkinja, Jelisaveta Načić, po položenom državnom ispitu, zapo
slena je 1902. u Beogradskoj opštini, jer je to bio deficitaran kadar. Zapažena je kao
uspešna projektantkinja. Za vreme Prvog svetskog rata bila je u logoru, i po zavr
šetku rata zbog udaje prestala je da se bavi svojom profesijom.2
Prvi zahtev da se ženama omogući zapošljavanje u PTT struci u Narodnoj
skupštini bio je odbijen uz podsmeh i nipodaštavanje, ah je kasnije mogućnost da
se tim zapošljavanjem dođe do jeftinije plaćenih službenica uticala da se, pred kr^j
XIX veka, žene počnu zapošljavati u toj struci. Naravno, i one su znatno manje pla
ćene od svojih kolega muškaraca. A naročito je bio nepovoljan položaj telefonistkinja koje su radile u smenama - njihova plata jedva im je omogućavala da prežive.
Banke, novčani zavodi, državne železnice, državni monopol i druge javne
ustanove, u kojima su se žene sve više zapošljavale, imale su striktne propise o pri
jemu u službu, napredovanju i platama. Po tim propisima žene su, bez obzira na
svoje kvalifikacije, primane samo kao manipulativne službenice, bile su prikraćene
u pogledu napredovanja i manje plaćene od muškaraca na istim poslovima.1
Za kr^j XIX i početak XX veka karakteristično je da su žene u pojedinim
zanimanjima individualno vodile bitku za promenu svog položaja i, eventualno, za
promenu položaja žena u svojoj struci. Ženska društva, koja su se uglavnom bavi
la humanitarnim radom, položaj žena uopšte nije zanimao. Tim pitanjem nije se
bavilo ni beogradsko Žensko društvo. Pokušaji mlađih članica Društva da osavremene i prošire njegov rad i na probleme zaposlenih žena ostao je bezuspešan. Tek
uoči balkanskih ratova, novoosnovani Srpski narodni ženski savez, pod utic^jem
međunarodnih ženskih organizacija, na dnevni red postavio je pitanje položgja žena.
^ Šonja Bokun Đinić, n. d; Vera S. Gavrilović, n. d, str. 30.
* Arh. Bogdan Nestorović, Graditelji Beograda, 1815-1915, u: Istorija Beograda, kuj. 2, Beograd 1974.
' Domaćica, 1911, br. 10.
�82
Rad na poboljšanju položaja radnica, tek 1903. započele su socijalistkinje
okupljene u Ženskom radničkom društvu Svest.
4. Prva ženska radnička organizacija - Svest
Socijalistička stranka osnovana je u Srbiji 1903. godine, posle više pokušaja
da, u odsustvu brojnije radničke klase, organizuje zanatlije.
Druga generacija socijalistkinja javila se početkom XX veka u Beogradskom
radničkom društvu, osnovanom 1900. Najistaknutija među njima bila je Bugarka
Stojanka Dragneva Jovanović-Canka. Ona je, zajedno sa suprugom Kostom Jovanovićem, iz Ženeve, gde je studirala, došla u Beograd i nastavila studije na Velikoj
školi. Učestvovala je u osnivanju Srpske socijaldemokratske stranke, i bila je, uz
druge sekretare, sekretarica Osnivačkog kongresa stranke. Bila je takođe članica
redakcije i saradnica Radničkih novina. U socijalističkoj štampi objavljivala je svo
je radove o ženi u društvu, a objavila je i brošuru Žena i borba za njeno oslobođenje,
što je u Srbiji prva i jedina brošura koju je napisala jedna žena u kojoj su izloženi
socijalistički principi emancipacije žena. Pristup svim zanimanjima, jednaka plata
za jednak rad, jednakost pred zakonom, jednako obrazovanje, žena „drugarica a
ne robinja m užu4 - zahtevi su koji leže u osnovi ženskog pitanja, smatrala je ona.
1
Razvoj kapitalističkog načina proizvodnje u krajnjoj liniji doneće oslobođenje žene
i oslobođenje celog čovečanstva.
Njenoj generaciji pripada i Ljubica Ivošević-Dimitrova, prva žena proleter
ska pesnikinja, inače krojačka radnica. Ona je bila vrlo aktivna u osnivanju sindi
kalnih organizacija i u njihovom kulturno-prosvetnom radu. Udala se za bugar
skog revolucionara Georgi Dimitrova, i sa njim otišla u Bugarsku.
Nastavnica Više ženske škole, Nadežda Veljković bila je aktivna u Klubu
učiteljica i učitelja. U svojoj knjizi Škola i njeni vaspitanici u današnjem društvu,
kritikovala je školski sistem i nastavne planove i zalagala se da se ženska deca u
školi pripremaju za učešće u javnom radu. K ristina Tutunović je prva socijalistki
nja na selu.1
Na inicijativu Stojanke Jovanović-Canke, 10. avgusta 1903. godine, osno
vano je Žensko radničko društvo, kasnije nazvano Svest.
Prve akcije društva Svest bile su organizovarge zabava, da bi se došlo do
novca. Poziv na saradnju koji je Društvu uputilo Kolo srpskih sestara, osnovano
iste godine, nije prihvaćen, jer sa KSS kao „klasnim društvom4 radnice nisu želele
*
„nikakve zajednice4.
4
Na svom prvom velikom zboru u Beogradu, na kojem je prisustvovalo oko
400 radnica, 12. oktobra 1903. godine, Žensko radničko društvo donelo je rezolu
ciju kojom je. postavilo svoje zahteve zakonodavnom telu, radi njihovog unošenja
u Zakon o radnjama. Ta rezolucija je bez sumnje prvi program ženskog radničkog
pokreta u Srbiji. Radnice su tražile: da se zabrani noćni rad žena i dece; da se osi
1 Dragiša Lapčević, n. d, str. 152-154; Dragoslav Ilić, n. d, str. 37-72; Stanka Dević-Ubavić, Srpska
socijaldem okratska partija i ženski pokret u Srb iji 1903-1914, u: Tokovi revolucije I, Beograd 1967;
Ubavka Vujošević, Učešće žena u radničkom pokretu Beograda 1903-1914, u: Godišnjak grada Beogra
da, VII, 1960.
�83
gura nedeljni odmor; da se zabrani upotreba ženskog i dečjeg rada na poslovima
štetnim po zdravlje; da se zabrani rad dece u industriji i zanatima pre navršene
dvanaeste godine; da se njihovo radno vreme ograniči na šest časova dnevno, s tim
da obavezno pohađaju zanatsku školu; da se radno vreme ograniči na osam časova
dnevno; da se za radnike i radnice uvede osiguranje u slučaju bolesti i smrti, a za
odrasle radnice i u slučaju porođaja, s tim što bi imale pravo na odsustvo od najma
nje šest nedelja pre i posle porođaja, za koje vreme se ne mogu otpustiti sa posla.
Nadalje su zahtevale: da se ženske nadnice izjednače sa muškim; da se zavedu stro
ge kazne za nemoralno ponašanje gospodara ili poduzetnika prema radnicama; da
opština povede brigu o deci radnica dok su one na poslu; da se ustanovi inspektor
koji će kontrolisati izvršenje zakona koji bi sve ove zahteve regulisao. Tražile su
da njihovu rezoluciju radnički poslanik Mihailo Ilić podnese Narodnoj skupštini
kao svoj predlog i uvod za uspostavljanje radničkog zakonodavstva u Srbiji.'
Društvo je intervenisalo protiv diskriminacije radnica u fabrikama, poma
galo štrajkače, ispitivalo položaj radnica u pojedinim fabrikama i radionicama, organizovalo tečajeve za nepismene, održavalo predavanja o ženskom pitanju. Organizovalo je i prvi štrajk žena u fabrici šešira u Beogradu, januara 1904. Imalo je
124 članice, i za kratko vreme svog delovanja ostvarilo je priličan uticaj na radnice.2
Glavni radnički savez je, 1904. godine, odlučio da sve radničke prosvetne
organizacije prestanu sa samostalnim radom i da se uključe u sindikat. Ah, S v e s t
je, i pored te odluke, nastavila da radi - sve do Cankine neizlečive bolesti, 1905.
godine.
5. Sekretarijat žena socijaldemokrata
Dimitrije Tucović, sekretar Srpske socijaldemokratske partije, učestvovao
je, avgusta 1910. godine u Kopenhagenu, na kongresu Socijalističke internacionale i Međunarodnom kongresu žena socijaldemokrata. Neposredno po povratku, dao
je inicijativu za organizovanje socijalistkinja, i već 12. septembra 1910. u Beogradu
je osnovan Sekretarijat žena socijaldemokrata.3
Konstatujući da se sve žene - polovina čovečanstva - nalaze u moralnoj i
materijalnoj bedi, istaknuti su principi za koje će se socijalna demokratija zalagati
u borbi za emancipaciju žena. Za razliku od građanskog - buržoaskog ženskog po
kreta, koji u zalaganju za jednako školovanje i pristup žena svim zanimanjima vidi
suštinu ženskog pokreta, socijaldemokrati, pored energične podrške tim zahtevima, proširuju ih svojim zahtevima. Tako oni traže: izjednačenje žena u privatnom
pravu i u političkim pravima, jer „privatna prava i, naročito politička jednakost
žene, jeste jedina poluga za njeno intelektualno, moralno, svestrano uzdizanje iz
mraka i bede u kom se nalazi“. A jedino radnička klasa ima interesa da taj „veličan Ovaj zbor žena prethodio je nizu zborova koji su se održavali u Srbiji 1904. godine i kasnije povodom
izrade predloga Zakona o radnjama. Zakon je konačno donet 1910. godine, i u njemu su prihvaćeni
svi zahtevi koji se odnose na zaštitu materinstva, a i druga rešenja sadržana u zakonu zasnovana su
na savremenim, progresivnim principima. Ali položaj radnica bitnije se nije poboljšao, jer su poslo
davci nalazili načina da ga izigr^u. - Dragiša Lapčević, n. d, str. 383—
411.
( Dragoslav Ilić, n. d; Ubavka Vujošević, u. d.
' Radničke novine, 1910, br. 110.
�84
stveni zahtev“ i ostvari. Kapitalizam je već izjednačio radnika i radnicu, ali prole
tarijat teži da ekonomskoj jednakosti, koja se u kapitalizmu svodi na eksploataci
ju i bedu, na jednakost robova, doda jednakost i potpunu nezavisnost žene od mu
škarca. Žene imaju najviše uslova, interesa i mogućnosti da, uporedo sa muškarci
ma koji se bore za ukidanje režima ekonomskog ropstva, kapitalizma, i za ostvare
nje socijalizma - izvojuju i svoje oslobođenje.
Već početkom oktobra 1910, Socijaldemokratska partija povela je borbu za
što veće učešće na opštinskim izborima, zahtevajući istovremeno izmenu izbornog
sistema i opšte, neposredno, tajno i jednako pravo glasa za sve žene, i za muškarce
koji ga do tada nisu imali, tj. za 500.000 žena i 50.000 muškaraca.
Kao istorijski događgj Radničke novine su ocenile „pojavu žena na poprištu
borbe“, na dan izbora u Beogradu. Toga dana oko 150 žena išlo je od birališta do
birališta, ističući pred biračkim odborima svoje proteste i zahteve. Na mnogim bi
račkim mestima žene su verbalno napadane, a na jednom i fizički. U novembru
1911. godine, poslanik Socijaldemokratske stranke Triša Kaclerović podneo je pre
dlog Narodnoj skupštini da se Ustavom uspostavi opšte, jednako, neposredno i tggno
pravo glasa za sve građane i građanke.
Sekretarijat je izdavao svoj list Jednakost, koji je sa prekidima izlazio do
početka Prvog svetskog rata, kada je i Sekretarijat žena socijaldemokrata prestao
sa radom.
�ŽENSKA ŠTAMPA
1. Prvi ženski časopis u Srbiji - „Vospitatel ženskiiu
Matija Ban, vaspitač dece kneza Aleksandra Karađorđevića, 1847. godine,
pokrenuo je prvi ženski časopis u Srbiji - Vospitatel ženskii, koji je posvećen „kras
nom polu juž nosio venskih naroda". Koliko je poznato, izašle su tri sveske ovog ča
sopisa. Namera izdavača je bila da utiče na prosvećivanje srpskih žena i na podiza
nje njihove kulture, kako bi se one osposobile za učestvovanje u javnom životu i
postale dobre majke i vaspitačice. Osim samog Bana, u časopisu su sarađivali knji
ževnici Milan Milićević i Milorad Šapčanin. Časopis je bio raznovrstan - sadržavao
je originalne i prevedene književne priloge, pouke iz medicine, tekstove o vaspitanju i savremenoj nezi dece i protiv zastarelili običaja, o vođenju domaćinstva, o eti
ci, zatim crtice iz prirodnih nauka, iz nacionalne, slovenske i opšte istorije, iz geo
grafije i društvenih nauka, kao i vesti o akcijama žena u svetu. Tu su se mogle naći
i informacije o uređenju sveta i o položaju žene u slovenskim zemljama. Kritički je
prikazan položaj žena u Rusiji i mnoštvo zastarelih običaja, što se pripisivalo nasleđu mongolsko-turskog podjarmljivanja. U časopisu se kritikovalo pomodarstvo,
kinđurenje, neukus; autori su pokušavah da ustanove neki model „domaće društve
nosti", i u tom cilju su davali preporuke kako žena treba da se ponaša u kući i u
društvu.
Povodom dogovora Srpkinja iz Novog Sada, Zagreba i Karlovca da organi
zuju lutriju u korist siromašne dece, u poglavlju Dve reći o Srpkinjama, Ban piše:
„Iz kruga domaćnosti već su (žene) počele prelaziti u krug građanstva - tj. osim
što se brinu za sve domaće poslove, brinuti su se počele i za poslove javne, za napre
dak svoje domovine, a blago narodu svakom gde je ženski pol uopšte duhom građan
stva i rodoljublja oduševljen". I dalje: „Taj duh bi se nggpreče imao probuditi u srećnim žiteljkama kneževine srpske. Vreme je već da i one počnu izlaziti na pozorište
javuosti, ali za to treba najpre da se prosvetle. Dakle, prvi korak koji bi sada imale
da učine bio bi taj: probuditi supruge sviju bogatih građana, odličnih opštinara, da
se toplo zauzmu kod svojih muževa i nagovore ih da se osnuje u svakoj varoši po
jedna ženska škola. Ako se to negde dogodi molim javite da bi imena gospođa obja
vili u ovoj knjizi na znanje svom jugoslovenskom svetu".
Još jedan zapis pobuđuje interesovanje. To je informacija o pronalasku sred
stva za sprečavanje oplođenja (trudnoće). Konstatujući da su ta sredstva Evropi
donela razvrat, pisac se protivi i turskom običaju da žena živi u haremu, ah i bez
graničnoj slobodi, protivnoj običajima. Predlaže neki srednji put - da se jedan pol
ue deh od drugog, ah i neku vrstu obazrivosti u odnosima među polovima, uz pou
ke kako se valja ponašati u međusobnom ophođenju. Pritom upozorava da bi valja
�86
lo obnoviti Dušanov zakonik - koji su poštovali i Turci - koji nalaže da ni kn ne sme
ući u tuđu kuću kad domaćina nema u kući. Preporučuje domaće sastanka prijate
lja, na kojima bi učestvovalo više osoba različitog pola i javne skupove na koje treba
da dolaze i žene. Ideje koje je Ban zastupao o ženama bile su za tadašnje srpsko
društvo vrlo revolucionarne. Osim toga, časopis je štampan na narodnom jeziku,
pa se pretpostavlja d aje stoga bilo zabranjeno njegovo izlaženje.1
2. „Dom aćica“ i druga ženska štam pa do Prvog svetskog rata
Žensko društvo. 1879. godine, pokrenulo je list Domaćica. List je u početku
izlazio u 1.000 primeraka, a krgjem veka dostigao je tiraž od 1.500 primeraka. Sebe
je smatrao naslednikom Vospitatela. U listu je sarađivao Matija Ban, zatim književ
nici Milan Milićević. Milorad Šapčanin, Čeda Mijatović, slikarka Poleksija Todorović. svi bivši saradnici i saradnice Vospitatela. Namena Domaćice bila je da podiže
opšte obrazovanje žena, da objašnjava dužnosti žene u kući i porodici, da dgje savete kako se upravlja domaćinstvom, da donosi recepte za spremanje ukusnijih i jefti
nijih jela, da daje savete o ženskoj privredi, o tome kako uložiti svoja sredstva, da
obaveštava o radu ženskih društava i donosi vesti iz drugih zemalja, da piše o svemu
što bi moglo uticati na blagostanje porodice i unapređenje položaja žene, ali ne ta
ko da „otvara borbu za do sada previđena prava žena, nego da osvetljava dužnosti
žene u kući i u porodici4. List će širiti obrazovanje, ispravljati istorijske nepravde
*
prema ženi i uegovati kult majke - učiteljice i vaspitačice. A posebno će negovati i
podsticati junaštvo.2
Gotovo iz broja u broj, u Domaćici su objavljivani zapisnici sa sednica
Ženskog društva, ili izveštaji njegovih podružnica, izveštaji o radu Ženske radeničke
škole i Pazara, a kasnije i Đačke trpeze i Doma starica.
U ostalim napisima, kao i u književnim prilozima, sve do početka XX veka,
Domaćica se držala okvira koji joj je na početku izlaženja određen. Idealni lik žene
koji je list propovedao je obrazovana i odana supruga i životna saputnica, potpora
i uteha mužu, prijatelj i savetnik, prosvećena. rodoljubiva mggka-vaspitačica i bri
žna domaćica. Čak i kada piše o učenicama Više ženske škole ne izlazi iz tog okvi
ra. Ne zanima se za devojke koje po završetku te škole u petnaestoj ili šesnaestoj
godini postaju učiteljice; piše o onim učenicama koje ostaju kod kuće u - „kućnoj
školi**. Uči ih da mogu proširiti svoje znanje dobrim knjigama i bez učitejja i da slo
bodno vreme mogu da ispune i ručnim radom, jer im izlazak u društvo još ne priliči.
Po navršet.ku sedamnaeste godine majkama je dužnost da ih upoznaju sa ekono
mikom i organizacijom domaćinstva, da ih vaspitagu za brak, učeći ih daje njiho
va dužnost „da se povinuju svome mužu“, one u porodici imaju važno mesto uz
muža i ne mogu biti samo „tegleća stoka“.a
O emancipaciji žena Domaćica prvi put piše tek u trećoj godini svog izlaže
nja; zalaže se za to da žena bude obrazovana saputnica mužu i „dobar vaspitač deci .
A o društvenoj i političkoj ravnopravnosti suzdržano piše u članku Položaj žene u
' Vospitatel žc.nskii, sv. 1, 2 i 3,1847; Srećko Ćunković, n. d.
' Domaćica, 1879, br. 1, str. 1 i 2.
* Isto.
�87
društvu, koji se zalaže za punu ravnopravnost žena i muškaraca. Društvenim i po
litičkim radom žena treba da se bavi - ali samo pošto završi sve obaveze mggke i
domaćice. Autor smatra da je javno mišljenje priznalo ženi skoro sva prava, daje
na njoj da ta prava sačuva, proširujući svoje obrazovanje, i da se više zainteresuje
za kulturu i nauku. Na taj način ona bi održala svoj položaj i otklonila predrasude
i prepreke koje u intelektualnom pogledu dele ženu od muškarca.1
Tek 1894. godine - kada je otišla u penziju - Katarina Milovuk objavila je
dva opširnija članka o obrazovanju žena u pojedinim evropskim zemljama.2
Kada je reč o feminizmu, beogradskoj duhovnoj ženskoj eliti - u kojoj ima
zagovornica feminizma - anonimni autor preporučuje suzdržanost i opominje je
da ne podlegne zapadnim uticajima. Kritikuje sifražetkinje i njihove metode borbe,
a zagovara umereniji feminizam, koji zagovara akcije za školovanje žena i osniva
nje ženskih društava. Predlaže da se uvede nagrađivanje domaćica, jer bi to otklo
nilo potrebu da žena radi van kuće, a kod muža bi razvilo veru u ženinu vrednost.
Pažnju privlači i članak dr Vojislava Bakića, pedagoga i profesora Velike ško
le. U tradicijama Ujedinjene omladine, on ženskim društvima sugeriše da - uz svoj
humanitarni, kulturni i prosvetni rad, koji on uvažava i svesrdno podržava - uče
Srpkinje kako da vaspitavggu svoju decu, u duhu rodoljublja. Odmalena deci treba
uhvati srpske vrline, srpski karakter, srpsku istoriju, učiti ih da vole svoj narod i
svoju otadžbinu. Rodoljubive žene čuvaju čast srpske porodice, hrabre svoje muže
ve da otadžbinu junački brane, da im na frontu pomažu donoseći im hranu i negujući ranjenike. U dužnosti obrazovane srpske žene spada i organizovanje dobrovolj
nog rada po bolnicama. A St. S. Ilić sm atra da ženu treba vaspitavati tako da ne
bude površna, već religiozna. Jer na njoj je i zadatak da budi religioznu svest.3
Tu i tamo mogu se naći vesti o aktivnosti žena u drugim zemljama.
Kako su nalagali ondašnji propisi o štampi, urednici Domaćice su morah
biti muškarci. Literarni odbor, koji je obrazovan radi pomaganja u uređivanju lista,
nije se mnogo bavio njegovom fizionomijom. Mlađe članice Ženskog društva, neza
dovoljne sadržinom hsta, 1907. godine, nametnule su diskusiju o uređivačkoj poli
tici. Tražile su da Domaćicu uređuje literarni odbor, što znači da bi muškarac samo
formalno ostao urednik. Smatrale su da muškarce ne interesuju ženski problemi,
pa svoj posao obavJjaju bez volje, iako priznaju daje bilo i raznih smetnji „sa strane“,
koje su uticale na sadržinu hsta. Drugo mišljenje bilo je da list treba da služi opštem
i ličnom obrazovanju žena u humanitarnom pravcu i da ostane namenjen isključi
vo domaćicama.
Pod uticajem mlađih snaga u Ženskom društvu i u literarnom odboru, sadr
žaj Domaćice postajao je raznovrsniji i bogatiji. U njoj je bilo sve više književnih
priloga, originalnih (Milka Grgurova, Jela Spasić, J. Šafarikova, Isidora Sekulić,
Slavka Kuzmanović, i dr) i prevedenih (Čehov, Žorž Sand, Gi de Mopasan, i dr).
Mnogi tekstovi govore o problemima položaja žene, o vaspitanju, o dostignućima
žena u svetu. Usmerenja u ovim napisima su razna: od krajnje konzervativnih do
građanski vrlo progresivnih, ah direktne polemike nema. Na rad Ženskog društva,
pa time i na sadržinu Domaćice, od izvesnog uticaja bilo je povezivanje Srpskog
Isto, O emancipaciji ženskinja, 1881, br. 8; Isto, Ranko Petrović, Položaj žene u društvu, 1884, br. 1.
2 Isto, 1894, br. 7 i 8.
* Isto, 1910, br. 6.
�88
narodnog ženskog saveza sa međunarodnim ženskim organizacijama. List je dono
sio više priloga o problemima žena. Izlazio je i između dva svetska rata, ali bez ne
kog posebnog značaja za ženski pokret - okrenut je isključivo domaćinstvu.
Ženski svet je izlazio u Novom Sadu, od 1886. do 1911, kao glasilo Zadruge
Srpkinja Novosatkinja. Uređivao ga je Arkadije Varađanin, direktor novosadske
Više ženske škole ijedan od osnivača Zadruge. List je objavljivao pripovetke, članke
o ženama, članke iz oblasti pedagogije, etike, raznih oblasti nauke, pouke o nezi
dece i domaćinstvu, vesti o aktivnosti ženskih zadruga (udruženja), kao i vesti iz
društvenog života u Vojvodini. Publikovao je i nekoliko predavanja poznate javne
radnice i predsednice Zadruge Srpkinja Novosatkinja - Savke Subotić.
Žena je časopis koji je takođe izlazio u Novom Sadu, od 1911. do 1921. godi
ne. Izdavala gaje i uređivala Milica Jaše Tomića; u časopisu su sarađivale većinom
žene. U nastavcima je doneo istorijat ženskog pokreta u Evropi pojedinačno po ze
mljama prema knjizi Zorke Janković, izdate 1911. godine. Objavljivao je podatke
o školovanju ženske omladine i o aktivnostima ženskih društava u Srbiji i Vojvodi
ni. Iznosila je malobrojne sačuvane podatke o srednjovekovnim srpskim vladarka
ma, kao i o savremenim kneginjama, ukoliko su se odnosili na podršku ženama.
Jednakost, organ žena socijaldemokratkinja, izlazio je sa prekidima od okto
bra 1910. do 1914. godine. Donosio je napise o položggu radnica, načelne članke o
ekonomskoj, političkoj i društvenoj ravnopravnosti žena, kao i vesti o aktivnosti
ma radnica.
Između 1871. i 1914. godine, tridesetak žena bavilo se prevođenjem književ
nih dela, najviše ruskih i francuskih. Nastavnice Više ženske škole napisale su ne
koliko udžbenika iz predm eta koje su predavale. Takođe, pet žena je priredilo ne
koliko prigodnih izdanja pesama. Jelica Belović-Bernadžikovska priredila je, 1913.
godine, publikaciju Srpkinja, koja sadrži oko pedeset biografija istaknutijih žena
iz Vojvodine i Srbije. Ona se bavila i etnografijom, posebno proučavanjem ženskog
ručnog rada. Između ostalih radova napisala je originalnu opširnu monografiju Srp
ski narodni vez i tekstilna ornamentika (1907). O ženskom pitanju i radu žena u
raznim listovima i u posebnim izdanjima najviše su pisale Milica Ninković, Savka
Subotić, Milica Tomić, Zorka Janković, Jelena Lazarević, Kosara Cvetković i Delfa
Ivanić. Sa svojim raspravam a u oblasti vaspitanja i školstva javile su se Nadežda
Veljković, Marija Golemović i Darinka Bulja-Kosić, koja je pisala i pripovetke. Pri
povetke je pisala i Milka Grgurova. Jelena Dimitrijević se sm atra najplodnijom i
originalnom književnicom u tom vremenu. Pisala je pesme, pripovetke i putopise.
Napisala je i roman Nova. Do 1913. godine u književnosti su se, između ostalih, sa
svojim prvim delima javile Danica Marković, Isidora Sekulić i Milica Janković. Mi
leva Alimpić je napisala biografiju svoga muža, generala Ranka Ahmpića, u kojoj
je dala iscrpan, zanimljiv opis događaja i političkih previranja od abdikacije kneza
Miloša do pred kraj XIX veka, kao i lične sudbine mnogih učesnika u tim događaji
ma.1
1 Bibliografija knjiga ženskih pisaca u Jugoslaviji, Beograd-Ljubljana-Zagreb, 1935.
�ŽENE U RATOVIMA
Redovni rad svih ženskih društava prestao je početkom balkanskih i za vreme Prvog svetskog rata. Po već ustaljenoj tradiciji, sa beogradskim Ženskim dru
štvom i Kolom srpskih sestara ih samostalno, sva ženska društva uključuju se u
ratne napore zemlje.
U vreme balkanskih i Prvog svetskog rata za žene su se kao nacionalni za
daci iskristalisali - mobilisanje žena u vojsku milosrđa koja deluje u pozadini, odr
žavanje kuće i porodice, čuvanje imovine, obrađivanje imanja, pomaganje frontu
u novcu i stvarima, pomaganje u lečenju ranjenika i bolesnika, pomaganje izbeglica, interniraca i zarobljenika. Neizmerljiv je rad koji su žene same obavile brinući
i održavajući svoju porodicu tokom nekoliko godina ratovanja.
Do balkanskih ratova osposobljeno je oko 1.500 dobrovoljnih bolničarki;
one su sa 25 lekarki stavljene na raspolaganje M inistarstvu vojnom. Osim njih na
dobrovoljni rad u bolnice stupio je veći broj žena i devojaka iz svih društvenih sloje
va. One su u bolnicama kao bolničarke zamenjivale bolničare koji su odlazili na ra
tišta. One koje nisu osposobljene za bolničarke radile su u bolničkim kuhinjama i
perionicama, održavale čistoću u bolničkim sobama i bolničkom krugu, radile u
magacinima i zamenjivale vojnike gde god je to bilo moguće. Beogradsko Žensko
društvo u vreme Prvog balkanskog rata osnovalo je u Beogradu rezervnu bolnicu,
kroz koju je za deset meseci prošlo više od 2.500, a kroz bolnicu koju je osnovalo
Kolo srpskih sestara preko 1.000 ranjenika. KSS osnivalo je ih pomagalo bolnice
u unutrašnjosti - u Nišu, Šapcu, Kragujevcu, Skoplju i Prištini, na primer.
Uoči Prvog svetskog rata u Srbiji su 33 žene - uglavnom mlade - po zani
manju bile lekarke. U ratu su sve one, kao i lekari, bile podređene Ministarstvu
vojnom, i ono ih je rasporedilo uglavnom u rezervne vojne bolnice u pozadini. To
su bile civilne bolnice u sreskim i okružnim mestima i u Beogradu koje su stavlje
ne na raspolaganje vojnom sanitetu. U manjim bolnicama obično su žene bile upravnice, istovremeno često i jedine lekarke. U vrlo teškim uslovima (nedostatak
lekova, sanitetske opreme i materijala, nedovoljno osoblja? i si) lečile su ranjenike,
kao i civile u gradu i okohni, a uz to su se borile protiv epidemija kolere i pegavog
tihi sa, i organizovale improvizovana bolnička odeljenja u školama, kafanama, ma
gacinima i privatnim kućama. Pred nadiranjem okupatora povlačile su sa bolnica
ma i vojskom. Više njih je obolelo od tifusa, a od tifusa i drugih oboljenja umrle su
dr Draginja Babić, dr Jelena Popadić, dr Zorka Popović-Brkić, dr Darinka Banko-
�90
vić-Maletić, kao i strankinje dr Eva Mitnička, dr Selma Eliasberg, dr Elizabet Ros
i dr Elzi Inglis.1
Dobrovoljne bolničarke su radile u ratnim i rezervnim bolnicama, povlačile
se zajedno sa vojskom, pa su tako predsednica KSS Ljubica Luković i potpredsednica, slikarka Nadežda Petrović, i članica uprave Kasija Miletić, umrle od tifusa,
negujući obolele vojnike, a Jelena Hristić je poginula na frontu, zbrinjavajući ra
njenike. U ovaj rad uključilo se i Jevrejsko žensko društvo i njegove članice, među
kojima se ističe Natalija Munk.
Osim u bolnicama, žene su dobrovoljno radile u mnogim radionicama u
Beogradu i u unutrašnjosti, u kojima se izrađivalo rublje za vojnike. Sve ženske
zanatske škole pretvorene su u radionice; u njima su uz učenice radile i druge žene
i devojke, sve dok nisu bile prinuđene da se povuku pred okupatorom.
Za vreme balkanskih ratova u zgradama Doma učenica bile su smeštene
misije Crvenog k rsta raznih zemalja, a za vreme Prvog svetskog rata, upravitelji
ca Doma, Darinka Nikolić, evakuisala je učenice u Skoplje, jer je prilikom bombardovanja Beograda Dom bio oštećen. Bugari su Dom rasturili, upraviteljicu
uhapsili, i ona se po puštanju iz zatvora vratila u Beograd. U Domu je zatekla aus
trijsku bolnicu. Posle rata Društvo je, uz izuzetno zalaganje Darinke Nikolić, Dom
obnovilo.2
Na okupiranim teritorijam a žene su zamenile muškarce, održavale porodi
cu, obrađivale zemlju. Bile su izložene teroru; mnogo žena i devojaka je ubijeno,
naročito posle Topličkog ustanka, kada je veći broj žena osuđen na smrt, a veliki
broj je interniran u logore, od kojih je najpoznatiji Nežider.3 U jedinicama srpske
vojske bilo je nekoliko žena, među njima je najpoznatija M ilunka Savić.
LVera S. Gavrilović, n. d, str. 23-49.
Srbija je na početku rata imala svega 450 lekara i lekarki. Iz inostranstva je stiglo oko 200 lekara i
lekarki i oko 500 školovanih sestara. Najveća pomoć stigla je iz Engleske, a naročito iz Škotske od
D ruštva škotskih žena. Lekarke i dobrovoljne bolničarke posredstvom ovog društva prve su stigle u
Srbiju sa sanitetskim materijalom. Kasnije su u Srbiju dopremale kompletne Bolnice škotskih žena
sa potrebnim osobljem. - Isto, str. 31, 32, 35, 42-45.
1 Jelena Lazarević, n. d.
1
1 Masovni ustanak odigrao se u februaru i martu 1917. godine na jugu i, delimično, na istoku Srbije,
protiv bugarske okupacione sile, a kao odgovor na njeno naređenje o regrutaciji srpskog muškog sta
novništva za bugarsku vojsku. U akcijama odmazde koju je potpomogla i austrijska vojska ubijeno
je oko 20.000 muškaraca, žena i dece i spaljeno na desetine sela sa oko 50.000 kuća.
�KRATAK OSVRT NA POLOŽAJ ŽENA U ZEMLJAMA
KOJE SU 1918. GODINE UŠLE U SASTAV
KRALJEVINE SRBA, HRVATA I SLOVENACA
1. Bosna i Hercegovina
Zemlje koje su 1918. godine ušle u sastav Kraljevine Srba, Hrvata i Slove
naca ranije su pripadale državama koje su imale različitu kulturu i različit društveno-politički i državni poredak. Sve to je uslovilo i uočljive razlike i osobenosti u po
ložaju žena. Položaj u braku, školovanje, stanje u raznim zanimanjima i zapošlja
vanju - elementi su koji u najkraćim crtama daju sliku o položaju žena u svakoj
zemlji posebno, u XIX i početkom XX veka.
Srednjovekovna bosanska država pokorena je 1463. godine i pripojena Tur
skoj Carevini. Na osnovu odluka Berlinskog kongresa, 1878. godine Bosnu i Herce
govinu je okupirala Austro-Ugarska, a 1908. Austrija je prisajedinila svom carstvu.
Austro-Ugarska u okupiranoj zemlji nije menjala nasleđene turske feudalne odno
se, više nego što je bilo nužno za uspostavljanje i razvoj kapitalizma, čiji je nosilac
u Bosni i Hercegovini bio strani kapital. Nepoljoprivredno stanovništvo čini svega
13,4%, što ukazuje da se Bosna i Hercegovina veoma sporo ekonomski i kulturno
razvijala.
Sve do 1878. godine bilo je veoma malo škola. One su bile privatne, osniva
ne su na konfesionalnoj osnovi i u njima se školovao neznatan broj učenica. Prvu
žensku osnovnu školu u BiH osnovala je, 1857/58. godine, Štaka Skenderova u Sa
rajevu. Turska uprava je ovu školu izdašno pomagala, a pohađale su je učenice svih
veroispovesti. Siromašne učenice stanovale su u internatu koji je otvoren pored
škole, i u njemu su imale besplatan stan, hranu i odeću. Nešto kasnije, 1866. godi
ne, Engleskinja mis Adelina Irbi, zajedno sa Mjuir Mekenzi, osnovala je još jednu
žensku osnovnu školu sa internatom. Bojeći se protestantskog uticaja, franjevci
su, 1871. godine, iz Zagreba doveli milosrdne sestre koje su formirale osnovne žen
ske škole po ženskim samostanima.
Muslimanske konfesionalne škole - mektebe - mogle su pohađati i učenice.
U tim školama čitao se Kuran i druge verske knjige na turskom i srpskom jeziku,
koje su učenice učile napamet.
Po okupaciji Bosne i Hercegovine, austrougarska vlast postepeno je otvara
la „narodne osnovne škole". Školske 1912/13. godine radila je ukupno 331 državna
�92
škola -116 pravoslavnih, 28 katoličkih i dve evangelističke, i njih je pohađalo 26,75%
dece dorasle za školu.
Učiteljice koje su bile potrebne za nastavu u ženskim osnovnim školama
obrazovale su se u posebnom odeljenju mis Irbinog zavoda, od 1884. godine u pri
vatnoj učiteljskoj školi pri zavodu Sv. Josipa, a od 1911. godine, i kasnije, u držav
noj ženskoj učiteljskoj školi u Sarajevu.
Više ženske škole osnovane su u Sarajevu (jedna srpska i jedna musliman
ska) i Mostaru (1893), Banjaluci (1898) i Derventi (1917). Takođe, otvoreno je i de
vet katoličkih zavoda za devojke.
U svim ovim školama bilo je malo ženske dece - uglavnom gradske - pa je
1910. u Bosni i Hercegovini od ukupno 88,05% nepismenih stanovnika i stanovni
ca, bilo 83,86% nepismenih Hrvatica, 95% Srpkinja i 99,68% Muslimanki.
Krajem XIX veka zaposlenost u BiH se postepeno povećava. Žene su najčeš
će zaposlene u fabrikama duvana i otkupnim duvanskim stanicama; 1881. u njima
radi 177 žena i 104 muškarca, a 1904.1.736 žena i 813 muškaraca. Žene svih veroispovesti u većem broju takođe su zaposlene i u tkaonicama čilima, a među radni
cama su čak i devojčice od sedam do deset godina. Radno vreme je od 14-18 časova
dnevno, a nadnice su vrlo niske. Da bi poboljšale svoj položaj, 1905. godine radnice
fabrike čilima u Sarajevu organizovale su štrajk. Podržane su od radnika, i to je
bio uvod u generalni radnički štrajk 1906. godine, u kojem su žene uzele veoma
vidno učešće. Radnice su organizovane u sindikate, a u Socijaldemokratskoj parti
ji, 1912, od ukupnog članstva - 2.445 - bilo je 135 žena. 1914. godine žene su prvi
put proslavile 8. m art, i na javnim zborovima u Sarajevu tražile puno ekonomsko
i političko oslobođenje žena. Zboru je pozdravni telegram u ime međunarodne or
ganizacije žena socijaldemokratkinja uputila Klara Cetkin. Beogradski ženski list
Jednakost čitao se i među radnicama Bosne i Hercegovine.1
Za zaključenje i razvod braka važili su crkveni propisi po kojima je žena
potpuno potčinjena mužu. Katolička crkva ne dozvoljava razvod braka, već samo
„rastavu od stola i postelje'4 U pravoslavnoj crkvi samo pod određenim uslovima
.
brak se mogao razvesti, ali takođe veoma teško. Po seryatskom pravu, koji je važio
za musliman(k)e, sva vlast u braku pripadala je mužu, i supruga je bila dužna da
mu se u svemu pokorava; za neposlušnost muž je imao pravo da kazni ženu čak i
telesnom kaznom. Muškarac je mogao imati četiri žene otjjednom, a brak se mogao
razvesti jednostavno - otpustom, odnosno otkazom bračne zajednice. Muslimanka
se smela udati samo za muslimana, dok se muškarac mogao venčati sa ženom dru
ge vere. Žene su živele u posebnim odajama, strogo čuvanim čak i od pogleda suseda. Ako bi se sa susedovog prozora mogle videti prostorije u kojima se zadržavaju
muslimanke, on je bio dužan da taj prozor zazida ili zakuje daskom. A ako je sa vo
ćke mogao videti muslimanke bio je dužan da unapred javi kada će se na voćku pe
njati kako bi se one mogle sakriti.2
Ženska društva su se osnivala na nacionalnoj osnovi i imala su izrazito na
cionalnu, a često i versku orijentaciju. Srpkinje su organizovale društva pod ime
nom „zadruge4. Prvo takvo društvo osnovano je u Sarajevu 1887. godine - Kraj4
1Borbeni p u t žena Jugoslavije, Beograd 1972, str. 42; Jovanka Kecman, Žene Jugoslavije u radničkom
pokretu i ženskim organizacijama 1918-1941, Beograd 1978, str. 15.
%Dr Saša Đuranović-Janda, Žena u radnom odnosu, Zagreb 1960, str. 58-60.
�93
sarsko društvo pravoslavnih Srpkinja. A u februaru 1901. godine u Banjaluci je
osnovana Dobrotvorna zadruga pravoslavnih Srpkinja Banjalučanin, koja je radi
la na širenju nacionalnih ideja i na negovanju otpora tuđinskoj vlasti. Zadruga je
takođe brinula o siromašnim ženama, davala je opremu siromašnim devojkama
prilikom udaje, školovala je i pomagala je siromašnu žensku decu i organizovala
razne kulturne priredbe. Sarajevsko žensko društvo, 1905. godine, počelo je da ra
di pod nazivom Dobrotvorna zadruga Srpkinja. Ova zadruga, 1906, osnovala je đa
čku menzu, prvu ustanovu te vrste u BiH, a 1911. godine upravljala je prihvatili
štem za siromašnu decu. Do 1912. godine osnovane su dvadeset i dve zadruge Srp
kinja, sa sličnim ciljevima koje je imala banjalučka Zadruga. Te godine zadruge su
osnovale i svoj savez. Uoči izbijanja Prvog svetskog rata, 1913. godine, na svojoj
godišnjoj skupštini, Savez je doneo rezoluciju u kojoj se zahtevalo izjednačenje pra
va žena i muškaraca, naročito u pravu na nasleđivanje, na regulisanje položgga neudatih m^jki i izjednačenje statusa vanbračne i bračne dece. Savez je počeo da iz
daje i svoj list Srpska žena. Izašla su samo četiri broja jer je dalje izlaženje sprečio
rat.'
Po izbijanju Prvog svetskog rata u Bosni i Hercegovini je zaveden vojni
režim. Veliki broj građana i koji su se protivili austrijskim vlastima, na „veleizdajničkim“ procesima, osuđen je na sm rt ili višegodišnju robiju, ili su, i bez suđenja,
internirani u koncentracione logore. Takođe, mnogo muškaraca, naročito mlađih,
mobilisano je u austrijsku vojsku. Porezi i drugi nameti su povećani, a rekvizicija
(oduzimanje poljoprivrednih proizvoda i stoke) je pooštrena, pa je tako došlo do
masovnog umiranja od gladi, što je izazvalo proteste žena u okolini Sarajeva. U po
slovima i u fabrikama žene i deca skoro su potpuno zamenili muškarce, i za svoj
rad oni su dobijali vrlo niske nadnice. Pod uticajem socijaldemokrata, da bi se bori
le za poboljšanje svog položaja, žene su organizovale Ženski socijalistički agitacioni
odbor i Odbor rezervističkih žena. M arta 1918. ta dva odbora organizovala su veli
ki ženski zbor, na kojem je bilo oko dve hiljade žena, među njima i oko tristo-četristo
muslimanki.2
2. Crna Gora
Crna Gora, sa svojih 70-80 hiljada stanovnika i stanovnica, sve do sredine
prošlog veka zadržala je plemensku i ratničku organizaciju društva, u kojoj su vla
dike predstavljale centralnu vlast. Položaj žene ima sve karakteristike tog uređe
nja. Muškarac je zaštitnik slobode svog naroda, zaštitnik časti i ugleda svog pleme
na, bratstva i kuće, dok žena čuva, ali ne štiti čast porodice i bratstva. Nad njom
se ne vrši krvna osveta, ali ni ona nikada ne vrši krvnu osvetu. Podela poslova u kući
na muške i ženske oduvek je bila stroga: ratniku nije priličilo da se bavi domaćim,
»ženskim*4 poslovima. Smrtna kazna nad ženom vršena je vešanjem, a ponekad i
kamenovanjem, jer je „streljanje samo za onog ko nosi oružje i oružjem se brani .
Za krivicu žene, po pravilu, odgovarali su njen otac ili muž. Brak se uglavnom za
ključivao po izboru, volji i dogovoru roditelja. Rađanje ženskog deteta dočekivano
1Jovanka Kecman, n. d, str. 9.
Isto, str. 16 i 17; Borbeni put..., str. 42 i 43.
�94
je sa nezadovoljstvom. Žene su bile isključene iz nasledstva, osim kada nije bilo
muškog naslednika. Posle sm rti muža njegova supruga je postajala „domaćin4 ku
*
će i mogla je prisustvovati seoskim zborovima. Žene su sa ponosom ispraćale svoje
ukućane u rat. A kada bi neko od njenih najbližih poginuo žena javno nije izražava
la svoju žalost. Žene su u ratovima učestvovale tako što su ratnicima, čak i do naju
daljenijih ratišta, na svojim leđima nosile odeću, hranu i municiju, za vreme borbi
punile puške borcima, izvlačile ranjenike, a bilo je i onih koje su u borbama učestvo
vale kao ratnice.1
Po odlukama Berlinskog kongresa teritorija Crne Gore se uvećala. Godine
1898. u Crnoj Gori živelo je oko 200.000, a 1913. oko 370.000 ljudi. Prve osnovne
škole počele su se osnivati 1844. godine. U njima su predavali učitelji koji su dove
deni sa strane. Po pisanim podacima, u Cetinjsku osnovnu školu, 1867. godine, pr
vi put se upisuju učenice. Bilo ih je desetak. Godine 1869. radila je ukupno trideset
ijedna škola. Pohađalo ih je 1.424 đaka, ali svega 23 učenice (1,6%).2
U prvom zakonu o školi, 1870. godine, roditeljima je preporučeno da i žen
sku decu šalju na školovanje, pa je 1873/74. taj broj povećan - od ukupno 1.774 đa
ka bilo je 39 učenica (2,24%). Prva ženska osnovna škola, u kojoj je bilo trideset
učenica, osnovana je na Cetinju 1871. godine, kao privatna škola Jelene Vicković.
Ta škola je 1874. postala državna. Druga ženska škola otvorena je u Podgorici 1880,
a treća u Baru 1901. godine. Broj ženske dece u školama rastao je, mada vrlo sporo.
1.1909/10. školske godine, od ukupno 10.000 učenika i učenica, školuje se 931 žen
sko dete (8%).
Pod pokroviteljstvom ruske carice, 1869. godine, kao ženska srednja škola, na
Cetinju je osnovan Devojački institut, u kojem je nastava trajala najpre četiri, potom
šest, da bi 1900. godine bila produžena na devet godina. Nastavnice na Institutu
bile su Ruskinje. A škola je, osim domaćica, školovala i učiteljice za osnovne škole.
Prve učenice u gimnaziju na Cetinju upisale su se 1910. godine. Do 1914.
u cetinjsku gimnaziju pohađaju 53 učenice.
I u Crnoj Gori otvaraju se - najpre kao privatne - ženske radničke škole.
Na Cetinju je osnovana prva takva škola - Ženska radnička škola kneginje Jolande, a zatim su slične škole osnovane u Baru, 1904, i u Podgorici, 1911. godine.
Zaostali ekonomski odnosi uticali su da se položaj žene vrlo sporo menja, a
shvatanja o njenom m estu u društvu vrlo su konzervativna. Jedine zaposlene žene
bile su učiteljice i mali broj vaspitačica i službenica pošta. U Podgorici je, 1903. go
dine, osnovana fabrika duvana u kojoj su uglavnom zaposlene žene. Ženskih društa
va nije bilo. ‘
Crnogorke su učestvovale kao ratnice u borbama protiv Turaka u toku XIX
veka i u balkanskim ratovima. U Komitskom pokretu za vreme austrougarske oku
pacije Crne Gore, 1916-1918. godine, učestvalo je šesnaest žena, i u tom pokretu
one su se istakle svojom hrabrošću. Većina žena trpela je teror okupatora, i pred
okupatorom su se sklanjale u nepristupačne predele. Mnoge žene su hapšene i od
1 Dr Saša Đuranović-Janda, n. d, str. 45-47.
AJovan Bojović, Radovan Jovanović, Zoran Lakić, Radoje Pajović, Slavko Stanisić, Žene Crne Gore
u revolucionarnom pokretu 1918-1945, Titograd 1969, str. 9-14; Jelena Danilović, Predgovor, u: Valtazar Bogišić, Beograd 1983, str. 26.
' Jovan Bojović i dr, u. d, str. 18-21, dr Saša Đuranović, n. d, str. 45-47.
�95
vođene u logore osnovane u Baru, Bileći, Tuzima i u Mađarskoj, gde je njih trideset
i s e d a m umrlo, a više njih je streljano ili obešeno.1
3. Hrvatska
U XIX veku Hrvatska je bila u sastavu Habzburškog carstva, no njena teri
torija nije pod jedinstvenom administrativnom upravom. Težnje za nacionalnim
ujedinjenjem hrvatskih zemalja, kao i težnje za ujedinjenjem sa ostalim jugoslovenskim zemljama, izražene su u Hrvatskom narodnom preporodu. Stvaranje zajed
ničkog književnog jezika i pravopisa, velike kulturne zajednice i, konačno, nezavi
sne države pod imenom Velika Ilirija, bili su ciljevi ovog pokreta, koji je poznat i
pod imenom Ilirski pokret. No, kao i drugi slični pokreti, i Ilirski pokret je Austrij
ska carevina uspela da suzbije, i tako ojača svoju vlast. Posle Austrougarske nagod
be (1867), po kojoj je carevina postala dvojna - Austrougarska monarhija - svaka
od njih imala je poseban ustav i posebne državne organe sa zajedničkim vladarom,
vojskom i spoljnim poslovima. Uz određenu autonomiju, Hrvatska i Slavonija osta
le su u sklopu ugarskog dela, Rijeka je potpala pod neposrednu ugarsku upravu,
Dalmacija je postala austrijska pokrajina, a Istra deo posebne pokrajine koja se zva
la Austrijsko primorje, svaki deo sa posebnim upravno-političkim režimom. Hrvat
ska je ovako rascepkana ostala sve do 1918. godine.2
Hrvatsko-ugarska nagodba iz 1868. godine uređivala je njihove međusobne
državno-pravue odnose. Između ostalog, Hrvatska je imala autonomiju u školstvu,
sa hrvatskim jezikom kao službenim. Iako ekonomski zavisna od Mađara, Hrvat
ska je, na osnovu svog prvog zakona o školstvu, 1874. godine, počela da otvara četvororazredne osnovne škole i dvogodišnje ,,opetovnice“ - produžne škole (pre to
ga škole su se osnivale kao konfesionalne, a kasnije kao državne, sa nastavom na
nemačkom jeziku). Zakon je pređvideo i osnivanje trogodišnjih građanskih i viših
devojačkih škola. Školovanje u osnovnim i produžnim školama je obavezno, a oba
vezni nastavni jezik je maternji. Škole su mogle biti državne ili privatne, ali ne i
konfesionalne, mada je crkva imala pravo da kontroliše nastavu veronauke i ,,duh“
ostale nastave. U Vojnoj Krajini, koja je bila pod neposrednom upravom Austrije,
važili su posebni propisi.
Do donošenja ovog zakona, 1874. godine bilo je 673 škole sa 84.223 đaka, a
1888. godine njihov broj se popeo na 1.189 sa 126.294 đaka, dok se broj polaznika
produžnih škola u istom periodu od 18.363 povećao na 22.207. Godine 1875. u Dal
maciji je bilo 261, a 1895. 342 škole, a broj đaka se srazmerno povećavao. 1883. go
dine u Istri je bilo 158 škola - 82 hrvatske i slovenske, 64 italijanske i 12 mešovitih.
Iako su se ugarske vlasti trudile da ograniče otvaranje škola, one su se ipak i dalje
otvarale, tako da ih je 1903. bilo 1.337, sa 174 405 učenika i učenica i 2.356 učitelji
ca i učitelja. Ali, 1904. godine još uvek je bilo 54,52% nepismenog stanovništva. U
Dalmaciji 1909. bilo je 457 škola (i 7 građanskih), a u Istri 1913. godine 346 - 175
hrvatskih, 38 slovenskih, 121 italijanska, 4 mešovite i 8 nemačkih.3
’ Borbeni put..., str. 76.
Na teritoriji Hrvatske 1921.godine bilo je ukupno 3.427.268 stanovnika i stanovnica. - Enciklopedi
ja Jugoslavije, 4, 1960, str. 164
feto, str. 172.
�96
Srednje škole bile su namenjene uskom krugu plemićke dece iz najimućnijih
slojeva, kao i za obrazovanje sveštenika i poslušnih činovnika. Prva primaljska ško
la osnovana je 1821. godine u Zadru, a 1877. u Zagrebu. Ženska šivaća i risačka ško
la osnovana je 1879. godine, a 1885. pretvorena je u Žensku stručnu školu.1
Prva Viša devojačka škola osnovana je u Zagrebu 1872. godine, a 1892. os
novan je i Ženski licej, što je ženama omogućilo da se zapošljavaju kao učiteljice i
službenice na pošti. One su od 1901. godine mogle studirati na Filozofskom fakul
tetu u Zagrebu.
U Hrvatskoj i Slavoniji 1890. godine bilo je oko 8.000 žena zaposlenih u in
dustriji i zanatstvu, ili oko 10,8% u odnosu na ukupan broj zaposlenih u tim delat
nostima. Žene, a među njima i veliki broj ženske dece, bile su zaposlene najviše u
duvanskoj i tekstilnoj industriji i u konfekciji. One su radile na nekvalifikovanim
i najmanje plaćenim poslovima, osim toga i najprljavijim (u papirnicama, na pri
mer, radile su na sortiranju starih krpa). Radno vreme, kao ni odnosi između rad
nica i poslodavaca, nisu bili regulisani. Žene su primale 60-80% niže nadnice od
muškaraca. Tako je, na primer, 1910. godine za slučaj bolesti osigurano bilo ukup
no 7.147 radnica, ali je od toga broja njih 6.638 bilo svrstano u najniži razred osigu
ranja. Teški uslovi rada navodili su radnice na štrajkove, koje su same vodile, ili
su učestvovale u zajedničkim štrik o v im a sa radnicima. One su se, još krajem pro
šlog veka, organizovale u okviru radničkih društava za uzajamnu pomoć Zagreba,
Rijeke i Zadra.
Pod rukovodstvom Socijaldemokratske stranke, radnice su 1897. godine u
Zagrebu osnovale žensku organizaciju koja nije dugo radila, ali one su se nanovo
organizovale, 1908. godine, kao ženska sekcija radničke socijalističke organizaci
je. U Rijeci je aktivno delovala socijalistkinja Ana Delić, koja je javno zastupala pra
va žena. Prvu žensku sindikalnu organizaciju osnovale su, 1914. godine, trgovačke
nameštenice u Zagrebu, u okviru Saveza trgovačkih nameštenika.
U Hrvatskoj je prvo žensko društvo osnovano 1895. godine. Ono se brinu
lo za dojenčad i malu decu. A pet godina kasnije, 1900, u Zagrebu je osnovana Gospojinska udruga za. obrazovanje i zaradu ženskinja u Hrvatskoj i Slavoniji. Cilj
ovog društva bio je da siromašnim devojkama pomogne u školovanju u stručnim i
u devojačkim školama, pa im je u svom internatu društvo pružalo besplatno izdr
žavanje. Gospojinski klub, osnovan 1902. godine, stavio je sebi u zadatak da razvi
ja društvenu svest žena, da širi obrazovanje preko tečajeva i predavanja i pomaže
dobrotvorne akcije. Udruga učiteljica, sistematski se bavila socijalno-zdravstvenom
zaštitom dece. A Ženska udruga za narodno tkivo i vezivo (osnovana 1908. u Petri
nji) kao i Ženska udruga, za očuvanje i promicanje hrvatske seljačke umjetnosti i
obrta (osnovana 1913. u Zagrebu) imale su za cilj čuvanje hrvatske narodne unietnosti, razvoj kućne radinosti i, tim putem, poboljšanje materijalnog položaja žena
na selu. U Hrvatskoj je postojalo i više katoličkih ženskih društava, koja su se bavi
la pitanjima verske obuke.
Za vreme Prvog svetskog rata, 1916. i 1917. godine, u nekoliko gradova (Osi
jek, Rijeka, Vukovar, Split) žene su demonstrirale protiv nepravilne podele namir
nica. Radnice u fabrikama vodile su akcije za povećanje nadnica i skraćenje radnog
dana (fabrika duvana u Rijeci i u Zagrebu, fabrika koža u Zagrebu, fabrika kandi1 Isto.
�97
da i fabrika konzervi u Osijeku, zatim u Zagrebu u štamparijama i knjigovežnica
ma, fabrici cikorije, fabrici kandida i čokolade, u fabrici penkala, i dr). U Zagrebu
je u Opštem radničkom savezu bilo 1.376 članica i članova, od kojih su dve trećine
bile žene. Hrvatice i Srpkinje 1917. godine zahtevale su i politička prava od Hrvat
skog sabora, a socijalistkinja Zofka Kveder-Demetrović pokrenula je list Ženski
svijet.'
4. Makedonija
Sve do 1912. godine Makedonija je bila pod turskom vlašću. Naročito posle
Berlinskog kongresa, po kojem je i dalje ostala pod turskom vlašću, ustanci i pre
viranja u Makedoniji neprekidno trggu. Na njenoj teritoriji ukrštali su se interesi
Srbije, Bugarske i Grčke, pa su vlade tih zemalja nastojale da u Makedoniji osigu
raju svoj uticaj. One su na njenoj teritoriji osnivale svoje škole i crkveno-školske
opštine. Nastojale su da preko škola, nametanjem svog jezika, kao i ubacivanjem
oružanih grupa za borbu protiv Turaka, osiguraju svoju prevlast.
Makedonski nacionalni pokret, koji se borio za autonomiju i za svoj jezik,
1893. godine oformio je svoju tajnu organizaciju - VMRO - Unutrašnju makedon
sku revolucionarnu organizaciju, koja je delovala pod parolom: Makedonija - Ma
kedoncima. Podržavali su ih i makedonski socijalisti, koji su pružali otpor ubaci
vanju oružanih četa iz susednih balkanskih zemalja i zalagali se za balkansku fe
deraciju. VMRO je 1903. organizovao ustanak u bitoljskom okrugu, koji je ubrzo
ugušen. Represalije su bile izuzetno oštre: 201 selo bilo je potpuno ili delimično spa
ljeno, izgorelo je preko 12.000 kuća i oko 70.000 ljudi ostalo je bez krova nad glavom;
ubijeno je oko 4.700 muškaraca, žena i dece; silovano preko 3.000 žena; preko 30.000
izbeglica lutalo je tražeći spas od represalija.
I pored teških uslova pod turskom okupacijom, pismenost u Makedoniji sa
čuvana je u manastirima. A od šezdesetih godina prošlog veka osnivaju se svetovne
škole - grčke, bugarske i srpske, sa njihovim učiteljima. Najviše je bilo grčkih škola:
1904/05. -1.375, sa 2.100 učitelja i oko 78.000 đaka. Srpskih škola je 1906/07. bilo
svega 303.
Po završetku Prvog svetskog rata, na teritoriji današnje Makedonije bilo je
677 osnovnih škola. U njima je nastavni jezik bio srpski. Kao i u delovima koji su
pripali Bugarskoj ili Grčkoj, makedonski jezik bio je zabranjen i u školama i u jav
nom životu.
U Solunu, 1880/81. školske godine, uz mušku, osnovana je i ženska bugar
ska gimnazija, a zatim nepotpuna ženska gimnazija u Bitolju, a 1901/02. školske
godine i Viša ženska škola (srpska), takođe u Solunu.2
Podaci o tome koliko je ženske dece bilo u osnovnim ili srednjim školama
su parcijalni, ali nesumnjivo je daje taj broj bio nesrazmerno mali u odnosu na uku^ Isto; Borbeni put..., str. 115-118; Jovanka Kecinan, n. d, str. 14, 17-19.
* Enciklopedija Jugoslavije, 5, Zagreb 1962, str. 643, 644.
Po proceni, Makedonija je 1900. godine iruala 908.904 stanovnika i stanovnica. Posle balkanskih rato
va, 1912. i 1913. godine, Makedonija je Bukureškim mirom podeljena između Srbije (Vardarska Makedo
nija), Bugarske (Pirinska Makedonija) i Grčke (Egejska Makedonija). U delu koji je pripao Srbiji, a
kasnije je uključen u Kraljevinu Jugoslaviju, prema popisu iz 1901, živelo je 808.724 ljudi - Isto, str. 637.
�98
pan broj đaka, što se da zaključiti iz činjenice daje procenat nepismenih žena jeda
naest godina posle oslobođenja od turske vlasti, 1931. godine, iznosio 81,7%.*
Takođe, karakteristično je da u Makedoniji nema posebnih ženskih društa
va. Žene su se uključivale u rad VMRO-a i u njegovim okvirima osnivale su i ženske
tajne revolucionarne grupe. Njihov zadatak bio je da za revolucionare pripremnu
sigurna skloništa, da ustaničke čete snabdevaju odećom i hranom i obavljaju kurir
sku službu. A u ustaničkim četama bilo je i žena-borkinja.
Iz raspoloživih podataka ne može se razabrati koliko su Makedonke učestvo
vale u zanatskoj proizvodnji, proizvodnji duvanaili u nekim drugim zanimanjima.
Poznato je da su se rano uključivale u socijalistički pokret i učestvovale u njegovim
političkim akcijama: u antisultanskim demonstracijama u Solunu i Bitolju. Jedna
od prvih socijalistkinja je Rosa Pleveva, koja je, sa još nekoliko učiteljica, krajem
prošlog veka, u Velesu prišla socijalističkom pokretu. Ona je i u Skoplju, kao i u
Velesu, okupljala Makedonke i Turkinje i dopisivala se sa Rozom Luksemburg. Ka
da je, 1917. godine, osnovan Odbor za oslobođenje Roze Luksemburg i Karla Libknehta, organizovala je prikupljanje potpisa za njihovo oslobođenje. Peticiju je pot
pisalo oko sto žena, što je za ono vreme - u doba Prvog svetskog rata i bugarske
okupacije - impozantan broj.2
Život u Makedoniji regulisan je turskim zakonima. Proširenje srpskih zako
na na tu teritoriju posle 1912. godine nije realizovano, jer je ubrzo nastupio Prvi
svetski rat i Makedoniju je okupirala Bugarska.
5. Slovenija
Do kraja Prvog svetskog rata Slovenija je bila u sastavu Austrije, ali jedan
njen deo pripadao je Italiji. Zemlja je bila u vlasništvu feudalaca - stranaca koji su
je vekovima denacionalizovali i razjedinjavali na pojedine samostalne teritorije.
Proces industrijalizacije koji je zahvatio Austriju i u Sloveniji je stvorio nekoliko
industrijskih centara. Među njima najveći je bio Trst, zatim Ljubljana, Maribor,
Celje, i drugi. Ali, nosioci ekonomskog razvoja u svim tim centrima su stranci. Po
lovinom XIX veka razvio se široki pokret seljaka za ukidanje feudalnih odnosa. Isto
vremeno, i slovenačko građanstvo se ujedinjavalo na nacionalnoj osnovi. Ono je is
ticalo zahteve za ujedinjenje Slovenije, za teritorijalnu samoupravu i za uvođenje
slovenačkog jezika u škole i institucije. Te ideje slovenački liberalni pokret, od 1868.
do 1871. godine, širi preko tabora, velikih narodnih skupova. I žene veoma aktivno
učestvuju u ovom nacionalnom pokretu.3
Da bi se očuvala nacionalna kultura, jezik i običaji, bilo je nužno formirati
nacionalno svesnu ženu, kao osnovu nacionalnog duha, pa se slovenačko građanstvo
zalagalo za školovanje žena. Reformacija se u XVI veku dotakla i Slovenije. Primož
T rubar i njegovi sledbenici osnivali su škole za decu oba pola, ali je katolička protureformacija zaustavila osnivanje svetovnili škola i zatvorila one koje su do tada bile
osnovane. U Sloveniji je, 1869. godine, uvedeno obavezno osmogodišnje školovapje
' Borbeni put..., str. 17.
2 Borbeni, put..., str. 153,154.
* Na teritoriji današnje Slovenije 1900. godine bilo je 1.268.055, a 1921. godine 1.287.797 stanovnika
i stanovnica. - Enciklopedija Jugoslavije, 7, Zagreb 1968, str. 348-350.
�99
za svu decu, stoje zahtevalo i osnivanje ženskih učiteljskih škola. One su osnovane
u Celovcu, Trstu, Ljubljani i Gorici. U Ljubljani je 1896. godine osnovana i Viša
devojačka škola.
U Sloveniji se, već u prvoj polovini XIX veka, počela razvijati prerađivačka
industrija koja je apsorbovala više žena nego što je to bio slučeg u drugim južnoslovenskim zemljama u sastavu Austrije, ali sporije nego u Austriji. U manufakturi i
tekstilnoj industriji zaposleno je preko 50% žena i dece u odnosu na ukupan broj
zaposlenih u tim privrednim granama. Ali to je bila uglavnom nekvalifikovana ra
dna snaga, jer su većinu kvalifikovanih radnika činili stranci.
U industriji je 1890. godine, u odnosu na ukupan broj zaposlenih, bilo 32,1%
žena, ali je 1910. godine taj procenat relativno opao i iznosio 22,8. Klerikalci su,
1894. godine, osnovali Katoličko društvo za delavce, dok je pod uticajem socijalde
mokrata, 1901. godine, u Idriji osnovano žensko socijalističko društvo Veda (Nauka),
čiji je cilj bio uzdizanje žene i njeno otimanje iz prosvetnog, kulturnog, socijalnog i
seksualnog neznanja, zaštita žene od fizičkog i moralnog propadanja, kao i pomoć
ženama da poboljšaju svoj ekonomski položaj. Društvo je delovalo do 1913. godine.
Iste, 1901. godine osnovano je Splošno slovensko žensko društvo (Opšte slovenačko
žensko društvo), koje je imalo „socijalne i feminističke ciljeve“. Tražilo je da se uki
nu odredbe austrijskog zakona o društvima po kojem žene nisu mogle biti učlanje
ne u politička udruženja, kao i odredbe zakona koje su joj uskraćivale izborna pra
va. Društvo je bilo učlanjeno u Savez austrijskih ženskih društava, ali istovreme
no ono je i sveslovenski orijentisano, pa se povezivalo sa Čehinjama i Hrvaticama.
Slovenački liberali, navodno zbog klerikalne opasnosti, bili su protiv ženskog pra
va glasa, dok su, između 1905. i 1907, socijaldemokrati i hrišćanski socijalisti po
celoj Sloveniji održavali zborove za dobijanje opšteg prava glasa, uključujući i pra
vo glasa za žene. Međutim, opšta izborna prava, 1907, dobili su samo muškarci. U
nekim opštinama u kojima su i ranije imale pravo glasa žene su to pravo zadržale.
No to je važilo samo za direktne poreske obveznice ili intelektualke, s tim što su i
one mogle glasati samo preko punomoćnika. Žene su se, 1911. godine, izborile za
pravo da mogu biti i članice političkih partija.
Dan međunarodne ženske solidarnosti u Sloveniji prvi put je proslavljen 19.
marta 1911. Tada je istaknuta ideja da se žene same moraju politički organizovati
i boriti za svoja prava. Socijaldemokratkinja Alojzija Štebi pokrenula je Ženski list,
koji je posle šestog broja prestao da izlazi, jer ga socijaldemokratska stranka nye
podržala.
Zahtevi za ujedinjavanje slovenačkih zemalja, kao i zahtevi za ujedinjenje sa
ostalim slovenskim zemljama, obnovJtjeni su tokom rata, 1917. godine, posle „majske
deklaracije*' u austrijskom parlamentu. Njima je traženo ujedinjenje Hrvata i Slo
venaca u okviru Austro-Ugarske. Nemiri su zahvatili i žene; one sakupljaju potpise
za ujedinjenje, demonstriraju u Ljubljani i drže zborove, traže mir, hleb i izborna
prava. U raznim krajevima Slovenije, 2. marta 1919, organizovale su zborove i protestovale protiv Londonskog ugovora, koji je slovenačke zemlje obećao Italiji.1
Žene u zemljama koje su 1918. godine ušle u sastav nove zajednice živele
su, dakle, u vrlo različitim uslovima. Ipak, za sve njih karakteristično je daje žen
sko pitanje u senci nacionalnog.
' Jovaiika Kecman, n. d, str. 10, 21, 22; Borbeni put..., str. 188-190.
�ŽENSKI POKRET U JUGOSLAVIJI 1918-1941.
1. Opšti podaci
U svim zemljama koje su 1918. godine ušle u sastav Kraljevine Srba, Hrva
ta i Slovenaca (od 1929. Kraljevina Jugoslavija - u daljem tekstu Jugoslavija) bilo
je vidljivo ekonomsko i kulturno zaostajanje u odnosu na druge evropske zemlje.
Jugoslovenski narodi ušli su u sastav novostvorene zajednice sa nadom da će ostva
riti nacionalnu slobodu i socijalnu pravdu, ali nova država ove nade nije opravdala.
Od svog nastanka ona je bila opterećena nesuglasicama oko unutrašnjeg uređenja
države, suočena sa dramatičnim posleratnim socijalnim sukobima i pobunama, sa
teškim problemima koji su bili posledica neravnomernog ekonomskog i društvenog
razvoja pojedinih krajeva i opšte zaostalosti. Ratno profiterstvo i težnja za što bržim
bogaćenjem izrabljivanjem izgladnelih žena i dece uvećavali su posledice ratnih
nedaća. Pošto je ukinut Ustav, 1929. godine izvršena je nova administrativno-teritorijalna podela zemlje, a država je preimenovana u Kraljevinu Jugoslaviju.
Nova država je nasledila sve zakone koji su se ranije primenjivali u pojedi
nim zemljama: zakoni nezavisnih država Srbije i Crne Gore, zatim austrijski, austrij
ski novelirani, te mađarski zakoni i običaji u krajevima koji su ranije bili u sastavu
Austrougarske monarhije. Za muslimane su važili turski zakoni i šerijatsko pravo.
Svi su ti zakoni zasnovani na načelu podređenosti žene, pa su neki manje a neki
više ograničavali njenu poslovnu sposobnost, pravo nasleđivanja, pravo na zapošlja
vanje i izbor zanimanja, roditeljska prava, pravo na starateljstvo. Žena je u braku
bila potčinjena mužu. Brak je bio pod crkvenom jurisdikcijom, osim u krčevima
koji su ranije bili u sastavu Ugarske, u kojima je postojao građanski brak (Vojvodi
na, Međumuije). Vanbračna deca nisu imala nikakvih prava, i ona su, kao i vanbračne majke, bila obeležena, diskriminisana i ponižavana. Nije bilo dozvojjeno doka
zivanje očinstva.
Mogućnosti za izbor i obavljanje pojedinih zanimapja bile su ograničene, a
za isti rad žene su primale znatno niže nadnice, odnosno plate, što je karakteristi
čno i za sve druge kapitalističke zemlje. Ipak, za ono vreme radnice su u svim jugoslovenskim zemljama u radnom pravu bile relativno zaštićene: bio je zabranjen
noćni rad žena u industriji i rudarstvu, i rad na teškim poslovima i poslovima štet
nim po zdravlje, a radnice su imale i pravo na porodiljsko odsustvo uz materijal
nu pomoć. Ta su prava, 1922. godine, Zakonom o zaštiti radnika, potvrđena, dopu
njena i precizirana, a Zakonom o osiguranju radnika, uz osiguranje za slučpj bole
sti i nezgode na poslu, uvedeno je i plaćeno porodiljsko odsustvo od dva meseca pre
i dva meseca posle porođaja. Ali ti zakoni vrlo sporo su se sprovodili, a i izigrava
nje zakona bilo je uobičajeno.
�101
Tri godine posle ujedinjenja, 1921. godine, poljoprivredno stanovništvo je
činilo 78,7% u odnosu na ukupan broj stanovnika.1U odnosu na ukupan broj, žene
su činile 41% aktivnog stanovništva. U radnom odnosu, prema nepotpunim poda
cima, bilo je oko 72.500 žena, prema 381.830 muškaraca, što u odnosu na ukupan
broj zaposlenih čini oko 19%.2
Žene u novoj državi nisu uživale politička prava. U Hrvatskoj i Sloveniji,
prema lokalnim propisima, pravo glasa za opštinske izbore imale su žene koje su
samostalno vodile svoje domaćinstvo, koje su obavljale neku javnu delatnost, zanat
ili trgovinu, koje su bile zaposlene u javnoj ili privatnoj službi, a imale su četiri ra
zreda srednje ili njoj slične škole. Ali i ova ograničena izborna prava novim izbor
nim propisima, 1920. godine, su im oduzeta.
U jeku svih tadašnjih društvenih događaja, usred gladi, socijalnih sukoba,
masovnih štrikova, pretnji na granicama - na inicijativu socijalistkinja, odnosno
Srpskog narodnog ženskog saveza, žene se ujedinjuju, ali pritom ipak ostaju dosledne podeli na građanski i radnički ženski pokret.
2. Ženski radnički pokret
Sekretarijat žena socijaldemokrata Srbije obnovio je svoj rad neposredno
posle oslobođenja, početkom decembra 1918. godine, sa zadatkom da nanovo organizuje sekretarijate u unutrašnjosti. Njegova sekretarica bila je grafička radnica
Draga Stefanović. Glavnoj upravi Socijaldemokratske partije, Sekretarijat žena
predložio je da se unutar partije mogu stvarati posebne organizacije žena, što je
odbijeno sa obrazloženjem da „organizacije moraju biti jedne za oba pola“.
Sekretarijati su se uglavnom bavili uključivanjem žena u partijske i sindi
kalne organizacije, u čemu su postigli i određene uspehe. Više žena učlanjeno je u
partiju i u sindikate, a birane su i u njihove nove uprave. Održano je više zborova
i konferencija u preduzećima u kojima su žene bile zaposlene u većem broju, i na
njima se raspravljalo o materijalnom položaju radnica i radnika, o organizovanju
tarifnih pokreta i štrajkova, i o obnavljanju rada sindikalnih organizacija. Osim
ovih aktivnosti, Sekretarijat žena organizovao je i rad po kućama sa radničkim že
nama i ženama koje su ostajale bez posla. Pripremajući se za partijski kongres uje
dinjenja, Sekretarijat je održao konferenciju na kojoj je sumirao rezultate svog ra
da, pozdravio ideju ujedinjenja jugoslovenskog radničkog pokreta i izabrao novi
Sekretarijat.
I u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Sloveniji žene su, na sličan način kao i
u Srbiji, u okvirima odgovarajućih socijaldemokratskih partija i sindikalnih orga
nizacija, posebno razvijale rad sa ženama, pokrećući žene u borbu za poboljšanje
1921. godine, prema popisu, u Jugoslaviji je živelo ukupno 12.545.000 ljudi, od toga 6.169.898 muška
raca i 6.380.102 žena; broj poljoprivrednog stanovništva bio je 9.191.100 (4.767.000 žena i 4.424.000
muškaraca). Srbija je tada imala 4.819.430 stanovnika i stanovnica; 38,5% žena u odnosu na ukupan
broj stanovnika. - Jugoslavija 1918-1988, Statistički godišnjak, Beograd 1989, str. 39 i 40.
Isto, str. 57 - podaci za osiguranike Središnjeg ureda za osiguranje radnika, Glavne bratinske bla
gajne, Bolesničkog fonda Direkcije rečne plovidbe i za državne službenike; nisu obuhvaćeni službeni
ci i službenice srezova i opština, kojih je, prema popisu iz 1933, bilo ukupno 61.000.
�102
njihovog materijalnog položaja i ističući zahteve za ekonomskom i političkom ravnopravnošću žena.1
Socijaldemokratkinje Srbije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine, 21-23. apri
la 1919. godine, u vreme kongresa ujedinjenja Socijalističke radničke partije Jugo
slavije (komunista) - u daljem tekstu SRPJ(k) - održale su svoju konferenciju na
kojoj su se ujedinile u jedinstveni ženski socijalistički pokret Jugoslavije i osnovale
Sekretarijat žena socijalista (komunista).
Socijalistkinje su prihvatile minimalni i maksimalni program Socijalističke
radničke partije (komunista), u kojem je, između ostalog, stajalo da ona zahteva
punu neograničenu jednakost za sve muškarce i sve žene bez obzira na veru, naro
dnost i zanimanje, i opšte, jednako i tajno pravo glasa za sve građane i građanke
od osamnaest godina naviše.
Smatrale su da im pripadaju jednaka prava kao i muškarcima, jer su u ratu
dokazale svoje mnogostruke sposobnosti: seljanke su, zamenjujući muževe i same
radeći sve poslove i u polju i u kući, sačuvale posed, održale kuću i podigle decu;
radnice i žene u kancelarijama i na raznim drugim dužnostima uspešno su i odgo
vorno zamenjivale muškarce na svim poslovima.
Statut koji su na konferenciji donele direktni je odraz vladajućeg shvatanja
međunarodne socijalne demokratije, kao i komunista koji u to vreme održavaju osni
vački kongres Treće internacionale, u pogledu položaja, uloge i organizovanja žena
u radničkom pokretu. Po njemu, Sekretarijat žena socijalista (komunista) isklju
čuje svaku posebnu organizaciju žena i sm atra sebe delom partijske celine, tehni
čkim - izvršnim odborom u agitaciji i organizovanju žena. Centralni sekretarijat
žena sastavljen je od predstavnica žena socijalistkinja iz pojedinih pokrajina. Sedišta pokrajinskih sekretarijata trebala su da budu u Beogradu, Sarajevu, Skoplju,
Splitu (osnovani su), kao i u Zagrebu, Osijeku, Novom Sadu i na Cetinju (ovi nisu
osnovani). Pokrajinski sekretarijati objedinjavaju rad mesnih sekretarijata po gra
dovima, varošima i varošicama, i povereništava po selima. Sekretarica Centralnog
sekretarijata je članica Partijskog veća - uprave SRPJ(k), i svi drugi sekretarijati
su u međusobnoj neposrednoj vezi i u vezi sa Centralnim sekretarijatom koji im,
po instrukcijama Partijskog veća, daje direktive za celokupni rad.
Po statutu glavni zadatak Centralnog sekretarijata žena bio je agitacionoprosvetni, tj. „uzdizanje duhovnog horizonta žena“; i u tom cilju on je trebalo da
organizuje izdavačku delatnost koja se odnosi na žene, da osniva agitacione bibli
oteke, da organizuje agitaciono-funkcionerske kurseve za žene, kao i planska pre
davanja, zborove, konferencije i ženske kružoke. Centralni sekretarijat, neposred
no pred prestanak svog rada, doneo je i Prosvetni plan koji bi se za sve te svrhe
mogao koristiti. Plan je sadržavao po više tem a iz oblasti: položaj žena kroz istoriju, žena u buržoaskom društvu, učešće žena u klasnoj borbi radničke klase, soci
jalna ženska pitanja u vezi sa položajem i borbom žena i, najzad, učešće žene u gra
đenju novog komunističkog društva u Rusiji.2Pokrenut je list Jednakost, kao organ
žena socijalista (komunista) Jugoslavije, čiji je prvi broj izašao 1. m arta 1920. godi
1 Zapisnici sa sednica Sekretarijata žena socijaldemokrata Srbije, AS - Fond - socijaldemokrati,
149-154; Radničke novine, 1919, br. 13, 20, 42, 54, 83.
Statut žena socijalista (komunista), Jednakost, 1920, br. l i l i .
�103
ne. Izlazio je u tiražu od 4.000 do 5.000 primeraka, do decembra 1920. godine. List
se izdržavao od pretplate i dobrovoljnih priloga koje su prikupJjale žene.
Posle donošenja statuta Sekretarijata žena organizovan je rad na formirauju Pokrajinskih sekretarijata žena, kao i novih sekretarijata žena u unutrašnjosti,
tamo gde ih range nije bilo. U Hrvatskoj, pokrajinski sekretarijat žena nge formi
ran, s tim što su u Vukovaru, Osijeku i Vinkovcima formirani mesni sekretarijati,
a u Zagrebu i Slavonskom Brodu povereništva žena. U Sloveniji je rad na formira
nju ženskog radničkog pokreta otpočeo tek u drugoj polovini 1920. godine, posle
osnivanja Radničke socijalističke stranke, početkom 1920. godine, koja se priključi
la SRPJ(k).
Posle Kongresa ujedinjenja više žena bilo je angažovano u radu, pa i u ruko
vodećim telima partijskih organizacija. One su preko Sekretarijata žena, tamo gde
su oni postojali, ili neposredno, nastojale da se što više radnica uključi u rad sindi
kata i u opšte akcije koje je Partija vodila. Za ilustraciju može se navesti da su rad
nice u svim krajevima učestvovale u organizovanju rada sindikata, u tarifnim po
kretima i štrajkovima za povećanje nadnica i poboljšanje uslova rada. Krajem 1919.
i tokom 1920. godine, žene su organizovale ili učestvovale na zborovima protiv sku
poće (Beograd, Novi Sad, Sarajevo, Bitolj). Na zborovima pred donošenje propisa
za opštinske izbore i zakona o izborima za ustavotvornu skupštinu žene su zalitevale pravo glasa (Beograd, Sarajevo, Ljubljana, Skoplje, Split). Pošto zahtevima ni
je udovoljeno, žene su na sam dan izbora u Beogradu i Nišu organizovano protestovale. Istovremeno, u više gradova održavana su predavanja o položaju žena i o po
trebi borbe za ravnopravnost. Žene su učestvovale u pripremama za proslavu i u
proslavi Prvog maja, naročito u Srbiji. U Bosni i Hercegovini, nakon obimnih pri
prema za proslavit, vlasti su proslavu zabranile, pa je u znak protesta organizovan
generalni štrajk. U Sarajevu je pohapšeno preko 2.000 radnika i veći broj radnica,
prema kojima se policija izuzetno grubo ponašala: zatvorila ih je u vlažne podrume
i, uz nečuvene uvrede, isprebijala.
Uspesi u organizovanju žena-radnica i rezultati njihovog rada u potpunos
ti su zavisili od aktivnosti partijskih organizacija i od njihovog odnosa prema žen
skom pitanju. Stoga je aktivnost žena uočljiva u većim gradovima, gde deluju jače
partijske organizacije i partijska rukovodstva i gde je koncentrisan veći broj aktiv
nih žena. Treba imati u vidu daje kulturni nivo radništva, a pogotovu radnica, u
to vreme nizak, da su one u većini nekvalifikovane ili polukvalifikovane, uglavnom
nepismene, slabo plaćene, opterećene domaćinstvom i pod stalnom pretnjom otpu
štanja sa posla. U takvim uslovima rad na njihovom organizovanju bio je izuzetno
težak i mogao je dati rezidtate samo uz pomoć i podršku radničke partije. Ipak, uz
sve progone, teškoće i slabosti, početni rezultati u dvogodišnjem radu postavili su
solidne osnove za dalje napredovanje ženskog radničkog pokreta. Međutim, na Dru
gom kongresu Partije, koji je održan krajem juna 1920. godine u Vukovaru, osim
uopštenih zadataka o tome da će Partija isticati zahteve za pravnom i političkom
ravnopravnošću, za osiguranje radnika i radnica, kao i zahteve da se svim građani
n a i građankama, bez razlike pola i nacionalnosti ima obezbediti vršenje svih poli
tičkih prava i uživanje svih ustavnih i zakonskih sloboda - o ženama ništa poseb
no nije rečeno. U novom Statutu KPJ samo je, kao i u ranijem Statutu SRPJ(k) iz kojeg je KPJ nastala - propisano da Centralni sekretarijat žena za Kongres par
tije bira dve delegatkinje. Na Kongresu i posle njega došla su do izražaja različita
�104
ideološka shvatanja koja su dovela do rascepa u Partiji, što se neposredno odrazi
lo i na ženski radnički pokret. Naime, najaktivnije žene u tom pokretu u Srbiji (Radoslava Ilić, Sofija Levi, Milica Đurić-Topalović) i u Bosni i Hercegovini (Anka Tamel, Štefica Krekić, Marija Žižmund) priključile su se opoziciji, i zbog toga su isklju
čene iz KPJ. U ovo vreme Centralni sekretarijat žena povezao se sa Međunarod
nim sekretarijatom žena komunista, koji je formiran u oktobru 1920. godine, na
osnovu odluka Drugog kongresa Komunističke internacionale. Kongres je potvr
dio već ranije prihvaćeni stav u socijalističkom pokretu o jednakosti interesa žena
i interesa radničke klase, i dao smernice za rad komunista u ženskom radničkom
pokretu. Po tim smernicama ženski radnički pokret ne organizuje se posebno, već
je on deo rada Partije, u kojoj i muškarci i žene deluju ravnopravno među ženama
na njihovom pridobijanju za rad u Partiji, sindikatima i drugim organizacijama
radničke klase.1
Režim je, 29. decembra 1920. godine, Obznanom zabranio rad Komunisti
čke partije Jugoslavije, a istovremeno i sekretarijatim a žena, a Zakonom o zaštiti
javne bezbednosti i poretka u državi, K PJ je stavljena van zakona, nakon čega je
prešla u ilegalu. Pokušaji da se oživi rad ženskog radničkog pokreta nisu bili uspešni. Centralni sekretarijat i pokrajinski sekretarijati žena ponovo su osnivani to
kom 1923. godine u Nezavisnoj radničkoj partiji Jugoslavije, koja je osnovana kao
legalna partija u kojoj su delovali komunisti, ali i njen rad ubrzo je zabranjen. Više
žena je u to vreme hapšeno i suđeno. Od posledica batinanja, u zatvoru u Beogradu
um rla je tekstilna radnica Ljubica Ljubičić, a u Zagrebu studentkinja Leposava Petrović. Posle Trećeg kongresa K PJ (maj 1926), partijske organizacije neposredno
se bave radom među ženama, a radi sistematskog praćenja njihovog rada pri partij
skim rukovodstvima formiraju se posebne komisije za rad među ženama. Osim re
zolucija Četvrtog kongresa o ženskom pitanju (1928) i čestih uputstava i direkti
va iz inostranstva, kuda je pred progonima svoje sedište preneo CK KPJ, malo je
šta u to vreme učinjeno za ženski radnički pokret. Progoni komunista i, posebno,
zavođenje diktature, januara 1929. godine, onemogućilo je gotovo svaki rad žen
skog radničkog pokreta. Taj je rad oživeo je tek tridesetih godina. Prvo su kritikovani sami članovi K PJ zbog neshvatanja važnosti rada sa ženama i zbog „nakaznih
shvatanja o tom pitanju" čak i među odgovornijim članovima. Dokumenti Četvrte
konferencije (1934), kao i kasniji dokumenti K PJ upućuju partijske organizacije
da razviju svoj rad na širem okupljanju žena preko sindikata, Saveza komunističke
omladine Jugoslavije (SKOJ) i Crvene pomoći koja se brinula za obezbeđenje pra
vne i materijalne pomoći progonjenima i pohapšenima. Insistiralo se takođe da se
više žena primi u članstvo KPJ.2
3. Narodni ženski savez Srba, Hrvata i Slovenaca
Srpski narodni ženski savez dao je inicijativu za organizovanje jedinstvenog
ženskog saveza za celu Jugoslaviju. Prvi kongres održan je u Beogradu od 21. do
1Jovanka Kecrnan, Žene Jugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama 1918-1941, Be
ograd 1978, str. 79-116.
2 Isto, str. 117-124 i 206-208.
�105
23. septembra 1919. godine. Na Kongresu su bile prisutne delegatkinje 50 udruže
n a i pjihovih podružnica iz cele zemlje.1
Postojeće ženske organizacije iz Srbije imale su izrazito nacionalnu orijenta
ciju, a njima su se pridružile i slične organizacije iz Makedonije i Bosne i Hercego
vine - osnovane uglavnom na nacionalnoj osnovi - kao i organizacije sa jugoslovenskom orijentacijom iz Hrvatske i Slovenije. U ovim krajevima bilo je i više verskih
ženskih organizacija, koje nisu učestvovale na Kongresu.
Kongres je imao manifestation! karakter; izraženo je zadovoljstvo stoje rat
završen, oduševljepje što je došlo do ujedinjenja jugoslovenskih zemalja i želja da
se zajedničkim snagama prihvate uzdizanja žena na narodnim tradicijama i na do
stignućima u zapadnoj kulturi. Data je podrška Riječankama i Sušačankama u nji
hovoj borbi za oslobođenje i protestu koji su uputile Mirovnoj konferenciji u Pari
zu. Delegatkinje su iznosile svoj rad kojim su se bavile za vreme Prvog svetskog
rata. Pažljivo su saslušane sve žene koje su nastupale, iako su predstavljale ženske
organizacije koje su u ratu delovale u zemljama koje su se našle na suprotstavljenim stranama. Isticale su ono što ih je na neki način povezivalo, a to je borba za
opstanak porodice, za hleb i mir, za otklanjanje posledica rata, za pomoć deci bez
roditelja i onima koji su u ratu ostali bez svojih domova, invalidima i ratnim zaro
bljenicima. Jedino na toj pacifističkoj i humanitarnoj osnovi bilo je moguće okupi
ti po nacionalnom sastavu i socijalnom položaju, političkim stremljenjima i kultur
nim tradicijama, vrlo heterogene ženske organizacije.
Spor je, ipak, izbio oko imena budućeg Saveza, i ukazao je na različite kon
cepcije kojima su se žene u pojedinim zemljama rukovodile kada su odlučivale o
osnivanju jedinstvene organizacije. Delegatkinje iz Srbije predložile su da Savez i
dalje nosi ime Srpski narodni ženski savez, polazeći od toga daje Jugoslavija samo
geografski pojam; Hrvatice, podržane od nekoliko mlađih delegatkinja iz Srbije,
predložile su naziv Ženski jugoslovenski narodni savez, kako bi se i u imenu Save
za naglasilo daje to jedinstvena centralizovana organizacija. Konačno su delegat
kinje iz Srbije, posle jedne emotivne diskusije, prihvatile da se u naslov novog Sa
veza, pored imena Srbije, što su u naslovu pošto-poto želele da očuvaju, dodaju i
imena Hrvatske i Slovenije. Tako je nova organizacija dobila naziv Narodni ženski
savez Srba, Hrvata i Slovenaca.
Kongres je doneo Pravila, po kojima je cilj Saveza bio: da radi na razvijanju
humanog, etičkog, kulturnog, feminističkog, socijalnog i nacionalnog rada, da pra
ti rad nacionalnih i međunarodnih ženskih društava i da u inostranstvu predstav
lja sve ženske organizacije države Srba, H rvata i Slovenaca. Uprava Saveza bira
se svake tri godine, i u njoj su, kao i u delegacijama koje prisustvuju skupovima u
inostranstvu, obavezno zastupljene Srpkinje, Hrvatice i Slovenke. Svi raniji savezi
Slovenke i žene iz Primorske i Trsta predstavljale su delegatkinje Društva Ćirilo i Mctodijc, koje
je imalo 11 ženskih i 74 mešovite podružnice, Zavoda sv. Nikolaja (brinulo se za mlade devojke koje
su stizale u Trst, pronalazilo im službu, kako bi sprečilo da postanu belo roblje), Mariborsko sloven
sko žensko društvo (u ratu pomagalo ranjenike austrijske i itahjanske vojske, a po završetku rata
vodilo akciju za puštanje ratnih zarobljenika). Iz Hrvatske su bile prisutne delegatkinje Hrvatske
tobčke ženske sveze, urednice i novinarke listova Ženski svet i Jugoslovenska žena. Iz Bosne i Her
cegovine su došle delegatkinje iz više ženskih organizacija. Iz Srbije delegatkinje Ženskog društva,
o a srpskih sestara, Materinskog udruženja, Društva za prosvećivanje žene, Jevrejskog ženskog drus va’ * evrejskog društva Dobrotvor, Doma učenica srednjih škola, društava Kneginja Ljubica i Srpska
^
majka.
�106
koji su postojali u pojedinim zemJjama prestaju sa radom, razrešavaju se i stupa
ju u Narodni ženski savez Srba, H rvata i Slovenaca (u daljem tekstu NŽS SHS).
Prva predsednica Saveza bila je Leposava Petković iz Beograda, a potpredsednice
Zlata Kovačević-Lopušić iz Zagreba i Franja Tavčaijeva iz Ljubljane. Savez je us
postavio veze sa Međunarodnim savezom žena, i od svog osnivanja učestvovao na
njegovim kongresima i skupovima.1
Po svojim stremljenjima za narodnim jedinstvom, po svom centralističkom
ustrojstvu i po metodama rada, NŽS SHS bio je pobornik unitarnogjugoslovenstva, i u tom pogledu uživao je podršku i vladajućih krugova. Široka platforma Save
za i autonomnost organizacija u izboru svojih ciljeva i programa, omogućila je da
u njemu nađu mesta prosvetarske i hum anitarne organizacije sa vrlo različitim sta
vovima i shvatanjima o mnogim pitanjima, kao i o ravnopravnosti žena i muškara
ca i drugim feminističkim zahtevima. Početkom dvadesetih godina u svim kraje
vima zemlje osnivaju se nova ženska društva - prosvetarska i hum anitarna - a os
nivaju se i ženska udruženja na profesionalnoj osnovi, čiji je zadatak bio da razvi
ju rad na usavršavanju žena u pojedinim profesijama, da zastupaju njihove intere
se i da se bore za izjednačavanje sa muškarcima u profesiji.
Izvan Saveza ostale su klerikalne ženske organizacije, kojih je bilo više u
Hrvatskoj i Sloveniji, kao i društvo Hrvatska žena, koje je okupljalo pripadnice Hr
vatske seljačke stranke.2
Drugi Kongres NŽS SHS održan je od 30. juna do 4. jula 1920. godine u Za
grebu. Njemu su prisustvovale delegatkinje koje su predstavljale 200 ženskih dru
štava. Pored manifestacionog dela (polaganje venaca i govori na grobovima Zrinjskogi Frankopana, kao i boraca za slobodu i ujedinjenje, izjašnjavanje za tezu jedan
narod, jedna država, jedan kralj), delegatkinje su iznosile podatke o radu udruže
nja koje predstavljaju. Govorile su o svemu što ih je tih posleratnih dana podsticalo
na delatnost - o ruševinama, gladi, nezbrinutroj ratnoj siročadi i invalidima nerešenog statusa, koji su prepušteni sami sebi i pretežno milosrđu i brizi žena i njiho
vih organizacija. Tako je, na primer, na desetine hiljada bolesne i izgladnele dece iz
Bosne i Hercegovine organizovano evakuisano, i preko Zagreba upućivano u Vojvo
dinu, a zatim posle rata u Srbiju i druge krčeve, na izučavanje zanata i školovanje.
Na Kongresu je nekoliko žena izrazilo svoje ogorčenje što odlučujući faktori
u društvu ne shvataju ženinu ulogu u društvu. Zahtevale su da se i iijima, kao i
svim ženama kulturnih naroda, zgjemče sva politička i građanska prava, prava ko
ja uživnju državljani muškog pola. Kongres je Parlam entu i vladi uputio zahtev da
se ženama Ustavom prizna pravo glasa, navodeći da su to učinile gotovo sve evrop
ske zemlje, a da je Jugoslavija ostala među malobrojnima izvan tog kruga, i time
se svrstala u - Orijent.
Izveštnj o radu Kongresa Međunarodnog ženskog saveza koji je održan u
Oslu podnela je Isidora Sekulić, koja je učestvovala u njegovom radu, zajedno sa
Mirom Kočondom iz Zagreba i Cirilom Pleško-Štebi iz LjubJjane.3
Događaj koji je izazvao burne emocije prisutnih delegatkinja bilo je prisustvo
prve muslimanke na jednom takvom javnom ženskom skupu, i pokušaj da se to
1 Spomenica sa I Kongresa žena K raljevstva Srba H rvata i Slovenaca, Beograd 1920.
%Jovanka Kecman, n. d, str. 67.
3 Skupština žena u Zagrebu, Ženski pokret, 1920, br. 11 i 12; Žena, 1920, br. 6 i 7.
�107
onemogući. Na Kongresu se kao učesnica u diskusiji pojavila, oduševljeno pozdrav
ljena, delegatkinja Muslimanskog ženskog društva, učiteljica Rasima Bisić. Kon
zervativna muslimanska begovska stranka Kongresu je uputila telegram u kojem
je tražila da se Rasima odmah vrati i zapretila joj je da će po povratku zlo proći ako
bude istupala na Kongresu, što je izazvalo nepodeljene proteste učesnica Kongre
sa. Tim povodom nešto kasnije, na stranicama lista Ženski pokret, profesor Hasan
Rebac je prikazao život muslimanske žene, osudio fanatizam muškaraca, reakcionarnost školskog zakona koji je Austro-Ugarska donela za Bosnu, a koji je i dalje
bio na snazi. Njime je uvedeno obavezno školovanje za svu decu - i mušku i žensku
- osim za žensku muslimansku decu.1
Isidora Sekulić se zalagala za osnivanje sekcije za filozofiju žene, „koja bi
proučila samo njoj svojstvenu domenu, onaj snažni praktični moral kojim zapgga
čovečanstvo, onaj krst života koji nosi strpljivo, onu mučeničku energiju koja sve
miri, koja je neiscrpni izvor čovečanske snage“. A Zofka Kveder piše daje „posle
niske velike retke žene došao red na jugoslovensku ženu da pronosi izvesno vreme
kroz čovečanstvo onaj veliki kult koga je održavala niska žena, kult duševne snage“.
Po završetku Kongresa, delegatkinje 26 ženskih dništava koja su imala fe
minističke programe, ih su se u svom radu zalagala za ravnopravnost žena, dogo
vorile su se da u okviru NŽS SHS osnuju feminističku sekciju i usvojile su zajed
nički načelni program koji bi ostvarivale nekoliko narednih meseci.2
Treća Glavna skupština (Kongres) Saveza održana je od 6. do 8. jula 1922.
godine u Ljubljani. Na njoj se prvenstveno raspravljalo o zaštiti dece i omladine,
na osnovu referata Danice Hristić, Alojzije Štebi, Adele Milčinović, Jovanke Šiljak,
D. Popović i Zorke Janković. U Rezoluciji o tim pitanjima od državnih organa se
zahteva da propišu mere za zaštitu žena i dece od izrabljivanja, da preduzmu i dru
ge mere uz pomoć Saveza, sve u cilju poboljšanja opšte i zdravstvene situacije dece
i omladine i ostvarenja jednakog morala za oba pola.
Skupština je donela ciljeve i program NŽS SHS, po kojem se delatnost Save
za sastoji od rada: na narodnom jedinstvu, na izjednačenju žene sa muškarcem u
privatnom i javnom pravu, na ostvarenju principa - jednak rad, jednaka zvanja i
jednaka nagrada, na zaštiti ženske radne snage, s obzirom na njen prirodni poziv,
na ostvarivanje jednakih uslova za vaspitanje ženske i muške dece u kući i u školi,
kao i na ostvarivanju jednakog morala za muškarca i za ženu. Osim toga, Savez se
izjasnio za borbu protiv prostitucije i alkohola.3
Očigledno pod uticajem međunarodnih ženskih organizacija, u čijem radu
su brojne delegatkinje NŽS SHS redovno i vrlo aktivno učestvovale, ovgg program
je stalno dopunjavan i aktueliziran zahtevima koje su postavljale feminističke or
ganizacije u raznim drugim zemljama u svetu. Od v a ž n ijih zahteva bih su to zahtevi za mir, za žensko pravo glasa i slobodan pristup političkim partijama, za slobo
dan pristup žena svim profesijama, zatim zahtevi za osiguranje porodiljskog plaće
nog odsustva pre i posle porođaja, za pravo udate žene da u braku sa stranim držav
ljaninom može birati da h da zadrži svoje ih uzme muževJjevo državljanstvo, za za
branu trgovine belim robljem, za ukidanje propisa kojima se reguliše prostitucija.
' Ženski pokret, 1920, br. 4-5.
2 Isto.
' Jovanka Kecman, n. d, str. 172 i 173.
�108
U pogledu vaspitanja omladine u srednjim školama zahtevi su se odnosili na uspo
stavljanje strožijeg školskog režima, jačanja discipline, zabranu posećivanja bioskopa omladini ispod osamnaest godina, na uvođenje đačkih u n ifo r m i Traženo je
da se u Komisije za izradu programa za srednje škole imenuju i žene, da u Savetu
za prosvetu učestvuju i članice NŽS SHS, i da se žene postavljaju za direktorke
škola i školske nadzornice. Savez je protestovao protiv u k id a la Ministarstava za
socijalnu politiku i zahtevao da ono nastavi sa radom, s tim što bi u njemu radile i
žene.1
O svim navedenim zahtevima Savez je raspravljao na svojim skupštinama
i plenarnim sednicama Uprave, i o njima donosio rezolucije koje je podnosio nadle
žnim organima. Međutim, veći broj ženskih organizacija tvrdokorno je ostgjao na
svojim isključivo humanitarno-prosvetiteljskim i nacionalnim programima i njje
prihvatao feminističku orijentaciju koja je dolazila do izražaja u Upravi Saveza.
Raskorak između Uprave i velikog broja članica dovodio je do čestih nesuglasica i
sukoba oko načelnih stavova o pojedinim pitanjima, kao i prilikom izbora organa
Saveza. Dolazilo je i do ličnih sukoba između članica pojedinih društava i članica
Uprave Saveza, pa je u Savezu nastala opoziciono nastrojena grupa.
Suština sukoba bila je u različitim gledanjima na ulogu NŽS SHS, na sadr
žaj njegovog rada i na odnose sa udruženjima članovima. Po shvatanjima Uprave,
sva udruženja su samostalna, autonomna u ostvarivanju svojih ciljeva i u unutraš
njoj organizaciji, a Savez je centar koji u sporazumu sa udruženjima koordinira
njihov rad, dok on sam ne obavlja nikakvu konkretnu delatnost. Njemu pripada i
idejno vodstvo u odnosu na sve organizovane žene i regulisanje odnosa sa inostranstvom. Da bi se postigla racionalnija organizacija, bilo je predloženo da sekcije sa
veza koje su se bavile socijalnim problemima, zbog njihove obimnosti i raznovrsno
sti, prerastu u poseban Savez dobrotvornih društava, koji bi i dalje bio u sastavu
NŽS SHS. Drugo shvatanje je bilo daje Savez i suviše pao pod uticaj feministkinja,
a daje zapostavio hum anitarne, kulturne i socijalne probleme. Iz Saveza je, krajem
septem bra 1926 godine, istupilo deset beogradskih društava, koja su svojevremeno
bila osnivači Srpskog narodnog ženskog saveza ili inicijatori za osnivanje NZS SHS
(Beogradsko žensko društvo, Jevrejsko žensko društvo Dobrotvor, Kneginja Ljubi
ca, Srpska majka, Zaštita devojaka, Zaštita slepih devojaka, Obdaništa br. 2 i br. 3
i Društvo za obrazovanje domaćica i matera). Povedena je i akcija da i druga udru
ženja napuste Savez. Redovna godišnja skupština Saveza zakazana je za 25-27.
oktobar 1926. godine, i uoči same Skupštine, u beogradskoj Politici objavljenje oš
tar napad Jelene Lazarević na Upravu Saveza. U napisu se plediralo za razvijanje
hum anitarnog i socijalnog rada kao primarnog, za umereni, evolutivni feminizam,
a protiv naleta feminističkog pokreta koji je, kako se navodi, na prethodnoj Skup
štini uspeo da osvoji i Upravu Saveza.2
Za beogradskim primerom pošla su i druga udružepja, pa je pjih 46 osnova
lo Narodnu žensku zajednicu. Zajednici je kasnije prišlo više ženskih društava, ta
ko da je broj njenih članica narastao na 86. To su uglavnom bila konzervativna
društva, koja su se bavila dobrotvornim akcijama bez želje i namere da bilo šta uči
1 Katarina Bogdanović, Deveti Kongres Internacionalnog saveza žena za pravo glasa, u: Izabrani
život, Kragujevac, 1986; Ženski pokret, 1922, br. 7 i 8; Isto, 1923, br. 9 i 10.
1 Politika, 24. oktobar 1926.
�109
ne na meiyapju patrijarhalnih odnosa prema ženi i na poboljšanju njenog polo
žaja.1
Najbrojnije društvo učlanjeno u NZS SHS bilo je Kolo srpskih sestara (oko
sto pododbora u svim delovima zemlje), koje je i dalje ostalo u članstvu Saveza, ma
da se uglavnom bavilo humanitarnom i prosvetarskom delatnošću. Po završetku
rata brinulo je o domovima dece koja su u ratu ostala bez roditelja, davalo je siro
mašnoj deci pomoć u odeći prilikom verskih praznika, otvaralo je zanatske škole i
domove za učenice. U zanatskim školama devojke su se učile izradi narodnih nošnji,
narodnih vezova i drugih rukotvorina. Izdržavalo se od državnih dotacija, dela pri
hoda od prodaje lozova Državne klasne lutrije, od prihoda ostvarenih na raznim
priredbama, balovima i zabavama koje je KSS organizovalo. I dalje je izdavalo svoj
kalendar Vardar.
Posle zavođenja diktature, promene naziva zemlje u Kraljevinu Jugoslaviju
i nove administrativno-teritorijalne podele na banovine, 1929. godine, NŽS SHS
promenio je svoj naziv u Jugoslovenski ženski savez. Istovremeno je i svoju organi
zaciju prilagodio tim promenama i formirao svoje sekcije u banovinama.
4. Društvo za prosvećivauje žene i zaštitu njenih prava - Ženski pokret
Istovremeno kada i Sekretarijat žena socijalista (komunista), u Beogradu
je, aprila 1919. godine, osnovano feminističko, nestranačko udruženje Društvo za
prosvećivauje žene i zaštitu njenih prava. U jesen iste godine takvo društvo osno
vano je i u Sarajevu. Cilj tih društava bio je da se bave prosvećivanjem žena i da
rade na ostvarivanju njihovih građanskih i političkih prava. Izričito su se odrek
le humanitarnih aktivnosti.
U Društvu su delovale istaknute feministkinje, koje su i po svojim pozivi
ma već stupile u javni život (Mileva Milojević, Milena Atanacković, Zorka KasnarKaradžić, Isidora Sekulić, Paulina Lebl-Albala, Katarina Bogdanović, Delfa Ivanić,
Mileva Petrović, Ruža Vinterštajn-Jovanović, Ksenija Atanasijević, Ružica Stoja
nović i dr). Svoj list Ženski pokret, u kojem su saradnice i saradnici permanentno
raspravljali o raznim pitanjima ženske emancipacije, počele su da izdggu 18. apri
la 1920. godine. List je izlazio jednom mesečno, neprekidno sve do 1939. godine, u
tiražu od 1.500 primeraka. Od 1926. godine list je i glasilo Alijanse ženskih pokre
ta. Pored iscrpnih podataka o radu društava Ženskog pokreta, kongresa, odnosno
skupština NŽS SHS i međunarodnih ženskih organizacija, list raspravlja i o poje
dinim pitanjima od interesa za žene. Potpuna saglasnost koja se manifestovala u
zahtevima za politička prava nije uvek postizana u drugim pitanjima, pa su se na
stranicama Usta izražavala različita shvatanja o njima.
Društvo je od svog osnivanja nastojalo da okupi što više žena, bez obzira na
njihovu političku, socijalnu i nacionalnu pripadnost, ili na političke simpatije. Ra
zvilo je i živu aktivnost da u svoje redove privuče što više zaposlenih žena srednjeg
sloja, pa su u njegovom članstvu profesorke, učiteljice, službenice sa srednjim i vi
šim obrazovanjem, naročito žene zaposlene u komunalnim, socijalnim, zdravstve
nim i prosvetnim institucijama. Nastojale su da izgrade svoj ženski politički proGlas Narodne ženske zajednice, 1929, br. 2 i br. 9 i 10; Isto, 1933, br. 1 i 2.
�110
gram koji bi bio prihvatljiv za sve žene. „Sve žene bez obzira kojoj organizaciji pri
padaju (...) političkom ubeđenju (...) ili simpatiji imaju razloga da pripadnu i žen
skoj organizaciji koja izgrađuje svoj politički program, koja se bori za prava žena.
Drugim organizacijama i političkim partijama žensko pitanje je jedna tačka u pro
gramu i to sporedna. Međutim žena stupajući u politički život ima da unese nečeg
novog, ima u jednostrani muški politički mentalitet da unese i ženski politički men
talitet, da bi ga na taj način učinila potpunim. Stoga svaka žena ma kojoj muškoj
partiji naginjala, mora se politički izgrađivati u jednoj širokoj ženskoj organizaci
ji. Radnice su ostale po strani - nisu nam se pridružile, kritikuju naš rad sa svog
uskog partijskog gledišta. “
Pokušale su, naime, da - ne direktno, već preko rukovodećih žena u žen
skom radničkom pokretu - privuku i žene radnice, ali su, kako one kažu, naišle na
nera-zumevanje, navodno stoga što su se pretežno bavile onim problemima žena
koji nisu i problemi žena radnica i za koje one nisu zainteresovane (poslovna spo
sobnost, jednako pravo nasleđivanja, starateljstvo i druga pitanja iz oblasti građan
skog prava, zatim statusna pitanja, i dr). Na njihov poziv nisu im se priključile, pa
su radnice ostale po strani, iako „one nesumnjivo predstavljaju najsposobnije borce
za žensko pravo glasa i imaju najviše razloga da se bore za ravnopravnost".1
Beogradsko Društvo, 1919-1921. godine, vrlo je aktivno u borbi za pravo
glasa i u sprovođenju programa za kulturno uzdizanje i feminističko obrazovanje
žena. Društvo je protestovalo jer ženama nije dopušteno da glasnu u opštinskim
izborima, održavalo je konferencije o ženskom pravu glasa uoči donošenja izbor
nog zakona, zahtevajući pravo glasa za žene. Na sam dan zasedanja Ustavotvorne
skupštine, 8. maja 1921. godine, organizovalo je veliki skup žena, kojem su pris
ustvovale predstavnice žena iz Ljubljane, Zagreba, Sarajeva, Banjaluke, Dubrov
nika, Skoplja, Niša i Požarevca, a i veći broj muškaraca koji su ih podržavah. Zbo
rovi žena za pravo glasa održani su i u Sarajevu, Ljubljani i Zagrebu. Na tim zboro
vima govornice su prikazivale sumornu sliku obespravljenih žena u građanskom,
bračnom, radnom pravu, kao i u političkim pravima. Govorile su o teškim uslovima rada u preduzećima, naročito nedovoljno zaštićenih radnica-majki, o neravno
pravnosti žena u nemanuelnim zanimanjima, o teškom položaju žena na selu, na
ročito o položaju ratnih udovica, i o drugim ženskim problemima.
Sa zborova su Ustavotvornoj skupštini upućene rezolucije sa zahtevima da
se i žene u pravu glasa, kao i u drugim pravima, izjednače sa muškarcima. Poslani
ci u Skupštini uglavnom su ignorisali zahteve za pravo glasa, i Ženskog pokreta i
NŽS SHS, iako, navodno, u političkim partijama nije bilo protivnika ženskog prava
glasa. Demokratska zajednica u Hrvatskoj imala je u svom programu borbu za pra
vo glasa žena. Narodni klub i Radikalna stranka poluglasno su se za to pravo izja
šnjavah, a samo su se republikanci i socijalisti otvoreno za njega zalagali. Prilikom
diskusije u Privremenoj skupštini o izbornim zakonima za Ustavotvornu skupšti
nu, sa svojim obrazloženjima za žensko pravo glasa nastupio je Jaša Prodanović,
poslanik Republikanske stranke. Govorio je o ratnim naporima žena, o njihovoj
ulozi kao majki i vaspitačica, i o njihovim žrtvama. Smatrao je daje navodni strah
od utic^ja klerikalizma na žene samo izgovor da se ženama uskrate politička pra1 Izveštaj Upravnog odbora Društva za prosvećivanje žene i zaštitu njenih prava, Ženski pokret, 1921,
br. 4.
�I ll
va. Prigovore koji su u Skupštini istaknuti - da žene nisu tražile pravo glasa - odbio
je podseć^jući na zborove koje su žene organizovale, na rezolucije i peticije koje su
podnosile. Istakao je da Parlament radi pod uticajem reakcije, što se ogleda i u to
me što se oduzima ili ograničava pravo glasa državnim činovnicima, profesorima
i učiteljima. Zamerio je poslanicima koji su se za vreme njegovog govora prezrivo
podsmehivali ili pričali pošalice na račun žena, umesto da ozbiljno i otvoreno prodiskutuju o položaju žene. „Sramota je gospodo, da se to čini, jer svako od nas ima že
nu ili majku ili sestru i mi moramo da Lb poštujemo. “ Vasa Knežević je podneo obra
zloženi amandman kojim je predložio da aktivno i pasivno biračko pravo za Ustavo
tvornu skupštinu ima svaki muškarac i svaka žena sa navršenom 21 godinom. On
se osvrnuo na položaj radnica i na koristi koje bi one stekle učešćem u zakonodavnom
radu. Time bi im se pružila prilika da učestvuju u radu na poboljšanju svog položaja.1
Radi umirenja dubova u Ustav je uneta odredba da će se zakonom urediti
pravo glasa žena. Takav zakon kojim bi se ženama priznalo pravo glasa, i pored
neprekidnih zahteva ženskih i drugih organizacija, nije donet za postojanja Kralje
vine Jugoslavije.2
Ženski pokret je na dnevni red ženske aktivnosti stavio i pitanje položaja
muslimanske žene. Isticalo se da su muslimani, izloženi raznim strujama u musli
manskom svetu, prihvatili mnoge tuđe običaje prema ženi, a koji baš i nemaju os
lonca u Kuranu. Kritikovane su humanitarne organizacije koje posle rata, na Ko
sovu i u Makedoniji, na primer, u domove za siročad nisu primale muslimansku
decu. Ženska društva takođe ne pokazuju interes za muslimansku ženu. Ona su u
Bosni i Hercegovini još uvek organizovana na verskoj osnovi. U hrvatska - katoli
čka, ili u srpska - pravoslavna ženska društva muslimanke nemaju pristupa, one
su izvan svakog društvenog rada. Po običajima one nemaju nikakvog dodira sa iz
vanjskim svetom, osim sa svojom rodbinom, i te običaje nužno je postepeno menjati.
Trebalo bi da postojeća ženska društva krenu od početka: sa propagiranjem školo
vanja muslimanske ženske dece u osnovnim školama uz pomoć školovanih - dodu
še još uvek malobrojnih - muslimana. Muslimanke su najveća žrtva prošlih vremena
i one „vape za pomoć cvileći u dubokoj tamnici ograđenoj debelim zidovima feredže“.
U izvršavanju programa feminističke sekcije NŽS SHS, Društva za prosvećivanje žene u Beogradu i u Sarajevu, koja su uskoro promenila svoje nazive u Žen
ski pokret, su među najaktivnijim feminističkim organizacijama. Taj program upu
ćivao je ženska feministička društva da svoj rad koncentrišu na građansko vaspitanje žena putem tematskih kurseva, predavanja i konferencija; na oplemenjivanje
ukusa nedovoljno školovanih žena organizovanjem nedeljnih zabava sa čitargem
književnih dela i razgovora o njima; na organizovanje predavanja o higijeni žene i
deteta koje bi za najširi krug žena držale lekarke.
Ženski pokret u Beogradu reagovao je na razne događaje, i povodom njih je
zauzimao i izgrađivao svoje stavove, koji su za ono vreme patrijarhalnoj sredini iz
gledali suviše revolucionarni. Tako je, na primer, oktobra 1920. godine, povodom samoubistva profesorke matematike Ružice Stojanović, jedne od osnivačica i najaktiv
nijih članica, Društvo raspravljalo i osudilo dvojni moral. Ružica je ostala u drugom
stanju sa docentom na katedri matematike Mladenom Berićem, ali je on pred samo
LŽenski pokret, 1920, br. 4-5.
2 Ženski pokret, 1921, br. 1, 4, 9, 10.
�112
venčaige odustao od ženidbe. Tragedga je izazvala javnu diskusiju u novinama i časo
pisima, za i protiv ljubavi pre braka, slobodnoj ljubavi i dvojnom moralu, u kojoj ni
su izostale ružne reči i osude upućene mladoj profesorki. Društvo je bezrezervno sta
lo u odbranu svoje članice, javno se suprotstavilo vladajućim shvatanjima morala,
po kojima jedan moral važi za muškarca a drugi za ženu, i po kojima je žena u ovak
vim slučajevima uvek kriva. Samoubistvo profesorke je po mišljenju aktivistkinja
Društva, odražavalo sukob između naprednih, revolucionarnih ideja i p a trija r h a ln a
sredine. Društvo je energično zahtevalo javnu osudu i uklanjanje sa Univerziteta vi
novnika tragedije zbog njegovih moralnih shvatanja, i u tome je u potpunosti uspelo.1
Ženski pokret javno je napadnut na jednom predavanju u Hrišćanskoj za
jednici, kao zastupnik slobodne ljubavi, pa je tim povodom u listu, pored oštrog od
govora autoru predavanja, povedena diskusija o zahtevu koji je Društvo isticalo za jednak moral muškarca i žene. O toj temi pisali su javni radnici, profesori i čla
nice Ženskog pokreta. U tim napisima u osnovi se branila ustanova braka. Smatra
lo se d aje brak potpuna i trajna zajednica i plediralo se za idealne bračne odnose,
zasnovane na ljubavi, vernosti, međusobnom poštovanju i potpomaganju. Za mu
škarca je rezervisana aktivnost u sferi javnog života, dok je žena upućena da vodi
kućnu ekonomiju - muškarac je tvorac, a žena uživalac. Kriza braka i neravnoprav
nost žene u braku ogleda se u tome što je muškarcu dozvoljen slobodan život pre
braka a ženi ne, što se brakovi sklapaju iz interesa, a ne iz ljubavi, što se mlade že
ne udaju za starce, pa im postagu neverene, što se brak često svodi samo na fizičku
privlačnost, koja brzo nestaje i brak ostaje bez sadržine. Modernu slobodnu ljubav
valja odbaciti, jer ona propoveda slobodu ponašanja van braka. Da bi se izašlo iz
krize braka potrebno je osloboditi ženu roditeljskog tutorstva, vaspitati je za rad
u kući i privrženost porodici i istovremeno joj pomoći u izboru profesije i popravi
ti njen položaj u građanskom pravu - osloboditi je tutorstva muža u imovinskim
odnosima i u tim odnosima staviti je u ravnopravan odnos sa mužem.2
Društvo je nastojalo da svojim članicama pruži potrebne informacije i zna
nja iz političkih i društvenih nauka. Organizovalo je Socijalni tečaj - ciklus preda
vanja iz sociologije, politike, etike i pedagogije, koji je počeo sa radom 4. novembra
1920. godine. Predavanja su držali profesori Univerziteta, političari i žene. Konfe
rencije i predavanja o raznim pitanjima od interesa za žene su inače bili ustaljeni
i sistematski metod rada Društva.
5. Alijansa ženskih pokreta
Slične aktivnosti pokazala su društva Ženski pokret u Sarajevu, Udruženje
jugoslovenskih žena u Zagrebu i Splošno žensko društvo u Sloveniji.
Od svog osnivanja društvo Ženski pokret bilo je član Međunarodne alijanse
za žensko pravo glasa (IAW), koja je posle rata obnovila svoj rad. Njegove delegatkinje prvi put su učestvovale na Devetom kongresu Alijanse u Rimu, od 12. do 19.
m3ja 1923. godine. Mlade članice Društva, inspirisane radom i sadržajem Kongre
sa, odlučile su da se izdvoje iz NŽS SHS.
1 Ženski pokret, 1920, br. 4-5, 7 i 8.
2 Ženski pokret, 1926, br. 9-10.
�113
Društva Ženski pokret iz Beograda i Sarajeva u međuvremenu su osnovala
nekoliko novih organizacija Ženskog pokreta u unutrašnjosti (Kragujevac, Požarevac, Travnik, Livno, Bugojno, Visoko i Bosanski Brod), pa su, zajedno sa Udruže
njem jugoslovenskih žena iz Zagreba i Splošnim ženskim društvom iz Ljubljane,
22. i 23. septembra 1923. godine, sazvale Skupštinu u Ljubljani, na kojoj su bile i
delegatkinje iz drugih feminističkih i profesionalnih ženskih društava, i na njoj os
novale Alijansu feminističkih društava u državi SHS (u daljem tekstu Alijansa).
Skupština je utvrdila ciljeve Alijanse sa detaljnim programom delatnosti za njiho
vo ostvarenje. Osnovni cilj bio joj je da se izbori za politička prava žena, da bi se
njihovim posredstvom uticalo na uvođenje reformi i na promene zakona u korist
žena i da bi se uticalo na promene običaja, što bi sve zajedno imalo za rezultat pot
punu društvenu jednakost između žena i muškaraca. Alijansa se u svom Programu
zalagala za žensko pravo glasa, ali gaje smatrala samo sredstvom za potpuno oslo
bođenje žene. U Programu su istaknuti problemi žena kojima će se Alijansa bavi
ti. Zahtevaće: da se poziv žene kao majke i domaćice prizna kao produktivan poziv;
da se ukinu ograničenja propisana Građanskim zakonom u odnosu na žene, a na
ročito da se prizna ekonomska nezavisnost udate žene, jednakost roditeljskog starateljstva nad decom i da se izmeni nasledno pravo u korist žena; da se za majke
uvede opšte osiguranje; da se bolje zaštiti ženska radna snaga i da se uvedu inspektorke rada; da se ženi osigura slobodno napredovanje u pozivima koje obavlja; da
se ženama omogući slobodan pristup u politički život, kako bi mogle da utiču na
rešenja u korist žena, naročito u resorima prosvete i socijalne politike.1
Ovaj se program u raznim varijantama, ponekad sa manjim dopunama, kao
i program NŽS SHS ponavljao, jer se u Jugoslaviji, sve do Drugog svetskog rata,
ostvarilo vrlo malo feminističkih zahteva. A događalo se da se ženama ograničava
ju ili zakidaju formalno i faktički već dostignuta prava (zabrana primanja žena sa
višim i visokim kvalifikacijama u službu na železnicama ih ograničenja u PTT stru
ci, oduzimanje dodatka na skupoću ženama državnim službenicama kada su im i
muževi zaposleni u državnoj službi, uvođenje celibata za učiteljice, raznovrsno izi
gravanje zakona da bi se radnicama uskratila prava po osnovu osiguranja u slučaju
bolesti i porodiljskog odsustva, i dr).
Posle Skupštine u Ljubljani osnovana su nova društva u Zagrebu, Splitu,
Ljubljani, Slavonskom Brodu, Varaždinu i Šibeniku, a društva su imala svoje aktivistkinje-poverenice i u drugim mestima koje su se uključivale u aktivnosti Žen
skog pokreta. Ubrzo se pokazalo da kriza koja je zahvatila NŽS SHS nije mimoišla
ni Alijansu. Ženska društva učlanjena u nju imala su različita shvatanja o pojedi
nim pitanjima iz programa, što je dovodilo do nesuglasica i umanjivalo efikasnost
rada. Gotovo istovremeno sa istupanjem većeg broja ženskih organizacija iz NŽS
SHS, koja su se uglavnom odrekla feminističkog rada, izrazito feministička društva
Ženskog pokreta održala su svoj skup krajem oktobra 1926. godine u Bosanskom
Brodu. Na tom skupu izmenjena su pravila Alijanse tako što su ubuduće članovi
Alijanse mogla biti samo društva Ženski pokret, pa je i ime Alijanse promenjeno u
Alijansu ženskih pokreta, sa sedištem u Ljubljani. (Novi Izvršni odbor činile su:
Alojzija Štebi - predsednica, Karla Modić - potpredsednica, Cirila Štebi - sekreta
rica, Milena Pehani - blagajnica.)
’ Ženski pokret, 1923, br. 7; Isto, 1931, br. 9 i 10.
�114
Članice Alijanse i nadalje su ostale najaktivnija društva na ispunjavanju pro
grama NŽS SHS koji se odnosio na postizanje ravnopravnosti žena, pa je time i
NŽS SHS dobio nov kvalitet.
Još pre reorganizacije, tokom 1926. godine, povodom objavljivanja projekta
Zakona o opštinama, Ženski pokret u Beogradu pozvao je političke stranke da u
klubu Ženskog pokreta iznesu svoja gledišta o ženskom pravu glasa. Sve stranke,
izuzev Jugoslovenske muslimanske stranke pozivu su se odazvale, a predavanja
su bila izuzetno dobro posećena. Objavljivana su u nekoliko brojeva Ženskog pokre
ta, a rezime izlaganja u Izveštaju Alijanse za 1926. godinu. Govorili su: Radoslav
Agatonović, narodni poslanik Demokratske stranke, koji je naveo da se njegova
stranka 1920. godine, prilikom pretresa člana 9 Ustava izjasnila za žensko pravo
glasa, a 1921. godine to je unela i svoj program; Svetozar Pribićević, šef Samostal
ne demokratske stranke, naveo je da se njegova stranka o tom pitanju nije izjas
nila, ali on lično - a, misli, i dosta članova stranke - je za žensko pravo glasa; dr Hohnjec, narodni poslanik Slovenske ljudske stranke, podsetio je da je njegova stran
ka 1920. godine tražila da se u zakon o opštinama unese odredba da žene imgju
pravo glasa. Dr Uroš Stajić, predstavnik Zemljoradničke stranke, izjasnio se za po
stupnost, tako što ženu treba prvo kulturno uzdići, pa joj prvo dati pravo glasa u
opštinama i u oblastima i, najzad, u izborima za Parlament; Stjepan Radić, vođa
Hrvatske seljačke stranke, u principu je za žensko pravo glasa, ali za sistem postup
nosti tako što bi opštine odlučivale da li će njihove žene glasati i na opštinskim iz
borima i na izborima za parlament; dr Laza Marković, član radikalskog poslaničkog
kluba, saopštio je da su mlađi članovi stranke za postupnost, a stariji pokazuju ot
por prema političkom oslobođenju žene, napominjući da će stranka prilikom prera
de svog programa imati više obzira prema ženi; Nedeljko Divac, predsednik Socijali
stičke stranke i Jaša Prodanović, predstavnik Republikanske stranke, izneli su da
njihove partije zastupaju potpunu socijalnu, pravnu i političku jednakost muškaraca
i žena. Najzad je u ime mlađih članova Grupe za socijalnu i kulturnu akciju, dr Dra
goljub Jovanović, izneo shvatanje da su pravo glasa i parlamentarizam prazne reči,
da žena ne treba da se bori za fiktivne ciljeve i da se kalja u blatu političke borbe.1
Parlam entarni izbori 1927. godine bili su povod da Alijansa pojača svoju ak
tivnost za pravo glasa, pa je te godine održano više zborova (Ljubljana, Zagreb, Split,
Dubrovnik, Varaždin, Beli Manastir, Sarajevo, Bosanski Brod). U Srbiji su aktivi
stkinje Alijanse odlazile u unutrašnjost i držale predavanja iz feminizma. U prav
noj komisiji Alijanse praćen je rad vladinih i skupštinskih organa na pripremama
pojedinih zakona i drugih propisa, pa su primedbe i zahtevi, u dogovoru sa organi
zacijama iz Ljubljane, Zagreba i Sarajeva, putem peticija, memoranduma i delega
cija saopštavana nadležnim organima.
6. Nova feministička društva
Osim Alijanse, u državi SHS, odnosno u Jugoslaviji, osnovano je još nekoli
ko feminističkih društava.
LŽenski pokret, 1926, br. 9 i 10.
�115
Udruženje studentkinja Beogradskog Univerziteta osnovano je 1922. godi
ne na Beogradskom univerzitetu. Ono se u svojim pravilima deklarisalo za politi
čku neutralnost, za emancipaciju žene, za buđenje svesti ,,o njenoj dužnosti i ulozi
u društvu**, za uzajamno usavršavanje i solidarnost, za raspravljanje o socijalnim
pitanjima koji su od interesa za ženu. Udruženje je započelo svoju aktivnost oku
pljanjem studentkinja, organizovanjem predavanja za njih i diskusijama o karak
teru udruženja, sadržaju njegovog rada i o načinu pomoći siromašnim studentkinjama. U Upravi udruženja su bile i studentkinje komunistkinje, i jedna od njih,
Anđa Bunuševac, nametnula je diskusiju o potrebi postojanja posebnog ženskog
studentskog udruženja. Ova diskusija nesumnjivo je bila odraz shvatanja građan
skog i klasnog ženskog pokreta. Diskusije su završene time što je Anđa podnela os
tavku, a druge devojke naklonjene komunistima su i dalje ostale u Upravi. Udru
ženje je, ne zanemarujući rad na ličnom i političkom obrazovanju studentkinja, zna
tan deo svoje aktivnosti posvetilo obezbeđenju smeštaja za siromašne studentkinje,
koja je rezultirala izgradnjom Doma studentkinja, kojim su studentkinje same up
ravljale (danas Dom studentkinja Vern Blagojević, Ul. 27. m arta).1
Mala ženska antanta osnovana je 1923. na Kongresu Međunarodne alijanse
za žensko pravo glasa (IAW) u Rimu. Sačinjavale su je feminističke organizacije iz
Čehoslovačke, Poljske, Rumunije, Jugoslavije, Bugarske i Grčke. Program Antante
je feministički, a osnovana je radi razmene iskustava i zajedničkog nastupanja u
borbi za mir u Internacionalnoj ligi za mir i slobodu.2
Liga žena za mir i slobodu osnovana je 1928. godine, sa ciljem da ujedini že
ne protivne svim ratovima, svakoj eksploataciji čoveka i svim oblicima nasilja, da
radi na opštem razoružanju, za rešavanje svih sporova mirnim putem, zajedničkom
saradnjom, ostvarivanjem ekonomskog, socijalnog, političkog stanja zasnovanog
na pravdi, bez obzira na pol, rase, klasu i vere, da oblikuje javno mišljenje za mir,
a protiv rata, putem predavanja, akademija i proslava, naročito na Dan primirja,
2. novembra i na Dan prve mirovne konferencije u Hagu, 18. maja. Liga je nasto
jala da se iz svih udžbenika uklone tekstovi koji izazivaju mržnju prema drugim
narodima.3
Ženska stranka je osnovana 1927. godine. Osnovala je grupa mladih intelek
tualki koja je bila nezadovoljna načinom rada Alijanse i NŽS SHS, i koja je smatra
la da treba delovati brže, odlučnije i efikasnije. Njen program je gotovo isti kao i
program Alijanse, a statutom je predviđeno da na ostvarenju svojih feminističkih
ciljeva stranka može sarađivati sa ostalim političkim partijama. Naglašeno je da
će se Stranka boriti protiv iskorišćavanja ženskih organizacija od strane drugih
političkih partija. Alijansa ženskih pokreta, držeći se čvrsto principa političke neu
tralnosti, javno se ogradila od stvaranja ovakve organizacije, smatrajući da to vodi
cepanju ženskog pokreta. Stranka je nastupila vrlo borbeno, i za kratko vreme svog
postojanja održala je u Srbiji više dobro posećenih zborova za pravo glasa. Upravo
kada se stranka počela organizovati, 1929. godine, u Jugoslaviji je suspendovan
Ustav i zavedena diktatura. Ženska stranka, kao i sve druge političke stranke, mo
rala je da obustavi rad, i on kasnije nije obnovljen.
Neda Božinović i dr Slavka Morić, Udruženje i domovi studentkinja Beogradskog Univerziteta, u:
Studentkinje Beogradskog univerziteta u revolucionarnom pokretu, Beograd 1988, str. 17-53.
Ženski pokret, 1923, br. 6, 9 i 10; Jovanka Kecinan, n. d, str. 190-192.
1 Ženski pokret, 1928, br. 7; Žena danas, 1936, br. 1; 1937, br. 8.
�116
Udruženje univerzitetski obrazovanih žena je osnovano krgjem 1927. godi
ne. Njegov cilj je bio da štiti profesionalne interese žena, da se bori za napredova
nje žena u službi, kao i za promenu položaja žene u građanskom pravu. Imalo je
svoje sekcije u Beogradu, Zagrebu, Ljubljani, Novom Sadu, Skoplju, Užicu, Šapcu
i Kragujevcu. U Zagrebu 1935. i u Sarggevu 1936. godine, osnovane su Junior sek
cije univerzitetski obrazovanih žena. Međusobnom saradnjom Udruženje je izra
dilo i, 1936. godine, objavilo Bibliografiju ženskih pisaca u Jugoslaviji. Bilo je učla
njeno u Međunarodnu organizaciju univerzitetski obrazovanih žena.1
Ekonomsku i političku krizu i nacionalne suprotstavljenosti kralj Aleksan
dar Karađorđević pokušao je da reši uvođenjem diktature. Šestog januara 1929.
godine ukinuo je Ustav, raspustio Narodnu skupštinu, i tako postao nosilac celokupne vlasti, uključujući i zakonodavnu. Ukinute su sve demokratske slobode, zabra
njen je rad političkim partijama, a progonima su bili izloženi ne samo komunisti,
već i vodeće ličnosti građanskih partija. Država je promenila ime - nazvana je Ju
goslavija i podeljena na devet banovina.
U toj situaciji feminističke organizacije umanjile su svoju javnu delatnost,
a neke su prestale sa radom, tako da su organizacije Ženskog pokreta postojale sa
mo u Beogradu, Zagrebu, Ljubljani, Sarajevu i Skoplju. O tome je na godišnjoj skup
štini Alijanse, početkom 1937. godine, rečeno: ,,I u tim i takvim prilikama naš žen
ski pokret, da bi mogao da životari ako već ne da živi punim životom, morao je sko
ro da se pritaji, da izbegava da se o njemu mnogo čuje i govori, da se odrekne za
izvesno vreme borbe za politička prava žena i da se jedino bori da teško izvojevana
prava žene na rad i zaradu brani uporno od onih, koji su potiskivanjem žena iz svih
domena našeg javnog života hteli da reše jednu od najtežih posledica ekonomske
krize - problem besposlice. Takve prilike izbacile su u prvi red na mesto političkih
ekonomska pitanja ili bolje reći, pitanja same egzistencije".
D iktatura se nije mogla dugo održati, pa je pod pritiskom narodnog nezado
voljstva u zemlji postepeno slabila, tako da je period otvorene diktature završen
obnavljanjem rada političkih partija. Svoj rad, još uvek ilegalan, obnovila je i Ko
munistička partija Jugoslavije. Posle ubistva kralja Aleksandra, u Marselju 1934.
godine, ubrzanje rad na pripremama za izbore za novi Parlament. To je bila prili
ka da se ženske organizacije ponovo aktiviraju na pitanjima prava glasa.
7. Om ladinske sekcije i om ladinke u ženskom pokretu
Obnovljena KPJ, u nastojanju da u borbu protiv nacizma i fašizma, kao gla
vnog protivnika radničke klase, okupi što šire društvene slojeve uputila je svoje
članstvo, u junu 1935. godine, da se legalizuje, da razvije svoju aktivnost u sindi
kalnim, omladinskim, profesionalnim, ženskim i drugim organizacijama. Borba za
poboljšanje ekonomsko-socijalnog položaja svih radnih ljudi, za demokratizaciju
političkog života, za rešavanje nacionalnog pitanja na principima samoopredeljenja naroda, ali i nezavisnosti Jugoslavije, bila je široka platforma na kojoj se stva
rao antifašistički narodni front. U partijskim komitetima nanovo su formirane ko
1 Ženski pokret, 1927, br. 8 i 9; Paulina Lebl Albala, Deset godina rada Udruženja univerzitetski obra
zovanih žena. u Jugoslaviji 1928-1938, Beograd 1939; Jovanka Kecman, n. d, str. 193-196 i 276-280.
�117
misije za rad među ženama, sa uputstvom da se komunistkinje i simapatizerke učlaiguju u postojeće ženske, sindikalne, omladinske i druge organizacije, i da osniva
ju nove, radi privlačenja žena u borbu.
U Srbiji su u komisiju Pokrajinskog komiteta KPJ za rad među ženama oda
brane Mitra Mitrović i Dobrila Karapandžić. Sa Ženskim pokretom su se dogovo
rile da se u njegovom okviru osnuje Omladinska sekcija. Ženski pokret je računao
na to da će dobiti feministički podmladak, a antifašistkinje mogućnost za legalan
rad. Uz Mitru Mitrović i Dobrilu Karapandčić, za rad u Omladinskoj sekciji bile su
odgovorne još Jelisaveta-Beška Bembasa, Milica Suvaković, Olga Jojić, Olga Alka
l i , Bosa Cvetić i Slobodanka-Boba Đorđević. Sve one su bile mlade devojke koje su
se već istakle u studentskom pokretu na Beogradskom univerzitetu ili svojim ra
dom u sindikalnim ili profesionalnim organizacijama.
Feministička Alijansa intenzivnije deluje od 1935. godine, naročito na osni
vanju novih organizacija Ženskog pokreta u unutrašnjosti. Na dnevni red svojih
aktivnosti ponovo je stavila aktuelna pitanja položaja žena: jednake nadnice za
muškarce i žene, uvođenje 40-satne radne nedelje, a dotle strogo pridržavanje osmočasovnog radnog vremena, zabrana dečjeg i noćnog rada za žene, vraćanje do
datka na skupoću udatim ženama kojima je bio ukinut, ukidanje celibata učitelji
ca, i dr. Alijansa je dala svoje opširno obrazloženo mišljenje, primedbe i zahteve na
nacrt novog građanskog zakona. Između ostalog, tražena je puna poslovna sposob
nost za sve žene, obavezan građanski brak i nadležnost državnih sudova u svim
bračnim sporovima, ravnopravnost muža i žene u braku, puna zaštita vanbračne
dece sa dozvolom istraživanja očinstva i izjednačenje bračne i vanbračne dece u
nasleđivanju, izjednačenje muškaraca i žena u naslednom pravu, slobodno i neogra
ničeno raspolaganje muža i žene sopstvenom imovinom, ozakonjenje ženinog rada
u domaćinstvu kao profesije, obavezno osiguranje za slučaj razvoda braka.
Do 1937. godine, inicijativom i zalaganjem omladinki, osnovana su društva
Ženskog pokreta u Čačku, Kragujevcu, Jagodini, Nišu, Šapcu, Prištini, Kosovskoj
Mitrovici, Subotici, Somboru, Vršcu, Novom Sadu, Jasenovcu i Slavonskom Brodu.
I kasnije, sve do sredine 1940. godine, društva su osnivana i u drugim mestima, ah
su neka i prestajala sa radom ih su zabranjivana.'
O tome zašto su omladinke ušle u Ženski pokret, Mitra Mitrović, prva predsednica Omladinske sekcije kaže: ,,U jesen 1935. godine grupa ženske omladine iz
kancelarija, univerziteta, radionica, devojaka tek izašhh iz srednjih škola, organizovala se u Ženskom pokretu u Beogradu. Šta nas je rukovodilo da uđemo u Ženski
pokret? Sa kakvim težnjama, zadacima i perspektivama smo ušle u njega? Dikta
tura i njene reakcionarne snage, pored nasilničkih i nazadnih mera preduzetih pro
tiv naroda, sprovele su i prema ženama svoje nazadne mere i zapretile im novim
oduzimanjem i ono malo stečenih prava. Fašizam je u nekohko zemalja Evrope bru
talnim metodama oduzimao prava narodu i nasrtao na prava žena, oduzimajući
im zaradu, mogućnost za život i gušeći u njima svako dostojanstvo čoveka. Tim istim
merama služio se i nenarodni režim Jugoslavije. Oduzimanje dodatka ženama dr
žavnim službenicama, izbacivanje iz službi, očajno niske nadnice radnica, pretnje
numerus-klauzusom, sve je to govorilo da žene, kao i čitav narod preživljavaju te
ške dane i da im prete još težim uslovima za život. Nas mlade čekala je teška borba
' Isto, str. 286-299.
�118
za hleb, svakog dana je pred nama bilo sve više zatvorenih vrata radionica, kance
larija i škola, tu i tamo čuli su se preteći i onespokojavsgući glasovi o novim reak
cionarnim i protivnarodnim merama. Nas žene su, dakle, čekale još teže nepravde
i još bezizlazn^ja sudbina od one koje su doživele naše nugke.
Jedne, osetivši borbeni i slobodarski duh na univerzitetu, a sve kao žene po
gođene nepravdama već na prvom koraku u životu, čvrsto vezane za narod pritis
nut krizom i oduzimanjem sloboda, shvatile smo d aje jedini put iglnglr« iz tog sta
nja - put borbe. Fašizmu i reakciji moglo se stati na put samo čvrstom i odlučnom
borbom. Žene u našoj zemiji, kao i danas, imale su minimalna prava, trebalo ih je
probuditi i okupiti u borbu za očuvanje tih minimalnih prava i za osvajanje novih.
To se moglo postići samo organizovanom borbom i mi smo shvatile značaj organizovanja žena, buđenje njihove svesti o pravima koja im pripadaju, o pravima koja
narodu moraju pripasti, o borbi protiv fašizma, za hleb, mir i pravu demokratiju.
Zato smo ušle u Ženski pokret, kao u organizaciju u čijem je programu jasno
naglašena deviza borbe žena za njihova prava i okupljanje svih žena bez obzira na
rasu, veru, narodnost i politička shvatanja. Jasno naglašena načela borbe za demokratiju i mir vezala su nas za program Ženskog pokreta, u koji smo ušle sa težpjom
da naše drugarice, nespremne za život, ne ostanu usamljene pod tim naletom reak
cije na njih već da, okupljene, stanemo u redove boraca za prava žena i naroda, po
jačamo tu borbu koja je za vreme diktature samo tinjala i stvorimo od Pokreta MA
SOVNU ORGANIZACIJU ŽENA".1
8. Stvaranje masovnog ženskog pokreta
Alijansa ženskih pokreta, u saradnji sa drugim feminističkim organizacija
ma, na dan zasedanja Narodne skupštine, 20. oktobra 1935. godine, organizovala
je zborove za pravo glasa žena. Pred Skupštinom se nalazio projekat novog izbor
nog zakona, i Alijansa je putem peticije koju je ranije uputila poslanicima i putem
ovih zborova vršila pritisak na zakonodavno telo. Zborovi su organizovani u Beo
gradu, Novom Sadu, Užicu, Šapcu, Zagrebu, Splitu, Varaždinu, Jasenovcu, Ljublja
ni, Banjaluci i Skoplju. Po prvi put su u organizovanju i sprovođenju jedne takve
akcije učestvovale i omladinke uključene u organizacije Ženskog pokreta ili u Juni
or sekcije Univerzitetski obrazovanih žena. Na svim zborovima usvojena je jedin
stvena rezolucija: „Žene sakupljene na zboru na dan 20. oktobra 1935. godine shvatajući da za svesno ispunjavanje građanskih dužnosti treba da imaju uticaj na for
miranje društva i države, traže da se u novi izborni zakon unese jednako, opšte,
tajno, aktivno i pasivno pravo glasa, za sve građane muške i ženske“. Rezolucija
je upućena Narodnoj skupštini, Senatu, predsedniku Skupštine i predsedniku vla
de. Na zboru u Beogradu govorila je predstavnica ženske omladine Slavka Đurđević. I na svim drugim zborovima zapaženo je učešće omladinki, radnica i žena ra
znih profesija; govornice su nastupale u njihovo ime, a na nekim zborovima i u ime
seljanki.
Dugogodišnja podela na građanski i radnički ženski pokret u ovim konkret
nim Z9jedničkim aktivnostima počela je da se gubi.
‘ Ženski pokret kroz omladinsku sekciju, Bilten Omladinske sekcije, 1940, br. 2.
�119
Udruženje studentkinja Beogradskog univerziteta, u koje su učlanjene studentkiiye iz svih krajeva Jugoslavije, 1936. godine, pridružilo se radu Omladinske
sekcije. To su učinile i devojke iz raznih sindikalnih i profesionalnih organizacija.
Naročito su aktivne sekcije žena-radnica u sindikalnim i drugim radničkim orga
nizacijama, u Savezu privatnih nameštenika Jugoslavije, u naprednoj grupi učite
ljica, u udruženjima saobraćajnog osoblja i PTT-a. Borba za demokratizaciju zemlje,
protiv skupoće, za jačanje prijateljstva i saradnje sa demokratskim zemljama Za
padne Evrope, za uspostavljanje odnosa sa SSSR-om, u kojoj su omladinke koje su
bile pod uticajem KPJ aktivno učestvovale, dala je mogućnost da one na nov način
postave žensko pitanje, da se oslobode sektaštva i uskogrudosti, da se oslobode stra
ha od posebnog organizovanja žena.
Milica Šuvaković i Mitra Mitrović, kritikujući napad socijalistkinje Milice
Đurić-Topalović na feminističke pokrete, pišu: „Tako se danas već može govoriti o
tome daje moguće j e d i n s t v o s v i h ž e n a u borbi za očuvanje prava žena
i zadobijanje novih, u borbi za njihov bolji položaj i život, a protiv onih koji su zapre
ka tom poboljšanju i konačnom oslobođenju. Svaka je žena, bila ona politički ih fe
ministički opredeljena ili ne, životno zainteresovana svim tim, i samo se radi o to
me da se ta životna zainteresovanost pretvori u jedinstven istup. Nije, dakle, zlo
u izdvajanju žena u posebna ženska društva, već u nepostavljanju ženskog pitanja
kao opštedruštvenog pitanja svih žena i prikupljanja svih snaga za odbranu tih pra
va i borbu za jedan bolji i čovečniji svet. (...) Nužnost te zajedničke borbe g-đa Topalović ne shvata".1
9. Nastajanje antifašističkog ženskog pokreta
Pobeda nacionalsocijalizma u Nemačkoj i njegove pretnje svetskom miru
ponukali su sve progresivne snage u svetu da razmišljaju o sas^dnji i o ujedinjava
nju napora u odbrani mira, a time i demokratskih tekovina. Pred slikom koju je
pružao nacizam u Nemačkoj (zastrašujuća militarizacija, militarističko vaspitanje
mladih, radni logori, pripremanje za rat, za novu podelu sveta i porobljavanje ma
lih naroda, otvoreno učešće u španskom građanskom ratu na strani vojne hunte,
vraćanje žene u kuću i njeno svođenje na mašinu za rađanje, ukidanje svih demo
kratskih sloboda, i dr) rastao je strah, ah raslo je i antiratno i antifašističko raspo
loženje naroda u svim evropskim zemljama.
U tome, naravno, nisu izostale ni feminističke međunarodne organizacije.
Međunarodna alijansa za pravo glasa održala je 1936. godine u Cirihu studijsku
konferenciju, na kojoj se, pored rasprave o ženskom pravu glasa i o pravu na rad,
posebno raspravljalo i o miru i kolektivnoj bezbednosti. Konstatovano je da se u
Spaniji pod firmom građanskog rata vodi međunarodni rat, daje atmosfera teška
zato što se gubi vera u uspeh borbe za mir i što se stvara uverenje daje uticaj žena u
međunarodnom životu fiktivan. Žene su dužne da svojom borbom savlađuju strah
i defetizam. Time će najbolje doprineti očuvanju mira i isključenju rata kao sredstva
za rešavanje međunarodnih sporova. Upozoreno je na sve veću opasnost od fašizma,
koji „sagoreva sve napredne težnje", oduzima ženama sve što su dugogodišiyom
LJovanka Kecman n. d, str. 318-348; Žene Srbije u NOB, str. 56-69; Žena danas, 1939, br. 23.
�120
borbom stekle. Međunarodni savez žena, na svom Kongresu u Aberdinu 1938. go
dine, upozorio je svoje članice da je borbu za ravnopravnost žena nužno povezati
sa borbom protiv fašizma, jer samo tako ima izgleda na uspeh. Na Kongresu Među
narodne alijanse za pravo glasa, 21. maja 1939. godine u Kopenhagenu, usvojena
je Deklaracija načela, koja sm atra da se feminističke organizacije ne mogu više og
raničavati samo na zadobijanje političkih prava za žene, već se moraju uključivati
u demokratske pokrete naroda. Alijansa ženskih pokreta obnovila je svoj rad na
pitanjima mira, koji je jedno vreme bio zanemaren. U Jugoslovenskom ženskom
savezu postojala je komisija za mir, ali obe organizacije su na opštim pacifističkim
parolama dosta suzdržano sprovodile zaključke međunarodnih ženskih organiza
cija o miru, ne povezujući ih sa stvarnošću Jugoslavije. Za predsednicu Komisije
za mir JŽS, 1938. godine, izbrana je Danica Zečević, koja je istovremeno bila i predsednica Jugoslovenske lige žena za mir i slobodu. Liga je, još 1936. godine, sprovela pismeno glasanje i dobila je oko 600.000 potpisa za mir i razoružanje.1
U svim krajevima Jugoslavije našle su se mlade žene koje su shvatile važnost
organizovanog rada žena i koje su umele da spoje feministički pokret sa pokretom
protiv fašizma. One su pronalazile stotine načina da okupe žene u raznim staleškim
i profesionalnim organizacijama, u sindikatima, u raznim kulturno-prosvetnim,
omladinskim i drugim organizacijama, i da ih podstaknu da u svojim matičnim or
ganizacijama postavljaju svoja „ženska pitanja*' na već postojećim feminističkim
programima i da ih povezuju sa pokretom protiv fašizma. U svom prvom uvodniku
Novi feminizam, Žena danas je pisala da nepromenjeni feministički program auto
matski svrstava žene u tabor mira i demokratije, jer je borba za ženska prava isto
vremeno i borba protiv nacizma i fašizma.
Omladinska sekcija organizovala je u Beogradu serije predavanja i diskusi
ja o položaju žene, zatim iz oblasti politike, ekonomije, kulture, prosvete i umetnosti. Održavana su redovno jednom nedeljno. Osim toga, u četiri podsekcije (poli
tička ekonomija, razvitak društva, istorija ženskih pokreta i učešće žena u raznim
oblicima borbe, savremena politička situacija), devojke su se svrstavale prema svo
jim sklonostima. Aktuelni položaj žena u svetu i njihova borba prikazivane su u
zidnim novinama koje su redovno izlazile. Povremeno su devojke okupljene u pose
bnim komisijama ili grupama organizovale interne ili javne prigodne priredbe ko
jima su obeležavani značajni datumi ili događaji (usmene novine, zabavne večeri
sa kulturnim programima, javne priredbe). Njihova karakteristika bila je u tome
što su devojke bile i organizatorke, a na internim priredbama i izvođačice progra
ma. Sva ta bogata aktivnost odvijala se svakodnevno u prostranom i funkcional
nom stanu u Ulici cara Lazara broj 11, gde je bilo sedište Omladinske sekcije. Bila
je to prava škola u kojoj su devojke sticale znanja, učile da slobodno, javno iznose
svoja mišljenja, da sarađuju na zajedničkim poslovima i da se samoorganizuju. Sve
ih je to osposobljavalo za samostalno delovanje u sredinama u kojima su radile, uči
le ili živele.
Na istim principima i na gotovo isti način, učeći se u Omladinskoj sekciji,
delovalo je i Udruženje studentkinja koje je imalo svoj Dom i u pjemu sve pogod
nosti za široko okupljanje studentkinja, ali i za organizovanje javnih priredbi u Do
mu za studentkinje i studente Beogradskog univerziteta.
1 Glasnik Jugosloucnskog ženskog saveza, 1937, br. 3; Jovanka Kecman, n. d, str. 307-310.
�121
Kontakt omladinki sa radničkim ženama Sekcija je uspostavljala organizovanjem predavanja o nezi dece, kućnim posetama radnicama, osnivanjem analfabetskih tečajeva i savetovališta za žene u radničkim predgrađima Beograda. Za devojke su organizovani krojački tečajevi, tečajevi za negu bolesnika, za učenje fran
cuskog jezika, i si. Po završenim tečajevima gotovo sve one su postajale aktivistki
nje Omladinske sekcije.
Sličnu bogatu delatnost razvila je, od 1934. godine, i Omladinska sekcija u
Zagrebu, ali je zbog sukoba sa Upravom Ženskog pokreta prestala sa radom, a omla
dinke su nastavile da rade u Junior sekciji Udruženja univerzitetski obrazovanih
žena. Omladinske sekcije Ženskog pokreta postojale su u Skoplju, Sarajevu i Banja
luci, a u Bijeljini omladinske sekcije su osnovane u Kolu srpskih sestara i u društvu
Kneginja Zorka. I u drugim krajevima osnivane su omladinske sekcije u raznim
ženskim društvima, ili su osnivani akcioni odbori žena za osnivanje ženskih pokre
ta, ali su oni delovali na isti način kao i omladinske sekcije.
10. Ženski listovi
Žene ove generacije pokreću svoje nezavisne feminističke listove i sarađuju
u drugoj progresivnoj štampi. Jedan od tih listova, Žena danas, pokrenut je 1936.
godine, u tiražu od 1.500 primeraka. U Hrvatskoj je to Ženski svijet, pokrenut 1939,
a u Sloveniji Naša žena, pokrenuta 1940. godine, koja je zamenila Ženski list koji
je ranije izlazio. Žena danas, kao i drugi listovi, obaveštavaju žene o opštim poli
tičkim događajima u svetu, ističu konkretna pitanja položaja i ravnopravnosti že
na u raznim profesijama ili društvenim slojevima i ukazuju na puteve njihovog os
lobođenja, upoznaju žene sa radom međunarodnih i nacionalnih ženskih organi
zacija, pišu o likovima istaknutih žena u nauci, umetnosti, politici i društvenim
pokretima. Pišu o zdravlju žene, nezi i vaspitanju dece, o filmu i o modi - rečju: o
svemu što je u to vreme bilo od interesa za žene i što ih je podsticalo na aktivnost.
Ovi listovi su odigrali veliku ulogu u podizanju svesti žena, razmeni iskustava, u
njihovom organizovanju i uključivanju u društveno-politički život zemlje. U listo
vima su sarađivale i feministkinje starije generacije, žene svih slojeva i različitih
političkih ubeđenja.
Kroz Omladinsku sekciju u Beogradu prošlo je na stotine mladih devojaka
svih zanimanja, a Udruženje studentkinja godišnje je brojalo oko 400 članica. One
koje su završavale školovanje i dobijale posao ih se vraćale kući u unutrašnjost, kao
i studentkinje koje su često odlazile kućama, prenosile su svoja znanja i svoja isku
stva i u druge sredine i nastojale da u tim sredinama nađu mogućnosti za organi
zovani rad žena. One su, od 1935. godine, bile inicijatorke za osnivanje ženskih po
kreta u unutrašnjosti ih omladinskih sekcija u ženskim društvima ih ženskih sek
cija u profesionalnim i drugim organizacijama. Studentkinje su, osim toga, okuplja
le učenice starijih razreda srednjih škola.
Uprava Ženskog pokreta ocenila je u svom izvešt^ju, jula 1939. godine, aktiv
nost Omladinske sekcije ovim rečima: „Omladinska sekcija u Beogradu (...) pred
stavlja centar feminističke omladine. Ona učestvuje pored toga, u svim akcijama ko
je nose obeležje odbrane slobode i prava građana, koje bude njenu odgovornost za ne
okrnjeno očuvanje nacionalnog dostojanstva, a koje organizuje omladina oba pola.
Tako je uspostavljena veza između našeg pokreta i naprednih strujanja današnjice'4
.
�122
Režim u Jugoslaviji, krajem tridesetih, sve više se oslanjao na sile Osovine,
Berlin-Rim. Vezao se za njih i ekonomski i politički, podređujući im svoju ekono
miju, a u unutrašnjoj politici pojačavao je pritisak na sve progresivne snage. Unu
trašnje suprotnosti na nacionalnoj osnovi pokušala je da reši tzv. vlada narodnog
sporazuma, formirana 1939. godine. Ona je obećala i da će izmeniti više zakona,
između ostalih i zakon o izborima, i vratiti demokratska prava i slobode građana.
Posle sporazuma Cvetković-Maček vlada je obrazovala Banovinu Hrvatsku,
koja je dobila vrlo široku autonomiju, i odredila njene privremene granice, što je
izazvalo nezadovoljstvo u drugim delovima zemlje i produbilo postojeća međunaci
onalna suprotstavljanja. Umesto obećane demokratizacije zemlje, i obećanja da će
se ženama dati pravo glasa, ukidane su i minimalne demokratske slobode, pojača
van je policijski pritisak, zabranjen je rad nezavisnim sindikatima, niz profesional
nih udruženja stavljeno je pod perm anentni nadzor političke policije, a nekima je
i zabranjen rad, organizovani su koncentracioni logori, a nepoželjni su putem mo
bilizacije izolovani u vojne radne logore.
Godine pred ra t ispunjene su mnogobrojnim štrajkovima, demonstracijama
i raznim političkim akcijama. I u njima su žene i njihovi zahtevi sve vidljiviji.
11. Nesuglasice u A lijansi ženskih pokreta
Sredinom 1939. godine, u beogradskom društvu Ženski pokret došlo je do
razmimoilaženja između mlađih i starijih članica oko karaktera i načina rada, što
se odrazilo na Alijansu u celini. Postavljala su se pitanja da li će ženski pokret biti
zatvoren krug žena ili masovna organizacija, otvorena i pristupačna svim ženama;
da li će učestvovati u borbi za demokratizaciju zemlje ih će, ćuteći o gorućim proble
mima položaja žene, podržavati vladinu politiku; da li će javno nastupati na zboro
vima i isticati svoje zahteve ih će peticijama mohti za promenu ove ih one nepravde
prema ženama; da h će se uključiti u druge napredne pokrete protiv rata i fašizma,
a za mir, ih će stajati po strani.
Sukob se otvorenije manifestovao u novembru 1939. godine, po izbijanju
Drugog svetskog rata, i to na pitanju akcije za pravo glasa. Povodom predstojećeg
donošenja novih propisa o izborima za Parlament, Uprava Alijanse donela je odluku
da se održe zborovi, ah je predsednica Alijanse, posle izbijanja Drugog svetskog rata,
sredinom septembra, svojim dopisom predložila Ženskim pokretima da od zborova odu
stanu. Ona je ocenila da su nastale izvanredno teške prilike, pa je umesto zborova
predložila sprovođenje drugih, mirnijih akcija. Tako je zajednička delegacija Alijan
se, Jugoslovenskog ženskog saveza i Udruženja univerzitetski obrazovanih žena, po
četkom oktobra, posetila ministra pravde dr Lazu Markovića, koji je bio nadležan
za izradu predloga novog izbornog zakona, a početkom novembra, potpredsednika
vlade dr Vlatka Mačeka, i iznela im je više zahteva, između ostalih, i zahtev da se novim
izbornim zakonom ženama prizna jednako - i aktivno i pasivno - pravo glasa kao i
muškarcima. Naravno, ovi zahtevi pod raznim izgovorima nisu prihvaćeni. Delegaci
ji je u tim razgovorima saopšteno da zahtevi neće biti prihvaćeni, jer su „žene jedna
nepoznanica u političkom životu, a današnje vreme n je povoljno za eksperimente*4
.1
1 AS, Fond žene Srbije (AS-F-ŽS), Zapisnik sa sednice upravnog odbora Alijanse ženskih pokreta od
12. novembra 1939. godine.
�123
12. „Žena da?ias“ i akcija za pravo glasa
U međuvremenu, očekujući promene u pravcu demokratizacije u unutra
šnjem političkom životu koje je najavila vlada Cvetković-Maček, redakcija Žene da
nas, nezadovoljna anemičnom akcijom predsedništva Alijanse, pokrenula svoju
akciju za pravo glasa žena. Tu akciju je bazirala na proceni unutrašnje političke
situacije i na Deklaraciji načela, koju je, jula 1938, donela Međunarodna alijansa za
žensko pravo glasa (IAC) na svom Kongresu u Kopenhagenu, a kojom se feministi
čke organizacije upućuju da se uključe u široke demokratske narodne pokrete. Čla
nice redakcije u većini su bile i najaktivnije članice Omladinske sekcije beogradskog
Ženskog pokreta. One su smatrale da je pravo glasa žena jedno od prava čoveka,
jedan od uslova demokratije, sredstvo za zaštitu interesa žena, kao i sredstvo putem
kojeg one mogu odlučivati, i to ne samo o poboljšanju svog ekonomskog, pravnog,
kulturnog i političkog položaja, nego i o sudbonosnim pitanjima tadašnjeg vreme
na - o miru ili ratu. Stoga se redakcija založila za oštrije forme borbe, za javne akci
je, za povezivanje borbe za žensko pravo glasa sa opštim demokratskim zahtevima naroda. Uputila je javni Apel za pravo glasa žena. Pozvala je žene svih društve
nih slojeva, sve ženske, naročito feminističke, organizacije da povedu jedinstvenu
akciju - da skupljaju potpise za žensko pravo glasa, da stvaraju posebne odbore za
vođenje ove akcije, koji će, između ostalog, organizovati javne zborove, konferen
cije i mitinge. Pozvala je sve staleške, stručne i omladinske organizacije, javne rad
nike, političare i književnike da podrže ovu akciju. Mada redakcija časopisa Žena
danas nije imala iluzija da će žene na taj način dobiti pravo glasa, računala je da
će ta akcija uticati na podizanje političke svesti, aktiviranje i okupljanje žena svih
slojeva.'
Prema pravilima, upravu Alijanse ženskih pokreta činile su predsednice
ženskih pokreta. Predsedništvo društva Ženski pokret grada u kojem je sedište
Alijanse je istovremeno i predsedništvo Alijanse, s tim što se predsednica Alijanse
posebno bira, a predsednica navedenog društva je automatski potpredsednica Ali
janse. U vreme priprema za održavanje zborova za pravo glasa, sedište Alijanse bi
lo je u Beogradu. Sredinom novembra predsedništvo Alijanse, odnosno beogradskog
Ženskog pokreta oštro je kritikovalo Ženu danas zbog toga što je mimo predsed
ništva Alijanse svoj Apel uputila i ženskim pokretima u unutrašnjosti, a ženske
pokrete zato što su se poneli nedisciplinovano, ne konsultujući se sa predsedništvom
Alijanse, i prihvatili akciju Žene danas Zapravo, ova kritika je najpre upućena
Omladinskoj sekciji i mlađim članicama uprave Alijanse, uz konstataciju da u upra
vi postoji nesaglasnost između mlađih i starijih članica, što se vidno odrazilo i prili
kom glasanja o predlozima predsedništva. Predsedništvo je na ovoj sednici pred
ložilo da se u akciji za pravo glasa skupljaju potpisi preko ženskih pokreta, a u meRat\ Žene i događaji u zem lji; Apel za pravo glasa žena-, Žena danas, br. 25,1939, str. 1-3; AS, Fond
ZS, Pismo Žene danas Ženskom pokretu u Novom Sadu od 16. oktobra 1939; Rezultati jedne borbe,
Zcna danas, br. 26, 1940, str. 3.
Predsedništvo su činile predsednica, potpredsednica (istovremeno i predsednica beogradskog Žen
skog pokreta), sekretarica i blagajnica. Godine 1939. Ženski pokreti su postojali u Beogradu, Čačku,
Kragujevcu, Nišu, Jagodini, Novom Sadu, Vršcu, Somboru, Prištini, Skoplju, Banjaluci, Slavonskom
Brodu, Zagrebu i Ljubljani.
�124
stima u kojima njih nema preko Jugoslovenskog ženskog saveza, da se predsednikn vlade upute dopisnice sa jedinstvenim tekstom o ženskom pravu glasa, i da se
uputi apel svim političkim partijama da podrže zahteve žena za političkom ravnopravnošću. Svi ovi predloži jednoglasno su prihvaćeni. Pitanje održavanja zboro
va takođe je stavljeno na glasanje, i dvotrećinskom većinom je odlučeno da se zbo
rovi održe. Predsednica beogradskog Ženskog pokreta izjavila je daje protiv održa
vanja zbora u Beogradu, pa je i to pitanje stavljeno na glasanje. Većinom glasova
odlučeno je da se u Beogradu održi manifestacioni zbor uz učešće predstavnica Žen
skih pokreta iz unutrašnjosti.1Tako se dogodilo da paralelno teku dve akcije - akci
ja Žene danas i akcija Alijanse - koje su se u datom trenutku na neki način dopu
njavale, iako sukob dve koncepcije oko metoda borbe za ravnopravnost žena nimalo
nije umanjen.
Akciji Žene danas, člankom u socijalističkim Radničkim novinama, suprot
stavila se Milica Đurić-Topalović. Pridružili su joj se dnevni list Pravda, kao i humoristički list Ošišani jež. Neznatna grupa studentkinja, članica profašističke orga
nizacije Zbor, protiveći se akciji za pravo glasa, izdala je letak-pamflet i predsednicu Alijanse, urednicu Žene danas, kao i više drugih aktivistkinja Alijanse, Omladin
ske sekcije i Žene danas optužila za - ,judeo-komunističku“ zaveru protiv slovenstva. U Hrvatskoj se ovakvoj akciji suprotstavila Ženska grana Hrvatske seljačke
stranke, smatrajući da će prvaci stranke najbolje proceniti kada ženama treba dati
pravo glasa. A ni ostale političke partije nisu prihvatile zahteve žena.2
Ipak, sve to nije umanjilo rezultate kampanje koja je, krajem 1939. godine,
vođena za žensko pravo glasa. U organizovanim akcijama Alijanse i posebnih od
bora koje je sugerisala Žena danas, u svim krajevima Jugoslavije prikupljeno je na
stotine hiljada potpisa. Zborovi, konferencije, skupovi i sastanci žena preplavili su
veći deo Jugoslavije. Održani su u više gradova, manjim mestima, pa i selima u Sr
biji, Vojvodini, na Kosovu i Metohiji, u Makedonci, Crnoj Gori, Sloveniji i nekim gra
dovima u Bosni. U njihovom organizovanju često su učestvovale i članice raznih
ženskih hum anitarnih društava. U Beogradu su, kregem novembra, održana dva
skupa: konferencija Žene danas i zbor Alijanse ženskih pokreta, i oba su bila dobro
posećena. U Hrvatskoj i u delu Bosne nije bilo ovakvih zborova, jer je Banovina
Hrvatska zabranila održavanje svih zborova, no potpisi su i tamo prikupljani. Na
svim skupovima nastupale su žene iz svih društvenih slojeva, svih struka i položa
ja, i isticale svoje zahteve. Po prvi put su na tim skupovima u impozantnom broju
uzele učešće i seljanke, a ponegde je zapaženo i prisustvo jednog broja musliman
ki pod feredžama. U to vreme, bez sumnje, ovo je bila najmasovnija i nsgorgamzovanija politička akcija. Podržavali su je omladinski i radnički pokret, profesional
ni, staleški, i slični pokreti. O tome je Žena danas pisala: „Zbog svega toga je ova
borba dobila svoj veliki značaj u istoriji borbe žena kod nas: pokrenute su mase že
na u borbu za pravo glasa; učešće radnica i seljanki u njoj dalo joj je snažan polet
i postavilo je na njeno pravo mesto - kao početak borbe radnih žena za punu ravno
pravnost. Zatim ovo jedinstvo, ostvareno na zahtevima za bolji život i mir, učinilo
je da borba ne ostane usamljena i izolovana borba žena satno za njihovo pravo. Na
1 AS-F-ŽS, navedeni Zapisnik uprave Alijanse.
* Isto, letak studentkinja Zbora, decembra 1939. godine; Rezultati jedn e borbe, Žena danas, br. 26,
1940, str. 3 i 4.
�125
protiv, noseći u sebi sve zahteve naroda ona je postala stvarno delo narodne borbe
i veliki doprinos njoj“. I dalje: „Naše jedinstvo je postignuto na širim zahtevima od
prava glasa. Prema tome ono se ne srne razbiti. Ono se mora očvrsnuti i to na dru
gim, danas aktuelnim zahtevima. Naš je zadatak da tu borbu ponovo oživimo, još
jedinstvenije, još šire, još povezanije sa borbom naroda. Jer sama borba žena neće
biti u stanju, to smo videle još u toku naše akcije, da sve te nove probleme i zahteve
naroda obuhvati i ostvari. A mi nismo same. Mi smo ostale sa narodom, a bez naših
prava, još smo bliže narodu. Zato i ta borba mora biti bliža“. Bila je to nova strate
gija ženskog pokreta u borbi za prava žena: ne izolovana borba žena kao pola, ali
ne ni bezlična borba utopljena u borbu klase za revolucionarne društvene prome
ne, već - individualizirana posebna akcija žena sa naglašenim zahtevima u okviri
ma širokog demokratskog pokreta.1
Kao što se i očekivalo, izborni zakon nije dao pravo glasa ženama, ali četvorogodišnji intezivan rad žena - naročito u omladinskim sekcijama, u sindikalnim,
profesionalnim i drugim organizacijama - krunisan impozantnom, neviđenom ak
cijom za pravo glasa, dao je trajne rezultate. Prvo, shvaćena je uloga posebnog organizovanja žena u borbi za njihova prava i, drugo, u antifašističkom predratnom
pokretu žene su prihvaćene kao ravnopravne sudionice, a njihovi zahtevi prihva
ćeni su kao zahtevi za slobodu i demokratiju. Tako su stvorene pretpostavke za
stvaranje masovne antifašističke organizacije žena i za postizanje njihove jednako
sti u pravima, što će se u osnovi ostvariti u narodnooslobodilačkom pokretu u toku
Drugog svetskog rata.
13. Prestanak rada Alijanse ženskih pokreta
Sukob između predsedništva Alijanse i mlađih članica u Ženskim pokreti
ma, na godišnjim skupštinama Alijanse i beogradskog Ženskog pokreta razrešen
je na neobičan način. Uviđajući da su omladinke u beogradskom Ženskom pokre
tu - kao i u bar polovini ostalih pokreta u unutrašnjosti - u većini, predsedništvo
Alijanse, odnosno beogradskog Ženskog pokreta, odlučilo je da podnese kolektivnu
ostavku. Da tom ostavkom ne bi navodno dovelo u pitanje dalji rad Alijanse, pred
sedništvo je na godišnjoj skupštini, u januaru 1940. godine, predložilo da se sedište
Alijanse privremeno premesti u Novi Sad, čime postaje predsedništvo Ženskog po
kreta u Novom Sadu i predsedništvo Alijanse. Odbijanjem da se raspravlja o drugim
predlozima i veštački stvorenom većinom, davanjem Novom Sadu tri glasa, predlog predsedništva je uz žestok otpor izglasan.'2
Godišnja skupština beogradskog Ženskog pokreta održana je nekoliko da
na kasnije, pošto je već odlučeno da se sedište Alijanse premesti u Novi Sad i pošto
je novosadsko predsedništvo oglašeno i za predsedništvo Alijanse. Ranije predsed
ništvo beogradskog Ženskog pokreta nije istaklo svoje kandidatkinje, nudeći navo^ Žena danas, isto; Jovanka Kecman, n. d, str. 325-344.
Na skupštini su bile prisutne delegatkinje Beograda, Niša, Čačka, Jagodine, Novog Sada, Vršca, Sombora, Skoplja i Banjaluke. Svaka delegacija raspolagala je sa po jednim glasom, osim Beograda koji
je imao dva i Novog Sada koji je imao tri glasa. Pet delegacija nije glasalo, što znači da su četiri dele
gacije imale većinu glasova. - AS-F-ŽS, Zapisnik redovne godišnje skupštine Alijanse ženskih pokreta
od 14. januara 1940. godine.
�126
dno mogućnost Omladinskoj sekciji, koja je inače činila većinu članstva u beograd
skom Ženskom pokretu, da preuzme upravu. Omladinska sekcija tu mogućnost ni
je iskoristila, jer je sm atrala da povlačenje uprave „ne znači demokratsko ustupa
nje većini, nego samo akt demonstracije prema Omladinskoj sekciji i njenom stavu**
i, istovremeno, priklanjanje onim snagama sa kojima Omladinska sekcija ne želi
sarađivati, niti im „dati ni sat svoje aktivnosti*4 Potvrdu za svoje stavove omladin
.
ska sekcija videla je u izboru nove predsednice Alijanse, koja je „negreakcionarnija
žena koja se mogla naći u redovima Ženskog pokreta**. Pošto je pročitana njena izja
va, Omladinska sekcija je napustila skupštinu i tako istupila iz Alijanse ženskih
pokreta.1Ali, stotine njenih članica nalazile su nove mogućnosti delovanja i šire
nja naprednog demokratskog ženskog pokreta.
Omladinska sekcija je stav o depolitizaciji ženskog pokreta ocenjivala „kao
meru protiv realizacije programa Ženskog pokreta, protiv žena u celini**. Obe gru
pacije su uvidele da do razmimoilaženja ne dolazi zbog ove ili one forme rada (na
primer, da li će se, ili ne, održavati zborovi za žensko pravo glasa), već zbog različi
tih političkih platformi sa kojih su polazile. Odbijanje Omladinske sekcije da se za
drži na parcijalnim merama i njihovo stupanje u aktivnu političku borbu onemo
gućilo je svaki daljnji zajednički rad sa starijim članicama. Omladinke su političku
neaktivnost uprave Ženskog pokreta u sudbonosnim momentima, 1940-1941. go
dine, okarakterisale kao „huškanje žena da lutaju bez orijentacije u vrtlogu događaja“.2
Rad Alijanse posle njene godišnje skupštine nije bio dugog veka. Političke
i ekonomske prilike u zemlji su se pogoršavale. Vlada Cvetković-Maček sve više se
vezivala za sile Osovine. Nezaposlenost, skupoća, pad životnog standarda, brojni
štrajkovi, masovne demonstracije radnika i studenata, u kojima je policija ubila vi
še dem onstranata, pooštravanje policijskog režima, otvaranje koncentracionih lo
gora, zabrane okupljanja građana - obelesga su tog vremena.
I ženskim pokretima u Kragujevcu, Čačku i Sapcu je zabranjen rad, a u proleće 1940. godine, i drugim udruženjima je zabranjeno održavanje godišnjih skup
ština, pa tako vlasti nisu dozvolile ni održavanje već zakazane vanredne skupštine
Alijanse ženskih pokreta. Predsedništvo je ovu zabranu prihvatilo bez pogovora, i
svojim pismom predložilo Ženskim pokretima da se vanredna skupština ne održi
- do boljih vremena, jer će „svi Pokreti i sami uvideti da sada nye vreme za skupšti
nu pošto su svakim danom sve zategnutiji odnosi u svetu te prema tome i kod nas**.3
Predsedništvo je predviđalo da će nastati zastoj u radu Pokreta, pa je apelovalo na žene da „ne zabace feminističku stvar, pošto će doći momenat kada će naša
organizacija biti preko potrebna za ostvarenje naših ideja**. Preporučilo je uprava
ma Pokreta da nastave rad, tako što bi pratili svaku povredu ženskih prava i što
bi na to upozoravali Alijansu, radi znanja i eventualne intervencije. Pri tome „da
bome isključeni su svi slučajevi, kada su žene svojim radom doprinele da dođe do
posledica nezgodnog karaktera, i treba imati u vidu samo one slučajeve kada se pro
LIzjava Omladinske sekcije Ženskog pokreta, Žena danas, br. 26,1940, str. 17 i 18.
2 Isto; Ljubinka Ćirić-Bogetić, Odluke Pete zemaljske konferencije K P J o radu među ženama i nji
hova realizacija u periodu 1940-1942, u: Peta zemaljska konferencija Komunističke partije
Jugoslavije, Zbornik radova, Zagreb 1972, str. 91-92.
a AS-F-ŽS, Pismo Alijanse ženskih pokreta - Novi Sad od 7. juna 1940.
�127
goni ženu kao pol“.‘ Ova predviđanja i preporuke očigledno su imale za cilj da
ženske pokrete potpuno pasiviziraju i nagovore ih da odustanu od svih aktivnos
ti. i to ne samo u narastajućem antirežimskom pokretu za demokratizaciju zemJje
nego i u aktivnostima na prosvećivanju žena u cilju njihove emancipacije. Prakti
čno, ovim je Alijansa ženskih pokreta likvidirana.
I Jugoslovenski ženski savez, kao i druge ženske organizacije, povinovale
su se merama vlasti, pa su umanjile svoje aktivnosti. Početkom rata prestale su sa
radom.
14. Komunistička partija Jugoslavije i žensko pitanje
Nasuprot kapitulaciji Alijanse, borbene žene - naročito omladinke stasale
u ženskom, radničkom, omladinskom i studentskom pokretu - otpočele su rad na
mobilisanju žena u borbu za njihove svakodnevne zahteve, na platformi koja se iz
građivala od sredine do kraja tridesetih godina. One su iznalazile najrazličitije for
me okupljanja žena van formalnih ženskih društava i drugih udruženja, stoje bilo
od posebnog značaja u vreme kada je, uoči rata, zabranjen ih ograničen rad sindi
kalnim, mnogim profesionalnim, ženskim i sličnim organizacijama. Aktivi žena,
čitalačke grupe, grupe za prikupljanje pomoći i za organizovanje kuhinja za štrajkače, za odnošenje hrane pohapšenima, nelegalne konferencije i sastanci po stanovi
ma, bih su najčešći obhci rada i posebnog okupljanja žena.
Orijentaciju na široko uključivanje žena u revolucionarni pokret potvrdila
je i Peta zemaljska konferencije KPJ, održana 1940. godine, na kojoj je podnet po
seban referat o ženama. Polazeći od klasičnih teorijskih postavki o ženskom pita
nju, kao sastavnom delu borbe radničke klase koja se rešava revolucijom, Konferen
cija je žensko pitanje postavila i kao posebno pitanje koje traži i svoja posebna rešenja. U referatu - koji je kasnije postao uputstvo za rad i akciju svim komunistima
i ženama aktivnim u antifašističkom pokretu - istaknuti su posebni ženski zahtevi, koji su se uključili u program revolucionarnog pokreta. Oni su u referatu formuhsani kao:
a) Zahtevi za zaštitu materinstva, koji uključuju potpunu zaštitu naročito
majke radnice i seljanke, pre i posle porođaja; osnivanje domova za majke i trud
nice, rodilišta, bolnica; razvoj primaljske i lekarske pomoći; osnivanje dečjih jasli
ca, dečjih domova; poboljšanje zakonske zaštite dece, ukidanje svih razhka među
bračnom i vanbračnom decom; dozvolu abortusa dok se ne steknu uslovi za bezbri
žno roditeljstvo.
b) Zahtevi za eliminisanje dvojnog morala u javnom i privatnom životu podrazumevaju potpunu ravnopravnost žene pred zakonom i efikasnu borbu protiv
prostitucije, tako što će se mladim devojkama omogućiti odgovarajuće i pristojno
plaćeno uposlenje i što će se kažnjavati zavodnici i provodadžije. Dvojni moral mo
ra se ehminisati iz prava i celokupnog javnog života, po kojem se za isto delo žena
kažnjava dok muškarac ne snosi nikakve posledice (prostitucija, vanbračna deca,
zabrana utvrđivanja očinstva i tome shčno). Uvođenje civilnog braka i mogućnost
razvoda braka, takođe su zahtevi sadržani u ovom programu.
LIsto.
�128
c) Zahtevi ekonomske prirode, kojima se traži jednaka plata za jednak rad
za žene i muškarce, jednake plate i uslovi zapošljavanja za udate i neudate žene,
ukidanje noćnog rada za žene, određivanje radnog vremena za kućne pomoćnice,
efikasna higijensko-tehnička zaštita žena na radnom mestu, zaštita mladih radni
ca od šikaniranja i seksualnog iskorištavanja od strane šefova, plaćeno odsustvo
za radne žene pre i posle porođaja sa zakonskom obavezom da će se one posle poro
đajnog odsustva primiti natrag na posao, plaćeno vreme za dojenje dece, osnivanje
dečjih jaslica kod fabrika i ureda, pristup u sva zvanja koja odgovaraju ženama, pri
stup stručnom obrazovanju i svim školama.
d) Zahtev za priznanje svih političkih prava ženama sa potpunim aktivnim
i pasivnim pravom glasa.1
Ovo je zapravo bio program novog naprednog ženskog pokreta, koji je nastao
pred Drugi svetski rat, i sadržavao je sve neostvarene zahteve i ženskog građan
skog i radničkog pokreta.
Istovremeno, postavljajući žensko pitanje kao pitanje podređenog pola u ta
dašnjem društvu, te, stoga, i kao posebno pitanje u okviru radničkog pokreta, kon
ferencija je upozorila i na moguća zastranjivanja. Smatrala je da se treba suprotsta
viti feminističkom uticaju, jer - moramo se „otresti građanskog utjecaja na naše
djelovanje među ženama. Feminizam postavlja zajedničke zahtjeve žena sviju slo
jeva odijeljeno od zahtjeva radnog naroda. Naglašavanjem zajedničkih ženskih za
htjeva u suprotnosti i u borbi protiv muškaraca feminizam sakriva klasnu osnovu
ženskog pitanja, te time odvraća masu žena od borbe protiv kapitalizma kao i pro
tiv klasnog društva uopće. A što jasnije i odlučnije postavlja naša Partija žensko
pitanje to više gubi feminizam svoje opravdanje".
I dalje: „Feminizam u našim redovima treba da označimo kao desničarsku
oportunističku pomoć građanskom ženskom pokretu kod širenja iluzija da se nekim
reformama tobože može riješiti žensko pitanje u okviru klasnog društva. Taj način
rada odvaja žene od revolucionarnog proletarijata i njegove Partije i prema tome
je to pokušaj likvidiranja vodeće uloge naše Partije u borbi za jednakopravnost že
ne". Kritikovana je i druga krsgnost - negiranje postojanja ženskog pitanja, što je
vodilo do potcenjivanja i zanemarivanja rada među ženama i do svođenja ženskog
pitanja samo na borbu za ekonomsku ravnopravnost radnica u okvirima sindikata.
U pogledu organizovanja žena, konferencija je potvrdila već razvijenu pra
ksu: uključivanje žena u postojeće legalne organizacije - ženske i mešovite - osni
vanje novih ženskih organizacija i ženskih sekcija u sindikalnim, kulturnim, prosvetnim, staleškim, zadružnim i drugim organizacijama radi opšteg prosvećivanja
žena i radi njihovog aktiviranja. Takođe, i dalje je podsticano posebno okupljanje
žena u neformalne, polulegalne, vaspitne i čitalačke grupe kao i formiranje raznih
odbora vezanih za ženske napredne listove (kolporterski, dopisnički, čitateljski, i
si). Preporučeno je da se žene što više podstiču na učešće u konkretnim akcijama,
uključujući i organizovanje posebnih ženskih akcija, kao što su, na primer, bile ak
cije protiv skupoće. No, svuda su prisutna upozorenja da se ni organizovanje žena
ni ženske akcije ne smeju odvojiti „u usamljenu borbu žena bez povezanosti sa osta
lom borbom radnih masa".2
LVida Tomšić, Referat o ženskom pitanju na Petoj zem aljskoj konferenciji, u: Izvori za istoriju KPJ,
Peta zemaljska konferencija, Tom I, knj. 10, Beograd 1980.
z Isto.
�129
Proslave 8. marta, 1940. i 1941. godine, obeležene su borbom žena za poli
tičku i ekonomsku ravnopravnost, uvećanim učešćem žena u tarifnim pokretima
i štrajkovima.1 U demonstracijama protiv skupoće, 14. decembra 1939. godine u
Beogradu, policija je pucala u demonstrante i demonstrantkinje. Tom prilikom je,
među više teško ranjenih i poginulih, ranjena i studentkinja Bosa Milićević, koja
je, 21. februara 1940. godine, umrla od zadobijenih rana. U to vreme ona je prva
žena žrtva borbe protiv režima. U septembru 1940. godine u Košutnjaku žandar
merija je oružjem napala oko 10.000 izletnika - omladinaca i omladinki. Ubijeno
je više omladinaca, a preko 50 ih je bilo ranjeno, među njima i nekoliko devojaka.
Žene su učestvovale i u demonstracijama protiv drugih mera koje je režim koristio
u borbi protiv narastajućeg otpora naroda njegovoj politici, u akcijama prikupljanja
pomoći i davanja političke podrške pohapšenima.2
U prikupljanju potpisa protiv vladine odluke o zabrani povratka u zemlju
dobrovoljcima u španskom građanskom ratu, žene su bile naročito aktivne.3 U
aktivnostima za nezavisnost i mir, odnosno za odbranu zemlje, tokom 1940. godi
ne, aktivistkinje naprednog ženskog pokreta, u saradnji sa Crvenim krstom, organizovale su u mnogim mestima kurseve za dobrovoljne bolničarke. Žene, aktiviziraue u političkim akcijama u predvečerje Drugog svetskog rata, nisu zatečene do
gađajima u Jugoslaviji. Kada je potpisan akt o pristupanju Jugoslavije Trojnom pa
ktu, one su masovno učestvovale u demonstracijama protiv vlade Cvetković-Maček,
i u velikim manifestacijama 27. m arta 1941. godine, kada je snažno i nedvosmis
leno izražena spremnost naroda da se bori za svoju nezavisnost i slobodu. A po oku
paciji zemlje žene su svoj rad prilagodile novoj situaciji.
1 Tokom 1940. godine u Jugoslaviji je vođeno oko 350 štrajkova. Zapaženi su naročito štrajkovi tek
stilnih radnica i radnika i štrajkovi u duvanskoj industriji.
* Na primer: u decembru 1939. godine vlada je donela propise o internaciji, pa je osnovala koncentra
cione logore u Bileći, Lepoglavi i Smederevskoj Palanci, a u oktobru 1940. godine osnovala je i vojne
koncentracione logore, što je izazvalo niz protesta i demonstracija u kojima su zapažene žene, sestre
i majke interniranih. U septembru 1940. godine vlada je uredbom ograničila upis Jevreja na Univer
zitet, ah uredba nije sprovedena zbog otpora studentkinja i studenata. - Desanka Protić-Hlušička,
Studentkinjc i dom studentkinja u naprednom studentskom pokretu Beogradskog Univerziteta, u:
Studentkinje Beogradskog Univerziteta u revolucionarnom pokretu, str. 61-81; isto, Ljubinka ĆirićBogetić, Bosa Milićević, str. 81-84.
1U španskom građanskom ratu (1936-1939) na strani španske republikanske vlade Narodnog fronta
učestvovalo je oko 1.600 dobrovoljaca iz Jugoslavije. Posle poraza republikanske Španije, više od 1.000
Jugoslovena dobrovoljaca prešlo je 1939. godine u Francusku i tamo je zadržano u logorima, a jugoslovenska vlada nije im dozvolila povratak u zemlju. Stoga su njihove porodice, među kojima je bilo n a
više žena, pokrenule veliku javnu akciju za slanje pisama i paketa dobrovoljcima, kako bi im se izra
zila solidarnost i pomoglo da prežive. Organizovale su takođe i akciju za prikupljanje potpisah za iyi'hov povratak u zemlju. Akcijama su se pridružile sve antifašističke snage, pa su one bile vrlo uspešne
i masovne. Pod pritiskom javnosti jugoslovenska vlada je povukla svoju zabranu povratka dobrovolj
cima, ah su ipak mnogi prilikom dolaska u zemlju bili pohapšeni, i zbog toga su se tražile druge mo
gućnosti povratka.
�ŽENE U RATU - ANTIFAŠISTIČKI FRONT ŽENA
1. Otpor okupatoru
Jugoslavija je 6. aprila 1941. godine napadnuta od sila Osovine. Posle kra
tkotrajnog rata, podeljena je i rasparčana između tadašnjih fašističkih zemalja Nemačke, Italije, Bugarske, Albanije i Mađarske. Aneksijom njenih teritorija pomerene su granice susednih zemalja; Nemci i Italijani sporazumno su stvorili us
tašku Pavelićevu Nezavisnu Državu Hrvatsku; Srbiju je okupirala i njome upravlja
la Nemačka, koja je u maju 1941. godine obrazovala komesarsku vladu policijskog
funkcionera Milana Aćimovića, i već u avgustu iste godine zamenila je vladom „na
rodnog spasa" kvislinga Milana Nedića. Svaka zemlja posebno takođe je bila razdeljena među raznim okupatorskim državama. Tako je Srbija podeljena između Ne
mačke i Bugarske; Vojvodina je podeljena tako što je Banat pripao Nemačkoj, Ba
čka i Baranja Mađarskoj, a Srem je sa Zemunom dodeljen Nezavisnoj Državi Hr
vatskoj. Kosovo i Metohija podeljeni su između Nemačke, Bugarske i Velike Alba
nije, odnosno Italije. Sandžak je pripao Italiji, ali na njegovoj teritoriji neprekidno
su - osim partizana - dejstvovale ustaše, domobrani i proalbanska žandarmerija.
Komadanjem Jugoslavije na razne okupacione i adm inistrativne oblasti, dovođe
njem okupatorskog adm inistrativnog i policijskog aparata, uz zadržavanje gotovo
nedirnutog aparata bivše Jugoslavije, okupatori su otpočeli svoju politiku odnarođavanja, raspirivanja šovinizma, nacionalne i verske mržnje. U tome su imah po
dršku i pomoć reakcionara i kolaboracionista svih vrsta - u svim nacijama i nacio
nalnim manjinama. Okupatori su računali da će, podelom zemlje i masovnim tero
rom, učvrstiti svoju vlast i nesmetano koristiti materijalna dobra, kao i stanovništvo
Jugoslavije za besplatnu radnu snagu na svojim gradilištima, ali i za rat na strani
fašističkih sila. U takvoj situaciji Komunistička partija Jugoslavije nedvosmisleno
je osudila razbijanje Jugoslavije, stvaranje Nezavisne Države Hrvatske, raspiriva
nje šovinizma i bratoubilačke borbe. Delujući kao jedinstvena jugoslovenska parti
ja, ukazala je na puteve i perspektive borbe svih naroda Jugoslavije protiv okupa
tora. U borbi za goli opstanak i za nacionalnu slobodu u prvi plan je isticala otpor
svim oblicima izrabljivanja materijalnih i ljudskih potencijala naroda, borbu pro
tiv raspirivanja nacionalne mržnje, a za stvaranje, očuvanje i učvršćenje, bratstva i
jedinstva svih naroda Jugoslavije u zajedničkoj borbi protiv zajedničkog neprijatelja.
2. Zene i priprem e za oružani otpor
Pokret žena u Jugoslaviji nastao pre rata nastavio je rad i po okupaciji zem
lje, s tim što je svom programu dodao i borbu protiv okupatora. Mada je hio zasno
�131
van na istim programskim načelima, opšti nslovi borbe i otpora, i tradicije pokre
ta uticali su na to daje on u pojedinim zemljama i pojedinim krajevima imao svoje
specifičnosti, što se naročito ogledalo u načinu organizovanja i u neravnomernosti njegovog razvoja.
Još pre početka oružanog ustanka žene u Srbiji često su samoinicijativno
obavljale razne poslove. Tako su, na primer, prikupljale i skrivale oružje koje je os
talo u magacinima Jugoslovenske vojske ili su ga vojnici bežeći ostavljali; sakuplja
le su hranu i civilna odela i to doturale ratnim zarobljenicima, koje su okupatori
u kolonama sprovodili u privremene logore i dalje za Nemačku i Italiju, pa su tako
mnogima pomogle i da pobegnu. Takođe, pomagale su u smeštaju izbeglica, a nala
zile su i načina da pruže svoju pomoć Jevrejima i Jevrejkama, koje je okupator, obeležene, pod stražom, koristio za raščišćavanje ruševina i druge prisilne radove, skri
vale su i hranile ilegalce i ilegalke koje su progonile okupatorske vlasti.
Nžgpre su se povezale i započele zajedničko organizovano delovanje članice
KPJ, SKOJ-a i aktivistkinje predratnog ženskog, studentskog i omladinskog pokre
ta. Još početkom maja 1941. godine, one u više gradova organizuju ilegalne tečaje
ve za bolničarke i okupljaju žene u razne aktive za obavljanje određenih poslova,
kao i u čitalačke, vaspitne i druge grupe, na čijim su se sastancima razjašnjavali
ciljevi antifašističke borbe i sa njom povezane borbe za nacionalno oslobođenje i
oslobođenje žene. U tim ženskim grupama razvijala se samosvest žena o njihovoj
neophodnoj i dragocenoj ulozi u otporu okupatorima i kvislinzima, a istovremeno
se ukazivalo na perspektive oslobođenja žena.
O učešću žena Jugoslavije i Srbije u narodnooslobodilačkoj borbi postoji bo
gata dokumentacija. U književnosti, publicistici, memoarskoj građi, biografskim i
drugim edicijama, i u mnogobrojnim arhivama, sadržane su dramatične istorije o
životima, borbi i stradanjima desetina hiljada običnih žena. Iz celine narodnooslobodilačke borbe sa svim njenim oblicima i specifičnostima žene se ne mogu izdvo
jiti, one su njen nerazdvojan deo. Posebno iskazivanje učešća žena u ratu nema za
cilj da žene izdvaja, nego da ukaže koliki je značaj u izuzetno teškim ratnim uslovima imao jedan masovni ženski pokret u ostvarivanju opštih ciljeva NOB-a, i koliko
je uspeo da očuva svoj autonomni identitet i da istovremeno te ciljeve upotpuni svo
jom aktivnošću na pitanjima oslobođenja žene.
Rukovodstva Komunističke partije i Saveza komunističke omladine smatra
li su daje preduslov za uspešno organizovanje i širenje ustanka brojno i organiza
ciono jačanje partijskih i skojevskih organizacija, obezbeđenje sigurnih veza i organizovanje ilegalne tehnike. Sektaštvo prema ženama, karakteristično za mnoge sre
dine, savlađivano je pred ustanak i kasnije u toku ustanka nastojanjima rukovod
stava da se u skojevske i partijske organizacije primi što više žena i devojaka aktiv
nih u predratnom omladinskom i ženskom pokretu. Pored primanja novih članova
i članica i formiranja novih organizacija, gotovo sva rukovodstva KPJ i SKOJ-a,
pa tako i ona u Srbiji, Vojvodini i na Kosovu, u toku 1941. godine i kasnije, u svoj
sastav uključivala su devojke i žene, što je pre rata bio gotovo izuzetak. One su če
sto bile i sekretarke partijskih ćelija i skojevskih rukovodstava, a bile su članice u
gotovo svim mesnim, reonskim, okružnim i oblasnim komitetima. Za Srbiju je karak
teristično da su žene često bile sekretarke partijskih poverenstava u krajevima gde
jos nije bila formirana partijska organizacija i njihov je zadatak bio daje oforme. Za
vreme rata, posle gubljenja slobodnih teritorija ili posle velikih hapšenja u okupiranim
�132
gradovima, ženama je poveravan zadatak da povežu preostale članove KPJ i da pono
vo uspostave organizaciju (Beograd, Kraljevo, VaJjevo, Niš, moravski srez i dr).
Tokom jula 1941. godine u svim jugoslovenskim zemljama, a u oktobru i u
Makedoniji, izbio je oružani ustanak. U svim delovima Jugoslavije formirani su
manji ili veći partizanski odredi, a postojale su manje ili veće oslobođene i poluoslobođene teritorije. U leto i jesen 1941. najbrojniji partizanski odredi nalaze se u
Srbiji. Oni drže najveću oslobođenu teritoriju sa nekoliko oslobođenih gradova u
Mačvi, Posavini, Šumadiji i zapadnoj Srbiji, povezanu sa poluoslobođenim i oslobo
đenim teritorijama Sandžaka, istočne Bosne, istočne Hercegovine i Crne Gore. Us
tankom je, preko Glavnog štaba narodnooslobodilačkih odreda Jugoslavije, ruko
vodio CK KPJ. U septembru Glavni štab iz Beograda prelazi na oslobođenu teri
toriju u zapadnoj Srbiji, i uskoro nastavlja da deluje pod imenom Vrhovni štab na
rodnooslobodilačkih partizanskih odreda Jugoslavije. Od oktobra do 29. novembra
1941. godine boravio je u oslobođenom Užicu. Kao novi organi vlasti osnovani su
narodnooslobodilački odbori (NOO) i Glavni narodnooslobodilački odbor za Srbiju.
Na oslobođenoj teritoriji, 1941. godine, svojim radom su se isticale članice
partijskih i skojevskih rukovodstava i druge politički iskusnije žene koje su izbegle
iz gradova i radile na stvaranju partijskih i skojevskih organizacija ili na organizovanju žena. One su bile stacionirane uz odgovarajuće organe vlasti ili uz bolnice
i odrede, u kojima su bile podvrgnute vojnoj disciplini, ali su samo ponegde bile uniformisane i naoružane. Krstarile su selima, okupljale i organizovale žene, omladin
ke i omladince, širile krug novih i mlađih aktivistkinja. Pored političkog rada, one
su istovremeno bile i prve borkinje u partizanskim odredima, bolničarke i lekarke.
Predratne aktivistkinje ženskog pokreta su tako nastavile da se, uz druge
obaveze koje su prihvatale, bave i organizovanjem žena. Sve vreme rata, taj rad
bio je njihova stalna preokupacija, bez obzira kojim su se drugim aktivnostima ba
vile i na kojoj funkciji su bile.
Uporedo sa početkom ustanka u mnogim gradovima - a naročito u Beogra
du - formirane su udarne grupe za diverzije i sabotaže, u kojima su se isticale i broj
ne omladinke. One su učestvovale u deljenju letaka, pisanju parola na javnim mestima, paljenju okupatorske štampe, u otmicama, odnosno oslobađanju uhapšenih pri
padnika Narodnooslobodilačkog pokreta (NOP) i u drugim akcijama i diverzijama.
Neposredno nakon okupacije vodstvo ustanka - Centralni, kao i Pokrajin
ski komitet KPJ za Srbiju - izgradilo je kurirsku mrežu preko koje se jedino mogla
održavati veza sa organizacijama u drugim krajevima Jugoslavjje, kao i sa organi
zacijama i odredima na teritoriji Srbije. Isto tako, okupatorskoj štampi suprotsta
vilo je svoju tehniku - mrežu ilegalnih štamparija, punktove za slušanje i umnoža
vanje radio-vesti savezničkih zemalja i radio-stanice Slobodna Jugoslavija i punk
tova iz kojih se rasturao štampani materijal.1
Ove štamparije i punktovi delovali su sve vreme rata na okupiranim teri
torijama i obično su se nalazili u teskobnim podzemnim prostorima. Svaka štamPodaci o učešću žena u Narodnooslobodilačkom pokretu u Srbiji uzeti su iz knjiga: Žene Srbije u
NOB, Beograd 1975; Srbija u ratu i revoluciji 1941-1945, Beograd 1976; Studentkinje Beogradskog
univerziteta u revolucionarnom pokretu, Beograd 1988. Sve tri knjige uradile su grupe autorki i auto
ra. Korišćene su i publikacije: Spiro Lagator i Milorad Čukić, Partizanke Prve proleterske, Beograd
1967; Partizanke Pete proleterske crnogorske brigade, Beograd 1987; Obrad Egić, Žene borci Druge
proleterske dalmatinske narodnooslobodilačke brigade, Zadar 1983.
�133
parija, svaki punkt, i oni u Beogradu i u drugim gradovima i selima na teritoriji
Srbije, ima svoju uzbudljivu priču i gotovo u svakoj od njih radile su i žene. Primera radi: učiteljica Milica Jovanović (24 godine) i studentkinja farmacije Jovanka
Popović (23 godine) radile su u tehnici Kosmajskog odreda. Slušale su i uređivale,
a zatim na šapirografu umnožavale vesti i list Kosmajski borac. Živele su i radile
prvo u bunkeru ispod tora za ovce, zatim u vinogradu, gde je prokišnjavalo, pa su
preseljene u - grobnicu. Bilo im je neprijatno zbog mesta na kojem su se nalazile,
ah im je taj smeštaj bio ugodniji jer je bio prostraniji, suv, čist, betoniran. Odatle se
moralo bežati, pa su preseljene u gotovo ugodan prostor - u jedan ambar sa duplim
zidovima - iznad zemlje. Ah ne zadugo, morale su, pred opasnošću da ne budu ot
krivene, ponovo pod zemlju. Vezu sa njima održavao je samo jedan partizan, dono
sio im je hranu i materijal za štampanje i odnosio odštampano. Iz zagušljivih skrovišta izlazile su samo onda kada su preseljavane. Živele su i radile uz svetlost karbituše, a osećale su se kao u mišolovci. Imale su dve bombe - da ih upotrebe ako
budu otkrivene. H rana im je bila suva - sir i proja, ponekad pasulj - pa su stalno
bile gladne. Ležsg se sastojao od ubuđale slamarice na nogarama, a sanje bio buni
lo i košmar. Nemci i četnici znah su da postoje i tražili su ih. Dok su bile u poslednjem skrovištu, oni su šesnaest dana pretraživah teren oko njih, tako da je njiho
va partizanska veza za to vreme samo jednom uspela da im dobaci nešto hrane.
Njihovi progonitelji dolazili su čak iznad bunkera, a one - pregladnele i zanemele
- iščekivale šta će se desiti. Otišh su - nisu ih otkrili. U avgustu 1944. godine, nakon
devet meseci boravka pod zemljom, prvi put su danju izašle iz bunkera i shvatile
da su zaboravile kako izgleda svet, kakve su mu boje, kako mirišu vazduh i cveće.1
U poslove tehnike spadalo je i obezbeđenje skrovišta, mesta za skladištenje,
deponovanje i distribuciju lekova i sanitetskog materijala, kao i oružja. Tehnika je
obezbeđivala i smeštaj za ilegalne radnike i za ranjenike.
Na svim poslovima kurirske službe i tehnike, angažovan je veliki broj žena,
jer su one u okupiranim gradovima bile manje poznate policiji, pa su se zato lakše
kretale. Lakše su se mogle prerušiti, a manje upadljivo je delovalo kada su one no
sile torbe sa namirnicama, kante za mast i ulje, ih kada su vozile decu u kohcima
u kojima su prenosile propagandni i drugi materijal, a često i oružje. Živele su uglav
nom u dubokoj izolovanosti i ilegalnosti, često pod tuđim imenom, putovale po slo
bodnoj i okupiranoj teritoriji, pratile ilegalce i prenosile poruke i materijal. Morale
su se snalaziti u nepredviđenim situacijama, ako se veza slučajno izgubi ipak pro
nalaziti ljude kojima se poruke nose. Morale su iz beči hčne pretrese, blokade i kon
trolu policije.
U sehma, o bunkerima ih bazama u kojima je bila smeštena tehnika ih u ko
jima su se krili ilegalci ih ranjenici, a kojih je bilo vrlo mnogo, naročito u Bačkoj i
Banatu, gotovo isključivo su brinule žene - obične visprene i snalažljive seljanke, do
maćice. One su bile kurirke ilegalcima koji su se u njima krili, negovateljice bolesnim
i ranjenim, njihove hraniteljice i njihovo obezbeđenje. Često se na njih posumnjalo
da kriju partizane, hvatane su, maltretirane, ucenjivane su životima njihove dece.
Gotovo sve one koje su uhvaćene na ovim poslovima osuđene su na smrt,
kao i muškarci, a mnoge seljanke su, ne odajući ništa, na pragu svoje kuće maltre
tirane i na svirep način ubijane, neretko zajedno sa svojom nejakom decom.
Istiniti redovi (zabeležena autentična priča Milice Jovanović), Zora 1951, br. 72, str. 3 i 4.
�134
Da bi sprečili svaki otpor, već sredinom maja 1941. godine, uz pomoć obnovijenog državnog domaćeg aparata, okupatori su počeli da primenjuju represivne i
zastrašujuće mere.1Ove mere, naravno, nisu mimoišle ni žene. Tako je u Srbiji u
tzv. preventivnom hapšenju uhapšeno nekoliko desetina aktivistkinja predratne
Omladinske sekcije Ženskog pokreta. One su bile i prve žene zatvorenice logora
na Banjici, gde su, sredinom jula, prebačene iz beogradskog zatvora. To su: Mitra
Mitrović, prva predsednica Omladinske sekcije Ženskog pokreta, Stojanka Mihajlović, Slobodanka-Boba Đorđević, Jelena Matić, sve iz Beograda, i Zdravka Vučković iz Niša. Simulirajući bolest, M itra Mitrović i, nešto kasnije, Slobodanka Boba
Đorđević uspele su da budu prebačene u zatvoreničku bolnicu u Vidinskoj ulici,
gde su na lečenju zatekle i druge aktivistkinje ženskog pokreta: Veru Gucunju-Vrebalov, Ljubicu Srzentić, Veru Lazović, N atu Hadžić, dr Juliju Marić i Ivanku Nedić.
Iz bolnice su uspele da pobegnu Mitra, N ata i Vera Gucunja, uz pomoć beogradske
partijske organizacije, a ostale su vraćene na Banjicu odakle su kasnije puštene.
Tokom leta i jeseni u logor na Banjici dovođene su nove grupe aktivistkinja.
Sve su one uglavnom bile članice K PJ i SKOJ-a. Prva grupa od dvadeset žena, za
točenica banjičkog logora izvedena je na streljanje 19. septembra 1941. godine: ra
dnice - Rašela Baruh-Simić, Ljubica Velebit, M arijana Gregoran, Fatima Pejović,
Juliška Salaj, Milica Mihajlica, Vasilija Cica Stamenković, Nevenka Zeković, Stana
Radišić i Leposava Smiljanić; studentkinje - Marija Pajić, Neli Sende-Popović i suplentkinje - Anđa Kustudić-Živanović i Jovanka Radaković; činovnice - Cvijeta
Milošević, Ljubica Srzentić i Danica Cvetković; domaćice - Zorka Stokić, SmiJja
Višnjevac i Zora Durjanov. Novo streljanje obavljeno je 17. oktobra 1941. godine.
Među dvesta „komunista i Jevreja“ streljano je sedam žena.2
3. Organizovanje žena - definisanje njihovih ciljeva i zadataka
Osim učešća žena u radu na organizovanju ustanka i u radu tehnike, već
prve ratne godine, na osnovu opštih ciljeva Narodnooslobodilačkog pokreta, pro
grama naprednog ženskog pokreta i svakodnevne prakse NOP-a i samih žena, isLVeć krajem aprila nemačke komande objavljivale su svoja naređenja o uzimanju i streljanju talaca.
U maju 1941. godine u jednoj naredbi je izričito rečeno da će se za jednog ubijenog Nemca streljati
ili obesiti 100 Srba. - U junu su izvršena „preventivna hapšenja" većeg broja građana. Streljano je
više građana kod kojih je nađeno oružje i onih koji su zatečeni u njihovoj blizini; uz pomoć domaće
policije, u julu su u mnogim gradovima hapšene čitave grupe građana, koji su masovno odvođeni u
zatvore i logore; 5. jula osnovan je koncentracioni logor na Banjici u Beogradu, a nešto kasnije logori
su formirani na Sajmištu u Beogradu, zatim u Nišu, Šapcu, Velikom Bečkereku, Bačkoj Topoli, i dr;
u avgustu je u nekoliko sela u Mačvi streljano ili obešeno stotine seljaka, njihovi domovi su pljačkam
a kuće paljene; u Beogradu, Kragujevcu i Šapcu su polovinom avgusta okupatori obesili na javnim
mestima, radi posebnog zastrašivanja, sedamnaest već streljanih građana; u Sremu, Bačkoj i Banatu,
kao i na Kosovu, tamošnji okupatori vršili su slična zlodela, naročito prema srpskom, odnosno crno
gorskom stanovništvu, Jevrejima i Ciganima. Sa tih teritorija proterani su skoro svi kolonisti.
x Od formiranja logora na Banjici do njegovog rasformiranja (5. jula 1941-3. oktobra 1944) kroz njega
je, prema sačuvanim knjigama Banjičkog logora (u koje, kao što je poznato, nisu ubeleženi svi zato
čenici) prošlo oko 3.000 žena, od kojih je streljano više od 500. Uglavnom su to bile aktivistkinje iz gradova i sela koje su hapšene zbog svog rada, a manjim delom žene-taoci. Kao taoci uzimane su najviše
žene sa sela: majke, sestre i žene boraca ili suradnika NOP-a, koje su i same učestvovale u radu za
NOE
�135
kristalisali su se opšti ciljevi i zadaci žena u ratu, koji su podrazumevali i borbu za
emancipaciju žena. U prvom redu ti zadaci su bili svakovrsni rad i pomoć vojsci,
rukovodstvima Narodnooslobodilačkog fonda (NOF) i narodnooslobodilačkih od
bora (NOO). Drugi, ne manje važan zadatak bio je rad na političkom i kulturnom
uzdizanju žena kako bi postale svesne sebe, svojih vrednosti i mogućnosti kao i svo
jih prava na društvenu jednakost sa muškarcima. Tako je celokupan rad žena na
pomoći vojsci i NOO praćen stalnim političkim skupovima žena i njihovim kulturno-prosvetnim aktivnostima.
Snabdevanje partizanskih odreda hranom, odećom i obućom, partizanskih
bolnica opremom, lekovima i sanitetskim materijalom, lečenje ranjenika, održava
nje higijene, prenošenje sanitetskog materijala, oružja i municije, sabiranje letine
i mnogi drugi poslovi mogli su se obaviti samo uz masovno učestvovanje žena. Sto
ga, još od formiranja prvih partizanskih odreda, organizovanje i privlačenje žena
iz svih slojeva u narodnooslobodilački pokret bio je jedan od prvorazrednih zadata
ka. Na posebnim sastancima i konferencijama žena, na aktivima žena u selima i u
oslobođenim gradovima, one su osnivale odbore za pomoć vojsci, grupe i aktive za
obavljanje raznih poslova. Te grupe i aktivi žena, sarađujući sa narodnooslobodilačkim odborima i Narodnooslobodilačkim fondom, organizovale su sabirne akci
je, i gotovo u potpunosti snabdevale vojsku hranom i odećom i preuzele brigu o bol
nicama, ranjenicima i deci bez roditelja.1
U krajevima u kojima je izbio masovni oružani ustanak na prelima i poselima seljanke su prele i plele toplu odeću za partizane. Takođe, one su zajedno sa
ženama iz grada organizovale i radionice za izradu odeće i rublja. Pri partizanskim
odredima u zapadnoj Srbiji organizovano je nekoliko takvih radionica. Žene koje
su u njima radile bile su odvojene od svojih domova, i polagale su zakletvu kao i
borci.
U oslobođenom Užicu žene i omladinke dobrovoljno su radile u tkačnici i
u fabrici oružja, i brinule su za organizaciju života u Domu za decu-izbeglice. U vi
še mesta žene su organizovale javne kuhinje i menze. U septembru 1941. narod
Mačve - uglavnom su to bile upravo žene i devojke - izvlačio je stoku i žito u planin
ske predele, što je kasnije poslužilo za prehranu naroda i vojske.
4. Žene u vojnom sanitetu i žene borkinje
U leto 1941. godine i u Srbiji je, kao i u drugim krajevima, počelo formiranje
partizanske sanitetske službe. U odredima žena-bolničarki gotovo da nema. Dodu
še, u prvim borbama koje su se tada vodile i koje nisu bile većeg obima, ni ranjeni
ka nije bilo mnogo. Ali, kasnije ranjenika je sve više i na slobodnim teritorijama
formiraju se partizanske bolnice i ambulante koje služe i za lečenje lokalnog sta
novništva. Od prvih dana njihovog osnivanja u njima su radile lekarke, studentkinje medicine i druge žene koje su pred rat ili u početku okupacije završile tečajeve
za dobrovoljne bolničarke. U vojnim jedinicama osnovana je sanitetska služba za
izvlačenje ranjenika iz borbe i za pružanje prve pomoći. Ovu službu obavljale su u
‘ Zadaci odbora Narodnooslobodilačkog fonda nisu bili dovoljno izdiferencirani. Kasnije se kao poli
tička osnova nove vlasti osnivqju odbori Narodnooslobodilačkog fronta, a odbori NO fonda se gase.
�136
većini žene i devojke. One su se brinule i o kolektivnoj i ličnoj higijeni boraca i borkinja.
U Jugoslaviji je u NOB-u dobrovoljno učestvovalo oko 150 lekarki, ne raču
najući one koje su se u vojni sanitet uključile po oslobođenju pojedinih krajeva. Već
1941. godine partizanima je prišlo trideset i sedam lekarki, od toga u Srbiji šesna
est. U Crnoj Gori 1941. godine u partizane su stupile još tri lekarke iz Srbije. Goto
vo sve one su pred rat bile učesnice ženskog pokreta. Pored rada u bolnicama, one
su održavale sanitetske tečajeve za omladinke, i tako postepeno uvećavale broj do
brovoljnih bolničarki. Od prvih lekarki iz Srbije koje su u Srbiji i Crnoj Gori stupile
u narodnooslobodilačku borbu pet njih su, krajem 1941. i početkom 1942. godine,
uhvatili i ubili četnici, tri su uhvaćene i sa Banjice izvedene na streljanje, jedna je
zbog svog rada streljana prilikom masovnog streljanja u Kraljevu. Ostale su sa je
dinicama prešle u Bosnu, i četiri su kasnije poginule. Preživelo ih je samo šest. To
kom četiri godine rata ubijeno je ili poginulo 28 lekarki. U NOB ih je 1942. godine
stupilo 13, od toga u Srbiji četiri (od kojih je jedna poginula). U bolnicama okupi
ranih gradova, 1942. i 1943. godine, više lekarki je pomagalo partizane i ilegalno
lečilo ranjenike, pa ih je prilikom oslobođenja pojedinih gradova u Srbiji, 1944, u
vojni sanitet dobrovoljno stupilo oko trideset, a 1945. još petnaest (u Jugoslaviji u
Narodnooslobodilačku vojsku tokom te dve godine stupile su 94 lekarke). Njima
su poveravane odgovorne dužnosti u vojnim jedinicama i u vojnim bolnicama: referentkinje saniteta, šefice hirurških ekipa, upravnice bolničkih odeljenja ili vojnih
bolnica i dr. Dobijale su i odgovarajuće činove - prema funkcijama koje su vršile,
među njima i više činove majora, potpukovnika i pukovnika.1
Više hiljada žena u ratu su bile dobrovoljne bolničarke u vodovima, četama,
partizanskim bolnicama, kao u i am bulantam a na oslobođenoj teritoriji. Među nji
ma je bilo dosta studentkinja i učenica koje su se, zajedno sa mladim seljankama,
na neprekidno održavanim tečajevima osposobljavale za dobrovoljne bolničarke.
Znanja su upotpunjavale u praksi uz iskusne lekarke i lekare, ili su, pak, ograniče
no znanje nadomeštale svojim požrtvovanjem, nesebičnošću, odgovornošću i hu
manizmom. Izneti sa bojišta ranjenog druga ili drugaricu i odmah im ukazati po
trebnu pomoć po cenu vlastitog života bio je vrhovni zakon za ove, u ogromnoj ve
ćini veoma mlade devojke. U četama, njihov zadatak bio je da se brinu i o kolektiv
noj i o ličnoj higijeni. Održavanju lične higijene, čistoće i urednosti odeće i obuće,
iskorenjivanju vaški, uređenju okoline logora, kopanju poljskih klozeta, snabdevanju vodom, redu i čistoći mesta gde se pripremala hrana u većini vojnih jedinica
pridavala se izuzetna pažnja. Zasluga je umnogome ovih mladih devojaka što su
umele da u kolektiv u kojem su delovale i u sela u kojima su jedinice boravile upor
no unose osnovna pravila higijene, što je doprinelo suzbijanju zaraznih bolesti, na
ročito pegavog i trbušnog tifusa i dizenterije. Osim toga, lična urednost i pristojan
izgled boraca i borkinja ulivao im je osećanje dostojanstva i samopoštovanja. Kao
i lekarke, i iskusnije bolničarke su mogle postati referentkinje saniteta i obavljati
i druge organizatorske funkcije u vojnim jedinicama i bolnicama. Prema funkcija
ma koje su obavljale takođe su dobijale odgovarajuće činove. Već u prvoj naredbi
LVera S. Gavrilović, n. d, str. 106-168.
Prof. dr Roza Papo iz Sarajeva (u borbi od 1941. godine) ostala je i posle rata na raznim rukovodećim
dužnostima u vojnom sanitetu i unapređena je, kao do sada jedina žena, u čin general-majora.
�137
Vrhovnog štaba NOV i POJ iz 1942. godine o ustanovljenju i dodeljivanju činova,
činove je dobilo sedamnaest žena i to od zastavnika, za bolničarke do potpukovni
ka, za referentkinju saniteta divizije.1
Na samom početku ustanka u Srbiji nije bilo većeg uključivanja žena u od
rede, jer to tadašnji uslovi nisu iziskivali. U osnivanju i rukovođenju prvim parti
zanskim odredima učestvovalo je i nekoliko žena, uglavnom članica partijskih ru
kovodstava. Odredi su bili brojni, u njima je bilo mnogo vojnički neobučenih omladinaca, a nisu imali ni dovoljno naoružanja, pa se pitanje njihovog brojnog jačanja
nije posebno postavljalo. Ali u rukovodećim telima ustankom bilo je kolebanja u
pogledu primary a žena u vojne jedinice, i u Srbiji i u drugim krajevima Jugoslavije.
0 tome svedoči i pismo instruktora Pokrajinskog komiteta KPJ za Srbiju iz šabačkog okruga i odgovor Pokrajinskog komiteta KPJ za Srbiju. Na pitanje da li se i
žene mogu primati u odrede kao borci, Pokrajinski komitet odgovara da one „mo
gu odlično koristiti u odredima, ne samo na drugom poslu, nego ako treba i s pu
škom u ruci. Ali bi sada bilo pogrešno izvući iz grada sve drugarice, a naročito one
nekompromitovane i poslati u šumu. Svaku ženu kojoj ne preti opasnost hapšenja
1 slično treba ostaviti u gradu radi održavanja veza, ne samo između vas samih,
nego između vas i nas. Kompromitovane privući bliže partizanima i upotrebiti ih
za kurirsku službu, negu bolesnika i ranjenika; po seoskim kućama, preobučene u
seljačko odelo, one mogu uspešno obavljati pomenute zadatke“. Dilema, dakle, nije
razrešena - ipak ženama ostaje kurirska služba, tehnika i sanitet kao glavno zani
manje u NOB. Kolebanja su načelno otklonjena odlukom rukovodstva ustanka da
se i žene primaju u odrede, ne samo kao bolničarke već i kao borkinje. O tome je
Tito pisao Edvardu Kardelju i Loli Ribani: „Pošto sve više ima zahteva od žena da
idu u odrede, mi smo rešili da se one primaju u odrede, ne samo kao bolničarke,
već kao borci. Bila bi prava sramota za nas da onemogućimo ženama da se i one s
puškom u ruci bore za narodno oslobođenje*4 Ali i tada, kao i kasnije, žene su sa
.2
mo dobrovoljno mogle stupiti u vojsku, nisu mogle biti mobilisane,' osim izuzetno,
pred kraj rata, kao stmčnjakinje, što protvrđuju akti o mobilizaciji.
Krajem septembra 1941. godine otpočeli su nemački napadi na oslobođenu
teritoriju u Srbiji, čiji je cilj bio uništenje partizanskog pokreta. Pored vojnih dejstava, uz pomoć domaćih kvislinga, Nemci su sprovodili mnoge represalije i akcije
odmazde.3 Pred naletom Nemaca i kvislinga, posle dvomesečnih borbi, odredi su
bih prinuđeni na povlačenje iz zapadne Srbije i iz Užica u Sandžak. Takođe, evakuisane su bolnice, partizanske radionice i mnoge porodice boraca i pripadnika NOP-a,
1 Posle rata mnoge su ostale u vojnom sanitetu, a druge su se zapošljavale u civilnim bolnicama i dru
gim zdravstvenim ustanovama, pa su doškolovanjem upotpunjavale svoja stručna znanja. Neposre
dno posle rata u velikom broju nastavile su da rade na otklanjahu posledica rata. Angažovale su se
u prikupljanju dece palih boraca, njihovom lečenju od zaraznih bolesti, nezi, ishrani i sm ešthu. Isto
tako, radile su u zdravstvenim ekipama za asanaciju pojedinih naselja, i si. U svoj rad unosile su požrtvovanje i humanost - osobine koje su tokom rata razvile.
z Titovo pismo Edvardu Kardelju i Loli Ribaru od 23. februara 1942; u: Sabrana djela, Tom deveti,
str. 32.
U Mačvi je krajem septembra streljano 7.000, a u logore oterano 22.000 stanovnika, popaljeno je i
opljačkano više sela; u Kraljevu je 20. oktobra streljano oko 5.000, a dan kasnije u Kragujevcu 7.000
građana od 15 do 60 godina; u Beogradu je do 30. oktobra streljano 6.750 građana. U mačvanskim
selima pobijeno je oko 300 žena.
�138
a među njima je bilo i mnogo žena. Okupatorima i kvislinzima, u napadima na par
tizane, pridružili su se i četnici Draže Mihailovića i oni su, prilikom povlačenja, za
robili i pobili više žena, naročito one koje su se povlačile sa partizanskim bolnica
ma. Sa odredima u Sandžak je prešlo preko sto žena. Deo njih je vraćen u Srbiju
na ilegalni rad, gde su, neposredno po povratku ili kasnije, stradale. One koje su
ostale većinom su bile raspoređene na razne dužnosti u partijskim organizacija
ma, vojnopozadinskim organima u Sandžaku i u novoformiranu partizansku bol
nicu u Novoj Varoši.
U Prvoj proleterskoj brigadi, prilikom njenog osnivanja u decembru 1941.
godine, u stroju je bilo 85 žena, od toga oko četrdeset iz Srbije. Nešto kasnije u Dru
gu proletersku brigadu stupilo je oko dvadeset žena iz Srbije. U ove dve, kao i u
druge tri proleterske brigade - formirane do polovine 1942. godine - žene su već
prihvaćene, i kao borkinje osećale su se ravnopravne sa muškarcima. Birane su za
sekretarke skojevskih aktiva u vodovima i u skojevska rukovodstva u četama, bataljonima i brigadama i na vojno-političke dužnosti: vodne delegate, političke ko
mesare i zamenike političkih komesara u komandama četa, bataljona i brigada1
,
za referente saniteta u komandama i štabovima svih nivoa. U toku 1942. godine,
i kasnije, u Jugoslaviji je formirano više udarnih brigada i divizija. Istovremeno,
pri štabovima brigada i u Centralnoj bolnici, a zatim 1944, pri štabovima divizija,
osnovana su posebna politička odeljenja - politodeli, koji su bili odgovorni za poli
tički, kulturno-prosvetni, partijski i omladinski rad u brigadi odnosno u diviziji.
Na svim ovim funkcijama bio je zapažen broj devojaka i žena, a od osnivanja politodela do kraja rata njima je rukovodilo nekoliko žena. I druge razne službe pri šta
bovima, uključujući i štabove divizija, korpusa, glavne i Vrhovni štab, bile su dostu
pne ženama - u nekim jednako kao i muškarcima. Za čisto vojne funkcije žene nisu
pokazivale gotovo nikakav interes, pa su na tim funkcijama bile izuzetak. Nekoli
ko njih bile su vodnici, češće desetari, izuzetno komandiri četa, a koliko je pozna
to, samo jedna žena je bila na položaju komandata bataljona - Jana DragojlovićBogićević u Trećoj vojvođanskoj brigadi.
Partizanski odredi na istoku i jugu Srbije su se održali sve vreme rata i uz
neprekidne borbe i teror uspevali da šire oslobođenu teritoriju. Odredi su se tokom
1943. godine obnavljali i u drugim krajevima Srbije, pa se početkom 1943. godine
u Vojvodini, a od druge polovine iste godine i u Srbiji formiraju brigade i divizije i
u njih je stupa veliki broj žena, naročito omladinki.
Za način učešća mlađih aktivistkinja predratnog ženskog pokreta u NOB
indikativna je fotografija prvih stanarki novog Doma studentkinja u Beogradu iz
1936. godine (str. 201). U Dom su bile primijene sve studentkinje koje su se prijavi
le. Od njih dvadeset četiri koje su na fotografiji (neke su u međuvremenu diplomi
rale i zaposlile se), njih jedanaest su bile aktivistkinje u ženskom pokretu i kasni
je učesnice u NOB, od kojih je pet u ratu izgubilo život. Tako je Dragica Petrov (J^jce 1916-Beograd 1942), suplentkinja, jedna od osnivačica Ženskog pokreta u Vršcu,
1 Komande i štabovi u svom sastavu su imali članove odgovorne za politički rad - političke delegate
u vodovima, a političke komesare, zamenike političkih komesara i sekretare SKOJ-a u četnim koman
dama i višim štabovima. Delegati i komesari su se bavili političkom i kulturnom edukacijom boraca,
a zamenici političkih komesara su bili sekretari partijskih organizacija u odgovarajućim vojnim for
macijama. Svi oni su se brinuli i za izgradnju moralno-političkog lika borca, kao i za sireiye ideja NOP-a
u narodu.
�139
uhapšena 1941. kao članica OKKPJ za južni Banat, odgovorna za tehniku, uguše
na u gasnom automobilu. Neda Božinović, dipl. pravnica je kao članica OK KPJ za
Nikšić učestvovala 1941. godine u organizovanju žena a kasnije je bila na politič
kim funkcijama u vojnim jedinicama - pred kraj rata rukovodila je politodelom di
vizije. Olga Nakić, suplentkinja je u Sarajevu radila u tehnici Pokrajinskog komite
ta KPJ za BiH; uhapšena je i oterana u radni logor u Nemačku; po izlasku iz logo
ra bila je borkinja, a zatim šifrantkinja u Štabu divizije. Zdenka Šegvić, student
kinja filozofije, članica opštinskog komiteta u Splitu uhapšena je i internirana u
Italiju; po kapitulaciji Italije bila je komesar korpusne bolnice, zatim članica politodela divizije. Vidosava Jauković, profesorka, aktivna je u organizovanju žena i
omladine i članica je prvog Glavnog odbora AFŽ-a za Crnu Goru i Boku. Radmila
Šubakić (Gruža 1918-Brezovica, Valjevo 1942), studentkinja filozofije, bila je bor
kinja Kragujevačkog odreda; posle povlačenja partizana za Sandžak vraćena je na
rad u Srbiju; u putu je promrzla i kao nepokretna je zarobljena, mučena i ubije
na. Irina Kopčanski, studentkinja filozofije, uhapšena je 1941. godine kao članica
SKOJ-a i ostala u zatvoru do 1944; borkinja u Četvrtoj vojvođanskoj brigadi. Vasilija Kostić (Župa, Nikšić 1916-Podgorica 1942), suplentkinja, uhapšena je u julu
1941. i odvedena u italijanski logor u Kavaji (Albanija); svojim radom i držanjem
stekla je među ženama u logoru nepodeljene simpatije i autoritet; vraćena je u Podgoricu da bi bila streljana; dostojanstveno je izašla na streljauje. Mileva Kastratović, profesorka, bila je 1941. godine u Beranama delegatkinja na skupštini za izbor
prvog narodnooslobodilačkog odbora; zarobljena je kao borkinja Goraškog odreda
i odvedena u logor u Italiju, odakle je pobegla 1943. godine i preko Austrije stigla
u Sloveniju, gde je bila odgovorna za partijski rad u jednom bataljonu. Mila Dimić,
(Beograd *-Beograd 1942), glumica i književnica, upraviteljica Doma, odmah po
hapšenju tako je prebijena daje posle nekoliko dana umrla, ne dolazeći svesti. Leposava Mihailović (Kragujevac 1912-Beograd 1943) inženjerka, uhapšena je kao
sekretarka partijske organizacije u fabrici šećera u Beogradu i streljana maja 1943.
godine.
Svi autori koji su pisali o ženama-borkinjama, lekarkama i dobrovoljnim
bolničarkama u Narodnooslobodilačkoj vojsci - naročito njihovi ratni komandan
ti - ističu njihove osobine: požrtvovanje, neustrašivost, izdržljivost, snalažljivost,
odanost, skromnost, osećajnost i humanost. Zapazili su da su žene svoja osećanja
nakon ličnih doživljenih tragedija, pored ravnopravnog učešća u borbama, usmeravale na aktivnosti za visoke etičke partizanske principe i da su tako u praksi
unosile humanost u svakodnevni život i rad vojnih jedinica. Zapaženo je i to da su
se na određeni način homogenizirale u aktivnostima za ravnopravnost žena. Ne
zavisno od funkcije, stepena obrazovanja, socijalnog porekla, one su se same, u
borbi, u zajedničkom neprekidnom životu i radu, na svom iskustvu, oslobađale
predrasuda o svom potčinjenom društvenom i ličnom položaju. Svoja saznanja pre
nosile su u sredine u kojima su njihove jedinice boravile. Bile su neumorne u orga
nizovanju kulturno-prosvetnih priredbi, raznih predavanja, pomaganju teritori
jalnim odborima žena u njihovom radu, kao i u organizovanju novih odbora i širih
skupova žena. Sa organizacijama žena ostvarivale su međusobnu saradnju na obo
stranu korist. Svojom borbom i ponašanjem služile su kao primer za ugled, i za
njima su u vojne jedinice stalno dobrovoljno dolazile nove žene, naročito omladin
ke.
�140
U Srbiji su uslovi borbe bili takvi da su žene u odredima koji su opstali, više
nego u drugim krajevima, radile na organizovanju žena na terenu. U manjim i ve
ćim neprijateljskim ofanzivama češće su bivale izložene zarobljavanju, tako da su
ginule ne samo u borbama već su ih kao zarobljenice mučili i ubijali pripadnici ra
znih policijskih i vojnih formacija okupatora i domaćih kvislinga, a nisu mnogo za
ostajali ni četnici i njihove crne trojke...
Tek po osnivanju novih brigada, žene u Vojvodini, početkom, i u Srbiji, kra
jem 1943. godine, masovnije su prisutne u vojnim jedinicama kao sanitetsko osoblje
i kao borkinje. Njihov položaj i aktivnosti ne razlikuju se od položaja i aktivnosti
žena u ranije osnovanim brigadama.
Iz proleterskih, ranije osnovanih udarnih brigada, stotine boraca odlazilo
je u novoformirane brigade na rukovodeće vojne, političke, partijske i skojevske
funkcije, kao i na rukovodeće funkcije u sanitetu. Odlazili su i u teritorijalna ruko
vodstva SKOJ-a i Partije. Među njima je bio i veći broj žena. Samo iz Prve proleter
ske brigade u druge jedinice na rukovodeća m esta otišlo je oko trista žena.
5. Stradanja žena u Srbiji
Kriza ustanka u 1942. godini, povlačenje i osipanje odreda, gubljenje slobo
dnih teritorija u ceiini ili delimično, kao i neprekinuti teror okupatora, uticah su
na rad žena i na njihovo organizovanje u pozadini.
Od 1941. do 1945. godine u Srbiji, na Kosovu i u Vojvodini hapšeno je, mal
tretirano i oterano u logore oko 300 hiljada muškaraca i žena, Ubijeno je oko 150
hiljada stanovnika, među njima više hiljada žena - seljanki, radnica, učenica, inte
lektualki i domaćica. Hapšene su prvenstveno članice KPJ, SKOJ-a, politički ak
tivne Jevrejke i aktivne žene na selu („komunisti i Jevreji").
Po dostupnim podacima, već u 1941. godini hapšenjem je izbačeno iz stroja
oko 200, a od toga je streljano ih ubijeno oko 40 aktivistkinja predratnog ženskog
pokreta, a uhapšeno je i više stotina žena učesnica Narodnooslobodilačkog pokre
ta. Mnoge su i streljane. Retki su bih aktivi i odbori žena osnovani u selima i poje
dinim mestima 1941. godine koji su, posle hapšenja i stre^anja većeg broja najak
tivnijih žena, uspeh da se održe, ah su mnoge žene koje su pod iyihovim utic^jem
ušle u NOP i dalje individualno obavljale one poslove koji su u datim uslovima bih
mogući. U dubokoj ilegalnosti, na stotine žena nastavilo je da hrani, odeva i održa
va preostale odrede, ilegalna rukovodstva pokreta, da čuva i neguje ranjenike u ze
municama, da obavlja kurirsku službu i prikuplja obaveštajne podatke, da pono
vo plete pokidane veze, osniva grupe i aktive žena, i učestvuje u obnavljanju ruko
vodstava i organizacije NOP-a - sve uz pretnju hapšenja i streljanja. Da bi to izbegle, te žene su morale imati i energije i neustrašivosti i dovitljivosti. Svaka od njih
ima svoju dramatičnu, neponovljivu priču. Zapisano je - i to nije preterano - da su
u najtežoj krizi narodnooslobodilačkog pokreta žene u Srbiji naviše doprinele preživljavanju partizanskih odreda.
Samo prema nepotpunim podacima, sadržanim u publikaciji Žene Srbije u
NOB, zbog svog aktivnog rada za NOR u toku rata streljano je, zaklano, obešeno
i na drugi način umoreno preko 1.500 žena-aktivistkinja. Od toga je okupatorska
�141
policija, zgjedno sa kvislinškom, uhapsila i ubila oko 900, a četnici su ubili - uglav
nom zaklali - preko 650 aktivistkinja, često zajedno sa nejakom decom.1
Bilo ih je u zatvorima Gestapoa i Nedićeve policije, u četničkim zatvorima,
u zatvorima Mađarske, Italije, Bugarske, kao i u logorima na Banjici i Sajmištu u
Beogradu, u Smederevskoj Palanci, na Crvenom Krstu u Nišu, Šapcu, na Rabu i
na Hvaru, u Jasenovcu, Staroj Gradiški, u Baru, u Klosu i Kavaji u Albaniji, zatim
u nemačkim logorima Aušvicu, Dahauu, Bergen-Belzenu, Ravensbriku i drugim.
Ubijane su na saslušanjima, streljane i umirale od gladi i bolesti. Među 600.000
žena nastradalih tokom rata u Jugoslaviji ne zna se koliko njih su pale kao žrtve
genocida; koliko ih je umrlo ili ubijeno u logorima, nije poznato ni koliko ih je us
mrćeno prilikom ubijanja talaca, u akcijama odmazde i u vršenju terora nad stanov
ništvom. Njihov broj ni približno nije utvrđen. Poznato je da su u zatvorima i logo
rima organizovale kulturno-prosvetni rad, da su posebnu pažnju obraćale na organizovanje kolektivnog života i na ličnu i kolektivnu higijenu, što im je pomagalo
da lakše podnose izuzetno teške uslove zatvorskog i logoraškog života, a nekima i
da prežive. Poznato je i među ženama drugih zemalja koje su bile u logorima i preživele, da su se isticale svojom hrabrošću, solidarnošću i organizovanošću i da su
umirale dostojanstveno, da su prkoseći svojim dželatima na streljanje izlazile čiste,
uredne i doterane, koliko su im to uslovi dozvoljavali.2
6. Osnivanje Antifašističkog fronta žena Jugoslavije
U Crnoj Gori, u Sandžaku, Hercegovini i u istočnoj Bosni 1941-1942. godi
ne odvijaju se slični procesi kao i u Srbiji, s tim što je u tim krajevima nešto kasni
je nastupila kriza ustanka. U isto vreme, 1941. i 1942. godine, u Hrvatskoj i u većem
delu Bosne i Hercegovine rad žena u NOP-u, sa u osnovi istim zadacima kao i u
Srbiji, teče ravnomernije, mada, zavisno od opštih uslova borbe, pojedini krajevi
imaju svoje specifičnosti. Seoski, mesni i drugi lokalni odbori i aktivi žena, već se
krajem 1941. godine imenuju kao Antifašistički front žena (AFŽ), a tokom 1942.
godine povezuju se u organizacije na široj teritoriji - u opštinske, a ponegde i u sreske organizacije. Iako je programski vezan za Komunističku partiju, AFŽ od poče
tka deluje samostalno, sa svojim samostalno definisanim zadacima i autonomnom
mrežom organizacija i rukovodstava.
U Hrvatskoj Antifašistički front žena već krajem 1942. godine okuplja oko
250.000 žena i izdaje svoj list Žena u borbi.3
Neophodno je istaći jednu osobenu karakteristiku ovih organizacija i jedan
problem sa kojim su se žene skoro u svim krajevima susrele. Naime, nacionalna i
verska izmešanost, genocid nad srpskim narodom i pojave osvete od početka su na
metnuli NOP-u da se, ne samo teorijski, već i u svakodnevnoj praksi bavi ovim pro
blemima. Poznato je da se politici nacionalne i rasne mržnje, i na toj osnovi brato
1 Žene Srbije u NOB.
1 Poznata je i jedna grupa partizanki koje su 1943. godine bile zarobljene i dovedene u koncentracioni
logor Aušvic. One nisu prihvatile status logorašica, odbile su da idu na radove, isticale su svoju pripad
nost Narodnooslobodilačkoj vojsci, kao i činjenicu da su zarobljene u borbama. Zahtevale su status
ratnih zarobljenica, i u tome su na krqju uspele.
U Hrvatskoj je u toku rata izlazilo oko četrnaest lokalnih ženskih listova.
�142
ubilačkog rata, genocida i osvete, rukovodstvo NOP-a suprotstavilo svojom idejom
zajedničke i jedinstvene borbe svih građanki i građana, bez obzira na njihovu versku, nacionalnu i rasnu pripadnost - protiv okupatora i protiv svih nosilaca rasisti
čkih ideologija. Ali - maiye je poznato da su žene u tome igrale značajnu ulogu. Već
22. avgusta 1941. godine u oslobođenom Drvaru sastale su se Srpkinje, Hrvatice,
Muslimanke i Slovenke. One su u prvi plan istakle ideju bratstva i jedinstva, i apelovale na borce da se uzdrže od osvete nad golorukim hrvatskim narodom za ustaške
zločine izvršene nad srpskim življem. Njihov primer sledile su žene u nekoliko mesta u Sremu, u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini. Posle pokolja muslimanskog sta
novništva u Foči i okolini, koji su izvršili četnici, partizanke su u tim krajevima organizovale zegednički rad žena Muslimanki i Srpkinja, a 22. februara 1942. godine
su organizovale i njihov zajednički zbor na kojem je učestvovalo više od 500 žena.1
Ubrzo, u svim krajevima sa nacionalno i verski mešovitim stanovništvom
u kojima su osnivane organizacije žena one su bile jedinstvene, zajedničke organi
zacije žena raznih nacionalnosti, i one su samim svojim postojanjem, ali i svojim
radom na razne načine razbijale nam etnute deobe naroda i gradile međusobno poverenje, saradnju i jedinstvo u borbi.
Na početku rata žene Slovenije su se u okviru Osvobodilne fronte (OF) or
ganizovale u razne sekcije, komisije i slično, radi obavljanja gotovo istih zadataka
kojima su se bavile i organizacije žena u drugim krajevima. Posebne grupe žena
osnivane su samo u pojedinim selima u kojima je uticaj klerikalaca bio jači. U leto
i jesen 1942. godine form iranje Inicijativni odbor Protufašistične fronte žena (PFZ),
sa zadatkom osnivanja samostalne ženske organizacije, što je ostvareno do maja
1943. godine, osnivanjem Glavnog odbora PFŽ. Od 1943. godine u pojedinim kraje
vima Slovenije počinju da izlaze ženski listovi. Najznačajniji među njima je ljubljan
ski list Naša žena.
Mreža ženskih organizacija, koja je formirana u gotovo svim oslobođenim
delovima Jugoslavije, a delimično i na neoslobođenoj teritoriji, potakla je predrat
ne aktivistkinje ženskih pokreta da temeljnije odrede programske principe organi
zacije žena i njenu fizionomiju. Tako je, od 5. do 7. decembra 1942. godine, u Bosan
skom Petrovcu održana Prva zemaljska konferencija AFŽ. Na konferenciji je uče
stvovalo 166 delegatkinja iz svih krajeva Jugoslavije, osim delegatkinja iz Sloveni
je i Makedonije. Makedonke nisu uspele da se probiju kroz okupirane teritorije, a
delegatkinje iz Slovenije su, zbog nepredviđenih teškoća, stigle u Petrovac po zavr
šetku konferencije. Antifašistkinje Srbije predstavljale su žene koje su, krajem 1941.
i početkom 1942. godine, sa vojskom prešle u Sandžak, odnosno u Bosnu.
Među delegatkinjama bile su rukovodeće žene i aktivistkinje predratnog
naprednog ženskog pokreta, žene i omladinke stasale u toku dvogodišnje borbe seljanke, domaćice, žene-borkinje iz vojnih jedinica, lekarke i bolničarke iz parti
zanskih bolnica, žene svih vera i svih nacionalnosti.
1 Neda Božinović, Studcntkinjc i diplom irane studentkinjc Beogradskog univerziteta u narodnooslobodilačkom ratu i revoluciji, u: Studcntkinjc Beogradskog univerziteta u revolucionarnom pokretu,
Beograd 1988, str. 112.
Zbor je sazvan na inicijativu Tita, i na njemu su govorile radnica Judita Alargić i studentkiiye Mileva
Planojević, Davorijanka Paunović i Grozdana Belić-Zina. Po kazivanju Mileve Planojević sva četiri
govora pisao im je Tito.
�143
Na Konferenciji su žene neposredno govorile o svom radu, stradanjima, na
dama i svojoj borbi i organizovanju pozadine na oslobođenoj teritoriji i u okupira
nim gradovima. Govorile su o povezivanju žena raznih nacionalnost i kroz zajedni
čke aktivnosti, o analfabetskim i političkim tečajevima za žene, o zbrinjavanju izbeglica i dece, o povezivanju odbora žena u Antifašistički front žena i o njegovom
širenju i učvršćenju. Prisustvo Josipa Broza Tita na Konferenciji i ocene koje je
dao o pokretu žena bilo je veliko priznanje ženama Jugoslavije. Konferenciju je
ocenio kao istorijski događaj u borbi za ravnopravnost žena. Konstatovao je da su
Antifašistički front žena u Jugoslaviji stvarale same žene svojom borbom i svojom
upornošću, još od 1936. godine, i daje njihova predratna borba, kao i borba za slo
bodu i nezavisnost i protiv fašističkog sistema, sistema srednjovekovnog ropstva
„sastavni dio jedne velike borbe za njihovu ravnopravnost". Ocenio je, takođe, da
je rad žena za NOP u pozadini, isto tako važan faktor kao i borba na ratištima. Iz
razio je svoj ponos što rukovodi armijom u kojoj ima ogroman broj žena koje su pri
mer po svojoj izdržljivosti i heroizmu. „Sve ono što danas čini naša vojska jeste 90%
zasluga i naših junačkih žena Jugoslavije." Istakao je dvojnost cilja AFŽ: učešće
žena u borbi za konačnu pobedu nad okupatorom i njegovim slugama i, istovreme
no, organizovanje borbe za konačno oslobođenje žene.1
Konferencija je potvrdila već ranije formulisane ciljeve i zadatke AFŽ-a.
Odredila je najvažnije neposredne zadatke: učvršćenje već postignute ravnopravno
sti, što je Je d n a od najvećih i najlepših tekovina svetog i pravednog rata naših na
roda"; organizovanje još veće i sistematske pomoći narodnooslobodilačkoj vojsci, i
kroz to razvijanje bratstva među narodima; privlačenje što većeg broja žena u oru
žane akcije radi stvaranja samosvesnih žena i radi ubrzavanja osvešćivanja i aktivizacije žena; intenzivnije angažovanje žena u izgradnji narodne vlasti i preuzima
nje određenih poslova u oblasti prosvete, zdravstva i zbrinjavanja dece; razvijanje
političke svesti žena i njihovo prosvetno i kulturno uzdizanje.2
Da bi te ciljeve i zadatke ostvario bilo je nužno da se AFŽ i organizaciono
učvrsti. Naime, pošto Antifašistički front žena udružuje sve žene koje na najrazličitije načine rade na zadacima NOP-a, u svim selima i mestima u kojima do tada
nisu postojali formiraju se mesni odbori AFŽ-a, a postojeći jačaju i učvršćuju. Oni
se povezuju u samostalne opštinske, zatim u sreske, okružne, oblasne i zemaljske
odbore AFŽ-a. Pri tome su odbori žena u okupiranim i u pograničnim krajevima
ovlašćeni da primenjuju što elastičniji način rada, kako bi se osposobili za borbu u
njihovim uslovima. Žene-borkinje u vojnim jedinicama obavezuju se da razvijaju
rad među ženama u svim mestima kroz koja prolaze njihove jedinice. Učesnice kon
ferencije bile su uverene da će ostvariti svoje dvostruke ciljeve. To uverenje izrazile
su u Rezoluciji konferencije: „Ostvarenjem postavljenih zadataka AFŽ će postati
jedan od moćnih organa narodnog oslobođenja i borbe žena za očuvanje postignu
tih prava, za oslobođenje svih žena ispod fašističkog ropstva i sve šireg uvlačenja
žena u sve oblike društvenog života".3
1Drug Tito nama i o nam a, Žena danas, br. 31, januar 1943. godine, str. 3. Žena danas je od tog broja
postala organ AFŽ. Uređivale su je Mitra Mitrović i Olga Kovačić. Do septembra 1944. godine izašla
su samo tri broja.
2 Rezolucija Prve zemaljske konferencije AFŽ, Žena danas, br. 31, str. 15 i 16.
* Isto.
�144
Opredeljenja rukovodstva Narodnooslobodilačkog pokreta za ravnoprav
nost žena nisu se automatski prihvatala. Delovala je patrijarhalna svest, koja se
preko noći nije mogla menjati, pa je u organizacijama Narodnooslobodilačkog po
kreta i u vojnim formacijama bilo raznih neshvatanja, nesnalaženja, ali i otpora
koji su se ispoJjavali na razne načine. Revolucionarnim snagama, naročito AFŽ-u,
postajalo je jasno da im predstoji dugoročni složeni rad na menjanju svesti i realizovanju društvene jednakosti muškaraca i žena.
7. Osnivanje Antifašističkog fronta žena u Srbiji
Uz mnogo teškoća i prepreka, vesti i odluke Prve konferencije AFŽ-a - kao i
Proleter iz decembra 1942. godine sa člankom Mitre Mitrović o radu i ulozi žena u
NOP-u, zadacima K PJ i posebno članica K PJ u organizovanju žena - u neke kraje
ve Srbije stigle su pre a u neke kasnije.1Ali, zbog opštih prilika u Srbiji, sa sprovođenjem ovih odluka i smernica se kasnilo. U Srbiji je prvi i osnovni zadatak bio ob
navljanje i skojevskih i partijskih organizacija, kao i održavanje i jačanje odreda ko
je je okupator i dalje sistematski nastojao da razbije. Formiranje organizacija žena bi
lo je moguće tek pošto se obnove i povežu pomenute organizacije, odnosno odredi, i
omogući koliko-toliko slobodnije kretanje po terenu. Zavisno od te opšte situacije,
kao i od broja i organizacionog iskustva aktivistkinja koje su izbegle hapšenja i streljanja, počeo je, krajem 1942. i u prvoj polovini 1943. godine, i rad na povezivanju
žena i obnovi ženskih aktiva Ali, zbog neprekidnih borbi, čestog gubljenja tek osvo
jenih nevelikih teritorija, terora okupatora, nedićevaca, ljotićevaca i, posebno, četni
ka koji su delovali u svim selima, zbog paljevina, batinanja, silovanja i hapšenja že
na - one su se u pojedinim mestima teško okupljale. Na hiljade njih bilo je podvrgnu
to raznom teroru, pa su se kidale već uspostavljene veze, a već formiranim organi
zacijama onemogućavanje rad. Stoga je u to vreme osnovan mali broj aktiva ili odbo
ra žena, a još manje mesnih i opštinskih odbora. Septembra 1942. u Aranđelovcu je
formiran gradski odbor AFŽ-a, a nekoliko mesnih odbora formirano je u kolubarskom srezu. Prvih desetak odbora AFŽ-a osnovani su u Toplici krajem 1942, a tokom
1943. godine, uz neprekidne napade neprijatelja, u južnoj, istočnoj i centralnoj
Srbiji jačali su ili su se obnavljali partizanski odredi. Uporedo sa tim, od maja 1943.
godine, u južnoj Srbiji, na veoma posećenim konferencijama žena, biraju se mesni,
a u jesen i sreski odbori AFŽ-a. Okružni odbor za Toplicu izabran je krajem 1943.
godine. U leskovačkom okrugu mesne organizacije, opštinski i sreski odbori osnova
ni su do kraja 1943. godine, a okružni odbor osnovan je u prvoj polovini 1944. godi
ne. Slično, ali nešto neravnomernije i sporije, tekao je rad i na organizovanju AFZa u kruševačkom i niškom okrugu. U istočnoj Srbiji je osnovano nekoliko mesnih,
jedan gradski i, u septembru 1943. godine, jedan sreski odbor AFŽ-a, dok je drugi
bio u osnivanju. U proleće 1943. u kosmajskom srezu osnovan je jedan sreski i više
mesnih odbora, a od januara iste godine u mladenovačkom srezu osnivaju se aktivi
i podaktivi žena. U požarevačkom srezu 1943. godine osnivani su mesni odbori.
Pred kraj te godine snage NOP-a sve su jače, pa se počinju formirati regu
larne vojne jedinice. N^jpre je formirana Južno-moravska, a potom, od početka 1944.
1 Proleter, br. 16, str. 27 (reprint izdanje, str. 833).
�145
godine, i druge brigade, koje su se svrstale u pet divizija. U svim tim jedinicama je
veliki broj žena-borkinja, a mnoge obavijaju razne političke funkcije (vodni dele
gati, komesari i zamenici komesara u četama i bataljonima ili su članice politodela)
i dužnosti u sanitetu. Uporedo su se intenzivnije osnivali narodnooslobodilački od
bori i organizacije Ujedinjenog saveza antifašističke omladine Srbije (USAOS). Sve
to je omogućilo masovno uključivanje žena u politički život i ubrzani rad na osni
vanju organizacija AFŽ-a. Zabeleženo je, na primer, da su prvi javni izbori za opštin
ske i sreski NOO održani u Srbiji, od 16. do 18. aprila 1944. godine u Jablaničkom
srezu, te daje na njima glasalo 5.177 muškaraca i 4.912 žena.
Do jeseni 1944. godine, uglavnom posle oslobođenja, u pojedinim krajevi
ma osnmgu se seoski, mesni, sreski i okružni odbori AFŽ-a.
Posle kapitulacije Italije na Kosovo su se iz italijanskih logora vratile pohapšene aktivistkinje, pa se rad na organizovanju ženskih vaspitnih grupa i analfabetskih tečajeva, u kojima je angažovano i nekoliko Albanki, znatno proširio. U Peći
je gradski odbor AFŽ formiran krajem 1943. godine, a u drugim gradovima grad
ski i sreski odbori formirani su tokom 1944. godine, uglavnom posle oslobođenja
pojedinih gradova.
Stvaranje veće slobodne teritorije u Sremu omogućilo je da se tamo siste
matski priđe posebnom organizovanju žena i da se krajem 1942. godine formira
mreža mesnih odbora AFŽ, i na oslobođenoj i na okupiranoj teritoriji. Do kraja ma
ja 1943. godine izabrani su sreski odbori, pa je i Okružna konferencija za Srem mo
gla biti održana u maju 1943. godine. Na toj konferenciji izabran je Okružni odbor
Antifašističkog fronta žena za Srem. Predsednica odbora bila je Mileva Savić-Olga,
a sekretarka Srbislava Kovačević-Marija. Po formiranju okružnih odbora u Bačkoj
i Banatu, 1. i 2. januara 1945. godine u Novom Sadu, održana je Pokrajinska konfe
rencija na kojoj je izabrano pokrajinsko rukovodstvo AFŽ-a.
Za Vojvodinu je karakteristično da su u NOP-u učestvovale žene svih nacio
nalnosti i da su organizacije AFŽ-a negovale zajednički rad žena, što je izražavano
i u sastavu rukovodstava. U Sremu je AFŽ, pored rada za vojne potrebe, organizovao i bogat kulturni i politički rad. Na primer, za proslave 8. m arta i drugih prazni
ka žene - uglavnom seljanke - same su pripremale i izvodile svoj program. Za nepi
smene su organizovani analfabetski tečajevi, a za sve žene, AFŽ je nastojao da ra
zvije razne forme političkog i kulturnog delovanja radi uzdizanja njihove svesti.
Okružni odbor AFŽ-a za Srem održavao je i direktnu vezu sa Centralnim
odborom AFŽ-a, koji se nalazio na oslobođenoj teritoriji u Bosni, što je bez sumnje
pozitivno uticalo na bogate rezultate njegovog rada.
Od 1. januara 1944. godine, u Sremu je izlazio list Antifašističkog fronta
žena za Vojvodinu - Vojvođanka u borbi, a u Srem su iz Hrvatske stizali listovi Žena
u borbi i slavonska Udarnica.
Velikim manifestacionim mitingom žena Srbije dovršena je izgradnja AFŽ-a
Srbije kao posebne samostalne ženske organizacije.
8. Žene u Organima vlasti
Princip ravnopravnosti žena sadržan u programu KPJ ostvarivanje ne sa
mo u organizacijama KPJ, SKOJ-a i u vojsci nego i prilikom formiranja organa na-
�146
rodne vlasti, 1941. godine. I bez napisanih pravila, žene su birale i bile birane u
prve narodnooslobodilačke odbore (NOO), i tu praksu su potvrdili i prvi propisi o
zadacima i ustrojstvu NOO iz februara 1942. godine, poznati pod imenom Fočanski propisi. Tada je Vrhovni štab, boraveći u Foči, objavio dva dokumenta: Zadaci
i ustrojstvo narodnooslobodilačkih odbora i Objašnjenja i uputstva za rad narodnooslobodilačkih odbora u oslobođenim krčevim a. U njima je izričito naglašeno
da žene u izborima za NOO imggu i aktivno i pasivno biračko pravo. Međutim, uklju
čivanje žena u odbore vlasti teklo je sporije. U manjem broju odbora (brojali su pet
do devet članova) bio je veći broj žena. Najčešće su u tim odborima jedna do dve
žene kao predstavnice AFŽ i omladine.
Na prvom zasedanju Antifašističkog veća narodnog oslobođenja Jugoslavi
je (AVNOJ), 1942. godine u Bihaću, među većnicima je samo jedna žena - Kata Pejnović, a na Drugom zasedanju, u Jajcu 1943. godine, ih je više - deset: Judita Alargić, Spasenija Babović, Anka Berus, Maca Gržetić (ona je izabrana i za članicu Predsedništva AVNOJ-a), Marija Ivančić, M itra Mitrović, M ara Naceva, Kata Pejnović,
Mara Rupena-Osolnik i Mica Slander-Marinko (3,7%). Na Trećem zasedanju AVNOJ-a,
u avgustu 1945. godine, njima su se pridružile nove većnice: Mileva Cetušić, Ljilja
na Čalovska, Božidarka Damjanović-Kika, Marija Jordan, Radmila Manojlović, Ljubinka Milosavljević, Olga Petruševa i Nada Sremec - ukupno osamnaest ili 3,3%
u odnosu na ukupan broj većnika.1
Izbori za Ustavotvornu skupštinu održani su 11. novembra 1945. godine,
na kojima je za poslanice izabrana 21 žena (Srbija 9, Hrvatska 4, Slovenija 3, Bosna
i Hercegovina 1 i Makedonija 4). Na svom prvom zasedanju (29. novembra) usvo
jila je Deklaraciju o proglašenju republike, a 31. januara 1946. godine donela je Us
tav, a zatim nastavila da radi kao redovna Skupština.
Jugoslavija je od početka 1941. do kraja rata, 9. maja 1945. godine, pretrpela
ogromna razaranja i pustošenja. Izgubila je oko 1.700.000 stanovnika, ili više od
10%, od toga oko 600.000 žena. U borbama je poginulo oko 305.000 boraca, ih 2% od
ukupnog broja stanovnika, od toga oko 25.000 žena. Lakše i teže ranjenih je bilo oko
425.000, među njima i oko 40.000 žena, od toga je oko 3.000 teških ratnih vojnih invalida.
Do kraja rata u svim vidovima borbe u Jugoslaviji učestvovalo jć oko dva
miliona žena. Oko 100.000 njih bile su duže ih kraće vreme borkinje u vojnim jedi
nicama ih na radu u vojno-pozadinskin organima. Oko jedne petine njih dobilo je
oficirske ih podoficirske činove.
Za neprekidno učešće u ratu od 1941. godine do kr^ga rata preko 3.344 žene
su dobile Spomenicu 1941. Najvećim ordenom za hrabrost - ordenom Narodnog
heroja - odlikovana je 91 žena, od toga su se trideset i tri borile u Srbiji.
9. Druge ženske organizacije u ratu
Ženske predratne, među njima i hum anitarne organizacije prestale su sa
radom čim je rat započeo, i za sve vreme rata gotovo sve su ostale pasivne. Pokušaji
LPrvo i Drugo zascdanjc Antifašističkog veća narodnog oslobođenja Jugoslavije, Beograd 1963, str.
20 ,1 6 7 i 217; Žene članovi AVNOJ-a, Zcna danas, 1945, br. 35.
�147
da se obnove stare ili osnuju nove ženske organizacije koje bi bile na strani kvislin
ga, četnika ili drugih političkih faktora u Srbiji nisu dale očekivane rezultate. Uko
liko su i aktivizirane, ove ženske organizacije uglavnom su se bavile pomaganjem
izbegličke dece i slanjem paketa vojnicima u nemačkim zarobljeničkim logorima.
One su pozivane da se vrate srpskim patrijarhalnim tradicijama, svetosavlju, srp
skoj kući, srpskom domaćinstvu, redu, radu i miru, svojoj ulozi smerne, brižne su
pruge i požrtvovane majke-odgojiteljice.1
U četničkim redovima bilo je i žena. One su korišćene za obaveštgjni i pro
pagandni rad u pojedinim korpusima (Šumadijska grupa korpusa, Deligradski,
Mlavski korpus). U izdavanju centralnog četničkog Usta Nova Jugoslavija - Glas
nepokorene Jugoslavije naviše se angažovala nekadašnja socijalistkinja Milica
Đurić-Topalović, supruga šefa Srpske socijaldemokratske partije Živka Topalovića.2 Četnici su, početkom 1943. godine, odlučili da organizuju decu i omladinu,
uključujući i žensku decu i devojke od 8 do 20 godina. Cilj je bio da se omladini pru
ži duhovno obrazovanje preko predavanja o bogu i veri, a da se uz to ženska omladi
na vrati tradicijama, porodici, materinstvu i domaćinstvu, da neguje devojačku
smernost, da se posveti ručnom radu, a gde je to moguće muzici i učenju jezika.3
‘ Našaborba (listDimitrijaLjotića), 12.i 19. oktobar 1941,4. januar, 17. i 31. maj, 14. jun 1942. godine.
List kritikuje žene koje su vodile humanitarna društva i koje, upravo kada su ta društva potrebna,
ne pokazuju želju da ih obnove. U svom stilu, optužuje ih da su pod uticqjem slobodnih zidara ili judeo-komunista.
1 Dr Milan B. Matić, Rounogorska ideja u štampi i propagandi, Beograd 1985.
U selu Ba, od 14. do 16. januara 1943. godine, održanje kongres četničke omladine, uz učešće dele
gata sa Kosova, iz Vojvodine, Sandžaka, Crne Gore i Hercegovine, i izbeglica iz Hrvatske i Slovenije.
Prema dosadašnjim saznanjima, ova organizacija nije imala značajniji broj članica.
�ANTIFAŠISTIČKI FRONT ŽENA U
OBNOVI I IZGRADNJI
1. Slobodne i ravnopravne
Veliki manifestacioni miting žena Srbije održan je u Beogradu 28. i 29. ja
nuara 1945. godine. N a qjemu je izabran Glavni odbor Antifašističkog fronta žena,
koji je imao 93 članice. Za predsednicu je izabrana Ruža Pribićević, za potpredsednice Cana Babović i M ara Miljković. Za članice Glavnog odbora izabrano je više
učesnica narodnooslobodilačkog rata, starijih i mlađih članica predratnog Ženskog
pokreta: Razum enka Petrović i Jelena Popović (za sekretarke), zatim M itra Mitrović, Milica Dedyer, Bosa Đorđević, Isidora Sekulić, dr Julka Mešterović, Slavka
Morić, Frida Filipović-Tasić, Vida Čubrilović-Koprivica, Bosa Cvetić, Branka Savić,
Vehka Tomić, dr Ana Božić, Ljubinka Milosavljević, Milka Minić, dr Maja Gajić,
Nata Jocić-Jeremić, i druge. Isto tako, u odborima AFŽ, ili na drugi način u rad u
Beogradu, Kragujevcu, Čačku i Jagodini uključene su starije članice predratnog
Ženskog pokreta, Persa Prodanović, Jela Srnić, Mica Prodanović, K atarina Bogdanović, H ristina Bošković, Zorka Janković, Naka Spasić, Darinka Marodić, Draga
Stefanović, Jelena Minić, K rista Đorđević. Anica Savić-Rebac, Mileva Lazović i dru
ge. Tako je i personalno izražen kontinuitet AFŽ sa predratnim naprednim ženskim
pokretom u Srbiji. Nažalost, dugačka je lista članica predratnog naprednog žen
skog pokreta koje se nisu mogle naći među njima, jer rat nisu preživele.
Kao osnovni zadaci na mitingu su bili formulisani: pomoć frontu; pomoć u
organizovanju vlasti, sa posebnim pozivom ženama da svojom kritikom učestvuju
u poboljšanju njenog rada; razjašnjavanje ženama opštih političkih prilika nastalih
posle oslobođenja.1 „Slobodne smo i ravnopravne, a sad treba da radimo za front,
za narod, za konačnu pobedu" - jedna od parola koja se čula uoči mitinga žena Sr
bije kratko je izrazila suštinu angažovanja žena u tom vremenu. Ali žene nisu pozi
vane samo da rade, nego i da koriste svoja osvojena politička prava, da učestvuju
u vlasti i da odlučuju ravnopravno sa muškarcima.
Za Srbjju je bilo karakteristično da su u prvoj polovini 1945. godine akcije
za pomoć frontu tekle paralelno sa radom na obnovi zemjje.
„Nikada ženama kod nas nisu dali ranije da se bave važnim političkim i dru
štvenim poslovima. (...) Sada, mi smo dobile sva prava, ona su izvojevana u zajed
ničkoj borbi, u koju su stupile hiljade žena, da bi jedanput nestalo najljućeg nepri
jatelja i naše domovine i nas žena. Sada, nas pozivaju, nas uče, od nas traže da uče
1 Zora, list Antifašističkog fronta žena Srbije, br. 1 i br. 2 -3,1945.
�149
stvujemo u svemu, da kažemo o svemu svoju reč koja će se poslušati*' pisala je, po
četkom 1945. godine, .Mitra Mitrović, jedna od vodećih žena u Srbiji i u AFŽ-u Ju
goslavije.1
Do krgja decembra 1944. godine oslobođena je gotovo cela Srbija, ali se rat
za konačno oslobođenje još vodio u Sremu i u drugim delovima Jugoslavije. U ra
znim akcijama žena za pomoć borcima na frontovima, koje su se odvijale pod pa
rolom „Sve za front, sve za pobedu", kao i u akcijama za otklanjanje posledica rata,
učestvovalo je stotine hiljada žena oslobođene Srbije. Žene na selu u obradi zemlje
zamenjivale su muškarce koji su odlazili na front, a desetine hiljada žena zamenile
su radnike u fabrikama, radionicama i ustanovama, i većina njih se tada po prvi
put uključila u rad van kuće. Organizacije žena su se istakle i u prikupljanju i obezbeđenju hrane i odeće za vojsku, u organizovanju radionica koje su radile za potrebe
fronta. Paralelno sa radom za potrebe fronta, one počinju da osnivaju prihvatilišta
i domove za decu koja su u toku rata ostala bez roditelja, da organizuju analfabetske
tečajeve i tečajeve za prosvećivanje žena, kao i političke tečajeve za aktivistkinje
AFŽ-a. Svojim nesebičnim delovanjem i entuzijazmom žene su zamenjivale socijal
ne službe, kojih gotovo da nije ni bilo, a pomagale su i prosvetnim, zdravstvenim
i drugim službama, koje bez te pomoći sa svojim kadrovima i oskudnim sredstvi
ma ne bi bile u stanju da uspešno savlađuju enormne probleme izazvane ratom.
2. Prve akcije žena posle završetka rata
Posle rata oskudevalo se u svemu. Industrija, poljoprivreda, saobraćaj i tr
govina pretrpeli su teška razaranja. Prodavnice su bile prazne, redovi za namirni
ce i tekstil - što je inače bilo racionirano - bili su nepregledni, i u njima se satima
čekalo na podelu oskudne robe. Mnoge zdravstvene, socijalne i prosvetne ustano
ve, kojih ni pre rata nije bilo dovoljno, uništene su ili oštećene tokom njega, a u oni
ma koje su ostale nije bilo dovoljno stručnog kadra ni pomoćnog osoblja; njihova
oprema, ako nije opljačkana, bila je dotrajala i pohabana. Stanovništvu su ponestajale rezerve odeće, obuće i hrane, i u mnogim krčevim a je zavladala glad. Hiljade
ranjenika koji su stradali u završnim operacijama bilo je neophodno hitno smestiti u postojeće, osiromašene ili improvizovane bolnice, nahraniti ih i negovati. Takođe, trebalo se pobrinuti i za desetine hiljada nezbrinute dece koja su u ratu osta
la bez oba roditelja.2
Zajedno sa odgovarajućim organima vlasti, organizacije AFŽ-a su sasvim
operativno delovale, pa su žene, uz raščišćavanje ruševina, gde su služile kao primer,
u pojedinim gradovima uređivale i opremale bolnice i improvizovane dečje domo
ve. Žrtvovale su često svoje poslednje zalihe donoseći iz svojih kuća krevete, postelji
nu, lični veš, posuđe i drugu potrebnu opremu. Prikupljale su priloge u hrani i u no
vcu, dežurale u bolnicama kao dobrovoljne bolničarke, ili su obavljale i sve druge
' Isto, br. 1,1945.
2 U Jugoslaviji je u ratu oko 280.000 dece ostalo bez jednog ili oba roditelja. Još tokom rata ona su
gde je to bilo moguće prikupljana. Posle rata su smeštana uglavnom u domove improvizovane u pros
tranim kućama i vilama - naročito u Vojvodini - i u drugim pogodnim zgradama. Deca su bila u vrlo
teškom stanju, u većini bolesna od raliitisa, mikoze, šuge i drugih kožnih oboljenja, poderane odeće,
bosa i pothranjena.
�150
pomoćne poslove u kuhinji i na održavanju higyene. Obilazile su ranjenike, nosile im
ponude, pripremale im praznične ručkove, i na drugi način iskazivale svoju brigu
za njih. Žene su organizovale i narodne kuhinje, pokretale su proizvodnju u fabri
kama, organizovale dežurstva za čuvanje dece dok su na radu. U dečjim domovima,
u kojima je plaćeno osobne bilo minimalno i radilo je samo na poslovima nabavke na
mirnica i ishrane, neprekidno je dežuralo po nekoliko žena. One su održavale dečgu
higijenu, kupale decu, šile im i krpile odeću, izrađivale igračke, zabavljale ih, pripre
male im slatkiše, organizovale male biblioteke, nedeljom i praznikom ih vodile svo
jim kućama, i na druge načine im izražavale svoju brigu i ljubav, nastojeći da im bo
ravak u domovima učine koliko je moguće prijatnijim ili makar snošljivijim. Podvr
gavale su javnoj kritici organe vlasti ili uprave domova u kojima su vladale zloupo
trebe, nebriga i nemarnost, i zahtevale da AFŽ učestvuje u upravljanju domovima.
Pored rada u domovima za nezbrinutu decu palih boraca i žrtava fašističkog
terora, one su započele i rad na osnivanju dečjih ustanova: mlečnih i školskih kuhi
nja (mleko je dobijano od UNICEF-a), jaslica i dečjih vrtića, dojilišta pri fabrikama,
dečjih igrališta, dečjih domova, letovališta i oporavilišta, zdravstvenih ustanova namenjenih deci i majkama - dečjih dispanzera, ginekoloških ambulanti u preduzećima,
savetovališta za trudnice. Dale su inicijativu i, zajedno sa zdravstvenim radnicama i
radnicima, osnivale porodilišta, naročito u manjim m estim ai pri seoskim ambulan
tama. Stručnog osoblja za rad u ovim ustanovama bilo je vrlo malo, pa je AFŽ, u saradnji sa odgovarajućim stručnim službama, organizovao tečajeve za medicinske
sestre, babice, dečje negovateljice, vaspitačice, kao i za upraviteljice ovih ustanova.
Ubrzo nakon oslobođenja, od 16. do 18. juna 1945. godine u Beogradu je
održan Prvi kongres Antifašističkog fronta žena Jugoslavije. Na njemu je učestvo
valo oko 960 delegatkinja i oko 500 gošći iz zemlje i predstavnica ženskih organi
zacija iz savezničkih zemalja - Sovjetskog Saveza, Velike Britanije, kao i antifašistkinja iz Francuske, Italije, Albanije, Čehoslovačke i Mađarske. Kongresu je pretho
dio veliki miting žena na Terazijama na kojem su govorile predstavnice žena svih
jugoslovenskih zemalja, među njima i, po prvi put u Beogradu, predstavnica oslo
bođene Istre.
To je ujedno bio i prvi posleratni kongres jedne organizacije Narodnooslobodilačkog pokreta koji je održan i pre kongresa Narodne omladine i kongresa Na
rodnog fronta.1
Na Kongresu su izabrani Centralni i Izvršni odbor. Za predsednicu je izabra
na Cana Babović, a za sekretarku Vanda Novosel.
Osnovna misao koja je dominirala Kongresom bila je kako obnoviti zemlju,
učvrstiti osvojenu vlast i tekovine NOB-a, i kako da žene pomognu vlastima u obno
vi zemlje i organizovanju svakodnevnog života.2
1 Prvi kongres Narodnog fronta održanje u avgustu 1945. Narodna omladina Jugoslavije (ranije Ujedi
njeni savez antifašističke omladine Jugoslavije) u toku rata održala je dva Kongresa, a prvi posleratm
kongres održala je u maju 1946. godine. AFZ je bio centralizovana organizacija. Uoči kongresa AFZ
Jugoslavije, održavani su zemaljski kongresi ili plenumi, tako da su i referati i rezolucije kongresa
AFZ Jugoslavije izražavali jedinstvena shvatanja, određivali osnovne zadatke i posebno organizacio
ne principe i odnose sa NF, pa se se stoga u daljem tekstu, da bi se izbeglo ponavljanje, d^je pregled
osnovnih zaključaka pojedinih kongresa AFŽ Jugoslavije.
%Titov govor na Prvom kongresu; Mitra Mitrović, O dosadašnjem radu Antifašističkog fronta žena
- zadaci žene u obnovi i izgradnji zemlje\ Vida Tomšič, R ad i zadaci žena na socijalnom staranju i
prosveti, Borba, 17,18. i 19. jun 1945.
�151
Na Prvom kongresu AFŽ, kao i kasnije, u ime političke ravnopravnosti po
stignute još u toku rata, žene u zemljama Jugoslavije i u Srbiji podsticane su da tu
svoju ravnopravnost učvrste i prošire prisustvom i aktivnim učešćem u radu i u
odlučivanju u svim oblastima života. Pozvane su i ohrabrene da učestvuju u vlasti
kao članice narodnooslobodilačkih odbora i njihovih organa, ili tako što će birajući
odbornice i odbornike i kritikujući vlast uticati na kvalitet njenog sastava i njenog
rada.
Na osnovu novih izbornih zakona, žene su 11. novembra 1945. godine po
prvi put učestvovale i na opštim izborima i to za Ustavotvornu skupštinu. U prvom
posleratnom Ustavu - Ustavu Federativne Narodne Republike Jugoslavije - progla
šenom 31. januara 1946. godine, odredbom „Žene su ravnopravne sa muškarcima
u svim područjima državnog, privrednog i društveno-političkog života“, potvrđena
su prava koja su žene svojom borbom osvojile u narodnooslobodilačkom ratu .1
Obnova zaostale i u ratu opustošene zemlje i učvršćenje nove vlasti osnovni
su zadaci čitavog naroda, prema tome i žena. Žene se dokazuju razumevanjem no
vih događaja i ulaganjem svojih sposobnosti, energije i inventivnosti u zgjedničke
zadatke preobražaja društva, koje će - čvrsto su verovale - obezbediti njihovu već
stečenu političku ravnopravnost, i uspostaviti jednakost sa muškarcima i u drugim
oblastima ekonomskog i društvenog života.
Iako se smatralo da nema posebnih ženskih pitanja (sva su pitanja društve
na), u borbu za nove odnose u društvu, AFŽ posebno organizuje i okuplja nggšire
slojeve žena. Da bi taj cilj uspešno ostvario AFŽ se morao baviti pitanjima zapošlja
vanja žena i, u vezi sa tim, prosvetno-kulturnim i političkim obrazovanjem žena,
kao i osnivanjem socijalnih ustanova potrebnih zaposlenim ženama. Verovalo se
da će žene - posebno organizovane u svakom gradu, u svakom mestu, u svakom
selu, a povezane svojim gradskim, sreskim, okružnim i glavnim odborima - same
naći najbolje načine da savladali zaostalost većine žena, koja je karakteristična za
mnoge delove Jugoslavije i Srbije, naročito na selu.2
Plenum AFŽ Jugoslavije, održan od 24. do 26. februara 1946. godine, bavio
se tekućim društvenim problemima, kao što su agrarna reforma, zaštita mggke i
deteta, stručno osposobljavanje zaposlenih, sa ciljem da se i žene uključe u te pro
cese radi obezbeđenja njihovih interesa. Upozoreno je da će rad na oživotvorenju
ustavnih principa o ravnopravnosti žena i muškaraca, na prosvećivanju i zapošlja
vanju žena, kao i na zaštiti majke i deteta, biti dugotrajan proces, u kojem će se ja
vljati i otpori, te daje zakone iz tih oblasti koje vlast bude donosila neophodno pra
titi političkom akcijom i objašnjenjima.
Uz konstataciju da su se u rad AFŽ uključile i žene iz predratnih, naročito
humanitarnih, organizacija izražena je i izvesna bojazan od skret anja u feminizam
-je r je on, rečeno je tada, u ranijem kapitalističkom sistemu, ograničavanjem aktiv
nosti ženskih organizacija uglavnom na humanitarne i prosvetarske delatnosti,
1Velika Antifašistička skupština narodnog oslobođena Srbije (ASNOS), održana od 12. do 14. novem
bra 1944. godine, ženama je priznala ravnopravnost sa muškarcima, pa je, među 277 poslanika za
ASNOS i 85 za AVNOJ, izabrala i nekoliko poslanica. Antifašistička veća narodnog oslobođenja u
drugim zemljama to su učinila ranije prilikom svog formiranja.
Ženama Srbije, l Antifašistički miting žena Srbije; Svest srpske žcnc\ Beograđanke se odužuju slo
bodi,Zora, 1945, br. l,str. 1-8; Sa scdnice glavnog odbora AFŽ Srbije i O formama našeg rada, Zora,
1945, br. 4, str. 3 i str. 7; Prvi Kongres AFŽ Jugoslavije, Borba, 17, 18. i 19. jun 1945. godine.
�152
odvraćao žene od borbe za promenu društvenog sistema, što je jedini ispravan put
za ostvarenje ravnopravnosti žena. Plenum je preporučio da se što više žena angažuje u politici, državnoj upravi i u proizvodnji.
3. Prvi petogodišnji plan i aktivnost zena
Antifašistički front žena Jugoslavije, iz opštih zadataka koji su proizlazili
iz Petogodišnjeg plana za period 1947. do 1952. godine, na svom plenumu, 14. decem
bra 1946. godine, odredio je i svoje zadatke koordinirajući neke od njih sa zadaci
ma koje je je preuzimao Narodni front (mobilizacija radne snage, radne akcije). U
opštim postavkama Petogodišnjeg plana AFŽ je pronašao svoje izvorne zadatke,
kao što su: političko objašnjavanje ženama šta plan znači za promenu i poboljšanje
položaja žene; uticanje na žene, naročito mlađe, da se uključe u proizvodnju i kori
ste sve mogućnosti koje im se pružaju da steknu ili povećaju svoje kvalifikacije; ot
varanje dečjih i drugih ustanova za pomoć zaposlenoj ženi; pomaganje ženama na
selu da se uključe u društveni život putem organizovanja njihovog političkog i kulturno-prosvetnog rada.
Januara 1948. godine, u vreme nacionalizacije i podržavljenja privrednih
preduzeća, strogo centralizovanog administrativnog upravljanja privredom i poče
tka izvršavanja prvog Petogodišnjeg plana razvitka narodne privrede Jugoslavije,
održan je Drugi kongres žena Jugoslavije, a nešto kasnije i Drugi kongres žena Sr
bije. Planom postavljeni ambiciozni cilj da se savlada nasleđena privredna zaosta
lost iziskivao je mobilisanje svih raspoloživih snaga, i materijalnih i ljudskih. Oba
kongresa upućivala su organizacije AFŽ-a da se angažuju na izvršavanju opštih ci
ljeva plana, ali da odaberu i svoje specifične ženske zadatke zavisno od situacije u
kojoj žive i rade. Sugerisano je da se u organizacijama proširi i obogati kulturnoprosvetni rad. Osposobljavanje žena da podižu i neguju decu prema osnovnim zahtevima savremene medicine i pedagogije, da svoj život i život svoje porodice oslo
bađaju zaostalih nekulturnih i neekonomičnih navika, sujeveija i predrasuda - po
stavljeni su kao dugoročni zadaci koje su samo žene mogle ostvariti. Stoga se insi
stiralo da se organizacije AFŽ-a prošire i učvrste, da komisije i sekcije za pojedina
pitanja okupe što više žena, da u svoj rad unesu više plana i da ojačaju vertikalne
veze među rukovodstvima AFŽ-a. Kao neposredni zadatak postavljeno je učestvo
vanje žena u izbornoj kampanji, naročito učešće u izboru kandidata i kandidatki
nja za članove i članice narodnih odbora, kako bi u odbore bili izabrani najčestitiji
i najsposobniji građani i građanke.1
Nedugo posle ovih kongresa usledila je Rezolucija Informbiroa i napad SSSR-a
na jugoslovensko rukovodstvo (jun 1948), kojima su ga optužili da odstupa od soci
jalizma i pozvane su „zdrave snage“ da ga smene.2Napadi su praćeni ekonomskom
1 Milka Minić, Cana Babović, Vida Tomšič, Vanda Novosel, Mara Naceva, Mitra Mitrović, izlagaiya
na II kongresu AFŽ Jugoslavije; Statut AFŽ Jugoslavije, Zora, 1948, br. 29
v Peti kongres KPJ održan je jula 1948, a Drugi kongres KP Srbije januara 1949. godine, kao odgovor
na kampanju koju su protiv KPJ i njenog rukovodstva poveli SSSR i druge socijalističke zemlje. Posle
ovili kongresa, na osnovu zaključaka Drugog plenuma CK KPJ od januara 1949, prišlo se kolektivizaciji na selu i osnivanju seljačkih radnih zadruga.
�153
blokadom 1vojnim pretnjama na granicama Jugoslavije. Izvršavanje Petogodišnjeg
plana dovedeno je u pitanje. Teškoće su potencirane i nezapamćenom sušom 1950.
godine, tako da se zemlja našla na ivici gladi. Jugoslavija je bila prinuđena da zatra
ži pomoć od zapadnih zemalja. Pomoć u hrani, odeći i sirovinama dobila je od SAD,
Velike Britanije i Francuske, a pomoć za decu od UNICEF-a.
Istovremeno, obustavljen je rad na izgradnji manje važnih objekata, pa je
između 1949. i 1952. godine došlo do smanjenja broja zaposlenih, naročito žena.
Uvedena je maksimalna štednja i smanjeni izdaci za društveni standard, a poveća
ni izdaci za vojsku.
Izvanrednim naporima da se uprkos svemu, koliko je moguće, prebrode na
stale teškoće, priključili su se i AFŽ Jugoslavije i AFŽ Srbije pojačavanjem svog ra
da. Okupljah su žene u čitalačke grupe koje su dopirale do svakog sela i zaseoka,
organizovali su predavanja i kurseve iz raznih oblasti - naročito na selu (o nezi dece, higijeni, krojenju i šivenju, gajenju novih vrsta povrća, zdravoj ishrani i si). Ono
što su naučile na tečajevima, žene su uglavnom primenjivale u svojim domaćinstvi
ma, pa se u to vreme u mnogim kućama umesto ognjišta zidaju štednjaci, kreveti
postaju uobičajeni deo nameštaja, stiču se higijenske navike, navike redovnog pra
nja veša, čišćenja i uređenja kuća. Ishrana postaje zdravija i raznovrsnija. Žene su
konačno prihvatile kao nužno obavezno školovanje i muške i ženske dece, i one su
se pobrinule da deca redovno pohađaju školu. AFŽ je organizovao pomoć porodica
ma, tako što su ih žene iz sela ih ulice u gradu zamenjivale u obavljanju kućnih po
slova. U sezoni velikih poljskih radova AFŽ je na sehma organizovao sezonska obdaništa za decu koju majke nisu imale kome da ostave na čuvanje. U gradovima
su bile inicijatorke za osnivanje dojihšta u fabrikama, jashca, obdaništa, mlečnih
kuhinja i igrališta.
Sve ove aktivnosti bile su raznovrsne i odgovorne, ah svaka za sebe i relati
vno jednostavna. Uz malu materijalniu pomoć vlasti, preduzeća ih ustanove, i uz
mnogo entuzijazma i dobrovoljnog rada žene su svojom aktivnošću počele da menjaju svoj način života i nosile modernizacyske procese, naročito na selu.
Paralelno sa naporima za izvršenje plana promenjena je i koncepcija o putevima socijalističke izgradnje, pa se od državnog socijalizma prešlo na koncepci
ju izgradnje socijalizma na osnovama samoupravljanja. U skladu sa tim tendenci
jama, formalno je menjana i društvena uloga KPJ i Narodnog fronta.
Već u aprilu 1949. godine, Treći kongres Narodnog fronta doneo je svoju
Programsku deklaraciju kojom je prihvatio program KPJ kao svoj i odredio KPJ
kao vodeću snagu društva u okviru Narodnog fronta. Naglašena je pohtička uloga
Narodnog fronta u izgradnji zemlje i potreba da razvije življi politički rad za aktiv
nije učešće građana u društvenom radu i u kritici narodne vlasti. AFŽ Jugoslavije
je na svom Trećem plenumu (jun 1949) kao najvažnije zadatke postavio: pojačan
politički rad na objašnjavanju ženama partijske politike i pohtičko aktiviranje že
na u Narodnom frontu; okupljanje ženske radne snage, njeno stručno osposoblja
vanje i borbu protiv fluktuacije, okupljanje žena za dobrovoljne radne brigade; po
jačan rad na učvršćenju postojećih i osnivanju novih seljačkih radnih zadruga; da
lje razvijanje aktivnosti na osnivanju ustanova za zaštitu majke i deteta; upozna
vanje žena sa njihovim pravima. Dajai se svi ti zadaci što bolje ostvarivah još jednom
je naglašena potreba jačanja organizacija AFŽ-a, njihovih izvršnih odbora i sekre
�154
tarijata, sekcija kao pomoćnih tela, i aktiva u osnovnim organizacijama, kan i čvršće
vertikalno povezivanje žena.1
4. Dečje ustanove, zapošljavanje žena
Treći kongres AFŽ Jugoslavije održan je 28. i 29. oktobra 1950. godine u
Zagrebu, u vreme pojačanog osnivanja seljačkih radnih zadruga i kolektivizacije
na selu i u vreme uvođenja radničkog samoupravljanja i decentralizacije rukovođe
nja privredom.
Težište rada AFŽ-a preneto je na rešavanje takozvanih specifičnih proble
ma žena: pitanja zaštite majke i deteta, pomoć vlastima u održavanju dečjih usta
nova i zdravstvenom prosvećivanju žena.2 Na Trećem kongresu je učestvovalo i
nekoliko lekara koji su govorili o zdravstvenim savetovalištima za žene, pitanjima
stručne pomoći kod porođaja, ishrani i nezi dece.
AFŽ je naročito propagirao ideje o zapošljavanju žena, kao osnovi za njiho
vu egzistenciju i uslovu za njihovu potpunu ravnopravnost. U širim slojevima još je
bilo prilično rasprostranjeno mišljenje daje za ženu sramota da radi van kuće - na
ročito u radničkim zanimanjima - te daje rad van kuće nužda koje se što pre udajom
treba osloboditi. Osim toga, žene su posle rađanja dece često napuštale posao, jer
nisu imale kome da povere decu na čuvanje. Nezainteresovanost većine žena za sri
canje stručnih kvalifikacija, mali broj ženskih stručnih škola, i to za „ženska zanimanja“, nepismenost i natprosečna fluktuacija ženske radne snage, koja je uglavnom
nekvalifikovana ili priučena - posledice su takvih shvatanja i situacije žena. Stoga
su mnoge organizacije AFŽ-a, nakon tečajeva za nepismene radnice, organizovale
i tečajeve za sricanje kvalifikacija, naročito za radnice u tekstilnoj industriji. Ova
shvatanja, donekle suzbijena ali ne i savladana u periodu obnove; iznova su buknu
la pri prvom izbijanju društveno-ekonomske krize početkom pedesetih godina.
Polazeći od toga da ogromna većina žena živi u seoskim domaćinstvima, da
i u gradovima većina žena nije u radnom odnosu i bavi se isključivo domaćinstvom,
da su ta domaćinstva zaostala, daje nepismenost žena izuzetno visoka, AFŽ se po
sebno pozabavio pitanjima domaćinstva i nepismenosti. Organizovani su osnovni
i produžni tečajevi za nepismene, zadružni i domaćički tečajevi sa programom koji
je obuhvatao pitanja zdrave ishrane, nege dece, higijene, čuvanja i prerade voća i
povrća. Takođe, bilo je i tečajeva za mlade mnjke, tečajeva za osposobljavanje učite
ljica u domaćičkim školama, tečajeva za aktivistkinje AFŽ-a, i drugih.
Pedesetih godina uneto je više sistema u rad i saradnju AFŽ-a sa odgovara
jućim državnim organima i društvenim organizacijama - naročito sa Crvenim krstom - u osnivanju, opremanju, održavanju ustanova za decu i ustanova za zaštitu
1 Treći plenum Centralnog odbora AFŽ Jugoslavije: Vida Tomšič, Naš rad i naši zadaci; Rezolucija;
Iz rezolucije o narednim zadacima AFZ Jugoslavije, Žena danas, 1949, br. 61, str. 3 -7 .^
2 Tito, O dosadašnjem i budućem radu i ulozi žena, Zora, 1950, br. 62-63; Vida Tomšič, Žene Jugosla
vije u borbi za izgradnju svoje socijalističke zemlje - za m ir u svetu, Žena danas, 1950, br. 77-78, str.
5-11; Mora ifadić, Uloga i zadaci AFŽ u podizanju i negovanju m ladog naraštaja i Rezolucija o tome,
Isto, str. 17-24. i str. 27 i 28; Poznati lekari govore na našem Kongresu, Isto, str. 25.
�155
materinstva. Od mnogobrojnih aktivnosti AFŽ-a u to vreme u Srbiji vredno je ista
ći dve krupne akcije: skidanje zara i feredže, akciju koja je tragala više godina i za
vršena je 1951, i drugu - prosvećivanje žena na Kosovu i Metohiji, koju je inicirao
Treći kongres AFŽ-a.
5. Skidanje zara i feredže
Još 1947. godine, na Prvom kongresu žena Bosne i Hercegovine delegatki
nje muslimanke spektakularno su se otkrile, i time pokrenule akciju za skidanje
zara i feredže. Prihvatile su je borbenije napredne muslimanke na Kosovu i Meto
hiji, u Sandžaku, u Crnoj Gori i u Makedoniji, koje su se skidajući zar i feredžu uk
ljučivale u rad u fabrikama i ustanovama i u političku aktivnost, naročito u rad
AFŽ-a. One su organizovale skupove na kojima su ubeđivale svoje sunarodnice da
pođu njihovim putem i da se oslobode simbola vekovne potčinjenosti muslimanskih
žena koji ih je izolovao od sveta. Ali, i pored toga, većina žena ipak je ostajala pokri
vena. Glavni razlog bilo je to što muški članovi porodice nisu dopuštali ženama da
se samoinicijativno odreknu tradicije, očekujući da najpre drugi to svojim ženama
dozvole. Stoga su muslimanke, 1950. godine, prihvatile novu inicijativu radnica i
radnika Železničke radionice i ložionice u Sarajevu. Po ugledu na njih, sa mnogo
brojnih mitinga, skupova i konferencija muslimanskih žena i muškaraca upućiva
ne su rezolucije i peticije odgovarajućim narodnim skupštinama u kojima se zahtevalo da se zakonom zabrani nošenje zara i feredže.1
Akciju je podržao i reis-ul-ulema Ibrahim Fejić, koji je još na početku akci
je, 1947. godine, izjavio da islamska vera ne zabranjuje skidanje zara i feredže. Po
vodom nove kampanje, on je ponovio svoje mišljenje ističući da je skidanje zara i
feredže od važnosti za kulturno izdizanje muslimanske žene i za njenu ravnoprav
nost. Podsetio je da su i neke muslimanske države zakonom zabranile nošenje zara i
feredže, pa nema razloga da se to ne učini u Jugoslaviji. Uz njega su akciju podrža
li i drugi najodgovorniji verski predstavnici i Udruženje muslimanskog sveštenstva.2
Narodna skupština republike Srbije, na zasedanju od 14. do 16. januara
1951. godine, donela je Zakon o zabrani nošenja zara i feredže. Zakon je obrazložila
ministarka prosvete Mitra Mitrović. Slične zakone donele su i republike Bosna i
Hercegovina, Crna Gora i Makedonija, neke pre a neke kasnije.3
Nezaboravni događaj za muslimanke iz Makedonije, od kojih su mnoge bile
sa sela, bio je kada su po prvi put otkrivena lica krenule na dugo turističko puto
vanje od Skoplja, preko Beograda sve do Postojne i Pule, i divile se do tada neviđe
nim svetovima. Ih, kada su, radi upoznavanja sa radom AFŽ-a, žene Kosmeta pose1 Bez mraka i feredže, Žena danas, 1949, br. 58, sir. 12; Za bolji život muslimanskih žena\ Isto, 1950,
br. 75, str. 2 i 3; Šiptarkc odlučno polaze u novi život, Zora, 1950, br. 61, str. 4; 2.500 muslimana i
muslimanki Novog Pazara traže donošenje zakona o skidanju zara i feredže, Isto, str. 8. - I dnevna
štampa pratila je ovu akciju i u njoj se može naći više napisa o toj akciji.
z Zar i feredža koče napredak muslimanki (izjava reis-ul-uleme islamske verske zajednice u FNRJ
Tanjugu), Zora, 1950, br. 61, str. 3 i 8; Donesen je zakon o zabrani nošenja zara i feredže, Zora, 1951,
br. 65, str. 11.
Svanuo je i njima dan (deo obrazloženja Mitre Mitrović), Zora, 1951, br. 66, str. 5. - Do kraja febru
ara se otkrilo oko 70.000 muslimanki na Kosovu i Metohiji. Ponekad su to činile na konferencijama;
Zora, 1951, br. 66. str. 11.
�156
ćivale Vojvodinu, obilazile fabrike u kojima rade žene, obdaništa i porodilišta po
selima, i od svojih domaćica, vojvođanskih zadrugarki, praktično učile kako se vodi
i radi u domaćinstvu.1
Ovakva turistička putovanja muslimanki i međusobne radne posete žena
organizovane su i kasnije.
6. R ad na prosvećivanju žena
Druga velika dugoročnija aktija koju su pokrenuli Centralni odbor AFŽ Ju
goslavije i Glavni odbor AFŽ Srbije bila je akcija za prosvećivanje žena na Kosovu
i Metohiji. Oni su se priključili M inistarstvu narodnog zdravlja Srbije i Crvenom
krstu Jugoslavije, koji su započeli sanaciju naselja, i njihovu akciju proširili i na
zdravstveno prosvećivanje u pet srezova i produžili je na šest meseci. Pozvali su
lekarke i lekare, babice, negovateljice, sestre nudilje i dobre domaćice iz cele zemlje
da se dobrovoljno jave da u ovoj akciji učestvuju. Javile su se stručnjakinje i doma
ćice iz Beograda, Ljubljane, Zagreba, Novog Sada i drugih mesta, i to u većem broju
od potrebnog, pa su za ovu akciju mogle biti izabrane samo iskusne stručnjakinje.
Akciju su pripremale organizacije žena u srezovima, tako što su se prethodno odr
žavale konferencije žena po selima i sastanci sa Narodnim frontom, na kojima su
se meštanke obavezivale da će očistiti svoje domove, a muškarci da će okrečiti ku
će. Ekipe AFŽ-a, sastavljene od babica ili sestara nudilja, iskusnih domaćica i akti
vistkinja AFŽ-a, zadržavale su se u jednom selu punih mesec dana i obilazile svaku
kuću po nekoliko puta, davale stručna uputstva ukućankam a i ukućanima prema
situaciji koju su u kući zatekle. Domaćica iz ekipe praktično im je pokazivala kako
se sprema stan, čisti dvorište i održava lična higijena. Članice ekipe su praktično
pokazivale kako se kupaju i povijali deca, kako se hrane, kako im se pripremaju
jela. Davale su savete trudnicama, otkrivale im uzroke prevelike smrtnosti njihove
dece, i slično. Držale su predavanja i kraće seminare za sve žene u selu - o ishrani
dece, o zaraznim bolestima, o spremanju kuće, održavapju lične higijene, i druga.
Za vreme boravka ekipe u određenom selu u to selo su dolazili i lekari koji su obav
ljali preglede stanovništva i držali pojedina predavanja.2 Ova akcija je uspešno
završena, ali je ubrzo orgauizovana i nova akcija, ne samo na Kosovu i Metohiji već
i u drugim krajevima Srbije, a nešto kasnjje proširila se na sve zaostale krajeve u
zemlji. U Srbiji je novu akciju zdravstvenog prosvećivanja organizovao Institut za
narodno prosvećivanje NR Srbije, zajedno sa Narodnim frontom, AFŽ-om i Crve
nim krstom Srbije.3 Ova akcija prerasla je u dvogodišnje tečajeve za prosvećivanje
1 Otkrivenih lica na prvom izletu, Žena danas, 1951, br. 82, str. 9; Dobro nam došle, Zcne Kosmeta u
poseti Vojvodini, Isto, 1951, br. 88, str. 9; Stekle su mnoga nova znanja, Žene Kosovo-Metohijske obla
sti u poseti Vojvodini, Zora, 1951, br. 74, str. 4.
i Poziv CO AFŽ Jugoslavije i GO AFŽ Srbije u akciju za prosvećivanje žene Kosmeta, Žena danas,
1951, br. 81, str. 2; Akcija zdravstvenog prosvećivanja na Kosmetu, Isto, 1951, br. 82, str. 8; Počela je
borba protiv neznanja i zaostalosti'. Ekipe na delu, Isto, 1951, br. 83, str. 6 i 7; Priznanje najboljim
aktivistkinjam a - o ekipama na Kosmetu, Isto, 1951, br. 84— str. 3; Akcija zdravstvenog prosvećiva
85,
nja, Zora, 1951, br. 69, str. 8; Akcija se nastavlja, Zora, 1951, br. 70, str. 8.
3 Za zdravlje majke i deteta, Žena danas, 1951, br. 88, str. 7 i 8; Za nove higijenske i druge kulturne
navike, Zora, 1951, br. 74, str. 6 i 7; Akcija zdravstvenog prosvećivanja, Zora, 1951, br. 75, str. 4 i 5;
Isto, br. 76, str. 6; Na. putu podizanja zdravstvene i kulturne svesti, Zora, 1953, br. 81, str. 6 i 7.
�157
seoske ženske omladine, koje su organizovali prosvetni organi, zggedno sa AFŽ-om
i Crvenim krstom. Tečajevi su se oslapjali na seoske učiteJj(ic)e, i u njima su se na
ročito istakle učiteljice, lekarke, medicinske sestre i dečje negovateJjice - aktivistki
nje AFŽ-a, odnosno, kasnije, ženskih društava. Do 1953. godine održano je preko
devet hiljada tečajeva koje je pohađalo 229.000 omladinki.1
7. Pravni položaj žena
Ustavna načela o ravnopravnosti žena i o zaštiti dece i materinstva, jednak
rad - jednaka nagrada, razrađivana su u nekoliko zakona i drugih propisa kojima
su ta prava detaljno definisana. U izradi predloga ovih zakona AFŽ je vrlo aktivno
učestvovao, a isto tako i u praćenju i kontroli njihove primene.
Među prvim zakonima koje je donela Savezna skupština bio je Osnovni za
kon o braku (1946). On je odvojio državu od crkve i ustanovio obavezni građanski
brak, a sve odnose u braku postavio je na potpuno ravnopravnu osnovu, dajući jed
naka lična prava i jednake obaveze mužu i ženi. Tako, na primer, žena je dobila
punu poslovnu sposobnost, ekonomsku nezavisnost, pravo na izbor prezimena i
jednaka roditeljska prava i obaveze prema deci. Polazeći od toga daje brak ustano
va koja je u prvom redu od interesa za supružnike, ali i društvenu zajednicu, zakon
je propisao uslove za razvod braka - uglavnom klasične, ali je uveo i pravo bračnih
drugova da sporazumno mogu zatražiti razvod braka. Mada su morali dokazati i
daje njihov bračni život toliko poremećen daje zajednički život postao nepodnošljiv,
ovaj institut je olakšao razvod braka. Kasnijim republičkim propisima razvod je
potpuno liberalizovan. Supružnik koji je nesposoban za privređivanje ima pravo
na izdržavanje. Imovina koju je jedna osoba stekla pre zaključenja braka, kao i ona
koju je u braku stekla nasledstvom ili poklonom ostaje njeno vlasništvo. Imovina
koju su bračni drugovi stekli u braku svojim radom njihova je zajednička imovina
koja se deli srazmerno doprinosu svakog od njih. Kao doprinos koji se uzima u ob
zir prilikom raspodele imovine smatra se, između ostalog, i svaki rad na poslovima
domaćinstva, na staranju i odgoju dece.
Kada je donet ov^j zakon bio je zapravo program ravnopravnosti muškara
ca i žena. Organizacije AFŽ-a uložile su mnogo napora da ga objasne ženama i ista
knu njegovu važnost za promenu njihovog dotadašnjeg položaja.
Nekoliko zakona iz materije porodičnog prava doneto je i 1947. godine. I u
njima je izražena ravnopravnost žena. Osnovnim zakonom o odnosima roditelja i
dece određen je krug dece koja se im^ju smatrati bračnom, izjednačena su prava i
obaveze roditelja prema bračnoj i vanbračnoj deci, kao i prava i obaveze van bra
čne i bračne dece prema roditeljima. Žena tužbom može tražiti utvrđivanje očinst
va, a žena, muž ili dete, ako za to imaju interesa, mogu i osporavati bračnost deteta. Zakon o usvojenju predviđa da i žena i muškarac mogu biti usvojiteljica, odnos
no usvojitelj. Ako je usvojitelj(ica) u braku za usvojenje je potrebna saglasnost dru
gog supružnika. Po Osnovnom zakonu o starateljstvu staratelj (ica) se postavlja sa
mo maloletnoj deci koja su ostala bez oba roditelja, ih punoletnim licima koja se
ne mogu brinuti o sebi ih svojoj imovini; i žena, jednako kao i muškarac, može biti
1 Zora, 1953, br. 89-90, str. 15.
�158
imenovana za starateJjicu. U starateljskim savetima, koji su se po zakonu formira
li pri organima starateljstva, kao i u starateljskim aktivima, pored predstavnika
drugih organizacija i AFZ je imao svoje predstavnice koje su obavljale operativne
poslove: pomagale su staratelju ili starateljici pri smeštaju deteta u dečje ustanove,
kod upisa u školu, u izboru zanimanja i si. One su posećivale decu, kontaktirale sa
njihovim učitelji(ca)ma i brinule o tome da uklone sve ono što bi detetu smetalo u
njegovom razvoju. Uređenje porodičnih odnosa preneto je na republike, i one su
uglavnom te odnose regulisale na sličan način.
Zakonom o socijalnom osiguranju radnika, nameštenika i službenika, 1946.
godine, uvedeno je osiguranje za sve rizike (starost, bolest i nesreća, smanjenje ili
gubitak radne sposobnosti, nezaposlenost, trudnoća, porođpj, i dr), a kasnije je ova
oblast regulisana sa više saveznih zakona i, najzad, republičkim zakonima. Po tim
zakonima žene u Srbiji impju pravo na pomoć za novorođenče, pravo na plaćeno
porodiljsko odsustvo (u početku tri nedelje pre i tri nedelje posle porođaja, kasni
je godinu dana, a u slučaju daje dete bolesno do tri godine, a hendikepirano do pet
godina), pravo na odsustvovanje sa posla radi nege obolelog deteta. Oba ova prava
mogu koristiti supruga ili suprug, u zavisnosti od toga kako se sporazumeju. Dečji
dodatak, kada je ustanovljen, pripadao je za svu decu bez obzira da li su rođena u
braku ili van braka, a kasnije je on imao i socijalnu funkciju, jer je u jednom kriznom
periodu oduzet zaposlenima sa većim prihodima, a onima sa nižim primanjima je
povećan, tako d aje zajedno dete iznosio trećinu ličnog dohotka. Danas je u Srbiji
krug korisnica i korisnika proširen, i dečji dodatak se koristi za podsticanje rađanja
u niskonatalitetnim opštinama, odnosno kao antinatalitetna mera prema alban
skom, muslimanskom i romskom stanovništvu. M aterinski dodatak, uveden npjpre kao socijalna mera za porodice sa niskim primanjima ili bez njih, postao je me
ra za stimulaciju nataliteta. Pripada za određeno vreme svim porodicama. Porodi
ce sa niskim primanjima uživaju beneficirane cene u školskim i predškolskim usta
novama.
Po penzpskom osiguranju, žene, podjednakim uslovima, impjujednake pen
zije kao i muškarci, mada u penziju odlaze sa pet godina beneficiranog radnog sta
ža i sa pet godina života manje od muškaraca. Slične pogodnosti žene imaju i u in
validskom osiguranju. One ostvaruju i porodičnu penziju pod povoljnijim uslovi
ma od muškaraca u pogledu godina starosti.
Po novom Krivičnom zakonu iz 1951, kao i u ranijem predratnom zakonu,
svaki pobačaj, osim onog koji je izvršen radi spasavapja života trudnice, bio je kri
vično delo. Za kriminalni pobačaj po ranijem zakonu trudnica je mogla biti kažnje
na do pet, a izvršilac pobačpja do deset godina zatvora, a po novom zakonu trud
nica se ne kažnjava. Uredbom o postupku za vršenje dozvoljenog pobačpja, 1952,
dozvoljen je pobačpj iz medicinskih, a pod određenim uslovima i iz zdravstveno-socijalnih razloga. No, praksa je bila različita i Uredba se u mnogim krpjevima iz ra
znih razloga - principijelnih, medicinskih, religioznh ili lukrativnih - restriktivno
tumačila i primenjivala, sve do 1963. godine kada je praksa ujednačena i uslovi i
postupak za pobačpj liberalizovani. Od 1977. godine, bez ikakvih ograničepja, do
zvoljen je pobačaj do deset nedelja starosti ploda.
Od 1946. godine žene su u sudskoj praksi u naslednom pravu izjednačene
sa muškarcima, na osnovu Zakona o nevažnosti pravnih propisa donetih pre 6. ap
�159
rila 1941. i za vreme neprijateljske okupacije. Kasnije doneti, Zakon o naslađivanju
(1955) dosledno je sproveo jednakost muškarca i žene u pravima na nasleđivanje,
a u tim pravima izjednačio je i bračnu i vanbračnu decu.
Osnovni zakon o upravljanju privrednim preduzećima i višim privrednim
udruženjima od strane radnih kolektiva (1950) još jednom je izričito propisao pra
vo žena da biraju i da budu birane u organe upravljanja preduzećima. Navedeni
zakoni, a i mnogi drugi (Zakon o ličnim imenima, Zakon o državljanstvu, Zakon o
matičnim knjigama, i dr) koji su donošeni po oslobođenju, sadržavali su nove odre
dbe kojima se u raznim oblastima precizirala ravnopravnost žena. AFŽ je strpljivo
objašnjavao njihov smisao i podsticao žene da ih koriste. To je bio jedan od bitnih
sadržaja političkog rada sa ženama. Upravo kroz objašnjavanje tih zakona, istovre
meno su se objašnjavale i društveno-političke promene i promenjeni položaj žena.
8. Međunarodne veze
Nacionalni komitet za proslavu Međunarodnog ženskog dana Velike Brita
nije, 1945. godine u Albertholu, održao je veliku proslavu.1Proslavi su prisustvo
vali, osim nacionalnih organizacija, i delegatkinje Sovjetskog Saveza, Francuske,
Belgije i Jugoslavije. Posle toga, u toku naredne dve nedelje, u trideset i jednom
britanskom gradu u provinciji organizovan je niz konferencija na kojima je usva
jana Povelja o pravima žena. Ona je predata ministru spoljnih poslova Velike Bri
tanije daje podnese Međunarodnoj konferenciji u San Fransisku (OUN).2
I Savez francuskih žena, antifašistkinja, 1945. godine, na svom Kongresu
pokrenuo je inicijativu za održavapje međunarodnog kongresa žena. Ovom Kongre
su prisustvovao je veliki broj delegatkinja ženskih organizacija iz raznih zemalja
sveta, pa je formiran Inicijativni odbor za sazivanje međunarodnog kongresa žena.
Osnovna programska koncepcija budućeg kongresa bila bi: uništiti fašizam i osi
gurati demokratiju u svim zemljama, pripremiti srećnu budućnost novim pokolje
njima, dati ženama prava izražena u Internacionalnoj povelji žena (kao majci: pra
vo da rađa decu u svetu koji je oslobođen strahota, bede i rata, u svetu u kojem će
joj svaka vlada osigurati neophodnu socijalnu i zdravstvenu zaštitu i pristojne sta
nove; kao radnici: pravo da radi u svim granama industrije i da se bavi svim profe
sijama, da za jednak rad prima jednaku nagradu, da ima iste mogućnosti kao mu
škarac za stručno obrazovanje i da joj se povere odgovorni poslovi; da se ukine eks
ploatacija žena kao jeftine radne snage i da joj se poboljšaju uslovi rada; kao građan
ki: jednakost sa muškarcem pred zakonom i puna demokratska sloboda izražava
nja, mogućnost da glasa i da bude članica sudskih veća i međunarodnih ustanova
i vlasti).3
Nacionalni komitet za proslavu Međunarodnog ženskog dana Velike Britanije formiranje 1942. go
dine. On je predstavljao 16 ženskih društava, tri sindikata i 23 ugledne žene Velike Britanije, i l i sa
vezničkih ženskih društava u Engleskoj, koja su u Engleskoj dobila utočište za vreme Drugog svetskog rata.
^ Slobodoljubive žene svijeta - da bi se mogli zbližiti, Žena danas, 1945, br. 34, str. 28.
Uoči prvog kongresa antifašistkinja sveta, Žena danas, 1945, br. 35, str. 24.
�160
Iste godine, od 27. novembra do 1. decembra u Parizu je održan Prvi među
narodni kongres žena, kojem je prisustvovalo 850 delegatkinja iz četrdeset zemalja.
One su predstavljale oko 120 miliona organizovanih žena. Na Kongresu, kao dele
gatkinje AFŽ-a, učestvovale su M itra Mitrović, Anka Berus, Mileva Rodić, Olga
Humo, dr Olga Milošević i Kata Pejnović.
Na Kongresu je osnovana Međunarodna demokratska federacija žena
(MDFŽ), u kojoj je AFŽ aktivno sarađivao, kako u njenom osnivanju tako i u njenom
daljem radu. Ali je MDFŽ, sve više pod uticajem Sovjetskog Saveza, opozvala svoj
poziv članicama plenuma MDFŽ iz Jugoslavije da učestvuju na njenom plenarnom
zasedanju u Moskvi 1949. Optužila je delegatkinje AFŽ-a da su gestapovske provokatorke i špijunke i isključila ih iz MDFŽ. AFŽ je odgovorio svojom Rezolucijom,
u kojoj je izneo svoj rad kao antifašističke organizacije, odbio i osudio sve optužbe
koje je Jugoslaviji uputio Informbiro.1
Zaoštreni međunarodni odnosi, koji su nastali u fazi hladnog rata i koji su
direktno uticali i na međunarodne organizacije - među njima i ženske - doveli su
do toga d aje prijem nacionalnih organizacija u međunarodne organizacije zavisio
od blokovske pripadnosti pojedine države. Ostajući izvan blokova AFŽ, više nije tra
žio prijem ni u jednu međunarodnu žensku organizaciju.
1 Informbiroovska klika u MDFŽ razbijač m e đ u n a r o d n o g jed in stva demokratskih žena i MDFŽ, Že
na d anas, 1949, br. 64, str 4 i 5; Rezolucija Trećeg plenum a CO AFŽ Jugoslavije, Žena danas, 1949,
br. 611, str. 6; Vida Tomšič, Žene Jugoslavije u borbi za izgradnju svoje socijalističke zemlje - za m ir
u svetu (referat na Trećem kongresu žena Jugoslavije), Žena danas, 1950, br. 77-78, str. 5.
�UKIDANJE ANTIFAŠISTIČKOG FRONTA ŽENA I
OSNIVANJE SAVEZA ŽENSKIH DRUŠTAVA
1. Žene su subjekti svog vlastitog oslobođenja
Neposredno posle oslobođenja vodile su se diskusije - najpre među ženama
- o zadacima i karakteru Antifašističkog fronta žena, a ponegde su se čuli i razgo
vori o tome da li ima potrebe da on i dalje postoji. Te diskusije, u svom pismu partij
skim organizacijama, oktobra 1945. godine, prekinuo je Centralni komitet Komu
nističke partije Jugoslavije. Organizacije AFŽ - kaže se u pismu - predstavljaju og
romnu snagu, i njihov osnovni zadatak je pomoć narodnoj vlasti u rešavanju pri
vrednih i socijalnih pitanja, kao i vaspitni rad i političko prosvećivanje žena. Mada
žene uživaju punu ravnopravnost, još je nužno imati i posebnu organizaciju žena,
koja nije izolovana feministička organizacija, već u političkom smislu sastavni deo
Narodnog fronta, i pomaže mu u radu, ali inu nije potčinjena. Organizaciono, ona
treba da bude čvrsto povezana - od mesnih, preko okružnih i glavnih odbora - sa
svojim Centralnim odborom, i da tako čini jedinstvenu, masovnu organizaciju, ali
je pri tome potrebno ostaviti dovoljno mogućnosti svakoj organizaciji da sama ra
zvija inicijativu u ostvarivanju svojih zadataka u sredini u kojoj deluje, a naročito
na selu.1
O organizovanju i zadacima AFŽ raspravljano je i kasnije - 1947. i 1948. u Komisiji za društvenu aktivnost žena CK KPJ. Tada je još jasnije izražen razlog
za postojanje posebne ženske organizacije. Isticano je da zadobijanje zakonske ra
vnopravnosti žena sa muškarcima nije argument za ukidanje jedne masovne žen
ske organizacije. Problem je kako i preko kojih organizacionih formi revolucionar
nu snagu žena spojiti sa snagama radničke klase i čitavog naroda u cilju njihovog
potpunog oslobođenja. Drugim rečima, oslobođenje žena ne postiže se automatski,
prikvatanjem socijalizma kao društvenog sistema, nego je za njeno ljudsko oslobo
đenje i dalje potrebna organizovana delatnost samih žena.
Ideje KPJ o oslobođenju žena u socijalističkom društvu polazile su tada od
iskustava Sovjetskog Saveza, ali i od vlastitih iskustava stečenih u antifašističkom
ženskom pokretu, i ona su izražena u novim zakonima, donetim neposredno posle
oslobođenja, u aktima i u praksi organa narodne vlasti, kao i u dokumentima i pra
ksi Antifašističkog fronta žena.2
^ AJ, I-CK-XVII/1 do XVII/5,1947.
Sovjetska vlast od 1917. zakonima je regulisala sklapanje i razvod braka; izjednačila je bračnu i vanbračnu decu; materinstvo je proglasila društvenom funkcijom žene i stavila ga pod žaštitu države;
donela je propise o porodiljskom odsustvu i o zaštiti zdravlja žene; dozvolila je prekid trudnoće, ali
�162
Peti kongres K PJ (jul 1948) održanje u znaku otpora optužbama Informbi
roa i mobilizacjje za očuvanje jedinstva naroda, nezavisnosti i samostalnosti zemlje.
U novom programu Komunističke partije Jugoslavije usvojenom na tom Kongre
su, u posebnom poglavlju o Antifašističkom frontu žena istaknuta je uloga žena u
narodnooslobodilačkom ratu, u podizanju svesti žena i njihovoj mobilizaciji za
oslobodilački rat, kao i njihova uloga u povezivanju fronta i pozadine. Konstatujući
da Antifašistički front žena i u novim uslovima podiže kulturno-politički nivo žena
i mobiliše ih da se aktivno uključe u izgradnju zemlje, utvrdio je i odgovornosti KPJ,
tako što će se K PJ „boriti za svestrano jačanje aktivnosti AFŽ u radu na vaspitavanju žena u duhu socijalizma, u radu na većoj mobilizaciji žena za izgradnju soci
jalizma i za obezbeđenje ravnopravnosti putem stalne brige za njihovo kulturno i
političko uzdizanje, za majku i dete, kao i za što masovnije uključivanje žena u sve
oblasti društvenog i ekonomskog života".1
2. Posebno organizovanje žena - da ili ne?
Posle svog Petog kongresa Komunistička partija Jugoslavije dala je veći zna
čaj Narodnom frontu, i on je, prihvatajući program K PJ kao svoj, postao glavna
politička snaga u društvu i politička osnova novog društvenog uređenja. Kada je
položaj žena u pitanju to je značilo da Komunistička partija zadržava svoju idejnu
i ideološko-političku ulogu u određivanju pravaca rada pri rešavanju problema dru
štvenog položaja žena, a da Narodnom frontu pripada uloga političkog realizatora
usvojenih ideja. Tako su K PJ i komunističke partije pojedinih republika na svojim
kongresima utvrđivale samo osnovnu orijentaciju u ženskom pitanju, a sve drugo
bilo je stvar odnosa između Narodnog fronta i organizacija žena, pa su u Central
nom, kao i u drugim komitetima KPJ, ukinute komisije za rad među ženama.
Narodni front se, međutim, nije bavio problemima žena, što je značilo da
je u svim republikama, kao i u Srbiji, organizacijama žena uglavnom ostavio punu
slobodu političkog i svakog drugog delovanja. Ali, prema zaključcima Trećeg kon
gresa AFŽ-a (oktobar 1950), on ostaje organizacija žena i, istovremeno, postaje i
sekcija Narodnog fronta, što znači da političkim i kulturno-prosvetnim radom AFZ-a
rukovodi Narodni front, a odbori AFŽ-a samo mu predlažu šta i kako raditi „među
ženama". Odbori AFŽ se i dalje zadržavaju, a za obavljanje i izvršavanje konkret
nih zadataka obrazuju se i aktivi žena. Ovi aktivi postepeno se mogu razviti i u po
sebna društva u okviru AFŽ. Oni se, prema tome, povezuju horizontalno sa orgamsamo u zdravstvenim ustanovama i bolnicama. Odeljeuje za zaštitu matera i dece Ministarstva soci
jalnog staranja sprovodilo je zamašne akcije za prosvećivanje žena, organizovalo savetovališta za že
ne, osnivalo ustanove dečje zaštite, i dr. Posebne ženske organizacije su ukinute i, 1919. godine, u
Sovjetima je ustanovljeno Odeljenje za rad među ženama. Zadatak mu je bio da pridobije žene za sin
dikat i za Partiju. Odeljenje je svaka tri meseca sazivalo skupštinu koju su činile delegatkinje iz fabri
ka. Izdavalo je časopise Radnica, Seljanka i Delegatkinja, a u svim drugim partijskim časopisima ob
javljivani su prilozi o ženama. Odeljenje je zamenjivalo organizaciju žena, ali je bilo pod potpunom kon
trolom Partije, i u njemu je radilo mnogo muškaraca. Kod žena je bilo otpora ovakvom odnosu prema
njihovom organizovanju, te su one zbog toga isključivane iz Partije i etiketirane kao feministkinje.
Odeljenja su ukinuta 1929. godine. - Mojca Dobnikar u predgovoru knjizi Aleksandre Kolont^j, Žen
ska v socijalizmu, Ljubljana 1982, str. 7-17.
LPeti kongres KPJ, stenografske beleške, Beograd 1949, str. 891.
�163
zacijama Narodnog fronta, a vertikalna povezanost odbora AFŽ postiže se manje
davanjem smernica viših rukovodstava nižim i povratnim informacijama, a više
oživljavanjem rada plenarnih sastanaka izbornih tela AFŽ.1
Ova komplikovana i nejasna organizaciona konstrukcija teško daje mogla da
se sprovede, te su se u praksi mogle zapaziti dve tendencije: jedna je težila postepenoj
likvidaciji AFŽ, a druga, preovlađujuća, nastojala je da AFŽ, prihvatajući samo
formalno status sekcije Narodnog fronta, i dalje zadrži svoju autonomnost. U nggvećem
broju slučajeva to je pogodovalo i organizacijama Narodnog fronta, jer su one ionako
sav politički i kulturno-prosvetni rad i dalje rado prepuštale AFŽ-u. Ipak, ono što je
u ovoj novoj organizacionoj koncepciji bilo jasno jeste preporuka da se u okviru AFŽ
osnivaju posebna društva za rad na konkretnim pitanjima koja utiču na položaj žene.
U vezi sa velikim otpuštanjem radnika i radnica sa posla, i zatvaranjem
mnogih ustanova za zaštitu dece (1947-1952) među komunistima, a neretko i me
đu ženama, javile su se i teorije daje zapošljavanje žena u privredi bilo samo jedna
kratka epizoda i da će se žene vratiti u kuću. Polazeći od tih teorija, često je u pri
vrednim, a i u političkim krugovima, isticano, uglavnom neopravdano, da su žene
manje produktivne, da često izostaju, pa su pod tim izgovorima otpuštane sa posla,
ih uopšte nisu zapošljavane. Pisalo se da se kod nas nanovo postavlja žensko pita
nje. Ovakva ponašanja objašnjavala su se ostacima patrijarhalne svesti, i muškara
ca i žena, kao i nedovoljnim idejnim i političkim radom komunista i komunistkinja.
Pronalazili su se razlozi i u tome što AFŽ nije osnivao svoje organizacije u preduzećima i ustanovama, jer je smatrao da će probleme žena na radu rešavati sindikati,
a oni su za njih bih neosetljivi. Nosioci takvih shvatanja često su bih upravo komu
nisti, pa je jedna od posledica bila to što su SKJ i SSRN sve manje nastojali da poli
tički utiču na šire uključivanje žena u javni i politički život.2
U periodu između Trećeg i Četvrtog kongresa AFŽ dogodile su se i značajne
promene u privrednom i društveno-pohtičkom životu zemlje, što se odrazilo i na
rad i funkcionisanje AFŽ. Veća samostalnost lokalnih organa vlasti, izvesna decen
tralizacija, idejno-pohtička kampanja i druge mere za suzbijanje birokratizma, uvo
đenje radničkog samoupravljanja izazvalo je i promene u radu društveno-pohtičkih
organizacija. Namera je bila se da se one što više osamostale i razviju.
Tako je Šesti kongres Komunističke partije Jugoslavije (novembar 1952), pre
ma tada usvojenim dokumentima, trebalo da postane usmeravajuća snag° u D o l i n
kom životu zemlje, a komunisti su trebah da budu ti koji bi snagom svojih argumena
ta uticah na svest, stavove i opredeljenja radnih ljudi i žena. Vaspitno-pohtička ak
tivnost i lični primer trebalo je da budu odlučujući za autoritet svakog pojedinca i sva
ke pojedinke. Kongres je kritikovao birokratizam u samoj Partiji i u vezi s tim predvideo razne mere da se opasnost birokratizovanja i u Partiji i u društvu otkloni. Menjajući svoju ulogu u društvu, KPJ je promenila ime u Savez komunista Jugoslavije.
LRezolucija Trećeg kongresa AFŽ Jugoslavije o političkim i organizacionim pitanjima, Žena danas,
1950, br. 77-78, str. 14 i 15.
Vida Tomsič, Postoji li kod nas žensko pitanje, Žena danas, 1952, br. 99, str. 1 i 2 (članak izvorno
objavljen u Partiskoj izgradnji, 1952, br. 3); O ulozi i mjestu žene, Žena danas, 1952, br. 97, str. 2 i
4; Iz zaključaka VI Plenuma Centralnog odbora AFZ Jugoslavije, Zora, 1953, br. 81 str. 3; Vise uporno
sti u radu sa ženama, Zora, 1953, br. 82, str. 3; Proširena scdnica Izvršnog odbora Centralnog odbora
AFZ, Zora, 1953, br. 85, str. 3.
�164
Na Šestom kongresu Saveza komunista Jugoslavije raspravljalo se i o aktiv
nosti žena Tito je u svom referatu oštro kritikovao potcenjivanje žena, a kao osnov
ni razlog tretiranja žene kao manje vredne radne snage naveo je to što „u masama
radnika, nažalost, još nije napušteno zastaijelo i nesocijalističko gledanje na spo
sobnost i ulogu žene u društvu, to jest shvatanje daje žena stvorena samo za kuhid J u , uzgajanje ctjece i vršepje kućnih poslova*4
.
Bosa Cvetić je jedna od nekoliko delegatkinja koje su na Kongresu govorile
0 situaciji žena i kritikovale odnos prema problemima žena. Ona je konstatovala
da sami zakoni „koji štite ženu i garantuju joj jednakost nisu dovoljni, niti mogu
biti jedini uslov njene stvarne ravnopravnosti. Bili bi u zabludi ako na putu ostva
renja pune ravnopravnosti žene ne bi uočili niz objektivnih i subjektivnih prepre
ka, počev od opšte zaostalosti, koja je naročito velika među ženama sela, i velike
opterećenosti žene u kući i porodici, do nepravilnih gledanja na položaj žene4. Citi
4
rajući ono stoje o uzrocima tih gledanja u svom referatu rekao Tito, nastavila je:
„Svakako d aje za sve žene, kao i za društvo u kome žive, krupno pitanje hoće li se
one zatvoriti u uski krug domaćeg ognjišta ili će biti aktivne na svim poljima rada4.
4
Prihvatanje vodeće i usmeravajuće uloge Partije i Fronta od strane žena nije dove
la u pitanje, ali je istakla da je nužno i dalje širiti krug aktivistkinja i „pokretati
čitavo društvo da proces izrastanja žene u stvarno ravnopravnog građanina bude
što brži. To organizacija žena ne može sama postići, ali je važno i potrebno da ona
u toj borbi bude prva4.1 dalje: „...posle Trećeg kongresa AFŽ Jugoslavije, organi
4
zacija žena orijentisala se u prvom redu na specifične zadatke. Ovo je imalo svojih
pozitivnih strana, ali pogrešno shvatanje ove orijentacije, ne samo od strane AFŽ,
već i od Partije i Narodnog fronta, dovelo je do ozbiljnog zanemarivanja političkog
rada među ženama, što je takođe ostavilo najteže posledice na selu. Sav rad je pre
pušten organizaciji žena, dok je ona očekivala da pokretač rada treba da bude Par
tija i Narodni front, tako daje u nekim mestima stvarno došlo do prekida rada or
ganizacija žena i, što je još teže, rada sa ženama uopšte4. O budućem radu organi
4
zacija žena rekla je: „svoj budući rad (morale bi) usm eriti na razrađivanje proble
ma koji se tiču položaja žene, a istovremeno nastojati da budu organizatori rada
među svim ženama, sindikalno organizovanim, ženama sela, zadrugar kama, žena
ma u raznim društvim a... s tim da im osnovna smernica u radu ne bude okupljanje
1 zadrža anje žena u svojoj organizaciji, već stalna orijentacija na svestrano vaspitavanje žena za široko i aktivno učešće u svim organima koji će rešavati ne samo
životne probleme žene, porodice i dece već i društvene probleme uopšte, orijentaci
je na rad u organima vlasti i organima radničkog upravljanja4.1
4
Govoreći o odnosu Partije prema ženama, Aleksandar Ranković je istakao
- i to potkrepio statističkim podacima - da u partijskim organizacijama postoji sektaški, konzervativni i nedemokratski odnos prema ženama. Posledica takvog od
nosa je činjenica da se u Partiji smanjuje relativan broj žena, i on u 1952. godini
iznosi svega 8,66% prema 29,04% u 1950. godini - u odnosu na ukupan broj člano
va KPJ. To je mali broj ako se ima u vidu udeo žena u narodnoj revoluciji i u društve
nom i političkom životu. Procenat žena u odnosu na ukupan broj stanovništva je
51,67, ali je procenat zaposlenih žena mali u odnosu na ukupan broj zaposlenih LBosa Cvetić, Da bude što brži proces izrastanja žene u stvarno ravnopravnog građanina (diskusija
ua Šestom kongresu), Žena danas, 1952, br. 102, str. 4.
�165
svega 22,70. U Partiji su ovladala jednostrana g le d a la na ulogu žene i njeno mesto
u društvu, pa je mali broj žena i u partijskim rukovodstvima (u Sloveniji je, na pri
mer, 1948. godine iznosio 19,01%, a 1952. godine t^j procenat je smanjen na 13,07
u odnosu na ukupan broj članova rukovodstava u KPS).1
3. Organizovati žene suprotno iskustvim a prakse
U Rezoluciji o zadacima i ulozi Saveza komunista, Šesti kongres je osudio
svako zapostavljanje žena u privrednom, političkom i društvenom životu i obave
zao sve komuniste da se svuda bore za sve veću i stvarnu ravnopravnost žena. Re
čeno je, takođe, daje ženskim organizacijama dužnost da u daljem razvijanju soci
jalističke svesti i borbi za ravnopravnost žena pre svega organizuju politički, prosvetni i kulturni rad među seljankama.
Odnos prema ženama izražen u Partiji, kao usmeravajućoj snazi društva i
u Narodnom frontu, kao vodećoj političkoj organizaciji, i među radnicima - samo
upravljačima na kojima počiva novi društveno-politički sistem - ukazuju na to da
su u dotadašnjem radu, uz načelnu podršku SKJ i SSRN, zapravo samo organizo
vane žene vodile i političku i kulturnu bitku za učešće žena u društvenom životu.
Bilo bi normalno da se taj njihov rad i dalje podrži, podstrekava i pomaže. Moglo se
očekivati da će se u daljoj razradi puteva oslobođenja žene u vezi sa oslobođenjem
radničke klase zadržati praksa autonomne svestrane samodelatnosti ženskih or
ganizacija u privrednoj, kulturno-prosvetnoj i političkoj sferi, a u cilju savlađivala
enormnih prepreka koje su postojale ili su se iznova rađale na putevima istinskog
oslobođenja i klase i žena, no dogodilo se nešto drugo.
Četvrti kongres Narodnog fronta, koji je održan januara 1953. godine, bavio
se i organizacionim pitanjima AFŽ. Menjajući svoje ime u Socijalistički savez rad
nog naroda i svoju funkciju u društvu, menjao je i svoje odnose prema svojim kolek
tivnim članovima: Savezu sindikata, Antifašističkom frontu žena i Savezu omla
dine. Bilo je zamišljeno da će im Socijalistički savez, „kao nosilac rada u svim dru
štvenim organizacijama** davati punu podršku, a naročito da će podupirati sve na
predne težnje „vaspitavajući svoje članstvo u duhu socijalizma*4 Pri tome se Statu
.
tom SSRN ne dira u organizacionu autonomnost ni sindikata ni omladine, ali se
zato predviđa da se kod rukovodećih organa SSRN osnuju posebne komisije za rad
među ženama, a u osnovnim organizacijama SSRN, ako to one hoće, mogu se osni
vati i sekcije žena. I to zato što postoji potreba „da se o radu među ženama vodi još
uvek posebno računa4. Na Kongresu je odato puno priznanje AFŽ-u za sav njegov
4
rad na uzdizanju i osvešćivanju žena; konstatovano je da su žene bile subjekt u
svom vlastitom vaspitanju, ali da AFŽ nije dovoljno brzo menjao svoj sadržaj i me
tode rada, da su radni ljudi brzim tempom izrastali u graditelje socijalizma, pa je
u mnogim krčevima poseban politički rad sa ženama ili postao izlišan, ili je tražio
bitne izmene.2
Aleksandar Ranković, Otkloniti sektaški, konzervativan i nedemokratski odnos prema ženama (re
ferat na Šestom kongresu). Žena danas, 1952, br. 102, str. 3.
2 Izvod iz obrazloženja Statuta SSR N (koje je dao Edvard Kardelj na Četvrtom kongresu Narodnog
fronta Jugoslavije), Zora, 1953, str. 1.
�166
I pored ocene da potcenjivanje žene i prepreke njenom oslobođenju leže u
prvom redu u zaostaloj svesti, i radničke klase i Partije a sigurno još više u svesti
članova Narodnog fronta, političko osvešćivanje žena preuzima upravo Narodni
front. Rad organizacija žena se sužava i orijentišu se na prosvećivanje seoskih žena
i na unapređenje zaostalog domaćinstva, što je, inače, s obzirom na tadašnju situa
ciju, i izuzetno težak i odgovoran i mukotrpan i komplikovan posao, koji AFŽ ni
do tada nije potcenjivao.
Tako je napuštena dotadašnja dvojnost zadataka ženskih organizacija koja
je izražavala celovitost njihove aktivnosti - rad za društvo i rad za sebe. Četvrti
kongres Narodnog fronta (na tom Kongresu promenio je ime u Socijalistički savez
radnog naroda) principijelno je vratio - u potpuno izmenjenim društvenim uslovima - teoriju oslobođenja žene na koncepcije koje su vladale u komunističkom pokre
tu u Jugoslaviji do sredine tridesetih godina i tome podredio i način organizovapja
žena.
No nije bilo sasvim jednostavno likvidirati organizaciju koja je ušla u istoriju
i duboko u svesti žena bila urezana kao zaslužna za promenu njihovog položaja, i
koja im je omogućavala da se svakodnevno i u velikim i u malim stvarima suprotsta
vljaju potcenjivanju, šikaniranjim a i diskriminaciji, i time osvajaju nove prostore
ravnopravnosti.
4. Otpori i kom prom isi
Priprem e za Četvrti kongres Antifašističkog fronta žena koji je održan sep
tem bra 1953, posle Četvrtog kongresa SSRNJ, tekle su donekle u suprotnom smeru, naslanjajući se na koncepcije Šestog kongresa KPJ.
U Srbiji je povodom odluka Šestog kongresa SKJ, održano više savetovanja
u organizacijama AFŽ-a, na kojima je traženo da Savez komunista i Narodni front
posvete mnogo više pažnje ženskim problemima. AFŽ i dalje ostpje prvi pokretač
rada žena. Njegova nova obaveza bi bila da sa svojim radom i problemima izađe ši
roko u javnost i d aje zatalasa - preko zborova birača, konferencija i plenuma Na
rodnog fronta i štampe. Obaveza AFŽ-a bi bila da izađe iz okvira svoje organizaci
je i da angažuje i uključi sve faktore u rešavanje svih problema koje žene ističu,
uključujući i političke.'
Uoči Kongresa AFŽ-a održana je proširena sednica Izvršnog odbora Central
nog odbora AFŽ-a (mgj 1953). Predsednica AFŽ-a, Vida Tomšič, obavestilaje skup
o diskusijama koje su se pre i za vreme Četvrtog kongresa Narodnog fronta, odnos
no Socijalističkog saveza, vodile o tome kako ubuduće treba organizovati rad među
ženama da bi one što pre i u potpunosti učestvovale u političkom životu.U tim di
skusijama, kako je naglasila, javila su se i birokratska mišijenja da AFŽ više nije
potreban, jer sav njegov rad ili, eventualno, rad drugih organizacija žena, mogu
zameniti komisije za žene i sekcije SSRN. Ta mišljenja nisu imala u vidu realno sta
nje društvene svesti, smatrajući d aje ona u svim krčevim a podjednako visoka. S
druge strane, one organizacije AFŽ-a koje su uspešno radile protivile su se organi
zacionim promenama i ograničavanju zadataka AFŽ-a. Konačni stavovi SSRN bili
1 Više upornosti u radu sa ženama, Zora, 1953, br. 82, str. 3.
�167
su da postojanje komisija i sekcija za rad sa ženama kao pomoćnih tela SSRN ne
isključuje postojanje AFŽ-a, koji svakako treba da pretrpi promene u smislu decen
tralizacije i veće samostalnosti osnovnih i sreskih organizacija. To više ne bi bila
jednoobrazna i jedinstvena organizacija, već savez više samostalnih ženskih orga
nizacija ili, možda, savez žena. Organizacijama AFŽ-a u srezovima, kao i osnovnim
organizacijama ostavilo bi se da same odlučuju da li će prestati sa radom, da U će
se spojiti sa komisijama SSRN ili će osnivati posebne ženske organizacije. Samostal
ne ženske organizacije u gradovima i srezovima bi formirale svoje saveze žena, koji
se ne bi bavili organizacionim pitanjima, već samo problemima žena. U republika
ma i u federaciji savezi žena raspravljali bi određene probleme radi zauzimanja sta
vova o njima. Odlučeno je, takođe, da naredni kongres raspravlja o položaju žene
na selu, kao glavnom pitanju, i da o tome referat pripremi Bosa Cvetić, predsednica AFŽ-a Srbije.1
Na Četvrtom kongresu AFŽ-a prihvaćenje referat Vide Tomšič, Mesto i ulo
ga ženskih organizacija. Odvući puno priznanje AFŽ-u za njegovu ulogu u NOB i
u posleratnoj aktivnosti, ona je istakla da je AFŽ bio oružje naprednih snaga i sa
mih žena za postizanje ravnopravnosti i za uključivanje u opšti društveni život. U
proteklom vremenu AFŽ je objedinjavao dva zadatka: prvo, kao deo Narodnog fron
ta, politički je vaspitavao žene i, drugo, rešavao je tekuća praktična pitanja, speci
fično vezana za položaj žene. Kao jednoobrazna organizacija u izvesnom smislu
AFŽ je postao kočnica za rad među ženama, pa su nužne promene u organizaciji
samih žena, kao i u organizaciji i formama političkog rada među njima. U novim
uslovima, kada Socijalistički savez nosi bitku za nove društvene odnose, vezivanje
političkog rada za posebne ženske političke organizacije dovelo bi do odvajanja že
na iz zajedničkog života, do pogrešnog shvatanja da se za ostvarenje prava žene
moraju boriti same protiv ostalog društva, do demobilizacije žena u organima dru
štvene samouprave. Žene će se, kroz aktivnosti u posebnim društvima koja će se
baviti konkretnim pitanjima (prosvećivanje, unapređenje domaćinstva, staranje o
deci, otvaranje dečjili ustanova, i si), povezati sa zajedničkim naporima društva,
što će im omogućiti ulazak u javni život.2
Novu koncepciju o redukovanju rada organizacija žena i o organizovanju
žena pod patronatom Socijalističkog saveza radnog naroda, očigledno je zastupao
i CK KPJ. Nju je u ime Socijalističkog saveza u pozdravnom govoru Kongresu saopštio Milovan Đilas, tada još član Politbiroa CK KPJ. Upozorio je na opasnosti
koje ženama prete od kapitalističkih i birokratskih snaga, i podsetio da su svi žen
ski problemi skoro bez izuzetka problemi čitavog socijalističkog društva. Zakonska
ravnopravnost još nije i stvarna ravnopravnost, naročito u kući, u porodici, u men
talitetu, i u intimnom životu, te se za nju treba boriti svaki borac za socijalizam,
neprestano i uporno. Socijalizma i demokratije ne može biti bez ostvarivanja sve
puuije uloge žena u svim društvenim i svim drugim odnosima. Birokratizam priz
naje ženi formalna prava, ali je potiskuje sa pozicija koje je osvojila u revoluciji, na
meće joj „najsurovije, najuvredljivije i najprikrivenije oblike ugnjetavanja i to u
ime najvećih ideala. I zato bez svjesne i svjesno organizovane borbe protiv kapitaProširena sednica Izvršnog odbora Centralnog odbora AFŽ, Zora, 1953, br. 85, str. 3.
* Mcsto i uloga ženskih organizacija, Zora, 1953, br. 89-90, str. 2-6; Žena danas, 1953, br. 112, str.
6 - 12 .
�168
Lizma, protiv birokratizma ne može se ni u našoj zemlji postići onaj odlučujući pre
okret koji treba da učvrsti demokratiju i socijalizam, a time i osnove ravnopravno
sti žena“. I, radi toga, u perspektivi „u čisto političkom radu žena ne treba da se
odvaja od muškarca, tu treba da su zajedno, ravnopravni. A ukoliko žena bude dru
štveno - kulturno, prosvjetno, sindikalno, zdravstveno - aktivnija utoliko će se brže
ona dizati na društveni nivo muškarca itd. Dakle: u politici zajedno, u ostaloj akti
vnosti i odvojeno i zajedno - prema potrebi, a što šire i što svestranije - svakako
da bi se muškarci i žene kretali ka stvarnoj demokratiji, ka socijalizmu, ka stvarnoj
ravnopravnosti žena“. Prem a tome, „svako političko izdvajanje žena, štaviše - sva
ka posebna politička ženska aktivnost, postale su smetnja u ostvarenju i ravno
pravnosti i aktivnosti. (...) Prirodno je stvaranje saveza ženskih organizacija nsgrazličitjjili vrsta umesto jedne polupolitičke i polucentralizovane organizacije kakav
je bio AFŽ“.‘
Tito je imao nešto drugačije mišljenje. U razgovoru sa delegatkinjama Kon
gresa, koje su ga posetile posle Kongresa, između ostalog, podvukao je ulogu žen
skih organizacija - naročito u Sloveniji i Hrvatskoj - u političkom razobličavanju
rada jednog broja sveštenika koji zloupotrebljavaju religiju u političke svrhe. Upo
zorio je i na to da se i kod kom unista u poslednje vreme vraća staro gledanje na že
ne, a takva gledanja, kao i gramzivost i sebičnost, dovode do nemilih pojava u preduzećima. Pošto se shvatanja ne mogu menjati administrativnim merama, tu pred
stoji „dugotrajna borba i politički rad. (...) Baš zbog ovih problema vaša organiza
cija ima svoje opravdanje. To je vaše osnovno polje rada. Čim je jedna žena svjes
nija, to postoji manje mogućnosti da muškarci, koji su u pogledu žena manje svjesni,
postupaju po starom običaju prema ženama. Primjetio sam da žene u tom pogledu
nisu uporne, da se vrlo lako predaju. Potrebno je da se i muškarac i žena obostrano
bore za otklanjanje negativnih shvatanja o odnosu prema ženi".2
U navedenim diskusijama, ocenama i odlukama SKJ i SSRN isticani su os
novni razlozi za nedovoljnu afirmisanost žena u društvenom životu. To su: preopterećenost žena u domaćinstvu, koja „podgreva zastarela reakcionarna i nesocijalistička shvatanja o ženi i njenoj idozi i mestu u društvu", kao i zaostala seoska poro
dica koja počiva na privatnom vlasništvu i koja je izvor takvih shvatanja. Stoga,
osnovni zadatak ženskih društava postsge unapređenje domaćinstva i prosvećivanje seoskih žena. ,,U seosku porodicu potrebno je uneti socijalistička shvataiya li
čnih odnosa i morala. (...) Prosvećivanje žene treba daje približi socijalističkoj stva
rnosti da postane društveni radnik i svakodnevno aktivni građanin socijalističke
zemlje".3
U skladu sa tim novim redukovanim ciljevima i zadacima ženskih organi
zacija, Četvrti kongres AFŽ-a razmatrao je situaciju žena na selu. Referat Bose Cvetić Žena. na selu i njena društvena aktivnost je dokumentovani osvrt na ulogu žene
u ratu i u posleratnoj izgradnji, ali i kritički prikaz društveno-političke situacije
žene, posebno seljanke, prikaz dotadašnjih osnovnih rezultata na prosvećivanju
seoskih žena. U referatu je sadržan i program budućeg rada na selu, zasnovan na
LMilovan Đilas, Pozdravna reč na Kongresu, Zora, 1953, br. 89-90, str. 2-4.
%Tito u razgovoru sa delegatkinjam a Četvrtog Kongresa AFZ-a, Zora^ 1953, br. 89-90, str. 1.
* Mcsto i uloga ženskih organizacija, Zora, 1953, br. 89-90, str. 2-8; Žena danas, 1953, br. 112, str.
6 - 12 .
�169
novoj koncepciji organizacije žena, što je značilo da će se rad ženskih organizacija
na selu ograničiti na prosvećivanje, isključujući bilo kakav politički rad. Međutim,
u vezi sa tim pada u oči nekoliko karakterističnih konstatacija u referatu, koje protivreče usvojenoj koncepciji. Tako se u referatu ističe da ženama na selu često za
branjuju da učestvuju u društvenom životu sela, da aktivistkinje klevetaju, da ko
munisti i napredniji ljudi prihvatnu konzervativna gledanja na ženu, da se mire
sa postojećim stanjem i da ne pokazuju voiju da se to stanje izmeni, pa se „dobija
utisak da smo učinili i korak nazad u odnosu na položaj žene u porodici i društvu
koji je ona imala u periodu NOB i neposredno posle oslobođenja4. Savlađivanje za
4
ostalih shvatanja ne srne se dovoditi isključivo u zavisnost od porasta materijalnih
snaga, J e r to podržava takva shvatanja, a povećava mogućnost prodiranja i razvi
janja tuđih i malograđanskih uticaja na svest ljudi o položaju i pravima žene“. U
izbornoj kampanji 1952. godine, mada su se žene isticale u svim akcijama SSRN,
vrlo malo njih je nominovano za kandidatkinje, navodno zbog toga što su optereće
ne porodicom i domaćinstvom. U suštini se radi o tome da je kriterijum za izbor
žena za bilo koje društvene funkcije mnogo strožiji nego za muškarce, a trebalo bi
da bude obrnuto, kako bi se žene, učestvujući u radu, „učile i osposobljavale da sa
više samopouzdanja prilaze zadacima - jer je to najsigurniji put da se nauči raditi“. Događalo se i to da su članovi SSRN svojim ženama zabranjivali da se prihvate
kandidature. Sve govori o tome da je borba protiv konzervativnih shvatanja bila
zanemarena, ,,u prvom redu od strane komunista, članova SSRN, drugih društve
nih organizacija, pa i same organizacije žena“. Kritički je ocenjen i rad AFŽ-a na
opštem prosvećivanju žena na selu. Rezultati su veliki, ali ne toliki koliko je u t^j
rad truda uloženo. Ali, „treba istaći činjenicu daje to bila jedna od stalnijih formi
rada sa seoskim ženama, a u mnogo slučajeva i jedina4. Sve članove zggednice tre
4
ba, počevši od škole, vaspitavati Jo š dugo, sistematski i uporno da bi pravilno shva
tili ulogu žene u socijalističkom društvu. Na temelju toga shvatanja treba izrađiva
ti novi moral, kojim će se svi građani u našoj zemlji rukovoditi u svom radu i živo
tu, a posebno treba vaspitavati žene da same budu nosioci borbe za ostvarenje pu
ne ravnopravnosti koja im je našim revolucionarnim zakonima priznata4. To su
4
bile poruke svima koji su pretendovali da se bave problemima ostvarivanja ravno
pravnosti žena.1
Na osnovu svega toga Četvrti kongres je ukinuo AFŽ, i istovremeno je osno
van Savez ženskih društava. Ali, prilikom osnivanja Saveza nye doneta nikakva
odluka o ciljevima i organizacionom ustrojstvu nove organizacije.
U posebnoj Rezoluciji o stvaranju Saveza ženskih društava Jugoslavije, Kon
gres je obrazložio odluku o ukidanju AFŽ-a uglavnom argumentima koje je u poz
dravnoj reči istakao delegat SSRN, sa konačnim zaključkom da bi postojanje jedi
ne, jednoobrazne i jednako organizovane ženske organizacije „suviše izdvajalo že
ne iz zajedničkih napora u rešavanju društvenih problema, podržavalo pogrešno
mišljenje o tome daje pitanje položaja žene nekakvo odvojeno žensko pitanje, a ne
pitanje naše društvene zggednice, pitanje svih boraca za socijalizam4. Sve žene su
4
pozvane da „razviju što veću aktivnost na svim problemima koji se tiču žena, m^jki,
dece, već prema uslovima kraja i potrebama žena4, s tim što se sve te aktivnosti
4
uglavnom ograničavaju na kulturno-prosvetno, zdravstveno i drugo prosvećivanje
1Bosa Cvetić, Žena na selu i njena društvena aktivnost, Zora, 1953, br. 89-90, str. 6-11 i 14-15.
�170
žena i na stvaranje materijalnih uslova za poboljšanje ličnog i porodičnog života
žene.1
Pozdravni govor na Kongresu AFŽ-a, jedan broj izlaganja, kao i zaključke
o ukidanju AFŽ-a, odnosno o osnivanju Saveza ženskih društava, veliki broj dele
gatkinja doživeo je kao degradiranje ženskih organizacija i samih žena. A mnoge
aktivistkinje organizacija AFŽ-a reagovale su tako što su prestale da rade.
Patrijarhalno selo, a i mnogi u gradu, pozdravili su ovgg događaj. Dugo posle
toga žene su, naročito na selu, često rukovodećim ženama prebacivale „što ukidoste naš AFŽ". Pričale su o tome kako njihovi muškarci likuju. Govorili su im: „dosta
je vašeg bilo!“; ili: „gotovo je, gotovo!"; ili: „nema više!“. Isticale su da se muškarci
stalno okupljaju, imaju svoje kafane, fudbal, pa i Narodni front, dok njih više niko
ne okuplja, a žeijne su da štogod čuju i da razgovaraju o svojim „ženskim stvarima".
LRezolucija o stvaranju saveza Ženskih društava Jugoslavije, Zora, 1953, br. 89-90, str. 9 i 10.
�SAVEZ ŽENSKIH DRUŠTAVA JUGOSLAVIJE
(1953-1961)
1. Smanjivanje aktivnosti žena u novim uslovima
Na Osnivačkoj skupštini Saveza ženskih društava (SŽD) za predsednicu je
izabrana Bosa Cvetić, za potpredsednicu Mara Naceva, a za sekretarku Marija
Koš.
U Rezoluciji Skupštine o radu žena na selu konstatovano je da su žene u
socijalističkom sektoru privrede postale ravnopravni ekonomski faktor i da u vezi
s tim, i pored nekih negativnih pojava, u gradovima i industrijskim centrima sve
više učestvuju u radu političkih i društvenih organizacija. Ali na selu preovlađuje
privatni posed, i to, uz opštu zaostalost sela, određuje položaj seoske žene i u dru
štvu i u porodici. Prvi i osnovni interes žena na selu je da se, putem podizanja i
modernizovanja poljoprivredne proizvodnje, učešća u zadružnom pokretu i podi
zanja svog kulturnog nivoa, uključe u socijalistički preobražaj sela.1
Osnivačka skupština SŽD nije donela pravila o zadacima i organizaciji Sa
veza, navodno zbog toga da bi se dalo više slobode u organizovanju žena, pa je u
bazi, naročito posle skupštinskih izbora (novembar 1953), nastala zbunjenost, ko
lebanje, pasivizacija i osipanje aktivistkinja, dok je u vrhu nastavljena diskusija o
tome da lije ženska organizacija uopšte potrebna i ako jeste kakav je sadržaj njenog
rada.2Već odranije u celoj zemlji postojalo je nekoliko stotina društava koja su se
osnovala radi razmatranja i rešavanja određenih, sasvim konkretnih problema
radnih žena, radi osnivanja dečjih ustanova, servisa za domaćinstvo i za prosvećivanje. Ona su delovala pod raznim imenima: Žena i dom, Savremena žena, Zena i
društvo, Društvo za zdravstveno ili Društvo za domaćičko prosvećivanje, Društvo
za brigu i vaspitanje dece, i slično. Do 1959. godine bilo ih je preko 1.000 (Srbija
472, Hrvatska 425, Bosna i Hercegovina 248, Slovenija 80, Makedonija 50, Crna
Gora 32).
U Srbiji, neposredno posle Skupštine SŽD Jugoslavije, osnovan je Inicijati
vni odbor za osnivanje Saveza ženskih društava (predsednica Ruža Tadić). Odbor
se oslanjao na bivše organizacije AFŽ u opštinama, kao i u srezovima, i već osno' Zora, 1953, br. 89-90, str. 7 i 8.
Ženske organizacije treba da budu pokretači rada među ženama, sa sastanka Upravnog odbora SŽD,
Zora, 1954, br. 103, str. 1 i 2.
�172
vana ženska društva, jer je osnivanje novih društava teklo vrlo sporo. U mnogim
srezovima u Srbiji nije bilo ženskih društava, pa se postavljalo pitanje kako u srezu
formirati Savez ženskih društava. Ponegde su formirani inicijativni odbori za osni
vanje Saveza, ponegde su odbori AFŽ-a samo promenili ime i nastavili da rade na
stari način. Ah, vrlo mnogo aktivistkinja se pasiviziralo, pa je tako prestao i svaki
rad žena, naročito u manjim mestima i selima. Naime, najveći broj aktivistkinja
nye se slagao sa ukidanjem AFŽ-a; doživele su to, u najmanju ruku, kao preura
njen potez, ah i kao potcenjivanje žena i nepoverenje prema njima. Žene na selu
dugo vremena su izražavale svoje nezadovoljstvo jer je prestalo pohtičko, a u mno
gim krajevima i svako drugo okupljanje žena. Po preporukama Skupštine, društva
su trebala da budu sastavljena i od muškaraca i od žena, ah ona su u većini i dalje
okupljala isključivo žene. Inače, u organizacionom pogledu, za sve vreme njegovog
postojanja, u SŽD je vladalo veliko šarenilo. Negde su postojale samo komisije SSRN
za rad među ženama, ih sekcije SSRN koje su operativno delovale jednako i na istim
pitanjima kao i Savez ženskih društava, negde su postojala samo ženska društva,
negde ženska društva i aktivi, negde su Savez ženskih društava činile sekcije zadrugarki, sekcije ih komisije SSRN, ženska društva i aktivi žena. U Vojvodini u srezo
vima nije osnivan Savez ženskih društava, postojalo je samo nekoliko ženskih dru
štava i komisije SSRN za rad među ženama, koje su zamenjivale rad Saveza žen
skih društava. Na Kosovu su imah i Savez ženskih društava i komisije za žene, i
sm atrah su da im je ženska organizacija potrebna, jer tamo samo žene mogu oku
piti žene, a još uvek mogu da deluju samo na pitanjima elementarne kulture.
Tek nakon godinu i po stekli su se uslovi da se u Srbiji održi Osnivačka skup
ština Saveza ženskih društava (mart 1955). No ni ova skupština nije donela nikakvu
odluku o organizacionom ustrojstvu, već je samo utvrdila osnovne principe na koji
ma se zasniva rad Saveza. Po njima, Savez ženskih društava Srbije je samostalna
ženska organizacija, i ona organizuje rad žena na problemima zaštite mpjke i deteta, na unapređenju života porodice, na prosvećivanju žena i na rasterećenju zapo
slenih žena od poslova u domaćinstvu.
Skupština SŽD Srbije se opredelila za to da se sve diskusije o potrebi posto
janja ih nepostojanja ženskih društava ostave po strani, te da se Savez prihvati po
slova na stvaranju i jačanju što više društava, ženskih ih mešovitih, kako kome od
govara. Ističući da je proces izlažepja iz teške nasleđene zaostalosti mukotrpan,
spor i težak, Savez je za osnovni cilj ženskih društava i Saveza odredio rad na sve
stranom prosvećivanju žena i njihovom oslobađanju od zaostalosti1Na istim po
zicijama stpjala je i uprava Saveza ženskih društava Jugoslavije (SZDJ).
Broj ženskih društava se vremenom smanjivao, pa ih je u Srbiji 1961. godi
ne bilo 360, ah broj aktiva, sekcija i odbora premašivao je broj društava. Iz jednog
dela njih nikle su organizacije za brigu i vaspitanje dece.
I pored preporuka i nastojanja da se za probleme žena i dece osnivpju meŠovita društva, ona su, kao i sekcije, aktivi i odbori, pa dehmično i novoosnovane
organizacije za brigu o deci, po sastavu ostala uglavnom ženska.2
1 AS, Fond konferencija za društvenu aktivnost žena, F-l, Izvcštaj Saveza ženskih društava za period
od 1955-1961\ Održana j e osnivačka skupština Saveza ženskih društava Srbije, Zora, br. 106-107,
1965, str. 1.
* Isto.
•
�173
2. Rod na selu - opismenjavanje, zdravstveno i domaćičko prosvećivanje
Glavni odbor Saveza ženskih društava Srbije orijentisao se na dugoročnije
planove. Polazio je od toga da na selu stalno stasaju nove mlade žene, da je priliv
seoskog stanovništva u gradove i industrijske centre izvanredno velik, da su tradi
cije, predrasude i sujeveije duboko ukorenjeni u svest i žena i muškaraca. Smatrao
je da se kratkoročnim akcijama ograničenim samo na selo, ma koliko one bile dobro
organizovane, problemi mogu samo načeti. Nikad zadovoljan postignutim, Savez
je za nove generacije žena organizovao nove akcije, uvek na nekom višem nivou.
Opismenjavanje žena ostao je stalan zadatak Saveza, jer se stanje u odno
su na 1948. godinu sporo menjalo. Tada je među Albankama bilo 94,1%, a među
Muslimankama 72,3% nepismenih žena starijih od deset godina. U Srbiji je bio ne
pismen svaki sedmi muškarac i svaka treća žena, a na selu je bilo nepismeno preko
jedne trećine stanovništva. U zabitim krajevima i selima bez komunikacija stalno
se povećava broj nepismenih osoba, to su najpre deca od sedam do četrnaest godi
na starosti koja nisu bila obuhvaćena analfabetskim tečajevima.1Prema statisti
čkim podacima, mada je osnovno školovanje bilo obavezno, školske 1957/58. godi
ne osnovnu školu pohađalo je svega 82% dece dorasle za školovanje. U nekim kra
jevima u kojima su postojale škole roditelji su često svojoj ženskoj deci branih da
pohađaju školu, zato što su sm atrah da ženskoj deci škole nisu potrebne. Opismenjavanjem radnica u organizaciji sindikata bavili su se radnički i narodni univerzi
teti. Tokom vremena, akcije za opismenjavanje su jenjavale, pa su jedno vreme tečgjeve za nepismene uporno održavala samo ženska društva.2
Rad na zdravstvenom prosvećivanju Savez ženskih društava Srbije organi
zovao je sa odgovarajućim odeljenjem Srpske akademije nauka i umetnosti, Insti
tutom za zdravstveno prosvećivanje i Higijenskim institutom NR Srbije. Program
zdravstvenog prosvećivanja obuhvatao je praktičan rad i predavanja o ishrani, sa
proizvodnjom i konzerviranjem voća i povrća, o higijenskim uslovima, o nezi dece,
suzbijanju sujeveija, štetnih običaja i nadrilekarstva. Uz saradnju Saveta društava
za brigu o deci, Saveta za socijalno staranje i Saveta za prosvetu, SZD se posebno
angažovao na obnavljanju i ponovnom organizovanju đačkih kuhinja. Njih je 1951.
godine bilo 1.358 sa 191.665 dece, ah se zbog uskraćivanja pomoći UNICEF-a, 1955.
godine njihov broj drastično smanjio - na svega šezdeset. Osnovni rezultati akcija
zdravstvenog prosvećivanja bih su smanjenje smrtnosti dece, smanjenje zaraznih,
naročito kožnih bolesti i vašljivosti.3
Poljoprivredno obrazovanje bilo je takođe sastavni deo aktivnosti Saveza
ženskih društava Srbije. Savez je podsticao žene da se intenzivnije stručno usavrša
vaju kroz tečajeve i škole za poljoprivredne proizvođače, naročito u sitnim grana
ma poljoprivrede - živinarstvu, povrtarstvu, pčelarstvu, mlekarstvu, svilarstvu,
cvećarstvu, i si.
Država je 1953. godine odustala od kolektivizacij e na selu i uvodila je sistem
kooperacije individualnih poljoprivrednika sa državnim preduzećima. Savez se ba
' Zora, 1955, br. 106-107, str. 40.
1 Žena u društvu i privredi Jugoslavije, Statistički bilten, 1964, br. 298.
a AS, Fond konferencije za društvenu aktivnost žena F - l. Izveštaj...
�174
vio pitanjem kako bi poljoprivredne proizvođačice, koje po pravilu nisu vlasnice ze
mlje, mogle samostalno zaključivati ugovore o kooperaciji, tj. da to u njihovo ime
ne čini starešina domaćinstva.
Domaćičko prosvećivanje do pedesetih godina zasnivalo se uglavnom na
domaćičkim tečajevima. Od 1952. godine u Srbiji su, na inicijativu i uz saradnju i
pomoć AFŽ-a, odnosno SŽD-a, osnovani Zavod za unapređenje domaćinstva, Viša
pedagoška škola za ekonomiku domaćinstva i, u nekoliko većih gradova, centri za
unapređenje domaćinstva. U programe osnovnih škola i škola za obrazovanje odra
slih uključeno je i domaćičko obrazovanje. Osim domaćičkih tečajeva, na selu su
se otvarale obavezne jednogodišnje domaćičke škole kao i dvogodišnji obavezni kursevi za zdravstveno prosvećivanje seoske ženske omladine. Novoosnovane učitelj
ske domaćičke škole u nekoliko gradova u Srbiji obrazovale su stručni nastavni ka
dar za domaćičke škole. Centri za unapređenje domaćinstva, u saradnji sa ženskim
društvima i SŽD, podupirali su ili organizovali akcije za modernizovanje domaćin
stva i za prosvećivanje žena, posebno u selima. Viša škola za ekonomiku domaćin
stva davala je (i danas d£ye) nov, uglavnom ženski, stručni kadar - nastavnice do
maćinstva, nutricionistkinje i dijetetičarke.1
Glavni odbor Saveza ženskih društava je i na omladinskoj radnoj akciji za
izgradnju auto-puta Beograd-Zagreb organizovao nekoliko kurseva i seminara
(1959) o zdravoj ishrani, praktičnom i savremenom odevanju i o primeni tehničkih
sredstava u domaćinstvu. Tečajeve su rado pohađali i omladinci.
A u ediciji Moja knjiga, Glavni odbor SŽD izdao je četrnaest brošura za že
ne na selu, u ukupnom tiražu od 220.000 primeraka.
3. Zaposlenost i položaj žene u radu
Ženska društva manje su se bavila problemima radnica, jer se računalo da
će se tim pitanjima baviti sindikat, naročito posle Plenuma Centralnog veća Save
za sindikata (maj 1952), koji je raspravljao o radnicama i obavezao sindikalne or
ganizacije da se suprotstave svim tendencijama potcenjivanja uloge žena u proizvod
nji i pojavama diskriminacije prema njima, da se založe za izjednačavale uslova
rada muškaraca i žena, poštujući zaštitno zakonodavstvo koje se odnosi na žene.2
Ubrzo je uočeno da životna pitanja radnica ne razm atrali ni radnički saveti ni sindikalne podružnice, a još manje organi komune. Stoga su se u preduzećima
spontano počele javljati komisije i sekcije žena u sindikalnim podružnicama, kao i
samostalni odbori, aktivi i samostalne ženske organizacije u preduzećima (Kragujevac, Čačak, Beograd, i dr) koje su ispostavljale zahteve radničkim savetima i insi
stirale do kraja da se u preduzeću počnu rešavati specifični problemi radnica. One
su se u praksi uverile da će se u svom kolektivu, čak i onda kada su brojno u većini,
izboriti ža rešavanje svojih ženskih problema samo ako ih budu javno i otvoreno
postavljale i zahtevale da se reše. A za to je bio nužan organizovan rad i orgamzovan nastup. Aktivi žena u preduzećima uglavnom su tražili bolju higijensko-tehmčku zaštitu žena na radnom mestu, zdravstvene, posebno ginekološke ambulante
1 AS, Isto.
2 O ulozi i mjestu žene, Žena danas, 1952, br. 97, str. 2 i 4.
�175
u preduzećima, boJji raspored na radnim mestima za trudnice, bolji raspored rad
nog vremena i pronalaženje pogodnih radnih mesta za majke dojilje ih organizovanje proizvodnje tako da one mogu raditi sa pola radnog vremena bez štete za se
be i za proizvodnju. Zahtevale su poštovanje zakona o radnim odnosima, naročito
onih koji štite ženu. Tražile su sredstva za izgradnju jaslica i obdaništa, biranje vi
še žena u radničke savete, u uprave sindikata i njihove organe. Savez ženskih dru
štava u Srbiji ove aktive nije smatrao svojim, ah im je pomagao u radu. (U Hrvat
skoj je SŽD podsticao osnivanje aktiva u preduzećima, i oni su pokazali veoma do
bre rezultate u rešavanju problema žena putem postavljanja svojih zahteva orga
nima samoupravljanja.) Iz tog vremena zanimljiv je jedan podatak Saveza ženskih
društava Beograda: u budžetu grada su bila obezbeđena izvesna sredstva za izgrad
nju dečjih ustanova, s tim da tu izgradnju iz svojih sredstava pomognu i radne or
ganizacije koje zapošljavaju veći broj žena. SŽD Beograda prikupio je od tridesetak
aktiva žena zahteve koje su one podnele svojim preduzećima da odvoje sredstva
kako bi ona, sama ih zajedno sa drugim preduzećima, učestvovala u ovoj izgrad
nji. Samo sedam preduzeća te zahteve je usvojilo. A nije bio redak slučaj da sred
stva namenjena za izgradnju dečjih ustanova ostanu neutrošena, jer samoupravni
organi u preduzećima takva pitanja nisu postavljah na dnevni red, čak ni tamo gde
su žene u njima bile relativno brojno dobro zastupljene.1
4. Promene položaja žene u braku i porodici
Prva Skupština SŽD Srbije 1955. godine osvrnula se i na podelu rada u po
rodici i na probleme položaja žene u braku. O tome je na Skupštini predsednica
SZD Jugoslavije, Bosa Cvetić, između ostalog, rekla: „Ženu treba naučiti da ne
održava svoj brak i svoju porodicu na ropskim odnosima*'. I dalje: „Mislim daje to
velika stvar i da to treba imati na umu u radu na vaspitanju žena. (...) Ženu treba
učiti da radi i osamostaljivati je kroz rad, treba je naučiti da se bori i sama, da ne
bude rob u toj porodici.(...) Nas ne zabrinjava toliko što na selu raste broj razvoda
brakova. To je u neku ruku i pozitivna stvar. To znači da ta žena više neće da trpi.
O deci razvedenih brakova ne vodi se dovoljno brige i to je ono što je teško, i to tre
ba da pokrećemo. Ah učiti ženu da trpi svaku tiraniju nemamo pravo, to se kosi sa
našom socijalističkom stvarnošću, to se kosi sa pravom žena. (...) Svoje pravo (že
na) nije dobila nego gaje izvojevala i ako bi se kroz naše ženske organizacije ih dru
ge organizacije provlačili takvi stavovi, onda bi mi ženu vraćah natrag".
Pravni položaj žene u braku i porodici izjednačenje sa položajem muškarca,
ah stvarna situacija žene bila je daleko od jednakosti. U neprekidnom kontaktu sa
brojnim ženama sela i grada, Savez ženskih društava suočavao se svakodnevno sa
raznim obhcima potčinjenosti žene. Nastojao je da preko svojih organizacija podi
gne svest žena i osposobi ih da se takvog položaja postepeno oslobađaju. Prema je
dnoj anketi o zaposlenim ženama, koja je sprovedena 1959. godine, 60% zaposlenih
žena ima porodicu (muž i deca), 86% njih ostavlja decu od 7 do 14 godina kod kuće,
1 AS, Fond konferencija za društvenu aktivnost žena, F-l, Izvcštaj Saveza ženskih društava za period
od 1955-1961; Informacija o radu saveza ženskih društava u Srbiji. Održana je osnivačka skupština
Saveza ženskih društava Srbije, Zora, br. 106-107, 1955, str. 1.
�176
od toga 38% bez ikakvog nadzora, a svega 16% dece do sedam godina koristi jasle
ili obdaništa. Gotovo sav teret domaćinstva i brige o deci leži na zaposlenoj ženi:
50% zaposlenih žena radi delimično poslove u svom domaćinstvu, 26% obavlja sve
poslove, 43% radnica vode same brigu o svojoj deci. Neznatan broj porodica koristi
društvenu ishranu jer su im cene nepristupačne. Od 470 stambenih zajednica, sve
ga ih je oko 200 osnovalo ustanove za zaštitu dece. U takvoj situaciji teško je bilo
zahtevati od znatnog broja - uglavnom mlađih - zaposlenih žena da se angažuju i
u društvenom radu, a od njih se očekivalo da se u svojim preduzećima, u mesnim
i stambenim zajednicama založe za rešavanje problema svog položaja.
Za stvarni položaj žene u porodici indikativni su rezultati ankete u beograd
skom preduzeću Galenika. U tom preduzeću 75% zaposlenih su žene, različite po
vaspitanju, stručnoj spremi i krajevima odakle dolaze, ali sudbina im je ista - razli
ke su zanemarljive. U prošeku, udate žene žive u četvoročlanim porodicama: muž,
žena i dvoje dece (faktički 14% udatih žena živi u porodici sa jednim detetom, 56%
sa dvoje, 13% sa troje, 12% sa četvoro, 2% sa petoro i 3% sa više od petoro dece).
Sve poslove u kući obavlja 63% zaposlenih žena, a samo u 6% slučajeva u tim poslo
vima radnicu potpuno zamenjuju druge žene - svekrva, majka, ili druga rođaka
koja obično stanuje sa njom. U obavljanju pojedinih poslova najviše pomažu svekr
va ili majka (76%) i deca (15%). I muževi pomažu ženama u obavljanju domaćih
poslova, i to: 26% u pripremanju ogreva i loženju peći, 10% ide na pijacu, 5% čuva
decu da bi žena mogla na m iru da obavi druge kućne poslove; 46% ne prihvatnu
se nikakvog posla u kući, samo jedan pere sudove, ostali povremeno pomognu u
ponekom poslu, kao što su struganje parketa i istresanje tepiha, ili opeglaju svoje
pantalone. Nikada ne pomažu u kuvanju, pranju i peglanju veša. Inače, misle da
bi ženama trebalo pružiti pomoć u obavljanju kućnih poslova, i to: 24% u svim, a
43% samo u nekim; 21% sm atra da kućni poslovi nisu za muškarca (ostali se nisu
izjasnili); 95% m uškaraca sm atra da vaspitanje dece pripada ocu, a samo 5% sma
tra da je to posao majke.1Slična istraživanja više nisu nastavljana u okviru Save
za ženskih društava, ni kasnije u Konferenciji za društvenu aktivnost žena.
Jedno drugo istraživanje je pokazalo da je u pogledu podele rada, slobode
kretanja, korišćenja slobodnog vremena u porodici nejednak tretm an devojčica i
dečaka, odnosno omladinaca i omladinki. U rukovodstvima omladinskih organiza
cija malo je devojaka, navodno stoga što one to ne žele, a i zbog toga što nisu u sta
nju da prihvate odgovornost.2
' 5. Modernizacije u oblasti dom aćinstva i svakodnevnog života
Značajno povećanje proizvodnje od 1953. do 1957. godine bila je solidna os
nova za donošenje ambicioznog Drugog petogodišnjeg plana 1957-1961. Taj plan
je predviđao veća ulaganja u laku industriju i time značajno povećanje zaposlenosti
uopšte i posebno zaposlenosti žena.
Komuna je počela da dobija sve važniju ulogu u strukturi društva. Dobila
je pravo da svojim odlukama zahvata deo dobiti preduzeća radi podmirenja opštih
LAJ-354, F-l, Stenografske beleške sa proširenog sastanka SŽD; Isto, rezultati ankete u Galemci.
2 Isto, Položaj i uloga ženske omladine u društvenom životu.
�177
društvenih potreba, a time su proširene i njene funkcije u oblasti prosvete, kultu
re, socijalne politike, zdravstva i komunalnih delatnosti. Istovremeno, državni or
gani federacije bitno su uticah na društvene procese, preko raznih mera ekonom
ske politike, i time zadržavah etatističke odnose u privredi. U takvoj protivrečnoj
situaciji, 1957, održanje Peti plenum Socijalističkog saveza, na kojem se raspravlja
lo o društvenom položaju žene u jugoslovenskom društvu. Plenum je održan uoči
Sedmog kongresa SKJ - kada je i celokupna dotadašnja praksa izgradnje socijali
zma*podvrgnuta preispitivanjima. Na Plenumu je konstatovano da se procesi društveno-pohtičke aktivnosti žena stalno prephću sa novim teškoćama, pa su se u ve
zi sa tim procesima javila i dalje održavala dva razhčita gledišta. Po jednom, polo
žaj žene je direktno zavisan od materijalnih uslova - kako se oni budu poboljšavah
poboljšavaće se i društvena uloga žene, i tu ženske organizacije ne mogu igrati ni
kakvu ulogu. Drugo, suprotno gledište polazi od toga da se problemi žena mogu
resiti - ako se to hoće - bez obzira na materijalne mogućnosti. Činjenica je, međutim,
daje - u odnosu na period obnove i izgradnje - aktivnost žena opala, daje zapos
tavljen rad na unošenju u društvo novih shvatanja o ženi, da su pitanja dece, mate
rinstva, unapređenja domaćinstva prepuštena uglavnom ženama, da je materija
lna osnova za rešavanje svih tih problema ograničena, ah da ni raspoloživa sredstva
nisu iskorišćena. Mere za unapređenje društveno-pohtičkog položaja žena sasto
jale bi se, pre svega, u tome da se izmenama u ekonomskoj pohtici odvoji više sred
stava za hčni i društveni standard, da se u komunama i organima samoupravljanja
smišljenije koriste postojeća i planiraju nova sredstva za ustanove dečje zaštite, i
objekte društvenog standarda, da se zakoni koji su od značaja za položaj žene dosledno sprovode i da se u tom smislu uzdigne svest žena da se one same za to izbo
re, ah da se isto tako podigne i svest muškaraca, da se obnovi zapostavljena borba
za nova shvatanja o ženi i novim ljudskim odnosima u braku, da se stalno povećava
broj zaposlenih žena i njihove kvalifikacije, da se poveća učešće žena u zadruga
ma, kao i učešće žena u izbornim telima. Organizacije SSRN moraju polaziti od to
ga daje društveno-pohtički položaj žena društveno pitanje i da u tom smislu mora
ju menjati svoj odnos i svoju praksu prema tom problemu.1
Osnovne postavke usvojene na Petom plenumu prihvaćene su u Savezu ko
munista Jugoslavije i unete u njegov novi program (1958), u delovima Položaj po
rodice i Problemi ravnopravnosti žena. U vezi sa položajem porodice Program pre
dviđa: ukidanje patrijarhalnog bračnog i porodičnog zakonodavstva, pomoć poro
dici, stvaranje uslova za ekonomsko osamostaljivanje žene, oslobađanje porodice
od pritiska zaostalog domaćinstva, te stvaranje nove podloge „bračnim i porodičnim
odnosima, novom moralu i hčnim odnosima, vraćanju čoveka njegovoj pravoj ljud
skoj prirodi, bez iskorišćavanja i ponižavanja drugog". Oslobađajući se robovanja
zaostalom domaćinstvu, porodica produbljuje svoje unutrašnje ljudske odnose i
„predstavlja izvor hčne sreće svojih članova. Bez prinude privatnovlasničkog dru
štva, kao i društvenih predrasuda koje se s njima povezuju, radni ljudi slobodno
zasnivaju svoj bračni i porodični život na međusobnoj ljubavi, drugarstvu i požrtvovanju, i na ljubavi prema svojoj deci“. Ah, menjanje bračnih i porodičnih odnosa je
istorijski proces u kojem treba savlađivati „objektivne materijalne prepreke, kao i
Dobrivoje Radosavljević, Dalji rad na poboljšanju društvenog položaja žena, Peti plenum SSRN J,
Beograd 1957.
�178
zaostale navike, predrasude i shvatanja, koja su na području ovih odnosa naročito
duboko ukorenjena“. Uvažavajući probleme koje stvara brz tempo industrijaliza
cije i migracija seoskog stanovništva u gradove, SKJ će zahtevati da se u okviru
komuna i stambenih zajednica ubrza proces oslobađanja porodice od tehnički zao
stalog domaćinstva. Isto tako će se zalagati da se razviju razni oblici društvene bri
ge za decu, a učešće roditelja u radu organa upravljanja u dečjim ustanovama, doprineće da se ostvari jedinstvo društvenog i porodičnog vaspitanja.1
Savez ženskih društava usmerio je svoju aktivnost na probleme čije rešenje
olakšava zaposlenoj ženi poslove u domaćinstvu i povećava društveni i lični stan
dard, ili utiče na modernizovanje preduzeća koja tome služe. Iz brojnih napisa u
Zori i Ženi danas iz tog vremena vidljivo je da su pažnju Saveza naročito privuk
la preduzeća prehrambene i tekstilne industrije, industrije nameštaja, saobraćaja
i trgovine. Osoblje u inače zastarelim i zapuštenim preduzećima u ovim granama
u prethodnom periodu, kada se putem obezbeđenog snabdevanja distribuiralo sve
što je proizvedeno, teško je menjalo svoje navike i praksu, ne samo u tehnologiji
proizvodnje i usluživanja, nego i u odnosima prema potrošaču, u (ne)ukusu i (ne)higijenskim standardima. SŽD, a i pojedina društva na čijoj su teritoriji postojala pre
duzeća iz navedenih grana, svojom kritikom i predlozima uticala su da se higijen
ski standardi povećaju, da se uvede radna odeća za one koji posluju sa namirnica
ma, da se u trgovini uvede radno vreme koje odgovara zaposlenoj ženi, da se trgo
vačke radnje pristojno urede, da se menja odnos prema potrošačima, da se ne zaki
da na meri, da se na železničkim stanicama ustanove čekaonice za nngku i dete i
slično. Savez je nastojao da svojim predlozima odgovarajućim privrednim organi
zacijama utiče na povećanje asortim ana i poboljšanje kvaliteta u prehrambenoj i
tekstilnoj industriji, kao i industriji nameštaja. Zajedno sa pojedinim ženskim dru
štvima u Beogradu, organizovao je razne ankete o proizvodima domaće industri
je, o njihovom kvalitetu, izgledu, o tome šta bi žene želele da se proizvodi, kao i o
drugim pitanjima, pa je objavljivanjem tih anketa vršio pritisak na domaću indus
triju u cilju osavremenjivanja njenih proizvoda i poboljšanja kvaliteta.
Savez je, zajedno sa nekoliko ženskih društava, učestvovao u organizovanju
prve izložbe aparata za domaćinstvo na Zagrebačkom velesajmu, a kasnije i na dru
gim sajmovima. Zahtevao je da se dozvoli uvoz bele tehnike, tekstila, konfekcije i obu
će, kako bi se tim putem uticalo na odgovarajuću domaću industriju da otpočne sa
proizvodnjom određenih proizvoda ili da poboljša njihov izgled, kvalitet i asortiman.
Sredinom pedesetih godina započela je intenzivnija stambena izgradnja.
A, nešto kasnije, Petogodišnjim planom predviđena je izgradnja 200.000 stanova
u gradovima i u industrijskim centrima. Ali, još uvek su se pretežno gradili stanovi
bez dovoljno komfora i bez određenije predstave o tome kakve stanove i naseija tre
ba graditi da bi se što efikasnije rešavala akutna stambena kriza izazvana velikim
prilivom seoskog stanovništva u gradove i u industrijska naselja.2 Savez ženskih
društava Jugoslavije, zajedno sa republičkim savezima, uključio se u diskusiju o
stambenoj izgradnji sa svojim sasvim konkretnim argumentovanim predlozima da se
u velikim zgradama ili u bloku zgrada planira izgradnja zajedničkih ustanova
1 VII kongres Saveza komunista Jugoslavije, Kultura, 1958, str. 386-388.
7 Prema popisima stanovništva, gradsko stanovništvo povećano je sa 6.675.615 ili 39,1% - koliko je
iznosilo 1953. - na 9.351.694, ili 50,4% u odnosu na ukupan broj stanovništva 1961. godine. -J u g o sla
vija 1918-1988, Statistički godišnjak, Beograd 1989, str. 38, 39.
�179
(uslužne radnje, praonice, zajedničke hladnjače, posebne prostorije za dnevni bo
ravak dece, igrališta, trgovačke radnje, i si), koje bi ženu oslobađale od domaćih
poslova ili ih makar olakšavale. Deo tih ideja, koje su iznete na zasedanju Stalne
konferencije gradova u Ljubljani 1956. godine, prihvaćenje. Tada se prišlo i ekspe
rimentalnoj izgradnji blokova sa različitim brojem i strukturom stanova, kako bi
se ocenilo koji je najoptimalniji broj stanova i stanovnika za koje bi se u bloku gra
dile škole, obdaništa, trgovine, uslužne radnje, i si.1 SŽD Jugoslavije je organizo
vao i izložbu proizvoda za domaćinstvo, na kojoj su se po prvi put pojavile mašine
za pranje rublja i usisivači za prašinu proizvedeni u Jugoslaviji. Sitne sprave i po
magala za domaćinstvo niko nije proizvodio ni uvozio, pa su se, radi podsticanja
inicijative domaćih proizvođača, na izložbi pojavili eksponati koje su poslale žene
zaposlene u jugoslovenskim diplomatskim predstavništvima u inostranstvu.
Preduzeće za proizvodnju namešt^ja Todor Dukin, 1957. godine, otvorilo
je svoju izložbu nameštaja. No ova izložba je pretrpela javnu kritiku, jer je namešt^j bio demodiran, težak, glomazan i neodgovarajući za stanove koji su se gradili.2
6. „Porodica i dom aćinstvo“
U okviru Saveza sindikata Jugoslavije formiran je koordinacioni odbor Po
rodica i domaćinstvo. Ovaj odbor, kojim je rukovodila Pepca Kardelj, je zajedno sa
Savezom ženskih društava Jugoslavije, 1957, u okviru međunarodnog Zagreba
čkog velesajma, organizovao izložbu pod nazivom Porodica i domaćinstvo, na kojoj
je učestvovalo oko 250 domaćih i stranih izlagača. U organizaciji ove izložbe uče
stvovali su i Društvo prijatelja dece, Udruženje arhitekata, Udruženje za primenjenu
umetnost, Zavod za unapređenje domaćinstva, Ugostiteljska i Trgovačka komora.
Slična izložba organizovana je, takođe na Zagrebačkom velesajmu, i sledeće, 1958. go
dine. Izlagani su razni industrijski proizvodi za domaćinstvo, prikazane su servisne
službe u stambenim zajednicama, savremeno organizovana i opremljena trgovina,
moderno uređenje stana, sitne grane poljoprivrede i savremeno odevanje. Na samim
izložbama posetioci i posetiteljke su anketirani, da bi se saznala njihova mišljenja
i predloži, i da bi se domaći proizvođači i uvoznici prinudili da proizvode ili uvoze
robu boljeg estetskog oblikovanja i kvaliteta. Za servisne službe u stambenim zajed
nicama nije bilo iskustava - ni domaćih ni stranih - pa je predloženo više različitih
rešenja koja bi se eventualno mogla koristiti u pojedinim stambenim zajednicama.
Na izložbi Porodica i domaćinstvo, 1958, prvi put je izložen jedan restoran
sa samoposluživanjem, a nešto ranije u Beogradu je otvorena prva samoposluga.
Putem raznih savetovanja sa privrednicima, Porodica i domaćinstvo utica
la je i na modernizovanje proizvodnje potrebne domaćinstvu i porodici, pa je tako,
na primer, došlo do otvaranja škola za školovanje novih profila stručnih radnika i
radnica, zapošljavanja dizajnera, izgradnje savremenih fabrika konfekcije, naroči
to ženske i dečje.8 U to vreme domaća konfekcija, naročito za žene i decu, bila je
demodirana, ružna i neodgovarajuća standardima.
’ O stambenoj izgradnji, Zora, br. 122-123, 1956, str 8 i 9.
* Žena danas, br. 152, 1957.
Konfekcijsku odeću do 1941. godine u Jugoslaviji je koristilo svega 5%, a 1958. svega 28-30% stano
vništva, prema 50—
90% u drugim evropskim zemljama.
�180
Proizvođači nisu lako piihvatali očigledne prednosti savremene proizvod
nje. Uporno su se držali starih šablona sa večitim „to se traži“. Dizajneri su teško
nalazili posao, a neukusna, neprodata roba gomilala se po magacinima.1
Danas možda izgleda pomalo čudno čime se sve Savez ženskih društava ba
vio. No u ono vreme upravo su organizacije žena bile najaktivnije kritičarke dru
štvene situacije i prakse; u konzervativne navike one su najviše unosile savremenije ideje i nastojale da se one realizuju. Danas je teško verovati da su otpori svakoj
novini bili tvrdokorni, i to upravo od onih koji su imali moć da ih ostvare. Na pri
mer, otpor za uvoz mašina za pranje rublja bio je neobrazloženo uporan. Na među
narodnim sajmovima otkupljivalo se sve i svašta, potrebno i nepotrebno, ah da bi
se otkupili aparati korisni za domaćinstvo ih za servise trebalo je naći nekog razum
nijeg i smelijeg uvoznika ih pojedinca, s tim što je ponekad bila nužna i posebna
intervencija da se za takav uvoz odobre potrebne devize. Prim era radi, prva maši
na za servis za pranje rublja izložena na Zagrebačkom velesajmu nije kupljena ni
za jedan servis u gradu. Kupio je direktor jednog poljoprivrednog kombinata iz Voj
vodine. On je već ranije shvatio da se kombinatu više isplati da okvaliiikuje i zapo
sli žene svojih radnika - koji već žive na imanju - nego da gomila novu mušku rad
nu snagu. U njegovom planu, mašina za pranje rublja, uz osnovnu školu i obdanište koji su već funkcionisali, trebala je da posluži efikasnijem rešavanju problema
radne snage (koja je na poljoprivrednim dobrima stalno nedostajala) širim zapošlja
vanjem žena.
Posle Petog plenuma Socijalističkog saveza održano je i niz savetovanja i
konferencija žena koje su iznova potakle inicijativu i aktivizam ženskih društava.
Ona su, kao inicijatori, u svoju aktivnost uključile i SSRN i organe vlasti, sindika
te, zadružne organizacije, te je njihova aktivnost dobila karakter pokreta za obezbeđivanje m aterijalnih uslova za rasterećenje žena od poslova u domaćinstvu. U pre
duzećima, ustanovam a i stambenim zajednicama ove aktivnosti bile su vrlo razno
vrsne, zavisno od mesta i uslova u kojima su organizacije žena delovale.
Savez ženskih društava u potpunosti se nije mogao odreći pokretanja poli
tičke aktivnosti žena. U predizbornoj kampanji u Srbiji, 1958, koju je organizovao
SSRN, ženska društva i SŽD dobrim delom su nosile tag rad. Ona organizuju zboro
ve i konferencije žena, plenume ih skupštine SŽD, na kojima učestvuje po nekoli
ko stotina žena. Veliki broj njih odlazi u predizbornu agitaciju po sehma; one se
zalažu da se zahtevi žena uklope u planove SSRN i da se kandiduje veći broj žena.
Ah, politički rad nije bio u središtu pažnje SŽD, a drugi ga uglavnom nisu prihvati
li, pa su stoga žene politički sve više zapostavljane.2
7. Zapošljavanje žena
Proces zapošljavanja žena tekao je relativno brzo, brže i od procesa sticanja
kvalifikacija. U Srbiji je broj zaposlenih žena 1952. godine iznosio ukupno 139.000,
ih 23,1%, i od tada u apsolutnim i relativnim brojevima on konstantno raste, i 1962.
1 Žena d a n a s, br. 203, 1961, str. 8.
* Posle Brionskog plenum a, Zoro, br. 136,1957, str. 10; Žc;ic u predizbornoj aktivnosti, Zora, 1957,
br. 137, str. 2 i 1958, br. 142, str. 7.
�181
iznosi 338.000, ili 27,0% u odnosu na ukupan broj zaposlenih, što znači da su u desetogodišnjem periodu žene relativno više zapošljavane od muškaraca.
Zapaženo je odmah u početku da se najveći broj žena zapošljavao na nekvaIif?kovanim poslovima. Gotovo polovina njih, još 1961. godine, bila je zaposlena na
poslovima nekvalifikovanili i priučenih radnica u privredi i na pomoćnim poslovi
ma van privrede, što je i razumljivo ako se ima u vidu daje broj učenica u stručnim
školama bio mali i ograničen samo na nekoliko struka. Roditelji su nerado upući
vali svoju žensku decu u stručne škole, pa su ženska društva povremeno vodila kam
panje i na razne načine ih ubeđivala da svoju žensku decu upisuju u te škole, a po
sebno u škole koje su ih osposobljavale za zanimanja u kojima do tada žene nisu
radile.
Nedostatak kvalifikacija, neujednačenost u školovanju ženske omladine,
kao i opšta situacija u pogledu zapošljavanja radne snage, uticali su na to da broj
žena koje traže zaposlenje uvek bude veći nego broj muškaraca. Krajem 1958. go
dine 28.634 žene tražile su zaposlenje - od toga njih 77,9% bilo je iz gradova a 21,1%
sa sela; 1960. godine taj broj je porastao - 106.273 žene čekale su zaposlenje, s tim
stoje procenat žena iz grada smanjen na 61,5, a procenat žena sa sela se popeo na
38,5. Iz ovoga se može zakijučiti daje sve veći broj žena obezbeđenje svoje egzisten
cije video u zaposlenju a ne u braku.1
8. Ukidanje Saveza ženskih društava
U Savezu ženskih društava Srbije više puta je analiziran rad ženskih društa
va. Te analize su pokazale da društva izvanredno dobro poznaju potrebe žena u
sredini u kojoj deluju. Polazile su od problema koji izviru iz konkretne situacije že
na u Srbiji, a koji su bih vrlo raznovrsni, pa na primer oni na Kosovu, u Zaječaru,
Beogradu ih Vojvodini čak i ne hče jedni na druge. To je bila stvarnost koja se nije
mogla meriti samo jednim merilom, te je za društva u gradu, opštini i srezu, koja
su želela da rade, posla bilo i na pretek. Zbog toga se u Savezu ženskih društava
stalo na stanovište da saveze u opštini i srezu treba razvijati, svugde gde se za nji
ma oseća potreba, pojačati njihovu aktivnost i razviti inicijativu, a na selu i u preduzećima podržati ženske aktive i grupe.
Ah, priča iz 1953, kada se ukidao AFŽ, opet se ponovila - priča o ukidanju
Saveza ženskih društava sa gotovo istim argumentima. U komisiji SSRNJ za rad
među ženama, 1959. godine, izrađen je elaborat Društveni položaj žene, u kojem je
predloženo ukidanje Saveza ženskih društava.
U Programu SKJ (1958) rečeno je da u Jugoslaviji ravnopravnost žena više
nije ni politički ni pravni problem, već je „problem ekonomske nerazvijenosti, pri
mitivizma, religioznih shvatanja i drugih konzervativnih predrasuda, privatnosvojinskog odnosa, koji još dejstvuju na život u porodici. Zaostalo domaćinstvo i posto
jeći materijalni problemi porodice sputavaju ženu da bi mogla uzeti punog učešća
u ekonomskom i društvenom životu zemfje, stvarnu konflikt između njezine uloge
u društvu i u domaćinstvu". Taj konflikt će se razrešiti razvijanjem društvenih slu
žbi namenjenih domaćinstvu i podizanjem životnog standarda porodice.
1 AS, navedeni izveštai-
�182
Komisija je sm atrala daje menjanje položaja žene duži društveni proces, pa
su svi problemi, od kojih zavisi ravnopravnost žena, stvar rukovodećih političkih
snaga - Saveza komunista i Socijalističkog saveza radnog naroda. Stoga sav kon
kretan rad na rešavanju ženskih problema treba preneti na institucije socijalisti
čkog sistema - mesne i opštinske odbore vlasti, stambene zajednice, sindikate, or
ganizacije SSRN, i dr. Ukoliko bi bila potrebna neka inicijativa žena, naročito na
selu, onda je može pokrenuti aktiv žena, ali samo u okviru SSRN. Postojeća ženska
društva treba, ukoliko opstaju, razvijati kao mešovita i orijentisati ih na konkret
ne akcye u okviru komune, sa ciljem da se i njihova aktivnost prenese na stambe
ne zajednice. Razvoj društvenog upravljanja dostigao je takav stepen d aje posto
janje posebne ženske organizacije postalo izlišno. Bez posredovanja organizacije
žene se mogu direktno uključivati u organe društvenog upravljanja, u čitav ekonom
ski, politički i društveni život komune, te neposredno uticati na rešavanje njihovih
problema. Komisije SSRN za rad među ženama - po sastavu mešovite - pratile bi
rad svih društvenih organizacija koje aktivno rade na bilo kojem problemu žena. U
odborima SSRN sarađivale bi sa svim njegovim drugim komisijama i zajedno sa
njima pripremale materijale - u kojima bi bili sadržani i stavovi o pojedinim prob
lemima žena - za zaključke predsedništava ili organizacionih sekretarijata SSRN
(SSRN je kao svoja pomoćna tela imao komisije za privredna pitanja, društvenopolitički sistem, nauku, kulturu i prosvetu, zdravstvo i socijalnu politiku, unapre
đenje poljoprivrede, snabdevanje i cene, kadrovsku komisiju, i dr). Usvojene stavo
ve sprovodila bi čitava organizacija SSRN. Pošto sindikalne organizacije zanema
ruju brigu o radnicam a i pošto se radnice ustručavaju da govore na skupovima, pa
zato osnivaju posebne aktive žena u preduzećima, potrebno je razmisliti o tome da
li u sindikalnim većima formirati grupe ili komisije za žene, ili naći neki drugi način
da se sindikalne organizacije (koje do sada nemaju mnogo podataka, čak ni o tome
koliko je žena u njihovom članstvu) zainteresuju za probleme zaposlenih žena. Po
stojanje Saveza ženskih društava ukalupljuje aktivnost na poboljšanju položaja že
na u samo ženske okvire. Iz svih tih razloga, u suštini je predložena likvidacija žen
skih društava. Direktan predlog komisije glasi: „Zbog toga izlazimo sa predlogom da
treba jače označiti prekid veze između društava (ženskih) na terenu, time što bi u
republikama i u saveznom merilu zadržali samo odbore žena (CO žena Jugoslavije,
CO žena Srbije, i slično). Niže ove odbore ne bi trebalo organizovati. Ovi odbori bi
mogli davati inicijativu za razna savjetovanja i akcije ili sami sazivati konferencije u
vezi s problemima koje bi smatrali važnim za unapređenje položaja žena. Besumnje,
nema propisa o tome koje probleme treba ova ili ona organizacija da uzima, ali posto
ji niz stvari koje će, razume se, pokretati u prvom redu žene, one će biti n^jzainteresovanije za njihovo rešavanje (na primer, akcija za kontracepciju)“. Centralni od
bor žena i republički odbori sarađuju sa drugim saveznim, odnosno republičkim
društvenim organizacijama i organima vlasti na problemima položaja žena, daju
inicijativu za njihovo izučavanje i rešavanje. Centralni odbor žena Jugoslavije gla
vni deo svoje aktivnosti usredsredio bi na veze sa inostranstvom. Na predstojećem
Kongresu Saveza ženskih društava potrebno je doneti odluku o njegovom ukidanju
i o formiranju Centralnog odbora žena Jugoslavije - rečeno je daije u tom predlogu.1
1D ruštveni položaj žene, izveštj\j o problemima društvenog položaja žene kod nas i o zadacima SSRN
i društvenih organizacija, Beograd 13. novembar 1959. (u posedu autorke).
�183
Navedeni predlog je u više varijanti, 1960. i 1961. godine, razmatran u or
ganizacijama Saveza ženskih društava i organizacionom sekretarijatu SSRN. Su
protstavljali su mu se pojedini republički odbori i Savezni odbor SŽD, kao i poje
dine članice Komisije za žene SSRNJ. Oni su smatrali daje osnovna protivrečnost
položaja žene u proizvodnji i njen položaj u porodici tek na početku razrešavanja,
da se u vezi sa tim položaj žene u društvu tek počinje menjati, da su promene neučvršćene, podložne raznim uticajima. Put do emancipacije žene je složen i pun pre
preka koje proizlaze iz opšte zaostalosti, ukorenjenih predrasuda, koje treba prevazilaziti smišljenim i dugoročnim akcijama. Patrijarhalni odnosi u porodici i u
društvu dominiraju ne samo u selu nego i u gradu, patrijarhalna shvatanja su širo
ko ukorenjena i među članovima i članicama SKJ i SSRN, a i same žene su tek po
čele da ih se oslobađaju. SSRN je zanemario svoje političke obaveze koje je preuzeo
prilikom ukidanja AFŽ, a sindikat se ne bavi problemima zaposlenih žena.
Može se diskutovati o prilagođavanju ženskih organizacija stepenu razvoja
društva, ah ne i o njihovom ukidanju, jer svest i muškaraca i žena o ulozi žene u
društvu je niska, ne samo u zaostalim sredinama već i među vodećim kadrovima
u SSRN i SKJ. Takođe je niska i materijalna osnova emancipacije žena. Ukidanje
ženskih društava u situaciji kada rad na prevazilaženju zaostalosti žena na svim
područjima tek počinje da daje rezultate, kada je borba sa predrasudama tek zapo
četa, imaće dalekosežne negativne posledice po žene.
Komuna bi, radi poboljšanja situacije zaposlene žene, trebala da prioritetno
rešava probleme radničke porodice i domaćinstva. U organima komune radnika je
vrlo malo, a radnica gotovo ni nema, pa se, malobrojni, teško mogu izboriti za prio
ritete. Organizacije žena imaju svoju ulogu u komuni i u društvu uopšte, jer omo
gućuju ženama da zajedničkom akcijom ostvaruju svoje posebne interese. Praksa
je pokazala da su se samo žene organizovane u svoja društva istinski borile za svoje
oslobođenje. Ako se za zadovoljenje svojih potreba i interesa slobodno mogu organizovati i građanke i građani, nema nikakvih razloga da se samo ženama onemo
gućava posebno organizovanje radi otklanjanja prepreka koje stoje na putu njiho
ve društvene afirmacije. Tih prepreka je mnogo, a kada se jedne otklone javljaju
se druge, pa i potreba za postojanjem ženskih društava ima svoju dugoročniju per
spektivu. Ženama se ne može odreći pravo da rešavaju svoje vlastite probleme, niti
svojstvo i uloga svesnog faktora u razjašnjavanju odnosa u socijalističkom društvu.
Ne dovodeći u pitanje ni „klasni pristup", ni društveni karakter položaja
žena, ni vodeću ulogu SKJ u borbi za promenu tog položaja, ova struja je zastupa
la mišljenje daje i ukidanje AFŽ - umesto njegove reorganizacije - bilo preuranje
no, da su posebne ženske organizacije neophodne, da ih treba učvrstiti, negovati
saradnju sa drugim organizacijama i ojačati veze ženskih društava sa njihovim re
publičkim, odnosno saveznim centralnim odborima. Ovi odbori ne bi bih nikakvi
politički forumi žena već organi koji bi pratili rad organizacija žena, organizovah
razmenu njihovih iskustava, pomagali im u odabiranju konkretnih aktivnosti, u
pronalaženju efikasnijih metoda rada, i sazivah savetovanja radi razjašnjavanja
pojedinih problema o kojima postoje razhčita mišljenja. A takav centralni odbor
žena, koji bi bio samo neko reprezentativno političko telo, koje postoji uglavnom
zbog inostranstva, ženama nije potreban.
Komisije SSRN za društvenu aktivnost žena SSRN treba, po ovom shvatanju, odvojiti od ženskih društava. One su pomoćna tela Socijalističkog saveza, koja
�184
mu, u pojedinim sektorima društvenog života, ukazuju na zaostala shvatanja i za
ostajanja u odnosu na žene. One bi pomagale da se ti odnosi raspravljaju na politi
čkoj osnovi, ne sa ženama nego sa onim društvenim faktorima gde se ta zaostaja
nja ispoJjavaju, ili bi eventualno, tamo gde je to potrebno, pomagale aktivima že
na koji postoje u sastavu SSRN da organizuju poseban politički rad za žene.1
Ponegde je izraženo mišljenje da su ova shvatanja konzervativna i da su fe
ministička zastranjivanja, ali ih je predsedništvo SSRN delimično i privremeno
uvažilo. Umesto kongresa održana je skupština SŽD, tek aprila 1961. Na toj skup
štini, uz asistenciju SSRNJ, odlučeno je da se umesto Saveza ženskih društava for
miraju Konferencije za društvenu aktivnost žena, što je bio korak dalje u ukidanju
samostalnih ženskih organizacija.
1 AJ, 142— 20, zapisnici Komisije za društvenu aktivnost žena SSRNJ od 19. m^ja, 2. juna i 28. sep
F—
tembra 1960; AJ, 3 5 4 -F -l, Prošireni sastanak Upravnog odbora Saveza ženskih društava od 15. sep
tembra 1959; Isto, F-2, Sednica Upravnog odbora SŽD od 19. januara 1961. i Informacija o opštinskim
konferencijama žena u NR Srbiji od 4. aprila 1961.
�KONFERENCIJA ZA DRUŠTVENU AKTIVNOST ŽENA
(1961-1965)
1. Od samostalne organizacije do postepenog integrisanja u SSR N
U uvodnom delu Pravila Konferencije za društvenu aktivnost žena (1961)
naglašeno je da je Savez ženskih društava nastao iz Antifašističkog fronta žena,
daje uspešno razvijao svoju aktivnost i daje sarađivao sa drugim organizacijama.
Planirano je da ta saradnja postane sistematska i stalna, a tim metodama najbolje
će odgovarati novi način organizovanja i novo ime - Konferencija za društvenu ak
tivnost žena.
Konferencija usvaja ciljeve Socijalističkog saveza radnog naroda, i njeni za
daci su: pokretanje i razmatranje problema značajnih za aktivnost žena i popularisanje mera za njihovo rešavanje; razm atranje rezultata postignutih u osnivanju i
razvijanju ustanova za decu i u stvaranju društveno-tehničke baze domaćinstva;
preduzimanje mera za potpunije ostvarivanje prava žena i za usavršavanje zako
nodavstva. Konferencije žena postoje u opštini, autonomnoj oblasti, pokrajini, re
publici i federaciji. One su u svom radu samostalne. Njene opštinske skupštine či
ne delegatkinje ženskih društava, zatim delegatkinje i delegati društvenih, struč
nih, privrednih i drugih organizacija, kao i ustanova komune koje su od značka
za rad i položaj žene, i koji žele da učestvuju u radu Konferencije. Republičku, od
nosno pokrajinsku skupštinu čine delegatkinje izabrane na opštinskim konferen
cijama, delegatkinje i delegati društvenih i privrednih organizacija, republičkih
ustanova i republičkih državnih organa. Savezna konferencija se obrazuje od dele
gatkinja republičkih konferencija i delegatkinja i delegata saveznih organa i orga
nizacija. Organi Savezne konferencije su Predsedništvo i Sekretarijat. Predsedništvo odlučuje o radu između dve skupštine, imenuje pomoćna tela, a Sekretarijat
obavlja tekuće poslove i priprema sednice Predsedništva. Konferencija se flnansira
kao i sve druge društvene organizacije, i ima svoj budžet i pečat.1Na isti način organizovana je i Konferencija za društvenu aktivnost žena Srbije.
Uskoro, već na prvom sastanku Sekretarijata Konferencije za društvenu
aktivnost žena saopšteno je da je predsedništvo Saveznog odbora SSRN odlučilo
da ukine svoju komisiju za rad među ženama i da uspostavi neposredan kontakt
sa Konferencijom - najpre zato da bi bio u toku svih diskusija o položggu žene i ta
ko pružio pomoć Konferenciji. „Očigledno je da Konferencija žena ne bi mogla da
se izdvoji kao potpuno samostalna organizacija iz prostog razloga što ona jedino
može da uspe ako bude zajednički radila sa Socijalističkim savezom i drugim dru
AJ, 142-587, Pravila Konferencije za društvenu aktivnost žena.
�186
štvenim organizacijama4 - rečeno je tom prilikom. Sugerisano je takođe i da se Kon
*
ferencija problemima ubuduće bavi studioznije, stoje ona i prihvatila.1
Od 1961. do 1965. godine Konferencija je imala još neke elemente posebnog
organizovanja žena, ali se u isto vreme postepeno od samostalne organizacije transformisala u pomoćno telo SSRN. Ona se od početka ograničila na praćenje, anali
zu i proučavanje nekoliko problema za koje je sm atrala da su od bitnog značaja za
društveni položaj žena. To su: zaštita dece i problem finansiranja izgradnje i odr
žavanja dečjih ustanova; stručno obrazovanje žena i njihov položaj u radnom odno
su; društvena ishrana; zdravstvena zaštita žena, posebno zaštita od neželjene tru
dnoće; i, nsgzad, društveno-politička aktivnost žena.2
Realizovanje ove koncepcije teklo je različitim tempom i različito se tum a
čio. U nekim srezovima Konferencija je shvaćena kao klasična ženska organizaci
ja, te je nastavila da radi slično kao i raniji Savez ženskih društava, a u drugim kao
nova forma organizovanja koja vodi likvidaciji ženskih društava. Mada se stalno
naglašavalo da ženska društva ne treba ukidati - naročito ne ona u seoskim sredi
nama - mnoga od njih su prestajala da rade, pa su aktivnosti na opštem, zdravstve
nom, poljoprivrednom i domaćičkom prosvećivanju žena ostale nepokrivene. U po
jedinim krajevima, doduše, konferencije žena su i dalje vodile brigu o tome, no one
više nisu predvodile te aktivnosti, niti su smatrale da su za njih odgovorne. Naime,
više državnih institucija, društvenih ustanova i organizacija u svojim programima
imale su taj rad, ili su čak zbog toga i bile formirane. Međutim, u praksi su sve one
zatajile, pa su povele diskusiju kome da se poveri organizovanje te aktivnosti - lai
čkim ženskim organizacijama, društvenim organizacijama specijalizovanim za to,
zavodima i centrim a za domaćinstvo, ili prosvetnim i zdravstvenim institucijama.
O ostalim problemima karakterističnim za položgj žene u pojedinim komu
nama govorilo se na skupovima i savetovanjima opštinskih konferencija. U saradnji sa Socijalističkim savezom, konferencije su okupljale građanke i građane pre
ma njihovom interesovanju i nastojale su da se društvo u celini okrene problemi
ma žena, koji su nastajali zbog njihovog sve većeg učešća u proizvodnji. Koordini
rale su rad svih faktora koji su se u komuni, oblasti, pokrajini, republici ili federa
ciji, posredno ili neposredno, bavili problemima značajnim za društveni položaj že
na. Republičke i Savezna konferencija analizirale su i proučavale pojedine opštije
probleme kojima se ranije bavio Savez ženskih društava, ali na nov način, trudeći
se da ih, preko Socijalističkog saveza - kao najšire političke organizacije u kojem
žene čine gotovo polovinu članstva (1963. - 41,6%) - nametnu kao opštedruštvene.
Svoje analize prezentirale su na širokim savetovanjima, nastojeći da u diskusija
ma izgrađuju zajedničke stavove, koje bi svako u svom domenu sprovodio. Na taj
način konferencije za društvenu aktivnost žena su, kako je to tada ocenjeno, posta
le specijalizovane tribine SSRN za proučavanje društvenog položaja žena. U tom
proučavanju one su ostvarile saradnju sa društvenim i drugim organizacijama, kao
i sa društveno-političkim, stručnim i naučnim radnicima i radnicama.3
1 Koji su problem i p red našom organizacijom (izlaganje Veljka Vlahovića), Žena danas, br. 203,1961,
str. 9.
1 Latinka Perović, u izjavi: Borba za novo odvija se u bezbroj vidova, Žena danas, br. 234, 1964, str.
5-7.
* AJ, 142-F -586, Izveštoj o radu Konferencije za društvenu aktivnost žena Jugoslavije (april 1961-ja■
nuar 1965).
�187
2. Problemi dečje zaštite
Jednim pismom Konferencija za društvenu aktivnost žena Jugoslavije skre
nula je pažnju Socijalno-zdravstvenom veću Savezne skupštine na pitanja dečje za
štite; upozorila je daje broj ustanova za zaštitu dece nedovoljan i da štedno zaosta
je za povećargem broja zaposlenih žena (1956. godine u dečjim ustanovama je na
1.000 zaposlenih žena bilo 95,9 mesta, a 1963. godine broj mesta je smanjen na 81,3).
Ukazala je takođe na nedostatak koncepcije u pogledu zadataka i programa razvo
ja ovih ustanova (da li su to socijalne ili prosvetne ustanove), na nerešen način finansiranja njihove izgradnje i tekućeg održavanja, neusklađenosti sa potrebama
zaposlenih žena u komuni, kao i na potpuno zanemarivanje organizovanja sezon
skih ustanova za decu na selu. Predložila je pomenutom Veću da svojim preporu
kama utiče na opštinske skupštine i radne organizacije da u predstojećem sedmo
godišnjem planu u statutim a opština i u formulisanju politike opština i radnih or
ganizacija predvide mere za bolji prosperitet ovih ustanova.1
Zajedno sa organima pravosuđa i drugim odgovarajućim ustanovama, Kon
ferencija za društvenu aktivnost žena Srbije analizirala je problem izdržavanja vanbračne dece i dece iz razvedenih brakova. Ustanovljen je niz otvorenih problema,
kako u neujednačenoj praksi sudova tako i u ovlašćenjima organa starateljstva, u
manjkavosti i nedorečenosti propisa koji se odnose na ovu materiju, naročito u po
stupku izvršenja sudskih presuda. Za otklanjanje tih manjkavosti Konferencija je
odgovarajućim organima dala sasvim konkretne predloge, no zbog raznih otpora,
proces menjanja i zakona i prakse tekao je sporo.2
3. Planiranje porodice
Konferencija za društvenu aktivnost žena razm atrala je kako su sprovede
ni zaključci jednog ranijeg savetovanja o zaštiti od neželjene trudnoće. Naime, u
organizaciji Saveznog zavoda za narodno zdravlje SIV-a i Saveza ženskih društava,
maja 1958. godine, održano je savetovanje ginekologa, predstavnika i predstavni
ca Saveza sindikata, Crvenog krsta i drugih organizacija. Savetovanje je usledilo
zbog različite primene propisa o dozvoljenom prekidu trudnoće, i diskusije koja se
tim povodom vodila među ginekolozima. Po jednom shvatanju, te propise je treba
lo tumačiti restriktivno, te abortus zbog socijalnih indikacija dozvoljavati samo ako
su one u neposrednoj vezi sa medicinskim indikacijama. Druga struja zalagala se
za njegovu liberalizaciju. Savetovanje se završilo preporukama da se kontracepci
ja prihvati kao prva preventivna mera za planiranje porodice, koju treba sistemat
ski propagirati preko svih stručnih organa, pojedinki i pojedinaca. Zatim, sugerisano je da se ujednači praksa u primeni propisa o dozvoljavanju pobačaja nešto libe
ralnijim tumačenjem medicinsko-socijalne indikacije, pa stoga u komisiju koja od
lučuje o dozvoli abortusa treba da uđe i socijalni radnik. Preporučeno je da se pooš
tri gonjenje kriminalnih abortusa. Osim toga, predloženo je da se uloži više napo
ra u vaspitanje građana radi oživotvorenja „novog društvenog morala i novih uza
Program dcčjc zaštite mora se reŠavati u celini, Žena danas, 1964, br. 238, str. 3.
Alimentacija zanemareni problem, Žena danas, 1964, br. 235, str. 2, 3 i 6.
�188
jamnih odnosa između muškaraca i žena" i radi suzbijanja zastarelih, patrijarhal
nih odnosa.1Karakteristično je takođe da se, kad god se piše o odnosima polova u
bilo kom kontekstu, koriste najuopštenije formulacije, za širi krug nerazumljive.2
Povodom ovih zaključaka Zora je sprovela anketu o liberalizaciji abortusa.
Žene na višim položajima o liberalizaciji se nisu otvoreno izjašnjavale, a radnice, ko
je žive u izuzetno teškim porodičnim, stambenim i materijalnim prilikama, bile su
energično za potpuno legalizovanje abortusa. Isticale su da savetovališta za kontra
cepciju ne funkcionišu. Imajući to u vidu Glavni odbor SŽD Srbije je izdejstvovao od
Republičkog zavoda za socijalno osiguranje da se otvori više ovakvih savetovališta.3
Konferencija za društvenu aktivnost žena Jugoslavije, u saradnji sa repub
ličkim konferencijama, konstatovala je, 1963. godine, da navedeni zaključci nisu
sprovedeni, da kontracepcija nije postala sastavni deo zdravstvene službe i da broj
abortusa u odnosu na 1958. godinu nije smanjen. Jedino što je postignuto bilo je
to da se abortusi obavljaju u zdravstvenim ustanovama. Vaspitanje i prosvećivanje
u pogledu m aterinstva i odnosa polova ne tretira se kao deo društvenog, već kao
deo seksualnog vaspitanja, i svodi se na fiziološka obaveštenja i pouke o eventual
nim posledicama. Nakon opštinskih i republičkih analiza i savetovanja, krajem 1963.
godine, o ovim pitanjim a održano je novo savetovanje na nivou Jugoslavije. Među
250 učesnica i učesnika bili su predstavnici i predstavnice socijalno-zdravstvenih
veća republičkih i Savezne skupštine, odgovarajućih saveznih i republičkih izvršnih
organa, raznih stručnih službi, institucija i društvenih organizacija. Najvažniji za
ključci ovog savetovanja su se odnosili na potrebu sistematskog vaspitanja i prosveći
vanja omladine i odraslih u cilju sprečavanja neželjene trudnoće i smanjenja abortusa.
Osim toga, preporučeno je da se u programima obrazovanja i vaspitanja u
svim vrstam a i nivoima škola i u drugim ustanovama koje se bave obrazovanjem
predvidi stabilnije i dugoročnije bavljenje problematikom odnosa među polovima,
m aterinstva i porodice. Da bi se ovaj kompleks problema na kojima se angažuju
mnoge zdravstvene, prosvetne, socijalne i druge ustanove, sistematski i dalje pra
tio, proučavao, da bi se razmenjivala iskustva i davale nove inicijative u njegovom
razrešavanju, pri Konferenciji za društvenu aktivnost žena osnovan je Savezni ko
ordinacioni odbor za planiranje porodice i odnose među polovima. Isti takvi odbori
osnovani su i u republikama.4
Nešto kasnije, zadaci i poslovi ovog saveznog i republičkih koordinacionih
odbora preneti su sa Konferencije za društvenu aktivnost žena na državne insti
tucije: Savezni savet za planiranje porodice i republičke savete.
Oktobra 1968. godine Savezni savet, sa Konferencijom za društvenu aktiv
nost žena, Predsedništvom Saveza omladine Jugoslavije i Institutom društvenih
nauka, održao je jugoslovensko savetovanje - Odnosi polova i vaspitanje. Na savetovanju je konstatovano da u oblasti vaspitanja mladih za humane odnose među
polovima i u pripremanju za brak i porodicu ne postoje programi vaspitne delatnosti ni u školama ni u vaspitno-obrazovnim institucijama, da u školama koje ob
razuju nastavnički kadar nema predmeta koji bi nastavnike osposobljavali za or1 Zaključci sa savetovanja o kontracepciji, Žena danas, 1958, br. 16, str. 8, 9 i 18.
z Isto, str. 9 i 15.
a AS, Fond Konferencije za društvenu aktivnost žena, F-l, Izvešt^j SŽD za period od 1955. do 1961;
Zora, br. 144, 1958.
* AJ, 142-F-586; Novi podstrck za rešavanje jednog važnog problema, Žena danas, br. 232-233,1964.
'
�189
gamzacjju i izvođenje takve nastave, kao i da ne postoje programi za obrazovanje
i vas pitanje roditeJja. Date su i odgovarajuće preporuke, ali, koliko je poznato, na
tome je i do danas ostalo.1
4. Problemi društvenog položaja zene u samoupravnom društvu
Konferencija je takođe bila angažovana u diskusiji oko novog ustava Socija
lističke Federativne Republike Jugoslavije (1963), koji je razrađivao koncepciju so
cijalističkog samoupravnog društva kao osnove društveno-ekonomskih i društvenopolitičkih odnosa. Naročito je insistirala da se jasnije formulišu odredbe o posebnoj
zaštiti žene na radu, o braku, o zaštiti materinstva i odgovornosti društva u podi
zanju i vaspitanju dece. Izostavljanje odredbe ranijeg ustava o ravnopravnosti že
na sa muškarcima objašnjeno je time da je ona pokrivena odredbama o pravima
čoveka i građanina u kojima, između ostalog, stoji da su „građani u pravima i du
žnostima jednaki, bez obzira na pol“.
Sve analize i proučavanja kojima se Konferencija u navedenom periodu ba
vila ukazivala su još jednom, sa više argumenata, na svu složenost problema od
kojih zavisi društveni položaj žene. Analize o dečjoj zaštiti koja je nerazvijena, sis
temu vaspitanja školske dece u kojem bi se realizovale koncepcije produženog bo
ravka dece u školi, organizovanju društvene ishrane za potrebe čitave porodice pokazale su da su te oblasti u sistemu raspodele dohotka (koji je inaugurisan novim
ustavom i zakonima donetim na osnovu njega) zapostavljene, i da u radnim orga
nizacijama i u komunama ne postoje širi planovi za njihov razvoj. Ni radne organi
zacije ni komune, mada upravo na njima leži odgovornost za obezbeđenje materi
jalne osnove u tim oblastima, ne shvataju da je rešavanje ovih problema sastavni
deo njihovog opšteg razvoja.2
Analize Konferencije su pokazale da i u sistemu radničkog samoupravljanja,
u odnosu na broj privredno-aktivnih žena i njihovu ulogu u proizvodnji, one znat
no zaostaju u društvenoj aktivnosti i u svom afirmisanju u društveno-političkom
životu. U predstavničkim telima, organima društvenog samoupravljanja, rukovod
stvima društveno-političkih i drugih organizacija, na odgovornim mestima u pri
vrednom, kulturnom, političkom i društvenom životu, broj žena je simboličan. Na
to je uticalo više razloga, i među prvima mogu se navesti nizak materijalni stan
dard radne porodice, tradicionalna podela rada po polu u porodici, zatvorenost ka
drovske politike u partijske komitete, svuda prisutne predrasude, stalni - i tradi
cionalni i novi —otpori promenama, što je sve rezultat mnogih faktora, a najpre
odsustva idejne borbe i akcije za promenu tog stanja. Društvena i politička afir
macija žene je suštinsko pitanje daljeg razvoja društvenog samoupravljanja i siste
ma neposredne socijalističke demokratije, rečeno je u tim razmatranjima. I, stoga
je nužna energičnija borba „za razbijanje konzervativnih otpora, predrasuda, ne
dovoljno smelog poveravanja poslova ženama, za čvršću orijentaciju na društvenopolitičko obrazovanje žena“. Suprotstavljanje mentalitetu i tradicijama po kojima
1 Savezni savet za planiranje porodice, Bilten br. 5, mart. 1969.
z AJ, 142-581, Latinka Perović, Aktualni problemi društvenog položaja žena i mogućnosti rešavanja
u sistemu društvenog samoupravljatija, str. 9-20.
�190
žena svoju aktivnost treba da iscrpljuje u porodici i eventualno na radnom mestu
bitno je i sa gledišta mladih generacija žena. No, mada one startuju sa povoljnijih
pozicija, i kod njih se zapaža umanjena društvena angažovanost, na primer, na uni
verzitetu, a još više u radnim organizacijama. Sva istaknuta pitanja mogu se rešavati samo uz aktivno učešće samih žena.1
Sučeljavanja Konferencije sa idejnim problemima tog vremena koji su se
javili u ovoj oblasti pokazala su da oni nisu rezultat samo iz prošlosti nasleđenih,
zaostalih shvatanja, već da su ti problemi nastali i iz savremenih odnosa u proiz
vodnji. Rad žene više nije privremena nužnost, nego izraz ekonomskih potreba dru
štva i trajna orijentacija i perspektiva žene, i njoj se valja definitivno prilagoditi.
Upravo u pogledu uključivanja žena u društveni rad - koji je osnova za određivanje
ličnog i društvenog položaja svake pojedinke i pojedinca - nedostaje jasna orijen
tacija u pravcu doslednog razvijanja socijalističkih društvenih odnosa i oslobođenja
čoveka. Iz toga proizlaze razna nerazumevanja, kolebanja i odlaganja da se reše
čak i oni problemi za čije rešavanje su postojale, m akar i oskudne, materijalne mo
gućnosti. Neravnopravan položaj žene je jedan od vidova neravnopravnosti među
ljudima, i istorijski on je nastao na osnovi podele rada i privatnog vlasništva nad
sredstvima za proizvodnju. „Socijalističkom revolucijom i razvojem društveno-ekonomskih odnosa na bazi samoupravljanja stvoreni su preduslovi za stvarno i pot
puno prevazilaženje nejednakosti među ljudima, pa i nejednakosti žena.“ Ustavni
princip d aje lični rad jedino merilo materijalnog i društvenog položaja otvara mo
gućnosti da se žena oslobodi paternalističkog odnosa i da postane subjekt u poro
dici, na radnom m estu i u društvenoj zajednici. To zavisi od „delovanja i akcije svesnih socijalističkih snaga, i samih žena kao njihovog sastavnog dela“. To je značilo
da se u radnim organizacijama mora jačati uloga žena u proizvodnji, da Savez ko
munista, Socijalistički savez radnog naroda, Savez sindikata i Savez omladine mo
raju radu sa ženama pokloniti veću pažnju, te nastojati da se u opštinskim skupšti
nama i njihovim organima, kao i u brojnim organima društvenog samoupravljanja,
žene više aflrmišu. Isto tako, nužno je da te organizacije kod samih žena razvojni1
1
aktivan odnos i shvatanje da ,,u borbi za svoj bolji položaj - žena mora i sama biti
aktivna, da ona nije objekt koji treba osloboditi, već daje subjekt svog oslobođenja**.2
Radi usklađivanja sa promenama koje su nastale u društveno-ekonomskom
razvoju zemlje, posle donošenja novog ustava, 1963. godine Konferencija je usvo
jila nova, modifikovana Pravila. Kao okvir svog delovanja istakla je ustavne prin
cipe da je jedino rad osnova materijalnog i društvenog položaja čoveka i da su svi
građani jednaki u pravima i dužnostima, bez obzira na razlike u nacionalnosti, rasi,
veroispovesti, jeziku i polu. U tom okviru, kao specijalizovana društvena tribina
Socijalističkog saveza radnog naroda u komuni, pokrggini, republici i federaciji,
Konferencija ima specifične zadatake u vezi sa otklanjanjem svih prepreka objek
tivnog i subjektivnog značaja, koje sputavaju žene u društvenom radu i samoupra
vljanju i u oslobađanju njihovih potencijalnih stvaralačkih snaga.3
Osim načela da konferencije postoje u svim društveno-političkim zajedni
cama, ovim Pravilima regulisan je samo rad Savezne konferencije. Po njima, Skup
1 Isto, str. 21-25.
z Isto, str. 25-28.
a AJ, 142-586, prva skupština Konferencije za društvenu aktivnost žena Jugoslavije, Pravila Konfe
rencije.
�191
štinu ove Konferencije čine predstavnice i predstavnici radnih organizacija i društveno-političkih zajednica, društvenih, stručnih i drugih organizacija, kao i pojedinke
i pojedinci čiji je rad od značaja za društvenu aktivnost žena. Koga će pozvati na
skupštinu odlučuje Predsedništvo Konferencije, zavisno od tema koje će ona raz
matrati. Predsedništvo i Sekretarijat Konferencije su organi Skupštine. Oni su sa
mostalni u radu i u odlučivanju u okviru smernica i zadataka koje je Skupština po
stavila. Konferencija se finansira kao i druge društvene organizacije i ima svoj finansijski plan i pečat. Konferencija za društvenu aktivnost žena Srbije nije donela
svoja pravila, ali je delovala na isti način kao Savezna konferencija.
Na poslednjem, Šestom kongresu SSRNJ (1966) izrečena je ocena o Konfe
renciji za društvenu aktivnost žena. Ona se „pokazala kao jedan od adekvatnih i
originalnih vidova angažovanja SSRN na pokretanju i drugih društvenih snaga
koje treba da se bave rešavanjem problema društveno-pohtičkog položaja žena“.‘
Posle tog kongresa SSRN menja svoj način organizovanja i metode rada.
Nggviši organ SSRN i njegov najvažniji „oblik delovanja“ jeste Konferencija. Ona
se, od opštine do federacije, konstituiše po delegatskom principu: delegate biraju
članovi SSRN, sve društveno-političke i druge organizacije. Za praćenje situacije u
pojedinim društvenim oblastima, za pripremu sednica Konferencije i donošenje sta
vova Konferencija formira sekcije i komisije. Na taj način SSRN ujedinjuje i koor
dinira rad svojih foruma, foruma SKJ i svih drugih društvenih organa.
Konferencija za društvenu aktivnost žena u sastavu SSRNJ po svojoj funk
ciji ima status sekcije SSRN, ali u formalnom pogledu se od sekcije razlikuje po to
me što ima Predsedništvo, birano takođe po delegatskom principu, kao i pravo da
njena predstavnica prisustvuje sednicama Predsedništva SSRN.2
Početak šezdesetih godina karakteriše rast etatističkih tendencija u ekono
miji i u drugim društvenim delatnostima, kao i pokušaj da se donošenjem novog
ustava (1963) reformiše ekonomski i politički sistem u pravcu uvođenja tržišne pri
vrede, veće uloge privrednih organizacija u društvenoj reprodukciji i proširenja sa
moupravljanja. Privredna reforma 1964/65. naišla je na razne otpore i konačno se,
pod pritiskom birokratskih snaga, od nje odustalo. Uskoro je postavljeno i nacional
no pitanje, kao i pitanje samostalnosti republika, što se odrazilo na reformi fede
racije i dovelo do decentralizacije u upravljanju privredom, kao i organizovanju
SKJ po novom statutu (Deveti kongres 1969), i konačno u Ustavnim amandmani
ma 1971. godine. Po Statutu SKJ, republički savezi komunista su samostalni u ok
viru dogovorene politike, a na osnovu ustavnih amandmana republike su proglasi
le svoju suverenost. Paralelno sa tim procesima, najstarija generacija revoluciona
ra i učesnika NOB koja je bila na rukovodećim funkcijama, od 1963. godine poste
peno je zamenjivana politički manje afirmisanim i mlađim kadrovima. Pri tome se
nastojala održati idejno-politička uloga i jedinstvo SKJ, pa se naglašavala njegova
odgovornost za razvoj društva. Za društveno-političke organizacije to je i formal
no značilo vraćanje na status transmisija SKJ, što se ostvaruje posredstvom SSRN.
Konferencija za društvenu aktivnost žena prva je izgubila i poslednje tragove sa
mostalnosti, i formalno i stvarno je postala deo SSRN.
LŠesti kongres SSRNJ, Izveštaj o radu između Petog i Šestog kongresa, Beograd 1966.
1 Statut SSRNJ.
�192
5. Konferencija za društvenu aktivnost žena kao pomoćno telo Socijali
stičkog saveza
Pravila Konferencije menjana su već na sledećoj, Drugoj skupštini, 1969.
godine. Tim pravilima su ukinuti poslednji ostaci samostalnosti u radu žena. Kon
ferencija je i dalje ostala specifična društvena tribina, ali sada isključivo kao oblik
rada Socijalističkog saveza radnog naroda za praćenje, proučavanje i pokretanje
problema povezanih sa društvenim i ekonomskim položajem žene. Konferenciju
čine predstavnice opštinskih, gradskih, pokrajinskih i republičkih konferencija za
društvenu aktivnost žena, kao i delegatkinje i delegati raznih institucija, radnih i
društveno-političkih organizacija. Predsedništvo je stalni deo Konferencije, i u njemu
su po pet predstavnica iz republika i po dve iz pokrajina, koje delegiraju republičke,
odnosno pokrajinske konferencije, a predsednice ovih konferencija su po svom polo
žaju članice Predsedništva. Na osnovu predloga iz republika i pokrajina, svake čet
vrte godine, na sednici Savezne konferencije Predsedništvo se verificira. Ono iz svog
sastava bira predsednicu, potpredsednice i sekretarku. Sekretarke republičkih i po
krajinskih konferencija su po svom položaju članice sekretarijata Savezne konferen
cije. Konferencija se fmansira iz sredstava Savezne konferencije Socijalističkog save
za radnog naroda Jugoslavije.1Ova Pravila su menjana i 1971. godine, radi usaglašavanja sa statutarnim principima SSRNJ usvojenim na njegovom Šestom kongre
su (1966). Konferenciju za društvenu aktivnost žena sada čine predstavnice i pred
stavnici republičkih i pokrajinskih organizacija SSRN, po principu pariteta, čiji broj
utvrđuje Predsedništvo Konferencije za društvenu aktivnost žena Jugoslavije.2
Konferencije za društvenu aktivnost žena učestvovale su u javnim diskusi
jama o predlogu novog ustava (donetog 1974), a konferencije u pojedinim republi
kama i o republičkim ustavim a i zakonima koje su republike novim ustavnim ure
đenjem bile ovlaštene da donose. Od ovih zakona za žene su bih najvažniji zakoni
iz porodičnog prava, kao i propisi o porodiljskom odsustvu, o zaštiti dece i dečjem
dodatku. U republikama i pokrajinama je ova materija regulisana dosta različito,
ah u svima savremenije i sa gledišta žene povoljnije nego u ranijim zakonima.
Posle 1969. godine Konferencija je nastavila da deluje kao tribina Socijali
stičkog saveza, a svoja savetovanja i skupove organizovala je zajedno sa drugim sa
veznim državnim organima, Savezom sindikata i Savezom omladine. Važniji proble
mi o kojima se raspravljalo na ovim tribinam a bih su: školovanje i stručno obra
zovanje žena; školovanje, zapošljavanje i društvena aktivnost ženske omladine;
položaj žene na selu; porodiljsko odsustvo; neki problemi žena u penzijskom siste
mu; porodica u procesu konstituisanja samoupravnog društva; problemi žena za
1 AJ, 142-587-1969, Pravila Konferencije za društvenu aktivnost žena Jugoslavije.
z Prema Statutu SSRNJ usvojenom na Šestom kongresu 1966. godine, najviši organ SSRN je Konfe
rencija, koju čine delegati SSRN iz republika i pokrajina i federalnih organa društveno-političkih or
ganizacija. Organi Konferencije su Predsedništvo i Izvršni odbor. Sednicama Predsedništva mogu
prisustvovati delegati SKJ, Saveza sindikata, Saveza boraca, Saveza omladine i Konferencije za dru
štvenu aktivnost žena, a njena predstavnica je i u Izvršnom odboru SSRNJ. Statut je i kasnije menjan,
da bi preko brojnih sekcija za pojedine oblasti društvenog života bio obuhvaćen širi broj građana. Prin
cipi organizovanja su ostali isti: konstituisanje Konferencije na delegatskoj osnovi i složena organizaci
ona struktura rukovodstava i njihovih tela.
�193
poslenik u privredi; Socijalistički savez i rad na unapređenju položaja žene; žena
u sistemu narodne odbrane.
Konačno, po donošenju Ustava iz 1974. - po kojem je Savez komunista Ju
goslavije vodeća idejna i politička snaga a SSRN najšira osnova društveno-političke aktivnosti u socijalističkom samoupravnom sistemu, i u kojem se ostvaruje poli
tičko i akciono jedinstvo socijalističkih snaga i usmerava društveni razvoj na osno
vama vlasti i samouopravljanja radničke klase i svih radnih ljudi - Konferencija je
promenila i status i ime. Od 1975. godine ona se zove Konferencija za pitanja dru
štvenog položaja žena u Konferenciji SSRNJ, odnosno u republičkim i pokrajin
skim konferencijama, odnosno u savetima u ostalim organizacijama SSRN. Konfe
rencija je pomoćno telo SSRN koje prati stanje u vezi sa društvenim položajem že
na i predlaže mu mere koje on preduzima za poboljšanje tog položaja, a SKJ i SSRN
su odgovorni za društvenu situaciju žene. Aktivnosti u vezi sa problemima žena u
potpunosti preuzmaju SKJ, SSRN i državni organi.1
Svi kongresi SKJ bavili su se pitanjima položaja žene u društvu, kao i dru
gim problemima žena. Karakteristično je pritom da se na kongresima o tome govo
ri samo u Titovim referatima, da se u brojnim diskusijama na ta pitanja nije osvr
tao nijedan muškarac, a vrlo izuzetno to je učinila poneka žena, ali uglavnom u sklo
pu nekog drugog problema. U sastavljanju kongresnih rezolucija, unapred pripre
mljenih, učestvovao je i SSRN i njegova Konferencija za društvenu aktivnost žena,
odnosno Konferencija za pitanja društvenog položaja žena. U rezolucijama se svi za
daci u pogledu promena društvene situacije žena ne postavljaju ženama, već Sa
vezu komunista. Ti zadaci uglavnom su poznati i stereotipni: zapošljavanje i stručno
obrazovanje žena, njihov izbor na rukovodeće funkcije, razvoj dečjih ustanova, škola
i društvenih službi za pomoć porodici i domaćinstvu na principima solidarnosti.2
Krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina jugoslovensko društvo
obeležava i niz sukoba u teoriji i u praksi, kao što su: etatizam - tehnokratizam samoupravljanje, sukobi po nacionalnom pitanju, odnosi republika i federacije, fe
deralizam - unitarizam, jedinstvo - partikularizam, dogmatizam - demokratija, i
drugi. Oni su dovodili do političkih kriza i oslabili ulogu SKJ i radničke klase, koja
je faktički, kao i žene, gotovo nestala iz političkih struktura. Sukobi su završeni bolje reći odloženi ih prigušeni - donošenjem novog ustava, 1974. godine. Principi
koji su normirani u tom ustavu, republičkim ustavima i kasnije u Zakonu o udru
ženom radu (ZUR), sadržani su u Platformi za pripremu stavova i odluka Desetog
kongresa.3 U Platformi se težilo da se formira takav sistem društvenih odnosa u
kojem će se obezbediti rukovodeća uloga SKJ i odlučujuća uloga radničke klase,
LVida Tornšič, Žena u razvoju socijalističke samoupravne Jugoslavije, Beograd 1981, str. 153-157.
Ujedinjene nacije su 1975. godinu proglasile Međunarodnom godinom žena (MGŽ), a kasnije su pro
glasile i dekadu žena. Tim povodom, Savezno izvršno veće, na predlog Savezne konferencije SSRN,
imenovalo je poseban Jugoslovenski odbor za međunarodnu godinu žena, a slični odbori osnovani su
u republikama, pokrajinama i u većini opština. Na kri^u MGŽ izrađen je Predlog mera za unapređenje
društvenog položaja žena u Jugoslaviji koje je usvojila Skupština SFRJ, i 1978. godine donela Rezolu
ciju o pravcima društvenog delovanja. na unapređivanju društveno-ekonomskogpoložaja i uloge žena
u socijalističkom samoupravnom društvu.
LVideti Rezolucije Devetog kongresa do, zaključno, Trinaestog kongresa Saveza komunista Jugosla
vije. - Socijalistički razvoj u Jugoslaviji na osnovama samoupravljanja i zadaci Saveza kom unista,
Deveti kongres SKJ, K om unist, 1969, str. 164 i 166.
* Platform a, K om unist, Beograd 1973.
�194
posredstvom SSRNJ, sindikata, radničkog i društvenog samoupravljanja. Nagla
šen je klasni karakter samoupravljanja, ekonomske i političke vlasti i potencirana
je uloga Saveza komunista u njenom oblikovanju.
Deseti kongres SKJ (maj 1974) potvrdio je ustavne promene, principe de
mokratskog centralizma i jedinstva SKJ. Što se tiče žena, Tito je, saglasno opšteprihvaćenoj orijentaciji, u svom referatu, ovog puta nekritički, naglasio da su nastale
duboke promene u položaju žene u skladu sa promenama u položaju radničke kla
se i da žena sve više postaje činilac u odlučivanju i u upravljanju. „Sve je to dio du
bokih društvenih preobražaja u kojima se prevazilazi stara podjela rada, a time i
diskriminacija žena. Za SKJ važan je klasni pristup i još veće idejno i političko angažovanje da se njegovi stavovi o ulozi žene u društvu ostvare.“ Kongres je doneo osam
naest rezolucija. Sedam rezolucija dotiču se žena, i njima se uglavnom ponavljaju
poznati stavovi o ženama, formalno prilagođeni novoj fazi samoupravljanja, i određu
ju zadaci komunista. Novo je to što je Kongres apostrofirao potrebu boljeg rešavanja
materijalnih i drugih pitanja žena učesnica NOB i porodica palih boraca (uglavnom
supruge ili majke). Ukazao je na potrebu većeg angažovanja, između ostalih orga
nizacija, i Konferencije za društvenu aktivnost žena u ostvarivanju zadataka opštenarodne odbrane, bezbednosti i društvene samozaštite, i stavio u zadatak Savezu ko
munista da se energično založi za što veće angažovanje žena u opštenarodnoj odbrani
i „za njihovo osposobljavanje za sve oblike otpora agresiji uključujući i oružanu borbu4.1
4
Ustav, kao i Zakon o udruženom radu i društveno-političke zajednice svojim
zakonima i propisima, razrađivali su i do detalja regulisali sistem i funkcionisanje
samoupravljanja u privrednim organizacijama i u svim drugim institucijama, i isto
vremeno obavezivali radne i samoupravne organizacije da i one izmene i donesu
svoje odluke o funkcionisanju i organizaciji svojih radnih organizacija, naravno u
skladu sa Saveznim ustavom, ustavim a republika i pokrajina i odlukama opština
Brojnost odluka koje su morale da donesu radne organizacije, komplikovan način
njihovog donošenja, usvajanja ili promena, njihova nerazumljivost većini članova
i članica kolektiva, opterećenost radničkih saveta odlučivanjem o često bagatelnim
stvarima, koje po zakonu nisu mogli preneti na neke svoje pomoćne organe - zaba
vila je radne ljude tako da su manje pažnje mogle posvetiti poslovanju preduzeća
i upravljanju stvarima. Raspodela dohotka svodila se na odlučivanje o konkretnim
ličnim dohocima, o manjem delu akumulacije i delimično o fondu zajedničke potro
šnje, jer su raznim instrum entim a sve osnovne proporcije raspodele dohotka odre
đivale društveno-političke zgjednice. Tako zamišljen samoupravni sistem, preorganizovan i prenormiran, u suštini je bio necelishodan i neefikasan, bremenit raz
nim devijacijama i anomalijama koje su ga - negirale. Poslovodnim i birokratizovanim upravljačkim strukturam a u preduzeću, u sprezi sa birokratijom društvenopolitičkih zajednica i društvenih organizacija, ukijuČujući i SKJ, dao je idealnu mo
gućnost za manipulisanje i radnicima i radnicama i svim drugim građankama i gra
đanima. U samoupravnim organima, skupštinama i društvenim organizacijama,
inače, odlučujući uticaj imala su rukovodstva SKJ i njihovi aparati.
LDeseti kongres SKJ, Josip Broz Tito, Borba za dalji razvoj socijalističkog sam oupravljanja u našoj
zem lji i uloga Saveza komunista Jugoslavije, Komunist, 1974, str. 52.
�195
U takvom samoupravljanju, u kojem se izgubila i radnička klasa, žene kao
pojedinke bez svoje vlastite organizacije nisu mogle ni sanjati o nekom svom indi
vidualnom nastupu i uticaju na rešavanje problema od kojih zavisi njihov lični i dru
štveni položaj u radnoj organizaciji, komuni i širim društveno-političkim struktu
rama ili strukturam a vlasti.
Od kasnijih dokumenata SKJ koji se odnose na žene zanimljiv je Titov stav
iznet na Jedanaestom kongresu, 1978. godine. On je upozorio na nejednakosti unu
tar radničke klase, i u tom kontekstu o oslobođenju žene u osnovi je ponovio misao
koju je izrekao 1940. na Petoj zemaljskoj konferenciji KPJ: „Oslobođenje rada, rad
ničke klase i čovjeka podrazumijeva i borbu za oslobođenje žene. To je za nas uvijek
bilo klasno pitanje od strateškog značaja. Bez stvarnog učešća žena u društvenom
i političkom životu nema pune demokratije i razvoja samoupravljanja. Zato se cije
lo naše društvo mora znatno više angažovati na bržem i efikasnijem rješavanju pro
blema koji proističu između uloge žene u udruženom radu i društvu uopće i njenih
još uvijek velikih obaveza u porodici. Angažovanje oko dva miliona žena u udruže
nom radu zahtjeva da se odlučnije i organizovanije stvaraju takvi životni i radni
uslovi koji će ženi omogućiti puno učešće u društvenom životu".
Ali to nije uticalo na promene stavova u pogledu rada SKJ i SSRNJ. Podstaklo je tu i tamo žene da samoinicijativno formiraju aktive žena u preduzećima radi
poboljšanja njihovog položaja u radu.
6. Pokušaji posebnog organizovanja žena
Da bi žene organizovano mogle postavljati svoje zahteve onima koji imaju
moć odlučivanja, ih same rešavati pojedine probleme koji su ih tištali, uporedo sa
procesom ukidanja najpre posebnih organizacija žena, a zatim i postepenog ukida
nja svake samostalnije delatnosti žena, u bazi se samoinicijativno organizuju razne
aktivističke grupe žena (aktivi, komisije i si), najpre u mesnim zajednicama i u rad
nim organizacijama. Ove grupe nicale su tamo gde ni sindikat, ni radne organiza
cije, ni Konferencija žena, ni organi komune nisu preduzimali nikakve akcije da bi
rešili probleme žena koji su postojali u njihovoj sredini. Konferencije za društvenu
aktivnost žena jedno vreme podržavale su ove aktive i pomagale im u radu, i oni
su dah određene rezultate. Ah kasnije ta podrška je izostala jer se smatralo da to
baš i nije put za ostvarivanje zaliteva žena.
Primer rada ženskog aktiva u Industriji poljoprivrednih mašina Zmaj po
kazuje kohko je malo bilo koristi od opštih apela da žene u organima samoupravlja
nja traže rešenja svojih problema, same ih posredstvom sindikalne organizacije (ni
kako organizovanjem žena). Aktiv žena u Zmaju osnovan je 1977. godine, zbog to
ga što je većina žena ocenila da se jedino tako mogu izboriti za bolji status i bolje
uslove rada u preduzeću. Smatrale su da im je „neophodna organizacija koju neće
moći zaobići ni drugovi, a ni drugarice". Zanimljivo je da u svom radu aktiv nije
računao na žene koje su u radničke savete birane da bi se zadovoljila forma, na „dru
garice od zakletve", kako su nazvane. U preduzeću je tada bilo zaposleno 545 žena,
od ukupno 3.800 zaposlenih. Žene u proizvodnji uglavnom su bile nekvahfikovane
ili polukvalifikovane radnice. U preduzeću je za radnike bilo organizovano sticanje
kvalifikacija u odgovarajućoj škoh, ah se ni sindikat ni radnički savet nije setio da
�196
se i žene na taj način mogu okvalifikovati. Aktiv je to pokrenuo i izdejstvovao da
se one uključe u taj način školovanja. Zalaganjem aktiva organizovani su i stručni
seminari za žene zaposlene u kuhinji ili na čišćenju. U postojećoj zdravstvenoj am
bulanti zaposlenje i ginekolog; na težim i za zdravlje štetnim poslovima poboljšana je
higijensko-tehnička zaštita; u organe samoupravljanja i u rukovodstva sindikalne
i omladinske organizacije počele su se uključivati i žene. Postiglo se i to da 1978. go
dine u Radnički savet bude izabrano petnaest žena, a da u savetima radnih zajed
nica brojčani odnos muškaraca i žena odgovara strukturi zaposlenih po polu.1Bilo
je, međutim, i takvih aktiva u pojedinim mestima koji su se bavili izradom ručnih ra
dova, što je takođe svedočilo o potrebi žena za druženjem i za vlastitom organizacijom.
7. „Žena danas "
Konferencija za društvenu aktivnost žena Jugoslavije nastavila je da izdaje
mesečnik Žena danas. Sa Ženom danas svojevremeno se spojila Zora, koja je izlazi
la u Srbiji. U Hrvatskoj je izlazio časopis Žena, u Sloveniji Naša žena, u Makedoniji
Prosvetena žena.
Ocenjujući da Žena danas ima isti s a d rž i koji imaju i časopisi republičkih
konferencija, a da nedostaje studioznija obrada pojedinih problema, Savezna kon
ferencija je, 1965. godine na godišnjoj skupštini, odlučila da Žena danas postane
izdanje monografskog karaktera, koje bi izlazilo povremeno i obrađivalo savremene probleme društvenog položaja žena. Ova odluka je realizovana 1966. godine, i
od broja 260 izlazila je kao časopis namenjen aktivistkinjama i aktivistima društveno-političkih organizacija. Izlazila je povremeno do 1977. godine, do broja 276 sve dok predsedništvo Savezne konferencije SSRN nije odlučilo da Žena danas po
čne da izlazi dva puta mesečno, kao političko-informativno glasilo saveznog znača
ja, i kao poseban dodatak dnevnom listu Borba, glasilu Socijalističkog saveza radnog
naroda. Prvi broj novog izdanja izašao je 4. maja 1977. godine. Od 1983. godine izla
zila je povremeno, takođe u sastavu Borbe.
8. M eđunarodne veze
Savezna konferencija za društvenu aktivnost žena, a kasnije i Konferencija
za pitanja društvenog položaja žena nastavile su da održavaju i razvijaju bilateralne
međunarodne veze, naročito sa organizacijama nesvrstanih zemalja i ženskim orga
nizacijama narodnooslobodilačkih pokreta i da sarađuju sa međunarodnim ženskim
organizacijama, organizacijama za brigu o deci, za planiranje porodice, kao i sa ne
kim ženskim mirovnim pokretima. Od 1961. do 1977. godine organizovale su deset
međunarodnih seminara sa različitim temama, na kojima su razmenjena iskustva
u radu na poboljšanju društvenog položaja žene. Od 1965. godine na francuskom
jeziku izlazio je časopis Činjenice i tendencije namenjen inostranstvu.2
1 Zašto su žene u „Zm ajuuosnovale svoj aktiv, Žena danas, 1978, 4. januar, novo izdanje br. 1.
1 Vida Tomšič, n. d, str. 149-152.
�197
1.
- Strana 2 i 3 prvog ženskog časopisa u Srbiji
2.
3.
- Katarina Đordević Milo vuk
(Novi Sad 1844. - Beograd 1913.)
5.
4.
- Milica Stojadinović Srbkinja
(Bukovac 1830. - Beograd 1878)
- Zgrada Više ženske škole
-Prva uprava Ženskog društva (1875/1876) sleva nadesno, odozdo,
prvi red: Sara Karamarković, Anka Nedić, Anka Srećković, Lujza Ratković;
drugi red: Micika Dinulović, Ljubica Terzi-Bašić, potpredsednica Jelena Grujić,
predsednica Katarina Milovuk, Milka Milovanović, Milica Vujović, Jelena Čolak-Antić;
Treći red: Milica Protić, Kaja Jovanović, Lena Roš, Jelisaveta Jeftić, Sofija Jovanović i
Kristina Jovanović
�198
6.
- O soblje pom oćne bolnice Ž enskog društva u Beogradu 1877. za
vreme srpsko-turskog rata. O dozdo, prvi red sedi učenica Više
ženske škole Darinka Vujić; drugi red, sleva nadesno:
dr Marija F. Sibold - upraviteljica bolnice,
Milka K oturović-V ulović, Božana Snećevina. Stoje dr Fedjuhin i
dr Svjatlovska
7.
- U čen ice Radeničke škole Ženskog društva u Beogradu, 1911. god.
opw
MEHCKOr flPyillTBA
8.
- Pazar ženskog društva - Knez M ihailova 19
A
9.
-M ilic a N inković (N ovi Sad 1854. - Kragujcvac
1881) i Anka N inković (N ovi Sad 1855. Beograd 1923).
10
,
Oafop
N aslovna strana Časopisa
�199
11. - Katarina Ivanović
(Stolni Beograd
1817. - 1882)
autoportret
15. - Leposava
Bošković.
prva redovna
studentkinja
na Velikoj
školi
12. - Jelisaveta Načić
(Beograd 1878. Dubrovnik 1955),
prva arhitektkinja
u Srbiji
1 3 . - Draga Ljočić
(Šabac 1834. Beograd 1926)
prva lekarka u
Srbiji
14. - Savka
(N ovi Sad 1834. - 1918)
Prva predsednica
Srpskog narodnog
ženskog saveza i prva
predsednica Kola
srpskih sestara
16. - Lekari, bolničko osoblje i dobrovoljne
bolničarke u rezervnoj bolnici
Ženskog društva u Beogradu 1912.-1913.
18. - Poćorekova instrukcija 1915: Ne štedeti ni žene ni decu, smatrati ih i ubijati kao opasne članove
razbojničke bande - medu obešenima su i žene
�200
19. - Draga Stefanović (Beograd 1890. - 1967). grafička radnica,
rukovodila ženskim radničkim pokretom od 1910. godine.
Povremeno je članica uprava u NŽS SHS i u Ženskom pokretu
20. - Je d n a ko st
list žena
socijaldemokrata
(19 i 1.-1914)
- Je d n a ko st
list žena
socijaldemokrata
(kom unista)
(1 9 20.-1921)
, JEAHAKOGTf
■
-
O G leicbbeit
i|>
l»‘ Egaiite C*
»^
- ---------- O P I ' A H >KE HA C O t l H J A / l / l E M O K P A T A
Spol 1
*
Baorpaa. II. «opuj*
.— _■-----
11
01
Ha H pbm M a ji
JE £H A K O C T
Die Gleichheit - L’Egalitć
_0PrAH JKEHA COUHJA/lilCTA (KOMyilUCTA) jyrOC.IABHJE
2 1 . - Grupa radnica aktivistkinja oko 1920. godine
22. - Ksenija Atanasijcvić
(Beograd, 1894. - 1981)
Prva doccntkinja postala
1924. godine na
Beogradskom
univerzitetu, na katedri
filozofije.
23. - Skupština Alijanse ženskih pokreta 1931. godine
�201
24. - Predsedništvo skupštine
Lige žena za mir i slobodu;
na slici sleva nadesno:
neidentifikovana,
Milica Topalović,
Ksenija Atanasijević i
predsednica Danica Zečević
25. - Dr Klara First, aktivistkinja,
hapšena 1934. godine - policijski snimak.
Uhapšena je i po okupaciji 1941,
streljana 1942. godine
26. - Kongres Međunarodnog ženskog saveza u
Dubrovniku 13. oktobra 1936. godine.
Učesnice očekuju da budu primljene u
audijenciju kod kneginje Olge
27. - Prve stanarke novog Doma studentkinja
1936. godine: prvi red Dragica Petrov,
Neda Božinović, Dragica Stanisavljević,
Larisa Sinjkovska;
drugi red: Mira Subotin,
Katarkarević-Katarka;
treći red: Božana Milekić , Olga Nakić,
Zdenka Šegvić, Vidosava Jauković,
Živka Miletić, Radmila Šubakić,
Irina Kopčanski, Vojka Poklepović,
Mira Štok, neidentifikovana,
Caca Todorović;
četvrti red: Vasilija Kostić,
Mileva Kastratović, Mila Dimić,
Leposava Mihailović, Radmila Milosavljević, Angelina * i Olga Majstorović
�202
- Grupa om ladinki decembra 1937. na dočeku Ivona Delbosa, francuskog ministra
inostranih p oslova u vladi Narodnog fronta. Vlasti su nastojale da umanje značaj
poscte, pa je policija brutalno rasterivala manifestante. Ipak, na d o ček u je bilo oko
30 000 građana i građanki
30. - Mila Dim ić. glum ica i književnica,
upraviteljica Doma studentkinja
29. - Mitra Mitrović, prva prcdsednica
Omladinske sekcije Ženskog pokreta.
Članica PK KPJ za Srbiju, članica
Glavnog narodnooslobodilačkog
odbora Srbije i članica Centralnog
odbora AFŽ- a. Posle rata ministarka
u vladi Srbije
31 . - Bosa M ilićević
(Žcdnik 1917. - Beograd 1940).
studentkinja EKVŠ, učesnica u
omladinskom i ženskom
pokretu. Teško je ranjena na
demonstracijama za lilcb, mir
i slobodu, 14. decembra 1939.
Umrla je 2 1. februara 1940.
od posledica ranjavanja
�203
32. - Grupa članica i članova antirežimskog Udruženja službenika pošta, telegrafa i
telefona na izletu koji je organizovala beogradska radnička, studentska i đačka
omladina u Košutnjaku 8. septembra 1940. Policija i žandarmerija pucala je na
iznenađene izletnike, pa je bilo više poginulih i oko 50 ranjenih
33. - Učenice učiteljske škole u Kragujevcu na manifestacijama 27. marta 1941. godine
34. - Posle bombardovanja Beograda 1941.
godine
�204
35. - Ljubica M ilovanović i
Nada Stojanović
iz Šutaca - partizanke
Valjevskog odreda na
maršu januara 1942.
36. - Kristina Kovačević( 1893. - 1943),
herihterka, jedna od najaktivnijih žena u
sindikalnom i ženskom pokretu
1919.-1941. često je hapšena.
Po okupaciji joj je poveren rad u
tehnici. Uhapšena je i streljana
14. maja 1943. godine
37. - Žene u Čačku 1941. god in e
zahtevaju obustavljanje
bratoubilačke borbe
38. - Ljubinka M ilosavljević
(1917 - 1994), studentkinja
agronomije, sekretarka
Pokrajinskog komiteta SKOJ-a
ža Srbiju 1941-1945. godine.
Posle rata sekretarka OK KPJ.
39. - Veru Blagojević (Beograd 1920. - Šabac 1942), studentkinju m edicine, izvode na
streljanje. Bila je sekretarka Okružnog komiteta SKOJ-a za Šabac i članica
rukovodstva odreda. Zarobljena je i u zatvoru joj je u mučenju polom ljena ruka.
Narodni heroj
�205
40. - Dr Julka Mešterović
(Srpski Itebej 1906. - Beograd 1984),
predratna aktivistkinja, od prvog dana u
NOB, referentkinja saniteta u posavskom
odredu. Kasnije upravnica bolnice pa
referentkinja saniteta Prve proleterske
divizije. Rezervni pukovnik, ima
“Spomenicu 1941” i više ratnih odlikovanja.
- Dr Zora Ilić Obradović
(SAD 1911. - Beograd 1944)
pravnica, upućena je na rad u Kraljevo.
Sa studentkinjom Olgom Milutinović (Gledić 1920. Beograd 1944), sekretarkom poverenstva KPJ za
Kraljevo radi na obnavljanju partijske organizacije. Obe
su uhapšene u raciji i odvedene u logor na Banjici. Olga je
streljana u pretposlednjoj grupi banjičkih zatočenica
7. septembra 1944. godine. Četiri dana kasnije Zora je,
iako od dobijenih batina nepokretna, učestvovala u
pobuni žena. Na nosilima je odneta na streljanje u
poslednjoj grupi streljanih 11. septembra 1944.
AHTH+AWHCT!
■god.
bile na Metinom brdu u Kragujevcu;
odozdo nagore: Živka Žiropada (nestala u
Aušvicu), Milica Žižović (streljana),
Obremja BeCanović, Zorka Radulović (streljana),
Persa Blagojević i Milica Janković
43. - Sala u kojoj je održana Prva konferencija Antifašističkog fronta žena,
Bosanski Petrovac od 6. do 8. decembra 1942. godine
�206
44. - Ismet Mujezinović: Likovi žena
na prvoj konferenciji AFŽ-a.
Linorez. Objavljeno u
Ž eni D anas januara 1943.
45. - Većnice na Drugom zasedanju
AVNOJ-a 29. XI 1943. godine,
slcva nadesno:
Kata Pejnović, predsednica.
Maca G ržetić, sekretarka i
Mitra M itrović, članica
G lavnog odbora AFŽ Jugoslavije
46. - Sednica ilegalnog
m esnog narodnooslobodilačkog odbora u
Ugrinovcim a,
Srcm 1943. godine
47. - Persa Petrović iz Raice
(Kruševac). Njena k u ćajc
sve vreme rata bila sigurno
partizansko sklonište
�207
48. - Persa Lazarević iz Ćukove: (Pusta Reka) i njena dcca.
Od početka ustanka organizujc žene. a kada je potrebno
učestvuje i u borbama. Deca su joj pomagala u radu
domaćice, bilo je sedište ilegalnog Štaba Prvog
Sumadijskog odreda i prihvatni centar za kurire i
ranjenike. Održavala je vezu između odreda i
OK KPJ za Ćačak. UhapSena. mučena i poSto
niSta nije odala, naočigled svoje dece zaklana
18. marta 1944. godine. Narodni heroj
49. - Ljubinka Slojanović,
Nasta Jovanović i
Katarina Jokanović.
borile su se u sastavu
Boljevačkog partizanskog
odreda
51. - Milica Pavlović Dara, profesorka.
Od 1942. godine bila je sekretarka
OK KPJ Valjevo i obnovila je partisku organizaciju i u gradu
i na terenu, čime su stvoreni uslovi
za formiranje novog partizanskog
odreda. Čelnici su je uhvatili u
JoSavi i posle besprimernog
mučenja je zaklali. Narodni heroj
�208
- Članice m esnog
odbora AFŽ u selu
Pasjača sa grupom
boraca iz bataljona
“ Ratko Pavlović“,
Toplica 1944. godine
53. -Ž ene u Radetoviću biraju opStinski odbor AFŽ - 22. avgusta 1943. godine
54. - Grupa političkih aktivistkinja i
aktivista okruga Leskovac 1944.
godine
55. - SaSa Javorina,
aktivna u om ladin
skom i ženskom
pokretu, borkinja
Rasinskog partizanskog
odreda, članica OK KPJ
za K osovo, pa politički
komesar brigade.
Narodni heroj
�209
57. - U Centralnom komitetu SKOJ-a članice su sleva nadesno: Brana Perović, studentkinja tehnike, Grozdana Zina
studentkinja EKVŠ, Neda Marović
58. - Partizanka 1944.
59. - Grupa devojaka iz Vranja, Leskovca i Pirota na
radio telegrafskom kursu pri artiljerijskoj školi
u Nišu, novembra 1944. godine.
�210
60. - Delegatkinje i delegati iz
okruga topličkog - učesnici i učesnice
na prvom zasedanju Velike
antifašističkle skupštine
narodnog oslobođenja
Srbije 6. novembra 1944.
61. - Žene donose
posteljinu za opremu
bolnice
62. - Sa ponudama u posetu
ranjenicima
63. - Prvi m iting žena
Srbije 17. januara
1945. godine.
Ž ene predaju
poklone Titu
- Gradovima preti glad kukuruz je 1944. ostao
neobran, pa je u prolećc
1945. organizovana akcija
branja
�211
66. - Prvi kongres AFZ Jugoslavije
17-19. maja 1945. Predsedništvo
67. - Spasenija Cana Babović
(Lazarevac 1907-Beograd 1977)
na Kongresu je izabrana za
predsednicu AFŽ-a
68. - U akciji raščišćavanja ruševina
. - Zene Prijepolja 1946. godine pomažu u vađenju i tovarenju kamenja
�212
70. - Na izborima za Ustavotvornu skupštinu.
11. novembra 1945. godine, žene prvi put glasaju
u celoj zemlji
7 1 - Zcne sela K osančića
(L eskovac) pomažu
podizanje nove školske
zgrade
72. - Deklaracija o republikanskom uređenju
Jugoslavije doneta je 29. novembra
1945. godine na Trećem zaseđanju
AVNOJ-a. Milka Minić. većnica iz
Srbije, potpisuje Deklaraciju
74. - Žene pirotskog
okruga na mitingu
protiv nepism enosti
u Beloj Palanci
24. aprila 1946. godine
75. - U im provizovanom Domu
pionira u Beogradu 1944. godine.
�213
76. - Povratak dece koja su bila na oporavku u Bugarskoj - 2S. juna 1945.
�214
�215
�216
85. - Vida TomŠič. predsednica AFŽ-a 1948-1953. godine.
Bila je na raznim političkim i državnim funkcijama.
Intenzivno se bavila problemima žena u zemlji i u svetu.
Pisala o pitanjima unutrašnje i spoljne politike, posebno
o ženskom i om ladinskom pitanju
86. - D eo igračaka koje su
izradile članice AFŽ-a drugog
reona u Beogradu 1948.
87. - AFŽ i Crveni krst
organizuju lekarske
preglede žena i dece
na selu
88. - Žene sela u poseti AFŽ-u
Beograda
�2 17
c s s F
89. - Bosa C’velić ( 1914
1972)
prcdsednica S avc/a ženskih
društava Jugoslavije 1953-1961.
/
90. - Učenice iz Prokuplja na šestom esečnom
domaćičkom tečaju
91. - Latinka Perović, predsednica
Konferencije za društvenu
aktivnost žena 1961-1965.
godine
92. - Praznik žena - 8. mart proslavljen je otvaranjem novih
ustanova za žene i dccu. i
prigodnim izložbama o radu
AFŽ-a i Saveza ženskih društava
�218
93. Skup D rug/ča žena - žensko p ita n je - n o vi p r is tu p 20. oktobra 1979. godine
94. Međunarodni skup: Žene za mir - mreža ženske solidarnosti protiv rata u
N ovom Sadu 3-7. avgusta 1994.
�NOVE INICIJATIVE
Rezultati koje su žene postigle u pogledu školovanja, zapošljavanja i napre
dovanja u profesijama, kao i u nekim drugim oblastima značajni su i vidni. Ali, is
tovremeno, iako nye negiran, potpuno je zanemaren problem odnosa polova u po
rodici, ekonomski aspekt uloge žene u ljudskoj reprodukciji i društvu iako su posto
jali povodi da se i o tome započne rasprava.1Izostalo je i planirano podruštvljenje
porodičnih funkcija, što je jedno od osnovnih postavki marksisitičke teorije o oslo
bođenju žene. Velika, ali još uvek nedovoljna ulaganja u društveni standard, nepri
stupačne cene odgovarajućih usluga, ograničeni prihodi zaposlenih koji su jedva
dovoljni za održavanje porodice umnožili su probleme zaposlenih žena, s obzirom
na njihovu potčinjenu ulogu u porodici. Raskorak između proklamovanog i ostva
renog rešavan je na štetu žene, pa se u praksi davala prednost individualnom pred
društvenim standardom, što je pogodovalo jednom sloju bolje plaćenih poslenika.
Postepeno je rastao potrošački mentalitet, u svemu su se vraćah zastareli običaji i
predrasude sa sve naglašenijom tradicionalnom polnom podelom uloga. Kao nuž
nost nametala se potreba za preispitivanjem jugoslovenske prakse na kojoj se za
snivala koncepcija oslobođenja žene u jugoslovenskom socijalističkom društvu i
sagledavanje bitnih uzroka zaostajanja u ostvarivanju društvene jednakosti muška
raca i žena. Posleratna praksa samodelatnosti žena na vlastitom oslobođenju da
vno je bila anatemisana i zaboravljena. Podela rada po osnovu pola i sve posledice
koje ona sobom nosi nije se negirala, ah osim deklaracija, ništa temeljitije se nije
preduzimalo da se u tom pogledu, odmalena, menja svest i muškaraca i žena.
U takvoj situaciji, preko hterature i međunarodnih skupova u Jugoslaviji i
Interuniverzitetskog centra u Dubrovniku, krajem sedamdesetih do nas su stigle
ideje novog feminističkog pokreta, koji je nastao kr 9jem šezdesetih godina u SAD
i Zapadnoj Evropi.
Nastao je istovremeno sa studentskim pokretom i buntom mladih, kao pro
test protiv osveštanih vladajućih društvenih konvencija. Podvrgao je preispitivanju,
pre svega, odnose među polovima, odnose dominacije muškaraca i potčinjenosti že
ne, kao i patrijarhalno društvo koje na takvim odnosima počiva. Reahzovao se kroz
različite aktivnosti i uključivanjem u javni i politički život. Posustalim pokretima
za oslobođenje žene sugerisao je nove inicijative, starim zahtevima dodao nove, proizašle iz savremene društvene prakse, a sugerisao je i nov način rada - rad koji se
sastoji u samoosvešćivanju žena - u cilju postizanju ljudske emancipacije.
Dr Has an Hadžiomerović, Ekonomija ženskog rada i položaj žene u društvu, Sarajevo 1959.
�220
Pokret nije jedinstven; heterogen je i po principima na kojima je zasnovan,
po ciljevima i sadržini delovanja i po metodima koje primenjuje za postizanje svojih
ciljeva. Adekvatnije je govoriti o pokretima za oslobođenje žene jer oni nastaju i
razvijaju se u različitim političkim i ekonomskim sistemima, kulturnim, socijalnim
sredinama, a i pod uticajem su i religijskih shvatanja, tradicija ranijih ženskih po
kreta i mnogih drugih odnosa u zemlji u kojoj deluju. Zajednički interes im je oslo
bođenje žene od muške dominacije i u javnom i u privatnom životu i ostvarenje ljud
ske jednakosti. Uz svu heterogenost moguće je uočiti dve osnovne struje - liberalno-radikalnu i socijalističku. Radikalna feministička struja polazi od toga daje ne
povoljan društveni položaj žene posledica dominacije muškarca i daje borba protiv
muškaraca osnov za promenu tog položaja nezavisno od drugih emancipatorskih
pokreta. Socijalističke feminističke struje sm atraju takođe da je osnovno pitanje
oslobođenja žene borba za uklanjanje muške dominacije, ali daje ta borba i sasta
vni deo borbe za promenu društveno-ekonomskih odnosa.
Nezavisno od različitih podela, ovi pokreti u svojim delovanjima insistiraju
na povezivanju ličnog iskustva i političkog delovanja, privatnog i javnog, a u progra
mima ističu kao osnovne ciljeve: jednako pravo na zapošljavanje, jednake nagrade
za isti rad, pravo na kontracepciju i slobodan abortus, pravo na seksualnost, pravo
na raspolaganje svojim telom i pravo na odlučivanje o rađanju, za nove su ravno
pravne odnose među polovima i protiv su svake diskriminacije po osnovu pola, pro
tiv seksualnog i svakog drugog nasilja nad ženama, za proglašenje silovanja za teže
krivično delo, i si. Uskoro je, na osnovu istraživanja i podsticaja protagonistkinja
novog feminističkog pokreta, nastala zapažena i obimna literatura koja sa ženskog
aspekta preispituje tradicionalne postulate u raznim granam a društvenih nauka:
ekonomiji, sociologiji, istoriji, filozofiji, antropologiji, književnosti, lingvistici, eko
logiji i drugim. U pogledu organizovanja, feminističke grupe su vrlo raznovrsne,
manje, neformalne, nehijerarhijske, deluju na principu samoosvešćivanja kroz vla
stita iskustva i praksu, sa težnjom da povežu teoriju i praksu i da međusobno sarađuju na pitanjima od zajedničkog interesa.
Grupa mladih obrazovanih, profesionalno afirmisanih žena iz Zagreba, Be
ograda, Sarajeva i Ljubljane, prijemčivih za savremena strujanja, a nezadovoljnih
situacijom u kojoj su se našle žene u Jugoslaviji, 1979. godine u Beogradu učestvo
vala je na međunarodnom skupu Drug/ca žena - žensko pitanje - novi pristup, koji
su u Studentskom kulturnom centru inicirale i organizovale Nada Sofronić-Ler,
Dunja Blažević i Žarana Papić. Na skupu je predstavljen savremeni feminizam i
na njemu je po prvi put javno dat kritički osvrt na postavljanje i rešavanje ženskog
pitanja u Jugoslaviji. Skup je vratio u život u jugoslovenskoj praksi proskribovanu
temu i pojam - feminizam.
Nakon ovog skupa zagrebačke feministkinje osnovale su, u okviru Sociološ
kog društva Hrvatske, grupu Žena i društvo. One, svaka u svojoj profesiji, podvr
gavaju kritici postojeću praksu, postavljaju i nastoje da teorijski raščiste deo žen
skog pitanja iz naučne oblasti kojom se profesionalno bave, organiziiju istraživa
nja, tribine i diskusije (Blaženka Despot, Lydia Sklevicky, Rada Iveković, Đurđa
Kovačević i dr).
Nešto kasnije, neformalnu aktivističku grupu pod istim imenom osnovale
su i feministkinje u Beogradu, u okviru Studentskog kulturnog centra. Grupa se
bavila aktuelnim feminističkim temama, kao što su: patrijarhalne norme ponaša-
�221
iga, ženska seksualnost, silovanje, kontracepcija, masovni mediji o ženi, i si. Femi
nistička grupa Lilit osnovana je u Sloveniji početkom osamdesetih.1
Zvanične strukture oštro su reagovale optužujući feminizam da seje nevericu u sposobnost radničke klase da oslobađajući sebe oslobađa i sve druge, uklju
čujući i žene, od eksploatacije i potčinjavanja. Tvrdilo se da bi posebno političko (?)
organizovanje žena značilo prepuštanje ženskih problema iskJjučivo ženama i od
ricanje od koncepcije da su svi problemi žena društveni problemi.
Od tada sve veći broj žena u Jugoslaviji džge svoj doprinos u rasvetljavanju
ženskog pitanja.
Na Dvanaestom kongresu SKJ zahtevalo se da se feministička sbvatanja,
„koja se uvoze sa područja kapitalističkih zemalja“ i javljaju u pojedinim našim re
publikama, organizovanom borbom eliminišu.
Beogradska feministička grupa Žena i društvo je za 8. mart 1990. godine
otvorila SOS telefon za žene i decu žrtve nasilja i time otpočela proces osnivanja
novih aktivističkih ženskih grupa u Beogradu i u unutrašnjosti Srbije. Iste godine
formirana je grupa za pritisak, Ženski lobi, koja se sa ženskih antimilitarističkih
i antiratnih pozicija javno izjašnjava o aktuelnim političkim događajima, raskrin
kava nosioce diskriminacije nad ženama u političkom, društvenom i kulturnom ži
votu, denuncira ratne zločine, huškanje na rat i nasilje. Lobije, u leto 1990. godine,
formulisao Minimalni ženski program i pozvao žene da se u svojim strankama i
pokretima bore za njihovu realizaciju.
U tom programu se obnavljaju stari, zaboravljeni i postavljaju novi zahtevi: da svi pozivi i profesije budu podjednako dostupni i ženama i muškarcima, s tim
da se prilikom zapošljavanja primenjuje isključivo profesionalni a ne polni kriterijum; da se striktno poštuje ravnopravna zastupljenost kod otpuštanja sa posla po
osnovu tehnološkog viška; da se uvede šestočasovno radno vreme u petodnevnoj
radnoj nedelji i pogodniji raspored dnevnog radnog vremena - kako bi se i muškar
cima i ženama omogućilo obavljanje kućnih poslova; da se uvede neseksističko vaspitanje i obrazovanje; da udžbenici i nastavni programi ne budu zasnovani na pa
trijarhalnoj neravnoteži moći između muških i ženskih uloga; da se finansir^ju žen
ske studije i istraživački projekti kojima bi se obelodanila ženska situacija u Srbiji;
da se striktno poštuju prava žena da odlučuju o rađanju - da li će i kada rađati i ko
liko će dece imati; da se stalno i svuda insistira na pravima i obavezama oba rodite
lja da se u istoj meri brinu o deci; da se nasilje u porodici učini vidljivim i da se dru
štvene strukture tako organizuju da se to nasilje postepeno eliminiše; da službe SOS
telefona za žene i decu žrtve nasilja dobiju društveni legitimitet; da se organizuju
skloništa za žene i decu žrtve nasilja, koja deluju na principima samoorganizovanja i zadovoljavanja potreba korisnica; da se otvore ženski zdravstveni centri, pro
širi mreža savetovališta za kontracepciju i da se obezbede besplatna sredstva za kon
tracepciju, za besplatni i bezbolni abortus; da se porođaj dezinstitucionalizuje i da
se za žene koje to žele, obezbedi mogućnost porađanja u kući, kao i porođaj u prisu
stvu partnera; da se silovanje u braku ustanovi kao krivično delo; da se prostituci
ja dekriminalizuje i da se uvede zdravstvena zaštita za prostitute i prostitutke i,
najzad, da se osnuje Ministarstvo za žene, koje bi štitilo i unapređivalo prava žena.
Zarana Pipić, Sociologija i feminizam, Beograd 1989, str. 94-96.
�222
Ženski parlament, osnovan 1991. godine, razmatrao je projekte zakona i
upozoravao na oduzimanje prava ženama koja su one već bile stekle, na civilizacij
sku neodrživost dokumenata i propisa koji su se odnosili na populacionu politiku.
Žene u crnom protiv rata, od 9. oktobra 1992. godine, u crnini i u ćutanju
stoje svake srede jedan sat na javnom mestu, i aktuelnim sloganima izražavsgu svo
je protivljenje militarizmu, nasilju i ratnim zločinima. One su artikulisale mirovnjačku žensku politiku i, istovremeno, na osnovu posebnih projekata pomažu izbeglice, naročito žene i decu u više izbegličkih kampova. Ostvarile su saradnju sa mirov
nim grupama iz zemaJja ranije Jugoslavije, kao i mnogim grupama žena iz raznih
zemaJja koje ih podržavaju i učestvuju u njihovim projektima za mir i za pomoć
kampovima i u njihovoj izdavačkoj delatnosti. Održale su četiri međunarodna žen
ska mirovna skupa, na kojima su razm atrane aktualne teme mira i rata, a čiji je
cilj bio razm ena mišljenja i iskustava i širenje međunarodne mirovne mreže. Pored
učesnica iz Makedonije, Hrvatske, Slovenije, Srbije i žena izbeglih iz Hrvatske i Bo
sne i Hercegovine, na ovim skupovima su učestvovale i žene iz Italije, Španije, Bel
gije, Danske, Švicarske, Velike Britanije, Nemačke, Mađarske, Izraela, SAD, i dr.
Centar za ženske studije i komunikaciju okupio je više intelektualki, koje
se sa ženskog stanovišta bave izučavanjem pojedinih naučnih disciplina. Već petu
godinu Centar na univerzitetskom nivou održava tečajeve za studentkinje koje su
zainteresovane za probleme feminizma.
Iz SOS telefona za žene i decu žrtve nasilja u Beogradu su se razvile nove
grupe: Grupa za žene silovane u ratu, koja je prerasla u Autonomni ženski centar,
Centar i SOS za mlade, Sigurne ženske kuće, sa tri skloništa za pretučene žene i
sa malim ženskim biznisom - ŽABA (Ženska autonomna buvJja akcija), Incest cen
tar, lezbijska grupa Labris, Ženska pravna grupa; i ženska izdavačka kuća DevedesetČetvrta. Više grupa razvilo je zapaženu izdavačku delatnost. Tako, na primer,
SOS telefon izdaje časopis Feminističke sveske, Žene u crnom - časopis Žene protiv
rata i godišnje publikacije Žene za mir, na italijanskom, španskom i engleskom jezi
ku, Ženski centar u Pančevu - list Isidora.
Nekoliko ženskih grupa deluje i u unutrašnjosti. Među najaktivnijima su
Ženski centar Isidora u Pančevu, Ženski centar u Lazarevcu, SOS telefoni u Nišu,
Leskovcu, Kraljevu, Novom Sadu, Subotici i Prištini.
Sve ove grupe međusobno tesno sarađuju. Sarađuju i sa mirovnim grupama
u Adi, Bačkoj Palanci, Bečeju, Somboru, Pančevu, Novom Sadu, i dr. Iako pod ote
žanim uslovima, one su povezane i povremeno se raznim povodima sastaju sa slič
nim grupama iz Zagreba, Splita, Rijeke i drugih gradova Hrvatske, sa ženskim gru
pama iz Sarajeva, Tuzle i Zenice, Makedonije i Slovenije. Uzajamno se informišu
i razmenjuju svoja iskustva, nastojeći da prevaziđu podele izazvane ratom.
�PRILOG
OSNOVNI STATISTIČKI PODACI O POLOŽAJU
ŽENE U JUGOSLAVIJI
1. Posleratna situacija - opšte napomene
Stepen promena društvenog položaja žene u Jugoslaviji posle Drugog svetskog rata mogućno je objektivno proceniti samo ako se im^ju u vidu pozicije sa ko
jih su žene startovale u onim segmentima društvenog života koji su od nggvažnijeg
utic^ja na njen položaj. Ovo izlaganje se ograničava na osnovne podatke o pisme
nosti i obrazovanju, zapošljavanju i dostupnosti zanimanjima, o ustanovama za
decu koje su u funkciji oslobađanja žene, o zdravstvenoj zaštiti žene i deteta i, naj
zad, o učešću žena u Saveznoj, republičkim, pokrajinskim i opštinskim skupština
ma. Statistički podaci u ovom izlaganju su uzimani iz različitih publikacija i prila
gođeni cilju - da se, bez dublje analize, ukaže samo na osnovna kretanja i tenden
cije u istaknutim oblastima koje su od uticaja na položaj žene.1
U periodu od 1918. do 1941. godine Jugoslavija nije uspela da pomiri ni na
cionalne, ni socijalne, ni kulturne, ni političke suprotnosti koje su je opterećivale.
Nasleđene razlike u zemljama koje su se u njoj našle posle njenog stvaranja zadr
žale su se - ne mnogo ublažene - sve do 1941. godine, a ostavile su svoj pečat i u
novoj državi za sve vreme njenog postojanja. Jugoslavija je u Drugi svetski rat, 1941.
godine, ušla kao izrazito nerazvijena agrarna zemlja, sa skromnom industrijom (i
po vrsti i po obimu proizvodnje), sa zastarelom opremom i tehnologijom, sa nedo
voljno razvijenim školstvom, zdravstvom i socijalnim ustanovama. Njen nacional
ni dohodak po glavi stanovnika iznosio je svega šezdeset dolara (bio je oko četiri
puta manji od nacionalnog dohotka Francuske i Norveške, ili pet i po puta manji
od nacionalnog dohotka Nemačke, ili sedam i po puta manji od nacionalnog dohot
ka SAD). Iz rata je izašla sa teškim materijalnim i ljudskim gubicima, pa je u prvoj
posleratnoj godini pet-šest puta zaostajala za 1939. godinom.2
Za organizacije nastale tokom rata - Jedinstveni narodnooslobodilački front,
narodnooslobodilačke odbore, Antifašistički front žena i Ujedinjeni savez antifaši
stičke omladine - završetak rata je značio novi izazov. Obnova i izgradnja zemlje
značila je - najpre obnoviti zemlju i dovesti je na predratni nivo, a potom otpočeti
izgradnju industrije i što pre se svrstati u red industrijskih zemalja, makar i onih
na donjoj lestvici razvijenosti. U materijalnoj oskudici koja je u to vreme vladala u
svim zemljama Jugoslavije, u vreme kada je stanovništvu pretila glad, u nepovoljIzvori su navedeni u priloženim tabelama. Posebno su navedeni izvori za podatke kojih u tabelama
nema.
Dušan Bilandžić, Ideje i praksa društvenog razvoja Jugoslavije 1945-1973, Beograd 1973.
�224
niin međunarodnim okolnostima za Jugoslaviju taj - i za normalne uslove teško
ostvarivi - zadatak obavljao se uz strogu centralizaciju upravljanja svim materi
jalnim i finansijskim resursima, kao i centralizovanim raspoređivanjem radne sna
ge, obezbeđenog snabdevanja, određivanjem cena i nadnica. No sve to niti bi bilo
dovoljno, niti bi moglo da se sprovede bez onih organizacija koje su nastale u ratu,
i koje su za vreme njegovog trajanja nosile glavni deo organizovanja vlasti i poza
dine. Ove organizacije - kojima se pridružio i, neposredno posle rata osnovan, Jedin
stveni savez sindikata Jugoslavije - iskazivale su svoje revolucionarno iskustvo,
svoju odanost novom poretku, koji su same stvarale, uključivanjem u sve aktivnos
ti nužne da se postavljeni ciljevi ostvare.
Propise i mere vlasti koje su poboljšavale pravni i m aterijalni položaj žena
većina je doživljavala kao ispunjenje svojih nada i očekivanja. Stoga su iskreno iz
ražavale svoju privrženost novom društvu i bez dvoumljenja učestvovale u njego
vom građenju.
2. Stanovništvo
Jugoslavija je 1939. godine imala 15,5 miliona, a 1948. godine 15,8 miliona
stanovnika i stanovnica, računajući tu i stanovništvo novooslobođenih krajeva. Od
tog broja muškarci čine 48%, a žene 52%, što je rezultat činjenice da su u ratu više
stradah muškarci nego žene. Do 1991. godine procenat žena u ukupnom stanovni
štvu je smanjen i iznosi 51,3%, prema 48,7 % muškaraca (tabela 1 i 2).
Jugoslaviju karakteriše smanjenje nataliteta i smanjenje broja zaključenih
brakova. U zemljama koje su ušle u njen sastav ta pojava zapažena je već i ranije.
Prirodni priraštaj je 1939. godine iznosio 11, a broj zaključenih brakova 7,9 na hi
ljadu stanovnika i stanovnica. Posle Drugog svetskog rata, do 1948. godine poveća
van je broj zaključenih brakova (12,9), a do 1954. godine, povećavanje i prirodni
priraštaj (17,7). Od tada ove stope neprekidno opadaju. Tako je 1990. godine priro
dni priraštaj pao na 5,0, a broj zaključenih brakova na 6,3 na hiljadu stanovnika i
stanovnica. U Vojvodini prirodnog priraštaja te godine nema, jer je broj rađanja
bio manji od broja um iranja (-1,6). H rvatska se približavala Vojvodini sa prirašta
jem od 0,5, a na Kosovu je prirodni priraštaj 23,1. Broj zaključenih brakova najma
nji je u Sloveniji (4,7), a ngyveći u Makedonci (7,5). U ostalim republikama i pokra
jinama kreće-se, sa malim odstupanjima, oko jugoslovenskog prošeka (6,3).1
U Saveznoj Republici Jugoslaviji prirodni priraštaj 1992. godine je povećan
u odnosu na 1990. godinu: u Crnoj Gori je povećan za 2,8 a u Srbiji za 2,4 poena
(u centralnoj Srbiji za 3,1 - u Vojvodini za 3,5 i na Kosovu za 2,8 poena).
Smrtnost odojčadi opadala je u ćelom posleratnom periodu, što je, neposre
dno posle oslobođenja, rezultat aktivnost AFŽ-a, zdravstvenog prosvećivanja i po
boljšane zdravstvene zaštite. Na hiljadu živorođene dece 1939. umrlo je 132,3 odoj
čadi, a 1990. godine 19,3. Ipak, Jugoslavija je, dok je postojala, bila među zemlja
ma sa najvećom smrtnošću (u Švedskoj se 1987. smrtnost kretala oko pet umrlih
na hiljadu živorođene dece, a u Velikoj Britaniji i Austriji oko devet).
1Jugoslavija 1918-1986, Beograd 1989, str. 442.
�225
Po broju zaključenih brakova Jugoslavija krajem osamdesetih zauzima ev
ropski prošek Zanimljivo je da je u broju zaključenih brakova prednjačio bivši
SSSR (9,6), a da su ga, sa manjim brojem, ali iznad evropskog prošeka, sledile dru
ge bivše socijalističke zemlje, osim Jugoslavije, Mađarske i Poljske. Po broju razve
denih brakova Jugoslavija je bila iza većine evropskih zemalja. Iza nje su samo Por
tugal i Francuska. (Najviše je razvoda - 3,4 - bilo u bivšem SSSR-u.)
Prosečna starost uvećana je za muškarce od 27,3 godina, koliko je iznosila
1948, na 32,8 godina u 1987, a za žene od 29,2 na 35,2 godina u istom periodu.
Očekivana prosečna dužina života za muškarce rođene 1948. bila je 48,6
godina, za žene 53 godine, a za muškarce rođene 1987. očekivana dužina života bi
la je 63,6, za žene 73,8 godina. Po tome je Jugoslavija bila blizu Mađarske i Poljske,
a za tri-četiri godine iza Finske, Austrije i Velike Britanije.
Broj lica u jednom domaćinstvu stalno se smanjivao, osim na Kosovu gde
konstantno raste.
Ukupno aktivno stanovništvo oscilira i uglavnom opada, što je rezultat po
većanog broja omladine na školovanju, povećanog broja penzionera, i si. Ali aktiv
no žensko stanovništvo raste, što je rezultat povećanog zapošljavanja žena i pove
ćanja broja aktivnih žena u poljoprivredi.
Poljoprivredno stanovništvo je veoma smanjeno. Ono je 1931. godine činilo
tri četvrtine ukupnog stanovništva u Jugoslaviji, a 1981. manje od jedne petine.
Najmanje promene zabeležene su u centralnoj Srbiji, gde poljoprivrednici čine još
uvek jednu četvrtinu stanovništva. U odnosu na evropske zemlje Jugoslavija po
tome stoji negde na sredini, približno Francuskoj ili Italiji.1
3. Iskorenjivanje nepismenosti
Prilikom svog nastajanja Jugoslavija se po pismenosti nalazila na donjoj lestvici evropskih zemalja, s tim što su postojale velike razlike između zemalja koje su
je sačinjavale. Između dva svetska rata - uvećanjem broja škola i broja đaka, kao i
tečajevima za nepismene - nepismenost se smanjivala, ali nasleđene neravnomernosti nisu otklonjene, a naročito ne neravnomernosti u školovanju ženske i muške dece.
Iako je školovanje u osnovnim školama bilo obavezno, ono se iz raznih materijalnih, kadrovskih, kulturnih, pa i političkih razloga - nije svuda pocijednako sprovodilo, a otpor školovanju, naročito ženske dece, pružali su i roditelji. Pre
ma popisu stanovništva, 1921. godine u Jugoslaviji je bilo više od polovine nepis
menih (51,5%) starijih od jedanaest godina (41,0% muškarci i 61,2% žene). Nepi
smenost je 1931. godine smanjena na 44,6% (muškarci 32,3%, žene 56,4%). Pri to
me je nepismenost žena najizraženija na Kosovu (93,9%), u Bosni i Hercegovini
(83,9%) i u Makedoniji (81,7%), a najmanja je u Sloveniji (5,8%). Veliki je procenat
nepismenih žena i u Crnoj Gori (77,3%) i u centralnoj Srbiji (78,3%). Hrvatska je
po procentu nepismenih žena (39,5%) ispred Vojvodine (23,6%).2 Nepismenost je
Svi statistički podaci o drugim zemljama uzeti su iz Statističkog godišnjaka 1989, str. 739-747 i
787-789.
Žena u društvu i privredi Jugoslavije, Statistički bilten, br. 298, 1964, str. 12.
�226
redovnim školovanjem, bez sumnje, smanjena do početka Drugog svetskog rata, a
smanjivana je i posle toga, jer su osnovne škole, iako neredovno, naročito na seli
ma, radile i na okupiranim teritorijama.
Još tokom rata AFŽ i Narodna omladina su na oslobođenim teritorijama
organizovali škole za decu i analfabetske tečajeve za odrasle. U Hrvatskoj je, na
primer, 1943. godine na oslobođenoj teritoriji radilo 150, a 1944. godine 250 tečaje
va, dok se pred kraj rata njihov broj popeo na 421. U Bosni i Hercegovini tokom
1943. i 1944. na analfabetskim tečajevima opismenjeno je oko 20.000 nepismenih,
među kojima je najviše žena. U oslobođenim krajevima u južnoj Srbiji, iako nere
dovno, radile su škole, a organizovani su i analfabetski tečajevi.1Tečajevi su nepre
kidno održavani i po završetku rata, ali sistematičniji rad je otpočeo krajem 1945.
i početkom 1946. godine.
Tako je broj nepismenih žena smanjen sa 56,4 - koliko je iznosio 1931. - na
34,4 procenta 1948. godine. Najviše nepismenih žena je i dalje bilo na Kosovu (78,4%),
zatim u Bosni i Hercegovini (59,3%), Makedoniji (53,9%), centralnoj Srbiji (40,8%)
i Crnoj Gori (37,1%). Znatno ispod jugoslovenskog prošeka su Hrvatska (21,0%) i
Vojvodina (15,5%), a najmanje je nepismenih u Sloveniji (2,5%) (tabela 3).
Od 1946. do 1950. godine održano je ukupno 121.690 tečajeva na kojima je
opismenjeno skoro dva miliona muškaraca i žena. Prema podacima za godine 1948,
1949. i 1950, više od dve trećine opismenjenih tokom te tri godine bile su žene sa
sela (oko 70%) od 26 do 45 godina starosti. Ali, u isto vreme, iako je ukupni broj
nepismenih u starijim dobnim grupama smanjivan, rastao je broj nepismene žen
ske dece - zbog nedovoljnog broja škola i učitelja u planinskim, besputnim kraje
vima i zbog tradicionalno negativnog odnosa roditelja prema školovanju ženske
dece. Tako se, na primer, 1953. godine broj nepismenih žena popeo na 35,8% (tabela 4).2
Pored analfabetskih tečajeva, AFŽ, odnosno Savez ženskih društava, Crve
ni krst i druge organizacije osnivale su na hiljade prosvetnih tečajeva za one koji
su naučili da čitaju i pišu. Na tim tečajevima sticala su se najosnovnija znanja iz
higijene, nege dece, zdrave ishrane i drugih praktičnih znanja. Oni su kasnije po
stali obavezni; samo u razdoblju od 1958. do 1962. godine njih je bilo oko trinaest
hiljada sa blizu 250 hiljada polaznica.
Posle novih kampanja za suzbijanje nepismenosti koje su organizovali Sa
vez ženskih društava i sindikat, a naročito zbog većeg obuhvata ženske dece u os
novnim školama, broj nepismenih je smanjivan. Tako je on u 1961. godini u Jugosla
viji iznosio ukupno 28,8% - 9,9% muškaraca i 19,7% žena. Nepismenost se zadrža
la uglavnom u najzaostalijim krajevima zemlje, no i u gradovima, među staryim
stanovništvom i mladima koji su sa sela dolazili u gradove radi zapošljavanja. Ipak,
otpor prema školovanju ženske omladine u osnovnim školama konačno je savla
dan, i bilo je sve manje ženske dece koja ih ne pohađa. Prema popisu iz 1981. godiLNeda Božinović, Položaj žene u F N R J, Beograd 1953, str. 39 i 40.
L Osim na ovim tečajevima, na tečajevima Jugoslovenske narodne armije, kao i Narodne omladine,
na radnim akcijama, opismenjeno je još oko 230.000 omladinaca i omladinki. Statistički bilten, Pro
su d a , n a u ka i ku ltu ra , br. 10, 1952.
�227
ne, u Jugoslaviji je bilo ukupno 1.780.902 nepismenih, ili 9,5% (377.073 muškarca,
ili 4,1% i 1.403.829 žena, ili 14,7%).
U dobnim grupama od 10 do 39 godina nepismenost se kreće od 0,9% do
3,1% (muškarci od 0,7% do 1,2%, a žene od 1,2% do 5,1%). U dobnoj grupi od 50 i
više godina procenat nepismenih je 24,7 (muškarci 12,2%, žene 34,8%). Redosled
po republikama i pokrsuinama ostao je i 1981. godine nepromenjen: i dalje je n^veći procenat nepismenih na Kosovu (26,4%), a najmanji u Sloveniji (0,9%).'
4. Učenice u osnovnim, nižim i srednjim školama
U 9.190 osnovnih škola, školske 1938/39. školovalo se ukupno 1.487.495
đaka, od toga 636.963, ili 42,8% ženske dece u odnosu na ukupan broj đaka, koji,
inače, nije obuhvatio svu decu dospelu za školovanje. Već 1946. godine broj đaka
u osnovnim školama približan je broju đaka u 1939. godini. Na Kosovu i u Ma
kedoniji nastava se obavijala na mater njem jeziku. Obuhvat dece osnovnim školo
vanjem stalno je rastao, a rastao je i broj ženske dece u školama - i apsolutno i re
lativno - tako da se u školskoj 1987/88. godini prim arna neravnomernost u školo
vanju muške i ženske omladine gotovo otklonila (od ukupno 2.828.334 đaka u os
novnim školama bilo je 1.364.828 učenica, ili 47,9%). U zaostalijim krajevima otva
rane su nove škole, a za decu nacionalnih manjina otvarane su škole na maternjem
jeziku. Ovim i drugim merama u velikoj meri otklonjena je i neravnomernost u os
novnom školovanju ženske omladine po pojedinim republikama i pokrajinama, na
ročito u krajevima naseljenim muslimanskim stanovništvom. Od 1964. godine uku
pni broj dece u osnovnim školama opada, što je rezultat smanjenja prirodnog pri
raštaja, ali broj ženske dece raste.U posmatranom razdoblju procenat ženske dece
u osnovnim školama u Srbiji se od 43,1% popeo na 47,9%, na Kosovu od 28,34%
na 43,8%, i u Vojvodini od 48,6% na 49,0% (tabela 5).
Stručno i srednje obrazovanje ženske omladine i dalje nosi pečat ukorenjenih zaostalih shvatanja i predrasuda o ženi, kao i prakse koja se na osnovu tih
shvatanja odražavala i u oblasti prosvete. Devojaka je ngjviše u srednjim školama
za opšte obrazovanje, jer su one najraširenije i najpristupačnije, a i roditelji naviše
utiču na takva opredeljenja ženske dece. Niže a i srednje stručne škole su zapos
tavljane. Zaostaloj i nerazvijenoj privredi pre Drugog svetskog rata odgovaralo je
nerazvijeno i siromašno stručno školstvo i po vrsti škola i po broju đaka. A što se
tiče samih žena, ništa ih nye stimulisalo za sticanje kvalifikacija, jer su se u takvoj
nerazvijenoj privredi najčešće tražile nekvalifikovane i nepismene radnice (tekstil
na i duvanska industrija, poljoprivreda, kućna posluga). A udaja je još uvek bila
osnovni način na koji su žene obezbeđivale svoju egzistenciju.
U nižim stručnim školama (škole za kvalifikovane radnike i radnice) škol
ske 1938/39. godine bilo je ukupno 69.572 đaka, od toga 22.108 učenica, ili 31,6%
u odnosu na ukupan broj đaka (tabela 6 i 7).
Posle rata otvarane su nove niže i srednje stručne škole i one su podjedna
ko dostupne deci oba pola. Školske 1950/51. godine broj učenika se u nižim struč
1 Statistički godiši^ak Jugoslavije 1989, Beograd 1989; popis iz 1991. ne daje nove podatke o nepis
menosti.
�228
nim školama povećao oko dva puta, a učenica oko jedan i po put, pa je relativno
učešće učenica u ukupnom broju đaka smanjeno od 31,6% na 21,0%.
U srednjim stručnim školama 1938/39. školske godine bilo je ukupno 18.130
đaka, od toga 7.882 učenice, ili 43,5% u odnosu na ukupan broj đaka. Brojčano,
najviše je učenica bilo u ekonomskim školama, zatim u umetničkim i učiteljskim.
Medicinske škole pohađaju samo devojke - muškaraca nema. U industrijskim ško
lama je ukupno je 2.462 đaka, od toga 387 učenica, ili 15,8%. U rudarskim, građe
vinskim i saobraćajnim školama devojaka nema, a u poljoprivrednim školama sve
ga je jedna učenica. U školskoj 1950/51. godini apsolutni broj učenica se u srednjim
stručnim školama, u odnosu na 1938/39, povećao za 5,7 puta, a relativni za 1,8%,
i iznosio je 44.433, ili 44,8 % u odnosu na ukupan broj đaka. Učenice su počele da
se školuju u svim školama. I u onim školama u kojima ih ranije nije bilo, zastuplje
ne su sa 6,8% u rudarskim, a do 18,3% u građevinskim. Promenio se i redosled, pa
je najviše učenica u učiteljskim školama (59,8%), zatim u ekonomskim (65,9%),
medicinskim (67,6%) i umetničkim (50,5%). U građevinskim školama je 18,3%, u
industrijskim 12,2 %, u saobraćajnim 11,5% i u rudarskim 6,8% učenica.1
U opšteobrazovnim srednjim školama (gimnazije i osmogodišnje škole)
1938/1939. školske godine ukupno je 167.847 đaka, od toga je 61.512 učenica, ili
36,6%, a školske 1950/51. godine ukupno je 485.876 đaka, od toga 208.956 učenica,
ili 43,0%, što znači da se ukupan broj đaka u opšteobrazovnim srednjim školama
uvećao skoro tri puta, a broj učenica više od tri puta.
Od 1951. godine broj učenica u svim srednjim školama konstantno je rastao
više nego broj učenika. U početku je taj rast bio povezan sa razvojem pojedinih gra
na privrede, no na njega utiču i drugi faktori, između ostalih i (ne)popularnost po
jedinih struka. Kasnije je povećavan i broj škola i broj stručnih profila koje su škole
davale. Počevši od sredine sedamdesetih godina, školovanje je u stalnom raskora
ku sa potrebama privrede, društvenih službi i uprave, pa je zapošljavanje svršenih
učenica i učenika srednjih škola veoma otežano, tako da se stoga veliki broj mladih
odlučuje da nastavi školovanje na višim i visokim školama i univerzitetima.
U školskoj 1987/88. godini u Jugoslaviji je u srednjim školama bilo preko
devetsto hiljada đaka, od toga 431.874 učenice (47,8%). Po republikama ih je bilo:
u Bosni i Hercegovini 84.060 (48,7%), u Crnoj Gori 12.889 (48,8%), Hrvatskoj 98.249
(50,3%), Makedoniji 34.478 (46,4%), Sloveniji 41.359 (50,3%) i Srbiji 160.839
(45,5%) - od toga centralna Srbija 101.985 (49,9%), Kosovo 24.665 (31,0%) i Vojvo
dina 34.189 (49,0%) (tabela 7).
Najviše je učenica i dalje bilo u ekonomsko-komercijalnim, pravno-birotehničkim, kao i školama koje daju opšte obrazovanje, zatim u školama tekstilne stru
ke u kojima je blizu 40.000 učenica. Od dvadeset do trideset hiljada učenica bilo je
u školama zdravstvene i prosvetne struke, od deset do dvadeset hiljada bilo ih je
u poljoprivrednim, hemijsko-tehnološkim, mašinsko-metalskim, građevinsko-geodetskim, trgovinskim i ugostiteljskim školama (tabela 7).
Ako se Jugoslavija uporedi sa drugim evropskim zemljama samo po odnosi
ma između upisanih mladića i devojaka u srednje škole, onda su se razvijenije re
1 Procenti iskazuju odnos ženske dece prema ukupnom broju đaka.
�229
publike, uključujući i centralnu Srbiju i Vojvodinu, gotovo izjednačile sa razvijenim
evropskim zemljama.1
5. Student kinje na višim i visokim školama, fakultetima i umetničkim
akademijama
Školske 1938/39. godine u Jugoslaviji, na 27 fakulteta u Beogradu, Skoplju,
Subotici, Zagrebu i Ljubljani, na samostalnim visokim školama i umetničkim aka
demijama studiralo je 13.733 studenata i 3.987 studentkinja, što je 22,5% u odno
su na ukupan broj svih koji studiraju. Već 1950/51. školske godine broj studenata
je porastao na 40.374, a studentkinja na 20.021, ili na 33,2%, što znači daje broj
studenata povećan za nešto više od jedan i po put, a broj studentkinja više od pet
puta u odnosu na školsku 1938/39. godinu. Te godine najviše je studentkinja na
pravnim (1.005, ili 25,2%) i filozofskim (1.748, ili 29,8%) fakultetima, nggmanje na
teološkim (31, ili 0,8%) i veterinarskim (11, ili 1,5%). U 1950/51. školskoj godini
struktura je u apsolutnim brojevima znatno izmenjena. Najviše studentkinja je i
dalje na filozofskim fakultetima (8.972 - broj je uvećan za pet puta), zatim na me
dicinskim (3.902 - uvećanje je osam puta), na ekonomskim (2.449 - uvećanje je ne
što manje od jedanaest puta). Na tehničkim fakultetim a uvećanje je devet i po pu
ta. Svi drugi fakulteti takođe beleže povećanja - osim pravnih, na kojima je broj
studentkinja ostao nepromenjen. U istom razdoblju i na umetničkim akademijama
broj studentkinja se sa 86 povećao na 456, ih nešto više od pet puta (tabela 8).2
U 1988/89. školskoj godini bilo je ukupno 339.577 redovno i vanredno upi
sanih na univerzitetima, višim i visokim školama, od toga 164.821 studentkinja,
ih 48,54%. Po republikama broj studentkinja je: u Bosni i Hercegovini 20.619 (49,7%),
u Crnoj Gori 3.101 (46,3%), Hrvatskoj 32.789 (50,1%), Makedoniji 15.669 (48,4%),
Sloveniji 16.834 (50,9%), Srbiji 75.829 (46,5%) - od toga centralna Srbija 50.479,
ih 50,0%, Kosovo 11.913, ih 33,4%, i Vojvodina 13.437, ih 46,5%.
Broj studentkinja po pojedinim fakultetima se menjao, s tim što su se ugla
vnom zadržali isti odnosi među pojedinim strukama. Brojčano ih je najviše na dru
štvenim, tehničkim i medicinskim naukama, a najmanje na umetničkim fakulteti
ma i akademijama. Relativni odnosi su drugačiji, pa na fakultetima društvenih,
prirodno-matematičkih i medicinskih nauka studentkinje čine preko 60% u odnosu
na ukupan broj upisanih na tim fakultetima. I na tehničkim i poljoprivredno-šumarskim fakultetima takođe se, i pored godišnjih oscilacija, zapaža tendencija po
rasta broja studentkinja.
Podaci pokazuju da je sve više žena koje su se specijahzovale, magistrirale
ih doktorirale. Od 1962. godine, kada su ta zvanja ustanovljena, do 1990. zvanje spe
cijalista i magistra nauka steklo je ukupno 28.695 muškaraca i 11.450 žena što čini
28,5% u odnosu na ukupan broj specijalista i magistara.
1 Statistički godišnjak 1989, str. 597 i 787. (Bez podataka za sve zemlje, među pjima za Rumuniju,
Albaniju, SSSR, Švedsku, Portugal i Italiju.)
? Statistički bilten, br. 10, 1952, str. 24-25.
�230
Zvanje doktora nauka od 1945. do 1990. godine steklo je 16.480 muškara
ca i 4.420 žena, ili 21,7% u odnosu na ukupan broj doktora nauka.1Procenat žena
specijalista, magistara i doktora nauka raste godišnje 0,2 do 0,3 poena više u odno
su na procenat muškaraca.
U Saveznoj Republici Jugoslaviji broj upisanih studenata opada, dok broj
upisanih studentkinja i dalje raste. U školskoj 1993/94. godini učešće studentkinja
u ukupnom broju upisanih je 54,9%.
6. Zaposlenost žena
U Jugoslaviji je 1940. godine bilo ukupno 1.139.754 socijalno osiguranih,
od toga 199.077 žena, ili 17,0%. Državnih službenika (bez vojske) i službenika u
banovinama i opštinama bilo je 214.056.2
Broj zaposlenih 1945. godine bio je 461.000, od toga 136.000 žena, ih 29,5%, da
bi se već 1949. godine broj ukupno zaposlenih popeo na 1.990.000 - od toga 1.433.000
muškaraca i 557.000, ih 31,9%, žena.
Decentralizacija privrede, uvođenje samoupravljanja i prelaz na ekonom
sku računicu u privredi doveh su do smanjivanja broja radnika i radnica, tako da
je 1953. godine broj zaposlenih žena relativno opao, na 23,3%. Od tada, ponovo, sa
manjim oscilacijama raste i relativni i apsolutni broj zaposlenih žena. On je 1969.
dvostruko veći nego 1949. godine, i čini već trećinu od ukupno zaposlenih (33,8%).
Tendencija većeg porasta zaposlenosti žena od muškaraca se nastavila do 1988. go
dine, kada broj zaposlenih žena iznosi 2.642.000, ih 39,3%, što znači d aje skoro
pet puta veći nego 1949. godine. U isto vreme broj zaposlenih muškaraca popeo se
na 4.073.000, što znači d a je u odnosu na 1949. godinu uvećan nešto manje od tri
puta.1
U Srbiji se može zapaziti isti proces, s tim što je nivo zaposlenosti žena ne
što niži, i kreće se od 140.000 (21,5%) u 1952. do 984.000 (36,8%) u 1988. godini.
Te godine u centralnoj Srbiji bilo je zaposleno 673.000 (37,1%), na Kosovu 54.000
(22,6%) i u Vojvodini 257.000 (40,0%) žena.
Od 1988. ukupni broj zaposlenih opada, pa je 1990. godine u društvenom
sektoru bilo ukupno 6.470.000 zaposlenih, od toga 2.605.000 (40,2%) žena, što
znači d aje broj zaposlenih muškaraca opao za 209.000, a broj zaposlenih žena za
36.000. U Srbiji je 1990. broj ukupno zaposlenih iznosio 2.482.000, a broj žena
956.000 (38,5%).' U privrednim delatnostima je 5.231.000 zaposlenih, od toga
LStatistički godišnjak, br. 1991, str. 378.
Jugoslavija 1918—
1988, str. 57. —
Žene su posebno iskazane samo u grupi državnih službenika (ukup
no 2.640, od toga svega 78 žena, ili nepuna tri procenta). Broj zaposlenih sigurno je veći, naročito že
na. Poznato je da su se zakoni izigravah i da svi zaposleni nisu prijavljivani osiguravajućim organi
zacijama. Žene su se najviše zapošljavale kao kućna posluga, ali njihov status nije bio regulisan i uglav
nom nisu osigurane, pa u ovim podacima, uglavnom, nisu iskazane. U posleratim podacima iskazan
je samo društveni sektor; u privatnom sektoru 1949. godine bilo je ukupno 60.000 zaposlenih, a 1988.
169.000, što bitno ne utiče na iskazane odnose.
' Isto, str. 60 i 61.
* Statistički godišnjak 1991.
�231
1.884.000 (36,0%) žena, a u delatnostima van privrede je od 1.148.000 zaposlenih,
721.000 (62,8%) žena. Po granama delatnosti najviše žena zaposleno je u tekstil
noj industriji i industriji kožne galanterije (524.500) - gde su lični dohoci svih za
poslenih za oko 20-30% niži od prosečnih - zatim u trgovini i ugostiteljstvu (476.000),
obrazovahu (252.500), zdravstvu (326.000), na ekonomsko-finansijskim poslovi
ma (133.000) i u dmštveno-političkim zggednicama (142.000). U ovim delatnosti
ma je zaposleno 1.853.000 žena, ili 71,1% u odnosu na broj ukupno zaposlenih
žena. U svim drugim delatnostima zapaženo je povećanje broja zaposlenih žena.
No, ta povećala bitnye ne utiču na promenu strukture zaposlenih (tabela 9).
Zaposlenost žena prema stručnoj spremi vidi se iz tabele 10. Najpovoljniji
odnosi između broja zaposlenih muškaraca i broja zaposlenih žena ostvareni su u
kategoriji zaposlenih sa srednjom stručnom spremom - u toj kategoriji žene čine
57,6%. U kategoriji sa nižom stručnom spremom žene čine 55,2%, sa višom struč
nom spremom 46,4%, sa visokom 37,3%. Najniži procenat se iskazuje kod visokokvalifikovanih, gde radnice predstavljaju svega 8,4%. U kategoriji kvalifikovanih
one čine 29%, polukvaliflkovanih i nekvalifikovanih 43,5%. Odnosi su slični i po
republikama. Ngjveći procenat žena u odnosu na ukupan broj zaposlenih žena ot
pada na srednju stručnu spremu i 1986. iznosi 30,0%. Zatim slede kvalifikovane
radnice, koje u ukupnom broj zaposlenih žena čine 17,3%, nekvalifikovane radnice
čine 16,4%, žene sa visokom i višom stručnom spremom 14,8%, sa nižom spremom
12,0%, polukvalifikovane radnice 8,6%. Najniže je učešće visokokvalifikovanih ra
dnica u ukupnom broj zaposlenih žena - svega 0,9%.
I pored toga što je broj zaposlenih žena rastao brže od broja zaposlenih mu
škaraca, veliki broj žena koje su želele da radom obezbede svoju egzistenciju ili povećgju kućni budžet ostajao je izvan posla. Broj žena koje su tražile zaposlenje osci
lirao je, i približno je jednak broju muškaraca. Alije broj žena koje su zapošljavane
preko službi za zapošljavanje znatno manji od broja muškaraca, naročito kada se
radilo o ženama sa višim kvalifikacijama.1
Problemi zaposlenih žena su i dalje kvalifikacije, podela posla po polu, opterećnost žene u porodici i domaćinstvu.
7. Zdravstvena zaštita žene
U Kraljevini Jugoslaviji zdravstvena služba - posebno na selu - nije bila
naročito razvijena. Lekari su bili koncentrisani u gradovima i sreskim mestima,
ali u više srezova nije bilo nijednog lekara. U Jugoslaviji je 1939. godine bilo deset
higijenskih zavoda, pedeset i jedan dom zdravlja sa posebnim bitnijim službama,
nekoliko posebnih zdravstvenih ustanova uglavnom za zaštitu majki i dece, kao i
169 bolnica sa 23.524 postelje. Kao odeljenja u domovima zdravlja ili kao zasebne
ustanove, radile su 92 službe za zaštitu učenika i 42 za zaštitu majke i deteta. Iste
godine bilo je 5.131 lekara, 2.243 babice, 4.513 diplomiranih i 1.142 nediplomirane
sestre, 380 dentista, 379 zubnih tehničara i 1.479 farmaceuta. Priličan broj zdrav
stvenih radnika i radnica svih profila, a takođe i studenata i studentkinja medicine,
stradao je u ratu, a mnoge zdravstvene ustanove bile su manje ili više oštećene. Ti
LJugoslavija 1918-1988, str. 70.
�232
gubici su nadoknađeni otprilike početkom pedesetih godina. Od sredine pedesetih
godina beleži se konstantan napredak svih vidova zdravstvene službe, što se da za
ključiti i po povećanju broja zaposlenih u njoj. Tako je, na primer, 1987. godine bilo
ukupno zaposlenih: 43.869 lekarki i lekara, 9.232 zubnih lekara i lekarki, 137.429
zdravstvenih radnica i radnika sa višom i srednjom spremom. Prem a podacima za
1991. godinu, u Srbiji je zaposleno 21.230 lekarki i lekara, 6.643 zubnih lekara i
lekarki, i 61.681 zdravstvenih radnica i radnika sa višom i srednjom spremom. To
znači daje samo u Srbiji broj lekara i lekarki veći za četiri, a broj zdravstvenih radni
ka i radnica za blizu jedanaest puta od njihovog broja 1939. godine u celoj Jugosla
viji.1
Iako je beležila stalan napredak, zdravstvena služba u Jugoslaviji znatno
je zaostajala za evropskim zemljama. Iza Jugoslavije, po broju lekara, zubara i far
maceuta u odnosu na broj stanovnika, samo su Turska, Portugal i Rumunija.
Opšta, a ne samo zdravstvena situacija žene umnogome je zavisila od orga
nizacije i rada službe za zdravstvenu zaštitu žena za vreme trudnoće, kao i službe
za zdravstvenu zaštitu novorođenčadi i dece.
Te službe, kao što se delimično vidi iz tabele 11, napredovale su i po broju
organizacionih jedinica i po broju zaposlenih lekara i lekarki i drugih zdravstvenih
radnica i radnika, kao i po broju i kvalitetu zdravstvenih usluga koje su pružale.
Tako su već 1955. u Jugoslaviji radile 354 organizacione jedinice (ordinacije, dis
panzeri i savetovališta) za trudnice i porodiije, sa 294 lekarki i lekara.
Razvijala se i patronažna služba dispanzera, koja obuhvata kućne posete
trudnicama, porodiljama, ženama posle prekida trudnoće, drugim ženama, kao i
deci, uglavnom predškolskog uzrasta. Godine 1955. godine bilo je oko 152.000 tih
poseta, a 1987. oko 1.314.000. Ove ustanove bave se i preventivom i organizuju sis
tematske preglede i vakcinisanje dece.
Najveći uspeh do početka ovog ra ta bio je postignut u pružanju, odnosno
korišćenju stručne pomoći prilikom porođaja i u smanjenju smrtnosti odojčadi.
Smrtnost dece, mada je stalno opadala, još je prilično visoka, a na to utiče opšta
zaostalost i nizak nivo zdravstvene kulture u pojedinim krčevim a. Na hiijadu ži
vorođene dece, 1939. godine umiralo je više od 132 novorođenčeta. Tek 1958. godi
ne stopa sm rtnosti odojčadi pada ispod sto - na hiljadu živorođenih. Na to su, izme
đu ostalog, uticale i akcije zdravstvenog prosvećivanja na selu koje je orgamzovao
Savez ženskih društava, sam ili u saradnji sa drugim stručnim i društvenim orga
nizacijama. Stopa sm rtnosti je 1990. godine pala na 19,3 - ali se povećava od 1991.
godine kada je iznosila 20,2 na hiljadu živorođenih.
Smrtnost odojčadi u Saveznoj Republici Jugoslaviji se naglo povećala 1992.
u odnosu na 1990. godinu: u Crnoj Gori za 10,7 i u Srbiji za 11,5 poena - u central
noj Srbiji za 6,9, u Vojvodini za 8,5 i na Kosovu za svih 25 poena (tabela 2).
Pred Drugi svetski rat, a i po završetku rata, žene su se uglavnom porađale
bez stručne pomoći, pa se još 1959. tako obavljala gotovo polovina porođaja. Godi
ne 1990. sa stručnom pomoći obavljeno je 99,7% porođaja. U centralnoj Srbiji bez
stručne pomoći rođeno je 2,2%, a na Kosovu 23,3% dece (tabela 12).
1 Jugoslavija 1918-1988\ Statistički godišnjak *91. o narodnom zdraviju i zdravstvenoj zaštiti u SR
Jugoslaviji, Beograd 1992.
�233
Žene se retko obraćaju savetovalištima radi planiranja porodice - samo če
tiri procenta, a radi kontracepcije svega dva procenta od broja žena koje se obraća
ju savetovalištima Tako je prekid trudnoće postao glavni način regulisanja rađanja
pa je broj abortusa približno jednak broju rađanja. Rezolucija Savezne skupštine
o planiranju porodice iz 1969. i druga Rezolucija o osnovama politike razvoja i pla
niranja porodice iz 1978. godine ostale su nerealizovane, jer je realizacija prepušte
na institucijama, koje za nju nisu uspele da zainteresuju ni same žene.
8. Dečje ustanove
Nekoliko podataka biće dovoljno da se ukaže na veliki raskorak između bro
ja zaposlenih žena i mogućnosti smeštaja dece u predškolske ustanove: jaslice, obdaništa, zabavišta i kombinovane ustanove. Godine 1938. bilo je 434 ovih ustano
va, koje je koristilo 32.556 dece. Njihov broj je 1939. godine smanjen na 119 sa 7.300
korisnika. U ratu su one delom oštećene, delom korišćene za druge svrhe. Obnov
ljene su do 1949. godine. U kriznom periodu, od 1952. do 1954. godine, pjihov broj
se smanjio na 262, sa 13.587 dece, dakle, ispod nivoa koji je bio dostignut 1938. go
dine. A onda se 1955. godine njihov broj naglo uvećao i iznosio je 912. Od tada broj
ovih ustanova je stalno rastao, tako da ih je 1988. godine bilo 4.802 sa 519.300 de
ce, ali on i dalje ni izdaleka nije zadovoljavao potrebe porodice (tabela 13). Obuhvat
dece do sedam godina je nizak - od 8% u Bosni i Hercegovini do 41% u Hrvatskoj
i 52% u Sloveniji. Deo troškova boravka dece u ustanovama dečje zaštite snosi dru
štvo, zavisno od imovnog stanja porodice, ali i pored toga porodice slabijeg imov
nog stanja manje ih koriste jer su im i beneficirane cene previsoke (tabela 13).
Dodatak na decu je takođe vid dečje, odnosno porodične zaštite. Korišćen
je svojevremeno kao socijalna pomoć siromašnijim porodicama sa više dece, a u poslednje vreme u Srbiji postaje i instrum ent demografske politike. Pripada samo
porodicama sa troje dece, a ne i preko tog broja, da bi se na taj način uticalo na sma
njenje rađanja u visokonatalitenim grupama (Albanci i Romi). Osim toga, dodatak
za treće dete pripada bez obzira na imovno stanje, i veći je u niskonatalitetnim ne
go u visokonatalitetnim opštinama. U istom cilju proširen je i krug korisnika dečjeg dodatka, a njegova visina se povoljnije valorizuje. No, i pored toga, broj koris
nika se smanjuje, jer su opšta ekonomska kriza i, posebno, rat uticah na drastično
smanjivanje društvenog standarda i standarda porodice, smanjenje nataliteta pa i
na realnu vrednost dečjeg dodatka.
9. Učešće žena u Saveznoj, republičkim, pokrajinskim i opštinskim
skupštinama
Aktivno biračko pravo, koje je zavisilo samo od njihove volje, žene su na svim
izborima koristile podjednako kao i muškarci, ponekad čak i nešto više. Izbori u
predstavničke organe zavisili su od izborne kombinatorike, kadrovskih komisija i
koordinacionih tela koji su pripremah i određivah kandidate i kandidatkinje. Žene
su dolazile na kandidatske hste, ne zbog svojih kvaliteta nego prevashodno zbog
toga što je trebalo zadovoljiti minimalne kriterij ume sastava predstavničkog tela
�234
po polu. Naravno, patrijarhalne - naročito seoske - sredine tvrdokorno su se opira
le i takvom načinu kandidovanja žena. Društveno-političke organizacije - poseb
no SKJ i SSRN - setile bi se problema ravnopravnosti žena u političkoj sferi nepo
sredno pred same izbore, kada nije preostalo ništa drugo nego da se u nekim razvi
jenijim sredinama među kandidate ubaci i poneka žena. Sve do 1974, uz izvesne
oscilacije, vidljiva je i tendencija opadanja učešća žena u svim skupštinama. Novi
izborni zakon, 1963. godine, umesto neposrednih izbora, delimično je uveo dele
gatski sistem, delimično zadržao neposredne izbore, a u skupštine je uveo više ve
ća, između ostalih i opštinsko veće u opštinskim skupštinama. U prvim izborima
po tom sistemu došlo je do izvesnog povećanja učešća žena u skupštinama, ali već
u sledećim izborima to učešće je opalo. Procenat žena koje su birane u opštinska
veća po pravilu je manji od procenta žena biranih u Savezno veće, kao i u republi
čka i pokrajinska veća.1
Novi izborni sistem 1974. godine uveo je čisti delegatski sistem i novu orga
nizaciju skupština. U ovom sistemu izvanredno je uočljiv i odnos patrijarhalnog
m entaliteta prema ženi u vlasti.
Savezna skupština je sastavljena od Saveznog veća i veća republika i pokra
jina, ostale republičke i pokrajinske skupštine od Veća udruženog rada, veća opština i Društveno-političkog veća, a opštinska skupština od Veća udruženog rada, Društveno-političkog veća i veća mesnih zajednica. Delegate i delegatkinje (poslanike)
u odgovarajuća veća skupština biraju prethodno izabrane delegacije sastavljene od
predstavnika osnovnih organizacija udruženog rada, radnih zajednica i radnika u
privatnom sektoru, zatim delegacije sastavljene od predstavnika državnih organa
i društveno-političkih organizacija i, najzad, delegacija mesnih zajednica.
Upadljivo je d aje najviše žena birano u veća udruženog rada, zatim u društveno-politička veća, a najmanje u veća opština, odnosno u veća mesnih zgjednica. Broj izabranih žena u sva veća svih skupština stabilizovao se najednom nivou
uz neznatne promene, i nije se menjao do 1986. godine.
U izborima 1990. godine, nakon uvođenja višepartijskog sistema, broj iza
branih žena u republičke skupštine znatno je smanjen i manji je nego 1958. godine.
U Skupštinu Srbije izabrano je 246 muškaraca i svega četiri žene, ili 1,6 %. A na
izborima 1992. godine u Skupštinu Srbije izabrano je 234 muškarca i šesnaest že
na, ili 6,4%. U Skupštinu Crne Gore izabrano je 79 muškaraca i 5 žena. Saveznu
skupštinu čine 173 muškarca i 5 žena (tabela 14).
U organima radničkog samoupravljanja i samoupravnim organima proce
nat učešća žena bio je povoljniji (tabela 15), ali s obzirom na opštu situaciju sa rad
ničkim samoupravljanjem - radnice su od toga imale manje koristi nego što bi se
moglo očekivati po njihovoj zastupljenosti u organima odlučivanja.
L Saveznu, republičke i pokrajinske skupštine činila su odgovarajuća veća koja su birale opštinske
skupštine i građani neposredno. Osim ovih veća u sastavu navedenih skupština bilo je i privredno
veće, prosvetno-kulturno veće, socijalno-zdravstveno veće i organizaciono-političko veće. Njih je bi
rala opštinska skupština na predlog zaposlenih (radnih zajednica) u odgovarajućoj oblasti. Opštinsku
skupštinu činilo je opštinsko veće, koje biraju građani neposredno i veće radnih zajednica, koje biraju
građani i građanke koji rade u radnim organizacijama, državnim organima, društveno-političkim i
drugim organizacijama, zadrugama i komorama. Sreske skupštine u Srbiji i Makedoniji činile su sreska veća i veća radnih zajednica, u Crnoj Gori nema srezova, a u ostalim republikama postoji samo
sresko veće. Sve odbornike sreskih skupština biraju opštinske skupštine.
�235
Nesumnjivi su rezultati koji su učinjeni u promeni situacije žene u pojedi
nim oblastima društvenog života: u privredi, obrazovahu i dostupnosti svih zan
imanja ženama, u zdravstvenoj zaštiti žene, u kvalitetu življenja i u drugim sfera
ma. Alije vidljivo i to da sve to nJje bilo dovoljno da se svest o ulozi žene u porodi
ci i društvu bitnije izmeni.
X
�Tabela 1.
STANOVNIŠTVO PREMA POLU I AKTIVNOSTI;
DOMAĆINSTVA, POLJOPRIVREDNO STANOVNIŠTVO
u hiljadama
Aktivno
stanovništvo
ukupno
žene
%
poljoprivredno
stanovništvo %
14.534
15.842
16.991
22.425
23.475
7.345
8.227
8.760
11.341
12.037
5,14
4,37
4,29
3,62
46,9
49,1
46,3
44,0
30,0
35,0
30,7
32,2
76,4
67,2
60,9
19,9
Bosna i
Hercegovina 1948.
1953.
1981.
2.564
2.847
4.124
1.327
1.462
2.073
5,51
5,06
4,00
42,9
42,5
38,7
26,9
24,3
71,8
62,2
17,3
1948.
1953.
1981.
377
420
584
199
218
295
4,51
4,56
4,09
36,9
36,4
34,3
20,0
22,0
71,6
61,5
13,6
1948.
1953.
1981.
3.780
3.936
4.601
2.010
2.075
2.375
3,94
3,81
3,23
51,6
47,7
45,6
31,8
36,0
62,4
56,4
15,2
1948.
1953.
1981.
1.153
1.305
1.909
569
645
941
5,27
5,30
4,39
43,4
40,8
41,8
22,9
30,7
70,6
62,7
21,7
Slovenija
1948.
1963.
1981.
1.440
1.504
1.892
764
792
973
3,78
3,66
3,18
52,9
40,8
50,3
36,6
Srbija
1948.
1953.
1981.
6.528
6.979
9.314
3.367
3.568
4.684
4,39
4,32
3,63
50,9
48,4
46,4
32,6
34,5
72,3
66,7
26,4
Centralna
Srbija
1948.
1953.
1981.
4.154
4.464
5.694
2.142
2.286
2.577
4,54
4,44
3,43
54,2
52,4
51,8
38,6
43,0
72,4
67,2
27,6
Kosovo
1948.
1953.
1981.
733
816
1.584
369
399
766
6,36
6,42
6,92
35,3
33,2
23,8
10,9
7,6
80,9
72,4
24,6
1948.
1953.
1981.
1.641
1.700
2.036
856
882
1.041
3,61
3,50
3,00
49,4
45,4
44,3
26,7
31,0
68,1
62,9
19,9
Jugoslavija
Crna Gora
Hrvatska
Makedonija
Vojvodina
1931.
1948.
1953.
1981.
1991*
%
44,1
41,1
9.4
Izvori: Statistički godišnjak Jugoslavije, Beograd 1989, str. 449— Jugoslavija 1918-1988, Beograd
463;
1989, str. 39-43; Statistički godišnjak 1991, str. 441-446.
*) Prethodni rezultati popisa 1991.
�237
Tabela 2.
KRETANJE STANOVNIŠTVA
živorođeni
Jugoslavija
25,9
1939.
30,3
1950.
21.0
1965.
1990.
9.9
Bosna i Hercegovina
38.6
1950.
29,0
1965.
14,8
1990.
Crna Gora
30,0
1950.
24.7
1965.
14,4
1990.
Hrvatska
24,8
1950.
16,6
1965.
1990.
11.9
Makedonija
40,3
1950
1965.
28,1
16,9
1990.
Slovenija
1950.
24,4
1965.
18,5
1990.
12,5
Srbija
1950.
29,5
1965.
18,8
1990.
14,5
Centralna Srbija
1950.
28,0
1965.
15,4
1990
11.7
Kosovo
46,1
1965.
40,5
1990.
27,8
Vojvodina
1950.
25,5
1965.
15.5
1990.
10,4
Savezna Republika
Jugoslavija -1992.
Crna Gora
Srbija
Centralna Srbija
Vojvodina
Kosovo
17,0
17,8
17,0
13,8
13,6
32,6
umrli
umrla odojčad prirodni priraštaj
zaključeni
brakovi
razvedeni
brakovi
14,9
13,0
8.8
3,7
132,3
118.6
71,8
20,2
11,0
17.3
12.2
5,0
7.9
11.4
9,0
6.3
0.5
1,1
1.2
0,9
13,6
8,0
6,4
125,6
83,7
15,2
25,1
21,0
7,7
11.4
9,5
7,9
0,9
0,7
0,4
9.3
6,9
5,5
101,9
56,9
12,2
20,7
17,8
8,9
8,0
7.6
5,7
0,5
0,5
0,5
12,3
9.3
11,3
118,1
49,5
10,0
12,5
7.3
0,5
9,9
9,0
6,0
0,8
1,1
1,2
14,7
8,4
7,0
136,7
105,8
35,3
25,6
19,7
9,0
11,5
8,9
7,5
0,8
0,4
0,4
11.8
9,7
9,9
80,6
29.6
8,9
12,6
8,8
2,5
10,1
9.2
4.7
0,6
1.3
1.0
13,4
8,8
9.5
118,1
74,9
25.0
16.1
10,0
5.1
12,7
8,8
6.2
1,5
1,2
1,3
12,4
8,1
10,3
101,7
64,7
17,0
15,6
7.3
1,4
13,3
8,8
6,1
1.6
1.3
1,3
17,0
10,9
4.7
141,3
122,6
40,6
29,1
29,6
23,1
11,4
7,7
6,7
0,6
0,2
0,3
14,0
9.6
12,0
145,1
67,4
10,6
11,5
5,9
- 1,6
11,7
9,3
6,0
1,6
1,9
1,3
9.2
6,1
9,5
9.3
11,7
6,7
35.6
22,9
36.6
23,1
19,0
65.6
7.8
11,7
7.5
4.5
1.9
25,9
Izvor: Jugoslavija 19IH-1988, str. 43; Statistički bilten, br. 298, str 92; Statistički bilten, br. 788, str. 20; Statistički
godišnjak 1989. str. 128,129.143 i 463; Isto. 1991. str. 442 i 443; Statistički godišnjak 1994, str. 66.
�238
Tabela 3.
NEPISMENO STANOVNIŠTVO IZNAD DESET GODINA STAROSTI
u hiljadama
J
u
g
0
s
1
a
V
i
i
a
H
e
r
c
e
g
o
v
i
n
a
S
G
0
r
a
H
r
V
a
t
s
k
a
M
a
k
e
d
0
n
i
j
a
83,9
77,3
39,6
81,7
5,8
3.163
835
74
478
344
27
34,4
59,3
37,1
21,0
53,9
2,5
3.404
26,4
14,1
35,8
853
40,2
21,8
57,2
96
30,1
14,5
44,5
522
16,3
9,3
22,4
342
35,7
23,3
48,3
1961. godina
Broj nepismenih 3.066
procenat
19,7
muškarci
9,9
žene
28,8
818
32,5
16,0
47,8
83
21,7
9.1
33,2
439
12,1
6.4
17.1
1981. godina
Broj nepismenih
procenat
muškarci
žene
441
14,5
5.6
23,3
45
9.4
3.4
16,2
220
5,6
2,6
8,4
u
k
u
P
n
o
1931. godina
Broj nepismenih 4.409
procenat
44,6
32,3
muškarci
žene
66,4
1948. godina
Broj nepismenih
procenat
muškarci
žene
1953. godina
Broj nepismenih
procenat
muškarci
žene
1.781
9,6
4.1
14,7
B
°
s
n
a
i
C
r
n
a
S
1
0
V
e
n
i
j
a
R
U
k
u
P
n
0
B
I
J
A
C
e
n
t S
r r
a b
1 i
n j
a a
K
o
s
0
V
0
V
0
i
V
0
d
1
n
a
62,8
78,8
93,9
23,6
1.405
923
319
162
37,6
40,8
78,4
15,6
32
2,7
2.5
2,8
1.559
27,9
14,5
40,5
1.063
29,5
12,9
44,9
315
54,5
38,0
72,1
181
12,9
8,3
17,0
276
24,6
14,6
34,6
25
1,8
1,7
1.9
1.424
21,9
10,4
32,8
958
22,0
9.2
36,0
293
41,1
26,5
56,0
173
10,6
5,9
14,9
167
10,9
5,8
16,2
13
0,8
0.7
0,9
845
10,9
4.7
16,9
545
11,1
4.1
17,9
149
17,6
9.4
26,4
102
5,8
3.1
8,3
1901. godine u Srbiji je bilo ukupno 470.000 nepismenih, od toga 388.000 žena i 82.000 muškaraca.
Izvori: Statistićki bilten br. 10,1962, str. 31; Jugoslavija 1918-1988, str. 39; Statistički bilten, br. 298, str. 12 i
13.
�239
Tabela 4.
TEČAJEVI ZA OPISMENJAVANJE (1946-1950)
broj tečajeva
Jugoslavija ukupno 121.690
Bosna i Hercegovina 42.163
3.558
Crna Gora
14.913
Hrvatska
9.836
Makedonija
55
Slovenija
50.595
Srbija
predavači(ce) broj polaznika i
polaznica
149.985
40.251
4.604
26.596
11.492
72
66.970
2.829.252
953.263
79.753
313.476
274.098
723
1.214.249
opismenjeno
1.924.510
688.803
58.300
218.094
180.415
354
778.544
procenti
opismenjenih
68,1
71,2
80,0
69,1
67,2
49,0
63,2
Izvor: Prosvcta, nauka i kultura, Statistički bilten 1952, br. 10, str. 31.
TEČAJEVI ZDRAVSTVENOG PROSVEĆIVANJA ŽENSKE OMLADINE
(1958-1962)
broj tečcgeva
Jugoslavija ukupno
Bosna i Hercegovina
Crna Gora
Hrvatska
Makedonija
Slovenija
Srbija*
13.805
2.505
510
3.813
1.788
1.291
3.898
broj polaznica
246.339
52.837
7.079
45.584
29.699
21.744
89.396
Izvor: Žena u društvu i privredi Jugoslavije, Statistički bilten 1964, br. 298, str. 24.
*) Bez podataka za 1962.
�240
Tabela 5.
UČENICI I UČENICE U OSNOVNIM ŠKOLAMA
u hiljadama
J
U
g
o
s
1 u
a k
v u
i P
H
e
r
c
Be
° g
s
c
r
n
a
s 0
R
B
I
J
A
M
H
r
V
a
n v
G
t
a i
s
k
a
s
C
1
e
o
V
'e
0
u
n
t S
1
n
n
i
i
P
j
j
a
a
n
0
a
k
e
d
0
n
k
r r
a b
1 i
v
K
0
s
V
0
d
0
1
a j
V
a a
0
u
a
a
n
a o
i a
o
r
a
1939/40.
ukupno
1.487
ženska deca 637
procenat
42,8
156
39
25,1
39
16
39,7
388
96
40
182
46,9 41,1
187 621 397
93 267
166
49,8 43,1 41,8
1951/52.
ukupno
1.815
ženska deca 821
procenat
45,3
301
118
39,4
56
22
42,7
396 170
189
77
47,8 45,7
187 705 417 111 177
84
92
320 193
43
49,5 45,3 46,3 38,4 47.7
1961/62.
ukupno
2.896
ženska deca 1.348
procenat
46,5
526
230
43,7
87
39
44,7
623 251
301 115
48,4 45,8
280
243 1.165 716 168
135
71
120
543 337
49,3
46,6 47,0 42,0 48,3
1987/88.
ukupno
2.828
ženska deca 1.365
procenat
47,9
552
267
48,3
82
39
47,5
521 273
253 131
48,5 47,9
229 1.171 612 347
112
562 298 161
48,9
47,9 48,6 43,8
j
38
187
91
28,3 48,6
11
U SRJ je 1993/94. u osnovne škole upisano ukupno 937.392 đaka, od toga 455.488
učenice, ili 48,6%.
Izvori: Statistički bilten 298, str. 17; Statistički godiči^jak 1989, str. 371; Statistički
godišitfak 1994, str. 346.
212
104
49,0
�241
Tabela 6.
SREDNJE ŠKOLE ZA OPŠTE OBRAZOVANJE, NIŽE I SREDNJE
STRUČNE ŠKOLE
u hiljadam a
1938/39.
ukupno
Srednje škole za
opšte obrazovanje 167,8
Građanske škole 42,7
Osmoljetke
Gimnazije
125,1
Niže stručne škole 69,6
Industrijske
62,5
Poljoprivredne
2,2
5,1
Trgovačke
Medicinske
0,13
Uinetničke
Srednje stručne
škole
Industrijske
Rudarske
Građevinske
Poljoprivredne
Saobraćajne
Ekonomske
Medicinske
Učiteljske
Uinetničke
18,1
2,4
1950/51.
žene
% žena
ukupno
žene
% žena
61,5
18,1
43,4
36,6
42,3
34,7
485,8
193,6
292,3
208,9
84,4
124,5
43,0
43,6
42,6
22,1
21,4
0,5
0,06
0,13
31,6
34,3
22,7
1
i,2
100
|
|
-
-
28,0
14,4
0,5
3,6
1,5
7,9
21,0
13,1
22,8
59,7
90,1
59,7
133, 6
110,3
2,4
6,0
1,7
13,3
7,8
0,4
43,5
15,8
99,1
11,2
-
-
-
-
.
.
1 ,1
9,9
9,3
3,9
23,4
7,0
27,9
5,2
0,5
0,5
7,4
0,2
4,0
3,2
0,001
0,2
-
-
3,9
0,2
1,6
1,8
53,3
100
39,3
58,0
Izvor: Statistički bilten br.10, str. 14.
44,4
1,4
0,07
1,8
1,2
0,5
15,4
4,7
16,7
2,6
44,8
12,2
6,8
18,3
13,0
11,5
65,9
67,6
59,8
50,5
�242
Tabela 7.
UČENICE U SREDNJIM ŠKOLAMA
ukupno
učenice
procenat
SFRJ (1987/88)
903.639
141.352
431.874
65.320
47,8
46,2
67.350
233
153.023
71.634
30.448
33.770
145
15.980
9.155
10.303
53,3
62,2
10,4
12,8
33,8
Rudarsko-geološka
Hemijsko-tehnološka
Grafička
Vatrogasna
Saobraćajna
7.979
25.273
3.968
345
21.635
1.806
17.578
2.276
215
5.632
28,7
69,8
56,6
62,3
26,1
Tekstilna
Kožarsko-gumorska
Metalurška
Drvoprerađivačka
44.444
13.358
4.022
18.532
39.152
9.242
1.035
6.301
88,2
69,0
25,7
34.0
Poljoprivredna
Šumarska
Prehrambena
Veterinarska
39.071
1.901
11.748
3.203
18.884
474
7.566
1.119
48,3
22,8
64,2
35,0
Zdravstvena
Trgovinska
Ugostiteljsko-turistička
Ekonomsko-komercijalna
Pravna i birotehnička
35.547
15.733
33.253
71.040
24.521
29.307
11.256
18.796
56.035
17.642
82,5
71,7
56,4
78,9
71,7
Prosvetna
Prevodilačka
U metni čka
Kulturološka
Uslužna
25.033
6.795
7.143
19.410
5.134
21.645
5.711
4.732
15.454
4.742
86,6
84,8
66,3
79,6
92,6
341.025
60.570
280.455
172.604
39.425
133.179
50,6
64,6
47,6
Polaznici i polaznice zajedničkih osnova
Grupe struka
Prirodno-matematička i informatička
Hidrometeorološka
Mašinsko-metalskn
Elektrotehnička
Građevinska i geodetska
SRJ 1993/94.
Ukupno
Gimnazije
Stručne škole
Izvor: Statistički godišnjak 1989, str. 371,372; Statistički godišnjak 1994, str. 346,352.
�243
Tabela 8.
UPISANI I STUDENTKINJE PO VRSTI STUDIJA
1938/39.
Ukupno
Žene
1950/51.
% žena
Ukupno
Žene
% žena
17.733
Poljoprivreda
i šumarstvo
Veterina
Tehnika
Ekonomija
Pravo
Medicina
Filozofija
Teologija
Umetnost
Nauke
3.987
22,5
60.395
20.021
33,2
1.166
708
2.671
986
5.998
2.095
3.125
756
228
179
11
208
224
1.006
495
1.748
31
85
15,3
1,5
7,7
22,7
16,7
23,6
55,9
4,1
37,7
4.442
2.574
12.166
6.665
4.447
10.395
17.989
573
1.144
1.0 12
248
1.930
2.449
997
3.902
8.972
55
456
22,7
9,6
15,8
36,7
22,4
37,5
49,8
9,5
39,9
Ukupno
Ukupno
339.577
Prirodno matematičke 19.355
Tehničke
116.496
Medicinske
28.359
Polj. šumarske
31.608
Društvene
138.893
Umetnost
4.866
1 9 7 1 /7 2 .
Žene
164.821
12.387
34.427
17.524
12.308
85.420
2.755
% žena
48,5
62,1
29,6
62,1
39,0
61,5
56,6
SAVEZNA REPUBLIKA JUGOSLAVIJA
BROJ UPISANIH STUDENTKINJAI STUDENATA 1993/94 god.
Ukupno
Srbija
Crna Gora
Ukupno
' 148.709
141.587
7.122
žena
80.820
76.932
3.788
% žena
54,9
54,3
53,1
Izvori: Statistički bilten br. 10 , str. 24, 25; Statistički godišnjak 1991, str. 596; Statistički
godišnjak 1994, str. 351.
�244
Tabela 9.
ZAPOSLENE ŽENE PO GRANAMA DELATNOSTI
godišnji prošek
SFRJ
Ukupno
Privredne delatnosti
1983.
ukupno
6.097
6.062
1.045
Vanprivredne delatnosti
2.374
Industrija i rudarstvo
211
Poljoprivreda i ribarstvo
Šumarstvo
66
19
Vodoprivreda
Građevinarstvo
599
422
Saobraćaj i veze
Trgovina
621
Ugostiteljstvo i turizam
220
Zanatstvo
166
Stambeno-komunalna
delatnost
120
Finansijske i druge usluge
216
Obrazovanje i kultura
422
Zdravstvena i socijalna
delatnost
350
Društveno-političke
zajednice i organizacije
270
u hiljadama
žene
% žena
2.249
1.620
36,8
32,0
628
840
56
7
2
55
61
301
133
34
60,1
35,3
26,6
10,6
10,5
9,0
14,4
48,4
60,4
20,4
1.159
2.716
245
66
12
554
456
671
251
193
717
1.019
67
8
2
59
74
344
152
40
61,9
37,5
27,;3
11,7
16,6
10,6
16,1
51,3
60,7
20,2
1.148
2.661
242
62
18
498
442
649
229
139
721
1.006
67
7
2
57
76
337
139
38
62,8
37,8
28,0
U.3
11.1
U.4
17,2
51,9
60,6
27,3
22
110
226
18,3
50,9
53,5
125
262
449
23
137
247
18,5
52,3
54,9
121
264
455
23
140
251
19,0
53,0
55,1
265
74,7
420
318
75,5
428
326
76,1
136
50,3
286
151
52,7
262
142
54,1
1988.
žene
ukupno
6.716 2.642
6.656 1.925
% žena
39,3
34,6
1990.
žene
ukupno
6.470 2.606
5.231 1.884
%žena
40,3
36,0
U Saveznoj Republici Jugoslaviji bilo je zaposleno 1993. god.
ukupno
ukupno
društveni sektor
privatni sektor
žene
%žena
2.464
2.243
221
968
902
66
39,3
40,2
29,9
Izvor: Jugoslavija 1918-1988, sir. 60; Statistički godiSitfak Jugoslavije 1991, Beograd 1991, str 147-160;
Statistički godlčitfak 1994, str. 77-79.
�245
Tabela 10.
UKUPAN BROJ ZAPOSLENIH ŽENA PO REPUBLIKAMA I
UČEŠĆE ŽENA U UKUPNOM BROJU ZAPOSLENIH PREMA
KVALIFIKACIJI*
ukupno žena
(u hiljadama)
934
1.693
2.538
ukupno
u procentima
S t e p e n
više
visoko
srednje
o b r a z o v a n j a
vkv
niže
kv
pkv
nkv
26,4
34,5
38,6
24,1
33,1
37,3
20,3
41,6
46,4
39,6
53,6
57,6
42,2
50,4
55,2
3,2
6,2
8,4
10,5
21,5
29,0
30,7
38,8
42,7
30,5
34,1
43,5
Bosna i
Hercegovina
95
1961.
207
1976.
363
1986.
19,3
25,5
26,2
15,9
20,9
33,2
38,3
2,0
6,5
19,1
20,1
33,2
42,9
58,9
59,0
7,7
26,5
40,7
38,1
Crna Gora
1961.
1976.
1986.
15
32
58
21,1
30.7
36.7
13,8
15,4
30,1
30,8
2.2
8,2
21,1
26,2
32,3
45,2
51,9
60,8
6,2
31.1
36,1
39,8
Hrvatska
1961.
1976.
1986.
273
449
636
29,4
38,0
41,5
18,7
24,4
41,4
48,2
3,5
11.1
34,8
36,5
40,1
52,8
63,2
52,6
10,3
29,9
45,8
47,8
Makedonija
1961.
1976.
1986.
45
101
176
19,8
29,7
39,1
15,4
21,0
35,7
25,7
1,7
8,8
24,0
20,3
35,8
50,9
48,6
46,4
3,7
28,1
39,3
36,1
Slovenija
1961.
1976.
1986.
175
300
380
36,4
43,3
47,0
29,4
23,9
48,6
62,5
5,6
17,8
42,2
44,5
35,8
54,2
57,9
68,1
54,5
51,3
56,9
Srbija
1961.
1976.
1986.
329
605
924
24,9
33.0
39.0
21,6
25,4
39,1
55,2
2,7
8.9
27,4
28,2
37,4
47,0
56,0
55,2
7,4
27,7
37,9
39,6
Centralna Srbija
1961
269
1976.
407
1986.
635
25.0
32,9
39.1
39,0
53,5
57,9
58,8
7,3
29,2
38,7
40,8
Kosovo
1961.
1976.
1986.
11
30
50
13,2
21,2
22,9
13.1
17,3
26,9
19,8
1,4
4.6
17,6
10,1
19,5
16,1
37,6
30,4
3,1
17,0
26,8
20,6
108
158
238
27,1
34,7
38,0
27,4
22,6
40,9
43,2
3,5
10,5
27,3
32,0
39,6
42,6
1961.
1976.
1986.
Vojvodina
1961.
1976.
1986.
39,3
46,8
57,1
56,0
9,5
26,8
Izvor: Statistički bilten, br. 298. str. 31; Jugoslavija 1918-1988, str. 66; Statistički godišnjak 1989, str. 470.
*) Bez podataka o pomoćnim radnicima 1961. godine, kojih je bilo ukupno 82.000 - od toga 27.000, ili 30,7% žena.
�246
Tabela 11.
ZDRAVSTVENE USTANOVE ZA ZAŠTITU ŽENA I DECE
SFR JUGOSLAVIJA
SAVEZNA REPUBLIKA JUGOSLAVIJA
ZDRAVSTVENA ZAŠTITA ŽENA
Ukupno
Srbija 1987.
ukupno Kosovo Vojv.
1955. 1987.
Organizacione
444
jedinice
354
971
544
lekari
294 1.056
Zdravstveno
osoblje
689 2.404 1.172
kućne posete
566
u hiljadama* 156 1.314
Ukupno Crna
Gora
1991.
Srbija
ukupno Kosovo Vojv.
29
39
237
115
414
621
19
22
395
599
33
46
197
121
54
286
1.188
45
1.143
138
261
84
130
24
-
12
24
-
ZDRAVSTVENA ZAŠTITA PREDŠKOLSKE DECE
Organizacione
jedinice
498 1.221
lekari
539 2.128
Zdravstveno
osoblje
946 3.733
kućne posete
u hiljadama
433
996
26
134
230
199
434
1.153
22
69
412
1.064
31
146
205
187
1.625
250
340
1.795
114
1.681
269
325
66
2
64
5
20
ZDRAVSTVENA ZAŠTITA ŠKOLSKE DECE
Organizacione
jedinice
155
lekari
358
Zdravstveno
osoblje
465
kućne posete
u hiljadama 11
793
1.609
346
682
25
56
125
112
358
710
21
45
337
665
27
31
114
122
2.505
927
95
171
1.048
80
968
97
183
-
44
2
18
49
44
Izvori: Jugoslavija 1918-1988, str. 409-411; Statistički godišnjak 1989, str. 617; Statistički godi
šnjak ’91, str. 81-85.
*) Nisu unete posete u organizacionim jedinicama ni sistematski pregledi, kojih je bilo više stotina
hiljada.
�247
Tabela 12.
ROĐENI - PREMA MESTU ROĐENJA I STRUČNOJ POMOĆI
u procentima
1950.
JUGOSLAVIJA
Ukupno rođeni
rođeni u zdravstvenoj ustanovi i
na drugom mestu: uz stručnu pomoć*
bez stručne pomoći
BOSNA i HERCEGOVINA
Ukupno rođeni
rođeni u zdravstvenoj ustanovi
na drugom mestu: uz stručnu pomoć
CRNA GORA
Ukupno rođeni
rođeni u zdravstvenoj ustanovi
na drugom mestu: uz stručnu pomoć
HRVATSKA
Ukupno rođeni
rođeni u zdravstvenoj ustanovi
na drugom mestu: uz stručnu pomoć
MAKEDONIJA
Ukupno rođeni
rođeni u zdravstvenoj ustanovi
na drugom mestu: uz stručnu pomoć
SLOVENIJA
Ukupno rođeni
rođeni u zdravstvenoj ustanovi
na drugom mestu: uz stručnu pomoć
SRBIJA
Ukupno rođeni
rođeni u zdravstvenoj ustanovi
na drugom mestu: uz stručnu pomoć
CENTRALNA SRBIJA
Ukupno rođeni
rođeni u zdravstvenoj ustanovi i
na drugom mestu: uz stručnu pomoć
KOSOVO
Ukupno rođeni
rođeni u zdravstvenoj ustanovi
na drugom mestu: uz stručnu pomoć
bez stručne pomoći
VOJVODINA
Ukupno rođeni
rođeni u zdravstvenoj ustanovi
na drugom mestu: uz stručnu pomoć
bez stručne pomoći
1961.
1978.
1990.
499.033
422.190
44,1
9,2
46,7
384.785
83,3
2,2
14,5
337.082
108.076
25,3
4,5
71.485
78,9
2,6
67.278
96,3
3,4
12.994
47,6
1,6
10.557
88,2
2,1
9.421
96,3
1,7
74.190
59,6
20,6
68.603
97,1
1,7
55.655
99,6
0,2
42.182
37,0
3,5
32.106
73,5
3,8
36.704
89,0
28.955
80,1
18,4
30.087
99,2
0,4
22.468
99,7
0,3
155.783
44,7
7,5
163.841
78,3
2,1
146.556
83.334
52,0
1,6
81.429
92,3
0,8
67.978
38,2
61,8
103.509
15,0
11.575
25,7
96.808
57,1
50.173
23,8
35.842
95,7
200.666
35,3
121.569
26,8
35.395
8,4
91,6
43.702
80,4
15,6
93,9
6,1
90,1
97,8
40.561
15,1
1,1
83,4
53.571
44,4
3,6
52,0
42.604
31.888
62,5
31,2
6,3
28.841
96,3
2,9
0,8
23.036
99,7
0,3
76,7
23,3
Izvori: Statistički godišnjak '91. Saveznog zavoda za zdravstvenu zaštitu , Beograd 1992, str. 9; £
tistički bilten, br. 298, str. 82.
) Podrazumeva se da je porođaju prisustvovao lekar ili diplomirana babica.
�248
Tabela 13.
USTANOVE ZA DECU I OMLADINU PO REPUBLIKAMA
broj dece i mladih u hiljadama
Jugoslavija BiH Crna Gora Hrvatska Makedonija Slovenija Srbija Centralna
ukupno
1939.
ustanove 119
7,3
deca
1946.
3
43
12
30
11
74
ustanove 173
46
0,6
1,6
0,3
9,2
1,4
0,1
2,0
deca
3,1
1950.
5
139
35
119
31
199
ustanove 526
93
0,2
7,3
1,5
5,6
23,4
7,8
1,0
5,5
deca
1953.
57
16
3
13
70
ustanove 262
103
77
3,7
3,8
13,6
0,6
0,9
4,5
3,3
deca
0,1
1961.
27
197
996
41
43
425
124
ustanove
263
2,6
12,7
75,6
2,8
35,3
17,6
4,7
deca
11,4
1974.
ustanove 2.227
97
28
487
382
974
392
299
176,1
36,3
9,5
deca
35,7
18,3
34,6 72,0
3,1
1988.
1.706 1.010
ustanove 4.802 248
676
64
864
1.154
139,4
10,7
519,3 42,9
49,0
95,8 215,7
deca
105,3
Kosovo Vojvodina
5
0,1
23
0,9
6
0,2
45
2,0
3
0,1
23
1,1
8
0,9
239
23,0
33
2,8
549
32,9
159
18,6
627
57,6
VRSTE USTANOVA
1957.
SFRJ
1970.
1961.
Dečje jasle
broj
51
36
deca
2.819
2.976
Obdaniš ta,vrtići
broj
76
125
deca
4.599
8.360
Zabavišta
broj
693
658
deca
45.194 42.380
Kombinovane ustanove
broj
87
177
deca
6.466 21.893
Đački domovi
broj
559
492
đaci
57.968 60.869
Studentski domovi
broj
33
41
studenti’
14.947 20.003
1988.
140
123.215
349
119.297
898
63.671
3.797
394.780
563
32.268
SRJ
1993.
345
18.417
155
19.568
.
.
Sve predškolske i
1.638
146.212
282
43.140
230
37.107
101
8.515
56
32.048
81
49.689
39
21.498
Produženi boravak organizovan je 1988. godine u 6,6% osnovnih škola, a koristilo gaje 12,6% učenika
i učenica, najviše u Vojvodini (37,9%) i u Sloveniji (17,1%).
Izvori: Statistički bilten, br. 298, str. 72 i 73; Isto, br. 788, str. 55; J u goslavia 1918-1988, str. 355-357;
Statistički godišnjak 1989, str. 598; Statistički godišnjak 1994, str. 400.
�249
Tabela 14.
UČEŠĆE ŽENA U SAVEZNOJ, REPUBLIČKIM I POKRAJINSKIM
SKUPŠTINAMA
u procentima
Savezna Skupština 7,0
Republičke Skupštine
Bosna i Hercegovina 5,5
Crna Gora
4,7
Hrvatska
13,3
Makedonija
8,4
Slovenija
18,0
Srbija
9,7
Pokrajinske Skupštine
Kosovo
10,3
Vojvodina
13,7
Opštinske Skupštine 4,6
Opštinsko Veće
6,6
Veće radnih zajednica 5,3
Veće udruženog rada
Društveno-političko veće -
1963.
1965.
1967.
1969.
1974.
1978.
1982.
1986.
19,6
7,6
13,3
7,9
13,6
17,2
17,5
16,2
8,1
7,9
18,3
5,3
3,5
22,2
11,4
9,1
16,6
12,4
20,0
25,6
23,1
12,7
12,9
12,0
26,0
27,6
24,1
8,2
6,3
8,8
7,6
15,6
11,9
17,2
15,4
26,0
19,1
12,2
18,6
17,0
17,7
12,3
13,0
16,9
24,1
21,6
24,5
24,2
29,8
19,0
28,6
10,3
10,2
12,2
1958.
9,4
5,8
13,0
6,9
4,5
9,3
15,3
11,6
17,8
18,8
17,8
20,0
17,5 10,3
23,7
-
-
-
-
-
-
19,2
19,1
22,6
11,4
18,6
21,5
16,1
24,3
20,0
11,3
17,5
25,2
16,1
-
-
-
-
23,0
1,6
1990.
4,9
2,9
11,2
3,2
15,8
5,2
17,2
4,2
24,0 11,2
23,5
1,6
-
21,5
9,2
Savezna Republika Jugoslavija:
Izbori za Saveznu skupštinu i za Skupštinu Crne Gore održani su decembra 1992. godine, a za Skup
štinu Srbije u decembru 1993. godine.
Izabrano
Savezna skupština
Skupština Crne Gore
Skupština Srbije
ukupno
178
85
250
žena
5
6
16
% žena
2,8
7,0
6,4
Izvori: Jugoslavija 1918-1988, str. 31, 32; Statistički godišnjak 1994, str. 36.
�250
Tabela 15.
UČEŠĆE ŽENA U ORGANIMA UPRAVLJANJA U
ORGANIZACIJAMA UDRUŽENOG RADA
1962.
1956.
1965.
1976.
1983.
1985.
1987.
1989.
organizacije u kojima su organizovani radnički saveti
broj organizacija
4.646
delegati u radničkim
savetilna
105.018
od toga žena
(u procentima)
12,8
članovi izvršnih organa 41.965
od toga žena
(u procentima)
10,4
5.989
746
22.151
33.152
31.273
29.775
126.070
124.224
149.404
334 839
441.816
386.983
32,2
33.1
12,9
37.366
8,9
17,4
49.794
12,8
434.784
460.507
26.5
31,1
31,2
103.353
138.089
133.063
138.735
23,0
29,2
10.5
31,6
organizacije u kojima funkciju radničkih saveta vrše svi radnici i radnice
broj organizacija
radnici i radnice
od toga žena
(u procentima)
41.871
52.275
16,5
5.346
90 193
1.500
38,483
28,4
23.757
7.179
129.681
41,2
44,2
8.327
15,7
članovi izvršnih organa
od toga žena
(u procentima)
23,4
8.996
225.739
18,5
4.000
40,4
6.803
121.529
6.315
113.428
45.731
101.449
46,8
46,1
45,8
4.537
44,4
4.534
46.0
mesne zajednice i delegati u skupštinam a m esnih zajednica
1970.
broj mesnih zajednica 8.586
delegati u skupštinama
mesnih zajednica
92.975
od toga žena
(u procentima)
8,5
1980.
1982.
1984.
12. 664
13.103
13.570
11.767
108.120 235.323
263.547
259.899
260.904
13,9
13,7
1974.
11.606
8.9
1978.
13.0
12,3
Izvori: Jugoslavija 19IH-1988, str. 34; Statistički godišajak 1991, str. 98 i 438; Statistički godišajak 1994, str. 36.
�UMESTO ZAKLJUČAKA
Posle Drugog svetskog rata u Jugoslaviji je uspostavljen socijalistički pore
dak. Antifašistički front žena, čije su osnovne organizacije doprle do svakog sela,
nastavio je rad na ostvarivanju programa predratnog ženskog pokreta. Bavio se
svim problemima žena, dece i porodice, otkrivao je njihovu konkretnost u neposred
nom dodiru sa ženama, nametao ih društvu i tražio puteve za njihovo rešavanje.
Položaj žene se stalno poboljšavao, ali uz stalnu borbu ženskih organizacija
za savlađivanje opšte ekonomske i kulturne zaostalosti i konzervativne patrijarhal
ne svesti, koju su ispoljavali u svakodnevnom životu i muškarci i žene.
U pogledu ciljeva i zadataka ženskih organizacija, posle rata uočljive su i
među ženama i u političkim rukovodstvima dve osnovne struje.
Jedna rešenje ženskog pitanja vidi u „klasnom pristupu4, i to tako što sma
4
tra da u socijalističkom društvenom sistemu sam ekonomski i društveni razvitak
dovodi do potpune jednakosti muškaraca i žena. Žene bi se eventualno mogle bavi
ti prosvećivanjem žena, unapređenjem domaćinstva i odgoja dece. Međutim, i to
su opštedruštvena pitanja i u tim oblastima presudnu ulogu ima ekonomski razvoj
i podizanje opšteg standarda. Politički rad žena ne treba izdvajati iz Narodnog fron
ta, odnosno SSRN. Zbog svega toga je posebno organizovanje žena nepotrebno.
Osim toga, to predstavlja feminističku opasnost koja bi mogla izdvojiti žensko pi
tanje kao posebno i oduzeti mu karakter opšteg društvenog pitanja, odnosno nje
gov klasni karakter. Po toj koncepciji i sam pojam feminizma je sa njegovog opšteg
značenja kao teorije i prakse oslobođenja žene redukovan i vezan isključivo za libe
ralni građanski ženski pokret, s tim što su mu se često davala i sasvim proizvoJjna
značenja.
Druga struja je polazila od toga daje cilj socijalističkog društva, pored ostalog, i potpuno oslobođenje žene kao ljudskog bića. Ne negirajući klasnu suštinu žen
skog pitanja, smatrala je da se oslobođenje žene u socijalizmu (ili prelaznom perio
du) ne postiže automatski promenom ekonomskih odnosa i uspostavljanjem soci
jalističkog društva, čak ni podruštvijenjem poslova u domaćinstvu, što je takođe
jedan od aksioma socijalizma. Problem je mnogo kompleksniji, jer uzroci potčinjenosti žene ne leže samo u klasnim suprotnostima, već i u suprotnostima koje su
nastale podelom rada u porodici po osnovu pola, a što se odražava u svim oblasti
ma života. Otkrivanje tih suprotnosti zahteva smišljen i dugoročan rad. Za temelj
nu promenu položaja žene nužne su svestrane promene, ne samo u širenju materi
jalne osnove ravnopravnosti već pre svega u menjanju svesti i muškaraca i žena o
mestu žene u porodici i u društvu. Pravo i prvenstvo u toj aktivnosti, po logici stva
ri i dotadašnjim iskustvima pripada samim ženama kao subjektima svog vlastitog
�252
oslobođenja. Samo žene mogu otkrivati prepreke koje stoje na putu pjihovog oslo
bođenja, i to ako postanu svesne svog položaja i ako same, kao zainteresovani sub
jekti, formulišu mere za otklanjanje tih prepreka. Prema tome, i u socijalizmu su
nužne posebne organizacije žena, koje bi istovremeno bile i mesto njihovog samoosvešćivanja. SSRN, niti iko drugi, ih u tome ne može zameniti.
Socijalistički savez, odnosno Savez komunista doneli su odluku o ukidanju
Antifašističkog fronta žena U sistemu organizacija građana i građanki, AFŽ je po
sle rata nosio prefiks „društveno-politička organizacija", stoje u ratu i neposredno
posle rata bilo izraz priznanja i uvažavanja. S druge strane, taj predznak je značio
daje AFŽ u izvesnom smislu transm isija KPJ, te da joj je politički i organizaciono
podređen. U ratu i posle rata, u periodu izgradnje, ta funkcija transmisije nije bila
posebno izražena. AFŽ je, na osnovu opštih ciljeva NOB ih izgradnje, samostalno
birao i određivao svoje posebne ciljeve i zadatke, i u skladu sa tim izgrađivao svoj
sistem organizacija i metoda rada. Problem je, međutim, nastao posle rata, kada
je K PJ preko Narodnog fronta, odnosno SSRN disciplinovala društveno-političke
organizacije, nastojeći da ih zaista pretvori u svoje transmisije, stoje bio i izraz nepoverenja prema tim organizacijama. Prva je svoju i društvenu i organizacionu sa
mostalnost izgubila organizacija žena.
Diskusije o organizovanju žena na navedenim koncepcijama nastavljene
su, međutim, i posle ukidanja AFŽ. One nisu bile uvek sasvim jasno izražene, i ni
su imale svoje uvek iste zagovornike i zagovornice. Pod pritiskom prakse događalo
se da su, kod raspravljanja određenih pitanja, pojedine žene i pojedini muškarci
zagovarah čas jednu čas drugu koncepciju. Nejasnoće je unosila i činjenica da se
nije prihvatala diskusija o tem i oslobođenja žene kao cilju koji se u socijalističkom
društvu ostvaruje, o tome koje su prepreke njegovom ostvarenju, kako ih prevazići
i kakva je organizacija žena, kao subjekata svog oslobođenja, za to potrebna. Stalno
se nam etala diskusija o tome da h u socijalizmu postoji, kao posebno, žensko pita
nje ih je ono opštedruštveno i, u vezi sa tim, da h je potrebna ih ne posebna organi
zacija žena. U takvim diskusijama ispoljavani su otpori i rađah se kompromisi, ta
ko da do naglog ukidanja ženskih društava nije došlo - ona su polako odumrla.
Otpori ukidanju ženskih organizacija bih su relativno jaki, pa je do njiho
vog konačnog ukidanja došlo nakon više godina raznih reorganizacija, sve dok se
rad na promeni položaja žena, a time i problemima žena koje je donosila praksa,
nisu i organizaciono i sadržajno utopili u Socijalistički savez radnog naroda, preko
njegovih pomoćnih tela za žene, a u svojoj konačnici, njegovim posredstvom, u rad
državnih organa.
Vodeće pohtičke snage društva, opredeljujući se isključivo za „klasni pristup
u rešavanju ženskog pitanja, prvo su redukovale ciljeve ženskih organizacija, tako
što su rad koji je spadao u oblast samoosvešćivanja žena i menjanja patrijarhalne
svesti prenele na Socijalistički savez radnog naroda. A u njegovom članstvu ta svest
se zapravo i održavala, i ono ničim nije bilo motivisano da je menja i da se odriče
svog piovlašćenog položaja u porodici i u društvu. Drugo, opredelile su se i za ukida
nje posebnih ženskih organizacija, navodno kao ostataka konzervativizma i femi
nizma.
Na osnovu saznanja o pojedinim problemima, a naročito pod utic^jima me
đunarodnih preporuka, i posle ukidanja ženskih organizacija doneto je više doku
�253
menata i mera i promenjeno više zakona koji su formalno proširivali prava žena.
Ali svi motivi za njihovo donošenje, značaj za unapređenje položgja žene, obrazlo
žena, koristi za ženu, ostajali su u uskim forumskim krugovima Socijalističkog sa
veza, državnih organa i pojedinih institucija, izvan pažpje i zanimaiy a samih žena.
Ogromnoj većini žena informacije o novim ili proširenim pravima i njihovom zna
čaju za svakodnevni život nisu bile dostupne niti objašnjene. Tako je, 1974. godine,
bilo i sa ustavnim konstituisanjem, za položgj žene izuzetno značajnog, prava da
slobodno odlučuje o rađanju dece, pa je eliminisanje tog prava iz Ustava SRJ, 1992.
godine, i od strane samih žena prošlo potpuno nezapaženo.
Nestankom samostalnih ženskih organizacija prestalo je intenzivno zani
manje za menjanje odnosa među polovima u porodici i društvu. Njihov način rada
i nastojanje da se, uz ekonomsko osamostaljivanje žene, putem kritike i samoosvešćivanja, one same svakodnevno suprotstavljaju pojavnim oblicima dominacije mu
škarca i potčinjenosti žene, niko nije ni prihvatio ni nastavio. Socijalistički savez,
odnosno njegova pomoćna tela za probleme žena samo su se doticali kompleksne
teme odnosa polova u porodici i njihove reperkusije na odnose u proizvodnji i ii dru
štvu. U suštini ona je zaobiđena, iako je za izgradnju socijalističkih društvenih od
nosa, a posebno za oslobođenje žene od prevashodnog značaja. Parcijalne rasprave
uglavnom su se odnosile na oblast vaspitanja i obrazovanja, a mere za njihovo sprovođenje prepuštene su prosvetnim i zdravstvenim organima, koji su ih sprovodili
svako na svoj način, često suprotno intencijama inicijatora tih mera. Sve službe
namenjene ženi su institucionalizovane, pa su i pored rezultata koje su dale, birokratizovane (što nije samo njihov greh, jer to leži u prirodi njihovih ovlašćenja i to
me prilagođenih njihovih metoda rada). Istovremeno, ženama je onemogućeno da,
svojom inventivnošću, inicijativom i kritikom, same organizovano i praktično uti
ču na njihov rad, ublaže birokratizaciju i sprečavaju polnu diskriminaciju, vidljivu
na svakom koraku.
Cesto se na žene apelovalo da se u svojim preduzećima i ustanovama i u ko
munama direktno založe za izgradnju ustanova i pokretanje pitanja koja su od ne
posredne koristi za unapređenje položaja žena. Lišene svoje organizacije i vraćene
u kuću ostale su razjedinjene i onemogućene da se okupljaju. Teško da su u takvoj
situaciji mogle i artikulisati svoja nezadovoljstva i zahteve, a još manje ih kao jedin
ke bilo kome postavljati.
Birokratizovane strukture vlasti i privrede kompromitovale su i samu ideju
socijalističkog samoupravljanja zaplićući je u lavirint formalističkih, komplikovanih, često protivurečnih i neprimenjivih normi. Forma je ugušila suštinu, pa su sa
moupravni organi postali sve manje osetljivi na životne uslove i radnika i radnica.
Umesto predviđenog oslobođenja, i radnici i radnice izloženi su nesputanom pro
doru konzervativne, patrijarhalne svesti, uz izrazito osporavanje već stečenih žen
skih prava.
Sa malim zakašnjenjem, nove ideje i teorije o oslobođenju žene koje su se
u svetu javile počele su ipak da se šire i u Jugoslaviji. Novi feminizam, heterogen
po svojim teorijskim osnovama, u vladajućiru strukturam a Jugoslavije dočekan je
sa odbojnošću. Dogmatski prilaz ženskom pitanju, neuvažavanje vlastite prakse u
njegovom rešavanju, neuvažavanje nezamenljivog rada ženskih organizacija pre
Drugog svetskog rata, u toku rata i nakon njega imalo je za posledicu i stagnaciju
�254
u teoriji ženskog oslobođenja. Generacije žena - zaslužne za ostvarivanje zakonske
ravnopravnosti i za postavljanje temelja oslobođenja žena u socijalizmu - ispunila
su ciljeve koje su sebi postavile. Ali ženski pokret je - ne krivicom samih žena - os
tao bez podmlatka, pa je tako propuštena prilika da se celokupno jugoslovensko is
kustvo teorijski na vreme osmisli i kritički vrednuje, kako bi se, uz praksu, oboga
tila i teorija socijalističkog feminizma. Vraćanje na koncepcije feminizma nastale
u XIX veku, kada one nigde u praksi nisu mogle ni biti primenjene, i ukidanje žen
skog samoorganizovanja osujetilo je razvoj socijalističke misli i ugušilo jedan svoje
vremeno moćan ženski pokret. Tako su nove generacije žena u Jugoslaviji, koje,
nezadovoljne postignutim, traže nove puteve samooslobođenja, prinuđene da se
oslanjggu na nove feminističke teorije nikle u drugim zemljama i na drugim isku
stvima.
Nove generacije feministkinja i u Srbiji i u drugim zemljama bivše Jugosla
vije iznova su - svakako najednom višem nivou - još pre poslednjeg rata na ovim
prostorima, započele da traže puteve svog samooslobođenja, i teorijske i organizaciono-aktivističke. Razbijanje Jugoslavije i rat, prinudio ih je da svoje napore prila
gode novim uslovima, da uprkos svemu održe međusobnu saradnju, da je prošire
i na saradnju sa ženama istočno-evropskih zemalja, u pokušajima da odgovore na
pitanja koja postavlja savremeni feminizam, naročito njegova socijalistička struja.
Iskustava o tome kakva bi situacija u pogledu odnosa prema ženi bila daje
ženama ostavljena sloboda udruživanja - nema. Ali sigurno je d aje ženski pokret
u Srbiji i u Jugoslaviji, otkada je nastao i sve dok je postojao, čak i kada je bio ogra
ničen u svojim ciljevima i organizovanju, bio snažan faktor u menjanju i društvene
svesti i položaja žena u celini. U fazi njegovog nestajanja, društvena svest, svest i
žena i muškaraca o pravima i vrednosti žene kao ljudskog bića, ne samo daje stag
nirala, već je vraćena u daleku prošlost. Rat je to na surov način učinio očiglednim.
Istorija feminizma u svetu ukazuje na to da su žene na razne načine u raz
nim epohama nastojale da ostvare ravnopravnost sa muškarcima u pojedinim seg
mentima društvenog i političkog života. To je m ukotrpna istorija borbe za prizna
vanje osnovnih ljudskih prava polovini čovečanstva. Svaki napredak bio je rezul
ta t pobune žena protiv sistema koji ih ograničava, praćen njihovim velikim žrtvo
vanjem, ali i svesnim i podsvesnim nastojanjem moćnika da se dostignuto izigra,
ili čak upotrebi protiv žena, bez obzira na karakter društvenog sistema.
S tim u vezi, nameće se pitanje u čemu je suština stalnih idejnih otpora u
radničkim pokretima prema postavljanju ženskog pitanja. U tim pokretima sredi
nom XIX veka žensko pitanje je odbacivano, krajem XIX veka zanemareno, počet
kom XX veka prihvaćeno, ali stavljeno pod tutorstvo radničkih partija, odnosno vladajućih partija i države - u suštini muškaraca - u zemljama u kojima je uspostav
ljen socijalistički sistem. Čini se da se, i pored svih deklaracija, u takvom odnosu
krije - svesna ili podsvesna, svejedno - težnja da se ovekoveči dominacija muškarca
nad ženom, kao i otpor muškaraca afirmaciji žene kao slobodnog i ravnopravnog
ljudskog bića, sa svim posledicama koje ta sloboda i ravnopravnost u demokratskom
društvu podrazumevaju.
Jedan sum anuti rat je obelodanio svu dubinu patrijarhalnih naslaga i tra
dicija, u svim krajevima ranije Jugoslavije, i u tom okruženju svu težinu položaja
žene u porodici i u društvu. Nemoćna da utiče na odlučivanje o sudbinskim doga-
�255
đ^jima, ona je prihvatila ulogu žrtve svojstvenu patrijarhatu. Ta uloga joj je na
metnuta nedefinisanim ciljevima rata i neviđenom destrukcijom Jjudske svesti,
etike, ekonomije, kulturnih i materijalnih dobara i dostignuća, koja je zasnovana
na ideologiji ekstremnog nacionalizma, sa teorijom i praksom etničkog čišćenja,
kao svojim nsgvećim neljudskim „dometom**. U ogromnoj većini žene, bez obzira da
li su na teritoriji gde se rat vodi ili su u izbeglištvu, imaju istu ulogu - očuvanje po
rodice ili onoga stoje od nje ostalo, i preživljavanje. Rat se na razne načine odrazio
i na republike koje u njemu direktno ne učestvuju, pa je uloga žena danas i u tim
društvima u osnovi ista. Mogućnosti da biraju i da utiču na svoju sudbinu nenugu.
Perspektive koje nude dominantne društvene strukture izrazito su patrijarhalne;
i one u vlasti i one u opoziciji, ne daju nadu ženi da će se njen društveni položgg po
završetku rata poboljšati (što se inače u Jugoslaviji dogodilo posle Drugog i, deli
mično, posle Prvog svetskog rata). Ženama ostaje da, u dogledno vreme, u daleko
nepovoljnijim uslovima brane ona prava koja su već bile ostvarile. Ostgje i nada da
će u toj odbrani stasati nove ženske i druge demokratske snage koje će umeti da
osvggggu i nova ljudska, među njima i ženska prava.
Beograd, oktobar 1995.
�SUMMARY
1. Serbia and Vojvodina (1804-1918)
At the beginning of the XIV century, Serbia became a vassal state of the
Ottoman Empire. The conquering armies of the empire crossed over its territories
on their way towards central Europe. The Austrian-Turkish wars, the withdrawal
of Turkey from Europe at the end of the XVII and XVIII centuries, all th at took
place on Serbian territory. The land was devastated, and the people fleeing from
war moved N orthwest into Croatia, and north into the southern, scarcely popula
ted, parts of H ungary - into today’s Vojvodina. It is believed th at at the beginning
of the XVII century only 50 to 60 thousand inhabitants lived in Serbia, in very bad
economic and cultural conditions, constantly exposed to illnesses, famine and per
secution.
After the F irst and Second Serbian Uprising (1804-1813 and 1815), Serbia
managed to attain a great degree of internal autonomy from Turkish rule, and it
began to independently develop its new state. Serbian men and women who in the
early migrations settled on the territories of former Austria and especially the ones
in Vojvodina took part in the economic and cultural life of their new homeland and
they were able to economically and in other ways help Serbia to develop its econo
mic, state and cultural institutions. They were the people who brought to Serbia
the first ideas about the emancipation and education of women. The first Serbian
educators and rationalist thinkers in Vojvodina Zaharije Orfelin, Dositej Obradović and a women Jevstahija Arsič promoted the idea of educating women at the
end of the XVIII and beginning of the XIX century and Dimitrjje Davidović and
Jovan Sterija Popović undertook concrete measures to implement these ideas. Popović founded the first Serbian school system in which boys and girls had equal
opportunities for education in elementary schools, and special schools for girls in
which they could get higher education. In the beginning boys and girls attended
the same schools, later special schools for girls were opened. The first such school
was opened in Paraćin, in 1845 and the next one in Belgrade. The resistance of the
peasant, patriarchal Serbia to the education of girls was very strong, so the number
of girls in schools increased very slowly and most girls remained illiterate. Girls
were not allowed to attend the gymnasiums (secondary schools) which were foun
ded at th a t time, nor the Lice, which schooled the clerks for the government admi
nistration.
Since the third decade of the XIX century, Serbia in order to overcome its
backwardness, systematically sent its students to study abroad. These young people
brought back to Serbia new ideas regarding culture, science and politics, as well
�257
as the idea that girls should receive a broader education. At the same time girls
from rich families were educated by private teachers at home or sent to private
institutions abroad. In order to fulfil the need for a higher education of girls, the
Higher School for Girls was founded in Belgrade in 1863. Its aim was to give the
girls the same level of education as boys had in the gymnasium, and to educate girls
who wanted to become teachers. A young nineteen year old girl educated in Russia,
born in Vojvodina - Katarina Đorđević-Milovuk was appointed headmistress of the
school and she successfully headed it for thirty years. It was a four year school in
the beginning but very soon it became a six year school which existed until the end
of the centuiy when it was transformed into two schools: the Teacher’s School for
Women and the First Women’s Gymnasium.
The position of women in society and family was regulated by the Civil Code,
passed in 1844, which expressed the basic concepts of bourgeois society formulated
in the Napoleonic Civil Code and was accepted by many European countries. Na
turally, Serbia added its own specific provisions. According to th at law, a married
women was the property of the husband. She had the same status as miners, spend
thrifts, and good-for-nothings. Without the husbands consent she could not under
take any legal venture. The husband was the head of the family. He represented
the wife he decided where she would live. It was the wife’s duty to obey the husband,
to serve him, to maintain the house, to raise the children. The sons in the family
excluded the daughters from inheritance. It was forbidden to investigate father
hood. The wife was not able to become the guardian of her own children after her
husbands death. Marriage and divorce was under the jurisdiction of the church.
This Civil Code was in effect in Serbia for one hundred years - until 1945. Although
its legal norms are no longer in effect, the relation between the men and women
in the family has hardly changed at all. Without a doubt, this has had its influence
on the position of women in society.
At the beginning of the XIX century, the United Serbian Youth, a political,
national organisation based in Novi Sad (Vojvodina) accepted and promoted contem
porary feminist ideas. The organisation existed from 1866-1871 in Vojvodina and
Serbia. The goal of the organisation was to liberate and unite the Serbian people
who lived under Hungarian and Ottoman rule. To realise that goal it was neces
sary for women to participate in its realisation. Their role was to awaken, inspire
and guard the national conscience and to educate children and youth in the natio
nal spirit. That could only be attained by an educated women, who was respected
by her family. In that organisation women had equal status to men, and the ideolo
gists of the organisation promoted the idea that women were equal. Draga Dejanović (1840-1871), a young poetess who died young in childbirth, was prominent
among them.
One of the best known ideologists of the United Serbian Youth, Svetozar
Marković (1846-1875), considered the women’s issue as one the most important
motivating factors of the struggle of the Serbian society for its national liberation,
for the radical change of social relations toward socialism, and for its democratisation in internal relations. His feminism was inspired by the liberal feminism of
J. S. Mill, by the ideas of Russian revolutionary democrats N. G. Černiševski and
by the Marxist feminism of his contemporaries. Thanks to him, J. S. Mill’s: „On
the Oppression of Women", N. G. Černiševski’s novel: „What is to be done" (which
�258
dealt with the economic and social equality of women) the Communist Manifest,
were all translated into Serbian by 1871. In many of his articles, he advocated and
promoted the total economic, cultural and socio-political liberation of women.
United Youth was banned by the Hungarian authorities, but its members especially
the ones in Serbia, who worked in the government administration and in the edu
cation system, and who had high positions, continued to advocate the right of
women to education. Thanks to them, women were allowed to attend the gymnasi
um in 1874, and in 1888 they were allowed to attend the High School (equivalent
to the university) which was the only such school in Serbia. Thus, the women of
Serbia relatively early won their right to education of all levels.
The first Serbian Women’s Society was founded in Vojvodina 1864, and in
1875 the first Women’s Society was founded in Belgrade. Its members were mostly
the educated wives of prominent members of society, teachers from the Higher
Women’s School. The first president of the society was the Headmistress of the
school - K atarina Milovuk. The goal of the society was the education of women
and helping poor women learn a skill. Very soon after the formation of the society,
two Serbian-Turkish wars broke out, so the society helped the state organise hospi
tals, nurse the wounded and to alleviate the consequences of war. In 1897 it founded
the first w orker’s school for women, where the girls were taught sewing and embro
idery. The society had its branches in the provinces. It published its magazine „The
Housewife4 from 1879-1941. Beside the Women’s Society, in Belgrade at the end
*
of the XIX and the beginning of the XX century a few more educational and huma
nitarian women’s organisations were formed. All these organisations were promo
ted by the International Council of Women (ICW) organised and united into the
Serbian National Women’s Council (SNWC).
The Council became the member of the International Women Suffrage
Alliance (IAW), having adapted into its statues the struggle for women’s right to
vote.
With the formation of the working class, at the beginning of the twentieth
century the first women worker’s society was formed (1903). It tried to organise
exploited women workers and worker’s wives. It was connected with the SocialDemocratic Party, which was formed the same year, and had the same demands as
the workers’ party. Women pressed for the general and direct right to vote, for equal
conditions of work for men and women, and for the protection of motherhood. Very
shortly after it was formed, the society stopped working. Its goals were then trans
ferred to the trade unions, and in 1910 a Secretariat of Socialist Women was formed
within the Social-Democratic Party. According to its statute, any separate form of
organising for women was forbidden.
In the Balkan Wars of 1912 and 1913, and in the First World War; the activity
of women’s organisations in Serbia was connected to the war efforts of the country,
in which the women generously participated.
2. Yugoslavia Between the Two Wars (1918-1941)
After the First World War a new country was formed on the Balkans: the
Kingdom of the Serbs, Croats and Slovenians. The new country was not only made
�269
up of the previously independent states, Serbia and Montenegro, but also of terri
tories which were part of the Austria-Hungarian Empire or the Ottoman Empire,
whose inhabitants were predominately Slavs but not only Slavs. It was a country
of different nationalities, religions, of different cultural and historic heritage, in
which the inequalities between men and women were visible. There was also a very
great inequality in the position of women depending on the nation, or religion they
belonged to, that is, what country they lived in before the formation of the new
state. Despite this, women quickly found a common language. The first goal of all
the women’s humanitarian organisations was to alleviate the terrible consequences
of war. T his was equally hard on war widows and war orphans from either side of
the front. Such organisations were predominant in all the countries which formed
the Kingdom.
At the initiative of the Serbian National Women’s Alliance in Belgrade in
1919, and with delegates from all parts of the country present, the National Women’s
Alliance of Serbs, Croats and Slovenians was founded and in a short time organi
sed most women’s organisations in Yugoslavia. From 1929, it was known as: the
Yugoslav Women’s Alliance. In 1919 the Secretariat of Women Social-Democrats
renewed its work in Serbia and it was at their initiative th at the Secretariat for
Women was founded at the Yugoslav Congress of the Socialist Worker’s Party
(communists). It lasted for only two years because the Communist Party which
was the third party in parliament was banned, and the work dealing with women
was transferred to the unions. The third im portant women’s organisation, which
was not connected to any of the parties, was the Society for the Education of Women
and the Protection of its Rights which was also formed at th at time. It changed its
name to The Women’s Movement in 1923. Societies with the same name were for
med in several cities of Yugoslavia, and in 1926 they were associated into the Alliance
of Women’s Movements. It was a feminist organisation whose main aim was to
educate women, struggle for the right to vote and equality of men and women in
all sectors of social life.
In 1919 and 1920 all three organisations devoted a great deal of their acti
vity to the suffragist cause, expecting the new law to give them voting rights as
promised to them by the leaders of some political parties.
Yugoslavia as a state inherited six legal systems which, among other things,
regulated the position of women. In some parts Turkish law was in effect, as well
as the Muslim system of religious law. A characteristic of all these legal systems
was that they all limited the rights of women - because they were women. Action
to change this situation bonded all women’s organisations in Yugoslavia, and through
out their existence they endeavoured to improve the legal position of women. They
submitted petitions and memoranda to the government and the Assembly, publicly
reacted to the discriminatory laws against women, and occasionally organised
public manifestations.
Between the two wars several of women’s organisations were formed: The
Little Women’s Entente (1923), the Association of University Educated Women
(1927), the Women’s Party (1927). During the dictatorship (1927-1934) they, were
banned along with other parties, and they did not renew their work afterwards.
The Women’s League For Peace and Freedom was founded in 1931. The young
feminists mostly came from the women’s student societies, which existed at the
�260
universities in Zagreb, Ljubljana and Belgrade. The basic demands of the women’s
movement until 1941 were equality of civil rights for women, as well as the right
to vote. Not one of these demands was fulfilled.
In the middle of the thirties new generations of young women, students or
workers, joined the existing women’s organisations. The open struggle against the
threat of fascism, for the unity of all progressive forces into the National Front,
for freedom, independence and the democratisation of the country, opened the possi
bility for a new generation of women to pose the women’s issue in a new way. In
all parts of Yugoslavia, in many women’s organisations especially in the Youth Secti
ons, there were young women who independently and in a creative way managed
to merge the feminist movement with the movement against fascism, for the inde
pendence of the country. (After the period of dictatorship Yugoslavia had very close
economic and political connections w ith Germany and Italy.) For these young
women the struggle for women’s rights was at the same time the struggle against
Nazism which advocated the return of the women to the position of the housewife
and as its basic role advocated bearing children. They stressed the everyday prob
lems of women from different social classes and with concrete actions tried to solve
these problems. In the course of their work they developed and cultivated their co
operation and solidarity. In the general anti-fascist movement, women were accepted
as equal partners with men and their demands for women’s rights became the basic
demands for freedom and democratisation. For the very first time a wide political
movement accepted the idea that freedom and democracy can apply to the oppressed
half of the population: to women.
Since the mid thirties, the regime had developed very close economic and
political ties w ith the Axis Powers: Berlin-Rome, resulted in massive arrests and
the persecution of anti-fascists, the formation of concentration camps, murder of
striking workers and dem onstrators and the formally joining the Tripartite Treaty.
The overthrow of the government, on the 27th of March 1941 frustrated the plan,
but Yugoslavia was attacked by the Axis Powers and after a short war it surrendered
and was torn to pieces.
3. Women in the People's Liberation War (1941-1945)
In the summer of 1941, the armed uprising broke out in all parts of Yugosla
via, headed by the Communist Party of Yugoslavia which dealt through the Supreme
Command of People’s Liberation Army (PLA) Throughout the war on the territory
of Yugoslavia there were smaller or larger mutually connected liberated territories
where there were smaller towns which were freed and where the new government
was elected instead of the occupational or quisling forces. Since the beginning of
the war, the former members of the Youth Section of Women, the movement of the
University Educated Women and the other members of the women’s organisations
took part in the preparations for an armed uprising. They formed different women s
committees who supported the PLA on occupied territory as well as on liberated
territories and in 1942 they became associated into the sole women’s organisation
the Antifascist Women’s Front (AWF). Women in the military forces and in the new
civil government were accepted as equal participants from the very beginning. In
�261
the first written documents about the people’s liberation committees in 1942,
women received the active and passive right to vote and they participated, as elected
members of these committees, in the civil government. Women could occupy all
positions in the regular army formations, which were formed by the end of 1941,
but most women were in the medical corps, had political positions in the head
quarters or were in positions dealing with education, culture and development of
ethic norms. There were very few women who had military ranks.
Most women worked in supplying, signal corps, medical units, transport
and in the intelligence service. Many women did these jobs on the occupied terri
tories (maintained courier services, hiding and treating the wounded, distributing
illegally printed matter, hiding people who were fleeing, establishing the broken
connections...).
25.000 women were killed in battle (out of a total number of 305.000 killed).
425.000 people were wounded - 40.000 of them women. 3.000 women are war inva
lids with serious injuries. The PLA had 80.000 soldiers in 1941. About 20.000 of
these survived the war - 3.344 of them women who were awarded the Certificate
of Service in the Partisan Forces since 1941.
About 2.500 women received officer’s commissions and a few thousand be
came non-commissioned officers.
A few thousand women were awarded war medals for courage and their
services in supporting PLA.
The highest medal for courage in war was awarded to 91 women out of
1.322 soldiers and commanders in war.
4. Women’s Issue in Socialist Yugoslavia
After the war, a socialist system was established in Yugoslavia.
Even before the end of World War II, all laws containing discriminatory
norms against women were abolished by the Interim Assembly and could not be
applied. The Constitution that was adopted in 1946 only confirmed the economic,
social and political equality th at the women had already won in the war.
The Antifascist Front of Women, whose network existed in towns and villa
ges, continued their activities after the war.
They organised women to work on alleviating the enormous material and
psychological damage inflicted by the war (for example about 280.000 children lost
one or both of their parents during the war and the women took charge of them). At
the same time, the AFW began the struggle against the century - long prejudices
against women, which were mainly reflected in family relations and in traditional
customs in all social spheres. In spite of the proclaimed equality of women, these
were reflected in various ways, particularly in backward educational and cultural
environment. For instance, the illiteracy of the population above ten years of age,
especially among women, was as high from 53,9% to78% in some parts of Yugoslavia.
Although primary education was compulsory, many parents did not allow their chil
dren to attend school - they said it was not necessary for them Health and hygienic
standards were at a very low level, and the rate of infant mortality was very high. The
rate of women employment was extremely low, and that was mainly in the lowest
�262
category of unskilled labour. In vocational schools, except for those of medical or
educational orientation, there were practically no women. In predominantly
Muslim parts (Bosnia, Kosovo, Sandžak, parts of Serbia and Montenegro), women
were mostly confined to their homes, wearing traditional zars and veils. In many
parts of the country, they were ignorant of their rights and they did not know how
to exercise them. These were all issues th a t the AFW dealt with, by attempting to
gradually improve the position of women through practical programmes, with very
little expert and financial assistance coming from the authorities. In direct contacts
with the women, they uncovered the specific problems th at the women from various
social backgrounds were facing, brought them to public attention, seeking ways to
solve them. The education of women th a t aimed to achieve their equality was a
specific form of the AFW activity.
The feminist programmes which were laid down between the two wars
were incorporated in the laws th a t were being adopted and it could be said that
th at they were legally formulated by the mid-sixties. The position of women in the
socialist society was constantly improving, but this was coupled with unremitting
efforts of women’s organisations to surm ount the general economic and cultural
backwardness and the conservative patriarchal level of consciousness.
There were two distinct approaches regarding the existence, aims and tasks
of women’s organisations in the post - war period. According to one of them, the
women’s issue is a class issue, therefore in a socialist society, where the working
class is in power, the economic growth brings about, in itself, the improvement of
social and personal standard, of the level of social awareness and equality between
the sexes. It is a general social issue which does not require separate women’s
organisations. A single comprehensive political organisation is sufficient, that is
to guide society as a whole on the way to developed socialism. The other approach
came from the standpoint th a t the aim of a socialist society was to liberate not only
a class, but also the woman as a human being. Without denying the class issue in
the women’s issue, this approach assumed th at even in socialism, the liberation of
women could not be achieved automatically, along with the change of economic and
political relations. The problem is much more complex, since the subdued position
of women is not only due to class antagonism, but also to the antagonism produced
by the division of labour within the family that is reflected in all spheres of life. A
premeditated and long - term activity is necessary to unmask these antagonisms.
In order to achieve a radical change of the position of women, a whole range of
diversified changes are imperative, not only in extending the material base of equ
ality, but first of all in raising the awareness of men and women regarding the posi
tion of the woman in the fa m i l y and in the society. It was only logical, bearing in
mind previous experiences, th at the women and their organisations should have
the privilege and priority in these activities, as subjects of their own liberation. It
is only the women, who are aware of their position, th at can identify the obstacles
on the path of their liberation and formulate new measures to get rid of them. Accor
ding to that opinion, separate women’s organisations are necessary in a socialist
society as well, and they are the centres of women’s self-education. They are irre
placeable th at way.
�263
The political structures - The League of Communists and The Socialist
Alliance of the Working People adopted, basically, the first approach. However, this
concept was strongly resisted, as it was neither easy nor simple to abolish an orga
nisation that in the minds of women bore the credit for achieving equality and con
tinually improving their position. Therefore, the argument about the need for
women’s organisations and their role in a socialist society ended in a compromise.
Besides the AFW, small women’s societies were being founded in towns as places
where practical missions were carried out (starting kindergartens, creches, school
cafeterias etc.), and they would close down once their task had been fulfilled. The
AFW as a unique women’s organisation, was abolished in 1953, and the League
of Women’s Societies was formed instead, as an independent organisation but with
restricted objectives. It co-ordinated the activities of the existing women’s societies
and from the very beginning opted for the education of women, mostly those living
in villages. The problems that were within the sphere of women’s conscience raising were left to the Socialist Alliance of the Working People. The Alliance of
Women’s Societies automatically retained the role of the former AFW, while the
Socialist Alliance did not fulfil the duties undertaken in 1953. And it is only natural
that it was not able to do so, since the most rigid, patriarchal concepts regarding
the woman held on obstinately among the members and leadership, and they had
no motive whatsoever to renounce to their privileged position in the family and in
the society.
The next change took place in 1961. By decision of the Socialist Alliance of
the Working People, The Alliance of Women’s Societies was abolished, and the
Conference for the Social Activity of Women was founded instead. The idea was
that the Conference co-ordinate the activities of women’s societies, state organs
and individual institutions dealing with problems concerning the position of women,
to present these problems to the Socialist Alliance which would, in turn, exercise
its authority by influencing respective economic, social and state institutions to
solve them. The conference was to a certain degree independent from the Socialist
Alliance, but it lost this independence as early as the seventies, by becoming its
internal body named the Conference for the Issues of the Position of Women in the
Conference of the Socialist Alliance.
Along with the disappearance of women’s organisations, the intensive inte
rest to change the relations between the sexes in the family and society died out.
Part of the socialist programme was to achieve the equality between men
and women in all spheres of life. It was therefore comparatively easy to lay down
the governing laws in this sphere. Those rights that depended on disposable mate
rial and financial resources were more difficult to legalise, because it was neces
sary to obtain priorities in relation to other social needs; that was achieved owing
to the AFW and the Alliance of Women’s Societies. In Yugoslavia, total, free medical
care was achieved for all those employed both in the social and private sector as
well as for farmers, and a separate system of health protection for women and chil
dren existed (dispensaries for pre-school and school children, children’s general
and specialised hospitals, counselling services for pregnant women and for contra
�264
ception, etc.). M aternity leave was continuously being extended, and pending the
disintegration of Yugoslavia the mothers in Serbia were entitled to one year of
m aternity leave, which could be extended to three years - in case of illness of the
child, or five years if the child was handicapped. Either the mother or the father
can take this leave, depending on their agreement. Employees, if their income does
not exceed a certain amount per family member, receive an allowance for three
children at most.
This has lately been used to stimulate birth in areas with low birth-rate
(where the average number of children in a family is below two), or to discourage
birth in areas with high birth-rate (with more than three children in a family), since
the am ount of the allowance depends on that. The allowance for the third child is
higher. All the mothers are entitled to a m aternity allowance (it was introduced as
a social measure, but now it is an incentive to have children). The right to abortion
free of charge, under certain conditions, was granted in 1952, and since 1963 there
have been no lim itations to this right up to ten weeks of pregnancy.
The rate of employment among women has risen to about 40% of the entire
working population. Although the number of qualified women rose more quickly
than the num ber of qualified men, the women are still less qualified than men.
They work mainly in the traditionally feminine branches of economy, where all
the workers’ salaries are by 20 to 30% lower than in profitable spheres of economy.
Otherwise, all women have access to all professions, except in the Police Forces
and in the Army
It cannot be said th a t the Conference for the Social Activity of Women did
not have an impact on the adoption of certain laws which formally extended women’s
rights. But there are fewer and fewer women who know their rights, and the majo
rity of them respect the renewed traditional habits and customs, and not the law.
So it happens th a t they do not react at being deprived of certain rights that they
had already obtained. For example, the former, 1974 Constitution provided for the
right of a woman to decide whether and when she will have children. The omission
of this article from the present Constitution was disregarded by the women them
selves. Something similar happened when fees for abortion were introduced. The
anti-abortion campaign that was launched recently did not stir the women to defend
their right to this.
Therefore, the change of the social system was not automatically followed by
women’s emancipation. The bureaucratic system institutionalised all activities
that were aiming to improve and alter the position of women and transferred them to
state and para-state organs, while the women were deprived of their organisation at
the same time. In the growing social crises that has been visible since the seventies,
the women were found locked up in their houses, disorganised and split apart. Instead
of further emancipation, women were exposed to a mighty attack of conservative
patriarchal standards, whereas women’s rights and women’s dignity were altogether
neglected.
With a little tardiness, new ideas on women’s liberation th at had appeared
in the world, began gaining ground in Yugoslavia, too. They were accepted by a
�265
group of young intellectuals who, along with feminists from Europe, presented new
feminist theories to the public at their gathering in Belgrade in 1979. Following
that venue, women’s groups named Women and Society were formed in Belgrade
and Zagreb. They were the core of various feminist study and activist groups.
A senseless and preposterous war revealed in a cruel way all the depth of
patriarchal layers and traditions and the abject position of women in the family
and society in such an environment. Unable to take part in decision-making on
crucial issues, they accepted the role of victims typical of a patriarchal society.
That role was forced upon them by undefined war goals and an unprecedented
destruction of the human mind, economy, cultural and material possessions, based on
an ideology of extreme nationalism, coupled with the theory and practise of ethnic
cleansing as its utmost achievement. The vast majority of women, whether they
live in the war-affected areas, as refugees, or in republics th at did not directly take
part in the war, have the same role - how to preserve their families or what has
been left of them.
Feminists from all groups th at have been founded in the republics of exYugoslavia have managed to maintain a fruitful mutual activity in feminist and
humanitarian programmes, in spite of the war, with the support and solidarity
coming from feminist groups from many countries in the world. In this way, through
out the war, they worked for peace, the preservation of existing women’s rights,
and fought for an open democratic society.
�ODABRANA LITERATURA
ARHIVSKA GRAĐA
Arhiv Jugoslavije (AJ)
Fond: CK KPJ; Savez žen sk ih društava Jugoslavije; Konferencija za društvenu aktivnost žena;
Socijalistički savez radnog naroda Jugoslavije
Arhiv Srbije (AS), Fond: K onferencija za društvenu aktivnost žen a Srbije (i m aterijali publika
cije Žene Srbije u NOB).
OBJAVLJENA GRAĐA
J. Pecić, P ro sv etn i zbornik zakona i uredaba, Beograd 1897.
P rosvetni G lasnik 186 9 -1 9 1 3 .
O m ladinska zajednica, 1866. sv. 1 ,1867. sv. 2 i 1868. sv. 3 (skupštine Ujedinjene omladine srpske).
Zapisnici sa sednica, konferencija i skupova Srpskog narodnog žen sk og saveza, Domaćica, 1910,
1911. i 1912. godine.
Peta zem aljska konferencija (1 9 -2 3 . oktobra 1940), Beograd 1980.
Š esti kongres SKJ, B eograd 1952.
Četvrti kongres N F J (SSR N J), Beograd 1953.
Peti P len u m SSRN J, Beograd 1957.
Sedm i kongres SKJ, Program , 1958.
Š esti K ongres SSRN J, Beograd 1966.
D vanaesti K ongres SKJ, Beograd.
Popis ljudstva Srbije po zanim anjim a na kraju 1866. godine, XIII, Beograd 1884.
D ržavopis Srbije 1900, B eograd 1905.
Prosveta, nau ka i kultura, S ta tističk i bilten br. 10, Beograd 1952.
Žena u društvu i privredi Jugoslavije, Statistički bilten br. 298, Beograd 1964, i Statistički bilten
br. 788, Beograd 1973.
Jugoslavija 191 8 -1 9 8 8 , S ta tističk i godišnjak, Beograd 1989.
Statistički godišnjaci 1989. i 1991. (SFRJ), Statistički godišnjak 1994. (SRJ).
Statistički godišnjak ’91. o narodnom zdravlju i zdravstvenoj zaštiti u SR Jugoslaviji, Beograd
1992.
ŠTAMPA I ČASOPISI
Vospitatel ženskii , 1847.
Matica, N ovi Sad, 1868-1870.
Zastava , N ovi Sad, 1867-1873.
Mlada Srbadija , N ovi Sad, Beograd, 1870-1872.
Javor , N ovi Sad, 1874-1893. (izlazio i 1872/73)
Javnost, Kragujevac, 1874.
Rad , Beograd, 1874^1875.
Radenik , Beograd, 1871. i 1872.
Domaćica, 1879-1941.
Ženski svet, N ovi Sad, 1887-1914.
Radničke novine , Beograd, 1903, 1910-1914.
Kalendar Vardar, Beograd, 1906-1941.
Jednakosti 1910-1914, 1919-1920.
�267
Žena, Novi Sad, 1911—
1921.
Izveštaj sa Kongresa jugoslovenskih žena u Zagrebu, Žena, 1920, br. 6 i 7.
Skupština Saveza ženskih društava u Zagrebu, Ženski pokret, 1920, br. 11 i 12.
Ženski pokret, Beograd 1921-1937.
Žena i suet, Beograd, 1925-1928.
Glas narodne ženske zajednice , 1928—
1933.
Ženski svet, Beograd, 1930—
1934.
Jugoslovenska žena, Beograd, 1931—
1934.
Glasnik Jugoslavenskog ženskog saveza , 1935-1939.
Žena danas, Beograd, 1936-1982.
Život i rad, Beograd, 1938, br. VII-VIII.
Almanah ženskih društava, 1940.
Prva konferencija A ntifašističkog fronta žena Jugoslavije 1942. godine, Žena danas, 1943, br.
31.
Prvi antifašistički m iting žena Srbije, Zora 1945, br. 1.
Zora , Beograd, 1945-1954.
Ženski svijet, Zagreb, 1939-1941. (reprint izdanje 1979).
Žena, Zagreb.
Prvi kongres AFŽ, Borba, 17, 18. i 19. juna 1945.
Drugi kongres AFŽ Jugoslavije, Zora 1948, br. 29.
Drugi kongres AFŽ Srbije, Zora 1948, br. 31 -3 2 .
Treći Kongres AFŽ, Zora 1950, br. 62, 63; Žena danas 1950, br. 62, 63.
Četvrti kongres AFŽ, Zora 1953, br. 89-90; Žena danas, 1953, br.112.
Proširena sednica CO AFŽ, Zora, 1953, br. 85.
Marksizam u svetu, Beograd, 1981, br. 8 -9.
Gledišta, 1990, br. 1-2.
Polja, N ovi Sad, 1990, br. 37 5 -3 7 6 i 1984. br. 308, 309.
MEMOARI I BIOGRAFIJE
Alimpić, Mileva: Život i rad Ranka ALimpića, Beograd.
Bokun Đinić, Šonja: Dr Draga Ljočić, ncovdašnji život, Šabac.
Glišićeva, Stanka: Moje uspomene, Beograd 1926.
Grgurova, Milka: Atentatorka lika.
Ilić, Dragoslav: Prve žene socijalisti u Srbiji, Beograd 1956.
Klaić-Simić, Ikonija: Katarina Milovuk - njen život i rad, Beograd 1936.
Lazarević, Jelena: Darinka Nikolić, osnivač i tvorac Doma učenica srednjih škola, Beograd.
Ljotić, Ljubica: Memoari, Beograd, 1990.
Milošević, Raša: Timočka buna, Beograd 1924.
Srpkinja, uredila Jelica Belović Bernadžikovska, Sarajevo 1913.
Todorović, Pera: Nekrolog - M ilica Todorovič Ninkovičcva, Sam ouprava I, 1881.
Žujović, Jovan: Dnevnik, Beograd 1986.
KNJIGE I ČLANCI
Abensour, Leon: Histoire generale du fćminismc des origines a nos jours, Delgrave, Paris 1921.
Albistur, M a lte: Daniel Armogathe, Histoire du feminisme franqais, Ed. D es femmes, knj. 1 i 2.
Arsič, Jevstalnja ot: Sovet maternij obojegapola junosti serbskoj i valahijskoj oki iščadijc nežnogo
čuvstvovanija, imžc blago iščastic otrasli roda svoega obimaet sočinitelnica, Budim 1814.
Arsič, Jevstahija ot: Polcznaja razmišlenija o četirch godištnih vremenah, s osobenim pribaulenijem o trodoljubiji čelovjeka i otudu proishodjašćej vseopštoj polzje, Budim 1816.
Ašković, Milorad; Radmilović, dr Jerko; Perović, Novica: Savez bankarskih, osiguravajućih, trgo
vačkih i industijskih činovnika Jugoslavije - BOTIČ od 1902. do 1941, Beograd 1971.
Bebel, August: Žena i socijalizam, Beograd 1956.
Beograd u ratu i revoluciji 1941-1945. (naučni skup u organizaciji Istorijskog arhiva Beograda),
Beograd 1971.
Blagojević, Marina: Žene izvan kruga, Beograd 1991.
�268
Bogdanović, Katarina: Izabrani živo t, Beograd 1986.
Bojović, Jovan; Jovanović, Radovan; Lakić, Zoran; Pajović, Radoje; Stanišić, Slavko: Žene Crne
Gore u revolucionarnom p o k retu 1 9 1 8 -1 9 4 5 , Titograd 1969.
Borbeni p u t žen a J u g o sla v ije , Beograd 1972.
Borković, dr Milan: K P J u S r b iji 1 9 4 1 -1 9 4 5 , knj. II, Beograd 1974; S K O J i omladinski pokret
u S rb iji 1 9 4 1 -1 9 4 5 , Beograd 1970.
Borković, dr M ilan; Bosiljčić, Slobodan; Veg, Šandor; Višnjić, Petar; Gledović, Bogdan; G M ć,
dr Venceslav; Petrović, Novak; Hadri, Ali; Zvonko, Golubović: Srbija u ratu i revoluciji 1941-1945,
Beograd 1976.
Bovoar, Sim on de: D ru g i p o l, knj. 1 i 2, Beograd 1982
Božić, dr Ana: P oložaj žene u p riv a tn o m p ra v u , Beograd 1939.
Božinović, Neda: Položaj žene u F N R J , Beograd 1953.
Božinović, N eda; M orić-Petrović, Slavka; Protić-H lušička, Desanka; Ćirić-Bogetić, dr Ljubinka;
Kosanović-Ćetković, dr Desanka; Zečević, MiJjan: Studentkinje Beogradskog univerziteta u revo
lucionarnom pokretu , B eograd 1988.
Broz, Josip Tito: Govor na Prvoj Zemaljskoj konferenciji Antifašističkog fronta žena, Žena danas
1943, br. 31 (i Sabrana dela, Tom trin aesti, Beograd 1982, str. 67-70).
Broz, Josip Tito: G ovor n a P rvo m kongresu A n tifa šistič k o g fro n ta žen a J u g o sla v ije , Borba, 17.
jun 1945.
Burić Ćuković, dr Olivera: Prom enc u p o ro d ičn o m živo tu n a sta le p o d uticajem ženine zaposleno
sti, Beograd 1968.
Cvetić, Bosa: Ž ena n a selu i njen a d ru štve n a a k tiv n o st, Zora 1953.
Ćirić Bogetić, Ljubinka: O d lu k e p e te zem a ljsk e konferencije o ra du m eđu žen am a i n jihova reali
zacija u p e rio d u 1 9 4 0 -1 9 4 2 . u: Peta zem aljska konferencija K PJ - Zbornik radova, Zagreb 1972.
Ćirić Bogetić, Ljubinka: N a p red n i žen sk i p o k ret u H rva tsk o j 1 9 35-1941, u: Č etiri decenije Saveza
ko m u n ista H rva tsk e (zbornik).
Ćirić Bogetić, Ljubinka: F em in izam ju č c i d a n a s, Žena d a n a s, 1981, br 23; S ta r a đ a fem inizam ,
Žena d a n a s, 1981, br. 24.
Dejanović, Draga: E m a n c ip a c ija ž en sk in ja , M atica 1869.
Dejanović, Draga: D vc tr i reči S rp k in ja m a , M atica 1870.
D ejanović, D raga, S r p sk im m a jk a m a , M atica 1871.
D espot, Blaženka: Ž ensko p ita n je i so cija lističk o sa m o u p ra vljan je, Zagreb 1987.
D ević Ubavić, Stanka: S r p sk a so cija ld em o k ra tsk a p a r tija i žen ski p o k ret u S rb iji 1903-1914, u:
Tokovi revolucije, Beograd 1967.
D im itrijević Stošić, D. Poleksija: Posela u sta ro m B eo g ra d u , Beograd 1956.
Đ ilas, Milovan: P o zd ra vn a reč n a Č etvrtom kongresu A n tifa šistič k o g fronta žen a, Žena danas
1953, br. 112; Z o ra , 1953, br. 8 9 -9 0 .
Đ orđević, dr Jovan: Žensko p ita n je , Beograd 1975.
Đ orđević, R. Tihomir: O srp sk im ženam a,, Šabac 1911.
Đ orđević, R. Tihomir: S r b ija p r e sto g o d in a , Beograd 1946.
Đ uranović-Janda, dr Saša: Žena u ra d n o m o d n o su , Zagreb 1960.
Egić, Obrad: Žene borci D ru ge p ro letersk e d a lm a tin sk e narodnooslobodilačke udarne brigade,
Zadar 1983.
Gavrilović, S. Vera: Žene le k a ri u ra to vim a 1878-1946. n a tlu J u goslavije, Beograd 1976.
Glišić, dr Venceslav: K P J u S r b iji 1 9 4 1 -1 9 4 5 , knj. I, Beograd 1975.
Glišić, dr Venceslav: Žene užičkog k ra ja u ustanku 1941, U žički zbornik 1, 1971.
H adžiom erović, Hasan: E konom ija žen sk o g ra d a i p o lo ža j žene u dru štvu , Sarajevo 1959.
Hlapec Đorđević, dr Julija: S tu d ije i eseji o fem in izm u , Beograd 1935.
Jankovićka, Zorka: Žensko p ita n je, N ovi Sad 1911.
Jovanović, Slobodan: S vcto za r M arković, Beograd 1920.
Jugović, Miodrag: Prva. beogradska g im n a zija , Beograd 1939.
Kecman, Jovanka: Žene J u g o sla vije u radničkom pokretu i žen skim organ izacijam a 1918-1941,
Beograd 1978.
Korićanac, Tatjana i Taneska, Ljiljana: B eogradsko žensko dru štvo 1875-1941, Beograd 1985.
Kovačević, Dušanka: Šk o lsk a sprem a i stručno obrazovanje žen a u Ju go sla viji, Beograd 1964.
Lapčević, Dragiša: Položaj radničke klase i sin d ik a ln i p o k ret u S rb iji, Beograd 1928.
Lagator, Špiro; Čukić, Milorad: P artizanke p r v e proleterske, Beograd 1979.
�Lebl-Albala, Paulina: R azvoj u n iverzitetskog obrazovanja n a ših žen a , Beograd 1930.
Marjanović, dr Jovan: Ustanak i narodnooslobodilaćki p o k ret u S rb iji 1945 , Beograd 1963.
Marković, Ljubica: Počeci fem in izm a u S rb iji i V ojvodini , Beograd 1934.
Marković, Ljubica: Žene u om ladin skom p o k retu , N ovi Sad 1940.
Marković, Svetozar: S rp sk o j o m la d in i, L itera tu rn i Večer, J e li žena sposobna d a bude ravno
pravn a sa čovekom, R ealni p ra va e u nauci i živo tu , u: Sabrani spisi, knj. I, Beograd 1960.
Marković, Svetozar: O slobođenje žen sk in ja , R u sk i revolucionari i N ečajcv, B eli teror, u: Sabra
ni spisi, knj. II, Beograd 1965.
Marković, Svetozar: S oćijalizam ili društveno p ita n je , u: Sabrani spisi, knj. i y Beograd 1965.
Milić, dr Anđelka: Žena, Politika, Porodica, Beograd 1994.
Michel, Andree: Le fem inisine, Presse im iversitaire de France, d euxiem e ćdition, 1980.
Obradović, Dositej: Ne haj se dobro čineći, O sla vn im žen a m a , M ezim ac, E tik a , Je li čovek m akina ili nije, sve u: Dela, 1911.
Perović, Latinka: P lan iran a revolucija , Zagreb i Beograd 1988.
Perović, Latinka: Aktuclni problem i društvenog p o lo ža ja žena i m ogućnosti rešavanja u sistem u
društvenog sam ou pravljan ja, Konferencija za društvenu aktivnost žen a Jugoslavije, Beograd
1965.
Petrović, Vukašin: Žena u n as i u d ru g im zem lja m a , Beograd 1912.
Prvo žensko jevrejsko društvo 1874-1924.
Sklevicky, Lydia: O rg a n izira n a d jela tn o st žen a H rva tsk e z a vrijem e N arodnooslobodilačke bor
be 1941-1945, Povjesni prilozi, Zagreb 1984.
Sklevicky, Lydia: K arakteristike org a n izira n o g d jelo va n ja žen a u J u g o sla v iji, Polja, 1984, br.
308 i 309.
Sklevicky, Lydia: AFŽ - K u ltu rn om m jenom do žene n ovog tip a , G ardogan, 1984, br. 15-16.
Skerlić, Jovan: O m la d in a i njena književnost, Beograd 1966.
Skerlić, Jovan: S veto za r M arković, Beograd 1966.
Slovenke v narodnoosvobodilnem boju, I i II, Ljubljana 1970.
Spom enica m uške gim nazije u Kragujevcu 1833-1933, Kragujevac 1934.
Spom enica (o pedesetogodišnjici rada Ženskog društva), D om aćica, Beograd 1926.
Spom enica sa Prvog kongresa žena u Zagrebu, 1920.
Štebi, Alojzija: L’ activite des societes en Yougoslavie affilies ou Conseil national des fem m es
yougoslaves, Beograd 1936.
Tomić, Jaša: S ta j e b ila žena i šta će b iti, N ovi Sad 1918.
Tomšič, Vida: Žena u razvoju socijalističke sam oupravn e J u g o sla vije , Beograd 1981.
Viša ženska škola - pedesetogodišnjica 1863-1913, Beograd 1913.
Zcnc Bosne i Hercegovine u N O B 19 4 1 -1 9 4 5 , Sarajevo 1977.
Žene M akedonije vo N O V, Skopje, 1976.
Žene H rvatske u narodnooslobodilaćkoj borbi, Knjiga I i II, Zagreb, 1955.
Žene Srbije u N O B , Beograd, 1975.
Ženski pokret u Vojvodini, Novi Sad 1933.
Žene Vojvodine u ratu i revoluciji, N ovi Sad 1984.
FOTOGRAFIJE
Arhiv Srbye:
br. 22, 32, 33, 34, 35, 37, 38, 39, 42, 47, 54, 58, 60, 64, 68, 69, 73, 74, 75, 78, 82, 83, 86, 87, 88,
90.
Istorijski arhiv Beograda:
br. 2, 9, 1 1 ,1 7 , 21, 23, 24, 25, 61, 62, 70.
Muzej grada Beograda:
br. 3, 4, 8, 13 ,1 4 .
Muzej revolucije:
br. 43, 46, 52, 53, 56, 59.
Pedagoški muzej:
br. 1, 79.
Tanjug:
br. 45, 57, 63, 6 5 ,6 6 , 72, 76, 77, 84, 89, 92, 93.
�270
Žene u crnom:
br. 94.
PresnimJjene iz publikacija:
Beogradsko žensko društvo 1875-1945:
br. 5, 6, 7, 10, 16;
Žena danas , 1943:
br. 44;
Žene Srbije'.
br. 29, 30, 31, 36, 40, 41, 48, 49, 50, 51, 55, 67.
O stale fotografije u privatnom posedu.
X
�IMENSKI REGISTAR
A
Abensur, Leon (Abensour, Leon) 8 ,1 0 ,1 2 ,1 6 ,2 6 7
Admović, Kruna 8 ,1 0
Admović, Milan 130
Agatonović, Radoslav 114
Alargić, Judita 142,146
Albistir, Maite (Albistur, M a itć ) 8 ,9 ,1 0 ,1 1 , 267
Alimpić, Mileva 88, 267
Alimpić, Ranko 88, 267
Alkaky, Olga 117
Anđelković, Sreta 62
Anastasijević, Sofija 27
Andrejević, Mileva 61, 63
Angelina 201
Armogat, Danijel (Armogathe, Daniel) 8, 267
Arsič, Jevstahija, ot 5, 25, 48, 256, 267
Aspazija 23
Ašković, Milorad 267
Atanacković, Milena 109
Atanasijević, Ksenija 109, 200, 201
B
Babef, F. (Babeuf, F) 62
Babić, dr Draginja 89
Babović, Spasenija Cana 1 4 6 ,1 4 8 ,1 5 0 ,1 5 2 , 211
Bakić, dr Vojislav 87
Ban, Matija 28 ,8 5 , 86
Banković-Moletić, dr Dorinka 89
Bar dina, Sofija 63
Baruh-Siinić, Rašela 134
Bebel, August (Bebel, August) 8 ,9 ,1 0 ,1 5 ,6 3 ,2 6 7
Bečanović, Obrenija 205
Belić, Grozdana-Zina 142, 209
Belović-Bernadžikovska, Jelica 88, 267
Bembasa, Jelisaveta-Beška 117
Berić, Mladen 111
Berus, Anka 146, 160
Bilandžić, Dušan 223
Binički, Vukosava 48
Bisić, Rasima 107
Blagojević, Marina 267
Blagojević, Persa 205
Blagojević, Vera 204
Bložević, Dunja 220
Boosel, Fransoa (Boissel, Francois) 7, 8
Bogdanović, Katarina 2 6 ,1 0 8 ,1 0 9 ,1 4 8 , 268
Bogišić, Valtazar 94
Bojović, Jovan 94, 268
Đokl 48
Bokun-Đinić, Šonja 6 0,64, 81, 267
Borković, dr Milan 268
Bosiljčić, Slobodan 268
Bošković, Hristina 148
Bošković, Jovan 32, 56, 58
Bošković, Leposava 56, 58,199
Bošković, Stojan 34, 55, 56
Bovoar, Simon de (Beauvoir, Simon de) 8, 9, 268
Božić, dr Ana 148, 268
Božić, Marija-Maca 38
Božinović, Neda 5 9 ,1 1 5 ,1 3 9 ,1 4 2 , 201, 226, 268
Broz, Josip Tito 137, 142, 143, 150, 154, 164,
1 6 8 ,1 9 3 ,1 9 4 ,1 9 5 ,2 1 0 , 268
Bulja-Kosić, Darinka 88
Bunuševac, Anđa 115
Burić-Ćuković, Olivera 268
C
Cenić, Dimitrije-Mita 63
Cetkin, Klara (Zetkin Clara) 1 4 ,1 5 ,1 6 , 92
Cetušić, Mileva 146
Cukić, Košta 54
Cvetić, Bosa 117, 148, 164, 167, 168, 169, 171,
1 7 5 ,2 1 7 ,2 6 8
Cvetković, Danica 134
Cvetković, Desanka 64
Cvetković, Dragiša 1 2 2 ,1 2 3 ,1 2 6 ,1 2 9
Cvetković, Kosara 73, 88
Č
Čalovska, Ljiljana 146
Čehov, Anton 87
Černiševski, N. G. 15, 38, 44, 49, 257
Čolak-Antić, Jelena 197
Čubrilović-Koprivica, Vida 148
Čukić, Milorad 132, 268
Ć
Ćirić-Bogetić, Ljubinka 126,129, 268
Ćunković, Srećko 52, 86
D
Danyanovic, Božidarka-Kika 146
Danilović-Bogićević, Katica 28
Danilović, Jelena 94
Darvin, Čorls 40
Davidović, Dimitrije 22, 26, 51 , 256
Dedijer, Milica 148
Dejanović, Draga 34, 36, 37, 257, 268
Delić, Ana 96
Deroan, Žon (Deroin, Jeanne) 12
�272
Despot, Blaženka 220, 268
Dević-Ubavić, Stanka 82, 268
ni mir, Mila 139, 201, 202
Dimitrijević, Jelena 88
Dimitrijević-Stošić, D. Poleksija 28, 64, 268
Dimitrov, Georgi 82
Dinulović, Micika 197
Divac, Nedeljko 114
Dobnikar, Mojca 162
Dragneva Jovanović, Stojanka-Čanka 82
Dragojlović-Bogićević, Jana 138
Dragojlović, Kruna 58
Dučić, Nićifor 47
Durjanov, Zora 134
Đ
Đaja, Jovan 54
Đilas, Milovan 167,168, 268
Đorđević, Andra 56, 57, 59, 68
Đorđević, Bosa 148
Đorđević, dr Jovan 18, 268
Đorđević, Jovan 56
Đorđević, Krista 148
Đorđević, Milan 32
Đorđević, Slobodanka-Boba 11 7 ,1 3 4
Đorđević, R. Tiliomir 21, 27, 268
Đorđević, Vladan 31
Đuranović-Janda, dr Saša 9, 92, 94, 268
Đurđević, Slavka 118
Đurić-Topalović, Milica 104, 1 1 9 ,1 2 4 ,1 4 7 , 201
E
Egić, Obrad 132, 268
Elsberg, dr Selma (Eliasberg, dr Selma) 90
Engels, Fridrih (Engels, Friedrich) 1 1 ,1 4 ,1 5 , 38
F
Fedjuliin, dr 198
Fejić, Ibrahim 155
Filipović-Tasić, Frida 148
First, dr Klara 201
Flerovski, N. 62
Furije, Šari (Fourier, Charles) 7, 1 0 ,1 4
G
Gajić, dr M^ja 148
Garašanin, Milutin 65
Gavrilović, S. Vera 65, 81, 90, 136, 268
Ged, Žil (Guesde, Jules) 15
Geršić, Giga 36
Gledović, Bogdan 268
Glišić, Stanka 54, 267
Glišić, dr Venceslav 268
Golubović, Zvonko 268
Golemović, Marija 88
Grčić, Jovan-Milenko 44
Gregoran, Marijana 134
Grgurova, Milka 65, 87, 88, 267
Grim, Jakov 31
Grujić, Jelena 197
Gržetić, Maca 146, 206
Gucunja-Vrebalov, Vera 134
Guž, Olemp de (Gouges, Olyinpe de) 7 ,8
H
Hadri, Ali 268
Hadžić, Antonije 34, 35
Hadžić, Nata 134
Hadžiomerović, Hasan 219, 268
Herbez, Jelenka 28
Herbez, dr Teodor 28
Hipel, Teodor (Hippel, Theodor) 7, 8
Hlapec-Đorđević, dr JuUja 37, 268
Hodžes, Džordž (Hodges, George) 27
Hohnjec, dr 114
Hristić, Ana 75
Hristić, Danica 107
Hristić, Jelena 90
Humo, Olga 160
I
Igo, Viktor (Hugo, Victor) 62
Ilić, Dragoslav 64, 82, 83, 267
Ilić, Mihailo 83
Ihć, Radosava 104
Ilić, St. S. 87
Ilić-Obradović, dr Zora 205
Inglis, dr Elzi (Inglis, Elsie) 90
Irbi, Adelina-Paulina (Irby, AdeUne-Pauhne) 47,
9 1 ,9 2
Ivančić, Marija 146
Ivanić, Delfa 74, 8 8 ,109
Ivanović, Katarina 31,199
Ivanović Bočkarov, Ivan 31
Iveković, Rada 220
Ivošević-Dimitrova, Ljubica 82
J
Janković, Mihca 88, 205
Janković, Zorka 8 8 ,1 0 7 ,1 4 8 ,2 6 8
Jauković, Vidosava 139, 201
Javorina, Saša 208
Jeftić, Jelisaveta 197
Jeliševa, Regina 66
Jeremić, Vojo 65
Jocić-Jeremić, Nata 148
Jojić, Olga 117
Jokanović, Katarina 207
Jordan, Marija 146
Josimović, Emilijan 54
Jovanović, Aleksandar 76
Jovanović, dr Dragoljub 114
Jovanović, dr Jovan 70
Jovanović, Jovan-Zmaj 47
Jovanović, Kjya 197
Jovanović, Katarina 27
Jovanović, Košta 82
Jovanović, Kristina 197
Jovanović, Milan-Batut 76
Jovanović, Mihca 133,
Jovanović, dr Milka 22
Jovanović, Milovan 54
Jovanović, Nasta 207
Jovanović, Radovan 94, 268
Jovanović, Slobodan 29, 268
Jovanović, Sofija 197
Jovanović, Vladimir 33, 34
Jugović, Miodrag 55, 56, 60, 268
�273
K
Kaderović, Triša 84
Karađorđe 20
Karađorđević, Aleksandar 28, 85,116
Karađorđević, Jelena 69
Karađorđević, Olga 201
Karađorđević, Persida 28
Karamarković, Kaja 28
Karamarković, Petar 28
Karamarković, Sara 7 0,197
Karapandžić, Dobrila 117
Karavelov, Ljuben 35
Kardelj, Edvard 137,165
Kardelj, Pepca 179
Kasnar-Karadžić, Zorka 109
Kastratović, Mileva 139, 201
Katarina Velika 16
Katarkarević-Katarka 201
Kecman, Jovanka 92, 93, 97, 99, 104, 106, 107,
115 ,1 1 6 ,1 1 9 ,1 2 0 , 125, 268
Klaić-Simić, Ikonija 267
Knežević, Vasa 111
Kneginja Jolanda 94
Knićanin, Lenka 64, 65
Kočonda, Mira 106
Kolaković, Vasilija 80
KolontaJ, Aleksandra 162
Kondorse, A. N. (Condorcet, A. N) 7
Kont, Ogist (Conte, Auguste) 39
Kontin, Ema 45
Kopčanski, Irina 139, 201
Korićanac, Tatjana 268
Kosanović-Cetković, dr Desanka 268
Kostić, Laza 31, 35, 36, 44
Kostić, Vasilija 139, 201
Koš, Maiija 171
Kovaćević, Dušan ka 268
Kovačević, Đurđa 220
Kovaćević, Kristina 204
Kovačević, Ljubomir 57
Kovačević-Lopušić, Zlata 106
Kovačević, Srbislava-Marija 145
Kovačić, Olga 143
KozaraCj Đura 56
Krekić, Stefica 104
Krstić, Jovan 31
Kujundžićj Milan-Aberdar 33
Kustudić-Zivanović, Anđa 134
Kuzmanović, Slavka 87
Kveder-Demetrović, Zofka 97,107
L
Lafarg, Pol (Lafargue, Paul) 15
Lagator, Špiro 132, 268
Lakić, Zoran 94, 268
Lapčević, Dragiša 79, 82, 83, 268
Lasal, Ferdinand (Lassalle, Ferdinand) 15, 39
Lazarević, Laza 44,68
Lazarević, Jelena 66, 70, 73, 88, 90, 108, 267
Lazarević, Persa 207
Lazović, Mileva 70,148
Lazović, Vera 134
Lebedeva, Marija 35
Lebl-Albala, Paulina 59, 71, 8 0 ,1 0 9 ,1 1 6 , 269
Leo, Andre 46
Levi, Sofija 104
Libkneht, Karl (Liebknecht, Karl) 98
Lozanić, Sima 68
Lozanić, Jelena 75
Luković, Ljubica 90
Luksemburg, Roza (Luxemburg, Rosa) 71, 72,
98
LJ
Ljočić, Draga 58, 60, 61, 63, 65, 68, 70, 76, 80
199,267
Ljotić, Dimitrije 147
Ljotić, Ljubica 64, 267
Ljubičić, Ljubica 104
M
Maček, Vlatko 1 2 2 ,1 2 3 ,1 2 6 ,1 2 9
Majstorović, Olga 201
Maltus (Malthus, T. R) 42
Manojlović, Radmila 146
Marić, dr Julija 134
Marjanović, dr Jovan 269
Marković, Danica 88
Marković, dr Laza 114, 122
Marković, Ilija 63
Marković, Jelena-lika 64, 65, 69, 267
Marković, Jelisaveta 61, 63
Marković, Jevrem 64, 65
Marković, Ljubica 66, 269
Marković, Svetozar 15,16, 21, 30, 33, 34, 36, 37,
38, 39, 40, 41, 42, 43, 44, 55, 56, 60, 61, 62, 65,
2 5 7 ,2 6 8 ,2 6 9
Marks, Karl (Marx Karl) 9 ,1 1 ,1 4 ,1 5 , 38
Marodić, Darinka 148
Marović, Neda 209
Mašin, Draga 68
Matić, Jelena 134
Matić, dr B. Milan 147
Mekenzi, Mjuir (Mackenzie, Muir) 47, 91
Mešterović, dr Julka 148, 205
Mihailović, Draža 138
Mihailović, Leposava 139, 201
Mihajlica, Milica 134
Mih^jlović, Stojanka 134
Mijatović, Čeda 86
MU, Dž. S. (Mill, John Stuart) 12,13, 38, 39, 45,
46, 257
MUčinović, Adela 107
MHekić, Božana 21
MUer 45
MUetić, Kasija 90
MUetić, Svetozar 47
MUetić, Živka 201
Milić, dr Anđelka 269
Milićević, MUan 85, 86
MUićević, Bosa 129, 202
MUojević, MUeva 109
MUosavljević, Radnula 201
MUosavJjević, Ljubinka 146,148, 204
MUosavljević, Svetomir 56
MUošević, Cvijeta 134
�274
Milosevic, dr Olga 160
Milošević, Raša 65, 267
Milovanović, Ljubica 204
Milovanović, Milka 197
Milovuk-Đorđević, Katarina 54, 66, 69, 71, 74,
75, 87, 197, 257, 258, 267
Milutinović, Marija-Punktatorka 28, 52
Milutinović, Košta 64
Milutinović, Olga 205
Milutinović, Sima-Sar^jUja 28
Miljković, Mara 148
Minić, Jelena 148
Minić, Milka 148, 152, 212
Mišel, Andre (Michel, Andree) 7 ,8 ,9 ,1 2 ,1 5 ,7 2 ,2 6 9
Mišel, Lujza (Michel, Luise) 49
Mitnička, dr Eva 90
Mitrović, Mitra 1 1 7 ,1 1 9 ,1 3 4 ,1 4 3 ,1 4 4 ,1 4 6 ,1 4 8 ,
149, 1 5 0 ,1 5 2 ,1 5 5 , 160, 202, 206
Modić, Karla 113
Mohačanin 64
Mopasan, Gi de (Maupassant, Guy de) 87
Morić Petrović, dr Slavka 115, 148, 268
Mujezinović, Ismet 206
Munk, Natalija 90
N
Naceva, Mara 146 ,1 5 2 , 171
Načić, Jelisaveta 81, 199
Nakić, Olga 139, 201
Nećajev, S. G. 15, 39, 269
Nedić, Anka 197
Nedić, Milan 130,141
Nedić, Ivanka 134
Nenadović, Ljubomir 54
Nestorović, Bogdan 81
Niboaje, Eženi (Niboyet, Eugenie) 12
NikoUć, Andra 57
Nikolić, Darinka 70, 90, 267
Nikolić, Đorđe 76
Ninković, Anka 61, 62, 63, 6 5 ,1 9 8
Ninković, Milica 61, 62, 64, 65, 8 8 ,1 9 8 , 267
Nobel, Alfred 71
Novaković, Stojan 53, 54, 62
Novosel, Vanda 150, 152
O
Obradović, Dositej 5, 23, 24, 25, 26, 256, 269
Obrenović, Ljubica 21
Obrenović, Aleksandar 61, 68, 73
Obrenović, Anka 27
Obrenović, Jevrern 26, 28
Obrenović, Milan 61, 64, 68, 69, 73
Obrenović, Miloš 20, 21, 22, 26, 28,29, 30, 5 1 ,8 8
Obrenović, Mihailo 30, 53
Obrenović, Natalija 68, 69, 81
Orfelin, Zaharije 5, 23, 256
Ostrovski, A. S. 63
Oto, Lujza (Otto, Luise) 14
Oven, Robert (Owen, Robert) 11, 14
P
Paču, Laza 65
P^jić, Marija 134
P^jović, Radoje 94, 268
Pankherst, Emelin (Pankhurst, Emmeline) 72
Papenhqm , Berta 76
Papić, Žarana 220, 221
Papo, dr Roza 136
Pasković, Sofija 33
Paunović, Davorijanka 142
Pavelić, Ante 130
Pavlović, Milica 207
Pecić, Josif 52, 56, 266
Pehani, Milena 113
Pejnović, Kata 146,160, 206
Pejović, Fatima 134
Perović, Brana 209
Perović, Latinka 16, 6 4 ,1 8 6 ,1 8 9 ,2 1 7 ,2 6 9
Perović, Novica 267
Perovska, Sofija 63
Pešić, Milan 63
Petaković, Stevan 44
Petković, Leposava 106
Petrov, Dragica 138, 201
Petrović, Leposava 104
Petrović, Neškova Marta 23
Petrović, S. Mihailo 22
Petrović, Mileva 109
Petrović, Nadežda 69, 90,199
Petrović, Neško 23
Petrović, Novak 268
Petrović, Persa 206
Petrović, Ranko 87
Petrović, Razumenka 148
Petrović, Vukašin 76, 269
Petruševa, Olga 146
Pinterović, Persida 69
Pinto, R. Ester 66
Planojević, Mileva 142
Plejel, Dragutin 54
Pleško-Štebi, Cirila 106,113
Pleveva, Rosa 98
Poklepović, Vojka 201
Popadić, dr Jelena 89
Popović, D. 107
Popović, Jelena 148
Popović, Jovanka 133
Popović, Jovan-Sterija 26, 51, 256
Popović, R. Zar. 57
Popović, Stevan 46, 60
Popović-Brkić, dr Zorka 89
Pribićević, Ruža 148
Pribićević, Svetozar 114
Prodanović, Jaša65, 110, 114
Prodanović, Persa 148
Prodanović, Mica 148
Protić, Milica 197
Protić-Hlušička, Desanka 129, 268
Prudon, P J. (Proudhon, P J) 15, 39
R
Radaković, Jovanka 134
Radišić, Stana 134
Radić, Stjepan 114
Radić, Mara 154
Radičević, Branko 131
�275
Radmilović, dr Jerko 267
Radosavljević, Dobrivoje 177
Radović, Aksentije 32
Radulović, Zorka 205
R^jić, Jovan 25
Ranković, Aleksandar 164, 165
Ratković, Lujza 197
Rebac, Hasan 107
Ribar, Ivo-Lola 137
Ristić, Sofija 207
Rodić, Mileva 160
Ros, dr Elizabet (Ross, Elisabeth) 90
Rose, dr 45
Roš, Lena 197
Rovbotam, Šejla (Rowbotham, Sheila) 7, 10
Rupena-Osolnik, Mara 146
Ruvarac, Ilarion 44
S
Sahy, Juliška 134
Sand, Žorž (Sand, George) 87
Sandić, Aleksandar 32
Savić, Branka 148
Savić, Mileva-Olga 145
Savić, Milunka 90
Savić-Rebac, dr Anica 148
Sekulić, Isidora 87, 88, 1 0 6 ,1 0 7 ,1 0 9 ,1 4 8
Sen-Kroa, Avril de (Saint-Croix, Avril de) 72
Sen-Simon, C. H. (Saint. Simon, C. H) 1 0,14
Sende-Popović, Neli 134
Sestre Subotin 63
Sibold, Marija 63, 65,198
Simić-Hultkvist, Draga 75
Sinjkovska, Lerisa 201
Skenderova, Štaka 91
Skerlić, Jovan 21, 39, 65, 269
Sklevicky, Lydia 220, 269
Smiljanić, Leposava 134
Snećevina, Božana 198
Sofronić-Ler, Nada 220
Sokrat 23
Spasić, Jelena 76, 87
Spasić, Naka 148
Srećković, Anka 197
Sremec, Nada 146
Srnić, Jela 148
Srzentić, Ljubica 134
Stajić, dr Uroš 114
Stamenković, VasiUja Cica 134
Stanisavljević, Dragica 201
Stanišić, Slavko 94, 268
Stefanović, Draga 101, 148
Stefanović-Karadžić, Vuk 20, 22, 26, 28, 31, 51
Stojadinović, Milica-Srbkinja 31,197
Stojanović, Ljubinka 207
Stojanović, Nada 204
Stojanović, Ružica 109,111
Stojiljković, Dragoljub 63
Stojković, Atanasije 25
Stojković, S. Borivoje 27, 37
Stokić, Zorka 134
Subotić, Jovan 46
Subotić, Savka 70, 74, 88,199
Subotin, Mira 201
Subotin, sestre 63
Suslova, Nadežda 45, 62
Sutner, Berta fon (Suttner, Bertha von) 71
Svjatlovska, dr 198
Š
Šafarikova, J. Š. 87
Šapčanin, Milorad 85, 86
Šegvić, Zdenka 139, 201
Šiljak, Jovanka 107
Šinko, Ervin 72
Širmaher, Keti (Schirmacher, Katy) 73, 74
Šlander-Marinko, Mica 146
Špaček, Klara 52
Špaček, Leopold 52
Štebi, Alojzija 99, 107, 113, 269
Štok, Mira 201
Šubakić, Radmila 139, 201
Šuvaković, Milica 117,119
T
Tadić, Ruža 171
Tamel, Anka 104
Taneska, Ljiljana 268
Taušanović-Đorđević, Sofija 55
Tavčerjeva, Franja 109
Terzi-Bašić, Ljubica 197
Tešić, Vladeta 52
Tejlor, Herijet (Taylor, Hariet) 12,13
Tirol, Kristina 27, 28
Tirol, Dimitrije 27, 28
Tkačev, P N. 48
Todorović, Caca 201
Todorović, Pera 62, 64, 267
Todorović, Poleksija 86
Tomić, Jaša 269
Tomić, Milica 88
Tomić, Velika 148
Tompson, Vilijam (Thompson, William) 10,12
Tomšič, Vida 128, 150, 152, 154, 160, 163, 166,
167,193, 1 9 6 ,2 16,269
Topalović, Živko 147
Toroman, Jovan 36
Tristan, Flora 11,12, 13, 14, 72
Trubar, Primož 98
Tucović, Dimitrije 83
Turgenjev, I. S. 63
V
Varađanin, Arkadije 73, 88
Vasiljević, Alimpije32, 56, 58
Veg, Sandor 268
Velebit, Ljubica 134
Veljković, Nadežda 82, 88
Vicković, Jelena 94
Vidakova, Mila 32
Viler, Eni (Wheeler Anne) 10,11
Vinterštjyn-Jovanović, Ruža 109
Višnjevac, Smilja 134
Višnjić, Petar 268
Vitković, Gavra 63, 64
Vitković, Lujza 63, 64
�276
Vlahović, VeJjko 186
Volter (Voltaire) 16
Vozarević, Grigorije 27
Vozarević, Sara 27
Vučetić, Ilija 31, 32, 34, 47
Vučković, Zdravica 134
Vujić, Darinka 198
Vujić, Sofija-Klara 47
Vujošević, Ubavka 82, 83
Vujović, Milica 197
Vukomanović-Karadžić, Mina 31
Vuletić, Vitomir 16
Vulović, Milka 6 9 ,1 9 8
Vulstonkraft, Meri (Wolstonekraft, Mary) 7 ,1 2
Z
Zečević, Danica 120, 201
Zečević, Miljan 268
Zeko vic, Nevenka 134
Zuban, Laza 28
Ž
Žiropadija, Živka 205
Živanović, J. 35
Žižmund, Marija 104
Žižović, Milica 205
Žujović, Jovan 60, 267
A
�Izdavači:
"DEVEDESETČETVRTA",
Svetozara Markovića 50/11 &
"ŽENE U CRNOM”
Za izdavače:
Gordana Davidović-Kecman, Slavica Stojanović
Jasmina Tešanović, Stasa Zajović
Urednica:
Slavica Stojanović
Redakcija teksta:
Dejan Nebrigić
Prevodite Ijke:
Vanda Perović, Stanislava Lazarević-Resanović
Računarska obrada teksta:
Nina Popov
Obrada fotografija:
Papirint
Štamparija
pinKpress, Beograd
1996.
Tiraž
500
Knjiga je realizovana uz pomoć i podršku
”TOWAE STIFTUNG”, Heidelberg
Naslovna strana:
Leposava Mihailović
�CIP - KaTanonraaunja y ny5jiHKamijn
HaponHaSHČJiHOTeKa Cpfinje, Eeorpan
316.622-055.2(497.1)
EOXCHHOBPTh, He/ta
Žensko pitanje u Srbiji: u XIX i XX vekii
/ Neda Božinović. - [Beograd]:
"Devedesetčetvrta" : "Žene u crnom", 1996
(Beograd : Pinkpress). - 276 str.: ilustr.;
30 cm
Bibliografija: str. 266-270. - Registar.
ISBN 86-82449-09-9
342.72/. 73-055.2(497.1)
396(497.1)
a) XCeHe - XIpyiuTBeHH nonowaj - Cpfiuja 19-20b b) XCeH H noKpeT - Jyroc/iaBnja c)
CK
XCencKa apyiiiTBa - JyrocnaBnja
ID=45495820
��TSLrn
�
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Knjige
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
M
Knjiga
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Žensko pitanje u Srbiji u XIX i XX veku
Creator
An entity primarily responsible for making the resource
Neda Božinović
Source
A related resource from which the described resource is derived
https://www.memoryoftheworld.org/
Publisher
An entity responsible for making the resource available
Devedesetčetvrta
Žene u crnom
Date
A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource
1996.
Rights
Information about rights held in and over the resource
Nepoznato
Format
The file format, physical medium, or dimensions of the resource
PDF
Language
A language of the resource
SH
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
56-M
Coverage
The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant
286 str.
AFŽ
Neda Božinović
NOB
Srbija
žene u NOB-u
ženska štampa
ženski pokreti
žensko pitanje
-
http://afzarhiv.org/files/original/69ba9fc9915157c18eb575c83fc76b96.pdf
2a7d96aac77ec1c5324d576775791975
PDF Text
Text
����Ida Ograjšek Gorenjak
Opasne iluzije
Rodni stereotipi u međuratnoj Jugoslaviji
�Za izdavača
prof. dr. sc. Damir Agičić
© Autorska prava: dr. sc. Ida Ograjšek Gorenjak i Srednja Europa, 2014.
Urednik
prof. dr. sc. Damir Agičić
Recenzenti
dr. sc. Suzana Leček
prof. dr. sc. Božena Vranješ-Šoljan
Grafička priprema
Banian ITC
Tisak
Tiskara Zelina
ISBN 978-953-7963-20-0
C1P zapis dostupan u računalnom katalogu
Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu
pod brojem 894161
Objavljivanje knjige financijski su pomogli Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta
RH te Ministarstvo kulture RH.
Knjiga je tiskana u studenome 2014.
�IDA OGRAJŠEK GORENJAK
O PASNE ILUZIJE
Rodni stereotipi
u međuratnoj Jugoslaviji
6 ?
srednja europa
Zagreb 2014.
��I.
I.
II.
III.
IV.
V.
Sa d rža j
UVOD
RO D KAO PRED M ET ZNA NSTV EN E ANALIZE
1. Uzbudljiva povijest povijesti žena ............................................................
2. ,,Her-story“ .............................................................................................
3. Rodna povijest .........................................................................................
4. Problematična dihotomija rod/spol .........................................................
5. Rod, nacija i građansko društvo ...............................................................
6. Rodna povijest u „ratu teorija** i problemima globalizacije .......................
7. Povijest žena i rodna povijest u hrvatskoj historiografiji ...........................
STEREO TIPI KAO PRED M ET ZN A NSTV EN E ANALIZE
1. Pisanje o stereotipima ..............................................................................
1.1 Imagologija ..................................................................................
1.2 Stereotipi kao predmet istraživanja historiografije, sociologije i
antropologije ................................................................................
1.3 Interes hrvatske znanosti za stereotipiju .......................................
2. U potrazi za značenjem pojma „stereotip** ................................................
2.1 Hermeneutički pogled .................................................................
2.2 U službi identiteta i ideologije ......................................................
3. Konstrukcija i dekonstrukcija stereotipa ..................................................
4. Terminologija ...........................................................................................
9
11
12
14
17
20
22
31
31
33
35
39
40
40
41
46
RAT I R O D N I STEREO TIPI
1. Teorije o ratu i rodu ..................................................................................
2. Rod i Prvi svjetski rat na području međuratne Jugoslavije: pitanja, izvori i
metodologija ............................................................................................
3. Žene s budućeg teritorija Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u vrtlogu
rata ...........................................................................................................
4. Ratni imaginarij ........................................................................................
4.1 Medijska slika muškaraca i žena u ratu ..........................................
4.2 Jednaka i pojunaštvu sa mužem i bratom
- iskustvo rata u interpretaciji ženskih časopisa ............................
5. Poraće i rodni odnosi ................................................................................
5.1 „Iluzije (za) koje bi bilo opasno da se šire**:
problem zaposlene žene .................................................................
5.2 Rat i pravo glasa .............................................................................
5.3 Rat i ženski pokret ........................................................................
74
89
112
NOVA ŽENA U N O V O J DRŽAVI - ŽENSKI ČASOPISI I
R ED EFIN IC IJA R O D N IH OBRAZACA
1. Ženski časopisi .........................................................................................
2. Modernost i ženski časopisi ......................................................................
2.1
Odbacimo staro! ........................................................................
127
141
142
50
54
55
61
61
67
73
�3.
VI.
2.2 Aktivne i svestrane ..........................................................................
2.3 Preuzele su „muške osobine" i uspješne su u „muškim"
zanimanjima ....................................................................................
2.4 Ugrožena muškost i „moderni muškarci" .......................................
2.5 Mostovi „stare" i „nove" ženskosti ..................................................
2.6 Modernost i vrijeme .........................................................................
Politika ženskog tiska ..............................................................................
3.1 Ženski časopisi unutar političkih procesa .......................................
3.2 „Ženska politika" .............................................................................
U SLUŽBI IDENTITETA IM ODERNIZACIJSKIH
PROCESA: R O D NI STEREOTIPI U K O PRIV AM A
1. Karikatura - pogodan medij za istraživanje stereotipa ..............................
1.1 Karikatura demaskira istinu .............................................................
1.2 Karikatura i stereotipizirani prikazi ................................................
2. Metodologija, okviri i ograničenja ..............................................................
3. Muškarci i žene u svijetu Kopriva: kvantitativna analiza ............................
3.1 Rodna zastupljenost u karikaturama ...............................................
3.2 Zanimanja likova iz karikatura .......................................................
4. Korištenje roda u Koprivama ......................................................................
5. Moderni trendovi: Sport, seks i ženski pokret ...........................................
5.1 Kult tijela ........................................................................................
5.2 Erotske karikature ............................................................................
5.3 Ženski pokret ..................................................................................
6. Vrline i mane muškaraca i žena ..................................................................
143
148
149
152
158
162
162
166
189
189
191
192
194
194
197
205
217
217
226
231
234
VII. RODNI STEREOTIPI U ZAKONIM A KRALJEVINE JUGOSLAVIJE
1. Zavrzlame oko Građanskog zakonika ......................................................... 246
2. Ravnopravnost ...........................................................................................
252
3. Zaštita žena i majki ..................................................................................... 258
4. Institucija očeve i muževe vlasti - otac kao hraniteljobitelji ....................... 259
VIII. ZAKLJUČAK
IX.
4
IZVORI I LITERATURA
1. Izvori ...................................................................................................
1.1 Tisak ........................................................................................*......
1.2 Statistički izvještaji ..........................................................................
1.3 Zakoni i uredbe ..............................................................................
2. Literatura ...................................................................................................
271
271
271
271
273
�I.
UVOD
Tema ove knjige SU rodni_sff»iynripi i pnlirikg međnrarne Jugoslavije u vezi S time.
Pri tome se rodni stereotipi ne tretiraju kao kulturni otpaci, već ih se analizira kao
kulturne proizvode koji nastaju pod utjecajem političkih i kulturnih procesa, ali
i sami utječu na oblikovanje ijusmjeravanje društvencjstvarnosti. Stoga je gladno
istraživačko-pitanie uspostava međuodnosa između rodnih stereotipa i političke
realnosti. Knjiga nastoji detektirati i definirati rodne stereotipe danog razdoblja,
objasniti i staviti u međuodnos koncepte muškosti i ženskosti te odgovoriti na pi
tanje na koji su se način rodni stereotipi kao imaginarni kulturn i fenomeni reali
zirali u društvenoj, ekonomskoj i političkoj realnosti i ohrnnro- koja je bila uloga
rodnih stereotipa u objašnjavanju, kreiranju i funkcioniranju pnlirilrr m rđnnrnr
Jugoslavije?
Koncepcijski je knjiga podijeljena u pet poglavlja kojima je poveznica potraga
za vezom između rodnih stereotipa i realnih zbivanja. Rodni se stereotipi istražuju
kroz prizmu utjecaja P rv ia g a c v je rc lrrtg r a ra na rodne odnose, diskusije različitih
rnnžlfntri« ženskosti u međuratnom razdoblju, načina na koji su rodni
stereotipi korišteni u <>Tjflč n ^j1
~
l^
1
kanaliziranju modemizarijskih nrocejS^te kako su se rodni stereotipi kroz zakonske propise uspjeli realizirati, ali i vršiti
utjecaj na glavne političke trendove u zemlji.
Knjiga se prije svega bazira na izvorima za kulturnu povijest kao tišinu, literar
nim ostvarenjima, autobiografijama i satiričkim časopisima, ldasičnim povijesnim
izvorima kao štp su statistički iskazi, zakoni i uredbe, te naravno na bogatom historiografijom.-K^ebna je pozornost posvećena fenskom tisku\i kojem se odražavao
prprr< pregovaranja oko ..novog1 koncepta ženskosti, ali i muškosti>U međurat
1
nom razdoblju u Jugoslaviji je sporadično izlazilo t ridesetak ženskih časopisa ra-^
zličitog usmjerenja. Ovdje se posebna pozornost posvetila politički usmjerenim
ženskim glasilima kao 7^m ki pnkrut ('Beograd. lg?.0.-1938J. JugodauenskgJena
f^agreh, 1 Q lft-Ig m ).1 Ženska misan (7.agreb. 1919.-1921.). Slovenka (Ljubljan ^ J 9 1 9 ,J . Eva (Zagreh 197ft) i Naša žena (Zagreb. 1935.-3&A te ženskom ti
sku koji se nam etnuo zbog svoje popularnosti i rasprostranjenosti: ŽenskomJistu
(1225^193^.),2 Ženskom svetu: mesečnom časopisu za ženska pitanja i moduJ^Beo
grad, 1910.-1934) i 7 f n j i sorti,
1Q9S —
LQA1 )
1 Jugoslavenska žena je nastavak Ženskog svijeta koji u Zagrebu izlazi od 1917. godine.
2 Ženski list počinje izlaziti pod nazivom Ženski list za modu zabavu i kućanstvo, 1934.
godine mijenja ime u Ženski list, 1938. godine u Novi ženski list. Cijelo vrijeme glavna
5
�UV OD
4^
------------
Među politički usmjerenim časopisima ističe se Ženski pokret, kako po duljini
opstojanja na tržištu, tako i po svojoj^feminisiičkej-orijentaciji. Ženski pokret zapo
čeo je izlaziti kao organ ..Društva za prosvećivanja žena i zaštitu njenih prava* koje
je osnovano 1919;. s ciljem borbe za građanska i politička prava žena, da bjJL2^6^
postao list „Alijanse ženskog pokreta". U početku se koncepcijski nije znatno ra
zlikovao od ostalih ženskih listova političke orijentacije te je, kao Ljugos/avenska
žena-ilLŽenska misao. objavljivao kratke crtice ili članke što su se doticali proble
ma položaja žena u društvu, s naročitim osvrtom na pitanje političkih prava. O d
sredine_dvadesetih list počinje objavljivati dulje-esejističke,članke, s jačim nagla
skom fcmiiHstičkeu^rijefttacije, da bi tijekom rridesgtjh uglavnom pratio aktivnosti
i događaje naJtenskoj-sceni. Nastojao se nam etnuti kao glasilo za-Zitavu-dfžavu
te se u njemu, iako je izlazio uglavnom -pa-ćkihei, posgbire-u tridesetima, mogu
pronaći pojedini tekstovi n a latinici ili na slovenskom jeziku, a jedno gaje vrijeme
uređivala i istaknuta slovenska predstavnica ženskog pokreta AioizijaŠtebi.3 Stoga
je Ženski pokret ij-dvadf<pfijaa-gndinam a vrijedan izvor za praćenje-diskusije J_izgradnje.nmaagJžf^^pfa
ali Žemkipokret, tridesetih-godina više se može
iskoristiti kao inform ^tor o događajim a nžLjugoslavenskoj zgn široj-scem) Jt^ o sla V£nskaJz£na^ Ženik a misao i Sjjaienkajz\ 2 otprilike u istom razdoblju^ između
a.t
ujedinjenja i donošenja Vidnvd^pdcng mrava, kada su se političke, kulturne i naci
onalne promjene događale u dtam atičnoin nizu, *
gl asal e još uvijek
bila aktualna i vrlo o tvorenajema. Sva su se tri časopisa nastojala nam etnuti kao
ozbiljni listovi za žensku publiku te čine yid]iivodm akjc>d -pejorarivnQg_ženskog
ti§ka i propagiraju određenu političku, kulturnu ijyjersku opciju. Slijede vrlo ujed
načen obrazac jednostavnog vizualnog izgleda, bez fotografija, crteža i reklama te
imaju istg uredničku logiku koja u prvom dijelu časopisa objavljuje pristigle članke
i rasprave, a u zadnjem su dijelu rubrike »Listak", ^Bilješke" i rr7.apisciM kojima se
u
objavljuju vijesti iz domaćeg i stranog ženskog svijeta. Sva tri časopisa nastaju kao
reakcije na društvene promjene, podupirujodređcaj-vid ženskog pisanja, ali je ono
u drugom planu, potisnuto glavnom dacionalnom ji (ili) vjersko^ jalogom lista.
Ženski list. Žena i svet te Ženski svet odgovor su na potrebe p otrošačkog-dmštva
urednica je Marija Jurić Zagorka. Godine 1939. list mijenja ime u Hrvatski ženski list,
ali i urednicu (od tada ga ureduje Sida Košutić). Izlazi tijekom Drugog svjetskog rata.
3 Alojzija Štebi (1883.-1956.) bila je političarka socijalističke orijentacije, urednica ra
znih časopisa (Zarja, Ženski pokret) i istaknuta predstavnica slovenskog feminističkog
pokreta. Među urednicama Ženskog pokreta nalazimo i brojna imena tadašnje srpske
feminističke scene, npr. Katarinu Bogdanovič (1885.-1969.), profesoricu filozofije i rav
nateljicu brojnih ženskih škola u Srbiji i Bosni i Hercegovini, ili Kseniju Atanasijević
(1894.-1981.), doktoricu filozofije i profesoricu na Odsjeku za filozofiju Univerziteta
u Beogradu.
6
�UVOD
- na svojim su zabavnim, iiusiriranijTLstfanicama istovremeno poučavali čitatelji
ce kako se uklopiti u moderne trendove i informirali ih o novim proizvodima na
rastućem tržištu. fy u 4 j,e ua koncepcijski je slična Jugoslavenskoj ženi ili Slovenki s
tim da je izlazila.petnaestak god ina..kasnije i nešto se slobodnije koristila alatom
l^rnercijalnih časopisa.
predstavlja svojevrsni knricmretm ženskom tisku te
na posredan način govorio^nelagodf koju je zamagljivanje poj™-* *f»f>g*
rr>*iri tada
izazivalo kod muškaraca."Tcjjednosr ženskog tiska kao izvora za ovu je knjigu dvo
jaka. O ni su se prvenstveno koristili kao izvori za rodni imaginarij, ali su ponekad
poslužili u atlikom rekonstrukcije događaji) koji su slabo ohrađrni n historiografiji^"
Izaajd tiaravno nameću i ograničenja knjizi. Stoga se zaključci mogu primije^
niti većinom na pripadnike i pripadnice^tjiđaoskog društvjjf- upravo oni aktivno
sudjeluju u osmišljavanju i pokretanju tisk ate čineglavninu njegovog čitateljstva.
Knjiga obrađuje tneđuratno razdohlj^. To je vrijeme vrlo zahvalno za analizu
stgiggupa budući da ga obilježavaju brojni povijesni lomovi. Počinje <^rvim svjet?
skim ratom, obuhvaća vrijeme u kojem se procesi ljb ^ a liz a c ije jjn o ^
društva natječu s najavama totalitarizma i jačanjenijjacionali^ma, ima vlastitu
prekretnicu - veliku ^ćonom skuk^ u , da bi završilo novim velikim lomom dva
desetog stoljeća^j&fugim svjetskim ratonp
Obrađivanje jugoslj Yfn<:'fr>Pi prr>Q
tora, koji je kulturološki vrlQ-bf trrP{J'‘n
m prndrJašlpi-Jp-iz^zov povjesničaru ili povjesničarki koji bi se htjeli usmjeriti na
kulturne procese u državi. Stoga je fokus knjige usmjeren prvenstveno na hrvatski
prostor, a dobiveni se rezultati uspoređuju s ostalim dijelovima države, poglavito
SrBijom i Slovenijom.
7
��II.
RO D K AO P R ED M ET ZN AN STVEN E AN ALIZE
1. Uzbudljiva povijest povijesti žena
Ženska povijest više nije novo historiografsko područje. U biti ona to nikad nije
ni bila! Interes za proučavanje žena u povijesti razvijao se usporedno s interesima
za nacionalnu, političku i vojnu povijest, ali se tijekom profesionalizacije povijesne
znanosti u 19. stoljeću našao izvan znanstvenog diskursa. Žene koje su se bavi
le istraživanjem žena u povijesti označene su kao amaterke, a njihovi su tekstovi
publicirani kao zabavno štivo.4 Ulazak žena u profesionalne djelatnosti tijekom
dvadesetog stoljeća označio je i početak profesionalizacije bavljenja ženskom po
vijesti. No, prvi pokušaji povjesničarki da osvijetle žene kao sudionice povijesnih
zbivanja nisu nailazili na odobravanje njihovih kolega. Kada je nagrađivana ame
rička povjesničarka Lucy Maynard Salman5 1897. objavila knjigu Domestic Service,
kolege povjesničari uputili su joj kritiku da se bavi nedostojnim, trivijalnim tema
ma.67
Stoga je dugo vremena bavljenje temama iz ženske povijesti bilo sporadično i
imalo značaj pojedinačnih interesa ili kurioziteta u ponudi pojedinih obrazovnih
institucija/ Velika promjena događa se krajem šezdesetih i početkom sedamdese
tih godina dvadesetog stoljeća unutar zapadne historiografije i to prvenstveno u
SAD-u, Velikoj Britaniji i Francuskoj. Michelle Perrot8 smatra da je iskorak žen
ske povijesti bio posljedica sazrelih znanstvenih, socioloških i političkih prilika.
Američka ,,nova“ socijalna historija i francuski krug analista pružili su potreban
znanstveni okvir unutar kojeg se uspjela afirmirati potreba za istraživanjem pro
blematike žena u povijesti. Nadalje, šezdesetih godina već se stvorila kritična masa
žena na sveučilištima, kako među znanstvenicama tako i među studenticama, što
4 Smith, The Gender o f History: Man, Women, and the Historical Practice, 1-13; Perrot,
„Moja*povijest žena, 7-16.
5 Lucy Maynard Salmon bila je profesorica na Vassar Collegu od 1889. godine. Nagradu
je dobila za knjigu History o f the AppointingPoiver o f the President (1886.). Sudjelovala je
u osnivanju American Historical Association, te je od 1915. do 1919. bila član njegovog
izvršnog odbora.
6 Smith, The Gender o f History: Man, IVomen, and the Historical Practice, 206.
7 Poznati su napori Mary Rjtter Beard koja je izradila syllabus od 55 stranica o predava
njima o ženama u povijesti, a 1946. godine izdala je i knjigu Žena kao sila u povijesti ili
Alme Luts koja je 1952./53. predavala žensku povijest na Radcliff Colegu. (Feldman,
Žene u Hrvatskoj. Ženska i kulturna povijest, 16)
8 Michele Perrot je profesor emeritus suvremene povijesti na sveučilištu Pariš VII. Jedna
je od pionirki ženske povijesti te je sudjelovala u velikom projektu „Histoire des fammes
an Occident de 1' Antiquite a nos jours“.
9
�ROD KAO PR ED M ET Z N A N STV E N E AN ALIZE
je osiguralo potreban broj zainteresiranih stranaka da temu proguraju. Napokon
pojava neofeminizma kao pokreta za oslobađanje žena, s jedne strane je poticala
rad na pamćenju kako bi se ženskim zahtjevima dao potreban legitimitet, a s druge
strane pružila je vrlo plodonosnu kritiku lažnog univerzalizma tadašnje etablirane
znanosti.9 Sljedećih trideset godina ženska povijest imala je strelovit razvoj i doži
vjela je značajnu afirmaciju u krugovima zapadne historiografije. Uzbudljiva je to
priča s klasičnim motivom autsajdera koji se uspio nametnuti kao glavni metodo
loški i teoretski inovator te protagonisticama koje usporedno proživljavaju osobnu
i profesionalnu afirmaciju i sudjeluju u izgradnji novog područja historiografije.
Prisjećajući se prvih pokušaja osmišljavanja tada još imaginarne ženske povijesti,
povjesničarke kao Sally Alexander1 i Michele Perrot osvrću se na podsmjeh uglav
0
nom muške studentske publike i osobnu anksioznost oko uspjeha i svrhe avanture
u koju su se upuštale.1 Stoga ne treba čuditi da je proces razvitka ove povijesne
1
grane nabijen emocijama: ushitom povjesničarki kada su uspjele probiti barijeru
izoliranosti, nelagode povjesničara koju je izazivala kritička oštrica rodne analize,
straha osnivačica da će nove generacije iznevjeriti njihov entuzijazam i sveopće na
petosti zbog mogućnosti, noviteta, ali i nepredvidivih horizonata koje su novi teo
retski obrasci unosili u povijesna istraživanja. Povijest žena nije se samo istraživala,
ona se živjela. Kada je Michelle Perrot na početku novog milenija napisala pregled
razvoja ženske povijesti, toplo ju je nazvala „Moja"povijest žena. S druge strane,
upravo je ova emocionalna obojenost pružala novi razlog za sumnju među ostalim
povjesničarima naviklima da ključ uspjeha leži u distanciranom i objektivnom pro
matranju povijesti kroz „ogledalo povijesti." Povjesničarke ženske povijesti često su
optuživali zbog prevelike političnosti i angažiranosti njihovog rada. Otpor je kul
minirao sredinom osamdesetih godina, usporedno s početkom redefiniranja žen
ske povijesti u novo ime: rodnu povijest. Rodna povijest kao neutralna povijesna
disciplina koja je u fokus svog istraživanja stavila rod kao kulturnu, promjenjivu i
povijesnu kategoriju te se trebala baviti konstrukcijom oba roda, odnosima među
rodom i među-utjecajem roda i ostalih kulturnih, političkih i ekonomskih faktora
kroz povijest bila je prihvatljivija u znanstvenim krugovima te je lakše krčila put na
sveučilišta.
9 Perrot, „Moja"povijest žena, 16-18.
10 Sally Alexander je profesorica suvremene povijesti na Goldsmyth's College, University of London.
11 Downs, Writing Gender History, 182; Perrot, „Moja"povijest žena, 7-11.
10
�,,Her-story“
2. „Her-story"
O d kraja sedamdesetih do polovice osamdesetih žensku povijest označilo je pri
hvaćanje feminističke teorije da je ljudsko društvo izgradilo svoje ekonomske,
društvene i političke strukture na rodno uvjetovanim dihotomijama: prirode na
suprot kulture, privatnog nasuprot javnog, žene nasuprot muškarcima. Potencijal
ove postavke nalazio se u činjenici da, ukoliko je društveni život organiziran u dvi
je sfere: javnoj i privatnoj, koje neminovno stoje u međuodnosu, tada je za razu
mijevanje povijesti društva krucijalno poznavanje oba područja djelatnosti. Stoga
se tijekom ovog razdoblja nastoji afirmirati vrijednost ženskog iskustva. Žene se
nastoje prikazati kao povijesni subjekti, stvaraoci, aktivni sudionici u povijesti
na koje povijesna zbivanja u konačnici imaju konkretne i specifične posljedice.
Poigravajući se riječima i u potpunosti u skladu s dihotomnom percepcijom svi
jeta, povjesničarke su isticale da se one, za razliku od dosadašnje ,,his-story“, bave
pisanjem ,,her-story!‘ Zanimalo ih je na koji je način žensko povijesno iskustvo
slično ili različito muškom. Isticali su da se žene kao povijesni subjekti ponašaju
slično kao i muškarci. Naglašavali su potrebu reinterpretacije i ponovne periodizacije povijesti. Zaključuju da žene nisu doživjele renesansu, barem ne u isto vrijeme
kada i muškarci, da tehnološke inovacije nisu dovele do oslobođenja žena te da je
doba demokratskih revolucija negativno utjecalo na njihove društvene mogućno
sti. Jedan dio povjesničarki u potpunosti se okreće intrinzičnom istraživanju žen
skog iskustva, istražujući teme kao žensko prijateljstvo, majčinstvo itd. Njihovi su
napori akumulirali kritičan broj radova na temu ženske povijesti, postavili temelje
za buduća istraživanja, etablirali žensku povijest kao zasebnu granu historiografije,
te uveli kategoriju roda u društvena istraživanja.1
2
S vremenom se potencijal ,,her-story“ istrošio, a sam pristup suočio je povjesni
čarke sa sasvim konkretnim problemima. One su nailazile na znatne poteškoće u
nastojanu da svoja saznanja integriraju s ostalim dostignućima historiografije. Ovo
je upućivalo na ozbiljnu opasno st segregacije ženske povijesti, odnosno postojanja
dvije paralelne povijesti bez većeg međusobnog utjecaja. Drugi, možda ozbiljniji
problem ticao se same dihotom ne postavke društva. Paradoksalno, u borbi pro
tiv lažne univerzalnosti konvencionalne znanosti, povjesničarke ženske povijesti
same su kreirale novi univerzalizam koji se pokazao jednako upitan. Pojmovi kao
žena, separatne sfere i patrijarhat pokazali su se kao diverzibilne i promjenjive ka
tegorije i konstrukti društvenih, kulturnih, povijesnih i drugih procesa. Značenje
separatnih sfera, pa i samog rodnog identiteta oblikovali su se i mijenjali ovisno
o razdoblju, klasi, rasi, etnicitetu, regiji i religiji. O ni više nisu bili pojmovi koji
objašnjavaju rodnu podjelu, već sami postaju predmet analize.
12 Scott, Rod i politika povijesti, 23-46; Downs, IVriting Gender History, 43-53.
1
�RO D KAO PR ED M ET Z N A N STV E N E AN ALIZE
3. Rodna povijest
U želji da prevladaju ove probleme povjesničarke su se okrenule novom predm etu
analize: rodu. Rod je imao višestruki potencijal odgovora na njihove probleme.
On je odhnrivno. prirod mi. hio M k " '7arlanrti r pr>
S jrn^„spr?lKi označavao „ženskost"
i ,,muškost“ kao promjenjive, društvene kategorije. Uvođenje nove kategorije u
potpunosti je redefiniralo pristup i metodologiju ženske povijesti. O na više nije
bila u potrazi za zanemarenim objektom istraživanja već je dekonstruirala lažnu
bezvremenost i lažnu prirodnost čitavog niza društvenih odnosa. Rodna povijest
omogućavala je holističko prom atranje društva i otvarala putove korelacije ženske
povijesti i ostalih historiografskih dostignuća. Uz to, zvučala je politički neutralnije što joj je olakšavalo pu t u kurikulume zapadnih sveučilišta.
Središnji rad ovog razdoblja nesumnjivo je poznati tekst Joan Wallach Scott
„Rod: korisna kategorija povijesne analize", koji je prvi p u t objavljen 1986. go
dine. U njemu Joan Wallach Scott daje vlastitu viziju afirmacije roda kao „kori
sne kategorije povijesne analize". Njezina definicija sastojala se od dvije funkcije
roda koje su u neprestanom i dinam ičnom m eđuodnosu. Prvi dio definicije na
neki je način sukus dotadašnje preokupacije rodnim odnosima. Rod se definira
kao društvena tvorevina koja nastaje na temelju uočenih razlika m eđu spolovima.
Pri tome se rod „konstruira" kroz četiri elementa: simbole, normativne koncepte,
društvene institucije i procese te subjektivni identitet. Zadatak povjesničara je da
dekonstruira procese izgradnje roda, istraži kontekste u kojima se ti procesi odvi
jaju, te da dokaže da su rodni koncepti rezultat konstantnih konflikata i promjena,
a ne fiksne kategorije. U drugom dijelu definicije Joan Wallach Scott rod vidi kao
način označavanja moći. O na naglašava da se rodna hijerarhija, koja se percipira
kao prirodna, često koristi prilikom legitimizacije ostalih oblika hijerarhije i moći,
da se vlast u pravilu identificira s dom inantnim diskursom muškosti, dok se nepri
jatelji i „drugi" omalovažavaju pripisanim atributima ženskosti. Nadalje, nadzor
nad ženama, bez obzira da li se radi o totalitarnim režimima koji nastupaju kao
autoritativne figure ili liberalnim sustavima gdje država zauzima „očinsku" ulogu,
ima za konačan cilj potvrđivanje državnog autoriteta. Napokon, rat, diplomacija i
visoka politika često koriste rodne diskurse u objašnjavanju i legitimiranju vlasti
tih stajališta. Demonstriraju to odnosi među kolonizatorima i kolonijama, izrazita
virilizacija društva za vrijeme rata i isključivanje žena iz visoke politike s ciljem što
višeg pozicioniranja politike u društvu. U konačnici se autorica pita: ukoliko se
rod i moći izgrađuju međusobno, što generira promjene? O dnosno koja je uloga
rata, pobuna, revolucija, demografskih kriza na normativne rodne obrasce i hije
rarhiju političke moći?1
3
13 Scott, Rod i politika povijesti, 47-73.
12
�Rodna povijest
Teoretske postavke Joan Wallach Scott pružale su velike potencijale razvoju
povijesti žena, odnosno sada već povijesti roda. Ne samo da su pružale temelje za
širenje interesa rodne povijesti na polje politike, diplomacije, izgradnje strukture
moći i rata, već su i svako istraživanje koje se bavilo ovim tematikama obvezale da
uzme u obzir rodnu dimenzije problematike. Rod se kroz ovaj tekst i lepezu radova
koji su nastali na osnovu teoretskih postavki J. W. Scott uspio afirmirati kao jedan
od centralnih označivača i pokretača povijesnih procesa i društvenih odnosa.
Dijalog između roda i politike dao je brojne zanimljive radove. Nezaobilazni su
radovi Natalie Zemon Daviš o korištenju rodnog diskursa ženskosti prilikom eko
nomskih i političkih pobuna 18. i 19. stoljeća.1 Učestala su istraživanja na temu
4
odnosa roda i rata, roda i nacionalnih identiteta, roda i političkih sustava. Tako
Fran^oise Thebaud u poznatoj raspravi o Prvom svjetskom ratu i podjeli spolova
propituje ideju famoznog političkog oslobođenja žena nakon rata.1 Veliki se pro
5
stor posvetio proučavanju položaja žena u totalitarnim režimima. Poznat je tekst
Gisele Bock o načinu na koji je nacizam koristio rodne diskurse u potvrđivanju
vlastite ideologije, te Victorie de Grazie o položaju žena u fašističkoj Italiji.1 Obje
6
autorice zaključuju da su fašizam i nacizam načelno nastojali organizirati društvo
na patrijarhalnim temeljima, ali su istovremeno prepoznali neophodnu potrebu
podrške žena kako bi se uspjeli realizirati kao masovan pokret. Pristup im se pri
tome razlikovao. D ok je nacizam pokušao centralizirati i potčiniti ženski pokret i
ženska djelovanja potrebama nacističkih političkih struktura te mobilizirati žene
poželjnog ili barem prihvatljivog rasnog podrijetla u izgradnji novog njemačkog
poretka, fašizam je radio na razbijanju i marginaliziranju značenja ženskog dje
lovanja. Potčinjavanje žena i lišavanje žena bilo kakve društvene moći, pa čak i
tradicionalne uloge u humanitarnom radu, dalo je važan oslonac u uspostavi au
toriteta i kontrole u društvu. O no što sve ove radove povezuje jest zaključak da
je, bez obzira o kojem razdoblju i društvenom uređenju govorimo, politika uvijek
bila rodno obilježena. Regulacija rodnih odnosa nosila je konkretnu i prenesenu
političku poruku i stoga se redovito koristila u promoviranju određenih političkih
ciljeva, a povezivanje identiteta muškosti i moći predstavljalo je važan oslonac u
kreiranju autoriteta državnih struktura.
14 Zemon Daviš, „Women on top", 285-306.
15 Thebaud, „The Great War and the Triumph of Sexual Division", 21-75.
16 Gisela Bock, „Nazi Gender Policies and Wommen 's History“, 149-176; Bock, JVomen
in European History\ Gisela Bock, ,,Ordinary Women in Nazi Germany: Perpetrators,
Victims, Followers, and Bystanders“, 85-100; Grazia, ,,How Mussolini Ruled Italian
Women“, 120-148.
13
�RO D KAO PR ED M ET Z N A N STV E N E AN ALIZE
4. Problematična dihotomija rod/spol
Skretanje prema rodnoj povijesti, pa i sam koncept dihotom ije roda i spola od
početka je nailazio na kritičare. Neke su povjesničarke smatrale da korištenje poj
ma rodna povijest nepotrebno zamagljuje pravi fokus istraživanja ženske povije
sti, a protagonistice i protagoniste rodne povijesti optuživale su za konformizam.
Veliku napetost izazvala je pojava muških studija, kao odgovor na potrebe da se
dekonstruiraju koncepti muškosti. Ova istraživanja isticala su da se za razliku od
„ženskosti", „muškost" najčešće dokazuje u nekom procesu inicijacije, te da njezi
no oblikovanje više ovisi o dinamičnim tenzijama unutar roda, nego o korelaciji s
pojmom „ženskosti!*1
7
Neke su povjesničarke strahovale da će se rodne studije i rodna povijest s vre
menom udaljiti od svojih ideoloških postavki, da će je preuzeti muškarci. O ne
nisu željele odustati od pojm a ženska povijest, te od kraja osamdesetih godina
dvadesetog stoljeća u biti možemo pratiti paralelni razvoj rodne i ženske povijesti
koje se ponekad tretiraju kao istoznačnice, a ponekad inzistiraju na međusobnim
razlikama.1
8
Nadalje, sama podjela rod/spol također je za neke povjesničarke bila problem a
tična. Njemačka povjesničarka Gisela Bock 1989. godine objavila je rad ,,Women 's
history and gender history: aspects o f an international debate" u kojem izražava
sumnju u bazičnu podjelu rodne povijesti: kulturno konstruiran rod i biološki
determiniran spol. O na smatra da je ovu podjelu angloameričkim znanstvenicama nametnula lingvistika engleskog jezika, dok znanstvenice iz ostalih jezičnih
područja rod/spol nazivaju, a time i promišljaju na drugačiji način. Uz to, ona od
bacuje ideju biologije kao prirodne i nepromjenjive komponente, te naglašava daje
biologija također nov i rodno obilježen pojam, a biološke razlike među rasama ili
spolovima su se tijekom povijesti često koristile u svrhu legitimizacije društvenih
odnosa. Stoga predlaže da se pojam biologije u potpunosti napusti te da povje
sničari trebaju istraživati rod kao cjelokupnu kategoriju koja uključuje spolne i
kulturno konstruirane komponente.1 2
9
0
Novi impuls redefiniranju pojma rod 1990. godine potaknula je čuvena knjiga
Nevolje s rodom. Polazeći od poznate izjave Simone de Bouvoir (Ženom se ne rađa,
ženom se postaje),10Judith Butler odbacuje distinkciju roda i spola, kao neptrebno i
17 Rose, IVhatis Gender History, 56-79.
18 Downs, Writing Gender History, 73-87.
19 Bock, ,,Women's history and gender history: aspects of an international debate",
25-42.
20 Utjecaj Simone de Bouvoir na feministički pokret je kontroverzan. Iako su njezina djela
nesumnjivo bila dio obavezne feminističke literature, osamdesetih godina feministice
14
�Problematična dihotomija rod/spol
krivo seciranje jedistvenog subjekta feminizma. Pogrešku vidi u pretpostavci da se
rodni identitet bazira na spolu kao ontološkom i nepromijenjivom fenomenu. No,
Judith Butler tvrdi da ne postoji biološki determinirana baza identiteta. Prema nje
zinoj teoriji, i spol je kulturološki konstruiran pojam, te stoga prestaje biti temelj,
a postaje element u konstrukciji roda. Dakle, rodni identiteti nemaju jedisntvenu,
sigurnu bazu konstrukcije i stoga su podložni konstantnom redefiniranju. Stabil
nost rodnih identiteta održavaju društveno konstruirani okviri: žena, majčinstvo,
patrijarhat, heteroseksualnost. Nastojeći objasniti proces izgradnje identiteta J.
Buder posiže za psihologijom i to Freudovom tezom o ulozi identifikacije u izgrad
nji identiteta. Teza je polazila od pretpostavke da se proces identifikacije odvija na
podsvjesnoj razini pri čemu se osoba identificira s idealnom unutrašnjom slikom
druge osobe. No, dok je Freud predviđao dvije vrste identifikacije (primarne i se
kundarne), J. Buder smatra da se rodni identitet kreira kroz niz identifikacija koje
potiču okružje i potrebe individue. Rod je dakle produkt imaginacije, on je namet
nut tijelu koje ponavlja pretpostavljene tjelesne izvedbe i potrebe kako bi održalo
iluziju rodne stabilnosti.2 U svojoj drugoj knjizi, Bodies that Matter, J. Buttler
1
ističe da kulturno konstruirani subjekti imaju kulturno konstruirane kritičke ka
pacitete koji im omogućavaju promjene u izvedbama tijela.22 Teze Judith Butler
prodrmale su same temelje feminističkog učenja te potaknule brojne polemike.
Njezine postavke naročito su popularne među lezbijskim studijama i studijama
homoseksualnosti te su izvršile značajan utjecaj na daljnji razvoj rodne povijesti.
J. Buder otvorila je niz novih izazova pred istraživače rodne povijesti, ali je
istovremeno dovela u krizu ideju proučavanja suodnosa roda i ostalih društvenih
i povijesnih procesa. Stoga ubrzo nastaju djela koja teže izgraditi mostove između
novog i starog pristupa. Ovdje treba istaknuti njemačku povjesničarku Lyndal Roper koja ističe utjecaj društvenih, ekonomskih i političkih procesa na sadržaj ima
ginacije, te ne odustaje od ideje biološke determiniranosti potke procesa izgradnje
identiteta. Napokon, sam psihološki fenomen konstrukcije identiteta ima svoj
promjenjivi dio (primjerice sadržaj maštanja i konstrukcija o ženskosti i muškosti),
ali i nepromjenjivu konstantu psiholoških procesa formiranja tih maštanja.23
počinju njezine ideje smatrati zastarjelima i prevladanima. Budući da su tadašnje fe
ministice kao svoj glavni cilj stavile afirmaciju ženskog iskustva kao alternativnog, ali
jednakovrijednog društvenog fenomena, one su zamjerale Simone de Bouvoir zazorni odnos prema ženskoj tjelesnosti i majčinstvu te shvaćanje da se oslobođenje može
ostvariti samo unutar muških termina afirmacije. (Vidi: Čale Feldman, „Nevolje s
izvedbom", 154-165)
21 Butler, Nevolje s rodom:feminizam i subverzija identiteta.
22 Downs, WritingGenderHistory, 165.
23 Isto, 165-181.
15
�RO D KAO PR ED M ET Z N A N STV E N E ANALIZE
Pokušaji širenja rodnih paradigmi izvan zapadnih kulturnih područja i doticaj
povijesnih iskustava zapadnih povjesničarki i povjesničarki iz bivših socijalističkih
zemalja postavili su nove probleme pred istraživačice rodne povijesti. Znanstvenice
iz bivših socijalističkih zemalja smatrale su kako je postavka da je svako društveno
djelovanje prije svega rodno obilježeno, problematična. U tranzicijskim državama,
naglašavale su one, probleme s kojima se suočavaju žene ne treba uvijek gledati kroz
prizmu „ženskih interesa!' Kao simptomatičan primjer Joan Wallach Scott navodi
primjer češke socijologice Hanke Havelkove o odnosu češke prostitutke i njemačke
mušterije koji se ne može shvatiti bez razumijevanja šire ekonomske i društvene pa
radigme položaja dviju zemalja.24 Nadalje, kulturni, klasni, rasni, ideološki i naci
onalni diverzibilitet iskustva neminovno je nametao pitanje univerzalnosti pojma
žena i roda te je naveo Joan Wallach Scott da se krajem devedesetih upita: „Ali ako
je rod-nepromjenjiva činjenica spolne različitosti-univerzalan, što, osim biologije,
uopće može objasniti njegovu univerzalnost? Ako rod znači društvene oblike koji
su nametnuti postojećim razlikama između žena i muškaraca, tada priroda (tijela,
spol) ostaje kao odlučujući čimbenik razlike".2 Takav pristup u konačnici postav
5
lja pitanje u čemu se rod i spol razlikuju. Stoga i J. W. Scott prihvaća tezu da su i
rod i spol u biti povijesno konstruirani koncepti te stoga međusobno nerazlučivi
pojmovi. Nadalje, ukoliko su rod i spol posljedice, a ne agensi, oni više ne mogu
biti polazišta povjesničarske analize. Prihvaća i da je prilikom „konstrukcije" spol
ne različitosti važnu ulogu imaju nesvjesni procesi. No, nakon utvrđivanja ovih
činjenica J. W. Scott zaključuje da to ne znači da se povjesničari moraju ograničiti
na psihoanalitičku metodu. Umjesto toga, ona traga za načinom na koji će nova
saznanja pridonijeti istraživanjima o rodu i politici. Novi potencijal vidi upravo
u uvođenju kategorije mašte u objašnjavanje političkih djelovanja. „Ljudska spo
sobnost zamišljanja... poigrava se hirovito s granicama koje bi postavili stručnjaci
društvenih znanosti: područje ekonomije nikad ne pokriva puko zadovoljavanje
osnovnih potreba, područje politike nikad se ne tiče samo borbi između racional
no motiviranih sebičnih aktera. Ova se područja također mijenjaju pod utjecajem
fantazmičkih projekcija koje pokreću u kolektivne identifikacije".26Stoga naglašava
da ukidanje razlika između „roda" i „spola" otvara nove mogućnosti promišljanja
i objašnjavanja identiteta „muškarca" i „žene," načina na koje tijelo materijalizira
psihu, ali i na povezanost spolnih različitosti i politike. Povjesničari bi pri tome
trebali biti svjesni da termini „muškarac" i „žena" nisu unaprijed zadani, da su ideje
o „muškarcima" i „ženama" tek koncepti koji bi trebali oblikovati ponašanje te da
24 Scott, Rod i politika povijesti, 249-251.
25 Isto, 239.
26 Isto, 242.
16
�Rod, nacija i građansko društvo
kulturne norme artikuliraju razlike među spolovima na nedosljedan, a ponekad i
proturječan način.2
7
5. Rod, nacija i građansko društvo
Usporedno s intrinzičnim potragama za specifičnim ženskim subjektivitetom, ra
zvijala se debata o odnosu roda i građanskog društva. Među značajnim sudionica
ma ove rasprave je Carol Pateman koja je u svojim tekstovima istraživala načine na
koji su demokratske teorije isključivale žene iz političke sfere društva. Ona zaklju
čuje da je osnovna premisa klasičnih teoretičara ugovora ideja da su samo muškarci
rođeni jednaki i slobodni iz čega je proizlazio zaključak da su sve žene podređene.
Ovom postavkom je spolna razlika dobila političku dimenziju, muškarci postaju
nositelji neophodnih karakteristika za stjecanje građanskog statusa i javne sfere
(razum, osjećaj pravde, sposobnost potiskivanja emocija), dok su žene definirane
unutar vlastite tjelesnosti i spolnog nagona, a taj potencijalno opasan „ženski ne
red” potiskuje se u prostor privatne sfere. Dakle, prvobitni ugovor je, zaključuje
Pateman, „muški ili bratski savez." Žene su morale biti isključene i postaju simbo
li svega što je izostavljeno, a odvojena javna sfera prezentira se kao univerzalna i
spolno neutralna. Ovakve pretpostavke u startu su diskvalificirale svaku femini
stičku kritiku društvenog poretka i dovele su do toga da se svaki ženski politički
angažman u povijesti previdi kao marginalna i nebitna pojava. No, Poteman ističe
da se javna sfera kreira u međuovisnosti s privatnom te da postavke jedne utječu
na definiciju druge. Tako se primjerice na radnom mjestu ponavlja obrazac žen
ske podređenosti i isključenosti iz struktura moći, zanimanja se dijele na ženska i
muška, žene rjeđe zauzimaju odgovorne pozicije, a nije rijedak slučaj da u ženskim
kolektivima rukovodeće mjesto dobiva muškarac.28
Pojam „separatne sfere" počeo se problematizirati u radovima povjesničarki i
povjesničara osamdesetih i devedesetih godina 20. stoljeća. Ideja da je tradicio
nalno mjesto žene u kući te da samo muškarac može sudjelovati u javnom životu
pokazala se starom tek oko dvjesto godina stara. Catherine Hali je u članku „The
early formation o f Victorian domestic ideology“ početak formacije ideologije od
vojenih sfera smjestila u ranu devetnaestostoljetnu Englesku, gdje su je počele širiti
male evangelističke grupe. Koncept da se moralnost žene mora štiti u okrilju doma
naišao je na odobravanje rastuće građanske klase te se brzo širio Europom.29 Leonore Davidoff je proces odvajanja „muških" i „ženskih" područja djelovanja povezala
s industrijskim i društvenim revolucijama koje su obilježile kraj 18. i 19. stoljeće.
27 Isto, 237-256.
28 Pateman, Ženski nered.
29 Hali, „The early formation of Victorian domestic ideology“, 181-196.
17
�RO D KAO PR ED M ET Z N A N STV E N E AN ALIZE
Proces stvaranja građanskog društva iz temelja je pretresao društveni vrijednosni
sustav prijeteći s krizom morala i identiteta. Novac i trgovina koji su do tada loše
kotirali na skali društvenih vrijednosti, postaju temelji novog ekonomskog su
stava. S druge strane, kao zalog bolje budućnosti promoviraju se nove društvene
vrijednosti: sloboda, jednakost, individualnost, racionalnost. Nadolazeće društvo
legitimiralo se i opravdalo kroz „prirodnu" rodnu hijerarhiju. Muškost pri tome
preuzima obrasce novog društva - muškarci su racionalni, slobodni, individualni,
moralni građani i nemoralni trgovci, dok se dom i ženskost povezalo s tradicio
nalnim odlikama - religioznost, praznovjerje i neokaljana moralnost.30 Nadalje, u
radu „Gender and the „Great Divide",, L. Davidoff zaključuje kako je sama podjela
na privatnu i javnu sferu pojava modernog društva. Predindustrijska faza u kojoj
su plemićki dvorci istovremeno funkcionirali kao stambeni, obrambeni, kulturni,
trgovački i jurisdikcijski objekti nije poznavala ovakav koncept. Razvojem građan
skog društva javlja se ideja organizacije javnog prostora kojeg počinju obilježavati
vijećnice, knjižnice, javni parkovi, te doma kao privatnog utočišta. Ovaj proces
pratila je ideja odvajanja javne i privatne imovine, formalizacija zanimanja itd.
No L. Davidoff upozorava da sam proces nije nužno bio negativan za žene. Iako
je njihovo djelovanje u javnom prostoru bilo ograničeno, privatni prostor im je
jamčio sigurnost i zaštitu. Napokon, žene u novom društvu nisu bile lišene moći.
Kroz sustav društvenih i obiteljskih veza, druženja i večera one su imale utjecaj na
društvena i ekonomska događanja. Kada je nakon Prvoga svjetskog rata važnost
društvene elite počela opadati, žene se aktivnije počinju probijati u profesionalna
zanimanja. Na sličnom tragu Amanda Vickery upozorava da povjesničari moraju
imati na umu da to što je nešto propisano, ne znači da se zaista striktno provodilo.
Ona smatra da ideja odvojenih sfera nije bila nužno vezana za srednju klasu niti za
19. stoljeće, već je u to vrijeme postala norma. S druge strane, tijekom 19. stolje
ća istovremeno je postajalo nekoliko drugih rodnih koncepata, te su u stvarnosti
muškarci i žene znatno češće kretali istim prostorom nego što se to priznavalo.3
1
Drugi vid diskusije o suodnosu roda i građanskog društva potaknula je knjiga
Jiirgena Habermasg, The-Structu^aJ^ a n s f o r m a tim o f the Public Sphere (1962.) u
kojoj autor zastupa tezu da se tijekom 18. i 19. stoljeća počela formirati „treća sfenf* - f^ n o j^adansicollrustvo u kojem svi sudionici mogu ravnopravno promišlja
ti pitanja oČTdrustvene i^ofiticke važnosti. No, devedesetih godina feministice su
naglasile daje ta „treća sfera" bila rezervirana jsključivo^ muškarce, te pokušavaju
30 Davidoff, „Gender and the Great Divide. 'Public and Private' in Đritish Gender History“, 11-27.
31 Vickery, „Golden age to separate spheres? A review of the categories and chronology
of English women 's history“, 197-225.
18
�Rod, nacija i građansko društvo
procijeniti posljedice te segregacije na oblikovanje pojma muškosti i ženskosti.
O ne tragaju za uzrocima izolacije žena, ali i posljedicama koje je konstitucija žen
skosti kao ,,drugotnosti“ ostavila n efo rmiran je suvremene mnškmri Ove debate
otvaraju vrata feminističkoj l^jdicici liberalizma i suvremenog građanskog društva.3
2
Posebno je zanimljiva knjiga Nirejfuval Daviš Rod i nacija u kojoj autorica pro
žima procese izgradnje nacionalnih i rodnih diskursa. Pri tome ona rodne odnose
stavlja u suodnos s biološkom i kulturnom reprodukcijom nacije, građanskim sta
tusom, karakterom vojski i ratova te etničkom pripadnošću. Reproduktivna uloga
žene uvijek je bila važna za održavanje zajednice. Stoga se N. Y. Daviš zanima za
pitanje utjecaja žene na vlastitu reprodukciju, pritiska struktura moći na žene kao
članove nacionalnih kolektiviteta da imaju djecu, državne brige za žensko zdravlje i
zaštitu na radu. Tradicionalno žene$u bile označene i kao simboličke čuvarice gra
nica i predstavnice kolektiviteta, ^ n e su čuvarice sjećanja, dio teritorija, simboli
doma koji se trebaju branitpfcJ tom je kontekstu emancipirana i tradicionalna žena
ušla u središte nacionalnih pitanja. Stjecanje gr<
ađanskog_sratusa podrazumijevalo
je afirmaciju žena kao punopravnih članova zajednice koji uživaju jednaka građan
ska. politička i cnrijalna p p v a i obaveze. Stoga N. Y. Daviš ovo pitanje stavlja u
kontekst različitih interpretacija i diverziteta obaveza civilnog društva te proble
me stjecanja građanskog statusa žena sagledava kroz prizmu multikulturalnosti.
Pripadnice vjerskih, nacionalnih i etničkih manjina suočavale su se s različitim
preprekama u zadobivanju građanskog statusa u odnosu na pripadnice većinske
nacije. Osim toga, civilno društvo je u pitanju davanja punopravnih građanskih
prava i obaveza pripadnicama manjina često suočeno s konfliktom principa pošti
vanja multikulturalnosti i dopuštanja njegovanja tradicije lokalnim zajednicama i
očuvanja individualne slobode.33
Za ovu je knjigu zanimljiv i članak Sonye O ’Rose ,,Sex and Citizenship in Wartime Britain" u kojem autorica kroz naoko marginalnu temu seksualnih kontakata
američkih vojnia i britanskih građanki za vrijeme Drugoga svjetskog rata ispituje
dinamiku odnosa roda i nacije. Pri tome traži odgovor na pitanje zašto je slobodno
ponašanje britanskih žena u odnosu prema američkim vojnicima stacioniranim
na otoku u vrijeme D rugog svjetskog rata ugrozila britanski nacionalni identitet
i duh zajedništva. Zaključuje da je očuvanje imidža nacionalnog identiteta ima
lo značajan utjecaj na održavanje morala i objašnjavanja uloge Britanije u ratu.
Britanci su po tom uvjerenju bili obični ljudi koji rade u vrtu, skupljaju marke
ili se bave nekim drugim hobijem; za razliku od Amerikanca, oni su tolerantni
prema crncima i svaki Britanac na svoj način „doprinosi svoj dio“ ratnim naporima
32 Downs, Writing Gender History, 145-164.
33 Yuval Daviš, Rod i nacija, Zagreb, 2004.
19
�RO D KAO PR ED M ET Z N A N STV E N E AN ALIZE
zemlje. Djevojke koje se zabavljaju s američkim vojnicima, umjesto da žive tihim,
običnim životom i čekaju povratak britanskih vojnika ozbiljno su narušavale ideju
nacionalnog integriteta, a kada su se još k tome zabavljale s crncima otkrivale su
licemjerstvo britanske tolerancije i izazivale rasni strah od poplave crnih beba pu
nopravnih britanskih građanki.34
6. Rodna povijest u „ratu teorija" i problemima globalizadje
Sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća američku je javnost potresao ne
svakidašnji skandal iz znanstvenog miljea. Fizičar Alan Sokal35 objavio je čla
nak „Transgressing the Boundaries: Toward a Transformative Hermeneutics o f
Quantum Gravity u posebnom broju renomiranog časopisa Social Text koji je bio
posvećen ratovima teorija. Nekoliko tjedana kasnije Sokal je razotkrio je daje nje
gov rad u biti parodija postmodernizma; naravno, time je izazvao brojne žestoke i
ogorčene odgovore.36 U raspravi koja je slijedila poststrukturalisti su bili ismijani
kao „akademski carevi", koji pišu „neprobojnu teoriju i „nerazumljivu prozu",37
te se skrivaju iza analiza lingvističkih konstrukta stvarnosti, umjesto da se suoče s
realnošću.3 Ovaj događaj vrlo slikovito opisuje atmosferu koju je pojava postmo
8
dernizma izazvala u znanstvenim krugovima, ali i otvara specifične probleme pred
kojima su se našli povijest i feminizam. Postmodernizam je na neki način podijelio
znanost. Ova je raspodjela u kuloarskom rječniku dobivala nimalo laskave nazi
ve: „društvene znanosti protiv humanističkih, dostupno populističko učenje pro
tiv žargonističkog elitističkog mračnjaštva, naivni empirizam protiv sofisticirane
kulturne analize, politika protiv teorije i anti-intelektualno izvještačeno držanje
protiv angažirane kulturne kritike".39 Historiografija se naravno uključila u raspra
ve. Ona se naročito mučila s činjenicom da je poststrukturalizam doveo u pitanje
34 Rose, ,,Sex, Citizenship and the Nation in World War II Britain", 1147-1176.
35 Alan Sokal je profesor matematike na University College of London i'fizike na New
York University.
36 Navedeni članci mogu se naći na http://www.diskrepancija.org/casopis/5br/sokall.pdf (4.11.2010.), a rasprave na http://www.phisyc.nyu.edu./faculty/sokal.
(4.11.2010.)
37 Rosen, ,,A Physics Prof. Drops a Bomb on the Faux Left" i Epstein, ,,Why Poststructuralism Is a Dead End for Progressive Though", 83-119.
38 Sam dogadaj detaljnije je opisan u: Duggan, „Teorija ratova ili 'Tko se boji Judith
Buttler?'", 399-410.
39 Isto, 399-410.
20
�Rodna povijest u „ratu teorija" i problemima globalizacije
njezinu epistemološku bazu. Naime, ukoliko su svi tekstovi samo lingvistički kon
strukti, oni ne mogu biti izvori saznanja o povijesnoj zbilji.40
U osnovi, i jedan i drugi „tabor" slažu se u jednoj postavci: dekonstrukcijska
kritika dovela je humanističke znanosti u krizu. No, razlikuju se u valorizaciji te
krize: za anti-postrukturaliste kriza je destruktivna, a za poststrukturaliste poticaj
na i plodonosna jer je potaknula produkciju brojnih teorijskih rasprava.4 Taj argu
1
ment mogao bi se protumačiti kao svojevrsno podsmjehivanje „tradicionalistima"
da tekstove poststrukturalista uzimaju previše ozbiljno. Napokon, niti jedan tekst
nije i ne može biti istina. O n je samo poziv na novu raspravu. Kritičari postmodernizma pak upozoravaju da potpuno relativiziranje „povijesne istine" otvara
prostor proizvoljnim interpretacijama i politizaciji povijesti. Kako to obično biva
u sukobima, uskoro se pojavila i srednja struja. Povjesničari i povjesničarke ove
struje odbijaju promatrati situaciju kroz crno-bijelu prizmu. Odbacuju mogućnost
objektivne spoznaje i prihvaćaju potencijal teoretskog promišljanja istraživačkog
procesa. No, ističu da je teorija samo alatka historiografskog rada, a ne sama sebi
svrha, te ne prihvaćaju ideju da je historiografija podvrsta književnog stvaralaštva.
Njezina djela nisu produkt mašte, već znanstvene interpretacije povijesnih izvora
koji ipak stoje u određenoj korelaciji sa stvarnošću. Izlaz vide u interdisciplinarno
sti, ali i njegovanju glavnog istraživačkog interesa historiografije: odnosa teksta i
konteksta, izvora i stvarnosti.42
Feministička problematika također je odigrala specifičnu ulogu u ratu teorija.
Za tradicionaliste je činjenica da poststrukturalisti rohrivizirajiL-pojmove kao što
su „muškarac" ili „žena", evidentan dokaz besmislenosti njihovog teoretiziranja. S
druge strane, postrukturalističko odbacivanje pojma „žena" stavilo je feminizam
pred neugodno pitanje: ukoliko ne postoji „žena", može li uopće biti feminizma?
Naravno, i feministice su se podijelile u dva tabora. Prve nastoje u potpunosti
O db^citU li-barem ^lažiti^oitavke^iostruknir^lizm a, dok druge smatraju da su
postrukturalistički diskursi uveli feminizam u novu fazu koju karakterizira raspr
šenost pristupa i „pluraUzam-femirtizma".43
Daljnja dinamika razvoja rodne povijesti i povijesti žena bit će određena ra
zvojnim putem „ratajeorija" te pozicijama i odnosom feminizma i povijesti unutar
tog sukoba. Vrijeme će pkazati hoće li ova kriza za rodnu povijest u konačnici biti
40 Dovvns, Writing Gender History, 88-105.
41 Smatram da diskusija o odnosu povijesti, feminizma i postrukturalizmu nadilazi pa
rametre ove knjige. Opširnije vidi i: Jenkins, Promišljanje historije; Bloch, Apologija
historije ili zanat povjesničara; Roksandić, Uvod u komparativnu historiju-, Gross, ,,Dekonstrukcija historije ili svijet bez prošlosti", 165-194.
42 Janeković Romer, „O pisanju povijesti i znanju o prošlosti", 445-458.
43 Hakalović, „Feminizam i postmodernizam: susret ili sukob?"
21
�RO D KAO PR ED M ET Z N A N STV E N E A NALIZE
destruktivna, kako se boje tradicionalisti, ili konstruktivna, kako vjeruju postrukturalisti. O no što možemo već danas zaključiti jest da rodna povijest više nije jed
noznačna, te da se unutar tog naziva skriva čitava lepeza pristupa, metodologija,
teorija i ciljeva kojima se stremi.
U najnovije vrijeme rodna povijest našla se pred novim izazovom - trendom
proučavanja tzv. globalne povijesti. Trend je vrlo razumljiv budući da historiogra
fija teži k tome da odgovara na pitanja i probleme suvremenog društva. U tom
cilju sve se češće javljaju sinteze, ali i predm eti na sveučilištima koji pokrivaju teme
globalizacije i globalne povijesti te dovode u pitanje dom inantne zapadnjačke
obrasce. Problem je što se u takvim pristupim a pitanja rodne povijesti i povijesti
žena ponovno istiskuju na marginu ili u potpunosti izostavljaju zbog prevelike opsežnosti gradiva. U tom cilju nastaju i priručnici koji bi omogućili historiografiji
globalne povijesti da sagleda i rodnu stranu problematike. Stoga suvremeni tren
dovi pokazuju porast interesa za povijest žena iz udaljenih dijelova svijeta kao npr.
Latinske Amerike, Kine, Indije, Japana, Afrike, bivšeg istočnog bloka itd.44 Ipak,
teško se oteti dojmu da je globalna povijest rodnu povijest ponovno suočila s pri
marnim problemom ženske povijesti: kako postati i ostati vidljive?
7. Povijest žena i rodna povijest u hrvatskoj historiografiji
Povijest žena i rodna povijest u Hrvatskoj nije nikada dosegla popularnost koju
je imala u zapadnoj historiografiji. Uzroci te pojave m nogostruki su i ne m ogu se
jednostavno objasnitijotporom hrvatske historiografije prema novim trendovima
i teoretskim jzazovima uppće. Treba uzeti u obzir da hrvatski prim jer u tom p o
gledu ne odskače od ostalih historiografija bivših socijalističkih zemalja. Proh.
s jedne strane proizlazi iz odnosa ^cijalizm k prema rodnoj^roblematici.'SKodna^
tavnopravnost. ili barem načelna politička ravnopravnost muškaraca i žena^j
zentirana je kao JcMjiw;Y tekovina socijalizma, ^a značaj i napori grgđanskogie^
fl
minizrpa i ostalih političkih opcija u principu su se prešućivali ili marginalizirali^?
Nadalje, marksistički pristup promatrao je neravnopravnost spolova prim arno u
kontekstu ekonomske neravnopravnosti društva. Stoga bi u sustavu koji dokida
klasnu nejednakost i rodna nejednakost trebala sama od sebe nestati. Prvih_nekolik o4gsetljeća socijalizma u Jugoslaviji obilježilo je ifnffif+canjp K kakvih problem a
»lr>
u položaju žena. Antifašistička fronta žena (AFŽ). koja je nastavila s nezgodnim
upozoravanjima na probleme na koje su žene nailazile na putu prema ravnoprav
nosti, u konačnici je ulynuta, a žensko pitanje obrađivano je samo u kontekstu
zahvala JosigujSrozu T itu i komunizmu za dobivenu ravnopravnost. Eventualne
44 Smith, ur„ IVomen 's History in GlobalPerspective, 1-7.
22
�Povijest žena i rodna povijest u hrvatskoj historiografiji
poteškoće s kojima su se žene suočavale u svakodnevnom životu nisu se percipirale
kao problem društva kao cjeline, već kao specifični ženski problem. Kritike tzv.
ženske ravnopravnosti počele su se javljati tek tijekom sedamdesetih godina unutar
razvoja neofeminističkog pokreta u Jugoslaviji. Ovaj je pokret karakterizirala snaž
na m edukulturna i međunacionalna suradnja i prema tome simpatizerstvo prema
jugoslavenskoj ideologiji. Hrvatsko društvo nakon raspada Jugoslavije prolazi kroz
razdoblje tranzicije u kojem se obračunava s tekovinama socijalizma. Stoga tijekom
devedesetih godina pratimo nekoliko kontradiktornih diskursa koji su obilježili
pristup rodnoj problematici. S jedne strane, naslijedilo se uvjerenje da rodna ne
ravnopravnost u hrvatskom društvu ne postoji, da je otklonjena socijalističkom
revolucijom ili da je rodna nejednakost marginalan problem u odnosu na ostale
društvene procese i stoga joj ne treba posvetiti veću pozornost. S druge strane,
politička emancipacija žena geccipiraiugejiap tekovin^ocijalizma i kao takva nije
pobu3lvala simpatije u društvu, ajfeminizam je bio sumnjjy_zhggjiadnacifiiialnog
koncepta koji nije odgovarao političkoj retorici tog razdoblja. Socijalistička jugo
slavenska žena simbolički je odbačena zaboravljanjem Dana žena, a „nova (stara)
hrvatska žena“ gradila se unutar procesa virilizacije ratom opterećenog društva i
potrage za starim hrvatskim tradicijama.45 U trenutku kada je rodna problematika
u zapadnoj historiografiji doživljavala svoj vrhunac, u Hrvatskoj je rodno pitanje
tretirano kao marginalan, ili čak opasan i subverzivan problem. Napokon, hrvat
ska historiografija trebala je odgovoriti na „značajne" izazove s kojima se mlada
hrvatska država suočavala: dovršetak izgradnje hrvatske nacije, početak stvaranja
hrvatske državnopravne tradicije i istočnoeuropski problem tranzicije. No, s druge
strane, dok su se povjesničari i povjesničarke zapadne historiografije borili s prona
laženjem smisla djelovanja u društvu, hrvatska historiografija nalazila se u samom
središtu društvenog interesa. Stoga, slabi interes za žensku povijest u proteklih
dvadeset godina ne bi trebalo obilježavati vrijednosnim kriterijima nekakve ,,nazadnosti" ili „zastarjelosti" hrvatske historiografije, već ga treba sagledati u širem
kontekstu razvoja društva i korelacija društvenih procesa i razvoja povijesne zna
nosti. Novo vrijeme nameće nove probleme. Rodna problematika u tom kontekstu
sve više ulazi u vidokrug hrvatskih povjesničarki i povjesničara, ali to ne znači da
se oni trebaju isključivo kretati stopama zapadne historiografije. O dnos se ne bi
trebao razvijati na pukom oponašanju obrazaca, već na dijalogu hrvatskog specifi
kuma i globalnog konteksta.
45 Ograjšek, „Osmi mart. Međunarodni dan žena", 112-141; Scott, Rod i politika povije
sti, 249-251; Sklevicky, Konji, žene i ratovi, 25-115; Senjković, „Domovina je ženskog
roda", 281-298.
23
�ROD KAO PR ED M ET Z N A N STV E N E A N ALIZE
Prvi interesi povjesničarki Jugoslavije za pisanje povijesti žena nastali su krajem
sedamdesetihjjj očetkom osamdesetih godina dvadesetog stoljeća, usporedno s p o
javom neofeminističkog pokreta i povijesti žena u svijetu. Sukladno s političkom
situacijom u zemlji, ovi su napori obrađivali p ovijest-fadnica i žena^u, radničkorrh
p o k ren u li N O B-u. Ovdje treba posebno naglasiti istraživanja Jovanke Kecman,
koja je objavila niz radova o sudjelovanju žena u rajlničkom, socijaldemokratskom
i sindikalnom pokretu. Najpoznatija njezina knjiga je Žene Jugoslavije u radničkom
pokretu izčnskim organizacijama 1918-1941. Nastala je na temelju rada na diser
taciji i, ia jp jp -ujpploški -obojena^ tejieproporcionalno mnogo mjesta posvećuje
r^diuocijalističkih i komunističkih ženskih organizacija, ona je zbog svoje informativnosti i vrijednog sakupljačkog rada nezaohilazarugočetak svakog istraživanja
o povijesti žena u Jugoslaviji.46 O samdesetih godina, u trenutku kada se u zapadnoj
historiografiji afirmirala potraga za ženskim subjektom koja se uvelike oslanjala
na anriopološk&Jiietode, na našim prostorim a palicu ženske povijesti preuzimaju
etnologinje Dunja Rihtnjan_Auguštin i Lydia S ld ^ u c l^ Prva se ženskom proble
matikom bavila sporadično i to većinom poslijeratnim razdobljem, a Lydia Sklevicky bila je istaknuta predstavnica domaćeg feminističkog pokreta i usmjerila se na
problematiku Antifašističke fronte žena. Kompilacija njezinih radova posthum no
je objavljena pod naslovom Konji, žert&ratovi.47 U isto vrijeme tematiku ženske p o
vijesti počela je otvarati povjesničarka Axidt«a_Eeidm<m, koja se prvenstveno bavila
roeduraimirLTazdobljem, ali-i-tgorejskim prohlem imaTstraživanja povijesti žena.48
Ona je ujedno pokrenula projekt organizacije predavanja i kompilacije tekstova s
tematikom iz ženske povijesti. Rezultat tog rada je zbornik Žene u Hrvatskoj. Ž enska i kulturna povijest, u kojem su radovi koji se bave određenim temama iz hrvat
ske ženske povijesti kronološki poredani od antike do devedesetih godina prošlog
stoljeća. Time je pružen impuls razvoju ženske povijesti u Hrvatskoj te ukazano
na različite metodologije i pristupe njezinom istraživanju. Teoretskim i m etodo
loškim aspektom istraživanja povijesti žena bavila se i M irjana Gross, kako u knjizi
Suvremena historiografija, tako i u nekoliko članaka u kojima jeL
daTa pregled razvoja
46 Kecman, Žene Jugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama 1918-1941.
Vidi i: Jovanka Kecman, „Žene u sindikalnim organizacijama i štrajkovima ujugoslaviji (1935-1941)“, 257-322; Vesković Vangeli, Osmi mart i naprednoto dviženje na zenite
vo Makedonija (1939-1945)■
47 Rihtman Auguštin, Ulice moga grada-, Rihtman Auguštin, Etnologija i etnomit-, Sklevicky, Konji, žene i ratovi.
48 Feldman, „Prilog istraživanju ženskih organizacija - Udruženje univerzitetski obrazo
vanih žena", 61-67; Feldman, „Posljednjih tisuću godina", 30-37; Feldman, „Proričući
gladnu godinu - žene i ideologija jugoslavenstva (1918.-1939.)“, 235-246.
24
�Povijest žena i rodna povijest u hrvatskoj historiografiji
i analizu značaja ovog novog područja historije.49 Na larvom kongresa_hrvatskih
povjesničara u prosincu 1999. osnovana je Sekcija za povijest žena koja djeluje u
sklopu Hrvatskoga nacionalnog odbora za povijesne znanosti. Izlaganja s te sek
cije obrađivala su široki raspon te m a^ d mizoginije u renesansnom Dubrovniku
do sjećanja i značenja iskustva partizanki u Jugoslaviji i Hrvatskoj te su većim di
jelom objavljena u časopisu Otium (br. 7/8, 1999.-2000^N a Drugom kongresu
hrvatskih povjesničara u rujnu/listopadu 2004. u Puli Sekcija za povijest žena bila
je jedna od većih te je također uspjela okupiti povjesničarke i povjesničare različi
tih povijesnih razdoblja. Radovi sekcije objavljeni su 2006. godine u Historijskom
zborniku. Na Trećem i Četvrtom kongresu hrvatskih povjesničara Sekcija za povi
jest žena se održala, a referentice i referenti su obrađivali široki vremenski raspon
otLsfednjeg vijeka do Dom ovinskog rata.50 Uspješnost sekcija potaknula je 2000.
godine osnivanje Udruge za istraživanjf-povijesti ženaJClioJcoja svake godine orga
nizira nekoliko izlaganja na teme ženske povijesti. Interes za sudjelovanje u Sekciji
za povijest žena I j rvatskoga nacionalnog odbora za povijesne znanosti, kao i široki
raspon tema koje su obrađivane upućuju na činjenicu da tematika ženske povijesti
redovito dolazi u vidokrug hrvatskih istraživača ili istraživačica, ali da je obraduju
usporedno, kao dio širih i općih istraživačkih projekta. Takav pristup ima pozitivne
i negativne posljedice za razvoj rodne povijesti u Hrvatskoj. S jedne strane, gomila
bazu informacija i otvaia-nove teme kao polazišta za buduća istraživanja, ali s druge
strane taj „psporeijni" ra^Lna-žcgsj&oj tematic£yrlo često ne uzima u obzir specifične
metodološki* pirhlcrnt; i
ovog historijskog p o d ru čja^
Poticaje daljnjem istraživanju na području povijesti žena daju međunarodni
projekti istraživanja povijesti žena koji mobiliziraju domaće povjesničarke i po
vjesničare ili obrađuju tematiku vezanu za ovo područje. Posebno valja istaknuti
knjigu G m d
IVpctpm falkant n -kojoj su skupljeni tekstovi
regionalnih i zapadnih istraživača i istraživačica o rodnoj problematici na područ
ju zapadnog Balkana.5 Pristup je interdisciplinaran, odnosno uvršteni su tekstovi
1
književnopovijesnogrpoviksnog i zntropolo|kog karaktera. Za ovaj rad zanimljiv
je tekst Thomasa A-iLm m erta-^- ženskom pokretu-u-SfbijrTtvadesetih godina
dvadesetog stoljeća, rad V k steja ln šićo ženama u međuratnoj Sloveniji, Barbare
JanearW sh$tet-o ženama u N O B-u ili Gordane P. Crnković o ženskim piscima
49 Gross, „'Nevidljive žene'“, 56-64; Gross, „Žena-čovjek: L'homme", 149-155; Gross,
Suvremena historiografija: korijeni, postignuća i traganja.
50 O radu ove sekcije vidi: Janković, „Prikaz III. kongresa hrvatskih povjesničara SplitSupetar".
51 Ramet, Genderpolitics in the JVestem Balkans: tvomen and society in Yugoslavia and the
Yugoslav successor States.
25
�RO D KAO PR ED M ET Z N A N STV E N E AN ALIZE
u hrvatskoj i srpskoj literaturi.52 Nadalje, radovi o rodnoj problematici s ovoga
prostora mogu se pronaći i u kompilacijama koje obrađuju širi europski prostor.
Primjerice, u knjizi
in Europe 1919-1945 mogu se
naći poglavlja Melise DokoyoyJ C arol SJLiIIy o H rvatskoj i Srbiji.53
S druge strane, postoje m eđunarodni projekti koji mobiliziraju domaću femini
stičku scenu i historiografiju u potrazi za gpecifićnr>cfirP^ rr>rlnrip;
Europe. Jedan takav projekt je „Sjećanje žena na život u socijalizmu" koji je 1995.
godine pokrenula češka sociologinja i feministkinja Jirina Šiklova. Cilj projekta bio
je potaknuti žene iz bivših socijalističkih zemalja da provedu istraživanje o povijesti
žena i njihovom identitetu u socijalizmu, koristeći se prvenstveno metodama usmene
povijesti („oral history“). U sklopu projekta nastalo je djelo koje pokriva prostor biv
še Jugoslavije, odnosno Hrvatske - Ženski biografski leksikon. Sjećanje žena na život u
socijalizmu. Objavljeni su intervjui s deset pripadnica „prve generacije" u socijalizmu,
te je dana analiza povijesnog i kontekstualnog okvira.54 Sličnom idejom i m etodolo
gijom vodio se projekt „Životne priče Vojvođanki" unutar kojeg je objavljena knjiga
intervjua Vojvođanke (1917-1931): životne priče Godine u naslovu ne označavaju
razdoblje koje se obrađuje, već godine rođenja žena s kojima se razgovaralo.
U Hrvatskoj i susjednim zemljama razvili su se i domaći projekti kojima je
cilj promovirati teme iz povijesti žena. Tako je u Hrvatskoj nastao već spomenuti
zbornik Žene u Hrvatskoj. Ženska i kulturna povijest}6 U Srbiji je pokrenut p ro
jekt Instituta za noviju istoriju Srbije „Srbija u modernizacijskim procesima 19. i
20. veka" unutar kojeg su održana četiri znanstvena skupa i izdana četiri zborni
ka. Drugi zbornik posvećen je temi Položaj žene kao merilo modernizacije te se u
njemu obrađuje problematika povijesti žena u Srbiji u odnosu na zakonodavstvo,
obrazovne mogućnosti, nacionalna pitanja i probleme manjina, javno mnijenje,
rat i metodološke postavke.57 U Sloveniji je objavljen zbornik Ženske skozi zgodovino. Zbornik referatov 32. Zborovanja slovenskih zgodovinarjev Prije nekoliko
godina izašao je i zbornik Pozabljena polovica. Portreti žensk 19. in 20. stoletja na
.5
5
,5
8
52 Emmert, „Ženski pokret: The feminist movement in Serbia in the 1920s, 33-49; Jalušić , ,,Women in Interwar Slovenia", 51-66; Jancar-Webster, „Women In the Yugoslav
National Liberation Movement", 67-87; Crnković, ,,Women writers in Croatian and
Serbian literatures", 221-241.
53 Passamore, Women, Gender andFacism in Europe 1919.-1945., 91-124.
54 Dijanić i dr., Ženski biografski leksikon. Sjećanje žena na život u socijalizmu.
55 Savić, Vojvođanke (1917-1931).
56 Feldman, Žene u Hrvatskoj. Ženska i kulturna povijest.
57 Perović, Srbija u modernizacijskim procesima 19. i 20. veka 2. Položaj žene kao merilo
modernizacije.
58 Žizek, Ženske skozi zgodovino. Zbornik referatov 32 Zborovanja slovenskih zgodovinarjev.
26
�Povijest žena i rodna povijest u hrvatskoj historiografiji
Slovenskom u kojem su obrađene 129 biografske priče slovenskih književnica, glaz
benica, umjetnica, učiteljica, alpinistica, gostioničarki i medicinskih sestara itd.59
Za povjesničare ženske povijesti značajan je i rad komparatistica književnosti i et
nologinja koji je opširnije obrađen u sljedećem poglavlju.
istraživanja teme.
M eđu političkim strankama u Kraljevini Jugoslaviji najviše sluha za žensko
pitanje pokazivale su Hrvatska seljačka stranka i K J ^ t e stoga neTreba^čuđiti da
najveći broj radova koji se bavi odnosom političkih stranaka i žena, obrađuje upra
vo ove dvije stranke. Ovdje, uz već spomenutu knjigu Jovanke Kecman, prije svega
treba spomenuti rad Suzane Lećgk ..‘D okada se samo polovica hryatskog_naroda
bojila.’ Hrvatska seljačka stranka i žene“ u kojem autorica istražuje ženske organizacij'eJđSi'Ua, Seljačkejlo g e i Hrvatskog srcavženske časopise koji su propagirali
ideologiju)HSS-a, ali i mjesto i značaj r63a)u oblikovanju i provođenju nacionalne
ideologije ove stranke.5 Branka-Boban je u članku „‘Materinsko carstvo’" - za
60
9
laganje Stjepana Radića za žensko pravo glasa i ravnopravan položaj u društvu"
dala analizu odnosa Stjepana Radića prema položaju žena,61 a NJira Kolar je kroz
knjigu o Mari Matočec pružila presjek aktivnosti Radićevog seljačkog pokreta
kroz perspektivu njegove istaknute sudionice.62 O odnosu ostalih stanaka prema
ženama u principu nema posebnih radova, vjerojatno zbog uvjerenja da stranke
nisu izražavale poseban odnos prema ženama. Ipak, treba spomenuti rad Gordane
Krivokapić-Jović ,,‘D p išrm za ^ r 5svj€Ćivanje^ene~i^štitujijenih-prava’ - Radikali
i žensko pravo glasa posle Prvog svetskog rata" u kojem se autorica doduše prije
svega osvrće na aktivnost i razvoj navedenog društva i Žensko?pokreta, za koje tvr
di da su nastali unutar miljea Radikalne stranke, ali pokušava dati i ocjenu odnosa
radikala prema ženskom pitanju.63
59 Šelih i dr., Pozabljena polovica. Portreti iensk 19. in 20. stoletja na Slovenskom.
60 Leček, „ 'Do sada se samo polovica hrvatskog naroda borila.' Hrvatska seljačka stranka
i žene (1918.-1941.)“, 93-130.
61 Boban, „ 'Materinsko carstvo'. Zalaganje Stjepana Radića za žensko pravo glasa i rav
nopravan položaj u društvu", 191-209.
62 Kolar-Dimitrijević, Mara Matočec - hrvatska književnica i njen rad na socijalno-političkom i kulturnom polju u okviru seljačkogpokreta bračeRadič.
63 Krivokapić-Jović," ‘Društvo za prosvećivanje žena i zaštitu njenih prava radikali i žen
sko pravo glasa posle Prvog svetskog rata", 299-308.
27
�RO D KAO PR ED M ET Z N A N STV E N E AN ALIZE
Ženski pokret u međuratnoj Jugoslaviji obrađen je u knjizi Jovanke Kecman
(1978.) te u radovima Lydie Sklevickjr,64 Andree Feldman,65 Thomasa A. Emmerta66 i Vlaste Jalušič.67 Uz to postoje radovi o pojedinim ženskim udrugam a. Z bog
opsežnosti građe dosta dobro je obrađen rad „Društva Hrvatske žene", kojim se
u više navrata bavila Lucija B enjrovsk/8 i „Udruženja univerzitetski obrazovanih
žena" kojim su se bavile A ndrea Feldman69 i M irjana Obradović.70 D oprinos razu
mijevanju organiziranog djelovanja žena u m eđuratnoj Jugoslaviji dale su i magi
starske disertacije Dubravke Peić Čaldarović, koja se bavila ženskim profesional
nim udrugama u Hrvatskoj od 1918. do 1941. godine,71 i Vijolete H erm an Kaurić
koja je obradila rad dnhrorvnm ih finm aniprnih društva u Zagrebu za vrijeme
Prvog svjetskog rata.72
U međuratnom razdoblju na prostoru Kraljevine Jugoslavije izlazilo je tridesetak
župskih časopisa kojima nije posvećena dovoljna niti ravnomjerna pažnja u suvreme
noj historiografiji. Svojevrsni pregled naslova ženskih novina u Hrvatskoj može se
naći u članku Marine Čizmić-Horvat „Ženski listovi u hrvatskom novinarstvu".73
Najviše se pozornosti posvetilo^Vt^gpp^lauig^n^islfii. Tako su se poznatim i popu
larnim Zafforkinim Ženskim listom bavile Suzana C oha74 i M arina Vujnović.75 Prva
64 Sklevicky, „Karakteristike organiziranog djelovanja žena u Jugoslaviji u razdoblju do
drugog svjetskog rata (I)“; Sklevicky, „Karakteristike organiziranog djelovanja žena u
Jugoslaviji u razdoblju do drugog svjetskog rata (II)“.
65 Feldman, „Proričući gladnu godinu - žene i ideologija jugoslavenstva (1918.-1939.)“.
66 Emmert, „Ženski pokret: T h ^ m i r u c r mnvpm e n r in S erh iaJn rhe 19?.0s“
67 Jalušič, ..Women in Itirfrwar sinvfnia"
68 Benyovsky, „Društvo Hrvatska žena", 747-750; Benyovsky, Društvo Hrvatska žena u
Karlovcu 1921.-1945., 1991-1996; Benyovsky, „Društvo Hrvatska žena i Zagorka",
124-136.
69 Feldman, „Prilog istraživanju ženskih organizacija - Udruženje univerzitetski obrazo
vanih žena".
70 Obradović, „Udruženje univerzitetski obrazovanih žena u Jugoslaviji 1927-1941. go
dine", 252-262.
71 Peić Čaldarović, „Osnovne karakteristike profesionalne djelatnosti žena u Hrvatskoj
između dvaju svjetskih ratova (1919.-1941.)“, 491-503.
72 Herman Kaurić, „Za naše junake: Rad dobrotvornih humanitarnih društava u gradu
Zagrebu 1914.-1918“
73 Čizmić-Horvat, „Ženski listovi u Hrvatskom novinarstvu", 101-107.
74 Coha, „Konstrukcija i reprezentacija ženskog identiteta u Z^orkinom^enskomJisttY,
257-297.
75 Vujnović, „The Emergence of Ženski list in the Context of Intervvar Croatia and the
Bubikopf Debate", 237-256; VujasmL-Earging the BubikapfMatinn. Joumalism. Gender, and Modemity in Interutar Yugoslavia.
28
�Povijest žena i rodna povijest u hrvatskoj historiografiji
je analizom tekstualnog i grafičkog sadržaja časopisa pokušala dekonstruirati meha
nizme konstrukcije ženskog identiteta i pitanja politizacije žene. S druge strane, M.
Vujnović zanimao je ekonomski i politički kontekst unutar kojeg je časopis izlazio te
njegov utjecaj na ženski pokret i uvjerenja i stavove čitateljica. Srpski pandan popu
larnog ženskog lista pod nazivom Z§na-Lsyet obradila je Svetlana Stefanović.76 Uz to,
postoje radovi koji se bave odjecima ženskog pitanja u općem tisku. Tako Predrag J.
Marković obrađuje javno mnijenje Beograda o položaju žene između 1918.-1965.,77
jyiira Bogdanović analizira čl^akeJ^gge Egzope koji se dotiču ženskog pitanja.78 Na
pokon, određena pažnja posvećena je stavovima tadašnjih političara prema ženskom
pitanju, tako je Nadežda Jovanović obradila je stavove Dragoljubalovanoviča o ulozi
žene u društvu,79 a Branko Nadoveza obradio je stajališta Vladimira Dvornikovića i
Dimitrija Ljotića.80
76
77
78
79
80
Stefanović, „Ženska štampa: Žena i svet 1925-1942“, 408-420.
Marković, „Mesto žene u javnom mnenju Beograda 1918-1965“, 373-384.
Bogdanović, „Zensko-pitapjf n časopisu Nova F.vrnpa-{ L
9-20-1
-941)“, 385-393.
Jovanović, „Dragoljub Jovanović o ulozi žene u društvu”, 421-433.
Nadoveza, „Neka konzervativna gledišta o položaju žene u Srbiji između dva svetska
rata“, 434-442.
29
��III.
ST ER EO TIP I KAO PRED M ET ZN AN STVEN E AN ALIZE
1. Pisanje o stereotipima
U vidokrug znanstvenog interesa stereotipi su ušli još u 19. stoljeću. Njima se ba
vila filozofska hermeneutika koja ih je promatrala kao predosnovu za spoznaju i
komunikaciju. Kada je postalo evidentno da stereotipi ne odražavaju bezvremenska i prirodno utemeljena uvjerenja, već nastaju u kontekstu određenog razdoblja
i sukladno potrebama grupe koja ih je formirala, za stereotipe su se zainteresira
li povijest i sociologija koje su u dekonstrukciji procesa njihove izgradnje vidjeli
priliku propitivanja pitanja mentaliteta, identiteta i konstrukcije društvene moći.
No, kontinuirani i sustavni interes za pitanje stereotipa pokazala je komparativna
književnost unutar koje se razvila i posebna grana koja se bavi istraživanjem predodžaba - imagologija.8
1
1.1
Imagologija
Izvan diskursa komparativne književnosti značenje imagologije stoji prije svega u
činjenici da je prepoznala s^greotip kao promjenjivi predmet istraživanja i pri tome
razvilajjdređeni analitički znanstveni aparat. Iako se prvenstveno bavila pitanji
ma (hacionalnih stereotipi, njezini se principi i metode lako mogu primijeniti i
na ostaleoBIDce kulturnih stereotipa. Stoga je vrijedno osvrnuti se na glavne točke
razvoja ove grane komparativne književnosti.
U radu „Imagologija: povijest i metoda“ Joep Leerssen je interes komparativne
književnosti za stereotipe podijelio u tri razdoblja: „arheologiju" (rani novi vijek),
„prethistoriju" (19. stoljeće) i stvaranje suvremene imagologije u drugoj polovici
20. stoljeća. O no što je zajedničko prvoj i drugoj fazi jest uvjerenje da nacional
ni identiteti zaista postoje i da su prirodno utemeljeni. No, ova ideja poljuljana
je krajem 19. stoljeća kada Ernest Renan zaključuje da nacija nije fiksan i deter
miniran pojam, već društveno konstruirana i promjenjiva kategorija. U daljnjim
istraživanjima pokazalo se da su nacionalne predodžbe o Španjolcima, Nijemcima
ili Englezima dramatično varirale kroz povijest.82 Time pitanje oblikovanja nacije
postaje predm et historiografske analize i činilo se daje književnopovijesna potraga
za nacionalnim identitetima bespredmetna.
Interes za nacionalnu reprezentaciju u književnima djelima obnovio je 1966.
godine H ugo Dyserinck tekstom „O problemu ‘images’ i ‘mirages’ i njihovu
81 Dukić i dr., Kako vidimo strane zemlje. Uvod u imagologiju, 5-22.
82 Leerssen, „Imagologija: povijest i metoda", 169-185.
31
�STEREO TIPI KAO PR ED M ET Z N A N STV E N E ANALIZE
istraživanju u okviru komparativne književnosti" te time utemeljio suvremenu
imagologiju. Književni tekst ponovno postaje izvor informacija, s time da se više
ne traga za nacionalnim identitetima, već za predodžbam a o sebi i drugima. Ipak,
suvremeni imagolozi opterećeni su dvojakom odnosom književnog teksta i kultur
nih segmenata. O ni naglašavaju da kulturni tekstovi nisu puki produkti povijesnih
procesa, već i umjetnička djela, te da svijet koji grade ne mora vjerno odražavati
svijet u kojem nastaju. Korištenje nacionalnih heteropredodžba i autopredodžba
u fikcionalnim tekstovima ima estetsku i umjetničku funkciju, ali se ne može razu
mjeti bez kontekstualizacije, odnosno proučavanja tadašnjeg javnog mnijenja kako
gaje nazvao H. Dyserinck, drevnih mitova i nadnacionalnih povijesnih univerzal
nosti kako je isticao M anfred S. Fischer ili „Scenarija" kako je predlagao DanielHenri Pageaux.83
Fluidna granica između književnog, umjetničkog i realnog svijeta predstavljala
je veliki problem prilikom afirmacije nove komparatističke grane, te je poticala kri
tičare da postavljaju pitanja: „je li to prava znanost o književnosti" i „je li književni
znanstvenik uopće za to ovlašten."84 Stoga većina imagologa pokazuje određenu
nesigurnost kada izlazi iz okvira tekstualnog svijeta te naglasak stavljaju na intrinzičnu analizu, a kao referencijalni okvir uzimaju tekstove, a ne stvarnost. S druge
strane, kada su povjesničari i sociolozi počeli koristiti književni tekst kao izvor
za dekonstrukciju nacionalnih, rodnih i drugih kulturnih stereotipa, imagolog
Manfred S. Ficher ih upozorava da se prilikom povijesne analize književnog uratka
moraju uzimati u obzir i specifična književno-znanstvena znanja. Korištenje stere
otipa u književnim tekstovima nije nužno puko bilježenje kulturoloških uvjerenja
određene sredine u nekom povijesnom razdoblju, ona može biti svjesno upotrebljena radi ironiziranja ili u neku drugu estetsku svrhu. Napokon, interakcija
teksta i stvarnosti funkcionira u oba smjera. Joep Leerssen ustvrđuje da književna
djela nisu samo riznica zabilježenih nacionalnih i drugih stereotipa, ona su i sudje
lovala u njihovom oblikovanju i širenju. Budući da književnost djeluje na principu
„obustave sumnje", književna djela postaju vrlo pogodan način širenja stereotipa te
predodžbe oblikovane u literarnom uratku sudjeluju u procesu oblikovanja javnog
mnijenja. Njihov utjecaj nije nužno ograničen razdobljem u kojem su napisani što
83 Dyserinck, „O problemu ,,images“ i „mirages" i njihovu istraživanju u okviru kompara
tivne književnosti", 23-36; Ficher, „Komparatistička imagologija: za interdisciplinarno
istraživanje nacionalno-imagotipskih sustava", 37-56; Pageaux, „Od kulturnog imaginarijado imaginarnog", 125-150.
84 Dysernick, „O problemu „images" i „mirages" i njihovu istraživanju u okviru kompa
rativne književnosti", 57.
32
�Pisanje o stereotipima
se posebice odnosi na umjetnička djela visoke umjetničke vrijednosti.85 U posljed
njih dvadeset godina imagologija nije ostala imuna na krizu u kojoj se našla kom
pletna komparativna književnost. Sukob između teorijskog i praktičnog pristupa
istraživanju i uspon kulturoloških pravaca srodnih humanističkih znanosti posta
vili su niz pitanja pred znanstvenike ove komparatističke grane o smislu, granica
ma, putu i metodama. I dok je komparativna knjiženost zapadala u vlastitu krizu
identiteta, nove znanstvene sociološke, povijesne, filozofske teorije prepoznale su
identitete kao predmete istraživanja i analize, pri čemu se interes za nacionalne
predodžbe polako širi na rasna, etnička, klasna, rodna i ostala kulturološka pitanja.
1.2
Stereotipi kao predmet istraživanja historiografije,
sociologije i antropologije
Sedamdesetih i osamdesetih godina dvadesetog stoljeća ideja da su nacionalni
identiteti kulturološki konstrukti počela se probijati i među povjesničarima, so
ciolozima i antropolozima a uskoro nakon toga razvila se ambicija da analizira
ju proces njihove konstrukcije. Članak „Izmišljanje tradicije" povjesničara Erica
Hobsbawma iz 1983. godine izazvao je ustaljene obrasce o društvenim tradicio
nalnim vrijednostima, reprezentacijama i običajima. E. Hobsbawm je zaključio da
određene društvene skupine m o g u tradicije^ i zmisliti" sukladno potrebama povi
jesnog trenutka. Tradicije se izmišljaju kontinuiranim-pnnavljanjem ritualnih rad,«ji koje nose simboličku poruku s ciljem usađivanja određenih vrijednosti i normi
ponašanja. Pri tome se najčešće nastoji pozvati na odgovarajuće, pomno izabrane
običaje iz prošlosti, čime se ostvaruje dojarn kormnnjtgra i neprekinute tradicije.
Nove vrijednosti bivaju prihvaćene u društvu kao stare, same po sebi razumljive
istine koje ne treba propitivati.86
U nutar ovog vala razvoja kulturne povijesti i sociologije te rastućeg femini
stičkog pokreta pojavio se pojam ^O c
T)
nova knlrnrna analirička kategorija.
Afirmacija ovog pojma trebala je osvijestiti znanstvenu, ali i širu javnost da spolne
podjele, uloge, položaj i predodžbe nisu prirodno "uvjetovane, već su posljedica
kiilpirrph i drnšrvenih procesa. Kategorije ^.muškosti^i (^ženskosti/*koje su se
do tada uzimale kao same po sebi razumljive/sađaTpostaju varijable koje ovise o
kulturi, društvenoj skupini i vremenskom razdoblju. Slično kao i nacija, spol/rod
prestaje biti kategorija koja objašnjava i postaje predmet dekonstrukcijske analize.
Istraživanja su pokazala da su se predodžbe o rodu i rodni identiteti mijenjali su
kladno kontekstu u kojem su nastajali, ali i da su u istom vremenskom razdoblju
85 Dukić i dr., Kako vidimo strane zemlje. Uvod u imagologiju, 5-22; Leerssen, „Imagolo
gija: povijest i metoda", 169-186.
86 Hobsbawm, „Izmišljanje tradicije", 137-150.
33
�STEREO TIPI KAO PR ED M ET ZN A N ST V E N E ANALIZE______________________
koegzistirali različiti koncepti ^ iijk o s^ U -^ e D sk o šii)<^Primjerice, u 19. stoljeću
istovremeno se oblikuje imidž.pionder>pr p rn fin j^ f, ndanp
višeg društvenog
sloja koja svoje vrijeme posvećuje društvenom životu, dok su njezin dom i djeca
prepušteni brizkgesluge, kao i ideja požrtvovne, em ocionalne i m oralne žene ku
ćanice i majke. U isto vrijeme u binarnoj su opreci i ideje koje „mujkost" povezuju
sa razumom, samokontrolom,
herern<elf<nalnr>šrii i brigom za obitelj, ali i
/ agresijom, tučnjavama i izazivanjem autoriteta.87
N o, rasprava o konstrukciji rodnih identiteta proširila je horizonte utjecaja^gd^
na društvena zbivanja)O na je ukazala da društvene pojave kao rat, moć, bogatstvo,
znanost nisu rodno neutralne, već aktivno sudjeluju u kreiranju rodnih identite
ta, koriste spolne razlike u svrhu vlastite legitimizacije ili ih nekritički ugrađuju u
same potke svojih pretpostavki. Tadašnja rasprava među povjesničarima i povjesni
čarkama o tome koji dio društva - rodno obilježen ili rodno neutralan - čini veći
utjecaj na povijesna događanja postaje izlišna. „Rodna neutralnost" pokazala se
kao još jedna zabluda izrasla na rodnim predrasudam a, a istaknuta protagonistica
ženske i rodne povijesti Gisela Bock 1989. godine u članku ,,Women 's history and
gender history: aspeets o f an international debate" slavodobitno zaključuje: „Rod
je konstitutivni faktor svih ostalih odnosa".88 Ukoliko je svaki segment društva
rodno obilježen, nužno proizlazi da isto vrijedi i za vjerovanja, predodžbe i znanja.
Filozofski, umjetnički i književni uratci prestaju biti prenositelji informacija o pre
vladavajućim rodnim predodžbama i postaju objekti dekonstrukcije norm ativnih
koncepata koje žele prenijeti, pri čemu se trebala posebna pažnja posvetiti ro d u /
spolu, klasi, političkim i vjerskim uvjerenjima njihovog autora.89 Kada se ovakvo
rezoniranje prenese na znanstvena istraživanja, dolazi se do zaključaka da su so
ciološka, biološka i historiografska i druga djela u potku svog istraživanja, vjero
jatno nesvjesno, utkala rodne predodžbe vremena u kojem su nastala. Budući da
tada nisu osvijestila odnose medu rodovima kao varijabilnu komponentu, relacije
muškarac-žena preuzela su kao prirodno utemeljene konstante na osnovu kojih se
objašnjavaju i ostali odnosi u društvu.90 Stoga se i staro objašnjenje povjesničara,
pa i ženske povijesti, da se povijest do tada bavila ženama tek sporadično, i to naj
češće vladaricama, jer je pokazivala interes samo za područje javnog, dakle muškog
djelovanja te da se širi utjecaj žena u povijesti može prepoznati samo kroz analizu
obiteljskog i privatnog života, pokazalo upitnim i rodno neosviještenim. Umjesto
toga nudi se teza da je historija, koja se oblikovala kao znanstveno polje tijekom
87
88
89
90
34
Rose, IVhat is Gender Historyf, 56-79.
Bock, ,,Women 's hiscory and gender history: aspeets of an international debate “, 37.
Isto, 36.
Perrot, „Moja"povijest žena, 7-40.
�Pisanje o stereotipima
19. stoljeća, preuzela rodne obrasce razdoblja u kojem je nastala kao normativne
i jedine moguće. Stoga je ona društveno djelovanje podijelila na javnu i privatnu
sferu pri čemu je predmet njezinog interesa javna, dakle muška sfera, a eventualni
trago^dJenskogjogM mana u njoj bi se ignorirali, zaboravljali ili prikazivali kao
devijacije koje potvrđuju pravilo. Žene koje bi se okušale u politici ili ratu označa
vane su kao „tcovaćir ^ -^vprefokinjervjcštice^Tli u najboljem slučaju „zgvjcm^ane
djevice^*. Promatrajući društvo iz takve perspekeivrhis^oftegrafija^ejikonačnici i
• sama pridonosila kreiranju i perpetu jjan ju jodjiih obrazaca 19. stoliećaž 1 Dakle,
9
mogli bismo ustvrditi da je propitivanje rodnih predodžaba i rodnih stereotipa
izazvalo ne samo etabliranijuaon povijesnog znanja, već i metode, polazišta i sa
znanja rodne povijesti.
1.3
Interes hrvatske znanosti za stereotipiju
Postmodemistički interes za stereotipe kao kulturni kapital iskazali su i hrvatski
krugovi. U nutar antropologije, filologije, komparativne književnosti i povijesti
pojavili su se projekti posvećeni pitanjima konstrukcije i dekonstrukcije identi
teta. Pri tome je fokus interesa prvenstveno na problematici nacionalnih stereo
tipa. O d vrijednih projekata svakako treba istaknuti zbornik Kulturni stereotipi.
Koncepti identiteta u srednjoeuropskim književnostima koji su uredili zagrebačka
filologinja Dubravka Oraić Tolić i mađarski povjesničar književnosti Erno Kulcsar
Szabć. U zborniku su sakupljeni tekstovi hrvatskih, mađarskih, slovačkih i austrij
skih znanstvenika koji obrađuju nacionalne i etničke stereotipe u književnostima
i kulturama Srednje Europe 19. i 20. stoljeća. Postavljajući niz provokativnih pi
tanja o paralelnoj konstrukciji dvostrukog hrvatskog nacionalnog identiteta kroz
povijest, načina na koji su hrvatski pisci percipirali susjedne zemlje i obrnuto, oni
otvaraju problematiku tvorbe i širenja stereotipije kao i metodologije njezinog
izučavanja.92 D oprinos populariziranju analize stereotipa svakako je dao i zbornik
KakomdimjLstrane-zeznlje. Uvod u imagologiju u kojem su prevedeni tekstovi knji
ževnih komparatista koji su obilježili razvoj imagologije. Interdisciplinarno ured
ništvo ovog zbornika i samo se bavilo imagološkim temama. Komparatist Davor
Dukić 2004. objavio je knjigu Sultanova djeca: Predodžbe Turaka u hrvatskoj
književnosti ranog novovjekovlja, a povjesničarka Zrinka Blažević 2008. objavila
djelo Ilirizam prije ilirizma u kojem problematizira pojavu, upotrebu i značenje
ilirskog ideologema u sedamnaestostoljetnoj Hrvatskoj. M eđu povjesničarima i
povjesničarkama ovog prostora izuzetno veliko zanimanje izaziva pitanje uloge
91 Isto.
92 Oraić Tolić i Kulcsar Szabć, Kulturni stereotipi. Koncepti identiteta u srednjoeuropskim
književnostima.
35
�STEREO TIPI KAO PR E D M E T ZN A N ST V E N E A N ALIZE
stereotipa u izgradnji nacionalnog identiteta i kreiranju m eđunacionalnih odnosa
Hrvata i Srba. Tako se hrvatska povjesničarka Natalija Rumenjak bavila stereotipiziranim prikazima Srba u hrvatskim glasilima i H rvata u srpskim glasilima na
samom početku 20. stoljeća,93 a srpska povjesničarka Olivera Milosavljević nacio
nalnim autostereotipima i heterostereotipim a H rvata i Srba u 20. stoljeću. Radovi
Olivere Milosavljević zanimljivi su i zbog znatne pažnje koju je autorica posvetila
metodologiji historičarskog pristupa problematici.94 S druge strane, pitanje-todfuh^tereoetpa i identiteta prvenstveno je zanimalo antropologinje, sociologinje i
komparatistice. U svojim radovima one spajaju potragu za nacionalnim i rodnim
identitetima te istražuju njihove interakcije. Komparatistica N atka Đadurina ne
davno je objavila knjigu Nezakonite kćeri Ilirije. Hrvatska književnost i ideologija u
19. i 20. stoljeću, u kojoj traga za ideološkim obrascima iz vremena nastanka hrvat
skog modernog društva i njihovom utjecaju na suvremenost. N a tragu imagologije, kroz analizu umjetničkih uradaka, autorica otvara pitanje sprege književnosti,
ideologije, povijesti i pamćenja pri čemu glavni fokus stavlja na korelaciju fikcije i
stvarnosti, te naglašava: ,,U potrazi za poviješću ideja i stvaranjem stereotipa, moja
je analiza ponekad namjerno zanemarila umjetničke kriterije".95 Knjiga je podije
ljena u dvije cjeline čiji naslovi, „Mitovi" i „Traume", sugeriraju osnovne segmente
izgradnje identiteta. No, autoricu posebno zanima rodna dimenzija društvenih i
nacionalnih integracijskih procesa. Rodna tematika problematizira se kroz ana
lizu ženskih likova u književnim djelima te radova istaknutih i poznatih književ
nica. Pri tome „ukroćena kreposna ratnica" Teuta iz tragedije D imitrije D em etra
po autoričinom sudu ukazuje „nužnost utemeljenja građanskog društva i nacije
na jednoobraznim rodnim odnosima". Nadalje, u djelu se problematizira uloga
žene u samopredodžbi H rvata kao gostoljubive nacije i činjenica da je silovanje u
književnosti često korišteno kao motiv za pobunu. Kroz uratke Zofke Kveder ili
dramu Evica Gupćeva Marije Jurić Zagorke otvara se pitanje sudjelovanja žena u
političkim događajima, a proučavanjem ženskih svjedočanstva iz koncentracijskih
logora upozorava se na rodnu različitost traumatskih iskustava. N a taj način auto
rica stavlja u korelaciju nacionalne i rodne identitete i istražuje kako se nacionalni
93 Rumenjak, „Ideološki stereotipi u zagrebačkoj javnosti početkom XX stoljeća - Obzor
i Srbobran 1901.-1902. godine", 151-189.
94 Milosavljević, „Metodološki problemi izučavanja stereotipa Srba o Hrvatima i Hrvata
o Srbima", 171-187; Milosavljević, „Autostereotipi - o autentičnosti i kvarenju naci
je", 83-97; Milosavljević, „Otac - genije - ljubimac: Kult vladara - najtrajniji obrazac
vaspitanja dece", 188-292; Milosavljević, „Metodološke pretpostavke istraživanja naci
onalnih stereotipa. Primjer: 1918- 'oslobodioci' i 'poraženi'".
95 Badurina, Nezakonite kćeri Ilirije. Hrvatska književnost i ideologija u 19. i 20. stoljeću,
10.
36
�Pisanje o stereotipima
diskurs kreira kroz rodne predodžbe. Tom idejom vodila se i etnologinja Renata
Jambrešić Kirin te je na temelju njezinog projekta o odnosu roda i nacije nastao
zbornik Između roda i naroda. Sam naslov predstavlja svojevrsnu igru riječi jer po
jam ,,rod“ ima dvostruko značenje. Tradicijski on opisuje pripadnost određenom
plemenu, a u suvremenoj terminologiji predstavlja društvenu konstrukciju spolno
sti. No, nema sumnje da je spolna-rodna dimenzija izgradnje i prezentacije nacije
glavna misao vodilja ovog zbornika. Interdisciplinarno okupljene tekstove pove
zuje zajednički interes. „Riječ je o razumijevanju predodžbi o rodu u tradicijskoj,
ali i pučkoj i suvremenoj popularnoj kulturi koje posebice dolaze do izražaja kada
se osvijesti ulog svih sudionika (uključujući i znanstvenike) u tvorbi stereotipnih
prikaza i tumačenja rodnih uloga, rodnih simbola i rodnih metafora u sociopolitičkom diskursu."96 Rod se analizira etnološkim, folklorističkim, muzikolološkim,
etnoteatrološkim i etnokoreološkim metodološkim aparatom. Za naše je istraži
vanje najzanimljivije poglavlje „Vidljive žene i zamišljene zajednice" u kojem se
istražuje način na koji rod sudjeluje u konstrukciji nacionalnih identiteta i „povi
jesnih istina". Reana Senjković je u tekstu „Domovina je ženskog roda" istraživala
personifikaciju nacionalnog identiteta kroz ženske likove. Brigitte Bardot, koja
je utjelovila francusku nacionalnu ikonu Marianne, ili hrvatska manekenka koja
se sustavno pojavljuje u reklamama H D Z -a devedesetih godina prošlog stoljeća
ukazuju kako se propaganda koristi ženskim likom da bi definirala i perpetuirala
osnovne nacionalne vrijednosti određenog doba. Znakovito je da se lik hrvatske
manekenke u spotu mijenjao dinamikom promjena u društvu. U početku je pri
kazivana u haljini koja podsjeća na narodnu nošnju i uz muškarca u vojničkoj uni
formi te je istovremeno simbolizirala Hrvatsku koja se brani, Hrvaticu koja čeka
i okamenjene virilističke rodne obrasce koji su obilježavali ratno društvo, da bi
u kasnijim spotovima dobila tradicionalnu ulogu majke i supruge koja čini stup
nove hrvatske obitelji.97 D ok se u ovom tekstu istražuje kako se ženski lik koristi u
konstrukciji poželjne samopercepcije, Renata Jambrešić Kirin je u članku „Heroine
ili egzekutorice: partizanke u 1990-ima“ na primjeru prezentacije i recepcije uloge
partizanki analizirala kako masovni mediji tretiraju postupke žena koji odudaraju
od zamišljene rodne slike nacije. Iako se u memoarskoj građi partizanki i ostalih
sudionika rata tijekom osamdesetih godina tražio oslonac u prevladavanju druš
tvene krize, tijekom devedesetih godine one postaju društveno nepoželjna pojava.
Partizanke su istovremeno simbolizirale odbačeni i prezreni sustav i žene koje su
iskoračile iz prihvatljivih uloga. Umjesto heroina, one u filmovima i medijskim
96 Jambrešić Kirin i Škokić, Između roda i naroda: etnološke ifolklorističke studije, 7-13.
97 Senjković, „Domovina je ženskog roda", 281 -298.
37
�STEREO TIPI KAO PR ED M ET ZN A N ST V E N E A N ALIZE
prikazima postaju simbol moralne deformacije društva, okrutne egzekutorice.98
Ovu dvostruku ulogu „ženskosti" kao pojm a koji potvrđuje nacionalne obrasce i
„drugotnost" prema kojoj se definira granica identiteta razrađuje se i u radovima
Lađe Čale Feldman „Dvoglave hidre: nacija, žene i gluma" i Marijane Hameršak
„Trivijalno ženstvo - Bez Trećega". Pri tom e se Lađa Čale Feldman fokusirala na
propagandu, medije i kazališnu scenu tijekom devedesetih godina, a Marijana
Hameršak na opterećenost reakcija javnosti i publike poratnog razdoblja rodnim
tipovima iz prošlosti.99
Renata Jambrešić Kirin je objavila i autorsku knjigu D om i svijet, u kojoj obra
đuje povijest žena i kulturu pamćenja u Hrvatskoj nakon Drugoga svjetskog rata.
Polazi od tvrdnje da postoje dvije vrste povijesnog pamćenja - povijesna kultura
i kultura pamćenja. Prvo označava službeno povijesno znanje koje se promovira
kroz medije i školstvo, a drugo predstavlja niz individualnih povijesnih iskustva
koja mogu, ali i ne moraju, biti u skladu s općim saznanjima. Posebno se zani
ma za sraz ženskog povijesnog iskustva i nacionalne povijesne kulture, te kako on
utječe na oblikovanje nacionalnih i rodnih identiteta. Proučavajući pojedina povi
jesna iskustva žena u SFRJ, partizanka, zatvorenica na G olom otoku, prognanica
i marginaliziranih umjetnica R. Jambrešić Kirin dekonstruira mehanizme kojima
povijesna kultura potiskuje ženski „višak" pamćenja, te posljedice tog procesa na
kreiranje identiteta.100 Potragu za uzrocima i m ehanizm ima povijesnog zaborava
i marginalizacije ženskog iskustva i doprinosa označio je i zbornik Rodno/spolno
obilježavanje prostora i vremena u Hrvatskoj. Taj interdisciplinarni zbornik radova
pod uredništvom književnice i sociologinje Jasenke Kodrnje želi dekonstruirati
način na koji su prostor i vrijeme rodno obilježeni. Prema urednici, u srži kultu
rološke imaginacije društva stoji patrijarhalna matrica koja konstantno cenzurira
pamćenje i valorizaciju povijesnih događaja. Analiza Hrvatskog općeg leksikona i
imena ulica u 154 hrvatska grada pokazala je da se muška dostignuća češće zapisuju
i komemoriraju, među „velikanima" obrađenim u leksikonu prevladavaju muškar
ci, a od središnjih trgova u 154 hrvatska mjesta samo su dva dobila imena po žena
ma. Ova se paradigma perpetuira gotovo sama od sebe, te sve veći angažman žena u
javnim i umjetničkim djelatnostima u konačnici ne ostaje zabilježen u povijesnom
pamćenju. Budući da su muškarci nositelji moći u sadašnjosti, oni određuju koja
su znanja i dostignuća društveno važna i vrijedna pamćenja, a koja su marginalna
i prepuštaju se zaboravu. U konačnici knjiga pruža uvid na koji način se kreiraju i
98 Jambrešić Kirin, „Heroine ili egzekutorice: partizanke u 1990-ima,“ 299-322.
99 Čale Feldman, „Dvoglave hidre: nacija, žene i gluma", 323-340; Hameršak, „Trivijalno
i ženstveno - Bez Trećega", 340-354.
100 Jambrešić Kirin, Dom i svijet.
38
�U potrazi za značenjem pojma „stereotip*
perpetuiraju rodni stereotipi u društvu. Pristupivši problemu pomalo aktivistički,
urednica smatra da se postupak osvještavanja mehanizma rodne marginalizacije
mora iskoristiti za borbu protiv sadašnjih obrazaca povijesnog zaborava.1 1 So
0
ciolozi i sociologinje bave se rodnim stereotipima kao fenomenom suvremenog
društva. Zanimljiv je rad psihologinja Jasne Hudek Knežević i Mladenke Tkalčić
o rodnim stereotipima u gradu Rijeci, odnosno što ispitanicima predstavlja po
jam „tipična žena** i „tipičan muškarac**.1 2 Inga Tomić Koludarević i Mirko Petrić
0
obradili su pitanje rodnih i nacionalnih stereotipa na hrvatskim portalima širokog
dosega: H tnetu i Iskonu.1 3
0
2. U potrazi za značenjem pojma „stereotip"
Logično je da istraživanje o rodnim stereotipima započinje potragom za defini
cijom pojma „stereotip.** No, značenje pojma koji je široko prihvaćen u našem je
ziku i često se upotrebljava kako u svakodnevnom govoru tako i u znanstvenom
diskursu pokazalo se fluidnim i neodređenim. Tako se u Rječniku hrvatskogjezika
Vladimira Anića pojam „stereotip** uopće ne pojavljuje u obliku koji je zanimljiv
za ovo istraživanje. Za Anića je stereotip „metalna ploča odlivena s matice, kopija
sloga ili uvijek isti postupak, rutina**, banalnost, svakidašnjost. Iz toga se izvode
izvedenice „stereotipan", odnosno koji je uvijek isti, otrcan, banalan, i „stereotipija“ koja označava „proces izrade stereotipa, odnosno kliširanih ploha ili prostorija
u kojoj se taj proces obavlja**.1 4 Na sličnom tragu je i Bratoljub Klaić u Velikom
0
rječniku stranih riječi. „Stereotip** prije svega označava kao metalnu ploču koja se
koristi u tipografiji, a tek njegova izvedenica „stereotipan** može imati i preneseno
značenje i označuje nešto „neizmjenjivo, otrcano, banalno, ukalupljeno ili uvijek
isto**.1 5 JVebster ’s New World Dictionary o f the American Language nudi tri objaš
0
njenja pojma „stereotype,“ pri čemu se prva dva odnose na njegovu ulogu u tipo
grafskom procesu, a treće ga označuje kao „nepromjenjiv oblik obrasca, specifičan,
fiksiran ili konvencionaln pojam ili koncept koji određen broj ljudi ima o nekoj
osobi, grupi ili ideji, a ne dozvoljava individualizaciju ili kritično prosuđivanje**.1 6
0
Uočljivo je da, kada se u rječnicima pojam stavlja u kontekst komunikacije i druš101 Kodrnja, „Rodna/spolna hijerarhija javnog prostora ili žene**, 81-106.
102 Hudek-Knežević i Tkalčić, „Sadržaj stereotipa spolnih crta - komparativno ispitiva
nje", 37-43.
103 Tomić Koludarević i Petrić, „Identiteti na mreži: rodni i nacionalni stereotipi na hr
vatskim portalima širokog dosega", 803-825.
104 Anić, Rječnik hrvatskogjezika, 683.
105 Klaić, Veliki rječnik stranih riječi, 1243.
106 Guralnik, IVebster ’s Neto World Dictionary o f the American Language, 1396-1397.
39
�STEREO TIPI KAO PR E D M E T ZN A N ST V E N E AN ALIZE
tvenc interakcije, dobiva negativne konotacije, te se ponavljaju opisni pridjevi kao
otrcan, banalan, nepromišljen, nepromjenjiv, klišeiziran.
2.1
Hermeneutički pogled
U znanstvenim tekstovima koji se bave ovom tematikom definicije postaju nešto
kompleksnije, ali i manje ujednačene. Stereotipi se najčešće smještaju u herm e
neutički kontekst spoznaje i komunikacije ili u proces stvaranja identiteta. Treba
naglasiti da ova dva pristupa nisu kontradiktorna već se vrlo uspješno mogu među
sobno nadopunjavati. Prema herm eneutičkom shvaćanju, stereotipi su vrsta pred
znanja koje se ne temelji na iskustvu, već na „općem uvjerenju". No, to ne znači
da su stereotipi i predrasude negativna pojava ili da su nužno netočni. S hermeneutičkog stajališta predrasude i stereotipi su preduvjet spoznaje i komunikacije.
Zaključuju da razumijevanje uspijeva zahvaljujući „kao" i „pred" strukturam a koji
se oblikuju u kontekstu tradicije, javnog mnijenja, prijašnjih društvenih konflikata
itd.1 7 Dakle, niti se možemo niti se trebamo osloboditi predrasuda, ali ih moramo
0
osvijestiti i propitati kroz iskustva. Problem se javlja kada se ti „pred-sudovi" treti
raju kao neosporno znanje. Teolog H einz-G iinter Stobbe to naziva „dogmatskim
predrasudama" koje odbacuju mogućnost korekcije i time remete spoznajni pro
ces.1 8 Sljedeći problem spoznajnih kapaciteta stereotipa i predrasuda psihološke
0
je prirode i odnosi se na pojavu „samoispunjavajućeg proročanstva". Govoreći o
sadržaju stereotipa rodnih crta psihologinje J. H udek Knežević i M. Tkalčić upo
zoravaju da stereotipi imaju mogućnost realizirati se u stvarnosti, pretvarajući hi
poteze i pretpostavke u realnost: „Fenomen samoispunjuće prognoze objašnjava
činjenicu da očekivanja koje imamo o nekoj grupi ljudi uvjetuju naša ponašanja
prema toj grupi, a to opet dovodi do očekivanja te grupe ljudi prem a sebi samima i
do ponašanja koja su u skladu s društvenim očekivanjima. N a taj se način početna
očekivanja potvrđuju u socijalnoj realnosti što još više potvrđuje stereotip".109
2.2 U službi identiteta i ideologije
Sljedeće područje koje se povezuje sa stereotipima jest konstrukcija identiteta. Kao
što je vidljivo iz rasprave iz prethodnog poglavlja, sociolozi, komparatisti i povje
sničari stereotipe najčešće smještaju u kontekst izgradnje identiteta: nacionalnog,
rodnog, rasnog, klasnog itd. S tog stajališta stereotipi nisu izrazi unaprijed danih
107 Feher, „Ni neutralnost ni poricanje sebe, nego otvorenost: Predrasude kao uvjeti ra
zumijevanja", 59-70.
108 Stobbe, „Predrasude - stereotipi - slike o neprijatelju", 421.
109 Hudek-Knežević i Tkalčić, „Sadržaj stereotipa spolnih crta - komparativno ispitivanje", 37-43.
40
�Konstrukcija i dekonstrukcija stereotipa
biti. O ni su „imagološki konstrukti", „posljednje okamenjene identifikacijske toč
ke" koje se naknadno naturaliziraju, odnosno pretvaraju u „prirodne autentične
biti".1 Pri tome se identiteti grade na osnovu sraza izmeđeu ,,Ja“ i „Drugog", od
10
nosno na graničnim oprekama autostereotipa i heterostereotipa.1 1 No, ukoliko
1
stereotipi igraju važnu ulogu u kreiranju ideologije o tome tko smo/tko bismo
trebali biti mi i tko su i kakvi su drugi, oni se ne mogu promatrati kao marginalni,
okamenjeni otpaci kulturne retorike, već postaju kulturni elementi od izvanredne
društvene moći. Stereotipi u konačnici imaju veliki utjecaj na društvo koje ih je
prihvatilo. Rodne studije ističu ulogu koju imaju u kreiranju, legitimiranju i perpetuiranju moći, a povjesničari koji se bave nacionalnim identitetima upozoravaju
na načine na koje stereotipija objašnjava društvo u kojem je nastala, utječe na kre
iranje „povijesne istine" i stvara dojam „tradicije" i „pravednosti". Pri tome razne
vrste stereotipa i identifikacijskih odrednica nemaju jednako društveno značenje
već slijede određen hijerarhijski obrazac. Ovo je uočljivo u trenucima kada po
jedinci ili grupe odluče odustati, odnosno promijeniti određenu identifikacijsku
točku. Promjena zanimanja, uspon ili pad na društvenoj ljestvici u pravilu izaziva
zanimanje, podsmjeh, zavist ili sažaljenje, ali ne ostavlja veće tragove na društvo.
Promjena nacionalnosti ili vjere izaziva polemike, etičke diskusije, eventualno osu
du i evocira ideju „izdaje," dok promjena spola ili rase u potpunosti marginalizira
pojedince i etiketira ih kao devijantne osobe. Stoga se znanstvenici i znanstvenice
koji analiziraju problem identiteta najčešće fokusiraju na rodne, rasne i nacionalne
stereotipe.
3.
Konstrukcija i dekonstrukcija stereotipa
Dekonstrukcija izgradnje stereotipa u pravilu znači dekonstrukciju vladajuće ideo
logije i otkrivanje načina na koji strukture na pozicijama moći kreiraju odgovaraju
ću stvarnost i društvo. Pri tome se postavljaju pitanja: kako nastaju stereotipi ? Tko
ih proizvodi? Kada nastaju? Kako se prenose? Koju funkciju izvršavaju u društvu?
N a koji način opstaju, odnosno nestaju iz društvene imaginacije? Odgovori nisu
uvijek jednoznačni niti pretjerano analitički. Mnogi se radovi zaustavljaju tek na
jednom segmentu ove problematike, ignorirajući dubinu problema ili pružajući
pojednostavljena rješenja. Imagolozi posvećeni pitanjima konstrukcije stereotipa
često zapinju na utvrđivanju odnosa i korelacije između stvarnosti i umjetničkog
svijeta, a povjesničari ponekad olako označuju prirodu i značaj stereotipa i foku
siraju se isključivo na njihovu realizaciju u funkciji konkretne povijesne pojave.
Zanimljivo viđenje procesa konstrukcije stereotipa dala je Dubravka Oraić Tolić.
110 Oraić Tolić, „Hrvatski kulturni stereotipi: Diseminacije nacije", 30.
111 Pageaux, „Od kulturnog imaginarija do imaginranog", 125-151.
41
�STEREOTIPI KAO PR E D M E T ZN A N ST V E N E A N ALIZE
Prema njoj temelji proizvodnje stereotipa su emocije: želje i strahovi. O n i kreira
ju imagologiju, imagologija gradi ideologiju, ideologija generira diskurs, diskurs
stvara stereotipe koji se prezentiraju kao samo po sebi razumljive činjenice. Stoga
D. Oraić Tolić prepoznaje sedam strategija izrade identiteta: „imaginacija, totalizacija, naturalizacija, generalizacija, diskriminacija i dominacija". Prvo postoji
ideja o „Ja" koje se razlikuje od „Drugog". Zatim ta ideja postaje apsolutna i jedin
stvena, a u sljedećem koraku ona se nameću kao esencija „Drugoga" (npr. „židov
sko lihvarenje", „rusko pijančevanje," „ženska glupost"). Ovaj proces često prati
generalizacija prilikom koje se jedna karakteristika identificira s cijelom grupom
(npr. Hrvati su fašisti, „ljudi" su oženjeni, odrasli muškarci). Slijedi diskriminacija
koja se može provesti putem šala, viceva ili sintagmi (npr. guska ili kokoš za žene).
Proces završava masovnom institucionalnom proizvodnjom simbola kojima je za
cilj imaginaran svijet pretočiti u realan (primjerice način na koji m odna industrija
pokušava stvoriti idealnu ženu) i dominacija „Svoga" nad „Drugima".112 S druge
strane, Olivera Milosavljević smatra da historijski stereotipi nastaju na temelju
bipolarnosti relacija „prošli-željeni, kontinuitet-diskontinuitet, historija/tradicija-izbor; nacija/etnos-individua, iracionalni argum enti-racionalni zahtjevi, sloboda-razumijevanje“. Proučavajući nacionalne stereotipe i autostereotipe „srpstva"
u međuratnom razdoblju, ona zaključuje da je em ocionalna obojenost stereotipa
tek krinka iza koje se skrivaju konkretni teritorijalni, politički i drugi zahtjevi.
Iracionalnost stereotipa, tvrdi autorica, ima sasvim razumno opravdanje. O ni su
namjerno emocionalno obojeni kako bi imali veći efekt na slušatelja. Uzvišen, svet,
neponovljiv prizvuk stereotipa lakše prodire do publike od često vrlo materijalnih
zahtjeva koje u biti prom iču.1 3
1
Ovo otvara pitanje funkcije stereotipa, odnosno kakvu ulogu imaju stereotipi
u suvremenom društvu. Iz perspektive rodnih studija stereotipi su važni za odr
žavanje socijalnog i simboličkog reda. Rodni obrasci pružaju ideju prirodne utemeljenosti društvene hijerarhije i održavaju neravnotežu moći.114 Imagolozi ističu
da korištenje stereotipa može imati i umjetničku funkciju, primjerice ironiziranja
ili lakše komunikacije s čitateljima. Raspravljajući o filmskoj adaptaciji poznatog
bestselera D nevnik BridgetJones, Tatjana Jukić osvrnula se i na način na koji roman
i film koriste nacionalne i rodne stereotipe u svrhu kreiranja likova, ali i stjecanja
simpatija čitatelja. Fizički obračun dva glavna junaka smješten je u grčki restoran, a
glavni muški lik je odvjetnik za ljudska prava i time predstavlja idealnog muškarca
112 Oraić Tolić, „Hrvatski kulturni stereotipi: Diseminacije nacije", 29-34.
113 Milosavljević, „Metodološke pretpostavke istraživanja nacionalnih stereotipa. Pri
mjer: 1918 - 'oslobodioci' i 'poraženi'".
114 Tomić Koludarević, „Konstrukcija spolnosti i tolerancija", 331-345.
42
�Konstrukcija i dekonstrukcija stereotipa
- građanina, njegov oponent, negativac, neprestano se politički nekorektno izra
žava o ratovima i patnjama u svijetu, bosanskim izbjeglicama itd. No, ovo umjet
ničko korištenje i poigravanje stereotipima ima sasvim konkretnu posljedicu u
realnom svijetu: njihovo perpetuiranje i širenje.11 Povjesničari pak smatraju da
5
stereotipi igraju važnu ulogu u političkoj borbi za kontrolu kolektivnog pamćenja.
O ni čine osnovu za izgradnju sadašnjosti s prividom kontinuiteta i bezvremenosti.
Kroz njih se popularne ideje društva ahistorijski preslikavaju u prošlost, a povi
jesni procesi se neupitno vrednuju kao pozitivni ili negativni. Trenutni trendovi
i ideje tako dobivaju lažan dojam tradicije i povijesti te za suvremenike postaju
neupitne istine. Pri tome se uočavaju dvije zanimljive činjenice. Prva je da se ste
reotipi znatno više koriste u prijelomnim povijesnim trenucima. Vrijeme nakon
revolucije, ratova, promjena društvenog uređenja vrvi stereotipnim leksikom što
se lako može povezati s prethodnim objašnjenjem uloge stereotipa u „izmišljanju
tradicije? D ruštvo se tijekom povijesnih lomova redefinira, otvara se atmosfera za
velike i naizgled neminovne promjene, a masa se, ponekad i nesvjesno, potčinjava
novim potrebama. Posezanje za stereotipima pruža privid stabilnosti i tradicije i
mogućnost povezivanja novih vrijednosti i starih paradigma. Stoga je novo druš
tvo u svojim začecima često obojeno raznim ideološkim konstruktima: nacional
nim, patrijarhalnim, političkim .1 Druga činjenica na neki način se nadovezuje na
16
prvu i ukazuje da stereotipi pokazuju veliku^elastičnost i dugovječnost. Pokazalo
se da oni često uspijevaju nadživjeti svoje kreatore, sustave i ideologije koje su ih
stvorili, s tim da u tom procesu dobivaju novo značenje ili novi predznak. Olivera
Milosavljević zaključila je da se određeni stereotipi srpske imaginacije zadržavaju,
a da se objekti stereotipa pri tom mijenjaju. Primjerice, sintagma „mrze Srbe i sve
srpsko" postoji već više od sto godina, a „mrzitelji" se mijenjaju od Bugara, preko
Albanaca, H rvata do Amerikanaca. Nadalje, nakon pada komunističkih režima,
u tranzicijskom društvu zadržala se crno-bijela slika povijesti, ali se ideja o tome
što je crno, a što bijelo obrnula.117 Iz toga slijedi da stereotipi vrše i stabilizacijsku
funkciju u društvu u vrijeme velikih promjena te, posljedično, društvo u tranziciji
na kraće ili dulje vrijeme postaje konzervativno.
Ukoliko stereotipi aktivno sudjeluju u oblikovanju realne stvarnosti i promi
canju određene ideologije i racionalnih zahtjeva, može li se dekonstrukcijom doći
115 Jukić, „Gospodin Darcy i Pemberley Press. Vidljivo i nevidljivo u filmu Dnevnik BridgetJonesu, 227-233.
116 Cipek i Milosavljević, 1918. Kultura sjećanja. Povijesni lomovi i svladavanje prošlosti,
7-10; Milosavljević, „Metodološke pretpostavke istraživanja nacionalnih stereotipa.
Primjer: 1918 - 'oslobodioci' i 'poraženi'".
117 Milosavljević, „Metodološki problemi izučavanja stereotipa Srba o Hrvatima i Hrva
ta o Srbima", 171-187.
43
�STEREO TIPI KAO PR E D M E T ZN A N ST V E N E AN ALIZE
do njihovih „proizvođača"? T ko je odgovoran za konstrukciju stereotipa? Postoje
li pojedinci ili društvene grupacije koje svjesno i organizirano koriste njihov p o
tencijal u promoviranju vlastitih ciljeva ili se proces odvija izvan strukturalne razi
ne, kao posljedica neke apstraktne društvene inercije prem a velikim promjenam a
i potresima sustava vrijednosti ? O dnosno, možemo li stereotipiju prom atrati kao
svjestan proces upravljan od strane moćnika „iz sjene," ili se jednostavno radi o
neosviještenom elementu psihologije mase koji u konačnici koristi pobjedničkoj
ideologiji ili o kombinaciji te dvije teze? O dgovor nije niti jednostavan niti jed
noznačan. Glavni generator stereotipa obično je ideologija, a svaka ideologija ima
svoje začetnike, filozofe, promicatelje. M ogu li se ove interesne grupe povezati s
planskom konstrukcijom stereotipa? Povjesničari često izbjegavaju direktan od
govor na ovo pitanje. Kreatori izmišljenih tradicija ostaju apstraktni „Oni". Kada
je Leonor Davidoff objašnjavala oblikovanje separatnih sfera tijekom industrij
ske revolucije, kao njezine promicatelje imenovala je građansko društvo. Dunja
Rihtman Auguštin povezala je način na koji se socijalistički način obilježavanja
vremena oslanjao na pučke tradicije i običaje s ciljevima socijalističke ideologije.
Dubravka Oraić Tolić je za oblikovanje paralelnih nacionalnih sustava stereotipa
optužila dvije ideologije: jugoslavenstvo i kroatocentričnost. Sulejman Bosto je za
pojačan razvoj stereotipa u tranzicijskom društvu optužio vakuum vrijednosnog
sustava i „politički motivirane strategije manipulacije."118
No, tko su konkretno te grupacije i jesu li one proces pokrenule i upravljale
njima svjesno? Olivera Milosavljević smatra da se ne može govoriti o svjesnom
i kontroliranom procesu. Zaključuje da su grupacije koje prom iču stereotipe
heterogene i bez svijesti o zajedničkoj akciji. O no što ih povezuje jest korištenje
zajedničkih strategija u svrhu promoviranja vlastitih interesa.119 N apokon, sama
činjenica da se neki stereotipi u određenom povijesnom trenutku mogu koristiti
u službi određene ideologije, dok će u sljedećem razdoblju biti upereni protiv nje,
upućuje da ideologije nemaju potpunu kontrolu nad sustavom proizvodnje ste
reotipa. Iste stereotipe m ogu istovremeno koristiti različite društvene ideologije
(recimo patrijarhalnost i nacionalizam) s time da će ih pri tom svaka manipulirati
prema vlastitim potrebama. M ožemo zaključiti da su stereotipi sastavni dijelovi
komunikacije i kulturni segmenti društva, koje ideologije mogu iskoristiti, prena118 Davidoff, „Adam spoke first and named the orders of the w orldm asculine and feminine domains in history and sociology“, 85-104; Rihtman Auguštin, „Metamor
foza socijalističkih praznika", 21-32; Rihtman Auguštin, Ulice moga grada, Beograd,
124-125; Rihtman Auguštin, Etnologija i etnomit, 229-235; Bosto, „Teorije sjećanja.
Motivi, pretpostavke, kontekst", 27-41.
119 Milosavljević, „Metodološki problemi izučavanja stereotipa Srba o Hrvatima i Hrva
ta o Srbima", 174.
44
�Konstrukcija i dekonstrukcija stereotipa
mijeniti, preoblikovati, ali ne i kontrolirati. O ni žive vlastiti život u heterogenom
sustavu strategija prenošenja, proizvodnje i oblikovanja stereotipa.
Ostaje pitanje kako se stereotipi prenose? Kojim mehanizmima određena idej
na konstrukcija dolazi do širih slojeva i postaje element masovne upotrebe. Joep
Leerssen smatra da se stereotipi oblikuju i šire unutar književnosti. Umjetnički
tekstovi, tvrdi on, baziraju se na uspostavi povjerenja između čitatelja i književnika
te stoga proces čitanja otvara kanale kojima stereotipi lako prelaze u realnost.12
0
No, Davor Dukić upozorava da iej. Leerssen precijenio važnost književnosti u mo
dernom društvu te da su danas film i mediji glavni generatori proizvodnje stereo
tipa.1 1 Povjesničari se najčešće osvrću na medije kao izvore stereotipnih prikaza,
2
proučavajući pri tom njihovu manifestaciju u tiskovnim materijalima i električ
nim medijima. Kao važan izvor prenošenja stereotipa prepoznati su odgoj, škol
stvo i udžbenici. U tu svrhu analiziraju se školski programi, udžbenici povijesti,
hrvatskog, biologije ili bon-ton. Nadalje, važan čimbenik širenja i perpetuiranja
stereotipa jest zakonodavstvo koje u suvremenom društvu igra kompleksnu ulogu.
O no istovremeno leži na okamenjenim stereotipiziranim obrascima pri čemu daje
mogućnost da ideje zažive u realnom životu, dok s druge strane, suvremeno zako
nodavstvo vrši i ulogu zaštite i promovira ideju „nediskriminatornogdruštva*. Na
cionalni, rodni, vjerski i rasni stereotipi manifestiraju se i u različitim pravilnicima
i propisima društva, radnih organizacija, osiguravajućeg društva itd. Heterogenost
manifestiranja i načina prenošenja stereotipa predstavlja metodološki problem
znanstvenicima koji se njima žele baviti.
Na koji se način uopće znanstveno može obraditi ovako fluidan i sveprisutan
fenomen? Olivera Milosavljević smatra da se znanstvenik mora usmjeriti na kvan
titativnu zastupljenost određenog vrijednosnog stava i njegovu prepoznatljivost. S
druge strane, imagolozi se često kvalitativno fokusiraju na određeno književno dje
lo, jednog ili više autora u točno određenom razdoblju sužavajući tako referencijalan okvir i ograđujući se od ostalih vanjskih utjecaja. Povjesničari se također koriste
metodološkim ogradama: usmjeravaju se na jednu vrstu stereotipa i jedan sustav
u određenom vremenskom razdoblju (primjerice, rodni stereotipi u obrazovnom
sustavu nekog razdoblja) ili međusobno stereotipiziranje dvije etničke matrice
kroz medije ili proučavaju imagoloških neslaganja tijekom kontakata i konflikta
dva ideološka obrasca. M ogućnosti istraživanja stereotipa su neiscrpne, baš i kao i
spoznaja o njihovom utjecaju i značaju u društvu.
Zanimljivo da većina povjesničara stereotipe ocjenjuje kao negativne pojave ili
barem nuspojave negativnih društvenih procesa. Inga Tomić Koludarević i Mirko
120 Leerssen, „Imagologija: povijest i metoda“, 169-185.
121 Dukić i dr., Kako vidimo strane zemlje. Uvod u imagologiju, 18.
45
�STEREO TIPI KAO PR ED M ET ZN A N ST V E N E AN ALIZE
Petrić u istraživanju o rodnim i nacionalnim stereotipima na mreži zaključuju da
su stereotipi koji se pripisuju pojedinim grupacijama posljedica nerazmjera moći,
a često korištenje rodnih i nacionalnih stereotipa ukazuju na „antim oderne" ten
dencije u društvu.1 Natalija Rumenjak smatra da su oni posljedica nedem okrat
22
skih procesa, neslobode medija, nacionalizma i političke ideologije, dok Olivera
Milosavljević zaključuje kako je slabo obrazovanje plodno tlo za negativno stereotipiziranje drugih i pozitivnoj autopredodžbi.123 Ovaj pristup je vrlo optimističan
jer u konačnici ostavlja m ogućnost za postojanje nekog utopijskog demokratskog,
liberalnog, multikulturalnog, obrazovanog društva u kojem stereotipi i predrasude
ne bi postojale. No, prema herm eneutičkom uvjerenju tada ne bi bilo ni kom uni
kacije. O dređenu sumnju u ovakav rasplet događaja dala je Dubravka O raić Tolić.
Ustvrdivši paradoksalnu situaciju da je hrvarsln nacija napokon uspjela izgraditi
j H ;nfrvpn n ac re n lm d isku rs n trenutku Frada-m ^n^M lti ku lt u rni obrad i odlaze
u pgvjjest, a globalno društvo ulazi u eru m ultikulturalnosti, ona se pita nije li to
novo društvo tek krinka za nove nositelje monologa: kapital i medije.124
4. Terminologija
Rasprava o stereotipima u hermeneutičkim, ideološkim, imagološkim obrascima
ukazala je određene nejasnoće u terminologiji. Stereotipi se u ovim tekstovima
koriste usporedno s drugim pojmovima - p redrasudama, identitetim a, predodž
bama, ponekad uz jasnu distinkciju, ponekad kao sinonim i ili bez ponuđenog
objašnjenja. Ovo otvara problem imenovanja i podvlačenja jasne granice. Koji je
odnos između stereotipa i predrasuda? Kada za neku predrasudu možemo reći da
je stereotip i obrnuto? M ožemo li u određenim situacijama stereotipe i predrasude
tretirati kao sinonime? Ukoliko se identiteti grade uz pom oć stereotipa kako m o
žemo ustvrditi kada je neka odrednica dio identiteta, a kada tek predstavlja stere
otip o naciji, rodu, rasi itd.? Primjerice, ukoliko neka ženska organizacija za sebe
izjavi da promovira ženske vrijednosti:osjećajnost, brižnost, religioznost, govori li
ona o identitetu ili autostereotipima? Postoji li uopće grupni identitet? M ijenja li
se situacija kada se prijeđe na pojedinačna iskustva? Ukoliko neka'osoba za sebe
izjavi da je ona kao prava žena osjećajna, samopožrtvovana i brižna može li se sma
trati da govori o svom identitetu ili tek izražava niz stereotipa i autostereotipa?
122 Tomić Koludarević i Petrić, „Identiteti na mreži: rodni i nacionalni stereotipi na hr
vatskim portalima širokog dosega", 803-806.
123 Rumenjak, „Ideološki stereotipi u zagrebačkoj javnosti početkom XX. stoljeća - Ob
zor i Srbobran 1901.-1902. godine", 131-170; Milosavljević, „Metodološki problemi
izučavanja stereotipa Srba o Hrvatima i Hrvata o Srbima", 171-187.
124 Oraić Tolić, „Hrvatski kulturni stereotipi: Diseminacije nacije", 34.
46
�Terminologija
Mogu li se i u kojem trenutku autostereotipi realizirati kao identiteti? I mogu li
stereotipi prestati biti predrasude?
Pokušaj jednostavnog objašnjenja O odnosu srrrftnripa, predrasuda i idfjnritfira
glasio bi otprilike ovalfr> ^ r^r>ripi nasraj1 »a bazi predrasudam identiteti se obli1
a
k aju n a osnovu -stereotipnoj tekstovima u kojima se objašnjava hermeneutičko
shvaćanje spoznaje daje se prednost pojmu „predrasude" Tako Istvan M. Feher
zaključuje da su stereotipi neosporno posljedice predrasuda. Na to ga upućuje nji
hov km r i šahloniziran karalcrpr koji je posljedica pgdoka7anng i nrp^tvrden^g
zujanja. Ustvrdivši u uvodu članka da su stereotipi u svojoj biti predrasude, u dalj
njem tekstu koristi gotovo isključivo pojam predrasude.1 5 S druge strane, Heinz
2
Giinter Stobbe pravi jasnu distinkciju između predrasuda i stereotipa. Za njega su
predrasude unaprijed stvorena mišljenja koja nisu nužno ni točna ni kriva. Stere
otipi su pak one predrasude koje nekoj skupini dodjeljuju određene pozitivne ili
negativne karakteristike i time prejudiciraju njihovo ponašanje.126 Treba naglasiti
da jedan i drugi autor naglašava važnost nedostatka osobnog iskustva kao nezaobi
laznu odrednicu predrasuda, kao i činjenicu da ona ne mora nužno biti kriva. Ovo
ostavlja prostor da se stereotip potvrdi na testu osobnog doživljaja i tada teoretski
prestaje biti pred-rasuda. No, postavlja se pitanje ostaje li tada i dalje stereotip?
Pitanje odnosa identiteta i stereotipa također je kompleksno. Imagolozi koji su
nastali na juševinam akom pararisričke potrage za nacionalnim identitetima jasno
su odaslali poruku: ^ e postoje nacionalni identiteti, postoje samo nacionalni stereo tif^P ri tome simultano koriste pojam stereotip i predodžbe te se javljaju slične
složenice autostereotipi i heterostereotipi zajedno sa autopredodžbe i heteropred&džbe. Uz to, M anfred S. Fischer lansirao je pojam „imagotip", koji bi označavao
iffiiiednosno obojene predodžbe^o stranim zemljama u specifičnom povijesnom
trenutku. T^o, nisu svi imagolozi pristali uz njegov prijedlog te se među njima i
dalje koristi pojam stereotip.
125 Feher, „Ni neutralnost ni poricanje sebe, nego otvorenost: Predrasude kao uvjeti ra
zumijevanja", 37-56.
126 Stobbe, „Predrasude - stereotipi - slike o neprijatelju", 417-420.
47
��IV. tiAT1 RODNI STEREO TIPI
!
N etom nakon završetka Prvoga svjetskog rata novinarka i književnica Marija Jurić
Zagorka1 7 krenula je prema prostorijama „CospojinskogJduba1 humanitarne
2
,
ženske udruge u kojoj su se okupljale dame iz tadašnjih elitnih zagrebačkih obite
lji.12 U očima dotičnih gospođa, Zagorka je Kila društvena sablazan: žena koja je
8
pobjegla od muža, odrekla se miraza i odlučila živjeti od-svoga-tada, i to političkog
novinarstva, koja je prezirala društvenu hijerarhiju, zauzimala se za socijalno obe
spravljene slojeve društva, upozoravala zagrebačke prolaznike da govore hrvatski,
a ne njemački jezik, u svakom slučaju društvena marginalka koju su zagrebačke
gospođe prezirale, baš kao što je ona prezirala njihov način života i svjetonazor.
Njihovi su se dotadašnji odnosi svodili na okršaje pri čemu su zagrebačke dame
postajale teme Zagorkinih satira, a Zagorka je bila meta njihovog podrugivanja,
izmišljanja nadimaka, javnog prebiranja njpbiprtg rađa i protestnih pisama u koji
ma se zahtijevao njezin otkaz.1 9 Zagrebačke dame i Zagorka bile su dva različita
2
svijeta, pozicija i opozicija, te ih je Zagorka krenula obavijestiti kako je njihovo
vrijeme prošlo:
Na dan klupskog sastanka, odemo nas nekoliko žena na čelu sa Ženkom
Frangeš, u klubske prostorije. Mene su odabrale za govornika. Najavim
gospođama, da <n-,<r^ra v r e m e n a a n srm -n g arslce reakcije razorena, padaju
naslovi, položaji, vrednota je samo radna sposobnost i poštenje i stoga treba
„Gospojinski klub“ pretvoriti » dfrr>f>lfr3t'I^f> ^nižryn Bio je to nezapam
ćen prizor. Gospođe su upravile u mene poglede pune duboke mržnje i prePuna dva sata trajala je vrlo uzbuđena debata, a konac je bio taj da se klub
raspao, a 7 ? n k a F r a n g e š nsnnvala_jf> H e m o k ra rsk o -fln išrv o žena!*130
127 Marija Jurić Zagorka bila je hrvatska novinarka i spisateljica, urednica Ženskog lista
i Hrvatice, a kratko vrijeme tijekom 1903. uređivala je i Obzor. Pisala je za brojne
novine, a njezina opsežna bibliografija i dalje plijeni pažnju čitateljstva. Gotovo svako
njezino djelo odražava tri osnovne komponente njenog rada: nacionalnu, socijalnu i
f e m in is tič k u.
128
p C o s p o jin tk i k1nhMn s rm v n la -je-1 9 0 2 .^ 7 .e m a ljs k a gospojinska udruga za naobrazbu
i zaradu ženskinja u Hrvatskoj i Slavoniji" (osnovana 1900.) sa zadatkom razvijanja
društvene svijesti, organizacija tečajeva i dobrotvornih akcija. Predsjednica udruge
bila je banica Margica Khuen-Hedervarv. a tajnica Marija lambrišak.
129 Marija Jurić Zagorka, „ 'Što je moja k riv n ja ? 451-499,454-457,465,478-484.
130 Jurić Zagorka, „ 'Što je moja krivnja?'“, 483.
49
�RAT I R O D N I STEREO TIPI
Ovaj slikovit i dramatičan prizor dočarava uvjerenje (i strah) d a je kraj rata ozna
čio i kraj jedne ere nakon koje slijedi smjena položaja moći i društvenih klasa.
„Gospojinski klub“ bio je simbol elitizma i uglednih dokonih dama. Zagorka je
bila samostalna, samosvjesna em ancipirana žena i smatrala je da je došao trenutak
kada svoje rivalke može obavijestiti da su upravo postale dinosauri.1 1
3
No, što se^91^)godine zaista dogodilo? Kako to da se utjecaj Prvog svjetskog
rata nije zaustavlona prekrajanju karata i smjeni vladarskih kuća, već se prelio u
svakodnevicu, na način na koji su ljudi objašnjavali i pozicionirali svoj položaj u
društvu, definirali životne ciljeve i rangirali društvene vrijednosti? Možemo li d o
ista ustvrditi da je rat unio velike prom jene u rodne ndnrup, redefiniran pr^irije
moći Lkoncepte-rodnih identiteta? I koliko su prom jene uzrokovane ratom bile
trajne i duboke?
1. Teorije o ratu i rodu
Sve do osamdesetih godina prošlog stoljeća u zapadnoj historiografiji vladalo je
uvjerenje da je Prvi svjetski rat imao izuzetno velik utjecaj na položaj žena. Ideja se
temeljila na euforiji koja je vladala nakon rata, na činjenici da su žene održale poza
dinski front i pri tom e okupirale brojna zanimanja koja su dotad bila rezervirana za
muškarce, a netom nakon rata žene su u nekim državama dobile pravo glasa, skra
tile suknje, ošišale kosu i uključile se u propitivanje^seksualnosti. No, u posljednjih
tridesetak godina ideja o j^ Jik o jn jjJo z iciv n o n u itjss^^
rata nije se
uspjela potvrditi na testu povijesne analize, a povjesničari i povjesničarke zauzeli
su različita stajališta - od toga da je Prvi svjetski rat imao malo stvarnog utjecaja
na položaj žena, odnosno da je rat u biti ^ frio pravi duh ženskog pokreta ili pak da
je utjecaj rata na društvo bio kratkoročan i bez važnijih posljedica na društvene
procese.
U poznatom radu „The Great War and the Triumph o f Sexual Division" F,
Thebaud problematizira popularne pretpostavke o utjecaju rata na kasniji položaj
žena. Prije svega ona naglašava da rat nije imao pozitivan utjecaj na političku i eko
nomsku emancipaciju žena. Naprotiv, uvjerena je da je rat u b^'< ^ ncr^/in
snfražerske pokrete n Velikoj Britaniji i SAD-u. gdje SU aktivistice z a fjfznnle svoie
zahtjeve u ime viših nacionalnih ciljeva. Stoga je stjecanje političkih prava nakon
rata u biti zakašnjela posljedica sufražetskih napora, a ne priznanje ženskoj podršci
u pozadinskom frontu. F. Thebaud odbacuje i tezu da je rat označio veliku prekret
nicu u zapošljavanju žena. Rat je samo porem etio proces uključivanja žena u sustav
131 Radi se o raspuštanju „Gospojinskog kluba" 1918. godine i formiranju „Kola sestara
SHS“, kasnije „Kola jugoslavenskih sestara". Više vidi u: Benyovsky, „Dobrotvorna
gospojinska društva u Hrvatskoj od osnivanja do Prvog svjetskog rata", 73-93.
50
�Teorije o ratu i rodu
rada, a poremećaji nisu nužno išli ženama u prilog. One početkom rata u većem
broju dobivaju otkaze zbog smanjene potražnje na tržištu, ali nakon dugoročnog
ratovanja počinje nevoljko pojačano zapošljavanje žena i to u onim sektorima koji
su do tada bili rezervirani za muškarce. No, poslijeratno vrijeme obilježio je pro
ces otpuštanja i otežanog zapošljavanja žena. F. Thebaud naglašava da ne postoji
jedinstveno žensko ratno iskustvo. Mlade gradske žene dobile su priliku zarađivati
više novca i uživati u novostečenoj slobodi, dok su udate žene s djecom i seoske
žene osjećale samo terete rata (nestašice, gubitak voljenih osoba, teror i strah). Na
dalje, insistiranje ratne propagande na jasnoj granici rodnih uloga u nacionalnoj
zajednici (muškarci su vojnici, a žene majke) te briga službene politike za očuvanje
„ugroženog" muškog elementa u društvu rezultirali su zaoštravanjem rodnih od
nosa u poslijeratnom društvu. Neposredno nakon rata žene su više vezane uz kuću
i majčinstvo, a feministice umjerenije u svom pristupu. S druge strane, kraj rata
označava početak procesa dubokih društvenih promjena koje će bitno utjecati i
na mogućnosti i dnevnu rutinu žena. Nove mlade generacije žena bave se spor
tom, plešu na modernu muziku, obrazuju se i istražuju svoju seksualnost, te u većoj
mjeri odlučuju o svom životu.1 2 Dakle, mogli bismo sumirati da je F. Thebaud
3
zaključila da su posljedice rata na položaj žena bile kratkoročno negativne, ali je
nakon prolaznog poslijeratnog šoka i procesa normalizacije društvo ušlo u fazu
redefiniranja rodnih obrazaca.
Sušan Kingsley Kent zauzela je stav da je rat izvršio snažan utjecaj na_položaj
žena i tijek ženskog pokreta. Zaključila je da je Prvi svjetski rat dokinuo radikalni
^ feminizam u Velikoj Britaniji te su nakon rata ..nove feministice" bile spremnije
na brojne kompromise. Pristale su na parcijalno dobivanje_praya glasa.1 3 uvođenje
3
protektivnog zakonodavstva, promovirale su jednakop^vnr>cr nmjptrn jpdnalmsri
i oslanjale se na argumente spefifičnjh^porrehe žena i-majka. Uzroke transforma
cije autorica traži u podjeli unutar feminističkog pokreta koji je sada trebao oču
vati pozicije stečene za vrijeme rata i antifeminističkom i mizoginom raspoloženju
koje je zavladalo nakon rata. Naime, ratna propaganda prizivala je tradicionalne
vrijednosti te prikazivala dihotom nu sliku društva podijeljenog na dom i ratište.
Takav pristup trebao je očuvati moral i opravdati potrebu ratovanja, ali je u konačnici izazivao osjećaj usamljenosti i izdanosti kod vojnika koji pate u rovovima dok
žene uživaju u obiteljskom miru. Istovremeno, ratna stvarnost preokreće rodne
uloge budući da vojnici pasivno čekaju na frontu, a žene zauzimaju aktivnu ulogu
u ekonomskim procesima. Stoga je poslijeratno društvo obilježavao defenzivni,
132 Thebaud, „The Great War and the Triumph of Sexual Division", 21-75.
133 Nakon Prvoga svjetskog rata pravo glasa u Velikoj Britaniji dobili su svi punoljetni
muškarci i žene koje su napunile 30 godina.
51
�RAT I R O D N I STEREO TIPI
mizogini maskulinitet, te pacifistički fem initet.134 N o, iako je teorija S. Kingsley
Kent naišla na zanimanje u povjesničarskim krugovima, dio povjesničarki nije bio
uvjeren njezinom argumentacijom. Zamjeraju joj da previđa tradiciju umjerenog
feminizma te da je svoje zaključke bazirala isključivo na događajima neposredno
nakon rata zanemarujući slojevitost problematike i razvitak feminizma tijekom
tridesetih.1 5
3
S druge strane, Sušan Grayzel u knjizi Women a n d the First World War smatra
da se utjecaj Prvoga svjetskog rata na'položaj ženaltreba gledati u kontekstu povije
snog kontinuuma. Rat je neke procese prekinuo, neke ubrzao, a neke preusmjerio.
Stoga njegove posljedice ne mogu biti jednoznačne: pozitivne ili negativne. Za vri
jeme rata ruše se brojne barijere u zapošljavanju žena i one dobivaju priliku stjecati
nova znanja i vještine. Iako je ovaj proces obrnuo smjer u poslijeratnom razdoblju,
snažan zamah ulaska žena u sustav obrazovanja više se nije mogao zaustaviđ-Jlat
je poticajno utjecao na proces nacionalizacije žena, uspostavio je vezu između(ženskog jjflkrčt^i i(držayeJosvijestio žene kao korisne članice zajednice, te potaknuo
rasprave o položaju žena u društvu i ženskoj seksualnosti. No, istovremeno za vri
jeme rata žene doživljavaju emocionalne, psihičke i fizičke traume. Ratni i porat
ni procesi i^ v rs tiliju jd e ju da n^jrintfvrfeL^ m a r i n s cito predstavljaju prim arne
odrednice^ženskog identiteta^Rat je konačno definirao pacifizam kao prepoznat
ljivu karakteristiku feminiteta, ali je ovaj proces imao dvojake posljedice. S jedne
strane, isticalo se daje političko angažiranje žena zalog politici mira, s druge strane
ženski pacifizam izazivao je sumnju u njihovu spremnost obrane nacionalnih in
teresa. Autorica zaključuje da su posljedice rata na rodne uloge bile dugoročne ili
kratkoročne i često nisu bile jednake za pripadnice različitih klasa. N o, iako žensko
iskustvo rata nije bilo jedinstveno ono ima jednu zajedničku točku: različito je od
muškog ratnog iskustva. Naime, ženski doprinos ratnim naporima u principu je
bio dobrovoljan i nije uključivao vojevanje. Stoga je on često percipiran kao manje
vrijedan i lako se previđa u historiografskim pregledima.136
Navedeni radovi daju uvid u raznolikost interpretacija uzročno-posljedičnih
veza između Prvoga svjetskog rata i rodnih uloga, ali ujedno i ukazuju na nekoliko
zajedničkih problema koji su okupirali pažnju autorica.
134 Kingsley Kent, ,,World War I and the Demise of British Feminism", 232-253; Kingsley Kent, Making Peace: The Reconstruction o f Gender in Interivar Britain, Princeton, 1993.
135 Isto; Sohn, „Sušan Kingsley Kent, Making peace. The Reconstruction of Gender in
Interwar Britain", 139-140.
136 Grayzel, Women and the First World War\ Grayzel, Women ’s Identities at IVar: Gen
der, Motherhood, and Politics in Britain and France during the First World War.
52
�Teorije o ratu i rodu
Prije svega, tu je pitanje veze između^enskog^doprmosal ratnim naporima na
cije i stjecanja p/plitičkih prava fiakon rata. Pri tome su anglosaksonske autorice
sklone priznati određen utjecaj ženskog ratnog iskustva na otvaranja političke
arene ženama, dok je francuska povjesničarka Fran^oise Thebaud zaključila da je
povezivanje ovih pojmova posljedica poslijeratne propagande i da nema nikakve
veze sa stvarnom pozadinom društvenih procesa.
Drugo je pitanje rata kan gpnf n t nra-glconnnvilcp erm nrip'icijf* žena. Većina
autorica zaključuje da su posljedice na ovom planu dvojake. Kratkoročno, rat je
ženama na određeno vrijeme otvorio bolje plaćena radna mjesta, ali su one bez
njih ostala netom nakon završetka demobilizacije. Dugoročno, nakon rata dolazi
do otvaranja obrazovnih institucija i državnih službi, što se pozitivno odrazilo na
buduće generacije žena. No, ovdje se možemo zapitati u kojoj je mjeri otvaranje
vrata obrazovnih institucija ženama posljedica rata ili je ono tek završetak procesa
koji je započeo još krajem 19. stoljeća.
Uz to, većina autorica složila se da prve poslijeratne godine nisu bile obilje
žene redefinicijom rodnih obrazaca i ženskom emancipacijom, već naprotiv jača:
njem virilističkog elementa u društvu i inzistiranjem na tradicionalnim rodnim
konceptima. Bila je to posljedica prirode rata, ratne propagande i straha od ratom
poljuljanih rodnih identiteta i u principu nije bila dugog vijeka. Nakon prvih
stabilizacijskih poratnih godina izrazita tradicionalizacija društva gubi na svom
intenzitetu, ali ostavlja dugoročne tragove: popularnost ideologije majčinstva kao
glavnog ženskog društvenog doprinosa te otvaranje čitavih lepeza novih tema kao
što su ženska seksualnost, ambicioznost i moralnost.
Napokon, većina se autorica slaže da je rat otvorio poglavlje nacionalizacije
žene, odnosno uspostave veze između ^ejjskeg-pokreta i nacionalnog diskursa.
Ženska potpora ugroženoj naciji ukazala je sufražetkinjama mogućnost da se
ženska prava isposluju pod okriljem nacionalnih interesa te da se žensko pitanje
prezentira kao problem od opće društvene i nacionalne važnosti. Ovaj pristup
usmjerio ih je prema umjerenim metodama i sklonosti kompromisnim rješenjima,
kao i prihvaćanju ideologije majčinstva.
No, ovi se radovi uglavnom bave pitanjima nekoliko zapadnih zemalja. S. Kingsley Kent usmjerava se isključivo na Veliku Britaniju, S. Grayzel svjesna je parti
kularnosti različitih ženskih ratnih iskustava, a F. Thebaud povremeno pokazuje
ambiciju obuhvaćanja šireg teritorija, ali u konačnici, njezini se zaključci većinom
baziraju na usporedbi britanskog ^francuskog slučaja.
Uz to, većina tih autorica previđa da poslijeratno propitivanje rodnih obra
zaca nije bilo samo posljedica ratnih zbivanja, već i uvjeta mira. Redefiniranje
rodnih koncepata mora se promatrati kao dio revolucionarnih, demokratskih i
53
�RAT I R O D N I STEREO TIPI
nacionalnih procesa koje su obilježile poslijeratno društvo i kompletne strukture
moći dovele u pitanje.
2. Rod i Prvi svjetski rat na području međuratne
Jugoslavije: pitanja, izvori i metodologija
|> u itv e n a uloga_stereotip^ najviše dolazi do izražaja upravo u vrijeme društvenih
lomova kada sve strukture moći dolaze u pitanje i započinje proces stvaranja novih
društvenih mitova. Stoga je Prvi svjetski rat dobar početak za istraživanje odnosa
rodnih stereotipa i politike u Kraljevini Srba, H rvata i Slovenaca, odnosno u međuratnoj Jugoslaviji.
U ovom poglavlju nastoji se odgovoriti na nekoliko glavnih pitanja: što se do
g a đ a lo ^ ženama za vrijeme rata, kako su rat i ratna propaganda koristili(rodne
koncepteji utjecali na njihovu t^efiničiju i redefiniciju. te u konačnici u kojoj mjeri
suHrealni događaji i ratni imaginarij zaista utjecali na rodne stereotipe janrnfaog
djustva, ali i konkretan položaj žena? Misao vodilja cijelog poglavlja je ispitivanje
međuutjecaja ratne i poratne realnosti i društvenog imaginariia. Nastojati će se
istražiti kako se rat odrazio na rodne.-odnose, mogućnosti i koncepte^ Jugosjaviji i
što jugoslavenska priča govori o odnosu rata i brava gla)^em ancipaci)e (naciona)
lizacije žena i redefiniranja rodnih identiteta. v
------Istraživanje se velikim dijelom temelji na tisku. K oristit će se prvenstveno žen
ski tisak koji je izlazio neposredno nakon r ^ - Juaml/ivpnchji fona. (Zagreb 1918.1920.), 7tpn<k/i mic/in (Zagreb, 1919.-1921.), Slasžcukd-(Ljubljana, 1919.) i Ženski
pfl£zz^(Beograd, 1920.-1938.) te tjednik Nova. Evropa (Zagreb, 1920.-1941).
Kao vrijedan izvor ratnog imaginarija pokazao <e i Vu\trmmnLlut (Zagreb. 1914.1920.), pr.yi hrvatski tjednik koji jf bio R ^ i-r. ^ p r^ rn lj^ J prg-reportažom . Tisak
se pri tome koristio dvojako. U njemu se može detektirati na koji je način raijja
propaganda koristila mdmj srerenripijii ili iščitati raspoloženje i reakcije javnosti
ili barem jednog njezinog dijela na događaje i procese koji su obilježili poratno
razdoblje. Samim time odškrinuo je pogled u duh vremena i način na koji su p o
jedine društvene grupe objašnjavale i vrednovale promijene koje su ih zahvatile. S
druge strane, tisak se koristio tican izvor informaciji i to posebice na dijelovima
koji nisiudovoljno obrađeni n historiografiji kao što je pitanje uloge žena u ratnim
zbivanjima Kraljevine Srbije ili rekonstrukcije |$pihe 7a ženskopraMojjlasa)koja se
vodila neposredno nakon rata. Opisi ratnih i poratnih zbivanja oslanjaju se jednim
dijelom na spoznaje historiografije. Ipak, budući da-je ratna problematika još uvi
jek prilično fragmentamcLobrađena. podaci iz literature uspoređeni su i dopunjeni
54
�Žene s budućeg teritorija Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u vrtlogu rata
analizom podataka jugoslavenskog statističkog godišnjaka,13 podacima službenog
7
glasnika Središnjeg iuprla
ncignranjp- radnjko (Radnilkejzaštite) o broju osiguranica i osiguranika,1 8 Izvještaju gradskog poglavarstva osueapčoi upravi slobodnog
3
kraljevskog grada Zagreba-!.*, ratne godine,13 donesenim uredbama i zakonima
9
koje se odnose na biračka prava.
Fokus interesa analize je prvenstveno ratna i poratna situacija u Hrvatskoj, s
time da će se nastojati povući paralele između Hrvatske i ostalih područja koja su
ušla u sastav Kraljevine SHS.
3. Žene s budućeg teritorija Kraljevine Srba,
Hrvata i Slovenaca u vrtlogu rata
Prvi svjetski rat bio je problematično povijesno iskustvo za Kraljevinu SHS
(Jugoslaviju). S jedne strane, Kraljevina SHS predstavljala je tekovinu Prvoga svjet
skog rata, a s druge strane to je bilo vrijeme kada su se južnoslavenski narodi borili
na suprotnim stranama. Hrvatska, Slavonija i Dalmacija, slovenske zemlje, Bosna i
Hercegovina te Vojvodina su se kao dio Austro-Ugarske svrstale uz Centralne sile,
a Kraljevina Srbija i Kraljevina Crna Gora bile su članice Antante. Njihovi vojnici
nalazili su se na suprotnim stranama crnogorskog, srpskog i solunskog fronta, što
će dodatno opteretiti kompleksne međunacionalne odnose nove države. Gotovo
svi krajevi buduće države bilježili su velike žrtve, a svi dijelovi budućeg teritorija
Kraljevine pretrpili su ogromne ljudske gubitke.1 0
4
Najviše su stradale Srbija i Crna Gora koje su se ulaskom Bugarske u rat našle
u okruženju i uskoro pod okupacijom austro-ugarskih i bugarskih snaga. Srpska
vlada tijekom zime 1915.-1916. godine provodi veliko povlačenje preko Kosova,
Crne Gore i Albanije pri čemu je uspjela iz zemlje izvesti oJko-l60.QQQ_yojmka
koji su nastavili borbu protiv Centralnih sila na solunskoj bojišnici. Time je Srbija
zadržala-položaj savezničke sile, ali je s druge strane bila prepuštena nasilju i samovoljCgMtBarijske uprav^.1 1 Na okupiranom teritoriju stanovnici su pruža^pasjvan
4
i alfrivan r>rpr>r organizirali su se u komite (gerilske jedinice) i dizali pobune od
kojih je najpoznatiji bio ustanak protiv bugarske okupacije u Toplicama 1917. go
dine. Proboj solunskog fronta 1918. godine najavio je kraj rata, ali i pitanje rješava
nja sudbine južnoslavenskih naroda.
137 Milković,Jugoslavija 1918-1988: Statistički godišnjak.
138 Radnička zaštita izlazila je u Zagrebu od 1919. do 1940.
139 Izvještaj gradskog poglavarstva o sveopćoj upravi slobodnog kraljevskog glavnoga
grada Zagreba: Zagreb 1913.-1918.
140 Petranović, IstorijaJugoslavije 1918-1978,35.
141 Isto, 19.
55
�RAT I R O D N I STEREO TIPI
Istovremeno, Prvi svjetski rat otvorio je m ogućnost raspada Austro Ugarske
i samim tim uređenja nove državne tvorevine koja bi okupljala južnoslavenske
narode. O d samog početka rata za ideju se zainteresirala srpska vlada koja je za
počela pregovore s Jugoslavenskim odborom - predstavnicima južnoslavenskih
naroda Austro-Ugarske u emigraciji, a pred kraj rata koncept je postao popularan
i među Hrvatima, Srbima i Slovencima u domovini. Put nastanka Kraljevine SHS
popločen je deklaracijama: Niškom deklaracijom iz 1914. godine kojom je srpska
vlada formulirala ideju o ujedinjenju svih jugoslavenskih naroda u jednu državu,
kao svoj ratni program, Krfskom deklaracijom iz 1917. godine koja predstavlja
svojevrstan kompromis između srpske vlade i Jugoslavenskog odbora o uvjetima
stvaranja nove države i Svibanjskom deklaracijom iz 1917. godine koja zastupa
ideju ujedinjenja Slovenaca, H rvata i Srba u zajedničku državu pod habsburškim
žezlom,1 2 a završen je adresom delegacije Države Slovenaca, H rvata i Srba srbi
4
janskom regentu Aleksandru, nakon čega je on 1. prosinca 1918. godine svečano
proglasio ujedinjenje Srbije i Države SHS u jedinstveno Kraljevstvo Srba, H rvata
i Slovenaca.1 3 S druge strane, pregovori oko deklaracija upozorili s iy ia različita
4
viđenja nove državne zajednice sa srpske, hrvatske i slovenske stran e 5 p °k su Srbi
novu državu doživljavali tek kao proširenu Kraljevinu Srbiju i oživotvorenje ve
likosrpske ideje, H rvati i Slovenci nadali su se konfederalnoj zajednicJ^Sam čin
ujedinjenja nije riješio njihove nedoumice pa su novu državu čekali veliki izazovi:
heterogena nacionalna i vjerska struktura ekonomska i pravna neujednačenost.
Žene s područja na koierru-ie-nastala Kraljevina Srba, H rvata i Slovenaca p ro
življavale su r a j j r i r n j flrnn icLjncjj^p) D ok su žene na prostoru Austro-Ugarske rat
provele u pr^a^ini boreći se s nestašicam a hrane i uključujući se u humanitarne
i nacionalne akcije, građanke Kraljevine Srbije i Kraljevine C rne G ore doživjele
su okupaciju, pružale nj-ppr hngarivariji i ijlrljnrivalf se u ratne operacije. Treba
naglasiti d a je sudbina žaaa na tom području na kojem na nastala Kraljevina SHS
u Prvom svjetskom ratu, kao uostalom većina pitanja iz razdoblja trajanja rata,
obrađena slaho i fragm entarno.1 4 Tragove ženskog angažmana možemo naći u
4
radovima koji su se bavili hum anitarnim akcijama i udrugama za vrijeme Prvog
142 Pri tome treba naglasiti da Svibanjska deklaracija, koja je nastala za vrijeme rata na
prostoru Austro-Ugarske, ne zastupa ideju saveza južnoslavenskih naroda Monarhije
sa Srbijom, to bi bila veleizdaja, ali je utjecala na razvoj tzv. „Deklaracijskog pokreta"
koji je u Sloveniji i Hrvatskoj agitirao za Svibanjsku deklaraciju i time širio ideju ju
goslavenstva, te u konačnici pripremao teren za političke promjene koje su uslijedile.
143 Petranović, IstorijaJugoslavije, 15-28.
144 Bibliografiju hrvatske historiografije o Prvom svjetskom ratu objavila je Herman Kaurić, „Bibliografija radova o Prvom svjetskom ratu objavljenim u historijskim časopi
sima u razdoblju 1945-1998. godine", 491-498.
56
�Žene s budućeg teritorija Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u vrtlogu rata
svjetskog rata, agitacijom političkih stranaka ili [ženskim pokretorrTjmeđuratne
Jugoslavije,1 5 a eventualne praznine mogu se dopuniti užpomoc podataka iz tiska
4
Kraljevine SHS.
U radu Btanke-Bohan, koji prenosi govore i tekstove Stjepana Radića o položa
ju žena za vrijeme Prvog svjetskog rata, mogu se iščitati osnovni problemi s kojima
su se susretaleieneu_pozadini fronte. Žene u Hrvatskoj osobno su najviše osjećale
r e r r r rara Nedostatak muške snage osobito s^josjećao-među seoskim
stanovništvom, što je postavilo nove izazove pred žene.V^enski rad postaje esen
cijalan^ održavanje seoskog gospodarstva, one se više uključuju u obrađivanje
zemlje i brigu o popravcima na kući i oko nje, a navodno su ih ponekad angažirali
i državni organi za o d rž a v a n je irig arin n n frg iisrav a i]i V>rign nlcn p rrn v im a n ja p n šre
Obitelji vojnika imale SU pravo na rarne__porporer lroj e sn re c rn k a s n ile, a.lokaln i_ čin o v n ici ponekad <n Tlonporrehl^ali svoj položaj i tražili od neukih žena da
im za te potpore besplatno rade. Ipak, prema izjavama suvremenika, neke su žene
novcem od ratnih potpora uspjele otplatiti dio predratnih dugova. Poseban pro
blem činila jejrrkvizicija dobara i dodjela-aprovizacija, odnosno dozvola za nabavu
garantirane količine hrane i druge robe. Tijekom 1916. godine javila se glad n Daljiaciji. Lici i florslrnm kora ni, tu žene bile prisiljene odlaziti na dugo putovanje
do Slavonije i Srijem* kal™ hi_nabqviU branu Naravno, to su mogle činiti samo
ako su imale aprovizaciju, u protivnom su se izvrgavale riziku da im željeznički
službenici, oružnici i činovnici otmu namirnice i izbace ih iz vlaka.1 6
4
S druge strane,
grnd/wimo prn-pr.m-^1/. su ili organizirale^rad humar»n-^»rr»ib ndmgo i n/lr.igi
cn jio sebe preuzimale rješavanje gorućih problema
prouzrokovanih ratom. Prema istraživanju Vijolete Herman Kaurić, običaj ud
ruživanja i hum anitarnog rada nastavio se usprkos zabrani rada društava iz 1914.
godine. Neka su društva nastavila rad u ilegali, ali je do kraja rata samo u Zagrebu
barem 80 udruga dobilo dozvolu rada. Dinamika osnivanja i svrha društava pratila
je specifične ratne potrebe. U početku su to bila društva koja su za cilj imala zbri
njavanje ranjenih i bolesnih vojnika te pružanje pomoći u hrani obiteljima mobi
liziranih ratnika (npr. Liga za zaštitu djece, Patronaža za zaštitu mladih djevojaka,
145 Vidi: Herman Kaurić, „'Za naše junake'"; Herman Kaurić, „Koliko je društava
djelovalo u Zagrebu za vrijeme Prvog svjetskog rata", 427-463; Kolar-Dimitrijević,
Zbrinjavanje gladne djece u Hrvatskoj na pragu Prvog svjetskog rata\ Boban „ 'Mate
rinsko carstvo'"; Boban, Stjepan Radiću vrijeme Prvog svjetskog rata-, Kecman, Žene
Jugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama : 1918-1941.
146 O gladi u Hrvatskoj za vrijeme Prvog svjetskog rata vidi i Kolar-Dimitrijević, Zbri
njavanje gladne djece u Hrvatskoj na pragu Prvog svjetskog rata i Boban, „Sabor Kra
ljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije o problemima prehrane tijekom I. svjetskog
rata", 315-328.
57
�RAT I R O D N I STEREO TIPI
koja se zadužila za podmirivanje potreba fronta za zimskom robom, D ruštvo sv.
Vida, koje se brinulo za oslijepljele vojnike, ili Hrvatski „Zitin dom “, koji je kupio
i adaptirao dom za vojne invalide). Dozvolu za rad dobivala su i društva koja su se
brinula o djeci i trudnicam a (npr. „Dobrotvor", sekcije „Za našu djecu", Udruge
učiteljica, Društva za prehranu školske mladeži pučkih škola ili „Ratno kumstvo").
Ta društva pomagala su mladim majkama i promicala ideje higijene, redovitih
liječničkih pregleda i odgovornog odnosa prem a zdravlju. Kulturna i prosvjetna
društva dobila bi dozvolu za rad ukoliko su ciljeve modificirala potrebam a druš
tva u ratu. Kako se rat širio, tako se širila i svrha dobrotvornih udruga. O d 1917.
godine nove udruge nastoje odgovoriti na probleme nestašice radnika, pravne p ro
bleme s kojima su se susretale obitelji poginulih, nestalih, zarobljenih i invalida,
većeg broja stranaca u Zagrebu, alkoholizma, nepismenosti i, naravno, nestašice
hrane (npr. „Prehrana").1 7 Iako rad V. H erm an Kaurić obrađuje samoupodn^čje
4
Zagreba, može poslužiti kao svojevrstan „case study,“ prim jer dinamike i simbolike
humanitarnog rada u Hrvatskoj. Udruge koje je V. Herm an Kaurić obradila nisu
isključivo ženske, ali iz teksta proizlazi daje ženskLcad bio važan oslonac njihovog
rada. Znakovito je da se cjelokupan dobrotvoran rad, barem službeno, usmjerio na
apskrhn fronta, brigu o vojnicima i njihovim obiteljima te je V. H erm an Kaurić
svoj doktorat o radu zagrebačkih udruga za vrijeme Prvog svjetskog rata nazvala
^ a n a še ju ria ke, sintagmom koja se, kako je autorica naglasila, možda nije nepre
stano doslovce ponavljala, ali koja je prema njenoj ocjeni stajala iza svake akcije tog
razdoblja.1 8 U centru simbolike, objašnjenja i akcije ratnih udruga je patriotizam i
4
nacionalna potpora te možemo pretpostaviti da su odbornice Lige za zaštitu djece,
koje su već u kolovozu 1914. godine obilazile Zagreb, okićene carskom crno-žutom
vrpcom i narodnom trobojnicom i sakupljale podatke o potrebitim obiteljima ili
čak davale pomoć na licu mjesta, osjećale da pomažu ratne napore svoje domovine.
Žene s prostora Kraljevine Srbije i Kraljevine C rne G ore proživljavale su bitno
drugačije ratno iskustvo. Za razliku od žena u p rečanskim .krajevim a koje su rat
većinom provele u g r a d in i, Srbija i C rna G ora okusile su rat na čitavom terito
riju. Okupacija, povlačenje, pobune i komitske borbe nisu se događali na nekom
dalekom apstraktnom ratištu, već pred očima žena koje i same postaju dio vrtloga
ratnih operacija. U prvim godinama ratovanja to je značilo brigu za rodbinu na
bojištu koju su snabdijevale hranom i odjećom, a nakon poraza i povlačenja srp
ske vojske preko Albanije, suočavaju se s okupacijskom austro-ugarskom i bugar
skom vojskom, pljačkanjima, silovanjima i ostalim oblicima ratne agresije. U tim
147 Herman Kaurić, „Koliko je društva djelovalo u Zagrebu za vrijeme Prvog svjetskog
rata", 424- 463.
148 Herman Kaurić, „ 'Za naše j u n a k e 4.
58
�Žene s budućeg teritorija Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u vrtlogu rata
prilikama žene su preuzimale brigu oko opskrbe svojih obitelji, ali i ispunjavanja
nameta okupacijskih vlada. Istovremeno, žene pružaju važnu podršku gerilskom
. ratovanju, one su se aktivirale oko saznavanja in fo rm a c ija o kretanjima bugarske
vojske, prosljeđivanja i prenošenja informacija i liječenja ranjenih, u gradovima
stvaraju organizacije koje su vršile propagandu za podizanje morala, nabavljale su
lijekove i ostale potrepštine za gerilske snage, a određeni dio žena je postao dio
borbenih snaga komita ili srpske re^ovne-vojske. Vrlo je popularan lik više puta
odlikovane pješadijske narednice(Mjjjjnke S^v\ć.1 9 ali u zadnje vrijeme osvjetlja
4
vaju se i ostala imena srpskih žena koje su nosile oružje za vrijeme rata (primjerice
Živane Terzić150). Žene su odigrale značajnu ulogu u potpomaganju i organizaciji
pobune u Toplicama te su ravnopravno padale i kao žrtve odmazde bugarskih
snaga nakon što ustanak nije uspio. Neobični likovi žena izbjeglica, komita, po
bunjenica, ranarnica na samom bojištu i žena s oružjem u ruci tada su plijenili
pažnju novinara, a danas bude interes suvremenih povjesničarki.11 U novije doba
5
149 Milunka Savić započela je vojnu karijeru za vrijeme Prvog balkanskog rata kada se
prerušena u muškarca imenom Mjlun priključila srpskim borbenim snagama. Nakon
ranjavanja u prsa krajem Drugog balkanskog rata otkrivena je njezina prijevara, ali
ipak nije demobilizirana. U Prvom svjetskom ratu istakla se u Kolubarskojjnci i na
Solunskom frontu, dogurala je do čina pješadijskog narednika i nagrađena brojnim
srpskim, francuskim, ruskim i engleskim odlikovanjima i ordenima. Nakon rata se
udala, rodila djecu i zaposlila, te je U mirovinu Otišla kao rjy a riri> JJip r> re k a rn r-h a n k e .
Umrla je 1973. godine. Vidi: Marković, Milunka Savić - čovek i ratnik.
150 Zjyana-3eržić se priključila vojsci u potrazi za svojim momkom Milanom Terzićem.
Prošla je obuku i odradila tri godine vojnog staža. Za vrijeme balkanskih ratova bila
je bolničarka, ali se tijekom Prvog svjetskog rata pridružila borbenim snagama u želji
da osveti smrt svog brata. Dogurala je do čina narednice i dobila odlikovanje Miloš
Obrenović. Vidi: Mladenović, „Živana Terzić - ratnica sa Drine".
151 Tako je p^rpsko^ženi za vrijeme rata pisala I^lara-Ceikm, a idejom srpskih žena u uni
formi pozabavila se F. Thebaud. Zanimljivo bi bilo sagledati u kojoj mjeri je na<g§£reprjjii
n Srhiji utjecalo sudjelovanje srr?n;h,
hrinmMh
Naime, u bolnicama koje je organizirao „Serbian Reljef Fond" radile su većinom žene,
najčešće B rita n k e , i rn _ k an m e d ic in s k e sestre ali i doktgrice.koje su liječile ranjenike
i bolesnike i brinule se o organizaciji bolničkih kapaciteta i konstantnom premješta
nju bolnica zbog događaja na ratištu. Prvu bolnicu otvorila je n Skopju još krajem
1914. godine žena britanskog poslanika u Srbiji L^dv Louisa M. L. W. Paget (supruga
britanskog diplomata Sir Ralpha Spencera Pageta. Za svoj doprinos je nakon rata pri
mila red sv. Save), a u narednih nekoliko godina slijedile su nove humanitarne misije
koje mahom predvode žene. Vjerojatno najpoznatija medu njima je ..Bolnica škotskih
jicaar-pod vodstvom drJEliseJnglis (Elise Inglis bila je britanska liječnica i sufražetkinja. Za vrijeme raca sudjelovao je u osnivanju „Scottisc Women 's Hospital for Foreign Service", te je osobno sudjelovala u organizaciji rada bolnicaiTSrEiji i Rusiji.)
59
�RAT I R O D N I STEREO TIPI
Slika IV -1
„Crnogorski C rveni križ“
{Koprive, 2 9 .9 .1 9 1 4 ., br. 31)
je sudbinu srpskih žena za vrijeme Prvoga svjetskog rata obrađivala srpska povje
sničarka Božica Mladenović.1 2
5
No, žene nisu uvijek pružale bezuvjetnu i šutljivu podršku. Suočene s teškim
životnim uvjetima i nestašicama nakon 1SJL6. godine one ponekad postaju i destabilizatorski faktor društva, koji protestira protiv rata i gladi. U duhu revolucio
narne retorike Jovanka Kecman nas uvjerava da su žene tijekom Prvoga svjetskog
Ova se prvotno smjestila u Kragujevcu, a kasnije se, zbog ratne situacije, premjestila
u bolnice pod šatorom u Valjevu i Mladenovcu i u bolničke prostore u Lazarevcu. U
kasnijim sjećanjima na ova vremena nailazimo na imena izvanrednih doktorica kao
dr. Hutschison koja je vodila bolnicu pod šatorima u Valjevu, dr. McDugal koja je
vodila sobu za Roentgen u Kragujevcu, dr. King-May itd. Nakon okupacije neke su
od njih ostale djelovati na okupiranim prostorima (kao primjerice Lady L. Paget), a
druge su slijedile evakuaciju srpskih snaga (dr. King-May) organizirajući ranjeničke
komande neposredno iza fronta („Bolnice škotskih žena pre deset godina (E. Inglis)",
N o v a E v ro p a , 1. prosinca 1925-, br. 16: 486-492; „Najveći dobrotvori Srbije u ratu
(Sebian Relief Fund)“, N o v a E v r o p a , 01. prosinca 1925, br. 16: 492-496).
152 Vidi: Mladenović, Ž e n a u Topličkom u sta n k u 1 9 1 7 . godine-, Mladenović, „Živana
Terzić - ratnica sa Drine", 275-278; Mladenović, P o ro d ica u S r b iji u P r v o m svetskom
ratu-, Mladenović, „Poljakinja u Topličkom ustanku 1917. godine".
60
�Žene s budućeg teritorija Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u vrtlogu rata
rata pokazale spremnost da „masovno učestvuju u svim akcijama koje su organizovane u tom vremenu*.153To je u principu značilo da su se bunile protiv nestašica
hrane, rekvizicija, aprovizacija, organizirale proslavu Dana žena1 4 i tražile bolje
5
radne uvjete i pravo glasa. Tako su u Osijeku žene 1516. godine demonstrirale
protiv nepravilnepodiele šećera, a mjesec dana kasnije Riječanke su protestirale
^bog nedostatkThrane. Vukovarke su se preko zime 1916 -15)7 digle zbog loše
podjele aprovizacije, žene iz sela pored Sarajeva 1917. godine pobunile su se protiv
prisilne prodaje stoke, a zagrebačke radnice štamparija i k n jig o v g T n ir ^ slovenske
željezničke radnice i sarajevske duhanske radnice zahtijevale su bolje radne uvjete.
K a o 7anTm 1jivn<r j K > r m a n U rirp d a <11 T^ncka g jh an j a 11 S arajevu uspjela okupiti
i veliki broj muslimanki Uz to, žene u Hrvatskoj i Sloveniji su tijekom rata poče
le isticati zahtjeve-za_p£axa-glasa. Hrvatice su uputile vahrjev Hrvat<kf>m-cabr»rii
1917. godine u kojem traže potpunu-tavnopravnost s muškarcima, a Slovenke su u
ožujku 1918. godine organizirale zbor na kojem se govorilo o miru, emancipaciji i
ravnopravnosti žena.1 5
5
Iako je retorika J. Kecman politički obojana, a pobune p ro tiv gladi_sn r r a d ir i7
,fpgkf>gpr>1
irirkr.g
ova kretanja na ženskoj sceni upozoravaju
na slojevitosL-shke-catnog-društva. Iza promicanog imidža žene - stupa pozadin
skog iro rnav koja na svojim plećima šutke nosi prehranu čitave zemlje i brigu o ra
njenicima, stajala je žena shrvana nestašicama i obavezama, ali istovremeno svjesna
vlastite snage i važnosti. Ratna propaganda i ratno iskustvo proizvodili su često
različite i kontradiktorne sustave simbola, a društvo nakon rata bilo je proizvod i
jednog i drugog diskursa.
4.
Ratni imaginarij
4.1
Medijska slika muškaraca i žena u ratu
Prvi svjetski rat širom je otvorio vrata organiziranoj propagandi i manipulaciji jav
nog mnijenja. Ratna propaganda po prvi put se masovno koristila u svrhu infor
miranja i dezinformiranja javnosti, unošenja nemira u redove protivnika i dizanje
morala u vlastitim snagama.1 U čitavom procesu stereotipi su se koristili u svrhu
56
brzog prenošenja poruka i recepcije bez većih propitivanja, a fotografija se kao
neverbalan i još uvijek nov oblik komunikacije afirmirala kao značajno sredstvo
153 Kecman, ŽeneJugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama, 21.
154 Radi se o proslavi Dana žena 24.3.1918. u Sarajevu na kojoj je navodno sudjelovalo
2000 žena.
155 Kecman, Žene Jugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama, 16-22.
156 O propagandi kao dijelu ratovanja tijekom Prvoga svjetskog rata vidi: Novak, Hrvat
sko novinarstvo u 20. stolječu, Zagreb 2005,94-95.
61
�RAT I R O D N I STEREO TIPI
prenošenja željenih koncepata. Stoga upravo u ovom razdoblju medijski prikazi
muškaraca i žena postaju uočljivo ispolitizirani te samim time čine zahvalan m ate
rijal za istraživanje m eduutjecaja rodnih stereotipa i politike.
Glavna podloga analize medijske slike muškaraca i ž e n i n Prvom svjetskom
tatu u Hrvatskoj je Ilustrovanijist (Zagreb. 1914-1920.1 p rvi list u Hrvatskoj koji
se obilno k o ris tio io to jgportažom . U sporedno s njim, u to vrijeme počinje izlaziti
dencije koji izlazio isključivo za vrijeme rata. O ba su lista izlazila u uvjetima ram e
cenzure-pri čemu su se informacije i interpretacije događaja usklađivale s uputama
Ratnog nadzornog ureda za štam pu.157
O d prvog dana rata fotografije i crteži objavljeni na stranicama Ilustrovanog
lista prenosili su jasnu poruku koje su uloge namijenjene ženama, a koje muškarđm ai ali_ičinjenicu Ha ra r m ijg n ja , i treba mijenjati, živote i žena i muškaraca.
(Ž ena u ratu,bitno je drugačija od žene u miru, najavljuje crtež Karneval iz 1915.
godine. Prema njemu žena u miru je posvećena lakoumnoj zabavi, a žena u ratu je
požrtvovana bolničarka. (Slika IV-3)
Slika IV-4 '
„Ratnici s B ogom !
Iz junačke borbe
M nogo vas ima.
Slika IV-3
„Karneval"
D on esite slavu
Želim vam sretan
I junačkoj majci
Povratak svima!
O k ru n 'te glavu!"
„1914.; 1915";
(Ilustrovani list, 6.2.1915., br. 6 )
157 Novak, H r v a ts k o
62
n o v in a r s tv o u 2 0 . stoljeću, 9 6 .
(Ilustrovani list, 16.10.1915., br. 42j
�Žene s budućeg teritorija Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u vrtlogu rata
Tijekom sljedećih nekoliko godina na njihovim stranicama nižu se prikazi žena
kao podrške pozadinskog fronta. One ispraćaju svoje najmilije riječima podrške,
učenice šivaju vreće ili pletu čarape za vojnike, učiteljice i bolničarke njeguju ranje
nike, a ženska društva sakupljaju priloge i organiziraju dobrotvorne akcije za po
moć obiteljima mobiliziranih vojnika. (Slika IV-4-7) Ženske se akcije prate, hvale i
prikazuju, ali se i djelovanje koje nije u skladu s postavljenom normom sankcionira
društvenim zgražanjem. ,,U našem gradu nisu gospođe jošte nigda tjerale taki luksus kao sada", piše 1915. ogorčeni autor Katoličkog lista te nastavlja: „odakle volja
kćerima, sestrama, zaručnicama i ženama naših vojnika, koji su dnevice i stalno u
smrtnoj pogibelji da se tako kite".158 Na sličan način autor Jutarnjeg lista protesti
ra protiv žena *™jf „rj**r*jn lpkcnT* ^Knj? troškove njihove toalete te zaključuje:
„Kad ih vidim onda se sjetim patnika po bolnicama koje su već sve naše gospodje
zaboravile [...]“1 9
5
Slika IV-5
„Sabiranje za naše vojnike"
Slika IV-6
„Šivanje vreća za vojsku u Mitrovici"
„Sabiranje prinosa za ranjenike i obitelji vojnika
(Ilustrovani list, 3.10. 1915., br. 44)
na dan kraljevog rođendana zagrebačkim ulica
ma."
(Ilustrovani list, 22.8.1914., br. 54J
158 „Nedolična moda“, Katolički list, 10. lipnja 1915-, br. 23. Citati preuzeti iz: Jurić,
„Zagreb u Prvom svjetskom ratu: povijesne novine kao izvor za istraživanje socijalne
povijesti", 121-144.
159 „Da li krasni spol tjera luksuz T, Jutarnji list, 17. ožujka 1916. Citati preuzeti iz: Jurić,
„Zagreb u Prvom svjetskom ratu: povijesne novine kao izvor za istraživanje socijalne
povijesti", 121-144.
63
�ra t i r o d n i s t e r e o t ip i
Slika IV-7
„Za naše ranjenike"
„Udruga zagrebačkih dama za njegu ranjenika1
'
(Ilustrovani list, 15.9.1914., br. 3 6 )
Slika IV-8
„Opraštanje pučkih ustaša na zagrebačkom kolodvoru
prilikom odlaska na ratište."
(Ilustrovana ratna kronika, 1914., br. 2)
Fotografijama žena u bijelim kutama ili s bijelim pregačama stoje uz bok fotogra
fijama muškaraca u uniformama. U ratnim izdanjima I l u s t r o v a n o g l i s t a muškarci
su redom vojnici. O ni poziraju za grupne fotografije, pozdravljaju zapovjednike,
primaju medalje, bore se, ginu ili leže ranjeni u bolnicama. Žene i muškarci, osim
u slučajevima ranjenika i njegovateljica, rijetko se nalaze na istoj fotografiji čime se
potcrtava ideja duboko podijeljenog društva na front i pozadinu, rat i mir, muški i
ženski prostor. (Slika IV-9-11) Ovakvu je sliku još više potcrtala I l u s t r o v a n a r a t n a
k r o n ik a koja je izlazila isključivo za vrijeme rata s ciljem dokumentiranja ratnih pri
lika. U njoj se prikazi žena pojavljuju samo u prvim brojevima na slikama oproštaja
vojnika (Slika IV-6), a kasnije kao da nestaju iz kronologije rata. U sljedećih četiri
godine I l u s t r o v a n a r a t n a k r o n ik a pružila je kolaž slika bojišta, ranjenika, borbe,
naoružanja, razrušenih kuća i članova kraljevske obitelji, ali za žene koje nisu plave
krvi na njima nije bilo mjesta. Poruka koja je izbijala sa stranica ovog lista je jasna:
rat je samo muška priča, a ratuje se za cara.
Kako su godine rata napredovale, prvotno oduševljenje je izblijedilo, realnost
rata i bojišnice sve eksplicitnije izbija sa stranica I lu s t r o v a n o g l is ta , a prikazi žena
u dobrotvornom radu su nešto rjeđi. Umjesto njih sramežljivo se probijaju realne
slike stanja u pozadini: skitnice, nestašice, skupi ogrjev i redovi za hranu. Nešto
češće se nameću slike žene i djece koje čekaju ili dočekuju svoje bliske - vojnike.
64
�Žene s budućeg teritorija Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u vrtlogu rata
Slika IV-9
„ J u n a č k e č e te n a b o jiš tu "
„1. D olazak zapovjednika „vražje divizije" podmaršala Lipošćaka.
Ž.Odlikovanje momčadi.
3. Časnici na jednom razorenom majuru.
4. Časnički zbor III. 27. bataljuna sa zapovjedni
kom CsarhornT
Slika IV-10
„ H rva ti id u !"
Prizor s posljednjih bojeva na besarabijskoj
granici s Rusima koji na vrat na nos naginju na
bijeg, na glas da hrvatske čete dolaze na juriš! U
tim 24 satnim borbama izgubili su Rusi 70.000
mrtvih i ranjenih i 6000 zarobljenih.
(Ilustrovani list, 22.1.1916., br. 4)
(Ilustrovani list, 25.9.1915., br. 39)
Podvojena slika društva: muškarci - vojnici; žene - humanitarna djelatnost.
Slika IV -11
„D obrovoljne bolničarke iz okolice Staze".
.Pregledavanje putnica po našim vojnicima u
pokrajini."
(Ilustro va n i list, 3.10.1914., br. 3 9 )
Slika IV-12
„Jelačićevci prije odlaska na bojište.
Dobrotvorna predstava u Makarskoj.
Hrvatski učitelji u ratu 1914.-1915".
(Ilustrovani list, 5.5.1915., br. 19 )
^5
�RAT I R O D N I STEREO TIPI
Slika IV -13
Slika IV -14
„Kad će se vratiti tatica s b ojnog polja?"
„Uskrs u vojnoj bolnici"
(Ilustrovani list, 30.3.1918., br. 3)
(Ilustrovani list, 1.1.1916., br. 1)
Nada koju je pobudila situacija na istočnom
ratištu početkom 1918. potaknula je izradu
medijske slike vojnika koji se vraćaju i uživaju u
krugu obitelji.
N a fotografijama Ilustrovanog lista iz
kasnijih ratnih godina prom atralo nas
je društvo koje je bilo um orno od rata i
nalazilo se u fazi čekanja da se situacija
normalizira. Norm alno stanje simboli
ziralo se kroz porodicu na okupu, muš
karca i ženu ponovo na istoj fotografiji.
(Slika IV -13-15)
Ratna simbolika sadrži niz tradici
onalnih prikaza žena i muškaraca te je
očigledno pridonijela evociranju ideje
podijeljenih sfera. Mediji pokušava
ju ratnom kaosu dati određen smisao
koji će lako i brzo doprijeti do javnosti
i pri tom e se oslanjaju na provjerene
šablonizirane stereotipne rodne slike.
Svijet je pri tom e postao podijeljen.
Rat, agresija, nasilje događaju se u svi
jetu muškaraca, dok su ženska realnost
briga, njegovanje i čekanje. Iza bučnog
Slika IV -15
„Slike iz zagrebačkih
ulica:“
„Slike prikazuju:
Ugljenare koje pro
daju preskup ugljen
(gore desno).
Žene koje stoje u
redu za sol (dolje
desno).
Žena koje proriče iz
kanarinca u krletki!1
66
�Žene s budućeg teritorija Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u vrtlogu rata
zveckanja oružja, stajala je šutljiva, požrcvovana, moralna i humana žena koja čuva
tradicionalne vrijednosti, pruža moralnu i materijalnu podršku svome muškarcu
na frontu i čeka njegov povratak.
No, iako je simbolika sama po sebi radila na konzerviranju ili čak repatrijarhalizaciji rodnih obrazaca, ona je u sebi prenosila i jednu subverzivnu poruku: prizna
nje važnosti ženskog doprinosa društvu. Kontrola i briga oko ženskog ponašanja za
vrijeme rata otvorila je mogućnost ženama da sudjeluju u nacionalnim procesima,
ali i da osvijeste značaj vlastitog angažmana. Stoga su u godinama nakon rata pri
sjećanja ženskih časopisa na ulogu žena u ratu obično bila u službi argumentacije
da bi žena trebala steći neka nova prava: glasačka, obrazovna, profesionalna itd.
4.2
Jednakaipajunaitvu m mužemibratom'6
0
-is k u stvo rata u interpretaciji ženskih časopisa
1^
^
^ h a ti^ j a t ^ relativno se često pojavljivao u gotovo svim ženskim časopisima međuratne Jugoslavije i to netom nakon rata učestalo, a u kasnijim godinama izgrad
nje nove države s nešto blažom dinamikom. Treba ipak naglasiti da je sam rat ili
ženski doprinos ratu vrlo rijetko tema za sebe. Priče o ratu najčešće se pojavljuju
U sklopu diskusija O pr> )irirkirp p ra v im ^ y n a , raTvpja fr-n«;)rr>g p o k re ta , krize_mOrplj nakon rara ird Ipak, ovi nam fragmenti mogu ilustrirati način na koji su žene
željele zapamtiti i valorizirati svoje ratno iskustvo.'Analiza koja slijedi temeljila se
na sjećanjima koja se pojavljuju u četiri časopisaJcoji izlaze u prvim poslijeratnim
godinama u Zagrebu. Ljubljani i Beogradu:^ ^ s la v e m koj^mij^lovenk}, xgnsj$oj
njish i Ž^tjskom pokretni
Prvenstveno se isticao ženin doprinos ekonomskom opstanku zemlje. Na osni
vanju nekog ženskog društva u Makarskoj Marija Parčić Brovet11 naglasila je ulo
1
0
6
6
gu žena u ratu.
Bilo je to baš vrijeme kada je seljačka žena zasukala rukave [...] Pripasala je
ona suknju, povezala kosu, pa u ranu zoru, kad bi inače cekar otvarale oči,
srpom u ruci žanje, žanje ne kao težakinja, već kao junakinja (...) Na njoj
je sada sve i kuća i djeca i polje i konoba te kroz dan radi, radi do mrtve
umornosti, a u veče do kasne noći šivaj, peri, krpi za sebe i djecu, pleti tople
čarape i prsluke za muža na ratištu (...) Tako je bilo na selu, a u gradu je (u)
(...) ženi tad nastala borba, ili stradati sa svojima ili odlučiti da prestupi
160 „Srpkinje i opštinski izbori," Ženski pokret, 22. lipnja 1920., br. 2,3.
161 Marija Parčić Brovet bila je učiteljica na Krku. Navodno je prije Prvoga svjetskog rata
imala platonsku ljubavnu vezu s Vladimirom Nazorom koji joj je posvetio zbirku
pjesama Intima. Kasnije se udala za slovenskog liječnika. (Gračaković, Tražim nekog
dječaka)
67
�RAT I R O D N I STEREO TIPI
kućni prag, da potraži rada izvan kuće [...] Mnoga žena imala je medjutim
razne službe i zaslužbe, bile su to one obdarene jakom voljom ili prisiljene
velikom bijedom, koje su se pojavile prve na javnoj areni života [...] Nije
nas niti začudila pojava žene kod tramvaja na mjesto konduktera ili kao
listonoša, iako su to bila prije isključivo mjesta za muškarce. Po uredima kao
kod pošte, brzojava, na kolodvoru, u bankama, pa u trgovinama, svuda je
žena zasjela muška mjesta, tako da poslovi i promet uzmognu život održati
u onoj kolotečini kao prije.1 2
6
Božidar Protić se u tekstu u kojem se 1920. godine zalagao za žensko p ravo glasa
pozvao na ulogu žene u m odernom ratovanju:
Moderan rat pogađa žene gotovo isto kao i borce na frontu[...] Na pozadin
skim poslovima žene su bile angažovane u najvećoj meri kao,ioferi, milosrd
n e sestre^po kancelarijama-vojnim; obrađivale zemlju - spremale ishranu za
ćelu državu; u fabrikama izrađivale municiju1 3
6
Rat se javlja istovremeno kao zastrašujućer^raumatsko, ali Lafirmammn
iskustvo koje je ženama omogućilo da se angažiraiu(najavnom poljubi kroz koje su
se dokazale kao ravne muškarcima. „Doista je čudna sudba ove naše srpske žene",
ogorčeno je izjavila autorica članaka koja p rotestira što Srpkinje n isu dobile pravo
ima te je nastavila:
Ostala je sama nezaštićena, nepripremljena da vodi najtežu borbu koju rat
može nametnuti, borbu sa neprijateljem koji je zaposeo zemlju[...] Ona je
iz te mučne borbe izašla kao pobednik. Ishranila je zemlju otimajući svaki
zalogaj, očuvala je decu, ognjište i ime, dokazala je hiljadostruko da je jed
naka i po junaštvu sa mužem i bratom.1 4
6
Na sličnom tragu Ružica Stojanović ističe m oralnu pobjedu srpske žene u ratu:
„Srpska polja nisu osetila da nema ratara - tu je bila ratatka [...] D ete nije bilo
gladno, nešto više, dete je išlo u školu. I škola je radila i apoteka je radila i Ijekarska služba i trgovine i radionice."1 U sličici iz svakodnevnog života objavljenoj u
65
Žemkspmisli jedna čitateljica ogorčeno opisuje dogadaj u nekoj hrvatskoj lokalnoj
pošti. Ljutit zbog gužve, muškarac koji je zadnji stigao prosvjeduje što ga poštarica
ne prima preko reda, iako su ispred njega same žene. N a to mu ova samosvjesno
odgovara da su žene u ratu, u odsustvu muža, dobro radile.166 D ruga je čitateljica
iste godine u ženskom pokretu izrazila žaljenje za-žen skim angažmannm-za vrijeme
162
163
164
165
166
68
Marija Parčić Brovet, „Priznajte i ženu Jugoslavenska žena, 1919: 209-215.
Božidar Protić, „ O ženskom pravu glasa", Ženski pokret, prosinac 1920., br. 9: 4-11.
„Srpkinje i opštinski izbori", Ženski pokret, 22. lipnja 1920., br. 2: 3.
Jugoslavenska žena, 1919: 14
Lucija Persoli, „Sličice", Ženska misao, 15. srpnja 1920., br. 5-6: 80.
�Žene s budućeg teritorija Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u vrtlogu rata
r ^ j v r d e ć i da je Tn rim d a n im a , s obzirom na rad bio ostvaren ideal budućeg druš
T
tva: nije bilo ni jednog stvora bez obzira na godine i pol, koji nije radio, nijednog
mozga da nije mislio - sve pod jednim impulsom, podjednakim tempom za istu
ideju'.1 7
6
U časopisima uz to nalazimo tekstove koji su isticali ženski doprinos nacional
nom pokretu ili očuvanju nacionalne ideje. Minka Govekarjeva, koja je bila pozva
na da opiše ulogu ^jpvenki u-ratu, ističe njihov-humanit aran rad prilikom kojeg
su obilazile kuće i sakupljale darove za vojnike, udovice, bjegunce i vojne slijepce,
pomagale u bolnicama, te akciju sakupljanja potpisa za Svibanjsku deklaraciju koju
je organizirala Franja Tovčarjeva.1 8 Veliki doprinos žena tzv. ..deklaracijskom po6
k*euu4staknuo je i Ksaver Meško koji je za Slovenku konstatirao:
Što se tiče žena, one su bile uz nas. Dokaz: mnogobrojni potpisi za dekla
raciju, mnogo brojniji nego što smo očekivali [...] Mnoge koje sakupljačice
nisu tražile potpis jer su ih smatrale protivnicama, osjećale su se zapostavlje
ne i naknadno su zahtijevale da im daju izjavu. Druge su željno izjavljivale:
I ja bih rado išla sakupljat potpise [...].1 9
6
Srpkinje su pak rado isticale svoju ulogu u otporu bugarskoj okupaciji. „Srpske
žene imale su da stupe u borbu s neprijateljem praznih ruku i bez zaleđa. Pred so
bom su imale bugarske i austriske lagere, bugarska i austriska vešala, za sobom svo
ju slavnu prošlost, a jednog, jedinog saveznika: onu veliku veru", započela je Mileva Petrović svoj iskaz o otporu srpskih žena bugarizaciji. U daljnjem tekstu ona
ističe kako su Bugari nakon okupacije Srbije stanovništvo obasipali intenzivnom
ratnom propagandom koja ih je uvjeravala da su Srbi u biti Bugari, te da su njihovi
vojnici svi izginuli. Srpkinje su na to organizirale „neku vrstu usmene žurnalistike"
kojom su uz mnogo duha i hrabrosti izazivale sumnju u bugarske vijesti i ismijavale
bugarske kolonizatorske pokušaje. Zbog tih radnji, tvrdi autorica, brojne su žene
internirane, jedna je učiteljica poginula, a gospođa jednog poslanika odvedena je
u ludnicu.1 0
7
Božidar Protić pak citira izvještaj bugarske vojne inspekcije od 29. svibnja 1918.
koji se žali da srpske žene zavode bugarske oficire te ih iskorištavaju u pomaganju
srpske stvari.1 1 Uz to nalazimo izvještaje da su srpske učiteljice pisale budnice te da
7
167 M. P., „Organizacija nastavnica osnovnih škola i gimnazija", Ženski pokret, 18. travnja
1920., br. 1:8-10.
168 Minka Govekarjeva, „Slovenke 1914-1919“
Jugoslavenka žena, 1919: 183-185.
169 Ksaver Meško, „Koroško ženstvo", Slovenka, 15. travnja 1919., br. 3-4: 59-60.
170 Mileva Petrović, „Opštinski izbori i naše žene", Ženski pokret, 22. lipnja 1920., br.2:
9 - 10 .
171 Božidar Protić, „O ženskom pravu glasa", Ženski pokret, prosinac 1920., br. 9: 4-11.
69
�RAT I R O D N I STEREO TIPI
su žene aktivno sudjelovale u pobuni u Toplicama. N akon što je pobuna ugušena,
neke su završile na vješalima, a veliki dio je navodno interniran i njihova sudbi
na više nije poznata.172 Crnogorke su pak, prem a izvještajima iz časopisa, pratile
muževe na bojnom polju i snabdijevale ih hranom , djelomice i municijom .173 N a
pokon, naglašavaju autorice gotovo svih članaka, žene su naciji davale svoju djecu.
Kada je Radunka J. Anđelinovićeva odgovarala na zamolbu Zofke Kveder174 da
opiše patnje Srbije za vrijeme rata, ona je svoje pismo započela: „Teški su to dani
bili[...] kad smo vas ljubljenu braću, muževe, očeve i sinove gledali gde um orni i
tužni napuštate [...] Otačbinu."175Zofka Kveder je svoje putovanje na prvi Kongres
jugoslavenskih žena u Beogradu započela sa susretom „jednog am aneta na putu".
Bila je to dostojanstvena starija žena u crnini koja je izjavila: ,,I ja, da znadeš dala
sam jedan kamen temeljac Jugoslaviji [...] Sina jedinca sam dala!*176
Tekstovi koji obrađuju m otiv rata u Srbiji često žene smještaju u scene nasilja u
kojima one postaju svjedoci, žrtve ili čak akteri borbenih akcija. O pisujući stanje
netom pred okupaciju, R. J. Anđelinovićeva daje potresnu sliku Kruševca i žene
koje pod granatama iščekuju okupacijsku vojsku i brinu se za svoje odbjegle voj
nike:
Poslednje veće bez njih, rasulo, pljačke, paljevine, bacanje municije i oružja,
ostali vojnici još beže, ili traže, da se kriju po podrumima. Neki minut pred
toga granate, upućene varoši, padaju i na vagone s municijom pred stani
com,- eksplozija: zaključana vrata se s treskom otvaraju ili izvaljaju, kao i
prozori, staklo silno zveči, i ćela se kuća od podruma trese. Čuje se kuknjava
nad žrtvama od granata[...] Težina, težina, težina[...] Ne znaš dokle će to
trajati, svakog časa očekuješ svoju smrt i misliš: Oh gdje li su „oni" sada, i da
Ii izmakoše i da li će se spasiti ?1 7
7
U ostalim izvještajima nalazimo žene na vješalima, žene u ludnicama, žene koje su
streljane jer su švercale oružje ili ženu kojoj su Bugari stavili glavu na panj i deset
172 M. Petranović, „Heroji u ratu i heroji u miru", Ženski pokret, 15. kolovoza 1920., br.
4-5: 27-30.
173 Ženski pokret, 15. kolovoza 1920., br. 4-5:16-20.
174 Zofka Kveder (1878.-1926.) bila je slovenska spisateljica i feministica liberalne i projugoslavenske orijentacije. Njezini prvi, izrazito feministički romani {Misterij žene
i Njeno življenje) pisani su na slovenskom jeziku, da bi nakon Prvog svjetskog rata
počela pisati na hrvatskom jeziku. Bila je urednica slovenskog Domaćeg prijatelja i
hrvatske Jugoslavenske žene.
175 Radunika J. Anđelinović, „Patnje Srbije za vreme rata",Jugoslavenska žena, 1919:133.
176 Zofka Kveder Demetrović, „Dojmovi s kongresa jugoslavenskih žena u Beogradu",
Jugoslavenska žena, 1919: 288-312.
177 Radunika J. Anđelinović, „Patnje Srbije za vreme rata"Jugoslavenska žena, 1919:133.
70
�Žene s budućeg teritorija Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u vrtlogu rata
puta lupili nožem po njemu ne bi li izvukli priznanje o prepiski s komitima u njenoj kući.1 8 Izvještaji s druge strane okupacijskih snaga nisu ništa manje uznemi
71
9
7
rujući. Za činovnicu austro-ugarske vojske Blanku Maliak sudjelovanje u okupaciji
Srbije bilo je gorko iskustvo. Bila je uvrijeđena obvezom mjesečnog ginekološkog
pregleda, seksualnim uznemiravanjem na poslu i konstantnim slikama nasilja nad
srpskim ženama:
Da su dobivale dvadeset pet i onda još morale doći u ured, pozdraviti za
povjednika ili narednika, reći mu hvala, i tek onda mogle ići - bilo je na
dnevnom redu. Ali kad jednom izletješe sva gospoda iz ureda[...] da idu
gledati kako će jednoj ženi - u drugom stanju - udarati dvadeset i pet. Po
slije nekoliko časaka vrate se uz grohotan smijeh podčasnici, zapovjednik i
jedan Hrvat, sudac iz V.r9
Iz daljnjeg teksta je očito da se B. Maliak u tom grubom vojničkom svijetu uspije
vala izboriti za sebe, ali da joj je iskustvo ostavilo potrebu izgradnje visoke barijere
prema muškarcima i uvjerenje da živi u muškom svijetu u kojem je ženama jedina
obrana njihov integritet. S druge strane, Srpkinje su nakon rata bile osobito po
nosne na svoje rarno-iskustvo. U njihovim interpretacijama ženska podrška na
cionalnoj borbi nosila je potvrdu nepobjedivosti srpstva te su i Nijemci i Bugari,
nakon što su se osvjedočili u žensku predanost srpskom nacionalnom biću, ostali
malodušni po pitanju ishoda rata.1
80
Žene iz Slovenije, Hrvatske i Srbije rado su isticale vlastiti doprinos ratu i u
brojnim tekstovima izvire novi osjećaj samopouzdanja i potvrde vlastite vrijedno
sti i kao žene i kao građanke, a taj im je doprinos, barem u ženskim časopisima,
priznat i od strane muškog čitateljstva. Pri tome ipak treba naglasiti da postoje
određene razlike između načina na koji se ratna priča evocira u tekstovima autorica
iz h^rvatskeJ^Slovenije, nasuprot autorica iz Srbije i Crne Gore. Erviju najčešće
općenite, gotovo Ufsk^ drdfrjprijp ženskog doprinosa ratu u vidu humanitarnog
djelovanja, borbe protiv nestašice ili brige oko ppskrhe ohitelji i zajednice, te gu
bitka dragih osoba. Ženski doprinos ratu tretira se kao nešto samo po sebi razu
mljivo, bez potrebe dodatnih objašnjenja i on je najčešće argument, a ne predmet
polemike. S druge strane, priče iz_Srbije su detaljnije, konkretnik-Lemocionalniie.
178 Mileva Petrović, „Opštinski izbori i naše žene", Ženski pokret, 22. lipnja 1920., br. 2:
9-10; M. Petranović, „Heroji u ratu i heroji u miru", Ženskipokret, 15. kolovoza 1920.,
br. 4-5: 27-30; Blanka Maliak, „Žena ponižena", Jugoslavenska žena, 1919: 144-149.
179 Blanka Maliak, „Žena ponižena",Jugoslavenska žena, 1919: 144-149.
180 Mileva Petrović, „Opštinski izbori i naše žene", Ženski pokret, 22. lipnja 1920., br.
2: 9-10; M. Petranović, „Heroji u ratu i heroji u miru", Ženski pokret, 15. kolovoza
1920., br. 4-5:27-30.
71
�RAT I R O D N I STEREO TIPI
U njima se također spominje sudjelovanje žena u tatnoLekonom iji, ali se često
vrlo plastično opisuje vojni doprinos žena ratnim naporima okupirane Srbije. Ove
razlike naravno proizlaze iz različitog povijesnog iskustva, ali i činjenice daje ratno
iskustvo-scpskih-žcna jedinstven fenomen. D ok su se sjećanja žena u Hrvatskoj i
Sloveniji naslanjala na europske diskurse, žene u Srbiji morale su ispričati priču
ispočetka.
Nadalje, u tekstovima o ratu prihvaća se društveni obrazac hijerarhije važnosti
ratnih doprinosa. Pri tom e se na vrh ljestvice nameće upravo bnthcna_aktivnost
žena, pa posljedično i veće zasluge žena uJukiji-i-Crnoj Gori. O čito je da su prije
svega Srpkinje, ali i pripadnice ostalih nacija, bile sklone više cijeniti žrtvu Srpkinja
i Crnogorki koje su sudjelovale u direktnim ratnim zbivanjima, odnosnaosjetile
rat u najužem smislu. Tužeći se na inertnost srpske vlade prema(zenskom pitanju,
autorica članka „Srpkinje i opštinski izbori" naglašava o tp o r srpskih žena bugar
skoj okupacijiza vrijeme rata te očito smatra da su žene time zadužile srpsku vladu.
Stoga, nyrijpripm J r a cn hrvatdrp i <lr>ypn<lrp vlasti p nlraTalf vije razumijevanja
za svoje žene zaključuje: „Žalosno je da se naša vlada nije osetila pobuđenom da
ona prva oda priznanje svojoj ženi[...] ali je nečuveno i neshvatljivo da se ona nije
prenula ni optdajcada je to već učinjeno u dverga pokrajinama ove iste zemlje."1 1
8
Nadalje, n a j m om kongresu jugoslavenskih žfpa u Beograd i^hernjcrvr,
također je dobilo istaknuto mjesto. Opisujući atmosferu kongresa Zofka Kveder
oduševljeno je napisala:
S govorničke tribine su nam čitali jednostavnim službenim rečenicama
historijat tog rata, kako ga je ispisala sudbina u životu srpskih žena, a duh
nam se zastajao u grudima [...] O ženama koje su s muževima odlazile u rat
i tamo spašavale ranjenike sa bojnog polja, da mnogo puta i same zaglavile
kod toga [...]. O ženama koje su spašavale djecu i ranjenike iz kuća i bolnica
pod kišom granata. O ženama koje izgubivši oca, muža i sina, pa odoše u
daleki svijet, da tamo rade. Q ženama, koje nisu plakale za svojom djecom,
jer nije bilo kada plakati. I tada osjetismo sve, koje smo došle sa naših strana,
da smo malene, da je naša ljubav spram naroda našeg malena spram njihove
ljubavi i njihovih žrtava.
Kada se nakon veličanja srpskog doprinosa ratu iz publike čuo glas da su i H rvati
i Slovenci isto toliko učinili za ujedinjenje^^Srpkinjesu odgovorile: -N e isto
toliko!"1 Tim nastojanjem ncp^crovljsnjot'hijfprfojj^
82
žfnfkng doprinos
181 „Srpkinje i opštinski izbori", Ženski pokret, 22. lipnja 1920., br. 2: 3. Radi se o trenut
ku kada su Slovenke dobile neograničeno, a Hrvatice ograničeno pravo sudjelovanja
na općinskim izborima.
182 Zofka Kveder Demetrović, „Dojmovi s kongresa jugoslavenskih žena u Beogradu",
Jugoslavenska žena 1919: 288-312.
72
�Poraće i rodni odnosi
p»fn- a time i stvaranju nove države željelo se nametnuti i legitimizirati viši položaj
Srpkinja unutar ženskog pokreta Kraljevine.
Imaginarij rodnih koncepata na području na kojem je nastala Kraljevina SHS,
baš kao i u ostalim zemljama tijekom Prvog svjetskog rata odražavao je konfuzne
procese ratnog društva. Ovo se naročito odrazilo na slike žena i interpretacije nji
hovog doprinosa ratu. O ne okićene nacionalnim simbolima već u kolovozu 1914.
godine sakupljaju informacije o ubogoj djeci i time vrlo vjerojatno ne odgovaraju
na potrebe tek započetog rata, već vrše simboličku ulogu moraliziranja društva
koje se brani. O ne T an rim a jn j o m koja
<d
-»
< ž h ijp' brinu o siromašnoj
"»f
djeci, ^vaju robu za vojnike, sa k u p jja ju potrepštine za front, njeguju invalide i bo
lesnike i napokon daju svoje sinove na bojišnicu i time evociraju sliku žene-majkesuprugedcoja požrtvovnoč^ka^iTpo^dTnl fronta i simbolizira društvo za koje se
vrijedi boriti. Istovremeno, ratna je stvarnost porušila prijašnje moraLneJ realne^
ograde i stavila žene u okolnostima koje odudaraju od ove idilične slike.(Ženski radi'
i doprinos privrednom opstanku zemlje postaje jasno vidljiv, zapošljavaju se u za
n imanjima koja su « t>dn ra d a bila arv o ren a , na razne način izražavaju spremnost
t
pomoći nacionalnoj stvari i u konačnici postaju dio direktnih ratnih operacija. No,
što ostaje nakon rata? Na koji način društvo o b jašnjava i v a lo riz ira ra m e proce
se kada jednom izvanredno stanje prestane ?^oiože li kratkoročna ratna realnost
utjecati na redefiniranje nacionalnih i j o dnih stejgotipaTZanimljivo je da većina
poslijeratnih članaka koja želi istaknuti žensku ulogu u ratu manje naglašava nje
zin humanitaran rad, a znatno više rad kojim je iskoj^čilaJz_sYojejr^kiona^e
uloge. Ovo nas upućuje da su autorice i autori vjerovali daje doprinos žena u onim
oblastima koje su do tada bili rezervirane za muškarce vredniji, značajniji i da upra
vo on najbolje legitimizira njihove zahtjeve za promjenom položaja. Što su žene
sudjelovale u više „muškoj" sferi djelovanja, to je njihova važnost postajala veća, za
vršavajući sa ženama koje su zaista participirale u ratnim operacijama. No, jesu li u
tom pitanju bile u pravu? Kako je društvo nakon rata valoriziralo ženski doprinosi
kako se čitav ratni doživljaj pretočio u simboliku nove države ?
7
5. Poraće i rodni odnosi
Autori koji su obrađivali rat u Velikoj Britaniji i Francuskoj zaključili su da je on
imao nekoliko velikih posljedica na život žena i py>pirr-njn
ma
sovno zapošljavanje, masovno otpuštanje, dobivanje praya glasa i uključivanje u
nacionalne procese i-ijziiiak-fcmimzma. Možemo li isti zaključak primijeniti na
Jugoslaviju?
73
�RAT I R O D N I STEREOTIPI
5.1
„Iluzije (za) koje bi bilo opasno da se šire":1 3problem zaposleno fone
8
Žene su ponosno isticale kako su tijekom rata same preuzele brigu o opskrbi obi
telji, bojišnice i zemlje te podnijele veliki dio tereta rata. No, je li to značilo veliko
zapošljavanje žena i posljedično otpuštanje nakon rata?
Naizgled, p rivredna struktura,stanovništva Jugoslavije ne ide u prilog toj tezi.
U Jugoslaviji je prema popisu i z l9 2 I ) godine živjelo oko jedanaest milijuna sta
novnika, od čega je oko dfYfr milijuna pripadalo poljoprivrednom sektoru.184
Nameće se zaključak da u pretežito seoskoj sredini nije bilo potrebe za velikim
porastom broja plaćene žensk&jadne snage fiz jednostavnog razloga što nije bilo
mnogo radnih mjesta koja su ostajala napuštena. Teret proizvodnje, žene su najče
šće prenijele preuzimajući vpri d io h r igp 7?
N o što je s industrijski
razvijenijem gradovima?
Jvlože se pretpostaviti da su žene u većim gradovima, od kojih je tada prednjačio
(^agrebj/iolazile u priliku da lakše nalaze posao, ali i da se bave djelatnostima koje
su im do tada bile zatvorene. To su u konačnici potvrdila i tadašnja svjedočanstva,
no pitanje je koliko je to realno povećalo udio žena u zaposlenom stanovništvu i
možemo li govoriti o učestalim primjerima ili pojedinačnim slučajevima.
U potrazi za odgovorom na ovo pitanje dragocjeni su napori M ire Kolar-Dimitrijević u istraživanju radničkog sloja Zagreba, Hrvatske i Slavonije. Takoje ona
U radu U kojem se bavi gtrukturom ra H n irlrn g cr^ n o v m č rv a m p f > n n f n n / ag rpK a\
ustvrdila da su tada žene počele potiskivati muškarce sa slahijp plaćani h ~ njFgfa^
~7
Proces je, prema njoj, započeo u ratu kada su žene radile mnoge poslove koji su
do tada bili rezervirani za muškarce. Nakon rata mnoge od njih napuštaju posao,
ali velik dio ostaje jer su radničkoj obitelji bile potrebne dvije plaće da bi mogla
preživjeti. Nakon toga M. Kolar-Dimitrijević iznosi podatak koji u biti ne ide u
prilog prijašnjoj tezi o dramatičnim promjenama udjela žena u radničkoj strukturi.
Naime, prema podacima Statističkog godišnjaka i D efinitivnim rezultatima popisa
stanovništva iz 1931. godine konstatirala je da su_191Q. godine radnice činile
a_dyadgset-godina kasnije 36% privredno aktivnog stanovništva Zagreba.185 Iako
se pri tome njihov broj navodno povećao za gotovo 7-5.000 radnih mjesta, ovaj
7
183 Citat preuzet iz: „Feminizam i profesionalna nastava", Ženski pokret, studeni 1920.,
br. 8: 3.
184 Kecman, Žene Jugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama, 23.
185 Kolar-Dimitrijević, „Obrisi strukture radničke klase međuratnog razdoblja u svjetlu
privrednog razvitka", 115-132. Udjelom od 35% u ukupnom radništvu radnice Za
greba su tek neznatno nadmašile ukupan udio radnica koji je na teritoriju Hrvatske
1910. iznosio 34%. (Kolar-Dimitrijević, „Struktura privredno aktivnih stanovnika
sjeverne Hrvatske prema materinjem jeziku uoči Prvog svjetskog rata", 127-161)
74
�Poraće i rodni odnosi
podatak samo potvrđuje da je proces zapošljavanja žena u industrijskim gradovima
krenuo pjgje rata te da je do 19^1, godine pratio porast u k u p n o g broja radništva.
Što se dakle dogodilo s velikim zapošljavanjem za vrijeme rata?
U svojoj knjizi Radni slojevi Z agreba M. Kolar-Dimitrijević ponavlja ovu tezu
te dalje razrađuje ffrn lc rn m radnica Zagreba, ustvrdivši da se u dvadeset godina,
od 1910. do 1931. broi radnica udvostručio, činovnica n tro srj-ijćin a. hmj
zppiTilmh i7v1P p riVrH r pnvrrnn ir črriri p u n Krivca ove promjene M. KolarDimitrijević ponovo pronalazi u ratnim okolnostima, zaključivši da su do Prvog
svjetskog rata žene prvenstveno bile zaposlene u primarnim djelatnostima, u se
kundarnim djelatnostima ih nalazimo tek u tvornicama duhana, šibica, papira i
tekstila, a u tercijarnim djelatnostima nalaze se u ugostiteljstvu ili kao kućna po
sluga.18 Za vrijeme rata žene zauzimaju veći broj č in o v n ič k ik m jp s p , k ao p o š rarice
6
i učiteljice, ali naglo prodiru i u industrijski sektor gdje su 1913. godine muškarci
činili 78% ukupne radne snage, a 1918. godine njihov udio je pao na 65%.1 7
8
No, enigmu o broju zaposlenih žena u Zagrebu posredno je otvorio rad M.
Kolar-Dimitrijević o utjecaju Prvog svjetskog rata na kretanje stanovništva i sto
čarstva u Hrvatskoj i Slavoniji. O na ovdje uspoređuje popise stanovnika po gra
dovima Hrvatske i Slavonije iz 1910., 1917. i 1921. godine. Pri tome naglašava da
pojpis iz_1917. godine ima ograničenja jer se pridržavao naputaka_OJrajnqj__tajni
(što je vjerojatno značilo da mofrili?it3nLjtf>jmri njsiLhiltpopisani) te mu je pr
venstvena namjena bila rješavanje pitanja prehrane države. Iz njih proizlazi da su
1917. godine gotovo svi gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji bilježili pad udjela civilnog
muškog stanovništva i rast udjela žena, o sim Zagreba~koji bilježi rasc-broja^mkuh
rr^ a ra r*
Ovaj n e o b ič a n p o ra s t hrnja m uS k^rar^ n agrphn, M. Koiar-Dimitrijević objašnjava ^ h i l i z a d jo a ^ mtiškftraca kao radni c u neophodnoj
ramoj-proizvodnji i službama.1 8 No, ukoliko je Zagreb namirivao potrebe radne
8
snage uz pomoć regrutacije muškaraca ili njihovog j&lnhađanja od-vojnr-obvea^,
zaito bi onda uopće bilo p otrebno p o v e ć a n o , zapošljavanje žena za vrijeme rata?
M ožda bi bilo ispravnije devijaciju zagrebačkog podatka promatrati u kontekstu
razvoja grada. Zagreb je od 1910. do 1921. godine doživio rast broja žitelja od oko
74.000 do oko 108.000 stanovnika, odnosno bilježio je porast broja.stanovnikaza
7
186 Slična je situacija na prostoru Hrvatske i Slavonije. Prema popisu iz 1910. godine žene
su činile 36% radnika zaposlenih u poljoprivredi, 13,5% radnika zaposlenih u rudar
stvu, trgovini i prometu, te 26% radnika zaposlenih u državnoj službi, vojsci i slobod
nim zanimanjima. (Kolar-Dimitrijević, „Struktura privredno aktivnog stanovništva
sjeverne Hrvatske prema materinjom jeziku uoči Prvog svjetskog rata“, str. 147)
187 Kolar-Dimitrijević, Radni slojevi Zagreba od 1918. do 1931., 52-58.
188 Kolar-Dimitrijević, „Utjecaj Prvog svjetskog rata na kretanje stanovništva i stočarstva
na području Hrvatske i Slavonije", 47-48.
75
�RAT I RO D N I STEREO TIPI
jxreko 40% i time nadmašio sve ostale gradove u Hrvatskoj. N o, ovim je Zagreb tek
nastavio rast koji je započeo u prethodnom razdoblju za vrijeme kojeg je od lgSD.
c 1910- godine više nego udvostručio u kupan broj stanovnika.189 Iz tabele IV-2
do
vidljivo je daje Zagreb nastavio bilježiti stalan porast stanovništva i između 1910.
i 1917. godine, te da se u tom razdoblju broj ukupnih muških žitelja povećao za
gotovo 10.000. Ovaj podatak, izuzetak u kretanju zagrebačkog muškog stanovniš
tva stavlja u drugačiju perspektivu. Naime, usporedimo li indeks broja muškaraca
u gradovima Hrvatske i Slavonije između 1910. i 1917. godine uočljivo je da je
on vrlo različit i da se razlike među gradovima kreću od +3 do -36 što vjerojatno
ovisi o prethodnom rastu grada i geostrateškom položaju (Varaždin -22; Osijek
-14; Zagreb +3, Zemun -361901, ali s druge strane ukoliko se oduzme indeks žena
)
9
i muškaraca u pojedinim gradovima za 1917. godinu dobije se nešto ujednačenija
slika (Varaždin -25, Osijek -32, Zagreb -31, Zem un -33). Nadalje, između 1917. i
1921. godine broj muškog stanovništva prati porast za relativno ujednačen indeks
od oko 45 (Varaždin +41, Osijek +43, Zagreb +52, Zem un +54). O vo ostavlja
prostor pretpostavci da odljev zagrebačkih muškaraca za vrijeme rata nije bio p o
sve neujednačen s ostalim gradovima u Hrvatskoj te da činjenica da Zagreb nije
zabilježio pad broja muškaraca ne mora nužno biti posljedica povećanog zapošlja
vanja za ratne potrebe, već da je grad do 1917. godine već toliko narastao u broju
stanovnika da se odljev muškaraca na front nije odrazio u negativnom indeksu
(vidi tabelu IV-1).
Tabela IV-1: Indeks rasta stanovništva u gradovima Hrvatske i Slavonije za godine 19 10 ., 1 9 1 7 . i 1 9 2 1 .191
1910.
GRAD
M
1921.
1917.
Ž
M
Ž
M
Ž
ZAGREB
100
100
103
134
155
VARAŽDIN
100
100
78
103
119
106
OSIJEK
100
100
86
118
129
113
ZEMUN
100
100
64
97
118
115
136
No, vratimo li se na tabelu IV-2, koja prikazuje kretanje civilnog i vojnog sta
novništva Zagreba od 1910. do 1930. godine, upada u oči još-jedna devijacija.
Stanovništvo grada Zagreba bilježilo je imeftzivaxLxast pd 191 C -do 1914^godine
L
i nakon toga se događa očekivana stagnacija rasta za vmem^-ratnih-godina. O no
što iznenađuje jest da je depresija^ o stotka-prrmsra ženskog
189 Vranješ-Šoljan, Stanovništvo Banske Hrvatske, 233.
190 Vrlo veliki indeks Zemuna vrlo je vjerojatno posljedica njegovog pograničnog polo
žaja za vrijeme rata.
191 Kolar-Dimitrijević, „Utjecaj Prvog svjetskog rata na kretanje stanovništva i stočarstva
na području Hrvatske i Slavonije", 47 i 48.
76
�Poraće i rodni odnosi
depresije postotka porasta muškog stanovništva. U grafu IV-1 prikazano je da u
godmamTprije'rata^ene Bilježe veći godišnji porast od muškaraca te da se poslje
dično povećavao njihov udio u ukupnom stanovništvu. Za vrijeme rata gotovo
se prepolovljuje i jedan i drugi postotak porasta, pri čemu je pad porasta ženskog
stanovništva strmiji od pada porasta muškog stanovništva. Uočljiva je i devijacija
1917. godine kada porast ženskog stanovništva bilježi blagi rast i nadmašuje porast
muškog stanovništva i nakon toga strmoglavi pad ženskog porasta 1918. godine.
No, kako ovaj podatak uklopiti u priču o velikom porastu ženske radne snage za
vrijeme rata ? I ukoliko je Zagreb ipak bilježio odljev^muškejadne snage na bojišni
cu, a pri tom nije privlačio veće doseljavanje Tonske,populacije, kako je namirivao
svoje potrebe za radnom snagom?1
2
9
Tabela IV-2: Srednje godišnje žiteljstvo (građansko i vojničko) grada Zagreba 1910.-1930192
GODINA
M
U odnosu na
prethodnu
godinu
Ukupni
godišnji
porast
Ž
U od
nosu na
prethodnu
godinu
Ukupni
godišnji
porast
Žena
na 1000
muških
1910.
39.269
+ 910
2,372%
38.798
+979
2,588%
989
1911.
40.592
+ 1323
3,369%
40.126
+ 1328
3,422%
988
1912.
42.306
+ 1714
4,224%
41.841
+ 1715
4,274%
990
1913.
44.040
+ 1734
4,098%
43.600
+ 1759
4,204%
990
1914.
45.784
+ 1744
3,960%
45.316
+ 1716
3,935%
989
1915.
47.396
+ 1612
3,520%
46.844
+ 1528
3,371%
987
1916.
48.832
+1436
3,029%
48.148
+ 1304
2,783%
985
1917.
50.178
+1346
2,756%
49.251
+1103
2,908%
978
1918.
51.317
+1139
2,699%
50.101
+850
1,725%
974
1919.
52.541
+1224
2,385%
51.191
+1090
2,175%
974
1920.
54.063
+1522
2,896%
52.704
+1513
2,955%
975
1921.
56.557
+2494
4,613%
55.313
+ 2609
4,950%
980
1922.
59.991
+3434
6,071%
59.014
+3701
6,691%
987
1923.
63.539
+3548
5,914%
62.850
+3836
6,500%
991
1924.
67.207
+3668
5,772%
66.794
+3994
6,354%
996
1925.
70.940
+3733
5,554%
70.762
+3968
5,940%
999
1926.
74.715
+3775
5,321%
74.768
+4006
5,661%
1003
1927.
78.361
+3646
4,879%
78.691
+3929
5,254%
1006
1928.
81.874
+3513
4,483%
82.471
+3780
4,803%
1009
+3857
4,676%
1012
+4013
4,648%
1013
1929.
1930.
85.442
89.210
+3568
+3768
4,357%
4,410%
86.328
90.341
192 Gradski vjesnik, 31. prosinca 1931., br. 22-24: 384.
77
�RAT I R O D N I STEREO TIPI
Graf IV-1: Ukupni godišnji porast muškog i ženskog stanovništva 19 13 .-19 18 . (Tabela 11-2)
Graf IV-2: Ukupni godišnji porast muškog i ženskog stanovništva Zagreba 19 10 .-19 18 . (Tabela IV-2)
U izvještaju o radu električne centrale Zagreba u ratno vrijeme ističu se problemi
nedostatka radne snage.
Čudo je da već prvoga dana nije zapeo rad u poduzećima. Prvim pozivom
nastupilo je preko 60 činovnika i radnika u centrali u vojnu službu i napu
stilo rad ostavljajući pogon nekolicini starijih i nedostatno upućenih ljudi
[...]. U godinama 1915. i 1916. postao je pogon sve teži i teži. Mnogi naši
ljjidi starijih godišta kao i nesposobni za vojsku [...] uvršteni (su) u vojsku i
oduzeti iz naše službe.
Kroničan manjak zaposlenika pokušao se riješiti uz pomoć reskih zarobljenika,
ali se od ove ideje odustalo zbog čestih bjegova. Kako su ratne godine odmicale
78
�Poraće i rodni odnosi
pojedini_su se zaposlenici vraćali zbog ozljeda, ali problem(akutnog nedostatka
radne snagfročito nije riješen do kraja rata.193
^
Sličnu situaciju prenose izvještaji o broju i^meljskggjjsobjjia u nižim pučkim
školama. Kako je uočljivo u grafu IV-3, broj učitelja izrazito pada tijekom 1915.
godine, ali jpiie-automatski zamijenjen proporcionalnim krnjim nrir^ljira Tije
kom l^l6--g©dine-situaeija~sejdjelomično popravila, ali se pri tome vi$£j7slanjalo
na-p£vratak ili zapošljavanje j iovih učitelja, a manje na upošljavanju i enskog učiteljskog osoblja. Ovaj trend se nastavlja tijekom 1917. godine, da bi !11& godina
zabilježila novi pad učiteljskog osoblja uopće, ali i značajan porast broja učiteljicaknje sada čine više od 50% pučkih nastavnika. Ipak, treba naglasiti da je ovaj ne
ujednačen trend ukupnog broja učitelja i učiteljica bio prisutan i u predratnom
razdoblju što upućuje na moguću nepouzdanosistatističkejobrade izvora.
G raf IV-3: Broj u čitelja i učiteljica nižih pučkih škola u Zagrebu 1913.-1918.1941
5
9
200
-,-----
■ Učiteljica
■ Učitelja
1913.
1914.
1915 .
1916.
1917.
1918.
193 Izvještaj gradskog poglavarstva o sveopćoj upravi slobodnog i kraljevskog glavnoga
grada Zagreba: Zagreb 1913.-1918. (Dalje IGP), 200-201.
194 IGP, 149-150.
195 IGP, 58
79
�RAT I R O D N I STEREO TIPI
Izvještaji financijskog i obrtnog gradskog ureda ponavljaju sliku stagnacije gradske
privrede. U njima se ističe da od 1915. do 1917. godine „nisu uslijed rata izdane
nikakove naročite subvencije za podupiranje obrta i industrije",1961a tablice koje
7
9
registriraju broj obrta i prihoda gradske blagajne bilježe silaznu bilancu za vrije
me prvih ratnih godina. U grafu IV-4 vidljivo je da je broj gradskih obrtnika za
vrijeme rata pao za 15% i nije se oporavio do kraja ratnog razdoblja. Pri tom e su
postojale određene razlike među pojedinim obrtnicim a. Trgovci i sitničari lakše
su se nosili s ratnom situacijom, dok su mesari, pekari ili postolari koji su bili na
ročito pogođeni nestašicama materijala i zadanim maksimalnim cijenama opadali
u broju do kraja rata. Prihod grada pak u konstantnom je padu do 1916. godine,
kada je čak 22% manji nego na početku ratnog razdoblja, da bi od 1917. godine
nadalje opet počeo trend rasta, te je rat čak završio s pozitivnom gradskom bilan
com. (G raf IV-5)
Ovi podaci jasno govore d aje grad tijekom rata prolazio kroz stagnaciju proizvod
nje i razvoja za koju očito nije nalazio efikasno rješenje. Dapače, izgleda kao da
se problem nije niti pokušao otkloniti. Zagreb je u prve dvije godine rata bio u
stadiju čekanja, rješavao je tek goruće probleme i očekivao mirnodopsko vrijeme.
N ^ o v a j je pristup samo produbio krizujatno^jdruštvaJcoja je eskalirala tijekom
(191^L godine kada je postalo jasno da će rat trajati znatno duže nego što se očeki
valo. Opisujući ratni Zagreb kroz prizmu tadašnjeg tiska Mirjana Jiirić prenijela je
depresivnu sliku grada u kojem vlada nestašica osnovnih životnih potrepština, u
kojem se škole zatvaraju zbog nedostatka ogrjeva, a zapuštena djeca šeću ulicama
na kojima premali broj redarstvenika teško izlazi na kraj s rastućim brojem skitni
ca, prosjaka i lopova.1 Ovakav Zagreb nije bio prostor povećanog zapošljavanja
98
196 IGP.36.
197 IGP, 50-51
198 Jurić, „Zagreb u Prvom svjetskom ratu: povijesne novine kao izvor za istraživanje
socijalne povijesti", 121-144.
80
�Poraće i rodni odnosi
žena. Naprotiv, zaustavljeni pogoni i smanjena proizvodnja ograničavala je mo
gućnost zarade žena, a kako podaci zavoda za zapošljavanje pokazuju teške ratne
prilike dovele suL do smanjene potražnj^-za-kućnom poslugom, tradicionalnim
( azilom žensjsograaa? (G raf IV-6)
Graf IV-6: Zapošljavanje sluškinja 1 9 1 3 .-1 9 1 6 .'"
Nakon 1917. godine nastupilo je novo ozračje u kojem se nastoji pokrenuti pro
izvodnja te se očito poseže i za pojačanim zapošljavanjem žena što svjedoči po
većanje postotka godišnjeg porasta broja žena tijekom 1917. godine, ali je ovaj
postotak još uvijek bio znatno manji od postotka porasta prije rata i u kasnijem
mirnodopskom vremenu.
Što se događa sa zaposlenim ženama i muškarcima u Zagrebu nakon 1917.
godine možemo pratiti n izvještajima Središnjeg ureda za osiguranja radnika
u
(SUZOR) za Hrvatsku i Slavoniju, koji doduše pružaju tek okviran uvid u tadašnje
trendove zapošljavanja. O vaj je izvor relativno često upotrebljavan u historiografiji
radničkog pokreta međuratne Jugoslavije, ali treba naglasiti da je njegov potcncijal vrlo ograničenj a ratno vrijeme i prijelazno n z d n hlje- rio donošenja Zakona o
osiguranju radnika (14. svibnja 1922., na snagu je stupio 1. srpnja 1922.).1 Pro
200
9
bleme stvaraju fragmentarni podaci, odvojeno vođenje osignranika i osiguranica
7 ? slučaj bolesti i slučaj nezgode.201 koji nakon 1922. godine postaju skupni podaci
199 IGP, 227. U izvještaju postoji jedan tipfeler. Tamo naime piše da je 1913. zaposlena
301 sluškinja i da to čini preko 75% od zahtjeva za posao (1192). Budući da se iste
godine otvorilo 930 mjesta za sluškinje, pretpostavila sam da se radi o tipfeleru i da je
pravi broj zaposlenih sluškinja 901.
200 Radnička zaštita, 15. srpnja 1922., br. 7: 146-167; Radnička zaštita, 31. kolovoza
1922, br. 8: 221-252.
201 Do 1920. godine izvještaji su posebno iskazivali osiguranike i osiguranice jednog i
drugog vrsta osiguranja. Činjenica da se ponekad radi o istim brojkama govori u pri
log da se već tada veliki broj članova osiguravaloJ^ohjejDsnovi, ali to očito nije bio
uvijek slučaj. (Ovu pretpostavku potvrđuje i činjenica da u izvještaju Okružne blagaj
ne za osiguranje-radnika Broda i Varaždina iz 1920. godine stoje fđentične stavke za
osiguranice i osiguranike oba tipa osiguranja. Uz to upisi novih prijava osiguranika za
81
�C)
4
G j- ^
.
( - — ■^ eA
r
RAT I R O D N I STEREO TIPI
te činjenica d aje razdoblje <^919.-19^£. godine predstavljalo prijelazno razdoblje
tijekom kojeg se postepeno širistrulttura obveznika osiguranja. Stoga se ovi podaci
moraju uzeti sa zadrškom, tek kao pokazateljikretanja zaposlenosti ratnog i porat
nog razdoblja.
U tabeli IV-3 obrađeni su podaci osiguranika i osiguranica za slučaj bolesti i
nezgode za 1917., 1918. i 1920. godinu u Zagrebu i Hrvatskoj i Slavoniji. U njima
se može iščitati da je udio žena radnica veri n Zagrebu
u ostalim dijelovima
Hrvatske i to u sva tri godišta. Nadalje, oni upućuju d aje apsolutan broj žena rad
nica tijekom 1917. i 19.18. godine pratio umjeren rast, a da je udio radnica u uku
pnom broju radnika 1917. godine dosegao maksimum oko 34,5%. No, usporedba
stanja 1917. godine s podatkom M. Kolar-Dimitrijević d a je udio radnica(l9.10)
godine bio oko 35% navodi na zaključak da^pEve godine rata-ftisn hitno utjecale
na udio žena u radničkom tijelu Zagreba.-^ d r u g e strane, zanimljiv je podatak o
| odstupanju-osigurajuk radnika i radniea-između 194&J 1917. godine za prostor
Hrvatske i Slavonije iz kojeg izlazi da je broj muškaraca koji je izašao iz radnog
1iznosa i broj žena koje su zasnovaleradni odnos vrlo sličanpR) daje prosTcJr za pret
postavku da su žene z ^ i s t a ^ u z i n u k r n j ^ koja .smiaguštali muškarci. Tijekom
1918. godine u Zagrebu dolazi do ravnomjernog rasta muškog i ženskog radništva
zbog čega nema značajnije promjene u ukupnom udjelu žena radnica. No, veće
promjene događaju se medu-klijentelom ~ ^ e rk u ra “ koji je osiguravao činovnike
i činovnice, i to u korist žena koje 1918. godine čine preko 50% ukupnog broja
slučaj bolesti i za slučaj nezgode su ponekad isti brojevi, a konačne sume jedne i druge
vrste osiguranja su vrlo slične. / Radnirk*
31. prosinca 1921., br. 10-12: 194195). Poseban problem kod obrade ove vrste izvora jest činjenica da popularnost ra
zličitog vrsta osiguranja varira u odnosu na grad i vrijeme. Tako tijekom 1917. i 1918.
godine u većini gradova Hrvatske i Slavonije veći dio osiguranika bira psiguranjeza
sliičaj-hnleftLi, osim u Osijeku i Karlovcu gdje je više muškaraca osigurano za slučaj
nagode, što nije slučaj i za žene. S druge strane, 1920. godine svugdje je popularnije
osiguranje za slučaj nezgode. No, ono što je još problematičnije jest činjenica da su
se Kjujfrirpi-rršrf osiguravali (i) od slučajeva nezgode nego žene te metoda zbraja
nja obje vrste osiguranja dovodi do prevlasti broja radnika nad radnicama. (Do ovog
podatka došla sam izračunavajući postotak osiguranja od nezgode muškarca i žena
u ukupnom broju osiguranja za 1917., 1918. i 1920. za Hrvatsku i Slavoniju. Prema
tom postotku, 1917. godine 48% od ukupnog broja prodanih osiguranja muškim
radnicima je osiguranje za slučaj nezgode, istovremeno u ukupnom broju prodanih
osiguranja ženama 40% otpada za osiguranje za slučaj nezgode. Godine 1919. je od
nos m.-51%, ž.-35%, a 1920. godine je odnos m.-56%, a ž.- 51%. / Radnička zašti
ta 30. prosinca 1920., br. 11-12: 126-127, 132-133 i Radnička zaštita 31. prosinca
1921., br. 10-12:209).
82
�Poraće i rodni odnosi
osiguranika. S druge strane, na prostoru Hrvatske i Slavonije već se osjeća povratak
muške radne snage, ali i porast zaposlenih žena. U konačnici se odnos snaga ipak
promijenio u korist muškaraca. Tijekom 1920. godine bilježi se značajan porast u
broju radnika i radnica. No, on nije posljedica s am o p o v ra tk a m nšlcara ra < fm n ra i
jveće-potfebe-zajadnicam a. već i č in je n ire da je r t ^ n r ^ n ff ip m š iriln svnj djplrtlrm g
Između ostalog, u njega je sada uključena i(kućna posluga u kojoj su većinu činile
sluškinje. Ovaj podatak baca sasvim _drugačije svjerln na p o v eć an je a p s o lu tn o g broj a j a dnica. S obzirom daje M . Kolar-Dimitrijević procijenila d a je Jj_ R ,g o d in e u
Zagrebu bilo oko-SO C
O Llgjćrijh-poffioćpica, porast broja osiguranih žena ^a-oko
4300-upućuje d aje u razdoblju od 1918. do 1920. godine stagniralo zapošljavanje
žena te da su neke, dobrovoljno ili ne, ostale bez posla. Slična je situacija u ostalom
dijelu Hrvatske. Posljedično, udio žena u ukupnom radništvu prati tendenciju
pada te je Z a g r e b kraj ra ra rlo re lra o ^ y n a rn n manjim udjelom žena radnica nego
na^početku. Tabela IV-4, koja prikazuje porast broja i udjela radnica Zagreba od
1922. do 1930. godine, ukazuje da trend pada apsolutnog broja radnica prestaje
nedugo nakon rata te da poslijeratno vrijeme ponovo bilježi porast udjela radnica
u ukupnoj radničkoj strukturi, a razinu od 34% iz 1917. godine dosegnuo je tek
(ili veći 193jL_godine. Ovaj se podatak poklapa s podacima iz tabele IV-2 i grafa
IV-2 o kretanju broja zagrebačkih žitelja budući da je u njima vidljivo da Zagreb
od 1921. godine ponovo bilježi značajan porast broja stanovništva te da od tada
porast broja žena iz godine u godinu nadmašuje porast broja muškaraca.
Dakle, proces ulaska Zagrepčanki u plaćena zanimanja bio je prvenstveno
uvjetovan irmnsrrijskimrazvojem Zagreba i počeoje znatno prije Prvogjsvjetskog
rata. Budući da je r^t doveo do-stagnaeije privrednog razvoja grada, za njegova
trajanja ne dolazi do povećanog zapošljavanja žena, već naprotiv, ratni_su_procesi
negativno utjerali na rast gradca,.im ig r a r i ji prorrse muškaraca i žrnaj^ trendove
zapošljavanja. Tek opća kriza i nestašica robe 1917. godine potaknula je povećano
regrutiranje ženske radne snage, ali ni tada nema gnvpn ? ^ ik ftrp p ^ ^ 1 broja
1
zaposlenih žena. No, bitne promjene događaju se i r s ^ i^ n ri^ a goslenicabudući
da je akutna nestašica radne snage radafot’ ftc^a ženama određena 7animanja lcoja
v
su tradicionalno obavljali muškarci. Tako je uzadnjoj godini rata Zagreb je imao
više osig1 «-*"'*^
1
a (fciteljskh zanimanje u velikoj je mjeri
femin izirano. No, ovaj je proces 7^)cpyljpn nakon rata te su se za vrijeme prvih po
ratnih godina potrebe za radnom snagom namirival^.goiovoisključimiz-muškog
kontingenta. Ipak, poratna situacija bila je poticajna za razvitak zagrebačke privre
de što je rezultiralo povratkom prijeratnog trenda porasta udjela žena u radničkoj
strukturi i ukupnom stanovništvu grada.
91
83
�RAT I R O D N I STEREO TIPI
Tabela IV-3: Osiguranja i osiguranice SUZOR-a u Hrvatskoj i Slavoniji 1 9 1 7 ., 19 18 . i 1920.202
B la g a jn e
n je
1 9 2 0 .2 3
2
0
0
1918.
1917.
O sig u ra z a s lu č a j
U d io
U d io
U d io
M
Ž
žena
M
Ž
žen a
M
9485
8617
4979
3411
34,4%
24.822
28,3%
35.918
385
431
52,8%
1387
OBZOR24
0
Zagreb
Bolesti
Nezgode
8466
6760
4471
34,5%
2994
Merkur
Zagreb
Bolesti
Nezgode
442
407
30,6%
47,9%
Ž
žena
10.009 28,7%
10.324 22,3%
33,7%
707
710
1405
Zemaljska Bolesti 30.907 10.818 25,9% 43.238 12.517 22,4% 88.004 19.361
Blagajna
(uku
Nezgode 24.952 6268 20,0% 31.400 7223 18,7% 88.039 19.364
pno)25
02
7
6
0
Odstupa-1811 +1686 +4,1% +12.331 +1699 - 3,5% +24.265 +4110
Bolesti
nja
od prošle Nezgode -686
+785 +2,6% +6448 +955 -1,3% +25.141 +3996
godine20
0
33,5%
18,0%
18,0%
-1,5%
-1,4%
Tabela IV-4: Osigurani« i osiguranice SUZOR-a na području zagrebačkog okružnog ureda 19 22-19 3 0.207
Godina
Osiguranici
Osiguranice
Udio žena u ukupnom broju osiguranika
1922.
31.016
12.064
28%
1923.
32.413
12.569
28%
1924.
29.470
13.191
31%
1925.
29.548
13.937
32%
1926.
30.009
14.830
33%
1927.
35.309
17.078
33%
1928.
37.586
17.906
32%
1929.
39.828
20.016
33%
1930.
41.941
21.854
34%
Na državnoj razini žene nakon rata također bilježe sve veći rast apsolutnog
broja kao i udjela u ukupnom radničkom tijelu. U Jugoslaviji je vidljiv trend
202 Radnička zaštita, 30. prosinca 1920., br. 11-12: 127, 133; Radnička zaštita, 31. pro
sinca 1921., br. 10-12: 209.
203 Za 1920. godinu podaci se odnose na stanje u kolovozu.
204 Okružne blagajne za osiguranje radnika (Bjelovar, Brod, Karlovac, Osijek, Sušak, Va
raždin, Zagreb, Zemun).
205 Obuhvaća: okružne blagajne za osiguranje radnika (Bjelovar, Brod, Karlovac, Osijek,
Sušak, Varaždin, Zagreb, Zemun), poduzetničke blagajne za potporu bolesnika (Belišće, Beočin, Duga Resa, Đurđenovac, Mitrovica, Osijek Drava, Otočac) i Zagreb
„Merkur".
206 Za 1920. godinu radi se o usporedbi mjeseca kolovoza za 1919. i 1920. godinu.
207 Kolar-Dimitrijević, Radni slojevi Zagreba od 1918. do 1931., 59.
84
�Poraće i rodni odnosi
gospodarskog razvitka koji je obilježio njezinu privredu i to naročito industrijski
razvijenije krajeve. Hrvatska i Slovenija našle su se u situaciji da iz zaostale perife
rije Austro-Ugarske postanu generatori industrijskog razvitka s velikim nezasiće
nim tržištem. Rast proizvodnje poticala je i inflacijska-poUtika. koja je obilježila
razdoblje od 1918. do ^ Z ^ godine. Tijekom ovog vremena osnivali su se brojni
npvi pogoni proizvoda široke potrošnje, kao što su t<kstilna,(kožna", prehrambena,
kćmijska i metalna industrija, dakle većinom industrijske grane koje naginju ka
zapošljavanju žepa.208 Stoga vrijeme nakon, 1920. godine nije obilježeno otkazima
ženama, već naprotiv porastom ukupnog hrpja zaposje n ih je n a. razmjerno njiho
vom ukupnom udjelu u zaposlenom stanovništvu. Prema podacima iz S ta tis tič k o g
g o d i š n j a k a J u g o s la v ij e , tijekom međuratnog razdoblja broj radnica neprestano je
rastao i to u apsolutnoj cifri, kao i u udjelu u ukupnom broju radništva. (Graf IV-7
i IV-8)2092
0
1
G raf IV-7: Udio radnica u ukupnom broju zaposlenih u Kraljevini SHS/Jugoslaviji210
1920.
1922.
1924.
1926.
1928.
1930.
1932.
1934.
1936.
1938.
1940.
■ Udio radnica u broju zaposlenih
208 Šimončić-Bobetko, I n d u s tr ija H rva tsk e 1 9 1 8 . do 1 9 4 1 . g o d in e , 15-37.
209 Kada se ovi opći podaci s državne razine analiziraju iz perspektive pojedinih regija
Kraljevine SHS uočljivo je da je udio radnica najveći u Sloveniji, a najmanji u Srbiji,
ali je zajedničko svim regijama da u razdoblju od |923*x q_1926. godine udio radnica
1
bilježi rast. (Kecman, Ž e n e J u g o slavije u radn ičkom p o k retu i žen sk im o rg a n iza c ija m a ,
28)
210 Milković, J u g o sla v ija 1 9 1 8 - 1 9 8 8 : S ta tistič k i godišn ja k . 51. Podaci su izvedeni na
osnovu podataka S re d iš n je g -n rrrla 7 a o s ig u ra n je r a d n ik a . Nisu uključeni osiguranici
Osiguranja namještenika Ljubljana, Bolesničkog fonda saobraćajnog osoblja i Bano
vinskih službenika koji nisu izrazili svoju podjelu po spolu. Ovdje nisu uvršteni ni po
daci Bolesničkog fonda Direkcije rečne plovidbe, Državni službenici i Glavna Bratinska blagajna. Žene su u ova tri osiguranja zastupljene manjim postotkom do 1,5-1,8%
u Glavnoj bratinskoj blagajni, pri čemu se prati konstantan porast broja žena; s time
daje udio žena rastao do 1923. godine i od onda prati silaznu liniju, medu Državnim
službenicima broj radnica i udio radništva raste (3,4-4,4) do 1922. godine, u razdo
blju 1922.-1925. godine nastavlja se porast broja zaposlenih žena, ali pada njihov
udio u ukupnom broju koji 1928. godine doseže 3%, za vrijeme krize ponovno raste
udio, ali ne i broj državnih službenica tako da 1936. godine one opet čine 3,6%, da bi
85
�RAT I R O D N I STEREO TIPI
Graf IV-8: Broj radnica u Jugoslaviji 1920-1940.211
300
200
100
•Radnice u tisućma
0
1920 .
1925 .
1930 .
1935 .
1940 .
Qrl 1923 godine zaustavlja se inflacija. a.1925. godine zemlja ulazu u razdoblje
jiahilizacijfc u kojem se dinar branio dcEaciiskom politikom i protekcijskim carin
skim zakonima.212 Iako su novi ekonomski uvjeti zahtijevali sposobnost prilagod
be, smanjili investicije i uveli u probleme poduzeća i seoska imanja koja su se opte
retila kreditima, u ovom razdoblju se [rtVray|j? trend porasta zaposlenosti ž e n ^ Jcao
i njihovog u^fila,u ukupnoj radnoj populaciji. Stoga tada dolazi do porasta rienpeIjivostLradnika prema ženama koje su percipirali kap nelojalmi-knpkiirpncijn koja
im oduzima posao i ugrožava njihov status hranitelja obitelji. <K ad ja ne mogu
dobiti posla [...] ja ću ostati kod kuće, prati i mesti kuću i kuhati, ako bude šta, a
ti idi sutra tražiti posla^>?gorčeno u Borbi izjavljuje radnik svojoj supruzi 1927.
godine.213 Ipak, u ovo vrijeme pada udio osiguranica Bolesničkog fonda Direkcije
rečne plovidbe, kao i udio žena među državnim službenicima.
Ekonomska kriza je, doduše kratkoročno, donijela pad broja zaposlenih žena
tije k o n ^ 23f-Jgodine koja je označena kao vrhunac krize u Jugoslaviji, ali je znatno
povećalam finovuH iou ukupnom broju radnika. Činjenica d a ^ j|o žena vidljivo
rasrr upravo zaatrijeruf križ a te tadašnja netrpeljivost muških radnika prema tren
du ulaska žena u plaćena zanimanja potaknula je povjesničarke koje su se bavile
u posljednjim godina pratili pad broja i udjela koji do 1940. dolazi do 2,9%. Pri tome
se radi o vrlo malom broju žena te je u najboljem slučaju bilo 108 (1922.), a najmanje
je bilo 72 (1920.) državnih službenica. Što se tiče Bolesničkog fonda Direkcije rečne
plovidbe, ovdje možemo pratiti konstantan porast broja zaposlenih žena, kao i blagi
napredak u udjelu od 1,8 do 2%. {MAhsvlć, Jugoslavija 1918-1988: Statistički godiš
njak, 57) Jovanka Kecman došla je do nešto drugačijih rezultata. Ona svoje podatke
bazira djelomično na porlarim a JtaAnjrfr.r
službenog lista Središnjeg urgdaza
Osiguranje radnikajjiterature. Pri tome izražava nešto veće brojke za svaku godinu,
ali postotak udjela i trernTrazvitka ovog postotka u principu odgovara proračunima iz
Statističkog godišnjaka sve do 1938. godine kada se prema izračunima statistike dalje
nastavlja trend pada udjela radnica, dok se prema Jovanki Kecman trend oporavlja.
(Kecman, Žene Jugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacija, 26)
2 11 Milkovi ć,Jugoslavija 1918-1988: Statistički godišnjak, 57.
212 Šimončić-Bobetko, Industrija Hrvatske 1918. do 1941. godine, 41-71.
213 Kolar-Dimitrijević, Radni slojevi Zagreba od 1918. do 1931, 58.
86
�Poraće i rodni odnosi
radnicama u Jugoslaviji na zaključak da je rast udjela radnica vjerojatno posljedica
atraktivnosti slabije plaćenog ženskog tada.214 No, to tek djelomice opisuje uzroke
ove pojave. Rast udjela zaposlenica u vrijeme krize posljedica jej različitog utjecaja
krizg na pojedine j cktoce-pri čemu su tekstilna i-kemijdn industrija u kojima je bio
znatan udio žena prošle bolie od ostalih. Naime, zbog otežanog uvoza dolazi do
nestašice stranih proizvoda što je naravno pozitivno utjecalo na domaću proizvod
nju. S druge strane, drvna, industrija u kojoj je zaposleno najviše muškaraca bilježi
veliku depresiju.215
zpakove pada udjela, iako ne i broia zaposlenih žena, hilježimn nakon
.
dine. IakoJg o jja d n ira )nasm lia-irenclporastardoJt^asgidgseah godifSTŽaanje razdoblje Jugoslavije zabilježilo ieJčonstantanCpad ucjjelaiadnicahiedu
radno aktivnim stanovništvom. (G raf IV-7 i G raf IV-8) Ovo može biti posljedica
nPPr?Yka »ndustrijr pri čemu su se ponovo počeli zapošljavati nezaposleni radnici
u drvnoj, građevinskoj i
;r>dvgrrij;i ali vjerojatno ima veze i s ekonomskim
ugovorima koje je nacistička Njemačka potpisivala s jugoslavenskom vladom.
214 Naime, prema istraživanjima J. Kecman ukupne plaće radnica hile snVprosjeku 30%,
myije ori plarp raHnilca ali su oba prihoda slijedila jednake trendove:ja$r-«jekom
^dvadesetih, pad za vrijemeJrrize Lrast krajenuridesetih. Pri tome su se prihodi muš
karaca za vrijeme krize nešto više strmoglavili, ali su se i brže oporavili. Manji doho
dak žena bio je posljedica većeg zapošljavanja u slabije plaćenim zanimanjima, niže
stručne spreme, ali i običaja da se radnica za isti posao plaća manje nego radnika.
Gledano po sektorima, žene su činile većinu medu Imrnnm polugom
iu
tekstilnoj industriji (57%), a znatan udio čine i medu radnicima industrij£_papka
(39%), grafičke industrije f31.19%). industrije odieće (27.2%V prehrambenoj industriji (21.4%) i kemijskoj industriji (19.4%) te medu kazališnim (29.7%). novčarskim
„(20,7%) i sanitetskim (23.6% 1djelatnicima. Najmanje su zastupljene medu plaćenim
poljoprivrednim radnicima (1,6%), te u prometnoj (3,5%), drvnoj (3,9%) i građe
vinskoj (4,6%) industriji. Ukoliko se usporedi visina plaće u pojedinim sektorima,
uočljivo da je ona najviša u novčarstvu (32,62 din) u kojem je udio žena oko 20%,
ali i u prometu (31 din) u kojem se žene gotovo uopće ne zapošljavaju, a najmanja
. je u industriji odjeće (14.3? din) grlj«» 7fr»» čine oko 27% radništva i među kućnom
poslugom (\ 6.23 dini gdje su žene preko 80% djelatnika. Žene su se zapošljavale i u
dobro plaćenim sektorima kao što je primjerice industrija papira, kemijska i grafička
industrija, rudarstvu i topionicama, ali su pri tome zarađivale znatno manje novaca
nego njihove muške kolege. U gotovo svim sektorima muški su radnici bili plaćeni
više od žena uz zanimljiv izuzetak metalne industrije. Grane u kojima su diskrepancije
između muških i ženskih plaća najmanje bile su novčarski zavodi, trgovine, sanitetska
služba, grafička, prehrambena i metalna industrija te ugostiteljstvo. (Kecman, Žene
Jugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama, 42- 43)
215 Šimončić-Bobetko, Industrija Hrvatske 1918. do 1941. godine, 77-99.
87
�RAT I R O D N I STEREO TIPI
Naime, u sklopu politike širenja utjecaja na zemlje Jugoistočne Europe,
je koristila niz ekonomskih mjera (preferencijalne carine, stabilne cijene, dugoroč
ne trgovačke ugovore) kojima je praktički vezala jugoslavensko gospodarstvo uz
njemačko tržište. Ovakvo stanje povoljno je djelovalo n ;tdi^iiujndustriju, ali su
damping cijene njemačkih industrijskih proizvoda ugrozile upravo kožnu, mg ^lkstilnu industriju.216
| nije ženama Jugoslavije otvorio vrata svijeta plaćenograd%. Nije ih čak
nitrodškrinuo jer su se one u proces zapošljavanja ukljuciIeTprije početka Prvog
svjetskog rata. Podaci o razvoju Z agreba svjedoče da je rat u biti imao negativne
posljedice na brojnos^zaposlenjh žena, ali im je otvorio nove mogućnosti i ukazao
tro jn e potencijale prodora ženske radne snage. Pred kraj rata žene su dobivale
^ ' " r n H a mj/»sta)u državnim službama koja su do tad bila rezervirana za muškar
ce, one su brže i više nego prije prodirale u -tazn e^ranc industrije. No, ovo je bio
izvanredan pmrec kr>ji j*
kr^jVm i™aqrf»dn^g srianja Krajem rata, dobro
voljno ili ne, n a p o r in j e jt n v l a r e n j e h ro ja a p o s l ^ n i h j p n a , a poslodavci SU-U prvim
poratnim godinama^preferirali mušku radnu snagu. Novi prodor žena u radne
strukture osigurali su. haiLkao i prije rata, ekonomski, a ne politički_razlozi. Jlazvoj
industrije, p o s f h i r r /j a k p i n d n s r r i j d k a o štO SU j £ ^ r a m b e j ^ (£ ^ iijc lr^ )il; C k c r i l p ^
7
grane otvorio je nove mogućnosti zapošljavanja žena, a njihovasudEina i broj ovi
sit će prije svega o trendovima u ekonomiji i načinu na koji su se gospodarski uzleti
i krize odražavali na pojedine sektore.
S druge strane, ne treba poicijeniti psihološki efekt koji je ra rn a slilra ^
t-oja
radi „muške* poslpve. jfoz^tramv^j, p renosrpoštui na svojim plećima nosi opskr
bu zemlje ostavila u nasljeđe generacijama koje dolaze. Dugoročan učinak rata na
realizaciju rodnih odnosa više je bio ideološke-nego "konkretne prirode. U ženskim
časopisima netom nakon rata osjeća se
a rat se evocira kao
iskustvo koje je ženama otvorilo ili bi barem trebalo otvoriti nove mogućnosti. Rat
je bio prekretnica novog vremena, on je najavio riovi tip žene, a u njenom životu
karijera i neovisnost zauzimaju značajno mjesto. Promjene su naravno istovreme
no izazivale oduševljenje jedne strane i otpor druge, te koliko je ratni rodni imaginarij bio poticajan, toliko je bio i zastrašujući. „Novi su putovi otvoreni, rat je
ubrzao rešenje koje je još ranije bilo na dogledu, i žene su polako zadobile mesta u
administraciji, u industriji i trgovini naročito" najavljuje autor članka M
tZenskom
p/)kxety, koji obrađuje pitanje profesionalne djelatnosti žena, ali nastavlja; S<akoća
kojom su primane svuda u oskudici muške radne snage ponekad je moglaJzazvati
iljjzije, koje_bi bilo opasno da se širg ^a d a kad se redovne prilike za rad ponovno
1.
216 Isto.
1
88
�Poraće i rodni odnosi
uspostavljaju, važno je utvrditi u kolikoj meri i pod kakvim pogodbama mogu se
žene primati u izvesne karijere".2172Autorica uvodnog članka prvog broja Ženske
8
1
misli također primjećuje dvojaki odnos društva prema promjenama uJdeji-žeru
sjsosthjjedni su oni, koji teže za lijepim starim vremenima i žele da sve bude opet
po starom [...]. Drugi dopuštaju ženi i visoku obrazovanost, ali [...] postavljaju
njenoj slobodi razvoja neke granice, koje se mijenjaju prema individualnom ukusu
i shvaćamar?,li
^
bila produkt ratnog imaginarija, ali ekonomska
Jconiukutura poslijeratnog razvoja učinila ju je međnrarnom realnošću. Jugoslavija
između dva svjetskajaia-suečila se s pitanjem sve većeg ulaska žena u razna zanimanja, a nje7ino-'K>kflqndavsrvo bavilo se pitanjima koja su pratila regrutaciju žena
U sustav ^ d a r r nng radžK ćudoređem radnica, pravom na porndiljini dopust, pita
njem n o ćnogjada i napokon pitanjem šfn predstavlja plaća - neornđivu nagradu
Jiloien rad ili rek naknadu za porrebno uzdržavanje.219 U fokusu ovih briga
nije bilasama ideja-ženfcjadniccnego nemir oko konsekvenca koje bi veći ulazak
žena
plaćene radne snage V
nogao izazvati na položaj muškarca-radnika i
objašnjenja društva kao cjeline. Kako osigurati reprodukciju društva. a da se pri
tome ne ograničavaju potrebe suvremenog načina proizvodnje? Što žena radnica
znači za poziciju muškarca radnika u društvu? Odnosno, zarađuju li žene samo za
sebe ili one mogu preuzimati brigu za cijelu obitelj? I tko je u suvremenoj porodici
hranitelj obitelji? Zakonodavstvo Jugoslavije nastojalo je ublažiti posljedice plaće
n o g ženskog rada na odnose špaga medu rodovima. Stoga nije imalo problema u
načelnoj zaštiti pozicije radnice-majke, ali je istovremeno štitilo poziciju radnikahranitelja obitelji.
^
5.2
Rat i pravo glasa
jforba zaTžensko^ravftgl ^ odvijala se na dvije razine: lokalnoj i državnoj. Žene
su nakon stvaranja nove države bile suočene s nekoliko opcija rješenja njihovog
biračkog prava. S jedne strane,^Kraljevina SH ^ bila je nova državna zajednica pred"
kojom je bio zadatak iz g r a d n je cje lo k u p n e d rž a v n e in fra s tr u k tu re , te SU Stoga sve
opcije bile otvorene. N n v a -d rž ^ v a trebala je donijeti nnvi flisrav u kojem bi se re
guliralo izborno pravo muškaraca i žena, a politička klima pogodovala jejje m okratizaciji d ruštva i uvođenju općeg prava glasa. Ukoliko bi se ustav izjasnio po
zitivno prema ženskom pravu glasa, njihovo bi pravo bilo riješeno i na lokalnoj
217 „Feminizam i profesionalna nastava", Ženski pokret, studeni 1920., br. 8: 3.
218 Dr. B., „Ženi mog naroda", Ženska misao, 21. studenog 1919., br. 1: 1-4.
219 O odnosu ideje radnice i političke ekonomije vidi Scott, Rod i politika povijesti, 171197.
89
�RAT I RODNI STEREOTIPI
i na državnoj razini. S druge strane, postojala je opcija da se ženama nove države,
sukladno tradiciji nekih zapadnih država, prvo dodijeli pravo glasa na^pćinskim
i gradskim izhorjm*. dok bi državni izbori ostali rezervirani isključivo za muške
birače. U oba slučaja nametalo se pitanje treba li žene uključiti u biračko tijelo pod
istim uvjetima kao muškarce ili bi njihovo biračko pravo trebalo biti ograničeno
nekim im ovinskim, obrazovnim ili starosnim-cenzusom. Napokon, postojala je
opcija da se žene p pnrpnnosri isključi iz biračkog procesa i na lokalnoj i na držav
noj razini.
Pitanje prava glasa na državnoj razini riješilo bi se_ustavom ili zakononvodzboru u narodno predstavništvo, dok je pitanje prava glasa na općinskim i gradskim
izborima rješavano posebnim-ucedhama i-zakonim at^fijekom dvadesetih godina ( '
općinski i gradski izbori regulirani su zakonima na regionalnoj razini, - tako je \
primjerice postojao poseban zakon za Hrvatsku i Slavoniju, pa zakon za Dalmačiju, Sloveniju itd., ali su se u prvoj polovici tridesetih godina donijeli zakoni o
gradskim i seoskim općinama na razini države. Stoga se tijekom dvadesetih godina
otvorio prostor da različiti dijelovi države različito reguliraju žensko pravo glasa/
na gradskim i općinskim izborima, ali su u tridesetim godinama te nejednakosti
izbrisane/)>
Borba za žensko pravo glasa bila je prilično intenzivna dodonošenja-Videvdanskog ustava, odnosno izbilrnog zakona, ali je u nešto manjem intenzitetu ostala
aktualna tijekom čitavog postojanja Kraljevine. O na je izričito em ocionalno obo
jana i možemo pratiti kako se početni nprimiram-i v jen u priznanje položaja žene
u novoj državi pretvara u nevjericu, ogorčenost i razočaranje da bi se u konačnici
pretvorila u konstantan pritisaklenske^cene.
U borbi su se iskristalizirali pobornici i protivnici ženskog prava glasa, iako se
po tom pitanju teško može ustvrditi postojanje konsenzusa, pa čak i u redovima
ženskog pokreta. U prvom valu žensko pravo glasa h^-z ikakvng r»grani^r|j? podrzavalisu kl^rikalci (Slovenska ljudska stranka, H rvatska pučka stranka) j^ocijalisti
(Socijalistička radnička partija Jugoslavije), a iziazitu-naldonost ideji iskazivala je
Hrvatska republikanska seljačka stranka (IJKSS) i nešto manje Zemljoradnička
stranka, dok su najodlučniji pm rivniri bilo kakve dodjele prava bili Jugoslavenska
muslimanska organizacija (JM O ) i frlarndna radikalna fran k a Ženski pokret sa
svojom tek stvorenom krovnom državnom organizacijom ^arodnim ženskim sa
vezom Kraljevine Srba, H rvata i Slovena^a^rganizirao je brojne skupove i peririje
za pravo glasa. No, nakon što je Vidovdanskim ustavom dano na znanje da poli
tički krugovi na vlasti nisu spremni podržati inicijativu ženskog pokreta, u samom
vrhu ove organizacije došlo je do nesuglasica, s time da je opcija koja se zalagala
za nastavak borbe za pravo glasa donijela pobjedu. Ipak, u kasnijim dvadesetim
godinama štafetu borbe za žensko pravo glasa preuzele su druge organizacije kao
90
�Poraće i rodni odnosi
A lijansa ženskog pokretnih Ženika strankapali i nacionalne i stranačke ženske or
ganizacije.
Na sljedećim stranicama pruža se pregled fcorhe 7 pravo glasa na općinskim,
.a
gradskim i državnim- izborima. Analiza se naravno osvrće i na stalno pitanje od
nosa re^m h Thivanja i imaginacija, odnosno načina na koji su suvremenici objaš
njavali događaje i procese kojima su svjedočili. Posebno su zanimljive rasprave o
pravu glasa vodene neppsredno ngikon Prvog svjetskog rata koje su se pokazale
kao vrijedan izvor za detekciju
pfoaaiena u definiranju rodnih koncepata)
nakon Prvog svjetskog rata. No, specifičnost predratne situacije Kraljevine SHS
i različitost ratnog iskustva žena s prostora nove države pruža jedinstvenu priliku
da analiziramo vezu između ratnog angažmana žena i stjecanja političkih prava.
5 .2a Žensko pravo glasa: od općinskih izbora do Vidovdanskog ustava
N ovi p o čeci, n o ve m o g u ćn o sti
Kraj rata označio je početak demokratizacije društva. Pravo glasa bilo je aktualna
tg p a gotovo svih europskih parlamenata toga vremena i postalo je izvjesno da je
vrijeme imovinskih i obrazovnih cenzusa prava glasa prošlost, te da će se nova po
litička kultura graditi na principu lopćeg prava glasah No, ono što nije odmah upa
dalo u oči da je sintagama „opće pravo glasa“ ra s r e z ljiv p n j a m koji je u različitim
političkim prilikama nosio različito značenje.
Kraljevstvo SHS nije po tom pitanju bilo nimalo drugačije od ostalih europ
skih država. Demokratizacija društva i donošenje ustava postali su imperativ za
novu državu koja se nadala da će ovaj proces pridonijeti stabilizaciji unutrašnje
situacije, olakšati priznanje od strane Velike Britanije i Francuske koje su još uvijek
imale rezerve prema ovoj državnoj tvorevini i ojačati poziciju Kraljevstva SHS na
2 Stoga se ubrzano kreće s organizacijom općinskih izbomirovnim pregovorima .20
ra te izbora za.Ustavotvornu skupštinu.
Brzina kojom su se nizali događaji ostavljala je prostor mnogirn nedorečenostima, a veličina promjena koje su pogađale naročito prečanske krajeve doprinosila je
ideji da je nastupilo vrijeme kada se svi segmenti društva propituju i kada sum ogućnosti promjena neograničene. O čito je ovaj duh optimizma ohnhvarioi žensku
scen^ koja je očekivala da demokratizacija društva neosporno mora značiti i izbor
no pravo za žene. »U to m kratkom trenutku velikoga saznanja mogli ste čitati sa
svih strana kako jelensko pravo glasa)sazrela stvar [...] kako posle velikog svetskog
rata nastaje u našemHruštvenomzivotu druga era“, naglašava ogorčen članak Žen
skogpokreta o izglasavanju izbornog reda za Ustavotvornu skupštinu te nastavlja:
220 Amo Milušić, „Politički i pravni aspekti općinskih izbora u Hrvatskoj i Slavoniji go
dine 1920“, 77.
1
91
V ^
(/0
-k 4 a
�RAT I R O D N I STEREO TIPI
Tako se govorilo i kod nas[...] pa je se onda počelo govoriti na svakom ko
raku kako je projekt novog izbornog zakona obuhvatao žensko pravo glasa
i kako će žene već učestvovati u izborima za konstituantu[...] Narodni klub
je za to, radikalna stranka prožeta sva širokim demokratizmom napominje
poluglasno da neće imati ništa protiv, demokratska zajednica se izjasnila pi
smeno, a republikanci i socijaliste primaju žene za aktivne članove stranke.
Pri takovom stanju izgledalo je komično priređivati demonstracije i mlata
rati rukama po praznom prostoru .21
2
U jednoj od prvih rezolucija za žensko pravo glasa za Ustavotvornu skupštinu koja
je početkom 1920. godine krenula iz Beograda na obilazak ostalih gradova odraža
va se iznenađenje zbog neizvjesnosti ovog pitanja:
Svi su izgledi bili da će žena učestvovati na ovim izborima i stoga od strane
naših ženskih organizacija nije upućivan vladi nikakav apel, ali kako je sa
svim iznenada rješenje toga pitanja opet gurnuto u pozadinu, mi apelujemo
na uviđavnost vlade i tražimo, da se ženi dopusti učešće u nastupajućim
22
3
izborima.22
Ideja da će se rat i demokratizacija odraziti na ženski položaj u društvu dovela
je do pokretanja brojnih časopisa za
koji
formalno niču oslanjali na poli
tičke stfankertdi^su jasno izražavali retoriku pojedinih političkih opcijaJTajco je
Jugoslavenska ž en#> bila neformalno glasilo dem pkrata. imenska misab i ŠJovenka,
klerikalaca, a Ženski pokret\e u prvim godinama bio organ -Pcužrva ?a pmsvjeri*nnjf ž^nn i za^ j r ^ p ^ p r a v a koje je, prema Gordani Krivokapić Jović, nastalo
u okiilju-Ra^ijtalae-stTanke/^^inim ljivo je da je većina njih prestala izlaziti ili se
transformirala u pristupu i imenu nakon š to jc postalo evidentnoga žene ipak neće
dobiti pravo g lasa?/7
*
Prve naznake da žensko pravo glasa nije niti gotova niti sigurna stvar javile su
se u skromnoj bilješci Ženske misli još krajem 1919. godine. U njoj se priopćava da
su doznali „od jednog od najodličnijih naših političara i člana bivše vlade u Beog ra d n ^ d a js a h in fit n ijr tv ilrln n jp n žgn slrrun p ra v u glasa Naime, U raspravi O pitanju
za neograničeno pravo glasa istupili su samo članovi Jugoslavenskog kluba, neki su
bili za parcijalno pravo glasa, muslimanski su politički predstavnici bili odlučno
protiv, a Srbi s Kosova su se čitavom pitanju ismijavali.24Uočljivo je da su autor ili
2
221 „Žensko pravo glasa pred Narodnim predstavništvom", Ženski pokret, 15. kolovoza
1920., br. 4-5: 10-16.
2 2 „Jugoslavenske žene za pravo glasa", Ženska misao, 10. ožujka 1920., br. 3:46-48.
2
223 Krivokapić-Jović, „‘Društvo za prosvjećivanje žene i zaštitu njenih prava’ - radikali i
žensko pravo glasa posle Prvog svetskog rata", 299-308.
224 „Žensko pravo glasa u Jugoslaviji", Ženska misao, 21. studenog 1919., br. 1:16.
92
�Poraće i rodni odnosi
autorica bilješke pobornike i protivnike ženskog prava glasa geografski podijelili, a
ovaj će se princip ponoviti prilikom donošenja izbornih redova za lokalne izbore
koji će napokon otvoriti karte o odnosu prema ženskom pravu glasa.
B orb a z a p rav o g la sa n a o p ćin sk im i g rad skim izborim a
Budući da je Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca predstavljala specifičan primjer
države čiji su dijelovi teritorija proživljavali vrlo različito ratno iskustvo, varijacije
koje se javljaju u odnosu lokalnih vlasti prema ženskom pravu glasa pružaju jedin
stvenu priliku ispitivanja utjecaja participacije žena u ratu na stjecanje sufražetskih
prava. Zanimljivo je da je ženska scena nakon rata nastupala poprilično jedinstve
no, argumentacija je vrlo slična u svim dijelovima države, ali postignuti rezultati
variraju od regije do regije.
Nedostatak vremena i nestabilnost vlada25uvjetovali su da su se izbomLtedovi
2
za opčine tijekom 1919. i 1920. godine donosili kraljevskim uredbama, zaobila
zeći uobičajenu zakonsku proceduru, te su se međusobno znatno razlikovali. Pri
tome su razlike u tretiranjufeenskog prava glasa evjdenrr|c. ali i vrlo slabo istražene
i objašnjene u našoj historiografiji .26
2
Borbu za žensko pravo glasa na općinskim i nacionalnim izborima najavio je za
grebački skup koji se u organizaciji Demokratskog udruženja jugoslavenskih žena
održao u kinu Metropol 23. veljače 1919. godine. Na njemu su se nizali govori žena
iz svih dijelova države u kojima se isticao doprinos žsna ratnim zbivanjima, obrazo
vanost učiteljica, brojnost radnica, spremnost i zrelost žena u gradovima i na pro
vinciji da se uključe ’ d<»mr>|franW‘ ; nacionalne procese te iskustvo drugih naroda
j
u svijetu. Države su se pri tome dijelile na pravedne - Rusiju. Češku. Njemačku ili
Mađarsku, koje su u narodna vijeća već uključivale žene, i-oepcamitie - primjerice
225 U kratko vrijeme od 1918-do4520. promijenilo se nekoliko saziva vlada, a po dva
puta su se redali i predsjednici vlade: Stojan .Prutić, Ljuba Davidović i Miljenko
Vesnić. (Milušić, „Politički i pravni aspekti općinskih izbora u Hrvatskoj i Slavoniji
godine 1920“, 81)
2 2 6 Dubravka Peić čaldarović spominje p a rc ija ln o p ra v o žerp da glačaju na lo k a ln im iz
borima u H rvatskoj 1 9 7 0 gndine. ali ne objašnjava^daldc je preuzela informaciju, te
u kasnijem tekstu^ivn_^aldjyčuj£ da je ovo pravo ukinuto Vidovdanskim ustavom.
(Peić Čaldarović, „Ženska profesionalna udruženja u Hrvatskoj 1 9 1 8 -1 9 4 1 . godine:
(Prilog istraživanju društvenog položaja žena u Hrvatskoj između dvaju svjetskih ra
tova)", 4 9 ) . Iste opeinske-izbore u Hrvatskoj dosta opširno je obradio Anto Milušić
koji činjenicu da su žene tada dobile djelomično pravo glasa samo spominje, a dalje se
fokusira pretežno na pravne i ekonomske aspekte izbora te izborne rezultate. (Milu
šić, „Politički i pravni aspekti općinskih izbora u Hrvatskoj i Slavoniji godine 1 9 2 0 “,
6 7 -2 1 8 )
93
�RAT I R O D N I STEREO TIPI
Kinu, gdje su žene prije 25 godina sudjelovale u nacionalnoj i državnoj revoluciji,
,,a kad su došle pred konstituantu [...] rekli su im muškarci da nisu još zrele". Iako
je Jugoslavija u ovoj paraleli uspoređena s „nepravednom" Kinom, skup završava
optimističnim riječima Zofke Kveder Demetrović koja procjenjuje daje u Jugosla
viji još sve nesređeno, ali već »ključa novi život", a u izgradnji „jugoslavenske kuće"
muškarci i žene trebaju surađivati. U tom je duhu napisana rezolucija u kojoj se
„oslobađanježena" povezuje s iskustvom poratnog ^narodnog oslohodenja “ pozi
va se na argument doprinosa žena funkcioniranju državnih institucija i_gospodarskog ustroja zemlje za vrijeme rata, te se zahtijeva da žene steknu ^olitička^prava)i
to na lokalnim i državnim izborima.
U vrijeme velikih-flackmakuh i socijalnih pokreta na čitavome svijetu, u
vrijeme kad smo i mi Srbi, Hrvati i Slovenci doživjeli svoje narodno oslo
bođenje i ujedinjenje, tražimo i mi žene, da nas se prizna jednakopravnim
državljanima naše jugoslavenske^države SHS, jer kad vršimo(svč^užnoki
istih, treba da nam se daju(Tpraya? Mi smo svojim radom dokazaleTda inožemo nositi na svojim ledjima sve terete, koje je prije, za doba patrijarhal
nih, nosio za nas muškarac. Mi smo luvernkam a,» nn»Hima- mškolama, u
seljačkoj kući i u pinnvnjčlcom stanu radile, brinule se i zaradi ivale, odgajaje
djecu, a i gladovale. Radile smo u karitativnim i kulturnim društvima, u
staleškim organizacija, pa sada držimo daje došlo vrijeme, da suodlučujemo
o sudbini našoj i naše djece, da udjemo u općinske, kotarske i županijske od
bore i u državno vijeće kao jednakopravne saradnice naših muževa. Tražimo
da se pozovu žene k svim vijećanjima o promjeni našeg zakonodavstva, koli
državnog, toli autonomnog. Tražimo da se kod predstojeće_reforme £pgipskog izbornog prava podijeli i nama Qctivno i pasivno pravo glas^. Tražimo
da se nas još prije konstituante pozoveJTsVimTvažmjln^preufedbama naše
državne i autonomne uprave. Tražimo da se kod raspisa prvih izbora za
konstituantu države Srba, Hrvata i Slovenaca^nezaboravi nas žene, jer mi
ne ćemo mirovati, dok ne postignemcfnišfLJjudskaprava.27
2
Dva mjeseca kasnije na sličnom skupu u Beogradu ponovljeni su motivi ratnog
iskustva, nepravednog zapostavljanja žena u zakonicima, naglašen je materinski
poziv žena u društvu, donesena rezolucija i osnovano Društvo za prosvjećivanje
žene i zaštitu njenih prava .28
2
U sljedeće dvije godine (od polovice 1919. godine do početka 1921. godine)
donesen je niz uredbi o lokalnim izborima prema kojima se stvorila zanimljiva
227 „Skupština žena u Zagrebu za pravo glasau,Jugoslavenska žena, 1919:118-119.0 ovoj
skupštini vidi i „Velik shod za žensko volilno pravico", Slovenka, 15. travnja 1919., br.
3-4: 84
228 Kecman, Žene Jugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama, 178.
94
�Poraće i rodni odnosi
situacija da su
Srbije koje su najeksplicitnije sudjelovale u ratnim operacijama
u po*f«aosi iJ skliučene-izJzbornog procesa (svibanj 1920.), u IJtvatskoj i Slavonijkpravo glasa na općinskim i gradskim izborima dobile su državljanke koje vode
svoje ili obiteljsko gospodarstvo, obrtničku ili trgovaćkn ra d n ju , te.z ap o slen ice jav
nih ili privatnih institucija koje su završile červ ern g n d išn jii-srg d n jn školu (studeni
rwunuškarce (lipanj 1920.).229
Ovako raznolike odluke rezultirale su i vrlo različitim reakcijama ženske scene
tijekom 1920, godine, kao i interpretacijama uzroka varijacija odnosa prema žen
^lovenkafc ponosna što se sve tri političke stranke u Sloveniji20
3
skom pravu glasaS
zalažu za ravnopravnost među rodovima, a uzroke različitog regionalnog odnosa
prema položaju žena nalazila je u stupnjujculturnog razvoja. „Što je uzvišenija
kultura, to više gubi na vrijednosti sirova sila koju utjelovljuje muškost, a više se
cijene intelektualne i etične kvalitete [...]. Iz toga proizlazi da što su narodi kultur
no uzdignutiji tim više se trude osloboditi njene sposobnosti i staviti ih u službu
društva!' Slovenci, nastavlja autor ili autorica, možda nisu napredni kao Cesi, ali u
Jugoslaviji oni čine najzapadniji i najkulturnijijiarod. Kod Hrvata se doduše osjeća
utjecaj zapada, ali neki dijelovi Hrvatske su još vrlo konzervativni, a u najgorem
položaju j^ O ^ g o r ka koja živi u izrazito ratnički organiziranoj zajednici.21 Za3
grebačk^Ženska misa,b hnn; zbr>
g*tjnj<5Prava Tp naglašava da će „zanimljivo biti
>
vidjeti, koliko ćeUopće žena u Banovini imati pravo glasa1.22Srpkinje su odluku
13
0 izbornom redu u Srbiji doživjele kao izdaju i a raje ne samo na njihov položaj u
srpskom društvu, već i na pozicioniranje srpskog žent|™g pokret? na jugoslaven
skoj ženskoj sceni. U tonskom p o le tu izlaze ogorčeni članci u kojima se eiporivnr
1n j« fjn n ističe uloga i žrtva Srpkinja u ratu te zaključuje:
I u ruke tih istih žena, danas, nekoliko ljudi koji se zovu ministri, od čijih
imena neka ništa ne znače za Srpstvo ni za Jugoslovenstvo, hoće da metnu
jedno parče hartije, odvažno sa potpisom svojim, na kome stoji napisano:
vi srpske žene, koje-ste po hrabrosti j ja č in i n r p n m f
p rv e_ u -E w n p i.
229 „Uredba o izboru gradskih zastupstva za gradove Hrvatske i Slavonije" i „Uredba <
izboru općinskih odbora za upravne općine Hrvatske i Slavonije"; „Privremeni zakot
za izbor svih opštinskih časnika u granicama ranije Kraljevine Srbije i okruzima Be
lopoljskom, Beranskom, Metohijskom i Pljevaljskom"; „Uredba o izboru u opštinsk;
zastupstva u Sloveniji".
230 Misli se na Slovensku ljudsku stranku, socijaliste i demokrate.
231 „Stališće žene v Jugoslaviji", Slovenka, 15. travnja 1919., br. 3-4: 80-81.
232 „Žensko pravo kod općinskih i gradskih izbora", Ženska misao, 1. siječnja 1920., bi
2: 32.
9!
�RAT I R O D N I STEREO TIPI
,vi ste poslednje u Jugoslaviji - jer Slovenke i Hrvatice imaju pravo glasa za
opštinske izbore! 3
23
p r uštvo za prosvjećivanje žene)i zaštitu njenih prava napisalo je protest koji su
njegove predstavnice odnijele tadašnjem predsjedniku vlade i predsjedniku par
lamenta. Njih dvojicu je navodno zapanjila informacija da s u l e ne u H rvatskoj
i Sloveniji dohile pravo glasa,234 te su zaključili da se po tom pitanju m ora nešto
poduzeti. No, predsjednik vlade nije pokazao mnogo razumijevanja prema zahtje
vima Ženske delegacije te je istaknuo da H želi da ,,na<p sesrrc siđu s am nvm ijjiđn
j*
u tu prljavu gomilu i prljavu horhu!* 235 Nekoliko mjeseci kasnije donesen je novi*
L r b n r n i r/» d -7-1
,1 lr o j/» m <j|l 7, f » e n p n r p p n n s r i i z g u b i l e i v b p i n O p r a V O .236
Uočljivo da je proces donošenja općinskog izbornog reda obilježen ubrzanošću, neusuglašenošću i određenom dozom kaosa. Država je bila nova, pravila su
bila nedefinirana, u zemlji su kolala različita uvjerenja o organizaciji, uređenju i
stupnji(tokaine autonogdj^, a čitav se proces odvijao u sjeni mnogo većeg i značaj
nijeg događaja: donošenja državnog ustava, listanje u konačnici mogao i dokinuti
razlike u tretiranju ženskog prava glasa jer ukoliko bi on propisao da se izborno
pravo odnosi na državljane i državljanke nove države, ta bi se odredba morala pro
širiti i na lokalnu razinu. No, y id r> an<:ki nsrav.dnnin je razočaranje pobornicim a
v^
ženskog prava glasa, a borba za proširenje ili barem očuvanje prava glasa na lokal
nim izborima postala je tim važnija.
Nastavak borbe za žensko pravo glasa na općinskim izborima najavio se već
na sjednici uprave N arodnog ženskog saveza SHS koja se održala u^Splitu.krajem
listopada 1-2ŽJ-. godine .27Sljedeći veći skup za žensko pravo glasa održao se u jesen
3
1921. u Zagrebu, u vrijeme kada se donosio zakon o općinskim izborima. Naime,
jicgrlhp i-z_JQiQ_; 1070 godina t-cghalp cn c
dobiri ^ k o n s k u. form u. Na ovoj
skupštini isticala se uloga žene U f u n k c i o n i r a n j a lok^n^; ^ajcdnir^ utjecaj općin
skih prohlcma (skupoća, h igijenske prilike, mladenačka dclilrv^prija nedostatak
parkova) na život žena, te žensku „snošljivost" i ljubav kao zalog uspješnoj politici.
U tom duhu donesena je rezolucija u kojoj zahtijevaju da se pravo glasa koje je
233 Mileva Petrović, „Opštinski izbori i naše žene", Ženski pokret, 22. lipnja 1920., br. 2:
9-10.
234 Iako je kasnije J. Hohnjec u jednom intervjuu izjavio da je slovenski porez učinjen
nakon dogovora s T rifk rtv iffrP ' S Prr>ri'rm k?ji je 1 fr>vrijeme h in predcjednilr y|ode
1
{Ženskipokret, ožujak 1926., br. 3: 91-93)
235 „Srpkinje i opštinski izbori**, Ženski pokret, 22. lipnja 1920., br. 2: 3.
236 „Uredba o ispremembah in poplnitvah uredbe o volitvi v občinska zastopstva v Slo
veniji od 15.5.1920.“
237 „Sjednica ženskog saveza SHS u Splitu (20, 21, 22 10)“, Ženski pokret, studeni-prosi.
nac 1921.. br. 11-12: 383-384.
96
�Poraće i rodni odnosi
ženama Hrvatske i Slavonije već djelomično dano uredbom o općinskim izborima,
proširi na sve žene, ali ,,i na sve pokrajine naše države1:
4
Žene sakupljene na skupštini u Zagrebu, zahtijevaju da se uredba o općin
skim izborima za Hrvatsku i Slavoniju ispravi utoliko, da se žene u dužno
stima i pravima potpuno izjednače s muškarcima i da se tako ispostavljena
uredba potegne na sve pokrajine naše države.2 *
1
Prijedlozi zakonske regulacije općinskih ivhnra-n Hrvarsknj i Slavoniji re zakon
o^ppćinskim izborima u Sloveniji-pretresani su u sekciji zakonodavnog odbora
Narodne skupštine početkom prosinca 1921. godine. U principu su bili identični
odredbama uredbi iz 1919. i 1920. godine, odnosno Hrvatska i Slavonija predla
gala je da se pravo glasa dodijeli samo odrederum-skiipinama žena, dok je Slovenija
ponovo zahtijevala opće pravo glača 7a žene i muškarce. Hrvatski je-prijedlog prihyać£n, a slovenski odbijen .29U skladu s tim donesen je Zakon o izboru gradskih
20
84
32
3
zastupstva za gradove Hrvatske i Slavonije koji je ipak djelomično proširio prava
glasa ženama jer su sada aktivno i pasivno pravo glasa imale itčne koje samostalno
vode imanje, javnu nhrrnirkn ilLrrgovar|m r^ n jn , javne službeniceJcoje imaju sred
nju Školu, ali i sve druge žene koje su završile srednju ili njoj sličnu srnicnn škoju ^0
S druge strane, žene u Sloveniji su zakonom konačno izgubile bilo kakvo izborno
pravo .21Krajem prosinca 1921. odlučeno je da će zakon o izboru općinskih zastup
4
stva u Sloveniji vrijediti i u Dalmaciji te je u skladu s time donesen Zakon o izboru
općinskih zastupstva u Dalmaciji, koji pravo glasa dodjeljuje punoljetnim muškar
cima .22Očekivano, isti princip uveden je i za izbore u Bosni i Hercegovini.23
4
4
Iz ovoga slijedi da su početkom dvadesetih-godina u Kraljevini SHS jedino
ž
rene u Hrvatskoj i Slavoniji stekle i zakonom potvrdile određena izhnrna^arava na
f>
pćinskimJ gnd<=ki™ i-rhr^jprt? O no što povjesničare zbunjuje jest'izhguia-praksa
tijekom dvadesetih godina koja, prema svemu sudeći, pije pnrvrđivala^vn činjeni
cu; Pretpostavka daje Vidovdanski ustav odgovoran za prekid bilo kakvih izbornih
prava žena nije točna jer je Ustav određivao da će se o tom pitanju izjasniti zakon, a
238 Rezolucija: Žene sakupljene na skupštini u Zagrebu, zahtijevaju da se uredba o op
ćinskim izborima za Hrvatsku i Slavoniju ispravi utoliko, da se žene u dužnostima i
pravima potpuno izjednače s muškarcima i da se tako ispostavljena uredba potegne
na sve pokrajine naše države. („Skupština žena u Zagrebu4, Ženski pokret, studeni4
prosinac 1921., br. 11-12: 384-389)
239 „Zakonodavni odbor", Ženski pokret, studeni-prosinac 1921., br. 11-12: 388-389.
240 „Zakon o izboru gradskih zastupstva za gradove Hrvatske i Slavonije"
241 „Zakon o volitvi v občanska zastopstva v Sloveniji"
242 „Zakon o izboru u općinska zastupstva u Dalmaciji"
243 „Zakon o izboru opštinskih zastupstva u Bosni i Hercegovini"
97
�RAT I R O D N I STEREO TIPI
izborni zakon za Hrvatsku i Slavoniju u principu je potvrdio odredbe prethodnih
uredbi. Nadalje, Zakon o biračkim spiskovima iz 1922. godine u čl. 18 propisao je
vođenje duplih ja ln ih biračkih spiskova za one općine koje su imale drugačije iz
borne zakone od izbora za narodne poslanike. Naravno, to je poskupljivalo izborni
proces i nije doprinosilo popularizaciji donošenja drugačijeg općinskog izbornog
reda .24Prema svemu sudeći, žene u H nnrsknj i Slavoniji-^ iz.hnrno pravo izguhile
4
neobičnim propisom .Zakona n R udarskim dvanaestinama za mjesece juli, august
i septembaL-1323-godine u kojem se između odredbi koje reguliraju rad akcionih
društava (čl. 44-46) i propisa koji određuje prava stranih državljana da kupuju ne
kretnine (čl. 48), našao čl. 47 koji glasi:
Biračko pravo za izbor općinskih zastupnika (zastupstva) u cijeloj Kralje
vini isto je kao biračko pravo za ostale izbore, te po tom izbori narodnih
poslanika, oblasnih i sreskih skupština, općinskih časnika (zastupstva) vršit
će se po stalnim biračkim spiskovima izrađenim po čl. 1 Zakona o biračkim
spiskovima.25
4
O d sredine dvadesetih godina pokrenut je projekt izrade jedinstvenog zakona o
.općinama i gradovima za-čitav prostor Kraljevine Srba, H rvata i Slovenaca. Iako
se dio pobornika ženskog prava glasa nadao da će novi zakon uvesti princip žen
skog prava glasa u čitavu državu, kada je konačno
^ grodd-im o p
ćinam a. .on n jjf i7ravn^ p*gnlirn^ pirnnjf ženskogprava glasa Naglasilo se da će se
pravo glasa u općinama regulirati sukladno Zakonu o biračkim spiskovima, a ovaj
se pozivao na Zakon o izboru narodnih poslanika za N arodnu skupštinu čime je
neposredno ukinut svaki oblik ženskog prava glasa .26
4
K o n stitu a n ta i V id o v d a n s k i u sta v
Ženski pokret se u borbu za pravo glasa na Ustavotvornoj skupštini uključio već
početkom 1920. godine, kada je u Beogradu donesena rezolucija za žensko pravo
.glasa koja je potom razaslana u jugoslavenske gradove. Rezolucija polazi od pret
postavke daje žena važan-člarukuštva i aktivna sudionica ekonomskog i kulturnog
napretka, poziva se na procese modernizacije, ali i na specifične potrebe žene i maj
ke.27No, izgleda da su predstavnice pokreta imale problema u dostavljanju peticija
4
organima vlasti. Naime, jedna kratka bilješka u Ženskom pokretu napominje da je
potpisana peticija dostavljena u kabinet Ljube Davidovića, ali tjedan kasnije za
244 „Zakon o biračkim spiskovima"
245 „Zakon o budžetskim dvanaestinama za mesece jul, august i septembar"
246 „Zakon o gradskim opštinama"; Ustav KraljevineJugoslavije; Zakon o biračkim spisko
vima; Zakon o izboru narodnih poslanika za Narodnu skupštinu, 1931.
247 „Jugoslavenske žene za pravo glasa", Ženska misao, 10 ožujka 1920., br. 3: 46-47
.
98
�Poraće i rodni odnosi
kašnjeli dio potpisa iz Bosne nikako nije mogao doprijeti do novog predsjednika
vlade Stojana Protića. Puni tekst rezolucije glasi:
U trenutku, kada se naša proširena i ujedinjena otadžbina nalazi pred
obnovljenjem i kada se sastaje ustavotvorna skupština, da vrši izmjene i u
samom ustavu, prilagođavajući ga duhu vremena, težnjama i potrebama
svoga cjelokupnog naroda, tpi žene, koje predstavljamo čitavu polovicu na
roda, nalazimo da zahtijevaju i nužda i pravda, da se povede račun s našim
prirodnim pravima. 1. Što se današnje prilike i način života dijametralno
razlikuju od onih, pod kojima su građanski zakoni, specijalni zakoni i ustav
pisani.; 2 Što danas poslije tolikih gubitaka zahtijevaju prilike, da se kako
.
u općem privređivanju, tako i u svim javnim poslovima radi udvojenom
snagom i prema tome je žena upućena, da popuni onaj ogromni nedosta
tak žive radne snage.; 3. Što danas imamo već i veliki broj žena koje su se
i svojom kulturom i svojim uspješnim radom na privređivanju izravnale s
muškarcima, a broj žena koje su prinuđene da se bore za svoj opstanak, raste
nevjerojatnom brzinom.; 4. Što jedna moderna država ne može da ostane i
razvija se, ako ne učini sve, da joj žena stoji s muškarcem na istom stepenu
kulture i da prema svojoj državljanki pokaže bar onoliko pravičnosti, koliko
je pokazala prema svome državljaninu.; 5. Što nitko nema više prava, niti je
pozvaniji da u odlučnim trenucima sudjeluje u rješavanju sudbine svoje dje
ce.; 6 Što, ako se žena oslobodi neuračunljivosti, koja je pritiskuje, podiže
.
se njeno dostojanstvo, povećava se poštovanje koje joj duguju njena djeca
i učvršćuje se porodica.; 7. I najposlije što je žena kao prirodni zaštitnik
djeteta i porodice nemilosrdni protivnik alkohola, koji razara porodicu i
stvara tuberkulozu.razvrat, ludilo i zločin. Stoga tražimo u ime pravičnosti,
u ime sretnije budućnosti i uspješnijeg razvića našeg cjelokupnog naroda, da
se žena što prije, još prije zastupajućih izbora izjednači sa čovjekom u poli
tičkim pravima. Svi su izgledi bili, da će žena učestvovati u ovim izborima i
stoga od strane naših ženskih organizacija nije upućivan vladi nikakav apel,
ali kako je sasvim iznenada rješenje tog pitanja opet gurnuto u pozadinu,
mi apeliramo na uviđavnost vlade i tražimo da se ženi dopusti učešće u nastupajućim izborima. Izmjena je već učinjena u pogledu biračkog prava, što
se glasanje dopušta svim građanima bez obzira na plaćanje poreza, prema
tome ne stoji nikakva prepreka, đa se učini jedna izmjena više i proširi pravo
glasanja i na žene. Žene glasuju u Engleskoj, Danskoj, Švedskoj, Norveškoj,
Finskoj, Njemačkoj, Austriji, Mađarskoj, Poljskoj, Čehoslovačkoj, Saveznim
Američkim Državama, Kanadi, Australiji i Novom Zelandu. Za ustavotvor
nu skupštinu hoće da glasuju i žene kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca.2
4
8
248 Ženski pokret, 15. kolovoza 1920, br. 4-5: 10-16; Prva i druga Davidovićeva vlada je
trajala od 16.8.1919. do 19.2.1920, a potom slijedi vlada Parlamentarne zajednice
(19.2.-7.5.1920).
99
�RAT I R O D N I STEREO TIPI
Borba za pravo glasa doživjela je novi udarac kada je u ljeto 1920. godine N arodno
predstavništvo donijelo nacrt zakona za izborni red za Ustavotvornu skupštinu
koji nije uključivao žensko izborno pravo. U debati-olw tw og pitanja demnkrari
i radikali te predstavnici N arodnog kluba istupili su protiv prava glasa žena isti
čući patrijarhalnost sredine, činjenicu da4$ne ne traže pravo glasa pa im ga stoga
ne treba ni d a n > e
ppre pravn glflga dnnosi brojne nepoznanice u političkoj
budućnosti, pa prema tom e nije m udro unositi nove zagonetke .29Neovisni srp
4
ski kandidat Aleksa Žujević izjasnio se da bi žene eventualno mogle dobiti pravo
glasa umjesto muškaraca kao ratne udovice, dok su se republikanci i predstavnici
Jugoslavenskog kluba zalagali za pravo glasa ženama. Isticali su temeljne postavke
demokracije, činjenicu da su žene svojim doprinosom kao majke, intelektualke,
činovnice i radnice zaslužile participirati u političkom životu zemlje, da su u ja ru
dokazale svoju požrtvovnost domovini, te da će žensko „toplo čuvstvo" pozitivno
utjecati na razvoj politike .20A rgumentu da žene Kraljevine SHS ne traže pravo
5
glasa suprotstavili su zborove za pravo glasa u Zagrebu, Beogradu i Ljubljani, a
Josip Hohnjec je svoje izlaganje temeljio na rezoluciji koju su donijele žene. Na
kraju se velikom većinom (253 prema 36) izglasalo da žene neće dobiti pravo glasa
na izborima za Ustavotvornu skupštinu .21 Izbori su se održali 28. studenog 1920.
5
godine .22
5
No, time borba za žensko pravo glasa nije prestala. Činjenica da žene neće su
djelovati u radu Ustavotvorne skupštine nije značila da njihovo pravo konačno ne
može biti uvršteno u ustav. Stoga se u godini pred donošenje Vidovdanskog ustava
održava piz *knpova 7?
potpisuju peticije i donose rezolucije.
Počelo je već na drugoj skupštini Na rndnr»g ženskog saveza Srha, Hrvata i Slovena
c a koja se početkom srpnja l92£L_pdržala u Zagrebu. Na njoj je donesena .pomalo
Ogorčena rezolucija u kojoj se jednostavno od vlade zahtjevalo da se sukladno m o
dernim trendovima poštuju građanska prava žena?
Delegatkinje od dvije stotine jugoslavenskih udruženja okupljene na svojoj
godišnjoj skupštini u Zagrebu ogorčene zbog neshvaćanja potrebe današ
njeg vremena i značajne ženine uloge u društvu od strane naših .odluču
jućih faktora, obraćaju se i ovom prilikom Parlamentu i Vladi sa molbom
249 Protiv prava glasa za žene istupili su Ivan Paleček, Ladislav Polić i Stojan Protić.
250 Za pravo glasa istupili su Velimir Deželić, Jaša Prodanović, Josip Hohnjec i Vaša Kne
žević.
251 „Žensko biračko pravo i naše narodno predstavništvo", Ženska misao, 15. srpnja
1920, br. 5-6: 65-72; „Žensko pravo glasa pred narodnim predstavništvom", Ženski
pokret, 1920., br. 4-5: 10-16.
252 O raspravi za pravo glasa vidi i: Neda Englesfeld, Prvi parlament Kraljevstva Srba,
Hrvata i Slovenaca - Privremeno narodno predstavništvo, 251-261.
100
�Poraće i rodni odnosi
i zahtjevom da se i njima kao i svim ostalim ženama kulturnih naroda za
jamče u ovoj državi sva politička i građanska prava koja uživaju državljani
muškog pola.23
5
U studenom 1920. godine, nekoliko tjedana prije održavanja izbora za
Konstituantu, Društvo za prosvjećivanje žene i zaštitu njenih prava organiziralo
je Konferenciju žena u Beogradu na kojoj se ističe zahtjev za izjednačavanjem po
litičkih prava žena i muškaraca. Pred zasjedanje Ustavotvorne skupštine održavaju
se velike skupštine za pravo glasa u Ljubljani, Zagrebu i Sarajevu, a u Beogradu se
skup zapravo glasa održao 8 svibnja 1921. godine, odnosno za vrijeme održavanja
.
Ustavotvorne skupštine .24
5
Prilikom donošenja mrava 1971 godine iskristaliziralo se nekoliko ustavnih
koncepata: T
Srjgvina Radija, ustavniprojekt Stojana Prnrjra nacrt 1jugosla
venskog kluba. narxr Josipa Smnjlake. nacrt Jugoslavenske muslimanske organiza
cije,
Tnimbićf-v-projekr i, naravno, cbižk^r,; prijedlog ustavne
komisije. M eđu službenim verzijama, o kojima se raspravljalo u parlamentarnoj
proceduri postojale su brojne razlike, a glavno pitanje koje je plijenilp_pažnju od
nosilo se na ustroj zemlje i stupanj autonomije njezinih pokrajina.255\ŽenskapraVo
glasa egzistiralo je negdje na.marginama debate, ali je ipak na različite načine zastu
pljeno u ovim konceptima. U principu, od većih projekata nacrt ustavne komisije,
kao i nacrt Stojana Protića, pravo glasa žena odgađao je za zakonsku regulaciju
nakon donošenja ustava, dok je nacrt Josipa Smodlake predviđao da se opće pravo
glasa odnosi na žene i muškarce .26Ustav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, tzv.
55
7
2
Vidovdanski ustav, donesen je,28. lipnja 1921. godine. Biračko pravo regulirano je
člankom 70:
Biračko pravo ima svaki državljanin po rođenju ili prirođenju, ako je navršio 21 godinu. Oficiri, aktivni i u nedejstvu, kao i podoficiri i vojnici pod
zastavom, ne mogu vršiti biračko pravo, ni biti b ira n i Zakon ćf
ženskom pravu glasaj5
7
Ustav je r>rLrir> mribiv;i*‘nrnr>cf TIgravr.rvnme skupštine u rješavanju pitanja žen
*
skog prava glasa. Iako je bilo očito da nemaju niti snage niti volje da provedu
253 „Značajna rezolucija", Ženski pokret, 15. kolovoza 1920., br. 4-5: 9: „Izvještaj sa skup
štine jugoslavenskih žena", Ženski pokret, 15. kolovoza 1920., br. 4-5: 16-20.
254 Kecman, ŽeneJugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama, 179.
255 Petranović, IstorijaJugoslavije 1918.-1978, 51-56.
256 Anđelija Vidaković, „Žensko biračko pravo i nacrti novog ustava", Ženski pokret, 6.
rujna 1920., br. 6: 5-7; Neda Englesfeld, Povijest hrvatske države i prava. Razdoblje od
18. do 20. stoljeća, 313-318.
257 „Ustav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca od 28.6.1921 “
101
�RAT I R O D N I STEREO TIPI
princip općeg prava glasa u punom obimu, oni niti ne rješavaju problem u po tp u
nosti negativno, već ostavljaju m ogućnost da se riješi nekom budućom zakonskom
regulativom. Ovakva odluka dvojako ie odjeknula u ženskom pokretu. U početku
je i dalje vladala vjera u pozitivno rješavanje pitanja ženskog prava glasa. Ističe se
uvjerenje da nerješavanje ovog problema ne proizlazi iz izričitog protivljenja stra
naka prema tom pitanju, već !•> n<.r.dlnčnrn;n n L-njpm nKimii hi prsvn žene trebale
dobiti. Vjeruje se da će se pitanje riješiti budućim zakonskim aktom, ali se ipak
naglašava da bi to bilo vrlo nespretno rješenje budući d aje yisrav fnrmalniji od zakpna^te-da se zakon lakše donosi, ali i ukida .28No, kad je izborni zakon napokon
5
donijet-L222^godine ,29on je u većem djelu bio p reslika zakona o izboru narodnih
5
.poslanika za Ustavotvornu skupštinu.te je izborno pravo dodijelio samo muškim
državljanima koji su navršili 21 godinu .20
6
Konačna posljedica ovakve formulacije Ustava jest da je ženski pokret shvatio
da su vrata za žensko pravo glasa i dalje otvorena ti^svakg revizija izbornog zakona
.za lokalne izbore ili za N arodnu skupštinu n hiri otvara mogućnost uvođenja prin
cipa ženskog prava glasa. Stoga je svaka izborna reforma bila obavezno popraćena
raznim ženskim skupštinama i peticijama.
Ž e n sk o p rav o g la sa n a k o n d o n o š e n ja V id o v d a n s k o g u sta v a
Tijekom sljedećih 18 godina učestale su rrmnifesttrijr za p n v n glasa koje su re
dovito pratile donošenje nr»yih valfn n a n o p ć in a m a , promjene izbornog reda itd.
M eđu većim manifestacijama treba istaknuti skupove za žensko pravo glasa u
Ljubljani, Zagrebu, Varaždinu, Sarajevu, Bosanskom Brodu, Splitu, Kragujevcu,
Belom M anastiru i D ubrovniku koje je Alijansa ženskog pokreta organizirala u
listopadu 1927. godine. G odinu prije toga N arodni ženski savez SHS poljuljan
je istupanjem dijela srbijanskih konzervativno orijentiranih članica koje se nisu
slagale s inzistiranjem na političkim ciljevima pokreta, te je vjerojatno ova mani
festacija poslužila kao prilika za afirmacijom u javnosti. Uz to, to je bila izborna
godina, a istovremeno je započeo i projekt izrade zajedničkog općinskog zakona.
Na ovim skupovima donesena je rezolucija u kojoj se poziva na član 70 Ustava, te
se na temelju njega zahtijeva da žene dobiju pravo glasa za izbore u N arodnu skup
štinu i sva samoupravna tijela. Spominje se da je žensko pravo glasa tekovina svih
demokratskih država, u koje se i Kraljevina SHS voli svrstavati, te da žene svojim
radom doprinose funkcioniranju države.
258 Anđelija Vidaković, „Žensko biračko pravo i nacrti novog ustava", Ženski pokret, 6
.
rujna 1920., br. 6 5-7.
:
259 „Zakon o izmenama zakona na osnovu koga su izvršeni izbori na dan 28.11.1920.
godine?
260 Ladislav Polić, Izborni zakon, 7.
102
�Poraće i rodni odnosi
Žene sakupljene na zboru na dan 9 oktobra, traže na osnovu člana 70 Us
tava opšte i jednako, aktivno i pasivno pravo glasa za Narodnu skupštinu i
za sva samoupravna tela. Osim balkanskih i romaniskih država sve ostale
evropske zemlje izjednačile su žene sa muškarcima u pogledu političkih
prava, i u svima tri državama rezultati ženskog učestvovanja u političkom
životu odlična su. Posledica političkog izjednačenja bila je ta da se socijalna
svest žene kao građanke visoko podigla, jer se ona osetila potpuno odgo
vornom za dobro naroda i države. U našoj zemlji u kojoj je na svim poljima
javnoga života toliko nužan intensivan, konstruktivan rad, za koji žena ima
neosporno naročite sposobnosti, saradnja velikog dela našeg naroda, koji
sačinjavaju žene, ne samo da je potrebna, već je neophodna, tim pre što se
naša država nalazi u stadiju, u kojem ne srne da odbaci i jednog sposbnog
radenika. Naši političari i državnici uvek predstavljaju našu zemlju kao
demokratsku, a prava načela demokratije traže neminovno jednakost svih
građana bez razlike pola i klasa. S toga i u ime demokratskih načela, čiji smo
mi privrženici, zahtevamo potpuno političko izjednačenje s muškarcima.21
6
IzboniaJ_9&5-godina potaknula je novu veliku manifestaciju za ženska prava koja
se održavala u listopadu 1935. godine i to u Beogradu, Zagrebu, Ljubljani, Splitu,
Skopju, Banja Luci, Novom Sadu, Varaždinu, Jasenovcu i Šapcu. Ponovo se donosi
rezolucija u kojoj se zahtijeva da se dopusti ženama da utječu na „formiranje druš
tva i države", te da se u novi izborni zakon unese odredba o jednakom pasivnom
i aktivnom pravu za žene i muškarce. „Žene shvatajući da za svesno ispunjavanje
građanskih dužnosti treba da imaju uticaj na formiranje društva i države, traže da
se u novi izborni zakon unese jednako, opšte, trajno, aktivno i pasivno pravo glasa
za sve građane, muške i ženske."6 Posljednji val velikih manifestacija za pravo glasa
22
održao se krajem 1939. godine u raznim gradovima diljem zemlje, uključujući i
C rnu G oru koja se do tada rijetko uključivala u ovakve akcije.23No, ovo je ujedno
6
bila i posljednja akcija ovakvog tipa, budući da joj je prethodio nslrnl unutar femi
nističkog pokreta u kojem Alijansa ženskog pokreta, kao glavnimoior dotadašnjih
zbivanja, odlučuje da novonastala situacija ne pogoduje održavanju zborova i inzistiranju na ovom problemu .24
6
Brojne akcije za pravo glasa ipak nisu polučile željene rezultate. ^
Oktroir^ni
Ustav Kraljevine Jugoslavije iz 1931. glasačko je pravo regulirao člankom 55 koji
u biti pxmavlja-čLJZD-prethndnog I Isnavav pa tako i formulaciju da če^zakon rije
šiti o ženskom pravu glasa."25Nakon toga donesen je Zakon o izboru narodnih
6
261
262
263
264
265
„Naši izbori", Ženski pokret, 15. listopada 1927., br. 18: 1-2.
„Za pravo glasa za žene", Ženski pokret, rujan-studeni 1935., br. 7-9: 82-84.
Kecman, ŽeneJugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama, 335-345.
Vjerojatno se mislilo na početak Drugog svjetskog rata. Isto, str. 307.
Ustav KraljevineJugoslavije, 1931.
103
�RAT I R O D N I STEREO TIPI
poslanika za N arodnu skupštinu koji ne uključuje žene, te se čak u Zakonu o birač
kim spiskovima ne spominju posebni spiskovi za općinske izbore .26
62
7
6
5-2b G
ovorite luii tM zb iljn o ?^ - argumentacija i žensko pravo glasa
„Sa zadovoljstvom konstatujem da se protiv ženskog prava glasa nisu iznosi
li principelni razlozi. To je jedan korak napred“, naglasio je jedan od osniva
ča Republikanske stranke Ja*a Prodanovir prilikom debate za izborni zakon za
Ustavotvornu skupštinu .28
6
Zaista, kada pogledamo rasprave koje su se bavile pitanjem ženskog prava glasa,
upada u OČi da se dogodilo određenn-skretanje n ^rgiimerirariji u odnosu na pret
hodno razdoblje.izgubile su se reze da Sli žene i n t e l e k t u a l n o ili na n e k i drugi nafjn
inferiorne i stoga nesposobne da se bave politikom. Tadašnji protivnici ženskog
prava glasa mnogo se češće pozivaju na pragmatične razloge: zaostalost sredine, ne
postojanje ženskog pokreta, strah od neizvjesnosti izbornih rezultata, neodlučnost
oko načina rješavanja ovog pitanja. Demokrati su optuživalLkjprikalce da se zalažu
za žensko pravo glasa jer se nadaju da će tako povećati svoje biračko tijelo, a klerikalci su im vraćali da ne puštaju žene u politiku samo zato što vjeruju da neće glasati za
n jih ^ e lik i dio našeg naroda živi još yjiekom herojskom dobu, pa bi bilo vrlo teško
shvatiti najedanput ovako veliku novim ^naglašava Ladislav Polić,29te kasnije do
6
daje: „Izbori za konstituantu (su) .vrlo.velika ^jagonetka; nitko ne može znati što će
se tu izroditi, pa bi bilo da tim nepoznanicama dodam o još jednu?“ Stojan Protić
je istom prilikom ustvrdio: „Radikali misle o tom u gospodo ovako: Xad_netko-ne
^ražTpiavo,-nL treba mu pravo m-datil*7 Ovaj zaokret u argumentaciji očito se do
20
godio naglo jer brojni tekstovi i govori koji se zalažu za žensko pravo glasa još uvijek
uzimaju u obzir stare stavove i polemiziraju s njima kao s tragovima prošlosti.21
7
266 Ustav Kraljevine Jugoslavije; Zakon o biračkim spiskovima; Zakon o izboru narodnih
poslanika za Narodnu skupštinu, 1931.
267 Božidar Protić, „O ženskom pravu glasa", Ženski pokret, prosinac 1920., br. 9: 4-11.
268 Jaša Prodanović, „Žensko pravo glasa pred Narodnim predstavništvom", Ženski po
kret, 15. kolovoza 1920., br. 4-5: 13.
269 Ladislav Polić bio je redoviti profesor općeg državnog prava i međunarodnog prava
na Pravoslovnom i državoslovnom fakultetu u Zagrebu, 1920. godine bio je i član
arbitražnog suda u Haagu.
270 „Žensko biračko pravo i naše Narodno Predstavništvo", Ženska misao, 15. srpnja
1920, br. 5-6: 65-72.
271 Vidi primjerice: Božidar Protić, „O ženskom pravu glasa", Ženski pokret, prosinac
1920., br. 9: 4-1 1; Katarina Bogdanović: „Za žensko pravo glasa“,Jugoslavenska žena,
1919.: 218-219; Augustin Juretić, „Zar i žene u političku arenu?", Ženska misao, 10.
ožujka 1920., br. 3: 36-38.
104
�Poraće i rodni odnosi
Jedan od uzroka evolucije u pristupu ženskom pravu glasa zasigurno je jgrno
isknsfvo- Činilo se da su ratne traume i uloga žena u proteklom ratu dokinule pri
hvatljivost omalovažavanja žena. Autorica ili autor članka u Domaćici ističe:
Posle užasne propasti naše države i bezmjeme nesreće sviju onih koji osta
doše u okupacionoj zemlji videla sam, da se sa zgarišta naše državne propasti
prve pojavile srpske žene i počele spašavati što se još moglo spasiti. Ona
je polako, ali odlučno stupila u život i u borbu. Nije se libila ni najtežih
poslova, primila je sve na svoja pleća i postala je jaka i moćna, kao što žena
nije nikada bila niti se mislilo da može biti. To nije više bila žena koju smo
mi navikli da vidimo, ona je postala div, heroj u koga se sa puno poverenja
podizahu oči nezaštićene i nejake dece njene [...] I posle svega ovoga ja se
pitam da li će se naći i jedan pošten čovek koji će dozvoliti da se ona kleveta i
da se na njenu prošlost bacaju blatom oni koji su bili najgori među nama.22
"
\
Doprinos ratu vrlo je čest argument pobornika ženskog prava glasa, osobito u po
ratnim godinama kada su sjećanja na rat još uvijek bila vrlo živa. „Žena za vreme
okupacije išla je na vešala, za nacionalne ideje našeg naroda, išla je na vešala za opšte
interese, to joj se dozvoljava, a međutim joj se osporava pravo da glasa", naglasio
je Vaša Knežević 1920. godine. „Žene su za vreme ovog rata, i jugoslavenske i aa:
fflčiro ove našf srhijanske radile sa toliko samoprijegorenja da je to za divljenje",
ustvrdio je istom prilikom Jaša Prodanović .23„Nisu li žene u tom ratu žrtvovale
2
7
7
svoju snagu, svoju mladost i svoje zdravlje?", pitao se Ivica Neznan u Slovenki.24
7
No, ratno iskustvo prodrmalo je više nego površinske slojeve društva, ono je odškrinulo vrata promjeni svjetonazora i među seoskim krugovima. Vrlo simpatičan
prikaz kako je rat izazivao tradicionalna uvjerenja daje nam pismo „dida iz Tunje"
objavljeno u Evi 1928. godine:
Ujesen 1914. godine kada su se trebale kositi livade, ja se uzloćudijo, šta ću
napravit treba travu kosit, a nije tko. Jesam šijo na jedan panj u dvoru pa se
plako, ali kad to vidla najstarija snaja, da ja plačem, upita ona mene ovako:
O dido, zašto ti plačeš? Ja joj odgovorim. Čuješ Maro, kako ne bi plakao,
trava je prispila kositbu, ja star ne mogu, sinovi u ratu, sve će nam propast
upropasti, pocrkaće marva od gladi. Ali kad ču to moja sna Mara, tada ona
meni reče ovako: Moj dido, nas četiri jake žene i dvi mlade u kući, mi ćemo
sve livade pokosit i šino doma svozit, to tebe nije brige.
272 „O budućoj emancipaciji žena", Domaćica, studeni 1921., br. 3: 3-5.
273 „Žensko pravo glasa pred Narodnim Predstavništvom", Ženski pokret, 15. kolovoza
1920., br. 4-5:11,13.
274 Ivica Neznan, „Ali spada ženska v politiko?", Slovenka, 15. lipnja 1919., br. 5-6: 9194.
105
�RAT I R O D N I STEREO TIPI
Na njegovo iznenađenje šest snaha sve su napravile složno i još bolje nego muški. A
uz to su radile i ženske poslove.
Zato kažem: Treba ženi jednako pravo dat ko i muškom. Treba da je žena
u svemu ravna muškarcu, pošto je pravo, žena može da zamini muškarca
u svem i zaminjuje, pa zašto da ne bi i one imale svoja prava ko muškarci.
Jednaka braća jednaka plaća.25
7
Zatim, poslijeratno vrijeme obilježio je nov duh vremena. Zauzimanje čvrstog sta
va protiv ženskog pitanja nije bilo m oderno niti u skladu s dem okratičnim proce
sima koji su zahvatili tadašnje društvo. „Svuda vlada dem okratična misao. S tog
stajališta treba ocijeniti sve političke sustave", upozoravao je Josip H ohnjec ,26a au
7
torica u Slovenki je smatrala da je oslobođenje žena preduvjet da Jugoslavija stane
u kolo najkulturnijih naroda svijeta .27Ženska misao je zauzimanjem za pravo glasa
72
7
8
davala svoj doprinos duhu m odernog vremena, a stranke kojima je stalo do imidža
u društvu bile su vrlo oprezne kada su se izjašnjavale o ženskom pitanju. „M oram
da naglasim da ne očekujem da ćete u ovom pogledu dobiti negativan odgovor
predstavnika bilo koje političke stranke, jer sve su građanske stranke na riječi i na
jeziku za jednakopravnost žena sa muškarcima, prem da je njihova politička praksa
sasvim obratna", naglasio je zastupnik socijalističke stranke u intervjuu za Evu.279
Napokon, novo doba donijelo je pravo glasa širokim narodnim masama čime
je pitanje intelektualne zrelosti žena za politiku postalo bespredmetno. Naprotiv,
upravo se intelektualna superiornost obrazovanih žena postavlja kao važan argu
ment pristalica ženskog prava g la s a /^ a r nije smiješno i groteskno, da žena s matu
rom ili pače fakultetskom spremom, koja dnevno čita novine i prati razvoj javnih
prilikaj^nema ništa da traži na biralištima, dok tamo glasuju analfabeti, a često i
kreten ij^p itala se autorica članka u Našoj i e n t ^ 9 N a istom tragu Velimir Deželić
je upozoravao: „dogodit će se apsurd da će učiteljica koja je morala nedotupava
đaka otpraviti iz škole, jer nije mogao naučiti azbuke, da će ta učiteljica gledati
kako taj analfabeta glasuje jer je muško, a ona nema pravo glasa jer je žensko !20
*8
275 „Pismo dida iz Tunje iz Slavonije", Eva, 12. siječnja 1928., br. 2: 1-2
.
276 „Žensko biračko pravo i naše Narodno Predstavništvo**, Ženska misao, 15. srpnja
1920, br. 5 6 69.
- :
277 IK, „Stališće žene v Jugoslaviji", Slovenka, 15. travnja 1919., br. 3-4: 80-81.
278 „Stanovišta političkih stranaka Narodne skupštine prema ženskom pitanju: Socijali
stička Partija Jugoslavije", Eva, 6 veljače 1928., br. 5: 1.
.
279 „Žensko pravo glasa", Naša žena, 24. kolovoza 1935., br. 31:1-2.
280 „Žensko biračko pravo i naše Narodno Predstavništvo", Ženska misao, 15. srpnja
1920., br. 5-6: 6 .
6
106
�Poraće i rodni odnosi
No, znači li
f»wdm-ija n or^nnr»/»nta^iji i evoluciju n stereotipima tog raz
doblja? Ukoliko pobliže analiziramo srž postavke problema, uočit ćemo da nema
govora o značajnim promjenama i pomacima. Kada je radikal Ivan Palaček isticao
da se ženama ne može dati pravo glasa jer se ne pozna raspoloženje masa, on je to
objasnio riječima: „Jer gospodo da smo se mi već odlučili na to, da ženama damo
pravo glasa, pa da se široki slojevi naroda postave na stanovište da smo mi nešto
učinili, što sa njihovim mišljenjem ne stoji u skladu, oni bi bili u mnogo težem
položaju nego što će biti, ako budu htjeli da uskrate ženama pravo glasa!21Ovim
*8
argumentom perpetuira se ideja da narod čine muškarci i da su muškarci nepriko
snovena norma društva kojoj se žena mora prilagođavati. Postavka da su muškarci
nosioci moći, ne samo da ostaje mjerilo društvenih odnosa nego se brani spreča
vanjem ulaska žena u političku arenu. Žene se i dalje percipiraju kao drugotnost,
varijabla čija sudbina ovisi o poziciji norme.
S tog stajališta ženama i ne treba pravo glasa jer ih predstavljaju njihovi muževi.
„Moguće je da naše žene imaju potpuno povjerenje bar u političkim poslovima
svojih muževa", naglasio je Ivan Palaček.22Samo priznanje da narod čine i žene
8
i muškarci značilo bi otvaranje dodatne nepoznanice, subverzivno opasne zago
netke. Postavka da ,,mi“ znači jednakopravno i muško i žensko, zamagljuje granice
identiteta te uvodi nove i neistražene principe u samoj srži nacionalne biti. Uko
liko je žena samo „naša", onda nema razloga da nema povjerenje u poslove svojih
muževa, kako je to naglasio Ivan Palaček, ali ideja da je žena i „svoja," zasebna,
odvojena, drugačija, budi nesigurnost i neizvjesnost u odgovor na esencijalno pita
nje: tko smo ,,mi“? Nakon što se demokratski orijentirana projugoslavenska Nova
Evropa opredijelila: „Tvrdimo da bez Jugoslavenki nema Jugoslavenstva", dvojila
se oko pitanja tko su i što predstavljaju Jugoslavenke. U daljnjem dijelu teksta one
postaju zapuštene, „bitno konzervativne, teško pristupačne gledanjima i strujama
novim [...] predstavnik surove i nazadne prošlosti[...] po egoizmu i uskosti duše i
srca [...] prototip separatizma i uzvišenosti kokošinjaka jednog društva, rob-žensko (koje) daje preimućstveno sve ono što je azijsko i „tursko" u nama u čemu se
.lepršamo’". U suvremenom društvu, u novom vremenu žena postaje enigma, za
boravljeni, pritajeni, prijeteći ostatak prošlosti koji može uništiti budućnost, ona je
„siroto žensko, mnogobrojno, neizvesno, sklupčano, polucivilizovano, zagonetno,
a ipak kao takovo neka sila i nepoznata količina agilno i aktivno u celokupnom
našem dešavanju [...]!*23
8
281 „Žensko biračko pravo i naše Narodno Predstavništvo", Ženska misao, 15. srpnja
1920., br. 5-6:. 65.
282 Isto.
283 „Jugoslavenska žena", Nova Evropa IV, 1. siječnja 1922., br. 1: 1-3.
107
�RAT I R O D N I STEREO TIPI
Suočivši se s vlastitim strahovima protivnici ženskog prava glasa prihvatili su
tradicionalne mehanizme rješavanja problema: izbjegavanje i marginalizaciju. Iza
argumenta Ladislava Polica da nije potrebno u ova turbulentna vremena uvoditi
žensko biračko tijelo kao dodatnu nepoznanicu, stoji stara pretpostavka da su pi
tanja vezana za položaj žena nevažna i marginalna te da se njihovo rješavanje može
bezbolno odgoditi za neka buduća vremena .24
8
No, glavni mehanizam marginalizacije ženskog pitanja bazirao se na izrugi
vanju i ismijavanju svih koji bi se pokušali ozbiljno posvetiti ovoj temi. Božidar
Protić je u članku koji se bavio ženskim pravom glasa ustvrdio: „Ako vam se nekad
i desi da sa nekim o ovom pitanju govorite, čućete samo podsm eh i šaljiva doba
civanja na račun žena. O n vas u početku sluša pažljivo, i vi mu govorite ubedljivo,
argumentirate, dajete jake razloge, i najednom on se nasmeje i zapita: „Govorite li
8
vi to ozbiljno? Verujete li zaista da će žena glasati? ,,25Rasprava o ženskom pravu
glasa za izbore za ustavotvornu skupštinu bila je puna pošalica i upadica, posebice
za vrijeme izlaganja Velimira Deželića kojem su zastupnici čak dolazili pred govor
nicu i dizali mu „neku artiju pred lice".26
8 Jaša Prodanović je na kraju svog govora
umorno zaključio: „Ja žalim gospodo, što sam sada umesto prave i otvorene disku
sije o ženi i čoveku... vidio ovde samo prezrive pošalice i osmehe na račun žena ."82
27
8
U konačnici i pobornici ženskog prava glasa prepoznaju činjenicu da se, bez
obzira na proklamirani novi duh vremena, rodne postavke nisu bitno promijenile.
Stoga argumentacija u prilog ženskog prava glasa ne samo da ne bježi od starih
stereotipa, već ih upravo upotrebljava u svoju korist. Uz ideju žene radnice i inte
lektualke, obavezno se ističe uloga žene-majke i žene-stupa porodice, koja je već
dotadašnjim radom doprinijela razvitku zemljdS^injenica da žene traže politička
prava „ne znači da žena danas smatra kao svoju najpreču dužnost da strmoglavce
upadne u vrtlog našeg nezdravog političkog života i da joj je tolika želja da u našoj
Skupštini svojom vikom pojača onu opštu jarmu, vrlo čestih, hučnih i besplodnih
d eb a ta^ a g lasila je Zora Kasnar u uvodnom članku Ženskog pokreta?™ Ideji da
ulazak žene u politiku označava početak redefinicije ženskosti, pobornici ženskog
prava suprotstavljaju tvrdnju da se nije promijenila ženskost nego politika koja se
počinje jednako ticati žena i muškaraca.
284 „Žensko biračko pravo i naše Narodno Predstavništvo", Ženska misao, 15. srpnja
1920., br. 5-6: 65.
285 Božidar Protić, „ O ženskom pravu glasa", Ženski pokret, prosinac 1920., br. 9: 4- 11.
286 „Žensko biračko pravo i naše Narodno Predstavništvo", Ženska misao, 15. srpnja
1920., br. 5-6: 67.
287 „Žensko pravo glasa pred Narodnim Predstavništvom", Ženski pokret, 15. kolovoza
1920., br. 4-5: 16.
288 Zora Kasnar, „Program našeg rada", Ženski pokret, 18. travnja 1920., br. 1: 5-6.
108
�Poraće i rodni odnosi
U jednom se članku u Ženskom pokretu ističe:
Sem toga, neka se ima na umu da država više nije čisto politička zajednica
kakva je nekad bila. Nadležnost njena iz dana u dan raste i ona se širi toliko
da se gotovo poklapa s društvom. Ona danas reguliše javnu i privatnu higi
jenu, meša se u odnose pri sklapanju braka, propisuje kako valja negovati i
školovati decu, ulazi čak i u privatne stanove i ne dopušta da se jedni šire,
a drugi guše, srne da ograniči broj prostorija, da zabrani stanovanje i sruši
nezdravu i neuglednu kuću na javnom mestu. Za vreme rata videli smo je
da propisuje i koliko svaki pojedinac srne da jede. Sve su to društvena ili
bolje reći životna pitanja o kojima se brine država i zato u njoj ne mogu više
da gospodare građani samo jednog pola, jer na tako jednostranoj osnovi ne
bazira ni život ni društvo.29
8
Na istom tragu Božidar Protić naglašava da država ima kulturne i humanitarne
zadatke, da se brine o pitanjima narodnog zdravlja, prostituciji, zaštiti djevojaka,
zavodima za porođaj, nastavi za djevojke, te da je za sva ta pitanja potreban ženski
angažman .20
9 Napokon, pobornici ženskog prava glasa redovito koriste stereotipne
prikaze milih, emotivnih žena koje će baš zato što su takve unijeti novi i poziti
van element u politiku. „Dajte nam pravo glasa da pomognemo pobedi pravde i
morala u našem političkom životu, da pomognemo da se skine s našeg političkog
života oznaka balkanizma. Mi ne ispovedamo u političkom životu princip nasilja,
nego sledeći našoj prirodi kojoj je osnovna crta materinstvo, hoćemo da izvodimo
princip međusobnog razumevanja“, uzviknule su predstavnice Alijanse ženskog
9
pokreta za vrijeme skupština za pravo glasa 1927. godine .21 „Mi trebamo suo
sjećanje, razum, čisti moralni instinkt žena“, zaključio je Ivan Hohnjec, a Velimir
Deželić u istom duhu dodao: „Muškarac je kod uređenja države stilizirao sve svoje
sposobnosti i osobine i usavršio svoju snagu do militarizma, svoje nemilosrdno
rasuđivanje do juristeraja, svoj hladni razum do materijalizma. Pozovimo ženu da
u današnju državu punu patnja unese malo svog toplog čuvstva!'22
9
Na kraju se nameće zaključak da^modavendci primjer u hiti niši tezu daje žen
ska participacija u ratnim operacijama povoljno utjecala na stjecanje ženskog prava
glasavOva veza se pokazuje kao mitološka konstrukcija koju su satkali političari
SAD-a i Velike Britanije kada su željeli prikazati da je žensko pravo glasa poklon
vladajućih struktura zaslužnim ženama, a ne izborena tekovina snažnog domaćeg
289
290
291
292
„Ustav, parlament i partije", Ženski pokret, srpanj - kolovoz 1921., br. 7-8: 224-240.
Božidar Protić, „O ženskom pravu glasa", Ženski pokret, prosinac 1920., br. 9:4-11.
„Za pravi AcmoVizuzim", Ženski pokret, 15. srpnja 1927., br. 12: 1.
„Žensko biračko pravo i naše Narodno Predstavništvo", Ženska misao, 15. srpnja
1920., br. 5-6:68i 72.
109
�RAT I R O D N I STEREO TIPI
feminističkog pokreta.293^udjelovanje u bofbam a. nošenje oružja i p o gibanie na
stratištima okupatora nisu srpskim ženama osigurali pravo glasa u m irnodopskim
vremenima. Naprotiv, pokazalo se da su upravo srpski političan hi li najmanja cpr/».
ipni prom ijeniti pristup p odnosu na pozicioniranje žena u d rp š m pSS druge Strane,
u hrvatskim i poseh ice slovenskim političkim strukturam a prevladavala je o tv o rejio s t prema ideji da demokratizacija društva uključuje i redefiniranje uloge žene, a
kao glavni promicatelji ove ideje ističu
No, pitanje je možemo li ove
razlike jednostavno pripisati kulturološkom jazu koji dijeli H rvatsku i Sloveniju
kao dio Zapada i Srbiju u kojoj još postoji snažan utjecaj Istoka, kao što su to voljeli
isticati pobornici ženskog prava glasa izprečanskih krajeva. Vrlo je vjerojatno da su
kulturne promjene koje su pratile industrijalizaciju gospodarstva povoljno utjecale
na otvaranje pitanja redefinicije položaja žene u društvu, ali teSkn da se ova teza
može primijeniti u hrvatskom i slovenskom prim jeru. Iako su u novoj državi one
ulazile među industrijski razvijenije regije, obje su i^ a lje Rile p r u ž i m agrarne
zemlje. U svakom slučaju, industrija Hrvatske i Slovenije bila je manje razvijena od
primjerice Francuske koja nije pokazivala znatno razumijevanje prema ženskom
pravu glasa. Teza da je zalaganje Slovenije za žensko pravo glasa bila posljedica
žgnsks-udfuge postojao je u gotovo svim dijelovima buduće države i prije izbijanja
Prvog svjetskog rata .24N eosporno je da s e ai S l o v e n iji f e m i n i z a m n a j h r a h r i j e ispi9
.r i v a n g r a n i c e ž e n s k o g p r> ln ž a ja _ n društvu, ali se izazivanje tradicionalne ženskosti
događalo na marginama ili rak izvan slovenskih granica. Fen^inistički orijentirana
Slovenka ie početkom stoljeća izlazila u jz s m , a slovenske feministice kap Znfka
K m ter ili Ivanka A n/ir KJemenčič25u biti su se ostvarivale i pisale feminističke
9
uratke tijekom boravka u inozemstvu, najčešće u^Češkoj. Činjenica da su glavni
pobornici ženskog prava glasa u Sloveniji bili lderikalci, te da se od principa žen
skog prava glasa na općinskim izborima relativno lako i m irno odustalo, također
293 Ovo je navodno bio stav W. Wilsona kada je najavio ulazak žena u politička prava.
(.Ženska misao, 15. srpnja 1920., br. 5-6: 72)
294 O ženskom udruživanju prije Prvog svjetskog rata vidi Kecman, Žene Jugoslavije u
radničkom pokretu i ženskom organizacijama. ; Sklevicky, „Karakteristike organizi
ranog djelovanja žena u Jugoslaviji u razdoblju do drugog svjetskog rata I“; Jalušić,"
Women in Intervvar Slovenia", 52-54; Antić Gaber i Selišnik, „Slovene Women 's Suffrage Movement in a Comparative Perspective“, 219-241; Emmert, „Ženski pokret:
The feminist movement in Serbia in the 1920s“, 35.
295 Ivanka Anžič Klemenčič (1876.-1960.) bila je slovenska novinarka, književnica i fe
ministica. Uređivala je dvije Slovenke (tršćansku i ljubljansku), radila u Slovencu, te
pisala za razne slovenske ženske časopise (npr. Ženski svet).
110
�Poraće i rodni odnosi
ne ide u prilog ideji da je slovenski stav nastao na temelju pritiska razgranatog fe
minističkog pokreta.
Možda bi bilo najbolje frrvarskL i slovenski primjer promatrati kroz prizmu
velikih ekonomskih, političkih i ideoloških promjena koje su zahvatile Srednju i
Istočnu Europu. Uočljivo je da gotovo sve države koje su prolazile kroz transfor
macije političkih okvira i urušavanjf; d^adašnjih političkih srrnknira n prvim
poratnim godinama dodjeljuju politička prava i ženama. Ustavi Njemačke. Čehoslovačke, Austrije, Mađarske, Poljske, i Rusije nastajali su pod utjecajem principa
dgmakratizma, zamaha modernizma i odbacivanja tradicionalnih pozicija. Stoljet
ne kraljevske kuće su nestajale s povijesne pozornice, društvene elite se urušavale
zajedno sa sustavom vrijednosti koje su propagirale .26U tom valu kaosa, kada su
9
se preslagivale i redefinirale strukture moći, sva su pitanja bila otvorena i svi su
odgovori bili mogući. Budući da su ustave novih država pisali pravnici kao novi
autoriteti društva i budući da novi ustavi nisu trebali štiti stari poredak i stare au
toritete, ništa nije stajalo na putu afirmarije jpjitkng pravog glasa 27No, koliko
9
će ova promjena političkog položaja žena utjecati na njihovu ulogu u društvu u
kasnijim godinama ipak je ovisilo ™prrcrppji i n«-jp<-ajn ž rn s ^ g p^Vrrn u poje1
dinim_držayama.29^ a k o se primjerice 1 Njemačkoj <h Austriji pokazalo da sama
politička prava j^to nam etnuta ,,odozgo“ nisu mogla bitno poboljšat iŽpioŽajjerfcP
Slovenija i Hrvatska na neki način prolazile su kroz kalvariju Srednje Europe! U
godinu dana promijenila se dinastija, promijenio se politički okvir, prodrmale su
se stare ekonomske i kulturne veze. Sa stajališta hrvatskih i slovenskih političara
država se nalazila pred novim početkom pri čemu su se hrabro otvarala sva pitanja,
od granica do državnopravnog uređenja .29
9
296 Čehoslovački ustav donesen je 29.2.1920., austrijski 1.10.1920, poljski 17.3.1921.,
ruski 1923. godine, vveimarski 14.8.1919. godine - svi su predviđali opće-pravo glasa
za žene i muškarce. (Čapka,DejinyzemiKoruny češke vdatech, 583; Zćllner i Schiissel,
Povijest Austrije, Zagreb, 295; Tymowski, Kratka povijest Poljske, 121). U Mađarskoj
je Mihaly Karoly predvidio uvođenje općeg i javnog prava glasa koje je uključivalo
i žene, ali se pod utjecajem revolucionarnih zbivanja i reakcije u Mađarskoj nakon
Trijanonskog mira 1921. godine to pravo limitiralo na određene skupine žena starije
od 30 godina. (Hanak, Povijest Mađarske, 213; Rappaport, Encyclopedia o/JVomen
Social Reformers, 627)
297 O ulozi pravnika u prvim godinama međuraća vidi Mazower, Mračni kontinent. Eu
ropsko dvadeseto stoljeće, 17-49.
298 Vidi primjerice: Melissa Feinberg,Elusive Equality.
299 Ovdje treba napomenuti da se ulazak žena u politički život novih država često pove
zuje s uključivanjem žena u nacionalne procese. Vidi: Sulkunen i dr., Suffrage, Gender
and Citizenship. International Perspectives on Parlamentary Reforms.
111
�RAT I R O D N I STEREO TIPI
S druge strane, Srbija je imala bitno drukčije povijesno iskustvo rata. O kruženje,
okupacija, v |a d a n izbjeglištvu prodjm ali su p o si^ v k ^ p sk e ^ ržav e , koja se nakon
rata nastojala ponovo afirm irati.^rpslđ političari nisu sr mlaziH pred novim pftčetkom,.baš naprotiv, oni su imali zadatak da dokažu da rar nije-ništa promijenio,
da SU Stari mffrniri i dalj^ m ^ n i, da j<* e r a r a k r a l j e v s k a k u r a i r la lje n a č e l u n n v p dr
žave r p j l a j e S r h i j a i d a l j e U ra k ta ljp v 'n v ^ m o
YfĆa ; rnol^ p m č;r‘
°n'^ Vir>ljivr>
je m n a č i n u q a k o ji su provodili ujedinjenje te na kasnijem p r i n c i p u proširivanja
1
1
s rp s k ih te m e ljn ih d o k u m e n a ta n a č ita v u d r ž a v n
U k o n a Č n ic j.C V i d o v d a n s k i UStaV>
u svojim temeljnim postavkama predstavljao je(proširenu verziju ustava Kraljevine
Srbije.30
0 Atmosfera konzerviranja prijeratnih odnosa i pozivanja na neku mitološp.
ku, herojsku prošlost nije bila naklonjena prema r e d e f i n i r i j i r o d n i h n h r a T a r s j j B a š
k y i Francuska. Srbija se nalazila pred zadatkom da ryyuti*a-pfijeratno stanje i
stoga 7re n s k o p r a v o glasa postaje žrtvaove državne m itolo g ije ^
Rat je ipak utjecao na (^vnidiskursto muškosti i ženskosti. Uloga žena u druš
tvu postaje vidljivija i jasnija, asrarepredrasj]de r>ženskoj jpferiomosti i nesposobn^Stiviše nisu bile politički korektnima. Prinrip j H ^ k '^ t i j H ^ s r i
je jednako
posljedica demokratiza'-'j'*
i ratnog iskustva. Ipak, nove definicije nasto
je se ukalupiti u stare obrasce odnosa snaga. Afirmacija ženske uloge u društvu
kanalizirala se kroz revalorizaciju onoga što se smatralo tradicionalnim ženskim
djelovanjemi^majčinstvom, jnniirivnnščn, „toplim emocijama" i ženstvenošću,
dok se izazivanje muške pozicije u društvu i pokušaji ulaska žena u strukture moći
sankcioniralo, ismijavalo i ograničavalo. U konačnici, promjene su se dogodile tek
površinski. Žene u Jugoslaviji više nisu označene kao „inferiorne" i „nesposobne",
ali su i dalje drugom e i marginalne. Predstavnici naroda i nosioci diskursa moći
ostaju i dalje - muškarci.
5.3
Rat i ženski pokret
Ostalo nam je još odgovoriti na pitanja utjecaja rata)na ž^rtaki pokr^r n J u g o s la v iji.
Možemo li ustvrditi da j c j a f u t j e r a o n a uzn™1 ^ i n i 7 m o n p o r a t n i m g o d i n a m a
''
na kompguajsni pristup definiranju ciljeva i k o r i š t e n j e kn p 7 erY ?t_ fv n ^ a r g u m e n t a cije?
5.3a Ženski pokret u prvim godinama nakon rata
„Poslije jedne skupštine, na kojoj se tretiralo žensko pitanje, dopratilo je neko
liko mladjih gospodjica govornicu njenoj kući", započeo je članak čitateljice
Jugoslavenske žene iz 1919. godine, u kojem se dalje objašnjava da ih je govornica
300 Petranović, IstorijaJugoslavije 1918.-1978, 36-56.
12
�Poraće i rodni odnosi
tada pozvala u svoj dom. „Unidjoše u stan i namjestiše se u^ d n o j sobLotsutnog
gospodara. ‘Kad je moj suprug kod kuće nikada ne smetam, ali kad ga nema volim
biti u njegovoj sobi’ [...]“, naglasila je govornica te nastavila govoriti pred zapanje
nim sugovornicama koliko joj imponira njezin-suprug. Posjet je završio dolaskom
supruga: „‘Moj muž Anlavi] rere gospod? ‘i ja rpPrJm da c r>fp rfP irni jer znate:
žena treba da doda onoj izreci Isusovoj:jlaj Bogu što je hnzje, a caru što je carevo,
još i daj mužu što je muževo: mira i odmora u njegovoj kući. 0 Treba naglasiti da
’"31
niti jedna od ideja u ovom članku nije bila nova. Slika-žene-kojajagovatLŽenska
gravai bolji položaj žene u društvu nije više bila usamljena pojava. S druge strane,
lik kućanice koja u centar svog svijeta stavlja tk>rn. ohitelj-i-prije svega muža bio je
j općeprihvaćen, čak i poželjan. O no što je zapanjilo autorice članka jest da su se oba
konceDta oživotvorila u istoj osobi.
atak članak najavljuju oprečne poruke koje ie rjuPbstavio na pitanje ženu društvu. S jedne strane, to jeoilo razdoblje demokratizacije zemlje kada se pitanje prava glasa žena postavlja glasnije nego u godinama
prije rata i kada sudjelovanje u ženskim manifestacijama postaje gotovo dio folklora
žena srednje klase koje su željele pratiti trendove. S druge strane, ra^no narušavanje
rodnih granica rezultiralo je vprim nrpnrnm prema z<»n<kr>m pnkrem, primkom
cr „vrar^ na gvnjr mjp<rQ“ i inzistiranjem na ideji odynjrnng ženskog ijnuškog pmsrora. N eke su žene bile izložene izravnom pririsku ppkr>ravar>ja Tako
su hnc^nck^ ,^ara rkft^iakon rata zadržale običaj da se sastaju na „pazaru* radnim
danom. Kada je 1920. godine Jugoslavenska mndiman^ka-organizarija izgubila Str
pljenje, angažirala je organe javnog reda da ih popiše i upozori „nemojte se, drage
seke, ovdje dugo zadržavati[...] svršite vi svoj posao, ali nemojte da se drugi puno
o vas češu“. Dali su i prijedlog da žene moraju donijeti svoju robu „na pazar" do
deset ujutro, nakon čega će „telal H. Ibrahim izvikati i iza 12 sati novce uručiti
ili neprodanu stvar povratiti."32Druge su utihnule vla^ir^ fpmmicrirjfp n?7r>rp
0
kako bi potpomogle nacionalnu integraciju i nacionalnu stvar. Tako Ivanka An^ić-Klemeneić, žena koja je na prijelazu stoljeća u tršćanski kulturni list Slovenku
udahnula duh feminizma, 1919. godine počinje uređivati klerikalno orijentiranu
ljubljansku Slovenku, Marija jurić Zagorka u ovo vrijeme piše roman Kći Lotršćaka
(1921.) s jednim od nj^jrrhkjjih j n a jp ris n ijih glavnih ženskih likova iz njenog
opusa, a Z ofka Kveder Demetrović, autorica feministički nadahnutih uradaka,
1921. godine piše dramu Ardite na otoku Krku u kojoj se ženski likovi pojavljuju
301 Sanja Gabrovska, „Iskrenost",Jugoslavenska žena, 1919.: 375-376.
302 „Iz akcije za zaštitu morala", Pravda, 13. svibnja 1920., br. 51; Pravda, 22. svibnja
1920., br. 54; Dalje se nastavlja u Pravda, 29. svibnja 1920., br. 57; Pravda, 8 lipnja
.
1920., br. 60.
113
�RAT I R O D N I STEREO TIPI
isključivo u tradicionalnim pozama ruajke^uprugeistupa-nacije .33No, kako su se
0
ovofdvostruke poratne p o n ^ odrazile na daljnji razvoj ženskog pokreta?
5.3b Ženski pokret u Kraljevini Jugoslaviji
žen sk i pokrej u Jugoslaviji relativno je dobro obrađena rpma O njemu su o p
širno pisale već pionirke ženske povijesti kod nas kao T
ovanka Kecman ili I.ydia
Sjdevicky. koje su nastojale obraditi cjelokupnu domenu ženskog organiziranog
djelovanja, te brojne druge povjesničarke, koje su se fokusirale na određene orga
nizacije kao Što SU U d r u ž e n je
,i****U ----T fn g, ^H rvardra-iena lPriKrvn 7a prrtcvjefivsnje žene i -™žriMi nj?nih
trA 34
0
Činjenica da su temeljne postavke o ženskom pokretu postavljene u vrijeme
kada je su
S_tičke_ ideologije, obilježila je i p rv a znanja^oj
Dugo je vremena prevladavala postavka Jovankr Kecman o nekakvoj podjeli meduratnog ženskog pokreta na knrrm nijl'f1 1 građanski. Pri tome je prvi bio^^ius.
^
5
0
3
ptedan“ i hgrhcn, a drugi ..buržujski." ali razgranat i stoga ipak utjecajan na žensku
scenu. No, već u samoj knjizi Jovanke Kecman nazire se da ova podjela nije n iti
čvrsta niti smislena. Naime, obrađenipodaci pokazali su da je tijfiknm dvadesetih
godina komunistička partija imalafjhalo interesa za regrutaciju ženskog članstva i
jđš manji odazivte da su žene u to vrijeme činile jedva 1% ukupnog članstva. Tride
sete godine su pak probudile interes za ženskim sudjelovanjem^ali se_on ostvarivao
kroz infiltraciju komunistički orijentiranih žena i<^ n ^ n is tič k e jo ^ n iz a c ije i to
posebice njihove pmladinske sekcije ili ženske časopise.35* Tydia Sklevirky je pak
pokušala učiniti odmak od dotadašnjih ideološki usmjerenih istraživanja o žen
skom pokretu te je u kratkoj analizi organiziranog rljelovanja žena naglasila utjecaj
Upravo ^građanskog" feminizma), odnosno organizacija za koje je smatrala da su
autonom ne ženske udruge koje su nastale neovisno od političkih stranaka .36No,
0
analiza pojedinih udruga, kao i utjecaja političkih stranaka na razvijanje ž^iskog
303 Badurina, Nezakonite kćeri Ilirije. Hrvatska književnost i ideologija u 19. i 20. stoljeću,
173-196.
304 Vidi: Benyovsky, „Društvo Hrvatska žena“, Benyovsky, Društvo Hrvatska žena u
Karlovcu, Benyovsky, „Društvo Hrvatska žena i Zagorka"; Feldman, Prilog istraživa
nju ženskih organizacija - Udruženje univerzitetski obrazovanih žena; Obradović,"
Udruženje univerzitetski obrazovanih žena u Jugoslaviji 1927.-1941“
305 Kecman, Žene Jugoslavije u radnićkom pokretu i ženskim organizacijama, 67-197 i
— ^318-387.
(306 /Sklevicky, „Karakteristike organiziranog djelovanja žena u Jugoslaviji u razdoblju do
drugog svjetskog rata I" i „Karakteristike organiziranog djelovanja žena u Jugoslaviji
u razdoblju do drugog svjetskog rata II".
114
�Poraće i rodni odnosi
pgjsre-ta, otkriva zinatno kompleksniju žensku scenp u kojoj su autonomne ženske
udruge odraz određene političke pozadineežanteres za parriripacijom žena u stra
načkim organizacijama np pokazuje samo komunistička stranlca>Od devedesetih
godina prošlog stoljeća javlja se vpći inrerpc 7ifl s p r ^ ^ n^na'-i™nalpa ženska jirjniLa_nayan
Šlovensk
____
ženja Društvo ^Hrvatska žena^l^olo srpskih sestara, Šjovensko splošno ženski
društvo, š^ranačkTdruštva ipr. H(R)SS-a) itd. Treba naglasiti da se o ženskom
pokretu pisalo ili kao o jedinstvenom jugoslavenskom fenomenu (u vrijeme do
raspada SFRJugoslavije) ili iz prizme specifičnih nacionalm kienskih kretanja (na
kon raspada SFRJ). O ba pristupa opisuju tek jedan dio vrlo-k©mpkksne_slagalice
razdnhlja koji je bio v fo d ic p e r-^ n j prema-.stavovjma i
prema ndnosu prema nacionalnoj prohlemat-iri Narinnalno pitanje pružalo je važan okvir djelovanju ženskih organizacija, s tim da je u dvadesetim godinama veliki
dio udruga p
ca^indirektno potpomažući kohezivne državne prnrese !
godina takve nadnacionalne organizacije gube na ugledu, a utjecaj se prebacuje na
M eđu vodećim jugoslavenskim ženskim organizacijama međuratnog vremena
ističu seljNarodni ženski savez Srba. Hrvata i Slovenacay(od 1929. Jugoslavenski
ženski savez),^Alijansa ženskog pokret^ i (Udruženje Univerzitetski obrazovanih
žena, a kao svojevrstan kuriozitet ističe se jZenska stranka,^oja je doduše djelovala vrlo kraiko-vrijeme - od 1927 do 1929. godine. Zanimljiva je i nedovoljno
obrađena M ala ženska antanta]koja je okupljala žene iz Jugoslavije, Češke, Poljske,
Rumunjske, Bugarske i Grčke.
ItNarodni ženski savezi Srba. Hrvata i Slovenaca nastao je 1215. godine, osla
njajući se na tradiciju Srpskog ženskog saveza. Savez je okupljao sva nacionalna,
vjerska i humanirar n a jenska udruženja koja su se bavila dobrotvornim i prosvje
titeljskim radom te je bio član Međunarodnog saveza žena. Imao je običaj održa
vanja godišnjeg kongresa u različitim gradovima, te su se kao domaćini kongresa
veći uzlet doživljava u prvim podinama nakon ujedinjenja te je d a 1973 godine,
okupljao preko 20 ženskih drnjfava i oko Sf) f>nf) r|anir?i odnosno oko djrijgjfe0
ćine ženskih društava u zemlji. U programu Saveza, donesenom u Ljubljani 1922.
godine ističu se ciljevi kao: ..narodno jedinstvo" pravpp, ekonomsko i kulturno
miičlr'ir',/.., i
zaštita rnaiki i djece. hocba_proriv alkoholni prostiiucjje. No, ovaj program postao je kamen spoticanja Saveza budući se određeni
dio članica nije složio s njegovim liberalnim smjernicama. Stoga se 1926. godine
iz N arodnog ženskog saveza izdvojilo deset beogradskih društava koja su oformila
konzervativnu N arodnu žensku zajednicu ■- ona je iz programa izhacila dig o izjed
*
načavanju muškaraca i ženg n pravima a usmjerila se prvenstveno na nacionalni
115
�RAT I R O D N I STEREO TIPI
ijium anitarni rad, brigu za, djecu, čuvanje narodnih običaja i bnrhu protiv-j)rogrirnrije i allrrthnlJTma Zajednica je maksimalno okupljala ftS ffcpšrava Iako su
od početka postojali prijedlozi da Savez preuzme jugoslavensko ime, on postaje
|ugošIavenski ženski j ave^ tek 1929,-godine. Tijekom trjdesglih-godina opada.važnost tog društva i dolazi do njegove flecfinfralizarijr na banovinske sekcije, pokret
se Glaa tik jugm lavm skog-žmskeg-saveza ijurađuje s Alijansom ženskog pokreta, i
Udruženjem univerzitetski obrazovanih žena, f 0
7
N ija n sa ženskih p o k ig i a ^ stalaje J^ 2 3 jg o d in e na inicijativu p ru š tv a za pro
svjećivanje žrne-i zaštitu njenih prava .38Okupljala je sva dru štv akoja s u ujvojim
70
03
39
0
pravilima isticala borbu za^ensko-pravo glasa, a njezin list je biož e n s k i pokret i U
Programu Alijanse p iše da se ona bori za opće i jednako izborno pravo za žene, ali se
ističe da je pravoglasa samo sredstvo, a cilj je po tp u no oglofrođenie žena. Stoga se u
nastavku programa nabrajaju i drugi zahtjevi: ^ y
■domaćice prizna
kan p ^ n l- r iv ^ n rafl, ekonomska nfj/avicnociLiifj^rp 7 P| prava staratelistva i Ofa
fn
i majke, 7^ ^ n < ;h ocignranj? iz d a v a n ja majke i djeteta te promjena n asljednog
prava-u-korist udate i neudate žene. Bila je glavni inicijator većine skupova za pravg
glgsa, 1937. godine donosi Statut žene™ ali je nakon početka Drugoga svjetskog
rata odlučila da odgodi ovu borbu za primjerenija vremena. U nutar Alijanse žen
skog pokreta postojala je.gnipaaja koja nije bila zadovoljna-s intenzitetom borbe
zapravo glasa^e-seJ^žT rgodine iz nje izdvojilajZeaska stran kat, koja je u centar
borbe stavila upravo ižpUtičkuem ancipaciju^eh^ No, taj ekspeciment-prekiiiut je
uvođenjem diktam tf ^ 2 3 r'^0^^ne‘3103 ___ ^
1
^/druženje univerzitetski obrazovanih žena^osnovano je u Beogradu 1927. go
dine na inicijativu Elen Gledić, docentice iz Osla i predsjednice M eđunarodne federacije univerzitetski obrazovanih
Jh jc-d ru štv o član ^aro d n o g žen šk o g
savezaJ U j ^ i surađuje s Alijansom žm skjli-pokreta^e sudjeluje u izradi Statuta
307 Isto; Kecman, Žene Jugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama, 163178, 266-281; Emmert, „Ženski pokret: The feminist movement in Serbia in the
1920s,“ 35-39.
308 U prve tri godine djelovala je pod nazivom Alijansa feminističkih društava.
309 Puni tekst Statuta žene može se naći u Ženskom pokretu, siječanj-veljača 1937., br.
1-2: 6-16.
310 Kecman, Žene Jugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama, 178-193 i
281-307; Sklevicky, „Karakteristike organiziranog djelovanja žena u Jugoslaviji u raz
doblju do drugog svjetskog rata“.
311 Udruženje je kasnije organiziralo sekcije u Skopju, Novom Sadu, Zagrebu, Ljublja
ni i Sarajevu, a beogradska sekcija imala je pododbore u Užicu, Kragujevcu i Šapcu.
Prema statutu UUOŽ iz 1931. godine, sekcije postaju međusobno ravnopravne, a
Glavna uprava se odvaja kao zasebno tijelo.
16
�Poraće i rodni odnosi
žene. To je j^ p ^ <» rijetkih ženskih udruga s obilnom arhivclfonr> gradom koja se
"H
čuva u Isrorijskom arhivu n Beogradu, zbog čega je i češće predmet znanstvene
analize. Prvenstveni cilj bila joj je p rnfij^ inrifllpfl pr^mry;iia žena i ostvarivanje međuparpdnjk fcnnmlnn ali se pridružuje i akcijama ?a pravp glasa i za promicanje
pacifizma. Istaknula se u nastupu pjoriv najavljene rednkfijc
1 javnim služ
1
bama za YEijeme_Velik£^koilQm«keJžiize, c n r^ n je n ja dodatka na skupoću javnim
službenicama. Članice udruženja zalažu se da na čelu ženskih obrazovnih zavoda
budu d i r e k t o r i c e , ^ n e direktori. « .ikir> p >-plih?r 7 " f i t e l j i c e da žene mogu biti
jf
0
suikinje harem na sudovima-aa maloljetnike itd .32
1
Ženski pokret nije se odvajao niti paralelno niti odvojeno od ostalih događaja u
državi. Većina ženskih organizacija doprinosila je nacinnalnim-integracijskim-procesima i istovremeno ulazila u interakciju s polirićkim opcijama, koje su pokazivale
interes za sirenje utjecaja na žensku političku scenu.
O dnos političkih cn-analra prema »pnskom pitanju često se obrađuje dosta po
vršno, p ri čemu se stranke jednostavno dijele na protivnike i pobornike ženskog
(pravajrlasa te se najčešće zaključuje da niti jedni niti drugi nisu bili spremni na
znatnije promicanje ženskog pokreta. Iako ovi zaključci u svojoj biti nisu pogreš
ni, oni ne otkrivaju slojevitost i kompleksnost odnosa političkih stranaka prema
ženskom pitanju. Stav neke stranke prema ženskom pravu glasa često je ovisio o
političkom trenutku, vrlo rijetko je bio produkt konsenzusa kompletnog članstva,
a pobornici ženskog prava glasa ponekad su kretal/otfvrlo različke-argumentacijen
Načelno žensko pravo glasa podržavale su lijevo orijentirane stranke kao socijalisti.
demokrati ili republikanci, a protivile su im se stranke desnog centra kao radikali
ili Jugoslavenska muslimanska organizacija. No, odmah nakon rata pokazalo se
da su se jedino rrpnbliHTrri i Timrijnlnri konkretno zauzeli za žensko pravo glasa
i pritom se našli uz bok(klerikalcima/d o k sn dem okratu ™ m ljr.rad n ici smatrali
da trenutno ne treba inzistirari na rješavanju ovog pitanja. Tako se dogodilo da su
naizgled usuglašeni socijalisti, koji su zahtijevali žensko pravo glasa u sklopu rješa
vanja pitanja klasne potlačenosti, i klerikalci, koji su češće naglašavali ulogu žene
majke i moralnog stupa društva .33Stav H(R)SS-a o položaju žena bio je pozitivan,
1
a polazio je od ideje žene gazdarice i žene majke, stupa obitelji.34
1
312 Sklevicky, „Karakteristike organiziranog djelovanja žena u Jugoslaviji u razdoblju do
drugog svjetskog rata"; Obradović, „Udruženje univerzitetski obrazovanih žena u Ju
goslaviji 1927-1941. godine“, 252-263.
313 Peić Čaldarović, „Ženska profesionalna udruženja u Hrvatskoj 1918-1941. godine",
59-63.
314 Leček „ 'Do sada se samo polovica hrvatskog naroda borila.' Hrvatska seljačka stranka i žene (1918.-1941.)“, 93-130.
117
�RAT I R O D N I STEREO TIPI
Nadalje, kako to obično biva^ a ž b e ni-stav stranaka često nije zrcalio raspolo
ženje svih njegovih članova. K o g am stičkar^arti]^ je načelno promovirala rodnu
ravnopravnost, ali su njegove članice bile izložene preziru i n ^ g ^ h ^ z a c i j i v la< ririh
kolega, a još je z a o š^ p ^ ^ ^ u a p ja -b ila u Hndilrariiri^ gdje su ih rgdnjf i doživljavali
kao direktnu ko n k u r ir a ju. (HfRjSS pokazuje razumijevanje i naklonost prema
ženskom pokretu i aktivho-pdfiče sudjelovanje žena u politici, što je u konačnici
davalo veliki poticaj politizaciji žena, ali istovremeno vrlo rržkn.promovict_syoju
ideju pred vlastitim, ipal<^k<^7ervirivnim| seoskim hiračkjm tijelom koje je bilo
spremnije na kompromisna rješenja, naglašavajući neukost žena i otpor prem a su
djelovanju žena u „političkom kalu.“ Stjepan Radić imao je vrlo otvorene stavove
prema ženskom pitanju, njegova stranka aktivno promovira politički angažman
žena, u J kravu Stjepana Radića 35jasno se izražava podrška ženskim političkim
1
pravima, te su na skupovima H (R)SS-a sudjelovale i žene, ali se stranačko vodstvo
pcjnekad moralo boriti protiv 9 * v n rc n r> g p rc 7 ira p re m a g o v o rn ic a m a . Istovremeno,
tadikale)se vrlo opravdano etiketiralo kao yelike protivnike ženskom pravu glasa i
p o k r o v ite lje kf>n7.prvarivnih i patrijarhalnih društvenih stavova, ali ni oni nisu po
pitanju ženskog prava glasa bili posve usuglašeni. U njihovim redovima postojala
je određena struja mlađeg rlanuv^ l<;oji je smatrao da ovaj stav ne odgovara potre
bama modernog društva .36
1
O pćenito gledano, zainteresiranost stranaka prema ženskog^ pitanju možemo
podijeliti u4 vije faze. Prva se odnosi na same(jx>četke nove države\kada je postojala
realna opcija da će se žene ravnopravno uključiti u dtpnokram acijn društva. Stoga
u ovo vrijeme počinje i stranačka aktivnost m eđu ženama, nekad direktna, a nekad
kanalizirana kroz formalno nestranačke ženske listove. Tada su komunisti organizirali Organizaciju žena socijalista koja je pokrenula i vlastito z\zsi\c(jednakos^ u
Hrvatskoj i Sloveniji organizirale su se u katoličke ženske sveze sa ženskim listovi
ma Ženska misao\ Slovenka\i kojima sy^e-promovirale klerikalne ideje, demokrati
su pronaslT TvđjprostoFul/«^^,«^«^^'ž e n i l o , ova prva faza stišava se nakon što
je postalo očito da se ponttčkarafirmacija žena neće dogoditi. Kada je žen ski po'^r^poleattegm dvadesetih godinaj>okrenuo anketu o ženskom pravu gla$a, samo
Strse-^publikancf) ^ocijalistijte(klerikalci^jasnili i7.ra7.iro po 7irivno prema ovom
315 Radić, Ustav Stjepana Radića: državno uređenje ili Ustav Neutralne seljačke republike
Hrvatske.
316 Kecman, Žene Jugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama: 1918-1941,
67-116; Leček, „ 'Do sada se samo polovica hrvatskog naroda borila'. Hrvatska se
ljačka stranka i žene (1918.-1941.)“, 99-101; Boban, „'Materinsko carstvo'. Zalaga
nje Stjepana Radića za žensko pravo glasa i ravnopravan položaj u društvu", 204-210;
Peić Čaldarović, „Ženska profesionalna udruženja u Hrvatskoj 1918-1941. godine",
59-63.
118
�Poraće i rodni odnosi
pitanju, ostali su se pokazali su kao neodlučni pobornici ili protivnici.37Sljedeća
1
faza interesa za žensko pitanje počinje Jf«jem-dvadesetih_godina( srjšava se za vri
jeme rljV T
irH lif'e. da bi se opet pojačaj nrUrgdinp tridesetik^odina. U ovo vrijeme
se i ^Samostalna demokratska stranka) napokon opredijelila «
pravo glasa.
te se Svetozar Pribićević 1928. godine prvi puta pozitivno izrazio za žensko pravo
glasa na općinskim izborima, a od J937. godine njihov^ sfMj^i „S'-fočk™
ima i žepsku sekcjjp .38H rvatska^seljačka^tran ka je 1927. g odine osnovala svoju
3
7
1
1
prvu žensku-organizaciju, iste godine pokreće se Narodni val. koji od drugog broja
ima i prilog Ženski listek, žene HSS-a organiziraju sastanke i manifestacije slično
kao i muškarci, nakon Radićeve smrti organiziraju po^asmuiražulkomemoracije
te potiču organizaciju zasebnog ^drvarskog ženskog-saveza, kao konkurenciju ju
goslavenskom savezu. Tijekom dvadesetih godina žene počinju sudjelovati u radu
Seljačke sloge, a od polovke-tridesetih godina u vrijeme kada HSS sve više dobiva
obilježje pokreta i pokušava naglasiti da ima podršku masa, ženska uloga u manife
stacijam a HSS-a postaje sve važnija i zapaženija. U to vrijeme se pokreće i \\s{Naša_
zenfy koji formalno nije stranački list, ali se vidljivo oslanja na ideologiju stranke, a
žene sve više pokazuju odanost politici stranke. Dok su tijekom dvadesetih godina
žene HSS-a bile spremne na suradnju s ostalim ženskim organizacijama i 1927.
sudjelovale na demonstracijama za pravo glasa, 1939. godine odbijaju sudjelovati
na skupu koji je organizirala „Hrvatska žena“ uz obrazloženje da imaju povjerenje
u program vlastite stranke te da će se njihovo pitanje riješiti kad dođe vrijeme.39
13
0
2
Istovremeno, Komunistička partija provodi obrnutu taktiku, ali s istim ciljem širenja partijskih ideja medu ženskonipopulacijom. Njihov se rad preniopoglavito na
Sindikalni^ razinu^teJiapokušaj infiltracije n p o k e r a j^ n d r a drnŠr^nm ladm dce
’
M Udruženja univerzitetski obrazovarnlTžefta^te časopise
kao 2
m ^ ^ e n s k r s t ^ f ^ d s a ze;?£^otonjiTist^izlaziojeTTt^uBIjani).3
317 „Pribićević o ženskom pravu glasa", Ženski pokret, ožujak 1926, br. 3: 89-91; „Sloven
ska ljudska stranka o ženskom pravu glasa", Ženski pokret, ožujak 1926., br. 3: 91-93;
„Savez zemljoradnika i akcija ženskog pokreta", Ženski pokret, travanj 1926, br. 4:
137-140; „Gospodin Radić o ženskom pravu glasa", Ženski pokret, travanj 1926., br.
4: 140-142; „Socijaliste i žensko pitanje", Ženski pokret, svibanj 1926, br. 5:181-183;
„Republikanska stranka i žensko pitanje", Ženski pokret, srpanj 1926., br. 6: 178-186.
318 „Gospodin Svetozar Pribićević za žensko pravo glasa", Ženski pokret, 15. siječnja
1928., br. 1-2: 2.
319 Leček," 'Do sada se samo polovica hrvatskog naroda borila.' Hrvatska seljačka stran
ka i žene (1918.-1941.)“, 93-130
320 Kecman, ŽeneJugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama: 1918-1941,
318-387.
119
�RAT I R O D N I STEREO TIPI
Ženski pokret u m eđuratnoj Jugoslaviji nije u uzmaku. Upravo suprotno, novi
politički okvir omogućio je povezivanje ženskih društava na široj osnovi, osnažio
ženski pokret koji je odlučnije nego prije rata inzistirao na političkoj emancipaciji
žena. Žene su tada češće zahtijevale politička prava i jasnije artikulirale svoje sta
vove. Majčinstvo, pacifizam i blagost obično su uključeni u argum entaciju ženske
borbe, ali ovo nije u neskladu s t r a d irijr>m pn»rhr>dnr»g razdoblja. S druge strane,
u ovo vrijeme nastaju organizacije kagfodijansa ženskog pokreta ili ^ enska stranka
koje radikaliMjc-rheskompromisnjje nego prije ističu potrebu političkog i pravnog
oslobođenja žena.
Ipak, to ne znači da su radikalne feminističke ideje bile široko popularne i imale
brojne pristalice u ženskim krugovima. U više navrata pobornice ženskog prava
glasa žalile su se na n p ć n n e 7 a in reresH ;an n y r -fena prema ovom pitanju. Katarina
Bogdanović naglasila je da veliki dio žena smatra da ženama ne treba ili da još nije
vrijeme da steknu politička prava, a Alojzija Štebi sm atralaie da jedva 12% žena
pristaje uz inzistiranje na pravu glasa .31 No, istovremeno (ženska scena} pokazuje
2
veliku živost, osniva se sve veći broj ženskih udruga raznih profila, a ženski časopisi
prate rad ženskih organizacija i pozivaju žene da se obavezno uključe u rad neke
ženske udruge. U beogradskom elitističkom IŽenskom'svetujističe se angažiranost
tadašnje elite u raznim ženskim organizacijama, a M. Turić Zagorka nas izvještava
da joj je nakon intervjua s kraljicom prišao maršal dvora i tražio da potpiše tekst
koji kraljicu prezentirajm o „ženski politički ideal Jugoslavije !"32O d žene, posebi
2
ce žene iz visokih slojeva, očekivala se aktivnost na ženskoj sceni i interes za poliHčfa pitanja države. Ova diskrepancija između slabe političke osviještenosti žena
i popularnosti ženskog angažmana ima svoje korijene u kulturnoj, ekonomskoj i
nacionalnoj pozadiniženskog pokreta.
---------Naime, ženski pokreuniie se bazirao na isključivoj borbi za ženska p rava) O n je
kroz humanitarne akcije, zbrinjavanje diece i v o jm h iaju lid a jršio jasnu ekonom
sku ulogu u društvu, a potpom aganjem glavnih n^cionalnih-procesa nameće se
kao važan segment-mgodavenskih integracijskih procesa, ali kasnije i procesa de
zintegracije. Krovna ženska organizacija]|Narodni savez žena S H S ^svom nastanku
slijedi obrazac državne razine. Ta organizacija nastaje proširivamem srpske ženske
o rganizaciju na prostor čitave države, ime joj slijedi logiku državnog okvira prvi
kongres imao je naznake srpske hegemonije te je čak pao prijedlog 4aj?redsjednica saveza Jaude uvijekSrpkinja. Iako je navodno taj prijedlog i prihvaćen, nova
321 Katarina Bogdanović, „Ženska politička prava“, Ženski pokret, 26. srpnja 1920., br.
3. 11-13.
322 Jurić Zagorka „ 'Što je moja k r iv n j a ? 488.
120
�Poraće i rodni odnosi
predsjednica odbila je da ude u statut Saveza, „jer to nije potrebno ".33U svom
2
programu fcjarodni ženslti savgz S H ^ n a prvo mjesto je stavio upravo ..nariorLalnn
borbu," a tele na_drugom mjestu se izjašnjava za poliričko i pravno izjednačavanje
žena i to ne bez otpora dijela članstva. Spor oko ovog pitanja nastao je već godinu
dana ranije (1921. godine) kada je zbog odluke Saveza da nastavi borbu za pravo
glasa i u to ime pošalje rezolucije, predsjednica Saveza dala ostavku.34Napokon,
23
5
2
inzistiranjem na kulturnoj suradnji medu ra z n im narodima d rž a v e , međusobnim
posietinaa-iorganizaciiom godišnjih kongresa u različitim gradovima u biti se pri
donosilo J|renjuJugQslav£nsk£udej£u 4ligQJilax£J&skim-^^
Ženske su organizacije i na ostale načine potpomagale jugoslavenske ili partikularne nacionalne ciljeve. One, primjerice, organiziraju dem onstracij£_za-3sk)bodenje
„porobljenih" krajeva, dočekuju vl?k <p ^ c m r m i m rtc r a r iip a G a v r ila P r i n r i p a ili se
na međunarodnim ženskim kongresima <nlrr>Klj^«ijn c predcr^vn;^.™ -Tenzijo s
kojima je Jugoslavija imala p o g r a n i č n e r a 7rr>iri,-e
Naravno, jvgoslavizam se spo
ticao unutar samog ženskog pokreta kao i u državi, te su nacionalne razmirice bile
predm etom brojnih svađa unutar ženskog pokreta^ftamžko^od-kraja j v^desetih
godina .36Sukladno promjeni opće političke klime i općem razočaranju u ideju
2
jugoslavenstva,jugoslavenski ženski savez tijekom tridesetih godina gubi na utje
caju, dok istovremeno raste značaj nacionalnih ženskih udruga ili čak stranačkih
ženskih ogranaka koje potpomažu težnje vlastite n ac ije^ d ru g e strane, pokušaj
LŽenske strankejda se odmakne od^nadPtuhieJ^tranačke ideologije_te_u-pr^i plan
stavi isključivo borbu za ženska^prava. naišao je na osudu r Ženskog pokreta. \,Ženska stranka je pogrešan pokušaj, ona je dokaz političke nedozrelosta^aključila je
prilikom njenog osnivanja Alojzija Štebi.37
2
323 Adela Milčinović, „Kongres Jugoslavenskih žena u Beogradu", Jugoslavenska žena,
1919.: 281-287.
324 Kecman, ŽeneJugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama: 1918-1941,
170.
325 „Protestni shodi jugoslavenskega ženstva proti italijanski okupaciji i nasilje", Sloven
ka, 15. travnja 1919, br. 3-4: 82-83; Delfa Iv. Ivanića, „Jugoslavenske žene na pogrebu
Principa i drugova mu", Ženski pokret, 15. kolovoza 1920., br. 4-5: 3-4; „Osmi kon
gres internacionalnog ženskog saveza", Ženski svet, srpanj 1930., br. 7: 3-5..
326 Feldman, „Proričući gladnu godinu - žene i ideologija jugoslavenstva (1918.-1939.)“,
235-246327 Alojzija Štebi, „Ženska stranka", Ženski pokret, 1. lipnja 1927., br. 9: 1.
121
�RAT I R O D N I STEREO TIPI
fj£ah je prijeloman trenutak društva, vrijeme kada se sustav vrijednosti, pitanje j^£Qfitjgra. ali i sama egzistencija propituje i redefinira. O vo je razdoblje koje se urezuje
u pamćenje generacija koje dolaze i događaj s kojim završavaju i počinju povije
sni udžbenici. Posljedice rata su dvojake: materijalne i ideološke. Materijalne se
broje izgubljenim životima, porušenim gradovima, prekrojenim kartama, ali i n o
vim počecima. Ideološke su satkane od mitologije kojom društvo nastoji objasniti
smisao rata i vlastitu egzistenciju, te sustava simbola koji prezentiraju novonastale
promjene. O bje posljedice u svojim temeljima nose niz kontradiktornih i paradok
salnih poruka koje poratno društvo stavljaju pred specifične izazove.
Fndn^ obrasce nakon ra n oblikovali su kontradiktorni diskursi fam e m irologije. Prvi su se bazirali na patrijarhalnoj retorici okam enjenih, „vječnih" rodnih
uloga kojom se nastojao uvesti red u kaos ratne realnosti. D rugi su prenosili priču o
probuđenoj i redefiniranoj ženskosti koja se željela upisati u temelje naičagjdaištia.
Ovi imagološki konstrukti natjecali su se u pokušajima realizacije u stvarnosti i
posredno ili neposredno usmjeravali realne događaje. U konačnici, oba koncepta
doživljavaju neuspjeh. Poratno društvo bilo je previše pod utjecajem virilističkeretoriiceo podijeljenim sferama da bi valoriziralo doprinos žena ratnim naporima. U
takvoj atmosferi ideološki konstrukt zapnslenp že nr koja se bori i radi „kao muška
rac" u biti ieJzazivala nepovoljne reakcije Snprornn nrrlrivnnjimi djHfl javnosti,
(žene nakon rata nisu doživjele niti političku, niti ekonomsku afirmaciji}. S druge
strane. y adtnnnalm ratnčlf^agepri_jodnih uloga nisu se m ogirodržati u društvu
koje je prolazilo kroz velike ekonomske i političke promjene. Poratno društvo na^spjalojejžionaći kom prom isnoriešenie. M eđuratnu Jugoslaviju obilježio je proces
^definicije muškostLLže n sk o st ali se on odvijao unutar tradicionalnih^>kvira.
Ženskoj} napokon doživljavajLfirmaciiu u društvu, ali se pritom ne. dira u osnovne
stereotipe koji ga definiraju: ljupkost, nježnost, osjećajnost, miroljubivost, majčin
stvo. U tranzicijskom društvu rodni stereotipi odjgrali su stabilizatorsku ulogu.
S druge strane, kada se otvorila opcija^ H e f inicije rodnih koncepat^, javili su
se razni kulturni, politički i ekonomski pokretncojl^iTnastojari nam etnuti svoju
koncepciju nove žene i novog muškarca.
122
�V. NOVA ŽEN A U NOVOJ DRŽAVI - ŽENSKI ČASOPISI I
REDEFINICM A RODNIH O BRAZACA
<C v
---S
Članak „Vaspitanje ženske ckce upogledu telesne kulture", koji je objavljen 1930.
u pomodnom beogradskom Ženskom svetu, popraćen je s dvije fotografije mladih
djevojaka. Jedna je predstavljala ženu „iz prošlog veka“, koja je nosila dugu haljinu
zakopčanu do vrata, a s druge nam se smiješila suvremena mlada žena u novom
modnom hitu - kupaćem kostimu.328 Ova slikovita transformacija ženskog imidža
dogodila se u samo četrdeset godina pred zapanjenim očima suvremenika i pota
knula je poplavu ženskog tiska koji je na razne načine interpretirao i reagirao na
pojavu ..modernog ženstval*
Slika V-2
„Mlada devojka iz
Slika V -l
„Mlada devojka
iz prošlog veka“
(1 8 9 0 . god.)
1930“.
(Ženski svet,
svibanj, 1930.,
br. 5: 17)
328 „Vaspitanje ženske dece u pogledu telesne kulture", Ženski svet, 1930., br. 5, str. 17. /
Ovo je poglavlje nastalo na temelju objavljenog teksta: Ida Ograjšek Gorenjak, „Poli
tika ženskog tiska", u: Kakoje bilo... O Zagorki i ženskoj povijesti, ur. Sandra Prlenda,
145-190, Zagreb: Centar za ženske studije 2011, koji je za potrebe knjige proširen i
nadopunjen.
123
�NOVA ŽEN A U N O V O J DRŽAVI
Na idućim stranicama usporedit će se nekoliko ženskih časopisa s osvrtom na nji
hovu svrhu i ^koncept ženskosti'(koji promoviraju. U fokus istraživanja stavljeni su
ženski časopisi određene političke orijentacije i to iz razdoblja netom nakon stva
ranja države kada je rasprava o ,,novoj_ženij* koja treba odgovoriti na potrebe novog
vremena bila vrlo aktualna i dinamična. U tu svrhu uspoređeni su pristupi različitih
političkih časopisi: Jugoslavenske žene (1918.-1920.), Ženske misli (1919.-1921.) i
Slovenke (1919.). Nagla popularnost iz5avanj a te n skog političkog tisk^uglavnom
je nestala naj™"
yiHr>vdanclrr>p; mrava Kao protuteža početnom entu
zijazmu ranog politi& og ženskog tiska, analizirani su koncepti ženskosti u žen
skim političkim listovima koji su izlazili u kasnijem razdoblju - Eva (L928.) i Naša
žena ( 1935.-1938J . No. iako su brojni „ozbiljni" ženski listovi nastojali utjecati
na r^definiciiu i revalorizadiu-jenskostilu društvu, oni su imali velikog problema
u dopiranju do čitalačke^pnbhk^. Najveći utjecaj na način na koji su žene percipi
rale i definirale svoje mjesto i društvu, ciljeve i aspiracije zasigurno su imali listovi
zabavnog karaktera koji su se oslanjali i širili rastuću potrošačku kulturu. Stoga se
u posljednjem dijelu analize ženskoenska-projazi upravo kroz\&enski list]( 1925.1939) ^en skT šveli (1930.-1934.) i Ž e n u is v e tjj 1925.-1941.). Ova tri lista imaju
mnogo međusobnih razlika. Ženski list izlazi u Zagrebu, a Ženski svet i Žena i svet
u Beogradu. Ženski list je više popularno orijentiran, s jasnom hrvatskom nacional
nom notom , dok su fe n a A svet i Ženski svet vrlo elitistički časopisi, unitarističke i
rojalisiićke^tiijentacije, a u centru njihovih društvenih vrijednosti su dvnr-iJcrajjica
Marija. Ipak, sva tri časopisa u konačnici se oslanjaju i prom oviraju(potrošačku kupturu života i stoga je njihova poruka o novom konceptu ženskosti vrloHičnju
U prvom dijelu časopisi su predstavljeni pojedinačno, a interes se stavlja na vriiemejiastanka, koncepciju lista. p<4i£ifiku-opcedj£ljenost, publiku kojoj se obraćaju
i osnovnuudeju ženskost^ koju promiču. Cilj je naglasiti raširenost i raznolikost
interpretacija značaja i uloge ženskosti u društvu koji prolazi kroz niz političkih,
ekonomskih i kulturnih transformacija. U d rugom poglavlju istražuje se na koji
način je bučna rasprava u konačnici utjecala n^ rodne odnoseji rdjSefiniciju rodnih
Stereotipa. Nastoji se pronaći sličnost u raznolikosti, odnosno identificirati osnov
ne ideje „modernosti" koja je zajednička svim navedenim časopisima te istražiti
koji su faktori utjecali na širenje, usmjeravanje i redefiniranje leđ n ih obrazaca.
U zadnjem poglavlju ispituje se odnos ženskih časopisa i politike/ Pri tom e će se
istražiti uloga politike na nastanak i djelovanje ženskih časopisa, i obrnuto uloga
ženskih časopisa unutar političkih procesa koje promiču. No, s druge strane ženski
časopisi imaju i vlastitu uredničku politiku koja najčešće promiče određenu poli
tičku opciju, ali se vodi raspravama koje su zanimljive ženskoj čitalačkoj publici.
Stoga će se ispitati teme koje se redovito pojavljuju u različitim ženskim časopisima
i time pokušati definirati obrise „ženske politike" časopisa.
124
�nov a žen a u n o v o j državi
125
�NOVA ŽEN A U N O V O J DRŽAVI
Slika V-7 Slovenka. Glasilo Slovenskega ženstva
Slika V-9 Ženski list
126
Slika V-8 Ženski svet
Slika V -10 Ž e n a i svet
�i J W | l / V ^ /-^ A a
Ženski časopisi
Analiza koja slijedi naravno ima svoja ograničenja. Prvo nam nameće i$paživa^ko pitanje. Ukoliko tragamo za rasponom ideji rvpodnim konceptima koje su se
natjecale na otprilike istom prostoru u otprilike isto vrijeme, rezultat u najboljem
slučaju mogu biti upravo - ideje. Odgovori do kojih dođemo neće nam nužno go
voriti o ponašanjima, vjerovanjima i konceptima realnih ljudi i realnom vremenu,
već će ilustrirati niz koncepata koji su, s više ili manje uspjeha^autorlii_časopisima
pokušavali nametnuti čitateljstvu. Drugo ograničenje proizlazi iz prirode izvora
koje smo koristili, odnosno njihove recepcije. Naime, rasprava koja se vodila na
stranicama ženskog lista stizala je i odnosila se prvenstveno na publiku koja je zna
la, mogla si priuštiti i imala običaj čitanja tiskovine građansku klasu
1. Ženski časopisi
Prvi ženski^listov ijia prostoru buduće Kraljevine Jugoslavije javljaju se još u 19.
stoljeću, ali su često bili na stranom, najčešće njemačkom jeziku. O d početka 20.
stoljeća sramežljivo se javljaju domaće inačice žensjsogtiska, da bi_u međuratnom
razdoblju na prostoru Jugoslavije izlazilo prek</fndese^)ženskih časopisa, mnogi
od njih tek po nekoliko godina. Nagli porast ženskn^ml^a bio je posljedica neko
liko faktora. Velike političke promjene koje su zahvatile svijet nakon Prvog svjet
skog rata na razne su načine obuhvaćale i žene, te su ih brojne političke grupacije
željele mohilmrari u svoje redove. Nadalje, demokratizacija i liberalizacija društva
tijekom prve polovice 20. stoljeća zahvatila je prostor svakodnevnice i obitelji,
mijenjajućijiačin_žiyota, očekivanja i perspektive, način oblačenja, frizure i sva
kodnevne navike. Ovo se neminovno odrazilo na (definiranje rodnih identitet^ i
prodrmalo tradicionalni sustav vrijednosti koji se prenosio međugeneracijskim pu
tem. Nove su djevojke trebale vodiče koji bi im pomogli u snalaženju kroz zamršen
(poderan svijet i učinili od njih suvremene žen^. Između ostalog, zahtijevala se i
bolja informiran ost o feminističkoTrTpokretu^coji je u ovom razdoblju postajao
sve popularniji i zastupljeniji, a bilježio je i prve veće rezultate na političkom po
lju. Napokon, zahvaljujući dugotrajnom procesu ^razo v n e refoi^e i obveznog
školovanja počeo je davati vidljive rezultate te je, nova generacija građanskih žena
bila obrazovanija ili barem pismenija od generacije svojih baka, što je ženskom ti
sku otvaralo nov^n-pišn^ m ^ ^ n r ^ r i S druge stranoT^ t r o šagkajdrujtvo^koje se
razvijalo logikom kapitalističke ekonomije, prepoznalo je u ženama novu proizvo
đačku, alm j potrošačku snagu\Žene~su vodile nabavku za kućanstvo, brinule se o
prehrani, oJaafcLnam k š a a ju doma i bile su više nego muškarci zainteresirane za
kupovinu preparata koji će im omogućiti atraktivniji izgled i stoga su predstavljale
novo i zanimljivo trž ište^ ap ita l, političke formacije, religije i feministički pokret
natjecali su u utjecaju na žensku populađju^pokušavajući im nametnuti vlastite
127
�NOVA ŽEN A U N O V O J DRŽAVI
kriterije, ideje i rodne obrasce. Mediji, posebice 6sak^ postaju njihov prostor za
plasiranje poruka i stoga se pokreću brojni listovi namijenjeni ženama, šaroliki u
pristupu, koncepciji, izgledu i sadržajima koji su nudili.
Jugoslavenska žena izlazila je jednom mjesečno u Zagrebu od 1917. godine pod
nazivom Ženski-uiijet. da bi već 1. studenog 1918. godine prom ijenila ime uJ ugoslavenska žena, što očito govori o snažnoj potpori koju je list davanSjjpdinjrnjn) Nje
gov naslov ga vrlo dobro opisuje. To je lisr linitam rirlrp jngnJav^nclfg-nrijgiM-arijp,
koji je namijenjen ženama i bavi se „ženskim" problemima i pitanjima. Urednica je
bila_7nfka
nam prr0V;r) poznata književnica i pripadnica ženskog pokreta
u Jugoslaviji. Inrpl^lft'ialka, prtrlrijfflnm Slnv^gka, udata za-socijaldemokrata Jurja,
Demetrovića. H rvata jugoslavenske orijentacije i liberalnog svjetonazora, ona na
neki način čini dušu ovog časopisa. Autorica je brojnih članaka, a s ostalim tek
stovima ulazi u polemike, često objavljujući komentare na kraju vijesti ili članaka.
Uz nju, u listu objavljuju i druge istaknute pripadnice tadašnje ženske scene kao
Ženka Frangeš,329 Adela M ilčinović,330 M ileva M ilojević. M inka Govekarjeva,331
ali i brojni intelektualci. A utori su svih nacionalnosti iz raznih dijelova Jugoslavije
i to se s ponosom ističe. Tekstovi su većinom esejistički, krijiže^iinli angažirane
diskusije o glavnim ženskim političkim problemima, a nakon svakog teksta objav
ljena je pjesma, često rodoljubnog karaktera. Jugoslavenska orijentacija potertana
je korištenjem dva pisma fćirilice i latinice) i tri jezika (hrvatskim, <rp<lrim i slo
venskim) poštujući pritom odabir autora. Časopis izlazi jednom mjesečno i ima
oko 50 stranica s time da je zadnjih desetak rubrika pod nazivom „Rad Jugosla
venskih žena" kasnije preimenovana u ..Listale! U njoj se objavljuju vijesti o radu
jugoslavenskih udruga ili pojedinki te pisma čitatelja i čitateljica iz raznih dijelova
Jugoslavije. Ovaj dio daje posebnu vrijednost časopisu jer otvara jcpmpnikaciiu s
realnošću, zbiljom i životnosti. D ok su glavni članci većinom idealističkhjnisaoni,
filozofski, pisma govore o realnom životu, o l^orbi za preživljavanje, (^činovničkim
329 Ženka Frangeš bila je hrvatska kulturna djelatnica koja je djelovala na prijelazu iz 19. i
u prvoj polovici 20. stoljeća. Poseban interes iskazivala je za pitanja ženskog položaja
u društvu, kao i očuvanja narodne kulture.
330 Adek Milčinović (1979.-1968.) bila je poznata hrvatska knjižvenica moderne. Sura
đivala je sa brojnim časopisima {Domaće ognjište, Nova Evropa, Politika itd.)
331 Minka Govekar Vasič (1874.-1950.) slovenska učiteljica, novinarka, književnica i
istaknuta predstavnica slovenskog ženskog pokreta. Ona je jedna od osnivačica Slo
venskog splošnog ženskog društva te je aktivno sudjelovala u radu Narodnog ženskog
saveta Srba, Hrvata i Slovenaca. Pisala je za brojne slovenske časopise {Slovenka, Žen
ski svet, Edinost, Slovenski narod itd.)
128
�___________________________ _______________________ __________ Ženski časopisi
ženamjL koje »krpajukraj s krajem", o gorljivim Jugoslavenkama u ironičnoj, neza
interesiranoj sredini. Tako urednica lista piše:
Ona utopistička Jugoslavija, kojoj su se izrugivali naši neprijatelji, a za
koju su patili i umirali toliko naši narodni mučenici, postala je zbiljom [...]
Radujmo se, sestre! [...] sada (je) vrijeme za slogu, najiskreniju najjaču na
cionalnu slogu, bez jednog tračka separatizma. Svi Srbi, Hrvati, Slovenci
moramo biti danas svjesni Jugoslaveni [...] Neka već zašute [...] izlišna mu
drovanja o republici.332
Jugoslavenski orijentirana učiteljica iz Zagorja žali se na svoju okolinu:
Svi su Republikanci, ali to ih nije naučio siromah Radić. Oni su zavoljeli
republiku u Americi, a za vrijeme rata u Rusiji. Agitatora, koliko ja znam
nije bilo. Oni drže da je republika za narod, a kraljevina za - gospodu [...]
Nisu ni protiv ni za kralja Petra, ali ne zamjeraju mu srpstvo nego to što je
kralj. Moralo se ići u narod davno prije!3
33
Slično raspoloženje opisuje čitateljicaJZ-Turopolja gorko raspravljajući sa svojim
zemljacima koji proklinju Srbe. O na im s prozora viče: „Ljudi, budite pametni,
ne dajte se varati! Srbi su naša braća[...] Nu oni se srde na me i vele da im je ‘vrag
brat!’"334 Učiteljica koja piše iz Srijema sasvim je drugačijeg raspoloženja. U tre
nutku kada je narod oduševljeno na nogama zbog novih političkih događaja, ona
je zabrinuta zbog svog izuzetno teškog položaja na selu i zaključuje: „Sloboda?[...]
Ujedinjenje?[...] ja, ja i ja lično htjela bih Oslobođenje!**3 Stoga se može zaključiti
35
daje glavni pravac jugoslavenstvo, ali politika časopisa je uređivački, politički, kul
turni i feministički liberalizam te otvorenost prema diskusiji, svim vrstama tema
i stavova. Nema tabua, ne bježi se od stvarnosti, otvoreno se raspravlja o ženskoj
seksualnosti, moralnosti, nevjenčanim majkama, antisemitizmu, alkoholizmu, a
tekstovi koji opisuju sudbinu pojedinih žena vrlo su intimni i bez zadrške.
Ciljana publika su intelektualke, a one su i prezentirane kao idealna nova žena
za novo doba: obrazovana, osviještena^jugoslavenski orijentirana žena koja se akti
vira za svoj narod, organizira u ženske udruge i promišlja o svom položaju u druš
tvu. Majčinstvo, obitelj i dalje izrazito visoko kotiraju u tekstovima, ali obrazovana
žena ne može stati na tome.
Budući da nije objavljivao reklame, list se od samog početka list borio s financij
skim problemima, te je polovicom 1920. godine prestao izlaziti.
332
333
334
335
Zofka Kveder, „U \to\o\u,Jugoslavenska žena, 1919.: 1-4.
„Naša pisma“
Jugoslavenska žena, 1919.: 43-48.
„Naša pisma",Jugoslavenska žena, 1919.: 167.
„Naša pismau,Jugoslavenska žena, 1919.: 46.
129
�NOVA ŽEN A U N O V O J DRŽAVI
Ženska misao - list za prosvjetu, socijalni rad i organizaciju bio je organ H r
vatske karoličke ženske sveze.336 Imao je petnaestak stranica i izlazio u Zagrebu,
jedanput mjesečno, od kraja 1919. do polovice 1921. godine, pod uredništvom
Zore Vasić. To nije bio prvi katolički ženski časopis. Prethodio mu je lis tZ a vjeru i
koji je izlazio od 1908. do 1919. godine, a uređivala ga Marijina kongregacija
učiteljica iz Zagreba.337 No, dok je list Z a vjeru i dom upozoravao mlade djevoj
ke da ne gledaju kino-predstave, a o ženskom pravu glasa izjavljivao jednostavno:
„Čemu si navaljivati na ramena posao, koji nije za nas, nego za muževe naše",338
Ženska misao pokazala se otvorenom prema određenim segmentima modernog
društva i aktivno se zalagala za pravo glasa.
Časopis nastaje kao svojevrsna reakcija na novo doba i promjene koje ono do
nosi u društvu i položaju žena. Rat, liberalizam, racionalizam, sekularizam i pro
boj znanosti uzdrmali su položaj i značaj religije, a samim tim i Katoličke crkve.
Crkva se suočila s izazovom prilagođavanja novom svijetu i poretku. Ženskajnisao
pokušavala je promovirati ideje m odernog društva među vlastitim katoličkim či
tateljima. U tom cilju oni zauzimaju pomirljive stavove prema određenim smjer
nicama modernizma te želeJato lički orijentiranu ženu učiniri šro . uvrerneftijom,
s
a da pritom ne izgubi iz vida vjerske principe i temelje katoličke nauke. O ni dakle
žele „[...] stvoriti tip kršćanske organizovane žene koja će prem a starim i vječnim
načelima na posve moderan i suvremen način sagraditi svoje životno naziranje i
djelovanje."339
Žemk*-misao svjesna je pluraliteta ženskih identiteta, govori o problemima
zaposlenih žena - učiteljica, radnica, sluškinja, domaćica, dokonih žena - dama,
majki i supruga i djevica te nudi prevladavanje tog diverziteta, kako između muš
karaca i žena, tako i među ženama u kršćanskoj egalitarnosti: duša nema spol ni
klasu.
336 Hrvatska katolička ženska sveza osnovana je 31. svibnja 1918. godine sa svrhom
okupljanja svih katoličkih ženskih društva u Hrvatskoj i osnivanja ženskih prosvjet
nih društava diljem Hrvatske. Bila je pod direktnim nadzorom hrvatskog katoličkog
episkopata i predstavljala paralelnu organizaciju muškom Hrvatskom katoličkim
narodnom savezu. Više o HKŽS vidi u „Hrvatska katolička ženska sveza i njezine
organizacije", Ženska misao, 20. travnja 1920., br. 4: 59-64; Anić, Više od zadanoga.
Žene u Crkvi u Hrvatskoj u 20. stoljeću, 438.
337 O razvoju časopisa Za vjeru i dom vidi: M. Stankovič, „Naš dragi Jubilarac", Za vjeru
i dom, rujan 1944., br. 7: 1-4.
338 „Naš ženski svijet", Za vjeru i dom, 1917, br. 10-12.
339 Dr. Božena Deželić, „Ciljevi katoličkih ženskih organizacija", Ženska misao, siječanj
1921., br. 7-10:93-96.
130
�Ženski časopisi
Ženska misao zauzima prihvatljiv stav prema novoj državi. Nema doduše odu
ševljenog jugoslavenstva, kao u Jugoslavenskoj ženi, ali se nastoji prilagoditi novom
političkom okviru. Povremeno koristi jugoslavenske nacionalne simhole u argu
mentaciji vlastitih teza i želja je da se afirmira kao list koji se zanima za probleme
katolika u cijeloj Jugoslaviji. Dotiče probleme katolkinja u Bosni, Srbiji^Sloveniji
i čitavo) H rvatskoi te onda dodaje univerzalnu komponentu kršćanstva u kojem
prelazi granice jedne države te koristi univerzalne kršćanske simbole. Tako se već u
prvom broju isprepleću motivi kosovske djevojke, sestre vojvode Momčila i KraljevićajMarka s Djevicom Marijom ili „Tovankom ođ Arka* (Ivanom O rkanskom).340
Pred kraj godine izlazi trobroj u kojem se naglašavaju financijski problemi lista,
da bi tijekom 1921. godine izašla još dva dvobroja nakon čega se list ugasio. Četiri
godine kasnije ponovo će se pokrenuti stari katolički list Za vieru i dom, ali će on
obnoviti i izrazite anrimodernističke tendencije.
Slovenka -g la silo slovenskogženstva bio je novi časopis staroga imena. Prva Slo
venka izlazila je na prijelazu s ro lje r^ j i T rcr^, A < ljn h lja n d ro m v erzijo m b 1919j
;
dine povezivalaiiijc-ista uredni h ’ Tv^pka Kl^mrnčir An^ič No, dok je(tršćansk«
j)
Slovenka bio kulturni list s feminističkom notom, ljubljanskaMovenka je glasilo
Slovenske ženske zveze,341 list namijenjen kršćanski orijentiranim ženama.
Bal kao i_Z&tsktr m is*o, Slovenka je predstavljala n»akrijn kršrancfva na libera
lizaciju d m šrva nakon rata. U posljednjem broju ovog lista Ivica Neznan342 ističe
kako se nakon ujedinjenja opazilo da ,,slobodoumnici“ žele osnovati državu na li
beralnim temeljima koji je Crkvi stran. Pri tome su mobilizirali sve segmente druš
tva, pa i žene u mjeri koja do tada nije bila zabilježena. Stoga se borba nije vodila
samo na političkom polju, već i kroz kulturna društva. Jugoslavenska demokratska
stranka imala je utjecaj među sokolicama, klerikalci medu otlicama^a čak je i Soci
jaldemokratska stranka organizirala prosvjetnu organizaciju ^Svoboda". U ovom
boju, zaključuje a u t o r f z e m p j j e postala bitna i to kao „^gitatorska sil^T i potencijalna
glasačica.343
.. ^ ,
4 U
6 ^
340 Dr. B, Ženi mog naroda, Ženska misao, 21. studenog 1919., br. 1: 1-4; Srpkinja,
„Nove dužnosti katoličkih žena“, Ženska misao, 21. studenog 1919., br. 1: 5-6.
341 Slovenska ženska sveza nastala je na inicijativu Slovenske kršćanske socijalne sveze 14.
ožujka 1918. godine. Cilj je bio organizirati slovenske žene u kulturni rad po kršćan
skim načelima, boriti se za politička, građanska i socijalna prava žena, za osiguranje
radnica, službenica i majki. {Slovenka, 15. travnja 1919, br. 3-4:49-51)
342 Ivica Neznan je vrlo čest autor u ovom listu. Vjerojatno se radi o pseudonimu, a moja
pretpostavka je da iza njega stoji urednica lista - Ivanka Klemenčič Anžič.
343 Ivica Neznan, „Orliće", Slovenka, 15. prosinca 1919, br. 7-12: 162.
131
�NOVA ŽENA U N O V O J DRŽAVI
Koncepcijski ‘ 'S lo ven k^ bila negdje
^
O na je, kao i Ženska misao, organ katoliekog-žeiLskQg_pokreta te nastoji izgradi
ti mogt između tradicionalnog i suvremenog ženstva. ali je ij inrerpreradiU deie
nešto slobodoumnija - znatno više prostora posvećuje nacionalnoj (slovenskoj)
problematici. Iako u jednom od prvih brojeva ističe da ima ambiciju odgovoriti na
razne potrebe suvremenog društva, ona sej=<*paqra » d -d r^ a č n jih -žrpclrib časopisa
kao hdadchen-Zeitunfc koji su prema njihovom mišljenju svaštarili pišući malo o
k u h in ji malo o (^dgoiiuroaloj) £rtu) Za novu ženu predlaže nov tij> časopisa koji
ce poticati temeljitu naobrazbu žena, bratiti potrebe zaposlenih žena] i boriti se za i
njihovo sustavnolobjazova^b i primjeren ^ plaču, raditi na odgoju dobrih majki, /
poticati žene na socijalan rad] boriti se za ulazak žena u političko polje i to na teme- i
Iju ženskog pacifizma i potrebe da sudjeluje u školskom, ekonomskom i socijalnom
zakonodavstvu te se boriti protiv predrasuda koje priječe slobodan razvoj žena.3443
5
4
Cilj ovog lista je izgraditi samosvjesnu, obrazovanu, ponosnu i snažnu ženu,
koja će preuzet novu ulogu u društvu, izgraditi most između majčinstva i zaposlene žene, očuvati razlike između pojma ženskosti i muškosti i isticati žensko pravo
glasa.
'■'"'Značajnu ulogu u listu ima nacionalno pitanje, pri čemu se Slovenka prvenstve
no usmjerila na teritorijalne probleme L-nji tu m nrj|j <\lr>vpnijn Zbog svoje sloven
ske nacionalne orijentacije Slovenka je došla u sukob s luaasljivemknm žennm koja
joj prjgovara da zanemaruje jugoslavensku ideju, na što joj Slovenka odgovara da
jesžvaka dobra Slovenka - dobra Tugoslavenka. te da u Sloveniji nema separatizma
k ao u R rv atskoj^45
Krajem 1919. godine izlazi zadnji broj Slovenke. Nova, treća Slovenka počet će
izlaziti 1923. godine, ali pod novim uredništvom i s novim porukama.
Tijekom prvih mjeseci 1928^ godine Zagreb je svjedočio neobičnom projektu.
Dvojica poduzetnika, braća A dolf i Franjo Rautenstrauch, odlučili su pokrenuti
politički list za žene: 1
EvajJzenski politički časopis. Sama ideja ne bi bila ni po čemu
posebna, da urednici i ujedno anrnp gnmvn <fvib rlanalca niču Kili mnSlrarri Eva
je izlazila vrlo kratko vrijeme (od 5. siječnja do 8. travnja 1928. godine) s učesta
lošću od dva tjedna i cijenom, od 2,5 dinara što je bio znatan iznos budući da je
imala samo 4jtra n ic e i obilovala propagandnim porukam a! Svojim formatom i
grafičkim rješenjima trudila se im itirati informativne dnevnike rog ra^rlnhlja, ima
la je informativni dio, rubrike koje govore o raznim aspektima ženske problema
tike, zabavnu pripovijetku, a na predzadnjoj ili zadnjoj stranici obavezna je bila
rubrika:“Kazalište, kino, umjetnost i šport" u kojoj se objavljuju gradske kulturne
344 „Za dr. Krekom!", Slovenka, 15. veljače 1919, br. 2:43-44.
345 „Naravno prašanje in ženska", Slovenka, 15. lipnja 1919, br. 5-6: 118-119.
132
�Ženski časopisi
vijesti. No, koncepdjiumk^bila j a r a s t r a n a listai>ud ući_da se rubrike nasu miče po
javljuju i gase.
Prema riječima urednika, Eva je nastala kao reakcija na novo doba i nove po
trebe suvremene žene. „Moderne žene“, zaključuju urednici, „nisu više zadovoljne
svojom tradicionalnom ulogom, one su postale buntovne i traže slobodu, a ono što
se nekad smatralo nepristojnim danas postaje prihvatljivo, dapače lijepo".3
46
No, u svom pokušaju da, kao moderni muškarci, novim listom izađu u susret
modernoj, novoj ženi, urednici su u biti osvjedočili kaotičnost shvaćanja i nesnalažljivost tadašnjeg muškarca u pluralitetu ženskih identiteta i brojnim promjenama
koje su se događale u životima žena. Adolf i Franjo Rautenstrauch nastupaju kao
autoriteti koji će povesti moderne žene prema njihovoj pobjedi, odnosno stjecanju
političkih prava. Pri tome je očita njihova percepcija (žena kao drugotnos^l i obra
ćaju joj se kao jedinstvenoj, nedjeljivoj grupaciji čije su eventualne razlike nebitne
u odnosu na zajedništvo koje ih povezuje.3473Napokon, različiti ženski identiteti
8
4
samo su konstrukti različitih muškarčevih potreba. Tako se objavljuje predava
nje Yladjmita-Dvornikoviča da postoji više tipova muškaraca pa se prema tome
oformilo nekoliko vrsra žena. Za kriminalca postoji prostitutka, a za duhovno
produbljenog muškarca - madona, te se zaključuje: „[...] po današnjem načinu
života i psihičkim osobinama postao je muškarac formativan, on je izgrađivač, a
žena je materija, ona je samo sredstvo, koje vodi do realizacije muškarčeve težnje!*
348 Žene su stoga kao neka vojna formacija obavezni pretplatnici njihovog lista i
naglašava se da je „njena sveta dužnost prema svom spolu da se pretplati, a u tjednu
jedanputa naći će svako toliko vremena, da naš skromni tjednik pročita. Kako pak
imade dosta siromašnih žena [...] to bi trebala svaka imućnija žena, da pretplati
također po jednu siromašnu ženu!*349 Alternativni stavovi s gnušanjem se odbacuju
te - kada je jedna čitateljica napisala da se žena može realizirati samo u braku uredništvo joj odgovara da neće objaviti njezin prilog jer ,,[...]držimo da biste se
postidjeli vašeg uvjerenja. Razmišljajte!"350
Na stranicama novog časopisa uskoro počinje izbijati na površinu urednička
fascinacija tamnom stranom ženstva, odnosno žene kao iyiisterioznog)(prijetećeg^
Keistraženđg društvenog fenomena drugotnosti. U Evi se pojavljuju članci koji
obrađujtrtćm e zatvorenica, atentatorica, ubojica, djecoubojica, samoubojica, žena
346 Dr. Brodman, „Etos naših dana", Eva, 15. siječnja 1928., br.l: 1
347 „Prvi koraci u borbi", Eva, 12. siječnja 1928., br. 2: 2-3: „Iz uredništva", Eva, 12. si
ječnja 1928., br. 2:3.
348 Vladimir Dvorniković: „Žensko pitanje i kriminal", Eva, 5. ožujka 1928., br. 7-8: 3.
349 „Iz uredništva", Eva, 12. siječnja 1928., br. 2: 3.
350 „Iz uredništva", Eva, 19. siječnja 1928., br. 3: 2
132
�NOVA ŽEN A U N O V O J DRŽAVI
koje podmeću muškarcima tuđu djecu, žrtava muškarčeve pohote i pj-gstitutki.35
1
Žene su dakle histerične spodohe koje u ime propale ljubavi oduzimaju život sebi
1 svojoj djeci te ih se nastoji poučiti da je majčinska ljubav iznad seksualne.352 U
objavljenim zabavnim p ripovijetkama glavni su akteri većinom muškarci, a žene
se eventualno pojavljuju kao zavodnice, kokete koje ih mame na krivi put. Uz to,
urednici pokazuju pgrpnno nesnalaženje n događajima na Hnm-aroj-fensknj srrni,
koja se gotovo ni ne spominje, dok su se naširoko raspisali o(z<£nskom pokret$ru_
Poljskoj ili Finskoj.353 Ovakve novine uskoro su izazvale revolt među zagrebačkim
gospođama koje organiziraju sastanak u Ženskoj realnoj gimnaziji gdje odlučuju
preuzeti Evu, ali i izabrati novo uredništvo, dodati broj stranica, smanjiti cijenu,
promijeniti ime i dati listu novi smjer: obrana žene i priprema za sudjelovanje u
političkom životu.354 Ubrzo nakon toga list se gasi, a novi se ipak ne uspijeva p o
krenuti.
Iako ova neobična epizoda nije ostavila većeg traga na ženski pokret u H rvat
skoj i uskoro pada u zaborav kako tadašnjih protagonistica, tako i suvremenih povjesničara-kaotične stranice F.ve ostaju svjedokom straha i nesnalaženja tadašnjeg
muškarca^Tnovimjrodnim konceptima^ Promjene kroz koje su prolazile žene bile
su evidentne. O ne su se očitovale u kraćim frizurama, kraćim suknjama, d ruga
čijim ciljevima i obavezama koje su stavljane pred suvremenu ženu, no što je to
značilo za muške rodne identitete? Ukoliko su urednici Eve, koji su se u početku
deklarirali kao načelni pobornici moderne žene, uskoro pokazali tragove straha i
m izoginije, kako su se s novim rodnim konceptima nosili oni koji su od početka
prema suvremenim trendovima iskazivali rezervu?
Naša žena - tjednik za ženski svijet izlazio je u Zagrebu u razdoblju od 1935. do
1938. godine, jednom tjedno. U prvoj godini izlaženja imao je 8 stranica i koštao
2 dinara. Glavna urednica je Zdenka Smrekar,355 a njezina uloga pomalo podsjeća
na utjecaj Zofke Kveder Demetrović u Jugoslavenskoj ženi. Naime, časopis odiše
351 „Čuvajte se muškarci! (Žena atentator)“, Eva, 19. siječnja 1928, br. 3: 1; „Ženska kazniona“, Eva, 19. siječnja 1928, br. 3: 3; „Žena kao zločinac", Eva, 30. siječnja 1928,
br. 4: 3: „Osobna sreća i materinstvo", Eva, 13. veljače 1928, br. 6: 1-2; „Žensko pita
nje i kriminal", Eva, 5. ožujka 1928, br. 7-8: 3
352 „Osobna sreća i materinstvo", Eva, 13. veljače 1928. br. 6: 1-2.
353 „Žensko pitanje u Poljskoj", Eva, 30. siječnja 1928., br. 4: 2, Eva, 6. veljače 1928., br.
5: 2; Eva, 13. veljače 1928., br. 6: 2; „Ženski pokret u Finskoj", Eva, 13. veljače 1928,
br. 6: 1; Eva, 5. ožujka, br. 7-8: 2.
354 „Poziv na konferenciju i Reorganizacija našeg lista", Eva, 5. ožujka 1928., br. 7-8: 1;
„Iz uredništva", Eva, 8. travnja 1928, br. 9-10-11-12: 2-3.
355 Zdenka Smrekar (1884.) bila je hrvatska spisateljica, a posvetila se najviše dječjoj
književnosti. Pokazivala je interes i aktivistički pristup za politička, socijalna i „ženska
134
�Ženski časopisi
stavovima, zadanim ciljevima i sustavom vrijednosti svoje urednice. Pri tome je
ona znatno čvršće ruke i ne dopušta polemike, članke koji ne promiču poželjne
stavove_ili potkopavaju samu koncepciju lista, jjrednička politikj i tekstovi koji se
objavljuju su puno višA-discipliniranij, obavezno na pravoj liniji. Uz Zdenku Smrekar u tjedniku objavljuju i druge istaknute predstavnice hrvatske ženske scene kao
npr. Milka Pogačić ili Tagoda Truhelka, ali nalazimo i tekstove običnih čitateljica,
često učiteljica iz „različitih dijelova H r v a r s k e To su većinom kratke polemike.
svjgdpranstva o vlastitom životu ili sudbinama svojih poznanika, bračni savjeti.
icg ili pjesme, medu kojima treba posebno istaknuti radove seljanke
dare Matočggf56 Na taj način ženama se daje prostor za izražavanje i kreaciju te
uspostavlja živa komunikacija s čitateljstvom.
Nafo žena želi biti edukativna, prosvjetiteljska i praktična. Dotiče se svih druš
tvenih temalcoje smatra relevantnima, kako općih, tako i ženskih. Obavještava o
ekonomskoj situaciji na selu, nudi polemike o anarhizmu i komunizmu, te objav
ljuje članke o ženskom pokretu i radu ženskih udruga. Uz to objavljuju se savjeti
o braku, odgoju, lijepom ponašanju i njeguju poželjne ženske osobine: dobrota i
plemenitost, religioznost, prijateljstvo, ljubav, rodoljublje, ponos i smjernost, su
ćut i spremnost na suradnju.3 List se prije svega obraća domaćicama iz građanskih
357
6
5
obitelji, £jyremeno[ ženrkoju se potiče na zauzimanje aktivpe uloge u društvu,
korištenje s u v r e m e n i h I r n ć a n d r i h i|parara i n p o r r e L o m ulja umjesto masti U pripre
manju jela.358 Prepoznaje se diverzitet ženskih potreba i identiteta, ali se ove razlike
želi prebroditi. List nastoji izgraditi mostove između zaposlenih žena i domaćica.
( građanki i seljanki. Pri tome se velitapažnja posvećuićralu i seljanki kao čuvarici
izvorišne narodne kulture i snagejfeelo nije sve ali je glavno: selo nije vrhunac,
ali je osnov[...] D uh grada ne'smije dakle biti izvan linije sela, nego u nastavku
njenom[...] A naše je selo moćno, originalno, svoje i stvaralačko."359 Selo je čuvar
narodne tradicije, izvorište nacije!^)
356
357
358
359
pitanja? Svoju aktivnost nastavila je i nakon 1941. godine, dok 1943. godine nije pala
u nemilost ustaškog režima.
Mara Matočec (1886.-1967.) bila je pučka spisateljica i aktivna pobornica_H(R)SS-a.
U svojim politički angažiranim literarnim i dramaturškim radovima propagirala je
ideologiju H(R)SS-a, a nakon atentata u Narodnoj skupštini aktivno se angažirala u
stranačkim aktivnostima, osobito u radu Seljačke sloge. Više vidi: Kolar, Mara Matoćec.
Ljuba Šikić," Koja ženska vrlina ima najveću vrijednost", Naša žena, 23. veljače 1935.,
br. 5: 4.
„Uvodna riječ", Naša žena, 20. siječnja 1935., br. 1: 2.
„Naše selo", Naša žena, 2. veljače 1935., br. 2:4.
135
�NOVA ŽEN A U N O V O J DRŽAVI
[...] I bilo je vremena, te knezovi zaboravile, da je osnov života domovine
tLŽuljavo) seljačkoj ruci i priprostom seljačkom srcu. Duša im se onda poče
okretati k tuđem svijetu, oni poiskaše sreću u drugoj misli i drugom jeziku.
A n a r o d n a m is a o hrvatska ostala je da živi bez knezova, svojim životom, u
onom seljačkomsrcu i na tihome seljačkom domu.360
Pažnja i briga za selo ne proizlazi iz činjenice da se časopis obraća seoskoj ženi, već
naprotiv, o n ^nastoji uvjeriti građanku u vrijednost i važnost seoske kulture^ ruralnog pučanstva za održanje vitalnosti naroda. Selo-se percipira kao temelj hrvatskog
naroda, a građanke se potiču da prihvate i njeguju te temeljne narodne vrijednosti.
Najmanje simpatija pokazuju prema visoko obrazovanim ženama. Studentice se
optužuje za nemoral,3 1 a Udrugu univerzitetski obrazovanih žena za elitizam i ne6
funkcionalnost.362 Žene ipak ujedinjuje potreba i obaveza da svojim djelovanjem
primarno pomažu razvitku hrvatskog naroda. Zaposlena žena, seljanka, radnica
činit će to radom, vršeći osnovne ženske dužnosti i njegujući narodnu kulturu i
baštinu.
lasa žena službeno nije bila organ HSS-a, ali nesumnjivo da je podržavala i
promovirala ideologiju te stranke. Tijekom 1936. godine objavljivala je feljton o
seljačkom pokretu363 te se u više navrata obraćala čelnicima HSS-a tražeći njihovu
podršku i potvrdu. Tako je objavila brzojav V. Mačeka u kojem on daje punu p o
dršku: „Gospođi dr. Zdenki Smrekar, urednici ‘Naše žene’ Zagreb: Pratim pisanje
‘Naše žene’ pa mogu taj list obzirom na njegov nacionalni i kulturni sadržaj hrvat
,
skih građanskih krugova najtoplije preporučiti!*364 U prvoj godini izlaženja tjednik
je rijetko objavljivao slike i ilustracije, ali ipak je pronašao prostora za fotografiju
Stjepana Radića i Vlatka Mačeka. Uz to. Naša ž ena j>očinje izlaziti n politički p o
voljnom trenutku za strankiKJcada HSS prerasta u pokrefr i kada mu je za daljnji ra
zvoj potrebna podrška žena. Naime, drugu polovicu tridesetih g odina obilježavaju
masovn£-manifestacije stranke prilikom kojih im je bilo važno naglasiti da stranku
podržavaju svi slojevi dm črv^ cr^rj jjnladi. i muški i ženski.365
360 „Hrvatski seljak", Naša žena, 29. lipnja 1935., br. 23: 1.
361 „Žena i njega tijela", Naša žena, 27. srpnja 1935., br. 27: 1-2.
362 „Udruženje sveučilištarki", Naša žena, 27. travnja 1935., br.14: 6; „Suvišno napreza
nje", Naša žena,16. studenog 1935., br. 43: 6-7.
363 „Hrvatski seljački pokret", Naša žena, 11. siječnja 1936., br. 2: 3-4; Naša žena, 18.
siječnja 1936. br. 3: 3; Naša žena, 26. sijačanj 1936. br. 4: 3-4, Naša žena, 1. veljače
1936., br. 5: 3-4; Naša žena, 8. veljače 1936., br. 6: 4-5; Naša žena, 22. veljače 1936.,
br. 8: 3-4.
364 „Doktor Vladko Maček „Našoj ženi"", Naša žena, 6. srpnja 1935., br. 24: 1.
365 Leček, „ Do sada se samo polovica hrvatskog naroda b o r i l a 93-130.
136
�li
Ženski časopisi
Časopis je u drugoj godini povećao broj stranica, još je izrazitije naglasio svoju
poveznicu uz HSS, pofeo objavljivatfreklame. Posljednje godine izlaženja Zdenka
Smrekar se povlači zbog bolesti nakon čega se Naša žena restrukturirala u popular
ni .tip časopisa koji obiluje foto-materijalom i znatno više prostora posvećuje modi,
majetestvu i zabavi. Krajem 1938. godine prestaje izlaziti.
Zanimljivo je da su svi navedeni časopisi izlazili vrlo kratko vrijeme. Inzistiranje
na strogom konceptu, izbjegavanje reklama, pejorativnosti, fotografija i sentimen
talnosti te fokusiranje na ozbiljne rasprave o braku, moralu i političkim pravima
očjflLnjsu bili recept za stjecanje simpatija šireg čitateliskog kruga. Put do publi
ke pronašli su tek časopisi koji su se oslonili na tržišnu logiku i prigrlili blagodati
-masovnejsilture. Otprilike u isto vrijeme, 1925. godine, pokrenuta su dva ženska
časopisa koja sii-ahilježila sljedeća dva desetljera_jugr><;lavpn<lfp povijan venskog ti
ska: zagrebački 'Ženski list i beogradska Ž ena i svet. Nakon prvotnog osluškivanja
potreba tržišta za ova dva lista nije bi|o^sporno tko će im biti ciljana gghlika. Ž&pki
list je uskoro dobio .nastavak naziva: za modth-zabavu i kura mrvo, a Žena i svet se
obratila ženi kao stšzeru doma. stožeru porodice i stožer u društva.366 Časopisi su se
oslanjali na tradicionalne ženske teme kao što su moda, brak, moral, kućanstvo i
djeca, ali ih obraduju na zabavan i dinamičan način, nudeći kratke crtice, odlom
k e ! ? suvremenih knjiga, pokrećući ankete i sveskupa prateći obilnim slikovnim
materijalom. O ba su lista pretendirala pr>knn(rj<»lr>kppnf> jn g rtcl^ n sko tržišteJ
ali su pritom imala ograničene uspjehe. Početni polet Žensko? lista zaustavila je
ekonomska kri7a a ^ fm is v e t)p o s \\s t 2 z je i ranije zbog barij era pisrri^. Prvotna
l
ideja da izlazi na oba pisma pokazala se ekonomski neisplativa zbog slabog odaziva
pretplatnica iz Hrvatske.367 Usprkos visokoj cijeni, časopisi su se uspjeli nametnuti
na tržištu, te su u najboljim godinama imali nakladu od otprilike 60.000 primje
raka.368 Njihova popularnost privukla je suvremene istraživačice te je Ženu i svet
obradila Svetlana Stefanović.369 Ženski list bio je tema disertacije Marine Vujnović
koja ga je obradila u kontekstu suodnosa kulture, medija, ekonomije i politike,370
366 Stefanović, „Ženska štampa,: Žena i svet 1925-1942“, 413.
367 „Onima koji traže latinicu", Žena i svet, 15. travnja, 1925., br. 4: 11.
368 Vujnović, Forging the Bubikopf Nation. Journalism, Gender, and Modemity in Interivar Yugoslavia, 160-172.
369 Stefanović, „Ženska štampa: Žena i svet 1925-1942.“
370 Vujnović, Forging the Bubikopf Nation. Journalism, Gender, and Modemity in Interwar Yugoslavia\ Vujnović, „The Emergance of Ženski list in the Context of Interwar
Croatia and the Bubikopf Debate".
137
�NOVA ŽEN A U N O V O J DRŽAVI
dok je Suzanu C oha zanimalo na koji je način Ženski list konstruirao i reprezenti
rao ženski identitet.3 1
7
Uredništvo Ženskog lista preuzela je Marija JurićZagorkaJcoja je ovu funkciju
vršila sve dal23SLgodine, kada pod konzervativnim pritiskom novih vlasnika daje
ostavku i pokreće novi časopis Hrvatica, a Ženski list je pod novim uredništvom i
s novom koncepcijom promijenio ime u HrvatskU ’enski list . Zagorka je listu dala
.
snažan osobni biljeg uspostavljajući brižan i direktan odnos s publikom , jevno či
tajući i odgovarajući iu-fljiliQya_pisma. List je prilagodila potrebama obične žene,
nastojeći da što praktičnije odgovara na njihove zahtjeve, ali je kroz njega prom o
virala i poruke ženskog i nacionalnog pokreta.
Prvi broj Žene i sveta bio i£_hesplatni dodatak
, a u početku ga
je uređivala Jelena Zrnić, supruga urednika Ilustrovanog lista. Pod njezinim ured
ništvom list je bio izrazito rojalisrirki diristiekLi unitaristički. N a naslovnicama
se vrlo često pojavljuju fotografije pripadnica kraljevske porodice Karađorđevića,
a fotografije prate
0
nja i zabave jl.,,..... ..... .. _u—
...............p. _____
i srpskih obitelji. (Slika V -ll, V-12) G odine 1930. akcijsko društvo „Ilustracija**
propada te Žena i svet mijenja vlasnike, ali i uredništvo. Pod novom urednicom
JfemAiC&cu
Slika V -12
„Nj. V. Kraljica Marija"
(Ž en a i svet, 15. 3 .1 9 2 5 ., br. 3)
371 Coha, „Konstrukcija i reprezentacija ženskog identiteta**.
138
�Ženski časopisi
Marijom Gregorić časopis postaje nešto ležerniji i više okrenut svakodnevnici i
običnim ženama, dok je Jelena Zrnić pokrenula paralelni ženski časopis Ženski
attl-u-kojem nastavlja svoju uredničku politiku.372
Sva tri časopisa predstavljaju se kao autoriteti i vodiči kroz moderan život gra
đanskih žena. U njemu su tadašnje žene mogle pronaći slike modernih frizura,
najnovije krojeve za razne vrste toalete, kozmetičke savjete kako ostati i postati
lijepa, steći ili zadržati muža, dobiti savjet o ekonomičnom vođenju kućanstva,
ali i informaciju o najnovjjiiruteh.nološkim izumima koji olakšavaju kućanske po
slove. Saznale su da se (pioderna žena bavi sportom , vozi avion i obožava voziti
auto. Ž ene će ovdje naučiti da svako dijete treba imati svoju sobu, da svaka žena
mora imati budoar. da trebaju imati posebnu toaletu za jutro i popodne, za sport i
večernji izlazak, dobit će savjete kako moderno i udobno namjestiti stan i kako se
pripremiti za more. O čito je da „moderan život" lodnosi prije svega na pripadnice
^iše srednje klase,^coje su si uostalom i mogle priuštiti ove časopise, dok seoske
žene još uvijek ostaju izvan kruga propagande. (Slike V-13, V-14) U centar ženske
Slika V -13
„Rajka Lovrić, rođena G rudenić iz Bakra,
Slika V -14
„Moderna žena voli istorisku frizuru!*
supruga poznatog seoskog kapetana Luje
(Ž en a i svet, 4. 1. 1925., br. 1)
Lovrića, oduševljena je sportastica. “
{Ž en a i svet, 1925-, br. 7 )
372 „Izjava naše urednice*1 Ženski svet, siječanj 1930, br. 1: 3.
,
139
�NOVA ŽEN A U N O V O J DRŽAVI
pažnje sve više dolazi dijete koje postaje predm et obožavanja, ali i brige, te žene
dobivaju savjete za vođenje trudnoće, njegu i odgoj djeteta, a Žena i svet i Ženski
svet objavljuje brojne fotografije djece iz srednje i više klase s kostim iranih zabava i
dječjih predstava. (Slika V-15)
Slika V -15
„U Sarajevu je vrlo
razvijen društveni
život. Čak i dečica
imaju svoje mondenske zabave. Ove
sličice su s kostim ira
nog dečjeg bala.
[D O N JE SLIKE]
„rteffrnnšcg m i
nistra vanjskih
poslova priredila su
vrlo uspelu domaću
zabavu u vrlo lepom
dekoru kuće G.dr.
Ninčića. Gosti na
skupu i desno - mali
priređivača
{ Ž e n a i s v e t, 15.
4.1925.. br. 4)
No, ilustrirani časopisi ne djeluju
kao puki inform atori o suvremenim
trendovima. Na njihovim stranicama
otvara se diskusija o novoj ženskosti
i muškosti koja dopušta izražavanje
različitih stavova, a noviteti se isto
vremeno kritiziraju s konzervativnih,
feminističkih ili liberalnih gledišta.
Smjer polemike kreiraju čitateljice i
čitatelji sudjelujući u raznim anketa
ma koje ispituju granice m odernog i
starog društva. Uredništvo časopisa
poziva svoje čitatelje da im kažu: „Što
mislite o braku?"373, „Da li vam je
žao da ste se udali? D a li biste se rado
udali?374 Kako su žene raspoložene
prema pravu glasa?"375 Čitatelji se na
dalje pozivaju da kažu svoja mišljenja
o „dobrim i rđavim" osobinama suvre
menih djevojaka376 ili muškaraca,377
muškarce se poziva da izlože kakve im se djevojke sviđaju,378 a djevojke da opišu
svog idealnog muškarca.379 Čest je slučaj da se ista pitanja pojavljuju u nekoliko
373 Anketa je povedena u Ž e n i i sve tu 1925. godine, a odgovori su pristizali do polovice
1926. godine.
374 Ž e n s k i lis t 1927 br. 10, str. 30. Ista pitanja postavljena su čitateljicama Ž e n e i s ve ta u
lipnju 1930. godine.
375 Anketa je pokrenuta u Ž e n i i svetu u ožujku 1926. godine i Ž en sk o m listu u veljači
1927. godine.
376 „Jedna anketa: dobre i rđave osobine današnje mlade djevojke", Ž e n a i s v e t , 15. trav
nja 1927., br. 4:13-14; „Anketa: naša mlada devojka", Ž e n a i sv e t , 15. svibnja 1927.,
br. 5: 10-11.
377 „Anketa ženskog lista", Ž e n s k i lis t , 1926., br. 2: 31 -32..
378 Ž e n s k i list, 1927., br. 12, str. 25.
379 „Ideal moderne žene", Ž e n a i sv e t , lipanj, 1932., br. 6: 4; „Anketa 'Ženskog lista'",
Ž e n s k i list, 1926., br. 2: 31-32.
140
�Modernost i ženski časopisi
domaćih časopisa, a same ideje, kao i preliminarni odgovori nerijetko se preuzima
ju iz francuskog, njemačkog ili američkog tiska.380 Na taj način kreira se globalna
diskusija u kojoj domaće čiiaieljicej^itatelji_pdgovaraju ili reagiraju na probleme
koji identificiraju neki udaljeni centri. Iako se time stvaraju temelji otvorene ra
sprave i kritike suvremenih trendova, polemike i ankete u časopisima u konačnici
pridonose generiranju modernog društva. Naime, iako se pojmovi „moderne dje
vojke", „modernog muškarca", „tradicionalnih vrijednosti" nastoje problematizi
rati, oni se istovremeno potvrđuju kao norma o kojoj se raspravlja. U društvu u
kojem se moderni trendovi u realnom životu tek probijaju i osvajaju svoje prve
simpatizere u uskom građanskom krugu, ženskim časopisima je neosporno što je
„moderna djevojka", sporno je samo u kojoj mjeri je to pozitivno ili nije.
2. Modernost i ženski časopisi
Promjene koje su zahvatile svijet nakon Prvog svjetskog rata zadirale su u sve pore
društva. Političke karte, politički sustavi, način odijevanja ili način života popri
mali su sasvim nove konture i čekali da ih se ponovno definira. Svijet se mijenjao,
a časopisi su nastojali uhvatiti, objasniti, pa i usmjeriti navedene promjene. U tom
kontekstu vodila se rasprava o tome što je, a što nije moderno, kako se ponaša i
živi modema^ženaje kako se to odražava na suvremeno društvo i modernog muš
k a rc a .k o d n ij)b ra ^ p o s u ju j> re d m e to m j^ s k u $ ij£ j^ ^
pažnju
izazivala upravo e k s t r a v a g a n r n a , g la s n a , r a z u z d a n a pojava Inove ženskosti;. Imidž
„nove Žene" koja je imala bufeikopf frizuru, k r a t k u c n k n ju - .r i g a r r r p n m r i i p o m a l o
« -.!i je odudarao od tradicionalnih obrazaca daje upravo ona
•<
često simbolizirala radikalan rez novog društva.
Svaki od navedenih časopisa propagiraoj e vlastitu ideju što predstavlja žena
novog doba. Za Jugoslavensku ženu to je obrazovana i angažirana Tugoglavenka, za
Ž ensku misao i Slovenku žena koja uspijeva uskladiti svoju moralnost i religioznost
s potrebama i tempom suvremenog života, za Evu to je žena-bojovnica za ženska
prava, za Našu ženu to je domaćica - stup obitelji, koja je stup nacije, a z^Ž em ki
liji, Ženski svet iZ e n u ijv e t to je žena koja vodi kućanstvo po suvremenim standar
dima, aktivna u javnom životu, a da pritom ne zapušta vlastiti izgled, kupuje kreme
za njegu tijela i prati modne trendove.
No, u svakom ovom konceptu nalazimo mnogo sličnosti.
380 Anketa: „O savršenoj ženi", (Žena i svet, 15. svibnja 1925., br.5: 10-11), preuzeta je
od francuskog ženskog časopisa, kao i anketa: „Jedna anketa: dobre i rđave osobine
današnje mlade djevojke", (Žena i svet, 15. travnja 1927., br. 4:13-14). I Ženski list i
Žena i svet pitaju svoje čitateljice da li bi se udale i žale li što su u braku, ali u različitim
navratima (Ženski list, veljača 1927, br. 10:30; Žena i svet lipanj 1930., br.6:14 )
141
�NOVA ŽEN A U N O V O J DRŽAVI
2.1
Odbacimo staro!
Tridesetih godina prošlog stoljeća austrijski filozof i povjesničar Egon Friedell za
vršio je svoju opsežnu studiju-Q jgnlnimoj pnvijejiizaldjučkom da se zapadna kul
tura nalazi pred novim, neispisanim početkom, Q „fazi inkubacije'*.381 Dotadašnji
se svijet činio preživljenim, a novi je još bio nepoznatiuzbudljiv, otvarajući na
glašen generacijski jaz nerazumijevanja između starih, kojima se činilo da se svijet
raspada, i mladih, koji su vjerovali da se svijet ponovno gradi i da se stara iskustva
u novom svijetu više ne mogu prim ijeniti.3823Procjep među generacijama nije se
4
8
zaustavljao na načinu života i vrijednosnom sustavu, već je sezao duboko u pitanja
identiteta kreirajući novediskurse ženskosti i muškosti. rvfinii-'injp npvjh ripr>v^
zahtijevalo je artikulaciju karakteristika i performansi koje ih određuje, ali i im eno
vanje ideja od kojih su se željeli odmaknuti.
Proučavani časopisi bili su više-manje suglasni u određivanju karakteristika za
koje nisu željeli da se veže uz pojam ženskosti: dokonost, besposlenost, bespomoć
nost i sentimentalnost. „Žene budoara, čiji se kućni život ionako kreće samo na
kratkom razmaku od ležaja do toaletnog stolića, te čiji se društveni rad ograničuje
na pokazivanje toaleta, čajanke, plesove i flirt, ta će žena ostati zauvijek ista i ta
može da ima u najboljem slučaju značenje samo u očima trgovca haljina i dragu
ljara", naglašaya^utor u Evi.m Upravo tu „ženu budoara" osuđuju sve proučavane
novine. Za jugoslavensku ien h ona je neaktivna žena, za Žensku m isa\ subverzivan
ženski element jer ne pokazuje interes za žensko pravo glasaTiTža^fafa ie m i koja se dosta posvetila kultu domaćice - dokone dame su odgovorne za krivu per
cepciju uloge domaćica. To je relikt, stara žena koja se treba odbaciti! „Žena neka
nastupa u javnosti i sudjeluje u javnoj koristi, ta žena koju je do sada vodio muž
kao što majka vodi dijete [...] žena čija zona nije prelazila domaće ognjište i koja
je bila dražesna i zavodnička u svojoj nedosljednosti, nesamostalnosti i duševnoj
površnosti", pozivala je Slovenka. „N iti žene danas hoće niti više mogu da se zatva
raju samo u svoj uski krug obitelji, a da se ništa ne brinu za ono, što se događa u
svijetu [...]", istaknuo je Ženski list.iU U tu svrhu žene moraju odbaciti dosadašnje
običaje i karakteristike „starog", koketnog sentimentalnog.ženstva. Nova žena neće
se više boriti za sebe uz pom oć parfema, pudera i umjetnog smijeha, već će kao
obrazovana individualka, svjesna vrijednosti svoga rada, tražiti i adekvatno mjesto
381 Friedell, A cultural history o f the Modem Age, 459.
382 Davidow Hirshbein, „The flapper and the fogy: representations of gender and age in
the 1920s“
383 Dr. Brodman, „Etos naših dana",Eva, 5. siječnja 1928., br. 1: 1.
384 „Svestranost suvremene žene", Ženski list, siječanj 1930., br. 1: 11.
142
�Modemost i ženski časopisi
u društvu i primjerenu plaću.385 Stoga Slovenka odbija objavljivati sentimentalne
pjesme i naglašava: „Idealno žensko srce je[...] snažno, energično, veliko
Sen
timentalnost nije snaga, već praznina, ne odgaja srca, već ih slabi!*386 Autorica u
Ženskom svetu u članku ,,Suze“ ističe da suze nisu opravdano sredstvo borbe za
„časnu^enu" te da je pobjeda postignuta suzama u biti poraz žene.387 Na istom
traguC^agorka se u Ženskom listu rugala i žalila zbog parerikp i r ra g irn r» ;ri r p k m v a
čitateljica koji su dolazili u njezinu redakciju te je zavapila „Gdje vam jeJhjjaipr?"38
8^
No, Zagorka je prenijela taj rez ^ove i stare ženskosti na leksičku razinu, pozivajući^
svoje čitateljice da se od sada ženama ne obraćaju s ..ijiilo«:riva“j l i „gospođice", već
jednostavno „gospodo".389
Naravno, ovo odbacivanje „starih" karakteristika događa se na imaginarnoj
razini i ono u biti označava vid borbe protiv predrasuda o ženama i njihovog ma
terijaliziranja u realnom životu. Na taj način se detektiraju 5
rerprn-ipi r>
koji dovode do marginalizacije žena, ne ulazi se u polemiku o njihovoj točnosti,
već ih se stigmatizira kao preživjele pojave, označjtelje odbačene „stare" ženškosul
oslobađajući novi konstrukt od balasta štetnih predrasuda.
2.2
Aktivne i svestrane
Većina se časopisa slaže da bi žene novog doba trebale biti angažirane, aktivne,
svesTrane? informirane i ohrazovane. No, značaj, doseg i dubina promjena interpre
tirale su se sukladno općoj orijentaciji novina.
Slovenka. Ž enska misao i Naša žena polaze od stajališta da žena suvremenog
d p h a jm a obavezu šireg društvenog angažmana. „Mati koja ne poznaje ništa drugo
osim rada u obitelji je sebičnica i njezina djeca će biti jednako tako uskogrudna,
kako je i ona sama", zaključuje Angela Piskernik u posljednjem broju Slovenke.i390
Ženska misao također polazi sa stajališta da se žensko djelovanje treba proširiti na
Javnijjrošrbi*jer se u njemu napokon odvija život njihove djece! Žene se stoga
trebaju organizirati u humanitarne i političke kršćanski orijentirane udruge te
385 Angela Piskernik, „Nekaj ključnih misli o vzgoji naše ženske inteligence", Slovenka,
15. veljače 1919., br.2: 28-31.
386 „Slovenka Slovenkam", Slovenka, 15. prosinca 1919., br. 7 12: 153-154.
387 „Suze", Ženski svet, travanj 1930., br. 4: 4.
388 „Gdje vam je humor", Ženski list, veljača 1936., br. 2:6.
389 „Milostiva ili gospodja", Ženski list, veljača 1927., br. 10:27; „Ne gospodjica nego gospodja", Ženski list, kolovoz 1929., br. 8: 10.
390 Angela Piskernik, „Poklič in materisntvo", Slovenka, 15. prosinca 1919., br. 7-12:
121-123.
143
�NOVA ŽENA U N O V O J DRŽAVI
aktivno zahtijevati pravo na sudjelovanje u političkom životu.391 Svoje stavove na
stoje potkrijepiti potvrdama od strane crkvenih autoriteta:
Od velikog je interesa za J iiićanski feminizam/, da se je Benedikt XV
H
pre kratkog vremena jasno izrazio za učešće žena u javnom životu. „Nous
voudrions vior des fammes ćlćctrices partout". (Mi bismo želeli videti žene
izbornike svuda) rekao je Sveti Otac prošlog maja piscu ovih redaka."3 2
9
Ipak ^Slovenka i Ženska misao prilaze prodoru žena u javnu sferu s određenom do
zom opreza. Novostečenim pravorrLŽene bi trebale unaprijediti obitelj i društvo, a
ne udovoljavati vlastitim individualnim hirovima. Žene koje se zapošljavaju zbog
(teškog financijske^ staniaAi kojem se našlajjjjhova objjd j treba pomagati edukaci
jom i borbom za(vrednovanjem niihovo^rada pa tržištu.js druge strane, žene koje
radom žele steći samostalnost i poštovanje u društvu treba osuditi i usmjeriti ih
da se radije uključe ^ t^ e k ^ u m a nitame-aktivpostLffi3 Na sličan način pristupaju
pitanjtfženskogj^razovan^ ilJ p n n c ip u se ponČe'potreba školovanja žena koje će
time postatfbolje supruge i majke, sposobne da, u slučaju potrebe, samostalno i na
moralan način zarađuju za egzistenciju. No, obrazovanje nije svrha sama sebi niti
može biti put ka osobnom rastu. To prema njihovom uvjerenju može biti jedino
vjera: „Brzo je morao čestoput takav inteligent pravo dati priprostom vjerniku i
priznati, da mu pam et njegova i sva učenost nije podala svijetla, pa često ni u stva
rima prirodnog reda, što gaje priprostom vjerniku podala vjera."394
Pitanje obrazovane žene i utjecaja koje će školovanje polučiti na ženin status u
obitelji i društvu adresirano je i u drugim časopisima. Tako J u g o s la v e n i fona na
glašavala novi trend obrazovanja žena treba voditi redefipiriji nj^ in o g položaja u
'ObiteljLjŽofca Kveder u jednom članku ogorčeno naglašava:
391 „Bilješke: Žensko pravo glasa", Ženska misao, 21. studenog 1919., br. 1: 15-16; „Bi
lješke: Žensko pravo glasa kod općinskih izbora", Ženska misao, 1. siječnja 1920., br.
2: 32; Dr. Augustin Juretić: „Zar i žena na političku arenu?", Ženska misao, 10. ožujka
1920., br. 3: 36-38; „Bilješke: Jugoslavenske žene za pravo glasa", Ženska misao, 10.
ožujka 1920, br. 3: 46-47; „B.K.: Žene u općinskim i gradskim izborima", Ženska
misao, 20. travnja 1920., br. 4: 58-59; „Žensko biračko pravo i naše narodno predstav
ništvo"; Ženska misao, 15. srpnja 1920., br. 5-6:65-72; „Iz katoličkog svijeta: Katolici
i kongres za žensko pravo glasa", Ženska misao, siječanj 1921. br. 7-10: 108; „Velika
skupština za izvoještenje ženskih građanskih i političkih prava", Ženska misao, lipanj
1921., br. 1-2: 11.
392 „Srpkinja, Nove dužnosti katoličkih žena", Ženska misao, 21. studenog 1919., br. 1:
5-6.
393 Angela Piskernik, „Poklič in materinstvo", Slovenka, 15. prosinca 1919., br. 7-12:
121-123.
394 K. Pećnjak, „Naši vidici", Ženska misao, lipanj 1921., br. 1-2: 18-20.
144
�Modernost i ženski časopisi
Često se čudim, kako muškarci vole da pričaju kako su njihove žene radine,
kako kuhaju sapun, kako p^ku kruh,
kuhaju, Šivaju, gladčaju rublje,
kako su vrsne domaći re-ma Ha imadu licejsku maturu! [...] Ja onda često
mislim da je sasma suvišno, šrn < njihove žene položile „čaku i maturu, kad
1
1
njihovi muškarci toliko uživaju ne da vode jedan duševno viši i ljepši život,
nego da rade kao sluškinje.36
3
5
9
9
Ženski list pak pokreće raspravu u kojem pita svoje čitateljice „Da li loše utječe
na brak i na porodični život ako se žena u svojoj djevojačkoj dobi naobražala za
budućnost samostalnog zvanja?”3
96
Ženski list Žena i
i
»'gfjalove niz struiu plobalizaciie i potrošačkog
društva i sukladno tome ocrtavaju /tove konture ženskosčDte vrlo uspješno nameću
društvene trendove. N ova se žena naravno vrlo dobro snalazi u svim segmentima
modernog svijeta: jsportu, tehnološkoj revoluciji, profesionalizaciji zanimanja i
revoluciji mode.
Sa stranica ilustriranih časopisa smiješe nam se žene koje igrajjngnis, rukomet,
skijaju ili se čak bave streljaštvom. (Slika V-13,V-16; V-18) Ženski list vrlo rano
uvodi kolumnu „Gimnastika”. U njoj daje savjete za ispravno vježbanje, ali i ističe
da suvremene žene osvajaju područje sporta. „Danas se više ne pita da li se treba ba
viti športom, nego koji ćemo sport izabrati”, naglašava autorica u Ženskom listu,397
Nadalje, moderne žene se savršeno snalaze s novim čudima tehnike u kućan
stvu, javnom prostoru i na poslu. One obavljaju poslove operatora za radio, grade
i voze avione ili automobile (Slika V-21, V-17), te razigrano poručuju: „Mislite da
je vrlo opasno peti se na avionu? To je savršena zabava!” Ili: „Zadovoljstvo uprav
ljanja automobilom je slično osećaju koji se ima kad se vlada sobom.”398
D iskutira se i o zahtjevima koje suvremeno društvo stavlja pred ženu. Promiče se
ideja zaposlene žene, objavljuju članci o ženskim profesijama i ženama u zvanjima,
te pozivaju zaposlene žene da ispričaju svoju iskustva.399 Govori se o majčinstvu,
braku, obrazovanju, vođenju kućanstva, modi, ali se ženu pritom ne tjera da bira.
395 Zofka Kveder, „Povodom jedne publikacije gdje Adele Milčinović”, Jugoslavenska
žena, 1919.: 158-160.
„Anketa”, Ženski list, rujan 1928., br. 9: 32.
„Koji ćete šport izabrati?”, Ženski list, travanj 1937., br. 4: .8.
„O čemu sanjaju mladi naraštaji”, Žena i svet, 4. siječnja 1925., br. 1:10.
„Ženska zvanja”, Ženski list, veljača 1927., br. 10: 26; „Jedna kulturna radnica; Jelica Belović Đernadzikovska”, Ženski list, svibanj 1927., br. 1: 6; „Ženska zaposlenja”,
Ženski list, listopad 1928., br. 10, str. 36; „Ženska zvanja su postojala već u davnini”,
Ženski list, srpanj 1929., br. 7: 34; „Žena u diobi rada”, Ženski list, kolovoz 1930., br.
8: 8; „Žena naučni i socijalni radnik”, Ženski list, kolovoz 1930., br. 8: 9.
396
397
398
399
145
�NOVA ŽENA U N O V O J DRŽAVI
Slika V-16
(Ž en ski list, veljača 1926., br. 11)
Slika V -17
(Ž en ski list, svibanj 1927., br. 1)
Baš naprotiv, prototip moderne žene je
uspješna žena koja se iispijan nervariti
Z m a i svet prenosi jedan ironičan
članak iz £>ie D am e-.
Modema žena najnovijeg izdanja je
pravo svetsko čudo. Ona sve ume.
Ona ima dvoje do četvero dece koje
sama dojila i gajila. Ona se boriL fehtuje“) pjiva, jaši, ju ri n a sk ija m a igra
hokej, .tenis*, golf, igra, okrern^igre
(„stepuje"). Ona ume da sastavlja jela
(„plate") od sirovih namirnica (zbog
vitamina), ume peći štrudlu, popra
viti kvar na autu, oplesti đemper,
rešavati krajcvortretzel-e (ukrštene
Slika V -18
(Ž enski list, studeni 1929., br. 11)
146
�Modernost i ženski časopisi
reči)[...] Ona ima najnužniju poslugu, a kraj nedelje... ona provodi veselo
i bez posluge.4 0
0
Ženski list donosi reportažu o Dorothy Shover, uspješnoj američkoj poslovnoj
ženi, te naglašava: ,,DQrothy Shover je atraktivna, mlada dama koja voli parfeme,
cvijeće, lijepe haljine, „lipstick", i puder i sva druga kozmetička sredstva [...] /jer
ona vjeruje/ da žena koliko god briljantna na poslu ne smije da bude manje briljan
tna kao žena!*4 Na istom tragu ZenskLsvet donosi oduševljenu priču o Radmili
01
Radonjić, studentici prava koja je na šifrira5Qm=ffi^čajtMdobila kraljevu nagra
du. Najavljuje ju kao modernu djevojku, ($hovi tip ž e ^ kod nas i uopće^. Ona je
mršava, voli sport, živo razgovara o svemusamo ne opravu, imaTmbiciju raditi
kao odvjetnica, hraniteljica žene i djece te očekuje sreću u braku iz ljubavi. „Na
ulici slavna žena, a u kući voljena i dobra!'402 Zanimljivo je da ovi časopisi nude
pomalo različita rješenja problema dvojnog opterećenja žena. Žena, i svet i Ženski
sueLhticn pomoć druge žene te Radmila Radonjić na pitanje o brizi o djeci nagla
šava: „Odgajati ih, to je zadaća matere. Ali čuvati kao kvočka - neko bi se morao
naći da ih čuva."403 S druge strane, žćnsk^list oslanja se na uporabu tehnologija i
pomoć supruga, tražeći na taj način da se redefinira kućanstvo kao isključivo žen
ski prostor, ali i ideja muškosti. Tako Milka Pogačić donosi članak o razgovoru
sa svojom unukom u kojem ova najavljuje da će voditi kućanstvo po modernim
načelima, s modernim epruvetama i uz pomoć muža. Objavljuju se i tekstovi koji
govore da je u prošlosti domaćinstvo bilo muško zanimanje ili prenose priče o su
vremenim muškarcima koji uživaju u obavljanju kućanskih poslova.404 Razlike u
pristupu ovoj temi vjerojatno proizlaze iz različiujj polazišta listova i poruka koje
žele prenijeti. D ok su Z m a i svet i Ženski svet elitistički* listovi kofise obraćaju vi
sokoj građanskog klasi, polazeći od njihovog sustava vrijednosti,^tgnski-list je više
poplrfani&'usmjeren te promatra problem zaposlene žene u c j e l i n i ne samo kao
problem žena s dobro pozicioniranim zanimanjima.
Napokon, suvremena žena bi dakako trebala biti informirana o dostignućima
"suvremenog društv^L, naročito onima koja se odnose na održavanje ljepote i vođenje
kućanstva. Tako se u ovim časopisima mogu naći fotografije moderno opremlje
nih kupaonica, dnevnih boraYka4li-dkčjih soba, informacije o povimdaićanskim
400
401
402
403
404
„Mondei to više nije moderno", Žena i svet, 15- kolovoz 1928., br. 8:10.
„Žena i poslovni čovjek", Ženski list, studeni 1936., br. 11: 30.
„Moderna devojka, pravnik i književnik", Ženski svet, travanj 1930., br. 4: 10.
Isto.
„Razgovori o kućanstvu u moderno doba", Ženski list, prosinac 1927., br. 8: 26-27;
„Domaćinstvo-muško zvanje", Ženski list, siječanj 1934., br. 1: 10; „Muž u kućan
stvu", Ženski list, lipanj 1935., br. 6: 26.
147
�NOVA ŽEN A U N O V O J DRŽAVI
aparatirna, blagodatima uporabe plina u kuhinji, korištenjajiliajumiestcumasti ili
medicinski savjeti o odgoju djece i održavanju tijela.405
Ideju aktivne ženskosti prihvaćali su svi proučavani listovi, ali se značenje koje
se upisivalo u taj pojam mijenjalo sukladno ciljevima i procesima koje su časopisi
zastupali. K oncept angažirane žene kakav su propagirali listovi kao Sjoum ka, Ž en di& jpkaaM i\k& i£K 4pslanjao se na procese fiblitizaciie }
te
je obavezivao sve slojeve društva. S druge strane, i^oderna ženskosp kakvu su pro
pagirali ilustrirani časopisi potpom agala je procese izgradnje potrošačkog društva
i u ovo je vrijeme još uvijek bila klasno ograničena. O na je polazila od koncepta
slobodnog vremena i financijske podloge koja je preduvjet za odlazak na skijanje ili
ljetovanje, kupovinu automobila ili kućanskih i farmaceutskih proizvoda.
2.3
Preuzele su „muške osobine" i uspješne su u „muškim" zanimanjima
Žena koja radi nešto što se do tada smatralo „muškim poslom" zauzima posebno
m jestou gotovo svim navedenim časopisima. Ženska mi$a}>svoj p rogramski članak
započinjeupravo s£ ženama kočijašima\ radnicam a na željeznici^06 N a stranicama
Ž ene i svet£> pojavljuju se fotografije žena kpja vnzdanrn ili avinrJ, bave se streljaš
tvom ili st bore^-aligatorom)407 te se raspravlja koja je žena najjača na svijetu.408 Svi
časopisi rado objavljuju tekstove o prvim senatoricama. lijerniram a, p r a v n i r a m a
„na strani" ili kod nas.
405 „Lekarka: Zašto su nam decableda?u, Žena i svet, 15.travnja 1926. br.4: 8; „Ideal 42",
Žena i svet, 15. srpnja 1926., br. 7: 23; „Električna kuhala", Žena i svet, 15. listopada
1926., br. 10: 16; „Skidajte salo - Debljina vam nije potrebna jer niti je korisna ni
lepa!“, Žena i svet, 15. svibnja 1927., br. 5: 16-17; „Film: Moj čarlrston oko „kralja
čarlstona", Žena i svet, 15. kolovoza 1927., br. 8: 9; „Za 30 leta sve žene uskočiće u
pantalone", Žena i svet, 15. kolovoza 1927., br. 8: 10-11; „Kozmetika: Vaša lepota
zimi", Žena i svet, 15. siječnja 1928., br. 1: 18-19; ,,'Luftgas'", Žena i svet, 15. ožuj
ka 1928., br. 3: 16-17; „Naš ten i sunčanje", Žena i svet, srpanj 1930., br. 7: 15-16;
„Prozori su oči modernog stana", Žena i svet, kolovoz 1930., br. 8: 51-52; „Lepota
modernih kupatila", Žena i svet, kolovoz 1930., br. 8: 58; „Higijena kose", Žena i
svet, rujan 1930. br. 9: 4; „Kako treba da njegujemo svoje telo?“, Žena i svet, listopad
1930., br. 10: 15; „Dečja soba", Žena i svet, 1930., br. 12: 20; „Kako da ostanem lepa
i mlada", Ženski list, listopad 1925., br. 7: 24-25; „Njegovane ruke", Ženski list, rujan
1925., br. 6: 25; „O ljepoti naročito u ženskom budoaru", Ženski list, rujan 1925-, br.
6: 24; „Naš dom", Ženski list, veljača 1926., br. 11: 15; „Praktičko i što jednostavnije
uređenje doma", Ženski list, rujan 1926., br. 5: 29; „Naš dom", Ženski list, svibanj
1927., br. 1:34.
406 Dr. B, „Ženi mog naroda", Ženska misao, 2 1. studenog 1919., br. 1: 1-4.
407 Žena i svet, 15. veljače 1926., br. 2: 61.
408 „Koja je najjača žena na svetu?", Žena i svet, 15. veljače 1927., br. 2: 19.
148
�Modernost i ženski časopisi
Čitatelji i čitateljice primjerice dobivaju informaciju o načelnicama u Velikoj
Britaniji ili pravnicama i inženjerkama kemije kod nas.409 No, afirmacijom uspjeha
žena u „muškom svijetu" često se upada u zamku veličanja „muških" zanimanja
i uspjeha nad „ženskim". Pišući o Anđi Buniševac, novinarki koja radi za Politi
ku, „što bi moglo biti san svakog novinara", novinarka Ženskog sveta zaključuje da
Anđa Buniševacnije krojila svoju novinarsku karijeru baveći se ženskim temama,
već „mondenstvom ; iz prve ruke. Anđa Buniševc pak opisuje svoju redakciju ri
ječima: „Tu ne postoji obzir, ni osećanje za finoću. Morate potisnuti svu toplinu,
morate ućutkati svu osećajnost, morate očeličit na sve grubosti i zaboraviti da ste
žena: da ste rođeni za blagost, da ulepšavate život i da vam ga ulepšavaju."410 Uspjeh
u poslu se dakle poistovjećuje s nadvladavanjem vlastite ženstvenosti. Kontradik
tornost ove poruke koja se gotovo nesvjesno prenosila bila je uzrok mnogih disku
sija i polemika, pa i napada na modernu ženstvenost.
Kada se u Ž eni i svetu povela anketa o dobrim i lošim osobinama „naše mlade
devojke", odgovori su više-manje isticali da djevojke preuzimaju osobine muškara
ca. Žene se optužuju da žele biti muškarci ili se ponašaju kao muškarci. „Luksuziraju" se, zabavljaju se, nisu čedne ali su samostalne. Iskrene su i rlndjpdn^ ali neA
dražesne^1 „Danas ima ogroman broj modernih žena koje su neverovatno tačne,
održavaju svoju rečjhivajupoverenu tajnu, trguju i pouzdane su u svakom poslu
[...]“, zaključuje u jž jn i i svetupMtoi članka „Moderna žena je dosadna!".412 No iza
ovih diskusija uvijek leži tjeskobno pitanje: ukoliko moderno društvo zahtijeva od
moderne žene da se ponaša kao muškarac, kako se onda treba ponašati moderan
muškarac? Odgovori su se nudili većinom u ilustriranim, potrošačkim listovima i
ovisili su o vremenu kada su nastali, kao i stajalištu koje su autori zauzimali.
2A Ugrožena muškost i „moderni muškarci"
Za razliku ori 19. -Stoljeća U kojem S<f m u š l^ t vezivala U7. m o d e rn e p o jm o v e ra ci
materijalističke kulture, afzensko^t je označavala starovrijeme religioznosti, praznovjernosti Unorahrasd. nakon
Prvoga svjetskog rataj modernost se personificirala u lik i^ ^ o b ođene" žejp! Dok
se žena rado prikazuje kao simbol novog društva, muškarci često posuju oznaka
o n a ln o s ti gro rt? ne kp o d g o v o rn o s ti i b e s p o š te d n e
409 „Žena prvi put načelnik u Engleskoj", Ženski list, studeni 1927., br.7: 42; „Hrvacski
inženjer kemije", Ženski list, srpanj 1928., br. 7:30; „Naše pravnice", Ženski list, stu
deni 1928., br. 11:24.
410 „Anđa Buniševac", Ženski svet, svibanj 1930., br. 5: 7; „Žena novinar", Ženski svet,
svibanj 1930., br. 5:7.
411 Ženaisvet, 15. svibnja 1927., br. 5: 10; Žena i svet, 15. lipnja 1927., br. 6:10.
412 „Moderna žena je dosadna", Ženaisvet, listopad 1931.,br. 10:11.
149
�NOVA ŽEN A U N O V O J DRŽAVI
bedema tradicionalnosti. Između redaka šaljivih tekstova ojciaikoj-fcizuri i kratkoj_suknji, može se iščitatijabnm itost i zbunjenost suvremenog muškaraca suoče
nog s novim pravilima. M oderne žen^im p^jpjiše sve cigarete iz tahakere,.isprazne
.novčanike. uzimaju posloVtM-pi^laTrT P j1 vlaf^Hi
1
Što će se dogoditi s
muškarcima koji više ne kontroliraju svoje žene? „Nadolazi vremejcadavće jnuževi
zazidavati svoje žene“ šokantan je naslov vrlo duhovitog članka (27 i svetaj^ko^
,ene
jem se prati muka muža kojem se žena odlučila na bubikopf frizuru.4 periski liti,
414
3
1
pak donosi pisma čitateljice koja se žali da joj muž zaprijetio da će joj razbiti glavu
ako se odlučLošišati n a k ra tk o ili joj ne dopušta da nosi kratku suknju.415 Kada je
Zagorka u Ženskom lispii zapitala čitatelje kakva im se žena najviše sviđa, rezigni
rano je n ap isaladaje dobila dvadeset sedam odgovora, ali da objavljuje samo tri
jer se odgovori ponavljaju: lijepu, dobru domaćicu koja stavlja muža u centar svog
svijeta.416
Česta reakcija na novo vrijeme bila je zabrinutost zbog brisanja jasnih rodnih
g n n ir i Jgd injifjL iim r u 7 crti >
'
pnlovirom dvadesetih godina zabrinuto za)
pitao: c b a se polako ne stvara!kakav srednji rocTn U tom novom poretku žena
je napustila svoj ženski salon i romantične knjige” ojačala mišiće, obukla sportsko
odijelo i šoferske naočale i „juri sto kilometara sama u svom autu", a muškarci „spa
vaju napudrani i parfimirani, lutkasti i indolentni, kao hanum e kakve u haremu
istočnjačkom!*417 U kasnijem članku (Žene i sveti, s hum orom se uspoređuje „stari" i
„novi" idealan muškarac. Stari je snažan, dobrohotan, bogatog unutrašnjeg života,
imponira svojoj ženi i razumije je. Novi ustaje tiho, obavlja kućanske poslove, ide
na posao, vraća se odm ah nakon posla, donosi ženi zanimljivu knjigu i hvali njenu
frizuru i ručak.418
Ova kriza polučila je potrebu da se njtuškost redefinirali time učini novi, jasno
prepoznatljivi rez između rodnih identitetaTPri tom e su se propitivali poželjni in
teresi, želje i ambicije suvremenih muškaraca. Opisi „^an^šnjih^i^adića^koji su
T
.lepo odeveni. naparfimisani. kalmovani" povremeno se ponavljaju tijekom pgla
vice dvadesetih godina.419 ali do^llaska " rnVlpcptv* ncpijrv-i cr -lfirmirari jacat/rp-7
/Kicosi) tvrdi autor članka „Kakav se čovek dopada ženama?", iy£U-fejg£di. Ideja^
jedite trgovine u Francuskoj da uvede muške manekene nije polučila uspjeh. Šalji413 „Zašto pušite?", Žena i svet, 15. veljače 1927., br. 2: 14.
414 „Nadilazi vreme, kad će muževi zazidavati svoje žene", Žena i svet, 15. kolovoza 1925.,
br. 8: 5.
415 Ženski list, svibanj 1927., br. 1: 40; Ženski list, lipanj 1925., br. 3: 26.
416 Ženski list, kolovoz 1927., br. 4: 32.
417 „Možda srednji roAT, Žena i svet, 15. ožujka 1926., br. 3: 14.
418 „Dajte mi idealnog muškarca", Žena i svet, lipanj 1930., br. 6: 14.
419 „Kriza mladih ljudi", Žena i svet, 15. srpnja 1926., br. 7: 11.
150
�Modernost i ženski časopisi
vo se zaključuje dajunodu-ponovo ulaze brkovi j jyada)kako bi se muškarci mogli
razlikovati od žena.420„Zašto se kiti žena, a ne muškarac?" glasi naslov jednog član
ka u Ženikom listu iz polovice tridesetih godina. „Lepša je žena, a interesantniji
je muškarac", zaključuje autor članka „Dajfeuni idealnog muškarca".421 a za jednu
američku čitateljicu idealan muškarac je g r i j a n, uredan, ali ne i kic^iš.422
Muškarci koji su željeli biti moderni nisu trebali odbaciti samo potrebu za
pomnim uređivanjem. O ni su jasnije ocrtavali granicu svoje muškosti isticanjem
vlastite snage te pokazivanjem prezira prema svim vidovima društva koji se vežu
uz umjetnost, ljepotu ili neprofitabilno znanje. Umjesto toga, oni se aktivno bave
sportom, imaju snažnu volju, materijalno su situirani i zanimaju se za automobi
le. „Čovek koji se bavi sportom naručito je suvremen i idealan[...] Interesantan
čovek, koji danas donese dokaze o svojim mišicama, i o svojoj volji, to je današnji
„Adonis."... Žene se danas radije pokazuju na ulici s jednim bokserom, jednim futbalerom, nego sa pesnikom ili muzičarem, zaključuje autor gore citiranog članka!*,
zaključuje autor gore citiranog članka.423 Drugi autor ironično naglašava da žene
od muškarca očekuju hrabrost, ali da nedostatak smionosti može nadoknaditi no
vac, vožnja automobilom, avionom ili filmska karijera.424
U odgovorima na ankete o idealnom muškarcu čitateljice ističu ekonomsku
nezavisnost, čvrst karakter, inteligenciju, simpatičnost, plemenitost, pravednost,
poštovanje prema ženama i ljubav prema djeci. Komentari o izgledu su nešto rjeđi
i izdvajaju „crnjomaste", visoke, vitke, zdrave muškarce koji imaju „muške ruke"
i puše lulu.425 Treba naglasiti da se ideja karakternosti i nezavisnosti naslanja na
rodnu ideologiju građanskog društva 19. stoljeća426 dok je naglašavanje prioriteta
poštovanja prema ženama i djeci princip koji se tek najavljuje.
No, pokazalo se da „moderna muškost" izaziva jednako zgražanje i nezado
voljstvo kao i „moderna ženskost". Tako jedan članak kritizira brzopletost, nepri
stojnost, nemoralnost i drskost „mladih ljudi", te ustvrđuje: „Njihovo obrazovanje
420 Dr. K.M Jov, „Kakav se čovek dopada ženama?", Žena i svet, kolovoz 1930., br. 8:
9- 10.
421 „Dajte mi idealnog muškarca", Žena i svet, lipanj 1930., br. 6: 14.
422 „Ideal moderne žene", Žena i svet, lipanj 1932., br. 6:4.
423 „Dajte mi idealnog muškarca", Žena i svet, lipanj 1930., br. 6: 14.
424 Dr. K.M Jov., „Kakav se čovek dopada ženama?", Žena i svet, kolovoz 1930., br. 8:
9- 10.
423 „Kakav treba da izgleda današnji idealan muž?", Žena i svet, kolovoz 1930., br. 8: 58;
„Ideal moderne žene", Žena i svet, lipanj 1932., br. 6 :4; „Anketa," Ženski list, svibanj
1926., br. 2:31-32.
426 Vidi: DavidoflF Adam spoke first and named the orders of the world“
151
�NOVA ŽEN A U N O V O J DRŽAVI
oscilira između ocenjivanja m otora od 5 konjskih i arbitraže u futbalerskom
meču."427 Prema anketi prenesenoj 1927. godine iz jednog francuskog časopisa „su
vremeni mladići" su „bež." Bave se sportom , gordi su na svoje držanje, pokrovitelji
su slabijih, nisu kavaliri, ne ustaju u tramvaju, sebični su, kom otni, grubi, prezirno
se odnose prema djevojkama, nem oralni su, studiraju samo ono od čega će imati
koristi, ne idu u kazalište, ne čitaju i općenito ih zanima samo novac.428 Anke
ta provedena u Ženskom listu dala je još poraznije rezultate. U njoj se muškarci
identificiraju kao varalice i seksualni predatori kojih se djevojke m oraju čuvati. „O
muškarcima iza rata imam samo jedno mišljenje: žena je izgubila prema njemu
svaki respekt, a to je dosta", rekla je jedna čitateljica.429
Pojam „nove muškosti" ipak je izazivao znatno manje pažnje nego „nova
ženskost" te se ona gotovo iščitava između redaka kao sub-tekst ili eho rasprava
o suvremenoj ženskosti. Pri tom e se diskusija o suodnosu „moderne muškosti" i
„moderne ženskosti" gotovo vodi na nivou problema kokoši i jajeta. Jedni tvrde
da je „moderna ženskost" tek rezultat promjena u muškom standardu te iznose
mišljenje da su moderne žene „[...] izraz muške filozofije o ženi, kako muškarci
sviraju, tako žene igraju."430 Drugi smatraju da muškarci kaskaju u prilagođavanju
suvremenim društvenim standardima te izjavljuju: „No ipak, ja mada verujem u
sve lepe osobine „nove žene" plašim se da se ne prevarim u računu, jer joj ljudi
mogu uspehe uknjižiti kao gubitak. Eto iz tog razloga trebalo bi otpočeti nov peri
od u kome bi i ljudi morali pretrpeti izvesne promene."431
2.5 Mostovi „stare" i „nove" ženskosti
„Novo vrijeme" ipak nije bilo posve novo. M eđuratno razdoblje svjedočilo je ruše
nju brojnih tabua i ograničenja, ali i revitalizaciji i isticanju nekih naoko vrlo tra
dicionalnih vrijednosti. Tako se usporedno s kreiranjem im idža zaposlene, svestra
ne, aktivne ženskosti propagirala i ideja predane majke i vrijedne kućanice. Kult
majčinstva u m eđuratnom razdoblju istovremeno je promoviralo više različitih
aktera. Država i političke strukture suočene s prijetnjom demografskog pada, ali i
završetkom procesa ponarođivanja širih slojeva društva (re)valoriziraju majčinstvo
kao instituciju od značajne političke važnosti. Obitelj se imenuje kao osnovna je
dinica društva, a prepoznaje se i činjenica da prosperitet i razvoj zajednice polazi
od zdravog doma i kućnog odgoja. Osim toga, im enujući uloge države obiteljskim
427
428
429
430
431
152
„Kriza mladih ljudi", Žena i svet, 15. srpnja 1926., br. 7:11.
„Odjek ankete. Suvremeni mladić". Žena i svet, 15. lipnja 1927., br. 6: 14.
Ženski list, svibanj 1926., br. 2:32.
„Anketa: Naša mlada devojka", Žena i svet, 15. svibanj 1927., br. 5:10.
„Nova žena", Žena i svet, srpanj 1933., br. 7: 2.
�Modernost i ženski časopisi
imenima (otac, majka, stric) ugrađuje se emocionalna komponenta pripadnosti i
krvne povezanosti u same temelje izgradnje kolektivnog identiteta. Nadalje, maj
činstvo postaje krucijalan faktor u ponarođivanju žena. Žene - majke prepoznate
su kao temeljni faktor u biološkoj i kulturnoj reprodukciji nacije, a nacionalistički
projekti koji su se organizirali oko eugeničkih diskursa žene su vidjeli kao ,,gensku zalihu" prikladnih ili nepoželjnih gena. Stoga se većina procesa koji su obilje
žili prvu polovicu dvadesetog stoljeća na neki način odredila prema majčinstvu.
Razvijanje socijalne države najavljuje organizaciju i poboljšanje stambenih uvjeta i
zaštitu zdravlja majke i djece. Majčinstvom se počinju intenzivno baviti razne gra
ne sve utjecajnije znanosti: higijena, medicina, psihologija itd. Publiciraju se knjige
savjeta mladim majkama o njezi i odgoju djece, širi se ideologija srednje građanske
klase da se dijete treba razvijati u primjerenim okolnostima te daje ono izvor sreće
obitelji, a ne ekonomski faktor. Velike promjene doživljava i ideja vođenja kućan
stva i to posebno u srednjoj klasi. Promjene su prije svega potaknute od strane teh
noloških inovacija u domaćinstvu, odljeva kućne služinčadi u industrijske sektore i
medicinskih saznanja o važnosti čistoće. U novim prilikama i feminizam prihvaća
reinterpretirano majčinstvo i profesionalizirano kućanstvo kao polazišnu točku u
borbi za valorizaciju ženskog položaja u društvu.432 Ovaj proces redefiniranja tra
dicionalnih ženskih uloga pružao je platformu za uspostavu veza između „nove" i
„stare" ženskosti koju su ženski časopisi dobro prepoznali.
Stoga usporedno s promoviranjem željenih karakteristika „nove ženskosti" svi
navedeni časopisi nastoje očuvati određene kvalitete „stare ženskosti." O ni imaju za
cilj izgraditi mostove koji će uvesti žene u moderno doba, ali pri tome očuvati kva
litete ženstvenosti koje se prema mišljenju uredništva (ili čitateljstva) časopisa ne
smiju izgubiti. Na stranicama Žene i sveta usporedno se objavljuju fotografije „mo
dernih" žena sa ženama u narodnim nošnjama i narodnim vezovima. (Slike V-19 i
V-20) Ženski list 1929. godine organizirao je izložbu rukotvorina čitateljica lista u
Umjetničkom paviljonu u Zagrebu i slavodobitno ju popratio tekstom pod naslo
vom „Ništa se nije promijenilo!".433 Pri tome uloga nošnje dobiva novo, specifično,
političko značenje. Nošnja se označava kao simbol tradicije, naroda, izvornog sela,
oznake nacionalnog bića, a žene se označavaju kao čuvarice te nacionalne i kuturne
tradicije. Tako se kroz brigu o nošnjama i rukotvorinama istovremeno prožimaju
432 Yuval-Davis, Rod i nacija-, Rose, lVhat is gender history, 80-101; Taylor Allen, Feminism and Motherhood in IVestem Europe, 1890-1970 The Maternal Dilemma-,
Moutoni, From Nurturingthe Nation to Purifyngvolk, 107-152; Cott, ,Jhe Modem
Women of che 1920s, American Style“, 76-91; Sohn, ,,Becween che Wars in France
and England", 92-119; Bock, ,,Poverty and Motehrs' Rights in the Emerging Welfare
States", 402-432;
433 „Ništa se nije promjenilo!", Ženski list, lipanj 1929., br. 6: 1.
153
�NOVA ŽEN A U N O V O J DRŽAVI
Tradicionalno i „moderno" u Ž en i i svetu :
Slika V-19
„Tri beogradske dame u tri divna kostima"
[Ž en a i sve t, 15. 5. 1925., br. 5)
Slika V-20
„1. Za sekretara engleskog ministra pro
svjete postavljena je nedavno vojvotkinja
od Atola. 2. Ženski članovi njemačkog
Reichstaga. (Sve su iz socijaldemokrat
ske stranke). 3. Francuskinja gđica Ulie
je arheolog, ona iskopava grad Maliju
na Kreti. 4. Ženski automobili u Parizu;
5. Prva žena inženjer za gradnju avio
na Francuskinja Olga Fradis; 6. Miss
Emerson, Engleskinja, prvi ženski opera
ter za radio."
[Ž ena i svet, 15.4. 1925., br. i )
obje uloge žene; tradicionalna, ali i politička i angažirana, Slovenka ističe da je
,,novodobna“ žena istovremeno i stara i nova. Stara jer je zadržala svoj „prirodni
poziv," a nova jer ima šire obzore i ciljeve, čvršće nazore i veći djelokrug.434
Ideja „prirodnog poziva" žene, odnosno njezine uloge majke, supruge i dom a
ćice prisutna je u svakom proučavanom časopisu. N iti jedan list ne smatra da žena
434 Jos. Debeljak, „Novodobna žena", Slovenka, 15. prosinca 1919., br. 7-12: 134-136.
154
�Modernost i ženski časopisi
može prihvatiti nova prava i obaveze na uštrb ili čak umjesto njezine uloge majke.
Ženska misao isticala je da se bori da žena ostane „požrtvovana majka“ i „blaga
sestra".435 Za Slovenku majčinstvo predstavlja nesumnjivi ideal ženske sudbine.436
Majčinstvo se smatralo krucijalno kako za sreću žene kao osobe, tako i za društvo
u cjelini. U prvih nekoliko brojeva Ženskog lista lik žene na naslovnici redovito se
pojavljuje u društvu djeteta. (Slika V-9) Kada je Ženski list poveo anketu o sreći
u braku, žene su izrazile različita mišljenja o bračnom životu, ali su jednoglasne
u pozitivnoj ocjeni iskustva majčinstva.437 Naša žena načelno potiče ženu na širu
društvenu aktivnost, ali ističe da je ona primarno domaćica, majka i supruga te
piše: „Dom je prva, neosporna domena žene, a kultura doma - prva i najodlučnija
njena zadaća, najvrednije ostvarenje njenog iskonskog poziva [...].“4384Napokon,
9
3
suvremena saznanja medicine i psihologije ističu da žena svojom ulogom majke
sudjeluje u izgradnji zdravog društva. „Mi danas znamo, daje prvo i početno obli
kovanje djetinje duše od odlučnog značenja za čitav život budućeg čovjeka, a to
oblikovanje vrši žena majka. Mi smo danas na čistu o tome, da atmosfera doma
daje ili čestite ljude ili moralno bezbojne ili pače kriminalne tipove, a atmosferu i
duh doma daje žena domaćica", istaknuo je članak u Našoj ženi™ Žena i svet tije
kom čitavog razdoblja ističe važnost žene-majke u društvu, a u kasnim tridesetim
godinama uloga majčinstva povezivala se sa „znanstvenim saznanjima" o zdravlju
rase.440
S druge strane, časopisi ističu da je tradicionalna uloga žene otežana izazovima
društva u nastajanju. Žene sada moraju istovremeno obavljati svoju javnu i obitelj
sku funkciju, a vođenje kućanstva iziskuje više znanja i vještina nego u prijašnjim
godinama. „Nije danas kućanstvo neki primitivni posao, za koji ne treba ni znanja
ni spreme, ono zahtijeva od današnje žene i kulturu uma i srca; ono traži zvanja i
osjećanja, i vjernosti tradicijama i poštivanja za tekovine modernog doba u znano
O d žene se dakle ne očekuje samo da bude
sti i tehnici", ističe se u Našoj ženi
domaćica, ona je trebala biti „moderna" domaćica. U rubrikama kao što su „Od
govori" {Naša žena), „Oprobani kulinarski recepti" {Žena i svet) ili „Domaćica" i
„Kuharica" {Ženski list) nude se niz praktičnih savjeta o vođenju kućanstva i spravljanju hrane. Treba ipak naglasiti da se savjeti vezani za vođenje kućanstva redovito
-4
41
435
436
437
438
439
440
Dr. B.: „Ženi mog naroda", Ženska misao, 21. studenog 1919., br. 1:1-4.
Dr. Aleš Ušeničnik, „Razporoka", Slovenka, 15. veljače 1919., br. 2: 25-27.
Ženski list, veljača 1927., br.10: 29-31., Ženski list, travanj 1927., br. 12: 24-25.
„Kultura doma", Naša žena, 30. ožujka 1935., br. 10: 4.
„Emancipacija žene", Naša žena, 15. lipnja 1935., br. 21: 1-3.
Jovanka Nikolić, „Majke činovnice ili samo dobre majke?", Žena i svet, rujan 1932.
br. 9: 5.
441 „Kultura doma", Naša žena, 30. ožujka 1935., br. 10:4.
155
�NOVA ŽEN A U N O V O J DRŽAVI
nalaze na zadnjim stranicama tih listova i često su gusto pisani, manjim slovima.
Vizualno ilustriranim časopisom dom iniraju savjeti koji propagiraju kulturu živo
ta (prije svega modu i krojeve, a onda uređenje doma, način serviranja stola itd.).
U određenom broju časopisa javljaju se i praktični savjeti o majčinstvu s ciljem
promoviranja novog, „m odernog majčinstva". Pri tom e se pitanju odgoja djece
pristupa sa znanstvenog stajališta prem a kojem bi majke trebale slijediti savjete psi
hologa, pedagoga, liječnika i higijeničara. Ženski list u nekoliko brojeva objavljuje
feljton „Zdrava djeca su sreća majke"442 te od 1927. godine objavljuje rubriku „O
odgoju djeteta", a od tridesetih godina i „Majčinstvo". Naša žena od 1936. godine
pokreće rubriku „Za domaćice i majke" u kojoj se prvenstveno usmjerila na pitanja
vođenja domaćinstva, ali povremeno objavljuje i savjete o njezi djece. Žena i svet
od 1930 do 1932. godine objavljuje „Savete majkama" dr. Koste Jovanovića. Briga
za djecu tako prestaje biti vještina koja se prenosi sa starijih generacija na mlađe,
već postaje znanje koje regulira i usmjerava struka. O d „moderne majke" očekuje
se da ,,i ako [...] ima da sluša po neku oštriju prim edbu svoje majke ili babe - stoički
se bori za moderni način odgajanja dece"443. „M oderan način odgajanja djece" pro
pisuje koliko često žena mora dojiti bebu, u kakvom ga krevetiću mora uspavati,
kako slagati jelovnik sukladno djetetovom uzrastu, kako se brinuti o djetetovoj
higijeni, kako ga njegovati u bolesti i koje odgojne mjere smije primjenjivati.444
Majke su uz to trebale biti inform irane o djetetovim razvojnim fazama te graditi
svoj odnos s djetetom na temelju pedagoških i psiholoških saznanja.445 Iza niza
ovih praktičnih savjeta potcrtava se poruka da „moderna majka" stavlja dijete u
centar svog života. D ok je „m ondena žena" iz prošlosti dane provodila u praćenju
društvenih događaja, a „prje supea (večere) saginje se, u velikoj večernjoj toaleti,
iznad posteljine svoga deteta", nova žena „ima dvoje do četvero dece koje je sama
442 „Zdrava djeca su sreća majke", Ženski list, od travnja 1926. br. 1 do prosinca 1927.
br. 8.
443 „Što treba da nam bebe budu zdrave i napredne?", Žena i svet, ožujak 1931., br. 3: 3.
444 St. Z. Ivanić, „Ishrana male dece", Žena i svet, 15. ožujka 1928., br. 3: 14 i Žena i
svet, 15. travnja, 1928., br. 4: 14; Košta Jovanović, „Saveti majkama", Žena i svet, od
1930.-1932; „Zdrava djeca su sreća majke", Ženski list, od travnja 1926. br. 1 do pro
sinca 1927. br. 8; „Majka - kako odgajamo svoju djecu, sa šibom ili bez", Ženski list,
listopad 1925., br. 7: 27; „Njega djece u Engleskoj", Naša žena, 18. siječnja 1936., br.
3: 10; „Umjetno hranjenje dojenčadi", Naša žena, 16. lipnja 1936., br. 21: 18;
445 „Majka - kako odgajamo svoju djecu, sa šibom ili bez", Ženski list, listopad 1925., br.
7: 27; „Majka prijateljica svoga djeteta", Ženski list, veljača 1938., br. 2: 33; „Majka
pravi prijatelj svog djeteta", Naša žena, 16. lipnja 1936., br. 21: 17; „Dijete u predš
kolskoj dobi", Naša žena, 1. rujna 1936., br. 26: 11; „Nešto o školskom djetetu", Naša
žena, 16. rujna 1936., br. 27: 20.
156
�Modernost i ženski časopisi
Slika V-21
„Svaka mama hrani dijete"
{Ženski list, lipanj 1926., br. 3)
Slika V-22
„Laka masaža mišića"
(Ž enski list, studeni 1926., br. 7)
dojila i gajila!'446 Čitateljice su na stranicama svoga lista čitale da „mati mora sva
da se posveti nezi i brizi o svom detetu!, a dete mora da bude „otvorena knjiga"
za svoju majku."447 Dobivale su savjete da odmor i putovanja planiraju sukladno
karakteru djeteta448 te daje „nesumnjivo /d a / će svaka majka izabrati u svom stanu
najprostraniju i najsvetliju sobu za svoje čedo".449 (Slike V-21, V-22)
Nadalje, svi su se časopisi naročito brinuli da redefinicija ženskosti ne znači napu
štanje onog što su smatrali samom bazom ženskog bića. Pri tome se najčešće misli
na žensku emocionalnost, intuitivnost, religioznost, blagost i ljepotu. Očuvanje
granica između ženskosti i muškosti bilo je krucijalno za očuvanje sreće i dosto
janstva žena. Jedan tekst u Ž eni i svetu ističe da nijedna žena „ne srne da zaboravi
na svoju ženskost, ako hoće da bude srećna makar i kao moderna žena!*450 Ženska
misao naglašava: „Ne ćemo da se dira u ženino biće, da se potcjenjuju njene ženske
sposobnosti, a pogotovu ne ćemo da ona pritaji svoje žensko biće i slijedi muškar
ca kao uzor!4 U nastavku objašnjava koju žensku osobinu treba naročito čuvati:
„Onu najveću vrlinu naše primitivne žene, duboku religiju u srcu njezinu, po kojoj
ona gradi život na kršćanskim etičkim načelima, hoćemo da sačuvamo, razvijemo i
446
447
448
449
450
„Mondei to više nije moderno", Žena i svet, kolovoz 1928., br. 8:10.
„Uloga majke u vaspitanju svoje dece", Žena i svet, kolovoz 1931., br. 8:1.
„Saveti majkama", Žena i svet, kolovoz 1930., br. 8:7-8;
„Soba za naše bebe", Žena i svet, rujan 1931., br. 9:13.
„Moderna žena", Žena i svet, svibanj 1931., br. 5:3.
157
�NOVA ŽEN A U N O V O J DRŽAVI
pobudim o na djelatni život!*451 Za urednike Eve žene su nesumnjivo zadržale svoje
tradicionalne osobine. O ne su majke, pune ljubavi i osjećaja, religioznije od muš
karaca, znatiželjne i brbljive.452 Slovenka se brine za očuvanje pojm a „ženskosti"
kao odvojenog prostora od pojm a „muškosti." Žene i muškarci imaju jednake duše,
ali njihove duševne snage odvijaju se u različitim smjerovima, naglašava Angela
Piskernik u članku o odgoju žena.453 „Muškarac neka ostane muškarac, a ženo osta
ni žena!“ uskliknuo je Ivo Pire raspravljajući o tjelovježbi za muškarce i žene te
zaključio: „Muška tjelovježba gaji zdravlje i snagu, ženski tjelesni odgoj neka vodi
do zdravlja i ljepote!"454
N apokon, upravo očuvanjem svojih ženskih osobina žena može najviše dopri
nijeti društvu. Njezin razvijen instinkt, blagost i pacifizam m ogu postati podloga
za zdravije i bolje društvo sutrašnjice. „Žena u svojem srcu sve osjeća. Što muškaracu svojem razumu ne vidi. Kada bi naše osobnosti bile produkt i srca, a ne samo
produkt strogog i bezobzirnoga razuma, svaka bi osobnost bila osobnost drugačija
i čovječnija", poručila je Slovenka.455 Naša žena je pak istaknula važnost ženske
ruke za pravilan razvoj porodice i naroda: „Iskustvo kulturnog društva nas je na
učilo, da nema ni za muško ni za žensko ni sretna ni potpuna života, ako nema
zajedništva muža i žene i ako ta zajednica nije razgrijana predanošću žene te topli
nom i dobrotom njena srca. A ta je zadaća u rukam a žene supruge."456 N a taj način
se u Slovenki i Našoj ženi jasno ocrtava razlika između ravnopravnosti i jednakosti
muškaraca i žena. Prema tome, žene i muškarci nisu jednaki, ali trebaju biti ravno
pravni. Ravnopravnost žene neće se ostvariti prom jenom žene, nego promjenom
društva. Žena bi trebala njegovati i usavršavati se u svojem tradicionalnom žen
skom identitetu, a društvo bi trebalo te kvalitete prepoznati kao vrijednost koju
treba cijeniti.
2.6 Modernost i vrijeme
O dnos pojedinih časopisa prema m odernim trendovima ovisio je o svjetonazo
ru koji su zastupali, ali i vremenu kada su izlazili. Kratko m eđuratno razdoblje
451 Dr. B.: „Ženi mog naroda", Ženska misao, 21. studenog 1919., br. 1: 1-4.
452 „Žena u odnosu prema kršćanstvu", Eva, 5. ožujka 1928., br. 7-8: 3.
453 Angela Piskernik, „Nekaj ključnih misli o vzgoji naše ženske inteligence", Slovenka,
15. veljače 1919., br. 2: 28-31.
454 Ivo Pire," O ženski telovadbi", Slovenka, 15. travnja 1919., br. 3-4: 68-73.
455 „Strnimo svoje vrste", Slovenka, 15. lipnja 1919., br. 5-6: 89-91; O ženskom pravu
glasa vidi još: Ivica Neznan, „Ali spada ženska v politiku", Slovenka, 15. lipnja 1919.,
br. 5-6: 89-91; „Velik shod za žensko volilno pravico", Slovenka, 15. travnja 1919., br.
3-4: 83.
456 „Emancipacija žene", Naša žena, 15. lipnja 1935, br. 21: 1-3.
158
�Modemost i ženski časopisi
svjedočilo je dinamičnim i često oprečnim političkim i socijalnim trendovima, a
kao granična oznaka najčešće se uzima prijelaz između drugog i trećeg desetljeća.
Politički/flvatjesete su
i lib^ta^zam, a tridesete su označile au
toritarni i totalitarni »»TjmpKVaj Prvog svjetskog rata obilježilo je optimističko
vjerovanje u i^ovu Europujkoja će biti sagrađena na demokratskim i liberalnim
načelima. PadalaTil stoljetna carstva, a nove su se države osnivale između ostalog
na temelju prava na samoodređenje. Granice su se crtale uz pomoć plebicistica,
gotovo sve europske države uvode opće pravo glasa (za muškarce), a posebna se
pažnja pridavala izradi ustava koii će obraniti trodiobu vlasti, individualna ljudska
prava građana i ograničiti izvršnu vlast. No do kraja desetljeća zvijezda demokra
cije i liberalizma polako blijedi, a kada se pokazalo da se demokratski režimi teško
nose s izazovima nacionalizma i ^kon^mske kr;?p,
klimu počinju obilje
žavati autoritativni i totalitarni režimi. O ni pretpostavljaju interese zajednice nad
individualnim pravima, organiziraju militantne skupine koje provode nasilje nad
nepoželjnim grupacijama i kažnjavaju „neadekvatno" ponašanje, legitimiraju se
kroz konstriranu i imaginarnu tradiciju te insistiraju na autoritativnoj izvršnoj vla
sti koja kontrolira zakonodavnu i sudsku/ ekonomski, u dvadesetima vlada klima
ekgRomskeg rasta, a
^p^činjn-c j^nr>m nrl najvpćib-^konomskih kriza
dvadesetog stoljećaT/Pijekom dvadesetih propagira se politika „laissez-faire", bi
lježi se veliki rast trgovine dionica, Sjedinjene Američke Države uživaju u novom
statusu financijskog središta, dok britanska i francuska ekonomija traže putove
povratka na staro. Tridesete godine prolaze u znaku recesije, koncepata oporav
ka, te pitanjem tko treba podnijeti najveći teret krize. Države se zatvaraju i traže
vlastita rješenja iz krize, ideju slobodne trgovine polako zamjenjuje koncept držav
nog kapitalizma, pa čak i autarkije. Kulturološki, tijekom dvadesetih godina dolazi
do rušenja i redefiniranja konvencija, uvode se revolucionarne promjene u modi,
propagira se ideja slobode: sloboda kretanja, sloboda tiska, sloboda tijela koja se
naglašava oskudnijim odjevnim predmetima i dinamičnim plesovima, sloboda bi
ranja bračnih partnera, dok se u tridesetim godinama sloboda raskrinkala kao krh
ka iluzija. Žene su se u dvadesetima prikazivale kao aktivne i energične građanke,
te „menadžerice" vlastitog doma, u tridesetima se naglasak stavlja na emocionalnu
i nježnu m ajku.457
Stoga časopisi ne tretiraju modemost na isti način u dvadesetim i tridesetim go
dinama. U dvadesetima moderni procesi grabe društvenu pažnju i samouvjereno
se nameću kao novi i neprikosnoveni normativi. U takvoj atmosferi ideja modernosti se prihvaćala kao nešto pozitivno ili barem neminovno, te je čak i novi ženski
457 Vidi: Cott, „The Modern Women ofthe 1920s, American Style“; Sohn, ,,Between the
Wars in France and England"; Mazower, Mračni kontinent.
159
�NOVA ŽEN A U N O V O J DRŽAVI
katolički list pomirljivo zaključio: „[...] živimo u doba kada se ženin položaj u
društvu mijenja iz temelja i već se promijenio!*458 No, tridesetih godina m odernost
je izgubila dosta od svoje privlačnosti i novosti. N akon gotovo dva desetljeća ideja
„nove žene" više i nije bila tako nova, bila je znatno više profilirana što je otvaralo
prostor za kritiku. Tako se primjerice Naša žena obraćala suvremenim ženama, ali
one nisu nužno morale biti „moderne"! Dapače, „modernost" dobiva negativne
konotacije te se kaže: „Djevojke koje se previše povode za modom , obično su slabe
kućanice." Ili: „Lična slobodajplaća_se u starosti samoćom."459
Časopisi kak £enski lis\ Žena isvet\tt Ž enski svetj^koji su se upravo nametali kao
vodiči kroz moderan svijet i moderan život, tijekom tridesetih godina sve glasnije
polemiziraju i o negativnim stranama m odernog života. Iako se ne odbacuje činje
nica da su procesi modernizacije globalizirali društvo, da se roba, ljudi i inform a
cije izmjenjuju znatno brže i učestalije te d aje taj proces otvorio nove m ogućnosti
ženama, postavlja se pitanje u kojoj su mjeri te promjene zaista pozitivne. „Svakog
dana gubi se nešto od ličnog ja, samo zato da bi postali sličniji m om entalno m o
dem om tipu", naglašava se u jednom članku Žene i sveta iz 1930. godine.460 Članak
u Našoj ženi dolazi do sličnog zaključka: „Oznaka je našeg vremena, da se negdje u
velikome svijetu stvori neki ‘tip’ i taj se onda kopira u hiljade i stotine primjeraka.
,
A ima žena, kojima su sve te modne novotarije dosadne i mrske, nu one ih ipak pri
maju i primjenjuju na svoj vlastiti život od samog straha, da ne bi izgledale u očima
svijeta ‘nem oderne’."4 1 Jesu li se žene oslobodile na uštrb osobnog integriteta kao
64
2
6
ljudskih bića, pitala se autorica članka u Ženskom listu j 61
Nadalje, problematizira se o dvojnoj ulozi žene i njezinom utjecaju na položaj
žene u društvu. Tako Žena i svet u jednom članku postavlja pitanje tko se u suvre
menom društvu „oslobodio", žena ili muškarac, a novi se položaj slikovito naziva:
„ropstvo moderne žene.463 Ženski list pak u jednom tekstu naglašava: „Zvanje,
domaćinstvo pa još i briga za muža, stavljaju velike zahtjeve za tjelesnu, duševnu
i duhovnu sposobnost žene i samo se hrabre žene u današnje vrijeme odlučuju za
takav korak!*464 Posebnu pažnju izazivaju promjene u ilustriranim časopisima za
vrijeme 1933. i 1934. godine kada su se mogle snažno osjetiti posljedice političke
i gospodarske krize. Iako se u njima mogu naći tekstovi koji brane pravo žene na
458
459
460
461
462
463
464
160
Dr. B: „Ženi mog naroda", Ženska misao, 21. studenog 1919., br. 1: 1-4.
„Iskrice", Naša žena, 9. ožujka 1935. br. 7: 5.
„Da li žena treba biti lepa ako želi da pobeđuje?" Žena i svet, rujan 1930., br. 9: 6.
„Lična crta", Naša žena, 16. ožujka 1935., br. 8: 6.
„Svestranost moderne žene", Ženski list, siječanj 1930., br. 1: 11.
„Ropstvo moderne žene", Žena i svet, studeni 1930., br. 11: 2.
„Dvostruka dužnost žena", Ženski list, travanj 1934., br. 4: 12.
�Modernost i ženski časopisi
rad i raspravljaju o njenom položaju u društva,465 tijekom ovog vremena ženski
časopisi još izrazitije postaju eskapističko štivo u kojem dominiraju teme o ljuba
vi, braku, ljubomori, počinje se reklamirati čipkasto donje rublje, nježno uređeni
ženski budoari, nižu se pripovijetke i feljtoni, a žene na naslovnicama nisu više
aktivne tenisačice ili skijašice, već otmjene, zamišljene, romantične mlade djevojke
s knjigom u ruci (Slika V-23 i V-24),466 dok tekstovi upozoravaju svoje čitateljice
na važnost elegancije za ženinu ljepotu.467
Slika V-23
{Žena i svet, 15. 10. 1926., br. 10)
Slika V-24
[Žena i svet, 15.9. 1934, br. 9)
„Moderna ženskost" i „moderna muškost" formiraju se u skladu s vrijednosnim
sustavom društva u nastajanju i imaju brojne zajedničke karakteristike. Oba pojma
465 „Politička i građanska prava žena u svjetskom društvu", Ž en sk i list, ožujak 1936., br. 3:
4-5 Julka Mahulja, „Odgovor na primedbe onih, koji su mišljenja da žena radeći van
kuće pooštrava krizu i gubi od svojih vrlina", Ž e n a i svet, siječanj 1934., br. 1: 2; „Da li
ženu treba reducirati iz službe u korist muškaraca T ,Ž e n a i svet, ožujak 1934., br. 3: 1.
466 U Ž e n sk o m listu se tijekom 1934. godine još u dva navrata našla naslovnica sa ženama
skijašicama i tenisačicama, ali su žene na naslovnicama znatno mirnije i odjevene. U
narednim godinama sportašice gotovo u potpunosti nestaju sa stranica Ž en skog lista,
dok se povremeno ipak vraćaju na naslovnice Ž e n e i sveta.
467 ,,U čemu se sastoji privlačnost žene", Ž e n a i svet, siječanj 1931., br. 1: 14; „Što se ne
pristoji otmenoj ženi u odnosu prema društvu?", Ž e n a i svet, rujan 1932., br. 9: 4.
161
�NOVA ŽEN A U N O V O J DRŽAVI
nastoje naglasiti: almvnpst, moć, materijalizam i rehnnkrad|u. Redefinicija oba
pojma uzajaman je proces u kojem promjene u značenju jednog pojma nem inovno
iziskuju propitivanje drugog. U ovo vrijeme žena je snažnije zakoračila u ono što
se do tada smatralo „muškim" područjima. Kao reakciju na to<^novi muškarciT su
jasnije podvukli granicu vlastite muškosti, odbacivši sve karakteristike koje su se
feminizirale (kao npr. ljepota, um jetnost) te istaknuvši snagu, ekonomsku moć i
surovost kao prepoznatljive pokazatelje njihovog rodnog identiteta. No, iako na
prvi pogled „nova ženskost" izgleda kao izazivač i generator prom jena u rodnim
konceptima, očito je da se jednako tako osjetila ugrožena. Svi navedeni časopisi inzistiraju na revalorizaciji, ali i očuvanju „ženskih osobina" i ženske uloge u društvu,
kreirajući na svojim stranicama prostor u kojem će žene naučiti pom iriti zahtjeve
m odernog društva i vrijednosnog sustava u kojem su odgajane. Na taj način ženski
časopisi istovremeno postaju prostor izgradnje „modernih" rodnih koncepata, kao
i očuvanja odvojenog prostora ženskosti.
3. Politika ženskog tiska
M eđusobni utjecaj ženskog tiska i politike odvija se na dva nivoa: a) Žene, ženski
listovi sudjeluju u „glavnim" političkim trendovima toga vremena i b) ženski tisak
pokrivao je specifične ženske teme koje su u konačnici definirale prosror~.ženske
politike". Istražujući ova dva politička aspekta ženskog tiska nastoji se odgovoriti
na pitanje uloge politike, kako Opće tako i „ženske", na kreiranje uredničke politike
časopisa, analizirati dinamiku odnosa između časopisa kao agenta političkih opci
ja i časopisa kao „ženskog prostora" i kako se ta dinam ika u konačnici odrazila na
(re)definiranje, širenje i ograničavanje prostora ženskosti.
3.1
Ženski časopisi unutar političkih procesa
O dnos ženskih časopisa i politike je neosporan. O ni nastaju unutar određenih političkih procesa i redom otvoreno podupiru odabranu političku opciju ili barem
ideju (jugoslavenska žena zalažese za jugoslavenstvo i liberalizam / Ž g « ^ misaojfc
list klerikalne orijentacije, §lovenfy je klerikalni j k r s jasnom nacionalnom (slo
venskom) notom , a Naša zenaj je neosporno vođena socijalnom i nacionalnom ideologijom-HSS-a. Ilustrirani listovijcojima je na prvi po g led j^avnajmsija zaljavg
čitateljstva ipak nastupaju s jasnim političkim stajalištem. ’ enaTšvef'i Ženski svet^j
Ž
im ajiuuiitarisrjrkn i rojalisrićkn notu, a Zagorka je sama izjavila da je pokreta^
njt^ e n sk o g / / ^ rezultat njenog nadonalneg-bunra^O na je naime svojevremeno
odbila predstavnika njemačkog tiskarskog koncerna Ullstein. koji joj je ponudio
a. za domaćice. Shvativši to
162
�Politika ženskog tiska
kao još jedan pokušaj prodora njemačke kulture na hrvatski prostor, Zagorka je
odlučila pokrenuti ženski list uz pomoć cfomaćeg kapitala, našavši oslonac u ži
dovskim bcaČnompaHlJ$chwartz( dioničarima zagrebačkog dioničarskog društva
M eđunarodnog prometnog, novinskog i oglasnog zavoda.468 Napokon, svi ilustri
rani listovi igrali su važnu zajedničku ulogu u promicanju i širenju globalne potro
šačke kulture.
Nadalje, vrijeme izlaženja časopisa koincidira s potrebama političkih opcija
koje su podupirali. Prva tri lista izlazila su u vremenskom razmaku H » j^ in jr- jija do donošenja. ViHovdanskng.n^tayaJcada se društvo počelo demokratizirati, a
granice tog novog procesa su još bile neispisane. Stvaranje nove države bilo je više^
od prekrajanja zemljopisnih karata, ono je zahtijevalo ^definiranje društv^ kao
cjeline. Stoga je od početka bila prepoznata potreba Regrutacije žena jposeblce žena
koje su imale šansu dobiti pravo glasa. Znakovito je da se ovi listovi gase kada je
počinje izlaziti u trenutku kada HSS prerasta iz stranke u pokret, što je značilo
je stranka pokušavala prodrijeti n svg pore društva. pa im i podrška žena postaje
važnija nego prethodnih godina, 'enskiUs) i (£.ena i sve) pokreću se iste godine
(1925.) koju su obilježile rasprave oJibprali7.aciji novinstva i donošenje novog li
beralnog zakona o tisku.469 Budući da su ova dva časopisa jedina izlazila-u-duljem
vrem enskom periodu, u njima jasno možemo vidjeti kako se {on_časopi$a mijenjao
s promjenom političke klime. Oba su časopig^započela u više ili manje liberalnom
tonu, podupirući modemizacijske i glohaIiTarijske*procese n-drnšrvn Oba časopi
sa snažno reagiraju na jecizu koja je jednako pogodila njihovo čitateljstvo, kao i njih
same. Napokon, oba časopisa krajem tridesetih godina bilježe skreranje nd^snn
odnosno U jcon7ervarivi7am i narinnali?am ili rasprave o snazi i zdravlju rase.
Svi navedeni listovi nastoje potaknuti svoje čitateljice na aktivniju ulogu u
društvu, ali ih pritom i regrutirati za vlastitu političku opciju. Štoviše, velik broj
njih političke ciljeve stavlja u prvi plan.(Jugoslavenska ženi} optimistično je zastu
pala ideju da će Tugoslavenke svojim radom na narodnomjedinsivu zaslužiti pravo
glasa: „Ako hoće naša inteligentna žena da igra ulogu muškog u društvu i politi
ci, mora poći hrabro njegovim putem u radu za narod''470<£enska misa^ držala se
uvjerenja da u pravom kršćanskom dnišrvn ženskog pitanja nTKrhitl bilo i tvrdi:
„Dok je kršćanska nauka živo provejavala kroz sve ljudske čine, nije bilo ženskog
468 Kasnije je predstavnik Ullsteina ipak ušao u odbor Međunarodnog prometnog, no
vinskog i oglasnog zavoda.
469 Vujnovic, Forging the BubikopfNation, 135.
470 Milan Pribičević, „Nova žena u novoj državiu,Jugoslavenska žena, 1919.: 129-132.
163
�NOVA ŽEN A U N O V O J DRŽAVI
pitanja",471 a(Naša zeru} smatrala je da je ostvarivanje prava žena pravedno ne samo
prema ženamaTvec je u interesu čitavog društva, te naglašavala da im je hrvatsko
natodno-vodstvo dalo garanciju kako će se fodna nejednakost otkloniti rješavanjemjirvatskog nacionalnog pitanja^72
_ Ž e n sk i listovi pišu o političkim temama, ali obavezno sa ,,ženskog“ stajališta.
r Slovenka^problematizira pitanje granica Slovenije tako da pokriva m im ohod žena
u Zagrebu, Ljubljani i Beogradu p rp tiv jah janske okupacije ili objavljuje rezolu
ciju koju su 2. ožujka 1919. uputile u Pariz žene okupljene u Zagrebu, Ljubljani
i Novom Mestu.4734Pišući o ovom problemu, oni obično naglašavaju ppippelcrivii
7
ie n e i „Mi nećemo bit njemačke državljanke [...] za našu djecu zahtijevamo slo
bodu, slobodni razvoj, sunca zahtijevamo, m ir i sreću [...] R ij^it^
polje, riješite naše
polje ?“ uskliknula je Angela Piskrenik u vapaju
prema Wtxsz\\\ts\i.A (jugoslavenska žerta također donosi izvještaje o okupiranim
7A
dijelovima Hrvatske i Slovenije u kojima se izražava briga za tamošnje žene, objav
ljuju njihova tužna rodoljubna pisma ili vijesti o ženskim prosvjedima u Ljubljani,
Zagrebu i Beogradu protiv gubitka teritorija.475 U ovom listu ipak nalazimo i niz
rasprava o procesu ujedinjenja: članalc o npvpm kalendaru ili konceptu uvođenja
jedinstvenog pisma za kraljevinu.476(Ze»đ i s v e t^ otiče se teme predsjedničkih iz
bora u SAD-u u tekstu „Koja će biti predseHnica? G -đa Huver jli g.đa Smir>“ 477
Reagira na atentat na Stjepana Radića, objavivši članak na latinici pod naslovom
g o s p o d a Ana Radić" 478 te nekoliko zadaća „veoma m ladih hrvatskih devojaka"
na temu sloge i jedinstva.479
U (Evi)\(Ženskoj misi%nema političkih članaka u klasičnom smislu riječi. Iako
se o h a a k tiv n o za lažii 7.a p o l i ti čk a p ra v a ž e n a . ne dotiču se rasprava O političkoj
situaciji u zemlji ili svijetu. S druge strane,(Naša žena)je jedina bila odlučna u želji
da čitateljice educira o političkim događajima u svijetu i domovini bez ikakvog
471 Sofija Brajša,“Žensko pitanje (po Ušeničniku)“ , Ženska misao, 21. studenog 1919.,
br. 1:8-9.
472 „Na kraju naše prve godine", Naša žena, 28. prosinca 1935., br. 49: 1-2.
473 „Dve znanemnitosti", Slovenka, 15. travnja 1919., br. 3-4: 51-52; „Zapiski", Slovenka,
15. travnja 1919., br. 3-4: 82-83.
474 Angela Piskemik, „Za naše Kosovo Polje", Slovenka, 15. travnja 1919; br. 3-4: 55-59.
475 Tržačanka, „Naše jugoslavenske sestre v Trstu, Jugoslavenska žena, 1919.: 97-98.
476 Simeon Gačeša, „Jedinstveno pismo Srba, Hrvata i Slovenaca", Jugoslavenska žena,
1919.: 99-100; Simeon Gaćeša: „Novi Kalendar",Jugoslavenska žena, 1919.: 65-67.
477 Žena i svet, rujan 1928., br. 9: 14.
478 Žena i svet, srpanj 1928., br. 7: 5.
479 ,,U slozi je spas", Žena i svet, srpanj 1928., br.7: 14; „Historija našeg oslobođenja i
ujedinjenja (1908.-1918.)“, Žena i svet, srpanj 1928., br.7: 14-15.
164
�Politika ženskog tiska
smještanja u ženski okvir. No, to nije prolazilo glatko. Nakon što je Naša žena
posvetila jedan članak ratu u sjevernoj Africi480 i u nekoliko tekstova analizirala
ekonomsku situaciju u Hrvatskoj,4 1 Zdenka Smrekar suočila se s negodovanjem
8
svojih čitateljica da previše prostora posvećuje temama koje nisu ženske. No, ona je
stala u obranu uredničke politike:
Ako mi dakle u svakom broju našeg lista ne istupamo oštro za pojedine
ciljeve ženskog pokreta, onda to nema značiti da smo ih bacili u pozadinu.
Treba samo savjesno ogledati svaki naš broj, pak će se lako steći uvjerenje,
da se u svakom ide savjesno i odlučno za tim, da se ženama otvaraju ispravni
pogledi na sve ono, što je za njih u životu važno.4 2
8
List nastavlja povremeno objavljivati britke, analitičke komentare najvažnijih do
gađaja u hrvatskoj i svjetskoj politici. Ova epizoda je tek izuzetak koji potvrđuje
pravilo da klasične političke teme, obrađene na klasičan način teško nalaze mjesto
u ženskim časopisima. Naravno, ovo ne znači da žene nisu pratile političke vijesti
u dnevnim i stranačkim novinama. O d jedne informirane i angažirane žene to se
sigurno očekivalo.
No, ženski časopisi na svojim stranicama kreirali su jedan imaginaran ženski
prostor u kojem su ispitivale i ponovno definirale granice ženskosti, a unutar njih
politika ne nalazi mjesto. Ženski časopisi izražavaju i zastupaju različite političke
opcije i različite koncepcije ženskosti, ali uglavnom imaju jednu zajedničku ideju:
ženski časopisi bave se „ženskim" pitanjima. Politika postaje „ženska" samo u slu
čaju kada direktno utječe na njihov život.
Gotovo svaki list izražava potrebu za komunikacijom sa svojim političkim uzo
rima od kojih traže potvrdu i legitimitet svoga rada. U jugoslavenskoj žerti Zofka
Kveder je posebnu pažnju posvetila ministrima koji su posjetili kongres Narodnog
ženskog saveza SH S, smatrajući da pažnja koju državni političari posvećuju skupu
uzdiže značaj i dignitet događaja. Ženska misjao objavljivala je blagoslove svetog
oca pape, predstavnice H rvatske ženske katoličke sveze na kongresu za žensko
pravo glasa šalju papi brzojav u kojem ga mole blagoslov^ / p g g g ^ svoj program
rada najavljuje u članku pod naslovom „Zadr. Krekom!", ^ N ^ a ž e n ^)objavljuje
dilfnjj^rzojav Vlarka
kojem on daje podršku listu. Izuzeci su ilustrirani
časopisi, i^ena i svet pronašla je autoritet u ženskom likiikialjire Marije, no s druge
strane potenciKTiđeju muža i oca obitelji. \Jve.Anio^Ženskogliftz pak neprestano
480 „Obzorje se mrači", Naša žena, 7. rujna 1935., br.33: 1-2.
481 „Narodna disciplina", Naša žena, 20. srpnja 1935., br. 26: 1-2; „Crna kreljut", Naša
žena, 10. kolovoza 1935., br. 29: 1-2; „Zar to smije biti?", Naša žena, 17. kolovoza
1935., br. 30: 1-2; „Zapovijed vremena", Naša žena, 12. listopada 1935., br. 38: 1-2.
482 ,,U narodnoj službi", Naša žena, 19. listopada 1935., br. 39: 1-2.
165
�NOVA ŽEN A U N O V O J DRŽAVI
potencira ravnopravnu diskusiju sa svojim čitateljima bez obzira na njihov rod ili
ugled u društvu, nesmiljena je prema čitateljima za koje procijeni da govore na
uštrb interesa žena i poziva čitateljice da se same kritičke osvrnu na takve teksto
ve.483
Politika se pokazala kao glavni pokretač izdavanja pojedinih ženskih časopisa, a
političke stranke ili ideje mogle su imati koristi od djelovaaja^erakogtiska. Ženski
časopisi stupaju na scenu u politički pogodnom trenutku, nastoje neposredno širi
ti stavove i ideje političkih struja kojima su se priklonili, potpom ažu popularizaciji
njihovih ideja, zahtijevaju potvrdu svojih političkih uzora i time naglašavaju nji
hov društveni kredibilitet. S druge strane, uočljiva je nelagoda koja nastaje kada se
političkim temama pristupa direktno i nastojanje da se politika obradi kroz raspra
ve s „ženskog4 aspekta. Posljedice ovakvog odnosa su dvostruke. Ženski časopisi
4
koji redom nastoje potaknuti svoje čitateljice na aktivnu ulogu u društvu, zaziru
od direktnih rasprava o politici na vlastitim stranicama i time potvrđuju proble
matičnost odnosa žena i politike. Ukoliko ženski časopisi ne bi trebali raspravljati
o političkim temama s općeg društvenog stajališta, ne potvrđuju li na svojim stra
nicama ideju da politika nije za žene? S druge strane, kreiranjem zavisnog odnosa
prema političkim autoritetim a koje cijene, ponovo ponavljaju ideju muškaraca kao
vođe i nosioca moći, i žena, ženskog prostora kao sljedbenika.
3.2
„Ženska politika"
Interesna ž^nskctpitanje može se podijelitUia-više^azina: zanimanje-za-eadženskih
udrugaTorganizapija, praćenje borbe za(prayo glasaj općenita rasprava o^oložaju
žene u društvtTuz koju se često veže bilježenje doprinosa žena za vrijeme-pata. te
pisanje o tipičnim „ženskim temama4 i problemima.
4
Rad ž e n sk ih u d ru g a i o rg a n iz a c ija
Ideja okupljanja žena u razne udruge, društva ili organizacije bila je istovremeno
popularna i tradicionalna. Na području Kraljevine Srba, H rvata i Slovenaca još
prije osnivanja nove države djelovala su razna ženska udruženja koja su se najče
šće posvećivala karitativnim Ledukativnim poslovima.484 U m eđuratnom razdo483 Tako jednog čitatelja naziva „bijelom muhom4 i „bijelim elefantom4, a čitateljice na
4
4
kon ankete koje provela među umjetnicima o idealnoj ženi poziva da komentiraju nji
hove odgovore. {Ženski list, rujan 1926., br. 5: 28; Ženski list, srpanj 1927., br. 3: 7).
484 Primjerice „Kolo srpskih sestara" u Srbiji, „Spjošno žensko društvo1 u Ljubljani ili
4
„Gospojiaski klnh“ iiHrvatskoj. Vidi: Emmert, „Ženski pokret; The feminist movement in Serbia in 1920s“; Sklevicky, „Karakteristike organiziranog djelovanja žena u
Jugoslaviji u razdoblju do drugog svjetskog rata I.“
166
�Politika ženskog tiska
biju broj ženskih udruga u neprestanom je porastu, a nastaju i razni savezi žen
skih udruženja. M eđu većima-su prirnjeric^ J a ro d n i ženski savez Kraljevine SH S,1
Alijansa žensko.g-pokreta, ^vatskhženski:savezi Ženske udruge velikim dijelom
nastavljaju s humanitarnim radom, organiziraju se u cilju promoviranja potreba
svoje struke, ali sve češće naglašavaju svoju ulogu u promicanju nacionalnih ili dr
žavnih ciljeva, te specifične ciljeve ženskog pokreta.
Ideja udruživanja žena bila je posve u skladu s promicanim imidžom aktivne
žene zainteresirane za društvo u kojem živi. Stoga, svi proučavani časopisi potiču
udruživanje žena u razne organizacije. Organizirane će žene lakše doprinijeti šire
nju nacionalnih ideja i suradnji sa ostalim narodima u državi, potpomagati održa
vanje kršćanskih ideala, boriti se za stjecanje vlastitih prava ili pružati potporu na
rodnoj borbi. Pri tom, naravno, svaki list pokazuje najviše interesa upravo za ono
žensko djelovanje koje je najviše u skladu s njegovom programskom koncepcijom.
{ Jugoslavenska žena načelno podržava svaku aktivnost žena, a obrazovane žene
smatra obveznima da se uključe u razne ženske udruge U uvodnom članku na
početku 1919. godine 7.ofka Kveder Demermvir poziva; „Treba da se osvijestimo,
treba da se združimo, da se čvrsto uhvatimo za ruke, da dižemo u našem narodu
svijest jedinstva i da ga moralno dignemo!*485 U listu nalazimo tekstove aJiumanitarnim i strukovnim udrugama (udruženim"pošfarican^, udrugama sluškinja. )
N arodnoj ženskoj udruzi u Splitu, pedagoški usmierenom Društvu svjesnih žena
u Zagrebu ili tradicionalnom M aterinstvu). No, najviše prostora dobivajuučfruženja jugoslavenske orijentacije kao Demokratsko udruženje jugoslavenskih žena ili
Pmjpcfnmcnrn" _ cavez jugoslavenskih f? n e k i h r l r n č r v < i - n R w ij«»cfi 0 osnivanju re
gionalnih ženskih ogranaka s jugoslavenskim imenom urednica je javno podržala
komentarima: „Tako valja! Samo naprijed!" te pohvalama da su naše žene ispravno
shvatile ideju ujedinjenja.486 Vijesti o ženskom djelovanju objavljuju se u rubrici
„Rad jugoslavenskih žena", kasnije preimenovanoj u „Listak" ili, kada se radilo o
naročito bitnom djelovanju, dobivale su istaknuto mjesto u „glavnom" dijelu lista.
Tako se u drugom broju 1919. godine, odmah nakon uvodnog teksta, objavljuje
članak Ženke Frangeš o osnivanju „Posestrimstva" - saveza jugoslavenskih ženskih
društva.487 Posebnu pažnju list je posvetitio i Kongresu jugoslavenskih žena u Beo
gradu na kojem je sudjelovala i sama urednicaJugoslavenske žene. Ovaj kongres po
kriven je s čak dva vrlo opširna članka na prvim stranicama lista: izvještajem Adele
Milčinović koji daje informacije o službenom dijelu kongresa i iscrpnim tekstom
485 Zofka Kveder, „U kolo"Jugoslavenska žena, 1919.: 1-4.
486 „Naša pisma",Jugoslavenska žena, 1919.: 125-128.
487 Ženka Frangeš, „Posestrimstvo-savez jugoslavenskih ženskih društava",Jugoslavenska
žena, 1919.: 57-58.
167
�NOVA ŽEN A U N O V O J DRŽAVI
Zoflce Kveder Demetrović o događajima u pozadini, idealima, simbolima, ženskoj
solidarnosti i međunacionalnoj suradnji.488 N o,Jugoslavenska žena. ne zaustavlja se
samo na ženskim organizacijama, ona potiče i individualni angažman žena, pose
bice intelektualaka u perifernim dijelovima države.
Ženska misao je list Hrvatske katoličke ženske sveze, pod uredništvom pro
svjetne sekcije udruge, tako da je logično da se zanima i prati rad ove organizacije.
List dosta temeljito prati rad katoličkih udruga u Hrvatskoj. N a njegovim zadnjim
stranicama nalazi se poveća rubrika „Organizacije", koja se onda dijeli na manje:
„Staleške organizacije", u kojima obrađuju problemi udruga zaposlenih žena (naj
češće radnica i sluškinja ili učiteljica), „Religiozne i prosvjetne organizacije", a
ponekad se posebno izdvajaju i „Karitativne organizacije". Pred kraj prve godine
izlaženja rubrika je pojednostavljena te je izgubila manje rubrike, ali je osvanula
nova rubrika „Iz katoličkog svijeta", u kojoj su se objavljivale vijesti o radu kato
ličkih udruga u svijetu, kao i komunikaciji katoličkih žena i pape. Udruge za koje
se list zanimao najčešće su katoličke ili barem katolički orijentirane organizacije
sa sjedištem u Hrvatskoj ili drugim dijelovima Jugoslavijc_($arajevu, Beogradu ili
M ariboru). U trobroju na kraju prve godine izlaženja Ženske misiji izlazi i tekst Božene Deželić „Ciljevi katoličkih ženskih organizacija" te iscrpan posebno izdvojen
izvještaj o radu Hrvatske katoličke ženske sveze.489 List prati i glavna događanja
ostalih ženskih organizacija u zemlji i svijetu, pod rubrikom „Bilješke". U toj su
se rubrici nalazile kratke vijesti o radu kongresa jugoslavenskih ženskih udruženja
u Beogradu i Zagrebu, peridjama jugoslavenskih žena za pravo glasa te bilješke o
\ N arodnom ženskom savezu Kraljevstva Srba. H rvata i Slovenaca čiji je član u to
vrijeme bila i Hrvatska katolička ženska sveza.490
Prirodno je da je Slovenka kao organ Slovenske ženske zveze objavila članak
o njezinom osnivanju, ciljevima i pravilima društva. U njemu se naglašava da se
pod okriljem udruge teže okupiti žene svih slojeva društva. Stoga će se osnovati
posebna udruženja za radnice, građanke i seljanke, a žene se poziva da se aktivno
488 Adela Milčinović, „Kongres jugoslavenskih žena u Beogradu", Jugoslavenska žena,
1919.: 281-287; Zofka Kveder Demetrović, „Dojmovi s kongresa jugoslavenskih žena
u Beogradu",Jugoslavenska žena, 1919.: 287.
489 Božena Deželić, „Ciljevi katoličkih organizacija", Ženska misao, siječanj 1921., br.
7-10: 93-96; „Rad Hrvatske katoličke ženske Sveze", Ženska misao, siječanj 1921., br.
7-10: 101-109.
490 „Bilješke", Ženska misao, 21. studenog 1919., br 1: 15-16; „Bilješke", Ženska misao, 1.
siječnja 1920., br. 2: 32; „Bilješke", Ženska misao, 10. ožujka 1920., br. 3: 46-47; „Bi
lješke", Ženska misao, 20. travnja 1920., br. 4: 64; „Zborovanje jugoslavenskih žena" u
Zagrebu, Ženska misao, 15. srpnja 1920., br. 5-6: 81; „Bilješke", Ženska misao, siječanj
1921., br. 7-10: 112; „Bilješke", Ženska misao, lipanj 1921., br. 1-2: 31.
168
�Politika ženskog tiska
uključe u izgradnju novog društva: „Rad za druge i rad za zajednicu danas se ne
smije izbjegavati, svatko je dužan narodu dati sve."491 Članak koji popratio osniva
nje Splošnog slovenskog ženskog društva u Ljubljani (koje je za svoj list izabrao Ju
goslavensku ženu) također popraćuje riječima ohrabrenja za žensko ujedinjavan jeu
svrhu promicanja vlastitih interesa: „Žena mora raditi za ženu, meka ruka neka se
drži žuljave!'492 U rubrici „Zapiski" bilježe se razne akcije žena u svrhu poboljšanja
položaja žena u društvu ili promicanja nekih političkih ciljeva (kao npr. prava glasa
ili pripojenja dijelova teritorija Sloveniji), a posebno se prati rad „Orlića" koje vide
kao kršćansku konkurenciju liberalnim „Sokolicama".493
K^enski lispna svojim stranicama široko otvara prostor problematiziranju žen
skog položaja u društvu. Ovdje se traže odgovori na pitanja za kakvo se društvo
trebaju boriti žene ili tko se u suvremenom društvu emancipirao - muškarci ili
žene?494 List pokazuje interes za događaje na domaćoj i svjetskoj ženskoj sceni te
k222Lgodine šalj^oziy-ž@nskim_društvima da mu dostave podatke,495 nakon čega
pokreće rubriku ,,Iz ženskog pokreta u kojoj objavljuje informacije o aktivnosti
ma ženskih udruga, međunarodnih ženskih organizacija ili o uspjesima ženskog
pokreta u drugim državama. Primjerice, nalazimo informacije o osnivanju Ženske
stranke i Hrvatskog ženskog saveza, proslavi desetogodišnjice Narodnog ženskog
saveza, radu nekih lokalnih ženskih udruženja i pojedinih akcija za pravo glasa.496
List se napokon sam aktivirao u idejama koje bi ih naročito zainteresirale, a jedan
od većih događaja koju su organizirali bila je izložba rukotvorina čitateljica lista u
Umjetničkom paviljonu u Zagrebu 1929. godine.497 _____________ ______
- ^ g ena i svet < vHilpm je interesom pratio radJ^Ja rodnog 7.enskog_saveza Srba.
Jd rv ata i Slovenaca) Napokon, aktivnost ovog saveza bila je u potpunosti u skladu s
uniraricrii^U rtm i jiig r.c U w n<i|fr>m o r ijr n r a r jjo m lUra Posebnu pažnju OVe SU novine
491
492
493
494
„Ob prvem mejniku", Slovenka, 15. travnja 1919., br. 3-4:49-51.
„Zapiski, Splošno žensko društvo v Ljubljani", Slovenka, 15. travnja 1919., br. 3-4:85.
Ivica Neznan, „Orliće", Slovenka, 15. prosinca 1919., br. 7-12: 162.
„Za kakvo se društvo moraju boriti žene!. Ženski list, srpanj 1925., br. 4: 19; „Žensko
pitanje: Tko se emancipirao?" Ženski list, listopad 1925., br. 7: 27.
495 Ženski list, ožujak 1927., br. 11: 32.
496 „Mala Antanta", Ženski list, veljača 1926., br. 10: 6; „Ženska stranka", Ženski list, sr
panj 1927., br. 3: 38; „Hrvatski ženski savez", Ženski list, prosinac 1928., br.12: 38;
Ženski list, studeni 1929., br. 11: 12; „Susačko udruženje" Ženski list, studeni 1928.,
br. 11: 28; „Kolo sestara u Karlovcu", Ženski list, srpanj 1931-, br. 7: 32; „Ženski skup
za pravo glasa", Ženski list, studeni 1927., br. 7: 30; „Ženski pokret", Ženski list, pro
sinac 1927., br. 8: 34. itd.
497 Ovoj izložbi posvećen je čitav jedan broj Ženskog lista (lipanj 1929., br. 6). Više vidi:
Vojinović, Forging the BubikopfNation, 150-152.
169
�NOVA ŽENA U N O V O J DRŽAVI
posvetile raskolu koji
rtocorh^kada su 1Q?6, frrnpilf konvervarivn^ udruge
oformivši konkurentnu N arodnu žen<=kn 7ajt»dnin J lT tom je sukobu<^ena i svet
angažirano stao na stranu Saveza, objavivši niz članaka u kojima traga za uzrokom
raskola zbog čega je urednica lista završila na sudu i očito izgubila spor koji je pro
tiv nje podignula M ara Trifković, člam caN arodne ženske zajednice.498 Žena i svet
daje odrede.ni^rostor i Ženskom jjokretujte se u nekoliko članaka prati njihov rad
ili stavovi.499 Nadalje, Žena i svet, a kasnije iZenskLsmk, zanimali su se za sudjelo
vanje i uspjehe jugoslavenskih žena i udruga na m eđunarodnim skupovima.500 N o
najviše prostora oba lista posvećuju lokalnim i nacionalnim (srpskim) udrugam a
od kojih se ističe Kolo srpskih sestara. Veliki interes pri tom e se daje suradnji srp
skih ženskih društava sa ženskim društvim a diljem zemlje ili širenju njihove ak
tivnosti na ostale krajeve (osobito hrvatske gradove) te se svaka ovakva suradnja
bilježi, a često i prati foto-materijalom.5 1
0
498 „Kriza na muški način", Žena i svet, 15. studenog 1926., br. 11: 5; „Savez i zajednica",
Žena i svet, 15. prosinca 1926., br. 12: 6; „Okružnica, Narodnog ženskog saveza nje
govim društvima", Žena i svet, 15. veljače 1927., br. 2: 5; „Kome je ćela za kapom?",
Žena i svet, 15. ožujka 1927., br. 3: 5; „Ispravka g-đe Mare Trifković", 15. ožujka Žena
i svet, 1927., br. 3: 6; „Predsednica Narodnog ženskog saveza optužuje", Žena i svet,
15. travnja 1927., br. 4: 5-6; „Je li mogućno izmirenje", Žena i svet, 15. svibnja 1927.,
br. 5: 5; „Tako je htela gospođa Mara Trifković", Žena i svet, 15. prosinca 1927., br.
12:5.
499 „Za pravo naše žene"; Žena i svet, 14. travnja 1926. br. 4: 12-13; „Skupština ženskog
pokreta", Žena i svet, 15. siječnja 1928., br. 1: 6; Alojzija Štebi, „Za žensko pravo gla
sa", Žena i svet, 15. studenog 1927., br.l 1: 6.
500 „Jedan naš uspeh", Žena i svet, 15. veljače 1926., br. 2: 12; „Naše žene u svetu", Žena
i svet, 15. svibnja 1926., br. 5: 7-8; „Sastanak u Pragu", Žena i svet, 15. srpnja 1927.,
br. 7: 6; „Sufražetkinje na delu (utisci sa septembarskog Internacionalnog Ženskog
saveza za pravo glasa u Ženevi)", Žena i svet, 15. listopada 1926., br. 10: 6-10; „Novi
uspesi naših žena", Žena i svet, 15. ožujka 1928. br. 3: 6; „Dobro nam došli braćo i
sestre iz svih slovenačkih zemalja", Žena i svet, lipanj 1930., br. 6: 1-2; „Sa interna
cionalnog kongresa ženskog saveza", Žena i svet, srpanj 1930, br. 7: 7; „Uloga žene u
bugarsko-jugoslavenskom zbliženju", Žena i svet, kolovoz 1934, br. 8:1; Marina Božić
Spaić, „Uspeh na ćelom frontu: Nezvanično o Narodnom ženskom savezu", Ženski
svet, veljača 1930., br. 2: 3; „Sveslavenski slet Sokola", Ženski svet, srpanj 1930., br. 7:
2; „Osmi kongres internacionalnog ženskog saveza", Ženski svet, srpanj 1930., br. 7:
3. itd.
501 „Beogradsko žensko društvo", Žena i svet, 15. ožujka 1926., br. 3: 5-6; „Privrednik
za domaćice", Žena i svet, 15. travnja 1926., br. 4: 7; „Dobrotvorna zadruga Srpkinja
u Sarajevu", Žena i svet, 15. svibnja 1926., br. 5: 8; „Zaslužne žene beogradskog žen
skog društva", Žena i svet, 15. lipnja 1926., br. 6: 8-9, „Izložba beogradskog ženskog
društva", Žena i svet, 15. lipnja 1926., br. 6: 9; „Pedesetpetogodišnjica Podružnice
170
�Politika ženskog tiska
Za(E tw }c organizirano djelovanja ženp hiln nd krncijalnf važnosti. U prvom
broju u listu se nabraja sedam točaka koje su predstavljale osnovne preduvjete
stjecanja ženskih političkih prava. Ovdje se uz borbu protiv prostitucije, žensku
solidarnost i međusobno opraštanje, razumno biranje zanimanja i pravilan odgoj,
njegovanje b 'g 'je ^ » sporra te prihvaćanje modela postupnog dobivanja prava,
našla i ideja o osnivanju ženske organizacije u koju bi ušle sve žene, pa se državna
uprava na nju ne bi mogla oglušiti.502 Ipak, <jam lkr »opre ng-polra-mj*- interes zaliji, a od istaknutih imena fenske scene, u Hrvatskoj
d rugejtta g e, objavljuju se relativno iscrpne informacije o razvoju ženskog pokreta
fajfoljclro^ i Finskoj.5 Ova šutnja o ženskom djelovanju u Hrvatskoj može biti
503
2
0
posljedica nesnalaženja uredništva lista u događajima na ženskoj sceni, ali vjero
jatno proizlazi i iz činjenice da su.urednici Evu percipirali kao glavnog pokretača
ženskog pokreta u.H rv< fcll'rtj ^ j '
>
dr a d in i
U uvodnom članku prvog broja^Afcfc žen£ utvrđuju se četiri glavna cilja ovog
lista: donositi članke iz područja vezanih za život žene, pružati praktične savjete
ženama, objavljivati odgojno i zabavno štivo te pratiti, podupirati i pomagati cjelo
kupan ženski rad. No, ovaj posljednji zadatak ostao je pomalo zapostavljen u prvim
tjednima, pa i mjesecima izlaženja. Prve vijesti o radu ženskih udruga nalazimo tek
u šestom broju gdje je objavljena vijest o osnivanju Kluba likovnih umjetnica.504
Nakon toga slijedi nekoliko sporadičnih vijesti o radu „Hrvatske žene“, čiji je član
ženskog društva u Čačku", Žena i svet, 15. kolovoza 1926., br. 8: 9: „Što je uradilo
Kolo srpskih sestara u Splitu", Žena i svet, 15. ožujka 1927, br. 3: 8; „Kragujevačko
žensko društvo", Žena i svet, 15. travnja 1927., br. 4: 7; „„Uspešan rad Kola srpskih
sestara u Karlovcu", Žena i svet, 15. ožujka 1928., br. 3: .6; „Godišnja skupština Kola
srpskih sestara u u Beogradu", Žena i svet, lipanj 1930., br. 6: 7-8; „Skupština društva
za zaštitu devojaka", Žena i svet, srpanj 1930., br. 7: 3; „ 'Srpska majka' u Nišu"; Žena
i svet, kolovoz 1930., br. 8: 9; „Kolo srpskih sestara u Prijedoru", Žena i svet, siječanj
1931.,br. 1:4; „Jedna pohvalna akcija 'Srpske m a j k e Žena i svet, veljača 1931.,br.
2: 9; „Društvo 'Srpska majka' u Vel. Gradištu", Žena i svet, veljača 1934., br. 2: 4;
„ Cvijeta Zuzorić'“, Ženski svet, siječanj 1930., br. 1: 5-6, „Drage sestre iz Hrvatske",
Ženski svet, veljača 1930., br. 2: 2; „Izložba Jugoslavenskog narodnog blaga", Ženski
svet, srpanj 1930., br. 7: 5 itd.
502 „Žena pobornica za jednaka prava obiju spolova", Eva, 5. siječnja 1928. br. 1: 1-2.
503 „Žensko pitanje u Poljskoj*, Eva, 30. siječnja 1928., br. 4: 2; Eva, 6. veljače 1928., br.
5: 2; Eva, 13. veljače 1928., br. 6: 2; „Ženski pokret u Finskoj", Eva, 13. veljače 1928.,
br. 6: 1; Eva, 5. ožujka 1928., br. 7-8: 2.
504 „Klub likovnih umjetnica", Naša žena, 2. ožujka 1935., br. 6: 5.
171
�NOVA ŽENA U NOVOJ DRŽAVI
bila i Zdenka Smrekar, na podizanju spomenika don Frani Buliću,505 te relativno
negativno konotiran članak o Udruženju sveučilištarki.506 Tek u 36. broju uredni
ca objavljuje članak pod naslovom „Saradnja ženskih društava" u kojem naglašava
važnost organiziranog djelovanja žena: ,,U današnjem vremenu ne bi smjelo biti
žene, koja o tom e ne vodi brigu, i koja nije ušla u bilo koju žensku organizaciju,
već prema svojim sklonostima. Iskustvo nas uči da se baš zajedničkim povezanim
^sitnim radom ostvaruju najbolji rezultati i polučuju najveći uspjesi."5075Članak za
8
0
vršava pozivom ženskim društvim a da uredništvu šalju prikaze svog rada, a prema
nešto učestalijim obavijestima u sljedećim brojevima lista možemo zaključiti da
se dio udruženja odazvao tom pozivu. Tako se u Našoj ženi pokreće nova rubri
ka: „Iz života i rada žena" u kojoj su najučestalije informacije o radu „Hrvatske
jLejje", ..Hrvatskog srca" i Katarina Zrindri", a m ogu se naći i povremeni podaci o
radu KlubaJikoMlih-umjemica, Kola dprnagra, Z rndrng Karnlirkng prosvjetnog
d fiiš t-v s D o n i z - ^ n ^ c p ^ j i n c l f r t g d n h m r v o m n g d m ŠM /3 n R j d o v o r n i d r u š tv a V flraž -
dinskejdrvatke, Hrvatskog rimokatoličkog dohrorvornogg^pojjndt^gdnišrvn U
Srijemu, D ruštvu hrvatskih književnira jrd Mjerna praktičnoj orijentiranosti lista
i ideji promicanja hrvatskih interesa,Wasa ženajhskoro je iznijela i originalni pri
jedlog organizacije ženske udruge kojaSTradila na spašavanju hrvatske privrede.
Naime, oni pn-prtrnajn hrvatsku domaćicu kao značajan ekonomski faktor u lancu
proizvodnje i potrošnje te predlažu da se žene organ iririj111 pahavriJctrenih-po1
rrpPŠritva Tako bi one od malih potrošača postale oHll,|X,1j1,o £>kror f t fom e ..tkoće
v
biiLtrgoya£ijko-UMlusmjalacrkeja4obadmaai_naŠ£4-zemlji-da-se_pmnećeu_odakIe
da se n ab avljaj08 Iako autor ili autorica ovog članka nisu ozbiljno očekivali da bi
se takva organizacija zaista mogla i osnovati, Naša žena je u sljedećim brojevima
nastavila poticati čitateljice da promišljaju kod kojih trgovaca nabaviti potrebnu
robu. Napokon, sasvim u skladu sa svojom aktivističkom stranom i praktičnim
duhom, na kraju prve godine izlaženja Naša žena sama pokreće akciju pomoći
Hrvatima, p osebice djeci iz južnih krajeva koje je te godine pogodila glad. Na taj
način list koji je u prvim svojim danima pokazivao tek deklarativnu podršku žen
skom organiziranom radu, sam postaje aktivni sudionik humanitarnih aktivnosti
u zemlji.
505 „'Hrvatska žena' za spomenik don Frani Bulića",Naša žena, 9. ožujka 1935. br. 7: 6;
„Društvo 'Hrvatska žena' u Osijeku, Naša žena, 23. ožujka 1935., br. 9: 5: „K otkriću
spomenika Don Frani Buliću", Naša žena, 31. kolovoza 1935-, br. 32: 5.
506 „Udruženje Sveučilištarki", Naša žena, 27. travnja 1935., br. 14: 6.
-507 Zdenka-Smrekar, „Saradnja ženskih društava", Naša žena, 28. rujna 1935., br. 36:1-2.
508 „Žena kao gospodarski faktor", Naša žena, 26. listopada 1935., br. 40: 2.
172
�Politika ženskog tiska
B orba za p ravo g lasa
Kada se spomene ženski p o k r e t n m^đu ratnom razdoblju, jedna od prvih asoci
jacija je l^orba za pravo glasaj Naravno, niti jedan od navedenih listova nije ostao
ravnodušan prema ovom pitanju i gotovo svi zauzimaju ^krivan i-p/vzirivan ctav
prema ženskom stjecanju političkih prava. Pitanje ženskog prava glasa naročito
je bilo zanimljivo lisggag« koji su izlazili-prije-doftošenja-Vidovdanskog ustava.
Jugoslavenska zeri*, Ženska rnisao)i S ^ v e n k a ^ z z t u vrijeme kada je borba za žen
sko pravo glasa Dila aktualnapolitička temaTa jedno se vrijeme čak vjerovalo da je
vrlo ostvariva. No, njihova podrška ženskom pravu glasa i značaj koji su pridavali
temi varirala je sukladno političkoj orijentaciji. Zofka Kveder Demetrović načelno
je poticala ideju o pravu glasa za žene, ali u konkretnom slučaju Jugoslavije nastu
pala je nešto opreznije. U početku je smatrala da se to pravo treba davatLu-£azama.
s time da ono ide usporedno s edukacijom i osvješćivanjem žena. Time se nadove
zala na-dgbičajeni strah lihrralada bi nagli ulazak ženejajpohtiku ojačaojDoziciju
klenkalačaTlgak na kraju zaključuje: „ubrzo sam se otresla ovakvih maljušnih ob
zira. Pa da budubirane u naš parlament i najreakcionarnije žene, još uvijek je bolje
nego da ne sjedi u zastupstvu našem nijedna žena!1 ^
^
S druge strane, za Ženski^ misaox\\a \h e nije bilo. Žene su zaslužile pravo glasa,
to je onaj kompromis mode mosti koje su oni spremni učiniti i s ponosom ga ističu.
Prate se ženski kongresi za pravo glasa, objavljuju re^ojucije, 4iskijsije, te tiskaju
transkrjptu rasprave o ženskom pravu glasa u Narodnom predstavništvu.5
510
9
0
(Šlovenkg, se u više navrata založila za žensko pravo glasa, prateći skupove za
pravo glasa ili objavljujući članke koji pokrivaju tu temu.511Pri tome je spojila svoju
nacionalnu i k r š ć a n < k ii_ a rp n m f» n ra rijn ponosno ističući daje Slovenija „napredni
ja" od ostalih dijelova nove države po ovom pitanju, ali i argumentirajući političke
zahtjeve na temelju majčinskog poziva i „ženskih osobina".
509 Jugoslavenska žena, 1919: 55.
510 „Bilješke: Žensko pravo glasa kod općinskih i gradskih izbora", Ženska misao, 1. siječ
nja 1920., br 2: 32; Augustin Juretić: „Zar i žene na političku arenu?", Ženska misao,
10. ožujka 1920., br. 3: 36-38; „Bilješke: Jugoslavenske žene za pravo glasa", Ženska
misao, 10. ožujka 1920., br. 3: 46-47; „Pučka stranka za pravo glasa ženama", Ženska
misao, 10. ožujka 1920., br. 3: 48; „Žensko biračko pravo i naše narodno predstavniš
tvo", Ženska misao, 15. srpnja 1920., br. 5-6:65-72; „Bilješke: Hrvatska pučka stranka
i žensko pravo glasa", Ženska misao, 15. srpnja 1920., br. 5-6: 88. O ovim raspravama
vidi i Englesfeld, Prvi parlament Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca.
511 „Velik shod za žensko volilno pravico", Slovenka, 15. travnja 1919., br. 3-4: 83; Ivica
Neznan, „Ali spada ženska v politiko?", Slovenka, 15. lipnja 1919., br. 5-6: 91-94;
„Strnimo svoje vrste!", Slovenka, 15. lipnja 1919., br. 5-6: 89-91.
173
�NOVA ŽENA U NOVOJ DRŽAVI
Eva je svoj glavni cilj posvetila upravo političkom pravu žene te je sebe smatrala
predvodnikom budućih akcija na tom polju.
JNašažena izlazi u rjfy ^<
jfif;rrP cr> inom^ kada se politička atmosfera hitno
^
momijenila. O na se načelno zalaže za izborno pravo, ali ipak sa nešto manje žara.
-šoiatra da ključ ženskog položaja u društvu nije u prom jeni njenog, političkog pra
va, već društva kao cjeline, posebice u pogledu v alo rizira n ji^ en sk o g T ^ r Više se
pozornosti ovom problemu posvećuje tek u trenutku kada je ]9^TgnH inp izborni
7alrniw>per hir> p r ^ m er revizije. Tada zaključuju: „Stojadinović ima dva zadat
ka. D a smiri duhove i da demokratizira zemlju. O pet je na tapeti izborni zakon.
To je mom enat kada mi kao žensko glasilo m oramo istupiti za ostvarenje ženskog
aktivnog i pasivnog prava glasa s punom sigurnošću, da govorimo iz duše čitavog
ženskog svijeta u našoj Kraljevini."512
( Ilustrirani listovi ^-edom zauzimaju pozitivan stav prem a ženskom pravu
glasa,513 ali nam oni kroz sustav anketa i dopisništva sa čitateljstvom daju uvid u
mišljenje sdruge-strane, koje nije nužno bilo na istoj valnoj duljini kao časopis.
Tako npr.yŽ?na i svet u brojnim člancima propagira i promiče ideju o političkim
pravima za žene, no kada su 1926_godine proveli anketu o tom pitanju odgovori
nisu bili toliko jedinstveni. Baš naprotiv! Pokazalo se da anketa nije izazvala veliko
zanimanje, a rijetki odgovori bili su negativni ili ravnodušni. Žensko pravo glasa
smatralo se marginalnim u odnosu na ostale probleme s kojima su se žene susreta
le. „Rano nam je plivati u političke vode jer imamo mnogo da spasimo iz mutne
vode", ustvrdila je jedna čitateljica. Druga je istaknula da je žena prvenstveno majka.i supruga, a tek se jedna učiteljica pobunila protiv ovog tijeka rasprave.514 G o
dinu dana kasnije nalazimo tekst koji prepričava događaj iz vlaka u kojem su dvije
žene dijametralno suprotnih pozicija raspravljale o ženskom pravu glasa. Raspravu
je okončao do tada šutljiv suputnik sa zaključkom da se žene trebaju brinuti d a
jis reće muškarce, a onda če svi biti sretni.515 Zanimljivo je da je ista anketa godinu
dana kasnije provedena u Ženskom listu gdje je pobudila znatno više interesa, a
odgovori su bili više naklonjeni stavu da žene trebaju dobiti pravo glasa. Čitateljice
smatraju da bi stjecanje prava glasa donijelo dobrobit ženama, ali i društvu koje bi
512 „Žensko pravo glasa", Naša žena, 24. kolovoza 1935., br. 31: 1-2.
513 „Ženski skup za pravo glasa", Ženski list, studeni 1927., br. 7: 30; „Borba francuskinja
za općinske izbore", Ženski list, travanj 1936., br. 4: 36; „Ženski pokret za prava naše
žene", Žena i svet, 15. ožujka 1926., br. 3: 9; „Za prava naše žene", Žena i svet, 15.
travnja 1926., br. 4:12; „Žensko pitanje", Žena i svet, 15. rujna 1927., br. 9:9; Alojzija
Štebi, „Za žensko pravo glasa", Žena i svet, 15. studeni 1927., br. 11: 6.
514 „Naša anketa i pravo glasa", Žena i svet, 15. srpnja 1926., br. 7: 7; Žena i svet, 15.
listopada 1926., br. 10: 8• Žena i svet, 15. studenog, br. 11: 9.
,
515 „Koja ima pravo?", Žena i svet, 15. listopada 1927., br. 10: 11.
174
�Politika ženskog tiska
postalo plemenitije. Neke izjavljuju da one načelno jesu za pravo glasa, ali se boje
reakcije supruga*Jruge odbacuju ideju univerzalnog prava glasa jer ne žele da ih se
stavlja u isti rang sa čobanicarpirNa kraju ankete progovara i sama urednica šaljivo
zaključujući da bi parlament s ošišanim kosama izgledao bolje nego današnji u ko
jem sjede ošišane muške pameti.516
^
P o lo žaj ž e n e u d ru štvu
^ ~
^
Vv^
v
froložaLžene u društvu] budio je interes svih proučavanih listova. Pri tome su se
nametala i ispreplitala dva otvorena pitanja: međusobni odnosi žena te odnosi
žena_i_muškarca. & ienskim ilustriranim časopisima ponekad se javljaju tekstovi
koji propituju intimnu dinamiku ženskog prijateljstva, istražuju mogu li žene biti
međusobno prijateljice, s kim se najradije druže ili se čitateljice potiče da zajed
no provode vrijeme.517 Uz to, problematizira se odnos domaćice i zaposlene žene.
Ženski listovi na više ili manje ozbiljan način otvaraju diskusiju o tome koja žena
više pridonosi društvu, koja je više opterećena, na koji način uspostaviti ravnotežu
među različitim ulogama žene i kako se to u konačnici odražava na položaj žene u
društvu.
Jedna od najpopularnijih anketa („konkursa") Žene i sveta glasila je: „Koji vam
se poziv za žene najviše sviđa? Za koji će poziv naše čitateljke najviše glasati? Da li
treba ženu koja ostaje na dgmu, gaji svoj porod i vodi kuću, ženu majkuj. domaći
cu* smatrati za ženu radilicu?"518 Pristiglo je ukupno 29 odgovora pri čemu je 14
čitateljica izjavilo da im se najviše sviđa poziv domaćice, majke-domaćice ili majke,
a čak 26 je smatralo da će većina čitateljica odgovoriti da žena treba biti domaćica,
majka-domaćica ili jednostavno majka. Većina čitateljica (26) smatra da majka-domaćica jest „radilica!*519No, istovremeno možemo pratiti kako se domaćice susreću
s novim-starim predrasudama u kojima se njihov posao od strane muškaraca, ali i
516 Ženski list, veljača 1927., br. 10:29-31; Ženski list, ožujak 1927., br. 11:29; Ženski list,
travanj 1927., br. 12: 24-25.
517 „Što mislite o ženama kao prijateljicama", Ženski list, svibanj 1926., br. 2:31 -32;“Drugovanje žena", Ženski list, travanj 1930: 1; „Postoji li pravo prijateljstvo žena", Žena i
svet, srpanj 1930., br. 7: 10.
518 „Prvi konkurs žene 'Žene i sveta'", Žena i svet, 15. kolovoza 1927., br. 8: 6.
519 Relativno popularno je bilo zanimanje učiteljice (6), žene majke koja uz to ima poziv
(3), umjetnice ili književnice (3). Jedna je čitateljica izjavila da je najpoželjniji poziv
biti „žena poštena", druga je izjavila da je svaki poziv dobar ako ga žena savjesno radi,
a jedna se opredijelila za ženu koja je borac za ženska prava. Žena i svet, 15- listopada
1927., br. 10: 10; Žena i svet 15. studenog 1927., br. 11: 10; Žena i svet, 15. prosinca
1927., br. 12: 10-11; Žena i svet, 15. siječnja 1928., br. 1: 10-11.
175
�NOVA ŽENA U NOVOJ DRŽAVI
zaposlenih |ena ocjenjuje kao lakši i manje vrijedan.520 Na istom tragu kućanica u
Ženskom listu smatra da je domaćicama trže-nego rndnirnma jer su podcijenjene i
ne mogu dati otkaz.5 1 Zaposlene žene su pak suočene s nizom zakonskih prepreka
2
u najpredgvajtfti, v ^ n o v |žju jijih p y o g rada i usklađivanju pnvatnih* i poslovnih
obaveza. Stoga je dvojna uloga žena bila neiscrpna tema polemika u žensfem ča
sopisima.522
Položaj žena u odnosu na muškarce u principu se svodio na pitanja pravne pri
rode. Ženski časopisi otvarali su prostor raspravama o pravnoj neravnopravnosti
žene u društvu. U Jugoslavenskoj ženi, Slovenki i Ž en i i svetu objavljuju se članci u
kojima se traži pravo žene na raspolaganje svojom imovinom i samoopredjeljenje
bez muževa odobrenja, ukidanje tutorstva punoljetnim ženama, ravnopravno na
sljeđivanje, otvaranje svih struka ženama, jednake plaće za jednak rad, obavezna
osnovna nastava i za žene, skraćeno radno vrijeme, plaćeni porodiljni (i to mjesec
pred porodom i mjesec po porodu), organizacija usluge obavljanja kućanskih po
slova, ukidanje zakona o neistraživanju oca vanbračnog djeteta, pravo na zadržava
nje državljanstva u slučaju udaje za stranca i pravo glasa.523
Ženska misao, Ženski list i Slovenka osvrtali su se na pitanja neravnopravnog
položaja zaposlenih žena, osobito učiteljica. Protestiralo se zbog nemogućnosti
učiteljica da napreduju i zauzmu neka rukovodeća mjesta u školi sa svim pravi
ma i dužnostima koje nose, zbog projekta zakona koji je najavio zabranu udaje
učiteljicama, zbog ukidanja dodatka na skupoću državnim službenicama udanim
za državne službenike i zbog neravnopravnog položaja službenica zaposlenih u
bankama, a pozdravljali su se propisi kojima se ujednačuju plaće profesora i profe
sorica u Srbiji.524 Kritika pravne nejednakosti bračnih partnera također često do520 Npr. „Da li je lakši posao u birou ili domaćinstvu?", Žena i svet, srpanj 1930., br. 7:
11- 12;
521 Ženski list, svibanj 1926., br. 2: 30.
522 Više o tome vidi: Vujnović, Forgingthe BubikopfNation, 135-152.
523 Zorka Kasnar, „Hitni poslovi“Jugoslavenska žena, 1919.: 49-56; „Rad Jugoslavenskih
žena: Žene i državljansko pravo",Jugoslavenska žena, 1919.: 157-168; Mileva Milojević, „Današnji položaj žene u d ru štv u Jugoslavenska žena, 1919.: 175-182; Angela
Piskernik, „Poklici in materinstvo", Slovenka, 15. prosinca 1919., br. 7-12: 121-123;
„Žena i ravnopravnost", Žena i svet, 15. studenog 1927., br. 11: 7; „Položaj naše žene
u novom projektu građanskog zakona"; Žena i svet, 15. ožujka 1928., br. 3:7.
524 „Bilješke: Izjednačenje pred zakonom", Ženska misao, 15. srpnja 1920., br. 5-6: 8788; „Tražimo zaštitu svojih prava" Ženska misao, siječanj 1921., br. 7-10: 109-111;
„Tražimo zaštitu svojih prava", Ženska misao, lipanj 1921., br. 1-2: 8-10; „Učiteljici
zakonom određen muž", Ženski list, lipanj 1928., br. 6, str.26; „Za žensko enakopravnost v bančni službi", Slovenka, 15. travnja 1919., br. 3-4: .85.
176
�Politika ženskog tiska
laži do izražaja. U jugoslavenskoj ženici Ženskoj misi),(Ženi i svetih i Ženskom listu
izlaze članci koji se bave neujednačenim i neravnopravnjrrTdbiteljskim pravom, a
naročito je bilo osjetljivo pitanje ostavljene žene. Tako je u Ženskom listu pismo
žene koja je nakon 26 godina braka ostavljena s malim djetetom i bez sredstava za
život otvorilo raspravu o pravnom položaju žena u društvu,525 a tfaša žena u nešto
veselijem tonu objavljuje „životnu priču" u kojoj žena uspijeva lukavstvom prebro
diti nezaštićenu ekonomsku i pravnu poziciju u kojoj se našla nakon razvoda braka
te prevariti muža da joj da dio imovine.526
No, kritika se ne zaustavlja uvijek na pravnim aspektima i povremeno se otva
ra rasprava o licemjerstvu odnosa muškaraca prema ženama. Opisujući zabavu
^
provincijske elite na kojoj nije manjkalo zdravica i kićenih komplimenata u čast
ženskom rodu, autorica članka u Ženskoj misli prisjeća se svih prepreka na koje je
naišla kao žena koja se sama uzdržavala i samostalno kročila kroz život. Zaklju
čuje da je žena svakodnevno obasipana trivijalnim kavalirskim ljubaznostima, ali
da u realnim životnim situacijama od muškaraca može očekivati samo prepreke i
poruge.527
M oral i n em o ral
Pitanje morala, nemorala i dvostrukog morala često je zaokupljalo pažnju, kako
autora i autorica tekstova, tako i čitateljstva. Pri tome se govor o moralu ili žen
skom poštenju najčešće referirao na njihovo seksualno ponašanje.
U Ž eni i svetu tijekom 1926. godine izlazila je kolumna „O palima“ u kojoj
Zorka Jovanović opisuje tragične sudbine djevojaka na koje je naišla radeći za
društvo „Zaštita devojaka"528 u Beogradu. One su mahom kradljivice, lažljivih,
skitnice, ali njihov najdublji „pad“ označava upravo-gubi rak nrviaesti^često mi
jenjanje seksualnih parrnfra ili prnsrjtnrija Takn se navodi primjer dviju sestra
koje su uhvaćene u krađi i skitnji. One objašnjavaju da ekonomski ovise o nasil
nom polubratu koji ih neprestano pokušava seksualno napastovati. Tjedan dana
kasnije ista djevojka dolazi s informacijom o svom ^ n ^ n n m padm .Svršeno je.
upropastio me!*529 U sljedećim nastavcima Zorka Jovanović opisuje razne slučajeve
disfunkcionalnih obitelji koje redovito razaraju nasilni, pijani ili odsutni očevi i/ili
525 Ženski list, veljača 1927., br. 10: 25526 S.P, „Lukavost žene. Povodom jednog istinitog događaja", Naša žena, 23. ožujka
1935: br. 9:1-3.
527 S. Dubovačka, „U društvu", Ženska misao, 1. siječnja 1920., br. 2: 23-27.
528 „Društvo „Zaštiita devojaka" je 1924. godine izraslo iz „Sekcije za zaštitu napuštene
ženske dece", a cilj mu je moralno, fizički i materijalno zaštiti nezbrinutu žensku mla
dež, od 7-21 god.... „O 'palima'", Žena i svet, 15. ožujka 1926., br. 3: 8
529 „O 'palima'", Žena i svet, 15. ožujka 1926., br. 3: 8.
177
�NOVA ŽENA U NOVOJ DRŽAVI
promiskuitetne ili pasivne majke. Smatra daje društvo samo krivo za krizu morala
s kojom se suočava: „Tu mislim na rat. Posledice mu znamo. Deca nam se rađaju i
rastu na poljuljanim porodičnim temeljima"5305
1
3
fl-Ćp^je ostavio duboke posljedice na poratno društvo. Odvojenost, nestašice
htgne, gladi socijalnifuoblemi uzdrmali su^tabilo^st U cohei^ ^
p o
većali stopu kriminala i nasilja_u društvu. Ponovno objedinjavanje obitelji donosi
lo je nove trzavice, porast-nasilja, ali i spolnih-boksti. Stoga je ideja da je rat glavni
generator moralnih problema poratnog društva prisutna u većini proučavanih
novina.,/Ženski Snijet - ne znam u kojem broju - preporučio je ženama, da bez
okolišanja pitaju svoje muževe, povratiše se sa bojišta: Jesi li zdrav? Na žalost to
isto moraju danas i muškarci da pitaju svoje žene", zaključuje Marjan Sert Erdevik
govoreći o padu-moralarkecUeoskih žena \ijugoslavenskofženi}n Lujo Thaller ne
koliko brojeva kasnije smatrao je daje problemjeđnako prisutan i u boljim obitelji
ma: „Ako je pred rat bilo i „boljih" djevojaka, koje su se podavale uživanju, ipak se
moglo govoriti o izuzecima, danas se toliko naših mladih djevojaka, inteligentnijih
djevojaka podaje, i čak nameće muškarcima, da to mora svakog ozbilinogjčovj^ka
zabrinuti.532 Govoreći o krizi braka-u suvremenom društvu autor u ženskom !i$w
zaključuje daje tat sve „prodrmag": „moćne države, ogromne svjetske snage - ljud
ski moral, poštenje, shvaćanje života".533 U Našoj ženi izašao je tekst Jagode Truhelke o moralnim i drugim izazovima koje je rat stavio pred muslimansku ženu.534
Drugi krivac za „nemoralno" ponašanje je modernost i „nova ženskost". Jed
na se autorica Naše zg«gjohunila protiv koketiranja sa ženskom seksualnošću od
strane ipr^lplcmallH ^sfalickane" obrazovaneženek ršeetikusvogzvanja, vjerovala
je i naglasila da sehičireljica ne bi smjela oblačiti kao dama iz polusvijet^, a štujem
tica se ne bi smjela ponašati kao damalz bara.535 Stanovita .Nikoleta u Ž eni i svetu
ističe da je u novom društvu .(^nepristojnost? sveprisutna. Ona se nalazi u modi,
kinu, plesu, „čaršiji", „štampi," a jedino je književnost ostala netaknuta.536 Druga
čitateljica ovog časopisa piše pismo naslovljeno „Moda je izvor mnogih grehova" u
kojem poziva „suvremenu ženu" da ne zaboravi na „svoje žensko dostojanstvo".537
530 „O 'palima'", Žena i svet, 15. svibnja 1926., br. 5: 14.
531 Marjan Šert Erdevik, „Moral na selu", Jugoslavenska žena, 1919.: 78-80.
532 Lujo Thaller: „Primjedbe o seksualnom odgoju i životu naše ženske mladeži",Jugosla
venska žena, 1919.: 80-84.
533 „Kriza braka", Ženski list, ožujak 1929., br. 3: 10
534 Jagoda Truhelka, „Naša muslimanska žena", Naša žena, 20. siječnja 1935., br. 1: 3.
535 „Žena i njega tijela", Naša Žena, 27. srpnja 1935., br. 27: 1-2.
536 Nikoleta, „O nepristojnostima", Žena i svet, 15. ožujka 1927., br. 3:9.
537 „Naši dopisi", Žena i svet, lipanj 1930., br. 6: 15-16.
178
�Politika ženskog tiska
S druge strane, u istom listu problematizira se licemjerstvo institucija koje osuđuju
promjene u ženskom stilu oblačenja.538
Dvostruka mjerila muške i ženske seksualnosti česta su tema rasprava u ovim
novinama<^z& ženajtioz navodno istinitu priču o učiteljici Juranićevoj problema
tizira dvostruki moral i nezaštićenost položaja samostalne žene u patrijarhalnom
društvu. Učiteljica Juranićeva ulazi u ljubavnu vezu prvo s lokalnim liječnikom,
a onda s činovnikom. Prvi je ostavlja zbog bogatije prilike, a drugi je nakon svađe
lažno optužuje za propuste na poslu, te ona biva premještena u zaselak. Autorica
priče značajno naglašava da je učiteljica na kraju oštećena zbog svog ponašanja,
dok nemoralnost obojice muškaraca nije sankcionirana.539 Vera B. Tanezić u Ju
goslavenskoj ženi zaključuje da su žene, osobito neudane žene, po pitanju dvojne
moralnosti u neravnopravnom položaju prema muškarcima.540 S njom se složio
autor ili autorica viEvejvt&zci da se od žena očekuje da čuvaju nevinost, a od muš
karaca upravo suprotno: „Zar se ne smatra danas porugom, ako se slučajno među
tisućama nadje jedan muškarac, koji je isto tako živio, kao njegova sudjenica?“
Dvostruka mjerila prelaze granice osude društva i primjenjuju ih i organi javnog
reda: „Naiđe li javni sigurnosni organ na ljubavni sastanak, tada muškarca samo
legitimira i time je s njim apsolvirao, dok ženu odvede na redarstvo, gdje bude sa
prostitutkam a zatvorena i u slučaju bolesti predana u bolnicu!'5 1
4
No, prijedlozi rješenja problema nisu bili jednoglasni. Za Veru B. Tanezić
žensko usvajanje slobodne seksualnosti bilo je jednako tako neprihvatljivo „jer
seksualni nemoral [...] utiče [...] naročito kod žena - na celokupni razvoj njiho
ve ličnosti." Stoga ona jedini izlaz vidi u uzajamnom odricanju od seksualnosti za
opće dobro.542 Uredništvo Eve rješenje svih problema vidi u putu žena na pozicije
političke moći. Angela Piskrenik u Slovenki smatra da je korijen problema nerav
nopravnost tena i muškaraca u pbiteliskom zakoniku.543 Lujo Thaller u Jugoslaveneskoj ženi, smatra da je izvor problema činjenica da su seksualna pitanja tabu
u društvu i da se o njima uopće ne govori. „Kod nas se s jedne strane razvija sve
veća pruderija, sve se više službeno drži, kao da djevojka ne zna, da je djevojka,
dok s druge strane sve veći dio tih istih prividno neiskusnih djevojaka baca u ralje
538 „Oblačite se pristojno", Žena i svet, 15. lipnja 1926., br. 6: 21; „Krstaški rat protiv
kratke suknje", Žena i svet, 15- siječnja 1927., br. 1:13.
539 „Učiteljica Juranićeva", Naša žena, 30. ožujka 1935., br.10: 2-3; Naža žena, 6. travnja
1935., br. 11:2-4.
540 Vera B. Tanezićeva, „Žena i seksualno pitanje",Jugoslavenska žena, 1919.: 28-32.
541 „Žena pobornica za jednaka prava obiju spolova", Eva, 5. siječnja 1928., br. 1: 1-2.
542 Vera B. Tanezićeva, „Žena i seksualno pitanje", Jugoslavenska žena, 1919.: 28-32.
543 Angela Piskernik, „Dvojna morala drica", Slovenka, 15. prosinca 1919., br. 7-12:126127. Uredništvo se ogradilo od njezinih stavova.
179
�NOVA ŽENA U NOVOJ DRŽAVI
prodavanja svoga tijela i u ralje slobodne, recite: divlje ljubavi."544 Naša žena kroz
priču o moralnom padu lijepe Manjuše implicitno naglašava da je za loše ponaša
nje djevojaka kriv preblagi odgojjijihovih majki.545 No, za njih pitanje moralnosti
žena nije izdvojeno društveno pitanje i ono će se riješiti u sklopu odgoja kojemu
će biti cilj izgradnja čvrste i samostalne osobe. „Što dakle može biti
i arUl’ 6r ji3
g
7 > ^>
Konačno jedino to da u svome gojeniku izgradimo takvog čovjeka, koji na podra
žaje svijeta ne će odgovarati samo instinktivno kao dijete ili životinja, nego kod
kojega će podražaj biti podvrgnut intervalu razmišljanja i prosuđivanja, te da pri
tom poslu pobjeđuju uvijek oni motivi, koji su čovjeka najdostojniji."546 Ukoliko
se ženaodgoji po ovim principima neće pokleknuti pred moralnim izazovimamvremenog svijet^: „Kulturna će žena potražiti i naći svoju ličnu crtu, kad je našla u
puhoj'rnjeri seoe. Prema tome će onda biti uređena i njena vanjština čitavoj svojoj
biti i prirodi!"547
Zanimljiva rješenja ponudila je diskusija o seksualnom moralu žena koja se
razvila u poratnim godinama na stranicama Jugoslavenske žene u kojem se sama
definicija seksualnog morala dovela u pitanje. Diskusiju je potaknuogrovokatj^ni
članak u kojem sV S. Andrejeypa pita treba li(suvremena žen^ biti fgksualno neak^
tivna? Naglasivši da pojmove ..moral" i ..pad" smatra staromodnima, ona izjavljuje
da jelženska seksualnos)| i težnja majčinstvi|prirodna potreba svake žene, udane
ili neudane. Društveni pritisak na odricanje od seksualnosti izvan braka smatra
licemjernim jer usidjelice, iako nevine, na kraju bivaju ismijane od strane društva i
životare bez većeg uglgda i-ma ći D riišrvo bi, dakle, trebalo odbaciti stare predra
sude i prihvatiti ideji(samohrane majke)Napokon, sam pojam moralnosti trebalo
bi redefiniratič^e li tonemoral, akožena zdrava, obrazovana, marljiva, jake volje,
očeličena životnom borbom i unutarnjom, naiđe na obrazovanog muškarca, kojim
ne vladaju strasti nego i opet njegova volja i nastojanje za skladom psihičkih i fizič
kih potreba, i kad se ovakvi ljudi združe kao prijatelji, a ipak kao muško i žensko
biće, je li to onda n e m o r a l548 Moral ne bi trebao proizlaziti iz odricanja od samog
seksualnog čina, nego iz uspostave kontrole nad njim, iz prevladavanja razuma nad
strašću i emocijama. Žena bi trebala imati pravo - ne pokleknuti svojoj putenosti
- nego svjesno odlučiti ući u seksualne odnose s jednako tako razumnim, odraslim
muškarcem. Seksualnost se pokušava povući iz sfere biologije i dovesti na nivo slo
bodne odluke i slobode individue da upravlja vlastitim tijelom. Pri tome žena po
544 Lujo Thaller, „Primjedbe o seksualnom odgoju i životu naše ženske mladeži",Jugosla
venska žena, 1919.: 80-84.
545 „Portreti: Manjuša", Naša žena, 8. lipnja 1935., br. 20: 2-4..
546 „Smisao uzgoja”, Naša žena, 1. lipnja 1935., br. 19: 1-2..
547 „Lična crta", Naša žena, 16. ožujka 1935., br. 8: 6.
548 S. Andrejevna, „O moralu i nemoralu",Jugoslavenska žena, 1919.: 32-34.
180
�Politika ženskog tiska
staje ravnopravni partner muškarcu što se podtcrtava dodjeljivanjem ženi upravo
onih atributa koje su do tada bile vezane za muškost: razumnost, neovisnost, slo
boda, samokontrola. Opis u kojem žena u seksualnom činu nije niti zavedena, niti
biće izgubljeno u kovitlacu strasti i emocija, već osoba koja kontrolira i - što je još
važnije - sama odlučuje o vlastitom tijelu bio je izrazito revolucionaran za tadašnju
hrvatsku sredinu, te se od njega ogradilo i samo uredništvo. Ipak, sudeći po objav
ljenim komentarima tekst je podigao dosta prašine medu čitateljima i čitateljicama
lista. Nekoliko brojeva kasnije Blanka Maliak iz Iloka napisala je: „Mnogo se o tim
člancima kod nas razgovaralo, a osječka Narodna obrana je priopćila povodom
ovih članaka nekoliko feljtona!' No, ona snažno ustaje protiv stavova S. Andrejevne smatrajući da mlade djevojke dovode u zabludu. Govoreći iz osobnog iskustva,
osobito za vrijeme svoga namještenja u okupiranoj Srbiji, ona iznosi mišljenje da
žene još uvijek žive u muškom svijetu u kojem su njihova tijela često puki objekt
muške požude. Posrnule ili oskrvljene žene ostaju na vjetrometini muške volje bez
ikakve pomoći ili zaštite u društvu. Stoga je čuvanje vlastite reputacije i ćudore
đa jedini bedem i obrana žene te poručuje: „moramo biti moralne, pretjerano
moralne ako hoćemo izbjeći strašnom poniženju."549 Zanimljivo je da oba stava,
iako naizgled oprečna, u biti izražavaju istu potrebu: uspostave kontrole žene nad
vlastitim tijelom. No, dok S. Andrejevna ocrtava koncept u kojem seksualnost
označuje kao rodno neutralan pojam u kojem jednako sudjeluju i muškarac i žena,
Blanka Maliak naglašava da u realnosti žena gubi kontrolu u trenutku kada postaje
sudionik seksualnog čina. Treba naglasiti da se ova razina slobode razgovora o sek
sualnom ponašanju žena vrlo rijetka, osobito za listove koji su izlazili netom nakon
rata. Za autorice novina katoličke orijentacije kao Ženska misao i Slovenka nema
spora oko toga treba li žena biti seksualno moralna. Prema njima, postoje samo dva
prihvadjiva ženska identiteta: supruga i majka ili djevica. Ženska moralnost se niti
ne problematizira smatrajući da je naklonost prema religioznosti, pa tako i moral
nosti, jedna od prirodnih ženskih osobina koju treba njegovati i očuvati.550 Naša
žena također moralnost žena smatra jednim od bitnih zaloga na oltaru domovine.
Žena ima ulogu čuvanja vjere, tradicije i moralnosti naroda te se zaključuje: „Nema
blagostanja u obitelji bez razumne i štedljive žene. Nema valjane djece bez razbori
te i brižne majke! Prema tome nema valjanog i ekonomski dobro stojećeg društva i
naroda bez razboritih, štedljivih i moralnih majki!*5 1
5
549 Blanka Maliak, „Žena poniženau,Jugoslavenska žena, 1919.: 144-149.
550 Sofija Brajša, „Žensko pitanje", Ženska misao, 1. siječnja 1920., br, 2: 20-23 i.Ženska
misao, siječanj 1921., br. 7-10: 96-97; Ljubimir Maraković, „Kult nakaznosti u mo
demom društvu", Ženska misao, 15. srpnja 1920. br. 5-6: 76-77; Ivica Neznan, „Zakaj
je ženska pobožnjejša od moškega?", Slovenka, 15. prosinca 1919., br. 7-12: 123-126.
551 „Jedan ekonomski članak", Naša žena, 28. prosinca 1935., br. 49:2-3.
181
�NOVA ŽENA U NOVOJ DRŽAVI
Krajnje točke rasprave o moralu i nem oralu predstavljali su članci posvećeni
problemu prostitucije koja je s jedne strane predstavljala ekstremni otklon od ide
alizirane suzdržane ženske seksualnosti, ali je istovremeno otvarala pitanje druš
tvene odgovornosti za njihov odabir životnog puta. Prostitutke su simbolizirale
poniženje i degradaciju žena na puku razinu biologije ili još gore - robu. Članak iz
feljtona „O palima" koji je prenosio priču o prostitutkam a, izašao je pod naslovom
„Živi mrtvaci".552 S druge strane, rasprave o prostituciji dekodirale su licemjerje
društva u odnosu na položaj žena i otvarale pitanja izbora, mogućnosti i sankcija.
Pozornost koju su svi listovi posvećivali moralnosti žena otvara potrebu potra
ge za uzrocima ove-preokupacije. Što je za ženu u prvoj polovici dvadesetog sto
ljeća značila n(oralnosy i držanje pravila(cudor^đa f l zašto je poziv S. Andrejevne
za redefinira njem pojma moralnog ponašanja naišao na negodovanje i nerazumijevanje ne samo\javnosti^nego i pripadnic^ lib eraln i orijentiranog dijela ženskog
j>qkrpra ? D io odgovora možda pruža analiza Leonor DovidofEo uzrocima rodne
bipolarizacije društva tijekom 19.^stoljeća pri čemu se „ženskost^ identificira sa
starim sustavom (one su praznovjerne, ali
a .(giuškosff
preuzima identitet oovftg društva (racio n a ln jjju d i koji sudjeluju nem oralnom
novom .svijetu). Mitologija ispletena oko ,|prirodnem oralnosti žejta? imala je dvo
jake posljedice na njihov položaj. S jedne strane, ona predstavlja okov, obavezu i
mehanizam kontrole |nad ženskom tjelesnošću i djelovanjem, ali istovremeno im
osigurava status i priznaje doprinos žena suvremenom društvu što je u konačnici
čini glavnim osloncem u borbi „iznutra" za poboljšanje položaja žena. Uvjerenje
da je žena p»™ dnn mm-alnij? r>rl.miičl-arr fl
se iskoristiti u njezinu korist jer
iz toga slijedi da će žena neminr>Ynr> hiri hr>|ji mrlit-^lj, bolja odgojiteljica, da je
neophodna za^očuvanje narodne i nacionalne tradicije, a pripuštanje m oralnih i
miroljubivih žena u političku arenu moglo bi doprinijeti pacifističkom rješavanju
problema.
B rak
Brak je bio jedini prihvatljivi put društvenog ostvarivanja za žene. Alternative koje
su koegzistirale u smislu samostalnih zaposlenih žena, žena koje su prakticirale slo
bodnu ljubav ili „usidjelica-djevica" neminovno su dovodile do još veće društvene
marginalizacije i ostavljale svoje protagonistice u situacijama u kojima su lišene
društvenog ugleda ili barem bilo kakve društvene moći. Stoga je kriza instituci
je braka koja se već polako počela manifestirati na početku dvadesetog stoljeća
najviše ugrožavala upravo poziciju žena. Rat, mogućnost razvoda, brak iz ljubavi,
552 Žena i svet, 15. rujna 1926., br. 9: 21
182
�Politika ženskog tiska
koncept seksualne slobode narušili su tradicionalnu poziciju braka u društvu i
nove generacije suočile s brojnim problemima.
Brak je bio neiscrpna tema ženskih listova i časopisa, ali i tema koja je očito
budila interes čitateljica. List Žena i svet u jednoj od svojih prvih anketa pozvao
je svoje čitateljice i čitatelje da odgovore na pitanje „Što mislite o današnjim
brakovima?"553 Dobiven je niz vrlo raznolikih i često pesimističkih odgovora koji
su govorili o pitanju miraza, braku iz ljubavi, braka iz interesa, slobode žene u bra
ku, vjernosti u braku (osobito muške), budućnosti braka kao institucije, specifič
nosti braka među umjetnicima itd.554 S druge strane, kada su Ženski list 1927. go
dine555 i Žena i svet 1930. godine556 upitali svoje čitateljice kaju li se što su se udale
i da li bi se rado udale, pozitivni i negativni odgovori pristizali su u podjednakom
broju. Nezadovoljne žene često su isticale promjene ponašanja svoga muža nakon
povratka iz rata, osjećaj da ih se tretira kao svojinu, gubitak djeteta, a jedna se žali
daje nesretna jer sama ima „nevaljali temperament!*557Neudane čitateljice različito
odgovaraju o perspektivi braka, neke mu se raduju očekujući da će tako pronaći
ljubav, prijateljstvo i zaštitu, druge ga odbacuju smatrajući da se od mladića ne
može očekivati iskrene osjećaje, treće pragmatično zaključuju daje to jedina opcija
ženske sudbine, pa kad se već moraju udati gledat će da se udaju „što bolje!*558
Način na koji će se list suočiti s krizom i rješenja koja će ponuditi ovisi o vre
menu izlaženja i programskoj orijentaciji. Jugoslavenska žena objavljuje članak
koji ustvrđuje da je glavni problem u činjenici da je brak jedini prostor u kojem
žena može ostvariti svoju egzistenciju.559 Za razliku od toga Ženska misao i Slo
venka uzroke krize vide u novoj pojavi nestalnosti bračne zajednice, te ističu da
je opstojnost braka u interesu zajednice te je žena dužna po tom pitanju podni
jeti žrtvu. Bilo bi dobro da žena u braku uspije pronaći sreću, no ukoliko se to
553 „Šta mislite o današnjim brakovima?", Žena i svet, 15. kolovoza 1925., br. 8: 10.
554 Prvi odgovor je „G. Stjepan Radić o braku", Žena i svet, 15. rujna 1925., br. 9:12;
„Povodom ankete o braku", Žena i svet, 15. rujna 1925., br. 9: 14; „Šta mislite o da
našnjem braku", Žena i svet, 15. listopada 1925., br. 10: 10; „Šta mislite o današnjem
braku?" Žena i svet, 15. studenog 1925-, br.l 1: 10-11; „Šta mislite o današnjem bra
ku", Žena i svet, 15. prosinca 1925., br. 12: 10; „Naša anketa o braku", Žena i svet, 15.
travnja 1926., br. 4: 11.
555 „Žena o udaji", Ženski list, svibanj 1927., br. 1:34;
556 „Anketa Žene i sveta"; Žena i svet, lipanj 1930., br.6: 14.
557 Ženski list, veljača 1927., br. 10: 30; Ženski list, ožujak 1927., br. 11: 29; Ženski list,
travanj 1927., br.l2: 24-25; Ženski list, svibanj 1927., br.l: 34; Žena i svet, lipanj
1930., br. 6:6-14; Žena i svet, kolovoz 1930., br. 8:12; Žena i svet, rujan 1930., br. 9:5.
558 Isto.
559 Ljuba Ilaković, „Žena nekoć i danas",Jugoslavenska žena, 1919.: 352-355.
183
�NOVA ŽENA U NOVOJ DRŽAVI
ne dogodi, od nje se očekuje da oprosti i trpi.560 Naša žena, vjerna praktičnom
pristupu, u nekoliko brojeva objavljuje feljton „Petnaest godina našeg braka i naša
zlatna bakica" u kojem se kroz niz priča iz „običnog života" dotiču najčešći bračni
problemi kao ljubomora, pitanje_autoriteta, pravo glasa, odnos s obitelji te daju
konkretni savjeti kako prebrodit(Sračnekrize>561 Zagorka zaključuje da suvremeni
brak dolazi u krizu zbogffiivreifienog načina život|. Muškarci se „ne ogledavaju"
zzJxr\om čim steknu uvjete jer je kućanstvo danas znatno jednostavnije. Postoje
(giskuhavaoneT. kupuje se dnevno, glačanje Je jednostavnije, gumbi su prišiveni na
Jcošulje. l^ene stječuzvabje,(slobodnome krećfr i ne provode mladost čekajući muža,
već same počinju zarađivati za život.562 Stog^zailustrirane časopisi izlazakizJcrize
braka leži u njegovoj rrancfr>rma/-iji; brak se više ne može definirati kao potreba
nego kao aspiracija, mjesto gdje će se realizirati sreća i ljubav.563 Uz to, Ženski list
inzistira na ^eSefiniranju uloga supružnika.jNova zajednica treba počivati na uza
jamnom poštovanju i ravnBpavnnm Tirfnosn muža i žene koji će se međusobno
podržavati i u privatnim i u javnim aktivnostima:564 „Pravi muž i prava žena nalaze
se i u radu i u ljubavi."565
Rasprava o bfgku^gesto je završavala na bračnoj vjernosti. U načelu je bilo neos
porno da jej3£eljub žene osobito velika prijetnja opstojanju braka te se primjerice
u jednom članku u JZeni i svetu upozorava: „Žena ma koliko bila emancipovana
i kulturna, mora uvek da bude j tnđeo čuvar bračne-zajednice kao najveće svoje
560 Božena Deželić, „Ciljevi katoličkih ženskih organizacija", Ženska misao, siječanj
1921., br. 7-10: 93-96; Dr. Aleš Ušeničnik, „Razporoka", Slovenka, 15. veljače 1919.,
br. 2: 25-27.
561 „Petnaest godina braka i naša zlatna bakica", Naša žena, 20. siječnja 1935., br. 1: 4;
Naša žena, 2. veljače 1935., br. 2: 5-6; Naša žena, 9. veljače 1935., br. 3: 2-4; Naša
žena, 16. veljače 1935., br. 4: 3-4; Naša žena, 23. veljače 1935., br. 5: 3-4; Naša žena,
2. ožujka 1935., br. 6:2-3; Naša žena, 9. ožujka 1935. br. 7:2-3; Naša žena, 16. ožujka
1935., br. 8:2-3.
562 „Žena o udaji", Ženski list, svibanj 1927., br. 1: 34; „Smanjeno domaćinstvo i neovi
snost", Ženski list, travanj 1929., br. 4: 1.
563 „Veština živeti u braku, Što je potrebno da bi bili srećni Žena i svet, lipanj 1931., br.
6: 11; „ 'Uslovi za bračnu s r e ć u Žena i svet, srpanj 1933., br. 7: 5; „ 'Duševni pore
mećaji u b r a k u Žena i svet, kolovoz 1933., br. 8:1; „Kako da budemo sretni", Ženski
list, ožujak 1926., br. 12: 29; „Pravi put bračnoj sreći", Ženski list, veljača 1928., br. 2:
36; „Ljubomor u braku", Ženski list, studeni 1928., br.l 1: 30; „Ljubav i brak", Ženski
list, svibanj 1929., br. 5: 1;
564 „Pravi put bračnoj sreći", Ženski list, veljača 1928., br. 2: .36; „Odnos muža spram
žene", Ženski list, srpanj 1931., br. 7: 30-31;
565 „Prava žena i pravi muž", Ženski list, kolovoz 1934., br. 8: 28.
184
�Politika ženskog tiska
svetinje!*566 No, što je s muževom vjernosti ? U Jugoslavenskoj zć«Apovela se raspra
va na temu čija je nevjera opasnija: muževa ili ženina. Š.B. iznosi stav da ženska
nevjera ima dalekosežnije posljedice. Ukoliko je muž nevjeran, njegova žena bit
će izvrgnuta samo samilosti okoline, dok će muž nevjerne žene biti izvrgnut ruglu
ili čak dvojbi o očinstvu njihovog potomstva. Nadalje, različiti su i uzroci nevjere
muškarca i žena. Za-mnjfovfr r^vjprijJfrjiva j< ^ k f t r ga n p zadovoljava, azaže:
»
ninti je nevjeru kriva (flokolje a f'tKirpa*tjn*. .kp
jajužiticbfp.5
1
Ovaj članak naišao je na negodovanje stanovite,
ije koja naglašava da
i ostavljena ili prevarena žena
Ilustrirani
se časopisi prvenstveno bave emocinnalpim i praktičnim Tspekrnm .nevjere davajući savjete svojim čitateljicama kako zadržati suprugovu pažnju5 te raspravljajući o
569
8
7
5
6
prirodi ljubomore kod muškaraca i žena.
No, ukoliko su žene mogle ugroziti brak nevjerom, muškarci su ga ugrožavali
pretjeranom sklonošću piću. Alkoholizam, pri čemu se najčešće govori o muškom
alkoholizmu, dovodi do nasilnosti i neimaštine koja teško pogađa sve članove
obitelji. O n se stoga koristi kao realan pokazatelj neodrživosti ženske podređene
pozicije u braku te njezine ekonomske i pravne zavisnosti.
Seksualnost općenito, pa tako ni bračna seksualnost, nije bila često adresirana
u časopisima, ali se primjerice u Ženi i svetu našao članak „Što udavača treba da
zna?“.570 Godine 1928. u Ženskom listu razvila se vrlo iskrena rasprava o seksualnoj
sebičnosti muževa.57
1
Vjerojatno na prvi pogled rasprave o.moralu, vjernosti, braku i seksualnosti spada
ju u privarmi a ne političku sferu života, ali ovakva bi procjena bila vrlo površna i
ne bi uzela u nbrir speeifirnns^ženskog položajaUnlruštvu. Odavno su povjesni
čarke povijesti žena zaključile da ova historiografska grana mora redefinirati dota•d ašq ja l^až iv ačkaj>itan|^ i ^ interpretirati povijesne istine. Događaji i procesi koji
se iz perspektive opće historije čine kan-margina|ni i-nebitni, za žensku povijest
mogu predstavljati glavne prekretnice i obrnuto. Tako je primjerice Michelle Perot
ustvrdila da seksualna revolucija i prodoj: kontracepcije koji se odvijaju na mar
ginama procesa liberalizacije društva, iz ženske perspektive čine prekretnu točku
566
567
568
569
„Slobodna ljubav moderne žene“, Žena i svet, travanj 1933., br. 4: 1.
Dr. Š.B, „O nevjeri u braku. Jugoslavenska žena, 1919.: 155-157.
Rada, „Nezvestoba v zakonu Jugoslavenska žena, 1919.: 370.
„Da biste sačuvali muža menjajte frizuru", Žena i svet, listopad 1931., br. 10:11; „Ko
rist od povrmenog razdvajanja supružnika", Žena i svet, studeni 1931., br. 11: 3.
570 Žena i svet, rujan 1932, br. 9:4.
571 Ženski list, siječanj 1928., br. 1:41. Vidi i: Vujnović, Forging the BubikopfNation, 195.
185
�NOVA ŽEN A U N O V O J DRŽAVI
oslobođenja [ u s p o s t a v e k o n tr o le .n a d v l a c r ip m jjjf iln m .572 Raspravljajući ojnocalu,
seksualnosti, braku, nevjeri i pravnom položaju ženski je tisak o b iti kpitivgn g r a n i
ce, istraživao je margine okvira unutar kojeg je tada bila smještena i definirana eg
zistencija žena. Svaki je od ovih problema predstavljao dodir ženske privatne sfere
s političkom datosti i prejudicirao obaveze društva prema ženi kao pojedinki. Za
žene ove teme nisu bile samo privatne i intimne, one su bile ključ njihovog društve
nog statusa i stoga glavne smjernice „ženske politike".
Proces kojim ženski listovi i časopisi (konkretno-^em ^ž-^s^^rade^prpstor
j gnskojt^S uzana C oha nazvala je p rocesom izgradnje (Ićontra-mita.^Pri njemu
se kroz <fiihver7.ivnr m m jere.-po lem ilrr i argum ente p romiču isti koncepti koji-se
nastoje osporiti j rezultiraju. kreacijom novog-starog m ita.573 Nove se žene koriste
r^ovim kućanskim aparatima da bi radilg stare kućanske poslove, služe se novim
kozmetičkim preparatima da bi zadovoljila erom hrig^ 7a ljepotom i L-r>^re saznanja medicine d a bi što bolje icpnni|f> nlogn rr^jrincrva Savjeti za uređenje ženskog
kutka, ženskog budoara, naglašava Suzana Coha, teže da taj prostor urede što njež
nije cvijećem, čipkom i jastučićima 574
No, analizimji^eseafilsfeiasopise teško se oteti dojmu da ovaj proces nije bio ni
malo slučajan.^^E^dc^^Jgpokazuje se kao prostor u kojem se ^ggskggt istovre
meno i mijenja i čuva. Ideja niie bila okrenuti svijet ..naglavačke" iako se ponekom
promatraču tadašnjih događaja vjerojatno činilo da se upravo to događa. Ideja je
bila ženskost prilagoditi potrebam a modernih trendova. Čitateljice (i čitatelji)
ženskog tiska upoznavale su se sinovom , u z b u d ljiv o m . vrtoglavom ženskošću, ftli
ba£2_ie_ženskosti n ikad nije prestala biti tradicionalna. C‘nval< su
*
upravo ^ne
osobine koje su ženama bile poznate i prihvatljive-i s kojima su se lako mogle
identificirati: nježnost, in m ir iv n n e r emocionalnost, hlagnsr i lje p o ta Napokon,
preduvjet uspješne izgradnje stereotipa leži upravo u spretnom prožimanju tradi1cjonalnih elemenata i s u v re m e n ih p p rr e h a
Ženski časopisi imali su jednako dinamičan i uzajaman odnos s političkim
procesima tog vremena. Neosporno je da su oni predstavljali novi prostor poli
tičke propagande u kojem su razne političke opcije testirale nove granice javnog
B$Qstora_i u konačnici se koristile angažmanom političkog tijela koji se tek budio.
No, istovremeno je ffnck-i rjc^k bio «g»«-an
kojem se žene upućuju n a a k
tivno djelovanje1na idem iene kao političkog bića, na promišljanje i raspravljanje
o društvu i ženskoj ulozi u njemu, a da pri tome ne izlaze iz prihvatljivog prostora
572 Perrot, ,,Moja“ povijest žena, 169-176.
573 Coha, „Konstrukcija i reprezentacija ženskog identiteta u Zagorkinom Ženskom li
stu" 260.
,
574 Isto, str. 286-292.
186
�Politika ženskog tiska
ženskosti. Rezultat dinamičnog odnosa ne može biti jednoznačan i jednostavan.
Činjenica da ženski časopisi traže oslonac u političkim autoritetima koje promiču
(a koji su najčešće muškarci) indirektno ponavlja ideju o muško-ženskim odnosi
ma kao odnosima moči i zavisnosti. Potreba da se ženski časopisi organiziraju kao
r^ sđ m žf!n<ki prostor n koji teško prodiru teme koje se direktno ne tiču života
žena dovodi u pitanje njihovu ideju da ženu predstave kao ravnopravno političko
biće. No, u konačnici upravo će taj siguran prostor otvoriti mogućnost rasprave,
ispitivanja granica i definiranja baze za kreiranje i populariziranjafredefinirane žen
sk o s t i osnaživanje ženske pregovaračke pozicije u društvu.
187
��VI.
U SLU ŽBI ID EN TITETA IM O DERNIZACIJSKIH
PRO CESA : RODNI STEREOTIPI U K O P R IV A M A
1. Karikatura - pogodan medij za istraživanje stereotipa
Karikatura je u historiografiji prepoznata relativno rano. U početku karikature su
prvenstveno korištene kao zanimljiy_Lzahayan dodatak osnovnom tekstu koji će na
pejorativan način ilustrirati smjernice i zaključke rada. U takvim analizama karika
ture nisu^bileposebnp^i^đene, niti im se pridavala veća pažnja od komentara koji
objašnjava njezin smisao i izvor. No, šezdesetih godina dvadesetog stoljeća, kada se
vidokrug historiografije sve više širi na objašnjavanje društvenih procesa i postavlja
pitanja društvenih standarda, ideja i mentaliteta, uporaba karikature dobiva nove
potencijale. Povjesničari i povjesničarke prepoznaju činjenicu da karikature ne pru
žaju samo zabavnu ilustraciju pojedinih događaja, već i prenose poruku o tome kako
je taj dogadaj bio pfrripiran i interpretiran u javnosti, ili barem jednom njezinom
dijelu i u konačnici utječu pa javno mnijenje. Tako se primjerice Victor Alba u član
ku „The Mexican Revolution and the Cartoon" bavi utjecajem karikature na politič
ki život Meksika neposredno prije revolucije, W. A. Coupe u članku „The German
C artoon and the Revolution o f 1848“ proučava njemački satirički tisak za vrijeme
revolucije 1848. godine,575 a M artin J. S. Rudwick u satiričkim crtežima britanskog
geologa Henry Thomasa De la Bechea u kojima ovaj ismijava svog suvremenika, ko
legu i teoretičara geologije Charlsa Lyella, traži pravu prirodu znanstvenog promi
šljanja i shvaćanja znanosti početkom 19. stoljeća.576Novi način uporabe karikature
zahtijevao je i problematiziranje ideja koje su se vezale uz sam pojam karikature.
1.1
Karikatura demaskira istinu
Za mnoge povjesničare i povjesničarke, a vjerojatno i suvremenike, karikatura je
prvenstveno bila zanimljiva jer su smatrali da se u njezinom humoru može iščita
ti demaskirani! icrinfrT iovani Lorenzo Bernini, jedan od prvih teoretičara kari
-G
kature iz sedamnaestog stoljeća, ustvrdio je da „karikatura teži da otkrije sličnost
u izobličenosti; na ovaj način [...] ona se više približava istini nego realnost."577
Lowrence R. Streicher u pokušaju teoretskog razmatranja političke karikature
zaključuje da je preduvjet razvoja karikature bila spremnost da se „izobličene
575 Streicher, „On a Theory of Political Caricature".
576 Rudwick, „Caricature as a Source for the History of Science: De la Beche's AntiLyellian Sketches of 1831“, 534-560.
577 Ernst Kris, Psihoanalitička istraživanja u umetnosti, 187.
189
�U SLUŽBI ID E N TITETA I M O D ER N IZ A C IJSK IH PROCESA
i standardizirane slike" prihvate kao smiješne i možda „bliže istini nego prava
stvar."578 M artin J. S. Rudwick bio je uvjeren da u karikaturam a H enrya Thomasa
De la Bechea može iščitati pravu prirpdu njegovog znanstvenog razmišljanja. O n
zaključuje da „De La Beche nije bio jedna osoba kad je crtao takve karikature sa
znanstvenim sadržajem i drugi čovjek kada je odlazio u krajolik D evonshirea da
proučava biologiju."579 Za Ernsta Krisa koji je karikaturu pokušao analizirati s
psihološkog aspekta, čitalačka percepcija veze između karikature i realnosti nije
bila upitna. Upravo suprotno, on smatra d aje preduvjet procvata karikature i ra
zumijevanja njenog hum ora bilo shvaćanje da agresija crteža ima samo estetsku, a
ne i realnu funkciju. O n crteže koji se agresivno izražavaju o nekoj osobi ili pojavi
dijeli u tri faze. U prvoj fazi, u vremenu kada je bilo uobičajeno vj ero vati
vračapja, smatralo se da se agresjja_s_crteža može prenijeti u realnost. U drugoj
fazi agresivni likovni prikaz još je uvijek neprijateljski čin, ali je njegova djelo
tvornost ograničena na sam crtež. U trećoj fazi javlja se karikatura kao im hlirena
TrHnrerprerarija 7xrvp“ i time agresija dobiva novu estetsku i umjetničku razinu
T
te postaje smiješna i prihvatljiva.580
Shvaćanju karikature kao detektora „prave istine" pomoglo je i njezino često
povezivanje s podsvjesnim i asocijativnim elementima. Ernst Kris je interpretaciju
karikatura povezao s interpretacijom snova, a M artin J. S. Rudwick posebnu je
pozornost posvetio činjenici da se u njima održavaju slobodne, asocijativne misli
De la Bechea.58 Karikatura je, dakle, produkt naše podsvijesti koja na neosviješte
1
noj razini uspijeva iščitati pravi smisao često kontradiktornih podataka sa svjesnog
nivoa.
S druge strane, Lawrence H . Streicher ovo nekritičko poistovjećivanje karika
tura i istinite, prave prirode stvari smatrao je problematičnim. Za njega je karika
tura tek likovni prikaz koji se suočava s uobičajenim ograničenjima u detektiranju
„istine." Prije svega naglašava da je sam pojam istine problematičan. Istinit prikaz
može značiti da je događaj korektno prikazan ili da je pogođen „pravi duh" doga
đaja. Karikatura u principu daje prednost umjetnikovoj interpretaciji istine, a ne
točnosti opisa. Pri tome se naravno nameće pitanje ciljeva karikaturista. O n može
biti samo umjetnik koji se izražava kroz crtež, ali može nastupati i kao pobornik
određene opcije koji smišljeno želi utjecati na javno mnijenje. Nadalje, istraživač
karikature mora imati na umu i ostale elemente jednadžbe: povijesni trenutak,
578 Streicher, „On a Theory of Political CaricatureM435.
,
579 Rudvvick, „Caricature as a Source for the History of Science: De la Beche s AntiLyellian Sketches of 1831".
580 Kris, Psihoanalitička istraživanja u umetnosti, 203-219.
581 Kris, Psihoanalitička istraživanja u umetnosti, 193-201; Rudwick, „Caricature as a
Source for the History of Science: De la Beche 's Anti-Lyellian Sketches of 1831", 560.
190
�Karikatura - pogodan medij za istraživanje stereotipa
socijalno okruženje i uredničku prJiriL-nJ^cnpisa u kojem karikatura izlazi. Kari
kature mogu biti oružje u političkim sukobima, sredstvo kritike struktura moći, a
mogu se iskoristiti i u svrhu popularizacije određene ideje ili osobe. L. H. Streicher
naglašava da karikature suprotstavljenih strana koje nastaju vrijeme „vrućih i hlad
nih" ratova često pružaju dijametralno suprotne interpretacije stvarnosti.
Stoga Streicher predlaže da se karikature promatraju u povijesnom, psiho
loškom i sociološkom kontekstu u kojem nastaju te da se posebna pažnja posve
ćuje institucionalnim okvirima moći koje karikature dopuštaju, ali i zabranjuju.
Stoga je odsustvo određenih vrsta karikatura također važan dio slagalice. Nada
lje, istraživač karikatura mora se osvrnuti na političku i umjetničku motivaciju
karikaturista te na uredničku politiku časopisa. Napokon, treba biti oprezan s
ishitrenim zaključcima o utjecaju karikature na javno mnijenje. Ipak, Streicher
naglašava da u konačnici utjecaj svakako postoji što se očituje i u pojedinim lin
gvističkim sintagmama koje su dio svakodnevne uporabe, a nastale su na temelju
karikatura.582
1.2
Karikatura i stereotipizirani prikazi
Druga odlika karikatura, koja je naročito zanimljiva za ovu knjigu, jest veza izme
đu karikatura i stereotipa te korištenja stereotipiziranih prikaza. Prema tumačenju
Ernsta Krisa, stereotipizacija se nalazi u samim temeljima privlačnosti karikature:
ona smanjuje mentalni napor koji čitatelj treba uložiti da bi razumio crtež i vraća
recipijenta u svijet djetinjstva.5
83
Streicher naglašava da stereotipizirani prikazi olakšavaju komunikaciju s čita
teljstvom. Stoga se u karikaturama često javljaju ^tipovi identitet^", odnosno likovi
i situacije svode se na prepoznatljive točke (primjerice Hitlerovi brkovi). „Tipovi
identiteta" subjekt istovremeno stereotipiziraju i interpretiraju. U konačnici oni
postaju „stvarniji" od realnog subjekta koji se tijekom vremena ipak mijenja. Stoga
Streicher karikature naziva „suvremenim hijeroglifima" - tipiziranim, metafhričkim. simboličkim i široko prepoznatljivim crtežima.584
‘ Koketiranje karikatura i stereotipa ima dvostruke posljedice. S jedne strane,
karikaturisti u težnji da se što brže povežu s tadašnjim receptorima, nužno su se
morali pozivati na prevladavajuće i raširene društvene stereotipe. S druge strane,
učestalom uporabom stereotipiziranih prikaza i sami su sudjelovali u širenju,
oblikovanju i potvrđivanju stereotipnih uvjerenja. Dakle, povjesničari Jbi kvanti
tativnom i Irv^itativnomjinalizom karikaturam ogli okvirno definirati raspon i
582 Streicher, „On a Theory ofPolitical Caricacure", 427-445.
583 Kris, Psihoanalitička istraživanja u umetnosti, 186.
584 Streicher, „On a Theory of Political Caricature", 431-438.
191
�U SLUŽBI ID EN TITETA I M O D E R N IZ A C IJSK IH PROCESA
značenje^i£YladavaJu£ifa=££e£eaHpa, a praćenje razvoja stereotipa u karikaturama
tijekom duljeg povijesnog razdoblja otvara mogućnost analize korelacije karikatu
ra i javnog mnijenja.585
N a osnovu ovih zaključaka krenuli smo u potragu za rodnim stereotipima međuratne Jugoslavije u jednom od tadašnjih vodećih satiričkih listova - Koprivama.
2. Metodologija, okviri i ograničenja
Prema ocjeni Frana Dulibića, autora monografije Povijest hrvatske karikatu
re, Koprive su najvažniji humoristički časopis u povijesti hrvatskog novinarstva.
Njihova pojava 1906. godine kao r)erljeljnng priloga Hrvatckng p qprff/iT l[cra
Hrvaisko^srpske-koalicije, označila je konačan kraj atmosfere (auto)cenzure koja
je obilježavala vladavinu Khuena Hedervaryja. Tridesettri godine postojanja
Koprive Frane Dublić podijelio je u tri faze: r herojsku" p r v u f a r u (1906-1914)
za vrijeme koje su se Koprive profilirale i osamostalile na tržištu, ratnu drugu
fazu (1914-1918) u kojoj se list susreće s izazovima cenzure i progona te uvodi
elemente fotoreportaže, i posljednju, najplodniju treću fazu (1^18-1939) koju
obilježavaju novi suradnici, političke karikature o domaćoj i vanjskoj situaciji te
pojava kratkog stripa i erotskih ilustracija. N a redakciju Kopriva, koja je sakupljala
rukopise i smišljala dosjetke u opuštenoj atmosferi Kazališne kavane, utjecali su
brojni istaknuti hrvatski umjetnici kao A ntun Gustav Matoš ili Ivan M eštrović.
a interes za objavljivanje svojih crteža u Koprivama iskazali su „gotovo svi (ladašnji) grafičari H rvatske i čisti majstori crno-bijele umjetnosti, slikari, ilustratori, pa_
i diletanti!* Koprive SU r > h ja v ljjv a lp cirinrijcL-p, p r .l i r i r l - p ;_ p r> rrrp fn p 1-a r il- s r i i r p a
586
u kasnijim godinama i crtcže_sa-seksualnom konotacijom.587 M eđu karikaturistima
lista ističe se Slavko Vereš koji je jedini kontinuirano surađivao s listom tijekom
585 Vezom karikatura i stereotipa te njihovim utjecajem na oblikovanje identiteta bavila
se Nives^uipenjak. Istražujući karikature u P^mt-pamagaa^ srpskom oporbenom
listu s prijelaza iz 19. u 20. stoljeće, ona je pokušala identificirati dominante etničke i
nacionalne autostereotipe tog razdoblja. (Rumenjak, „Manjinski identiteti i autostereotipi: Srpska karikatura u Hrvatskoj 1896.-1902., 459-467)
586 Dulibić, Povijest karikature u Hrvatskoj do 1940. godine, Zagreb 2009., 195. Citat je
F. Dulibić preuzeo od Josipa Horvata.
587 Za ovaj rad je neprihvatljiva Streicherova podjela karikatura na političke i socijalne
prema kojoj prve izvrgavaju ruglu osobe i grupe koje su uključene u borbu oko moći,
dok druge ne utječu na podjelu moći u društvu. (Streicher, “On a Theory of Political
Caricature“, 432) Drugi dio definicije je sporan jer knjiga teži dokazati da socijalne
karikature u kojima se ocrtavaju rodni odnosi u konačnici imaju utjecaja na način
na koji se moč distribuira u društvu te pomažu u prihvaćanju i objašnjavanju ove
distribucije.
192
�Metodologija, okviri i ograničenja
čitavog njegovog postojanja, Sergej Mironovič Glovčenko, ruski emigrant koji
je bez umjetničkih pretenzija „vazda umio da iz stranačkih odnosa izvede šaljivu
pozadinu"588 Dubrovčanin Andrija Maurović koji je u Koprive uveo strip „Maks i
Maksić“ kao novi oblik likovnog izražavanja te objavio niz erotiziranih realistič
kih crteža u kojima je bez karikiranja komentirao ženske udruge, modu, običaje
i izvještačenost mladih dama, a od 1929. godine crtao je političke komentare za
naslovnice Kopriva, pulski slikar Antun Motika koji je zadržao svoj karakterističan
umjetnički likovni izražaj i u karikaturama, slikar Ivo Režek koji je navodno bio
politički proganjan zbog radova koji su osuđivali nacizam, Mirko Uzorinac koji se
orijentirao na portretne karikature, Bogumil Car i drugi. Posljednje dvije godine
izlaženja Koprive nisu uspijevale zadržati suradnju s iskusnim karikaturistima te su
nakon početka Drugog svjetskog rata ugašene.589
U poglavlju koje slijedi provest će se kvalitativna i kvantitativna analiza karika
tura u Koprivama u međuratnom razdoblju s ciljem detektiranja tpdpih-agreotipa
tog vremena i opisivanja njihovog sadržaja, učestalosti i značenja. Pri tome će se
pokušati odgovoriti na pitanje dinamike oblikovanja rodnih stereotipa, ali i uloge
koju su imali u objašnjavanju društva u kojem su nastali kao i formiranja nacional
ne i socijalne autopercepcije. Kvantitativna analiza obradit će cikluse od pet godi
na, počevši od 1918. godine, s nastavkom 1923, 1928, 1933. i 1938. godine. Cilj
ovakvog pristupa je lakše uočavanje trendova i promjena u simbolici, učestalosti i
porukama karikatura.
Naravno, ostaje pitanje relevantnosti ovih podataka za svjedočenje o rodnim
stereotipima u m eđuratnom razdoblju. Glavni problem je koherentnost grupaci
je oko Kopriva, odnosno pitanje u kojoj mjeri nekoliko umjetnika, pa čak i većina
hrvatskih likovnih stvaralaca tog vremena, ima kredibilitet za opisivanje rodnih
stereotipa čitavog društva. Nesumnjivo je da su stereotipi u Koprivi prije svega
jea te da ih ne možemo bezrezervno
pripisati svim hrvatskim ili jugoslavenskim sredinama. Napokon, oni se niti ne
obraćaju svima. Rezultati će pokazati daje njihov zamišljeni recipijent muškarac
i pripadnik g ra đ a n s k o g s loja, ^žene i seljaštvo\ koji se relativno često pojavljuju
u karikaturalnim prikazima - igraju ulogu Drugog, prema kojem se postavlja
granica ili koji „iz vana“ komentira društvene događaje. Dobiveni odgovori su
dakle liaiittfftni i to u svom i n t e r t e k s n ia ln o m » relacijskom značenju. O no što
interpretaciju karikatura Kopriva ipak čini relevantnom za detektiranje rodnih
stereotipa danog vremena jest odnos karikaturista prema stereotipima i društve
na moć samih umjetnika, kao i publike kojoj su se obraćali. Primarna svrha ovih
588 F. Dulibić prenio je riječi Mironovičevog suvremenika Josipa Draganića.
589 Dulibić, Povijest karikature u Hrvatskoj do 1940. godine, 143-231.
193
�U SLUŽBI ID E N T IT E T A I M O D E R N IZ A C IJSK IH PROCESA
karikatura je kom entiranje društvenih događanja, a steretipi i njima imaju svrhu
brzog i jasnog prenositelja poruke. Karikaturist je dakle morao računati da koristi
stereotipne prikaze koji su razumljivi i koji po njegovom uvjerenju odgovaraju
percepciji i shvaćanju čitateljstva. Stoga možemo pretpostaviti da stereotipni
prikazi u karikaturam a odgovaraju stereotipnim uvjerenjima miljea u kojem ka
rikaturisti žive i rade. Nadalje, umjetnici koji su objavljivali karikature imali su
određeni društveni ugled, a njihovi čitatelji pripadali su sloju koji je imao velik
utjecaj na ekonomske, društvene i političke trendove u zemlji. Stereotipi i uvje
renja upravo muškog građanskog sloja imali su najveći društveni kredibilitet i
značaj te su se samim time nam etnuli kao norm a prem a kojoj su institucije moći,
ali i njihovi izazivači (primjerice feminizam) zauzimali pozitivnu ili negativnu
poziciju.
3. Muškarci i žene u svijetu Kopriva : kvantitativna analiza
Popularnost karikatura kao satiričnog izražaja u Koprivama tijekom godina poste
peno raste. D ok se na početku međuratnog razdoblja godišnje objavljivalo manje
od 100 karikatura, u najplodnijim godinama Koprive su nudile gotovo 600 kari
katura godišnje.590
3.1
Rodna zastupljenost u karikaturama
Najviše su zastupljeni prikazi muškaraca, posebice 1918. i 1923. godine kada čine
gotovo 80% od ukupnog broja objavljenih karikatura. Karikature koje prikazuju
samo muškarce dominirale su u gotovo svim analiziranim godištima uz izuzetak
1933. godine kada se bilježi drastičan pad „muških" karikatura u korist „mješovi
tih". Najmanje su popularni bili crteži koji su prikazivali samo žene. Tijekom 1918.
i 1923. godine objavljeno je manje od desetak takvih prikaza godišnje, u kasnijem
razdoblju taj broj raste, ali nerazmjerno s ukupnim porastom broja karikatura te
čak i u najplodnijim godinama objavljivalo se manje od pedeset karikatura na koji
ma nije bilo muškaraca. S druge strane, broj karikatura koje su prikazivale muškar
ce i žene u nekom m eđuodnosu postepeno raste, - dok u prvim godinama brojimo
tek nekoliko desetina takvih prikaza, od druge polovice dvadesetih godišnje izlazi
više od 150 karikatura koje prikazuju muškarce i žene. Brojčana analiza karikatura
po godinama upućuje da broj objavljenih karikatura pokazuje tendenciju rasta do
1928. godine, zatim je upadljiva izrazita sličnost u broju i rodnoj zastupljenosti ka
rikatura između 1928. i 1938. godine, ali i devijacije koje se događaju 1933. godine
590 Ovdje nisu uračunati stripovi „Maks i Maksić" kao i neke portretne (auto)karikature
umjetnika koje su pratile tekst ili pjesmu posvećenu njima.
194
�Muškarci i žene u svijetu Kopriva : kvantitativna analiza
kada pada ukupan broj karikatura, posebice broj karikatura koje prikazuju samo
muškarce, a istovremeno broj karikatura koje prikazuju muškarce i žene doseže
svoj vrhunac. (G raf VI-1, Tabela VI-1)
G raf VI-1: Broj karikatu ra i rodna zastupljenost na karikaturam a5915
2
9
400
■ Prikazi muškaraca
■ Prikazi žena
■ Prikazi muškaraca i žena
Tabela VI-1. P rikazi m uškaraca i žena u Koprivama 1918.-1923.592
Godina:
Prikazi
muškaraca
Prikazi žena
Prikazi muškaraca
i žena
Ukupno
1918.
70 (77%)
4 (4%)
17(19%)
91
1923.
257 (85%)
9 (3%)
36(12%)
302
1928.
335 (61%)
43 (8%)
173 (31%)
551
1933.
167 (41%)
23 (6%)
214(53%)
404
1938.
344 (63%)
43 (8%)
158(29%)
545
Karikature koje prikazuju muškarce i žene najčešće ih smještaju u scenu razgovora
ili udvaranja, a ponekad su muškarci i žene jednostavno prisutni kao dio grupe,
statisti na slici bez jasne komunikacije. Uz to, karikature zaviruju u razgovore su
pružnika ili opisuju odnos u kojem jedan spol (najčešće muškarac u liku poslodav
ca) ima jasnu poziciju autoriteta nad drugim. Ponekad je neki apstraktni pojam
kao mir, nacija, stranka ili regija personificiran u liku žene ili muškarca i kao takav
stavljen u odnos s ostalim likovima u karikaturi. Analiziraju Ii se ovi podaci pre
ma godinama, vidljivo je da su situacije razgovora bile stalan motiv u gotovo svim
591 Koprive 1918; 1923; 1928; 1933; 1938.
592 Koprive: 1918; 1923; 1928; 1933; 1938.
195
�U SLUŽBI ID E N TITETA I M O D ER N IZ A C IJSK IH PROCESA
Osebujna hrabrost.;
Slika V I -1
Slika V I-2
„Moderni Herkul na raskršću"
„Osebujna hrabrost"
„Lijevo ili desno pitanje je sada;
„Čekaj, čekaj, m ogla bi i ti dobiti svoje ako ti
nekako na desno više oko pada,
dom a pijan dodjem!"
a u braku katkad ne škodi rošada."
{Koprive, 1.6.1919., br. 18)
{Koprive, 12.5.1928., br. 20)
godištima, od početka su se koristili i crteži koji su prikazivali muškarce i žene kao
dio neke grupe, karikature u kojima su žene personificirale određenu ideju, te ka
rikature koje su prikazivale supružnike. Pri tom e su karikature koje su prikazivale
supružnike proporcionalno rasle s godinama, dok su karikature koje su prikazi
vale personifikaciju određenog pojma bile popularne do kraja dvadesetih godina,
nakon čega su vrlo rijetke, ili ih uopće nema. S druge strane, običaj prikazivanja
udvaranja pojavljuje se u drugoj polovici dvadesetih godina, nakon čega postaje
stalna tema Kopriva, iako s godinama pomalo opada popularnost ove tematike.
(G raf VI-2) Krajem dvadesetih godina bilježi se i pojava karikatura u kojim se
muškarci i žene stavljaju u odnos u kojem jedan ima autoritet (moć) nad drugim.
Najčešće su to prikazi šefova i tajnica ili poslodavca i sluškinje, a postoji i nekoliko
crteža u kojem autoritativnu ulogu dobiva žena. No, smiješnost u ova dva slučaja
ima drugačije uporište. D ok se situacije u kojima muškarac zauzima pozu autori
teta smatraju razumljivima, a komičnost najčešće proizlazi iz seksualnih aluzija,
situacije u kojima žena nastupa kao autoritet problematične su same po sebi i stoga
smiješne. (Slika V I-1 i 2)
196
�Muškarci i žene u svijetu Kopriva: kvantitativna analiza
G raf VI-2: Karikature koje su prikazivale muškarce i žene u međuodnosu393
3.2
Zanimanja likova iz karikatura
Ukoliko se analizira zanimanje muškaraca i žena, uočljivo je da su zanimanja
muškaraca češće izražena ce da su muškarci većinom političari, vojnici i seljaci. S
vremenom se raspon zanimanja proširio što je vjerojatno posljedica sve veće po
pularnosti socijalne i situacijske karikature unutar kojih se tada pojavljuju konoba
ri, gostioničari, obrtnici ili umjetnici koji iz vlastite vizure komentiraju promjene
u društvu. (Grafovi VI-3-8; Tabela VI-2) Žene pak tijekom čitavog razdoblja u
najvećem dijelu karikatura nemaju jasno izraženo zanimanje ili pripadaju sloju
Slika VI-3
Slika VI-4
„Brz napredak"
„Zna li već što tvoja tipkačica?”
„Sve!"
„Prodajem članke o svim aktuelnim pitanjima na malo
{Koprive, 2 5 .1.1935., br. 5)
{Koprive, 20.4.1919., br.4)
„Novinarska piljarica"
i veliko."
593 Isto.
197
�U SLUŽBI ID E N T IT E T A I M O D ER N IZ A C IJSK IH PROCESA
seljaštva. O d kraja dvadesetih godina bilježi se promjena u idejnom prikazu žena.
Iako je u cijelom razdoblju dominirao udio žena koje nemaju ili im nije definirano
nikakvo zanimanje, 1923. godina skromno najavljuje prikaze zaposlenih žena koji
su postali učestaliji i ustalili su se tijekom sljedećeg razdoblja.
Ipak, treba naglasiti da se žene u karikaturam a prikazuju zaposlene u tradici
onalnim ženskim zanimanjima. Zaposlene žene su prvenstveno seljanke, zatim
sluškinje, prodavačice, glumice, glazbenice, a javljaju se i kao vještice (vračare),
tajnice, daktilografkinje, medicinske sestre, manikirke, fotom odeli itd. (G raf VI-9,
Tabele VI-3 i 4) Proboj žena u zanimanja bijelih ovratnika bio je rijetko zabilježen
i pritom popraćen negativnim komentarima. M otiv tajnice redovito je obilježen
insinuacijom seksualnog odnosa sa šefom, a Marija Jurić Zagorka prikazana je kao
novinarska piljarica. (Slika VI-3 i 4) Zanimljivo da nema prikaza učiteljica iako
su one bile relativno česta pojava u tadašnjem društvu. No, budući da su i prikazi
učitelja i profesora relativno rijetki, možemo zaključiti da je ovaj nedostatak p o
sljedica manjka interesa uredništva lista za teme iz obrazovanja uopće. (G raf VI-9;
Tabele VI-3 i 4)
G raf VI-3: Zanim anja m uškaraca u Koprivama 1918-1938.594
600
■ Bez jasnog zanimanja
500
■ Ostalo
400
■ Činovnici
300
■ Sportaši
200
■ Umjetnici
■ Seljaci
100
■ Političari
0
■ Vojnici i policajci
1918.
594 Isto.
198
1923.
1928.
1933.
1938.
�Muškarci i žene u svijetu Kopriva : kvantitativna analiza
Tabela VI-2. Zanimanja muškaraca u Koprivama 1918-1938.595
MUŠKARCI PO ZANIMANJIMA
1918.
1923.
1928.
1933.
1938.
Vojnici i policajci
20
40
67
27
26
180
Političari
23
139
105
25
123
417
Seljaci
11
18
40
48
29
146
Umjetnici'9
6
5
8
22
5
23
63
Novinari
0
7
12
0
18
37
Profesori i znanstvenici
0
5
8
12
14
29
Sportaši5 7
6
5
9
9
0
6
11
24
7
48
Ukupno
Svećenici
3
7
7
3
8
28
Činovnici
3
12
8
6
15
44
Obrtnici
3
4
6
6
7
26
Trgovci
0
3
3
6
8
20
Studenti
0
2
0
2
1
5
Vozači
0
2
4
7
12
25
Suci i odvjetnici
0
1 ^
4
2
0
7
Liječnici i veterinari
0
1
4
7
8
20
Kockari
0
1
1
6
0
8
Prosjaci
3
0
4
5
6
18
Lopovi i kriminalci
1
0
7
4
15
27
Piloti
0
0
8
0
1
9
Konobari
0
0
4
0
8
12
Gostioničari
0
0
3
0
4
7
Ostalo5 8
9
3
1
13
7
17
41
31
42
121
153
135
482
Bez jasnog zanimanja
595 K o p r iv e : 1918; 1923; 1928; 1933; 1938.
596 Slikari, kipari, pjesnici, glazbenici, književnici, glumci, pjevači, fotografi, cirkusanti,
redatelji.
597 Nogometaši, planinari, boksači, hrvači, ribolovci, lovci, tenisači, skijaši, sklizači.
598 Zanimanja koja se pojavljuju samo u 1-2 godine i to u malim brojkama: radnik, ar
hitekt, kućarac, žongler, inkasator, mađioničar, smetlar, nosač, čuvar muzeja ili zoo,
penzioner, ribar.
199
�U SLUŽBI ID E N TITETA I M O D ER N IZ A C IJSK IH PROCESA
G raf VI-4. M uškarci po zanim anjim a u Koprivama 1918.
G raf VI-5. M uškarci po zanim anjim a u Koprivama 1923.
profesori i
G raf VI-6. M uškarci po zanim anju u Koprivama 1928.
2 00
�Muškarci i žene u svijetu Kopriva : kvantitativna analiza
G raf VI-7. Muškarci po zanim anju u Koprivama 1933.
G raf VI-8. Muškarci po zanim anju u Koprivama 1938.
Vojnici i policajci
5%
201
�U SLUŽBI ID EN TITETA I M O D E R N IZ A C IJSK IH PROCESA
G raf VI-9. Žene u Koprivama prem a zanim anjim a u Koprivama 1918.-1938.
■ Sportašice
■ Učenice
■ Bez jasnog zanimanja
■ Zaposlene
■ Seljanke
1918.
1923.
1928.
1933.
1938.
Tabela VI-3. Žene u Koprivama prem a zanim anjim a 1918.-1938.5"
Bez
jasnog
zani
manja
Članice
ženske
organi
zacije
Učenice
Sporta
šice
14
0
0
0
18
6
19
0
0
4
34
141
Seljanke
Zaposlene
1918.
4
0
1923.
5
Uku
pno
1928.
13
16
106
2
3
1
1933.
30
24
131
0
10
0
195
1938.
9
24
119
1
3
6
162
599 Koprive: 1918; 1923; 1928; 1933; 1938.
202
�Muškarci i žene u svijetu Kopriva : kvantitativna analiza
Tabela VI-4: Žene prema vrsti zaposlenja u Koprivama 19 18 .-1938.600
1918.
1923.
1928.
1933.
1938.
Žene prema
zaposlenju
Seljanke
4
5
13
30
9
61
Učenice
0
0
2
0
1
3
Vještice/gatare
0
1
1
0
1
Prodavačice
0
0
1
5
3
Glazbenice
0
0
2
2
1
Fotomodeli
0
0
2
0
0
2
Sluškinje
0
1
3
7
6
17
3
’
9
5
Medicinske sestre
0
0
1
0
1
2
Glumice
0
1
1
1
2
5
Manikirke
0
0
3
0
0
3
Slikarice
0
0
1
0
0
1
Telefonistice
0
0
1
0
0
1
Gostioničarke
0
0
0
3
0
3
Konobarice
0
0
0
3
0
3
Daktilografkinje
0
0
0
1
1
2
Cvjećarke
0
0
0
1
0
1
Gazdarice
0
1
0
2
1
4
Tajnice
0
1
0
0
2
3
Novinarke
0
0
0
0
2
2
Pralje
0
0
0
0
1
1
Učiteljice
0
0
0
0
1
1
Sportašice
0
0
3
10
3
16
Prosjakinje
0
1
0
0
0
1
Iz ovih podataka može se iščitati da su Koprive bile orijentirane prvenstveno prema
muškim čitateljima, te da polaze od pretpostavke da je muško iskustvo, muški ko
mentar, kao i događaji koji se tiču muškaraca, norma kojoj se treba posvetiti najviše
prostora u časopisu. Zanimljivo daje ovaj pristup izrazito dominirao 1918. i 1923.
600 Isto.
203
�U SLUŽBI ID E N T IT E T A I M O D ER N IZ A C IJSK IH PROCESA
godine kada su crteži na kojima nema uopće muškaraca izrazito rijetki, kao i crteži
koji prikazuju muškarce i žene u nekom međuodnosu. Ovi podaci idu u prilog
teoriji daje poslijeratno društvo obilježeno procesom repatrijarhalizacije i isticanja
virilističkog iskustva. U tom kontekstu žena se gubi iz vidokruga karikaturista, a
kada se pojavljuje, vrlo često tek statira na slici, personificira neki pojam ili regiju ili
ima ulogu podcrtavanja (ne)m oći određene nacije u odnosu na drugu.
Znakovito je da prikazi žena u tom poslijeratnom razdoblju ne odudaraju od
tradicionalnog obrasca: žene su većinom prikazane u čednim pozama, obučene,
kao seljanke, dame, kućanice i vrlo rijetko zaposlene. Ratom obilježeno društvo
odražava se i u prikazu profesija muškaraca, odnosno izrazitoj zastupljenosti vojni
ka i policajaca u karikaturama. Naravno, uniform irani pojedinci zahvalna su tema
budući da na jednostavan način utjelovljuju autoritet, državu i propisanu normu,
ali ipak je uočljivo da normalizacijom života i odmakom od ratnih dana opada broj
karikatura koji prikazuje vojnike i policajce. Analiza zanimanja muškaraca prika
zanih u Koprivama pokazuje da je udio vojnika m eđu profesijama muškaraca pri
kazanih na karikaturama bio najveći 1918. godine, odnosno za vrijeme i netom na
kon rata, a potom je pokazivao laganu tendenciju pada do kraja dvadesetih godina
te je tijekom tridesetih godina gotovo nestao iz retorike karikature ili se barem nije
izdvajao iz ostalih zanimanja. D om inantnost broja prikaza muškaraca proizlazi i iz
činjenice da je list bio prvenstveno orijentiran prem a političkoj karikaturi. Poslje
dično, karikature su vrlo često pokazivale političare čiji udio u ukupnim muškim
profesijama prati konstantu od nešto više od 20% uz dvije devijacije: 1923. godine
kada su političari činili preko 40% ukupnih muških profesija i 1933. godine kada
su činili jedva 7% ukupnog broja muškaraca. (G raf VI-3-7)
Izrazitu zastupljenost političara 1923. godine možda bismo mogli objasniti ko
načnom orijentacijom lista prema suvremenim političkim temama, a da se istovre
meno još nije afirmirala socijalna karikatura kao alternativni prepoznatljivi izražaj
Kopriva. Pet godina kasnije, 1928. godine, socijalna karikatura, posebice ona koja
se odnosila na nove pojave modernog, potrošačkog društva i poljuljane rodne od
nose, zauzima sve važnije mjesto u Koprivama i time umanjuje razmjeran postotak
prikaza političara. No, drastičan pad u broju prikazanih političara 1933. godine
nije odraz dobrovoljne promjene uredničke koncepcije lista, već je vjerojatno p o
sljedica režima diktature za vrijeme kojeg je bio zabranjen rad političkih stranaka i
kritika vladajuče strukture.
U takvoj situaciji Koprive su bile prisiljene napustiti političku karikaturu i kom
penziraju je većim brojem situacijskih, socijalnih karikatura te crtežima s erotskim
sadržajem. Posljedično opada broj političara, ali i karikatura koje prikazuju samo
muškarce, a raste broj karikatura koje prikazuju muškarce i žene u nekom m eđu
odnosu, prizore udvaranja, te samim time broj muškaraca bez jasnog zanimanja.
204
�Korištenje roda u Koprivama
Istovremeno, kritičnost društva pronalazi put kroz usta idejno neutralnog seljaka
i seljanke čiji udio u ukupnim prikazima u pravilu iznosi od 7 do 10%, da bi 1933.
godine naglo narasla i brojem dosegla svoj vrhunac (oko 14%). (Grafovi VI-4-7)
Učestalo korištenje motiva seljaštva ne upućuje na traženje čitalačke publike u tom
društvenom sloju. Naprotiv, seljaštvo se najčešće koristi u svrhu davanja druge per
spektive, pogleda izvana i interpretacije događaja s pozicije „običnog čovjeka iz na
roda,” koji sam po sebi ne sudjeluje u modernizacijskim procesima koji su zahvatili
društvo niti ima utjecaja na političke događaje. S druge strane, seljaci koji nose na
rodne nošnje koriste se i kao simboli nacija ili regija koje se stavljaju u međuodnos.
U sljedećem istraživanom razdoblju - 1938. godine, politički život u zemlji je
normaliziran te se i broj političara i muškaraca na karikaturama povratio, a Koprive
1938. godine po tipu karikatura koje nude vrlo su slične Koprivama 1928. godine.
(Grafovi: VI-2; VI-3; VI-8)
4. Korištenje roda u Koprivama
Karikature su se često koristile sredstvom personifikacije u svrhu prenošenja po
ruke. Najčešće se radilo o personifikaciji određene zemlje ili regije, a ponekad su
se personificirale institucije kao političke stranke ili Liga naroda, ili pojmovi kao
primjerice mir, rat ili godina.
Nacije su najčešće personificirane kao žene ili muškarci, a vrlo rijetko kao djeca
ili životinje. O dređene nacije predstavljene su kroz tzv. tipove id en rirera ili naci
onalne simbole kao „Uncle Sam“ za SAD, Marianne za Francusku ili muškarac
predstavljen sa tipičnim šiljastim šeširom s perom za Italiju. U drugim slučajevima
nacije su predstavljene kroz likove tadašnjih istaknutih političara, kao npr. Adolfa
Hitlera, Benita Mussolinija ili Nevillea Chamberlaina. Uz to su karikaturisti ko
ristili narodnu nošnju ili jednostavno natpis uz lik koji je personificirao određenu
naciju. (Slike VI-5-30)
Odabir lika žene ili muškarca kao simbola neke nacije ili situacije nije bio ni
malo slučajan. U karikaturama se može prepoznati obrazac kada se nacija pred
stavlja kroz lik žene, a kada kroz lik muškarca. Pri tome su određene nacije gotovo
uvijek bile prikazane kao muškarci, no niti jedna nije uvijek bila žena. Tako su
SAD, SSSR, Njemačku, Veliku Britaniju, Italiju i Japan uobičajeno prikazivali
muški likovi, uz jedan izuzetak kada je Velika Britanija predstavljena kao stara
bogata dama, okružena udvaračima iz Kraljevine SHS. Francuska je ponekad bila
prikazivana kao muškarac u francuskoj odori, ali često je predstavljena kroz svoju
nacionalnu ikonu - Marianne. (Slike VI-5-9) Dakle, svjetske velesile i države koje
su vodile agresivnu vanjsku politiku u pravilu su dobivale lik muškarca čime se
registrirao njihov politički autoritet, kredibilitet, ali i spremnost na uporabu sile.
205
�U SLUŽBI ID E N T IT E T A I M O D ER N IZ A C IJSK IH PROCESA
Slika VI-5
Slika VI-6
„Pokladni mamurluk na Istoku"
„Rivali na Dalekom istoku"
{K o p riv e ,
24.2.1933-, br. 2)
{K o p riv e , 4 . 2 . 1933.,
br. 6)
Francuska je povremeno bila prezentirana kroz lik Marianne. No, ukoliko je na slici bila zajedno s Velikom
Britanijom, u pravilu je stajala iza nje. Velika Britanija najčešće se prezentirala putem prepoznatljivog cilindra
kao na slici VI-7, no u jednom je slučaju prikazana u liku engleske dame (slika VI-8) za čiju se naklonost bori
Stjepan Radić.
Slika VI-7
„Poslije amputacije"
(K o p riv e , 16.10.1938., br. 42)
206
Slika VI-8
„Engleska i bistrička bogčija"
(K o p riv e ,
8.9.1923. br. 3)
�Korištenje roda u Koprivama
Ukoliko se taj autoritet nije uspio po Gubitak autoriteta Velike Britanije zbog politike
tvrditi u konkretnoj situaciji, karikature appeasementa i karikaturist je zabilježio obukavJi N.
Chamberlaina u haljinu.
su njihovu rodnu pripadnost stavljale u
pitanje. Tijekom tridesetih godina ugled
Velike Britanije bio je prodrman zbog
politike popuštanja appeasementa; stoga
je ona na jednoj karikaturi prikazana u
liku Nevillea Chamberlaina, obučenog u
suknju kako vješa rublje, odnosno bavi se
poslovima domaćice. (Slika VI- 9)
Rod ostalih nacija je varirao. Pri tome
je personifikacija nacije u liku žene obič
no upućivala je da je ona u nekoj nevolji,
da je žrtva krađe ili nasilja, ili je u podre
đenoj poziciji prema ostalim državama
na karikaturi. Ovo je posebice vidljivo
na primjeru prikaza Kraljevine Jugosla
vije ili nekih njezinih regija u suodnosu s
ostalim državama. Na karikaturama koje
Slika VI-9
komentiraju ugroženost njene teritori
„ P o tv rd a jed n e važne izjave**
jalne cjelovitosti, Jugoslavija je gotovo
„Nek se cijeli svijet boji rata kolko hoće - mi
uvijek dobivala lik žene. O na je gola žena
m irno radim o kod kuće svoj posao. Ako smo rekli
na mučilištu kojoj se velesile spremaju da nijedan engleski vojnik neće ići preko Kanala,
odrezati udove ili je žena na lomači dok kod toga i ostajemo! A i čemu bi išao kad mu sto
njezini susjedi spremaju ražanj. (Slika je na raspolaganju toliki ratni brodovi i avioni...?“
{Koprive, 26.5.1933., br. 22)
VI-11 i 14)
Budući da su talijanski teritorijalni zahtjevi najviše ugrožavali teritorijalnu cjelovitost Kraljevine SHS i izravno se ticali hrvatskog teritorija, oni su česta tema
karikaturista Kopriva. Italija je svoje pretenzije na Istru i Dalmaciju temeljila na
tajnom Londonskom ugovoru iz 1915. godine. Granica Kraljevine SHS i Italije re
gulirana je Rapalskim ugovorom kojim je Italija dobila Trst, Goricu, Gradišku, dio
Kranjske, Istru (bez Kastva), Zadar, Cres, Lošinj, Lastovo i Palagružu. Budući da
je Rijeka od 1919. godine bila pod okupacijom trupa Gabriela D Annunzia, ona je
organizirana kao Riječka Država u kojoj su fašističkim udarom 1923. godine vlast
faktički ponovno preuzeli Talijani. Rimskim ugovorom iz 1924. godine Rijeka je i
formalno pripala Italiji.60
1
601 Goldstein, Hrvatska 1918. -2008., 36-42
20 7
�U SLUŽBI ID EN TITETA I M O D E R N IZ A C IJSK IH PROCESA
Jugoslavija u krizi dobiva lik žene.
Slika VI-10
„Talijansko kavalirstvo"
„Talijan: Evo mc lijepa Jugoslavijo da te pozdravim.
„Jugoslavija: Samo mi nemoj ukrasti mojih dragulja
‘plemcniti’ viteže?
{Koprive, 25.11.1918., br. 22)
Slika VI-11
„Jugoslavija na mirovnoj konferenciji"
„Pošto Jugoslavija nije sama htjela da prizna opravdanost londonskog ugovora kojem joj se ima oduzeti jedna noga, povjerila je mirovna komisija tu misiju Italiji."
{Koprive, 7.5.1920., br. 5)
Koprive ne propuštaju registrirati neravnopravan položaj novonastale Kraljevine
SHS i stare sile Italije, a stupanj neravnomjernosti prolazi kroz gradaciju kako
je Italija uspijevala u ostvarivanju svojih nauma. Tako je na prvim karikaturama
Talijan prikazivan kao lukavi udvarač, a djevojka (Kraljevina SHS) u njegovom
društvu treba zaštitu treće strane i mora paziti da dobro čuva svoje dragulje. U
komentaru fašističkog udara u Rijeci Italija je prikazana kao muškarac, a Rijeka
kao žena pod njegovim nogama. Napokon, na karikaturi iz 1923. godine, kada
je pod fašističkim utjecajem talijanska vlast u Istri i dijelovima Dalmacije postala
agresivnija prema nacionalnim manjinama, obespravljena Slavenka postaje djevoj
čica na koljenima pred krupnim Mussolinijem s bičem u ruci. (Slike VI 10-13)
Neposredno prije isteka Mirovnog ugovora s Italijom u ljeto 1928. godine Koprive
su zabilježile nove teritorijalne aspiracije prema Dalmaciji, koja je prikazana kao
talijanska prisilna zaručnica. (S lik a V I-l6 i 17)
208
�Korištenje roda u Koprivama
S a d tvl|eg z a p a d a .
Slika VM 2
„Sa divljeg zapada"
„Mussolini: Moja draga Slavenko, tko hoće da
upozna talijanske kulture, taj mora najprije da
upozna talijansku početnicu?
{K o p riv e , 3.11.1923., br. 44)
Slika V I-14
T alijanska b rig a z a R ijek u.
Slika VI-13
„Talijanska briga za Rijeku"
„Mi smo došli na Rijeku daje oslobodimo
užasnog položaja u kojem se nalazi i da riječke
Slavene zaštitimo od eventualnih progona;'
{K o p rive, 13 . 10 . 1923., br. 41)
Slika VI-15
„Jugoslavija na ražnju"
„Incident na zajm ovnom balu"
„Rumunj: Ja vas braćo neću smetati ako i mene
kada bude gotovo pozovete na gozbu!“
{K o p riv e , 11.2.1928., br. 7)
„Mussolini: Santa Madona - danas joj ne može
mo ništa! Ona je u pratnji Johna Bule!'
{K o p rive, 18.2.1928., br. 8)
209
�U SLUŽBI ID EN TITETA I M O D E R N IZ A C IJSK IH PROCESA
Slika V I-16
„P red zaruke"
„Brižni otac Velja: N e plači, ćerko moja, što te
Slika V I-17
dajem ovom crnom Talijanu. Imaj na umu da
„Z aruke sign ora M ussolinija s D alm acijom "
ćem o ako ovako naš budući zet nastavi, doskora
„Dan vjenčanja odredit će prema usm enom i
mi svi skupa biti pod jednim krovom!4
pism enom utanačenju sa roditeljima sam g osp o
[Koprive, 23.6.1928., br. 26)
din zaručnik!4
(.Koprive, 3 0.6.1928, br. 27)
Naravno, činjenica da su Jugoslavija, Rijeka i Dalmacija prezentirane ženskim li
kom može se protum ačiti i ženskim rodom njihovog imena ili pretpostavkom da se
u likovnim prikazima domovina često utjelovljuje u liku žene kako je to istaknula
Reana Senjkovič.602 Jugoslavija se zaista češće prikazuje kao žena nego druge ze
mlje, a znakovito je da uzima oblik žene i u situacijama koje komentiraju unutrašnjo-politička pitanja.
Ipak, Jugoslavija nije uvijek prikazana kao nemoćna žena. U slučajevima u
kojima je stajala u ravnopravnom odnosu s ostalim akterima u karikaturi ili ne
utralno komentira određenu političku situaciju, ona dobiva lik muškarca. (Slika
VI-18 i 19)
Zanimljiva je karikatura koja prikazuje tri žene u narodnim nošnjama Kra
ljevine SHS, Čehoslovačke i Rumunjske kako se dogovaraju da će zajedničkim
snagama odbiti svog ,,dilberta“ Italiju. Iako na prvi pogled izgleda da su zemlje
na ravnopravnoj osnovi prikazane kao žene, poanta karikature je da su njih tri u
602 Senjkovič, „Domovina je ženskog roda", 281-298.
2 10
�Korištenje roda u Koprivama
V«u»k« politika Albantjr
Slika V I-18
„Vanjska politika Albanije"
„Nakon Italije nudi kralj Zogu i ostalim europ
skim silama koje vjeruju da u košari nešto ima,
da ruke - par, nepar."
C
Koprive, 17.11.1928., br.47)
Slika V I-19
„Rabota talijanskih saveznika"
„Jugoslaven: Ej vi, što ste toliko zapeli da čistite
tu dronjavu čizmu! Nikakve vajde od te rabote,
kad ona ionako sve dublje gazi u blatu..."
{Koprive, 19.5.1928., br. 21)
neravnopravnoj poziciji prema Italiji,
koja se u pozadini karikature javlja kao
muškarac. (Slika VI-20)
Sličan obrazac ponavlja se kod prika
zivanja unutrašnjih međunacionalnih
odnosa. Ukoliko se pri tome dva naroda
želi staviti u neravnopravan položaj, u
pravilu ih prezentiraju osobe različitog
spola, pri čemu naravno seljanka_prederavlja zavisni, slabiji narod- (regiju), a
Sfljak^vojnjk Hi pnlirirar nnsi^rp mori
Tako primjerice 1918. godine Ličanka
na koljenima moli Slavonca za hranu, a
zagrebačka kumica pita srpskog vojni
ka kada će ih početi tući.603 U jednom
Slika VI-20
„Tri djevojke, tri dilberke"
„Glas jedne djevojke:
Kako bi bilo da mi,
umjesto da se među
sobno počupamo,
isprašimo metlom tog
našeg dilbertar
{Koprive, 23.6.1928.,
br. 26)
603 Ovi prikazi su reakcija na nestašice hrane koja je zavladala u određenim dijelovima
Hrvatske za vrijeme rata. Žene i mladi iz pogođenih krajeva bili su prisiljeni putovati
u Slavoniju da bi nabavili osnovne životne namirnice. Pri tome su često bili izloženi
211
�U SLUŽBI ID E N TITETA I M O D ER N IZ A C IJSK IH PROCESA
prikazu političara iz 1928. Velimir Vukičević, Svetozar Pribićević i Ljubo Davidović
prikazani su kao muškarci, dok su Stjepan Radić i A nton Korošec obučeni u žen
ske seoske narodne nošnje. No, deset godina kasnije, kada je hrvatska opozicija
oformila homogen blok i vršila snažan pritisak na vladu da riješi hrvatsko pita
nje, dok je vlada istovremeno pokušavala izbalansirati nesiguran vanjskopolitički
položaj Kraljevine Jugoslavije, odnos snaga bitno se preokrenuo u korist hrvatske
strane. Tada je karikaturist u postelju smjestio Vlatka Mačeka u muškoj zagorskoj
nošnji i seljanku koja je predstavljala srpski narod. (Slike VI-21-24)
žabrinuta.
Iz S la v o n ije .
iP '
i
i
Slika VI-21
Slika VI- 22
„ Z a b r in u ta "
„ I z S la v o n ije "
„Naš gospon župnik furt nam pripoveda, kak ste
„Draga m oja Ličanko, mi ne prodajemo ž ito na
vi Vlahi došli sim klati i m učit! Ja bi htela znati,
kilograme, već samo na cente!"
gda bute s tim klanjem i m učenjem počeli ?“
{Koprive, 10.7.1918., br. 13)
{Koprive, 6 .3.1920., br. 9)
Prikazi susjednih zemalja ponavljaju ovu logiku. Simptomatična je promjena
prikaza Mađarske koja se nakon raspada Austro-Ugarske suočila s teritorijalnim
zahtjevima Rumunjske i novonastalih država - Kraljevine SHS i Čehoslovačke.
Trijanonskim mirovnim ugovorom 1920. M ađarska gubi gotovo 70% svog
dotadašnjeg teritorija pri čemu je Austriji ustupila Gradišće (bez Šoprona),
Cehoslovačkoj Slovačku, Rumunjskoj Transilvaniju, a Kraljevini SHS zapadni
nasilju te su ostajali i bez hrane i aprovizacije. (Boban, „'Materinsko carstvo'", 191209)
212
�Korištenje roda u Koprivama
Slika VI-23
„K akav će b iti kraj pjesme?"
„Kladilo se m om če i devojče!
D a spavadu, da se ne diradu!"
(.Koprive, 9.9.1938., br. 37)
Slika VI-24
„Najbolje političke maske ove pokladne sezone"
„Korošec kao - djevojka za sve, Pribićević kao vatrogasni trubač, Davidović kao - sabirač buba,
Vukičević kao - u.k pukovnik u miru, ^ a d ić kao
- Vječno raspoložena namigušjL
{Koprive, 18.2.1928., br. $)
Banat, Bačku, Baranju, Međimurje i Prekomurje. Koprive su na svojim stranicama
zabilježile ovo odumiranje dotadašnjeg najvećeg hrvatskog rivala. Neposredno na
kon rata Mađarska je još uvijekjnuškarar, bolesnik na izdisaju, okružen svojim su
sjedima koji čekaju njegovu smrt, na karikaturi iz 1923. godine Mađarska je dječak
koji maše prevelikom sabljom, da bi 1928. godine postala ženam otrcanoj odjeći s
krunom na glavi koja moli zajam od SAD-a. (Slike VI- 25- 27)
Bugarska je pak u većini slučajeva prikazana kao poludivlji, krvoločan balkan
ski vojnik što je vjerojatno odraz neriješenih teritorijalnih problema između dvije
države i percepcije Bugarske kao susjeda s agresivnim namjerama (Bugari su ima
li aspiracije prema Caribrodu i Bosiljgradu te Makedoniji). No, na karikaturi iz
1928. godine, objavljenoj nedugo nakon dva katastrofalna potresa u Plovdivskoj
oblasti, Bugarska postaje žena koja treba pomoć Jugoslavena. (Slike VI-29 i 30)
Austrija nije čest motiv karikatura. Ipak, pobjede nacističke stranke na izbo
rima u Njemačkoj 1933. u Koprivama je izašla karikatura „Apokaliptički plesači“
koja prikazuje ples Adolfa H idera u zagrljaju sa ženom koja personificira Austriju.
(Slika VI-28)
Ponekad su institucije ili pojmovi personificiraimUiku-žene. To je obično znači
lo da im je narušen ugled ili da poruka crpi značenje iz neke „ženske" karakteristike.
213
�U SLUŽBI ID EN TITETA I M O D E R N IZ A C IJSK IH PROCESA
Slika V I-25
„Madjarska u Agoniji"
„Madjarszag: Dr. W ilson reče da će me ove
sablasti zadaviti. Liječio sam se žandarim a, sam nicom i vojskom, pa ništa ne pom aže. Još ću
pokušati s Karolijevom m edicinom ... ako mi to
Slika VI-26
ne pom ogne, onda ću slavno umrijeti s p okli
„Velika sablja m alog Madjara"
kom: Živjela integracija!"
„Ako već ne mogu da lupam, barem ću zveckati"
{Koprive, 20.1.1923., br. 21)
{Koprive, 25 .1 0 .1 9 1 8 ., br. 20)
Tako, karikatura iz 1933. godine koja komentira Ženevsku konferenciju o razoružavanju, utjelovljuje Ligu naroda u liku žene koja bezuspješno pokušava spasiti
uskršnje jaje, odnosno konferenciju. U to vrijeme utjecaj Lige naroda već je bio
ozbiljno narušen, a Konferencija o razoružanju pokazivala je očite znakove pro
mašaja. (Slika VI-31) Kada se željelo naglasiti da se nsTjaBadnoj-slmpštini-KFftljevin e jn g o sla v jjp izgovara previše riječi, ona je prikazana ljlilm hrhljive žen e. (Slika
VI-89) Zanimljivo je da je Nova godina obično dobivala lik žene, što vjerojatno
izlazi iz roda pojma, ali i mističnosti, nedokučivosti budućnosti i varljivosti nade
u bolje sutra. (Slika VI-32) Nadalje, u karikaturama iz 1918. godine m irje jje rsonificiran-u-Uku žene, dok je rat bio prikazan u liku muškaraca, vjerojatno boga
rata. Zanimljivo je d aje dvadeset godina kasnije, kada je navodni ženski pacifizam
postao argumentom za stjecanje izbornog prava, ova tvrdnja u Koprivama postala
predmetom poruge. (Slike VI-33-34)
214
�Korištenje roda u Koprivama
Slika VI-27
„M agjarski zajam A m erici”
„Magjarska: Opljačkana, uništena, izgladnjela
Magjarska m oli jedan mali dolarski zalogajčić.
Ujak Sam: Valjda želiš, da si kupiš hljeba?
Magjarska: N e, nego revolver
(Koprive, 28.1.1928., br. 5)
Slika VI-28
„A pokaliptični plesači”
(Koprive, 7.7.1933., br. 38)
Bugarska se prikazuje kao poludivlji Balkanac u kari
katurama koje izražavaju sumnju u njezine teritorijalne
aspiracije prema Kraljevini SHS, ali nakon što su je po
godila dva potresa postaje žena koja treba zaštitu.
Slika VI-30
„Balkansko m ilovanje”
Slika VI-29
„Eto kakvi ste vi Balkanci! T i se osušio od gladi
„Balkanski Locarno”
ko drveno raspelo, ti ostala bez krova zbog po
„Najiskrenijim i najmiroljubivijim namjerama
polaze prema Jugoslaviji delegati za balkanski
još jučer m e bijesni dozivaste jedan protiv dru
Locarno, koji se osniva uz dobronamjernu i
goga. Kako bi bilo da vas zajedno blagoslovim?”
solidarnu asistenciju velikih sila”
(Koprive, 31.3.1928., br. 14)
(Koprive, 5-5.1928., br. 19)
tresa i baš sada udariste u ljubav i milovanje. A
215
�U SLUŽBI ID E N TITETA I M O D ER N IZ A C IJSK IH PROCESA
Slika VI-31
Slika V I-32
„Uskrsno razočaranje"
„Novogodišnje priviđenje"
„Tko bi m islio da ovako lijepa pisanica m ože biti
„Razgovorljivi Radić, šutljivi Pašić i godina
tako strašan mućak!"
Tisućudevestodvadesetčetvrta."
{Koprive, 1 4 .4.1933., br. 16)
{Koprive, 29.12.1923., br. 52)
Slika VI-34
Slika V I-33
„Kad bi bilo do žena"
„Novi pokušaji"
„Zlata Perlić iz Šandrovca traži da se om ogući ženama da
„MIR: Ta pusti, ta pusti me već
aktivno sudjeluju u politici.
R udolf Herceg: „No, ove sigurno ne bi rješavale hrvatsko
jednom k njima!"
{Koprive, 15.4.1915., br. 11)
pitanje 100 godina."
{Koprive, 1.7.1938., br. 27)
216
�Moderni trendovi: Sport, seks i ženski pokret
Navedeni primjeri ilustriraju na koji su se način rodni obrasci koristili u objašnja
vanju i definiranju sebe i drugih, te kako se uz pomoć korištenja rodnih koncepta
uspijevalo brzo i jednostavno iznijansirati odnose snaga među likovima karikature.
Ovime su se ujedno ocrtavale osnovne ideje koje su se vezale uz koncepte muškosti
i ženskosti. Ženskost kao zavisnost, podređenost, ugroženost i nježnost te muškost
kao snaga i moć predstavljali su općenit obrazac, normu unutar koje su se objaš
njavale i interpretirale ostale situacije i trendovi. Nove pojave, procesi i događaji
propitivali su se upravo kroz prizmu rodne dihotomije društva koja je percipirana
kao temeljna i istinska odrednica zajednice. Na sljedećim stranicama pokazat će se
da se apstraktna definicija ne uspijeva uvijek potvrditi u konkretnim situacijama.
No, odmak od norme u pravilu uvijek postaje predmetom poruge i time se norma
u konačnici ponovno potvrđuje.
5. Modemi trendovi: Sport, seks i ženski pokret
Koprive su bilježile reakcije na nove društvene trendove prve polovice 20. stoljeća.
Stoga na njihovim stranicama nalazimo komentare o potrošačkoj kulturi, novom
načinu provođenja dokolice, izrazitim promjenama u ženskom modnom izražaju,
značaju sporta u novom društvu te ženskom pokretu.
5.1
Kult tijela
Zdravlje, hig»j**nci, cp ^ rr; kuli- rij^la nimpmnli su se kao nerazdvojive nove smjer
nice popularne kulture življenja koja je slavila sunčevu energiju i tjelesnu snagu.
Tijelo prestaje biti predm et srama, te postaje objekt brige kako pojedinaca, tako
i državnih institucija. U međuratnom razdoblju ljude se poticalo na rekreativno
bavljenje sportom (plivanje, šetnju, skijanje, bicikliranje itd.), rastao je broj par
kova, kupališta i igrališta u gradovima, popularizirala su se sportska natjecanja i
sportski klubovi, izgradili su se novi stadioni u Wembleyu, Beču i Berlinu, a poja
vila su se i natjecanja ljepote.604 Tijelo se sve više izlagalo pogledima: na plažama,
na igralištima ili na ulici. „Potekavši iz nordičkih zemalja razmahao se veliki pokret
po svijetu kome je svrha zdravlje, snaga i ljepota čovječjeg tijela, postizava se zdrav
organizam, snažno mišičje i savršena forma", hvalio je autor članka „Snaga ljepote
tijela" trend nudističkog bavljenja sportom.605
M eđuratna Jugoslavija nije bila izuzetak. Oslanjajući se na tradiciju sokolskih
udruga u Hrvatskoj i Sloveniji, već 1919. godine osnovan je Sokolski savez Srba,
Hrvata i Slovenaca koji je 1921. godine brojio oko 30.000 članova. No, jedinstvo
604 Mazower, Mračni kontinent. Europsko dvadeseto stoljeće, 83 i 94.
605 „Snaga i ljepota čovječjeg tijel", Svijet, 10 srpnja 1926., br. 2: 27
217
�U SLUŽBI ID EN TITETA I M O D ER N IZ A C IJSK IH PROCESA
organizacije nije dugo sačuvano te je već 1922. godine dio hrvatskih sokolskih
organizacija osnovao paralelni Hrvatski sokolski savez, a iz matične organizacije
istupili su i pojedini srpski sokolski klubovi. Istovremeno se slovenska klerikalna
organizacija > rao“ širila prvo na prostor Hrvatske, a onda i Bosne i Hercegovine,
(O
te se 1921. godine organizirala Jugoslavenski orlovski savez sa sjedištem u Ljublja
ni. D o 1940. godine u Jugoslaviji je osnovano 1250 sportskih udruga, od čega su
gotovo dvije trećine otpadale na nogom etne klubove.606
Prvo natjecanje za miss Jugoslavije održano je 1926. godine, a njegova p o
bjednica Štefica Vidačić postala je medijska ličnost, krenula na europsku turneju
i okušala se u filmskoj karijeri. Ovaj oblik zabave očito je postao popularan te su
tijekom raznih društvenih događaja organizirani manji izbori za miss određenog
grada, miss udanih žena, miss kupališta itd. Tako nas primjerice Svijet često oba
vještava o lokalnim izborima ljepote,607 prenosi svečano otvorenje plovnog kanala
u M aksimiru za vrijeme kojeg je održan izbor za miss gospođa,608 sam organizira
izbor za miss kupaćih kostima,609 a Koprive iz 1928. godine donose karikaturu
izbora za ipis^-Save u kojem se članovi žirija (muškarci) tuže što se izbor ljepo
te održava samo za žene, što se ne odvija u privatnoj atmosferi njihovog ateljea
ili što su prim orani na takav dodatni izvor zarade. N a taj način autor karikature
naznačuje višestruku ulogu natjecanja u ljepoti - osim što su predstavljali izvor
zabave za pučanstvo, oni su svojom spolnom ekskluzivnošću prenosili poruku da
prvenstveno žensko tijelo mora biti lijepo, razgolićene natjecateljice pridonosile
su erotiziranom naboju natjecanja, a cjelokupna manifestacija postaje dio po tro
šačke kulture. (Slika VI-35)
O d 1928. godine Koprive bilježe nove načine provođenja dokolice među
Zagrepčankama i Zagrepčanima. N a njihovim stranicama nižu se kupači i kupa
čice na Savi, odlasci u Crikvenicu preko ljeta, izletnici i planinari koji izazivaju
čuđenje, ali i zaradu lokalnog seljaštva i scene sa skijanja ili sanjkanja. Usporedno
s ovom pojavom javljaju se prikazi muškaraca i žena koji se bave određenim spor
tom. Pri tome se prikazi sportaša javljaju već početkom dvadesetih godina, dok se
prve karikature sportašica javljaju u drugoj polovici dvadesetih godina. Broj prika
za sportaša i sportašica doseže svoj vrhunac 1933. godine, vjerojatno kao posljedi
ca veće zastupljenosti karikatura društvenih događaja. (Grafovi VI-3-9)
606 Christensen, International Encyclopedia oflVomen and Sports, 1303. O sokolskim sa
vezima vidi i: Radan, Pregled historije tjelesnog vježbanja i sporta, 134-155; Herout,
,, 150. godišnjica sokolskoga pokreta", 14-20; Paar, Hrvatski sokol.
607 Svijet, 20. kolovoza 1927., br. 8: 168; Svijet, 27. kolovoza 1927., br. 9: 196.
608 „Izbor krasotica u Maksimiru", Svijet, 24. srpnja 1926., br. 4:65.
609 Svijet, 23. srpnja 1927., br. 4:76
2 18
�Moderni trendovi: Sport, seks i ženski pokret
M eđutim, kult tijela međuratnog raz
doblja nije bio samo dio potrošačke kulture
življenja (kao u poslijeratnom razdoblju),
već se oslanjao i na političke i nacionalne
procese. Zdravo tijelo poistovjećivalo se sa
snagom i zdravljem kolektiva i uspješnom
prokreacijom nacije. Joan Tumblety, koja
proučava suodnos fizičke kulture i muškosti
u međuratnoj Francuskoj, i Erik N . Jensen,
koji je slično istraživanje proveo za područ
je Weimarske Republike, dolaze do zaključ
ka da su sport, i to naročito timski sport,
koristili politički prvaci u svrhu imaginacije
poželjne nacionalne zajednice i m obilizaci
je masa. Zdravo, snažno, oblikovano muško
tijelo označavalo je zdravu i snažnu naciju
Slika IV-35
te pripremalo izdržljivu vojsku. Osim toga,
„Žiri natječaja za ‘M iss Save’“
timski sportovi su u vrijeme razvoja masov
„Papageno D ABAC: Šteta što se za miss
ne kulture predstavljali prostor promicanja mogu natjecati samo žene jer inače sumnjam
nacionalnog zajednišr
klasne suradnje i da bi mi tko mogao konkurirati.
D on (JEAN): Šteta što se taj natječaj ne vrši
„mail bondinga".'
Karikature u Koprivama rano su žabi- “ ^ o m ateljeu jer ja imam za takve stvari
r
.
*)ezlle ovu s apsfbnnacuu društvenog
ekstra cimer’
.
m» chevalier (KRI
-
čenja s p o r ta š a već 1923. godine nalazimo u današnja dem okm tirareem en a mora da
karikature koji ističu da je sport postao novi uz aranžiranje izloga bavi i ovakvim nadrislisim bol nacionalne snage. Karikaturist Fra- karskim poslovima.”
njo Maxiner u karikaturi „Hajduk nekoć i
(Koprive, 18.8.1928., br. 34)
daii£$“ uz pom oć igre riječi oko imena split
skog nogom etnog kluba, nogom etaše prikazuje kao nasljednike hajduka -junaka
narodne tradicije. N a istom tragu je i njegova karikatura „Novo doba, novi Napoleoni" u kojoj pobjedničkog nogom etaša okružuju zamišljeni duhovi hrvatskih
nacionalnih heroja: kralja Tomislava i Zvonimira, Nikole Zrinskog, Matije Gupca
i bana Josipa Jelačića. Crtež pod naslovom „Kultura X X veka“ iz 1928. godine
upućuje na veliku popularnost sportskih predstava. Na njemu su u četiri sličice
suprotstavljeni prazni muzeji i slabo posjećeni koncerti klasične glazbe prepunim 6
0
1
610 Vidi: Tumblety. R e m a k in g th e M a le B ody: M a s cu lin ity a n d th e uses o fP h ysica lC u ltu re
in I n te n v a r a n d V ichy France; Jensen, B o d y b y PViemar: Ath letes, G en d er a n d G erm an
M o d e m ity .
21 9
�U SLUŽBI ID E N TITETA I M O D ER N IZ A C IJSK IH PROCESA
Novi načini provođenja dokolice.
Slika V I-36
Slika V I-37:
„Nedjeljni izlet"
„Savski tipovi"
„Muž: D a nism o što zaboravili?
„Laffovi bi htjeli biti hrabri. Udavače su vrlo
Žena: Ja m islim da nism o! O sim Pokućstva
oprezne. Profesori vjeruju tek toplomjeru. U lju
ostao je kod kuće još sam o kanarinac."
bavi je i najhladnija voda vruća. U natoč vrućeg
{Koprive, 2 1 .7.1933., br. 30)
sunca i čeznutljivih pogleda neke ostaju hladne.
O n i koje voda ne privlači."
{Koprive, 21.7.1933., br. 30)
S lik a V I-3 8
„Gde su ti cajti..."
„Pak si i njima ra
čunala vino samo 6
dinara litru?
N eg kaj bi drugo?
Bara, Bara - nigdar
se ti s pameću zestala
ne buš! Kaj ne znaš
da jc zaljubljenima
cifra manje ili više
sejeno?
Je, gde su ti cajti da
bi se ja natosetila!"
Ude su li a ijti. . .
{Koprive, 21.7.1933.,
br. 30)
Slika V I-39
„Morala bi biti teža."
„Moj muž M ilan nikako ne vjeruje da imam
samo p edeset kilograma.
Kako to?
Pa kaže čovjek da je to nem oguće kad se uzme
220
da sam nam pojela dvije kuće i automobil"
{Koprive, 30.6.1928.. br. 27)
�Moderni trendovi: Sport, seks i ženski pokret
gledalištima nogom etnih utakmica i boksačkih mečeva. Ipak, desetak godina
kasnije karikaturist Ivo Režak, koji je često objavljivao pod pseudonimom IVES,
uočio je drugu stranu medalje nogom etne bajke. Na njegovom crtežu nogometaš
više nije nacionalni heroj več „novi jugoslavenski eksportni artikl" kojeg odgaja
jugoslavenski nogom etni savez, da bi ga kasnije na njegovo zadovoljstvo, kupio
strani sportski „špekulant". (Slike V I-40-43)
Sportaši su prikazivani kao suvremeni heroji.
Slika VI-40
„Hajduk"
„Nekoć i danas“
{Koprive, 2 7 .10.1923., br. 43)
Slika VI-41
„N ovo d oba, novi Napoleoni"
„Zbor pradjedova: Gle, gle, ipak su naši unuci
našli pravo oružje za njihove svjetske pobjede;1
{Koprive, 23.6.1923., br. 25)
Kako se novo pom odarstvo odrazilo i uklopilo u međuratne rodne koncepte i m o
žem o li ustvrditi daje kult tijela jednako utjecao na redefiniciju muškosti i žensko
sti?
Brojčani pokazatelji prikaza sportaša i sportašica ukazuju da je sport bio o tv o
ren za pripadnike oba roda - i žene i muškarci plivaju, šeću, igraju nogom et i uživa
ju u prirodi. S druge strane, interpretacija poruka crteža pokazuje da sudjelovanje
u sportskim aktivnostima nije bilo jednako prihvatljivo za žene i za muškarce.
Prikazi sportaša većinom su se bavili njihovom m išićnom snagom i društve
nim kredibilitetom. (Slike V I-40-45) Iako se u karikaturama osjeća nelagoda
221
�U SLUŽBI ID EN TITETA I M O D E R N IZ A C IJSK IH PROCESA
Slika V I-42
„Novi jugosla
venski eksportni
artikl**
Novi jugoslavenski
eksportni artikl
Kultura XX. vijeka
„N ogom etni savez
(kao brižni odgoji
telj): Tako, tako dije
te! Čim više budem o
imali amatera, tim
časniji i ugledniji će
biti naš sport. I zato
mi da to polučim o
ne žalimo ni truda ni
troška.
Strani športski
špekulant: Hvala
vam lijepo na tru
du - takova roba se
kao profesionalna
dade svugdje dobro
Slika VI-43
plasirati.
„Kultura XX veka (GRADACIJA
INTERESA
Kupljeni as: Sad
sam napokon postao
čovjek!"
(,Koprive, 13.9.1935.,
br. 38)
N o g o m e t n i s a v e z (kao briž
ni odgojitelj): Tako, tako, djeco!
Čim više budemo imali asova ama
tera, tim časniji i ugledniji će biti
)4
*
„Publika rezonira. Publika se oduševljava.
Publika zijeva. Publika u ekstazi!*
{Koprive, 27.10.1928. br. 44)
Slika V I-44
„Iz športskog svijeta**
Apis iz varaždinskog športskog kluba.
(Koprive, 28.6.1919., br. 22)
�Moderni trendovi: Sport, seks i ženski pokret
ČOVJEK BUDUĆNOSTI
P red tra in in g za O lim pijadu u Berlinu
©
, ^
|
b
L
V
/
S
f
&
B
B
s
r
Nai čovjek budućnosti u petoboju. Sprintu, kratkim prugama 1 — zbrajanju.
Slika VI- 46:
j
„Predrrainining za O lim pijadu u Berlinu"
Naš čovjek budućnosti u petoboju, sprintu, kratkim pruga
ma i - zbrajanju.
{Koprive, 15.11.1935., br. 47)
f
intelektualnog miljea pred imperativom sporta u
životu suvremenog muškarca, autori Kopriva bili su
„Novi np čovjeka koji će se razvi- p rjm orani p oložiti oružje pred činjenicom da se mus
Slika V I-45
„Č ovjek budućnosti**
ti iz današnjeg našeg pračovjeka!"
{Koprive 20 8 1920 br 33)
,
.
...
, ,
. . . .
... ,
karci njihovog doba moraju baviti sportom ili barem
za njega pokazivati zanimanje. „Kako vas nije stid
sjediti ovdje na klupi i sanjariti, mjesto da učestvuje
te u nogom etnoj utakmici?", upitala je djevojka svog
udvarača u jednoj karikaturi iz 1919. godine. Na njegov odgovor da ga ne zanima
utakmica već poezija, ona mu prezirno odgovara „Ah, kakva poezija, molim vas,
to je nem oderno! Nas m oderne ljude zanima šport!“611 Ipak, pretjerana orijentiranost tijelu nem inovno je izazvala i kritičke osvrte, pa se Ivo Režak u karikaturi
„Predtraining za Olimpijadu u Berlinu" iz 1935. godine podsmjehuje intelektual
nim kapacitetima sportaša. (Slika V I-46)
S druge strane, sportašice nisu niti u jednoj karikaturi percipirane kao nacional
ne ikone. Čak i zagrebačke rukometašice/hazenašice, koje su 1934. godine osvojile
svjetsko prvenstvo, u Koprivama nailaze samo na poruge, te 1935. godine izlazi
njihova karikatura nakon sraza s Poljakinjama u kojoj se objašnjava da niti jedan
klub ne zna dobro igrati.612 (Slika V I-47) Žensko bavljenje sportom s podsmjehom
se pokušavalo interpretirati u kontekstu tradicionalnog ženskog kruga djelovanja.
611 „Savremeno pitanje" K o p r iv e , 13. rujna 1919., br. 33: 3.
612 Hazena ili Č eška b a z e n a bio je jedan oblik rukometa koji se igrao na malom polju,
a nastao je u Češkoj. Zagrebački ženski hazenaški klub osnovan je 1925. godine, a
njegov najveći uspjeh je osvajanje svjetskog prvenstva 1934. godine. Ubrzo nakon
223
�U SLUŽBI ID E N TITETA I M O D ER N IZ A C IJSK IH PROCESA
Razgolićene plivačice su m eta zavodni
ka, skijašice u biti tragaju za udvaračima,
a gimnastičarke će svoje nove vještine
iskoristiti za obranu od dosadnih prosaca, zadržavanje i kontroliranje muža te
uspješno vođenje dom aćinstva. Najviše
poruge izazivaju nogom etašice koje se
obavezno prikazuju s nekim sim bolom
kućanskih poslova. O n e stoje u klasičnoj
klupskoj pozi za grupno fotografiranje,
ali u ruci um jesto lopte drže kupus, igra
ju nogom et s klupkom vune i pri tom
pletu čarape, a uz njihove portretne kari
Slika V I-47
kature pojavljuje se sličica bebe i kuhače.
„ P o b jed n ičk i povratak u d om ovinu"
(Slike V I-48-53; 56)
Iz ovog proizlazi da je kult tijela utje
dade u inostranstvu pobjedjivati i bez njih. A li
cao na značenje, manifestaciju i impera
priznati i Poljakinjama, koje o hazeni nemaju
Sad su zagrebačke hazenašice bar vidjele da se
neka se zasluga za naše tri pobjede ipak mora
tive i muškosti i ženskosti m eđuratnog
baš pravo ni pojma. Jer da one znadu igrati, ne
razdoblja, ali je pri tom e postavio razli
bi nas bile sam o dva puta remizirale i samo dva
čite zahtjeve i očekivanja pred oba roda.
puta tukle!
{Koprive, 27.9.1935., br. 40)
Ukratko, od ženskog tijela očekivalo se
da bude lijepo, a muško je tijelo trebalo biti snažno. Upravo stoga ženama se kroz
oskudnu odjeću i natjecanja u ljepoti otvara prostor izlaganja tjelesnih atributa,
a muškarce se potiče da se bave sportom i tim e jačaju mišiće, razvijaju m om čad
ski duh i demonstriraju snagu nacije. D oduše, i žensko participiranje u sportskim
aktivnostima bilo je prihvatljivo, ali isključivo kao vrsta rekreacije ili prilike za
druženje. O ne su tim e pridonosile afirmaciji koncepcije zdravog života i boravka
u prirodi. N o, natjecateljski sport nije se smatrao primjerenim za žene.613 N epošti
vanje ove logike bilo bi sankcionirano porugom i manjim društvenim ugledom .
Muškarci koji su previše polagali na vlastitu ljepotu i žene koje su se okušale u na
tjecateljskom, ili čak m om čadskom sportu obeshrabrivani su podsm jehom okoline
i egzistirali su na marginama sportskih događanja.
toga hazena ustupa mjesto sve popularnijem standardnom rukometu. (Christensen,
1303)
613 Ženama je bilo zabranjeno sudjelovanje na prvim Olimpijskim igrama 1896., ajugoslavenke su prvi put sudjelovale na Olimpijadi u Berlinu 1936. (Christensen: I n te r n a
tio n a l E n c y c lo p e d ia o f W o m e n a n d S p o rts, xi)
I n te r n a tio n a lE n c y c lo p e d ia o f l V o m e n a n d Sp o rts,
2 24
�Moderni trendovi: Sport, seks i ženski pokret
Slika VI-49
„D a znate..
„Ovo nisu učenice Domaćinske škole, spremne
za gnječenje kupusa, nego članice ženskog n o
gom etnog kluba ‘Zagreb’".
{Koprive, 25.2.1928., br. 9)
„ K oristi o d gim n astik e za žene**
„Ova vježba izvrsno razvija noge... a to se može
uvijek dobro upotrijebiti.
Na ručama se fenom enalno jačaju ruke... a to
može da bude vrlo korisno u bračnom životu.
I visjeti treba naravno znati... jer i to ženi može
često dobro da posluži.
N o ni ritmičke vježbe ne treba zanemariti... jer
to ženi jamčuje da će uvijek ostat graciozna."
{Koprive, 11.2.1933., br. 7)
Slika VI-50
„K orisno s prijatnim**
„Da bi naše Sportašice dokazale, da ne tjeraju
šport samo iz prokšenosti i snobizma, odlučio je
novi ženski športski savez, da u svoj šport uvede
klupko i čarapu!'
{Koprive, 24.6.1938., br. 26)
Slika VI-5I
„Kak je Eva zdriblala
Adama“
{Koprive, 29.7.1938..
br. 31)
225
�U SLUŽBI ID E N TITETA I M O D ER N IZ A C IJSK IH PROCESA
Slika V I-53
„Napokon"
„N apokon sam se ipak i ja našla u naručju
jed n og muškarca!"
{Koprive, 7.1.1933., br. 2)
Slika V I-52
„ N a ž a lo s t“
„Koliko m i je mama govorila, kako je p ogibelj
no, da idem na skijanje ovako sama, a kad tamo
- o tom na žalost ni govora!"
{Koprive, 25.1 .1 9 3 5 . br. 5)
5.2
U konačnici, i muška i ženska cijela
m ogla su se afirmirati kao ikone nacije,
ali isključivo unutar rodno prihvatljivih
parametara: žene na natjecanjima ljepo
te, muškarci u sportskim srazovima.
Erotske karikature
Kult tijela nem inovno se manifestirao u većem broju erotskih karikatura. Prikazi
rekreativnih sportskih aktivnosti često su bili popraćeni seksualnim insinuacijama.
Tako se skijaši i skijašice prepuštaju strastima za vrijeme očekivanja snijega, plaže
i kupališta postaju poligoni za zavođenje i udvaranje, a nakon ljetne sezone dio
djevojaka vraća se kući u drugom stanju. (Slike V I-54-56) Istovremeno, raste i broj
karikatura na kojima su žene ili muškarci djelom ično ili u potpunosti razodjeveni,
a kratka ženska suknja bila je nepresušna inspiracija za karikaturiste krajem dva
desetih godina. Posebice su uočljive karikature Andrije Maurovića na kojima se
gotovo svakoj ženi vide barem rubovi samostojećih haltera. (Slika VI- 57)
Pogleda li se broj takvih karikatura po godinam a uočljivo je da je golotinja re
lativno rijetka tijekom 1918. i 1923. godine. Povremeni prikazi nagog tijela koji
se javljaju tijekom 1918. godine obično prikazuju urođenike ili Jugoslaviju na m u
kama. N o, 1928. godina bilježi veliki rast prikaza razgolićenih tijela, a njihov broj
22 6
�Moderni trendovi: Sport, seks i ženski pokret
Slika VI-54
„Č ekanje snijega"
D a je moja sirota teta znala kak je lepo čekati
sneg, kad ga nema, i ona bi se bila više skijala.
{Koprive, 11.1.1935-, br. 3)
Slika VI-55
„R oda dočekuje dam e, koje se vraćaju sa lje
tovanja: „Oprostite, ako ću doskora imati čast
da Vas posjetim, ali to je - na vašu žalost - moje
jedino zanimanje"
{Koprive, 1.9.1928., br. 36)
Slika V I-56
Slika VI-57
„Diplomatski pregovori na plaži"
„Na prozoru"
Kad bi ja znao da se vi ne bi na me srdili.. - A
zašto bi se srdila? - ... ja bi Vam nešto rekao...- Pa
recite? - ... zapravo nešto predložio! - O nda mi
nem ojte ništa reći - ja se već srdim!"
{Koprive, 7.7.1933., b r.28)
„Odlučila sam da odmah poslije mature odem
u banku.
Kako to najedanput? Pa mi smo govorile da
ćemo se upisati na filozofski.
Istina, ali sam se predomislila, jer mi je direktor
Mirić kazao da će mi se u banci otvoriti sjajna
perspektiva u budućnosti!*
{Koprive, 16.6.1928., br. 25)
227
�u SLUŽBI ID E N T IT E T A I M O D ER N IZ A C IJSK IH
PROCESA
te godine ujedno dosiže i vrhunac, da bi tijekom tridesetih godina bilježio kon
stantan pad. Uočljivo je i da su na crtežim a žene češće i više skidaju nego muškarci
te da je mali postotak crteža koji prikazuju samo razodjevene muškarce, najčešće
u kupaćim kostim im a, dok dominiraju crteži koji prikazuju nage ili razodjevene
žene. Nadalje, česti su prikazi na kojima razodjevena ili oskudno obučena žena
stoji u interakciji s obučenim ili barem obučenijim muškarcima. (Grafovi V I-10
i l i ) Tako npr. muškarac u odijelu udvara ženi u kupaćem kostim u, odjeveni muž
razgovara sa suprugom u donjem rublju ili fotograf slika nagi m odel. (Slike V I-56,
58 i 59)
G raf VI-11. Erotski p rikazi u Koprivama615
614 K o p r iv e : 1918; 1923; 1928; 1933; 1938.
615 Isto.
2 28
�Moderni trendovi: Sport, seks i ženski pokret
Slika V I-58
„ E n e rg ič a n m u ž “
Slika V I-59
„Sve je visoko"
„K am o se ti to sprem aš draga?
Idem m alo u grad.
A k ad ćeš se v ratiti ?
K ad m i bu d e drago!
D o b ro , ali d a znaš: ni sekundu kasnije!"
( K o p riv e , 5.5.1933., br. 19)
„Kako ti se sviđam?
Vidim da je na tebi sve visoko: i šešir na glavi i
pete na cipelama, a bit će - bojim se i račun za
putovanje."
{K o p rive, 4.11.1938., br. 45)
U pregledanim godištima nalaze se i dvije homoerotične sličice, jedna prikazuje
poljubac dva muškaraca (vojnika), a na drugoj se ljube dvije žene. (Slika VI-60 i
61) U njima se istražuju rubne granice novootkrivene seksualne slobode, a činje
nica da ovakvi prikazi nisu česti navodi nas na pretpostavku da nisu nailazili na
pozitivan odjek kod publike.
Seksualna sloboda koja je izbijala iz ovih crteža naslanja se na slične trendove
u svijetu. Dvadesete godine svjedočile su rušenju barijera čednosti koje je iz ame
ričke sredine prodrlo u europske krugove. Karakterizirala ju je učestala medijska
eksploatacija seksualnih motiva, prepoznavanje i identificiranje specifične ženske
seksualnosti, afirmacija ideje braka iz ljubavi i seksualnog ostvarivanja žene unutar
braka te susretanje s pitanjima h o moseksualnosti. 616
No, karikature su najčešće objektivizirale samo žensko tijelo. Iako je tijekom
dvadesetih godina uočljiv porast prikaza i muškog i ženskog tijela, razgolićena
žena prikazuje se znatno češće od razodjevenog muškarca, a ovaj omjer postaje još
616 Cott, „The Modern Women of the 1920s, American Style“, 76-9.
229
�U SLUŽBI IDENTITETA I MODERNIZACIJSKIH PROCESA
Homoerocični prikazi:
Aha-u!
■m i i u n u ,
■
Z a t o mi već mjesec ritam
r, i i i i i i n n _____ />/■- u v n i . - h . i ---------
Slika V I-60
Slika V I-61
„Jedna teža vojnička kazna"
,,A ha-a! Z a to m i već m jesec d a n a š m iram o za
(K o p riv e , 1.1.1928., br. 1)
n jim a - bez uspjeha!"
( K o p r iv e , 28.7.1928.. br. 31)
izraženiji kada se uzme u obzir daje u ukupnom broju karikatura bilo manje prika
za žena nego muškaraca. (Graf V I-11)
Ovo nas upućuje da se proces oslobađanja seksualnosti odvijao u okvirima tra
dicionalnih rodnih paradigmi. Seksualna revolucija erotizirala je ono tijelo koje je
već bilo prvenstveno obilježeno svojim spolom i biološkom funkcijom. Činjenica
da su žene na crtežima često oskudnije odjevene od muškaraca, te da su pogledi
ma čitatelja izloženi dijelovi njihovog donjeg rublja u naoko svakodnevnim situ
acijama, doprinosila je percepciji žene kao seksualnog objekta, slabijeg i zavisnog
spola. Erotske karikature bazirale su se na eksploataciji prvenstveno ženskog tijela,
ponavljajući pri tome tradicionalni obrazac seksualnog ponašanja prema kojem je
žena pasivan, a muškarac aktivan čimbenik seksualnog čina. Na njima se, uz nešto
slobodniji izričaj, ponavljala stara priča: o ženi-objektu i plijenu i muškarcu-predatoru.
Ipak, u pozadini ove tradicionalne paradigme nazire se nova moć koju je že
nama ponudila probuđena i osviještena seksualnost. Ovo je naročito uočljivo u
prikazima supružnika u kojima muževi pomirljivo popuštaju svojim razodjevenim
ženama: oni im primjerice kupuju preskupu odjeću ili prihvaćaju njihovu slobodu
u kretanju. (Slike VI-58 i 59)
230
�Moderni trendovi: Sport, seks i ženski pokret
5.3
Ženski pokret
Društveni i politički folklor međuratne povijesti obilježila je i pojava rastuće fetninistjčke scene. Tijekom ovog razdoblja na području Jugoslavije djelovalo je .pre
ko dvjesto ženskih nrjrpga raznih profila te se pokrenulo više od trideset.ženskih
časopisa. U njima nalazimo da su se u svim većim gradovima često organizirali
ženski skupovi s ciljem borbe protiv alkoholizma, prava na rad i naravno iž^ornog
prava} Ni prema Vidovdanskom ni prema Oktroiranom ustavu žene nisu dobile
pravo glasa na izborima za Narodnu skupštinu, ali su temeljem iz^omogiakona iz
izborima Koprive su reagirale na ove događaje prikazima koje se bave ženama - glasačicama i ženskim skupovima. Karikature koje obraduju ovu temurFelativno su rijetke,
što se uklapa u opću
n<?7ainiyrf><;iranosri prr™^ tipičnoj ženskoj problematici.
U kvantitativno obrađenim godištima pronađeno je tek 11 karikatura koje pri
kazuju žene - sudionice ženskih skupova. Pri tome najveći broj otpada na dvije
godine: J938. (6) i 1923. (4). Zanimljivo je da njihova učestalost obrnuto proporcionalna-učestalpsti erotskih prikaza žena^Ipak, treba naglasiti da u ovom slučaju
provedena kvantitativna analiza ne daje potpune rezultate. Karikature o ženskom
pokretu javljale su se sporadično i to najčešće kao odgovor na
događa
je: (žensko pravoghis na općinskim i^hnrima nakrm Prvng svjetskog rata, k>rugi
kongres jugdUavenških žena kop se održao u Zagrebu 5. svibnja^l^ O . godine itd.
Sveobuhvatno gledano, reakcije na aktivnost ženske scene bile su prilično ne
gativne. Žene su prije svega prikazane kao apolitična bića. One, iako imaju pravo
glasa na općinskim izborima, nifii»zainteresirane.za kandidate nego za modu, ili će
glasati shodno kandidatovom izgledu. (Slike VI-66 i 67)
Ženske udruge uspoređuju
jarom gusaka ili prosjakinjama. njegove sudi
onice su nakaradno ružne žene koje zanemaruju svoju djecu i ne kuhaju ručak,
a suprotstavlja im se lik njegovane dame koja zaključuje: „To /pravo glasa/ bi im
trebalo i dati! Onda bi mi druge žene sigurno bile muškarcima simpatičnije!*617
(Slika VI-62-65; 69)
Pojava ženskih udruženja i feminističke scene među autorima Kopriva izaziva
la je porugu i podsmijeh. Napokon, Koprive su gotovo uvijek zauzimale kritičan
stav prema modernim trendovima i izvrgavale ruglu nove pojave u društvu. Žen
ske udruge dvadesetog stoljeća opisivane su već poznatim stereotipima o ženskim
grupama i ženama općenito. Ona nije nužno bila vezana uz stavove koje su udruge
zauzimale. Ružne i frustrirane bile su i žene koju su se predstavljale kao hraniteljice
617 „Nakon Kongresa unviverzitetski obrazovanih žena", Koprive, 15. studenog 1935., br.
47: 572.
231
�U SLUŽBI IDENTITETA I MODERNIZACIJSK1H PROCESA
Slika VI-62
„A socijacija ideja"
,,U jednom za
grebačkom listu
predlaže neka dama
organiziranje zagre
bačkog „Ženskog
kluba".
Jesi li Olgicc, ikad
došla na ideju, da bi
u tom današnjem
bezobzirnom , e g o
ističnom i surovom
Zagrebu trebalo
osnovati ženski
klub?"
{Koprive, 1.4.1938.,
br. 14)
Slika V I-63
„ U z aštitu gradjana"
„Zagrebačka policija objelodanila je nedavno
fotografiju zagrebačkih žepara kako bi se slavno
općinstvo ovih m oglo da čuva. Nadopunjujći
ovu korisnu mjeru, donosim o sliku poznatih
zagrebačkih prosjaka, kako bi im se slavno o p
ćinstvo m oglo da ugne."
[Koprive, 6.10.1923., br. 40)
Slika VI-64
„Sa žen sk o g k ongresa u Zagrebu"
„Služnik: ‘Vrag vas stvoril babski da sam ja bog,
pak da od m ene iščete jednakost z muškarcima
ja bi vas zmesta pretvoril u dinstm ana!’"
{Koprive, 8 .7 .1 9 2 0 ., br. 27)
Slika V I-65
„ P oslije ž en sk og kongresa u Zagrebu"
T i sigurno nemaš roditelje kad si tako zapušten?
O imam, tata mi dela, a mama je otišla na kon
gres.
{Koprive, 8.7.1920., br. 27J
232
�Moderni trendovi: Sport, seks i ženski pokret
Slika VI- 66
„ Ž en sk o pravo glasa**
, pustite me m olim vas, ovaj izbor mi zadaje
velike brige.
Što, ne možete da se odlučite za koga
da glasujete ?
Ah, to ne, nego ne znam kakvu
bi opravu obukla!*
{Koprive, 29-11.1919., br. 4 2 )
Valjda ta im ali i za što !
Slika VI-67
„Politička svijest naših žena**
„Ja ću na izborima glasovati za Korošca, koji se u
parlamentu zauzimao za žensko pravo glasa.
Fuj, to je onaj bradati. Vidite po mom ukusu su
uvijek bili obrijani muškarci i zato ću ja glasovati
za župnika Korošca!*
(Koprive, 17.6.1920., br. 24)
Slika V I-68
„Valjda su im ali i zašto!**
„Vjerojatno prava slika razloga zašto su neki
Sarajlije osnovali „Udruženje ženomrzaca**.
(Koprive, 7.10.1938., br. 41)
Nakon kongresa uni
verzitetski obrazovanih
žena
Slika V I-69
„ N ak on k ongresa u n iverzitetsk i obrazovanih
žena**
„A što zapravo hoće te univerzitetski obrazovane
žene? Što one kažu?
Potpunu ravnopravnost s muškarcima u javnom
radu i službama.
To bi im trebalo i dati. O nda bi m i druge žene
sigurno bile muškarcima simpatične!*
(Koprive, 15.11.1935., b r.47j
233
�U SLUŽBI IDENTITETA I MODERNIZACIJSKIH PROCESA
moralnih i religioznih društvenih vrijednosti. Pokušaji žena da grupiranjem steknu poziciju društvene moći i autoriteta bili su nakaradni sami po sebi, a poli
tički zahtjevi samo su podcrtavali ovu ocjenu. Slično kao i žene koje sudjeluju u
momčadskom sportu, ženske su udruge osuđivane zbog nepoštivanja standarda o
poziciji žena u društvu. Prihvatljiva ženska moć proizlazila je iz ljepote, seksipila
i požrtvovanosti u obitelji, stoga su žene koje su se pokušavale pozicionirati na
drugačiji način izazivale sumnju u posjedovanje ovih atributa.
6. Vrline i mane muškaraca i žena
Karikature koje komentiraju određene odlike i mane muškaraca i žena u pravilu se
mogu podijeliti na dva tipa: one koje potvrđuju određeni rodni stereotip i one čija
komičnost proizlazi upravo iz činjenice da se očekivana karakteristika nije uspjela
realizirati u stvarnosti. Pri tome su karikature koje se bave stereotipima o muš
karcima jednoličnije i jedinstvenije u porukam a, dok prikazi stereotipa o ženama
prezentiraju ili izazivaju čitavu lepezu uvjerenja.
Tabela VI-5. Stereotipi o ženama i muškarcima618
Stereotipi koji se potvrđuju
Stereotipi koji se ne
uspijevaju realizirati
Skloni su alkoholu.
Autoritet su u svom
domu.
Muškarci
Žene
Tašte su.
Sklone su potrošnji i polažu puno na izgled.
Brbljive su.
Traže muža.
Dobre su domaćice.
Vjerne su i čedne.
Pijanci su predstavljali zahvalno vrelo za prikaze karikaturista. Osobe pod utje
cajem alkohola upadale bi u niz smiješnih situacija: gubile su orijentaciju, vidjele
dvostruko i suočavale se sa svojim ljutitim i ratobornim suprugama. (Slike VI-7073) Napokon, alkoholizam ^e bio česta tema brojnih članaka i rasprava u međuratnoj Jugoslaviji, a borha protiv alkoholizma nalazila se u programu gotovo svake
ženske oxganizacije. Pri tome se ra c p ra v lja l^ iclrljnrivr. o_pcahlprmrmn<ke sklonosti
alkoholu. Karikaturisti Kopriva preuzeli su ovaj obrazac, te su na svim prikazima
pijanci-muškarci.
618 Koprive 1918.-1938.
234
�Vrline i mane muškaraca i žena
Utjeha u neizvjesnosti
„Recite Jakob, je li se na m eni kaj vidi, da sam
m alo pil?
-Bok i bogm e to se ne vidi!"
{Koprive, 11.8.1933., br.33)
Slika VI-71
„Utjeha u neizvjesnosti"
„Ako sam u kinu onda čast filmskoj tehnici i
fotogeničnosti moje žene. Ali ako sam pred
svojim vratima, onda hvala Bogu da nema druge
publike!"...
{Koprive, 22.9.1933., br. 39)
Koprive
ju
dosta pozornosti posvetile
Slika VI-73
„K orišten svet"
Slika VI-72
„S am o k ad čovjek d vostruko vidi"
„Napokon sam ipak otkrio dvije zagrebačke ure,
koje idu jednako!"
{Koprive, 18.1.1935., br. 4)
„Srcčnežem katcrim bolše polovice pri kesncm
prihajanju dom ov znaju prirediti imcnitcn sprcjem, priporučamo takšno napravo..."
{Koprive, 10.11.1938., br. 50)
235
�U SLUŽBI IDENTITETA I MODERNIZACIJSKIH PROCESA
pitanju autoriteta muškarca kao glave obitelji. Očev i mužev autoritet predstavljao
je društvenu, zakonski zaštićenu normu. Tako su očevi imali pravo skrbništva nad
djecom, a muževi su se kroz zakonske propise tretirali kao glavni hranitelji obitelji.
No, muškarci u Koprivama rijetko uspijevaju nam etnuti taj svoj pretpostavljen au
toritet. Naprotiv, oni u kući moraju slušati naputke supruge o održavanju čistoće,
pomažu ženi u namatanju vune, a supruge ignoriraju njihove naredbe. (Slike VI74-77) Čest je motiv i inverzija uloga muškaraca i žena. „Gospodjice što vi držite o
braku?" pitao je u jednoj karikaturi uglađeni kavalir damu koja je imala suvremenu
kratku frizuru i cigaretu u ruci. „Kad gledam vas“, odgovara ona, „dolazim do za
ključka da bih se ja trebala ženiti, a vi udati."619 Ova inverzija registrirala je osjećaj
ugroze muških identiteta prilikom redefiniranja rodnih obrazaca. Promjena u rea
lizaciji i definiciji ženskosti nužno je propitivala poziciju i definiciju muškosti. Sto
se uopće događa tradicionalnom kavaliru u susretu s emancipiranom, modernom
ženom? Ne postaje li u g l a đ e n i muškarac relc o r ir a ln z a 7Pruy k a o što je to ustvrdila
karikatura iz 1938. godine? (Slika VI-78) Najeksplicitniji osjećaj ugroze muškog
Usput
Idealan suprug
Slika V I-74
„Id ealan suprug"
Slika V I-75
„U sput"
„Sto je gospodin Pajhurić sve naučio, da s njim
„Što ste vi to zaboga napravili iz svog muža?
bude zadovoljna njegova žena, koja n e trpi, da
Liječnik m u je preporučio da svaki dan gimna-
joj svojim cipelama m aže parkete."
sticira, pa ga m i usput upotrebljavamo za nama-
{Koprive, 7 .1.1933., br. 2)
tanje pamuka!*
{Koprive, 4.2.1933., br. 6)
619 Koprive, 10. studenog 1928., br. 46:911.
236
�Vrline i mane muškaraca i žena
identiteta i autoriteta nalazimo u brojnim karikaturama koje prikazuju muževe
kao žrtve fizičkog nasilja njihovih supruga. (Slike VI-79-81)
Slika V I-76
„G azde u kući"
„Ako vam je mama rekla da je sve u redu, čemu
si onda došla s tim još k meni ?
D a nam i ti to još kažeš pa da izgleda, da nam je
mama samo povjerljivo odala, što si ti odlučio
jer on za sada ne smije p o tebi još opaziti, što mu
se sprema!"
Slika VI-77
„Jaki autoritet supruga"
„Čudi me kako tvoj muž trpi da se tako dugo
zadržavaš izvan kuče.
Ti se varaš. On mi je to bar sto puta jednom
zauvijek zabran io?
{Koprive, 23.8.1935., br. 35)
{Koprive, 1.2.1935., br. 6)
Slika VI- 78
„U služni muškarac"
{Koprive, 16.10.1938., br. 42)
237
�U SLUŽBI IDENTITETA I MODERNIZACIJSKIH PROCESA
Slika VI-81
„Z a vrijem e ‘K u ltu rn og tjedna’"
„Čujte gospa, bar sad d ok još traje kulturni tje
dan ne bi se trebali hariti!
Slika VI- 80
„T očan referat"
Baš zato! H oću ga naučiti kulturi i pameti!"
{Koprive, 2.11.1938., br. 36)
„Halo! Je li tam o h otel A storija?... O vdje
Papue ići M olim Vas, gospodine portir, recite
gospodi u plavoj sobi, da večeras ne m ogu d oći
na sjednicu, jer m e je žena tako lijepo m olila da
večeras ostanem kod kuće, da joj tu m olbu n i
sam m ogao odbiti..."
{Koprive, 15.9.1933., br. 38)
Ove karikature ujedno su i ekspresije
otpora prema braku koji se repetitivno iskazuje na stranicama Kopriva. Pri
tome kritiku bračnog života izgovara is
ključivo muž koji dobiva jpgoveJaatine,
postaje papučar, troši previše novaca na
ženine hirove, a povrh svega gubi svoj
mir. (Slike VI-58-59; 74-83; 91-93) S
druge strane, neupitno je da žene teže da
se udaju, te su u to ime spremne i skakati
u rijeku kako bi ih spasio potencijalni za
ručnik. (Slika VI-90) Ugroženi muškar
ci i nesretni muževi u biti registriraju vid
mizogiijije koja sejDroteže kao reakcija
na (modernizacijske promjen^ u društvu.
Karikature koje su komentirale stere
otipe o ženama pružaju nešto šarolikiji
spektar tema, no one se ipak mogu sve
sti u nekoliko motiva koji se neprestano
238
Slika V I-82
„Ksantipa"
„Ti se još tužiš, a sve sam ti donijela u brak.
N em oj, a zbilja si m i sve donijela?
Kaži, samo, što si imao prije mene?
Imao sam - mir"
{Koprive, 25.8.1928.. br. 35)
�Vrline i mane muškaraca i žena
se vra
ćaju kući iz kupovine zatrpane kutijama, one se ne hBe'potrositTvelike novce za
odjevne predmete, a njihova opsesija šeširima prati ih i na drugom svijetu. (Slike
VI-82-84) Nadalje, često se eksploatira poslovična ženska taština. Žene se prika
zuju pred ogledalom ili traže izgubljenu ljepotu u odrazu rijeke, a kada prolaznik
pita svoju sugovornicu zašto nosi crne naočale, ona mu zabrinuto odgovara: „Zar
mi ne stoje dobro?"620 (Slike VI-58; 59; 83; 86) Uz to, žene su zbog brige o toa
leti zapustile svoje obaveze domaćice. One znaju mnogo više o uređivanju nego o
kuhanju, pa mlade djevojke parfemiraju jela kako bi postala ukusnija, a nakon odr
žanog kulinarskog natjecanja, karikaturist zaključuje da bi natjecanje u kozmetici
imalo više interesentica. (Slike VI-85; 87) U nekoliko slučajeva ismijava se ženska
isprazna brbljavost. Tako žena na telefonu vodi podulji razgovor o trivijalnostima,
a kad se željelo naglasiti da se u Narodnoj skupštini priča bez veze, ona je perso
nificirana u liku žene. (Slike VI-89; 90) Ženska (ne)vjera i upitan moral tradici
onalni su motivi satiričkih prikaza, ali su u Koprivama prikazani kao posljedice
modernizacije i seksualnog osvještavanja žene. (Slike VI-92-94) Priča o nevjernoj
ženi imala je mnogo potencijala da bude smiješna. S jedne strane, izvrgava se ruglu
Slika VI-84
Slika VI-83
„Na povratku sa kupovanja"
,,Žrtva“
„Egoisto - nosiš to od dućana do kuće i već
„Vaša žena izgleda žrtvuje vrlo m nogo za modu?
uzdišeš! Što da kažem ja koja ću to nositi cijelo
Da već je potrošila polovicu m og imetka!"
ljeto?!"
{Koprive, 14.1.1938.. br. 3)
{Koprive, 8.7.1938. br. 28)
620 „Prava briga", Koprive, 14. lipnja 1919., br. 20:10.
239
�U SLUŽBI IDENTITETA I MODERNIZACIJSKIH PROCESA
ideja o ženskoj čednosti i moralnosti, a s druge
strane tu je i prevaren muškarac. Komičnost u
tom slučaju proizlazi iz činjenice da je očekiva
ni autoritet izgubio na ugledu. Prevarene žene
nisu bile zanimljiv motiv za satirične prikaze.
N apokon, od muškaraca se i nije očekivalo da
budu čedni, a supruge nisu imale autoritet koji
Slika VI-85
„Vječni problem "
{Koprive, 12.8.1938.
br. 34)
se mogao narušiti.
Na prvi pogled izgleda da karikature o muš
kim i ženskim vrlinama i manama izazivaju i
ponekad opovrgavaju uvriježene stereotipe o
muškosti i ženskosti. N itko ovdje nije ono što
bi trebao biti. Muškarci nisu glave kuće, a žene
nisu dobre domaćice i vjerne supruge. Ipak,
motivi i poruke nisu nimalo novi. Priča o mužu
„papučaru" i „rogonji" u konačnici je opet priča
o muškom autoritetu i m oči, a ženska taština i
rastrošnost u pravilu se vrte oko pitanja ljepote.
Ideja da žene brbljaju bez veze proizlazi iz či
njenice da fenski glas nema ai i raritet n d ruštvu,
pa prema tome nema ni snagu prenijeti važnu
Slika V I-86
,,U d ob a natječaja"
„Zaboga O lgice, što to radiš?
N isi tatice, čitao da će skora biti natječaj za najbolju zagre
bačku kuharicu, a ja bi tako rado bila izabrana!“
{Koprive, 14.1.1938., br. 3)
240
�Vrline i mane muškaraca i žena
Slika VI-88
„Sa zagrebačkih utakmica4
4
Slika V I-87
„Fatam organa1
4
„Gle čudo, ja sam se pomladila!*
{Koprive, 28.7.1928., br. 31)
„Ovako je izgledala zagrebačka ‘internacionalna’ utakmica
u racionalnom kuhanju!*
A ovako bi izgledala zagrebačka 'nacionalna* utakmica u
kozmetici!4
{Koprive, 11.2.1938., br. 7)
Nelogično
V budžetskoj debati u Narodnoj «kupilini Ltnor.oreno
a4 preko dva milijuna riječi
Slika VI-89
„Važan razgovor4
4
- Vidiš Malek, kad moja stara ima sigurnih para, ona ćuti/
„-,-da-,- i ribu sam kupila to ti voliš
- i citronu sam kupila - 1 Gajdarov
će doći u Zagreb— i o svemu ćem o
još opširno razgovarati kod ručka:
Požuri se dušo, i - skoro sam zabo
ravila - i prašak za zube sam kupila.
Čekaj, da i o nda još n ešto—*
4
Slika Vl-90
„Nelogično4
4
,,U budžetskoj debati u Narodnoj skupštini izgovoreno je
do sad preko dva milijuna riječi.
Vidiš Matek, kada moja stara ima sigurnih para, ona šuti.**
{Koprive, 18.3.1938., br. 12)
{Koprive, 29.9.1928., br. 40)
241
�U SLUŽBI IDENTITETA I MODERNIZACIJSK1H PROCESA
Neželjeni efekat
Prefektu (jojeniruma; » V id ite , dra
ga djeco, na ovom mjestu pala je pred
kratko vrijeme jedna djevojka u vo
du. V taj čas dojurio je jedan aulomobilista, skočit} za njom. spasio jf i
pred par dana njih su se dvoje vjen
č a li....
Slika V I-92
„Sram ota"
„Dakle tako, nesretnice! A n on im n o pism o na
pokon m i je otvorilo oči!
Zar se ne sramiš da vjeruješ a nonim nim
pismima!"
{Koprive, 15.12.1933. b r.51)
. . . . Kad je nekoliko časaka iza to
pi u blizini zatrabio auto .. .
Slika VI-91
„N eželjen i efekt"
„Prefekta gojenicama: V idite draga djeco, na
ovom mjestu pala je pred kratko vrijeme jedna
djevojka u vodu. U taj čas dojurio je jedan autom obilista, skočio za njom , spasio je i pred par
dana njih su se dvoje vjenčali...
... Kad je nekoliko časaka iza toga u blizini zatrubio auto..."
{Koprive, 2 5 .3.1938., br. 13)
Slika VI-93
„Vjernost"
„Ja da tebe varam?.. Zar ti nisam cijeli prošli
tjedan bila upravo idealno vjerna?
Da, znam, imala si influencu."
{Koprive, 15.9.1928., br. 3 8 j
242
�Vrline i mane muškaraca i žena
poruku. Demaskirana ženska lažna moralnost i čednost, žene ponovno objektivizira kao lake mete novih osvajanja. Komičnost karikatura proizlazi iz potvrđivanja
stereotipa o manama muškaraca i žena i propitivanja ideje njihovih vrlina, ali pri
tome sami koncepti ostaju netaknuti. Napokon, činjenica da je muž koji je izgubio
autoritet smiješan i izvrgnut ruglu samo potvrđuje normu da muškarac treba biti
nosilac moći, a propitivanje ženske čednosti oslanja se na pretpostavku da žene
trebaju biti sramežljive i pasivne.
Slika VI- 94
„Još ih nema"
„No, kako se snalaziš u braku?
Vrlo dobro! M oj ti je m už pravi, živi djavo!
Što ne kažeš! D a nema i rogove?
Još ih nema, ali će ih doskora dobiti!!*
(,Koprive, 24.3.1928., br. 13)
Slika VI-95
„Napadaj"
„Što vi zaboga hoćete? Pustite me! Zvat ću u
pomoć!
Pa Štel bi vas kušnuti—
A-a, samo to? Čemu me onda tako strašite?"
{Koprive, 6.10.1928., br.41)
243
�U SLUŽBI IDENTITETA I MODERNIZACIJSKIH PROCESA
Rodna pitanja u Koprivama očituju se u tematici i ciljanoj publici. Autori karika
tura su mahom muškarci, a i zamišljeni recipijent je Tiučfara*'17 prađanskih kru
gova. Vidljivo je to u pretežitosti karikatura koje prikazuju muškarce, te načinu
na koje su komentirane teme. Bez obzira da li se radilo o politici, braku, modi ili
sportu Koprive su pružale interpretaciju iz muške perspektive. Politika se svodila
na pitanje moći i nemoći, moda na pitanje skupoće i kratke suknje, dokolica na
način pristupanja ženama, sport na okršaj muške snage, aj^cak je trebalo svakako
izbjegavati.
Uz, to karikature su na direktan ili indirektan način prenosile poruku Q.prilir-_
-no . stabilnim rodnim obrascima. Muškost se u pravilu vezala uz pitanje.potencije,
autoiineta-Lsnage, a ženskost uz n^m^r,
n'>c*™™falnnsr i seksualnost.
Ovi rodni koncepti koristili su se i u političkim i u socijalnim karikaturama. Po
litičke karikature su uz pomoć rodnih obrazaca ilustrirale odnose moći među dr
žavama strankama i nacijama, a socijalne su kroz prizmu rodne dihotomije kao
društvene norme propitivale modernizacijske procese. Činjenica da su suvremeni
trendovi u modi, ekonomiji i načinu života poremetili ono što se smatralo redom
u rodnim odnosima bila je zahvalna tema za satiričke prikaze. No, njihova inter
pretacija tih procesa u biti ih je ponovo smještala u tradicionalne okvire. Analiza
karikatura u Koprivama upućivala je da su naizgled velike promjene u konceptima
i izražavanju muškosti i ženskosti bile samo površinske. Suvremeni trendovi najlak
še su se ostvarivali kada su se oslanjali na ustaljene rodne obrasce. Žene su se mogle
baviti sportom, ali samo u svrhu održavanja ljepote i zdravlja, one su se uključile
u poiT™0*1 /^rnčfw> isključivo kao potrošačice koje se brinu za svoj izgled, a u
™
seksualnoj revoluciji postaju ili ostaju seksualni objekti. Muškarci se bave sportom
da bi održali tjelesnu snagu i prezentirali potenciju nacije, u potrošačkom društvu
oni su vlasnici kapitala (koji financiraju modne hirove svojih žena), a oslobađana
seksualnost otvorila im je je nove prilike za osvajačke pohode. Ženski pokret, na
tjecateljski i momčadski sport percipirani su tek kao neželjene nuspojave moder
nizacije te su sankcionirani porugom i diskreditacijom. U karikaturama muškarci
i žene bivaju kažnjeni gubitkom upravo onog što se smatralo temeljem njihovog
društvenog položaja: muškarci ostaju bez autoriteta, a žene bez ljepote. Karikatu
risti nisu propustili zabilježiti
; n*-por djela društva prema vizualnim
promjenama rodnog izražaja. No, ova pojava upućuje na još jedan moment - ona
ukazuje da rodni obrasci bez obzira na pretpostavljenu stabilnost, nisu bili pro
dukt društvenog konsenzusa, već su nastajali mmur-proecsa-konstantnog^pregovar^nja i konflikta.
244
�VII.
RODNI STEREO TIPI U ZAKONIM A KRALJEVINE
JU G O SLA V IJE
Odnos rodnih stereotipa i zakonskih regulativa je dvojak i ovisi o stupnju osviještenosti društva i stavu prema fenomenu rodne (ne)ravnopravnosti. S jedne strane,
žakonTsu odraz društva u kojem nastaju i u njima se zrcali vrijednosna ljestvica
zajednice, a s druge strane mogu najaviti promjene društva prema starom poretku
i štititi prava ugroženih pojedinaca. Konkretno za pitanje rodnih odnosa to znači
slijedeće: ktoz zakone se rodni stereotipi i rodna ( n e )ra v a n p ra v n r> < r re a liz ir a ju i
štite, zakoni mogu okameniti diskriminatorne procese, ali s druge strane demokra
tizacija društva počiva upravo na donošenju novih zakona koji starim običajima su
protstavljaju ideju ravnopravnosti. Zakonici i zakonske regulative Kraljevine SHS
( Tugoslavije)uključuju se u oba procesa.
(Jugoslavija je bila kompleksna državna tvorevina u kojoj su se kosili principi
!)
starog i novog društva. Ona je bila realizacija različitih devetnaestostoljetnih na
cionalnih koncepata, vrhunac ideje oslobođenja srpskog naroda i širenja srpske
države te ostvarenje austro-slavenskog separatizma. Bila je to višenacionalna dr
žava koja je svoju egzistenciju temeljila na starom pravu pobjednika i tadašnjoj
novini: pravu na samoodređenje. Postanak Jugoslavije započeo je najavom demo
kratskih principa i ukidanjem im ovinskog rprmisa za pravo glasa. alLLpotvrdom
sr^re kraljfvclrf k ^ e Karađorđevića. Temelji ove nove državne tvorevine bili su
jednako rradirionalni koliko m n d f r n i , no nadasve nestabilni i zakonske regulati
ve koje će se poštivati ili donositi u međuratnom razdoblju morale su računati sa
sva tri navedena faktora. Kratka analiza stanja u jugoslavenskom zakonodavstvu
upućuje na nekoliko točaka: U Jugoslaviji n ije n g r jn f l-a ja lia -p ra v n ik a i in ir ija r iv a
m n rfa rm T d f-ijc jrih p r p e e c ^ alj joj je nedostajalo političke volje i p o lit i č k e h r a h m c r i
^/Jugoslaviji se pokušavalo provesti nemoguće: uvesti demokratske principe i mo
dernizirati pravni sustav, a da se pritom ne uzburkaju tradicionalna uvjerenja i stari
sustav vrijednostpPosljedica takvog pristupa su neprevedeni i nedovršeni pravni
proj^kti.'^ovremeno'inzistiranje na ideji ravnopravnosti u društvu i zakonsko
podržavanje tradicionalnih institucija muževe i očeve vlasti te zaštite majčinstva i
djece, dozvoljavanje ženama da ulaze u sve slojeve obrazovanja, ali sprečavanje da
steknu pozicije moći, uvođenje opće demokracije koja ipak nije uključivala žene^
No, neodlučnost i nedovoljna hrabrost državnih struktura da se uhvate ukoštac s
ozbiljnim problemima pravnog sustava možda se najviše očitovala u izbjegavanju
rješavanja akutnog problema raznovrsnih i neusuglašenih građanskih zakonika
koji su se provodili na teritoriju nove države.
uu
V +*
245
�R O D N I STEREO TIPI U ZA K O N IM A KRALJEVINE JUGOSLAVIJE
1. Zavrzlame oko građanskog zakonika
Pitanje kompleksnosti smrava
Kraljevine Jugoslavije
česta je tema povijesnih analiza.621 Gotovo svaki tekst koji se bavio ženskom povi
jesti međuratnog razdoblja započeo je naglašavanjem neujednačenosti građanskog
zakona. Jugoslavija jej>ila država u kojoj su koegzistirala čakjri građanska zako
nika: Austrijski,622 Ugarski623 i j^pslu)6246a neki njezini dijelovi nisu priznavali niti
5
2
jedan od njih. Tako se u ^ moj Ggjri j oiju d ilo prema odredbama običajnog prava,
a muslimani su se ravnali premj(serijatskin) propisima. Ovi su zakonici i običajna
prava na vrlo različite načine regulirali prava i odnose među spolovima.
Jedna od najočitijih razlika odražavala se u pravu [nasljeđivanja^ U srpskom
Građanskom zakoniku najeksplicitnije se provodio princip nasljeđivanja po muš
koj liniji. Kćeri su nasljeđivale samo ukoliko nije bilo sinova, sestre i majka su dola
zile na red tek ako nije bilo oca i braće ili njihovih potomaka, a supruge su dobivale
j>ravr> nac ljp d sfv a re k n lc rJ ik n m i n n ije irp a o n a s lje d p ik a p rt rrm šknj i]i TPncknj lin iji
do šestog koljena. Leposava Maksimović Petković u jednom je svom govoru du
hovito s r o č ila ^ udovica do sada u Srbiji još nije došla do nasleđa od kada je ovaj
zakon izdat [...] Jer da bi udovica mogla naslediti, muž bi direktno trebao da padne
s neba kao m eteor^ 5 Ovaj zakonik je ujednobio najstroži po pitanju poticanja
muškog nasljeđivanja. Crnogorsko nhičajnn pratio predviđalo je daJcćciLLsinovi
imaju jednaka praya-na-tELajčinn imovinu, arkčf»ri c r jr lp c n o m manO™ t n d j p lo v a lf cn
i u nasljeđivanju očeve-imovine. ^erijatsko pravo prepoznavalo je dvije vrste imo
vine: ,,gniriju“ .(nasljedni zakup) i^ jn u lk l (imanje u neograničenom vlasništvu).
Prva tri reda nasljednika (djeca, unučad i roditelji) nasljeđivala su „miriju" bez
obzira na spol. No, u daljnjim redovima se vršio princip prioriteta muške loze (npr.
prvo braća, pa sestre). Supružnicima je pripadala četvrtina zaostavštine. „^lulk^se
621 Q zakonicima u Kraljevini SHS (Jugoslaviji) vidi: Peić Čaldarović, „Ženska profesi
onalna udruženja u Hrvatskoj 1918-1941. godine", 40-52; Drašković, Popović Obradović, -Pravni položaj. 7fnp prema crpslcnm građanskom zakoniku. (1844-1946)“,
11-25.
622 hx^n)^\X^rađanski7jiknyiib (L81 j ) S time da se u Sloveniji, Dalmaciji i PrekomurjiLprimjenjivao se zakonik s novelama iz 1914..J915. i 1916. godine. n Hrvarskoj i
Slavoniji! nekim dij^lovim^ Vojvodine-bez novela. Austrijskiaakonik, u ograničenom
obliku, primjenjivao se i na prostoru Bosne i Hercegovine.
623 Ugarski- v a k o n i L j 1894 X Primjenjivao se u-Mpđimnrju CVnjvr.fl ini
624 -Srpski Građanski zakonik (1844.). Kao podloga srpskog Građanskog zakonika služila
je^austrijska inačica^s tim da se prilagodila tadašnjim potrebama srpskog društva.
625 Leposava Maksimović Petković, „Žena pred građanskim zakonom u Srbiji (Referat
čitan na plenarnoj sednici Ženskog saveza u Splitu 22. oktobra ove godine"), Ženski
pokret, studeni-prosinac 1921., br. 11-12: 337-344.
246
�Zavrzlame oko Građanskog zakonika
nasljeđivao po principu prvenstva muških, nasljednika. Sinovi su nasljeđivali dvo
struko više nego kćeri, a kćeri nisu nikada mogle naslijediti cjelokupnu imovinu
- kćer jedinica dobila bi pola ,,mulka“, a više kćeri naslijedile bi dvije trećine. Muž
je nasljeđivao četvrtinu ženinog imanja, a žena četvrtinu ili osminu muževe imo
vine, ovisno o činjenici imaju li ili nemaju djece. Austrijski i mađarski-Građanski
zakonik previđali su jednaka nasljedna prava za svu zakonitu djecu pokojnika. Pre
ma austrijskom Građanskom zakoniku nep^a razlike niti ir naređivanju supruga i
supružnika koji su nasljeđivali četvrtinu ili polovinu imanja, ovisno o srodnicima
s kojima su dijelili nasljedstvo. UgacskLGrađanski zakonik pak razlikuje stečenu i
obiteljsku imovinu. Pri tome fljeca nasljeduju cjelokupno imanje, ali iirlovirua-be.7
djece ima pravo nasljeđivanja srećene i uživanja nhireljske jrpnvine k^j’i gryarnn
^sljeduje obitelj pf>)re>jnika Treba naglasiti da su ptava udovice bila su veća od
prava udovca.626
Druga značajna razlika, sa ženskog stajališta, ticala se prava dokazivanja očin
stva nezakonite djece, kao i prava nasljedstva istih. Srpski Građanski zakonik nije
dopuštao zahtjeve za dokazivanjem očinstva, a nezakonito dijete lišeno je svih
prava nad očevom i majčinom imovinom.627 Austrijski i ugarski zakonik otvarao
je mogućnost dokazivanja očinstva. Otac je u tom slučaju morao uzdržavati di
jete (koje je živjelo kod majke), te podmiriti troškove poroda i opskrbe majke. U
slučaju smrti oca, nezakonito dijete nije sudjelovalo u raspodjeli njegove imovine,
ali su očevi nasljednici preuzimali na sebe obavezu njegovog uzdržavanja. Ipak,
nezakonito dijete ravnopravno je nasljeđivalo majku i njezine srodnike.628
626 O zakonskom nasljeđivanju vidi: Leposava Maksimović Petković, „Žena pred gra
đanskim zakonom u Srbiji", Ženski pokret, studeni-prosinac 1921., br. 11-12: 337344; Mira Kočonda Vodvarka, „Žena pred Građanskim Zakonikom u Hrvatskoj i
Slavoniji”, Ženski pokret, studeni-prosinac 1921., br. 11-12: 344-351; Alojzija Štebi,
„Žena pred Građanskim Zakonom u Slovenačkoj", 7s-nski pokret, studeni-prosinac
1921., br. 11-12: 351-362); „Statut žene", ZenskLpokret, siječanj-veljača 1937., br.
1-2:6-16; Peić Čaldarović, „Ženska profesionalna udruženja u Hrvatskoj 1918-1941.
godine", 40-51.
627 Izvorno je srpski Građanski zakonik dopuštao utvrđivanje očinstva, ali je ova odredba
ukinuta 1868. godine s obrazloženjem da šteti javnom moralu (Draškivić i Popović
Obradović, „Pravni položaj žene prema Srpskom građanskom zakoniku (1844.1946.)“, 19.)
628 Leposava Maksimović Petkovićka, „Žena pred građanskim zakonom u Srbiji", Ženski
pokret, studeni-prosinac 1921, br.. 11-12: 337-344; Mira Kočonda Vodvarka, „Žena
pred Građanskim Zakonikom u Hrvatskoj i Slavoniji", Ženski pokret, studeni-pro
sinac 1921., br. 11-12: 344-351; Alojzija Štebi, „Žena pred Građanskim Zakonom
u Slovenačkoj", Ženski pokret, studeni-prosinac 1921., br. 11-12: 351-362; „Statut
247
�R O D N I STEREO TIPI U ZA K O N IM A KRALJEVINE JUGOSLAVIJE
Srpski Građanski zakonik najstroži je i prema principu pravne sposobnosti
žene. Prema austrijskom, mađarskom i šerijatskom pravu punoljetne žene m bile
AnV
crpcUi
\ri T i k o n i k p ^ f l t f s p o s o b n a ^ l l T i m o n
_udarim ženama, bez obzira na nj ihove godine.629
----Velike razlike odražavale su se i u pitanjim a bračnog prava^U Kraljevini SHS
koji je propisivao ugarski Građanski-ja k n m k, te je stoga bio obavezan u MeđijTmrjii i V o j v o d i n i Posljedično, nafin rješavanja bračnih p itanja varirao je od re
gije do regije, a bračni sporovi spadali su u kompetenciju državnih.630 civilnih 631
ili crkvenih sudova.632 Situaciju je dodatno komplicirao pljiralitgMneroispovijesti
(četiri varijante katoličanstva, pravoslavlje, islam, dvije varijante evangelizma i dvi
je varijante judaizma) koje su različito tretirale jpravai obaveze supružnika te ideju
neraskidivosti bračne zajednice. Rimokatolička crkva nije dozvoljavala razvod, već
samo „rastavu od stola i postelje" nakon koje supružnici ipak i dalje ostaju formal
no u braku. Starokatolička crkva je razvodila brakove i sklapala nove koji su pone
kad nailazili na nerazumijevanje državnih organa. Pravoslavna crkva je povremeno
dozvoljavala razvod braka. Islam je muževima dopuštao da otpuste svoje žene, a
judaizam je predviđao sporazuman razvod potaknut otpusnim pismom supruga.
S druge strane, b/ačne obaveze Lprava se više-manje poklapaju. O ba supružnika
su imali obavezu vjernosti, pristojnosti i vršenja bračnih dužnosti. M už se smatrao
odgovornim za upravljanje kućom, uzdržavanje i zakonsko zastupanje obitelji. O d
supruge se zahtijevala poslušnost, preuzimanje suprugovog imena i prebivališta te
pom oć u kućanskim p o d o v i m a
p r o v o d i l a se u svim zako
nicima. iDtacjeJjio-skchoik-djeteta, odlučivao je o njegovoj sudbini, upravljao nje
g o vom imovinom, a u slučaju-rastave-braka
«i » pravilu pripgdalg nrnj^pdm
*dječaka_koji nisu napunih-€etiri-godinfe4-djeynjrira
g o d i n a ) Po
očevoj smrti majka je najčešće mogla biti staratelj vlastitoj djeci.633
629
630
631
632
633
248
žene", Ženski pokret, siječanj-veljača 1937., br. 1-2: 6-16; Peić Čaldarović, „Ženska
profesionalna udruženja u Hrvatskoj 1918-1941. godine", 40-51.
„Statut žene", Ženski pokret, siječanj-veljača 1937., br. 1-2: 7.
Na prostorima koji su priznavali ausffijdri-Građnnski zakonik f
Na prostorima koji su priznavali "garski G radiški zakonik
Na ostalom prostoru Kraljevine, s time da su se imovinska pitanja rješavala na civil
nim sudovima.
Prema austrijskom G r a đ a n s k o m z a k o n ik u he* n o v e la i u pojedinim slučajevima za
konika s n o v p l a m a ^ j k a j r d o h iv a la p o m o č n o g cra rqr<»ljq, dok je prema mađarskom
Građanskom zakoniku, crnogorskom običajnom pravu, šerijatskom pravu i Uredbi
o ubrzanju rada kod sudskih i islednih vlasti iz 1921. godine koja je vrijedila na teri
toriju ranije Kraljevine Srbije, majka bila samostalna starateljica vlastitoj djeci. (Peić
�Zavrzlame oko Građanskog zakonika
Naravno. laznolikostj&akonskih normi nije nužno garantirala velike razlike u
r&lovnoj^ica&i. Mirela Krešić je u svom doktoratu Zakonsko nasljeđivanje prema
Općem građanskom zakoniku na hrvatsko-slavonskom području 1853.-1946. godine
zaključila kako
jam čim
r>Kirpl|i hrvatsko-slavonskog prostora na razne
načine (testamentima, odricanjima sestara u korist braće) zaobilazile pravilo jedna^og-nasljedivanja ženskeJ muške djece, te da se ovaj zakon u pravilu striktno
provodio tek u slučajevima kada bi roditelji umrli još dok su djeca bila mala, pa
nisu uredili nasljedstvo na drugi način.634 Nadalje, obaveznost,ciyilnog braka u
Međimttrjtri-Vejvodini navodno se često zaohilazila pod izlikom da nema dnvoljn<u>pćimkih bilježnika.635
Ipak, ovakva situacija pi^vosilđe-Jugoslavije stavljala je pred vrlo kompleksne
probleme. Uz raznolikost pravnih sustava, postojao je i problem tretiranja presu
da sudova različitih dijelova Kraljevine. Naime, u pokrajinama koje su priznavale
drugačiji zakonik nne sn se rretirale-kao-presude inozemnih sudova. Stoga se ubrzo
nakon ujedinjenja pokrenuo i projekt izrade zajedničkog zakonodavstva i to prije
svega graffcnskofri kaznenog prava.
M eđu prvim dovršenim projektima je svakakp Ustav Kraljevine Srha. Hrvata
i Slovenaca izjj& L -ggdine636 nakon čega se prionulo uz projekt osmišljavanja za
jedničkog građanskog i kaznenog zakonika. Tadašnji ministar pravosuđa Marko
Trifković oformio je komisiju za izradu projekta jedinstvenog građanskog zakoJlika. Novi zakonik trebao se temeljiti na austrijskom Građanskom zakoniku-.«;
pnvelatnarhndiifi da se isti primjenjivao na najvećem djelu teritorija, a i sam srpski
p rađam ki zakonik n ™
»/r»j cp mjpri ocGnjor,
^^cfrjjcku » a ririrbln pokazalo
n
se da je.jedna od
p r/>pr<»ka n<k|adivanjHiaaslffflr>np prav^ j neđu pokra
jinama, pri čemu su se čak pojavili prijedlozi da se na čitavom teritoriju primje
njuju odredbe o nasljednom pravu srpskog Građanskog zakonika. Pravnici koji su
propagirali ovu ideju tvrdili su da se odredbe srpskog Građanskog zakonika zaista
Čaldarović, „Ženska profesionalna udruženja u Hrvatskoj 1918-1941. godine", 4149; „Statut žene", Ženski pokret, siječanj-veljača 1937., br. 1-2: 8)
634 Mirela Krešić, „Zakonsko nasljeđivanje prema Općem građanskom zakoniku na hr
vatsko-slavonskom području 1853.-1946. godine". Treba naglasiti da se, prema izja
vama tadašnjih pravnika, princip jednakog nasljeđivanja ipak provodio na teritoriju
Slovenije i Vojvodine. (Dragoljub Aranđelović, „O izjednačenju muških i ženskih
srodnika u zakonskom nasljeđivanju", Ženski pokret, travanj 1925., br. 4:129-139)
635 Peić Čaldarović, „Ženska profesionalna udruženja u Hrvatskoj 1918-1941. godine",
47.
636 „Ustav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca od 28. juna 1921. god!*. O položaju žene u
Ustavu vidi: Stanković, „Žena u ustavima Kraljevine Jugoslavije (1918-1945)“, 36-41.
249
�R O D N I STEREO TIPI U ZA K O N IM A KRALJEVINE JUGOSLAVIJE
£rovodeu_praksi, što dokazuje da odgovaraju ( p r avnoj svesti našega m r orb ?637
Njima se suprotstavljala struja pravnika koja je težila rnpdejrni7
.acil.skun procesima
u zakonodavstvu i stoga se polovicom dvadesetih godina javila pom akr nespretna
kompromisna ideja koja je stanovništvo Kraljevine podijelila na^sepskoT-gradsko;
pri čemu bi seljanke imale pravo na manji dio roditeljske imovine, a građanke bi
rpvnnpravno sndjgiovftle-tLnasliedsiVU.638
No, izazovi jedinstvenom građanskom zakoniku pokazali su se preveliki, te se
krajem dvadesetih godina donio tek_jgdinstvefti Krivični zakonik-Srh a, H rvata i
Slovenaca ( 1929.) u koji su ipak uspjelejm^drijeti ideje m odernizarnra, Vesna Nikolić Ristanović ocjenjuje daje jakonik iz 192% godine uveo niz pozitivnih mjera
u pogledu krivičnopravnr ^ ^ ‘te
N jim pižggappsrajf prayni C b r 1 \ ‘ ili
r
"'w
■ od interesa muža. krim inali7ira_«;e silo v ^ V Rp7i obzira
san
cp|fciialnn prošlost
žrtve, a krivična kažnjivost preljuba ravnopravno se provodi prem a muškarcima
i ženama.639 I tadašnje pravnice su bile zadovoljne Krivičnim zakonikom te su u
članku „Statut žene“ zaključile da „po jugoslavenskom krivičnom zakonu žena ne
trpi od nejednakog tretiranja!*640 Ipak, Vesna Nikolić Ristanović zaključuje da je
zakonik zadržao ideju o mužu kao vlasniku svoje supruge, budući da ne predviđa
kaznu za silovanje u braku te naglašava d aje sudska praksa i nakon donošenja Kri
vičnog zakonika i dalje radila pod utjecajem starih propisa.641
Ideja o jedinstvenom građanskom zakoniku ponovo se zahuktala tijekom tri
desetih godina, te je 1934. izašao nacrt (ili službeno - „predosnova") komisije za
izradu jedinstvenog Građanskog zakonika. N acrt je u mnogim pogledima pred
viđao rodnu ravnopravnost. Udane žene bi postale pravni subjekti, otvorila bi se
mogućnost civilnog braka (za parove koji ne m ogu sklopiti crkveni brak, a nema
prepreka da sklope civilni), žene bi mogle usvajati djecu, mogle bi biti tutorice, a
udane žene bi uz privolu supruga mogle imati štićenike. O tvorila bi se mogućnost
dokazivanja očinstva i nezakoniti očevi bi trebali preuzeti financijsku brigu o svo
joj djeci. Najveće su promjene unesene u nacrte nasljednog prava, gdje je predviđe
no ravnopravno nasljeđivanje sinova i kćeri, te da supruzi m eđusobno nasljeđuju lA
imanja ukoliko pokojnik ili pokojnica imaju potom ke ili žive roditelje ili dobivaju
polovicu nasljedstva ukoliko ga dijele s bakom i djedom, a kada ne bi bilo ni bake
ili djeda, preživjeli supružnik ili supruga nasljeđivali bi cjelokupno imanje. Ipak,
,,predosnova“ je zadržala odredbe o očevoj vlasti, ženinoj poslušnosti i muževoj
637 Dragoljub Aranđelović, „O izjednačenju muških i ženskih srodnika u zakonskom
nasljeđivanju", Ženski pokret, travanj 1925., br. 4: 132.
638 Isto, 129-139.
639 Ristanović, „Krivičnopravna zaštita žena u Srbiji 19. i 20. veka“, 26-35.
640 „Statut žene", Ženski pokret, siječanj-veljača 1937., br. 1-2: 10.
641 Nikolić Ristanović, „Krivičnopravna zaštita žena u Srbiji 19. i 20. veka", 26-35.
2 50
�Zavrzlame oko Građanskog zakonika
obavezi da se brine o supruzi. No, i žena bi dobila obavezu da se skrbi za onemoća
log supruga.642 Niti ovaj nacrt nije uspio zaživjeti i Jugoslavija je dočekala svoj kraj
bez jedinstvenog Građanskog zakonika.643
Neuspjeli pokušaji reforme građanskog prava na teritoriju Jugoslavije upućuju
na nekoliko momenata. Zakonodavstvo je bilo opterećeno patrijarhalnom tradi
cijom koja se zadržala i u dijelovima zemlje gdje su zakonici nastojali regulirati
nasljedno pravo na bazi ravnopravnosti muške i ženske loze. U državi su postojale
dvije pravničke struje. Jedna od njih je nastojala pravno uređenje urediti na teme
lju „pravne narodne svijesti," odnosno naglašavajući tradiciju i običaje pretežito
seoskog stanovništva Kraljevine. Ovaj se argument ispriječio brojnim pokušajima
da se postigne određena rodna ravnopravnost: ideji ženskog prava glasa, ideji izjed
načavanja žena i muškaraca u nasljednom pravu na čitavom državnom teritoriju,
ideji da se ženama otvori mogućnost stjecanja sudačke pozicije itd. Druga struja
pravnika nastojala je da se u pravne regulative nove države unesu postulati suvre
mene pravne misli ili da se bar sačuvaju tekovine austrijskog Građanskog zakonika
s novelama. Prema njihovom konceptu, nova država trebala se uključiti u tadašnje
demokratske i pravne procese čiji je bitan segment bilo i načelo društvene ravno
pravnosti. N a ovaj način stvorila se određena napetost u pravnim konceptima koja
je poticala brojne rasprave, ali i usporavala postizanje konačnog rješenja. U konačnici većina pravnih dokumenata (primjerice Ustav, Zakon o činovnicima, Zakon
o osiguranju) u većem dijelu predstavlja realizaciju tada moderne pravne misli, ali
rješenja koja su direktno zadirala u život širih narodnih masa (kao promjena pro
pisa o nasljeđivanju ili donošenja općeg prava glasa) nisu se uspijevala nametnuti.
Ovo nam sugerira da je službena politika težila prezentiranju Kraljevine kao su
vremeno uređene države, ali se istovremeno libila dirati u ustaljene, tradicionalne
rodne odnose. Zanimljivo je, da su stereotipi o ženskoj i muškoj ulozi u društvu
preživjeli čak i u tadašnjim modernim pravnim konceptima. „Predosnova" jedin
stvenog građanskog zakonika uzela je u obzir izjednačavanje muške i ženske linije
u nasljednom pravu, ali je također perpetuirala instituciju očeve i muževe vlasti,
te prvenstvenu ulogu žene kao supruge i majke. Ona je time prezentirala naoko
paradoksalne tendencije tadašnjeg zakonodavstva: da se načelno proklamira ideja
rodne ravnopravnosti, ali i čuva princip oca kao hranitelja obitelji i majčinstva kao
institucije pod posebnom zaštitom države.
642 Milica Blajić, „Pravni položaj žene u nacrtu novog Građanskog zakona za Kraljevinu
Jugoslaviju", Ženski pokret, siječanj-veljača 1935., br.1-2: 2-9: Ženski pokret, ožujaktravanj 1935., br. 3-4: 34-39.
643 O predosnovi Građanskog zakonika vidi i Radović, „Pokušaji kodifikacije građanskog
prava u staroj Jugoslaviji („Predosnova Građanskog zakonika za Kraljevinu Jugoslavi
ju")" i Engelsfeld, Povijest hrvatske države i prava, 366.
251
�R O D N I STEREO TIPI U ZA K O N IM A KRALJEVINE JUGOSLAVIJE
2.
Ravnopravnost
Načelo ravnopravnosti i jednakopravnosti nalazilo se u samoj potki tadašnjih modernizacijskih procesa. Pitanja samoodređenja, prava nacionalnih manjina, dem o
kratizacije izbornog procesa u svojoj srži sadrže tendenciju načelnog poravnavanja
različitih segmenta društva. Jugoslavensko zakonodavstvo uključilo se u navedene
procese. U brojnim zakonima i propisima m eđuratnog razdoblja nameće se ide
ja društvene, pa prema tom e i rodne ravnopravnosti. O vu ideju propagira Ustav
Kraljevine Jugoslavije iz 1921. godine čiji čl. 4 kaže: „Svi su građani pred zakonom
jednaki. Svi uživaju jednaku zaštitu vlasti.", čl. 16 ustvrđuje: „Nauka i um etnost
slobodne su i uživaju zaštitu i potporu države. Univerzitetska nastava je slobod
na", a u čl. 19 piše: „Sva zvanja u svim strukam a podjednako su dostupna, pod
zakonskim pogodbama, svima državljanima po rođenju, kao i onim državljanima
po prirođenju koji su narodnosti srpsko-hrvatsko-slovenske."644 Na ovim načelima
izrađen je 1923. godine Zakon o činovnicima koji u čl. 2 u biti prepisuje čl. 19
Ustava o jednakoj dostupnosti svih zvanja u svim strukam a.645 Zakon o osigura
nju radnika koristi se tada vrlo popularnim neutralnim term inom „lice" te ističe
da obvezuje „sva lica koja na području Kraljevine Srba, H rvata i Slovenaca stalno
ili privremeno [...] daju svoju telesnu ili umnu snagu pod najam [...] bez obzira
na spol, doba života i državljanstvo!'646 U Srbiji je nakon četrdeset godina borbe
donošen zakon koji izjednačava nastavnice srednjih škola u plaći, tituli i pravima s
njihovim muškim kolegama.647 N o, praksa je pokazala da se ove pomalo neutralne
odredbe mogu različito tumačiti te su stoga pojedini zakoni izričito isticali da su
zaposlenja ili zvanja otvorena za oba roda. Tako primjerice Zakon o ženskim za
natskim školama iz 1922. godine, za razliku od uredbe koja je bila objavljena neko
liko mjeseci ranije, spominje ,,upravnika-icu“ i ,,nastavnike-ice“ škole,648 a Zakon o
advokatima iz 1928. godine nakon brojnih nedoum ica u prethodnom razdoblju u
čl. 2 nedvosmisleno ustvrđuje: „Ženska lica mogu steći pravo na advokaturu i istu
obavljati"649 S druge strane, formulacija „pod zakonskim pogodbama" otvarala je
mogućnost da se u specijaliziranim zakonima ženama prepriječi ili barem ograniči
ulazak u određena zanimanja. Primjerice, Zakon o državnom prom etnom osoblju
u čl. 2 ponavlja stavak o otvorenosti pozicija državnih prom etnih službi svim dr
644 „Ustav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca od 28. juna 1921. god.“
645 „Zakon o činovnicima i ostalim državnim službenicima građanskog reda od 31. jula
1923.
godine".
646 „Zakon o osiguranju radnika za slučaj bolesti, iznemoglosti, smrti i nesreće".
647 „Najzad", Ženski pokret, 18. travanj 1920., br. 1:4.
648 „Zakon o zanatskim školama"; „Uredba o ženskim zanatskim školama".
649 Zakon o advokatima u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca.
2 52
�Ravnopravnost
žavljanima, ali je u čl. 14 izričito naglasio da se na pisarske, telegrafske, telefonske,
skladištarske i služiteljske poslove mogu primati i žene, čime ih je indirektno isklju
čio iz svih ostalih zanimanja ove struke.650
Načelo ravnopravnosti osobito je bilo na kušnji kada se radilo o pozicijama s
određenom društvenom moći. Ima li žena pravo biti upraviteljica škole u kojoj
postoje i učitelji? Može li žena biti školska nadzornica, načelnica u ministarstvu
ili čak sutkinja? To su bila pitanja prakse na kojima se lomilo novo načelo. Ideja da
žene sudjeluju u procesima odlučivanja od državne važnosti tadašnjim prevodite
ljima zakona često se činila nelogičnom i neprihvatljivom, a raznovrsnost njihovih
odgovora i odluka ilustrira zbunjenost i neodlučnost javnih službenika kada bi
se našli pred ukrštenim načelom ravnopravnosti i uvjerenja da žene ne bi trebale
participirati u procesu odlučivanja. U Ženskoj misli nalazimo podatak daje 1920.
godine odbijen zahtjev hrvatskih učiteljica da se za upravitelja škole u kojoj radi
učitelj i učiteljica imenuje iskusniji djelatnik.651 Istovremeno, u Beogradu su se uči
teljice nakratko izborile za princip da se za upraviteljice osnovnih škola postavlja
učiteljica, te je čak upraviteljica vježbaonice postala nadzornica, ali je ova odluka
ministra prosvjete izazvala toliko negodovanja da su do 1924. godine upraviteljice
suspendirane.652 Zanimljiva je i anegdota sa ženskim delegatima na školskim dis
ciplinskim sudovima iz 1928. godine. U njoj su škole iz Zagreba, Beograda i Lju
bljane koje su delegirale učiteljice, dobile odbijenicu koja se poziva na aktualnu ra
spravu o pravu žena da budu sutkinje i naglašava da se u školske disciplinske sudove
biraju isključivo muškarci te se savjetuje školama koje nemaju muških djelatnika
da kandidiraju učitelje iz obližnje muške škole. Istovremeno, mariborski župan
prihvatio je ženske kandidate.653 Žene su se teže probijale u komisije za državne
programe ili u prosvjetne savjete. No, vjerojatno najveći poraz principa ravnoprav
nosti predstavljao je Zakon o sudijama redovnih sudova koji u čl. 2 utvrđuje da
žene ne mogu biti sutkinje.654 Promicatelji ovog zakona, koji je donesen nakon što
je Zakon o advokatima izričito dozvolio ženama da se bave odvjetničkim poslom,
naglašavali su daje izricanje presude teže i za državu važnije, da narod ne želi da mu
žena sudi i da bi suđenje uvrijedilo ženinu moralnost. Zakon je prošao iz drugog
650
651
652
653
654
„Zakon o državnom prometnom osebju".
„Učiteljice i njihovi kolege", Ženska misao, siječanj 1921., br. 7-10: 109-110.
J.O., „Učiteljice za svoja prava", Ženski pokret, 1. travnja 1927., br. 5: 2.
„Jedna velika nepravda učiteljicama", Ženski pokret, 15. lipnja 1927., br. 10: 2.
„Zakon o sudijama redovnih sudova".
253
�R O D N I STEREO TIPI U ZA K O N IM A KRALJEVINE JUGOSLAVIJE
pokušaja i nakon što je proradila stranačka stega,655 ali su u vrijeme njegovog don o
šenja najmanje dvije pravnice već radile kao sudske pripravnice.656
Dakle, ravnopravnost se ipak najavljuje u pomalo krnjem i nedovoljno odluč
nom obliku, a zakonski akti struke mogli su narušiti načelnu ravnopravnost na
općem državnom nivou. N apokon, sam izborni zakon koji je isključivao žene iz
demokratskog izbornog procesa otvorio je presedan da se isto učini u ostalim za
konskim aktima. Kraljevina SHS je na taj način proživljavala određeno prijelazno
razdoblje u kojem se ideja o rodnoj ravnopravnosti najavljuje kao koncept, ali se
njezino provođenje odgađa ili zaobilazi, dopuštajući da se u skladu sa situacijom
na terenu, odnosno raspoloženjem stručnih tijela donese odluka o odnosu prema
zapošljavanju žena. Dvojaki stav usporavao je i otežavao ženske karijere, a ženski su
listovi pom no pratili pojedinačne uspjehe u stjecanju pozicije odvjetnice, nadzor
nice ili ravnateljice ženskih gimnazija.657
No, s druge strane ova oačelnajDroklamirana ravnopravnost otvorila je nove
mogućnosti ženam ajcako u argumentaciji i definiranju vlastitih ciljeva tako i vrlo
konkretno u ^ b ra g w aim >nogućnostirna koje su bile pred njima. Ovo je posebice
uočljivo U porastu broja.srednjoškolsldhjičf-nica-i-diplomiranih srndenrk^U grafovima i tabelama uočljivo je da broj srednjoškolskih polaznica prati kon
tinuirani porast tijekom čitavog razdoblja, te da se u m eđuratnom razdoblju goto
vo udvostručio, dok je u istom razdoblju broj srednjoškolaca porastao za polovicu.
Ipak, zbog velikog nesrazmjera u broju srednjoškolaca i srednjoškolki, djevojke su
u čitavom razdoblju kontinuirano činile tek oko 5-6 % ukupne srednjoškolske p o
pulacije. Broj diplom iranih studentica doživljava znatno uočljiviji porast. I ovdje
se ne samo da se iz godine u godinu povećavao njihov broj, već se to povećanje
primjećivalo u promjeni omjera diplom iranih studenta i studentica. Kako prika
zuju grafovi VII-3 i VII-4, broj diplom iranih studenata u m eđuratnom razdoblju
povećao se za otprilike dva i pol puta, dok se broj diplom iranih studentica više
655 Milica M. Vlajić, „Žene sudije", Ženski pokret, 1. lipnja 1928. br. 11: 1; „Zakon o
sudijama pred Narodnom skupštinom", Ženski pokret, 1. lipnja 1928., br. 11: 2.
656 H. Verk, „Žene kao sudije i odvetnici", Nova Evropa, 14. travnja 1925., br. 11: 335337.
657 Primjerice u Ženskom pokretu nalazimo informaciju da je dr. Mara Ilić u ponovnom
pokušaju 21.5. 1927. uspjela dobiti rješenje dr. Milana Srškića kojim postaje odvjet
nica u Zagrebu. Prema ovom izvještaju ona je prva odvjetnica. Na tom mjestu je ipak
ostala samo mjesec dana. {Ženskipokret, 15. svibnja 1927., br. 9-10: 4) Ili, nalazimo
informaciju da je na čelo ženske gimnazije u Kragujevcu postavljena žena {Ženski
pokret, 1. ožujka 1928., br. 5: 2) ili da je gđa Ljubica Jovičić postavljena za školskog
nadzornika {Ženskipokret, 15. siječnja 1929., br. 1 i 2: 2.). Opširnije o ženama u advokaturi vidi: Knežević, „Žena u našoj advokaturi", 300-305.
2 54
�Ravnopravnost
nego upeterostručio. D ok su 1922. godine diplomirane studentice činile oko 10%
ukupnih diplomanata, na kraju razdoblja se udio povećao na oko 20%.
Graf Vll-1. Broj polaznika (u tisućam a) srednjih škola u međuratnoj Jugoslaviji638
G raf VII-3. Dip lom irani studen ti u m eđuratnoj Jug o sla viji6
<
658 Milković,J u g o sla vija
659 Isto, 363.
660 Isto
1 9 1 8 - 1 9 8 8 : S ta tistič k i g o dišn jak,
361.
255
�R O D N I STEREO TIPI U ZA K O N IM A KRALJEVINE JUGOSLAVIJE
Graf VII-4. Diplomirane studentice u međuratnoj Jugoslaviji661
Usprkos brzom prodoru ženske populacije na sveučilišno obrazovanje, njihov na
stavak obrazovanja na doktorskim studijima ponovo se kretao nešto sporijim i ne
ujednačenim ritmom. U tabeli V-l uočljivo je d a je godišnje doktoriralo od 2 do
12 žena. U kupno je u Kraljevini u čitavom razdoblju doktoriralo 2246 muškaraca i
102 žene, dakle doktorandice su činile tek oko 4% ukupnog broja. Ipak, uočljiva je
znatna razlika između broja doktorandica tijekom dvadesetih i tridesetih godina,
što upućuje da se i ovaj trend polako počeo afirmirati.
Tabela VII-1. Doktori i doktorice struke u međuratnoj Jugoslaviji662
God.
D o k to ri
D o k to rice
1922.
1926.
1930.
1934.
1938.
109
92
155
170
154
3
2
8
12
9
Porast broja doktorica struke odrazio se i na trend zapošljavanja žena na sveučiliš
nim ustanovama. Iz tabele VII-2 uočljivo je da su tijekom 1938./39. godine žene
činile oko 3 % ukupnog sveučilišnog nastavnog kadra u Kraljevini Jugoslaviji. Iako
taj broj izgleda vrlo mali, treba naglasiti da je dvadeseto stoljeće tek započelo s
otvaranjem sveučilišne naobrazbe ženama i to ne na svim studijskim programima,
te da je sama činjenica da su žene dolazile na nastavnička mjesta na fakultetima bila
fascinantna, a njihov uspjeh se bilježio u ženskom tisku.
661
Is to .
6 6 2 Is to
2 56
�Ravnopravnost
Tabela VII-2. Nastavnici i nastavnice na visokoškolskim ustanovama šk. god. 1938V39.663
G rad
N astavnici
N astavnice
Beograd
528
13
Ljubljana
164
8
Skoplje
29
2
Subotica
14
-
Zagreb
536
16
Ukupno
1271
39
No, nisu svi s entuzijazmom pratil^ptodor žena-u sustav yiie^obrazovanj^j)Zakax>i
koji jamče jednake uvjete tek su prvTkbrak ka stjecanju ravnopravnosti i prema ne
kim izjavama studentica, one su itekako Rile svjesne svoga roda za vrijeme studira
nja jer su bile izložene pritisku sredine, predrasudama i porugamaJtolega i profesora
s fakulteta koji su sa strepnjom pm m ifnli fHT)in^7^^apj', cvr>jp crrnlfp „Znate li kako
je to kad dođete na ispit iz matematike, a profesor vam kaže: ‘Kolegice, znate li vi
da je matematika za muškarce, a za vas su kuhače ?’“ prisjećala se Dora Majer-Vinski,
profesorica psihologije i romanistike u intervjuu s Andreom Feldman. .Anica
N^agaši^profesorica matematike i fizike, imala je slično iskustvo: „Ja sam studirala
fiziku i nas je te godine 1933., došlo na fakultet puno žena, to je bila najteža grupa
na Filozofskom fakultetu. I došao je profesor teoretske fizike i rekao: Uajieću početi
predavanje dok pola žena ne ode/ Doživjeti tako nešto! Studenti su šutjeli, a on je
rekao: ‘Pa šro rn <rnlikim ženama, rko je vidio da tolike žene studiraju fiziku?’"6
664
3
6
Rodna ravnopravnost se pokazala kao relativno krhko načelo. Njezina reali
zacija nalazila se na iskušenju kod izrade svakog pojedinog zakona, a kada bi se i
srušila zakonska barijera, godinama je ostajao tradicionalni i kulturološki pritisak
na osobe koje su nastojale ostvariti svoja prava. Iako je načelo jednakopravnosti
donijelo određene beneficije ženama i samim time odškrinulo vrata suštinskih
promjena u društvu, ni država ni zakonodavci nisu pristupili rješavanju proble
ma rodne neravnopravnosti dovoljno odlučno da se ona nametne kao neosporna
vrijednost novog društva. Napokon, ovaj je problem marginaliziran i u ostalim
europskim državama, gdje su žene različitim tempom kročile put afirmacije načela
ravnopravnosti u zakonodavstvu. No, vjerojatno je najveća prepreka realizaciji ide
je rodne ravnopravnosti bila činjenica da je jugoslavensko zakonodavstvo istovre
meno zadržalo i njegovalo dva znatno starija načela: očevu i muževu vlast te zaštitu
žena i majki kao ugroženih segmenta društva.
663 Isto. 368.
664 Feldman, „Prilog istraživanju ženskih organizacija - Udruženje univerzitetski
obrazovanih žena“, 61-67.
257
�R O D N I STEREO TIPI U ZA K O N IM A KRALJEVINE JUGOSLAVIJE
3. Zaštita žena i majki
JT-tfećgm odjeljku U stala Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca koji je obrađivao
’
ftocijalne i ekonomske odredbejdržava se postavlja kao zaštitnik ugroženih slojeva
društva: fiwalidži,(ratne siroTadijd je ^ j^ena.^Tako je primjerice ustavom ustvrđeno
da: '^ ™ S S 3 * M ;a^ i m a j u se^osebno zaštiti od štetnik poslova po njihovo zdravjje“ ili „da invalidi)r^tr^L siročad^atne udovce i (irnmač'ni i 7a rad nesposnhn) ro
ditelji umrlih ratnikauživaju naročitu državnu zaštitu i pomoć u znak priznanja?665
Sukladno tom e u Zakonu o zaštiti radenika zabranjuje se noćni rad ženama i djeci
do 18 godine, uvodi zabrana rada trudnicam a dva mjeseca prije porođaja i rodiljama dva mjeseca nakon poroda. Zabranjuje se da se ženama da otkaz ukoliko se zbog
zdravstvenih problema ne vrate na posao do godine dana nakon porođaja djeteta.
Majke dobivaju pravo na pauzu za dojenje, a poduzeće koje ima 100 radnika od
kojih 25 nema kome ostaviti djecu dužno je organizirati dječje sklonište ili snositi
troškove uzdržavanja djece zaposlenika u obližnjem vrtiću. Ističe se da ovi propisi
vrijede za sve žene bez obzira na godine i bračno stanje.666N a istom tragu je i Zakon
o osiguranju radnika za slučaj bolesti, iznemoglosti, starosti, smrti i nesreće u kojem
su uvodi plaćeni porodiljni dopust i to za osigurane radnice i supruge osiguranih
radnika. Prve su imale pravo na potporu za dva mjeseca prije i dva mjeseca poslije
poroda u iznosu od 3 /4 nadnice, pom oć u iznosu od 14 dnevnih nadnica za živo
rođeno dijete, nakon isteka dva mjeseca nakon poroda dojilje su imale pravo na
naknadu za dojenje još 26 tjedana u visini od pola nadnice (maksimalno 3 dinara
dnevno) ili ukoliko imaju liječničku potvrdu da ne mogu dojiti, dobivaju dječju
hranu. Supruge osiguranih radnika imale su pravo na potporu za porodilje za četiri
tjedna prije i četiri tjedna poslije poroda u iznosu od 1,5 dinara dnevno.667
Ovi zakonski propisi uvrstili su jugoslavensko zakonodavstvo u trend stvaranja
socijalne države, uključili Jugoslaviju u europski trend deimngmfrkt p olitike te afirmirali ideju nmjrinrpvn Ino fenomena od društvene važnosti. No, oni su istovremeno
pomagali potvrđivanju državnog autoriteta i očuvanju percepcije žena kqo zavisnog
sloja zajednice. D ržavau ovom slučaju preuzima poziciju očinske figure koja vodi
brigu o potrebitim članovima društva, pri čemu se žene zajedno s djecom, invalidi
ma i onemoćalima nalaze u grupaciji koja zahtijeva naročitu pažnju i zaštitu.668
U tadašnjem europskom zakonodavstvu postojala je dilema rkp rr^ha Hnhivati
pomoć za podizanje obitelji,
majlrr ;1.
i
majke, te
665
666
667
668
25 8
„Ustav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca od 28. lipnja 1921.“, čl. 23 i čl. 32.
„Zakon o zaštiti radenika".
„Zakon o osiguranju radnika za slučaj bolesti, iznemoglosti, smrti i nesreće".
O izgradnji socijalne države i njegovom utjecaju na položaj žena vidi: Bock, ,,Poverty
and Motehrs' Rights in the Emerging Welfare States", 402-432.
�Institucija očeve i muževe vlasti - otac kao hranitelj obitelji
kome bi se pomoć trebala isplaćivati - giajkama koje odrađuju posao ili očevima
koii predstavljaju hranitelje obitelji. G isela Bock zaključuje kako su odgovori ovi
sili o političkom uređenju ^dem okratskim državama dodatak su dobivale majke,
a u totalitarnim očevi.66% Jugoslaviji je rješenje bilo dvojako) U Zakonu o zaštiti
U
radenika i Zakonu o osiguranju naznačuje se da pravo na potporu za novorođe
no dijete i pravo na naknadu za vrijeme neposredno prije i poslije poroda pripada
majci (zaposlenoj, i supruzi zaposlenog radnika) pod uvjetom da se osiguranje pla
ća barem tri uzastopna mjeseca. No, u ostalim zakonskim rješenjima, posebice u
pitanjima koja su rješavala činovnički dodatak na skupoću, bilo je evidentno da se
propagira institucija očeve vlasti i ideje oca kao hranitelja obitelji.
4. Institucija očeve i muževe vlasti - otac kao hranitelj obitelji
Institucija očeve i muževe vlasti pokazala se kao najkonstantniji princip koji je u pra
vilu potiskivao pravo ravnopravnosti te prava žena i majki u slučajevima kada su se
našli u koliziji. Očeva i muževa vlast nalazila u svim građanskim zakonicima, ostav
ljena je u „predosnovi" jedinstvenog građanskog zakonika i obilježila brojne zakone
koji su doneseni u međuratnom razdoblju. Primjerice Zakon o državljanstvu pred
viđao je da žena mora imati državljanstvo supruga, što znači da ga automatski stječe
udajom za jugoslavenskog državljanina, ali i automatski gubi udajom za stranog dr
žavljanina. Udana strana državljanka nije imala pravo neovisno tražiti stjecanje jugo
slavenskog državljanstva.6"0 Zakon o općinama predviđao je da žena ima prebivalište
svoga supruga, čak i u slučajevima kada je općinska ili državna službenica sa stalnom
službom u određenoj općini.6 1 Zakon o osobnim imenima obvezivao je udanu ženu
0
72
97
66
7
da preuzme suprugovo prezime i zabranjuje joj da zadrži svoje djevojačko prezime.6"2
Princip oca hranitelja vjerojatno je najveći utjecaj na život žena imao u nači
nu na koje se odrazio na radno zakonodavstvo. U srži preklapanja principa očeve
669 Isto.
670 „Zakon o državljanstvu Kraljevine Jugoslavije s uredbom za njegovo izvršenje", čl. 5;
čl. 10; čl. 12; čl. 29.
671 Inače je zakon predviđao da državni i samoupravni službenici automatski dobivaju
prebivalište u mjestu stalnog službovanja. „Zakon o gradskim opštinama", čl. 12.
672 Doduše, u socijalnoj korespondenciji žena zadržava pravo potpisati se s oba prezime
na, s tim da ispred djevojačkog prezimena obavezno dopise rod., ali se upozorava da
ni ovakvtf potpisivanje nije preporučljivo u službenoj dokumentaciji. No, korištenje
suprugovog imena je isključivo njezino osobno pravo i ne može ga prenijeti na druge
članove. Tako bračna djeca dobivaju ime po ocu, a ukoliko udata žena ili udovica
odluče posvojiti dijete, ono dobiva njezino djevojačko prezime. („Zakon o ličnim
imenima od 19.2.1929", čl. 13 i čl. 14.)
259
�R O D N I STEREO TIPI U ZA K O N IM A KRALJEVINE JUGOSLAVIJE
vlasti i radnog prava stajala je pretpostavka da žena ima pravo na rad, ali da ona
radi za sebe, a muškarac radi za obitelj. „Propisi činovničkog zakona jasno govore
0 borbi između dvije težnje. O utjecaju patrijarhalnog porodičnog prava i skreta
nja ka novom stvorenom stanju stvari. O ni su kompromis između novog i starog
gledišta", zaključila je Angela M. Vidaković u Ženskom pokretu. Dalje naglašavala
da je činovnički zakon znatno učinkovitiji u zaštiti udovice, nego službenice.673
Posljedično, prava radnica i činovnica pokazala su se znatno manjima i u pravilu su
one bile zakinute u prenošenju svojih prava na djecu.674 Ponekad su činovnice d o
bivale manju novčanu nagradu za rad samo stoga što su udane. Zaposlene žene bile
su prije svega zakinute u zakonima koji su regulirali pravo na mirovinu, porodične
dodatke i dodatlcena skupoću.
, ZakofLCLOsiguranju predviđao je da pravo na mirovinu uplatitelja imaju supru
ga i djeca te u određenim slučajevima roditelji, djed i baka po ocu, unučad ili braća
1 sestre do 16. godine života ukoliko su ovisili o plaći službenika. Muž nije imao
pravo naslijediti ženinu mirovinu, osim u slučajevima kada je „sirotog stanja" i do
kaže daje nesposoban brinuti se za sebe, i to samo u trajanju nesposobnosti. Zakon
o činovnicima ne spominje ni to pravo.675 Djeca su u principu primala penziju po
ocu, s time daje Zakon o osiguranju radnika predviđao da siročad koja imaju pravo
na rentu po ocu ili po majci biraju veću rentu. N o Zakon o činovnicima uopće
ne spominje mogućnost nasljeđivanja majčine mirovine.676 U prvom Zakonu o
činovnicima iz 1923. godine djeca službenika bila su izjednačena u pravima ko
rištenja penzije - ta su prava u principu trajala do navršene 16. godine života, ili
do završetka školovanja. No, budući da je ovaj zakon zakinuo činovničke kćeri u
Srbiji koje su do tada zadržavale pravo na očevu mirovinu ukoliko se ne bi udale,677
novi Zakon o činovnicima iz 1931. godine pravio je razliku između muške i ženske
djece, pri čemu su kćeri primale penziju do udaje, a sinovi do punoljetnosti, odno
sno završetka školovanja (a najdulje do 23 godine). Proširila su se i prava uživanja
udovičke rente.678 Trend je dakle išao prema ograničavanju prava zaposlenih žena
673 Angelina M. Vidaković, „Što svaka žena treba da zna?", Ženski pokret, 15. ožujka
1927., br. 4: 3.
674 Primjerice, djeca nisu po majci mogla dobiti status i prava činovničke djece. (Olga
Osterman, „Žena državni službenik", Ženski pokret, siječanj-veljača 1934., br. 1-2: 7)
675 „Zakon o osiguranju radnika za slučaj bolesti, iznemoglosti i nesreće"; „Zakon o či
novnicima sa svim izmenama i dopunama i praksom državnog saveta", čl. 147-157.
676 Isto.
677 Angelina M. Vidaković, „Što svaka žena treba da zna?", Ženski pokret, 15. ožujka
1927., br. 4: 3.
678 „Zakon o činovnicima sa svim izmenama i dopunama i praksom državnog saveta", čl.
147-157.
2 60
�Institucija očeve i muževe vlasti - otac kao hranitelj obitelji
da prenesu svoje pravo na mirovinu na članove obitelji, a istovremeno se šire prava
uzdržavanih ženskih članova kućanstva koje zadržavaju pravo na muževu / očevu
penziju čak i u slučaju (novog) udovištva koje bi ih ostavilo bez prihoda.679
Činovnici su osim plaće imali pravo na dodatke na skupoću i to „lični dodatak",
dodatak na stanovanje (koji se isplaćivao samo u Srbiji i Crnoj Gori) te „porodični
dodatak“.680“Porodični dodatak" bio je prerogativ oca i on ga je dobivao za za
konitu ženu koja nema vlastite prihode, zakonitu i posvojenu djecu te pastorčad,
a ponekad je dobivao dodatak na članove šire obitelji koji su ovisni o njegovim
primanjima. Službenica ili umirovljenica nije imala pravo na obiteljski dodatak na
djecu ukoliko je imala muža, niti na članove šire obitelji ukoliko joj je otac još bio
živ. Iznimno se obiteljski dodatak na djecu isplaćivao majci ukoliko su roditelji
rastavljeni ili žive odvijeno, a djeca žive kod majke.68 „Porodični dodatak" je dosta
1
stradao za vrijeme velike ekonomske krize. Novi Zakon o činovnicima iz 1931.
godine više ne spominje pravo na „porodični dodatak" članova šire obitelji, a ured
bom iz 1935. godine dodatak za djecu se smanjio za deset dinara, a za uzdržavane
supruge u potpunosti ukinuo.682
_
______
Najviše kontroverzi izazivao je famozan ,$ični dodatak na skupoću" koji je
shižhfnirft stavljao u neravnopravnu poziciju Izgleda da su činovnice pomirljivo
_prihvaćale činjenicu da (porodični dodatak" bude d^dij/»lj<»n isključivo n m Ira o
K fT - a n ir^ jn o h i i v l j i / i l i s u s e j e š k o m i r i l e s o d n z i m a n j p m d o d a r k a k o ji im je osobno
p ripadao^Pri tome treba naglasiti da dodatak na skupoću nije bio nimalo nebit
na stavka u proračunu činovničke obitelji te je svojim i z n o s o m često premašivao
plafe-službenika. Proračun dodatka na skupoću slijedio je dosta kompleksan obra
zac i r j s r a o je proporcionalno * visinom p h rr, razredom skupoće i činovničkim
i
ry g o m . Slikovit je primjer da su činovnici koji su primali p laću do 2999 dinara
godišnje imali pravo na d o d a r a k n a s k u p o ć u o d 9 0 - 7 « d i n a r a d n e v n o , odnosno
okg^O O O-10.000dinara^o3ls ^ e !683 Naravno da je odredba Zakona o dodacima
na skupoću koja je pivprtlovik-dodatak n a skupoću državnih činovnica udanih
679 Isto.
680 „Zakoni o dodacima skupoću", čl. 3.
681 „Zakoni o dodacima na skupoću", čl. 24-37; Uredba o ličnom i porodičnom dodatku:
a) državnih službenika; b)penzionera sa izmenama i dopunama zaključno 8.10.1937.,
čl. 5-9; „Zakon o činovnicima sa svim izmenama i dopunama i praksom državnih
saveta", čl. 27.
682 Isto.
683 Radi se o aktivnim državnim činovnicima, nastavnicima srednjih škola i stručnih
škola, stalnim učiteljima i učiteljicama, privremenim činovnicima Ministarstva gra
đevina, činovničkim praktikantima, kocipijentima i elevima, „Zakoni o dodacima na
skupoću", čl. 5-
261
�R O D N I STEREO TIPI U ZA K O N IM A KRALJEVINE JUGOSLAVIJE
za državne činovnike izazivala brojna negodovanja, pogotovo jer je bila izrađena
dosta nespretno te su udate činovnice čiji muž nije bio državni službenik i dalje
zadržale pravo na puni doplatak.684 Zakon je doduše sročen neutralnim jezikom
te propisuje da se u slučaju da su oba supružnika državni službenici, prepolovljuje
manji dodatak na skupoću, te u nastavku nudi kompenzacija - suprug u tom slu
čaju izuzetno prim a dodatak na zaposlenu ženu. No, prema izjavama suvremenica
praksa je rezala dodatke na skupoću suprugama i to bez obzira čiji je dodatak bio
veći.685 Puni dodatak na skupoću je nakratko vraćen 1932. godine,686 ali će već dvi
je godine kasnije, uslijed krize, sve udane činovnice u potpunosti izgubiti pravo na
dodatak na skupoću.687 Nakon 1937. godine dodatak im je djelomično vraćen, a
njegova visina ovisila je o-visini prim anja njihovih muževa.688
p rincip
k*r> hiMnirpljA r.bitglji najozbiljnije je zaprijetio
p rijeme opće nezaposlenost) usmjerilo je ljutnju jav
nosti prema obiteUima u kojima rade oba supružnika, svalivši sav bijes na zaposlenu
udanu ženu, koianelojgHn
por^hirim H f e ™ 0] „Nema sumnje
da iefredukdja žena iz državne službgVrlo popularna u širokim krugovima, ali je zato
u svojoj biti asocijalna", ogorčeno je izjavila gospođa Amautović Mikačić na jednoj
od konferencija za pravo na rad, koje su se 1934. godine održavale u JSeogradu. Za
grebu, Splitu i Kosovskoj M irroviri N ervom međnlndaninf rinovnicama)podizale su glasine o otpuštanju žena službenica u N arodnoj hanri
istupi u Narodnoj
skupštini za otpuštanje udinih žen^,691 odluke ministra prosvjete da u prve razrede
učiteljskih šk^la ne upisuje nčenire ier ie p r ^ j ^
prwiž>
692
69
8
.60
9
oglasi za radna mjesta u Agrarn^jJ Narodnoj banci u kojima se striktno traže muške_osgbe,693 najava uvođenja(kvpta)n poštansko-telegrafska zanimanja i napokon
684 „Zakoni o dodacima na skupoću", čl. 4.
685 „Žena u državnoj službi i nova odredba ministarstva o doplacima", Ženska misao, si
ječanj 1921., br. 7-10: 110-111
686 „Najzad izjednačenje", Ženski pokret, 15. ožujka 1932., br. 3: 42.
687 „Zaobilaznim putem", Ženski pokret, travanj 1934., br. 4: 34; „O smanjenju prihoda
državnih službenika s obzirom na učiteljice", Ženski pokret, svibanj-lipanj 1934., br.
5-6: 52-53.
688 Uredba o ličnom i porodičnom dodatku a) državnih službenika; b) penzionera sa izmenama i dopunama zaključno 8.10.1937.
689 „Za pravo na rad", Ženski pokret, ožujak 1934., br.3: 19-28; „Što kažu žene", Ženski
pokret, ožujak 1934., br. 3: 28.
690 „Beleške", Ženski pokret, lipanj 1933., br. 6: 83.
691 „Borba protiv ženskog prava na rad"., Ženski pokret, 15. ožujka 1932., br. 3: 42.
692 „Jedna neumesna odluka", Ženski pokret, rujan-listopad 1933., br. 7-8: 86-88.
693 „Utešne perspektive", Ženski pokret, svibanj-lipanj 1934., br. 5-6: 60.
262
�Institucija očeve i muževe vlasti - otac kao hranitelj obitelji
zloslutni^fiaancijski zakon uz hndžer 7.a-godinu-1334j35^popraćen opasnim ovla
štenjem: „Ministarski savet će ustvrditiiisiove daljnjeg ostanka u državnoj službi ili
samoupravnoj službi službenica čiji su muževi također uposleni u državnoj ili privat
noj duž,hi iU-inarp imaju dovoljno prihoda za održavame p orodice^94 U ženskom
tisku-javljali su se zabrinuti napisi koji su izražavali ^trah žena za radna mjesta^.Svi
znaci kažu da se našoj radnoj ženi spremaju crni dani?P©čelo je time da su zatvorili
Ženaroajlčiteliske škole, produžilo se z a b ra n o m p rim an ja žena 1 viš*1
ško] e j postavljanjem muškaraca na mesra na koje su žene predestinjrane. [...] i najzad
se određuje procentualni odnos izm edumnžkih i ^ n ^ j h d rž av n ih d iižh rn ik a " * 9^
ustvrdila je Alojzija Štebi, a u drugom članku nastavlja u istom tonu: „Ovakva fak
ta su: otpuštanje žena iz Narodne banke, ne primanje žena činovnika u Agrarnu
banku, pravilnik za poštansko - telegrafsku službu s obzirom na žene, ne primanje
učiteljica u Više pedagoške škole i obustava upisivanja ženske omladine u učiteljske
škole!*6 Suprotno anti-ženskoj propagandi javljaju se glasovi koji upozoravaju na
696
5
6
4
9
postignute rezultate u afirmaciji ideje ravnopravnih šanci n posljednjih petnaest go
dina, a pojmu nelojalne, sebične zaposlene žene, oni suprotstavljaju izraze: „udar na
našu kulturu", „asocijalne ideje" i „nesuvremene mjere!* 697 U jeku nenaklonosti pre
ma ženskom radu donose se određene nepovoljne odredbe kao ^numerns klanzusl*
zajnšrap«!™ - jrdrPjrafclf11 J»*bu698 ili ukidanje dodarka na skupoću svim udanim
ženama, 6997
0
^nezaposlenim ženama^u se znatno smanjile šanse u potrazi za poslom,
no niie se dogodilo najavljivano masovno otpuštanje žena. Umjesto toga, donesena
je odluka kojom se ukidaju dodaci na skupoću Velikom dijelu ženskih i muških činovnika te smanjuju ili čak ukidaiu^bm'odićni dodagl
694 Alojzija Štebi, „Važna ovlašćenja vladi", Ženski pokret, siječanj-veljača 1934., br. 1-2: 2.
695 Alojzija Štebi, „Što se sprema ženama", Ženski pokret, studeni-prosinac 1933., br.
9- 10: 102.
696 „Za pravo na rad", Ženski pokret, siječanj-veljača 1934., br. 1-2:2.
697 „Za pravo na rad", Ženskipokret, ožujak 1934., br. 3:27 i 28; „Kronika", Ženski pokret,
siječanj-veljača 1934., br. 1-2: 12.
698 Prema ovoj odredbi u poštansko - telegrafskoj struci nije moglo biti više od 30% žena
s nepotpunom srednjom školom, više od 25% zaposlenica sa završenom srednjom
školom, i više od 10% zaposlenica sa završenim fakultetom. („Statut žene", Ženski
pokret, siječanj-veljača 1937., br. 1-2: 12.)
699 Tada se dodatak ukinuo svim službenicima koji dijele kućanstvo s drugim službeni
cima, s time da je pravo na dodatak zadržao samo najstariji službenik. „Zaobilaznim
putem", Ženski pokret, travanj 1934., br. 4: 34; „O smanjenju prihoda državnih služ
benika s obzirom na učiteljice", Ženski pokret, svibanj-lipanj 1934., br. 5-6: 52-53.
700 „Zaobilaznim putem", Ženski pokret, travanj 1934., br. 4, str. 34; „0 smanjenju priho
da državnih službenika s obzirom na učiteljice", Ženski pokret, svibanj-lipanj 1934.,
br. 5-6: 52-53.
263
�R O D N I STEREO TIPI U ZA K O N IM A KRALJEVINE JUGOSLAVIJE
pa očeve i muževfcjrlasei jupućuje na važnost koju je ta ide
ja uživala u političkim i zakonodavnim krugovima. Očeva vlast tretirala se kao
r l r ž a v n ^ - i n s r i r n c i j a visokog prioriteta koja se u zakonima međuratnog razdoblja
perpetuira, štiti i uživa prvenstvo, ali pod pritiskom ekonomska p^ln^ifri i k g anojierogira. O na je ekonomski vrlo zahtijevna u uredbama koje ureduju rente i
dodatke zavisnih članova. Stoga će vrijem ^v e lik e e k o r^ " glfp ^ d ^ ^sviietlithprve.
n g p n l f l i n p ii-r> v n ro r r i d i r i r m - i l n n m p r i n r i p n Kriza je zaoštrila Sukob-StarOg-punfipa nerv? vlasri-i-nove ideje ravnopravnosti. Pri tom e se ^ar^lrt nvn^provnr>cri
pokazalo vitalnijim. U konačnici žene nisu izgubile posao, već su muževi izgubili
doplatak na ženu, očevi su dobili manji doplatak na dijete, a veliki broj žena i muš
karaca je izgubilo dodatak na skupoću. Za žene tog vremena to je vjerojatno bila
Pirova pobjeda koja se negativno odrazila na kućne budžete, ali za nas je ona prva
naznaka da su se
r r p p d n v i n a ja v ljp n i porrrbnm dvndrsrrih godinn
u tridesetima jiapnkon_počeli nametati kao ozbiljni p n l i r i r l d a r g u m e n t- i
Što nam 7.akftniri ' ^ a l r n m l r p r p g n la riv f* govoreVo^ t e i g ^ i p i r ^ u međuratnoj
Jugoslaviji ? Prije svega, oni ponavljaju priču tranzicijskog društva rastrganog iz
među iradkionainogTtnodernog^rijednosnog sustava te upozoravaju na vitalnost
rodnih stereotipa u prijelaznom razdoblju. N eosporno je da su rodni stereotipi
odigrali
nlngij n i7gr?^nji 7alfr>niEa 19 crnlj^ra, ali se pokazalo da oni na
stavljaju vršiti snažan utjecaj na zakonodavstvo dvadesetog stoljeća i to u vidu oču
vanja starih principa - kao očeve i muževe vlasti, ali i uvođenju novih vrijednosti
- izgradnji sijidjaliiejiržate. Zakoni koji se nisu oslanjali na rodne stereotipe naila
zili na ozbiljne probleme u realizaciji.
r>
lm
j »upnizi te<iavisnfim
članu društva, muškarcu kao isključivom nositelju autoriteta i moći kao području
muške sfere stoji u^poeki ctanih-građanskih zakonik a .-a liinekih n n ^ h zakonskih
rješenja. Uz to, ona nadživljava same zakone i nastavlja utjecati na pravnu praksu
i u slučajevima u kojima su nova zakonska rješenja nastojala nam etnuti principe
ravnopravnosti. Rodni stereotipi se pokazuju kao moćan društveni faktor koji
kroz zakonske regulative i praksu oblikuje živote, definira životne šanse i utječe na
.distribuciju moći. O ni se nameću kao vjralna prepreka tpodernizari-jskim strujanja
i odiizimaju-odlučnosr renrralistiekkn tendencjjama-vlagti. Istovremeno, novo je
društvo gradilo vlastiti sustav stereotipa koji je, primjerice, prenosio poruku što je
„moderno" ili „napredno" pripremajući teren za buduće sukobe na imaginarnoj i
realnoj razini.
26 4
�VIII.
Z A K LJU Č A K
Stereotipi su vitalni kulturni fenomeni svakog društva. O ni su preduvjet uspješne
komunikacije i nezaobilazan faktor kreiranja identiteta. Na pitanje tko smo i što
smo Mi, u pravilu se odgovara s protupitanjem tko su i što su Drugi. Odgovori
nas društveno pozicioniraju i definiraju naše ponašanje i očekivanja. Stereotipi su
i društvena konstanta, oni preživljavaju ideologije, političke i kulturne promjene i
potrese ekonomske konjunkture te upravo stoga ostavljaju dojam tradicionalnosti
i prirodne.uvjetovanosti. Njihova uloga u društvu naročito dolazi do izražaja u \
vrijem^društvenih lomova kada istovremeno proživljavaju proces redefinicije i do
bivaju istaknuto mjesto u objašnjavanju i stabilizaciji novonastale situacije. Stoga
je društveni značaj stereotipa neosporan, a njihov utjecaj na politička, ekonom
ska i kulturna zbivanja čest je predmet znanstvenih istraživanja. Pri tome se slijedi
određeni hijerarhijski obrazac u kojem istaknuto mjesto dobivaju upravo nacio
nalni, rasni, vjerski i rodni stereotipi kao osnovni segmenti i^enxiteta, a pažnja se
usmjerava na njihovu konstrukciju i dekonstrukciju, kreatore i utjecaj na povijesne
događaje.
M eđuratno razdoblje izrazito je plodonosno za istraživanje uloge stereotipa u
društvu. To je vrijeme velikih promjena, lomova i rađanja nove ekonomske, poli
tičke i socijalne kulture, odnosno vrijeme u kojem stereotipi postaju objekti koji se
propituju i ponovno pozicioniraju, ali i subjekti koji kanaliziraju i umiruju druš
tvene p r a ^ s e .Q ^ r a edoblje-obiljgŽila dva prijelomna „velika” događaja: Prvi
svjetslnrat y^ lik a ekonomska križajte niz značajnih društvenih, kulturnih i ekopratio razvoj potrošačkog društva. Svaki od njih zasebno predstavljao je izazov za
stari sustav vrijednosti i svaki od njih zasebno revitalizirao je određene stereotipne
obrasce. Konflikti koji nastaju na imaginarnoj razini nerijetko su imali značajan
utjecaj na realne događaje i upravo je ta veza između kulturnih, u ovom slučaju,
rodnih koncepata i političke realizacije predstavljala glavnu okosnicu moga istra
živanja i ove knjige.
^rvLatjgtskj,rat granična je crta nadolazećeg razdoblja. Bio je to upečatljiv i
dramatičan rez sa starim političkim, socijalnim i ekonomskim sustavom i početak
novog, „modernog," uzbudljivog vremena. Rat je proizveo dva odvojena i pone
kad kontradiktorna seta rodnih p o ru k ^ R am i imaginarij do krajnosti je zaoštrio
podijeljenu sliku svijeta u kojem su rodne uloge predodređene i strogo definira
ne. Vojevanje, agresija, moć jasno se naznačuju kao muška sfera društva, dok su
ženama prepuštene briga, čekanje i nježnost. Bipolarna slika društva anticipirala
je tradicionalizaciju, repatrijarhalizaciju i virilizaciju poratne atmosfere, ali je u
svojoj srži prenosila i jednu subverzivnu poruku: žensko iskustvo je bitno, ono
265
�ZAKLJUČAK
je integralni dio društvenog povijesnog doživljaja i žene „igranjem svoje uloge"
doprinose realizaciji društvenih vrijednosti i promicanju nacionalnih interesa. S
druge strane, ratna realnost izazivala je tradicionalne granice. O na je rušila imagi
narne barijere definicija muških i ženskih poslova ili muških i ženskih sposobnosti
te time podcrtavala sliku ratnog kaosa, ali i postavljala pitanje redefiniranja rod
nih uloga. Poratno društvo obilježeno je sukobom ova dva kontradiktorna seta
poruka pri čemu su oba koncepta posredno ili neposredno usmjeravala političke
događaje ili odluke tadašnje političke elite. Izazivački koncepti ratne realnosti
doživljavaju se kao destabilizatorski faktor u društvu i stoga je poraće obilježeno
potrebom ©bnoye ideje predratnog društva i to onakvog kakvo gaje definirao ratni
imaginarij. K onkretno, prve godine nakon rata donijele su dobrovoljan ili prisilan
odljev radnica, inzistiranje na separatnim sferama, utišale su istaknute i ratoborne
feministice te stvorile nepovoljnu klimu za stjecanjeienskog prava glasa. Pokazalo
se da je sudbina sufražetskog pitanja ovisila o stabilizatorskim potrebama društva.
Zapadni dio zemlje koji se nalazio na političkoj i ekonomskoj prekretnici bio je
spremniji prihvatiti promjene u rodnim obrascima, dok je istok težio restaurira
nju i potvrđivanju predratnog autoriteta. No, ovaj trijum f ratnog imaginarija bio
je kratkotrajan. Uskoro su realne potrebe društva nam etnule potrebu dogovora
između dva seta ratnih poruka. Rezultat kompromisa bio je otvaranje dijaloga o
rodnim obrascima i revalorizacija pojm a i uloge ženskosti u društvu, ali na temelji
ma tradicionalnih ženskih „kvaliteta": majčinstva, osjećajnosti i nježnosti.
rH .njh obrazaca najglasnije je zahvatilo ideju žegskosti. Prom o
tori novih normativnih koncepata postaju vjerske i političke skupine, ali i eko
nomski procesi, čime društveno tržište kulturnih ideja postaje poprište sukoba,
natjecanja, ali i dijaloga, nadopunjavanja i nadogradnje. Čitav proces obilježila
je sprega novog i starog, a kulturni imaginarij gotovo postaje imaginarni šoping
ceoiar u kojem se određeni rodni stereotipi odbacuju (kao praznovjerje, nazadnost, ,,ne-modernost,“ dokoličarstvo, trivijalnost), a drugi se ugrađuju u temelje
nove-stare ideje o ženskosti (npr. nježnost, majčinstvo, rodoljubnost. ženstvenost.
. ljepota, modernost,.angažiranost). Rodni stereotipi stoga igraju krucijalnu ulogu
u definiranju onog što nismo u opreci prema onome što jesmo. Ideja vodilja gotovo
svih koncepata bila je potreba da se ideja ženskosti revalorizira i da joj se naglasi
društvena važnost. No, temelj novog značaja ženskosti je bio varijabilan. Neki su
isticali njezinu ulogu u procesu stvaranja nacije, drugi su je označili kao čuvateljicu tradicionalnih vrijednosti u kaotičnom svijetu promjena, treći su je gledali kao
stup obitelji i doma, a potrošačka kultura prezentirala ju je kao simbol modernosti,
gospodaricu suvremenih trendova, savršenu domaćicu u kuhinji sa suvremenim
aparatima, savršenu majku koja slijedi upute suvremene medicine i pom odnu
damu koja je svoj m odni izričaj prilagodila brzom i angažiranom tempu života.
266
�ZAKLJUČAK
Ova glasna, probuđena i propitivana ženskost neminovno je budila anksioznost
naoko normativne, stabilne muškosti koja se odražavala u naglašenoj pojavi mizoginije i podcrtavanju granice između ženskosti i muškosti. Oba procesa imala
su vrlo konkretne posljedice na život žena. Prvi je utjecao na definiranje ciljeva i
ambicija te organizaciju kulture života, a drugi je limitirao i marginalizirao procese
i pojedinke koje su se usudile dovesti u pitanje osnovnu granicu muškosti i žensko
sti: moć i autoritet naspram blagosti i zavisnosti.
Način na koji stereotipi utječu na oblikovanje percepcije o Sebi i Drugima, ali
i na realizaciju društvenih procesa može se iščitati iz tragova koje su ovi dinamični
procesi ostavili u karikaturalnim prikazima tog vremena. Karikature se neposredno
koriste stereotipima u svrhu društvene kritike, ali i lakše uspostave komunikacije te
je stoga prihvaćenost i raširenost korištenih stereotipa krucijalna za razumijevanje
njihove poruke. To karikature čini pogodnim medijem za istraživanje korelacije
d ruštvenih procesa i stereotipnih obrazaca te strategija prenošenja stereotipa i nji
hove uloge u kanaliziranju društvenih procesa. Iz karikature možemo iščitati priču
0 načinu na koji se nacionalni identiteti i politički odnosi iskazuju i dokazuju kroz
rodne koncepte, ali i velikom utjecaju koji su rodni obrasci izvršili na objašnjavanje
1 prihvaćanje faodernizacijskih procesa^Tokazalo se da, iako nove društvene pojave
kao knlt-rijcla, ženski pokret ili pnrm tarkp društvo naoko izazivaju tradicionalne
rodne stereotipe, u konačnici se realiziraju unutar okvira stereotipne vizije svijeta.
Kult tijela naglašavao je žensku ljepotu i seksipil, a mušku snagu i potenciju. Pri
padnice ženskog pokreta koje su izravno polagale pravo na društveni kredibilitet
i moć ženskosti do danas se nisu oslobodile stigme frustriranih, ružnih, neudanih
žena, a potrošačko društvo realiziralo se kroz sliku žene kao potrošačice i muškarca
kao vlasnika kapitala.
Najočitiji utjecaj stereotip^ na ii^ot-pojedinaca i društvenih skupina ostva
ruje se u njihovom utjecaju na lakonske regulative. Zakoni pritom vrše dvostru
ku ulogu prenositelja i realizatora stereotipnih uvjerenja i korektiva koji nastoji
suzbiti utjecaj stereotipa na funkcioniranje zajednice. Stoga zakonske regulative
ukazuju na status koje pojedine stereotipne konstrukcije uživaju u društvu, ali i
utjecaj tih konstrukcija na oblikovanje ciljeva i smjernica političke_elite. Zakoni
i zakonici Kraljevine Jugoslavije osvjetljuju konflikt t«diciimalluh4-mQdeniizatorskih pravnih principa pri čemu modemizarijske struje pokazuju manje poleta
u nametanju vlastitih ideja. Rodni srer^m-ipi nvdjp figuriraju kao glavna prepreka
prodoru moderne pravne misli, a zakoni koji se baziraju na stereotipiziranoj dihotom noj slici društva pokazuju iznenađujuću rezistentnost i popiilatnost među
pravnicima u praksi.“€mi-su glavna prepreka uspješnoj unifikacijfgrađanskog za
ja m ika, projektu koji zasigurno nije zauzimao nevažno mjesto npnrar unitarističke"
jugoslavenske polit&e^ čak prodiru u nove zakone koji reguliraju tadašnje odnose
267
�ZAKLJUČAK
države i obitelji, poslodavca i zaposlenika. Pokazalo se da zakoni koji se oslanjaju
na stereotipne obrasce doživljavaju brzu i laku afirmaciju u praksi, dok zakonske
osnove koje nastoje provesti m rrln jH n n k r f ^ ^ n s r i
već prilikom izglasa
vanja zakona, a praksa ih često nastoji zaobići ili izigrati. Tako se zakoni koji imaju
c v rK n T sčrir/* m -a jl-f' p r i r t v i r p ili reguliraju princip očeve i muževe vlasti afirmiraju i
šire u pravnoj praksi, dok propisi koji se vode načelom ravnopravnosti zahtijevaju
eksplicitna objašnjenja i posebne inrrrprfrarjjeJ7.alfr>ni ujedno dokazuju izuzetnu
političku moć društvenih stereotipa koji se ovdje javljaju kao kulturni koncepti
koji definiraju živote građana i građanki, te obeshrabruju volju političke elite.
Na kraju nam ostaje da ukratko sumiramo odnose rodnih stereotipa i politike
u Kraljevini Jugoslaviji.
Rfldni srerenripLsn prije svega imali svrhu ^rahili-rarijp društvenih i političkih
jjrcviranja. Presumpcija njihove bezvremenosti i tradicionalnosti čini ih pogod
nim alatom za pozivanje na red u vrijeme kada sve društvene vrijednosti dolaze u
pitanje. Stoga su se rodni stereotipi najočiglednije aktivirali i propitivali upravo u
vrijeme'^ i ^ a V j^ p m ^ ^ t s k om rat^) i v0 ik o j ekpnomskojlćrizL Povlačenje jasne
crte između muškog i ženskog p rostora, muškog i ženskog prava te muške i ženske
uloge.imalo je syrhu~-uspostave kontrole nad eskalacijom društvenog nezadovolj
stva i osjećajemHjgroze'.
Nadalje, politika se pomoću rodnih stereotipa definira i pozicionira. O na pre
uzima očevu ulogu u regulaciji obiteljskih odnosa, preuzima muški identitet kao
potvrdu svoje autoritativnosti, a političke grupacije koje nemaju ili su izgubile kre
dibilitet često dobivaju oznakcjienskosti.
No, Jsorelariia jadnih stereotipa i ^olitil^e nije jednosmjerna. Rodni stereotipi
nisu se pokazali samo kao alati u rukama političkih skupina, već se nameću i kao
korigirajući i limitirajući faktor koji usmjerava njihove odluke te ograničavaju i
usmjeravaju m odemizacijskgjrendove. Rodni stereotipi nam etnuli su se kao jedna
od prepreka potpunoj d g n j^ j^ fg a ciji društva, suprotstavljaju se modernizaciji
pjCiva i, što je još značajnije<$j>rečavaju unitaristički projekt jugoslavenskog zakoni
ka. Tim e su se potvrdili kao kulturni fenomeni od izrazite političke moČL^
Ne postoji razlika u strategijama prenošenja i strategijama suzbijanja stereoti
pnih slika u društvu. O ba se procesa koriste istim prostorom medija, umjetnosti i
zakonskih propisa i - što je još važnije - djeluju u istom kulturnom i ekonomskom
okviru zbog čega se često događaju paradoksalne situacije da pokušaj odbaciva
nja stereotipnih uvjerenja završava realizacijom i potvrđivanjem istog. Primjerice,
|snskL£asopisi.koji nastoje napraviti odmak od pasivne, zavisne ženskosti, kreiranjem zasehnog ženskog prosrr>|ra^r><;r.hirr>m valorizacijom uspjeha pojedinih žena
u „muškom" svijetu i težnjom za afirmacijom vlastitog značaja kod političkih uzora
u konačnici gOftavljgju o^ragaf^o ženama kao zavisnom, drugotnom i muškarcima
268
�ZAKLJUČAK
kao normativnom dijelu društva. No, stereotipi koji se predstavljaju kao dio tra
dicijske kulture imaju poziciju autoriteta, pa time i dva klasična sustava kontrole
kojima usmjeravaju i korigiraju društvene procese koji su ozbiljno ugrozili baznu
ideologiju rodnih stereotipa: podsmijeh i marginalizaciju. Ove strategije čine
osnovu dugovječnosti stereotipa: elastičnost i mehanizme kontrole.
Odumiranje stereotipa je dugo, oni nadživljavaju propise i uvjerenja koji su ih
stvorili, mijenjaju značenje i funkciju u društvu, a u slučaju da izgube svaki druš
tveni kredibilitet vjerojatno i dalje egzistiraju na marginama kulturnog pamćenja,
jebiti u sasvim novom značenju i za posve novu svrhu, ali sa starim prizvukom
tradicionalnosti.
269
��IX.
IZVORI I LITERATURA
1. Izvori
1.1 Tisak
Domaćica (Beograd, 1921.), Eva (Zagreb, 1928.), Gradski vjesnik (Zagreb, 1931.),
Ilustrovan list (Zagreb 1914.-1918.), Ilustrovana ratna kronika (Zagreb,
1914.-1918.), Jugoslavenska žena (Zagreb, 1918.-1920.), Koprive (Zagreb,
1918.-1938.), Naša žena (Zagreb, 1935.-1938.), Nova Evropa (Zagreb,
1920., 1922., 1925.), Pravda (Sarajevo, 1920.), Radnička zaštita (Zagreb,
1920., 1921., 1922,), Slovenka (Ljubljana, 1919.), Svijet (Zagreb, 1926.,
1927.), Z a vjeru i dom (Zagreb, 1944.), Ženski list (Zagreb, 1925.-1939.),
Ženska misao (Zagreb, 1919.-1921.), Žena i svet (Beograd, 1925.-1941),
Ženski svet (Ljubljana, 1923.), Ženski svet (Beograd, 1930.-1934.), Ženski
pokret (Beograd 1920.-1938.).
1.2 Statistički izvještaji
Milković, Dušan, m. Jugoslavija 1918-1988: Statistički godišnjak. Beograd, 1989.
Izvještaj gradskog poglavarstva o sveopćoj upravi slobodnog i kraljevskogglavnoga
grada Zagreba: Zagreb 1913.-1918. Zagreb, 1927.
1.3 Zakoni i uredbe
„Općinski pravilnik za Dalmaciju". Zbirka Službenogglasnika. Sv. XX. Split, 1927.
Polić, Ladislav. Izborni zakon. Zagreb, 1923.
„Privremeni zakon za izbor svih opštinskih časnika u granicama ranije Kraljevine
Srbije i okruzima Belopoljskom, Beranskom, Metohijskom i Pljevaljskom".
Službene novine, 15. svibanj 1920., br. 106.
„Uredba o izboru u opštinska zastupstva u Sloveniji". Službene novine, 8. lipnja
1920., br.123.
„Uredba o ispremembah in poplnitvah uredbe o volitvi v občinska zastopstva v
Sloveniji od 15.5.1920". Službene novine, 25. veljače 1921., br. 43.
„Uredba o izboru gradskih zastupstva za gradove Hrvatske i Slavonije i Uredba o
izboru općinskih odbora za upravne općine Hrvatske i Slavonije". Narodne
novine, 24. studenog 1919.
271
�IZVO RI I LITERATURA
„Ustav Kraljevine Srba, H rvata i Slovenaca od 28.06.1921“ Zbirka zakona protu
mačenih i objašnjenih sudskom i administrativnom praksom. Sv.60. Beograd,
1928.
Ustav Kraljevine Jugoslavije; Zakon o biračkim spiskovima, Zakon o izboru Narod
nih poslanika za Narodnu Skupštinu. Zagreb, 1931.
Uredba o ličnom i porodičnom dodatku a) državnih službenika; b) penzionera".
Beograd, 1938.
„Uredba o ženskim zanatskom školama". Službene novine, 8. rujna 1921., br. 199.
Zakon o advokatima u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Zagreb, 1928.
„Zakon o biračkim spiskovima'. Zbirka službenog glasnika. Sv. 10. Split, 1926.
„Zakon o budžetskim dvanaestinama za mesece juli, august i spetembar". Službe
ne novine, 30. lipnja 1923., br. 146.
„Zakon o činovnicima i ostalim državnim službenicima građanskog reda od 31.
jula 1923. godine?. Zbirka zakona. Sv. 51. Beograd, 1923.
„Zakon o činovnicima". Narodne novine, 31. ožujka 1931., br. 36: 490.
„Zakon o činovnicima sa svima izmenama i dopunam a i praksom državnog saveta“. Zbirka zakona. Sv. 53. Beograd, 1940.
„Zakoni o dodacima na skupoću". Zbirka zakona. Sv. 48. Beograd, 1922
„Zakon o državljanstvu Kraljevine Jugoslavije sa uredbom za njegovo izvršenje".
Zbirka zakona. Sv. 109. Beograd, 1934.
„Zakon o državnem prom etnem osebju". Zbirka zakonov. Sv. 13. Ljubljana,
1923.
„Zakon o državnom saobraćajnom osoblju od 22 jula 1931". Zbirka zakona. Sv.
187. Beograd, 1931.
„Zakon o gradskim opštinama". Zakoni i naredbe, 22 srpnja 1934., br. 2.
„Zakon o izboru gradskih zastupstva za gradove H rvatske i Slavonije". Službene
novine, 17. svibnja 1922., br. 107.
„Zakon o izboru opštinskih zastupstva u Bosni i Hercegovini". Službene novine,
30. prosinca 1922., br. 294.
„Zakon o izboru u općinska zastupstva u Dalmaciji". Zbirka službenog glasnika.
Sv. 10. Split, 1926.
„Zakon o izmenama zakona na osnovu koga su izvršeni izbori na dan 28.11.1920.
godine". Službene novine, 10. srpnja 1922., br.150.
„Zakon o ličnim imenima od 19.2.1929". Zbirka zakona. Sv. 127. Beograd, 1929.
„Zakon o osiguranju radnika za slučaj bolesti, iznemoglosti i nesreće". Službene
novine, 30. svibnja 1922., br. 117.
2 72
�Literatura
„Zakon o volitvi v občanska zastopstva v Sloveniji". Službene novine, 18. ožujka
1922., br.6.
„Zakon o sudijama redovnih sudova". Zbirka zakona. Sv. 118. Beograd, 1933.
„Zakon o zanatskim školama". Službene novine, 15. svibnja 1922., br. 105.
„Zakon o zaštiti radenika". Službene novine, 14. lipnja 1922., br. 128
2. Literatura
Allen, Ann Taylor. Feminism and Motherhood in Westem Europe, 1890-1970 The
M atem alD ilem m a. New York: Palgrave Macmillan, 2005.
Anić, Rebeka Jadranka. Vise od zadanoga. Žene u Crkvi u Hrvatskoj u 20. stoljeću.
Split: Franjevački institut za kulturu mira, 2003.
Anić, Vladimir. Rječnik hrvatskogjezika. Zagreb: Novi Liber, 1991.
Antić Gaber, Milica i Selišnik, Irena. „Slovene Women 's Suffrage Movement in
a Comparative Perspective". U: Suffrage, Gender and Citizenship. Inter
national Perspectives on Parlamentary Reforms, ur. Irma Sulkunen, Leena
Nevala-Nurmi Pirjo Markkola, 219-241. Newcastle upon Tyne: Cambridge Scholars Publishing, 2009.
Đadurina, Natka. Nezakonite kćeri Ilirije. Hrvatska književnost i ideologija u 19. i
20. stoljeću. Zagreb: Centar za ženske studije, 2009.
Benyovsky, Lucija. „Dobrotvorna gospojinska društva u Hrvatskoj od osnivanja
do Prvog svjetskog rata". Časopis za suvremenu povijest 30/1 (1998): 73-93.
Benyovsky Lucija. „Društvo Hrvatska žena". Marulić - Hrvatska književna revija
26 (1993): 747-750.
Benyovsky Lucija. „Društvo Hrvatska žena i Zagorka". Hrvatska revija: časopis
Matice hrvatske 2 (2009): 124-136.
Benyovsky Lucija. Društvo Hrvatska žena u Karlovcu: 1921-1945 1991-1996.
Karlovac: Društvo „Hrvatska žena", 1996.
Blažević, Zrinka. Ilirizam prije ilirizma. Zagreb: Golden marketing - Tehnička
knjiga, 2008.
Brešić, Vinko, (ur.). Autobiografije hrvatskih pisaca, Zagreb: AGM, 1997.
Đloch, Mare. Apologija historije ili zanat povjesničara. Prevela Jagoda Milinković.
Zagreb: Srednja Europa, 2008.
Boban, Branka. „ 'Materinsko carstvo'. Zalaganje Stjepana Radića za žensko
pravo glasa i ravnopravan položaj u društvu". U: Žene u Hrvatskoj. Ženska
i kulturna povijest, ur. Andrea Feldman, 191-209. Zagreb: Institut „Vlado
Gotovac", Ženska infoteka, 2004.
273
�IZVO RI I LITERATURA
Boban, Branka. „Sabor Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije o problemima
prehrane tijekom I. svjetskog rata". U: Zbornik M ire Kolar-Dimitrijević.
Zbornik radova povodom 70. rođendana, 315-328. Zagreb Filozofski fakul
tet, 2003.
Boban, Branka. Stjepan R adiću vrijeme Prvog svjetskog rata: Zagreb: Alinea,
2006.
Bock, Gisela. „Nazi G ender Policies and Women 's H istory“. U: A History o f
Women in the West. Sv. V, Toward a Cultural Identity in the Twentieth
Century, ur. Georges Duby i M ichelle Perrot, preveo A rthur Goldhammer,
149-176. Cambridge, Mass.; London: Belknap Press ofH arvard University
Press, 1996.
Bock, Gisela. ,,Ordinary W omen in Nazi Germany: Perpetrators, Victims,
Followers, and By$tanders“. U: Women in the Holocaust, ur. Dalia O fer i
Leonore J. Weitzman, 85-100. New Haven, Conn.; London: Yale University Press, 1998.
Bock, Gisela. ,,Poverty and M otehrs' Rights in the Emerging Welfare States".
U: A History ofW om en in the West. Sv. V, Totvard a Cultural Identity in
the Twentieth Century, ur. Georges Duby i M ichelle Perrot, preveo A rthur
Goldhammer, 402-432. Cambridge, Mass.; London: Belknap Press o f
Harvard University Press, 1996.
Bock, Gisela. Women in European History. Oxford: Blackwell Publishers, 2002.
Bock, Gisela. ,,Women 's history and gender history: aspeets o f an international
debate". U: Gender and History in JVestern Europe, ur. Robert Shoameker i
Mary Vincent, 25-42. London: Arnold, 1998.
Bogdanović, Mira. „Žensko pitanje u časopisu Nova Evropa (1920-1941)“. U:
Srbija u modernizacijskim procesima 19. i 20. veka. Sv. 2, Položaj žene kao
merilo modernizacije, ur. Latinka Perović, 385-393. Beograd: Institut za
noviju istoriju Srbije, 1998.
Bokovoy, Melissa. „Croatia". U: Women, Gender and Fascism in Europe 19191945, ur. Kevin Passmore, 111-123., Manchester: M anchester University
Press, 2003.
Bosto, Sulejman. „Teorije sjećanja. Motivi, pretpostavke, kontekst". U: 1918.
Kultura sjećanja. Povijesni lomovi i svladavanje prošlosti, ur. Tomislav Cipek
i Olivera Milosavljević, 27-41. Zagreb: Disput, 2007.
Butler, Judith. Nevolje s rodom: fem inizam i subverzija identiteta. Prevela M irjana
Paić-Jurinić. Zagreb: Ženska infoteka, 2000.
2 74
�Literatura
Đutler Judith. Tela koja nešto znače: o diskurzivnim granicama »pola". Prevela
Slavica Miletić. Beograd Samizdat B92, 2001.
Cipek, Tihomir, Olivera Milosavljević, (ur.). 1918. Kultura sjećanja. Povijesni
lomovi i svladavanje prošlosti. Zagreb: Disput, 2007.
Christensen, Karen, Allen Guttmann, G ertrud Pfister (ur.). International
Encyclopedia ofWomen and Sports, Svezak 1. New York: Macmillan Refe
rence USA, 2001.
Coha, Suzana. „Konstrukcija i reprezentacija ženskog identiteta u Zagorkinom
Ženskom listu'.AE Nezna na junakinja^-.nova čitanja Zagorke, ur. Masa Grdešić, Masa i Slavica Jakobović Fribec, 257-297., Zagreb: Centar za ženske
studje, 2008.
C ott, Nancy F. „The M odern Women o f the 1920s, American Style“. U: A
History oflVomen in the West. Sv. V, Toward a Cultural Identity in the
Tiventieth Century, ur. Georges Duby i Michelle Perrot, preveo Arthur
Goldhammer, str. 76-91. Cambridge, Mass.; London: Belknap Press of
Harvard University Press, 1996
Crnković, Gordana P. ,,Women writers in Croatian and Serbian Literatures" U:
Genderpolitics in the IVestem Balkans: women and society in Yugoslavia and
the Yugoslav successor States, ur. Sabrina P. Ramet, 221-241. Univer$ity Park,
Pa: The Pennsylvania State University Press, 1999.
Čale Feldman, Lađa. „Nevolje s izvedbom". Frakcija 12/13 (1999): 154-165.
Čale Feldman, Lađa. „Dvoglave hidre: nacija, žene i gluma". U: Između roda i
naroda: etnološke i folklorističke studije, ur. Renata Jambrešić Kirin, Tea
Škokić, 323-340. Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku, Centar za
ženske studije, 2004.
Čapka, František. Dejiny zem ikoruny češke v datech. Prag: Libri,1998.
Cizmić-Horvat, Marina. „Ženski listovi u hrvatskom novinarstvu". Riječ 11
(2005): 101-107.
Davidoff, Leonore. „Adam spoke first and named the orders oft he world: masculine and feminine domains in history and sociology“, U: Gender and
History in IVestem Europe, ur. Robert Shoameker i Mary Vincent, 85-104.
London: Arnold, 1998.
Davidoff, Leonore. „Gender and the 'Great D ivide'. Public and Private in British G ender History, Journal ofPVomen 'sHistory 15/1(2003): 11-27.
Davidow Hirshbein, Laura. „The flapper and the fogy: representations o f gender
and age in the I920su,Journalo/Family History, 26/1 (2001): 112-137.
275
�IZVO RI I LITERATURA
http://deepblue.lib.um ich.edu/bitstream /handle/2027.42/83264/
LD H % 20flapper.pdf?sequence=l (posjet 1.7.2013.)
Dijanić, Dijana i dr., (ur.) Ženski biografski leksikon. Sjećanje žena na život u soci
jalizm u. Zagreb: Centar za ženske studije, 2004.
Downs, Laura Lee. Writing Gender History, London, New York: H odder Am old,
2004.
Drašković Marija i Olga Popović. „Pravni položaj žene prema Srpskom građan
skom zakoniku (1844.-1946.)“ U: Srbija u modemizacijskimprocesima 19.
i 20. veka. Sv. 2, Položaj žene kao merilo modernizacije, ur. Latinka Perović,
11-25. Beograd: Institut za noviju istoriju Srbije, 1998.
Duby, Georges i Perrot, Michelle (ur.). A History ofW om en in the West. Sv.
V, Toward a Cultural Identity in the Twentieth Century. Preveo A rthur
Goldhammer. Cambridge, Mass.; London: Belknap Press o f Harvard University Press, 1996.
Duggan, Lisa. „Teorija ratova ili 'T ko se boji Judith B u t t l e r ? Kolo: časopis M a
tice hrvatske 11(2001): 399-410.
Dukić, Davor i dr., (ur.). Kako vidimo strane zemlje: uvod u imagologiju. Zagreb:
Srednja Europa, 2009.
Dukić, Davor. Sultanova djeca: predodžbe Turaka u hrvatskoj književnosti ranog
novovjekolvlja. Zadar, Zagreb: Thema i d., Ibis grafika, 2004.
Dulibić, Frano. Povijest karikature u Hrvatskoj do 1940. godine. Zagreb Leykam
International, 2009.
Dyserinck, Hugo. „O problemu „images" i „mirages" i njihovu istraživanju u
okviru komparativne književnosti", U: Kako vidimo strane zemlje: uvod u
imagologiju, ur. Davor Dukić i dr., 23-36. Zagreb: Srednja Europa, 2009.
Emmert, Thomas A. „Ženski pokret: The feminist movement in Serbia in the
1920s“. U: Genderpolitics in the Westem Balkans: women and society in
Yugoslavia and the Yugoslav successor States, ur. Sabrina P. Ramet, 33-49.
University Park, Pa: The Pennsylvania State University Press, 1999.
Englesfeld, Nada. Povijest hrvatske države i prava. Razdoblje od 18. do 20. stoljeća.
Zagreb: Pravni fakultet, 2002.
Englesfeld, Nada. Prvi parlam ent Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca - privre
meno narodno predstavništvo. Zagreb: Globus, Pravni fakultet Sveučilišta
u Zagrebu, Centar za stručno usavršavanje i suradnju s udruženim radom,
1989.
Epstein, Barbara. ,,Why Poststructuralism Is a D ead End for Progressive Thou-
2 76
�Literatura
ght“, SocialistReview 25/2 (1995): 83-119.
Feher, Istvan M. „Ni neutralnost ni poticanje sebe, nego otvorenost: predrasude
kao uvjeti razumjijevanja". U: Kulturni stereotipi. Koncepti identiteta u
srednjoeuropskim književnostima, ur. Dubravka Oraić Tolić i Erno Kulcsar
Szabo, 59-70. Zagreb :FF-press Filozofski fakultet, Zavod za znanost o
književnosti, 2006.
Feinberg, Melissa. Elusive Equality: Gender, Citizenship, and theLimits ofDemocracyin Czechslovakia 1918-1950. Pitsburgh: University ofPitsburgh,
2006.
Feldman; Andrea. „Posljednjih tisuću godina". Otium 7-8 (1999): 30-37.
Feldman, Andrea. „Prilog istraživanju ženskih organizacija - Udruženje univerziteski obrazovanih žena", U: Žene i društvo kultiviranje dijaloga. Zbornik
radova, ur. Dunja Rihtman-Auguštin, Zvonko Lerotić, 61-67. Zagreb:
Sociološko društvo Hrvatske 1987.
Feldman, Andrea. „Proričući gladnu godinu - žene i ideologija jugoslavenstva
(1918.-1939.)“ U: Žene u Hrvatskoj. Ženska i kulturna povijest, priredila
Andrea Feldman, 235-246. Zagreb: Institut „Vlado Gotovac", Ženska
infoteka, 2004.
Feldman, Andrea (prir.). Žene u Hrvatskoj. Ženska i kulturna povijest. Zagreb:
Institut „Vlado Gotovac", Ženska infoteka, 2004.
Ficher, M enfred S. „Komparatistička imagologija: za interdisciplinarno istraživa
nje nacionalno-imagotipskih sustava", U: Kako vidimo strane zemlje. Uvod
u imagologiju, ur. Davor Dukić, 37-56. Zagreb: Srednja Europa, 2009.
Friedell, Egon. A cultural history o f the M odem Age. Svezak 3, The Crisis ofEuropean Soul from Congres ofVienna to the First World War. Preveo Charles
Frances Atkinson. New York: Alfred A. Knopf, 1954.
Goldstein, Ivo. Hrvatska 1918.-2008. Zagreb: Novi Liber, Europapress holding,
2008.
Goldstein, Ivo. Ž idovi u Zagrebu 1918.-1941. Zagreb: Novi Liber, 2004.
Grayzel, Sušan R. Women and the First World War. Harlow: Longman, 2002.
Grayzel, Sušan R. Women ’s Identities at War: Gender, Motherhood and Politics in
Britain andFrance duringthe First World War. Chapel Hill, N.C.: University o f N orth Carolina Press, 1999.
De Grazia, Victoria. „How Mussolini Ruled Italian Women“ U; A History o f
Women in the West. Sv. V, Totvard a Cultural Identity in the Twentieth
Century, ur. Georges Duby i Michell Perrot, preveo Arthur Goldhammer,
277
�IZVORI I LITERATURA
120-148. Cambridge, M ass.jLondon: Belknap Press o f Harvard University
Press, 1996.
Gračković, Marija. Tražim nekog dječaka: Vladimir N azor među Crikvenčanima.
Crikvenica: Gradska knjižnica Crikvenice, 2010.
Grdešić, Masa i Slavica Jakobović Fribec (ur.). Neznana junakinja - nova čitanja
Zagorke, Zagreb: C entar za ženske studije, 2008.
Gross, Mirjana, „Dekonstrukcija historije ili svijet bez prošlosti", Historijski zbor
n i k o m ): 165-194.
Gross, Mirjana. „ 'Nevidljive ž e n e Erasmus 3 (1993): 56-64.
Gross, Mirjana. Suvremena historiografija: korijeni, postignuća i traganja. Zagreb:
Novi Liber, Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta,
2001 .
Gross, Mirjana. “Žena-čovjek: L'hom m e". O tium 1-2 (1996): 149-155.
Guralnik, David B. (ur.). JVebster ’s New JVorldDictionary ofthe American Language, New York: Prentice H ali Press. 1986.
Hakalović, Anela. „Feminizam i postmodernizam : susret ili sukob?" N ovi izraz
časopis za književnu i umjetničku kritiku 47-48 (2010). http://w w w .pen bih.ba/izraz/novi/tekstl.php (posjet 4.11.2010.)
Hali, Catherine.“The early formation o f Victorian domestic ideology“, U: Gender
and History in JVestern Europe, ur. R obert Shoameker i M ary Vincent, 181196. London: Arnold, 1998..
Hameršak, Marijana. „Trivijalno i ženstveno - Bez Trećega", U: Između roda i
naroda: etnološke i folklorističke studije, ur. Renata Jambrešić K irin i Tea
Škokić, 340-354. Zagreb: Institut za etnologiju i folldoristiku, C entar za
ženske studije 2004.
Hanak, Peter i dr. (ur.). Povijest Mađarske. Preveli Drago Roksandić i Veljka
Čolić Peisker. Zagreb: Barbar, 1995.
Herman Kaurić, Vijoleta. „Bibliografija radova o Prvom svjetskom ratu objav
ljenim u historijskim časopisima u razdoblju 1945-1998. godine". Radovi
Zavoda za hrvatsku povijest 32-3(199972000): 491-498. Herman Kaurić, Vijoleta. „Koliko je društava djelovalo u Zagrebu za vrijeme
Prvog svjetskog rata", Historijski zbornik 62 /2 (2009): 427-463.
Herman Kaurić, Vijoleta, „Za naše junake: rad dobrotvornih hum anitarnih
društava u gradu Zagrebu 1914.-1918". D oktorska disertacija, Sveučilište u
Zagrebu, 2007.
2 78
�Literatura
Herout, Vjenceslav." 150. godišnjica sokolskoga pokreta". Vrela (Daruvar)
37(2012): 14-20.
Hobsbawm, Eric. „Izmišljanje tradicije", U: Kultura pamćenja pamćenja i histo
rija, priredile i prevele Maja Brkljačić i Sandra Prlenda, 137-150, Zagreb:
Golden Marketing - Tehnička knjiga, 2006.
Horvat, Josip. Prvi svjetski rat. Zagreb: „Stvarnost", 1967.
Hudek-Knežević, Jasna i Mladenka Tkalčić. „Sadržaj stereotipa spolnih crta komparativno ispitivanje". Godišnjak Zavoda za psihologiju 1(1992): 37-43.
Iveković, Rada. „Studije o ženi i ženski pokreti" U: Žene i društvo kultiviranje
dijaloga. Zbornik radova, ur. Dunja Rihtman Auguštin, Zvonko Lerotić,
9-28. Zagreb: Sociološko društvo Hrvatske, 1987.
Jalušić, Vlasta. ,,Women in Intervvar Slovenia", U: Genderpolitics in the PVestern
Balkans: women andsociety in Vugoslavia and the Yugoslav successor States,
ur. Sabrina P. Ramet, 51-66. University Park, Pa: The Pennsylvania State
University Press, 1999.
Jambrešić Kirin, Renata. Dom i svijet: o ženskoj kulturi pamćenja. Zagreb: Centar
za ženske studije, 2008.
Jambrešić Kirin, Renata. „Heroine ili egzekutorice: partizanke u 1990-ima“. U:
Između roda i naroda: etnološke i folklorističke studije, ur. Renata Jambrešić
Kirin i Tea Škokić, 299-322. Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku,
Centar za ženske studije 2004.
Jambrešić Kirin, Renata; Tea Škokić, (ur.). Između roda i naroda: etnološke i
folklorističke studije, Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku, Centar za
ženske studije, 2004.
Jancar-Webster, Barbara. ,,Women in the Yugoslav National Liberation Movement", U: Gender politics in the Westem Balkans: women and society in
Yugoslavia and the Yugoslav successor States, ur. Sabrina P. Ramet, 67-87.
University Park, Pa: The Pennsylvania State University Press, 1999
Janeković Romer, Zdenka. „O pisanju povijesti i znanju o prošlosti". U Zbornik
M irjane Gross. Upovodu 75. rođendana, 445-458. Zagreb: Filozofski fakul
tet, Zavod za hrvatsku povijest, 1999.
Janković, Branimir. „Prikaz III. kongresa hrvatskih povjesničara
Split - Supetar, 1-5.10. 2008“.(http://www.historiografija.hr/news.
php?id=25, 1.10.2011.)
Jenkins, Keith. Promišljanje historije. Prevela Snježana Koren. Zagreb: Srednja
Europa, 2008.
279
�IZVORI I LITERATURA
Jensen, Erik N. Body by Wiemar: Athletes, Gender and German M odem ity. New
York: Oxford University Press, 2010
Jovanović, Nadežda. „Dragoljub Jovanović o ulozi žene u društvu". U: Srbija u
modemizacijskim procesima 19. i 20. veka. Sv. 2, Položaj ženi kao merilo
modernizacije, ur. Latinka Perović. 421-433. Beograd: Institut za noviju
istoriju Srbije, 1998.
Jukić, Tatjana. „Gospodin Darcy i Pemberley Press. Vidljivo i nevidljivo u filmu
Dnevnik Bridget Jones". Hrvatskifilm ski ljetopis 27-28(2001): 227-233.
Jurić, M irjana. „Zagreb u Prvom svjetskom ratu: povijesne novine kao izvor za
istraživanje socijalne povijesti". Libellarium 2/2(2009): 121-144.
Jurić, Zagorka, Marija. Kći Lotrščaka. Zagreb: Stvarnost, 1977.
Jurić, Zagorka, Marija. „ 'Što je moja krivnja? ' “U Autobiografije hrvatskih
pisaca,priredio Vinko Brešić, 451-499. Zagreb: A GM , 1997.
Biljana Kašić. „Feminizan na pragu tisućljeća". Dialogue (Dijalog) 12 (2002):
7183. http://w w w .scribd.com /doc/47175569/C E E O L -2, (posjet
19.9.2011.).
Kecman, Jovanka. Žene Jugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama:
1918-1941. Beograd: N arodna knjiga, Institut za savremenu istoriju, 1978.
Kecman, Jovanka. „Žene u sindikalnim organizacijama i štrajkovima u Jugoslaviji
(1935.-1941)“. Istorija 20. veka 13 (1975): 257-322.
Kingsley Kent, Sušan. Makingpeace: The Reconstruction o f Gender in Interivar
Britain. Princeton: Princeton University Press, 1993.
Kingsley Kent, Sušan!* W orld War I and the Demise o f British Feminism",
TheJournal o f British Studies 27(1988): 232-253., www.jstor.org/stab le /175664, (posjet 2.5.2011.).
Klaić, Bratoljub. Veliki rječnik stranih riječi. Zagreb: Zora, 1972.
Knežević, Ida. „Žena u našoj advokaturi". Odvjetnik. Glasilo advokatske komore u
S R H 9(1968): 300-305.
Kodrnja, Jasenka. „Rodno/spolna hijerarhija javnog prostora". U Rodno/spolno
obilježavanje prostora i vremena u Hrvatskoj, ur. Jasenka Kodrnja, 81-106.
Zagreb: Institut za društvena istraživanja, 2006.
Kodrnja, Jasenka (ur.). Rodno/spolno obilježavanje prostora i vremena u Hrvatskoj.
Zagreb: Institut za društvena istraživanja, 2006.
Kolar-Dimitrijević, Mira. Mara Matočec - hrvatska književnica i njen rad na
socijalno-političkom i kulturnom polju u okviru seljačkog pokreta braće Radić.
Koprivnica: ,,Dr. Feletar“,1993.
28 0
�Literatura
Kolar-Dimitrijević, Mira. „Obrisi strukture radničke klase međuratnog razdoblja
u svjetlu privrednog razvitka", U: Revolucionarni radnički pokret u Zagrebu
između dva svjetska rata, ur. Leopold Kobsa i dr., 115-132. Zagreb, 1968.
Kolar- Dimitrijević, Mira. Radni slojevi Zagreba od 1918. do 1931. Zagreb: Insti
tu t za historiju radničkog pokreta Hrvatske, 1973.
Kolar-Dimitrijević, Mira. „Struktura privredno aktivnih stanovnika sjeverne H r
vatske prema materinjem jeziku uoči Prvog svjetskog rata". Acta historicooeconomica Jugoslavie 17/1( 1990): 127-161.
Kolar-Dimitrijević, Mira. „Utjecaj Prvog svjetskog rata na kretanje stanovništva
i stočarstva na području Hrvatske i Slavonije". Radovi Zavoda za hrvatsku
povijest, 24 (1991): 41-56.
Kolar-Dimitrijević, Mira. Zbrinjavanje gladne djece u Hrvatskoj na pragu Prvog
svjetskog rata. Slavonski Brod: Hrvatski institut za povijest - Podružnica za
povijest Slavonije, Srijema i Baranje,2008.
Krešić, Mirela. „Zakonsko nasljeđivanje prema Općem građanskom zakoniku
na hrvatsko-slavonskom području 1853.-1946." Doktorska disertacija,
Sveučilište u Zagrebu, 2009.
Kris, Ernst. Psihoanalitička istraživanja u umetnosti. Preveo Slobodan Petković.
Beograd: Kultura, 1970.
Krivokapić-Jović, Gordana. „ 'Društvo za prosvjećivanje žene i zaštitu njenih
prava' - radikali i žensko pravo glasa posle Prvog svetskog rata". U: Srbija
u modemizacijskim procesima 19. i 20. veka. Sv. 2, Položaj žene kao merilo
modernizacije, ur. Latinka Perović, 299-308, Beograd: Institut za noviju
istoriju Srbije, 1998.
Krizman, Bogdan. Hrvatska u prvom svjetskom ratu: hrvatsko-srpski politički odno
si. Zagreb: Globus, 1989.
Leček, Suzana. „ 'D o sada se samo polovica hrvatskog naroda borila.' Hrvatska
seljačka stranka i žene (1918.-1941.)“ Historijski zbornik 59 (2006): 93130.
Leerssen.Joep. „Imagologija: povijest i metoda". U: Kako vidimo strane zemlje.
Uvod u imagologiju, ur. Davor Dukić i dr., 169-185. Zagreb: Srednja Euro
pa, 2009.
Leerssen, Jopep, „Odjeci i slike: refleksije o stranom prostoru". U: Kako vidimo
strane zemlje. Uvod u imagologiju, ur. Davor Dukić i dr., Zagreb, 2009., str.
83-98.
281
�IZVO RI I LITERATURA
Leerssen, Joep. „Retorika nacionalnog karaktera: programski pregled", U: Kako
vidimo strane zemlje. Uvod u imagologiju, ur. Davor D ukić i dr., 99-124.
Zagreb: Srednja Europa, 2009.
Marković, Predrag J. „Mesto žene u javnom mnenju Beograda 1918-1965.“. U:
Srbija u modemizacijskim procesima 19. i 20. veka. Sv. 2, Položaj žene kao
merilo modernizacije, ur. Latinka Perović, 373-384. Beograd: Institut za
noviju istoriju Srbije, 1998..
Marković, Žika. M ilunka Savić-čovek i ratnik. Kragujevac: Etnopublik, 1997.
Mazower, M ark. Mračni kontinent. Europsko dvadeseto stoljeće. Preveo Evelin Toth
Mucciacciaro. Zagreb: Prometej, 2004.
Mercier, Jaques. Povijest Vatikana. Prevela Vesna Pavković. Zagreb: Barbat 2001.
Milosavljević, Olivera. „Autostereotipi - o autentičnosti i kvarenju nacije". D ija
log povjesničara-istoričara 5( 2002): 83-97.
Milosavljević, Olivera. „Metodološke pretpostavke istraživanja nacionalnih
stereotipa. Primjer: 1918 - 'oslobodioci'i 'poraženi', U: 1918. Kultura
sjećanja. Povijesni lomovi i svladavanje prošlosti, ur. T ihom ir Cipek i Olive
ra Milosavljević. Zagreb: D isput, 2007.
Milosavljević, Olivera. „M etodološki problemi izučavanja stereotipa Srba o
Hrvatima i H rvata o Srbima". Dijalog povjesničara-istoričara 4(2001): 171187.
Milosavljević, Olivera. „Otac-genije-ljubimac: Kult vladara - najtrajniji obrazac
vaspitanja dece" U: Srbija u modemizacijskim procesima 19. i 20. veka. Sve
zak 4, Žene i deca, ur. Latinka Perović, 188-292. Beograd: Institut za noviju
istoriju Srbije, 2006.
Milušić, Anto. „Hrvatsko izborno pravo 1848.-1918. Povijesni uvid u raspravu
Zakona o izbornom redu za Hrvatski sabor iz 1918. godine". Pravni vjesnik
Pravnogfakulteta u Osijeku 15/ 3-4 (1999): 309-318.
Milušić, Anto. „Politički i pravni aspekti općinskih izbora u Hrvatskoj i Slavoniji
godine 1920". Zbornik Historijskog instituta Slavonije i Baranje 7-8 (1970):
67-218.
Milušić, A nto i Josip Vrbošić. „Saborska rasprava o osnovi zakona o izbornom
redu za Hrvatski sabor iz 1918. godine". Pravni vjesnik Pravnogfakulteta u
Osijeku 15/ 3-4(1999): 418-457.
Milušić, Anto. „Temeljna obilježja izbornog sustava za Hrvatski sabor u njego
vom izbornom redu iz 1918. godine". Pravni vjesnik Pravnogfakulteta u
Osijeku 16/1-2(2000): 123-150.
2 82
�Literatura
Mladenović, Božica. „Poljakinja u Topličkom ustanku 1917. godine". Temejunis
3(2012): 1371-1378, h ttp :// teme.junis.ni.ac.rs/teme3-2012/teme%20
3-2012-22%201at.pdf, (posjet 1.6.2013.)
Mladenović Božica. Porodica u Srbiji u Prvom svetskom ratu. Beograd: Istorijski
institut, 2006.
Mladenović Božica. Žena u Topličkom ustanku 1917. godine. Beograd: Socijalna
misao, 1996.
Mladenović, Božica. „Živana Terzić - ratnica sa Drine". Istorijski časopis
49 (2002): 275.278.,http://scindeks-clanci.ceon.rs/data/pdf/03500802/2002/0350-08020249275M .pdf (posjet 1.6.2013.)
Moutoni, Michelle. From Nurturing tbe Nation to Purifyng Volk: Weimarand
Nazifamilypolicy, 1918-1945. New York, Cambridge: Cambridge University Press; Washington, D.C: German Historical Institute, 2007.
Nadoveza, Branko, „Neka konzervativna gledišta o položaju žene u Srbiji između
dva svetska rata", U: Srbija u modemizacijskim procesima 19. i 20. veka. Sv.
2, Položaj žene kao merilo modernizacije, ur. Latinka Perović, 434-442. Beo
grad: Institut za noviju istoriju Srbije, 1998.
Nikolić-Ristanović, Vesna. „Krivičnopravna zaštita žena u Srbiji 19. i 20. veka“,
U: Srbija u modemizacijskim procesima 19. i 20. veka. Sv. 2, Položaj žene
kao merilo modernizacije, ur. Latinka Perović, 26-35. Beograd: Institut za
noviju istoriju Srbije, 1998.
Novak, Božidar. Hrvatsko novinarstvo u 20. stolječu. Zagreb: Golden
marketing - Tehnička knjiga, Press data, medijska agencija H N D -a, 2005.
Obradović, Mirjana. „Udruženje univerzitetski obrazovanih žena u Jugoslaviji
1927-1941. godine", U: Srbija u modemizacijskim procesima 19. i 20. veka.
Sv. 2, Položaj žene kao merilo modernizacije, ur. Latinka Perović, 252-262.
Beograd: Institut za noviju istoriju Srbije, 1998.
Ograjšek, Ida. „Osmi mart. Međunarodni dan žena". Povijest u nastavi 3(2004):
112-141.
Oraić Tolić, Dubravka. „Hrvatski kulturni stereotipi: Diseminacije nacije". U:
Kulturni stereotipi. Koncepti identiteta u srednjoeuropskim književnostima,
ur. Dubravka Oraić Tolić i Erno Kulcsar Szabo, 29-45. Zagreb: FF-press
Filozofski fakultet, Zavod za znanost o književnosti, 2006.
Oraić Tolić, Dubravka i Erno Kulcsar Szabo (ur.). Kulturni stereotipi. Koncepti
identiteta u srednjoeuropskim književnostima. Zagreb: FF-press, Filozofski
fakultet, Zavod za znanost o književnosti, 2006.
283
�IZVO RI I LITERATURA
Paar, Adolf! Hrvatski sokol. Samobor: Društvo za športsku rekreaciju „Šport za
sve“, 2011.
Pageaux, Daniel-Henri. „O d kulturnog imaginarija do imaginranog" U: Kako
vidimo strane zemlje. Uvod u imagologiju, ur. Davor D ukić i dr., 125-150.
Zagreb: Srednja Europa, 2009.
Passmore, Kevin. Women Gender andFascism in Europe 1919-1945, Manchester:
M anchester Univeristy Press, 2003.
Pateman, Carol. Ženski nered: demokracija, fem in iza m i politička teorija. Zagreb:
Ženska infoteka, 1998.
Peić Čaldarović, Dubravka. „Osnovne karakteristike profesionalne djelatnosti
žena u Hrvatskoj između dvaju svjetskih ratova (1919.-1941.)“. Časopis za
suvremenu povijest 29/3(1997): 491-503.
Peić Čaldarović, Dubravka. „Ženska profesionalna udruženja u Hrvatskoj 19181941. godine: (Prilog istraživanju društvenog položaja žena u Hrvatskoj
između dvaju svjetskih ratova)“. Magistarski rad, Filozofski fakultet, Sveu
čilište u Zagrebu, 1996.
Perrot, M ichele.,M oja"povijest žena. Prevela Vesna Čaušević Greho. Zagreb: Ibis
grafika, 2009.
Perović, Latinka (ur.). Srbija u modemizacijskimprocesima 19. i 20. veka. Svezak
2, Položaj žene kao merilo modernizacije. Beograd: Institut za noviju istoriju Srbije, 1998.
Petranović, Branko. Istorija Jugoslavije 1918-1978. Beograd: N olit, 1980.
Radan, Živko. Pregled historije tjelesnog vježbanja i sporta. Zagreb: Školska knjiga,
1981.
Radovčić, Vesna. „Pokušaj kodifikacije građanskog prava u staroj Jugoslaviji
( 'Predosnova Građanskog zakonika za Kraljevinu Jugoslaviju')“. M agistar
ska radnja, Pravni fakultet u Zagrebu, 1971.
Ramet, Sabrina P. (ur.). Genderpolitics in the Westem Balkans: women andsociety
in Yugoslavia and the Yugoslav successor States. University Park, Pa: The
Pennsylvania State University Press, 1999.
Rappaport, Helen. Encyclopedia ofW om en SocialReformers. Svezak 1. Santa
Barbara, Califi; Oxford: A B C -C L IO , 2001. (www.books.google.com,
2.5.2011.)
Rihtman Auguštin, Dunja. Etnologija i etnomit. Zagreb: ABS 95, 2001.
Rihtman Auguštin, Dunja. „Metamorfoza socijalističkih praznika". Narodna
umjetnost 27(1990): 21 -32.
284
�Literatura
Rihtman Auguštin, Dunja. Ulice moga grada: antropologija domaćeg terena. Ze
mun: Biblioteka XX vek; Beograd: Čigoja štampa, 2000.
Roksandić, Drago (ur.). Uvod u komparativnu historiju. Prevele Dubravka Hrastovec i dr. Zagreb: Golden marketing - Tehnička knjiga, 2004.
Rose, Sonya O. ,,Sex, Citizenship, and the Nation in WorId War II Britain". The
American HistoricalReview 103/4 (1998): 1147-1176.
Rose, Sonya O. JVhat isgender History?. Cambridge: Polity Press, 2010.
Rosen, Ruth. „A Physics Prof. Drops a Bomb on the Faux Left", Los Angeles
Times, 23. svibnja 1996.
Rudwick, M artin J. S. „Caricature as a Source for the History of Science: De la
Beche 's Anti-Lyellian Sketches o f 1831“. Isis 66/4(1975): 534-560.
Rumenjak, Natalija. „Ideološki stereotipi u zagrebačkoj javnosti početkom
XX. stoljeća - Obzor i Srbobran 1901.-1902. godine". Povijesni prilozi
15(1996):151-189.
Rumenjak, Nives. „Manjinski identiteti i autostereotipi: Srpska karikatura u H r
vatskoj 1996.-1902.“, Časopis za suvremenu povijest 38 (2006): 459-467.
Savić, Svenka (ur.). Vojvođanke (1917-1931). Novi Sad: Futura publikacije, 2001.
Scott, Joan Wallach. Rod i politika povijesti. Prevela Marina Leustek. Zagreb:
Ženska infoteka, 2003.
Senjković, Reana. „Domovina je ženskog roda" U: Između roda i naroda: etnološ
ke i folklorističke studije, ur. Renatajambrešić Kirin i Tea Škokić, 281-298.
Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku, Centar za ženske studije 2004.
Shoemaker, Robert i Mary Vincent (ur.). Gender &History in JVestern Europe.
London: Arnold, 1998.
Sklevicky, Lydia. ..Karakteristike organiziranog djelovanja žena n Jugoslaviji u
razdoblju do drugog svjetskog rata (I)“.
- časopis za kulturu, umetnost
i društvena pitanja 308(1984): 415-417.
Sklevicky, Lydia. ..Karakteristike organiziranog djelovanja žena u Jugoslaviji u raz
doblju do drugog svjetskog rata (II)". fyfaa - časopis za kulturu, umetnost i
društvena pitanja 309(1984): 454-456.
Sklevicky, Lydia. Konji, žene, ratovi. Zagreb: Ženska infoteka, 1996.
Smith, Bonnie G. The Gender ofHistory: Man, Women, and the Historicalpractice. Cambridge, Mass.; London: Harvard University Press,1998.
Smith, Bonnie G. (ur.). Women ’sH istoryin GlobalPerspective. Urbana: University of Illinois Press, 2004.
285
�IZVO RI I LITERATURA
Sohn, Anne-Marie. „Sušan Kingsley Kent, Making peace. The Reconstrucđon o f
G ender in Interwar Britain". Annales. Historie, Sciences Sociales 1(1999.):
139-140.
Stanković, Đorđe. „Žena u ustavima Kraljevine Jugoslavije (1918.-1945.)“. U:
Srbija u modemizacijskim procesima 19. i 20. veka. Sv. 2, Položaj žene kao
merilo modernizacije, ur. Latinka Perović, 36-40. Beograd: Institut za noviju
istoriju Srbije, 1998.
Stefanović, Šveđana. „Ženska štampa: Ž ena i svet 1925-19421*. U: Srbija u modernizacijskim procesima 19. i 20. veka. Sv. 2, Položaj žene kao merilo moder
nizacije, ur. Latinka Perović, 408-420. Beograd: Institut za noviju istoriju
Srbije, 1998.
Stobbe, Heinz- Giinter. „Predrasude - stereotipi - slike o neprijatelju". Crkva u
svijetu 4(1996): 417-425.
Streicher, Lowrence H . „On a Theory o f Political Caricature". Comparative Studies in Society andH istory 9/4(1967): 427-445.
Sulkunen, Irma, Seija-Leena Nevala-Nurmi i Pirjo Markkola (ur.). Suffrage,
Gender and Citizenship. International Perspectives on Parlamentary Reforms.
Newcasde upon Tyne: Cambridge Scholars Publishing, 2009.
Šelih, Alenka i dr. (ur.). Pozabljenapolovica. Portreti žensk 19. in 20. stoletja na
Slovenskom. Ljubljana: Založba Tuma, 2007.
Simončić-Bobetko, Zdenka. Industrija Hrvatske 1918. do 1941. godine. Zagreb:
AGM , 2005.
Thebaud, F ran^ise. „The Great War and the Triumph o f Sexual Division". U:
A History ofWomen in the JVest. Sv. V, Towarda C ulturalIdentitj in the
Tiventieth Century, ur. Georges D uby i Michelle Perrot, preveo A rthur
Goldhammer, 21-75. Cambridge, Mass.; London: Belknap Press o f Harvard University Press, 1996.
Tomić Koludarević, Inga, M irko Petrić. „Identiteti na mreži: rodni i nacionalni
stereotipi na hrvatskim portalim a širokog dosega**. Društvena istraživanja
72-73/4-5 (2004): 803-825.
Tomić Koludarević, Inga. „Konstrukcija spolnosti i tolerancija". Društvena istraživanja 5/2(1996): 331-345.
Tumblety, Joan. Remaking the M ale Body: Masculinity and the uses ofPhysical Culturein Interivarand Vichy France. Oxford: Oxford University Press, 2012.
Turčinović Petar. ,,Stereotypes, Identity and Branding". Diplomatic academy Proceedings 6/1 (2004): 181-193.
2 86
�Literatura
Tymowski, Michal. Kratka povijest Poljske. Prevela Magdalena Najbar-Agičić.
Zagreb: Matica hrvatska, 1999.
Vesković Vangeli. Osmi m art i naprednoto dviženje na ženite vo Makedonija
(1939-1945). Skopje: Arhiv na Makedonija, 1985.
Vickery, Amanda. „Golden age to separate spheres? A review oft he categories
and chronology o f English women 's history“. U: Gender and History in
JVestem Europe, ur. Robert Shoameker i Mary Vincent, 197-225. London:
Arnold, 1998.
Vranješ-Soljan, Božena. Stanovništvo Banske Hrvatske: demografska slika Banske
Hrvatske u kontekstu društveno-povijesnih promjena od 1850. do 1910.
Zagreb: Educa, 2009.
Vujnović, Marina. Forging the BubikopfNation. Journalism, Gender, and Moder
n i in Intervvar Yugoslavia. New York: Peter Lang, 2009.
Vujnović, Marina. „The Emergence of Ženski list in the Context of Interwar
Croatia and the Bubikopf Debate". U :Neznana junakinja. Nova čitanja
Zagorke, ur. Masa Grdešić i Slavica Jakotović Fribec, 237-256. Zagreb:
Centar za ženske studije, 2008.
Yuval-Davis, Nira. Rod i nacija. Prevela Mirjana Pajić Jurinić. Zagreb: Ženska
infoteka, 2004.
Zemon Daviš, Natalie. ,,Women on top“. U: Gender and History in Western
Europe, ur. Robert Shoameker i Mary Vincent, 285-306. London: Arnold,
1998.
Zollner, Erich i Therese Schussel. Povijest Austrije. Preveli Vlatka Ana Dujić i
Šonja Ledinčić. Zagreb: Barbat,1997.
Župan, Dinko. M entalni korzet: Spolna politika obrazovanja žena u Banskoj H r
vatskoj (1868-1918). Osijek, Slavonski Brod: Učiteljski fakultet u Osijeku,
Hrvatski institut za povijest - Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i
Baranje, 2013.
Žižek, Aleksandar (ur.). Ženske skozi zgodovino. Zbornik referatov 32. Zborovanja
slovenskih zgodovinarjev, Celje, 30. septem ber-2. oktober 2004, Ljubljana:
Zveza zgodovinskih društev Slovenije, 2004.
http://www.diskrepancija.org/casopis/5br/sokall.pdf (4.11.2010.)
http://www.phisyc.nyu.edu./faculty/sokal. (4.11.2010.)
287
��Kazalo osobnih imena
Alba, Victor 189
Alexander, Sally 10
Andrejevna, S. 180, 181, 182
Anđelinović, Radunka J. 70
Anić, Vladimir 39
Anžič Klemenčič, Ivanka 110, 113, 131,
264
Atanasijević, Ksenija 6
De Grazia, Victoria 13
Demetrović, Juraj 128
Deželić, Božena 130, 168, 184
Deželić, Velimir 100, 106, 108, 109
Dukić, Davor 33, 35, 45
Dulibić, Frano 192, 193
Dvorniković, Vladimir 29, 133
Dyserinck, Hugo 31, 32
Badurina, Natka 36, 114,
Benyovsky, Lucija 28, 50, 114
Bernini, Giovani Lorenzo 189
Blažević, Zrinka 35
Boban, Branka 27, 57, 118, 212
Bock, Gisela 13, 14, 34, 153, 258, 259
Bogdanović, Mira 29
Bogdanović, Katarina 6, 104, 120
Bokovoy, Melissa 26
Bosto, Sulejman 44
Bulić, Frane 172
Buniševac, Anđa 149
Butler, Judith 14, 15
Emmert, Thomas A. 25, 26, 28, 110,
116, 166
Feher, Istvan M. 40, 47
Feldman, Andrea 9, 24, 26, 28, 114, 121,
257
Ficher, Menfred S. 32
Frangeš, Ženka 49, 128, 167
Friedell, Egon 142
Car, Bogumil 193
Carol, Lilly S. 26
Chamberlain, Neville 205, 207
Coha, Suzana 28, 138, 186
Coupe, V. A. 189
Crnković, Gordana R 25, 26
Čale Feldman, Lađa 15, 38
Čizmić-Horvat, Marina 28
Habermas, Jiirgena 18
Hali, Catherine 17
Hameršak, Marijana 38
Havelkova, Hanka 16
Herman Kaurić, Violeta 28, 56, 57, 58
Hitler, Adolf 191, 205, 213
Hobsbawm, Eric 33
Hohnjec, Josip 96, 100, 106, 109
Hudek-Knežević, Jasna 39, 40
DavidofF, Leonore 17, 18, 44, 151, 182
Davidović, Ljubo 93, 98, 99, 212, 213
Jalušič, Vlasca 25, 26, 28, 110
Jambrešić Kirin, Renata 37, 38
Govekar Vasič, Minka 69, 128
Grayzel, Sušan R. 52, 53
Gregorić, Marija 139
Gross, Mirjana 21, 24, 25
289
�K a z a h osobnih im ena
Jambrišak, Marija 49, 171
Jancar-Webster, Barbara 25, 26
Jensen, Erik N. 219
Jovanović, Dragoljub 29
Jovanović, Košta 156
Jovanović, Nadežda 29
Jovanović, Zorka 177
Jukić, Tatjana 42, 43
Jurić, Mirjana 63, 80
Karađorđević, kraljica Marija 120, 124,
138, 165
Kecman, Jovanka 24, 27, 28, 57, 60, 61,
74, 85, 86, 87, 94, 101, 103, 110,
114, 116, 118, 119, 121
Kingsley Kent, Sušan 51, 52, 53
Knežević, Vaša 100, 105
Kodrnja, Jasenka 38, 39
Kolar, Mira 27, 57, 74, 75, 76, 82, 83,
84, 86, 135
Korošec, Anton 211,213
Krešić, Mirela 249
Kris, Ernst 189, 190, 191
Krivokapić-Jović, Gordana 27, 92
Kulcsar Szabo, Erno 35
Kveder, Zofka 36, 70, 72, 94, 110, 113,
128, 129, 134, 144, 145, 165, 167,
168, 173
Leček, Suzana 27, 117, 118, 119, 136
Leerssen, Joep 31, 32, 33, 45
Ljotić, Dimitrije 29
Maček, Vlatko 136, 165, 212
Magašić, Anica 257
Majer-Vinski, Dora 257
Maksimović Petković, Leposava 246, 247
Maliak, Đlanka 71, 181
Marković, Predrag J. 29
Matočec, Mara 27, 135
Maurović, Andrija 193, 226
2 90
Maxiner, Franjo 219
Maynard Salman, Lucy 9
Milčinović, Adela 121, 128, 145, 167,
168
Milojević, Mileva 128, 176
Milosavljević, Olivera 32, 42, 43, 44, 45,
46
Milušić, Anto 91, 93
Mironovič Glovčenko; Sergej 193
Mladenović, Božica 59, 60
Motika, Antun 193
Mussolini, Benito 13, 205, 208, 209, 210
Nadoveza, Branko 29
Neznan, Ivica 105, 158, 169, 173, 181
Nikolić- Ristanović, Vesna 250
Obradović, Mirjana 28, 114, 117
OraićTolić, Dubravka 35, 41, 44, 46
Paget, Louisa 59, 60
Paleček, Ivan 100
Parčić Brovet, Marija 67, 68
Pateman, Carol 17
Peić Čaldarović, Dubravka 28, 93, 117,
118, 246, 247, 248, 249
Perrot, Michelle 9, 10, 185
Petrić, Mirko 39, 46
Pire, Ivo 158
Piskernik, Angela 143, 144, 158, 164,
176, 179
Pogačić, Milka 135, 147
Polić, Ladislav 100, 102, 104, 108
Pribičević, Svetozar 119, 212, 213
Prodanović, Jaša 100, 104, 105, 107
Protić, Božidar 68,69,104, 108, 109
Protić, Stojan 93, 96, 99, 100, 101, 104
Radić, Stjepan 27, 57, 101, 118, 119,
129, 136, 164, 183, 206
Radonjić, Radmila 147
Rautenstrauch, Adolf i Franjo 132, 133
�Kazalo osobnih imena
Režek, Ivo 193
Rihtman Auguštin, Dunja 24, 44
Roper, Lyndal 15
Rose, Sonya O. 14, 19, 20, 34, 153
Rudwick, Martin J. S. 189, 190
Rumenjak, Natalija (Nives) 36, 46, 192
Savić, Milunka 59
Scott, Joan Wallach 11, 12, 13, 16, 23, 89
Shover, Dorothy 147
Sklevicky, Lydia 23, 24, 28, 114, 116,
117, 166
Smrekar, Zdenka 134, 135, 136, 137,
165, 172
Sokal, Alan 20
Spencer Paget, Ralph 59
Stefanović, Svetlana 29, 137
Stobbe, Heinz-Gunter 40, 47
Stojanović, Ružica 68
Streicher, Lowrence H. 189, 190, 191,
192
Šert Erdevik, Marjan 178
Šiklova, Jirina 26
Tanezić, Vera B 179
Terzić, Živana 59, 60
Thaller, Lujo 178, 179, 180
Thebaud, Fran^oise 13, 50, 51, 53, 59
Tkalćić, Mladenka 39, 40
Tomić Koludarević, Inga 39, 40, 42, 45,
46
Tovčar, Franja 69
Trifković, Mara 170
Trifković, Marko 96, 249
Truhelka, Jagoda 135, 178
Tumblety, Joan 219
Uzorinac, Mirko 193
Vasić, Zora 130
Vereš, Slavko 192
Vesnić, Miljenko 93
Vickery, Amanda 18
Vidaković, Angela M. (Anđelina, Angelina) 101, 102, 260
Vujnović, Marina 28, 29, 137, 163, 176,
185
Vukičević, Velimir 212, 213
Yuval-Daviš, Nira 19, 153
Zagorka, Marija Jurić 6, 28, 36, 49, 50,
113, 114, 120, 138, 143, 150, 162,
163, 184, 186, 198
Zemon Daviš, Natalie 13
Zrnić, Jelena 138, 139
Žujević, Aleksa 100
291
�������Ida Ograjšek G orenjak
povijesti i češkoga jezika :
Zagrebu, gdje radi od 200
povijesti, kao i povijesti c
19. i u prvoj polovici 20. si
u nastavi.
Knjiga predstavlja značajan doprinos istraživanjima rodne i zensKe
povijesti u Hrvatskoj, dosad zanemarenim temama u hrvatskoj
historiografiji. Autorica obrađuje širok raspon problema, primjerice
utjecaj Prvoga svjetskog rata na položaj žena, razvoj ženskog pokreta
u Hrvatskoj i drugim dijelovima međuratne Jugoslavije, borbu za
pravo glasa, pravni položaj žena, razvoj ženskog tiska te otvara brojna
pitanja i stvara podlogu za nova istraživanja.
www.srednja-europa.hr
Cijena: 21 0,00 kn
�
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Knjige
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
M
Knjiga
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Opasne iluzije
Rodni stereotipi u međuratnoj Jugoslaviji
Creator
An entity primarily responsible for making the resource
Ida Ograjšek Gorenjak
Publisher
An entity responsible for making the resource available
Srednja Europa i prof. dr. sc. Damir Agičić
Date
A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource
2014.
Rights
Information about rights held in and over the resource
Ida Ograjšek Gorenjak i Srednja Europa
Format
The file format, physical medium, or dimensions of the resource
PDF
Language
A language of the resource
Hrvatski
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
67-M
Coverage
The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant
291 str.
Drugi svjetski rat
Ida Ograjšek Gorenjak
istorija
Jugoslavija
Kraljevina Jugoslavija
Prvi svjetski rat
rodni stereotipi
ženska štampa
žensko pitanje
-
http://afzarhiv.org/files/original/ff36d638776cdb2d1c80bc1163827276.pdf
6abf34619468b46780b53da65859ffa4
PDF Text
Text
��
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Dokumenti iz arhiva
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
A
Dokument
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Mjesečni izvještaj o radu
Description
An account of the resource
Izvještaj Zemaljskom odboru AFŽa BiH
Creator
An entity primarily responsible for making the resource
Gradski odbor AFŽa Mostar, Kulturno-prosvjetna sekcija
Source
A related resource from which the described resource is derived
Arhiv Bosne i Hercegovine
Publisher
An entity responsible for making the resource available
Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA
Date
A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource
28.02.1948.
Rights
Information about rights held in and over the resource
Arhiv Bosne i Hercegovine, Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA
Format
The file format, physical medium, or dimensions of the resource
PDF
Language
A language of the resource
SH
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
238-A
Coverage
The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant
2 str.
1948
Abrašević
analfabetski tečajevi
godišnjica oslobođenja Mostara
Gradski odbor AFŽa Mostar
izbori
konferencije
kulturno-prosvjetni rad
Nova žena
politički rad
priredbe
Sloboda
štampa
Zemaljski odbor AFŽa BiH
ženska štampa
-
http://afzarhiv.org/files/original/4e7dfc0c5d1bb541fa32b6ef382fbf1d.pdf
b614ec3f2a701ac7ea408767b398ee8c
PDF Text
Text
��
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Dokumenti iz arhiva
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
A
Dokument
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Izvještaj o radu za 1947. godinu
Subject
The topic of the resource
Izvještaj Zemaljskom odboru AFŽa, Sarajevo
Creator
An entity primarily responsible for making the resource
Gradski odbor AFŽa Bijeljina
Source
A related resource from which the described resource is derived
Arhiv Bosne i Hercegovine
Publisher
An entity responsible for making the resource available
Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA
Date
A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource
1948.
Rights
Information about rights held in and over the resource
Arhiv Bosne i Hercegovine, Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA
Format
The file format, physical medium, or dimensions of the resource
PDF
Language
A language of the resource
SH
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
233-A
Coverage
The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant
2 str.
1948
analfabetski tečajevi
Gradski odbor AFŽ-a Bijeljina
izgradnja
izvještaj o radu
konferencije
kulturno-prosvjetni rad
obnova zemlje
Omladinska pruga
predavanja
priredbe
štampa
Zemaljski odbor AFŽa BiH
ženska štampa
zidne novine
-
http://afzarhiv.org/files/original/eaa6bb033e9ccaeb3ce3f3e49bf592b2.pdf
db79d772db907ca1d2edb4b3dd65e9da
PDF Text
Text
ANTIFA.6ISTI~KI FRONT ZENA
o
JUGOSLAVI.JE
CENTRALNIOOSOR
,
•
28-058
•
•
•
y
•
0
.-
--
o. •
Y.",....
u
Bi:ro~:adl
•
1It: ..L.IO.
r
r~A".
1
v.
E
tltlt
11
o
•
ULL L"IJ Uli.
'OllJIU\.l'Y-
•
8t
I.1U~O'Y
U
orr -
•
,
i
1 •
1
t lj •
��
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Dokumenti iz arhiva
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
A
Dokument
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Dopis o zakonu o starateljstvu
Subject
The topic of the resource
Dopis Glavnom odboru AFŽa BiH
Creator
An entity primarily responsible for making the resource
Centralni odbor AFŽa Jugoslavije
Source
A related resource from which the described resource is derived
Arhiv Bosne i Hercegovine
Publisher
An entity responsible for making the resource available
Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA
Date
A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource
10.11.1947.
Rights
Information about rights held in and over the resource
Arhiv Bosne i Hercegovine, Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA
Format
The file format, physical medium, or dimensions of the resource
PDF
Language
A language of the resource
SH
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
214-A
Coverage
The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant
2 str.
1947
Centralni odbor AFŽa Jugoslavije
Glavni odbor AFž-a BiH
Komitet za socijalno staranje
Socijalno-zdravstveni savjet
štampa
Zakon o starateljstvu
ženska štampa