1 10 122 http://afzarhiv.org/files/original/e07d94c0adbf78b6da3323ce3ab9e150.pdf 166f3ad92147d892b8786d12aea814e9 PDF Text Text ��' * i»",: "N h.N JIJN *.. J* O T P IS A N O '•••-* « *■*'« . w LIS'A* ’*'7 Vot ooiuk* . ��UNIVERZITET U SARAJEVU FAKULTET POLITIČKIH NAUKA FRANJO KOŽUL SAMOUPRAVNI I RADNI STATUS ŽEN E U BOSNI I HERCEGOVINI (rezultati istraživanja) S a ra je v o , 1973. �Recenzent: prof. d r S t o j a n Tomić Za izdavača: prof. J o c o M a r j a n o v i ć �S ADRŽ AJ Strana Predgovor . 7 I) Teorijski osnovi istraživanja 1. Konceptualizacija predm eta istraživanja . Predmet istraživanja 13 . 17 Cilj istraživanja 20 Uzorak i dinamika istraživanja 21 2. Žena u svijetlu socijalističkog misaonog nasljeđa . 23 3. Sistem pravne regulacije socijalnog statusa žene (Zvonko S t e n e k ) ...................................................... 39 II) Samoupravni i radni status žene (Kvalitativna analiza) 1. Polazne pretpostavke . 2. Hipotetički o k v ir i..... a) Generalna hipoteza . . . . b) Raščlamba generalne hipoteze . c) Raščlamba posebnih hipoteza . d) Sistematski pregled varijabli 63 69 69 70 71 74 �Strana 3. 77 4. Činioci sam oupravnog statusa žene . 89 5. Institucionalni okviri socijalne stabilnosti žene . 6. Sam oupravni status žene . 7. Radni status žene . 127 8. Tradicija i porodični život 143 9. III) Statistički indikatori društvenog statusa žene Obrazovanje kao dim enzija društvenog statusa žene 149 101 .113 Prilozi Prilog 1: Upitnik . • 157 Prilog 2: Distribucija odgovora . .175 Prilog 3: Tabele 21—43 • 191 �P R E D G O V O R Brojne životne činjenice godinama nas upozoravaju da je pro­ ces emancipacije žene u Bosni i Hercegovini usporen, ako ne i u zastoju. Mnogi indikatori iz prakse upućuju na zaključak da je nužna brža i efikasnija društvena intervencija da bi se otklonili či­ nioci koji sprečavaju puno uključivanje ženskog stanovništva u samoupravne tokove i procese. Iako je naučno ispitivanje socijalnog i samoupravnog statusa žene u našem prostoru često pokretano, ipak do sada nemamo niti jedno serioznije istraživanje sa naučnim pretenzijama, jer su problemi, vezani za društveni status ženskog stanovništva, posmatrani i analizirani pretežno na nivou političkih ocjena te su na bazi toga izvođeni vrijednosni sudovi i fiksirane vrijednosne činjenice. Poznato je da izvođenje zaključaka i donošeje sudova na bazi statističkih pokazatelja i im presija ima ogra­ ničen domet i da korist od takvog proučavanja kompleksnih pojava može da bude samo trenutna i prolazna, — upotrebljena za kon­ kretna rješenja i akcije, a ne oslonac za građeje cjelovite koncepcije na duži rok. S obzirom na sve to, a na temelju uvida u ukupnu složenost socijalnog statusa ženskog stanovništva, posebno u Bosni i Herce­ govini, Republička konferencija za društvenu aktivnost žena Bosne i Hercegovine pokrenula je inicijativu da se svestranije istraži i pro­ uči stanje društvenog i samoupravnog statusa žene, kako bi se sa više^ pouzdanosti i na bazi čvrstih argumenata moglo pristupiti društveno-političkim poduhvatima. Pošto jedno istraživanje ne može da obuhvati sve aspekte tako složene društvene stvarnosti, inicijatori i autor istraživačkog rada su se sporazumjeli da se istraživanjem obuhvate najhitnije dimen­ zije socijalnog statusa. Stoga je istraživanje usmjereno upravo na probleme radnog i samoupravnog statusa ženskog stanovništva — dvije dimenzije, kojima je u najvećoj mjeri determiniran socijalni status čovjeka u samoupravnom društvu, a dakako i žene. �Osim toga, istraživanje je obuhvatilo kategoriju zaposlenih žena u društvenom sektoru, uz dopunu jednog broja žena koje smo no­ minalno odredili kao »domaćice«. Istraživanjem nisu obuhvaćene ostale kategorije žena, prije svega: žene sa sela. Takođe je izostavljena analiza drugih aspekata ukupnosti socijalnog stanja koje se određuje kao »žensko pitanje«. U tom pravcu izražavamo nadu da je naš rad samo jedan u nizu onih koji bi trebalo da uslijede. Naslov našeg rada — »Samoupravni i radni status žene u Bosni i Hercegovini« — opredjeljuje aspekte i pojave koje smo istraživali. N edostatnost istraživanja u pređašnjim vremenima, kao i istraživa­ nja drugih dimenzija ovog jedinstvenog fenomena, u mnogome je otežala naš zadatak, jer, uslijed toga, nije bilo moguće izvršiti poređenja ni u vremenskom, a ni u sadržajnom pogledu, na osnovu čega bi se mogli jasnije odrediti trendovi razvoja. Zbog toga smo se i odlučili da, poreci em pirijskih činjenica i njihove interpreta­ cije, u osnovnim linijam a osmislimo teorijske implikacije i sistem pravne regulacije, kao zasebna poglavlja, da bismo bar na taj način mogli učiniti osnovne kom paracije prošlosti sa sadašnjosti te prav­ nih norm i i realne društvene situacije. Ovaj projekt je realizovan zahvaljujući koordiniranoj pomoći Republičke konferencije za društvenu aktivnost žena Bosne i Her­ cegovine, Republičkog fonda za naučni rad SR Bosne i Hercegovine i Fakulteta političkih nauka u Sarajevu. U istraživanju su učestvovali: Rudi Stojak, koji je izvršio sta­ tističku obradu podataka i izradio tabele, m r Božidar Jakšić, kao konsultant za metodologiju istraživanja, prof. Nedim Šarac, kao naučni konsultant i m r Zvonko Stenek, kao autor poglavlja »Sistem pravne regulacije socijalnog statusa žene«. Ovom prilikom im izra­ žavam punu zahvalnost na plodnoj i uspješnoj saradnji. S posebnim zadovoljstvom se zahvaljujem studentima Fakul­ teta političkih nauka u Sarajevu, koji su odgovorno i solidno oba­ vili rad na anketiranju i sređivanju podataka, kao i svim ostalim saradnicim a koji su, svojim radom i podrškom, doprinijeli realiza­ ciji projekta istraživanja. Izuzetnu zahvalnost dugujem svim drugaricam a koje su našle vremena, strpljenja i volje da iznesu svoja m išljenja i stavove o ovom izvanredno važnom problemu naše društvene stvarnosti. U Sarajevu, oktobra 1972. godine. A utor 8 �SAMOUPRAVNI I RADNI STATUS 2ENE U BOSNI I HERCEGOVINI ��TEORIJSKI OSNOVI ISTRAŽIVANJA ��1. KONCEPTUALIZACIJA PREDMETA ISTRAŽIVANJA Društveni status žene bilo gdje, pa i u Bosni i Hercegovini, mo­ guće je posmatrati i analizirati imajući u vidu cjelokupnu socijalnu situaciju, a naročito globalnu društvenu strukturu. Tako je moguće ispitivati društveni status žena kao grupe izdvojene iz cjelokupne strukture društva po jednom kriteriju — polu. Takvo ispitivanje moguće je postaviti teorijski, kao i striktno empirijski. Upravo iz tog razloga, od samog početka našli smo se pred pitanjem kako odrediti okvire istraživanja! U slučaju da se ostane isključivo na teorijskom nivou razm atranja socijalnog statusa žene u Bosni i Hercegovini, može se desiti da se otkriju neki značajni sadržaji so­ cijalne stvarnosti. S druge strane, ako bi se ostalo isključivo na nivou empirijskih činjenica, koje smo sakupili u procesu istraži­ vanja, moglo bi dovesti do gubljenja teorijskog oslonca. Bilo je, dakle, neophodno povezati jednu i drugu dimenziju u istraživanju. Na osnovno pitanje istraživanja, kakav je stvarni društveni status žene u Bosni i Hercegovini trebalo je odgovoriti u okviru skromnih materijalnih mogućnosti i u kratkom vremenskom pe­ riodu. Odgovoriti na to pitanje značilo je razmotriti kako se stanje u toj sferi društvenih odnosa reflektuje na ukupan koncept samo­ upravljanja, a naročito kako se odražava na proces realizacije sa­ moupravljanja u praksi. Trebalo je, dakle, »raščistiti teren«, opredijeliti se za osnovni princip u istraživanju, a u isti mah zadovoljiti i neke zahtjeve po­ stavljene u prijedlogu da se istraživanje obavi. Zato nas je, prije svega, morao da zanima status žene u Bosni i Hercegovini, a ne status žene uopšte, pa otuda i naša potreba da se više od svega 13 �oslonim o na iskustvene činjenice kako se one pojavljuju u bosanskohercegovačkom društvu. Slijedeći tu logiku, ali i teorijske zahtjeve koje ovakvo istraživanje postavlja, sm atrali smo da je nužno uči­ niti napor da se teorijski relevantna saznanja uključe u samo istra­ živanje. Odmah se, kao drugo, postavilo i pitanje optimalnosti okvira istraživanja, pogotovo ako se respektuju objektivne mogućnosti i okolnosti. Naime, pitanje socijalnog statusa žene ii tzv. »žensko pi­ tanje« spada u red najsloženijih društvenih pojava novijeg vreme­ na. Značajan dio novije istorije socijalističkog pokreta, ne može se shvatiti bez objašnjenja tzv. »ženskog pitanja«, odnosno bez pune svijesti o ulozi i statusu žene u društvu. Žena — uključujući sve ono što određuje njen socijalni status — čini dio društvene struk­ ture i utječe na cjelokupnu socijalnu situaciju u bilo kojoj fazi no­ vije istorije. Socijalistički pokret je u ovoj oblasti ostvario neko­ liko klasičnih radova koji su postavili tem eljna pitanja i stvorili platform u od koje se može poći u svakom istraživačkom poduhvatu ove vrste. Međutim, od vrem ena kada su o ženi i njenom statusu u društvu pisali i govorili klasici m arksizm a i Bebel mnogo se šta u svijetu izmijenilo, a pogotovo u našem društvu. Revolucija je ra­ zorila stare klase i klasne odnose, a i dalje perm anentno vrši uticaj na osnovna društvena zbivanja. Žena više nije reducirana na bio­ loške funkcije, na »prirodni poziv«. Stari koncepti i gledanja na ženu i njenu društvenu ulogu, bar što se tiče naše stvarnosti, vremenom nestaju, tako da se više ne postavlja pitanje deklarativnog ili ustavnog priznanja ravnoprav­ nosti žene, nego njene faktičke ravnopravnosti. Naravno, ne treba zaboraviti da u našoj stvarnosti još žive mnogi recidivi prošlosti, ne samo u sferi svijesti nego i u svakodnevnom životu. Takođe su se zadržale neke predstave iz fem inističkih pokreta, kao što brojni zahtjevi u razrješavanju problema socijalnog statusa žene imaju stare forme i stare sadržaje. S d ruge strane, u Bosnf i Hercegovini se specija ln o .m ora ju respektovati jaki elementi tradicije po kojoj je žena vjekovima biia u neravnopravnom položaju. Sve to upućuje na zaključak da ustavno i pravno regulisanje socijalnog statusa žene, kojim je ona dobila ravnopravnost i kojim je ukinuta njena klasična klasna pozicija, nije po sebi dovoljno da bi se ostvarila i realna ravnopravnost žene, na što upućuju mnoge indicije iz svako­ dnevnog života. Na takav zaključak naročito upućuje činjenica da je stari koncept porodice ostao još uvijek u osnovi netaknut. Otuda 14 �se nameće pitanje kako konciprati porodicu u novim uslovima, jer je jasno da stvarne promjene nema bez prilagođavanja tradicional­ nog modela porodice novim socijalnim institucijama. Kao proces radikalnih prom jena u ukupnoj strukturi, revolu­ cija neumitno mijenja i stare sisteme vrijednosti i stare kriterije socijalnog vrednovanja. Kada se stari sistem uzdrma i doživi pro­ mjene, individua, jednako kao i socijalna grupa, nalazi novo mjesto i novu ulogu u odnosu na nastalu promjenu. Novi istorijski okvir koji na nov način određuje društveni status žene ukida mogućnost feminističkog pristupa tzv. »ženskom pitanju«. U savremenim jugoslovenskim prilikama žene su sastavni dio samoupravne društve­ ne strukture, a borba za emancipaciju i ravnopravnost žene samo je dio opšte borbe za dezalijenaciju čovjeka. Što žene nesumnjivo imaju i neke specifične, posebne probleme, nije dokaz da se borba za ravnopravnost može i treba da vodi van tokova borbe za oslo­ bođenje radnika kao čovjeka. S druge strane, neravnopravnost žene je indikator postojanja društvene neravnopravnosti i nejednakosti, kao što je i pokazatelj nepostojanja stvarne samoupravne strukture, jer su jednakost i ravnopravnost svakako među prvim temeljnim kriterijima samoupravnog organizovanja društva. U traganju za određenjem društvenog statusa žene pomenućemo neke od najhitnijih dimenzija nastalih promjena. P r v o , žena više nije kao što je ranije bila u poziciji da traži ustupke od suprot­ nog pola, njena društvena uloga i socijalne funkcije nisu više redu­ cirani na biološke funkcije i »prirodni poziv« žene. Savremena žena nema više potrebe da postavlja zahtjeve da joj se obezbijede ele­ mentarna građanska prava. Ta su joj prava u našem društvu revo­ lucijom obezbijeđena, a normativnom aktivnošću socijalističke države potvrđena. Ustav i pravni sistem regulisali su njen društveni status, ali se postavlja pitanje u kojoj mjeri žena može u svako­ dnevnom životu da ostvari garantovana prava. Prema tome, ako su neki stari problemi nestali, ne znači da je pitanje emancipacije žene u cjelini riješeno. Tako se danas problem zaostale svijesti i konzervativne tradicije snažno odražava na svakodnevni život žene. Zbog toga je danas nužno učiniti nove korake kako bi započeti pro­ ces emancipacije i društvene afirmacije žene izbjegao stanje stag­ nacije. Istorijski posmatrano, kad god se našla u poziciji društvene nesigurnosti i ugroženosti, kada je bila diskriminirana, usljed ne­ moći da razriješi pitanje svoga statusa, žena se najčešće prihvatala 15 �isprobanih instrum enata zaštite, kao što su korištenje bioloških svojstava bijeg u klasični model braka, tu »stabilnu« i »sigurnu« zajednicuj To su sredstva zaštite na individualnom planu. S glo­ balnog stanovišta ona se pokazuju kao samoodbrana, a ne kao rješenje ženinog društvenog statusa. Jer, žena je ipak najčešće i na j neposredni je bila podređena u okvirim a tradicionalnog patri­ jarhalnog i građanskog (klasnog) braka. Dakle, za nas je jedno od krupnih p itan ja bilo gdje da žena potraži stabilnost svog društve­ nog položaja i socijalnu sigurnost kao član samoupravne zajednice? Da li u globalnoj zajednici, porodici ili u društvenom procesu pro­ izvodnje? D r u g o , u prošlosti su se funkcije žene uglavnom iscrpljivale u obavljanju poslova tzv. prirodnog životnog poziva žene; ona je »držala tem elje kuće«, bila m ajka, odgojiteljica, supruga, poldožna mužu kao hranitelju. Funkcija hranitelja pripadala je muškarcu, a sve druge funkcije u porodici ženi kao supruzi i majci. Ekonomski ugrožena, u uslovima u kojim a nije mogla da zadovoljava elemen­ tarne potrebe, žena je prihvatila takav društveni status i pomenute funkcije. Njen ja v n i život bio je reduciran na vrlo mali broj mani­ festacija, a privatna sfera obuhvataTa je manje-više cio njen život. Tako je privatna sfera determ inirala društveni status žene, odre­ đujući ga, prije svega, kao neravnopravan u tradicionalnom braku. Na staroj ekonomsko-materijalnoj osnovi žena je bila pomoćna radna snaga, osoba za obavljanje »prljavih kućnih poslova« nedo­ stojnih superiornijeg pola. Tako se klasni interes kao istorijski sup­ stra t m anifestovao kao klasna eksploatacija jednog pola nad dru­ gim. Treba, m eđutim , prim ijetiti da se u toj sferi odigralo nekoliko krupnih prom jena koje su omogućile ženi da nadiđe poziciju eksploatisanog partnera i da ne bude žrtva tehničke nerazvijenosti dru­ štva. Te su prom jene brojne, a ovdje će biti m arkirane tri, po na­ šem m išljenju, najvažnije: (1) Tehnička revolucija, čiji smo savremenici, već je razorila stare modele privređivanja i načine rada i, time, je oslobodila ženu inferiornog statusa koji je proizlazio iz nedovoljnosti njenih fizičkih snaga za obavljanje brojnih vrsta po­ slova. U obavljanju mnogih poslova, zahvaljujući razvoju tehnike, fizička radna snaga više nije određujući činilac. Na drugoj strani, tehnički razvitak stvorio je ženi slobodno vrijeme, koje može da koristi kao prostor za svoju društvenu aktivnosjJ(2) Privatna čovje­ kova sfera, a naročito sfera braka, danas je drastično sužena, dok su javne sfere proširene, obuhvatajući mnoge nove aspekte čovje­ kovog života. Otuda više nije moguće ni ženin socijalni prostor 16 �svesti isključivo na privatnu sferu. Takav razvitak je brojne ženine aktivnosti učinio društvenim i javnim, a neke probleme socijalnog statusa žene učinio je transparentnijim . (3) Napokon, u novim istorijskim okolnostima i na bogatijoj ekonomskoj osnovi žena više ne mora svoje životne potrebe da reducira na minimum. Ona po­ staje otvorena za bogatstvo društvenih sadržaja, a njene ljudske po­ trebe se stalno umnožavaju. Sasvim je, otuda, normalno da u novoj situaciji žena više ne može da snosi isključivu odgovornost za odgoj djece, tim prije što podizanje podmlatka više ne spada isključivo u privatnu sferu, niti može da bude privatna stvar bračnih drugova. Kao ravnopravna, ona s pravom traži da tu odgovornost dijeli s dru­ gim društvenim činiocima — mužem, odgojnim institucijama, pa i širom društvenom zajednicom. Najzad, Qsim_te_pragresivne linije u emancipaciji žene, neop­ hodno je pomenuti da u našem društvu može takođe da se zapazi i izvjesna regresivna linija. U. revoluciji i poslijeratnoj izgradnji žena je izvojevalA-Svoju ravnopravnost. Žene su u narodno-oslobodilačkoj borbi učestvovale ravnopravno, a svoje funkcije i društvene poslove obavljale su sa isto toliko uspjeha kao i muškarci. Među­ tim, ako danas pogledamo formalnu strukturu vrhova moći, odlu­ čivanja! upravljanja, -vidjećemo da se stanje znatno izmijenilo s obzirom na učešće žena. Može se reći da je učešće žena u forumima na svjmjiivoiiriaT_u svim socijalno-političkim strukturam a takoreći Simbohčnb: Učešće ženajsvodi se na one okvire iz kojih ne mogu ozbiljnije uticatfna osnovne društvene tokove. PREDMET ISTRAŽIVANJA Najopštije rečeno, predmet istraživanja je socijalni status ženskog stanovništva Bosne i Hercegovine. Konkretnije određen, predmet istraživanja je samoupravni i radni status ženskog stanov­ ništva BiH, zato što ta dva elementa, po našem mišljenju, najhitnije utiču na cjelokupni socijalni status žene. Najopštiji okvir istraživanja, po prirodi stvari, zahtijeva pomno ispitivanje fenomena koji je tradicionalno određen kao »žensko pi­ tanje«. Ni jedno straživanje koje pretenduje na izvođenje precizno zasnovanih zaključaka i na otkrivanje uzroka ne može se ograničiti samo na ispitivanje konkretne situacije, nego se dijelom mora koncentrisati na ispitivanje prošlosti, kako bi se mogao projicirati bu­ 17 �dući trend kretan ja pojava. U opštim napomenama smo fiksirali da se sam oupravni i radni status žene sm atra osnovnim i central­ nim pitanjem , a ostali elementi dopunskim, te stoga ostaju izvan fokusa istraživanja. R espektujući vrem enski poredak u razvoju pojave koja je pred­ m et našeg istraživanja, širi okvir istraživanja obuhvata: (1) Teo­ rijsko zasnivanje analize problem a i kratak istorijski osvrt na ge­ nezu savremenog socijalnog statusa žene. Posebna pažnja posvećena je osnovnom teorijskom stanovištu do kojeg je došao socijalistički pokret. (2) Žena u sam oupravljanju: prom jene koje je sistem sa­ m oupravljanja izazvao u cjelokupnoj stru k tu ri društva i njihov odraz na socijalni status ženskog stanovništva. (3) Specifična obi­ lježja socijalnog statusa žene u Bosni i Hercegovini: tradicionalno p atrijarhalno naslijeđe je jedna od značajnih komponenti ne samo za razum ijevanje socijalnog statusa žene u Bosni i Hercegovini, nego i za napore da se društveni položaj žene izmijeni. U tom pravcu posebnu specifičnu težinu dobijaju elementi socijalne inercije. (4) K vantificiranje karakterističnih obilježja socijalnog statusa žene u Bosni i Hercegovini. Uži okvir istraživanja obuhvata, prije svega, pitanje kako opšti društveni činioci utiču na socijalni status žene. Posmatrano iz ovog ugla, naše istraživanje je obuhvatilo slijedeće relacije: (a) Žena i sam oupravni koncept socijalne organizacije — opšte socijalne de­ term inante statusa žene u Bosni i Hercegovini; (b) Žena i idejnopolitičke determ inante njenog socijalnog položaja; (c) Radni status žene u uslovima sam oupravljanja. Kao dopunski elementi koji su od bitnog značaja za naređene centralne, istraživanjem su obuhvaćeni slijedeći činioci: (d) Žena i socijalna tradicija u BiH; (e) Obrazovanje i status žene; (f) Radni status i status žene u porodici. Prem a tome, predm etom istraživanja su obuhvaćena dva cen­ tralna pitanja: (1) Socijalni status i uloga žene u razvoju samoupravnih od­ nosa. To je tem eljno pitanje i temeljni okvir u kome se manifestira društveni položaj žene u našem socijalnom miljeu. (2) Žena u procesu rada, njen položaj i mogućnosti ostvare­ nja njene uloge u osnovnom društveno-ekonomskom okviru života čovjeka uopšte. Sa stanovišta društvene prakse, od rješenja ovog pitanja bitno zavisi oslobođenje žene u cjelini. �Analiza socijalne tradicije u odnosu na stav prema ženskom stanovništvu, kao i analiza obrazovnog i porodičnog statusa žene, poslužili su u istraživanju samo kao dopune u objašnjenjim a njene samoupravne radne pozicije. Prema tome, ovi elementi nisu bili ispitivani sami po sebi, kao nezavisni faktori, nego samo u funkciji produbljivanja objašnjenja dva osnovna pitanja s kojima se istra­ živanje suočilo. Ovdje je, čini se, nužno, u obliku opštih napomena, skrenuti pažnju na još dva momenta. Opšti položaj i određene društvene uloge žene se u osnovi realizuju ili ne realizuju_u tri osnovna soci­ jalna okvjr a jo rc id ic i, radnoj organizaciji gdje je zaposlena i glo­ balnoj drustveiipj^ajedhici.'Zbog toga u istraživanju nije bilo mo­ guće izbjeći bilo kojTocTovih socijalnih okvira. Ali se otvara pitanje u kome od ovih socijalnih okvira treba da bude težište ispitivanja, a da pri tome ne budu zanemarena ostala dva. Druga napomena sastoji se u slijedećem: brak i porodica su još uvijek osnovne ćelije društva. To je istina za svako savremeno industrijsko društvo, pa i za naše. Zato ni jedno istraživanje soci­ jalnog statusa žene ne može poslužiti, pa ni naše nije moglo po­ služiti, kao osnova za zaključivanje a da se ne analizira porodični status žene. Zbog toga nam se u istraživanju postavilo pitanje »mje­ re«, odnosno širine istraživačkog zahvata u probleme porodičnog statusa žene. Ovaj smo problem izdvojili zbog toga što se istraži­ vanja kao što je naše najčešće i svode na ispitivanje problema po­ rodice i braka. Naš je cilj u toj sferi bio ograničen: porodični status jbaiej3osmatrali smo samo kao jednu od karakteristika njenog cje­ lokupnog socijalnog statusa, imajući posebno u vidu njen uticaj na samoupravni i radni status. ' CILJ ISTRAŽIVANJA Cilj našeg istraživanja treba, prije svega, tražiti u nastojanju da se na bazi prikupljene teorijske i empirijske građe pruži jasnija slika o samoupravnom i radnom statusu žene u Bosni i Hercego­ vini; jasnija od one koja se može steći na osnovu parcijalnih uvida i nesistematičnih impresija. Izvjesna opreznost koja je došla do iz­ ražaja u ovako određenom cilju istraživanja je namjerna, jer je razumljivo da se, s jedne strane, u razvijenoj društvenoj strukturi ne mogu donositi zaključci i vršiti društveni poduhvati na bazi im­ 19 �presija i svakodnevnih zdravorazum skih saznanja, kao što se s druge strane, prvi koraci u ispitivanju na jednom nedovoljno po­ znatom području m oraju vršiti k rajnje obazrivo. Prema tome, autor je svjestan da rezultati ovog istraživanja nisu ni mogli da osvijetle sve aspekte socijalnog statusa žene u BiH, nego da predstavljaju samo jedno od mogućih polazišta za dalje napore u istraživanju pro­ blem a u cjelini. Tek nakon tih istraživanja biće, eventualno, mo­ guće izgraditi cjelovitiju predodžbu o istraživanom fenomenu. U nasto janju da ovaj osnovni cilj našeg istraživanja specifici­ ram o, nužno je naglasiti da smo nastojali da ispitamo kako i u ko­ joj m jeri dvije navedene determ inante utiču na položaj i društvenu ulogu ženskog stanovništva BiH. Sa stanovišta mogućnosti i prak­ tične akcije važno je napom enuti da su to dvije sfere - samoupravna i radna — u kojim a društvo može najefikasnije da djeluje. Problemi koncentrisani u tokovima sam oupravnog odlučivanja i radnom pro­ cesu, odnosno njihovo razrješavanje, u najvećoj mogućoj mjeri za­ vise od društvenih činilaca i subjektivnih napora društvene zajed­ nice, više nego kada su u pitan ju neke druge sfere, kao što je, na prim jer, porodična, u kojim a je tzv. »žensko pitanje« takođe oz­ biljno i složeno. Ako već polazimo od pretpostavke da svako istraživanje pred­ stavlja sintezu teorijske i em pirijske komponente i da je samo tako moguće stvoriti jednu konzistentnu i naučno relevantnu sliku o onom dijelu društvene stvarnosti kojim se istraživanje bavi, onda je jedino tako moguće osloboditi se paušalnih tvrdnji i jednostra­ nog gledanja na problem koji nas interesuje. S druge strane, konzekventno izvedeni zaključci treba da rezultiraju iz ukupnog istra­ živanja, je r tek tako mogu predstavljati relativno solidnu bazu za socijalnu akciju i političke i druge društvene mjere koje je moguće poduzeti. Mada je relativno usko odredio cilj istraživanja, autor se trudio da to ne utiče na kvalitet ostvarenog rezultata, nego je, štaviše, nastojao, gdje je god to bilo omguće, da otvori mogućnost za nastavljanje istraživanja na novim područjim a da bi se na taj na­ čin najzad, došlo do jedne sistematske i cjelovite iskustvene eviden­ cije o socijalnom statusu žene u Bosni i Hercegovini u svim njego­ vim aspektima. Napokon, kada je riječ o ciljevima istraživanja, autor je dužan da se ogradi u još jednom pravcu. Naime, potrebno je ponovo na­ 20 �glasiti da je ovaj istraživački napor bio usmjeren, prije svega, na zadovoljenje nekih aktuelnih potreba društvene prakse, što ga, s druge strane, ipak nije moglo navesti da odstupi od naučnog tre­ tiranja problema i od pokušaja da izvede naučno relevantne za­ ključke. Naprotiv, autor je nastojao da nađe, koliko god je to bilo moguće, pravu mjeru i da, na taj način, izbjegne apstraktnost teo­ rijskog razmatranja, kao i politički prakticizam i pragmatizam, koji ni samoj socijalnoj akciji na duži rok ne bi mogao korisno da posluži. UZORAK I DINAMIKA ISTRAŽIVANJA Sasvim je razumljivo da je istražvanje samoupravnog radnog statusa žene u Bosni i Hercegovini ograničeno na područje te So­ cijalističke Republike. Taj prostorni okvir sadrži populaciju od oko 800.000 stanovnika ženskog pola. Kako se radi o specifičnoj popu­ laciji, autor se nije mogao koristiti već postojećim statističkim uzor­ kom za Bosnu i Hercegovinu, nego je morao, respektujući specifič­ nost populacije, da sam odabere uzorak. Od posebnog je značaja da je pri izboru respondenata izabrao izvjestan broj najupućenijih i najobaviještenijih žena u Bosni i Hercegovini, a da, s druge strane, izabere i broj žena koje nisu zaposlene u društvenom sektoru pri­ vrede, odnosno u društvenim službama. Govoreći jezikom procenata, uzorkom je obuhvaćeno 44,6°/# žena iz proizvodnih radnih organizacija, 44,6% žena zaposlenih u društvenim službama i, najzad, 10,8% domaćica. Kvalifikaciona struktura uzorka izgleda ovako: — Nekvalifikovanih i polukvalifikovanih radnica — Kvalifikovanih radnica — Visokokvalifikovanih radnica — Službenica sa nižom stručnom spremom — Službenica sa srednjom stručnom spremom — Službenica sa višom i visokom škols. spremom — Domaćica Dobna struktura ispitanica izgleda ovako: — Dobna grupa od 18 — 27 godina — Dobna grupa od 28 — 45 godina — Dobna grupa preko 45 godina 8 ,2% 22,2°/® 7,6% 8,4% 24,3% 18,1% 10,8% 30,2% 53,2% 16,6% �Pri određivanju uzorka takođe je vođeno računa o regional­ nom rasporedu, nacionalnoj stru k tu ri i bračnom stanju ispitanica, što se vidi iz priloženog kodeksa šifara koji čini stastavni dio ovog rada. Ispitivanje je započeto 1970. godine, a završeno je 1972. godine. Dinamika istraživanja izgleda ovako: — ju n 1970. godine — izrada prve varijante projekta; — novem bar 1970. godine — izrada druge varijante projekta; — 2. decem bra 1970. godine — Naučno vijeće Fakulteta poli­ tičkih nauka u Sarajevu usvojilo je projekat; — m art 1971. godine — završeno predtestiranje upitnika; — oktobar 1971. godine — završeno prikupljanje empirijske građe; — april 1972. godine — završen izvještaj o rezultatima istra­ živanja. 22 �2. ŽENA U SVJETLU SOCIJALISTIČKOG MISAONOG NASLJEĐA Najbolje mjerilo za kulturu jednog naroda jeste po* ložaj koji žena zauzima. (Furje) Ne može biti socijalističkog pokreta ako ogroman dio radnih žena ne uzme u njemu široko učešće. (Lenjin) Jednakost pred zakonom još nije jednakost u životu. Nama je potrebno da žena-radnica postigne ne samo pred zakonom već i u životu jednakost sa muškarcem-radnikom. Zato je potrebno da žene-radnice uzimaju sve više učešća u upravljanju društvenim preduzećima i u upravljanju državom. (Lenjin) Nema nikakve sumnje da bilo koja rasprava o položaju žene u modernom industrijskom društvu treba da se osvrne na ono na­ sljeđe koje je ostvario klasični marksizam i međunarodni radnički pokret. Takođe nema nikakve potrebe da se to nasljeđe tretira kao sistem dovršenih istina kojima savremeni istraživač nema šta da doda, a još manje da oduzme. Jednostavno, korisnije je to nasljeđe kritički preispitivati sučeljavajući ga s brojnim društvenim promje­ nama koje je industrijalizam unio u moderni svijet i razvijati ga u skladu sa stremljenjima i težnjama savremenog čovjeka. Dakle, ovakav pristup bi obuhvatio kako neke osnovne teorijske ideje koje su se u pojedinačnim marksističkim krugovima pojavile, tako i neka fundamentalna praktična opredjeljenja socijalističkog pokreta. 23 �U gotovo svim raspravam a o tzv. ženskom pitanju obično se ističe da se M arks i Engels nisu posebno bavili tim problemom. Sm atra se da je tek Avgust Bebel dao prvu iscrpniju studiju žen­ skog pitanja sa socijalističkog stanovišta. Sam Bebel ovako odre­ đuje svoje opredjeljenje: »Žensko pitanje je, dakle, za nas samo jedna strana opšteg so­ cijalnog pianja koje ispunjava danas sve glave koje misle i pokreću sve duhove; ono se, prem a tome, može resiti samo uništenjem dru­ štvenih suprotnosti i otklanjanjem zla koje iz njih ističe. Pa ipak je potrebno naročito pretresti žensko pitanje. Prvo zbog toga što se to pitanje o položaju žene u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti tiče, bar u Evropi, veće polovine društva, jer ženski pol čini, veću polovinu društva. Posle i zbog toga što pojmovi o razvitku društvenog položaja žene u toku hiljada godina tako malo odgovaraju stvarnosti, da je obaveštenje o tom nužno. Jer nepo­ znavanju i nerazum evanju položaja ženina treba pripisati dobar deo predrasuda sa kojim a se u različitim krugovima, pa i krugu žena samih, na sve jači pokret njihov gleda. Mnogi čak vele da žensko pitanje i ne postoji, je r je položaj koji je žena do sada za­ uzim ala i koji će i u buduće zauzimati određen njenim »prirodnim pozivom«, koji joj je pridelio da bude supruga i m atera i da se kuće drži. Što se izvan kućnog praga događa ili što god ne stoji u najtješnjoj vezi sa kućnim dužnostima, žene se ne tiče«1)Svima onima koji ženu upućuju njenom »prirodnom pozivu« i sm atraju da su na taj način problem apsolvirali Bebel odgovara da ne vide milione žena koje nisu u stanju odazvati se tom »pozivu« domaćice, roditelja i dadilje svoje djece, koje prom ašuju taj »po­ ziv«, jer je brak za njih jaram i ropstvo, pa svoj život tavore u bijedi i nesreći. I baš negdje na toj liniji bijede i nesreće života koja sudbinu žene čini istovjetnom sa sudbinom radnika da se jasno !) Avgust Bebel, Žena i socijalizam , str. 7—8, Izdanje I. Đ. Đurđevića, B eograd—S arajevo, 1923. 24 �uočiti da je i Bebel svjestan da se tzv. žensko pitanje može rješa­ vati jedino u procesu razrješavanja osnovnih klasnih suprotnosti i revolucionarne borbe za čovjekovo oslobođenje. Otuda se može s pravom tvrditi da Marks i Engels nisu posebnu pažnju posvećivali problemu društvenog položaja žene, ne zato što su samo pitanje zanemarivali, nego stoga što su bili svjesni da je to pitanje jedino moguće riješiti u sklopu borbe proletarijata za vlastito ukidanje i oslobođenje čovjeka kao čovjeka. Iz ovoga se može zaključiti sli­ jedeće: Marks i Engels nisu posebno raspravljali o društvenom po­ ložaju žene, ali su naznačili onaj okvir u kome je moguća ne samo teorijska rasprava o tim pitanjima, nego i praktično rješenje — epohalno-istorijska emancipacija žene k a o č o v j e k a . Taj okvir čine dvije ključne Marksove i Engelsove teorije: (1) teorija k l a s ­ ne b o r b e i (2) teorija a l i j e n a c i j e . Nema zaista nikakve potrebe da se ovdje šire izlažu osnovne ideje ovih dveju teorija. O njima postoji obimna, reklo bi se, ne­ pregledna literatura. Dovoljno je ukazati na dvije osnovne konsekvencije ovih teorija za naše raspravljanje: (1) pitanja o društvenom položaju žene su samo aspekt klasnih i unutarklasnih suprotnosti u društvu; (2) emancipacija žene je moguća, samo kao p r o c e s č o v j e k o v o g r a z o t u đ e n j a . Ovo je neophodno naglasiti, jer emancipacija čovjeka, kao totalni čin čovjekove revolucionarne akcije, nije moguća u okvirima bilo kog pojedinačnog istorijski datog klasnog društvenog poretka, kao što nije moguća ni u bilo kojoj p a r c i j a l n o j sferi čovjekova življenja, niti na individualnom planu. Tu je Marks sasvim odlučan: »Tek kad stvaran individualan čovjek vrati u sebe apstraktnog građanina i kao individualan čovjek postane generičko biće u svom empirijskom životu, u svom indivi­ dualnom radu, u individualnim odnosima, tek kada čovjek spozna i organizira »forces propres« kao društvene snage i stoga više ne bude od sebe više dijelio društvenu snagu u obliku političke snage, tek tada će čovjekova emancipacija biti dovršena«2). A ta potpuna, 2) Karl Marx — F. Engles, Rani radovi, Zagreb 1961, str. 73. 25 �dovršena em ancipacija čovjeka koja znači realizirano jedinstvo čov­ jekove generičke suštine i čovjekovog individualnog bića moguća je u procesu izgradnje komunizma kao asocijacije slobodnih pro­ izvođača, istinske ljudske zajednice u kojoj će interesi cjeline biti sadržani u individualnoj egzistenciji svakog pojedinca. Evo šta Marks o tome piše: »Komunizam kao pozitivno ukidanje privatnog vlasništva kao čovjekovog samootuđenja, te stoga kao stvarno pri­ svajanje čovjekove suštine od čovjeka i za čovjeka jeste stoga, pot­ pun, svestran i u n u tar cjelokupnog bogatstva dosadašnjeg razvitka nastali povratak čovjeka sebi, povratak čovjeka kao društvenog, tj. čovječnog čovjeka. To je komunizam kao dovršeni naturalizam = humanizam, kao društveni humanizam = naturalizam, on je istinsko rješenje sukoba čovjeka i prirode, između čovjeka i čovje­ ka, istinsko rješenje borbe između egzistencije i suštine, opredmećivanja i sam opotvrđivanja, između slobode i nužnosti, između indi­ viduum a i roda. On je riješena zagonetka historije i zna da je to rješenje«3). Iz ovoga nedvosmisleno slijedi da Marks sm atra nemo­ gućom istinsku ljudsku egzistenciju jedne grupe unutar totalnog o tuđenja građanskog svijeta. Nemoguća je, dakle, potpuna ljudska emancipacija žene, a da čitavo čovječanstvo ne bude oslobođeno. U skladu sa ovim zaključkom, borba za oslobođenje žene je na epohalno-historijskom nivou s a m o ako je dio borbe p r o l e t a ­ r i j a t a za ukidanje eksploatacije i čovjekovo oslobođenje. Otuda treba odbaciti odmah sve one ideje koje isključivo u poboljšanju položaja žene u društvu vide rješenje zagonetke njenog oslobođenja. M arks je, naime, s pravom tretirao kapitalizam kao sistem totalnog ropstva, potpunog otuđenja. I buržuj je otuđen, ma koliko da se u svom otuđenju mogao dobro osjećati. O tome, da je kapitalizam sistem totalnog ropstva, može veoma jasno da posvje­ doči položaj žene iz viših aristokratskih i buržoaskih krugova ^ — dakle, one društvene klase za koju bi se pretpostavilo da yodi, što je, uostalom , u najvećem broju slučajeva tačno, najlagodniji život. Ma koliko da »plivala« u raskoši i blagostanju, ma koliko se razm etala rasipanjem novca i m aterijalnih dobara, buržuj ka iz viso­ kih krugova je takođe robinja. Da bismo cjelishodnije pokazali u čemu se ovaj problem sastoji, neka nam ovdje bude dopušteno da se poslužimo nekim razm atranjim a Torstena Veblena, koji se — djelom Teorija dokoličarske klase — predstavio kao izvanredan poznavalac i lucidni analitičar buržoaskog načina života. Veblen s) Ibid. str. 242. 26 �problem posmatra u širokoj historijskoj perspektivi i posvjedocava da su se još u arhajsko doba žene i drugi robovi cijenili kao dokaz bogatstva i kao s r e d s t v a za akumulaciju b o g a t s t v a . Veblen piše: »Oni su zajedno sa stokom, ako je pleme pastirsko, uobi­ čajen oblik investiranja radi profita. Žensko ropstvo je bilo u toli­ koj mjeri u stanju da da karakter ekonomskom životu i kvazimiroljubivoj kulturi da žena čak počinje da služi kao jedinica vrednosti među narodima koji žive u doba takve kulture .. .«4). U pro­ cesu transformacije pljačkaške u buržoasku kulturu5) Veblen p ri­ mjećuje jedan vrlo značajan momenat koji se tiče društvene uloge žene iz tzv. viših krugova plemenite krvi: »Ovaj proces progresiv­ nog oslobođenja od običnih proizvodnih poslova će obično početi sa oslobođenjem žene ili glavne žene. Pošto je zajednica napredovala do ustaljenog načina života, zarobljavanje žena neprijateljskih ple­ mena kao uobičajen izvor snabdevanja ženama postaje nemoguće. Tamo gde je taj napredak postignut, glavna žena je obično pleme­ nite krvi, i ta činjenica ubrzava njeno oslobođenje od prostih po­ slova . . . Za našu svrhu je dovoljno da se kaže da je plemenita krv ona krv koja je oplemenjena produženim kontaktom s akum ulira­ nim bogatstvom ili sa stalnom povlasticom. Žena sa takvom pro­ šlošću radije se uzima za brak kako zato što se time stupa u sa­ vezništvo s njenim moćnim rođacima, tako i zbog toga što se sm atra da je krvi koja je bila povezana s mnogo dobara i velikom moći prirođena viša vrednost. Ona će ipak biti samo pokretna imovina svoga muža, kao što je pre no što je kupljena bila pokretna imovina svoga oca, (kurziv moj) ali ona je istovremeno od svoga oca na­ slijedila plemenitu krv. Usled toga se sm atra moralno neumjesnim da se ona bavi ponižavajućim poslovima zajedno sa ostalim slu­ gama. Ma koliko ona bila potčinjena svome gospodaru i ma koliko bila inferiorna u odnosu na muške članove društvene sredine u koju jev.sta,vliena svoJim rođenjem, princip da je plemenitost prenosna učiniće da se ona postavi iznad običnih robova; a čim ovaj princip poprimi snagu propisa on će joj u izvjesnoj mjeri podariti prero­ gativ dokoličarstva koji je osnovni znak plemenitog porijekla«0). 4) Teorija dokoličarske klase, Beograd 1966, str. 107. 5) M oderna buržoaska ku ltu ra dokolice zadržala je neke pljačkaške ka­ rakteristike. »Uzdržavanje od rad a je ne samo častan i zaslužan čin, nego sada postaje i stvar pristojnosti.« (Ibid. 98.) 6) Ibid. str. 108. 27 �M eđutim, to je u buržoaskom društvu neće osloboditi ropskog po­ ložaja. Dokolica žena iz buržoaskih krugova ima oblik zastupničke dokolice je r žena treba, prije svega, da reprezentuje bogatstvo muža, odnosno porodice kojoj pripada. Žena dobij a funkciju izloga u trgovini. Ona postaje izlog u kome porodica (odnosno muž) de­ m onstrira svoje bogatstvo. Takav položaj zahtijeva od žene da prati najnoviju visoku modu, a ogleda se u količini nakita koju po­ sjeduje, učešća u raznim (dokoličarskim ) društvenim, a naročito hum anitarnim aktivnostim a. Ova zastupnička dokolica žene za dru­ štveni prestiž u kapitalističkom svijetu toliko je značajna da, kako Veblen kaže, nije teško naći čovjeka koji se s krajnjom revnošću posvećuje radu kako bi njegova žena bila u stanju da pokaže svi­ jetu koliko može biti dokona. P otrošnja i sposobnost plaćanja su elem enti koje buržoaska klasa stalno m ora da ističe. Novac postaje osnovno m jerilo vrijednosti, a određeni tipovi rasipništva kanon socijalnog ponašanja. U tom pogledu naročito je karakteristično robovanje ženskoj (a u novije vrijem e i m uškoj) modi u odijevanju: »Odeća žene ide čak i dalje od odeće m uškarca u pogledu de­ m onstriranja nosiočevog uzdržavanja od svakog produktivnog rada. Nije potrebno tražiti nikakve naročite argum ente da bi se doneo uopšteni zaključak da elegantniji stilovi ženskih šešira idu čak ko­ rak dalje u onem ogućavanju svakog rada nego što je to slučaj s muškim cilindrom. Ženska cipela ima takozvanu francusku potpe­ ticu kao dokaz prisilne dokolice, pored dokaza koji u tom smislu postoji u vidu cipelinog sjaja, ova visoka potpetica čini očigledno svaki, čak i najprostiji i najneophodniji fizički rad krajnje teškim... Cak i u svojim najslobodnijim izletima moda retko uspeva da izbegne samo stim ulisanje izvesne tobožnje svrhe. Tobožnja korisnost m odernih detalja odeće je, međutim, toliko prividna samoobmana i njihova suštinska jalovost uskoro toliko negativno deluje na našu pažnju, da nam postaje nepodnošljiva, a mi onda tražimo spas u novom stilu. Međutim, novi stil m ora da se prilagodi zahtjevu uglednovoj kreaciji, koja će biti jednako jalova i isto tako neodrživa, nog rasipništva i jalovosti. Jalovost ovog stila nam uskoro postaje isto toliko m rska kao i jalovost onog prethodnog stila; jedini lek koji nam zakon rasipništva nudi jeste da potražimo utjehu u nekoj Otuda osnovna ružnoća i neprestana prom jena mondene odeće« ). Ovo nešto šire zadržavanje na opisu načina života i društvenim funkcijam a žene iz privilegovanih buržoaskih slojeva bilo je pc> trebno da se pokaže da ispraznost, otuđenost i pustinju života čak 7) Ibid. str. 192—196. 28 �ni ovih privilegovanih strana buržoasko društvo nije u stanju da sakrije. Bebel je bio u pravu kada je tvrdio da je žena prvo ljudsko biće koje je lišeno slobode i samostalnosti, i da je žena postala ro­ binja prije nego što je bilo robova. Zato bilo k o ja vrsta emanci­ pacije žena “ buržoaskih krugova, ma koliko da je radikalna, ne iz može da bude put ka istinskoj emancipaciji. Bebel je ovdje u pravu: »Za veliku većinu žena sasvim je svejedno da li će nekoliko hiljada žena koje pripadaju bogatijim redovima društvenim dospeti do položaja nastavnika, do lekarske prakse ili ma kakve naučne ili činovničke karijere. Time se ni u koliko ne izmjenjuje celokupni položaj toga pola«8). Štaviše, buržoaski ženski pokret, zanijet privilegovanim položajem žena iz građanskih krugova može u prole­ terskom ženskom, pokretu da vidi jedino opasne i neprijateljske težnje koje treba suzbiti. Ovdje se pokazuje da je klasna suprotnost između pripadnika različitih klasa jača od puke ženske solidarnosti. Sasvim je, dakle, očevidno da buržoasko društvo nije uopšte onaj epohalno-historijski okvir u kome je pitanje oslobođenja žene moguće riješiti. Lenjin to izražava ovim riječima: »Buržoaska demokratija na rečima obećava jednakost i slo­ bodu. U praksi nijedna, pa ni najnaprednija buržoaska republika, nije dala ženskoj polovini ljudskog roda ni potpune zakonske rav­ nopravnosti s muškarcem, ni slobode od tutorstva i ugnjetavanja od strane muškaraca. Buržoaska demokratija je dem okratija bučnih fraza, svečanih reči, slatkorečlvih obećanja, gromkih parola o sloTjođi~i jednakosti, a u praksi ona prikriva neslobodu i nejednakost žene, neslobodu i nejednakost trudbenika i eksploatisanih«9). Taj buržoaski okvir Pol Lafarg, u članku Žensko pitanje, odre­ đuje slijedećim riječima: »Kapitalizam nije otrgao ženu od doma­ ćeg ognjišta i nije je bacio u društvenu proizvodnju da bi je emancipovao, već da bi je još svirepije eksploatisao nego muškarca; zato se dobro pazilo da se ne sruše ekonomske, pravne, političke i mo­ ralne pregrade koje su bile podignute da bi ženu zatvorile u bračnu kuću. Zena eksploatisana od kapitala, podnosi bedu slobodnog trud­ benika, a pored toga i svoje okove iz prošlosti. Njena ekonomska beda se pogoršala; umesto da je hrani otac ili muž kojima se ona ® Op. cit. str. 10—11. ) ® »Sovjetska vlast i položaj žene« (1919), Dela, treće rusko izdanje, XXIV ) tom, str. 517—519. 29 �još uvek pokorava, ona m ora da zarađuje sebi za život. Pod izgo­ vorom da su njene potrebe manje nego potrebe muškarca, njen rad je slabije nagrađivan, i kada se njen svakodnevni posao u radionici,1 kancelariji ili školi završi, za nju u domaćinstvu tek počinje rad. M aterinstvo, sveti posao, najviša od društvenih funkcija postaje u kapitalističkom društvu uzrok strahovitih ekonomskih i fizioloških patnji. Nepodnošljivi uslovi u kojim a se nalazi žena predstavljaju opasnost za održavanje vrste«10). Lafarg tačno zapaža da je buržoazija u svojim redovima spri­ ječila, ili bolje rečeno stalno iznova nastojala da sprječava, anta­ gonizam između m uškarca i žene i time što je ženu zatvorila u po­ rodicu. No, to ne um anjuje stvarne ljudske probleme takvog polo­ žaja žene. O tome veoma upečatljivo svjedoči Bebel kada piše: »Ba­ cimo samo pogled na mnogobrojne anonse za brak u velikim buržoaskim listovima, pa ćemo naći samo takvih ponuda koje može na­ pisati samo jedna potpuno propala savjest. Ulička devojka koja iz bede radi svoj zanat, katkad je uzor pristojnosti i vrline prema ovim ponuđačim a braka. Jedan socijal-demokratski ekspediter koji bi takav oglas primio u svoj list, bio bi izbačen iz svoje partije. Buržoasku štam pu takvi oglasi ne ženiraju, oni donose novaca, a ona misli kao car Vespazijan non olet (ne sm rdi). Ali to ne smeta ništa buržoaskoj štam pi da piše protiv nam jera socjalne demokratije da razori brak. Licemernijeg doba od ovog našeg nikad nije bilo«11). Otuda i Bebelov stav, toliko različit od filistarskog buržoaskog stanovišta da prostitucija nije neko zlo, ružna izraslina na zdravom tijelu društva koje treba iskorijeniti, ne^o da je to nužna socijalna institucija buržoaskog društva, isto onako Tcao što je to policija, stajaća vojska i crkva. Ako buržoazija čak ni u vlastitim redovima nije u stanju da ostvari zadovoljavajuća rješenja, za društveni položaj žene iz pro­ leterskih redova može se reći da je taj položaj, u svim bitnim egzi­ stencijalnim vidovima, jednostavno tragičan. Nigdje se potpuna de­ humanizacija buržoaskog društva tako jasno ne ogleda kao u dru­ štvenom položaju radnice u kapitalizmu. Nigdje odnos najamni rad 10) Žensko pitanje (izvodi), u: M arks, Engels, Lenjin, Socijalizam i oslo­ bođenje žene, B eograd 1958, str. 113— 114. 11) Op. cit. str. 123. Ovdje se nem inovno nam eću neke paralele sa našom savrem enom situ acijo m u kojoj b ro jn i listovi o b jav lju ju ne sam o žem dbene oglase, nego i oglase s pozivim a na p ro stitu ciju . N ije poznat podatak da je neki od u red n ik a tih listova p a rtijsk i kažnjen ili isključen iz SKJ. 30. �— kapital nema tako stravične posljedice kao kad je riječ o životu radnice i njenog djeteta. Buržoazija stalno iznova nastoji da rad­ nice suprotstavi radnicima: majke—djeci, kćeri—očevima, sestre— braći, žene—muževima i da ih dovede u stanje »prljave konkuren­ cije«. Tu situaciju Bebel opisuje na sljedeći način: »Težnja žene da samostalno privređuje i da bude lično nezavisna buržoasko dru­ štvo priznaje do jednog izvjesnog stupnja za opravdanu, kao otpri­ like i težnju radnika za slobodom kretanja. Glavni razlog ovoj predusretljivosti nalazi se u klasnom interesu buržoazije. Buržoaziji je potrebna puna sloboda muških kao i ženskih radnih snaga da bi produkciju mogla razviti do vrhunca. Ukoliko se mašinerija i teh­ nika usavršavaju proces rada sve više i više deli u najprostije aktove te traži manju tehničku obrazovanost i snagu, ukoliko se, s druge strane, povećava konkurencija između pojedinih industrijalaca i konkurentske borbe čitave proizvođačke oblasti — između jedne države i druge, jednog dela zemljinog i drugog — utoliko se ženska radna snaga sve više traži . .. Ako se upotrebi ženska radna snaga, ona vrlo često ostavlja bez posla mušku radnu snagu. Ali potisnuta muška radna snaga hoće da živi, ona se nudi po manju najamninu, a ta ponuda, opet, spušta još manju najam ninu radnice«12). U tom pravcu Marks je bio još razgovjetniji i nemilosrdniji u otkrivanju istine od Bebela. Spram onoga što Marks piše, Bebelov tekst se čini skoro benignim. Teško da je uopšte u socijalističkoj literaturi moguće naći snažniji opis »prljave konkurencije« koju buržoazija nameće proleterskim masama. Evo kako Marks piše u Kapitalu: »Vrednost radne snage bila je određivana radnim vre­ menom potrebnim za održanje ne samo individualnog odraslog radnika već i radničke porodice. Bacajući na pijacu rada sve čla­ nove radničke porodice, mašina razdeljuje vrednost radne snage muža na čitavu porodicu. Stoga ona obara vrednost njegove radne snage. Kupiti porodicu, rascepkanu recimo na četiri radne snage, staje možda više nego što je ranije stajala kupovina radne snage glave porodice, ali se zato dobijaju četiri radna dana namesto jednog, a njihova cena opada srazmerno poretku viška rada njih če­ tvoro nad viškom rada onog jednog. Da bi jedna porodica mogla živeti, njih četvoro moraju davati kapitalu ne samo rad već i višak rada. I tako mašina, povećavajući ljudski materijal za eksploataciju, to pravo poprište kapitalističke eksploatacije od samog početka po­ i2) Op. cit. str. 213—215. 31 �većava ujedno i stepen ek sp lo atacije. . . Ranije je radnik prodavao svoju sopstvenu radnu snagu, raspolažući njom e kao formalno slobodno lice. Sad prodaje ženu i decu, on postaje trgovac robljem«13). N aročito teške posljedice kapitalistička eksploatacija imala je na život proleterske porodice. Engelsovi opisi života proleterskih porodica u velikim industrijskim gradovima Engleske sredinom prošlog vijeka, koje susrećemo u djelu Položaj radničke klase u Engleskoj, klasični su po svojoj potresnosti. Istorijski gledano, ti opisi za visoko razvijene industrijske zemlje zapada imaju danas istorijsku a ne aktualnu vrijednost, pa će ovdje biti navedeno jedno m jesto iz spisa Porijeklo porodice, privatne svojine i države koje ima širi teorijski značaj: »Vođenje domaćinstva je izgubilo svoj javan karakter. Ono se više nije ticalo društva. Ono je postalo pri­ vatna služba; žena je postala prava služavka isključena iz učešća u društvenoj proizvodnji. Tek joj je krupna industrija našeg doba — i to samo proleterki — opet otvorila put u društvenu proizvod­ nju. No, s tim da ostane isključena iz javne proizvodnje i da ne može ništa privređivati ako ispunjava svoje dužnosti u privatnoj službi porodice i da nije u stanju da ispunjava svoje porodične dužnosti ako želi da učestvuje u javnoj radinosti i da stalno pri­ vređuje. A takav je položaj žene u fabrici, takav je položaj i u svim poslovnim granam a, sve do lekarstva i advokature. Moderna ino­ kosna porodica osnovana je na otvorenom ili prikrivenom domaćem ropstvu žene, a moderno društvo je masa koja se sastoji od ino­ kosnih porodica kao svojih molekula«14). Bebelov opis tu sliku sa­ mo upotpunjava: »Da bi brak pružio supružnicima zadovoljan za­ jednički život, potrebno je pored uzajamne ljubavi i poštovanja, osiguranje materijalne egzistencije, raspolaganje onim životnim potrebama koje oni smatraju kao nužne za sebe i svoju djecu. Teška briga, teška borba za opstanak jesu prvi klinac u mrtvački sanduk bračne sreće i bračnog zadovoljstva. A briga postaje utoliko veća ukoliko se bračna zajednica pokaže plodnija, što potpunije, dakle, svoj cilj ispuni. Seljak, na prim jer, dočekuje sa zadovolj­ stvom svako tele koje mu krava oteli, broji radosno prasiće koje mu krm ača oprasi i sa zadovoljstvom priča to svojim susedima, ali tužno gleda kada mu žena donese prinovu onome broju njegovih izdanika koji je još mogao bez brige odgajati — a taj broj ne srne 13) K apital, I, 3 izd., B eograd 1958, str. 288—290. 14) Engels F rid rih , P orijeklo porodice, p riv atn e svojine i države, Beograd 1950, str. 73—75. 32 �biti veliki — utoliko tužnije ako novorođenče nesrećom bude devojka«'5). Lenjinovo mišljenje o istom pitanju nije različito. Sta više, on ukazuje da emancipacija žene mora da postane područje proleterske revolucije: »Žena je i dalje kućna robinja, i pored svih oslobodilačkih zakona, jer nju pritiska, davi, zatupljuje, ponižava sitno kućno gazdinstvo, prikivajući je za kuhinju i dečju sobu, ra­ sipajući njen rad na strahovito neproduktivan, sitničav, enervantan, zatupljujući posao. Pravo oslobođenje žene, pravi komunizam će početi tek tamo i tada gde i kada bude počela masovna borba (ko­ jom rukovodi proletarijat koji poseduje državnu vlast) protiv tog sitnog kućnog gazdinstva ili, tačnije, kad bude počeo njegov ma­ sovni preobražaj u krupno socijalističko gazdinstvo«16). Neophodno je, dakle, da procesi revolucije zahvate eksploatisane žene, da žene postanu aktivni činioci istorije, a ne pasivni posmatrači koji će ostati van osnovnih tokova istorijskog zbivanja. U eksploatisanoj ženi isto toliko koliko i u eksploatisanom radniku, Lenjin vidi potencijalnog vojnika revolucije. Osnovu na kojoj je moguće angažovati žene u političkoj borbi proletarijata Lenjin odre­ đuje na slijedeći način: »A uvlačiti u politiku mase nemoguće je ako se ne uvuku u politiku i žene. Jer ženska polovina ljudskog roda u kapitalizmu je dvostruko ugnjetavana. Radnica i seljanka su ugnjetavane od kapitala, a pored toga, one čak j u najdemo­ kratskijim buržoaskim republikama ostaju, prvo, neravnopravne, jer im zakon ne daje pravo jednakosti s muškarcem, a drugo, — i to je glavno — one ostaju u »kućnom ropstvu«, »kućne robinje«, jer su porobljene najsitnijim, najgrubljim i najtežim radom u ku­ hinji i uopšte u pojedinačnom porodičnom domaćinstvu, radom k°ji najviše zatupljuje čoveka«17). I Bebel tom pitanju posvećuje naročitu pažnju. On je svjestan da će otpori političkom angažovanju žene u proleterskom pokretu biti izuzetno snažni. Zato teži da ospori osnovne prigovore. Tako, na primjer, Bebel sm atra da pri­ govor koji ističe da su žene u dosadašnjoj istoriji pokazivale veoma malo interesa za politički pokret ne dokazuje ništa. On tom prigo­ voru suprotstavlja slijedeću tezu: ako se žena politika nije ticala, to ne dokazuje da je se ne mora ticati. Bebel s pravom ukazuje na « Op. cit. s tr. 114— 115. 5) ,(1) Lenjin V. I., Velika inicijativa, Izabrana dela u dva toma, II tom, knjiga 2, Beograd 1950, str. 174—176. ,7) Lenjin V. I.: »Međunarodni dan radnica«, Pravda, od 8. m arta 1921, Dela, 3 rusko izdanje, XXVI tom, str. 193—194. 33 �činjenicu da određene pojave u društvenom i privrednom životu pokazuju da je i žena najživlje zainteresirana za prom jenu onog stanja u kome im a ulogu pasivnog posm atrača društvenih zbivanja. Bebel piše: »Da li će vreme vojne službe biti skraćeno ili ne, da li će vojska biti pojačana ili ne, hoće li se voditi miroljubiva ili ratnička politika, hoće li sa vojnicima postupati ljudski ili ne, i hoće li usled toga broj sam oubistava ili dezertiranja rasti ili pa­ dati, — sve su to pitanja koja se tiču žene isto tako kao i čoveka. Isto je slučaj i sa prilikam a u poljoprivredi, industriji i saobraćaju, u kojim a je iz godine u godinu sve više žena kao radnica. Rđave prilike i nepovoljni odnosi nanose štete ženi kao društvenom i polnom biću, dobre prilike i povoljni odnosi koriste i njoj«18). Nema, dakle, tog društvenog pitanja, problema, nema te dileme u društvu o kojoj žene ne treba i ne mogu da odlučuju. Lenjin je u jednom razgovoru sa K larom Cetkin, proti veći se prenaglašavanju seksualnih problem a i p itanja braka u društvenom obrazovanju žena, sasvim odlučan u zastupanju tog stanovišta: »Sada sve misli drugarica, žena radnog naroda m oraju biti upravljene proleterskoj rev o lu ciji. . . Pitanje sovjeta je za nemačke proletere još uvek na dnevnom redu, a zatim versajski ugovor i njegove posledice u životu ženskih masa, nezaposlenost, opadanje nadnica, porezi i mnoge dru­ ge stvari«19). Bebel takođe sm atra da je jedini izlaz iz ropstva u koje buržoasko društvo gura sve svoje članove, a naročito proleta­ rija t i u izgradnji novog socijalističkog poretka: »Ma sa koje tačke pošli da kritikujem o današnje stanje, na kraju krajeva stalno se dolazi opet na ovo: nužna je korenita izmena naših socijalnih od­ nosa i sa njom e korenita izmena položaja polova. Žena mora, da bi brže do cilja došla, obazreti se oko sebe da nađe saveznike sa kojim a će se, sasvim prirodno, sresti u proleterskom pokretu. Klasno svesni proletarijat već je poodavno otpočeo juriš na tvrđa­ vu, klasnu državu, koja održava i vladavainu jednog pola na dru­ gim«20). Za razliku od Marksa i Engelsa koji su uvek ukazivali re­ volucionarne puteve izgradnje novog društva, na realne istorijske procese komunizma, ali nikada nisu govorili o tome kako će bu­ duće društvo izgledati u svojim konkretnim vidovima, Bebel čak — sasvim u duhu socijalističke tradicije razmišlja o položaju žene u *8) Op. cit. str. 170. 19) K lara C etkin: »Sećanja n a Lenjina«, u: M arks, Engels, Lenjin: Soci­ jalizam i oslobođenje žene, str. 139. 20) Avgust Bebel, Op. cit. str. 312. 34 �novom društvu: »Žena novoga društva biće socijalno i ekonomski potpuno nezavisna, ona neće više biti potčinjena ni senci od go­ spodarstva i eksploatacije, ona će stajati prema čoveku kao slo­ bodna, jednaka i biti gospodarka svoje sudbine. Njeno vaspitanje biće jednako čovekovom, uzimajući odstupanja koja uslovljava raz­ lika u polovima i polnim funkcijama; živeći u uslovima života koji prirodi odgovaraju, ona će moći svoje fizičke i duhovne snage i sposobnosti po potrebi razvijati i upražnjavati, ona će izbirati sebi za rad one oblasti koje odgovaraju njenim željama, sklonostima i predispozicijama i radiće pod istim pogodbama kao i čovek. Jedan deo dana radiće kao praktična radnica, ma kakav posao. Drugi deo dana biće vaspitačica, učiteljica, dadilja, treći deo vršiće ma koju administrativnu funkciju. Ona će studirati, raditi, uživati, zabavljati se sa sebi ravnima ili sa ljudima kako ona hoće i kako bude pri­ like imala«21)- Razlikujući se od Bebela, Lenjin je ovdje mnogo bliži Marksu i Engelsu. On se interesuje za to koliko je proleterska revolucija v e ć u č i n i l a emancipujući ženu i š t a j o š m o ž e u č i n i t i na tom planu: »Mi u pravom smislu reći nismo ostavili ni kamen na kamenu od podlih zakona o neravnopravnosti žene, o ograničenjima pri razvodu braka, o odvratnim formalnostima za koje je razvod vezan, o nepriznavanju vanbračne dece, o traženju njihovih očeva itd. — zakona čiji su ostaci mnogobrojni u svim civilizovanim zemljama, na sramotu buržoazije i kapitalizma. Mi imamo hiljadu puta pravo da se ponosmo onim što smo učinili u toj oblasti. Ali što smo čistije očistili tlo od krša starih buržoaskih zakona i ustanova, to nam je postajalo jasnije da je to samo čiš­ ćenje terena za gradnju, ali još ne i sama gradnja«22). Taj problem jedan od naših pisaca, Nerkez Smailagić u studiji »Socijalistička misao i emancipacija žene« pokušava da definira na sljedeći način: »Alh_preciznosti radi, treba reći, prvo, da je emancipacija žene nistorijsko-epohalni proces, a ne socijalni i politički čin, i, drugo, da je stupanje žene na javni plan društveno-proizvodnc aktivnosti početak ove emancipacije, a ne njeno okončanje, kao i da je to njen temelj a ne njena svrha«23). Decenije u društveno-ekonomskom razvoju, koje nas dijele od klasičnih stavova marksizma o oslobođenju žene, kao i da daju za 21) Ibid. str. 468. 22) Velika inicijativa, 1 cit., str. 174. . 23) Smailagić Nerkez, »Socijalistička misao i em ancipacija žene«, 2ena, časopis za društvena pitanja žene i porodice, god. 26 (1970), br. 2, str. 25. 3R �pravo osnovnim m arksističkim tezama o tome da je istinska emancipcaija moguća sam o u sklopu proleterske revoluciTeTNaravno to nikako ne um anjuje značaj čitavog niza praktičnih koraka i ostva­ renja u em ancipaciji žene do kojih je došlo u mnogim visokorazvi­ jenim industrijskim zemljam a. U mnogim od tih zemalja radni uslovi, kao i opšti uslovi života žene, naročito m jeram a socijalnog staran ja koje poduzim a država socijalnog staranja, znatno su po­ boljšani, tako da neke od tih zemalja, na prim jer skandinavske, čine u tom pogledu sam svjetski vrh. (Nije slučajno da u distribu­ ciji društvene, a naročito političke moći u tim zemljama socijalde­ m okrati igraju veoma važnu ulogu. U Švedskoj, na prim jer, vlada­ vina socijaldem okrata traje preko 30 godina.) S druge strane, ako se im a u vidu istorijska i društveno-ekonom ska osnova s koje su pošle, zemlje koje su se izborile za soci­ jalistički put razvitka postigle su jb ^ e ć e'u šp jeh B :'N aim e , izgleda da je veći istorijski skok u jednoj zemlji kao što je Kina, u kojoj su milioni ljudi um irali od gladi, obezbijediti hranu za sve i izvesti ženu na društvenu scenu revolucije, nego, na prim jer u Švedskoj obezbijediti ženi izuzetne m jere socijalne zaštite, kakve zbog stanja u m aterijalnoj bazi, mnoge zemlje koje grade socijalizam neće moći da ostvare ni u dogledno vrijeme. Naravno, to ne znači da su mjere socijalne zaštite u zemljam a skandinavskog tipa istinska mjera čovjekove slobode, kao što i socijalistička orijentacija nije sama po sebi dovoljna da obezbijedi stvarni l j u d s k i napredak. Istorij­ ska iskustva, naime, veoma ubedljivo govore da se u i m e radničke klase veoma često v l a d a l o n a d radničkom klasom, da se u ime bolje budućnosti proleter podvrgavao novim oblicima ropstva koji su obezbjeđivali bolju sadašnjost za vlastodršce. Nesumnjivo je da u svim tim slučajevima ni emancipacija žene nije mogla da bude ništa drugo nego p a r o l a koja se upotrebljava u svrhu manipulisanja brojnim radnim dijelovima stanovništva. Upravo ja k v a istorijska situacija pokazuje koliko je tačna osnovna marksistička teža'da bez ukidanja eksploatacije, razbijanja odnosa najamni rad — kapital, uništenja svih oblika represije i manipulacije nad čovje­ kom, uklanjanja m aterijalne bijede s lica zemlje, nema istinskog oslobođenja čovjeka, a time ni emancipacije žene. U tom pogledu se"zaključak koji izvodi već pomenuti naš autor o doprinosu soci­ jalističke misli i pokreta oslobođenju žene može sm atrati u osnovi tačnim: »Socijalistička misao u svome odnosu spram problema žene, uprkos povijesnim i kulturnim ograničenjima, ostala je vjerna svojoj humanističkoj inspiraciji i orijentaciji. Ona je hrabno, umno, 36 �pravdoljubivo i solidarno zagovarala stvar emancipacije žene — kritikom, vokacijom i svrhom. Ona je, ponekad, možda, suviše pov­ jerljivo označavala proletersku revoluciju kao obećanu zemlju, ali je snažno i dalekosežno utvrdila da je ona fundamentalan kriterij za ravnopravan i solidan život ljudi. Probijajući se kroz taloge uža­ snih predrasuda i potresnih iskušenja, ona je upućivala k onoj da­ lekoj svjetlosti budućnosti koja je bila i jest nada pogrbljenih da se mogu osloboditi zabluda i ništavila. Danas kada su se milijuni takvih susreli s oporom zbiljom revolucije, korisno je i razložno podsjetiti na njene principe, njene istine i njene poruke«24). Osvrtanje na prošlost i u osnovnim linijama osmišljavanje onoga što je dala socijalistička misao ranije nije motivisano meto­ dološkim razlozima, a niti potrebom kronološkog prikaza razvoja procesa i pojava iz sfere koju ispitujemo. Naprotiv, pogled u pro­ šlost je nužan radi projiciranja budućnosti, a još više radi osm išlja­ vanja stvarnosti koju pokušavamo osvijetliti. Ako poredimo sadaš­ nje stanje statusa žene uopšte pa i u našoj stvarnosti s prošlim, nije teško prepoznati mnoštvo recidiva dalje ili bliže prošlosti po­ gotovu u socijalnom prostoru Bosne i Hercegovine gdje se ukrštaju i talože različite kulture, različita mentalna svojstva naročito ako je u pitanju žena. Mnoga istraživanja, pa i naši rezultati, pokazuju da se žena tek izdigla u status pravno ravnopravnog člana društva. Međutim, j i pokušaju dalje transformacije nastao je, očito, zastoj u praksi. Još uvijek se žena koncipira kao osoba kojoj društvo kao zajed­ nica »pomaže«, bonificira je, jer, kako ćemo kasnije vidjeti, njena prava kao kompenzacija za specijalnu ulogu u društvu uvijek su regulisana normama koje imaju sadržaj koji se određuje kao »so­ cijalni«. S druge strane, politička i samoupravna participacija žene u društvenom životu je još uvijek određena kao zastupništvo po »ključu«. Prema tome, njen aktivitet nije usmjeren na ukupnost društvenog življenja, nego se stalno usmjerava na djelovanje u sfe­ rama koje se određuju kao ekskluzivno ženske. .Njihovo,djelovanje je najčešće humanitarno, prosvjetiteljsko i odgojno, dakle, izvan matice političkog i samoupravnog života. 24) Ibid. str. 55. 37 �r —jI Prošlost se naravno, najžilavije odražava u klasno-klasičnom braku, u socijalnom okviru u kome se položaj pojedinih kategorija žena nije izmijenio. Rezultati istraživanja upućuju na činjenicu da se i žena našeg vremena u odbrani svog statusa ponovo pokušava socijalno situirati u stabilnom braku. To što žena prihvata tradici­ onalni brak kao najsigurniji socijalni okvir svog socijalnog stabiliteta, vjerovatno je m otivirano iskustvom. Međutim, prihvatanje tradicionalnog braka je dvojako indikativno. Prije svega, indika­ tivno je da žena nije osigurala socijalni status u globalnoj zajed­ nici i da se ponovo vraća na stare pozicije. S druge strane, to je neka vrsta sam oodbrane na personalnom nivou, a to znači odstu­ panje iz socijalne akcije kakvu je započela revolucija. Osim toga, ponovo se nameće i intenzivira bio-fizička dimen­ zija žene i na taj način_ponovo^se pokušava koncipirati ženu kao jdzLo_g«^ogatstvaJ .zabave i užitka, a, to neumitno mora imati odraza na ženu kao društveno biće. Istina, vulgarno izjednačavanje žene sa muškarcem , što se nerijetko nam etalo i u socijalističkim progra­ m ima i deklaracijam a, našlo je svog odraza na stanje kakvo se danas u nas uspostavilo. Takav m odel izjednačavanja je^ na, neki način izjednačavanje u dužnostim a, a iie~i u pravima. Ako se žena suprotstavlja kao bio-fizičko biće ženi kao društvenom biću i ako se ova dva elem enta istog bića međusobno isključuju, onda za ženu nema izlaza. A takva suprotstavljanja nisu rijetka ni u teorijskim radovima, a pogotovu nisu rijetka u društvenoj praksi. Žene reprezentanti, zastupnici bez_masovnog učešća u javnom i političkom životu uvijek će biti m Traskršću, koji_dio svog bića da izgube. Gle­ dano TTaTnivou em pirije množina obaveza društvenog karaktera koje su distribuirane na mali broj žena, objektivno im uskraćuje moguć­ nost očuvanja onog što se zove intim a i lični život. Hipotetički, čini se da je to jedan od najsnažnijih elemenata demotivacije na dru­ štvenu akciju i stupanja žene u javni život. Nametnuto, takvo sta­ nje zapravo odgovara m entalitetu po kome je žena po prirodi stvari inferiorna, naime, da joj je m jesto u kući, da služi, da bude pod­ ložna mužu, a ne ravnopravna. Dakle, nova proturječja i suprotnosti koja se samo po formi ispoljavaju kao nova, im aju stare sadržaje. Međutim, kako je žena dostigla nivo emancipacije gdje stari metodi više nisu primjenljivi, nužno se m ijenjaju samo oblici diskrimina­ cije koji su blaži, je r se ne oslanjaju na prinudu, ali zato su suptil­ niji i, s obzirom na vrijeme u kojem živimo, ništa manje značajni. Da bismo mogli ipak reljefnije prikazati dokle se^ u sistemu pravne regulacije otišlo u građenju socijalnog statusa žene, u narednom izlaganju skiciramo pravni položaj žene, odnosno kategorije zapo­ slenog ženskog stanovništva. 38 �3. SISTEM PRAVNE REGULACIJE SOCIJALNOG STATUSA ŽENE (Zvonko Stenek) Pravni položaj zaposlene žene reguliran je norm ama radnog prava i socijalnog osiguranja na dva osnovna načina: putem normi koje važe za sve radnike, pa time i za zaposlene žene, i posebnim normama koje se isključivo odnose na rad i socijalno osiguranje žene-radnice. I jedan i drugi sistem normi bazira se na domaćim izvorima (unutrašnjem pravu) i na međunarodnim izvorima (m eđunarod­ nom javnom i međunarodnom privatnom pravu). Mi ćemo u našem izlaganju poći od normi unutrašnjeg prava: najprije ćemo eksponirati pravnu materiju, koja se odnosi gene­ ralno na sve radnike, u mjeri koja je neophodna za ovaj rad (I), zatim ćemo obraditi propise koji se isključivo odnose na ženu rad­ nicu uopće (II) i, najzad, posebne norme koje važe za ženu-radnicu u naročitim prilikama (III). Smatramo da je cjelishodnije da se u odjeljcima I, II i III, koji se odnose na sadašnje normativno stanje (koncem 1971.), une­ se materija međunarodnog prava (a ne da se posebno odvaja i obrađuje). Takođe, u cilju upoređivanja sadašnjeg pravnog polo­ žaja žene-radnice, koji započinje 1965. godine, sa stanjem koje je prethodilo, daće se prikaz odredbi propisa koji su ranije bili na snazi. 39 �I Ustavom iz 1963. godine zajamčeni su pravo na rad i sloboda rada, a svakom građaninu su pod jednakim uslovima dostupni sva­ ko radno m jesto i svaka funkcija u društvu. Prema istoj odredbi, svako slobodno bira svoje zanim anje i zaposlenje, a istovremeno je zabranjen prinudni rad. Pravo na rad potvrđuje dignitet čovjeka. Tako ga u prvom redu treba posm atrati. Pored toga pravo na rad znači osiguranje čovjeka da može obezbjeđivati sredstva za reprodukciju sebe i svoje poro­ dice, što znači da je pravo na rad osnova socijalne sigurnosti čov­ jeka. Posm atrano u odnosu na rad žene potvrđuje se princip rav­ nopravnosti žene sa m uškarcem . Sloboda rada podrazum ijeva da svako slobodno bira zanima­ nje i zaposlenje, da radni odnos može prestati protiv volje radnika sam o pod uslovima i na način koji su određeni zakonom. Ovaj prin­ cip se potvrđuje i kroz ustavnu odredbu da niko radniku ne može oduzeti stečena prava na osnovu rada. Kao što se primjećuje, slo­ boda rada potpuno isključuje ograničavanje po bilo kom osnovu slobode u pogledu zadovoljavanja ličnih afiniteta na području rada, što je naročito važno istaći u razm atranju pravnog položaja žene-radnice. Ustav garantira pravo na ograničeno radno vrijeme kao i od­ m or u toku rada, odnosno pravo na plaćeni godišnji odmor. Ustav takođe obezbjeđuje radniku pravo na ličnu sigurnost i na zdrav­ stvenu zaštitu, kao i drugu zaštitu na radu. Ustav propisuje oba­ vezno socijalno osiguranje na načelima solidarnosti i uzajamnosti. Ovi ustavni principi razrađeni su kroz odredbe Osnovnog za­ kona o radnim odnosima, Osnovnog zakona o penzijskom osigura­ nju, Osnovnog zakona o invalidskom osiguranju, Osnovnog zakona o organizaciji i finansiranju zapošljavanja, Zakona o zdravstvenom osiguranju i obaveznim vidovima zdravstvene zaštite stanovništva, Zakona o radnim m jestim a na kojima se im aju zaposliti invalidi rada, Osnovnog zakona o zaštiti na radu, Zakona o zaštiti na radu, kao i nekih drugih zakona. 40 �Kao primamo pitanje u oblasti regulisanja rada i radnih od­ nosa, a time i prava i dužnosti iz ovog domena, treba istaći odnos između zakonskih normi i normi autonomnog prava radnih zajed­ nica. Radna zajednica međusobne radne odnose uređuje općim aktima, na temelju odredbi Osnovnog zakona o radnim odnosima i drugih zakona. Ovo uređivanje treba da se zasniva na socijalistič­ kim načelima, na međusobnoj saradnji i odgovornosti u radu čla­ nova radne zajednice. Radna zajednica, ostvarujući načelo ravnopravne saradnje u radu i upravljanju, stvara posebne uslove kojima omogućuje svim svojim članovima da što neposrednije, aktivno i samostalno uče­ stvuju u iznošenju svih predloga kojima se uređuju pitanja iz rad­ nih odnosa. Ove odredbe Osnovnog zakona o radnim odnosima upućuju na dva zaključka: da radna zajednica, ako se pridržava propisa, neće stvarati monopol radnih mjesta (rezervišući ih pretežno ili u cjelini za muškarce) i da žena radnica ima ista prava u pogledu upravlja­ nja kao i muškarac. Radna zajednica je dužna da doprinosi osvarivanju prava na rad i stabilnosti rada odnosno stalnosti zaposlenja radnika. U skla­ du sa organizacijom rada i stvarajući materijalne, društvene i hu­ mane uslove rada, radna zajednica osigurava svakom članu radne zajednice da obavlja poslove i zadatke radnog procesa u skladu sa ličnim radnim sposobnostima i sklonostima. I ove odredbe istog zakona, konkretizirajući ustavne principe ukazuju da se radni proces u radnoj organizaciji treba da provodi i s obzirom na specifičnosti uposlenika, a time i žene-radnice, i da radna zajednica mora da vodi brigu o stalnosti zaposlenja svojih članova — bez obzira na pol. Pored navedenih, još jedan princip je veoma značajan u opre­ djeljivanju pravnog položaja žene-radnice. Radi se o principu: svako prema svojim sposobnostima, svakom prema radu. Provodeći ga u stvarnost, radna zajednica je dužna da osigura da radnik za jednak rad ostvaren pod jednakim uslovima učestvuje jednakim udjelom u raspodjeli sredstava za lične dohotke, kao i u ostvarivanju ostalih prava koja se stiču prema rezultatima rada. Ovaj princip izražava se, takođe, u međusobnoj ravnopravnosti radnika, bez obzira na pol, jezik, obrazovanje i si. 41 �Zakon izričito određuje da je povreda ravnopravnosti, kao i svaka prinuda i sam ovolja u uređivanju i ostvarivanju radnih od­ nosa, podložna odgovornosti utvrđenoj zakonom. Dakle, načelo rav­ nopravnosti, kao protivno diskrim inaciji u oblasti radnih odnosa zaštićuje se neposredno. Od zajedničkih prava, koja ima svaki radnik bez obzira na pol, pomenućemo kao značajno pravo za ženu radnicu — pravo na struč­ no usavršavanje u toku rada. Ovo pravo je u uskoj vezi sa institu­ tom plaćenog odsustva, a označava u suštini pravo žene-radnice da se stručno obrazuje i usavršava i, time, postaje konkurentnija na tržištu radne snage. Na kraju, treba navesti i još jednu dužnost radne zajednice u pogledu zaštite na radu radnika: radna zajednica dužna je organi­ zirati rad tako da radnik uz norm alnu pažnju može da radi bez opasnosti po svoj život i zdravlje. Izložena načela ukazuju na osnovna prava žene-radnice: pravo na rad uz slobodu rada, pravo na jednak lični dohodak, pravo na stalnost zaposlenja, aktivno i pasivno pravo upravljanja, jednak po­ ložaj u radu na bazi ravnopravnosti sa ostalim članovima radne za­ jednice, pravo na zaštitu na radu, pravo na stručno usavršavanje. Međutim, odvojeno je i sporno pitanje koliko se ova načela (prava) provode u život; drugim riječima, notorno je da normativni koncept sistem a prava i dužnosti radnice-žene nije dosljedno pro­ veden, odnosno da postoji nesklad između stvarnog i pravnog sta­ nja u tom pogledu, koje se može ispitati i dokazati baš na (ne)primjeni navedenih principa i prava. Osnovni zakon o radnim odnosima dopušta mogućnost uvođe­ nja tzv. neplaćenog odsustva. Uslove i trajanje tog dopusta utvr­ đuje radna zajednica općim aktom. Pominjemo ga kao jednu mo­ gućnost kojom se mogu koristiti žene-radnice u raznim slučajevima (naravno, utvrđenim općim aktim a). Međutim, treba dodati da je to dopust bez naknade. Nadalje, ovom mogućnošću koriste se žene-radnice koje kao supruge putuju i borave u inostranstvu, dok im muževi tam o borave i rade po nalogu svoje organicazije. Postoji već pomenuti plaćeni dopust u kojem se predviđaju slu­ čajevi zbog kojih se odsustvo do sedam radnih dana u jednoj kalen­ darskoj godini može odobriti, a ostali slučajevi su utvrđuju opštim 42 �aktima radne organizacije. Trebalo bi ispitati koliko se ova mo­ gućnost koristi za veću zaštitu žene-radnice u određenim periodima. To bi, u stvari, mogla da bude dodatna zaštita onoj koju zakonoda­ vac predviđa. U praksi teško da je moguće naći slučaj da radna organizacija ide dalje od zakona o zaštiti žene. Češće je obrnut slu­ čaj. Zatim, uz razmatranje pravnog statusa žene-radnice treba imati na umu i mogućnost rada sa nepunim radnim vremenom. Ovaj in­ stitut se malo koristi (pretpostavljamo) od strane žene-radnice. Možda bi ovo bila veoma pogodna mogućnost i za ženu da se za­ posli, da ima svoje radno vrijeme izvan kuće, a i radnim organi­ zacijama bi to bila prilika da fleksibilnije utvrđuju svoje potrebe i organizaciju rada. Naravno, po propisima, nepuno radno vrijeme uzima se u obzir za prava iz radnih odnosa i socijalnog osiguranja različito od rada u punom radnom vremenu, ali bi onda i tu tre­ balo izvršiti odgovarajuće korekcije u korist žene-radnice. Takvim oblikom zapošljavanja žena koriste se mnoge zemlje u pokušaju usklađivanja različitih funkcija žena, ali je pitanje zašto to nije moguće uopšte a ne samo za ženu. Na kraju ovog dijela samo da podsjetimo da je novelom Osnov­ nog zakona o radnim odnosima unesena odredba prema kojoj ne može prestati rad ženi-radnici bez njenog pristanka, ukoliko ova ima 25 godina penzijskog staža (muškarac 30). Ova odredba, koja nema apsolutni karakter, sama za sebe dovoljno govori u prilog općoj zaštiti radnika, pa time i žene-radnice. U poređenju sa ranijim propisima, koji su važili prije 1965. godine, u osnovnim principima zaštite, odnosno prava i dužnosti žene-radnice, nema nekih bitnih novina. I ranije je Ustav FNRJ predviđao posebnu zaštitu žene, a taj princip bio je konkretiziran kroz razne propise, a potom 1957. godine, kroz odredbe Zakona o radnim odnosima i Zakona o javnim službenicima. Može se reći da je ranije bilo više takvih normi (na primjer, u Zakonu o radnim odnosima 21 član, a u sadašnjem Osnovnom zakonu o radnim odnosma — 9 članova), da su bile jasnije i da je bila izričito uklju­ čena organizacija sindikata u sprovodenju propisa o zaštiti žene-radnice. Svakako je interesantno razmotriti da li su sadašnje za­ konske odredbe povoljnije u odnosu na ranije propise. Možda bi se, generalno, moglo reći da većih razlika nema, ali da u nijansama, kod pojedinih prava, postoji razlika koja ukazuje da je povremeno u raznim vremenskim intervalima bilo normi više, odnosno manje u korist žene-radnice (na primjer, prema Zakonu o radnim odno­ sima iz 1957. godine, majka u radnom odnosu kojoj u porodici nije 43 �imao ko da njeguje dijete, imala je pravo na rad sa skraćenim rad­ nim vrem enom od 4 sata dnevno i po isteku porodiljskog odsustva, a dok dijete ne navrši 3 godine života. K riterij je, dakle, da nema nikog u porodici ko može da njeguje dijete; danas je krterij znatno strožiji i polazi od zdravlja djeteta ili se, na prim jer, godišnji od­ m or mogao prenositi iz jedne u drugu kalendarsku godinu, a sada ne m ože). To je reduciranje već stečenih prava, a takva tendenca bi se nekontrolisano mogla nastaviti. Poznato je da prije 1957. godine nije bilo zakona kao pravnog akta, koji sveobuhvatno zahvata m ateriju iz područja radnih od­ nosa. Međutim, podzakonskim propisim a, kojima je bila regulisana ova m aterija, među prvim a je donesena Uredba iz 1946. godine o odsustvu žena prije i poslije porođaja, prem a kojoj je porodiljsko odsustvo iznosilo ukupno 12 nedjelja (u poređenju sa sadašnjih 105 dana, očito je da je prednost u današnjem zakonodavstvu). II Postoji jedan m anji broj norm i koji se, izuzetno od opšteg si­ stem a norm i radnog prava, odnosi isključivo na ženu-radnicu, ali općenito, bez obzra na njeno bilo kakvo svojstvo odnosno stanje u kojem se nalazi. To su, u suštini, dvije norm e Osnovnog zakona o radnim odno­ sima, odredbe propisa iz oblasti socijalnog osiguranja kao i zaštite na radu. 1. Zaštita žene-radnice po Osnovnom zakonu o radnim odnosima Bez obzira na starost i materinstvo, žena-radnica ne može se raspoređivati na radna m jesta na kojima se vrše pretežno naročito teški fizički radovi, na rad pod zemljom, niti na ostale radove koji bi mogli štetno i sa povećanim rizikom utjecati na zdravlje i život žene-radnice, s obzirom na njenu psihofizičku osobenost. 44 �Radna zajednica utvrđuje koja su to radna mjesta. To bi tre­ balo da budu: podzemni radovi u rudnicima sa dubokim kopanjem i dubinskim bušenjem, neposredno valjanje metala u valjaonicama i drugi slični poslovi koje je navodio raniji Zakon o radnim odnosima. Svakako da ova radna mjesta radna zajednica treba da utvrdi uz konsultaciju stručnih ustanova. Radnica raspoređena na ovakvo radno mjesto ima pravo pri­ govora, a jednovremeno može tražiti i zaštitu posredovanjem općin­ skog organa uprave, odnosno pokretanjem radnog spora. U vezi sa ovom odredbom Osnovnog zakona o radnim odnosi­ ma potrebno je pomenuti Konvenciju broj 45 o zaposlenju žena na podzemnim radovima i rudnicima svih kategorija, koju je naša zemlja ratificirala. Prema toj konvenciji, izraz »rudnik« označava svako preduzeće za vađenje materijala koji se nalazi pod žemljom. Žensko lice, bez obzira na godine starosti, ne može obavljati ovakve radove. Do­ maće zakonodavstvo, ipak, može izuzeti od ovog pravila žene-radnice koje zauzimaju rukovodeće položaje i ne obavljaju fizički rad, žene zaposlene u zdravstvenim i socijalnim službama, učenice na stažu, kao i žene koje su pozvane u rudnik radi vršenja svog zani­ manja ali koje nema fizički karakter. Još jedna odredba Osnovnog zakona o radnim odnosima odnosi se na sve žene-radnice: to je odredba prema kojoj radna zajednica radne organizacije industrije ili građevinarstva ne može rasporediti radnicu na rad noću, ako bi joj rad u to vrijeme onemogućio da ostvari pravo na odmor od najmanje 7 sati u vremenu između dva­ deset dva i sedam sati idućeg dana. Ova odredba, međutim, ne odnosi se na radnicu na rukovode­ ćem radnom mjestu ili na poslovima zdravstvene ili socijalne službe u radnoj organizaciji. 45 �Od ovog pravila postoje dva izuzetka, vezana za posebne okol­ nosti u okviru radne organizacije i izvan radne organizacije. U prvom slučaju moguće je da žena-radnica radi noću zbog osobito teških okolnosti — kada je neophodno da se nastavi rad prekinut u toku dana zbog više sile, koji se nije mogao predvidjeti i nema periodični karakter, kao i kad je potrebno da se spriječi šteta na sirovinam a ili drugom m aterijalu. U drugom slučaju, radna zajed­ nica može rasporediti na rad noću radnicu kada to zahtijevaju na­ ročito ozbiljne društvene, ekonomske, socijalne i slične prilike. Me­ đutim za razliku od prvog slučaja ovdje je potrebno da radna za­ jednica dobije saglasnost nadležnog organa uprave. Za saglasnost organa uprave potrebno je prethodno mišljenje republičkog stru­ kovnog sindikata i republičke privredne komore. Kao što se vidi, ovdje su uvjeti pooštreni, a to je i razumljivo s obzirom da se, na ovaj način, uvodi noćni rad za duže trajanje. Ovdje treba dodati da je radna zajednica dužna da unaprijed utvrdi početak i završetak noćnog rada, kao i da osigura potrebne uvjete za rad noću. Naravno da ovakav rad treba da se odvija u sm jenam a, što znači da radnica u jednoj smjeni može raditi naj­ duže jednu sedmicu. I uz ovu odredbu Osnovnog zakona o radnim odnosima pomenućemo odredbe m eđunarodnog prava. Naša zemlja je ratificirala Konvenciju broj 89 o noćnom radu žena zaposlenih u industriji prem a kojoj se kao industrijska preduzeća sm atraju naročito: rud­ nici, kamenolomi i ekstraktivne industrije svake vrste, preduzeća građevinarstva, industrije u kojoj se proizvodi, čisti, opravlja, pre­ rađuje, prerađivanje m otorne snage i si. Kao što se primjećuje, ovdje nisu uvrštena saobraćajna preduzeća (ova napomena je po­ trebna zbog toga što je slična odredba po ranijem Zakonu o rad­ nim odnosima iz 1957. godine obuhvatala i ta preduzeća). U smislu odredaba Konvencije izraz »noć« poklapa se sa izra­ zom »noćni rad« po našim propisima. Odredba Osnovnog zakona o radnim odnosima u cijelosti je u skladu sa odredbama Konven­ cije: sedam sati odmora u toku noći obuhvata period neprekidnog odmora, a to je bila inače intencija ove Konvencije (da se »pokrije« najkritičniji period potrebnog odm ora). 46 �I ta Konvencija predviđa izuzetke: tako se rad noću može do­ zvoliti u slučaju više sile, kad u preduzeća nastane prekid rada koji se ne može predvidjeti i koji nema periodični karakter i u slučaju kada se rad obavlja bilo na sirovinama bilo na materijalim a pod­ ložnim kvarenju. Takođe, noćni rad ženi-radnici može se dopustiti kada to, zbog naročito ozbiljnih okolnosti, bude zahtijevao nacio­ nalni interes. Zabrana noćnog rada za ženu-radnicu može se, kao što se vidi, ukinuti na određeno vrijeme. Međutim, ova zabrana se ne odnosi na žene-radnice mlađe od 17 godina. Tako je i po našim propisima. Treba konstatirati da su odredbe Konvencije u cjelosti sadr­ žane u pomenutim odredbama Osnovnog zakona o radnim odno­ sima. 2. Propisi o zaštiti na radu Propisi o zaštiti na radu obuhvaćeni su Osnovnim zakonom o zaštiti na radu, republičkim Zakonom o zaštiti na radu i pratećim propisima iz ove oblasti. Osnovni zakon o zaštiti na radu sadrži odredbu o zaštiti žene, određujući da se propisima o zaštiti na radu utvrđuje na kojim poslovima i u kojim slučajevima se prim jenjuju posebne mjere za­ štite žene-radnice, odnosno gdje je uopće zabranjen rad ženi-radnici. Drugim riječima, propisima o zaštiti na radu određuju se one mjere koje su potrebne u cilju otklanjanja opasnosti koje mogu prouz­ rokovati tjelesne ili zdravstvene posljedice kod žena zbog njihovih posebnih fizioloških i drugih osobina. Ova odredba je u najužoj vezi sa odredbom Osnovnog zakona o radnim odnosima o zabrani zapošljavanja žene-radnice na odre­ đenim radnim mjestima. To znači da radna zajednica, utvrđujući takva radna mjesta, mora da respektuje propise o zaštite na radu. Još jedna odredba Osnovnog zakona o zaštiti na radu odnosi se na ženu-radnicu. Zakon propisuje da u sklad u sa odredbama propisa o radnim odnosima mjere zaštite na radu obuhvataju i 47 �uslove rada ukoliko se odnose na bezbjednost lica na radu a na­ ročito u pogledu radnog vrem ena i odmora, sm ještaja i (hrane) ishrane, i drugih uslova u pogledu svih radnika, kao i uslova u pogledu posebne zaštite žene. Iz prednjeg izlaganja proizlazi da se u pogledu zaštite na radu žene-radnice m oraju respektovati posebni uslovi rada zaposlene žene i da se zaštita provodi ne samo preko zakona, neg i preko ve­ ćeg broja pratećih propisa. U ovom dijelu treba posebno istaći u praksi gotovo zanemarenu činjenicu: zaštita na radu je sveobuhvatna i posebna za ženu-radnicu, ali se ne provodi samo preko m jera koje predviđaju propisi, nego i šire — u skladu sa dostignućima medicinskih, tehničkih i drugih nauka. 3. Status žene-radnice kroz propise socijalnog osiguranja Kao što je poznato, žena može ostvariti prava iz socijalnog osiguranja, u osnovi, na dva načina: kao lični osiguranik i kao član porodice. Razumljivo, mi ovdje raspravljam o o ženi-radnici i nje­ nim pravim a iz socijalnog osiguranja, dakle, o pravima žene-osiguranika. To su, u prvom redu, prava iz penzijskog osiguranja, utvrđena Osnovnim zakonom o penzijskom osiguranju. Za razliku od muška­ raca koji pravo na starosnu penziju stiču sa navršenih 60 godina života i najm anje 20 godina penzijskog staža, žena ovo pravo stiče sa navršenih 55 godina života i sa istim stažom kao i muškarac. Žena može steći penziju, kao i muškarac, sa manje od 20 go­ dina penzijskog staža, pod uslovom da ima 60 godina života (m u­ škarac 65), da ima ukupno najm anje 15 godina staža osiguranja, od čega efektivno najm anje 40 mjeseci u posljednjih 5 godina ili 80 mjeseci u posljednjih 10 godina. Ovdje se pruža još jedna povoljnost za ženu-osiguranika: iz određenih razloga koji su zajed­ nički i za žene i za muškarce, ovo razdoblje od 5 odnosno 10 produžava se unatrag, a za ženu još i posebno za period dok je njego­ vala dijete do 7 godina starosti ili starije dijete kome je usljed ne­ sposobnosti bila potrebna stalna njega i pomoć. 48 �Penzija se može ostvariti i prije navršenja 60 (m uškarac) od­ nosno 55 (žena) godina života, ako žena ima 30 godina penzijskog staža i 50 godina života (a muškarac 35 i 55). To je prijevremena penzija. Međutim, pravo na starosnu penziju može se ostvariti bez obzira na godine ako žena ima 35 godina penzijskog staža (m uška­ rac 40), odnosno kao borac NOR-a od prije 9. septembra 1943. go­ dine ako žena ima 30 godina penzijskog staža (muškarac 35) go­ dina staža. Visina penzije određuje se u procentu od penzijskog osnova prema trajanju penzijskog staža, tako da osiguraniku-ženi iznosi za 15 godina staža 40% od penzijskog osnova (muškarac 35“/u), s tim da se za svaku dalju godinu staža do navršenih 20 godina pen­ zijskog staža povećava za 30/® a preko 20 godina staža za po 2% , (muškarcu od starta pa do kraja povećanje za svaku godinu staža iznosi 2n /»). U staž osiguranja računa se sve vrijeme provedeno u radnom odnosu sa punim radnim vremenom. Međutim, pod radom u punom radnom vremenu podrazumijeva se i vrijeme koje je žena-osiguranica radila skraćeno zbog dojenja i njegovanja djeteta. Takođe, u staž osiguranja računa se i vrijeme, ali u efektivnom trajanju, pro­ vedeno na radu u nepunom radnom vremenu ako je osiguranik ra­ dio sa najmanje polovinom propisanog radnog vremena. Analiza propisa iz penzijskog osiguranja pokazuje očitu pred­ nost koju zakonodavac pruža zaposlenoj ženi olakšicama u pogledu blažih uslova za sticanje prava na starosnu penziju, benificiranjem uslova u pogledu penzijskog osnova kao i u pogledu penzijskog staža (pa i u pogledu sticanja prava na porodičnu penziju, iako to nije predmet našeg razmatranja, žena je u povoljnijem položaju u odnosu na muškarca: udova stiče pravo na starosnu penziju ako je do smrti svoga bračnog druga navršila 45 godina života, a udo­ vac ako je navršio 50 godna života. No, kada se govori o porodičnoj penziji žene-osiguranice, valja istaći da su propisi više u korist žene koja ostvaruje porodičnu penziju: žena uživalac porodične penzije pod lakšim uslovima ostvaruje svoju penziju nego žena-osiguranica svoju starosnu penziju). U zaključku ovog dijela ne može se izbjeći činjenica koja uka­ zuje na još jednu povoljnost žene-osiguranice u pogledu ostvariva­ nja prava iz penzijskog, a time i drugih prava socijalnog osigura­ 49 �nja koja se stiču stažom: kao što je poznato, radniku muškarcu vrijem e provedeno u JNA ne računa se u penzijski staž, dok žena-radnica, budući da nije vojni obveznik, »uštedi« godinu ili više staža. U pogledu sticanja prava na dodatak na djecu žena-radnica ima povlaštene uslove. Radnica — m ajka, koja sama izdržava svoju djecu, stiče pravo na dodatak na djecu već prvog dana narednog mjeseca po stupanju na posao. Ovdje se pravi olakšica na taj način što se pravo ne uslovljava prethodnim stažom odnosno gustinom staža. Prem a Zakonu o neposrednoj dječijoj zaštiti (čl. 39.) pravo na dodatak na djecu stiču radnici koji rade s punim radnim vre­ menom najm anje 12 mjeseci neprekidno ili 20 mjeseci sa prekidi­ ma u posljednje dvije godine. Međutim, sm atra se da radni staž za sticanje prava na DD nije prekinut u posljednje dvije godine ako je radnica-m ajka prekinula radni odnos radi njege djeteta do 7 go­ dina života ili starijeg kome je usljed potpune i trajne nesposob­ nosti potrebna stalna njega i pomoć. Ovo se odnosi, takođe, i na majke-radnice koje su prekinule radni odnos radi njege djece koja ispunjavaju uslove za sticanje i uživanje porodične penzije. Treba pom enuti i još jednu odredbu iz Zakona o neposrednoj dječijoj zaštiti i dodatku na djecu. Pravo na dodatak ostvaruje se zavisno od ukupne visine prihoda domaćinstva, koje sačinjavaju prihodi korisnika, bračnog druga i dr. Kada je brak razveden i djeca žive kod m ajke, prihodi releventni za konstituisanje prava na DD izračunavaju se na poseban način ukoliko se dodatak ostvaruje po osnovu radnog odnosa oca djece. Na ovaj način u ukupan prihod uzima se samo prihod m ajke kao i alimentacija koju plaća otac za izdržavanje djece. I na kraju, još jedna odredba relevantna za ocjenu statusa žene-radnice: lica koja rade sa skraćenim radnim vremenom, a tu spada i rad majke- radnice sa djetetom do jedne odnosno do 3 godine, stiču i uživaju prava na dodatak kao da su zaposleni sa punim radnim vremenom (član 39. stav 2. Zakona). 50 �Prava iz individualnog osiguranja ostvaruju se na osnovu penzijskog staža. U penzijski staž za sticanje pojedinih prava iz invalid­ skog osiguranja, računa se rad sa skraćenim radnim vremenom i, ovdje, između ostalog, i skraćeno radno vrijeme žene koje tako rade zbog dojenja i njege djeteta. Po Osnovnom zakonu o invalidskom osiguranju skraćeno radno vrijeme se uvažava na način određen propisima o radnim odnosima. Jedno od osnovnih prava iz invalidskog osiguranja jeste pravo na invalidsku penziju, koju žena — osiguranik II i III kategorije invalidnosti stiče pod određenim uslovima, na 5 godina ranije od muškarca. Kao osnov za određivanje invalidske penzije, u pravilu, uzima se penzijski osnov koji bi služio za određivanje starosne penzije. Kad se u slučajevima invalidnosti usljed bolesti ili povrede van posla penzija stiče sa penzijskim stažom manjim od 20 godina, penzija se određuje za ženu-osiguranika u visini od 55°*'® od penzijskog osnova, ako je invalidnost nastupila do navršene 55. godine života (za muškarce 45'V i do 60 godina života). « Privremena invalidska penzija pripada ženi-osiguraniku dok ne navrši 55 godina života, a zatim pripada trajna invalidska penzija (muškarcu tek od 60. godine života). I u drugim slučajevima, gdje je propisana starosna granica kao uslov ostvarivanja prava, utvrđeni period od 5 godina u korist žene se uvažava (na primjer, kod sticanja prava na profesionalnu reha­ bilitaciju, prava na zaposlenje na odgovarajućem poslu). Kao što se lako može zaključiti, i u pogledu uslova za sticanje prava iz invalidskog osiguranja žena-radnica je favorizovana u od­ nosu na muškarca (naravno, da treba uvijek cjeniti motive takvog favorizovanja, kao što su porodične obaveze žene, naročito psiho­ fizička konstitucija, i si. No, pri svemu tome, pada u oči i podatak gerijatara da žene u prosjeku duže žive od muškaraca; međutim, trebalo bi posebno utvrditi da li se to i u kojoj mjeri odnosi baš na žene-radnice). Na kraju, treba pomenut Listu profesionalnih bolesti kao aneks Osnovnom zakonu o invalidskom osiguranju, u kojoj su popisane 44 profesionalne bolesti, ali (velikom) većinom vezane za tzv. »muš­ ke poslove« (trebalo bi ispitati da li je to pravilno). 51 �Zdravstveno osiguranje žene-radnice provodi se na specifične načine, koje ćemo obraditi u sljedećem odjeljku. Ovdje treba istaći odredbu Zakona o zdravstvu prem a kojoj se zdravstvena zaštita ostvaruje, između ostalog, i obezbjeđivanjem povoljnih uslova za zaštitu žena, a naročito za vrijem e trudnoće, porođaja i poslije po­ rođaja. Ova opšta odredba konkretizira se preko odredaba o vrsta­ ma i zadacima radnih organizacija u oblasti zdravstva. Pravo na novčanu naknadu za vrijem e privremene nezaposle­ nosti, prem a Osnovnom zakonu o organizaciji i finansiranju zapoš­ ljavanja, gasi se ženi kada navrši 55 godina (m uškarac sa 65 go­ dina). Očito je da u ovom slučaju žena-radnica nije favorizovana. III Iz bioloških, socijalnih i hum anih razloga zaštita materinstva ostvaruje se na nekoliko načina, a sa ciljem da se pomogne majci, djetetu i, u krajnjem slučaju, čitavoj naciji (regulisanje popula­ cije). Upravo se najviše norm i pozitivnog zakonodavstva odnosi na zaštitu žene-radnice u ovom periodu, koji obuhvata: trudnoću, po­ rođaj i njegu m ajke i djeteta nakon porođaja. 1. Prava radnice u vezi sa trudnoćom i porođajem Iako smo stavili u podnaslovu da se radi o pravu trudnice, ipak treba naglasiti da Osnovni zakon o radnim odnosima stavlja akcenat na dužnost radne zajednice i u tom smislu da ne može odrediti da radnica za vrijem e trudnoće (ili dok ima dijete do jedne godine života) radi duže od punog radnog vremena. Proizašlo bi, dakle, da radnica ima pavo da radi sve dok joj liječnik to ne zabrani. U vezi sa prekovremenim radom trudnice treba pomenuti i novu shemu radnog vremena u mnogim organizacijama u kojima se, sedmičnim rasporedom na dnevno radno vrijeme, jednog dana u sedmici radi i po 12 sati efektivno (na prim jer od 7 do 17 sati). Sličnu zaštitu zakonodavac je unio i za radnicu koja hrani i njeguje dijete, dajući joj pravo na četvorosatno radno vrijeme, bez obzira na dnevno trajanje radnog vremena u radno* organizaciji. 52 �Dok je trudna radnici ne može protiv njene volje prestati radni odnos. To znači da usljed ukidanja radnog mjesta, trajnijeg sma­ njenja obima rada odnosno poslovanja ili, ako se ustanovi da radnikova sposobnost ne zadovoljava zahtjeve radnog mjesta, radnici-trudnici ne može protivno njenom pristanku prestati radni odnos, odnosno može joj prestati radni odnos iako je gravidna uz njen pristanak ili nezavisno od njene volje i volje radne zajednice. Radni odnos može prestati i trudnici bez njenog pristanka i u slučaju ako je otvoren postupak za ukidanje odnosno prestanak radne or­ ganizacije. Radnici za vrijeme trudnoće do porođaja (kao i nakon poro­ đaja dok ima pravo na rad sa skraćenim radnim vremenom), u slučaju privremene nezaposlenosti, isplaćuje se novčana naknada i nakon isteka roka u kojem, inače, prema stažu, ima pravo na ovu naknadu. Trudnica ima posebna prava iz društvenog osiguranja. Prema Zakonu o zdravstvenom osiguranju i obaveznim vidovima zdrav­ stvene zaštite, kao obavezan vid zdravstvene zaštite ustanovljena je zdravstvena zaštita žene u vezi sa trudnoćom (porođajem, ma­ terinstvom i kontracepcijom), a ova obuhvata: ljekarski nadzor nad trudnicama (pregled i patronažu), vanbolničko i bolničko lije­ čenje trudnica u vezi sa trudnoćom, stručnu pomoć pri porođaju i kontrolu zdravstvenog stanja, vanbolničko i bolničko liječenje porodilja. Porodilja je zaštićena posredno time što se omogućava odsustvo uz naknadu bračnom drugu za njegovanje bračnog druga — porodilje. Radnici za vrijeme odsustva zbog trudnoće i porođaja pripada naknada ličnog dohotka od prvog dana spriječenosti za rad i to u »trajanju koje je kao najmanje utvrđeno zakonom«, što će reći u periodu od 105 dana najmanje (koliko je utvrđeno Osnovnim za­ konom o radnim odnosima), a može i više da se utvrdi aktima za­ jednica zdravstvenog osiguranja ili opštim aktom radne organiza­ cije. Treba dodati da ova naknada pripada i po prestanku radnog odnosa, ukoliko početak perioda zaštite zbog trudnoće i porođaja pada poslije razrješenja od dužnosti ili prije isteka »otkaznog roka«, odnosno ako pada u roku od 30 dana od dana prestanka radnog odnosa i ako se u tom roku žena-radnica prijavi nadležnom zavodu za zapošljavanje. 53 �^ Visina naknade ličnog dohotka za vrijeme odsustva zboe trudnoće i porođaja iznosi 100% od osnova za naknadu. fena-radnica za slučaj trudnoće i porođaja ima pravo na poro­ diljski dopust od najm anje 105 dana neprekidno. U odnosu na naj­ raniji režim, utvrđen Zakonom o radnim odnosima i Zakonom o javnim službenicima iz 1957. godine, ovo odsustvo je određeno u istom trajanju . Međutim, postojao je jedan režim, kratkog vijeka, koji je bio povoljniji za ženu-radnicu: prem a prvobitnom tekstu Osnovnog zakona o radnim odnosima, koji je stupio na snagu 8. IV 1965. godine, porodiljsko odsustvo je trajalo 133 dana neprekidno. Međutim, izmjenom odgovarajuće odredbe trajanje odsustva je skraćeno na 105 dana. V jerovatno su postojali snažni motivi zako­ nodavcu kada se odlučio da se trajanje odsustva vrati na raniji okvir, ali se ne može zaobići utisak da je ovakva odredba, koja je ukinuta, bila povoljnija za ženu-radnicu, kao i za njeno dijete od­ nosno za čitavu porodicu. To je drugi vid reduciranja stečenih prava. Ovo odsustvo je postavljeno djelimično na dobrovoljnoj osnovi, a djelim ično kao i obaveza za ženu-radnicu. Na osnovu nalaza liječ­ nika žena može, prem a svojoj volji, otpočeti porodiljski dopust na 45 dana prije porođaja, ali m ora započeti koristiti odsustvo najma­ nje 28 dana prije porođaja. Nije teško zaključiti da je, prilikom korišćenja ovog značajnog prava za ženu-radnicu, bitan nalaz liječ­ nika. Stoga je u praksi više puta postavljeno pitanje na čiju štetu može da pogriješi liječnik, s obzirom da nema objektivnih mjerila kojim a se može predvidjeti tačan datum porođaja. Prema jednom (obavještenju) objašnjenju Saveznog zavoda za socijalno osigura­ nje, ukoliko žena ne svojom greškom nastupi na odsustvo ranije, i poslije porođaja ima pravo da odsustvuje 77 dana. U tom smislu se odvija i sudska praksa. U odnosu na ranije propise, pa i na prvobitni tekst Osnovnog zakona o radnim odnosima, sadašnji tekst je poboljšan u tom pravcu što se jasno utvrđuju prava porodilje u slučaju mrtvorođe­ nog djeteta, ili ako dijete umre prije isteka porodiljskog dopusta. U tim slučajevima radnica ima pravo da koristi ovaj dopust i dalje onoliko koliko joj je prem a nalazu liječnika potrebno da se opo­ ravi od porođaja ali i psihičkog stanja, prouzročenog gubitkom djeteta. Takvo odsustvo ne može trajati manje od 30 dana. To praktično znači da se porodiljski dopust može produžiti i preko 105 dana. U tom pravcu upravljena je i sudska praksa. 54 �U vezi sa porođajem i materinstvom žene-radnice postoje tri akta Međunarodne organizacije rada, koje je i naša zemlja ratifi­ cirala odnosno usvojila. To su: Konvencija broj 3 o zapošljavanju žena prije i poslije porođaja, Konvencija broj 103 o zaštiti mate­ rinstva i Preporuka broj 95 o zaštiti materinstva. Bez dublje komparativne analize na ovom m jestu zadovoljićemo se konstatacijom da su norme ovih akata inkorporirane u naše pozitivno pravo, odnosno da su i progresivnije. 2. Ostala prava žene-radnice u vezi sa materinstvom Radnica sa djetetom do osam mjeseci života ima pravo da radi četiri sata dnevno. Ovo je njeno pravo, koje može ostvariti zahtje­ vom radnoj organizaciji. Drugim riječima, ukoliko ne postavi za­ htjev, ovog prava se može i lišiti. Ako se radnica opredijeli da radi po četiri sata primaće lični dohodak za efektivno radno vrijeme, a za ostalo vrijeme naknadu ličnog dohotka prema propisima o zdrav­ stvenom osiguranju. Međutim, majka-radnica može da produži da radi sa skraćenim radnim vremenom od četiri sata dnevno i poslije 8 mjeseci života djeteta sve dok dijete ne navrši 3 godine žvota, ako je po ocjeni liječničke komisije djeteta neophodna pojačana majčina njega, s obzirom na opće stanje njegova zdravlja. Međutim, u ovom slučaju radnica ima pravo na dio u raspodjeli za lične dohotke, ali nema i pravo na naknadu ličnog dohotka od fonda zdravstvenog osigura­ nja. Bitno je da se svako skraćeno radno vrijeme računa kao puno radno vrijeme. Dalji indikator gubljenja prava koja je žena već bila ostvarila. Važno je istaći da radnica sa djetetom do 8 mjeseci života, od­ nosno do tri godine, ima pravo da radi samo četiri sata dnevno, bez obzira koliko traje radno vrijeme u radnoj organizaciji, bez obzira da li je u pitanju obavezna prisutnost radnice odnosno da li je radnica sezonski angažovana u radni odnos i bez obzira da li je dijete rođeno ili usvojeno. Radnica za svako skraćeno vrijeme ima sva prava kao da radi sa punim radnim vremenom, osim prava na lični dohodak, koji pripada srazmjerno uloženom radu. 55 �Treba posebno podvući pravo radnice da uvijek radi sa skra­ ćenim ladnim vrem enom u slučaju h ranjenja i njegovanja djeteta ' Pa * kad radna organizacija radi u petodnevnoj radnoj sedmici O dredba sa ovakvom sadržinom unesena je u Osnovni zakon o rad­ nim odnosim a prilikom posljednjeg noveliranja, 1969. godine. Sva­ kako da je time učinjen znatan doprinos jasnijem opredjeljenju položaja žene-radnice. Povodom sporova u praksi, iniciranih stavom nekih radnih organizacija, da se fond sati petodnevne radne sed­ mice dijeli na šest radnih dana, pa zatim prizna naknada u srazm jeri m anjoj od vremena provedenog na radu, sudska praksa je stala na stanovšte da radnici pripada naknada za vrijeme prove­ deno izvan rada u visini koja odgovara srazmjeri vremena prove­ denog izvan rada prem a punom radnom vremenu. Međutim, radnica-majka koja radi sa skraćenim radnim vremenom nema pravo na poseban odm or od 30 m inuta u toku rada, izuzev ako je na poslu u vrem enu kada taj odm or koriste ostali radnici. Povodom sporova u praksi koliko traje radno vrijeme radnice zaposlene u školi, u svojstvu nastavnika (učitelja), upravna praksa zauzela je stanovište da radna zajednica treba samostalno regulirati koliko će radnica u okviru postojeće norm e školskih sati, računajući i vrijem e za priprem u nastave, dnevno raditi, vodeći računa o inte­ resim a škole i majke. Radnica ima i druga prava s obzirom na njegovanje djeteta. Tako, prem a propisim a penzijskog osiguranja, benificiraju joj se uslovi za gustinu staža ako je njegovala svoje dijete- do sedam godina starosti ili starije dijete kome je usljed nesposobnosti bila potrebna stalna njega i pomoć; prem a odredbam a Osnovnog zakona o invalidskom osiguranju, određeni krug lica je osiguran za slučaj invalidnosti usljed polesti i povreda van posla i po prestanku rad­ nog odnosa, a među ove spada i osiguranica — žena koja je radni odnos prekidala zbog njege djeteta mlađeg od 15 godina ili stari­ jeg djeteta kome je potrebna stalna njega i pomoć ili dok ima troje djece koja ispunjavaju uslove za sticanje i uživanje porodične pen­ zije; takođe pri utvrđivanju razdoblja relevantnih za izračunavanje »radnog vijeka« period koji žena-osiguranica provede u njezi dje­ teta, zbog koje je i prekinula radni odnos, ne računa se u za£®' nom označeno razdoblje (kao uslov ostvarivanja prava na invalid­ sku penziju). K riteriji po kojima se određuje potreba i trajanje rada sa skra­ ćenim radnim vremenom za njegu djeteta (u apsolutnom trajanju do 3 godine starosti djeteta) utvrđeni su Pravilnikom o potonjim 56 �kriterijima za utvrđivanje neophodne pojačane majčine njege dje­ teta do tri godine života, u kojem je sadržano oko 30 indikativnih oboljenja. Međutim, liječnička komisija može uzeti u obzir i druga oboljenja kod djeteta. Ovo skraćeno vrijeme ne isključuje odsustvovanje sa rada radi njege djeteta po propisima zdravstvenog osi­ guranja. Radnica-majka zaštićena je i na još jedan način: Osnovnim zakonom o radnim odnosima propisano je da radna zajednica, pri­ likom neposrednog određivanja dužine godišnjeg odmora, uzme u obzir posebne socijalne uvjete pod kojima živi sam ohrana majka sa djetetom. Zakon ne precizira izraze »samohrana majka« niti »djeca«, ali se može shvatiti da je bila intencija da se zaštiti rad­ nica bez supruga, a u pogledu djece veoma su indikativni propisi socijalnog osiguranja po kojima se cijeni starost djece u sličnim slučajevima. Radnici sa djetetom do 8 mjeseci života ne može prestati radni odnos protiv njene volje. Valjalo bi razmotriti mogućnost proši­ renja ove vrste zaštite na radnicu koja ima dijete do 3 godine, a radi zbog djeteta skraćeno radno vrijeme i samohrana je. Šira zaštita imala bi potpuno opravdanje bazirano na socijalnim i hu­ manim razlozima. Već je sudska praksa stala na stanovište da majci, usljed njege djeteta, treba pružiti više zaštite. Nije ovo je­ dina kolizija između intencija Osnovnog zakona o radnim odno­ sima i propisa iz socijalnog osiguranja koje su nepovoljne po ženu-majku. Uz pomenute akte 1952. godine je Međunarodna organizacija rada usvojila Konvenciju broj 102 o minimalnoj normi socijalnog obezbjeđenja u čijem VIII dijelu su navedena davanja za slučaj materinstva. Prema ovoj Konvenciji, koja je najveća od svih do tada usvojenih od strane MOR-a (naša zemlja ju je kao treća u svi­ jetu ratificirala), osigurani slučaj obuhvata trudnoću, porođaj i njihove posljedice i gubitak zarade koji iz toga proizlazi, kako je on definisan nacionalnim zakonodavtsvom. Prema Konvenciji, vla­ dini organi ili ustanove koji osiguravaju zdravstvenu zaštitu za slučaj materinstva, obavezni su maksimalno podsticati zaštićene žene da se obraćaju opštim zdravstvenim službama koje su im stav­ ljene na raspolaganje od strane vlasti ili drugih organa priznatih od strane vlasti. U vezi sa ovom odredbom Konvencije treba pod­ sjetiti da po našim propisima postoji slobodan izbor ljekara, što bi značilo da se žena-radnica uvijek može opredijeliti za ljekara ili 57 �zdravstvenu ustanovu po svom izboru. Međutim, čest je slučai u praksi da se organizuju tzv. »preduzetne ambulante« u kojima su zene-radmce obavezne da se liječe (dakle, i mimo njihove volje). Kao što smo već naveli ne može se sa preciznošću odrediti da ii je sadašnji pravni položaj žene-radnice bolji ili lošiji od režima koji su ranije važili. Prirodno je da sadašnj režim neposredno kom­ pariram o sa ranjim režimom — koji je važio od 1. I 1958. godine, kao dana stupanja na snagu Zakona o radnim odnosima i Zakona o javnim službenicima, do aprila 1965. kada je stupio na snagu Osnovni zakon o radnim odnosima. Međutim, u tom vremenu stu­ pili su na snagu propisi iz oblasti socijalnog osiguranja koji daju naročiti pečat položaju žene-radnioe — Osnovni zakon o zdravstve­ nom osiguranju 1962. i koji je važio do 1971. godine; Osnovni zakon o penzijskom osiguranju iz 1964. godine, kao i Osnovni zakon o in­ validskom osiguranju iz 1962. godine i koji je važio do 1971. godine; Osnovni zakon o penzijskom osiguranju iz 1964. godine, kao i Osnov­ ni zakon o invalidskom osiguranju iz 1962. godine — svi sa kasni­ jim izm jenam a i dopunama. Treba reći da su neki od propisa iz oblasti socijalnog osiguranja, kao savezni, prestali da važe (zdrav­ stveno osiguranje), odnosno da će u m ateriji saveznog zakona ostati samo osnove sistem a (penzijskog i invalidskog, vjerovatno, počet­ kom 1973. godine). Pa i Osnovni zakon o radnim odnosima, shodno ustavnim am andm anim a o novoj podjeli nadležnosti između fede­ racije i republike, prestaće da važi u ovom obliku. Iznosimo ovo kao priliku i kao mogućnost da se pri revidiranju ovih propisa re­ zultati do kojih će se doći izraze na adekvatan način. Sm atram o da treba obratiti pažnju na slijedeće: 1) da li današnje norme, koje se odnose na radni odnos i so­ cijalno osiguranje žene-radnice, doprinose bržem zapošljavanju že­ na; naš je utisak da bi, kao prejudicijelno, trebalo raspraviti na koga treba da padaju troškovi skraćenog radnog vremena žene-rad­ nice; to je pitanje ostalo na periferiji i prilikom skorašnjih revidi­ ranja propisa iz oblasti zdravstva: uglavnom, sve je zadržano na istim principim a i u istim okvirima. Na bazi solidarnosti i uzajam­ nosti, rizične zajednice socijalnog osiguranja mogle bi šire obuhvahvatiti rizike vezane za funkciju materinstva žene-radnice; 2) trebalo bi u praksi više iskoristiti mogućnost rada žene-rad­ nice sa nepunim radnim vremenom, bez obzira na njeno svojstvo majke; veće angažovanje žena-radnica u nepunom radnom vremenu značilo bi i potvrđivanje ravnopravnosti žene sa muškarcem, i po­ dizanje standarda žene i njene porodice, uticalo bi, besumnje, na 58 �očuvanje porodične kohezije koja je ugrožena dugim odsustvovanjem žene u toku dana, odnosno njenim nedoprinosom kućnom budžetu; 3) najbolji pokazatelj cjelishodnosti pojedinih instituta radnog prava i socijalnog osiguranja može se provjeriti kroz praksu; tako bi se, na primjer, mogao provjeriti institut plaćenog i neplaćenog odsustva; nama se čini da bi se mogao koristiti fleksibilnije institut neplaćenog odsustva kada je u pitanju žena-radnica; međutim, taj oblik odsustva je neplaćen i zbog toga bi, s druge strane, žena bila oštećena. No, i bez obzira na posljednju činjenicu, budući da se pravo na neplaćeno odsustvo koristi slobodnom voljom, ovo odsu­ stvo bi moglo da doprinese stabilnijem položaju žene u njenoj dvo­ strukoj ulozi: radnice i domaćice; 4) plaćeno odsustvo je vezano za institut stručnog obrazovanja i usavršavanja radnika; praksa pokazuje, međutim, da se manji broj žena koristi ovim pravom nego muškarac, što u krajnjem slu­ čaju rezultira slabom kvalifikacionom strukturom žena, što opet ima za posljedicu umanjene izglede za napredovanje u toku rada (notorno je, na primjer, da je veoma mali broj na rukovodećim rad­ nim mjestima); 5) odredbu Osnovnog zakona o radnim odnosima o stalnosti zaposlenja trebalo bi pojasniti u smislu naročite zaštite žene; u tom pravcu bi trebalo preispitati mogućnost adekvatnije zaštite od »otkaza« radnog odnosa žene-radnice sa djetetom starijim od 8 mjeseci; 6) pored izloženog, treba istaći da žena-radnica sva prava iz radnog odnosa stiče bez prethodnog staža, što je očito, veoma važno. To se može konstatovati i za prava iz socijalnog osiguranja; 7) ako je položaj žene po propisima o radnim odnosima, od­ nosno same ove odredbe, podložan preispitivanju u pravcu šire zaštite žene, to se ne mora reći i za propise iz socijalnog osiguranja; čak i više, kao što smo naprijed pokazali, žena-osiguranica često je, formalistički posmatrano, u povoljnijem položaju od osiguranika-muškarca; 8) kada je riječ o pravima žene-osiguranika iz socijalnog osi­ guranja onda se ne može zaobići činjenica da je žena-domaćica u povoljnijem položaju, od žene osiguranice; naravno, ovaj nesklad treba ispraviti poboljšanjem položaja žene-osiguranice; 9) već smo pomenuli mogućnost rada sa nepunim radnim vre­ menom žene uopće; tome bi trebalo dodati da bi se takav rad mo­ gao kombinovati sa produženim socijalnim osiguranjem žene-radni59 �ce. Moglo bi se prigovoriti da bi takva mogućnost, uvođenje produže­ nog osiguranja na bazi ličnog uplaćivanja u fondove socijalnog osi­ guranja, dovela do ozbiljnih socijalnih nejednakosti u ovom po­ gledu; m eđutim , to bi se moglo izbjeći form iranjem posebnih fon­ dova za ove svrhe; ili, drugim riječima, trebalo bi kao, kada je uopće riječ o položaju žene, akcenat više staviti na društveni stan­ dard, pa time i na specijalizirane fondove kao kompenzaciju za ne­ dovoljno radno angažovanje izvan porodice; 10) interesantno je da ima još odredbi, kao dalekih relikata radnog zaštitnog zakonodavstva, kojim a se zajednički obuhvataju rad odm ladine i rad žene, što je anahrono; 11) kao što je poznato, u ostvarivanju prava iz radnog odnosa nem a posebnog postupka, niti m etoda u tom postupku, koji bi va­ žili za slučajeve radnog spora žene-radnice. Na taj način se čuva ravnopravnost subjekata radnog odnosa, bez obzira na pol; među­ tim, u praksi radnih zajednica ne vodi se redovno računa o specifič­ nostim a psihofizičke konstitucije žene-radnice; to naročito važi za postupak zbog povrede radne dužnosti u kojem se nedovoljno res­ pektiraju odgovarajuće odredbe krivično-pravnih normi (na pri­ m jer, neprim jenjenost instituta sm anjene uračunljivosti u određe­ nim periodim a kod žena delikvenata na području radne discipline); 12) interesantno je, na prim jer, da Osnovni zakon o evidenciji u oblasti rada ne sadrži obavezu za radne organizacije da vode evi­ denciju o radnim m jestim a na kojima se zapošljavaju žene, i po­ red izričitih zakonskih odredaba o zabrani zapošljavanja na odre­ đenim m jestim a, odnosno odredbi o zabrani prekovremenog rada i noćnog rada žene-radnice; 13) pomenuli smo »listu tjelesnih oštećenja«, kao i »listu pro­ fesionalnih bolesti«, aneksa Osnovnom zakonu o invalidskom osi­ guranju; listu profesionalnih bolesti trebalo bi proširiti i bolestima specifičnim za žene-radnice, dok bi listu tjelesnih oštećenja trebalo osavremeniti — u skladu sa medicinskom naukom u pogledu tje­ lesnih oštećenja žene-radnice. Kao što se moglo prim ijetiti, naša zemlja je ratificirala većinu od donesenih konvencija Međunarodne organizacije rada. Međutim, neke od norm i m eđunarodnog prava su i konzervativne i izražavaju neravnopravnost, tj. neravnopravan tretm an žene-radnice u odnosu na muškarca. Stoga takve odredbe, s obzirom na ustavne odredbe o neformalističkoj proceduri neposredne primjene ratificiranih kon­ vencija, treba uzimati sa prethodnim provjeravanjem. �II SAMOUPRAVNI I RADNI STATUS ŽENE (Kvalitativna analiza) 61 ��1. POLAZNE PRETPOSTAVKE Status, žene moguće je izvesti posm atrajući ga kao status čovjekaTu globalnom društvu uopšte. Sam pojam statusa je kompleksna kategorija. Otuda je socijalni status moguće koncipirati u širem 'Tuženi smislu, tako da je neophodno precizirati ono što nas je u procesu istraživanja zanimalo. Istina, što se željelo postići istraži­ vačkim radom vidi se jasno iz formulacija ciljeva istraživanja. Ovdje je, međutim, potrebno obrazložiti zašto smo se opredijelili upravo za te ciljeve. Nas, prije svega, zanima samoupravni status žene u Bosni i Hercegovini, ali, kako se taj status najtransparentnije oči­ tuje u radnom procesu, u sam naslov smo uključili i radni status žene. Dugi period vremena konstituirana istorijska situacija, mnoštvo aktualnih protivrječnosti i uticaja u najširem dijapazonu opredi­ jelili su nas da pažnju koncentrišemo na bitne značajke statusa žene u Bosni i Hercegovini. To znači da imamo u vidu postojanje mnoštva faktora koji utiču na društveni status žene. Istina, mnogi od faktora koji će ovdje biti pomenuti utječu na ukupnu socijalnu situaciju, na cjelokupnu strukturu društva, te svojim djelovanjem usporavaju ili podstiču razvitak te strukture. Treba ovdje ukazati ia još jedan momenat. Bilo koji faktor da se razmatra, žena je u socijalnoj strukturi Bosne i Hercegovine podložni ja djelovanju ne­ gativnih faktora društvenog statusa nego muškarac. Konstituišući hipotetički okvir istraživanja uzeli smo u raz­ matranje čitav niz faktora za koje smo pretpostavili da utječu na socijalni status žene u BiH, kako u njegovim istorijskim, tako i u aktuelnim dimenzijama. 63 �Prvo, pretpostavili smo da istorijske naslage više ne prikrivaju socijalni status žene u BiH i da je i ovdje tzv. žensko pitanje po­ stalo jedan od centralnih problem a društvenog progresa. Ono je postavljeno u naročito oštroj form i u tokovima socijalističke revo­ lucije. Naime, u revoluciji se pokazalo šta žena može kad se stvore uslovi za njen društveni aktivitet i kad se ona sama pokrene iz one situacije u koju ju je dovelo jedno primitivno i na klasnim osno­ vama zasnovano društvo. Drugo, sm atrali smo očevidnim da ženi nije potrebna »pomoć« da bi em ancipovala i razvila svoje energije, da bi oslobodila one ogrom ne količine vrem ena koje je trošila na tzv. »sramne poslove kućnog ropstva«. Njen oslobođeni život jeste i može biti samo njeno vlastito djelo. Treće, rezultati borbe za emancipaciju žene iskazani su i u pravnoj i političkoj ravnopravnosti žene sa muškarcem. Time je jedna velika istorijska prepreka na putu njenog oslobođenja savla­ dana. Ono što je klasični socijalizam u tom pogledu vidio kao vi­ ziju budućnost, u našem sistem u je ostvareno, bar na pravno-političkom planu. Stoga, čini se s pravom, sm atram o da samoupravni i radni status žene nije više problem pravne ili političke naravi niti teorijskih i političkih koncepata, nego je problem društvene prakse, je r praksa zaostaje iza pravno-političke regulative. Može se odmah reći da je i naše istraživanje pokazalo da je žena u BiH duboko svjesna ove divergencije između stvarnog života i pravnih normi. Znajući da problem kojim se bavimo nije pravne prirode, u istra­ živanju smo izostavili dalju analizu sistema pravne regulacije sa­ moupravnog i radnog statusa žene, tretirajući taj sistem kao jedan od faktora koji podstiču emancipaciju žene. Četvrto, sam oupravni status žene smo tretirali kao specifičnost našeg koncepta socijalne organizacije, a našu pažnju i napore usmje­ rili smo na traženje onih determ inanti koje neposredno ili posredno određuju status žene u BiH. Samo se po sebi razumije da su neke od ovih determ inanti naslijeđe istorije, dok su druge rezultat tra­ janja klasne svijesti u našem vremenu, a treće su u vezi sa stepenom ekonomske i kulturne razvijenosti društva. Analizirajući ove determ inante posebnu pažnju smo obratili na problem odnosa iz­ među socijalnog statusa žene u BiH i protivrječnosti koje reprodukuje sam sistem sam oupravljanja. 64 �Peto, ako posmatramo ženu u spletu istorijskih i aktualnih protivrječnosti, bez obzira na njenu pravnu i političku ravnoprav­ nost, vidjećemo da je izložena mnoštvu utjecaja, nekad samim tim što je žena. Te uticaje smo specifirali na slijedeći način: (a) Položaj žene u BiH izložen je tradicionalnim shvatanjima, predrasudama i konzervativizmu, što otežava njenu emancipaciju. (b) U našem savremenom društvu još nisu dovoljno prevla­ dani elementi licemjernosti buržoaskog morala koji akcentiraju njenu podložnost mužu i otežavaju joj da postane ravnopravan čini­ lac u samoupravljanju. (c) Emancipacija žene je u revoluciji dostigla jedan nivo, ali se stiče utisak da u našem društvu taj proces nije dovršen i da u nekim sferama društvene angažovanosti žene stagnira ili je potpuno zaustavljen. (d) U praksi, posebno u radnim odnosima, sve više dolazi do izražaja teza po kojoj je zapošljavanje žene i njen ulazak u radni proces u konfliktu sa efikasnošću, ekonomičnošću i rentabilnošću poslovanja i privređivanja. (e) Angažovanje žene u društvenim i političkim sferama ne­ rijetko se smatra problemom statusne participacije ili predstavni­ štva žena u političkim i društvenim institucijama, te sc ne tretira ravnopravno kako je to Ustavom i drugim programskim dokumen­ tima postulirano. Opadanje broja žena u svim predstavničkim i političkim strukturama, očit je indikator da se proces emancipa­ cije žene u političkoj sferi praktično zaustavlja. (f) Neki elementi regulacije položaja žene, žene — majke, žene-radnice u neposrednom procesu proizvodnje ne sm atraju se društveno-ekonomskim kategorijama, niti se dovoljno vidi njihov značaj za društvo, nego se svrstavaju u socijalna davanja, »milost« društva ugroženoj statusnoj grupi. 65 �(g) U fazi sporijeg privrednog rasta ili, čak, stagnacije javio se problem nezaposlenosti koji naročito pogađa žensko stanovništvo. Pošto postoji teza da veći broj nezaposlenih žena samo otežava i onako tešku situaciju, ponovo se postavljaju pitanja gdje je mjesto ženi — u radnim procesim a ili u domaćinstvu, odnosno porodici. Dakle, ženi su sm anjeni izgledi za zaposlenje, pa je time ugrožena njena ravnopravnost i mogućnost participacije u samoupravnim procesim a odlučivanja. (h ) U vreme racionalizacije privređivanja i podele društva na interesne grupacije, žena je ponovo diskrim inirana i to dvojako: prvo, tehnokracija nastupa sa stanovišta da iz procesa proizvodnje treba istisnuti sve ono što ne daje visoke m aterijalne efekte, i to odmah. Kako je žena zbog svojih biofizičkih osobina u određenim poslovima m anje pogodna od m uškarca, ona autom atski dolazi u inferioran položaj. I ono što bi bilo najveća sreća za ženu — ma­ terinstvo, pretvara se u neprijatnost za zaposlenu ženu, jer tehnokratski m entalitet u tome vidi samo odsustva zbog porođaja, bo­ lovanja zbog djece itd. Drugo, proces decentralizacije i razvoja sa­ m oupravljanja doveo je do isključivanja globalne zajednice kao faktora podsticanja da se pomogne ženi-majci i ženi-radnici. Time je narušen ravnopravan položaj žene, jer parcijalne grupe tipa radne organizacije istrajno pokušavaju da teret »povlastica« ženi prebace na globalno društvo, budući da su nespremne da preuzmu odgo­ vornost za dalju emancipaciju žene. Tako je došlo i do pojave re­ duciranja objekata društvenog standarda koji su bili namijenjeni za pomoć djeci i porodici, što praktično znači ženi. U uslovima tržišnog privređivanja i sa stanovišta najgrubljih kratkoročnih eko­ nomskih interesa takvi objekti društvenog standarda su nerenta­ bilni i treba ih podvesti pod zakone tržišnog rentabiliteta (dakle, obezbijediti ih samo za srednje i više slojeve stanovništva) ili ih ukinuti. (i) U savremenom svijetu, pa i u našoj sredini u toku su dva procesa koja su od vitalnog značaja za socijalni status žene. Klasni tradicionalni brak i porodica su iz temelja uzdrmani, a uporedo s 66 �tim žena sa svom ozbiljnošću postavlja pitanje svog položaja. To je okvir u kome niču različiti stavovi o tome kako prevazići tradi­ cionalnu porodicu i brak. Dok jedni uzroke raspadanja porodice i braka vide u zaposlenosti i političkoj angažovanosti žene, drugi je optužuju zbog emotivne nestabilnosti u kojoj vide uzrok naru­ šavanja tradicionalnog morala, a treći misle da žena treba i dalje da bude isključivo odgovorna za odgoj, pa i za obrazovanje djece. Tu i nastaju osnovni nesporazumi. Dijete je danas sa bezbroj niti povezano s mnogim društvenim činiocima u svim fazama svoga rasta. Sasvim je jasno da danas odgoj djece ne može da bude isklju­ čivo privatna stvar, da tu odgovornost ne treba niti može da nosi žena kao jedinka. Društvene okolnosti u kojima se dijete razvija takođe su se izmijenile. Dijete se ne odgaja samo radi nasljedstva, niti da bi, kada tome dođe vrijeme, zamijenilo roditelje. Njegov dru­ štveni habitus nije više tako usko lociran uz porodicu, kao što je to bio u prethodnim etapama razvoja društva. Otuda je jasno da danas ni odgovornost za odgoj djece ne može padati samo na majku, nego to mora biti obaveza čitave društvene zajednice. (j) Današnja faza izgradnje novog sistema društvenih odnosa, sa dominacijom nove tehnologije, čini obrazovanje i profesionalnu orijentaciju jednim od osnovnih faktora koji utiču na određenje društvenog statusa. Dilentatizam u upravljanju, političkom odluči­ vanju i procesima rada sve više postaju stvar prošlosti. Otuda pro­ blem obrazovanja ženskog stanovništva u BiH ili, preciznije, per­ manentno zaostajanje žene u obrazovnoj sferi, stoji u neposrednoj vezi i bitno opredjeljuje njen samoupravni status. Iz svega ovoga proizlazi da sadašnja neravnopravnost žene nije rezultat jednog činioca koji bi bio dominantan, a bilo bi realno pretpostaviti da je to bio najčešći slučaj u prošlosti. Često je, naime, u prošlosti dominacija muškarca bila uslovljena njegovim ekonom­ skim funkcijama i to je nalazilo odraza u pravnoj regulativi i svi­ jesti. Savremena situacija je mnogo složenija i kompleksnija. Raz­ vitak tehnike i tehnologije učinio je ženu ravnopravnim partnerom J svim sferama društvene podjele rada, mada je ta ravnopravnost 67 �vise potencijalna nego stvarna. Zato se i cini da je opravdan zakljucak da je problem socijalnog statusa zene prvenstveno pitanje odnosa u drustvenoj praksi, a ne u sferi pravno-politicke regulacije ili teorije. U nastojanju da preciziramo okvire istrazivanja imali smo u vidu tri moguca okvira u kojima zena gradi svoj status i socijalno se stabilizira ili je, pak, u njima ugrozena: (1) status zene u glo balnoj drustvenoj zajednici; (2) status zene u radnoj zajednici u kojoj je zaposlena; i (3) status zene u braku i porodici. Potrebno je odmah napomenuti da ova tri okvira nisu medusobno odijeljena, nego su citavim nizom socijalnih veza povezana u manje ili vise jedinstven socijalni sistem. Napokon, treba reci da ovo istrazivanje nije bilo usmjereno na odnose izmedu ekonomske baze i statusa zenskog stanovnistva u BiH, jer ekonomski status zene zavisi od socijalnog sloja kome pripada. Ne treba pominjati da je sasvim razlicit status zene-ljekara od statusa zene-poljoprivredne radnice, a problemi koji se normalno javljaju u vezi s razlikama izmedu ovako razlicitih ekonomskih sta­ tusa, kao i niz drugih problema, iskljuceni su iz okvira ovog istrafcivanja. 68 �2. HIPOTETICKI OKVIRI a) Generalna hipoteza Generalna hipoteza istraživanja glasi: SAMOUPRAVNI I RADNI STATUS ŽENE U BiH ZAVISI OD STEPENA RAZVIJENOSTI DRU­ ŠTVENE ZAJEDNICE U CJELINI. Pošto je već prethodno isklju­ čena ekonomska dimenzija kao moćan faktor uticaja na socijalni status svakog pojedinca ili neke socijalne grupe, uže i preciznije određena generalna hipoteza može da glasi: SAMOUPRAVNI I RAD­ NI STATUS ŽENE U BOSNI I HERCEGOVINI ZAVISI OD SLI­ JEDEĆIH VANEKONOMSKIH DETERMINANTI: KULTURE, TRA­ DICIJE, IDEOLOGIJE, POLITIKE, OBRAZOVANJA I PORODICE. Nas, dakle, zanima kako o d r e đ e n i vanekonomski faktori utje­ ču na socijalni status žene. Dva su nas osnovna razloga opredijelila da isključimo ekonomsku sferu iz istraživanja. Prije svega, ta sfera objektivno uslovljava razvoj društva u cjelini, pa to ne može da bude differentia specifica socijalnog statusa žene. Drugo, nema ni potrebe da se dokazuje da je žena statusno ugrožena i u društvima sa veoma visoko razvijenom materijalnom osnovom. Otuda je na­ ročito važno da se shvati da ne treba čekati da naše društvo do­ segne visoki stupanj privrednog razvitka da bi se ostvarila ravno­ pravnost žene, jer je tu ravnopravnost moguće ostvariti i na nižim stepenima materijalne razvijenosti. Kako sve brojne vanekonomske činioce socijalnog statusa žene istraživanjem nije ni moguće obuhvatiti, ovdje će u okviru posebnih hipoteza biti izložena samo tri takva faktora koja su od posebnog interesa sa stanovišta ovog istraživanja, dok u narednim istraživa­ njima mogu biti obuhvaćeni i mnogi drugi. Stoga su u istraživanju bile postavljene slijedeće p o s e b n e h i p o t e z e : �(1) Sam oupravni i radni status ženskog stanovništva u Bosni i Hercegovini zavisi od tradicijom određenih shvatanja dru­ štvene uloge žene. (2) Sam oupravni status ženskog stanovništva u Bosni i Herce­ govini determiniran je porodičnim statusom žene. (3) Na sam oupravni i radni status ženskog stanovništva Bosne i Hercegovine utiče stepen obrazovanja. b) Raščlamba generalne hipoteze Sam oupravni i radni status ženskog stanovništva u Bosni i Hercegovini zavisi od stepena razvijenosti samoupravnog i radnog statusa žene. Prva zavisna varijabla: Samoupravni status žene: Indikatori — učešće žene u sam oupravnim procesima — elem enti motivacije i demotivacije za samoupravljanje — realni društveni uslovi i pretpostavke samoupravnog anga­ žmana žene — pravna regulacija samoupravnog statusa žene — politička regulacija samoupravnog statusa žene. Druga zavisna varijabla: Radni status žene: — — — — 70 Indikatori — stepen zaposlenosti ženskog stanovništva pozicija žene na radnom m jestu u radnom vremenu zaštićenost žene na radnom m jestu stvarna i potencijalna nezavisnost žene u različitim socijal­ nim okvirima šta znači orijentacija: (a) na stav »jednak rad jednaka naknada« (totalna jednakost); �(b) na podjelu zanimanja na muška i ženska; (c) na skraćenje radnog vremena za ženu; (d) na pomoć društva ženi u okviru globalne zajednice nak­ nadama i podizanjem objekata društvenog standarda; (e) na pomoć društva ženi u porodici dodacima m aterijalne prirode za porodicu; (f) na priznavanje ličnog rada žene u porodici kao društve­ nog. T e m e l j n o pitanje: Da li razvitak samoupravljanja u socijalnoj realnosti BiH znači ipso facto i poboljšanje isto rij ski određenog položaja i uloge žene u samoupravnoj zajednici i koliko na to eventualno poboljšanje utiče njen radni status? Samoupravljanje prema socijalnom statusu žene? Kakav je odnos radnog statusa prema socijalnom? Kakav je odnosizmeđu tih veličina ako se posm atraju kao varijable? Može li sepostaviti suprotna hipotetička tvrdnja: samoupravni i radni status žene zavise od njenog opšteg socijalnog statusa? D va n e o p h o d n a r a z g r a n i č e n j a : (a) U sistemu samouprave djeluju neiščezli elementi klasnog. Otuda se postavlja pitanje klasnih odnosa i klasne diferenciranosti socijalnog statusa žene u Bosni i Hercegovini. Na drugoj strani dru­ štveni razvitak je aktivirao i razvio sasvim nove faktore koji utječu na savremeni socijalni status žene. Stoga se, kao nužna, nameće po­ treba da se razgraniče elementi stare klasne strukture od elemenata koji su n o v e karakteristike sistema samouprave kao našeg mo­ dela socijalne organizacije. (b) Nije sporno da socijalni status žene zavisi od opšte soci­ jalne situacije. To je već ranije naglašeno. Zadatak se sastoji u tome da se sa dovoljnom diskriminacijskom oštrinom utvrde iskustvene činjenice koje bi ukazale na to kako konkretne socijalne prilike utječu na opšti socijalni status žene. c) Raščlamba posebnih hipoteza Dosadašnje raščlanjavanje generalne hipoteze dovelo je do pi­ tanja na koji način iz njenih nezavisnih i zavisnih varijabli izvući 71 �i razviti sistem posebnih hipoteza. Razvijanje tog sistema počećemo od prve posebne hipoteze: Sam oupravni i radni status ženskog stanovništva u Bosni i Hercegovini zavisi od tradicijom određenih shvatanja dru­ štvene uloge žene. N e z a v i s n a varijabla: — tradicijom određena shvatanja društvene uloge žene Indikatori — pritisak socijalne inercije koju pokreće tradicija i ugrožava ravnopravan status žene, je r se održava stari oblik shvatanja — tradicija kao faktor usporavanja emancipacije žene — tradicija kao faktor sm anjenja učešća žene u javnom životu — specifičnosti tradicionalnog m entaliteta u Bosni i Hercego­ vini — konfesionalna pripadnost žene kao elemenat tradicije — lokalne norm e ponašanja i tradicionalni moral kao faktori usporavanja emancipacije žene. Temeljno pitanje: Kako i u kojoj m jeri tradicionalno shvatanje, kao elemenat svi­ jesti, utiče na socijalni status žene, odnosno koje su karakteristike tradicije kao kulturnog nasljeđa koje ugrožavaju status žene u sa­ m oupravnom socijalnom miljeu Bosne i Hercegovine? Od posebnog značaja je i pitanje da li postoje razlike u socijalnom statusu žene koje se m anifestuju kao posljedica pripadanja jednoj od tradicio­ nalnih (vjerskih) zajednica? Drugim riječima, da li neke razlike u socijalnom statusu žene proizlaze iz različite konfesionalne pri­ padnosti? Druga posebna hipoteza: Samoupravni i radni status ženskog stanovništva u Bosni i Hercegovini uslovljen je porodičnim statusom žene. N e z a v i s n a varijabla: — porodični status žene 72 �Osnovna pitanja uz ovu hipotezu — patrijarhalni brak i status žene — transformacije braka i promjene u statusu žene — opterećenost žene poslovima u porodici i statusna emanci­ pacija žene — uticaj porodičnog života u lokalnoj sredini na status žene — uticaj primjene tehničkih inovacija u domaćinstvu na status žene. Neophodne napomene uz ovu hipotezu: (1) Predmet istraživanja nije status žene u porodici i braku i stanje porodice kao takve, nego nas porodični status interesuje kao jedna od dimenzija socijalnog statusa. (2) Već je naglašeno da su neka pitanja specifično strukturi­ rana, budući da istraživanje nije reprezentativno s obzirom na cjelokupnu žensku populaciju. Tako se i pitanje braka i porodice odnosi na kategoriju udatih žena, ali je u istra­ živanju težišta na zajedničkim obilježjima socijalnog sta­ tusa žene, te su unutrašnje diferencijacije ostavljene po strani, pa mogu biti predmet nekog od narednih istraži­ vanja. T r e ć a posebna hipoteza: Na samoupravni i radni status ženskog stanovništva Bosne i Hercegovine utiče stepen obrazovanja. N e z a v i s n a varijanta: — stepen obrazovanja žene u Bosni i Hercegovini. Indikatori — materijalne pretpostavke da se žena obrazuje i njihova re­ alizacija — prosvjetna politika i njeni principi 73 �— mogućnosti da žena učestvuje u kreiranju prosvjetne poli­ tike — razvijenost mreže obrazovnih institucija i njihova pristu­ pačnost ženi — realne m ogućnosti zapošljavanja i školovanja žene — lična m otiviranost i dem otiviranost žene da se obrazuje — razvijenost mreže obrazovnih institucija specijalno namije­ njenih ženi. d) Sistematski pregled varijabli a ) Varijable: (I) sam oupravni status žene (II) radni status žene (III) tradicijom određena shvatanja društvene uloge žene (IV) porodični status žene (V) stepen obrazovanja žene u Bosni i Hercegovini. [3 ) Nezavisne varijable: I/l učešće žene u sam oupravnim procesima 1/2 elementi motivacije i demoiivacije žene za sam oupravljanje 1/3 realni društveni uslovi i pretpostavke samoupravnog angažžmana žene 1/4 pravna regulacija samoupravnog statusa žene 1/5 politička regulacija samoupravnog statusa žene II/l ustavno-pravna regulacija radnog statusa žene II/2 stepen zaposlenosti ženskog stanovništva II/3 pozicija žene na radnom m jestu u radnom vremenu 74 �11/4 zaštićenost žene na radnom mjestu 11/5 društvena i privredna reforma i inovacije u statusu žene II/6 stvarna i potencijalna nezavisnost žene II/7 šta znači orijentacija: (a)na stav »jednak rad — jednaka na­ knada« (totalna jednakost); (b) na podjelu zanimanja na muška i ženska; (c) na skraćenje radnog vremena za ženu; (d) na pomoć društva ženi u okviru globalne zajednice nak­ nadama i podizanjem objekata društvenog standarda; (e) na pomoć društva ženi u porodici dodacima materijalne prirode za porodicu; (f) na priznavanje ličnog rada žene u porodici kao društvenog III/l pritisak socijalne inercije koju pokreće tradicija i ugrožava ravnopravan status žene III/2 tradicija kao faktor usporavanja emancipacije žene III/3 tradicija kao faktor sm anjenja učešća žene u javnom životu III/4 specifičnosti tradicionalnog mentaliteta u Bosni i Hercegovini III/5 konfesionalna pripadnost žene kao elemenat tradicije III/6 lokalne norme ponašanja i tradicionalni moral kao faktori usporavanja emancipacije žene IV/1 patrijarhalni brak i status žene IV/2 transformacije braka i promjene u statusu žene IV/3 opterećenost žene poslovima u porodici i statusna emancipa­ cija žene IV/4 uticaj porodičnog života u lokalnoj sredini na status žene IV/5 uticaj primjene tehničkih inovacija u domaćinstvu na status žene V/l materijalne pretpostavke da se žena obrazuje i njihova reali­ zacija 75 �V/2 prosvjetna politika i njeni principi V/3 mogućnost da žena učestvuje u kreiranju prosvjetne politike V/4 razvijenost mreže obrazovnih institucija i njihova pristupač­ nost ženi V/5 realne m ogućnost zapošljavanja i školovanja žene V/6 lična m otiviranost i dem otiviranost žene da se obrazuje V/7 razvijenost mreže obrazovnih institucija specijalno namijenje­ nih ženi. 76 �3. STATISTIČKI INDIKATORI DRUŠTVENOG STATUSA ŽENE Prije nego što pređemo na izlaganje i interpretaciju iskustvene građe do koje smo došli u istraživanju ekspliciraćemo nekoliko po­ dataka iz izvora vitalne statistike, da bismo i na osnovu malog broja statističkih činjenica stekli opšti uvid u društveni status žene u Bosni i Hercegovini. Mada neki od ovih podataka ne osvjetljavaju direktno samoupravni i radni status žene, sm atrali smo korisnim da ih prezentiramo, jer ukazuju na socijalni okvir tog statusa. Na taj način, oni mogu da posluže kao korisna dopuna našim izvornim saznanjima. Zato smatramo da se ti statistički podaci uključuju u naš koncept istraživanja. Zanimale su nas tri vrste statističkih iskaza: (1) stepen zastupljenosti ženskog stanovništva u izbornim tijeilma i na rukovodnim funkcijama u Bosni i Hercegovini, (2) stepen zaposlenosti ženskog stanovništva uopšte i po gra­ nama, te ’ (3) stepen obrazovanja i kvalifikaciona struktura žena u Bosni i Hercegovini. Ovdje smo takođe uvrstili i neke, po našem mišljenju, značajne podatke iz oblasti statistike o zdravstvenim institucijama. Mišljenja smo da će ti podaci upotpuniti opštu sliku. Napokon, dužni smo da napomenemo da ćemo našu interpre­ taciju tih podataka uključiti u izlaganja naših rezultata. 77 �1. Izbori poslanika za Republičku skupštinu 1969. B irači u p isan i u b iračk i sp isak U kupno G lasalo birača Žene U kupno Žene Republička skupština BiH Republičko vijeće 2048302 1008653 Privredno vijeće 11106 793 10248 780 Prosvjetno-kultum o vijeće 11108 926 10215 925 Socijalno-zdravstveno vijeće 10924 921 10039 920 Organizaciono-političko vijeće 11119 936 10214 936 1694778 865178 Izvor: SG BiH , 1971, str. 31. 2. Poslanici Republičke skupštine 1969. U kupno Žene Republička skupština BiH 399 21 Republičko vijeće 120 1 Privredno vijeće 70 — Prosvjetno-kultum o vijeće 70 10 Socijalno-zdravstveno vijeće 69 7 70 3 Organizaciono-političko vijeće Izvor: SG BiH, 1971, str. 32. 78 �3. Izbori za odbornike opštinskih skupština 1969. B irači upisani u Glasalo birača b irački spisak U kupno Žene U kupno Žene 2046662 936995 1692642 862087 376761 863044 325963 Opštinske skupštine Opštinsko vijeće Vijeće radnih zajednica 1039543 Izvor: SG BiH, 1971, str. 33. 4. Odbornici prema starosti i školskoj spremi 1969. Ukupno Žene Školska sprem a S taro st Do 25 g 25 do 29 30 do 39 50 i viSe O sn. Škola Škul za KV 1 VK r. S red ­ nja Škola Viša j visi ka Škola 385 3186 1074 1710 1666 1268 240 2113 447 681 550 627 1029 1116 40 do 49 Opštinske skupštine 7636 460 724 621 3693 2213 Opštinsko vijeće 3791 98 309 265 1709 Vijeće radnih zajednica 3845 362 415 356 1984 945 145 1073 Izvor: SG BiH, 1971, str. 33. 79 �5. Organi samoupravljanja u preduzećima 1970. (Preduzeća koja biraju radnički savjet i upravni odbor) Radnički savjeti — upravni o d b o r i.................... Članovi radničkih s a v j e t a ................................... 804 17333 2 e n e ................................................................................. 2136 Članovi upravnih o d b o r a .........................................6196 Ž e n e .................................... 503 (Preduzeća koja biraju samo upravni odbor) Radne zajednice — upravni o d b o r i.................... 180 Članovi radnih z a j e d n i c a ................................... 4333 Z e n e ..................................................................................1003 Članovi upravnih odbora 960 Z e n e ........................................................................... 122 Izvor: SG BiH, 1971, str. 35. 6. Predsjednici radničkih savjeta, upravnih odbora i direktori preduzeća 1970. U kupno ž e n e Do 25 S ta ro s t 25 do 29 30 do 39 40 do 49 Stepen stručnog obrazovanja 50 I viSc V lsoko VI5c Sredn je N iže Predsjednici radničkog savjeta .................. 119 259 214 57 VKV KV Pri- Neu ć c n c kvall. 984 32 • • • 272 241 17 5 984 Predsjednici upravnog odbora 43................................. 175 94 228 51 216 199 17 4 984 Direktori preduzeća 7 • • • ....................... 340 217 253 25 20 1— Izvor: SG BiH, 1971, str. 36. 80 128 �7. Članovi organa samoupravljanja u poljoprivrednim zadrugama S tanje 30. aprila 1970. Ukupno Zadružni savjeti Članovi — svega Iz reda članova zadruge Iz reda radnika zadruge Predsjednici zadružnih savjeta Kolegijalni izvršni organi Članovi — svega Iz reda članova zadruge Iz reda radnika zadruge Predsjednici kolegijalnih organa Direktori zadruga Žene 3841 1917 1924 129 205 15 190 3 1073 333 740 127 129 32 1 31 .4 1 Izvor: SG BiH, 1971, str. 37. 8. Organi samoupravljanja u ustanovama društvenih službi 1969/70. Ukupno 23461 2586 641 Članovi savjeta žene članovi upravnog odbora Žene U kupno Osnovne škole i škole II stupnja 8297 4010 Visokoškolske ustanove 252 143 Naučne ustanove 158 162 1213 29 40 Kulturno-prosvjetne i umjetničko-zabavne ustanove 3366 1094 461 157 Izvor: SG BiH, 1971, str. 38. 81 �9. Organi samoupravljanja u ustanovama društvenih sulžbi 1970. U stanova Članovi sav jeta U kupno Muzeji, arhivi, zbirke i galerije 2ene Članovi upravnih odbora U kupno žene 473 159 76 32 Radnički i narodni univerziteti 1387 386 162 47 Biblioteke i čitaonice 658 310 55 40 Pozorišta, filharm onije i ansam bli narodnih igara 266 85 71 21 Domovi kulture 188 79 24 8 75 15 14 2 365 62 59 7 3497 1307 921 307 Radio i TV Ostale ustanove Zdravstvene ustanove 10. Zapošljavanje u BiH 1963. 1964. 1965. Broj lica koja 24476 24296 26998 traže zaposlenje Žene 11579 11843 10737 Broj lica kojim a je prestao radni odnos 5164 5139 3856 600 597 542 Žene Broj lica prijavljenih 14105 11555 9267 radi zaposlenja 3321 2981 2207 Žene Broj lica zaposlenih 5913 4856 1951 preko zavoda 551 1680 1177 Žene Izvor: SG BiH, 1970, str. 76. 82 1966. 1967. 1968. 1969 27457 32408 39846 35290 10647 10358 12287 11244 4731 395 3897 4339 410 388 3791 288 7990 8383 11313 9037 1843 1497 2116 1852 1510 513 1191 381 2466 2082 747 760 �11. Pismenost stanovništva u BiH starog 10 i više godina prema popisu 1961. 10— 19 Svega Nepism eno Svega Nepism eno Svega Muško Žensko 2375816 1139928 1235988 772685 182383 590302 26—64 65 i više i nepoz. Svega NepisSvega N epis­ m eno m eno 626895729191633077 61815611584481604 31626316528775232 13822248833327633 31063256391857845 4799346751153971 Izvor: SG BiH. 1971, str. 44. 12. 1964. ukupno Zaposlene žene u društvenom sektoru u BiH (godišnji prosjek) : °/< > 104402 21,8 19661 ukupno 1967. % ukupno 109927 22,8 1968.~ °/o 107401 23,4 ukupno 1969. o/o ukupno 109797 23,3 °/o 115895 23,7 Izvor: SG BiH, 1970, str. 60. 13. 1960. 1962. Učenici u privredi u BiH (stanje 31. marta) 1963. 1964. 1965. 1966. 1967. 1968. 1969. Ukupno 10925 13674 13423 14448 16670 18185 20462 18589 21244 Muško 9910 11823 11763 12233 13736 14915 16749 14750 15818 Žensko 1015 1851 1660 2215 2934 3270 3713 3839 5426 Izvor: SG BiH, 1970, str. 74. 83 �14. Žensko stanovništvo staro 10 i više godina — prema pismenosti Godina SFRJ BiH 1948: Ukupno nepismeno °/o nepism enih žena 6554121 2256279 34,4 981741 582348 59,3 Ukupno nepismeno °/® nepismenih žena 6991793 2506475 35,8 1107029 631552 57,0 Ukupno nepismeno % nepismenih žena > 7581157 2185575 28,8 1235982 590301 47,8 1953: 1961: Izvor: Statistički bilten broj 558. »Žena u društvu ii privredi Jugoslavije«, Savezni zavod za sta tistik u , B eograd, m a rt 1969, str. 62. 15. Seminari i tečajevi na narodnim univerzitetima u BiH Sem in ari i tečajev i 1962/63 1963/64 1964/65 1965/66 1966/67 1967/68 1968/69 767 804 804 828 515 627 692 U pisani slušaoci 37711 41101 26180 35365 21701 24655 29698 Izvor: SG BiH, 1970, str. 240. 84 Slušaoci koji su završili sem inare i tečajeve U kupno Ženski 35295 38174 24763 33060 20112 22343 28336 8287 10983 7690 8295 5925 7620 10436 �16. Porodice prema školskoj spremi žene 1961. u 000 BiH Ukupno Bez školske spreme 4 razreda osnovne škole Osnovna škola Škola za KV i VKV radnike Srednje škole Fakulteti, visoke i više škole Nepoznato SFRJ 4641,3 2165,4 1958,4 240,8 131,2 111,9 29,5 3,8 737,8 558,3 138,7 16,1 12,8 9,8 2,0 0,3 Izvor: Statistički bilten broj 558. »žena u dru štv u i privredi Jugoslavije«, Savezni zavod za statistik u , Beograd, m a rt 1969, str. 42. 17. Porodice prema zanimanju žene 1961. u 000 BiH Ukupno aktivne poljoprivrednice, ribari i šumske radnice industrijske i zanatske radnice saobraćajno osoblje trgovačko osoblje osoblje usluga osoblje zaštite finansijsko i kancelarijsko osoblje rukovodeće osoblje stručnjaci i umjetnici aktivna zanimanja bliže neodređena lica sa ličnim prihodom izdržavane SFRJ 4641,3 1742,7 737,8 164,1 1219,1 166,9 5,6 30,8 97,7 1,2 91,5 7,6 122,3 0,0 117,5 2781,4 115,7 11,8 0,3 2,5 11,1 10,0 0,8 11,8 — 16,1 556,9 Izvor: Statistički bilten broj 558. »Žena u društvu i privredi Jugoslavije«, Savezni zavod za statistiku, Beograd, m art 1969, str. 42. 85 �18. Služba za stacionarno liječenje u BiH 1962. 1963. PR IM LJEN I BOLESNICI Dječje opšte bolnice Dječje bolnice za TBC pluća 3291 233 Dječje opste bolnice Dječje bolnice za TBC pluća 11 1 . v. v , . Opšte bolnice Dječje bolnice za TBC pluća 2899 179 LJEKARI 26 5 V IŠE I SRED N JE MED. OSOB. 86 6 23 4 N IŽ E M EDICINSKO OSOBLJE Dječje opšte bolnice Dječje bolnice za TBC pluća 9713 61 20 BROJ BOLESNIKA NA JEDNOG LJEKARA DNEVNO Dječje opšte bolnice 24 10 Izvor: SG BiH, 1970, str. 256. 19. Služba za dječju zdravstvenu zaštitu u BiH (dispanzeri) 1962. Organizacione jedinice (dispanzeri i savjetovališta) Medicinsko osoblje ljekari specijalisti ljekari opšte prakse više i srednje medicinsko osoblje niže medicinsko osoblje 1963. 64 112 42 50 70 99 39 95 225 63 Izvor: SG BiH , 1970, str. 258. 20. Služba za zdravstvenu zaštitu žena u BiH 1962. Organizacione jedinice (dispanzeri i savjetovališta) Medicinsko osoblje ljekari specijalisti ljekari opšte prakse više i srednje medicinsko osoblje Izvor: SG BiH, 1970, str. 258. 86 1963. 71 119 38 28 9 41 39 123 �21. Socijalne ustanove i štićenici u BiH u 1969. Broj štićenici ustanova U kupn0 ž en e Ustanove za djecu i om ladinu Ukupno Ustanove za smještaj djece lišene roditeljskog staranja Ustanove za zbrinjavanje teže invalid, djece Ukupno Ustanove za profesionalnu rehabilitaciju Ustanove za smještaj i zbri­ njavanje odraslih lica 9 1208 — 5 625 247 4 11 583 908 376 6 280 54 5 628 322 _ vor: SG BiH, 1970, str. 264. 22. Broj i kvalifikaciona struktura medicinskih kadrova koji se profesionalno bave problemima života i zdravlja ženskog stanovništva u BiH u 1970. rsta medicinskog osoblja i kvalif LJEKARI: opšte prakse specijalisti na specijalizaciji OSTALI MED. RADNICI: viša sprema srednja sprema niža sprema UKUPNO: B roj 40 116 39 14 443 360 1012 zvor: Propisani izvještaji statističke službe Zavoda za zdravstvenu zaštitu BiH, 1970. 23. Broj ginekoloških odjeljenja u BiH 1970. Ginekološka odjeljenja pri opštim bolnicama . . 10 zvor: Propisani izvještaji statističke službe Zavoda za zdravstvenu zaštitu BiH, 1970. 87 �24. Broj akušersko-porođajnih odjeljenja u BiH 1970. A kušersko-porođajna o d j e l j e n j a .................................. 10 Izvor: P ro p isa n i izv je šta ji s ta tistič k e službe Zavoda za zdravstvenu zaštitu BiH , 1970. 25. Broj ginekoloških i akušerskih odjeljenja (skupa) u BiH 1970. Ginekološka i akušerska odjeljenja kao jedinstve­ ne organizacione c j e l i n e ..............................................8 Izvor: P ro p isan i izv je šta ji sta tistič k e službe Zavoda za zdravstvenu zaštitu BiH , 1970. 26. Broj postelja u ginekološko-akušerskim-porođajnim odjeljenjima u BiH 1970. O d je lje n je Broj p ostelja Ginekološka odjeljenja pri opštim bolnicama Akušersko-porođajna odjeljenja Skupa ginekološka i akušerska odjeljenja UKUPNO: 530 333 477 1340 Izvor: P ro p isan i izv ještaji sta tistič k e službe Zavoda za zdravstvenu zaštitu BiH , 1970. 27. Broj savjetovališta za žene u BiH 1970. Služba za zaštitu žena ima 120 savjetovališta Izvor: Pro p isan i iz v ještaji s tatistič k e službe Zavoda za zdravstvenu zaštitu BiH, 1970. Ovdje smo izložili, na jednom mjestu, ukupan fond statistič­ kih podataka do kojih smo došli. Međutim, ovi podaci će biti ko­ rišteni i interpolirani ponovo na m jestim a gdje bude potrebno radi poređenja ili upotpunjavanja ukupne slike stanja. Smatrali smo da je korisno sve indiktore, koje smo preuzeli iz statističkih doku­ menata, uvrstiti u intenzivnu analizu. Posebno će biti korištene one činjenice koje govore o samo­ upravnom i političkom angažovanju žena u Bosni i Hercegovini, zatim o stepenu zaposlenosti, obrazovanosti i kvalifikacionoj struk­ turi žena. Ostali podaci im aju ilustrativni karakter. 88 �4. ČINIOCI SAMOUPRAVNOG STATUSA ŽENE U prethodnom izlaganju upozorili smo na najopštije i najosnovnije statističke pokazatelje koji na globalnom planu upotpunjuju sliku o statusu žene u Bosni i Hercegovini. U prikazanom sistemu nezavisnih i zavisnih varijabli jasno smo se opredijelili koje ćemo determinante uvesti u intenzivnu analizu. Prema našem konceptu istraživanja smatrali smo da na samoupravni i radni status, osim ekonomskih, najsnažniji uticaj imaju slijedeći činioci: (a) idejni i politički (b) tradicija (c) porodica (d) obrazovanje. To su elementi konstituisanja koje smo ranije izložili u formi hipoteza. Oko ovih činioca grupirali smo i pitanja na koja smo pomoću upitnika (vidi prilog 2.) tražili odgovore od ispitanica. Još u uvodu istakli smo da u okviru pojma »samoupravni status žene«, u našem istraživanju, riječ »samoupravljanje« upo­ trebljavamo u njenom najširem značenju. Na taj način samoupravni status smo povezali a dijelom i identifikovali sa političkim statu­ som. Jer, najšire značenje samoupravljanja je društveno-političko, a ne institucionalno ili normativno-pravno značenje. Kako smo čitavo istraživanje usmjerili na rasvjetljavanje s t a n j a, zatim a k t i v n o s t i i, najzad, u t j e c a j a , ovdje ćemo i početi sa analizom s t a n j a . �Zbog toga je prva grupa pitanja, zajedno sa dobivenim odgo­ vorima, zahvatila širu problem atiku. Jedan broj pitanja ima opštije značenje i nem a neposrednu vezu sa sam oupravnim statusom. Dru­ ga grupa p itan ja im a neposredniji zadatak i postavljena je s ciljem da se utvrdi kakav je sam oupravni položaj žene u Bosni i Herce­ govini i koje socijalne sile djeluju pozitivno ili negativno na taj status u aktuelnom trenutku. R ezultati koje smo dobili mogu se sm atrati indikativnim za stanje na ovom socijalnom prostoru. Naime, gotovo 60°/o žena koie su obuhvaćene uzorkom , na pitanje koliko su preokupirane društveno-političkim i sam oupravnim problem im a, odlučilo se za mpdalitet odgovora »malo«, »nim alo«,ili »samo povremeno«, dokjse oko 40% žena izjasnilo da su »mnogo« i »vrlo mnogo« okupirane svakodnevnim političkim i sam oupravnim problemima. Ovim pita­ njem pokušali smo testirati koliko su same žene zainteresirane za političku sferu društva i sam oupravne tokove. Dakle, ako na polo­ žaj žene utiče mnogo spoljnih činilaca, podatak da je okq7^CT/i> žena praktično indiferentno prem a p ohtičkinf 1 samoupravnim zbi­ vanjim a, zrači prvenstveno, da su žene pasivne, bez obzira na uzroke. U analizi odgovora na ovo pitanje nismo otkrivali elemente m otivacije i demotivacije za ovakav stav, ali će se kasnije poka­ zati gdje su skriveni i otvoreni elementi motivacije i demotivacije žene za političku aktivnost. Ovdje možemo samo napomenuti da dom iniraju stavovi po kojim a je politizacija i društveni aktivitet žene uopšte samo »dodatni teret« brojnim obavezama u braku, po­ rodici i na radnom m jestu. Na drugom m jestu su stavovi iz kojih proizlazi da žena ne vidi ni osobitog uspjeha ni posebne koristi od sam oupravnog i političkog angažovanja. I jednim i drugim stavom dom inira osjećaj nemoći da se stanje u praksi izmijeni. Činjenica da je od oko 90°/o naših ispitanica u radnom odnosu, a većina njih su vršioci neke od društvenih funkcija u radnom kolektivu, ili van nJe6af govori da postoje razlozi da vjerujem o u kvalitet stavova. Prem a tome, podaci ukazuju: p n o,- da je visok postotak žena koje se nalaze u pasivnom položaju u odnosu na samoupravne i političke procese u sredinama u kojim a su socijalno situirane, d r u g o,__da je pasivizacija žena rezultat demotivacije koja se iskazuje u osjećanju suvišnosti i ne­ moći u njihovom sam oupravnom i političkom aktivitetu. T r e ć e , ^ 90 �obaveze i funkcije u okviru porodice i braka nisu podjednako distri­ buirane na bračne drugove, pa — pošto je žena više opterećena — čine realnu prepreku njenom samoupravnm i političkom angažovanju. ^ 1 Naše zaključke možemo poduprijeti i odgovorima na pitanje šta za ženu znači društvena i politička angažiranost. Modalitete od­ govora navešćemo u cjelini. DRUŠTVENO ANGAŽIRANJE ŽENE ZA NJEN SOCIJALNI STATUS ZNACI: — samo brojne i dopunske obaveze . — ne znači ništa . . . 35,7% . . . 16,4% — nemam o tome svoje mišljenje . . . 12,8% > — znači niz pogodnosti . 32,0% . . Ako bi se izvršila diferencijacija odgovora na pozitivne i nega­ tivne stavove prema društvenoj angažiranosti, sasvim je evidentno da preko polovine ispitanih žena (52,1% ima n e g a t i v a n stav ») u odnosu na političko angažiranje. To potvrđuje naš prethodni za­ ključak da društvene obaveze i političko angažiranje za ženu pred­ stavlja dodatni teret bez društvene satisfakcije. Takođe smatramo da je značajan podatak da 32,0°/® anketiranih žena sm atra da dru­ štveno angažiranje donosi niz pogodnosti. U procjeni ovog podatka treba imati u vidu činjenicu da je uzorkom obuhvaćen visok procenat žena vršilaca društvenih funkcija različitog ranga. Realno je pretpostaviti da ih je njihov trenutni status opredijelio za određeni stav. Ostali modaliteti odgovora na ovo pitanje nisu bez značaja u pokušaju da otkrijemo stavove prema političkoj angažiranosti. Za­ nimljivo je da određen procenat žena ne zna, nije obaviješten ili se, pak, uzdržava da pruži odgovor na pitanje šta znači samoupravni i politički angažman za socijalni status žene. Iz ovoga se da naslu­ titi da i ovaj dio populacije ima negativan stav prema samouprav­ nom i političkom angažiranju, odnosno da misli da samoupravno i političko angažiranje nije od značaja za društveni položaj žene u Bosni i Hercegovini. Iz analize odgovora na ova dva pitanja najopštiji zaključak bi se mogao formulirati na slijedeći način: (1) politička i samoupravna angažiranost žene nije adekvatna realnim mogućnostima kao ni pretpostavkama koje nudi 91 �ukupan koncept sam oupravnih odnosa, programsko-politička platform a i pravni sistem regulacije statusa žene u BiH; (2) analizom stavova realno je pretpostaviti da je žena više dem otivirana, nego što je m otivirana za društvenu aktiv­ nost. Daljim izlaganjem argum enata nastojaćem o da obrazložimo ove zaključne tvrdnje. Pokušaćemo, naime, da analiziramo odgovore na pitanje: šta najviše utiče na sam oupravni položaj žene. U formula­ ciji odgovora ponudili smo osam m odaliteta, a ovdje ćemo prezen­ tirati pet dom inantnih, je r su ostali zanem arujuće vrijednosti. Dakle, na pitanje KOJI ČINILAC NAJINTENZIVNIJE UTIČE NA SAMOUPRAVNI STATUS ŽENE U BOSNI I HERCEGOVINI dobili smo slijedeće odgovore: (pitanje 13) — opterećenost žene obavezama van političkog i sa­ m oupravnog ž i v o t a .................................................. 29,74% — dom inacija m uškaraca u svim društveno-političkim forum im a i organizacijam a odakle se uprav­ lja i gdje se o d lu č u je .................................................. 17,94% — tradicionalno shvatanje da je ženi m jesto u kući, a ne u javnom i političkom ž iv o tu ......................... 17,26% — pasivnost žene u društvenom ž iv o tu .................... 15,38% — nizak stepen društvene svijesti i muškarca i žene 11,11% Ovdje ćemo dovesti u vezu činioce koji su po sadržini slični. Tako tradicionalni m entalitet koji se ispoljava kao primitivna svi­ jest oba pola djeluje sasvim sigurno represivno na potiskivanje žene iz m atice sam oupravnog življenja, time što joj nameće teret obaveza koje joj drastično sm anjuju i mogućnosti i vrijeme da se žena sam oupravno i politički intenzivnije angažira. Kada se ova tri m odaliteta kum uliraju, vidjeće se da se za njih opredjeljuje oko 50% ispitanica. Odmah iza njih dolazi stav po kome je žena ugro­ žena i njen život reduciran na sfere van samoupravnog i političkog življenja, jer muškarci im aju dom inantnu poziciju u centrima moći i vrhovima odlučivanja. 92 �Nije bez značaja ni uticaj društvenog pasiviteta žena, jer se iz toga može izvesti zaključak da na samoupravni status žene dje­ luju dvije vrste činilaca. Prvo, stav i držanje same žene i, drugo, uticaj činilaca van ženske populacije. Ovaj drugi uticaj se očituje na globalnom planu, pa su otuda značajni odgovori na pitanje DA LI JE ŽENA RAVNOPRAVNA SA MUŠKARCEM. Da je žena ravno­ pravna sa muškarcem odgovorilo je 41,70"/« ispitanica, a da žena nije uopšte ravnopravna sa muškarcem sm atra 49,57"/'* ispitanica, dok 8,71% nema o tome svoje mišljenje. Stav oko polovine ispita­ nih žena da ne postoji ravnopravnost muškarca i žene u našem savremenom društvu sam po sebi ne objašnjava mnogo. Međutim, ako respektujemo politički stepen zrelosti respondenata iz uzorka, onda je u svakom slučaju ovaj podatak ilustrativan. S jedne strane, očito je da je pravni sistem regulacije i ustavni status žene u ne­ skladu sa društvenom praksom. To nas je, na drugoj strani, do­ velo do traganja za odgovorima na pitanje u čemu je sadržan i kako se manifestuje neravnopravan položaj žene i muškarca u društvenoj praksi. Da bi ta traganja bila relevantna, neophodno je podsjetiti na činjenicu da žene čine preko polovine ukupnog stanovništva BiH, dok u centrima društvenog odlučivanja čine neznatnu manjinu. Očito je, dakle, da je žena u sferi politike potisnuta, a bez ravno­ pravnog učešća u političkom životu nema ravnopravnog statusa žene u društvu. Ako se ovome doda podatak da je zastupljenost žena u organima sam oupravljanja takođe marginalne vrijednosti, naročito u privrednim djelatnostima i da je stepen zaposlenosti žena u odnosu na muškarce u stalnom zaostajanju i za 1961. izno­ sio je 21%, a za 1969. godinu 23% od ukupne zaposlenosti, onda se može sa sigurnošću tvrditi da je žena diskriminirana. Ovdje treba istaći da je sfera obrazovanja i po obuhvatnosti i po stupnju najdrastičniji oblik diskriminacije ženskog stanovništva u BiH, što se naročito izražava u zaostajanju ženskog stanovništva u obrazovanju. Pokazatelji o tom vidu diskriminacije već su pre­ zentirani i, mada nedostaju najnoviji podaci, nemamo razloga da sumnjamo da se stanje izmijenilo. S ovih nekoliko nekoliko napomena upotpunili smo sliku stanja i nema potrebe da je šire komentarišemo. Možda ovdje treba dodati i podatak da su se gotovo sve naše ispitanice izjasnile da je stepen obrazovanja danas odlučujući u formiranju socijalnog statusa žene (pitanje 9 b). 93 �Faktori koji utiču na socijalni položaj žene su brojni i vjerovatno stoje u međusobnoj vezi. Oni na izvjestan način sužavaju prostor za masovno učešće žene u radnim procesima, pa time u političkim i sam oupravnim strukturam a. Okviri tog suženog pro­ stora ne dozvoljavaju ženi da do k raja istraje na svom istorijskom zahtjevu za em ancipacijom , koji ovdje posm atram o kao pitanje ravnopravnosti. Prikraćena u mogućnostima zapošljavanja, žena je prikraćena i u ostalim sferam a javnog života, jer je time ostala neispunjena pretpostavka njenog sam oupravnog i političkog angažovanja. B rojčana nadmoć zaposlenih i obrazovanih muškaraca, po našoj procjeni, jedan je od najznačajnijih negativnih faktora u odre­ đenju socijalnog statusa žene. No, stepen obrazovanja utiče nega­ tivno i na kvalitet uključivanja žene u centre odlučivanja, naročito ako se ima u vidu da diletantizam iščezava s javne scene. Da bi naše tvrdnje bile jasnije, prikazaćemo cjelovit pregled stavova i m išljenja ispitivane populacije žena o tome ŠTA I U KOM STEPENU INTENZITETA UTIČE NA DRUŠTVENI POLOŽAJ ŽE­ NE (pitanje 9 u cjelini): u °/® B.O. Utiču Ne utiču Ne znam 4,6 15,0 65,8 12,3 2,2 24,3 64,1 8,7 1,5 1,4 4,9 32,0 50,1 10,6 2,6 13,5 55,0 20,3 9,1 2,2 3,8 15,0 68,8 9,4 3,1 Položaj u političkim organizacijama 10,6 58,0 20,6 6,8 4,1 Razlike u m aterijalnom bogatstvu 10,8 30,2 46,9 9,7 2,1 Prim arno utiču Razlike prem a vjerskoj pripadnosti Razlike u stepenu obrazovanja Razlike u socijalnom porijeklu Razlike u stepenu političke angažiranosti Razlike u nacionalnoj pipadnosti 94 �Prethodna tabela čini vidljivim socijalni okvir i one dimenzije života u kojima se žena osjeća ugroženom. Podaci otkrivaju da žene nacionalnu i vjersku pripadnost ne smatraju determinantama svog društvenog položaja, što upućuje na zaključak da su pitanja o vjerskoj i nacionalnoj pripadnosti u javnosti predimenzionirana. Od ukupnog broja ispitanica 65,8"/« se izjasnilo da vjerska pripad­ nost nema nikakvog uticaja na socijalni status žene u BiH, dok čak 68,8"/'* tvrdi da nacionalna pripadnost nema uticaja na dru­ štveni položaj. To je prvo zapažanje koje nam se čini relevantnim. Za razliku od nacionalne i vjerske pripadnosti ispitanice su stepen obrazovanja smatrale primarnim za društveni položaj žene (88,4%). Motivi za ovakvo opredjeljenje po našem mišljenju leže u činjenici da neobrazovana žena ne može danas ući u javni život, jer se ne može ili se veoma teško zapošljava, a naročito se ne može uključiti u centre i strukture odlučivanja. Dakle, obrazovanje je čvrsto povezano s mogućnošću dobivanja radnog m jesta i otuda takvo opredjeljenje. Drugi motiv bi trebalo tražiti u uticaju prosvetiteljske propagande, koja je na našem tlu veoma jaka. Ovaj motiv je ujedno i korektivan u odnosu na prethodni, jer danas često školska sprema automatski ne omogućava zapošljavanje. To bi bilo drugo relevantno zapažanje. Treće, izvanredno je zanimljivo da je nešto više od dvije tre­ ćine od ukupnog broja ispitanih žena smatralo da nema adekvatnog društvenog položaja žene bez odgovarajućeg položaja u političkim organizacijama i stupnja političke angažiranosti. Dakle, da bi žena sebi obezbijedila povoljan društveni položaj bitne pretpostavke su stepen obrazovanja, stepen političke angažiranosti i položaj u poli­ tičkim organizacijama. Četvrto, značajan je i podatak da 41,0% od ukupnog broja ispi­ tanih žena ističe da razlike u materijalnom bogatstvu utiču ili pri­ mamo utiču na društveni položaj žene. Ovdje se može sa dosta vi­ sokim stepenom izvjesnosti pretpostaviti da je ovakav stav poslje­ dica novijih pojava i procesa u našem društvu, s obzirom na sve izraženiju socijalnu diferencijaciju. U kontekstu naše analize reklo bi se da je ovo dodatni negativni faktor uticaja na društveni polo­ žaj žene. Stavovi ispitanica o uticaju socijalnog porijekla kao da samo potvrđuju ovu našu tvrdnju. 95 �Ako sve faktore od uticaja na društveni položaj žene rangiramo dobićemo skalu (rangiranje smo izvršili spajanjem odgovora »pri­ m arno utiče« i »utiče«), koja izgleda ovako: U — — — — — — — stepen obrazovanja položaj u političkim organizacijama politička angažiranost m aterijalno bogatstvo socijalno porijeklo vjerska pripadnost nacionalna pripadnost °/o 88.4 68,6 68.5 41,0 36,9 19.6 18,8 Moglo bi se reći, čini se, da su tri, po kvalitetu različita, na­ čina uticaja na društveni položaj žene u BiH. P r v o , oni uticaji koji proizilaze iz objektivno datog stanja, što se, prije svega, od­ nosi na sistem obrazovanja. Te uticaje žena svojom aktivnošću ne može izm ijeniti. Tu je nužna d r u š t v e n a i n t e r v e n c i j a za­ jednice kao cjeline. Što se tiče m aterijalnog bogatstva i socijalnog porijekla potrebna je, osim razvijanja m aterijalnih pretpostavki, i idejno-politička intervencija. D r u g o , ako žena sama hoće da utiče na svoj društveni položaj na svim nivoima (lični, grupni, glo­ balni) ona m ora ući u društveno-politički, samoupravni i javni ži­ vot, m ora se angažirati na svim nivoima i u svim oblastima života. T r e ć e , neke faktore ne treba prenaglašavati kao što je to do sada u društveno-političkom životu činjeno, je r je sasvim jasno da ih žene ne sm atraju značajnim. To su nacionalna i vjerska pripadnost. Naravno, ovdje treba im ati u vidu da je uzorkom obuhvaćen veći broj žena koje su društveno aktivne i im aju viši stupanj obrazo­ vanja od prosjeka ženskog stanovništva, te se može pretpostaviti da ta dva faktora utiču na prevazilaženje onih društvenih protivrječnosti koje proizilaze iz vjerske i nacionalne pripadnosti. Ove smo napomene učinili nošeni mišlju da naš rad pored na­ učnih i čisto teoretskih pretenzija, mora biti koristan i društvenoj praksi. �Dok je prethodna baterija bitanja bila usmjerena na Faktore koji utiču na društveni položaj žene na globalnom nivou, naredno pitanje (pitanje 10) se odnosilo na personalni nivo. Okvir za ovo pitanje određivala je Marksova misao da je »individua uvijek po­ lazila od sebe i uvijek polazi od sebe«, što znači da individua svoju vlastitu poziciju projicira na cjelokupno društveno stanje. Pitali smo KOJI FAKTORI UTIČU NA USPJEH ŽENE U ŽIVOTU. Ispitanice su faktore rangirale na slijedeći način: U " I R a n g II " III 13,7 39,9 8,9 21,7 9,0 8,2 3,6 5,7 7,4 8,2 15,2 24,1 4,4 2,4 4,4 3,2 7,7 11,3 9,4 18,7 9,4 9,4 16,9 4,4 Faktor 1. Društveni rad i angažiranost 2. Stručnost i kvalifikacije 3. Društveni položaj porodice iz koje potiče 4. Ženstvenost i šarm 5. Veze i poznanstva 6. Rad i zalaganje 7. Sreća i slučaj 8. Bogatstvo 9. Talenat 10. Bez odgovora 1 2 ,1 14,3 2,6 1,5 4,8 1,9 S obzirom na našu namjeru i metodološki koncept u ovom dijelu upitnika, dužni smo čitaocu pružiti neka dopunska objašnje­ nja, van onoga što prednja tabela omogućuje. Naime, bili smo uvje­ reni da je teško izdvojiti jedan faktor i sm atrati ga dominantnim. Zato smo sastavili listu od devet modaliteta kao potencijalnih fak­ tora koji mogu uticati na lični uspjeh žene u našem društvu. Zatim smo ispitanicama omogućili da odaberu tri odgovora i da ih rangi­ raju. Tako smo stekli mogućnost da posmatramo frekvenciju jed­ nog modaliteta, a zatim i frekvenciju modaliteta u rangu. 97 �U interpretaciji smo pokušali da sastavimo interskalarnu listu frekvencija svih devet ponuđenih modaliteta. P r v o , najveća frek­ vencija odgovora, i to u prvom rangu, odnosi se na mišljenja po kojim a je uspjeh žene određen stručnošću, stepenom obrazovanja i kvalifikacijom. I po rangu i po frekvenciji ovo mišljenje domi­ nira. Važno je takođe napom enuti da se ovaj modalitet pojavljuje sa 21,7% na drugom i 8,2% na trećem m jestu. D r u g o , rad i za­ laganje su na drugom m jestu po broju m išljenja (24,1%), ali u drugom rangu. Međutim, rad i zalaganje zauzimaju visoku poziciju i u skali prvog ranga (14,3%) i trećeg (18,7%). Treće mjesto i po rangu i po bro ju frekvencija zauzima m odalitet koji je od izuzetnog značaja za procjenu onoga što se događa u društvenoj praksi. Naime, m odalitet »veze i poznanstva« neočekivano zauzima visok položaj i u skalarnoj i u rang listi. Od ukupnog broja ispitanica 12,1% »veze i poznanstva« određuju kao prvu determ inantu uspjeha žene u životu. Još je viša frekvencija ovog m odaliteta u drugom rangu (15,2%), a ako se tom e doda 9,4% odgovora u trećem rangu, nije teško zaključiti kakvo značenje im aju veze i poznanstva za uspjeh čovjeka u sam oupravnom društvu. To zapravo govori da je korupcija prodrla ozbiljno u naš društveni život i u svijest ljudi. Tek na č e t v r t o m m jestu je i po i rangu i po frekvenciji faktor rada i angažiranosti žene pretpostavka uspjeha u životu. Za ovaj m odalitet opredjeljuje se samo 13,7% anketiranih u prvom, 8,9% u drugom i 9,0% u trećem rangu. Od ostalih faktora čini se da je značajno ukazati na još dva. Naime, iako u trećem rangu, talenat ima relativno visoko značenje za uspjeh žene (16,9%). Modalitet ženstvenost i šarm, m ada ni u jednom rangu nije izuzetno naglašen, u ukupnoj distribuciji stavova svakako je od značaja. Ako se porede stavovi o faktorim a koji utiču na uspjeh žene u životu i odgovori na prethodna pitanja koja se odnose na globalni nivo, može se prim ijetiti da žena uglavnom identificira svoj polo­ žaj i osjeća iste probleme na personalnom nivou kao što ih osjeća i na višim i globalnim razinama. Međutim, mjesto žene u ukupnoj društvenoj strukturi nije određeno samo njenim polom, nego na to m jesto utiče mnoštvo socijalno-ekonomskih okolnosti. Iz toga slijede, kad poredimo grupni i globalni nivo sa personalnim, neke 98 �nijanse u rezoniranjima i manifestuju se one pojave koje su ka­ rakteristične za strukturu uopšte. Kada su u pitanju društveno date objektivne okolnosti, koje određuju status ženskog stanovništva, očitovala se puna identifikacija svih nivoa. Primjera radi, struč­ nost, kvalifikacija, obuhvatnost i stepen obrazovanja su za sve nivoe podjednako određeni kao dominantan faktor za društveni status žene. Međutim, u određenju stava spram opšteg grupnog i globalnog nivoa politička angažiranost i položaj u političkim organizacijama se određuju i svrstavaju među osnovne pretpostavke društvenog položaja, ali u odnosu na lični uspjeh i položaj te iste pretpostavke nalaze se na nižem stepenu vrednovanja i ne sm atraju se prim ar­ nim činiocima. Otuda je indikativno da uspjeh u životu može osi­ gurati onaj dio ženskog stanovništva, koji ima specifične »povla­ stice« koje nema ukupna populacija. Dalje, na skali uspjeha na treće mjesto izbijaju veze i poznanstva, a zatim ženstvenost i šarm, dok rad i zalaganje ni na jednoj ni na drugoj skali nisu određeni kao primarni činioci. Tako ovom analizom postaje jasno gdje su mogući subjektivni uticaji, a gdje na socijalni status žene utiče objektivna društvena situacija. Time na praktičnom planu postaje vidljivo u kom bi pravcu trebalo usmjeravati društvenu aktivnost, kako svih društvenih činilaca, tako i organizacije žena. ��5. INSTITUCIONALNI OKVIRI SOCIJALNE STABILNOSTI ŽENE Brojni povijesni izvori upućuju na saznanje da je žena tokom istorije težila da izgradi ravnopravan društveni položaj sa m uškar­ cem, a da je neuspjehe u postizanju tog cilja na globalnom i grup­ nom planu pratilo njeno vraćanje privatnom (ličnom kao intim ­ nom) životu gdje je pokušavala da nađe uporište za ekonomsku i društvenu stabilnost. U cilju odbrane vlastitog digniteta pokuša­ vala je upotrebljavati sredstva koja joj stoje na raspolaganju. Ta sredstva u privatnom i javnom životu su često bila lukavstvo i spretnost u manipulaciji, a ponekad invencija i šarm. Premda nas ova oblast ne interesuje, zanimalo nas je da li i u kojoj mjeri savremena bosansko-hercegovačka žena pomišlja ili pribjegava ovim sredstvima, s obzirom na zastoj u procesu njene društvene emancipacije. To znači da je naša pretpostavka bila da je proces emancipacije žene u Bosni i Hercegovini u posljednjoj deceniji zaustavljen i da njen samoupravni položaj nije u skladu s opštim razvojem sistema samoupravljanja. Gotovo da se stiče utisak da su i muškarci i žene »prestrašeni« započetim procesom emancipacije žene i realizacijom takvog društvenog položaja u kome bi ona bila stvarno ravnopravna. Na takvu pretpostavku na­ vodilo nas je mnoštvo indicija koje su u opštoj suprotnosti sa siste­ mom ustavne i pravne regulacije ravnopravnosti žene. Ovdje ćemo pomenuti neke od takvih indicija. Prvo, permanentno relativno opa­ danje broja zaposlenih žena. Drugo, opadanje broja žena u svim političkim (predstavničkim i samoupravnim) strukturama. Treće, umjesto sveobuhvatnog obrazovanja, ženska djeca i omladina sve manje završavaju osnovnu i srednju školu, pa im je već na taj način onemogućen pristup na visoke škole. Tako je obrazovanje, kako pokazuje naše istraživanje, postalo ključno pitanje statusa žene u 101 �svim pravcim a analize. Teror komercijalizma koji nameće moderna tehno-struktura i koji se ispoljava u koncepciji da sve treba pod­ vesti pod tržišne zakone, što je izraz tehno-birokratske dehumani­ zacije, dvojako se odražava na status žene: ( 1) došlo je do reduk­ cije onih oblika društvene potrošnje koji su prvenstveno namije­ njeni ženam a-m ajkam a i ženama-radnicama. Ta redukcija se ogleda u sm anjenju b roja objekata društvenog standarda ili u pokušajima da svoje poslovanje zasnuju na principu tržišnog rentabiliteta (što ih čini nedostupnim slabije plaćenim kategorijam a stanovništva). To ženu ne ugrožava samo m aterijalno, nego je onemogućava da se društveno-politički angažira stvarajući sve veće obaveze. (2) Dru­ štvena i privredna reform a je pored svojih pozitivnih, imala u tehno-birokratskim interpretacijam a i negativne posljedice, jer je bilo pokušaja da se iz procesa privređivanja istisne sve ono što nije davalo neposredne ekonomske efekte. Kako se u takvim kon­ cepcijam a žena tretira kao dopunska i rezervna radna snaga, ona se na radnom m jestu prva našla ugrožena, je r su elementi zaštite koje je propisivao zakon predstavljali teret za grupni interes. Takođe je društvena i privredna reform a zaustavila tempo zapošlja­ vanja, što se u najdrastičnijoj formi odrazilo na žensko stanov­ ništvo. U svom istraživanju pokušali smo da otkrijem o one socijalne okvire u kojim a se neravnopravnost žene najsnažnije očituje. Na­ ravno, zanimalo nas je da li se neravnopravnost najjasnije očituje na globalnom, grupnom ili privatnom planu. Rezultati istraživanja pokazali su da najviši stepen neravnopravnosti žena osjeća u braku i porodici, ako se ovi planovi posm atraju pojedinačno. Međutim, najveći postotak ispitanica tvrdi da je žena u Bosni i Hercegovini podjednako neravnopravna u sva tri socijalna okvira. Kako je time distribucija odgovora na pitanje »GDJE JE POLOŽAJ ŽENE U DRU­ ŠTVU NAJNEPO VOLJNI JI?« ostala bez tzv. dominantnog stava, prenosim o odgovore u cjelini: u % — — — — — — 102 u društvu kao cjelini u radnoj organizaciji u porodici i braku podjednako je nepovoljan na sva tri plana ne bih mogla da odredim bez odgovora 12,47 10,42 27,52 32,99 15,72 0,85 �Ovo pitanje smo odmah doveli u vezu sa percepcijom ličnog položaja žene. Tu se pojavilo jedno značajno kontraverzno suprot­ stavljanje stavova, Na pitanje »ŠTA JE ZA VAS KAO LIČNOST VAŽNIJE, BRAK ILI STABILNO RADNO MJESTO?« podijeljenost stavova bila je skoro 50 : 50. Tako 47,57< o ispitivanih žena sm atra V da je važnije sačuvati stabilno radno mjesto nego stabilan brak, dok 49,40% sm atra da je važnije sačuvati stabilan brak nego sta­ bilno radno mjesto. A odmah zatim 43,07“/» ispitanica se izjasnilo da im više sigurnosti kao čovjeku pruža stabilan brak, dok se 54,70% izjasnilo da im radno mjesto daje veće izglede na uspjeh i pruža više socijalne sigurnosti. U vezi sa sigurnošću društvenog položaja, postavlja se i pitanje u kojim socijalnim okvirima bi pomoć ženi bila najefikasnija. Dakle, na pitanje »U KOJIM SOCIJALNIM OKVIRIMA POMOĆI ŽENU?« dobili smo slijedeće odgovore: u % — — — — ženi treba pomoći u porodici ženi treba pomoći na radnom mjestu ženi treba pomoći u društvu kao zajednici ženu treba tretirati kao ravnopravnog člana društva i tako nema potrebe za posebno pomaganje — ostali odgovora su bez značaja za analizu 22,05 16,58 35,89 24,10 U ovom kompleksu koji se odnosi na socijalnu sigurnost po­ ložaja žene, postavili smo i pitanje KOJIM DRUŠTVENIM, EKO­ NOMSKIM I POLITIČKIM INSTRUMENTIMA UTICATI NA DRU­ ŠTVENI POLOŽAJ ŽENE i dobili smo slijedeće odgovore značajne za analizu: u “ /* — nužno je mijenjati opšte stanje u kome se žena danas nalazi — položaj žene nužno je utvrditi i učvrstiti pravnim pro­ pisima — treba osigurati učešće većeg broja žena u političkim i samoupravnim aktivnostima i forumima i na taj na­ čin pozitivno izmijeniti njen društveni položaj — ženu treba osloboditi tradicionalnih funkcija u braku i porodici 17,09 9,05 41,70 25,98 103 �Ostali m odaliteti odgovora su od marginalnog značaja za za­ ključivanje. U ovaj problem položaja žene u različitim socijalnim okvirima i načinim a njegovog razrješavanja uključili smo, komparacije radi, i tem poralnu dim enziju pitajući: KADA JE POLOŽAJ ŽENE U JU­ GOSLAVIJI BIO POVOLJNIJI? (vidi pitanje 18). Sasvim očekivano najveći broj ispitanica sm atra da je danas društveni položaj žene u Bosni i Hercegovini povoljniji nego ikada ranije (61,70%). Među­ tim , za kvalitet stavova od značaja je i drugi modalitet odgovora: 11,45°/o ispitanica tvrdi da je položaj žene u našem društvu bio po­ voljniji neposredno poslije rata, a 19,31% misli da se položaj žene nije izm ijenio danas u odnosu na prvu poslijeratnu fazu našeg raz­ voja. Zapravo, one misle da je i danas kao i ranije žena neravno­ pravna. Ovdje nisu bez značaja podaci dobiveni ukrštanjem i pod­ vrgnuti x2 testu (vidi tab. 1). Skupina mlađih žena od 18—27 go­ dina sm atra da se položaj žene nije bitno izmijenio, jer je žena i danas neravnopravna. Ubjeđenje da je žena neravnopravna kao i ranije sasvim je čvrsto. Izraz »žena« nije uniform an pojam , je r postoje unutrašnje raz­ like u položaju i stavovim a slične razlikam a u ukupnoj socijalnoj stru k tu ri po svim kriterijim a socijalne diferencijacije izuzev polnog kriterija. Zbog toga smo pokušali produbiti analizu i nastojali da otkrijem o kako pojedine kategorije žena zauzimaju stavove i šta misle o pitanjim a koja smo ranije postavili. Iz priloženih tabela koje uključuju i x2 test vidljivo je da nema značajnije razlike u stavu da je žena neravnopravna s obzirom na stepen obrazovanja i kvalifikaciju. U distribuciji odgovora pojedinih kategorija žena ne postoji statistički značajna razlika. Međutim, kada je u pitanju socijalni okvir koji se određuje kao najnepovoljniji za ženu, dakle, kao okvir u kome je diskrim inacija najsnažnija, onda razlike evi­ dentno zavise od stepena obrazovanja i kvalifikacija. Žene sa viso­ kom i višom naobrazbom, jednako kao i visokokvalificirane rad­ nice određuju brak i porodicu kao najnepovoljniji socijalni okvir u odnosu na globalni društveni plan i stanje u radnoj organizaciji. Suprotno, žene sa nižom školskom spremom i nižom kvalifikacijom se izjašnjavaju da su najviše ugrožene na radnom mjestu, a zatim na globalnom društvenom planu (vidi tab. 2, pit. 13). Takođe je zanimljivo da su žene bez obzira na kvalifikaciju, jedinstvene u stavovima o tome kako i kojim instrum entim a uticati na poboljša­ nje društvenog položaja žene. 104 �28 — 45 27 \ 18 - K. 32. \ K. P. 5. 10,04 j 12 37,40 ^ 17,93 povoljnije P. 18. 112 95 60 35 503 340 163 Tabela br. 1. Ističe se podatak da značajno veći broj mlađih žena (18—27) smatra da se položaj žene nije bitno izmijenio jer je žena i danas neravno­ pravna. Dobijeni rezultati u ovoj tabeli (odnos opaženih i očeki­ vanih frekvencija) statistički su značajni. 62,52 29,97 nije se 0 = 0,133; C = 0,132 54 ! 12 x2 = 10,93; DF = 3 P > 5%; S 300 I 42 8 199,31 95,55 povoljnije (Ravnopravnost i odgovornost žene) 188 4 4,81 povoljnije (Starost) �13 14 9 61 SSS VSS Domaćica Z 7,55 13,33 17,73 35 32 9 20 6,43 11,36 15,11 37 5% N S 19,91 35,18 46,80 78 6 16 22 10 106 141 48 60 485 0 = 0,160; C = 0,158 9,64 17,04 22,67 130 Z Tabela br. 2. Ističe se podatak da žene sa većom školskom spremom (VSS) sma­ traju u nešto većem broju, da je njihov položaj u braku i porodici najnepovoljniji, dok u nešto većem broju žene sa srednjom struč­ nom spremom naglašavaju da im je nepovoljan položaj: u društvu u cjelini, u radnoj organizaciji, u porodici i braku. U cjelini ove razlike nisu statistički značajne. 12,44; DF = 12 P < 133 52 20 7,71 24 39 15,93 ne može odrediti 20,90 u sva tri plana 43,15 54 29,06 .......... 31 16,45 17 161 38,66 13,16 u porodici i braku 35,64 (Gdje je položaj žene najnepovoljniji) 8 10 17 3 5,14 14 16 6,03 u radnoj organizac. 13,93 P. 13. u društvu u cjelini 16,35 6 NKV K. 27. .. (Kvalifikacija) NSS K. 6. P. 2. �Ovakvi stavovi mogli su se i očekivati. Žena sa višom naobraz­ bom i višom kvalifikacijom ima veće izglede da uspješno konkuriše muškarcu na radnom mjestu i u društvu, pa za ovu kategoriju žena brak još uvijek ostaje institucija u kojoj se žena osjeća diskrimi­ niranom. Mežutim, žene s nižom kvalifikacijom se nalaze pod pri­ tiskom nesigurnosti u društvu i radnoj organizaciji, te ne osjećaju svu težinu položaja u braku i porodici. Postoji takođe značajan stupanj saglasnosti između svih kate­ gorija žena u pogledu pretpostavki za poboljšanje društvenog po­ ložaja žene. Dvije se pretpostavke ističu kao bitne: (a) masovnije učešće žena u samoupravnim i političkim aktivnostima i (b) oslo­ bođenje žene tradicionalnih opterećenja poslovima u braku i poro­ dici. Ova dva momenta se permanentno ispoljavaju kao uzročno povezana (vidi tab. 3, pit. 17). Osjetnija razlika se pojavljuje u stavovima udatih i neudatih žena. Dok neudate žene misle da je uslov za poboljšanje društvenog položaja mijenjanje opšte socijalne situacije, udate kao najznačaj­ niji elemenat ističu angažiranje žena u socijalnim, samoupravnim i političkim aktivnostima (vidi tab. 4, pit. 17). Već je, na određeni način, naglašeno da se ženi često pristu­ palo instrumentalno. Žena je služila i kao objekat zabave i uživa­ nja, a ponekad je predstavljala sredstvo za pokazivanje bogatstva i luksuza gornjih slojeva. S druge strane, u osiromašenim djelovima društva žena je često predstavljala samo dopunsku radnu snagu na koju su »padali« i svi kućni poslovi. U sredstvima masovnih komunikacija u posljednje vrijeme se sve više naglašava i prenaglašava spoljni izgled žene kao pretpo­ stavka njenog uspjeha u društvu. Normalno je da to ženu demotivira za različite vidove društvene angažiranosti. Tako je postalo dosta rasprostranjeno mišljenje da se društvena angažiranost i tzv. ženstvenost isključuju. Otuda, takođe, sve veće odsustvo mlađih žena iz procesa političkog i samoupravnog odlučivanja. Jer, ta ka­ tegorija žena smatra da će socijalnu sigurnost ipak najprije steći u braku i da su izgledi za ostvarivanje materijalno dobro situiranog braka povoljniji ako više pažnje posvete svom spoljašnjem izgledu. Tako, isticanje spoljašnjeg izgleda žene služi kao sredstvo za sticanje povoljnijeg materijalnog statusa, a time i društvenog prestiža. 107 �\ K. 6. v ji Z KV NKV tc P. 2. 31 21 1 0 22,91 drustv. stanja 8,08 m ijen ja . P. 17. 1 6 20 4 = 48,78 33 44 1 1 5%; 32,52 nečim drugim 11,47 = 0,98; DF = 3; P < 66 49 17 učešće zena u ra — sa 17,21 N 1 119 161 : 42 0,045 Tabela br. 3. (Kojim instrumentima uticati na položaj žene) Na pitanje, kojim instrumentima uticati na položaj žene, ne postoje statistički značajne razlike u pogledu kvalifikacija. Ostali moda­ liteti kvalifikacija nisu uzeti u obzir zbog malih numerusa. X2 14,78 pravnim propisima 5,21 (Kvalifikacija) �K udata neudata .. K. 31. P. 3. 69,21 P. 17. 12 50 75 94 152 36 35,33 drugim nečim 134 98 N S 0 = 0,088; C = 0,087 493 363 130 Neudate žene takođe u nešto većem broju ističu da je položaj žene danas nepovoljniji, ali ovdje ne postoje statistički značajne razlike između udatih i neudatih žena i mogućnosti uticaja na poboljšanje položaja. 5%; 158,30 ................. 98,66 56,69 učešće žena u ra — sa 63 215 Tabela br. 4. (Kojim instrumentima uticati na položaj žene) x2 = 3,85; DF = 3; P 36,81 13,18 pravnim propisim a 38 ! 19 24,78 m ijenjanje ‘“ draštveT stru k tu re (Bračno stanje) �Naravno da su ovakve tendencije znak prevladavanja (dominacije) konzervativnih pogleda na ženu u našem društvu. Jer, ako ženu ne cijenim o prem a njenim ljudskim osobinama, nego samo prema spoljašnjem izgledu, obnavljam o njenu neravnopravnost. Ovakva situacija odrazila se i na stavove naših ispitanica. Tako se svega 3,58n ispitanica izjasnilo da bi, ako bi mogle da biraju /o zanim anje, željele da budu društveno-politički radnik, dok se ogrom na većina ispitanica m lađih od 27 godina izjasnilo da bi že­ ljele biti glumice, manekeni, foto-modeli i si. Interesovalo nas je kako ovu pojavu isticanja spoljašnjeg iz­ gleda žene ocjenjuju naše ispitanice, pa smo ih pitali KAKO GLE­ DAJU NA ISTICANJE SPOLJAŠNJEG IZGLEDA ŽENE? Dobili smo slijedeće relevantne odgovore: u •/• — to je m oda koja će proći — ta pojava nije u skladu sa osnovnim vrijednostim a sa­ m oupravnog sistem a i treba je reducirati na razumnu m jeru — ta pojava nema nikakvog negativnog uticaja na društve­ ni položaj žene — ta pojava djeluje negativno na ponašanje žene i treba je spriječiti 13,7 31,5 34,0 9,8 Dok smo ranije analizirali ukupnu socijalnu situaciju i opšte okvire ženskog statusa, koji određuju samoupravni status žene uopšte, globalna distribucija stavova i m išljenja pokazivala je jed­ nu sliku stanja, a na personalnom nivou imamo nešto drukčiju sliku. Koji su ovdje momenti od značaja? Prvo, 50°/* ispitanica se odlučno izjasnilo da žena u Bosni i Hercegovini nije uopšte ravno­ pravna, pa tako nije ravnopravna ni kao činilac u procesu samo­ upravljanja. Ona takođe nije ravnopravna ni kao proizvođač, te otuda, opet, nije ravnopravna ni kao učesnik u političkom i samo­ upravnom odlučivanju. Napokon, vidjeli smo da žena najveći stepen diskrim inacije osjeća u braku kao socijalnoj instituciji, i da tu, danas kao i u prošlosti, ima inferioran položaj. Dominira, dakle, m išljenje da je žena, bez obzira na pozitivno riješen pravni sistem li-O �regulacije njenog položaja i stepen razvijenosti sistema samouprav­ ljanja, u sva tri osnovna socijalna okvira ugrožena, odnosno nerav­ nopravna. Ako podsjetimo na činjenicu da je istraživanje obuhva­ tilo zaposlene i društveno angažirane žene koje vrše političke i sa­ moupravne funkcije, onda ovaj stav postaje posebno indikativan. A ako se tome doda i činjenica da relativno veliki broj ispitanica misli da je položaj žene ranije bio povoljniji ili da se u položaju žene nije ništa izmjenilo, onda nije teško zaključiti da je u Bosni i Hercegovini nastao »zastoj« u procesu društvene emancipacije žene. Drugo, pošto se ovakvo stanje hoće izmijeniti, dominantno je mišljenje da žene moraju biti zastupljene u samoupravnim orga­ nima i političkim forumima ravnopravno sa svim drugim građa­ nima. Samo mali broj žena misli da je stanje moguće izmijeniti sistemom pravne regulacje (9°'<>), a gotovo 45fl/o žena misli da je problem u političkoj neangažiranosti i odsustvu žena iz centara političke i društvene moći. Postoji i mišljenje da je žena suviše opterećena kućnim poslovima, pa nije u stanju da se javno angažuje. Treće, ulogu spoljašnjeg izgleda žene treba posm atrati u nje­ noj pravoj dimenziji. Sasvim je razumljivo da gotovo 60% žena od 18 — 27 godina misli da u isticanju spoljašnjeg izgleda žene nema ništa što bi negativno uticalo na njen društveni položaj (vidi tab. 5, pit. 15). Mi se u istraživanju nismo, niti smo to od naših ispi­ tanica tražili, opredjeljivali ni »za« ni »protiv« isticanja i njego­ vanja lijepog spoljašnjeg izgleda žene. Nas su interesovale dru­ štvene posljedice tog isticanja, naročito ako su izraz komercijalizma. U svemu što smo do sada rekli o ovom problemu sadržan je i jedan implicitni zaključak: vrijednosna orijentacija novih gene­ racija žena se mijenja u odnosu na ranije generacije. Zbog toga se postavlja pitanje neće li i nove generacije žena, nemoćne da se odupru diskriminaciji na globalnom planu i na radnom mjestu, pribjeći tradicionalnim instrumentima zaštite svog socijalnog stabiliteta na personalnom planu — u tradicionalnom braku. No, to bi značilo vraćanje procesa emancipacije na polazne pozicije. il i �Z preko 45 28 — 45 18 - 27 16 79 36 27 tolerirati K. 25. K. 9. ‘ 13,14 42,47 23,38 (Starost) P. 5. 33 181 109 39 9 56 36 1 1 9,31 30,10 28 199 99 72 33,10 106,99 nema uticaja 58,89 S 9 56 27 20 95 571 307 169 Z 0 = 0,168; C = 0,165 9,31 30,10 nema mišljenje 16,57 Karakteristično je da mlađe žene naglašavaju da ne treba »izgled žene reducirati na razumnu mjeru«, te ista kategorija mlađih žena (18—27) smatra da u toj pojavi nema ništa negativno što bi imalo uticaja na društvenu aktivnost žena. Dobijene razlike u pogledu starosti su statistički značajne. x2 = 16,10; DF = 8; P > 5*/«; 30,11 97,31 suzbijati izgled 16,57 (Izgled žene) reducirati izgled 53,57 P. 11. �6. SAMOUPRAVNI STATUS ŽENE Prethodna izlaganja smo posvetili analizi opšte socijalne situ­ acije koja određuje samoupravni i radni status žene. Naš naredni zadatak je da na bazi iskustvenih podataka analiziramo našu prvu nezavisnu varijablu koja se odnosi na samoupravni status žene u Bosni i Hercegovini. Zato je bilo potrebno da pažnju koncentrišemo na problem samoupravnog statusa zaposlene žene, odnosno njenog samoupravnog položaja u radnoj organizaciji. Pošli smo od pretpostavke da na status svake od pojedinačnih strana u društvenoj strukturi može uticati mnoštvo determinanta. Svakako da je temeljna ekonomska statusna dimenzija, ali smo istraživanje ograničili na vanekonomske činioce za koje smo sma­ trali da su od uticaja. Sasvim je jasno i razumljivo da ni sve van­ ekonomske činioce nismo razmatrali. Osnovni okvir naše pretpostavke određuje nekoliko momenata. Prvo, samoupravni status, žene zavisi od opšte socijalne situacije. Drugo, samoupravni status žene zavisi od pozitivno-pravnog sistema regulacije položaja žene. Treće, samoupravni status žene zavisi od j>oložaja žene u sva tri osnovna socijalna okvira: globalnom, grup­ nom i personalnom. Četvrto, potrebno je analizirati specifični uticaj svakog od vanekonomskih činilaca koji su predmet analize. Osim toga, ne smije se zanemariti činjenica da se različite kategorije žena, zavisno od statusa, sasvim očekivano različito ponašaju. U istraživanju smo se ograničili na ispitivanje samoupravnog statusa u užem značenju. Imali smo dovoljno razloga i argumenata da zaključimo da se zaustavljeni proces emancipacije žene manifestuje kao društvena neravnopravnost. Ta neravnopravnost se difuzno rasprostire, pa je žena neravnopravna i u pogledu moguć­ nosti da učestvuje u procesima samoupravljanja. Žena je i u tim 113 �Pr?.ce?,im a diskrim inirana. Zbog toga smo i sm atrali da društveni politički i sam oupravni položaj nisu različiti kvaliteti i da se u osnovi mogu identificirati. Kako problem e tanice? N a, pitanje VANJU I UOPŠTE UČESTVUJU dobili sam oupravnog položaja žene osjećaju naše ispi­ ZAŠTO ŽENE U SAMOUPRAVNQM-XIBLUCIU SAMOUPRAVNOM 2IVOTU NEDOVOLJNO smo odgovore slijedećih modaliteta: ------u % — uzrok je nerazvijeno sam oupravljanje*) — uzrok je tradicionalno shvatanje po kome je ženi mjesto u kući, a ne u političkom i sam oupravnom životu — uzrok da žene ne učestvuju u sam oupravnim procesima odlučivanja je nedovoljno razvijena svijest žena — uzrok je opterećenost žene poslovima u braku i porodici — sam oupravljanje i nije »ženski posao« — nem a o tom e svoje m išljenje — bez odgovora 7,69 20,17 14,00 51,62 4,78 1,36 0,85 Naveli smo distribuciju odgovora na ovo pitanje u cjelosti, jer je tako sasvim vidljiv činilac dominantnog uticaja. To je optereće­ nost žene poslovim a u domaćinstvu, što je evidentno temeljni problem žene u našem socijalnom prostoru. Ako se tome još dodaju odgovori onih ispitanica koje sm atraju da je ženi mjesto u kući, jasno je da se dvije trećine žena izjasnilo da je tradicionalni kon­ zervativni m entalitet koji rađa tu preopterećenost žarište problema sam oupravnog statusa žene u Bosni i Hercegovini. To je jasno uoč­ ljivo na tab. 6 (pit. 15). Da bismo bili sasvim sigurni koji činilac najviše utiče na samo­ upravni status žene, izmijenili smo form ulaciju pitanja o ovom pro­ blemu i pokušali da dobijemo precizniji odgovor. Takvi odgovori su vidljivi u tab. 7 (pit. 14). Takođe je zanimljivo zapaziti da »do­ maćice« sm atraju da je osnovni problem u tome što postoji miš­ ljenje »da je ženam a m jesto u kući«, je r time vjerovatno projiciraju nezadovoljstvo svojim vlastitim položajem, a žene preko 45 godina naglašavaju »nizak stepen društvene svijesti« (vidi tab. 6. i 7.). *) Pojam »uzrok« ovdje nije koncipiran u smislu kauzaliteta, nego kao razlog. 114 �y Domaćica VSS SSS NSS VKV KV .... K. 29. K. 6. . P. 2. ” 44 6 6 10 5 5 12 5,34 8,58 11,83 4,20 3,68 10,34 nerazvij. ra — sa 108 18 18 30 8 10 24 76 9 18 18 4 7 20 9,23 14,83 20,43 7,26 6,35 17,86 svijest žene 274 28 56 77 31 20 62 N S 0 = 0,136; C = 0,134 61 502 98 135 48 42 118 Tabela br. 6. U p o g le d u ra v n o p ra v n o s ti žene u s a m o u p r a v lja n ju k a ra k te ris tič n i su od g o v o ri »dom aćica«, k o je is tič u d a » tra d ic io n a ln o s h v a ć a n je d a je m je s to žene u kući« dovodi n jih o v u ra v n o p ra v n o s t u p ita n je . Is to ta k o , o v a k a te g o rija s m a tr a d a n ije o p te re ć e n o s t žene u k u ć ­ nim p o slo v im a s m e tn ja za ra v n o p ra v n o s t u s a m o u p ra v lja n ju . S ta ­ tis tič k i z n a č a jn e ra z lik e n isu re g is tro v a n c u ovoj tab eli. 5'V; o 33,29 : 53,49 73,68 26,19 22,92 : optereće. dom aćinst. (Ravnopravnost u samoupravljanju) x2 = 9,32; DF - 15; P < ........13~12 21,08 29,04 10,32 9,03 25,38 m jesto žene je u kući (Kvalifikacija) j P. 15. �K. 28 2 preko 45 28 — 45 18 — 27 K. 9. P. 5. 65 1 1 35 10,43 35,81 89 2 1 42 26 32 6 2 1 5 5,13 17,63 pasivnost žene 9,23 104 8 62 34 16,69 57,30 ne regul. položaj u zakon. 30,00 27,44 94,31 74 461 254 133 Tabela br. 7. Starije žene (preko 45 g.) u nešto većem broju nego ostale starosne skupine smatraju da na samoupravni položaj žene posebno utiče nizak stepen društvene svijesti i muškarca i žene, kao i neregulisan položaj žene u oblasti zakonodavstva. U cjelini, ne postoje sta­ tistički značajne razlike. N S 0 = 0,161; C = 0,159 28 171 94 49 dominaci. muškaraca 49,33 (Činioci samoupravnog položaja žene) x2 = 12,10; DF = 8; P < 5fl/o; 14,28 49,03 niska društv. svijest 25,67 zeni mjesto u kući 18,75 19 P. 10. (Starost) �Opštiji zaključak mogla bi sadržavati tvrdnja da uzrok nepo­ voljnog samoupravnog statusa žene vide u spoljnim činiocima, a ne u vlastitim strukturam a. Ovakav stav mogao se s razlogom i oče­ kivati. Ali zato poseban značaj dobijaju pitanja koliko su i kako same žene spremne da učestvuju u samoupravnom životu i dru­ štvenim aktivnostima. U tom pravcu smo i koncipirali izvjesna pitanja. Interesovala nas je spremnost na društvenu aktivnost. Pitali smo: AKO BI SE STANJE IZMIJENILO I AKO BI VAM BIO PO­ NUĐEN NEPROFESIONALNI SAMOUPRAVNI ILI POLITIČKI PO­ LOŽAJ, ŠTA BI STE UČINILI? Frekvencija dobivenih odgovora je izvanredno zanimljiva. Tek 7,52*/° ispitanica bi takvu funkciju pri­ hvatilo bez premišljanja, a funkciju ne bi prihvatilo ili bi dobro razmislilo da li bi je prihvatilo ili ne 56,74*/° ispitanica. Osim toga 15,51% ispitivanih žena bi se prije definitivne odluke moralo da konsultuje s mužem, a 15,21°/° sm atra da im nikada i niko takvu funkciju ne bi ni ponudio. Frekvencija ostalih odgovora je zanemarujuća. Iz ovoga sasvim jasno proizlazi da je stepen apstinencije žen­ skog stanovništva u političkom životu veliki. O uzrocima i razlozi­ ma ovakvog stanja govorili smo ranije, a ovdje ukazujemo na činje­ nicu da se žene na neki način mire sa postojećim stanjem. Intere­ santno je da su sve kategorije žena jedinstvene u zahtjevu da bi žena morala biti uključena u samoupravne organe i institucije, jer je to osnovna pretpostavka poboljšanja njenog samoupravnog po­ ložaja, ali u isti mah pokazuju nespremnost ili bar oprez da se same angažuju. Ovo može da znači da je stav o potrebi angaži­ ranja, u stvari, stereotip političkog karaktera ili je izraz svijesti žena da se angažiranjem u političkom životu ne mogu riješiti pro­ blemi samoupravnog statusa. Kada je riječ o distribuciji odgovora na ovo pitanje može se pretpostaviti, s obzirom da se radi o neplaćenoj funkciji, da je žena demotivirana jer ne dobija materijalnu naknadu. Međutim, ista je situacija i kada su u pitanju plaćene (profesionalne) poli­ tičke funkcije. I u ovom slučaju samo 7,170 žena bi prihvatilo pla­ /° ćenu političku funkciju bez premišljanja, dok 52,18°/° takvu funk­ ciju ne bi prihvatilo ili bi prethodno dobro razmislilo da li bi je prihvatilo ili ne, a 20,85% smatra da im takva funkcija neće nikada 117 �biti ponuđena. Ovakva distribucija odgovora upućuje na pitanje nisu li same žene prihvatile tradicionalni konzervativni mentalitet koji je, izgleda, još uvijek dom inantan u stavu prem a javnom anga­ žiranju žene. Ako je evidentno da žene nem aju afiniteta za funkcije, ostaje pitanje zašto nem aju? Nije realno pretpostaviti da se tome odupire ženska priroda. Po našem uvjerenju više je u pitanju nji­ hov osjećaj nemoći da u tome istraju. Posm atrajm o dalje kako i koliko su žene spremne na samo­ upravne aktivnosti. Na pitanje KADA BISTE MOGLI BIRATI, KO­ JE BISTE ZANIMANJE IZABRALI? svega 3,58% ispitanih žena bi željelo biti politički radnik ili rukovodilac. Za naše ispitanice bila su poželjnija tzv. ženska zanim anja kao što su vaspitačica, nastav­ nica, profesorica i si. ( 16,92fl/<) te danas atraktivne profesije, kao > što su inženjer, liječnik itd. (lŠ.lP/o). Za nas neočekivano dominira odgovor iz kojeg proizlazi da su naše ispitanice zadovoljne profe­ sijom koju obavljaju. Naime, 50,25<Vo ispitanica je izjavilo da su zadovoljne svojom sadašnjom profesijom. Isto tako je zanimljivo da je mali broj ispitanica (6,49°/°) preferiralo poziv glumice, mane­ kena, fotom odela i si. (vidi tab. 8, pit. 23). Ovdje je potrebno vidjeti koliko je ovakva orijentacija žena rezultat uticaja muža, odnosno porodice. Pitanje o tome postavili smo u slijedećem obliku AKO NAMJERAVATE PREUZETI NEKU DRUŠTVENU FUNKCIJU ILI OBAVEZU, DA LI MORATE PITATI MUŽA, ODNOSNO OCA? (13,16% ispitanica nije odgovaralo na ovo pitanje je r ne žive u braku niti u porodici). S obzirom da je žena neravnopravna, 35,55% ispitanica obavezno m ora pitati muža ako želi preuzeti neku društvenu funkciju ili obavezu, ali u isti mah samo 11,60°/o muževa obavezno m ora pitati žene, dok se gotovo 60°/* udatih žena izjasnilo da ih muževi u takvim slučajevima konsultuju samo ako nalaze za potrebno ili ih, pak, samo obavijeste o svojoj odluci. U isti mah 23,4T'/o ispitanica obavijeste muža o svojoj od­ luci, a 15,55fl/o ga konsultuje ako nađe za shodno. Ovi stavovi i izjave o ponašanjim a ispitanica mogu se objasniti činjenicom da su anketirane uglavnom već društveno-angažirane žene, pa je procenat sam ostalnih veći nego što bi to bio slučaj u ukupnoj populaciji. Da bismo imali cjelovitiji uvid u ovaj p ro ­ blem, indikativno je razm otriti kako se uticaj muža ispoljava za­ visno od nacionalnosti i konfesije ispitanice. Analiza vršena xtestom pokazuje da su žene hrvatske nacionalnosti znatno više pod­ 118 �ložne uticajima muža. Od ukupno 99 anketiranih žena hrvatske nacionalnosti 55 se sasvim određeno izjasnilo da m ora obavezno pitati muža u slučaju da želi preuzeti neku društvenu obavezu. Sli­ čan je slučaj i sa konfesionalnom pripadnošću (vidi tab. 9, pit. 21). Ako žena ispoljava određenu podložnost u odnosu na muža, onda je svakako potrebno razmotriti pitanje da li se muškarci pro­ tive samoupravnom angažiranju žene, a naročito čime su muškarci motiviram da se protive. Dakle, na pitanje ZBOG ĆEGA SE MUŠ­ KARCI PROTIVE SAMOUPRAVNOM ANGAŽIRANJU 2ENA? do­ bili smo slijedeću distribuciju odgovora naših ispitanica: u % — muškarci se ne protive samoupravnom angažiranju že­ na nego su žene neaktivne 21,02 — muškarci su lično motivirani, jer misle da bi društveno i samoupravno angažiranje odvlačilo ženu od kućnih poslova 21,36 — muškarci sm atraju da samoupravno i političko angaži­ ranje i nije za ženu 15,72 — muškarci se protive samoupravnom angažiranju žena jer bi se time umanjila mogućnost njihove dominacije u svim samoupravnim organima i institucijama 19,31 — muškarci se protive, jer sm atraju da bi to pružilo žena­ ma mogućnost za sklapanje novih poznanstava, pa bi time bili ugroženi brak i porodica 10,35 — ispitanica ne zna prave uzroke, ali zna da se muškarci protive 8,88 Kao što je vidljivo iz tabele 10 (p. 27), nema nikakve razlike u stavu između udatih, neudatih i razvedenih žena o tome zašto muškarci pružaju otpor samoupravnom angažiranju žene. Ovo na­ pominjemo zbog toga što je bilo realno očekivati da se različite kategorije žena s obzirom na bračno stanje različito izjašnjavaju us �2 SSS KV i 23 53 22 8 23,75 21,56 vaspitač, nastavnik 7,67 ' K. 37 K ^ ... NKV (Kvalifikacije) P. 2. 29 58 23 6 11,20 10,17 154 0 1 3 69,03 62,66 22,30 zadovoljna sad a šn jo m profesi. 5; = 2,81; DF = ( P < 5%; = 25 8 1 2 5 glumica maneken 3,62 (Šta biste željeli biti) 42 N S 130 290 118 2 0,097 Tabela br. S. Na pitanje šta bi željele biti u odnosu na postojeću kvalifikaciju, postoje izvjesne razlike kod žena koje posjeduju srednju stručnu spremu. Nešto veći broj iz ove kategorije željele bi postići zvanja kao što su: inženjer, liječnik, farmaceut i si., međutim u ovoj ta­ beli ne postoje statistički značajne razlike. X2 26,00 23,60 ing., liječnik 8,40 P. 23. �o motivima, jer su se na pitanje opšteg karaktera »DA LI MUŠ­ KARCI PRUŽAJU OTPOR SAMOUPRAVNOM ANGAŽIRANJU ŽE­ NA?« različito izjasnile. Radi ponovne ilustracije, odgovori na to pitanje kretali su še ovako: u % — Da, pružaju otpor — Ne, ne pružaju otpor 62,56 21,00 Da bismo problem spoznali u cjelini, morali smo pokušati da saznamo koliki je udio samih žena u poboljšanju ili pogoršanju njihovog samoupravnog položaja. Tražili smo odgovor na pitanje DA LI SU ŽENE ZADOVOLJNE SVOJIM PREDSTAVNICAMA — (ŽENAMA) U SAMOUPRAVNIM ORGANIMA I DRUŠTVENIM OR­ GANIZACIJAMA? Distribucija odgovora pokazuje da je samo 18,63"/« žena zadovoljno kako ih žene predstavljaju u organima samouprave i rukovodstvima društveno-političkih organizacija. Veoma je zna­ čajan podatak da 43,07°/o žena nije zadovoljno svojim predstavnicama samo u pojedinačnim slučajevima, a 17,94"/« su kategorične u svom nezadovoljstvu sa ženama — predstavnicama u političkim i samoupravnim organima. Ako bismo sabrali odgovore sa negativ­ nim predznacima, onda preko 61% ispitanica nisu zadovoljne sa predstavnicama (ženama) u organima samouprave. Ako se tome doda i podatak da 11,11% ispitanica uopšte ne interesuje kako su zastupane u samoupravnim organima, onda je slika još potpunija. Zanimljivo je da u tom pogledu nema razlika u mišljenjima među ženama različitih kvalifikacija (vidi tab. 11, pit. 26). Tako, sada, pored podatka da su žene brojčano nedovoljno za­ stupljene u procesima samoupravnog odlučivanja (vidi izvore sta­ tistike), imamo dovoljno razloga za tvrdnju da su u tim procesima i neravnopravne. Tu spoljni činioci imaju primarno značenje, ali sve više jača tendencija da i same žene odustaju od svog samo­ upravnog angažmana. Žene su, nema sumnje, odlučne u zahtjevima da se uklone spoljni činioci koji negativno utiču na njihov samo­ upravni položaj, ali su daleko suzdržanije kada je u pitanju vlastiti aktivitet. Izvan naših očekivanja, žene su bile podijeljene u stavu kako i u kojem institucionalnom okviru rješavati probleme samouprav­ nog položaja žene, jer u stavovima koje smo dobili kao odgovore 121 �Hrvat Srbin 2 Ostali Musli. K. 8. K. 35. P 4. 1 0 202 -71 55 66 21,40 67,77 44,14 obavezno pitati 68,67 P. 21. 85 1 2 28 1 0 131 21 38 30 42 13,88 43,95 28,62 samo obavjest. 44,53 5 35 15 4 1 1 3,70 11,74 7,64 samo izuzetno pitam 11,89 Tabela br. 9. ra7 U pogledu nacionalnosti i preuzimanja društvenih obaveza žena, ističe se podatak da žene hrvatske nacionalnosti moraju obavezno pitati muža odnosno oca, pri preuzimanju društvenih obaveza. Takođe, ova grupa žena pri preuzimanju društvenih obaveza obavje­ štava svoje ukućane samo ako je shodno. U pogledu nacionalnosti i preuzimanja društvenih obaveza, postoje statistički značajne S 0 = 0,225; C = 0,221 48 453 152 99 154 2 (Preuzimanje društvene obaveze) x2 = 23,32; DF = 9; P > 5%; 9,00 28,52 18,57 ako je shodno 28,81 35 (Nacionalnost) �2 razved. udata neudata 7 K. 42 P. 3. 84,01 5 118 85 ............” 5,97" 28 da, postoji 28,00 P. 27. 5 90 69 16 = 5,46 76,89 16 316 225 75 2 3,28; DF = 4; P 108 6 71 31 muškarci su angaž. 25,63 (Otpor samoupravnom angažmanu žena) Tabela br. 10. Ovdje se naglašava podatak da udate žene smatraju u nešto ma­ njem broju da su muškatrci lično motivirani da daju otpor samo­ upravnom angažmanu žena, jer smatraju da bi to ženu odvlačilo od kućnih poslova, međutim u ovoj tabeli ne postoje statistički značajne razlike. X2 4,55 64,08 ne postoji 21,36 (Bračno stanje) �2 Domaći. SSS NSS VKV KV NKV 21 0 84 6 28 1 2 7 22 4,22 15,00 5,04 4,90 12.13" 3,68 31 330 110 37 36 89 27 2 10,92; DF = 10; P < 5 45 1 0 9 5 1 1 5 svejedno mi je 5%; N S 0 = 0,181; C= 0,178 Tabela br. 11. U pogledu zadovoljstva sa zastupanjem u društvenim organizaci­ jama, ističe se jedino podatak da su žene sa nižom stručnom spre­ mom djelomično zadovoljne i da su u većem broju indiferentnije torn zastupanju nego druge kategorije kvalifikacija. Ovdje x* 7,89 28,00 9,41 9,16 22,65 nisam zadovolj. 6,87 ji 9 djelom. zadovolj. 16,44 13 54,20 56 21,92 24 25,53 16 67,00 72 1 8 ~M ~ i 20 ! ...... K. 40. 6. (Zastupanje u društvenim organizacijama) P. 26. (Kvalifikacije) P. 2. �na pitanje NA KOJI NAČIN POBOLJŠATI SAMOUPRAVNI POLO­ ŽAJ ŽENE? našli smo činilac za koji bi se ispitanice opredijelile kao za dominantan. Naše ispitanice insistiraju na jednakosti žena i muškaraca u procesima samoupravnog odlučivanja u pogledu za­ stupljenosti poslova. Preko 35% anketiranih sm atra da je to osnovni > preduslov da bi jačale progresivne tendencije u samoupravnoj emancipaciji žene. Ako se tome doda i zahtjev da ženu u svakom pogledu treba izjednačiti sa muškarcem, onda 63,21fl/° ispitanica na­ lazi rješenje problema samoupravnog položaja u dvije vrste jedna­ kosti — »jednakosti u svakom pogledu« i »jednakosti u zastupanju u različitim organima i organizacijama«. Ovdje treba pomenuti i podatak da 26% ispitanica misli da bi »žensko pitanje« trebalo od­ vojeno posmatrati i regulisati. Iz svega do sada rečenog, može se zaključiti da nema optimalnog samoupravnog i političkog položaja žene bez ravnopravne participacije i u kvantitativnom i u kvalita­ tivnom smislu. U okviru razm atranja samoupravnog položaja žene, osvrnućemo se na još jedno pitanje koje se često pojavljuje. Naime, ve­ ćina ispitanica je tvrdila da je opterećenost poslovima u domaćin­ stvu jedan od temeljnih uzroka apstinencije ženskog stanovništva u političkom i samoupravnom životu. Zbog toga je značajno razmo­ triti pitanje KOLIKO SU TEHNIČKE INOVACIJE OSLOBODILE ENERGIJU I VRIJEME ŽENE, koliko je uvođenje tehničkih do­ stignuća u domaćinstvo oslobodilo ženu »prljavih kućnih poslova« i da li je ta pomoć doprinijela da se žena oslobodi pritisaka tra­ dicionalnih obaveza u domaćinstvu? I ovdje smo došli do jednog interesantnog otkrića: problem društvene (političke i samoupravne) angažiranosti žene nije pitanje vremena ili energije, nego je duboko društveno determiniran. Jedino se tako može objasniti da 31°/° ispi­ tanica kaže: »Bez obzira na moje vrijeme i mogućnosti nema smisla da se angažiram, jer je uticaj žene na samoupravne i političke od­ luke mali ili nikakav«. 21,70% ispitanica sm atra da muškarci one­ mogućavaju društveno angažiranje žene, jer bi time bila smanjena mogućnost njihove dominacije, a 15,8% žena se izjasnilo da »ne vidi nikakve koristi od društvenog angažovanja bez obzira na moguć­ nosti i vrijeme«, dok 13,50"/« smatra da angažovanje i »nije za ženu«. Ovakvi stavovi ispitanica su značajan k o r e k t i v veoma raspro­ stranjenom mišljenju da je zauzetost žene poslovima u domaćinstvu 125 �osnovni uzrok njenog nedovoljnog samoupravnog i političkog anga­ žiranja. Dakle, ovaj činilac »zauzetosti« ima dvostruku funkciju. Na jednoj strani ne treba sum njati da je izvjestan broj žena zaista zauzet poslovima u porodici. To je objektivno data situacija. Me­ đutim , zanim ljiviji su stavovi da se ne iskazuju pravi razlozi javne neangažiranosti, kao što su nemoć da se utiče na donošenje samo­ upravnih i politčkih odluka, nemogućnost da se iz angažiranja izvu­ če korist, dom inacija m uškaraca i, najzad, tradicijom uslovljen stav da sam oupravno i političko angažiranje i nije za ženu. 126 �7. RADNI STATUS ŽENE Dimenzija radnog statusa je više nego bilo koja druga reguli­ rana pozitivnim pravnim normama. Stepen zaposlenosti uopšte, i po kvalifikacijama, ilustrirali smo statističkim izvorima (vidi po­ glavlje III). Tu je vidljivo u kojoj mjeri žensko stanovništvo za­ ostaje u pogledu zapošljavanja po svim kriterijim a u odnosu na muškarce. Istraživanjem smo pokušali da ustanovimo koliki je stepen usklađenosti tih pravnih normi i stvarnog života, imajući u vidu, prije svega, samoupravni položaj žene. Prvo smo testirali raz­ liku između samoupravnog statusa žene na globalnom planu i po­ ložaja u neposrednom procesu rada u radnoj organizaciji. Naše prvo pitanje u tom pravcu je glasilo: »KAKO STE I DA LI STE ZA­ DOVOLJNI SA RADNIM I SAMOUPRAVNIM STATUSOM U OKVIRU VASE RADNE ORGANIZACIJE?« Dobili smo vrlo indikativan podatak da 71,10%> ispitanica nije zadovoljno ili je samo djelomično zadovoljno svojim radnim i samoupravnim statusom, dok se svega 22n ispitanica izjasnilo da je zadovoljno (vidi tab. 12. i 13, pit. 34). /o Slijedeće postavljeno pitanje »POSTOJI VISE ČINILACA KOJI NEPOVOLJNO UTIČU NA POLOŽAJ ŽENE U RADNOM ODNOSU. OVDJE JE NAVEDENO NEKOLIKO TAKVIH ČINILACA. MOLI­ MO VAS NAVEDITE JEDAN KOJI SMATRATE DOMINANTNIM« imalo je za cilj da pokaže šta ovaj osnovni stav o tome koliko su ispitanice zadovoljne radnim i samoupravnim statusom znači. Do­ bili smo slijedeću distribuciju odgovora: u — — !— — loša organizacija preduzeća (ustanove) loši međuljudski odnosi samovolja rukovodnog kadra rukovodni kadar je sastavljen od muškaraca koji ne­ maju razumijevanja za specifičan položaj žene 4,27 13,84 11,11 15,21 127 �— zato što nem a žena m eđu rukovodnim kadrovima — nije povoljan položaj žene u braku i porodici, pa se to nepovoljno odražava i na njen radni položaj — nepovoljan je položaj žene u društvu, pa je nepovoljan i na radnom m jestu — ne, tvrdnja nije tačna, žena je na radnom m jestu rav­ nopravna — bez odgovora 7,00 11/79 13 67 21 70 1* $ 3 Podatak da se 21,70% žena iz ovog ispitivanja izjasnilo da je žena na radnom m jestu ravnopravna je statistički indikativan. Me­ đutim , i ovdje m oram o čitaoca upozoriti na kvalifikacionu i sta­ tusnu stru k tu ru anketiranih žena, je r su to uglavnom žene sa višim kvalifikacijam a i na rukovodnim radnim mjestim a. Svi ostali odgo­ vori im aju negativan predznak i govore o različitim uzrocima nepo­ voljnog položaja zaposlene žene. Već na osnovu ovih podataka možemo porediti pravne norme koje su prezentirane u II poglavlju sa faktičnim stanjem kakvo vi­ dim o iz prednje tabele i navedenih podataka. Divergentnost između tih norm i i stvarnog stanja je uočljiva. Zato nije ni čudno što su anketirane žene zadovoljne sistemom pravne regulacije, ali su izra­ zito nezadovoljne realizacijom pravnih normi. Treba imati na umu i činjenicu da žene nedovoljno poznaju svoja prava iz radnog od­ nosa. Svega 43,93fl/o ispitanica poznaje svoja prava iz radnog odnosa, dok 55,13%> ne poznaje uopšte ta svoja prava ili ih samo djelomično poznaje. Još je zanim ljiviji podatak da 41,36®/® anketiranih žena tvrdi da ž e n e ne poznaju svoja prava, pa ih otuda ne mogu ni ostvariti. Prem a m išljenjim a nekih ispitanica, ZAKONSKA PRAVA ŽE­ NE SE NE OSTVARUJU IZ SLJEDEĆIH RAZLOGA: u % — radne organizacije nem aju dovoljno mogućnosti da bi žene materijalizovale svoja prava 13,84 — žene ne poznaju svoja prava i zato ih teško mogu ostva­ rivati v 41,36 — prava se ne ostvaruju zbog samovolje onih koji su dužni da izvršavaju i sprovode zakone 18,46 — rukovodioci privrednih organizacija ne poznaju zako­ nom garantovana prava žene pa ih ne prim jenjuju 9,40 — postoji diskrim inacija žena u radnoj organizaciji 2,90 ____________ 12,82 — nema o tome svoje mišljenje 128 �K. 6. 2 VSS SSS NSS VKV KV NKV K. 49. P. 2. 120 31 33 11 4 29 12 da 24,56 32,98* 10,99 10,29 29,23 11,22 (Kvalifikacije) 304 57 89 28 33 74 23 i i 18,21 24,46 8,15 7,63: 21,68 8,32 48 141 47 44 125 2 105 19 8 7 25 13 ne 513 17 89 13,60; DF = 10; P < 5%; i Tabela br. 12. N S 0 = 0,162; C = 0,160 (Da li ste zadovoljni sistemom samoupravljanja) Nekvalifikovane radnice su u nešto većem broju zadovoljne siste­ mom samoupravljanja nego ostale kategorije žena u pogledu kva­ lifikacija. Ista konstatacija odnosi se i na visokokvalifikovane rad­ nice, međutim, u ovoj tabeli ne postoje statistički značajne razlike. 62,22 83,55 27,85 26,07 74,07 28,44 djelomič. P. 34. �K. 49. 2 Preko 45 28 — 45 18 - 27 V . P. 5. 130 20 73 37 da 20,18 83,86 38,44 (Starost) 55 322 172 95 Tabela br. 13. 13,81 57,41 84 541 349 160 2 12,61; DF = 4; P > 5V. S 0 = 0,152; C = 0,150 9 89 52 28 26,32 Starije žene (preko 45 g.) su djelomično zadovoljne sistemom sa­ moupravljanja. Ovo se isto odnosi i na kategoriju žena od 28 — 45 g. Mlađe žene su zadovoljnije sistemom samoupravljanja nego druge dvije kategorije po starosnoj strukturi. I u tome postoje statistički značajne razlike. 49,99 1 207,72 ! i (Da li ste zadovoljni sistemom samoupravljanja) djelomič. 97,61 P. 34. �Za procjenu situacije važne su tri vrste činjenica. Prvo, kao što smo vidjeli, sistem pravne regulacije je zaštitio prava žene, što je (pretpostaviti je) našlo odraza i u normativnim aktima radnih organizacija. Međutim, prikazani podaci u ovom di­ jelu analize upozoravaju da postoji visok stepen nesklada između normativnog i stvarnog stanja. Drugo, same žene nedovoljno po­ znaju svoja radna prava. Treće, radna i samoupravna prava žene u radnoj organizaciji nedovoljno poznaju i oni koji se profesionalno bave (zaduženi su) problemom praktičnog ostvarenja prava. Kako su i ovdje poslovi u porodici i domaćinstvu i obaveze na radnom mjestu stalno dovođeni u vezu, može se sasvim realno za­ ključiti da je žena dvostruko opterećena. Zato smo pokušali saznati stavove žena u odnosu na ovaj problem. U tom smislu smo i postavili pitanje koje glasi: (p. 28.) »DA LI SU VAM TEŽI POSLOVI NA RADNOM MJESTU ILI U PO­ RODICI (DOMAĆINSTVU)«? dobili smo slijedeću skalu odgovora: dok 22,56% ispitanica tvrdi da su im teži poslovi na radnom mjestu, 22,39°/« zjavljuju da su im teži poslovi u domaćinstvu. Ostale ispi­ tanice uglavnom sm atraju da su im podjednako teški poslovi na radnom mjestu i u domaćinstvu. Iz tab. 14 (pit. 28) vidljivo je da su nekvalifikovane radnice više opterećene na radnom mjestu nego u porodici, dok su žene sa srednjom stručnom spremom više opte­ rećene poslovima u porodici, odnosno lakši im je posao na radnom mjestu. Ova distribucija odgovora u zavisnosti od kvalifikacija je očevidna, jer su poslovi u domaćinstvu približno jednaki, s tim što su porodice iz gornjih slojeva strukture u mogućnosti da uz pomoć brojnih tehničkih pomagala i kućnih pomoćnica umanje potrebu većeg angažovanja žene, kako po intenzitetu tako i u vremenu. Ostaje, dakle, činjenica da se radni položaj žene dovodi u vezu sa stanjem u porodici i domaćinstvu. Teret obaveza u domaćinstvu, s obzirom na tradiciju, čak i uz razvijena tehnička pomagala i pri­ mjenu tehnologije u domaćinstvu, dovodi ženu u diskriminirani po­ ložaj. S druge strane, preokupacija obavezama u porodici uskraćuje ženi mogućnost angažiranja u javnim i društvenim poslovima. Po­ sljedica je manji socijalni aktivitet žena i slabija pokretljivost. To je ujedno jedna od pretpostavki dominacije muškaraca u centrima moći i odlučivanja na svim nivoima. Sve ovo je uslovilo potrebu da ispitamo uticaj primjene tehničkih pomagala u domaćinstvu i oslobođenja žene »kućnog ropstva« na radni status žene. 131 �K . 6. VSS SSS NSS VKV KV NKV K. 43. P. 2. 29 131 26 10 11 34 21 P. 28. Tabela br. 14. S 0 = 0,225; C = 0,220 U pogledu težine poslova na radnom mjestu i u porodici nekvalifikovane radnice smatraju da im je teži posao na »radnom mjestu a lakši u porodici. Žene sa srednjom stručnom spremom izjavljuju da im je lakši posao na radnom mjestu. Ovdje postoje statistički značajne razlike u pogledu kvalifikacija i težine poslova. x* = 23,79; DF = 10; P > 5% >; 466 88 127 43 41 124 43 2 (Težina poslova na radnom mjestu i u porodici) teže u podjednako porodici teško 10,98 ’ 19.93 4 18 34,85 31,66 _57,47" 29 61 11,52 IfoST ; 19,00 9 21 12,08 10,98 | 19.93 15 18 35,70 32^43 | 58,86 33 68 24,73 22,47~f 40,78 29 30 119 216 teže na radnom mjestu 12,08 (Kvalifikacija) �Podaci koje smo dobili su indikativni. Tako 38,29% anketira­ nih žena tvrdi da se primjena tehničkih pomagala u domaćinstvu na radni položaj žene odrazila sasvim neznatno jer se o d n o s i n i s u i z m i j e n i l i , a 22,05% tvrdi da »te prom jene nisu našle odraza na radnu poziciju žene«. Manje od jedne trećine ispitanica (31,62°/o) smatra da se primjena tehničkih pomagala u domaćinstvu povoljno odrazila na radni položaj žene (vidi tab. 15, pit. 38). Osim ove, zapazili smo još jednu tendenciju koja nije bez uticaja na radni status žene. Naime, usko shvaćena racionalnost u privređivanju i nastojanje da se po svaku cijenu radna organizacija odupre konkurenciji predstavljaju dodatni negativni elemenat u određenju radnog statusa žene. S obzirom da ženi treba pomoći u neutraliziran ju negativnog djejstva ovog činioca, našim ispitanicama smo postavili slijedeće pitanje: PRINCIPI DRUŠTVENE I PRI­ VREDNE REFORME NALAŽU RACIONALNOST POSLOVANJA I PRIVREĐIVANJA POD JEDNAKIM USLOVIMA. TO, IZMEĐU OSTALOG, ZNACI »ZA JEDNAK RAD — JEDNAKA NAKNADA«. MEĐUTIM, ZBOG BIOFIZIĆKIH OSOBENOSTI, ŽENA NE MOŽE IZDRŽATI KONKURENCIJU SA MUŠKARCEM, POSEBNO U NE­ KIM POSLOVIMA, ŠTO DOVODI ŽENU U NERAVNOPRAVAN PO­ LOŽAJ. KAKO, PO VAŠEM MIŠLJENJU, TAJ PROBLEM TREBA RAZRJEŠITI? Dobili smo slijedeću distribuciju odgovora: u % — treba privilegovati ženu u globalnom društvu — radnim organizacijama treba kompenzirati umanjeni radni efekat žene — treba zaštititi ženu u braku i porodici — odrediti radna mjesta namijenjena isključivo ženi — na neki drugi način to treba riješiti — bez odgovora 9,40 10,76 52,47 25,64 0,51 1,19 Sasvim je normalno pretpostaviti da će u rješavanju proble­ ma konkurentske sposobnosti žene u uslovima tržišne privrede, za­ visno od doba, bračnog stanja i kvalifikacija žene koje su anketi­ rane zastupati različite stavove. Te razlike su se manifestovale na slijedeći način: 133 �K. 53. 2 udate neudate K. 7. P. 3. 118 167 49 44,32 122,67 da P. 38. 31 = 87,41 357 486 129 2 Tabela br. 15. Udate žene u nešto većem broju izjavljuju da se utioaj tehnike na položaj žene odrazio samo neznatno, jer se odnosi nisu izmijenila. Dobijeni rezultat nije statistički značajan. 1,08; DF = Il; P 119 200 X2 88 146,91 bez uticaja 31,58 ( Uticaj tehnike na položaj žene) 151 49 neznatno 53,08 (Bračno stanje) �Zene dobne skupine preko 45 godina zastupaju mišljenje da bi zajednica morala kompenzirati radnim organizacijama eventualne povlastice ženskoj radnoj snazi, kako ne bi žena bila zakinuta u svo­ jim pravima i kako bi se istovremeno postigla visoka racionalnost poslovanja (vidi tab. 16, pit. 36). Kvalifikovane radnice sm atraju da bi bilo nužno odrediti radna mjesta namijenjena isključivo ženi, dok žene sa visokom stručnom spremom smatraju da je postojeće stanje zadovoljavajuće (vidi tab. 17, pit. 36). I neudate žene misle da bi bilo potrebno fiksirati radna mjesta namijenjena isključivo ženi, dok udate sm atraju da je rje­ šenje u zaštiti žene u braku i porodici (vidi tab. 18, pit. 36). Zahtjev da se ženi pomogne u braku i porodici je osnovni za­ htjev naših ispitanica (52,47°/»). Zato je ovdje potrebno razm otriti odgovore na pitanje DA LI BISTE TRAŽILI POSAO AKO BISTE IMALI NAKNADU ZA RAD U PORODICI I NA ODGOJU DJECE? Suprotno prethodnom zahtjevu, 44,95< anketiranih žena bi tražilo ’/o stalan posao bez obzira kako bi bio nagrađen rad za poslove u do­ maćinstvu i na odgoju djece, a samo nešto više od jedne četvrtine (27,52%) ne bi tražilo stalan posao ako bi rad u porodici bio dru­ štveno priznat i materijalno nagrađen. Drugi modaliteti odgovora su bez značaja za analizu (vidi tab. 19. i 20, pit. 41). Iako su radni i samoupravni status međusobno povezani, i2r dvojeno gledajući u pogledu radnog statusa, nameću se (iz poda­ taka) ovi zaključci: Prvi je: samoupravni i radni status žene u Bosni i Hercegovini nepovoljan je u odnosu na status muškarca, a i uopšte. Nepovoljan samoupravni i radni status određuju u n u t r a š ­ n j i i s p o l j n i činioci. Žensko stanovništvo izloženo je pritisku spoljnih činilaca koji djeluju kao elementi demotivacije i često je prepušteno socijalnoj inerciji u rješavanju problema stabilnosti svog položaja. Može se reći da je žena objektivno izvedena na historijsko raskršće: ili će da istraje u procesu emancipacije za koju mora da se izbori ili će izgubiti bitku za vlastitu emancipaciju. Ozbiljne indicije postoje i za jednu i za drugu soluciju. Druga so­ lucija je porazna naročito za radno sposobni dio ženskog stanov­ ništva, ali i za društvo u cjelini koje bi željelo da bude socijalističko. 135 �K. 51 2 preko 45 28 — 45 18 — 27 K. 9. P. 5. 55 1 0 29 16 9,16 29,52 pravil. uglob. dr. 16,30 (Starost) 63 6 40 17 Tabela br. 16. 1 58 304 164 82 50,66 163,20 2 1 148 73 54 24,66 79,45 r. m. za žene 43,88 95 570 306 169 Žene preko 45 g. u nešto većem broju nego mlađe žene smatraju da je potrebno kompenzirati radnim organizacijama umanjeni efekat žene kako bi se realizirala racionalnost privređivanja. Razlike u vezi sa ovim pitanjem nisu statistički značajne. x2 = 8,36; DF = 6; P < 5*/i N S 0 = 0,120; C = 0,120 10,50 33,82 zaštita žene u braku 90,13 (Racionalnost privređivanja i radne sposobnosti) kompenz. r. o. za manji ef. 18,67 P. 36. i �VSS SSS NSS KV NKV 2 domaći. K. 6. P. 2. 63 4 15 15 4 15 10 6,44 11,17 17,22 6,05 16,17 5,91 kompenz. P. 36. 28,74 49,86 76,84 26,98 14 28 12 46 17 46 123 45 13,81 i 23,95 i 85 36,92 i j 131 12,96 ; 12,68 j rad. m jes. isključivo za žene (Racionalno 49 56 88 30 62 72,15 26,39 zaštita žene u braku 18 (Kvalifikacija) S 0 = 0,230; C = 0,224 U pogledu racionalnosti privređivanja i radnih sposobnosti žena, ističe se podatak da kvalifikovane radnice smatraju da je potrebno odrediti radna mjesta namjenjena isključivo ženi, dok žene sa vi­ sokom stručnom spremom smatraju u značajno većem broju, da to nije potrebno. Dobijene razlike su statistički značajne. x2 = 25,38; DF = 10; P > 5%; 479 18 135 27 281 Tabela br. 17. privređivanja i radne sposobnosti) �2 udata neudata ...... K. 51. 7.' P. 3. 35 52 17 27,76 pravil. u. glob. dr. 14,13 P. 36. 49 59 1 0 Tabela br. 18. 196,60 85 134 49 97,57 r. m. za žene 36,42 140 2 S 0 = 0,159; C = 0,157 375 515 13,15; ĐF = 3; P > 5% 206 270 64 zaštita žene u braku 73,39 (R acionalnost privređivanja i radne sp osob nosti) Neudate žene u znatno većem broju nego udate smatraju da je potrebno odrediti radna mjesta namjenjena isključivo ženi, da bi se ostvarila racionalnost privređivanja. Isto tako, udate žene u većem broju nego neudate, smatraju da je potrebno zaštititi ženu u braku d porodici. Navedene razlike su statistički značajne. 42,96 kompenz. r. o. umanj. efekat 16,03 (Bračno stanje) �V KV NKV K. 56. 2. ne 13 34 12,77 44 95 51 35,68 2 1,22 2 1 59,31 da (Kvalifikacije) prist. prist. 35 105 70 39,43 19 83 64 31,17 18 32 1 ,0 21 14 19^98 b. o. x2 = 14,23; DF = 6; P > 5%; 15 33 18 12,39 51,82 S 0 = 0,184; C = 0,181 157 418 261 2 Tabela br. 19. Postoje statistički značajne razlike između NKV i KV radnica u pogledu naknada za rad u porodici (p. 41.). KV radnice u značajno većem broju izjavljuju da ne bi tražile posao ako bi njihov rad bio društveno priznat. 13 36 23 13,52 (soc. pom.) nem a m išlj. (Naknada za rad u porodici) uz nak.) (dogo.) 65,56 20,60 23,02 ne P. 41. �56. Preko 45 28 — 45 18 — 27 K. 9.... P. 5. 262 39 143 80 i 49,56 140,53 76,25 (Starost) 33 160 87 40 P. 41. 10 4 15,55 8,73 140 2 29 6 N S 0 = 0,096; C = 0,095 91 481 258 13 5,67 ................ M 8 ~ 16,09 8,73 = 4,48; DF = 6 ; P < 5°/® ; 5 30 15 1 0 3 Tabela br. 20. U vezi sa istim pitanjem (o naknadi za rad u porodici), žene preko 45 g., u većoj mjeri bi ipak tražile stalan posao, nego što je slučaj sa mlađim ženama. Međutim ove razlike nisu statistički značaine. x* 30,2 85,82 46,56 (N aknada za rad u porodici) �Drugo: tradicija, brak i obrazovanje u najširem smislu deter­ miniraju i samoupravni i radni status žene. Snaga uticaja svake od ovih dimenzija zavisi od konkretne socijalne situacije. Tako su, na primjer, nepovoljni uslovi za obrazovanje ženske djece i omladine ograničavajući činilac u postizanju ravnopravnosti žene, dok tra­ dicionalni konzervativni mentalitet često onemogućava socijalnu pokretljivost i samoupravni aktivitet žene. Brak i stanje u porodici su takođe česta prepreka sticanju povoljnijeg radnog i samouprav­ nog položaja žene. Poseban je problem što ovi činioci često kumu­ lativno djeluju. Upravo to kumulativno djejstvo ovih činilaca jako mnogo obavezuje svjesne društvene snage, ako žele da bilo šta učine za istinsku emancipaciju žene. 141 ��8. TRADICIJA I PORODIČNI ŽIVOT Da bi se bolje sagledao uticaj tradicije i porodičnog života na samoupravni i radni status žene u Bosni i Hercegovini, rezimiraćemo, koliko je moguće, sistematično neke odgovore naših ispita­ nica. Otuda će postati jasno zašto tradiciju i porodični život po­ vezujemo. Prvo, blizu 60% ispitanica se izjasnilo da sm atraju da je najnepovoljniji položaj žene u braku i porodici ili da su im jednako teški poslovi na radnom m jestu i u domaćinstvu (vidi odgovore na pitanje 13). Drugo, preko 70% anketiranih žena se izjasnilo da > su tradicija, dominacija muškaraca (što se takođe može protum a­ čiti kao elemenat tradicije) i opterećenost žene obavezama u poro­ dici osnovni činioci sadašnjeg nepovoljnog socijalnog statusa žene u Bosni i Hercegovini (vidi odgovore na pitanje 14). Treće, oko 72% ispitanica tvrdi da je uzrok neravnopravnog samoupravnog položaja žene u tradicionalnom shvatanju da je ženi mjesto u kući i u opterećenosti žene poslovima u domaćinstvu (vidi odgovore na pitanje 15). Četvrto, na pitanje kako izmijeniti postojeće stanje, oko 42% ispitanica misli da je nužno izjednačiti muža i ženu u oba­ vezama i pravima, a gotovo 26% misli da bi se stanje izmijenilo ako bi se žena oslobodila tradicionalnih obaveza u porodici i teret ravnomjerno distribuirao (vidi odgovore na pitanje 17). Peto, da bi žena prihvatila bilo kakvu društvenu obavezu, uključila se u akciju ili, čak, otišla na neki sastanak, u 36% slučajeva mora oba­ vezno pitati muža, odnosno starije u porodici, dok samo 11,7% mu­ ževa pita žene u takvim situacijama (vidi odgovore na pitanje 21. i 22). Šesto, u cilju otkrivanja motiva, testirali smo mišljenje žene o tome šta bi preporučile svojim kćerkama da budu i kako da se ponašaju. Samo 12% žena preporučilo bi kćerkama da se pona­ šaju kao i majke, a svega 1 bi preporučilo da im se kćerka % ponaša u skladu sa tradicionalnim normama. Još su objektivniji 143 �odgovori u pogledu preporuke o tom e kakvo zanimanje kćerka treba da izabere: gotovo da i nema preporuke da se kći profesio­ nalno bavi javnim političkim i sam oupravnim poslovima (vidi od­ govore na pitanja 24. i 25). Sedmo, 58% ispitivanih žena misle da > su uzroci otpora sam oupravnom angažiranju žene sadržani u kon­ zervativnom m entalitetu m uškaraca i u interesu muškarca za do­ m inantnim položajem u braku i porodici. Osmo, na pitanje u kojoj sferi ženu zaštititi da bi postigla povoljniji samoupravni i radni položaj, 52,47% ispitanica sm atra da je zaštita naj neophodni ja u braku i porodici. I deveto, po m išljenju ispitivanih žena zaostaja­ nje u zapošljavanju je uslovljeno tradicionalnim shvatanje da je ženi m jesto u kući. A na pitanje gdje su uzroci permanentnog zao­ stajan ja žena u tem pu obrazovanja blizu 50% ispitanica sm atra da su uzroci u tradiciji i stavu porodice (vidi odgovore na pitanje 50). N adamo se da su ovi podaci reljefno pokazali da su tradicio­ nalni konzervativni m entalitet i postojeći model braka (najčešće za­ snovan na patrijarhalnim osnovam a) lim itirajući činilac u emanci­ paciji žene i poboljšanju njenog sam oupravnog položaja u Bosni i Hercegovini. T radiciju smo shvatili kao konzervativni oblik svijesti koji se reflektuje na način života i sistem vrijednosti ili kao konzervativni m entalitet na ovom socijalnom prostoru. Dakle, izraz »tradicija« upotrebljavali smo za bosansko-hercegovačke prilike u kolokvijal­ nom značenju. Naravno, da se tradicija ili njeno negativno znače­ nje odražava na stil življenja, vjerovanja, djelovanja i ponašanja čovjeka u našem prostoru. To je ukupnost antropoloških, sociološ­ kih, psiholoških i drugih dim enzija ličnosti. Sve to, dakako, ima odraza na društveno stanje, a time i na samoupravni status grupa i pojedinaca. Međutim, život u porodici i braku tretirali smo kao onaj socijalni okvir u kome se tradicija najsnažnije osjeća i manifestuje. Ovo napom injem o zato da bi se shvatilo da poboljšanje socijalnog statusa žene u bosansko-hercegovačkom prostoru ne može biti izvedeno »preko noći«, nego je to istorijski zadatak niza generacija — sadašnjih i budućih. Stepen ostvarenja tog zadatka može se u isti mah sm atrati indeksom prisutnosti socijalizma u ovom prostoru. Analiza podataka navodi nas na zaključak da se sa vremena žena nalazi u dosta teškoj situaciji. Tu situaciju omeđuju dvije ivice je­ dinstvenog procjepa: povećana angažiranost u procesima samo­ upravljanja sm anjuje izglede na stabilan brak i sretan porodični život; i obratno: stabilan brak i sretan porodični život sm anjuju iz­ glede za sam oupravnu angažiranost žene. 144 �Tradicijom je učvršćeno mišljenje da je porodica »osnovna će­ lija društva«, pa je pitanje da li je danas porodica zaista »osnovna ćelija« ili ne. Ovo tradicionalno mišljenje proizašlo je iz naglaska na biološkoj funkciji porodice, na religijskom poim anju braka kao socijalnog okvira za biološku reprodukciju. Naravno, u okviru ovak­ vog shvatanja posebno mjesto zauzima stav da je jedino majka od­ govorna za odgoj djece. Treba'reći da svega 16,62% naših ispitanica prihvata stav da su majke jedino odgovorne za odgoj djece, dok preko 70% smatra da ovu odgovornost treba distribuirati na oba roditelja i društvo. Posebno je značajno da od ovih 70%, gotovo 30% anketiranih žena misli da odgoj djece treba da bude isključivo briga zajednice. Samo 4% ispitanica opredijelilo se za mišljenje da je najkorisnije da se žena-majka posveti isključivo odgoju djece i da odustane od angažmana u samoupravnim i političkim poslovima. Može se reći da je savremena bosansko-hercegovačka žena preuzela čitav niz funkcija u privrednoj i političkoj sferi, ali da se funkcija odgoja djece još uvijek sm atra primarnom funkcijom majke. Jasno je da ljubav majke prema djetetu ne može ništa zamijeniti, ali je društveno konzervativno shvatanje da se cjelokupna odgovornost za odgoj djece prebaci na majku. Druga osnovna funkcija braka i porodice je ekonomska fun­ kcija. Međutim, mnoštvo pokazatelja i najnovijih saznanja upu­ ćuje na zaključak da porodica nije više »ekonomska zajednica«, pa žena više nije prinuđena da u porodici traži svoj ekonomski oslo­ nac i socijalnu sigurnost. Ekonomski samostalna žena koja ima svoj posao i svoju profesiju nije više prisiljena da prihvata brak i porodicu kao socijalni okvir u kome će biti ekonomski, a, zatim, i na druge načine diskriminirana. Moderni pravni sistem ne isklju­ čuje više ženu iz prava naslijeđa i prava na imovinu stečenu za­ jedničkim životom u braku, nego žena u socijalističkim pravnim sistemima u tom pogledu uživa i izvjesnu prednost. Otuda više nema potrebe da dokazujemo da brak kao ekonomska zajednica nema više one funkcije u diskriminaciji žene koje je ranije imao. Međutim, u svim sredinama se ne gleda rado na ekonomsku nezavisnost žene (to tvrdi 45% naših ispitanica); još se na život izvan porodice gleda očima prošlosti. 145 �Koliko porodični okvir još uvijek određuje položaj i sudbinu žene govori još jedan podatak: 15,55% ispitanica tvrdi da svekar i svekrva im aju izvanredan uticaj na položaj žene, 32,82% sm atra da svekar i svekrva utiču na taj položaj, a samo nešto preko jedne trećine (34°/») kažu da »ne utiču«. Normalno je da takav model braka i porodice u kome svekar i svekrva im aju uticaj koči čitav proces sam oupravne emancipacije žene. Kakav je odnos porodičnog života i samoupravnog angažmana? Evo osnovnih m odaliteta u distribuciji odgovora: u % — porodica i brak reduciraju mi mogućnost da se bavim društvenim poslovima 28,71 — koncentrisana sam na problem e i obaveze u braku i po­ rodici, pa gubim interes da se bavim bilo čime drugim 35,04 — brak i porodični život nisu mi sm etnja da se bavim jav­ nim i društvenim poslovima 22,73 Ako su sve ove činjenice od značaja za zaključivanje, a naše je ub jeden je da jesu, onda je neodrživa teza po kojoj je sama žena prihvatila tradicionalni oblik braka i porodice. Prije bi se reklo da je ovakav stav ženama nam etnut, i da su ga »dobrovoljno pri­ hvatile« u nedostatku alternativnog rješenja. Ostaje pitanje šta i kako mijenjati. Teorijski postoje dvije mo­ gućnosti. Jedna je zadržati postojeći model braka i porodice i tome prilagođavati ostale sfere društvenog života, a druga je izvršiti korjenite prom jene braka i porodice. Postoj-, možda, i treća mo­ gućnost postepenih evolucionih prom jena i jedne i druge sfere. U tom pravcu konsultovali smo naše ispitanice. Iz odgovora koje smo dobili može se zaključiti da ne postoji saglasnost u sta­ vovima i mišljenjima. Evo distribucije odgovora na to pitanje: 146 ���� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Knjige Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context M Knjiga Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Samoupravni i radni status žene u Bosni i Hercegovini Creator An entity primarily responsible for making the resource Franjo Kožul Source A related resource from which the described resource is derived https://www.memoryoftheworld.org/ Publisher An entity responsible for making the resource available Univerzitet u Sarajevu, Fakultet političkih nauka Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1973. Rights Information about rights held in and over the resource Nepoznato Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource PDF Language A language of the resource SH Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 53-M Coverage The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant 151 str. Bosna i Hercegovina Franjo Kožul obrazovanje porodica radni status samoupravljanje tradicija http://afzarhiv.org/files/original/43d0baa6f64e582272f6f63724313065.PDF f76bc18d984614ed2138488041e5674e PDF Text Text       O društvenom položaju žene u Bosni i Hercegovini 1942.­1945.     «ABOUT THE SOCIAL POSITION OF WOMEN IN BOSNIA AND HERZEGOVINA   1942­1953»     by Vera Katz   Source: Contributions (Prilozi), issue: 40 / 2011, pages: 135­155, on www.ceeol.com.       The following ad supports maintaining our C.E.E.O.L. service      �Vera Katz, O društvenom položaju žene u Bosni i Hercegovini 1942.-1953. Prilozi, 40, Sarajevo, 2011, str. 135-155. UDK: 316.662-055.2 ( 497.6 ) “1942/1953” Izvorni naučni rad O DRUŠTVENOM POLOŽAJU ŽENE U BOSNI I HERCEGOVINI 1942.-1953. Vera Katz Institut za istoriju, Sarajevo, Bosna i Hercegovina Apstrakt: U radu su razmatrani osnovni pokazatelji društvenog položaja žene u Bosni i Hercegovini u razdoblju od Drugog svjetskog rata do ukidanja Antifašističkog fronta žena. Tijekom naznačenog vremena kreirao se identitet žene u socijalizmu, prvo ratnim partijskim odlukama, a nakon oslobođenja ustavnim i zakonskim rješenjima koji su bitno izmijenili društveni položaj žene na razini političkih, socijalnih, radnih, bračnih i ostalih prava. Ključne riječi: Bosna i Hercegovina, žena, socijalizam. Abstract: This paper considers the basic signs of the social position of women in Bosnia and Herzegovina in the period of the Second World War until the abolishment of the Antifascist Women’s Front. A new identity of women in socialism was created during the marked time frame, first by Party war decisions, and after the Liberation by constitutional and legal acts which significantly changed the social position of women on the level of political, social, work, marital and other rights. Key worlds: Bosnia and Herzegovina, women, socialism. Sedamdesetih godina 20. stoljeća zapadnoeuropska i američka društvena znanost izgradila je pojmovne kategorije i teorijske varijante za razvoj “ženskih studija”, dajući im adekvatan značaj i institucionalnu formu. O najvažnijim teorijskim aspek135 Prilozi 40 Finalni print poslije korektura.indd 135 5.12.2011 10:28:22 �Access via CEEOL NL Germany Vera Katz, O društvenom položaju žene u Bosni i Hercegovini 1942.-1953. Prilozi, 40, Sarajevo, 2011, str. 135-155. tima historije žena i ženskih studija pregledno nudi rad Dubravke Peić Čaldarević,1 u kojem se analiziraju različita mišljenja o podrijetlu, obilježjima i razvoju historije žena, zatim vrlo bitno razlikovno određenje pojmova spola i roda, ali i važnosti ženskih studija prema orijentaciji ka socijalnoj historiji uz napomenu o potrebi reinterpretacije povijesnih izvora i važnosti oralne historije kao sredstva otkrivanja ženskih emocija. Od analiziranih brojnih autorskih imena i njihovih pogleda na historiju žena, iz studije Dubravke Peić Čaldarević za ovu priliku prenosimo mišljenje Mirjane Gross: “Za razliku od zapadnoeuropskih historičarki-feministkinja G. Bock i G. Lerner, koje u svojim razmatranjima, a posebice terminologiji, dolaze gotovo do samih granica racionalnog, M. Gross u procjenama ženskog historijskog i historiografskog iskustva, iako ih prihvaća kao neminovnost, dosljedno inzistira na strogoj, hladnoj, znanstvenoj objektivnosti. Govoreći o socijalnim aspektima ženske povijesti, ističe da je ona pri svom nastanku najveći poticaj dobila za vrijeme društvenih previranja 1968. godine u Europi, dok su na njezin razvoj u SAD posebice utjecale društvene mijene uzrokovane vijetnamskim ratom. U oba slučaja ‘na povijesnu pozornicu’ odjednom stupaju ‘marginalne grupe, disidenti, etničke manjine, žene’, odnosno ‘svi oni drugi čije postojanje etablirane društvene znanosti i elitne znanstvene ustanove nisu smatrale predmetom interesa’, a od tada ih počinju istraživati u okviru antropološki usmjerene historije svakodnevice. (...)”.2 U okviru konkretnih povijesnih istraživanja društvenih struktura potrebno je uputiti na kompleksne studije Lydie Sklevicky,3 Vere Gudac Dodić,4 gdje se mogu pronaći imena i ostalih autora koji su se bavili ovom problematikom. U bosanskohercegovačkoj historiografiji pionirski poduhvat o ovoj temi napravljen je radom o emancipaciji muslimanske žene.5 Također, potrebno je napomenuti da su se sedamdesetih godina prošlog stoljeća u jugoslavenskoj historiografiji pojavljivale monografije posvećene ženama, a sukladno onovremenoj ideološkoj orijentaciji bile su posvećene učesnicama Narodnooslo- Dubravka Peić Čaldarević, “Teorijski aspekti historije žena i ženskih studija”, RADOVI, Vol. 29, Zagreb: Zavod za hrvatsku povijest, 1996, 273- 287. 1 2 Isto, 285. Lydia Sklevicky, “Karakteristike organiziranog djelovanja žena u Jugoslaviji u razdoblju do drugog svjetskog rata”, Polja 308, Novi Sad: 1984; Ista, “Žene i moć – povijesna geneza jednog interesa”, Polja 309, Novi Sad: 1984; Ista, Konji, žene i ratovi, Zagreb: 1996. 3 Vera Gudac Dodić, “Položaj žene u Srbiji”, u: Žene i deca – Srbija u modernizacijskim procesima XIX i XX veka (4). Beograd: Biblioteka Helsinške SVESKE br. 23, 33-130. 4 Senija Milišić, “O pitanju emancipacije muslimanske žene u Bosni i Hercegovini”, Prilozi 28, Sarajevo: Institut za istoriju, 1999, 225-241. 5 136 Prilozi 40 Finalni print poslije korektura.indd 136 5.12.2011 10:28:22 �Vera Katz, O društvenom položaju žene u Bosni i Hercegovini 1942.-1953. Prilozi, 40, Sarajevo, 2011, str. 135-155. bodilačkog rata.6 Međutim, poslije izdavanja ovih djela nastupila je dugačka pauza u nastavku istraživanja, a nedostatak interesa za ženske teme kod suvremene generacije povjesničara oba spola učinio je nenadoknadiv zaostatak posebice u Bosni i Hercegovini. Nakon upoznavanja s dijelom literature u kojoj su ponuđeni aspekti podrijetla, obilježja i razvoja historije žena, definicije osnovnih pojmova spola i roda, razvoja ženskih studija, orijentacija ka socijalnoj historiji, empirijski pokazatelji na konkretnim društvima i sličnom, ovaj rad nudi pregled osnovnih partijskih odluka, ustavnih i zakonskih akata prema kojima su ženama u Bosni i Hercegovini regulirana pitanja pravnog položaja, zatim školovanja, obrazovanja, radne aktivnosti, položaja u braku i porodici, zdravstvenog osiguranja, te participacije u političkom životu. *** Nakon Drugog svjetskog rata pravni, politički i društveni položaj žene u Jugoslaviji/Bosni i Hercegovini potpuno je promijenjen u odnosu na razdoblje Kraljevine Jugoslavije. Agitacija za žensko pravo glasa bila je tridesetih godina 20. stoljeća vrlo aktualno političko pitanje, ali je izostalo njegovo uvrštavanje u Ustav Kraljevine Jugoslavije 1931. godine, mada je bilo nagoviješteno Ustavom iz 1921., kada je biračko pravo garantirano svakom građaninu koji je navršio 21 godinu života, a za žene je tada rečeno da će se zakonom riješiti pravo glasa za žene. Prema tome, žene Jugoslavije morale su pričekati završetak Drugog svjetskog rata da bi dobile mogućnost izlaska na izbore. Od tada započinje formuliranje njihove društvene uloge u socijalizmu promoviranjem putem ustavnih i zakonskih propisa iz kojeg su slijedile promjene na razini političkih, društvenih, obiteljskih i ostalih prava žene. Na različite načine promicana je društvena uloga žene preko koncepta drugarice – radnice – domaćice s ciljem kreiranja identiteta žene u socijalizmu. Pozivajući se na tekovine narodnooslobodilačke borbe, neposredno nakon oslobođenja nastojalo se ustavnim, zakonskim i različitim normativnim aktima stvoriti garancije ravnopravnosti među spolovima, a koliko je komunistička vlast učinila suštinskih pomaka u emancipiranosti rodne ravnopravnosti u prvom desetljeću nakon rata ostaje predmetom istraživanja u Bosni i Hercegovini. Drugačiji odnos prema statusu žene u društvu započeo je još tijekom Drugog svjetskog rata u pravcu realiziranja usvojenih stavova iz međuratnog razdoblja ilegalnog djelovanja Komunističke partije Jugoslavije (KPJ), kada se načelno odredila i prema ovom pitanju u smislu rodne ravnopravnosti. “Istorija Drugog svetskog rata Mila Beoković, Žene heroji. Sarajevo: 1967; Borbeni put žena Jugoslavije, Beograd: 1978; Jovanka Kecman, Žene Jugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama 19181941. Beograd: 1978. 6 137 Prilozi 40 Finalni print poslije korektura.indd 137 5.12.2011 10:28:22 �Vera Katz, O društvenom položaju žene u Bosni i Hercegovini 1942.-1953. Prilozi, 40, Sarajevo, 2011, str. 135-155. u Jugoslaviji možda je najfascinantniji primer kako je relativno mala grupa komunista uspela da temeljnim radom na terenu i u ratnim uslovima, a za vrlo kratko vreme, ubedi velike mase žena da potpomognu partizanski rat, kako bi posle rata dobile nova prava. Program je u potpunosti uspeo, toliko da je žensko političko organizovanje već posle nekoliko godina postalo opasnost za komuniste, i AFŽ je rasformiran. Posle toga, ideološki obrat je preživeo neobičnu kombinaciju potrošačkog i patrijarhalnog modela nametnutog ženama, ali dobar deo obećanih prava je preživeo”.7 Mada su vojni zadaci bili prioritetni tijekom narodnooslobodilačkog rata, KPJ je izuzetnu važnost pridavala stvaranju masovnih organizacija narodnofrontovskog karaktera. U okviru narodnofrontovskog pridobijanja “širokih narodnih masa” Partija je nastojala privući žene i omladinu i organizacijski ih usmjeravati. Tako je već krajem 1942. godine na prostoru Bihaćke republike za samo devet dana nakon Prvog zasjedanja AVNOJ-a održana u Bosanskom Petrovcu Prva zemaljska konferencija Antifašističkog fronta žena (AFŽ). Da je objedinjavanje ove organizacije na jugoslavenskoj razini bilo pod neposrednim rukovodstvom najvišeg partijskog tijela vidljivo je iz Direktivnog pisma CK KPJ o zadacima AFŽ-a, od 2. novembra 1942.8, kojim se svim partijskim organizacijama pojasnila uloga AFŽ-a. Ovo direktivno pismo došlo je nakon saznanja da u mnogim partijskim organizacijama nije u potpunosti shvaćen značaj AFŽ-a u smislu potpore partizanskim jedinicama. Stoga je bilo potrebno naglasiti bitnu ulogu žene u ratu, te da one ne smiju u svojoj djelatnosti ostati ograničene samo na AFŽ, već da u borbi za svoja prava moraju biti izravno zastupljene i u narodnooslobodilačkim odborima, čime bi uzele učešće u “izgradnji narodne demokratije”. Centralni komitet KPJ (CKKPJ) definirao je karakter ove organizacije na sljedeći način: “Antifašistički Front Žena je vanpartijska široka masovna organizacija svih antifašistički raspoloženih žena. Kao takva, ona je pod uticajem naše Partije, i partijske organizacije su dužne, ostavljajući joj samostalnost i punu inicijativu u radu, pružiti svestranu pomoć. Kontrola i pomoć AFŽ-a ne sme se shvatiti kao komesarska uloga naših odgovornih partijki, već kao stvarna pomoć u okupljanju svih žena u borbi protiv fašizma i kao obezbeđenje naše pravilne linije na tome sektoru partijskog rada”.9 Cilj direktivnog pisma bio je pojašnjenje uloge ove masovne organizacije u ostvarivanju povezanosti između partijskih organizacija, vojske i novoformiranih organa vlasti s narodom “na terenu”. U partijskim direktivama javno je definirana kao izvanpartijska organizacija, a u smjernicama za daljnji rad posebno se 7 Svetlana Slapšek, Ženske ikone XX veka. Beograd: Biblioteka XX vek, 2001, 34. AVNOJ i revolucija. Tematska zbirka dokumenata 1941-1945. (pr.) Slobodan Nešović i Branko Petranović, Beograd: Narodna knjiga, 1983, 275-276. 8 9 Isto, 275. 138 Prilozi 40 Finalni print poslije korektura.indd 138 5.12.2011 10:28:22 �Vera Katz, O društvenom položaju žene u Bosni i Hercegovini 1942.-1953. Prilozi, 40, Sarajevo, 2011, str. 135-155. isticala veza partijskih foruma sa vojnim jedinicama, a unutar te veze partijke (žene – članice KPJ) bile su odgovorne za povezivanje sa ženama u vojsci ili u sanitetu, ali i sa onima koje su ostale u svojim domovima. Prema tome, AFŽ je bio pod potpunom kontrolom Partije, kao i sve ostale narodnofrontovske organizacije. Potreba za koordiniranjem zadataka između partijskih organizacija i AFŽ-a bilo je u prvom redu pitanje kampanje za snabdijevanje partizanske vojske hranom, odjećom i obućom. Osim AFŽ-a, partijske organizacije morale su angažirati “sve” narodnooslobodilačke odbore kao i “sve” simpatizere da bi se stvorila široka pozadina iz koje bi se osiguralo snabdijevanje partizanskih jedinica. Da bi se potaknuo rad odbora AFŽ-a i razbili otpori komunista protiv ove organizacije, KPJ je odabrala partijke i poslala ih na konkretne akcije, što su bili i njihovi partijski zadaci. Sazivanje Zemaljske konferencije AFŽ-a proteklo je prema partijskim uputama. Direktivnim pismom CKKPJ bilo je naloženo da partijska rukovodstva vode računa o pravilnom izboru delegata i da oni predstavljaju pokrajinske, oblasne, okružne, sreske, općinske i mjesne odbore. Umrežavanje ove organizacije trebalo je urediti na sljedeći način: “U svim selima i gradovima stvarati organizacije AFŽ-a i nastojati na povezivanju jednih s drugima, tj. centralizovati u sreskom, oblasnom, pokrajinskom itd. opsegu. Izolovanost jednih od drugih u dosadašnjem radu štetno se odrazila u inicijativi i međusobnom takmičenju na izvršenju postavljenih zadataka”.10 O važnosti ove ženske organizacije u ratu ukazuje i činjenica da je na Prvoj zemaljskoj konferenciji AFŽ-a govorio Josip Broz Tito 5. 12. 1942. godine u Bosanskom Petrovcu “(...) ističući da Antifašistički front žena postoji odavno, ali da je danas dobio organizacionu formu, i da je jedna od organizacija koja je ponikla ‘odozdo’. AFŽ je nazvao ‘desnom rukom Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja’ i najvećom snagom u pozadini”.11 Partijskim direktivama davane su smjernice za rad ove antifašističke organizacije, a govorima najviših partijskih funkcionera iskazivana je važnost njenog postojanja, isticani su značajni uspjesi u radu, ali i nedostaci koje je trebalo popraviti. Stalnim stavljanjem naglaska da su antifašističke organizacije nastale “odozdo”, iz naroda, nastojalo se stvoriti javno mnijenje o širokoj podršci “narodnih masa” partizanskom pokretu. U odnosu na brojne obveze u vojsci i u civilstvu, učešće žena u političkim tijelima nije adekvatno pratilo stupanj njihove angažiranosti. Učešće žena-vijećnika u radu Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ-a) i Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine (ZAVNOBiH-a) bilo je nedovoljno u odnosu na njihovu zastupljenost u vojsci. Prema nekim, mada nepouzdanim pokazateljima, u Narodnooslobodilačkoj vojsci (NOV-u) bilo je angažirano 10 Isto, 275-276. 11 Isto, 276. 139 Prilozi 40 Finalni print poslije korektura.indd 139 5.12.2011 10:28:22 �Vera Katz, O društvenom položaju žene u Bosni i Hercegovini 1942.-1953. Prilozi, 40, Sarajevo, 2011, str. 135-155. oko 100.000 žena.12 Međutim, od 247 vijećnika na Prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a (25.-26.11.1943. u Mrkonjić Gradu) bile su samo 4 žene ili 0,61%.13 Na istom zasjedanju izabrana je lista vijećnika AVNOJ-a iz Bosne i Hercegovine , ali od 103 vijećnika i njihova zamjenika nije bilo na popisu nijedne žene. Također, u Prezidijum ZAVNOBiH-a nije bila izabrana nijedna žena. Na Prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a skupu se obratila Rada Vranješević u ime AFŽ-a ističući zalaganje, ali i uspjehe ove organizacije. Na Drugom zasjedanju (30.6. - 1.7.1944. u Sanskom Mostu) uočen je napredak, tako da su od 23 predložena nova vijećnika bile i tri žene, te ih je tada bilo ukupno sedam u odnosu na 107 prisutnih vijećnika (ili 6,54%).14 Mada je zastupljenost žena u najvišim partizanskim organima vlasti tijekom rata bila marginalna, rodna ravnopravnost kao partijski programski zadatak ostvaren je na Drugom zasjedanju ZAVNOBiH-a usvajanjem Deklaracije ZAVNOBiH-a o pravima građana Bosne i Hercegovine, u kojoj je jasno iskazana: “Ravnopravnost žene s muškarcem, kako u političkom životu zemlje, tako i u svim oblastima društvene djelatnosti”,15 što je bio i formalno-pravni napredak prema ženskom pitanju. U zavnobihovskom ozračju, Danica Perović je na početku svoga govora istakla kako je u Deklaraciji Drugog zasjedanja AVNOJ-a istaknuta ravnopravnost žene sa muškarcem kao sastavnog dijela prava građana, što je, prema njenim riječima, potvrdilo i prisustvo žena na Drugom zasjedanju ZAVNOBiH-a. Međutim, bez obzira na pozitivne ocjene Partije o AFŽu, prema mišljenju vodećih komunista, proces uključivanja žena u politički život tekao je sporo, jer se u svim akcijama/kampanjama očekivala masovnost. Tako su očekivanja najviših partijskih organa bila mnogo veća od ostvarenih rezultata. Ni na Drugom zasjedanju ZAVNOBiH-a u Predsjedništvo ovog političkog tijela nije bila izabrana nijedna žena. Nešto kasnije, situacija u vezi sa brojem žena u najvišem političkom tijelu Bosne i Hercegovine neznatno se popravila na Trećem zasjedanju ZAVNOBiH-a (26.- 28. 4. 1945. u Sarajevu), kada je broj žena na ovom zasjedanju po- Opširnije: Barbara N. Wiesinger, “Rat partizanki – žene u oružanom otporu u Jugoslaviji 1941-1945”. Sarajevo: Historijska traganja, Institut za istoriju, 2010, br. 4, 208. 12 ZAVNOBiH, dokumenti 1943-1944, knj. I, Sarajevo: IP Veselin Masleša, 1968, 58-63. (Vijećnice: Mevla Jakupović, radnica iz Tuzle; Zora Nikolić, radnica iz Sarajeva; Danica Perović, kapetan iz Banje Luke, upravnica bolnice XI divizije i Rada Vranješević, studentica, član Centralnog odbora AFŽ-a). 13 14 Isto, 174. (To su bile: Olga Marasović, Zehra Muidović, Soja Ćopić). 15 Isto, 234. 140 Prilozi 40 Finalni print poslije korektura.indd 140 5.12.2011 10:28:22 �Vera Katz, O društvenom položaju žene u Bosni i Hercegovini 1942.-1953. Prilozi, 40, Sarajevo, 2011, str. 135-155. većan na deset (ili 6,45%) u odnosu na 155 prisutnih vijećnika,16 ali u sastavu Prve vlade Bosne i Hercegovine nijedna žena nije dobila resornu poziciju. Završetkom rata Centralni komitet KPJ i dalje je pokazivao veliki interes za Antifašistički front žena. Od 17. do 19. 6. 1945. godine održan je Kongres AFŽ-a u Beogradu. Mada je prema formi ovaj Kongres imao manifestacijski karakter, on je nanovo javno odbacio sumnje u jednom dijelu partijskih kadrova o cjelishodnosti ove organizacije nakon rata. Komunistička partija tražila je od svih partijskih kadrova suzbijanje sektaštva prema primanju žena u Partiju, dalje iskazivanje interesa i razumijevanje za AFŽ, zatim tretiranje ove organizacije kao svoje “transmisije” u radu sa ženama i gledanje kao na dio Narodnog fronta Jugoslavije (NFJ) u povezivanju sa Partijom preko rukovodećih kadrova na svim razinama. Od partijskih kadrova tražilo se zalaganje, ali i napori da se AFŽ ne pretvori u malobrojnu izoliranu feminističku organizaciju,17 jer je prema socijalističkim načelima “feminizam” izjednačen sa “građanskim” kao denuncijantskim pojmom u odnosu na proletarijat o kojem su govorili komunisti. U partijskim dokumentima češće se upotrebljavao pojam “malograđanski” za sve ono što je podsjećalo na predratnu ili zapadnoeuropsku parlamentarnu demokraciju. Programski, Komunistička partija predstavljala je ženu u liku drugarice, radnice-udarnice, dobre majke i domaćice. Za tako kompleksnu ulogu žene u izgradnji “narodne demokratije” bila je potrebna pomoć različitih društvenih struktura, jer je Kongres od žena zahtijevao puno veće zalaganje nego u vrijeme rata. Angažman na novim političkim, gospodarskim, socijalnim i drugim zadacima Partija je projicirala uključivanjem preostalog dijela ženske populacije koja još nije bila “organizovana”. Programski ciljevi AFŽ-a bili su sadržaj Direktive Centralnog komiteta Komunističke partije Jugoslavije o AFŽ, od 23. oktobra 1945. godine,18 u kojoj su uglavnom ponovljene iste smjernice o radu ove organizacije kao i u Direktivnom pismu iz 1942. godine. Razlika je bila u tome što je ova iz 1945. govorila o mirnodopskim uvjetima života, novim zadacima obnove zemlje i ostvarenim pravima žene pozivanjem na tekovine narodnooslobodilačke borbe koja im je ta prava i omoZAVNOBiH, dokumenti 1945, knj. II. Sarajevo: IP Veselin Masleša, 1968, 506-511. (To su bile: Soja Ćopić, seljanka iz Hašana, Bosanska Krupa, predsjednica Oblasnog odbora AFŽ-a za Bosansku Krajinu; Mevla Jakupović, radnica iz Tuzle; Dušanka Kovačević, Banja Luka; Danica Likar, seljanka iz sreza Bosanski Novi; Olga Marasović, diplomirana pravnica iz Bijeljine; Zehra Muidović, diplomirana pravnica iz Sarajeva; Zora Nikolić, radnica iz Sarajeva; Ruža Oljača iz Banje Luke; Danica Perović, kapetan iz Banje Luke, upravnica bolnice XI divizije i Lepa Perović, iz Banje Luke). 16 17 AVNOJ i revolucija, 823. 18 Isto, 822. 141 Prilozi 40 Finalni print poslije korektura.indd 141 5.12.2011 10:28:22 �Vera Katz, O društvenom položaju žene u Bosni i Hercegovini 1942.-1953. Prilozi, 40, Sarajevo, 2011, str. 135-155. gućila. Prema tome, obraćanje ženama bilo je prije svega sa ideološke i političke pozicije i kada se obraćalo ženama izravno ili AFŽ-u, kao organizaciji koja ih je predstavljala. Snažno se njegovalo sjećanje na hrabre žene pripadnice narodnooslobodilačke vojske. “Partizanke su se, prihvatajući pojam jednakosti u najrudimentarnijem obliku, odrekle normalnog ‘ženskog’ života, i prihvatile rizik smrti, ranjavanja, zarobljavanja i mučenja, dakle ekstremni muški tretman – da i ne govorimo o nomadstvu, nedostatku osnovne higijene i intimnosti, bolestima i psihičkim problemima, i to ne samo sa neprijateljem. Ženstvenost, seksualnost, materinstvo – sve je dobrovoljno predato u ruke muškoj vlasti, na osnovu ugovora, manje ili više jasno postignutog, o budućim pravima i budućoj jednakosti u boljim životnim okolnostima. Ideja žrtvovanja je dakle ključna: prihvatiti ono najgore iz života muškarca – ratnu kulturu i mentalitet – da bi izabranice/žrtvovane obezbedile prava za sebe i za sve druge žene. Ovaj tako izrazito zahtevni i utopijski stav mogle su prihvatiti samo odlučne ili sasvim očajne feministkinje. No partizanke su bile sasvim neobrazovane, patrijarhalne, jednostavne žene sa sela. Trebalo je kod žena prvo probuditi ili samo podstaknuti patriotizam, natopiti taj patriotizam modernim feminističkim idejama koji su komunistički pokreti prihvatili, umeti prikazati ideje tako da odgovaraju različitim društvenim i kulturnim sredinama, obrazovati žene tako da one prenose nove ideje drugim ženama”.19 Sukladno tomu, “Valjalo bi napomenuti da je u Jugoslaviji za vreme Drugog svetskog rata bilo preko 100.000 žena boraca, od kojih je 25.000 poginulo, ranjeno 40.000, a 3.000 ostale su teški invalidi. Za heroje proglašeno je 90 žena. (...) tokom rata je umrlo u logorima 280.406 žena.(...) Žena nosilaca Spomenice boraca od 1941. godine bilo je 1.171”.20 Ispričane su mnoge priče o hrabrim partizankama, ženama – narodnim herojima, koje su se “rame uz rame” borile sa partizanima. Poslije Drugog svjetskog rata građen je i stereotip o partizankama-bolničarkama koje su i oružjem branile svoje ranjenike. Međutim, u mirnodopskim uvjetima nije bilo dovoljno njegovati sjećanja, trebalo je angažirati žene na novim zadacima. Pokrenute su ponovo inicijative o stvaranju seoskih i gradskih ogranaka tamo gdje još nisu postojali, odnosno nastojalo se pokriti cijelo društvo mrežom kontroliranih ženskih organizacija, ali uvijek u koordinaciji unutar Narodnog fronta i pod kontrolom Partije. U Direktivi iz 1945. se na samom početku ukazuje na ravnopravnost žena: “Po završetku rata aktivnost žena ne sme i ne može prestati. Naprotiv, tu aktivnost treba razvijati dalje i oživljavati na novim zadacima, na očuvanju i daljem razvoju tekovina narodnooslobodilačke borbe i zadobijenih prava žena (ta prava su deo tekovina narodnooslobodilačke borbe), na rešavanju krupnih zadataka političkog, pri19 Svetlana Slapšek, Ženske ikone XX veka, 207. 20 Vera Gudac Dodić, “Položaj žene u Srbiji (1945-2000)”, 34-35. 142 Prilozi 40 Finalni print poslije korektura.indd 142 5.12.2011 10:28:22 �Vera Katz, O društvenom položaju žene u Bosni i Hercegovini 1942.-1953. Prilozi, 40, Sarajevo, 2011, str. 135-155. vrednog i socijalnog karaktera u izgradnji naše zemlje”.21 U partijskim dokumentima često se kritizirao snažniji utjecaj vjerskih zajednica na žensku nego na mušku populaciju, pa je jačanje AFŽ-a bilo vrlo pogodno za realiziranje ciljeva Komunističke partije i prema ovom pitanju. Mada su komunisti od afežeovskih odbora zahtijevali znatno veću angažiranost u što kraćem vremenu i u najgorim okolnostima “Uspeh jugoslovenskog partizanskog pokreta bio je svestran: obezbeđena je ženska radna snaga u pozadini, ženska ratnička snaga na frontu, ženska radna snaga na obnovi zemlje posle rata, ženska politička snaga koja je podržavala pobedničku ideologiju”.22 Za ukupnu aktivnost bile su zadužene članice Partije u svim sektorima djelatnosti od državnog aparata do seoskih odbora kroz cijelu partijsku organizaciju od Pokrajinskog komiteta do osnovnih partijskih ćelija. Tijekom rata, a naročito nakon oslobođenja komunistička aktivnost bila je intenzivirana u pravcu “vaspitavanja” i agitaciono-propagandnog djelovanja među stanovništvom. S jedne strane, inzistiralo se na prosvjećivanju žena preko AFŽ-a, a s druge, povezivanje partijskih agitaciono-propagandnih odjeljenja sa odborima AFŽ-a, čime bi se u potpunosti usmjeravala i kontrolirala ukupna djelatnost. “Vaspitni rad sa ženama jeste jedan deo rada partijske organizacije i propagande. Agit-propagandni rad AFŽ-a ne sme se prepuštati samo odborima AFŽ-a već im partijski Agit-prop mora pružiti najnužniju pomoć, koje do sada nije bilo. Na pr. u organizovanju izbornih kampanja partijski Agit-prop dužan je da izradi i specifičan plan za agitaciju među ženama. Isto tako, popularišući zakone, potrebno je uvek promisliti kako i u kojoj formi to učiniti kod žena itd”.23 Ovaj ulomak iz spomenute Direktive na najbolji način pojašnjava odnos KPJ – AFŽ u procesu izgradnje “narodne vlasti”. Uvezivanje partijskih organizacija sa narodnofrontovskim i afežeovskim odborima imalo je za cilj stvaranje povoljnog javnog mnijenja u populariziranju komunističke vlasti. Partijske organizacije imale su veliku ulogu u animiranju AFŽ-a na selu u smislu uključivanja žena u javni društveni život s obzirom na činjenicu da je bosanskohercegovačko društvo bilo neobrazovana, agrarna i zapuštena sredina u kojoj su žene bile njen najneobrazovaniji dio. Uz zakonsku obvezu slanja ženske djece u osnovne škole nastojalo se na različite načine povećati obrazovnu razinu i starijeg dijela ženskog stanovništva. Organizirani su različiti tečajevi, a neki od njih imali su i težinu zakonske uredbe. U skladu sa velikim zadacima Prvog petogodišnjeg plana razvitka narodne privrede Narodne Republike Bosne i Hercegovine, Ministarstvo prosvjete donijelo je Uredbu o prosvjetno-domaćičkim 21 AVNOJ i revolucija, 822-823. 22 Svetlana Slapšek, Ženske ikone XX veka, 207. 23 AVNOJ i revolucija, 822-823. 143 Prilozi 40 Finalni print poslije korektura.indd 143 5.12.2011 10:28:22 �Vera Katz, O društvenom položaju žene u Bosni i Hercegovini 1942.-1953. Prilozi, 40, Sarajevo, 2011, str. 135-155. tečajevima.24 Prema ovoj Uredbi, prosvjetno-domaćičke tečajeve mogle su pohađati djevojke i žene između 16 i 45 godina života u trajanju od četiri mjeseca i sa 18 sati teoretske i praktične nastave nedjeljno. Nastavu su izvodile učiteljice osnovne škole, a stručne predmete iz higijene i poljoprivrede stručne osobe. Tečajeve su mogle organizirati različite društvene organizacije, poduzeća, ustanove i seljačke radne zadruge uz prethodno odobrenje narodnih odbora različitog ranga. Nakon polaganja završnog ispita polaznice su dobivale uvjerenje koje je potpisivalo Ministarstvo prosvjete.25 Ovakvi i slični tečajevi bili su brojni i bili cijenjeni prilikom traženja i dobivanja posla u to vrijeme. Aktivnost pojedinih odbora AFŽ-a ovisila je o broju politički angažiranih žena u njima. Elitni dio ove masovne društveno-političke organizacije činile su žene – članice KPJ pod popularnim imenom “partijke”. Na njima je bio glavni dio odgovornosti jer svaku aktivnost koju je pokretala komunistička vlast pratila je i odgovarajuća djelatnost AFŽ-a. Tijekom razdoblja od 1946. do 1953. godine, do kada je djelovao Antifašistički front žena,26 broj žena u članstvu KPJ nije pratio proces ukupnog omasovljenja partijskih organizacija. Udio žena u članstvu KPBiH (1946.-1953.)27 Godina Ukupan broj članova Broj žena članova KPJ Učešće (%) Bazni indeks (1946.=100) Lančani indeks (pret.god.=100) 1946. 1947. 1948. 1949. 1950. 1951. 20.474 29.935 52.014 54.421 63.795 81.069 4.182 5.495 9.627 9.821 10.933 13.316 20,43 18,36 18,51 18,05 17,14 16,43 100 146 254 266 312 395 100 146 174 105 117 127 Uredba o prosvjetno-domaćičkim tečajevima, Službeni list NRBiH, god. VII, br. 10, 4. 5. 1951. 24 25 Isto. Nakon ukidanja Antifašističkog fronta žena Jugoslavije 1953. godine, formiran je Savez ženskih društava Jugoslavije, koji je djelovao do 1961. godine, kada je osnovana Konferencija za društvenu aktivnost žene Jugoslavije koja je radila u okviru Socijalističkog saveza radnog naroda Jugoslavije. 26 Arhiv Bosne i Hercegovine (ABH), fond: PK KPJBiH, kut. 178/1947, dok. bez br., 15.1.1948; kut. 277/1948, dok. 5.165/III, 24.1.1949; fond: CK KPBiH, kut. 513/1950, dok. bez br., 25.1.1951, kut. 45/1951, dok. bez br., 10. 1.1952, kut. 7/14, dok. bez br., 20.2.1954. 27 144 Prilozi 40 Finalni print poslije korektura.indd 144 5.12.2011 10:28:22 �Vera Katz, O društvenom položaju žene u Bosni i Hercegovini 1942.-1953. Prilozi, 40, Sarajevo, 2011, str. 135-155. 1952. 1953. 92.949 79.167 14.475 12.190 15,57 15,40 454 387 115 85 Tablični pregled ukazuje na udio žena u članstvu KPJ u Bosni i Hercegovini, odnosno KPBiH (od 1948. godine). Mada je njihov broj zabilježio opadanje prema relevantnim pokazateljima, njihove obveze u društvu bile su kompleksnije. Prema apsolutnim pokazateljima, broj žena je rastao do kraja 1952. godine, da bi u 1953. bio zabilježen pad za 2.285, što je značajna promjena u odnosu na njihov ukupan broj. Prema relativnim pokazateljima postotak je bio u stalnom opadanju od 1946. godine (sa 20,43%) do 1953. (na 15,40%), odnosno za 5,03% tijekom naznačenog razdoblja. Ako se poređenje pravi u odnosu na 1946. kao baznu godinu (1946.=100), nije zabilježen negativni bazni indeks. Neravnomjernost kretanja udjela žena u članstvu KPJ najbolje se iskazuje metodom lančanog indeksa, kada se prate promjene u odnosu na svaku prethodnu godinu (prethodna godina=100). Oscilacije u brojnosti uočavaju se tijekom cijelog perioda. Prema lančanom indeksu, smanjenje udjela žena u odnosu na ukupno članstvo zabilježeno je 1949. (za 69), zatim 1952. (za 12) i 1953. godine (za 30 indeksnih poena). Različite vrste statističkih pokazatelja govore o smanjenju udjela žena u partijskom članstvu. Tome je doprinijelo mnogo razloga, odnosno politički, društveni i socijalni problemi su se prelomili preko ženske populacije. Za kompleksnu ulogu drugarice – radnice – majke – domaćice trebalo je puno vremena, truda i energije, odnosno bilo je teško odgovoriti na sve te uloge. Kao najčešći razlog političkoj neaktivnosti spominjao se nedostatak vremena budući da je uposlenoj ženi ostajalo malo vremena za kuću i djecu jer u siromašnom društvu nije bilo popratnih službi koje bi joj olakšale svakodnevni život kućanice i majke. Društveno-politički angažman u to vrijeme značio je dodatni neplaćeni rad, zatim utrošene brojne sate na čestim i višesatnim sastancima. Osim toga, nakon napornih ratnih godina mijenjala se i uloga partizanki – partijki. “Komplikovanost slike upotpunjuje šok povratka u civilizaciju posle pobede: ako je partizanki za vreme rata bilo suđeno da se nosi sa nasiljem, fizičkim naporima, borbenom spremnošću, svim vrstama parazita i posledicama nehigijene, pobedonosni povratak načinio ju je ranjivom. Morala je postati ‘obična žena’, što nije samo značilo blagodat higijene i ukrašavanja, već i samolišavanje zaštite oružja i ratničkoga statusa. Odjednom je na sve strane bilo psihički ugroženih bivših ratnika, siročića, drugih napaćenih žena kojima se trebalo baviti, i partizanke jednostavno više nisu imale vremena da se bave svojim posleratnim stresovima. Željni novih iskustava, pobednici su napuštali svoje ratne partnerke i tražili manje osvešćene i manje borbeno iskusne pripadnice ženskoga pola. Mogli bismo reći da su hladan tuš ‘defeminizacije’ pokreta otpora prvo osetile one, partizanke. Za razliku od muške strane Pokreta, one nisu mogle dugo zadržati svoju pri145 Prilozi 40 Finalni print poslije korektura.indd 145 5.12.2011 10:28:22 �Vera Katz, O društvenom položaju žene u Bosni i Hercegovini 1942.-1953. Prilozi, 40, Sarajevo, 2011, str. 135-155. vilegovanu pobedničku poziciju, a novi društveni i modni trendovi i novi mentalitet konačno su ih izgurali na marginu, u šale i u tešku, ali okončanu prošlost. Nova ideologija iskoristila je sav simbolički potencijal žene koja se žrtvuje za druge i za budućnost, i njoj samoj ostavila tradicionalni, uski prostor”.28 AFŽ je organizacijski stajao na putu antifašizma i požrtvovanosti u ostvarivanju vojnih, političkih i drugih ciljeva revolucije. Nesrazmjer između uloženoga napora ove organizacije u ratnim uvjetima i zastupljenosti žena u političkim tijelima čiju su politiku podupirale bio je evidentan. Međutim, kopirajući sovjetski model vlasti, jugoslavenski komunisti su u prvim ustavima FNRJ (Federativne Narodne Republike Jugoslavije) i Narodne Republike Bosne i Hercegovine regulirali ravnopravnost među spolovima pozivajući se na odluke AVNOJ-a i ZAVNOBiH-a iz 1943. godine. Ustavne kategorije crpile su svoj legitimitet i legalitet iz pobjede narodnooslobodilačke vojske i odluka predstavničkih tijela KPJ iz vremena Drugoga svjetskog rata. Iz različite dokumentacije može se vidjeti i formalna strana ravnopravnosti među spolovima u javnom obraćanju prisutnima sa “drugovi i drugarice” češće nego “drugarice i drugovi”. Oslovljavanje sa “drugovi i drugarice” nije ostalo samo u komuniciranju među komunistima, već se proširilo na mnoge druge pojmove kao što su: radne kolegice i kolege, slučajne prolaznice i prolaznike, prijateljice/prijatelje, supružnike, susjede itd. Takav način oslovljavanja nastojao se nametnuti u društvu čak i sa dozom straha koji je ulijevala nova vlast. Tih prvih godina nakon rata oslovljavanje sa “drugarice” ili “druže” značilo je i javno iskazivanje lojalnosti “novoj vlasti”, a obraćanje sa “gospođo i gospodine” podsjećao je na staro vrijeme i “malograđanštinu” kojoj nije bilo mjesta u vremenu uvođenja “diktature proletarijata” i stvaranja “narodne države”. Osnovna prava žene u socijalističkoj Jugoslaviji propisana su člankom 23. Ustava Federativne Narodne Republike Jugoslavije, usvojenim 31.1.1946. godine,29 davanjem prava glasa ženama, odnosno: “Svi građani, bez razlike pola, narodnosti, rase, veroispovesti, stupnja obrazovanosti i mesta stanovanja, koji su navršili 18 godina starosti, imaju pravo da biraju i da budu birani u sve organe državne vlasti. (...)”30 Tako je ženama dato i aktivno i pasivno pravo glasa koje su one masovno iskoristile na izborima za Ustavotvornu skupštinu, te je posebnim ženskim pravima posvećen članak 24. Ustava u kojem se dodatno pojasnilo sljedeće: “Žene su ravnopravne s muškarcima u svima oblastima državnog, privrednog i društveno-političkog života. / Za jednak rad žene imaju pravo na jednaku platu kao i muškarci i uži28 Svetlana Slapšek, Ženske ikone XX veka, 207. 29 Ustav Federativne Narodne Republike Jugoslavije, Službeni list br. 22., Beograd, 1946. 30 Isto, 13. 146 Prilozi 40 Finalni print poslije korektura.indd 146 5.12.2011 10:28:22 �Vera Katz, O društvenom položaju žene u Bosni i Hercegovini 1942.-1953. Prilozi, 40, Sarajevo, 2011, str. 135-155. vaju posebnu zaštitu u radnom odnosu. / Država naročito štiti interese matere i deteta osnivanjem porodilišta, dečijih domova i obdaništa i pravom matere na plaćeno otsustvo pre i posle porođaja”.31 Na identičan način su sve odredbe prenesene u republičke ustave, pa tako i u bosanskohercegovački koji je proglašen na sjednici Ustavotvorne skupštine Narodne Republike Bosne i Hercegovine 31.12.1946. godine.32 Prvi poslijeratni ustav ispravio je predratnu legalizaciju podređenosti udate žene, te uredio bračne i obiteljske odnose. Člankom 27. Ustava NR Bosne i Hercegovine ova važna oblast života stavljena je pod državnu kontrolu: “Brak i porodica su pod zaštitom države. Država zakonom uređuje pravne odnose braka i porodice. / Punovažan je samo brak zaključen pred nadležnim državnim organima. Poslije zaključenja braka građani mogu izvršiti i vjenčanje po vjerskim propisima. / Svi bračni sporovi spadaju u nadležnost narodnih sudova. / Evidencija o ličnom stanju građana u isključivoj je nadležnosti države. / Roditelji imaju prema vanbračnoj djeci iste obaveze i dužnosti kao i prema bračnoj djeci. Položaj vanbračne djece uređuje se zakonom. / Maloljetna lica stoje pod naročitom zaštitom države”.33 Mada u sastavu Ustavotvorne skupštine nije bila velika zastupljenost žena, socijalistički ustav otrgnuo je udatu ženu iz statusa ovisnosti o mužu, a zakonima koji su kasnije doneseni dobila je pravo na starateljstvo nad djecom, pravo nasljedstva, liberalizaciju razvoda i ostvarivanje prava nakon razvoda. Uvrštavanje braka i porodice u Ustav Bosne i Hercegovine prošlo je bez pravnih zapreka jer je već u proljeće 1946. godine Predsjedništvo Narodne skupštine Narodne Republike Bosne i Hercegovine ukinulo sreske šerijatske sudove i Vrhovni šerijatski sud pri Vrhovnom sudu Bosne i Hercegovine, a njihovi sudski predmeti i nadležnosti prenijeti su na narodne sudove i na druge organe narodne vlasti.34 Pravo glasa, aktivno i pasivno biračko pravo, jednake plaće za jednak rad, ravnopravnost u obiteljskom i nasljednom pravu, pravo na razvod, pravo na podjelu zajedničke imovine, zaštita vanbračne djece itd., sve su to prava koja se u Jugoslaviji/Bosni i Hercegovini vezuju za socijalističku vlast. Međutim, reflektiranje svih tih ustavnih i zakonskih prava na svakodnevni život žene nailazilo je na otpore koji su trebali biti prevladani i neutralizirani jer su patrijarhalni sustavi vrijednosti, duboki u tradiciji, kulturi i običajima definirali dugo rodne uloge na starinski način – naročito u seoskim sredinama. Poslijeratna vlast donosila je brojne zakone brzo i su31 Isto. Ustav Narodne Republike Bosne i Hercegovine, Službeni list NR BiH, god. III, br. 1., Sarajevo: 8.1.1947. 32 33 Isto. Zakon o ukidanju šeriatskih sudova na području Narodne Republike Bosne i Hercegovine, Službeni list NR BiH, br. 10, 6.3.1946, 166. 34 147 Prilozi 40 Finalni print poslije korektura.indd 147 5.12.2011 10:28:22 �Vera Katz, O društvenom položaju žene u Bosni i Hercegovini 1942.-1953. Prilozi, 40, Sarajevo, 2011, str. 135-155. stavno. Tako je već u ljeto 1946. godine regulirano porodiljsko odsustvo: “Ženama zaposlenim u preduzećima, nadleštvima, ustanovama i organizacijama, odnosno kod privatnih poslodavaca pripada otsustvo od šest nedelja pre i šest posle porođaja. / Za vreme otsustva iz čl. 1. trudna žena uživaće iz socijalnog osiguranja potporu za porodilje, ukoliko za to ispunjava uslove po postojećim propisima. Ukoliko od ustanove socijalnog osiguranja prima potporu za porodilje u manjem iznosu od svoje redovne zarade, isplatiće joj se ta razlika”.35 Ozbiljnost zakonima davale su odredbe o sankcioniranju njihova nepoštivanja, pa su bile predviđene novčane kazne i one prinudnog rada, ali i lišavanja slobode sa prinudnim radom.36 Poslijeratna pravna regulativa mijenjala je pravni položaj udate žene donošenjem niza zakona, a među temeljnim su: Osnovni zakon o braku,37 Zakon o priznavanju punovažnosti brakova zaključenih prije 9. maja 1946. godine,38 i Zakon o imovinskim odnosima bračnih drugova.39 Osim ovih zakona, do 1948. godine doneseni su zakoni o starateljstvu, o odnosima roditelja i djece, o socijalnom osiguranju, o usvojenju djece, a 1955. Zakonom o nasljeđivanju izjednačena su prava žena i muškaraca, ali i djece rođene u braku ili u izvanbračnim odnosima. Prema općoj definiciji, ustav je najviši pravni akt jedne države, svojim sadržajem ne određuje samo državno uređenje, oblik vladavine i politički sustav, već i, preko posebnih odredaba, pruža jasnu predstavu o stupnju do kojeg je država došla u svojim nastojanjima moderniziranja ili konzerviranja konkretnih društvenih struktura društva. Svaki članak ustava nastoji propisati ili “pravno uopćiti” ili odraziti raznovrsne elemente društvene strukture koji u svakodnevici ljudi imaju neposredan, raznovrstan i praktičan smisao. Ovi elementi nisu puki spekulativni izrazi ustavotvorca, već su realan pokazatelj odnosa snaga centara političke moći u državi. U socijalističkoj Jugoslaviji centri moći dolazili su od Komunističke partije Jugoslavije, pa je istraživački ispravno pokazati što je to ustavna i zakonska norma, a što društvena praksa, na primjeru ženskog pitanja. Ustavnim odredbama i komunističkom praksom nakon rata poticala se, između ostalog, slika žene – radnice. Od nje se zahtijevao puni radni elan u obnavljanju ruševina, gradnji puteva i pruga, u tvornici, na njivi i slično. Stvarala se slika na kojoj 35 Uredba o otsustvu žena pre i posle porođaja, Službeni list FNRJ, br. 56, 12. 7. 1946. 36 Isto. 37 Osnovni zakon o braku od 9. maja 1946, Službeni list FNRJ, god. II, 1946. Zakon o priznavanju punovažnosti brakova zaključenih prije 9. maja 1946. godine, Službeni list NR BiH, god. IV, br. 51, 23.12.1948. 38 Zakon o imovinskim odnosima bračnih drugova, Službeni list NR BiH, god. VI, br. 32, 5. 10. 1950. 39 148 Prilozi 40 Finalni print poslije korektura.indd 148 5.12.2011 10:28:22 �Vera Katz, O društvenom položaju žene u Bosni i Hercegovini 1942.-1953. Prilozi, 40, Sarajevo, 2011, str. 135-155. je žena bila - “Heroj rada, udarnica, dobrovoljka, samosvesna i samostalna, naglašeno mišićavog, snažnog tela neopterećenog ukrasnom ženstvenošću, ona je godinama strogo gledala sa plakata, filmskih žurnala, ilustracija socijalističkog sveta. Njena figura nije delovala samo paradoksom ‘drugosti’ i razbijanjem tradicionalnih modela ženskoga predstavljanja, već i neskrivenom pretnjom jednakošću – za muškarca, za tradicionalnu patrijarhalnu porodicu, pa čak i za same tvorce ikone. Tvorci ikone su doduše raspolagali čitavim nizom strategija pomoću kojih su snažne i samostalne žene bezbedno ostajale na plakatima, ekranima i u knjigama. Tipske priče pokazivale su seoske devojke koje uspevaju da postanu radnice, radnice koje noću uče da bi postale studentkinje, radnice koje su postale radnice da bi ponovo bile radnice”.40 Kult rada je u potpunosti uključivao ženu kao značajnu radnu snagu s obzirom na njen znatno veći udio u ukupnom stanovništvu poslije rata,41 ali se i stalno podsjećalo na njene ostale uloge, tj. da osim što radi izvan kuće, mora podizati djecu, obavljati kućanske poslove i uz to biti društveno-politički aktivna. Teško je bilo uskladiti sve te obveze. Najčešće su zanemarivale društveno-politički rad, što su donekle mogle opravdati žene sa malom djecom, zatim one koje su njegovale stare članove obitelji i invalide ili nekim drugim sličnim razlozima. Partijske organizacije bile su vrlo kritične prema ovim pojavama, te su nalagale intenzivniji rad na “ideološkom uzdizanju žena”. Zato su konferencije s različitim temama, zatim opismenjavanje i brojni tečajevi nudili mogućnosti za educiranje i pridobijanje žena “u izgradnji socijalizma”. “I opet veliko čudo – žene su uspevale da ovladaju nametnutu shizofreniju ženskih uloga! Jedini mogući odgovor je da im je odgovarala osnovna zaštita prava i isto tako osnovna socijalna i zdravstvena sigurnost”.42 Međutim, nije sve ostvarivano onako kako je to komunistička vlast planirala. Žene u svijetu su se desetljećima borile za svoja ženska prava od vremena s početka 19. stoljeća skoro do kraja 20. stoljeća. Uporedo s borbom postupno su se i društveno izgrađivale, modernizirale i nametale društvu svojom obrazovanošću, neophodnim da bi uspjele u muškom svijetu. Zapadnoeuropski feminizam za jugoslavenske komuniste nije bio javno prihvatljiv. Sovjetski primjer bio je mnogo privlačniji, a u mnogim stvarima i primjenjiv. “Ruske žene nosile su preveliki teret razvoja, u kome je industrijalizacija – za koju je na drugim mestima bio potreban vek – ovde zbijena u dve decenije, a išla je sa ratom, građanskim ratom i promenom političkog kursa. Uprkos njihovim preteranim zahtevima, sovjetske žene – promišljene, istrajne, savesne, disciplinovane, po40 Svetlana Slapšek, Ženske ikone XX veka, 228. Vera Katz, Društveni i ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine 1945.-1953. Sarajevo: Institut za istoriju, 2011, 61. 41 42 Svetlana Slapšek, Ženske ikone XX veka, 231. 149 Prilozi 40 Finalni print poslije korektura.indd 149 5.12.2011 10:28:22 �Vera Katz, O društvenom položaju žene u Bosni i Hercegovini 1942.-1953. Prilozi, 40, Sarajevo, 2011, str. 135-155. žrtvovane u i izvan porodice – bile su izgleda ‘stub režima’.”43 Ideal sovjetske žene nastojao se prenijeti i na jugoslavenski primjer, pa su se često u partijskim dokumentima agitpropovskog karaktera koristile Lenjinove riječi da je “(...) nemoguće pridobiti mase za politiku ako se pri tom u obzir ne uzmu i žene. (...) Bez žena nema pravog masovnog pokreta”.44 S jedne strane, država je nastojala pridobiti što veći broj žena u partijske i narodnofrontovske organizacije, a s druge ih je nagrađivala političkim, socijalnim i drugim pravima. Uz strpljivi agitaciono-propagandni rad bilo je i grubih akcija, kao npr. prisilno mobiliziranje radne snage – pa i ženske, određivanje broja omladinki koje su “dobrovoljno” morale ići na omladinske radne akcije, gdje je smještaj u zajedničkim prostorijama izrazito patrijarhalno odgojenih djevojaka bio značajan problem, zatim odnos prema ženama koje su ostale udovice, te su kao “glava kuće” morale preuzeti sve poslove na sebe, a u posebno teškom položaju bile su žene čiji su muževi bili u neprijateljskoj vojsci ili su nestali, zatim ženama čiji su se muževi ogriješili o politički kurs Partije, jer su i one morale snositi dio njihove krivice ili ih se odreći, kao na primjeru izjašnjavanja o Rezoluciji Informbiroa. Jedna posebna grupa žena gubila je svoj identitet nakon usvajanja i provođenja Zakona o nacionalizaciji 1946. i 1948. godine, kada su oduzeta crkvena i samostanska imanja i broj časnih sestara bio je preveliki za preostali dio imovine, pa su se morale vratiti kući – pričekati neka bolja vremena, ili naći posao i udati se. Koliki su to bili lomovi u jednom društvu za određene njegove skupine – neke su od tema za istraživanje. Ti dijelovi ženske populacije uglavnom su shvaćali novu vlast kao agresivnu i netolerantnu prema svemu što se ne uklapa u njihovo poimanje države, društva i poslušnog pojedinca. Budući da je tih prvih poslijeratnih godina pravni sustav imao “revolucionarni naboj”, partijska država je u praksi kršila mnoga ustavom zagarantirana prava, pa su se i žene u to vrijeme represije našle opravdano ili neopravdano pred komisijama za ratne zločine, na sudovima narodne časti, kažnjavane su za neizvršenje obveza vezanih za prinudni otkup poljoprivrednih proizvoda sve do 1952. godine, zatim za ignoriranje kolektivizacije i zadrugarstva, proglašavane su za informbirovke i deportirane u zatvore. U poslijeratnom bosanskohercegovačkom društvu poseban otpor u porodicama bio je prema odlasku djevojaka na rad izvan mjesta stanovanja, na različita gradilišta i tvornice. Ugled jedne djevojke za udaju nije podrazumijevao slobodnu djevojku koja zarađuje, koja živi izvan roditeljske kuće, koja se druži sa nepoznatim muškarcima i slično. Kada su neke djevojke i željele otići sa sela, od kuda je i najviše mobilizirano radne snage, protivljenje njenih roditelja često je bilo nepremostivo. Za 43 Gizela Bok, Žena u istoriji Evrope – Od srednjeg veka do danas. Beograd: Clio, 2005, 309. 44 Isto, 310. 150 Prilozi 40 Finalni print poslije korektura.indd 150 5.12.2011 10:28:22 �Vera Katz, O društvenom položaju žene u Bosni i Hercegovini 1942.-1953. Prilozi, 40, Sarajevo, 2011, str. 135-155. tadašnje poimanje čestitosti sve to “partizansko” zadiranje u ustaljene tradicionalne norme života smatrano je nemoralnim. Iz gradova dolazile su različite neugodne priče. Osim velikog problema opijanja kao uobičajne posljedice stanja nakon ratova, što je Partija željela suzbiti, vladalo je i slobodnije ponašanje među muškarcima i ženama. I o tome, kao moralnom liku komuniste, radnika, zadrugara i ostalih, Partija je stalno upozoravala vrlo oštrim tonom. U izvješćima partijskih i državnih organa o mobilizaciji radne snage, o uključivanju žena u radni proces i o ponašanju na poslu neizostavno su se analizirali i odnosi među spolovima. Izvješća ovakve vrste ima mnogo, a u jednom od njih zabilježeno je sljedeće: “Takođe ima i pojava nemorala. U Željezari ima oko 60 žena sa vanbračnom djecom. Samo u komunalnom pogonu ima 9 trudnica bez muževa. U samom gradu Zenici ima oko 40 profesionalnih prostitutki. U samom gradu Zenici ima preko 300 divljih brakova, a u samoj Željezari oko 70. Muške i ženske barake u kojima stanuje omladina jedne su kraj drugih, tako da i to doprinosi širenju nemorala. Ima neželjenih pojava i na samim radnim mjestima, iako to nije masovna pojava. Kada se na te pojave ukazuje na konferencijama, odgovaraju da je to njihova privatna stvar i da oni za vrijeme odmora mogu da rade šta hoće. U samom Povjereništvu unutrašnjih poslova u Zenici bili su kriminalci zbog toga nisu bili u stanju da primjenjuju zakonske sankcije na one koji krše poredak i zakon. Za vrijeme dok je grupa boravila u Zenici, oko 100 je bilo uhapšeno od kojih 40 između 16 i 25 godina zbog tuče, odnosno krađe. Ima veliki broj omladinaca ‘fičvirića’ koji negativno djeluju na omladinu”.45 Prema tome, bilo je dovoljno samo nekoliko informacija ovakvog ili sličnog sadržaja da se patrijarhalne sredine suprotstave mobilizaciji radne snage sa sela, osobito ženske, koje su dobivale i uvredljiv naziv “fabrikuše”. Međutim, taj otpor Partija je razbijala različitim metodama i sredstvima, te je proces zapošljavanja i preseljavanja u gradove postajao sve privlačniji.46 Različite društvene grupe žena u bosanskohercegovačkoj narodnoj republici su na različite načine doživjele “modernizaciju” i prelazak društva iz neke od faza pretkapitalističkog u socijalistički sustav nametnut iz partijsko-političkih struktura. Jedan od grubljih primjera u preobrazbi društva na primjeru odnosa prema ženama bilo je skidanje zara i feredže. Ova komunistička kampanja provođena je u okviru borbe protiv zaostalosti u svim oblastima društva. Glavni propagandni rad za skidanje feredže bio je namijenjen organizacijama AFŽ-a koje su trebale uvjeriti žene da to učine. Organizirane su manifestacije javnog odbacivanja ove vrste odjeće, ali je uglavArhiv Jugoslavije (AJ), CKSKJ, V, K-III/14, 1951, Izveštaj ekipe CK KPJ o stanju i radu organizacije Narodne omladine u Bosni i Hercegovini. 45 Opširnije: Husnija Kamberović, Prema modernom društvu. Bosna i Hercegovina od 1945. do 1953. godine. Tešanj: Centar za kulturu i obrazovanje, 2000, 128-152. 46 151 Prilozi 40 Finalni print poslije korektura.indd 151 5.12.2011 10:28:22 �Vera Katz, O društvenom položaju žene u Bosni i Hercegovini 1942.-1953. Prilozi, 40, Sarajevo, 2011, str. 135-155. nom sam proces išao vrlo sporo. Prema mišljenju partijskog rukovodstva, najznačajniju ulogu u aktiviranju afežeovskih odbora imale su žene-članovi KPJ koje su i u ovom pitanju trebale odigrati glavnu ulogu. Međutim, zacrtani zadaci nisu se odvijali prema planu. U arhivskoj građi partijske provenijencije kontinuirano se naglašavalo sljedeće: “Odbori AFŽ-a u dobrom broju sela postoje samo formalno (Drvar, Glamoč, Bosanska Dubica, Cazin, Petrovac, Bihać). U osnovnim partiskim organizacijama ne vodi se kurs da se drugarice članovi Partije aktiviraju u radu organizacije AFŽ-a. Tu treba istaći da zbog sektaštva koje vlada kod partiskih organizacija po pitanju prijema žena u Partiji, u nekim selima u priličnom broju partiskih organizacija nemaju nijednu ženu u Partiji (Grahovo u 15 OPO /osnovnih partijskih organizacija/, Prnjavor 8, Bos. Dubici 14, Drvaru 10, Glamoču i Cazinu 8). To je naročito karakteristično u muslimanskim selima (Cazin) gde se još uvek postavlja kao problem aktivizacija žena/muslimanki u političkom i privrednom životu, kao i pitanje skidanja feredže. Pitanje skidanja feredže potpuno je zamrlo u ovoj oblasti. Ono što se uopšte ne postavlja i kao takvo ne zaoštrava u partiskoj organizaciji. Opšta je pojava da i žene članova Partije, a neke i članova komiteta nose feredže (Cazin, Bihać, Prnjavor). Posebno treba istaći slab rad sa ženama u radnim zadrugama. Takođe ima partiskih organizacija u radnim zadrugama koje nemaju žena u Partiji (Prnjavor 4, Bos. Dubica 5)”.47 Identičnih ili sličnih opservacija bilo je u gotovo svim partijskim dokumentima. Neuspjeh kampanje agitaciono-propagandnog rada preko masovnih organizacija ili uvjeravanja utjecajnih pojedinaca da se žene odreknu nošenja feredže okončano je donošenjem Zakona o zabrani nošenja zara i feredže,48 pozivajući se na Ustav NRBiH i Zakon o Prezidijumu Narodne skupštine NRBiH. Naravno, i tekst ovog zakona imao je revolucionarni naboj neposrednog poslijeratnog vremena u kojem se želi pokazati da se od strane Partije ništa ne nameće, već se “samo prenosi volja naroda”. Tako se u članku 1. kaže: “Izražavajući želje narodnih masa, radnih kolektiva i masovnih organizacija, a u cilju da se otkloni vjekovna oznaka potčinjenosti i kulturne zaostalosti žene muslimanke, da se olakša ženi muslimanki puno korištenje prava izvojevanih u Narodno-oslobodilačkoj borbi i socijalističkoj izgradnji zemlje i da joj se obezbjedi puna ravnopravnost i šire učešće u društvenom, kulturnom i privrednom životu zemlje zabranjuje se nošenje zara i feredže i svako pokrivanje lica žene”.49 S obzirom na postojanje određenog broja muškaraca koji su se protivili rješenju ovog pitanja, pa čak i onih u partijskim organima vlasti, zakonom su bili AJ, CKSKJ, V, K-III/3, 18. 10. 1949. Izveštaj o obilasku partiske organizacije Banjalučke oblasti. 47 48 Zakon o zabrani nošenja zara i feredže, Službeni list NR BiH, god. VI, br. 22, 5. 10. 1950. 49 Isto. 152 Prilozi 40 Finalni print poslije korektura.indd 152 5.12.2011 10:28:22 �Vera Katz, O društvenom položaju žene u Bosni i Hercegovini 1942.-1953. Prilozi, 40, Sarajevo, 2011, str. 135-155. i oni obuhvaćeni tako što se – “Zabranjuje (se) prisiljavanje ili nagovaranje žene da nosi zar i feredžu odnosno pokriva lice, kao i svaka radnja usmjerena na podržavanje nošenja zara i feredže i pokrivanje lica žene”.50 Nepridržavanje ovog zakona sankcionirano je zatvorom, prinudnim radom i novčanim kaznama kako za one koji i dalje nose zar i feredžu tako i za one koji to zahtijevaju od svojih ukućana koristeći ucjenu, prijetnju, zloupotrebu vjerskih osjećanja ili druga slična sredstva prisile. Mada je većina zakona toga vremena stupala na snagu danom objavljivanja u Službenom listu NRBiH, za ovaj zakon je vrijedila primjena od trideset dana nakon objavljivanja, čime se ostavljalo vremena agit-propovskim organizacijama za dodatno djelovanje. Skidanjem zara i feredže očekivalo se veće učešće žena u društveno-političkom životu, ali su se i dalje javljali stari problemi: “Naročito treba istaći problem omladinki koje su aktivne u organizaciji (kao i uopšte u prosvetnom i kulturnom radu) ali čim se udaju i to obično vrlo mlade (16-18 godina) napuštaju svaki rad, prihvataju stare porodične odnose, zaostalost itd. Kao rezultat sprovođenja Zakona o skidanju zara i feredže veliki broj mladih Muslimanki se oslobodio i kod njih je nastupio veliki polet, njih treba i partiska i omladinska organizacija da prihvate i da im obrate posebnu brigu. Inače, neprijatelj je skidanje zara pokušao politički da iskoristi. Govorilo se da je to početak prekrštavanja Muslimana, da će se sada Srbi nagledati lepih Muslimanki – žena itd.”51 Ovakvi i slični komentari oštro su sankcionirani partijskim, administrativnim ili drugim kaznama jer su zadirali u “svete tekovine bratstva i jedinstva” naroda u Bosni i Hercegovini. Kakav je bio stvarni društveni i emotivni položaj ovih žena ostaje budućim istraživačima, a jedan od pogleda na ovo pitanje je i sljedeći: “Posleratna jugoslovenska politika, koju su sprovodili čak i vojska i policija, bila je zabrana nošenja feredže. Drugim rečima, žena pod velom bila je oduzeta ispod vlasti svoga oca, brata, muža ili hodže kao simboličnog predstavnika kolektiva, i stavljena pod vlast države i njene ideologije, zajedno sa svim drugim ženama. Akciji se ne može negirati progresivnost. (...) Hipokrizija je očito na delu: sa jedne strane, briga za spoljni izgled, za fasadu društva, i sa druge, nebriga za porodični položaj tih žena, posebno onih i inače najmanje privilegovanih, bez ikakvog pravog kontakta sa društvom – starih, nepismenih, zatvorenih u kuće, siromašnih”.52 Nestajanje tradicionalnih modela ženskoga predstavljanja pred naletom revolucionarnog zakonodavstva nije išlo bez otpora. Od 48.327 žena koje su nosile zar i feredžu na- 50 Isto. AJ, CKSKJ, V, K-III/10, 28. 12. 1950., Izveštaj o obilasku partiske organizacije u Banjalučkoj, Tuzlanskoj i Mostarskoj oblasti. 51 52 Svetlana Slapšek, Ženske ikone XX veka, 327-329. 153 Prilozi 40 Finalni print poslije korektura.indd 153 5.12.2011 10:28:22 �Vera Katz, O društvenom položaju žene u Bosni i Hercegovini 1942.-1953. Prilozi, 40, Sarajevo, 2011, str. 135-155. kon 5.11.1950. godine ostalo ih je još 29.439 pokrivenih.53 One su se morale pokoriti zakonu, platiti kazne, a osim toga morale su popustiti s obzirom na činjenicu da tako odjevene nisu mogle dobiti osobne dokumente. Bez obzira što je od oslobođenja do donošenja zakona prošlo pet godina, bio je to kratak period za tako radikalne rezove u društvu kakvo je bilo bosanskohercegovačko. Nekoliko natuknica o ženama iz različitih društvenih miljea samo je podsjećanje na kompleksnost istraživanja socijalističkog perioda bosanskohercegovačke prošlosti. Veliki civilizacijski skok bilo je davanje prava glasa ženama, aktivno i pasivno biračko pravo u jednom dokumentu, reguliranje bračnih, socijalnih, radnih i drugih prava. Socijalističko društvo težilo je olakšavanju života uposlenim ženama otvaranjem vrtića, zaštitom na radu itd. Na jednoj strani, to su bili veliki pozitivni pomaci u pravima žene k njihovoj punoj rodnoj ravnopravnosti u društvu, a na drugoj nalazile su se zaostale seoske sredine do kojih ti modernizacijski pomaci nisu dopirali. Do sredine pedesetih godina jaz između grada i sela bio je dubok i svi napori republičkog partijskog i državnog rukovodstva nisu mogli pomoći prevazilaženju tog stoljetnog zaostajanja mnogih dijelova Bosne i Hercegovine. Značajna ulaganja u ekonomski, obrazovni, kulturni i druge oblasti života nisu mogli nadomjestiti siromaštvo, čiji je sastavni dio bila nepismenost, neznanje, otpor prema modernizacijskim tokovima, ponegdje i otpor prema svemu što je dolazilo od “nove vlasti”. Kada su bile u pitanju žene i pozitivan odnos socijalističke države prema njima, bilo je potrebno dosta vremena da se u samim žensko-muškim odnosima promijene stereotipi o ženi, za koju je bilo rezervirano mjesto u kući u liku vrijedne domaćice, odgojiteljice i majke. Cijeneći sva prava koja je žena dobila poslije Drugog svjetskog rata, u Bosni i Hercegovini patrijarhalni odgoj poštivanja muškarca dugo je vladao ovim društvom. Jednakost muškarca i žene više je počivala na zakonskoj regulativi, a manje na suštinskoj promjeni odnosa u svakodnevnom životu. Svoja prava iz četrdesetih bosanskohercegovačka žena počela je više koristiti tek od šezdesetih godina 20. stoljeća, kada je i bosanskohercegovačko društvo počelo bilježiti veći ekonomski napredak. Međutim, i dalje je u susretu ili sukobu starog patrijarhalnog načina života i tradicionalnog morala sa novim modernizacijskim procesima žena u Bosni i Hercegovini prolazila težak put ka svojoj emancipaciji jer joj je to onemogućavala sredina u kojoj je živjela, ali i ona sama sebi zbog nemogućnosti da se otrgne od nametnutih ograničenja ■ Opširnije: Senija Milišić, “O pitanju emancipacije muslimanske žene u Bosni i Hercegovini.” Sarajevo: Prilozi, Institut za istoriju, 1999, br. 28, 225-241. 53 154 Prilozi 40 Finalni print poslije korektura.indd 154 5.12.2011 10:28:22 �Vera Katz, O društvenom položaju žene u Bosni i Hercegovini 1942.-1953. Prilozi, 40, Sarajevo, 2011, str. 135-155. ABOUT THE SOCIAL POSITION OF WOMEN IN BOSNIA AND HERZEGOVINA 1942-1953 Summary The Constitutions of the Federative People’s Republic of Yugoslavia and the People’s Republic of Bosnia and Herzegovina, as well as other numerous laws and legal acts during the first post-war years, guaranteed basic elements of gender equality for women. Women in Yugoslavia gained active and passive electoral rights, the right to schooling and education under equal conditions, the right to work and have equal salaries, paid parental leave after child birth, social security, the right to divorce, legal custody of the children, alimentation for the children, division of mutual property, protection at the work place, the right to inheritance under equal terms, etc. by which the legal position of women changed and was freed from male dominance. However, the society of Bosnia and Herzegovina after the Second World War was in all spheres of life in certain stages of pre-capitalist development and was not ready for such radical changes. Even though numerous modernizing acts which the socialist government made during the first post-war years in the sphere of defining preconditions and legal settings of gender equality, the equality of men and women was based more on legal regulations of the party state, and less on the essential change of relations in every day life. The Bosnian and Herzegovinian woman started to use her gained rights from the forties only at the beginning of the sixties when the economic development offered her more opportunities. However, the women of Bosnia and Herzegovina still had to overcome a difficult path in the encounter or clash of the old patriarchal way of life and traditional morals with the modernization processes in order to find a way to her emancipation because she was hindered by the surroundings she lived in, but also by herself because she was unable to break off the imposed restrictions ■ 155 Prilozi 40 Finalni print poslije korektura.indd 155 5.12.2011 10:28:22 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Istraživački radovi Dokument Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource O društvenom položaju žene u Bosni i Hercegovini 1942.- 1953. - Vera Katz Creator An entity primarily responsible for making the resource Vera Katz Source A related resource from which the described resource is derived Contributions (Prilozi), issue: 40 / 2011, pages: 135155, on www.ceeol.com. Publisher An entity responsible for making the resource available www.ceeol.com Rights Information about rights held in and over the resource Vera Katz Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource PDF Language A language of the resource BHS/English (partially) Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 6-IR Coverage The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant 1942. - 1953. Description An account of the resource U radu su razmatrani osnovni pokazatelji društvenog položaja žene u Bosni i Hercegovini u razdoblju od Drugog svjetskog rata do ukidanja Antifašističkog fronta žena. Tijekom naznačenog vremena kreirao se identitet žene u socijalizmu, prvo ratnim partijskim odlukama, a nakon oslobođenja ustavnim i zakonskim rješenjima koji su bitno izmijenili društveni položaj žene na razini političkih, socijalnih, radnih, bračnih i ostalih prava. AFŽ Bosna i Hercegovina društveni položaj socijalizam Vera Katz žene http://afzarhiv.org/files/original/ba710172d348daa64288d3dc2fd7adfd.jpg a7e4b07501619a3d8b7ea42f049dd8b4 Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Fotografije Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context F Fotografija A static visual representation. Examples include paintings, drawings, graphic designs, plans and maps. Recommended best practice is to assign the type Text to images of textual materials. Original Format The type of object, such as painting, sculpture, paper, photo, and additional data Fotografija iz knjige Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Darinka Bitanga, Ekrem Ćurić, Tomo Kljujić, Mujo Selimhodžić i Božo Skočajić obješeni u Mostaru 14.11.1943. od njemačkog okupatora Subject The topic of the resource Mostarke, revolucionarna djelatnost, NOB Description An account of the resource Mostarke: (fragmenti o revolucionarnoj djelatnosti i patriotskoj opredjeljenosti žena Mostara, o njihovoj borbi za slobodu i socijalizam) - Mahmud Konjhodžić Source A related resource from which the described resource is derived Mostarke: (fragmenti o revolucionarnoj djelatnosti i patriotskoj opredjeljenosti žena Mostara, o njihovoj borbi za slobodu i socijalizam) Publisher An entity responsible for making the resource available Opstinski odbor SUBNOR-a Mostar ; Mostar, BiH Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1981. Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource JPEG Language A language of the resource SH Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 160-F 1981 Bosna i Hercegovina Mahmud Konjhodžić Mostar Mostarke NOB vješanje http://afzarhiv.org/files/original/34a3ad8b4f90be49b4a6fb9484a626ba.pdf aa43fc1a7a944b92130a2d800203c2f8 PDF Text Text r ::r I .f. �.. ~~~ • 1lf ,. ~ « " ' LIST A.NTIFASISTICK.OG FRONTA. ZENA ISTOCNE BOSNE Br. 3. Tuzla, marta 1945 God. II ~ l MEoYHAPO~HI-1 8 MapT ]< Mt~yHapOJH» npaaBMK ...TI80r CBHjt T.l. 60P6EHI1 ~AH 1-HEHA OpocnaeAa'l:>e 8 JUPTa noqeJte cy >KtRt y <5op6H jow npqje npuor CUjeTCfCOI' II.IIntplli3.ilMC1H'IKOr pna 8 Map1a M<tue: cy .aaoa11e Hapa· ae AY6o~.:oj "P*U.H DDOTHB caaKor uacM1b8 B yr thttaeaa.a, a .. apottHTO npoThB sj eROBHor pone-rea >f<Citlil. Mnuro c.y nyTa AtMOHCrpiJ(It)C )f(eHA 8 M.&pra pas· 13 caojy PCIBHOOP38HOCT I'SujaHe >KauJ.(apMtlntM 1b.jout·TaMJ. M JCYBU•llHMa nonMU5ljCkHM 8 Y 6Hawoj Jyrocnas11j• 6Juso je aa6p.e tbtHO npo-C:niUJbaTH 6op6eHH A811 >KtHZI. 8 MapT, IUlO lUTO Cy 6~tne 3a6 pal:beut tt cae H3PO.ttue Mauu4JecnuHje " D.t'.MOHcrpat,tHjt. Ho uenpHjann..a t~apoAa DMKIJCBHK uaculbt~l f IIKCY MOr •1H YIYWMTII CSop6y HIJ)O.t.a, CSop6y *Cifa aa tbH X08iS npaaa If 1\>lt XODy TC)KfbY 33 CnOCSOAOM. Y npBOM Ctsje'I'CKOM JIMOep•tJanfiCTJt "UCO j,\ p aTy Oil 1914 R,O 1918 rOJtKHt, flaOptAHt )l(tl:fe C:OUHjlo1 HC1'KHftle .Dp0C11J8J'b.•Jit CY 8 .tUpT Y 3HlUCY OIUTJ)t 6op()e npOTI-18 TOrl Henpanrauor para KOiH je nporyTao MMJ111NU! Hel'HtniX >Kpraua, ~opcSe tl11 8 Bell 6op6eu•x >Ktua MapT K30 MtiJY11 3P0AfJII >l<tHCI.:U A3U IIHjt.ttHa upoc11 83 .,: 8 1upra 1111 je cs 11 na "li tttT8tHa KIO OHa 1917 rOAMHf ka.ll,a cy ·raJ<e ae-.111 _ I>YCKC Uf:CHe y n nporpatl)' OpUIUt30Ba.'lt 83JtAHO C3 CISOjHM .QOYr'CBHMA eenHJ:'e AI.'MOHCTJ)aUJtie npOTHB pitA OOA n illpOIIOM: .Kibf~a "'"pa"'. Ma~o\OpeHlf OA rnaAU u para, PYCKH BO)H14UH OJ<Pti1)'11H cy nyWKt DPOTM8 OJI4p,l)i(eHIIX uapCKWX otausp•. PyCKM uapoJ. Je nocno rocnoJJ.ap J.IIIRtta y JleTporpaA)', axpoa RtKOJl"KOAIUll 6uojecoprHyTUlPM 8UI. TOK oOCIIH]e ooOieAe 0KTO<!apc•e peaonyn•i• 1917 YHi!WT38CljybH llt:'I\U.ilOl'P/1110 (j:)3Ulft('Tlf'H<y ll l'l.taH, OCBO- aa no6jcao,\\ y 6op6n ao oc;JotSoiJt'tbe c uux nopoC:SJbtiUtX uapoAa CBKjera. >KtHt }' •Utt.180N. C:IIHjtTy npOC1138Hht: OBt fO~KlSt 8 MJPTY " Har<yBtJUtKHX m.'C:ijt.llacautanHKa JHIAX11TJJep0.110}14 1-beMO'JKOM, yntl)t(yku CIJC CBOje Cll.Uf .lla ce IDTO npHje H31!10Jyie i'OH3l1Ha " nyrnyua noCSJu.a IIJA 4Jawu3MOJL )Keue 'iiiTaaor cujna npoc;UBIIhe 8 MIPT y auaKy HCTopHjc 1 mx OAI'Iyl\a KpH~,cJ<e Kou4JepeJiu,uje KOja je OOT8Plll!113 j OW je,nHOM \ISpCTHUY MOhHOf CaBtaa Tpnjy BtJ!M KHX Jtt'MOKP~1CKI'IX .llPil<aU. Itt ra opocn&IHTK ooja'laiiOM CSopGOM H t4JOOPAMa 111 q,poHTY H: y noaaAMIIIt M THMt ra CBOJe CTpaHe OOMOhK IHTDXUTnepoeCKy KO:Mnuujy aa WTO (5p}f{e cnpouotjen.c y >KIWOT ooux: HCft)pttJCKhX H tsemu<tiX OlMYKa. bue >Keue roAHIIt coaJncKa >Ketta JlC6ana je notnyHy paBKODD.aB- )I(MBHO 8 MIPT - <!oplJOHI Y )yrorlla&Kj•, npornaa&ajy OBt roJtMHe 8 11 OOJlfHH"UCKX MapT KaO 11p83111tK bt'J1MII'IIX BOi1111'1Kl1X notS jtJl3 naLUe aeM/bl'. ) l{eHe Jyroc;taBH)e y 113r'OAHo- OCJl06t'llMJl3t(KOj 60p6K lf380jteaJie CY CBOjy JIPYU Tlt'Hy (l:tBftonpaRitOCT n Btli ff' 'attac JI'Op..ucrt tbOMt. a J TH811 y 110JIIt1'H tjKi"14 ii01UOT)' CBOje ,llp>iCaBe, Mu )t(eHC 11eTOOJHe Soctte npoc;rasn.ajyhH 8 M.lpT Yl.ftCTBYJYliU n -.ot-T a cnoC:SOAY aa Kojy ey ce Jl)'ro roa1tt1. (SopaJtt JO<~•• •~c••ina. Onu je coajeTcKa >~<••• ywna tcao pas 1Jt1 'iJtaU JIPYWT8ll y eKOIIOMCr.:R H 00/IM'1'.. "1KH ot clmjc P.OMoaaac. Ora.11a Je aa coeJnc~:y aeey !1.36 8 •apT DOC:TIO DPIIHIIK CJJo6ol,t. jtp Cy ra Oftt Y•Jent npocn.aaJbaT;B rcao npaaHMK OopCSe. OraJa Je 8 MIPT noCTlO npaaiiMIC ocnoCSo!)euJtx >Kttta CoejeTcKor Caaua B OCTIO DPI3RIK CSopcSe aa OC'/IO<SO~elttt )KtHa ~I'HIOr Caafna. cnaee S .!IIPT !iyjyhtt HtBlltlt *PTBO: ceora nap()Aa. Ooe rO.!lUHt coajetckt iiCtHe npoc:naaJbaiy 8 ~ apt y caoJoj notnyHo ocno6otjes(IJ ,llO.MOBJfllll Llpsena •PMHja rJtaBu no6JtAY yaer je xao ycnoMeu.a ua 6(lp6y >+eeaa y AMepnMOlt cy 8 jUpra np8K nyT oprauuaoaane RenRKe AtMOIICT"pauHje Jta KOiH.I!\a cy TJ)JI)f(KAt pat;JJOOPIOIIOCT. ~ernpM tOAUHt COB]eTCKt >KeHt y BtJUIII'Oll OTaU6URC:io:OM pz.Ty y ICOMe OHt jyHl'IKH II CMjtnO y ttecToyjy tta roH)ICI <jlpotiTOBnr.H' OopOe K pa.:ta, 8e&jeTyjtMO te .U h tMO .ltlTH Cit OJI. CtCSe, A3 MCO)'HK111.0 aaunce Koje npe13, cae jf\eHe Jyroc.uaujc: notTIBJba A0MOIJUU8, l(OjC je Ha npROM :lfiTR<f>3 WHC·lUlJKO.M MHTHHry IKtHa Cp6u]e nocTaeuo HILII ROn.tuM Mapwpn It APJr T~TO. Cnecp;u1o tltMO n oMOhH Hawoj JyHa"tKOJ eojcu.• J.a. uJTo ycnjewun]e aaapwu Oop6y "'A o •• pa>KeuuM ocn6111Jllf U .b l!XOBKX nOMirA'fl, HIPOI.HMX RapoJla Y,aftsatiexo c a.e A.a ce j ow aame y•apCTH KIWI, y <Sop611 CTIOPtHa HlpOAIIB D.1ICT, HIPDlHO• oc:noCSOJlH.ucutH OACSOpM. AKTWBHO ht'MO y~~tecraoan• ypaAy liapoAnO· OCno6oAKnaqKor ¢1poHTa, y :r.jeAy C)(SftoatII aarpl,lfbe ltiWt f!OBC AOMOBtiHt, .llt.lllOICPATCK.t fu.e-paT81Kt jyrOC'.IIIBII)t. llKMB 0KYI13TOPCKitX AI~ C ,OJlMAIPIOC. . )1(113 qRT380f C811Jera y 6op6K OPOTKI +amMCTI.OX. sopoGn.•aa•a. )i(Ujtna oawa eJIIIIIA jyroe.oue•••• apMifl •• •tRY ca • apwanoa TIITOMI >Kaajtne oawe apaGpe JO<<It, <!opiiJI lJrocautBcao apa•J•I I �Narodno-oslobodilacki front i nasi zadaci 23 te~prapa n "a NlAUtJe noa~paeanu ewo Ati•AtCflY apvu)e. p,;~tHA,8H H&hf111"8·, 1t G8AW.U PO~tHJ.AII lJ;oBOHG am.t Ha}oehe u uaJ.,ohwuJe apwnje M& eBftJO'ty, ap.wc1jo ea t:ojow A'uao aurnlH)KU n.yp,o, .witnuosn cno6oJton:.yO,.nux opn,A NPA ·"•Y6au t.y, uoRoeow n oarm&ul'Mm~ew. Oono· 6 0 ]\tt111lt1KA LlPDitHil 1\pwnja j& U~ e:l\CO it.p.tllfj" C.08j CtCKU.X tlltPOllfl, n tiN) npwuJ" euox e;~xo GottoJLy6uanx uapona C8ll)&r&l 60~X lbYAtl ICOjn 9CKP.8H0 JIJ)t\0 TD()AIIU)J U P00G1'H0, ICOjU I:Op "~tajy KOp!UCOJ.I np188J(H0 6op6e 8& cmoG•~y. lJ.9a&l" •PNO)B C8 P O ABn& upa}e )\s&J(OteT II COli"" rOJt,UII&, Poa~ua co y J~ucy npoamor eaj&Tckor uwna.paf"a~ y no:.tupy rplt,aHtKor pat'a kiA& p)'GKB uapon. n yra.euaa uaponu uapcKe Ptoll.le 6opuna np31'as p oneru., 6aenpa"a,a n 6M)&~~. Ctplllft u wn"pKJ~nora J !tPJMCeHn c.a n pRow PJC.KOW peaKctujow 61tn.:)rADJ:HIC'I:DW . renepaJnnu 11 ot~o~napsur t, . PttJ&mtoru•r'Cor e.y c.e ae:num I!OICJCDI!Ul tJ O.Q,WU: 1U y K03iol: yryme, JKII~?e Tb j tt088 O~tl)6n~ :war Pl>!\.HOr '!OaJe.Ka KO je HBtao If& Ju pyruesnHaw" ll•Pntt'iti'.IKll Prcnje, oTnoqe~tu c4 Hana::tnt~a caolH H& ~<na11 f C·•alerc•r P<ny6naKy. 23. !te6pyapa 1918 csv~, r3nnpr•<:. cra)lml ol)ttA Cli1Ufllll~ 8f6a H&OOY'>KiltHJW KG l~utf .l'l'oUM'IW, K&rt \ (})' 4J6:.lll8 p&H~ KPB&PI1Jl(!-• MU HWCWO f)'6n"JHt 01\ WOtiHYIJUtllo~. 111( Kan.a c.-o 6itno j$,0 a)epy y uo6Jeny, jep Jt~ c w""w- 6.wa UPe"tt3 arur~u)a. Y 60p6\t III)OTJJB 8a)~AH;:\'fte0r NtlOpRJo.T&Jbfi1 am CW ijSjOlJ,'fO O C:\ ~~86HOU apwojOW I'O()R1tlt ICCT()V III)HHt.ON, X(il8j~1Uf ncroM oeaeTnnq~<ou >&e-'t:.ou Jt.l' ra onuwo wo u J'HmJJTcuto, YAapa:nu no fbew:y a.iJ"'ItHW>~Imw aullrluaa, aan,o)ellil ncTOII: n.y6asa aa ono6QaY. UpaeHa 1\1\wuja HIG Je Jttlf.na ~· ee eawo yJoAu"-eRuu enar"wa <:ft\(s Mapuna Jlt•n•on 110 no6J OAt\ U TlftO K&W U•JKA38 l'll jPft"HU U Opa.-u UJ'T 6 1Jp6e. Oae rott.sne npoCJJaan..'1t1 cwn- nn~ocoT n eellW poU lj8HA• H U.oa•He • p• uJe eaJeJ\ttO G tt.ow oomTO c.Mo HaUt e 6p&TOTaO, H&tDJ AJ6aa s,neqaYBnlt eaJtn,KaqJlu nponaeuo., KPBo H& ynouaua S f'nrp&A,a, no ILBBJY& Alllm8Maqaheae AOunanAe K Jr C&A aajeJtHII"'KW oe.no~.,MI? O a3]eztHO JlO Tyttawo OTQOB.RJ fam•n•q,cy awn)y JlOK 88 nl}61eJ.tNI!q1Ca aacTa&& [(os eHe apwllje .neopma OP9A ea .. a• Bopnftun!ll a.no Je ·oa3j aram:ucw n p a3N&K 6ao aa Hac. TOtrad PI!\OUAH. T.IKO Jl81JlJ\J_SRCT86H. l'J~aR& OP,Ja:I\H9 rpJ(I8 PIAUUK-1l a C8Jl.8KI, DpOICAJbOHUX 01'aAa KpaMGKa KOfl(pepeHl{U}a Pytcoob~'"u aenu.:ow n renajannuw Jl&lbnKOw " Jlpueua ap.-utJa je o~ TOra AARa Ja'«ana , 't'y~JI$ K8DpuiaT01t..O )eau1r 3 1 AP}'r"JM, on6p!.Hil11a CBC'Ijy 8t'J1MKJ U C.Pthtty. y lhmnCOj GOL(u.j&JIUGTnq.:oJ OK'fO('iapGJ<Oj p&oBOJ'IYllCIJU cra opeHy, C.OU.BJanUCTQ.'IKJ' !t,OKOD\IH)'; 06&A6•· JoAana wnprut >Kn &Ol' n onapl1i& "'Kft pau. ctJt)jnw Hapo· AUW& 110Cl'4:tl W Ol.H.l U H8D06JeAB8& &PYtJja. Coa oTcteK HBPOA n·"~ Kta•o Je qtJt'aeow c:ro6oAo A.y6aaoM qoeJoqauGTIJ' MAKO t"l)e6& .ao mt"u, li>•r088Tft • 'II.I JI&Tn cenJ r a oa.oaaH)" aKo XlJbe aa lltnan y t11o6ox• · Q1JtUtt 30Wt4J1 je C1'80 p1:0 BaJ'IRICil eo•jATCKR MaQ.4)J,, 0-.:t\ )-1 K.J8 llo&r\118 lr;:PIU 1 GH'\r& t:t.&r\18~1: MOWUl(.A, l<J'U1)U 11.111rOa or Gpln . ToJ je a oN11)s cno60Jlwns, paaMonoaaMMX. 3~p\Tnw.l'btHnX Htpon~. apwa)a. . n•jf'lftfa ,..... JlC10 NA tt.ya_a 11 )K811& KOJU 3Hajy 011'& je T •) cptbaR a SI!J.OROJb'H ~lt!:U8 0 l' y C1106 0.tt .. OJ D,ow0"RHW COIU1)&11M.IUI&, te•)Ju 3lll\j'f' aa Aono TAt-:IIY n,t)woaany, na nn!lwYG nnt.. W6HftTU'C flhOBt)U: ll H'UtnnOep \MO 6a)y C88 OH8 kU)ll nnecymajy AA fH'II''A80 «•nX'9BY oaeTy J.lOuOa«Hy. 3aTO Je JlpBOIHl apMt1)1l Ol.lCTana ::tpMBJa Xt'pOJa. Y 1191I ,UCOW 0TAIJ6KffCK0W paTy COttjQt'CKHX H&OOn.a, y no6J "no~oeuow, oeueJ:H IPt.KO~ w"oruy U,paRl1e apunJe 0A.8UiHJil U K'(JPIK COAjoreK& >KI?JI!, Jby6a6 OP~Irfa A,OWO• '8llAlt Hly(UfJll J{, GOMjeTCKJ )KtHJ na OBJIIJ\1 OIUUI& PaTHH II 8)AlUrnuava. Svna o6aqas sohmK, aewj&'I'J'l'llptea ttnst Cli&Jnep, OH& DJl8 K&D ()K0n66D &O~ llAO e~trJ-pHO jlp •sa A.$ CT()j iJ 11o~te a eellftKA n,t)w.OBIIHA, 'l~o~r.a OJI06oAOA.J6aaa eea)eT aoJJa UouAy apw~~;Jy, Jltla• Ct ...t"OI GR&IB, ana Je BBK0 YOAaKO •e Aha. Je Ht noc• TAllO AY6-Dtto y quu a o wara tt&po-. tu.o a••• 64PQ.W. UoBI~t a apk.ll)a R&C je yq--an k&tiC& Cll 45opa 8l g , fNJy. H_ OHA• K&!l& 11&11 Je •••• MaJft•t, tflk& 2 .., C8 TaJ A&Y C raJbnuou, u anojoua c uar ov n 1~ty6aDJ&Y 'IHfAuor pyoKOr napoua, fedf"roth,no Juqm1av1Ja bolu temo I Y 8STpR POIIillJifllltle. UOTJk.JIO cy J.(pette OKYn&TOPCKe JlofUtA'lKe Tpyoe I<Ofl, n,KOB& A. Hapae. CJliBR KI O naH Upuewe apNu j e. ledloslvenl Narodoo-oslobodllaCIII front l•toa.e llo•ne It d""a u d.ln rasle, jaca. llrt so. U narodnooslo'x>dll.l&l front obuplJaJu se svl prf}ateUI narod•: s-ol on! boll osle6llu duq prema svofol domovlnl, prema sk>bod!: svl l!oll tsl>reoo tele I nastore da se ~to priJe pOCilqne potpuoa pobfed.l, da sc dolu~e I POSlednJI ot.u~»torsbl bandit I zasluteoo l>a2ne sve sluqe ol>upatora: svl ltoll !ele, da se ono !to le I!YOje»ano ralednlcbom borbom. uledolclll oeuva, da se ono !lo IC bllo nll>ada vl!e ne vrall, da one mracne, norodu neneprJiald)oke slle lio)e su nani t dovcle le~l•lltbr, poroblltva~e oa vral, nlllada vl!e ne dodu do rlltl!l, nih• do .. r!e ne d"du do 'v lasll.' · Svl na!l narodl, I Srbl, I Jirvall, Slovene! I Maltedoncl, po dlqll su se u borbu na ~elu sa druqo m Tllom, 1 udrutlll sc u nezap~mceoim naporlma da $lome neJ)fllai<IJa. da lnoiulu sebl slobodu. lz Uh napora nalrqa obrodo, !• mora prollvene ltrvl. nll>la 1e na!a mo~oa Norodno-oslobodtla&a '<'O!sba l>o!a d<lnas dowJa'<'a dJeto ostobodenl4. I• tlh ~alednl~l>lb napora svfh naJih naroda niblo Jc oa~ mo<!na utednlca. demol>ral•lla OpeTcTa&tnntn uemucnx caue3ttH'fKifX c:nna, CoojeT.CKor Caueaa, EnrneCKC I( A~te·pHtce, cra~Hft, 'iel)'lftn • Pyacenr cacTanH cy ce Ha I<OHMY 5 4>e61>yapa one roAnue tt 04P>tCam• J<onctJepenQirjy, rl 3PeKJIH KOHa~otHY ope:.. CYJI.Y cjlllU3CTif'IKOj lh!Ml'fK'"'I. 3 Hanltl tt~MM Ha poa,H¥& y.nHJIH noa.e CHare, Y'~Bpcr.uut ujepy A• je no61eAa curypua 0AnyKe KoHMCKe KoH!fatPtH UMit l O"ttKaHe c:y uajs.eho• pan,owky KOA Kac a y 'IIT.JBOM CBMjery a O•e :!a C'f caa XYIIIk'lrt.l 14 IUICI'OjAthl HwjeMaqa H tt.nxoaKx -npajan•"-a y cstl.jn}' 1;-l ce naaaosy cyKo6R Melj:y caae3HHtt,HM3 61ua y.unyana. Capaalba a C'/ R J it3'Ul!t DyH3 Car.naCHOCT R3.11ltf}y TpH ftt.1HilC C< Hit3HHifl<t Cttlle A.OCTKrna ie ua oaoj KOK!JteptHqltjtt ceoj apxyHaq. Kpn~cKa J<oucj»epttHt6ja fe nanet<na c.-pTHJ ~aattr lbeMatt:Koj aa .cae y)Kace " ano~uuu:: Koie ie nottMHu n a~ fheMaqKa he 6 urK yc~eopo aaje!(rHtttKHM CltaraMa caae91Httuntx CYJia· tteltnt'JIOCPAHO H J'(Qita'IIIO A.01'yl.feba. Ha kORijlepeuqqj" cy yYapijenn aol n••K• nna-oa• ttoue, nenHKe p aTne Qnepartwlt' npotuu~att:Me. CaRe.:. I •' 311HltK cy ce earnaCKJUt' Jta ce noTny)& tt.eM&'tKU HMOtpHjaJI(133 M tl MKnitTAI)RBaM, a Ct (:KpmA Hl&MI'IKH reHep a.llRR mra6. ~a Ct CflfiR ROA )(Q'H1"P9JIY cd tt.eMI'fKa MH:tYCTPMia Koia 6a ce Morna Yft'OTPMjtC:SHTtl 8a AO]Uy nOOM380..S,f, A& tbtMa'IKl MMKAl Bl tilt a e fSy: At y cra~:~.y Aa nopelllleTR MRP y c.•Iety. Cu1 aAO'IBW.a tle n DA..:eh• a paae,aoj .RaBHK. a ibtM.a'IUCI M y wa T)'plt "•••le..n•· UJaTwrK cat tuttTe xoje cy liaittU(N aucjt.T)' C~oan•••~e c•ae ke nPOAJMita t K •fy capue.y ~ 8 0e.ta je p&TI. U•e3BN.ql he npac-tyll•ta "aje:,Pnr:OJ u.,.;. • <JJe<:PA.Oi· DOkO~ • ,;a ce 'I ouo6o•••oJ IEo,_ 1 s~f, stobodnf r rav- nor>rdvnl, /uvbll I lr~radl'<'aU. U tim u(ednl~blm neporfmo, s\"ih nailh oaroda nalazimo se I ml f en<. U ~o bu tlta•e M~ osJol>odflacbe borbf>, !>ada •e stona oo slopa n<>~e zemlte ollmala I• llandtl neprlf•tella I luvllu rail~ala, tene rl•u uoslalale. O ne su odlu~no si•J•Ie pOred svofc bra~e 1 sino»•. Ml na to me mJestu stOllmo I s~da llada svolu domo.,rnu lreba do l>rala oslobodlll, cclstlll od neprllatella. podl~l rz rulcvlna, u~olli te liep~om neqo !lo Je blla do sacra. Vodl se posltednla blll>a za polpuno oslo boden)e oale rem lie.""" I > l>onacno unmenle NJeme~lle. I ltlrode ;' I hilfacle novth bcraca prlsU~e I! oslobodene Srblle da se bore za slobodu na~e Bosne. Treba Jm pO$Iall u pornO<! 51101e slnove ut.ollbo JoJ ntsu otllll, lreba Jm dodall hranu I odfecu, oplestt rul>avlce da lm se ne mrrnu rube dol> drz~ or u~.e. oples!l earape da lm ne smrzaJJM CRa n 0~ 1Hnl lfKa H tKOROMCKa flMTatba p n jtWC HI ;tC• MOJCp.\1C.. U,. np 1UU\KD8 !C3 O..:aiiJKe K;uutc.-e- ~oncl>epe:J:uu·,.e, n o cnM j e o mtx y Texepanv. ncny..u,, e cy •ta•ue HaPO aeJ l(e ur...:oJS P I AOJUhy. jep Cy Q O ~ H~3 1f f' * t nt HiWJIJt HapC\Jt3 KOUattHO t"CTBap t flt Ha OBOJ KOH4>eOeHUHJ U TPH BenltKe CHne npll311&• Jte C)' t\llTKti>~WitCT K'U<O B;tjt.ti:C HaJ)OliiOr C'CJI060~ ett.a jyrocmumjc tcao npHepeM.eon napnaMtHaT Cue oanyKt •oie AOHOC» H KOJe je AOHOcuo ABHOI HMaiy nylly B3)1(110CT AO Ca3 H~3 YcraaOT60P•t CKyOIUTHIIC KOjOf h C ce 011c noaUI1JeTil ua notBPAY Tn"'e cue OtJ.nyKe ABUOJ..;, •·••iy c•ofy 8aJbauocr • • caMo y uawol ac· MIMI uero u npeA .a,pyrH.\1. .IIP}((aoaMa. Ha OftOj J <oncpepeultttjH OJl crpaue IJtiiHKllX ClfJta JtH)e ChtiiO tiHKaKaux C:MeTJ -Mt JJ.a ce cnopasyM TuTo .. llly()aumh OC1'83pH, a C fhHM H Te)l(fb(\ UlliiHOC H8pOJ(8 A3 CIUI Ctlt CBOje CHare YtlPY>KUMO y 6op6H KOJy HCCt .. (iJt'fiiO BOAIU&O aajeanO Ca Be:J'IHKHM '1MB tbcMaqke. Ca&tatiiiUMM:I npo• Oany.ce KPM.Mtkt: KOM4'epentt,Nje .Q.O•teKanH cy " A08AJ)I8HnH ca HJjUdtHJ\ OAyWeBJbtft.tM M MIWH HIPO· A8 K CllOtSottOJ'bV6HBH H3POJ.H "'RT380f C8Bjt Tl. liM !e OAJiyKt rao~HT Y IY ,;a ht><O yc.opo ,;ohM AO tPafnor a1p1 H ('UKO y CBO)Oj aeM.. T.JI aarpa~IBatll 6oAa lKft- Jep • nt Gta npaxoua.a OA ltOte 6aJeAe. poDC'I&I • p&TOIItl!-& vaju ooqe dol> su oa polotalu. treba lh oprat~ ol>rpiU. jrr nPbove mall>e t sestre nf!u por~d o)lh, Sval>odnevno stllu raoJen!d sa Ironia. Treba th b rro prevltr, ll'eba lm boln.icl>e nle~e. ITeba bolnlcorlll. Tr<ba lm d.lll ltrvl. lreba urediU bolnr~. sprem!H postelje, prufltl dobre hraae da se br!e oporave, uclniU s ..e da Os!cle Dfdnosllllubav oolh ra belle se lal>o neseblcno boro. Tdl>e tragove ropslva I puslo~enla nose na biiJedlm Helma zabrillalo dieca I m~lbe ostarlle od bi1qa i pclnll. <::navl braiev i. l>ao Bfrac I Qo mnniJa. fl~e u natoecol bltedl. Tr eba lm pomocl d ol> ne bude ltasno. Narod le lscrpl!cn nevolfama rata. Bolesll priJetc pomorom. Treba oodu2et1 sve u borbl oroUv 'l'araaa. da nc3rn smrt oe ocinosl dlecu sada, l>a d • IC Sloboda !abo bl!.u r l>ada se tai>O mt:r radllll !lviiL Treba dlecu stall u drecl)e domove, brl!no prlprcmllene r.a ntlh, u SrbiJu I 8uqarsl>u. .• Oolazl prolfccc. Sllo ro ce se raoullll remlta r eel>aU sleme d<l le oplodl; lr~ 2111 rul?e cia le obrade. Te rullc drie pu~be i IZor.e neorll• tcilc, a ml oe~emo da docel>arr o slob:>du ber hl(ebb. ho«mo do nata volsba 1 oa!a dieca b udu slla, '""~' kc madlc tcmiJe obraden. Treba oodlzall sl>o le, saobracal I lnduslrlfu. Sve fo Irati mnoqo posla, mnoQo napora Nan su mulevi, s!no-.1 I br~6l na fronlu, all rato ml fene smo l>od l>u~~. Svo:im prabll~nim, •v~bodnevn lm r• dom u bolnlcama. u radlcnlcama I fabrtbama. u ~bolama, po polilma, ml pOma.t emo d a se brfe rJdava[u svl h .adad l>oli s!> oostavl!aJu pred na!e naro~ne vlasll. pred Narodno-ostobodlla&l lro nl, n•ed ...al>oq ~ovld>a, svaRU teou. omladlnca. pred Anllla~lsh~l>l front iena l>ao saslavnl dlo Narodno-osloboolla~l>o~Z Ironto. Sve te •adall>e na~ Narortqo-oslobodilacbl !root mo!e lspuniU Jedloo ua oomo~ cltovog naroda• Zalo se u f'rontu ol?uplfalu sve vl!e IJudl, l!:ena, omladlne. Jer dovdenJe borbe protlv neprl!alclla, SIC'boda domovln•. nleoa obnova po•llfe lolil!oq pusto!enla lett oa srcu svlh nas, I starth I •r lad lh, I grada I .,Ia. Slel?le smo pravo da uc<stvu)emo u polill&om Zlvolu, u naro dnlm vlastlma. u svhn pll•nllma svoJe zemlle I svQia naroda. Ml <'emn rod na oslobodeolu i podt•ao!u svo Je zeml'e smalrotl na)prr~m. uloti~emo sve snasre da pomQinemo na~(m narodnlm Ylo<tlma. Neo•tlatell ~e bill pObl!eden. all on loJ oece bill ur.i~!en. Ml cemo motrill ''"~<>"~ n•cqo~oq J'<)dll'ui>Jog dlelov.n!O, uqu!itl S\"abl nJeqov polwldl da smut! neod· lulnt", da z.svede neoba~re~lene. d• nos omele u oa!em radu, da ratorl na!e ledlnstvo. Ml smo samo llro• •alednlcou borbu svlh na!lh oaroda, svo~m ledlnstvom I bratstvo mslo mill neprijatd!a. slvor tll s"olu n •v u d<mol?ratsou Juqoslavl(u. b11 cemo 1<>~ vl!e pro!lrlll I ucvrsllll nate bralslvo I ledlnslvo. Ovo I• no! pr<l bora~ u polill~l! l flvot, u politlcbu dlelalnost oa~ •emile. Tal horoh ne smile bill neslquran. Al>o ulozlmo dovolfno 'I'Ol!e I trubovl aa uadlzanjem, ml ~emo ucl u to!> doqadara. sh...,llll cllleve na~e borb<o t lallo se osposoblll ra polillfllu dlelalmv t. AU, moramo savladall neplsmenosl I nepro svlecen061. Potrudlcemo se ·d a ubrzamo bor•l>. da se ~lo prlle udaiUmo od mraa.e proJioslf. da t.rdemo na potpunu svrellosl zoanta I pollli~be S"l!<sll. SYaRI dan rada ~naCf Jed.ln boral> bll!e tollrooJ slobodl, suatao udarac nallh ratedn!flrlh snaqa oo n•i>rflale~u. evrsl bemtn u lemtlllma naSe non fec!era11YIH: )ul(osl4'1'lfe, oaleq novoq !tvota. R. 6. �• ,. '; ZA SLOBODU Z A T IT A Ao«fa~!stl~lri m!Hnw lend Srbf!e 110!1 (e o:ldan 2s-g9 faaUdtO o. {/. u Beoqradu blo re vell~anstvena ma~lfcsla­ cl(a borbenlh teoa. Holemo Tila I T!to I Tlfo fe no~ - ml smo Tlfov!l ~lv!o Tlto I Z!v(el• sloboda I - dva dana se orila solo Kol or~evoq uafverllteta. Na m'flnq su d~le iene le clfcle slobo:loe Srb(fe. No mltlo1q su dolle prehla.,.nlce ten. Buqanl>o, Alb•· al(e I svlh na~l h federalnth (edlnlea, Hrvatsbe, Sloveolfe, Ma~cdonl(e, Crno G:>r~. Bosne I II :rceqovfne. Tu su btl! <!I 14oovl save.ofc~lh voln!b mlsl[a, Sov(ebl>oq Snell4, u • ... Ml se ne boilmo nlbab.,lh tdbota. HI se ne bothno trl ilo<!a, rer enamo da lr na§a •naga u ndol ledln•t-enostl. u nalo l naror~ol tcl>ovlnl. u brahlvu I Iedlnstvu s..th n.roda )uqoslavfle. u ledfnslvu sv•i>oq oaroda u svaRol lederolnol led!nlct oos•blce. Ml tdomo smlrlo nanrlted I Ml ~emo tstleratl ol>upatora, ml ~emo pod!~! nolu zemllu fz ove ra•or.nostl, ml ~emo dan••· sutra mo~l l!arotl da smo ra dlll sve o no 6to smo qovorlll. nllta druqo•. Zene su saslul<tle qovor bee daha, uofreotaloq wo•laviJe Ti!ol•, •MI smo Tflovt - Tllo le na~l• orodutfll su se u besbralnost. N• te srdacne PJzdrave ma(bl I sestora d!vn!h Titov!h lunal>a, Tlto le odqotor!o u svom qovoru bolA su odulevl(eno prlmll! svf - ~1tav no§ narod, u bome nam Jo Tlto dao o•rspel!Hvu borbe I rada. PozdraviJa(u~l J.ene u lm~ Nar.:>tlno- Ollob:.dlla~be volsbe I p.orll~ansRih odreda Ju1oslavi(e, Tlto je lzmedu oslaloq reltao : • ... doevolile ml da vas oonovo p:>ls(etim na ft. tve I ..dat~ l>Oll lo~ sto)e pred """'" I Role te:no m:XI sa•ladatl umo !abo, abo vi, sroslle f !ne, m•IIlo I seJtre budete sla!ale Rao bremeo -slflena u• ono l>o(f srca f na tom 011 fro:1tu proll'!evafu svoJu ml4du br 7 za slobodu•~ · • ... u SYatrom se!u~ u SVd~l Vdroli napre~nlre sve svo!e snaqe, sablralte mat~l!al, od(e~u. sredska • • tf. l!nqlesl>e I Amerll>e, clanovf VrhOTOO{/ flabo, Naclonat"Oil l!omllela, A VN0)·4, ASNOS-a, ZAVNOHA-a 1 ZA VNOB H-a, prelslavntcl Narodno-oslobodlla~Roqfron­ ~. I Uledlolenow savezo anllfa~ lltl~~e omladtno Juwosla'f11e. Svl su o nl poedravl(all mlllnll I ••flu su !h 1 o d u!evlleolem slu!ale I ooedraviJale tene. All vrbunac oduilovl(enlo oastupfo (o onowa momenta, bada se u sal! 'I)OjoYio prvoborac !'oleq naroda, nal voy...r "'"' Burn! poi>Ucl •Zivlo hero( Tito I•, •ZI'f1o mmol Ju. mo. 4 vol, namirnlc•, bal>o bl$mo moqlr ndlm borclm 1 na fro >lu doll bar minimum onoqa llo lm Ie p:>trebno da bf se moqll b;.rlll I bona~no o•lobodlll na~u e•mliu. To (e p·vl I aalvahl!l r adatall I vi qa S>mc vldlle, vt qo oslc~al~ svaQo:loevno. 011e~a te qa J to su tamo '""H bro&.. va(t otevl, •all slnovl, tamo qdJe re lelbo. qdle p>d>lu !lvoH M(boiJih l(udl, tamo qd(e se l>ule sloboda I sre~o nove l~derdvne l~qotlaor!Je. •Druql zadatab - Co fe st~araoJe nove f~dert~Hvn e lui!<»Ltvl!e. lederalne Srb(Je I narodne TlasiL I to le. draqorlc~ lrialt udatab. I tu n m se obra.eam , oomoq. nlto nom. (HO<!emol - Jednoqtasao orlhva~aiu ten•) da sl'lor!mo tsHos~u narodnu Ylast <a kofu su od t941 llodlno qloull naiboiJ! •lnovl Srbfle I oslalih naroda )ucro olavlfe, lsllasbu demoRrohbu narodnu vlast (povlcl ' Tallo IOI). Z.to budlte ne samo potrtvovaf oobornlcl lo.bve vlasll, neqo I stro;o llontrola ·onlh Role sle potlall da vrJe drtovne poslo~>e. Goalie sobolere Ub~e­ mo I - aaqrmlla le ula). G~olto oae l<olf bl htrell da lolqrav..ru tob:.tnle narodne prl(atelle, a ustvarl qledalu ltobo da nam odmoqnu... Nemo)te se ustru~av•U da brtllll\llete a~:> vldlte da ne~to ne valia.• • . .. O ll>•d sam u Beoqradu dolaze I< meal u crno oav(feae !eoe I P<l~lu ml: one I• Timoel>e Kratlne. Is Topllce, I• sica !>umodlle I sa sv!h str.ina - prt~•fu ml ltolto su fm ~Inuit mill t dr<tql, ~vi, sinovl, bro~a. Ko, ollam. Ro th le ooblo? >Celnlct - sjeme tm se .atrio!• - Ra!u srpsl<e mallie ... G:)vore~l o spora.umu, o onlma fe Londono, bollma nile slalo do naroda, do narocfne borbe, !>oil samo qledalu da sc do<'!epalu ,.lostl, druc T!to (e rel!ao: • ... Ml smo, Racfa le q. dr. ~uba~l~ blo ovdfe f••oo rel!ll s l!lm motemo d<t Mdlmo I t:o boqa smalramo da <!e radiO u lotereou naroda. Mollm ll(epo, - lmo~e­ mo vladu. aU ovd!~ u Juqoslovl~. u 6eoqradu, u o•ol slluaclll Rada oe «odl borba "" i'vot I smrt. bada svabo !reba da da sve od oebe ... • !>to se ti~e nal~ pollrd.J, norodno-ostobodlla~Roq pollre(d. lo nfl!o vile nl od oalh boil olsu bill u nallm redovtma. pa malotr bill sa strane Ill bl I odavde, ne mole lvrdttf da se o,.dle vodl usllo-oorll(sl>a pollhRa. Ovdle su lsHnsbl ofnov! I b~er1 narode Juqoslavl(e, ovd(e su pravl rodollubl, ovd!e su onl boll su oe, labo su bill u raon/m portt(a.ma, danas uledlnfll u ledan sn•hn fronl, front Mroda tloU treba da fevu~e ovu 1:-C•nlfu re: rana 1 , .,.. !evtn&• (~.no narodno.oslobodlla~bt pol!ret!) .. . Na uvr~etl!u droll Tllo te rellao • I ~rou~.,stvenom miHnqu one tu •e PA"fep lo.,ale ored nlom I s•lm prlsutnlm do ~e branfll "ellbe tebo"lne nale borbe, d o nece blitf h1a"a I naoora da se ~lo usoftl nlte •••rll velll!o d!elo polpunoq oslobod enf<> nate •emile. ~•ne Srbtle trl qodlne su trptle ol>Upalorsl!a I ~etnl~ba naslfl". all su o•lale v(erne narodno. oslobodllo~bo( borbl. One su o "'me govorlle no '"""'" nrvnm mltlnqu. Vellba Ie llub.v nllhova pr.ma oslobodlla~l!ol borhl I ne mania mrfn!a prema !lot•orlm<t srps~oq narooa - ~elnlcln>a. - Kada su •e oarUzaol 1941 godlne po,.laclli I! n a~eq l>ralo, oredall •u ml svofu •astavu da lm oacu· vam dol> se ne vrate. Ja sam re trf qndlne ~u•ala od tel· nlfbth brvoplfa l!oU su l!lall srosl!l nor"<! u lme brati4. Kada lo •• •lava ooblslo, Ia sam te sullla toollnom tve>ga !Oela, tuvala sam le bo oM u vlavl I boda su se tl<'!l bore! oonovo oovraHll i osloh-.dlll Srbliu, orodala sam Ie nJima, - qovori S<lfanl>d Kosana Novabovl~ I• tabov<ll<'q braJa. Mll'nq DO!dravl(a fena i• Buqarsl>et - VI ste dale !rtve ne umo '" slobodu ••oqa naroda, neqo I olobodu svlh baloansl!lh naroda. 6uqar· sRe o~trll!'tlnbe •u u~enlce va~,.. f m11rhla Tfta. Sell•nna It Hevalshe, Pavba )ol>ll~. qovorl no mft!nQu, - Prollvena brv .a slnbodu naroda slila se u led"u rllel>u, I oro•l>a I hrvatsl>a - to te bratsba "'" · Srba Ko"a~evl6 lz Voivodlne qovor1 o Mlnfama vot~odan•bth lena. Volvod!na se soda sprema da pr1ml diecu I• B?Sne. - Ml • namo da le Bosna hranlla no§< dl•l•lle I ml cemo soda Bosol pomaqatl, - qovor1 ooa. lspred l ena ldo~ne Bosne pordrnlra l~ne osfo. bodene Srblfe Tudaol!a Tfma Kure•l~, - Kada rom lu~e uqledalo Tlta bo do 114111 more rodene slno..e vldiela. Ml f ene u Bosnl radlmo !l'l'e oa naJu volshu. Ked (e potrebno ml rullmo, • Rod treba ml gradlmo. 2ene lslo~ne Bosne utlnlce sve t a Tlta, •a slobodu bola se sll~e brvllu na!lh na(bol!lh slnova. Ml necemo do•volltl da se povrall staro. Ml ~emo ~uvell u l!rvl l•vOievallO brolstvo f Iedlostvo l>ao nalvecu sveUn!tt sa (me velibol! OOV(el!a ··~· zeml!e - '" noleq nr... Munlra Bellonovf~ Ia SrebrenfbA prtlarl u feredll ntu na mft!ne~u. a suze radosnlce pola•lfulu se u ~me, - Ia sam I• 6os~. - §douce one grle.cl Ttl.>. - Ooa • le time hU~I• re~l, • Ml i ene I• Bosne stoPmo us tebe, drag! no! nto. - Vra~aiuo!l se na mteslo ooa §apudc t •Soda ne talfm umrl!eU•. - ~lo mf prt(e nlste lla• ali da cu na mltfnqu .;t. dlett TUa da f)ane ,em I da qa darurem duqo~l!lm pe. §olrom bo a a sam l!rlla I sa~"•'• l>roa sve o laodve, • oval>o stld me pred tai>"Oil ~ovleba oror nlh rubu, qovorf stara Durdila De.Iemf! I• Sprete, bolo! su oedavno ~elnlcl zaoalili bucu. - Da Imam deset sino"" poblonlla bl lh Tftu bad sam qa vld!ela, - IIO"Or! slara Go!• lo•lo!ld sa Romani~. malb<t l!om•ndanta Bircanslu: brlqode, u~snlca mltlnqa f~na u Becqradu. - Da ml le dclivleU da t (a ltdnom vldlm Tlta, da vldlm toqa oov(el>a l<oll Ie ltb<t• lo od propasH, .- veil omlacilnba Savl~ fz Sel!o•l~a leoama l!o(e su se vraUie lz Beoqrada. Tu ••lll!u liubav I pa~nlu posve~ule nol norod , nole malb~ I sestre Narodnom herolu Tltu ltome su nov(erlle svore s!nove, svo(u sudblnu I svo(u slododu. Tlto le ooravcfao to covleren(e. Oeuvao I< ~os1 natet naroda, f•To[evao slobodu I ne•nlsnost nato temf(o. Nepobjedlv I• oarod !loll tollbo •oil svo1u slobodllo a bojlm rubo•odl tal>av ~ovjeR boo Ito J< ool nto- "1'' Zoro ... Zene u odbrani Tuzle od 2a - 28 d· oembra pro!le eodlne brabro se b)· r lla naA Tuala. a Cet''~'• rull e Or ate ~llhallovlda. ntdldovol, lloll· te•el I arentt test•ooa, .,. Ia) l•~•lnl4kl ~llam ~to Je narrnun Ia os1oboct•lle Srhlje sa Nllemnlma, navaiJivao je neW ko dal'ta na Tuatu. All i1obndna 't'tnlll j1mae:kt se nll buill. Pet dan• I net no~l ne sklacu. o!l, p1111t dana J pet nl')61 na •amlm vratlma Tu11e g-rma rafall mltraiJn.i.t btCI~I t topovf. Naif bore\ kroa cljevi avoilh mltr•llua I ba- cae:a 1111ddu t braoA s1obo~nu Tlltlu. - Z• Tttal Z • • lobndu I Z• brat•tvol Tu1la • e ul urbala. Nemlr 1 u1budenJe obunll eve ullce . ava d!lmovo, •va vrea. - Treba e..ku18&tl bolnloo, d( ea(Je domove, !one I djeou • st121 fe narodeajo. 0 - Ne, ml Oft ldemo - lz}avl1e au llrabre Tull&Dke. Ml temn o«tat.l da romajlnemo volaol. - Datt.e nam kamlont~~. Spremtle tmo branu d• noalmo drufo•lma na polohJ - govore Ieee koje au 6nllo pred VoJau obta1t Ill korpull, orectsno - 141 t<mo pjdlre, noaltemo ne rukune, umo do borol neAto toolo poJedu. Po or>du ao povrla lllroka akolja sa prlkupl)anle brane, topllh 3nrAD&. I duvao ~t , Karnlont punl hrane iretalt au na PDIOf.l), Dot• tolono lena u aarovfma u maramama, sa koJ.arama.. kantama t lonelma. Tamo oa oolohlu. d olt au metol Cllukall I baedl derail, lane au dijellle borolma topao hl I dr ugu bra· ou. Svo I• bllo priprtmljeoo •• mnoro pato)e I materlolke brlre kto lA a•oju rodfiDU djtell f po rodlcu. A boreI au udarall po lzrodlma, radosnl, obrabrenl tom pofnlom. tim osle~alem da lsa nllb llo]e ojlbove ml\llt6 I aottL'O hrabro, noustrdlve, ~\'Uto po•e•ane u jedlnatvenom eveop§tem naooru da se htjera okupa. tor, a e njlm I poalednJf lzdtJiltk naroda. 11 Rorba jo n vr§ona. Tuzla je odahnula. Zone Tuzle ponosna I no6no. grlo • voJe j unAC!ke branloee, brobre boroo Muollmanake. ~loJevl4k&, IInatoko I Srp· 1kl b brlnda, kolo au 11 SrbiJe prlt.ekle u pomo6 slobodooJ Tusll, kolo I• dala oko eetlrl hltJodo boraca u Narodoo-oalobodllaCku vojaltu. . !d. t. 5 �• i OBPA,llH nEM O M 3ACMJATH CB OJY 3 EMJhY ,D.O.lUR OPOAtk e, A C tt.HM H lfiUII l tJIBX& aajU KRiill<A 6pHrl .. IIPOIIteTHJ cjeu a. - KaKo 111 lle ce, wra .11n ke ct? •DBTAJf y 6pR8B RIWM Cflbii\K.•8tM· Bame ae.Mn.e: He ocTaKe ueaacujaa. c.e Ha xpaCSpe /KeHe CQajno•or Caa&aa K cy •• lllliCJIO O)& Yr}leD,a jMo apuje.M.e aeA:awor OT.11J6nHCKOr paTa M y m xe pyKe AI y80pe, HI.MI HI& 10.1111 HI I OU J,l nortrtle PAJIO, I MnOro cae IIOCAOSt 1 ooaa~11fH caJole aaapwau.ne t<u:o aan.a. Yr.uA,ajwo ce nHI :.te.oHe JYH&q_Jee KpaJoae v JIHKe Koje oy 1om 1942 rop,Kae nocasane tcyka mTa MOry >t<.tHt .1a ypu.e aaJrAtt3'1Dll Jbl qeK& cje• e. a cjeMe:Ha HtMa, uewa pa.aa. A11H HI oaa CSprra uac 161· U TII. Suo I• • TtliCMX nuo•• •oft cao n peCSpoJO.MB. Ma cMo Kpoa oae remre ro~••• pa,-oa.alba wHoro a ptnatiAM, aJUl " wnoro Ht MI liM ••ht RI)' IJ..JIH. Hay'IIJIH CWO AI ce Ht DJIII'" m 1 w0 BU01bl, .1& HI 810CTI)U10 nptA 8inpera.u., •• J<aKo o·He aenuKe: 61 .. auo AI Hs: caoiA.11 cooctae••• cnrau caaaa~yjeao. Jl.t , eCS.~~n*•"'• je, eKou.u. y r.rapo'l'y aaJe.rtHUQ.f nama Hame Hapo.ae, ce• l'lao, CTOjR C~WO npeA HIMI HllJJI BJ1&CTft.. Ta FMIB&• npea H!M$ CTOjlf CIA ltM .. 83fUHM•U 6 op6a KOja HlC A080AI AO no6j ue. Mtt eMO ~•Y•HnR AI Cl· a o u JeJJ.SR•KoM 6op6o•, aaJeA•••KHM uaaop•ua nocn>KeMo caoJe ~~~Mae. Hamn ty uylliKlP!In Hn <j>poHTy, •awe • yaute pyJte AP)Ke a yw~e ll McrJepafy U: liOCJi&lVt.tr ti6JI- I<O-oono6o•uJtaqKux OA6opa • HopOA• no·ocno6oztwnaqKor cf>ponta pljUOibl, DPM)C HOM IIJTO )\0 Kp8j& )K&• a eon.a aa esojy uanaht uy 11 II•· AO~ ce H naom wy>Kt8n 1 ca~toau u: !Spalla (!ope Rl <j>pOHTy, •n, )I(CKa 1 noaap,I KH nperuybow uJu•~•KnM o C sarU I Aa y OOTOfftOCTO MCOYHHMO y HUiVt OnycTOWHnK. 0 0MOhH k eMO 110.. oTpua~uM Kpojeau"a Po>tauuje • 6upqa Aa lhnXoaa nO ibt liO"''" IY tmDOOJIJ aacn)aHa. M11 hello yaopau n eacH]aru creu:y oToNy uawa BeM,.C, JloannytleN.o ce K&ICO HaJ6oJbt auaw:o, wro apwJe 11cr pruuro aa 6•1••• 1 Kojy cy fe rypnyJ a <j>awocrn•K• annKoa· C111Tn 1<pajeoe t<eje cy t!J•mncrn'ln pas6ol· 'lbPCTI BtMibY 1106po opraHaaoaauaN ptJIOII. AoK C J IIIMXOBH CIHOBD 1 flftUJR Kpa)UW801l;lt, rouH .. a w y1:1awrasana cpawHcTe o.a· !ltKO OA CIO]HX xyha, ou;je ROJ1 Hat n C-lfJl..& DO HIWO) J.OM08BHU OHe G Y eawe cnJane B >ICH.teJi&. >Ktbe.ae C)' K n pBK IJAITIK J(Oja IPIA H&O OOCT&B .. no HO b r cowoj 6noanHB seopllla· AI HI WI l OMOIGHl y B<8H Cl CBO O Ttn.o•u rapHiao•a ue npesa)yba OA ) M 04801011, I TO je Al HB )flAK D<lllb OA oaacHoor.a, a orpoaHe Kon•qne IIOUOI\R hewO HIWBM IIIPOANSIM 1111• CfRIC3 A& asJtAOI'IJCll CAB111,1(8MO Cit DOT8lDl(Ohe Mole HIM ce ncapHJellle aa ncnya,aaaa.y oaor saaarKa. H JCIIll ce HIWit (MHORQ 8 HiW & 6"paha apt • t e ca 6ojRwTa oxa·h ena e.n aeoa. ao6· jeJ,e, wa )l(tRe notaaatl.e.\to Hw R&UJt: aacs!&Ha s.uae... aawt at ADIO A leno, HIW7 no6J<AY aa 4)poHTY plJ!l , Osnivajmo odbore Crvenog krsta Crvenl krst It medunarodoo orunlucl!a koloj Je ell! pomaganje avlh kojl 1u stradall od ratnlh Slrabota. Daou I• clll medunarodnor Crvenog krsta da pomogne l rtve bllaiiC~ ol" zlostaviJanja I ronjene boreo oslobodlloC kog rala. Crvenl krst u ftdtratlvnoi jugotlavlji uplauje nove ela· nove 1 lma nove sadatke, novl karakter. Oaot tvo Crvenog krsla federatlvne jugoalavlje u elnfavafu na prvom m)IIIU avl onl kojlau U toku ovoaa rata - od prvor pohlka pa do dloas - radill na pamaaaolu onlh kojlau upall u nevollu kao borcl Naroclno· oalobodlloeke voJake I partlunaklh odreda Ill kao !rtve fallstl6kor terora; avl onl koli au u avoj dom prlmali, b ranUt Ill oa blto koJI oaeln pomagail raaJent, boloane, 6 3BOPDH K M .'1&,at epiSujeHcl{e je_,.uaatte nonaal'le Cy Hl!llll}eHO .jJHIWTBO y (5op6aaa tta ~n~opu"'MO» ~poHT-y. lznomogle borce, poror•fe, ltbJerllee, proananlkt, oapu. ltenu djecu, starce I starlet; svl onl kojl su poe! neprtJa• tellsklm rdlmom u avome domu krill. l•drlavall I poma• gall borce oarodno-oslobodilaCkor pokrela 'rlzlkujutt !I· vot svoi i svoJe J)orodl(e, avi ool kofl pomatu narodoa.. os)obodila~ku borbu, svl rodo!lubl I po!tenl gradrnl na• le zemlje. Oslaju clanovl Crvecog kuta ool kojl au • • vriJ<mt blvl• Jugoslavlfe slekll pravo do!lvoiCOi tlt o• stva. v<llkl clobrotvorl I utemellaCI, koll se nlau u toku rala ogrfldill o narod I clljeve narodno-osloboclllaCke borbe. Crvtnl krst je aada prava narodoa organlzaelja koja u svoje tlanstvo prima sve one koll su, lspunjenl mr· lnjom prema nasllju, nedjellma I zloelnu, apremnl do po· mo&uu, tie aktlvoo u•mu uedfa u il)oeeaj a raoa koJ• J• Dol seo.u Tt-mt<na YetiOBII•a, 1 CHBjet)' If .U.Ay, OHe cy c:e, }' CIPIJlt-ttlt ca Ooca~:~cvua je~HHnttaaa, 40 :.,aKa 60p1J.'1e DpoTHB eltiiTHe lll!e . . •tl(e 22 I,MitUJUj~, KOja te DOB.'Ia'IUJift li)'UU rptuce y6nje~eu~ il& & atltMO cjeMe K ftJilT U "PtKO H 8p0 A'" e. starce. BOPBE Y MCTO\.fHOJ BOCHM HB R3i60ib'HX CUK08a, HCK& ee CIA 81111RJe oaa u Halnll aaJ•• • n•KuM auojeM. Ma )K8He 11GToocuo Soc" e caw:yn... I to llru dlefatnoat, Cnenl kut prlafupt orcanlzovanju avojlh odbora, atoskl~, opl llnaklb. areaklb, okru!aih I oblasnlh. U orranlzovonju tih odbora I oplte u radu Crveaoe krsta najvldolje ut-:lte !reba da u&me Aotll ..lstlfkl front !ena, Jer ra.d u Crvtnom krstu samo je nastav~ k onoc po!rtvovnor rada I t•I•R••I• nailh lena da otmu I apa· su od krvolednlh fdlatl~klh dlkovaca ave one koll •• u borbl s njlma lznomogli I poatudall. SvoJim uedtem u radu kao Clanlce Crveuor krsta !ene u Jol jednom pravcu oaromno doprinl!ett opftem radu na obnovl I podlunlu naCt umlje, Jer l• to c lavni cllj novor Crveooa krota feclentlvne Juroalavlje. Oa bl u potpunosti lzvrla.vao ave tadatke I ranlo H&IDS. 3 t:MJil3 8AAHBeHa KPBlltJ HAWHX ue ynamte Xauepoey fbe•a•Ky. A• a ico• ·Kyhe cw Mil )l(euo ca cnoJoM o AJt!IOM C HIMO Cy uatUI pyK080AH· . on,a, eiwe naponne onactn. e UIMI je ltBIDA DJIIM8fll sa djtcu, tnva11de I n.a. jep je o•• caa nama. Cu le ' atilt R X n yt'To TH n pMje HOrO IUTO JJ8 'AOi&OBHKe y eaoja cena •• c1o.. Jy aojoKy n oaoJT-.Jeuy. M", )f(tHe MeTo.. oe SocMe1 yaehtu& o Ha ce6e B eJIISKR 83Jt,tTIK llPO.llotT Ht: ejeue. HaapmubtliOra cuo aaf<An•~· KU.il Raeor:ucwa, aljtAHuqJCIM pu,o.-. Hau:o He GMBje 8:0MWCn8T 8 .ea. Call"' t • KAJl.O hy?• jom .M.elbt HI CMMJe pt\n ,.Ia B.y ee611, a APJrD KAitO Mory•, Caa lle• o pa••,.• aaJeAHII'IKa aa 11ae cat. OCSpu•lieMo 1 aaoajan aamy ·aellJby. Bawe aaponne 8Jiattl oprannao· aatie P•A c!erae, a »I cau noat31MN s·peKo oa,6opa Hapomuo·ocno60.IJJ111· -ql(or tjlpoHTa npHt1'Jnahe• o pa,ay. Pa~wheMo opraseaoaaHo, nnaHcM• y POll ~tMO 7Ujet1 087 OIO)J •yCSaa J1 HaCTOjau.e 1\A ct YPIAI ••· MO ce uajCSolbe n H&j 8 p~~ee M O)I(e. He >KUT& AOBJiaqw.Je zlollnalkl lallum u dao naloj zemiJI I nalem naro4u, Crveni krst ruvlja svoJu djelat nosf u punol sarad· njl u oarodoo·o•tobodllat klm odborlma. U saoltarnoj alutbl pomale l<od preno~eo!a i smje§tanla raojenlh bo· u ca Narodno· o•lobodllatke voJskt, odrbvanla i lzdr!avao(a bol olea, okuplja bolnl~arke I radnlce u bololcama, ptlkuplja dobrovoljne priloae za pobollhoje hrane nnlenlclma1 u tdravsfwenoj i & oci}al noj sJulbl otvara ambu .. la ote, odtfava sanltetske kurseve. poma!e u borbi protlv zaranlh boltstl, brine se u postradale. zbrlnjava dlecu. Pred Cn·enim krstom stoil zadatak podlu nja doraova I(A fbe,.aLtf\Oj. Sop6e ey 6nne eeo•a >t<et1'ot.:e. !lo6po Haopy)Kauu. u na· par ue .1ory, Hllje.Mo,n T ey ce O"'lf Hit'II(H 65)111M.'lU n, oa CBe MO• ryhe III'IICHt1 nOI{)'llJaB.t;IH 1\0. te U38)'Mf. All II XptlOpn CUH06U Cp6Mje, OBAe, H8 Tn)' 80CHe, HHC)' XTje!IK .11.8 OYC'Te tt.eM&'fKe t<poonoKe aa no6jer~• Y neJ<t>t<•betUJ. Ha~ uua nu cy u x ~:~ e n pttTa H O, coe-rehu ,.,, ee Te tu t<o o.o.an.y n t~oliy, oa caa oua ana l(OJo ey Xnr/lep-oBR811•u<oau..u npl~'fu H ntm HaoakeYIIM HliPOAu•a u Cp6oje. Bocaie Kpoo ooc CSop6c ep6ujaucl(lt u CSoeaacacu 6op''" cy, c oojox t<pa.it>y, noetsjeii.O•umr. " eayo6jeK o•nelfii.THfiK 6pa'l'CT60 Cp6uje u Soc:HeJ CSpateToo "-.OJc um~aAP IJnKo UII W b Bt'tiO nOp)'lUHTH. l.loMOC:JJ MO 'fn8H8)( 0 6op6AIII.a jfA,U~ OJ; CpnCKDX ABOJ18Hj8, KOje C)' yo;aeCTBOB8,1e HM UDOPJ:III'fKOM ¢p0b1'y, floene )K8GT·OlUJ"X U KpB&B11X 60p6H H& npanasa.tta Bnje1])DHB. D OeJle P.Y'" *-fr :U uanopROr DOKpeta D'IHUCO Bp• neTuo Mt-Jeauu.e. 6poran.e ieaHe ep6a... Jaw&Ke JlBBaauJe aayaene f:iJ DOJIO:.ttaje w_a qJK&v a aaua:a, 8aOpHHK& n ana JlpoHy l<t Ko811}KJ. ropt, Ha ~JKaWI samu 6opnn xoosJr poaoBe. M5w-)'tnupaJ7 llnTpiU:\OOKI rHea;!.&, npRnpov ajy oe aa oa6an.Hy 6op6J n oe.ae<rwaqKIUt ryeaow y oquwa, nor.n.enaJy p,one va uecrr. Tno, JY60KO DOll a.uwa, aajyra ae.1eaO-IL-1.1Ba .llJ'BRa n liO xa:a.aae ueere e o6ejy u.eeu CTpiHa. Ba neeTB Saopsox - Jaa.a opo ... r o••·•Y·· Xaoef .•. XXII RoM&lJK& ADBuaaJa ee o• ana'fl!, p-po6aJa, 6e~u H DP7** oqajnqKe O'loOpe. 'l'Opy - - HIJ"q;UnU K03JIYK GJ XIICO ce IIJLI C CKDmBTD H00pD) I 1'e• l. Bop11u, Cp6njtHI\U OTJJ>.& ne aell , otmo6t ~ue Op6eJe. ooc11np•lr no· nan.ony 11 on11oaq.:aH~l Boenr. no KOjoJ 'qyJe ee a~tme jam XOjl,!ljJ KpBIB& <P\WUGTSI'I~ 81l8PH .. Sopuu, Cp6•JaH!III. OJIUA& 88 BocHe, ooewaTpi!IJY noJe Atno, eno .. 60)\HY CpOajy ..• notwnpajy II ) 8li.HR n APYrn, nof"e)ln ow ca coerajy ... H aasa-ryjy ce nanaheHO BoctH1 :ta. uohe J ~K81JUTD lll00p81 T81:dKOhe, naTO.&, HU mpTB01 ~~ 1\e fCO )K&1J8hn HHJ80Tt1 - yquuaTn Jtpaj ~amnCTUtlf<O·yetrauaco· qi)THUmtO~ TePOPJ )' M&WY'IPHOJ lloeun. 0Tnoqoo Je BOJiinnt uanan. Doom 6opU,K ey, y li80]\0:'b-118l1N HR1l0111U41 JlOwt,.NH· sayam.I&JIIf, Je,u.u.y oa nvyrow paJyho qyKe • eaTopann o6earnuJbe»e lj\puo,eae, Ha 116CTY U yc•y p&attUIIY - T3WO CJ Hlml'! apTnJLepu.ol 0Ha: r.y ee a• oeerpuunorOAUHe uaopy>«ann li{>>KU.Oll D{>iMa \t&mllota~KOU OMfDl• Doh Je. YwyKna je opro;upll)a. Be "" sayx •• aoaa. Cana nonoau aemaaajay Ollnyqyjyhu HIDtJI. JypnmaJy HSmn npOnOTOpU ill..6e . ee • ••J•n•un 6paHe. Tr•:r a.e mopa11a u 6ou,alJil. TfKY B ooanaqe ce. Ca6u:u o11o u 1 Koanr•· Ho caM ynaay y Koany K sacTan' OtJ cwo. Hs Jenne KpOalut.a pe . KpaJ J.t&GT:.e, TfHIO ) 8 tu&p& U Hoje Hill JtODymt t~,O l\ 1m Kopatca p,an.e. Tyuao Je meCTo.Ko, tl\KO n,a ce 1Hd9 r.10r110 HH 00 a(On~TJ K no~axHu;o~o ao 11 aan,pmavao uao quTaa caT. QJl.Jep.uow n3 t:UIII<nOHa. TyKaO Je CllC8UM UOK9HIAI, H~I;(011UKO 8KCI:m0• anja pyttuo~ 6ov6n, oopeweTa u npe1U1HY PUTI.. NllTpan.OCKOr p ai{lln&l J ~JIIK npyr OftJIBYKAO CO n y6&[1WO 01(0 H.&. Kpos Kpoo Kyltep•a ueKona KO 6ou61! nonOli<O) je TaKII KO )8 HI qyKaua TAl jo Y 8o~P•••Y· 8sopu•K Je oMnOo~o•. ilta 1 o~ .., H OJtWIX 0 TUWilO H&Opea. TaKU Je J Ul"' KllDlJ.Up &HO 'tO rMf3AO· noH080 Jypum. J OID >I(OtuhB HO nptTXOJ).HD. Ramo cy eeh y aapo m:tu~u. y l:L&Ny HOpwannoyJo, I HIWO tMare ee K0 Rt\6Tpnmy 8& :llllt8 JfiMLQTIBIW.I a6yu.enor Menpnjue.n.a. npoll HIM& I• jtKO KOnpnjaTOibOKO yaopnmTe, aapom11141 Koanyx. Waa6t ey C8 y 8 1p0WU1Ut U OKO lhl jiKO JTIPA•ne. Opy*aJJ •teTOt< OTnop, am• uu jow >11ewllo sua"-7ltMO. Ba:aan.yje.wo U11, enO)KliO, bOIII&HO•• 0~ tia ee eaapmeHa ea~Ju~oa caas opy.. >~<I• - onpmeuo eo~· ""' onepa11•J•••· ll•Joroyje •ama apunop•J• OTJJ>.& na Cp6ujo. Oponaua ee nMoetepo 011 ClU'UIG rpw li>&BUH8 TOUOII•, 6artl'lll D llPrror nm•or opy)l(j&. :liTe 1 nap· ttan HflliJ'IKe tcattnr-e, oono»n.eHa opr· Too naw:, Ha u.ee-rw. opexo Jloane a ~. KINt ii>O, rpyp,ao aea.e.'lle, yTupe c.e aaa u.e, ao qyKaw oc.noOO!)eHe CpCSaie. o·y-r oema~nJu, rp.vn..aanny TODOBI a JeA•• opawHae. y eupmoooM. peA)' a oo 011auy naao:te ee noen-ena.e .ROH· D.ITPI U.Ule neruaJuda D 't eWKOr OPJ'*)B he ORa, XOOPtl..D JIIlp&DM HI D&l\WMa. S.CW& ODXOAU'fD, OK&&yje npataK 81JH 6ow6u llftOliOKIIX MO'!Op&, u xnow:01'Aa.t WD'fpa.. n.eaa ... H Ho6o Je Hamel Be ana oe KO je Cp'IDHitjH Y tHlllftAT, 1 Jt ,xpa.. (0 6pnja: newa{lll, IPTUibOPltH Dill\ aaaAYXODJ1011l,A1 ann CO oarypuo BH& AI Hacaa.Je I<PKJbiH&U y m__n,uauw:y opeA l,lauujow Ty ey moa6e HtroMunone . rp;taH. .M&TipiJ;Jill a UTIS m JbWBilR ope'l'aOpAne '1 po•oae. SpaRe c.e llt&CTOKO, JIOK Jop,HJI DOKf WUI)y ;ta 0<1 aaaytty. Ht.mu oponeTep&, W rw•A• s ua, flo~aopaau.w, Tnvoqaan a Paenatla JCL<Iq)' J tlli80CK8 p0108l"1 XBATI}f U >KDI&, rymajy •• u OT•waJy .,. xn· Tpan..ea._ JlpJrJJ, caxo aa ;{108TRB7 WOTIPI A.IOHO, K& Up08pby H8MI'IXI ll8C1'11, pemeraJJ a KaliBOHI• Tp & K~Op8 • ,.:oTounxne. Ka.na Je nan ooqeo A& oeaaja. K• ewo aeh 6ano aaapuJU.no noc.aajaaeJt. KoanyK J• y Hlmuw pyKillil, ooToya o Bop6e e-y ee npeaene aeh A,aneKo, npe.wa Jaa.u. Koo J•A•"• CBOJIOun fll~aymu 6op6a, ocr&lllt &y J.Utoro6pojHU .IJlam·u · O'JUJUbeH I eTU'JKU m'meeu, onJooae, MOII"Opanx 808D1UI, 118U18111 KOa.a., OpepOBilHU TnO II OABOAIH pUHil WieR. Jb. J • 1 ~ �Mi se borimo Na proslranoj rucvjelaloj llvadl okru!tnoj jelovom !umom, na lvsaru, u lunu 1944 ~odinr, Mu•limanska brlgada proslavlja godl&njlcu XVII NOU d1vi•1Je u tljem se oastavu toda na1azlla. Svje!e IJetnje jutro puno plavlh daljlna, sunca, mirlta smote i c\•ijeta. Preplaoula, nasmljana Ilea l>oraca prtkahenlh oaporlma I borbama po Sandhku, Crnoj Ourl I Hercegovlo1, bllslaju u paradnom atrOJU, 01jele se nagradt. Cttaju se lmena na)bOIJ1b, Najbolja mltraljeska troika, Najboljl bombal. l'l•lpolrtvoViolja saoltarka. Drug kojl je u najkra~em roku od petoae51 dana savladao neplsmenoll. Najbolll strljelac. N•Jbolji kuiluroo- prosvjrtnl radnll(: Nagradenim, poredaoim oa sredini poljane prilc:lju~uje se vojnl~khn korakom vedra I nasmljana drugarlca Zuhre1a. jol prije godinu dana, kod ku~t. Zuhreta je vukla ibrike, prala avllJsku k•ldrmu, radefl po ludim kufama daleko od knjige I svakog kullurnog Uvota 1 rada. D•nas je nagradtn a kao najbolll kultu11•o-prosvjetni radnlk usvol?i brlgadl, Nt 1zostalu~1 u borb1, prtvljalufl raojentke, Zubrtta I• uCIIa I slekla tollko • nanja da je mogla druee vodltl I u~itl ... U Jjeto 1 943 fodlne, u partlzonskom logoru u Frulkoj Clori te~e svakudnevnl flvo t : kurlrl odlue 1 doJau aasluhva se rarobilenl ustala, okupljena Ceta patl)lv~ aluh druga koll '>bia~nlava profilll>l llanak lz novlna, dlveru nlske grupe se smlenlulu, dok odotdo, lz !lroke scemske ravnlce tl~lnu vedrog llttnog jutra polresaju t kplotlje zaoslalih topovsklh granata sa znpa llenog tra naportnog vota. Pod htorom AGITPROP-a rasle gomila svjof lh, na bpiro~rafu 4ta mpanlh il s tova. - Ko Je to sasta1•io ta ko duhovl t raporl 1 uapisao ovu pjesmu? T o Je blla plesma o ~ov)tku koll I< posllje dugog I te! kog !ivot a, naltad sad, u oslobodilalkoj borbl na· lao prvu radoat i pravl amfuo !fvota. ' - Na! Clle, - povlkall su drugovl odu~evljeno - C ! Odie sl Cllc? lie Prlho It, pomalo se aneblvalu~l. ~ovjrk ptdesetih godlna u lzderanom odlleiu, te$klh radnl~klh ruku 1 blagog lspaCenoe Ilea: - T• nlsam ja vdl plsanju, to ndlo malo upo~to, a drugovl oavallll, dobro je, dobro le, dl je to dobro - pokufavao je Ctle da se brant stldljlv i zbunjen. U blv!oj Jua oslavlll Clle nile lmao odredenor zaolmaoja. Potucao se od sela do sela, n•doiCio, radio Ito je s tleao, samo ntkad nl)e pomlsl:o da neSto naplte. Nlje nl s lutlo da bl ono Ito 1< napouo bllo dobro, lljepo I jedva dotekano, da bt 1uo~ njego\·e stlhove progovt rile blljade onlh kojl mls1e I cs1 t~alu kao I oo, a nt umlju I oe dcs;eCaju st da to perom brue. , U cslobodenoj Bijelllnl, u oktobru 1943, u prtpuroj sail Sokolskog doma oaromna n au naroda, bu daha, u dlvllena gltda i sluh umjetniCko lavodenje program•. Zamah novog !lvota, pobjedonoaan, ntodol)lv korak borbt , kljut novlh snaea lzblla sa poaornlct It svakog glau , Pokceta, beau. Program lzvodl kulturna eklpa Semborl)t , omladtncl I omladlnke It okolnlh st>a, lsli onl mladl~l I djevo)ke koJI su do jute dolulii u Bljeljlnu na pl)acu uprCenl vreCama I kolarama, na kole nlko nile obraCao pal nju, u kol a se mlslllo da nl1q of u 8 . "' uct mo • 1 Ita dru11o nl s tvoreni, nego da J t ~Ita. flvo l grbe na d ttmlfom i tegJe tc vrete I ko~ue. Ako bl pogledah un•trag, ako bi pn~ll <lue lm I ltlkim, ali velltansh•eno lijepim putevima nde narodnooslobodllatke borbe, ovake sllke I slltlce niule bl se u beskraj. Kroz tri i po godint surove borbe, nail borci se oisu boril1 samo s pu!korn u rucl. t!ni!tavaju~i fat1atl~ke porobljlvace i doma~e lzdajoikt, naSt borcl su, uteti, u ni!tavall neznaoJe i mr~k u k:cmt JC vjekovlma !1vio oa! narod. Pod grm1javinom ropova f bJcata po blatu, po !etl, pn tlml,. po planlnama pored vatara, iznureni napornim mar~evuna I borbamJ, tuto gladnl nz .. II borct su uWi. Uall sebe i utoh drua•. Utolo se oa lronlu, ueolo u pozadiai. I ftODI I poudina lhli •••• izgradili u veliku narodnu ~kolu. ' Po gradovima I selima utonulim u ntiemu sviklda~ !njlcu bijede i poti~tenosti, doJukom Narodno--oslobodlla~ke vojske odmah prostruji oah r.ovog tivota. tlvora borbe I rada. Stampa, usmene i tldne nuvlnc, prtdavanja anallabetskl tetajevi, priredbe, zapiJuskuju svjellnom du~ hovnog tivota i stvaral•¢kog rada. Na§ je oare d po svojoj prirodl bislar I darovit. Brzo prim• znaoj•, upija ga kao pijesak vodu. Na§ le narod kao dobra zemlja koja, dobro obraden&, daje trostruko. Na komadiCtt po!ut;e le ·hartije~ nadene na tava nu neke opusto§eoe §kole, ua bukovoj korl, na uiabanoJ zemlj f, odl su borci s a iako~om s avladlvall slova. Po selima oslobodenih krajt va, ~ene, ia ko opteretene te!klm poljsklm radom, obavezama prema kul!l I vojscl, oal aze vremena da dodu na tetaj gdjc s a mnogo volfe I radostl osvajaju neoavlklom rukom stovo po slovo. U krvavoj borbi prntlv nadmofnog neprllatella na§ se narod, ut dobra ru kovodslvo, bn.o sna!ao. On te s e l'to tako brzo I la ko snaCi u op~ tem pohodu protlv mraka, neznanja i zaostalosti, tdkog nasll jec:ta proilostf, I pocl svljetllm p utevlma kulturnog lz~radlvanla 1 sivaranja. Reakcionarnl vladalu~i krugovl bMe Jugoslavtje smi~ljeuo su dr!ali narodne mase daleko od svakog umjetnlfkog do!ivljaja, koji bi oplemenio, probudlo mlsao I uspavane stvaralatke soage. Vladaju~i krugovi su na .. stojali da 1e narodne mase ne utdignu itnad slljepe 1 gluhe gomlle koju fe iskoriUavatl po svojoj \'Oijl. lstom oad, u toku narodn<>-oslobodllaCke borbt kul· turoo-prosvjetoi rad u naj:;frim sJojevlma naroda l<ao lirenje toanjaJ dubovno utdiunje I ratvljanje lh'arala6-kih sposobnostl doblva s•oi pravl smosao I svoje lstlnsko osh•areoje. Ali pcd re~kim uslo\•ima borbt taj rad niJe mogao uuu svoi pravl zamah. Tdte I krva ve borbe koje su se ceprestaoo vodtle, bljeda I ntvOIJa rala, nt· doslatak kadrova I rata <lehvalt su tad. Ntprl)atell It unl~tio ono malo ~kola ~to smo !mali, spaiJivao knllgt, stdjeljao na blljade daka i uCilelja, pljatkao I uni!l.vao na\Jtn~ i umjttni~jce nijedDostl. ali felju t.a znlnjtm ljubav za umjetntc!tdm stvaran)em kod natea naroda nJJi mogao uni!titi, Ta )jubav, ta !e<l t a znanjem sve se vl~e razgan. - Kad se vratimo svojim kutama, - brlnu se drugulce u vojscl, - pita~e nas za mnoKo !lo!ta, Bi~e vt llka sramota ako no budemo ~nale odaovorltl, <.. NAS I su RANJE NICI Pt'iit p('t mje!'tc1 ispra tlli .smo ~ a ­ At r aatenike k oji su savt z nitkim avtonlm o otllll .a Jtollju. U tim lsp·ataJima, u tim rastancima sa unje:nJm drulo ..·ima b'Jo je lsto tpllko tuc:e liohko I ret~ d osli. Radov-a li smo se !to ih §a.ljemo s vojfm uvezl"ltcima na n j eRu I oporav ak u e:u ,laooj h.tltii, u bHele lcrevtte. u h ltdo•Jnu pai0'\ 1, d ale1co o.d dobvata nf'oujalf'ljJ, d•h•ko od ~ mut'nlb. staln1h p 'J" rtta oa slablm lroojima Rado· vall s mo s"' l 1 nam ranitnld vile o n t fe klsootl, Rl adova ti, &m~ava ti s e oo olan1nacna, nn jadoim bosa nsk1m lcutama t ltalama, a bllo nam ifl I ttho I to s~ r:stajtmo od nJih. 2:ao rtim ie bilo St ' morafu o a~ustiti svoju t.tm 'lu, tJ&tavitl n e dovr~eao fiJelo o~ ostavlti s voje ie:dioiee . svo t druqo.. sa kojima se d llelilo I 110 I dobro ... Toolo o\i'tobarsl<o vete 8PU5tilo se na pcost•anu, sp'lkojnu dott,u Sprele. Dva du~ a r eda uosil~ Ide oa ~ iroko j tl v3di pored otalog ~thera. Bjeluaiu •• ~loti. bllrll tovt>)l omoto nl oko s lomI)Qnlh oogu. ru\ru, oko ra njtnt- gl ave. Svl $ U utnemirtf\1, svl su t vfnl. .Biude pog ledl prema J 'lief, po plavim brdlrn~ M.ate 1ic.a, or?.rna sutlm p1anlnama SrbiJt, p rem& Tu~ll. Bii~hioi, 8tlkom. Zar ooslijr oslob denja T " " "' ne uti ,. 8 jdjlnu , u B ~!.o. u Sarajevo? Ko lone t.e I daljt protazUi oo~natirn , dra.· aim puttvlffia i staza ma. drugovi t:e i d~lle lu•lt1 r> potoh ja na polohJ j urlbtt., pJe.vaCe. krvarlt e - bu njih. Oo!ll~e. uallta~a.te e durr;or. nu skog neprl + elja - btz njib. Mo!da te se at I s loboda nasmljall, a ra no jo~ uete tdobOd l!nia. SAD KOD NAS - Td~ mt le &to m l I de h n1ofe z.em 1 j~. n~go ovt dvli• nifaove Nt ko It dotu1ja s Jtt1J I utvorl '*"•··· ml otl. - Nete• oorndltl, nlhd godltl - po!aouuo Je nelco rudrava«'o. n~l K ad su ml se ocl'\.bodlle o~4 ufll~ dam J)r_.d sobom. 11e vjetol.,f-1. drugar'co S tdu, hotel Mu•Hmanske brl· gad e. - ~ldo. ur sl vrt zdrava7 - opttala s am u Cudu. Prll4 dva f'Y'IJf'VCl blla jt Slda tll"llco r•"lt ..a •t nnRu - C:1m s~m fu1~ da t" nas "b·tl u Uallju. po~ela tam u tllr1tf, pol ela sam n pomalo C"Jdut»l~•tl na nnJ'U ·~­ mo d• oe odem - aovC\rlht ff' skakutoct n• Jedn~j nozl. - Ne mogu Ja bet «vole brfJta dt, n~t mo-tru ·ul Sa ied,..lh noslla neko m~ • ovnu olablm ~lasom. Prltfem. To It lt!ao !esnatal,~odll nll Sailh, nn)tn u stomak prl zau"'maniu To&l,., - Kalco s1 S•ll~? - Et Q nnll• me. Ne bl mt bllo , b o da j e u barb!, nuo lz us,t-dt - Oti so mu b11t' ounR suu, l{tas Do· drhta va o. a ru'<e qnrlle. - Boll II t~ S•llh? n ~go, N lje ml t boa- tkn e. vMII , tnM3M o rtz-dr:~~vteu , u ttaliju, o atavltl brlu:du. Kal<o sam s e oonoslo f h tam nteo bon.c.- Ttlko susd rtavaoe su 'e vt~ t.u se kotrJJale c hi ttlfied.• lice ... To je bio ooslltdnjl transp ort oolt1t r•nJ•nlka u ttat Ju. 8eq1t1ad I l ltaYa Srhit~ bill tu us\coro oslohode.n.t. S ad n1t1 rtnft'nl drugovl osuiu u svotof Jtrnhl, kod nJs. Po lsrotnnj Bosnl - od Romanlje do Sove - ne pr•staiu borbe. Pthttt u saone sa ranffntdma.. M.i h "tttmo da ct. udl bt•ntt~tjl os}de kao 11 svotol kutl. Botnt!<e <graife au orostrane i t.iett', sviJe.Ue o~t.-racl­ ont sale, lltkarl I bolnt&rlre ol u rbaoo r•de Uoiobne p~stelle svojfm r u-.. k1m1 ' 'rnnalu t §lju. t eoe t omladtn~e . U bolnk:ama ae radi bu. o4morlt. U stanici a~ tr:u\lfutiJu krvt mnorf. ~:etcalu d:t dadu krv ranlt nim -borchrra. Srblja svurdno pruta r uk t i matf!rlnf'kt cuima n r~e , a nJenike. Ocv~dra fe ~irom vnta svoi' h bolnfca t sa:D&torlja. S vakl dan lllltu preko D rlde nov I I oovi bore! u pomof Bosn l. g<lf• at vode t.u to k.e borbe s p osljedojf'llll ost•clma neprl!at e1j•kih band !. O urdana T . .zt"-'511 • • • Na )~d 1im noslltma ltlt Rnma niiac, tan) t l\ u SlOm4Ac: I u czt.,•u. Podrbtava ma cla-areta u rue'. krudt se o.climaju.. ue mole da ROvorL Po red nltga sjedi nje-gov starl Ol.Jc. Niz. starafk o, n& bou no lic e, nit c!u, atte br«e kotrlja ju se &Ute. O~ao starl s Romaalje dJ: ob!dt slna. da a a isprati , . p-ot u d ale:ku zemlju. Ka d lm prtdosmo t tl• tJt obrlsa s uvom, ataralkom rukom aut . Uldahau I zamts li st.: - Sh ne bi naie dru~rarice • • • ito •• lzu~ile ~ko­ lu, dola,fte kod oa' da na~ nau~e: Citatt I p isati, da nam pro~ltalu !tOiOd primjefuje Muslimanka aa graJtl<oj k"nftrtnc.ji Antlfa!l•titkog Ironia ~eoa u T u•ll. Kro• svoju eslobo1ilatku borbu u kolol •• toll ko pretrpliO, tollko s uu i krvl p rolllo. s tekll • m• uvle re3Je -da 1• t oaul e v~1,1o o.:uJje o borbf protlv nepr1fat eljo, u borbl •• llep$1 t lvot I ml bo~e mo da I to orulje lsko-jemo da ))ude !to oilr je I ~to svjetlije. Savladulu~l or plsmrnost ml •• osloba<lamo tdklb okova t to ~p tava tu nde duhovne stvarala&e soa a:~. Zaletinlt l(hn radom ntt kalturao..prosvjetao• U:tdiz.aaJu. uufll~tl s ehe 1 pomuu~l druMima da s e utdl&nu. ,svl <!e ttlo, kao sna!no buli<l novlh snaga, priletl liifi ditjl avoje oslobo<lt nlt I dra~o otact!bloe. R. 9 �,. y TyGJit re OCUIIVO 8, .,.PT cyH• .>JO>t Mcue~cu. !:>Ke•c Hcto•ottc &cHe, X K'fnJbtiiC 110 !cbc•o npoO GH1V.¢AM ::W.MC1lt'IKCM Mwn!Hr\!, n~:~ ocn&eMnc c.y a b'aPT ecpeit•u DI)UHIIK )l(tiJO qi()'UOr CD>IItte. Bfh OA p.tHCr tV>Pa 1!0 c&MI<O ~p. ~CBMM4 J"PP8,Aa OK:yrlhl'r.t cy «::«tHe ~~ aaJ.r.ttto ca :.ttW,..a. t's VA.a.Jbtt Hx Jl'eleu Heto•me 5cet"< cole cv llPK.Dljuc: '( Ty:llly ACH P<lKMit, nd)y IUt .C'Jb(3HM'tt.y UlHVQy, A«' A,0'1C'-' •r fv a:the sus c6r,~tb1'X M:r:cTa u c v.a. Avr~. " 'ArrHa .cn.aptt:ttM.-:tt, ce JP<he ::oP:n lll Ml ~pt..a nc-rtcp.ca C'a :..u~)IM ~H­ n~pcn~ ,....a~ Aor<~ 110o -.:whthU :strt u~MM Js r.apcCll )t.;C'hUfit II~ Jf\UPIHUIUI:l. H!5 ,Dyx~oua, uon ~.;~•. rop11 e T'?,.n<,t "nvPl>u•hll, •cllt "'Y cboty P' aocT uoTo ••»xoou HarJC" ptJ, tL t•XC~ft ll<tlblt A,O ce C'fAH~ He HllC\! 6unu yzanr"""· Cut ouc ua csotw>< ucnoh<HH>< n»UIINA HOC< A'£U0k0 Tp&TOBe npe- notttott. To cy »:ttle ¥o!e C-\" Hccc 6tt'-'ttO wcnpitt.ane cb~·e CK.. K<'~C II •htpkC y OcliC!OOA>Ikl•q 6cp6y K SI!C:S Ol!t J!,yre I OAIIMO ;,t.;)lB)tJUtX sp•ue 6cr6e SI!. .PIIU :>ll!tAKO ca CeO~OM A'C l~M. CBOfJ!M HY»i:ff UMb U 6pal!OM, 34 tAtOO Cll CBO!C .. 50CIIOM WtO (e Hl'~fotTUIII y <lCIIC6oAtt7'1 '-I.ICM YCTatiry, (J·pc MH~ AlJ ftJ)MtCYtty, ~ IK"'MCrt'Y C8y~a r.t;e rp<~no llpMTthtt II CO>'O~II, re Ha ri'~ACitOM Tpry nO'll\lbe "'"r•IIJ'. Orpc.-,lia Jrkortca HIPOAlt OOA 'UITiBCJ!of WYM<M tptucr:epttt&ta lt s. n~pon a y,..,,.vr~. ~m•••e. •"<"~"o N~pT­ II 6Cip6tttll AMI :o<CI!b!< ~}l(~eUIIO f1C'Il06~<".6l-lfl& JyrOt'ZJC't!tUCirC. 1111 rpo•o• llnte, ell 03PCtoa, 113 floAl<GtbylCa. Cnc ce nponaMa ('A V3Uitka. M' l)y"t POAI .>)Ktttttt110 _<",At.!HC1 KO :.Kti1Cl fJC.T<'4He 1 JX-cutl• >)f(llnHo APH T11to!• :tf<t~­ ~~"'"'~!· •)l(,run n~~~~ ,.apwon Jy- rcrntNtfc ,pyr l 1'To!• •)K• ft'O ca~·e xp•6~e :o:t><c Na•ut t.te '' CcM- btts Dlr.art'a:r. l>tc~-tfe " AM« tM.,;rl• &~M!tl• •:lKn~nli i'!'H< ''"" Pc>'atll!al• ,it<J.~~•·•~ Upbtt'a 4PMH'rl• ~IN·BHo >)J\)4Btlllf' ncuoct~t xtve 6Jtp'.el• AtnH~Htt(n't.t'•' 4Jpotrr a::t tul• 6t'll"~'~· ~'""-' nci!Cfl.:d KCtTDJtb ce MttTt t r no~~PlJ;Plb3 'lt'~U nJ)t1'CCI c:T"t!.-1\C llptt-ra J'p.>ACkObt 1Ptl'• CcM6tpa:c u Nt.ftBtwct-JCt- y t~e&uM. Cit ~>t u "~ :~ABHCiit•X·ll, APYr Mr6u!enHM CK'{tl'Ma c6py61bttWM 'ltlfi· .s.t~a r.cp~A Pc~aruf,_,, y Tl~..HOJ ~CIUbM R"J~Wll lll , .J'Ttt.<f.tt lket••"· :f'AHCCTift t~X Wli>"UI UJ)Rt t!O t(3(a--H nop~,1 Cvltll>IX I'CILVJt-cl fi~ P"'lH¥B~ ~~Cbll J<l\ C!II'MlYtl', - CTa- JWHCIC tl\f~ttye Ot!JJX' ms YA~JbtJUtX CfD"• J..:tue X~7~-tUe. It$ CICOnl-Utt p&T, llP\'F( bu ~~~ li:O!CM:t, c <Jl:um pn cp.6Hift<Cbt•X It 6ottHCWI1X ftJJV~H.\tCl l!roe.r:onc~C'I(e tpl"ltfr, CA ~r..a Ccsinnor Ctbtro APYrtPI'UIII'>Yt•lht· e.,, r. Xc•"' ('A &r~en~ ..,,..,.ft. t.C· rnaT AMncJ)lwJ!CTM"~eor <llorrttTa ''""" M3 nr~~··-· Apvr•J» ll" 3opa HM•on11h rN.,rn o ~IIAYaty 8 M IPT<>. ]"y3ne ca tbt"'HO »&BC':SttnfM y6pa· AllliMMtl 0 ua rJJ, rm. Muore cy cna6o l>AttBChC Y lt~RCW~OnOM II OKPDlbellOM, M3~ep~ttC o6yl!e, dntt IIOIIOCMC l"ti)YH4"0AH0f COII»A8PII0Clll ll(eHa za KCIIO"ttiO II h0TflVt10 VIUIUJTtt-be (j>liUIU:.MO y •mTbBOM Cflld CTy. ;ep 10 CY TparcbH Tf WKUX n-'11t)M It npo'UIT.'UIH C'f' It ea OAYIUCillbttbeM OpuMn.tUU T(l!tlf)II,.M \'O'fht'UH Help- nowTt"l ~r tpr•.Jt ttbll, ~r6e WOn'{ ca Herr.. J,:M1attlbJI~c1 ( , .. ,_ ~CTCt U•TO CV c_ee TJ)tt rQA)ttte xapaJt.~ no JtOI 6o<; HItno fiJ)OU 11YT XJ:O:S HCToa.a.- I'ITCrll><aH<e " Xpe~»ll". Oa-vm•ltc cy s..x sa ·~•.v- • tkc Da'fH:tC Cpmn•ll>t, Jlt WJIOOM K1)0308t 111M M -d>e ao P<nHOM OA6cpy ¢1><>""' ....,a. Am•ll>otuMCtiiY<e r r~~8HO.. OAOOPY AJ4T\1C:f>t.'tUIIC1t4'1KOr C.V ce Ai'ltlaC: CIJC'Tdne .lllCttt K::l CHIIX Kc>a(t~ .ICTO"li-IC ~ .ote, OA PoMattltle AO • floca•>HC. C""'f1Df...., Ttny, SA6HOooX-v. lie,._ no .,x te xc:.a Ad fO.AJ(Iot~ ~t lfd)y ""~A>o ~. o~J<o .~ ·,1.1oe, ¢pOHT8 'JttH4 Cp6•Je. Ca 'tPM to IIO~Oili<A SPt11'{Jta YIDI110>111 l 'o'3re. TpattmapcHTM, cOle """" e noM<> COM. IUK'OKO Jk" t t• fCIIIOCl' C 0 tt.MXC 80}IJ -•ob- """""~ otO!e spo:s lt.oPOAttC>Oe.o:c6c-I\IIRA'll:¥ P<l.AY, 0 MIT cj)poKl, 0 ,_MX~Ull <lltt...,OCllt A4 VrtO~e tOW 1\JlWe. •)f(m•UO (eAHHetbt'tm ~fdf.AUOoOCJJOfioMtnA'UI'Il cf>flC"HT*'f liMH Cl-10 Alne 6.4-40 ptAtUtX Adlltl• ,_/J.Dnr: <'Mo 5.730 paAu AGt!il :sa HQlliY 00 1 ~cy!• •3a Ht.we Oomntue 7,S70 J)",61fli.X Altfl t• •J\t.i tolO fCW Kpfltt :SO Jy 'IKV brm Hi'iU!I>IX l)liMMIKi':lc ,fitUUt M J'."NbCUMI.lMM~ no1p~6Hd 1e tl!tr~, nol)tiMO y 6onuwt{terl• •XoheMO 1.1t th~AtMO cse nHCMUttl • •tin ftAiiH J'CMD'A I' AWt: Sf HJbe Hfhe ocran' iit:sACf•HI• ni)OIIo':l<' IY••~·· 5•P~Ailkt, ll<ei!C (4 Pl>."'•uuje, ~ta:ebwr.... ~. ll<eHe Tpe6abe II llccaBHYt'. ,.tt r uno cy n~:r~tt&:u:e cse c:roa.xat. aa ~cpc-tt'A KONII:Or ci>awY!KA. wto ey <•" OCitn•r~ n~.VC'CT t-~:J~!e .4CH~twx ~>'S'pON ,.Ao!bC: qenum,.. M 3A411Ht·wt H ¥p8Hl'.C:H cbora ~~<'All• •0CPt11•f'tf )t'0 KPB CI.Oje A.teuC't• i>n••••le MAY XpiUHIIt 113 Xycut•A - cnofoACibY61!oe OOI'C!c•e TmcH. Mu C:MO Y-' TITd!• roaope lbUXOfiU TPOt~cnapttttM. AHtt•¢aUJiltTK~'" ¢r>o11t ll(eol T\'311C n Kpeb~. <!JpoHT Mal••· ctcT•Pt " ncr('A Cptrll'ltil Cll Xyclt,..<I'Hr.:t. :S.. •Mu "t "'" CMtt ca "'•"" x•·n <All ((;f)l CO ccncCc.ur""~•or nokl>"ll wro '"' te AbM Tv~na. To lt 6c~6tMrt ¢f'OHT paA.e, c6•·ot r, c;bpottT pa,&ttK'Jr.:ux ;a;:ett.a. PfA"' ua. J»Av.OHA. , CM ~a tl'tPc'h'f- cae !WI no6!tAyl• Ocr< (cl)nc ll<<t e O!lr<'"'• flypa""ll}' 11>£""""1!<, Cpurtnt.<", ~lycnMMau~. tl ... C M 'lf1tU~I'l'l, 11CA ll\ tfAi.rC:H er:J!tHOS. ' :lKUI<' 1•3 nc:oortp"l ur, lfen•hll, flolltl)t COA OlkH._,, liOA HC':lt>C"M \'CT~wa. Y U!OAIIO. CP< llll<. AO tv~• Y ncecptvo ev npon,3Hne ctapuue wtauoM " """"· :o<r11c ca ><anew a!ouo>< y P'\'kiN~. y ~~~pa"'"'i· 11etupu AOua cy nJrw 11e y cna6ol 06£hll no CHM!ery, no 6naTY 11 z»MII M M tl'i y Tvznv. /Ill npocm~e ooal niJu•" ,Aau. fl(1ttOC ll toC60lO<tt0CT C KO]IIM HCCC CnOJ(napOnC U TPOilCrtbr<IIT~, CDO<K tb~XOD UOkPCT cf>o•11 •opn TCCCPII OOKO CC AYOO•O H 036•1110 nl)Oll(UOJb'i'tC CllOi AOH, AaH S<n». e C>IOTJ)e k !H•xr' ' x llf nopa n :oon~r~twt, M .H &t-Jmtc~& hatw ce.c:Mt nc lttUOM tpyry Tmy. cacMe fot~D<"AY. *C't'",..a ..,.. ,.~fl(r fF.. ~TAAit he l!CT Til AO ~OHd\ftH~ llf'l61ttAe. '~Ml!t!O ftA}tHC11f'H!t Hepcn~c·CCJ:t6o.tY.JH'lH' ct>c<.t.t•1 , )N_'fHO yr TJttol• '~1:ur~h\ l"o ,,u.y AC~C'-f61c-ay ~Atr""'"'i Jrrccratt•Jy•l N>•t»o·r ee llPOAYli<IIO y 0MMAioHCKO>I t.CM'o' y npenyttOI clntt, ecMh<HO) cn••u•a. z aCTIPt MD. UlJ:OD6~i). llltt~Kt til Mil H SC'DCitUnO)f 11(11Yibftt0t OAYIUd•lbtHtlt-f f $\UI Ma H 6) pw~M c.r n~a" :e llt1Yr!•Ra "'" fOPCJ'H A3eMi' n~epol!, ~lyc•w•••" "" Ty:snt. - Cpch! s.1 1a Cl :-c tttro lt~ttA. c:aAa. KttA,a ft'.U'M M CMO c tw~ cx:trll>tHt-. ,,..~ M~rhOO• K Cr 1 uuu·. H X~P.t:t Jtf", H MycJ~ID""at'Ke <Auo AMtt.au r s yn It enum :e Oft. J•tr4~1'C' "~re w;.u tha, c. to HlWt I( ,..l<t!CliO ttcfll enma fe J'bCDOt\l ll IW'Wd 1 drr.tt'td C6C1J.tw . . • I!& .,,,.•• ,., Je M wro A<> ny•cr ,.,..,.sa k'A•Hetfx> )I(toto llcTO~He BocHe. )f(rHe Hcroq"c ncCHC "P<6fOAIIDt C'o' kPO:t ODC qtrupu IOAIIHO lp!>aoe II 6ypoor AdiiC 6of)6<! II IIOKOlbll, a A4S:l c cculttuhcuc u p&Accue c MP)f(tbON "npt.:s.peu.. eM noMil l hV 1 131\lllh~tKe HaPOAO. - Mu Mvcm MbUit 11:S KnrAlba - Kb~t Am·,eca new6ruh -- A,- ro CMO 61-'mt IIOA YTH.. ualtt-~ tt 1·ttpc.:o•• ycrl)Wft JC()Ju c.y oKan,anu 114we Mytm'~1&HCKO tiMe. AnH tSaxn&lhVIVhn Htu.oJ xpt 6~ZOf ~O!(Itll 11 ,Apyr y Tt~TY "'" ~MO COA cno6oAo·~. 11 b<-Jbtte aa ooY.oru<MO oa'{ 34 6on.ot l0'1\80T 'i 11()801 CnCOOAHOt <IJtA<PGt>BHPl lyrocnobulto J.~3 CNICe ptt!t'UI *t:lkl WTO t i!SltOze tta fOt()ptU'Iaf U.:S.~'"De AY6< ttl!, HdTtQHttCKA Jby6oa sa OlO'UIZl!Hr. z.a OC'IK'6o_.umalUrr. y RO!c•Y· OA ill ~eo lc HO'-~t'O ycrducuc tt:HXObe ryhe HI1¥$)Ac'l KMCV 6»n~ CDI'O , ..,~o•e. BpoT<> cy HM 6wno w•poM C?B<>Pello 6opUMMa ocno6oAHn<.~l!e 6op6c •ole 11•c.y OABafane oa cboie pcl)cHe Al<u~. - Koa CMO ca3uone 311 WTO ~taw" naPTioSOHII Kpo npooMooJy - kB)I(e Xaea Mypat<> !nth H3 )KMBmmua- OA CBOrA Alefe1'a Ht *a!IMM :st nor•J YSCTU tl APyry Aant. AOK c.y ¢oWIICTII'<l<a roo'a" " 4tTHu~•e 6aHAe :S.. npt<'C.'IC VII C<I:N>H3Kl!e OC.II YA.III><\l!M CtiiKHa II snAJ:H, liC<H< i!CT<>'IHC 5octte CtmO""'r.e <ao 61lftOU< CT P<tt.We II OOII<O<e 6cpl.l<, aQ>MfMK •'X MCOOA ~HJbt', DO *\IBt:tl)a."''a K Cf'M~I~a. AOXlAM' tlaA tt.>t ..,a KaO ttaA pcl)tttOM AJcll(»<. O>te c.y 'ltcro rnuue •••o u qenu~;» llPOotaMS<', Btl\e II II~ H~ry liM HMUAft ""001><\fitmL - rO'n "' Ko!~HotOet.ta npowa " 1<· WKUM U UPIWM AIHJfMl.l W10 I'X 'C Ce.k6tpttttl U tbfll HZI)('A 00.6-HOCV.O OOA 1 C~C pc M 'iCTIU.iiCD 34 C~H~UB:f'. C:t.I,.HC 8J)J.1.~Me Kro" 6ot6'o' " nattt>e :.<tHe Keto- ""t 6oeHe Hcwhy, OPt~a Htn~Jare cv ce 6o!l6e- m nc ,.vplbiiBOM tttniJttiMt'JbV Ml'llrtbCM U ltSAl!IJ Ut~a CBOU, H l\ro~.e. liBpolfnt Y IL\"6en t "" ty (Jq:6y, "" ~JIC OOA'o'· - n<T (I< b11 CtH #DII 'o' ll"PTKHC :UIIt - •l:..t APa Aw•cro•ll >'3 511p"'" 1t A& t •UftM C1'lpi', M MCP{ li<H8CTC'M. tt ta 1UtC:TA 6H nowna, AfJ C.C 60PIIM, - Mn t>>O napTII30IIKe oa npuor Aaot& ycTau•a - 11Jllt'<ll rc,r~llo 6cp. 6e1111 UJtKCPibo'II< Ka. Y Ill WI >I (e cenuM4 nytnb npPa. yc:r-attttt~ra. uapoAJta n)~uura. He 3UlM llll JCClU'KO Qo!O c$1~31'Pa ~P"TVCIInt, K Onll•o 6aHAH f..'c\'fCKbnt-. PttMHH.ce v 6a:.c HCC•!Rf', AftUV rn.,AHY no Ul'£11-kr-tcl Kp.,ne, ('80IY ¥pe. cso:e cuuose ll <t>e... lb'£AC 'o' tOICK'o' Aeben~. <!Jou.tiCTII C'{ APYl\' Tm\·. Jyrc cnobettc~tol tp~n1v CTaibUHY " c~rtSI'lHl\\~tc1. ncC'ntll~ J)' paT~ o P&3rOIV n C"f!htt'tt.UX A~r<'t:>afa o Vt:twr.y :.:tna y l't:p<:IAUO·C'IC'II<.(X\.-.a~nc:'il..Of 6o~6u M ~~~~~~,..a At•u¢eurcni'~KCr ¢~ctua JKC!H.a v.nyront ,..,,_ r /t" rt.bq::-t. CPi'UWl Yll 6op6y nn Tt tothe>~o opere"'""· A Ia cool!le Afett~1\': CSll1(', 11~ UJK<l lH ~J. Ht: wz6 1-1~ na, tC8A O UIUIO Y \leTHHKt". roaop~ .... ~HIIII1111 - ""'" 'l)ypiJMJa nentHIIW 113 "''f"" '· Y6l•ldt'o'. " ra :sfl!epcna Cuf)e'le - 00Aftl (tiHa y ~THHK~. H-aC Y abtOY :a;ue 61 J.ltTU, 4; H ~~1 yCTcun::a ttltCMO at:mrs-tpn;re. HlwH cy AP\'fOPII :S06cB Xlb(6 :t:ru II AI:• """'"" •vru••. a ell ePo!lor 6p""' ~WYCTC' AftUV tytcru. u.,nmc:. a ll M'tl ('MO cbcJy PcltbeHmV,tMtl Sclj.ttif l(afl MJUifC:IC'Il HOCHnl". Kl'IA APYr Tato ba ~e • IOUI orpe(;a OOMOhuc - OOl'li)rQhCMO. M110,\tl< C'? H~M ¢<1ou»CT11 no- rpm-t ueM4 le Jroutoro,ll tno ul'.c )t(eHe. YAOBJ'Itll CC'AltMAtC:tT nx le Y Kcl- lUtM Ctn"{ lt~MdMO HllrA'C lll'.Wfi'l. nOODJbCtnt <"t·IO, OO.TI::AlfXdHlt, l nH MH be~•o c• ol\' •rb aeoano CP6•i•»uu><a wro cc C4A 3d uac 6otH'. Hd ronopamuw re u:sawna ca wTa- uoM v PVUII CTdPII H<Ha Cc¢Thh. - w llll CtM t<NICf !<AI\HCf nrHa, ... ua COM ra cn!XMHM ">tilT cboJe ADYAa ux. 6orAO. Jt..Mc1."4 rcbe AA ce 6oott.. Jew <ooe 61o llX I!OCll<'M. W•lbMTt, MblK~. CIIOj'( Aklt'o' Y Tmoay notCKT. o 1»t AfeiiOt•t. uc rne..atre MO><a•a 6e3 ny1ueco X111re y 6onHuur. rnc- P61h~II11Kt , Ht~~ 1/ftN npHje 03Aflo~c 11 onrT nyuo•e ~SM'{• AOite Bocuc 11DAC! c.Be )K<'ue t1c.ro11nc WTO OA ti<IIX 1 pt-~H T~liUCd 6op6a Jt.o~<N l"OII()f - IIAPO.>a :s;, cno6oAv. CT•rc> reM - Kt><e Karo Lte..- jtnoh "' Xya.ooo - Ht>!.l>< co"'oea AO Ill< COJ)C>"'" 'i 6op6y, All Mil 6y- u fl~t'OC'. Anll, t eo. ca.Ma. KOJ'HCti<M 11 raA" " · llcuool 6op6tt TPt'tid 11 fTI pux u M11<'AUX ~Cit4. MH AY Nt1Cd CMO '"'WY cnorv npeHIIl<m "' h tl-10 ll Ha u~wy clt16\'", na h tMO sa~eAHO 11CC~11t, IIN;J:C'I141l', 34C'U!IJ-r-.t. liaJ,u he Pl'A 1)41AONnt A'P\""r• Tur~' u KAme 6c Pllt WTO OA nyw~~:e He MOr'( y!'ellt p.lJIO u tr4011fltY. Anyra PIH,lll ~1yl<C11Pl>, OOP4U tl 6onotoo"ap~o Mycn)IMrHCKC 6p11raAe. rouopu ucnprA crmhtx APYrilJ>IHla 'i bc*'ull, utyc TJ)aumoux CoPt Jtd, noe· K·I~CI IIX y l<ftTPII 6oftBO. APvrc~>·u• Jby6'11ua Kr.U~p»h, 6~tlalll't"-, flC'PNl. XX\7 CP- t.I'PU='1t1<", rcoo- ou o Jb\•6-.,"u cprc.;:cr l'llpoAa npeMa Soctn~. 0 TOM~ kU¢ cv Otnt \" Cp6ufw.. tt4Wt 6o ·cvt'CKe ''"A' tu U'= Kl Je cy pa ... :st'une ~•~•\ •·:.~cbt lkt m: u Cp6H[e u nptmr.e y CPU>~IV A•l :s :1 llll uo ocno.6c'>~u-e uponn ·•· KPB .,o 6pW(f0DnMa IIJtNo&AJitr t1 II HnC.tt· l'U:I~.l l)eo.. rp~...'·"· JI.Cn•c • ""' ca pa~owhy M At:tn..e•u~ o~-c,. If ctte. : cnd.C e.Y.o se!eA• ". \·- r rnw', ·c: I~ ~e:ta YumurcwaH' ucnpa~a­ ~.Jituu·u KO'.:t H J>i'3rr:1\lt1111111 . 110 J) lCHU, OCDcllt !I-tO nOA UOA- ( 'J'I\OM APVrA. TurD, <'Jt06"•\UY 11 JbenW\' 6'?A\ !tunc~ ~" cbe "' c. MuTm r C't :s.,npuJHO y :suat:'i m~:­ YP<HC"r CIA\'Itl('nn.e.w; ~~ 1b'i'6~ UH ;.KCHa JiCTO~Ue' fx'CI1C :S. fCAiutCISO, :3tl6op6v, !Sa Tnra, 3.-~ H ·poAHV nnaer, M c J1o6o.\U\-' ~ACP6'TU8lt\" AtHOCpa'I'CKY Jyrocn uul,.. 4ur,ob Muru.tr Je UJ)OTCK40 II 3bi>PWIIO CC Y ttAHOI (t>AHHOI *Clh\.i, f¢AHOI :o-wcnu, KliKO he ce no:-~ohu bolcxa. K OKO heHO wro OA npH!C OC"n6oAIITII Cb'{ :!Ci'!Jb'i <t>twurn.-•e n<I><\HK~. c~co lle>K> Yl10*""' c~ ~e CH<Ore aa 3C.'tltje-.at."SS tew.:e CNl)te uno Ka>t •x te ~WH$aH !54,44('t, Aa WTO npufe DO'i • IU'MO l1Cllllill1" C:pthtt:HM 11 !-HtPHMM. IK:H&OTOM. Il �; ' low 't n ')xomne nobtt~ A..,KM~I~~ YCT41wlta CY t~Wlt 601111o4liGOC~ A& l'btrflY OolUt.e:Ke n.mrM,.,.ttf', All nc> MorHf ()UQ6o.t.~~n >•t<y 6opGy. Bwro le to 1u1 PJ"'.,mtht K.,o A.fe· ua 1-taf.-~".t o604.1.C&dD~t CV Ct tt4'1UHt DP&Iot OJIItbf'tnll.t~ 6?:'lt'IUI.ti'IOIC41Ha fl~· ::.can cy t '~Awoa wta!1K H~Mn .. aco 0.1 a r:...1 6 M!c.mtx 8':).t.•, fl1)\trutlamt H4 paNe t-N"''.q' V .t.t~J boAa n~nt'kl"Y U n't-81.:1 t y3 f'1'CJie n!tt'\oft Q YCtaH~T • o!t c:y C·l"'H cnJeN7Ht Swno le T<\A.Il o,enHcux norelUICI'\hill, 'Ht.nDMfftfflb fe tht o Hoh;,H,a uac Miln & wa.. •nto. Mnac. cae re no~· m..::'"'he 04'\AttOC'H.,U C:MO t' rfC:C~H na EO -.! V er~ur.!. - 6o:htH.Ult UHI~A KW'e KAKO e re. T•U:O not'rtre T .,ne (;.( "tt\'ICe. KOfe o 6Hh'f cant\! Cy PblbtHt Hlttlt u-\rne He~"''I\He APVrO&e. 6o:rHt.tC\1 f"'IA,b \f.diTe cy wx tb•I\,Mnt>, en ~­ t1>i4·l t' (t" Ct! tUUC4J.Il U 0.\ tt~u.x 0 tt W~bMe liM lln!ROTC, OC'T<IIMC nopeA t b ''X u v tc~heil<'1M ttl<"•)fHI'1., u "i AVf":o-t WltHtU"' MdOUJeHUM", DO ne- 6 1 SAMA MCi"t?A ~H!'bt', Y Mm•• 6o'eea. 'I~ 6oce, r.:1-dl.\'11~. hll·t.'M 1 , flO Jl3'1t~rJt. Qtte cy ,.,.~,,,.... q~CH:'l BOWM~'" AYX'HOCT Ao6PO&J "b\fe 00. HW"'bPKf'. ft411'1tWhr' cv t tl G,u,,. n(Y.)(:~. HeOHC"'tt••e I\1C'I\('th:e ca een t, anu 6e- cKua'u" OA.&~e 6oo6t«. C ue c v 6oso H~Vlmne CBO' noe"'o. t~ C'f ra V'Utne C 8Cnttii:QM :by6i!Bi4 lt 1J -,1b?M. nOM--- A.,HJ~C M 1 M""l.M:> CB~ benoucy. c.11 tb'1y H'l004'10 oe106.>Attl'l~c ysoJ. mt.. oc:y, t l''>l\1 no&y AeHOII:'t)1TCj(V Ao- AOn"'HIJle All' f'OI ."\h!tH '{, UOOO C4Cfut"1 Oen')() ~t)eHy cwwob,.. - MH OMO wx no \1tt:le, e ~wm tt~t"" ce ne 6.n M'< T"I(O rtttA~ne K em an A C"TdPI11t cv now.tc)11K AO ev o ..o- OA ¢ itUitCTit'tlttiX obyn~rope. A 6-on- uwtttnl(e c"( noHoeHe, lep e TO Atetrn u thU'ICI')RUX uanooa u lbHX08'1r no)ll(f)tb~R"'ttnr O 'M,o\. Koruuco Tetllb'4.:X r a P4T"' 110 "niH14~ WmtTbfh'rt"11t AMAfeatt HltC\r., pa~eHwK•, lln'i TbXtnt.x x ao wt.) C'f Hfi WC. HUCbtut - ~ft.t CMO ruprH.sOH IU~ - 6nno re o6fi UIIhUbe. PI"Hh CV' !J46111I~'tlUIC. ICOI'UtKO 6oa,...8.J v6rnwunt, teomn•o licl'UHX At.46tou 6op,,~ · Ot~ne M:S Pi'tcV Oil)'litl U n oo 1 une C)! TOlt roA'UIC nvue TeUJ'(,HX. tte.,uuc.ubMX ut~noon. llr.npn'a- uenouln'N" Jb'- Telb 1r" XTI40 CtA ""J-1 O'(fll V COOhtX <;e AaM CTDAWIIMX Ocl> !H'•tM ;\-\ H1lC VHKUITK ll41tU4 O'i 6'lOU 4 KCXU: THX ce;\cl\of oci>"'TUtb.) 00;\'IOC«l.t ltd!.\.. '10ft 1 e'4•UCC'C lC[)!'"\{", 1htrl\4 K f)l, \'Mlf· oanu :n ,.,.,.,'\~. H ·noH'r~Tel"h\1 ev tt4Q XUe'Cl TOl'4CH:m 6ttU UI)UI ~ 6nn• onop•ft1,eut'". npeiC~Ibf!:Ht, ucnoanUJt: Y 61f Ad TYK'i 1-t W:StOHe It-' SOMI'be ttOIH t14M 1~ rom-hco He""'O n-xs\t&a y pary co:u ""UJe OAI'OMP<I liCeHCKOI Hb()abll. 110>1"114 y KOMe *CI'ta HOXO 'f4KO KOO\tCTMTS4 H~UJO! 'B~WC lliTO 6op6~ . y COMe H OiKC ltMdTU A'{WeBHOr 3-lAOIIO/bCTRo't KdO ,e n o :SliS Ao6P?B01bo.t~ 6oxr.,u- '-~'tKt. He...a Alaa ro'H"'' M:>>c--w Rtou~ .-,6.-ne1clnt 'I">Bf~ca .:•o JCM MY 6 ' ;teat'lH fl'0"40rtiCW " ,.r;M~W TewC.e 00ao'IC:. f0.1\.UtiH4 en l"'U\bT M '4\tTa&Or he ce :.c•uJota cf~hotnt uaouM 6oow1 OHHX cote cy ux Gone- cue Y tt:.eroune. Klu.IHM 6o1l"Mq4Mc1 nf"...:C ()l.lbC• H\.C M 6o11:CHH fiOOttM. ItS tnH'< ~DO­ Ieaa .. awe BO.ueHto, TO.,l•~~to u mdhette se'f!be ~"""""" ey ><le• TO rAI< h•-.o N Oh-;t tt4'b•cn.ue OOC.IJ3a"U C&<')'(: OC~e~ h •fe 6oaTCTB" K leA"-HC'TB., oelt h-.•e AyfioKe ..e')yco6~te ;,y6•eu cbux H.c'JWMX ltttJ)OA,<J., JbYfidi'U II:Oia te ":soacna n:s to1t1-tco npanuseue KDOH U OOT.lb't. OoA.ttoceh"' Cl'\'"' ""''"~ u ur.IJ()Jbe P ! Ta KI'WC. cy 60ll<flN ePKC "l n Or;~.. ntMA Hoatne 6o1f1UtUe. H r\Cnne uawe oatt.eHe 6ooue Ha c:bolwH nn•h•M~ M \tSAOlKone. AaHac ce Hawe 6on,.»~ u.e H~R"IC 118 MtCPIIUM MfCC:1''tM.t OCJ1?60t)CintX ti3WHX KOIIfCIIl\ lt 6 0 11• I<>N8PKaMa !e yronu•o noK•.uc. p e6ttn "{ A~Hltn UbHM RCniUIIM It K0H4'11t~ M 6UTICI\~ i f·>IU ybMfPK nn(y W:Oft ttalU'1. U!\1 (1():h I (l·fotOHIL PdlbeJ-Il4"'1 AOYNSUMtl n lYPt6ttcl le ~lJI:. no'fP(6.u> le I "IU M tOfO "I)Mfe4HU.X )l(ttte'XHX O'f• ll'V, W'IIICOTb('I~HHX AOyrJPUIIC). 6on· UH. P.CM t•P><tte A06D0801bll0 laolbftl\' V M cas!eCHO oG•PibO(y .conniCO nneMtHnr Tt'n'd.co M o.,r,IIO-- Je A" ce It Aftfi..C UftiUC AOV- oon· H>N401Ce, P ,H ~ \IJ·T n:: 6~.ii!Ut\41PICC ~Ott~: A~ S1~A11U'fKHM OfrldM4 II 34)!CAtUf\l• KU~ "anopt.tMd AOBJ)lUMM() AftZlO l>'{lKn 0. --------------------------------------a-~---------------~- U Modrici Sve!a no p tol,ttao lul•o ort(eltlvafo I• o• rllunakom pjesonom, •mljohom I dleel!lm ua vlclma. All naltdnom za t.ot~ u naore,outom lslelclvaa)u: du,;l ntprekldnl crmllava tukon doladla Ia aa ale ver.. Stdou ohoalva. U " ' • u de u b•l• I uoolahlroooot. k-Tta•l• u prawcu rl)tke B~•o• tamo u u1rnu p'lolalt . Nu•d lstr6ao na eutu I cut otm potlt.clolD l t orat.a t olooe bO'I Oa lcoje t.u u mlealc kroa za!... a llo I bebor poaava1rlb votnta~a. MnoKI • • It prld•ullll "'olocl, opraltalutl •• •• onlma koil o aulu pu ol brla•. hpoole ol ernlm alutala ma. T oLola•a t ookova postola I• svo luatl• · San 1m bllu oaea a e 1 nokollko allrall u~lh rafall . Zapote borba, Nakt drurao1co o~llorok:a Antlfdlolleto r froou odl o~llt t il cia onano u toll•• I kid at • olaka Jiovalr. a--•••d • «••• 12 4 1 Halra. mlada crnomo nluta lena trlk• nla lt po ~uti sva uabuctena. - Ne bol••, ll~oa dnorao1ce. nlfta u oe plal l, kaq to da .. .., ••• ba. d >ila u • • ••• - e ovodla I• pOiajOOG> ~.tom r. ~•n• Modrlta, uprkoa av<mu, nlau al oa Zuak klonule ~lrfa!a protlv d lkouea I porobljlvaea vod lla !h Ja pu tcm upornor, prkotnor otpora. 0 n olol dul l eu bitt u par llualrna Sve llo au mlaHe, ovt Ito 111 ~lnllo, bllo J• urro l<dno: d1 evojim p artlzanlma po· mognu. dalh podu f ru, c!a u Ito prljt vrale t lll)tralu n r~riJatciJ o. Nlkakvo opaanoat lb nlje mo~la n driatl u radu. Ita IYO)Ih mu~ebala, llpod zerova. ooe •• 11 • 11" ttvoJim oovfm lt•otom, \ltdr e I borbt ae. Sva kl faa c d• po neka u lrufu: - Had'· BaJro, cl• al, bolan, polurtl Kr 1om au prelulla pl•ma Ia ol•d•ra u a lt dra, a kobrt so t rpala brana I lllllDiclla, ... •• lo ooalto d ru1o•lma u l umu. Obllaalle au u partln nake porod !· tt, pon aa:ale, tjdJit, brtbrlle Zrne au k oo vrtJ<dnt lrollce ••mllu podrt u lc pod no~ama copr ljottll• t lho, noprlm)Hno, all upor co. Jodnoc dana ulrta u aC>bu oek a od lena I 'a u sbu- d:, na. A mao, d ulmano, eno opel .1alli, plJa!kalo, no cdniJd<l Stara nrna, Halrlna malka, u •prnl •• I no mraeo a, pun a prtarenJ• d~eka - Neko nootl !hum lm bllol Neka nnat, moau no o~nlleU, ama ovo Mo )6 u dull nr odnuoh nlkadal - 01111 Ltpa Kulllt Nasa djeca - v nasa buducnost . 11M- fllAf\ !'lllt..ao. norny11e no61eAe. ~lra h I ulas tavladall 111 tradom. S•akl c11 u vrllo pret ros. Llude su ronlll kao da 80 diYije ••lltll. Topla orvena krv mlrntb ataoovolka po!ileula le pra· r • •• ojllaovlh lruC u kuvavala pruinu njlloo•or rodooc a, rrada. Shl.. na lu molobska u Hajrlnoj sob!, potmalra• Ia um danfma puatu zamrlu ullcu lsprtd e•ojlh l) ~cao~ ra. Su I I Oat bl nallao P' l oll uatda. SS·o•cl au neu· morno marl lrall u rllkalufl p1ostatke plu mo, dok au aereleaokadrovol, u duclm pwttama, tsdrraol, poluboel, provla llll r radom. 8 •l'lm<na II& vr!Jemt poln lJI•a la re tetllltka tulla, &arula u bradu I dure lope. no.,fl a•olu &ulavu u c a tplaom • "' ~ rallal otad!blou• larrod lrcca .. ktrl mrtvaetra clava aa dvlje ukrttene • lovaolct. - Oblll ataro c Hauna. Poho atarac da otvort podrum, a ne'd mu er uCio rarat u elavu. lz. ~lata mtr,.. - Zaklall l'elkovitl<u, odborolcu Aollfallolltkog froou hn&. Nla n Je doklall, mutl u kna, od jufe lo t a va atrllar do lol ko • • bl prlbo... Komi iJe proau olo o!Joeu, lsldd•o lb mtullu. du ala! fta, d" l lupk a mesa u l<rvavlm dronjclma _ Ublll, u~lll, lakanplll, ubUi .• Nojemel au llae da !Ia It to ave n!lla na Ilea. prnlr utl ••• I avakoro, mlrno punlll noje llamlont vrtfa ma !Ita I odlulll prcma Brekom. u offma. ovako.c •l•ot~ I)Otrtla lltbllal• le radoot n~ lol • • prutHa prillk~ 4..1 r•lto atinl •• oa1't h& I bat u to l'lt t to I• fttp riJatell b!o l •to bllau I opuoost vt(a, nleoo llee Je d oblvalosvo tvrtl• ' ' ' " odlut not\1 I nopokolt bl •e<11 . Vadlla (e I& oudu~a • • •J• ll[epe h rtno cllmll e, bluu I taoku lamllo I pomorala ml d a •• obueom. Vet •• SJ>oltaa mrat. Botta le p ,..uh. U tobo u cl:e olarl l hsllma o I kao 4a I• bUo d a Ia • • talrm: - Oolll e a. eao Neala rautle. oo.oiJ. .a l•· ()d Ia vtlerl pot• kll t JI o ModrtCI I u OllavoJ Pooavlol krvavl I telkl daa l poeo •.,. bllatttke o kopael)e. U ! lrokom planu socljalnog tlaranja koll I• • •t poCela da sprovodl na<a ml ada f<deratlvna drlava, nll)vllt le posvetena palnla zbrlalavanlu ndt djrce, Radl ae o sodavanju oubrla ult I ralnlm aeda(ama urro!ene dlece ko!lm a trrba pruJIII hltnu pomoe. N arodn< vlutl sa ~irom na§e doono· vloe u u)ednlcl sa antllallstiCklm orraolzatllama povele nlz akclja da ae 110 bole I tto polp•ol)e pomoro• nal oj d)tc!. U Beo~rtad a I• od llune nal•lllh aallaova o•oovan Sl>Cilalnl uYtz & altlll dJtce, mladdl I mo.Jkl. U ta l u vu 1u uSII pre~rla valct Naclona laor komlloll, AVNOJ·a, svlh na· l lh aavualh I ledtralnlb dr!avntb uata aova, kao I avlb anlilallstlfklb Ot· aaaluolla. Socljalal u vrz I• bltoo prlot•>plo poalu. Oo It do sada zbo1nao vrt pret o ftt koUko h!llada df•e• 11 svlh kraJeva a ate d omovine. Prostraoa I bo· rata lmaola plodnog Banata I Baeke vrt •• prlmUa ••llkl broj nat o djece. T u te •• a ala l& mueena dleca odmo· nil I oporavltt. Tl plodol k ral••l, boratl hranom, povraUtt &druljt I oaacu oalol djecl. NaSa brallka I aavn alfka Buc araka dobrovoljno J• p rhnl!a oa 11b t brlc u o ko nale rot om postradale djtca I tl• jdlla da prim! vellkl broj nah d tete oa OP' rovak. Bu~araka te mot I do pruli nalol nepateool dJ<CI avu nleau I •vu udobuoal, I•• ooa nile od rata toliko postradala kao nda domnvlna. U. Bugarsku I• vet uputtn vcUkl broj djece mcdu nllma I d) tea II nde po· o•ll•n• I opuuol ent hlo~ne 8 ''"'· Ona aim vee p11u o svolol ndoall I srrfl, Nalo d ltu vt( oritta!u l)ubav bralskor boK arol<olt: naroda, ••I•Ca )u ojd nu pd1 u buaanlrlh rra lkl I om. ladlne I t 'PIO so ubval'ulu na •l•hO· vom plt'Utnltom dobrollostvu, U llatu .Narodnl hnakl alas" koll l&loll u Sof1!1, koll nam lalju drurarlce It Sollie, lllamo hko baRarakt l tne vod o brtau 0 oaloj d!ed. U Tnll I• osooun Akclonl odbor -za ~puth'ara)e djtct ko!l at br'ce da so sva nubr,null d)tca ll oblasti lstol nt BoJnt upute u plodnlle kral.. v. rtdle ta lm b!tl omoa• ten a rva n !o~a. Tal I• odbor nt uputlo nekollk o atollna ntlt djece no oporavtk. hna lol mnoao dlec• u lllo~nol Do· • •I kola trl!ao ot ekulu Ita kada to moCI do olpululu tamo tdle te u nllh bill hraot I odmara, &d)a te ae motl oporaviU od to rotnt palloll I spu lll od nJeolh posl)cdlu. Nda dlt· ea !lve ldklm l lvolom ralnt btltdt. lzlo.Una 1u opasoostl da ovako lscrP'" llenl po~lranu rn nlm bolutlma. t~ lklm nrauma k.o)e su moa ute u k-ra· ltvlrn o & die lt front t ako bllzu kao 11o I• aluC kod cas u lotot not Bo· •I ani adlc I t vode noprutant borbr. Nedostalok n)rge I sl•b• l&hrane pot· kopato &draviJe ndol dj<d lako d a te to lllavoc svor t ivota • •J• taU. Nala d)tea u o vaklm telklm ptlll ka· ma n•m•l• avoca zdravor dlrllol•e l lvot• lspuftle noe smllthom, l&rom I radoatl 110 I• tollko potnbno u pU• vllan ruvltak d (eltla, u luradlvanlo nitRo•• IICnoall. Od t oea u kalr.vlm po111kama odrule dliete u vial u maoc ome kalav te tovlek poatallod nlee a. Trike p1lllko u kojlma ae a a lnlmo nt dozYol)avalu oam dl I pond nal· boll• voll< prutln:o nalol d;e<l ono llo lm J• pouebao. Za to ae ua'<ra• t ulmo pomot dl<ci ltoju fta m pruh braiSka Buraraka U tome ne amlle n!Cia do nas omtt<. Treba da 10 pobrinemo u adravlle svole dltee. da lm oalruramo rutao I radoalon ! lvot. Nab dltca no smlla propull. Na to nu oba\•n uje n•l• dutnost prema nl ,ma, prtma badutlm oallm pokol!enjlmt, promo ulol domovlnl, M C. . 13 �. ..._ . ., . Y I<I<HKOM O'NU611ltCKOM PITT COB!era>!X HOPOAO npo!MB cj)awHCnl'Ue tbeMO~Ke Hlll(&!M <:i !CAAH SA APY"'-'' 6e~6pobw, Allb~u nulloau eo&!etO<MX JKeHa, UOBOM OOK'fWal y6KCTU COB!ett~~e Afe&OIK<, xepoj• Cooreraor Cabe:sa. Map11je !'>alA•· 6pahOM K AI>YTObiiMO AIIMnc AI ~paHC ~acr:cnoOOA'{ H Ht:saaucHOCT caote AOMOBHHC. Te A~BHe JyHaKmbe COBJtTCKOT HOJ>OAO, l!C<He - XCPOIII Coe!erCKOT 01· besa cnyllmne cy npur.sJrpo~r tslumtM J<eWtMa>, t:ofe cy nowne nyreM coelerc"e )Keue, nyTCM IYHO\.fKt.tx llOAHH~ TA U eaMonpuleropa '{ 6op6u ~a CPChHHJ 6YAYhHOCT Y cnora HOPOAa H \.fnraeor 'IOD(e\iaucrba. M11ore coBfettKe >CeHe oncwne cy "" ¢POHT. Aa 611 C 0oPI111MA l.lPBCHe AP>n<Je DOAIIftDHne 7CW<Ohe 6oJ>6e H !><'AOCT no6JCAO, Y earpu 6ofa, Mt>C 6ootc!f«ap¥e KnayAIIf Opnoae YMPO lot le tta oy<aMa OA rewc11x paHa. THXo ra cny. ctttBWH ua seM1b'{ OHa te nOrby6una tt>e-rose aeb ne.. )'fNIKH~, IO!e ey ce !WfeAHO Ca <:801'1-IM' MV1tCeBH:M"• • Aeue 6e3<!CHBOTHe yCHe. AO. •Mun>t Cawo•l Beh Je 4e'r6Pta IOAIIHa KAKO CMO ce PocranH. Kobo ce Ao6po cfehaM rsor OAMC<a. 0POX'fKTa/Ta fe DOKOMOTHba, npowao 003, Til C>t Mit t.toxuyo l!anoM, a fa caM Ayro cratana u rneAana ~• BbWHM 80$0M. KoAA Je OO'IW par, paayMfena CAM Aa je 11 MOle M'feero raMo rAie ce uana~mu nc - '{ 6olv. M11oro HYIIe >tc Je CTano AOK CaM AOOHna AO~oony i.a crvn><>< Y I!O!C<y •ao A06poaon.a11. HatsaA MH ce JK<!W -OCT aapHna. CaA " Ia HOCUM BOIIIII~•Y rany. A<cerre nyra IIWJUI CaM Y fiO!SaAHHY H<llDII!aTelba II 1<38PWaMna IIA&tbe. Tpu nyTa c:y Me pammu. Amt Ja HaeTa81b4!'ot C4MO tPe• J· aK M. OHa 61-11 T HCnpHf<l'T<"1bCKl1X )tONbHHX ni)COI)CitO rAJC ey p31l.oeUHJ.t~l RO BaTPOM ~eKan>< lbeHy no,.oh . 0caMAeCeT Ref pa. A lbtHIIX boiH~<Ka ~H!ena I< TOra AOtta K.,AYA•da HA CBOfK'f pa!-~tH.i!Ma ca AltTOHKHa. KySX><Ha, CM><OIIa u~II>IAHU'Iap¥<'1 6POB01b.!ltl llMWC CBOMe APYTY: JoUJ ~M 611 nycn<na !Ia DOlbY !eualnMa KOI!l C'{ POSAII• paMt tPV'A", - ndna HI\ AP,.ro THfeno "s.wwe Je HHICO 11e 611 MOrao nOAMhll. OrpoMHHM Hanopo>l BOJbe K~•.• YAllla ce npu6oana. H4 ocophyhK ce orny~na Je AO · - OOI•tor O()JbA. OHH tcOfM cy tea- emile cr>eTaJm ty >taneH\', KPXKY >CeHy, Alll!HnH cy ce OAaxne: iOJ C'tiCife A4 HSIPlUU f4K48 OOA8Hr. CecTpa no><ohHtcua TaMapa CM~tpHosa y•lecrbobana le y CMI<nwM A<CaHTIIII>t onepat~KiaMa. leAaHnyr, OOMdi)Kyhu 'f HOhliOM H:Sinif)lUb'{ pal<bemt~f MOpUa01tMa, G11na J patuetta y rnaR'{, ~P'{AII, 6eApo u PY'<'f. 11a<o e JC ll~ry6Kna MHOTO Kpsu, Ta'<apo le npe8HIOJIO l><ll..e• nH<e. A ~"'"'· noA HenPMiarelbc~oM aarpoM, lie~ XPdlle, ABa ,A<lli4 H ABHIC HOhll npo6JJJana ce HAWHM WAH"'ebm-!a~ • BojHn pauap!IIIK Huna K1byl•~~<~ >tz!Udena fe c 001- A& C:t 6op~M, ftp :SHaM· tU'KO OC,~M HeC C'a~m:x, OCMM 111eHe, tetie U .APY'rJ.fX Mfl4MtX lbVAU Hawe OTdU6JtHe Hthe fe MO~W OA6P4Himt. J1 T4l0, 00 DYDII It KIIWII, 14AATKt,< 3a DPHfeMe HOhHe 6op6e y 1Ua6onoec.o1 W'{MK 6110 le oalb<H KOMaHAHP naoriiSAHCKOr OAOtAa. OaP'tll· SiiUJ('d Onra TuxoMHpoao, ueroa*H04'UIU4 M6onMnllap~ea cranG le H4 "'eno OAPt'A-' H noaena napntsaHe: Ha typuw He HenpHiaren.cba yrbPI>eiM. Oapqe rpaHare onHKY· DO lof le AtCHY PYKY 0 .... le OI>OAYliCKRo A• HAC AOII • MapHjy &II.Y onKonuna Je rpyna "'eMa'IKHX bof· HHra~ Aec:~14H OOMfBitttlleltHX cj)awwcra cTala.mt cv npeMa 1<1.1101 COBiercrol AI<BO!wL w~rr.e..ano Je AO le M<l>'OA rpareAI!Je faCAK. IUra Je oclehana Mapyefa9 A~ nw YI:O"'eHOCT OA CMPTtlOr CTPOXa, k.O.ty octeha 400feK IC&,I.a Ce C.pe:J'He C r>1YTHUM XMlllfOTW3CDr'taiM 04HM'd B><HIHHHM? Aa "" ylt<ac ocy~e>tor. y>Cac 6e~H"-~•~Hocru K liA uore OTe:t(a(y rao 'fTe:sH H :sonw1ene ce :sa 3eMlbv? Aa n11 HeOAOibHS'f li<OibT Aa no6Jer11e? MoJKAa cy .fa oclehalb4 ••o M\!lba npocrpyfana >bO>ce, anu 11x 1e AIC· BOJra trYWHna Y ce611. 0110 HC CMHie '(C>Yii\H\'Tit OPM Henpufaren.etdl CBel'HM nnaMeuor.J ropHna tbeuH>t TP\'AII>.<a re MD)I(tna y 11 Mapycla le crinuna v 6oo6y. Opt. Lllt,tutM XJ.tn~uMa o6oP•tn~ (e nerHaecr Hui~1aua. ncr HX lo y6HJia KYIIAdl<OM. ~fapycly cy P<UIHJIIL Amc 011a co DpOOMlla CI!O!IWa. AsaAecer <t>a.wucra DJUinll!O 1• 14 TBOf>aH, Aa 611 WCCT CTOliiHa DYfA CT481l0 Hd lOI.IK'{ COO! liCIIROT Aa cnacu li<IIBOTC AP'{tHX lb'(A'L le APY t06H tU!C'!i' OpaMOpa~c AA flpCBlt{e pauy M tta~ RI CTII 6op6y, Caonal)yJyhn crpawaH 6on, Onra le CKVfliiJta OKO cc6e PAtbtHHKC H U38C'n4 HX Hb. CMrypKO >II<CTO. • - JleT- -tW u ocJehaw 1 AaHoaa - sa.- J>CAO c 11>0>1 netHJla Je ""'"" AP'Yf'•PMlla. Ha!eAaHnyr yrJICAA D\"A4HON M11Hl<Y rpyny lbeMa~!CliX 6o>t6apAepa, KOJU C"f nentnu npeMa ICAHOM C08!etCXOM 803Y C ropHBOM. •AbAHaecr as11ona•, ..; npe6poJHna fe DYAb· 11011a - lUTe Aa ce P•A•? Aana fe ~~~•• APytaPHIIU. Qea je OAIOBOPHna: - HeMaM ropuua. - Cn'{CTII 4el - ClltHan><~upana !of Je D'{AaHOBa, a ca.Ma fe rpo~Hw~taao no>mcnuna: •lJJra AO P4AIIM? lliTa A4 P•..v•w9 Aeauaec:T, a Ja feA»A .. . Anu 1"Mt"'ftl.4 JICTe opcMa roowey. He, He CMKICM nponrctiiTIII< W c TO>! MHW!b'i OAII<l>CHa ooo!eTCKa asnlarn~•o•a IYPH'fna 1e Mel)y ca.'<e HCnpHJorelbCKe aaHOHe. Tat K~lleHaAUH ynaA y ca>~o CP<AHWfl: rpy ne asH· OHd 1<~5840 fC Mel)y <l>awiiC'tii~KII"' rpaO/biiDilUMA na- HH~Y. 0HU Hlfllt:tiKO HUC'f MOrnH OOMHCnliTH Aa le '{ 6op6'f C tbWM4 CT'{OHO caMO JeAaH I.BUOH1 4 WI HA Da>!et 11!>1, HO!><'BHO, Hille Od/TO A4 IC n>tnOT•AfCaOJKa' 11HftMI.III cy 6pzo n~6au11mt C4B rooap 6oM611 11 110· 6JernH. Amc yGp~o C\! BHAfen>i Aa le ClaHO ICAaH cobferc<ll OBIIOH II CBII Cy HdCpllynw lid !hera. Blewro u~Mn~yh11 " owrpo llanOAolyhll, ByAI 1101111 ,. T HCPI.IIIOM 6ofy OWTCTil/TO !CAAH lbC>IA\11(11 OOM· 6apAep. • eoo era puler 0\'KOBOAIIOilO M\'3•1•. ApyraPIII.IC Aue Ja• osn.eoc - KoerJy weH<o. C1poMHa, ybHfe• 6PKliOia ltmt: K seccnll, osa :»r:e:Ha aeh ABaAtetT lt nn- fOAKH4 OdAII 'f 1>13HHM APVWTBCHII>I opraHII~liiiJ<>M4 TpaA4 IUyla. l.lHJena lbeuo Mn4ACCT npowna I• POAY KOA JeAHOr APBCHOT pa36ola HO KOMC le TKOD4 a eype. 3a BP~IeMe Peoonyu111e OHa ce yo03Hana ca oen•~»>l co· alerc<IIM OOICKOBOI)OM <l>P'{H~eO>t W OA TAAA Je no~ena POAfltll Kao lao~•• APywrf>eHa POANHI14. CaAa Je oHa ynpaliiiiiK <Dpy11zeosor Mysela y rl)aAy WyJy, v. () '('tUTt 1bUUU nomtH.U fx>pHteHKO US Cena l>f,e'noxyTOpCI<O • WssJeeruJ<>• nuwe: •Huft><llll C'f nOC!eo:m~ BOh,...xe, nopywun11 wKone, Kyhe >< nnyroec. Yq11re• lbl!Ua no.muca ooraHu:sobaua re 'i ce:sy Ao6po801bKiof POA l!CeHa ua OOHUib<l"'Y ceua. COAa Je OBAIC nocal)eH MflOAII napK, no YDIII.I4M4 le CBYA4 noeal)eHO APB<he, nonpaBJbotHA 1e " ocnoco61be:Ha wKorra. y csa~oM ABopuwry nocal)euo le no neTHa<cr KOMAAa aohaxa, a OC~M TOrlJ 1l0AU ce CTdJUid 5pl!rlJ 0 OOpoAUU&MA 6opaua. Ta•o cy 38 'TP" "''THe YAOf>uue 11~ ooora cena carpat)eHe riOTO'fllO HOBO K'{he, 1\ 3ft TPHIIdCCT APYfi!X OOI>OAIIlll\ Kyhe cy teMeJbi!TO ORPdB!bCHC. Cab 0881 nocao C6PW114C OY li<Oite '{3 c.ll>dA"'Y II P'{KOBOI)elbe yqltrc.'biii.IC Ooni!He.• • • HOr nolba wecr CTonma pcue,euwtea. Konwro Mopamte '18PC'ri-1He t~6a J.IMM'lt, KdKO 'lobfex: MOpa 6UTH. OO)I(D- A&lbY II HOlly, nobna4ehH ce KPO~ 80AY, TPCke, WVMC II M04U4pe, UA<M C rtltWTOibeM 'i PYIIII II IIS8pwan&>l OoA CralbiUITPaAOM, ooc.'tlde H~IIPWCit.a caora Aat~:a, BOAhana ce DYA•Hosa ..., cbol aeDOAPOM. Yoo- K4)l(C aoulaTu"Ja.pxa J5y .. ocfehaw •n1raoy AOMOBIIH'{ .... ceoe, ca'{ AltLtV' KOla C'f oc:.Tana TdMO, Cby lbenory HAWUX fP8AO· »1. coo 6ora. erno :seM1be. H .:aA ce coeruew.c HHieM· r UHM4 flOCTOht Cil~to fCAH4 MH<"40: A4 ue fl.POrtyCTMM, linnowro uehy oponrcniTI!I H ry ueMa crpaxa, He, Oetale tH c.u!O AA PiW1U1. As1t1e cHaJnepcc, Hatama Oapwoea 11 Mapycfa fiOibiiBOHOIIa, IIIIO~e HCPA3ABOiHe APYT4P'Cllt, ~anane cy leAHOM y 6e3113no:>aH aono:o<al 11 <OA4 UIIWC mtcy HMane HH fCAHOt MCTK<l. OHAa cy ABIIfe Aoyraput~e lt0f0 C'l 611ne 30f<A110 II Y :KIIBOT'{, UPIIXIlaTIIRC S4. ·6oM6c 11 :>altAIIO nowne y CMPT. C~ta!neo•a lbyA>mna OaanwteH!CO OAnltKoBalia fe y 6op5aMa KOA 0Aece 11 Cesaeronon.a• • CtaPMflt naltiiAIIT oatpOWOII<l ¥ ~acy 6ol)6<-. KOA4 le 6HO y6HieH a oM4HA.AHt 6atalb0Hll, npeysena le ,.,.,. rooy AYliCliOCt 11 lt>APJKana ca. CBOIHM Oopll""'" 129 'IOCOBO HtOptKIIAHt OopOC. 0A6ftna le 53 HtQplljaTelb• Ck a 0POntBH~N4Atl H. ttwJe OTCTymma HU KOPOKI1. lJe.. 71)Haecr carl! 6op11na ce palbeHo 11 HH'e xr1ena 11h11 f §onHULtY, C6C AOK fe C"noM HHCY O,AHCIIH, 4 HclKOH <tPH AltHa onet Je 611114 y I<AHH111\U. • • Y cearoM 6poJy cobJercK>tX HObltHa, y csol!ol !Ot>ltSH ltnH 40000!\C'f, cbYAO Ct 1101)\! IIMCHd COBJerCI(II)( lKCHA KOjC C! CC OA>'llt<OOA11e 114 pa5MitM R01b\IM4 I>IAA, )KeH4 I>IAIII<ll<'l 11s Ys6el!c.e CCP. To fe se>clb4 caMu lbCHW craHos~u w:alKy AA le AO PeaonYllllle 611na rtaCTOp~e pye<e APlKabe, ~eMibO y IIOJof AO PeoonyuHJe Hille 611no wKona " q11111 I< HAPOA CMA· ~pau :sa AHBibaxe. AaHac, y rol ••~>~lhW He ~Mo AA cy C8U C1'clti0Dtllll'~ nMCMet-tH, oeh 1''£' ~f~1a U YHHDCP3Hrer. 14 MV.31t"'KC llt\(1Ae:-1H!e, H APYre . SM:Stte J.UKOne c<>fe noxaliafy " M\'WKAPII" u l!CeHe. AaHae le ro ~tM· lb4 H4RPOAUe OOibOOPIIBPtAe KODHJCBKe COBfC'l'CKOt na><yKO, SCMJW. <ODX03a. )eceHaC IO T'{ OAIIIU<O· f>aHa OPACIIOM II AIIBH"M hiiJ!I!.'IOM KODX03HIIt14 Pax11.'14 YIXol.lateoa 311 BCI!HKY npo~BOA!t>Y noMyxa.l•A•H APY'· nt yc.nJtx noc:ntrao (e: conxos uaMat4HC..:Or peJotta rAit: 1e OlAHfa Xar aHosa ca. CBOIOM 6PI<~aAO>I A06una ea leAHOr xent,pa no 7~ u~HTU naMyJCa, a AT411~ Taxra~ 6aJe"" 11 Melpa We.1H6eje.sa 11>cane Ci no 500 AO 5!0 p aAHMX MHO ~• IeAHY /beTHY ce30Hy. Ta<o ce sa cn ~OoAY ceo!e orav6uue 6ope :.<e11e ConJercKOr c.~.3~. tb>IXO C8>!letnw npi!Miep AltO Je B norcrpc<a ci>>~M ll<euaMa CBHJera ao 6op6y npOTHs ¢aw11~MA - IICtiPIIIOrelba cno6oAe, Kpf>IIIIKA CnOOOAHHX HDI)OAO. Ha "'"xob DPHMiep yrneAM< cy ce croruHe H XHlbaAe :«eHo lti!We seM."be xole H.e *Anuwe craaa KOA ee POAI!JIO 0 6oJ)6H S4 C/TOOOI.Y II CBfeTliiiJ'f 6y• .whHocr, ea K"<>IY 15 �0AMIIX no ocJI06o!)etby Tys.1e OTOOPtH le AIO'II<'>c .AOM y Rv•aeu'(. Y n•pxy. ycoeA c:~enon4 <l>116o""""" "SrPAA~. teAtUl M(CIM .st"'~Aa, OO.P381beH4, 0'-IHWh:.Ka JtP MMHft4 le Ct\O}e ltOOe CTdKBpe, B"We OA CTOTHHf CK"POH4UIHC Afeue. =srtnmnueHa nHtta H41Jl'i·X Mamttuftua 6pso -cy ee n&s8eAouna. AteM ce na~o noltllarol)af>alv H<>5mt1eAft, X.u:.aM tftup aua e Pouunlo uaMO• ceh wnyaU.1CI Il.lltP~O K:DWt. MIIPIIWO C811• Jer • ••••· lttCTOM o.t • Y•Y ee I(Oaou Porn •qe noe•u CapaJur 6ec~tlllhle m•ancwe •nTOpaaoun >KY~ c~ ma.acSe, G!e•~. C o6Je CTOIMI u eete, ca aoaetPIHII,II• Ol01.1o c DJtlt~Mff& noonp31iafr • x aaft>MICM norJtt>ll•· •• nyne erllffMe nonan.eHax ct-.1A, r"'otSnl!l• Uftii!JriUI )l(f:M:a a tt!e~e. y a&Tpy6:t'(f:HU aluolaka • cno u.a. Ana CSuu v Cna· I OIICK()M Spozty, A3 HlC na ny'tV ne OMeTt• IY rti"TI1811Ut, na H~1u nx 6-op6n, - wa· - Mw 4w lUI CtiUM )11'0 tUIOOISlbeM1f - Bxoee. waa('io, SM&Mo Mts .YrOI'If on&kan, J TO waa~So. 1'1)11# '"'JU - Kl)l(e CTAORI.ll Hill llrt'H• wouha ~Jtoloj te 14 \le:l."'!\" e,.rormM. n.nho b 0Hl1'1, KU CMoO Mo.Jt'CT() OVUUI· wa li: lll'tM.~ • co,,ue HOC;Pna, a Jtl Re n.11h m caa. Xw, .. u . n or.~ua)u! - nowa- ayle U C'TI P I UI OtltM2 tltCTa, I IIICOltiiMIHf: A "' tl,tCtR rpRL Mnoa.11tCW11 patau •• notcnh·. ao.~tyaeatrajy 611tWta, o;~11afr· . , doilGil:. A o,.olro. pnao h . Nt6o t\e fr.:tHQ 33 IIPYfl'"' Hltll'lfehY ttam• " cue3HJiqkM aBMOJuc. Pu,,eTe u ~II( TIMO AO B~tltOIIIsa, n il HltM•A ~ec:n UC'TIMY l(O faCTpt:60 BH li'Cift,Yrnena!)' HIM!Shf, -A WfO ro•e 6or JIM AttO,,. Xoh c CPUt Aa IICK01.(~ OJttUtnlfHC, ItO MO• lttCI "at(O HWW'r& AI PIJ'lW. M CTAI)O \1 Nllll• AO lfCTP'ftiiO HI 'lfS:e Jta COllOM. >KCI'IC Tel( •apaM c r11ne • 11\ttdy. e JbeOOTe tOTO C.MO ,IIO'ItKaU, 6oWt •••,. ••• Heu. c.a~ • wu6o IIA:tonw 01 Mlllla't •••oaa .•• Xaf.le KJDOAe .1& no•o,... u•ol - Cnoa Ma:~ow. ceo~c11 OIIISOt>ua , Jlla41 D1CDICJ a aa.•a'lt apt•a M.u'7, •. CkiAIIJ • Atusoaja y :rta1'IIO ltCIIIIIOr runcSy, - ISta Arwe aonen.u AJe~a o:c ICon,IIHO ra te ra IO,!ll. - l.JH'CI OpcA ~~:OMIIHAOM y Wr~tol)nktuUl tt C~tv n uo ce Hll.l)on. C1:1e 6tJ )CTi eno .!1.1 1111a11 •u•no!tlbC· MOr Hllfe )llll,l, IJCT·Or OMOr IUTO fe tV'Ie lti)A• M" H N OX0/1, 6tao6&110HO riAnO llO 118WCM CPIU'o MIWtM o6oaay II J(QI'Spy, - M a t e wu<So. - nl!ltafy lb)'J\M " •ep o"""•' no rt, ryoajy ee llltu..a, Tru'*'~'" ro••~,. - Ma iJ.'o oao? TCM'd""'"'" ce Gor~.e. a ar.uau• oa na ce ooaMa, CTYJ\.a'\ ce,~rc•· ft O'l• DOial ;iOOOI, - Qpo•ae MIW AM· APIII, I CDUISO foor J'o<'IN.11UfM, E Cl110 • t • a .. n ana ca .tO'fl!1rA!Ia. - Opa'laf A"AO¥ja .:e.ro ra yul'lfll. H IIIM. 0R.0Mfl1 O:t 0i1 0JI)l(tfltlf~ll. U~ Nl ,,OICIK wea6o. now() H JlOM!iY ;~a nooc a a orn.~•de. n oei53UII() n yun:y nntKO naMeua, I PYk& OM3CT1t0 0 aopu,•Jv He nV./111 '"'e.u~ . A Ia CIMO t IIO.*eN . J'> ~011&1(0, QOtlllttO 1.1 'TAMIM Al ra KDMUI., 8 n oohe Mil ttPOI r.1&• IJt GOJbO ill~ ISSJTH u ra y$a.nM >~'Mil u aocaa• HtW•Ji\ a.o1ron•a :ta •Y CfAt .• OT•e• Mf avw~ty ••• jeua r.1 AOanco:r aoue.. not no ce aacl• CKoT, na nocpte, •••Ao. . tteuno KO fle • Y ra awua wra.. . • ! To •aa r~:, ;;lpJron. cyaan ay a:no eaan. 16 ra'tnM nyTen• a. noct~t.y *CMt ca acueH& f'!IM.fMaMI, C1'1PIIll• ce <>T1Ul & •n.ai••• noayu. troaaa ,-a O.:~OSA() u >Kn.e~ofl.l aua K0.10Ma H•de•aru, n&T1)().18 o~ l;fCTOAt«T n..•~•. anteno a:oDnn yo Koniii"TO. Y onHI!IY tOM'V u · ..,ase, '"''"· an• r.ua, <>"tdy Netei3~ aovr,11a he ce no TI!M Ct!UIMI Mat"' tj)w Kole JyMe II I'Oja .MNIJU! KfllU .llll CCI n OitfAepe. Oa mu ~i'IH - KO l(o) IQ cycpd;y - Hetota lift, IJCO'IT'YI Y ~Ke· KDMYfiiiCT, li ft R)'Ty, narrrtlfll!tUI, ~ o cy 'ftTIIOK Cll.l'R •nt O,AU11(!, - nlll'l t-IHtll~ OtlrOII80IIIV· 0411a1tuvno mu6ttu, noy,.,alv <SoCSPM *"0 Konn: . • , A"" na n•lecT.- ""e-Tapa na•"~>e "ot& 111111 R3tt.A q_nnn, n o U'It'"O OICO K•OO.Ilt50r 6oona 11 'feka JoiW'Y'oa .,.t"rtra unit> a' DPoonr-, .lt'f, pnr~f' - no Ta, wuiSo nnUY•t~o. • .. a p~»~JUIIV, flf~ CIHfU.V. He tMAe! ce Mlf noct no~'A oro ~o~ , Oao Je a noyrn CKuier. no,uu~oe 811-"1\, xnlt~ H a n liYra. Ctr.a cy .a:ocSnna AOVr" urM.a: 6ftittH1 ueo ..:oac:n Mm"iaQthi Q ~~~·flltQ.t. Y ».nMl'\ llP" Kiln v KOWKIIUAIU, nnenv11e cv sojca~e n_ nAGitr:tor H apont. Crn.aun cy uecems n np11raallb. 315lllktMO ee, - llllltft\.1.11 'y ee n,py• ron•• ce:t.•n• r jauvv - Hame cy nhe cs.,e •~"ll•t(e 11 ,,•!ene. - WTJ>Je a KO.n•tSe ca ca ~'Hto •. :.•••e - cat cy KVfie kc>- CTOII'Olll, n1 ~> 0.M,1~ti1UIItt noA CTDV411HM HCicA.SODOM f>aCOHTi\'HH.te Aftua y1.1e, nltc•OM II,C,ti! I UJ I• ujy r.uue OIJf'OIOrle )l(f'Ra: I'M#'·~ • •, ••Jt_ t;HtJtt tc'q•C/ .OM Ulla ~{1«--ltt, , , 01'\a(e ,llteflaX 1"0!1.ft4 ROII'fl: - Pew.'ltl 'ff'TH•I.l• 113 ( .I.M . ICOJlOII"b' - f• n<u• llrana: oJ~:nnaue . H31hm& lMiU4 ltlhl :13 ~e TYKV 3rJ~UH MC tp&CT~'~liR/1\ W()fl tli'M n C'CCI.IItfi:"Tr!Wfl Me DPt'ttO lf1l,'otf'H3 1 lt'fltiM .Mil CTllt) ua pyJr(' HOr3» 11, A•Wrn ttllnvun!O veT"' llil rt ae oty{t t' •tttlt• A-t, ~ Tpek" Ar&\o. Ty~Jtii R Me no~ CI!.M '1'\'JI~ lUI ce. Ht•C.'·"' -"'0r.11a uhn. avklUI t'"M 1"0 n OI54J"'kt. C11 U a ;1.0 kOJLefll MOA'& tle t3,\l ~tiJIJ, llviSov le nnea111p "'"'-Olt c P t\)tiHIIft: DO-f:)tl -.f"TMIIQ.II N a • Clt tlt-"'3 DaiOCT OWIII Z t::o~o~on I'IO,.tKJff OkO OMII ai*-J, - CultTAI O~fl3" no cnttTv- T!U~uta, TO T" It CJII tt•lrJI:IIIIIIfe. - .. 'lfe ct 'le• C:TO H4 PQ.M.IM"'I• V.l!A& rOiop-e 0 HIDQAU M 11'TM"ttlfMI. H8PO.I(IU4'1 1 - H e )ttfli'UUIO mT'O C!o!O DOl'OO!ene. onn.a'C .. J:8He, OC-.,00)1~UII1 Jif: - C3MO .Q3 tH'IM CnO .. Gon~t~ nol)c, Cno~n,a.o~~ l Ta ce puit'f IS&roeJM eft CMnff'UIKOM Ill VCHIUII, ca CJ8aMII Y O'tM,_A, AiHOrO C'C npcaatw.10, IIUI01'0 ce RtiU)JI.6 til 10-ee:.Jt, - va - 6oji'I.M at.lfll cuf\a ouGorntn CTa· Mory M8"'HO .111 ucn••• "" ce He lUI $.! OMO "'110 1Uitli,D1'0 [e y OOiloy, Poxa~~teltn HI DOl te 6•cnn oo no•po-, UI. OT~C..T, TO Cy qi)IU rQrUUt'.. Q.n t:Oj• I 104t CSi);V llOXOIUY, CIO(}' t.1o60Jy. Pacnnyly ce 11111 Unte•y ao••ly. 'fv.-n cr u c.v *eu v CotSwl• C'Ttoane t;'!'llule • u,anftht noa ovc~te TeHKOae. - A "'" ~ee~o~a.'otfl MltWTA no q,enn noo- CTpflleyr, ()(ltM 0.\lOI)OIIItX rOilH41'11 ta,.. - X3>Ke Aec3 ue:c~no nOJl!Pteylw oGoae:. - l(vJ, - noux"t•k• I M~<a, - tkHlr<the· MO ~apa v.e (. r118ll3. 11~ Cftl'tiTII OpCJt tt.ISX, joj, Aa H3M je 'tO AOloKQI(t'tU , •• C1'10J:I Otup •• tliftllit Pyce AitAOIIHh.JLA~I liS Ojtta : Jl,. UIO •oln4 .wuf• 4topw .,.., ~~· II• c---. • Jt u .,..., ..,p" C'ICIIO.M•n. A••ua nocT aly Btcell4. 5e$6PHliiHa " nosteolh>loa. Y -<no6oAHO ROUfeMe oJecMa M !S80NKK CM~tle.X COeTtUtX ManMW4HI pa:smtfe*e ce AOMOM. Otnt seh nc-rynaJy ua ~ IIPII0C4MM4 C~ npOrpaMO>f. fl lef>af'[ nfecHe Aoyr'{ IIITY, CTalbiiHY " UooeHoJ aoMnht. Bone M'{:t:ll<f, CJtV'IUaly OIJAHO, fl uaomnno eone PBAUO f:M\CC::u fe cno· 60AHOr BeoroMa. Ht~rapecyl'[ ce sa 6Qo6e " no5Jet.e BOICKC: H OA"(uJ~!>JbC:HO npare no6jeAC xe OOICl<e 1.loseHe IIPMII!e. H em Je • mbor Al••le 'l Ale•mleM AO· MY y Koe•~· )l(eHe n:s Attnt<baumcntttKOt <t>:>..,ttra *ettb, M3 rou>I!4JtHt>SAOII!>ctbeHe cnyliC6e, n • Uof>euor t<OCta, MaUle "liOi>~OibOI'I C8'{ C801y MONlfHCC"i 1by6af> n nalKtb)! HO· 1uoJ Atea.ta u nt"l AON:OBt.IMa Oue fi01CPT~Ho oaAe M 1JouHy c e AO cy Aletti HdXI»tbtH-a, 'IHCT4 U o6'{'1eK4, C:e Aft HM )! CB!I!OM norneAV :S4HIIICHC M<\IKe. BOhtH41U1. '{ ? OPGU ttO'iK. b.OM4A,t-tl\ OVXt: lt'flt'fD"~• nao'4e onOUKet nan"p ca Hebtewto ttcn..C4mtM Cl109~:t~~Ca, OQ it~a AO'(rd lll'd, web01fi41CO N!tlJIUl H 110 KOht Sl00), To le npa&a oolc<al - Mw ~m. CMo, AP'irclPlfue. AO u eC"re "l ~on~'HtH no f eAatt. KM&rnc C:"''O lt 0048\t nHcab:ut. - np~rnswieAa fl!tp Ma.l1." HS Wec-oa'.tba JK~HK "ora rd. V'tt)CI4 y c:'{ft'f. Ateua c:y OA.M~X owuwaH:a.. o'QynaH.&, opeeaylfeth! " ntt1e'4HWtKn npe.r neMHa. n.stttt~ H yllka<:ft noe*Ya[CliMX AclH A OCTd8-Hmt C'f A)!liO<C: 'l fHC•e HI!. JtHIUI><& MlJtHX 6HP~U• • Qehojy- <:4 OHH CftUX 11 ) ICOlbi\ J.l ~n~'l\.tHd H:SbPWCH~X H44 1-blU:GBH'C DOA.. TOibltMa, 6oabOM, C~CTt)I\M4 M cycleo\\41'4&. 3no fe tttuxoBa MO:te:ttt:t ooeMa <tnuiHcta"'n 6ee"Cp1hta. 4 Jb76.sa noeMa serJioutOM AO'irl( Tttt'( H H4lUOI bliC~tlf AO C'{Sd A1t01b\.tiU:. CoH ce O>UI ClehliY q 'i yttane '4Hra.r•• w AP'(rbPHIIl 1111"0 C'[ ltx 'l DHP- n~car.t, cleh~y ce caote np.ae wrorre " npba \i.M Je :xelb' Aa te uacra ee. 01\.t, "40 H 4 lell:l liS Afe1,1 1(n."< AOM:>"-1 Ko~e " Ry<dii!IO p Wlh!" ce wto he uh• noe<o ADII"'· 3Ma!Y A4 k: T4M:> .t.otr Tt.tro - MO..:~a he r" 8o(Ater"l. OlfK ~ oa.,'[l'l wro ho noll• 'l Cs:>5>tl\'. ibi!I< W<Mf 14ft '(i~IIH'1 6ytdOCC'f A~ Td""fO y MltPY' yqe 4\ot'f IlK " DliClN. Ale•HIH AOM 'l KPeK>I npt<Ma npB'[ royny Afeqe "" 6Hp••• KOla he Kaerabwnt ny T sa Cp6HI'{. HoaOJtH· tCO AAttll v)l(yp6atto ce noaooeMa •• ".<OR h.?tt:K. PaA• ·OHWL\"1 (e 1)4Alll14 nyuo~ oaooM. )Keua K OMrtaAUIUe KoeKe uutnt'l CV' P'l6Jbe, a Ma(crop Pacro, uuoanltA ea K >A tnc y HerO'! HOI 6 >CHH lotu h e ce aOAI<M ><ecro<e oop5e. Hawa xo•6pa 60DIIH ... D)CHC II Co- ~l>oMa~mJt, npeHn onaH'uthe. u.-.a - Y ••me~ ef'.IIY ~owwxa•a. MMo· ro fe H1rMMT.10, WTO OMU4) QTeUJ-"10 V aolctty, a KO.:. Kt•e t.ttl') c.aMG • • *e•e • ~eqa • 010 .IIIA:IO ~yp_a, Tuo • nt6&. *"• u ehe A&Tl-t He:no~-t(arelb'{ Aa ee M'a~qe u ttaute !leMilf~. A AOTne he KaU16 A'e't«U$ y utx:o11aMa 'I Af•'•aiHM AOMO&HMa y Co5•1a " Byrapcco>J ttaOTas~a,. 6"re CBOie SOC:OnO AICTIUbCtf>O. y Zene T uzle glasaju na izborima it J<ao. DX UJTif'l'tJ , 60!11R, k ill(() Oil {)tt)'naTQoa TJ .. )(0 u (I~ AOMIII'ilt:r 'SIJOftA" \ft'T.U!11'3, . - E BUJ C.MO ,!l)'llJt'l)ll .IUI'IIfJUI Olkti.A CTC 04t5oO s•I04lll1• AiC!1'( n oo•eon'(. c:r>tC>I'{f't y Mlllo n.:>4eP•>te t'l'lblthe. C&aKO le HOCIIJtO rOp5y o61eweH'[ npe~o l)al\f8Ha lTC DOAHJ!!UO. Hoce u A.aJy aa - Bn::t"Mo Mn H ~nnno t1 nn1 t.e H~roe DoleK - roaope xnodpe r;HtCftiPHIHJ<e. e Becene ce u1TO je Mlcwn yr. lt.~ex. uno ,.uajeua o6~aa1"1 ce. 01114 HMaJy C:&OI Atf!:tfKbt XHC'ttfC-H«"'t o~6op, ~eynryouo-nPOCBfet'tm ·OA60D, DaAHU fMUUbOH, cf>oJe 3UA HC K VCMCHe H08M.tte.. O~P<lHO 113ry6n.euo A~lbc:Too oner ce soaha. 1-te. • arte ._,., croUJua enpaua mta· Rt.IIH Jby~J. Sam HAPO.AHO<-oc,,O(So.,.an~'irtY 'POAO H sa!i.lan><~JY CIIOJOM ..,,d)e Ma.ao NITICDalf:KI, CI•O :II ce coace 010 ro:r• *WIOT-a Cllitc:aa c:v nOTPt6e *nue:a ~tole noa~oo~y . .'BOM )KW80T'f. u•f• A<P>K·•· """'" r f('T& M, r ,11l (CJfC'TtrnJ Ct oo ,..eRO)I ~~1\,, - Pllllllfut c.aaJra aro:Ja, au:aaasa Je XOil.U Ce.~Wn liUfiC.TPfUD. - ETO n , 6n*el r-.ao c• r.a:le c:y OU OIAOCfiO tlftT,lfUIJy. ee npono•an: thoo!l ca eezumn- Jl Jill Ma~aoa H a I!Jreo :~a tS!e*"· Tol4t: Koae, fiUd:tv'' :t1f"U-' nv· K ?K0'4110 re cmrao n_psu ll:ilM:.tOH C4 AJet.t">'f. )Ke,• He cy notro~11e ao-e.A. tb}IX. PdAOCHo C'f' npaxa-tntlll - M• ftctHae caacoctto A•t-['IJIII'JMaa.- m.'~o1UII', 'f&i UH c•O TOf' C,UC Ho•uo Oli'O Bt.'lltlte r ocooh1He. auoM UOKVntiO JrnYlKHT"•. c• o te lllo ll, M"CIIft!oiO I'Sieroc_,o noa CT-I'elv ncena:.o- IICDr'!U iaTtJb(J(IIt, nQ-o 1'3fiMOYft MO, rntD::IMO otle '"'' CSoMIS ••~aTn t<3A MJI.HMQ d1r .. jt ... O CO I(I'V111o'0 V0811Tnl\ #ltM I'M1 1 8 JUUIO" ce IICitOIIfi" O KO rH' ~ e n3CT>! noneTtUI.O Cltll Hll lt.ltR'I, M':lll Ta.'!O \tQt:IC. T n<!JI MI M I'Sr3 :tVntft IIM'Cf'' T•TI'I. T I'ITn 0JUte11eMo " " v t<u CSual H3HtC"l" !h utaHa \iaf'nka, xo~~ ,u r1 ao~• CJI co60M .Dcalii'I!Ht)l •olt'un". 1ft :till. A oM. iaAa-H, eae ns "•""*'"'"tit ''"""''*e· T"11'· T•to. Sora • " ra oneu le~"a :o.:tMa ouetie :s.• l(.nce I~JHIU'n .a:ovroaw••· Tt. ztotlow~ • «t~o6o!utuze ra. Y OUttiR .• fii ... IIIM. 1"381'010Pirlt8 OTnO- 'fiiR.e JtOM~I"CAII•fa. )f(ne- c.,majy u .MMON> n:\*"'e· Mworo l'HT~"ot-coea~•. l<OM• ~epCMttiiJA Ul ll:l.lpWU3 niCOIOJ4: fl#lllf'l!t.tlt<flr }IC',.I(U 0~4po11rtrl 0 111/a/Uit(rt CPIW(U l.l"t%1jH&IIjU , , , - X ohc~roto 1t11 enu:not~ ? - n1cTa JeD t•~"~ >'<CtUI Jlll>t.:fhn ct aa ll'lt- o o rneAalytiM f8KC.IIttll)etf0 )' Hopl'CKY Jl.Y<SIIKY npOSOpl 1CaCMO ft, - Couan? Cnua"'a cax T•rtll to.t•ne, xohy CIA .Aa nt)l,eceT • .. eaoor.ne:tax - ,«.O'I.CICJJe )'llljeK atp,pa a uacx.eJu.a Ma.1111:a. HIAa )• - lako Je ratoo v rtl•me I ntprljattll bllzu, u d•ctmbru -prolte rodlne racotuni tu isborl za Oradskl NO odbor. 'Moogi aa mlohfl da ta odluka nile na m lutu. All Tuda I• nala. krviJu vuana z.a borbu, srula I srodlla se a naJom vo!skom I oalt. vile narodne vlattl znalutl 1ve to nlau po~rl lelllc kod a su raaplsal e fzbore u Oradskl od· ~or. Tuzf~ le a ve!lklm lnteresovanjem doe. kafa frbornu • kampanlu. Btra le to novoat ~to su t t.• n• doblle pr•vo glua. Prvf put lfne su d oblfo oravo da glu a)u I •ktlvno u(estvulu u politl~kom ! rvotu s vo'l'a guda. One se olau abonlft. Ooa n brzo sbvatlle Ita za njfh znafl prno aJau. Prvl put u latorfjf nafeg naroda lone po~l nlu al<ttvoo d a ueutvuju u rjeiavaoju ooltlh pllanja zajednlca. 2er1e su na prt:dltbornlm konftrencljama aktlvno ueutvovalt. PokaJal• su da rm Je mno ro atalo ko te bitl lubran u Oradshl NO odbor. - Ml nemamo z:aaaja, - govo rt jedna lene, - an &namo da treba oluvati ono ito su nail alnovl u kna-voj hnrbl lzvnltvall. Ml vl~e netemo da tfvfmo u nezna· ntu. Hotemo d a r1dimo, da poma!emo nalu borbu, da zoamo Ita ae radt u oMoJ zemhl. h o~emo da blramo u -vlaat one !judo koll su sve doll u narodnu borbu I ll<oll fe •odftf brf~~:u o oarodu. To I• oarodna vlut. I !toe au predtarate kandldata na lab oro u !lata Ora dskoa odboro. Davafe povjtrtnlt fednhno, a drep koj f su 1e o ~rll elffl o oarodnu borba 1 p0111apli aeprijataljo lana au oltro krltlkovalo. Ooho le dao lzbora. Na blralllte dolaze Rlasa~f. a m• du nllma pr-.1 o•t mn o~o dlevolaka f !eoa mladfh I •tarfh. Bllo Je dtriJ!Yih momtoata. Borel Tualacl kojl ae aa utekll u Tuzff ciolue da clesaju I teao koje oe zoot& litotl ofhju parlluno. - J t If ovo za partiuno? - Zatvorf •onrtw. - Olasam z• partlune. Jtdna Muslfmanko vodl d•oJ• djt ... a jedoo a .,... oosr r Rovort: ru~ju - Nepfsmtna sam I dolla urn da &lasara.• dod?- glh lxbora nau~Jfu plsatt. Tora d•na Javrto •• na fzboroa mjuta hitlada ... damsto I trlduet !ena lz. Tu&le da prvl put talra.ju oarodnu vlasf. 4S0/ 0 od utupaor brola bl rafa bile •• lana, One su d olazrte na ltbort u rrupama pod partlcaoa•oD!l zastavom kao aa nt ku sve6aou manlfutaclla. Ztno Tu&le oa gradlklm f&borlmo pokaula au s,.ltao za Javoi !lvot a.-ora lfada, a time I IYOjQ ~oreJoat I aposobnoat da te t dalje tktlvno ufc:•hot'atl u t&andojf aale alobodat dtmokralske fe<ltr&tlfM Japalafi.ie. JT �r I JeneHKa YCT4WKH ni-1CMO CI-1HA MA,Il..ll-1Cjrf>,OUJ JIU t:e, iJpora AtO/KO, KOiJ CU JIIU, liJOjyliU py6uue y CG(lU KPOj Of/CUIUIUO, CJ811UX O~ujy IUOUUI0/10: .Oqa cy UIU OiJBfJIU U MO:JICOO ra, iJywo, uuwiJa auwe O'IUMO ouiJjemu Helieru• ... A ja COM CJIJUiaO WBOj MtKU, CIJIO'IHU rJLOC u uJLaKao. Bop ro saucma IJ/lme auiJjemu uefry, sap Me au nuwe nuKaiJa uelie caojuM xy;bl!auJlTIMr iJJLOIIOAt rJLaiJumu? A KO lie COiJ1 MOjKO 110/Jin J CJAipOK iJOJ.u U CjeiJojyt.u 110 AIOJI/1 mpOIIO:JICOI{ BtcCJIUA/ fJIOCOAI apu'lamu: .Cmpany ueKaKo yaopax, a cympa /leAIO 3ajeouo osullly autenuqy cujamu•. Ko Ire IIOAt caiJa MOJKO, ua rpaiJti pyou11e iJouujemu u iJyro Kpaj orHJutllma 6oxulrue npu•1e npu•JOmu'? Ko lie uac caiJ, .ltO}KO, CJ/1/t /IU'IIIIIAI XJM6o;,r xpauum11, iJpHa uOA! cjefiu u uolty uao .friOJiumue C llOA!O /10 T/OCIUC.IbJ JLeflu? ... Tu C/1 Are •tupcmo pyKOMO cme3aJLa, a morme fD:BOje CJiiC KBOCUJIC AIU KOCJ. .He 6oj ce, cuiiKO, 1111 na uac rocnoo saoopaoumu, oaJboa, Het.e•. Omaq ce 1/UKaiJa rwje apamuo. 1-buue. cy jaJIOoe cuanaJie, a '"u •recu1o IIUj!;.rDnll rnaiJuu. Y 80AJO CU mpO:JICUJIO JIUjeKOBe I(QQ COAl ja Jle:JICQO ocuuqe. YJoJtyiJ cu o6ujo11a uporoae KOiJ CJ HOM • Cmpouy" OUlCJIU ... A KOiJ OliO apeiJ (Joxuli HOIIIJ PyMemry oiJseiJome, mu cu Kpaj ,,eue JLerJJO, iJyro anar.ano u Meue jeqaje,u y uot.u 6yiJuna. DpolloiJuJIIL cy i)auu uyua namtbu, uot.u ayne ueqoJba ... KaiJ mu ja Ja flJIIIKJ up11pacmox, oKo cena iJo6pu HeKu lbyiJu uo'lewe xoiJarau, KOiwllO cu mu, cjet.aw JLu ce, uo!.y y ysny 11ewmo nocuna. Tu Ate jeiJIIOAt upeiJ UC'Ie r!OSUO II TUIIXUA! rJLO- nAPTI-13AH K~ l(oHu.e.- nporwne ro;taMe OAJ))I(au Je Na n •~•a ro... au•Ja u epe-; Porauau-. y ce•po•. AH"DI-1 PAJI-11i COM uocte: ,Cjehatu 1111 ce KaiJ 0110 uaa oue fJyne y ce~~y oqa oiJaeiJowe ... Y611nu cy t·o, KO:JICY;.. oa.•wx IUOMO neriJje lfpOj Coae. Mu BUII/e 1/UKOro ueMOMO ce.•t nome iJI!Mibe, KOJY myl]umr xot.e iJa arose. AJLu iJownu cy aapmusouu y nowe ceno u, cOAtO pobeuu wymu, Kpujy ce. anu jow KOjy ueiJeJby 11 /fOXY u1i11fie ua t{ecmy, 110 KOCOpuy. /1 ;II/I fii!AIO C lbi/A/0. flo II Offlal{ HOM je 1/U IIOJIOCI<)' CO fOpiCUX BplbUKO pt!KOO iJa 11/IKOAI JteiJOAIO 06pa.1 iJO I/OAI )'Uplba", /1 Otfl/111/JIU CA!O, AtOjKO. CjefiOIIf /IU Cl! KOiJ CU CC C;ltU}U/10 AtOjOj llJIIIKU iJyrUHJU, KOjO AliT iJoa11pame iJo iJecnor yaeu,a? Gojao co,lt ce Hail tAro ce pocmaJw ... 'iecmo COAt uumao aa me6e 011' 111/KO 1111wma ne 311aiJe. TeK jy•te,p cpernox PaiKOtsy Op11roiJy u 01t Mu pe'le iJa cu xuaa. ,40HOC Cll II UIU, ~tOjKO Atel]y (iOplfU.liO IIOCU/11 y pyt{U u oopmu ce ys Turna ila napoi!J. Ha IIrBOjoj ;llpiiiGBOj P)'l(ll, 110 pyKOB)' BOJIIU'tKe 6nyse, pe• At/1 PajKo, cujojy u11a snoKo Je mup11mu u 3/IOTir/le aaujesi}e urecmoKpaKe. CaiJ cy, suaAr, muoje O'lu cjojue, mu o/1{1/e ue nJLa'lem. BuaAt wma caiJa MUCIIUIII. Tu u coo nelbyiJe Mpaum. He iJpxmu mooja pyKa KaiJ norane iJyuutaue ouje a o6oo3 cooj, •racm 11 se.<~lby caojy 6panu. HwcaiJ uOM tJ/111113, AtajKo, myfpt Jbyuu o'leoe uet.e soiJumu, iJjeqa rJLaiJua JIU}erauw, a ,11ojKe y iJyre, qp11e uot.u, unOKOillU. MajKa ~toja iJporo, Amaro m11 cpcfie xenuAt, a .lbJOUAt mu mooje j yno'IKO 'lena. Tooj cull M/1/J/E ayw~ry *,.... To Je aawa~t 4rtJ• 'I n011n•"'XX• a A PYwneao• »>ry aam•• •na •• Po•anJ•. lliTJ• •ora O~~tt Mthe ilyro U6Qpn• t• 0ae CJ octne;,t 1'13 TOj tCOH*tCitKQ,..f• (ICHRje. ...... •tro Mun •aw-o 7t:aa•• • ~tuo euu::a IIIAIU.• ne*e npeA llhue p.Kn~tu.•e J:ll TY IIPIV KOHtf>c r ttu~aJy 61MO j e ~~­ u1·ro cy cJtaw~tc"'u ~ v• T'C tt t~o•n 'f)'Tilo8.ul Qt· MNTI)I.tl.tiA nC.J ;1ptCT3j&u, rp)'.03 81 r pyaecun·~ nt'at~<••• •e.a Cllo6oAaph:e Pow ae•Je ceeutto .. u o. C•fll'tu.o eTO• , a PI~DIII ao• ~7 AO:JaU.'It •• ('•oj ap .. •t•wn aeop Po.-~v•j n· q TOra up ~eooeh •upaJanlh.J. :~••• np.. DJT •ttJDiat •• roaop••- . .. C~J..O ro"""9•Ar 0 Cfll.ta' t»TO • •~ M ..TO »>t.Jif1 ap•'UJI• o ~ taT&aJUI XOit CJ ao;~uje.u J 'lOttJ ou6opti"t. 18 - pun ie Je,ua *f!ML )l{epe Po.-a••fe N•traaa Katy carue eaojy nowOCNf r;~uy aptA +&tGac:-r• .. ~•M y6•&&••• • oa..a'IKIWalla, O•c IIMt-JII!OttA• lue ua caoje CSpah " CIIHOI-a, jyea'ln.x, JCTUMI<l Po• auje.. woJ• cy uojo• Kpa,.y aanen• U31f)' c.Taay cnau Klllltlt <~a'l'a· 110r 011or apaj~. Meby Po~ a un )ta ~ta 11•a Mttore *tlia sa KOje KO~ ra Ch• ce one ynnaruune. na ~tano Tpe6a P CMt;'l" y O'IH norne· AITII Hthe )'CT)'IlHJTSI Jra,ll;l JC y Ok'1'1U•J OJ1.6pUI H "f8C.T , CIIOje8tMn.t. 0;~. npaor AINI ycntuca *eut aa POMIMaja 6ue c1 UpcT OC~Oftal( UOjla j)'ttllf,._.. tatiOI)JU.. Kpo1 Oat TDI • DO•:t;., f'Oaaae on t'f .aue c.e o.a ec:6e r 6o¢• ea c.-o6o,u lUcy •orn• U011an 'leTU'IfU U•I(G.act• aoja CJ ax 6u·••u•, opeGa lua, &10<'TU~a, tpa• on•• a yCS•J•~•. Koneem 19t4 godlao lnrten Je p>~alj 0<1 lltr& l8 uatah u 8~8. S•meu I okolnlm ot)hu. ('~fotkom ..... ·R'Odlno1 oa Bam 8 >1\t. uth6t pod k:OQl!ll\<lom p or:natol( kol)a6a lb)~o•lta, Ante Mr~onllta I A•daoa ll••'~a, lnrllll su ponovno pokoll u No• om Grado, (Vu61•~­ b P Jnvlna). ;rdJo po prltaolu otevldaca d •aa' nem' t l•or ub.\. 0 tom ftt.om mJe•tu ell) da.tta• Je pobije-no pr•ko 1000 Cela, dhoa I muik&r\e1. Z at-Ins, ts lsta banda pro~la I• na de• no obalu rlloke Boone, e~l• Je l••r411a ub' l..la i p•1i••l• u "'P'"""' solo Mllahvac, u lltGm In PtA6e. Oyuo MnetAana.4.Ke BOJbe sa J>aAOM, cni3Ma le 11apoAO 11111enora <pafa. tkcran• le ceAM4 tfeapu(aTelbO<a o<l>lHs••a JencHba saJeAttO ca o:Td.IIH~ APY•· )Sa"'l tunrwu M &-.. ltB"UY W. 0An4:SU ca HaUJW~ [CA.tU.t\jl.llolM4. Y cp~6Pctttt•coM cpest l}eneuu opu(eA!tO P Mit. -Cy 4apeb>t '{cram<tt M ttb:>ouH H anase lo '{ oen'( fp'{(H4ttbi!M4 110 AoHitH. H~nottlarefb:'"' M> ttoalb'-5 noope· werao (e MnaAO )eJICitKH.Ho n~jcno. Mpr&y, u:sHaK.&JCeHy, OOA btJIIHICWM op~O!'>f KaWnK cy ~lb4ltlt Hawy Je..eut<y. tb:H o36ufblt~ M3pa.s nHt~a '!"obopno f~= •OCBeTitre Me!c Ycno>~<Ha ua JeneHt<Y B~h•uh Ka? "XHIMAe APl!" t'WX 3H2UutX U Ue3lUntHX iyHaK4 UltPOAIIO·OCliOIJOA"-" na•·IKe 6op6c. ocrdhe o!et~Ha KOA ua.wer HapOA.a, sa ~"·'" Je cno6oA'i " cpehHitl'Z 6'{Ayhuocr uece6K• Ho "'Proobana CBOI MMAII :t<JtboT, - walu~ae aa~oa1, 40rHa:~ea. "ro H'l uuaaa 11ehexo U· KA *e paa6opnn esen11.e-.co co tto ailAI\~r Aawa. - TeWt(O •a (e, C-Pllt • • IU KUO JU (f.t - c., N trUd.110·ostobodlla&.ca v.Jjska pobjedo'lo•no aattu,& 1 naee 1U{O prJ61 Ol 6e a:tl z.likO'IGI od t~ts fa~l PO z u t_,. ltiJI(t .JIU.I• •••• Ava Koapuu,l kOla je •cr-.-pa cau aouuuu ocao6oAUI'fCOI 6o¢•. - a oaer TJewa• et KIA ao••en•• ,aa fiy cy"'~'DI • oh • t.to•e.•ol ao••l• opaeo J •"• aorAtA no a e.a}e- TU ot;pau CApT AO'ICK&U. Cu C'f 0110 aapa*atll1e aaju,snJC:y *CAJ .,.. c~ oll'o npa. it: IICTjtpA uenpafne.n., AI y.. a pCTUIO lt&UIP H3C10Jt11U llllaCTII, TAl ce: teooo ~ p()y yaurtu~ •o "' a:acnna•o. Jta ~tOrnabyJeMo liCI)oa ' &p8TCfiO a )e:tUNC1'iO CIIU Ao• onay. MlniU vapOAI CIOJf Cl2o60AHJ Ha kON+eo-eaQ.a j• (e. aaa6pu 1npoa oA6op y ItO)• c1 rmu ••• • we• • •IKe • cec't'pa Mawax • oaa.a? u 6opaqa, •eae .-oje • OA npaor .a.a•a • oc.e y uol•• cp••a.a n o paaotTa • n~t t1 118e ••• ._._. OCJI06oJ.a •a.. n 6op'c_ C:lf .,~. N MMa •a J:je- t,t b lh iiOn, k:~l}( ostali eu viernl p.e1 t1vo~a rospodara liiUera. Q11l rw'-· Hll KOH4{epetn{lll• cy roaopur~ peljue c• Jn1Hl aa APfrO• crapt, yu.a•n.ewe Mtftce., .-Jti,l,e *e• ~ • o • .-:t,!l,tUIKe. - lJto..t~ dutlm, u borbama 11 Jtdlnleam& na§e NOV naotapaju jedinll<eoo Ito ae moglo vldittl I prillt<om posiJt<lolll borbl u Gradae1o. I du., Avd•n H u16, Mrkonllt, oop Savo 8>!1t I l dru;i oHm' H116a.1 oro1u.la·..-aJu kffl'I IIO 1lultua~Je o~n .. patoru. All nJihova nedjel• nitl 6• •prheeltt nl odlolltl uolit01je o\:upatoulcih l<rvnilu. obr•fuoa I• ~11• ._ J\\Koro C!IIO Q0e1'0111111e 0~ Okfi'IUOJ)ll, OA TCT'atll3:, a OA OHU j&tl&l\ ••l '{ caa•o ceno, Gttna p:uo no11>t ltta H t~•tle>betta OA l ,, ~ ,,t . 1 1 l>Onln,)" je, no pt'lrnalu61 borb& 8& 8r1>1t~lm d!ela\lm>, 1Yaka 1<o .Qo planu'' poblor ao prema Modrl61. l•blotlle••• Jz Mlloiovc• kao oaro~a lz l( >4rl4e miott• Suo govorlo jo t<>r• daoa tetnWtl l:omand Nl1<16 d • to ao u aluhfu napad• oa Mod<!~ ·• 1> >rlt1 tlo , posl)odn(eg, a malo zatlcn poslao Je a• oje tehl•e l<ut •m• da provodu B >1lt. Nakon ••rteoo~ o~sla " lll· looevou ustale ou se uputllo or om a !hdti~i. M , 1 1~4 je doon pustoA. U~ad >m u M,JdriOu uitdo au pohlte oko 60 lena, dlece I slarac•. Srpskl ~l •alj prll• ~·anl a doveli au ored crkveal portal, gd lo 811 ~~:a protbod ~c mu6UI, a utim p>klall. Ojtc t au ubljalt u najnjersii:IJI oatlo. Oalmall eu lb za notice I t&da nmabom luplll glnom o zid. Nakou nd•aog- po <~>IJa lzvr~lll ou nttu•,eou p!la~ku, upallll i•dult'etln>l 6ot· l'le i tllttm !ilft QOY'll1df. S\ 30btJtll HU Olh&li -&1'tU&O.O~ iupnlka fra IJ'ran)U ,Jur lt&, I<O)( ~0 Jol l911 I[Od tqo (~. t iorao uata· :e r ub1fnlke l;t cr:Cvo, n\ao'"ca tt\uv~l rm d& h erkva nljo n rubolnll<e ~ ~o u lolllolovou. ~to u lo{odr: ~t I okololm oollma, pod&oo Jo oko 4:o ljudl, teaa I dJeea. Sa~a •• ~alnlcl pos~nplli no Is\! naeio u brut· si:om seta G trevao k od M ldrlte, cd je •u nad. hr fat•'«'IAI livliem, O;ofl olio poho zs u<tahou u Prud,lnrtur po. koll, pllaa~ .. I palfon)e. l•dalnlel orrt<ko~ { b r utskoa: norod •. opro•o<h61 clos~Jtd :t o p 1\ltl1tu ok,tpttm•" br&touMiae(hD i streo1Jiy,,. o)em, ne vode61 raeu.a o frtvam& l<o)o daje ••~ oarott. jOIUI.Nka. Hn}tca.Jt m~eo.tzOUifl .na Y~~'•jtM npalfan llaftoo. c.a•o lll)tJ\ KOfOM <fn one IJ9C"Ta/ll, "tM:I ltiDOpa C'{ 1941 :¥nyne OABenlt y norop MnaAy JcneH<Y B :hlltth. Cue crpaxore " My•ttttoa Joceuosua H APYn<X :noropa oua lc BI<Aielta " C.OMa npe><lfafelt.l. A "<aAa ce ifeAttora A4Hcl cnacna ~ noropa, Olla Je cxsanu1a tAJe ,Jof (<: MjecrO II HOWM nyr KOfttM CC AOnaSH CJI060AH. Aoltlna re Meln• rtdp1'!1:s<!HC. )!(una, '{Ollie< Hae><ula••a. nyua nonera HO'{MOPitO fC PdA>tn4 )1 4HTH<I>tW>IC1'1NKIIM oprdltlfS<IIIHf4H4 M4fC• ew« or O< Prra. C nyHo no&lepe"'a cnywane cy le xeHe Ha cou(j)epeHII" IIf. Oua re :ntau y lbHMa npo6YAIITit o ena~'{ lby6tb noe•<1 HlW)f HtPl<\lf:>.OcoO· >6oau."a•xol BOicu>t K AY6:><Y MP:telt>f np• M• oxyo•· ropy H tberonm• cnyra>~a. 0 •• Opr.t•tt>yfe •rn<'lPHH llelnboT, OTBIJpa talta.ncllt 6ercKe Teiu)ese, Cilp!Ma np~ .. ·6o );Usna. liiiOI"f pet; a Aa Hill It 010 .,ljlbC'OlOII .,aH aoJ• C-NO AO*UjC'. if!J loiCIMU IIOTeWI(O~e 3ffit<091.1'& H3 f.}:)"(Or OA80AHOH ..r,o,uuie u~ 5p'-IKOr 'i :snornacHu JaceHo&ali K'It nor o p •Mel)'{ OAP8CJUtM :t<Pf8<1Ma 11 Aleuy. ToKo cy ItS w •onaae CPECKA K OH<PE;PEHL!IIIJA HA POMAHIIIJIII •J KAt ..xouo.y nr 11-a .:owttp-t•u•1a Atrn.awncnuor PONOVNI POKOLJ U POSAVINI Bot..K~t.. ' 1l P ~treboo !< u o•lrn posljtdalm botovhu n hoofno tulob'Odenie- naprerauU ave 811ace. ('to&reaao i• 4.&. ........1 po~t·n ~nlok ••ollm ufd!em d >prl•••• ooojo4i kako ,Ji Jed'n luod - nar.>dnl kcvollt - nt bi ~!ta• nek•hlen. S<l u N>toloO·O•Iobodllo6<u volaku - I muic:o I i1ask:o - ne gleda)ntl 1\& vJeru l ftu,,h. oet:. u b orbu prot-lr k:rvnlkJ1 u. botbu u tdl)bOdll, t& epa.• nller oarod ' kota lo t kOIJu ••I kr,olool. 1'·> oelfl bude oclr o.-or 1.1bleama ae•laUa •&&rae•~ •••• 14.jMe I t ota!el•a. Ultall&raa _ao euo6o~ .-a.art ••• ... • �\ ZEN£ TUZLE I KREKE RADE ZA AnMallsH~I>I front !ena Tusle I Krelte neumorno Tl df I pomate SVOfU 'fOfsbu. tn..v nte radlolca radl punom parom. It racllonlce (orqano svoltl don so odne.u urodno ltro<1enl l<>rianl u tivlm boflrD4. Krot ftloqe se vide lene bal!o, naqde nad ramove prollvs(u IOrqen•. pore IH!dobrane. llfu t>OS!ai7U, dob odorqo s boll!ona zulbnte malfoe '" fdllante paroulta ne pr"~'·· n su torqanl namtenlenl nallm ranfenldma I uto ih lone laroduJu "" norOCIIfm zadovollslvom I pa&!Jom. U radlonlc:ama qdJe se ltTia« lionel It padobranJlofh aallano u•tr•lt se orl Plesma. Tu Je oroslton<l sob<l provf Zlvf solei vrftedolh I brtlh rullu !lo premolavaJu lro~>tt, veseflh t~la.ova I l l'fth ofltu omladlobl I teoa. Od lib l>onac:a u druqoJ se radtonlel plelu wape ca na!u v<>Jsbo. U kdn<>l mal<>! rddlonlcf u druqom dJtelu qrada tene brole I or6ve u•ole ra ronlenll>e, dol> u bu~ol l>l'oJacl>oJ radionld dvadesd I pel ma~fna od (ulra do mraba rodl u tedan t~las. Tu se !ene sa omladlnl>ama nal!e~u bola ~. vf!e parf ve!a l•baclll do se !to PI l(e o!premt borelma na front. U druQe lrl radloolce paralu se padobr•nl, llrpe we<!e I ~flu slamarlce. U tednoJ radionic! lene mflese rezonoe •a votsbu. Trl•ta l!lloerama bra!no I lrl hfllade lot<> za prvl obrob. Rod 1e 0'9dle orqoni!Ovon I brzo se odvlfa ua !alu I ltllf!eh. Do~ redne miJese tl(eslo, druqe ratviJatu. tre\!e r«tu re•..-mce. U ·stanlct aa transfurlfu brvl, I u ovot nolnovlfol 1ll!c!JI u pamc\! vojscf !ene su bile prve. Mno~o t NASU VOJSKU IIIDOlZO Utoro rumene, cusle ztvoh•oroe lu vl ~to vrd& u l!lvol aamrle r<>nJenlb~. dale su dosed lene Tuele I Krebe. U slanlcu sval>odnevno ulaze mlade dJ<vojl!e t fe~. siMe ~fl!e, .sre~ne ~to mOQU daU S'fOfU l!rv •• lrqubltenu brv na!lb tunaba. U Crve110m brslu uvlreb ~el~atu na zene nov! poslovl I radacf. Tu se nab<lvlla mlflebo u bolnlee, orqani•UIU orlredbe u l!orfsl ran!enll!.>, upueufU se na rad dobro.,olioe bolnl~arbe l!oJe se sval>odnevno priJavIJt>!u. spremaJu •• nedelfnl poblonl ra ranteolb~. I stollou 1rul!ih poslov.,, Zene Tuzle I Krel!e rade bet odroora •• "'olu •<>lsbu. Tal rad smatro!u s•O!Otn patrebom I dutno~<!u. All ne sHiu, Jer te sve vile poston, sve •lte no•lh dutnosU bole !OVU ·na sve strane. Na druQOJ qradsbci l>onferenel" Anllfdbflcll>oq Iro nia feoa u Tuzll obuolle su se t•oe Tutle I Krelle da o~ledatu re•~llate svoQa rada. Konotatovale su da sc teoe Tuele I Krel!e u svome radu sve vl!e pave•ulu u •atedniclllom nastorantu da lrvrle radall>e boll stole pred oflme. Dosad su zene Krol!e I Turle ddle nrebo to.ooo radnlh dana za nalu '90Jsllu I ntoae poltebe. All sve to ol{e roJ do'VoiJno. - N!Je vf!e vrf)eme da se l!rl(emo od s•liela. Dosad cas nile bllo mooqo na obupu, all sad nas te sve vl!e I 'VI!~. Pozurlmo se druqorlce, oa posao, oa• ro~lo vi mlade bole leb rnlsllte da ! lvlte, da poradlmo !to vlk da pomoqnemo narol volscl, da cas prlie do~ebamo slobodu I pciiolmo ~olflm Hvotom, - obroU se stora M•JsU ia maoba zenama na bo~ferenclil. rOAI!Bt CKOpO qRTIU 0 0oaBI H& 194 { rOAOOe K PH•l& H3W8 60pl.l8 aoseJta ' R ft 0 N&rln4 ftOKptT,._ waa<Sy A• MY . woKa*e" nyT ea Rp'fiCO. LUsa6c C8 ny·reM. 6ojao c8aKOr u6yHa, 888npao OA ClaKOr Q:IIOir. na DJTJ' aapt•aaua. ~apt .-oje cy 81Wa 6opno. Blpo(Mnn J r paqiHNOI· Mucro OJ , • • • • llfiOA• muCSe 111118jtne noe:aaauu • DIITOMOM Sy~tiiH~·y. A UAI OHe ••At uofu• o-..naa Xl tc:O aW~OIJI CIH081 pywe TY &e•&'~•Y .IWICTI"tKJ ....y. Bl>•h•Jyb « KJhM, na ayry aa WnaOKIIIJ, optTO•• HaJ••r:t• r ojo je yenoo Jl.l nce juwe •• rpa•n•ll•· r.uo ayr •• ""~··· 1(11<0 J• JlOh J Opuo, II.TJ. Rlt IIITJ!l3i)·fla tpnUB. Cnaeoaaja Baeal!, •Pntlt.lHIJ:l& OnwraH<ror Ol~ pa AirT•4>aruaenuor 4>po1tTa )l(e•a, • oJa ie Jom OA WTAMnAHO I Je >KeHe •a eena StKBteKa ea nrHu• Top6a.Ma 1CPeIIJ'1IO oy p,a rpolKe Mafon ..y 6PMUJIJ • y >t.OI eeoje 6ouraJ I re 81:ni81JJIII '1 rpa'tiHMUn. Ty SYJCBzqaa .. ICe npe11 " Y' a•JJewe oapo6JbtRe HwitwUt' "JtnA)J(BH· .. Mill«< Cnaca MY j e ,noKaaana" nyT Y npon.ete 1943 61Aa Je ornolfo~tna. • wj-M DO CTO DJT& lliTIO J\1 HUIII nerAJct a, npeo,l Be'fe BCTOr lt3ff3 ynJAt 7 KOlUH)Y M)ena y 6JK8B~Y rpyaa >Ke a a ca npaaaw• stct o~a a nacaaja~:~a 11aua. Top6aMa o pat~ eay Eao Jlpyroaa, GliHc•••• CMO n.aHac aca pnH•ne TOp8e, a H• BUf& I!UICM.O AOWJie RPI.3HMX PJXJ, AOIUIC.JJt Cuc•••J• rypaiylla m..oy HnP•l•A· KaA ie w:aa6o ew: uo ueT~ICp ll:t: 11a u nue1 ope. f»nJ•ll•o Je • no..-eo aa BIJll n1mto&. 1-beros 6necaaw aorne.t oao Je ff.a Coacy - 1 1p. TIB&HCk J H 3 j ky, Oa ca rypeo ftD TOJI Hl jt CJII U I O u Jy Jt aea&y xtao ooxopaT•· Bua Y TY311H 1945 r OA HHE • �- \ CMI'T <I>AWJ.I3MY - CnOBOAA-,.HAPOAY , • � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Periodika/časopisi Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context SP Periodika Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Žena kroz borbu : list Antifašističkog fronta žena istočne Bosne, God. 2, br. 3 Subject The topic of the resource Antifašistički front žena Creator An entity primarily responsible for making the resource Antifašistički front žena Istočne Bosne Source A related resource from which the described resource is derived Narodna i univerzitetska biblioteka "Dervis Susic" Tuzla Publisher An entity responsible for making the resource available Antifašistički front žena Istočne Bosne Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1945 Rights Information about rights held in and over the resource Antifašistički front žena Istočne Bosne Language A language of the resource SH Type The nature or genre of the resource periodika Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 25-P Coverage The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant 20 str. 1945 8. mart AFŽ Bosna i Hercegovina Istočna Bosna Miting žena Narodnooslobodilačka borba pravo glasa Tuzla žene žene borci ženski listovi http://afzarhiv.org/files/original/cea8b65a8cdc7e0971622441ad42958e.pdf 16aadf9c7c30588c5de5a862fb2cfbca PDF Text Text Naziv: ZENE U ISTORIJI SEMBERIJE, dopunjeno izdanje Autorka: Tanja Lazic lstrazivacice: Tanja Lazic, Ljubinka Vukasinovic, Radmila Zigic Lektura i redaktura: Mirjana Stankovic Recenzentkinja: doktorka filozofije Milena Karapetrovic Zasto govorimo o zenama? Dizajn: Ljilja Lukic Stampa: Dekor Art, Bijeljina "Talking about men without talking about women is like clapping hands with one hand only" ' i Vice versa Urednica izdanja: Radmila Zigic lzdavac: Organizacija zena ,Lara" Beogradska 38, Bijeljina Za izdavaca: Mariana Stankovic lzdavanje publikacije omogucila: OPSTINA BIJELJINA Gradani Bijeljine licnim donacijama 1 ~ ! I I I \ �Rijec izdavaca Pred Varna je dopunjeno izdanje knjige Zene u istoriji Semberije. Zahvalne smo Opstini Bijeljina sto je prepoznala vaznost ovog istrazivanja i odobrila nam simbolicna, ali znacajna sredstva da otpocnemo pisanje istorije zenske emancipacije u Semberiji. Taka smo bile u mogucnosti da bar u leksikonskoj formi javnosti priblizimo zene koje su do .1990. godine svojim aktivnostima ostavile trag u javnom zivotu Semberije. Ova nije bio lak posao. Stavise, vrlo cesto smo osnovne podatke o zenama Semberije s kraja XIX i pocetka XX vijeka pronalazile samo na grobljima, gdje su se na oronulim spomenicima tek nazirale godina ro<ienja i smrti, iii imena bliskih srodnika. Za neke podatke trebalo je dugo i istrajno izlistavati lokalne skolske godisnjake, arhive, novine iii skromnu gradu sakupljenu u Muzeju Semberije, dok smo neke pronalazili u arhivskim, muzejskim, biblioteckim i drugim institucijama Bosne i Hercegovina, Srbije i Hrvatske. Stoga se najiskrenije zahvaljujemo: Maticnom uredu opstine Bijeljina, Muzeju Semberije, Narodnoj biblioteci ,Filip Visnjic" Bijeljina, OS ,Petar Kocic" Brodac, Organizaciji SUBNOR-a Bijeljina, Arhivu BiH Sarajevo, UABNOR-u Sarajevo-Centar, Maticnom uredu grada Dubrovnika, Muzeju pozorisne umetnosti Srbije u Beogradu, Jevrejskom istorijskom muzeju u Beogradu, Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu, i naravno svim autorima i autorkama cije smo publikacije i istrazivanja korislile. Neke od predstavljenih biografija nastale su na osnovu licnih kazivanja iii kazivanja clanova njihovih porodica i potomaka zbog cega im iskazujemo posebnu zahvalnost, kao i svim zainteresovanim za nas projekat koji su svojim predlozima, savjetima iii ispravkama pojedinih podataka omogucili da nas rad bude sto sadr:Zajniji i uvjerljiviji. U tom smislu posebno su pomogli Mirjana-Seka Brenjo, Petar llic, Radomir Nikolic, Bozidar £Jurkovi6, Mirzeta Tomljanovic. Mila Stanojevic i Zoran Midanovic. Fotografije koje smo koristile u knjizi su iz privatnih kolekcija i fundusa Muzeja Semberije. Pisanje ove skromne knjige predstavlja svojevrstan dug nasim prethodnicama, ali i znaeajnu lekciju koju smo naucile. Sada smo sv- 5 �jesne koliko je vazno da sto vise napisanog ostavimo o nasim savremenicama kako buduca zenska istorija ne bi ostala samo zbir prazmh stranica. A lekcije koje dan as ucimo, frontovi koje otvaramo, pitanja na koja trazimo odgovore, nisu nikakve novine, nego same slijed vee stvorene staze zenskog pokreta koji sa puna napora grad1 nove drustvene odnose nasuprot definisanoj matrici patrijarhalnog drustva. Trudile smo se da pomirimo sve nase razlike nastale tokom burne istorije ovih prostora; da sastavimo gradansku i socijalisticku Bijeljinu i istaknemo crtu multikulturalnosti koju je ovaj grad oduvijek imao. lako najcesce podijeljene u nacionalne organizacije nase prethodnice su nekada zajedno, a nekada odvojeno, ulagale znimje i energiju da poboljsaju zivot zena svoga doba u suglasju sa prilikama u kojima su zivjele; da najsiromasnijima medu njima daju sansu za buducnost, da sire ideje prosvjecenosti medu tada mahom nepismenom zenskom populacijom. One koje su pristupale socijalistickom i antifasistickom pokretu prije i u toku Drugog svjetskog rata, pokazivale su hrabrost i posvecenost koja ne smije da bude izbrisana; kao sto se ne moze zanemariti doprinos generacija stasalih u drugoj polovini XX vijeka koje su na tekovinama vee priznatih zenskih prava 'vojevale' neke nove bitke i nastavljale dalje sa osvajanjem do !ada nezamislivih ciljeva za Zen e. lzvore koje smo koristile nastojale smo da oslobodimo ideoloskih obojenosti. Ne uzimajte nam za zlo ako to nismo sasvim uspjele Tanja Lazic Ljubinka Vukasinovic Radmila Zigic 6 Njena pr.ica - zenska istorija Semberije Dvije godine nakon objavljivanja publikacije Zene u istoriji Semberije (prve takve vrste u Bijeljini) autorke Tanja Lazic i Ljubinka Vukasi~ovic potpisuju i drugo dopunjeno izdanje. Urednica izdanja je Radmila Zigic, predsjednica Organizacije zena ,Lara" iz Bijeljine. Pionirski poduhvat, kada je rijec o istoriji Semberije, pokazuje sve skriveno bogatstvo istorijskih arhiva i neispricanih svjedocanstava ovih prostora i ukazuje koliko nedovoljno poznajemo i malo istrazujemo vlastito nasljede. Zarobljeni u svakidasnjici zaboravljamo okrenuti se u proslost i zahvaliti se anima koji/e su omogucili/e da mjesta u kojima zivimo budu ono sto jesu dan as. lstorija kao nauka, ne samo na nasim prostorima, jos uvijek ima mnogo praznina kada je rijec o zenskoj istoriji. lstina, mnogo toga se i promijenilo u decenijama iza nas i to prvenstveno zato sto su zene same shvatile koliko ostaju nevidljive uprkos velikom doprinosu razvoju drustva, te su umjesto daljeg ostajanja u sjeni, odlucile da svijet mijenjaju. Ova knjiga rezultat je takvih nastojanja i dugog mukotrpnog rada ciji rezultati pokazuju da je vrijeme posveceno ovom poslu bilo vrijedno tog truda. Najvazniji dio knjige cini sezdeset pet zapisa o zivotima izuzetnih zen a, koje su obiljezile istoriju Semberije iii svojim mjestom rodenja iii profesionalnim i zivotnim angazmanom. Ovdje ih sve treba spomenuti jos jedanput, jer imena izuzetnih i vrijednih zen a mnogo se lakse zaboravljaju od imena muskaraca. To su: Hanumica Osmanbegovic, Magdalena-Maga Zivanovic-Nikolic, Kruna (rod. Dragojlovic) Acimovic, Milica (rod. Dakovic) Krstic, Marija (rod. Ceranic) Todorovic, Jovanka (rod. Jovicic) Aleksic, Rifka (rod. Danon) Alkalaj, Zorka (rod. Eric) Dukanovic, Jelena (rod. Skibinska) Sersavicki, Milica Micic, Desanka (rod. Urosevic) Ludvik, Ljerka Pejcic, Marija (rod. Bauer) Dordevic, Sofka (rod. Vasiljevic) Nikolic, Slavka (rod. Kesic) Tosic, Koviljka (rod. Tepavac) Psoncak, Olga (rod. Marasovic) Danilovic, Radojka Lakic, Herta (rod. Baum) Gospic, Zorka Marinkovic, Hajrija (rod. Alijagic) Jahic, Mirjana Mijojlic, Sofija Mijojlic, Zorka-Zora Pajkanovic, Mineta Jahic, Atifa-Tifa Lipnicevic, Fadila Lipnicevic, Cvjetana (rod. Spasojevic) Jeftic, Andelija-Anda (rod. Stevanovic) Radovanovic, Roza Papo, Zora Nikolic, Mirjana-Seka (rod. Eremic) Brenjo, Zorka VuceljaJosipovic, Cvija-Cica (rod. lvic) Trisic, Asija (rod. Kavazovic) Cemerlic, 7 �Koviljka-Kova (rod. Mitrinovic) Radisic, Sena Resic, Fatima-Fata Lipnicevic, Vukica (rod. Ostojic) Nikolic, Nada (rod. Tadic) Simeunovic, Nevenka (rod. Kicanovic) Tadic, Milica Tomic, Desanka (rod. Lalatovic) Lazarevic, Milica Sudar-Manojlovic, Ljubica Jovicic-Stancic, Rahela Seka (rod. Volah) Altaras, Milica Zoric, Justina Kerkezovic, Radmila (rod. Nikolic) Kajmakovic, Husnija Hadzisalihovic, Rada (rod. Latas) Stepanovic, Mara (rod. Narancic) Perkovic, Nevenka (rod. Lazarevic) Dokic, Danica-Dana (rod. Bilanovic) Rasinac, Darinka-Dara (rod. Perisic) Tesic, Almasa (rod. Selimovic) Ramadanovic, Jasminka (rod. Hajric) Hujdurovic, Rasida-Rasa (rod. Hrustic) Gehajic, Angelina-Gina Rikic, Marija (rod. Buric) Rabrenovic, Ljiljana (ro5f. Malic) Lukic, Zagorka-Zaga (rod. Simic) Stancic, Dubravka (rod. Zivkovic) Ostojic, Stojanka-Seka (rod. flukanovic) Zakic, Admira Gurdic. Bile su to darodavke, pjesnikinje, uciteljice, osnivacice i upraviteljice skola, osnivacice kulturnih i prosvjetnih zenskih drustava, revolucionarke i partizanke, upravnice domova za ratnu sirocad, doktorice, aktivistkinje Antifasistickog fronta zen a, humanistkinje, ... U tim za-pisima ponekad je rijec o tek nekoliko recenica, o nepotpunim informacijama, o fragmentima, ali ani su mazda jos znacajniji od cjelovitih tekstova, jer nas podsjecaju na jedan bog at zivot od kojeg ostaje tek malo u prasnjavim arhivama i na marginama, a da je drustvo pravednije i zahvalnije sigurno se to ne bi dogodilo. Sada smo u prilici da u tim minijaturama, ociscenim od prasine i iznesenim na svjetlo, ponovo vidimo bogatstvo zenskog svijeta i iskustva koje je po patrijarhalnim nazorima bilo i ponegdje se i dalje smatra tek ostavstinom za kucne skrinje ostavljene na tavanu iii u podrumu. Godine njihovog rodenja pokazuju i sve mijene istorijskih zbivanja, posebno one vezane za promjene u :Zivotu zena i sticanje prava koja ce im omoguciti da postanu dio javne sfere, a da ne ostanu samo neimenovane supruge, domacice i majke zasluzne tek za uspjehe supruga i djece. odno-oslobodilacke borbe. Mnoge od njih upravo zbog svoje hrabrosti i beskompromisnog suprotstavljanja fasizmu zavrsavaju zivot u koncentracionim logo rima, zatvorima i u borbi. Po zavrsetku rata, one koje su bile aktivne u Komunistickoj partiji nastavljaju svoje aktivnosti u okviru Antifasistickog fronta zena, u okviru razlicitih lokalnih i republickih ustanova i institucija. lpak, i dalje malo je zena na vodecim funkcijama. Ravnopravno ucesce u obrazovanju u socijalistickoj Jugoslaviji jeste temelj koji je omogucio zenama da daleko vise ucestvuju i iskazu svoje sposobnosti u razlicitim oblastima zivota, jer sad mogu da se bave razlicitim profesijama za razliku od generacija zena prije njih. Zato ne iznenaduje, da u ovim zapisima mozemo sada pronaci i prvu poslanicu u dr:Zavnoj skupstini, prvu sutkinju, prvu rudarsku inzinjerku, prvu farmaceutkinju, prvu fotografkinju, ... Ta odrednica ,prva" pokazuje nam da to vrijeme borbe za zenska prava nije toliko daleko u istoriji koliko se danas mnogima cini. Posebno !reba spomenuti da su autorke knjige istakle i vaznost zenske borbe za one koje su dvostruko potcinjene, jer su obiljezene invaliditetom, a njihova ucesce u drustvu i dan as je otezano manje zbog njih samih a vise zbog drustva opterecenog stereotipima i predrasudama. Pregledno predoceni biografski zapisi predstavljaju tek dio knjige. U prvom dijelu publikacije u okviru uvodnog teksta predocen je kako opsti istorijski pregled borbe za ravnopravnost zena u Bosni i Hercegovini od kraja XIX vijeka do danas, taka i pregled zenskih drustava, zenski aktivizam i politicki an!Ja:Zman na prostoru Semberije. Drugo dopunjeno izdanje publikacije Zene u istoriji Semberije metodoloski slijedi nacin rada koji se primjenjivao i u prvom izdanju - istrazivanje dostupne istoriografske grade u arhivima, muzejima, privatnim zbirkama u Bosni i Hercegovini i regionu. S obzirom da su u ovu knjigu uvrstene biografije zena koje svojim angazmanom obiljezavaju drugu polovinu dvadesetog vijeka dobar dio izvora jesu usmena svjedocanstva, a to znaci da je skupljena i nova grada koja maze posluziti za dalje istrazivacke projekte kako danas taka i u buducnosti. Mart, 2012. Na pocetku dvadesetog vijeka zene se uglavnom bave prosvjetnim, kulturnim i humanitarnim radom. U nesto vecem broju politicki angazovane zene postaju izmedu dva svjetska rata i to uglavnom kao clanice socijalistickih i komunistickih organizacija, a kasnije kao ucesnice nar- 8 Milena Karapetrovic 9 �ZENE U ISTORIJI SEMBERIJE � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Knjige Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context M Knjiga Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Žene u istoriji Semberije Subject The topic of the resource Društveni položaj žena u Semberiji Creator An entity primarily responsible for making the resource Tanja Lazić, Ljubinka Vukašinović, Radmila Žigić Source A related resource from which the described resource is derived UABNOR Centar Sarajevo Publisher An entity responsible for making the resource available Organizacija žena "Lara" Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 2012 Rights Information about rights held in and over the resource Organizacija žena "Lara" Language A language of the resource SH Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 47-M Coverage The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant 239 str. 1941-1945 aktivistkinje Bosna i Hercegovina društveni položaj Jugoslavija Kraljevina Jugoslavija NOB obrazovanje politika prosvjećivanje Semberija žene ženska istorija ženski pokreti http://afzarhiv.org/files/original/d9483d8e4b9d55f2f8e8326d4fe77ad4.JPG e0efe4f9f483c6a86871df2a3322e5dd Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Fotografije Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context F Fotografija A static visual representation. Examples include paintings, drawings, graphic designs, plans and maps. Recommended best practice is to assign the type Text to images of textual materials. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Stana Nastić Subject The topic of the resource Fotografija Stane Nastić, borkinje NOB-a sa svojim suborkinjama i suborcem, Drugi svjetski rat. Description An account of the resource Stana Nastić ustupila je za arhiv 5 svojih fotografija. Publisher An entity responsible for making the resource available Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA Rights Information about rights held in and over the resource Stana Nastić i Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 159-F Bosna i Hercegovina Cetinje Crna Gora NOB Sarajevo SKOJ Stana Nastić http://afzarhiv.org/files/original/5fbcb12709c8608cbe13d03a02c73e55.JPG 75dd21e35d58b68dd65e2089c7122864 Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Fotografije Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context F Fotografija A static visual representation. Examples include paintings, drawings, graphic designs, plans and maps. Recommended best practice is to assign the type Text to images of textual materials. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Stana Nastić Subject The topic of the resource Fotografija Stane Nastić, borkinje NOB-a, nakon Drugog svjetskog rata. Stana Nastić radila je u medicinskoj laboratoriji. Description An account of the resource Stana Nastić ustupila je za arhiv 5 svojih fotografija. Publisher An entity responsible for making the resource available Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA Rights Information about rights held in and over the resource Stana Nastić i Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 158-F Bosna i Hercegovina Cetinje Crna Gora NOB Sarajevo SKOJ Stana Nastić http://afzarhiv.org/files/original/3c53de78cd673580c902185a632e3194.JPG 6a219a4d8b9a00f402200dda86ac077b Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Fotografije Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context F Fotografija A static visual representation. Examples include paintings, drawings, graphic designs, plans and maps. Recommended best practice is to assign the type Text to images of textual materials. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Stana Nastić Subject The topic of the resource Fotografija Stane Nastić, borkinje NOB sa članovima šire porodice. Description An account of the resource Stana Nastić ustupila je za arhiv 5 svojih fotografija. Publisher An entity responsible for making the resource available Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA Rights Information about rights held in and over the resource Stana Nastić i Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 157-F Bosna i Hercegovina Cetinje Crna Gora NOB Sarajevo SKOJ Stana Nastić http://afzarhiv.org/files/original/0112f3890e68ba182599ebe072321aaa.JPG 374e867c9b565ff52572d0b4cd762155 Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Fotografije Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context F Fotografija A static visual representation. Examples include paintings, drawings, graphic designs, plans and maps. Recommended best practice is to assign the type Text to images of textual materials. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Stana Nastić Subject The topic of the resource Fotografija Stane Nastić, borkinje NOB-a i njene saborkinje, kraj Drugog svjetskog rata. Stana Nastić se nalazi sa lijeve strane na fotografiji. Description An account of the resource Stana Nastić ustupila je za arhiv 5 svojih fotografija. Publisher An entity responsible for making the resource available Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA Rights Information about rights held in and over the resource Stana Nastić i Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 156-F Bosna i Hercegovina Cetinje Crna Gora NOB Sarajevo SKOJ Stana Nastić http://afzarhiv.org/files/original/dd0ffc34bc87a4ab58486c58bd537fdd.JPG 7c755dad32c721dee41d44edf54f2b10 Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Fotografije Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context F Fotografija A static visual representation. Examples include paintings, drawings, graphic designs, plans and maps. Recommended best practice is to assign the type Text to images of textual materials. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Stana Nastić Subject The topic of the resource Fotografija Stane Nastić, borkinje NOB-a kada je bila djevojčica. Sa 12 godina već se uključila u NOB. Description An account of the resource Stana Nastić ustupila je za arhiv 5 svojih fotografija. Rights Information about rights held in and over the resource Stana Nastić i Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA Publisher An entity responsible for making the resource available Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 155-F Bosna i Hercegovina Cetinje Crna Gora NOB Sarajevo SKOJ Stana Nastić